Naslov izvornika Niccolo Ammaniti Fango copvright © Arnoldo Mondadori Editore SpA Urednica Maja Šoljan Glavni urednik

Kruno Lokotar Niccolo Ammaniti S talijanskoga preveo Nino Raspudić I CIP - Katalogizacija u publikaciji I Nacionalna i sveučilišna knjižnica - Zagreb UDK 821.131.1-31=163.42 AMMANITI, Niccolo Blato / Niccolo Ammaniti; s talijanskoga preveo Nino Raspudić. - Zagreb : AGM, 2005. - (Roman) Prijevod djela: Fango. ISBN 953-174-248-0 450421215 J Oklijevao je neko vrijeme, prije nego što je pogledao mjesto koje ga je boljelo; konačno ga je otkrio, bacio na njega ustrašen pogled; i vidio odvratnu modroljubičastu izraslinu. Čovjek je shvatio daje izgubljen; obuzeo ga je smrtni strah i, još veća, strava da će ga uhvatiti grobari i baciti u lazaret. Alessandro Manzoni Imaj na umu tko je dobar, a tko loš momak... Almamegretta* Takav sam kakav sam. Popaj Zahvaljujemo se © ANAGRUMBA s.r.L POSLJEDNJA NOVA GODINA ČOVJEČANSTVA Sherree Rose, vidjevši daje zabava savršeno uspjela i da se gosti smiju i plešu, zapitala se: "Zašto se ovdje zabavljaju svi osim mene?!" Sherree nije znala daje u tom trenutku svaki od gostiju, bez iznimke, mislio isto što i ona. Clive Blatty "Na dvanaestom kilometru Cassie, na broju 1043, nalazi se 'Stambeno naselje Otoci'. Radi se o arhitektonskom kompleksu koji sačinjavaju dvije moderne zgrade (vila Capri i vila Ponza), o primjeru promišljene arhitekture po mjeri čovjeka, s prostranim zelenim površinama i pogledom na raskošnu rimsku okolicu. Opremljeno olimpijskim bazenom, zemljanim teniskim terenom i prostranim parkiralištem, to je savršeno mjesto za ljude koji žele živjeti u dodiru s prirodom, ali se istovremeno ne žele odreći moderne udobnosti. U blizini naselja nalazi se i trgovački centar sa super-marketom, prodavaonicama odjeće, frizerskim salonom, praonicom itd. U fazi su realizacije kino i diskoteka. Nedaleko od središta Rima (samo petnaest minuta automobilom!), idealno je za zaposlene u gradu i za sve koji žele živjeti u oazi nepomućenog mira i vedrine..." Iz reklamnog prospekta naselja "Otoci" (1972) Utorak, 31. prosinca 199... 1. CRISTIANO CARUCCI 19:00 h Cristiano Carucci imao je na umu tri mogućnosti da izvuče tu prokletu noć.

Jedan. Otići s ekipom u društveni dom Argonauta. Na programu je te večeri bio megadžoint i koncert grupe Animal Death. No ta grupa mu je krajnje išla na kurac. Jebeni vegetarijanski integralisti. Njihova omiljena igra sastojala se u tome da po publici bacaju sirove odreske i bifteke s kojih kaplje krv. Posljednji put kad je bio na njihovom koncertu vratio se kući sav okrvavljen. A uz to, svirali su i neku gadariju od provincijalnog rocka... Dva. Nazvati Ribljukost, sjesti na 126-icu i otići vidjeti što se događa u centru. Možda se uvući na kakvu feštu. U ponoć bi se sigurno negdje zaustavili, u prometnom kaosu, mrtvi pijani, i nazdravili bi novoj godini usred mora uzbuđenih govnara koji trube automobilskim sirenama. Bože koja tuga! Okrenuo se u krevetu. Uzeo je s ormarića kutiju cigareta i zapalio jednu. Ne bi bilo loše da su tu Esmeralda i Paola. No njih dvije su otišle u Terracinu. A da ništa nisu rekle. Sigurno se radilo o muškarcima. Mogao se malo poseksati, da su bile tu. Kad bi Paola krenula u jedno od svojih slavnih oblokavanja, na kraju bi mu dala. Tko jebe na Novu godinu, jebat će cijelu godinu. Tri. Odjebati. Odjebati sve. Sve moguće. Miran. Buda. Ostati zatvoren u sobi. Zabarikadiran u bunker. Pustiti glazbu i ponašati se kao da to nije posebna noć nego bilo koja noć bilo kojeg dana. Nije lose, rekao je u sebi. Jedini problem. Njegova majka je od pet ujutro bila u kuhinji i spremala jebenu silvestarsku večeru. Ma tko je tjera na to7, upitao se ne nalazeći odgovor. Organizirala je pretjeranu, golemu večeru za Maria Cinquea, vratara vile Ponza, i njegovu obitelj (troje djece + brbljava žena + punica s parkinsonom), za Giovannija Trecasea, kvartovskog vrtlara, ženu i Pasqualea Cerquettija, čuvara, i njegovu sestru, dvadesetčetverogodišnju Mariaro-sariu (teškog gabora!). Nedostajao je samo Stefano Riccardi, koji je te večeri bio dežurni na porti. Pozvala je sve koji su radili u naselju. Ne, nije rekla Salvatoreu Truffarelliju, onome koji je radio na održavanju zajedničkog bazena. Posvađali su se. Moja majka je nevjerojatna!... Saziva ih sve i za Novu godinu. 10 Gospoda Carucci bila je portirka vile Capri. Strastveno, svi zajedno, natisnuti u tom podrumu u kojem su živjeli kao miševi. Kako bi se davili hranom. Kako bi prženim jelom uništavali jetra. Ustao je iz kreveta protežući se. Zijevnuo je. Pogledao se u zrcalo. Lice mu je bilo doista odvratno. Crvene oči, perut, brada od dva dana. Isplazio je jezik. Izgledao je kao sportska čarapa. Pomislio je na sve što mora učiniti kako bi se izvukao odatle. Oprati se, obrijati se, obući se i nadasve proći kuhinjom i sve ih pozdraviti. Titanski pothvat. Ne... Nema šanse. Idi s opcijom tri! Zaključao je vrata. I počeo njušiti zrak poput talijanskog ptičara. U sobu se uvukao neki jak i mastan miris.

Što li priprema? Brokule? Grah? Kakav je to smrtonosni smrad? Ne, nego moja majka kupuje hranu na groblju. Pustio je glazbu. Nirvana. Osjetio je nešto neodređeno herojsko u načinu na koji postupa, možda nešto doista asketsko, u tom svom preziru prema svijetu i prema zabavi po svaku cijenu. Možeš ti to jebeni budistički redovnice! I ponovno se bacio u krevet. 11 2. THIERRY MARCHAND 19:30 h Thierrv Marchand konačno je uspio pronaći mjesto za svoj volkswagen kombi. Bilo je čudno vidjeti tu staru krntiju, s anarhističkim znakom naslikanim sa strane, između mer-cedesa 7000, saaba 9000 i ostalih luksuznih lađa. Proveo je dva sata u prometnom zastoju na Cassiji riskirajući da mu otkaže motor. Osvajao je metar po metar zemlje proklinjući Rimljane. Najviše mu se gadilo to što su ti luđaci, stisnuti u svojim autima, izgledali zadovoljni i sretni. Smijali su se. Trubili su. A sve to zato stoje Nova godina. Ludnica! Treći svijet. Medu nogama je stiskao bocu votke Kasatski, proizvedene i flaširane u Aricciji, selu u blizini Rima. Šest tisuća za bocu. Povukao je gutljaj i podrignuo. Zatim je iz džepa izblijedjele traper košulje izvukao zgužvani papirić. Razmotaogaje. "Diskoteka cVukodlak', ulica Cassia 1041", pisalo je na njemu. Evo ga. Upravo ispred kombija. Veliki plesnjak s blještavim natpisom. Ispred vrata red elegantno odjevenih ljudi. Muškarci u odijelima, neki čak i u smokinzima, žene u dugim haljinama, sve s užasnim bundama na sebi. Ispred ulaza izbacivači u narančastim jaknama. Desno od diskoteke, na manje od pedeset metara, vidio je, nakon AGIP-ove pumpe, rešetkastu ogradu s prolazom. Ulazilo je i izlazilo mnoštvo automobila. Što je to? Protrljao je oči. Na zidu je ugledao veliku mesinganu tablu. "Naselje Otoci", kazivala je. Lijevo od ograde portirnica, a desno božično drvce puno svjetlećih kuglica. Iza zidane ograde i krošnji borova nazirale su se dvije zgrade iz sedamdesetih godina. Krovovi od smedeg crijepa. Satelitske antene. Pločice. Velika, osvijetljena staklena vrata na balkonima. Gospodsko mjesto! Thierrv je otvorio vrata i izašao iz kombija. Bilo je zvjerski hladno. Puhao je takav vjetar da je rezao uši. Nebo prekriveno velikim, tamnim oblacima. I rakete. Mali praskovi. Bojažljivi topovski hici prije velikog ponoćnog darmara. Ah, da, rakete. Točno, na Novu godinu se ispaljuju i rakete... Thierrv je zapalio cigaretu bez filtera, otvorio bočna vrata kombija i izvukao

Onim očima kuhane trilje. A ona kosa. "Tko?! Ja?" "Da." Thierrv je krenuo naprijed. Moja harfa. Svoju keltsku harfu. traperice. Točno nasuprot one u kojoj je živio Cristiano Carucci. Thierrv je postajao nervozan. prema vratima. S onim čudom u naručju. uredila gaje u potpunosti sama. U kurac. uobičajenu traper košulju. GIULIA GIOVANNINI 19:32 h Giulia Giovannini stanovala je na drugom katu vile Ponza. Prekinuo je. kupila šarene zavjese Laura Ashlev. remen s kopčom u obliku bizonove glave i mokasinke. Dvojica izbacivača koji su kontrolirali pozivnice vidjeli su ga kako dolazi. ti. Jedino što tako neće ići. Uzeo ju je u naručje. Kupila je taj stan prije šest mjeseci od nasljedstva koje joj je ostavio otac.. no jedna ga je ručerda zaustavila.. Regine je bila pakleno teška." "A što je to unutra?" "Regine. Gosti koji su plaćali ulaz gledali su ga telećim očima. Klatio se lijevo-desno." "Moram svirati. "U redu! Smiješ unutra. 14 Sve normalno. Kamo ćeš?! Polako!" Klipan je zgrabio interfon i počeo govoriti u njega. Nosio je svoju staru i nezamjenjivu jaknu od mekane kože s resicama. bez ičije pomoći. duga. masnim brčinama. "Ovako kako?" otpuhnuo je. Ona brlja koju ju strusio pržila mu je utrobu i osjećao je da su mu noge mekane poput pipaka hobotnice. njezin novi dečko. prljava. ... Bila je zamotana u debelu plavu krpu. Živjela je sama. stavila štuko-gips. Thierrv je odložio harfu i pregledao se. Podignuo je ruke uvis i upitao: "Onda. ne obazirući se na izbacivača. uistinu ponešto umrljane motornim uljem koje mu se prosulo na autocesti. Stari viking na samrti? Njemački frik osuđen na izumiranje? "Što hoćeš?" upitao ga je osorno klipan niskog čela koji je izgledao kao da će se rasprsnuti u jakni od češljane devine dlake i prugastoj košulji stegnutoj oko volovskog vrata.. Plava. Obojila je zidove u losos crvenu.. premda je odnedavno tu bio i Enzo Di Girolamo. Jesi li se pogledao? Ovdje ljudi plaćaju. već sam pijan! postavio je sebi dijagnozu.Regine. promijenila okvire na prozorima. I budući da je bila poduzetna djevojka. prijatelju! Što nije u redu?" 3. nogom zatvorio vrata i zaputio se prema ulazu u "Vukodlak" prolazeći pored otmjene i nepokretne rampe postavljene ispred lokala. Tako stvarno ne može!" vrtio je mladić glavom u znak neodobravanja. "Čekaj! Čekaj malo. Tko je taj čudan tip? 12 13 S onim žutim.

Nije loše! . I nije mogla odoljeti. "Pružiš prst i uzmu ti ruku! Svi su isti". Na stoliću pokraj kreveta zasvijetlila je telefonska sekretarica. 15 Strahovito je kasnila s popisom onoga što treba napraviti. natočila sebi jednu čašu i otišla u kupaonicu. sreća. Novac. U biti joj se sviđalo što u njezinom životu postoji muškarac koji će malo poremetiti njezin manijakalni red. Gola. nastavila je otpuhujući. s trajnom. Nije doista bila ljuta. Baš te briga. j edna bolj a godina. Imala je. "Sretno! Sretno! Sretno! Zlato moje! Sve najbolje! Nadam se da će ti godina biti fantastična. Zadržala se kod frizera i u prodavaonici rublja. ostalo je već bilo gotovo. možemo reći).. Otrčala je u sobu i izvukla rublje iz vrećice. Pronašla je čovjeka koji joj se sviđao (kojeg je voljela.Prije tjedan dana dala mu je ključeve kuće i tada je on uselio sa svim svojim stvarima. dugačka bedra i podignutu i čvrstu guzicu. Morala je svakako vidjeti kako joj stoje stvari koje je upravo kupila. Manje od dva sata. Na brzinu je sve sredila. međutim. pofarbana u crveno i s tom čašom vina u ruci. Da. Enzo je napravio svinjac i izašao. dvije velike mliječne žlijezde koje su unatoč obilnosti stršale uvis. Obula je cipele visokih potpetica. prazna limenka piva i mrvice po podu. Starica s glasom djevojčice. Otvorila je slavinu na kadi i svukla se. presvući i dotjerati. Bolja od prošle. No na onu prošlu uopće se nije mogla požaliti.. Pogledala se u zrcalo. Naravno. Što je više mogla poželjeti? Ništa. Otvorila je hladnjak. Gosti bi trebali doči u devet. ionako će tvoja buca sve pospremiti. Na stolu ispred televizora prljavi tanjuri. kuću u luksuznom kvartu i stalni posao kao tajnica u velikom uredu u centru. gaćice i grudnjak. uzela bocu prošeka. prije svega ljubav za moju jedinu i obožavanu kćer! Volim te. Otišla je u kuhinju i ubacila junetinu u pećnicu. Navukla je samostojeće čarape slušajući prvu poruku. "Baš sam se zajebala!" rekla je Giulia praznom stanu ulazeći s vrećicama iz dućana u rukama. spremno i poredano na kuhinjskom stolu. ljubav. Pritisnula je tipku za preslušavanje i vratila se u kupaonicu. Giulia je bila vitka. Mora se okupati. Izgledala je poput Playboyeve djevojke mjeseca. Potrošila je bezumnu svotu na crvene podvezice. malena moja!" 16 Nije je mogla slušati kad bi tako govorila. ne hajući za gravitaciju. Bila je to mamica koja je zvala iz Ovindolija.

. Hroptala je ispružena na krevetu: "Gospemoja. Onda je pokušala plakati.. Koji davež! Uopće mi se ne da doći na večeru kod Giulije. Ništa. Kako ćeš se ti obuć. Clemo je. "Ciao. Nedostaješ mi!" U kurac! "I ti meni. Ne znam što ću. ma vidi ti te govnarke. Pri posljednjem je shvatila da je sve istina.. Nije išlo. Uh! Večeras stvarno ne mogu. Stvarno mi je loše. "Giulia. Jednim gutljajem dovršila je prošek. Nisi dobro čula. Jako mi je loše. dolazim. Duboko se ispričava. i ona je snimila razgovor." 17 Draga! Baš je draga! pomislila je Giulia lijevajući pjenu za kupanje u kadu. Ni meni ne paše. polugola na krevetu.." Laž! Opet su se svađali. nisi dobro čula. Hladan znoj curio joj je niz pazuha. Evo. Giulia." Enzo je odgovorio Debori. "Dogovoreno. Ali neću moći ostati dugo." "Dobro. Stvarao joj je dvije doista zanosne nogometne lopte." Kraj razgovora. Nadam se da to nije problem. ispružena. Obećao sam da ću joj pomoći. Giuliji se sada sve vrtjelo.Druga poruka bila je od Clema. Nije to bila tuga i bol zato što ju je izdao Enzo... Htio sam ti reći da Fiorenza neće doći... Luđački. Giulia će se uskoro vratiti. I da njezinom čovjeku Deborah luđački nedostaje. Razjapila je usta i pokušala duboko udahnuti. Debby! Enzo je.. treba mi puno maženja kako bih se suočila s tom večerom.." U kurac! Giulia je osjetila kako joj se steže želudac." Ostala je tako. Spremala se oluja. Stavila je grudnjak Sculpture. Novu godinu treba čekati u muslimanskim zemljama. Ja sam. Tamo u deset svi u krevet. Debby je.. krevet. Da se ne radi o šali. znaš to. Pimpi.. Smiri se. a da pritom nije isključio sekretaricu.. . otkud sad ta silna bliskost s Enzom? "Moram li doći?" "Svakako. Ali dođi sad malo ovamo. Giulia nije tu. Preslušala je tri puta. "Da... Dovoljno je da si mi blizu. Da ta krmača njezinog čovjeka zove Pimpi. Treća poruka bila je od Debore. Ali je važno. međutim. Obična zvučna halucinacija. A onda." "Halo?! Halo. nešto se micalo. a valovi vrućine palili su joj lice. "U redu. Činim to samo zbog tebe.." Giulia se vratila u spavaću sobu i sjela na krevet. Boli je glava.. Oči su joj bile suhe poput pustinjskih stijena. soba.. Što radiš?" "Ništa.. 18 Bol se u međuvremenu proširila od otvora želuca do grla. luster. Čekam te. no zrak joj nije uspijevao proći kroz dušnik. Gospemoja kako mi je loše. Halucinirala si.. Unutra. Sad ćeš ponovno poslušati i vidjet ćeš da griješiš.

"Kažeš da je skroz gola?" "Ne. Smrskala je stakla i okvire skačući po njima. držeći je s obje ruke. Donesi mi dalekozor. što ju je izdala Deborah. upravo. 4. Izvadila je kasetu iz sekretarice i podigla je u zrak." "Kakva je? Je li lijepa?!" "Jako. I ja je želim vidjeti. Njegov je djed bio alpinac i u svojoj je sobici još uvijek držao zastavice i crno-bijele . I. u ruci je držao veliku ribu. Gola je. "Gdje je?" "Odmah preko puta nas. Odmah su se podigla dva podmukla plava plamena i Giulia je shvatila da se taj kriješ mora smjesta ugasiti. Bijes. djede. gospodinom Anselmom Frascom. Svake večeri bi zaspao uz Colpo Grosso. na fotelji. ima grudnjak.kojem je dala ključeve kuće. a tijelo pišačice u zgradi preko puta njih bilo je najbolje koje je vidio u životu. Prema toj kurvetini koja krade muškarce i prema tom jebenom govnaru. Uzela je bocu alkohola. Živjeli su na trećem katu vile Capri. u Giulijinom srcu. otvorenih usta i s daljinskim u ruci. Tresnula ih je o pod.. Michele je znao prepoznati lijepo žensko tijelo. "Ahhhh!! Platit ćete! Kunem se majčinim životom da ćete platiti". potom ju je poljubila i stavila u ladicu noćnog ormarića. na drugoj Deborah u skijaškom odijelu na stazama Campo Felicea. Mržnja. Prezir. njezina najbolja prijateljica. Obojica su bili na malom kuhinjskom balkonu. Michele?" "Tu.. krčilo si je put nešto drugo. Tamo. jer je prijetila opasnost da uništi parket." Starac je sjedio u plastičnom naslonjaču. Vidiš li je?" Djed je počeo naprezati oči i istezati vrat poput stare kratkovidne kornjače.. "Što je.. 19 ispraznila je nad njima i zapalila ih. tu je neka. no otkako su mu operirali lijevo oko gotovo ništa nije vidio. "Idi u moju sobu. njezina školska prijateljica. sinko.. da zapali kuću. neka žena. Srdžba. U vili Ponza. MICHELE TRODINI 19:48 h "Djede! Djede! Gledaj!" rekao je Michele Trodini dok je sa svojim djedom. Raširila je noge i popisala se na njega. kao da je Sveti Gral. Eto što je bilo u njoj.. piški u dnevnom boravku. zaključala i uvukla ključ u grudnjak.. Otišla je u dnevni boravak. zgrabila dva srebrna okvira za fotografije. Za poje je godine još bio u formi. nešto zlo i gorko što je odjednom eksplodiralo i od čega se počela kesiti i smijati poput hijene. konačno je prasnula ustajući na krevetu.." 20 Premda je imao jedanaest godina." Michele je ustao i otrčao u starčevu sobu. u kupaćim gaćama.. usred tog vrtloga suprotstavljenih osjećaja.. Čak ni njegova rodica Angela nije imala tako nešto." "I?" "Evo. Trkom. Na jednoj je bio Enzo. Ne. uvlačio dugački red raketa u majčine vaze s cvijećem. Znao je da djed jako voli gole žene...

Otvorio je ormar i pored izglačanih košulja koje su mirisale na lavandu pronašao stari dalekozor. Jebeni kalvinist. Ništa od sendviča u baru. Protrčao je kroz dnevni boravak. Postoji opasnost da za koju godinu i diplomiram. Ozbiljan nad knjigom. Odavno. Bilo je to jedno od onih pitanja koja je sebi inače izbjegavao postavljati. Žena je još bila tamo. "Michele. Da. Što će ti taj dalekozor?" Michele je malo razmislio. Tri sata ujutro i tri sata poslijepodne. Ništa od trave. U travnju onaj iz suvremene povijesti i u lipnju jedan lijepi dopunski. dodao je još u toj pretjeranoj iskrenosti introspekcije koja ga je pozitivno iznenadila. Ništa od pizdarija. Bez telefona. Treba naći oslonce. Kunem se Bogom da će se sve promijeniti. Kad prestane djelovati bit ću opet onaj isti Ribljakost. Postat ću ozbiljna osoba. Zaokupljen tim važnim razmatranjima. moram nešto raditi. Recimo da je napredovao. Dao je dalekozor djedu. Koja junica! Koja junica!" zadovoljno je rekao djed. 21 5. Govorim tako jer sam sa svojim bratom Andreom popušio ogromnu džointinu. to su bile muške stvari. No sada dosta. Michelino." Izašao je na balkon. Sigurne. Kroz prozorčiće su virile zastave Nola . Precizan. Posljednji u godini. Sve će se promijeniti. Bezvoljan. prvog siječnja. čvrste točke kako bi se promijenio život Počinje jedna nova godina i ja ću u njoj postati nov čovjek. No ovo je bio poseban dan. "Sad ću.. mama. počet če več sutradan. Riješit ću se starih navika i mrdnut ću guzicom. 22 A onda. nije primijetio da mu je s boka prišao stari plavi autobus napuljske registracije. RIBLJAKOST 19:50 h Massimo Ribljakost Russo jurio je na svom crvenom mo-riniju vijaduktom u Francuskoj ulici. Bez televizora. "Michelino. inače neću moći cijeniti ni lijepe stvari u životu. zašto nam malo ne pomogneš?" Majčin glas ga je prikovao na balkonskim vratima.. Njegova sestra Marzia i mama prostirale su stol svečanim stolnjakom i srebrnim priborom za jelo. Otkad nisam položio ispit? upitao se. Dan prikladniji za sređivanje računa u vlastitom životu nego za slavlje. kad po čitav Božji dan ne radim ništa. Da li je majci trebalo reći istinu? "Gledamo vatromet. osjećam se loše. Polako. govorio je sebi. Dobit će napadaj ako još malo ostane vani. koji ga je odmah prinio očima. Koliko će biti? Osam. kakva krupna riječ.fotografije svog odreda. kroz opušteni blagdanski promet. U veljači ću položiti ispit iz talijanske književnosti. Bio je nadahnut za promišljanja." "I reci djedu da uđe.. lijen travar. Jurio. Red u sobi. Da. Mirno je napredovao. Jutarnje tuširanje.. devet mjeseci. Onda mu se javila jedna opravdana sumnja. Uzeo gaje. Ništa od izleta motorom u Arezzo s Cristianom.

Ribljakost se maknuo ustranu i počeo trubiti. Bacili su mi petardu! Ti krmei su mi bacili petardu! Ne mogu vjerovati! U međuvremenu se autobus udaljio. viknuo je: "Koji vam je kurac! Vratite se na jug ako ne znate voziti!" Pitao se jesu li čuli njegove riječi. Na trenutak je izgubio kontrolu nad motorom. Srce mu je skočilo u grlo. 23 Donosio je odluke i postupao krajnje sporo.Sporting Cluba. Onda ga je pokušao naći naslijepo. s vozačeve strane. Vrlo jaka. koji će mu reći nešto ne baš ljubazno o njegovoj osobi. Osmjelio se kao luđak i konačno je bio uz njega. Nije ga uspijevao vidjeti kroz prljavo staklo. Čuli su. izađi. kako bi se bolje razumjeli. pa je bio prisiljen naglo zakočiti kako ne bi završio na pregradama. no rukavicom ga nije mogao napipati. . Upaljena cigareta? Čik je poletio prema njemu i završio mu točno između nogu. pederi Ribljakost je bio spreman na verbalnu prepirku s vozačem. ispružio ruku i pokazao im rogove. no uspio ga je. "Izađi. Ma pogledaj te kretene! Maknite se! Nije ih mogao preteći. ipak ispraviti. Urlikali. i činilo se da na njega ne obraćaju pozornost. Da li su otišle u vjetar? Onda je. A onda je odjeknula eksplozija. Upustio se u bjesomučan slalom između automobila koji su ga dijelili od autobusa. Autobus ga je počeo gurati prema bankini. koji je počeo zastrašujuće vrludati. Čuli su. no kaciga ga je spriječila u tome. seronjo!" Oni gadovi su i dalje zviždali i mahali zastavama. Došao je do njega. Ribljakost je dodao gas i dvocilindrični motor njegovog morinija riknuo je od bijesa. Točno ispod vozačeve kabine. no vidio je samo da je izvirila krupna seljačka ručerda. Stvarali paklenu buku. Umalo je udario u jedan automobil. Legao je na sirenu. Ponovno je ubrzao. stišćući zube i psujući. 24 "Izađi! Izađi! Izađi!" vikao je iz sve snage koju je imao u plućima tom govnaru za volanom. Unutra je bila rulja uzbuđenih navijača. bilo je premalo prostora. Koji pogodak! Pokušao je sagnuti glavu da vidi gdje je završio čik. koja je bacila nešto prema njemu. uglavnom kakvu psovku. I budući da nije bio jedan od onih koji se prave kao da se ništa nije dogodilo. Vozačev prozor se spustio. slijedeći autobus koji se bio premjestio u traku za pretjecanje. od onih koji se predaju. jer je ta trava koju je popušio bila prava bomba. Zviždali su. na sjedištu motora.

Odlučio je da tom govnu što vozi autobus da dodatni poticaj da izađe. no onda mu je mozak objasnio što bi te ruke mogle učiniti s njegovim krhkim tjelešcem i onda je istovremeno vrisnuo. Poput inspektora Callaghana. Samo što iza autobusa nisu bile arizonska pustinja i stara osamljena benzinska pumpa. vijadukt Olimpijske. tim trijumfom testosterona. Namrštio se nastojeći zadobiti čvrst. Trebao je postati redatelj. sve.. tim glupim. Noge kao dvije štule. Deset godina mladu od mene. Vrata autobusa su se polagano otvorila. Vidiš da vrijeđanje majki uvijek pali.. No onaj tvrdoglavac od Ribljekosti nije mogao ostati na tome. Kostur inćuna. Ustvari sam sama kao pseto. Ribljakost je taj nadimak mogao zahvaliti svom mršavom i zašiljenom tijelu. Iza. To što je izašlo iz autobusa nije bio čovjek nego ormar. Radi kao konobar u talijanskoj piceriji.. kameni izraz lica. Približio se autobusu i počeo nogom udarati u vrata razjareno revući: "Izađi! Izađi! Izađi! Kurvin sine!" Autobus je naglo skrenuo udesno. 25 Šamara se golim rukama.. Moj muž živi u drugom gradu. Mala glava i na mjestu nosa nevjerojatan tukanski kljun. Automobili su prolijetali pokraj njega. rekao je sebi zadovoljno. tim rukama koje su izgledale kao dvije lopate za pizzu. taj momak. Zvijer. svinjskim očima koje su ga fiksirale s mržnjom. Samo je crni dim izlazio iz zahrdalog auspuha. nego četvrt Fleming sa svojim zbijenim kućama koja je sjajila žutim uličnim svjetlima i pokojom blijedom bengalkom. Ribljakost je skinuo rukavice. usporavajući.. Je li joj dao posao od kojeg može živjeti? Ne.Izveli su svoju kurčevu šalu i onda. Skinuo je kacigu i sišao s motora. . Kopile! Izađi! Izađi! Izađi!" Imao je hrabrosti za izvoz. "Izađi! Izađi. stopalo 46. Živi u Los Angelesu. FILOMENA BELPEDIO 19:53 h Filomena Belpedio zaključila je da joj je život malo toga dao. zacmizdrio i viknuo: "Uđi! Uđi! Uđi! Uđi!" Akrobatskim skokom našao se ponovno na svom mo-riniju. Autobus je i dalje stajao uz rub ceste. visjele su.. 26 6. "Mater te je rodila pareći se s cijelom usranom ekipom Nole. Moj sin je otišao. a navijači su najednom utihnuli. Tko si ti? Nevjerojatni Hulk? Ribljakost je na trenutak ostao očaran tim morem mišića. Ogroman." Ribljojkosti zamrla je riječ u grlu i stisnula se muda. na dvadesetak metara iza njega. Autobus je sad stajao nepomično uz rub ceste. Ima drugu ženu. I Ribljakost se zaustavio. Toliko krupan da je ramenima zakrio cestu. Izbačena rebra i mala zdjelica. Pritisnuo je nogom polugu mjenjača i krenuo na samo jednom kotaču. Je li joj dao obitelj na koju bi se mogla osloniti? Ne. Zastave više nisu vijorile. Bilo je kao u američkom filmu. Visok skoro dva metra. Nitko nije izlazio.

Mogla bih tako zaraditi za život. Možda. Roipnoil. A i nemam više snage da lunjam uokolo i moljakam za neki drugi posao. Mogla bih. Nema problema. Budućim uspjesima. Sve što joj je ostalo bio je taj stan. Ne. A onda će započeti nova. Svi spokojni. da se ne vrtimo oko sebe kao čigre. Samo je racionalno razmatrala stvari. Apsolutno ništa." rekao je Drupi. Svoju porciju govana već si pojela. 27 Svi na okupu. Tu su bili Mara Vernier. Drupi?" pitala je Mara. Otprilike kao kada se čisti grašak.. Filomena je u međuvremenu iz vrećice počela vaditi kutije s lijekovima. nazdraviti novoj godini.Posljednji posao prodavačice polica životnog osiguranja već je daleka uspomena. Onda je pojačala TV. Umorno se pridigla s kauča i otišla u kuhinju vukući noge u papučama. "Onda. . mogla bih se kurvati. I nije se čak ni osjećala tužnom. Pogledala je van. Sad si puna. 28 "Pa. Stavila je sve na niski stol ispred kauča. Drupi. Otvorila je vratašca ispod sudopera i izvukla plastičnu vrećicu. ulila malo Coca-Cole. što očekuješ od nove godine. Od te obiteljske sličice okrenuo joj se želudac. Tavor. Nirvanil. Otvarala je kutijice. Alcvon. Znaš. Alba Perietti i Fabrizio Frizzi. Tu su svi bili sretni. nije istina. Valium. Ništa. S ovim ustima bez usana. draga moja. Zgrabila je kristalnu posudu u kojoj je držala stare bombone s medom i bacila je u kantu za smeće.. sigurno gora od prethodne. Ne! Ne pokušavaj.. koji su najavljivali Veliku novogodišnju noć. Kroz osvijetljene prozore vile Capri. Napunila ju je dopola. Poput anatoma. Na balkonu je ugledala starca i dječaka kako dalekozorom promatraju vatromet. stavila zdjelu između nogu i počela zobati tablete kao da su kokice. Kad bih barem izgledala dovoljno dobro. prežderala si se. A budući da nemam nikakvog posebnog dara. i vratila se u dnevni boravak. štoviše htjela si i previše. Taj stan u luksuznom naselju Otoci. spremaju se otvoriti šampanjac. S ovom žutom masnom kožom. Maro.. Ništa ni od čega. Da se živi bez strke. S ovom vunastom kosom. Zato dosta. U ponoć će završiti godina. slave.. Konstatira se. vadila tablete i ubacivala ih u zdjelu za juhu... Obitelji. Taj stan koji više ne može plaćati. Možda da ljudi postanu mirniji i opušteniji. jedan moj rođak umro je od stresa. Bez lažnog moraliziranja. sa sigurnošću znam da neću naći nikakav drugi. Stara sam i ružna. Najmirnijoj i najvedrijoj četvrti Cassie. Uzela je daljinski i upalila televizor. Pa što joj je onda dao? Ništa.. A ti. digla noge na stolić. Imaš svoj dom. Je li joj dao ljepotu? Ne. a Filomena se nije mogla ni nadati ni očajavati. što ti imaš slaviti? Što očekuješ od nove godine? Pa.. Uzela je iz hladnjaka bocu dijetetske Coca-Cole i čašu.. jedu. ljudi koji su vjerovali u budućnost.

To s masturbacijom bio je sistem prevencije koji je primjenjivao prije susreta sa Sukiom. Kaže da ne želi skijati bez svog tatice." "I ja. Prokleti voajeri. spuštenih hlača. ljubavi?! Kako je?" "Onako.Attilio!" Nee.. I ja. zavaljen na velikom kožnom kauču u svom uredu. Ostao je kod kuće. Paolo danas nije htio skijati. Užasno mi fališ.. onako. Oblačno".. Paola i An-dreu. Neću odgovoriti! A ako je Sukia jer ne može naći adresu? Odgovorio je." Prekinuo je razgovor i opsovao. Pozdravi puno majku.. "Halo." "Ima li snijega?" "Puno. Pogasio sva svjetla. Jedva čekam da vas vidim. zazvonio je mobitel u jakni. Samo nam ti nedostaješ. zabačene glave... Onda je bolje istresti se! Imao je pred sobom cijelu noć s njom i nije želio odmah ispaliti municiju..7. "Halo?!" "Halo.. Omiljeni sport u tom jebenom naselju Otoci bilo je zavirivanje u tuđe kuće. Sav posao što ga je dotad obavio u trenu mu je splasnuo u ruci.. Vidimo se prekosutra u Cortini. s onom stvari u rukama i predsjednikovim govorom u ušima... . Sad me ispričaj. Dobro je sve organizirao za tu Novu godinu. Sad stvarno moram prekinuti. Volim t. moja žena. Osim što mu je to donijelo malo zadovoljstva.. Isključio je telefone i faks. ljubavi.. Sve je trajalo par minuta... I vi meni jako nedostajete." "Kakvo je vrijeme u Cagliariju?" "Paaa. I sad je 29 konačno došla. Tu je odvjetnik Mastrantuono. Ta gaje djevojka doslovce izluđivala i posljednji put kad su se sreli odmah je svršio. one dlakave.. ispao je sroljo. Dok je sjedio tako. i čestitaj im Novu godinu." Još i stara koza.. Predsjednik Republike upravo je započeo svoj pozdravni govor. 30 "Kako je na kongresu?" "Užasno dosadno.. Sve najbolje i tebi.. "Ahhh!!! Što je sad?" otpuhnuo je prekidajući auto-erotski čin. Tu je i moja majka. Kupio je kamenice i šampanjac daje počasti. masturbirao je pred upaljenim televizorom. Spustio je rolete. otvorenih usta..." "Okej. Mjesecima je planirao tu vatrenu noć. 8. Koji davež! "Ah! Lijepo.. Andrea pošto-poto želi nove čizme za snijeg.. Morao je opet krenuti ispočetka. Ciao.. ODVJETNIK RINALDI 20:00 h Odvjetnik Attilio Rinaldi. ispalio je odvjetnik. A vi?" "Sve je dobro. ljubavi.

Pjevala je Coccianteovu Margheritu. ležali su u krevetu i kao i obično sisali svoju kašicu od povrća. Idem odmah. Ali. RIBLJAKOST 20:15 h Ribljakost je bio doslovno lud za prženim tikvicama. Giulia Giovannini. 32 Gospoda Carucci.. što ga je pretvorilo u neku vrstu egipatske mumije." "Svakako. A osim toga. a glava joj je padala na prsa. I u velikom stanu bilježnika Rigosija. Cristianova mama nije ni tako loša. 31 Najdojmljivije je bilo to što je ta stara budala zategnula lice. pozdravio sve portire koji su na . Gledali su na Rete Oro crno-bijeli film s Amadeom Nazza-rijem. tako je osamljen. ali nije uspijevala. S onim putenim usnetinama. a ton na televizoru bio je isključen. General Rispoli i njegova žena. Smeđa i plava. Nakon što je utažio glad tim divotama. pripremila ih je u industrijskim količinama. gdje vam je sin?" sa zalogajčinom u ustima upitao je portirku. Svi su se umirili pred ocjenom godine koja završava i nadama za godinu koja započinje. Stvarno su dobre. no više se brinula zbog toga što torta od sira u pećnici nije rasla.. Rekao je da se ne osjeća dobro. gospodo. Svi stanari i njihovi gosti smjestili su se pred svoje prijamnike i bilo je neobično vidjeti kako se naselje Otoci u tih pola sata govora nekako opustilo.. Filomena Belpedio je nastojala pratiti predsjednika. "U svojoj je sobi. Komentirali su i boju kravate koja je odudarala od sakoa. Njegov otac i djed za stolom su jeli salamu i vrijeđali predsjednika. Cristiano Carucci je u svom bunkeru iza kuhinje por-tirnice uključio mali crno-bijeli televizor i psovao. Mora da je u mladosti bila prava radodajka. s čašom vina u ruci i komadom kruha i veprovine u drugoj. S mukom ih je držala otvorenima. Ne razumijem ga.20:10 h Odvjetnik Rinaldi nije bio jedini koji je na televiziji gledao predsjednika.. na posljednjem katu vile Capri. postalo ozbiljnije i zamišljenije. Zašto mu ne odneseš malo? I uvjeriš ga da dođe ovamo k nama. ustao je od stola. seljačka je prava. svaka čast. Ljudi su sjedili i slušali. "Gospodo. 9. konačno se obukla i počela pripremati sezonsku juhu. Cristianova majka. Sjedio je za stolom zajedno sa svim tim portirima i nije ih mogao prestati gutati. Majka je u kuhinji slušala jednim uhom. Kako taj stari mudonja može reći da su se Talijani trudili pomoći nerazvijenim zemljama. To nije predstavljalo problem. Potpuno. tiskali su se pred golemim ekranom Nordmende i komentirali riječi starog predsjednika. Tko zna. Kapci su joj bili teški kao dvije giljotine." Kako je samo Ribljakost volio biti galantan. dvoje sedamdeseto-godišnjaka koji su stanovali na prvom katu vile Capri. Čak se i vatromet primirio i samo je Michele Trodini nastavljao nepokolebljivo s balkona ispaljivati ben-galke. nakon što je počistila pod u dnevnom boravku. svi gosti.

" "Od ove neće." 34 10." Cristiano se nije činio baš uvjerenim." "Top secret. Ekonomist s mudima. "Ja sam. S darovima. "Stari. "Koji je to kurac?" "Dinamit! Dinamit. Pogledaj. Što ako ti eksplodira u ruci. Cristiano je još bio u pidžami. dragi Cristiano. s malim televizorom medu nogama. Bio je zadovoljan." "Smiri se. ispružen na krevetu. ljepotane! Eksploziv! Nešto što bi moglo srušiti zgradu od deset katova.. Ja ću se pobrinuti za tebe.. Želim izazvati prasak kojeg će se sjećati godinama. Mogli bismo ga baciti u kanal iza društvenog doma. Stigao je kralj." Ribljakost je iz ruksaka izvukao dvije tamne čahure. . Sviđao se Giuliji. Radio je na tome već šest mjeseci.televiziji gledali predsjednika. Jedinstvenog. Top secret. Izgledao je poput zatvorenika. U kurac. Gore nego za Božić. Roknut ćemo ga u ponoć. Ja sam već nagnut. Kunem ti se. Takav prasak da će ovi siročići sa svojim balavim vatrometima izgledati jadno. koji je Cristiano prezirao. mirno se i zamišljeno zaputio preko velike poljane s drvećem koja je dijelila vilu Ponza i vilu Capri. Sviđao se Debori. A tko ti ga je dao? Te stvari su zabranjene. što ti je? Što te spopalo?" upitao je Cristiana spuštajući tanjur na krevet. Bio je uspješan menadžer. Tog jutra uspio je dovršiti pisanje jednog apsolutno važnog dokumenta. usrani homeboy. Stavio ju je prijatelju pod nos. Sad se oblači. Vidi što tu imam. Večeras ćemo se ozbiljno razvaliti. Otvorio ga je i izvukao iz njega nabreklu plastičnu vrećicu." 33 Ribljakost je skinuo s ramena narančasti ruksak Invicta.. i s tanjurom tikvica u ruci pokucao na prijateljeva vrata. Počet ću misliti na sve ono što moram napraviti i. "Tko je?" čuo je riku iza vrata. Sve mu je u životu išlo od ruke. ENZO Dl GIROLAMO 20:18 h Enzo Di Girolamo.. A uz to se i sviđao ženama. jesi li poludio? Ti si stvarno neuračunljiv.." "Koji ja?" "Ribljakost! Otvori!" Ušao je." Ribljakost je poprimio onaj klasični guzičarski ton. "Ne. Drama. Znao sam. Taj će ga izvještaj sljedeće godine sigurno dovesti u vrh Instituta. ne da mi se. "Zapao sam u duboku depresiju.. nakon što je ostavio svoj plavi cherokee u garaži. zaručnik Giulije Giovannini. "Ma. a ja ću ti u međuvremenu smotati jednu lijepu trubu za podizanje. To me uvijek uhvati za blagdane. Izvještaja o stanju i razvoju malog i srednjeg poduzetništva u donjoj Ciociariji. Imamo posla noćas. Uhvatit će me životinjska tjeskoba ako popušim džoint. "Trava?" "Kalabreška.

Onom ofarbanom kosom. visećih elemenata u kuhinji. Napunio ga je.. uključujući Giuliju. Opasnost da primi pokoji šamar. ali istovremeno i čvrsti način. O svim tim ženama. S onim sisetinama. A i takva je seljanka. TV hostesa. Tko zna. Scenaristica. sitnog tijela. Sviđa im se i to je to. volim te. U ruci je još držao torbu. Taj tajni sastanak mu je baš koristio. sa svim poteškoćama oko vremena i naporom koji to zahtijeva. Nije tako upadljiva.. zabavom i ljubavnom farsom.. Moraš napustiti udoban dom... Moraš se seliti. Nedostajala mu je. Treba li porazgovarati s Giulijom? Reći joj da više ne želi biti s njom. Pretpostavka A: Ostaviti Giuliju Cjelonoćne svađe.. pa ipak. razlog što se žene lijepe na njega. ima te smrdljive mačketine. Pročitala je više-manje tri romana.. Luđačke scene. Upitao se je li se možda zaljubio u Debby. Došao je trenutak da malo promisli o tome. utješiti Debbyjer će se sigurno osjećati kao govno zato stoje otela muškarca svojoj najboljoj prijateljici. svi Giulijini prijatelji će te smatrati govnarom. 36 Jedna koja sebi postavlja pitanja dublja od celulita. Otvorio je vrata stana obuzet tom usporedbom. Skinuo je kaput. a to mi se ne sviđa!). ima manje novca od Giulije. Zašto ga je Deborah začarala? Nije tako lijepa kao Giulia. od-stranjivaća mrlja. Jedna koja zna tko su Hermann Hesse i Milan Kundera. Ne zna kuhati. A što ne valja kod Giulije? Neuka je. Povuče-nija je.. Debby će ti reći da nemaš muda. Pretpostavka B: Ne ostaviti Giuliju I dalje imaš dvije žene. Neuka je do bola. Reći joj da je u vezi s njezinom najboljom prijateljicom. Imao je samo dvije mogućnosti.. Enzo nikada nije upoznao takvu. moraš ponovno promijeniti broj telefona i nadasve . moraš pronaći novo društvo (jako teško!). Otvorio je staklena ulazna vrata i ušao u lift. Biti iskren? 35 Nikada. Sad je imao u sebi dovoljno goriva da se suoči s cijelom noći. Natovariti se prtljagom i otići k Debby (jesi li tako siguran da će te primiti?) u onu mračnu garsonijeru u Trastevereu. Usnetinama.Mora da je onaj njegov smireni. Nije ni primijetio miris zapaljenog alkohola. Anoreksičnog. Susannu Tamaro i Grad radosti. Ipak.. opasnost da Giulia sazna. A prije svega je došao trenutak da isplanira svoje sljedeće sentimentalne strategije.nema više Giulijine Španjolke. To nikada. S puno mozga. jebeš dvije umjesto jedne (negativno ili pozitivno?).. okačio ga na vješalicu i ušao u kuhinju. Kao lukavi ekonomist razmotrio je bitne faktore dviju pretpostavki.. Ona se pretjerano vezala za moju osobu (svaki put kad se jebemo ne prestaje mi monotono šaptati: volim te. .

potpuno otvorene na sisama? Zapanjujuće. Ali sam završio godišnji izvještaj za Institut. definitivno i totalno... Odmori se. unatoč užasu što ga je prema tom običaju osjećala. . Tikvice moja. Prvom u svome životu. Stavit ću aktovku u dnevni boravak pa ću ti pomoći. Guttalax. Neku večer je taj kurvin sin inzistirao da mu popuši i proguta. S onom aktovkom u ruci i razvezanom kravatom. Hoćeš li nešto popiti... Cijeli dan na poslu. povjerenje. Uskoro će stići i ostali. Uskoro će stići i ostali.. dom." 37 Jesi li vidio kako se večeras sredila? rekao je u sebi Enzo protrnuvši i previjajući se. Kud puklo da puklo.Giulia je na veliki tanjur Vietri raspoređivala krupne kriške dimljenog lososa.. lažljivče." odgovorio je s velikim zalogajem u ustima i pobjegao u boravak. Dala je tom čovjeku sve što je imala. "Što si radio?" upitala je Giulia pokrivajući drugom kriškom rupu koju je načinio.. ROBERTA PALMIERI 20:28 h Roberta Palmieri prema čitavoj je toj novogodišnjoj halabuci bila posve ravnodušna. izvukla je bocu iz hladnjaka i napunila čašu.. Zatim je iz ladice uzela prozirnu bočicu. Malo prošeka!" čula ga je da govori. Nakon zabave. ljubavi?" rekla je Giulia nastojeći zadržati najnormalniji ton na svijetu. Ako ih ne napravim ja. Ako ne napravim ja. Vidjela ga je pred sobom. Strpljivo je podnijela njegove užegle spermatozoide." rekao je i poljubio je u vrat kradući komadić ribe s tanjura.. hvala. Odmori se.. I razuzdano se smijući ulila u čašu pola sadržaja bočice. 38 Ma odjebi. "Zakasnio sam. Koja gadarija! Pljunula je u sudoper. ljubav. iz ljubavi. to su važne stvari. Hoćeš li nešto popiti.. Jesi vidio onaj užas od haljine. A sad dosta. No znaš. hvala.. Ja s njom više ne mogu biti. slomljenog od posla.. Giulia Giovannini raspoređivala je losos na pladanj. Laksativ. ljubavi?" doviknula mu je. Zlobno se smiješeći. S onim sjajnim očima dobrog šteneta. Malo prošeka. 12. Započinje nova godina! 11. "Konačno sam završio. a on je time obrisao guzicu. "Ne brini se.. Ubacio ga je u usta. "Hoću. Tikvice moja. "Hoću. Ljubavi moja lijepa. I mrzila ga je potpuno. U njezinom srcu sada više nije bilo mjesta ni za što drugo. GIULIA GIOVANNINI 20:25 h Kad se Enzo vratio kući. Ne možeš ni zamisliti kakav je to davež. Godišnji izvještaj Instituta. I što taj govnar sebi umišlja. Dosta! Večeras ću joj reći. Govno pokvareno. Stanovala je na prvom katu vile Ponza. "Ne brini se. i ona mu je to učinila.

U poziciji lotosa. "Hajde. Zajebu te za Božić. Nasuprot njemu nalazilo se dvadesetak stolova sa svijećama u sredini. 13. Stopiti naša bivstva. Gola. Jako me privlačiš. pa ga je stoga pozvala k sebi na Sil-vestrovo. Na jednom seminaru u Kali-forniji naućila sam od gurua Rawaldija tehnike za postizanje ćetiri kozmićka orgazma.. Brbljanje. Imam većem. Gosti.. zračnog i zemljanog. fuziju.. Zamotala se u pareo s Balija i počela pripremati večeru na bazi kozjeg mlijeka. također sa šeširićima na glavi. Kamenice." Davide je odmah pristao. Još jedan proizvod ovog glupog potrošačkog društva.Meditirala je. Na glavi je imao mali cilindar od crvenog papira koji je pridržavala gumena vrpca.. Tamo unutra uvijek je blagdan. Godinama se već nije osjećao tako posrano.. Pretjeran smijeh. Bio je pijan. poput parazita. pa čak i za Novu godinu. Vidio je te daleke oči kako ga promatraju. a veliki čvor mu se. THIERRY MARCHAND 20:45 h Thierrv Marchand sjedio je na maloj pozornici "Vukodla-kove" vip dvorane. Stavila je zdjelice od pečene gline na sredinu stolića od ebanovine i upalila dvije goleme marokanske voštanice. Roberta je završila meditaciju. Oslobađala se stresa. krastavaca i grčke fete. Osjećala se opušteno i s pravom karmom. nešto poput plača novorođenčeta. svoju harfu. Vodenog. Puke konvencije." zbunjeno je odgovorio Davide. Thierrv je svu tu buku čuo kao u daljini. salatu i kriške sira. Očekivala je posjet. Šireći duh. Pogledaj na što sam spao! Obučen kao klaun. treba samo pronaći vrata i ući". smjestio na dnu grla. Konobari u šarenim uniformama od kašmira već su bili donijeli predjelo. Obitelj. puhali u pištaljke i bacali konfete. a on je zauzvrat nabacio kretenski osmijeh. Nedostajao je samo Davide. Konvencije. Zidovi i strop bili su nakićeni šarenim ukrasima od papira. zajebu za Sveta tri kralja. urlikali su. Mir i radost se nalaze u najskrivenijim zakucima naših umova. Dođi do mene. Ja sam poput tropske ribe u akvariju. 39 Osjetila je prema tom mladiću nešto što je definirala kao empatiju. vatrenog. Bila je to kaseta sa zvukom pliskavica s Aljaske izmik-sanim s vjetrom ruskih stepa. te stvari. U srce mu se međutim spustila ruska zima. "To je samo još jedna od glupih društvenih konvencija. "Ne znam mogu li. Mogli bismo se seksati. Iz zvučnika linije izlazilo je cviljenje. znaš. Jay veliki bretonski . Sve je to bilo iza zida koji je podigao alkohol. rekla je prije nekoliko dana Davideu Razziniju tijekom susreta tantričke meditacije koji je organizirala udruga Prijatelji Plejade. Nosio je frak od plavih šljokica. Buku pribora za jelo. Sve je bilo spremno.. U rukama je stiskao Re-gine. 40 Presvukli su ga od glave do pete.

želim čuti jedno veliko da.. svalio se pokraj žene. orlovski nos. bila je dobra majka. U životu su potrebna tri es. U mom kraju se to uvijek kaže. sada potpuno slobodan da na miru masakrira vlastita jetra. Onda je Thierrv opet počeo piti. Zašto je pio? Zato što je pio njegov otac. A u sve te priče 0 životu on the road i slobodi ceste. zarade nešto novca svirajući te da potom krenu za Indiju 41 i tamo ostanu. Oprostite na mom talijanskom. dva komada ugljena umjesto očiju. Otišla je i odvela malenu sa sobom.. Zamisao je bila da proputuju Italiju. Standard! Seks! I sreća!" Mlak pljesak iz publike. Navečer bi. Onda je Annette jednog dana otvorila teglu od pekmeza 1 vidjela da je prazna. otišla je i gotovo. ne čujem vas. Bio je profesionalni pratitelj. I zato što je u sebi osjećao kako je. Vulgarno rečeno. Osjetio je da je došao do kraja. snimiti album. a on je bio siguran da će biti dobar otac. a umjesto toga imao je četrdeset pet godina i živio je u jebenom kombiju koji pušta ulje. crni repić. U početku je sve išlo u pravom smjeru. Za sitniš. spiskao honorar u baru. široka ramena i nosio je Caracenijeva odijela. u maloj vip dvorani "Vukodlaka". GAETANO COZZAMARA 20:57 h Gaetano Cozzamara. na sajmovima. onome za Indiju. zato što je pio njegov djed i zato što je pilo cijelo mjesto. mogao postati slavan. Njegova žena. da je možda više vjerovao u sebe. došlo da zaplače. podrijetlom iz Nole. koja je spavala s djevojčicom u zagrljaju. onda ću ja reći. Annette se brinula o maloj Daphne i o novcu. čega? Svakako tri es. Još jače! Jako dobro." 14. Sve troje u kamperski opremljenom kombiju... koje je pričao svojoj ženi. Žigolo. koji je završavao u tegli od pekmeza skrivenoj u motoru. "Naprijed. i kroz prljavi prozor nepomično zurio u mjesec. nakon koncerta.. Dobri ste. Sam kao pseto na ovom usranom mjestu. više nije bio tako uvjeren. Ni na Božić je nisi nazvao. Onda. Prikupio je snagu. Na trgovima. Naprijed! Ne znate? Okej. Ne znate što su tri es? Lako je. Krenuo je u lipnju sa ženom i trogodišnjom kćeri iz Bunixa. Dobro. malog mjesta u Bretanji. kako je? Jesmo li spremni za jednu godinu punu. Thierrv je nastavio kružiti po Italiji sam. Nije se čak ni naljutila.glazbenik. 42 "Dobra večer svima. To putovanje u Italiju bilo je prava katastrofa.. nemam ništa. imao je dvadeset osam godina. Sada mu je. Nemam prijatelja. Zgrabio mikrofon.. Počeo je milovati harfu.. Počeo je svirati na ulici. lijepa dvadesetšestogodišnja plavuša. . muška kurva za bogate gospode. Jače! Još. Vratio bi se naljoskan u kombi. Thierrv je svirao u malim folk lokalima.

" Scaramella mu je klonulim glasom rekao da razumije. U kući jedne grofice. Jednu za drugom. Moravia. Sve to gaje koštalo truda. bila u Rimu kako bi drugog siječnja odigrala prijateljski susret s klubom Casalotti. Došli su ranije upravo zato da Novu godinu dočekaju s Gaetanom. 43 Gaetano je tri sezone bio neumoran i agresivan bek. Morao je čitati. masera Gualtiera Trecchiu i tri autobusa puna navijača. obrazovati se. Želimo vidjeti Albu Parietti.. Rukoljub. a s Albom stvari više nisu kao nekada. nekoliko puta susreo Cas-tagnu. Provest ću vas uokolo. No on ima posla. Svi koliko nas ima. "Gaeta! Svi smo tu. u sedam i pol. kunem vam 44 se. Doista ih ne može povesti sa sobom. Ja sam večeras stvarno zauzet. Naučio je ocijeniti ljude prema kroju odijela i boji čarapa. tu je čak i nekoliko ministara. Znao je zabaviti. Okretan u govoru. da se ubacio u krug krupnih riba televizije i filma. istina. uključujući trenera Aniella Pettinic-chia. Ohladio je Scaramellin entuzijazam.. otići u Rim i poboljšati životni standard. Bilo je to staro društvo iz Nola Sporting Cluba. Bilo je to apsolutno nemoguće. momci. Jako mi je žao.. Bio je mali lokalni mit. "Morali ste mi to ranije javiti. Znati tko su Freud. Gaetana je oblio hladan znoj. Izbjegao sam pravu moru! Cijelog se dana međutim osjećao poput crva prve kategorije. Ljudi na položaju. no da se poznaju samo iz viđenja. No dobro je i ovako. Rim je prepun mjesta na kojima se može proslaviti Nova godina. Svakako su ga htjeli vidjeti.. kojeg su suigrači i navijači obožavali. Te večeri je bio pozvan na superekskluzivnu zabavu grofice Scintille Sinbaldi delFOrto. Izgubio je opori noleški naglasak i ostala mu je samo ljupka južnjačka modulacija. ulica Cavour 365. . Darwin. Cijela ekipa. Zabavit će se odlično i bez njega. Možda sutra. Što hoće? upitao se još zaglupljen od sna. Na zabave. Je li istina da si prijatelj i s Albertom Castagnom?" upitao ga je na telefon kapetan momčadi Antonio Scaramella. Svetog Petra.. Ostale će to pogoditi. da vidite Koloseum. Grofica. Kad je odlučio promijeniti život. iz kreveta izbacila zvonjava telefona.Znao se ponašati. Doista ne mogu. Ministri. Ostavio mu je ipak adresu na kojoj je ekipa odsjela: pansion Italicus. Sad je čitava ekipa. Radi se o privatnoj zabavi. Iskren osmijeh. Ne mogu me gnjaviti. A onda je počeo izvlačiti isprike. prizori boli i zapanjenosti odigravali su se u mjestu i na stadionu... Odlučan stisak. Gaetano je spustio slušalicu i odahnuo s olakšanjem. Tambelli. Tog jutra ga je. Objasnio mu je da je. Pet godina ih nije vidio.. Moraš nas izvesti. Ma šalite se. Znaš. U mjestu se pričalo da posjećuje kremu rimskog društva.

"Opet. Izgledala je kao svečano odjeven neanderta-lac. Moderne slike. "A kako si elegantan.. 45 Grofica nije imala stan. Nije se uspijevala čak ni držati na nogama. Ustvari ju je tek odnedavno poznavao.. Imala je barem sedamdeset godina." uzdahnuo je Gaetano u sebi. stara uspaljena alkoholičarko? U sobi se strovalila na krevet. za prijatelje.. Čopori konobara u uniformama postavljali su dugačak.. Predstavila mu ju je Rosetta Interlenghi. Sva se prepravila. otprati me u moju sobu. Gaetano je primijetio da je grofica stara grdoba. Pozvali su nas markiz i markiza Sergie.Poslijepodne je otišao u solarij i na manikuru i zaboravio je na njih. Koliko si ih odradila. želim ti nešto pokazati. "Zvat ću vas. Perzijski sagovi. Htjela mu je pokazati svoju kolekciju slika. Prije drugih. Tri ogavna psića kružila su oko nje i režala na Gaetana. a potom se usporeno okrenula i procvrkutala promuklim . već pravi pravcati dvor. Koja bljuvotina! rekao je sebi zgroženo.. Mogli bismo zajedno otići na Palmu za Sveta tri kralja.. Rekla mu je da dođe rano. "Naravno. S groficom nije nikada bio. mlada udovica koja ga je uvela u taj vip svijet. "Čuj.. Uljudno je sjeo." rekla mu je grofica klonuvši na golemi kauč od plavog baršuna i prekriživši one suhe. Susreli su se na otvaranju izložbe u nekoj galeriji. Gaetano.. To odijelo te čini božanstvenim. Izvezao je svoj porsche iz garaže i krenuo Cassiom do naselja Otoci. Morao ju je primiti za ruku. svečano prostrt stol. Imaju prelijepu vilu. Pitao se gdje su njegovi zemljaci. Da je ta od njega htjela nešto drugo. Dođi.. Jako mondena.. Zvat ću vas. rekla je ona iskapivši čašu.. Čuj.. Hrpa srebrnine. Kristalni lusteri. Čuvar mu je rekao da grofica Sinibaldi delFOrto živi na zadnjem katu vile Ponza. nešto sam mislila. Ona mu se prislonila bedrom o bedro.. Zategnula što se moglo zategnuti. Gaetano. ispružila ruku i stisnula mu bedro onim nalakiranim pandžama. sjedni ovdje. ljepoto". To je prekrasno mjesto na Maiorci. Kružila je oko njega kao mačketina s onom čašom džintonika u ruci. I odmah je shvatio da je ono sa slikama bio samo dobar izgovor. Imali su po osamdeset godina u svakoj nozi." Dva dana nakon toga nazvala ga je." rekla je s pogledom lavice obuzete hormonal-nim vrtlogom.. Znao je da je jako bogata. Koja lijepa kravata. Poznavao je Sergie.. Organiziram zabavu. Ne bi uopće bilo loše provesti večer s njima. Dva galaktička daveža.." "I ja sam pozvan?" 46 Gaetana ta zamisao uopće nije oduševljavala. Pretjerana raskoš. čvornate noge. "Kako si lijep. kraj mene. Grofica je odmah napunila drugu. Vidjevši je ponovno. Što moram raditi da preživim. Nešto mirno. Bila je već napaljena i gledala je Gaetana kao što di-jabetično dijete gleda sicilijanski kolač. Da je ta htjela započeti novu godinu u velikom stilu. Jako dobro pozi-cionirana.. Za Novu godinu..

"Ja sam. Molim te. Možeš li nam preporučiti neko povoljno mjesto." "Sada? U ovom trenutku? Ali... rekao je u sebi." U kurac. Nova je godina. Želim vidjeti kakav si dolje. centarfor i kapetan Nola Sporting Cluba. U kurac! Odapela je! Odapela je! Prislonio je uho na grudi stare kokoške. Bogu hvala... Jako! Dok je čekao da ga spoje sa Scaramellinom sobom. 15. grofice. U mansardi na Cassiji. Skinuo je sve.. "Govnari! Ostavite moje hlače. Skini me ti." promrmljao je Gaetano osjećajući kako mu se okreće želudac. Gaetano se počeo boriti s patent zatvaračem Ferra-gamove haljine koji se nije htio otvoriti. i "Kako si lijep.. Nazvat ću odmah Scara-mellu i pridružit ću im se. Poslušaj me....." 48 "Ma kakva picerija! Mislim ja na vas. kucalo je. "Halo.. dođi samo s igračima.glasom: "Napravimo to.. Jedno od in mjesta u gradu.. Gaetano. "Koga briga. Napravimo odmah. Osim gaća. Skidaj se. Nadam se da su još u pansionu." "Pusti ih neka se... Organizirao sam vam zabavu." promrmljala je. momci. Grofica se stala 47 koprcati s jedne i s druge strane poput lutke.. Dobro! Ja idem. ne baš. Nemoj reći nikome drugome. Apsolutno genijalna.. Tu su. Mislili smo izaći i naći kakvu gostionicu ili piceriju u kojoj ćemo slaviti. Želim to. Uskoro će stići gosti.. Igr. Koga briga. Ideja koja će ga učiniti najomiljenijim čovjekom u cijeloj Noli. Tri psića počela su se igrati njegovim hlačama Caraceni. Ovo nije moguće. Igra. Čekam vas.. spustio je slušalicu i zadovoljno . U kurac. Samo za vas.. Ja ću ti platiti. tko je?" odgovorio je Scaramella." rekla je ona i pala bez svijesti Gaetanu u naručje. "A njih. Gaetano se nabrzinu obukao. Jesi razumio? To je vrlo ekskluzivan party. Podigao je telefon koji je stajao uz krevet i ukucao broj. Još su tu. Gaetano!" "Gaetano! Nazvao si nas?! Divota!" "Što radite?" "Ma ništa. Kucalo je... Bila je samo posve pijana.. Usto kuraca. Želim završiti ovu godinu na najljepši način na svijetu. Hoću li to učiniti? Hoću.. Nakon što je crkotinu smjestio na krevet i išutirao tri psića. učinit ću to. No slušaj me dobro. Otmjene. što njih ne skineš?" j Skinuo je i njih.." "Je li to tvoj stan?" "Pa. Večeras se i ja hoću zabaviti.. Ja ne mogu. ANTONIO SCARAMELLA 21:00 h Antonio Scaramella.. Gaetano. Nemojte da ispadnem seronja. prosvijetlila ga je genijalna zamisao." Dao mu je adresu i spustio slušalicu..

Ali ipak je dio ekipe. upitao: "Što kažeš.protrljao ruke. tu se traži plavi dvored-ni sako i svilena kravata u bojama kluba. rekao je Trecchia zavjerenički i zatim. Jastuci kao strunjače. "Gaetano. Gaetano je bio onaj isti stari prijatelj. Nema druge. Zabava rimskog jet-seta. I zaputio se prema salonu pritežući čvor kravate. Dva propala kreveta. Smrad tuniskog restorana ispod njih uvlačio se u sobu. učinio mu se pomalo hladnim.. Vrlo ozbiljna. proučavajući predjela u srebrnim posudama. Zabava! Ekskluzivna zabava u mansardi na Cassiji. Gotovo kao da ne želi vidjeti svoje stare prijatelje i kao da sebi umišlja da je čovjek iz visokog društva. Previše bi ga to pogodilo. gledajući se u zrcalo. Želite li u međuvremenu jedan bellini?" rekao je stari prosijedi konobar. Šutjet ću kao zaliven". 50 "Sve u redu?" upitao je. Ionako će stara kenja doći k sebi tek sutra ujutro. U Gaetana se još uvijek moglo pouzdati. poslušno je odvratio konobar. Bez televizora. To nije bilo istina. dok je prao pazuha nad umivaonikom njihove sobice u pansionu Italicus. Pozvani smo samo rni iz tima. GAETANO COZZAMARA 21:02 h Gaetano je zaključao vrata grofičine spavaće sobe. da obrijem brkove?" 16. Morao se obući. Da. izašla je iz taksija. Mora mu reći. Konobari u bijelim uniformama očekivali su goste. Kad ga je nazvao tog jutra. Bio je posve u krivu.. "Svakako. Bio je presirov za takvu zabavu. "Idemo na zabavu. gospodine! Samo još čekamo goste. Molim te. "U redu. Za sve možete pitati mene!" mirno je rekao Gaetano. morao je priznati. Nisu im dali čak ni ručnike. gospodine". Pripada timu. 17. Dotjerati se. . Izvrsno! "A grofica? Da joj nešto odnesem?" upitao je konobar. nemoj nikome reći. "Hvala!" Uzeo je bellini i polagano ga srknuo. 49 "Tko je to bio?" upitao je Gualtiero Trecchia. Bez bara." "Možeš biti miran. "Ne! Grofica je umorna i ne osjeća se dobro. kao da ga se želi otarasiti. Ozbiljna stvar. SUKIA 21:05 h Patrizia Del Turco. platila i odlučnim se korakom zaputila kroz ulaz naselja Otoci. maser ekipe. Scaramella se pitao smije li reći i Trecchiji. Otrgli su ga od oranice. Nema problema." "Ah! I što je htio?" upitao je Gualtiero Trecchia brišući pazuha truleksom. umjetničkog imena Sukia. Sobica na granici ljudske podnošljivosti. Na Cassiji.

skupljena u pletenice. Provjerila je da je nitko ne vidi i onda pozvonila na portafon. škotski kilt. Crnči se. Ušla je u lift zajedno sa skupinom elegantnih mladića. "Pa. RIBLJAKOST 21:08 h Ribljakost je izuo reebokice i to se odrazilo na okoliš.." rekao je dok je motao drugi džoint. mislim. Izašla je na drugom katu i pješice se popela na treći. mora da si šugav ili imaš neku drugu zaraznu bolest. no izgledala je kao da ima mnogo manje. Možda se pomalo ponavljao u svojim zahtjevima i prerano svršavao. U ruci je stiskala staru torbu od svijetle kože. Po meni." ..Sukia je imala dvadeset dvije godine. A tko organizira to na Tiberu?" zijevnuo je Cristiano. Možeš mislit.. Mršavo tijelo. s grudima koje su se jedva nazirale pod bijelom košuljom i plavim puloverom na kopčanje. Odvjetnik Rinaldi joj se sviđao. Bolje se upucati. na kojem je mogla u potpunosti iskaliti svoju strašnu i neumjerenu moć gospodarice. Nema problema. Nekako ćemo se uvući. Pomisli samo koji je to davež. Nije nimalo marila za Božić. Dok je zvonila na vrata ureda. Bio je doista tradicionalni perverznjak. zabava Mari-nellijevog prijatelja! Govnari u jakni i kravati i krmače koje misle da im je pozlaćena. zar ne? 52 18. Oči su mu bile poput dvije crvene kuglice. Kao školarka. Bio je savršen rob. Plava kosa." "Molim te. Na malom prćastom nosu prekrivenom pjegama nosila je velike naočale metalnog okvira. odlučila je da je odvjetnik spreman dosegnuti najvišu i najveličanstveniju razinu poniženja. Bila je ozbiljna profesionalka. divljački miris slobodno je lebdio po sobi. Najviše petnaest. Nije predstavljao posebne probleme. puštao je da ga ponižava i kažnjava. plave vunene čarape koje su joj dosezale do listova i cipele na vezanje. Foot fetishist (fetišist stopala) i volio je bond-age (vezivanje).. padala joj je na ramena. Nije se čudila što su im pogledi uprti u njezine noge. Dvije dugačke i mršave noge gazele. trebala otići na lezbijske orgije na Prenestinu. Zadnji put sam ušao verući se preko konopa. Već sam bio na toj barci. Znam za veliku zabavu u Genzanu i jednu zabavu na barci na Tiberu.. a pogotovo ne za Novu godinu. niske i lakirane. Treba dobro započeti novu godinu. Njezini su klijenti željeli diskreciju. Prvu s odvjetnikom Rin-aldijem.. Jak. 51 Nije joj bilo žao što te večeri mora raditi. "Večeras imamo više mogućnosti. što ja znam.. Dan kao i svaki drugi. nikada se nije bunio.. crne. Uskrs. Neki Marinellijev prijatelj.. Na sebi je imala kabanicu od prozirne plastike.. "Jesi li pozvan?" "Ne!" "Zašto uopće pitam. oko tri. Te je večeri imala dvije seanse. Bila je zadovoljna. Bio je još uvijek u pidžami. a zatim je.

. izvrsni su! Svaka čast. pečeni krumpir i crno vino." U životu nije pojeo ništa odvratnije. Trebao je već tada shvatiti da nije normalna. svojom djevojkom. shvatio sam. Opasno se približila... stvarno. sviđaju ti se kolutići krastavca s jogurtom i đumbi-rom?" rekla je Roberta Palmieri Davideu Razziniju nastojeći mu staviti hranu u usta.. svijestima. Osjećao se čudno. Nij e se osj ećao ugodno. Hajde. kako si počeo pohađati tečajeve samosvijesti i otkrivanja samoga sebe?" upitala ga je Roberta nastojeći mu ubaciti hranu u usta. Te oči.. Te oči su bile nekako čudne. Sjetio sam se da majci nisam promijenio . Oči su joj bile kao opsjednute.." "Zašto onda ne mrdneš guzicu i ne odeš? Meni je ovdje dobro!" "Ne. osvojio sam upis na tomboli koju su organizirali u mom uredu. Davide je prekriženih nogu sjedio na sagu ispred niskog stola. da si kod kuće? Zauzeo si cijeli krevet. tamaneći špagete sa slaninom i lukom. shvatio sam to na Novu godinu." rekao je Davide oklijevajući. "Da.. leću.."Dobro. U tom istom trenutku njegovi su prijatelji slavili u restoranu "Zlatni lav". a onda više nije mogao nastaviti. A ova ovdje mora da je potpuno luda. Hajde... "Kamo ćeš?" upitala ga je Roberta zgromivši ga pogledom. I drži podalje to smrtonosno oružje!" rekao je Cristiano zgadeno pokazujući na prijateljeve noge. uopće ti nije dobro. svinjetinu. S telepatskim kontaktom koji se može uspostaviti s izvanzemaljcima u trenutku orgazma. S NLO-ima. Cristiano.. 19. Hajde... Bilo je to prvi put da ga ženska pozove k sebi s jasnom i otvorenom namjerom da 54 se jebu. "Čuj. "Oprosti mi... Ustao je trudeći se daje ne gleda. To je mora.. Žalio je za večerom sa svojim prijateljima s malog nogometa i s Loredanom.. Privlačile su ga kao dva magneta. nasuprot new age vještici. Odlazi. večeras si stvarno negativan. Razmišljao sam mnogo o tome." Dosta! Sad ću ustati i otići. Davide.. Koji kurac ja radim ovdje? Sjebao ga je taj tako otvoren zahtjev. Davide je bio dezorijentiran. "Reci mi.. A onda ga je zaintrigirala i ta priča o četiri planetarna orgazma. Kakvi krastavci. Sad ću ti objasniti. "Ma. ja moram ići. Koje sam sranje napravio!prigovorio je u sebi. DAVIDE RAZZINI 21:11 h "Onda. 53 "Isuse. Počela ga je milovati po leđima pi-ljeći u njega. Što misliš. nije istina. Moram ići... Plašila ga je. Mami mi nije dob. Kakvo kozje mlijeko. ustvari. Udavila ga je do bola. Bila je totalna luđakinja. stani malo. Nemoj umišljati da možeš izbjeći tu dramu. Nisam znao ništa o meditaciji." rekao je Ribljakost liježući na krevet pored Cristiana. uhvaćen u mrežu tim đavolskim pogledom.. Osjećao je da mu noge klonu.

bengalke i rakete. Okrenula je kasetu i počelo je kriještanje. Od čelika. Ozbiljne stvari. Mehanički je jeo lazanje. One raketice koje je s djedom utaknuo u cvijeće nisu bile ništa prema onome što je držao u sobi.. Potrošio je sav novac što ga je od djeda i roditelja dobio za Božić da to kupi. nenormalna.. Trenutak u kojem će zapaliti sav arsenal koji skriva ispod kreveta. Pravi arsenal. Roberta. Ponoć. "Osjećaš se dobro. Gledaj me! Gledaj me!" rekla je Roberta Palmieri Davideu Razziniju. zadovoljna zbog lako izvedene hipnoze. Bio je uzbuđen. Kad ti ja kažem. Želiš zadovoljiti sve žene na Zemlji. Naručio ih je od prijatelja iz razreda rodom iz Napulja. Ponovi za mnom.bočicu s kisikom.. nakon te naredbe Davideova se kita počela micati. 57 "Aaaaaaarrrrrrrrrrrr". Skinuo je sve što je imao na sebi i ostao posve gol. Raskolačenih očiju. "Michele! Michele! Što ti je. Možda malo previše trbuha." "Sjedaj!" naredila mu je. Mor. i sad se koncentriraj. Nikada. "Dobro. Ne možeš svršiti! Jesi razumio? Ne možeš svršiti! Ne možeš svršiti. "A sad se skidaj!" Poslušao je. Svako malo bi upro pogled kroz prozor." I doista. 20. Dobro! Dobro! Tako! Tako. Davide je izvršio naredbu. Stalno. rasti. Tijelo nije loše. Davide se začudio kako su mu noge i cijelo tijelo poslušali naredbu te oštrokondže. puštajući ga da padne na pod. Michele! Vodu!" Michele joj je dodao vino. tvrdu jegulju. Maradonina muda.. Ti si najuzbuđeniji čovjek na svijetu. Ti si rasplodni bik. "A sad me pogledaj!" 55 Davide ju je morao pogledati. ROBERTA PALMIERI 21:15h "Kad ti ja kažem. Jako dobro. pretvarati se iz debelog i mlohavog crva u dugačku. Ja ne mogu svršiti.. iskapila je kozje mlijeko i skinula pareo. A sad lezi na pod. Triktrak.. zar ne čuješ? Dodaj sestri vodu. "Izvrsno. Davide je postao puki automat u njezinoj vlasti. Zvuči amazonske prašume. I tvrda kao kamen.." "Ja ne mogu svršiti".. Ti si uzbuđen." Ukočenim kretnjama." "Što?" rekao je majci. Obiteljske brbljarije nisu ni dopirale do njega. Kara ti postaje golema. Od vatrometa u bojama crvenjeli su se veliki mračni oblaci prepuni kiše.. zadovoljno je sebi rekla Roberta. riknula je i nabila se na Davidea. ne osjećajući im okus. ptičje glasanje i slonovska rika. 56 21. Zaleđenog osmijeha. ponovio je on poput papagaja. MICHELE TRODINI 21:12 h Michele Trodini sjedio je za stolom s cijelom obitelji. prema nebu. Misli su mu već bile usmjerene na trenutak X. koji je poput idiota Big Jima . "Vodu.. Sad ćeš ostati takav. jako uzbuđen.

Neću više moći masirati momke ako mi polomiš prste"." Gualtiero Trecchia priznao je sve. Stavio je čak i revitalizirajući gel na kosu. Molim t. ha? Ideš se zabaviti?" čuo je riku iza svojih leda. svjetskog čovjeka. GUALTIERO TRECCHIA 21:16 h Gualtiero Trecchia zaključao je vrata sobe i zaputio se dugačkim.. neprikosnoveni voda navijača Nole." "Ma ne. Sve je to posudio od svog šurjaka. Gualtiero se zaustavio." Pitbul mu je zgrabio ruku i počeo je drobiti.. Dobro je učinio što je obrijao brkove. kad bi te uhvatio. Zujeći i pucketajući. Mokasinke od kravlje kože i bijela košulja bez kragne. Momci su ga čekali dolje. Imam posla. Bio je životinja bez srca. Mračna je prilika izašla iz sobe u dnu hodnika i krenula prema njemu. govorio je odvjetnik Rinaldi dok je poput zeca. Imam posla".. Ne zaustavljati se. Molimmm. Lice mu je izgledalo čišće i mlade. izmotavao se Gualtiero. tako ulickan. reci mi. Molim te. ODVJETNIK RINALDI 21:20 h "Obožavam tvoja mala stopala. pederčiću... gospodarice. Nosio je plavi sako." promucao je Gualtiero nastojeći krvnika udaljiti od sebe. Ovratnik od crnog satena. Srušio se na pod.. Da. "Kamo si pošao. ljepotane? Nećeš s nama u piceriju?" "Ne. Ne ruku. Taj.zadovoljno buljio u strop. na koljena. više te nije puštao. "Pa reci mi. Sive široke hlače. koji mu je dopirao do bokova. "Ne. Pritegnuo je remen za još jednu rupu i odlučno se zaputio prema stubištu.. "A kamo ćeš. Gualtiero je osjetio kako mu zglobovi na prstima škripe poput zahrđalih vrata. dopusti mi da ti ih još malo ližem". Njome radim. prikovavši ga za njegovu odgovornost. Mrzio ga je. 59 23. .. ne mogu. Ja sam stvarno proklet! Bio je to Maurizio Colella. bijednim hodnikom pansiona Italicus. Ovlaš ga je pozdravio i pretekao. vrištao je od bola... ispast će prasac kao i obično. skrušen pred Pitbulom Božjim.. "Pusti me. zvan Pitbul Božji.. Gualtiero Trecchia odlučio je produžiti ravno. "Onda. koje se sužavaju prema gležnjevima. Ništa posebno". "Tako obučen? Mora da je onda nešto stvarno posebno. tri su neonke žuto obasjavale oguljene i vlagom uništene zidove. Vodio je disko-bar u Acerri. 22. odahnuvši s olakšanjem. Prava kazna s neba. Spreman na sve. ponovio je Gualtiero dršćući." "Ne. Jednom navijaču iz Frosinonea razbio je glavu jednim udarcem svojom glavom.. Inače će ti ta ruka postati dobra samo za gulaš. 58 No na rame mu se sručila ručerda velika poput svinjskog odreska. I opsovao.. Na trenutak se zaustavio kako bi se pogledao u visokom tamnom zrcalu.

Sisice stisnute u korzetu. Zakrivljenih tabana.četveronoške. Sad je na sebi imala samo steznik od stare čipke. ali ne previše. bijelim guzovima. 61 24. GIULIA GIOVANNINI 21:27 h Mnogi su gosti već bili stigli. Mekanih peta. blago razmaknutih. "Dođi ovamo! Četveronoške!" rekla je Sukia balavcu. no svako malo bi. U ruci je stezala i svijala bič. Mršavih i nervoznih prstiju. Bila su otmjena ta Sukijina stopala." 60 Rinaldiju nije trebalo dvaput reći. Njegovanih i crveno lakiranih noktiju. tamo gdje je držala ključ. jedan od onih što na leđima imaju deset tisuća vrpci. smještenim medu prstima. Sukia ga je još jednom ošinula ostavljajući mu crvenu prugu na guzici. smijem li ti lizati nožne prste?" Imao je glas djeteta koje je kažnjeno jer je stavilo prste u pekmez. kretenu!" I još ga je jednom opalila. kad me naučiš pristojnosti. SMRDO 21:35 h . Odvjetnik joj se u dva skoka našao medu bedrima i odmah joj je pokušao cuclati stopala. 25. Giulia Giovannini ponašala se kao savršena domaćica. molim te. "Zloćko! Zločesto dijete! Hodaj!" izdirala se na njega Sukia. Bile su to krupne i ljigave životinje. Mršava.. Bila je opuštena. "Šuti. A onda. "Čekaj! Donesi kamenice. "Mlada gospodarice?! Što sam sada zgriješio?" "Kretenu! Limun!" Točno. Rinaldi se bacio na njih onako kako bi se gladno šene bacilo na majčinu sisu. Stidne dlake su joj bile obrijane. predstavljala jedne drugima one koji se nisu poznavali. Bila su to savršena stopala za starog fetišista kakav je bio odvjetnik. i na licu bi joj se pojavio osmijeh. Nije stavio limun. stavila ruku u njedra. Nakon što je završio. Malena. Otrčao je u kuhinjicu i munjevito se vratio s velikim pladnjem otvorenih i kriškama limuna okruženih kamenica. dok ga je konjskim bičem tukla po mlohavim. iz kojih je po Sukijinim stopalima curila prozirna tekućina. s onom vunenom kapicom na glavi. kada je bila sigurna da je nitko ne vidi. "Aaaiaahh. 37. s tim morskim beskralješnjacima. Mlada gospodarice. a dvije vijugave istetovirane zmije spuštale su se niz bokove kako bi se napojile u vagini.. Odvjetnik je jecao od zadovoljstva dok je obavljao taj delikatni zahvat. Odvjetnik je izgledao poput djeteta. "Uvuci mi ih medu prste!" Rinaldi je počeo vaditi mekušce iz školjki i uvlačiti ih medu njezine prste. Nijedan žulj nije narušavao njihovu ljepotu. u potkošulji na plavo-bijele pruge i čara-picama. Sukia je raširenih nogu sjela na tajničinu malu fotelju. nudila predjela. jurcao dugačkim hodnikom svog ureda. ali dobio je udarac bičem po jeziku. Razgovarala je. koji su još drhtali od života. Iscijedio ga je užurbano i konačno je počeo sisati teško stečeni obrok.

" Smrdo je iz jedne vrećice izvukao plastičnu kutiju.. "Jesmo li sigurni da je stan prazan? Da ne bude iznenađenja. Imat ćemo dovoljno vremena da odnesemo faks. lopovu džentlmenu. Otvorio ju je." upitao je Voloder. koji je sjedio za volanom. činilo mu se da će mu se hlače rasprsnuti. no Smrdo. 62 "Smiri se. Bilo ih je petnaestak." rekao je Rinčica. Lijep način da se provede Nova godina". kad je moguće. koji je bio prisiljen odjenuti.. Nos u obliku kormila . "Još nije trenutak. Opsovao je. I on je nosio smoking. Izgledat će samo kao tri ugledna gospodina. "U kurac. uključujući. odgovorio je Voloder.. Taj seronja od Rinčice nastavljao je priču o Arsenu Lupinu. promrmljao je za sebe stisnutih zuba. "Onda. Zatezao ga je u ramenima.. Enzo je sjedio nasuprot Debori. "Još ima ljudi na cesti! Stan na zadnjem katu je sav osvijetljen.... rekao je Smrdo. Nitko. "Smiri se. Moramo samo još malo pričekati. hladna je... Giulia je sjedila na čelu stola. "Ne volim pričati o svom poslu". "Deborah.. na rimskom nebu. A osim toga koji davež. Smeđa.. Odradit ćemo stvar i onda ravno kući"... Tko će biti u odvjetničkom uredu na novogodišnju noć. znao je da je samo primitivni provalnik. Zgrabio je komad kobasice i prinio ga ustima. 63 26. koji je bio razuman i iskusan čovjek. koja srebrnina. Mogli bismo ući i počistiti torbe. Sjedio je već više od dva sata na zadnjem sjedištu Volo-derovog starog abartha Al 12 krem boje. Svi elegantno odjeveni. Na očima je držao dalekozor uperen u stan grofice Sinibaldi. mirno i opušteno ozračje likera Averna koje je pomalo odudaralo od zračnog napada koji se odvijao vani. a kad bi se sagnuo. koji su pozvani na zabavu u taj stan. otimajući Rinčici dalekozor iz ruke. Nemate pojma koji namještaj..Smrdi je cijela ta pričao s prerušavanjem djelovala kao veliko sranje. kratka. Taj je Rinčica bio premlad i vidio je previše filmova s Rogerom Mooreom. Sjedili su za stolom. Smijem pitati o čemu se radi?" upitao je proćelavi mladić u sakou od samta i crvenoj košulji. Unutra je bila svinjska kobasica s lećom koju mu je pripremila njegova žena Ines. kad mu je iskliznuo iz ruku i pao ravno na snježnobijelu košulju.. Jedan od onih koji udarcima nogom razvale vrata. Bila je mršava. DEBORAH IMPERATORE CORDELLA 21:38h Svi gosti Giulije Giovannini konačno su stigli. ali bijele boje. Uskoro". Izgledao je poput starog. mladić od dvadesetak godina dugačke crne kose koja mu je padala na ramena i s dvije upadljive zlatne naušnice u ušima. A i onaj ga je smoking. čuo sam da si napisala novi scenarij. Čekati tu ispod tko zna što. udu i odnesu sve što mogu. ukrase. Ljudi se još penju. Ne želim započeti novu godinu u zatvoru. muški podšišana kosa. i perilicu i toster.. stezao sa svih strana. Njegova je bila ta genijalna ideja s oblačenjem smokinga kako ne bi bili primijećeni. kompjutor i sve ostalo. Bit će tu i kakav sef. krećemo li?" otpuhnuo je. U zraku se osjećalo prisno... rekla je Deborah Imperatore Cordella uzimajući grisin i koristeći ga kao štapić stroge učiteljice. sijedog konobara.

svesti ga na otirač. U redu. istukla ga je po guzici mlatilicom za muhe. Nakon što je odvjetnik dovršio kamenice. Možda se malo previše rasrdila na tog jadnika..." te je teatralnom kretnjom umočila grisin u posudicu s umakom od tunjevine i stavila ga u usta. okrugle naočale davale su joj izgled njemačke feministice. Okrenuo se da provjeri Giuliju. rekla: "Dobro.. Radi se o jednoj dramatičnoj. daj.dijelio joj je usko lice na dva dijela. "Skidaj to!" naredila mu je. no on je tako cvilio od zadovoljstva da je bilo pravo zadovoljstvo pretvarati mu guzicu u krvavi odrezak. Uredom se proširilo neugodno. Bio je doista odvratan s onom napuhanom trbušinom. Jadnom. Poslušao je pognute glave. ugledao . "Ogavan si! Gadiš mi se! Želim te zlostavljati!" Sukia je uzela aktovku i iz nje izvukla svoju najubojitiju spravu za mučenje. iskesila bijele zube i uključila utičnicu u struju. htjela bih napisati drugi scenarij. ne smatram da je stvar zaključena.. o još jednoj velikoj rak--rani društva. Producent Emilio Spa-venta je za Cirovu ulogu predložio kokera iz Birillo i klokan Tommy. U svakom slučaju. drogiranom policijskom psu koji umre od predoziranja kad na rimskom aerodromu proguta Budin kipić s Tajlanda napravljen od heroina. vjerni i simpatični. teškoj priči. Na svom. "Hajde. To je nevjerojatno. 27. Potrebna je vrhunska interpretacija. reci mu nešto!" suučesnički ju je potaknuo Enzo. 65 I tek če tada biti uistinu sretan. hrabroj. mašući grisinom kao dirigentskom palicom. zašto je i dalje radila svoj posao u velikom stilu. Uzela je alat u ruku. Rinaldi je nesumnjivo zaslužio i više. Ne znam ima li pravo lice. Na onaj zvuk otvorio je jedno oko. Zato sam napisala scenarij o Čiru. istegnula onaj svoj pureći vrat i. Odvjetnikova ekstaza. Skinuo je dječju odjeću i gol se poput crva skvrčio na podu. Enzo se osjećao dobro. njega su 64 uškopili da postane krotkiji. A što si mislio! Scenaristica je ustala. ono od čega je svaki mazohist umirao od užitka. Dobri. konja s Divljeg zapada. policijskom psu. To mora prestati... Debby. Odvjetnik je pokrivao glavu rukama i plakao. dlakavim nogama.. Morala ga j e dovesti do kraj nj eg stupnj a poniženj a. Nadajmo se da će biti u redu. A psi.. Rintintin i Beethoven i pudlice iz Gle tko to govori primjeri su najstrašnijeg stereotipa o psima. Da. ožeženom guzicom i dignutim kurčićem. Da i ne govorimo.. Uvidio je da je možda pretjerao s prisnošću. SUKIA 21:41 h Sukia se još uvijek uzbuđivala i u tome je bila tajna. vibrirajuće zujanje. o psima lutalicama. Furi-ju. Na govno. na biće bez trunke dostojanstva. Reći ću vam samo da sam krenula od jezivog iskorištavanja životinja koje se vrši na filmu. Male. kratkim.. Ponekad šeprtlje. sigurno ga se sjećate. A te se večeri posebno osjećala u formi. Lassie. Ne želim ni ulaziti u pitanje konja. no ona je bila zbunjena kao i obično.

Miran. razgovarali su o smislu života. a potom su na pozornicu doletjela i prva peciva s anisom i kanapei s paštetom od lubina i rikulom. O uobičajenim. Sa zalogajem sira i vrganja zalijepljenim za obraz. i zahvaljujući tom potajnom dodiru osjećao se bolje. Potpuno drugačije od neznalačkog. Ma što sam to danas pojeo? Nešto mora da mije naškodilo! razmišljao je stisnutih zuba i guzova.. u noći. 66 Imati pored sebe takvu osobu nešto je posve drugo. Tradicionalni rekvijem koji pjevaju žene ribara s otoka Saint Michel. Kakva žena! Kakav senzibilitet! A tek analitičke sposobnosti. Malo bolje. Briljantan. No sad mu više nije išlo. Nježno. Grčevi su mu potresali probavni trakt i osjetio je neodgodivu potrebu da ode u zahod. Zapao je u kozmički. Samo tjedan dana prije toga otišli su u Saturniu. a potom su vodili ljubav u sumpo-rastoj vodi. zviždati. | Onaj izbacivač u narančastoj jakni dotrčao je na pozornicu. ako odmah ne prekineš to sranje i ne zasviraš salsu . Ma kakav Leopardi! Zasvirao je pretužnu pjesmu. "Ma kakva je to žalopojka?! Dosta! Buuuuu. govorio je sebi dok je Deborah nastavljala pričati o krizi talijanske kinematografije. Nije više mogao izdržati. Možda naj-melankoličniju i najnostalgičniju iz čitavog golemog bret-onskog repertoara.. zagrljeni pod vodom. 28. Potres u Tihom oceanu. Thierrv je neustrašivo nastavio pjevati. Morao se olakšati. 67 29. No čim je prošao vrata dnevnog boravka.pakleni stroj za zadovoljavanje koji je njegova krvnica namjeravala upotrijebiti i promucao: "Ne! Molim te! Ne epiladv. Kao da mora telefonirati. ne!" No nije bilo spasa. Stimu-lirajuće. Već nakon prvih žalobnih tonova gosti su za stolovima počeli bučati. totalan i mračan pesimizam. ENZO Dl GIROLAMO 21:44 h Enzo Di Girolamo bio je izvan sebe od zadovoljstva. Pružio je stopalo i dotaknuo Deborinu nogu preko puta sebe. urlali su gosti. THIERRY MARCHAND 21:45 h Thierrv Marchand pokušao je biti duhovit. akrobatskog Giuli-jinog seksa. Vratite nam novac". Knedla u grlu je narasla i jedva je disao. Sukia mu je zarila strašno oruđe u šumu dlaka koja mu je rasla na prsima. nego za samoga sebe. stavio šaku čvornatu poput trešnjine grane glazbeniku pred njušku i izustio kroza zube: "Kunem ti se majkom. I tamo. urlikati. nevažnim pizdarijama. Ustao je nastojeći izgledati opušteno. Doista. Kao dvoje zbunjenih ljubavnika. Odlazi! Platili smo. S njom se ne razgovara o uobičajenim glupostima.. Buuuuu. Nije pjevao za njih. Opušten. o nadi i o strahu da smo sami u hladnom i beskonačnom svemiru. Bolje.. Već je desetak minuta u utrobi osjećao kako mu se okreću crijeva. u toplice. sprinterski je poletio prema zahodu.

ili merenge. Možeš misliti stoje takvog briga za neko slavlje na Cassiji. međutim. a onda. "Tko je?" Muški glas. žao mi je.. Rinčica se zaledio i.. neprofesionalnim ljudima". ne vidi se. On osobno!" "Ne postoji nikakav gospodin Sinibaldi. SMRDO 21:58 h "Gledaj kako si zasrao košulju?! Kako je moguće raditi s takvim nesposobnim." 68 30.. Otvori." "Benevrek jedan. pokazao svu svoju sirovost: "Oj. Trojka je izašla iz A112-ice i oprezno se približila vili Ponza. nakon što je pogledao ime na por-tafonu. Ne znam što da vam kažem. rekao: "Gospodin Sinibaldi delFOrto. "Nemoguće! Kakva neugodnost. 31. Sroljo!" "Proklet bio! Kurvin sine. Dovoljno je da zakopčam sako. Otvorite." Rinčica je odlučno pozvonio na portafon. hinio je Rinčica nehajan. Ma on ionako neće doći.. 69 "Duccio Trecani. odgovorio je glas nadmoćno. utučeno je rekao Rinčica. Ostali su se.." "Od koga? Tko vas je pozvao?" ispitivačkim tonom upitao je glas." Smrdo i Voloder počeli su se zlobno smijati." odgovorio je Smrdo nastojeći prstom očistiti mrlju od umaka. Da mu je Pitbul Božji silom izbio adresu na kojoj se održava zabava. "Govnaru jedan. GUALTIERO TRECCHIA 21:48 h Gualtiero Trecchia je u tišini sjedio u kombiju sa svojom momčadi i masirao bolnu ruku. Proučio sam plan do najsitnijih detalja.. gledajte. euforično smijali i brbljali.." "Žao mi je. vašeg imena nema na popisu. Pitao se treba li reći da je progovorio.. Polomit ću ti te rogove na glavi!" Nije trebalo dugo čekati odgovor." "Ne. Otvorit će nam. rogonjo! Kako se. usuđuješ nazvati me laž-ljivcem." "Mora da je neka pogreška. Sad su se Smrdo i Voloder držali za trbuhe od smijeha. To je nemoguće.. u kurac. ne mogavši se više suzdržati. Nastavio je masirati ruku.. aristokratski ton i šapnuo ostalima s umirujućim izrazom na licu: "Budite bez brige. razbit ću ti tu jebenu harfu o glavu... "Ma dobro. Vi lažete". Da je izdajnik. razbit ću ti pičku!" "Bilmezu! Tutkume!" "Seronjo usrani. Pederčino!" 70 .. Ja sam pozvan. molim". Došao je trenutak za akciju. "Sad ćemo pozvoniti na Sinibaldi.. Rinčica ih je ošinuo pogledom.

"Gledaj kako se to radi! Rinči". Onda su svi zajedno krenuli veličati svog vodu. povikao je. Koji davež! Michele je kružio oko njih poput divlje zvijeri u kavezu. Moraš naučiti čekati. Vaš Pitbul vas sve vodi na zabavu! Na zabavu organiziranu u čast Nole".. Njegovi su zasjeli pred televizor." rekao je otac i dalje gledajući na televiziji Maru Vernier odjevenu u medvjedića... Smisli nešto drugo. natisnuti u autobusu. 34. tu je i djed. Duccio Trecani! Ma daj. zaključio: "Ko ga jebe. Sad sjedni ovamo.. Ja se ipak penjem.... Nije znao kako će njegov otac podnijeti otkriće da mu je sin potrošio novac koji je dobio za Božić da kupi svu onu pirotehniku." . Da gledaju onu dosadu od Mare Vernier. Penji. Bio je dobre volje. Htjeli su tu slaviti." "Smijem ja ispaliti koju? One najmanje. Tko ne skače. Michele je osjetio kako mu uzbuđenje raste usporedo s tjeskobom." Svi navijači. a za njim druga dva autobusa. Sklopljenih ruku i pognute glave. a onda počeo skakati i urlati: 71 "Tko ne skače..Vjerojatno bi nastavili tako cijelu noć da jedan dobro plasiran Smrdov udarac nogom nije razvalio vrata na dva dijela.. Stajao je na sjedalu vozača autobusa. Da svake godine milijuni ljudi izgube ruku ili oko igrajući se tim eksplozivnim stvarima. 72 "Još je rano. Trebao je samo držati situaciju pod kontrolom.. otići ćemo na balkon i ispalit ćemo nekoliko raketa. Sreća da sam ja tu.." Pitbul je sjeo za upravljač i uz viku i lupanje krenuo. "Zar nisi čuo! Poslije. zadovoljno je sebi rekao Gaetano Cozzamara." "Pa penji se. "Tvoj sin želi ispaliti par raketa. 33. Rinčica je. A onda. Otišao je uzeti još jedan bellini. Predosjećalo se slavlje na visokoj razini. Tata je govorio da su te stvari opasne. "Ali. crven u licu. Tako će me moći kontrolirati. GAETANO COZZAMARA 21:59 h Ti uljezi! Stalno pokušavaju. Pomoći će mi. Michele je zadržao dah očekujući očev odgovor.. Ja ostajem ovdje. počeli su skakati i stvarati paklenu buku ponavljajući slogan.. bolji si od Pelea. MICHELE TRODINI 22:07 h Konačno su došli do deserta.. Kad bude pravi trenutak." rekao je Anselmo Frasca zetu i potom namignuo Micheleu. rekao je Smrdo. "Pitbul! Pitbule. "Dobro! Večeras ćemo se zabaviti.. Odredište? Ulica Cassia 1043. Reći ću mu da ih i on može ispaljivati. Casalotti je-je." Njih su trojica na trenutak pogledali oko sebe i šuljajući se ušli u zgradu." rekao je Michele nesigurno i žalobno. Sad sjedni. PITBUL BOŽJI Pitbul Božji preuzeo je organizaciju u svoje ruke. 32. Djed Anselmo je dobar. u rukama je držao megafon..

Pjevali su I Love Just the Way You Are. Tako treba. kako ćemo ući?" upitao je Rinčica ispred ureda odvjetnika Rinaldija.. "Giulia. Smrdo. punila polu-prazne čaše. Moraš im to naplatiti. I što sad hoćeš? Nemoj se sad žaliti što ti je ta mišica bez sisa preotela muškarca. a za njim i Voloder i Rinčica. Nije bilo čak ni alarma. Posebno njemu. rekao je Smrdo.. "A ti. Nisi htjela studirati kako sam ti ja govorila. intelektualka... oprezno su ušli u ured i zatvorili vrata za sobom... Da žene trebaju biti žene. Ne zna kuhati. Ružna je ko lopov." Vrata Rinaldijevog ureda otvorila su se nakon samo jednog dobro odmjerenog udarca po bravi. Dodaj mi polugu i čekić". Samo što je umjetnica.. Nema ništa što ti nemaš. SMRDO 22:10 h "Onda. proćelavi tridesetogodišnjak koji je sjedio s desne strane. Volodere." Giulia se vratila na planet Zemlju.. . Tablete rasute po podu."Dođi k meni. Život je takav.. ali ti si mi bila rekla da nisam dovoljno pametna. Ne zna ugostiti ljude. idi do stepenica i pazi da netko ne naiđe. 74 "Što?" Obraćao joj se Clemo. 73 36.. Pogledaj je. Michele je sjeo kraj djeda. "Želiš znati što donose Tri Kralja? Ugljen! Zločestoj djeci donose ugljen. Da ne ovisiš o svojoj majci kao kakva balava glupača. "Kao u dobra stara vremena. 35. Ti si tisuću puta vrednija od nje. 37. Na TV-u duet pjevača Sepulture i Ive Zanicchi." 38.. Nisi to učinila. razgovarala koristeći pet posto mozga. Daljinski stisnut u ruci. Kakve to ima veze? Na tebi je bilo da mi dokažeš da si bistra. Obom. Izgubio je veći dio svog poleta nakon što ga onaj govnar nije pustio da ude." rekao je starac praveći mu mjesta na fotelji.. Njoj i njemu. Zao. Ostalih devedeset i pet bilo je angažirano za unutarnji razgovor s dragom mamicom. Ne može bolje. Jesi vidjela? Htjela si napustiti klasičnu gimnaziju i biti računovođa. I strpi se. FILOMENA BELPEDIO 22:12 h Filomena Belpedio ležala je onesviještena na kauču u dnevnom boravku.. Kristalna vaza prevrnuta. GIULIA GIOVANNINI 22:13 h Giulia Giovannini i dalje je posluživala jela. što ćete ti i Enzo za Sveta tri kralja. Sad je ta kurvica uzela tvog muškarca. koji je preuzeo stvar u svoje ruke. Giulia.. Mama. cvileći je upitao odvjetnik Rinaldi. SUKIA 22:15 h "Što je to bilo? Čuo sam neku bukuuuuhhhh taaaaamo-hhhh".

" Čuo je kako se Giulijini koraci udaljavaju niz hodnik. popela se i sad je srala po njemu. ja sam. Problem je bio to što u tom jebenom zahodu nije bilo toaletnog papira. Potpuni mrak. Nije ga čula. Uz peh koji gaje pratio. Otkrila ju je i izvukla iz njega. u toj kurčevoj klonjari nije bilo ni jebenog bidea. u koju je i dušu israo. ni jebenog umivaonika da opere guzicu. Niti je spuštenih hlača mogao doći do ostatka kupaonice. svjetla bi se sigurno opet upalila dok on bježi hodnikom u takvom jadnom stanju. Opet ništa. Nije bila uzalud upisala psihologiju. Bez razloga. Taj je čovjek ostao prikovan u edipovskoj analnoj fazi kao trogodišnjak i iz nje više nije izašao. Tog trideset prvog prosinca Sukiu je prosvijetlila istina. "Tko je?" upitao je sumnjičavo poput stražara u noći. "Giulia! Giulia!" zazvao je tiho. "I što sad?" promrmljao je potišteno. Nije mogao nasuho navući gaće i izaći. Što ti je?" "Ništa. Enzo je sjeo natrag na . Svijeće. Bingo. A Sukia je sada to znala. poput sum-erskog blaga zakopanog pod tonama zemlje. 75 39. ljubavi. Svi bi ga vidjeli. ENZO Dl GIROLAMO 22:17 h "Kako ću sad?!" rekao je sebi očajnički Enzo Di Girolamo. Nestalo je svjetla.. Jedna od najčišćih i najinfantilnijih perverzija. pola sata nakon što je ušao u zahod. A kako je ona krmača od Giulije pročitala u Mom domu da su u engleskim šik kućama zahodi odvojeni od ostatka usrane kupaonice. Mrak je. Konačno je u mraku čuo korake. "Giulia. "Što ću sad?" Odškrinuo je vrata prema hodniku. Još je sjedio na školjci.. Čula je. Ništa. U daljini je vidio drhtavo svjetlo koje je dolazilo iz dnevnog boravka. Bio je u mraku. Čuo je smijeh i žamor. Pa je li gluha? 76 "Giuliaaaa! Giuliaaaa!" povikao je koliko ga grlo nosi. Odvjetnik je bio shit lover (ljubitelj govana). U ovom usranom zahodu nema papira." "Pričekaj. No nije to bio problem. Lupu potpetica koje se približavaju. jesi li to ti?" "Da. Savršeno je shvatila što je odvjetnikova prava perverzija. Pričekao je. Zato ga je golog zavezala za golemi radni stol od mahagonija. Jebi se. I Deborah."Šuti! Da te nisam čula!" otresito mu je naredila Sukia. Donesi mi rolu. na svjetlo dana. "Giuliaaa! Giuliaaa!" povikao je glasnije.

Giulia se brzo vratila. Premlatiti ga. A sad dolazi netko da mi kaže da je treba staviti u usranu plastičnu kutiju i napuniti hladnjak. Taje bila spremna na sve. Samo mi je još proljev trebao. "Ma koji kurac.. oštrim papirom. Bio je siguran u to. Kako je.. ROBERTA PALMIERI 22:20 h Roberta Palmieri... jako mi je žao." "Daj ovamo". ne mogu vjerovati!" dahtao je držeći ruku na ustima. Sve je shvatila.. Možda će biti malo tvrd. 41. Nema ga više. Počela se batrgati kao da je opsjednuta. Sve. Jako oprezan. Giulia je na pultu sa suhomesnatim proizvodima i sirevima zatražila dvadeset deka šunke. Giulia mu je dala njegovo izvješće za Institut. Pretvarao se da jede pečenje. "Da! Da! Bravo! Kako si dobar!" vrisnula je Roberta kad je osjetila da joj se orgazam nezaustavljivo penje uz kralježnicu. zarežao je. Vi to namjerno radite. Enzo Di Girolamo sjedio je za stolom i drhtao kao prut. nisam se ljutila. Još se više uzbudila i počela je skakati po sirotom Davideu." "Gospodo... postizala je drugi od svoja četiri kozmička orgazma. To je nemoguće.. "Treći put vam kažem da ja šunku želim u papiru! A vi mi svaki put podvalite ovu glupu posudicu." "A što ću ja. Giuliji je pao mrak na oči. Uništiti mu život. "Enzo. Neprimjetno podrhtavanje čeljusti i suha usta. Samo to imam u kući. Prije dva tjedna otišli su zajedno u supermarket. koji je i dalje na ustima imao zalijepljen onaj idiotski osmijeh. Vidio joj je to u psihopatski ledenim očima. Zaboravila sam kupiti toaletni papir. "Pizdarije. Ovo je treći put. Ne. Razbiti mu cherokee. Znam to. Tresao se od straha. koje je imalo okus polistirola. pomirljivo je odgovorio prodavač. u kurac?" cmoljio je on. Prodavač joj je dao plastičnu posudu u kojoj je ležala šunka. otkrila? Bio sam oprezan. Dosad sam imala razumijevanja. Ali ona zna." . 77 40. Onaj zemljani.. u kurac. Nisam zasrao.. ENZO Dl GIROLAMO 22:21 h Giulia sve zna. Zna. i on si je njime obrisao guzicu. Zna za njega i Deboru. ali posudica služi zato da se očuvaju okus i svježina". Da je u vezi s njezinom najboljom prijateljicom. Baš je izlazio kad se odjednom vratilo svjetlo. "Ne brini se.. šćućurena na još uvijek krutom i nepomičnom Davideu Razziniju. Uvijek sam jela šunku zamotanu u papir..školjku.. Enzo se psujući zatvorio u zahod i očistio se kako je znao i umio tim tvrdim. Zna. Donijela sam ti paket papira. Listova A4. Bilo je to jasno kao dan..

THIERRY MARCHAND 22:25 h Kad je počeo plakati na pozornici i govoriti da mu nedostaju žena i kćer.. Sad je bio gotovo sretan što su mu razbili tu prokletu harfu. Bit će daje kod kuće.. Objasniti joj kakva je situacija. Teturajući. za kratak telefonski poziv." Enzo ju je nastojao smiriti. Četveronoške je počeo tražiti sitniš po podu kombija. izbacili su ga. Dovršavao je drugu bocu votke. Luda je. Što prije. smrtno ranjena. No sad želim nazvati Annette. kad sazna da sam se doveo u red.. međutim. Možda bi mi moj otac. vikala je na tog jadnika koji je samo radio svoj posao i na kraju je zgrabila posudicu i bacila je na njega. otiđite kupovati negdje gdje je bolje. sa svojima. Ispariti. Izbacivači su mu polomili Regine. Da joj zaželi sretnu Novu godinu i kaže da se vraća. Malo je nedostajalo da Enzo ne zaradi šamar braneći je. Završiti s tim. ona ga nije slušala.. Zaradio bih svoj novac.. nastojeći privući njezinu pozornost. DEBORAH IMPERATORE CORDELLA 22:30 h . Imam drugih briga. Nije bilo mnogo. Dovoljno. 78 79 Počeo je uporno piljiti u Deboru."Ali. Koji kurac ja radim ovdje? Odmah ću krenuti! Onda je bolje razmislio. Mora se naći neko rješenje. krenuo je u potragu za telefonom. Pronašao je nešto ispod prostirača i sjedala. Tko zna što sad radi Annette?upitao se ispijajući posljednji gutljaj iz boce. Činilo mu se da je na vrtuljku. Previše se loše osjećao.. Nastojao je razmisliti onoliko koliko mu je to njegov um obuzet alkoholom dopuštao. Svojoj ženi i kćeri. Ne znam ni tko ste vi. 43. a poslije će svi otići gledati svečano osvijetljene brodice kako se vraćaju u luku. Govorio mu je da treba prestati svirati. Otvorio je vrata i izašao. Moraju pobjeći. Sve se oko njega okretalo. Kući. Kamo ću? Nemam ni prebijene pare. Ištekala je svjetlo i natjerala me da obrišem guzicu vlastitim izvještajem.. Da u zemlju propadneš. ali nije išlo. Sljedeći put mi to recite prije. Morao je upozoriti Debby. ali večeras mu nije bilo ni do čega. Ležala je pored njega. Mogao je krenuti ispočetka. ja radim. pomogao da platim stanarinu. Ona je morala saznati. Sad je Thierrv Marchand ležao u kombiju. Jedu juhu od luka. da.. Dosta. Još jučer bi tim govnarima razbio njušku. Ovako ću: sutra ću prodati kombi i vratit ću se vlakom. Prodavač je izašao iza pulta ljut kao ris. Da. gospodo. 42. Možda je to bio znak sudbine. vratit ću se u Bretanju. Podigao se. slomljenog luka i iščupanih žica. a ako nećete. Mogao bih raditi kao zidar na gradilištu. Luda ko puška. Podignuo je glavu i vidio iskričave eksplozije kako osvjetljavaju nebo i polagano padaju medu drveće u daljini. Bile su prelijepe. Na sebi je još uvijek imao onaj frak od plavih šljokica.

vezan na radnom stolu. 82 45. no ona se nije uspijevala koncentrirati i izložiti svoju priču kako je htjela. Tu su bila tri muškarca.. U smjeru nje same... Da je netko ušao. trzao se. drugi. pod rukom je nosio fotokopirni aparat Olivetti. I kako će se kao star vratiti kući. koji svira "ud stari arapski instrument. što je? Što hoćeš? Vidiš da govorim?" "Ništa. gdje će nastojati nametnuti svoju glazbu sačinjenu od pijeska. Enzo ju je i dalje gledao.. a treći je stiskao reprodukciju Rodinovog mislioca. I svi su je slušali sa strahopoštovanjem. ja sam samo tvoj zahod. Stajali su kraj vrata i gledali ga. Koji davež.. nekako tajanstven. da se pomiri sa svojim svij. To je priča o njegovom polaganom 80 81 udaljavanju od vlastite zemlje. A za sve to bila je zaslužna Sukia. rekao je tiho.Deborah Imperatore Cordella. Tajnica/Bankovnih činovnika. vidio je samo stražnjicu i noge svoje gospodarice. onu koju je kupio na medenom mjesecu u Parizu.. "Poslije. Jedina je znala izmisliti priču. i o dolasku u Europu. "Još! Još!" vrištao je od radosti i dok je vikao imao je dojam da je u sobi još netko. tu medu svima njima. doista se zabavljala. Zahod po kojem ti možeš srati koliko god hoćeš". Jedan je u ruci držao njegov faks. Na trbuhu je osjećao toplu težinu izmeta i od uzbuđenja je počeo udarati potiljkom po tvrdoj plohi stola. što hoće? Zaustavila se i ljutito otpuhnula: "Enzo. Iz svog položaja. premda joj društvo nije bilo bogznakakvo. slušao ju je. "Protagonist je tuniski glazbenik. Mladić kojeg je tek upoznala. ponižavateljica. . izgledao bi poput Moj šija koji Židove vodi u Palestinu. Koji vrag može biti tako važan?" 44. O nečemu važnom". Razgovor je krenuo u smjeru koji je ona najviše voljela. U tom svijetu uslužnih djelatnika." Govorila je o planu za novi roman. deblji i s mrljom od umaka na košulji. Znala je da je zvijezda. ODVJETNIK RINALDI 22:42 h Odvjetnik Rinaldi se nikada nije osjećao tako poniženo i izopačeno kao te novogodišnje noći. Svrnuo je pogled prema vratima i vidio je nešto apsolutno nemoguće. "Idemo! Naprijed! Svi gore uza stepenice!" vikao je na bučnu masu koja ga je slijedila. "Da. Moram razgovarati s tobom. Pričekaj trenutak! Zar ne vidiš da ovom mladiću pričam o svom romanu. U smokinzima. spljošten po stolu. Ulazna vrata bila su razvaljena. rekao je drhteći poput tek ulovljene ribe. u Tunis. Grafičara iz reklamnih agencija. O tome kako će voljeti Europljanku. tišine i vrućeg pustinjskog vjetra. od majke. slao joj nijeme poruke koje su je dekoncentrirale. Da je još samo imao i bradu. PITBUL BOŽJI 22:36 h Pitbul Božji nije imao problema pri ulasku u vilu Ponza. i koji je sjedio pokraj nje. Ona je jedina radila kreativan posao.

tko. "Ako vam trebaju posebne usluge. kojeg vidite zavezanog na stolu. a odvjetnik je još jače zaplakao. gospodo. A onaj je zavezani govorio: 83 "Još! Još!" Sad su njih trojica stajali tu. "Dobra večer. nasmiješila i najnevinije na svijetu rekla: "Sviđa mu se. nego da kradete. s posjetnicom u jednoj i fotokopirnim aparatom pod drugom rukom. nazovite me. Možeš činiti bilo što.SMRDO 22:43 h Ušli su u tu sobu i ugledali nešto apsurdno. koja sere po njemu. "Lopovi! O Bože. Tu je začaranost prva razbila upravo mlada žena. meditirati u nepalskom samostanu. Nije vani. na nekoj pretjeranoj megazabavi. Mene sve to ne zanima.. a onaj tamo. Je li tako?" Trojica su potvrdno klimnula glavom. Možeš biti na indonezijskom otočiću. i odlučno se zaputila prema vratima. je li tako?" "Tako je". "Šuti!" izdepatase djevojka na njega i on je odmah prestao vrištati i počeo je prigušeno cmizdriti. "Ali zašto ste se posrali na njega?" upitao je Smrdo. Jači je. "Zovem se Sukia. u jednom trenutku te večeri zapitaš se: onda. tko ste vi?" upitala je zakopčavajući i posljednje gumbe na bluzi. Mačjim je skokom sišla sa stola i začas se obukla. Tu je i broj mobitela. Dovidenja. "Mi. jesi shvatio? Nova godina je u nama.. i sretna 84 Nova godina".. odvjetnik Rinaldi! Sada. 47. "Vi! Vas trojica! Tko ste?" "Mi smo.... Uzet ću svoj novac i odlazim. gospodo. mi smo. "Dobro. Masakrira.. ne znajući što da čine ni što da misle.. pretpostavljam da ste došli ne zato da provedete ugodnu Novu godinu. gospodo. Nema zajebavanja." Sukia je iz odvjetnikovog plavog sakoa uzela novčanik i iz njega izvukla svežanj novčanica. što sam napravio ove godine? A što u sljedećoj? Hoćeš li se promijeniti? Hoćeš li se uspjeti promijeniti? Gledaš oko sebe i . Djevojka se zaustavila. uvijek te zajebe." I potom je nestala. mi?" promucao je Smrdo ogledavajući se oko sebe. RIBLJAKOST 22:47 h "Onda.. rekoše uglas Smrdo.. Voloder i Rinčica... Ne možeš kurca napraviti. Vi radite što god morate.46. Stavila ih je u torbu i onda izvukla posjetnice i podijelila ih onoj trojici." "Lopovi. "A tko ste vi?" upitao je zbunjeni Smrdo. To je jedan jebeni ispit i nema strategije kako ga položiti. Razvali te. Golog čovjeka zavezanog na radnom stolu i iznad mladu ženu. razjapljenih usta. vruće stvari. lopovi!!!" vrisnuo je čovjek zavezan za radni stol.

Dezorijentirane rimske gospode. Grofica će ga ubiti. Takvog tipa nemoguće je zaboraviti. Ako nađem tog kurvinog sina Scaramelluy kunem se Gospom iz Faita da ću ga ubiti. Početi sve iznova. No nije znao što. Svako malo bi među tim divljacima uspio prepoznati poneko ljudsko biće. Da. Jedne godine sam na dočeku bio zagrljen s dva stara debeljka koji su me stiskali kao da sam im najbolji prijatelj i ljubili su me čestitajući mi Novu godinu. S članovima obitelji. GAETANO COZZAMARA 22:56 h i Nije mogao vjerovati. U miru Božjem. plesao je tarantelu na stolu. Okrenuo je glavu kao ljenivac.. Kucaju!" rekao je drmajući Cristiana. 86 Gaetano je bio uništen. Plesali. Zapanjena otmjena stara gospoda. "A tko bi ti da bude? Moja majka! Ugasi džoint!" otpuhnuo je Cristiano i ustao. kad ga je prekinulo kucanje na vratima. Onaj idiot od Scaramelle pozvao je cijelu sjevernu tribinu noleškog stadiona. Ljudi. Nestati. Kako je dobro! Nema gnjavaže. Ali nije mogao. pogledaj ovdje." Odmah ga je prepoznao. Pjevali himnu Nole. Životinja zvana Pit-bul Božji. Bacili su se naglavce na švedski stol i proždrali ga. I kažu ti da te vole. Slike! Ti su se divljaci naslanjali na Guttusove. Jedan Pithecanthropus erectus. Morao ih je otjerati. 48. Voda navijača. Poput mrava. koje je doista bilo pozvano. Odvratno! Je V se mi poznajemo? Međutim. koji te hvataju pod ruku.. Bio je upropašten čovjek. Morao je emigrirati. Želio je propasti u zemlju. Dvjesto ljudi.vidiš ljude koji slave. S Rimom je gotovo. "Kucaju! Tko li je to?" zabrinuto je upitao Ribljakost. ništa. Tip koji je osuđivan. Gaetano Cozzamara nije mogao vjerovati. Onaj što je udarcem glavom razbio glavu navijaču Frosinonea. oh. Ništa ni od čega. Ja i ti sami. Spasiti kuću.. Skakao je po sendvičima s kavijarom i pecivu sa sirom i ponavljao: "Casalotti! Casalotti! Jebi se! Razbit ćemo vam pičku. Nakon ovakve blamaže. bio je to on. Mondrianove. nema nikoga. Povraćalo mu se. koji je spavao kao velik. koji se zabavljaju. Morao je nešto učiniti. "Da! Tko je? Što je? Što se događa?" progundao je Cri-stiano. . U grofičinoj kući. s bocom votke u ruci. Branzolijeve slike." govorio je Ribljakost s džointom u ustima i s 85 ugaslim pogledom uperenim u strop. Ubit ću ga. I ljube te. Postati manji od makova zrna. Pjevali su. Gaetano je preneraženo promatrao tu strahotu. povučeno pravim bujicama bezumnika. Definitivno gotovo. To nije moguće. elementarnih nepogoda.. Tko sirsvrti ljudi? Tko ih je pozvao? Kako su ušli? Nije moguće! U golemom salonu kuće Sinibaldi bio je totalni kaos. "Oh.

Hajde. kao i obično. gospoda Trodini. molim te. Marzia ne. Ovo su opasne stvari." "Kako hoćeš. rekla je pomirljivo. Michele. To ti škodi. "Ne možemo više ostati ovdje. U redu"." "Sad svi morate paziti. u . Tu smo na jednoj krasnoj zabavi. Spremamo se izaći. Kako je tatica volio komandirati. Uvijek si isti. Da.. Bio je takav. Zaključao je vrata.. Odmah. Radite što vam kažem. mama. Svi zamotani u kapute i vunene šalove. Okretao je 92. dobro me slušaj". Krenuo je prema telefonu probijajući se kroz gomilu. djevojčica od deset godina s velikim naočalama na nosu. Marzia.. Što ste to spalili?" rekla je gospoda Carucci gurajući nos između vrata i dovratnika.. tvoj rođak. rekla je gospođa Carucci pokušavajući otvoriti vrata sobe. Stvarno. Ostavio je telefon i mačjim se skokom našao kraj njega.. Dođite i vi. Bilo je kolača. "Još sat. "Djede. kad je u kuhinji ugledao Scaramellu kako mirno otvara hladnjak tražeći piće. "Vrati se u krevet. "Ništa. "Ne. Kakve ona ima veze s tim?" naljutio se Michele. povikala je: "I ja. Ostavi nas na miru.. Nemoj se uzbuđivati. Ima i kolača s čokoladom"... koliko još?" Djed je primaknuo sat nosu. mama. Što će misliti o tebi?" "Da." "Ti šuti!" rekao je Cristiano Ribljojkosti. u kurac!" rekao je potom prijatelju.Policija. mora pozvati policiju.. Moja majka je sve shvatila. rekao je on gurajući je van. no Cristiano se s druge strane opirao. Sve najbolje! Sretna Nova cijeloj obitelji! Koliko 87 F je sati tamo u Australiji? Ovdje je skoro ponoć. Ne volim kolače s čokoladom. kako volim kolače s čokoladom.. MICHELE TRODINI 23:00 h Michele se toliko potrudio da je uspio izvesti na balkon cijelu obitelj.. mama. nastojeći rukama rastjerati dim.. ne budi bahat". 88 "Tamo je torta. "Molim te. smiri se. dovedi prijatelja tamo. "Mama. Marzia.. CRISTIANO CARUCCI 23:02 h 49. Ne želim tortu. 50." Vrišteći mu je istrgnuo slušalicu iz ruku. Da. Pasquale Casolaro.. ošinuvši ga pogledom. ubit ću te!" Trebalo je deset ljudi da ih razdvoje.. uključujući sestru i mamu. Zgrabio ga je za vrat i zaurlao: "Govnaru! Idiote! Uništio si mi život." "Ima kolača s čokoladom? Bože. To su njegove čarape. Telefon je bio zauzet. Ima još vremena." "Cristiano. Cristiano. i ja!" "I tvoja sestra hoće ispaljivati rakete. Neki tip je razgovarao i govorio: "Halo! Halo! Pietro?! Pasquale je. rekao je gospodin Trodini kćeri.. ali što to smrdi? Osjećam neki čudan miris iznutra.

ja i ti sami.. grofice. Iza društvenog doma. širom razjapljena. Izađimo... daj. S druge je strane kućna pomoćnica Filipinka nastojala pristojno probuditi gazdaricu kucajući.." "Jebi se! U svakom slučaju. Bučno je hrkala. Vratimo se u krevet. Ja idem uzeti kolače. rekao: "Dosta! Ne mogu više izdržati ovdje. Imaš ih u DNK. Ukomirana džin-tonikom. ja nisam portir. Što misliš. Grofice." "U redu.. Rekao si da znaš za puno proslava. Michele?" "Tamo. MICHELE TRODINI 23:20 h "Tata! Tata! Gledaj! Vidiš li ih? Tamo gore. To je u vašoj prirodi." Činilo se da Cristiano na trenutak neodlučno razmišlja. koji je u ruci držao jednu od onih raketa koje bacaju iskrice.. je li moja majka prepoznala miris trave?" "Ma kakvi." "Ali zar ne vidiš što je ovo ovdje? Izgleda kao da smo u tajlandskoj pušionici.kurac.. "Gdje.. još nikad nismo čekali." "Pa kamo ćemo?" "Što ja znam. a koža će vam izbije-ljeti.. . njezina tri mala škotska terijera.. 52. pedersku Novu godinu. Raširenih ruku i nogu na krevetu s baldahinom u svojoj sobi. morja: da je sve odvratno. ni svoje bučne goste. inače skupljena u dostojanstvenu pundu. ne miči se. Učinit ćemo kako kažeš." Gospodin Trodini upro je pogled u smjeru u kojem je pokazivala ruka njegovog sina i ugledao je. Vezani ste za tjeskobni mrak suterena.. Oči. lizali su je po licu i lajali prema zatvorenim vratima. GROFICA SINIBALDI DELL'ORTO 23:08 h Grofica Scintilla Sinibaldi dell'Orto i dalje je spavala. Ovdje je super. Sad sam previše razvaljen da bih se suočio s prometom i gužvom... tu je mnogo čudnih gostiju. Napola svučene dugačke Ferragamove večernje haljine. Pikula i Votka. Ti si genetski vratar." ponavljala je kroz suze. stvarno mi nije dobro. tamo!" rekao je Michele Trodini ocu." "Ti si sin portira. ukomirat će se kao tikva. gledaj... Duga.. ni rasprskavanje vatrometa na rimskom nebu. Pradine cipele bačene na pod. Da... "A dinamit?" "Ispalit ćemo ga poslije. plameno crvena kosa.. No grofica nije čula ni nju. sreća je da si se izuo. A ti ostani ovdje. ispred nas.. Spopao me neki nemir." Cristiano je. A osim toga." 90 51. Što nas briga.. "Grofice. Usta. Viski.. pomalo kao podzemne gliste." "Hoćeš li prestati srati? A osim toga.. i dalje kružeći po sobi.." 89 "To je drama vas portira.. izgledaš kao. uzmimo malo šampanjca i kolača i boli nas briga.. oči će vam nestati. sad joj je raščupana padala po ramenima.. Ako mi majka uđe. Stan.." "Ma. puna kolagena.

Gospodin Trodini je oštro prosvjedovao na sastanku stanara. tamo je pravi rusvaj". Koja je težila barem stotinu kila. koji je poznavao sve u četvrti. Anselmo Frasca. Crvene dimne bombe. zaklonjen cvijećem. Završila je baš na opel astri gospodina Trodinija. Što si umišljaš. hladnokrvno je rekao djed. Pakao. "Grofica Sinibaldi." Htio je reći govnara.. Napredovala je teturajući. "Ali kakve to ljude poziva?" upitao je zapanjeno.. "Pucaju na nas. Jedna je raketa pogodila krov njihove zgrade. ali navrijeme se zaustavio. Djeca. Nešto poput: "Nola. S ona tri odvratna štenca. Gospodin Trodini ju je zdušno mrzio/Dolazila je na zajedničko parkiralište svojim mercedesom kao da je samo njezino. "Jesu li poludjeli! Što rade?!" vikao je gospodin Trodini gurajući ženu i kćer u kuću. Čula se jaka eksplozija. S mukom se popeo na ogradu balkona i uz neljudski krik bacio posudu dolje. Druga raketa završila je točno iznad njihovih glava. volim te do bola. no nju za to nije bilo briga. Kurvetina aristokratska. koji se zbog buke petardi što su ih bacali nisu mogli razumjeti. Bio je to demon koji je pobjegao iz pakla. Na strateškom su položaju". Zastrašujuć. "Krmačo prokleta. Već je tri puta parkirala na mjestu rezerviranom za Trodinije. gledaj!" U blještavoj. "Tko živi u tom stanu?" upitao je gospodin Trodini djeda. Izgledao je poput austrijskog generala koji promatra neprijateljske položaje s druge strane doline. Nasred parkirališta. "Tata. Nola. na balkonu potkrovlja vile Ponza. Michele je za to vrijeme. promatrao neprijateljsku utvrdu i vidio da su s balkona počeli bacati stvari. vladala je ludnica. dodao je djed i potom viknuo: "Pazite!" Obitelj Trodini se sakrila iza posuda sa cvijećem. Probila joj je krov. "Ippolita! Zovi karabinjere. "Što radi?" upitao je Michele. a kotači su se izvrnuli prema van i dokrajčili je. a točno pred njih pali su komadi crijepa i žbuke. Evo još jedne. namještao je dalekozor. Između trećeg i četvrtog kata. rekao je starac. Nitko nije odgovorio. uopće ne hajući za to. Pakleni krug. Nad glavom je držala golemu posudu s cvijećem. mirno je nastavljala parkirati na tuđim mjestima i gledati na sve svisoka. ovi će nam kuću uništiti!" doviknuo je ženi. Ona s psima". Kurčeva grofice! Hoćeš nas sve pobiti?" nije se više mogao suzdržati gospodin Trodini. "Ona velika. tko si? "U svakom slučaju.91 Nasuprot njima. sjedeći na stolici na rasklapanje. crvenoj dimnoj zavjesi pojavila se divovska crna prilika." Nekoliko petardi završilo je na teniskom terenu u dvorištu i načinilo male krijesove. 93 . Palo je još žbuke. Urlali su kao opsjednuti slogane.

" 94 53. Svi. Prestani. "Što namjeravaš. Da je imala hrabrosti. To nije bilo moguće. Ne budi lud. A lijek je tako jednostavan. Ostale su još tri rate. Hrabri zapovjednik i šačica heroja uvučenih u rat koji tr aj e otkada j e svij eta i vij eka. Onom tamo si ti dala ključeve svog stana. Prestani. GIULIA GIOVANNINI 23:23 h Mamice draga. ustala bi i tražila od njih da odu. električnim podizačima stakala i sjedištima presvučenim jelenjom kožom. padajući na koljena. tata. platit ćete mi za ovo! Tražili ste rat. Samo želim spavati.. sakrij se s kćeri u kuhinju! Michele. Opel s klimom. Zašto nije bila jača? Zašto nije ništa znala o ljudima? Zašto je dopuštala da je svi zajebu? I zašto je kokoš bez sisa sada tu i zašto vedri i oblači na večeri koju je ona pripremila? I zašto je onaj govnar ne prestaje očarano gledati? A ja? Ja ti nisam važna. Učini to za svoju mamicu. govnaru? Ja sam manje od ništice. ženo! Idi. podigao šake prema nebu i vrisnuo: "Opel neee! Kurčevi plemići. Nula. Jesi li shvatila. skloni se ovamo. Što rade u mojoj kući? Zašto jedu za mojim stolom? Hranu koju sam ja kupila. molim te!" cmizdrila je za to vrijeme gospoda Trodini provirujući glavom kroz prozor. Mamice. malena? . Dobra samo za pripremanje tvojih večera. Zgrabioje plastični stol i napravio od njega zaklon. Vittorio. gospodin Trodini i Michele ukočili su se otvorenih usta. Giulia Govannini gledala je sve te uljeze koji sjede za njezinim stolom." Gospodin Trodini bio je pravi zapovjednik. Gospodin Trodini trgnuo se iz te jezive začaranosti u koju je zapao i. Na opel koji još nisu otplatili. Uzmi sve rakete i petarde koje si sakrio pod krevet. Djede Anselmo. No nije imala hrabrosti. Pustite me na miru. trči. Vittorio? Što namjeravaš? Vrati se unutra. Mora ti platiti za to. ja ih više ne želim ovdje. Nema problema. I znala je da je u životu nikada nije imala. Koliko vrijediš.. U svemu sam pogriješila. Ti si ih pozvala. Kako je govorio tata? Svakoj pogrešci ima lijeka.92 Djed Anselmo. pranje tvojih gaća i pušenje tvog kurca. Taj kurvin sin bacio je posudu s cvijećem na njihov opel. Tri voštane figure. "Šuti. i dobit ćete ga!" ) Pridigao se. Ja ove ljude ne poznajem. Onda je čula mamičin glas kako joj govori: Zlato mamino.. Micheleu se na licu pojavio osmijeh i samo je rekao: "Idem.. Proletarijat protiv besramnog plemstva. Pokaži mu tko si.

Da. Mogli bismo plesati. Zabavljali su se. Djeca. Bio je previše ošamućen da smisli neki plan.. Starice. Vjerojatno nitko od njih nikada nije bio u stanu lijepom poput ovog. mahnito se vrtio. Doista nije znao što učiniti. "Doznao sam da si ti organizirao ovu zabavu. Bravo!" nastavio je markiz gladeći riječi svojim grlenim r i tapšući ga po leđima. "Što? Oprosti. "Gaetano! Gaetano!" začuo je iza sebe.. 96 Onaj govnar od Scaramelle mora da mu ga je slomio.Mora to platiti. Salon se pretvorio u divovski plesni podij. unatoč svemu. draga mamice. pomislio je.. Svaka čast. s osmijehom koji se Giuliji uopće nije sviđao. Gaetano se ukočio od nelagode. I on je smatra ništicom. Ostalo je još četrdeset minuta do ponoći. Gaetano ih je zadivljeno gledao i upitao se nije li. rekao je sebi utučeno. No i on je njega ozlijedio. zajapurena lica. Koga briga. Nije ni stigao odgovoriti. Vidjet ćeš. Godinama se nisam ovako zabavljao. dok je očajna filipinska kuharica sjedila i plakala. Ušao je u salon. draga mamice. GAETANO COZZAMARA 23:25 h Gaetano Cozzamara hladio je pod slavinom u kuhinji nos otekao poput patlidžana. Tko god je imao dvije noge. Neki tip. Što hoće? Zašto je ne ostavi na miru? Ima ona drugih briga. Vidjet ćeš da će još dobro ispasti. Okrenuo se i pred sobom ugledao starog markiza Ser-giea. kasetu?" Giulia mu se nasmiješila. ". Hoćeš li nešto pustiti?" govorio je taj tip. Organizirao zabavu za svoje zemljake. učinio nešto veliko. Polomio mu je jagodičnu kost. Hoćeš glazbu? Evo ti je.. Prošao je pored grupe navijača koji su. Da proslavimo. nakon što su isprevrtali smočnicu. Svi. Savršenim domaćinskim osmijehom. Kako spasiti guzicu. Naravno. Prisilila se da mamu istjera iz glave. 97 Ugledao je jednu djevojku koja je plesala. pripremali tjesteninu s rajčicom i bosiljkom. bit će što bude. Uzeo je krpu i pritisnuo je na nos. Osjećaj se kao kod kuće. Starci. Jedna krasna kaseta da proslavimo. Malo glazbe. Plesali su. 54. kojem se nije sjećala čak ni imena. tvoja će kći od ove godine biti druga osoba. prilijepio joj se i nije prestajao govoriti. Ustala je od stola i popravila frizuru prolazeći rukama kroz kosu. Pokazat ću ti da ipak nešto vrijedim." rekla je i uputila se prema svojoj sobi. Lažan. što ja znam. 95 Da. neku ploču. Lažan kao Judin. Ne bi bilo lošeJđalo glazbe. "Naravno. nisam shvatila?" "Možeš li pustiti neki CD. jer markiz je već bio opet na podiju i plesao kao lud. Djevojku koju je negdje već . nešto opušteniji. Lijepim lažnim osmijehom.

"Zar ne smatraš divno uzbuđujućim bijeg sa starom simpatijom prema boljim obalama. Hajde. Išli smo zajedno u prvi razred hotelijerske. On . Bila je ružna kao gabor. Sjećaš li se profesorice Pini?" "Kako da ne. Sigurno u Noli. Nos mu je bio natečen i pomalo crven. Bila je bubuljičava... postala je žena." Tvrd orah! Ali uspjet ću ja to. SMRDO 23:28 h Nakon što je kurva otišla. "vidio nam je svoj trojici lica... Okej. a sad. Siguran sam da smo se negdje već vidjeli.." promrmljao je zbunjeno. pomislio je Gaetano i prostrijelio je pogledom a la Antonio Banderas. Onda su te srušili.... samo što. Cozzamara. Bila je stvarno dobar komad djevojke. snježnobijele zube.. utrpao košulju u hlače i frajerskim se korakom približio djevojci. Želi da je kaznim! "Čuj! Zašto ne odemo odavde. Okej." "Da. Narasla je." Djevojka se dašćući zaustavila... S onim crnim uvo-jcima i tamnim očima Ciganke. ona iz talijanskog. "Ovaj ovdje"... Ni ne znaš koliko bih to voljela.. "Na konju smo u čemu?!" "Što se tiče odvjetnika! Slušaj me. Nosila je vrtoglavu minicu i nepostojeću majicu. što je? Ne odgovara ti?" "Išla bih. Sjećam se da sam punila stranice i stranice dnevnika pišući Cozzamara. Rim luduje u ovom trenutku. Najebali smo.. no znao je da je privlači dovoljno da je otrgne od zaručnika. Ali ne previše...vidio. "Angela.. A sad znam da živiš u Rimu i 98 svi kažu da poznaješ one s televizije... a na barci na Tiberu je jedna zabava. stvarno. Ovdje je strašno dosadno. "Oprosti! Ja sam Gaetano Cozzamara... Sad ću je malo obraditi. Ona iz prve klupe." 99 "Kakvom zatvoru. pokazujući savršene. Dolje mi je auto. Razvila se u nevjerojatno tijelo. ali je oklijevala. Popravio je kosu.. Bio si pravi magarac. Odvest ću je kući... Naravno." Činilo se da je zainteresirana...." Gaetano je osjetio da ga probada ispod rebara i da mu je slabo. Ne sjećam se gdje..... koji je znao što radi i nije razmišljao nogama poput svog kolege. "Ne! Ona iz engleskog. koji je vrištao kao da ga kolju. "U hotelijerskoj... Istina je da mi krade-mo... Coticone Angela. Naravno da se poznajemo! Ja sam Coticone Angela. Coticone Angela me provocira. Ali nije se sjećao gdje.. koji su se posebno isticali nasuprot tamnim usnama. no vidim da je već voljna. Znaš.. Voloder i Rinčica počeli su se svađati.. Cozzamara... Ja ne želim započeti godinu u zatvoru." "Nisam baš učio.. ali on. derao se Voloder pokazujući na odvjetnika Rinaldija. organizator ovog partija. samo što je tu moj muškarac. 55." Ova je večeras moja. Prekrasno mu se osmjehnula. Ja i ti.. "Da. Gaetano se na trenutak pogledao u zrcalo.. Sami." rekla je uz zloban osmijeh.. Ja se tebe jako dobro sjećam. na konju smo.." rekao je Rinčica. Možda na Maiorci. kad smo išli zajedno u razred luđački si mi se sviđao...

Zgrabio je Enza za ruku. "On je svinja.. Još". Prava mora. Hoćeš li surađivati?!" "Što je? Zanio sam se!" "Odvjetnik.perverznjak. mekanih usta vlažnih od sline. "Ova svinja će mi probiti uši". Sviđa mu se! Razumiješ? Ovoj svinji se sviđa kad ga mlatiš! odjednom je shvatio Smrdo. sretan. otpuhnuo je Rinčica i onda grubo rekao odvjetniku: "U kurac. Sve ću vam dati. Ne mogu se ovako koncentrirati".. Smrdo se zbunio. 56.. Onaj nije prestajao: "Ahhh! Upomoć! Nemojte me ozlijediti. zvonku šamarčinu. ENZO Dl GIROLAMO 23:30 h "Pleše li vam se? Protegnimo noge. Naprijed!" rekao je mladić koji je od Giulije tražio da pusti glazbu... 100 101 "Hajde. krao papir.... uopće ne dvojeći. molim te. On je stvarno ogavan." Nije se mogao sjetiti riječi. Smiri ga. Pogledao ga je na trenutak i. Reći će mi da sam poludio. zaboga!" Džepova punih olovaka. poluotvorenih očiju mačke koja prede. U tom kriku nije bila samo patnja. znaš?! Ti si svinja. Onda je počeo podizati najljenije od onih koji su sjedili za stolom i jeli sladoled s preljevom od čokolade. "Aaaahhhhhhhhhh". Smrdo je ustao i otišao do odvjetnika. Ostalo je još samo pola sata do ponoći. eto što si ti!" I opalio ga je šakom posred lica. bilo je tu još nešto. Možda malo kasnije.. Smrdo je. Plač mu je bio kreštav. pobrini se za to. ". Sad mi se ne da.. bučan. bilo je ugode. umorno je rekao Rinčica.. Odvjetnik nije prestajao cmizdriti. Odvalio mu je još jednu šamarčinu u znanstvene svrhe. nastavlja brbljati i izbjegava me pogledati. Bez oklijevanja. opusti se. Ne uspijevam popričati s onom luđakinjom od Debore. koji se trzao. Sve što će koristiti njegovom sinu Erosu. hvala. hroptao je odvjetnik... "Aaahhhh. Di Girolamo.. zavezan za stol.. kemijske. Neće mi nikada povjerovati. Mi smo samo lopovi. nešto više... . bilo je tu i ugode. nalivpera. Ležao je tamo." "Ne. daaaaa.plaća kurvama da seru po njemu. Oživi u sebi starog plesača.. Razumiješ! Što je gore? Ti mi reci. da. Jako čudno.. spajalice i gumice za brisanje. sjedeći za stolom. koji ide u peti osnovne. Gotovo poput primitivnih ljudi suočenih s čarolijom vatre. Samo recite!" "Smrdo. Možda bih je trebao zgrabiti za ruku i prisiliti je da me sasluša."/ Voloderov odgovor bio je munjevit.. molim te. od njega se čak nisu čule ni eksplozije.Ušuti!" Nije pomoglo. "Smrdo. sve. vrištao i lupao nogama poput djeteta kojem daju injekciju. bilježnice. Čudno. Da. ti si. "Skužio sam te. opalio mu dobru. zacvilio je odvjetnik i skvrčio se poput jastoga kad ga stave u kipuću vodu." odvratio je Enzo rastreseno. molim vas.

Ovo je vrhunac.Skoro da mi dođe da odem sam. rekao je Ribljakost očarano. Ovo je stvarno prava jazbina". Promatrao je ostatke starog motocikla malaguti. jedrima na crveno-bijele pruge. kao u mačke. Odjednom su mu oči zasjale. spletovi električnih žica." rekao je oklijevajući." . "A što je ovo?" upitao je. otac ti je bio vješt. Nemaš pojma što sam našao. Izgledala je opušteno s onom čašom viskija u ruci. Nemaš pojma. Sigurnijoj od nasrtaja gospode Carucci. alat. Mene rastužuje. Približio se mračnom kutu iz kojeg je virio stolić. Ribljakost je nastavio razgledavati modele." "Hvala!" Cristiano je razvukao velik.. To je bio hobi mog oca. "Ma ništa. propali kauč na rasklapanje i počeo motati džoint. mastodontski kotao koji je potmulo brujao. Grijao je cijelo naselje. Promotrio je Giulijine oči i nije mu se svidio njihov izraz. Nikad mi ga prije nisi pokazao. Enzo je ostao sjediti. a onda je stisnuo usne i izustio: "Uzmi ga. Prostorija je bila velika. Oči psihopata. ''Slušaj. klupama za|K>sadu i nizovima vesala. Ribljakost je u ruci držao tanjur s kolačem. s druge se nalazio stari stol na koji su bile postavljene kojekakve sitnice. Ribljakost je promatrao. Cristiano. fotografije nabacane u kutiju od cipela.... Pogledaj ovo. Vezana je za to. "Nemaš pojma. I razmišljati. možeš ga meni pokloniti. Provodio je čitave noći ovdje. Daje ostavim ovdje. I u njoj je bilo ugodno toplo. Stara razvaljena perilica. Cristiano i Ribljakost bili su u kotlovnici. Imao je neki predosjećaj. Mladić koji je donio nekoliko bengalki dijelio ih je djevojkama. Užasan predosjećaj. na kojoj su defilirali gosti novogodišnjeg programa na Rai Uno s Marom Vernier i Frizzijem. CRISTIANO CARUCCI 23:32 h "Ovo mjesto je fantastično." Ribljakost je u rukama držao savršenu reprodukciju vikinškog broda sa zmajem na pramcu." "Stvarno?" "Rekao sam ti da ga uzmeš. Gospodarica svemira." Cristianov otac umro je prije tri godine. Modelarstvo. Ostali su sjeli na veliki kauč i gledali televiziju. U samom središtu prostorije stajao je stari. Odlučio je da je došao trenutak da krene. Deborah se premjestila na sredinu dnevnog boravka i nastavila je živo razgovarati s grupom gostiju. ako ga ne želiš... Neki su otvorili prozore i gledali vatromet koji je uzeo maha posvuda oko njih. koje su odbrojavale vrijeme do nove godine. U nju se ulazilo kroz Cristianovu sobu. Svi su se počeli dizati." 102 103 "Ali. Pokosio ga je rak. S jedne su strane visjele plahte koje su se sušile. 57. Majka svih razgovora.. Side se niz male stepenice i eto te daleko od paklenih svjetala vatrometa.. a Cristiano bocu šampanjca.. Cristiano je na trenutak zašutio. ali ona neće. Velike kartonske kutije. Velike crne cijevi izlazile su iz podnožja stroja i ulazile u zidove. U kutu ekrana pojavile su se digitalne brojke. "Majci stalno govorim da ih baci..

. Nema moždane opne koja bi izdržala. I moj rođak Franco se bio navukao na modelarstvo. Za modelarstvo." rekao je Cristiano." "JeF guba?" "I više od toga. Kad god ti nešto kažem. i da je bolje od tripa. Dušični oksid." Cristiano je oklijevajući primaknuo konzervu nosu i rekao: "Koji smrad!" i onda je i on udahnuo. Pa ako se ne razvalimo za Novu godinu. I dosta.. Bio je tvrdoglav kao mazga i. ništa ga nije moglo zadržati. no kad se našao pored njega. Prsti. "Otapalo. Nemoj biti kukavica kao i obično."Što si našao?" nezainteresirano je rekao Cristiano. "U kurac. kad ćemo? Povući ćemo samo po jednom. u kurac. Nova godina je. 58. Moćno. "Ja mislim da radiš veliko sranje. Zatvorio je oči. ja hoću. "Ej! Ej! Ribljakosti. Već se osjećam bolje. ljepila. pobijeljeli su mu. koji su stezali konzervu. Od toga ti odjednom odumru milijuni neu59. Ribljakost je na trenutak primaknuo konzervi svoj dugački kljun. Otapalo za boju. koji se već bio udobno zavalio. Znam to. Potom ju je. milijun više ili manje. ovaj je polako otvorio oči. Moraš probati. Osjetiš ga u vratu.. Što je? Što osjećaš?" rekao je Cristiano. "Nemaš pojma kamo će te ovo ispaliti. poklopac je konačno odletio. Probaj." "Pa što onda?" "To je halucinogen. mudro je i opušteno rekao Cristiano. u potiljku. prinio nosu i snažno udahnuo. crvenije nego obično. Sveti Toma je ništa prema tebi. Amonijev klorid. "Probaj. Samo da vidimo djeluje li... nikad mi ne vjeruješ.." "Hvala. Ovaj zadnji džoint me totalno sredio". Hajde. Razvalimo se!" "Koje sranje." 104 Ribljakost se u međuvremenu pozabavio konzervom nastojeći je otvoriti odvijačem. Udara ti ravno na mozak. GIULIA GIOVANNINI 23:40 h rona.JMoraš svakako probati. koji je naglo ustao s ležaja i dotrčao do prijatelja. i velik osmijeh mu je izobličio usta. ja sam već dobar.. "Pa što. a malo nakon toga je postao ovisnik i govorio mi je da svako malo ovo snifa. "Kunem ti se Bogom da te ne podnosim." Cristiano je znao da će njegov prijatelj to i učiniti... MICHELE TRODINI 23:37 h .. držeći je s obje ruke. Iz nje je izlazio sintetički smrad laka. Nakon jednog odlučnijeg udarca. Više je puta pročitao naziv i sastav proizvoda." J Cristiano je zgrabio konzervu i promotrio je." 105 'Kurcem. kad bi nešto odlučio. iskrivio usta u bolnu grimasu i nagnuo glavu ustranu." Ribljakost je sjeo i zažarenim očima gledao tu čarobnu konzervu. "Nemaš pojma što je to. jezikom je vlažio rub papirića.

Simpatičan dokaz da je to dvoje lažljivih izdajica uhvatila na djelu. "Michele! Izvrsno! Kupio si pravi arsenal. Više nije vidio. Tajni ključ. Otvorila je ladicu noćnog ormarića uz krevet. s onom hrpom sitniša u ruci. Enzo. Zasvijetlila je toplo i ohrabrujuće zeleno. Oči poput dvije mračne rupe. Uvijek su je smatrali jadnom glupačom. Udarao je o bokove automobila. Eksplozije. Rugali joj se iza leda. I Enzo. I dalje je kružio. Hodao je malaksao od alkohola između automobila. Prvi susret. Svi. Otvorila je vratašca i ubacila kasetu. Telefon! Hoću jebeni telefon! Koliko već kružim? Thierrv Marchand ušao je u naselje Otoci i izgubio se na parkiralištu. Jako dobro!" kao je gospodin Trodini proučavajući pirotehnička sredre stva. Uzela je kasetu. Cigle koje padaju. Složila je puzzle od sjećanja u svojoj glavi i sad je konačno sve bilo na svom mjestu. Zajedničko putovanje u Grčku. Prasak. Pravi rat. Pritisnula je tipku koja je aktivirala zvučnike 106 107 I u dnevnom boravku. "Kakav je samo napredak ostvaren." dodao je djed. bengalke. Sad se doista osjećao loše. Uključila ju je.. Zavukla je ruku u njedra i izvukla ključ.. ali nije ga našao. Zatvorila j e i poj ačala do kraj a. Prvi poljubac. Zašto je došla u spavaću sobu? Kaseta! Pusti kasetu! Glas drage mamice. "Sad će biti plesa. Nova godina je. Koliko je vremena provela sjedeći na krevetu i prisjećajući se? Prisjećajući se čega? Ona i Deborah u gimnaziji.. "Naprijed! Pokažimo im tko smo". Što se događa? Ahy da. Ustala je.. 61. Giulia Giovannini probudila se iz obamrlosti u koju je bila zapala. THIERRY MARCHAND 23:40 h Nije ga uspijevao pronaći. Alkohol mu je pržio utrobu. rekao je gospodin Trodini uperivši dugačku raketu opakog izgleda prema grofičinom stanu. Kad ga je predstavila Debori. A sad su tu rakete. U moje vrijeme bile su samo kartonske bombice. Michele je bio sretan. djeco!" zacerekala se i pritisnula play. no iznad svoje glave čuo je rat. Deborah. Morao je malo . Zabave. Zar ne želiš vidjeti izraz njihovih lica? Zar se ne bi i ti večeras htjela malo zabaviti? Imala je veliku crnu glazbenu liniju Sansui sa zvučnicima u svim sobama. je li u redu ovo što radim?" promrmljala je u sebi izlazeći iz sobe. ENZO Dl GIROLAMO 23:40 h 60. "Draga mamice. Krici.Na balkonu obitelji Trodini dobro su se organizirali.

Luđački. "Ciao. 109 108 uvrijeđena. Dobro. na balkonu. Samo malo. Sutra. jer za vas neće biti nove godine!" 62. Što radiš?" "Ništa. Sutra ću prodati kombi. I svi su slušali. Ali dođi sad malo ovamo. Ni meni ne paše. I gledali su ih. Sutra ću nazvati Annette. pogledao uokolo. A drugi je bio Deborin... Pogledi su im se sreli. Njegova odjeća. Uh! Večeras stvarno ne mogu. dolazim. Sutra.. Njegovi kovčezi. Imao je osjećaj da neke eksplozije nisu tako daleko." A onda je ušla Giulia urlajući: "Počnite se moliti. Obećao sam da ću joj pomoći. Njegove cipele. Ljubičasta. Giulia će se uskoro vratiti. Odvukao se do najbliže zgrade i tamo je sjeo. Svoj snimljeni glas. Što se događa? "Halo?! Halo." Enzo je poskočio na fotelji. Enzo je podigao pogled i svi su ga promatrali. Tamo u deset svi u krevet. Ja sam. Bila je nasred sobe. Vrlo glasan. "Da.. Giulia. Ne znam što ću. Koji davež! Uopće mi se ne da doći na večeru kod Giulije." Potražio je Deboru. Pokušao je doći do daha. no bez uspjeha. Osjetio je kako mu se želudac pretvara u miješalicu za beton. Ponovno je pokušao ustati. Sutra ću krenuti. Sa svojom čašom vina u ruci. Debby je. treba mi puno maženja kako bih se suočila s tom večerom. ali u sobi kao daje nestalo zraka. Ništa nisi shvatila. Odakle dolazi? Okrenuo se oko sebe. Nedostaješ mi!" "I ti meni. Onaj kad je dogovorio sastanak s Debby.. Ako je on bio prestravljen.. Pokušao je ustati.sjesti. Stajala je UKočena i crvena nasred sobe. Novu godinu treba čekati u muslimanskim zemljama. osramoćena.. Telefonski razgovor. "U redu. Sutra ću joj reći da sam se promijenio. ljepotice moja. Tamo gdje su bile nagomilane Enzove stvari. Pojačan. Ali neću moći ostati dugo. "Dogovoreno. Pimpi. Dovoljno je da si mi blizu. I ona je tražila njega... Giulia nije tu." I oni koji su bili vani. Onaj poslijepodne." "Enzo?!" Odmah ga je prepoznao. Možda čak tu između automobila. A onda će nastaviti tražiti telefon. Giulia Giovannini otišla je u sobicu iza kuhinje.. Dolazio je iz zvučnika linije. znaš to. Svoj glas. vratili su se unutra. ali nije uspio. Bolje da se sklonim. U nosnicama je osjećao miris sumpora. Iz zvučnika. Činim to samo zbog tebe. Što je to? Deborin glas. ona je bila zbunjena." "Dobro. GIULIA GIOVANNINI 23:40 h Nakon što je pritisnula play. Sve je razbacala i naposljetku je našla ono što je . Zamrli.. Noge poput makarona. Ali je važno. Kako ćeš se ti obuć.... "Moram li doći?" "Svakako. Debby! Enzo je. Čekam te." Razgovori su odjednom zamukli.

" rekla je scenaristica. Daj mije. Glavom pod kauć. jer za vas neće biti nove godine!" 63. Nabrekla osvetom. Pušku za podvodni ribolov. I slomljenog nosa. nastojeći je zgrabiti. ne hajući za pušku. Ispružila je ruke. Uperila ju je u njega. Do sredine dnevnog boravka.tražila. Prema dnevnom boravku. Previše je dobro to znao. Mislila je da se može razgovarati. Bez svjetla razuma u sebi. Osjetila je kako se okidač podiže i napinje.. Nepomičnog. Lako ju je napunila. Svi su se gosti vrišteći bacili ustranu. Nevažno. zečevi. Enzo Di Girolamo je to znao. na tim vratima. u ono malo mraka.. Ušla je u dnevni boravak i viknula: "Počnite se moliti. Junakinja TV serije. "Giulia! Giulia! Molim te. Spremna! Krenula je urličući. Bilo je to tako. Divovska. kao da se skamenila. Moćni samostrel kojim je onaj kurvin sin ubijao posljednje slingure i listove u Sredozemlju. s onom puškom za podvodni ribolov u rukama. Harpun je gurnula do kraja. sve dok se nije našla pred Enzom. Ostala je tamo. Deborah. ENZO Dl GIROLAMO 23:41 h Bila je golema. ozlijedivši dlanove. Njegov aquagun 3500. jedina koja je ostala na sredini sobe. No odjednom lll se približila Giuliji.." uspio je izgovoriti Enzo. Došla je po njega. Poštovanje. Noseći u ruci tu smrtonosnu napravu kao da je pruski pješak spreman za smrt. Zečeviy eto što ste. Prema ratu. Činilo se da se igra kipova. Mislila je da se tu može raspravljati. On leđima naslonjen na zid. Nitko ga nije čuo. Ništa se nije dogodilo. Tamo. Razrezane usne. no Golim rukama. Hajde! Nemoj raditi sranja. Ona s puškom u rukama.. I urlala je zahtijevajući ono što joj je pripadalo. ugaslog pogleda. nategnula je one divovske lastike. Zla. Uza zidove. .. Giulia ju je kundakom puške pogodila posred lica. Prema pobjedi. Giulia se još malo primaknula. Mamica joj je objasnila kako će to učiniti. krvavog lica koje je bojilo crvenim resice kauća i očiju uprtih ispod njega. Daj mi tu pušku. De-borah je odletjela na pod.. Još se više približila. kao životinja. "Što to smjeraš? Giulia.

Zašto? Htio je pitati.. Prije nego što te ubiju. Giulia je iskrivila usta u izraz gađenja. 113 Pokušao je. Paklena bol mu je eksplodirala u prsima i osjetio je slani okus krvi kako mu se penje uz grlo. Pitanje na koje ti uvijek daš pogrešan odgovor. Onda je bolje ne odgovoriti. Tu je. "Giulia. Osjetio je kako mu suze cure niz obraze.. Ni traga ljudske samilosti. Molim te. Ako ga zgrabim s obje ruke i povučem. Kad bi postojao neki smislen i razuman odgovor na njegovu smrt. Ni traga grižnje savjesti. i Enzo je. Zgrabio je koplje i povukao. Moram još toliko toga napraviti. kurvin sine!" upitala ga je. Ja sam ti dala svoj dom. Nije pravedno.. Osjetio je kako mu vrh probija prsnu kost. ja ne. Osjetio je kako željezno koplje prolazi mekanim mesom zatvorenim u prsnom košu. Što hoće? Nije uspijevao shvatiti. A i o čemu to ona govori. Spustio je pogled na tu željeznu stvar koja mu je virila iz grudi. Bacila .. uvijek ti postave pitanje. Ma koji kurac. ne! Nije u redu. Ovo je bio još jedan slučaj iz crne kronike. Harpun se rastvorio iza leda. to su bile samo riječi. njemu koji je pronašao ženu s mozgom koji funkcionira. sjedeći na stolici od crvenog baršuna. Od tri milijuna Rimljana baš njemu. možda ga uspijem izvući. To nije bio odgovor. No znao je da o tim stvarima nema rasprave. poput robota kojem su se istrošile baterije. Ja sam ti dala svoju prijateljicu. Umorno je podignuo pogled.. rekao je u sebi. budućoj krupnoj ribi Instituta. U tim mračnim očima više nije bilo ničega. Moram prepisati izvještaj. Nepomična. Ponovno je spustio ruke i zaplakao. mogao bi je i prihvatiti.. Samo što se ovo događalo njemu. da mora da ga je probila kao pile na ražnju i da se koplje žarilo u naslon. Jebi se. vidio koplje kako se približava i zabija mu se posred grudi. Njemu." bilo je jedio što je uspio reći." Ona ga je pogledala. Bio je savršeno svjestan. U njegovoj smrti nije bilo nesvijesti. Još jedno od onih 112 ubojstava o kojima se rastreseno čita u gradskim kronikama. povukla okidač. Da se nema što razumjeti. Ruke su mu bile spuštene i raširene kao u galeba kojem su slomili krila. I htio je dobiti neki smislen odgovor. Kakvi klj učevi? "Ne. Bilo je nemoguće izvaditi ga. Prema Giuliji. ne želim ovako umrijeti. Nova Battistonijeva košulja bojila se u crveno. "Ja sam ti dala ključeve. "Izvadi ga sam. Još na nogama. Stisnuo je znojne šake i upisao se. govnaru!" rekla je umorno. U kurac. Preklinjem te. Imam jebeni život pred sobom. molim te.. Zašto tako? U kurac.Enzo je vidio onaj zašiljeni harpun uperen u njegove grudi. Ja sam ti dala svoj život. S puškom u ruci i onom uzicom koja ih spaja poput smrtne pupčane vrpce.. po naglom podrhtavanju stolice pod guzicom. Izvadi mi ovo iz prsa. I na kraju je shvatio. Sto ga pita ta luđakinja? Bilo je baš kao na filmu. A što si mi ti dao zauzvrat? Odgovori.

Njih su dvojica otišla u kut ureda i tiho su razgovarali. "On je lud! Razumijete! Sviđa mu se kad ga mlatiš. 64. Bit ćemo bogati. 115 "Idiote.. Skočio je na Smrdu i obojica su pala na pod.." Taj je momak bio zajeban igrač. šutirati se. "Strašna ideja! Strašna ideja!" mehanički je ponavljao sretni Voloder. radostan osmijeh. Nitko nam neće vjerovati. Štoviše. Medu boce šampanjca i sladoled. licem mu se širio velik. "Ne mogu. no djed i . Rinčici je pao mrak na oči... Sad je sve uzalud. Razbijena usna." bio je jedini Enzov odgovor. gristi se i vući se za kosu.. S poslom.. S tim govnom na trbuhu.. Sa svime. Golog. 114 "A kako ćemo ga ucjenjivati?" upitao je Voloder s izrazom pozornog učenika.. Precizno. nastojeći Smrdi odgristi uho.. Odvjetnik je ispustio tihi jecaj. Smrdo je djelovao potreseno. ostavljajući iza sebe prugu crvenog plamena. Michele je vidio kako nestaje u jednom prozoru.je pušku na stol. Pogledaj što si učinio? Masakrirao si ga! I što sad? Sve si upropastio. "Oprostite! Smijem vas prekinuti? Nešto bih vam htio pokazati. Ako se dozna daje seksualni perverznjak. a onda je odjeknuo zaglušujuć prasak. Prekinuo ih je Smrdo. Ubit ću te!" govorio je Rinčica.. Usmjerio ju je prema terasi. "Ma koji kur. prema prvom katu. Nadute oči. Bljesak plavičastog svjetla ispunio je prostoriju. no na pola putanje okrenula se oko svoje osi (iskrivljeno krilce?) i skrenula nadolje. za njega je gotovo. koji je brzo izgorio." rekao je Smrdo prosvjetiteljskim tonom. Lijepo ga uslikamo.." "Što hoćeš?" upitao je Voloder. Rinaldijevo je lice bilo naduto poput mješine. Ako ga uslikamo. Okrvavljen nos.. "Vrlo jednostavno. Takav je. Ubit ću te. MICHELE TRODINI 23:49 h Michele Trodini uvukao je medu majčine geranije moćnu raketu od petnaest tisuća lira... pružit ćemo mu kompletnu fotografsku uslugu. Razumiješ!" rekao je Rinčica sa smiješkom od uha do uha. 65. On je jebeni perverznjak. dok je odvjetnik Rinaldi istovremeno plakao i smijao se. Izgledao je kao Piero Angela. On je mrtav čovjek. Okrenuo se prema tati i djedu spreman da ga razbiju zbog sranja koje je napravio. SMRDO 23:42 h "Napredovali smo! Razumiješ! Možemo ga ucjenjivati. izgledat će da smo ga prebili. I unatoč svemu tome. Počeli su se kotrljati po podu. Sa ženom. napali. "Možete li malo doći?" Ona su se dvojica na trenutak pogledala i onda su ga zbunjeno slijedila do stola na kojem je bio zavezan odvjetnik. Raketa je krenula ravno prema cilju." nije ni uspio izgovoriti Rinčica. Kresnuo je šibicu i zapalio fitilj. a Smrdo je odvjetniku opalio još jednu šamarčinu.

umjesto očekivane ugode osjetila je bol. do uzvišenijeg zadovoljstva. 67. Jedna od onih koje ti daju da samo po-mirišeš. Davide! Bravooooohhh! Davide! Evo ga. 117 116 Sobu je ispunila gusta magla.. No Davide je otvorio oči. Ne. Onog koji bi je još više podignuo. opasno se zaljuljala. Michele je stisnuo zube i.. kako se nesmiljeno i nezaustavljivo širi poput rijeke koja je probila nasipe. Roberta Palmieri licem se srušila na pod. koji je i dalje pod njom bio krut kao bakalar. "Da.. Vatrenog. POČINJE ODBROJAVANJE! DESET! 66. Evo gaaaaa. ispružen na kauču u hipnotičkom stanju. dolazio je. Do nirvane. Noge! Noge su joj ležale na podu. GAETANO COZZAMARA Nema pomoći. Paklenu bol. potpuno odsječene od trupa. kad pred sobom ima Mistera Mokrih Tangi '92. Počela je ubrzavati ritam. Dobra kao kruh. išla bih. Do zvijezda. sve do poda. nemoguće. Da. Do vrhunske ekstaze. na metar udaljenosti od nje.otac bili su previše zauzeti pucanjem.. Pogledala je svoj trbuh.. poput divovske mlohave gliste. Srozavala mu se kvaliteta udvaranja. Osjetila ga je kako se penje uz nju. Gaetano je bio očajan. S praskom od kojeg su joj pukli bubnjići.. Ali ako otkrije moj zaručnik. ali mirisnica u duši. Podižući se i spuštajući kao opsjednuta na Davideu Razziniju. Ta Angela je bila prava mirisnica. Crijeva su joj visjela. uzeo drugu raketu. rekao je obeshrabreno. Upičkumaterinu dolazio je. Otvorila je oči. Nije uspjela. da. u lokvi krvi i ugljena. Ne želiš proslaviti početak godine u zagrljaju drugog čovjeka".. praveći se da se ništa nije dogodilo. Začudo. "Rekla sam ti. Osjetila je kako joj beskonačni plamen prži utrobu.. I vidjela da su joj unutarnji organi postali vanjski. Čim je shvatila da jedva održava ravnotežu na erekciji Davidea Razzinija. ROBERTA PALMIERI Roberta Palmieri bila je nadomak četvrtog i posljednjeg orgazma. crvena i spaljena. U glavi joj je bučalo.. Taj bi je orgazam trebao tisuću puta isprazniti i napuniti ugodom." 118 "A tko ti je taj zaručnik?" . erekcija mu je splasnula. Njezin bliskoistočni dnevni boravak bio je potpuno uništen. Istog trena kad se probudio. Mora da ga je eksplozija trgnula iz hipnoze. sve je to u njezinoj glavi. Ljepljiva. "Znači ne želiš ići. A i kakva je sad to vjernost nekakvoj sirovini iz Nole. Bučalo od eksplozij a. Na trenutak se zapitala ne dolazi li to izvana." I došao je. Pokušala je ustati..

"Eno ga! Tamo je!" Gaetano se okrenuo i ugledao zaručnika Angele Coti-cone. "On?" rekao je razjapljenih usta. "Da. To je on. To je moj dragi!" Gaetanov se svijet srušio po drugi put te večeri. Muškarac Angele Coticone bio je Pitbul Božji. Gaetanu je odmah postalo jasno da od života nikada nije kurca razumio. Kako takva ženska može biti s karikom koja spaja majmune i lemure? Nema više morala, pravde, ničega. Sve napore da se kultivira, da razvije ukus i postane bolji, u krajnjoj je liniji poduzeo radi njih, radi žena. Sanjao je o tome da postane ideal. Seksualni objekt. Lijep je oduvijek bio. Sad je bio i obrazovan i znao je živjeti, obući se, pa ipak... Pa ipak, istina je da za sitnu lovu vodi u krevet rugobe iz rimskog plemstva, a jedna ovakva, koja je išla u hotelijer-sku i nije znala sastaviti dvije riječi, i koja bi mu se trebala baciti pod noge, odbija ga i voli onu životinju. "Ali vidiš li ti tko je on?" rekao joj je ne uspijevajući se obuzdati. Pitbul je bio posve pijan. Kao zombi. Teturao je sa svih svojih stotinu i deset kila. Oči su mu nestale u dupljama. Usta iskrivljena u stravičan cerek. U potkošulji. Koža mu se sjajila od znoja. Smrdio je kao lešina. Dok je prolazio, svi su se prestravljeno izmicali. Pitbul je jednoj djevojci istrgnuo iz ruke bocu votke i iskapio je čitavu u jednom jedinom dugom gutljaju. 119 "Oni iz zgrade preko puta nas odgovaraju na vatru. Mora da su oni šupci iz Casalottija. Mrze nas zato što smo južnjaci. Zato što smo siromašni. Ali sad će vidjeti, usrani autonomaši..." zarežao je obraćajući se publici. Na trenutak se okrenuo, kao u nedoumici, a onda se uputio prema 58kanalnom megaekranu Sony, podigao ga i iščupao kablove kao da su trulo korijenje. Rasplesana pjevačica iz špota je nestala. Uprtio si je ekran na leda i krenuo prema terasi i magli. Videorekorderi i dekoderi visjeli su mu iza leda poput fetusa zakačenih za pupčane vrpce. "Jesi vidjela!? On je psihopatska živina. Kako ga možeš voljeti?" rekao je Gaetano tresući očajno djevojčine ruke. "Muškarčina je... Sviđa mi se." "Jebi se! Ja ga moram zaustaviti!" rekao je Gaetano i potrčao prema terasi. devet! 68. CRISTIANO CARUCCI Cristiano i Ribljakost bili su jedan uz drugoga ispruženi na medvjeđoj koži prostrtoj po golemom krevetu od hrastovi-ne i nisu se mogli prestati smijati. Ma što je to bilo u onom otapalu? Što god da je bilo, djelovalo je. Jebeno je djelovalo. Pred njima je nestalo kotlovnice i nalazili su se na pravoj vikinškoj zabavi. S masivnih, tamnih drvenih greda na stropu visjeli su golemi lanci, koji su pridržavali snopove upaljenih baklji. 120 Priprosti kamin ukrašen mramorom bacao je svjetlo s druge strane. Na ražnju se okretao jelen, zajedno sa svojim velebnim rogovima. Na zidu je bio obješen natpis, gotskim slovima. Pisalo je: Sretna 836pos. Kr. Najljepše želje svima.

Družina vikinških ratnika prežderavala se natisnuta na dugačkoj klupi uz golemi stol. Jeli su kao svinje. Grubim su ručerdama grabili pečene piliće i čitave ih trpali u usta, urlajući. Nazdravljali su truseći bočice piva Peroni i bučno prdili. Govorili su na nekom nepoznatom jeziku. Bili su krupni i ružni, duge prljave kose spletene kožnim vrpcama. Na glavi su imali šljemove s rogovima ili sokolovim krilima. Kožusi na mišićavim prsima. Sandale na nogama. Nekolicina njih, nešto profinjenijih, upotrebljavala je mač za rezanje sireva, a jedan je od njih čak i namatao nešto što je izgledalo kao rezanci s umakom. Djevojke koje su posluživale za stolom bile su nevjerojatni komadi. Duge plave kose. Švedske jagodice. Minice od jelenje kože. Bluze iz kojih vire goleme sisetine. "U kurac, kako ovo djeluje!" ponavljali su naizmjence. "U kurac! Izgleda kao da je stvarno! Jesi vidio onu kako je dobra..." govorio je Cristiano. "Vidi ovo! Na čelu stola je Obelix! Gledaj!" proderao se Ribljakost bacivši se na prijatelja. "Ma koji kurac pričaš? Ovo su Vikinzi, a Vikinzi nemaju nikakve veze s Obelixom. Obelix je Gal." "Stvarno si jadan. Ti misliš da Asterix i Obelix nisu nikada bili kod Vikinga?!" "Ne. Nikada." 121 I "Znaš u čemu je tvoj problem? U tome što si umišljena neznalica. Jesi čitao Asterixa u Americi? S kojim kurcem misliš da je otišao u Ameriku? S Vikinzima." 69. ANSELMO FRASCA Anselmo Frasca bio je sretan. Činilo mu se da je opet mlad. Kao za vrijeme rata. Kad se borio kao alpinac. Nije se bojao granata. Ne više, sada kad je osjećao da je već jednom nogom u grobu. Vidio je kako rakete prolijeću pokraj njega i rasprskavaju se na pročelju zgrade. Ti govnari gore na terasi dobro su se organizirali. Velika vatrena moć. No starac je znao da za pobjedu u bitki nisu dovoljna sredstva, potrebni su heroji. Jedna je petarda pala pored njega. Zgrabio ju je dok je fitilj dogorijevao i bacio je dolje. "Djede, legenda si!" zadivljeno je rekao Michele. "Hvala, sinko!" odgovorio je srca ispunjenog ponosom i izašao iz zaklona. Na nišan neprijateljskim snajperistima. Zaklonjen iza stola, gospodin Trodini je vikao: "Djede Anselmo, ne budi lud. Vrati se ovamo." Ali djed nije slušao. Imao je asa u rukavu. Otrčao je u sobu. Sagnuo se, unatoč bolnom artritisu, i ispod kreveta izvukao svoj stari ratni karabin. Dašćući je otvorio ormar i uzeo metke. Napunio ga je. I uz uzvik "Savoia!" ponovno se vinuo prema balkonu. 70. GAETANO COZZAMARA Na terasi je Gaetano Cozzamara prolazio kroz gusti dim tražeći Pitbula Božjeg. Morao ga je zaustaviti. Zadržati ga. Spriječiti ga da baci televizor. Ali nije ništa vidio. U dimu je razaznavao samo pokoju tamnu siluetu. Zastave Nole. Ti luđaci bili su vatreni navijači. Banda poludjelih huligana, kojima je zapovijedao Pitbul Božji. Uvijek bi utrčali na teren. Tukli suce. Sad su od terase napravili svoju bazu za napade na zgradu preko puta. Vidio je pet-šest lica prekrivenih maramom, kako se zalijeću i bacaju

nekakve ručne bombe, koje su se rasprskavale dolje između automobila, na krovu i balkonima zgrade nasuprot. Konačno, između vijuga obojenog dima, nazreo je čudovišnu figuru Pitbula Božjeg. Popeo se na ogradu, a nad glavom je držao onaj monolit od televizora. Izgledao je poput Macistea u rudnicima kralja Salomona. Gaetano je pritrčao k njemu, popeo se na ogradu premda je patio od vrtoglavice i zgrabio ga za nogu. Zvijer se okrenula i ljutito zarežala: "Što hoćeš?" "Pitbule. Ja sam, Cozzamara. Cozzamara Gaetano. Bek. Molim te, preklinjem te, nemoj baciti televiz..." 122 123 OSAM 1 71. ANSELMO FRASCA Anselmo Frasca, s debelim naočalama na nosu, pucao je na onu živinu koja se spremala baciti televizor s terase. sedam! 72. GAETANO COZZAMARA Metak ga je pogodio u vrat i izašao kroz potiljak. Što se događa? upitao se Gaetano. Bilo je to poput uboda pčele. Samo tri milijuna puta bolnije. Prislonio je ruku tamo gdje ga je boljelo i otkrio je rupu. Rupu u koju je mogao gurnuti pola kažiprsta. Pogledao je ruku. Crvenu od krvi. Noge su mu odjednom popustile. Da ne padne, još se jače primio za Pitbulovo bedro i rekao je samo: "Pitbule, što su mi to učinili?" A on je izgledao kao skamenjen. Televizor nad glavom. Gaetano mu više nije mogao vidjeti oči, lice. Bio je sav u magli. Čuo je samo glas iz daljine: "Ti kurvini sinovi su te upucali. Upucali su te u glavu... 124 Stisak na Pitbulovom bedru popustio je i Gaetano je osjetio kako ga bezdan pod njim usisava. Vidio je svoje ruke kako klize niz Pitbulove traperice. Pokušao je stisnuti prste, ali kao da su bili od plaste-lina. "Propadam. Pomozi mi!" promrmljao je. Bit će da je to rekao pretiho, jer onaj je luđak i dalje bio nepomičan, s onim jebenim televizorom u rukama. Onda je Pitbul konačno bacio televizor i pružio ruku da ga zgrabi. I Gaetano je ispružio ruku. Prekasno. Jagodice prstiju na trenutak su im se dodirnule. Gaetano je shvatio da je gotovo, da se više ne mora brinuti za uljeze, za groficu, za Coticone Angelu, za žene, za svoju budućnost. šest! 73. THIERRY MARCHAND Thierrv Marchand sklopio je oči. Čekao je da se malo otrijezni pa da

Odmah nakon toga. Potražimo ruku.. Nabrzinu je opet napunio pušku. na tu je besmislenu mješavinu francuskog mesa i japanske tehnologije sletjelo beživotno tijelo Gaetana Cozzamare. Neprijateljska vatra bjesnjela je jače nego ikad. U betonsku fontanicu s ribama. Pogodio je nekoga tko je pao dolje. oči zakrvavljene.. Te jebene ruke nije bilo. Sony Black Trinitron s 58 kanala pogodio ga je posred glave. MICHELE TRODINI Michele Trodini iza leda je čuo prasak." Gospodin Trodini pokrio je usta rukama. Dobro! No nije uspio upucati zvijer na koju je nišanio.. Nanišanio je i ponovno opalio. Skoro smo uspjeli. uči! Tvoj djed je heroj! Treba ga odmah odvesti u bolnicu. Lijepim skokovima od barem metar i pol. 125 74. Puška mu je eksplodirala u rukama.. Medu geranie.. Smrskao mu je lubanju ubivši ga na licu mjesta. Od zapešća naniže. hajde.." "Ne brinite se za mene. Istina." "Michele. l 75. Zašto ne ispaljuješ rakete. Poskakivao je kao da mu je dvadeset godina. Vi nastavite. Mogu mu je prišiti. košulja razderana. To se događa u borbi". Lice mu je bilo crno od čađi." Otac i sin krenuli su u potragu za rukom. Nije je bilo." rekao je Michele plačući. Otac mu je bio previše zauzet ispaljivanjem posljednjih triktrakova da primijeti bilo što drugo. hroptao je starac s bolnom grimasom na licu. "Nije to ništa. Medu ruže. a djed je zavristao kao da ga kolju. Nije patio. i rukom je držao batrljak druge. Ništa. . ANSELMO FRASCA "Proklete stare oči!" promrmljao je u sebi Anselmo Frasca. Nema više ničega.. Nije ništa.ponovno ustane.. "Tata! Tata!" rekao mu je Michele vukući ga za ruku. dok je djed šutke patio. Ruke više nije bilo.. prstiju." 126 "Tata! Djed.. Više nije imao jedne ruke. "Ima li još. umalo. Svugdje su pogledali. Jednog sam sredio.. Djed je bio sklupčan na podu.. Nema više dlana. Okrenuo se i vidio ga kako skače po balkonu poput žabe koja je dobila grčeve. Onda je opazio da djedu nešto nedostaje. "Što hoćeš? Zar ne vidiš da pobjeđujemo. "Djede Anselmo!" rekao je gospodin Trodini. Nije želio da se zvijer sakrije. "Što se to događa u borbi?! Djede.

šake od titana. "Trči. Na parkiralištu. a potom van na stubište. CRISTIANO CARUCCI Nakon zajedničkog upada u svijet Vikinga.. japanski robot.. ne. "Eno je. Mirni kao dvije normalne osobe. rekao je Ribljakost krećući se mehaničkim pokretima. GIULIA GIOVANNINI Gosti su se razbježali kao čopor miševa nagomilanih na tavanu. "Tko je crna smrt?" "Pusti to. Ništa lakše?" "Ništa lakše!" "Hoćeš li moći?" "Hoću. i stavio ruksak na ramena. No moramo se suočiti s teškom zadaćom. 127 pet! 76. Ali." "Uredu. počet ćemo se smijati i ona će sve shvatiti. odjeven kao bounty killer. "Dobro. Proći ćemo jedan po jedan. iz nje u hodnik. Izlazimo. Cristiano i Ribljakost. Cristiano. 129 128 ." Ribljakost je mehaničkim pokretima navukao oklop obložen volframom. Možeš ti to." "Dobro. Ako me majka vidi ovakvog. Idi. Osjećam se prilično djelatno. Zato se moramo koncentrirati. eno je! Tamo je!" Završila je dolje. krenuli su individualnim psihodeličnim putovima. Onda. Koliko je sati?" "Ma ne znam. što će reći svoju kožnu jaknu. slušaj me. koji su nadirali tko zna odakle. nemoj govoriti. rekao je Riblj akost metalnim glasom. Ja sam ti za petama. "Čuj. u radnu sobu. izađi i sačekaj me. s peruškom i klobučinom nabijenom na oči. Jesi li siguran da želiš izaći? Nije loše u ovom saloonu" "Ne. Želim ići u društveni dom i dignuti im guzicu u zrak". Svi su se nanizali. hoćemo li izaći? Ja više ne mogu ostati ovdje. ČETIRI ! 77. jedan za drugim. Bit će da je skoro ponoć. Moraš reći: sretna Nova i sve najbolje. Otvori vrata i pozdravi ih sve rukom. pak. jer ćeš sve zasrati. Osjećao se dobro. U čizmama zaprljanim pijeskom Sierra Nevade. Moramo izgledati normalno. Izlazimo". Proći kroz kuhinju. Michele. Slušaj me dobro. To će izgledati normalno.. Onda idi. Ako krenemo zajedno." "Idem onda?" rekao je još Ribljakost. pomalo nesigurno." "Onda idi ti prvi. pa je bio spreman na borbu protiv izvanzemaljaca. Na haubi ford escort karavana. Umoran sam od čekanja crne smrti. ispruženi na kauču. mirno se zaputi prema vratima. Ustvari. tako je sumnjivije. u najboljem slučaju poslat će me don Picchiju. nije prestajao izvlačiti i vraćati u zamišljenu futrolu svoj srebrni kolt. kao da se ništa nije dogodilo.. Osjećao je da su mu kosti od krom-vanadija. Ribljakost je imao dojam da je Daitan 3. a obojica smo totalno sređeni. uzmi je!" Micheleu nije trebalo dvaput reći. tata. "Idi.Onda ju je Michele konačno ugledao.

Bilo mu je hladno i cvokotao je zubima. Mogao je i saviti prste. Boljele su ga sve kosti. Bilo bi lijepo. A sad čisti!" Deborah je rukama počela čistiti ono što je izrigala. Ženi koja ulijeva poštovanje. lososa. Otvorila je jedno oko i povratila. da proslavi tu lijepu Novu godinu. Sklopljenih očiju. Pamćenje mu je dopiralo do trenutka kada je odlučio otići. Giulia je uzela bocu šampanjca i čašu. . U ponoć će nazdraviti novom životu. glasno je rekla Giulia. Opazila je da ona daska bez sisa ispod kauča počinje dolaziti k sebi. plakala je. Ja ću.. pa je ostao nepomičan. A u glasu joj se osjetilo da je umorna. uništena. najbolju koju je imala. Malo. TRI 78. "Pusti! Ništa ne znaš. Shvatio je da je gol i mokar.. Osjećao se posve bez snage i kita ga je boljela.. držeći ruku na slomljenom nosu i jecajući. Crna rupa. Malo ju je razgledala. po parketu koji je ona prije par dana ulaštila. u rebra. Nazdraviti novoj Giuliji. Sve što je pojela."Mamice. Znala je da je draga mamica na odmoru u Ovindoliju. Nisam još poludjela. Možda je još živ. Otjerala sam ih". Stavila je ruke na bokove i šutnula je. Ustao sam. Tiho je kukala. "Gle što si napravila. Brzo ću to srediti. Odlazi!" rekla joj je.. nastojeći sve nagurati na jednu hrpicu.. Jedva je disao. Ničega se nije sjećao. što mu se sušilo medu dlakama. Najprije treba nazdraviti. U ušima eksplozije i urlike. Giulia se približila. s obožavanom kćeri. Mokar od nečeg sluzavog i ljepljivog. Vrata stana su se zalupila. Špagete s dagnjama. jesi li vidjela? Tvoja malena je bila dobra.. Onda je shvatila da još nije ponoć. i onda ništa više. bila sam dobra. Jedva se micala i nešto je mumljala. Dovoljno da vidi da li mu još uvijek funkcionira vrat. Bila je spremna. Daska bez sisa se pridigla i. Ali što je loše u tome da se pravi da je i ona tu. Tu. rekao da moram otići do majke i. U kući su joj ostavili svinjac. Sjela je pred televizor. "Hej?! Hej?! Naprijed! Gubi se!" Ova je podigla glavu. DAVIDE RAZZINI Gdje se to nalazi? Sto mu se dogodilo? Mora da je mrtav. glupačo! Moj parket. Ispod nosa joj je bila lokva krvi. Funkcionirao je. U nosu je osjećao miris sumpora pomiješan s mirisom krvi i odreska na žaru. i dok je to radila. ne prejako. Znala je da njezina majka nije tu.. U paklu nije vruće. Završio sam u paklu.. 131 130 Pokušao je podignuti glavu. Kao da su mu je vukli da je iščupaju. Ženi koja nikome ne dopušta da je gazi. krenula je prema hodniku.

mogu ga napraviti bolje. I shvatio je. Crijeva po perzijskom sagu. A tko drugi? On je ludi psihopatski ubojica. On ju je ubio i raskomadao. Enzo Di Girolamo neznatno se pomaknuo i prostrijelila ga je takva bol da su mu počele iskakati plave gljive pred očima. Slike na podu. štoviše komade Roberte Palmieri. 79. To je bio on. Oko crnca koji je i dalje pucao termofore. Jedan za drugim. Pružio je ruku i ovaj se otkotrljao na pod. Bljeskovi dalekih vatri osvjetljavali su je na mahove crvenim i plavim. 133 Kunem se da ću od sljedeće godine prestati s vezama. Želim nanovo napisati izvještaj. ali oči su mu se sklapale. Puhao je u njih. Razuzdanija nego inače. Tako neizdrživa da se činila nestvarnom. Zvukovi su dopirali do njega u valovima. Ambru i djevojke iz Non e la RAL Tu. ENZO Dl GIROLAMO Vidio je Ambru.. U nekoj sobi u kojoj se dogodila eksplozija.. I on bi volio to pokušati. Ni dragi Bog ne bi bio u stanju skrpiti sve to. Kapci su mu bili teški poput slomljenih žaluzina. Bio je u nekoj polumračnoj sobi. I pjevala je: "Kunem ti se na vječnu ljubav. Nepomična. Ustao je vrišteći. Zakašljao se i presjekla ga je neizdrživa bol. I ugledao Robertu Palmieri. na televizijskom ekranu. On glavom. Dvije spaljene noge razbacane po sobi. Bile su daleko. Izbrisao je iz pamćenja strahotu koju je počinio. Urlajući "Ubio sam je! Ubio sam je! Moram umrijeti!" bacio se kroz prozor naglavce. 132 Bio je to samo prvi kat. Enzo nije uspijevao dobro čuti što Ambra govori. Imao je osjećaj da se nalazi usred tog tinejdžerskog rusvaja. Osjetio je neki teret na trbuhu. Bila je kao paralizirana. ispred sebe. Na TV-u je bio golem crnac. Vidio je Giuliju kako sjedi ispred televizora.. s ljubavlju ti dolazim.No gdje je to završio? Otvorio je oči. On je odgovoran za ovu klaonicu. Ambra je plesala. Prepoznao ju je. gol kao od majke rođen." Enzo je sklopio oči. ako nije ljubav. koji je pokušavao oboriti rekord u pucanju termofora. Krhotine žbuke. Što to govori Ambra? Tri minute do ponoći. umirem. pokraj njega. poput plime. Sve je shvatio. Bilo bi lijepo biti tamo. Slupana prozorska stakla. To je dnevni boravak one luđakinje. Oslonio se na laktove. S bocom šampanjca u ruci. Nemogućom. Želim biti sam. Vrištao je i skakao po sobi. Krv iz rane i dalje je nezaustavljivo tekla i osjećao je da su mu bokserice i čarape natopljene i da mu noge šljapkaju u mokasinkama.. I rebra koja se dime pored njega. Single. Pokušao se koncentrirati. a ipak tako blizu. Samo tri. Samo tri minute. ali nisu reagirale. Oči su joj bile uprte u ekran. U kurac. . u pakao odlazim. Ispljunuo je krv.

ako se koncentrira.. prema buci televizora pojačanog do daske." . Ha. DVA! 81. Srce mu se stegnulo u grudima i morao se nasloniti na vrata da se ne sruši na pod. Vadi robu". bio je umoran. Razjapio je usta. Znao je da je u stanju. nedostajale su još samo dvije minute. Pokušao se na njih smijati. Uperili su u njega svoje magnume. držeći ih objema rukama. kako se činilo. MARIO CINQUE Mario Cinque. zatvorio oči i promucao: "Zdravo svima! Sretna Nova i sve najbolje!" Polako je otvorio oči i počeo fokusirati slike ispred sebe. Trebaš samo pozdraviti. Čekao j e da otkuca ponoć kako bi nabrzinu mogao nazdraviti i trkom se vratiti kući sa svojom ženom.. U svojim crnim uniformama policije Los Angelesa. Najeo se kao svinja. 135 "Usrani kurčev dileru. koja se. Prednjim. 80. Bio je umoran. ne zadugo. Soba se počela ljuljati gore od broda u oluji.bili su policajci. Snažno je udahnuo. Nastojao se ispraviti. Lako je. Vrata su se odškrinula prema jačem svjetlu kuhinje. ha. . Jako ti je dobro. Onu dvojicu kojima se ni imena nije sjećao. Ruke uvis. Spustio je ruku na kvaku kuhinjskih vrata. "Znate li što radi plavuša na podu u supermarketu? Traži niske cijene. Činilo mu se da mu se noge lome poput komada gipsa pod udarcima čekića. dobit ćeš na guzici šest rupa da na njih prdiš. No sad je bilo dosta. Žudio j e za krevetom. bijelca i crnca. Držati se ozbiljno. ali dovoljno da svlada jebeni ispit usranih portira. Ako pokušaš pobjeći. I usred tog krda murje. RIBLJAKOST Ribljakost je bio posve usredotočen na težak put koji je bio pred njim. Ribljakost je prepoznao onu dvojicu iz Poroka Miamija. doviknuo mu je onaj plavokosi govnar. Savršeno.. Napio se kao deva. Šeširi sa značkom.. Maćji kašalj. ona dva usrana pederčića koji uvijek kruže u majici i satenskom sakou. Od onoga što je vidio zateturao je. Pritisnuo je kvaku. Njemački ovčari laju prema njemu. ali on se na to nije obazirao. 134 Znao je točno što treba učiniti. Miran. prema smijehu i brbljanju. Stisnuo je kvaku. poslati u tamni kutak svog mozga onu halucinogenu tvar koja mu se poput roja pčela vrtložila u lubanji. Moram maknuti rukom. Otvorio je vrata dokraja. Onda krećem prema vratima i odlazim. S pendrecima u ruci. zabavljala bolje od njega. Savršeno. Ruke na drškama pištolja. Moram reći: Zdravo svima! Sretna Nova godina i sve najbolje.I bilo je samo bijelo. Srećom. vratar vile Ponza. Čitavu je većer slušao bezvezne Cerquettijeve viceve. Držao je oči zatvorene da se ne zaljulja. Sve normalno.

Luđak se za to vrijeme približio i nepomično ga gledao onim vatrenim kuglicama." "Mladiću. Mario Cinque. smrt. Povraćali po stubištu. Dvije okrugle. nemojte me upucati". Nemam ništa drugo. Kunem se.. Raširenih nogu i ruku obješenih niz bokove. On je nastavio: "Dobro. Svašta pobacali dolje. Massimo? Jesi li poludio? Je li ti zlo?" uspjela je reći gospoda Carucci s rukom na ustima. držeći oči i dalje zatvorenima. Evo je. kunem se Bogom. Skoro se srušio.Dosta! Ja više ne mogu! pomislio je Mario i onda izvalio: "Zamislite što nas čeka sutra... Nisam diler. Sad ću je izvaditi. skinuo ruksak s ramena. tako da je gospodin Mario imao dojam da se ovaj doista osjeća kao da je na meti pištolja. U sobi se ni muha nije čula. Evo je. Razvalio je usta i prestravio se kao da je licem u lice vidio rat. Kako bi ga primijetili. Samo malo kalabreške trave. Ja te poznajem. Luđak mu je pružio vrećicu i on ju je krenuo uzeti (luđaci nisu proturječni). Sad ću podići ruke. Je li mnogo? To je jako malo!" Ma što to radi? zapitao se zgranuto gospodin Mario. Evo je. . Dat ću vam je. "Šefe.. Ja ti je dam. molim vas. Ali molim vas. crvene loptice. Na vratima je bio visok. no uspio se rukom pridržati za dovratak. ljuljajući se prema naprijed. Čini se da su vatrometom spalili vrt. Vi prosudite. Sad smo tu. "Dobro. male. 136 Mario se prvi okrenuo.. Stajao je nepomično i ukočeno. "U redu. Samo ne pucajte. Opusti se. Bilo je nešto uznemirujuće u njemu. mršav mladić koji je bio došao po Cristiana. a ti mi pucaš u leđa." "Što? Što?" 137 "Evo je ovdje. Smiri se. Mora daje shizofrenik. Poslušajte što rade vani. Odjednom su se vrata otvorila. a ti želiš sve pokvariti. Mario." Ribljakost je teatralnim pokretima i krajne oprezno. Izgledao je kao da je gurnuo dva prsta u utičnicu. rekao porta-fonskim glasom: "Zdravo svima! Sretna Nova i sve najbolje." rekla je gospoda Carucci skidajući staniol s boce šampanjca. Nitko ti ne želi nauditi" uspio je reći gospodin Mario. Dat ću vam je.. promucao je i dignuo ruke iznad glave. gosti bi jedan za drugim za-mukli. "Evo je." "Massimo! Što to govoriš. zatvorenih očiju. Budi barem jednom optimist. gospoda Carucci i svi ostali zapanjeno su ga gledali. Uvijek isto. kugu i glad odjednom." I otvorio je oči. Odjednom je podignuo jednu od one dvije orangutanski dugačke ruke i. Otvorio ga je i iz njega izvadio plastičnu vrećicu punu trave. Dobro. Mozak mu je ispario. svi zadovoljni. Nisu shvaćali." "Zaboga.

Uništio nas je. Pravi Ribljakost čeka ga vani." "Ne.. Nećete nikada dobiti moju travu." jedan! 82. Slušaj me! Dobro me slušaj! To su oni iz Poroka Miamija. SMRDO "Dosta! Pomirite se vas dvojica. Bit će da je još jedna halucinacija. Uništio nas je. Odbljesak plamena osvijetlio je mračnu prostoriju.. Savršeno znaju oponašati glas tvoje majke." mrmljao je Smrdo sebi u bradu. "Dosta! Točno je ponoć.." Ribljakost je dašćući otrčao do starog kotla. poderanu jaknu i izgrebanu ruku. pusti me. Rinčica je ispružio ruku preko volje. Stisnite jedan drugome ruku. "Što to radiš?" "Dođi! Dođi!" rekao je stišćući ga snažno za zapešće. Neurotičnim je pokretom otvorio vrata peći. I cijeli je ured zatutnjao. Hoće travu. Na licu je imao veliku ogrebotinu i rukama je pridržavao rasparane hlače. Ona su dvojica oprezno poput dva psa mužjaka kružili jedan oko drugoga. Pružite jedan drugome ruku." Trčao je. a drugi s druge strane ureda. nula! POČINJE NOVA GODINA! 83. Dođi. Nikad se neću pomiriti". "Ne. manje spektakularna i manje zanimljiva od one s Vikinzima i one s revolverašem.kad ju je ovaj akrobatskim trzajem vratio natrag.. to nije tvoja majka.. "Pusti me! Molim te. "Moramo pobjeći.." Smrdo je poslušno ispružio ruku. "Hajde! Odmah se pomirite i zaželite jedan drugome sretnu Novu godinu!" rekao je Voloder gledajući na sat. "Otvorite! Otvorite! Cristiano! Cristiano. Moja majka želi ući." 138 Nakon više pokušaja i pokojeg primljenog udarca.. . Rinčica je imao masnicu na oku. zgrabio je ormar i gurao ga na vrata. ubacio opet u ruksak i utrčao natrag u Cristianovu sobu zatvarajući vrata za sobom i vrišteći: "Usrani kurvini sinovi.. Sad su njih dvojica stajali jedan s jedne. On je govno. Smrdo je disao kao astmatični bizon. Cristiano je čuo majku i ostale s druge strane ormara kako viču i guraju vrata. govorio je Rinčica s knedlom u grlu. premda se opirao. otvori! Što se događa?" Ribljakost ga je odvukao u kotlovnicu. To je halucinacija. Kružio je po sobi obuzet panikom. Volo-der ih je napokon uspio razdvojiti. i poprijeko se gledali.. Ovaj Ribljakost vikao je kao opsjednut." Cristiano ga je zbunjeno gledao. ali svakako stvarnija.. kad je ugledao kako se Ribljakost vraća u sobu urličući: 139 "Cristiano! Cristiano! Najebali smo! Ulovili su nas! Ulovili su nas! Policija! Moramo se riješiti robe. "On je lud! Razbit ću mu njušku. CRISTIANO CARUCCI Cristiano je mirno oblačio kaput i šal i pripremao se za susret s majkom i gostima.

"Što smjeraš?" promucao je Cristiano shvativši da to što upravo proživljava nije halucinacija. jer su se u suterenu nalazili spremnici plina. Apsolutno stvarno." Neće biti druge Nove godine za Massima Ribljukost Ru-ssoa ni za Cristiana Caruccija. vili Ponza i okolnim zgradama. jednim je potezom ubacio ruksak u peć. 140 Sve je stvarno. koje je crvenim i crnim bojilo oblake pune kiše. Portirnica je završila na drugoj strani ceste. Ali Ribljakost je bio brži. U zrak nad Cassiom podigla se plinovita gljiva golemog klobuka od plamena. Patuljaste palme u velikim posudama skršile su se o zid ograde.. Bilo je kasno. Od suterena do potkrovlja. Smiješio se. siromašni i skromni u usporedbi s tim paklenim čudovištem. Stubištem i otvorom dizala. koji je spajao vile Capri i Ponza kao dva sijamska blizanca. Kugle od obojenog stakla rasprsle su se od vrućine. Božično drvce se zapalilo. "Riješiti se dokaza. 84. Od zračnog udara prouzročenog detonacijom parkirani su automobili odletjeli nekoliko metara. Detonacija je bila mnogo jača. Cassiu i okolno područje smeđim crepovima i ciglama. Rekao je samo: "U kurac. Svi su se prozori rasprsli tvoreći kišu staklenih krhotina. Slinio. Cristiano je osjetio kako mu se steže grlo. po Cassiji. Nije više bilo svrhe. . Pobjeći. Drhtao je. Škiljio.. Vidio se u cijelom gradu. među tobogane i stari zahrđali vrtuljak u parkiću. Prekasno. 85. S luđačkim cerekom na licu. Vatrometi koji su rimsko nebo bojili kometima i meteorima odjednom su izgledali maleni. Vatra je prošla starim podzemnim plinovodom. Paklena lomača koja je zahvaćala stanove pretvarajući ih u žrtve paljenice i kroz prozore povraćala velike crvene plamenove. unutra je dinamit. Izobličeni div u svijetu umjetnih patuljaka. 141 I izbio je požar." "Čekaj! Ček. dima i prašine. između borova.Okrenuo se prema Cristianu. U ponoć i pedeset osam sekundi eksplodirala je i vila Ponza. vila Capri je eksplodirala. Nije pokušao čak ni istrčati. Točno kad je otkucala ponoć. koje su padale po parkiralištu." vrisnuo je Cristiano i bacio se na njega. Krov je odletio poput čepa šampanjca preplavivši parkiralište. Koji se brzo širio.

na terasama. 142 143 Miris paljevine. "Leš! Glava mu je raspolovljena.Posvuda. pomozite mi!" rekao je odjednom jedan vatrogasac nastojeći podignuti tešku gredu. benzina i borovine. svi. Zovite one iz hitne. sve jače i jače. Cassia je bila zatvorena. A Rimljani. Dosad su pronašli samo mrtve. Ispred naselja nije bilo asfalta u dužini od dvjesto metara. koji su slavili Novu godinu u kućama. zinuli su u čudu. iz kojih je sukljao dim. 87. zgrade i dim oblikovali su jednu te istu sivu masu. zviždati. ulicama. Bilo je malo nade da će pronaći nekoga živog. San Giovanni. Trastevere. s koje je kapala kiša. Nebo prekriveno gustim oblacima. koji su uokolo još slavili. zaprepašteni. Vatrogasac se sagnuo i shvatio da gleda mrtvaca. Onda su počeli pljeskati. mješavina plastike. "Evo jednog. I najuporniji. plesati. u automobilima zaustavljenim uz rijeku. 06:52 h U šest i pedeset dvije minute po ruševinama je padala uporna. morali su se vratiti kućama. 03:20 h Konačno se potopni pljusak sručio na grad i zaključio slavlje. Vodovodne cijevi rasprsnute od vrućine oblikovale su jezero. Ribljakost je bio u pravu kad je rekao: "Želim izazvati prasak kojeg će se sjećati godinama. Izobličeni ostaci automobila. Zvuk električnih pila. s druge strane obilaznice. obližnja dolina zastrta maglom. trgovima. Takav prasak da će ovi siročići sa svojim balavim vatrometima izgledati jadno. sitna kiša. Govorilo se da je taj vatromet bio iznenađenje koje je organizirao gradonačelnik. Kola hitne pomoći. Netko iscrpljen i sretan što će se baciti u krevet. Udarci pijuka o beton. Nekoliko raštrkanih žarišta još je gorjelo između ruševina i niski pramenovi dima obavijali su ono što je ostalo od zgrada. Sprženi kosturi borova okruživali su ostatke zidane ograde. Netko manje. Prati. Bilo je hladno i nije bilo vjetra. Požar koji je neobuzdano gorio ukroćen je tim silnim pljuskom." 86. Uzaludan trud. Lice je bilo prekriveno kapuljačom. kojim su vozila pomoći prolazila prskajući poput glisera. Parioli. radosno se grliti i otvarati rijeke šampanjca pred tim pirotehničkim čudom. ispod! Dođite. Odredi vatrogasaca u narančastim kombinezonima u tišini su radili među hrpama ruševina u potrazi za preživjelima." viknuo je bacivši gredu ustranu i umorno stavio ruke na bokove. Postavljene su rampe kako se znatiželjnici ne bi približavali i kako bi se automobilima zapriječio prolaz.. Eksplozija je bila prejaka. Ovdje je. bili su razbacani cestom. Odnijela ga je eksplozija.. I eksplozija se čula sve do najudaljenijih predgrađa. pomiješan s kišom. Golema reklama "Vukodlaka" rastopila se cureći po pocrnjeloj diskoteci. gušio je. . vatrogasci i policijski automobili bili su u neredu parkirani na ulazu u naselje.

Noge su mi slomljene! Pokušala je zaboraviti na bol i razmisliti. staračke ruke. Nosila je dugačku večernju haljinu. koji je još radio. Kunem se Bogom da ne znam! I ne želim znati. Ali bilo ga je.. Kamo je nestao mrak? upitala se Filomena. Bila je okrenuta naopako. Blijedo. teška greda pritiskala joj je leda i sprečavala je da se pomakne. Osjećala je mišiće zategnute poput užeta za vezanje brodova. Nisi se uspjela ubiti.. Ništa. Onda su se otac i sin zagrlili i počeli plakati. tako da joj se krv slila u glavu. Nogu mrtvaca. Mora da je već dan.. Vidjela je kad su je ukočenu i bijelu stavili u crnu plastičnu vreću. Ruševine?! Ruševine čega? Ne znam. Živa si! Živa! U daljini. Imala je mršave. "Samoća može dovesti do krajnjih i nepopravljivih poteza. FILOMENA BELPEDIO 07:00 h Sve je vidjela. smežurane." rekao je svećenik. Raku. Velika. njezinog muža i njegove nove žene bile su vlažne. Policiju koja je razvalila vrata i ušla u njezin stan. dobre žene. 146 Bolio ju je vrat. Da. osjećala je u njima milijune mravaca.. Veliko prstenje. da se okrene. I misu. u kojem joj je sva težina bila na vratu. Vidiš da su te voljeli. nepomična u tom neudobnom položaju Nije osjećala noge. Sad ču početi vikati. I na koncu mrak. čula je muklo zavijanje sirena i buku električnih pila. Liječnika koji podiže glavu s njezinih prsa i potvrđuje. izokrenuta u nekom čudnom položaju. Oči njezinog sina. sada crne od plamena. Svoj leš na kauču. . Kao da je uštipnula tuđu nogu. Zvati upomoć. Pomaknula je ruku. iza tog groba od cigle. Bilo je svjetla. Stoga je ostala na mjestu. Nisi mrtva. oko zapešća teške zlatne narukvice i sat.Vatrogasac je uz pomoć druge dvojice uhvatio tijelo za ruke i izvukao ga. Nisi se uspjela čak ni ubiti! Tako si nesposobna da se ne znaš čak ni ubiti! Svaka čast. kopala kroz ruševine i uštipnula se za bedro. mrtva je. Obveza je Crkve razumjeti. Bila je to stara žena. Zemlju. Pomolimo se! Pomolimo se za dušu Filomene. I ona njuškala od susjeda na stubištu. Bolje rečeno. Ono malo što je ostalo od glave bilo je potpuno pougljenjeno. 88. Žena. 144 145 I vidjela je onu šačicu ljudi koje je poznavala kako slijedi kola na kojima leži ona. koja je na više mjesta bila izgorjela. Bila je mokra i bilo joj je hladno. Malo. prigušeno svjetlo prosijavalo je kroz ruševine koje su je prekrivale. drva i betona iznad sebe. Groblje.

Možda gura s pogrešne strane. Samo što njezine zgrade više nije bilo. Sa zemljom u ustima. na njihovom mjestu stajale su hrpe ruševina koje su se dimile. Nije joj bilo jasno. ružnu ženu u spavaćici. Učinila je tako. Odredi vatrogasaca pretraživali su kamenje. Počela je kopati rukama. vidiš li da ni ovaj put nisi mrtva? Izvuci se iz ove rupe. stara! Dobro udahni i guraj. Nije se pomaknula ni za centimetar. Spavaćica joj je bila posve razderana. Pomaknula je i drugu. Po ranjenim leđima. Svi su mrtvi! Svi. to nije htjela. grebla joj je živu ranu. Odgurnula je jednu drvenu ploču i iznad sebe ugledala sivo nebo. Što čekaš? Da padne noć? Urlajući od bola. Zatvorenih očiju. Miču se! Miču se! Greda za leđima dovodila ju je do ludila. Naprijed. Pomaknula je jednu nogu. Izranjavane ruke i rana na leđima koja je pulsiralayali bilo joj je dobro. na onome što je ostalo od parkinga. Bile su sravnjene sa zemljom. ranjavajući ruke. one koji su stajali ispred njezinog balkona. i greda je odjednom popustila. Poput gljive. Poput poludjelog bernardinca. stara. Onda nisu slomljene. Desetak. Samo su utrnule. mrdni tu guzicu! Krenula je četveronoške. Progutala sam sve one tablete za spavanje. Morala je uprijeti niže. Zaslijepljena svjetlom. Zgrabila je gredu rukama i počela je gurati. I izbila je van. savila se i povukla uvis držeći se za betonsku gredu. Vrat ju je luđački bolio čim bi okrenula glavu. Onda je prepoznala borove. Po glavi. Nitko je nije primijetio. Nije bila mrtva. Naprijed. penjući se po hrpama ruševina. Vidjela je Cassiu i zgrade s druge strane. Bit će daje došlo do eksplozije.. Pogledala je oko sebe. Po njoj je pala kiša žbuke i cigle.Ali nije to učinila. leđima. S mukom se podigla na noge. Samo sam ja preživjela. nalazio se red leševa. Zašto nisam mrtva? Zato što tvoja gospodarica. sada crne. Gurati unatoč rani koja peče. Tvoja jedina gospodarica. Nesreća. Spržena trupla u svečanoj odjeći. S jedne strane.. Perući lice tom hladnom kišom. . Vozila hitne pomoći s plavim svjetlima. ona koja vuče konce tvog života. Morala je promijeniti položaj. Jebe ti se za bol. Pokušala je pomaknuti nožne prste. Pocrnjelih. Lomeći nokte. Ostala je tako. Na trenutak je ostala tako. Čim bi se pomaknula. 147 I i Kiša joj je kupala lice. Nitko nije obraćao pozornost na tu debelu. Što hoćeš? Razgledati panoramu? Hajde. Neprepoznatljivih. Radio je i ro-vokopač. Bila je sigurna u to. a ni zgrade nasuprot.

Zašto? Zečevi. To nam je izazov. nakon što smo se već dobro naznojili. Smijemo se i zaustavljamo se u baru uz cestu da uzmemo piva. i seronje smo koje se kurče. Tad kidamo svoj obruč i uvodimo ih unutra. Uvijek je tako subotom uvečer. Pokažite da imate muda. ugledamo tri pičkice kako plešu uz nas. Mirno čekamo i vidimo da naš auto smeta. Počinjemo plesati. čizmama i uskim topovima. Dobri su komadi u svojim minicama. Mi smo kao bizoni. Kose su duge i počešljane unatrag. Govorimo urlajući. Da bismo razgovarali. Imamo naušnice. Izluđuje nas. Pločice na podu mijenjaju boju. Zagrađuje prolaz. Mi smo jebeni čopor govnara u pokretu. Na košuljama. Mi kružimo oko njih. koja je četveronoške prelazila hrpe ruševina. Ili kao hijene. Na obrvi. kako večeras roka ova muzika. I kako smo gladni. Ulazimo u auto i odlučujemo mrdnuti guzicom. 153 Ovo je vaš trenutak. Guramo se leđima i jebe nam se ako se netko ljuti. Svi su bili previše zaokupljeni iskapanjem. Ulazimo na parking. moramo vrištati. Kreću stroboskopska svjetla i one nestaju i pojavljuju se tisuću puta u . Ima nešto ljudi. Zajebavati se. Da se malo ubijemo na podiju. Kratke sa strane. U kurac. To nas opaja. kako smo samo nezasitni večeras. Gladni sirove pičke. 149 148 POŠTOVANJE Izlazimo u sumrak. Znamo iz svega izvući najbolje. Mi smo tu. Naprijed. Crveno i zeleno i plavo. Gladni pičke. Nešto naivnih pića. Nesigurnim je koracima prošla izobličene ostatke ulaza u naselje Otoci i bosonoga se po kiši zaputila na Cassiu. Sviđa nam se tehno. Sad imaju mjesta da opuštenije plešu. Samo još nezasit-niji. Prošla je ruševine poput nevidljive utvare. Odjednom. Košulje na pruge ili crteže. I možda je to doista i bila. Ulazimo u diskoteku zbijenih redova. To je glazba koja se uspinje guzicom. Samo nam dođite nešto reći. Samo još krupniji. Ovo je trenutak za prigovore. Mi nosimo traper Cotton Belt i Uniform. U nosu. Ostavljamo auto u trećem redu i svi počinju trubiti kao kreteni. Sviđa nam se. Zeleno svjetlo boji nam oči u žuto i razotkriva trunke prhuti na ramenima. Ova večer je drugačija i svi smo svjesni toga. probija utrobu i širi se unutra.slijepljene kose. Na ušima. Kamo je išla? Išla je živjeti. U kurac. na nogama vojničke čizme ili martensice. Kroz otvorene prozore udišemo zrak koji nam udara u lice 180 na sat. Imate problema? Ako mislite da smo neodgojeni govnari. ali nema mjesta ni za kurac. Idemo se zabaviti. Naslonjeni kao šupci na haubu automobila. dovoljno je da nam to priopćite. Mi se znamo zabavljati. Smiješe nam se. Ali ne prilazite. Plešemo zbijeni i onda stvaramo krug ostavljajući u sredini prazan prostor. S pravom nam se osmjehuju i zadovoljne su.

Ma. Mana je gotova. Smijemo se. što se nje tiče. Osjetiti da smo odradili svoju zvjersku noć. Da stalno mislimo na to. Mi idemo do Paole i kažemo joj da je njena prijateljica Amanda nestala iza brijega s jednim od naših. U ovoj gužvi razgovori nisu važni. Paola. Kaže da se cijele večeri glupira s Enricom. One to žele više od nas. Kokoši nas slijede. Godi nam navinuti muziku do daske. Bit će ti zlo. Ne možeš u takvom stanju. Prolazimo pored polja. Da smo spizdili još jednu noć. Kružimo oko nje i potom sjedamo na zemlju. Idemo piti i one nam pričaju o nekoj grupi za koju ne znamo. Amanda i Paola su izvan sebe i počinju bezglavo trčati i pjevati Erosa. Opet se pleše. Da nas boli kurac za sve. Razgovara se. . Malo se zajebava. Osjećamo kako nam se u gaćama napinje i puni se krvlju. Da je sve u redu. Mi njušimo zrak i osjećamo miris mora i algi i vjetra i bljuvotine i soka njihovih pičaka. I da glume da ih nije briga ni za što. Nekoliko sela. Pitamo je što misli. a ustvari im je samo to na umu. i onda nam se mozak prazni i misli postaju zbrkanije. Maria. I kažemo da nije moguće da su žene uvijek napaljene. I sretni smo što nas krmače slijede u svom metalik-zelenom fiat unu i tad se smijemo i govorimo jedan drugome da su prave kurve i da misle samo na to kako će nam dati. smije se i čini sve da privuče našu pozornost. Da su ono dvoje otišli brati cvijeće iza pješčanog pruda i da se tamo gore vidi rađanje zore. povraća uz kabinu. Ne smiješ piti ako ne podnosiš alkohol. Koji kurac ti znaš može li se ona kupati ili ne može? Ej!? Koji kurac ti možeš znati? Maria skida jaknu i džemper. a kitu crvenim. kaže joj Paola. To je droga koja nam glavu puni plavim. naravno da možeš.sekundi. Ona se smiješi i kaže da mi znamo misliti samo na gadarije. Da je sve savršeno u redu. Maria. Ona se smije. Kaže da je. Amanda. Tri su. Mi se slažemo. One su sisate drolje i nama se počinje dizati. međutim. ali svejedno je dobro. Godi nam ponovno ući u auto. jer i nije ništa drugo. I sad je sve postalo previše otvoreno. kažemo joj mi. Moraju samo prevladati sva sranja koja su im i roditelji i škola i selo utuvili u glavu. Maria je došla k sebi i prilazi teturajući kao zombi. koja kaže da se zove Amanda. ali moraju svladati zapreku. što su ono dvoje otišli raditi iza brijega. One su kokoške zadovoljne našim upucavanjem. kaže joj Paola. Stižemo do mora. Ne želimo više puno čekati. 154 155 Ekstatična papica i džin-tonik. Maria se želi kupati. Mi želimo njih i one žele nas. Vjetar pun pijeska. Presavijena je i jednom se rukom naslanja na drvo. Amanda luda. Jedna. Amanda trči preko pješčanog brijega i jedan od nas je naganja. Ostavljamo aute na pustom parkiralištu i hodamo između prudova plaže na kojoj puše vjetar. Ne zna da je već odavno sva naša pozornost usmjerena samo na njihovo kurčevo šepirenje. Izlazimo iz diska kad je već jutro.

Djevojci treba kurca. Hrabrimo onog koji mijenja pozu i uzima je straga. Pliva. Zatim izlazi i počinje drhtati. To je previše. Nije se tako činilo. Počinjemo drhtati gledajući je tako polugolu kako gaća. Potom joj netko daje jaknu. Golu na pijesku. Konačno. Grupna ljubav jača osobnost. Smije se. Maria tetura do obale i ulazi u vodu. kad glume da im ne odgovara. Mrda se ispod nas. Paola i dalje ponavlja da se ne može kupati jer je voda ledena i da će je udariti kap. Ona svoju brije. Umukni.Situacija postaje zanimljiva. kažemo joj mi. Daj umukni. Počela je plivati. Zblenuta je. Gledaj. Pokaži nam sisetine. Gubi se. Daje da joj se grizu bradavice. Zajebavamo one koji svrše prerano. Na trenutak se oporavlja i kaže da prestanemo. •> Skida minicu. Gledaj. kaže svojim prijateljicama. Moli nas. Krmača nas zapanjuje. Nema dlaka koje prelaze na bedra. Ostala je u grudnjaku i crnim čipkastim gaćicama i samostojećim čarapama. Ali ona vrišti i pokušava ustati. I mi se smijemo. Kamo si pošla? Nismo još završili. Ponovno pada na zemlju. Bradavice su joj tamne i podignute. Stvarno je razvaljena. govorimo joj. Zatvorenih očiju. Smije se. Detalji su važni. Nastavljamo. Da vidimo dokle će stići. Što . 156 Jebote. Skida čizme. Mirna. koja se kotrlja i daje se primiti za guzicu. Odlazi jer je nitko ne jebe ni pola posto. Pliva. To je previše. Skini i grudnjak. Usne su joj plave. Iznad pješčanog pruda pojavljuje se druga prijateljica. Treba je kazniti. Neću. Kreće prema autu. Pružimo se preko nje i navalimo. Naprijed. Mrzimo one kojima prelaze. Grizu se. Ispružena je na zemlji i izgleda kao vreća vapna. Ima strašno tijelo. Morala se okupati da popusti. Ponaša se tako jer je najružnija. Čudno je ovo uzbuđenje koje nas obuzima. Ostaje zapanjena vidjevši sve nas gole iznad Marie. Vi ste kravetine. Kome je mora pokazivati? Nešto mumlja. Držimo ih u ruci i smijemo se. Paola stoji i zaprepašteno gleda svoju prijateljicu. Počinjemo je tucati na smjene. Svi smo iznad nje i sviđa nam se što je vidimo tu. 157 To j e trenutak lj ubavi. Držimo je čvrsto. Preklinje nas. Pušta da joj se skine grudnjak. Pokaži nam ih. Naprijed. Prestani. Maria je zabacila glavu unatrag i prepušta se. Čini se da krmača to ni ne primjećuje. Podiže pogled i vidi ovaj metar i pol kurca. Naprijed. Bio bi dug više-manje toliko. Nešto kao ne. Naprijed. A gabori misle da su posebni. Stišće se u nju. Samo to želi. Širimo joj noge. Bolje je da se gubiš. kažemo joj. U svojoj glavi misle da te stvari nisu važne i da ne vrijede ništa. Onaj što stoji iznad nje svlači joj gaćice. skinula je minicu. kada bismo ih poredali jedan iza drugoga. Maria leži i ljubi se. Ima lijepu pičkicu. Stišće se i grije uz onoga koji joj je dao jaknu i zatim mu daje da je ljubi. Spuštamo hlače i vadimo buzdovane na zrak. Jedan od nas joj počinje stiskati sise. Dobro održavanu.

Ova cura je nevjerojatna. Sad smo stvarno popizdili. Nećemo ti oprostiti baš ni za što. Puno. Zašto ne plešeš s nama? Hajde. Naprijed. Okreće se da vidi gdje smo. Podižemo je na noge. Trči malaksalo. Hrčak mali. napola pokidani suncobran i zabija joj ga u oko. Pridiže se. a napola crvene od hrđe. Gleda nas i onda brižne u plač. Ne. s resama. kurvo. iako sa strana 159 prskaju kaša i krv kao iz iscijeđenog kalodonta. To se vidi. Crvenilo krvi. Pokušava opet ustati. Zatim otvaramo suncobran. Trči. Jedan je grabi za kosu. Što je ona manje sigurna da će se spasiti. Vraćamo se natrag do Marie. Tada joj razdraženi čupamo suncobran iz glave i zabijamo joj ga u trbuh. ljepotice. Puno krvi. Pokušavamo je zagrliti. Kao druga usta. Plešemo oko nje kao u disku. Ponovno ustaje i nastavlja trčati. Prekriženih ruku čekamo da odapne. Svi zajedno. mi smo iza nje i ona ne primjećuje veliku granu o koju zapinje. Savršeno se utiče u očnu šupljinu. Trga joj majicu i baca je na zemlju.to radite? pita nas. Sad urličemo. kaže nam. Gdje su mi prijateljice? pita. Još leži na tlu. Pustite me. Trči uzdignute glave. Ostavljamo je tako. Što je ona slabija. Mi slijedimo 158 plijen i raštrkamo se jurišajući s boka. Pada na tlo. ali ne uspijeva. Iako drhti od samrtnih grčeva. Otvorenih usta. Kako što radimo? Drmamo ti prijateljicu. Nisi nam naudila. Boji se. Dignutih kara i napaljeni. Molim vas. kotrlja se niz pješčani prud i završava na leđima na tlu iznad plaže. . Molim vas. Ona tad grabi bocu mineralne i razbija mu je o glavu. Oprostite. Vukovi za gazelom. Mora daje uganula zglob. to smo mi sigurniji da ćemo je zgrabiti. kurvetino. Jedan grabi zahrđali. Četveronoške se pentramo preko pješčanog pruda. Hoda raširenih nogu. izmiče nam. Bacamo se dolje skačući. to smo mi jači. ali ona ne želi. ali ona odugovlači li ga i odugovlači. I krećemo na nesretnicu. Otvara mu lijepu razdero-tinu na čelu. Molim vas. Sviđa ti se tehno. Molim vas. kaže. U hladu. sa suncobranom zabijenim u lubanji još pokušava pobjeći. Crvenilo mu počinje kapati po nosu i očima. Ona se okreće oko sebe i bježi. Hramlje po pijesku. Nisi nam ništa napravila. Mi tebe molimo. Divlji čopor u napadu. Stvarno je nevjerojatna. Nisi nam naudila. Na cvjetove je. Naglo skreće. Diži se. No ne čini nam se da je Maria naročito raspoložena za to. Motka prolazi kroz tijelo i zabija se u pijesak bojeći ga u crveno. Zašto se ne zaustavlja? Ne želimo joj učiniti ništa nažao. Hramlje. Postaje umorna. Oprostite. koje su napola bijele.

Zlatna je. Dosta. . Vraćamo se kući. Kilometri polja. Ludilo smo kad smo svi goli. Urličemo noći koja nestaje. nastavlja. S UŽASOM Sanjam te. Držimo je malo tako. Vida druge ljude. Njezina je glava otvorena kao uskršnje jaje od mesa i kostiju i kose. Utrka. Uzimamo Mariu. Ponovno ulazimo u auto. Etvoila! Giovanni. Želimo se vratiti kući. Kunem vam se Bogom da neću nikome reći. Molim vas. Približavamo se. Sad živi drugdje. Tko se bolje natripao. Moramo te dokrajčiti. Zaustavlja se. Jedan trenutak i njezina je glava smrskana. Sve je gotovo. Svi se skidamo goli. Nekoliko minuta. Iznenađenje curi dolje po pijesku. Otišla je daleko. Malo skačemo. Sunce izlazi. Na ovaj ili onaj način. Ima čudan izraz.. kaže nam. Auto je na cesti. Utrka. U drukčijem svijetu. Mi te ne želimo ubiti. Zatim pokrivamo. ali policajci su govnari. Ne razgovaramo. Hvatamo je za vrat. Robija nas deprimira. Svake noći. Ipak.. jedna je tamo ispod suncobrana. Lov je završen. Ludilo smo i gotovo. Samo ga još mala točkica drži prilijepljenim uz obzor. Kurac im nećeš sve reći. Pada na koljena. Odvaja se od površine mora. Točan kao sat. To je tek trenutak. 161 SANJAM TE. Sve ćeš im reći. Nose štapove. Ribari idu u ribolov. Redovito. Oči su plave. Jebote. Ne dijeli više ništa s njim. To je i tebi jasno. Razumijemo tvoje dobre namjere. Jezik je plav. sela. Cmolji kao djevojčica. natjerat će te da kažeš istinu. Umorni smo. gradova. planina i mora. Ruke i noge i sise joj se trzaju i drhte u smrtnom grču. Šutimo. Čekaj. Dajemo joj nekoliko 160 poljubaca i uvlačimo joj glavu u rupu. Muzika do daske. Jako mekan.. Daleko. rijeka. Tada iskopamo u pijesku malu rupu duboku tridesetak centimetara. a mi ne želimo završiti na robiji. Čeka svoje prijateljice. Zašto ga i dalje sanja? Zašto ga njezina podsvijest uporno izvlači van? Zec iz cilindra. Jedan trenutak i mrtva je. Grdobina mirno sjedi na haubi automobila. Tko bolje trči. Izvlačimo je. Jebote. Trkom se vraćamo prema autu urličući. Postavila je više od dvije tisuće kilometara udaljenosti između sebe i njega.Gledaj. Mozak.. Ona ide prema prijateljici. Smrskana na pijesku. nemojte me ubiti. Čekaj. ali ti bi poslije sve rekla policiji. završen. Jebote. Sva je plava. Nos je plav. Na kraju se dala uvjeriti da je moramo ubiti. A sad dosta.

Ne na normalan način. Još je u nosu osjećala zadah divljine i izlučevina koji je ispunjavao tu rupu. Prisilila se da misli na obveze tog dana. Ljepljivo medu nogama. Tamo je bilo ledeno. . koji je započinjao svake noći. riješene za pet minuta. Mogao bi biti neki otok? Capri? Pokriven snijegom. Poslat ću ti novac. podizali se. Bijele i vlažne pločice. Vrijeđao ju je govoreći joj da je kurva i da je udarena. Nosnice raširene i crvene. lice ti je kao u žene koja se seksala. Naslonila je ruke na umivaonik i pogledala se u zrcalo. 165 Francesca Morale ustala je iz kreveta. telefonom. na nekom čudnom mjestu. Pričekala je da val prođe. Umjesto morskih grebena. Te noći bili su na skijanju. Ipak ga i dalje sanja. Naganjali su se. Uzdahnula. Dodirnula si je grudi. Svega se jako dobro sjećala. Giovannija.. < Unatoč oštroj hladnoći osjećala je u tijelu neku putenu iznemoglost. Bradavice nadute. Onaj grozni žuti neon.. koja ju je činila neosjetljivom i lijenom. Osjećala se umorno. Uronjena u snijeg. Da se san raspline. Njihov medvjeđi brlog. Bile su natečene. kako bi svaki kršćanin trebao činiti. Onda su propali u ledenu jamu. ne brini se. Tamo unutra vodili su ljubav. Stvari poput starih neplaćenih računa.. Kao da nije spavala. Lice ti je. bolne i tamne kao da ih je stiska hi štipaljkama.. Još je na sebi osjećala Giovannijeve šake. propadali u bijeli pokrivač. poput pornića.. 166 San joj je još živ blještao pred očima. stoliće. Kako neugodno! Svidjelo joj se. ledene sante zašiljene poput noževa.. Francesca je otišla u kupaonicu. bila je silovana. koliko je? Dobro. stepenice ispred crkve. kao kada hi dobila. Raspršena plava svjetlost obasjavala je njihovu jazbinu. Svidjelo ti se! Svidjelo ti se! Svidje. Umila se hladnom vodom. Mrzila je taj izopačeni rad svog mozga. Ščepana za kosu. Lice joj je bilo upalo. čim bi svijest umrla. Dosta. Metri snijega prekrivali su mali trg. Kao kuju. Jednostavnih pomislila je. Umorno. iznemoglo i zbunjeno zbog tog užitka koji je sebi nesvjesno priuštila.Posljednji put čula ga je prije tri mjeseca. U krajnjoj liniji. On ju je zgrabio svojim grubim rukama. zatučena snom. Ugrizla se za usnu. Ipak. bacio je na zemlju i uzeo je straga. Natekle oči i podočnjaci.

automobilima i prodavaonicama jeftinih cipela. Što bi sve dala za jednu zraku sunca koja ti grije leda. ali svako malo bi joj glava završila u onoj ledenoj rupi i onda bi reci knjige nestali ispred nje. Sa svoja tri kata podijeljena na predavaonice. zahvaljujući kojem se osjetila mnogo bolje. na nebu. zgrbljenim od godina. zajedno s tisućama drugih. To joj je nedostajalo iz Italije. iza gustog pokrova oblaka. Uvukla se dolje. Mrav sa svojim zadaćama. Mrav u jebenom mravinjaku. Izvukla je iz ormara prvo što joj je došlo pod ruku: dugu suknju od smeđeg platna. ubitačnih satnica učenja i noći provedenih zatvorena u kući. Stara zgrada od crvene cigle. Prešla ga je. Stala je pod vrući tuš. Kasnila je. Skrenula je u uličicu između dviju zgrada od čelika i stakla. Neugodno! Trnci su joj prošli leđima i eksplodirali medu lopaticama. slini joj u uho. Navukla je gaćice i grudnjak. Milijuna knjiga. Izašla je iz metroa i uputila se niz prostranu ulicu krcatu autobusima. Odnedavno nije više nalazila ništa plemenito u svom radu. Bila je usisana u mehanizam programiranih buđenja. zbog kojih se osjećala kao najniža službenica. i žudjela je za dobrom kavom. On nad njom. Bilježila je griješeći. Uzela je fascikl i. zatvorila se u knjižnicu. gore. svojim vremenom i svojim svakodnevnim obredima. Za ručak je pojela sendvič. Institut za arheološka istraživanja Male Azije. ne haj ući ni za što i ni za koga. Vani se ledilo. Padala je sitna siva kiša. Asirski rukopisi i pismo. dolčevitu koju je nedavno isplela. Nije puštala na volju drugim mislima. kožnu jaknu. S druge je strane bio Institut. izašla iz kuće. U Londonu u siječnju vlada ljuta hladnoća. Kupila je novine. Imala je jedva mjesec dana da preda diplomski rad. grickajući kekse sa žitaricama. ježeći joj kožu na . On koji dahće nad njom. nakon što je kuvertu sa stanarinom gurnula pod vrata gospođe Rendell. Vlasnici kuće koja je stanovala kat ispod. ali s okruglim i vidljivim suncem. Sunce izgubljeno tko zna gdje. i u trku se obukla. lošu menzu i knjižnice prepune knjiga. usiše topla utroba grada. Nije se prvi put tako osjećala. a dovršila je tek pola. Sa svojim vrlim mramornim stubištem. sunce. 167 Više od svega ostalog. i došla do trga s malim i dobro održavanim okruglim vrtom u sredini. i popila je veliku čašu razvodnjenog soka iz automata. I odjuriti u Institut. Pustila je da je.Što moram obaviti? Najprije moram platiti stanarinu gospođi Rendell. a ne kao mlada arheologinja. mrveći po knjizi. On koji je tuca. u podzemnu željeznicu. Makar i hladni dani. profesorske sobe. Ustrčala je na prvi kat i jedva je uspjela navrijeme stići na predavanje. Svojim vrlim portirom. žvakaće gume i cigarete. Kad je predavanje završilo. koje se nisu ticale istraživanja.

ali smrtno dosadan. vidjeti ljude. rekla je samoj sebi. Normalnog muškarca. izaći.. Clive je. Uključila se automatska sekretarica. Francesca. dala. Na kraju. Tri puta. na nešto akademskih brbljanja i na puno spavanja. Priznaj da ti se ne da učiniti taj napor. Lijep rad. s kojim ćeš ići u kupnju i možda otputovati za vikend. Jako se zaljubio. Sirova. U ruci vrećica iz trgovine. zvao ju je svaku večer. pripremila instant pire. 170 Uvukla se u flanelsku kućnu haljinu i vunene čarape. Bilo je to s jednim kolegom s predavanja.. s kojim ćeš razgovarati. Clive Ellson. o tome kako je Španjolska najljepše mjesto na svijetu. Ali navečer se vraćala kući uništena. pozvati te u kin. Momkom iz Španjolske. Dodirnula je radijatore. I tamo mu je. Mogućnost da se baci u mondeni život istovremeno ju je privlačila i gadila joj se. naći si muškarca. Pustila je CD. Onda je odlučila nastaviti plesti vestu sklupčana na kauču. Možda je problem. Goldbergove varijacije. bešćutan. Na TV-u nije bilo ništa zanimljivo. lijepe guze. "Halo. svojoj obitelji. ići na zabave i posve zaboraviti Giovannija. Francesca je otvorila kućna vrata. Radila je već dugo na toj golemoj. nekoliko godina mladim od nje. Postoje razdoblja u kojima se čovjeku izlazi i razdoblja u kojima radije gleda svoja posla i koncentrira se na vlastiti rad. "Clive! Clive! Tu sam. Pedrom. Doista ništa posebno.. bijelo-smede prošaranoj vesti. nakon što joj se tjednima udvarao. Prekrasna vuna. Baš zaglupljujem! Da. to što mi se život sveo samo na učenje. Sranje! Veliko sranje! 169 168 A i lijena si za krepati. dovela ga je kući. Kako si?" ." Francesca je skočila i otrčala do telefona. Koje sranje! Ona šugava Rendellica štedjela je na njezin račun. Kategorički imperativ. Nekoga s kim ćeš se jebati! Konačno je to rekla. lijepih ramena. bez ikakve želje da izađe. Još je mirisala na ovcu. Nekoga simpatičnog. Nema te? Htio sam te vidjeti. možda zbog vina. Ispekla je jaje. Uključila je televizor i jela ispred njega. Zazvonio je telefon. Razvukla ju je. Pogledala je oko sebe s osjećajem krivnje. kako se ljeti zabavlja na Ibizi. Moraš izaći i prije svega naći si nekoga. Kao da su drugi mogli vidjeti što joj je u glavi. Jebati se.. ne mora po svaku cijenu biti ljubav tvog života. Stan je bio leden. Vunu je kupila prošlog ljeta od pastira u Škotskoj. Isključila gaje. da vidi bilo koga. Gruba. I bio je tvrdoglav.vratu. Ništa posebno. Prepustila si se. Jedan od onih koji znaju pričati samo o sebi. Kako izaći i naći poticaj kad su ti kapci teški kao dvije giljotine? Moraš skupiti snagu. Drag. Mlaki. Otkad nisam vodila ljubav? Barem dva-tri mjeseca. Tako je udobno svaliti se pred televizor. previše spava.

Čula ga je kako ulazi u spavaću sobu. vjetar kako udara o prozore. ali bio je u kući. Idem. Potpuno ga je zaboravila. U ponoć je spavala. Imam dvije karte. Nemoj biti bezobrazna kao obično." "Pusa. Umor joj je otjecao iz tijela u toplu vodu.. Bi li išla sutra na Films 8c Music Festival? Daju retrospektivu Viscontija. Otvorio je vrata. Hodao je s Giulijom Scatasta. I obaviti to na svoj način. Kako je to znala? Znala je i gotovo. Zajedno su se dobro zabavljali." "Okej. Zgodan momak. Nije važno kako. Clive. Pusa. Krivo je učenje. u paru prostorije. ali oči su joj se sklapale. Bilo joj je drago što je nazvao. Zaboravila je na njega. kad ga je čula kako ulazi." "Visconti?! Molim te! Ima li išta novije?" "Ali kako? Visconti! Ne sviđ. Francesca je lagano okrenula glavu. Sad je u kupaonici. Drži me po dva sata na telefonu. Francesca je ostala nepomična. Samo rukavi." ^Stvarno?! Super! Onda ću te pokupiti oko šest?" "Ispred Instituta.. nadajući se da će otići kao što je i došao.. okej. Giovanni. Bio je tamo. Nemoj me odbiti. Vratila se pletenju. "Idem u kreveeeeet". Slikar. Prijateljicom iz Milana koja studira komunikacijske znanosti na Cambridgeu. na stepenicama" "Dobro. zujanje hladnjaka u kuhinji i bućkanje vode. Zvuk otvaranja limenke. dok nije morala štrebati na Institutu. Da naglas kaže što namjerava učiniti. ne javljaš se?" "Uvijek me strah da me zove majka iz Rima. Uronila je u vrelu kupku i osluškivala tišinu stana.." 171 Spustila je slušalicu." "Nismo se vidjeli sto godina. Znala je to.. Osjećaj se kao kod kuće.. zijevnula je. Bio je tamo i radio je što hoće. Najprije to mora obaviti. "Hajde. glave uronjene u jastuk. Što radiš. napuni te podacima i informacijama koje prekriju sve ostalo. Otupi ti mozak. Idem. lica uronjenog u jastuk. Još nije bio priznat. tek toliko da vidi što on radi. Prošlo je više od mjesec dana kako ga nije čula. Često joj se događalo da razgovara sama sa sobom." ponovila je uzdišući. Njegovi teški koraci u dnevnom boravku."Dobro. stara Francesca. Osušila je vruće i raznježeno tijelo i uvukla se u krevet blagoslivljajući ga. Ostalo je još malo. i pokapa ih. Curi kao cement po sjećanjima i prijateljstvima.. Clive. Ali to nije bilo moguće. Neonsko svjetlo iz .. buku s ceste. možeš ti to. U šest. Zvuk frižidera koji se otvara. 172 Spavala je. Bat čizama po parketu. barem u početku. Vidimo se sutra. Prošao je pored nje vukući noge. A bio je dobar prijatelj.

Hladan znoj. Jedva je disala. Srce je lupalo dvije tisuće puta u minuti. Francesca je dahtala. možda kremu ili sladoled. Gio-vanni se kesio prigušenim smijehom. stišćući zube. Nije se pomaknula. dobro je znala kamo su uprte oči tog govnara. Poput morskog psa. Držala je oči zatvorene. jebemti!" Francesca se okrenula. Zapešća za uzglavlje. Nudila mu je najskriveniji i najbolji dio sebe. jer se probudila. "Raširi noge.." Francesca je poslušala. "Što mi to radiš?" dahtala je. Ledeni dah od kojeg joj se naježila koža. Jastuk na licu. Francesca je bila gola. daj!" Francesca je bila paralizirana. Jednom se rukQm oslanjao na zid. "Dobro." Francesca je razmaknula noge. Utonula je dublje u jastuk. "Još!" Sad joj je spolovilo bilo posve izloženo. svinula koljena i iskrivila leđa. Baš si dobra". Oči kao dvije razderotine na licu. Gležnjeve. Počeo je kružiti po sobi. Bat čizama. 174 Nije joj dao vremena ni da reagira. Dovršio je pivo i podrignuo. Premda ga nije vidjela. Užitak. Najmekši. . "Dobro! A sad podigni tu guzicu.. Ponovno je ušao. Nije dobila odgovor. polako podižući stražnjicu uvis. Zvuk patent zatvarača. zaustavila je dah. Bespomoćna i nezaštićena. Između njezinih bedara. a drugom je držao stvar i limenku piva. "Rekao sam ti da se okreneš. Sljepoočnice su joj pulsirale. Francesca se nije pomaknula. Nježna hrpica mesa. Razmazivao je nešto hladno. Sve mu je nudila. Dobro. okreni se. Potrbuške. Pišao je uz otvorena vrata. prostački joj je šapnuo u uho. 173 "Onda! Kako je?" rekao joj je. Znojne plahte. Pokrivači teški kao kilogrami zemlje mrtvacu. Povukao je pokrivač i otkrio je. Šuštanje mokraće po vodi. Sva u znoju. I puhnuo joj je tamo. Sad je mrak bio potpun. Francesca je opet zagnjurila glavu praveći se da spava. a leđa ispravila kao mački koju su pogladili po hrptu.kupaonice ubolo ju je u mrežnicu. Vene su joj se rasprsnule i meso joj se počelo nadimati i puniti krvlju. nego ju je zgrabio za vrat i tako je zavezao. Vidjela mu je odraz u zrcalu. Led. Sjeo je pokraj nje. Ledeni kristali plivali su joj kroz krv. "Ajmo. usta su joj bila začepljena jastukom.

Uobičajena prljava silazna putanja. Ti snovi sad su već postali problem. Upalila je svjetlo. ali nije bilo ni vezica. onim s kojim je provela tri godine svog života. Zašto? Ustala je. puneći se i prazneći zrakom. U mojoj glavi nešto više ne štima.Hvatala je zrak. dok se s njih cijedila voda. sa stoljećem braka iza sebe. Ja sam jebeni sadomazohist. a noću bičem po guzici. i pokoji auto. Drukčiji. Pogledala se u zrcalo. SS šljemove i čelične vibratore. Giovanni je bio neka vrsta krampusa. konačno su se razišli rekavši jedno drugome da se strast ugasila. A onda? Vratio se. Kiša je bjesomučno udarala po asfaltu. Oči su joj bile natečene. Onda je vrijeme razblažilo zanos. s kojim je upoznala ljubav i osjećaj da si nečija djevojka. Koliko je sati? Pogledala je na budilicu. Divovski čovjek kojeg je njezin mozak stvorio samo za nju. Šest ujutro. onaj pravi. bio je dobrica i volio ju je. Najapsurdnije je bilo to što nije imao nikakve veze sa stvarnim Giovannijem. Kosa na znojnom čelu slijepljena u pramenove. Njezin Giovanni. tri puta tjedno. Čudna bolest sačinjena od straha i izopačenih želja. Gdje je? Nije bilo nikoga. Još je bila duboka noć. Naposljetku. Barem u početku. Očekivala je da će ga vidjeti pred sobom. čim bi zatvorila oči. ustoličena poput parazita u njezinoj podsvijesti. Nekoliko luđaka koji trče u majicama i kratkim hlačama. Ostala je u mraku. postale automatske. . Uglavnom. Neka vrsta računovođe parenja. Možda je to skrivena narav mlade arheologinje. Pogledala je oko sebe. On gore. Možda bi mi bilo bolje kupiti kožne podvezice. I uništavao joj je svijet snova. nakon tisuću uzaludnih pokušaja. radili su to gledajući se u oči i govoreći jedno drugome kako se vole i kako se nikada neće rastati. I bila je opet uzbuđena. ona dolje. ni lisičina zavezanih za krajeve kreveta. Otvorila je prozor i udahnula ledeni zrak. koji joj se rasprskavao medu neuronima kao rak. a već izgledaju kao par šezdesetogodišnjaka. Seks je uvenuo. postao rutina. da još nemaju ni trideset godina. Vjerni monstrum koji ju je svake noći ponižavao. izjave su se prorijedile. Bio je jedan od onih koji to rade prema preciznoj satnici. sjedeći na krevetu. 175 Sve je normalno. Prošao je kamion s otpadom s kojeg su visjeli smetlari u narančastim kabanicama. Danju babilonska pisma.

Ne mogu više. ali tamo su svi bili zatvoreni u ljušturu tišine i koncentracije. i dva sendviča s gljivama i salatom. idemo. Vidjela je nepokretne šarane ispod sloja leda. Iz nje je izašao Clive. Tog je dana nosio prljave hlače od rebrastog samta boje ulja. Stari Clive. u kojoj je umjesto mozzarelle bio običan sir u listićima. Velikih usta s pokojim iskrivljenim zubom.. Htjela je popričati s nekim. "Ajmo. Jedini koji mjesec i pol može jesti samo njoke alla sorrentina. U deset do šest sjedila je na stepenicama. Labudove kako jedu ostatke piletine s currvjem i pomfrit. Sati su se dijelili u minute bez kraja. 176 177 Otišla je jesti u talijanski bar. Bilo je lako prepoznati ga. Nasmijala se u sebi. u sekunde duge poput sati. Otišla je u knjižnicu. Clive sa Shetlanda. Visok. Alfa se zaustavila točno pod stepenicama. Ostali su blokirani u prometu. Ali nije joj se više spavalo. brujeći i blju-jući crne plinove. koji nikad u životu nije bio u Italiji. koji se zvao Jay. Prozori su bili otvoreni i kroz njih se razlijegala Pavarottijeva glasina. U posljednjih mjesec dana bit će da sam vidjela svega dvije-tri osobe izvan ovog prokletog instituta. Htjela je što prije započeti dugtičku vunenu haljinu kakvu je vidjela u modnom časopisu. usprkos ljutoj hladnoći. "I ne zaboravi da ti kasniš. vječno vedrih očiju. ali nije uspijevala učiti. Jedini u Londonu koji u autu ima sve napuljske glazbene hitove. kasnimo. 178 Zgodan momak. zamotana u šal. Predavanja su se odvijala kao usporeni film. A što si ti radio?" .. od koje joj je bridio nos i činilo se da će joj uši otpasti. Onda je prošetala Hyde Parkom. Odlučila je dovršiti vestu. "Stižem!" rekla je Francesca ustajući i uzimajući torbu. ledenih otočića na najsjevernijem rubu Škotske. Vitak. Kad se vratila u knjižnicu. Sivih. Njezino istraživanje nije napredovalo. "Kamo si bila nestala? Nigdje te više nije bilo!" upitao ju je Clive prčkajući po radiju. Clive." doviknuo joj je." Uveo ju je u auto. par iznošenih martensica. i jedino talijansko na njemu bile su Guccijeve cipele. crnu majicu. nedostajala su još dva sata do šest..Zavukla se natrag u krevet.. koja je pjevala O' sole mio. Popričala je o vremenu s poslovođinim sinom. pleteni džemper i plavi baloner poderane podstave. Izdaleka ga je vidjela kako dolazi. Puno! Previše! Za cijelo to vrijeme uspjela je napisati samo par bezvoljnih stranica. Mladi slikar. Dan u Institutu bio je beskonačan. "Morala sam učiti ko luda. Duge pepeljastoplave kose svezane u rep. nalakćena na koljena i brade oslonjene na ruke. Uključila je glazbu i primila se posla. Uzela je parmigianu od dinja. pravu seljačku. Odlučila je izaći. Vozio je jarko crvenu alfu 75. I bolje je ne pokušavati.

" rekla je ona nastojeći oponašati njegov izraz. "I ja sam mislila na tebe. Svom bivšem. Francesca bi mu najradije rekla: "Ne moraš mi se udvarati. malo.. Vrijedi mnogo više od poljupca. Suteren zgrade koja je još bila u izgradnji. Gubim vrijeme. Ima već sto godina kako moram završiti slike za izložbu u Liverpoolu. Sretna što je kasno i što je boli kurac za to što sutradan mora biti rano u Institutu. gospođice?" upitao ju je Clive oponašajući hotelskog portira. nije loše ni pustiti ga malo da se potrudi. Spavam ko lud. Ostaje samo lagani spust. žao mi je. Večeras idem s tobom u krevet. A osim toga. Spavam. Hrana.. Seksi. Čim gaje upoznala bio joj je zanimljiv. Nema potrebe. Grozna akustika. Francesca ga je gur-kala da krenu.. praktički ništa. Vratila se u Milano. dok je mladi Sikh svirao neku tradicionalnu melodiju na sitaru... ali ne očekuj previše. "Kamo želite.. koji se ruši u krevet.. s onim svojim odmakom u odnosima sa svijetom. .. Clive ju je uzeo za ruku i ona ga je pomilovala. Stigli su u kino nekoliko minuta prije početka projekcije Čula. Kod svih vrsta sisavaca postoje rituajti zavođenja i treba ih poštivati. Kako? Lako. Španjolcem.." "Ah. Kad su se upoznali. Možeš biti miran. Atelje se nalazio u predgrađu. Bio je velik i prašnjav. Kad se uhvatite za ruku u kinu. dok je otvarao vrata alfe. Noćas ne želim spavati sama. Francesca je osjećala alkohol u nogama i glavi. ostavila me. Sretna što nije kod kuće. "Neka bude papka!" Završili su u indijskoj prčvarnici. Povukla ga je van.. Htio sam te vidjeti!" rekao joj je s izrazom između zavodničkog i srdačnog. Franceski se Clive oduvijek sviđao. Ne mora više tumarati uokolo po zabavama i pričati gluposti nastojeći se svidjeti." "AGiulia?" "Pa ti ništa ne znaš? Prekinuli smo. Smijala se na svaku glupost koju bi Clive izvalio. Izašli su iz lokala smoždeni hranom i vinom. 179 ali Francesca je tada bila s Pedrom. U dvorani je bilo vruće. Bila je zadovoljna. Jedno zdravo tucanje baš je ono što mi treba.. Htjela je izaći. Bila je sramežljiva djevojka.." Ali nije mogla.." Nije joj bilo žao. Pili su vino i liker od kokosa. Francesca se nije iznenadila. Gornji katovi bili su samo armiranobetonski kostur. "Papica! Papica!" smijala se Francesca. uzmeš datoteku Clive i baciš je u smeće. "Hoćeš li doći u atelje? Pokazat ću ti nove radove. rekla je samoj sebi. Alkohol. Clive joj se nudio na srebrnom pladnju. Jeli su piletinu u umaku. Clive je zatim prohodao s Giulijom i ona ga je smetnula s uma. Clive ju je kuhao na laganoj vatri i ona je to znala. "Često sam mislio na tebe ovih dana." rekao joj je nedugo nakon toga. Dobro je da si me nazvao." "Kako?" "Lutam uokolo bez cilja. I sad je bila zadovoljna zbog te vijesti. to jest. Zrak. Clive joj se pokušao udvarati. ali blokirao sam se."Ma.. najveći dio je obavljen. Odustali su na pola Smrti u Veneciji.

Clive je bio nervozan. Možda zbog toga što nije volio pokazivati vlastite radove. Možda zato što je morao pokušati s Francescom. "Reci mi iskreno što misliš... ovim slikama nastojim krenuti novim smjerom, možda tradicionalnijim." Francesca se približila zidu na kojem su bili obješeni radovi. Mastodontske mrtve prirode. Mačji leševi, vaze s cvijećem i komadi asfalta. "Onda?" "Ali... hoćeš iskreno?" 180 181 "Da." "Mislim da su pomalo jezovite... ali, usprkos tome smatram da imaš originalan potez. Samo naprijed..." Rekla mu je ono što joj je prvo palo na pamet, nije joj se dalo objašnjavati mu što misli. Bila je umorna. "Želim ti pustiti jednog novog pjevača... Imam i votke", rekao je Clive i pustio glazbu. Malo nakon toga ateljeom se proširio glas Claudia Ba-glionija, koji je pjevao Gospođa Lia. "Clive, u kurac, ovaj album je iz sedamdesetih i za Claudia Baglionija u Italiji svi znaju." Smijali su se tome. Njegovoj ljubavi prema Italiji, činjenici da je ovdje u posljednjih deset godina bio samo s Talijankama. "Hoćeš li mi objasniti zašto ti se toliko sviđaju djevojke iz Italije?" upitala ga je gledajući ga tamnim očima u svijetle oči. Sjedili su na golemom, napola propalom kauču, jedno pored drugog, pripijeni, s čašama ledene votke u ruci. "Zato što te one, kada te grle, doista stisnu, a kada vode ljubav, vjeruju u to i ne čine to kao Engleskinje, samo tako, reda radi, nego to čine glavom, vjeruju u to." Prilično banalan i upitan govor, u svakom slučaju... Ako nisi primijetio, imaš pored sebe jednu mladu i zgodnu Talijanku, pomislila je Francesca. Clive kao da je naslutio njezine misli, još joj se više približio, pogladio joj je vrat i konačno je poljubio. Mali poljubac u usne. Onda još jedan i još jedan. Usne su se smekšale i ovlažile slinom. Usta su se polako otvorila, dahovi se spojili u jedan i jezici se konačno dotaknuli, najprije oprezno kao 182 dva daždevnjaka u ritualu zavođenja, a onda su se isprepleli kao dvije zmije koje se pare. Zagrlili su se jače, Cliveove ruke, dvije hobotnice, ovile su se oko Franceskinog tijela. Stisnule su joj bokove, podigle se gore, oprezno se dohvatile gumba na njezinoj košulji i otkopčale ih. Francesca je skinula grudnjak. Imala je velike grudi. Clive je uronio lice među njih, obujmio ih rukama. Onda mu je ona skinula majicu. Na glatkim, bijelim prsima iste-tovirao je velikog kineskog zmaja koji riga vatru. Poljubila mu ga je milijun puta. Zatvorila je oči i prošla mu rukom preko rasporka na hlačama. Bio mu je tvrd. Osjetila ga je kao da je zarobljen u krletku. Oslobodila ga je potegnuvši zatvarač. On je spustio hlače i gaće i ogolio erekciju.

Francesca ga je uzela u ruku. S drugog svijeta više nije dopirao Baglioni nego raspjevani Cocciante. Činilo joj se da ima samo šesnaest godina i da je u Rimu sa svojim prvim dečkom, Filippom, kad su se prvi put, u njezinoj kući, dirali po cijelom tijelu. Ali Clive je htio voditi ljubav. Odlučio je. Već joj je skinuo suknju, spustio čarape, i sad joj je nespretno nastojao svući gaćice. "Čekaj! Ja ću!" rekla je ona. Skinula je cipele, najlonke, gaćice. On ju je gledao držeći ga u ruci. Popeo se na nju. Raširio joj je noge spreman da uđe u nju. Filippo ne, Filippo ju je smio dirati, lizati je, ali ne i prodrijeti u nju. To je bio dogovor. 183 Nadala se da će i Clive učiniti tako, ali onda je shvatila da on ima druge planove. Ambicioznije. Zgrabio ju je za guzove i sad ju je okretao na trbuh kako bi je uzeo straga. Je li Francesca to htjela? Ne, ne baš. Nadala se nečemu romantičnijem. Šaputanju na uho. Polaganom opuštanju. Clive, u kurac, prebrzo ideš. I nema ništa gore od brzopletih tipova. Slede ti kosti, natjeraju te da se zatvoriš poput ježa. "Ne, Clive, molim te", rekla mu je odlučno. Nije to bio jedan od onih "Neeee, Clive, moooolim teeee..." koji se proštenju, puni oklijevanja, a znače: radi mi što god hoćeš. "Ne želiš?" upitao je začuđeno. U tom Cliveovom "Ne želiš?" bilo je s jedne strane razumijevanja, razumijevanja za čudne probleme koji muče Francescu, a s druge strane bilo je i čuđenja. Ha?! Clive, rekla je Francesca u sebi, kako je, jebote, moguće da cura, nakon što si je pet minuta ljubio, ne želi daje opališ straga? Ha, kako je, jebote, tako nešto uopće moguće? "Ne, ne želim!" "Ah?!" rekao je on razočarano. Na kraju mu je izdrkala i on je opet postao drag. Uzeo je deku, uključio TV, stavio video kasetu. Apokalipsa danas. Oboje su ga gledali sto puta, ali nikada zajedno, ovako, jedno uz drugo, goli, pod tom starom, plavo-crvenom kariranom dekom. Francesca je zaspala u njegovom naručju. 184 Te noći iscereni čovjek nije došao po nju. Možda joj mozak, zadovoljan onime što je primio tog dana svjesnog života, nije mučio san. Možda ga je Francesca sanjala. Sigurno je samo to da, kada se probudila, nije se sjećala da je sanjala ni njega ni bilo što drugo. To ju je obradovalo. Probudila je Clivea blagim poljupcima u vrat i vodili su ljubav, ali onako kako je ona htjela. On dolje, ona gore. Vidjela mu je lice, smiješila se. Vidjela je kako otvara usta, stišće oči i svršava. Doručkovali su u krčmetini u koju su zalazili vozači autobusa i kondukteri. Jaja, šunka, crna kava i vrući kruh. Pozdravili su se dugačkim poljupcem.

Jednim od onih ozbiljnih, kakvim se ljube zaljubljeni. Onda je Francesca jednom rukom rastresla kosu i nestala u metrou. s užasom... Vratila se kući zadihana. Kasnila je. Nakon što je pozdravila Clivea, čekala je metro više od dvadeset minuta. Katastrofa. Tuširala se perući zube, pazeći da ne smoči kosu. Pres-vukla se u prvo što je našla. Našminkala se zviždeći neku melodiju. Uzela je knjige i izašla iz stana, ali odmah se vratila. Otrčala je u dnevni boravak i uzela klupko vune boje hrđe, koje je bilo završilo ispod kauča. Trebalo joj je još nekoliko takvih klupka vune da započne haljinu. 185 Već je zatvarala vrata, kad je na komodi kraj ulaza vidjela da svijetli crvena lampica telefonske sekretarice. um Vratila se natrag i pritisnula tipku za preslušavanje. "Francesca, Francesca. Gdje si, dušice? Pretpostavljam da nisi čitala talijanske novine. Ja u to ne mogu vjerovati... Mora da je neka greška. Policija uvijek griješi, a novine se onda nadovežu... Hijene... Uglavnom, ne brini se. Ti odluci, ili ću ja doći do tebe, ili se ti vrati u Rim. Ali ostani smirena. Molim te, jesi razumjela? Ne znam više što da mislim. Nazovi me ćim se vratiš kući." Njezina majka. Imala je glas da se prestrašiš. O čemu to prića? Je li poludjela? Policija? Vratiti se u Rim? Na trenutak ju je mrzila. Bila je u stanju izbaciti iz takta i tibetanskog redovnika. Njezine poruke uvijek su bile kaša rijeci bez glave i repa. May kog vraga, već kasnim... Pokušala ju je nazvati. Zauzeto. Sjela je otpuhujući i pokušala ponovno. Zauzeto. Izašla je proklinjući svoju majku i njezinu ludost. Predavanje je već bilo počelo. Već ga je propustila. Uzalud je trčala. Opustila se. Uputila se prema podzemnoj, i dalje se pitajući što je ona poruka trebala značiti. Na kiosku na njezinoj postaji nisu imali talijanske novine. Normalno. Da ih nađeš, moraš ići u centar. 186 Izašla je na postaji Piccadillv Circus, u kaos, na promet i kišu. Na kiosku specijaliziranom za strani tisak kupila jeCor-riere della Sera i La Repubblica. Ušla je u prvi lokal na koji je naišla, gdje su bučale videoigre i zaudarali zagoreni fileti na žaru i užegli pomfrit. Od tamnoputog konobara Pakistanca naručila je kavu. Stavila je La Repubblica na stol i počela je brzo listati. Nije pronašla ništa. Sve normalno. Kriza vlade. Kongres o RAI-u. Humanitarna pomoć za BiH. Mussolinijevi dnevnici. Došla je do crne kronike. Zaustavila se.

Dobro su joj se utisnule u pamćenje. Angela Dumino. Dvadesetosmogodišnjeg rimskog poduzetnika uhitila je u petak poslijepodne ispred njegove kuće u Lisabonskoj ulici specijalna istražna karabinjerska jedinica oformljena od strane policijske uprave i zapovjedništva karabinjera kako bi se riješio dugi niz ubojstava koja su poremetila mir najekskluzivnije četvrti metropole. Prošlo je već osam mjeseci otkako istražitelji slijede tragove tajanstvenoga višestrukog ubojice. Anna La Rocca (27) i Rita Gagliardi (26). iza dugačkog šanka i tamnih stolova. on. Otvorila je vrata i sišla uskim stepenicama osvijetljenim slabom i treperavom neonkom. Možda je na prekretnici istraga o ubojstvima pletaćim iglama JA NISAM UBOJICA S PARIOLIJA! Ispitan rimski poduzetnik Giovanni Forti Rim . Sjećala se Angele.On je ubojica. i nije ciljala. s kojim si dvije godine dijelila stan. po podu. Komesar Pacinetti. Do kraja. Francesca se nagnula nad školjku i povratila. osumnjičenog za višestruko teško ubojstvo. Francesca je vidjela fotografije. u karabinjerskoj postaji u ulici Romania. po crnim pločicama.." Smrdjelo je na jeftini dezodorans i mokraću.. Zadah plijesni na prljavim zidovima. . Istresla je iz sebe ono što je ostalo od doručka tamo. 187 Žrtve: Mario Cecconi (28). Lorenzo Lo Presti (27). vlažne i skliske od gnjile piljevine.Stavila je ruku na usta i prigušila krik. Studentica Angela. ostatak zrcala i divovski natpis: "Mi živimo s kurcem u guzici dvadeset četiri sata na dan. Onaj s kojim si prvi put vodila ljubav. Dvadesetpetogodišnja Angela. pa još jedna. okrhnuti umivaonik. .. Trkom je prošla kroz lokal. Njezin bivši zaručnik. Mramorne stube.. 188 Giovanni Forti. Otvorila je jedna vrata. Angela Dumino (25)..U zoru. Slaba svjetlost osvijetlila je nužnik. Njezin čovjek. televizijske snimke. Fernando Tersini (30). Teške optužbe vise nad Giovannijem Fortijem.. kojeg se smatra odgovornim za šest ubojstava koja su se dogodila u četvrti Parioli između lipnja '91 i veljače '92. prelazila je rukama po licu i nastojala doći do daha. . Tako šćućurena. završeno je ispitivanje Giovannija Fortija. kojeg si voljela do bola. Pronašla je prekidač koji je visio kraj mokrih pločica. koji je tijekom dugog i iscrpljujućeg ispitivanja uzalud pokušavao ishoditi priznanje. Francesca je dvaput pročitala članak i naglo ustala. Mrtva. Što se to događa? Svijet je poludio. s kojim si provela odmor u Grčkoj. Nazovi 3212723 ako nam se želiš pridružiti. Sišla je do kraja. Gola. Mrak. Mladić je novinarima izjavio da je nevin i da nema nikakve veze s tim događajima. Ubojica s Pariolija. svi stanovnici Pariolija. Ispružena na bračnom krevetu u potkrovlju na Parioliju. dao je naslutiti da će o nalazu DNK ovisiti konačni ishod istrage. pronađeni su u svojim stanovima stravično izmasakrirani pletaćim iglama.

Onda je zaplakala. Otvorila je vrata i otrčala u spavaću sobu. izbrojila pet pari. za debelu vunu. Sad joj je došlo gotovo da se nasmije. jedna stravićna misao. ti koji u sebi nose stravu i ludilo? Nisu li oni najbolesniji? ćula je kako joj govori neki glasić. Dobro ga poznaje. Ništa nije vidjela ni čula. To mora da je neka greška. Opet je povratila. Djelo psihopata.. Taksist joj je pokušao vratiti ostatak. Otvorenih usta i otvorenih očiju. Izvukla je najveći.. Ne. Izašla je na trg. Podigla je pokrivač koji je dopirao do poda i zavukla ruku pod krevet. oni uklopljeni. Okrenula ju je naopako. Odjeća.njezin serijski ubojica.. srcu. Istog trena.. Posvuda. Platila je vožnju znatno više nego što je trebalo. za pamučna pletiva. Dugačka i tanka. pretvoren u golemu spužvu natopljenu krvlju. Sigurno. Konačno je pronašla to što je tražila. šešir s crvenim pomponom koji joj je Giovanni poklonio za imendan. do onih najkrupnijih. 190 Skijaški komplet koji je kupila s Giovannijem u Pescas-seroliju. Ne. Pobacala ju je po cijeloj sobi. Bio je jedan od onih kojima je najveća težnja zaraditi novac. Ne. Ne. Griješi. isprekidano jecajući. Ušla je i automatski izgovorila svoju adresu. Kakva zabluda. koju bi držao u Porto Ercole. spolovilu. Ne. To stvarno nije moguće. na kišu. kao u mi-kadu za divove. . Taksi se zaustavio kraj nje. ali ona je već nestala. Po parketu su se prosule dugačke pletače igle. oženiti se djevojkom iz dobre kuće i kupiti jedrilicu. Tamo gdje je držala kovčege. Godinama ih je skupljala. Pogriješili su. Uspela se starim drvenim stubama vukući se za rukohvat. vidjevši Giovannija u ulozi serijskog ubojice. Naravno da ih je bilo više. Sigurno. Izašla je pred kućom. Sređen. I crveni madrac. Ponovno ih je prebrojila. . Svi kotačići su mu funkcionirali. Treba ih biti mnogo više. Ne. Podignula je ruku. vunene papuče koje je kupila s Giovannijem u Zermattu. Nešto što joj je sledilo krv u žilama i svelo dah na bolni hropac. Poredala ih je. Popela se kao zombi uz ljepljive stepenice. To mora biti greška. Kosa svedena na pramenove zgrušane krvi. Drvena kutija s intarzijom. Čovjek na mjestu. Prošla je lokalom. Nisu li oni koji su najmanje sumnjivi. lijep kovčeg od tamne kože koji joj je poklonio. Morala je nešto provjeriti. više sam nego sigurna.Probijena dugim zašiljenim iglama. Otvorila ju je. Jesi li sigurna? Jebi se. Otvorila ga je trgajući remenje. 189 Ona poznaje Giovannija. Giovanni je najnormalnija i najmirnija osoba koju je ikada upoznala. Odmah. očima. od onih najtanjih. Po grudima. Policija kurca ne shvaća.

"Francesca. To nije mogao biti on.Ostalo je samo pet pari.. četiri.. Mora da je greška. mama!" Tišina. tri." "Znam... Gdje su? Ne znam. četiri. mama. mama. poput žohara u staklene kutije." "Gdje li je sada?" "Pustili su ga nakon ispitivanja. Nisu ovdje. uvijek griješe. konačno. malena.. ljubavi. Moraš potražiti moje igle za pletenje. što to znači?" "Ništa." "Ne brini se. Otiđi provjeriti. Ovu kutiju nije više otvarala. molim te. Naravno. Jedan. onih debelih..." "Reci.. Nazvala je majku. Jedan. dva." "Moraš otići u stan u ulici San Valentino i pregledati stvari koje sam ostavila. "Molim?" "Mama!!" "Francesca. Otkad nisi otvorila tu kutiju? Odavno. televizija je rekla isto što i novine." 192 "Slušaj. Ne mogu ih naći. tri.. pet puta je zvonilo i onda se začuo glas njezine majke. moraš mi učiniti jednu uslugu. Ništa. kada? Prije barem dvije godine. naravno. jesi li pročitala?" "Da. pazeći da ne pogriješi broj. Ništa se ne zna. Molim te.. Znam samo to.. Morala je promisliti.. znam.. Mora da su još u ulici San Valentino." "Imaš li drugih vijesti?" "Ne. U Rimu... Morala se smiriti. Čula je podmukli glasić kako joj mrmlja: Divovske čelične pribadače. Još u Rimu. Dvije godine živjeli smo zajedno.. zadržavajući dah. Jebi se! Uzvrtjela se po kući ne znajući što da radi. Baš si glupača. 191 Sada je upotrebljavala poseban set od ebanovine koji je kupila čim je stigla u London.. slobodno. Ponovno je pokušala telefonirati.." "Da. Stavila je ruku na usta i do krvi zagrizla u dlan. Samo učini to što ti kažem.. Zauzeto. Ne može biti drukčije. polako." . Ne brini se. pogodne da se zabiju u meso. dva.." "Kako?" "Moje igle za pletenje. pet puta i. Jako je važno. Ostavila si ih u Rimu. Koje nedostaju? Najtanje i najoštrije. Savršene za pribijanje tijela na madrace. Tako je.. Ustala je i zgrabila telefon. tupih vrhova. ništa me ne pitaj..

Clive! Nazovi ga! Otišla je do telefona i nazvala ga. Zamolit će ga da joj pravi društvo. zvanog Ferdi. krupan i dobro popunjen. zajedno s knjigama. Imala je dugu plavu kosu. Trebala je samo ostati mirna. Ne može biti sama. Zapravo. ali kao da je između nje i . Frajerčić s Pariolija. da su završile u nekom starom kovčegu. Poznavala je i Annu La Rocca. Govnari. ali ti mi obećaj da ćeš lijepo spavati. Prebacila je. njega se sjećala. Rezervirala sam avion za sutra ujutro. "Clive. Da zajedno provedu noć." "U redu. Ugasila je. Ubojica mu je pribio mošnje i penis za nogu.. Trebala je samo pričekati da majka ponovno nazove. ne baš dobro. nikad s nepoznatima. Madonnin spot. Govorilo se da je ludi ubojica netko s Pariolija. gimnazije u kojoj je Francesca maturirala. gdje si? Nazovi me čim se vratiš. Radila je u pubu kod trga Euclide. Ne... Brujanje grijalice u kupaonici. Prošla je stanom sa svojom šalicom kamilice u rukama. tu sam. Idem. mama? Jesi li tu?" "Tu sam. U jedanaest sam kod tebe. Nazovi me čim provjeriš. koji su joj odjednom djelovali čudno. U redu. Spojene ruke.Tišina. Sad se smiri. održavala su se samo stara prijateljstva. na Giovannija." Prekinula je. pozdravili bismo se. Tiktakanje budilice na kaminu. Igle zabodene u lubanju. Usrani Cliveov glas s usranom glazbom u pozadini. samo iz viđenja. "Halo! Halo. Neka nagradna igra. Našli su je obješenu za tuš. A. Nazvat ću te čim se vratim kući. slušajući vlastite korake kako odjekuju po podu. malo pogledati televiziju i pričekati da joj kaže da su njezine igle tamo. Bila je jako mršava. Kretali su se u istom krugu ljudi. vjerojatno netko koga poznaju. kod kuće sam!" Spustila je slušalicu. Idi sad. Uvijek je stajao ispred Mamelija. i kružile u krvavoj spirali. Dokumentarac o majmunima u Južnoj Americi. Cliveov glas. dok joj ne dođe majka. Naslonila je čelo na mokro staklo. na mrtve. Ljudi su se viđali samo u kućama prijatelja." "Da. Izvukla je vrećice s kamilicom. 194 Telefonska sekretarica. Sjela je. Onog Ferdinanda Tersinija. Ugrijala je vodu. U to vrijeme nitko više nije izlazio. Ljudi su još uvijek prolazili. sretala ih je na zabavama. Zujanje hladnjaka. Neki su s tim zbijali šale. TV film Kuca u preriji. 193 Francesca je poznavale neke od ubijenih. Samo rijetki šumovi. netko tko je skrenuo s pameti. Prebacila je. Kad bismo se sreli. ako ne bude tako? Upalila je televizor. Prebacila je. automobili su još formirali kolone pred semaforom na raskrižju. Otišla je u kuhinju. probodene iglama." "Dobro sam. Visok. U stanu je bilo pretiho. Bio je stariji i ševio je gimnazijalke. Misli su joj bježale na igle.. izgledala je kao anoreksičarka. kao u molitvi. Nitko nije izlazio sam. Činilo joj se da su život i grad s druge strane prozora jako daleko.

Ne. Sjena je u ruci držala nešto dugačko i tanko.. Bio je Kinez. Izgubiti se na ulicama punim osvijetljenih izloga. nešto što je bljesnulo metalnim sjajem. bademastih očiju. Vrlo lagan zvuk. Francesca je podignula glavu. Nos. ispred nje.. Prilično malen. Sjela je. Kuća je odjeknula. i smijao se. Noću. Laži su mu se vidjele na licu. Hajde. Osjećala se umorno i iscrpljeno. Sklupčala se i snažno zagrlila jastuk. samo rupa iz koje cure krpe mesa i usta iskešenih zuba. Otići u kupnju. Mišići beskorisni komadi drva. Iscereni se čovjek vratio i vukao je noge njezinim stanom. U dnevnom boravku. Zatvorila ih je. uključila radio. Vidjela mu je samo rub hlača. od kojeg se naježila. Sad je samo trebala spavati. pokrila se dekom. i sive oblake kako promiču iznad još sivljih. Vratio se samo zbog tebe. Namrštio bi se. Bat koraka. Ti nisi Giovanni. Nekako drukčiji Kinez. Kao u nekog mješanca s mrenom. Osmjehnuo joj se pokazujući modre i trule desni. Otići u Institut. kratkog daha. Čelik. Kroz prozor je vidjela kako se svjetleći natpis indijskog supermarketa pali crveno i plavo. Treba samo pričekati. ali zato stoje igrao mali nogomet. Izobličen. Nije mogla. Morala je izaći. Mrtvo umorno. 195 Ubrzo će nazvati Clive ili njezina majka. Francesca. uspravan. Nije mu mogla vidjeti lice zastrto sjenom zavjese. tamnih i beživotnih. Nije bio u stanju čak ni lagati. Uvijek su bili zajedno. Pojavio se. nazovi me. Osjetila je kako joj se spuštaju otežali kapci. Clive. Da se opet igra. Legla je u krevet. Konačno. Mora čekati majčin poziv. . Čula je samo dah smrtno ranjenog kita. Ponekad se vraćao kasno. na krevetu. prikovana užasom.svega toga bila duboka i nepremostiva provalija. Potražiti ljude. Zrak je postao slan. kao da su joj se pluća odjednom smanjila. Nije odgovorio. Otići... Trnci. Bila bi preneražena već i da sazna da je imao ljubavnicu. silom uvučenih u gumene sandale. uprljanih blatom iznad izobličenih stopala. Vratio se. 196 Hoćeš me ubiti? Uzeo je nešto iz jakne. Danju. Uskih. U kuhinji. Posvuda. Struganje papučama. Nemoguće. prigušen smijeh. zar ne? Reci mi! Molim te. Slan kao zadah krvi. Kako je moguće da je Giovanni ubojica? Promislimo. Bio je tamo. Nasumce je uzela neku knjigu. Sad je sve bilo mračno.

s njom djevojčicom. Pogledala je oko sebe tražeći svoju moru. Očaj i ljubav. Onda je podigao tu usnu. Podigao je krvavu ruku. Imala je viziju svoje kućice i njezinih sobica. dva metalna štapića. zašiljen nos. s kojeg je kapala krv. Vratiti se u život. postajući svjetlija.. Francesca je iskočila iz kreveta kao iz katapulta. i na trenutak ju je pogledao. plastično. Francesca je. a dok je žvakao preobrazio se. s pripadajućim brkovima. držala je pletaču iglu. Kinez ju je nudio. Osam i pol. Smijao se i žvakao. Tama s druge strane vrata. Pričekala je. Oči zaljubljenog koji je napušten. Molim te. s onim laganim rimskim naglaskom. a zubi su izgubili žutu patinu i ispravili se. More tinte s druge strane prozora. koja sjedi na krevetiću. Kosa se prorijedila. Spustila je slušalicu. Clive nije nazvao. uvis. 197 Giovanni! Bio je to Giovanni.. Na-brzinu se obukla.. kao da pita. Bila je to usna. zadovoljno se cerekao. jesi li to ti? Žao mije."Ja biti gjadan. i ubacio je sebi u usta. kako polako i neumoljivo tone u ponore nekog crnog mora. držao dva štapića. klaustrofobičan i tih. Ponovno se zavukla pod pokrivače.. Vršcima je pridržavao komad mesa. Francesca. Još joj se približio i jedva primjetno nasmiješio. Iz rupe se pojavio nos. Stan joj se odjednom učinio premalim. To je samo još jedan usrani san. Pogriješila sam! "Francesca. nisam te htjela ostaviti. Od lukova obrva počelo se oblikovati nešto crno i tvrdo. . Gledao je Francescu tako tužno. uz svoj idiotski'osmijeh. Gdje si zaglavio? Nazovi me čim se vratiš!" Okrenula je majčin broj. 198 Pogledala je na sat. između palca i kažiprsta. Minijaturan. Giovanni. Puno gjadan". Francesca!" I pogodio ju je. Počinjem gubiti razumi Znojna i prestravljena. Približio joj se sitnim koracima. Počinjem gubiti razumi U ušima joj je brujalo. Pomozi mi!" prošaptao joj je. bez dna. Još se nije vratila. Dvije oštre pletače igle. Nije zauzeto. Opusti se. Tri zvonjave i onda sekretarica. Mora izaći. U ruci je. Kapljice krvi po pokrivaču. i oblikovala naočale Per-sol. shvatila je Francesca. Gdje si. "Pomozi mi. malo-pomalo postali su savršeni.. Sa srcem u grlu. u kuradl "Clive. Uzela je telefon i okrenula Cliveov broj. potpuno isti.. Stvorile su se nemirne i beskonačno tužne oči. Ni njezina majka. a s one imitacije nosa počela je curiti nekakva crna tvar koja se spojila s onime s obrva. i bio je to njegov glas.

Vraćam se u utorak. rekla je samoj sebi. pored telefonske sekretarice. šala. Zaboravila si ih. Izašla je čak i bez kišobrana. Kuća ju je pritiskala. Smiri sel Sve je u redu. klupko vune. Zgrabila je torbu i izašla zalupivši vrata za sobom. Ma kako sam se to obukla? Pogledala se. kraj ulaza. Padala je kiša. "Gdje si. otvorila je torbu i potražila ključeve. Samo jedna. Sjurila se niz drvene stepenice do velikih ulaznih vrata. proklela je kroza zube. I dobro je znala gdje. "Jebi se". Presvući ćeš se. Sjela je na stepenice očajna. 199 Okrenula se oko sebe i vratila se natrag pokrivajući glavu rukama. traperice i jaknu od antilop kože. Jedna funta. Nisam ga vidjela već dvije godine. sutra putujem. Sama joj je starica rekla.Bez razmišljanja. Drugi glas. ali ne i ključevi kuće. tablete protiv glavobolje. Nema ključeva. Obradovala se. Ugasite ga!" zazvonio joj je u glavi Rendelličin glas. usrani ključevi kuće. Onaj što ti gaje poklonio tvoj bivši. Idem k sinu u Plvmouth. Ništa nema. Nosila je par platnenih tenisica. glasić savjesti. taj šešir s pomponom. Nema novca. Voda je i dalje pljuštala s neba. ako pogledaš u torbu. upaljač. pernica. Ne zaboravite svjetlo na stubištu. Čak i bez kišobrana. Pozvonila je gospodi Rendell. U njemu je držala cedulju s brojem Cliveovog ateljea. cigarete. kišobrana. Sad ćeš se vratiti kući. povećavala bujice što su . Imala je duplikate. Izvukla ju je. Na stoliću pokraj kreveta. Ustala je i zavukla ruke u uske džepove traperica. glupa. stara krmačo? Javi se!" A Francesca je znala i to. prišapnuo joj je nešto što nije željela čuti: Draga moja. slijevala se niz žljebove. Izvadila ga je iz torbe. Otvorila ih je i izašla. vidjet ćeš da ti još nešto nedostaje! Stoto? Tvoj lijepi novčanik od krokodilske kože. Na dnu desnog džepa pronašla je presavijenu novčanicu. Ta odjeća rasuta po podu. čak i ključevi njezinog stana u Rimu. Uzet ćeš taksi i naći ćeš si društvo. beskorisna funta. "Gospođice. Prije dva dana. Osjetila ju je vrhovima prstiju. Slijevala se neprestano i neumorno. par bilježnica. Legla je na zvono. Nakon dvjesto metara već je osjećala led u kostima i pritisak mokre odjeće. Izašla je kao idiot. Kad je stigla pred ulazna vrata. Opsovala je. Francesca se zaputila niz ulicu hodajući kroz nekakvu kaljužu od zemlje od radova na cesti i smeća. Bez šešira. toplo se obući. Gdje je? 200 Francesca je i to znala. cipela za kišu. drvena kutija. Nitko nije odgovarao. Bilo je tu svega: šminka.

Sumnjiv u tupim očima policije. S tim je uvjerenjem ponovno istrčala na kišu. kako se približavao predgrađu. Ljudi su se vraćali kućama. komentirajući uzvicima i smijehom svaku stranicu. Sjeo je kraj vrata. Mnogi su stajali. nije moguće da se nastavi. Francesca je izbrojila koliko joj postaja još nedostaje. najavljen strujanjem zraka i zaglušujućom bukom. Idi u Institut. mokri i tihi. Ona je bila na istoku. Sumnjiv je bilo tko s Pariolija tko živi u blizini žrtava. Unutra je bilo toplije. Istovremeno se osjećao miris kiše i zatvorenog prostora. u njegov atelje. gurkajući se. Jeli su kokice i zajedno čitali strip Spiderman. Preko puta spavala je starica s plastičnom vrećicom na glavi. Ali nitko nije rekao da je on ubojica. Vlak je stigao. gdje su postale neka vrsta uniforme. koja kurca ne razumije. Okretati je dok se stvari ne ugledaju u boljem svjetlu. Našla je slobodno mjesto u dnu kola. 202 Malo-pomalo. Mnogo postaja. vlak se praznio. Francesca ih je imala dvije. na-dirala iz šahtova. Funtom će platiti kartu i. a naročito na Parioliju. Pokraj nje sjedila su dva debela crna dečka u šarenim trenirkama. zadihana. Francesca ga je primijetila jer je nosio plavu vjetrovku Henri-Lloyd. Te su jakne sredinom osamdesetih bile jako popularne u Italiji. Dovoljno je regulirati vlastitu. Samo četiri. Na sljedećoj postaji. Pokreni se. . Mnogo je putnika čekalo uz peron. Francesca je bila predaleko da mu vidi lice.tekle između ceste i pločnika. Zbog svih tih nepomičnih i mirnih ljudi koji su čekali vlak. zaštićena ljudskom zajednicom zbijenom u vlaku. Jurila je pognute glave prema postaji podzemne željeznice. Točke gledišta. A ako ga nema? Bit će. Clive će biti tamo. Mora biti. Čovjek je nosio i crne traperice i špičaste čizme. Bio je zatvoren. lica ljudi. Bilo je to prvi put da je vidi u Londonu. Clive na zapadu. Ostavljene tko zna gdje i u kojoj kutiji. Vlažan i smrdljiv 201 vjetrić milovao joj je mokru kosu. Cijeli grad između. Ponovno je prodisala. smirila se. izašla su dvojica crnih pubertetlija. Sjela je. Način raspoznavanja. Moram otići do Clivea. Crnu i žutu. Pogledala je na sat. Mora se prekinuti taj lanac nesreće. Kroz vrata na kraju vagona ušao je neki čovjek. Giovanni je osumnjičen. osjećajući kako joj se poplava slijeva niz vrat. Baglionijem i ostalim. usporilo joj se lupanje srca. reklamne plakate. da se još više zainati. Prekasno. Sišla je niz duge pokretne stepenice. Francesca je ušla u gotovo pun vagon. Mora daje Talijan. Neonsko svjetlo sve je bojilo u žuto: dugački hodnik prekriven pločicama. naći će Clivea kako je čeka s dekom. kad stigne. Francesca je naslonila glavu na prozor. Pa zašto si onda tako prestravljena? A pletače igle? Pletače igle su u Rimu. videom.

Ostali su putnici izašli. probijajući se laktovima. s druge strane automatskih vrata. Crno mu je oko zabljesnulo. otvorenih usta. Dajte! Otvorite se! I ona su se. Imali smo novaca. Ništa nije vidjela. Zaustavio se. Odlučno. otvorila. čovjek je ustao. Svako malo se okretala i gledala iza sebe.. kako se zabija u nju poput kuke. S druge strane prljavih stakala osvijetlio se hodnik. Prošla je pored blagajne. otvorite se. Nije više imala snage. Prošla kroz gomilu. Ja sam mu je poklonila. Usporila je i okrenula se. Starica je otvorila oči i opsovala. Prvi put. I bila je vani. Vlak je opet usporio. Mišići napeti kao strune. Nema stranca. Trčeći. Uspentrala se. Jedna postaja. ako se to može nazvati trkom. I Giovanni je imao jaknu Henri-Lloyd. Još dvije postaje. Bacila se u vrata na okretanje.Vlak je usporio. dašćući. Neka čudna igra sjena zakrivala mu je lice. Nitko nije ušao. koja su I zacviljela na šarkama. Sad su ostali samo njih dvoje. Skrenula je lijevo. Nitko nije ušao. U noći. Francesca se približila vratima. Sad su u kolima ostali samo Francesca. uzela je s poda vrećicu punu odjeće i nestala kroz vrata. Gubim razum! . Mladić s druge strane sjedio je uljuđeno i nepokretno. kroz hodnik prekriven plakatima koji se lagano uzdizao prema površini. Kao da se najedanput probudio. Trčala je kao nikada u životu. Vrata su se dašćući zatvorila. i približavao se. Evo postaje. Nasumce. Opet je počela trčati. Sad je stranac bio na sredini kola. Stranac je napredovao prema njoj. Protrčala. usnula starica i Talijan. pognuta zbog slezene koja je urlala. sve dok se nije zaustavio. u prvu ulicu na koju je naišla. Vlak je još usporio. nema čovjeka u jakni Henri-Lloyd. Metro je započeo dugačko kočenje prije postaje. Želudac joj se stisnuo. Plavu. na kiši. Svjetla. Francesca je iskočila. Kao lutka. ali osjetila je na sebi njegov pogled. Ovratnik jakne bio mu je podignut. u prometu. Nije bilo nikoga. Jebena vrata. kotače automobila parkiranih sa strane i noge prolaznika. spoticala se na stepenicama. Ponovno je skrenula u jednu uličicu i onda u još jednu. Poklanjali smo hrpu stvari jedno drugome. Morala se zaustaviti. Nastavila je hodati dašćući.. Francesca je osjetila kako joj se noge oduzimaju. 203 Ona i Talijan. Stranac je bio na manje od metar od nje. Samo mračna uličica. Evo ljudi. Što čekate? Nije gledala u njega. Tutnjava je gubila ritam. samo svjetlo izloga. do zaustavljanja. nema Talijana. Sljepoočnice su joj pulsirale. Francesca je ustala.

ostavljajući udubljenja. vrištala je. najveća. Gledao ju je. I ponovno ga je ugledala. Kriknula zbog Giovannija koji se vratio. začuđujuće vidljiv kroz razdero-tine crnih oblaka. Što joj je rekla majka? . Plakala je od umora i strave koju je osjećala u sebi. "Clive. Otvori. "Gospođice. Jedan od milijuna vlasnika henri-lloydice. Okrugli blijedi mjesec. Ispravila se i usporila korak.. Clive. Kriknula i gotovo. mrzila ju je i tresla. u kurac. Što su govorile novine? Zadržan na policiji. dobro mije.. Zabacila je kosu koja joj je padala na čelo. u vodu. Otvori. Studen joj se uspinjala uz noge. kroz blato. obasjavao je obzor prozirnim. Kako je to moguće? Giovanni u Londonu. Francesca je. i kriknula. Šutirala ju je. je li vam dobro?" Francesca je podigla glavu. I konačno je izbila na veću ulicu. Francesca je prešla preko nekog gradilišta. vjerojatno. gledao ju je kako se udaljava. neprirodnim svjetlom." odgovorila je Francesca slomljenim glasom. Otvori. Clive". mahom osvijetljenih. Gospodin pod kišobranom. Što drugo? Ruke u džepovima. S mrakom pred očima i srcem koje joj je zviždalo u ušima. Jedan od mnogih Talijana koji su preplavili London. Kriknula zbog Clivea koji je nestao. bio bilo tko. po kojem je šibala kiša. Francesca je opet potrčala. Lavež umirućeg psa. Čovjek je ostao nepomičan. upada u lokve.On je. Ispred prodavaonice elektronike. šeširom. "Da. Francesca je sjela na kamenu klupu i zaplakala. Što mi se to događa? Već posve mokra. Priviđenje. Samo zadržan. ionako je već bila posve mokra. na kiši koja se slijevala po njoj. štipajući je za listove. pored kostura od armiranog betona i čeličnih dizalica. 204 205 Podigla se i krenula. "Clive. Odmah ju je prepoznala. 206 Francesca se bacila na nju i počela je lupati šakama. nije moguće! Slijedi me. koja nije trebala biti daleko od Cliveovog ateljea. Još malo joj je nedostajalo do Cliveove kuće.. Obasjanog crvenim reklamama. Zatim je spustila glavu i dugo ostala tako. Šake su je boljele. Oplakivala je svoju nesreću. Prestani! Prestani! Pala je na koljena. Zadržan. bila je Cliveova.." Nastavila je još dugo lupati. šalom i balonerom gledao ju je s izrazom između zabrinutog i dobročiniteljskog. Posljednja građevina. Francesca je nastavila hodati nasumce kroz splet uličica u stambenoj četvrti jednakih kućica. Željezna roleta bila je spuštena. Kriknula zbog te kiše koja ne prestaje. Stopala su joj šljapkala u cipelama. Ne. Bio je to vrisak u kojem više nije bilo ničega ljudskog. Gledao ju je zakopčan u svoju plavu vjetrovku. Otvori. Gledao ju je kako se nespretno udaljava. Nema nikoga. S druge strane ulice. Zatvorena. Neki gospodin s kišobranom.

Moraš pobjeći Moraš se sakriti. Studen joj se zavukla u kosti. Francesca je već bila vani i trčala je. Vozač ju je svako malo pogledavao u retrovizoru. Došao je da ti začepi usta. Tako je."Samo su ga pustili. A kamo? Kamo da idem? U hotel. Igle. Čula je u sebi hladan i razuman glas koji joj je govorio: "Krajnje jednostavno. A zašto je Giovanni u Londonu i slijedi je? Nije imalo smisla. "Što se dogodilo? Izgledaš kao da si se kupala u bazenu sa svom odjećom na sebi. Ti imaš dokaz. Sad je osjećala trnce. Pogledaj. Prekrižila je ruke čekajući taksi. 208 "Stani. I nisu se zaustavila. Da ti ih začepi zauvijek. Majčin poklon za diplomu.. Čuj. Ti to znaš." Promet je bio gust.. na policiju. "Ali još nismo stigli. i on to zna. Nedostajalo je još malo do kuće. naredila je taksistu... Ništa strašno. Uzmi novac i otiđi. Zar ti ne oduzmu putovnicu? Naravno da ti oduzmu putovnicu. Zubi su joj nekontrolirano cvokotali. Podigla se i automatski uputila prema ulici. To nije bio on. ni u prizemlju. samo to znam. rekao joj je odjednom jamajkanskim naglaskom. Nitko nije prolazio.. Dala mu ga je. Tako je. rekla je Francesca dršćući." "Vincent Square. Pogledala je oko sebe. Napipala bravu. Povukla zasun. Odlučnim je udarcem razbila brušeno staklo. Francesca se tome nije čudila.. Vrata su se otvorila. Uđi nekako.. Nijedan prozor nije bio osvijetljen. Dokaz da je on ubojica. trebalo bi biti u redu. Francesca je ušla. Ne smije te naći. Kuća je bila u mraku.. Pokrij se. Konačno se zaustavio jedan taksi. 207 "Kamo te vozim. ako se o tebi vodi istraga. "U redu. ne možeš. "Čekaj. Samo postaješ psihopat.. Cvokoćeš. Ali dat ću ti ovo. . Prošla su dva. Treba samo biti razumna. Možda malo smrdi. Možda zbog njenog izgleda." "U redu.. iza tebe je deka. ljepotice?" upitao ju je. tako apsurdan da se činio neshvatljivim. Ali ako mi ne kažeš adresu. "Kući". Sad idi kući. Igle koje su nestale. Rolex. Zavukla je ruku. Pokrij se. Previše je!" viknuo je vozač za njom. Vozač je bio mladi crnac. Dugo su stajali u koloni. bilo kamo. Uhvatila tepanikay lagani napadaj ludila. inače ćeš nagrabusiti". Potopljeno strašilo. Sa šarenim vunenim šeširom na glavi i u vojnoj uniformi. Svjetla automobila klizila su po asfaltu blistajući u lokvama. Francesca je s tla podigla težak kamen. Stani"." Francesca je s ruke skinula sat." Obuzeo ju je novi strah." Ali. možeš li otputovati avionom? Ne. Francesca se zamotala u deku. Ren-dellica se još nije vratila." "Nema veze. nemam novca da ti platim. ali bilo je kasno.

Nisam pronašla igle. Teški. ali brava je izdržala. Sve dok nije sasvim razvalila bravu. zaledio ruke. Netko se penjao. Bio je pored nje. Dršćući se vratila dolje. Ispružila je ruku i spustila je. Odvojila se velika krhotina. Tresla se kao prut.. Udahnula je i spustila je na bravu svom snagom. na komodi kraj prozora. Vrata su još uvijek bila zatvorena. Zaglušujuća tutnjava odjeknula je stubištem. da joj kaže da je pronašla igle. I opet. "Clive je. 210 Topla mokraća slila joj se niz bedra. Što se događa? Tek sam se vratio. Vukli su se." Francesca se počela brzo svlačiti. kako se sjećala. Slušaj. 209 Upalila je svjetla. Dobro! Sad je mogla i otići. Glavni prekidač za svjetlo. Giovanni.. Netko s kožnim donovima. Popela se na tavan. Koraci. gdje je Ren-dellica sušila rublje. Neću uspjeti. Mrak.. Veliku zahrdalu sjekiru. Bio sam izvan Londona. Vrata su se otvorila." Francesca nije slušala.Krenula je uza stepenice dašćući. "Francesca. Tamo. Franceskino se tijelo htjelo pokrenuti. I dalje koraci. Vrata stana. da djeluje. Želudac joj se bolno skupio. Stala je pred vrata i podigla sjekiru iznad glave. Adrenalin joj je zagušio arterije. Sutra ujutro sam tamo. Druga poruka. neću se uspjeti pomaknuti. . Čim se vratiš nazovi me. ali glava je bila blokirana jednostavnim. Vratila se u hodnik. Njih nije mogla razbiti kamenom. koji ju je sprečavao da misli. pored sekretarice. Bili su to koraci. Ušla je. Sekretarica je svijetlila. Otrčala u spavaću sobu. Nazovi me. da su bile medu njezinim stvarima u ulici SanValentino? Pritisnula je tipku za preslušavanje. Upalila je svjetlo. Novčanik je bio tu. Korake. sputao noge i ispraznio mjehur. Uzela ga je... Koraci. Što treba učiniti? Pobjeći? A ako je to bila njezina majka. I opet. Slušala je nešto drugo. Morala je skinuti te mokre krpe. Umirala je od hladnoće. Opet ju je spustila. Unutra je bilo dvjesto funti. Posvuda sam ih tražila. praiskonskim strahom. zašto noćas ne odeš spavati kod neke prijateljice? Nemam mira kad pomislim da si sama samcata u svom stanu.. gola. uznemirio srce. Korake na stepenicama. Sad je dolazilo ono najteže. Iza obješene posteljine našla je što joj treba. Nema ih. pobjeći. Koraci.

Pale su na pod. Odsjekla mu je tri prsta. U daljini je čula vrisku i plač muškarca koji joj se vrzmao po glavi. Teturajući u mraku ispruženih ruku. svom snagom. Francesca je vidjela muškarčev profil kako oklijeva na ulazu. na koljena. Malo. htjela je pobjeći dolje. Francesca je osjetila kako se slani zadah krvi širi hodnikom. neprirodnim glasom. Malo-pomalo. "Nemoj me ubiti. Tri grančice koje se lome. vrišteći. Stranac se pridigao. Šuštanje henri-lloydice. čudnim. Bez mogućnosti bijega. Pokušala je disati. ali nije mogla. koje je jedva obasjavalo prve metre hodnika. Ispuštala je samo prigušeni hropac. udarajući uokolo kao slijepi miš. Gurnula ga je ustranu.. 212 "Nemoj me ubiti. osvijetljenog odsjajima grada. Nemoj me ubiti. . Molila je šaptom. Objema je rukama stiskala tešku sjekiru. Gušila se.Kroz razvaljena vrata ulazilo je malo svjetla. Sjekira! Francesca ju je podigla s poda. Nemoj me ubiti. niza stepenice. pužući na guzici.. "Francesca?!" Sjena se ocrtala na podu. Konačno je uspjela progutati nešto zraka. "Francesca! Francesca!" rekao je čovjek iskrivljenim. Kraj. I snažno udarila prsima i trbuhom o pod." U međuvremenu se uspentrala na krevet i sad je bila leđima naslonjena na zid.. figurice. Udarajući o ormar. Molim te". Rukom je stiskao batrljak. podigla je sjekiru iznad glave. Francesca je zamahnula. Nije disala. Sakrila se iza dovrat-nika. međurebreni mišići počeli su joj se opuštati i ponovno je prodisala. Izgledao je kao da moli. Giovanni! Čovjek u henri-lloydici. Hvatala je zrak kao riba na suhom. Francesca je uzmicala. Vidjela je samo sklupčani profil na podu. Pluća su joj se zatvorila. tiho je izustila. Francesca ga nije mogla vidjeti. Potpuno. u rub vrata. "Francesca?! Francesca! Gdje si?" Dozivao ju je svojim ljigavim glasom. Čekala je. rušeći na pod zrcalo. Podigao je batrljak i stisnuo ga drugom rukom. Do ruba kreveta. Astmatično šištanje. Ritam koraka se promijenio. Koraci. nakon kojih je počinjala tama. Dovoljno da ne umre. Koraci. 211 I stranac se srušio. čovjek joj je zapriječio prolaz. Išao je prema njoj jaučući.. Gola i prestravljena. Stoga je otrčala u spavaću sobu. Poskliznula se na sagu. ali nije uspijevala. Vidjela ga je pred sobom. Čovjekova je ruka tražila prekidač rasvjete. Stranac je sad bio na odmorištu stuba.

pomalo začuđeno: "U kurac. Čovjek to nije očekivao. Svom snagom. Samo je zahroptao. Stavila vodu da se grije. Kao kip kojem su izmaknuli postolje. Ostao je nepomičan.. Bilo što čime bi ga otjerala. Mora da je imala groznicu. ubila si me!" Francesca ga je opet ubola. Drhtala je. 214 Otišla je u kuhinju. Bilo je hladno. Svjetlo je prosijavalo kroz prozor obasjavajući sitnu prašinu u zraku. Kurvin sine. On se približio. Rukama je potražila nešto drugo. zaustavili su se pred kućom gospode Rendell. Umri. zajedno s maglom. deset. samo se srušio se na nju. Franceski se nije dalo ustajati. Ali pokrivači su bili mokri i ljepljivi i uopće je nisu grijali. Skinula je vunu omotanu oko njih i zarežala: "Umri. "Umri. I opet. Čovjek je ostao nepomičan. I to jaku. Bilo što da se obrani. ali bilo joj je hladno i boljele su je kosti. Sunce je već bilo visoko. Najprije u trbuh."Francesca. Zatim knjige. Uvukla se kao u komad maslaca. I pod na kojem je spavala bio je hladan i tvrd. točnije dva. Sag. Navukla je pokrivače.. Sunce se konačno pojavilo. mijauknula je na njega. Pogodila ga je. Jedan. iza prozora. tri. Kao i sve ostalo oko njih. Scotland Yard je stigao dok je Francesca u dnevnom boravku ispijala svoj čaj i gledala televiziju. Zidovi. I opet. Tri puta. Pogledala je oko sebe. a potom u prsa. S tom razlikom što se crvenilo na njoj osušilo i zatezalo joj je kožu. "Stvarno krasan nered!" rekla je naglas. Inspektor Shell pola je sata prije toga primio telefonski poziv iz Italije. Pokrivači su bili posve crveni. Pod. a potom i meso. govnaru!" izvukla je dugačke čelične igle i bacila se na njega kao furija. Koji kurac hoćeš? Pusti me na miru". govnaru". Kiša je prestala. Onda je medu pokrivačima otkrila nešto. "Jebi se! Kurvin sine. ovaj put bez riječi. sivu i svijetlu stvar. I ona je bila sva crvena. Nije ga pogodila. Francesca je sa stolića zgrabila svjetiljku. Ustala je. Igle. Francesca. ali nije boljelo. Sunce! Konačno je izašlo sunce. 213 Giovanni. sve do nosa. Otkrila se. Ukočen. Pletače igle. Izvjesni komesar . dva. Francesca je uzela telefon i bacila ga na njega. iscereni čovjek. Možda bih se trebala obuću pomislila je. vrištala je na njega. sto puta. Osjetila je trnce u mišićima. i njih je bacila. Bila je u zamci. Ponovno ga je ubola. Koliko je sati? Vjerojatno je bilo kasno. Francesca je polako otvorila oči. pomozi mi!" Čovjek je teturajući prešao sobu. Bacila ju je na njega. stranac. Ubila. Policijski automobili. stapajući sve u jednu jedinu. Ništa. Igla je s lakoćom probila odjeću. U mišolovci.

sada nastanjena u Londonu. Vruća i zadimljena atmosfera tog mjesta poticala je na brbljanje. na toplom. Bila je malena. Francesca Morale. uvijek će završiti razgovorom o poslu. Mladić. imao je čudan. probodeno s tridesetak pletaćih igala. kolege su me pozvali da odem s njima na piće. svejedno kojih. htio je ostati u svom uredu. 219 Pokraj mene je sjedio stari i uvaženi profesor Tami. Na prvom katu ugledao je vrata provaljenog stana. pepeljastoplava kosa svezana u rep bila je slijepljena poput neopranog kista. obojivši ga u crveno. Otkopčana košulja. redovni profesor na Katedri za biokemiju. Dugački je kaput bio otkopčan i otkrivao je staru. s trojicom agenata. nagrđen dvjema iglama što su mu s kraja na kraj probadale obraze. Kad je stigao pred ulaz u djevojčinu kuću. počinitelj niza ubojstava koja su se prije dvije godine dogodila u Rimu. U spavaćoj sobi inspektor je pronašao beživotno muško tijelo. Održao sam tog jutra na bolonjskom Fakultetu bioloških znanosti izlaganje na temu hormonalne dinamike tijekom metamorfoze repatih vodozemaca. Mladić je na prsima imao 215 istetoviranog velikog kineskog zmaja. Inspektor je pokrio djevojku svojim balonerom. Debeli čovječuljak krumpiraste nosine i krasnih rumenih . večer prije malo je cugnuo. ali uporan i nervozan glas komesara Pacinettija uvjerio ga je da se pokrene. upravo ga je skuhala. iznenađen izraz na licu. Djevojka mu se osmjehnula i upitala ga je li za čaj. dupkom puna i nastojala je nalikovati kakvom engleskom pubu. Potrčao je uza stepenice. budući da sam bio sam i mogao sam se samo vratiti u hotel. geometre. Pravi uspjeh. bankare ili nogometaše. Francesca Morale bila je gola i posve zaprljana krvlju. pohabanu podstavu. natječajima za asistente i doktoratima. Ušao je.Pacinetti mu je na školskom engleskom objasnio da ima dobrih razloga vjerovati da je jedna mlada Talijanka. Duga. Nakon kongresa. Krv je iz tijela iscurila po madracu. Uobičajena priča. Nisam ih dobro poznavao. Popili smo mnogo piva i završili na razgovoru o Sveučilištu. 216 ZOOLOG 1 I Dobro se sjećam. slikar. Kasnije se ispostavilo da je žrtva Clive EUson. Prihvatio sam. asistentima i istraživačima s bolonjskog Sveučilišta. u svoj jadni sobičak. Inspektoru Shellu nije se izlazilo. Pivnica se zvala "Žuti kljun". Stavi zajedno više od dvojice kolega. koji se slabo vidio jer je bio prekriven krvlju i prorešetan dugačkim iglama. Sjedio sam za stolom s profesorima. našao je otvorena vrata i razbijeno staklo. koji nije mogao imati više od trideset godina. s onim zidovima obloženim drvom i kriglama obješenim iznad šanka. Tog jutra mučila ga je užasna glavobolja. na akademske tračeve.

svi su se počeli žaliti. koji će mu služiti kao ledolomac i spašavati ga od morskih pasa. ali se moja žena nije htjela micati. Recimo kako stoje stvari. Od ovoga nema nikakve vajde. "Molim vas! Ne možemo govoriti svi uglas. Proučavao je regeneraciju udova kod komodskih varana.." rekao sam i zatim. Prilično slavan eksperimentalni embriolog. kazao sam." rekao sam i promotrio ga.. mladi. odlazim!" obznani nam on tonom bahatog morža. To je straćara u raspadanju. Dakle. Cornelio Balsamo.. On pogleda oko sebe. WWF i ostale udruge koje se bore protiv vivisekcije okomile su se na njega i uspjele su. prekinu me neki čudan lik.. Sve je odvratno. Bio je nezadovoljan." Svi se slažu. mislim da se sad već malo što može učiniti. "Izvolite.. Nema ničega. Ipak treba preživjeti. koji će ga gurati.. Uobičajeno talijansko sranje. miran kao bubica. nos dugi zašiljen. iako ga nisam osobno poznavao." kazao je sramežljivo. Odobravaju. To užasno frustrira. Znao sam dobro tko je. ostajem ovdje. Pročuo se upravo zbog tih okrutnih pokusa. nakon stoje veliki meštar dao početni ton. na neki način. koji je do tog trenutka šutio slušajući sa strane. nastojeći dati opušten i objektivan ton svojim riječima. U Italiji pravih istraživanja nema.. Tko god želi doći do toga da predaje na nekom talijanskom sveučilištu mora se vezati uz profesora koji posjeduje nekakvu političku ili akademsku moć. Kaže da bi joj se iščupali korijeni da ode. Stižemo uvijek s dvije godine zakašnjenja." I tada. "Recite. kratko će Balsamo. možda i zbog duge. nastavio: "I oni koji su obdareni čeličnom voljom moraju se u svakom slučaju suočiti s trulom strukturom feudalnih lena. Privatnici ne ulažu.obraza. Ni najblistaviji ni najposebniji studenti ne mogu se pouzdati isključivo u vlastite sposobnosti. Profesor Tauri upita za moje mišljenje. samo recite. Kradu se sredstva za istraživanja. Znao sam da je amputirao noge više od tisuću velikih guštera kako bi promatrao fenomene zarašćivanja. zaustaviti njegovu klaonicu. Natječaji su namješteni. Ja sam mogao otići na Berkeley. "Ne slažem se. Incipit lamentatio. krivotvoreni. i prilagoditi se. ali da sam malo mladi. Nema profesionalnosti.. Oči sumu bile malene i tamne. ne žele shvatiti. Nema koristi. 220 "Slažem se s vama. Nije uvijek tako". Ja želim nešto reći! Ako ne mogu. Van. Sve skupa prilično mračan izgled. profesore". kako bi provjerio je li publika pozorna. lažirani. koji su naprosto pozivali da ih se štipa. kao daje sudac koji udara čekićem zahtijevajući tišinu. Moraju otići. Mnogo prije natječaja već se znaju pobjednici. . izrazito crne kose koja mu je prekrivala suhonjavo lice. Otpuhivao je. zatim izduži tapirski vrat i zadovoljno reče: "Popu pop. Studenti. Bobu bob. Studirati negdje drugdje. "Oprostite. odjednom. napuhnuti. Odjednom je zgrabio kriglu piva i više puta lupio njome o stol. mogu li nešto reći. Ali.

Sada je konačno došao do najtežeg ispita svoje duge sveučilišne karijere. a ja ću vam je nastojati ispričati onako kako ju je profesor Cornelio Balsamo ispripovijedao meni te večeri u veljači. bio je u tome što je on zahtijevao samo napor pamćenja i ništa drugo. Popio je još jednu čašu. . Ovo je ta priča. no namjerno ću promijeniti imena protagonista kako bih sačuvao njihovu anonimnost. Čuti ga da govori mora da je bio izniman događaj. oboren. Ispit iz zoologije.. pogled mu je bio stalno oboren. ali koji se kod svakog organizma nazivaju drukčije. čitati stripove i pustolovne romane. jako visoko u akademskoj hijerarhiji. ako ga potiču tvrdoglava želja i velika ljubav prema onome što proučava.Glas mu je bio dubok i skladan. uperen prema njegovoj krigli piva. Nije se radilo o tome da nije volio to što je studirao. Bio je apsolvent već treću godinu i njegova akademska karijera nije bila naročito blistava. Razlog zbog kojeg je najviše prezirao taj predmet. suh kao kamena pustinja. može dospjeti jako. Najteža. dok smo svi u tišini čekali odgovor. Nepremostiva. Embriolog je izgledao ustrašen pred svom tom publikom. Zašto ga nije uspijevao položiti? Zato što mu je učenje imena svih tih beznačajnih životinjica bilo tegobnije od istovara sanduka na tržnici. 222 223 Deset tisuća latinskih imena. To je istinita priča. samo diplomski rad i toliko željena diploma. jer i svi ostali. nad onim suhim tekstovima. 221 "Zašto? Nego kako je?" inzistirao sam. u Bologni. dvije tisuće organa s istim funkcijama. Andrea je pokušao tri puta. ali pomisao da se mora zatvoriti u kuću. Upitao sam gaje li upoznao nekoga tko je u tome uspio. Završna prepreka. ali svaki je put srušen. i Imao je poteškoća sa svim zahtjevnijim ispitima. koža bi mu se naježila kad je morao učiti anatomiju vitičara. i nakon više pokušaja uspio ih je položiti. uopće ga nije oduševljavala. a prepreke koje će mu se naći na putu past će kao čarolijom. Strašna prepreka koja je stajala između njega i cilja. Nije bio glupan. "Ja mislim da čovjek. Matematika. zabavljati se s prijateljima. Andrea Milozzi studirao je biologiju na Sveučilištu u Rimu. pomislio sam. išao na skupe izvanfakultetske tečajeve. Uzimao je instrukcije. fizika. divovska zapreka. satima. Nakon toga. Rekao je da zna priču koja će nas natjerati da promijenimo mišljenje. Taj tip probudio je u meni znatiželju." Ovdje imamo pravog optimista. kemija i organska kemija bile su prepreke koje su pokolebale njegovu odlučnost da postane biolog. ušutjeli su i naćulili uši da čuju što to govori tajanstveni lik. koji su dotad kokodakali prekidajući jedni druge i nadglasavajući se. Dok je govorio. Želudac bi mu se okrenuo kad bi se suočio s klasifikacijom rakova. vraćen kući. samo zato da se obeshrabri jadne studente.. bio je jednostavno mladić koji više voli izlaziti.

Zatim je prešao na izlaganje teorije genetskog otklona. Ne budi kukavica.Uglavnom. Glasovi. govno crnačko. kad je najednom začuo kako tišinu prekidaju kuknjava i pozivi upomoć. neću više dolaziti spavati. Posljednjih mjesec dana prestao je izlaziti." "Molim vas. Usprkos svemu tome učio je mnogo. . Nije podnosio nasilje i u naravi mu je bilo da stane na stranu slabijih. Spremao se da krene. kao i glasovi. Na semaforu se zaustavio na crveno. Andrea je jurio na svom mopedu kroz ledenu noć... Nekoga su tukli. još je čuo cviljenje. Kasnol Grad je spavao u tišini i tek bi poneki automobil projurio kroz hladnu noć. Ponoć i dvadeset. Vratio se natrag. Da. Beskrajno je želio položiti to. Evo ti. Vapaji su dolazili iz bočne uličice. Sutra imam ispit. Što je trebao učiniti? Nastaviti dalje? Ili otići vidjeti što se događa? Miči se! Ne tiče te se! To je najlakše pomisliti u takvim situacijama. Otiđi vidjeti što se događa. i zacrtao si je da ga položi.. Ostao je tamo cijeli dan i na kraju se ponavljanje gradiva pretvorilo u neku vrstu napetog kviza. molim vas. Zeleno. svoju djevojku. posrani klošaru. Pogledao je na sat.. "Upomoć! Upomoć! Molim vas.... sav udubljen u prisjećanje na godinu objavljivanja Podrijetla vrsta.. a onda se zaustavio. spor i neumoljiv kao plima sjevernih zemalja. Je li to bilo 1859. viđati Paolu. glas sa stranim naglaskom. Točno na suprotnoj strani grada u odnosu na njega. Do ispita je ostalo još manje od dvanaest sati i osjećao je kako ga obuzima strah. Osjetio je kako mu strah prožima sva tkiva i okreće mu želudac. jako mnogo. kunem se. Najvažniji u mom životu.". Što sam vam učinio? Ahhhhh ahhhhh. Andrea je bio dobar čovjek.. i ovo. i raditi bilo što drugo. Bilo ih je više od jednog. ugasio moped i naslonio ga na nogar. 225 Krikovi su se još uvijek čuli. bolje je otići. "Mislim da ćeš sad prestati dolaziti spavati ovdje. ispit primjereniji računalu nego ljudskom biću.. Premda nije bio odličan student. pustite me da odem. ili 1863. U sebi je ponavljao Darwinove dokaze za evoluciju vrste. 224 Isprva nije ni primijetio. Andrei je to odmah bilo jasno.? Napregnuo je pozornost. kojeg se ne bi postidio ni Milijunaš. koju je zatvarao potpuni mrak. Prešao je par metara. Ahhhhhhhhhhahhhhh". Vraćao se od fakultetskog kolege koji je stanovao na Monteverde.

Trojica su i dalje šutirala onoga na tlu. dok mu je glas titrao kao struna violine. Odlazi". Riječi su mu izašle a da to nije ni opazio. začuđeno okrenula i ugledala gaTišina.vjerojatno grupa.. Adrenalin mu je uzburkao srce. Ništa se nije vidjelo. Andrea se okrenuo i potrčao prema glavnoj ulici. kazao je drugi. Andrea mu nije mogao vidjeti lice. Kako je." "Gle kako puže.. Dobro je što si zvao upomoć. Uličica je bila uska i puna velikih kartonskih kutija i smeća koji su zakrčili prolaz. Iza sebe je čuo lupanje vojničkih čizama o pločnik. Samo je odsjaj grada koji se zrcalio u oblacima donekle osvjetljavao prizor. Andrea je pogledom potražio nekoga tko bi mu mogao pomoći. "Seronjo! Dođi ovamo! Pokaži se!" rekao je onaj visoki i potom. u trapericama i crnoj spit-fajerici. "Onda?! Što to radite? Hoćete li ga pustiti. da povjeruje da može naći nekoga tko bi mu pomogao. pravi ste lavovi. Produžio je nesigurnim korakom. projurila su dva ili tri automobila i sigurno su vidjeli kako naci-skinsi progone . Zar ne vidite da je običan klošar?" ponovio je Andrea skupljajući hrabrost. jednako odjeven. daj mu još." Andrea se polako približio. oko tijela ispruženog na tlu. Nitko ti neće pomoći! Doista. u kurac. obraćajući se čovjeku na tlu: "Jesi vidio. Ustani. samo niži i tamnoputiji. Zatim je kroz mrak nazreo tri tamna obrisa. Trojica su se zaustavila. bilo moguće da ih netko gnjavi dok čiste ulice od ljudskih otpadaka? "Hajde.. kakav je bio Andrea u tom trenutku." reče Andrea neodlučnim i drhtavim glasom. Sad je već više nalikovao kakvom svežnju negoli ljudskom biću.. "Trojica ste i okomili ste se na slabijeg. nesiguran želi li produžiti. Koračao je polako. Činilo se da su u nevjerici. pustite ga. bolje ti je da se gubiš". "Naprijed. "Što vam je učinio?" "Možda ne čuješ dobro. u krugu. Navirio se u uličicu.. tum tum tum tum Kad je izbio na Aleju kraljice Elene... Sad ćemo te srediti kao Charlesa Bronsona." Bili su to obični mali ulični fašisti." Trojica su se pogledala i zatim zajedno zaurlala: "Drži ga!" I bacila se u potjeru. posrana crnčugo? Jesi li zadovoljan? Došao je tvoj spasitelj. Još se više približio. Začudio se što je progovorio. Jedina uloga te ulice bila je da dijeli dvije zgrade koje su tvorile njezine stranice.. rekao je visoki obrijane glave. Budi muško. "Što hoćeš? Ovo se tebe ne tiče. U Rimu su noću ceste prazne i čovjek doista mora biti naivan ili prestravljen.

Andreu, ali nisu se zaustavili. 226 227 Normalno! Prvo pravilo preživljavanja: gledaj svoja posla! Andrea ih je osjećao za vratom. Fašisti su trčali kao vragovi. Na toj cesti radnici su danima pokušavali popraviti kvar na vodovodnim cijevima i iskopali su dug i dubok jarak, koji su zaboravili osvijetliti. Baš u njega upao je Andrea i uganuo zglob. Pokušao je ponovno ustati, nastaviti trčati, ne obazirući se na prodornu bol, ali noga ga više nije slušala. Beskoristan dodatak od plastelina. Trojica su se zaustavila pored njega, presavijeni od trčanja, da dođu do daha. "Što to radiš, stao si? Ne možeš više? I ti si kao onaj crnački šupak počeo puzati?" rekao je hvatajući zrak onaj visoki. Mora da je bio voda. "Što ćete mi učiniti?" izustio je Andrea glasom slomljenim od straha. "Rasturiti te!" odgovorio je najniži, uz smiješak dobrog dječaka. Podigli su ga zgrabivši ga za kosu i odvukli kao vreću sve do uličice. Nisu htjeli da ih netko vidi. Dovukli su ga do crnca, koji je još ležao na tlu i pokušavao ustati. Kad ih je ponovno ugledao, onako opake kako marširaju kroz mrak prema njemu, jadnik je mislio da su se vratili radi njega, da dovrše prekinuti posao. Preklinjao ih je da ga ne ubiju. r "Shvatio sam. Shvatio sam. Kunem se!" ponavljao je cmizdreći. Ali nisu se vratili radi njega. Vratili su se radi Andree, htjeli su ga podučiti prvom pravilu, gledati svoja posla. Andrea se pokušao osloboditi, bez uspjeha. Dugonja ga je čvrsto držao za kosu. Bolna probadanja prolazila su mu nogom kao pomahni-tali vlakovi. Ostavljala su ga bez daha. Mora da je slomio taj jebeni zglob. Strah ga je paralizirao kao zeca ispred svjetala automobila. Šutirali su ga, slomivši mu pritom par rebara, potom su ga lancem tukli po leđima. Bez milosti. Dok su ga tukli, Andrea je uporno pokušavao otpuzati prema glavnoj cesti, kao kornjača prema moru. Podigli su ga, kao da su se odjednom pokajali i hoće mu pomoći. Međutim, najviši od njih izvukao je dug zašiljen nož, smijući se razjapljenih usta i pokazujući iskrivljene zube. Kad je Andrea vidio što ovaj drži u ruci, zamaglio mu se i vid i mozak. Zatvorio je oči. "Sad ćeš umrijeti, dragi moj", rekao je podrugljivo mršavi i zabio mu oštri nož sve do drške u trbuh. Ljepljiva i gusta tekućina potekla je po Andreinoj košulji i trbuhu. Više nego samu bol, osjećao je ljepljivu toplinu vlastite krvi kako mu grije trbuh. Andrea se bespomoćno srušio na zemlju. 228 229 Umorni i sretni što su dovršili posao, tri su ga nacija pozdravila i otišla, ostavivši ga da umre.

Mršavi mora da je prerezao glavnu arteriju, jer Andrea je osjećao kako mu krv prodire u područja koja joj nisu pripadala, ispunjavajući mu šupljine probavnog trakta, prodirući u jednjak, grlo, sve do nepca, sa svojim istodobno slanim i gorkim okusom. Dok su prvi srčani grčevi potresali beskrvno tijelo, Andrea je ponovno pomislio na zoologiju, na činjenicu da ni ovaj put nije uspio položiti taj prokleti ispit, i sjetio se da plosnati crvi nemaju krvotok i krv. Da sam barem plosnati crv... Ne bi mi ništa učinili. Smrt ga je dohvatila na tlu, polagano, kao neosjetni plin, dok je on nastavljao ponavljati u sebi: "Ramenonošci, dvoljušturci, veslonošci, vitičari." Beživotno Andreino tijelo ležalo je razmazano na crnom asfaltu. Crnac pružen na tlu nedaleko od njega pokušavao je komadom novina zaustaviti krv koja mu je curila iz nosa. Slomili su mu ga. Iščašio je i rame, ali inače je bio dobro. Približio se šćućurenom tijelu kraj sebe, polako, pazeći da ne čini nagle pokrete. Pokušao mu je podignuti ruku, ali pala je na zemlju kao da je ruka marionete kojoj su presjekli konce. I srce mu je utihlo i ni dašak mu nije izlazio iz usta. Bio je mrtav. Izraz lica tog mladića bio je čudan. Namrgođen. Kao da ga je smrt stigla dok se koncentrirao da se nečega sjeti. Obrve namrštene u nemogućem nastojanju. 230 Čovjek je prislonio glavu na prsni koš lesa i zaplakao. Plakao je od straha i od tuge. Taj je mladić umro kako bi njega spasio i to ga je zbunjivalo. Čudan je taj svijet u kojem je završio. Neki su ga pokušavali ubiti samo zato što je spavao pod kartonima, a neki, koji ga uopće nisu poznavali, gubili su život da mu pomognu. Karim, tako se zvao, došao je izdaleka. Iz male zemlje na zapadu Afrike. Čim je stigao, uzalud je pokušao naći posao. Nije ga bilo. Pa ti sad traži posao, kad ga nema. Samo je ljeti uspijevao naći nešto, u Villa Literno. Brao je rajčice. Plaćali su ga po sanduku. S dolaskom jeseni i hladnoće posao je bio gotov. Vratio se u Rim i počeo živjeti kao beskućnik, navečer je jeo u Caritasovoj menzi, a noću je, kad bi zahladilo, spavao na kolodvoru, iznad rešetki kroz koje izlazi topli zrak. Jedne večeri karabinjeri su napravili raciju i on je s ostalima završio u policijskoj postaji. Malo je nedostajalo da ga pošalju natrag kući. Sad se bojao. Pa je za spavanje pronašao tu skrivenu uličicu, kojom je rijetko tko prolazio. Karim je dugo i tiho plakao uz leš, potresan jecajima. Izgubio je sve, pa i dostojanstvo, i to ga je najviše boljelo. Osjećao se bespomoćno. U svom plemenu, u Africi, bio je važna osoba. Svi su ga poštovali. Bio je čovjek zadužen za liječenje i magiju. Naučio je magijske vještine od svog oca, koji ih je naučio od 231

njegovog djeda, i sve tako otkada je svijeta. Naučio je tajne liječenja i ljekovitog bilja, te kako razgovarati s mrtvima budeći ih iz sna. Postao je svećenik zagrobnog svijeta, u transu je vidio stjenovite obale pakla. Zbog svega toga bio je moćan, iznad njega bio je samo poglavica sela. No poznavanje čarolija i magijskih obreda nije mu pomoglo da se zaštiti od suše i gladi. Kao i svi ostali, morao je otići, emigrirati, podijeliti svoje želje s onima tisuća drugih. Jednostavne želje kao što je kruh. Njegovo magijsko umijeće nije mu bilo ni od kakve pomoći u zapadnom svijetu, beskoristan teret koji mu zasigurno nije pomogao da preživi. Privinuo je leš k sebi uprljavši jaknu krvlju. Očistio ga je koliko je mogao. Počešljao mu je kosu. Morao je pomoći tom jadniku, vratiti ga u život. Htio se odužiti. Bilo je to opasno, samo je nekoliko puta dotad dozivao mrtve u život. Dok prelaze svoj put prema beskonačnom, duše ne vole da ih se skreće. Često odbijaju opet preuzeti svoja smrtna tijela. Ali više ništa nije mogao izgubiti. Počeo je ponavljati pjesmu mrtvih, prizivanje majke tame. Zatražio je da barem jednom pusti jednog od svojih sinova da se vrati tamo odakle je krenuo. Preklinjao je da Andreina duša preokrene svoju spiralu prema gore i da ponovno side medu nas smrtnike. "Radal, radal scutak scutak troereion reion mant" 232 Dok je mehanički ponavljao čarobne riječi, potresali su ga jecaji. Kad je završio, poljubio je mrtvaca u usta i pokrio ga svojim prnjama. Zatim se s mukom pridigao i polako, šepajući, zaputio se prema glavnoj ulici. Andreina duša, koja se lagana dizala na putove neposto-janosti, bila je zaustavljena vračevim riječima. Bestjelesni atomi od kojih je bila sačinjena zbrkano su se pokrenuli međusobno se miješajući, stvarajući mali rasuti kaos u tom svijetu savršenstva. Povučen čarobnim riječima, duh je otežao i potonuo kao kamen u baruštinu. Dok su se druge duše uzdizale prema prvom počelu, jedna je sišla vrtložeći se. Ponovno je ušla u uzak prolaz koji dijeli život i smrt, i tamo se izgubila, nošena valovima duša koje su se penjale. Onda se malo-pomalo srušila u dubinu i pala natrag u tijelo, tresući ga i ispunjavajući ga nečime nalik na život. Andrea ponovno otvori oči i poče zavijati. Bolnim krikom, u kojem nije bilo ničega ljudskog. Bio je zombi ili, bolje rečeno, živi mrtvac. Zombiji su jednostavna bića. Podijeljeni između života i smrti, gube mnoga obilježja koja nas čine ljudskim bićima. Kad se probude iz smrti, žude. Ostaju zarobljeni u jednoličnoj žudnji. Posljednja čežnja koju su osjetili u prošlom životu pretvori se u niski i osnovni, primitivni i drevni instinkt, koji oni, budući da su nesvjesna bića, ne shvaćaju, ali mu se pasivno prepuštaju. 233 Žive, ako se to može nazvati življenjem, iracionalno, onkraj najjednostavnijih pravila suživota i morala. Oni su, u krajnjoj liniji, sirovi i neodgojeni. Andrea pogleda oko sebe i nastavi zavijati na mjesec.

Tup udarac u haubu. Giovanni Siniscalchi vraćao se kući u svom metalik zelenom golfu GTI. tako se zvala ta iz Genzana. Bilo je to prvi put da je ulovio nešto u disku. Jako kasno. seksali su se pored plišanih medvjedića i Erosovih i Ligabueovih postera. Bila je to gotovo fiziološka potreba. radije se zamišljao kao stari i mudri ribar. cesta je bila posve pusta. zagrizi i bježi. rasplinula bi se na nekoliko metara od zemlje. U automobilu je bilo prilično hladno. Mogao je juriti. Mora požuriti kući. Četiri i petnaest. u sobi pokraj one Sabrininih roditelja. duša bi se ponovno odvojila. 234 On svoj plijen iscrpljuje prije nego što ga povuče na barku. Prošao je pored pješačkog otoka sa sto dvadeset na sat. u Genzano. Jasno. Otpratio ju je kući. Otprije par mjeseci radio je u jednoj informatičkoj tvrtki. Ozbiljna stvar. Ništa posebno. Morao je izaći na ispit iz zoologije. kad je odjednom. ali kako je bila vatrena. 235 Auto se nagnuo najprije desno. Giovanni je prošao Verano i skrenuo desno ulazeći u Aleju kraljice Elene punom brzinom. Jedan od onih koji love udicom. Međutim. ali neumoljivi kada riba zagrize.Morao je učiniti nešto. a?" rekao je sam sebi zadovoljno. ako ćemo pravo. Izgledao je kao pijanac u posljednjem stadiju. velikoj diskoteci. spazila ga je medu tisuću drugih koji su se trsili na podiju i stisnula se uz njega kao priljepuša uz tunu. Na četvrtom je on krenuo odlučno s poljupcem koji oduzima dah. Što? Što je morao učiniti? Da. nakon ljubavne noći koja mu je ugodno iscrpila i tijelo i dušu. bio bi to kraj. "Stari pastuh. Petu. Andrea se zaputi niz ulicu. I tamo. zatim i lijevo. zbario je. i ništa drugo! Koji kurac radiš ženama. što se izgleda tiče. Neku iz Genzana. neku priliku. U Palladiumu. i na kraju udario u kiosk svinuvši mu metalnu roletu. ali sad već otežala. Treću. Pogledao je digitalni sat na komandnoj ploči. Kod trećeg plesa već su se trljali kao morski kokot i vlasulja. Teturajući je došao do Aleje kraljice Elene. mirni. Zračni jastuk je eksplodirao stvorivši balon koji je Gio-vannija gurnuo unatrag i spriječio da mu volan probije prsni koš. Nije bio jedan od onih grabljivaca brzog lova. Nije hodao baš skladno. i kad bi nestalo tog primarnog i drevnog nagona. U osam i pol mora biti u uredu. u tišini. Ubacio je u brzinu. a da nije mogao to primijetiti niti išta učiniti. i to odmah. Nužda je pokretala to tijelo bez života. te se večeri sve dogodilo tako da on nije mogao ništa učiniti. . krivudao je i ljuljao se na krutim nogama. kao što je za nas pomokriti se. Četvrtu. pregazio nešto živo. Sabrina. mjesta blizu Rima.

Uvukao se između zračnog jastuka i sjedala. Nema više izlazaka u Palladium. ubio sam nekoga. Njegova je druga misao bila: "U kurac. To što se zbilo bilo je preužasno i prebrzo. ali ništa nije vidio. ako se može nazvati savješću to što mu je naređivalo: Odlazi! Miči se! Tko te vidio?! 236 Giovanni pogleda uokolo. ali nije uspijevao."Živio airbag! Blažena moja mama!" kriknuo je. . Nije uspijevao ni dohvatiti ključeve. Ponovno se okrenuo i ugledao nešto nemoguće. "Uuuuuuuuuuuaaaaaaaaaaauuuuuuuuuuuuuuuuu. Lako je to reći. Apsolutno nemoguće." Opet zavijanje. Imao je vjerojatno manje od trideset godina. Otvorio je vrata i ugledao neugodno iznenađenje. Ustvari. nema više ničega.. Zatim ga je ugledao. i bilo mu je teško povjerovati da se uopće dogodilo.. Počeo ga je gristi. Doista. S tom kurčevom loptom nije se moglo voziti. Na ulici nije bilo nikoga." Strah mu je sledio jaja i oduzeo dah. Okrenuo se. Na zemlji. Uspravio se i trkom krenuo prema autu. Zračni jastuk. poput lavovske kože. Zatim je začuo glas savjesti. ispuhati ga.. psujući. Blijed kao krpa. Ionako je već mrtav. Košulja crvena od krvi." mumljao je Giovanni. iznenada se prolomio zrakom. Samo crne pruge guma na asfaltu. Približio se.." Izvukao se ispod lopte i izašao van. Mrtvac se pridizao. upravo ga je njegova majka nagovorila da svom golfu doda tu opremu. krik sličniji zavijanju kojota. Ništa se više ionako ne može učiniti. Pokrio je oči rukama i pokušao zaplakati. Čovjek je bio mrtav. Nepokretno. ubrzavajući korak do trčanja. "Koji je to kurac?" rekao je glasno. Tijelo. Ništa se nije micalo. ubio sam ga. nije prošao nijedan auto otkako je pregazio tog jadnika. Morao gaje probušiti. taj ludi samoubojica bacio se pod moj auto. "U kurac. Nitko. Užasan krik. neki uspaljeni mačak. Nastavio je gristi balon nastojeći probušiti ga. "Neee. kako trune sljedećih dvadeset godina. ubio sam ga. A ja nemam veze s tim. još dublje od prvoga. nema viša seksa sa Sabri-nom medu medvjedićima. u kurac. Valjda neki pas. u kojem nije bilo ničega ljudskog. koje mu je u trenutku uništilo sve planove za bijeg. Što bi trebao učiniti? Vidio se u zatvoru. na hladnoću. rekao je podižući si moral.

Glava.Giovanni je bio zaprepašten." Giovanni ga je gledao kako se udaljava sredinom ulice klateći se na krutim nogama po tramvajskim tračnicama. previše zauzet hodanjem unatrag. Semafori još nisu radili.. ugasli pogled u Giovannija i posve ozbiljno rekao: "Kralješkom nazivamo svaki pojedini koštani element u obliku diska ili cilindra koji. Apsolutno nemoguće. Treba li ići naprijed ili natrag? Djelovao je neodlučno. počeo je kočiti. Bio je sam u tramvaju. . 237 Leš je sad bio na nogama i hodao je teturajući... sa zaštitnom i potpornom funkcijom. Mladić ga uopće nije čuo. koji je cjevast i raširen kako bi formirao mozak. Svirao je mali radio. Giovanni je kružio oko njega.. "Kako se osjećaš?" pitao ga je mucajući. Približavajući se stajalištu. Glava je bila zaokrenuta za sto osamdeset stupnjeva. pa zatim leda i stražnjicu. poput poludjelog raka. "U kralježnjake ubrajamo životinje koje posjeduju unutarnji kostur." Mladić je po prvi put uperio prazan. naslonjen na stup. I nešto što stvarno nije moguće. Bilo je čudno vidjeti lice i vrat. Onda će u toplu kupku i zatim pajkiti do tri poslijepodne. pazeći samo da uspori na raskrižjima. čine prvi dio osovinskog kostura velike grupe životinja. i dalje hodajući. Prava klaonica. klasificiranih kao svitkovci.. koji kralježak. "Trebam li te odvesti u bolnicu? Mora da si slomio vratnu kost. da kirurški intervenira i iscijedi čudovište. kao da čita iz knjige. obješen na polugu kočnice. Jedva je čekao da stigne na okretište. koji se naziva i endoskeletom. Blijed kao krpa. Enrico ga je odmah prepoznao.. Pjena na ustima." Enrico Terzini vozio je posljednji krug noćne linije 30. a uz to ga je boljela i stražnjica. Izašao je iz auta. zgrabio za kosu i okrenuo vlastitu glavu natrag u prirodni položaj. Prije dva dana na desnom mu se guzu pojavila divovska bubuljica. stajao mladić. Poderana i krvava košulja. Tamo je. Onda se. Otrčat će kući i zamoliti Mariu. Zadovoljan cerek na licu. Ukočen pogled. te prednji dio središnjeg živčanog sustava. Zadovoljno se nasmiješio. Ništa. a s druge strane kosu koja pada na prsa. "Kako se osjećaš?" pitao gaje i dalje Giovanni. Bio je prilično umoran. Nevolja je s prištevima na guzici što bole kad sjediš. poredani u stup. 238 Nastavljao je govoriti jednoličnim glasom. svoju suprugu. Izgledao je zastrašujuće. koja je prijetila da će svakog trena eksplodirati. Enrico je puštao tramvaj da klizi tračnicama. stoga je siroti Enrico bio prisiljen voziti svoj tramvaj stojećki.

približila se sleđa mladiću i upitala: "Oprostite." Sad je. Ništa lakše. 239 Prije manje od dva mjeseca jedna banda tih prokletnika stavila mu je nož pod grlo. koji žive s drogom u tijelu i lošim namjerama u rukama.. Assunta je sjela. pa makar i na sedam dana. Čim izađeš s kolodvora. da produži ravno. Otamo me nazovi. a onda je bio prisiljen gledati kako mu svojim natpisima sprejem prljaju tramvaj. mnogočekinjaše. Bez jedne cipele. Veliki gradovi su je plašili. Enrico je opsovao. koji uključuju i slatkovodne oblike i kišne gliste. vidjet ćeš stajalište tramvaja broj 30. među koj ima bilj ežimo Hirudo medicinalis. Samo je neki momak sjedio sa strane. proklinjala svog sina i samu sebe što je odlučila napustiti. i na kraju pijavice. Nesretnik je spavao. Zgrabila je kovčeg i ušla. Koje je kurčevo zanimanje odabrao. Tko zna gdje će završiti. ništa lakše. ili bolje rečeno bivši Andrea. Ovaj je zaista pretjerao. koliko još ima do stajališta kod Koloseuma?" Činilo se da je nije čuo.Panker. maločekinjaše. Govnar! Nadajmo se samo da mi neće odapeti u tramvaju^ pomislio je. Tko zna koliko si je heroina ufiksao. Vrata su se otvorila uz dahtanje. Enrico je zatvorio vrata i krenuo. mladiću. Jedan od onih govnara koji se zalažu za anarhiju i nasilje. nije čak ni došao da je pokupi na kolodvoru. Andrea. U poderanoj odjeći. Ja ću odmah doći po tebe. Rekao joj je samo: "Mama. Puni lopova. koji obuhvaćaju morske kolutićavce. Siđi na Koloseumu. Od udarca su se zatresla cijela kola. da tog govnara ostavi da ide pješice. Zapeo je na zadnjoj stepenici i udario glavom u automat za karte. Mrzio je pankere. Bojala se da je pogriješila tramvaj. Htjela se vratiti na kolodvor.. ali zaustavio ga je osjećaj dužnosti. Ali panker se već pridigao i strovalio kao vreća na sjedalo. Bila je bijesna kao ris. Salvatore. nepomična na stajalištu. sjesti na vlak. ali onda je odlučio ući i s naporom se popeo uza stube. Činilo se da panker nije naročito zainteresiran za tramvaj. Na trenutak je razmotrio mogućnost da se ne zaustavi. Bio je prazan. pa natrag kući.. ispružio se na sjedalu i počeo ponavljati: "Kolutićavci se dijele na tri razreda. Uđi." 240 Assunta Casini nikada nije bila u Rimu. I nije bila sretna što je sada tu. Jedan od onih izgubljenih. Njezin sin. Ima li ovaj išta u glavi? pomislio je. Raščupana kosa. A noću. dilera i psihopata. . na toj zvjerskoj hladnoći. Ustala je. Zabrinuta gaje nazvala s telefonske govornice. ja bih takve slao na prisilni rad. Pojačao je radio. obojena u crveno. mjesto u kojem je provela šezdeset tri godine a da se nikad nije maknula iz njega: Caianello.. Ali vidjela je da dolazi tramvaj. Idi šest stanica. Izgubljen pogled. svirala je lijepa pjesma Riccarda Cocciantea.

visoka. "Nije istina. Čim je čuo tu riječ. Andrea je naćulio uši i približio se. bit će katastrofa." "Ne razumiješ. 24 godine." "Shvatila sam. čavrljale su držeći se za rukohvat." rekla je Marina stišćući prijateljičinu ruku. niska.. 25 godina. ti si jadna budaletina! Nepristojna neznalica kao onaj niškoristi od mog sina". Tiziana Zergi. Vidjevši ga u takvom lošem stanju.. "Oprosti. zelenu slinu u kutovima. 241 I . Assunta je poživčanila... blijed kao krpa." ". "Phylum Mollusca zauzima drugo mjesto medu najvećim skupinama . Živući mrtvac se s rukama na glavi zavukao pod sjedalo. koji su mu zakrčili mozak i koje je ponavljao kao pokvarena ploča. Assunta je počela vrištati kao da je kolju. rekao je mladić. obojena u plavo i s divovskom protezom za zube. Vraćam se u Caianello. Marina Castigliani.1 "Jesi li gluh?" Mladić se okrenuo.. nisam shvatila.. koja gadost! Dobru haljinu!" I počela ga je udarati torbicom po glavi. u oba smjera." Stala je uzrujana na izlaz i...."Momak.. koliko još do Koloseuma?" Ništa.. Što si rekao?" "Svaki segment posjeduje jedan par izlučnih organa (metanefrita)." "Gospe moja. "Ne znam ništa. razjapljena usta. i nije tako teško. upomoć. ničega se ne sjećam. a uzdužna i kružna muskulatura organizirana je u segmentirane mase koje odgovaraju podjeli celoma na odsječke". Tri puta je prošao cijeli krug tramvajem. koji se oblikuju između dva stanična sloja pregrada i otvaraju se u celomu.." rekla je Tiziana nastojeći umiriti prijateljicu. Dvije djevojke. "Kurvin sine.. gdje se silazi za Koloseum?" "Živčani je sustav također metamerijske strukture.. Assunta je ugledala onaj odsutan i nepomičan izraz. Ja u ovom smrdljivom gradu ne želim ostati više ni minute!" Andrei su u glavi bila samo zoološka imena. krv iz nosa.. Sunce je bilo izašlo visoko iznad oblaka i tramvaj se već punio ljudima. sišla je. odnosi i oblici. smješten iznad jednjaka. Mladić je iskrivio usta. kestenjaste kose. Assunta je zaurlala prema vozaču: "Otvorite! Otvorite! Pustite me van. ljudi su mu se micali s puta. 242 U letu je zaustavila taksi i rekla samo: "Vozite me na kolodvor. i druga. anatomija. nadajmo se samo da nas neće pitati mekušce. Tridesetica je bila puna studenata s knjigama pod rukom. namrštio se i povratio po starici nevjerojatnu količinu zelene vruće kaše.. "Ćelom je kod kišnih glista podijeljen na odsječke poprečnim pregradama. zarežala je prema njemu Assunta. čim je mogla.obuhvaća gornji cerebralni ganglij (mozak). raščupanu kosu.

. Mi moramo sići. Zombiji su nepredvidljiva bića. Automobili u tri reda. izgleda kao da je mrtav. obuhvaćaju životinje koje posjeduju sljedeća distinktivna obilježja: 1) živčanu vrpcu 2) svitak 3) škržne pukotine. lignje i hobotnice. priljepci." Zombi je brzo ispaljivao slinu i spoznaje o beskralješnjacima. "Chordata ili svitkovci.. 243 "Polažeš li i ti ispit iz zoologije?" upitala ga je lažna plavuša. "." "Ajd' bok!" rekla je Marina..podred Criptocherata. Tiziana je bila jedna od onih kojima je jako stalo da se ne obrukaju. Andrea si je zabio prste u nos i počeo zavijati.." "Kako možeš razgovarati s tim likom?" rekla je Tiziana prijateljici na uho. pustimo ga. Jesi li učio onaj dio 0 svitkovcima?" upitala ga je Marina gladeći kosu i blago se mršteći. kao za zahvalu. U svim ulicama oko sveučilišta bila je ludnica. različite vrste puževa naselile su slatkovodni i kopneni okoliš. ličinka dolazi do dna 1 lijepi se za njega prednjim papilama. Djevojke su se pravile da se ništa ne događa. Grozan je!" "Možda imaš pravo. Kratka ticala. kapice. žive u vodi. znanstveni svjetionik. ubrzale su korak i vrckajući guzicama uputile se niz sveučilišnu aleju prema Zoološkom institutu. znaš kako je. bezuspješno je tražio parking za svoju lanciu flaviu. rekla je Marina. živi mrtvac iza. počeo je ponavljati.po završetku planktonske faze. Stvarno je teška seljačina. govorila je s gađenjem plavuša. koji predstavljaju najbrojniju porodicu medu deuterostomima. Andrea ih je slijedio stropoštavši se iz tramvaja. Andrea ih je slijedio hvatajući usput prolaznike za dupe i masirajući vlastite genitalije. 244 Sišle su.... dok je Andrea nastavljao sipati pojmove. kojoj je..a ima i životinjski zadah. Ne možeš ni zamisliti što sad radi".." Njih dvije zapanjeno su ga gledale. automobili posvuda." ". možda bi trebao otići kući dobro se okupati. a sada je klimavo počivala na negdašnjim lovorikama. i kakav pogled. "Znaš prilično. budući da je bila revna studentica. Andrea se držao zubima za gumu motocikla i žvakao je kao da je kauguma.. a zatim.. ha? Ali ne izgledaš baš najbolje. stigle smo. obraćajući se Andrei: "Oprosti. . ".premda najveći dio mekušaca živi u moru." "Ne okreći se. Njih dvije ispred.. u dubini duše bilo žao što napušta takvo znanstveno vrelo. To bi ga uhvatilo svako malo. automobili nasred ceste.. ". "Duahhhhhhh duuuuuuaaaaaaahhhhh". skrivena u jamicama ispod glave.. Gle kako udešen hoda po svijetu". Marina. Pomogle su mu da se pridigne i..životinja i obuhvaća poznate oblike kao što su puževi. kamenice. Profesor Amedeo Ermini.. Sve troje ušli su u staru zgradu Zoologije koja je u prošlosti toliko dala znanosti.

" Zombi je počeo odmah govoriti. sjednite i ne stvarajte zbrku!" rekao je profesor Ermini Andrei čisteći naočale." "Onako. Andrea je puzao ispod klupa tražeći užine.. Vlasnik ruksaka. Svi su čekali u strepnji. šutnuo ga je u guzicu. kojom se zarazio 1956. Nije više dobro vidio i često bi pobrkao ulaze te završio na Odsjeku za povijest medicine. Ermini je bio gadna zvjerka. pokušavajući zaštititi glavu od te kiše udaraca. posudama s organizmima u formalinu i plakatima koji su prikazivali evolucijske ljestvice. Pronašao je sendvič sa salamom. "Je li to Ermini još nije stigao?" upitala je Marina Tizianu grizući nokte. Argas ergasto-lensis (krpelj robijaš). nadajući se da neće dobiti kaznu.. Nisu imali interesa i mučili su se da polože ispit. kao sumanut." Profesor Ermini ušao je u dvoranu. Otkrivač endemske vrste s otoka Asinara. govorile su mu s gađenjem." "Zašto ne pitamo onog čudaka iz tramvaja. "Ne. iscrpljen bolovima i malarijom." "Ma vidi što radi. Prozvao je sljedećeg." Andrea se kotrljao po podu ližući najprije parket. Mrzio je održavati ispite. Studenti su čekali profesora Erminija natiskani u velikoj dvorani s prepariranim životinjama. Marina i Tiziana. torbama i kišobranima.. . recite mi za početak nešto o rebronošama. Sjeo je za katedru i uzeo list s popisom prijavljenih za ispit. u Belgijskom Kongu. "Hiiiiiiiiiiiiiiii". šmrklje i žvakaće gume zalijepljene ispod klupa. zagroktao je. jesi li ti učila bodljikaše..Konačno je ugledao nešto što je sličilo na mjesto. I srušio ih. napravivši mu prolaz. Ljutite studentice tukle su ga udžbenicima. Studenti su se razmaknuli. Zombi je urliknuo i krenuo naprijed. dajući općenite i neprecizne odgovore. a potom bedra djevojaka u minicama. Čuj. 247 "Sjednite. Bio je tužan i obeshrabren. Našao se pred Erminijem. koje su sjedile u klupi jedna pored druge. monstrume odvratni".. "Odlazi. Posljednji je čak rekao da su kitovi ribe. 246 Jadni zombi. bio je već starčić. Odlučno je zagrizao u njega. U zraku se osjećala napetost. bilježnicama. razina studenata pogoršavala se iz godine u godinu. bombone. Zavukao je ruku u jedan ruksak. Ispitao ih je dvoje. "Dobro. nervozno su listale udžbenik. vidjevši što Andrea radi. Andreajesjeo. prema dnu dvorane. Ni muha se nije čula. koji se nalazio nasuprot zgradi Zoologije.. čini se da nije. 245 Izašao je iz lancie i odlučno se zaputio prema Zoološkom institutu. Pusti ga. Zvali su ga profesor Obaračević. bježao je četveronoške i revao kao magarac: "Uaaaaaaaaahhhhhooooohhhhhhhh. Drsko se uvukao. picete. debeli mladić.

a onda je usisao."Rebronoše obuhvaćaju oko devedeset vrsta slobodno plutajućih morskih životinja. Provodio je cijele dane gacajući kužnim kanalima metropole. želatinoznog i prozirnog tijela.." Andrea se hranio cjevastim koraljem. Nastavio je govoriti neprekidno više od sat vremena o spolnim navikama zmijača. koju je zombi podrigujući utaknuo u uho. bio je pomalo nemirnog i neobuzdanog karaktera. Ne osjećate se dobro? Imate čudnu boju. "Želite li pitanje za najvišu ocjenu?" Andrea se zabavljao lijepeći šmrklje po Erminijevom rokovniku." Uzeo je staklenke sa životinjama u formalinu i dodao ih Andrei. ". u kojoj se nalazio veliki tropski pauk... . Balinopsis. a kako nije bio naročito precizan u skupljanju. svako malo bi se tu uvukao i pokoji miš. Ermini je imao mali problem sa svojim suradnikom. Ermini je blistao. bacajući ih na klupu i grizući katedru. Shvatio sam. Nemojte govoriti sa zalogajem u ustima. čestitam. Ali Andrea je nastavljao sipati kao iz rukava. Vraćao se u Institut s vrećicama punim životinjica. Diplomirao je s najvišim ocjenama i pohvalama. Možete prestati".gluhhhhuuuuuuu gnammm-mm. Povjerio mu je katalogizaciju kukaca koji u zajednicama nastanjuju rimsku kanalizaciju. što to radite? Recite mi nešto o postanku vrsta. kao da je toblerone. te ga pojeo hrskajući. koju je najprije pustio da iscuri na stol. 249 Kao što je poznato. kao da je sladoled.." "Molim vas. Prešao je na nabrajanje svih devedeset postojećih vrsta rebronoša. pustite staklenke!" 248 "Postanak vrsta je pro. rekao je Andrea.ces u kojem se form. zombiji su skloni toj vrsti djelatnosti. "Ma. Na kraju je utažio žed formalinom. uprljavši se uz užasno kreveljenje. Počeo je mirisati na šumski bor. Ermini je bio tako pogođen Andreinim poznavanjem zoologije da mu je ponudio da kod njega piše diplomski rad i da postane vanjski suradnik njegovog Odsjeka. Zatim je uzeo golemu posudu." "Dobro. "Što je ovo?" Andrea je počeo otvarati silikonom zapečaćene staklenke i vaditi sadržaj.. Mneiopsis leidy. rekao je Ermini.Pleurobrachia. čini se da ste pripremili rebronoše. Cestus veneris. čupajući pramenove kose.. "Dobro. "Izvrsno. pet plus. Prelazimo na drugo.... koji je učio. mladiću moj!" Dao mu je potvrdnicu o ispitu. nepodnošljivo je smrdio. Pizzu ćete pojesti nakon ispita. Konačno briljantan student.gghhhhemmmmm ghhhee-eeemm. koji bi se na kraju sakrio u profesorov laboratorij.. Jednu meduzu... Istina. Andrea je krajnje ozbiljno preuzeo tu zadaću. Sisao je kolonije kao da su koljenice. Rebronoše pokazuju neke sličnosti s meduzama iz potkoljena žarnjaka. Hormiophora." Nastavio je govoriti trzajući se na stolici. "Što je to Mehlisova žlijezda?" "To je žlijezda opne blizu srednjeg ootipa na jetrenom režnju". koji temeljito poznaje gradivo. stavili su mu pod pazuha one sapunčiće koji se stavljaju u zahode. dosta.

samo im se Andrea činio živim. Počeo je kružiti po sobi. zaboga. Kratka keste-njasta kosa. Široka ramena i nabijene ruke. ali studenti.. smiren. Nadrkano.. I zapalio je jednu. Iz džepa jakne izvukao je cigarete. Albertino je bio visok i krupan. Ako mi i dalje budeš govorio. talijanskog sveučilišta. Gnojište na sedmom katu nebodera u obliku tornja. na petama čizama. Albertino se naslonio na vrata.. još uvijek gledajući se." Prigušen i nesiguran glas iza vrata. Dobro su mu stajale i traperice Cotton. Sviđalo mu se kako mu stoji jakna Avion Game od antilopa koju je kupio prije nekoliko dana. hej.. S vremenom se počeo pomalo raspadati. upravo su ga zbog toga 1 voljeli. Upravo takav. da se održi u dobrom stanju. neću uspjeti. U svijetu tih mrtvih sveučilišnih profesora. "Hajde! Isuse. Stoga bi se navečer. prijatelju. jesi gotov? U kurac! Već si pola sata unutra!" rekao je Albertino nestrpljivo. uključujući i njegove kolege. I dalje je zavijao i jeo šmrklje. slijepljena na čelu.. kariranoj vesti. BLATO (Život i smrt na Prenestini) 250 "Onda.. Moram stupiti u kontakt s Višnuom i Ganešom. Andrea uvlačio u akvarij napunjen for malinom. mirrr... otkrivajući u potpunosti kaubojske čizme. Nervozno. Predugo je zatvoren unutra. Skoro dva metra. to je pitanje koncentracije. Koji davežl pomislio je Alberto sišući cigaretu. Zaustavio se i pogledao se u zrcalo naslonjeno na zid.. Osjećao se u formi tog jutra. otpadali su mu komadi tkiva. Sjeo je. ali ipak ne toliko da mu se sprijeda ocrtava alat. Strpi se. Kad je Cornelio Balsamo završio svoju priču. u svojoj jakni. otpuhujući. Od armiranog betona i . ponavljajući obilježja bodljikaša ili embrionalni razvoj vitičara. Ostao bi unutra. "Hej. Velika usta i male.. koliko ti treba?" nastavio je rigajući dim i bijes. Brižno ih je spustio. Ali traperice su mu se nabrale na koljenima. Postao je slavan zahvaljujući jednom istraživanju 0 hranjivosti stonoga. Brzo je napravio karijeru i postao docent. 253 Zadovoljno se okrenuo oko sebe. Možda malo previše isprane. Skoro sam gotov. S vremenom su ga svi zavoljeli. Pusti me da radim na miru. u čistoj i izglačanoj košulji. osobe koje lako praštaju... Chesterfield Lights.. a potom i profesor.. Pogledao je oko sebe i zaključio da je to najjebenija rupa koju je ikada vidio. Mrzio je poslove koje mu povjerava Jaguar. Bildao je u teretani.Natjecao se za mjesto znanstvenog novaka i prošao. pa koliko ti treba postat ću nervozan.. svima nam se promijenilo raspoloženje i svi smo bili ispunjeni nadom u svijetlu budućnost te velebne institucije. hladne oči.. dovoljno uske. uronjen u otopinu. kad bi Odsjek opustio. Dobro mu je padala niz bokove.

Nosio je crveni kućni ogrtač Sergio Tacchini razvezan na bijelim. U svakom slučaju. Kao da pokazuje skupocjeno blago. To je sve što je trebao znati I to mu je trebalo biti dovoljno. Rastvorio je ručnik. čelične dizalice. Neobrijan. krovovi pogona za proizvodnju zahodskih školjki. promukao. ali su ljudi već živjeli u njima. Građevinske špekulacije. Hladno. vrtovi. uzbuđen kao otac koji čeka rođenje vlastitog djeteta. Sigurno je da se Albertinu nikako nije sviđao. a na podu ležali su madraci puni buha i sagovi skoreni od dima i smrada nogu. Antonellu. Iz dubine duše. Znojan. mršavim kokošjim prsima. Ustao je povlačeći traperice nadolje. Albertinu se otpočetka gadio. Sigurno ne u Rimu. Suh kao prut. Nastavio je gledati oko sebe. 255 I onaj rubin. "Onda. Bosonog. Na licu su mu se ocrtavale sve gadarije koje je prošao putujući Istokom. veličine grličinog jajeta. S onim crnim i prljavim pletenicama rastafarijanca iz predgrađa. Ustvari uopće nije poznavao tog narkosa. a u dnu širile su se u trapez. Frik je u ruci držao smotan ručnik. Bacio je cigaretu na pod i ugasio je vrhom čizme. Uspjeli smo! s olakšanjem je pomislio Albertino. One male i nepomične riblje oči. Na najvišim katovima nedostajale su i plave pločice i okviri na prozorima. "A kako je moglo biti? Dobro! Gledaj.plavih pločica. Lonac sa skorenom rižom. Imao je kurčev rubin uglavljen medu pocrnjelim zubima. Polako. Bijelih i zapečaćenih . Taj frik je zaista bio udareni kreten. Nije znao odakle je izniknuo i zašto je gazda poslovao s njim. U blizini su se nalazila još četiri takva tornja. U kuhinji. Svi isti. To istočnjačko leglo buha pripadalo je Antonellu. kolone automobila. Možda u Nepalu. 254 Kroz prozor zatvoren plastičnom folijom nejasno se nazirala Prenestina. Unutra je bilo više od dvjesto kuglica. niske zgrade i nebo. Jako plavo. Ubrzo su se vrata otvorila i frik je izašao. kako je bilo?" upitao ga je Albertino. to znači da ispod tih krpa djeteta cvijeća kuca srce čovjeka od povjerenja. nevjernice!" Glas mu je bio dubok. ne hajući za sag. Bez i jednog oblaka. friku. jednoličan. Nijedan još nije bio dovršen. ako se Ignazio Petroni zvan Jaguar koristio njime. Konačno se s druge strane vrata čuo šum puštanja vode. On je mislio da je to šik. Na zidovima su visjele slike indijskih božanstava i Boba Marleva i Jimija Hendrka i Ravija Shankara. Izgledao je loše. Zdjela za juhu s nekakvim ogavnim istočnjačkim bućkurišem. prljave krpe i sasušene stabljike marice. na sudoperu zbrda-zdola uglavljenom u armirani beton. stupovi prljavih tanjura umrljanih masnoćom i gadarijama. Hlače na crvene i plave pruge bile su mu uske u bokovima.

Bio je tu.. To je moja vlastita zaliha. "Ti si bolestan. Otkada je oženio Selvaggiu." S tim dimnjakom u ustima koji je izbacivao gusti halu-cinogeni dim. nastojao je zaključiti stvar Albertino. Treba ti cijela noć. . Heroin. Opusti se. sve to uspio utrpati u želudac? Ha? Mislim. Jako opasno". Albertino je stavio jajašca u vrećicu i gurnuo ih pod jaknu. Dok je frik brzo brojio novac. "Lako je. 256 Dok je govorio. To je Albertinu prilično išlo na kurac. počneš gutati jednu za drugom. previše da bi ga se moglo uistinu mrziti.celofanom i voskom. odgovorio mu je taj stari. u meditaciji.. Albertino nije duvao već više od dvije godine. Sad ću ti objasniti. Stvarno ti je jako loše. Ovo je posebna roba. Tek stigao. zapleten kao iščašeni škamp. Ugledaj se u mene. Ja radim. "Ja mislim da si ti pod stresom. Staloženo. Duh. "Što malo?" "Novaca." liječnički mu je rekao Albertino. tamo u Indiji. Taj je čovjek skrenuo s uma poput neukroćene deve." "A zašto jedeš banane? Imaju loš okus?" "Beton! Zabetoniraju! U protivnom ti lete po trbuhu kao poludjele biljarske kugle! I opasno je. Govorila mu je da od toga izgleda kao kreten i da je poslije u krevetu kao zombi. Uzimam robu".. "Stani. osim toga.. Frikiću. Ne slušaš svoj Qi. Evo ti novac. "Kasno je. Jako dobra roba!" "Ma jesi li lud? Ako to popušim. kako ti zaboga to uspijeva?" upitao ga je Albertino. osim što je bio kreten. izvukao je iz ladice veliki ćilam od rez-barene bjelokosti i napunio ga duhanom i travom.. Antonello se i raspleo kad je ugledao svežanj novčanica.. bio je i fakir. I on je prestao. sad je jedanaest ujutro!" rekao mu je Albertino. "Kako si. Antonello je govorio tonom gurua. Ne znaš kako su dobre. odmahujući glavom. Nije mogao gubiti vrijeme kod tog kretena. Njoj za ljubav. Nađi svoj unutrašnji mir. bit ću razvaljen cijeli dan. Istina se slijevala iz tih presvetih usta.. 257 Onako kako se zapleo. frik Antonello počeo se zaplitati gore od mongolske akrobatkinje u provincijskom cirkusu... a drugom se potezao za palac lijeve noge. "Moraš probati ovaj specijalitet. S nogama iznad glave stajao je na jednoj ruci.. Nije to uobičajeno sranje. Dok si tamo. Baba! Malo je!" mirno mu je rekao bitnik. Želudac. Nije dosta. na crno. mudri guru. prijatelju.. Polako. u kurac. Tip. Sve ti se otvori. male i slatke. U kurac. Ona nije htjela. I gledaš kao teče. Trebao bi se malo baviti jogom.. Dolazi izravno s Himalaja. Jučer sam ga posrao. Još su smrdjele na govna. ja moram ići. Tog jutra imao je drugog posla. na podu." "Što kažeš?" zarežao je na njega Albertino. Bez žurbe. Zajedno s tim jedeš banane. Sjedneš na obalu Mother Ganga u pozu lotosa.

to što činim kao da vam je darovano. hladan kao led: "Zaboravi na to. Mogu naći. Hajde. Znojio se kao lud. Ovo je roba koja te ispali ravno u orbitu. Sad kad je to govno reklo da će je uzeti natrag. Oči su mu bile posve sitne. Glavurdom. Miran kao kobra." nastavio je frik tonom teleprodaje. Strah se zna grubo našaliti. Ostaneš gore kao mudonja i ne vraćaš se više na zemlju... "Što to kažeš?" "Pusti me na miru. rekao je kružeći oko njega. Uzmi te proklete novce i otiđi u bolnicu. Slomljenog nosa. Gazda je rekao da je to novac. nećemo poslovati. Jesi razumio? Ne da mi se cjenkati s tobom."Da mi moraš dati barem dvostruko više od ovoga. Dobro to znaš. Najbolji. Jesi li čuo za to?" Albertino nikad u životu nije čuo za jebene zmajeve suze.. utisnute u mračne podočnjake. Uzmi to i gotovo. Psihodelična mora. izdužio pureći vrat i hrabro promucao: "Rekao sam. Sklupčan na podu. Sad je Antonello ležao na podu i iz nosa mu je tekla krv i sluz. šest puta više. ako im pružiš prst. Ni u šali. Reci to svom Jaguaru. Ova je posebna. "I za dvostruko više.. Ovaj seronja je stvarno valjao gluposti. Albertino je odjednom bio sretan." Našao se na podu vrišteći.. Bolno. Nećeš me zajebati." frik se pokolebao: suhi mu se glas odjednom promijenio i postao jedva čujan. Ovo su zmajeve suze." "Kunem ti se. I kažeš da hoćeš robu natrag". rekao sam da ću je uzeti natrag. Sto posto čist. "Daj. govnaru! pomislio je Albertino i onda. u nos.. dragi moj. nastojeći ga podignuti vukući ga za ogrtač. a onda grabe i rame. uvijek smo te tretirali kao gospodina. Albertino je bez oklijevanja krenuo. Više sliči na tumor na mozgu nego na drogu.. " Neke stvari ne smiješ izgovoriti. Sad se okrećeš protiv nas kao bilo koji govnar. uzimam je natrag. ali za zmajeve suze mi morate dati više. frik je plakao i mumljao. I miran... Hajde!" rekao mu je Albertino. Probaj je. vidjet ćete da možete napraviti pet... Ako ne. Kad ga izrežete. Približio se. odmah uzmu cijelu ruku. To je 04. Mislim. Dosad se nikada nisam žalio.. Bilo mu je žao što ga je ozlijedio. "Što si rekao? Što ćeš?" Antonello je sada djelovao manje mirno. I ti to znaš. Mislim da sam ti slomio nos.. Ali on je ispružen na podu nastavljao plakati i brbljati na nekom stranom jeziku. brate. Preciznim udarcem glavom pogodio ga je posred lica. Odlazi!" ... 259 Ali takvima treba odmah izbiti iz glave određene navike." 258 Na "uzimam je natrag. Takvi ljudi.. Trenutak. Frik je na trenutak odmjerio tu životinju u jakni Avion Game pred sobom. Manje Buda nego inače.

televizor... Ja više ne mogu. Što mogu reći da sam napravio u životu? Kurac. Osam sati u avionu nikako da prođe.. Jesi razumio? Nemam ženu." "Ajde. Psi.." pomirljivo mu je rekao Albertino. Pokaži mi. prijatelju. uzeti jajašca i otići. "Znam.. Zasereš se od straha. koja je već bila sva crvena. Ti to ne znaš. Umoran sam. Albertino gaje odmah prepoznao." Narkos je naglo ustao i sa stola zgrabio dugačak nož. Nemaš pojma. Skoro mi je pedeset godina. tresući se kao mokro pseto. Znaš što se dogodi ako se neka od tih kuglica otvori.. kad sam imao trinaest godina.. Ja sam bio samo u San Marinu. ako samo pokušaš tražiti više. Albertinov oklop tvrdog momka popuštao je pred tim nesretnikom. Čak se ni ne sjećam toga. Dogovorio si cijenu s Jaguarom. hajde. Zato mi moraš dati taj novac. Nije ga se moglo slušati. Pasji je to život. auto.. Shvaćam." "Podigni se. Nisi svjestan što govoriš.. Nada. Dosta." "Smiri se. Tu su talijanski policajci. Kurca ti ne znaš... To je čisti heroin.. Ja crnčim... plakao je jadnik. oprosti mi.. Ova roba vrijedi toliko". rekao je frik grabeći majicu i onda jecajući nastavio: "Ti ne znaš što to znači napuniti si želudac time. Zato nećeš izaći odavde dok mi ne daš ili novac ili robu.. Koji kur.. Ja zaslužujem taj novac.. koji te jako dobro poznaju... Morao je krenuti. sjeo i nastavio cmizdriti. Ali kasno je. Onda se konačno pridigao. To je nešto drugo. Misliš da ne znam? Pogledaj onog frika." "Umoran sam od putovanja.. Ali ovaj se više nije zaustavljao: ". Moram ići. S tim slomljenim nosom." 260 Albertino je pogledao na rolex.." "Ne i ne... brbljavac kao i svi ostali.. A nakon putovanja dođeš na aerodrom i to je tek početak. Albertino je našao na krevetu nekakvu majicu i njome mu je pokušao zaustaviti krvarenje. zemlje. Ali sad je dosta. Upoznao si različite ljude. Jedino što znam raditi je biti kurir. To su zmajeve suze". Nemam djecu. I točka. 261 dok je govorio brisao si je lice majicom." "Ta roba vrijedi toliko. hajde. budi sretan.Znam da mi se smijete iza leđa. a to nitko ne smije primijetiti. "Pusti! Ja ću". Moja majka u Caserti godinama ne priča sa mnom.. Razbit će te." Frik se sav ukočio i pogledao Albertina u oči: "Slušaj. Hoću i ja normalnu kuću. Života psa lutalice. vidio si svijeta." "Dobro. Predoziranje! Ideš ravno stvoritelju na račun. u kurac."Okej. Gdje je sad. Onaj seronja Jaguar me tjera da svaki mjesec idem amo-tamo. stvari. njegov unutrašnji mir? Je li bio dovoljan jedan udarac glavom da ga se raskrinka? Kamo je nestao Buda? Bio je nitko i ništa.." Doista je izazivao sažaljenje.. Ne mogu više. "Ne. Nemaš pojma što znači prijeći tako dvije granice. Probavljaš kao zmija. Ništa ti neću pokazati. . "Ti si lud... Poželiš umrijeti." "Ne... Htio mu je ostaviti novac. Gledaj tog jadnika koji si je i mozak poduvao.

. Frik je drhtao.. Bodež u ruci i luđački pogled u očima. . pa da završimo. Tu ti je novac. Ciao. zatvorio oči i opalio. "Jesi li lud?! Koji ti je kurac?" upitao ga je zbunjeni Albertino. Vrištao je. 262 263 "Sam si to tražio. Lice poput krvave maske. ja odlazim. Metak je završio svoju putanju uz Albertinovu čizmu. Čudovište. Oštrica je proletjela tik pored njega.. Tanke i zakrivljene oštrice. Sklupčani leš se pod udarcima jedva pomicao. Pao je na njega opsjednut i razjaren. mrtav je! Bolje se izgubiti. Taj govnar je to tražio. Onda je osjetio paklenu bol točno ispod koljena i vidio ga je kako mu se zubima zabio u traperice Cotton. I U kurac. Jako mi je žao. Srušio se na zemlju. cerekajući se kao psihopat u posljednjem stadiju. Albertino je opsovao i počeo skakati po sobi. Zatvorene oči. znaš. Sad je Antonello bio u napadu. dosta je." nastavio je. Činilo se da ga frik ne čuje. posljednji put ga pogledao i rekao: "Okej. svime. Prislonio mu ga je na lubanju. kad se Antonello opet bacio na njega.. skrhavši jednu pločicu u tisuću komada. Mora da se nečim razvalio. kao vreća krumpira. Stanom je odjeknuo snažan prasak. Kris u zraku. heroinom. Glava djeteta cvijeća rascijepila se na dva dijela.. razderavši mu desni džep jakne Avion Game." Već je zatvarao vrata. "Jesi li lud?!" vrisnuo je Albertino na njega. Vrištao je i preko razrezane usne pljuvao slinu i krv. kokainom." "Prestaniii! Prestaniii!" revao je Albertino tresući nogom kao luđak. Dijete cvijeća. Što če reći šefu? Jaguare. Albertino je otvorio ulazna vrata. ali istovremeno mu je onim opakim kliještima koja je imao umjesto ruku stezao listove. I sad? I sad je bilo sranje.. Uzmi taj novac. Njuškom. Mrtav je?! Pokušao ga je pomaknuti udarivši ga vrhom čizme. Malezijski kris. "Jebi se!" jauknuo je Albertino i izvukao pištolj iza leđa. zbog tvoje situacije. Magnum 44. ali okliznuo se na sagu i raširenih se ruku razlijepio o zid. odskočivši lagano ustranu. Nepokretan. smućeno. Vidio ga je u seriji o Sandokanu i malezijskim gusarima. grizao me. Jebeno bijesno pseto. Beživotno Antonellovo tijelo svalilo mu se pred noge. presavijen.. Ustao je i vrištao. kratke cijevi. vristeći na nekom stranom jeziku: "Dekpundeleri avenire. Lijepo se zajebao. Bodež Thuga. oprosti mi. Nos mu je bio kaša. pokušalo je ubosti. Uništavao mu je hlače. ja sam ga sredio. Ništa. poput dagnje. "Slušaj. tip je uzeo nož. amfetaminima. govnaru! Ti si obično govno! Jebi se!" vikao je na njega i šutirao ga. Crack-om.. Albertino gaje preciznim udarcem desnicom u trbuh srušio na pod. nastojeći se smiriti. Žao mi je zbog tebe.Kris.

Ispravio mu je ruke i noge najbolje što je mogao.. izobličene gljive.Stvarno. boksericama na cvjetiće i čarapama otvorio je ormar. Taj seronja nas je zajebao.. Traperice natopljene krv-Iju. Na trapez. šareni prsluci. Na posao! Odvukao je leš na sredinu sobe. Jaguar neće biti nimalo sretan. A jajašca? Albertino se nasmiješio i stisnuo ih uza se. Sjeo je i zapalio cigaretu. Posvuda su ga stiskale. 265 Navukao ih je. Da se dodatno osigura. Bio je znojan. Doista mu ne smije reći. Reagirao je kao neki balavac." Vratio bi mu novac i. Baš nimalo. Kaubojske čizme izvirivale su iz njih kao dvije crne. Uzeo je jedan od brojnih sagova i omotao ga oko njega. Jaknice s perlicama i ogledalcima. Onda se pogledao u zrcalo. koja je zaprljala dovratnik. Nestao je. Taj jebeni frik bio je njihov glavni kurir. Čitavo jutro sam ga čekao pred kućom. na nekim dijelovima su se prelijevale u bezoblične ljubičaste mrlje. U kurac. Osjetio je polarnu hladnoću kako mu se penje uz leda i tropsku vrućinu u obrazima i na čelu. početnik. A on bi trebao biti čovjek od povjerenja? Nikada. Ustao je. Crven u licu. Onda je konačno pronašao jedini par hlača. Prekratke. Očistio je krpom krv. Ovaj je stalno išao u Indiju i natrag. Golemi punjeni omlet. Sprijeda. gdje je taj frik držao odjeću? Nije se uopće presvlačio? Moguće. izlizane majice. kao ženka pavijana svoje mladunče.. Nagnuo se zbunjeno i rekao naglas: "Ne mogu uokolo iči ovakav! Zamisli da me netko vidi! Kakva Božja sirovina!" Bile su to hlače od crvenog baršuna. Najbolji.. Mora nestati! 264 Evo što će reći tom usranom Jaguaru: "Nije ga bilo. Posao će im sada itekako trpjeti. Ne smije reći šefu. Zbog pogrešnog pranja. pod i zidove. U najboljem bi ga slučaju zalio betonom. Ništa. U jakni. obli-jepio ga je trakom. Kurvinog sina nije bilo. Presirovo. Nitko na carinama nije bio hladnokrvan kao on. Više je nalikovao na kontejner nego na čovjeka.. Onda je pored kreveta našao otvoren kovčeg. krcat prljave odjeće.. gaće požutjele od mokraće i prozirne. . Prekopao ga je. Kao i obično. Pogledao se u zrcalu. Ne. "Dobro odrađeno!" rekao je zadovoljno. Prazan. Straga. žute i zelene lanene košuljice. A Albertino ga je upucao. Onda je u vrećicu ugurao ono što je ostalo od lubanje i ljepljivom mu je trakom pričvrstio za vrat. Skinuo ih je.

Bušilica. Pored toga. Gurnuo je pištolj u hlače. Pridigao ga je. Prava kur-čeva raketa zrak zemlja. I onda ga zvjerskim naporom bacio. Udarci čekićem o zid. Vjerojatno s kata ispod. uvijale oko sebe sve do prizemlja. A kamoli sag. Nije mogao sići s lesom na leđima. Namještaj.. Pogledao je dolje. rekla je plavokosa djevojčica u ljubičasto-plavoj jaknici. Vika. 266 "Gle. Zgrabio je smotak i natovario ga na leda. niske i široke. Druge dvije su je gledale sa zanimanjem. samo prsnim mišićima. Opsovao je. Ispod zgrade je još bilo gradilište. otpuhnuo je. Vidjele bi ga dvije tisuće ljudi. smijeh i brbljanje. Televizore. "Težak je ko vrag". Na otpad. Ta je zgrada bila poput jebene morske luke. moja jede samo kekse Mulino Bianco". Torpedo se stropoštao ravno dolje. . jebemti. I s kata iznad dopirali su zvukovi. Gore su bili zidari. praznih plinskih boca i smeća."Prestrašno!" Nije smio misliti na to. daleko od ulaza. Albertino je dovukao smotak do prozora. Mora da je imao teške kosti. Popeo se natrag. Albertino ga je vidio kako pada ravno na hrpu otpada i zatim je promašuje. Onda će se sjuriti dolje i ubaciti ga u prtljažnik. otpad zemlje. Ljudi su tu svašta izvlačili. Pogledao je iza ugla na šesti kat. Dobro. Hrpa pijeska. namještaja. Parkiran bager i onda. Hladnjake. Nije bilo nikoga u blizini. "Odavde se ne može van. Bacit će ga dolje. Blizu BMW-a. Ledeno bijeli BMW 477. pa ipak. Igrale su se.. u kurac?" rekao je praznom stanu. Brbljanje. njegov automobil. Genijalno. nekoliko metara dalje. Nitko neće primijetiti. vrabac od čovjeka. Vratio se u stan i zatvorio. Parkirao gaje tamo. Teturajući je krenuo prema vratima. Precizno. Davale su papicu svojim lutkama. Otvorio je vrata i izašao. "Kako ću sad. Albertino je na ravnoj klupi. 267 Naprosto genijalno. Zidari.. Sad je jedva hodao uspravno. A morao se spustiti sedam katova stepenicama." Otišao je do prozora. Sišao je pripijen uza zid niz te nedovršene betonske stepenice koje su se. baš zato da ne bude uočljiv. Stoga je ostavio teret u stanu. točno ispod prozora. iz prve podizao sto dvadeset kila. U taj jebeni toranj od govana još nisu ugradili lift.. Na stubištu su se čuli glasovi. pritvorio vrata i tiho se zaputio niz stepenice. Na prvi pogled Antonello je izgledao kao perce. Tamo su sjedile tri djevojčice. Olovne. Naslonio na rub prozora. Mrvila je keks sa žitaricama u vodu i onda kašu gurala na lutkino lice. Sad je znao što će. Svaka s malim kolicima.

. Rukom je skinuo ono što je bilo preostalo od vjetrobran-skog stakla. Nikoga na prozorima. sebe samoga. zarobljen u sagu. Albertino je poletio unatrag. 1 ). Skoro da se iskilavi. starice koje su se verale uza stepenice. Lima." prepun neizmjernog bola izletio mu je iz usta. Naslonio se na BMW da dođe do daha. 268 i Vukao je. plavo nebo. Samo rublje koje se suši. ali ništa. Torpedo se zabio u vjetrobran BMW-a 477. Skačući. I posljednjim snagama zatvorio u prtljažnik. Siroti se staklar prepao kad ga je vidio i pustio ga je da prođe.Užasan "Neeeeeee. Mač u stijeni. Zahvalio je Bogu. ali Albertino ga nije ni primijetio. I onda zasljepljujuć udar. Zastrašujuća hladnoća. Odvukao ga je iza auta. Mozak mu je ključao. upirući se nogama i škrgućući zubima od napora. Onda je iz auta izvadio šešir. na izlazu iz tornja. šćućurenom za volanom. . Kamionet se bacio ustranu i zakočio. Izašao je i potrčao oko gradilišta sve do auta. Nabio ga je na glavu. sve živo. Zajedno s kobasičetinom. Odjednom. Sve do vrha. odupire. Zaglavljen. 269 I Kako je mogao naletjeti na takvog? S tom psihopatskom facom? S tim šeširom? Bez prednjeg stakla. Stakla koje se rasprskava. uz škripu guma. Popustio je. Preskočio je djevojčice. gospođe sa špecerajem. Zeleno-crven s golemim ljubičastim pomponom. sredinom ceste. Selvaggin. "Crkni. tovremeno povukao iz sve snage. Ravna i kruta kobasičetina dopola je stršala iz stakla. poput tenkovske cijevi. i jebalo mu se za sve. Izašao je na cestu u pogrešnom smjeru i nakon par metara se našao pred kamionetom koji je prevozio staklene ploče. Onda je pogledao uvis. Ništa više. Činilo se da se frik. pokazujući mu rogove kroz razbijeni vjetrobran.i mu prsne žila na čelu. Bolje se zakopčao u jaknu Avion Game. Staklo se rasulo po unutrašnjosti automobila u milijun minijaturnih kockica. Ignazia jebenog Jaguara i frika Antonella. kao da K zubima uhvatio za navlake sjedala i ne želi popustiti. Pokrio je oči rukom. "Mogu ja toooooooooo!!!" vrisnuo je Albertino i i-. Albertino je vozio petljom 160 na sat. Druga se polovica zabila u suvozačko sjedalo. Nikoga na balkonima.. Čini se da ga nitko nije primijetio. Okrenuo se i kao lud se sjurio niza stepenice. Bolno se pridigao i opsovao Boga. Išao je naprijed. Sjeo je za volan i krenuo. Ostajao je nepomičan. Samo plavo nebo. Kotrljajući se. nije bilo hladno. Albertinu. i našao se dolje. Našao se na zemlji. Vunen. U autu je bjesnjela oluja. taj dan. zajedno s kilogramima saga i bivšeg narkosa. Taj je počeo trubiti kao lud. Albertino se popeo na haubu i počeo vući sag prema sebi. šupčino!!" viknuo mu je Albertino.

Nije ni primijetio da je već neko vrijeme crna alfa 33 twin spark zalijepljena za njega kao muha za govno. Na neki lijepi topli otok. Na Mauricijus. Luđački je skrenuo udesno i zaletio se na pješački otok. U obliku suze. Svi će reći da je taj kretenski frik odlučio preuzeti inicijativu i da je završio u nekom društvu u kojem nije imao Jaguarovu zaštitu. Narančaste. Pronaći će ga. Albertino se okrenuo i odmjerio ih. s rejbanicama. Nitko ga neće uloviti. neobrijani. Što će kupiti za sav taj novac? Za početak. Koliko su mogla vrijediti ta jajašca? Mnogo. praćen alfom. pa naglo ubrzao izigravši ih. Jako mnogo. Ali gdje?" U nekakvom jarku. Bila su dvojica. Albertino se pomaknuo udesno. tupih lica. Ubrzao je. novi auto. Kao papa i njegova papisa. Već ga godinu dana gnjavi s tom kurčevom bundom. Sigurno. Na Kanarske otoke. Onda ju je spazio. Na sigurnom. Sad ću stati!" rekao je Albertino sa smiješkom. Saab? Maserati? Možda ferrari? Onda će Selvaggi kupiti bundu od samurovine. Još je tamo. 270 271 BMW je poletio i stuštio se naprijed udarivši njuškom poput posrnulog . Ali kako se mogao zaustaviti? S lesom u prtljažniku. dok je na krov alfe stavljao plavu sirenu. Nego više od toga. nisu policajci. Nije se odvajala od njega. Na miru. S briljantima.Govorio je naglas: "Što da radim? Moram se riješiti tijela. Želudac mu se stisnuo. to se bolje osjećao. Stavio je na nos par Selvagginih naočala. Jajašca su bila tu. Ta dvojica. 180. Ali to nije bio problem. Sad ga je vjetar prikovao za sjedalo i oči su mu suzile. u jeftinim kožnim jaknama. Kamo? Na Maldive. S magnumom 44 kratke cijevi u hlačama i s toliko robe da bi mogao predozirati kompletnu publiku na Woodstocku. "Zaustavite se! Stanite sa strane!" viknuo mu je onaj sa suvozačkog mjesta. Poslije ih može prodati. razdjeljkom na desnoj strani. Onda putovanje. "Okeeeeeeeeej okeeeeeeeeeej. Koji kurac hoće? Prišli su mu s boka. Što je više razmišljao o tome što bi mogao napraviti sa svim tim novcem. Pogledao je u retrovizor. Onda je usporio skoro do zaustavljanja. Albertino je zavukao ruku u jaknu. Na nekom skrivenom mjestu. Bili su to smrdljivi specijalci.

Samo je načinio beskorisne brazde sa strane. Jaruge. Goli kao crvi. Bezuspješno se pokušao oduprijeti rukama i nogama. "Zar niste čuli za neuhvatljivog vozača?!" vikao je tim šupcima. Iz pištolja su ispaljivali hice upozorenja. Vrištao je i vozio tog monstruma bez kontrole koji je udarao lijevo-desno između ograde i pješačkog otoka. Pozdravio ih je i skrenuo. Rijetke zrake svjetla prodirale su kroz lišće oblikujući sunčane mrlje na površini vode i na mehaničkim olupinama. kurvanjskom podrtinom. bez fasade. Tu je dolazio jebati. izbijajući na proplanak opasan stablima lovora i hrasta. Zahrđale perilice. Krive. Cesta se sve više sužavala. Otvorio je prtljažnik. potopljene ulice. svom težinom. Proklizavali su na toj ljigavoj kaši. Ovaj put znatno viša. ušao u predgrađe Finocchio. Groblje kućanskih aparata. nego samo baruština. Izvukao ga je. Albertino je psujući uspio ispraviti BMW. zabijajući se jedan u drugi u kaosu krvi i lima. Lokve ustajale vode. 127-ice. Željezni balkoni. nepomičnoj baruštini okruženoj trskom i korovom. Automobili iza njega lančano su se sudarali. Donovi čizama slabo su prijanjali. Dolazio je ovamo s jednom. Zatim samo prljava polja. straga. Ovce. ulicom Borghesiana. Tada tu nije bio otpad. Potezao ga je držeći ga za noge. razvaljeni hladnjaci. Stavili bi deku na zemlju. . Čizme su mu propale u blato. Klizio je na guzici ravno prema baruštini. Vrtovi između kuća. 272 Albertino je zaustavio auto. Završio je na cesti pored priključne. Barem deset godina nije bio na tom mjestu. Cikorija. Završio je sjedećki u blatu. Klizao se. Assuntinom. Mršavi psi mješanci. Albertino je zgrabio smotak i počeo ga vući kroz blato. Onda se cesta ponovno proširila. Prošao je kroz Torre Gaia. Prešišao ih je. Ograde od živice i bodljikave žice. Neprirodnu tišinu prekidalo je samo živžikanje vrabaca. Albertino je vrištao. Proplanak se spuštao u sve strmiji obronak. Skrenuo je na blatnjavu cestu koja se spuštala medu koprive i grmlje. Nepremostiva. Ko-basičetina je pala na njega. Plastični prozori. Specijalci su ga još slijedili. Krenuo je niz padinu. Blatobran je odletio uz prskanje iskri. koji je završavao u tamnoj. Bio je tada još dječarac. Niske sive kuće. izvirivali su iz vode poput ostataka napuštenih galija. Debelom. s iskrivljenim i zahrđalim tanjurićima koji su izvirivali s krovova poput zgrčenih staračkih prstiju. I smeće. Polako je napredovao kroz meko blato. Izašao je. strojevi za pranje posuda iz sedamdesetih godina i štednjaci.bizona. nepovezane. Presavijeni smotak. Jednom su se ljeti tu čak i okupali. Pucketanje grana na vratima automobila. samo što je sada između njih bila razdjelnica.

Nastupiti kao veliki glumac. Ta jajašca su gotov novac. Svi su se okretali za njim. Jajašca?! Zavukao je ruku pod jaknu. Bijel. rekao si je u hodu. Ugurao ga u divovski hladnjak Indesit koji je virio iz kaljuže. Sad se još samo mora suočiti s jebenim Jaguarom. Naravno. napravio je veliko sranje time što je ubio dijete cvijeća. Traže li baš njega? Koga su drugog mogli tražiti? Mora da je izazvao paniku na pristupnoj cesti. Usisalo ga je do koljena i stalo. čudni zvukovi. Nahuškali su na njega cijelo krdo policijskih automobila. Ludnica od sirena. Zamišljen se zaputio kući. Psi su režali iza zelenih vrata. Samo medu zidovima njegove kuće može nestati ova mora i vratiti mu se mir. Razmotao se otkrivajući jezivi sadržaj. iza gomile drva. Okrugle i tamne. Bez blatobrana. ha? Govnaru!" zarežao je na njega Alber-tino. Ovako ne može dalje. Lako je reći. Onda je protrnuo. Samo se ne smije prepustiti panici. I mora razmisliti. Ušao je u slijepu uličicu između trokatnica. ustao je i zgrabio sag. Na kraju će čak i zaraditi. Auto je bio registriran na nju. Na licu mu je bio neki čudan. Počeo je drhtati kao prut. 273 I Tog jutra ništa mu nije išlo od ruke. Zatvorio ga je i popeo se četveronoške do auta. Mokar kao čep. Izbijen vjetrobran. Ostavio je auto u nekoj garaži. Zgrabio je leš. to su se jače oko njega čuli jezivi. Udarao je rukama i bijesno prskao oko sebe. Prokletim. Leš. Još su tamo. Prijavit će krađu Selvagginog BMW-a. Ali što je dalje odmicao. Na licu skorena krv i blato. "Jesi li sretan. Podigao je glavu. Pravi pravcati veliki koncert. Ulubljena vrata. Svega par kilometara. Tko zna koliko je mrtvih u onoj nesreći. To što sad vozi nije automobil nego karnevalska kola. Odjednom ga je obuzeo strah.Kotrljao se licem prema naprijed i završio u sirotinjskom živom blatu. Što mu se dogodilo? Zašto je tako reagirao? Ali uvijek se nađe neki izlaz iz nevolje. Blatnjav. Osuđenim na propast. Keš. Razrogačene oči. Osjetio se izgubljenim. koji je rubin još više isticao. Razvaljene glave. Albertino je u onoj katastrofi od BMW-a odlučno vozio doma. isceren izraz. gotovo zadovoljan. . Nije bila daleko. Mora se riješiti auta. Baš ništa. Zašto baš ja? Mokar od glave do pete.

Albertinu je sad bilo hladno. gdje je radio na selidbama i zarađivao milju i pol mjesečno. piletinom. Mozak mu je ključao. Izdajica onoga koji ga je izvukao s ceste. Riskirati život. Neee". Išla je prema njemu. Koji zajebi Albertino se zaustavio. obložen poput mauzoleja crnim kamenom. Opet oni. Nije trčao. ugledao crnu alfu 33. sve do kraja ulice. gljivama. Išao je dalje zadržavajući dah. poput onih s pršutom i sirom. kad je ispred sebe ugledao izlaz. To je on. Svijet sendviča. Ulovit će ga. Ali Jaguar nije dopuštao pogreške. ali osjetio je da mu noge klecaju. Ni za kurac. Onda je u daljini. Možda bih mu trebao reći. Albertino nije bio spreman pokušati. Došli su ga istjerati iz jazbine. Mukotrpno.Taj bi ti jednim pogledom prodro u najmračnije zakutke srca. Cesta je postajala šira i zabrane parkiranja lišavale su ga zaklona. Obećao je samome sebi da više neće raditi pizdarije.. Klošar.. Staklena vrata. Prihvatio bi život nižih bića. Albertino se spremao da potrči. Zgrade su se nastavljale jedna na drugu bez prekida. Ponekad je loše volje. A morao je zaraditi to povjerenje. na početku ceste. A možda i ne bi. Ostalo je još malo do kuće. bez novca i perspektive. Svijet sendviča bio je mali bar. iz posranog života. Apsolutno ništa. Sve mu ispričati. Jako loše. Trokutasta zrcala prekidala su to crnilo. Albertino je cijenio svog šefa. samo da spasi guzicu. neki put za bijeg. Nastavio je hodati brže. uglavnom. Nisu ga lijepo gledali. Pogledao je oko sebe tražeći sporedne ceste. Najklasičniji sendviči. U kurac. Šćućurio se iza parkiranih kola. Hlače su mu se ukrutile i stezale ga. Bio je sav mokar i blatnjav. To je bila jedna od osobina koje su ga činile iznimnim. Imao je šesto čulo za govnare. I ništa više. uličice. Svjetleće reklame obasjavale su milijune sendviča poredanih u stupove iza staklenog pulta. "U kurac. Minsko polje. Možda bi mu oprostio. drznike i izdajice. A ova koju je napravio Albertino bila je velika kao kuća. 274 275 Izdajice poput njega. Uvukao se unutra. Opet specijalci. Postao je njegov čovjek od povjerenja već prije četiri godine. Već su tri policijska automobila prošla pored njega. bili su . U kurac. promrmljao je slomljen onime što vidi. velikim šefom organiziranog kriminala. da izvuče pištolj i zapuca.

Kurac u guzici. "Što je?" rekao je poskočivši na stolici. Deset tisuća lampica odjednom upalilo mu se u glavi. uprtog kroz staklena vrata. panceta). Imamo malindi. da. Zrcalo. Raskrinkan kao lopov i izdajnik i smaknut rukom jednog od Jaguarovih ljudi u zatvorskoj ćeliji. I Albertino je sjeo. Što hoće napraviti? Izvanredni skup? Miting? Što? Momčić se vratio s tanjurom u ruci. sendviči!" Albertino ga nije slušao. pečenica." Zbunjeni konobar uputio se prema šanku. janjetina. 278 "Banane! Imate li banane?" upitao je bubuljičavog. papaja i avokado. seljački (integralni kruh. Sam od sebe. Ukočenog pogleda. Naš tropski sendvič. pokazujući razjapljenih usta. bubuljičav i nosat. Tri zidara u prašnjavim trenirkama sjedili su za okruglim stolićem. To nije bar za klošare koji umiru od gladi. rikula. sir feta. Mora odmah sakriti robu. neizreciv strah.. Potpuno. avangardnijima. Čist. Sad su se dva karabinjer ska automobila zaustavila točno ispred bara. celer.. ali nije bio loš." rekao je bubuljičavi.okruženi onima gastronomski odvažnijima. "U redu. izvolite?" Neki glas prekinuo je film o krvi i smrti koji se vrtio u Albertinovoj glavi. Bačenim u krletku. kobasice). daj mi šest komada. proljetni (mrkva. Otvorio je vrata. Neki glas. banana. "Pa ne. masline). Albertino je i dalje gledao van. kobasica.. kao u zeca. 276 277 Nekoliko gostiju sjedilo je za šankom. Zatvorio se unutra. Mladi konobar. Zahod je bio malen.. Albertino je oprezno prošao lokalom. Na njemu su bili sendviči. Minijaturni .. možda sam Bog. Odmah ću ih pojesti. "Hoćete naručiti?!" "Što ima za jelo?" "Pa. kao da su jedan divovski sendvič.. Ustvari. Jedan je bio na radij skoj vezi. pogledavši ga prvi put u oči. Karabinjeri su razgovarali kroz spuštene prozore. Banane ne. Muda u ustima. gledao ga je s gađenjem.. Naprimjer. "Da. Ustao je i upitao: "Gdje je zahod?" "Ona vrata. Osjetio se izgubljenim. zapravo sedam. Još jedan automobil zaustavio se uz ostale. Albertina je obuzeo nov." "Za van?" "Ne. Crna alfa 33 prošla je već dvaput. Na ulicu. Albertino ih je zgrabio sve zajedno. kopački (krumpiri. na ustima mu se pojavio osmijeh." I to je moglo proći. Dovoljno je da ovi udu i pretresu ga. Doživio je iznenadno prosv-jetljenje. Integralni kruh.. Crne pločice. pokazao mu je put." "Što?!" "Malindi.

Primaknuo ga je nosu. Već je odavno pojeo sendviče. Je li sve u redu?" "Da!" "Sigurno?" Glas mu je bio nesiguran i ispitivački. "Da! Ne davi me!" "Oprostite. Albertino je ušao u svoju ulicu. Potom je iz jakne Avion Game izvukao vrećicu. Nije bilo ni tako maleno.. Zašto je friku trebala cijela noć? Je li opasno ovako ih trpati u sebe? Nije želio znati. Nastavio je tako nebrojeno puta. Ma kakav Ganges. Albertino je nesigurno upitao: "Tko je?" "Konobar. Loptica.. tri jajašca odjednom. Koliko ih je! Zagrizao je prvi sendvič. "Odvratno!" prokleo je stisnutih zuba i onda ga oklijevajući stavio u usta. Nije htio misliti na to. Osjećao se teškim. Ustao je i bučno podrignuo.. 279 Užasan. Tko zna koji kurac taj ospičavi misli da on radi unutra. Antonellove su mu riječi čudno odzvanjale u glavi: "Sjedeći uz Ganges. A i Albertino je u tom trenutku bio svakakav. Nadu-tu i tvrdu kao senegalski bubanj. mračno i puno sanduka piva i Coca-Cole. Gore nego nakon goleme večere na Silvestrovo. Sladak.. Konačno je." 280 Albertino si je sad u usta ubacivao dva. Izašao je teturajući. U tom zahodu Svijeta sendviča. stavio u usta posljednje jajašce. pazeći da se svejedno može povući voda. sa zalogaj em u ustima i pištoljem u ruci. utrpao ih je u sebe barem stotinu. Podigao je ruke prema nebu. Osjetio je kako mu se spušta u želudac i smješta se. Špijunski. Policija! Sjedeći na zahodu. Izvukao je iz vrećice jedno jajašce.. Albertino je spustio dasku na školjci i sjeo na nju. Onda je uzeo magnum i teška ga srca zavukao u kotlić. samo ne gladan. Vratit će se po njega čim bude mogao. Imao je jebenu košarkašku loptu umjesto trbuha.. Opet je podrignuo." Albertino je imao drukčiji ritam. s mukom. Otvorio ju je i pogledao unutra. . u dvadeset minuta. Uzeo je pištolj i odložio ga na umivaonik. s gnušanjem zbog toga što radi. Treba mi cijela noć. a onda se sagnuo do pločnika i poljubio asfalt.. Smrtno teškim.. Kap vode. Prava životinja. Zalogaj.prozor na unutrašnje dvorište. Trbuh mu je bio splet nadraženih živaca. Uhvatio se za slavinu i progutao. Poput loptice za fliper. Netko je odrješito pokucao na vrata.

Jele sa strane. jako tamne oči. Okrenula se i spazila nepomičnog.. Tenisko igralište. Stambene. lavovska griva.. kose pune blata i luđačkog izraza lica. djetinjim glasom: "Smrdljivice. sad se osjećao nasmrt klonulo." "Alby? Što ti se dogodilo. Nešto između savanski plave i kestenjaste.. . Nitko ga nije zaustavio.. vratu. Sydne Rome na ekranu je činila to isto. okrugle sise stisnute u divljem grudnjaku. Duge i vitke noge. Izvaljena pred televizorom. Mramorni pod. Otrčala je hitro do njega.. bio sav mokar. I gore. Selvaggia se ubijala u solariju po cijele dane. Uspio je zajebati tu govnarsku ekipu. i dva". Malena moja. sve u oblinama. osjetio se bolje. Solidno građene. ali iznutra mnogo teži. U čemu je uopće problem? Ubaciš u sebe dvjesto kuglica i nema straha. odgovorio joj je on gotovo lajući od radosti. posvuda. Spokojno je išao svojom ulicom. Već je tri sata bio bez daha. 282 Skočila je. Čim se našao u domaćoj atmosferi. Njezin muž. nije više ništa imao kod sebe. Snažno ju je stisnuo uz sebe.Uspio je. 281 Došao je do trokatnice. Rustikalni kamin od drva i cigle. "Bože moj.. Lopov? Čudovište? Silovatelj? Onda ga je prepoznala. Velika usta. Ušao je. Otvorio je vrata. Veliki prozori. Prešao je put od Svijeta sendviča do kuće izvana lakši.. Što ti se dogodilo?" upitala ga je pokrivši usta rukom. A što i da su ga zaustavili? Međutim. oble i udobne sofe od crvene kože. Velika prostorija. Ušao je u dnevni boravak. Samo što je na sebi imao grozne crvene hlače. Čvrsta i jedra guzica. i radila je na njemu kako bi ga takvim i održala. Otprilike kao Tina Turner. Skinuo je jaknu. Selvaggia je imala čilo. Alby?" mijaukala je. Mišićava. zastrašujućeg čovjeka kako je gleda. Njen Alby.. Selvaggia je u tigrastom bi-kiniju spuštala i podizala bedro u ritmu glazbe. Iz dnevnog boravka dopirala je glazba. mediteransko tijelo. Ali najdojmljivija bila je boja njezine kože. Otvorio je usta i ponovno prodisao. Selvaggia. Bože moj. "Smrdljivice! Smrdljivice moja! Dođi ovamo". Velike. Popeo se na drugi kat. po čelu.. I počeo je ljubiti. govorila je Sydne. I je'n. Nemaš pojma. Čokoladna. i dolje. prćast nos i velike. Pritom je mrmljao. Duga. usnama.. Ravan trbuh. Srebrnina u regalu. Moderne. napunjena silikonom. Selvaggia je kod kuće. poskakujući. i dolje. i zagrlila ga. Nemaš pojma. "I gore. Crvene zavjese i velike. Na zidu dvije slonovske kljove. Taj tip pred njom bio je Alby.

Alberto se svako malo vraćao kući sa syn-goniumom. Stupovi od stabljika pravog bambusa. Deset minuta.. Ja ću ti međuvremenu pripremiti 283 njoke na sorrentinski!" rekla mu je Selvaggia. Kući je donosio novac. Otišao je u zahod da dođe k sebi. Plemkinja je imala sina. tražeći da mu njegova majka zauzvrat preuredi kupaonicu. Najljepši dio kuće. Zlatnog lišća. Ruska grofica u progonstvu. Kao uklete. Led koji mu se bio uvukao u kosti počeo se otapati. Njoke tvoje Smrdljivice. naprezati nad košarom. Nabrzinu se obrisao. apsurdnu priču. Pogledao ga je s ljubavlju. Umivaonik od crnog kamena. otpuhivati. koji je Albertinu bio dužan." "Da više nikada nisi izgovorila tu riječ!" izderao se na nju obuzet titanskim gađenjem. Mišići opuštati. 284 Uspio sam! Uspio je preživjeti. Prozirna. Da stavi u usta samo jedan njok. Ovo pročišćujuće tuširanje bilo je dokaz. Potrošio je cijelo bogatstvo da ga ovako uredi. Albertino se svukao i stao pod tuš. Sad su zidovi bili oblijepljeni plavim tapetama s naslikanim zelenim palmama.. Krećemo s operacijom čišćenja! Na sunce s njima. Namjestila ga je poznata dizajnerica. Pod mlazom tople vode odmah se osjetio bolje. dok ju je stiskao i rukama i nogama. . To je bilo Jaguarovo pokriće. Čučnuo je nad plastičnu košaru. priča bez glave i repa. uništeni BMW. Počeo je tiskati. Ali zato je morao pokazati zube. Albertino je ustuknuo: "Ne! Ne! Molim te! Ne njoke!" "Vidiš da ti nije dobro? Ovo je prvi put otkako te znam da nećeš njoke. On mu je oprostio dugove. "Ljubavi. fikusom i paprati. Zrcala. zar to nije najvažnije? Albertino joj je pričao da pomaže Ignaziu Petroniju u uzgoju ukrasnih biljaka. Vidi kako izgledaš.Albertino joj je ispričao čudnu. zamršenu. I onda kada. Onaj u Svijetu sendviča nije vrijedan spomena. Uglavnom. Vampir i češnjak. Nije htio riskirati da ih izgubi u nužniku. Podijeljena između ravnodušnosti i želje da ne zna. Ovo je njegovo kraljevstvo. Selvaggi bi biljke uvijek uvenule. narkosa. Selvaggia je malo što znala o muževim poslovima. Provjerio je jesu li vrata dobro zatvorena. Od posebne vrste pleksiglasa.. previjati se. istog bi trena umro. Ništa. jedan jedini mali njok s kojeg cure rajčica i mozzarella. otiđi se odmah istuširati.. Ali vrijedilo je. Četvrt sata. Bit će da si se prehladio. kuglice. Sad je spreman. Pun pogodak. Bio je rasturen. Izostavio je frikovu smrt. vjerovala je u ono što joj je on govorio. I doista.

samo me pusti da se odmorim.Ma ni jedno malo. Pošto-poto mora israti tu moru koja mu je začepila želudac. Počeo se smijati. Ali Albertino tog dana uopće nije htio surađivati. I disanje se mijenja. Pravi trening.. Izmučen se bacio na krevet. Ha ha haa!!" zadovoljno se cerekao. Purgativ. Nadutog trbuha. Odlučila je upotrijebiti posljednje oružje. Smrdljivice. 285 "Onako. Leda su ga boljela i noge su ga boljele. nakon što je navukla prozirnu. Pročeprkao je po njoj i našao to što traži. Možda će i Alby htjeti malo. Smrdljivica je ustala i. Hladnjak Indesit koji se otvara. Kose poput zaleđenih šparoga. gurala mu glavu medu sisetine.. Zvonjava telefona izvukla ga je iz te strahote. "Alby. Otvorio je ladicu s lijekovima.. "Pobrinut ću se ja za tebe. Oni sendviči malindi. Selvaggia je gola ušla u sobu. Mora poduzeti drastičnije mjere." šapnula mu je u uho. Tiha baruština. otišla u kuhinju napraviti sebi frape od banane. Činilo se da se u crijevima ništa ne miče. 286 "Znaš li što će ti se dogoditi ako ti se jedna zmajeva suza otvori u želucu? Ideš ravno stvoritelju na račun. Uspravio se oznojen." .... Tako su to zvali u časopisu. Rubin je blistao." Zbunjena.... Inzistirao je da te probudim. Ono koje bi probudilo i mrtvaca." promrmljao je Albertino. vidio bi neki uznemirujuć prizor.. Selvaggia je u nekom časopisu pročitala da je seks jedna od najboljih vježbi na svijetu. Rukom je pokrivala slušalicu. a iz njega izlazi napola smrznuti Antonello. Čim bi zatvorio oči. Plan? Spavati i pričekati da purgativ počne djelovati. Da pozovemo liječnika?" "Ne. "Kako se osjećaš?" upitala je ispruživši se pored njega. Neki mišići našeg tijela upotrebljavaju se samo tijekom snošaja. kao da su se u želucu pretvorili u superljepilo. Ma kakav beton. Nije uspijevao. kojima se prežderao. molim te. Rekla sam mu da spavaš. seksi haljinu. to se on krepanijim činio. Kud puklo da puklo. majušno govance. Zato je rado nadopunjavala aerobik seksualnim vježbama. Čak su mu se i oči sklopile. "Odmah silazi! Jesi li poludjela! Hoćeš me ubiti!" rekao joj je kao da se probudio iz kome. dirala na pravim mjestima. čak ni ovo? Onda ti je stvarno loše. Što ga je ona više privijala k sebi. Otvorio je oči i pred sobom ugledao Selvaggiu. Popela se na njega. Albertino je za to vrijeme pokušavao zaspati. I počela je trljati o njegov trbuh. Otvorenih usta. "Tko je?" "Roscio je! Želi razgovarati s tobom. Uzeo je dva. U ruci je držala bežični telefon.

"Idem na krizmu Ignaziove kćeri. Sad moram ići." "Uredu. A on je zaboravio. Ljuti se.." "U kurac! Federikina krizma! Reci mu da dolazim. Ne otići tamo bila bi preteška uvreda. Ljubičastu vunenu kravatu. Selvaggia gaje ugledala pred sobom svečano odjevenog. zašto ne odeš u turističku agenciju i izabereš neko putovanje na kakav tropski otočić.. Albertino?" "Kaži. "Kamo ćeš?" upitala gaje preneraženo. Ako ne odem. crne i oker rombove. Poćeo se luđački brzo oblačiti. Jednostavno je odlučio ne misliti na tu drugu brigu. Ne osjećam se baš najbolje." "Šef stalno pita za tebe." 288 Selvaggino se lice ozarilo." "Što je bilo s tobom?" "Vratio sam se kući. Ti odluči. nije pošteno." Dok je govorio. S osmijehom od uha do uha. uzdahnula je: . Jaguar je do tih stvari jako držao. Zaboravio je otići k Jaguaru. Molim vas." "Ne možeš ići! Bolestan si!" "Moram ići. bit će svašta. Jedno po jedno. Albertino je oblačio kaput od crne vune i Versaceov šal. Obećavam ti. Nezamisliva. Bio je spreman. Kako je mogao? Zaboravio je na krizmu proklete Jaguarove kćeri. Je li odlučio umrijeti? Otrčao je u dnevni boravak. Štoviše. Ne baš zaboravio.. Prije ili kasnije svemu će ovome doći kraj.. Nešto između zamjenika šefa i tajnice. Uzeo je svežanj ključeva sa stolića kraj ulaza. Ti nisi njegov sluga!" "Pusti. Smrdljivice." "Dolazim odmah. Košulju na male." "Nazovi ga!" "Ma što nazovi ga. Roscio je bio jedan od Jaguarovih slugana. "Slušaj." "Alby. Htio je da i oni budu dio obitelji. "Halo?!" "Halo. Mokasinke s resicom. ne možeš svaki put kad te nazove trčati k njemu kao rob. Ne zaboravi da je Fede-rikina krizma. 287 To je jako loše. To je potpuno smetnuo s uma. Ja sam kreten! Uzeo je iz ormara plavo odijelo Ralph Lauren." Prekinuo je. "Daj mi ga!" Selvaggia mu je namrgođeno dodala telefon.Stvarnost se sručila Albertinu na glavu gore od onog sna. U tople krajeve. Htio je u važnim trenucima imati uz sebe sve svoje momke.

Ukočila se. On je bio ozbiljan diler. ubije te. Jaguar će ga sigurno pitati kako je prošlo s frikom. Sjedeći na mopedu. A što će mu on odgovoriti? U glavi je odvrtio priču. I nadeš se s druge strane. 290 . ljude. Počneš koristiti to sranje da si sjebeš život. A ako mi se jajašca otvore u trbuhu? Nije rečeno da mogu izdržati i moje probavne sokove. Možda. Ni horsa ni koke. Vjetar mu je šibao lice. na gužvu. Koji prose. Nikada ni crtu. jedan šut. Sva odjednom. Pravi pravcati ispit. Što je to? Sugestija ili djelovanje droge? Što je to? On to sigurno nije mogao znati. crkavaju kao muhe." Poljubio ju je. Možda je plastika oko njih već nagrizena. Ni acid. Ali sad je žalio što nije probao makar jednu crtu. Adamu kažem istinu? Još jedna zastrašujuća misao mučila ga je poput noža zabijenog u meso. Ako počneš. Izlazeći. Propalica. Odglumio ga. Kao da taj dan nikada neće proći. zbunjena. Albertino je vozio po Prenestini. Ništa. 289 Već su prošli kroz Antonellov želudac. Što je dalje odmicao. dobacio joj je: "Uzeo sam ti moped!" I onda je zatvorio vrata. On te stvari nikada u životu nije probao.."Stvarno?! Putovanje?!" "Stvarno. Jaguar neće imati mnogo vremena da ga sasluša. Stvar korektnosti. Ispuštaju heroin u njegov želudac. Oprezan. On je uvijek odbijao. Ispit na kojem riskira život. sve je više uviđao da ne ide na krizmu nego na ispit. Postaneš kao drugi. Zaista čudno. Sastavio je zamišljeni dijalog sa šefom. Jajašca. Mogao bi barem shvatiti je li gotov ili nije. Osjećao se ćudno. Kao svi koji su zastranili. Ti kurčevi sokovi koje imamo u želucu u stanju su rastopiti bilo što. medu narkosima. To ti odsiječe noge. Pritiskala ga je kao snježna lavina. kradu. Možda je već smućen a da ni ne primjećuje? Možda je gotov a da to ne zna. Možda će mu se čak živo jebati za to što Antonello nije došao na sastanak. Vidimo se kasnije. Polako. To je bio njegov posao. Nitko te više ne jebe.. ni extasy. Hoće li povjerovati? Računao je na slavlje. pa zašto ne bi i jajašca? Možda se baš u tom trenutku otvaraju.. umjesto da ga prodaješ. Pada li mu mrak na oči sam od sebe ili zbog tih usranih jaja.. začas si gotov. I on ga je dobro radio. Možda mu se zato u glavi roje sve te gadne misli.

alfe 164. Od hladnoče! Suha usta. Zaljev s brodicama. Djeca koja se igraju koturom. Crvene oči. range roveri. s krčazima vode na glavi. to što mu je u trbuhu nije bilo kakva roba. vidio im lice. Nešto dalje vrt u talijanskom stilu. Sa strane brežuljci prekriveni engleskom tratinom. Žene u velovima. 291 Malo-pomalo. gledao ih je u oči. Morao je sve obaviti kako treba. Udahnuo je i popeo se mramornim stepenicama do ulaznih vrata. Opet je došao do daha. theme. Nakon toga bi ga zatvorili. . A onda? A onda koga briga. Na ispiranje želuca. provjerio u zrcalu kako izgleda. Napadaj panike! Običan napadaj panike. Paunovi. neuništiva su. Ruke na ustima. I Albertino je ostavio svoj kaput. Skakaonica. Albertino je zaustavio moped." Bože moj! Zaustavio se. Jednom je rukom popravio frizuru.« . pelerine i krznene stole bili su nagomilani jedni na druge na ovalnom stolu. Obložena su voskom. Minigolf. I hodao poput starca. I ja bih u ovakvom sjebanom stanju trebao ići razgovarati s usranim Jaguarom? Nema šanse. Prošao je dugačkim hodnikom. Ispod jakni im se naziralo oružje. Pogledao se u retrovizoru. Mora u bolnicu.. Zmajeve suze. Albertino je sad vjerovao u to. Stegnuo je čvor kravate. presavijen. Razmisli. Na liječenje. Želudac mu je bio pun zmajevih suza. Ušao je. ponavljao je poput molitve. Bunde. Ne može. Ljudi u togama. Plastikom. Duboko je udahnuo i ušao ublagovaun. Smiri se. Bijeloj i moćnoj. Od straha! A osim toga.On je poznavao narkose. Onaj frik je dobro znao svoj posao. Kako je ono rekao frik? "To je psihodelična mora. Sad mu je bilo bolje. oslikanim prizorima života u Pompejima prije erupcije. To je tumor na mozgu. Praznina u glavi. Popeo se na moped i krenuo dalje. Dvorišni ulaz od kovanog željeza s mramornim orlovima koji u pandžama drže zmije otrovnice. opustio se. Mali salon za čaj bio je pretvoren u garderobu. Ispred vile poljana od šljunka. Stajao je uz cestu. Jaguar je živio u golemoj dvokatnoj vili. kaputi od devine dlake. Budi miran. Nego sto posto čista. Znoj. U redovima parkirani jaguari. Sa strane su dvojica gorila pušili. Dobro ih je poznavao. Bili su njegov kruh svagdašnji. Sjeo je na haubu automobila. komodi i neoklasicističkoj sofi. Budi miran. Prazan bazen. Ne. Srce mu je počelo mirnije kucati. Pozlaćene svjetiljke obasjavale su mural toplim i zlaćanim svjetlom.

Djeca koju hrane. Vika. Obojene kose. Ignazio Petroni zvan Jaguar. Jaguar. usrani jaguar. zadržavajući dah. 294 . Za njim su sjedili najbliža rodbina i najodaniji ljudi. Albertino ga je sad vidio drugim očima. bila je ispunjena okruglim st < > 1«. Čitave obitelji za stolovima. Kolica s bebama. Plavokosa pjevačica lica zategnutog liftingom. Sretan kao nikad prije. Brbljanje. Mnoštvo ljudi. kad je imao šezdeset godina. Mlohave starice na-kićene draguljima. da. okružen ostalima. Onda se počeo debljati. Neke s vrtoglavim izrezima. već je imao sto trideset.Bila je preuređena za tu prigodu. U odijelu od sivog flanela. Srebrni pribor. Drugi su plesali. Ignaziova hipofiza počela je zatajivati kada mu je bilo dvadeset godina. S četrdeset pet. "Tamo dolje. U ono vrijeme imao je mali. Tjestenina. Srce mu je lupalo kao ludo. Golema dvorana. Prilozi. I zube." "Idem. neke u kratkim haljinama. Neki su pratili ritam plješćući. Neke u dugim. težio je sto šezdeset. dječacima u smokingu i djevojčicama u dugim bijelim haljinama. S osamnaest." Amfiteatar stolica uokolo. "Gdje je?" upitao ga je Albertino bez daha. stajao je jedan veći. Puniti ga masnoćom. čuo je iza leda. Neke još uvijek s bundama na sebi. Albertino se okrenuo. Skupine muškaraca u košuljama i kravatama glasno su se smijale. Sada. Velika usta. Rida kosa gelom zalizana unatrag. Starci skutreni na stolicama. mačji nos. 292 293 Roscio. Albertino je odlučno koračao medu svečano odjevenom djecom. U mladosti. Zlatno-srebrna igla na narančastoj kravati. koji su se utrkivali između stolova. Svi na more. U dnu dvorane. "Tu si! Baš dobro". Sjedio je tamo." Krenuo je probijajući se kroz mnoštvo plesača. I on svečano odjeven. Konobari u tamnocrvenim odorama. Elegantno odjevene žene. Plač. pjevala je obješena na stalak mikrofona: "Svi na more. sva u zlatu. u plavoj haljini od šljokica. ustalio se na sto osamdeset. Predjela. Jela od mesa. ne poštujući oblik. S trideset i pet. I zaglušujuća buka pribora za jelo. Otkopčanog remena. kila više ili manje. Nasred svakog stola buketi crvenih i u/a. ispod dugačkog ulja koje je prikazivalo rimsko selo. Mračne i zle proreze od očiju. Tada je stvarno bio jebeni. Zmija od ljudi plešući je kružila po dvorani. svečano opremljen stol. imao je osamdeset kila. Hipofiza. sa zavjesa ma od < \ > kristalnim lusterima. U jednom je kutu vidio i orkestar. U samom centru. Nije imao više ništa od onog smrtonosnog grabežljivca. Pravilno. Sunčat bijele guze gole. koji je svirao.

. s ulizničkim osmijehom. Koliko hrane. Tri infarkta. "Sjedi kraj mene. Koji kurac si radio kod kuće? Ha?" Jedan od ljudi donio mu je stolicu. gle tko je došao!" Mariarosaria je jela. Poput morža na polarnoj plaži. Bez milosti. I one njegove malene i mračne oči zasjale su.sklad i razmjere. Njegov jadni kostur postao je krhka skela za to more sala i tkiva.. Sjeo je pored njega. Već se i teško kretao. Njegovo tijelo za to nije htjelo ni čuti. okruglim od sala.. od straha da ga ne uguši težina vlastite škembe. Sram te bilo.. mršava žena. Obišao je stol. Bombardirali su ga regulacijskim hormonima kao da je pokusni kunić. Nego. Onda su mu rekli da je nemoguće. Kose podignute u zamršenu frizuru. Nosio je plavo odijelo veliko poput venecijanskog jedra i raskopčanu bijelu košulju iznad potkošulje velike poput plahte za bračni krevet." "Ma ti si ko kremen. "Nije da nisam htio doći. koje su završavale u elektronskom aparatu smještenom na stol. Noću. debelom ženom pored sebe. Te oči. Klimali su glavama. nisam se dobro osjećao. siroto. Nastavljalo se debljati. Bila je sitna. majku mu staru. više nego na plemenitog jaguara nalikovao je na ljenivca. Možda bi odgovaralo samo srce bika. grčevi. Više se kotrljao nego hodao. Aritmije. spavao je u kadi s reguliranom temperaturom.. nisu se više vidjeli zglobovi. Sva naborana. Na rukama i nogama. "Tu sam. Bilo je poput motora fiće u kamionu.. To nije bio problem. pratili svaku Jaguarovu riječ. okrećući onaj slonovski vrat prema supruzi. Ugledao je Albertina. šupljim baritonom. "Jesi li vidio koje slavlje! Gledaj koliko ljudi. Albertino nije mogao a da ne zamisli čudovišni seks koji su to dvoje morali obaviti kako 296 . Ni od kakve mu koristi nisu bile sve one kure kojima se bio podvrgnuo. Proučavale su ga hrpe liječnika. nije bilo krivo." Oni što su sjedili uz njih pozorno su. Sivih mračnih očiju. Tu sam. Iz tijela su mu izlazile prozirne cijevi 295 i raznobojne žice. Htio si je dati presaditi novo srce. Evo me! Evo me!" uspio je slabašnim glasom izustiti Albertino. Operiran je četiri puta. okruglog nosa.. Ništa. Polarnog ljenivca izvaljenog u naslonjaču od crvenog baršuna. Srce mu je postalo neposlušno. U deset godina." rekao je Jaguar i onda. fibrilacije. Bilo koji srčani aparat imao bi poteškoća u takvoj biološkoj strukturi. Sada... A ti nisi htio doći. "Drzniče! Drzniče! Nisi htio doći? Ha?! Reci da nisi htio doći! Dolazi odmah ovamo!" naredio mu je svojim dubokim. Podigao je nešto što je izgledalo kao dvije peraje. jaguarski ostatak. Crkao dabogda... Jaguar je otišao u Ameriku. On bi pronašao donatore... Malog. sjedeći tako za stolom krcatim hranom. dodao: "Mariarosaria. brbljajući s nakićenom. Dvanaest by-passa. Svaki put kad bi je vidio.. Trbuh mu se toliko proširio da ni kada je sjedio nije više mogao vidjeti noge i stopala. Ono. između pečenja i tjestenine.

Osjećao se čudno. Već sedam dana u ovoj se kući ne radi ništa drugo nego samo kuha. jako mi se sviđa vaša tjestenina.' Bogu hvala. Gledaj ovo blago Božje. inače drage volje." Onda je onim kobasicama od prstiju zgrabio tanjur krcat tjesteninom i stavio ga pred njega.. Bljuvalo mu se. Svaki pokret umjetan. Baš sam sretna". neuobičajeno. Osjećao je na sebi Jaguarov pogled. Počeo je žvakati. izmješteno. Htio se vratiti kući.. Sva ga je ta vreva zaglušivala. Polako. Sve što bi rekao. Hoću reći. on i tanjur tjestenine. Zabio je vilicu u tjesteninu.. vrlo polako. "Albertino! Albertino neće jesti!" Mariarosaria je raskolačila one ugasle svjetionike od očiju: "Albertino! Što ti je? Ustručavaš se? Ne sviđa ti se tjestenina koju sam umijesila svojim rukama?" Znojio se. pržene tikvice. Izgledala mu je poput divovskih glista. Sad su bili sami. Morao je. Bilo mu je jako loše. ali sad se baš ne osjećam najbolje. nutkao ga je šef. Vidjevši to.. "Hvala. Pečenje. 297 "Što je? Što je?" odgovorila mu je zabrinuto. Poput marionete. tu sam. Osjetio je kako mu se sadržaj želuca penje uz jednjak. zvučalo mu je lažno. "Sad jedi. Ne ustručavaj se"..bi začeli Federicu." dodao je Albertino uz ljubazan osmijeh. Albertino je klimnuo glavom. Medu njegovim se ljudima šaputalo da šef to radi u termostatskoj kadi. Kao nikada u životu. motao ih je na vilicu. šaptom od kojeg je Albertino sav uzdrhtao kao puding od čokolade." prošaptao je zgađen... Ništa drugo više nije bilo važno.. Činilo mu se da ga svi strogo gledaju.. Taj umak pun ulja! Taj parmezan! Masna panceta.. prisiljene glumiti u farsi u kojoj se ne sjeća svoje uloge. Morao je. namješteno. Ne mogu. "Pa evo. da ništa ne okusi. u daljini. probaj ovu tjesteninu alFamatriciana.. Nije uspijevao biti kao inače." "Onda jedi da ti prođe. Ima i ovčjeg sira sa Sardinije!" prijekorno mu je rekao Jaguar. Albertino je uzdrhtao. Pokušao je zvučati odlučno: "Ne. Konačno! Ignazio je govorio: cGdje je Albertino? Gdje je Albertino? Vidjet ćeš da taj sin poštene majke neće doći. gospodo.. poput kitova. Pobudio bi sumnju. Bilo bi previše čudno. "Albertino. Da ti se želudac okrene. Odjednom se osjetio osamljeno. . Mrtvih i ljigavih glista. rekla mu je krev-eljeći se i potom ga bučno poljubila u obraze. "Kakvo je?" upitao ga je Jaguar s drugog svijeta. Kao revan učenik. Morao je.. "Dobro!" rekao je sa zalogaj činom u ustima i palcem u zraku. Pogledao ju je i onda je stavio u usta. Zamagljene. promatrale su ga pozorne oči. "Kako?! Hoćeš da se Mariarosaria uvrijedi? Ne znaš kako je dobro. Zatim je viknuo: "Mariarosaria! Mariarosaria!" Svi su odjednom utihnuli.. prekrivenih krvlju i mesom.

na bešćutnoj bradi. "Jesi li siguran?" "Da. Albertino joj je čestitao. "Što?" "Sfrikom! Kako je prošlo?" Albertino nije mogao govoriti. znoji se. netko može zaboraviti da mu život visi o kurčevom koncu koji može puknuti?" Jaguaru se sada pušilo iz ušiju. "M koji kurac pričaš? Je li i tebi ispario mozak? Po tebi. da ga spasi. Nije ga bilo.." 299 "Nemoguće! Jučer navečer sam razgovarao s njim. i potom rekao: "Pun mi je kurac tog frika! Želi nas zajebati.. Jaguar kao da se sav napuhao." "Možda. Trinaest godina. kako je prošlo?" upitao gaje Jaguar. Nitko nije primijetio. Ništa... Sigurno i mrzovoljno. Sva ta gungula pred njim nije ga se ticala. Ostane li." "Nemoguće!" "Raspitao sam se uokolo... Guzata. griješi. Čekao sam cijelo jutro pred njegovom kućom. Mora otići. Pokušao sam ga i nazvati. žderu kao svinje. Prasećeg izraza lica. Visoka. umakao ih rukama u posudu za juhu i trpao ih u usta. smiju se punih usta. poput bizona u napadu.. Taj kurvin sin odlučio ju je prodati za svoj račun. Kao da je govorio netko drugi.. Od bijesa. Sva na oca." Glas mu je podrhtavao. ali ništa mu nije izlazilo iz usta. Pokušavao je. Stigla je Federica..298 Nije silazila.. ali to nije bio on. Pronaći neku ispriku. čim se Jaguar okrenuo. Htio je više novca." "Nije ga bilo. Vidio je da je u Jaguarovim očima nestala radost zbog slavlja i da se odjednom sav smrknuo. prebacio tjesteninu u susjedov tanjur. Nitko ga nije vidio. se nije sjetio. rekao daje prelijepa i onda. Činilo mu se da je pred prokletim televizorom. Jaguarova kći. I otići kući. Samo je želio daljinski upravljač da ugasi to jebeno slavlje. Samo naprijed. I prošli put je stvarao probleme. Ne shvaća da se igra vatrom.. na košulji. Ne shvaća da će mi jesti beton za doručak. "Kako?" "Nije ga bilo.. Mrlje od umaka na potkošulji. da! I što ćemo sad?" . Fiziološki nemoguće. "Onda?" "Nije se pojavio. Pitao sam susjede." pokušao je natuknuti Albertino.. Tjestenina mu se zaustavila na ulazu u želudac i ostala tamo. "Pa.. riskira nešto mnogo gore. Bubuljičava. "Onda.. Pocrvenio je. Jaguar je u međuvremenu uzimao komade teletine. On je bio daleko i vidio je sebe kako govori. Gledao je ljude kako govore. nakon što se uvjerio da ih nitko ne čuje. Raširio je male nozdrve. Želi zadržati robu." Albertino je govorio.. Nije ga bilo!" nastojao je Albertino reći sigurno.

" "Vidim.. Vonjao je na puder i znoj. Bilo mu je malo žao zbog Tužnog." uspio je promrmljati Albertino. Jaguar je progutao priču. Valjda sam se prehladio. Osjetio je da mu se nešto pokreće u želucu.. Još nisu bili stigli kolači. Stvarno loše. Otiđi do Tužnog. Dao Federiki još nekoliko komplimenata. Žao mi je otići."Što ćemo sad? Odmah ćemo ga naći.. Purgativ je počeo djelovati. Ova divna zabava." Kako sam to dobro izveo! Kako sam to dobro izveo. Riskirao je da cijelu istinu povrati po stolu." 300 Albertinu je sad bilo loše. kao stijena." "Od sutra ću opet biti u formi. Kao krpa. Naslonio se na stol. Onda ćemo ga naguziti. Rekao sam ti.. Slavlje se nastavlja.. U redu. Lezi i vidjet ćeš da ćeš sutra biti ko ružica. zatvoren u lijes Indesit. Ionako ti je usput. Zgrčena i bolna utroba. Ne znam.. Imamo posla sljedećih dana. Prije nego što skloni guzicu u neku istočnu zemlju. dovoljno je da se malo više napregneš. Popeo se na moped i krenuo. Utažit ćemo mu žeđ pršutom. "Loše mi je." "Oprosti mi. "Miči tu guzicu. Neka te Selvag-gia izliječi. Izgubit će hrpu vremena tražeći onoga koji je već hrana crvima." nasmiješio mu se Albertino. Preživjet ćemo i bez tebe. kad mu ništa nisam rekao. Kao da je sada i šef to primijetio: "Koji ti je kurac?" upitao je odmjeravajući ga. Loše mije!" Vrtjelo mu se u glavi. "Sigurno imaš gripu! Što bi drugo.." "Ne. Reci mu da odmah pronađe onog usranog frika. Jaguar ga je zagrlio i snažno ga privinuo na ona tirano-saurska prsa." "Ne brini se... Kapi znoja na čelu. Stisnuo je zube. Prošao je velikom dvoranom dok je slavlje još bučalo.. Rosciu je objasnio da se ne osjeća dobro i onda mu dao kuvertu s novcem. Ali što ti je?" "Užasno me boli želudac. Jebe mi se! pomislio je . pomislio je opuštenije. 301 "Učini mi uslugu. Da ga natjera da posere one kuglice i da ga sredi". shvatio sam. hajde... Morao je izaći. Sad samo treba posrati plijen. i uzet ćemo mu robu. "Kako to misliš?" "A kako bih jebote mislio?" podsmjehnuo se morski pas. Hladnoća i zrak pomogli su mu da dođe k sebi.. Oči unezvjerene i crvene. Od mučnine se ljuljao poput broda u oluji.. Samo daj... Sigurno me spasio onaj tanjur tjestenine^ pomislio je. Sjećaš se kako je meni bilo prošli tjedan? Groznica. Neću da mi se najbolji čovjek razboli.. drhtanje. Neki virus. Pozdravio je Mariarosariu... Reci joj da ću je ubiti ako ne budeš kao nov.. "Ah. Bio sam tri dana u krevetu i prošlo je. Idi kući. Svega ima u zraku. "Koja gadost!" rekao je sjetivši se pancete. Hajde. Bilo mu je hladno. rekao mu je. Odjednom je problijedio.

punim gasom prema kući. Dobro. slijedio te i.. zlatne naočale. torti sa šlagom i limunom. Ukrašavala je šlagom čokoladnu tortu. izgled. zvan Tužni. tužne osobe. vidim da pocupkuješ. spore kretnje i one oči ravnodušnog starca. Na njemu velike zdjele. S jedne strane dugački pult s policama punim voćnih kolača. Slastičarnica "Lijepi Palermo" bila je specijalizirana za sicilijanske kolače. S bijelim pločicama. Zaustavio se pred slastičarnicom "Lijepi Palermo".. slijepljena na čelu. U središtu veliki čelični stol. S druge strane dva velika hladnjaka s ledenim tortama. Red. "Poljubit ću te kad izađem. Franco je u kuhinji. Sve na njemu. Za pultom je ugledao Lauru. "Zašto vas dvoje nikada ne svratite? Niti da nazovete. Vrlo cijenjen. Baš mi je drago. hajde. orlovski nos. Teško ga je sjebati. davala mu je izgled starog. sitne." Laura Capuozzo bila je Selvaggina rođakinja u drugom koljenu. Zaključao je moped i utrčao unutra. Između dva okrugla oka virio mu je krivi. "Albertino. zapuštena brada neravnomjerno mu je pokrivala lice. ni po koju cijenu. ali učinkovit u rezultatima. Rijetka. ženu Tužnog. Nastavio je juriti. s različitim smjesama. duboki glas.. pomalo grbav." konačno mu je rekla slastičarka. koja se oduvijek samo borila sa životom. kao lud. A zatim i keramički umivaonici. kada to najmanje očekuješ. Bio bi ti za petama kao najgori gad.. bio je nagnut nad protvan u koji je slagao kolačiće spremne za pečenje.. A ti?" zabrzao je Albertino. 302 Ubrzao je. Red tek napravljenih sicilijanskih slatkiša. Strojevi za pravljenje šlaga. Bijeli ogrtač. ne žalimo se. Uskoro će Enrico diplomirati.. ispraznio bi ti u leda čitav šaržer svog uzija. Ali bio je plaćeni ubojica s mudima. Uz jedan zid velike keramičke peći.. poput Albertinove supruge. sladoledima u čaši i pudinzima. Shvatila je da je Albertino jedva sluša. "Eh. Da poskakuje na petama. Kako si?" "Dobro. bila Sicilijanka. Izrazito crna kosa. Mozaik na zidu prikazivao je šarena kola u koja je upregnut magarac. Profesionalac. Mršav i čio. očerupanog gavrana. Franco Capuozzo. Nije gledao u lice." rekao je Albertino otvarajući jedna od bijelih vrata koja su dijelila slastičarnicu od kuhinje.Tužni je plaćen za taj posao. . I ona je. sicilijanskih slatkiša. Visoka nešto više od metar i pol. Albertino se našao u velikoj prostoriji. Na vrhu nosa male.. Oči su mu suzile.. Bila je okrugla. Sirov u metodama. od istog takvog čelika. Sijede kose skupljene mrežicom. davalo mu je izgled slomljene. Bio je to čovjek od šezdesetak godina... Radi se! Selvaggia?" "Kod kuće je. Morate doći na proslavu!" "Računaj na nas!" 303 "Hajde.. Albertino je nastojao ne gledati slatkiše. "Laura! Ciao! Gdje ti je muž?" Žena je podigla pogled i osmjehnula se kad ga je prepoznala. Iz Palerma.

. "Drago mi je. "Koja je najduža rijeka u Italiji?" A on diže jebenu ruku. Nešto što nije za njega. Onda je Albertino ponavljao razred." nastavio je kao da govori samome sebi. "Da. opirući se.. gledajući ponovno u Albertina: "Znaš li da ste ti i Enrico vršnjaci?" Albertino je to dobro znao. Sad taj Enrico ide u Ameriku..Nimalo spektakularno. Rekla mi je tvoja žena. Stavio ih je na stol. znam. Snažno su se zagrlili. Kao golub koji se udvara. Jadnik! Učiteljski dupelizac! Možda ga je jednom čak i istukao.." "Sigurno?" "Sigurno. "Ništa posebno. budžeti..." a onda." dodao je Albertino. 305 "Da. Zašto su ga taj dan svi tjerali da jede? "Uglavnom. hajde." "Hvala!" rekao je na kraju Albertino. Nešto iz ekonomije. Tužni je izvukao iz peći mnoštvo toplih uštipaka prelivenih rastopljenom čokoladom. Sjećao ga se.." "Ali čime se bavi?" "Nisam baš shvatio. hoćeš jedan? Dobri su!" "Ne. Okrenuo je svoju glavu kornjače prema vratima i ugl* dao Albertina.. On nije učio.." Tužni je uzeo stolicu i pružio je Albertinu: "Sjedni malo. Želi nastaviti studij u Americi..." "Onda ću ti ih malo spakirati. Puno je učio.. Poslije ćemo o poslu. Nimalo zabavno.. hvala. "Ljepotane moj!" rekao je glasom u kojem se još osjećalo nešto sicilijanskog i prišao Albertinu. a još manje za tog neznalicu Albertina. Albertino i njegovi prijatelji su ga zajebavali. Zaškiljio je i stisnuti osmijeh pojavio mu sina usnama. nagnut nad protvan kolaca. Nevjerojatan štreber. Godinu dana išli su u isti razred. jedan s diplomom u obitelji. moram ti prenijeti Jaguarovu poruku. umotan u topli šal. Dobar je to momak.. Krao je mopede i igrao biljar. Činilo se da uživa govoriti kako ne razumije ništa od toga čime se njegov sin bavi.» nftofrltflti £ belog okvira. Enrico je išao s njim u školu. Bio je prava kazna Božja.. tako nešto.. Nije mi dobro. prekinuo ga je." "A ja imam velike novosti za tebe! Enrico će diplomirati"." . Jedan od onih koji dižu ruku na svako učiteljičino pitanje." "Što je diplomirao?" "Ekonomiju. izgledao samo k«o «UM< i ništa više. baš čudno! Nisam te vidio sto godina. Što ima?" nastavio je Tužni zadovoljno.. 304 Sada je tu.. "Znam. "Albertino." Albertino je nevoljko sjeo. "Baš mi je drago. Odnesi ih Selvaggi. uspio je. "Upravo sam mislio na tebe. Nešto za genijalce." Tužni se šepirio od sreće.

"A ti? Što ti namjeravaš?" "Kako to misliš?" "Kakvi su ti planovi za budućnost?" 306 Koji kurac ga to pita? Izgledao mu je kao svećenik iz njegove župe. Jedan od onih koji te pitaju koji je smisao postojanja, a da ne trepnu. "A što ja znam... Normalni. Ono što radim svaki dan." Nije znao što bi mu rekao. Nije uspijevao vidjeti budućnost drukčiju od sadašnjosti. Kojiput mu se činilo da će cijeli život biti Jaguarov potrčko. Drugi put vidio bi sebe kao bossa, nasljednika. Ponekad, pak, daleko od mafijaškog života. Katkad je razmišljao o tome. Možda takav život nije za njega. Onda je shvatio što doista želi. Jednostavno: "Putovanje. Da, želim otići na neko lijepo putovanje. Ja i Selvaggia. Sami. Raditi malo ono što mi puhne... Ali ne na tjedan dana. Više. Što ja znam... dva, tri mjeseca. Ja i ona na nekom karipskom otoku. Na toplom. Rekli su mi da se na nekim otocima možeš zabiti u kolibu kao domorodac. Ležiš ispružen na plaži. Loviš ribu, sunčaš se, što ja znam..." sanjario je Albertino. Da, to uopće ne bi bilo loše. Tužni je nabrao kutove usana u osmijeh i onda tiho rekao: "Sredi ga! Moraš ga srediti!" "Koga?" Albertino je znao koga. Koga ako ne njega. "Jaguara! Moraš ga srediti. Ne odmah. Polako. Tako da nitko ne primijeti. Dan za danom. Ne ističi se. Pritaji se medu drugima. Sidi. Neka se drugi uspinju. Nemoj biti odlikaš." "A zašto?" 307 "Zato što te taj siše iznutra. On je jebeni parazit. Drži te za vrat svojim nevidljivim pandžama. Stisne kad poželi. A ako ne može bez tebe, ako mu služiš, ako si jedan od šupaka, onda te nikada više neće pustiti da odeš. Znaš li? Znaš li to?" Albertino je potvrdno klimnuo glavom. Dobro je to znao. Ali to je bilo ono što je do danas oduvijek želio. Biti svom šefu nezamjenjiv. To je donosilo i mnogo dobrih stvari. Koje Albertinu uopće nisu bile mrske. Novac. Moć. Poštovanje na ulici. Tužni je nastavio: "Umoran sam od čišćenja Jaguarovih govana. Želim raditi ovdje, peći kolače sa svojom ženom, slastičarnica radi dobro, ali taj jebeni gad me prikliještio. Ne mogu pobjeći. Ako odem, ubit će me netko od njegovih. Možda će to zatražiti od tebe. A što ćeš ti? Nećeš me ubiti? Kako možeš? Jesi li shvatio kako mi je? Moram nastaviti ubijati sve dok on to hoće. Dok ne dođe netko mladi i zajebaniji i napuni mi trbuh olovom. Hoćeš da ti nešto kažem?" "Što?" "Bojim se. Nisam više hladnokrvan kao nekad. Ne ide mi. Užasno se mučim. Postao sam kao oni trkači kojima pukne i odjednom vide trkalište drugim očima. A znaš li što mi je taj kurvin sin rekao neki dan? Čuo sam da ti sin ide u Ameriku. Mogao bi tamo odraditi koji poslić za nas. Ništa opasno. Kontaktirati neke ljude. Razumiješ? Taj gad hoće uvaliti i mog

sina. Govno smrdljivo. Rekao sam mu da je Enrico izabrao drugi put. Da ga pusti na miru. Da je on drukčiji. Ništa mi nije odgovorio. Samo me pogledao." 308 Albertina je bolio želudac. Morao je srati. Odmah. A tu nije mogao. Morao je kući. Osjećao je kako se riječi Tužnoga vrte u njemu poput divovskog vadičepa. Srećom, zazvonio je telefon. Tužni je ustao i pošao odgovoriti. Šćućurio se na stolici pored telefona. "Halo! Slastičarnica 'Lijepi Palermo'", rekao je službenim glasom. "Da... daaa..." Albertino je to iskoristio da ustane. Zakopčavao je kaput, kad se sjetio da nije došao zato da sluša Tužnog kako jadi-kuje, pa je otpuhujući ponovno sjeo. Morao mu je prenijeti nalog. "Da... Shvatio sam... Da, tu je. Dobro. Dobro. Sad ću ti ga dati", zaključio je Tužni. Dodao je telefon Albertinu. "Tko je?" "On!" Albertino samo što nije pao u nesvijest. Automatski je zgrabio slušalicu. "Ja sam, Jaguar. Slušaj, znaš li što rade rogonje? Ha? Je li znaš što rogonje rade?!" Nije govorio u slušalicu, rikao je. Što hoće? Što mu sad znači to pitanje? "Nanovo razmisle. A ja sam jedan rogonja. Rogatiji sam od losa. Kad si otišao, zagrizao sam jedan milanski kotlet. Znaš da sam ja lud za kotletima. A znaš i kako ih Maria-rosaria zna napraviti. S malo masti, hrskave. Pa hoćeš da ti nešto kažem? Nisam ga mogao progutati. Nešto mi je pokvarilo tek. Nisam uspijevao shvatiti što. Onda mi se odjednom razbistrilo. Bio si to ti. Zbog tebe nisam više 309 bio gladan. Zbog tvog lica. Tvog načina. Reci mi nešto, zašto si me htio zajebati?" Albertinova je glava bila prazna. Potpun mrak. Slušalica u rukama bila mu je teška poput granita. Grlo kao da mu je bilo začepljeno pjenušavom gumom. Što da mu kaže? "...Htio si me zajebati? Mene? Koji sam te volio više nego sina?" urlao je Jaguar. Albertino je htio nešto reći, ali riječi su mu umirale na nepcu kao lososi na izvoru. "Htio si me zajebati? Htio si zadržati robu. Pokrasti onoga koji te nahranio. Koji ti je dao dostojanstvo." "Ne... Ne... Nije istina." "Mislio si da je lako? Ali za te stvari treba imati muda velika kao košarkaške lopte. A ti ih nemaš." "Pusti me da kažem..." "Šuti." "Nisam ja kriv. Bila je nesreća. Nisam te htio zajebati. Kunem ti se Bogom... Neka mi Bog..." "Daj mi Tužnog." "Ne, čekaj. Napravio sam sranje, ali nisam te htio zajebati... Frik me pokušao ubiti."

"Ne želim te više slušati. Daj mi Tužnog." "Ne, molim te. Pusti me da objasnim..." "Daj mi ga!" naposljetku je vrisnuo Jaguar. Albertino se okrenuo i vidio Tužnog iza sebe. Držao je svoj uzi uperen u njega. "Želi razgovarati s tobom..." rekao je dok su mu riječi zamirale u grlu. Mehanički je dodao slušalicu ubojici. 310 Osjetio je kako mu noge klonu, glava mu je bila teška. "Halo..." rekao je Tužni i odmah potom: "Dogovoreno..." Albertino se zagledao u ubojičine oči. U njima je vidio svu tugu, sjetu i žaljenje svijeta. Taj mu nadimak nikada nije pristajao tako dobro kao u tom trenutku. Albertino se probudio iz te čudne opčinjenosti u koju je bio utonuo. Naglo je zavukao ruku iza leda. Ali znao je da je to bio makinalan pokret, potaknut nagonom za preživljavanje, a ne razumom. Tu nije bilo njegovog magnuma 44. Bio je na dnu kotlića, u šugavom zahodu jednog prigradskog lokala. Led. Vrućina. Ubojica je opalio. S telefonom u ruci. Četiri puta. Hici su se zabili u Albertinov trbuh. Jedan u želudac, dva u crijeva i jedan, najsmrtonosniji, u jetru. Albertino se na trenutak zaljuljao, kao da je neodlučan da li da padne naprijed ili natrag. Zateturao je na drvenim nogama i onda se srušio postrance, na policu s kolačima, i srušio je glavom. Tužni se nagnuo nad njega i približio slušalicu njegovom kremom i krvlju uprljanom uhu. "Zašto si me zajebao? Zašto? Zašto..." Albertino više nije čuo. Ništa. 311 Nije ćak ni osjećao bol. Možda tek, prvi put toga dana, nov osjećaj slobode. Mir. Ležao je na podu i gledao police pune slastica. Njihove boje. Zelenu marcipana. Bijelu šećerne glazure. Crvenu ušećerenih trešanja. Bile su prelijepe. Začudile su ga vlastite misli. Male. Uvijek je mislio da onaj koji umire ima na umu velike misli. Velike kao život koji napušta. Međutim, on je umirao s tim glupim slasticama u glavi. Njemu se čak nisu ni sviđale. Prekrila ga je neka sjena. Polako je okrenuo glavu. Okus krvi u ustima. Tužni ga je promatrao. Albertino mu se nasmiješio. Nije više imao tijelo. Bio je u nekom tekućem, nepostojanom i vrućem moru. U nekakvoj dugi sačinjenoj od kolača, sladoleda i krema. Mora da je od onih jebenih loptica. Sad su se sigurno otvorile. Nema sumnje. Vidio je Tužnog kako uzijem nišani u njega. Ali nije ga bilo briga. Zatvorio je oči i na trenutak su on i Selvaggia bili na nekom tropskom otoku.

a vjerujem da se nitko od vas nije ni trudio upoznati takvog tipa. pljuvao je i sav bi se zacrvenio. PAPIR I ŽELJEZO 312 PAPIR Čudno je bilo to jutro.. Treba obaviti jedan šugav posao.. Michelozzi te traži. Otišao sam do Noschesija i Ferrija koji su.. pobrinut ću se da to debelo požališ. Zbogom prvoj vožnji. Coluzza.. 316 Pili su kavu i raspravljali o Laziu.. kao i obično. Da skratimo. Činjenica je da sam na posao došao u uobičajeno vrijeme. Dao mi je znak da sjednem. ne uzrujavajte se. Coluzza. dolazimo i donosimo oganj i mač u vaš stan. Michelozzi. dvije su previše. "Znaš da mi ne smiješ spremati tjesteninu sa začinima... a kad je bio loše volje urlao je dok ne bi promukao. Htio sam preispitati koliko su lagani makaroni s gljivama i kobasicama. 315 "I što hoće?" "A što ja znam. o klupskim dugovima i derbiju. Zajebao me. Neka mi napravi nešto laganije. Danas moraš pomoći Nos-chesiju i Ferriju. ali pitao sam samo: "Stoje?" "Slušaj me dobro.. Ja poslije moram razgovarati s ljudima. Ako vam se kuća napuni buhama. podvornicom. ako otkrijem da si se izvukao. možda samo zato što sam spavao u sranju od kreveta. tog jutra došao sam na posao sjebaniji nego inače. koje vam se već poput crnih živih čarapa penju uz noge. ustajalog neba koje je ležalo nad gradom. Jedna riječ je malo. Našao sam Michelozzija u njegovom uredu i upitao ga što treba. Zbogom Tombi. Filipinka u nju stavi previše češnjaka. Možda zbog onog sivog. "Ej. što ja znam. Uvijek je gubio. Sjeo sam i zapalio cigaretu. U to vrijeme bio sam zaposlen u Sanitarnoj jedinici drugog okruga i po čitav dan nisam ništa radio. makarone s gljivama i kobasice. bit će obavljeno. ugledao sam Franca. bili utaboreni u zalogajnici "Biser Rima". Posla je bilo.. ne preostaje vam drugo nego pozvati nas. Htio sam ostati kod kuće. Coluzza." Konačno je spustio slušalicu. ali uvijek sam nalazio načina da se izvučem. Tomba je vozio slalom u 11:30 i izračunao sam da bih se mogao vratiti oko 11 i pripremiti se kako spada. Mirno je sjedio u naslonjaču i razgovarao telefonom sa ženom." Izašao sam psujući. za one koji to ne znaju. Ne brinite. Radio sam u odjelu dezinfekcije i deratizacije. Gle..Glava mu je eksplodirala. jebeno je naporan. da odem radi nekih nepostojećih intervencija. Čim sam ušao. Tada mi je bio nadređeni... Svako jutro ista priča. Ako vam tavan vrvi miševima i ako vam iz zahoda izlaze štakori veliki poput štenaca." "Šefe. . kako sjedi u portirnici i karta s Carmelom." Otpuhnuo sam i pozvao lift. Kunem ti se. vratara." rekao je portir ne podižući pogled s karata. Ne znam. Pravi bič Božji.

U to vrijeme često smo izlazili. Bogu hvala. Hoćete li nam objasniti što se događa?" "Pa. smeća. jer kad to riješimo možda još stignem pogledati Tombu. ali nitko nije odgovorio. Sirota grofica Serpieri. želite znati kako se zovem? Delfina. i ubacili se u prometni kaos. vjerujem . Bogu hvala. Pokušali smo je natjerati da prestane s tim. portirka je potrčala prema nama. Pokušala sam kucati. nemojte nam pripovijedati sve zgode i nezgode grofičinog života.. svi se ljute na mene. Natovarili smo se opremom: boce DDT-a na ramenima. Čim nas je ugledala. Uzimala je sve i odnosila kući. Nakon pola sata iskrcali smo se pred jednom od onih zgradurina iz pedesetih godina." Noschesi je bio moj prijatelj. Kilogrami novina. on je primio poziv. Ferri." "U redu. "Gospodo?" "Što sad gospodo. ruksaci. Prijeđimo na stvar. dopire zvjerski smrad. pa što se to danas tako važno radi kad se Michelozzi morao gnjaviti da mi to osobno kaže?" Ferri je već deset godina radio u odjelu deratizacije i svi su ga pomalo smatrali šefom.. Žena je poludjela prije deset godina kad su joj u jednoj tragičnoj željezničkoj nesreći -sigurno se sjećate sudara vlakova u Viterbu '83? odjednom poginuli muž. 317 Stara je bila prilično popunjena. karakterističnih za tu četvrt. kao uostalom većina portirki. "Zvali su iz jedne zgrade na Monte Sacro. plinske maske navučene na glavu poput šešira. Kažu da iz jednog stana. na nogama je imala srebrnaste čizme za snijeg. nadutog trbuha. 318 Tako nam je odgovorila policija. dugačke sijede kose. Ali odmah. kružila je ulicama s kolicima iz supermarketa i prebirala po kontejnerima za smeće." Sjeli smo u moćno vozilo koje nam je okrug stavio na raspolaganje. golemih ruku i okruglog. grof Gianfranco Serpieri. nogu koje su izgledale kao dvije iskrivljene grane. Išli zajedno igrati biljar u San Lorenzo i kladiti se u Capannelle. Hajdemo. Ušli smo u vežu. Unutra ima i hrpu mačaka. Stanari se žale. ali stan je njezin i unutra može raditi što god hoće.. Nisam to više mogla podnijeti. koji mu je izobličavao sve jakne i padao mu na hlače. Počela je donositi smeće u stan. Onda ju je obuzela manija. Jadnica je nakon te nesreće poludjela. svaki put kad se u ovoj zgradi nešto dogodi. Više se ne može izdržati. konačno ste stigli. Pukla je. da. u redu. Na nosu je imao dva dna boce. Bio je suhonjav. Što se događa?" "U redu. Ljudi su podivljali. Kao da sam ja Bog Otac!" Ta je žena bila pravi uragan. Ferri ju je svojom uobičajenom hladnokrvnošću odmah zaustavio. u kojem živi neka klošarica." "Gospodo Delfina. kći od dvadeset osam godina i mlad. koji se širi stubištem i ulazi u stanove. Ah.. "Noschesi zna. bacači plamena pod rukom. "Ah. ali nije bilo pomoći. Poput brata. Viđali smo je stalno prljavu i zapuštenu." "Dobro. U rasklimanu pandu boje smeđeg rastopljenog govna."Ej. Na trećem katu zgrade C živi jedna koja nije pri sebi. A već sedam dana iz njezinog stana dopire užasan smrad. Ljute se na mene. zbog kojih su mu oči izgledale kao vrh pribadače.

" To je bilo stanje stvari. Kad smo došli na treći kat. Ušli smo u vrsti. Odmah smo ih navukli. mračan i visok hodnik. otvorite! Otvorite." Ferri je šutio. Noschesi se sagnuo i po hodniku povratio kapučino. zavojite i mračne. požutjele i skorene od vremena i prašine. Zvali smo je: "Grofice Serpieri! Grofice Serpieri. Gomile. Sva trojica pritisnuli smo polugu i. s bacačem plamena. slatkast i neugodan zadah. . Smrad raspadanja. Noschesi se bunio da je to problem karabinjera. Morate otići vidjeti. Novine koje je stara tko zna koliko dugo skupljala.. kolač i sendvič s gljivama iz "Bisera Rima". Odmah sam osjetio jak napadaj klaustrofobije. Brda papira. najobičnija vrata stana u najnormalnijoj. i što smo se više penjali. Nakon još jednog pritiska. Bezimena. Krenuli smo. da su kojim slučajem ti stupovi novina pali na nas. u zraku se sve više osjećao neki kužan. pokazala vrata. ponavljao je poput pokvarene ploče: "Koji odvratan smrad. trulog mesa. pokopali bi nas. Po sredini je starica ostavila uzak rov za prolaz. Portirki smo dali znak da se udalji. Hrpe. Gadna priča. rekao je Ferri. s rukom na ustima. stara krmača mora da se dobro zaključala.. Prije nego što je odapela. Stepenice su bile strme. Preplavio nas je val mrtvačkog zadaha. "Stavite maske". dodaj mi polugu". bile su naslagane jedne na druge u stupove koji su sezali do stropa. Ispred nas se otvarao dugačak. vjerojatno bila salon.daje stara odapela u stanu. 320 Napredovali smo tako u polumraku. osamljena i zapuštena zgrada C uzdizala se u dnu dvorišta punog djece koja su jurila na biciklima i igrala se. molimo vas. Noschesi. brava se odvojila od okvira. snaga reda. koji je štipao za grlo i od kojeg se vrtjelo u glavi. zadržavajući dah. ja i Ferri naprijed s bocama na leđima. Hoćete li vi to objasniti Miche-lozziju?" Mračna. Tijesan prolaz koji je vijugao između stupova. Pozvonili smo. Gospođa Delfina pokazala nam je put. Noschesiju je bilo loše. Noschesi iza. Prava stijena. Kupovi. jedan iza drugoga. malo-pomalo. mislio sam da ću umrijeti. Izbili smo u veliku sobu koja je. Ferri je rekao samo: "Hajde." Ništa. u neka bolja vremena. I nije bio u krivu. Ništa. običnoj zgradi. Ništa. Činilo se da se ta prokleta vrata ne žele otvoriti. koji odvratan smrad. rekao sam otpuhujući. 319 Pokucali smo. konačno je uz prasak popustila. nemojte se žaliti. Portirka nam je. I čudno je to da mi se već nekoliko mjeseci događaju samo gadarije. "Razvalimo vrata.

"Dajte. Smeće. ako tu pustiš plamen. "Coluzza. unatoč masci. Napravit ćeš lomaču koja će se vidjeti i s Pariolija". Tamo sam osjetio kako mi se želudac luđački okreće." 321 Ferri me izvukao iz obamrlosti u koju sam zapao." Prošli smo kroz to more mrtvih mačaka i ušli u kuhinju. 322 Luđakinja je razvukla konopce s kraja na kraj kuhinje i na njih je objesila. hajdemo odavde". S onih obješenih slijevala se masna bezbojna tekućina. rekao je Ferri. Zidovi su bili prekriveni masnoćom. sve to oblikovalo je gust. apsurdna toplina. I mislim da je u tom trenutku i Ferri osjećao isto. kako ga žderu žohari. pokvarena hrana. prljavoj radoznalosti. Gospu mu. Ono što sam vidio nije mi bilo dovoljno. idemo je potražiti. "Želim vidjeti gdje je. "Smiri se. sve je gotovo. Tamo sam osjetio kako mi se doručak nezaustavljivo penje uz grlo. koja je sporo kapala po podu. zaključio sam. klizav i mastan pod. ostaci tko zna kada pripremljenih ručkova. Tko zna gdje je ta prljavka odapela? Tko je uopće mogao preživjeti u tom paklu.Sad je postala odlagalište otpada. Uvijek sereš. Stotine oderanih i raspadnutih mačaka. bio strahovit. na čudan način. gnjile mrcine. "Ja ću sve ovo zapaliti! Treba sve spaliti!" panično je viknuo Noschesi. Sav se pretvorio u snop napetih živaca. ljigava crijeva. Idemo odavde. Pridržavala se nekog reda pri prostiranju tog neuobičajenog rublja. Noschesi. Tako me i tada radoznalost kopkala i nagovarala da potražim staricu. u tom crijevu mrtvaca punom izmeta? Prešli smo salon i ušli u drugu prostoriju. poput rublja. zrake sunca ispaljene kao projektorom kroz žaluzine zatvorene nad tom mačjom apokalipsom i smrad koji je. Nekim bolesnim mirom. hajdemo odavde. da odustanem. Ista priča. koja me u nekim životnim prigodama natjerala da nastavim. stišće i rasteže uz mahnito probadanje. nekim novim mirom. smeđe drobove i grimizne unutrašnje organe tih jadnih životinja. Krasan namještaj! Svaka čast! Gdje je grofica? Idemo joj izraziti naše poštovanje". Ali htio sam vidjeti kako je završila ta jadnica. ili nečim sličnim. Pločice su bile premazane usirenom . da us-trajem iako mi je sve oko mene govorilo da prestanem. Okanimo se ovoga. Ta je soba nekako čudno djelovala. Tek tamo mi je doista pozlilo. urlao je Noschesi. Na podu i obješeni na veliki kristalni luster vidjeli su se leševi. Coluzza. "Gdje je grofica?" upitao sam. Izađimo iz ovog pakla". Razderane vreće za smeće iz kojih su ispadale trule kore. što čekamo?" Noschesi me cmizdreći vukao za ruku. Polumrak. Htio sam vidjeti leš te sirote žene. "Da. gomila prljavštine. Radi se o morbidnoj. istrunuli ostaci mačaka." "Jebi se. "Stan nije loš. Prava klaonica. rekao sam dolazeći k sebi. Oslobodio sam se i upitao Ferrija: "Hoćemo li je potražiti?" "Da. Ta me je neprirodna tišina opčinjavala. Koji kurac radite? Krenimo. ispunjavali su me. organski otpad. Usred svega toga neometano su kružili debeli žohari.

noge. riječi. Ustala je i poput poludjele furije počela trčati po sobi. Načinio sam još jedan korak i ona je skočila. Samo crna rupa. i poslije sam shvatio da je to bilo od sveg onog olova. kao mačke kada se tjeraju. rečenica. pomalo žućkasta. Sunce je prosijavalo toplinu kroz prozorske kapke. Nisam slušao. Ferri ju je pokušao zaustaviti. Odatle smo prošli kroz druge sobe. uvodnika. Ruke. Drhtala je. Pitao sam se imaju li te rečenice smisla ili su samo slučajno tako raspoređene." dodao je Noschesi. kao kada se želi uhvatiti divlju životinju poludjelu od straha. nekoga iz ludnice. 323 Bila je gola. Ušli smo u mračan hodnik. raščupanu kosu. "To je posljednja soba.. Sitnim koracima. brojke. b. Soba je bila velika. nastojeći ne činiti nagle pokrete." "Coluzza. c. reklama. Prljava. Koža joj je bila hrapava. Imala je nešto poput tetovaža. ali uzalud. imala je sijedu. Budite mirni. Kada je bila puna rijetke. Neka čudna bjelina. Skvrčena nasred tog golemog bračnog kreveta prepunog novinskog papira. Približio sam se. Golem krevet u središtu sobe. Ona je bila tamo. "Da. Kroz njih je dopirao zračak svjetla. Iskliznula mu je iz ruku. krpa. Teško je disala. zagrliti. Htio sam je bolje vidjeti. I Noschesi ju je pokušao . zagrade. Unutra je". izvući je iz te more. šćućurena. Tu smo da vam pomognemo." Došao sam na par metara od nje. skačući po krevetu i bacajući smeće u zrak. Poput vjeverice. rekao je Ferri pokazujući mi vrata. Spavaća soba. Pozovimo nekoga". Vrati se. rimskih kronika pokrivali su svaki centimetar njezinog tijela. i jela je. bjelina novinskog papira. Nešto poput oštrog mijaukanja. Tijelo joj je bilo neprirodno bijelo. Trulež. Opet novine. točke. trulog voća. "Budite mirni. možda samo dotaknuti je. vrisnuo sam. smeđe kaše. Gledala nas je zečjim očima i jela je. Novine. Milijuni slova. 324 I starica je vrištala. Otvorio sam vrata.. "Smirite se. iz koje su virili mumificirani mačji udovi. Ne znam što sam htio. Bojala se. Ne bojte se. U dnu su se nalazila odškrinuta vrata. Bila je živa! Bila je tu pred nama. Samo naše disanje zatvoreno u maskama. od sve one tinte koju je progutala jedući tako dugo tiskani papir. psujući sebi u bradu. dlanove. Novine. "Zaustavite je". Približio sam se polako. U kupaonici više nije bilo zahodske školjke. Brzo se povukla na kraj kreveta. Noschesi je išao iza nas. Smeće. A uz to i smeće. Ništa se nije čulo. Nesigurno smo se približili.krvlju. Trgala je rukama komadiće papira i stavljala ih u usta. rekao je Ferri iza mojih leđa. s knedlom predugo potiskivanog straha u grlu. sve su prekrivali a.

325 Vidio sam samo sjenku kako proviruje iza hladnjaka. Onda se dogodilo još jednom. zavijao je Ferri na podu. koji ju je cijelu obavio.zgrabiti. Što ti je? Što ti je?" rekao sam ne shvaćajući. Ferri je vrisnuo. Noschesi je ručicu bacača plamena spustio do kraja i sručio se na staricu golemim plamenim jezikom. Sad ćemo vidjeti. Neeeeeeee. "Smirite se. Ubola me. Nestala je uz šuštanje u hodniku. Krenuo sam za njim u salon. Ne. Ustao je. Noschesi. Razderala mi je bedro. Bila je brza. "Ferriiiiii. da su mu hlače natopljene. nije gorjela tako da joj se pržilo meso. "Ja ću je ubiti. "Okej. a red je došao na Nos-chesija. "Što ti je?" upitao sam Ferrija dižući ga s poda. pokušali smo. govorio je Ferri kroz suze. Kriste!" povikao sam. Psovao je. Primio sam ga za nogu i osjetio da je ljepljiva. od te kućne klaonice. Ponovno smo ušli u hodnik. Noschesi je pojačao plamen. Smirite se". vrisnuo je još jače. Jeste li zadovoljni? Sad idemo. Drhtao je poput djeteta. Veliki mu se rez poput usta otvarao na jakni i džemperu." rekao je Noschesi i spustio ručicu bacača plamena. Srušio se na pod. u onu mračnu utrobu. Zvuk u tami. "Nestala je". Vrištao je i uspaničeni Noschesi. ali bilo je prekasno. "Čekaj." Počeli smo ga vući. Nisam mogao razmišljati. Ferri je u međuvremenu vrištao kao da ga kolju. no bez uspjeha. U kuhinji smo se probijali kroz mačje leševe. I gledao je kako gori. U jednoj ruci držala je britvu. "Čekaj. Grabila je mačje crkotine i bacala ih na Noschesija. 326 Nije gorjela uz pucketanje kože. Izgledala je zastrašujuće. Ništa nisam mogao. rekao je Ferri. Krv. Bio sam umoran od tog zadaha. u kurac. rekao sam. Njezina novinska koža natopila se krvlju oblikujući goleme crvene mrlje. Totalno me sredila. Ispod njega već je sve bilo preplavljeno crvenim. Pokušao sam u tisućama džepova svoje jakne pronaći upaljač.. Čekaj. od istetovirane starice. na koljena. "Ona drolja me ranila. gorjela je poput papira: pretvorila se u golemi pla- . Jednom je rukom stiskao nadlakticu druge. "Ubij tu kurvu! Coluzza". Iz otvora je izašao plavi plamičak. Očajnički je vrisnuo. rekao sam nastojeći ih primiriti. Koji kurac si mi napravila?!" "Ubij je. Noschesi je uz jauk pao na pod. prolijeće i nestaje." Noschesi više nije mogao. Ništa. Starica je završila u jednom kutu. "Jebena droljo. Prekasno. Isuse! Ne radi pizdarije". Ustuknuo sam.. Ubij je".

Žene divovskih grudi. Voda teče niz moje tijelo. skupa sa mnom.men. Vinula se u zrak. Stižem trubeći na Prati. dupliciranje DNK. Drkačine koje ispaljujem izgubile su strogost stvarnosti kako bi postale apstraktne i nadahnute složenim. Ulica Cola di Rienzo. Onda se zapalio cijeli stan. Tuširam se. pocrnjela. Ne bih htio da mi sperma završi u zahodu. Hladno je. Najprije gledam kasetu. Sav taj seks vrti mi se po glavi i smućuje me kao jato bučnih gavranova. Poluku-gle nadute silikonom. međutim. a to. Sjedam u svoju fiat cromu i kružim. Gasim TV. Stigli su vatrogasci i izvukli nas. Danas. Neodlučan hodam kućom. nemoj prestati. daaaaaa. koji obavljam svakodnevno prije nego izdrkam. Gasim sva svjetla. Silazim na ulicu. sad već kao pepeo. Film služi samo kao predjelo. Žene s hipertrofijom prsne žlijezde. pokazuju mi svoje pregoleme atribute kao u najklasič-nijem porniću. Bila je samo novine koje gore. Izlazim u umrtvljeni i bezvoljni promet duž Muro Torto. curi u sjajnim prugama. Odlučan samo da zadovoljim mutne želje koje mi se kreću lubanjom kao divlje zvijeri poludjele u kavezu. Smotala se. trebam nešto konkretnije. Lopte mesa. vrtložeći se u plamen od kojeg je izgarala. Gasim video. Tuširaju se. Meso. Dosta. još. Te kasete me iscrpljuju i uništavaju. Uzimam svežanj novčanica. razmnožavanje. AAAHHH. Lungotevere. Topovske eja-kulacije. umrijet ću. 328 329 . Htio bih umrijeti u nečemu što trese nogama. Dobro i zlo. onda drkam. Prijapska spolovila. Stari frustrirani majmun i ništa drugo. svršavam. umjesto da me smiri. žene koje me ljube. Bog. Znoj. život. Htio bih osjetiti drugo tijelo kako se komeša pod mojim. 327 T ŽELJEZO Daaaaaaaaaa. pretvorila u prah. tamnih i užasno nabreklih. Kružim kao lud kroz podvožnjake koji buše podzemlje Rima. Ponovno me obuzima želja za seksom. Htio bih svršiti u nešto drugo umjesto u svoju ruku. Oblačim se. diraju. Sada je to samo uvodni ritual. još me više uzbuđuje. metafizičkim principima. Erekcije. smrt.

naprotiv." "Hoćemo li se zabaviti?" kaže mi zatim. Mogu postati opasan ako krene nagore. Transvestit. Tu su i jebeni voajeri. Nastavljam. Skrećem desno i škripeći gumama stižem u Olimpijsko selo. goli. Visoke potpetice. a istodobno se smiju. kažem ja. vječnim suparnikom. pljuju. ljute. kaže on. Ima goleme ruke koje mora da su u neka druga vremena radile nešto drugo. spuštaju prozorčić. "Lijepa večer". prestrašeniji od mene. Bunde. Izbila je tučnjava među transvestitima. Derem ga. uništavam ga ubrzanjem od 128 konja. ta jebena želja da vodim ljubav. 330 "Kakva lijepa večer". Ogroman je. Ulazim. neodlučan što ću." "Ti si lopov. visoki. drski. pregovara. iza deset tisuća drugih automobila. u povorci." "A tko si ti?" "Margot. Margot!" smijem se. Devet je navečer i prodaja mesa već je započela. Utrkujem se s metalik golfom GTI. "Kako se zoveš. na veliki parking sa stablima." "Ciao. Smiju se. u povorci.Hvala Bogu. mekane plave kose. Brazilci stoje uz rub ceste. Svaki put ista priča. prekrasna stvorenja. Policajci ih nastoje razdvojiti. Gledam. Čudna. "Koliko?" "Za tebe malo!" v "Koliko?" "Sedamdeset ustima. osamljeni muškarci. Uvijek završe svađom. ostatak sto. tamnokosi ljepotane?" "Mario. Jedna bezočno pokazuje dvije predivne kugle koje joj nadimaju prsni koš. Odlazim. . Gleda me kao da je u meni pronašao sve što mu treba. zbijeni. Snopovi plavog svjetla u mraku. Traži se. razvaljujem ga. U autima. udaraju se torbicama. Gaćice sa šljokicama. puštaju ih da se iskale. urlaju mladi junci i napaljuju se gu-rkajući se laktovima i smijući se do suza. Tu je i policijska patrola. U drugima. Stereo do daske. uvlači glavu kroz prozor mog auta. Bijesne kuje. isplaču. vraća mi se u mjeri u kojoj kap još nije prelila čašu. "Ali ja ću te izluditi od užitka. Znate samo gledati. uopće se ne boje hladnoće. Mario. naguravaju i urlaju. gadovi." Ostajem tako. Zatim ulazim u Olimpijsku i tu šibam preko sto pedeset na sat. pita. nesposobni da kupe ono što im treba.

Ima čizme od crne kože. Kosa joj je kratka. "Pa. Visoka je i mršava." Pomalo razvlači riječi. Što hoću? Hoću mladu bijelu djevojku. zatim mi se približava bezvoljnim koracima. Ne bih htio na kraju prodrmati kosti ni s transvestitom niti s crnkinjom. Ružne su. Pogledava uokolo. "Koliko malo?" "Koliko ti misliš da bi moglo koštati jebanje sa mnom?" Naslonila se na prozor. ali iskusnu. Tamo ću moći dovesti auto do visokih brzina. Žvače žvakaću. mršti čelo računajući u glavi i zatim kaže: "Pristajem. nezadovoljen. loše odjevene u svojim ofucanim dronjcima. Bit će da ima dvadesetak godina.160. udi. Škripa guma na asfaltu. neodlučna je. Izazovnu i sramežljivu. Probijam se dalje. Mislim da ću se otići iskaliti na cesti Rim . namazane tamnoljubičastim ružem.140. Djeluje nervozno. Dovezem se do nje. Nazirem vrške bradavica.L'Aquila. Iz radija trešti posljednji hit Donatelle Rettore. neumjereni. kao da nešto provjerava. 120. crna. Ima krasne sisice ispod rastezljive majice purpurne boje. Spuštam prozor. Onda ću se zaustaviti u fast foodu i tamo ću pojesti sendvič. Odmah me zaludila. Udaljavam se. 331 Ne vidim nijednu koja bi mi se svidjela. ali istodobno i umorno. Brazilci barem znaju biti izazovni. "Ne znam". Ne želim se vratiti kući ovakav. Za mene vrijedi sva tri soma. Gade mi se. Malen nos. "Sto pedeset je tvoja cifra. Posebno noću." Malo razmišlja. spazim drolju na suprotnom rubu ceste. Palim auto i polazim. Udi. Ulazeći na obilaznicu." Zatekla me. Nosi crnu minicu i tamnocrvene čarape. Što takva pička radi na dvanaestom kilometru Casili-ne? Polukružno okretanje." Sjeda. Idem još malo naprijed. Puštam auto da ode na široke ceste predgrađa. Usne su joj pune.Prelazim glavnu ulicu zagušenu prometom i ulazim u labirint uličica gdje se nalaze crnačke drolje. "Malo. Visoku i nisku. . Nevjestu. ne znam. Ruke su joj u džepu traper jakne. Da uđem?" "Naravno. Podiže pogled prema nebu. Koliko tražiš?" kažem stišavajući glazbu. "Nevjerojatna si.

Nastavljam cesturinom punom rupa i blatnih lokvi. koji sam posao sklopio. Uključujem alarm. Slušamo novu pjesmu Laure Pausini. Ne širi ih. . Vozi tom cestom. nakon tristo metara ima jedna cesta koja skreće desno. Kamo idemo?" "Produži ravno."Lijepa kola!" "Hvala. Heavy metal. Izlazimo. "Hoćemo li stati?" pitam nakon nekog vremena." "Kod tebe doma?!" Jebote. pločica i aluminijskih prozora. Pukotine. Uzimam radio. konačno". Krov od cigle. šesto metara preko golog polja i parkiram pred starom trošnom kućom. "Gledaj. pošljunčana odmorišta gdje bismo mogli parkirati. "Što je to?" "Sepultura!" "Prekrasno sirovi. "Skoro smo stigli". Prljam auto i strahujem za amortizere. Grad se razrjeduje. Skrećem desno. Slabo svjetlo na gornjem katu. a kad tamo. Ubacuje je u autoradio. Prepušta mjesto jadnim i zapuštenim 332 333 poljima. kaže mi i uzima natrag kasetu. Dva kata. "Neće mi ukrasti auto?" pitam gledajući uokolo. Otpada žbuka. "Ne brini se. "Mogu li promijeniti glazbu?" pita me." "Kamo me vodiš?" "K sebi doma. onu sa San Rema. Hard rock. doista. čini se da ne primjećuje. gubi. "Evo nas. Jako. umoran od vožnje. Prelazimo još petsto. 334 Prolazimo pored nekoliko kućeraka i napuštenog nogometnog igrališta. i dalje sa žvakaćom medu zubima. Promet nije gust. kaže mi gledajući naprijed." Idemo tako naprijed još neko vrijeme. nategnut ću je pod krovom. velikim halama tvornica zahodskih školjki. Vidim sa strane lijepa. na krevetu." Stavljam joj ruku medu bedra." Slijedim je. Iz džepa jakne vadi kasetu. Mislio sam da ćemo to napraviti u autu.

Na sredini čipkani milje i na njemu lonac sa suhim cvijećem. Svlači minicu. Uzbuđen sam usprkos hladnoći. Ponovno otvaram oči. . "Skini se!" kaže mi. Vadi ključeve." Penje se uza stepenice koje vode na kat. Pada na mene. Televizor. Kurac mi je bolan. suho i mrtvo. "Sviđa ti se. još uvijek u najlonu. Okrugli stol. Ništa. Tražim joj pičku. konačno. Skidam cipele. Strašna i prodorna bol u uhu. Kauči i fotelje. ne zato što mi ona ostavlja takav dojam. Gleda me zblenuto. Zatim. Guram joj par prstiju unutra." "Okay. na kauču. evo je. a ja sam nad njom. Podižem joj ruke. otvara bravu na željeznim vratima. Podižem joj majicu. Ne vidim radijatore. Ulazimo. Napaljuje me. Zidovi su okrečeni. ha? Želiš ga?" kažem u sebi. nego više zato što me uzbuđuje govoriti takve stvari. Grlim je. Ne vraća se. Povlačim je na kauč. Gaćice. Spuštam joj gaće. Ostajem u gaćama i košulji. Skida jaknu. Dnevni boravak. 336 Skidam si gaće i uzimam golemi kurac u ruku. Vatra. Skidam jaknu. Pali neonsko svjetlo. "Ajaaaaaaaaaaa!" vrištim. Uljane slike s tužnim klaunovima.Ima zaista prekrasnu guzu. I dalje žvače svoju žvakaću. 335 "Malo je hladno!" "Idem gore upaliti grijanje/' "Hoćemo li to napraviti ovdje?" "Da. Čarape. Ona propada u plastiku kauča.

Prasećeg nosa. Djevojka sjedi i nastavlja mirno žvakati svoju usranu žvakaću. Zamrljane vapnom. ti!" 337 "Plaćam.. U ruci drži dugi nazubljeni nož za kruh. Sijede kose. htio sam voditi ljubav. Kunem se." "Dobro. "Ti!" "Ja?!" "Da. Znam to. Nosi prljavu potkošulju. Tako to uvijek rade. Postavili su je da ne prljaju. Osjećam kako mi rub đona odvaljuje komade desni. nemoj ga ozlijediti". "Onda?" 338 "Htio sam.. htio sam. Sad će me rasporiti kao krmka.. Plaćam. govnaru?" "Ništa. "Što si htio od moje kćeri. tatice. Izobličene i poderane sive flanelske hlače.Netko me uhvatio za uho i zavrće ga kao mokru krpu. Tip koji me cipelari je glomazan. "Ehhh. Zvjerskog osmijeha iz kojeg proviruju razbijene nadgrobne ploče nalik na zube.. Udarac nogom podiže mi usnu. Vrištim.. pokušavajući se pridignuti. Sad ustani. Ledene pločice. kaže djevojka dok si navlaci gaćice. Tata i kći zajedno. Odakle je on ispao? Što hoće od mene? "Što to radiš?" pita me. Odvlači me golog s kauča i tresnem na pod. Bojim se.. Upravo to sam htio ćuti od tebe. Platio bih sve. Osjećam u ustima neugodan okus krvi i suza. Strašno mi je zlo. Užasno se bojim. a ne mogu ne gledati onu jebenu noži-nu koju drži u ruci. "Što to radiš?" grub glas iza mojih leđa. "Tko. Gleda me iz daljine kao gospa milosrdnica. Pokušavam ustati. Udarcem nogom vraća me na pod. hoćeš odgovoriti?" Šutira me nogom u prsni koš. ja?" odgovaram. U kurac. pusti ga. Počinjem plakati. Volovskih očiju. "Što si htio s njom?" Zašto mi stalno postavlja to pitanje? Jasno je svima što sam htio. baš sve. Za-motat će okrvavljene ostatke moje anatomije u ovu jebenu prozirnu plastiku koja prekriva njihove fotelje. kunem se." "Daj. sranje." ." "Kako ništa? Zašto si bio iznad nje kao životinja?" Ne znam koji kurac da mu odgovorim. onda.

ispružen na podu. pastuše!" kaže smijući se kroz trule zube. Neee. "Daj. Crni svijet bez svjetla. Težak i nespretan pad niz betonske stube. "Ne budi nepristojan. Opet me cipelari. Penjem se uz jednu. podiže mi usnu i nježno gleda unutra. Hoću da se seksaš. "Kamo me vodiš? Kamo me vodiš?!" Vuče me na kraj sobe. Vrata se zatvaraju. Pokušavam se pokrenuti. nego s njezinom sestrom Pierom. Otvara ih. Hoću da se pariš. 340 "Otvorite. kaže mi pomirljivo." Ponovno me hvata za užareno i natečeno uho i vuče me. Podiže me s poda. Udaram leđima. Vitla me u zraku i gura do vrata. Udaram glavom. "Ne brini se. dvije. ali ne uspijevam. Neee. "Nije loša i jako je željna. Ostajem neko vrijeme tako. Ne zanima me tvoja imovina. Iin]eeeeeeeeee. Pridižem se. Opirem se. Upirem nogama. sve niže. leteći kroz mrak. "Pokaži mi. Bježim na sve četiri. Iza vrata mrak. Neeeee". Pustite me van. Držim se za bar moleći za milost. svidjet će ti se". tri stepenice. prema vratima. Rušim se dolje. udi. Posjedne me na kauć pored svoje kćeri. Otvorite. "Kakva je Piera?" pitam očajan." "Što hoćeš od mene? Lovu? Auto?" cmizdrim.Podiže me. Klang. ali ne pomaže." Otac mi se približava. Neee. Malo ljudske milosti. ali on je jači. Ali ne s Priscillom. Došlo je njezino vrijeme za razmnožavanje." 339 Bacam se na pod. iza bara. Vrata su zaključana izvana. Baca me. Neeee. pred neka vrata. Gotovo ljubazno. Piera te čeka. Proći će. Vidjet ćeš. Govnari." . Trese koljenima u ritmu glazbe. "Neee. koja je u međuvremenu izvukla iz jedne ladice walkman i ispružila se sa slušalicama na glavi. "Neeee. urlam. Hoću da nastaviš raditi ono što si radio s Priscillom. Grabi me za kosu. i osjećam samo kako mi tijelo vrišti od bola. Crvene iskre i gljive ljubičastog svjetla pale mi se u dnu zjenica. Počinjem lupati šakama po vratima. ništa od toga. Dođi. iza stola blagovaonice. jadnica. kao zgaženi pauk.

Jednostavno je. Mario Recchi. Prelijepa djevojka." "Pridite.. Pokrivam si ćunu kako znam i umijem.. Ne otvaraju. Gledate Domenica In. Došli ste radi onoga?" "Radi čega?" "Da mi napravite dijete. Oći kao dva planinska jezera. kao od nečeg trulog ili užeglog. Zatim odlučujem sići. Imam na sebi samo košulju. Hladno mi je. "Molim vas. Sigurno.. Slabo svjetlo. "Vidite. Čuje se glas Mare Venier. ali sam bez hlača. Ne otvaraju.. ali otvorite. Noćni ormarić. otvorite.. Smilujte se. ja imam jedan problem. Osim toga. "Zovem se Mario. Televizor je upaljen.. . Plava kosa. vidim krevet i televizor.. Ja sam. dok ona sklapa oči.. molim vas. ženski glas. Oprostite. Visoke jagodice. Zrak je vlažan. Velike mekane usne. "Drago mi je. Fantastična je. Ne bih vam htio smetati. molim vas. Moj otac mi je rekao da će potražiti nekoga.. ispod niskog svoda.. Netko je ispružen na krevetu i gleda...." "Nema problema. Zaboga! Ostajem zaslijepljen metalnim bljeskovima. Ona ostaje nepomična pod pokrivačem." "Nemojte se sramiti. Prćast nos. "Oprostite.. molim vas." 341 Prilazim pipajući rukama." kažem nastojeći privući pozornost. Mikročip." ponavljam sve tiše i tiše.Ne otvaraju.... Opet lupam šakama.. Jeste li sigurni? Ne bih htjela da se poslije kajete. Na podu je samo zemlja. "Tko je? Pridite". Vaš otac me zamolio. Jeste li to vi?" "Sigurno." "Došao bih. Ostajem tako jako dugo. koji je prekriva do vrata. Gleda Domenica In. Veliki zupčanici od kromvanadija. skupljena navrh glave. ja to nikada nisam radila. Osjećajte se kao kod kuće. Kako je draga! Podižem pokrivač s nje. Umjesto ruku i nogu ima metalne proteze.. Uzmite moj auto.. "Drago mije... Piera Nardi. Stvarno. Tako vam Boga." Kažem sve to nastojeći ispasti važan. To je slabo osvijetljen podrum. Na samom dnu. samo se opustite. Osjeća se čudan smrad.. otvorite. Dugačke šipke ugljikovih vlakana. Odvratan smrad smrti." Pružam joj ruku.." Približavam se i ljubim je.

. Ona je slasna djevica.. "Jako." Vadim cigarete iz džepa košulje.. "Oprosti. Kao kolica.. "Naravno. Možemo biti sretni.. Ovi. U jednom trenutku osjetila sam nešto čudno. Jednom. Sad uopće ne izlazim odavde. ukočena kao lutka. Ja sam lud za vašom kćeri Pie-rom. Pokrivam je svojom košuljom.. Kako to da si tako jako željela dijete?" 343 "Stalno sam sama." Objašnjavam joj kako se uvlači dim i kako se izbacuje kroz nos. Ide naprijed sigurnim korakom i penje se uza stube. Kao rovokopač. Kao dizalica. ozbiljno. šum servo volana. Ja sam ostala između i. a ja tebi?" "Jako... "Oprostite. Jako mi se sviđaš." "To je normalno. Piera pruža svoju mehaničku ruku i trga ga s mene. Uzimam je.." kažem joj. "Je li ti se svidjelo?" pitam je zadovoljan. "Naprijed! Razvali ta vrata." Govnar ustaje i nasrće na mene da me zadavi. Tek si je upoznao. oba su auta skrenula... Piera.. 342 "ovi su s porschea. Hrđam li?" "Nee." "Slušaj. Ali nikad nisam pušila. govoreći: "Kako se u kurac usuđuješ." Ljubimo se...Terminator. Znaš kako je. Ja se omatam plahtom. Lijepo je vidjeti je kako stišće cigaretu svojim čeličnim pandžama. malo stvorenje koje ću podizati i voljeti. Ispruženi jedno uz drugo gledamo Domenica In. Srećom. gospodine. ugradio sam ih na svoju cromu. zujanje kugličnih ležajeva. Ubit ću te!" Ne mogu govoriti.. Kiborg. kako?" "Kad sam imala deset godina voljela sam prelaziti iz jednog auta u drugi za vrijeme vožnje. Dok to radimo. otiđi sa mnom odavde. Izvrsni su. Brzo uči. Piera me stišće u metalni zagrljaj.. Šalu na stranu.. "Onda idemo. čujem buku zupčanika. jedan desno a drugi lijevo. udovolji mojoj znatiželji. Moj otac i sestra dolaze rijetko." govorim pokazujući joj amortizere koje ima umjesto nožnih listova. ulazeći u dvije paralelne ulice. ne mogu ništa. Jedu špagete s umakom. Ja sam iza nje." Piera se svojim protezama naslanja na vrata i s lakoćom ih razvaljuje.. Baca ga na . Htio bih je oženiti. Činimo to u svim pozama. imam prijedlog. kažem ja. "Hoćeš jednu?" "Naravno. Odlučila sam da želim dijete. "Ali ovo je sve njemačka tehnologija.." Piera ustaje. Ali. Piera. Srame me se. To je ono glavno.. disati.. U boravku otac i kći sjede za stolom.. Penjem se na nju. dok sam to pokušavala. Kao zubarska stolica. prijeđimo na posao". Gledam TV.

Ali ja i Mario se volimo. Raimonda Gaetani. Prije svega. "Idemo. cijeli Iterfilm: Laurentina Guidotti. Ovom prilikom to činim. SADRŽAJ POSLJEDNJA NOVA GODINA ČOVJEČANSTVA POŠTOVANJE SANJAM TE. "Oprosti. Alberto Piccinini. Želio bih naposljetku zahvaliti svima koji su svojim riječima krotili moju neukrotivu narav i spriječili me da dođem do samoubilačkih razina depresije ili do napoleonskih manija veličine. 344 "To je tata napravio. Piera počinje zvoniti. stišćući joj čeličnu ruku. Svijet nas čeka". Ugradio mi je alarm!" kaže plačući. Zatim uzimam daljinski i ušutkam ga.kauč. No. svojoj sestri. Mihanovičeva 28." Sestra se nije ni pomaknula. Carlo Guglielmi. Esa De Simone. tata. Potom Andrea Cane. Nastavlja jesti špagete kao da se ništa ne događa. ŽAC 345 ZAHVALE Želio bih se zahvaliti nekim osobama. kažem na kraju.. i ostalima koji su sa mnom dijelili stan. Francesco Martinotti i Fulvio Ottaviano. tek što smo izašli. moj otac i moja majka. S UŽASOM ZOOLOG BLATO (Život i smrt na Prenestini) PAPIR I ŽELJEZO Papir Željezo 151 163 217 251 315 328 Niccold Ammaniti BLATO Nakladnik AGM. a to su Luisa Brancaccio. Luisi. Stefano Coppe. "Ne brini se! To je alarm Cobra. Anatole Fuksas. Studio grafičkih ideja Tisak Narodne Novine Dorada tiska Kratiš ISBN 953-174-248-0 .. Zagreb Za nakladnika Janislav Šaban Za AGM Ivana Sor Dizajn naslovnice Melina Mikulić. Studio grafičkih ideja Lektura Snježana Husić Grafički urednik Dubravko Crnković Kompjuterska priprema Slaven Tomakić. Zatim osobama koje su predano i mukotrpno čitale moje papirusine. Izlazimo držeći se za ruke. Bezvezan je!" kažem joj.

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful