Naslov izvornika Niccolo Ammaniti Fango copvright © Arnoldo Mondadori Editore SpA Urednica Maja Šoljan Glavni urednik

Kruno Lokotar Niccolo Ammaniti S talijanskoga preveo Nino Raspudić I CIP - Katalogizacija u publikaciji I Nacionalna i sveučilišna knjižnica - Zagreb UDK 821.131.1-31=163.42 AMMANITI, Niccolo Blato / Niccolo Ammaniti; s talijanskoga preveo Nino Raspudić. - Zagreb : AGM, 2005. - (Roman) Prijevod djela: Fango. ISBN 953-174-248-0 450421215 J Oklijevao je neko vrijeme, prije nego što je pogledao mjesto koje ga je boljelo; konačno ga je otkrio, bacio na njega ustrašen pogled; i vidio odvratnu modroljubičastu izraslinu. Čovjek je shvatio daje izgubljen; obuzeo ga je smrtni strah i, još veća, strava da će ga uhvatiti grobari i baciti u lazaret. Alessandro Manzoni Imaj na umu tko je dobar, a tko loš momak... Almamegretta* Takav sam kakav sam. Popaj Zahvaljujemo se © ANAGRUMBA s.r.L POSLJEDNJA NOVA GODINA ČOVJEČANSTVA Sherree Rose, vidjevši daje zabava savršeno uspjela i da se gosti smiju i plešu, zapitala se: "Zašto se ovdje zabavljaju svi osim mene?!" Sherree nije znala daje u tom trenutku svaki od gostiju, bez iznimke, mislio isto što i ona. Clive Blatty "Na dvanaestom kilometru Cassie, na broju 1043, nalazi se 'Stambeno naselje Otoci'. Radi se o arhitektonskom kompleksu koji sačinjavaju dvije moderne zgrade (vila Capri i vila Ponza), o primjeru promišljene arhitekture po mjeri čovjeka, s prostranim zelenim površinama i pogledom na raskošnu rimsku okolicu. Opremljeno olimpijskim bazenom, zemljanim teniskim terenom i prostranim parkiralištem, to je savršeno mjesto za ljude koji žele živjeti u dodiru s prirodom, ali se istovremeno ne žele odreći moderne udobnosti. U blizini naselja nalazi se i trgovački centar sa super-marketom, prodavaonicama odjeće, frizerskim salonom, praonicom itd. U fazi su realizacije kino i diskoteka. Nedaleko od središta Rima (samo petnaest minuta automobilom!), idealno je za zaposlene u gradu i za sve koji žele živjeti u oazi nepomućenog mira i vedrine..." Iz reklamnog prospekta naselja "Otoci" (1972) Utorak, 31. prosinca 199... 1. CRISTIANO CARUCCI 19:00 h Cristiano Carucci imao je na umu tri mogućnosti da izvuče tu prokletu noć.

Jedan. Otići s ekipom u društveni dom Argonauta. Na programu je te večeri bio megadžoint i koncert grupe Animal Death. No ta grupa mu je krajnje išla na kurac. Jebeni vegetarijanski integralisti. Njihova omiljena igra sastojala se u tome da po publici bacaju sirove odreske i bifteke s kojih kaplje krv. Posljednji put kad je bio na njihovom koncertu vratio se kući sav okrvavljen. A uz to, svirali su i neku gadariju od provincijalnog rocka... Dva. Nazvati Ribljukost, sjesti na 126-icu i otići vidjeti što se događa u centru. Možda se uvući na kakvu feštu. U ponoć bi se sigurno negdje zaustavili, u prometnom kaosu, mrtvi pijani, i nazdravili bi novoj godini usred mora uzbuđenih govnara koji trube automobilskim sirenama. Bože koja tuga! Okrenuo se u krevetu. Uzeo je s ormarića kutiju cigareta i zapalio jednu. Ne bi bilo loše da su tu Esmeralda i Paola. No njih dvije su otišle u Terracinu. A da ništa nisu rekle. Sigurno se radilo o muškarcima. Mogao se malo poseksati, da su bile tu. Kad bi Paola krenula u jedno od svojih slavnih oblokavanja, na kraju bi mu dala. Tko jebe na Novu godinu, jebat će cijelu godinu. Tri. Odjebati. Odjebati sve. Sve moguće. Miran. Buda. Ostati zatvoren u sobi. Zabarikadiran u bunker. Pustiti glazbu i ponašati se kao da to nije posebna noć nego bilo koja noć bilo kojeg dana. Nije lose, rekao je u sebi. Jedini problem. Njegova majka je od pet ujutro bila u kuhinji i spremala jebenu silvestarsku večeru. Ma tko je tjera na to7, upitao se ne nalazeći odgovor. Organizirala je pretjeranu, golemu večeru za Maria Cinquea, vratara vile Ponza, i njegovu obitelj (troje djece + brbljava žena + punica s parkinsonom), za Giovannija Trecasea, kvartovskog vrtlara, ženu i Pasqualea Cerquettija, čuvara, i njegovu sestru, dvadesetčetverogodišnju Mariaro-sariu (teškog gabora!). Nedostajao je samo Stefano Riccardi, koji je te večeri bio dežurni na porti. Pozvala je sve koji su radili u naselju. Ne, nije rekla Salvatoreu Truffarelliju, onome koji je radio na održavanju zajedničkog bazena. Posvađali su se. Moja majka je nevjerojatna!... Saziva ih sve i za Novu godinu. 10 Gospoda Carucci bila je portirka vile Capri. Strastveno, svi zajedno, natisnuti u tom podrumu u kojem su živjeli kao miševi. Kako bi se davili hranom. Kako bi prženim jelom uništavali jetra. Ustao je iz kreveta protežući se. Zijevnuo je. Pogledao se u zrcalo. Lice mu je bilo doista odvratno. Crvene oči, perut, brada od dva dana. Isplazio je jezik. Izgledao je kao sportska čarapa. Pomislio je na sve što mora učiniti kako bi se izvukao odatle. Oprati se, obrijati se, obući se i nadasve proći kuhinjom i sve ih pozdraviti. Titanski pothvat. Ne... Nema šanse. Idi s opcijom tri! Zaključao je vrata. I počeo njušiti zrak poput talijanskog ptičara. U sobu se uvukao neki jak i mastan miris.

Što li priprema? Brokule? Grah? Kakav je to smrtonosni smrad? Ne, nego moja majka kupuje hranu na groblju. Pustio je glazbu. Nirvana. Osjetio je nešto neodređeno herojsko u načinu na koji postupa, možda nešto doista asketsko, u tom svom preziru prema svijetu i prema zabavi po svaku cijenu. Možeš ti to jebeni budistički redovnice! I ponovno se bacio u krevet. 11 2. THIERRY MARCHAND 19:30 h Thierrv Marchand konačno je uspio pronaći mjesto za svoj volkswagen kombi. Bilo je čudno vidjeti tu staru krntiju, s anarhističkim znakom naslikanim sa strane, između mer-cedesa 7000, saaba 9000 i ostalih luksuznih lađa. Proveo je dva sata u prometnom zastoju na Cassiji riskirajući da mu otkaže motor. Osvajao je metar po metar zemlje proklinjući Rimljane. Najviše mu se gadilo to što su ti luđaci, stisnuti u svojim autima, izgledali zadovoljni i sretni. Smijali su se. Trubili su. A sve to zato stoje Nova godina. Ludnica! Treći svijet. Medu nogama je stiskao bocu votke Kasatski, proizvedene i flaširane u Aricciji, selu u blizini Rima. Šest tisuća za bocu. Povukao je gutljaj i podrignuo. Zatim je iz džepa izblijedjele traper košulje izvukao zgužvani papirić. Razmotaogaje. "Diskoteka cVukodlak', ulica Cassia 1041", pisalo je na njemu. Evo ga. Upravo ispred kombija. Veliki plesnjak s blještavim natpisom. Ispred vrata red elegantno odjevenih ljudi. Muškarci u odijelima, neki čak i u smokinzima, žene u dugim haljinama, sve s užasnim bundama na sebi. Ispred ulaza izbacivači u narančastim jaknama. Desno od diskoteke, na manje od pedeset metara, vidio je, nakon AGIP-ove pumpe, rešetkastu ogradu s prolazom. Ulazilo je i izlazilo mnoštvo automobila. Što je to? Protrljao je oči. Na zidu je ugledao veliku mesinganu tablu. "Naselje Otoci", kazivala je. Lijevo od ograde portirnica, a desno božično drvce puno svjetlećih kuglica. Iza zidane ograde i krošnji borova nazirale su se dvije zgrade iz sedamdesetih godina. Krovovi od smedeg crijepa. Satelitske antene. Pločice. Velika, osvijetljena staklena vrata na balkonima. Gospodsko mjesto! Thierrv je otvorio vrata i izašao iz kombija. Bilo je zvjerski hladno. Puhao je takav vjetar da je rezao uši. Nebo prekriveno velikim, tamnim oblacima. I rakete. Mali praskovi. Bojažljivi topovski hici prije velikog ponoćnog darmara. Ah, da, rakete. Točno, na Novu godinu se ispaljuju i rakete... Thierrv je zapalio cigaretu bez filtera, otvorio bočna vrata kombija i izvukao

. Thierrv je postajao nervozan. . Kupila je taj stan prije šest mjeseci od nasljedstva koje joj je ostavio otac. Točno nasuprot one u kojoj je živio Cristiano Carucci. Tako stvarno ne može!" vrtio je mladić glavom u znak neodobravanja. Ona brlja koju ju strusio pržila mu je utrobu i osjećao je da su mu noge mekane poput pipaka hobotnice." "Moram svirati. I budući da je bila poduzetna djevojka." Thierrv je krenuo naprijed. njezin novi dečko. GIULIA GIOVANNINI 19:32 h Giulia Giovannini stanovala je na drugom katu vile Ponza. Regine je bila pakleno teška. Moja harfa.. Podignuo je ruke uvis i upitao: "Onda. ne obazirući se na izbacivača. no jedna ga je ručerda zaustavila. Bila je zamotana u debelu plavu krpu. uistinu ponešto umrljane motornim uljem koje mu se prosulo na autocesti. Onim očima kuhane trilje. ti. "U redu! Smiješ unutra. bez ičije pomoći. prljava.Regine. traperice. nogom zatvorio vrata i zaputio se prema ulazu u "Vukodlak" prolazeći pored otmjene i nepokretne rampe postavljene ispred lokala. Stari viking na samrti? Njemački frik osuđen na izumiranje? "Što hoćeš?" upitao ga je osorno klipan niskog čela koji je izgledao kao da će se rasprsnuti u jakni od češljane devine dlake i prugastoj košulji stegnutoj oko volovskog vrata. remen s kopčom u obliku bizonove glave i mokasinke. Živjela je sama. masnim brčinama. Jesi li se pogledao? Ovdje ljudi plaćaju. "Ovako kako?" otpuhnuo je. Tko je taj čudan tip? 12 13 S onim žutim. Plava. Prekinuo je. Uzeo ju je u naručje. stavila štuko-gips. A ona kosa. duga. 14 Sve normalno. Obojila je zidove u losos crvenu. premda je odnedavno tu bio i Enzo Di Girolamo. Thierrv je odložio harfu i pregledao se. uredila gaje u potpunosti sama. "Tko?! Ja?" "Da. uobičajenu traper košulju." "A što je to unutra?" "Regine. Dvojica izbacivača koji su kontrolirali pozivnice vidjeli su ga kako dolazi. S onim čudom u naručju. već sam pijan! postavio je sebi dijagnozu. kupila šarene zavjese Laura Ashlev. Gosti koji su plaćali ulaz gledali su ga telećim očima. prijatelju! Što nije u redu?" 3. promijenila okvire na prozorima. prema vratima. "Čekaj! Čekaj malo. Svoju keltsku harfu.. Nosio je svoju staru i nezamjenjivu jaknu od mekane kože s resicama. U kurac. Kamo ćeš?! Polako!" Klipan je zgrabio interfon i počeo govoriti u njega. Jedino što tako neće ići.... Klatio se lijevo-desno.

ionako će tvoja buca sve pospremiti. gaćice i grudnjak. dugačka bedra i podignutu i čvrstu guzicu. Gosti bi trebali doči u devet. Navukla je samostojeće čarape slušajući prvu poruku. uzela bocu prošeka.. sreća. Novac. možemo reći). presvući i dotjerati. U biti joj se sviđalo što u njezinom životu postoji muškarac koji će malo poremetiti njezin manijakalni red. Što je više mogla poželjeti? Ništa. Obula je cipele visokih potpetica. Imala je. Pronašla je čovjeka koji joj se sviđao (kojeg je voljela. kuću u luksuznom kvartu i stalni posao kao tajnica u velikom uredu u centru. međutim. Starica s glasom djevojčice. Na stoliću pokraj kreveta zasvijetlila je telefonska sekretarica. Giulia je bila vitka. Bila je to mamica koja je zvala iz Ovindolija. Na brzinu je sve sredila. j edna bolj a godina. dvije velike mliječne žlijezde koje su unatoč obilnosti stršale uvis. Nije doista bila ljuta. nastavila je otpuhujući. Na stolu ispred televizora prljavi tanjuri. Manje od dva sata. 15 Strahovito je kasnila s popisom onoga što treba napraviti.. ljubav. spremno i poredano na kuhinjskom stolu. Zadržala se kod frizera i u prodavaonici rublja. Baš te briga. ne hajući za gravitaciju. Naravno. I nije mogla odoljeti. Potrošila je bezumnu svotu na crvene podvezice. Bolja od prošle. Otvorila je hladnjak. prazna limenka piva i mrvice po podu. Mora se okupati. s trajnom. malena moja!" 16 Nije je mogla slušati kad bi tako govorila. "Pružiš prst i uzmu ti ruku! Svi su isti". prije svega ljubav za moju jedinu i obožavanu kćer! Volim te. "Baš sam se zajebala!" rekla je Giulia praznom stanu ulazeći s vrećicama iz dućana u rukama. Morala je svakako vidjeti kako joj stoje stvari koje je upravo kupila. Otišla je u kuhinju i ubacila junetinu u pećnicu. Da. Pritisnula je tipku za preslušavanje i vratila se u kupaonicu. natočila sebi jednu čašu i otišla u kupaonicu. No na onu prošlu uopće se nije mogla požaliti. Nije loše! . ostalo je već bilo gotovo. Izgledala je poput Playboyeve djevojke mjeseca. Gola. pofarbana u crveno i s tom čašom vina u ruci. Pogledala se u zrcalo. "Sretno! Sretno! Sretno! Zlato moje! Sve najbolje! Nadam se da će ti godina biti fantastična.Prije tjedan dana dala mu je ključeve kuće i tada je on uselio sa svim svojim stvarima. Enzo je napravio svinjac i izašao. Otrčala je u sobu i izvukla rublje iz vrećice. Otvorila je slavinu na kadi i svukla se.

Ali neću moći ostati dugo. "Dogovoreno. Treća poruka bila je od Debore.." Kraj razgovora. nisi dobro čula. Nedostaješ mi!" U kurac! "I ti meni." Giulia se vratila u spavaću sobu i sjela na krevet. Giulia nije tu. "Giulia. Clemo je. Debby! Enzo je. 18 Bol se u međuvremenu proširila od otvora želuca do grla. Ali dođi sad malo ovamo. Razjapila je usta i pokušala duboko udahnuti. i ona je snimila razgovor.Druga poruka bila je od Clema. a valovi vrućine palili su joj lice.. Luđački. Smiri se. Sad ćeš ponovno poslušati i vidjet ćeš da griješiš.. Hladan znoj curio joj je niz pazuha. Evo. Ali je važno. Dovoljno je da si mi blizu. A onda. Kako ćeš se ti obuć. Da ta krmača njezinog čovjeka zove Pimpi... a da pritom nije isključio sekretaricu. Onda je pokušala plakati. dolazim... Nadam se da to nije problem. Preslušala je tri puta. treba mi puno maženja kako bih se suočila s tom večerom. Koji davež! Uopće mi se ne da doći na večeru kod Giulije.. no zrak joj nije uspijevao proći kroz dušnik. Nije išlo... Čekam te. luster." U kurac! Giulia je osjetila kako joj se steže želudac.. Da se ne radi o šali. Pri posljednjem je shvatila da je sve istina. Što radiš?" "Ništa.. Uh! Večeras stvarno ne mogu. znaš to. međutim. Ni meni ne paše. I da njezinom čovjeku Deborah luđački nedostaje. otkud sad ta silna bliskost s Enzom? "Moram li doći?" "Svakako. Gospemoja kako mi je loše.." "Dobro. Stavila je grudnjak Sculpture. Ja sam. Giulia će se uskoro vratiti." "Halo?! Halo." 17 Draga! Baš je draga! pomislila je Giulia lijevajući pjenu za kupanje u kadu.. Debby je. Halucinirala si.... ma vidi ti te govnarke. soba." Laž! Opet su se svađali.. Duboko se ispričava. Oči su joj bile suhe poput pustinjskih stijena. Hroptala je ispružena na krevetu: "Gospemoja. "U redu. Tamo u deset svi u krevet.. . Jako mi je loše. Giuliji se sada sve vrtjelo. Boli je glava. Obećao sam da ću joj pomoći. Pimpi." Ostala je tako. Unutra. Giulia." Enzo je odgovorio Debori. Nisi dobro čula. Ništa. Jednim gutljajem dovršila je prošek. Spremala se oluja. krevet. "Ciao. ispružena.. Stvarno mi je loše. Novu godinu treba čekati u muslimanskim zemljama. Činim to samo zbog tebe. nešto se micalo. Nije to bila tuga i bol zato što ju je izdao Enzo. polugola na krevetu. Obična zvučna halucinacija. Stvarao joj je dvije doista zanosne nogometne lopte. Ne znam što ću. "Da. Htio sam ti reći da Fiorenza neće doći.

Ne. uvlačio dugački red raketa u majčine vaze s cvijećem. "Kažeš da je skroz gola?" "Ne. otvorenih usta i s daljinskim u ruci.. na fotelji. "Idi u moju sobu. Bijes." "I?" "Evo. Srdžba." Starac je sjedio u plastičnom naslonjaču.. piški u dnevnom boravku. ima grudnjak.... Za poje je godine još bio u formi. 4." Michele je ustao i otrčao u starčevu sobu. što ju je izdala Deborah. Mržnja. sinko. njezina najbolja prijateljica. da zapali kuću.. jer je prijetila opasnost da uništi parket. Uzela je bocu alkohola. potom ju je poljubila i stavila u ladicu noćnog ormarića. Živjeli su na trećem katu vile Capri. zgrabila dva srebrna okvira za fotografije. I. u kupaćim gaćama. gospodinom Anselmom Frascom. neka žena. Eto što je bilo u njoj.. a tijelo pišačice u zgradi preko puta njih bilo je najbolje koje je vidio u životu. Donesi mi dalekozor. Michele?" "Tu. Znao je da djed jako voli gole žene. Smrskala je stakla i okvire skačući po njima." "Kakva je? Je li lijepa?!" "Jako.. konačno je prasnula ustajući na krevetu." 20 Premda je imao jedanaest godina.. držeći je s obje ruke. Vidiš li je?" Djed je počeo naprezati oči i istezati vrat poput stare kratkovidne kornjače. Gola je. "Gdje je?" "Odmah preko puta nas. Raširila je noge i popisala se na njega. Otišla je u dnevni boravak. na drugoj Deborah u skijaškom odijelu na stazama Campo Felicea. Tresnula ih je o pod. Trkom. zaključala i uvukla ključ u grudnjak. nešto zlo i gorko što je odjednom eksplodiralo i od čega se počela kesiti i smijati poput hijene. Prezir. Prema toj kurvetini koja krade muškarce i prema tom jebenom govnaru. "Ahhhh!! Platit ćete! Kunem se majčinim životom da ćete platiti".. usred tog vrtloga suprotstavljenih osjećaja.kojem je dala ključeve kuće. njezina školska prijateljica. U vili Ponza.. Na jednoj je bio Enzo. krčilo si je put nešto drugo. Izvadila je kasetu iz sekretarice i podigla je u zrak. tu je neka. Odmah su se podigla dva podmukla plava plamena i Giulia je shvatila da se taj kriješ mora smjesta ugasiti. Tamo. djede. upravo.. I ja je želim vidjeti. Njegov je djed bio alpinac i u svojoj je sobici još uvijek držao zastavice i crno-bijele . "Što je. Obojica su bili na malom kuhinjskom balkonu. Čak ni njegova rodica Angela nije imala tako nešto. MICHELE TRODINI 19:48 h "Djede! Djede! Gledaj!" rekao je Michele Trodini dok je sa svojim djedom. Michele je znao prepoznati lijepo žensko tijelo. kao da je Sveti Gral. u ruci je držao veliku ribu. no otkako su mu operirali lijevo oko gotovo ništa nije vidio. 19 ispraznila je nad njima i zapalila ih. u Giulijinom srcu. Svake večeri bi zaspao uz Colpo Grosso.

koji ga je odmah prinio očima. mama. 21 5. Otkad nisam položio ispit? upitao se. U travnju onaj iz suvremene povijesti i u lipnju jedan lijepi dopunski. Žena je još bila tamo. Riješit ću se starih navika i mrdnut ću guzicom.. Ništa od izleta motorom u Arezzo s Cristianom. kakva krupna riječ. Michelino. Polako. Jurio. Dao je dalekozor djedu. Odavno. Treba naći oslonce. "Michelino. Dobit će napadaj ako još malo ostane vani. Da. Sigurne. Postat ću ozbiljna osoba. Bio je nadahnut za promišljanja. Posljednji u godini. Tri sata ujutro i tri sata poslijepodne. Što će ti taj dalekozor?" Michele je malo razmislio. Jebeni kalvinist. lijen travar." Izašao je na balkon. Onda mu se javila jedna opravdana sumnja. inače neću moći cijeniti ni lijepe stvari u životu. Njegova sestra Marzia i mama prostirale su stol svečanim stolnjakom i srebrnim priborom za jelo. Koja junica! Koja junica!" zadovoljno je rekao djed.. kroz opušteni blagdanski promet. Otvorio je ormar i pored izglačanih košulja koje su mirisale na lavandu pronašao stari dalekozor. Dan prikladniji za sređivanje računa u vlastitom životu nego za slavlje. Govorim tako jer sam sa svojim bratom Andreom popušio ogromnu džointinu. Mirno je napredovao. čvrste točke kako bi se promijenio život Počinje jedna nova godina i ja ću u njoj postati nov čovjek. Da. U veljači ću položiti ispit iz talijanske književnosti. dodao je još u toj pretjeranoj iskrenosti introspekcije koja ga je pozitivno iznenadila. Kad prestane djelovati bit ću opet onaj isti Ribljakost. Precizan. moram nešto raditi.fotografije svog odreda. Bezvoljan. No ovo je bio poseban dan. Bez televizora. Recimo da je napredovao. Ništa od sendviča u baru. to su bile muške stvari. prvog siječnja.. Ništa od pizdarija. zašto nam malo ne pomogneš?" Majčin glas ga je prikovao na balkonskim vratima. Bez telefona. No sada dosta. "Sad ću. Postoji opasnost da za koju godinu i diplomiram. "Michele. devet mjeseci. Kroz prozorčiće su virile zastave Nola . nije primijetio da mu je s boka prišao stari plavi autobus napuljske registracije. kad po čitav Božji dan ne radim ništa." "I reci djedu da uđe.. Jutarnje tuširanje. Uzeo gaje. Koliko će biti? Osam. počet če več sutradan. Kunem se Bogom da će se sve promijeniti. govorio je sebi. osjećam se loše. RIBLJAKOST 19:50 h Massimo Ribljakost Russo jurio je na svom crvenom mo-riniju vijaduktom u Francuskoj ulici. Sve će se promijeniti. Da li je majci trebalo reći istinu? "Gledamo vatromet. Ništa od trave. Ozbiljan nad knjigom. Zaokupljen tim važnim razmatranjima. 22 A onda. Red u sobi. Protrčao je kroz dnevni boravak. Bilo je to jedno od onih pitanja koja je sebi inače izbjegavao postavljati.

ispružio ruku i pokazao im rogove. kako bi se bolje razumjeli. Bacili su mi petardu! Ti krmei su mi bacili petardu! Ne mogu vjerovati! U međuvremenu se autobus udaljio. Stvarali paklenu buku. viknuo je: "Koji vam je kurac! Vratite se na jug ako ne znate voziti!" Pitao se jesu li čuli njegove riječi. pa je bio prisiljen naglo zakočiti kako ne bi završio na pregradama. bilo je premalo prostora. Autobus ga je počeo gurati prema bankini. Koji pogodak! Pokušao je sagnuti glavu da vidi gdje je završio čik. no vidio je samo da je izvirila krupna seljačka ručerda. no kaciga ga je spriječila u tome. Ribljakost se maknuo ustranu i počeo trubiti. Da li su otišle u vjetar? Onda je. "Izađi. ipak ispraviti.Sporting Cluba. uglavnom kakvu psovku. Osmjelio se kao luđak i konačno je bio uz njega. jer je ta trava koju je popušio bila prava bomba. i činilo se da na njega ne obraćaju pozornost. Srce mu je skočilo u grlo. slijedeći autobus koji se bio premjestio u traku za pretjecanje. A onda je odjeknula eksplozija. Vrlo jaka. . Na trenutak je izgubio kontrolu nad motorom. pederi Ribljakost je bio spreman na verbalnu prepirku s vozačem. Umalo je udario u jedan automobil. seronjo!" Oni gadovi su i dalje zviždali i mahali zastavama. koji je počeo zastrašujuće vrludati. stišćući zube i psujući. Došao je do njega. Upustio se u bjesomučan slalom između automobila koji su ga dijelili od autobusa. no rukavicom ga nije mogao napipati. Čuli su. Nije ga uspijevao vidjeti kroz prljavo staklo. Upaljena cigareta? Čik je poletio prema njemu i završio mu točno između nogu. s vozačeve strane. Zviždali su. Čuli su. no uspio ga je. Unutra je bila rulja uzbuđenih navijača. 24 "Izađi! Izađi! Izađi!" vikao je iz sve snage koju je imao u plućima tom govnaru za volanom. Vozačev prozor se spustio. I budući da nije bio jedan od onih koji se prave kao da se ništa nije dogodilo. koja je bacila nešto prema njemu. od onih koji se predaju. izađi. Ribljakost je dodao gas i dvocilindrični motor njegovog morinija riknuo je od bijesa. Legao je na sirenu. 23 Donosio je odluke i postupao krajnje sporo. koji će mu reći nešto ne baš ljubazno o njegovoj osobi. Onda ga je pokušao naći naslijepo. Ma pogledaj te kretene! Maknite se! Nije ih mogao preteći. Točno ispod vozačeve kabine. Urlikali. Ponovno je ubrzao. na sjedištu motora.

No onaj tvrdoglavac od Ribljekosti nije mogao ostati na tome. I Ribljakost se zaustavio. Poput inspektora Callaghana. na dvadesetak metara iza njega. Skinuo je kacigu i sišao s motora. Ima drugu ženu. stopalo 46. Visok skoro dva metra. Moj sin je otišao. Odlučio je da tom govnu što vozi autobus da dodatni poticaj da izađe. nego četvrt Fleming sa svojim zbijenim kućama koja je sjajila žutim uličnim svjetlima i pokojom blijedom bengalkom.. svinjskim očima koje su ga fiksirale s mržnjom. Automobili su prolijetali pokraj njega. tim trijumfom testosterona. 25 Šamara se golim rukama. Kostur inćuna. Ribljakost je taj nadimak mogao zahvaliti svom mršavom i zašiljenom tijelu. "Izađi! Izađi. tim rukama koje su izgledale kao dvije lopate za pizzu. a navijači su najednom utihnuli. Kopile! Izađi! Izađi! Izađi!" Imao je hrabrosti za izvoz. kameni izraz lica. Samo je crni dim izlazio iz zahrdalog auspuha. Iza. Vidiš da vrijeđanje majki uvijek pali. . Je li joj dao obitelj na koju bi se mogla osloniti? Ne. Moj muž živi u drugom gradu. "Mater te je rodila pareći se s cijelom usranom ekipom Nole. Namrštio se nastojeći zadobiti čvrst. zacmizdrio i viknuo: "Uđi! Uđi! Uđi! Uđi!" Akrobatskim skokom našao se ponovno na svom mo-riniju. Samo što iza autobusa nisu bile arizonska pustinja i stara osamljena benzinska pumpa. Živi u Los Angelesu. Bilo je kao u američkom filmu. Autobus je sad stajao nepomično uz rub ceste.. Autobus je i dalje stajao uz rub ceste. visjele su. sve. Ogroman.. Trebao je postati redatelj. Noge kao dvije štule. Pritisnuo je nogom polugu mjenjača i krenuo na samo jednom kotaču. tim glupim. Vrata autobusa su se polagano otvorila. Zvijer. Ribljakost je skinuo rukavice. Deset godina mladu od mene. Tko si ti? Nevjerojatni Hulk? Ribljakost je na trenutak ostao očaran tim morem mišića. no onda mu je mozak objasnio što bi te ruke mogle učiniti s njegovim krhkim tjelešcem i onda je istovremeno vrisnuo. Radi kao konobar u talijanskoj piceriji. To što je izašlo iz autobusa nije bio čovjek nego ormar. 26 6. Približio se autobusu i počeo nogom udarati u vrata razjareno revući: "Izađi! Izađi! Izađi! Kurvin sine!" Autobus je naglo skrenuo udesno. Ustvari sam sama kao pseto. Nitko nije izlazio. taj momak. Je li joj dao posao od kojeg može živjeti? Ne.. FILOMENA BELPEDIO 19:53 h Filomena Belpedio zaključila je da joj je život malo toga dao. rekao je sebi zadovoljno.. vijadukt Olimpijske. Izbačena rebra i mala zdjelica. Mala glava i na mjestu nosa nevjerojatan tukanski kljun." Ribljojkosti zamrla je riječ u grlu i stisnula se muda. Toliko krupan da je ramenima zakrio cestu. Zastave više nisu vijorile.Izveli su svoju kurčevu šalu i onda. usporavajući..

Alcvon. 28 "Pa. A onda će započeti nova." rekao je Drupi. . S ovim ustima bez usana. Budućim uspjesima. digla noge na stolić. Apsolutno ništa. Nirvanil. Maro.. Roipnoil. štoviše htjela si i previše.. Imaš svoj dom. što očekuješ od nove godine. Napunila ju je dopola. da se ne vrtimo oko sebe kao čigre. Kroz osvijetljene prozore vile Capri. Valium. Zgrabila je kristalnu posudu u kojoj je držala stare bombone s medom i bacila je u kantu za smeće. Sve što joj je ostalo bio je taj stan. Alba Perietti i Fabrizio Frizzi. Poput anatoma. Stavila je sve na niski stol ispred kauča. Nema problema. Tu su svi bili sretni. nije istina. jedan moj rođak umro je od stresa. slave. Otprilike kao kada se čisti grašak. Bez lažnog moraliziranja. Uzela je daljinski i upalila televizor. U ponoć će završiti godina. Ništa ni od čega. Konstatira se. S ovom žutom masnom kožom. koji su najavljivali Veliku novogodišnju noć.. a Filomena se nije mogla ni nadati ni očajavati. Pogledala je van. mogla bih se kurvati. Na balkonu je ugledala starca i dječaka kako dalekozorom promatraju vatromet. Ne! Ne pokušavaj.. Možda da ljudi postanu mirniji i opušteniji. Tu su bili Mara Vernier. draga moja. nazdraviti novoj godini. Otvorila je vratašca ispod sudopera i izvukla plastičnu vrećicu. Samo je racionalno razmatrala stvari. "Onda. Ništa. Da se živi bez strke. Onda je pojačala TV.. Tavor. Drupi?" pitala je Mara.Posljednji posao prodavačice polica životnog osiguranja već je daleka uspomena. što ti imaš slaviti? Što očekuješ od nove godine? Pa. Drupi. stavila zdjelu između nogu i počela zobati tablete kao da su kokice. Zato dosta. vadila tablete i ubacivala ih u zdjelu za juhu. Mogla bih tako zaraditi za život. A budući da nemam nikakvog posebnog dara. jedu. Pa što joj je onda dao? Ništa. Otvarala je kutijice. Filomena je u međuvremenu iz vrećice počela vaditi kutije s lijekovima. 27 Svi na okupu. Taj stan koji više ne može plaćati. Ne. prežderala si se. I nije se čak ni osjećala tužnom. Sad si puna. Mogla bih... S ovom vunastom kosom. Svi spokojni. A i nemam više snage da lunjam uokolo i moljakam za neki drugi posao. Stara sam i ružna. Možda. Obitelji. Kad bih barem izgledala dovoljno dobro.. ljudi koji su vjerovali u budućnost. Umorno se pridigla s kauča i otišla u kuhinju vukući noge u papučama. Najmirnijoj i najvedrijoj četvrti Cassie.. Je li joj dao ljepotu? Ne. i vratila se u dnevni boravak. spremaju se otvoriti šampanjac. ulila malo Coca-Cole. sa sigurnošću znam da neću naći nikakav drugi. Od te obiteljske sličice okrenuo joj se želudac. Taj stan u luksuznom naselju Otoci. A ti. Svoju porciju govana već si pojela. Uzela je iz hladnjaka bocu dijetetske Coca-Cole i čašu.. Znaš. sigurno gora od prethodne.

I sad je 29 konačno došla. Ciao. one dlakave.. Spustio je rolete.. Kupio je kamenice i šampanjac daje počasti.Attilio!" Nee. Oblačno". zazvonio je mobitel u jakni. Vidimo se prekosutra u Cortini. Samo nam ti nedostaješ. I ja. 8. onako. "Halo?!" "Halo. Sve najbolje i tebi.. Paolo danas nije htio skijati. Mjesecima je planirao tu vatrenu noć. Pozdravi puno majku. Onda je bolje istresti se! Imao je pred sobom cijelu noć s njom i nije želio odmah ispaliti municiju. Sad me ispričaj. zabačene glave.." Još i stara koza. masturbirao je pred upaljenim televizorom. Dobro je sve organizirao za tu Novu godinu. Dok je sjedio tako. Sad stvarno moram prekinuti. Volim t. Paola i An-dreu. Pogasio sva svjetla. "Halo. To s masturbacijom bio je sistem prevencije koji je primjenjivao prije susreta sa Sukiom.7... Sav posao što ga je dotad obavio u trenu mu je splasnuo u ruci. Neću odgovoriti! A ako je Sukia jer ne može naći adresu? Odgovorio je.. Jedva čekam da vas vidim." "Ima li snijega?" "Puno.." Prekinuo je razgovor i opsovao.. 30 "Kako je na kongresu?" "Užasno dosadno. A vi?" "Sve je dobro." "Kakvo je vrijeme u Cagliariju?" "Paaa.. otvorenih usta. Užasno mi fališ. Koji davež! "Ah! Lijepo. Isključio je telefone i faks. Morao je opet krenuti ispočetka... "Ahhh!!! Što je sad?" otpuhnuo je prekidajući auto-erotski čin. Sve je trajalo par minuta. ljubavi.. Omiljeni sport u tom jebenom naselju Otoci bilo je zavirivanje u tuđe kuće. ispao je sroljo. ljubavi?! Kako je?" "Onako. ljubavi. Tu je i moja majka.. I vi meni jako nedostajete. s onom stvari u rukama i predsjednikovim govorom u ušima. ispalio je odvjetnik... zavaljen na velikom kožnom kauču u svom uredu.." "Okej. .. Ta gaje djevojka doslovce izluđivala i posljednji put kad su se sreli odmah je svršio... Andrea pošto-poto želi nove čizme za snijeg. Tu je odvjetnik Mastrantuono. Prokleti voajeri. moja žena.. Ostao je kod kuće. Kaže da ne želi skijati bez svog tatice. Predsjednik Republike upravo je započeo svoj pozdravni govor. Osim što mu je to donijelo malo zadovoljstva. i čestitaj im Novu godinu. spuštenih hlača...." "I ja. ODVJETNIK RINALDI 20:00 h Odvjetnik Attilio Rinaldi.

gdje vam je sin?" sa zalogajčinom u ustima upitao je portirku. ustao je od stola. Čak se i vatromet primirio i samo je Michele Trodini nastavljao nepokolebljivo s balkona ispaljivati ben-galke. gospodo. Cristiano Carucci je u svom bunkeru iza kuhinje por-tirnice uključio mali crno-bijeli televizor i psovao. Smeđa i plava. Svi su se umirili pred ocjenom godine koja završava i nadama za godinu koja započinje.. Stvarno su dobre. 31 Najdojmljivije je bilo to što je ta stara budala zategnula lice. pripremila ih je u industrijskim količinama. 9. Zašto mu ne odneseš malo? I uvjeriš ga da dođe ovamo k nama. Idem odmah. Majka je u kuhinji slušala jednim uhom. Svi stanari i njihovi gosti smjestili su se pred svoje prijamnike i bilo je neobično vidjeti kako se naselje Otoci u tih pola sata govora nekako opustilo. General Rispoli i njegova žena. Ljudi su sjedili i slušali. 32 Gospoda Carucci.. I u velikom stanu bilježnika Rigosija. Pjevala je Coccianteovu Margheritu.. Gledali su na Rete Oro crno-bijeli film s Amadeom Nazza-rijem. Ne razumijem ga. S onim putenim usnetinama. nakon što je počistila pod u dnevnom boravku. S mukom ih je držala otvorenima. dvoje sedamdeseto-godišnjaka koji su stanovali na prvom katu vile Capri. ležali su u krevetu i kao i obično sisali svoju kašicu od povrća. seljačka je prava. što ga je pretvorilo u neku vrstu egipatske mumije. Kako taj stari mudonja može reći da su se Talijani trudili pomoći nerazvijenim zemljama. Filomena Belpedio je nastojala pratiti predsjednika. Sjedio je za stolom zajedno sa svim tim portirima i nije ih mogao prestati gutati. no više se brinula zbog toga što torta od sira u pećnici nije rasla. To nije predstavljalo problem.20:10 h Odvjetnik Rinaldi nije bio jedini koji je na televiziji gledao predsjednika. a ton na televizoru bio je isključen. Komentirali su i boju kravate koja je odudarala od sakoa. Tko zna. Ali. RIBLJAKOST 20:15 h Ribljakost je bio doslovno lud za prženim tikvicama. Kapci su joj bili teški kao dvije giljotine. postalo ozbiljnije i zamišljenije. konačno se obukla i počela pripremati sezonsku juhu. Mora da je u mladosti bila prava radodajka. svaka čast. a glava joj je padala na prsa. Cristianova majka. Giulia Giovannini. Potpuno. s čašom vina u ruci i komadom kruha i veprovine u drugoj." "Svakako. pozdravio sve portire koji su na . "Gospodo. Nakon što je utažio glad tim divotama. "U svojoj je sobi. svi gosti. A osim toga. tako je osamljen. na posljednjem katu vile Capri." Kako je samo Ribljakost volio biti galantan. Njegov otac i djed za stolom su jeli salamu i vrijeđali predsjednika. Cristianova mama nije ni tako loša. Rekao je da se ne osjeća dobro.. ali nije uspijevala. tiskali su se pred golemim ekranom Nordmende i komentirali riječi starog predsjednika.

zaručnik Giulije Giovannini. koji je Cristiano prezirao. Top secret.. Želim izazvati prasak kojeg će se sjećati godinama. Izvještaja o stanju i razvoju malog i srednjeg poduzetništva u donjoj Ciociariji. "Zapao sam u duboku depresiju. "Tko je?" čuo je riku iza vrata. Vidi što tu imam. Počet ću misliti na sve ono što moram napraviti i." "Top secret. što ti je? Što te spopalo?" upitao je Cristiana spuštajući tanjur na krevet. Otvorio ga je i izvukao iz njega nabreklu plastičnu vrećicu. "Ja sam. "Ne. Ja sam već nagnut. Sve mu je u životu išlo od ruke. U kurac. Ekonomist s mudima." "Koji ja?" "Ribljakost! Otvori!" Ušao je. Drama. usrani homeboy. "Koji je to kurac?" "Dinamit! Dinamit. dragi Cristiano. Radio je na tome već šest mjeseci. To me uvijek uhvati za blagdane. Večeras ćemo se ozbiljno razvaliti. Imamo posla noćas.. . Stavio ju je prijatelju pod nos. Što ako ti eksplodira u ruci. A uz to se i sviđao ženama. ispružen na krevetu. S darovima. i s tanjurom tikvica u ruci pokucao na prijateljeva vrata." Ribljakost je iz ruksaka izvukao dvije tamne čahure.. Tog jutra uspio je dovršiti pisanje jednog apsolutno važnog dokumenta. Mogli bismo ga baciti u kanal iza društvenog doma. Sad se oblači. jesi li poludio? Ti si stvarno neuračunljiv. Pogledaj." "Smiri se." Cristiano se nije činio baš uvjerenim. Roknut ćemo ga u ponoć.." 34 10. Stigao je kralj. Gore nego za Božić. ljepotane! Eksploziv! Nešto što bi moglo srušiti zgradu od deset katova. Bio je zadovoljan. Znao sam." Ribljakost je poprimio onaj klasični guzičarski ton. mirno se i zamišljeno zaputio preko velike poljane s drvećem koja je dijelila vilu Ponza i vilu Capri. Uhvatit će me životinjska tjeskoba ako popušim džoint. "Ma." 33 Ribljakost je skinuo s ramena narančasti ruksak Invicta. Sviđao se Giuliji. s malim televizorom medu nogama. Taj će ga izvještaj sljedeće godine sigurno dovesti u vrh Instituta. ne da mi se. a ja ću ti u međuvremenu smotati jednu lijepu trubu za podizanje. Jedinstvenog. "Stari. Bio je uspješan menadžer. A tko ti ga je dao? Te stvari su zabranjene.televiziji gledali predsjednika." "Od ove neće. Izgledao je poput zatvorenika. ENZO Dl GIROLAMO 20:18 h Enzo Di Girolamo. "Trava?" "Kalabreška.. Cristiano je još bio u pidžami. nakon što je ostavio svoj plavi cherokee u garaži. Ja ću se pobrinuti za tebe. Takav prasak da će ovi siročići sa svojim balavim vatrometima izgledati jadno. Kunem ti se.. Sviđao se Debori.

O svim tim ženama. visećih elemenata u kuhinji.. ima manje novca od Giulije. volim te.. S puno mozga.. Sviđa im se i to je to.. A što ne valja kod Giulije? Neuka je. okačio ga na vješalicu i ušao u kuhinju. Ipak. Ne zna kuhati. To nikada. pa ipak. Debby će ti reći da nemaš muda. zabavom i ljubavnom farsom. sa svim poteškoćama oko vremena i naporom koji to zahtijeva. A prije svega je došao trenutak da isplanira svoje sljedeće sentimentalne strategije. a to mi se ne sviđa!).. Jedna koja zna tko su Hermann Hesse i Milan Kundera. Pretpostavka A: Ostaviti Giuliju Cjelonoćne svađe. Anoreksičnog. Pretpostavka B: Ne ostaviti Giuliju I dalje imaš dvije žene. ima te smrdljive mačketine. A i takva je seljanka. utješiti Debbyjer će se sigurno osjećati kao govno zato stoje otela muškarca svojoj najboljoj prijateljici. 36 Jedna koja sebi postavlja pitanja dublja od celulita. S onim sisetinama. Došao je trenutak da malo promisli o tome.. Imao je samo dvije mogućnosti. od-stranjivaća mrlja.. Sad je imao u sebi dovoljno goriva da se suoči s cijelom noći. Skinuo je kaput. Nije tako upadljiva. moraš ponovno promijeniti broj telefona i nadasve . Opasnost da primi pokoji šamar. jebeš dvije umjesto jedne (negativno ili pozitivno?). Moraš napustiti udoban dom.. Otvorio je vrata stana obuzet tom usporedbom. Treba li porazgovarati s Giulijom? Reći joj da više ne želi biti s njom.nema više Giulijine Španjolke. Pročitala je više-manje tri romana.. Povuče-nija je. Otvorio je staklena ulazna vrata i ušao u lift. Neuka je do bola. razlog što se žene lijepe na njega. uključujući Giuliju. ali istovremeno i čvrsti način. Usnetinama. Moraš se seliti.. Onom ofarbanom kosom. Natovariti se prtljagom i otići k Debby (jesi li tako siguran da će te primiti?) u onu mračnu garsonijeru u Trastevereu. Reći joj da je u vezi s njezinom najboljom prijateljicom. moraš pronaći novo društvo (jako teško!). Enzo nikada nije upoznao takvu. .. Susannu Tamaro i Grad radosti. sitnog tijela. U ruci je još držao torbu.Mora da je onaj njegov smireni. Zašto ga je Deborah začarala? Nije tako lijepa kao Giulia. svi Giulijini prijatelji će te smatrati govnarom. TV hostesa. Ona se pretjerano vezala za moju osobu (svaki put kad se jebemo ne prestaje mi monotono šaptati: volim te. Taj tajni sastanak mu je baš koristio. Tko zna. Napunio ga je. Upitao se je li se možda zaljubio u Debby. Luđačke scene. opasnost da Giulia sazna. Kao lukavi ekonomist razmotrio je bitne faktore dviju pretpostavki.. Biti iskren? 35 Nikada. Scenaristica. Nedostajala mu je. Nije ni primijetio miris zapaljenog alkohola.

i ona mu je to učinila. Govno pokvareno. I mrzila ga je potpuno. lažljivče. Započinje nova godina! 11. hvala. 38 Ma odjebi. ROBERTA PALMIERI 20:28 h Roberta Palmieri prema čitavoj je toj novogodišnjoj halabuci bila posve ravnodušna.. hvala. Ubacio ga je u usta. dom. Tikvice moja. Ako ih ne napravim ja.. Vidjela ga je pred sobom. Guttalax.. S onim sjajnim očima dobrog šteneta. I razuzdano se smijući ulila u čašu pola sadržaja bočice. GIULIA GIOVANNINI 20:25 h Kad se Enzo vratio kući. izvukla je bocu iz hladnjaka i napunila čašu. ljubav. Zatim je iz ladice uzela prozirnu bočicu. Cijeli dan na poslu. "Ne brini se. S onom aktovkom u ruci i razvezanom kravatom..." rekao je i poljubio je u vrat kradući komadić ribe s tanjura. Godišnji izvještaj Instituta..Giulia je na veliki tanjur Vietri raspoređivala krupne kriške dimljenog lososa. Odmori se. potpuno otvorene na sisama? Zapanjujuće. Koja gadarija! Pljunula je u sudoper. 12. a on je time obrisao guzicu. povjerenje. Kud puklo da puklo. "Hoću. "Ne brini se.. Uskoro će stići i ostali. "Što si radio?" upitala je Giulia pokrivajući drugom kriškom rupu koju je načinio. Stavit ću aktovku u dnevni boravak pa ću ti pomoći. Nakon zabave. slomljenog od posla. Ljubavi moja lijepa. Laksativ. Hoćeš li nešto popiti. . Stanovala je na prvom katu vile Ponza.. Malo prošeka!" čula ga je da govori. unatoč užasu što ga je prema tom običaju osjećala. Odmori se. Strpljivo je podnijela njegove užegle spermatozoide.. Giulia Giovannini raspoređivala je losos na pladanj. ljubavi?" rekla je Giulia nastojeći zadržati najnormalniji ton na svijetu. A sad dosta. Neku večer je taj kurvin sin inzistirao da mu popuši i proguta. Hoćeš li nešto popiti. Ako ne napravim ja.. Ne možeš ni zamisliti kakav je to davež.. ljubavi?" doviknula mu je. U njezinom srcu sada više nije bilo mjesta ni za što drugo. Dosta! Večeras ću joj reći.. "Hoću. "Konačno sam završio. Uskoro će stići i ostali. I što taj govnar sebi umišlja. Dala je tom čovjeku sve što je imala. Ja s njom više ne mogu biti. "Zakasnio sam. Zlobno se smiješeći.. Ali sam završio godišnji izvještaj za Institut." 37 Jesi li vidio kako se večeras sredila? rekao je u sebi Enzo protrnuvši i previjajući se. Malo prošeka. No znaš. Prvom u svome životu. Tikvice moja. iz ljubavi. definitivno i totalno." odgovorio je s velikim zalogajem u ustima i pobjegao u boravak. to su važne stvari.. Jesi vidio onaj užas od haljine.

Na glavi je imao mali cilindar od crvenog papira koji je pridržavala gumena vrpca. Sve je bilo spremno. Dođi do mene. Mogli bismo se seksati. smjestio na dnu grla. poput parazita. svoju harfu. a veliki čvor mu se. Sve je to bilo iza zida koji je podigao alkohol. Stavila je zdjelice od pečene gline na sredinu stolića od ebanovine i upalila dvije goleme marokanske voštanice. Nosio je frak od plavih šljokica. pa ga je stoga pozvala k sebi na Sil-vestrovo. Imam većem. Pogledaj na što sam spao! Obučen kao klaun. Buku pribora za jelo. Konvencije. Obitelj. Bila je to kaseta sa zvukom pliskavica s Aljaske izmik-sanim s vjetrom ruskih stepa." zbunjeno je odgovorio Davide.. te stvari. THIERRY MARCHAND 20:45 h Thierrv Marchand sjedio je na maloj pozornici "Vukodla-kove" vip dvorane. Pretjeran smijeh. Očekivala je posjet.. Roberta je završila meditaciju. vatrenog. Osjećala se opušteno i s pravom karmom. Nedostajao je samo Davide. 39 Osjetila je prema tom mladiću nešto što je definirala kao empatiju. Zajebu te za Božić. zajebu za Sveta tri kralja. fuziju. Zamotala se u pareo s Balija i počela pripremati večeru na bazi kozjeg mlijeka. Zidovi i strop bili su nakićeni šarenim ukrasima od papira. Iz zvučnika linije izlazilo je cviljenje. U rukama je stiskao Re-gine. "To je samo još jedna od glupih društvenih konvencija.. Puke konvencije. Tamo unutra uvijek je blagdan.. Bio je pijan. 40 Presvukli su ga od glave do pete. salatu i kriške sira. Gosti. a on je zauzvrat nabacio kretenski osmijeh. također sa šeširićima na glavi. Vodenog. Još jedan proizvod ovog glupog potrošačkog društva. rekla je prije nekoliko dana Davideu Razziniju tijekom susreta tantričke meditacije koji je organizirala udruga Prijatelji Plejade. Oslobađala se stresa. U srce mu se međutim spustila ruska zima. Stopiti naša bivstva. krastavaca i grčke fete. Ja sam poput tropske ribe u akvariju. Konobari u šarenim uniformama od kašmira već su bili donijeli predjelo. treba samo pronaći vrata i ući". puhali u pištaljke i bacali konfete. Nasuprot njemu nalazilo se dvadesetak stolova sa svijećama u sredini.. Vidio je te daleke oči kako ga promatraju. zračnog i zemljanog. Jako me privlačiš. Na jednom seminaru u Kali-forniji naućila sam od gurua Rawaldija tehnike za postizanje ćetiri kozmićka orgazma. pa čak i za Novu godinu. U poziciji lotosa. "Hajde.. urlikali su.Meditirala je. Kamenice. Gola. 13. Jay veliki bretonski . znaš. Mir i radost se nalaze u najskrivenijim zakucima naših umova. Thierrv je svu tu buku čuo kao u daljini." Davide je odmah pristao. nešto poput plača novorođenčeta. Brbljanje. Godinama se već nije osjećao tako posrano. Šireći duh. "Ne znam mogu li.

U mom kraju se to uvijek kaže. mogao postati slavan. Annette se brinula o maloj Daphne i o novcu. kako je? Jesmo li spremni za jednu godinu punu. To putovanje u Italiju bilo je prava katastrofa.. zato što je pio njegov djed i zato što je pilo cijelo mjesto. I zato što je u sebi osjećao kako je. Dobro. Njegova žena. A u sve te priče 0 životu on the road i slobodi ceste. Naprijed! Ne znate? Okej. Onda. onome za Indiju. sada potpuno slobodan da na miru masakrira vlastita jetra. Sve troje u kamperski opremljenom kombiju. široka ramena i nosio je Caracenijeva odijela. otišla je i gotovo. GAETANO COZZAMARA 20:57 h Gaetano Cozzamara. podrijetlom iz Nole.. a on je bio siguran da će biti dobar otac. nakon koncerta. Bio je profesionalni pratitelj. orlovski nos. Navečer bi. U životu su potrebna tri es. spiskao honorar u baru. svalio se pokraj žene. U početku je sve išlo u pravom smjeru. zarade nešto novca svirajući te da potom krenu za Indiju 41 i tamo ostanu. koje je pričao svojoj ženi. Krenuo je u lipnju sa ženom i trogodišnjom kćeri iz Bunixa. Sam kao pseto na ovom usranom mjestu. da je možda više vjerovao u sebe. nemam ništa. Zgrabio mikrofon. Onda je Thierrv opet počeo piti. Počeo je svirati na ulici. Dobri ste. Otišla je i odvela malenu sa sobom. imao je dvadeset osam godina. čega? Svakako tri es. Oprostite na mom talijanskom. Jače! Još. Ni na Božić je nisi nazvao.... Na trgovima. malog mjesta u Bretanji. snimiti album. Nije se čak ni naljutila. muška kurva za bogate gospode. koji je završavao u tegli od pekmeza skrivenoj u motoru. bila je dobra majka.glazbenik. crni repić. dva komada ugljena umjesto očiju. došlo da zaplače. Još jače! Jako dobro. Počeo je milovati harfu. Za sitniš. Vratio bi se naljoskan u kombi. Vulgarno rečeno. Sada mu je. više nije bio tako uvjeren.. na sajmovima. Ne znate što su tri es? Lako je. Prikupio je snagu. "Naprijed. Onda je Annette jednog dana otvorila teglu od pekmeza 1 vidjela da je prazna. koja je spavala s djevojčicom u zagrljaju.. Thierrv je nastavio kružiti po Italiji sam. Thierrv je svirao u malim folk lokalima. Zamisao je bila da proputuju Italiju. Osjetio je da je došao do kraja. 42 "Dobra večer svima." 14.. lijepa dvadesetšestogodišnja plavuša. Zašto je pio? Zato što je pio njegov otac. onda ću ja reći. Nemam prijatelja. . Standard! Seks! I sreća!" Mlak pljesak iz publike. želim čuti jedno veliko da. Žigolo. i kroz prljavi prozor nepomično zurio u mjesec. u maloj vip dvorani "Vukodlaka". ne čujem vas. a umjesto toga imao je četrdeset pet godina i živio je u jebenom kombiju koji pušta ulje.

Doista ne mogu. bila u Rimu kako bi drugog siječnja odigrala prijateljski susret s klubom Casalotti.. da vidite Koloseum. Izgubio je opori noleški naglasak i ostala mu je samo ljupka južnjačka modulacija. Bilo je to apsolutno nemoguće. obrazovati se.." Scaramella mu je klonulim glasom rekao da razumije. No on ima posla. Svi koliko nas ima. Darwin. Okretan u govoru. Tambelli. Ministri. Naučio je ocijeniti ljude prema kroju odijela i boji čarapa. Znao je zabaviti. Rim je prepun mjesta na kojima se može proslaviti Nova godina. A onda je počeo izvlačiti isprike. Bio je mali lokalni mit. a s Albom stvari više nisu kao nekada. Ne mogu me gnjaviti. Odlučan stisak. "Gaeta! Svi smo tu.. otići u Rim i poboljšati životni standard. Gaetana je oblio hladan znoj. No dobro je i ovako. uključujući trenera Aniella Pettinic-chia. Iskren osmijeh. Radi se o privatnoj zabavi.. prizori boli i zapanjenosti odigravali su se u mjestu i na stadionu. Sad je čitava ekipa. Tog jutra ga je. Provest ću vas uokolo.. Jako mi je žao.. Došli su ranije upravo zato da Novu godinu dočekaju s Gaetanom. Svakako su ga htjeli vidjeti. istina. Znaš. Ostavio mu je ipak adresu na kojoj je ekipa odsjela: pansion Italicus. Ostale će to pogoditi. tu je čak i nekoliko ministara. u sedam i pol. Je li istina da si prijatelj i s Albertom Castagnom?" upitao ga je na telefon kapetan momčadi Antonio Scaramella. Rukoljub. masera Gualtiera Trecchiu i tri autobusa puna navijača. momci. Možda sutra. Grofica. Ma šalite se. Objasnio mu je da je. Ja sam večeras stvarno zauzet. iz kreveta izbacila zvonjava telefona. Moraš nas izvesti. Kad je odlučio promijeniti život.. Bilo je to staro društvo iz Nola Sporting Cluba. 43 Gaetano je tri sezone bio neumoran i agresivan bek. kunem vam 44 se. Doista ih ne može povesti sa sobom. Cijela ekipa. ulica Cavour 365. Morao je čitati. Gaetano je spustio slušalicu i odahnuo s olakšanjem. Želimo vidjeti Albu Parietti. da se ubacio u krug krupnih riba televizije i filma. "Morali ste mi to ranije javiti. Znati tko su Freud. Moravia.. U mjestu se pričalo da posjećuje kremu rimskog društva. nekoliko puta susreo Cas-tagnu. kojeg su suigrači i navijači obožavali. Svetog Petra. . Na zabave. U kući jedne grofice. Zabavit će se odlično i bez njega. Izbjegao sam pravu moru! Cijelog se dana međutim osjećao poput crva prve kategorije. no da se poznaju samo iz viđenja. Sve to gaje koštalo truda. Pet godina ih nije vidio. Jednu za drugom.Znao se ponašati. Ohladio je Scaramellin entuzijazam. Te večeri je bio pozvan na superekskluzivnu zabavu grofice Scintille Sinbaldi delFOrto. Što hoće? upitao se još zaglupljen od sna. Ljudi na položaju.

Imala je barem sedamdeset godina... Predstavila mu ju je Rosetta Interlenghi. Organiziram zabavu. "Čuj." rekla mu je grofica klonuvši na golemi kauč od plavog baršuna i prekriživši one suhe.Poslijepodne je otišao u solarij i na manikuru i zaboravio je na njih." "I ja sam pozvan?" 46 Gaetana ta zamisao uopće nije oduševljavala. otprati me u moju sobu." uzdahnuo je Gaetano u sebi.. Zvat ću vas.. Poznavao je Sergie. Morao ju je primiti za ruku. Bila je već napaljena i gledala je Gaetana kao što di-jabetično dijete gleda sicilijanski kolač. Da je ta od njega htjela nešto drugo. Ustvari ju je tek odnedavno poznavao. Perzijski sagovi. Kružila je oko njega kao mačketina s onom čašom džintonika u ruci. Koliko si ih odradila. Koja lijepa kravata. Htjela mu je pokazati svoju kolekciju slika.. ispružila ruku i stisnula mu bedro onim nalakiranim pandžama. Nije se uspijevala čak ni držati na nogama. Zategnula što se moglo zategnuti.. S groficom nije nikada bio.. kraj mene. Mogli bismo zajedno otići na Palmu za Sveta tri kralja... Što moram raditi da preživim. Uljudno je sjeo. Imaju prelijepu vilu. stara uspaljena alkoholičarko? U sobi se strovalila na krevet. Jako mondena. Da je ta htjela započeti novu godinu u velikom stilu.. rekla je ona iskapivši čašu. To je prekrasno mjesto na Maiorci." rekla je s pogledom lavice obuzete hormonal-nim vrtlogom. "A kako si elegantan. Tri ogavna psića kružila su oko nje i režala na Gaetana. Hrpa srebrnine.. Kristalni lusteri.. već pravi pravcati dvor. sjedni ovdje. želim ti nešto pokazati. čvornate noge. Vidjevši je ponovno.. a potom se usporeno okrenula i procvrkutala promuklim . Izvezao je svoj porsche iz garaže i krenuo Cassiom do naselja Otoci. Čuj. "Kako si lijep. Ne bi uopće bilo loše provesti večer s njima. Gaetano.. 45 Grofica nije imala stan. Susreli su se na otvaranju izložbe u nekoj galeriji. Pozvali su nas markiz i markiza Sergie. Čuvar mu je rekao da grofica Sinibaldi delFOrto živi na zadnjem katu vile Ponza. Koja bljuvotina! rekao je sebi zgroženo. Dođi. "Opet. nešto sam mislila. Za Novu godinu.. Rekla mu je da dođe rano. svečano prostrt stol.. "Naravno. "Zvat ću vas.. Izgledala je kao svečano odjeven neanderta-lac. Gaetano. Sva se prepravila. I odmah je shvatio da je ono sa slikama bio samo dobar izgovor. Prije drugih.. Imali su po osamdeset godina u svakoj nozi. Grofica je odmah napunila drugu. Čopori konobara u uniformama postavljali su dugačak. ljepoto". Nešto mirno. Pretjerana raskoš. Ona mu se prislonila bedrom o bedro. Pitao se gdje su njegovi zemljaci. Jako dobro pozi-cionirana. Dva galaktička daveža. mlada udovica koja ga je uvela u taj vip svijet. Znao je da je jako bogata." Dva dana nakon toga nazvala ga je. To odijelo te čini božanstvenim. Gaetano je primijetio da je grofica stara grdoba. za prijatelje. Moderne slike.

Apsolutno genijalna.. No slušaj me dobro. tko je?" odgovorio je Scaramella. momci.. Gaetano. "Halo.. Mislili smo izaći i naći kakvu gostionicu ili piceriju u kojoj ćemo slaviti. Ja ću ti platiti. ne baš. i "Kako si lijep. "Koga briga. Jedno od in mjesta u gradu. 15. Nemoj reći nikome drugome. učinit ću to. Molim te. Još su tu.. Skini me ti. Želim to. Uskoro će stići gosti. Usto kuraca.." "Pusti ih neka se. Nakon što je crkotinu smjestio na krevet i išutirao tri psića.. Podigao je telefon koji je stajao uz krevet i ukucao broj.. Skinuo je sve. Gaetano. Možeš li nam preporučiti neko povoljno mjesto. Organizirao sam vam zabavu." U kurac.. Skidaj se.. Ideja koja će ga učiniti najomiljenijim čovjekom u cijeloj Noli. U mansardi na Cassiji. Bogu hvala. Bila je samo posve pijana. Osim gaća. U kurac. Napravimo odmah. Koga briga.. Tu su. "A njih. Samo za vas.. spustio je slušalicu i zadovoljno .. U kurac! Odapela je! Odapela je! Prislonio je uho na grudi stare kokoške.. Čekam vas. Igra." "Sada? U ovom trenutku? Ali.. dođi samo s igračima. Jako! Dok je čekao da ga spoje sa Scaramellinom sobom. Želim vidjeti kakav si dolje. Poslušaj me. prosvijetlila ga je genijalna zamisao. kucalo je.." rekla je ona i pala bez svijesti Gaetanu u naručje. rekao je u sebi. Gaetano!" "Gaetano! Nazvao si nas?! Divota!" "Što radite?" "Ma ništa. "Ja sam." 48 "Ma kakva picerija! Mislim ja na vas...glasom: "Napravimo to. Gaetano se nabrzinu obukao. Ja ne mogu. što njih ne skineš?" j Skinuo je i njih. centarfor i kapetan Nola Sporting Cluba. Hoću li to učiniti? Hoću. Dobro! Ja idem. Tri psića počela su se igrati njegovim hlačama Caraceni." Dao mu je adresu i spustio slušalicu. grofice. Nadam se da su još u pansionu.. Kucalo je." promrmljao je Gaetano osjećajući kako mu se okreće želudac. Ovo nije moguće. Nova je godina. Grofica se stala 47 koprcati s jedne i s druge strane poput lutke... Otmjene..." promrmljala je.. Igr. Večeras se i ja hoću zabaviti. Jesi razumio? To je vrlo ekskluzivan party. Želim završiti ovu godinu na najljepši način na svijetu. Nazvat ću odmah Scara-mellu i pridružit ću im se. Gaetano se počeo boriti s patent zatvaračem Ferra-gamove haljine koji se nije htio otvoriti.. "Govnari! Ostavite moje hlače. Nemojte da ispadnem seronja.." "Je li to tvoj stan?" "Pa. ANTONIO SCARAMELLA 21:00 h Antonio Scaramella....

gospodine". Želite li u međuvremenu jedan bellini?" rekao je stari prosijedi konobar. kao da ga se želi otarasiti. Mora mu reći. Gaetano je bio onaj isti stari prijatelj. upitao: "Što kažeš. Za sve možete pitati mene!" mirno je rekao Gaetano. Previše bi ga to pogodilo. Vrlo ozbiljna. Morao se obući. Izvrsno! "A grofica? Da joj nešto odnesem?" upitao je konobar. . gledajući se u zrcalo. 50 "Sve u redu?" upitao je. gospodine! Samo još čekamo goste. SUKIA 21:05 h Patrizia Del Turco. 49 "Tko je to bio?" upitao je Gualtiero Trecchia. Šutjet ću kao zaliven". U Gaetana se još uvijek moglo pouzdati.protrljao ruke. "U redu. Scaramella se pitao smije li reći i Trecchiji. Molim te. Gotovo kao da ne želi vidjeti svoje stare prijatelje i kao da sebi umišlja da je čovjek iz visokog društva. Smrad tuniskog restorana ispod njih uvlačio se u sobu. Pozvani smo samo rni iz tima. proučavajući predjela u srebrnim posudama." "Možeš biti miran. učinio mu se pomalo hladnim. Bez televizora. Ali ipak je dio ekipe. "Hvala!" Uzeo je bellini i polagano ga srknuo. poslušno je odvratio konobar. da obrijem brkove?" 16. Bio je posve u krivu. Bez bara. platila i odlučnim se korakom zaputila kroz ulaz naselja Otoci. Dva propala kreveta. umjetničkog imena Sukia. "Idemo na zabavu. tu se traži plavi dvored-ni sako i svilena kravata u bojama kluba." "Ah! I što je htio?" upitao je Gualtiero Trecchia brišući pazuha truleksom. To nije bilo istina. Nema problema. dok je prao pazuha nad umivaonikom njihove sobice u pansionu Italicus. Na Cassiji. izašla je iz taksija. "Gaetano. Ionako će stara kenja doći k sebi tek sutra ujutro. nemoj nikome reći. 17. morao je priznati. Nisu im dali čak ni ručnike. Pripada timu. Nema druge. maser ekipe. Ozbiljna stvar. Zabava rimskog jet-seta. Sobica na granici ljudske podnošljivosti.. rekao je Trecchia zavjerenički i zatim. GAETANO COZZAMARA 21:02 h Gaetano je zaključao vrata grofičine spavaće sobe. Dotjerati se. Kad ga je nazvao tog jutra. "Svakako. Konobari u bijelim uniformama očekivali su goste.. Jastuci kao strunjače. Da. "Ne! Grofica je umorna i ne osjeća se dobro. I zaputio se prema salonu pritežući čvor kravate. Otrgli su ga od oranice. Zabava! Ekskluzivna zabava u mansardi na Cassiji. Bio je presirov za takvu zabavu.

U ruci je stiskala staru torbu od svijetle kože. Najviše petnaest. mislim. "Jesi li pozvan?" "Ne!" "Zašto uopće pitam. Odvjetnik Rinaldi joj se sviđao. Kao školarka. Dok je zvonila na vrata ureda. Nije se čudila što su im pogledi uprti u njezine noge. Bio je doista tradicionalni perverznjak. na kojem je mogla u potpunosti iskaliti svoju strašnu i neumjerenu moć gospodarice. Te je večeri imala dvije seanse. Njezini su klijenti željeli diskreciju. Možda se pomalo ponavljao u svojim zahtjevima i prerano svršavao. zabava Mari-nellijevog prijatelja! Govnari u jakni i kravati i krmače koje misle da im je pozlaćena. Bila je zadovoljna. crne. Bila je ozbiljna profesionalka. Ušla je u lift zajedno sa skupinom elegantnih mladića. "Pa. puštao je da ga ponižava i kažnjava. padala joj je na ramena. Bio je još uvijek u pidžami. Prvu s odvjetnikom Rin-aldijem. Treba dobro započeti novu godinu. Bio je savršen rob. Nije nimalo marila za Božić. RIBLJAKOST 21:08 h Ribljakost je izuo reebokice i to se odrazilo na okoliš.. Neki Marinellijev prijatelj. Mršavo tijelo. što ja znam. Zadnji put sam ušao verući se preko konopa. Plava kosa. a pogotovo ne za Novu godinu. "Večeras imamo više mogućnosti. trebala otići na lezbijske orgije na Prenestinu.. plave vunene čarape koje su joj dosezale do listova i cipele na vezanje. mora da si šugav ili imaš neku drugu zaraznu bolest. Dan kao i svaki drugi. nikada se nije bunio. Nije predstavljao posebne probleme. Provjerila je da je nitko ne vidi i onda pozvonila na portafon... divljački miris slobodno je lebdio po sobi. oko tri." rekao je dok je motao drugi džoint. A tko organizira to na Tiberu?" zijevnuo je Cristiano. Već sam bio na toj barci.Sukia je imala dvadeset dvije godine. Jak. Po meni. Nema problema. Uskrs. Izašla je na drugom katu i pješice se popela na treći. škotski kilt. Znam za veliku zabavu u Genzanu i jednu zabavu na barci na Tiberu... a zatim je. Foot fetishist (fetišist stopala) i volio je bond-age (vezivanje). Oči su mu bile poput dvije crvene kuglice." "Molim te." . Nekako ćemo se uvući. Pomisli samo koji je to davež.. no izgledala je kao da ima mnogo manje. Na sebi je imala kabanicu od prozirne plastike.. s grudima koje su se jedva nazirale pod bijelom košuljom i plavim puloverom na kopčanje. Na malom prćastom nosu prekrivenom pjegama nosila je velike naočale metalnog okvira. 51 Nije joj bilo žao što te večeri mora raditi. Dvije dugačke i mršave noge gazele. Crnči se. niske i lakirane. skupljena u pletenice. Bolje se upucati. Možeš mislit.. zar ne? 52 18.. odlučila je da je odvjetnik spreman dosegnuti najvišu i najveličanstveniju razinu poniženja.

svojom djevojkom... "Reci mi.. svijestima. shvatio sam to na Novu godinu.. "Da. da si kod kuće? Zauzeo si cijeli krevet. nije istina. Sad ću ti objasniti... 19. Kakvo kozje mlijeko. izvrsni su! Svaka čast.. Nij e se osj ećao ugodno. Hajde. sviđaju ti se kolutići krastavca s jogurtom i đumbi-rom?" rekla je Roberta Palmieri Davideu Razziniju nastojeći mu staviti hranu u usta. Davide je bio dezorijentiran. A ova ovdje mora da je potpuno luda. S telepatskim kontaktom koji se može uspostaviti s izvanzemaljcima u trenutku orgazma. pečeni krumpir i crno vino. stvarno." rekao je Ribljakost liježući na krevet pored Cristiana. Bila je totalna luđakinja. Ustao je trudeći se daje ne gleda. Odlazi.. Nemoj umišljati da možeš izbjeći tu dramu.. Kakvi krastavci. Razmišljao sam mnogo o tome.. Što misliš. ustvari.. 53 "Isuse. Davide je prekriženih nogu sjedio na sagu ispred niskog stola. S NLO-ima... U tom istom trenutku njegovi su prijatelji slavili u restoranu "Zlatni lav". Trebao je već tada shvatiti da nije normalna. osvojio sam upis na tomboli koju su organizirali u mom uredu. "Ma. Udavila ga je do bola. Oči su joj bile kao opsjednute.. Počela ga je milovati po leđima pi-ljeći u njega."Dobro. stani malo. Plašila ga je. Cristiano. Davide. Moram ići.. Osjećao je da mu noge klonu. "Oprosti mi. uopće ti nije dobro.. shvatio sam. Koje sam sranje napravio!prigovorio je u sebi." rekao je Davide oklijevajući. Hajde. "Kamo ćeš?" upitala ga je Roberta zgromivši ga pogledom. tamaneći špagete sa slaninom i lukom. svinjetinu. Osjećao se čudno. I drži podalje to smrtonosno oružje!" rekao je Cristiano zgadeno pokazujući na prijateljeve noge. Bilo je to prvi put da ga ženska pozove k sebi s jasnom i otvorenom namjerom da 54 se jebu. Žalio je za večerom sa svojim prijateljima s malog nogometa i s Loredanom. DAVIDE RAZZINI 21:11 h "Onda. leću. ja moram ići. nasuprot new age vještici. Privlačile su ga kao dva magneta. Opasno se približila. Sjetio sam se da majci nisam promijenio . Te oči su bile nekako čudne. Mami mi nije dob. Koji kurac ja radim ovdje? Sjebao ga je taj tako otvoren zahtjev. "Čuj.. Hajde.." Dosta! Sad ću ustati i otići. To je mora. Nisam znao ništa o meditaciji...." U životu nije pojeo ništa odvratnije." "Zašto onda ne mrdneš guzicu i ne odeš? Meni je ovdje dobro!" "Ne. uhvaćen u mrežu tim đavolskim pogledom.. večeras si stvarno negativan. a onda više nije mogao nastaviti. kako si počeo pohađati tečajeve samosvijesti i otkrivanja samoga sebe?" upitala ga je Roberta nastojeći mu ubaciti hranu u usta. Te oči. A onda ga je zaintrigirala i ta priča o četiri planetarna orgazma.

prema nebu. "A sad me pogledaj!" 55 Davide ju je morao pogledati. koji je poput idiota Big Jima . A sad lezi na pod. pretvarati se iz debelog i mlohavog crva u dugačku. Želiš zadovoljiti sve žene na Zemlji.. Ti si najuzbuđeniji čovjek na svijetu. rasti. "Dobro. Jako dobro.. i sad se koncentriraj.. zar ne čuješ? Dodaj sestri vodu.. Misli su mu već bile usmjerene na trenutak X. Raskolačenih očiju. Stalno." Ukočenim kretnjama. zadovoljna zbog lako izvedene hipnoze. Triktrak. ne osjećajući im okus. Davide je izvršio naredbu. Možda malo previše trbuha. Ponoć. nakon te naredbe Davideova se kita počela micati. Od vatrometa u bojama crvenjeli su se veliki mračni oblaci prepuni kiše. Davide se začudio kako su mu noge i cijelo tijelo poslušali naredbu te oštrokondže. riknula je i nabila se na Davidea. zadovoljno je sebi rekla Roberta. Mor. Michele! Vodu!" Michele joj je dodao vino. Od čelika. Bio je uzbuđen. Ti si rasplodni bik. Tijelo nije loše. jako uzbuđen. Ozbiljne stvari. MICHELE TRODINI 21:12 h Michele Trodini sjedio je za stolom s cijelom obitelji. Zaleđenog osmijeha." "Što?" rekao je majci. Nikada.. Okrenula je kasetu i počelo je kriještanje. 56 21. Potrošio je sav novac što ga je od djeda i roditelja dobio za Božić da to kupi. "Izvrsno. Svako malo bi upro pogled kroz prozor. "Michele! Michele! Što ti je. 57 "Aaaaaaarrrrrrrrrrrr". Trenutak u kojem će zapaliti sav arsenal koji skriva ispod kreveta." "Ja ne mogu svršiti". Obiteljske brbljarije nisu ni dopirale do njega. Roberta. Ti si uzbuđen.. Kara ti postaje golema. Kad ti ja kažem. Maradonina muda. puštajući ga da padne na pod. ponovio je on poput papagaja. "Osjećaš se dobro. Skinuo je sve što je imao na sebi i ostao posve gol.bočicu s kisikom. Dobro! Dobro! Tako! Tako. iskapila je kozje mlijeko i skinula pareo. nenormalna.. Gledaj me! Gledaj me!" rekla je Roberta Palmieri Davideu Razziniju. ROBERTA PALMIERI 21:15h "Kad ti ja kažem. I tvrda kao kamen. Ne možeš svršiti! Jesi razumio? Ne možeš svršiti! Ne možeš svršiti. Davide je postao puki automat u njezinoj vlasti. Ponovi za mnom. tvrdu jegulju. Naručio ih je od prijatelja iz razreda rodom iz Napulja. Zvuči amazonske prašume. Ja ne mogu svršiti.." I doista. Sad ćeš ostati takav. "A sad se skidaj!" Poslušao je. One raketice koje je s djedom utaknuo u cvijeće nisu bile ništa prema onome što je držao u sobi.. 20. Mehanički je jeo lazanje. bengalke i rakete. "Vodu. ptičje glasanje i slonovska rika." "Sjedaj!" naredila mu je. Pravi arsenal..

gospodarice. "Pusti me. Gualtiero Trecchia odlučio je produžiti ravno. Ništa posebno". Nosio je plavi sako. Ovlaš ga je pozdravio i pretekao. tri su neonke žuto obasjavale oguljene i vlagom uništene zidove. "A kamo ćeš. GUALTIERO TRECCHIA 21:16 h Gualtiero Trecchia zaključao je vrata sobe i zaputio se dugačkim. Pritegnuo je remen za još jednu rupu i odlučno se zaputio prema stubištu... "Ne.. Spreman na sve. neprikosnoveni voda navijača Nole. 22. I opsovao. . na koljena.. Molimmm.. Sive široke hlače. kad bi te uhvatio. Ne ruku. Gualtiero je osjetio kako mu zglobovi na prstima škripe poput zahrđalih vrata. Gualtiero se zaustavio. skrušen pred Pitbulom Božjim. Inače će ti ta ruka postati dobra samo za gulaš. ODVJETNIK RINALDI 21:20 h "Obožavam tvoja mala stopala. 59 23. Molim te. "Onda.. Sve je to posudio od svog šurjaka. Momci su ga čekali dolje. izmotavao se Gualtiero. svjetskog čovjeka. Imam posla". pederčiću." promucao je Gualtiero nastojeći krvnika udaljiti od sebe. Ovratnik od crnog satena. 58 No na rame mu se sručila ručerda velika poput svinjskog odreska. više te nije puštao. Jednom navijaču iz Frosinonea razbio je glavu jednim udarcem svojom glavom. govorio je odvjetnik Rinaldi dok je poput zeca. reci mi. Na trenutak se zaustavio kako bi se pogledao u visokom tamnom zrcalu. Mrzio ga je. "Tako obučen? Mora da je onda nešto stvarno posebno. ljepotane? Nećeš s nama u piceriju?" "Ne. Mokasinke od kravlje kože i bijela košulja bez kragne. Prava kazna s neba.. Taj.. Ja sam stvarno proklet! Bio je to Maurizio Colella.zadovoljno buljio u strop.. Lice mu je izgledalo čišće i mlade. koje se sužavaju prema gležnjevima. Mračna je prilika izašla iz sobe u dnu hodnika i krenula prema njemu.. ponovio je Gualtiero dršćući. Imam posla." Gualtiero Trecchia priznao je sve. Da. zvan Pitbul Božji. Bio je životinja bez srca. ne mogu. "Kamo si pošao.. Ne zaustavljati se. Zujeći i pucketajući. odahnuvši s olakšanjem.. "Pa reci mi. Neću više moći masirati momke ako mi polomiš prste". Molim t. Dobro je učinio što je obrijao brkove. koji mu je dopirao do bokova.. Njome radim. ha? Ideš se zabaviti?" čuo je riku iza svojih leda. vrištao je od bola. bijednim hodnikom pansiona Italicus." Pitbul mu je zgrabio ruku i počeo je drobiti." "Ma ne. Stavio je čak i revitalizirajući gel na kosu. dopusti mi da ti ih još malo ližem". tako ulickan." "Ne. ispast će prasac kao i obično. Vodio je disko-bar u Acerri.. prikovavši ga za njegovu odgovornost. Srušio se na pod.

37. U ruci je stezala i svijala bič. "Uvuci mi ih medu prste!" Rinaldi je počeo vaditi mekušce iz školjki i uvlačiti ih medu njezine prste. kretenu!" I još ga je jednom opalila. Bila je opuštena. Bile su to krupne i ljigave životinje. s onom vunenom kapicom na glavi. Bila su to savršena stopala za starog fetišista kakav je bio odvjetnik. Mršava. A onda. stavila ruku u njedra. Otrčao je u kuhinjicu i munjevito se vratio s velikim pladnjem otvorenih i kriškama limuna okruženih kamenica. Bila su otmjena ta Sukijina stopala.. Giulia Giovannini ponašala se kao savršena domaćica. a dvije vijugave istetovirane zmije spuštale su se niz bokove kako bi se napojile u vagini. u potkošulji na plavo-bijele pruge i čara-picama. ali ne previše. Odvjetnik joj se u dva skoka našao medu bedrima i odmah joj je pokušao cuclati stopala. kad me naučiš pristojnosti. i na licu bi joj se pojavio osmijeh. predstavljala jedne drugima one koji se nisu poznavali. "Dođi ovamo! Četveronoške!" rekla je Sukia balavcu. koji su još drhtali od života. Sukia je raširenih nogu sjela na tajničinu malu fotelju. "Mlada gospodarice?! Što sam sada zgriješio?" "Kretenu! Limun!" Točno. s tim morskim beskralješnjacima. molim te. Stidne dlake su joj bile obrijane. Odvjetnik je jecao od zadovoljstva dok je obavljao taj delikatni zahvat. "Zloćko! Zločesto dijete! Hodaj!" izdirala se na njega Sukia. Rinaldi se bacio na njih onako kako bi se gladno šene bacilo na majčinu sisu. Nije stavio limun." 60 Rinaldiju nije trebalo dvaput reći. Sad je na sebi imala samo steznik od stare čipke. iz kojih je po Sukijinim stopalima curila prozirna tekućina. 61 24. Mlada gospodarice. ali dobio je udarac bičem po jeziku. blago razmaknutih. "Aaaiaahh. bijelim guzovima. Razgovarala je. Iscijedio ga je užurbano i konačno je počeo sisati teško stečeni obrok. Malena. SMRDO 21:35 h .. Nijedan žulj nije narušavao njihovu ljepotu. nudila predjela.četveronoške. Nakon što je završio. Sisice stisnute u korzetu. kada je bila sigurna da je nitko ne vidi. Sukia ga je još jednom ošinula ostavljajući mu crvenu prugu na guzici. Mekanih peta. dok ga je konjskim bičem tukla po mlohavim. "Šuti. tamo gdje je držala ključ. "Čekaj! Donesi kamenice. Zakrivljenih tabana. smijem li ti lizati nožne prste?" Imao je glas djeteta koje je kažnjeno jer je stavilo prste u pekmez. Mršavih i nervoznih prstiju. Odvjetnik je izgledao poput djeteta. no svako malo bi. smještenim medu prstima. 25. jedan od onih što na leđima imaju deset tisuća vrpci. Njegovanih i crveno lakiranih noktiju. GIULIA GIOVANNINI 21:27 h Mnogi su gosti već bili stigli. jurcao dugačkim hodnikom svog ureda.

. Zgrabio je komad kobasice i prinio ga ustima. kad mu je iskliznuo iz ruku i pao ravno na snježnobijelu košulju. Giulia je sjedila na čelu stola. Sjedio je već više od dva sata na zadnjem sjedištu Volo-derovog starog abartha Al 12 krem boje. stezao sa svih strana. no Smrdo. udu i odnesu sve što mogu. rekao je Smrdo. znao je da je samo primitivni provalnik. Bilo ih je petnaestak. mirno i opušteno ozračje likera Averna koje je pomalo odudaralo od zračnog napada koji se odvijao vani. "Ne volim pričati o svom poslu". Taj seronja od Rinčice nastavljao je priču o Arsenu Lupinu.Smrdi je cijela ta pričao s prerušavanjem djelovala kao veliko sranje. Enzo je sjedio nasuprot Debori. Čekati tu ispod tko zna što.. Ne želim započeti novu godinu u zatvoru. uključujući. promrmljao je za sebe stisnutih zuba. Smijem pitati o čemu se radi?" upitao je proćelavi mladić u sakou od samta i crvenoj košulji. Nos u obliku kormila . koji je sjedio za volanom. Imat ćemo dovoljno vremena da odnesemo faks. lopovu džentlmenu. koja srebrnina." rekao je Rinčica. koji su pozvani na zabavu u taj stan. Njegova je bila ta genijalna ideja s oblačenjem smokinga kako ne bi bili primijećeni. Taj je Rinčica bio premlad i vidio je previše filmova s Rogerom Mooreom. činilo mu se da će mu se hlače rasprsnuti. Izgledat će samo kao tri ugledna gospodina. Mogli bismo ući i počistiti torbe. Unutra je bila svinjska kobasica s lećom koju mu je pripremila njegova žena Ines. Nitko. A osim toga koji davež. A i onaj ga je smoking." Smrdo je iz jedne vrećice izvukao plastičnu kutiju.. Tko će biti u odvjetničkom uredu na novogodišnju noć.... DEBORAH IMPERATORE CORDELLA 21:38h Svi gosti Giulije Giovannini konačno su stigli. muški podšišana kosa. Opsovao je. sijedog konobara. Sjedili su za stolom. U zraku se osjećalo prisno. "Deborah.. Izgledao je poput starog. "Jesmo li sigurni da je stan prazan? Da ne bude iznenađenja. Jedan od onih koji udarcima nogom razvale vrata. "Onda. Svi elegantno odjeveni.. Smeđa. i perilicu i toster. 62 "Smiri se.. Otvorio ju je.. Bit će tu i kakav sef. koji je bio razuman i iskusan čovjek. čuo sam da si napisala novi scenarij... Bila je mršava. ali bijele boje. rekla je Deborah Imperatore Cordella uzimajući grisin i koristeći ga kao štapić stroge učiteljice. Nemate pojma koji namještaj. Zatezao ga je u ramenima.... otimajući Rinčici dalekozor iz ruke. kompjutor i sve ostalo. kad je moguće. "Još nije trenutak. a kad bi se sagnuo. koji je bio prisiljen odjenuti. "U kurac. Lijep način da se provede Nova godina". krećemo li?" otpuhnuo je. "Smiri se. I on je nosio smoking. 63 26. Odradit ćemo stvar i onda ravno kući". odgovorio je Voloder." upitao je Voloder. mladić od dvadesetak godina dugačke crne kose koja mu je padala na ramena i s dvije upadljive zlatne naušnice u ušima.. Ljudi se još penju. hladna je.. "Još ima ljudi na cesti! Stan na zadnjem katu je sav osvijetljen.. ukrase. Moramo samo još malo pričekati. Uskoro". Na očima je držao dalekozor uperen u stan grofice Sinibaldi. na rimskom nebu. kratka.

Zato sam napisala scenarij o Čiru. Na govno. istegnula onaj svoj pureći vrat i. zašto je i dalje radila svoj posao u velikom stilu. no on je tako cvilio od zadovoljstva da je bilo pravo zadovoljstvo pretvarati mu guzicu u krvavi odrezak. Ponekad šeprtlje. Debby." te je teatralnom kretnjom umočila grisin u posudicu s umakom od tunjevine i stavila ga u usta. Enzo se osjećao dobro. njega su 64 uškopili da postane krotkiji. Odvjetnik je pokrivao glavu rukama i plakao. na biće bez trunke dostojanstva. Reći ću vam samo da sam krenula od jezivog iskorištavanja životinja koje se vrši na filmu. Skinuo je dječju odjeću i gol se poput crva skvrčio na podu. "Hajde. To mora prestati. kratkim. hrabroj. no ona je bila zbunjena kao i obično. Možda se malo previše rasrdila na tog jadnika. Male. A psi. A te se večeri posebno osjećala u formi. svesti ga na otirač. U redu. Radi se o jednoj dramatičnoj. Jadnom. Da i ne govorimo. "Skidaj to!" naredila mu je.. daj. Furi-ju. mašući grisinom kao dirigentskom palicom. 65 I tek če tada biti uistinu sretan. Uredom se proširilo neugodno. ne smatram da je stvar zaključena. Odvjetnikova ekstaza. Okrenuo se da provjeri Giuliju.. policijskom psu. okrugle naočale davale su joj izgled njemačke feministice. reci mu nešto!" suučesnički ju je potaknuo Enzo. o psima lutalicama. "Ogavan si! Gadiš mi se! Želim te zlostavljati!" Sukia je uzela aktovku i iz nje izvukla svoju najubojitiju spravu za mučenje. vibrirajuće zujanje. Ne znam ima li pravo lice... Da. SUKIA 21:41 h Sukia se još uvijek uzbuđivala i u tome je bila tajna. Na onaj zvuk otvorio je jedno oko. To je nevjerojatno. Dobri. sigurno ga se sjećate. Morala ga j e dovesti do kraj nj eg stupnj a poniženj a. Rinaldi je nesumnjivo zaslužio i više. ugledao . Producent Emilio Spa-venta je za Cirovu ulogu predložio kokera iz Birillo i klokan Tommy.. 27. Na svom. Uvidio je da je možda pretjerao s prisnošću. Nadajmo se da će biti u redu. konja s Divljeg zapada..dijelio joj je usko lice na dva dijela. iskesila bijele zube i uključila utičnicu u struju. A što si mislio! Scenaristica je ustala. o još jednoj velikoj rak--rani društva. ono od čega je svaki mazohist umirao od užitka.. htjela bih napisati drugi scenarij. Rintintin i Beethoven i pudlice iz Gle tko to govori primjeri su najstrašnijeg stereotipa o psima. istukla ga je po guzici mlatilicom za muhe. teškoj priči. Uzela je alat u ruku. dlakavim nogama... Poslušao je pognute glave.. Nakon što je odvjetnik dovršio kamenice. drogiranom policijskom psu koji umre od predoziranja kad na rimskom aerodromu proguta Budin kipić s Tajlanda napravljen od heroina. U svakom slučaju. rekla: "Dobro. Potrebna je vrhunska interpretacija. Bio je doista odvratan s onom napuhanom trbušinom. vjerni i simpatični. ožeženom guzicom i dignutim kurčićem. Lassie. Ne želim ni ulaziti u pitanje konja.

Nije više mogao izdržati. o nadi i o strahu da smo sami u hladnom i beskonačnom svemiru. No sad mu više nije išlo. 67 29. urlali su gosti. nego za samoga sebe. Ustao je nastojeći izgledati opušteno. Knedla u grlu je narasla i jedva je disao. Sa zalogajem sira i vrganja zalijepljenim za obraz. akrobatskog Giuli-jinog seksa.. Nije pjevao za njih. Opušten..pakleni stroj za zadovoljavanje koji je njegova krvnica namjeravala upotrijebiti i promucao: "Ne! Molim te! Ne epiladv. Odlazi! Platili smo. Miran. Možda naj-melankoličniju i najnostalgičniju iz čitavog golemog bret-onskog repertoara. a potom su na pozornicu doletjela i prva peciva s anisom i kanapei s paštetom od lubina i rikulom. ako odmah ne prekineš to sranje i ne zasviraš salsu . u toplice. "Ma kakva je to žalopojka?! Dosta! Buuuuu. Briljantan. Pružio je stopalo i dotaknuo Deborinu nogu preko puta sebe. ne!" No nije bilo spasa. stavio šaku čvornatu poput trešnjine grane glazbeniku pred njušku i izustio kroza zube: "Kunem ti se majkom. THIERRY MARCHAND 21:45 h Thierrv Marchand pokušao je biti duhovit. No čim je prošao vrata dnevnog boravka. sprinterski je poletio prema zahodu. Samo tjedan dana prije toga otišli su u Saturniu. I tamo. nevažnim pizdarijama. Doista. Tradicionalni rekvijem koji pjevaju žene ribara s otoka Saint Michel. urlikati. Kao dvoje zbunjenih ljubavnika. Vratite nam novac". Buuuuu. S njom se ne razgovara o uobičajenim glupostima. Bolje. zviždati. Već je desetak minuta u utrobi osjećao kako mu se okreću crijeva. O uobičajenim. Thierrv je neustrašivo nastavio pjevati. Malo bolje. Kao da mora telefonirati. Nježno. govorio je sebi dok je Deborah nastavljala pričati o krizi talijanske kinematografije. zagrljeni pod vodom. i zahvaljujući tom potajnom dodiru osjećao se bolje... Ma kakav Leopardi! Zasvirao je pretužnu pjesmu. Zapao je u kozmički. | Onaj izbacivač u narančastoj jakni dotrčao je na pozornicu. ENZO Dl GIROLAMO 21:44 h Enzo Di Girolamo bio je izvan sebe od zadovoljstva. 28. u noći. Kakva žena! Kakav senzibilitet! A tek analitičke sposobnosti. Morao se olakšati. razgovarali su o smislu života. Ma što sam to danas pojeo? Nešto mora da mije naškodilo! razmišljao je stisnutih zuba i guzova. a potom su vodili ljubav u sumpo-rastoj vodi. Stimu-lirajuće. totalan i mračan pesimizam. Sukia mu je zarila strašno oruđe u šumu dlaka koja mu je rasla na prsima. 66 Imati pored sebe takvu osobu nešto je posve drugo. Već nakon prvih žalobnih tonova gosti su za stolovima počeli bučati. Potpuno drugačije od neznalačkog. Grčevi su mu potresali probavni trakt i osjetio je neodgodivu potrebu da ode u zahod. Potres u Tihom oceanu.

" "Ne... Pitao se treba li reći da je progovorio. Trojka je izašla iz A112-ice i oprezno se približila vili Ponza. Rinčica se zaledio i.. razbit ću ti pičku!" "Bilmezu! Tutkume!" "Seronjo usrani." Rinčica je odlučno pozvonio na portafon. rekao: "Gospodin Sinibaldi delFOrto. u kurac.. vašeg imena nema na popisu. "Tko je?" Muški glas. Otvorite. Možeš misliti stoje takvog briga za neko slavlje na Cassiji..." odgovorio je Smrdo nastojeći prstom očistiti mrlju od umaka. utučeno je rekao Rinčica." "Benevrek jedan. Da mu je Pitbul Božji silom izbio adresu na kojoj se održava zabava. Rinčica ih je ošinuo pogledom. Da je izdajnik. 69 "Duccio Trecani. "Nemoguće! Kakva neugodnost. molim". Sad su se Smrdo i Voloder držali za trbuhe od smijeha.ili merenge. Otvorit će nam. Ne znam što da vam kažem." "Mora da je neka pogreška." "Od koga? Tko vas je pozvao?" ispitivačkim tonom upitao je glas. Sroljo!" "Proklet bio! Kurvin sine. GUALTIERO TRECCHIA 21:48 h Gualtiero Trecchia je u tišini sjedio u kombiju sa svojom momčadi i masirao bolnu ruku.." "Žao mi je. SMRDO 21:58 h "Gledaj kako si zasrao košulju?! Kako je moguće raditi s takvim nesposobnim." 68 30.. odgovorio je glas nadmoćno... Otvori. usuđuješ nazvati me laž-ljivcem. Polomit ću ti te rogove na glavi!" Nije trebalo dugo čekati odgovor. ne mogavši se više suzdržati. međutim. Ja sam pozvan. 31. pokazao svu svoju sirovost: "Oj. razbit ću ti tu jebenu harfu o glavu. aristokratski ton i šapnuo ostalima s umirujućim izrazom na licu: "Budite bez brige.. "Sad ćemo pozvoniti na Sinibaldi. To je nemoguće. Dovoljno je da zakopčam sako. neprofesionalnim ljudima". Nastavio je masirati ruku. ne vidi se.. Pederčino!" 70 .. rogonjo! Kako se. Došao je trenutak za akciju. Vi lažete"." Smrdo i Voloder počeli su se zlobno smijati. nakon što je pogledao ime na por-tafonu. gledajte. euforično smijali i brbljali.. Ostali su se. On osobno!" "Ne postoji nikakav gospodin Sinibaldi. hinio je Rinčica nehajan. Ma on ionako neće doći. "Ma dobro. "Govnaru jedan. a onda. Proučio sam plan do najsitnijih detalja. žao mi je.

povikao je. natisnuti u autobusu." rekao je otac i dalje gledajući na televiziji Maru Vernier odjevenu u medvjedića. Ja ostajem ovdje.. A onda.. Tata je govorio da su te stvari opasne. Sklopljenih ruku i pognute glave." rekao je Anselmo Frasca zetu i potom namignuo Micheleu. 34.. Da svake godine milijuni ljudi izgube ruku ili oko igrajući se tim eksplozivnim stvarima... Da gledaju onu dosadu od Mare Vernier." rekao je Michele nesigurno i žalobno. Stajao je na sjedalu vozača autobusa. "Pitbul! Pitbule. Rinčica je. bolji si od Pelea. Djed Anselmo je dobar. GAETANO COZZAMARA 21:59 h Ti uljezi! Stalno pokušavaju. Sreća da sam ja tu.Vjerojatno bi nastavili tako cijelu noć da jedan dobro plasiran Smrdov udarac nogom nije razvalio vrata na dva dijela." Njih su trojica na trenutak pogledali oko sebe i šuljajući se ušli u zgradu. Koji davež! Michele je kružio oko njih poput divlje zvijeri u kavezu. Casalotti je-je. 72 "Još je rano. Michele je osjetio kako mu uzbuđenje raste usporedo s tjeskobom. Nije znao kako će njegov otac podnijeti otkriće da mu je sin potrošio novac koji je dobio za Božić da kupi svu onu pirotehniku... Trebao je samo držati situaciju pod kontrolom. Pomoći će mi." . Htjeli su tu slaviti. tu je i djed. Predosjećalo se slavlje na visokoj razini. Bio je dobre volje. Michele je zadržao dah očekujući očev odgovor. otići ćemo na balkon i ispalit ćemo nekoliko raketa. Smisli nešto drugo. u rukama je držao megafon.. Reći ću mu da ih i on može ispaljivati. Njegovi su zasjeli pred televizor.. zadovoljno je sebi rekao Gaetano Cozzamara.. "Zar nisi čuo! Poslije. Moraš naučiti čekati. "Gledaj kako se to radi! Rinči"." "Smijem ja ispaliti koju? One najmanje. zaključio: "Ko ga jebe. Sad sjedni ovamo." Pitbul je sjeo za upravljač i uz viku i lupanje krenuo. a za njim druga dva autobusa. "Tvoj sin želi ispaliti par raketa. Tako će me moći kontrolirati. "Dobro! Večeras ćemo se zabaviti. Odredište? Ulica Cassia 1043.. 33. rekao je Smrdo. PITBUL BOŽJI Pitbul Božji preuzeo je organizaciju u svoje ruke. Tko ne skače. Otišao je uzeti još jedan bellini. Penji. crven u licu. počeli su skakati i stvarati paklenu buku ponavljajući slogan. Onda su svi zajedno krenuli veličati svog vodu. Sad sjedni." "Pa penji se. Vaš Pitbul vas sve vodi na zabavu! Na zabavu organiziranu u čast Nole". Ja se ipak penjem.. "Ali. Duccio Trecani! Ma daj.. MICHELE TRODINI 22:07 h Konačno su došli do deserta. Kad bude pravi trenutak. 32.. a onda počeo skakati i urlati: 71 "Tko ne skače..." Svi navijači.

Ne zna ugostiti ljude. SMRDO 22:10 h "Onda.." 38. Nema ništa što ti nemaš. a za njim i Voloder i Rinčica.. Volodere. ali ti si mi bila rekla da nisam dovoljno pametna.. Ostalih devedeset i pet bilo je angažirano za unutarnji razgovor s dragom mamicom. Nisi htjela studirati kako sam ti ja govorila. Tablete rasute po podu. Ne zna kuhati. 37. Da ne ovisiš o svojoj majci kao kakva balava glupača.. Giulia. Daljinski stisnut u ruci.. Pogledaj je."Dođi k meni.. Kakve to ima veze? Na tebi je bilo da mi dokažeš da si bistra. Posebno njemu. punila polu-prazne čaše. Nisi to učinila. intelektualka. idi do stepenica i pazi da netko ne naiđe. oprezno su ušli u ured i zatvorili vrata za sobom. GIULIA GIOVANNINI 22:13 h Giulia Giovannini i dalje je posluživala jela. I što sad hoćeš? Nemoj se sad žaliti što ti je ta mišica bez sisa preotela muškarca. "Giulia. Moraš im to naplatiti.. Ružna je ko lopov. rekao je Smrdo. Sad je ta kurvica uzela tvog muškarca. I strpi se.. što ćete ti i Enzo za Sveta tri kralja. kako ćemo ući?" upitao je Rinčica ispred ureda odvjetnika Rinaldija. . Dodaj mi polugu i čekić". Kristalna vaza prevrnuta. Michele je sjeo kraj djeda. "Kao u dobra stara vremena.. Jesi vidjela? Htjela si napustiti klasičnu gimnaziju i biti računovođa. Izgubio je veći dio svog poleta nakon što ga onaj govnar nije pustio da ude. Njoj i njemu. Mama." Vrata Rinaldijevog ureda otvorila su se nakon samo jednog dobro odmjerenog udarca po bravi.. Ne može bolje. Smrdo. "A ti.... koji je preuzeo stvar u svoje ruke. cvileći je upitao odvjetnik Rinaldi. Samo što je umjetnica. Zao. Tako treba. 73 36." rekao je starac praveći mu mjesta na fotelji. razgovarala koristeći pet posto mozga." Giulia se vratila na planet Zemlju. Da žene trebaju biti žene.. Pjevali su I Love Just the Way You Are. 74 "Što?" Obraćao joj se Clemo. FILOMENA BELPEDIO 22:12 h Filomena Belpedio ležala je onesviještena na kauču u dnevnom boravku. SUKIA 22:15 h "Što je to bilo? Čuo sam neku bukuuuuhhhh taaaaamo-hhhh". proćelavi tridesetogodišnjak koji je sjedio s desne strane. Život je takav. Ti si tisuću puta vrednija od nje. Na TV-u duet pjevača Sepulture i Ive Zanicchi. Obom. "Želiš znati što donose Tri Kralja? Ugljen! Zločestoj djeci donose ugljen. Nije bilo čak ni alarma. 35.

ENZO Dl GIROLAMO 22:17 h "Kako ću sad?!" rekao je sebi očajnički Enzo Di Girolamo. Čula je. A Sukia je sada to znala. svjetla bi se sigurno opet upalila dok on bježi hodnikom u takvom jadnom stanju. Pa je li gluha? 76 "Giuliaaaa! Giuliaaaa!" povikao je koliko ga grlo nosi.. Pričekao je. Svijeće. Otkrila ju je i izvukla iz njega. ljubavi. Bio je u mraku. Nije bila uzalud upisala psihologiju. Nije mogao nasuho navući gaće i izaći. Mrak je. ja sam. Bez razloga. jesi li to ti?" "Da. Potpuni mrak. Ništa. U ovom usranom zahodu nema papira. Nestalo je svjetla. Konačno je u mraku čuo korake. Niti je spuštenih hlača mogao doći do ostatka kupaonice. Odvjetnik je bio shit lover (ljubitelj govana). Što ti je?" "Ništa. Još je sjedio na školjci. "Giulia! Giulia!" zazvao je tiho. Lupu potpetica koje se približavaju. U daljini je vidio drhtavo svjetlo koje je dolazilo iz dnevnog boravka. Enzo je sjeo natrag na .. Taj je čovjek ostao prikovan u edipovskoj analnoj fazi kao trogodišnjak i iz nje više nije izašao. Problem je bio to što u tom jebenom zahodu nije bilo toaletnog papira. Donesi mi rolu. "Tko je?" upitao je sumnjičavo poput stražara u noći. na svjetlo dana. Bingo. 75 39. "I što sad?" promrmljao je potišteno. Čuo je smijeh i žamor. popela se i sad je srala po njemu. Zato ga je golog zavezala za golemi radni stol od mahagonija. Nije ga čula. Tog trideset prvog prosinca Sukiu je prosvijetlila istina. u koju je i dušu israo." Čuo je kako se Giulijini koraci udaljavaju niz hodnik."Šuti! Da te nisam čula!" otresito mu je naredila Sukia. Svi bi ga vidjeli. No nije to bio problem. "Što ću sad?" Odškrinuo je vrata prema hodniku. I Deborah. Jedna od najčišćih i najinfantilnijih perverzija. Uz peh koji gaje pratio. ni jebenog umivaonika da opere guzicu. Savršeno je shvatila što je odvjetnikova prava perverzija. u toj kurčevoj klonjari nije bilo ni jebenog bidea. "Giulia." "Pričekaj. pola sata nakon što je ušao u zahod. Jebi se. Opet ništa. A kako je ona krmača od Giulije pročitala u Mom domu da su u engleskim šik kućama zahodi odvojeni od ostatka usrane kupaonice. "Giuliaaa! Giuliaaa!" povikao je glasnije. poput sum-erskog blaga zakopanog pod tonama zemlje.

Nisam zasrao. Pretvarao se da jede pečenje... Uništiti mu život." "A što ću ja. Enzo se psujući zatvorio u zahod i očistio se kako je znao i umio tim tvrdim. otkrila? Bio sam oprezan. "Ne brini se. Razbiti mu cherokee.. Donijela sam ti paket papira. Giulia se brzo vratila. postizala je drugi od svoja četiri kozmička orgazma. Giulia je na pultu sa suhomesnatim proizvodima i sirevima zatražila dvadeset deka šunke. "Da! Da! Bravo! Kako si dobar!" vrisnula je Roberta kad je osjetila da joj se orgazam nezaustavljivo penje uz kralježnicu.školjku. Taje bila spremna na sve. Kako je." . ROBERTA PALMIERI 22:20 h Roberta Palmieri.. Bilo je to jasno kao dan. Jako oprezan. Zna za njega i Deboru.. Sve je shvatila. Samo mi je još proljev trebao. 77 40. nisam se ljutila. koje je imalo okus polistirola. Samo to imam u kući. ne mogu vjerovati!" dahtao je držeći ruku na ustima.. Zna. šćućurena na još uvijek krutom i nepomičnom Davideu Razziniju. A sad dolazi netko da mi kaže da je treba staviti u usranu plastičnu kutiju i napuniti hladnjak. Počela se batrgati kao da je opsjednuta... Uvijek sam jela šunku zamotanu u papir. Giuliji je pao mrak na oči. Ne. "Ma koji kurac. To je nemoguće. Znam to. i on si je njime obrisao guzicu. ENZO Dl GIROLAMO 22:21 h Giulia sve zna. ali posudica služi zato da se očuvaju okus i svježina". Vidio joj je to u psihopatski ledenim očima.. Giulia mu je dala njegovo izvješće za Institut. Još se više uzbudila i počela je skakati po sirotom Davideu. Nema ga više. Prije dva tjedna otišli su zajedno u supermarket. Baš je izlazio kad se odjednom vratilo svjetlo. Prodavač joj je dao plastičnu posudu u kojoj je ležala šunka. zarežao je. Neprimjetno podrhtavanje čeljusti i suha usta. koji je i dalje na ustima imao zalijepljen onaj idiotski osmijeh. u kurac. u kurac?" cmoljio je on. Premlatiti ga. 41." "Daj ovamo".. "Enzo. Ali ona zna. Zna. Onaj zemljani.." "Gospodo. "Pizdarije. pomirljivo je odgovorio prodavač. jako mi je žao.. Listova A4. Ovo je treći put. Možda će biti malo tvrd. Bio je siguran u to. Tresao se od straha.. Enzo Di Girolamo sjedio je za stolom i drhtao kao prut. Vi to namjerno radite. "Treći put vam kažem da ja šunku želim u papiru! A vi mi svaki put podvalite ovu glupu posudicu. Zaboravila sam kupiti toaletni papir. Da je u vezi s njezinom najboljom prijateljicom.. Sve. Dosad sam imala razumijevanja. oštrim papirom.

Izbacivači su mu polomili Regine. međutim. ali nije išlo. 42. Sad je Thierrv Marchand ležao u kombiju. Što prije. Pronašao je nešto ispod prostirača i sjedala. Završiti s tim. Prodavač je izašao iza pulta ljut kao ris.. otiđite kupovati negdje gdje je bolje. THIERRY MARCHAND 22:25 h Kad je počeo plakati na pozornici i govoriti da mu nedostaju žena i kćer. vikala je na tog jadnika koji je samo radio svoj posao i na kraju je zgrabila posudicu i bacila je na njega. Ona je morala saznati. Dosta. Kući. Imam drugih briga. Koji kurac ja radim ovdje? Odmah ću krenuti! Onda je bolje razmislio. Kamo ću? Nemam ni prebijene pare. kad sazna da sam se doveo u red. Dovoljno. Nije bilo mnogo. Da u zemlju propadneš.. Svojoj ženi i kćeri. Luda ko puška. ali večeras mu nije bilo ni do čega. ja radim. Mora se naći neko rješenje.. Objasniti joj kakva je situacija. Sve se oko njega okretalo. sa svojima. Teturajući. 78 79 Počeo je uporno piljiti u Deboru. Mogao je krenuti ispočetka. Moraju pobjeći. Jedu juhu od luka. nastojeći privući njezinu pozornost. vratit ću se u Bretanju. Otvorio je vrata i izašao. Dovršavao je drugu bocu votke. Previše se loše osjećao. Bile su prelijepe. pomogao da platim stanarinu. Ištekala je svjetlo i natjerala me da obrišem guzicu vlastitim izvještajem. Još jučer bi tim govnarima razbio njušku. Možda je to bio znak sudbine. Da. izbacili su ga. Ispariti." Enzo ju je nastojao smiriti. No sad želim nazvati Annette. 43. smrtno ranjena."Ali. Ovako ću: sutra ću prodati kombi i vratit ću se vlakom. slomljenog luka i iščupanih žica. Podignuo je glavu i vidio iskričave eksplozije kako osvjetljavaju nebo i polagano padaju medu drveće u daljini.. Možda bi mi moj otac. Zaradio bih svoj novac. Mogao bih raditi kao zidar na gradilištu. Malo je nedostajalo da Enzo ne zaradi šamar braneći je. Bit će daje kod kuće. Luda je. Sljedeći put mi to recite prije. a poslije će svi otići gledati svečano osvijetljene brodice kako se vraćaju u luku. gospodo.. Činilo mu se da je na vrtuljku. Sad je bio gotovo sretan što su mu razbili tu prokletu harfu. Ležala je pored njega. da. ona ga nije slušala.. Na sebi je još uvijek imao onaj frak od plavih šljokica. DEBORAH IMPERATORE CORDELLA 22:30 h . Četveronoške je počeo tražiti sitniš po podu kombija. Morao je upozoriti Debby.. Da joj zaželi sretnu Novu godinu i kaže da se vraća. krenuo je u potragu za telefonom. Tko zna što sad radi Annette?upitao se ispijajući posljednji gutljaj iz boce. Ne znam ni tko ste vi. za kratak telefonski poziv. a ako nećete. Podigao se. Govorio mu je da treba prestati svirati. Nastojao je razmisliti onoliko koliko mu je to njegov um obuzet alkoholom dopuštao..

Iz svog položaja. trzao se. doista se zabavljala. ponižavateljica.. ODVJETNIK RINALDI 22:42 h Odvjetnik Rinaldi se nikada nije osjećao tako poniženo i izopačeno kao te novogodišnje noći. "Još! Još!" vrištao je od radosti i dok je vikao imao je dojam da je u sobi još netko.. onu koju je kupio na medenom mjesecu u Parizu. deblji i s mrljom od umaka na košulji. Jedina je znala izmisliti priču. I kako će se kao star vratiti kući.. "Protagonist je tuniski glazbenik. što je? Što hoćeš? Vidiš da govorim?" "Ništa. rekao je tiho. da se pomiri sa svojim svij. pod rukom je nosio fotokopirni aparat Olivetti. Da je netko ušao. Tu su bila tri muškarca. tišine i vrućeg pustinjskog vjetra. Ona je jedina radila kreativan posao. Jedan je u ruci držao njegov faks. Tajnica/Bankovnih činovnika. vezan na radnom stolu. izgledao bi poput Moj šija koji Židove vodi u Palestinu. i koji je sjedio pokraj nje.Deborah Imperatore Cordella. O tome kako će voljeti Europljanku. To je priča o njegovom polaganom 80 81 udaljavanju od vlastite zemlje. Svrnuo je pogled prema vratima i vidio je nešto apsolutno nemoguće. no ona se nije uspijevala koncentrirati i izložiti svoju priču kako je htjela. gdje će nastojati nametnuti svoju glazbu sačinjenu od pijeska. slušao ju je. "Poslije. Mladić kojeg je tek upoznala. Moram razgovarati s tobom. U smjeru nje same. A za sve to bila je zaslužna Sukia. Ulazna vrata bila su razvaljena. Koji davež. i o dolasku u Europu. Razgovor je krenuo u smjeru koji je ona najviše voljela. "Da. Grafičara iz reklamnih agencija. Enzo ju je i dalje gledao. . Na trbuhu je osjećao toplu težinu izmeta i od uzbuđenja je počeo udarati potiljkom po tvrdoj plohi stola. Znala je da je zvijezda. O nečemu važnom". Pričekaj trenutak! Zar ne vidiš da ovom mladiću pričam o svom romanu. slao joj nijeme poruke koje su je dekoncentrirale. vidio je samo stražnjicu i noge svoje gospodarice." Govorila je o planu za novi roman. PITBUL BOŽJI 22:36 h Pitbul Božji nije imao problema pri ulasku u vilu Ponza. Zahod po kojem ti možeš srati koliko god hoćeš". drugi. U smokinzima. tu medu svima njima.. koji svira "ud stari arapski instrument. Stajali su kraj vrata i gledali ga. Koji vrag može biti tako važan?" 44. spljošten po stolu. ja sam samo tvoj zahod.. premda joj društvo nije bilo bogznakakvo. nekako tajanstven. a treći je stiskao reprodukciju Rodinovog mislioca. rekao je drhteći poput tek ulovljene ribe. 82 45. Da je još samo imao i bradu. u Tunis. od majke. "Idemo! Naprijed! Svi gore uza stepenice!" vikao je na bučnu masu koja ga je slijedila.. U tom svijetu uslužnih djelatnika. I svi su je slušali sa strahopoštovanjem. što hoće? Zaustavila se i ljutito otpuhnula: "Enzo.

" "Lopovi. kojeg vidite zavezanog na stolu. pretpostavljam da ste došli ne zato da provedete ugodnu Novu godinu. Možeš činiti bilo što. 47. gospodo. što sam napravio ove godine? A što u sljedećoj? Hoćeš li se promijeniti? Hoćeš li se uspjeti promijeniti? Gledaš oko sebe i . nasmiješila i najnevinije na svijetu rekla: "Sviđa mu se. gospodo. jesi shvatio? Nova godina je u nama.. Možeš biti na indonezijskom otočiću. Ne možeš kurca napraviti.. Dovidenja. Tu je i broj mobitela. Masakrira. mi smo. meditirati u nepalskom samostanu. u jednom trenutku te večeri zapitaš se: onda. Mačjim je skokom sišla sa stola i začas se obukla. ne znajući što da čine ni što da misle. "Ali zašto ste se posrali na njega?" upitao je Smrdo. "Mi. "Dobra večer. Uzet ću svoj novac i odlazim. Vi radite što god morate. tko ste vi?" upitala je zakopčavajući i posljednje gumbe na bluzi. Mene sve to ne zanima.. Nije vani.. vruće stvari. gospodo. mi?" promucao je Smrdo ogledavajući se oko sebe. "A tko ste vi?" upitao je zbunjeni Smrdo. Stavila ih je u torbu i onda izvukla posjetnice i podijelila ih onoj trojici. "Vi! Vas trojica! Tko ste?" "Mi smo. RIBLJAKOST 22:47 h "Onda. Jači je.. "Dobro. "Lopovi! O Bože.. Nema zajebavanja. odvjetnik Rinaldi! Sada." I potom je nestala.SMRDO 22:43 h Ušli su u tu sobu i ugledali nešto apsurdno.. lopovi!!!" vrisnuo je čovjek zavezan za radni stol. rekoše uglas Smrdo. i sretna 84 Nova godina". nego da kradete. Tu je začaranost prva razbila upravo mlada žena.. s posjetnicom u jednoj i fotokopirnim aparatom pod drugom rukom. uvijek te zajebe. Razvali te. a onaj tamo. A onaj je zavezani govorio: 83 "Još! Još!" Sad su njih trojica stajali tu." Sukia je iz odvjetnikovog plavog sakoa uzela novčanik i iz njega izvukla svežanj novčanica. a odvjetnik je još jače zaplakao. "Zovem se Sukia. i odlučno se zaputila prema vratima. Golog čovjeka zavezanog na radnom stolu i iznad mladu ženu. koja sere po njemu. je li tako?" "Tako je". Voloder i Rinčica. Djevojka se zaustavila.. "Šuti!" izdepatase djevojka na njega i on je odmah prestao vrištati i počeo je prigušeno cmizdriti.. "Ako vam trebaju posebne usluge.46. na nekoj pretjeranoj megazabavi. tko. To je jedan jebeni ispit i nema strategije kako ga položiti. Je li tako?" Trojica su potvrdno klimnula glavom. razjapljenih usta.. nazovite me..

I kažu ti da te vole. Okrenuo je glavu kao ljenivac. "Da! Tko je? Što je? Što se događa?" progundao je Cri-stiano. koji te hvataju pod ruku. Jedan Pithecanthropus erectus. U grofičinoj kući. Onaj što je udarcem glavom razbio glavu navijaču Frosinonea. Povraćalo mu se. I ljube te. oh. Jedne godine sam na dočeku bio zagrljen s dva stara debeljka koji su me stiskali kao da sam im najbolji prijatelj i ljubili su me čestitajući mi Novu godinu. koje je doista bilo pozvano. "Oh.. Dezorijentirane rimske gospode. "Kucaju! Tko li je to?" zabrinuto je upitao Ribljakost. Kucaju!" rekao je drmajući Cristiana. bio je to on. To nije moguće." Odmah ga je prepoznao. Morao je nešto učiniti. Plesali." govorio je Ribljakost s džointom u ustima i s 85 ugaslim pogledom uperenim u strop. Tip koji je osuđivan. Životinja zvana Pit-bul Božji. Ubit ću ga. Morao je emigrirati. GAETANO COZZAMARA 22:56 h i Nije mogao vjerovati. No nije znao što. Poput mrava. Svako malo bi među tim divljacima uspio prepoznati poneko ljudsko biće. Onaj idiot od Scaramelle pozvao je cijelu sjevernu tribinu noleškog stadiona. Gaetano Cozzamara nije mogao vjerovati. Želio je propasti u zemlju. Mondrianove. Početi sve iznova. S Rimom je gotovo. koji se zabavljaju. 48. Dvjesto ljudi.. ništa. Ali nije mogao. Skakao je po sendvičima s kavijarom i pecivu sa sirom i ponavljao: "Casalotti! Casalotti! Jebi se! Razbit ćemo vam pičku. s bocom votke u ruci. Bio je upropašten čovjek. Kako je dobro! Nema gnjavaže. povučeno pravim bujicama bezumnika. elementarnih nepogoda. Slike! Ti su se divljaci naslanjali na Guttusove. Da. U miru Božjem. Zapanjena otmjena stara gospoda. . Grofica će ga ubiti. "A tko bi ti da bude? Moja majka! Ugasi džoint!" otpuhnuo je Cristiano i ustao. koji je spavao kao velik. Tko sirsvrti ljudi? Tko ih je pozvao? Kako su ušli? Nije moguće! U golemom salonu kuće Sinibaldi bio je totalni kaos. Definitivno gotovo. Gaetano je preneraženo promatrao tu strahotu. Postati manji od makova zrna. Takvog tipa nemoguće je zaboraviti. Bacili su se naglavce na švedski stol i proždrali ga. Pjevali su.vidiš ljude koji slave.. Pjevali himnu Nole. Odvratno! Je V se mi poznajemo? Međutim. Branzolijeve slike. Nakon ovakve blamaže. Voda navijača. 86 Gaetano je bio uništen. Nestati. Morao ih je otjerati. plesao je tarantelu na stolu. kad ga je prekinulo kucanje na vratima. Ljudi. Ja i ti sami. Ako nađem tog kurvinog sina Scaramelluy kunem se Gospom iz Faita da ću ga ubiti. nema nikoga.. S članovima obitelji. Spasiti kuću. pogledaj ovdje. Ništa ni od čega.

Da." Vrišteći mu je istrgnuo slušalicu iz ruku." "Sad svi morate paziti.. Marzia.. Marzia ne. rekla je pomirljivo.. u . Dođite i vi. "Mama. Sve najbolje! Sretna Nova cijeloj obitelji! Koliko 87 F je sati tamo u Australiji? Ovdje je skoro ponoć. "Vrati se u krevet. Hajde. ubit ću te!" Trebalo je deset ljudi da ih razdvoje. U redu". dobro me slušaj". nastojeći rukama rastjerati dim. Okretao je 92.. Radite što vam kažem.." "Ima kolača s čokoladom? Bože. Što ste to spalili?" rekla je gospoda Carucci gurajući nos između vrata i dovratnika. Nemoj se uzbuđivati. molim te.. "Djede. Stvarno. mama. "Ne. u kurac!" rekao je potom prijatelju.Policija. 50. rekao je on gurajući je van. ne budi bahat". povikala je: "I ja. gospoda Trodini." "Kako hoćeš. MICHELE TRODINI 23:00 h Michele se toliko potrudio da je uspio izvesti na balkon cijelu obitelj.. Cristiano.. CRISTIANO CARUCCI 23:02 h 49. ošinuvši ga pogledom. Ostavi nas na miru. To su njegove čarape. Uvijek si isti.. uključujući sestru i mamu. kao i obično. koliko još?" Djed je primaknuo sat nosu. Ne želim tortu. mama. tvoj rođak. ali što to smrdi? Osjećam neki čudan miris iznutra. smiri se. "Ništa. rekao je gospodin Trodini kćeri. Bio je takav. djevojčica od deset godina s velikim naočalama na nosu. "Još sat. kad je u kuhinji ugledao Scaramellu kako mirno otvara hladnjak tražeći piće. Pasquale Casolaro. kako volim kolače s čokoladom. Kako je tatica volio komandirati. Moja majka je sve shvatila. Ostavio je telefon i mačjim se skokom našao kraj njega.. Neki tip je razgovarao i govorio: "Halo! Halo! Pietro?! Pasquale je. Bilo je kolača. Marzia. dovedi prijatelja tamo. Michele.. Ima i kolača s čokoladom". Spremamo se izaći. i ja!" "I tvoja sestra hoće ispaljivati rakete. Ima još vremena." "Cristiano. Da.. Kakve ona ima veze s tim?" naljutio se Michele. Ovo su opasne stvari. Zaključao je vrata. Zgrabio ga je za vrat i zaurlao: "Govnaru! Idiote! Uništio si mi život. "Molim te. "Ne možemo više ostati ovdje. Tu smo na jednoj krasnoj zabavi. Odmah. Ne volim kolače s čokoladom. no Cristiano se s druge strane opirao. rekla je gospođa Carucci pokušavajući otvoriti vrata sobe.. 88 "Tamo je torta.. mora pozvati policiju. Svi zamotani u kapute i vunene šalove. Telefon je bio zauzet. mama. To ti škodi." "Ti šuti!" rekao je Cristiano Ribljojkosti. Što će misliti o tebi?" "Da. Krenuo je prema telefonu probijajući se kroz gomilu...

. "Gdje. sad joj je raščupana padala po ramenima. Stan. 52. uzmimo malo šampanjca i kolača i boli nas briga. tu je mnogo čudnih gostiju.. plameno crvena kosa.. Što nas briga." "Ti si sin portira.. Bučno je hrkala. ne miči se. ja nisam portir.." Gospodin Trodini upro je pogled u smjeru u kojem je pokazivala ruka njegovog sina i ugledao je. Pradine cipele bačene na pod... Da. pedersku Novu godinu. pomalo kao podzemne gliste. Što misliš. morja: da je sve odvratno. još nikad nismo čekali. je li moja majka prepoznala miris trave?" "Ma kakvi. Ukomirana džin-tonikom.kurac. lizali su je po licu i lajali prema zatvorenim vratima. Viski." Cristiano je. Michele?" "Tamo. koji je u ruci držao jednu od onih raketa koje bacaju iskrice. ukomirat će se kao tikva. Sad sam previše razvaljen da bih se suočio s prometom i gužvom.. Imaš ih u DNK. Ovdje je super. gledaj...." "Pa kamo ćemo?" "Što ja znam. . GROFICA SINIBALDI DELL'ORTO 23:08 h Grofica Scintilla Sinibaldi dell'Orto i dalje je spavala." "Jebi se! U svakom slučaju... Spopao me neki nemir. Napola svučene dugačke Ferragamove večernje haljine." "Ali zar ne vidiš što je ovo ovdje? Izgleda kao da smo u tajlandskoj pušionici." ponavljala je kroz suze. širom razjapljena. No grofica nije čula ni nju. njezina tri mala škotska terijera. Ja idem uzeti kolače. A ti ostani ovdje. ni rasprskavanje vatrometa na rimskom nebu... puna kolagena." 89 "To je drama vas portira. Usta. rekao: "Dosta! Ne mogu više izdržati ovdje. sreća je da si se izuo.. To je u vašoj prirodi.. a koža će vam izbije-ljeti.. Raširenih ruku i nogu na krevetu s baldahinom u svojoj sobi. Učinit ćemo kako kažeš. oči će vam nestati." 90 51.. S druge je strane kućna pomoćnica Filipinka nastojala pristojno probuditi gazdaricu kucajući.. daj.. ja i ti sami.. MICHELE TRODINI 23:20 h "Tata! Tata! Gledaj! Vidiš li ih? Tamo gore. ispred nas." Činilo se da Cristiano na trenutak neodlučno razmišlja. Iza društvenog doma..... Rekao si da znaš za puno proslava. Ako mi majka uđe.. Vezani ste za tjeskobni mrak suterena. stvarno mi nije dobro. izgledaš kao." "Ma. Vratimo se u krevet. Duga. Pikula i Votka. tamo!" rekao je Michele Trodini ocu. Izađimo. i dalje kružeći po sobi. grofice. inače skupljena u dostojanstvenu pundu. "A dinamit?" "Ispalit ćemo ga poslije. ni svoje bučne goste. Grofice." "U redu. Oči." "Hoćeš li prestati srati? A osim toga. A osim toga. Ti si genetski vratar.. "Grofice.

Koja je težila barem stotinu kila. Pakleni krug. "Tko živi u tom stanu?" upitao je gospodin Trodini djeda. Ona s psima". Završila je baš na opel astri gospodina Trodinija. gledaj!" U blještavoj. volim te do bola. Jedna je raketa pogodila krov njihove zgrade. "Jesu li poludjeli! Što rade?!" vikao je gospodin Trodini gurajući ženu i kćer u kuću. Zastrašujuć. Bio je to demon koji je pobjegao iz pakla. Gospodin Trodini ju je zdušno mrzio/Dolazila je na zajedničko parkiralište svojim mercedesom kao da je samo njezino. mirno je nastavljala parkirati na tuđim mjestima i gledati na sve svisoka. S ona tri odvratna štenca. Već je tri puta parkirala na mjestu rezerviranom za Trodinije. Djeca. namještao je dalekozor." Nekoliko petardi završilo je na teniskom terenu u dvorištu i načinilo male krijesove. Nad glavom je držala golemu posudu s cvijećem. Na strateškom su položaju". Što si umišljaš. Evo još jedne. Nola. "Ona velika. "Tata. Kurčeva grofice! Hoćeš nas sve pobiti?" nije se više mogao suzdržati gospodin Trodini. zaklonjen cvijećem." Htio je reći govnara. hladnokrvno je rekao djed..91 Nasuprot njima. uopće ne hajući za to. Anselmo Frasca.. Čula se jaka eksplozija. rekao je starac. sjedeći na stolici na rasklapanje. Palo je još žbuke. 93 . Druga raketa završila je točno iznad njihovih glava. Nasred parkirališta. "Pucaju na nas. koji je poznavao sve u četvrti. "Što radi?" upitao je Michele. Nešto poput: "Nola. "Ippolita! Zovi karabinjere. ovi će nam kuću uništiti!" doviknuo je ženi. Probila joj je krov. Gospodin Trodini je oštro prosvjedovao na sastanku stanara. Kurvetina aristokratska. Napredovala je teturajući. a kotači su se izvrnuli prema van i dokrajčili je. koji se zbog buke petardi što su ih bacali nisu mogli razumjeti. S mukom se popeo na ogradu balkona i uz neljudski krik bacio posudu dolje. promatrao neprijateljsku utvrdu i vidio da su s balkona počeli bacati stvari. ali navrijeme se zaustavio. Izgledao je poput austrijskog generala koji promatra neprijateljske položaje s druge strane doline. Između trećeg i četvrtog kata. vladala je ludnica. na balkonu potkrovlja vile Ponza. no nju za to nije bilo briga. tamo je pravi rusvaj". a točno pred njih pali su komadi crijepa i žbuke. crvenoj dimnoj zavjesi pojavila se divovska crna prilika. Michele je za to vrijeme. Pakao. Nitko nije odgovorio. Crvene dimne bombe. dodao je djed i potom viknuo: "Pazite!" Obitelj Trodini se sakrila iza posuda sa cvijećem. tko si? "U svakom slučaju. "Grofica Sinibaldi. Urlali su kao opsjednuti slogane. "Krmačo prokleta. "Ali kakve to ljude poziva?" upitao je zapanjeno.

Jesi li shvatila.. Tri voštane figure.. Prestani. platit ćete mi za ovo! Tražili ste rat. Hrabri zapovjednik i šačica heroja uvučenih u rat koji tr aj e otkada j e svij eta i vij eka. Prestani. molim te!" cmizdrila je za to vrijeme gospoda Trodini provirujući glavom kroz prozor. trči. Samo želim spavati. Vittorio? Što namjeravaš? Vrati se unutra. Giulia Govannini gledala je sve te uljeze koji sjede za njezinim stolom. A lijek je tako jednostavan. Da je imala hrabrosti. Ostale su još tri rate. Taj kurvin sin bacio je posudu s cvijećem na njihov opel. U svemu sam pogriješila. Koliko vrijediš. Mora ti platiti za to." 94 53. Ne budi lud. Ja ove ljude ne poznajem. podigao šake prema nebu i vrisnuo: "Opel neee! Kurčevi plemići. električnim podizačima stakala i sjedištima presvučenim jelenjom kožom. Pokaži mu tko si. Kako je govorio tata? Svakoj pogrešci ima lijeka. i dobit ćete ga!" ) Pridigao se. padajući na koljena. Mamice. Nula. Učini to za svoju mamicu. Pustite me na miru. ja ih više ne želim ovdje. Zgrabioje plastični stol i napravio od njega zaklon. To nije bilo moguće.. I znala je da je u životu nikada nije imala. Ti si ih pozvala. GIULIA GIOVANNINI 23:23 h Mamice draga. Nema problema. Djede Anselmo.." Gospodin Trodini bio je pravi zapovjednik. Onom tamo si ti dala ključeve svog stana. Na opel koji još nisu otplatili. skloni se ovamo. Uzmi sve rakete i petarde koje si sakrio pod krevet. Zašto nije bila jača? Zašto nije ništa znala o ljudima? Zašto je dopuštala da je svi zajebu? I zašto je kokoš bez sisa sada tu i zašto vedri i oblači na večeri koju je ona pripremila? I zašto je onaj govnar ne prestaje očarano gledati? A ja? Ja ti nisam važna. Onda je čula mamičin glas kako joj govori: Zlato mamino. tata. ženo! Idi. No nije imala hrabrosti. malena? . Opel s klimom. Gospodin Trodini trgnuo se iz te jezive začaranosti u koju je zapao i. Što rade u mojoj kući? Zašto jedu za mojim stolom? Hranu koju sam ja kupila. Micheleu se na licu pojavio osmijeh i samo je rekao: "Idem. Vittorio. ustala bi i tražila od njih da odu. "Što namjeravaš. Proletarijat protiv besramnog plemstva. sakrij se s kćeri u kuhinju! Michele. Svi. "Šuti. pranje tvojih gaća i pušenje tvog kurca. govnaru? Ja sam manje od ništice.92 Djed Anselmo. Dobra samo za pripremanje tvojih večera. gospodin Trodini i Michele ukočili su se otvorenih usta.

Hoćeš glazbu? Evo ti je. Vjerojatno nitko od njih nikada nije bio u stanu lijepom poput ovog. Svi. Da proslavimo. Lažan. Koga briga. Tko god je imao dvije noge. 96 Onaj govnar od Scaramelle mora da mu ga je slomio. što ja znam. I on je smatra ništicom.. Lijepim lažnim osmijehom. Ušao je u salon. Kako spasiti guzicu. draga mamice. bit će što bude. Ne bi bilo lošeJđalo glazbe. tvoja će kći od ove godine biti druga osoba. Djevojku koju je negdje već . Naravno. "Što? Oprosti. Doista nije znao što učiniti. Vidjet ćeš.. rekao je sebi utučeno. "Doznao sam da si ti organizirao ovu zabavu. učinio nešto veliko. Hoćeš li nešto pustiti?" govorio je taj tip. Pokazat ću ti da ipak nešto vrijedim.. nakon što su isprevrtali smočnicu. Organizirao zabavu za svoje zemljake. Malo glazbe. Godinama se nisam ovako zabavljao. Da. Osjećaj se kao kod kuće. 97 Ugledao je jednu djevojku koja je plesala. Bio je previše ošamućen da smisli neki plan. Polomio mu je jagodičnu kost." rekla je i uputila se prema svojoj sobi. Plesali su. draga mamice. 95 Da. Nije ni stigao odgovoriti. Okrenuo se i pred sobom ugledao starog markiza Ser-giea. Bravo!" nastavio je markiz gladeći riječi svojim grlenim r i tapšući ga po leđima. Lažan kao Judin. Djeca. No i on je njega ozlijedio. Uzeo je krpu i pritisnuo je na nos. unatoč svemu. ". GAETANO COZZAMARA 23:25 h Gaetano Cozzamara hladio je pod slavinom u kuhinji nos otekao poput patlidžana. 54. dok je očajna filipinska kuharica sjedila i plakala. Jedna krasna kaseta da proslavimo. Gaetano ih je zadivljeno gledao i upitao se nije li. Vidjet ćeš da će još dobro ispasti. prilijepio joj se i nije prestajao govoriti. Mogli bismo plesati. "Gaetano! Gaetano!" začuo je iza sebe. zajapurena lica. Savršenim domaćinskim osmijehom. Ustala je od stola i popravila frizuru prolazeći rukama kroz kosu. Zabavljali su se. pripremali tjesteninu s rajčicom i bosiljkom.. Starci.Mora to platiti. Prisilila se da mamu istjera iz glave. nešto opušteniji. Starice. kasetu?" Giulia mu se nasmiješila. nisam shvatila?" "Možeš li pustiti neki CD. Što hoće? Zašto je ne ostavi na miru? Ima ona drugih briga. neku ploču. pomislio je. Gaetano se ukočio od nelagode. Svaka čast. Ostalo je još četrdeset minuta do ponoći. kojem se nije sjećala čak ni imena. Prošao je pored grupe navijača koji su. Salon se pretvorio u divovski plesni podij. mahnito se vrtio. "Naravno. Neki tip. s osmijehom koji se Giuliji uopće nije sviđao. jer markiz je već bio opet na podiju i plesao kao lud.

" promrmljao je zbunjeno.. na konju smo.. "Ovaj ovdje".. Coticone Angela me provocira.. koji su se posebno isticali nasuprot tamnim usnama.. Razvila se u nevjerojatno tijelo.. Naravno da se poznajemo! Ja sam Coticone Angela. Ona iz prve klupe. samo što je tu moj muškarac. Najebali smo. Okej. Popravio je kosu.. Nos mu je bio natečen i pomalo crven.. Cozzamara.. Ne sjećam se gdje. koji je vrištao kao da ga kolju... "Na konju smo u čemu?!" "Što se tiče odvjetnika! Slušaj me. derao se Voloder pokazujući na odvjetnika Rinaldija. Narasla je... Ali nije se sjećao gdje. organizator ovog partija. "Oprosti! Ja sam Gaetano Cozzamara.. S onim crnim uvo-jcima i tamnim očima Ciganke. Onda su te srušili.. a sad. Coticone Angela." rekao je Rinčica.. Rim luduje u ovom trenutku. Sjećaš li se profesorice Pini?" "Kako da ne. Ja se tebe jako dobro sjećam. a na barci na Tiberu je jedna zabava... Znaš.. Hajde." Ova je večeras moja... Želi da je kaznim! "Čuj! Zašto ne odemo odavde.." rekla je uz zloban osmijeh. "U hotelijerskoj. 55. Gaetano se na trenutak pogledao u zrcalo. Ja i ti. samo što. "Da. SMRDO 23:28 h Nakon što je kurva otišla... Cozzamara.. stvarno... Nosila je vrtoglavu minicu i nepostojeću majicu. no vidim da je već voljna. kad smo išli zajedno u razred luđački si mi se sviđao.. Sami... Ali ne previše. Voloder i Rinčica počeli su se svađati. Okej. Bila je stvarno dobar komad djevojke.. Naravno. Dolje mi je auto. Sjećam se da sam punila stranice i stranice dnevnika pišući Cozzamara.. "Angela. Ovdje je strašno dosadno." 99 "Kakvom zatvoru.. "vidio nam je svoj trojici lica. ona iz talijanskog. no znao je da je privlači dovoljno da je otrgne od zaručnika.. Siguran sam da smo se negdje već vidjeli. Ja ne želim započeti godinu u zatvoru. ali on.vidio. Sad ću je malo obraditi." Tvrd orah! Ali uspjet ću ja to. "Zar ne smatraš divno uzbuđujućim bijeg sa starom simpatijom prema boljim obalama. Odvest ću je kući. Bila je ružna kao gabor. postala je žena." "Nisam baš učio. Bio si pravi magarac. Sigurno u Noli. Ni ne znaš koliko bih to voljela.." Djevojka se dašćući zaustavila. Išli smo zajedno u prvi razred hotelijerske." Gaetano je osjetio da ga probada ispod rebara i da mu je slabo. Možda na Maiorci." Činilo se da je zainteresirana. ali je oklijevala. koji je znao što radi i nije razmišljao nogama poput svog kolege... Istina je da mi krade-mo.. "Ne! Ona iz engleskog. snježnobijele zube. što je? Ne odgovara ti?" "Išla bih. pomislio je Gaetano i prostrijelio je pogledom a la Antonio Banderas.. Prekrasno mu se osmjehnula." "Da... utrpao košulju u hlače i frajerskim se korakom približio djevojci. pokazujući savršene.... A sad znam da živiš u Rimu i 98 svi kažu da poznaješ one s televizije. On .. Bila je bubuljičava....

Zgrabio je Enza za ruku. koji ide u peti osnovne. molim vas. bilo je ugode." Nije se mogao sjetiti riječi... eto što si ti!" I opalio ga je šakom posred lica. kemijske. Odvjetnik nije prestajao cmizdriti. Di Girolamo. Sve što će koristiti njegovom sinu Erosu." odvratio je Enzo rastreseno. krao papir.plaća kurvama da seru po njemu. Plač mu je bio kreštav. molim te. Mi smo samo lopovi. Samo recite!" "Smrdo. pobrini se za to... On je stvarno ogavan. poluotvorenih očiju mačke koja prede. Još". zavezan za stol. bilježnice. Ne uspijevam popričati s onom luđakinjom od Debore. 100 101 "Hajde.. Sve ću vam dati. spajalice i gumice za brisanje. bilo je tu i ugode.. zaboga!" Džepova punih olovaka. Gotovo poput primitivnih ljudi suočenih s čarolijom vatre."/ Voloderov odgovor bio je munjevit. Da. Smrdo je ustao i otišao do odvjetnika. ti si. . Smrdo se zbunio.. 56.perverznjak. znaš?! Ti si svinja. Sviđa mu se! Razumiješ? Ovoj svinji se sviđa kad ga mlatiš! odjednom je shvatio Smrdo.. ENZO Dl GIROLAMO 23:30 h "Pleše li vam se? Protegnimo noge.." "Ne. bučan. "Aaaahhhhhhhhhh". daaaaa. Pogledao ga je na trenutak i. Odvalio mu je još jednu šamarčinu u znanstvene svrhe. zacvilio je odvjetnik i skvrčio se poput jastoga kad ga stave u kipuću vodu. sve. od njega se čak nisu čule ni eksplozije. koji se trzao. vrištao i lupao nogama poput djeteta kojem daju injekciju.. U tom kriku nije bila samo patnja. Onaj nije prestajao: "Ahhh! Upomoć! Nemojte me ozlijediti. "Ova svinja će mi probiti uši". ". Ležao je tamo. da. "Skužio sam te.. sretan. Onda je počeo podizati najljenije od onih koji su sjedili za stolom i jeli sladoled s preljevom od čokolade. "Smrdo. nastavlja brbljati i izbjegava me pogledati. Naprijed!" rekao je mladić koji je od Giulije tražio da pusti glazbu. hvala. otpuhnuo je Rinčica i onda grubo rekao odvjetniku: "U kurac. hroptao je odvjetnik. opalio mu dobru. Smiri ga. sjedeći za stolom. Reći će mi da sam poludio. molim te... Čudno. Oživi u sebi starog plesača.. Hoćeš li surađivati?!" "Što je? Zanio sam se!" "Odvjetnik. Smrdo je.. umorno je rekao Rinčica. Jako čudno. "Aaahhhh.... mekanih usta vlažnih od sline. Sad mi se ne da. Bez oklijevanja. Možda malo kasnije.Ušuti!" Nije pomoglo. Možda bih je trebao zgrabiti za ruku i prisiliti je da me sasluša. Neće mi nikada povjerovati.. Ne mogu se ovako koncentrirati". "On je svinja. opusti se.. zvonku šamarčinu. Razumiješ! Što je gore? Ti mi reci. Ostalo je još samo pola sata do ponoći. nešto više. nalivpera. bilo je tu još nešto. uopće ne dvojeći. Prava mora.

I razmišljati.. kao u mačke." "Hvala!" Cristiano je razvukao velik.. Stara razvaljena perilica. ''Slušaj. možeš ga meni pokloniti.. Promotrio je Giulijine oči i nije mu se svidio njihov izraz. Prostorija je bila velika.. Velike kartonske kutije. Ribljakost je nastavio razgledavati modele.Skoro da mi dođe da odem sam. U nju se ulazilo kroz Cristianovu sobu. U samom središtu prostorije stajao je stari. na kojoj su defilirali gosti novogodišnjeg programa na Rai Uno s Marom Vernier i Frizzijem. Majka svih razgovora.. Užasan predosjećaj. Sigurnijoj od nasrtaja gospode Carucci. Odlučio je da je došao trenutak da krene. "Ma ništa. Cristiano je na trenutak zašutio... Ostali su sjeli na veliki kauč i gledali televiziju." 102 103 "Ali. rekao je Ribljakost očarano." "Stvarno?" "Rekao sam ti da ga uzmeš. klupama za|K>sadu i nizovima vesala.. "Majci stalno govorim da ih baci. S jedne su strane visjele plahte koje su se sušile. Pokosio ga je rak. Oči psihopata. Ribljakost je u ruci držao tanjur s kolačem. Grijao je cijelo naselje. Odjednom su mu oči zasjale. Side se niz male stepenice i eto te daleko od paklenih svjetala vatrometa. Cristiano. a Cristiano bocu šampanjca." Ribljakost je u rukama držao savršenu reprodukciju vikinškog broda sa zmajem na pramcu. Približio se mračnom kutu iz kojeg je virio stolić. Ovo je vrhunac. Neki su otvorili prozore i gledali vatromet koji je uzeo maha posvuda oko njih. CRISTIANO CARUCCI 23:32 h "Ovo mjesto je fantastično. U kutu ekrana pojavile su se digitalne brojke." Cristianov otac umro je prije tri godine. alat. otac ti je bio vješt. To je bio hobi mog oca. Ovo je stvarno prava jazbina". "A što je ovo?" upitao je. Velike crne cijevi izlazile su iz podnožja stroja i ulazile u zidove. "Nemaš pojma. propali kauč na rasklapanje i počeo motati džoint. Svi su se počeli dizati. koje su odbrojavale vrijeme do nove godine. Deborah se premjestila na sredinu dnevnog boravka i nastavila je živo razgovarati s grupom gostiju. fotografije nabacane u kutiju od cipela. Enzo je ostao sjediti. Nemaš pojma što sam našao." . Provodio je čitave noći ovdje. Nemaš pojma. s druge se nalazio stari stol na koji su bile postavljene kojekakve sitnice. Gospodarica svemira. Mene rastužuje. ali ona neće. Izgledala je opušteno s onom čašom viskija u ruci. Cristiano i Ribljakost bili su u kotlovnici. 57. spletovi električnih žica. ako ga ne želiš. Daje ostavim ovdje. Vezana je za to. I u njoj je bilo ugodno toplo.. Ribljakost je promatrao. Mladić koji je donio nekoliko bengalki dijelio ih je djevojkama. Nikad mi ga prije nisi pokazao. Modelarstvo. Promatrao je ostatke starog motocikla malaguti." rekao je oklijevajući.. mastodontski kotao koji je potmulo brujao. jedrima na crveno-bijele pruge. Pogledaj ovo. Imao je neki predosjećaj. a onda je stisnuo usne i izustio: "Uzmi ga.

. pobijeljeli su mu. "Ej! Ej! Ribljakosti. ljepila. "Kunem ti se Bogom da te ne podnosim. Već se osjećam bolje." Cristiano je znao da će njegov prijatelj to i učiniti. Razvalimo se!" "Koje sranje. Kad god ti nešto kažem. kad ćemo? Povući ćemo samo po jednom. milijun više ili manje." Cristiano je oklijevajući primaknuo konzervu nosu i rekao: "Koji smrad!" i onda je i on udahnuo. I moj rođak Franco se bio navukao na modelarstvo. koji je naglo ustao s ležaja i dotrčao do prijatelja. Ribljakost je na trenutak primaknuo konzervi svoj dugački kljun. Nakon jednog odlučnijeg udarca. prinio nosu i snažno udahnuo.." "Hvala. u potiljku. "Nemaš pojma kamo će te ovo ispaliti. Više je puta pročitao naziv i sastav proizvoda. iskrivio usta u bolnu grimasu i nagnuo glavu ustranu. Sveti Toma je ništa prema tebi. Osjetiš ga u vratu. Samo da vidimo djeluje li. Nemoj biti kukavica kao i obično. Znam to. Nema moždane opne koja bi izdržala.. crvenije nego obično." 105 'Kurcem. 58. koji su stezali konzervu. "Pa što. nikad mi ne vjeruješ.. Iz nje je izlazio sintetički smrad laka.. koji se već bio udobno zavalio." Ribljakost je sjeo i zažarenim očima gledao tu čarobnu konzervu. poklopac je konačno odletio. Prsti. Ovaj zadnji džoint me totalno sredio". "Probaj. Amonijev klorid.. jezikom je vlažio rub papirića. Za modelarstvo. Hajde. "U kurac. "Otapalo. ovaj je polako otvorio oči. Nova godina je. GIULIA GIOVANNINI 23:40 h rona." J Cristiano je zgrabio konzervu i promotrio je. Probaj. u kurac.. ja sam već dobar. Moćno. Otapalo za boju. i velik osmijeh mu je izobličio usta. i da je bolje od tripa. ništa ga nije moglo zadržati. Pa ako se ne razvalimo za Novu godinu. I dosta." rekao je Cristiano. MICHELE TRODINI 23:37 h . Dušični oksid. Od toga ti odjednom odumru milijuni neu59." "JeF guba?" "I više od toga." 104 Ribljakost se u međuvremenu pozabavio konzervom nastojeći je otvoriti odvijačem..JMoraš svakako probati. a malo nakon toga je postao ovisnik i govorio mi je da svako malo ovo snifa. ja hoću. Zatvorio je oči. Što je? Što osjećaš?" rekao je Cristiano. Potom ju je. Moraš probati. Bio je tvrdoglav kao mazga i. kad bi nešto odlučio. Udara ti ravno na mozak." "Pa što onda?" "To je halucinogen.. držeći je s obje ruke. "Nemaš pojma što je to. "Ja mislim da radiš veliko sranje. no kad se našao pored njega. mudro je i opušteno rekao Cristiano.."Što si našao?" nezainteresirano je rekao Cristiano.

Zasvijetlila je toplo i ohrabrujuće zeleno. Zatvorila j e i poj ačala do kraj a. Michele je bio sretan.. "Sad će biti plesa. bengalke. Krici. Eksplozije. Zar ne želiš vidjeti izraz njihovih lica? Zar se ne bi i ti večeras htjela malo zabaviti? Imala je veliku crnu glazbenu liniju Sansui sa zvučnicima u svim sobama.. Zašto je došla u spavaću sobu? Kaseta! Pusti kasetu! Glas drage mamice. "Kakav je samo napredak ostvaren. "Michele! Izvrsno! Kupio si pravi arsenal. Zavukla je ruku u njedra i izvukla ključ. Pritisnula je tipku koja je aktivirala zvučnike 106 107 I u dnevnom boravku. djeco!" zacerekala se i pritisnula play. Morao je malo . Rugali joj se iza leda. Složila je puzzle od sjećanja u svojoj glavi i sad je konačno sve bilo na svom mjestu. Sad se doista osjećao loše. Koliko je vremena provela sjedeći na krevetu i prisjećajući se? Prisjećajući se čega? Ona i Deborah u gimnaziji. Kad ga je predstavila Debori. Giulia Giovannini probudila se iz obamrlosti u koju je bila zapala. Pravi rat. je li u redu ovo što radim?" promrmljala je u sebi izlazeći iz sobe. "Draga mamice. Jako dobro!" kao je gospodin Trodini proučavajući pirotehnička sredre stva. Zajedničko putovanje u Grčku. A sad su tu rakete. Deborah. 61. Otvorila je ladicu noćnog ormarića uz krevet. Uključila ju je.. Simpatičan dokaz da je to dvoje lažljivih izdajica uhvatila na djelu. ENZO Dl GIROLAMO 23:40 h 60. s onom hrpom sitniša u ruci. Telefon! Hoću jebeni telefon! Koliko već kružim? Thierrv Marchand ušao je u naselje Otoci i izgubio se na parkiralištu." dodao je djed. Uvijek su je smatrali jadnom glupačom. Tajni ključ. Otvorila je vratašca i ubacila kasetu. "Naprijed! Pokažimo im tko smo". Zabave. Prvi susret.. Uzela je kasetu. U moje vrijeme bile su samo kartonske bombice. Svi. Više nije vidio. I Enzo. Udarao je o bokove automobila. Cigle koje padaju. Enzo. Nova godina je. I dalje je kružio. Oči poput dvije mračne rupe. THIERRY MARCHAND 23:40 h Nije ga uspijevao pronaći. Alkohol mu je pržio utrobu. ali nije ga našao. rekao je gospodin Trodini uperivši dugačku raketu opakog izgleda prema grofičinom stanu. Hodao je malaksao od alkohola između automobila. no iznad svoje glave čuo je rat. Ustala je. Što se događa? Ahy da.Na balkonu obitelji Trodini dobro su se organizirali. Prasak. Prvi poljubac.

.. Ne znam što ću. Kako ćeš se ti obuć. osramoćena. Sutra. 109 108 uvrijeđena. Dovoljno je da si mi blizu. Giulia će se uskoro vratiti. Svoj snimljeni glas." I oni koji su bili vani." "Dobro." A onda je ušla Giulia urlajući: "Počnite se moliti. Ništa nisi shvatila. Giulia. dolazim. Novu godinu treba čekati u muslimanskim zemljama. pogledao uokolo. "Ciao. Sutra. Obećao sam da ću joj pomoći. Vrlo glasan. GIULIA GIOVANNINI 23:40 h Nakon što je pritisnula play. Uh! Večeras stvarno ne mogu.. ali nije uspio. "U redu. Sutra ću prodati kombi. no bez uspjeha.. Čekam te. jer za vas neće biti nove godine!" 62. Pogledi su im se sreli. na balkonu.. Sa svojom čašom vina u ruci." "Enzo?!" Odmah ga je prepoznao. Enzo je podigao pogled i svi su ga promatrali. Ljubičasta. Samo malo. Sutra ću joj reći da sam se promijenio. Tamo u deset svi u krevet. Ali dođi sad malo ovamo. Nedostaješ mi!" "I ti meni.. Odvukao se do najbliže zgrade i tamo je sjeo.. Njegovi kovčezi. I gledali su ih. Možda čak tu između automobila. Giulia Giovannini otišla je u sobicu iza kuhinje. Telefonski razgovor. Sve je razbacala i naposljetku je našla ono što je ." Potražio je Deboru.. Tamo gdje su bile nagomilane Enzove stvari. Što radiš?" "Ništa. U nosnicama je osjećao miris sumpora. Njegova odjeća. Noge poput makarona. Ali je važno. Sutra ću nazvati Annette. Pojačan. "Moram li doći?" "Svakako. I ona je tražila njega. Što je to? Deborin glas. Pokušao je doći do daha. A onda će nastaviti tražiti telefon. Dobro. Sutra ću krenuti.. Debby je. Ponovno je pokušao ustati. Stajala je UKočena i crvena nasred sobe. Što se događa? "Halo?! Halo. Ni meni ne paše. Debby! Enzo je. "Dogovoreno. ona je bila zbunjena. Bila je nasred sobe. Ali neću moći ostati dugo. Luđački." Razgovori su odjednom zamukli. Imao je osjećaj da neke eksplozije nisu tako daleko. vratili su se unutra. Zamrli. Svoj glas. znaš to. Odakle dolazi? Okrenuo se oko sebe. Ja sam. Onaj poslijepodne. Osjetio je kako mu se želudac pretvara u miješalicu za beton.. Njegove cipele.. Pimpi. Dolazio je iz zvučnika linije.. Onaj kad je dogovorio sastanak s Debby. Ako je on bio prestravljen. Pokušao je ustati. Bolje da se sklonim. I svi su slušali. ljepotice moja. treba mi puno maženja kako bih se suočila s tom večerom.sjesti.. "Da. Iz zvučnika. ali u sobi kao daje nestalo zraka. A drugi je bio Deborin. Činim to samo zbog tebe." Enzo je poskočio na fotelji. Giulia nije tu. Koji davež! Uopće mi se ne da doći na večeru kod Giulije..

Mislila je da se može razgovarati. Zla. Razrezane usne.. Bilo je to tako. Harpun je gurnula do kraja. Još se više približila. na tim vratima. Previše je dobro to znao.. krvavog lica koje je bojilo crvenim resice kauća i očiju uprtih ispod njega. Glavom pod kauć. Daj mi tu pušku. Noseći u ruci tu smrtonosnu napravu kao da je pruski pješak spreman za smrt. Nevažno. Enzo Di Girolamo je to znao. Junakinja TV serije. Giulia ju je kundakom puške pogodila posred lica. Deborah. I urlala je zahtijevajući ono što joj je pripadalo. Njegov aquagun 3500. nategnula je one divovske lastike. Giulia se još malo primaknula.tražila. ozlijedivši dlanove. Ona s puškom u rukama. kao životinja. Ušla je u dnevni boravak i viknula: "Počnite se moliti. no Golim rukama. Osjetila je kako se okidač podiže i napinje. Zečeviy eto što ste. Prema ratu. Pušku za podvodni ribolov... Moćni samostrel kojim je onaj kurvin sin ubijao posljednje slingure i listove u Sredozemlju. I slomljenog nosa. Mamica joj je objasnila kako će to učiniti. ne hajući za pušku. kao da se skamenila. Nitko ga nije čuo. Tamo. Hajde! Nemoj raditi sranja. Do sredine dnevnog boravka. Ispružila je ruke. Bez svjetla razuma u sebi. Nepomičnog. Daj mije. Uza zidove. Činilo se da se igra kipova. jedina koja je ostala na sredini sobe. On leđima naslonjen na zid." uspio je izgovoriti Enzo. "Giulia! Giulia! Molim te. Divovska. Spremna! Krenula je urličući. Došla je po njega. sve dok se nije našla pred Enzom.. No odjednom lll se približila Giuliji. . Lako ju je napunila. Prema pobjedi. "Što to smjeraš? Giulia. Ništa se nije dogodilo. zečevi. nastojeći je zgrabiti. Poštovanje. De-borah je odletjela na pod." rekla je scenaristica. Nabrekla osvetom. Mislila je da se tu može raspravljati. s onom puškom za podvodni ribolov u rukama. jer za vas neće biti nove godine!" 63. ugaslog pogleda. Ostala je tamo.. Prema dnevnom boravku. u ono malo mraka. ENZO Dl GIROLAMO 23:41 h Bila je golema. Svi su se gosti vrišteći bacili ustranu. Uperila ju je u njega.

Ovo je bio još jedan slučaj iz crne kronike. "Giulia. Osjetio je kako mu vrh probija prsnu kost. 113 Pokušao je. Tu je. Spustio je pogled na tu željeznu stvar koja mu je virila iz grudi. Ja sam ti dala svoj dom. Nepomična. Ni traga grižnje savjesti.. Paklena bol mu je eksplodirala u prsima i osjetio je slani okus krvi kako mu se penje uz grlo. Od tri milijuna Rimljana baš njemu. uvijek ti postave pitanje. govnaru!" rekla je umorno. U kurac. Zašto? Htio je pitati.. Jebi se. Ruke su mu bile spuštene i raširene kao u galeba kojem su slomili krila. Moram još toliko toga napraviti. Bilo je nemoguće izvaditi ga. U tim mračnim očima više nije bilo ničega. ne! Nije u redu. I htio je dobiti neki smislen odgovor. Ako ga zgrabim s obje ruke i povučem.. da mora da ga je probila kao pile na ražnju i da se koplje žarilo u naslon." Ona ga je pogledala. Ma koji kurac. kurvin sine!" upitala ga je. To nije bio odgovor.. I na kraju je shvatio. Umorno je podignuo pogled. Da se nema što razumjeti. po naglom podrhtavanju stolice pod guzicom. A što si mi ti dao zauzvrat? Odgovori. Sto ga pita ta luđakinja? Bilo je baš kao na filmu. Imam jebeni život pred sobom. Zašto tako? U kurac. Moram prepisati izvještaj. to su bile samo riječi. Onda je bolje ne odgovoriti. Još na nogama. poput robota kojem su se istrošile baterije. Još jedno od onih 112 ubojstava o kojima se rastreseno čita u gradskim kronikama. Stisnuo je znojne šake i upisao se. i Enzo je. Osjetio je kako mu suze cure niz obraze. Nije pravedno. No znao je da o tim stvarima nema rasprave... Giulia je iskrivila usta u izraz gađenja. Bio je savršeno svjestan. vidio koplje kako se približava i zabija mu se posred grudi.Enzo je vidio onaj zašiljeni harpun uperen u njegove grudi. "Izvadi ga sam. rekao je u sebi. Osjetio je kako željezno koplje prolazi mekanim mesom zatvorenim u prsnom košu. Ni traga ljudske samilosti. Molim te. ja ne. molim te. Harpun se rastvorio iza leda. Ja sam ti dala svoju prijateljicu.. ne želim ovako umrijeti. S puškom u ruci i onom uzicom koja ih spaja poput smrtne pupčane vrpce. "Ja sam ti dala ključeve. A i o čemu to ona govori. Pitanje na koje ti uvijek daš pogrešan odgovor." bilo je jedio što je uspio reći.. mogao bi je i prihvatiti. Preklinjem te. Prije nego što te ubiju. Što hoće? Nije uspijevao shvatiti. njemu koji je pronašao ženu s mozgom koji funkcionira. budućoj krupnoj ribi Instituta. Zgrabio je koplje i povukao. Bacila . Ja sam ti dala svoj život. Prema Giuliji. Kad bi postojao neki smislen i razuman odgovor na njegovu smrt. možda ga uspijem izvući. sjedeći na stolici od crvenog baršuna. Ponovno je spustio ruke i zaplakao. povukla okidač. Nova Battistonijeva košulja bojila se u crveno. Njemu. Samo što se ovo događalo njemu. Izvadi mi ovo iz prsa. Kakvi klj učevi? "Ne. U njegovoj smrti nije bilo nesvijesti.

Raketa je krenula ravno prema cilju. Takav je." "Što hoćeš?" upitao je Voloder. licem mu se širio velik. Kresnuo je šibicu i zapalio fitilj. "Oprostite! Smijem vas prekinuti? Nešto bih vam htio pokazati. Okrenuo se prema tati i djedu spreman da ga razbiju zbog sranja koje je napravio. 114 "A kako ćemo ga ucjenjivati?" upitao je Voloder s izrazom pozornog učenika.. Njih su dvojica otišla u kut ureda i tiho su razgovarali. I unatoč svemu tome. Ubit ću te. Michele je vidio kako nestaje u jednom prozoru. no na pola putanje okrenula se oko svoje osi (iskrivljeno krilce?) i skrenula nadolje. radostan osmijeh. Rinaldijevo je lice bilo naduto poput mješine. Okrvavljen nos. Nadute oči. Ubit ću te!" govorio je Rinčica.. Razumiješ!" rekao je Rinčica sa smiješkom od uha do uha. za njega je gotovo. Sad je sve uzalud. Lijepo ga uslikamo.. ostavljajući iza sebe prugu crvenog plamena. 65.. S tim govnom na trbuhu.je pušku na stol.. Počeli su se kotrljati po podu. S poslom. Ako se dozna daje seksualni perverznjak. "Možete li malo doći?" Ona su se dvojica na trenutak pogledala i onda su ga zbunjeno slijedila do stola na kojem je bio zavezan odvjetnik.. Ako ga uslikamo. Precizno. 64. Nitko nam neće vjerovati.. a Smrdo je odvjetniku opalio još jednu šamarčinu." rekao je Smrdo prosvjetiteljskim tonom. "Ne mogu. 115 "Idiote. dok je odvjetnik Rinaldi istovremeno plakao i smijao se. Štoviše. SMRDO 23:42 h "Napredovali smo! Razumiješ! Možemo ga ucjenjivati. "Strašna ideja! Strašna ideja!" mehanički je ponavljao sretni Voloder. On je mrtav čovjek." bio je jedini Enzov odgovor. Sa ženom. Odvjetnik je ispustio tihi jecaj.. prema prvom katu.. Bljesak plavičastog svjetla ispunio je prostoriju. Smrdo je djelovao potreseno." nije ni uspio izgovoriti Rinčica. pružit ćemo mu kompletnu fotografsku uslugu. Izgledao je kao Piero Angela.. Rinčici je pao mrak na oči. Pogledaj što si učinio? Masakrirao si ga! I što sad? Sve si upropastio. Golog. Bit ćemo bogati. a onda je odjeknuo zaglušujuć prasak. Medu boce šampanjca i sladoled. "Ma koji kur. šutirati se. MICHELE TRODINI 23:49 h Michele Trodini uvukao je medu majčine geranije moćnu raketu od petnaest tisuća lira. Razbijena usna. koji je brzo izgorio.. Sa svime. napali.. Skočio je na Smrdu i obojica su pala na pod.. gristi se i vući se za kosu. Prekinuo ih je Smrdo. no djed i . On je jebeni perverznjak." Taj je momak bio zajeban igrač. "Vrlo jednostavno.. izgledat će da smo ga prebili. "On je lud! Razumijete! Sviđa mu se kad ga mlatiš. nastojeći Smrdi odgristi uho. Usmjerio ju je prema terasi.

Onog koji bi je još više podignuo. poput divovske mlohave gliste. Njezin bliskoistočni dnevni boravak bio je potpuno uništen. sve do poda. sve je to u njezinoj glavi. Začudo.. Ne. umjesto očekivane ugode osjetila je bol. A i kakva je sad to vjernost nekakvoj sirovini iz Nole. Evo gaaaaa. POČINJE ODBROJAVANJE! DESET! 66. Crijeva su joj visjela. Do nirvane. Vatrenog. Gaetano je bio očajan. ROBERTA PALMIERI Roberta Palmieri bila je nadomak četvrtog i posljednjeg orgazma. Osjetila je kako joj beskonačni plamen prži utrobu. koji je i dalje pod njom bio krut kao bakalar. ispružen na kauču u hipnotičkom stanju. erekcija mu je splasnula. Nije uspjela." I došao je. Do zvijezda. na metar udaljenosti od nje. opasno se zaljuljala.otac bili su previše zauzeti pucanjem. Paklenu bol. Da. Osjetila ga je kako se penje uz nju.. potpuno odsječene od trupa. Noge! Noge su joj ležale na podu. Taj bi je orgazam trebao tisuću puta isprazniti i napuniti ugodom. išla bih. kad pred sobom ima Mistera Mokrih Tangi '92. nemoguće. Ljepljiva... Roberta Palmieri licem se srušila na pod.. crvena i spaljena. 67. Do vrhunske ekstaze. Bučalo od eksplozij a. S praskom od kojeg su joj pukli bubnjići.. Dobra kao kruh. Mora da ga je eksplozija trgnula iz hipnoze... Pogledala je svoj trbuh. Istog trena kad se probudio. uzeo drugu raketu. rekao je obeshrabreno.. "Znači ne želiš ići. da. "Da. No Davide je otvorio oči. Čim je shvatila da jedva održava ravnotežu na erekciji Davidea Razzinija. Ali ako otkrije moj zaručnik. GAETANO COZZAMARA Nema pomoći. praveći se da se ništa nije dogodilo. Otvorila je oči. Pokušala je ustati. Srozavala mu se kvaliteta udvaranja. Upičkumaterinu dolazio je. 117 116 Sobu je ispunila gusta magla. dolazio je. Počela je ubrzavati ritam. kako se nesmiljeno i nezaustavljivo širi poput rijeke koja je probila nasipe. Ta Angela je bila prava mirisnica. "Rekla sam ti. Davide! Bravooooohhh! Davide! Evo ga." 118 "A tko ti je taj zaručnik?" . Ne želiš proslaviti početak godine u zagrljaju drugog čovjeka". I vidjela da su joj unutarnji organi postali vanjski. ali mirisnica u duši. Michele je stisnuo zube i.. u lokvi krvi i ugljena. U glavi joj je bučalo. Na trenutak se zapitala ne dolazi li to izvana. Podižući se i spuštajući kao opsjednuta na Davideu Razziniju. do uzvišenijeg zadovoljstva. Jedna od onih koje ti daju da samo po-mirišeš.

"Eno ga! Tamo je!" Gaetano se okrenuo i ugledao zaručnika Angele Coti-cone. "On?" rekao je razjapljenih usta. "Da. To je on. To je moj dragi!" Gaetanov se svijet srušio po drugi put te večeri. Muškarac Angele Coticone bio je Pitbul Božji. Gaetanu je odmah postalo jasno da od života nikada nije kurca razumio. Kako takva ženska može biti s karikom koja spaja majmune i lemure? Nema više morala, pravde, ničega. Sve napore da se kultivira, da razvije ukus i postane bolji, u krajnjoj je liniji poduzeo radi njih, radi žena. Sanjao je o tome da postane ideal. Seksualni objekt. Lijep je oduvijek bio. Sad je bio i obrazovan i znao je živjeti, obući se, pa ipak... Pa ipak, istina je da za sitnu lovu vodi u krevet rugobe iz rimskog plemstva, a jedna ovakva, koja je išla u hotelijer-sku i nije znala sastaviti dvije riječi, i koja bi mu se trebala baciti pod noge, odbija ga i voli onu životinju. "Ali vidiš li ti tko je on?" rekao joj je ne uspijevajući se obuzdati. Pitbul je bio posve pijan. Kao zombi. Teturao je sa svih svojih stotinu i deset kila. Oči su mu nestale u dupljama. Usta iskrivljena u stravičan cerek. U potkošulji. Koža mu se sjajila od znoja. Smrdio je kao lešina. Dok je prolazio, svi su se prestravljeno izmicali. Pitbul je jednoj djevojci istrgnuo iz ruke bocu votke i iskapio je čitavu u jednom jedinom dugom gutljaju. 119 "Oni iz zgrade preko puta nas odgovaraju na vatru. Mora da su oni šupci iz Casalottija. Mrze nas zato što smo južnjaci. Zato što smo siromašni. Ali sad će vidjeti, usrani autonomaši..." zarežao je obraćajući se publici. Na trenutak se okrenuo, kao u nedoumici, a onda se uputio prema 58kanalnom megaekranu Sony, podigao ga i iščupao kablove kao da su trulo korijenje. Rasplesana pjevačica iz špota je nestala. Uprtio si je ekran na leda i krenuo prema terasi i magli. Videorekorderi i dekoderi visjeli su mu iza leda poput fetusa zakačenih za pupčane vrpce. "Jesi vidjela!? On je psihopatska živina. Kako ga možeš voljeti?" rekao je Gaetano tresući očajno djevojčine ruke. "Muškarčina je... Sviđa mi se." "Jebi se! Ja ga moram zaustaviti!" rekao je Gaetano i potrčao prema terasi. devet! 68. CRISTIANO CARUCCI Cristiano i Ribljakost bili su jedan uz drugoga ispruženi na medvjeđoj koži prostrtoj po golemom krevetu od hrastovi-ne i nisu se mogli prestati smijati. Ma što je to bilo u onom otapalu? Što god da je bilo, djelovalo je. Jebeno je djelovalo. Pred njima je nestalo kotlovnice i nalazili su se na pravoj vikinškoj zabavi. S masivnih, tamnih drvenih greda na stropu visjeli su golemi lanci, koji su pridržavali snopove upaljenih baklji. 120 Priprosti kamin ukrašen mramorom bacao je svjetlo s druge strane. Na ražnju se okretao jelen, zajedno sa svojim velebnim rogovima. Na zidu je bio obješen natpis, gotskim slovima. Pisalo je: Sretna 836pos. Kr. Najljepše želje svima.

Družina vikinških ratnika prežderavala se natisnuta na dugačkoj klupi uz golemi stol. Jeli su kao svinje. Grubim su ručerdama grabili pečene piliće i čitave ih trpali u usta, urlajući. Nazdravljali su truseći bočice piva Peroni i bučno prdili. Govorili su na nekom nepoznatom jeziku. Bili su krupni i ružni, duge prljave kose spletene kožnim vrpcama. Na glavi su imali šljemove s rogovima ili sokolovim krilima. Kožusi na mišićavim prsima. Sandale na nogama. Nekolicina njih, nešto profinjenijih, upotrebljavala je mač za rezanje sireva, a jedan je od njih čak i namatao nešto što je izgledalo kao rezanci s umakom. Djevojke koje su posluživale za stolom bile su nevjerojatni komadi. Duge plave kose. Švedske jagodice. Minice od jelenje kože. Bluze iz kojih vire goleme sisetine. "U kurac, kako ovo djeluje!" ponavljali su naizmjence. "U kurac! Izgleda kao da je stvarno! Jesi vidio onu kako je dobra..." govorio je Cristiano. "Vidi ovo! Na čelu stola je Obelix! Gledaj!" proderao se Ribljakost bacivši se na prijatelja. "Ma koji kurac pričaš? Ovo su Vikinzi, a Vikinzi nemaju nikakve veze s Obelixom. Obelix je Gal." "Stvarno si jadan. Ti misliš da Asterix i Obelix nisu nikada bili kod Vikinga?!" "Ne. Nikada." 121 I "Znaš u čemu je tvoj problem? U tome što si umišljena neznalica. Jesi čitao Asterixa u Americi? S kojim kurcem misliš da je otišao u Ameriku? S Vikinzima." 69. ANSELMO FRASCA Anselmo Frasca bio je sretan. Činilo mu se da je opet mlad. Kao za vrijeme rata. Kad se borio kao alpinac. Nije se bojao granata. Ne više, sada kad je osjećao da je već jednom nogom u grobu. Vidio je kako rakete prolijeću pokraj njega i rasprskavaju se na pročelju zgrade. Ti govnari gore na terasi dobro su se organizirali. Velika vatrena moć. No starac je znao da za pobjedu u bitki nisu dovoljna sredstva, potrebni su heroji. Jedna je petarda pala pored njega. Zgrabio ju je dok je fitilj dogorijevao i bacio je dolje. "Djede, legenda si!" zadivljeno je rekao Michele. "Hvala, sinko!" odgovorio je srca ispunjenog ponosom i izašao iz zaklona. Na nišan neprijateljskim snajperistima. Zaklonjen iza stola, gospodin Trodini je vikao: "Djede Anselmo, ne budi lud. Vrati se ovamo." Ali djed nije slušao. Imao je asa u rukavu. Otrčao je u sobu. Sagnuo se, unatoč bolnom artritisu, i ispod kreveta izvukao svoj stari ratni karabin. Dašćući je otvorio ormar i uzeo metke. Napunio ga je. I uz uzvik "Savoia!" ponovno se vinuo prema balkonu. 70. GAETANO COZZAMARA Na terasi je Gaetano Cozzamara prolazio kroz gusti dim tražeći Pitbula Božjeg. Morao ga je zaustaviti. Zadržati ga. Spriječiti ga da baci televizor. Ali nije ništa vidio. U dimu je razaznavao samo pokoju tamnu siluetu. Zastave Nole. Ti luđaci bili su vatreni navijači. Banda poludjelih huligana, kojima je zapovijedao Pitbul Božji. Uvijek bi utrčali na teren. Tukli suce. Sad su od terase napravili svoju bazu za napade na zgradu preko puta. Vidio je pet-šest lica prekrivenih maramom, kako se zalijeću i bacaju

nekakve ručne bombe, koje su se rasprskavale dolje između automobila, na krovu i balkonima zgrade nasuprot. Konačno, između vijuga obojenog dima, nazreo je čudovišnu figuru Pitbula Božjeg. Popeo se na ogradu, a nad glavom je držao onaj monolit od televizora. Izgledao je poput Macistea u rudnicima kralja Salomona. Gaetano je pritrčao k njemu, popeo se na ogradu premda je patio od vrtoglavice i zgrabio ga za nogu. Zvijer se okrenula i ljutito zarežala: "Što hoćeš?" "Pitbule. Ja sam, Cozzamara. Cozzamara Gaetano. Bek. Molim te, preklinjem te, nemoj baciti televiz..." 122 123 OSAM 1 71. ANSELMO FRASCA Anselmo Frasca, s debelim naočalama na nosu, pucao je na onu živinu koja se spremala baciti televizor s terase. sedam! 72. GAETANO COZZAMARA Metak ga je pogodio u vrat i izašao kroz potiljak. Što se događa? upitao se Gaetano. Bilo je to poput uboda pčele. Samo tri milijuna puta bolnije. Prislonio je ruku tamo gdje ga je boljelo i otkrio je rupu. Rupu u koju je mogao gurnuti pola kažiprsta. Pogledao je ruku. Crvenu od krvi. Noge su mu odjednom popustile. Da ne padne, još se jače primio za Pitbulovo bedro i rekao je samo: "Pitbule, što su mi to učinili?" A on je izgledao kao skamenjen. Televizor nad glavom. Gaetano mu više nije mogao vidjeti oči, lice. Bio je sav u magli. Čuo je samo glas iz daljine: "Ti kurvini sinovi su te upucali. Upucali su te u glavu... 124 Stisak na Pitbulovom bedru popustio je i Gaetano je osjetio kako ga bezdan pod njim usisava. Vidio je svoje ruke kako klize niz Pitbulove traperice. Pokušao je stisnuti prste, ali kao da su bili od plaste-lina. "Propadam. Pomozi mi!" promrmljao je. Bit će da je to rekao pretiho, jer onaj je luđak i dalje bio nepomičan, s onim jebenim televizorom u rukama. Onda je Pitbul konačno bacio televizor i pružio ruku da ga zgrabi. I Gaetano je ispružio ruku. Prekasno. Jagodice prstiju na trenutak su im se dodirnule. Gaetano je shvatio da je gotovo, da se više ne mora brinuti za uljeze, za groficu, za Coticone Angelu, za žene, za svoju budućnost. šest! 73. THIERRY MARCHAND Thierrv Marchand sklopio je oči. Čekao je da se malo otrijezni pa da

.. Nije je bilo.. "Djede Anselmo!" rekao je gospodin Trodini." "Ne brinite se za mene. Odmah nakon toga. Lijepim skokovima od barem metar i pol. na tu je besmislenu mješavinu francuskog mesa i japanske tehnologije sletjelo beživotno tijelo Gaetana Cozzamare. Dobro! No nije uspio upucati zvijer na koju je nišanio.. 125 74. hajde. "Nije to ništa. Medu geranie. "Ima li još. Smrskao mu je lubanju ubivši ga na licu mjesta." rekao je Michele plačući. Sony Black Trinitron s 58 kanala pogodio ga je posred glave. i rukom je držao batrljak druge. oči zakrvavljene." Gospodin Trodini pokrio je usta rukama. Istina. uči! Tvoj djed je heroj! Treba ga odmah odvesti u bolnicu. Od zapešća naniže. Mogu mu je prišiti. Nabrzinu je opet napunio pušku. Onda je opazio da djedu nešto nedostaje." Otac i sin krenuli su u potragu za rukom. "Što hoćeš? Zar ne vidiš da pobjeđujemo. Ništa. Nije ništa. košulja razderana. To se događa u borbi". Zašto ne ispaljuješ rakete. Potražimo ruku. umalo.. Jednog sam sredio. l 75." 126 "Tata! Djed... Više nije imao jedne ruke. a djed je zavristao kao da ga kolju. U betonsku fontanicu s ribama. Skoro smo uspjeli. Pogodio je nekoga tko je pao dolje. ANSELMO FRASCA "Proklete stare oči!" promrmljao je u sebi Anselmo Frasca. "Tata! Tata!" rekao mu je Michele vukući ga za ruku. "Što se to događa u borbi?! Djede. Svugdje su pogledali. Otac mu je bio previše zauzet ispaljivanjem posljednjih triktrakova da primijeti bilo što drugo. Djed je bio sklupčan na podu. Nema više dlana.. Nije patio... Neprijateljska vatra bjesnjela je jače nego ikad. . dok je djed šutke patio. Ruke više nije bilo. Puška mu je eksplodirala u rukama. Lice mu je bilo crno od čađi. Nema više ničega. prstiju. Te jebene ruke nije bilo. Poskakivao je kao da mu je dvadeset godina." "Michele.. Okrenuo se i vidio ga kako skače po balkonu poput žabe koja je dobila grčeve. MICHELE TRODINI Michele Trodini iza leda je čuo prasak. Nanišanio je i ponovno opalio.ponovno ustane.. Medu ruže. Nije želio da se zvijer sakrije. hroptao je starac s bolnom grimasom na licu. Vi nastavite.

slušaj me.Onda ju je Michele konačno ugledao. Na haubi ford escort karavana. kao da se ništa nije dogodilo. a potom van na stubište. No moramo se suočiti s teškom zadaćom. Svi su se nanizali. tako je sumnjivije. Slušaj me dobro. Ako krenemo zajedno." "Idem onda?" rekao je još Ribljakost. Izlazimo". Mirni kao dvije normalne osobe. Ali. s peruškom i klobučinom nabijenom na oči. Koliko je sati?" "Ma ne znam. Ništa lakše?" "Ništa lakše!" "Hoćeš li moći?" "Hoću. ČETIRI ! 77. "Tko je crna smrt?" "Pusti to. i stavio ruksak na ramena. CRISTIANO CARUCCI Nakon zajedničkog upada u svijet Vikinga. "Idi. a obojica smo totalno sređeni. tata. što će reći svoju kožnu jaknu." "Uredu. "Dobro. "Čuj. Idi. pomalo nesigurno. Ako me majka vidi ovakvog. 129 128 . Otvori vrata i pozdravi ih sve rukom. ne. Osjećam se prilično djelatno. Michele. izađi i sačekaj me.. počet ćemo se smijati i ona će sve shvatiti. Osjećao je da su mu kosti od krom-vanadija. nemoj govoriti.. Cristiano. Proći ćemo jedan po jedan. Onda. hoćemo li izaći? Ja više ne mogu ostati ovdje. pak. šake od titana. nije prestajao izvlačiti i vraćati u zamišljenu futrolu svoj srebrni kolt. Ja sam ti za petama." Ribljakost je mehaničkim pokretima navukao oklop obložen volframom. Bit će da je skoro ponoć. To će izgledati normalno." "Dobro. iz nje u hodnik. GIULIA GIOVANNINI Gosti su se razbježali kao čopor miševa nagomilanih na tavanu. pa je bio spreman na borbu protiv izvanzemaljaca." "Onda idi ti prvi. "Eno je. ispruženi na kauču. Jesi li siguran da želiš izaći? Nije loše u ovom saloonu" "Ne. Ribljakost je imao dojam da je Daitan 3. 127 pet! 76. mirno se zaputi prema vratima. Moraš reći: sretna Nova i sve najbolje. rekao je Riblj akost metalnim glasom. Osjećao se dobro. Izlazimo. eno je! Tamo je!" Završila je dolje.. Onda idi. uzmi je!" Micheleu nije trebalo dvaput reći. Moramo izgledati normalno. "Trči. Želim ići u društveni dom i dignuti im guzicu u zrak". Cristiano i Ribljakost. Na parkiralištu. u radnu sobu. u najboljem slučaju poslat će me don Picchiju. koji su nadirali tko zna odakle. jer ćeš sve zasrati. Umoran sam od čekanja crne smrti. rekao je Ribljakost krećući se mehaničkim pokretima. Zato se moramo koncentrirati. japanski robot. U čizmama zaprljanim pijeskom Sierra Nevade. krenuli su individualnim psihodeličnim putovima. Ustvari. Možeš ti to.. jedan za drugim. Proći kroz kuhinju. odjeven kao bounty killer.

U ponoć će nazdraviti novom životu. držeći ruku na slomljenom nosu i jecajući. i dok je to radila. Shvatio je da je gol i mokar.. pa je ostao nepomičan. plakala je. Ničega se nije sjećao."Mamice. Najprije treba nazdraviti. rekao da moram otići do majke i. što mu se sušilo medu dlakama. "Gle što si napravila. uništena. Vrata stana su se zalupila. U kući su joj ostavili svinjac. Ženi koja ulijeva poštovanje. Otvorila je jedno oko i povratila. Ženi koja nikome ne dopušta da je gazi.. Osjećao se posve bez snage i kita ga je boljela. ne prejako. "Pusti! Ništa ne znaš. Kao da su mu je vukli da je iščupaju. Onda je shvatila da još nije ponoć. U nosu je osjećao miris sumpora pomiješan s mirisom krvi i odreska na žaru. Nisam još poludjela. . Funkcionirao je. Mogao je i saviti prste. jesi li vidjela? Tvoja malena je bila dobra. da proslavi tu lijepu Novu godinu. A sad čisti!" Deborah je rukama počela čistiti ono što je izrigala. Ali što je loše u tome da se pravi da je i ona tu. Opazila je da ona daska bez sisa ispod kauča počinje dolaziti k sebi. Bila je spremna. Odlazi!" rekla joj je. Crna rupa.. "Hej?! Hej?! Naprijed! Gubi se!" Ova je podigla glavu. Znala je da je draga mamica na odmoru u Ovindoliju. 131 130 Pokušao je podignuti glavu. Sve što je pojela. krenula je prema hodniku. Špagete s dagnjama. DAVIDE RAZZINI Gdje se to nalazi? Sto mu se dogodilo? Mora da je mrtav. Znala je da njezina majka nije tu. Giulia je uzela bocu šampanjca i čašu. U ušima eksplozije i urlike. Mokar od nečeg sluzavog i ljepljivog. Tu. Bilo mu je hladno i cvokotao je zubima. Dovoljno da vidi da li mu još uvijek funkcionira vrat. Tiho je kukala. glupačo! Moj parket. Jedva je disao. Možda je još živ. Sjela je pred televizor. Sklopljenih očiju. Ispod nosa joj je bila lokva krvi. glasno je rekla Giulia. Stavila je ruke na bokove i šutnula je. Malo ju je razgledala. Malo. Završio sam u paklu. Pamćenje mu je dopiralo do trenutka kada je odlučio otići. Giulia se približila. s obožavanom kćeri. najbolju koju je imala.. po parketu koji je ona prije par dana ulaštila. Otjerala sam ih". Brzo ću to srediti. U paklu nije vruće. i onda ništa više. Nazdraviti novoj Giuliji. bila sam dobra. Daska bez sisa se pridigla i. nastojeći sve nagurati na jednu hrpicu. Boljele su ga sve kosti. TRI 78. u rebra.. A u glasu joj se osjetilo da je umorna. Jedva se micala i nešto je mumljala. Ja ću.. lososa. Bilo bi lijepo. Ustao sam...

Razuzdanija nego inače.No gdje je to završio? Otvorio je oči. poput plime. Single. Ambru i djevojke iz Non e la RAL Tu. To je bio on. Vidio je Giuliju kako sjedi ispred televizora. Osjetio je neki teret na trbuhu. To je dnevni boravak one luđakinje. Bila je kao paralizirana. ENZO Dl GIROLAMO Vidio je Ambru. Želim nanovo napisati izvještaj. Oko crnca koji je i dalje pucao termofore. Enzo Di Girolamo neznatno se pomaknuo i prostrijelila ga je takva bol da su mu počele iskakati plave gljive pred očima. 132 Bio je to samo prvi kat. Ambra je plesala. Urlajući "Ubio sam je! Ubio sam je! Moram umrijeti!" bacio se kroz prozor naglavce. Bljeskovi dalekih vatri osvjetljavali su je na mahove crvenim i plavim. Slike na podu. I pjevala je: "Kunem ti se na vječnu ljubav. Nepomična. Oči su joj bile uprte u ekran. I on bi volio to pokušati. On ju je ubio i raskomadao. Ustao je vrišteći. Bilo bi lijepo biti tamo. Samo tri minute. Puhao je u njih. Zvukovi su dopirali do njega u valovima.. Na TV-u je bio golem crnac. Crijeva po perzijskom sagu. I shvatio je. Dvije spaljene noge razbacane po sobi. s ljubavlju ti dolazim. pokraj njega. mogu ga napraviti bolje. Što to govori Ambra? Tri minute do ponoći. gol kao od majke rođen. Kapci su mu bili teški poput slomljenih žaluzina. Bile su daleko. na televizijskom ekranu. Krv iz rane i dalje je nezaustavljivo tekla i osjećao je da su mu bokserice i čarape natopljene i da mu noge šljapkaju u mokasinkama. On je odgovoran za ovu klaonicu. U kurac. Slupana prozorska stakla. ako nije ljubav.. Ispljunuo je krv.. ispred sebe. Pokušao se koncentrirati. 79. u pakao odlazim. Pružio je ruku i ovaj se otkotrljao na pod. Jedan za drugim. On glavom. U nekoj sobi u kojoj se dogodila eksplozija. Nemogućom. Vrištao je i skakao po sobi. Prepoznao ju je. Imao je osjećaj da se nalazi usred tog tinejdžerskog rusvaja. A tko drugi? On je ludi psihopatski ubojica. Tako neizdrživa da se činila nestvarnom. I ugledao Robertu Palmieri. Bio je u nekoj polumračnoj sobi. Želim biti sam. štoviše komade Roberte Palmieri. ali oči su mu se sklapale." Enzo je sklopio oči.. Izbrisao je iz pamćenja strahotu koju je počinio. S bocom šampanjca u ruci. Ni dragi Bog ne bi bio u stanju skrpiti sve to. ali nisu reagirale. Zakašljao se i presjekla ga je neizdrživa bol. a ipak tako blizu. umirem. Krhotine žbuke. Sve je shvatio. . I rebra koja se dime pored njega. Enzo nije uspijevao dobro čuti što Ambra govori. koji je pokušavao oboriti rekord u pucanju termofora. Oslonio se na laktove. 133 Kunem se da ću od sljedeće godine prestati s vezama. Samo tri.

Ribljakost je prepoznao onu dvojicu iz Poroka Miamija. 80. Snažno je udahnuo. Činilo mu se da mu se noge lome poput komada gipsa pod udarcima čekića. Stisnuo je kvaku. Čekao j e da otkuca ponoć kako bi nabrzinu mogao nazdraviti i trkom se vratiti kući sa svojom ženom. "Znate li što radi plavuša na podu u supermarketu? Traži niske cijene. bio je umoran. Šeširi sa značkom. Onda krećem prema vratima i odlazim. Žudio j e za krevetom. Savršeno. Njemački ovčari laju prema njemu. Bio je umoran.. Sve normalno. Savršeno. ha. Pokušao se na njih smijati. DVA! 81. Ako pokušaš pobjeći. doviknuo mu je onaj plavokosi govnar. RIBLJAKOST Ribljakost je bio posve usredotočen na težak put koji je bio pred njim. Spustio je ruku na kvaku kuhinjskih vrata. Vrata su se odškrinula prema jačem svjetlu kuhinje. Znao je da je u stanju. koja se. Miran. Moram maknuti rukom. ne zadugo. Lako je. Napio se kao deva. Moram reći: Zdravo svima! Sretna Nova godina i sve najbolje. bijelca i crnca. ona dva usrana pederčića koji uvijek kruže u majici i satenskom sakou. držeći ih objema rukama. Pritisnuo je kvaku.. Držati se ozbiljno. nedostajale su još samo dvije minute. Soba se počela ljuljati gore od broda u oluji.I bilo je samo bijelo. prema buci televizora pojačanog do daske. . Uperili su u njega svoje magnume. dobit ćeš na guzici šest rupa da na njih prdiš. Otvorio je vrata dokraja. ali dovoljno da svlada jebeni ispit usranih portira. U svojim crnim uniformama policije Los Angelesa." . Ruke uvis. Onu dvojicu kojima se ni imena nije sjećao. Ha. 134 Znao je točno što treba učiniti. Ruke na drškama pištolja. Jako ti je dobro. Srce mu se stegnulo u grudima i morao se nasloniti na vrata da se ne sruši na pod. Prednjim. Nastojao se ispraviti. Čitavu je većer slušao bezvezne Cerquettijeve viceve. zatvorio oči i promucao: "Zdravo svima! Sretna Nova i sve najbolje!" Polako je otvorio oči i počeo fokusirati slike ispred sebe. MARIO CINQUE Mario Cinque. Najeo se kao svinja.. Maćji kašalj. prema smijehu i brbljanju. ako se koncentrira. vratar vile Ponza. Razjapio je usta. 135 "Usrani kurčev dileru. S pendrecima u ruci.. zabavljala bolje od njega. Srećom. Od onoga što je vidio zateturao je.bili su policajci. Vadi robu". Trebaš samo pozdraviti. poslati u tamni kutak svog mozga onu halucinogenu tvar koja mu se poput roja pčela vrtložila u lubanji. I usred tog krda murje. kako se činilo. Držao je oči zatvorene da se ne zaljulja. No sad je bilo dosta. ali on se na to nije obazirao.

Ali molim vas. Dvije okrugle." rekla je gospoda Carucci skidajući staniol s boce šampanjca. Skoro se srušio. . ljuljajući se prema naprijed. Uvijek isto. Sad ću je izvaditi. kugu i glad odjednom. Massimo? Jesi li poludio? Je li ti zlo?" uspjela je reći gospoda Carucci s rukom na ustima. Sad smo tu. Svašta pobacali dolje. rekao porta-fonskim glasom: "Zdravo svima! Sretna Nova i sve najbolje.Dosta! Ja više ne mogu! pomislio je Mario i onda izvalio: "Zamislite što nas čeka sutra. Dobro.. Odjednom su se vrata otvorila. "Šefe." Ribljakost je teatralnim pokretima i krajne oprezno.. Povraćali po stubištu. kunem se Bogom. Sad ću podići ruke. skinuo ruksak s ramena. Evo je. "U redu. Na vratima je bio visok. promucao je i dignuo ruke iznad glave. "Dobro. Evo je. Odjednom je podignuo jednu od one dvije orangutanski dugačke ruke i. male." I otvorio je oči. Otvorio ga je i iz njega izvadio plastičnu vrećicu punu trave. Izgledao je kao da je gurnuo dva prsta u utičnicu. Kunem se." "Što? Što?" 137 "Evo je ovdje. svi zadovoljni. Mozak mu je ispario. Ja te poznajem.. Poslušajte što rade vani. Bilo je nešto uznemirujuće u njemu." "Zaboga. no uspio se rukom pridržati za dovratak. Dat ću vam je. Samo malo kalabreške trave. molim vas. Evo je. U sobi se ni muha nije čula. gospoda Carucci i svi ostali zapanjeno su ga gledali. tako da je gospodin Mario imao dojam da se ovaj doista osjeća kao da je na meti pištolja. mršav mladić koji je bio došao po Cristiana. Raširenih nogu i ruku obješenih niz bokove. Luđak mu je pružio vrećicu i on ju je krenuo uzeti (luđaci nisu proturječni). Mario. a ti mi pucaš u leđa.. smrt. On je nastavio: "Dobro. "Evo je. Nisu shvaćali. 136 Mario se prvi okrenuo." "Mladiću. Nemam ništa drugo. Nisam diler. držeći oči i dalje zatvorenima. Nitko ti ne želi nauditi" uspio je reći gospodin Mario. Samo ne pucajte. Smiri se.. Je li mnogo? To je jako malo!" Ma što to radi? zapitao se zgranuto gospodin Mario. Stajao je nepomično i ukočeno.. Razvalio je usta i prestravio se kao da je licem u lice vidio rat. Kako bi ga primijetili." "Massimo! Što to govoriš. Mario Cinque. zatvorenih očiju. Luđak se za to vrijeme približio i nepomično ga gledao onim vatrenim kuglicama. nemojte me upucati". Dat ću vam je. Čini se da su vatrometom spalili vrt. Budi barem jednom optimist. gosti bi jedan za drugim za-mukli. crvene loptice. Ja ti je dam. Opusti se. a ti želiš sve pokvariti. Mora daje shizofrenik. Vi prosudite.

. i poprijeko se gledali. Sad su njih dvojica stajali jedan s jedne. poderanu jaknu i izgrebanu ruku. "Pusti me! Molim te. Uništio nas je.. otvori! Što se događa?" Ribljakost ga je odvukao u kotlovnicu. CRISTIANO CARUCCI Cristiano je mirno oblačio kaput i šal i pripremao se za susret s majkom i gostima. To je halucinacija. SMRDO "Dosta! Pomirite se vas dvojica. Slušaj me! Dobro me slušaj! To su oni iz Poroka Miamija. Neurotičnim je pokretom otvorio vrata peći.. Dođi." 138 Nakon više pokušaja i pokojeg primljenog udarca." "Ne." Trčao je." Smrdo je poslušno ispružio ruku. Uništio nas je. pusti me. Nećete nikada dobiti moju travu. Rinčica je imao masnicu na oku. Na licu je imao veliku ogrebotinu i rukama je pridržavao rasparane hlače. Smrdo je disao kao astmatični bizon. "Ne. Kružio je po sobi obuzet panikom. Stisnite jedan drugome ruku. kad je ugledao kako se Ribljakost vraća u sobu urličući: 139 "Cristiano! Cristiano! Najebali smo! Ulovili su nas! Ulovili su nas! Policija! Moramo se riješiti robe. Ovaj Ribljakost vikao je kao opsjednut. premda se opirao. Bit će da je još jedna halucinacija. "Hajde! Odmah se pomirite i zaželite jedan drugome sretnu Novu godinu!" rekao je Voloder gledajući na sat. "Što to radiš?" "Dođi! Dođi!" rekao je stišćući ga snažno za zapešće. govorio je Rinčica s knedlom u grlu. ubacio opet u ruksak i utrčao natrag u Cristianovu sobu zatvarajući vrata za sobom i vrišteći: "Usrani kurvini sinovi. a drugi s druge strane ureda. . Cristiano je čuo majku i ostale s druge strane ormara kako viču i guraju vrata.... Savršeno znaju oponašati glas tvoje majke. nula! POČINJE NOVA GODINA! 83. Rinčica je ispružio ruku preko volje. "On je lud! Razbit ću mu njušku.." Ribljakost je dašćući otrčao do starog kotla. "Dosta! Točno je ponoć." jedan! 82. manje spektakularna i manje zanimljiva od one s Vikinzima i one s revolverašem. Moja majka želi ući.. "Otvorite! Otvorite! Cristiano! Cristiano. to nije tvoja majka. ali svakako stvarnija. On je govno. Pravi Ribljakost čeka ga vani.kad ju je ovaj akrobatskim trzajem vratio natrag. "Moramo pobjeći. I cijeli je ured zatutnjao. Odbljesak plamena osvijetlio je mračnu prostoriju. Volo-der ih je napokon uspio razdvojiti.. Hoće travu. Ona su dvojica oprezno poput dva psa mužjaka kružili jedan oko drugoga." Cristiano ga je zbunjeno gledao. zgrabio je ormar i gurao ga na vrata.. Pružite jedan drugome ruku. Nikad se neću pomiriti"." mrmljao je Smrdo sebi u bradu.

" Neće biti druge Nove godine za Massima Ribljukost Ru-ssoa ni za Cristiana Caruccija. Ali Ribljakost je bio brži. jednim je potezom ubacio ruksak u peć. Svi su se prozori rasprsli tvoreći kišu staklenih krhotina. 85. 140 Sve je stvarno. "Riješiti se dokaza. Detonacija je bila mnogo jača. između borova. 141 I izbio je požar. među tobogane i stari zahrđali vrtuljak u parkiću. Nije više bilo svrhe. Bilo je kasno. Cassiu i okolno područje smeđim crepovima i ciglama. Vidio se u cijelom gradu. Od zračnog udara prouzročenog detonacijom parkirani su automobili odletjeli nekoliko metara. Nije pokušao čak ni istrčati. Slinio. . U zrak nad Cassiom podigla se plinovita gljiva golemog klobuka od plamena. Rekao je samo: "U kurac. unutra je dinamit. Izobličeni div u svijetu umjetnih patuljaka. Smiješio se.. Stubištem i otvorom dizala. Vatra je prošla starim podzemnim plinovodom. Vatrometi koji su rimsko nebo bojili kometima i meteorima odjednom su izgledali maleni. dima i prašine." "Čekaj! Ček. jer su se u suterenu nalazili spremnici plina.Okrenuo se prema Cristianu. Božično drvce se zapalilo. Škiljio. U ponoć i pedeset osam sekundi eksplodirala je i vila Ponza. Apsolutno stvarno. Kugle od obojenog stakla rasprsle su se od vrućine." vrisnuo je Cristiano i bacio se na njega. "Što smjeraš?" promucao je Cristiano shvativši da to što upravo proživljava nije halucinacija. Pobjeći. Koji se brzo širio. Drhtao je. Krov je odletio poput čepa šampanjca preplavivši parkiralište. Patuljaste palme u velikim posudama skršile su se o zid ograde. Paklena lomača koja je zahvaćala stanove pretvarajući ih u žrtve paljenice i kroz prozore povraćala velike crvene plamenove. koje je crvenim i crnim bojilo oblake pune kiše. Portirnica je završila na drugoj strani ceste. po Cassiji. Cristiano je osjetio kako mu se steže grlo. Od suterena do potkrovlja.. koji je spajao vile Capri i Ponza kao dva sijamska blizanca. vila Capri je eksplodirala. Točno kad je otkucala ponoć. vili Ponza i okolnim zgradama. 84. S luđačkim cerekom na licu. siromašni i skromni u usporedbi s tim paklenim čudovištem. Prekasno. koje su padale po parkiralištu.

Kola hitne pomoći. Takav prasak da će ovi siročići sa svojim balavim vatrometima izgledati jadno. bili su razbacani cestom. gušio je. Netko iscrpljen i sretan što će se baciti u krevet. "Evo jednog. kojim su vozila pomoći prolazila prskajući poput glisera. I eksplozija se čula sve do najudaljenijih predgrađa. zaprepašteni. 87. iz kojih je sukljao dim. sitna kiša. Dosad su pronašli samo mrtve. sve jače i jače. svi.. Uzaludan trud." 86. Odnijela ga je eksplozija. Izobličeni ostaci automobila. Bilo je malo nade da će pronaći nekoga živog. Ispred naselja nije bilo asfalta u dužini od dvjesto metara. Nekoliko raštrkanih žarišta još je gorjelo između ruševina i niski pramenovi dima obavijali su ono što je ostalo od zgrada. obližnja dolina zastrta maglom. Vodovodne cijevi rasprsnute od vrućine oblikovale su jezero. ulicama. A Rimljani.Posvuda. Parioli. s druge strane obilaznice. Ribljakost je bio u pravu kad je rekao: "Želim izazvati prasak kojeg će se sjećati godinama. Udarci pijuka o beton. San Giovanni. Zovite one iz hitne. Golema reklama "Vukodlaka" rastopila se cureći po pocrnjeloj diskoteci. Trastevere. mješavina plastike. zviždati. I najuporniji. Požar koji je neobuzdano gorio ukroćen je tim silnim pljuskom. trgovima. Eksplozija je bila prejaka. Netko manje. 06:52 h U šest i pedeset dvije minute po ruševinama je padala uporna. koji su slavili Novu godinu u kućama. Zvuk električnih pila. radosno se grliti i otvarati rijeke šampanjca pred tim pirotehničkim čudom. Prati. u automobilima zaustavljenim uz rijeku. pomozite mi!" rekao je odjednom jedan vatrogasac nastojeći podignuti tešku gredu. benzina i borovine. . vatrogasci i policijski automobili bili su u neredu parkirani na ulazu u naselje. koji su uokolo još slavili. Postavljene su rampe kako se znatiželjnici ne bi približavali i kako bi se automobilima zapriječio prolaz." viknuo je bacivši gredu ustranu i umorno stavio ruke na bokove. Ovdje je. na terasama. Vatrogasac se sagnuo i shvatio da gleda mrtvaca. Cassia je bila zatvorena. pomiješan s kišom. zinuli su u čudu. Lice je bilo prekriveno kapuljačom. morali su se vratiti kućama.. Nebo prekriveno gustim oblacima. s koje je kapala kiša. Govorilo se da je taj vatromet bio iznenađenje koje je organizirao gradonačelnik. "Leš! Glava mu je raspolovljena. 03:20 h Konačno se potopni pljusak sručio na grad i zaključio slavlje. Onda su počeli pljeskati. Odredi vatrogasaca u narančastim kombinezonima u tišini su radili među hrpama ruševina u potrazi za preživjelima. Bilo je hladno i nije bilo vjetra. plesati. Sprženi kosturi borova okruživali su ostatke zidane ograde. zgrade i dim oblikovali su jednu te istu sivu masu. ispod! Dođite. 142 143 Miris paljevine.

.. Liječnika koji podiže glavu s njezinih prsa i potvrđuje. Mora da je već dan. Oči njezinog sina.. da se okrene. Ništa. Vidjela je kad su je ukočenu i bijelu stavili u crnu plastičnu vreću. Nogu mrtvaca. Bilo je svjetla. Policiju koja je razvalila vrata i ušla u njezin stan. teška greda pritiskala joj je leda i sprečavala je da se pomakne. FILOMENA BELPEDIO 07:00 h Sve je vidjela. . sada crne od plamena. Bila je mokra i bilo joj je hladno. tako da joj se krv slila u glavu. iza tog groba od cigle. Ruševine?! Ruševine čega? Ne znam. Živa si! Živa! U daljini. Osjećala je mišiće zategnute poput užeta za vezanje brodova. Raku. Imala je mršave. mrtva je. Da. smežurane. Kao da je uštipnula tuđu nogu. Nisi se uspjela čak ni ubiti! Tako si nesposobna da se ne znaš čak ni ubiti! Svaka čast. prigušeno svjetlo prosijavalo je kroz ruševine koje su je prekrivale. kopala kroz ruševine i uštipnula se za bedro. 146 Bolio ju je vrat.Vatrogasac je uz pomoć druge dvojice uhvatio tijelo za ruke i izvukao ga. Vidiš da su te voljeli." rekao je svećenik. I ona njuškala od susjeda na stubištu. Pomolimo se! Pomolimo se za dušu Filomene. Bila je to stara žena. Veliko prstenje. dobre žene. Nosila je dugačku večernju haljinu. nepomična u tom neudobnom položaju Nije osjećala noge. Stoga je ostala na mjestu. drva i betona iznad sebe. njezinog muža i njegove nove žene bile su vlažne. Svoj leš na kauču. 88. Velika. I na koncu mrak. staračke ruke. koji je još radio. Kamo je nestao mrak? upitala se Filomena. Nisi se uspjela ubiti. izokrenuta u nekom čudnom položaju. Zvati upomoć. Sad ču početi vikati. Noge su mi slomljene! Pokušala je zaboraviti na bol i razmisliti. Onda su se otac i sin zagrlili i počeli plakati. koja je na više mjesta bila izgorjela.. Ono malo što je ostalo od glave bilo je potpuno pougljenjeno. Bila je okrenuta naopako. "Samoća može dovesti do krajnjih i nepopravljivih poteza. Pomaknula je ruku. Ali bilo ga je. Bolje rečeno. osjećala je u njima milijune mravaca. Blijedo. Žena. Obveza je Crkve razumjeti. I misu. Malo. Groblje. u kojem joj je sva težina bila na vratu. oko zapešća teške zlatne narukvice i sat. 144 145 I vidjela je onu šačicu ljudi koje je poznavala kako slijedi kola na kojima leži ona. Kunem se Bogom da ne znam! I ne želim znati. Zemlju. Nisi mrtva. čula je muklo zavijanje sirena i buku električnih pila.

Vozila hitne pomoći s plavim svjetlima. Zgrabila je gredu rukama i počela je gurati. Pomaknula je jednu nogu. 147 I i Kiša joj je kupala lice. to nije htjela. Po ranjenim leđima. na onome što je ostalo od parkinga. Nitko je nije primijetio. Možda gura s pogrešne strane.Ali nije to učinila. Desetak. a ni zgrade nasuprot. Pokušala je pomaknuti nožne prste. Pomaknula je i drugu. Počela je kopati rukama. Odredi vatrogasaca pretraživali su kamenje. ranjavajući ruke. Onda je prepoznala borove. Radio je i ro-vokopač. Vidjela je Cassiu i zgrade s druge strane. Pocrnjelih. Zašto nisam mrtva? Zato što tvoja gospodarica. na njihovom mjestu stajale su hrpe ruševina koje su se dimile. grebla joj je živu ranu. Morala je uprijeti niže. Miču se! Miču se! Greda za leđima dovodila ju je do ludila. Svi su mrtvi! Svi. Perući lice tom hladnom kišom. Na trenutak je ostala tako. Onda nisu slomljene. Poput gljive. i greda je odjednom popustila. Nije joj bilo jasno. Spavaćica joj je bila posve razderana. Zaslijepljena svjetlom. Samo što njezine zgrade više nije bilo.. Morala je promijeniti položaj. Po glavi. Tvoja jedina gospodarica. Odgurnula je jednu drvenu ploču i iznad sebe ugledala sivo nebo. stara. Bila je sigurna u to. Samo sam ja preživjela. Samo su utrnule. Nije bila mrtva. Što hoćeš? Razgledati panoramu? Hajde. Poput poludjelog bernardinca. Gurati unatoč rani koja peče. ona koja vuče konce tvog života. Učinila je tako. Bile su sravnjene sa zemljom. ružnu ženu u spavaćici. leđima. sada crne. S mukom se podigla na noge. mrdni tu guzicu! Krenula je četveronoške. Pogledala je oko sebe. I izbila je van. . Neprepoznatljivih. Ostala je tako. vidiš li da ni ovaj put nisi mrtva? Izvuci se iz ove rupe. Lomeći nokte. Zatvorenih očiju. Sa zemljom u ustima. one koji su stajali ispred njezinog balkona. Izranjavane ruke i rana na leđima koja je pulsiralayali bilo joj je dobro. nalazio se red leševa. Naprijed. Naprijed.. Što čekaš? Da padne noć? Urlajući od bola. Po njoj je pala kiša žbuke i cigle. Čim bi se pomaknula. Nije se pomaknula ni za centimetar. Nitko nije obraćao pozornost na tu debelu. penjući se po hrpama ruševina. Bit će daje došlo do eksplozije. Spržena trupla u svečanoj odjeći. S jedne strane. savila se i povukla uvis držeći se za betonsku gredu. Jebe ti se za bol. Progutala sam sve one tablete za spavanje. Vrat ju je luđački bolio čim bi okrenula glavu. Nesreća. stara! Dobro udahni i guraj.

Izluđuje nas. Ulazimo u auto i odlučujemo mrdnuti guzicom. Sad imaju mjesta da opuštenije plešu. Imate problema? Ako mislite da smo neodgojeni govnari. Košulje na pruge ili crteže. U nosu. Kratke sa strane. To nam je izazov. Kose su duge i počešljane unatrag. Gladni pičke. Guramo se leđima i jebe nam se ako se netko ljuti. Mi smo jebeni čopor govnara u pokretu. Govorimo urlajući. Prošla je ruševine poput nevidljive utvare. Plešemo zbijeni i onda stvaramo krug ostavljajući u sredini prazan prostor. Crveno i zeleno i plavo. Naprijed. Kroz otvorene prozore udišemo zrak koji nam udara u lice 180 na sat. Pločice na podu mijenjaju boju. Mi se znamo zabavljati. Odjednom. Svi su bili previše zaokupljeni iskapanjem. čizmama i uskim topovima. Zašto? Zečevi. Pokažite da imate muda. Mi nosimo traper Cotton Belt i Uniform. Ima nešto ljudi. Zagrađuje prolaz. Tad kidamo svoj obruč i uvodimo ih unutra. I kako smo gladni. Naslonjeni kao šupci na haubu automobila. Zajebavati se. Ovo je trenutak za prigovore. na nogama vojničke čizme ili martensice.slijepljene kose. To je glazba koja se uspinje guzicom. Samo nam dođite nešto reći. nakon što smo se već dobro naznojili. Sviđa nam se. Uvijek je tako subotom uvečer. Počinjemo plesati. Da bismo razgovarali. U kurac. Mirno čekamo i vidimo da naš auto smeta. Da se malo ubijemo na podiju. probija utrobu i širi se unutra. I možda je to doista i bila. Ali ne prilazite. ali nema mjesta ni za kurac. ugledamo tri pičkice kako plešu uz nas. Ova večer je drugačija i svi smo svjesni toga. 149 148 POŠTOVANJE Izlazimo u sumrak. koja je četveronoške prelazila hrpe ruševina. kako večeras roka ova muzika. Smijemo se i zaustavljamo se u baru uz cestu da uzmemo piva. Ili kao hijene. Ostavljamo auto u trećem redu i svi počinju trubiti kao kreteni. Samo još krupniji. U kurac. Na košuljama. Kreću stroboskopska svjetla i one nestaju i pojavljuju se tisuću puta u . i seronje smo koje se kurče. Samo još nezasit-niji. Nešto naivnih pića. Dobri su komadi u svojim minicama. Znamo iz svega izvući najbolje. Gladni sirove pičke. kako smo samo nezasitni večeras. Ulazimo u diskoteku zbijenih redova. Sviđa nam se tehno. Idemo se zabaviti. Imamo naušnice. S pravom nam se osmjehuju i zadovoljne su. Mi kružimo oko njih. dovoljno je da nam to priopćite. Nesigurnim je koracima prošla izobličene ostatke ulaza u naselje Otoci i bosonoga se po kiši zaputila na Cassiu. Mi smo kao bizoni. 153 Ovo je vaš trenutak. Na obrvi. Na ušima. To nas opaja. Smiješe nam se. Zeleno svjetlo boji nam oči u žuto i razotkriva trunke prhuti na ramenima. Mi smo tu. moramo vrištati. Kamo je išla? Išla je živjeti. Ulazimo na parking.

One su kokoške zadovoljne našim upucavanjem. Osjećamo kako nam se u gaćama napinje i puni se krvlju. ali svejedno je dobro. Jedna. Da su ono dvoje otišli brati cvijeće iza pješčanog pruda i da se tamo gore vidi rađanje zore. Godi nam navinuti muziku do daske. što se nje tiče. Amanda. One to žele više od nas. To je droga koja nam glavu puni plavim. međutim. Nekoliko sela. Ma. 154 155 Ekstatična papica i džin-tonik. Maria je došla k sebi i prilazi teturajući kao zombi. I da glume da ih nije briga ni za što. Mi se slažemo. Vjetar pun pijeska. I sad je sve postalo previše otvoreno. Osjetiti da smo odradili svoju zvjersku noć. Kaže da je. što su ono dvoje otišli raditi iza brijega. Idemo piti i one nam pričaju o nekoj grupi za koju ne znamo. koja kaže da se zove Amanda. povraća uz kabinu. Kokoši nas slijede. smije se i čini sve da privuče našu pozornost. a kitu crvenim. naravno da možeš. I sretni smo što nas krmače slijede u svom metalik-zelenom fiat unu i tad se smijemo i govorimo jedan drugome da su prave kurve i da misle samo na to kako će nam dati. Ostavljamo aute na pustom parkiralištu i hodamo između prudova plaže na kojoj puše vjetar. Izlazimo iz diska kad je već jutro. Ona se smiješi i kaže da mi znamo misliti samo na gadarije. Bit će ti zlo. Ne zna da je već odavno sva naša pozornost usmjerena samo na njihovo kurčevo šepirenje. Maria. Kružimo oko nje i potom sjedamo na zemlju. Da stalno mislimo na to. Ne smiješ piti ako ne podnosiš alkohol. Smijemo se. Moraju samo prevladati sva sranja koja su im i roditelji i škola i selo utuvili u glavu. Godi nam ponovno ući u auto. Razgovara se. I kažemo da nije moguće da su žene uvijek napaljene. Da nas boli kurac za sve. Ne možeš u takvom stanju. Malo se zajebava. Amanda i Paola su izvan sebe i počinju bezglavo trčati i pjevati Erosa. Pitamo je što misli. a ustvari im je samo to na umu. Presavijena je i jednom se rukom naslanja na drvo. Da smo spizdili još jednu noć. kaže joj Paola. Maria. Opet se pleše. Ona se smije. Da je sve u redu. One su sisate drolje i nama se počinje dizati. jer i nije ništa drugo. U ovoj gužvi razgovori nisu važni. Mi želimo njih i one žele nas. Prolazimo pored polja. Mi idemo do Paole i kažemo joj da je njena prijateljica Amanda nestala iza brijega s jednim od naših. kaže joj Paola. Kaže da se cijele večeri glupira s Enricom. kažemo joj mi. Koji kurac ti znaš može li se ona kupati ili ne može? Ej!? Koji kurac ti možeš znati? Maria skida jaknu i džemper. Maria se želi kupati.sekundi. Tri su. ali moraju svladati zapreku. Amanda trči preko pješčanog brijega i jedan od nas je naganja. Paola. Ne želimo više puno čekati. Mana je gotova. Da je sve savršeno u redu. i onda nam se mozak prazni i misli postaju zbrkanije. Stižemo do mora. . Amanda luda. Mi njušimo zrak i osjećamo miris mora i algi i vjetra i bljuvotine i soka njihovih pičaka.

Gledaj. Stišće se i grije uz onoga koji joj je dao jaknu i zatim mu daje da je ljubi. Morala se okupati da popusti. skinula je minicu. Paola stoji i zaprepašteno gleda svoju prijateljicu. Ispružena je na zemlji i izgleda kao vreća vapna. Grupna ljubav jača osobnost. Nije se tako činilo. Daje da joj se grizu bradavice. Djevojci treba kurca. Vi ste kravetine. Maria je zabacila glavu unatrag i prepušta se. Hrabrimo onog koji mijenja pozu i uzima je straga. Stvarno je razvaljena. Naprijed. Čini se da krmača to ni ne primjećuje. Onaj što stoji iznad nje svlači joj gaćice. 156 Jebote. Kamo si pošla? Nismo još završili. kada bismo ih poredali jedan iza drugoga. Pliva. Treba je kazniti. Držimo je čvrsto. Naprijed. Pliva. kad glume da im ne odgovara. Preklinje nas. Daj umukni. Počela je plivati. Svi smo iznad nje i sviđa nam se što je vidimo tu. Zatvorenih očiju. Nešto kao ne. U svojoj glavi misle da te stvari nisu važne i da ne vrijede ništa. Naprijed. Čudno je ovo uzbuđenje koje nas obuzima. Pušta da joj se skine grudnjak. Ponaša se tako jer je najružnija. Širimo joj noge. Gledaj. govorimo joj. Odlazi jer je nitko ne jebe ni pola posto. A gabori misle da su posebni. Što . Golu na pijesku. Pružimo se preko nje i navalimo. Zajebavamo one koji svrše prerano. Pokaži nam sisetine. To je previše. koja se kotrlja i daje se primiti za guzicu. Držimo ih u ruci i smijemo se. •> Skida minicu. kaže svojim prijateljicama. I mi se smijemo. Zblenuta je. Umukni. Ponovno pada na zemlju. Kreće prema autu. Moli nas. Nastavljamo. Dobro održavanu. Podiže pogled i vidi ovaj metar i pol kurca. Mrzimo one kojima prelaze. 157 To j e trenutak lj ubavi. Bolje je da se gubiš. Bio bi dug više-manje toliko. Neću. Smije se. Samo to želi. Stišće se u nju. Maria leži i ljubi se. Ima strašno tijelo. Prestani. Na trenutak se oporavlja i kaže da prestanemo. To je previše. Iznad pješčanog pruda pojavljuje se druga prijateljica. Mrda se ispod nas. Ostala je u grudnjaku i crnim čipkastim gaćicama i samostojećim čarapama. Ima lijepu pičkicu. Spuštamo hlače i vadimo buzdovane na zrak. Naprijed. Ali ona vrišti i pokušava ustati. Počinjemo drhtati gledajući je tako polugolu kako gaća. Maria tetura do obale i ulazi u vodu. kažemo joj. Kome je mora pokazivati? Nešto mumlja. Nema dlaka koje prelaze na bedra. Počinjemo je tucati na smjene. Konačno. Skini i grudnjak. Skida čizme. Potom joj netko daje jaknu. kažemo joj mi. Zatim izlazi i počinje drhtati.Situacija postaje zanimljiva. Krmača nas zapanjuje. Smije se. Paola i dalje ponavlja da se ne može kupati jer je voda ledena i da će je udariti kap. Bradavice su joj tamne i podignute. Gubi se. Ona svoju brije. Ostaje zapanjena vidjevši sve nas gole iznad Marie. Jedan od nas joj počinje stiskati sise. Da vidimo dokle će stići. Pokaži nam ih. Grizu se. Detalji su važni. Usne su joj plave. Mirna.

Na cvjetove je. Pada na tlo. To se vidi. Četveronoške se pentramo preko pješčanog pruda. Ostavljamo je tako. Ne. Tada joj razdraženi čupamo suncobran iz glave i zabijamo joj ga u trbuh. kurvo. iako sa strana 159 prskaju kaša i krv kao iz iscijeđenog kalodonta. Dignutih kara i napaljeni. kaže. Hramlje po pijesku. Mora daje uganula zglob. Otvorenih usta. koje su napola bijele. Što je ona manje sigurna da će se spasiti. . to smo mi jači. U hladu. Plešemo oko nje kao u disku. No ne čini nam se da je Maria naročito raspoložena za to. Zatim otvaramo suncobran. Pokušavamo je zagrliti. Molim vas. Još leži na tlu. Naglo skreće. Vraćamo se natrag do Marie. Trči. Molim vas. Crvenilo krvi. Ponovno ustaje i nastavlja trčati. Podižemo je na noge. izmiče nam. ali ona ne želi. Hramlje. Otvara mu lijepu razdero-tinu na čelu. Ona tad grabi bocu mineralne i razbija mu je o glavu. mi smo iza nje i ona ne primjećuje veliku granu o koju zapinje. Prekriženih ruku čekamo da odapne. Puno krvi. Diži se. Sviđa ti se tehno. Puno. Kao druga usta. a napola crvene od hrđe. Vukovi za gazelom. Gleda nas i onda brižne u plač. Zašto ne plešeš s nama? Hajde. Molim vas. Nisi nam naudila. Boji se. ljepotice. sa suncobranom zabijenim u lubanji još pokušava pobjeći. Molim vas. s resama. Trga joj majicu i baca je na zemlju. Naprijed. Ova cura je nevjerojatna. Svi zajedno. Sad urličemo. ali ona odugovlači li ga i odugovlači. kotrlja se niz pješčani prud i završava na leđima na tlu iznad plaže. Oprostite. Nećemo ti oprostiti baš ni za što. Iako drhti od samrtnih grčeva. Motka prolazi kroz tijelo i zabija se u pijesak bojeći ga u crveno. Jedan grabi zahrđali. Gdje su mi prijateljice? pita. Pokušava opet ustati. Nisi nam ništa napravila. Divlji čopor u napadu. to smo mi sigurniji da ćemo je zgrabiti. Bacamo se dolje skačući. I krećemo na nesretnicu.to radite? pita nas. Oprostite. Stvarno je nevjerojatna. Hrčak mali. Sad smo stvarno popizdili. kurvetino. Postaje umorna. Jedan je grabi za kosu. kaže nam. Savršeno se utiče u očnu šupljinu. Trči malaksalo. Nisi nam naudila. Mi slijedimo 158 plijen i raštrkamo se jurišajući s boka. Pustite me. Mi tebe molimo. napola pokidani suncobran i zabija joj ga u oko. Zašto se ne zaustavlja? Ne želimo joj učiniti ništa nažao. ali ne uspijeva. Trči uzdignute glave. Crvenilo mu počinje kapati po nosu i očima. Hoda raširenih nogu. Pridiže se. Ona se okreće oko sebe i bježi. Što je ona slabija. Okreće se da vidi gdje smo. Kako što radimo? Drmamo ti prijateljicu.

gradova. Izvlačimo je. Na ovaj ili onaj način. jedna je tamo ispod suncobrana. Jebote. Sve ćeš im reći. Želimo se vratiti kući. Vraćamo se kući. Ribari idu u ribolov. Čekaj. Šutimo. Jako mekan. Nos je plav. Njezina je glava otvorena kao uskršnje jaje od mesa i kostiju i kose. Cmolji kao djevojčica. Razumijemo tvoje dobre namjere.. Ludilo smo kad smo svi goli. Utrka. Jedan trenutak i njezina je glava smrskana. Jezik je plav. ali policajci su govnari. Ona ide prema prijateljici. Sve je gotovo. Grdobina mirno sjedi na haubi automobila. S UŽASOM Sanjam te. Tko se bolje natripao. Auto je na cesti. Zaustavlja se. Ne razgovaramo. Nekoliko minuta. Hvatamo je za vrat. Moramo te dokrajčiti. Čekaj. završen. . nemojte me ubiti. Jebote. 161 SANJAM TE. Zatim pokrivamo.Gledaj. rijeka. Točan kao sat. Tko bolje trči. Iznenađenje curi dolje po pijesku. natjerat će te da kažeš istinu. Jebote. Etvoila! Giovanni. To je i tebi jasno. Redovito. Ipak. sela. Držimo je malo tako. Kilometri polja. Otišla je daleko. Svake noći. a mi ne želimo završiti na robiji. Ponovno ulazimo u auto. planina i mora. Umorni smo. Na kraju se dala uvjeriti da je moramo ubiti. Ne dijeli više ništa s njim. Sva je plava. Tada iskopamo u pijesku malu rupu duboku tridesetak centimetara. Samo ga još mala točkica drži prilijepljenim uz obzor. Dosta. Kunem vam se Bogom da neću nikome reći. Pada na koljena. Uzimamo Mariu. Svi se skidamo goli. Ruke i noge i sise joj se trzaju i drhte u smrtnom grču. Daleko. Robija nas deprimira. Ludilo smo i gotovo. Utrka. ali ti bi poslije sve rekla policiji. Vida druge ljude. Nose štapove. Molim vas. A sad dosta. Zlatna je. Sunce izlazi.. To je tek trenutak. Lov je završen. Oči su plave.. kaže nam. Dajemo joj nekoliko 160 poljubaca i uvlačimo joj glavu u rupu. Mozak. Muzika do daske. U drukčijem svijetu. Jedan trenutak i mrtva je. nastavlja.. Mi te ne želimo ubiti. Čeka svoje prijateljice. Postavila je više od dvije tisuće kilometara udaljenosti između sebe i njega. Malo skačemo. Smrskana na pijesku. Sad živi drugdje. Urličemo noći koja nestaje. Trkom se vraćamo prema autu urličući. Približavamo se. Ima čudan izraz. Odvaja se od površine mora. Kurac im nećeš sve reći. Zašto ga i dalje sanja? Zašto ga njezina podsvijest uporno izvlači van? Zec iz cilindra.

Raspršena plava svjetlost obasjavala je njihovu jazbinu. Bile su natečene. Naganjali su se. Lice joj je bilo upalo. telefonom. stoliće. Kao kuju. Onda su propali u ledenu jamu. Giovannija. Jednostavnih pomislila je. lice ti je kao u žene koja se seksala. kao kada hi dobila. Stvari poput starih neplaćenih računa. Prisilila se da misli na obveze tog dana. Te noći bili su na skijanju. Ščepana za kosu.. Još je u nosu osjećala zadah divljine i izlučevina koji je ispunjavao tu rupu. Kako neugodno! Svidjelo joj se. 166 San joj je još živ blještao pred očima. On ju je zgrabio svojim grubim rukama. Tamo unutra vodili su ljubav. Natekle oči i podočnjaci. Poslat ću ti novac. poput pornića. Mogao bi biti neki otok? Capri? Pokriven snijegom. bolne i tamne kao da ih je stiska hi štipaljkama. Onaj grozni žuti neon. Mrzila je taj izopačeni rad svog mozga. Bijele i vlažne pločice. čim bi svijest umrla. Kao da nije spavala. propadali u bijeli pokrivač. 165 Francesca Morale ustala je iz kreveta. Umjesto morskih grebena. Osjećala se umorno.. bacio je na zemlju i uzeo je straga. Naslonila je ruke na umivaonik i pogledala se u zrcalo. na nekom čudnom mjestu. Metri snijega prekrivali su mali trg.. Još je na sebi osjećala Giovannijeve šake. U krajnjoj liniji. Nosnice raširene i crvene. Ljepljivo medu nogama. ne brini se. Njihov medvjeđi brlog. Svidjelo ti se! Svidjelo ti se! Svidje. < Unatoč oštroj hladnoći osjećala je u tijelu neku putenu iznemoglost. Vrijeđao ju je govoreći joj da je kurva i da je udarena. Uzdahnula.Posljednji put čula ga je prije tri mjeseca. Uronjena u snijeg. Francesca je otišla u kupaonicu. Tamo je bilo ledeno. Ugrizla se za usnu. bila je silovana. Ne na normalan način. Dosta. Umorno.. ledene sante zašiljene poput noževa. riješene za pet minuta. kako bi svaki kršćanin trebao činiti. stepenice ispred crkve. Ipak.. Lice ti je. . koji je započinjao svake noći. podizali se. Umila se hladnom vodom. Pričekala je da val prođe. koja ju je činila neosjetljivom i lijenom. Svega se jako dobro sjećala. koliko je? Dobro. iznemoglo i zbunjeno zbog tog užitka koji je sebi nesvjesno priuštila. Ipak ga i dalje sanja. Bradavice nadute. Da se san raspline. Dodirnula si je grudi. zatučena snom..

S druge je strane bio Institut. dolčevitu koju je nedavno isplela. zbog kojih se osjećala kao najniža službenica. ježeći joj kožu na . On nad njom. Mrav sa svojim zadaćama. ubitačnih satnica učenja i noći provedenih zatvorena u kući. Padala je sitna siva kiša. Makar i hladni dani. Sa svoja tri kata podijeljena na predavaonice. ne haj ući ni za što i ni za koga. Što bi sve dala za jednu zraku sunca koja ti grije leda. Vlasnici kuće koja je stanovala kat ispod. Kad je predavanje završilo. i žudjela je za dobrom kavom.Što moram obaviti? Najprije moram platiti stanarinu gospođi Rendell. Skrenula je u uličicu između dviju zgrada od čelika i stakla. 167 Više od svega ostalog. i u trku se obukla. lošu menzu i knjižnice prepune knjiga. kožnu jaknu. zahvaljujući kojem se osjetila mnogo bolje. Bilježila je griješeći. ali svako malo bi joj glava završila u onoj ledenoj rupi i onda bi reci knjige nestali ispred nje. koje se nisu ticale istraživanja. svojim vremenom i svojim svakodnevnim obredima. iza gustog pokrova oblaka. On koji dahće nad njom. On koji je tuca. Pustila je da je. u podzemnu željeznicu. Milijuna knjiga. Prešla ga je. slini joj u uho. izašla iz kuće. Stala je pod vrući tuš. a dovršila je tek pola. Sunce izgubljeno tko zna gdje. Institut za arheološka istraživanja Male Azije. zatvorila se u knjižnicu. Svojim vrlim portirom. i popila je veliku čašu razvodnjenog soka iz automata. Asirski rukopisi i pismo. mrveći po knjizi. Uvukla se dolje. Mrav u jebenom mravinjaku. Navukla je gaćice i grudnjak. nakon što je kuvertu sa stanarinom gurnula pod vrata gospođe Rendell. sunce. Ustrčala je na prvi kat i jedva je uspjela navrijeme stići na predavanje. U Londonu u siječnju vlada ljuta hladnoća. Odnedavno nije više nalazila ništa plemenito u svom radu. Imala je jedva mjesec dana da preda diplomski rad. Izvukla je iz ormara prvo što joj je došlo pod ruku: dugu suknju od smeđeg platna. Bila je usisana u mehanizam programiranih buđenja. profesorske sobe. Kupila je novine. Sa svojim vrlim mramornim stubištem. ali s okruglim i vidljivim suncem. Vani se ledilo. grickajući kekse sa žitaricama. Za ručak je pojela sendvič. usiše topla utroba grada. i došla do trga s malim i dobro održavanim okruglim vrtom u sredini. To joj je nedostajalo iz Italije. automobilima i prodavaonicama jeftinih cipela. I odjuriti u Institut. Uzela je fascikl i. Neugodno! Trnci su joj prošli leđima i eksplodirali medu lopaticama. Stara zgrada od crvene cigle. na nebu. Nije se prvi put tako osjećala. gore. Kasnila je. a ne kao mlada arheologinja. Izašla je iz metroa i uputila se niz prostranu ulicu krcatu autobusima. zgrbljenim od godina. žvakaće gume i cigarete. Nije puštala na volju drugim mislima. zajedno s tisućama drugih.

"Clive! Clive! Tu sam. Goldbergove varijacije.. dala. Sranje! Veliko sranje! 169 168 A i lijena si za krepati. bez ikakve želje da izađe. bešćutan. Jako se zaljubio. Nekoga simpatičnog. naći si muškarca.. Dodirnula je radijatore. na nešto akademskih brbljanja i na puno spavanja. pozvati te u kin. Francesca je otvorila kućna vrata. zvao ju je svaku večer. Gruba. "Halo. lijepe guze. 170 Uvukla se u flanelsku kućnu haljinu i vunene čarape. s kojim ćeš razgovarati. bijelo-smede prošaranoj vesti. Drag. Prekrasna vuna. Stan je bio leden. Na TV-u nije bilo ništa zanimljivo. Koje sranje! Ona šugava Rendellica štedjela je na njezin račun. Ispekla je jaje. ići na zabave i posve zaboraviti Giovannija. Još je mirisala na ovcu. Vunu je kupila prošlog ljeta od pastira u Škotskoj. Clive Ellson. Možda je problem. Lijep rad. Kako si?" . Doista ništa posebno. Tri puta. Pogledala je oko sebe s osjećajem krivnje. Kao da su drugi mogli vidjeti što joj je u glavi. previše spava. Jebati se. Pedrom. U ruci vrećica iz trgovine. nakon što joj se tjednima udvarao. Isključila gaje. Pustila je CD. Moraš izaći i prije svega naći si nekoga. Razvukla ju je. ali smrtno dosadan. ne mora po svaku cijenu biti ljubav tvog života.. vidjeti ljude. Radila je već dugo na toj golemoj. Normalnog muškarca. možda zbog vina. Baš zaglupljujem! Da. Jedan od onih koji znaju pričati samo o sebi. kako se ljeti zabavlja na Ibizi. Momkom iz Španjolske. Tako je udobno svaliti se pred televizor. Otkad nisam vodila ljubav? Barem dva-tri mjeseca. Francesca. Mlaki. I bio je tvrdoglav. I tamo mu je." Francesca je skočila i otrčala do telefona. Clive je. s kojim ćeš ići u kupnju i možda otputovati za vikend. Sirova. Ali navečer se vraćala kući uništena. Prepustila si se. Ništa posebno. pripremila instant pire. Bilo je to s jednim kolegom s predavanja. lijepih ramena. Uključila se automatska sekretarica. Kako izaći i naći poticaj kad su ti kapci teški kao dvije giljotine? Moraš skupiti snagu. Na kraju.vratu. Priznaj da ti se ne da učiniti taj napor. dovela ga je kući. izaći. svojoj obitelji. Kategorički imperativ. Onda je odlučila nastaviti plesti vestu sklupčana na kauču. Nema te? Htio sam te vidjeti. to što mi se život sveo samo na učenje.. Zazvonio je telefon. Mogućnost da se baci u mondeni život istovremeno ju je privlačila i gadila joj se. Nekoga s kim ćeš se jebati! Konačno je to rekla. nekoliko godina mladim od nje. o tome kako je Španjolska najljepše mjesto na svijetu. da vidi bilo koga. Uključila je televizor i jela ispred njega. Postoje razdoblja u kojima se čovjeku izlazi i razdoblja u kojima radije gleda svoja posla i koncentrira se na vlastiti rad. rekla je samoj sebi.

napuni te podacima i informacijama koje prekriju sve ostalo. Otvorio je vrata. Umor joj je otjecao iz tijela u toplu vodu." "Visconti?! Molim te! Ima li išta novije?" "Ali kako? Visconti! Ne sviđ." "Okej. Potpuno ga je zaboravila. Zvuk otvaranja limenke. Njegovi teški koraci u dnevnom boravku. dok nije morala štrebati na Institutu. Bio je tamo. Pusa. Ostalo je još malo. stara Francesca. ali bio je u kući. zujanje hladnjaka u kuhinji i bućkanje vode. U šest. Hodao je s Giulijom Scatasta. Zgodan momak. Čula ga je kako ulazi u spavaću sobu.. Drži me po dva sata na telefonu. ali oči su joj se sklapale. i pokapa ih. Bilo joj je drago što je nazvao. možeš ti to. glave uronjene u jastuk. Curi kao cement po sjećanjima i prijateljstvima. Kako je to znala? Znala je i gotovo.. ne javljaš se?" "Uvijek me strah da me zove majka iz Rima. Ali to nije bilo moguće.. Bio je tamo i radio je što hoće. Samo rukavi. Vratila se pletenju. "Idem u kreveeeeet". Imam dvije karte. Najprije to mora obaviti. I obaviti to na svoj način. Krivo je učenje.. Giovanni. zijevnula je.."Dobro. tek toliko da vidi što on radi. Clive. u paru prostorije. Uronila je u vrelu kupku i osluškivala tišinu stana." ponovila je uzdišući. kad ga je čula kako ulazi. Osjećaj se kao kod kuće. Francesca je ostala nepomična. Bi li išla sutra na Films 8c Music Festival? Daju retrospektivu Viscontija. Često joj se događalo da razgovara sama sa sobom." ^Stvarno?! Super! Onda ću te pokupiti oko šest?" "Ispred Instituta. A bio je dobar prijatelj. nadajući se da će otići kao što je i došao. Prošao je pored nje vukući noge. U ponoć je spavala. barem u početku.. Što radiš. Zajedno su se dobro zabavljali. "Hajde. Zvuk frižidera koji se otvara. Clive." "Nismo se vidjeli sto godina. Neonsko svjetlo iz . Vidimo se sutra. buku s ceste." 171 Spustila je slušalicu. Nije važno kako. Zaboravila je na njega. Idem. 172 Spavala je. Francesca je lagano okrenula glavu. na stepenicama" "Dobro. vjetar kako udara o prozore.. Slikar." "Pusa. Prijateljicom iz Milana koja studira komunikacijske znanosti na Cambridgeu. Idem. Da naglas kaže što namjerava učiniti. lica uronjenog u jastuk. Bat čizama po parketu. Nemoj biti bezobrazna kao obično. Još nije bio priznat. Prošlo je više od mjesec dana kako ga nije čula. Otupi ti mozak. Sad je u kupaonici. Nemoj me odbiti.. Znala je to. okej. Osušila je vruće i raznježeno tijelo i uvukla se u krevet blagoslivljajući ga.

. . Šuštanje mokraće po vodi. "Dobro. Užitak. Francesca je dahtala. Srce je lupalo dvije tisuće puta u minuti. polako podižući stražnjicu uvis. Povukao je pokrivač i otkrio je. Premda ga nije vidjela. Nudila mu je najskriveniji i najbolji dio sebe. "Dobro! A sad podigni tu guzicu. Sva u znoju. jebemti!" Francesca se okrenula. Ledeni dah od kojeg joj se naježila koža. Najmekši. usta su joj bila začepljena jastukom. Pišao je uz otvorena vrata. okreni se. Gio-vanni se kesio prigušenim smijehom. Ponovno je ušao. Nije dobila odgovor. "Raširi noge." Francesca je poslušala. Zvuk patent zatvarača. Jastuk na licu. Oči kao dvije razderotine na licu.. Nije se pomaknula. prostački joj je šapnuo u uho. Hladan znoj. jer se probudila. a leđa ispravila kao mački koju su pogladili po hrptu. Razmazivao je nešto hladno. nego ju je zgrabio za vrat i tako je zavezao. Utonula je dublje u jastuk. Počeo je kružiti po sobi. Jednom se rukQm oslanjao na zid. Bat čizama. "Što mi to radiš?" dahtala je. Pokrivači teški kao kilogrami zemlje mrtvacu. dobro je znala kamo su uprte oči tog govnara. stišćući zube.kupaonice ubolo ju je u mrežnicu. Između njezinih bedara. Nježna hrpica mesa. Vene su joj se rasprsnule i meso joj se počelo nadimati i puniti krvlju. "Ajmo. Znojne plahte. daj!" Francesca je bila paralizirana. Gležnjeve. Vidjela mu je odraz u zrcalu. svinula koljena i iskrivila leđa. Baš si dobra". možda kremu ili sladoled. zaustavila je dah. "Rekao sam ti da se okreneš. Bespomoćna i nezaštićena. Sljepoočnice su joj pulsirale. Zapešća za uzglavlje. Ledeni kristali plivali su joj kroz krv. Sjeo je pokraj nje. Francesca je bila gola. Potrbuške. Dobro. Dovršio je pivo i podrignuo. Poput morskog psa. I puhnuo joj je tamo. Držala je oči zatvorene. Sad je mrak bio potpun. Francesca se nije pomaknula. a drugom je držao stvar i limenku piva. Led." Francesca je razmaknula noge. 173 "Onda! Kako je?" rekao joj je. Jedva je disala. Francesca je opet zagnjurila glavu praveći se da spava. 174 Nije joj dao vremena ni da reagira. "Još!" Sad joj je spolovilo bilo posve izloženo. Sve mu je nudila.

Otvorila je prozor i udahnula ledeni zrak. Njezin Giovanni. konačno su se razišli rekavši jedno drugome da se strast ugasila. Vjerni monstrum koji ju je svake noći ponižavao. s kojim je upoznala ljubav i osjećaj da si nečija djevojka. Onda je vrijeme razblažilo zanos. . Najapsurdnije je bilo to što nije imao nikakve veze sa stvarnim Giovannijem. Kiša je bjesomučno udarala po asfaltu. postao rutina. A onda? Vratio se. Uglavnom. Oči su joj bile natečene. Očekivala je da će ga vidjeti pred sobom. Prošao je kamion s otpadom s kojeg su visjeli smetlari u narančastim kabanicama. bio je dobrica i volio ju je. U mojoj glavi nešto više ne štima. Zašto? Ustala je. Koliko je sati? Pogledala je na budilicu. Neka vrsta računovođe parenja. Pogledala se u zrcalo. SS šljemove i čelične vibratore. Uobičajena prljava silazna putanja. On gore. 175 Sve je normalno. koji joj se rasprskavao medu neuronima kao rak. Nekoliko luđaka koji trče u majicama i kratkim hlačama. Drukčiji. Ja sam jebeni sadomazohist. Giovanni je bio neka vrsta krampusa. Danju babilonska pisma. Upalila je svjetlo. Ti snovi sad su već postali problem. Divovski čovjek kojeg je njezin mozak stvorio samo za nju. Bio je jedan od onih koji to rade prema preciznoj satnici. ona dolje. Šest ujutro.Hvatala je zrak. Gdje je? Nije bilo nikoga. Možda bi mi bilo bolje kupiti kožne podvezice. Pogledala je oko sebe. Seks je uvenuo. Čudna bolest sačinjena od straha i izopačenih želja. izjave su se prorijedile. sa stoljećem braka iza sebe. da još nemaju ni trideset godina. dok se s njih cijedila voda. postale automatske. onim s kojim je provela tri godine svog života. Naposljetku. i pokoji auto. puneći se i prazneći zrakom. ali nije bilo ni vezica. sjedeći na krevetu. onaj pravi. ustoličena poput parazita u njezinoj podsvijesti. tri puta tjedno. Barem u početku. ni lisičina zavezanih za krajeve kreveta. nakon tisuću uzaludnih pokušaja. a već izgledaju kao par šezdesetogodišnjaka. Možda je to skrivena narav mlade arheologinje. Ostala je u mraku. Još je bila duboka noć. čim bi zatvorila oči. I uništavao joj je svijet snova. I bila je opet uzbuđena. a noću bičem po guzici. Kosa na znojnom čelu slijepljena u pramenove. radili su to gledajući se u oči i govoreći jedno drugome kako se vole i kako se nikada neće rastati.

ali nije uspijevala učiti. U posljednjih mjesec dana bit će da sam vidjela svega dvije-tri osobe izvan ovog prokletog instituta. u kojoj je umjesto mozzarelle bio običan sir u listićima. Nasmijala se u sebi. Visok. Uključila je glazbu i primila se posla. Mladi slikar. nalakćena na koljena i brade oslonjene na ruke. ledenih otočića na najsjevernijem rubu Škotske." Uveo ju je u auto. Vidjela je nepokretne šarane ispod sloja leda. Tog je dana nosio prljave hlače od rebrastog samta boje ulja. Htjela je što prije započeti dugtičku vunenu haljinu kakvu je vidjela u modnom časopisu. Iz nje je izašao Clive. vječno vedrih očiju. Jedini koji mjesec i pol može jesti samo njoke alla sorrentina. "Kamo si bila nestala? Nigdje te više nije bilo!" upitao ju je Clive prčkajući po radiju... Odlučila je izaći. A što si ti radio?" . pleteni džemper i plavi baloner poderane podstave. koja je pjevala O' sole mio. "Stižem!" rekla je Francesca ustajući i uzimajući torbu. Njezino istraživanje nije napredovalo. Bilo je lako prepoznati ga. koji se zvao Jay. u sekunde duge poput sati. Onda je prošetala Hyde Parkom.. Izdaleka ga je vidjela kako dolazi. brujeći i blju-jući crne plinove. Ne mogu više. "I ne zaboravi da ti kasniš. od koje joj je bridio nos i činilo se da će joj uši otpasti. Prozori su bili otvoreni i kroz njih se razlijegala Pavarottijeva glasina. Ostali su blokirani u prometu. I bolje je ne pokušavati. U deset do šest sjedila je na stepenicama. 178 Zgodan momak. Ali nije joj se više spavalo." doviknuo joj je. Uzela je parmigianu od dinja. ali tamo su svi bili zatvoreni u ljušturu tišine i koncentracije. zamotana u šal. Vozio je jarko crvenu alfu 75. "Ajmo. kasnimo. Dan u Institutu bio je beskonačan. Sivih.Zavukla se natrag u krevet. koji nikad u životu nije bio u Italiji. Otišla je u knjižnicu. idemo. Clive sa Shetlanda. Vitak. Odlučila je dovršiti vestu. Clive. Jedini u Londonu koji u autu ima sve napuljske glazbene hitove. crnu majicu. Stari Clive. i dva sendviča s gljivama i salatom. Sati su se dijelili u minute bez kraja. Duge pepeljastoplave kose svezane u rep. nedostajala su još dva sata do šest. i jedino talijansko na njemu bile su Guccijeve cipele. Kad se vratila u knjižnicu. Popričala je o vremenu s poslovođinim sinom. usprkos ljutoj hladnoći.. Alfa se zaustavila točno pod stepenicama. Labudove kako jedu ostatke piletine s currvjem i pomfrit. par iznošenih martensica. Htjela je popričati s nekim. pravu seljačku. "Morala sam učiti ko luda. Velikih usta s pokojim iskrivljenim zubom. Puno! Previše! Za cijelo to vrijeme uspjela je napisati samo par bezvoljnih stranica. Predavanja su se odvijala kao usporeni film. 176 177 Otišla je jesti u talijanski bar.

Stigli su u kino nekoliko minuta prije početka projekcije Čula. Čim gaje upoznala bio joj je zanimljiv.. Vratila se u Milano. Clive ju je uzeo za ruku i ona ga je pomilovala. Spavam.. Kod svih vrsta sisavaca postoje rituajti zavođenja i treba ih poštivati. Hrana. Ima već sto godina kako moram završiti slike za izložbu u Liverpoolu. žao mi je.. Francesca je osjećala alkohol u nogama i glavi. . Noćas ne želim spavati sama. Sretna što je kasno i što je boli kurac za to što sutradan mora biti rano u Institutu. Nema potrebe. najveći dio je obavljen. Clive je zatim prohodao s Giulijom i ona ga je smetnula s uma. Ostaje samo lagani spust." "Kako?" "Lutam uokolo bez cilja. "Papica! Papica!" smijala se Francesca. I sad je bila zadovoljna zbog te vijesti. ali blokirao sam se.. Ne mora više tumarati uokolo po zabavama i pričati gluposti nastojeći se svidjeti.. Pili su vino i liker od kokosa. Atelje se nalazio u predgrađu.. Španjolcem.. Clive joj se nudio na srebrnom pladnju. Kako? Lako. gospođice?" upitao ju je Clive oponašajući hotelskog portira. uzmeš datoteku Clive i baciš je u smeće. Kad su se upoznali. 179 ali Francesca je tada bila s Pedrom. U dvorani je bilo vruće. dok je otvarao vrata alfe. Odustali su na pola Smrti u Veneciji." rekla je ona nastojeći oponašati njegov izraz. Gornji katovi bili su samo armiranobetonski kostur." Ali nije mogla. "Hoćeš li doći u atelje? Pokazat ću ti nove radove. to jest. Bila je sramežljiva djevojka. Možeš biti miran. Francesca bi mu najradije rekla: "Ne moraš mi se udvarati.."Ma. Franceski se Clive oduvijek sviđao. Bila je zadovoljna. Htio sam te vidjeti!" rekao joj je s izrazom između zavodničkog i srdačnog. Kad se uhvatite za ruku u kinu. Bio je velik i prašnjav. praktički ništa. ali ne očekuj previše. Clive joj se pokušao udvarati. A osim toga.. koji se ruši u krevet. "Kamo želite. "Često sam mislio na tebe ovih dana. ostavila me. Večeras idem s tobom u krevet. Smijala se na svaku glupost koju bi Clive izvalio. Clive ju je kuhao na laganoj vatri i ona je to znala. Povukla ga je van. nije loše ni pustiti ga malo da se potrudi.. Htjela je izaći. Seksi. Vrijedi mnogo više od poljupca." "Ah. Svom bivšem. Jedno zdravo tucanje baš je ono što mi treba. dok je mladi Sikh svirao neku tradicionalnu melodiju na sitaru. Sretna što nije kod kuće. Spavam ko lud. Jeli su piletinu u umaku. "Neka bude papka!" Završili su u indijskoj prčvarnici.. Francesca ga je gur-kala da krenu. "I ja sam mislila na tebe. Grozna akustika." Nije joj bilo žao. malo. Dobro je da si me nazvao. Zrak. Izašli su iz lokala smoždeni hranom i vinom. Francesca se nije iznenadila. s onim svojim odmakom u odnosima sa svijetom. rekla je samoj sebi." rekao joj je nedugo nakon toga." "AGiulia?" "Pa ti ništa ne znaš? Prekinuli smo.... Alkohol. Suteren zgrade koja je još bila u izgradnji. Gubim vrijeme.

Clive je bio nervozan. Možda zbog toga što nije volio pokazivati vlastite radove. Možda zato što je morao pokušati s Francescom. "Reci mi iskreno što misliš... ovim slikama nastojim krenuti novim smjerom, možda tradicionalnijim." Francesca se približila zidu na kojem su bili obješeni radovi. Mastodontske mrtve prirode. Mačji leševi, vaze s cvijećem i komadi asfalta. "Onda?" "Ali... hoćeš iskreno?" 180 181 "Da." "Mislim da su pomalo jezovite... ali, usprkos tome smatram da imaš originalan potez. Samo naprijed..." Rekla mu je ono što joj je prvo palo na pamet, nije joj se dalo objašnjavati mu što misli. Bila je umorna. "Želim ti pustiti jednog novog pjevača... Imam i votke", rekao je Clive i pustio glazbu. Malo nakon toga ateljeom se proširio glas Claudia Ba-glionija, koji je pjevao Gospođa Lia. "Clive, u kurac, ovaj album je iz sedamdesetih i za Claudia Baglionija u Italiji svi znaju." Smijali su se tome. Njegovoj ljubavi prema Italiji, činjenici da je ovdje u posljednjih deset godina bio samo s Talijankama. "Hoćeš li mi objasniti zašto ti se toliko sviđaju djevojke iz Italije?" upitala ga je gledajući ga tamnim očima u svijetle oči. Sjedili su na golemom, napola propalom kauču, jedno pored drugog, pripijeni, s čašama ledene votke u ruci. "Zato što te one, kada te grle, doista stisnu, a kada vode ljubav, vjeruju u to i ne čine to kao Engleskinje, samo tako, reda radi, nego to čine glavom, vjeruju u to." Prilično banalan i upitan govor, u svakom slučaju... Ako nisi primijetio, imaš pored sebe jednu mladu i zgodnu Talijanku, pomislila je Francesca. Clive kao da je naslutio njezine misli, još joj se više približio, pogladio joj je vrat i konačno je poljubio. Mali poljubac u usne. Onda još jedan i još jedan. Usne su se smekšale i ovlažile slinom. Usta su se polako otvorila, dahovi se spojili u jedan i jezici se konačno dotaknuli, najprije oprezno kao 182 dva daždevnjaka u ritualu zavođenja, a onda su se isprepleli kao dvije zmije koje se pare. Zagrlili su se jače, Cliveove ruke, dvije hobotnice, ovile su se oko Franceskinog tijela. Stisnule su joj bokove, podigle se gore, oprezno se dohvatile gumba na njezinoj košulji i otkopčale ih. Francesca je skinula grudnjak. Imala je velike grudi. Clive je uronio lice među njih, obujmio ih rukama. Onda mu je ona skinula majicu. Na glatkim, bijelim prsima iste-tovirao je velikog kineskog zmaja koji riga vatru. Poljubila mu ga je milijun puta. Zatvorila je oči i prošla mu rukom preko rasporka na hlačama. Bio mu je tvrd. Osjetila ga je kao da je zarobljen u krletku. Oslobodila ga je potegnuvši zatvarač. On je spustio hlače i gaće i ogolio erekciju.

Francesca ga je uzela u ruku. S drugog svijeta više nije dopirao Baglioni nego raspjevani Cocciante. Činilo joj se da ima samo šesnaest godina i da je u Rimu sa svojim prvim dečkom, Filippom, kad su se prvi put, u njezinoj kući, dirali po cijelom tijelu. Ali Clive je htio voditi ljubav. Odlučio je. Već joj je skinuo suknju, spustio čarape, i sad joj je nespretno nastojao svući gaćice. "Čekaj! Ja ću!" rekla je ona. Skinula je cipele, najlonke, gaćice. On ju je gledao držeći ga u ruci. Popeo se na nju. Raširio joj je noge spreman da uđe u nju. Filippo ne, Filippo ju je smio dirati, lizati je, ali ne i prodrijeti u nju. To je bio dogovor. 183 Nadala se da će i Clive učiniti tako, ali onda je shvatila da on ima druge planove. Ambicioznije. Zgrabio ju je za guzove i sad ju je okretao na trbuh kako bi je uzeo straga. Je li Francesca to htjela? Ne, ne baš. Nadala se nečemu romantičnijem. Šaputanju na uho. Polaganom opuštanju. Clive, u kurac, prebrzo ideš. I nema ništa gore od brzopletih tipova. Slede ti kosti, natjeraju te da se zatvoriš poput ježa. "Ne, Clive, molim te", rekla mu je odlučno. Nije to bio jedan od onih "Neeee, Clive, moooolim teeee..." koji se proštenju, puni oklijevanja, a znače: radi mi što god hoćeš. "Ne želiš?" upitao je začuđeno. U tom Cliveovom "Ne želiš?" bilo je s jedne strane razumijevanja, razumijevanja za čudne probleme koji muče Francescu, a s druge strane bilo je i čuđenja. Ha?! Clive, rekla je Francesca u sebi, kako je, jebote, moguće da cura, nakon što si je pet minuta ljubio, ne želi daje opališ straga? Ha, kako je, jebote, tako nešto uopće moguće? "Ne, ne želim!" "Ah?!" rekao je on razočarano. Na kraju mu je izdrkala i on je opet postao drag. Uzeo je deku, uključio TV, stavio video kasetu. Apokalipsa danas. Oboje su ga gledali sto puta, ali nikada zajedno, ovako, jedno uz drugo, goli, pod tom starom, plavo-crvenom kariranom dekom. Francesca je zaspala u njegovom naručju. 184 Te noći iscereni čovjek nije došao po nju. Možda joj mozak, zadovoljan onime što je primio tog dana svjesnog života, nije mučio san. Možda ga je Francesca sanjala. Sigurno je samo to da, kada se probudila, nije se sjećala da je sanjala ni njega ni bilo što drugo. To ju je obradovalo. Probudila je Clivea blagim poljupcima u vrat i vodili su ljubav, ali onako kako je ona htjela. On dolje, ona gore. Vidjela mu je lice, smiješila se. Vidjela je kako otvara usta, stišće oči i svršava. Doručkovali su u krčmetini u koju su zalazili vozači autobusa i kondukteri. Jaja, šunka, crna kava i vrući kruh. Pozdravili su se dugačkim poljupcem.

Jednim od onih ozbiljnih, kakvim se ljube zaljubljeni. Onda je Francesca jednom rukom rastresla kosu i nestala u metrou. s užasom... Vratila se kući zadihana. Kasnila je. Nakon što je pozdravila Clivea, čekala je metro više od dvadeset minuta. Katastrofa. Tuširala se perući zube, pazeći da ne smoči kosu. Pres-vukla se u prvo što je našla. Našminkala se zviždeći neku melodiju. Uzela je knjige i izašla iz stana, ali odmah se vratila. Otrčala je u dnevni boravak i uzela klupko vune boje hrđe, koje je bilo završilo ispod kauča. Trebalo joj je još nekoliko takvih klupka vune da započne haljinu. 185 Već je zatvarala vrata, kad je na komodi kraj ulaza vidjela da svijetli crvena lampica telefonske sekretarice. um Vratila se natrag i pritisnula tipku za preslušavanje. "Francesca, Francesca. Gdje si, dušice? Pretpostavljam da nisi čitala talijanske novine. Ja u to ne mogu vjerovati... Mora da je neka greška. Policija uvijek griješi, a novine se onda nadovežu... Hijene... Uglavnom, ne brini se. Ti odluci, ili ću ja doći do tebe, ili se ti vrati u Rim. Ali ostani smirena. Molim te, jesi razumjela? Ne znam više što da mislim. Nazovi me ćim se vratiš kući." Njezina majka. Imala je glas da se prestrašiš. O čemu to prića? Je li poludjela? Policija? Vratiti se u Rim? Na trenutak ju je mrzila. Bila je u stanju izbaciti iz takta i tibetanskog redovnika. Njezine poruke uvijek su bile kaša rijeci bez glave i repa. May kog vraga, već kasnim... Pokušala ju je nazvati. Zauzeto. Sjela je otpuhujući i pokušala ponovno. Zauzeto. Izašla je proklinjući svoju majku i njezinu ludost. Predavanje je već bilo počelo. Već ga je propustila. Uzalud je trčala. Opustila se. Uputila se prema podzemnoj, i dalje se pitajući što je ona poruka trebala značiti. Na kiosku na njezinoj postaji nisu imali talijanske novine. Normalno. Da ih nađeš, moraš ići u centar. 186 Izašla je na postaji Piccadillv Circus, u kaos, na promet i kišu. Na kiosku specijaliziranom za strani tisak kupila jeCor-riere della Sera i La Repubblica. Ušla je u prvi lokal na koji je naišla, gdje su bučale videoigre i zaudarali zagoreni fileti na žaru i užegli pomfrit. Od tamnoputog konobara Pakistanca naručila je kavu. Stavila je La Repubblica na stol i počela je brzo listati. Nije pronašla ništa. Sve normalno. Kriza vlade. Kongres o RAI-u. Humanitarna pomoć za BiH. Mussolinijevi dnevnici. Došla je do crne kronike. Zaustavila se.

pronađeni su u svojim stanovima stravično izmasakrirani pletaćim iglama. Angela Dumino. . Istresla je iz sebe ono što je ostalo od doručka tamo. Možda je na prekretnici istraga o ubojstvima pletaćim iglama JA NISAM UBOJICA S PARIOLIJA! Ispitan rimski poduzetnik Giovanni Forti Rim . Mrtva.. televizijske snimke. Francesca je vidjela fotografije. Mrak. s kojim si dvije godine dijelila stan. Studentica Angela. Anna La Rocca (27) i Rita Gagliardi (26). Pronašla je prekidač koji je visio kraj mokrih pločica. ostatak zrcala i divovski natpis: "Mi živimo s kurcem u guzici dvadeset četiri sata na dan. Mladić je novinarima izjavio da je nevin i da nema nikakve veze s tim događajima. Zadah plijesni na prljavim zidovima.U zoru. s kojim si provela odmor u Grčkoj." Smrdjelo je na jeftini dezodorans i mokraću.. svi stanovnici Pariolija.On je ubojica. Prošlo je već osam mjeseci otkako istražitelji slijede tragove tajanstvenoga višestrukog ubojice. Gola. Ubojica s Pariolija. Slaba svjetlost osvijetlila je nužnik. kojeg si voljela do bola. Angela Dumino (25). dao je naslutiti da će o nalazu DNK ovisiti konačni ishod istrage. Onaj s kojim si prvi put vodila ljubav. Njezin bivši zaručnik. . Tako šćućurena. iza dugačkog šanka i tamnih stolova. Lorenzo Lo Presti (27). 188 Giovanni Forti.. Francesca se nagnula nad školjku i povratila. Otvorila je jedna vrata. i nije ciljala. on. Sjećala se Angele. Do kraja.. vlažne i skliske od gnjile piljevine. 187 Žrtve: Mario Cecconi (28).Stavila je ruku na usta i prigušila krik. Teške optužbe vise nad Giovannijem Fortijem. Ispružena na bračnom krevetu u potkrovlju na Parioliju. okrhnuti umivaonik.. Komesar Pacinetti. Francesca je dvaput pročitala članak i naglo ustala. u karabinjerskoj postaji u ulici Romania. po crnim pločicama. Dobro su joj se utisnule u pamćenje. .. Mramorne stube. kojeg se smatra odgovornim za šest ubojstava koja su se dogodila u četvrti Parioli između lipnja '91 i veljače '92. koji je tijekom dugog i iscrpljujućeg ispitivanja uzalud pokušavao ishoditi priznanje. Dvadesetosmogodišnjeg rimskog poduzetnika uhitila je u petak poslijepodne ispred njegove kuće u Lisabonskoj ulici specijalna istražna karabinjerska jedinica oformljena od strane policijske uprave i zapovjedništva karabinjera kako bi se riješio dugi niz ubojstava koja su poremetila mir najekskluzivnije četvrti metropole. Nazovi 3212723 ako nam se želiš pridružiti. Fernando Tersini (30). Trkom je prošla kroz lokal. pa još jedna. Sišla je do kraja. Njezin čovjek. osumnjičenog za višestruko teško ubojstvo. po podu. Što se to događa? Svijet je poludio. prelazila je rukama po licu i nastojala doći do daha. Dvadesetpetogodišnja Angela. Otvorila je vrata i sišla uskim stepenicama osvijetljenim slabom i treperavom neonkom. završeno je ispitivanje Giovannija Fortija.

Platila je vožnju znatno više nego što je trebalo. isprekidano jecajući. Tamo gdje je držala kovčege. spolovilu. Ne. Svi kotačići su mu funkcionirali. Otvorenih usta i otvorenih očiju. Konačno je pronašla to što je tražila. srcu. za pamučna pletiva. Podignula je ruku. Odmah. Dugačka i tanka. Izašla je na trg. Kakva zabluda. Ne. Po parketu su se prosule dugačke pletače igle. šešir s crvenim pomponom koji joj je Giovanni poklonio za imendan. Poredala ih je.Probijena dugim zašiljenim iglama. Policija kurca ne shvaća. Onda je zaplakala. Giovanni je najnormalnija i najmirnija osoba koju je ikada upoznala. Morala je nešto provjeriti. Posvuda. oženiti se djevojkom iz dobre kuće i kupiti jedrilicu. To mora biti greška. Ponovno ih je prebrojila. Taksi se zaustavio kraj nje. Izašla je pred kućom. Sigurno. Istog trena. više sam nego sigurna.njezin serijski ubojica. I crveni madrac. Drvena kutija s intarzijom. Po grudima. očima. To mora da je neka greška. Ništa nije vidjela ni čula. koju bi držao u Porto Ercole. Kosa svedena na pramenove zgrušane krvi. Ne. Godinama ih je skupljala.. Djelo psihopata. pretvoren u golemu spužvu natopljenu krvlju. oni uklopljeni.. Izvukla je najveći. Čovjek na mjestu. Naravno da ih je bilo više.. Sređen. Jesi li sigurna? Jebi se. na kišu. To stvarno nije moguće.. Okrenula ju je naopako. ti koji u sebi nose stravu i ludilo? Nisu li oni najbolesniji? ćula je kako joj govori neki glasić. do onih najkrupnijih. Taksist joj je pokušao vratiti ostatak. Ne. Opet je povratila. Treba ih biti mnogo više. izbrojila pet pari. Nisu li oni koji su najmanje sumnjivi. lijep kovčeg od tamne kože koji joj je poklonio. Pogriješili su. Ušla je i automatski izgovorila svoju adresu. . Otvorila je vrata i otrčala u spavaću sobu. Dobro ga poznaje. Sigurno. vunene papuče koje je kupila s Giovannijem u Zermattu. Podigla je pokrivač koji je dopirao do poda i zavukla ruku pod krevet. Otvorila ju je. Bio je jedan od onih kojima je najveća težnja zaraditi novac. Ne. Ne. vidjevši Giovannija u ulozi serijskog ubojice. Sad joj je došlo gotovo da se nasmije. Popela se kao zombi uz ljepljive stepenice. Griješi. Nešto što joj je sledilo krv u žilama i svelo dah na bolni hropac. jedna stravićna misao. Odjeća. 189 Ona poznaje Giovannija. . Uspela se starim drvenim stubama vukući se za rukohvat. Otvorila ga je trgajući remenje. Pobacala ju je po cijeloj sobi. za debelu vunu. ali ona je već nestala. 190 Skijaški komplet koji je kupila s Giovannijem u Pescas-seroliju. kao u mi-kadu za divove. Prošla je lokalom. od onih najtanjih.

Jebi se! Uzvrtjela se po kući ne znajući što da radi. Naravno. Dvije godine živjeli smo zajedno. pet puta i. Ponovno je pokušala telefonirati.Ostalo je samo pet pari. naravno. Ustala je i zgrabila telefon. Čula je podmukli glasić kako joj mrmlja: Divovske čelične pribadače. onih debelih. kada? Prije barem dvije godine. "Francesca. Otkad nisi otvorila tu kutiju? Odavno. uvijek griješe.. ljubavi. Nisu ovdje. poput žohara u staklene kutije...... Ostavila si ih u Rimu..." "Kako?" "Moje igle za pletenje. To nije mogao biti on. Samo učini to što ti kažem. Nazvala je majku. Koje nedostaju? Najtanje i najoštrije. Morala je promisliti. Mora da je greška. pogodne da se zabiju u meso. Jedan. Stavila je ruku na usta i do krvi zagrizla u dlan. dva.. znam. Znam samo to. što to znači?" "Ništa. konačno. tri.. zadržavajući dah. Jedan.. pazeći da ne pogriješi broj.. Savršene za pribijanje tijela na madrace. Morala se smiriti. 191 Sada je upotrebljavala poseban set od ebanovine koji je kupila čim je stigla u London.. jesi li pročitala?" "Da. Ne može biti drukčije. Gdje su? Ne znam... dva." "Ne brini se. molim te." "Reci. televizija je rekla isto što i novine. četiri. U Rimu. Ništa." . slobodno. četiri. Otiđi provjeriti.." "Da." "Gdje li je sada?" "Pustili su ga nakon ispitivanja.. Ne mogu ih naći. mama. moraš mi učiniti jednu uslugu." "Moraš otići u stan u ulici San Valentino i pregledati stvari koje sam ostavila.. Ne brini se. mama. "Molim?" "Mama!!" "Francesca. Zauzeto.. Molim te. Tako je. tri." 192 "Slušaj. Ništa se ne zna. Jako je važno. tupih vrhova. Još u Rimu. polako. Ovu kutiju nije više otvarala... ništa me ne pitaj." "Znam. Baš si glupača.. pet puta je zvonilo i onda se začuo glas njezine majke." "Imaš li drugih vijesti?" "Ne. Mora da su još u ulici San Valentino. malena. Moraš potražiti moje igle za pletenje. mama!" Tišina.

Zamolit će ga da joj pravi društvo. Spojene ruke. kao u molitvi. gdje si? Nazovi me čim se vratiš. Izvukla je vrećice s kamilicom.. tu sam. sretala ih je na zabavama. "Halo! Halo. Tiktakanje budilice na kaminu. Otišla je u kuhinju. da su završile u nekom starom kovčegu. i kružile u krvavoj spirali. krupan i dobro popunjen. Trebala je samo ostati mirna. Idem. slušajući vlastite korake kako odjekuju po podu. Poznavala je i Annu La Rocca. 193 Francesca je poznavale neke od ubijenih. Kad bismo se sreli." Prekinula je. Madonnin spot. gimnazije u kojoj je Francesca maturirala. Ne. njega se sjećala. ako ne bude tako? Upalila je televizor. nikad s nepoznatima. Kretali su se u istom krugu ljudi. koji su joj odjednom djelovali čudno. Ljudi su se viđali samo u kućama prijatelja. U jedanaest sam kod tebe. U redu. Uvijek je stajao ispred Mamelija. Usrani Cliveov glas s usranom glazbom u pozadini. Ubojica mu je pribio mošnje i penis za nogu. Onog Ferdinanda Tersinija. U stanu je bilo pretiho. Sjela je. Frajerčić s Pariolija. Naslonila je čelo na mokro staklo. Rezervirala sam avion za sutra ujutro. Brujanje grijalice u kupaonici. vjerojatno netko koga poznaju. Cliveov glas." "U redu. Prebacila je. održavala su se samo stara prijateljstva. na mrtve. Govorilo se da je ludi ubojica netko s Pariolija. U to vrijeme nitko više nije izlazio. Idi sad. Ljudi su još uvijek prolazili. A. Ugrijala je vodu. netko tko je skrenuo s pameti. Zujanje hladnjaka. izgledala je kao anoreksičarka. Našli su je obješenu za tuš. Prošla je stanom sa svojom šalicom kamilice u rukama. Prebacila je. Trebala je samo pričekati da majka ponovno nazove. Visok. Nazovi me čim provjeriš. na Giovannija. Nitko nije izlazio sam. malo pogledati televiziju i pričekati da joj kaže da su njezine igle tamo. kod kuće sam!" Spustila je slušalicu.. Samo rijetki šumovi. mama? Jesi li tu?" "Tu sam." "Dobro sam. samo iz viđenja. Imala je dugu plavu kosu. Dokumentarac o majmunima u Južnoj Americi. Clive! Nazovi ga! Otišla je do telefona i nazvala ga.. ali ti mi obećaj da ćeš lijepo spavati. zajedno s knjigama. TV film Kuca u preriji. automobili su još formirali kolone pred semaforom na raskrižju. Zapravo.Tišina. probodene iglama. Bila je jako mršava. Da zajedno provedu noć. ne baš dobro. Radila je u pubu kod trga Euclide. Bio je stariji i ševio je gimnazijalke. dok joj ne dođe majka." "Da. Prebacila je. Ugasila je. Misli su joj bježale na igle. Ne može biti sama. ali kao da je između nje i . pozdravili bismo se. Neki su s tim zbijali šale.. Neka nagradna igra. Govnari. Nazvat ću te čim se vratim kući. zvanog Ferdi. Igle zabodene u lubanju. Činilo joj se da su život i grad s druge strane prozora jako daleko. Sad se smiri. 194 Telefonska sekretarica. "Clive.

Potražiti ljude. Kuća je odjeknula. prigušen smijeh. Laži su mu se vidjele na licu. Konačno. U kuhinji. Da se opet igra. Ne.. i sive oblake kako promiču iznad još sivljih. Slan kao zadah krvi. Otići u Institut. nešto što je bljesnulo metalnim sjajem. Mišići beskorisni komadi drva. Vrlo lagan zvuk. Vidjela mu je samo rub hlača. Treba samo pričekati. na krevetu. Mrtvo umorno. Uvijek su bili zajedno. nazovi me. Čula je samo dah smrtno ranjenog kita. Otići. 196 Hoćeš me ubiti? Uzeo je nešto iz jakne. Osjetila je kako joj se spuštaju otežali kapci. samo rupa iz koje cure krpe mesa i usta iskešenih zuba. Nije mogla.svega toga bila duboka i nepremostiva provalija.. Namrštio bi se. kratkog daha. Nasumce je uzela neku knjigu. Struganje papučama. Bat koraka. Nije bio u stanju čak ni lagati. ispred nje. Sad je sve bilo mračno. Hajde. kao da su joj se pluća odjednom smanjila. pokrila se dekom. uključila radio. Bio je tamo. 195 Ubrzo će nazvati Clive ili njezina majka. Sad je samo trebala spavati. Osmjehnuo joj se pokazujući modre i trule desni. Danju. Kako je moguće da je Giovanni ubojica? Promislimo. Sjela je. tamnih i beživotnih. Vratio se samo zbog tebe. bademastih očiju. Čelik. Prilično malen. Bila bi preneražena već i da sazna da je imao ljubavnicu. Kroz prozor je vidjela kako se svjetleći natpis indijskog supermarketa pali crveno i plavo.. Mora čekati majčin poziv. Nije odgovorio. Uskih. zar ne? Reci mi! Molim te. Francesca. U dnevnom boravku. Legla je u krevet. prikovana užasom. silom uvučenih u gumene sandale. ali zato stoje igrao mali nogomet. Noću. Zrak je postao slan. Francesca je podignula glavu. Izgubiti se na ulicama punim osvijetljenih izloga. Ponekad se vraćao kasno. Iscereni se čovjek vratio i vukao je noge njezinim stanom. Pojavio se. i smijao se. Morala je izaći. Nekako drukčiji Kinez. Ti nisi Giovanni. Nemoguće. Zatvorila ih je. Sklupčala se i snažno zagrlila jastuk. Nos.. Otići u kupnju. Sjena je u ruci držala nešto dugačko i tanko. Vratio se. uprljanih blatom iznad izobličenih stopala. Izobličen. uspravan. Trnci. Osjećala se umorno i iscrpljeno. Clive. Nije mu mogla vidjeti lice zastrto sjenom zavjese. Bio je Kinez. od kojeg se naježila. . Kao u nekog mješanca s mrenom. Posvuda.

Giovanni. i oblikovala naočale Per-sol. Od lukova obrva počelo se oblikovati nešto crno i tvrdo. Gdje si. a zubi su izgubili žutu patinu i ispravili se. dva metalna štapića. Očaj i ljubav."Ja biti gjadan. To je samo još jedan usrani san. držala je pletaču iglu. Francesca!" I pogodio ju je. držao dva štapića. bez dna. Puno gjadan". U ruci je. Clive nije nazvao. Kapljice krvi po pokrivaču. Približio joj se sitnim koracima. s onim laganim rimskim naglaskom. Vršcima je pridržavao komad mesa. Iz rupe se pojavio nos. Gdje si zaglavio? Nazovi me čim se vratiš!" Okrenula je majčin broj. zašiljen nos. s njom djevojčicom. između palca i kažiprsta.. 197 Giovanni! Bio je to Giovanni. Još joj se približio i jedva primjetno nasmiješio. . u kuradl "Clive. Uzela je telefon i okrenula Cliveov broj. Francesca je iskočila iz kreveta kao iz katapulta. postajući svjetlija. Imala je viziju svoje kućice i njezinih sobica. a dok je žvakao preobrazio se. Gledao je Francescu tako tužno. klaustrofobičan i tih. Pomozi mi!" prošaptao joj je. Spustila je slušalicu. Još se nije vratila. Pogledala je oko sebe tražeći svoju moru. Vratiti se u život. Stvorile su se nemirne i beskonačno tužne oči. Smijao se i žvakao. uz svoj idiotski'osmijeh. Bila je to usna. Tri zvonjave i onda sekretarica. Tama s druge strane vrata. Kosa se prorijedila. Pogriješila sam! "Francesca. plastično. kako polako i neumoljivo tone u ponore nekog crnog mora.. "Pomozi mi. Kinez ju je nudio. Nije zauzeto. nisam te htjela ostaviti. Podigao je krvavu ruku. Francesca je. Ponovno se zavukla pod pokrivače. kao da pita. Molim te. i na trenutak ju je pogledao. Opusti se. Počinjem gubiti razumi U ušima joj je brujalo. s pripadajućim brkovima. Mora izaći. Osam i pol. 198 Pogledala je na sat. zadovoljno se cerekao. s kojeg je kapala krv.. Ni njezina majka. koja sjedi na krevetiću. Sa srcem u grlu. malo-pomalo postali su savršeni. Pričekala je. More tinte s druge strane prozora. i bio je to njegov glas. Na-brzinu se obukla.. Francesca. uvis. a s one imitacije nosa počela je curiti nekakva crna tvar koja se spojila s onime s obrva.. Stan joj se odjednom učinio premalim. Onda je podigao tu usnu. shvatila je Francesca.. jesi li to ti? Žao mije. Počinjem gubiti razumi Znojna i prestravljena. i ubacio je sebi u usta. Minijaturan. Dvije oštre pletače igle. potpuno isti. Oči zaljubljenog koji je napušten.

"Gdje si. Osjetila ju je vrhovima prstiju. Francesca se zaputila niz ulicu hodajući kroz nekakvu kaljužu od zemlje od radova na cesti i smeća. stara krmačo? Javi se!" A Francesca je znala i to. Pozvonila je gospodi Rendell. Ne zaboravite svjetlo na stubištu. U njemu je držala cedulju s brojem Cliveovog ateljea. otvorila je torbu i potražila ključeve. Smiri sel Sve je u redu. Ustala je i zavukla ruke u uske džepove traperica. Bez šešira. Nema ključeva. Gdje je? 200 Francesca je i to znala. usrani ključevi kuće. pored telefonske sekretarice. slijevala se niz žljebove. Nosila je par platnenih tenisica. Čak i bez kišobrana. Izvadila ga je iz torbe. Izvukla ju je. glupa. proklela je kroza zube. prišapnuo joj je nešto što nije željela čuti: Draga moja. Legla je na zvono. traperice i jaknu od antilop kože. Drugi glas. cigarete. Padala je kiša. 199 Okrenula se oko sebe i vratila se natrag pokrivajući glavu rukama. Voda je i dalje pljuštala s neba. "Gospođice. pernica. kraj ulaza. Sjela je na stepenice očajna. Bilo je tu svega: šminka. Imala je duplikate. ali ne i ključevi kuće. Ta odjeća rasuta po podu. Vraćam se u utorak. čak i ključevi njezinog stana u Rimu. Sjurila se niz drvene stepenice do velikih ulaznih vrata. glasić savjesti. tablete protiv glavobolje. toplo se obući. Otvorila ih je i izašla. Sama joj je starica rekla. Zgrabila je torbu i izašla zalupivši vrata za sobom. sutra putujem. Onaj što ti gaje poklonio tvoj bivši. beskorisna funta. Ma kako sam se to obukla? Pogledala se. povećavala bujice što su . Nitko nije odgovarao. Slijevala se neprestano i neumorno. Na stoliću pokraj kreveta. drvena kutija. Kuća ju je pritiskala. šala. kišobrana. rekla je samoj sebi. Idem k sinu u Plvmouth. Samo jedna. Prije dva dana. vidjet ćeš da ti još nešto nedostaje! Stoto? Tvoj lijepi novčanik od krokodilske kože. "Jebi se". Nisam ga vidjela već dvije godine. Izašla je kao idiot. Obradovala se. Ugasite ga!" zazvonio joj je u glavi Rendelličin glas. par bilježnica. Sad ćeš se vratiti kući. Jedna funta. Na dnu desnog džepa pronašla je presavijenu novčanicu. cipela za kišu. klupko vune. Nema novca. Zaboravila si ih. upaljač.Bez razmišljanja. Presvući ćeš se. Opsovala je. Izašla je čak i bez kišobrana. ako pogledaš u torbu. Ništa nema. Nakon dvjesto metara već je osjećala led u kostima i pritisak mokre odjeće. Kad je stigla pred ulazna vrata. taj šešir s pomponom. Uzet ćeš taksi i naći ćeš si društvo. I dobro je znala gdje.

da se još više zainati. Pa zašto si onda tako prestravljena? A pletače igle? Pletače igle su u Rimu. Okretati je dok se stvari ne ugledaju u boljem svjetlu. Mnogo je putnika čekalo uz peron. izašla su dvojica crnih pubertetlija. Crnu i žutu. usporilo joj se lupanje srca. osjećajući kako joj se poplava slijeva niz vrat. Vlažan i smrdljiv 201 vjetrić milovao joj je mokru kosu. Pogledala je na sat. Preko puta spavala je starica s plastičnom vrećicom na glavi. zadihana. Bilo je to prvi put da je vidi u Londonu. S tim je uvjerenjem ponovno istrčala na kišu. . Sumnjiv u tupim očima policije. Unutra je bilo toplije. Clive na zapadu. Funtom će platiti kartu i. vlak se praznio. Samo četiri. smirila se. Kroz vrata na kraju vagona ušao je neki čovjek. reklamne plakate. Točke gledišta. kad stigne. A ako ga nema? Bit će. kako se približavao predgrađu. Idi u Institut. Sumnjiv je bilo tko s Pariolija tko živi u blizini žrtava. Mora daje Talijan. Sišla je niz duge pokretne stepenice. naći će Clivea kako je čeka s dekom. Baglionijem i ostalim. Našla je slobodno mjesto u dnu kola. a naročito na Parioliju. Jurila je pognute glave prema postaji podzemne željeznice. Način raspoznavanja. Francesca ga je primijetila jer je nosio plavu vjetrovku Henri-Lloyd. Te su jakne sredinom osamdesetih bile jako popularne u Italiji. Francesca je ušla u gotovo pun vagon. Giovanni je osumnjičen. Ponovno je prodisala. Francesca ih je imala dvije. na-dirala iz šahtova. videom. Ona je bila na istoku. Prekasno. lica ljudi. Sjeo je kraj vrata. Čovjek je nosio i crne traperice i špičaste čizme. gdje su postale neka vrsta uniforme. Ljudi su se vraćali kućama. Istovremeno se osjećao miris kiše i zatvorenog prostora. koja kurca ne razumije. Mora se prekinuti taj lanac nesreće. Mora biti. Pokreni se. Ostavljene tko zna gdje i u kojoj kutiji. 202 Malo-pomalo. Zbog svih tih nepomičnih i mirnih ljudi koji su čekali vlak. Na sljedećoj postaji. Cijeli grad između. zaštićena ljudskom zajednicom zbijenom u vlaku. Vlak je stigao. Mnogi su stajali. najavljen strujanjem zraka i zaglušujućom bukom. mokri i tihi. Jeli su kokice i zajedno čitali strip Spiderman. Bio je zatvoren. Sjela je. Pokraj nje sjedila su dva debela crna dečka u šarenim trenirkama. Clive će biti tamo. Francesca je izbrojila koliko joj postaja još nedostaje. nije moguće da se nastavi. gurkajući se. Francesca je naslonila glavu na prozor. Ali nitko nije rekao da je on ubojica. komentirajući uzvicima i smijehom svaku stranicu. Dovoljno je regulirati vlastitu. Moram otići do Clivea. Francesca je bila predaleko da mu vidi lice. Mnogo postaja. u njegov atelje.tekle između ceste i pločnika. Neonsko svjetlo sve je bojilo u žuto: dugački hodnik prekriven pločicama.

otvorenih usta. i približavao se. Vlak je opet usporio. S druge strane prljavih stakala osvijetlio se hodnik. Dajte! Otvorite se! I ona su se. usnula starica i Talijan. Ja sam mu je poklonila. U noći. Sljepoočnice su joj pulsirale. Crno mu je oko zabljesnulo. Sad je stranac bio na sredini kola. Nije više imala snage. Uspentrala se. Nastavila je hodati dašćući. Morala se zaustaviti. 203 Ona i Talijan. Usporila je i okrenula se. ako se to može nazvati trkom. samo svjetlo izloga. Svako malo se okretala i gledala iza sebe. I bila je vani. Sad su u kolima ostali samo Francesca. kroz hodnik prekriven plakatima koji se lagano uzdizao prema površini. čovjek je ustao. do zaustavljanja. kotače automobila parkiranih sa strane i noge prolaznika. Gubim razum! . Nema stranca.Vlak je usporio. Nije bilo nikoga. Francesca je ustala. Sad su ostali samo njih dvoje. kako se zabija u nju poput kuke. Jebena vrata. Nitko nije ušao. Stranac je bio na manje od metar od nje. probijajući se laktovima. pognuta zbog slezene koja je urlala. Vlak je još usporio. Ovratnik jakne bio mu je podignut. Prošla kroz gomilu. Neka čudna igra sjena zakrivala mu je lice. Ponovno je skrenula u jednu uličicu i onda u još jednu. Odlučno. spoticala se na stepenicama. Kao da se najedanput probudio. Skrenula je lijevo. ali osjetila je na sebi njegov pogled. dašćući. Zaustavio se. Mišići napeti kao strune. Opet je počela trčati. Imali smo novaca. Francesca je iskočila. Poklanjali smo hrpu stvari jedno drugome. s druge strane automatskih vrata. Samo mračna uličica. Bacila se u vrata na okretanje. otvorite se. Jedna postaja.. Trčala je kao nikada u životu. Stranac je napredovao prema njoj. Evo ljudi. otvorila. Ništa nije vidjela. Mladić s druge strane sjedio je uljuđeno i nepokretno. u prvu ulicu na koju je naišla. Želudac joj se stisnuo. Još dvije postaje. Prošla je pored blagajne. Što čekate? Nije gledala u njega. Trčeći. Ostali su putnici izašli. Metro je započeo dugačko kočenje prije postaje. Evo postaje. nema Talijana. Francesca se približila vratima.. nema čovjeka u jakni Henri-Lloyd. u prometu. Svjetla. na kiši. Protrčala. Tutnjava je gubila ritam. Vrata su se dašćući zatvorila. Prvi put. koja su I zacviljela na šarkama. Starica je otvorila oči i opsovala. Nitko nije ušao. Francesca je osjetila kako joj se noge oduzimaju. uzela je s poda vrećicu punu odjeće i nestala kroz vrata. Kao lutka. sve dok se nije zaustavio. I Giovanni je imao jaknu Henri-Lloyd. Plavu. Nasumce.

Prestani! Prestani! Pala je na koljena. Odmah ju je prepoznala. "Clive. Kriknula i gotovo. štipajući je za listove. Kriknula zbog Giovannija koji se vratio. Gledao ju je kako se nespretno udaljava. Zabacila je kosu koja joj je padala na čelo. šalom i balonerom gledao ju je s izrazom između zabrinutog i dobročiniteljskog. Priviđenje. Nema nikoga. Kriknula zbog Clivea koji je nestao. Jedan od milijuna vlasnika henri-lloydice. po kojem je šibala kiša. Studen joj se uspinjala uz noge. neprirodnim svjetlom. Otvori. ostavljajući udubljenja. i kriknula." odgovorila je Francesca slomljenim glasom. šeširom. I ponovno ga je ugledala. je li vam dobro?" Francesca je podigla glavu. Obasjanog crvenim reklamama. "Clive. Što su govorile novine? Zadržan na policiji. Što joj je rekla majka? . Francesca je prešla preko nekog gradilišta. pored kostura od armiranog betona i čeličnih dizalica.On je.. Kriknula zbog te kiše koja ne prestaje. S mrakom pred očima i srcem koje joj je zviždalo u ušima. Šutirala ju je. Bio je to vrisak u kojem više nije bilo ničega ljudskog. Zatvorena. Posljednja građevina. 204 205 Podigla se i krenula. S druge strane ulice. najveća. Jedan od mnogih Talijana koji su preplavili London. Šake su je boljele. Još malo joj je nedostajalo do Cliveove kuće. Ispred prodavaonice elektronike. dobro mije. u kurac. Otvori. obasjavao je obzor prozirnim. Oplakivala je svoju nesreću. Samo zadržan. Lavež umirućeg psa. bio bilo tko. Francesca je opet potrčala. Zatim je spustila glavu i dugo ostala tako. Kako je to moguće? Giovanni u Londonu." Nastavila je još dugo lupati. u vodu. Ispravila se i usporila korak. Okrugli blijedi mjesec. Gospodin pod kišobranom. Što mi se to događa? Već posve mokra. mrzila ju je i tresla. ionako je već bila posve mokra.. Francesca je nastavila hodati nasumce kroz splet uličica u stambenoj četvrti jednakih kućica. Željezna roleta bila je spuštena. Gledao ju je zakopčan u svoju plavu vjetrovku. "Da. "Gospođice. Stopala su joj šljapkala u cipelama. Francesca je. Otvori. 206 Francesca se bacila na nju i počela je lupati šakama. Francesca je sjela na kamenu klupu i zaplakala. Neki gospodin s kišobranom. I konačno je izbila na veću ulicu. Clive. koja nije trebala biti daleko od Cliveovog ateljea. Gledao ju je. Čovjek je ostao nepomičan. mahom osvijetljenih. Otvori. vrištala je. upada u lokve. kroz blato. vjerojatno. nije moguće! Slijedi me. Plakala je od umora i strave koju je osjećala u sebi. Clive". gledao ju je kako se udaljava... Ne. Što drugo? Ruke u džepovima. Zadržan. bila je Cliveova. na kiši koja se slijevala po njoj. začuđujuće vidljiv kroz razdero-tine crnih oblaka.

207 "Kamo te vozim. Rolex. Uhvatila tepanikay lagani napadaj ludila. samo to znam. Vrata su se otvorila. tako apsurdan da se činio neshvatljivim.. Povukla zasun. Moraš pobjeći Moraš se sakriti. ali bilo je kasno. Majčin poklon za diplomu. Zavukla je ruku.. Sad idi kući. Podigla se i automatski uputila prema ulici." Ali. iza tebe je deka. Stani". Francesca se zamotala u deku. Pokrij se." "U redu. Došao je da ti začepi usta." Promet je bio gust.. rekao joj je odjednom jamajkanskim naglaskom. Možda malo smrdi. inače ćeš nagrabusiti". Dokaz da je on ubojica." "Nema veze. Igle. A kamo? Kamo da idem? U hotel. Treba samo biti razumna. Francesca je ušla. ne možeš. ni u prizemlju. "U redu. Kuća je bila u mraku.. Nedostajalo je još malo do kuće." Obuzeo ju je novi strah. Tako je. Francesca se tome nije čudila. "Čekaj. Dugo su stajali u koloni.. Zar ti ne oduzmu putovnicu? Naravno da ti oduzmu putovnicu. Pogledaj. trebalo bi biti u redu. Cvokoćeš. Nitko nije prolazio. Uđi nekako. Svjetla automobila klizila su po asfaltu blistajući u lokvama. Previše je!" viknuo je vozač za njom. bilo kamo. Vozač ju je svako malo pogledavao u retrovizoru. i on to zna.. Tako je. možeš li otputovati avionom? Ne. Pokrij se. I nisu se zaustavila. Ali dat ću ti ovo. Studen joj se zavukla u kosti. Sad je osjećala trnce. Ti imaš dokaz."Samo su ga pustili.. Igle koje su nestale. Konačno se zaustavio jedan taksi. Francesca je već bila vani i trčala je. Prošla su dva.. Dala mu ga je. Nijedan prozor nije bio osvijetljen. Ne smije te naći. "Ali još nismo stigli. nemam novca da ti platim. Pogledala je oko sebe." "Vincent Square. naredila je taksistu. Čuj. "Kući". Potopljeno strašilo. ako se o tebi vodi istraga.. Samo postaješ psihopat. ljepotice?" upitao ju je. Zubi su joj nekontrolirano cvokotali. Možda zbog njenog izgleda.. "Što se dogodilo? Izgledaš kao da si se kupala u bazenu sa svom odjećom na sebi. Ti to znaš. Da ti ih začepi zauvijek. A zašto je Giovanni u Londonu i slijedi je? Nije imalo smisla. Čula je u sebi hladan i razuman glas koji joj je govorio: "Krajnje jednostavno. Prekrižila je ruke čekajući taksi. . 208 "Stani." Francesca je s ruke skinula sat. To nije bio on. Ništa strašno. Francesca je s tla podigla težak kamen. Uzmi novac i otiđi. Ali ako mi ne kažeš adresu. rekla je Francesca dršćući. Ren-dellica se još nije vratila. Vozač je bio mladi crnac. na policiju. Sa šarenim vunenim šeširom na glavi i u vojnoj uniformi. Odlučnim je udarcem razbila brušeno staklo. Napipala bravu.

koji ju je sprečavao da misli. Vrata su se otvorila. Vrata stana. Nazovi me." Francesca nije slušala. Giovanni. Bili su to koraci. Dršćući se vratila dolje. Franceskino se tijelo htjelo pokrenuti. Koraci. Otrčala u spavaću sobu. Adrenalin joj je zagušio arterije. Udahnula je i spustila je na bravu svom snagom. Slušaj. ali brava je izdržala. neću se uspjeti pomaknuti. Bio sam izvan Londona. Umirala je od hladnoće. Vukli su se. Korake na stepenicama. Sutra ujutro sam tamo. gola. Bio je pored nje. "Clive je. zaledio ruke. pobjeći. Unutra je bilo dvjesto funti. sputao noge i ispraznio mjehur. I dalje koraci. Iza obješene posteljine našla je što joj treba... Korake. Teški. "Francesca. Sad je dolazilo ono najteže. Nema ih. .. Zaglušujuća tutnjava odjeknula je stubištem. Posvuda sam ih tražila.Krenula je uza stepenice dašćući. Tresla se kao prut.. I opet. Netko se penjao. pored sekretarice. ali glava je bila blokirana jednostavnim. gdje je Ren-dellica sušila rublje. Vratila se u hodnik. Veliku zahrdalu sjekiru. Ispružila je ruku i spustila je.. Druga poruka." Francesca se počela brzo svlačiti. da joj kaže da je pronašla igle. na komodi kraj prozora. Upalila je svjetlo. 210 Topla mokraća slila joj se niz bedra. Neću uspjeti. Morala je skinuti te mokre krpe. uznemirio srce. Ušla je. Nisam pronašla igle. Glavni prekidač za svjetlo. Novčanik je bio tu. kako se sjećala. zašto noćas ne odeš spavati kod neke prijateljice? Nemam mira kad pomislim da si sama samcata u svom stanu. Uzela ga je. Njih nije mogla razbiti kamenom. Sve dok nije sasvim razvalila bravu. Čim se vratiš nazovi me. praiskonskim strahom. Dobro! Sad je mogla i otići. Želudac joj se bolno skupio. Tamo. Slušala je nešto drugo. Što treba učiniti? Pobjeći? A ako je to bila njezina majka. Mrak. da su bile medu njezinim stvarima u ulici SanValentino? Pritisnula je tipku za preslušavanje. Koraci. Stala je pred vrata i podigla sjekiru iznad glave. Popela se na tavan. I opet. Odvojila se velika krhotina. Što se događa? Tek sam se vratio. Koraci.. Netko s kožnim donovima. 209 Upalila je svjetla. Sekretarica je svijetlila. da djeluje. Vrata su još uvijek bila zatvorena. Opet ju je spustila.

koje je jedva obasjavalo prve metre hodnika. 211 I stranac se srušio. Vidjela ga je pred sobom. Sakrila se iza dovrat-nika. Ispuštala je samo prigušeni hropac. "Francesca! Francesca!" rekao je čovjek iskrivljenim. Molila je šaptom. svom snagom. U daljini je čula vrisku i plač muškarca koji joj se vrzmao po glavi. Molim te". Čovjekova je ruka tražila prekidač rasvjete. Kraj. Gurnula ga je ustranu. tiho je izustila. Izgledao je kao da moli. ali nije mogla. Malo-pomalo. Do ruba kreveta. nakon kojih je počinjala tama. Francesca je osjetila kako se slani zadah krvi širi hodnikom. I snažno udarila prsima i trbuhom o pod. čovjek joj je zapriječio prolaz. pužući na guzici. Podigao je batrljak i stisnuo ga drugom rukom.. Konačno je uspjela progutati nešto zraka. Pale su na pod.. "Nemoj me ubiti. Išao je prema njoj jaučući. Bez mogućnosti bijega. Nemoj me ubiti. Šuštanje henri-lloydice. Objema je rukama stiskala tešku sjekiru. Astmatično šištanje. udarajući uokolo kao slijepi miš. Pluća su joj se zatvorila. Rukom je stiskao batrljak. Koraci. Čekala je. vrišteći. Giovanni! Čovjek u henri-lloydici. osvijetljenog odsjajima grada. Poskliznula se na sagu. Francesca ga nije mogla vidjeti.Kroz razvaljena vrata ulazilo je malo svjetla. Stranac je sad bio na odmorištu stuba. Ritam koraka se promijenio. Potpuno. Stranac se pridigao. Vidjela je samo sklupčani profil na podu. Dovoljno da ne umre. međurebreni mišići počeli su joj se opuštati i ponovno je prodisala. u rub vrata. čudnim. Koraci. Stoga je otrčala u spavaću sobu. Odsjekla mu je tri prsta. Udarajući o ormar. Hvatala je zrak kao riba na suhom. Pokušala je disati. 212 "Nemoj me ubiti. Francesca je uzmicala." U međuvremenu se uspentrala na krevet i sad je bila leđima naslonjena na zid. Nemoj me ubiti. htjela je pobjeći dolje. Francesca je vidjela muškarčev profil kako oklijeva na ulazu. na koljena. "Francesca?! Francesca! Gdje si?" Dozivao ju je svojim ljigavim glasom. Francesca je zamahnula. niza stepenice. Teturajući u mraku ispruženih ruku. neprirodnim glasom. "Francesca?!" Sjena se ocrtala na podu. rušeći na pod zrcalo. Gušila se... Nije disala. Tri grančice koje se lome. Malo. Gola i prestravljena. podigla je sjekiru iznad glave. Sjekira! Francesca ju je podigla s poda. figurice. ali nije uspijevala. .

vrištala je na njega. Sunce je već bilo visoko. deset. U mišolovci. Čovjek to nije očekivao. Uvukla se kao u komad maslaca. Bacila ju je na njega. Ubila. Navukla je pokrivače. Najprije u trbuh. Skinula je vunu omotanu oko njih i zarežala: "Umri. pomozi mi!" Čovjek je teturajući prešao sobu. Umri. točnije dva. Možda bih se trebala obuću pomislila je. Pokrivači su bili posve crveni. stranac. Igla je s lakoćom probila odjeću. Rukama je potražila nešto drugo. stapajući sve u jednu jedinu. I pod na kojem je spavala bio je hladan i tvrd. Inspektor Shell pola je sata prije toga primio telefonski poziv iz Italije. Samo je zahroptao. Drhtala je. iza prozora. Ostao je nepomičan. Ustala je. Tri puta. Stavila vodu da se grije. Koji kurac hoćeš? Pusti me na miru". Kao kip kojem su izmaknuli postolje. Bilo što da se obrani. Pod. Ništa. Svom snagom. Francesca je uzela telefon i bacila ga na njega. Policijski automobili. Koliko je sati? Vjerojatno je bilo kasno. Pletače igle. Osjetila je trnce u mišićima. 213 Giovanni. I opet. zaustavili su se pred kućom gospode Rendell. Ukočen. dva. samo se srušio se na nju. pomalo začuđeno: "U kurac. Franceski se nije dalo ustajati. "Stvarno krasan nered!" rekla je naglas. Sunce se konačno pojavilo. Ali pokrivači su bili mokri i ljepljivi i uopće je nisu grijali. S tom razlikom što se crvenilo na njoj osušilo i zatezalo joj je kožu. "Jebi se! Kurvin sine. iscereni čovjek. sto puta. tri."Francesca. Bilo je hladno. Pogledala je oko sebe. ubila si me!" Francesca ga je opet ubola. a potom u prsa. mijauknula je na njega. I opet. I ona je bila sva crvena.. Sag. Zidovi. Onda je medu pokrivačima otkrila nešto. Kurvin sine. Svjetlo je prosijavalo kroz prozor obasjavajući sitnu prašinu u zraku. Francesca je polako otvorila oči. Igle. ovaj put bez riječi. Čovjek je ostao nepomičan. I to jaku. Otkrila se. Pogodila ga je. sve do nosa. Kiša je prestala. Nije ga pogodila. Bila je u zamci. govnaru!" izvukla je dugačke čelične igle i bacila se na njega kao furija. Izvjesni komesar . "Umri.. 214 Otišla je u kuhinju. Zatim knjige. Francesca. Sunce! Konačno je izašlo sunce. Jedan. zajedno s maglom. Ponovno ga je ubola. Bilo što čime bi ga otjerala. Scotland Yard je stigao dok je Francesca u dnevnom boravku ispijala svoj čaj i gledala televiziju. govnaru". ali bilo joj je hladno i boljele su je kosti. sivu i svijetlu stvar. Mora da je imala groznicu. Francesca je sa stolića zgrabila svjetiljku. ali nije boljelo. i njih je bacila. On se približio. Kao i sve ostalo oko njih. a potom i meso.

Održao sam tog jutra na bolonjskom Fakultetu bioloških znanosti izlaganje na temu hormonalne dinamike tijekom metamorfoze repatih vodozemaca. Sjedio sam za stolom s profesorima. U spavaćoj sobi inspektor je pronašao beživotno muško tijelo. iznenađen izraz na licu. s onim zidovima obloženim drvom i kriglama obješenim iznad šanka. Pravi uspjeh. Uobičajena priča.Pacinetti mu je na školskom engleskom objasnio da ima dobrih razloga vjerovati da je jedna mlada Talijanka. kolege su me pozvali da odem s njima na piće. bankare ili nogometaše. pohabanu podstavu. Nakon kongresa. nagrđen dvjema iglama što su mu s kraja na kraj probadale obraze. 216 ZOOLOG 1 I Dobro se sjećam. Pivnica se zvala "Žuti kljun". ali uporan i nervozan glas komesara Pacinettija uvjerio ga je da se pokrene. imao je čudan. Debeli čovječuljak krumpiraste nosine i krasnih rumenih . Dugački je kaput bio otkopčan i otkrivao je staru. Na prvom katu ugledao je vrata provaljenog stana. slikar. našao je otvorena vrata i razbijeno staklo. Inspektoru Shellu nije se izlazilo. Vruća i zadimljena atmosfera tog mjesta poticala je na brbljanje. pepeljastoplava kosa svezana u rep bila je slijepljena poput neopranog kista. Francesca Morale. asistentima i istraživačima s bolonjskog Sveučilišta. 219 Pokraj mene je sjedio stari i uvaženi profesor Tami. Otkopčana košulja. Ušao je. svejedno kojih. koji nije mogao imati više od trideset godina. Prihvatio sam. budući da sam bio sam i mogao sam se samo vratiti u hotel. Potrčao je uza stepenice. dupkom puna i nastojala je nalikovati kakvom engleskom pubu. koji se slabo vidio jer je bio prekriven krvlju i prorešetan dugačkim iglama. s trojicom agenata. natječajima za asistente i doktoratima. Mladić je na prsima imao 215 istetoviranog velikog kineskog zmaja. Krv je iz tijela iscurila po madracu. Djevojka mu se osmjehnula i upitala ga je li za čaj. Popili smo mnogo piva i završili na razgovoru o Sveučilištu. Stavi zajedno više od dvojice kolega. Duga. uvijek će završiti razgovorom o poslu. na toplom. probodeno s tridesetak pletaćih igala. večer prije malo je cugnuo. Bila je malena. geometre. obojivši ga u crveno. Kad je stigao pred ulaz u djevojčinu kuću. Mladić. u svoj jadni sobičak. počinitelj niza ubojstava koja su se prije dvije godine dogodila u Rimu. Kasnije se ispostavilo da je žrtva Clive EUson. Nisam ih dobro poznavao. htio je ostati u svom uredu. Francesca Morale bila je gola i posve zaprljana krvlju. na akademske tračeve. sada nastanjena u Londonu. Tog jutra mučila ga je užasna glavobolja. Inspektor je pokrio djevojku svojim balonerom. upravo ga je skuhala. redovni profesor na Katedri za biokemiju.

WWF i ostale udruge koje se bore protiv vivisekcije okomile su se na njega i uspjele su. ostajem ovdje. iako ga nisam osobno poznavao. Ipak treba preživjeti. nakon stoje veliki meštar dao početni ton. "Ne slažem se.. Ja želim nešto reći! Ako ne mogu. Natječaji su namješteni. Odjednom je zgrabio kriglu piva i više puta lupio njome o stol. Od ovoga nema nikakve vajde. mladi. koji će ga gurati. Stižemo uvijek s dvije godine zakašnjenja. i prilagoditi se. Nema profesionalnosti. Znao sam da je amputirao noge više od tisuću velikih guštera kako bi promatrao fenomene zarašćivanja. Ali. Van. ali se moja žena nije htjela micati. na neki način. 220 "Slažem se s vama. krivotvoreni. Recimo kako stoje stvari. prekinu me neki čudan lik. Tko god želi doći do toga da predaje na nekom talijanskom sveučilištu mora se vezati uz profesora koji posjeduje nekakvu političku ili akademsku moć. On pogleda oko sebe. nastojeći dati opušten i objektivan ton svojim riječima. Nema koristi.. Uobičajeno talijansko sranje. Nema ničega. Privatnici ne ulažu. profesore". odlazim!" obznani nam on tonom bahatog morža. Odobravaju. koji će mu služiti kao ledolomac i spašavati ga od morskih pasa. Znao sam dobro tko je. "Izvolite. Kradu se sredstva za istraživanja. Cornelio Balsamo. kao daje sudac koji udara čekićem zahtijevajući tišinu. Incipit lamentatio. nastavio: "I oni koji su obdareni čeličnom voljom moraju se u svakom slučaju suočiti s trulom strukturom feudalnih lena. napuhnuti. ne žele shvatiti. Sve skupa prilično mračan izgled. Studenti." Svi se slažu. "Oprostite. Pročuo se upravo zbog tih okrutnih pokusa.. kako bi provjerio je li publika pozorna." rekao sam i zatim. Moraju otići." kazao je sramežljivo. miran kao bubica. "Recite. Bio je nezadovoljan. mogu li nešto reći. Dakle. To je straćara u raspadanju. . U Italiji pravih istraživanja nema. možda i zbog duge. Ni najblistaviji ni najposebniji studenti ne mogu se pouzdati isključivo u vlastite sposobnosti.. Proučavao je regeneraciju udova kod komodskih varana. svi su se počeli žaliti. Bobu bob. To užasno frustrira. izrazito crne kose koja mu je prekrivala suhonjavo lice. Studirati negdje drugdje." I tada. zaustaviti njegovu klaonicu. koji je do tog trenutka šutio slušajući sa strane.. nos dugi zašiljen. Kaže da bi joj se iščupali korijeni da ode. zatim izduži tapirski vrat i zadovoljno reče: "Popu pop. Mnogo prije natječaja već se znaju pobjednici. odjednom.. Ja sam mogao otići na Berkeley.obraza. "Molim vas! Ne možemo govoriti svi uglas. Nije uvijek tako". lažirani. Otpuhivao je. kratko će Balsamo. Oči sumu bile malene i tamne. samo recite. ali da sam malo mladi.." rekao sam i promotrio ga. Profesor Tauri upita za moje mišljenje. Prilično slavan eksperimentalni embriolog. Sve je odvratno. kazao sam. koji su naprosto pozivali da ih se štipa.. mislim da se sad već malo što može učiniti.

. uopće ga nije oduševljavala. divovska zapreka. Taj tip probudio je u meni znatiželju. 221 "Zašto? Nego kako je?" inzistirao sam. dvije tisuće organa s istim funkcijama. Nije bio glupan. Embriolog je izgledao ustrašen pred svom tom publikom. Andrea je pokušao tri puta.Glas mu je bio dubok i skladan. Razlog zbog kojeg je najviše prezirao taj predmet. fizika. Dok je govorio. 222 223 Deset tisuća latinskih imena. ušutjeli su i naćulili uši da čuju što to govori tajanstveni lik. Uzimao je instrukcije. nad onim suhim tekstovima. Ispit iz zoologije. i Imao je poteškoća sa svim zahtjevnijim ispitima. Strašna prepreka koja je stajala između njega i cilja. Najteža. To je istinita priča. . Bio je apsolvent već treću godinu i njegova akademska karijera nije bila naročito blistava. koji su dotad kokodakali prekidajući jedni druge i nadglasavajući se. kemija i organska kemija bile su prepreke koje su pokolebale njegovu odlučnost da postane biolog. Nije se radilo o tome da nije volio to što je studirao.. ali koji se kod svakog organizma nazivaju drukčije. suh kao kamena pustinja. u Bologni. Matematika." Ovdje imamo pravog optimista. bio je u tome što je on zahtijevao samo napor pamćenja i ništa drugo. Popio je još jednu čašu. Čuti ga da govori mora da je bio izniman događaj. bio je jednostavno mladić koji više voli izlaziti. Andrea Milozzi studirao je biologiju na Sveučilištu u Rimu. koža bi mu se naježila kad je morao učiti anatomiju vitičara. uperen prema njegovoj krigli piva. ali svaki je put srušen. satima. "Ja mislim da čovjek. ako ga potiču tvrdoglava želja i velika ljubav prema onome što proučava. Završna prepreka. Nakon toga. samo zato da se obeshrabri jadne studente. Ovo je ta priča. i nakon više pokušaja uspio ih je položiti. vraćen kući. Želudac bi mu se okrenuo kad bi se suočio s klasifikacijom rakova. a ja ću vam je nastojati ispričati onako kako ju je profesor Cornelio Balsamo ispripovijedao meni te večeri u veljači. zabavljati se s prijateljima. no namjerno ću promijeniti imena protagonista kako bih sačuvao njihovu anonimnost. Nepremostiva. jako visoko u akademskoj hijerarhiji. Sada je konačno došao do najtežeg ispita svoje duge sveučilišne karijere. išao na skupe izvanfakultetske tečajeve. pomislio sam. jer i svi ostali. može dospjeti jako. samo diplomski rad i toliko željena diploma. dok smo svi u tišini čekali odgovor. Rekao je da zna priču koja će nas natjerati da promijenimo mišljenje. ali pomisao da se mora zatvoriti u kuću. oboren. čitati stripove i pustolovne romane. a prepreke koje će mu se naći na putu past će kao čarolijom. Zašto ga nije uspijevao položiti? Zato što mu je učenje imena svih tih beznačajnih životinjica bilo tegobnije od istovara sanduka na tržnici. pogled mu je bio stalno oboren. Upitao sam gaje li upoznao nekoga tko je u tome uspio.

pustite me da odem. još je čuo cviljenje. Zeleno. molim vas. Zatim je prešao na izlaganje teorije genetskog otklona. . Ponoć i dvadeset. svoju djevojku. Nekoga su tukli.. Do ispita je ostalo još manje od dvanaest sati i osjećao je kako ga obuzima strah.. koju je zatvarao potpuni mrak. glas sa stranim naglaskom. Pogledao je na sat. Andrea je bio dobar čovjek. 224 Isprva nije ni primijetio. "Upomoć! Upomoć! Molim vas. kad je najednom začuo kako tišinu prekidaju kuknjava i pozivi upomoć.. Vratio se natrag. ispit primjereniji računalu nego ljudskom biću. sav udubljen u prisjećanje na godinu objavljivanja Podrijetla vrsta.. Da. 225 Krikovi su se još uvijek čuli. kunem se. Ne budi kukavica. U sebi je ponavljao Darwinove dokaze za evoluciju vrste. Što je trebao učiniti? Nastaviti dalje? Ili otići vidjeti što se događa? Miči se! Ne tiče te se! To je najlakše pomisliti u takvim situacijama. i ovo. bolje je otići. ili 1863. kao i glasovi. i zacrtao si je da ga položi.. kojeg se ne bi postidio ni Milijunaš. Je li to bilo 1859. Sutra imam ispit.. Andrea je jurio na svom mopedu kroz ledenu noć.. Osjetio je kako mu strah prožima sva tkiva i okreće mu želudac. Beskrajno je želio položiti to. a onda se zaustavio. spor i neumoljiv kao plima sjevernih zemalja. Usprkos svemu tome učio je mnogo..Uglavnom. Ostao je tamo cijeli dan i na kraju se ponavljanje gradiva pretvorilo u neku vrstu napetog kviza. neću više dolaziti spavati. ugasio moped i naslonio ga na nogar. i raditi bilo što drugo.". Vraćao se od fakultetskog kolege koji je stanovao na Monteverde. Spremao se da krene. Točno na suprotnoj strani grada u odnosu na njega. Najvažniji u mom životu. govno crnačko. Što sam vam učinio? Ahhhhh ahhhhh." "Molim vas. Bilo ih je više od jednog. Ahhhhhhhhhhahhhhh". Evo ti.. Otiđi vidjeti što se događa. Nije podnosio nasilje i u naravi mu je bilo da stane na stranu slabijih. jako mnogo. Vapaji su dolazili iz bočne uličice. "Mislim da ćeš sad prestati dolaziti spavati ovdje. Kasnol Grad je spavao u tišini i tek bi poneki automobil projurio kroz hladnu noć. Glasovi. Posljednjih mjesec dana prestao je izlaziti.? Napregnuo je pozornost. posrani klošaru. Premda nije bio odličan student. viđati Paolu.. Na semaforu se zaustavio na crveno. Prešao je par metara. Andrei je to odmah bilo jasno.

"Što vam je učinio?" "Možda ne čuješ dobro. Začudio se što je progovorio. Nitko ti neće pomoći! Doista. projurila su dva ili tri automobila i sigurno su vidjeli kako naci-skinsi progone .. začuđeno okrenula i ugledala gaTišina. jednako odjeven. bolje ti je da se gubiš". Uličica je bila uska i puna velikih kartonskih kutija i smeća koji su zakrčili prolaz. dok mu je glas titrao kao struna violine. "Seronjo! Dođi ovamo! Pokaži se!" rekao je onaj visoki i potom. "Što hoćeš? Ovo se tebe ne tiče. Dobro je što si zvao upomoć. oko tijela ispruženog na tlu. Jedina uloga te ulice bila je da dijeli dvije zgrade koje su tvorile njezine stranice." "Gle kako puže. obraćajući se čovjeku na tlu: "Jesi vidio. Zar ne vidite da je običan klošar?" ponovio je Andrea skupljajući hrabrost.. Riječi su mu izašle a da to nije ni opazio. pustite ga. Još se više približio. u krugu. Odlazi". kazao je drugi." Andrea se polako približio. Budi muško. Sad je već više nalikovao kakvom svežnju negoli ljudskom biću.. Produžio je nesigurnim korakom.. Sad ćemo te srediti kao Charlesa Bronsona. Ništa se nije vidjelo." Bili su to obični mali ulični fašisti. Činilo se da su u nevjerici. posrana crnčugo? Jesi li zadovoljan? Došao je tvoj spasitelj. Iza sebe je čuo lupanje vojničkih čizama o pločnik. Zatim je kroz mrak nazreo tri tamna obrisa. kakav je bio Andrea u tom trenutku. u kurac. da povjeruje da može naći nekoga tko bi mu pomogao. samo niži i tamnoputiji. pravi ste lavovi.. Samo je odsjaj grada koji se zrcalio u oblacima donekle osvjetljavao prizor. u trapericama i crnoj spit-fajerici. Trojica su se zaustavila. "Trojica ste i okomili ste se na slabijeg. rekao je visoki obrijane glave. Navirio se u uličicu.. Andrea se okrenuo i potrčao prema glavnoj ulici." Trojica su se pogledala i zatim zajedno zaurlala: "Drži ga!" I bacila se u potjeru." reče Andrea neodlučnim i drhtavim glasom.vjerojatno grupa. tum tum tum tum Kad je izbio na Aleju kraljice Elene. Andrea mu nije mogao vidjeti lice. nesiguran želi li produžiti. daj mu još. U Rimu su noću ceste prazne i čovjek doista mora biti naivan ili prestravljen. Kako je. Koračao je polako. Andrea je pogledom potražio nekoga tko bi mu mogao pomoći. "Onda?! Što to radite? Hoćete li ga pustiti. Adrenalin mu je uzburkao srce. bilo moguće da ih netko gnjavi dok čiste ulice od ljudskih otpadaka? "Hajde. Trojica su i dalje šutirala onoga na tlu... Ustani. "Naprijed.

Andreu, ali nisu se zaustavili. 226 227 Normalno! Prvo pravilo preživljavanja: gledaj svoja posla! Andrea ih je osjećao za vratom. Fašisti su trčali kao vragovi. Na toj cesti radnici su danima pokušavali popraviti kvar na vodovodnim cijevima i iskopali su dug i dubok jarak, koji su zaboravili osvijetliti. Baš u njega upao je Andrea i uganuo zglob. Pokušao je ponovno ustati, nastaviti trčati, ne obazirući se na prodornu bol, ali noga ga više nije slušala. Beskoristan dodatak od plastelina. Trojica su se zaustavila pored njega, presavijeni od trčanja, da dođu do daha. "Što to radiš, stao si? Ne možeš više? I ti si kao onaj crnački šupak počeo puzati?" rekao je hvatajući zrak onaj visoki. Mora da je bio voda. "Što ćete mi učiniti?" izustio je Andrea glasom slomljenim od straha. "Rasturiti te!" odgovorio je najniži, uz smiješak dobrog dječaka. Podigli su ga zgrabivši ga za kosu i odvukli kao vreću sve do uličice. Nisu htjeli da ih netko vidi. Dovukli su ga do crnca, koji je još ležao na tlu i pokušavao ustati. Kad ih je ponovno ugledao, onako opake kako marširaju kroz mrak prema njemu, jadnik je mislio da su se vratili radi njega, da dovrše prekinuti posao. Preklinjao ih je da ga ne ubiju. r "Shvatio sam. Shvatio sam. Kunem se!" ponavljao je cmizdreći. Ali nisu se vratili radi njega. Vratili su se radi Andree, htjeli su ga podučiti prvom pravilu, gledati svoja posla. Andrea se pokušao osloboditi, bez uspjeha. Dugonja ga je čvrsto držao za kosu. Bolna probadanja prolazila su mu nogom kao pomahni-tali vlakovi. Ostavljala su ga bez daha. Mora da je slomio taj jebeni zglob. Strah ga je paralizirao kao zeca ispred svjetala automobila. Šutirali su ga, slomivši mu pritom par rebara, potom su ga lancem tukli po leđima. Bez milosti. Dok su ga tukli, Andrea je uporno pokušavao otpuzati prema glavnoj cesti, kao kornjača prema moru. Podigli su ga, kao da su se odjednom pokajali i hoće mu pomoći. Međutim, najviši od njih izvukao je dug zašiljen nož, smijući se razjapljenih usta i pokazujući iskrivljene zube. Kad je Andrea vidio što ovaj drži u ruci, zamaglio mu se i vid i mozak. Zatvorio je oči. "Sad ćeš umrijeti, dragi moj", rekao je podrugljivo mršavi i zabio mu oštri nož sve do drške u trbuh. Ljepljiva i gusta tekućina potekla je po Andreinoj košulji i trbuhu. Više nego samu bol, osjećao je ljepljivu toplinu vlastite krvi kako mu grije trbuh. Andrea se bespomoćno srušio na zemlju. 228 229 Umorni i sretni što su dovršili posao, tri su ga nacija pozdravila i otišla, ostavivši ga da umre.

Mršavi mora da je prerezao glavnu arteriju, jer Andrea je osjećao kako mu krv prodire u područja koja joj nisu pripadala, ispunjavajući mu šupljine probavnog trakta, prodirući u jednjak, grlo, sve do nepca, sa svojim istodobno slanim i gorkim okusom. Dok su prvi srčani grčevi potresali beskrvno tijelo, Andrea je ponovno pomislio na zoologiju, na činjenicu da ni ovaj put nije uspio položiti taj prokleti ispit, i sjetio se da plosnati crvi nemaju krvotok i krv. Da sam barem plosnati crv... Ne bi mi ništa učinili. Smrt ga je dohvatila na tlu, polagano, kao neosjetni plin, dok je on nastavljao ponavljati u sebi: "Ramenonošci, dvoljušturci, veslonošci, vitičari." Beživotno Andreino tijelo ležalo je razmazano na crnom asfaltu. Crnac pružen na tlu nedaleko od njega pokušavao je komadom novina zaustaviti krv koja mu je curila iz nosa. Slomili su mu ga. Iščašio je i rame, ali inače je bio dobro. Približio se šćućurenom tijelu kraj sebe, polako, pazeći da ne čini nagle pokrete. Pokušao mu je podignuti ruku, ali pala je na zemlju kao da je ruka marionete kojoj su presjekli konce. I srce mu je utihlo i ni dašak mu nije izlazio iz usta. Bio je mrtav. Izraz lica tog mladića bio je čudan. Namrgođen. Kao da ga je smrt stigla dok se koncentrirao da se nečega sjeti. Obrve namrštene u nemogućem nastojanju. 230 Čovjek je prislonio glavu na prsni koš lesa i zaplakao. Plakao je od straha i od tuge. Taj je mladić umro kako bi njega spasio i to ga je zbunjivalo. Čudan je taj svijet u kojem je završio. Neki su ga pokušavali ubiti samo zato što je spavao pod kartonima, a neki, koji ga uopće nisu poznavali, gubili su život da mu pomognu. Karim, tako se zvao, došao je izdaleka. Iz male zemlje na zapadu Afrike. Čim je stigao, uzalud je pokušao naći posao. Nije ga bilo. Pa ti sad traži posao, kad ga nema. Samo je ljeti uspijevao naći nešto, u Villa Literno. Brao je rajčice. Plaćali su ga po sanduku. S dolaskom jeseni i hladnoće posao je bio gotov. Vratio se u Rim i počeo živjeti kao beskućnik, navečer je jeo u Caritasovoj menzi, a noću je, kad bi zahladilo, spavao na kolodvoru, iznad rešetki kroz koje izlazi topli zrak. Jedne večeri karabinjeri su napravili raciju i on je s ostalima završio u policijskoj postaji. Malo je nedostajalo da ga pošalju natrag kući. Sad se bojao. Pa je za spavanje pronašao tu skrivenu uličicu, kojom je rijetko tko prolazio. Karim je dugo i tiho plakao uz leš, potresan jecajima. Izgubio je sve, pa i dostojanstvo, i to ga je najviše boljelo. Osjećao se bespomoćno. U svom plemenu, u Africi, bio je važna osoba. Svi su ga poštovali. Bio je čovjek zadužen za liječenje i magiju. Naučio je magijske vještine od svog oca, koji ih je naučio od 231

njegovog djeda, i sve tako otkada je svijeta. Naučio je tajne liječenja i ljekovitog bilja, te kako razgovarati s mrtvima budeći ih iz sna. Postao je svećenik zagrobnog svijeta, u transu je vidio stjenovite obale pakla. Zbog svega toga bio je moćan, iznad njega bio je samo poglavica sela. No poznavanje čarolija i magijskih obreda nije mu pomoglo da se zaštiti od suše i gladi. Kao i svi ostali, morao je otići, emigrirati, podijeliti svoje želje s onima tisuća drugih. Jednostavne želje kao što je kruh. Njegovo magijsko umijeće nije mu bilo ni od kakve pomoći u zapadnom svijetu, beskoristan teret koji mu zasigurno nije pomogao da preživi. Privinuo je leš k sebi uprljavši jaknu krvlju. Očistio ga je koliko je mogao. Počešljao mu je kosu. Morao je pomoći tom jadniku, vratiti ga u život. Htio se odužiti. Bilo je to opasno, samo je nekoliko puta dotad dozivao mrtve u život. Dok prelaze svoj put prema beskonačnom, duše ne vole da ih se skreće. Često odbijaju opet preuzeti svoja smrtna tijela. Ali više ništa nije mogao izgubiti. Počeo je ponavljati pjesmu mrtvih, prizivanje majke tame. Zatražio je da barem jednom pusti jednog od svojih sinova da se vrati tamo odakle je krenuo. Preklinjao je da Andreina duša preokrene svoju spiralu prema gore i da ponovno side medu nas smrtnike. "Radal, radal scutak scutak troereion reion mant" 232 Dok je mehanički ponavljao čarobne riječi, potresali su ga jecaji. Kad je završio, poljubio je mrtvaca u usta i pokrio ga svojim prnjama. Zatim se s mukom pridigao i polako, šepajući, zaputio se prema glavnoj ulici. Andreina duša, koja se lagana dizala na putove neposto-janosti, bila je zaustavljena vračevim riječima. Bestjelesni atomi od kojih je bila sačinjena zbrkano su se pokrenuli međusobno se miješajući, stvarajući mali rasuti kaos u tom svijetu savršenstva. Povučen čarobnim riječima, duh je otežao i potonuo kao kamen u baruštinu. Dok su se druge duše uzdizale prema prvom počelu, jedna je sišla vrtložeći se. Ponovno je ušla u uzak prolaz koji dijeli život i smrt, i tamo se izgubila, nošena valovima duša koje su se penjale. Onda se malo-pomalo srušila u dubinu i pala natrag u tijelo, tresući ga i ispunjavajući ga nečime nalik na život. Andrea ponovno otvori oči i poče zavijati. Bolnim krikom, u kojem nije bilo ničega ljudskog. Bio je zombi ili, bolje rečeno, živi mrtvac. Zombiji su jednostavna bića. Podijeljeni između života i smrti, gube mnoga obilježja koja nas čine ljudskim bićima. Kad se probude iz smrti, žude. Ostaju zarobljeni u jednoličnoj žudnji. Posljednja čežnja koju su osjetili u prošlom životu pretvori se u niski i osnovni, primitivni i drevni instinkt, koji oni, budući da su nesvjesna bića, ne shvaćaju, ali mu se pasivno prepuštaju. 233 Žive, ako se to može nazvati življenjem, iracionalno, onkraj najjednostavnijih pravila suživota i morala. Oni su, u krajnjoj liniji, sirovi i neodgojeni. Andrea pogleda oko sebe i nastavi zavijati na mjesec.

te se večeri sve dogodilo tako da on nije mogao ništa učiniti. pregazio nešto živo. krivudao je i ljuljao se na krutim nogama. zatim i lijevo. Treću. cesta je bila posve pusta. Otprije par mjeseci radio je u jednoj informatičkoj tvrtki. ali neumoljivi kada riba zagrize. i kad bi nestalo tog primarnog i drevnog nagona. Izgledao je kao pijanac u posljednjem stadiju. a da nije mogao to primijetiti niti išta učiniti. Na četvrtom je on krenuo odlučno s poljupcem koji oduzima dah. u sobi pokraj one Sabrininih roditelja. zagrizi i bježi. 235 Auto se nagnuo najprije desno. Tup udarac u haubu. Četiri i petnaest. i na kraju udario u kiosk svinuvši mu metalnu roletu. Sabrina. tako se zvala ta iz Genzana. Pogledao je digitalni sat na komandnoj ploči. seksali su se pored plišanih medvjedića i Erosovih i Ligabueovih postera. Mora požuriti kući. kao što je za nas pomokriti se. bio bi to kraj. ali sad već otežala. Zračni jastuk je eksplodirao stvorivši balon koji je Gio-vannija gurnuo unatrag i spriječio da mu volan probije prsni koš. Morao je izaći na ispit iz zoologije. Četvrtu. Ništa posebno. Jasno. Nije hodao baš skladno. kad je odjednom. neku priliku. nakon ljubavne noći koja mu je ugodno iscrpila i tijelo i dušu. a?" rekao je sam sebi zadovoljno. Giovanni je prošao Verano i skrenuo desno ulazeći u Aleju kraljice Elene punom brzinom.Morao je učiniti nešto. spazila ga je medu tisuću drugih koji su se trsili na podiju i stisnula se uz njega kao priljepuša uz tunu. Giovanni Siniscalchi vraćao se kući u svom metalik zelenom golfu GTI. Bilo je to prvi put da je ulovio nešto u disku. mirni. zbario je. Mogao je juriti. "Stari pastuh. ali kako je bila vatrena. što se izgleda tiče. u Genzano. Nužda je pokretala to tijelo bez života. Petu. Međutim. 234 On svoj plijen iscrpljuje prije nego što ga povuče na barku. I tamo. Ozbiljna stvar. Teturajući je došao do Aleje kraljice Elene. i to odmah. velikoj diskoteci. Kod trećeg plesa već su se trljali kao morski kokot i vlasulja. U Palladiumu. radije se zamišljao kao stari i mudri ribar. Ubacio je u brzinu. Neku iz Genzana. U automobilu je bilo prilično hladno. Bila je to gotovo fiziološka potreba. U osam i pol mora biti u uredu. mjesta blizu Rima. Što? Što je morao učiniti? Da. rasplinula bi se na nekoliko metara od zemlje. duša bi se ponovno odvojila. Otpratio ju je kući. Jako kasno. . Nije bio jedan od onih grabljivaca brzog lova. Andrea se zaputi niz ulicu. i ništa drugo! Koji kurac radiš ženama. Prošao je pored pješačkog otoka sa sto dvadeset na sat. ako ćemo pravo. u tišini. Jedan od onih koji love udicom.

Na zemlji." Izvukao se ispod lopte i izašao van. krik sličniji zavijanju kojota. Samo crne pruge guma na asfaltu.. Valjda neki pas.. ako se može nazvati savješću to što mu je naređivalo: Odlazi! Miči se! Tko te vidio?! 236 Giovanni pogleda uokolo. Ustvari. Ništa se više ionako ne može učiniti. To što se zbilo bilo je preužasno i prebrzo. Otvorio je vrata i ugledao neugodno iznenađenje. Nepokretno." Strah mu je sledio jaja i oduzeo dah. ali ništa nije vidio. poput lavovske kože. Ionako je već mrtav. Njegova je druga misao bila: "U kurac." Opet zavijanje. ." mumljao je Giovanni. Čovjek je bio mrtav."Živio airbag! Blažena moja mama!" kriknuo je. A ja nemam veze s tim. Što bi trebao učiniti? Vidio se u zatvoru. rekao je podižući si moral. Pokrio je oči rukama i pokušao zaplakati. Zatim je začuo glas savjesti. Morao gaje probušiti. psujući. Košulja crvena od krvi.. ali nije uspijevao. Ponovno se okrenuo i ugledao nešto nemoguće. Ništa se nije micalo. Doista. koje mu je u trenutku uništilo sve planove za bijeg. "Neee. Uspravio se i trkom krenuo prema autu. "Koji je to kurac?" rekao je glasno. Mrtvac se pridizao.. Nije uspijevao ni dohvatiti ključeve. na hladnoću. i bilo mu je teško povjerovati da se uopće dogodilo. Zračni jastuk. ubio sam ga. Uvukao se između zračnog jastuka i sjedala. Lako je to reći. "Uuuuuuuuuuuaaaaaaaaaaauuuuuuuuuuuuuuuuu. Imao je vjerojatno manje od trideset godina. Približio se. taj ludi samoubojica bacio se pod moj auto. još dublje od prvoga. Okrenuo se. ubio sam ga. S tom kurčevom loptom nije se moglo voziti. Zatim ga je ugledao. ubio sam nekoga. Blijed kao krpa. Tijelo. neki uspaljeni mačak. Apsolutno nemoguće. nema više ničega. Nitko. u kurac. nije prošao nijedan auto otkako je pregazio tog jadnika. Užasan krik. Nastavio je gristi balon nastojeći probušiti ga. iznenada se prolomio zrakom. Na ulici nije bilo nikoga. nema viša seksa sa Sabri-nom medu medvjedićima. kako trune sljedećih dvadeset godina. Počeo ga je gristi. ispuhati ga. "U kurac. Nema više izlazaka u Palladium. ubrzavajući korak do trčanja. upravo ga je njegova majka nagovorila da svom golfu doda tu opremu. u kojem nije bilo ničega ljudskog.

zgrabio za kosu i okrenuo vlastitu glavu natrag u prirodni položaj." Giovanni ga je gledao kako se udaljava sredinom ulice klateći se na krutim nogama po tramvajskim tračnicama. klasificiranih kao svitkovci. Enrico ga je odmah prepoznao. Poderana i krvava košulja. stoga je siroti Enrico bio prisiljen voziti svoj tramvaj stojećki. Otrčat će kući i zamoliti Mariu. "U kralježnjake ubrajamo životinje koje posjeduju unutarnji kostur. Svirao je mali radio. obješen na polugu kočnice. Bio je prilično umoran. Bio je sam u tramvaju. poredani u stup." Enrico Terzini vozio je posljednji krug noćne linije 30. Bilo je čudno vidjeti lice i vrat. Glava je bila zaokrenuta za sto osamdeset stupnjeva. čine prvi dio osovinskog kostura velike grupe životinja. stajao mladić. . "Kako se osjećaš?" pitao gaje i dalje Giovanni. Glava." Mladić je po prvi put uperio prazan. Prava klaonica. ugasli pogled u Giovannija i posve ozbiljno rekao: "Kralješkom nazivamo svaki pojedini koštani element u obliku diska ili cilindra koji. koji se naziva i endoskeletom. a uz to ga je boljela i stražnjica.Giovanni je bio zaprepašten. sa zaštitnom i potpornom funkcijom. Zadovoljno se nasmiješio. Giovanni je kružio oko njega. Apsolutno nemoguće. previše zauzet hodanjem unatrag. koji je cjevast i raširen kako bi formirao mozak. Blijed kao krpa. Onda će u toplu kupku i zatim pajkiti do tri poslijepodne. "Trebam li te odvesti u bolnicu? Mora da si slomio vratnu kost. naslonjen na stup. Nevolja je s prištevima na guzici što bole kad sjediš. počeo je kočiti. koji kralježak. i dalje hodajući. Jedva je čekao da stigne na okretište. "Kako se osjećaš?" pitao ga je mucajući. Približavajući se stajalištu. Zadovoljan cerek na licu. pa zatim leda i stražnjicu. Mladić ga uopće nije čuo. Izgledao je zastrašujuće. poput poludjelog raka. te prednji dio središnjeg živčanog sustava. Izašao je iz auta.. a s druge strane kosu koja pada na prsa. Ništa. kao da čita iz knjige.. pazeći samo da uspori na raskrižjima. Onda se. koja je prijetila da će svakog trena eksplodirati.. 237 Leš je sad bio na nogama i hodao je teturajući. I nešto što stvarno nije moguće. Ukočen pogled. Enrico je puštao tramvaj da klizi tračnicama.. Treba li ići naprijed ili natrag? Djelovao je neodlučno.. Semafori još nisu radili.. da kirurški intervenira i iscijedi čudovište. Pjena na ustima. 238 Nastavljao je govoriti jednoličnim glasom. Tamo je. Prije dva dana na desnom mu se guzu pojavila divovska bubuljica. svoju suprugu.

koji obuhvaćaju morske kolutićavce. pa natrag kući. Od udarca su se zatresla cijela kola. ili bolje rečeno bivši Andrea. . nije čak ni došao da je pokupi na kolodvoru. ispružio se na sjedalu i počeo ponavljati: "Kolutićavci se dijele na tri razreda.. Koje je kurčevo zanimanje odabrao. koji uključuju i slatkovodne oblike i kišne gliste. Ali panker se već pridigao i strovalio kao vreća na sjedalo. Assunta je sjela. Ustala je. U poderanoj odjeći. Puni lopova. nepomična na stajalištu. Njezin sin. približila se sleđa mladiću i upitala: "Oprostite. Zgrabila je kovčeg i ušla. svirala je lijepa pjesma Riccarda Cocciantea. na toj zvjerskoj hladnoći. Ima li ovaj išta u glavi? pomislio je. Veliki gradovi su je plašili." Sad je. Salvatore. Htjela se vratiti na kolodvor. Raščupana kosa. Enrico je zatvorio vrata i krenuo. Jedan od onih govnara koji se zalažu za anarhiju i nasilje. Bila je bijesna kao ris. Bojala se da je pogriješila tramvaj. Idi šest stanica. ali onda je odlučio ući i s naporom se popeo uza stube. Andrea. ja bih takve slao na prisilni rad. Otamo me nazovi. Na trenutak je razmotrio mogućnost da se ne zaustavi. A noću.Panker. mnogočekinjaše. pa makar i na sedam dana. Jedan od onih izgubljenih. Tko zna koliko si je heroina ufiksao. Vrata su se otvorila uz dahtanje. Bio je prazan. među koj ima bilj ežimo Hirudo medicinalis. Zapeo je na zadnjoj stepenici i udario glavom u automat za karte. Čim izađeš s kolodvora. Ali vidjela je da dolazi tramvaj. mjesto u kojem je provela šezdeset tri godine a da se nikad nije maknula iz njega: Caianello. 239 Prije manje od dva mjeseca jedna banda tih prokletnika stavila mu je nož pod grlo. Ovaj je zaista pretjerao. koliko još ima do stajališta kod Koloseuma?" Činilo se da je nije čuo. Mrzio je pankere." 240 Assunta Casini nikada nije bila u Rimu. Rekao joj je samo: "Mama.. I nije bila sretna što je sada tu. da tog govnara ostavi da ide pješice. obojena u crveno. dilera i psihopata. Samo je neki momak sjedio sa strane. Bez jedne cipele. a onda je bio prisiljen gledati kako mu svojim natpisima sprejem prljaju tramvaj. Ja ću odmah doći po tebe. Ništa lakše. proklinjala svog sina i samu sebe što je odlučila napustiti.. Enrico je opsovao. i na kraju pijavice. ali zaustavio ga je osjećaj dužnosti. Zabrinuta gaje nazvala s telefonske govornice. Činilo se da panker nije naročito zainteresiran za tramvaj. koji žive s drogom u tijelu i lošim namjerama u rukama. Pojačao je radio. mladiću. Govnar! Nadajmo se samo da mi neće odapeti u tramvaju^ pomislio je. vidjet ćeš stajalište tramvaja broj 30. Uđi. Nesretnik je spavao. maločekinjaše. Siđi na Koloseumu. sjesti na vlak. ništa lakše. Izgubljen pogled. da produži ravno.. Tko zna gdje će završiti.

Mladić je iskrivio usta. i nije tako teško." "Gospe moja. čim je mogla.. Assunta je ugledala onaj odsutan i nepomičan izraz.. 242 U letu je zaustavila taksi i rekla samo: "Vozite me na kolodvor. Dvije djevojke.. Assunta je zaurlala prema vozaču: "Otvorite! Otvorite! Pustite me van..1 "Jesi li gluh?" Mladić se okrenuo.. Vraćam se u Caianello. razjapljena usta. Što si rekao?" "Svaki segment posjeduje jedan par izlučnih organa (metanefrita). upomoć. 24 godine. visoka. "Kurvin sine. koja gadost! Dobru haljinu!" I počela ga je udarati torbicom po glavi.obuhvaća gornji cerebralni ganglij (mozak)." "Shvatila sam." rekla je Marina stišćući prijateljičinu ruku. a uzdužna i kružna muskulatura organizirana je u segmentirane mase koje odgovaraju podjeli celoma na odsječke". rekao je mladić. ničega se ne sjećam. obojena u plavo i s divovskom protezom za zube. "Oprosti. 25 godina. namrštio se i povratio po starici nevjerojatnu količinu zelene vruće kaše."Momak. odnosi i oblici." Stala je uzrujana na izlaz i..... gdje se silazi za Koloseum?" "Živčani je sustav također metamerijske strukture. koji se oblikuju između dva stanična sloja pregrada i otvaraju se u celomu. niska. 241 I . Ja u ovom smrdljivom gradu ne želim ostati više ni minute!" Andrei su u glavi bila samo zoološka imena. Andrea je naćulio uši i približio se. Tri puta je prošao cijeli krug tramvajem. "Phylum Mollusca zauzima drugo mjesto medu najvećim skupinama . zelenu slinu u kutovima. Čim je čuo tu riječ. čavrljale su držeći se za rukohvat. koji su mu zakrčili mozak i koje je ponavljao kao pokvarena ploča.. Assunta je poživčanila. blijed kao krpa. raščupanu kosu. "Ćelom je kod kišnih glista podijeljen na odsječke poprečnim pregradama... koliko još do Koloseuma?" Ništa. bit će katastrofa. ti si jadna budaletina! Nepristojna neznalica kao onaj niškoristi od mog sina". i druga. anatomija. kestenjaste kose. u oba smjera. "Nije istina." rekla je Tiziana nastojeći umiriti prijateljicu. Živući mrtvac se s rukama na glavi zavukao pod sjedalo. smješten iznad jednjaka." ". ljudi su mu se micali s puta." "Ne razumiješ. Tiziana Zergi. nadajmo se samo da nas neće pitati mekušce. Sunce je bilo izašlo visoko iznad oblaka i tramvaj se već punio ljudima. zarežala je prema njemu Assunta. Tridesetica je bila puna studenata s knjigama pod rukom... sišla je.. Vidjevši ga u takvom lošem stanju.. krv iz nosa. Marina Castigliani. "Ne znam ništa. nisam shvatila. Assunta je počela vrištati kao da je kolju.

rekla je Marina. dok je Andrea nastavljao sipati pojmove." ". "Duahhhhhhh duuuuuuaaaaaaahhhhh". ubrzale su korak i vrckajući guzicama uputile se niz sveučilišnu aleju prema Zoološkom institutu. "Chordata ili svitkovci. kamenice. priljepci. Stvarno je teška seljačina. Andrea ih je slijedio hvatajući usput prolaznike za dupe i masirajući vlastite genitalije. i kakav pogled. različite vrste puževa naselile su slatkovodni i kopneni okoliš. bezuspješno je tražio parking za svoju lanciu flaviu. koji predstavljaju najbrojniju porodicu medu deuterostomima... ".po završetku planktonske faze.. stigle smo.. Gle kako udešen hoda po svijetu"." Njih dvije zapanjeno su ga gledale.a ima i životinjski zadah.. Pomogle su mu da se pridigne i. pustimo ga. skrivena u jamicama ispod glave. Sve troje ušli su u staru zgradu Zoologije koja je u prošlosti toliko dala znanosti.. obuhvaćaju životinje koje posjeduju sljedeća distinktivna obilježja: 1) živčanu vrpcu 2) svitak 3) škržne pukotine. možda bi trebao otići kući dobro se okupati.životinja i obuhvaća poznate oblike kao što su puževi. Automobili u tri reda. Grozan je!" "Možda imaš pravo. znaš kako je. Mi moramo sići. izgleda kao da je mrtav.premda najveći dio mekušaca živi u moru.. Kratka ticala. ". kojoj je. Profesor Amedeo Ermini. a zatim..podred Criptocherata... Andrea se držao zubima za gumu motocikla i žvakao je kao da je kauguma... a sada je klimavo počivala na negdašnjim lovorikama.. Marina. Andrea si je zabio prste u nos i počeo zavijati. ". automobili nasred ceste. u dubini duše bilo žao što napušta takvo znanstveno vrelo. žive u vodi." "Ajd' bok!" rekla je Marina. Njih dvije ispred." "Ne okreći se.. počeo je ponavljati." Zombi je brzo ispaljivao slinu i spoznaje o beskralješnjacima. 244 Sišle su. Andrea ih je slijedio stropoštavši se iz tramvaja.. obraćajući se Andrei: "Oprosti. Tiziana je bila jedna od onih kojima je jako stalo da se ne obrukaju. govorila je s gađenjem plavuša. Jesi li učio onaj dio 0 svitkovcima?" upitala ga je Marina gladeći kosu i blago se mršteći. Zombiji su nepredvidljiva bića. živi mrtvac iza. "Znaš prilično. U svim ulicama oko sveučilišta bila je ludnica. ličinka dolazi do dna 1 lijepi se za njega prednjim papilama. kao za zahvalu. znanstveni svjetionik. kapice. budući da je bila revna studentica.. . lignje i hobotnice." "Kako možeš razgovarati s tim likom?" rekla je Tiziana prijateljici na uho. To bi ga uhvatilo svako malo. ha? Ali ne izgledaš baš najbolje. Ne možeš ni zamisliti što sad radi". Djevojke su se pravile da se ništa ne događa. automobili posvuda. 243 "Polažeš li i ti ispit iz zoologije?" upitala ga je lažna plavuša.

Ermini je bio gadna zvjerka. Studenti su čekali profesora Erminija natiskani u velikoj dvorani s prepariranim životinjama." "Ma vidi što radi. iscrpljen bolovima i malarijom. "Hiiiiiiiiiiiiiiii". jesi li ti učila bodljikaše. torbama i kišobranima. bombone. Prozvao je sljedećeg. zagroktao je. nadajući se da neće dobiti kaznu. debeli mladić.. Andreajesjeo. razina studenata pogoršavala se iz godine u godinu. bio je već starčić. recite mi za početak nešto o rebronošama. Nije više dobro vidio i često bi pobrkao ulaze te završio na Odsjeku za povijest medicine. Sjeo je za katedru i uzeo list s popisom prijavljenih za ispit. koji se nalazio nasuprot zgradi Zoologije. dajući općenite i neprecizne odgovore. U zraku se osjećala napetost. govorile su mu s gađenjem. monstrume odvratni". kao sumanut. vidjevši što Andrea radi. "Je li to Ermini još nije stigao?" upitala je Marina Tizianu grizući nokte. bježao je četveronoške i revao kao magarac: "Uaaaaaaaaahhhhhooooohhhhhhhh. u Belgijskom Kongu. . kojom se zarazio 1956. Našao se pred Erminijem. sjednite i ne stvarajte zbrku!" rekao je profesor Ermini Andrei čisteći naočale. Odlučno je zagrizao u njega. šmrklje i žvakaće gume zalijepljene ispod klupa. Ni muha se nije čula. Posljednji je čak rekao da su kitovi ribe. Ljutite studentice tukle su ga udžbenicima. koje su sjedile u klupi jedna pored druge.." Profesor Ermini ušao je u dvoranu. Zvali su ga profesor Obaračević." "Zašto ne pitamo onog čudaka iz tramvaja." Andrea se kotrljao po podu ližući najprije parket. "Ne. "Dobro. 247 "Sjednite. Vlasnik ruksaka.. Čuj. Ispitao ih je dvoje. bilježnicama. prema dnu dvorane. šutnuo ga je u guzicu." Zombi je počeo odmah govoriti.. Zavukao je ruku u jedan ruksak. Nisu imali interesa i mučili su se da polože ispit. Studenti su se razmaknuli.. nervozno su listale udžbenik. Mrzio je održavati ispite. picete. čini se da nije. 245 Izašao je iz lancie i odlučno se zaputio prema Zoološkom institutu. Pusti ga. posudama s organizmima u formalinu i plakatima koji su prikazivali evolucijske ljestvice.Konačno je ugledao nešto što je sličilo na mjesto. Zombi je urliknuo i krenuo naprijed. pokušavajući zaštititi glavu od te kiše udaraca." "Onako. Svi su čekali u strepnji. Andrea je puzao ispod klupa tražeći užine. Otkrivač endemske vrste s otoka Asinara. I srušio ih. 246 Jadni zombi. Pronašao je sendvič sa salamom. Drsko se uvukao. Bio je tužan i obeshrabren.. napravivši mu prolaz. Argas ergasto-lensis (krpelj robijaš). "Odlazi. Marina i Tiziana. a potom bedra djevojaka u minicama.

gghhhhemmmmm ghhhee-eeemm. Možete prestati". zombiji su skloni toj vrsti djelatnosti." "Molim vas. Počeo je mirisati na šumski bor. Konačno briljantan student. koji temeljito poznaje gradivo. Rebronoše pokazuju neke sličnosti s meduzama iz potkoljena žarnjaka. pustite staklenke!" 248 "Postanak vrsta je pro. čestitam. bacajući ih na klupu i grizući katedru... rekao je Ermini." Nastavio je govoriti trzajući se na stolici. Jednu meduzu. Cestus veneris. koji je učio. Ali Andrea je nastavljao sipati kao iz rukava. Diplomirao je s najvišim ocjenama i pohvalama. Na kraju je utažio žed formalinom. Hormiophora. Prelazimo na drugo. Ermini je blistao. koju je najprije pustio da iscuri na stol. čini se da ste pripremili rebronoše.." Andrea se hranio cjevastim koraljem. Andrea je krajnje ozbiljno preuzeo tu zadaću.. koji bi se na kraju sakrio u profesorov laboratorij. Sisao je kolonije kao da su koljenice. Zatim je uzeo golemu posudu. Nemojte govoriti sa zalogajem u ustima. Ermini je imao mali problem sa svojim suradnikom." Uzeo je staklenke sa životinjama u formalinu i dodao ih Andrei. "Što je ovo?" Andrea je počeo otvarati silikonom zapečaćene staklenke i vaditi sadržaj. kao da je sladoled... "Dobro.. a kako nije bio naročito precizan u skupljanju. "Želite li pitanje za najvišu ocjenu?" Andrea se zabavljao lijepeći šmrklje po Erminijevom rokovniku. nepodnošljivo je smrdio. želatinoznog i prozirnog tijela. svako malo bi se tu uvukao i pokoji miš.gluhhhhuuuuuuu gnammm-mm.. "Izvrsno. pet plus.. Prešao je na nabrajanje svih devedeset postojećih vrsta rebronoša. te ga pojeo hrskajući. Istina. koju je zombi podrigujući utaknuo u uho. Ermini je bio tako pogođen Andreinim poznavanjem zoologije da mu je ponudio da kod njega piše diplomski rad i da postane vanjski suradnik njegovog Odsjeka. Ne osjećate se dobro? Imate čudnu boju. ".Pleurobrachia."Rebronoše obuhvaćaju oko devedeset vrsta slobodno plutajućih morskih životinja. Provodio je cijele dane gacajući kužnim kanalima metropole. stavili su mu pod pazuha one sapunčiće koji se stavljaju u zahode. uprljavši se uz užasno kreveljenje. Balinopsis. Vraćao se u Institut s vrećicama punim životinjica. Mneiopsis leidy.. u kojoj se nalazio veliki tropski pauk. 249 Kao što je poznato. . rekao je Andrea. Pizzu ćete pojesti nakon ispita. Shvatio sam." "Dobro. bio je pomalo nemirnog i neobuzdanog karaktera. Povjerio mu je katalogizaciju kukaca koji u zajednicama nastanjuju rimsku kanalizaciju.. Nastavio je govoriti neprekidno više od sat vremena o spolnim navikama zmijača. a onda je usisao. mladiću moj!" Dao mu je potvrdnicu o ispitu. "Ma. čupajući pramenove kose. kao da je toblerone. "Što je to Mehlisova žlijezda?" "To je žlijezda opne blizu srednjeg ootipa na jetrenom režnju"..ces u kojem se form. dosta. što to radite? Recite mi nešto o postanku vrsta.

.. talijanskog sveučilišta.. Počeo je kružiti po sobi. Osjećao se u formi tog jutra. prijatelju. ponavljajući obilježja bodljikaša ili embrionalni razvoj vitičara.. ali studenti. da se održi u dobrom stanju. a potom i profesor.. Moram stupiti u kontakt s Višnuom i Ganešom. Predugo je zatvoren unutra. Zaustavio se i pogledao se u zrcalo naslonjeno na zid. Chesterfield Lights. hladne oči. U svijetu tih mrtvih sveučilišnih profesora. to je pitanje koncentracije. pa koliko ti treba postat ću nervozan. Skoro dva metra. Ostao bi unutra. Široka ramena i nabijene ruke. S vremenom se počeo pomalo raspadati. Skoro sam gotov. kariranoj vesti. Od armiranog betona i . hej. osobe koje lako praštaju. koliko ti treba?" nastavio je rigajući dim i bijes. Brzo je napravio karijeru i postao docent. slijepljena na čelu. Dobro mu je padala niz bokove. Sjeo je. Dobro su mu stajale i traperice Cotton." Prigušen i nesiguran glas iza vrata. Sviđalo mu se kako mu stoji jakna Avion Game od antilopa koju je kupio prije nekoliko dana.. Kad je Cornelio Balsamo završio svoju priču. Postao je slavan zahvaljujući jednom istraživanju 0 hranjivosti stonoga. "Hajde! Isuse. smiren.. Gnojište na sedmom katu nebodera u obliku tornja. 253 Zadovoljno se okrenuo oko sebe... Ali traperice su mu se nabrale na koljenima. Ako mi i dalje budeš govorio. Stoga bi se navečer. Upravo takav. upravo su ga zbog toga 1 voljeli. S vremenom su ga svi zavoljeli. kad bi Odsjek opustio.. Bildao je u teretani. mirrr. Možda malo previše isprane. otpuhujući. u čistoj i izglačanoj košulji. Strpi se. Brižno ih je spustio.. jesi gotov? U kurac! Već si pola sata unutra!" rekao je Albertino nestrpljivo. još uvijek gledajući se.. Koji davežl pomislio je Alberto sišući cigaretu. dovoljno uske. u svojoj jakni. Andrea uvlačio u akvarij napunjen for malinom. samo im se Andrea činio živim. Nadrkano. ali ipak ne toliko da mu se sprijeda ocrtava alat. Mrzio je poslove koje mu povjerava Jaguar. Velika usta i male. uključujući i njegove kolege. Albertino je bio visok i krupan. BLATO (Život i smrt na Prenestini) 250 "Onda. Pusti me da radim na miru. Pogledao je oko sebe i zaključio da je to najjebenija rupa koju je ikada vidio. na petama čizama. Kratka keste-njasta kosa. Iz džepa jakne izvukao je cigarete. I zapalio je jednu. otkrivajući u potpunosti kaubojske čizme... svima nam se promijenilo raspoloženje i svi smo bili ispunjeni nadom u svijetlu budućnost te velebne institucije.Natjecao se za mjesto znanstvenog novaka i prošao. neću uspjeti.. zaboga. Nervozno. "Hej. I dalje je zavijao i jeo šmrklje. uronjen u otopinu.. otpadali su mu komadi tkiva. Albertino se naslonio na vrata.

plavih pločica. ne hajući za sag. Sigurno ne u Rimu. "A kako je moglo biti? Dobro! Gledaj. uzbuđen kao otac koji čeka rođenje vlastitog djeteta. Konačno se s druge strane vrata čuo šum puštanja vode. Ubrzo su se vrata otvorila i frik je izašao. Građevinske špekulacije. Nastavio je gledati oko sebe. prljave krpe i sasušene stabljike marice. Imao je kurčev rubin uglavljen medu pocrnjelim zubima. niske zgrade i nebo. čelične dizalice. Bacio je cigaretu na pod i ugasio je vrhom čizme. Hlače na crvene i plave pruge bile su mu uske u bokovima. On je mislio da je to šik. Nosio je crveni kućni ogrtač Sergio Tacchini razvezan na bijelim. Suh kao prut. U kuhinji. Frik je u ruci držao smotan ručnik. U svakom slučaju. Albertinu se otpočetka gadio. Nije znao odakle je izniknuo i zašto je gazda poslovao s njim. a u dnu širile su se u trapez. U blizini su se nalazila još četiri takva tornja. friku. Rastvorio je ručnik. Znojan. kolone automobila. Uspjeli smo! s olakšanjem je pomislio Albertino. Na licu su mu se ocrtavale sve gadarije koje je prošao putujući Istokom. Svi isti. na sudoperu zbrda-zdola uglavljenom u armirani beton. promukao. One male i nepomične riblje oči. Unutra je bilo više od dvjesto kuglica. nevjernice!" Glas mu je bio dubok. 254 Kroz prozor zatvoren plastičnom folijom nejasno se nazirala Prenestina. Bosonog. 255 I onaj rubin. Neobrijan. Jako plavo. "Onda. Lonac sa skorenom rižom. Kao da pokazuje skupocjeno blago. Bez i jednog oblaka. Na zidovima su visjele slike indijskih božanstava i Boba Marleva i Jimija Hendrka i Ravija Shankara. Sigurno je da se Albertinu nikako nije sviđao. ali su ljudi već živjeli u njima. Hladno. Ustao je povlačeći traperice nadolje. krovovi pogona za proizvodnju zahodskih školjki. kako je bilo?" upitao ga je Albertino. a na podu ležali su madraci puni buha i sagovi skoreni od dima i smrada nogu. S onim crnim i prljavim pletenicama rastafarijanca iz predgrađa. Iz dubine duše. To je sve što je trebao znati I to mu je trebalo biti dovoljno. stupovi prljavih tanjura umrljanih masnoćom i gadarijama. Možda u Nepalu. Antonellu. veličine grličinog jajeta. vrtovi. Bijelih i zapečaćenih . Nijedan još nije bio dovršen. Taj frik je zaista bio udareni kreten. Izgledao je loše. jednoličan. Polako. ako se Ignazio Petroni zvan Jaguar koristio njime. Na najvišim katovima nedostajale su i plave pločice i okviri na prozorima. To istočnjačko leglo buha pripadalo je Antonellu. to znači da ispod tih krpa djeteta cvijeća kuca srce čovjeka od povjerenja. Ustvari uopće nije poznavao tog narkosa. Zdjela za juhu s nekakvim ogavnim istočnjačkim bućkurišem. mršavim kokošjim prsima.

Dok je frik brzo brojio novac. Sad ću ti objasniti. Nije dosta. Njoj za ljubav. a drugom se potezao za palac lijeve noge.. Trebao bi se malo baviti jogom. bio je i fakir. 257 Onako kako se zapleo. Sve ti se otvori. Tog jutra imao je drugog posla. odmahujući glavom... u meditaciji. Bio je tu.. "Moraš probati ovaj specijalitet. "Ti si bolestan. Bez žurbe. To je moja vlastita zaliha. frik Antonello počeo se zaplitati gore od mongolske akrobatkinje u provincijskom cirkusu. Jako dobra roba!" "Ma jesi li lud? Ako to popušim. Taj je čovjek skrenuo s uma poput neukroćene deve.celofanom i voskom. Frikiću." "A zašto jedeš banane? Imaju loš okus?" "Beton! Zabetoniraju! U protivnom ti lete po trbuhu kao poludjele biljarske kugle! I opasno je. sad je jedanaest ujutro!" rekao mu je Albertino. izvukao je iz ladice veliki ćilam od rez-barene bjelokosti i napunio ga duhanom i travom. osim toga.. I on je prestao. Baba! Malo je!" mirno mu je rekao bitnik. Tek stigao. Nije to uobičajeno sranje. Jako opasno". na podu. Dolazi izravno s Himalaja. "Što malo?" "Novaca. osim što je bio kreten. Govorila mu je da od toga izgleda kao kreten i da je poslije u krevetu kao zombi. Nije mogao gubiti vrijeme kod tog kretena. male i slatke. Opusti se. nastojao je zaključiti stvar Albertino. U kurac. počneš gutati jednu za drugom. Nađi svoj unutrašnji mir. Antonello se i raspleo kad je ugledao svežanj novčanica. "Kasno je. Ne znaš kako su dobre. "Ja mislim da si ti pod stresom. Ugledaj se u mene. Ne slušaš svoj Qi. Duh. I gledaš kao teče. Jučer sam ga posrao. Ona nije htjela.. Stvarno ti je jako loše. kako ti zaboga to uspijeva?" upitao ga je Albertino. "Lako je. Sjedneš na obalu Mother Ganga u pozu lotosa. sve to uspio utrpati u želudac? Ha? Mislim." liječnički mu je rekao Albertino. Albertino nije duvao već više od dvije godine. zapleten kao iščašeni škamp.." S tim dimnjakom u ustima koji je izbacivao gusti halu-cinogeni dim.. Evo ti novac. Polako. "Stani. Ovo je posebna roba.. previše da bi ga se moglo uistinu mrziti.. mudri guru. Heroin. . Antonello je govorio tonom gurua. Albertino je stavio jajašca u vrećicu i gurnuo ih pod jaknu. S nogama iznad glave stajao je na jednoj ruci. 256 Dok je govorio. Zajedno s tim jedeš banane. odgovorio mu je taj stari. Staloženo. Treba ti cijela noć. ja moram ići. Još su smrdjele na govna. Istina se slijevala iz tih presvetih usta. Otkada je oženio Selvaggiu. prijatelju.. Tip. na crno. tamo u Indiji." "Što kažeš?" zarežao je na njega Albertino. bit ću razvaljen cijeli dan.. Uzimam robu". Dok si tamo. "Kako si. To je Albertinu prilično išlo na kurac. Ja radim. u kurac. Želudac.

nastojeći ga podignuti vukući ga za ogrtač. Sklupčan na podu. Bolno. 259 Ali takvima treba odmah izbiti iz glave određene navike. Takvi ljudi. Jesi li čuo za to?" Albertino nikad u životu nije čuo za jebene zmajeve suze. Ni u šali. Trenutak. Ako ne. Uzmi to i gotovo.. Slomljenog nosa.. Sad se okrećeš protiv nas kao bilo koji govnar. izdužio pureći vrat i hrabro promucao: "Rekao sam.. Uzmi te proklete novce i otiđi u bolnicu. Hajde. Ovo je roba koja te ispali ravno u orbitu. Albertino je odjednom bio sretan. to što činim kao da vam je darovano. hladan kao led: "Zaboravi na to. ali za zmajeve suze mi morate dati više. uvijek smo te tretirali kao gospodina. Hajde!" rekao mu je Albertino. šest puta više. Znojio se kao lud. frik je plakao i mumljao. Sad je Antonello ležao na podu i iz nosa mu je tekla krv i sluz.. vidjet ćete da možete napraviti pet. Probaj je. Frik je na trenutak odmjerio tu životinju u jakni Avion Game pred sobom. Kad ga izrežete. uzimam je natrag. Odlazi!" . "Daj. dragi moj. " Neke stvari ne smiješ izgovoriti. Oči su mu bile posve sitne. rekao je kružeći oko njega.... Preciznim udarcem glavom pogodio ga je posred lica. nećemo poslovati. "Što si rekao? Što ćeš?" Antonello je sada djelovao manje mirno."Da mi moraš dati barem dvostruko više od ovoga. Ova je posebna. Nećeš me zajebati. Glavurdom.." 258 Na "uzimam je natrag. Mislim. Mislim da sam ti slomio nos.. "I za dvostruko više. Dobro to znaš. utisnute u mračne podočnjake." "Kunem ti se. Ovaj seronja je stvarno valjao gluposti. Gazda je rekao da je to novac. I ti to znaš. I kažeš da hoćeš robu natrag". brate. Ostaneš gore kao mudonja i ne vraćaš se više na zemlju. Sad kad je to govno reklo da će je uzeti natrag. Reci to svom Jaguaru. "Što to kažeš?" "Pusti me na miru. Ali on je ispružen na podu nastavljao plakati i brbljati na nekom stranom jeziku. a onda grabe i rame. Više sliči na tumor na mozgu nego na drogu. Strah se zna grubo našaliti. Bilo mu je žao što ga je ozlijedio. u nos... Albertino je bez oklijevanja krenuo. Manje Buda nego inače.. Sto posto čist. Jesi razumio? Ne da mi se cjenkati s tobom. Najbolji." nastavio je frik tonom teleprodaje. Mogu naći. Približio se. To je 04... govnaru! pomislio je Albertino i onda." Našao se na podu vrišteći. I miran. rekao sam da ću je uzeti natrag.. Ovo su zmajeve suze. ako im pružiš prst. Dosad se nikada nisam žalio. odmah uzmu cijelu ruku." frik se pokolebao: suhi mu se glas odjednom promijenio i postao jedva čujan.. Psihodelična mora. Miran kao kobra.

koja je već bila sva crvena." Narkos je naglo ustao i sa stola zgrabio dugačak nož." Doista je izazivao sažaljenje." "Umoran sam od putovanja." "Ne i ne. Osam sati u avionu nikako da prođe.. Jedino što znam raditi je biti kurir. Probavljaš kao zmija. Gdje je sad." "Smiri se...."Okej. Nemaš pojma. To je čisti heroin. Života psa lutalice. ako samo pokušaš tražiti više. Ništa ti neću pokazati. Albertino gaje odmah prepoznao. Zato mi moraš dati taj novac. kad sam imao trinaest godina." "Ta roba vrijedi toliko. "Pusti! Ja ću".. Umoran sam.... Hoću i ja normalnu kuću. A nakon putovanja dođeš na aerodrom i to je tek početak. Htio mu je ostaviti novac. Nada.. Tu su talijanski policajci. Upoznao si različite ljude. Albertino je našao na krevetu nekakvu majicu i njome mu je pokušao zaustaviti krvarenje. 261 dok je govorio brisao si je lice majicom... Ova roba vrijedi toliko". Nemam djecu. Nije ga se moglo slušati." pomirljivo mu je rekao Albertino.." 260 Albertino je pogledao na rolex.. televizor. "Ne.. Onaj seronja Jaguar me tjera da svaki mjesec idem amo-tamo. auto. a to nitko ne smije primijetiti. plakao je jadnik. Kurca ti ne znaš. Albertinov oklop tvrdog momka popuštao je pred tim nesretnikom. Moram ići. oprosti mi. prijatelju. Znaš što se dogodi ako se neka od tih kuglica otvori. To je nešto drugo. Psi.." "Ajde.. budi sretan.. tresući se kao mokro pseto.. Zasereš se od straha. Nemaš pojma što znači prijeći tako dvije granice.. Nisi svjestan što govoriš. Čak se ni ne sjećam toga.. sjeo i nastavio cmizdriti. I točka.. Ja više ne mogu. Onda se konačno pridigao. stvari.Znam da mi se smijete iza leđa. Morao je krenuti. Što mogu reći da sam napravio u životu? Kurac. "Ti si lud. Razbit će te. hajde.. Poželiš umrijeti. Moja majka u Caserti godinama ne priča sa mnom. Ja sam bio samo u San Marinu. Dogovorio si cijenu s Jaguarom. Pokaži mi." "Podigni se. Gledaj tog jadnika koji si je i mozak poduvao. Ti to ne znaš.. zemlje. Jesi razumio? Nemam ženu. Ali kasno je.." "Dobro.. To su zmajeve suze". njegov unutrašnji mir? Je li bio dovoljan jedan udarac glavom da ga se raskrinka? Kamo je nestao Buda? Bio je nitko i ništa. vidio si svijeta. Skoro mi je pedeset godina.. Zato nećeš izaći odavde dok mi ne daš ili novac ili robu. Koji kur. Predoziranje! Ideš ravno stvoritelju na račun. Ja zaslužujem taj novac. Ali ovaj se više nije zaustavljao: ". brbljavac kao i svi ostali. "Znam... u kurac. Misliš da ne znam? Pogledaj onog frika." Frik se sav ukočio i pogledao Albertina u oči: "Slušaj.. Pasji je to život.. Ali sad je dosta. Dosta. S tim slomljenim nosom. rekao je frik grabeći majicu i onda jecajući nastavio: "Ti ne znaš što to znači napuniti si želudac time. uzeti jajašca i otići. koji te jako dobro poznaju.." "Ne. hajde. Ja crnčim. Shvaćam. .. Ne mogu više.

zatvorio oči i opalio. Uzmi taj novac. kratke cijevi. ali istovremeno mu je onim opakim kliještima koja je imao umjesto ruku stezao listove. skrhavši jednu pločicu u tisuću komada. Albertino gaje preciznim udarcem desnicom u trbuh srušio na pod. Ciao. Sklupčani leš se pod udarcima jedva pomicao. Albertino je otvorio ulazna vrata. ali okliznuo se na sagu i raširenih se ruku razlijepio o zid. pokušalo je ubosti. Dijete cvijeća. Što če reći šefu? Jaguare. Taj govnar je to tražio. Glava djeteta cvijeća rascijepila se na dva dijela. ja odlazim. Onda je osjetio paklenu bol točno ispod koljena i vidio ga je kako mu se zubima zabio u traperice Cotton. Činilo se da ga frik ne čuje. I sad? I sad je bilo sranje. Uništavao mu je hlače. Vrištao je i preko razrezane usne pljuvao slinu i krv. pa da završimo. Crack-om.. Bodež Thuga. "Jesi li lud?!" vrisnuo je Albertino na njega. Malezijski kris. presavijen. I U kurac. Jako mi je žao.. cerekajući se kao psihopat u posljednjem stadiju. Pao je na njega opsjednut i razjaren... Frik je drhtao. Lijepo se zajebao. Metak je završio svoju putanju uz Albertinovu čizmu. Lice poput krvave maske. mrtav je! Bolje se izgubiti. "Slušaj." Već je zatvarao vrata. zbog tvoje situacije. Zatvorene oči. "Jesi li lud?! Koji ti je kurac?" upitao ga je zbunjeni Albertino. 262 263 "Sam si to tražio. heroinom. Vidio ga je u seriji o Sandokanu i malezijskim gusarima. govnaru! Ti si obično govno! Jebi se!" vikao je na njega i šutirao ga. Oštrica je proletjela tik pored njega. odskočivši lagano ustranu. Prislonio mu ga je na lubanju. ja sam ga sredio. Čudovište. Žao mi je zbog tebe. tip je uzeo nož.Kris. Vrištao je.. Jebeno bijesno pseto. oprosti mi. Albertino je opsovao i počeo skakati po sobi." "Prestaniii! Prestaniii!" revao je Albertino tresući nogom kao luđak. svime. Sad je Antonello bio u napadu. Mrtav je?! Pokušao ga je pomaknuti udarivši ga vrhom čizme. .. Stanom je odjeknuo snažan prasak. Kris u zraku. Njuškom.. dosta je. Magnum 44. Mora da se nečim razvalio. "Jebi se!" jauknuo je Albertino i izvukao pištolj iza leđa. kao vreća krumpira. kad se Antonello opet bacio na njega. nastojeći se smiriti. posljednji put ga pogledao i rekao: "Okej." nastavio je. kokainom. amfetaminima. razderavši mu desni džep jakne Avion Game. Tanke i zakrivljene oštrice.. znaš. smućeno. Nos mu je bio kaša. grizao me. Srušio se na zemlju. vristeći na nekom stranom jeziku: "Dekpundeleri avenire. Tu ti je novac. Nepokretan. Beživotno Antonellovo tijelo svalilo mu se pred noge. Bodež u ruci i luđački pogled u očima. poput dagnje. Ustao je i vrištao. Ništa.

krcat prljave odjeće. Skinuo ih je. Taj jebeni frik bio je njihov glavni kurir. Nagnuo se zbunjeno i rekao naglas: "Ne mogu uokolo iči ovakav! Zamisli da me netko vidi! Kakva Božja sirovina!" Bile su to hlače od crvenog baršuna. Prekratke. Ne. Presirovo." Vratio bi mu novac i. Kaubojske čizme izvirivale su iz njih kao dvije crne. A jajašca? Albertino se nasmiješio i stisnuo ih uza se. Traperice natopljene krv-Iju. U najboljem bi ga slučaju zalio betonom. Posvuda su ga stiskale. Onda je konačno pronašao jedini par hlača. izobličene gljive. početnik. šareni prsluci.. Nitko na carinama nije bio hladnokrvan kao on. A Albertino ga je upucao. obli-jepio ga je trakom. "Dobro odrađeno!" rekao je zadovoljno. Osjetio je polarnu hladnoću kako mu se penje uz leda i tropsku vrućinu u obrazima i na čelu. Golemi punjeni omlet. Očistio je krpom krv. Sjeo je i zapalio cigaretu. Zbog pogrešnog pranja. Pogledao se u zrcalu. boksericama na cvjetiće i čarapama otvorio je ormar. Ustao je. .. Kao i obično... Crven u licu. 265 Navukao ih je. gdje je taj frik držao odjeću? Nije se uopće presvlačio? Moguće. Čitavo jutro sam ga čekao pred kućom. Mora nestati! 264 Evo što će reći tom usranom Jaguaru: "Nije ga bilo. Prazan. Uzeo je jedan od brojnih sagova i omotao ga oko njega. pod i zidove. Ništa. gaće požutjele od mokraće i prozirne. Kurvinog sina nije bilo. Reagirao je kao neki balavac. kao ženka pavijana svoje mladunče. U jakni. Onda se pogledao u zrcalo. Baš nimalo. Posao će im sada itekako trpjeti. na nekim dijelovima su se prelijevale u bezoblične ljubičaste mrlje. Ne smije reći šefu. Na trapez. Jaguar neće biti nimalo sretan. izlizane majice. Bio je znojan. Jaknice s perlicama i ogledalcima. U kurac.. Na posao! Odvukao je leš na sredinu sobe. Ispravio mu je ruke i noge najbolje što je mogao. žute i zelene lanene košuljice. koja je zaprljala dovratnik. Najbolji. Da se dodatno osigura. Straga.Stvarno. Onda je u vrećicu ugurao ono što je ostalo od lubanje i ljepljivom mu je trakom pričvrstio za vrat. Taj seronja nas je zajebao. Prekopao ga je. Nestao je. Ovaj je stalno išao u Indiju i natrag. Sprijeda. Onda je pored kreveta našao otvoren kovčeg. Više je nalikovao na kontejner nego na čovjeka.. A on bi trebao biti čovjek od povjerenja? Nikada. Doista mu ne smije reći.

Ta je zgrada bila poput jebene morske luke. Albertino je na ravnoj klupi. 266 "Gle. Onda će se sjuriti dolje i ubaciti ga u prtljažnik. Brbljanje. Bušilica. Naslonio na rub prozora."Prestrašno!" Nije smio misliti na to. praznih plinskih boca i smeća. Ledeno bijeli BMW 477. otpuhnuo je. Ljudi su tu svašta izvlačili. Druge dvije su je gledale sa zanimanjem. Gore su bili zidari. Teturajući je krenuo prema vratima. Na prvi pogled Antonello je izgledao kao perce. Nije bilo nikoga u blizini. Hladnjake. Sad je znao što će. Vjerojatno s kata ispod. pa ipak. Pogledao je dolje. točno ispod prozora. Gurnuo je pištolj u hlače. u kurac?" rekao je praznom stanu. Parkirao gaje tamo. "Odavde se ne može van. Blizu BMW-a. Udarci čekićem o zid. Sišao je pripijen uza zid niz te nedovršene betonske stepenice koje su se. Svaka s malim kolicima. baš zato da ne bude uočljiv. namještaja. Na otpad. samo prsnim mišićima. Na stubištu su se čuli glasovi. Dobro. A morao se spustiti sedam katova stepenicama. pritvorio vrata i tiho se zaputio niz stepenice. niske i široke. Namještaj. Albertino ga je vidio kako pada ravno na hrpu otpada i zatim je promašuje. Zgrabio je smotak i natovario ga na leda.. Pogledao je iza ugla na šesti kat. Torpedo se stropoštao ravno dolje.. daleko od ulaza. Hrpa pijeska. Davale su papicu svojim lutkama. Pored toga. . vrabac od čovjeka." Otišao je do prozora. "Težak je ko vrag". Genijalno.. Vratio se u stan i zatvorio. smijeh i brbljanje. Vidjele bi ga dvije tisuće ljudi. U taj jebeni toranj od govana još nisu ugradili lift. 267 Naprosto genijalno. Mora da je imao teške kosti. uvijale oko sebe sve do prizemlja. Otvorio je vrata i izašao. Mrvila je keks sa žitaricama u vodu i onda kašu gurala na lutkino lice. jebemti. Tamo su sjedile tri djevojčice.. Prava kur-čeva raketa zrak zemlja. iz prve podizao sto dvadeset kila. Albertino je dovukao smotak do prozora. Stoga je ostavio teret u stanu. I s kata iznad dopirali su zvukovi. Nitko neće primijetiti. otpad zemlje. nekoliko metara dalje. Popeo se natrag. Nije mogao sići s lesom na leđima. Precizno. moja jede samo kekse Mulino Bianco". Vika. Bacit će ga dolje. njegov automobil. Opsovao je. A kamoli sag. Zidari. Sad je jedva hodao uspravno. Ispod zgrade je još bilo gradilište. Pridigao ga je. I onda ga zvjerskim naporom bacio. Televizore. "Kako ću sad. rekla je plavokosa djevojčica u ljubičasto-plavoj jaknici. Igrale su se. Olovne. Parkiran bager i onda.

Ravna i kruta kobasičetina dopola je stršala iz stakla. Vunen. zajedno s kilogramima saga i bivšeg narkosa. . taj dan. Preskočio je djevojčice.i mu prsne žila na čelu. šćućurenom za volanom. Nabio ga je na glavu. Sjeo je za volan i krenuo. plavo nebo. i našao se dolje. Našao se na zemlji. Skoro da se iskilavi. upirući se nogama i škrgućući zubima od napora. kao da K zubima uhvatio za navlake sjedala i ne želi popustiti. Samo plavo nebo. Stakla koje se rasprskava. ali Albertino ga nije ni primijetio. Albertino je vozio petljom 160 na sat. Zaglavljen. Odvukao ga je iza auta. Popustio je. i jebalo mu se za sve. Taj je počeo trubiti kao lud. Skačući. Lima.. zarobljen u sagu. Naslonio se na BMW da dođe do daha. Onda je pogledao uvis. na izlazu iz tornja. Albertinu. gospođe sa špecerajem. Samo rublje koje se suši. 269 I Kako je mogao naletjeti na takvog? S tom psihopatskom facom? S tim šeširom? Bez prednjeg stakla. Nikoga na balkonima. Čini se da ga nitko nije primijetio. Išao je naprijed. Odjednom. pokazujući mu rogove kroz razbijeni vjetrobran. Zajedno s kobasičetinom. Mač u stijeni. ali ništa. Siroti se staklar prepao kad ga je vidio i pustio ga je da prođe. Pokrio je oči rukom. Zastrašujuća hladnoća.. "Mogu ja toooooooooo!!!" vrisnuo je Albertino i i-. Albertino je poletio unatrag. Selvaggin." prepun neizmjernog bola izletio mu je iz usta. Izašao je na cestu u pogrešnom smjeru i nakon par metara se našao pred kamionetom koji je prevozio staklene ploče. Nikoga na prozorima. Rukom je skinuo ono što je bilo preostalo od vjetrobran-skog stakla. Druga se polovica zabila u suvozačko sjedalo. sve živo.Užasan "Neeeeeee. uz škripu guma. Okrenuo se i kao lud se sjurio niza stepenice. Bolno se pridigao i opsovao Boga. Kotrljajući se. tovremeno povukao iz sve snage. Činilo se da se frik. odupire. Zahvalio je Bogu. 1 ). poput tenkovske cijevi. Kamionet se bacio ustranu i zakočio. sebe samoga. šupčino!!" viknuo mu je Albertino. Bolje se zakopčao u jaknu Avion Game. nije bilo hladno. Onda je iz auta izvadio šešir. "Crkni. Ostajao je nepomičan. Staklo se rasulo po unutrašnjosti automobila u milijun minijaturnih kockica. Mozak mu je ključao. Zeleno-crven s golemim ljubičastim pomponom. 268 i Vukao je. sredinom ceste. Ignazia jebenog Jaguara i frika Antonella. Izašao je i potrčao oko gradilišta sve do auta. Sve do vrha. Albertino se popeo na haubu i počeo vući sag prema sebi. I onda zasljepljujuć udar. U autu je bjesnjela oluja. I posljednjim snagama zatvorio u prtljažnik. starice koje su se verale uza stepenice. Ništa više. Torpedo se zabio u vjetrobran BMW-a 477.

razdjeljkom na desnoj strani. Luđački je skrenuo udesno i zaletio se na pješački otok. Poslije ih može prodati. Koji kurac hoće? Prišli su mu s boka. neobrijani. Na miru. Narančaste. Ta dvojica. Sigurno. 180. dok je na krov alfe stavljao plavu sirenu. Nije se odvajala od njega. Sad ga je vjetar prikovao za sjedalo i oči su mu suzile. Na Kanarske otoke. Koliko su mogla vrijediti ta jajašca? Mnogo. 270 271 BMW je poletio i stuštio se naprijed udarivši njuškom poput posrnulog . Ali gdje?" U nekakvom jarku. u jeftinim kožnim jaknama. Onda putovanje. Na sigurnom. Albertino je zavukao ruku u jaknu.Govorio je naglas: "Što da radim? Moram se riješiti tijela. Saab? Maserati? Možda ferrari? Onda će Selvaggi kupiti bundu od samurovine. Na Mauricijus. Onda ju je spazio. Ali kako se mogao zaustaviti? S lesom u prtljažniku. Želudac mu se stisnuo. Albertino se okrenuo i odmjerio ih. Na nekom skrivenom mjestu. Kao papa i njegova papisa. Pronaći će ga. Jako mnogo. Kamo? Na Maldive. to se bolje osjećao. Ali to nije bio problem. s rejbanicama. Na neki lijepi topli otok. tupih lica. Nego više od toga. Ubrzao je. Bili su to smrdljivi specijalci. Bila su dvojica. Već ga godinu dana gnjavi s tom kurčevom bundom. Sad ću stati!" rekao je Albertino sa smiješkom. Nije ni primijetio da je već neko vrijeme crna alfa 33 twin spark zalijepljena za njega kao muha za govno. Svi će reći da je taj kretenski frik odlučio preuzeti inicijativu i da je završio u nekom društvu u kojem nije imao Jaguarovu zaštitu. Pogledao je u retrovizor. Stavio je na nos par Selvagginih naočala. novi auto. praćen alfom. "Zaustavite se! Stanite sa strane!" viknuo mu je onaj sa suvozačkog mjesta. "Okeeeeeeeeej okeeeeeeeeeej. S magnumom 44 kratke cijevi u hlačama i s toliko robe da bi mogao predozirati kompletnu publiku na Woodstocku. Nitko ga neće uloviti. Albertino se pomaknuo udesno. nisu policajci. S briljantima. Što će kupiti za sav taj novac? Za početak. pa naglo ubrzao izigravši ih. Jajašca su bila tu. Što je više razmišljao o tome što bi mogao napraviti sa svim tim novcem. Onda je usporio skoro do zaustavljanja. Još je tamo. U obliku suze.

Završio je sjedećki u blatu. Vrtovi između kuća. Izašao je. Bio je tada još dječarac. . razvaljeni hladnjaci. Jaruge. Rijetke zrake svjetla prodirale su kroz lišće oblikujući sunčane mrlje na površini vode i na mehaničkim olupinama. Ograde od živice i bodljikave žice. Ko-basičetina je pala na njega. Stavili bi deku na zemlju. potopljene ulice. Potezao ga je držeći ga za noge. Jednom su se ljeti tu čak i okupali. Nepremostiva. ulicom Borghesiana. svom težinom. Zahrđale perilice. nepomičnoj baruštini okruženoj trskom i korovom. Presavijeni smotak. Tada tu nije bio otpad. koji je završavao u tamnoj. Cikorija. Klizao se. s iskrivljenim i zahrđalim tanjurićima koji su izvirivali s krovova poput zgrčenih staračkih prstiju. ušao u predgrađe Finocchio. Groblje kućanskih aparata. samo što je sada između njih bila razdjelnica. Polako je napredovao kroz meko blato. 127-ice. Krive. Krenuo je niz padinu. zabijajući se jedan u drugi u kaosu krvi i lima. Željezni balkoni. Samo je načinio beskorisne brazde sa strane. Assuntinom. Pozdravio ih je i skrenuo. Klizio je na guzici ravno prema baruštini. Prešišao ih je. kurvanjskom podrtinom. Proklizavali su na toj ljigavoj kaši. Završio je na cesti pored priključne. Barem deset godina nije bio na tom mjestu. Ovaj put znatno viša. Onda se cesta ponovno proširila. Otvorio je prtljažnik. Čizme su mu propale u blato. Zatim samo prljava polja. Bezuspješno se pokušao oduprijeti rukama i nogama. Vrištao je i vozio tog monstruma bez kontrole koji je udarao lijevo-desno između ograde i pješačkog otoka. Goli kao crvi. Iz pištolja su ispaljivali hice upozorenja. strojevi za pranje posuda iz sedamdesetih godina i štednjaci. izvirivali su iz vode poput ostataka napuštenih galija. Cesta se sve više sužavala. Blatobran je odletio uz prskanje iskri. "Zar niste čuli za neuhvatljivog vozača?!" vikao je tim šupcima. Albertino je vrištao. Debelom. Donovi čizama slabo su prijanjali. Tu je dolazio jebati. Izvukao ga je. Mršavi psi mješanci. Skrenuo je na blatnjavu cestu koja se spuštala medu koprive i grmlje. Neprirodnu tišinu prekidalo je samo živžikanje vrabaca. Pucketanje grana na vratima automobila. Albertino je zgrabio smotak i počeo ga vući kroz blato. nepovezane. Proplanak se spuštao u sve strmiji obronak. 272 Albertino je zaustavio auto. izbijajući na proplanak opasan stablima lovora i hrasta. Specijalci su ga još slijedili. bez fasade. Dolazio je ovamo s jednom. Lokve ustajale vode. I smeće. Albertino je psujući uspio ispraviti BMW. Automobili iza njega lančano su se sudarali. Prošao je kroz Torre Gaia. Ovce.bizona. straga. Niske sive kuće. Plastični prozori. nego samo baruština.

Svega par kilometara. Nije bila daleko. Mokar kao čep. To što sad vozi nije automobil nego karnevalska kola. Razrogačene oči. . Na licu skorena krv i blato. Onda je protrnuo. Bez blatobrana. Osjetio se izgubljenim. Ovako ne može dalje. Pravi pravcati veliki koncert. Auto je bio registriran na nju. Počeo je drhtati kao prut. Leš. Podigao je glavu. Ali što je dalje odmicao. Traže li baš njega? Koga su drugog mogli tražiti? Mora da je izazvao paniku na pristupnoj cesti. Ugurao ga u divovski hladnjak Indesit koji je virio iz kaljuže. Na licu mu je bio neki čudan. Jajašca?! Zavukao je ruku pod jaknu. Okrugle i tamne. Razmotao se otkrivajući jezivi sadržaj. Ostavio je auto u nekoj garaži. Usisalo ga je do koljena i stalo. Ušao je u slijepu uličicu između trokatnica. Zatvorio ga je i popeo se četveronoške do auta. Psi su režali iza zelenih vrata. Sad se još samo mora suočiti s jebenim Jaguarom. Odjednom ga je obuzeo strah. Još su tamo. Baš ništa. Keš. ha? Govnaru!" zarežao je na njega Alber-tino. gotovo zadovoljan. to su se jače oko njega čuli jezivi. Blatnjav. Zamišljen se zaputio kući. Zašto baš ja? Mokar od glave do pete. iza gomile drva. Ulubljena vrata. čudni zvukovi. Što mu se dogodilo? Zašto je tako reagirao? Ali uvijek se nađe neki izlaz iz nevolje. Na kraju će čak i zaraditi. napravio je veliko sranje time što je ubio dijete cvijeća. Lako je reći. Mora se riješiti auta. Prijavit će krađu Selvagginog BMW-a. Tko zna koliko je mrtvih u onoj nesreći. Prokletim. Ta jajašca su gotov novac. Albertino je u onoj katastrofi od BMW-a odlučno vozio doma. Osuđenim na propast. Ludnica od sirena. 273 I Tog jutra ništa mu nije išlo od ruke. I mora razmisliti. Naravno. Nastupiti kao veliki glumac.Kotrljao se licem prema naprijed i završio u sirotinjskom živom blatu. Nahuškali su na njega cijelo krdo policijskih automobila. koji je rubin još više isticao. Izbijen vjetrobran. isceren izraz. Zgrabio je leš. Udarao je rukama i bijesno prskao oko sebe. rekao si je u hodu. Samo medu zidovima njegove kuće može nestati ova mora i vratiti mu se mir. Svi su se okretali za njim. ustao je i zgrabio sag. Bijel. Samo se ne smije prepustiti panici. Razvaljene glave. "Jesi li sretan.

Postao je njegov čovjek od povjerenja već prije četiri godine. piletinom. bili su . To je bila jedna od osobina koje su ga činile iznimnim. Svjetleće reklame obasjavale su milijune sendviča poredanih u stupove iza staklenog pulta. A možda i ne bi.. Možda bi mu oprostio. Bio je sav mokar i blatnjav. Mukotrpno. Svijet sendviča bio je mali bar. Ni za kurac. Svijet sendviča. neki put za bijeg. Šćućurio se iza parkiranih kola. gljivama. U kurac. Staklena vrata. Cesta je postajala šira i zabrane parkiranja lišavale su ga zaklona. kad je ispred sebe ugledao izlaz. Sve mu ispričati. Mozak mu je ključao. Opet specijalci. Minsko polje. 274 275 Izdajice poput njega. Ali Jaguar nije dopuštao pogreške. Imao je šesto čulo za govnare. uličice. Nije trčao. Pogledao je oko sebe tražeći sporedne ceste. Izdajica onoga koji ga je izvukao s ceste. Ponekad je loše volje. "U kurac. poput onih s pršutom i sirom. da izvuče pištolj i zapuca. A ova koju je napravio Albertino bila je velika kao kuća. Opet oni. drznike i izdajice. To je on. Koji zajebi Albertino se zaustavio. Onda je u daljini. velikim šefom organiziranog kriminala. Možda bih mu trebao reći. promrmljao je slomljen onime što vidi. Prihvatio bi život nižih bića. Zgrade su se nastavljale jedna na drugu bez prekida.Taj bi ti jednim pogledom prodro u najmračnije zakutke srca. ugledao crnu alfu 33. Išla je prema njemu. Obećao je samome sebi da više neće raditi pizdarije. Jako loše. Nastavio je hodati brže. Trokutasta zrcala prekidala su to crnilo. Klošar. na početku ceste. Albertino nije bio spreman pokušati. Ulovit će ga. Uvukao se unutra. sve do kraja ulice. Ostalo je još malo do kuće. Hlače su mu se ukrutile i stezale ga. Albertino je cijenio svog šefa. samo da spasi guzicu. A morao je zaraditi to povjerenje. uglavnom. iz posranog života. ali osjetio je da mu noge klecaju. Riskirati život. Već su tri policijska automobila prošla pored njega. Došli su ga istjerati iz jazbine. Nisu ga lijepo gledali. I ništa više. Išao je dalje zadržavajući dah. Neee". U kurac. Albertinu je sad bilo hladno. bez novca i perspektive. gdje je radio na selidbama i zarađivao milju i pol mjesečno. Apsolutno ništa. obložen poput mauzoleja crnim kamenom. Najklasičniji sendviči. Albertino se spremao da potrči..

panceta). avangardnijima. "Hoćete naručiti?!" "Što ima za jelo?" "Pa. Neki glas. Albertina je obuzeo nov. Sam od sebe. pokazao mu je put. Bačenim u krletku. Sad su se dva karabinjer ska automobila zaustavila točno ispred bara. neizreciv strah. Zatvorio se unutra. Karabinjeri su razgovarali kroz spuštene prozore. na ustima mu se pojavio osmijeh. gledao ga je s gađenjem. Crne pločice. Muda u ustima. "Da..." I to je moglo proći. "U redu. celer. Doživio je iznenadno prosv-jetljenje. kao u zeca.. Potpuno. Mora odmah sakriti robu. Crna alfa 33 prošla je već dvaput. kobasice). pečenica. banana. Jedan je bio na radij skoj vezi. "Pa ne. I Albertino je sjeo. Još jedan automobil zaustavio se uz ostale. kobasica. Tri zidara u prašnjavim trenirkama sjedili su za okruglim stolićem. kao da su jedan divovski sendvič. kopački (krumpiri. sendviči!" Albertino ga nije slušao." "Što?!" "Malindi. masline). Ukočenog pogleda. Što hoće napraviti? Izvanredni skup? Miting? Što? Momčić se vratio s tanjurom u ruci. bubuljičav i nosat. Odmah ću ih pojesti. proljetni (mrkva.. Zahod je bio malen. Na njemu su bili sendviči. Albertino ih je zgrabio sve zajedno. Naprimjer." "Za van?" "Ne.okruženi onima gastronomski odvažnijima. papaja i avokado. Naš tropski sendvič. janjetina." rekao je bubuljičavi. rikula.. pogledavši ga prvi put u oči. Imamo malindi. seljački (integralni kruh. 278 "Banane! Imate li banane?" upitao je bubuljičavog. Na ulicu. Čist. Albertino je i dalje gledao van. možda sam Bog. Kurac u guzici.. uprtog kroz staklena vrata. izvolite?" Neki glas prekinuo je film o krvi i smrti koji se vrtio u Albertinovoj glavi. Albertino je oprezno prošao lokalom. zapravo sedam. Otvorio je vrata. 276 277 Nekoliko gostiju sjedilo je za šankom. Integralni kruh. Minijaturni . Banane ne. pokazujući razjapljenih usta. Mladi konobar.. ali nije bio loš. Osjetio se izgubljenim. daj mi šest komada. da.. Deset tisuća lampica odjednom upalilo mu se u glavi." Zbunjeni konobar uputio se prema šanku. "Što je?" rekao je poskočivši na stolici. Raskrinkan kao lopov i izdajnik i smaknut rukom jednog od Jaguarovih ljudi u zatvorskoj ćeliji. Ustao je i upitao: "Gdje je zahod?" "Ona vrata. Dovoljno je da ovi udu i pretresu ga. Ustvari. sir feta. To nije bar za klošare koji umiru od gladi. Zrcalo.

.prozor na unutrašnje dvorište. Nadu-tu i tvrdu kao senegalski bubanj. u dvadeset minuta. Trbuh mu je bio splet nadraženih živaca. Nije bilo ni tako maleno.." 280 Albertino si je sad u usta ubacivao dva. Koliko ih je! Zagrizao je prvi sendvič. Primaknuo ga je nosu. Vratit će se po njega čim bude mogao. Otvorio ju je i pogledao unutra. Albertino je nesigurno upitao: "Tko je?" "Konobar. Onda je uzeo magnum i teška ga srca zavukao u kotlić.. Ustao je i bučno podrignuo. 279 Užasan.. Kap vode. Prava životinja. Smrtno teškim. Uzeo je pištolj i odložio ga na umivaonik. Ma kakav Ganges. Albertino je spustio dasku na školjci i sjeo na nju. Loptica. Podigao je ruke prema nebu. utrpao ih je u sebe barem stotinu. samo ne gladan. A i Albertino je u tom trenutku bio svakakav. stavio u usta posljednje jajašce. sa zalogaj em u ustima i pištoljem u ruci. Tko zna koji kurac taj ospičavi misli da on radi unutra. U tom zahodu Svijeta sendviča. Zalogaj. "Da! Ne davi me!" "Oprostite. Imao je jebenu košarkašku loptu umjesto trbuha. Uhvatio se za slavinu i progutao. Policija! Sjedeći na zahodu. . tri jajašca odjednom. Osjećao se teškim. a onda se sagnuo do pločnika i poljubio asfalt. Poput loptice za fliper. Izašao je teturajući. s mukom. Gore nego nakon goleme večere na Silvestrovo. Nije htio misliti na to. Opet je podrignuo. s gnušanjem zbog toga što radi.." Albertino je imao drukčiji ritam. Albertino je ušao u svoju ulicu. Je li sve u redu?" "Da!" "Sigurno?" Glas mu je bio nesiguran i ispitivački. Potom je iz jakne Avion Game izvukao vrećicu.. Treba mi cijela noć. mračno i puno sanduka piva i Coca-Cole. "Odvratno!" prokleo je stisnutih zuba i onda ga oklijevajući stavio u usta. Antonellove su mu riječi čudno odzvanjale u glavi: "Sjedeći uz Ganges. pazeći da se svejedno može povući voda. Već je odavno pojeo sendviče. Zašto je friku trebala cijela noć? Je li opasno ovako ih trpati u sebe? Nije želio znati. Nastavio je tako nebrojeno puta. Špijunski. Izvukao je iz vrećice jedno jajašce. Konačno je.. Sladak.. Netko je odrješito pokucao na vrata. Osjetio je kako mu se spušta u želudac i smješta se.

Iz dnevnog boravka dopirala je glazba. Čvrsta i jedra guzica. Srebrnina u regalu. Popeo se na drugi kat. Alby?" mijaukala je. I je'n.. Nitko ga nije zaustavio. sad se osjećao nasmrt klonulo. Već je tri sata bio bez daha. Velika prostorija. Ravan trbuh. Selvaggia se ubijala u solariju po cijele dane. Njezin muž. Čim se našao u domaćoj atmosferi. Samo što je na sebi imao grozne crvene hlače. i radila je na njemu kako bi ga takvim i održala. Mramorni pod. prćast nos i velike. Čokoladna. Nemaš pojma. oble i udobne sofe od crvene kože. Pritom je mrmljao... Selvaggia je imala čilo. Jele sa strane. "I gore. vratu. Nešto između savanski plave i kestenjaste. Crvene zavjese i velike.. Malena moja. Taj tip pred njom bio je Alby. zastrašujućeg čovjeka kako je gleda. mediteransko tijelo. Veliki prozori. Otrčala je hitro do njega. i dva".. i dolje. po čelu. Selvaggia je kod kuće. okrugle sise stisnute u divljem grudnjaku. Mišićava. i zagrlila ga. odgovorio joj je on gotovo lajući od radosti. Uspio je zajebati tu govnarsku ekipu. Otvorio je usta i ponovno prodisao. Ušao je u dnevni boravak. Spokojno je išao svojom ulicom.Uspio je.. usnama. Velika usta. Duge i vitke noge. Tenisko igralište. poskakujući. Na zidu dvije slonovske kljove. Velike. Selvaggia. Rustikalni kamin od drva i cigle. Otvorio je vrata. Što ti se dogodilo?" upitala ga je pokrivši usta rukom.. lavovska griva. I gore. posvuda. Skinuo je jaknu. Izvaljena pred televizorom. bio sav mokar. Solidno građene. Ušao je.." "Alby? Što ti se dogodilo. ali iznutra mnogo teži. 281 Došao je do trokatnice. I počeo je ljubiti. sve u oblinama. U čemu je uopće problem? Ubaciš u sebe dvjesto kuglica i nema straha. Moderne. govorila je Sydne. Selvaggia je u tigrastom bi-kiniju spuštala i podizala bedro u ritmu glazbe. Snažno ju je stisnuo uz sebe. Okrenula se i spazila nepomičnog. djetinjim glasom: "Smrdljivice. "Bože moj. Duga. kose pune blata i luđačkog izraza lica. i dolje. Nemaš pojma.. . Lopov? Čudovište? Silovatelj? Onda ga je prepoznala. "Smrdljivice! Smrdljivice moja! Dođi ovamo". Prešao je put od Svijeta sendviča do kuće izvana lakši. Njen Alby. Sydne Rome na ekranu je činila to isto. Bože moj. osjetio se bolje.. Stambene. nije više ništa imao kod sebe. A što i da su ga zaustavili? Međutim. 282 Skočila je. Otprilike kao Tina Turner. jako tamne oči. napunjena silikonom. Ali najdojmljivija bila je boja njezine kože.

Prozirna. On mu je oprostio dugove. Stupovi od stabljika pravog bambusa. Zrcala. zamršenu. Od posebne vrste pleksiglasa. Onaj u Svijetu sendviča nije vrijedan spomena. To je bilo Jaguarovo pokriće. naprezati nad košarom. Čučnuo je nad plastičnu košaru. Ruska grofica u progonstvu. Deset minuta. dok ju je stiskao i rukama i nogama. Ja ću ti međuvremenu pripremiti 283 njoke na sorrentinski!" rekla mu je Selvaggia. Počeo je tiskati. Ovo pročišćujuće tuširanje bilo je dokaz. Izostavio je frikovu smrt. Vidi kako izgledaš. Sad je spreman. Kao uklete. narkosa. 284 Uspio sam! Uspio je preživjeti. . Pod mlazom tople vode odmah se osjetio bolje. uništeni BMW. Provjerio je jesu li vrata dobro zatvorena. priča bez glave i repa. Potrošio je cijelo bogatstvo da ga ovako uredi. Led koji mu se bio uvukao u kosti počeo se otapati. Alberto se svako malo vraćao kući sa syn-goniumom. Uglavnom. Ništa. Kući je donosio novac. jedan jedini mali njok s kojeg cure rajčica i mozzarella. Selvaggia je malo što znala o muževim poslovima. I doista. Ovo je njegovo kraljevstvo. Zlatnog lišća. Krećemo s operacijom čišćenja! Na sunce s njima. Nabrzinu se obrisao. Da stavi u usta samo jedan njok. Albertino je ustuknuo: "Ne! Ne! Molim te! Ne njoke!" "Vidiš da ti nije dobro? Ovo je prvi put otkako te znam da nećeš njoke. Pun pogodak. Četvrt sata. Otišao je u zahod da dođe k sebi. Mišići opuštati. apsurdnu priču. Namjestila ga je poznata dizajnerica. Plemkinja je imala sina. Podijeljena između ravnodušnosti i želje da ne zna. fikusom i paprati. Bit će da si se prehladio. Albertino se svukao i stao pod tuš. Selvaggi bi biljke uvijek uvenule. koji je Albertinu bio dužan. tražeći da mu njegova majka zauzvrat preuredi kupaonicu. kuglice. I onda kada." "Da više nikada nisi izgovorila tu riječ!" izderao se na nju obuzet titanskim gađenjem. Bio je rasturen. previjati se.. otiđi se odmah istuširati. Umivaonik od crnog kamena. Ali vrijedilo je.. istog bi trena umro. "Ljubavi.Albertino joj je ispričao čudnu. Vampir i češnjak. Njoke tvoje Smrdljivice.. Najljepši dio kuće.. vjerovala je u ono što joj je on govorio. Ali zato je morao pokazati zube. otpuhivati. Nije htio riskirati da ih izgubi u nužniku. Sad su zidovi bili oblijepljeni plavim tapetama s naslikanim zelenim palmama. zar to nije najvažnije? Albertino joj je pričao da pomaže Ignaziu Petroniju u uzgoju ukrasnih biljaka. Pogledao ga je s ljubavlju.

dirala na pravim mjestima. "Alby. kao da su se u želucu pretvorili u superljepilo.. "Tko je?" "Roscio je! Želi razgovarati s tobom. Možda će i Alby htjeti malo. Ha ha haa!!" zadovoljno se cerekao. Leda su ga boljela i noge su ga boljele. čak ni ovo? Onda ti je stvarno loše. I počela je trljati o njegov trbuh. Neki mišići našeg tijela upotrebljavaju se samo tijekom snošaja.. majušno govance. Purgativ. 285 "Onako. Nadutog trbuha.. Smrdljivice. Rubin je blistao. Odlučila je upotrijebiti posljednje oružje. Selvaggia je u nekom časopisu pročitala da je seks jedna od najboljih vježbi na svijetu. Pošto-poto mora israti tu moru koja mu je začepila želudac. a iz njega izlazi napola smrznuti Antonello. Činilo se da se u crijevima ništa ne miče. Zvonjava telefona izvukla ga je iz te strahote. Da pozovemo liječnika?" "Ne." . Albertino je za to vrijeme pokušavao zaspati. Smrdljivica je ustala i. to se on krepanijim činio. Otvorenih usta. Zato je rado nadopunjavala aerobik seksualnim vježbama. molim te. Rukom je pokrivala slušalicu.. otišla u kuhinju napraviti sebi frape od banane. samo me pusti da se odmorim. gurala mu glavu medu sisetine.. Čim bi zatvorio oči.. Ono koje bi probudilo i mrtvaca. Otvorio je ladicu s lijekovima. Počeo se smijati. seksi haljinu." Zbunjena. Što ga je ona više privijala k sebi.. Plan? Spavati i pričekati da purgativ počne djelovati.Ma ni jedno malo. Uspravio se oznojen. Mora poduzeti drastičnije mjere. Oni sendviči malindi. I disanje se mijenja.. Pravi trening. Popela se na njega. U ruci je držala bežični telefon. vidio bi neki uznemirujuć prizor. Kud puklo da puklo. Čak su mu se i oči sklopile. Ali Albertino tog dana uopće nije htio surađivati." šapnula mu je u uho. nakon što je navukla prozirnu. Ma kakav beton." promrmljao je Albertino. Uzeo je dva. 286 "Znaš li što će ti se dogoditi ako ti se jedna zmajeva suza otvori u želucu? Ideš ravno stvoritelju na račun. kojima se prežderao. "Pobrinut ću se ja za tebe. Kose poput zaleđenih šparoga. "Odmah silazi! Jesi li poludjela! Hoćeš me ubiti!" rekao joj je kao da se probudio iz kome.. "Kako se osjećaš?" upitala je ispruživši se pored njega. Tiha baruština. Pročeprkao je po njoj i našao to što traži. Rekla sam mu da spavaš. Otvorio je oči i pred sobom ugledao Selvaggiu. Izmučen se bacio na krevet.. Nije uspijevao. Inzistirao je da te probudim. Selvaggia je gola ušla u sobu. Hladnjak Indesit koji se otvara. Tako su to zvali u časopisu.

Ti odluči. "Daj mi ga!" Selvaggia mu je namrgođeno dodala telefon. Albertino?" "Kaži. Nezamisliva." "U kurac! Federikina krizma! Reci mu da dolazim. nije pošteno." "Uredu.. Zaboravio je otići k Jaguaru. Htio je u važnim trenucima imati uz sebe sve svoje momke. Sad moram ići. Ljubičastu vunenu kravatu. Jedno po jedno. 287 To je jako loše. Ja sam kreten! Uzeo je iz ormara plavo odijelo Ralph Lauren. Prije ili kasnije svemu će ovome doći kraj. uzdahnula je: . Bio je spreman.." "Dolazim odmah. Ne baš zaboravio. Je li odlučio umrijeti? Otrčao je u dnevni boravak. S osmijehom od uha do uha. To je potpuno smetnuo s uma." "Šef stalno pita za tebe. bit će svašta. Ne osjećam se baš najbolje. "Halo?!" "Halo. Kako je mogao? Zaboravio je na krizmu proklete Jaguarove kćeri.Stvarnost se sručila Albertinu na glavu gore od onog sna. Smrdljivice. Jaguar je do tih stvari jako držao. "Slušaj. Nešto između zamjenika šefa i tajnice." "Što je bilo s tobom?" "Vratio sam se kući. Ne otići tamo bila bi preteška uvreda. U tople krajeve." "Alby. Selvaggia gaje ugledala pred sobom svečano odjevenog." "Nazovi ga!" "Ma što nazovi ga. Štoviše. Albertino je oblačio kaput od crne vune i Versaceov šal." "Ne možeš ići! Bolestan si!" "Moram ići. Jednostavno je odlučio ne misliti na tu drugu brigu. "Idem na krizmu Ignaziove kćeri. Obećavam ti. Ako ne odem. Mokasinke s resicom. Poćeo se luđački brzo oblačiti." 288 Selvaggino se lice ozarilo. Uzeo je svežanj ključeva sa stolića kraj ulaza." Dok je govorio. "Kamo ćeš?" upitala gaje preneraženo." Prekinuo je. Košulju na male. Molim vas. zašto ne odeš u turističku agenciju i izabereš neko putovanje na kakav tropski otočić. Ti nisi njegov sluga!" "Pusti. Ne zaboravi da je Fede-rikina krizma. A on je zaboravio. Htio je da i oni budu dio obitelji. Roscio je bio jedan od Jaguarovih slugana. Ljuti se. ne možeš svaki put kad te nazove trčati k njemu kao rob. crne i oker rombove...

ni extasy."Stvarno?! Putovanje?!" "Stvarno. I on ga je dobro radio. Možda je plastika oko njih već nagrizena. Kao da taj dan nikada neće proći. Ali sad je žalio što nije probao makar jednu crtu. na gužvu. Pritiskala ga je kao snježna lavina. Pada li mu mrak na oči sam od sebe ili zbog tih usranih jaja. 289 Već su prošli kroz Antonellov želudac. kradu. Polako. dobacio joj je: "Uzeo sam ti moped!" I onda je zatvorio vrata. Mogao bi barem shvatiti je li gotov ili nije. Postaneš kao drugi. Odglumio ga. Što je dalje odmicao. Zaista čudno. jedan šut. pa zašto ne bi i jajašca? Možda se baš u tom trenutku otvaraju. Jajašca. Albertino je vozio po Prenestini. To je bio njegov posao. Sjedeći na mopedu. To ti odsiječe noge. Propalica. Oprezan. medu narkosima. Možda je već smućen a da ni ne primjećuje? Možda je gotov a da to ne zna. Stvar korektnosti. crkavaju kao muhe. Adamu kažem istinu? Još jedna zastrašujuća misao mučila ga je poput noža zabijenog u meso.. Sastavio je zamišljeni dijalog sa šefom.. Osjećao se ćudno. Ti kurčevi sokovi koje imamo u želucu u stanju su rastopiti bilo što. Vidimo se kasnije. ubije te. 290 . Ako počneš.. Ukočila se. On je bio ozbiljan diler. On je uvijek odbijao. Ni acid. Nikada ni crtu. A što će mu on odgovoriti? U glavi je odvrtio priču. I nadeš se s druge strane. On te stvari nikada u životu nije probao. Možda.. Kao svi koji su zastranili. Možda će mu se čak živo jebati za to što Antonello nije došao na sastanak. Izlazeći. Ispuštaju heroin u njegov želudac. umjesto da ga prodaješ. Hoće li povjerovati? Računao je na slavlje. ljude." Poljubio ju je. Možda mu se zato u glavi roje sve te gadne misli. Sva odjednom. Pravi pravcati ispit. začas si gotov. Ispit na kojem riskira život. Što je to? Sugestija ili djelovanje droge? Što je to? On to sigurno nije mogao znati. A ako mi se jajašca otvore u trbuhu? Nije rečeno da mogu izdržati i moje probavne sokove. Jaguar neće imati mnogo vremena da ga sasluša. Koji prose. Ni horsa ni koke. Nitko te više ne jebe. Vjetar mu je šibao lice. sve je više uviđao da ne ide na krizmu nego na ispit. Jaguar će ga sigurno pitati kako je prošlo s frikom. Počneš koristiti to sranje da si sjebeš život. zbunjena. Ništa.

Jaguar je živio u golemoj dvokatnoj vili. Želudac mu je bio pun zmajevih suza. 291 Malo-pomalo. Obložena su voskom. Djeca koja se igraju koturom. Sad mu je bilo bolje. neuništiva su. opustio se. I Albertino je ostavio svoj kaput. Nakon toga bi ga zatvorili. Crvene oči. Stajao je uz cestu. Nešto dalje vrt u talijanskom stilu. Sa strane brežuljci prekriveni engleskom tratinom. gledao ih je u oči. ponavljao je poput molitve. Dobro ih je poznavao. Znoj.« . Sa strane su dvojica gorila pušili. Budi miran. Nego sto posto čista. theme. Kako je ono rekao frik? "To je psihodelična mora. pelerine i krznene stole bili su nagomilani jedni na druge na ovalnom stolu. Na liječenje. Ne može. Ušao je. kaputi od devine dlake. Smiri se. Bili su njegov kruh svagdašnji. Prošao je dugačkim hodnikom. Jednom je rukom popravio frizuru. I ja bih u ovakvom sjebanom stanju trebao ići razgovarati s usranim Jaguarom? Nema šanse. Pogledao se u retrovizoru.On je poznavao narkose. Ne. Mora u bolnicu. Albertino je sad vjerovao u to. Ispod jakni im se naziralo oružje. Pozlaćene svjetiljke obasjavale su mural toplim i zlaćanim svjetlom. Morao je sve obaviti kako treba.. U redovima parkirani jaguari. s krčazima vode na glavi. Paunovi. provjerio u zrcalu kako izgleda." Bože moj! Zaustavio se. Prazan bazen. Od hladnoče! Suha usta. Stegnuo je čvor kravate. Albertino je zaustavio moped. Praznina u glavi. Zmajeve suze. Minigolf. alfe 164. Mali salon za čaj bio je pretvoren u garderobu. Razmisli. Ruke na ustima. presavijen. Srce mu je počelo mirnije kucati. A onda? A onda koga briga. vidio im lice. Od straha! A osim toga. Udahnuo je i popeo se mramornim stepenicama do ulaznih vrata. Duboko je udahnuo i ušao ublagovaun. I hodao poput starca. Sjeo je na haubu automobila. Žene u velovima. Bunde. Onaj frik je dobro znao svoj posao. Budi miran. To je tumor na mozgu. Na ispiranje želuca. Popeo se na moped i krenuo dalje. to što mu je u trbuhu nije bilo kakva roba. Dvorišni ulaz od kovanog željeza s mramornim orlovima koji u pandžama drže zmije otrovnice. Opet je došao do daha. range roveri. komodi i neoklasicističkoj sofi. . Napadaj panike! Običan napadaj panike. Ispred vile poljana od šljunka. Zaljev s brodicama. oslikanim prizorima života u Pompejima prije erupcije. Bijeloj i moćnoj. Ljudi u togama. Plastikom. Skakaonica.

Ignaziova hipofiza počela je zatajivati kada mu je bilo dvadeset godina. Obojene kose. Srce mu je lupalo kao ludo. koji je svirao. Svi na more. zadržavajući dah. Kolica s bebama. Vika. Neke još uvijek s bundama na sebi. S trideset i pet. Mnoštvo ljudi. Tjestenina. mačji nos. Albertino je odlučno koračao medu svečano odjevenom djecom. sva u zlatu. Jaguar. svečano opremljen stol. pjevala je obješena na stalak mikrofona: "Svi na more. Neke u dugim. S osamnaest. Neki su pratili ritam plješćući. Neke s vrtoglavim izrezima. Sjedio je tamo. Predjela.Bila je preuređena za tu prigodu. Mlohave starice na-kićene draguljima. "Tamo dolje. U ono vrijeme imao je mali. Tada je stvarno bio jebeni. U jednom je kutu vidio i orkestar. Otkopčanog remena. U odijelu od sivog flanela. već je imao sto trideset. okružen ostalima. U mladosti. bila je ispunjena okruglim st < > 1«." Krenuo je probijajući se kroz mnoštvo plesača. Plavokosa pjevačica lica zategnutog liftingom." "Idem. Golema dvorana. Velika usta. Puniti ga masnoćom. Onda se počeo debljati. I zube. Albertino se okrenuo. usrani jaguar. S četrdeset pet. kad je imao šezdeset godina. kila više ili manje. Plač. Elegantno odjevene žene. 292 293 Roscio. Djeca koju hrane. imao je osamdeset kila. Skupine muškaraca u košuljama i kravatama glasno su se smijale. "Tu si! Baš dobro". Pravilno. Za njim su sjedili najbliža rodbina i najodaniji ljudi. neke u kratkim haljinama. Konobari u tamnocrvenim odorama." Amfiteatar stolica uokolo. Hipofiza. "Gdje je?" upitao ga je Albertino bez daha. Brbljanje. Nije imao više ništa od onog smrtonosnog grabežljivca. Ignazio Petroni zvan Jaguar. Rida kosa gelom zalizana unatrag. Albertino ga je sad vidio drugim očima. dječacima u smokingu i djevojčicama u dugim bijelim haljinama. Zmija od ljudi plešući je kružila po dvorani. u plavoj haljini od šljokica. Mračne i zle proreze od očiju. ne poštujući oblik. Sretan kao nikad prije. stajao je jedan veći. ispod dugačkog ulja koje je prikazivalo rimsko selo. Drugi su plesali. Jela od mesa. Prilozi. da. I on svečano odjeven. ustalio se na sto osamdeset. Sada. Čitave obitelji za stolovima. težio je sto šezdeset. sa zavjesa ma od < \ > kristalnim lusterima. I zaglušujuća buka pribora za jelo. Starci skutreni na stolicama. čuo je iza leda. Srebrni pribor. Zlatno-srebrna igla na narančastoj kravati. 294 . koji su se utrkivali između stolova. Sunčat bijele guze gole. U samom centru. Nasred svakog stola buketi crvenih i u/a. U dnu dvorane.

pratili svaku Jaguarovu riječ. od straha da ga ne uguši težina vlastite škembe. Polarnog ljenivca izvaljenog u naslonjaču od crvenog baršuna.. Već se i teško kretao. Sva naborana. Ugledao je Albertina. "Sjedi kraj mene. sjedeći tako za stolom krcatim hranom. Kose podignute u zamršenu frizuru. Srce mu je postalo neposlušno. Onda su mu rekli da je nemoguće. Nastavljalo se debljati. nisam se dobro osjećao. Operiran je četiri puta.. jaguarski ostatak. Bilo je poput motora fiće u kamionu... Ništa. On bi pronašao donatore.. Možda bi odgovaralo samo srce bika.. spavao je u kadi s reguliranom temperaturom.. Te oči. dodao: "Mariarosaria. grčevi. okrećući onaj slonovski vrat prema supruzi. nije bilo krivo. I one njegove malene i mračne oči zasjale su.sklad i razmjere. Nego.. Trbuh mu se toliko proširio da ni kada je sjedio nije više mogao vidjeti noge i stopala. Sjeo je pored njega. Poput morža na polarnoj plaži.. Dvanaest by-passa.. Crkao dabogda. Iz tijela su mu izlazile prozirne cijevi 295 i raznobojne žice. Tu sam." "Ma ti si ko kremen. između pečenja i tjestenine. Aritmije. Njegovo tijelo za to nije htjelo ni čuti. Podigao je nešto što je izgledalo kao dvije peraje. brbljajući s nakićenom. Malog. Ono. Bombardirali su ga regulacijskim hormonima kao da je pokusni kunić. Sada.. više nego na plemenitog jaguara nalikovao je na ljenivca.. koje su završavale u elektronskom aparatu smještenom na stol. nisu se više vidjeli zglobovi. Nosio je plavo odijelo veliko poput venecijanskog jedra i raskopčanu bijelu košulju iznad potkošulje velike poput plahte za bračni krevet. debelom ženom pored sebe. Jaguar je otišao u Ameriku. Koliko hrane. Bilo koji srčani aparat imao bi poteškoća u takvoj biološkoj strukturi. Klimali su glavama. Sivih mračnih očiju. To nije bio problem. okruglog nosa.." Oni što su sjedili uz njih pozorno su. Svaki put kad bi je vidio. Ni od kakve mu koristi nisu bile sve one kure kojima se bio podvrgnuo. Albertino nije mogao a da ne zamisli čudovišni seks koji su to dvoje morali obaviti kako 296 . Tri infarkta. siroto. Obišao je stol. s ulizničkim osmijehom. Htio si je dati presaditi novo srce. Na rukama i nogama. "Tu sam. Bila je sitna. mršava žena." rekao je Jaguar i onda. Sram te bilo. okruglim od sala.. šupljim baritonom. "Drzniče! Drzniče! Nisi htio doći? Ha?! Reci da nisi htio doći! Dolazi odmah ovamo!" naredio mu je svojim dubokim. Više se kotrljao nego hodao. Evo me! Evo me!" uspio je slabašnim glasom izustiti Albertino. gle tko je došao!" Mariarosaria je jela. Njegov jadni kostur postao je krhka skela za to more sala i tkiva. U deset godina. fibrilacije. Proučavale su ga hrpe liječnika. "Nije da nisam htio doći. Bez milosti. Koji kurac si radio kod kuće? Ha?" Jedan od ljudi donio mu je stolicu. A ti nisi htio doći. majku mu staru. "Jesi li vidio koje slavlje! Gledaj koliko ljudi. Noću.

Hoću reći. motao ih je na vilicu. u daljini. Osjetio je kako mu se sadržaj želuca penje uz jednjak.. Kao nikada u životu. Osjećao se čudno. Pogledao ju je i onda je stavio u usta. jako mi se sviđa vaša tjestenina. vrlo polako. Mrtvih i ljigavih glista. namješteno. Medu njegovim se ljudima šaputalo da šef to radi u termostatskoj kadi. Zamagljene. promatrale su ga pozorne oči. Gledaj ovo blago Božje.. Ima i ovčjeg sira sa Sardinije!" prijekorno mu je rekao Jaguar. izmješteno. Morao je. "Hvala. Zabio je vilicu u tjesteninu. Morao je." "Onda jedi da ti prođe. "Dobro!" rekao je sa zalogaj činom u ustima i palcem u zraku. rekla mu je krev-eljeći se i potom ga bučno poljubila u obraze. "Albertino.. neuobičajeno. Albertino je klimnuo glavom." dodao je Albertino uz ljubazan osmijeh. Zatim je viknuo: "Mariarosaria! Mariarosaria!" Svi su odjednom utihnuli.. prisiljene glumiti u farsi u kojoj se ne sjeća svoje uloge. šaptom od kojeg je Albertino sav uzdrhtao kao puding od čokolade. zvučalo mu je lažno. nutkao ga je šef. Odjednom se osjetio osamljeno. Ništa drugo više nije bilo važno. Ne mogu. "Sad jedi. inače drage volje. Osjećao je na sebi Jaguarov pogled.. Vidjevši to. pržene tikvice. Baš sam sretna".. . Da ti se želudac okrene. Htio se vratiti kući. "Pa evo. Taj umak pun ulja! Taj parmezan! Masna panceta. Izgledala mu je poput divovskih glista. Bljuvalo mu se. "Kako?! Hoćeš da se Mariarosaria uvrijedi? Ne znaš kako je dobro. Bilo bi previše čudno. Bilo mu je jako loše. Ne ustručavaj se".. prekrivenih krvlju i mesom. Kao revan učenik. on i tanjur tjestenine.. ali sad se baš ne osjećam najbolje. Konačno! Ignazio je govorio: cGdje je Albertino? Gdje je Albertino? Vidjet ćeš da taj sin poštene majke neće doći. 297 "Što je? Što je?" odgovorila mu je zabrinuto. Počeo je žvakati. Polako. Poput marionete." Onda je onim kobasicama od prstiju zgrabio tanjur krcat tjesteninom i stavio ga pred njega. gospodo. Sad su bili sami. "Kakvo je?" upitao ga je Jaguar s drugog svijeta. Morao je. poput kitova.. Pečenje. Nije uspijevao biti kao inače.. probaj ovu tjesteninu alFamatriciana. Već sedam dana u ovoj se kući ne radi ništa drugo nego samo kuha. Svaki pokret umjetan. Sve što bi rekao. Pokušao je zvučati odlučno: "Ne." prošaptao je zgađen. da ništa ne okusi.. Albertino je uzdrhtao.' Bogu hvala. "Albertino! Albertino neće jesti!" Mariarosaria je raskolačila one ugasle svjetionike od očiju: "Albertino! Što ti je? Ustručavaš se? Ne sviđa ti se tjestenina koju sam umijesila svojim rukama?" Znojio se. tu sam.bi začeli Federicu.. Činilo mu se da ga svi strogo gledaju. Sva ga je ta vreva zaglušivala. Pobudio bi sumnju...

Čekao sam cijelo jutro pred njegovom kućom. da! I što ćemo sad?" ." "Nije ga bilo. Kao da je govorio netko drugi. Prasećeg izraza lica. "M koji kurac pričaš? Je li i tebi ispario mozak? Po tebi. Pronaći neku ispriku. Činilo mu se da je pred prokletim televizorom. Gledao je ljude kako govore. "Kako?" "Nije ga bilo.. znoji se." pokušao je natuknuti Albertino." Albertino je govorio." "Možda. Guzata.... Samo naprijed. Tjestenina mu se zaustavila na ulazu u želudac i ostala tamo. smiju se punih usta. Sva na oca. Bubuljičava. žderu kao svinje.. On je bio daleko i vidio je sebe kako govori. Jaguar je u međuvremenu uzimao komade teletine. griješi. "Što?" "Sfrikom! Kako je prošlo?" Albertino nije mogao govoriti.298 Nije silazila. I prošli put je stvarao probleme. "Onda?" "Nije se pojavio. riskira nešto mnogo gore. netko može zaboraviti da mu život visi o kurčevom koncu koji može puknuti?" Jaguaru se sada pušilo iz ušiju. Trinaest godina. čim se Jaguar okrenuo. Jaguarova kći. Pokušavao je. Ništa. Taj kurvin sin odlučio ju je prodati za svoj račun. umakao ih rukama u posudu za juhu i trpao ih u usta." Glas mu je podrhtavao. "Pa. Htio je više novca. na košulji. Mrlje od umaka na potkošulji. Sva ta gungula pred njim nije ga se ticala. Pocrvenio je. Fiziološki nemoguće. kako je prošlo?" upitao gaje Jaguar.." "Nemoguće!" "Raspitao sam se uokolo. Visoka. Pitao sam susjede." 299 "Nemoguće! Jučer navečer sam razgovarao s njim. Pokušao sam ga i nazvati. Jaguar kao da se sav napuhao. ali ništa mu nije izlazilo iz usta... "Jesi li siguran?" "Da. Nitko ga nije vidio. Ne shvaća da će mi jesti beton za doručak. Vidio je da je u Jaguarovim očima nestala radost zbog slavlja i da se odjednom sav smrknuo. "Onda.. prebacio tjesteninu u susjedov tanjur. Nitko nije primijetio.. nakon što se uvjerio da ih nitko ne čuje. Od bijesa.. na bešćutnoj bradi. poput bizona u napadu... Albertino joj je čestitao. Nije ga bilo!" nastojao je Albertino reći sigurno. ali to nije bio on. Ostane li. Ne shvaća da se igra vatrom. Mora otići.. I otići kući. i potom rekao: "Pun mi je kurac tog frika! Želi nas zajebati. se nije sjetio. Stigla je Federica.. Želi zadržati robu. Samo je želio daljinski upravljač da ugasi to jebeno slavlje. da ga spasi. Raširio je male nozdrve. Nije ga bilo. Sigurno i mrzovoljno. rekao daje prelijepa i onda..

. rekao mu je. Preživjet ćemo i bez tebe. Bilo mu je malo žao zbog Tužnog. Loše mije!" Vrtjelo mu se u glavi... Lezi i vidjet ćeš da ćeš sutra biti ko ružica." "Ne. 301 "Učini mi uslugu.. Imamo posla sljedećih dana. zatvoren u lijes Indesit. "Ah. Rekao sam ti. Žao mi je otići. Još nisu bili stigli kolači.. Zgrčena i bolna utroba. Svega ima u zraku." 300 Albertinu je sad bilo loše... Ova divna zabava. Jebe mi se! pomislio je . Samo daj. Neka te Selvag-gia izliječi. pomislio je opuštenije. Jaguar je progutao priču.. Prije nego što skloni guzicu u neku istočnu zemlju. Ne znam." "Ne brini se.." "Vidim."Što ćemo sad? Odmah ćemo ga naći. Od mučnine se ljuljao poput broda u oluji. Slavlje se nastavlja. Onda ćemo ga naguziti. Dao Federiki još nekoliko komplimenata. "Kako to misliš?" "A kako bih jebote mislio?" podsmjehnuo se morski pas. Kao da je sada i šef to primijetio: "Koji ti je kurac?" upitao je odmjeravajući ga. Hladnoća i zrak pomogli su mu da dođe k sebi. dovoljno je da se malo više napregneš. Vonjao je na puder i znoj." nasmiješio mu se Albertino... i uzet ćemo mu robu.. Stvarno loše. Naslonio se na stol. Prošao je velikom dvoranom dok je slavlje još bučalo.. Otiđi do Tužnog.." uspio je promrmljati Albertino." Kako sam to dobro izveo! Kako sam to dobro izveo. Bio sam tri dana u krevetu i prošlo je. Neki virus. kao stijena. U redu. Kapi znoja na čelu.. "Sigurno imaš gripu! Što bi drugo.. Kao krpa. shvatio sam. Sigurno me spasio onaj tanjur tjestenine^ pomislio je. Sad samo treba posrati plijen. Ionako ti je usput. Neću da mi se najbolji čovjek razboli. Hajde. Utažit ćemo mu žeđ pršutom. Ali što ti je?" "Užasno me boli želudac. Izgubit će hrpu vremena tražeći onoga koji je već hrana crvima. Morao je izaći. Valjda sam se prehladio. hajde. Idi kući.. Oči unezvjerene i crvene." "Od sutra ću opet biti u formi. Stisnuo je zube. Popeo se na moped i krenuo.. Sjećaš se kako je meni bilo prošli tjedan? Groznica. Reci mu da odmah pronađe onog usranog frika. Riskirao je da cijelu istinu povrati po stolu. Purgativ je počeo djelovati.. Osjetio je da mu se nešto pokreće u želucu. Rosciu je objasnio da se ne osjeća dobro i onda mu dao kuvertu s novcem. kad mu ništa nisam rekao. "Loše mi je. Pozdravio je Mariarosariu.. drhtanje. "Koja gadost!" rekao je sjetivši se pancete." "Oprosti mi. Da ga natjera da posere one kuglice i da ga sredi". Odjednom je problijedio. Reci joj da ću je ubiti ako ne budeš kao nov. Jaguar ga je zagrlio i snažno ga privinuo na ona tirano-saurska prsa. "Miči tu guzicu. Bilo mu je hladno.

zapuštena brada neravnomjerno mu je pokrivala lice. Rijetka.. "Poljubit ću te kad izađem. zvan Tužni. s različitim smjesama. izgled.. Shvatila je da je Albertino jedva sluša. U središtu veliki čelični stol. ni po koju cijenu.. ispraznio bi ti u leda čitav šaržer svog uzija. poput Albertinove supruge. kao lud. Slastičarnica "Lijepi Palermo" bila je specijalizirana za sicilijanske kolače. Red tek napravljenih sicilijanskih slatkiša." konačno mu je rekla slastičarka. spore kretnje i one oči ravnodušnog starca. bio je nagnut nad protvan u koji je slagao kolačiće spremne za pečenje. sladoledima u čaši i pudinzima. vidim da pocupkuješ.. Teško ga je sjebati.. Vrlo cijenjen. Franco Capuozzo. pomalo grbav. Izrazito crna kosa. Visoka nešto više od metar i pol. "Albertino. Na vrhu nosa male. tužne osobe.Tužni je plaćen za taj posao. Red. sicilijanskih slatkiša.. Na njemu velike zdjele.. Strojevi za pravljenje šlaga. ženu Tužnog. Mozaik na zidu prikazivao je šarena kola u koja je upregnut magarac. zlatne naočale. A ti?" zabrzao je Albertino. Morate doći na proslavu!" "Računaj na nas!" 303 "Hajde.. Oči su mu suzile. slijedio te i. Između dva okrugla oka virio mu je krivi. Bio bi ti za petama kao najgori gad. A zatim i keramički umivaonici. Radi se! Selvaggia?" "Kod kuće je. duboki glas. Zaustavio se pred slastičarnicom "Lijepi Palermo". Iz Palerma. slijepljena na čelu. S druge strane dva velika hladnjaka s ledenim tortama. Uskoro će Enrico diplomirati. Albertino je nastojao ne gledati slatkiše. Za pultom je ugledao Lauru. Bila je okrugla. Kako si?" "Dobro. Zaključao je moped i utrčao unutra. Franco je u kuhinji." rekao je Albertino otvarajući jedna od bijelih vrata koja su dijelila slastičarnicu od kuhinje. 302 Ubrzao je. S bijelim pločicama. davala mu je izgled starog. ali učinkovit u rezultatima. Sirov u metodama. .. od istog takvog čelika.. kada to najmanje očekuješ. punim gasom prema kući. "Eh." Laura Capuozzo bila je Selvaggina rođakinja u drugom koljenu. Bijeli ogrtač. torti sa šlagom i limunom. Uz jedan zid velike keramičke peći. Ukrašavala je šlagom čokoladnu tortu. Sve na njemu. sitne. koja se oduvijek samo borila sa životom. bila Sicilijanka. Baš mi je drago. ne žalimo se.. Nastavio je juriti. S jedne strane dugački pult s policama punim voćnih kolača. Ali bio je plaćeni ubojica s mudima. orlovski nos. "Laura! Ciao! Gdje ti je muž?" Žena je podigla pogled i osmjehnula se kad ga je prepoznala. Albertino se našao u velikoj prostoriji. Da poskakuje na petama. hajde. Profesionalac. Sijede kose skupljene mrežicom. "Zašto vas dvoje nikada ne svratite? Niti da nazovete. Dobro.. Bio je to čovjek od šezdesetak godina. Nije gledao u lice. I ona je. davalo mu je izgled slomljene. očerupanog gavrana. Mršav i čio.

"Koja je najduža rijeka u Italiji?" A on diže jebenu ruku. Jedan od onih koji dižu ruku na svako učiteljičino pitanje. "Znam. opirući se. "Upravo sam mislio na tebe." a onda. Dobar je to momak. "Albertino. znam. "Ljepotane moj!" rekao je glasom u kojem se još osjećalo nešto sicilijanskog i prišao Albertinu. Želi nastaviti studij u Americi. Okrenuo je svoju glavu kornjače prema vratima i ugl* dao Albertina." Tužni je uzeo stolicu i pružio je Albertinu: "Sjedni malo. "Da.. umotan u topli šal." "Sigurno?" "Sigurno.. Enrico je išao s njim u školu." "A ja imam velike novosti za tebe! Enrico će diplomirati".. hvala. Činilo se da uživa govoriti kako ne razumije ništa od toga čime se njegov sin bavi. gledajući ponovno u Albertina: "Znaš li da ste ti i Enrico vršnjaci?" Albertino je to dobro znao. Nešto za genijalce." Tužni se šepirio od sreće. Nešto što nije za njega. Nešto iz ekonomije. 304 Sada je tu. hajde. Snažno su se zagrlili. a još manje za tog neznalicu Albertina. "Drago mi je... hoćeš jedan? Dobri su!" "Ne. prekinuo ga je. nagnut nad protvan kolaca. Odnesi ih Selvaggi. "Baš mi je drago. Jadnik! Učiteljski dupelizac! Možda ga je jednom čak i istukao. Rekla mi je tvoja žena. Zašto su ga taj dan svi tjerali da jede? "Uglavnom." "Onda ću ti ih malo spakirati.." ." Albertino je nevoljko sjeo. Nevjerojatan štreber. 305 "Da. Sjećao ga se. Bio je prava kazna Božja.. Puno je učio. Stavio ih je na stol. izgledao samo k«o «UM< i ništa više.Nimalo spektakularno. "Ništa posebno. Krao je mopede i igrao biljar. uspio je. moram ti prenijeti Jaguarovu poruku.. Što ima?" nastavio je Tužni zadovoljno. tako nešto." "Ali čime se bavi?" "Nisam baš shvatio." "Hvala!" rekao je na kraju Albertino... Poslije ćemo o poslu." nastavio je kao da govori samome sebi.» nftofrltflti £ belog okvira. Nimalo zabavno. Tužni je izvukao iz peći mnoštvo toplih uštipaka prelivenih rastopljenom čokoladom.. Nije mi dobro. Kao golub koji se udvara. Albertino i njegovi prijatelji su ga zajebavali... baš čudno! Nisam te vidio sto godina.." "Što je diplomirao?" "Ekonomiju. jedan s diplomom u obitelji... Godinu dana išli su u isti razred. Sad taj Enrico ide u Ameriku. Onda je Albertino ponavljao razred.. Zaškiljio je i stisnuti osmijeh pojavio mu sina usnama. On nije učio." dodao je Albertino. budžeti..

"A ti? Što ti namjeravaš?" "Kako to misliš?" "Kakvi su ti planovi za budućnost?" 306 Koji kurac ga to pita? Izgledao mu je kao svećenik iz njegove župe. Jedan od onih koji te pitaju koji je smisao postojanja, a da ne trepnu. "A što ja znam... Normalni. Ono što radim svaki dan." Nije znao što bi mu rekao. Nije uspijevao vidjeti budućnost drukčiju od sadašnjosti. Kojiput mu se činilo da će cijeli život biti Jaguarov potrčko. Drugi put vidio bi sebe kao bossa, nasljednika. Ponekad, pak, daleko od mafijaškog života. Katkad je razmišljao o tome. Možda takav život nije za njega. Onda je shvatio što doista želi. Jednostavno: "Putovanje. Da, želim otići na neko lijepo putovanje. Ja i Selvaggia. Sami. Raditi malo ono što mi puhne... Ali ne na tjedan dana. Više. Što ja znam... dva, tri mjeseca. Ja i ona na nekom karipskom otoku. Na toplom. Rekli su mi da se na nekim otocima možeš zabiti u kolibu kao domorodac. Ležiš ispružen na plaži. Loviš ribu, sunčaš se, što ja znam..." sanjario je Albertino. Da, to uopće ne bi bilo loše. Tužni je nabrao kutove usana u osmijeh i onda tiho rekao: "Sredi ga! Moraš ga srediti!" "Koga?" Albertino je znao koga. Koga ako ne njega. "Jaguara! Moraš ga srediti. Ne odmah. Polako. Tako da nitko ne primijeti. Dan za danom. Ne ističi se. Pritaji se medu drugima. Sidi. Neka se drugi uspinju. Nemoj biti odlikaš." "A zašto?" 307 "Zato što te taj siše iznutra. On je jebeni parazit. Drži te za vrat svojim nevidljivim pandžama. Stisne kad poželi. A ako ne može bez tebe, ako mu služiš, ako si jedan od šupaka, onda te nikada više neće pustiti da odeš. Znaš li? Znaš li to?" Albertino je potvrdno klimnuo glavom. Dobro je to znao. Ali to je bilo ono što je do danas oduvijek želio. Biti svom šefu nezamjenjiv. To je donosilo i mnogo dobrih stvari. Koje Albertinu uopće nisu bile mrske. Novac. Moć. Poštovanje na ulici. Tužni je nastavio: "Umoran sam od čišćenja Jaguarovih govana. Želim raditi ovdje, peći kolače sa svojom ženom, slastičarnica radi dobro, ali taj jebeni gad me prikliještio. Ne mogu pobjeći. Ako odem, ubit će me netko od njegovih. Možda će to zatražiti od tebe. A što ćeš ti? Nećeš me ubiti? Kako možeš? Jesi li shvatio kako mi je? Moram nastaviti ubijati sve dok on to hoće. Dok ne dođe netko mladi i zajebaniji i napuni mi trbuh olovom. Hoćeš da ti nešto kažem?" "Što?" "Bojim se. Nisam više hladnokrvan kao nekad. Ne ide mi. Užasno se mučim. Postao sam kao oni trkači kojima pukne i odjednom vide trkalište drugim očima. A znaš li što mi je taj kurvin sin rekao neki dan? Čuo sam da ti sin ide u Ameriku. Mogao bi tamo odraditi koji poslić za nas. Ništa opasno. Kontaktirati neke ljude. Razumiješ? Taj gad hoće uvaliti i mog

sina. Govno smrdljivo. Rekao sam mu da je Enrico izabrao drugi put. Da ga pusti na miru. Da je on drukčiji. Ništa mi nije odgovorio. Samo me pogledao." 308 Albertina je bolio želudac. Morao je srati. Odmah. A tu nije mogao. Morao je kući. Osjećao je kako se riječi Tužnoga vrte u njemu poput divovskog vadičepa. Srećom, zazvonio je telefon. Tužni je ustao i pošao odgovoriti. Šćućurio se na stolici pored telefona. "Halo! Slastičarnica 'Lijepi Palermo'", rekao je službenim glasom. "Da... daaa..." Albertino je to iskoristio da ustane. Zakopčavao je kaput, kad se sjetio da nije došao zato da sluša Tužnog kako jadi-kuje, pa je otpuhujući ponovno sjeo. Morao mu je prenijeti nalog. "Da... Shvatio sam... Da, tu je. Dobro. Dobro. Sad ću ti ga dati", zaključio je Tužni. Dodao je telefon Albertinu. "Tko je?" "On!" Albertino samo što nije pao u nesvijest. Automatski je zgrabio slušalicu. "Ja sam, Jaguar. Slušaj, znaš li što rade rogonje? Ha? Je li znaš što rogonje rade?!" Nije govorio u slušalicu, rikao je. Što hoće? Što mu sad znači to pitanje? "Nanovo razmisle. A ja sam jedan rogonja. Rogatiji sam od losa. Kad si otišao, zagrizao sam jedan milanski kotlet. Znaš da sam ja lud za kotletima. A znaš i kako ih Maria-rosaria zna napraviti. S malo masti, hrskave. Pa hoćeš da ti nešto kažem? Nisam ga mogao progutati. Nešto mi je pokvarilo tek. Nisam uspijevao shvatiti što. Onda mi se odjednom razbistrilo. Bio si to ti. Zbog tebe nisam više 309 bio gladan. Zbog tvog lica. Tvog načina. Reci mi nešto, zašto si me htio zajebati?" Albertinova je glava bila prazna. Potpun mrak. Slušalica u rukama bila mu je teška poput granita. Grlo kao da mu je bilo začepljeno pjenušavom gumom. Što da mu kaže? "...Htio si me zajebati? Mene? Koji sam te volio više nego sina?" urlao je Jaguar. Albertino je htio nešto reći, ali riječi su mu umirale na nepcu kao lososi na izvoru. "Htio si me zajebati? Htio si zadržati robu. Pokrasti onoga koji te nahranio. Koji ti je dao dostojanstvo." "Ne... Ne... Nije istina." "Mislio si da je lako? Ali za te stvari treba imati muda velika kao košarkaške lopte. A ti ih nemaš." "Pusti me da kažem..." "Šuti." "Nisam ja kriv. Bila je nesreća. Nisam te htio zajebati. Kunem ti se Bogom... Neka mi Bog..." "Daj mi Tužnog." "Ne, čekaj. Napravio sam sranje, ali nisam te htio zajebati... Frik me pokušao ubiti."

"Ne želim te više slušati. Daj mi Tužnog." "Ne, molim te. Pusti me da objasnim..." "Daj mi ga!" naposljetku je vrisnuo Jaguar. Albertino se okrenuo i vidio Tužnog iza sebe. Držao je svoj uzi uperen u njega. "Želi razgovarati s tobom..." rekao je dok su mu riječi zamirale u grlu. Mehanički je dodao slušalicu ubojici. 310 Osjetio je kako mu noge klonu, glava mu je bila teška. "Halo..." rekao je Tužni i odmah potom: "Dogovoreno..." Albertino se zagledao u ubojičine oči. U njima je vidio svu tugu, sjetu i žaljenje svijeta. Taj mu nadimak nikada nije pristajao tako dobro kao u tom trenutku. Albertino se probudio iz te čudne opčinjenosti u koju je bio utonuo. Naglo je zavukao ruku iza leda. Ali znao je da je to bio makinalan pokret, potaknut nagonom za preživljavanje, a ne razumom. Tu nije bilo njegovog magnuma 44. Bio je na dnu kotlića, u šugavom zahodu jednog prigradskog lokala. Led. Vrućina. Ubojica je opalio. S telefonom u ruci. Četiri puta. Hici su se zabili u Albertinov trbuh. Jedan u želudac, dva u crijeva i jedan, najsmrtonosniji, u jetru. Albertino se na trenutak zaljuljao, kao da je neodlučan da li da padne naprijed ili natrag. Zateturao je na drvenim nogama i onda se srušio postrance, na policu s kolačima, i srušio je glavom. Tužni se nagnuo nad njega i približio slušalicu njegovom kremom i krvlju uprljanom uhu. "Zašto si me zajebao? Zašto? Zašto..." Albertino više nije čuo. Ništa. 311 Nije ćak ni osjećao bol. Možda tek, prvi put toga dana, nov osjećaj slobode. Mir. Ležao je na podu i gledao police pune slastica. Njihove boje. Zelenu marcipana. Bijelu šećerne glazure. Crvenu ušećerenih trešanja. Bile su prelijepe. Začudile su ga vlastite misli. Male. Uvijek je mislio da onaj koji umire ima na umu velike misli. Velike kao život koji napušta. Međutim, on je umirao s tim glupim slasticama u glavi. Njemu se čak nisu ni sviđale. Prekrila ga je neka sjena. Polako je okrenuo glavu. Okus krvi u ustima. Tužni ga je promatrao. Albertino mu se nasmiješio. Nije više imao tijelo. Bio je u nekom tekućem, nepostojanom i vrućem moru. U nekakvoj dugi sačinjenoj od kolača, sladoleda i krema. Mora da je od onih jebenih loptica. Sad su se sigurno otvorile. Nema sumnje. Vidio je Tužnog kako uzijem nišani u njega. Ali nije ga bilo briga. Zatvorio je oči i na trenutak su on i Selvaggia bili na nekom tropskom otoku.

Zajebao me. o klupskim dugovima i derbiju. bili utaboreni u zalogajnici "Biser Rima". Tada mi je bio nadređeni.. da odem radi nekih nepostojećih intervencija. Mirno je sjedio u naslonjaču i razgovarao telefonom sa ženom. Coluzza.. Svako jutro ista priča. Našao sam Michelozzija u njegovom uredu i upitao ga što treba. možda samo zato što sam spavao u sranju od kreveta. Gle. ugledao sam Franca. Činjenica je da sam na posao došao u uobičajeno vrijeme. za one koji to ne znaju. što ja znam. Čim sam ušao.. Možda zbog onog sivog. Posla je bilo. pljuvao je i sav bi se zacrvenio. Michelozzi. Zbogom Tombi.. tog jutra došao sam na posao sjebaniji nego inače.. Coluzza.. U to vrijeme bio sam zaposlen u Sanitarnoj jedinici drugog okruga i po čitav dan nisam ništa radio. Treba obaviti jedan šugav posao. ne uzrujavajte se. jebeno je naporan. Ne znam. . Tomba je vozio slalom u 11:30 i izračunao sam da bih se mogao vratiti oko 11 i pripremiti se kako spada. Michelozzi te traži. Kunem ti se. Da skratimo." Konačno je spustio slušalicu. Htio sam preispitati koliko su lagani makaroni s gljivama i kobasicama. dolazimo i donosimo oganj i mač u vaš stan.. Uvijek je gubio. Jedna riječ je malo. podvornicom. ne preostaje vam drugo nego pozvati nas." Izašao sam psujući. Neka mi napravi nešto laganije. Coluzza. a kad je bio loše volje urlao je dok ne bi promukao. ustajalog neba koje je ležalo nad gradom. kako sjedi u portirnici i karta s Carmelom. PAPIR I ŽELJEZO 312 PAPIR Čudno je bilo to jutro. vratara.. "Znaš da mi ne smiješ spremati tjesteninu sa začinima. ako otkrijem da si se izvukao. Dao mi je znak da sjednem. Ako vam se kuća napuni buhama. Ja poslije moram razgovarati s ljudima. Filipinka u nju stavi previše češnjaka. makarone s gljivama i kobasice." "Šefe. 316 Pili su kavu i raspravljali o Laziu. Pravi bič Božji. Zbogom prvoj vožnji. a vjerujem da se nitko od vas nije ni trudio upoznati takvog tipa.. Ako vam tavan vrvi miševima i ako vam iz zahoda izlaze štakori veliki poput štenaca.. ali pitao sam samo: "Stoje?" "Slušaj me dobro. 315 "I što hoće?" "A što ja znam. koje vam se već poput crnih živih čarapa penju uz noge. Sjeo sam i zapalio cigaretu. kao i obično. pobrinut ću se da to debelo požališ. bit će obavljeno. dvije su previše. Danas moraš pomoći Nos-chesiju i Ferriju. "Ej. Htio sam ostati kod kuće. Ne brinite." rekao je portir ne podižući pogled s karata." Otpuhnuo sam i pozvao lift.Glava mu je eksplodirala. Otišao sam do Noschesija i Ferrija koji su.. Radio sam u odjelu dezinfekcije i deratizacije.. ali uvijek sam nalazio načina da se izvučem.

golemih ruku i okruglog. Na nosu je imao dva dna boce." "Gospodo Delfina. Više se ne može izdržati. Bogu hvala. nogu koje su izgledale kao dvije iskrivljene grane. ali stan je njezin i unutra može raditi što god hoće. Bio je suhonjav. Pokušala sam kucati. zbog kojih su mu oči izgledale kao vrh pribadače. Bogu hvala. i ubacili se u prometni kaos. Nisam to više mogla podnijeti. Prijeđimo na stvar.. Poput brata. konačno ste stigli. Sirota grofica Serpieri. vjerujem . želite znati kako se zovem? Delfina. koji mu je izobličavao sve jakne i padao mu na hlače. on je primio poziv. Viđali smo je stalno prljavu i zapuštenu. U to vrijeme često smo izlazili. na nogama je imala srebrnaste čizme za snijeg. U rasklimanu pandu boje smeđeg rastopljenog govna. Kilogrami novina. Ali odmah. ruksaci. Onda ju je obuzela manija. bacači plamena pod rukom. Na trećem katu zgrade C živi jedna koja nije pri sebi. pa što se to danas tako važno radi kad se Michelozzi morao gnjaviti da mi to osobno kaže?" Ferri je već deset godina radio u odjelu deratizacije i svi su ga pomalo smatrali šefom. Ušli smo u vežu.. portirka je potrčala prema nama. svi se ljute na mene. "Zvali su iz jedne zgrade na Monte Sacro. Kao da sam ja Bog Otac!" Ta je žena bila pravi uragan. Išli zajedno igrati biljar u San Lorenzo i kladiti se u Capannelle. jer kad to riješimo možda još stignem pogledati Tombu. "Gospodo?" "Što sad gospodo." "U redu. Što se događa?" "U redu. A već sedam dana iz njezinog stana dopire užasan smrad. Ferri. dugačke sijede kose. kao uostalom većina portirki.."Ej. Jadnica je nakon te nesreće poludjela." Noschesi je bio moj prijatelj. smeća. "Ah. Natovarili smo se opremom: boce DDT-a na ramenima. plinske maske navučene na glavu poput šešira. u kojem živi neka klošarica. 317 Stara je bila prilično popunjena. Hoćete li nam objasniti što se događa?" "Pa. kružila je ulicama s kolicima iz supermarketa i prebirala po kontejnerima za smeće. ali nije bilo pomoći. Nakon pola sata iskrcali smo se pred jednom od onih zgradurina iz pedesetih godina. Čim nas je ugledala. grof Gianfranco Serpieri. Unutra ima i hrpu mačaka. Počela je donositi smeće u stan. Ljute se na mene. "Noschesi zna. Uzimala je sve i odnosila kući. Hajdemo. nemojte nam pripovijedati sve zgode i nezgode grofičinog života. da. u redu. 318 Tako nam je odgovorila policija. Pukla je. Ferri ju je svojom uobičajenom hladnokrvnošću odmah zaustavio. ali nitko nije odgovorio. karakterističnih za tu četvrt." Sjeli smo u moćno vozilo koje nam je okrug stavio na raspolaganje. svaki put kad se u ovoj zgradi nešto dogodi. dopire zvjerski smrad. Ljudi su podivljali. kći od dvadeset osam godina i mlad. Ah. koji se širi stubištem i ulazi u stanove. Žena je poludjela prije deset godina kad su joj u jednoj tragičnoj željezničkoj nesreći -sigurno se sjećate sudara vlakova u Viterbu '83? odjednom poginuli muž." "Dobro. Pokušali smo je natjerati da prestane s tim. Stanari se žale. Kažu da iz jednog stana.. nadutog trbuha.

Gomile. . konačno je uz prasak popustila. Tijesan prolaz koji je vijugao između stupova. Prije nego što je odapela. Ništa. Ništa. dodaj mi polugu". slatkast i neugodan zadah. Stepenice su bile strme. požutjele i skorene od vremena i prašine. zadržavajući dah." Ništa. Gadna priča. nemojte se žaliti." Ferri je šutio. Novine koje je stara tko zna koliko dugo skupljala. Pozvonili smo. zavojite i mračne. Kupovi. jedan iza drugoga. pokazala vrata. u neka bolja vremena. 319 Pokucali smo. Krenuli smo. Gospođa Delfina pokazala nam je put. Morate otići vidjeti. Izbili smo u veliku sobu koja je. vjerojatno bila salon. mislio sam da ću umrijeti. Noschesiju je bilo loše. koji je štipao za grlo i od kojeg se vrtjelo u glavi. i što smo se više penjali. rekao je Ferri. s bacačem plamena. Brda papira.. "Razvalimo vrata. Noschesi se bunio da je to problem karabinjera. Portirki smo dali znak da se udalji. snaga reda. Ferri je rekao samo: "Hajde. najobičnija vrata stana u najnormalnijoj. s rukom na ustima. Bezimena. ja i Ferri naprijed s bocama na leđima. Smrad raspadanja. Kad smo došli na treći kat. Noschesi. bile su naslagane jedne na druge u stupove koji su sezali do stropa. Hoćete li vi to objasniti Miche-lozziju?" Mračna.. 320 Napredovali smo tako u polumraku. stara krmača mora da se dobro zaključala. I čudno je to da mi se već nekoliko mjeseci događaju samo gadarije. Odmah smo ih navukli. Noschesi se sagnuo i po hodniku povratio kapučino. Preplavio nas je val mrtvačkog zadaha. Odmah sam osjetio jak napadaj klaustrofobije. mračan i visok hodnik. trulog mesa. otvorite! Otvorite. Ušli smo u vrsti. osamljena i zapuštena zgrada C uzdizala se u dnu dvorišta punog djece koja su jurila na biciklima i igrala se. koji odvratan smrad. kolač i sendvič s gljivama iz "Bisera Rima". Zvali smo je: "Grofice Serpieri! Grofice Serpieri. običnoj zgradi. Prava stijena. Noschesi iza. rekao sam otpuhujući. Hrpe. "Stavite maske". u zraku se sve više osjećao neki kužan. pokopali bi nas. Činilo se da se ta prokleta vrata ne žele otvoriti. Portirka nam je. ponavljao je poput pokvarene ploče: "Koji odvratan smrad. malo-pomalo.daje stara odapela u stanu." To je bilo stanje stvari. Sva trojica pritisnuli smo polugu i. brava se odvojila od okvira. Nakon još jednog pritiska. Po sredini je starica ostavila uzak rov za prolaz. Ispred nas se otvarao dugačak. molimo vas. I nije bio u krivu. da su kojim slučajem ti stupovi novina pali na nas.

Pločice su bile premazane usirenom . Pridržavala se nekog reda pri prostiranju tog neuobičajenog rublja. koja me u nekim životnim prigodama natjerala da nastavim. "Ja ću sve ovo zapaliti! Treba sve spaliti!" panično je viknuo Noschesi. "Dajte. "Stan nije loš. Uvijek sereš. "Smiri se.Sad je postala odlagalište otpada. Smeće. Tako me i tada radoznalost kopkala i nagovarala da potražim staricu. klizav i mastan pod. Izađimo iz ovog pakla". Tamo sam osjetio kako mi se doručak nezaustavljivo penje uz grlo. Htio sam vidjeti leš te sirote žene. bio strahovit. apsurdna toplina. "Coluzza." "Jebi se. zaključio sam. zrake sunca ispaljene kao projektorom kroz žaluzine zatvorene nad tom mačjom apokalipsom i smrad koji je. da us-trajem iako mi je sve oko mene govorilo da prestanem. Radi se o morbidnoj. poput rublja. Okanimo se ovoga. I mislim da je u tom trenutku i Ferri osjećao isto. Coluzza. Koji kurac radite? Krenimo. koja je sporo kapala po podu. ako tu pustiš plamen. smeđe drobove i grimizne unutrašnje organe tih jadnih životinja. nekim novim mirom. rekao sam dolazeći k sebi. stišće i rasteže uz mahnito probadanje. ljigava crijeva. ispunjavali su me. Usred svega toga neometano su kružili debeli žohari. gomila prljavštine. Nekim bolesnim mirom. pokvarena hrana. Ta je soba nekako čudno djelovala. Prava klaonica. Tek tamo mi je doista pozlilo. što čekamo?" Noschesi me cmizdreći vukao za ruku. Ta me je neprirodna tišina opčinjavala. idemo je potražiti. Ista priča. sve je gotovo. urlao je Noschesi. hajdemo odavde. gnjile mrcine. Tamo sam osjetio kako mi se želudac luđački okreće. Krasan namještaj! Svaka čast! Gdje je grofica? Idemo joj izraziti naše poštovanje". "Želim vidjeti gdje je. na čudan način. Oslobodio sam se i upitao Ferrija: "Hoćemo li je potražiti?" "Da. S onih obješenih slijevala se masna bezbojna tekućina." Prošli smo kroz to more mrtvih mačaka i ušli u kuhinju. Ono što sam vidio nije mi bilo dovoljno. Polumrak. Stotine oderanih i raspadnutih mačaka." 321 Ferri me izvukao iz obamrlosti u koju sam zapao. Sav se pretvorio u snop napetih živaca. Napravit ćeš lomaču koja će se vidjeti i s Pariolija". istrunuli ostaci mačaka. 322 Luđakinja je razvukla konopce s kraja na kraj kuhinje i na njih je objesila. "Da. Ali htio sam vidjeti kako je završila ta jadnica. hajdemo odavde". ostaci tko zna kada pripremljenih ručkova. ili nečim sličnim. "Gdje je grofica?" upitao sam. Zidovi su bili prekriveni masnoćom. Na podu i obješeni na veliki kristalni luster vidjeli su se leševi. u tom crijevu mrtvaca punom izmeta? Prešli smo salon i ušli u drugu prostoriju. Noschesi. organski otpad. Idemo odavde. Tko zna gdje je ta prljavka odapela? Tko je uopće mogao preživjeti u tom paklu. Razderane vreće za smeće iz kojih su ispadale trule kore. unatoč masci. da odustanem. rekao je Ferri. Gospu mu. prljavoj radoznalosti. kako ga žderu žohari. sve to oblikovalo je gust.

Nešto poput oštrog mijaukanja. Budite mirni. nekoga iz ludnice. Tijelo joj je bilo neprirodno bijelo. dlanove. od sve one tinte koju je progutala jedući tako dugo tiskani papir. Drhtala je. Prljava. Tu smo da vam pomognemo." Došao sam na par metara od nje. Ušli smo u mračan hodnik. pomalo žućkasta..krvlju. uvodnika. Smeće. Bojala se. Pozovimo nekoga". Ona je bila tamo. rekao je Ferri iza mojih leđa. Imala je nešto poput tetovaža. i jela je. Načinio sam još jedan korak i ona je skočila. Milijuni slova. c. rimskih kronika pokrivali su svaki centimetar njezinog tijela. rečenica. U kupaonici više nije bilo zahodske školjke. Ruke. nastojeći ne činiti nagle pokrete. Približio sam se. Bila je živa! Bila je tu pred nama. kao mačke kada se tjeraju. zagrliti. rekao je Ferri pokazujući mi vrata. Nesigurno smo se približili. Golem krevet u središtu sobe. Pitao sam se imaju li te rečenice smisla ili su samo slučajno tako raspoređene. Ne znam što sam htio. psujući sebi u bradu. Novine. trulog voća. Trulež. Htio sam je bolje vidjeti. Spavaća soba. kao kada se želi uhvatiti divlju životinju poludjelu od straha. A uz to i smeće. Otvorio sam vrata. Nisam slušao. Noschesi je išao iza nas. šćućurena. Ferri ju je pokušao zaustaviti. reklama. Vrati se." "Coluzza. "Smirite se. Kroz njih je dopirao zračak svjetla. i poslije sam shvatio da je to bilo od sveg onog olova. Približio sam se polako. zagrade. "Da. Trgala je rukama komadiće papira i stavljala ih u usta. Brzo se povukla na kraj kreveta. Samo naše disanje zatvoreno u maskama. noge. Sitnim koracima. Opet novine. skačući po krevetu i bacajući smeće u zrak. bjelina novinskog papira. Sunce je prosijavalo toplinu kroz prozorske kapke. možda samo dotaknuti je. Novine. Koža joj je bila hrapava. Samo crna rupa. b. Unutra je". Gledala nas je zečjim očima i jela je. raščupanu kosu. iz koje su virili mumificirani mačji udovi. smeđe kaše. krpa. I Noschesi ju je pokušao . Soba je bila velika. Teško je disala. točke. brojke. Ništa se nije čulo. "To je posljednja soba. Iskliznula mu je iz ruku. s knedlom predugo potiskivanog straha u grlu. "Budite mirni. Skvrčena nasred tog golemog bračnog kreveta prepunog novinskog papira. Kada je bila puna rijetke. izvući je iz te more. ali uzalud. "Zaustavite je". riječi. Poput vjeverice. vrisnuo sam. Neka čudna bjelina. imala je sijedu." dodao je Noschesi. sve su prekrivali a. Ne bojte se.. Odatle smo prošli kroz druge sobe. 324 I starica je vrištala. Ustala je i poput poludjele furije počela trčati po sobi. U dnu su se nalazila odškrinuta vrata. 323 Bila je gola.

Veliki mu se rez poput usta otvarao na jakni i džemperu. Izgledala je zastrašujuće. Krenuo sam za njim u salon. u kurac. vrisnuo je još jače. Čekaj. Razderala mi je bedro. Psovao je. koji ju je cijelu obavio." Noschesi više nije mogao. "Ferriiiiii. Neeeeeeee. Jednom je rukom stiskao nadlakticu druge. nije gorjela tako da joj se pržilo meso. Ubola me. "Nestala je". pokušali smo. "Ubij tu kurvu! Coluzza". ali bilo je prekasno.zgrabiti. na koljena. "Čekaj. Totalno me sredila. 326 Nije gorjela uz pucketanje kože." Počeli smo ga vući. Bio sam umoran od tog zadaha. Noschesi je pojačao plamen. "Ja ću je ubiti. gorjela je poput papira: pretvorila se u golemi pla- . Ustao je. Prekasno. U kuhinji smo se probijali kroz mačje leševe. "Jebena droljo. Očajnički je vrisnuo. Noschesi. Iz otvora je izašao plavi plamičak. Jeste li zadovoljni? Sad idemo. Isuse! Ne radi pizdarije". Ništa nisam mogao. rekao je Ferri.. Pokušao sam u tisućama džepova svoje jakne pronaći upaljač. Nestala je uz šuštanje u hodniku." rekao je Noschesi i spustio ručicu bacača plamena. U jednoj ruci držala je britvu. Koji kurac si mi napravila?!" "Ubij je. Ubij je". Što ti je? Što ti je?" rekao sam ne shvaćajući. od istetovirane starice. "Čekaj. "Ona drolja me ranila. "Smirite se. no bez uspjeha. od te kućne klaonice. Noschesi je ručicu bacača plamena spustio do kraja i sručio se na staricu golemim plamenim jezikom. Primio sam ga za nogu i osjetio da je ljepljiva. rekao sam. Zvuk u tami. Srušio se na pod. rekao sam nastojeći ih primiriti. Smirite se". Onda se dogodilo još jednom. Bila je brza. Ferri je u međuvremenu vrištao kao da ga kolju. zavijao je Ferri na podu. Ponovno smo ušli u hodnik. "Što ti je?" upitao sam Ferrija dižući ga s poda. Ferri je vrisnuo. Kriste!" povikao sam.. Grabila je mačje crkotine i bacala ih na Noschesija. Ustuknuo sam. Vrištao je i uspaničeni Noschesi. I gledao je kako gori. Ništa. Ispod njega već je sve bilo preplavljeno crvenim. u onu mračnu utrobu. 325 Vidio sam samo sjenku kako proviruje iza hladnjaka. Nisam mogao razmišljati. Starica je završila u jednom kutu. govorio je Ferri kroz suze. Sad ćemo vidjeti. "Okej. da su mu hlače natopljene. Ne. Drhtao je poput djeteta. Njezina novinska koža natopila se krvlju oblikujući goleme crvene mrlje. a red je došao na Nos-chesija. Noschesi je uz jauk pao na pod. prolijeće i nestaje. Krv.

pokazuju mi svoje pregoleme atribute kao u najklasič-nijem porniću. vrtložeći se u plamen od kojeg je izgarala. Sjedam u svoju fiat cromu i kružim. Odlučan samo da zadovoljim mutne želje koje mi se kreću lubanjom kao divlje zvijeri poludjele u kavezu. međutim. Tuširaju se. Lopte mesa. Žene s hipertrofijom prsne žlijezde. Htio bih svršiti u nešto drugo umjesto u svoju ruku. Neodlučan hodam kućom. Dobro i zlo. sad već kao pepeo. Gasim sva svjetla. daaaaaa. nemoj prestati. Bila je samo novine koje gore. žene koje me ljube. Znoj. AAAHHH. Onda se zapalio cijeli stan. a to. onda drkam. Dosta. koji obavljam svakodnevno prije nego izdrkam.men. Voda teče niz moje tijelo. Najprije gledam kasetu. Smotala se. još. Erekcije. Oblačim se. Silazim na ulicu. Tuširam se. skupa sa mnom. 328 329 . Htio bih umrijeti u nečemu što trese nogama. Bog. diraju. život. Ne bih htio da mi sperma završi u zahodu. još me više uzbuđuje. Te kasete me iscrpljuju i uništavaju. Danas. Poluku-gle nadute silikonom. Uzimam svežanj novčanica. Prijapska spolovila. Vinula se u zrak. Stari frustrirani majmun i ništa drugo. Kružim kao lud kroz podvožnjake koji buše podzemlje Rima. Hladno je. svršavam. dupliciranje DNK. Sada je to samo uvodni ritual. smrt. Ulica Cola di Rienzo. umrijet ću. Htio bih osjetiti drugo tijelo kako se komeša pod mojim. Gasim video. pocrnjela. razmnožavanje. pretvorila u prah. Izlazim u umrtvljeni i bezvoljni promet duž Muro Torto. umjesto da me smiri. Film služi samo kao predjelo. Ponovno me obuzima želja za seksom. Stižem trubeći na Prati. Lungotevere. curi u sjajnim prugama. tamnih i užasno nabreklih. Žene divovskih grudi. Drkačine koje ispaljujem izgubile su strogost stvarnosti kako bi postale apstraktne i nadahnute složenim. metafizičkim principima. Sav taj seks vrti mi se po glavi i smućuje me kao jato bučnih gavranova. 327 T ŽELJEZO Daaaaaaaaaa. Meso. Gasim TV. Stigli su vatrogasci i izvukli nas. trebam nešto konkretnije. Topovske eja-kulacije.

nesposobni da kupe ono što im treba. prestrašeniji od mene. na veliki parking sa stablima. ta jebena želja da vodim ljubav." "A tko si ti?" "Margot. U autima. "Koliko?" "Za tebe malo!" v "Koliko?" "Sedamdeset ustima. drski. Zatim ulazim u Olimpijsku i tu šibam preko sto pedeset na sat. Izbila je tučnjava među transvestitima. goli. Snopovi plavog svjetla u mraku." Ostajem tako. naprotiv. uništavam ga ubrzanjem od 128 konja. tamnokosi ljepotane?" "Mario. Jedna bezočno pokazuje dvije predivne kugle koje joj nadimaju prsni koš. Odlazim. Traži se. kažem ja. U drugima. zbijeni. uopće se ne boje hladnoće. "Lijepa večer". "Ali ja ću te izluditi od užitka. Stereo do daske. Policajci ih nastoje razdvojiti. Utrkujem se s metalik golfom GTI. visoki. Skrećem desno i škripeći gumama stižem u Olimpijsko selo. isplaču. Smiju se. Gaćice sa šljokicama. ljute. Derem ga. razvaljujem ga. pljuju. gadovi. Gledam." "Ti si lopov. pregovara. Bunde. Znate samo gledati. pita. Devet je navečer i prodaja mesa već je započela. osamljeni muškarci. prekrasna stvorenja.Hvala Bogu. . vječnim suparnikom. mekane plave kose." "Ciao. u povorci. Tu je i policijska patrola. udaraju se torbicama. urlaju mladi junci i napaljuju se gu-rkajući se laktovima i smijući se do suza. spuštaju prozorčić. vraća mi se u mjeri u kojoj kap još nije prelila čašu. Mario. Gleda me kao da je u meni pronašao sve što mu treba. Tu su i jebeni voajeri. Mogu postati opasan ako krene nagore. uvlači glavu kroz prozor mog auta. neodlučan što ću. Nastavljam." "Hoćemo li se zabaviti?" kaže mi zatim. Bijesne kuje. Margot!" smijem se. "Kako se zoveš. kaže on. naguravaju i urlaju. iza deset tisuća drugih automobila. ostatak sto. 330 "Kakva lijepa večer". Brazilci stoje uz rub ceste. Svaki put ista priča. Visoke potpetice. u povorci. Ima goleme ruke koje mora da su u neka druga vremena radile nešto drugo. Uvijek završe svađom. Ogroman je. a istodobno se smiju. Ulazim. puštaju ih da se iskale. Čudna. Transvestit.

Škripa guma na asfaltu. "Malo. Tamo ću moći dovesti auto do visokih brzina. Ima krasne sisice ispod rastezljive majice purpurne boje. "Koliko malo?" "Koliko ti misliš da bi moglo koštati jebanje sa mnom?" Naslonila se na prozor. namazane tamnoljubičastim ružem. Udi. Kosa joj je kratka. Nevjestu. Usne su joj pune. Bit će da ima dvadesetak godina. . Dovezem se do nje. spazim drolju na suprotnom rubu ceste. Što hoću? Hoću mladu bijelu djevojku. Nosi crnu minicu i tamnocrvene čarape. Onda ću se zaustaviti u fast foodu i tamo ću pojesti sendvič." Malo razmišlja.Prelazim glavnu ulicu zagušenu prometom i ulazim u labirint uličica gdje se nalaze crnačke drolje.140. Puštam auto da ode na široke ceste predgrađa. Žvače žvakaću. loše odjevene u svojim ofucanim dronjcima. Idem još malo naprijed. "Pa. Mislim da ću se otići iskaliti na cesti Rim . Pogledava uokolo. Djeluje nervozno. mršti čelo računajući u glavi i zatim kaže: "Pristajem. 120. Ruke su joj u džepu traper jakne.160. Izazovnu i sramežljivu. Za mene vrijedi sva tri soma.L'Aquila. Ružne su. udi. kao da nešto provjerava. Visoku i nisku. "Ne znam"." Zatekla me. Ima čizme od crne kože. Udaljavam se. Podiže pogled prema nebu. Gade mi se. Posebno noću. "Nevjerojatna si. neumjereni. crna. nezadovoljen. Palim auto i polazim. Visoka je i mršava. Spuštam prozor. Ne želim se vratiti kući ovakav. Malen nos. Iz radija trešti posljednji hit Donatelle Rettore. Probijam se dalje. Ne bih htio na kraju prodrmati kosti ni s transvestitom niti s crnkinjom. ali istodobno i umorno. Ulazeći na obilaznicu. Koliko tražiš?" kažem stišavajući glazbu." Pomalo razvlači riječi. neodlučna je. 331 Ne vidim nijednu koja bi mi se svidjela. zatim mi se približava bezvoljnim koracima. Nazirem vrške bradavica." Sjeda. Da uđem?" "Naravno. Brazilci barem znaju biti izazovni. ali iskusnu. Odmah me zaludila. ne znam. Što takva pička radi na dvanaestom kilometru Casili-ne? Polukružno okretanje. "Sto pedeset je tvoja cifra.

Nastavljam cesturinom punom rupa i blatnih lokvi. Krov od cigle. Izlazimo. Uzimam radio. Skrećem desno. Ubacuje je u autoradio. kaže mi gledajući naprijed. pločica i aluminijskih prozora. konačno". "Neće mi ukrasti auto?" pitam gledajući uokolo. Promet nije gust. Vozi tom cestom." "Kamo me vodiš?" "K sebi doma." Stavljam joj ruku medu bedra. Otpada žbuka. Uključujem alarm. Pukotine."Lijepa kola!" "Hvala." Idemo tako naprijed još neko vrijeme. "Što je to?" "Sepultura!" "Prekrasno sirovi. "Ne brini se. "Skoro smo stigli". doista. Iz džepa jakne vadi kasetu. Slušamo novu pjesmu Laure Pausini. Kamo idemo?" "Produži ravno. Slabo svjetlo na gornjem katu. Heavy metal. pošljunčana odmorišta gdje bismo mogli parkirati. i dalje sa žvakaćom medu zubima. nakon tristo metara ima jedna cesta koja skreće desno. "Evo nas." "Kod tebe doma?!" Jebote. koji sam posao sklopio. gubi. kaže mi i uzima natrag kasetu. . Mislio sam da ćemo to napraviti u autu. Jako. Dva kata." Slijedim je. "Hoćemo li stati?" pitam nakon nekog vremena. Hard rock. Prelazimo još petsto. nategnut ću je pod krovom. Grad se razrjeduje. a kad tamo. Prljam auto i strahujem za amortizere. čini se da ne primjećuje. šesto metara preko golog polja i parkiram pred starom trošnom kućom. "Mogu li promijeniti glazbu?" pita me. onu sa San Rema. na krevetu. Ne širi ih. Vidim sa strane lijepa. velikim halama tvornica zahodskih školjki. 334 Prolazimo pored nekoliko kućeraka i napuštenog nogometnog igrališta. Prepušta mjesto jadnim i zapuštenim 332 333 poljima. umoran od vožnje. "Gledaj.

Vadi ključeve." "Okay. "Skini se!" kaže mi. suho i mrtvo. Ne vidim radijatore. Televizor. Kurac mi je bolan. 335 "Malo je hladno!" "Idem gore upaliti grijanje/' "Hoćemo li to napraviti ovdje?" "Da. Zatim. Strašna i prodorna bol u uhu. "Sviđa ti se. Guram joj par prstiju unutra. Podižem joj majicu. Uzbuđen sam usprkos hladnoći. na kauču. Pali neonsko svjetlo. ne zato što mi ona ostavlja takav dojam. Gleda me zblenuto. Napaljuje me. Zidovi su okrečeni. I dalje žvače svoju žvakaću. Svlači minicu. ha? Želiš ga?" kažem u sebi." Penje se uza stepenice koje vode na kat. Ona propada u plastiku kauča. Spuštam joj gaće. Skidam cipele. konačno. Ulazimo. Podižem joj ruke. . Okrugli stol. Povlačim je na kauč. Uljane slike s tužnim klaunovima. Grlim je. Skidam jaknu. još uvijek u najlonu. evo je. Na sredini čipkani milje i na njemu lonac sa suhim cvijećem. Ponovno otvaram oči. Gaćice. Čarape. Kauči i fotelje. a ja sam nad njom. otvara bravu na željeznim vratima. nego više zato što me uzbuđuje govoriti takve stvari. Ništa. 336 Skidam si gaće i uzimam golemi kurac u ruku. Skida jaknu. "Ajaaaaaaaaaaa!" vrištim.Ima zaista prekrasnu guzu. Tražim joj pičku. Dnevni boravak. Vatra. Pada na mene. Ne vraća se. Ostajem u gaćama i košulji.

Tata i kći zajedno. "Što si htio s njom?" Zašto mi stalno postavlja to pitanje? Jasno je svima što sam htio. Odvlači me golog s kauča i tresnem na pod. Udarcem nogom vraća me na pod." "Daj. onda. U kurac. Postavili su je da ne prljaju. Počinjem plakati.. sranje." "Kako ništa? Zašto si bio iznad nje kao životinja?" Ne znam koji kurac da mu odgovorim. Nosi prljavu potkošulju. Ledene pločice. Plaćam. Užasno se bojim. govnaru?" "Ništa. Platio bih sve. Strašno mi je zlo. baš sve. "Što si htio od moje kćeri. Sad će me rasporiti kao krmka. "Ehhh. Kunem se.. "Što to radiš?" grub glas iza mojih leđa. U ruci drži dugi nazubljeni nož za kruh. tatice.. Pokušavam ustati. pokušavajući se pridignuti. ja?" odgovaram. Osjećam kako mi rub đona odvaljuje komade desni. Sijede kose. Udarac nogom podiže mi usnu. pusti ga. Volovskih očiju. nemoj ga ozlijediti". Prasećeg nosa. Vrištim. kunem se.Netko me uhvatio za uho i zavrće ga kao mokru krpu. Odakle je on ispao? Što hoće od mene? "Što to radiš?" pita me. Zvjerskog osmijeha iz kojeg proviruju razbijene nadgrobne ploče nalik na zube. "Ti!" "Ja?!" "Da. Gleda me iz daljine kao gospa milosrdnica. Zamrljane vapnom." "Dobro. Djevojka sjedi i nastavlja mirno žvakati svoju usranu žvakaću.. Tako to uvijek rade. hoćeš odgovoriti?" Šutira me nogom u prsni koš. ti!" 337 "Plaćam. Osjećam u ustima neugodan okus krvi i suza. "Onda?" 338 "Htio sam. kaže djevojka dok si navlaci gaćice. Sad ustani." . Za-motat će okrvavljene ostatke moje anatomije u ovu jebenu prozirnu plastiku koja prekriva njihove fotelje. Upravo to sam htio ćuti od tebe... a ne mogu ne gledati onu jebenu noži-nu koju drži u ruci. htio sam voditi ljubav. Tip koji me cipelari je glomazan. Izobličene i poderane sive flanelske hlače. Bojim se. Znam to. "Tko. htio sam.

Neee. Neee. koja je u međuvremenu izvukla iz jedne ladice walkman i ispružila se sa slušalicama na glavi. Otvara ih. pred neka vrata. Počinjem lupati šakama po vratima. "Kamo me vodiš? Kamo me vodiš?!" Vuče me na kraj sobe. Udaram glavom. Vitla me u zraku i gura do vrata. "Neeee. Neeeee". Crni svijet bez svjetla. Neeee. udi. nego s njezinom sestrom Pierom. Vrata se zatvaraju. iza bara. Iin]eeeeeeeeee. Podiže me s poda. kaže mi pomirljivo. Opet me cipelari. Ali ne s Priscillom. Udaram leđima. urlam. sve niže. Opirem se. Hoću da nastaviš raditi ono što si radio s Priscillom. Hoću da se seksaš. Gotovo ljubazno. Posjedne me na kauć pored svoje kćeri. ali ne pomaže. "Ne brini se. Govnari. podiže mi usnu i nježno gleda unutra. Vrata su zaključana izvana. Otvorite. 340 "Otvorite. i osjećam samo kako mi tijelo vrišti od bola. Penjem se uz jednu. dvije. Malo ljudske milosti.Podiže me. "Nije loša i jako je željna. pastuše!" kaže smijući se kroz trule zube. Trese koljenima u ritmu glazbe. Crvene iskre i gljive ljubičastog svjetla pale mi se u dnu zjenica. "Daj." "Što hoćeš od mene? Lovu? Auto?" cmizdrim. Ostajem neko vrijeme tako. Pridižem se. svidjet će ti se". Pustite me van. Držim se za bar moleći za milost. tri stepenice. Neee. Rušim se dolje. Pokušavam se pokrenuti." Otac mi se približava. Upirem nogama. ispružen na podu. Klang. ali on je jači. "Ne budi nepristojan. Bježim na sve četiri. prema vratima. "Kakva je Piera?" pitam očajan." Ponovno me hvata za užareno i natečeno uho i vuče me. Vidjet ćeš." 339 Bacam se na pod. kao zgaženi pauk. Došlo je njezino vrijeme za razmnožavanje. Grabi me za kosu. "Pokaži mi. Dođi. jadnica. Težak i nespretan pad niz betonske stube. Ne zanima me tvoja imovina. Proći će. Piera te čeka. Hoću da se pariš. leteći kroz mrak. iza stola blagovaonice. "Neee." . Baca me. ali ne uspijevam. ništa od toga. Iza vrata mrak.

." "Pridite. Vaš otac me zamolio. Jeste li sigurni? Ne bih htjela da se poslije kajete. koji je prekriva do vrata. ali sam bez hlača. Čuje se glas Mare Venier.... "Drago mije. Ostajem tako jako dugo. To je slabo osvijetljen podrum. otvorite. Dugačke šipke ugljikovih vlakana. Stvarno.Ne otvaraju... Jeste li to vi?" "Sigurno...." "Došao bih. Piera Nardi. Ona ostaje nepomična pod pokrivačem. Prćast nos. Oći kao dva planinska jezera. "Zovem se Mario." kažem nastojeći privući pozornost. Zaboga! Ostajem zaslijepljen metalnim bljeskovima. otvorite. Smilujte se. Prelijepa djevojka. samo se opustite. Tako vam Boga. Osjeća se čudan smrad." ponavljam sve tiše i tiše... dok ona sklapa oči. Televizor je upaljen. Na podu je samo zemlja... "Drago mi je. Gledate Domenica In. Jednostavno je. Opet lupam šakama... Osim toga. Mikročip. ja to nikada nisam radila. molim vas. Noćni ormarić. Slabo svjetlo.. Ne otvaraju. Fantastična je. molim vas. Uzmite moj auto. ali otvorite. Zrak je vlažan. "Vidite." 341 Prilazim pipajući rukama. "Tko je? Pridite"." Približavam se i ljubim je. Došli ste radi onoga?" "Radi čega?" "Da mi napravite dijete.." "Nema problema. ja imam jedan problem. kao od nečeg trulog ili užeglog.. Ja sam. Ne otvaraju. Visoke jagodice. ženski glas. Ne bih vam htio smetati." "Nemojte se sramiti.. "Molim vas.. Velike mekane usne. Netko je ispružen na krevetu i gleda. "Oprostite.. Oprostite. skupljena navrh glave. Pokrivam si ćunu kako znam i umijem. ispod niskog svoda. Plava kosa. Na samom dnu.. Veliki zupčanici od kromvanadija. Mario Recchi. Imam na sebi samo košulju. vidim krevet i televizor. Zatim odlučujem sići.. Odvratan smrad smrti. Kako je draga! Podižem pokrivač s nje." Pružam joj ruku." Kažem sve to nastojeći ispasti važan. . Osjećajte se kao kod kuće. Moj otac mi je rekao da će potražiti nekoga.. molim vas. Sigurno. Umjesto ruku i nogu ima metalne proteze. Hladno mi je. Gleda Domenica In.

Piera pruža svoju mehaničku ruku i trga ga s mene. Kao dizalica. ugradio sam ih na svoju cromu. "Onda idemo. Tek si je upoznao. Ali nikad nisam pušila.. "Oprostite.. Znaš kako je. Hrđam li?" "Nee. dok sam to pokušavala. "Je li ti se svidjelo?" pitam je zadovoljan. Kao kolica. Jako mi se sviđaš.. ukočena kao lutka. Lijepo je vidjeti je kako stišće cigaretu svojim čeličnim pandžama. Šalu na stranu.. Ide naprijed sigurnim korakom i penje se uza stube." Objašnjavam joj kako se uvlači dim i kako se izbacuje kroz nos.. Gledam TV. Ja sam ostala između i.." govorim pokazujući joj amortizere koje ima umjesto nožnih listova. Ja se omatam plahtom.. Baca ga na ." Vadim cigarete iz džepa košulje. Sad uopće ne izlazim odavde. Ovi.. otiđi sa mnom odavde.. U boravku otac i kći sjede za stolom." Piera se svojim protezama naslanja na vrata i s lakoćom ih razvaljuje. "Ali ovo je sve njemačka tehnologija. Ja sam iza nje. kažem ja. Piera. ne mogu ništa. jedan desno a drugi lijevo. oba su auta skrenula.. Brzo uči. Izvrsni su.. disati. Ubit ću te!" Ne mogu govoriti. govoreći: "Kako se u kurac usuđuješ. Jedu špagete s umakom." Piera ustaje. "Hoćeš jednu?" "Naravno. Kao rovokopač.. Penjem se na nju. prijeđimo na posao". kako?" "Kad sam imala deset godina voljela sam prelaziti iz jednog auta u drugi za vrijeme vožnje. malo stvorenje koje ću podizati i voljeti. Pokrivam je svojom košuljom... "Naprijed! Razvali ta vrata." Ljubimo se." "Slušaj. Srećom." Govnar ustaje i nasrće na mene da me zadavi. Činimo to u svim pozama... imam prijedlog. 342 "ovi su s porschea. Htio bih je oženiti.. ulazeći u dvije paralelne ulice. Odlučila sam da želim dijete. Ona je slasna djevica. Kiborg. Dok to radimo.. Moj otac i sestra dolaze rijetko. Uzimam je. "Oprosti.. udovolji mojoj znatiželji." kažem joj. ozbiljno. Možemo biti sretni. To je ono glavno. Kao zubarska stolica.Terminator. čujem buku zupčanika. Jednom. zujanje kugličnih ležajeva. gospodine. U jednom trenutku osjetila sam nešto čudno. "Naravno. Srame me se.. a ja tebi?" "Jako. Kako to da si tako jako željela dijete?" 343 "Stalno sam sama. Ispruženi jedno uz drugo gledamo Domenica In. Piera me stišće u metalni zagrljaj. šum servo volana. Ali." "To je normalno. Ja sam lud za vašom kćeri Pie-rom... Piera. "Jako.

Ali ja i Mario se volimo. Bezvezan je!" kažem joj. "Oprosti. Piera počinje zvoniti. Ugradio mi je alarm!" kaže plačući. 344 "To je tata napravio. Mihanovičeva 28. Potom Andrea Cane. Izlazimo držeći se za ruke. Prije svega. Esa De Simone.kauč. Ovom prilikom to činim.. tek što smo izašli. SADRŽAJ POSLJEDNJA NOVA GODINA ČOVJEČANSTVA POŠTOVANJE SANJAM TE. Nastavlja jesti špagete kao da se ništa ne događa. Svijet nas čeka". Zagreb Za nakladnika Janislav Šaban Za AGM Ivana Sor Dizajn naslovnice Melina Mikulić. Carlo Guglielmi. Raimonda Gaetani. Želio bih naposljetku zahvaliti svima koji su svojim riječima krotili moju neukrotivu narav i spriječili me da dođem do samoubilačkih razina depresije ili do napoleonskih manija veličine. cijeli Iterfilm: Laurentina Guidotti. a to su Luisa Brancaccio. stišćući joj čeličnu ruku. Studio grafičkih ideja Tisak Narodne Novine Dorada tiska Kratiš ISBN 953-174-248-0 . Alberto Piccinini. svojoj sestri. i ostalima koji su sa mnom dijelili stan. Zatim osobama koje su predano i mukotrpno čitale moje papirusine. No. "Ne brini se! To je alarm Cobra. tata. Zatim uzimam daljinski i ušutkam ga. moj otac i moja majka. Studio grafičkih ideja Lektura Snježana Husić Grafički urednik Dubravko Crnković Kompjuterska priprema Slaven Tomakić. kažem na kraju. Anatole Fuksas. Francesco Martinotti i Fulvio Ottaviano." Sestra se nije ni pomaknula. Luisi.. "Idemo. Stefano Coppe. ŽAC 345 ZAHVALE Želio bih se zahvaliti nekim osobama. S UŽASOM ZOOLOG BLATO (Život i smrt na Prenestini) PAPIR I ŽELJEZO Papir Željezo 151 163 217 251 315 328 Niccold Ammaniti BLATO Nakladnik AGM.

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful