P. 1
Ammaniti Niccolo - Blato

Ammaniti Niccolo - Blato

5.0

|Views: 295|Likes:
Published by Tony Pobran

More info:

Published by: Tony Pobran on Jan 30, 2011
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as RTF, PDF, TXT or read online from Scribd
See more
See less

12/09/2013

pdf

text

original

Naslov izvornika Niccolo Ammaniti Fango copvright © Arnoldo Mondadori Editore SpA Urednica Maja Šoljan Glavni urednik

Kruno Lokotar Niccolo Ammaniti S talijanskoga preveo Nino Raspudić I CIP - Katalogizacija u publikaciji I Nacionalna i sveučilišna knjižnica - Zagreb UDK 821.131.1-31=163.42 AMMANITI, Niccolo Blato / Niccolo Ammaniti; s talijanskoga preveo Nino Raspudić. - Zagreb : AGM, 2005. - (Roman) Prijevod djela: Fango. ISBN 953-174-248-0 450421215 J Oklijevao je neko vrijeme, prije nego što je pogledao mjesto koje ga je boljelo; konačno ga je otkrio, bacio na njega ustrašen pogled; i vidio odvratnu modroljubičastu izraslinu. Čovjek je shvatio daje izgubljen; obuzeo ga je smrtni strah i, još veća, strava da će ga uhvatiti grobari i baciti u lazaret. Alessandro Manzoni Imaj na umu tko je dobar, a tko loš momak... Almamegretta* Takav sam kakav sam. Popaj Zahvaljujemo se © ANAGRUMBA s.r.L POSLJEDNJA NOVA GODINA ČOVJEČANSTVA Sherree Rose, vidjevši daje zabava savršeno uspjela i da se gosti smiju i plešu, zapitala se: "Zašto se ovdje zabavljaju svi osim mene?!" Sherree nije znala daje u tom trenutku svaki od gostiju, bez iznimke, mislio isto što i ona. Clive Blatty "Na dvanaestom kilometru Cassie, na broju 1043, nalazi se 'Stambeno naselje Otoci'. Radi se o arhitektonskom kompleksu koji sačinjavaju dvije moderne zgrade (vila Capri i vila Ponza), o primjeru promišljene arhitekture po mjeri čovjeka, s prostranim zelenim površinama i pogledom na raskošnu rimsku okolicu. Opremljeno olimpijskim bazenom, zemljanim teniskim terenom i prostranim parkiralištem, to je savršeno mjesto za ljude koji žele živjeti u dodiru s prirodom, ali se istovremeno ne žele odreći moderne udobnosti. U blizini naselja nalazi se i trgovački centar sa super-marketom, prodavaonicama odjeće, frizerskim salonom, praonicom itd. U fazi su realizacije kino i diskoteka. Nedaleko od središta Rima (samo petnaest minuta automobilom!), idealno je za zaposlene u gradu i za sve koji žele živjeti u oazi nepomućenog mira i vedrine..." Iz reklamnog prospekta naselja "Otoci" (1972) Utorak, 31. prosinca 199... 1. CRISTIANO CARUCCI 19:00 h Cristiano Carucci imao je na umu tri mogućnosti da izvuče tu prokletu noć.

Jedan. Otići s ekipom u društveni dom Argonauta. Na programu je te večeri bio megadžoint i koncert grupe Animal Death. No ta grupa mu je krajnje išla na kurac. Jebeni vegetarijanski integralisti. Njihova omiljena igra sastojala se u tome da po publici bacaju sirove odreske i bifteke s kojih kaplje krv. Posljednji put kad je bio na njihovom koncertu vratio se kući sav okrvavljen. A uz to, svirali su i neku gadariju od provincijalnog rocka... Dva. Nazvati Ribljukost, sjesti na 126-icu i otići vidjeti što se događa u centru. Možda se uvući na kakvu feštu. U ponoć bi se sigurno negdje zaustavili, u prometnom kaosu, mrtvi pijani, i nazdravili bi novoj godini usred mora uzbuđenih govnara koji trube automobilskim sirenama. Bože koja tuga! Okrenuo se u krevetu. Uzeo je s ormarića kutiju cigareta i zapalio jednu. Ne bi bilo loše da su tu Esmeralda i Paola. No njih dvije su otišle u Terracinu. A da ništa nisu rekle. Sigurno se radilo o muškarcima. Mogao se malo poseksati, da su bile tu. Kad bi Paola krenula u jedno od svojih slavnih oblokavanja, na kraju bi mu dala. Tko jebe na Novu godinu, jebat će cijelu godinu. Tri. Odjebati. Odjebati sve. Sve moguće. Miran. Buda. Ostati zatvoren u sobi. Zabarikadiran u bunker. Pustiti glazbu i ponašati se kao da to nije posebna noć nego bilo koja noć bilo kojeg dana. Nije lose, rekao je u sebi. Jedini problem. Njegova majka je od pet ujutro bila u kuhinji i spremala jebenu silvestarsku večeru. Ma tko je tjera na to7, upitao se ne nalazeći odgovor. Organizirala je pretjeranu, golemu večeru za Maria Cinquea, vratara vile Ponza, i njegovu obitelj (troje djece + brbljava žena + punica s parkinsonom), za Giovannija Trecasea, kvartovskog vrtlara, ženu i Pasqualea Cerquettija, čuvara, i njegovu sestru, dvadesetčetverogodišnju Mariaro-sariu (teškog gabora!). Nedostajao je samo Stefano Riccardi, koji je te večeri bio dežurni na porti. Pozvala je sve koji su radili u naselju. Ne, nije rekla Salvatoreu Truffarelliju, onome koji je radio na održavanju zajedničkog bazena. Posvađali su se. Moja majka je nevjerojatna!... Saziva ih sve i za Novu godinu. 10 Gospoda Carucci bila je portirka vile Capri. Strastveno, svi zajedno, natisnuti u tom podrumu u kojem su živjeli kao miševi. Kako bi se davili hranom. Kako bi prženim jelom uništavali jetra. Ustao je iz kreveta protežući se. Zijevnuo je. Pogledao se u zrcalo. Lice mu je bilo doista odvratno. Crvene oči, perut, brada od dva dana. Isplazio je jezik. Izgledao je kao sportska čarapa. Pomislio je na sve što mora učiniti kako bi se izvukao odatle. Oprati se, obrijati se, obući se i nadasve proći kuhinjom i sve ih pozdraviti. Titanski pothvat. Ne... Nema šanse. Idi s opcijom tri! Zaključao je vrata. I počeo njušiti zrak poput talijanskog ptičara. U sobu se uvukao neki jak i mastan miris.

Što li priprema? Brokule? Grah? Kakav je to smrtonosni smrad? Ne, nego moja majka kupuje hranu na groblju. Pustio je glazbu. Nirvana. Osjetio je nešto neodređeno herojsko u načinu na koji postupa, možda nešto doista asketsko, u tom svom preziru prema svijetu i prema zabavi po svaku cijenu. Možeš ti to jebeni budistički redovnice! I ponovno se bacio u krevet. 11 2. THIERRY MARCHAND 19:30 h Thierrv Marchand konačno je uspio pronaći mjesto za svoj volkswagen kombi. Bilo je čudno vidjeti tu staru krntiju, s anarhističkim znakom naslikanim sa strane, između mer-cedesa 7000, saaba 9000 i ostalih luksuznih lađa. Proveo je dva sata u prometnom zastoju na Cassiji riskirajući da mu otkaže motor. Osvajao je metar po metar zemlje proklinjući Rimljane. Najviše mu se gadilo to što su ti luđaci, stisnuti u svojim autima, izgledali zadovoljni i sretni. Smijali su se. Trubili su. A sve to zato stoje Nova godina. Ludnica! Treći svijet. Medu nogama je stiskao bocu votke Kasatski, proizvedene i flaširane u Aricciji, selu u blizini Rima. Šest tisuća za bocu. Povukao je gutljaj i podrignuo. Zatim je iz džepa izblijedjele traper košulje izvukao zgužvani papirić. Razmotaogaje. "Diskoteka cVukodlak', ulica Cassia 1041", pisalo je na njemu. Evo ga. Upravo ispred kombija. Veliki plesnjak s blještavim natpisom. Ispred vrata red elegantno odjevenih ljudi. Muškarci u odijelima, neki čak i u smokinzima, žene u dugim haljinama, sve s užasnim bundama na sebi. Ispred ulaza izbacivači u narančastim jaknama. Desno od diskoteke, na manje od pedeset metara, vidio je, nakon AGIP-ove pumpe, rešetkastu ogradu s prolazom. Ulazilo je i izlazilo mnoštvo automobila. Što je to? Protrljao je oči. Na zidu je ugledao veliku mesinganu tablu. "Naselje Otoci", kazivala je. Lijevo od ograde portirnica, a desno božično drvce puno svjetlećih kuglica. Iza zidane ograde i krošnji borova nazirale su se dvije zgrade iz sedamdesetih godina. Krovovi od smedeg crijepa. Satelitske antene. Pločice. Velika, osvijetljena staklena vrata na balkonima. Gospodsko mjesto! Thierrv je otvorio vrata i izašao iz kombija. Bilo je zvjerski hladno. Puhao je takav vjetar da je rezao uši. Nebo prekriveno velikim, tamnim oblacima. I rakete. Mali praskovi. Bojažljivi topovski hici prije velikog ponoćnog darmara. Ah, da, rakete. Točno, na Novu godinu se ispaljuju i rakete... Thierrv je zapalio cigaretu bez filtera, otvorio bočna vrata kombija i izvukao

Svoju keltsku harfu. . remen s kopčom u obliku bizonove glave i mokasinke.. ne obazirući se na izbacivača.. Živjela je sama. Obojila je zidove u losos crvenu. nogom zatvorio vrata i zaputio se prema ulazu u "Vukodlak" prolazeći pored otmjene i nepokretne rampe postavljene ispred lokala. Regine je bila pakleno teška. prema vratima. premda je odnedavno tu bio i Enzo Di Girolamo. uobičajenu traper košulju. GIULIA GIOVANNINI 19:32 h Giulia Giovannini stanovala je na drugom katu vile Ponza. Thierrv je postajao nervozan. promijenila okvire na prozorima. Prekinuo je. traperice. Nosio je svoju staru i nezamjenjivu jaknu od mekane kože s resicama. Ona brlja koju ju strusio pržila mu je utrobu i osjećao je da su mu noge mekane poput pipaka hobotnice. uredila gaje u potpunosti sama. bez ičije pomoći. stavila štuko-gips. Jedino što tako neće ići. "Čekaj! Čekaj malo. "Ovako kako?" otpuhnuo je. Thierrv je odložio harfu i pregledao se. Moja harfa. Tako stvarno ne može!" vrtio je mladić glavom u znak neodobravanja. njezin novi dečko. Jesi li se pogledao? Ovdje ljudi plaćaju. Podignuo je ruke uvis i upitao: "Onda. U kurac. masnim brčinama. 14 Sve normalno. Onim očima kuhane trilje. prijatelju! Što nije u redu?" 3. Tko je taj čudan tip? 12 13 S onim žutim. duga. Klatio se lijevo-desno." Thierrv je krenuo naprijed. Stari viking na samrti? Njemački frik osuđen na izumiranje? "Što hoćeš?" upitao ga je osorno klipan niskog čela koji je izgledao kao da će se rasprsnuti u jakni od češljane devine dlake i prugastoj košulji stegnutoj oko volovskog vrata. Kamo ćeš?! Polako!" Klipan je zgrabio interfon i počeo govoriti u njega." "Moram svirati.. Plava. A ona kosa. Gosti koji su plaćali ulaz gledali su ga telećim očima. no jedna ga je ručerda zaustavila. Uzeo ju je u naručje. kupila šarene zavjese Laura Ashlev.. I budući da je bila poduzetna djevojka. već sam pijan! postavio je sebi dijagnozu. uistinu ponešto umrljane motornim uljem koje mu se prosulo na autocesti. S onim čudom u naručju. Bila je zamotana u debelu plavu krpu.Regine. Točno nasuprot one u kojoj je živio Cristiano Carucci. Kupila je taj stan prije šest mjeseci od nasljedstva koje joj je ostavio otac. prljava.. "Tko?! Ja?" "Da. ti." "A što je to unutra?" "Regine. Dvojica izbacivača koji su kontrolirali pozivnice vidjeli su ga kako dolazi. "U redu! Smiješ unutra..

prije svega ljubav za moju jedinu i obožavanu kćer! Volim te. pofarbana u crveno i s tom čašom vina u ruci. Obula je cipele visokih potpetica.. Enzo je napravio svinjac i izašao. uzela bocu prošeka. s trajnom. Na brzinu je sve sredila. U biti joj se sviđalo što u njezinom životu postoji muškarac koji će malo poremetiti njezin manijakalni red. Manje od dva sata. natočila sebi jednu čašu i otišla u kupaonicu. Na stolu ispred televizora prljavi tanjuri. Naravno. možemo reći). Pogledala se u zrcalo. Nije doista bila ljuta. Pritisnula je tipku za preslušavanje i vratila se u kupaonicu. dvije velike mliječne žlijezde koje su unatoč obilnosti stršale uvis. gaćice i grudnjak. Bila je to mamica koja je zvala iz Ovindolija. j edna bolj a godina.. međutim. "Sretno! Sretno! Sretno! Zlato moje! Sve najbolje! Nadam se da će ti godina biti fantastična. presvući i dotjerati. spremno i poredano na kuhinjskom stolu. Pronašla je čovjeka koji joj se sviđao (kojeg je voljela. 15 Strahovito je kasnila s popisom onoga što treba napraviti. Izgledala je poput Playboyeve djevojke mjeseca. Gola. malena moja!" 16 Nije je mogla slušati kad bi tako govorila. No na onu prošlu uopće se nije mogla požaliti. Otvorila je slavinu na kadi i svukla se. Potrošila je bezumnu svotu na crvene podvezice. Starica s glasom djevojčice.Prije tjedan dana dala mu je ključeve kuće i tada je on uselio sa svim svojim stvarima. ljubav. Da. Imala je. nastavila je otpuhujući. Baš te briga. prazna limenka piva i mrvice po podu. ostalo je već bilo gotovo. Otišla je u kuhinju i ubacila junetinu u pećnicu. Otvorila je hladnjak. Na stoliću pokraj kreveta zasvijetlila je telefonska sekretarica. Nije loše! . Navukla je samostojeće čarape slušajući prvu poruku. Gosti bi trebali doči u devet. Bolja od prošle. ionako će tvoja buca sve pospremiti. Mora se okupati. Giulia je bila vitka. I nije mogla odoljeti. "Baš sam se zajebala!" rekla je Giulia praznom stanu ulazeći s vrećicama iz dućana u rukama. ne hajući za gravitaciju. Otrčala je u sobu i izvukla rublje iz vrećice. "Pružiš prst i uzmu ti ruku! Svi su isti". Novac. Morala je svakako vidjeti kako joj stoje stvari koje je upravo kupila. dugačka bedra i podignutu i čvrstu guzicu. Zadržala se kod frizera i u prodavaonici rublja. sreća. kuću u luksuznom kvartu i stalni posao kao tajnica u velikom uredu u centru. Što je više mogla poželjeti? Ništa.

Stvarao joj je dvije doista zanosne nogometne lopte. soba. "U redu. Kako ćeš se ti obuć. međutim.. Smiri se. Jako mi je loše. Ni meni ne paše. I da njezinom čovjeku Deborah luđački nedostaje. Debby! Enzo je. Nije išlo. Boli je glava." "Dobro.. Debby je. Hladan znoj curio joj je niz pazuha.." U kurac! Giulia je osjetila kako joj se steže želudac." Enzo je odgovorio Debori. Nedostaješ mi!" U kurac! "I ti meni." Ostala je tako. Pri posljednjem je shvatila da je sve istina... Ja sam. "Giulia.. Onda je pokušala plakati. Dovoljno je da si mi blizu. "Dogovoreno. Htio sam ti reći da Fiorenza neće doći. "Ciao. Giuliji se sada sve vrtjelo. Tamo u deset svi u krevet. otkud sad ta silna bliskost s Enzom? "Moram li doći?" "Svakako.. Ali je važno. Clemo je.. 18 Bol se u međuvremenu proširila od otvora želuca do grla. Uh! Večeras stvarno ne mogu. Evo. no zrak joj nije uspijevao proći kroz dušnik.... Koji davež! Uopće mi se ne da doći na večeru kod Giulije.. Giulia će se uskoro vratiti. Jednim gutljajem dovršila je prošek. luster. Nadam se da to nije problem. treba mi puno maženja kako bih se suočila s tom večerom. Ali neću moći ostati dugo. ma vidi ti te govnarke. Gospemoja kako mi je loše.. Hroptala je ispružena na krevetu: "Gospemoja. Halucinirala si. Ali dođi sad malo ovamo.. Preslušala je tri puta. Čekam te. Giulia. Novu godinu treba čekati u muslimanskim zemljama. Giulia nije tu. Luđački." Giulia se vratila u spavaću sobu i sjela na krevet. A onda. a da pritom nije isključio sekretaricu. nešto se micalo. Da ta krmača njezinog čovjeka zove Pimpi. . "Da. Duboko se ispričava. znaš to. nisi dobro čula. Činim to samo zbog tebe." Kraj razgovora. Nije to bila tuga i bol zato što ju je izdao Enzo.Druga poruka bila je od Clema.. Treća poruka bila je od Debore.. dolazim.. Obećao sam da ću joj pomoći. Pimpi. Stvarno mi je loše." Laž! Opet su se svađali. krevet." "Halo?! Halo. Da se ne radi o šali. polugola na krevetu. Unutra. Stavila je grudnjak Sculpture. Spremala se oluja. i ona je snimila razgovor. Nisi dobro čula.. Razjapila je usta i pokušala duboko udahnuti.. Ništa. Oči su joj bile suhe poput pustinjskih stijena. Što radiš?" "Ništa." 17 Draga! Baš je draga! pomislila je Giulia lijevajući pjenu za kupanje u kadu. Ne znam što ću. Sad ćeš ponovno poslušati i vidjet ćeš da griješiš. a valovi vrućine palili su joj lice. Obična zvučna halucinacija.. ispružena.

kao da je Sveti Gral. Prema toj kurvetini koja krade muškarce i prema tom jebenom govnaru. 4.kojem je dala ključeve kuće." Starac je sjedio u plastičnom naslonjaču. Mržnja. neka žena.. Bijes. Donesi mi dalekozor. "Gdje je?" "Odmah preko puta nas. da zapali kuću. Srdžba. "Ahhhh!! Platit ćete! Kunem se majčinim životom da ćete platiti". MICHELE TRODINI 19:48 h "Djede! Djede! Gledaj!" rekao je Michele Trodini dok je sa svojim djedom. Eto što je bilo u njoj. djede. konačno je prasnula ustajući na krevetu. u kupaćim gaćama. njezina najbolja prijateljica. a tijelo pišačice u zgradi preko puta njih bilo je najbolje koje je vidio u životu. na drugoj Deborah u skijaškom odijelu na stazama Campo Felicea. Tamo. Odmah su se podigla dva podmukla plava plamena i Giulia je shvatila da se taj kriješ mora smjesta ugasiti.. Za poje je godine još bio u formi. njezina školska prijateljica. Čak ni njegova rodica Angela nije imala tako nešto... no otkako su mu operirali lijevo oko gotovo ništa nije vidio. Raširila je noge i popisala se na njega. usred tog vrtloga suprotstavljenih osjećaja. potom ju je poljubila i stavila u ladicu noćnog ormarića. Svake večeri bi zaspao uz Colpo Grosso. jer je prijetila opasnost da uništi parket. držeći je s obje ruke. uvlačio dugački red raketa u majčine vaze s cvijećem. Tresnula ih je o pod.. Prezir. tu je neka.. I.. u ruci je držao veliku ribu. I ja je želim vidjeti. Izvadila je kasetu iz sekretarice i podigla je u zrak." "Kakva je? Je li lijepa?!" "Jako. zaključala i uvukla ključ u grudnjak.. Obojica su bili na malom kuhinjskom balkonu. nešto zlo i gorko što je odjednom eksplodiralo i od čega se počela kesiti i smijati poput hijene. zgrabila dva srebrna okvira za fotografije." Michele je ustao i otrčao u starčevu sobu. otvorenih usta i s daljinskim u ruci. ima grudnjak.. Smrskala je stakla i okvire skačući po njima. krčilo si je put nešto drugo. Znao je da djed jako voli gole žene. Njegov je djed bio alpinac i u svojoj je sobici još uvijek držao zastavice i crno-bijele .. piški u dnevnom boravku. Vidiš li je?" Djed je počeo naprezati oči i istezati vrat poput stare kratkovidne kornjače. gospodinom Anselmom Frascom. upravo. Otišla je u dnevni boravak. sinko. u Giulijinom srcu. "Kažeš da je skroz gola?" "Ne. Uzela je bocu alkohola. Na jednoj je bio Enzo.. 19 ispraznila je nad njima i zapalila ih. Živjeli su na trećem katu vile Capri. Michele?" "Tu.. Gola je. "Idi u moju sobu. Ne. "Što je. U vili Ponza. Michele je znao prepoznati lijepo žensko tijelo. Trkom. što ju je izdala Deborah." "I?" "Evo. na fotelji." 20 Premda je imao jedanaest godina.

dodao je još u toj pretjeranoj iskrenosti introspekcije koja ga je pozitivno iznenadila. čvrste točke kako bi se promijenio život Počinje jedna nova godina i ja ću u njoj postati nov čovjek. kad po čitav Božji dan ne radim ništa. zašto nam malo ne pomogneš?" Majčin glas ga je prikovao na balkonskim vratima. Bilo je to jedno od onih pitanja koja je sebi inače izbjegavao postavljati. Polako. Kroz prozorčiće su virile zastave Nola . "Sad ću. Ništa od trave.. "Michele. nije primijetio da mu je s boka prišao stari plavi autobus napuljske registracije. Kad prestane djelovati bit ću opet onaj isti Ribljakost. Michelino. Odavno. Bez televizora. Zaokupljen tim važnim razmatranjima. Što će ti taj dalekozor?" Michele je malo razmislio. Žena je još bila tamo. Tri sata ujutro i tri sata poslijepodne. Recimo da je napredovao. Ništa od pizdarija. Dao je dalekozor djedu. Sigurne. koji ga je odmah prinio očima. lijen travar. 21 5. Koliko će biti? Osam. Njegova sestra Marzia i mama prostirale su stol svečanim stolnjakom i srebrnim priborom za jelo. 22 A onda. "Michelino. No ovo je bio poseban dan. Onda mu se javila jedna opravdana sumnja. kakva krupna riječ. Dobit će napadaj ako još malo ostane vani. U travnju onaj iz suvremene povijesti i u lipnju jedan lijepi dopunski. Sve će se promijeniti. U veljači ću položiti ispit iz talijanske književnosti. Postoji opasnost da za koju godinu i diplomiram.. kroz opušteni blagdanski promet. Protrčao je kroz dnevni boravak. devet mjeseci. Kunem se Bogom da će se sve promijeniti." "I reci djedu da uđe. Ništa od sendviča u baru. Koja junica! Koja junica!" zadovoljno je rekao djed.fotografije svog odreda. Jebeni kalvinist. Ozbiljan nad knjigom. Jurio. Posljednji u godini. RIBLJAKOST 19:50 h Massimo Ribljakost Russo jurio je na svom crvenom mo-riniju vijaduktom u Francuskoj ulici. Uzeo gaje. Bez telefona. osjećam se loše. Bio je nadahnut za promišljanja. inače neću moći cijeniti ni lijepe stvari u životu. Mirno je napredovao. Precizan. počet če več sutradan. Bezvoljan. Da. Jutarnje tuširanje. Treba naći oslonce. Da. prvog siječnja." Izašao je na balkon. Red u sobi.. No sada dosta. Otvorio je ormar i pored izglačanih košulja koje su mirisale na lavandu pronašao stari dalekozor. Dan prikladniji za sređivanje računa u vlastitom životu nego za slavlje. moram nešto raditi. mama. govorio je sebi. Govorim tako jer sam sa svojim bratom Andreom popušio ogromnu džointinu. Ništa od izleta motorom u Arezzo s Cristianom. Da li je majci trebalo reći istinu? "Gledamo vatromet. to su bile muške stvari. Postat ću ozbiljna osoba.. Otkad nisam položio ispit? upitao se. Riješit ću se starih navika i mrdnut ću guzicom.

kako bi se bolje razumjeli. jer je ta trava koju je popušio bila prava bomba. pa je bio prisiljen naglo zakočiti kako ne bi završio na pregradama. Došao je do njega. Unutra je bila rulja uzbuđenih navijača. ipak ispraviti. Urlikali. Zviždali su. Bacili su mi petardu! Ti krmei su mi bacili petardu! Ne mogu vjerovati! U međuvremenu se autobus udaljio. pederi Ribljakost je bio spreman na verbalnu prepirku s vozačem. Upustio se u bjesomučan slalom između automobila koji su ga dijelili od autobusa. od onih koji se predaju. Nije ga uspijevao vidjeti kroz prljavo staklo. Na trenutak je izgubio kontrolu nad motorom. Umalo je udario u jedan automobil. . koji je počeo zastrašujuće vrludati. Autobus ga je počeo gurati prema bankini. slijedeći autobus koji se bio premjestio u traku za pretjecanje. stišćući zube i psujući. Ponovno je ubrzao. s vozačeve strane. koja je bacila nešto prema njemu. Vrlo jaka. A onda je odjeknula eksplozija. Vozačev prozor se spustio. uglavnom kakvu psovku.Sporting Cluba. Ribljakost je dodao gas i dvocilindrični motor njegovog morinija riknuo je od bijesa. "Izađi. no uspio ga je. Osmjelio se kao luđak i konačno je bio uz njega. 24 "Izađi! Izađi! Izađi!" vikao je iz sve snage koju je imao u plućima tom govnaru za volanom. Upaljena cigareta? Čik je poletio prema njemu i završio mu točno između nogu. no rukavicom ga nije mogao napipati. Čuli su. Koji pogodak! Pokušao je sagnuti glavu da vidi gdje je završio čik. I budući da nije bio jedan od onih koji se prave kao da se ništa nije dogodilo. no kaciga ga je spriječila u tome. Ribljakost se maknuo ustranu i počeo trubiti. na sjedištu motora. i činilo se da na njega ne obraćaju pozornost. Točno ispod vozačeve kabine. viknuo je: "Koji vam je kurac! Vratite se na jug ako ne znate voziti!" Pitao se jesu li čuli njegove riječi. Čuli su. Stvarali paklenu buku. Legao je na sirenu. bilo je premalo prostora. ispružio ruku i pokazao im rogove. Onda ga je pokušao naći naslijepo. no vidio je samo da je izvirila krupna seljačka ručerda. izađi. seronjo!" Oni gadovi su i dalje zviždali i mahali zastavama. Ma pogledaj te kretene! Maknite se! Nije ih mogao preteći. Da li su otišle u vjetar? Onda je. koji će mu reći nešto ne baš ljubazno o njegovoj osobi. 23 Donosio je odluke i postupao krajnje sporo. Srce mu je skočilo u grlo.

Približio se autobusu i počeo nogom udarati u vrata razjareno revući: "Izađi! Izađi! Izađi! Kurvin sine!" Autobus je naglo skrenuo udesno. To što je izašlo iz autobusa nije bio čovjek nego ormar. nego četvrt Fleming sa svojim zbijenim kućama koja je sjajila žutim uličnim svjetlima i pokojom blijedom bengalkom. Zvijer.Izveli su svoju kurčevu šalu i onda. Autobus je sad stajao nepomično uz rub ceste. Moj muž živi u drugom gradu. Toliko krupan da je ramenima zakrio cestu. Ustvari sam sama kao pseto. Mala glava i na mjestu nosa nevjerojatan tukanski kljun. Živi u Los Angelesu. no onda mu je mozak objasnio što bi te ruke mogle učiniti s njegovim krhkim tjelešcem i onda je istovremeno vrisnuo. Kopile! Izađi! Izađi! Izađi!" Imao je hrabrosti za izvoz. Tko si ti? Nevjerojatni Hulk? Ribljakost je na trenutak ostao očaran tim morem mišića. Je li joj dao posao od kojeg može živjeti? Ne. Ima drugu ženu. Automobili su prolijetali pokraj njega. FILOMENA BELPEDIO 19:53 h Filomena Belpedio zaključila je da joj je život malo toga dao. 26 6. Samo što iza autobusa nisu bile arizonska pustinja i stara osamljena benzinska pumpa. Skinuo je kacigu i sišao s motora. stopalo 46. Iza. Ogroman. Poput inspektora Callaghana. No onaj tvrdoglavac od Ribljekosti nije mogao ostati na tome. svinjskim očima koje su ga fiksirale s mržnjom.. Deset godina mladu od mene. Visok skoro dva metra. Bilo je kao u američkom filmu. Trebao je postati redatelj. Samo je crni dim izlazio iz zahrdalog auspuha. Nitko nije izlazio. tim glupim. "Mater te je rodila pareći se s cijelom usranom ekipom Nole. usporavajući. kameni izraz lica. Vidiš da vrijeđanje majki uvijek pali. Noge kao dvije štule. Pritisnuo je nogom polugu mjenjača i krenuo na samo jednom kotaču. Ribljakost je taj nadimak mogao zahvaliti svom mršavom i zašiljenom tijelu. 25 Šamara se golim rukama. . a navijači su najednom utihnuli.. zacmizdrio i viknuo: "Uđi! Uđi! Uđi! Uđi!" Akrobatskim skokom našao se ponovno na svom mo-riniju. Kostur inćuna.. tim trijumfom testosterona. Radi kao konobar u talijanskoj piceriji. Vrata autobusa su se polagano otvorila. Namrštio se nastojeći zadobiti čvrst.. Autobus je i dalje stajao uz rub ceste. sve. Zastave više nisu vijorile.. tim rukama koje su izgledale kao dvije lopate za pizzu. Izbačena rebra i mala zdjelica.. vijadukt Olimpijske. Je li joj dao obitelj na koju bi se mogla osloniti? Ne." Ribljojkosti zamrla je riječ u grlu i stisnula se muda. taj momak. visjele su. na dvadesetak metara iza njega. rekao je sebi zadovoljno. Moj sin je otišao. I Ribljakost se zaustavio. Ribljakost je skinuo rukavice. "Izađi! Izađi. Odlučio je da tom govnu što vozi autobus da dodatni poticaj da izađe.

Roipnoil. Pogledala je van. Uzela je iz hladnjaka bocu dijetetske Coca-Cole i čašu. "Onda. sigurno gora od prethodne. Taj stan u luksuznom naselju Otoci. Ništa. Obitelji. Poput anatoma. digla noge na stolić. Tu su svi bili sretni. Zgrabila je kristalnu posudu u kojoj je držala stare bombone s medom i bacila je u kantu za smeće.. jedan moj rođak umro je od stresa. Otvarala je kutijice. ... Kroz osvijetljene prozore vile Capri.Posljednji posao prodavačice polica životnog osiguranja već je daleka uspomena. i vratila se u dnevni boravak. da se ne vrtimo oko sebe kao čigre. što očekuješ od nove godine. Drupi. A i nemam više snage da lunjam uokolo i moljakam za neki drugi posao.. Da se živi bez strke. Tu su bili Mara Vernier. Najmirnijoj i najvedrijoj četvrti Cassie.. Od te obiteljske sličice okrenuo joj se želudac. Budućim uspjesima. Filomena je u međuvremenu iz vrećice počela vaditi kutije s lijekovima. S ovim ustima bez usana. Nema problema." rekao je Drupi. Sad si puna. ljudi koji su vjerovali u budućnost. Alba Perietti i Fabrizio Frizzi. A onda će započeti nova. štoviše htjela si i previše. Stavila je sve na niski stol ispred kauča. Pa što joj je onda dao? Ništa. Apsolutno ništa. Bez lažnog moraliziranja. Otprilike kao kada se čisti grašak. Možda. Ne! Ne pokušavaj.. I nije se čak ni osjećala tužnom. Ništa ni od čega. Uzela je daljinski i upalila televizor.. A budući da nemam nikakvog posebnog dara. Zato dosta. Maro. draga moja. S ovom vunastom kosom. Nirvanil. ulila malo Coca-Cole. Onda je pojačala TV. stavila zdjelu između nogu i počela zobati tablete kao da su kokice. Umorno se pridigla s kauča i otišla u kuhinju vukući noge u papučama. Kad bih barem izgledala dovoljno dobro. Otvorila je vratašca ispod sudopera i izvukla plastičnu vrećicu. Znaš. Stara sam i ružna. S ovom žutom masnom kožom. Mogla bih tako zaraditi za život. Na balkonu je ugledala starca i dječaka kako dalekozorom promatraju vatromet. što ti imaš slaviti? Što očekuješ od nove godine? Pa. jedu. Valium. koji su najavljivali Veliku novogodišnju noć. 28 "Pa. mogla bih se kurvati. Je li joj dao ljepotu? Ne. nazdraviti novoj godini. nije istina. Ne. Sve što joj je ostalo bio je taj stan. Svi spokojni. Alcvon. Mogla bih. Možda da ljudi postanu mirniji i opušteniji. Svoju porciju govana već si pojela. 27 Svi na okupu. spremaju se otvoriti šampanjac. Tavor. A ti. sa sigurnošću znam da neću naći nikakav drugi... Napunila ju je dopola. Drupi?" pitala je Mara. Taj stan koji više ne može plaćati. vadila tablete i ubacivala ih u zdjelu za juhu. Imaš svoj dom. Samo je racionalno razmatrala stvari. Konstatira se. prežderala si se.. U ponoć će završiti godina. slave. a Filomena se nije mogla ni nadati ni očajavati.

.. spuštenih hlača.. Sve je trajalo par minuta. . I ja. Dobro je sve organizirao za tu Novu godinu.. To s masturbacijom bio je sistem prevencije koji je primjenjivao prije susreta sa Sukiom.. ljubavi. ODVJETNIK RINALDI 20:00 h Odvjetnik Attilio Rinaldi.." "Ima li snijega?" "Puno. Tu je odvjetnik Mastrantuono.. onako.. Pozdravi puno majku.. Pogasio sva svjetla. Sad stvarno moram prekinuti.. Kupio je kamenice i šampanjac daje počasti." "I ja.. ispalio je odvjetnik. Ostao je kod kuće. Andrea pošto-poto želi nove čizme za snijeg.. "Ahhh!!! Što je sad?" otpuhnuo je prekidajući auto-erotski čin. masturbirao je pred upaljenim televizorom. Osim što mu je to donijelo malo zadovoljstva. moja žena. Vidimo se prekosutra u Cortini. ljubavi. Ta gaje djevojka doslovce izluđivala i posljednji put kad su se sreli odmah je svršio. Isključio je telefone i faks. Ciao. Sad me ispričaj. Samo nam ti nedostaješ. 30 "Kako je na kongresu?" "Užasno dosadno. Sav posao što ga je dotad obavio u trenu mu je splasnuo u ruci. i čestitaj im Novu godinu. A vi?" "Sve je dobro. I sad je 29 konačno došla. Omiljeni sport u tom jebenom naselju Otoci bilo je zavirivanje u tuđe kuće. Neću odgovoriti! A ako je Sukia jer ne može naći adresu? Odgovorio je.... Užasno mi fališ. otvorenih usta.. zabačene glave. Koji davež! "Ah! Lijepo. Oblačno". s onom stvari u rukama i predsjednikovim govorom u ušima. Jedva čekam da vas vidim.Attilio!" Nee. Morao je opet krenuti ispočetka. Mjesecima je planirao tu vatrenu noć. 8.." "Kakvo je vrijeme u Cagliariju?" "Paaa. I vi meni jako nedostajete." Prekinuo je razgovor i opsovao. one dlakave. ispao je sroljo. Tu je i moja majka." "Okej. zazvonio je mobitel u jakni. Sve najbolje i tebi.. "Halo?!" "Halo. Predsjednik Republike upravo je započeo svoj pozdravni govor. Volim t... Onda je bolje istresti se! Imao je pred sobom cijelu noć s njom i nije želio odmah ispaliti municiju. Spustio je rolete. zavaljen na velikom kožnom kauču u svom uredu. Paola i An-dreu.... Paolo danas nije htio skijati. Prokleti voajeri. Kaže da ne želi skijati bez svog tatice." Još i stara koza.7. Dok je sjedio tako. "Halo. ljubavi?! Kako je?" "Onako..

ustao je od stola.. Giulia Giovannini. Pjevala je Coccianteovu Margheritu. Sjedio je za stolom zajedno sa svim tim portirima i nije ih mogao prestati gutati. seljačka je prava. a glava joj je padala na prsa. Potpuno. Mora da je u mladosti bila prava radodajka. svaka čast. 9. Gledali su na Rete Oro crno-bijeli film s Amadeom Nazza-rijem. tiskali su se pred golemim ekranom Nordmende i komentirali riječi starog predsjednika. Cristianova mama nije ni tako loša. Nakon što je utažio glad tim divotama. General Rispoli i njegova žena." Kako je samo Ribljakost volio biti galantan.. Filomena Belpedio je nastojala pratiti predsjednika. Idem odmah. pripremila ih je u industrijskim količinama. 31 Najdojmljivije je bilo to što je ta stara budala zategnula lice. S mukom ih je držala otvorenima. dvoje sedamdeseto-godišnjaka koji su stanovali na prvom katu vile Capri. "Gospodo. Cristianova majka. nakon što je počistila pod u dnevnom boravku. Njegov otac i djed za stolom su jeli salamu i vrijeđali predsjednika. konačno se obukla i počela pripremati sezonsku juhu. Svi stanari i njihovi gosti smjestili su se pred svoje prijamnike i bilo je neobično vidjeti kako se naselje Otoci u tih pola sata govora nekako opustilo.. Komentirali su i boju kravate koja je odudarala od sakoa. A osim toga. 32 Gospoda Carucci. Svi su se umirili pred ocjenom godine koja završava i nadama za godinu koja započinje. Stvarno su dobre. Rekao je da se ne osjeća dobro. To nije predstavljalo problem. Čak se i vatromet primirio i samo je Michele Trodini nastavljao nepokolebljivo s balkona ispaljivati ben-galke. no više se brinula zbog toga što torta od sira u pećnici nije rasla. što ga je pretvorilo u neku vrstu egipatske mumije. Cristiano Carucci je u svom bunkeru iza kuhinje por-tirnice uključio mali crno-bijeli televizor i psovao. Kapci su joj bili teški kao dvije giljotine. ali nije uspijevala. I u velikom stanu bilježnika Rigosija. Ljudi su sjedili i slušali. Tko zna. pozdravio sve portire koji su na . gospodo. na posljednjem katu vile Capri.20:10 h Odvjetnik Rinaldi nije bio jedini koji je na televiziji gledao predsjednika. Majka je u kuhinji slušala jednim uhom.. Ne razumijem ga. Smeđa i plava. Ali. gdje vam je sin?" sa zalogajčinom u ustima upitao je portirku. postalo ozbiljnije i zamišljenije. a ton na televizoru bio je isključen. Zašto mu ne odneseš malo? I uvjeriš ga da dođe ovamo k nama. "U svojoj je sobi. s čašom vina u ruci i komadom kruha i veprovine u drugoj. tako je osamljen. Kako taj stari mudonja može reći da su se Talijani trudili pomoći nerazvijenim zemljama." "Svakako. svi gosti. ležali su u krevetu i kao i obično sisali svoju kašicu od povrća. RIBLJAKOST 20:15 h Ribljakost je bio doslovno lud za prženim tikvicama. S onim putenim usnetinama.

Ja sam već nagnut. Gore nego za Božić. Izgledao je poput zatvorenika. Cristiano je još bio u pidžami." 34 10. Večeras ćemo se ozbiljno razvaliti. Bio je uspješan menadžer. Izvještaja o stanju i razvoju malog i srednjeg poduzetništva u donjoj Ciociariji.. "Koji je to kurac?" "Dinamit! Dinamit." Ribljakost je poprimio onaj klasični guzičarski ton. Sad se oblači. "Ne." "Top secret. Sviđao se Giuliji. Uhvatit će me životinjska tjeskoba ako popušim džoint. "Stari." "Od ove neće." Cristiano se nije činio baš uvjerenim.televiziji gledali predsjednika." 33 Ribljakost je skinuo s ramena narančasti ruksak Invicta." Ribljakost je iz ruksaka izvukao dvije tamne čahure. ne da mi se. Imamo posla noćas. Kunem ti se. mirno se i zamišljeno zaputio preko velike poljane s drvećem koja je dijelila vilu Ponza i vilu Capri.. dragi Cristiano. A uz to se i sviđao ženama. Što ako ti eksplodira u ruci. Bio je zadovoljan. a ja ću ti u međuvremenu smotati jednu lijepu trubu za podizanje. Radio je na tome već šest mjeseci. Stigao je kralj. Ekonomist s mudima. Taj će ga izvještaj sljedeće godine sigurno dovesti u vrh Instituta. To me uvijek uhvati za blagdane. Drama. zaručnik Giulije Giovannini. Znao sam. Pogledaj. nakon što je ostavio svoj plavi cherokee u garaži. s malim televizorom medu nogama. "Trava?" "Kalabreška.. Mogli bismo ga baciti u kanal iza društvenog doma. Sve mu je u životu išlo od ruke. U kurac. Počet ću misliti na sve ono što moram napraviti i. . Stavio ju je prijatelju pod nos. "Ma.." "Smiri se. ENZO Dl GIROLAMO 20:18 h Enzo Di Girolamo. Roknut ćemo ga u ponoć.. S darovima." "Koji ja?" "Ribljakost! Otvori!" Ušao je. A tko ti ga je dao? Te stvari su zabranjene. Top secret. usrani homeboy. Želim izazvati prasak kojeg će se sjećati godinama. i s tanjurom tikvica u ruci pokucao na prijateljeva vrata. što ti je? Što te spopalo?" upitao je Cristiana spuštajući tanjur na krevet. Ja ću se pobrinuti za tebe. "Tko je?" čuo je riku iza vrata. jesi li poludio? Ti si stvarno neuračunljiv. Takav prasak da će ovi siročići sa svojim balavim vatrometima izgledati jadno. Vidi što tu imam. Jedinstvenog. ispružen na krevetu.. koji je Cristiano prezirao. ljepotane! Eksploziv! Nešto što bi moglo srušiti zgradu od deset katova. Tog jutra uspio je dovršiti pisanje jednog apsolutno važnog dokumenta. Sviđao se Debori. Otvorio ga je i izvukao iz njega nabreklu plastičnu vrećicu. "Zapao sam u duboku depresiju. "Ja sam.

Mora da je onaj njegov smireni. okačio ga na vješalicu i ušao u kuhinju.. To nikada. ima manje novca od Giulije. Taj tajni sastanak mu je baš koristio. sa svim poteškoćama oko vremena i naporom koji to zahtijeva. Povuče-nija je. Došao je trenutak da malo promisli o tome. Moraš se seliti.nema više Giulijine Španjolke.. S onim sisetinama. A prije svega je došao trenutak da isplanira svoje sljedeće sentimentalne strategije. od-stranjivaća mrlja. Otvorio je vrata stana obuzet tom usporedbom. volim te. A i takva je seljanka. visećih elemenata u kuhinji. Tko zna. moraš ponovno promijeniti broj telefona i nadasve . pa ipak. Upitao se je li se možda zaljubio u Debby. Ona se pretjerano vezala za moju osobu (svaki put kad se jebemo ne prestaje mi monotono šaptati: volim te. Enzo nikada nije upoznao takvu.. ima te smrdljive mačketine. S puno mozga. Zašto ga je Deborah začarala? Nije tako lijepa kao Giulia. 36 Jedna koja sebi postavlja pitanja dublja od celulita. svi Giulijini prijatelji će te smatrati govnarom. .. opasnost da Giulia sazna. Pretpostavka A: Ostaviti Giuliju Cjelonoćne svađe. ali istovremeno i čvrsti način. Opasnost da primi pokoji šamar. Otvorio je staklena ulazna vrata i ušao u lift. Skinuo je kaput.. Sad je imao u sebi dovoljno goriva da se suoči s cijelom noći. Susannu Tamaro i Grad radosti. Debby će ti reći da nemaš muda. moraš pronaći novo društvo (jako teško!). Nije ni primijetio miris zapaljenog alkohola. zabavom i ljubavnom farsom. Neuka je do bola. Treba li porazgovarati s Giulijom? Reći joj da više ne želi biti s njom. TV hostesa. Napunio ga je.. A što ne valja kod Giulije? Neuka je. Nedostajala mu je. Scenaristica.. Nije tako upadljiva. jebeš dvije umjesto jedne (negativno ili pozitivno?). Moraš napustiti udoban dom.. Pročitala je više-manje tri romana. Ipak. Imao je samo dvije mogućnosti. U ruci je još držao torbu. sitnog tijela. a to mi se ne sviđa!). Luđačke scene. Natovariti se prtljagom i otići k Debby (jesi li tako siguran da će te primiti?) u onu mračnu garsonijeru u Trastevereu. Sviđa im se i to je to. Kao lukavi ekonomist razmotrio je bitne faktore dviju pretpostavki.. Jedna koja zna tko su Hermann Hesse i Milan Kundera. Usnetinama. Pretpostavka B: Ne ostaviti Giuliju I dalje imaš dvije žene. Ne zna kuhati. Reći joj da je u vezi s njezinom najboljom prijateljicom.. uključujući Giuliju.. Anoreksičnog. Onom ofarbanom kosom. Biti iskren? 35 Nikada. utješiti Debbyjer će se sigurno osjećati kao govno zato stoje otela muškarca svojoj najboljoj prijateljici. O svim tim ženama. razlog što se žene lijepe na njega..

Zlobno se smiješeći. . dom. definitivno i totalno. ljubavi?" doviknula mu je. S onim sjajnim očima dobrog šteneta. ljubav. Nakon zabave. Uskoro će stići i ostali. "Hoću. A sad dosta. Strpljivo je podnijela njegove užegle spermatozoide. a on je time obrisao guzicu. "Ne brini se. potpuno otvorene na sisama? Zapanjujuće. Koja gadarija! Pljunula je u sudoper.. Laksativ. Odmori se. izvukla je bocu iz hladnjaka i napunila čašu. Cijeli dan na poslu. Kud puklo da puklo.. Ja s njom više ne mogu biti. Stavit ću aktovku u dnevni boravak pa ću ti pomoći. Jesi vidio onaj užas od haljine. Započinje nova godina! 11. No znaš. Godišnji izvještaj Instituta. Guttalax. Odmori se.. I mrzila ga je potpuno. iz ljubavi. slomljenog od posla. S onom aktovkom u ruci i razvezanom kravatom. 12.. Malo prošeka. i ona mu je to učinila." odgovorio je s velikim zalogajem u ustima i pobjegao u boravak. Ali sam završio godišnji izvještaj za Institut. I što taj govnar sebi umišlja.Giulia je na veliki tanjur Vietri raspoređivala krupne kriške dimljenog lososa. U njezinom srcu sada više nije bilo mjesta ni za što drugo. povjerenje.. "Hoću. Prvom u svome životu. hvala. Ubacio ga je u usta.. "Što si radio?" upitala je Giulia pokrivajući drugom kriškom rupu koju je načinio. Stanovala je na prvom katu vile Ponza.." 37 Jesi li vidio kako se večeras sredila? rekao je u sebi Enzo protrnuvši i previjajući se. I razuzdano se smijući ulila u čašu pola sadržaja bočice. "Ne brini se.. Neku večer je taj kurvin sin inzistirao da mu popuši i proguta. ROBERTA PALMIERI 20:28 h Roberta Palmieri prema čitavoj je toj novogodišnjoj halabuci bila posve ravnodušna. Ne možeš ni zamisliti kakav je to davež. GIULIA GIOVANNINI 20:25 h Kad se Enzo vratio kući. Hoćeš li nešto popiti. Ako ih ne napravim ja. Zatim je iz ladice uzela prozirnu bočicu. Uskoro će stići i ostali.. Govno pokvareno. unatoč užasu što ga je prema tom običaju osjećala. Tikvice moja. Vidjela ga je pred sobom. lažljivče. Hoćeš li nešto popiti. Giulia Giovannini raspoređivala je losos na pladanj.. 38 Ma odjebi. hvala. to su važne stvari." rekao je i poljubio je u vrat kradući komadić ribe s tanjura. Dala je tom čovjeku sve što je imala.. Ako ne napravim ja.. "Zakasnio sam. Ljubavi moja lijepa. Malo prošeka!" čula ga je da govori. Tikvice moja. "Konačno sam završio. Dosta! Večeras ću joj reći.. ljubavi?" rekla je Giulia nastojeći zadržati najnormalniji ton na svijetu..

svoju harfu. Zamotala se u pareo s Balija i počela pripremati večeru na bazi kozjeg mlijeka. rekla je prije nekoliko dana Davideu Razziniju tijekom susreta tantričke meditacije koji je organizirala udruga Prijatelji Plejade. Gosti. Godinama se već nije osjećao tako posrano. Nosio je frak od plavih šljokica. puhali u pištaljke i bacali konfete. Konvencije. Oslobađala se stresa. "Ne znam mogu li. Bio je pijan.. Na glavi je imao mali cilindar od crvenog papira koji je pridržavala gumena vrpca. Obitelj. Thierrv je svu tu buku čuo kao u daljini. Jako me privlačiš. Zidovi i strop bili su nakićeni šarenim ukrasima od papira." Davide je odmah pristao. Buku pribora za jelo. Ja sam poput tropske ribe u akvariju. te stvari. Stavila je zdjelice od pečene gline na sredinu stolića od ebanovine i upalila dvije goleme marokanske voštanice. Osjećala se opušteno i s pravom karmom. Puke konvencije. "Hajde. Na jednom seminaru u Kali-forniji naućila sam od gurua Rawaldija tehnike za postizanje ćetiri kozmićka orgazma. pa čak i za Novu godinu. Pogledaj na što sam spao! Obučen kao klaun. Vidio je te daleke oči kako ga promatraju. krastavaca i grčke fete. a on je zauzvrat nabacio kretenski osmijeh. Dođi do mene. U srce mu se međutim spustila ruska zima. treba samo pronaći vrata i ući". Tamo unutra uvijek je blagdan. znaš. nešto poput plača novorođenčeta.. THIERRY MARCHAND 20:45 h Thierrv Marchand sjedio je na maloj pozornici "Vukodla-kove" vip dvorane. pa ga je stoga pozvala k sebi na Sil-vestrovo. Iz zvučnika linije izlazilo je cviljenje. Očekivala je posjet. Jay veliki bretonski . Brbljanje. Konobari u šarenim uniformama od kašmira već su bili donijeli predjelo.. Roberta je završila meditaciju. također sa šeširićima na glavi. 39 Osjetila je prema tom mladiću nešto što je definirala kao empatiju." zbunjeno je odgovorio Davide..Meditirala je. Nedostajao je samo Davide. 13. Imam većem. poput parazita. vatrenog. Sve je to bilo iza zida koji je podigao alkohol. U rukama je stiskao Re-gine. fuziju. Stopiti naša bivstva. zračnog i zemljanog. Nasuprot njemu nalazilo se dvadesetak stolova sa svijećama u sredini. U poziciji lotosa. Gola. zajebu za Sveta tri kralja. Sve je bilo spremno. Bila je to kaseta sa zvukom pliskavica s Aljaske izmik-sanim s vjetrom ruskih stepa. Mir i radost se nalaze u najskrivenijim zakucima naših umova. Još jedan proizvod ovog glupog potrošačkog društva. Vodenog. a veliki čvor mu se.. "To je samo još jedna od glupih društvenih konvencija. Mogli bismo se seksati. Pretjeran smijeh. smjestio na dnu grla. Šireći duh.. Zajebu te za Božić. 40 Presvukli su ga od glave do pete. urlikali su. salatu i kriške sira. Kamenice.

nakon koncerta. da je možda više vjerovao u sebe. koji je završavao u tegli od pekmeza skrivenoj u motoru. podrijetlom iz Nole. Osjetio je da je došao do kraja. muška kurva za bogate gospode. zato što je pio njegov djed i zato što je pilo cijelo mjesto. čega? Svakako tri es. spiskao honorar u baru.glazbenik. kako je? Jesmo li spremni za jednu godinu punu. Dobro. ne čujem vas. i kroz prljavi prozor nepomično zurio u mjesec. Sada mu je. . koje je pričao svojoj ženi.. Počeo je milovati harfu. A u sve te priče 0 životu on the road i slobodi ceste. Naprijed! Ne znate? Okej. Otišla je i odvela malenu sa sobom. koja je spavala s djevojčicom u zagrljaju. na sajmovima. Sve troje u kamperski opremljenom kombiju. Dobri ste. lijepa dvadesetšestogodišnja plavuša. dva komada ugljena umjesto očiju. mogao postati slavan. Onda. imao je dvadeset osam godina. svalio se pokraj žene. nemam ništa. Zgrabio mikrofon. Thierrv je nastavio kružiti po Italiji sam. Ne znate što su tri es? Lako je. više nije bio tako uvjeren. Annette se brinula o maloj Daphne i o novcu. Krenuo je u lipnju sa ženom i trogodišnjom kćeri iz Bunixa. Žigolo. Sam kao pseto na ovom usranom mjestu. Onda je Annette jednog dana otvorila teglu od pekmeza 1 vidjela da je prazna. došlo da zaplače.. U životu su potrebna tri es.. Zamisao je bila da proputuju Italiju. Zašto je pio? Zato što je pio njegov otac. otišla je i gotovo. a umjesto toga imao je četrdeset pet godina i živio je u jebenom kombiju koji pušta ulje. bila je dobra majka. Na trgovima. I zato što je u sebi osjećao kako je. Njegova žena. sada potpuno slobodan da na miru masakrira vlastita jetra. Navečer bi. "Naprijed. zarade nešto novca svirajući te da potom krenu za Indiju 41 i tamo ostanu. orlovski nos. Onda je Thierrv opet počeo piti. U početku je sve išlo u pravom smjeru.. snimiti album. onome za Indiju. Vulgarno rečeno. Standard! Seks! I sreća!" Mlak pljesak iz publike. GAETANO COZZAMARA 20:57 h Gaetano Cozzamara. Počeo je svirati na ulici. onda ću ja reći. Prikupio je snagu.. Za sitniš. Oprostite na mom talijanskom. u maloj vip dvorani "Vukodlaka". Nemam prijatelja." 14. Još jače! Jako dobro.. malog mjesta u Bretanji. U mom kraju se to uvijek kaže. Ni na Božić je nisi nazvao. 42 "Dobra večer svima. a on je bio siguran da će biti dobar otac.. Nije se čak ni naljutila. crni repić. Bio je profesionalni pratitelj. želim čuti jedno veliko da. Vratio bi se naljoskan u kombi. To putovanje u Italiju bilo je prava katastrofa. Thierrv je svirao u malim folk lokalima. Jače! Još.. široka ramena i nosio je Caracenijeva odijela.

. Gaetano je spustio slušalicu i odahnuo s olakšanjem. kunem vam 44 se. Radi se o privatnoj zabavi. Pet godina ih nije vidio. U kući jedne grofice. Zabavit će se odlično i bez njega. ulica Cavour 365. Ne mogu me gnjaviti.. u sedam i pol. Bio je mali lokalni mit. Znaš. Okretan u govoru. prizori boli i zapanjenosti odigravali su se u mjestu i na stadionu. Iskren osmijeh. Ostavio mu je ipak adresu na kojoj je ekipa odsjela: pansion Italicus. U mjestu se pričalo da posjećuje kremu rimskog društva. Izbjegao sam pravu moru! Cijelog se dana međutim osjećao poput crva prve kategorije. Ma šalite se. . Bilo je to apsolutno nemoguće. masera Gualtiera Trecchiu i tri autobusa puna navijača. Morao je čitati. a s Albom stvari više nisu kao nekada. otići u Rim i poboljšati životni standard. Grofica. Doista ne mogu. Svakako su ga htjeli vidjeti.. Ja sam večeras stvarno zauzet. nekoliko puta susreo Cas-tagnu. Rim je prepun mjesta na kojima se može proslaviti Nova godina. Ohladio je Scaramellin entuzijazam. Došli su ranije upravo zato da Novu godinu dočekaju s Gaetanom. Bilo je to staro društvo iz Nola Sporting Cluba. Objasnio mu je da je. Cijela ekipa. Moraš nas izvesti.Znao se ponašati. Je li istina da si prijatelj i s Albertom Castagnom?" upitao ga je na telefon kapetan momčadi Antonio Scaramella. No dobro je i ovako. Gaetana je oblio hladan znoj. obrazovati se. Znati tko su Freud.. No on ima posla. no da se poznaju samo iz viđenja. Tambelli. iz kreveta izbacila zvonjava telefona. A onda je počeo izvlačiti isprike. Odlučan stisak. Darwin. istina. Kad je odlučio promijeniti život. Rukoljub. da se ubacio u krug krupnih riba televizije i filma. Jako mi je žao. Ljudi na položaju. Znao je zabaviti. Svi koliko nas ima.. Ostale će to pogoditi. kojeg su suigrači i navijači obožavali. Ministri. "Morali ste mi to ranije javiti. Sad je čitava ekipa. Želimo vidjeti Albu Parietti.. tu je čak i nekoliko ministara. Naučio je ocijeniti ljude prema kroju odijela i boji čarapa. Što hoće? upitao se još zaglupljen od sna. uključujući trenera Aniella Pettinic-chia. Provest ću vas uokolo. Na zabave. Doista ih ne može povesti sa sobom. bila u Rimu kako bi drugog siječnja odigrala prijateljski susret s klubom Casalotti. Te večeri je bio pozvan na superekskluzivnu zabavu grofice Scintille Sinbaldi delFOrto. Jednu za drugom. da vidite Koloseum. Možda sutra. Sve to gaje koštalo truda. Svetog Petra. "Gaeta! Svi smo tu. Izgubio je opori noleški naglasak i ostala mu je samo ljupka južnjačka modulacija.." Scaramella mu je klonulim glasom rekao da razumije. Moravia.. momci. 43 Gaetano je tri sezone bio neumoran i agresivan bek. Tog jutra ga je.

To odijelo te čini božanstvenim. Vidjevši je ponovno. Bila je već napaljena i gledala je Gaetana kao što di-jabetično dijete gleda sicilijanski kolač. Da je ta htjela započeti novu godinu u velikom stilu. Hrpa srebrnine.. Pretjerana raskoš. svečano prostrt stol. Jako mondena. Za Novu godinu. za prijatelje. Dođi. Nešto mirno. Što moram raditi da preživim. Mogli bismo zajedno otići na Palmu za Sveta tri kralja." "I ja sam pozvan?" 46 Gaetana ta zamisao uopće nije oduševljavala. Sva se prepravila.. Koliko si ih odradila. želim ti nešto pokazati. stara uspaljena alkoholičarko? U sobi se strovalila na krevet. mlada udovica koja ga je uvela u taj vip svijet.. Jako dobro pozi-cionirana. Ne bi uopće bilo loše provesti večer s njima. "Naravno.. Morao ju je primiti za ruku." Dva dana nakon toga nazvala ga je. Tri ogavna psića kružila su oko nje i režala na Gaetana. To je prekrasno mjesto na Maiorci. sjedni ovdje. Čuj.Poslijepodne je otišao u solarij i na manikuru i zaboravio je na njih. "Opet.. Moderne slike. Čuvar mu je rekao da grofica Sinibaldi delFOrto živi na zadnjem katu vile Ponza. Dva galaktička daveža. Grofica je odmah napunila drugu. Čopori konobara u uniformama postavljali su dugačak. Predstavila mu ju je Rosetta Interlenghi. 45 Grofica nije imala stan. Kružila je oko njega kao mačketina s onom čašom džintonika u ruci. Izgledala je kao svečano odjeven neanderta-lac." rekla je s pogledom lavice obuzete hormonal-nim vrtlogom.. Kristalni lusteri. Zategnula što se moglo zategnuti. Koja bljuvotina! rekao je sebi zgroženo. "Čuj. Imala je barem sedamdeset godina. I odmah je shvatio da je ono sa slikama bio samo dobar izgovor.. Pozvali su nas markiz i markiza Sergie... čvornate noge. Perzijski sagovi. Pitao se gdje su njegovi zemljaci.. otprati me u moju sobu. ljepoto". Susreli su se na otvaranju izložbe u nekoj galeriji. "Zvat ću vas. Rekla mu je da dođe rano. "Kako si lijep.. Izvezao je svoj porsche iz garaže i krenuo Cassiom do naselja Otoci. Organiziram zabavu. Htjela mu je pokazati svoju kolekciju slika." rekla mu je grofica klonuvši na golemi kauč od plavog baršuna i prekriživši one suhe. ispružila ruku i stisnula mu bedro onim nalakiranim pandžama. već pravi pravcati dvor. Imali su po osamdeset godina u svakoj nozi. Ustvari ju je tek odnedavno poznavao. Koja lijepa kravata. Imaju prelijepu vilu." uzdahnuo je Gaetano u sebi. kraj mene. rekla je ona iskapivši čašu... Znao je da je jako bogata. a potom se usporeno okrenula i procvrkutala promuklim . Zvat ću vas. Da je ta od njega htjela nešto drugo. Uljudno je sjeo. Ona mu se prislonila bedrom o bedro.. S groficom nije nikada bio. Gaetano je primijetio da je grofica stara grdoba. Gaetano. Prije drugih. Gaetano.. Poznavao je Sergie. "A kako si elegantan... nešto sam mislila.. Nije se uspijevala čak ni držati na nogama.

Mislili smo izaći i naći kakvu gostionicu ili piceriju u kojoj ćemo slaviti. Usto kuraca.. Napravimo odmah. "Halo.. Otmjene.. Želim završiti ovu godinu na najljepši način na svijetu. Čekam vas... kucalo je." promrmljala je. što njih ne skineš?" j Skinuo je i njih. Gaetano!" "Gaetano! Nazvao si nas?! Divota!" "Što radite?" "Ma ništa. Gaetano se nabrzinu obukao... ANTONIO SCARAMELLA 21:00 h Antonio Scaramella. Tu su. Samo za vas.. Gaetano. Gaetano se počeo boriti s patent zatvaračem Ferra-gamove haljine koji se nije htio otvoriti. Hoću li to učiniti? Hoću. Večeras se i ja hoću zabaviti. učinit ću to.. Ja ću ti platiti. Bogu hvala. No slušaj me dobro. Organizirao sam vam zabavu. Koga briga. tko je?" odgovorio je Scaramella. Možeš li nam preporučiti neko povoljno mjesto.. Nemoj reći nikome drugome. Poslušaj me.." "Je li to tvoj stan?" "Pa. Ovo nije moguće. 15... Skini me ti.glasom: "Napravimo to. U kurac. Skinuo je sve. Nakon što je crkotinu smjestio na krevet i išutirao tri psića. dođi samo s igračima.." rekla je ona i pala bez svijesti Gaetanu u naručje. Tri psića počela su se igrati njegovim hlačama Caraceni.. ne baš. Ja ne mogu.. Nazvat ću odmah Scara-mellu i pridružit ću im se. Želim vidjeti kakav si dolje. Nova je godina. U kurac! Odapela je! Odapela je! Prislonio je uho na grudi stare kokoške." "Sada? U ovom trenutku? Ali." "Pusti ih neka se. Skidaj se. Grofica se stala 47 koprcati s jedne i s druge strane poput lutke." 48 "Ma kakva picerija! Mislim ja na vas.. "A njih.. Apsolutno genijalna. Ideja koja će ga učiniti najomiljenijim čovjekom u cijeloj Noli.. Kucalo je. "Govnari! Ostavite moje hlače. prosvijetlila ga je genijalna zamisao. centarfor i kapetan Nola Sporting Cluba. Osim gaća. Jedno od in mjesta u gradu. momci. grofice.. Želim to. "Koga briga. Nadam se da su još u pansionu." U kurac. rekao je u sebi. Igra. Još su tu.. spustio je slušalicu i zadovoljno ." Dao mu je adresu i spustio slušalicu. Podigao je telefon koji je stajao uz krevet i ukucao broj. i "Kako si lijep.. Dobro! Ja idem.." promrmljao je Gaetano osjećajući kako mu se okreće želudac. Bila je samo posve pijana. Gaetano. Jako! Dok je čekao da ga spoje sa Scaramellinom sobom. Uskoro će stići gosti. Igr. U mansardi na Cassiji.. "Ja sam. Jesi razumio? To je vrlo ekskluzivan party.. Nemojte da ispadnem seronja.. Molim te...

SUKIA 21:05 h Patrizia Del Turco. gospodine". Nisu im dali čak ni ručnike. Ozbiljna stvar. Jastuci kao strunjače. Za sve možete pitati mene!" mirno je rekao Gaetano. Kad ga je nazvao tog jutra. platila i odlučnim se korakom zaputila kroz ulaz naselja Otoci." "Ah! I što je htio?" upitao je Gualtiero Trecchia brišući pazuha truleksom. Ionako će stara kenja doći k sebi tek sutra ujutro.. "U redu. "Hvala!" Uzeo je bellini i polagano ga srknuo. Gotovo kao da ne želi vidjeti svoje stare prijatelje i kao da sebi umišlja da je čovjek iz visokog društva. Previše bi ga to pogodilo. "Svakako. Vrlo ozbiljna. učinio mu se pomalo hladnim.protrljao ruke. Konobari u bijelim uniformama očekivali su goste. kao da ga se želi otarasiti. 17. Na Cassiji. Bez televizora. "Ne! Grofica je umorna i ne osjeća se dobro. upitao: "Što kažeš. Šutjet ću kao zaliven". Želite li u međuvremenu jedan bellini?" rekao je stari prosijedi konobar. Nema druge. nemoj nikome reći. umjetničkog imena Sukia. dok je prao pazuha nad umivaonikom njihove sobice u pansionu Italicus. Ali ipak je dio ekipe. Mora mu reći. gospodine! Samo još čekamo goste. maser ekipe. Molim te. poslušno je odvratio konobar. U Gaetana se još uvijek moglo pouzdati. Dotjerati se. "Gaetano. Bez bara. Sobica na granici ljudske podnošljivosti.. Zabava rimskog jet-seta. morao je priznati. Smrad tuniskog restorana ispod njih uvlačio se u sobu. GAETANO COZZAMARA 21:02 h Gaetano je zaključao vrata grofičine spavaće sobe. Pripada timu. Scaramella se pitao smije li reći i Trecchiji." "Možeš biti miran. Bio je presirov za takvu zabavu. Da. Otrgli su ga od oranice. Zabava! Ekskluzivna zabava u mansardi na Cassiji. rekao je Trecchia zavjerenički i zatim. "Idemo na zabavu. 50 "Sve u redu?" upitao je. da obrijem brkove?" 16. To nije bilo istina. Gaetano je bio onaj isti stari prijatelj. Morao se obući. Nema problema. 49 "Tko je to bio?" upitao je Gualtiero Trecchia. I zaputio se prema salonu pritežući čvor kravate. . proučavajući predjela u srebrnim posudama. Pozvani smo samo rni iz tima. gledajući se u zrcalo. tu se traži plavi dvored-ni sako i svilena kravata u bojama kluba. izašla je iz taksija. Dva propala kreveta. Bio je posve u krivu. Izvrsno! "A grofica? Da joj nešto odnesem?" upitao je konobar.

Na malom prćastom nosu prekrivenom pjegama nosila je velike naočale metalnog okvira. padala joj je na ramena. Dvije dugačke i mršave noge gazele. U ruci je stiskala staru torbu od svijetle kože. skupljena u pletenice. što ja znam.. a pogotovo ne za Novu godinu. "Jesi li pozvan?" "Ne!" "Zašto uopće pitam.. Nekako ćemo se uvući. Bio je savršen rob. RIBLJAKOST 21:08 h Ribljakost je izuo reebokice i to se odrazilo na okoliš. nikada se nije bunio." rekao je dok je motao drugi džoint. Nije nimalo marila za Božić. Treba dobro započeti novu godinu.. Oči su mu bile poput dvije crvene kuglice. Nema problema.. Prvu s odvjetnikom Rin-aldijem. Nije predstavljao posebne probleme. zar ne? 52 18. Odvjetnik Rinaldi joj se sviđao. niske i lakirane.. Ušla je u lift zajedno sa skupinom elegantnih mladića. no izgledala je kao da ima mnogo manje.. Neki Marinellijev prijatelj. Možda se pomalo ponavljao u svojim zahtjevima i prerano svršavao. Crnči se. škotski kilt. Te je večeri imala dvije seanse. Bio je doista tradicionalni perverznjak. crne. Plava kosa. Dan kao i svaki drugi. Pomisli samo koji je to davež. Najviše petnaest. Možeš mislit. Foot fetishist (fetišist stopala) i volio je bond-age (vezivanje). Mršavo tijelo.. Kao školarka. Jak. Bio je još uvijek u pidžami. Već sam bio na toj barci. mora da si šugav ili imaš neku drugu zaraznu bolest. divljački miris slobodno je lebdio po sobi. Dok je zvonila na vrata ureda. mislim. Bila je zadovoljna. Nije se čudila što su im pogledi uprti u njezine noge. trebala otići na lezbijske orgije na Prenestinu. Njezini su klijenti željeli diskreciju." . zabava Mari-nellijevog prijatelja! Govnari u jakni i kravati i krmače koje misle da im je pozlaćena. odlučila je da je odvjetnik spreman dosegnuti najvišu i najveličanstveniju razinu poniženja. Bila je ozbiljna profesionalka.. a zatim je. Provjerila je da je nitko ne vidi i onda pozvonila na portafon. Po meni. Bolje se upucati. "Pa. Na sebi je imala kabanicu od prozirne plastike. 51 Nije joj bilo žao što te večeri mora raditi. puštao je da ga ponižava i kažnjava. Zadnji put sam ušao verući se preko konopa. oko tri. plave vunene čarape koje su joj dosezale do listova i cipele na vezanje." "Molim te. na kojem je mogla u potpunosti iskaliti svoju strašnu i neumjerenu moć gospodarice.. Uskrs.. s grudima koje su se jedva nazirale pod bijelom košuljom i plavim puloverom na kopčanje. "Večeras imamo više mogućnosti.Sukia je imala dvadeset dvije godine. Znam za veliku zabavu u Genzanu i jednu zabavu na barci na Tiberu. Izašla je na drugom katu i pješice se popela na treći. A tko organizira to na Tiberu?" zijevnuo je Cristiano.

. stvarno." rekao je Davide oklijevajući. Počela ga je milovati po leđima pi-ljeći u njega... Nisam znao ništa o meditaciji. a onda više nije mogao nastaviti. Nij e se osj ećao ugodno. večeras si stvarno negativan. 53 "Isuse. Ustao je trudeći se daje ne gleda.. Hajde. To je mora. Opasno se približila. Koje sam sranje napravio!prigovorio je u sebi. Davide.. "Ma. Kakvi krastavci. "Reci mi. Koji kurac ja radim ovdje? Sjebao ga je taj tako otvoren zahtjev.. uhvaćen u mrežu tim đavolskim pogledom. Žalio je za večerom sa svojim prijateljima s malog nogometa i s Loredanom. kako si počeo pohađati tečajeve samosvijesti i otkrivanja samoga sebe?" upitala ga je Roberta nastojeći mu ubaciti hranu u usta.. ja moram ići. Privlačile su ga kao dva magneta. S telepatskim kontaktom koji se može uspostaviti s izvanzemaljcima u trenutku orgazma. leću. shvatio sam. Sjetio sam se da majci nisam promijenio ... Davide je prekriženih nogu sjedio na sagu ispred niskog stola. A ova ovdje mora da je potpuno luda.. da si kod kuće? Zauzeo si cijeli krevet. Nemoj umišljati da možeš izbjeći tu dramu." Dosta! Sad ću ustati i otići.. nasuprot new age vještici. pečeni krumpir i crno vino. "Da.. S NLO-ima." "Zašto onda ne mrdneš guzicu i ne odeš? Meni je ovdje dobro!" "Ne. Osjećao se čudno.. izvrsni su! Svaka čast..." rekao je Ribljakost liježući na krevet pored Cristiana. I drži podalje to smrtonosno oružje!" rekao je Cristiano zgadeno pokazujući na prijateljeve noge."Dobro. Te oči. Kakvo kozje mlijeko. Hajde.. Bilo je to prvi put da ga ženska pozove k sebi s jasnom i otvorenom namjerom da 54 se jebu. sviđaju ti se kolutići krastavca s jogurtom i đumbi-rom?" rekla je Roberta Palmieri Davideu Razziniju nastojeći mu staviti hranu u usta. "Čuj." U životu nije pojeo ništa odvratnije. svojom djevojkom. "Kamo ćeš?" upitala ga je Roberta zgromivši ga pogledom.. Oči su joj bile kao opsjednute. osvojio sam upis na tomboli koju su organizirali u mom uredu. Mami mi nije dob. Te oči su bile nekako čudne. uopće ti nije dobro. Osjećao je da mu noge klonu. Davide je bio dezorijentiran. tamaneći špagete sa slaninom i lukom. svijestima. "Oprosti mi. Cristiano. nije istina. Trebao je već tada shvatiti da nije normalna.. Što misliš. stani malo. Moram ići. Plašila ga je. Odlazi. svinjetinu. Sad ću ti objasniti. U tom istom trenutku njegovi su prijatelji slavili u restoranu "Zlatni lav".. ustvari.. A onda ga je zaintrigirala i ta priča o četiri planetarna orgazma.. DAVIDE RAZZINI 21:11 h "Onda. Udavila ga je do bola.. Hajde. Razmišljao sam mnogo o tome. Bila je totalna luđakinja. 19. shvatio sam to na Novu godinu.

koji je poput idiota Big Jima . Kara ti postaje golema.. nenormalna. Trenutak u kojem će zapaliti sav arsenal koji skriva ispod kreveta. Jako dobro. "A sad me pogledaj!" 55 Davide ju je morao pogledati. Od čelika. Ti si rasplodni bik. puštajući ga da padne na pod. Davide se začudio kako su mu noge i cijelo tijelo poslušali naredbu te oštrokondže." "Ja ne mogu svršiti". ptičje glasanje i slonovska rika. 57 "Aaaaaaarrrrrrrrrrrr". Skinuo je sve što je imao na sebi i ostao posve gol. iskapila je kozje mlijeko i skinula pareo. zar ne čuješ? Dodaj sestri vodu.bočicu s kisikom. 20. Možda malo previše trbuha... Maradonina muda. Triktrak. Tijelo nije loše. Ti si uzbuđen.. 56 21. Naručio ih je od prijatelja iz razreda rodom iz Napulja. Nikada. Bio je uzbuđen. i sad se koncentriraj. Ponoć. A sad lezi na pod. Davide je izvršio naredbu.. Pravi arsenal. I tvrda kao kamen. Davide je postao puki automat u njezinoj vlasti. One raketice koje je s djedom utaknuo u cvijeće nisu bile ništa prema onome što je držao u sobi. Obiteljske brbljarije nisu ni dopirale do njega. Okrenula je kasetu i počelo je kriještanje. Ponovi za mnom." "Što?" rekao je majci. Raskolačenih očiju. Od vatrometa u bojama crvenjeli su se veliki mračni oblaci prepuni kiše.. ROBERTA PALMIERI 21:15h "Kad ti ja kažem. Mor." Ukočenim kretnjama. Roberta. "A sad se skidaj!" Poslušao je." I doista. Dobro! Dobro! Tako! Tako. Misli su mu već bile usmjerene na trenutak X. Kad ti ja kažem. Sad ćeš ostati takav. "Vodu. Zaleđenog osmijeha." "Sjedaj!" naredila mu je. "Osjećaš se dobro. prema nebu. bengalke i rakete. zadovoljno je sebi rekla Roberta. zadovoljna zbog lako izvedene hipnoze. Gledaj me! Gledaj me!" rekla je Roberta Palmieri Davideu Razziniju. tvrdu jegulju. Michele! Vodu!" Michele joj je dodao vino. ne osjećajući im okus.. Ja ne mogu svršiti. rasti. Svako malo bi upro pogled kroz prozor. Ti si najuzbuđeniji čovjek na svijetu.. ponovio je on poput papagaja.. "Michele! Michele! Što ti je. "Izvrsno. Ozbiljne stvari. "Dobro. pretvarati se iz debelog i mlohavog crva u dugačku. Ne možeš svršiti! Jesi razumio? Ne možeš svršiti! Ne možeš svršiti. Stalno.. Potrošio je sav novac što ga je od djeda i roditelja dobio za Božić da to kupi. Želiš zadovoljiti sve žene na Zemlji. nakon te naredbe Davideova se kita počela micati. jako uzbuđen. Mehanički je jeo lazanje. MICHELE TRODINI 21:12 h Michele Trodini sjedio je za stolom s cijelom obitelji. Zvuči amazonske prašume. riknula je i nabila se na Davidea.

. ljepotane? Nećeš s nama u piceriju?" "Ne. Dobro je učinio što je obrijao brkove. dopusti mi da ti ih još malo ližem". Njome radim. Ovlaš ga je pozdravio i pretekao.. "Onda. Imam posla". Molim te. govorio je odvjetnik Rinaldi dok je poput zeca. tako ulickan. izmotavao se Gualtiero.. svjetskog čovjeka. Srušio se na pod.. 59 23. Nosio je plavi sako. "Tako obučen? Mora da je onda nešto stvarno posebno. Bio je životinja bez srca. prikovavši ga za njegovu odgovornost. Lice mu je izgledalo čišće i mlade." "Ma ne. Mokasinke od kravlje kože i bijela košulja bez kragne. Taj.. GUALTIERO TRECCHIA 21:16 h Gualtiero Trecchia zaključao je vrata sobe i zaputio se dugačkim. tri su neonke žuto obasjavale oguljene i vlagom uništene zidove. Zujeći i pucketajući. vrištao je od bola. "A kamo ćeš. Gualtiero je osjetio kako mu zglobovi na prstima škripe poput zahrđalih vrata. I opsovao.. neprikosnoveni voda navijača Nole. Sive široke hlače. Molimmm. odahnuvši s olakšanjem. "Ne. Jednom navijaču iz Frosinonea razbio je glavu jednim udarcem svojom glavom. Gualtiero Trecchia odlučio je produžiti ravno. koji mu je dopirao do bokova. Ništa posebno". zvan Pitbul Božji. Inače će ti ta ruka postati dobra samo za gulaš.. "Pa reci mi. Sve je to posudio od svog šurjaka. koje se sužavaju prema gležnjevima. Prava kazna s neba." Gualtiero Trecchia priznao je sve. Molim t. Da.. skrušen pred Pitbulom Božjim." promucao je Gualtiero nastojeći krvnika udaljiti od sebe. Imam posla. Ne zaustavljati se. Gualtiero se zaustavio." Pitbul mu je zgrabio ruku i počeo je drobiti. kad bi te uhvatio. više te nije puštao. bijednim hodnikom pansiona Italicus. Ja sam stvarno proklet! Bio je to Maurizio Colella. Stavio je čak i revitalizirajući gel na kosu. na koljena... Mrzio ga je... Mračna je prilika izašla iz sobe u dnu hodnika i krenula prema njemu.. Pritegnuo je remen za još jednu rupu i odlučno se zaputio prema stubištu. Ne ruku.zadovoljno buljio u strop. ispast će prasac kao i obično. Neću više moći masirati momke ako mi polomiš prste". ODVJETNIK RINALDI 21:20 h "Obožavam tvoja mala stopala." "Ne. 58 No na rame mu se sručila ručerda velika poput svinjskog odreska. "Kamo si pošao. pederčiću. . ha? Ideš se zabaviti?" čuo je riku iza svojih leda. Ovratnik od crnog satena. Momci su ga čekali dolje. "Pusti me.. Na trenutak se zaustavio kako bi se pogledao u visokom tamnom zrcalu. gospodarice. reci mi. 22. ponovio je Gualtiero dršćući. ne mogu. Spreman na sve. Vodio je disko-bar u Acerri.

Odvjetnik je izgledao poput djeteta.. "Dođi ovamo! Četveronoške!" rekla je Sukia balavcu. stavila ruku u njedra. U ruci je stezala i svijala bič. iz kojih je po Sukijinim stopalima curila prozirna tekućina. a dvije vijugave istetovirane zmije spuštale su se niz bokove kako bi se napojile u vagini.četveronoške. kada je bila sigurna da je nitko ne vidi. "Mlada gospodarice?! Što sam sada zgriješio?" "Kretenu! Limun!" Točno. jedan od onih što na leđima imaju deset tisuća vrpci. A onda. "Šuti. dok ga je konjskim bičem tukla po mlohavim. ali ne previše. kretenu!" I još ga je jednom opalila. bijelim guzovima. Nakon što je završio. predstavljala jedne drugima one koji se nisu poznavali. Malena. 25. i na licu bi joj se pojavio osmijeh. "Aaaiaahh. "Zloćko! Zločesto dijete! Hodaj!" izdirala se na njega Sukia. Nije stavio limun. Odvjetnik joj se u dva skoka našao medu bedrima i odmah joj je pokušao cuclati stopala. s onom vunenom kapicom na glavi. 61 24. molim te. Otrčao je u kuhinjicu i munjevito se vratio s velikim pladnjem otvorenih i kriškama limuna okruženih kamenica. u potkošulji na plavo-bijele pruge i čara-picama. Razgovarala je. 37. jurcao dugačkim hodnikom svog ureda. Odvjetnik je jecao od zadovoljstva dok je obavljao taj delikatni zahvat. Sad je na sebi imala samo steznik od stare čipke. nudila predjela. smijem li ti lizati nožne prste?" Imao je glas djeteta koje je kažnjeno jer je stavilo prste u pekmez. SMRDO 21:35 h .. Rinaldi se bacio na njih onako kako bi se gladno šene bacilo na majčinu sisu. Njegovanih i crveno lakiranih noktiju. "Uvuci mi ih medu prste!" Rinaldi je počeo vaditi mekušce iz školjki i uvlačiti ih medu njezine prste. kad me naučiš pristojnosti. Bile su to krupne i ljigave životinje. "Čekaj! Donesi kamenice. Sukia ga je još jednom ošinula ostavljajući mu crvenu prugu na guzici. Mlada gospodarice. Mršava. Sisice stisnute u korzetu. Bila je opuštena. Mekanih peta. no svako malo bi. smještenim medu prstima. ali dobio je udarac bičem po jeziku. Mršavih i nervoznih prstiju. Sukia je raširenih nogu sjela na tajničinu malu fotelju. tamo gdje je držala ključ. s tim morskim beskralješnjacima. Stidne dlake su joj bile obrijane. GIULIA GIOVANNINI 21:27 h Mnogi su gosti već bili stigli. Iscijedio ga je užurbano i konačno je počeo sisati teško stečeni obrok. Bila su to savršena stopala za starog fetišista kakav je bio odvjetnik. Giulia Giovannini ponašala se kao savršena domaćica. Nijedan žulj nije narušavao njihovu ljepotu. Bila su otmjena ta Sukijina stopala. koji su još drhtali od života. blago razmaknutih." 60 Rinaldiju nije trebalo dvaput reći. Zakrivljenih tabana.

Izgledat će samo kao tri ugledna gospodina. udu i odnesu sve što mogu.. muški podšišana kosa. ukrase. U zraku se osjećalo prisno. Smeđa.. uključujući. Opsovao je. A i onaj ga je smoking.. Na očima je držao dalekozor uperen u stan grofice Sinibaldi. Imat ćemo dovoljno vremena da odnesemo faks. na rimskom nebu. koji je bio prisiljen odjenuti.. koji je bio razuman i iskusan čovjek. krećemo li?" otpuhnuo je. Bilo ih je petnaestak. Čekati tu ispod tko zna što. odgovorio je Voloder. Smijem pitati o čemu se radi?" upitao je proćelavi mladić u sakou od samta i crvenoj košulji. ali bijele boje. Ljudi se još penju. Njegova je bila ta genijalna ideja s oblačenjem smokinga kako ne bi bili primijećeni. Odradit ćemo stvar i onda ravno kući". mladić od dvadesetak godina dugačke crne kose koja mu je padala na ramena i s dvije upadljive zlatne naušnice u ušima. kad je moguće. Izgledao je poput starog.. promrmljao je za sebe stisnutih zuba. Taj je Rinčica bio premlad i vidio je previše filmova s Rogerom Mooreom. Sjedili su za stolom. rekao je Smrdo. Bit će tu i kakav sef.. no Smrdo. Jedan od onih koji udarcima nogom razvale vrata.. DEBORAH IMPERATORE CORDELLA 21:38h Svi gosti Giulije Giovannini konačno su stigli. "Smiri se. Zgrabio je komad kobasice i prinio ga ustima. Ne želim započeti novu godinu u zatvoru. Nemate pojma koji namještaj. čuo sam da si napisala novi scenarij. Mogli bismo ući i počistiti torbe. i perilicu i toster." Smrdo je iz jedne vrećice izvukao plastičnu kutiju. "Ne volim pričati o svom poslu".. kratka. Otvorio ju je. znao je da je samo primitivni provalnik.Smrdi je cijela ta pričao s prerušavanjem djelovala kao veliko sranje.. Uskoro". Nos u obliku kormila .... kompjutor i sve ostalo. "Još ima ljudi na cesti! Stan na zadnjem katu je sav osvijetljen. "Jesmo li sigurni da je stan prazan? Da ne bude iznenađenja.. mirno i opušteno ozračje likera Averna koje je pomalo odudaralo od zračnog napada koji se odvijao vani. Giulia je sjedila na čelu stola. sijedog konobara. Enzo je sjedio nasuprot Debori. kad mu je iskliznuo iz ruku i pao ravno na snježnobijelu košulju." rekao je Rinčica.. Moramo samo još malo pričekati. Unutra je bila svinjska kobasica s lećom koju mu je pripremila njegova žena Ines. lopovu džentlmenu. a kad bi se sagnuo. Sjedio je već više od dva sata na zadnjem sjedištu Volo-derovog starog abartha Al 12 krem boje. koja srebrnina. Tko će biti u odvjetničkom uredu na novogodišnju noć. Svi elegantno odjeveni. "Još nije trenutak. Bila je mršava. A osim toga koji davež. koji je sjedio za volanom. činilo mu se da će mu se hlače rasprsnuti. 62 "Smiri se." upitao je Voloder. "Deborah. otimajući Rinčici dalekozor iz ruke. Nitko. koji su pozvani na zabavu u taj stan. hladna je... rekla je Deborah Imperatore Cordella uzimajući grisin i koristeći ga kao štapić stroge učiteljice. Taj seronja od Rinčice nastavljao je priču o Arsenu Lupinu. Zatezao ga je u ramenima. "Onda. "U kurac.. Lijep način da se provede Nova godina". stezao sa svih strana. 63 26. I on je nosio smoking..

U svakom slučaju. teškoj priči. Na govno. Nakon što je odvjetnik dovršio kamenice. 65 I tek če tada biti uistinu sretan. Uredom se proširilo neugodno. Da i ne govorimo. o još jednoj velikoj rak--rani društva. A te se večeri posebno osjećala u formi. Radi se o jednoj dramatičnoj.. iskesila bijele zube i uključila utičnicu u struju. Dobri. drogiranom policijskom psu koji umre od predoziranja kad na rimskom aerodromu proguta Budin kipić s Tajlanda napravljen od heroina. htjela bih napisati drugi scenarij.. istegnula onaj svoj pureći vrat i. To mora prestati. Male.. "Ogavan si! Gadiš mi se! Želim te zlostavljati!" Sukia je uzela aktovku i iz nje izvukla svoju najubojitiju spravu za mučenje. vjerni i simpatični. Na svom. Uzela je alat u ruku. Reći ću vam samo da sam krenula od jezivog iskorištavanja životinja koje se vrši na filmu. njega su 64 uškopili da postane krotkiji. Ne želim ni ulaziti u pitanje konja.. rekla: "Dobro. Ne znam ima li pravo lice. policijskom psu. zašto je i dalje radila svoj posao u velikom stilu.. o psima lutalicama. Debby.. reci mu nešto!" suučesnički ju je potaknuo Enzo. Poslušao je pognute glave." te je teatralnom kretnjom umočila grisin u posudicu s umakom od tunjevine i stavila ga u usta. Na onaj zvuk otvorio je jedno oko. hrabroj. "Hajde. Potrebna je vrhunska interpretacija. daj. U redu. Da.. Zato sam napisala scenarij o Čiru. kratkim. okrugle naočale davale su joj izgled njemačke feministice. Okrenuo se da provjeri Giuliju. Rintintin i Beethoven i pudlice iz Gle tko to govori primjeri su najstrašnijeg stereotipa o psima.. Uvidio je da je možda pretjerao s prisnošću. vibrirajuće zujanje. Morala ga j e dovesti do kraj nj eg stupnj a poniženj a. sigurno ga se sjećate. A što si mislio! Scenaristica je ustala. Producent Emilio Spa-venta je za Cirovu ulogu predložio kokera iz Birillo i klokan Tommy. To je nevjerojatno. Skinuo je dječju odjeću i gol se poput crva skvrčio na podu. mašući grisinom kao dirigentskom palicom. Odvjetnikova ekstaza. ožeženom guzicom i dignutim kurčićem. A psi.. Lassie.dijelio joj je usko lice na dva dijela.. "Skidaj to!" naredila mu je. 27. ugledao . istukla ga je po guzici mlatilicom za muhe. svesti ga na otirač. Enzo se osjećao dobro. na biće bez trunke dostojanstva. dlakavim nogama. Furi-ju. Jadnom. Odvjetnik je pokrivao glavu rukama i plakao. Možda se malo previše rasrdila na tog jadnika. Ponekad šeprtlje. Rinaldi je nesumnjivo zaslužio i više. konja s Divljeg zapada. SUKIA 21:41 h Sukia se još uvijek uzbuđivala i u tome je bila tajna. no on je tako cvilio od zadovoljstva da je bilo pravo zadovoljstvo pretvarati mu guzicu u krvavi odrezak. ne smatram da je stvar zaključena. ono od čega je svaki mazohist umirao od užitka. Nadajmo se da će biti u redu. Bio je doista odvratan s onom napuhanom trbušinom. no ona je bila zbunjena kao i obično.

akrobatskog Giuli-jinog seksa. Morao se olakšati. totalan i mračan pesimizam. | Onaj izbacivač u narančastoj jakni dotrčao je na pozornicu. urlali su gosti. Stimu-lirajuće. sprinterski je poletio prema zahodu. u noći. Zapao je u kozmički.. Pružio je stopalo i dotaknuo Deborinu nogu preko puta sebe. Kao da mora telefonirati. Već nakon prvih žalobnih tonova gosti su za stolovima počeli bučati. Vratite nam novac". Briljantan. Ma kakav Leopardi! Zasvirao je pretužnu pjesmu. S njom se ne razgovara o uobičajenim glupostima. Sukia mu je zarila strašno oruđe u šumu dlaka koja mu je rasla na prsima. urlikati. Miran. Kakva žena! Kakav senzibilitet! A tek analitičke sposobnosti. Možda naj-melankoličniju i najnostalgičniju iz čitavog golemog bret-onskog repertoara.. ENZO Dl GIROLAMO 21:44 h Enzo Di Girolamo bio je izvan sebe od zadovoljstva. I tamo. zviždati.. No sad mu više nije išlo. 66 Imati pored sebe takvu osobu nešto je posve drugo. nevažnim pizdarijama. u toplice. o nadi i o strahu da smo sami u hladnom i beskonačnom svemiru. Doista. 28. ne!" No nije bilo spasa.. Potpuno drugačije od neznalačkog. Thierrv je neustrašivo nastavio pjevati. Ma što sam to danas pojeo? Nešto mora da mije naškodilo! razmišljao je stisnutih zuba i guzova. Odlazi! Platili smo. i zahvaljujući tom potajnom dodiru osjećao se bolje. Buuuuu. ako odmah ne prekineš to sranje i ne zasviraš salsu . No čim je prošao vrata dnevnog boravka. Sa zalogajem sira i vrganja zalijepljenim za obraz.pakleni stroj za zadovoljavanje koji je njegova krvnica namjeravala upotrijebiti i promucao: "Ne! Molim te! Ne epiladv. Samo tjedan dana prije toga otišli su u Saturniu. THIERRY MARCHAND 21:45 h Thierrv Marchand pokušao je biti duhovit. Nježno. a potom su na pozornicu doletjela i prva peciva s anisom i kanapei s paštetom od lubina i rikulom. zagrljeni pod vodom. Opušten. Potres u Tihom oceanu. O uobičajenim. govorio je sebi dok je Deborah nastavljala pričati o krizi talijanske kinematografije. Nije više mogao izdržati. Bolje. Tradicionalni rekvijem koji pjevaju žene ribara s otoka Saint Michel. nego za samoga sebe. Već je desetak minuta u utrobi osjećao kako mu se okreću crijeva. 67 29. Grčevi su mu potresali probavni trakt i osjetio je neodgodivu potrebu da ode u zahod. "Ma kakva je to žalopojka?! Dosta! Buuuuu. Nije pjevao za njih. Malo bolje. a potom su vodili ljubav u sumpo-rastoj vodi. Knedla u grlu je narasla i jedva je disao. stavio šaku čvornatu poput trešnjine grane glazbeniku pred njušku i izustio kroza zube: "Kunem ti se majkom. Ustao je nastojeći izgledati opušteno. Kao dvoje zbunjenih ljubavnika. razgovarali su o smislu života.

" "Mora da je neka pogreška. To je nemoguće. On osobno!" "Ne postoji nikakav gospodin Sinibaldi. Možeš misliti stoje takvog briga za neko slavlje na Cassiji.. neprofesionalnim ljudima". rekao: "Gospodin Sinibaldi delFOrto.ili merenge. razbit ću ti pičku!" "Bilmezu! Tutkume!" "Seronjo usrani. SMRDO 21:58 h "Gledaj kako si zasrao košulju?! Kako je moguće raditi s takvim nesposobnim. gledajte. ne mogavši se više suzdržati.. žao mi je... Pitao se treba li reći da je progovorio.. "Tko je?" Muški glas. Ne znam što da vam kažem. Sroljo!" "Proklet bio! Kurvin sine. GUALTIERO TRECCHIA 21:48 h Gualtiero Trecchia je u tišini sjedio u kombiju sa svojom momčadi i masirao bolnu ruku. Vi lažete". a onda.. "Ma dobro. hinio je Rinčica nehajan." "Benevrek jedan. Rinčica se zaledio i.. Otvorit će nam. Proučio sam plan do najsitnijih detalja. molim". Da je izdajnik. "Nemoguće! Kakva neugodnost. Nastavio je masirati ruku. Rinčica ih je ošinuo pogledom. Ja sam pozvan. međutim.. "Sad ćemo pozvoniti na Sinibaldi. Otvorite. nakon što je pogledao ime na por-tafonu. pokazao svu svoju sirovost: "Oj. 69 "Duccio Trecani.. Sad su se Smrdo i Voloder držali za trbuhe od smijeha." Smrdo i Voloder počeli su se zlobno smijati. usuđuješ nazvati me laž-ljivcem. Polomit ću ti te rogove na glavi!" Nije trebalo dugo čekati odgovor. Dovoljno je da zakopčam sako. Ma on ionako neće doći. odgovorio je glas nadmoćno. vašeg imena nema na popisu. Trojka je izašla iz A112-ice i oprezno se približila vili Ponza.." "Od koga? Tko vas je pozvao?" ispitivačkim tonom upitao je glas. Pederčino!" 70 . Ostali su se. Došao je trenutak za akciju." "Žao mi je. 31. razbit ću ti tu jebenu harfu o glavu. utučeno je rekao Rinčica... Otvori." 68 30." Rinčica je odlučno pozvonio na portafon. rogonjo! Kako se. aristokratski ton i šapnuo ostalima s umirujućim izrazom na licu: "Budite bez brige. Da mu je Pitbul Božji silom izbio adresu na kojoj se održava zabava." odgovorio je Smrdo nastojeći prstom očistiti mrlju od umaka. u kurac.. "Govnaru jedan." "Ne. euforično smijali i brbljali.. ne vidi se.

PITBUL BOŽJI Pitbul Božji preuzeo je organizaciju u svoje ruke. Ja ostajem ovdje.Vjerojatno bi nastavili tako cijelu noć da jedan dobro plasiran Smrdov udarac nogom nije razvalio vrata na dva dijela." Svi navijači. u rukama je držao megafon.. Sklopljenih ruku i pognute glave. 72 "Još je rano. Sad sjedni. 34.. Da svake godine milijuni ljudi izgube ruku ili oko igrajući se tim eksplozivnim stvarima." rekao je Michele nesigurno i žalobno.. Sad sjedni ovamo." Pitbul je sjeo za upravljač i uz viku i lupanje krenuo.. Njegovi su zasjeli pred televizor. "Dobro! Večeras ćemo se zabaviti. Vaš Pitbul vas sve vodi na zabavu! Na zabavu organiziranu u čast Nole". "Tvoj sin želi ispaliti par raketa. Duccio Trecani! Ma daj.. Da gledaju onu dosadu od Mare Vernier. Smisli nešto drugo. crven u licu. Onda su svi zajedno krenuli veličati svog vodu.. zaključio: "Ko ga jebe. povikao je. Sreća da sam ja tu.. Koji davež! Michele je kružio oko njih poput divlje zvijeri u kavezu. počeli su skakati i stvarati paklenu buku ponavljajući slogan. bolji si od Pelea. GAETANO COZZAMARA 21:59 h Ti uljezi! Stalno pokušavaju. otići ćemo na balkon i ispalit ćemo nekoliko raketa. a za njim druga dva autobusa. Michele je osjetio kako mu uzbuđenje raste usporedo s tjeskobom. Casalotti je-je. MICHELE TRODINI 22:07 h Konačno su došli do deserta. Ja se ipak penjem." rekao je otac i dalje gledajući na televiziji Maru Vernier odjevenu u medvjedića. Rinčica je. "Pitbul! Pitbule. "Ali. Stajao je na sjedalu vozača autobusa." "Smijem ja ispaliti koju? One najmanje.. A onda.. Nije znao kako će njegov otac podnijeti otkriće da mu je sin potrošio novac koji je dobio za Božić da kupi svu onu pirotehniku. Otišao je uzeti još jedan bellini.." rekao je Anselmo Frasca zetu i potom namignuo Micheleu. Kad bude pravi trenutak. Reći ću mu da ih i on može ispaljivati. Bio je dobre volje. Tko ne skače. Moraš naučiti čekati. Michele je zadržao dah očekujući očev odgovor. Penji.. rekao je Smrdo. Odredište? Ulica Cassia 1043. 33. "Gledaj kako se to radi! Rinči". tu je i djed." Njih su trojica na trenutak pogledali oko sebe i šuljajući se ušli u zgradu. Pomoći će mi. Tako će me moći kontrolirati. 32. a onda počeo skakati i urlati: 71 "Tko ne skače.. "Zar nisi čuo! Poslije.. Djed Anselmo je dobar.. Tata je govorio da su te stvari opasne. Htjeli su tu slaviti.. Predosjećalo se slavlje na visokoj razini. Trebao je samo držati situaciju pod kontrolom.." "Pa penji se. natisnuti u autobusu. zadovoljno je sebi rekao Gaetano Cozzamara." .

Mama.. Život je takav." Giulia se vratila na planet Zemlju." Vrata Rinaldijevog ureda otvorila su se nakon samo jednog dobro odmjerenog udarca po bravi. "Giulia. 37... a za njim i Voloder i Rinčica. Pjevali su I Love Just the Way You Are.. Ne zna kuhati. Nema ništa što ti nemaš.. Smrdo. Pogledaj je. Izgubio je veći dio svog poleta nakon što ga onaj govnar nije pustio da ude. Obom. idi do stepenica i pazi da netko ne naiđe..... cvileći je upitao odvjetnik Rinaldi. GIULIA GIOVANNINI 22:13 h Giulia Giovannini i dalje je posluživala jela. Da žene trebaju biti žene. Njoj i njemu. Ne zna ugostiti ljude. Ostalih devedeset i pet bilo je angažirano za unutarnji razgovor s dragom mamicom.. Nisi to učinila. Giulia. Daljinski stisnut u ruci. Ne može bolje. punila polu-prazne čaše. Volodere. "A ti. FILOMENA BELPEDIO 22:12 h Filomena Belpedio ležala je onesviještena na kauču u dnevnom boravku. "Želiš znati što donose Tri Kralja? Ugljen! Zločestoj djeci donose ugljen. kako ćemo ući?" upitao je Rinčica ispred ureda odvjetnika Rinaldija. oprezno su ušli u ured i zatvorili vrata za sobom. Da ne ovisiš o svojoj majci kao kakva balava glupača. Michele je sjeo kraj djeda. Jesi vidjela? Htjela si napustiti klasičnu gimnaziju i biti računovođa. intelektualka. Ti si tisuću puta vrednija od nje. Kristalna vaza prevrnuta. Sad je ta kurvica uzela tvog muškarca." rekao je starac praveći mu mjesta na fotelji. Nije bilo čak ni alarma. Kakve to ima veze? Na tebi je bilo da mi dokažeš da si bistra. I što sad hoćeš? Nemoj se sad žaliti što ti je ta mišica bez sisa preotela muškarca. Tablete rasute po podu. rekao je Smrdo. Na TV-u duet pjevača Sepulture i Ive Zanicchi.. SUKIA 22:15 h "Što je to bilo? Čuo sam neku bukuuuuhhhh taaaaamo-hhhh". Nisi htjela studirati kako sam ti ja govorila."Dođi k meni. 74 "Što?" Obraćao joj se Clemo. što ćete ti i Enzo za Sveta tri kralja. Moraš im to naplatiti. koji je preuzeo stvar u svoje ruke. razgovarala koristeći pet posto mozga. Ružna je ko lopov. 73 36." 38. 35... Posebno njemu.. Samo što je umjetnica. Dodaj mi polugu i čekić". "Kao u dobra stara vremena. ali ti si mi bila rekla da nisam dovoljno pametna. I strpi se. proćelavi tridesetogodišnjak koji je sjedio s desne strane. Zao. . Tako treba. SMRDO 22:10 h "Onda.

Tog trideset prvog prosinca Sukiu je prosvijetlila istina. Niti je spuštenih hlača mogao doći do ostatka kupaonice. popela se i sad je srala po njemu. Enzo je sjeo natrag na . Donesi mi rolu.. Zato ga je golog zavezala za golemi radni stol od mahagonija. poput sum-erskog blaga zakopanog pod tonama zemlje." "Pričekaj.. jesi li to ti?" "Da. Bez razloga. Čula je. I Deborah. Lupu potpetica koje se približavaju. "Tko je?" upitao je sumnjičavo poput stražara u noći. U ovom usranom zahodu nema papira. ENZO Dl GIROLAMO 22:17 h "Kako ću sad?!" rekao je sebi očajnički Enzo Di Girolamo. u toj kurčevoj klonjari nije bilo ni jebenog bidea. Svi bi ga vidjeli. "Giuliaaa! Giuliaaa!" povikao je glasnije. A kako je ona krmača od Giulije pročitala u Mom domu da su u engleskim šik kućama zahodi odvojeni od ostatka usrane kupaonice. Mrak je. Jedna od najčišćih i najinfantilnijih perverzija. na svjetlo dana. Otkrila ju je i izvukla iz njega. Taj je čovjek ostao prikovan u edipovskoj analnoj fazi kao trogodišnjak i iz nje više nije izašao. ljubavi. Ništa. A Sukia je sada to znala. Jebi se. Pričekao je. "I što sad?" promrmljao je potišteno. Čuo je smijeh i žamor. 75 39. Uz peh koji gaje pratio." Čuo je kako se Giulijini koraci udaljavaju niz hodnik. Potpuni mrak. u koju je i dušu israo. Konačno je u mraku čuo korake. Opet ništa. Nestalo je svjetla. svjetla bi se sigurno opet upalila dok on bježi hodnikom u takvom jadnom stanju. Pa je li gluha? 76 "Giuliaaaa! Giuliaaaa!" povikao je koliko ga grlo nosi. Odvjetnik je bio shit lover (ljubitelj govana). pola sata nakon što je ušao u zahod. "Što ću sad?" Odškrinuo je vrata prema hodniku. Još je sjedio na školjci. ni jebenog umivaonika da opere guzicu. Nije ga čula. Problem je bio to što u tom jebenom zahodu nije bilo toaletnog papira. "Giulia! Giulia!" zazvao je tiho."Šuti! Da te nisam čula!" otresito mu je naredila Sukia. Što ti je?" "Ništa. Savršeno je shvatila što je odvjetnikova prava perverzija. U daljini je vidio drhtavo svjetlo koje je dolazilo iz dnevnog boravka. Nije bila uzalud upisala psihologiju. "Giulia. Bio je u mraku. ja sam. No nije to bio problem. Nije mogao nasuho navući gaće i izaći. Svijeće. Bingo.

školjku. Listova A4. ENZO Dl GIROLAMO 22:21 h Giulia sve zna. Možda će biti malo tvrd.. 77 40.. Ne. Uništiti mu život.. "Enzo. zarežao je.. Neprimjetno podrhtavanje čeljusti i suha usta." . ROBERTA PALMIERI 22:20 h Roberta Palmieri. Zna. Bilo je to jasno kao dan. Zna. Dosad sam imala razumijevanja. šćućurena na još uvijek krutom i nepomičnom Davideu Razziniju. Kako je. Ovo je treći put." "Daj ovamo". jako mi je žao. Sve je shvatila. Razbiti mu cherokee. "Da! Da! Bravo! Kako si dobar!" vrisnula je Roberta kad je osjetila da joj se orgazam nezaustavljivo penje uz kralježnicu. "Ne brini se.. u kurac?" cmoljio je on. pomirljivo je odgovorio prodavač. Donijela sam ti paket papira. Ali ona zna. nisam se ljutila. Tresao se od straha. "Treći put vam kažem da ja šunku želim u papiru! A vi mi svaki put podvalite ovu glupu posudicu. Baš je izlazio kad se odjednom vratilo svjetlo. Pretvarao se da jede pečenje. Enzo se psujući zatvorio u zahod i očistio se kako je znao i umio tim tvrdim. "Ma koji kurac. 41. otkrila? Bio sam oprezan. Zaboravila sam kupiti toaletni papir.. Prodavač joj je dao plastičnu posudu u kojoj je ležala šunka. Zna za njega i Deboru." "A što ću ja.. Jako oprezan.. "Pizdarije. koji je i dalje na ustima imao zalijepljen onaj idiotski osmijeh. Giuliji je pao mrak na oči. Taje bila spremna na sve. koje je imalo okus polistirola. Samo to imam u kući. To je nemoguće. Da je u vezi s njezinom najboljom prijateljicom. Giulia je na pultu sa suhomesnatim proizvodima i sirevima zatražila dvadeset deka šunke. postizala je drugi od svoja četiri kozmička orgazma. Prije dva tjedna otišli su zajedno u supermarket. Giulia mu je dala njegovo izvješće za Institut. Sve. Onaj zemljani. Vidio joj je to u psihopatski ledenim očima. Nema ga više." "Gospodo. Bio je siguran u to. Giulia se brzo vratila. Nisam zasrao. ali posudica služi zato da se očuvaju okus i svježina". Znam to. Još se više uzbudila i počela je skakati po sirotom Davideu. A sad dolazi netko da mi kaže da je treba staviti u usranu plastičnu kutiju i napuniti hladnjak. oštrim papirom... Premlatiti ga.. u kurac. ne mogu vjerovati!" dahtao je držeći ruku na ustima. i on si je njime obrisao guzicu... Enzo Di Girolamo sjedio je za stolom i drhtao kao prut. Samo mi je još proljev trebao. Vi to namjerno radite. Počela se batrgati kao da je opsjednuta. Uvijek sam jela šunku zamotanu u papir..

Mogao je krenuti ispočetka. Ovako ću: sutra ću prodati kombi i vratit ću se vlakom. a ako nećete. Govorio mu je da treba prestati svirati.. Još jučer bi tim govnarima razbio njušku. Sljedeći put mi to recite prije. Jedu juhu od luka. DEBORAH IMPERATORE CORDELLA 22:30 h . međutim. vikala je na tog jadnika koji je samo radio svoj posao i na kraju je zgrabila posudicu i bacila je na njega. Kamo ću? Nemam ni prebijene pare. za kratak telefonski poziv. Činilo mu se da je na vrtuljku. Bile su prelijepe. 78 79 Počeo je uporno piljiti u Deboru. Mora se naći neko rješenje. Imam drugih briga. Da u zemlju propadneš. Koji kurac ja radim ovdje? Odmah ću krenuti! Onda je bolje razmislio. Moraju pobjeći. smrtno ranjena. krenuo je u potragu za telefonom.. Nastojao je razmisliti onoliko koliko mu je to njegov um obuzet alkoholom dopuštao. Završiti s tim. otiđite kupovati negdje gdje je bolje. Previše se loše osjećao. Možda je to bio znak sudbine. Što prije. Podigao se. Dovoljno. vratit ću se u Bretanju. ali večeras mu nije bilo ni do čega. Prodavač je izašao iza pulta ljut kao ris. Pronašao je nešto ispod prostirača i sjedala. ja radim. Mogao bih raditi kao zidar na gradilištu. Sad je Thierrv Marchand ležao u kombiju. Zaradio bih svoj novac. slomljenog luka i iščupanih žica. ali nije išlo. Kući. Možda bi mi moj otac. Izbacivači su mu polomili Regine. Ištekala je svjetlo i natjerala me da obrišem guzicu vlastitim izvještajem. Objasniti joj kakva je situacija.. Morao je upozoriti Debby."Ali. izbacili su ga. Dovršavao je drugu bocu votke. Ne znam ni tko ste vi. Nije bilo mnogo. ona ga nije slušala. Svojoj ženi i kćeri.. a poslije će svi otići gledati svečano osvijetljene brodice kako se vraćaju u luku. Da joj zaželi sretnu Novu godinu i kaže da se vraća. Četveronoške je počeo tražiti sitniš po podu kombija. No sad želim nazvati Annette. nastojeći privući njezinu pozornost.. Na sebi je još uvijek imao onaj frak od plavih šljokica. Otvorio je vrata i izašao.. Sve se oko njega okretalo. Tko zna što sad radi Annette?upitao se ispijajući posljednji gutljaj iz boce. Da. gospodo.. Bit će daje kod kuće. 42. Luda je.. Ona je morala saznati. Dosta. Malo je nedostajalo da Enzo ne zaradi šamar braneći je." Enzo ju je nastojao smiriti. THIERRY MARCHAND 22:25 h Kad je počeo plakati na pozornici i govoriti da mu nedostaju žena i kćer. sa svojima. Ispariti. Podignuo je glavu i vidio iskričave eksplozije kako osvjetljavaju nebo i polagano padaju medu drveće u daljini. 43. Sad je bio gotovo sretan što su mu razbili tu prokletu harfu. kad sazna da sam se doveo u red. da. Teturajući. pomogao da platim stanarinu. Ležala je pored njega. Luda ko puška.

. Zahod po kojem ti možeš srati koliko god hoćeš". ja sam samo tvoj zahod. od majke.. rekao je drhteći poput tek ulovljene ribe. da se pomiri sa svojim svij. . Jedan je u ruci držao njegov faks. 82 45. Ulazna vrata bila su razvaljena. "Poslije. što je? Što hoćeš? Vidiš da govorim?" "Ništa. "Još! Još!" vrištao je od radosti i dok je vikao imao je dojam da je u sobi još netko. pod rukom je nosio fotokopirni aparat Olivetti. slao joj nijeme poruke koje su je dekoncentrirale. tu medu svima njima. onu koju je kupio na medenom mjesecu u Parizu. Ona je jedina radila kreativan posao. Stajali su kraj vrata i gledali ga. A za sve to bila je zaslužna Sukia. deblji i s mrljom od umaka na košulji. I kako će se kao star vratiti kući. i o dolasku u Europu. Jedina je znala izmisliti priču. Tajnica/Bankovnih činovnika. vezan na radnom stolu. tišine i vrućeg pustinjskog vjetra. nekako tajanstven. U smjeru nje same. Znala je da je zvijezda. U smokinzima. U tom svijetu uslužnih djelatnika. u Tunis. O tome kako će voljeti Europljanku.. premda joj društvo nije bilo bogznakakvo. PITBUL BOŽJI 22:36 h Pitbul Božji nije imao problema pri ulasku u vilu Ponza. Grafičara iz reklamnih agencija." Govorila je o planu za novi roman. "Protagonist je tuniski glazbenik.. vidio je samo stražnjicu i noge svoje gospodarice. ODVJETNIK RINALDI 22:42 h Odvjetnik Rinaldi se nikada nije osjećao tako poniženo i izopačeno kao te novogodišnje noći. To je priča o njegovom polaganom 80 81 udaljavanju od vlastite zemlje. I svi su je slušali sa strahopoštovanjem. trzao se. Na trbuhu je osjećao toplu težinu izmeta i od uzbuđenja je počeo udarati potiljkom po tvrdoj plohi stola. doista se zabavljala. Svrnuo je pogled prema vratima i vidio je nešto apsolutno nemoguće. no ona se nije uspijevala koncentrirati i izložiti svoju priču kako je htjela. Iz svog položaja. spljošten po stolu. i koji je sjedio pokraj nje. drugi. Razgovor je krenuo u smjeru koji je ona najviše voljela. Enzo ju je i dalje gledao. Da je još samo imao i bradu. "Da.. što hoće? Zaustavila se i ljutito otpuhnula: "Enzo. Pričekaj trenutak! Zar ne vidiš da ovom mladiću pričam o svom romanu. Da je netko ušao. Mladić kojeg je tek upoznala. slušao ju je.Deborah Imperatore Cordella. Koji vrag može biti tako važan?" 44. rekao je tiho. Moram razgovarati s tobom. Tu su bila tri muškarca. izgledao bi poput Moj šija koji Židove vodi u Palestinu.. "Idemo! Naprijed! Svi gore uza stepenice!" vikao je na bučnu masu koja ga je slijedila. gdje će nastojati nametnuti svoju glazbu sačinjenu od pijeska. Koji davež. ponižavateljica. a treći je stiskao reprodukciju Rodinovog mislioca. koji svira "ud stari arapski instrument. O nečemu važnom".

RIBLJAKOST 22:47 h "Onda. Golog čovjeka zavezanog na radnom stolu i iznad mladu ženu. gospodo. Razvali te. "Šuti!" izdepatase djevojka na njega i on je odmah prestao vrištati i počeo je prigušeno cmizdriti. u jednom trenutku te večeri zapitaš se: onda. tko. razjapljenih usta. nasmiješila i najnevinije na svijetu rekla: "Sviđa mu se. pretpostavljam da ste došli ne zato da provedete ugodnu Novu godinu. "A tko ste vi?" upitao je zbunjeni Smrdo. Mačjim je skokom sišla sa stola i začas se obukla. "Zovem se Sukia. odvjetnik Rinaldi! Sada. "Ako vam trebaju posebne usluge.. Možeš biti na indonezijskom otočiću. i sretna 84 Nova godina".. a odvjetnik je još jače zaplakao. A onaj je zavezani govorio: 83 "Još! Još!" Sad su njih trojica stajali tu. Voloder i Rinčica. Masakrira..46. "Mi.. koja sere po njemu. "Dobra večer. Tu je i broj mobitela. nazovite me. 47. Djevojka se zaustavila. "Ali zašto ste se posrali na njega?" upitao je Smrdo. tko ste vi?" upitala je zakopčavajući i posljednje gumbe na bluzi. Nema zajebavanja." "Lopovi. "Dobro.SMRDO 22:43 h Ušli su u tu sobu i ugledali nešto apsurdno. Nije vani. meditirati u nepalskom samostanu. Ne možeš kurca napraviti. jesi shvatio? Nova godina je u nama.. kojeg vidite zavezanog na stolu. mi smo. Mene sve to ne zanima." Sukia je iz odvjetnikovog plavog sakoa uzela novčanik i iz njega izvukla svežanj novčanica. gospodo. uvijek te zajebe. a onaj tamo." I potom je nestala. Tu je začaranost prva razbila upravo mlada žena. mi?" promucao je Smrdo ogledavajući se oko sebe. To je jedan jebeni ispit i nema strategije kako ga položiti. vruće stvari. Uzet ću svoj novac i odlazim.. rekoše uglas Smrdo. nego da kradete... Stavila ih je u torbu i onda izvukla posjetnice i podijelila ih onoj trojici. što sam napravio ove godine? A što u sljedećoj? Hoćeš li se promijeniti? Hoćeš li se uspjeti promijeniti? Gledaš oko sebe i . Dovidenja. s posjetnicom u jednoj i fotokopirnim aparatom pod drugom rukom. "Vi! Vas trojica! Tko ste?" "Mi smo.. Jači je. i odlučno se zaputila prema vratima. Možeš činiti bilo što.. na nekoj pretjeranoj megazabavi. ne znajući što da čine ni što da misle. "Lopovi! O Bože.. lopovi!!!" vrisnuo je čovjek zavezan za radni stol. gospodo. Vi radite što god morate.. Je li tako?" Trojica su potvrdno klimnula glavom. je li tako?" "Tako je".

Početi sve iznova. koje je doista bilo pozvano. Zapanjena otmjena stara gospoda. Skakao je po sendvičima s kavijarom i pecivu sa sirom i ponavljao: "Casalotti! Casalotti! Jebi se! Razbit ćemo vam pičku. Morao je nešto učiniti. I kažu ti da te vole. Plesali. koji se zabavljaju." govorio je Ribljakost s džointom u ustima i s 85 ugaslim pogledom uperenim u strop. "Da! Tko je? Što je? Što se događa?" progundao je Cri-stiano. Jedne godine sam na dočeku bio zagrljen s dva stara debeljka koji su me stiskali kao da sam im najbolji prijatelj i ljubili su me čestitajući mi Novu godinu. Voda navijača. Dezorijentirane rimske gospode. Povraćalo mu se. Tko sirsvrti ljudi? Tko ih je pozvao? Kako su ušli? Nije moguće! U golemom salonu kuće Sinibaldi bio je totalni kaos. "A tko bi ti da bude? Moja majka! Ugasi džoint!" otpuhnuo je Cristiano i ustao. No nije znao što. S članovima obitelji. elementarnih nepogoda. Gaetano je preneraženo promatrao tu strahotu. koji je spavao kao velik. koji te hvataju pod ruku. oh. Mondrianove. U miru Božjem. ništa. kad ga je prekinulo kucanje na vratima. Slike! Ti su se divljaci naslanjali na Guttusove. Dvjesto ljudi. plesao je tarantelu na stolu. Onaj što je udarcem glavom razbio glavu navijaču Frosinonea. Takvog tipa nemoguće je zaboraviti. Jedan Pithecanthropus erectus. nema nikoga. Želio je propasti u zemlju. Gaetano Cozzamara nije mogao vjerovati. "Oh. s bocom votke u ruci. Ako nađem tog kurvinog sina Scaramelluy kunem se Gospom iz Faita da ću ga ubiti... Bio je upropašten čovjek. Onaj idiot od Scaramelle pozvao je cijelu sjevernu tribinu noleškog stadiona.. Svako malo bi među tim divljacima uspio prepoznati poneko ljudsko biće. Nestati. Nakon ovakve blamaže. Odvratno! Je V se mi poznajemo? Međutim. 86 Gaetano je bio uništen.. Poput mrava." Odmah ga je prepoznao. pogledaj ovdje. Spasiti kuću. To nije moguće. Morao je emigrirati. bio je to on. Ubit ću ga.vidiš ljude koji slave. Postati manji od makova zrna. povučeno pravim bujicama bezumnika. Morao ih je otjerati. Grofica će ga ubiti. Kako je dobro! Nema gnjavaže. Kucaju!" rekao je drmajući Cristiana. Životinja zvana Pit-bul Božji. . 48. Ja i ti sami. Ništa ni od čega. Ljudi. U grofičinoj kući. Branzolijeve slike. Definitivno gotovo. Pjevali su. Tip koji je osuđivan. "Kucaju! Tko li je to?" zabrinuto je upitao Ribljakost. Okrenuo je glavu kao ljenivac. Da. GAETANO COZZAMARA 22:56 h i Nije mogao vjerovati. Bacili su se naglavce na švedski stol i proždrali ga. Ali nije mogao. I ljube te. Pjevali himnu Nole. S Rimom je gotovo.

djevojčica od deset godina s velikim naočalama na nosu. "Molim te. mora pozvati policiju.. Bio je takav. Okretao je 92. Moja majka je sve shvatila. To ti škodi. mama. Ostavi nas na miru. kao i obično. Ovo su opasne stvari. Uvijek si isti.. Pasquale Casolaro. ošinuvši ga pogledom. "Ne. Zaključao je vrata.. kako volim kolače s čokoladom. no Cristiano se s druge strane opirao. MICHELE TRODINI 23:00 h Michele se toliko potrudio da je uspio izvesti na balkon cijelu obitelj. Svi zamotani u kapute i vunene šalove. kad je u kuhinji ugledao Scaramellu kako mirno otvara hladnjak tražeći piće.. Tu smo na jednoj krasnoj zabavi. "Ništa. Da. Radite što vam kažem. Kakve ona ima veze s tim?" naljutio se Michele. Ostavio je telefon i mačjim se skokom našao kraj njega.. 50. "Ne možemo više ostati ovdje. Dođite i vi. Marzia." Vrišteći mu je istrgnuo slušalicu iz ruku. Marzia ne. Zgrabio ga je za vrat i zaurlao: "Govnaru! Idiote! Uništio si mi život. mama. koliko još?" Djed je primaknuo sat nosu. rekao je gospodin Trodini kćeri.. Što će misliti o tebi?" "Da.. Cristiano. 88 "Tamo je torta. Ima još vremena. Odmah. ali što to smrdi? Osjećam neki čudan miris iznutra.. tvoj rođak. Kako je tatica volio komandirati. "Još sat. Ima i kolača s čokoladom". ubit ću te!" Trebalo je deset ljudi da ih razdvoje. Ne želim tortu. Neki tip je razgovarao i govorio: "Halo! Halo! Pietro?! Pasquale je. U redu".. mama. Telefon je bio zauzet. Stvarno.Policija. "Vrati se u krevet. Michele. Sve najbolje! Sretna Nova cijeloj obitelji! Koliko 87 F je sati tamo u Australiji? Ovdje je skoro ponoć. uključujući sestru i mamu.. Bilo je kolača." "Ima kolača s čokoladom? Bože.. "Mama. To su njegove čarape. rekla je pomirljivo. CRISTIANO CARUCCI 23:02 h 49." "Kako hoćeš.. u . Što ste to spalili?" rekla je gospoda Carucci gurajući nos između vrata i dovratnika. u kurac!" rekao je potom prijatelju. "Djede.. Hajde. Krenuo je prema telefonu probijajući se kroz gomilu. Ne volim kolače s čokoladom." "Sad svi morate paziti.. gospoda Trodini.. nastojeći rukama rastjerati dim. dobro me slušaj". i ja!" "I tvoja sestra hoće ispaljivati rakete. dovedi prijatelja tamo. povikala je: "I ja. Da. Nemoj se uzbuđivati. molim te. rekla je gospođa Carucci pokušavajući otvoriti vrata sobe. Spremamo se izaći. smiri se. rekao je on gurajući je van." "Cristiano.." "Ti šuti!" rekao je Cristiano Ribljojkosti. ne budi bahat". Marzia.

. morja: da je sve odvratno. ni rasprskavanje vatrometa na rimskom nebu. Da." ponavljala je kroz suze.. i dalje kružeći po sobi. koji je u ruci držao jednu od onih raketa koje bacaju iskrice. Izađimo. ispred nas. To je u vašoj prirodi. Što nas briga. plameno crvena kosa. njezina tri mala škotska terijera. Michele?" "Tamo." "U redu. ja nisam portir. inače skupljena u dostojanstvenu pundu. Raširenih ruku i nogu na krevetu s baldahinom u svojoj sobi.. pomalo kao podzemne gliste. puna kolagena. A osim toga. sad joj je raščupana padala po ramenima.." "Jebi se! U svakom slučaju. Oči.. Bučno je hrkala." "Ma.kurac." Cristiano je...." 89 "To je drama vas portira. oči će vam nestati.. "Grofice. Pikula i Votka. "Gdje. širom razjapljena.. Imaš ih u DNK.. Stan. daj. Pradine cipele bačene na pod. je li moja majka prepoznala miris trave?" "Ma kakvi." 90 51.. uzmimo malo šampanjca i kolača i boli nas briga. sreća je da si se izuo. Sad sam previše razvaljen da bih se suočio s prometom i gužvom. GROFICA SINIBALDI DELL'ORTO 23:08 h Grofica Scintilla Sinibaldi dell'Orto i dalje je spavala. lizali su je po licu i lajali prema zatvorenim vratima. Ako mi majka uđe. Usta. Spopao me neki nemir." "Ti si sin portira..... Vezani ste za tjeskobni mrak suterena. ni svoje bučne goste. ja i ti sami. Ovdje je super.. Rekao si da znaš za puno proslava." Činilo se da Cristiano na trenutak neodlučno razmišlja. No grofica nije čula ni nju." "Ali zar ne vidiš što je ovo ovdje? Izgleda kao da smo u tajlandskoj pušionici. Učinit ćemo kako kažeš.. Duga. ukomirat će se kao tikva. rekao: "Dosta! Ne mogu više izdržati ovdje. "A dinamit?" "Ispalit ćemo ga poslije. 52." Gospodin Trodini upro je pogled u smjeru u kojem je pokazivala ruka njegovog sina i ugledao je.. Ja idem uzeti kolače. tu je mnogo čudnih gostiju... Iza društvenog doma. pedersku Novu godinu. gledaj.." "Hoćeš li prestati srati? A osim toga. Što misliš. Viski. a koža će vam izbije-ljeti. Vratimo se u krevet. stvarno mi nije dobro. S druge je strane kućna pomoćnica Filipinka nastojala pristojno probuditi gazdaricu kucajući. Grofice. Ti si genetski vratar. tamo!" rekao je Michele Trodini ocu. . ne miči se. Napola svučene dugačke Ferragamove večernje haljine. još nikad nismo čekali. grofice.... A ti ostani ovdje.. Ukomirana džin-tonikom. izgledaš kao.." "Pa kamo ćemo?" "Što ja znam.. MICHELE TRODINI 23:20 h "Tata! Tata! Gledaj! Vidiš li ih? Tamo gore.

Napredovala je teturajući. "Tata. Nola. Koja je težila barem stotinu kila. Nitko nije odgovorio. "Krmačo prokleta. no nju za to nije bilo briga. Čula se jaka eksplozija. Bio je to demon koji je pobjegao iz pakla. Ona s psima". a točno pred njih pali su komadi crijepa i žbuke. volim te do bola. Djeca. Evo još jedne. Već je tri puta parkirala na mjestu rezerviranom za Trodinije... Kurčeva grofice! Hoćeš nas sve pobiti?" nije se više mogao suzdržati gospodin Trodini. S mukom se popeo na ogradu balkona i uz neljudski krik bacio posudu dolje. S ona tri odvratna štenca. Što si umišljaš." Nekoliko petardi završilo je na teniskom terenu u dvorištu i načinilo male krijesove. Završila je baš na opel astri gospodina Trodinija. mirno je nastavljala parkirati na tuđim mjestima i gledati na sve svisoka. "Ali kakve to ljude poziva?" upitao je zapanjeno. sjedeći na stolici na rasklapanje. Nasred parkirališta. hladnokrvno je rekao djed. koji je poznavao sve u četvrti. Michele je za to vrijeme. "Jesu li poludjeli! Što rade?!" vikao je gospodin Trodini gurajući ženu i kćer u kuću. Izgledao je poput austrijskog generala koji promatra neprijateljske položaje s druge strane doline. ovi će nam kuću uništiti!" doviknuo je ženi. zaklonjen cvijećem. Na strateškom su položaju". "Grofica Sinibaldi. Zastrašujuć. uopće ne hajući za to. a kotači su se izvrnuli prema van i dokrajčili je. rekao je starac. Anselmo Frasca. "Pucaju na nas. Nad glavom je držala golemu posudu s cvijećem. Gospodin Trodini ju je zdušno mrzio/Dolazila je na zajedničko parkiralište svojim mercedesom kao da je samo njezino. Crvene dimne bombe. "Ona velika. 93 . vladala je ludnica. promatrao neprijateljsku utvrdu i vidio da su s balkona počeli bacati stvari. "Što radi?" upitao je Michele. Pakleni krug. tamo je pravi rusvaj"." Htio je reći govnara. Nešto poput: "Nola. Palo je još žbuke. ali navrijeme se zaustavio. crvenoj dimnoj zavjesi pojavila se divovska crna prilika. na balkonu potkrovlja vile Ponza. Urlali su kao opsjednuti slogane. Kurvetina aristokratska. Druga raketa završila je točno iznad njihovih glava. Pakao. Gospodin Trodini je oštro prosvjedovao na sastanku stanara. gledaj!" U blještavoj. koji se zbog buke petardi što su ih bacali nisu mogli razumjeti.91 Nasuprot njima. namještao je dalekozor. "Ippolita! Zovi karabinjere. Između trećeg i četvrtog kata. "Tko živi u tom stanu?" upitao je gospodin Trodini djeda. Probila joj je krov. Jedna je raketa pogodila krov njihove zgrade. dodao je djed i potom viknuo: "Pazite!" Obitelj Trodini se sakrila iza posuda sa cvijećem. tko si? "U svakom slučaju.

ženo! Idi. Vittorio? Što namjeravaš? Vrati se unutra. Giulia Govannini gledala je sve te uljeze koji sjede za njezinim stolom.. pranje tvojih gaća i pušenje tvog kurca. i dobit ćete ga!" ) Pridigao se. ustala bi i tražila od njih da odu. U svemu sam pogriješila. Zašto nije bila jača? Zašto nije ništa znala o ljudima? Zašto je dopuštala da je svi zajebu? I zašto je kokoš bez sisa sada tu i zašto vedri i oblači na večeri koju je ona pripremila? I zašto je onaj govnar ne prestaje očarano gledati? A ja? Ja ti nisam važna. trči. Djede Anselmo. GIULIA GIOVANNINI 23:23 h Mamice draga. podigao šake prema nebu i vrisnuo: "Opel neee! Kurčevi plemići. Tri voštane figure. No nije imala hrabrosti. Opel s klimom. Dobra samo za pripremanje tvojih večera. molim te!" cmizdrila je za to vrijeme gospoda Trodini provirujući glavom kroz prozor. Samo želim spavati. padajući na koljena. Ne budi lud. A lijek je tako jednostavan. Koliko vrijediš. Jesi li shvatila. Taj kurvin sin bacio je posudu s cvijećem na njihov opel. Proletarijat protiv besramnog plemstva." Gospodin Trodini bio je pravi zapovjednik. Ti si ih pozvala. Prestani. Ja ove ljude ne poznajem. Što rade u mojoj kući? Zašto jedu za mojim stolom? Hranu koju sam ja kupila. malena? . Zgrabioje plastični stol i napravio od njega zaklon. Vittorio. sakrij se s kćeri u kuhinju! Michele. I znala je da je u životu nikada nije imala." 94 53. Nema problema. Nula. skloni se ovamo. Gospodin Trodini trgnuo se iz te jezive začaranosti u koju je zapao i. Pustite me na miru. Mora ti platiti za to. Uzmi sve rakete i petarde koje si sakrio pod krevet. Pokaži mu tko si. Ostale su još tri rate..92 Djed Anselmo. Svi.. Kako je govorio tata? Svakoj pogrešci ima lijeka. Prestani. Učini to za svoju mamicu.. platit ćete mi za ovo! Tražili ste rat. Mamice. Onda je čula mamičin glas kako joj govori: Zlato mamino. "Što namjeravaš. tata. električnim podizačima stakala i sjedištima presvučenim jelenjom kožom. "Šuti. Hrabri zapovjednik i šačica heroja uvučenih u rat koji tr aj e otkada j e svij eta i vij eka. ja ih više ne želim ovdje. Da je imala hrabrosti. govnaru? Ja sam manje od ništice. Onom tamo si ti dala ključeve svog stana. To nije bilo moguće. gospodin Trodini i Michele ukočili su se otvorenih usta. Na opel koji još nisu otplatili. Micheleu se na licu pojavio osmijeh i samo je rekao: "Idem.

Ustala je od stola i popravila frizuru prolazeći rukama kroz kosu. Uzeo je krpu i pritisnuo je na nos. Tko god je imao dvije noge. Lažan kao Judin. Prisilila se da mamu istjera iz glave. Ostalo je još četrdeset minuta do ponoći. što ja znam.. pomislio je. Ušao je u salon.Mora to platiti. Vjerojatno nitko od njih nikada nije bio u stanu lijepom poput ovog. Bravo!" nastavio je markiz gladeći riječi svojim grlenim r i tapšući ga po leđima. Da. Da proslavimo. jer markiz je već bio opet na podiju i plesao kao lud. Lažan. Koga briga. Nije ni stigao odgovoriti. Gaetano ih je zadivljeno gledao i upitao se nije li.. dok je očajna filipinska kuharica sjedila i plakala. Plesali su. 54.. Vidjet ćeš da će još dobro ispasti. Mogli bismo plesati. Jedna krasna kaseta da proslavimo. pripremali tjesteninu s rajčicom i bosiljkom. rekao je sebi utučeno. nisam shvatila?" "Možeš li pustiti neki CD. Bio je previše ošamućen da smisli neki plan. kojem se nije sjećala čak ni imena. I on je smatra ništicom. mahnito se vrtio. Prošao je pored grupe navijača koji su. Osjećaj se kao kod kuće. Kako spasiti guzicu. Salon se pretvorio u divovski plesni podij. Gaetano se ukočio od nelagode. Što hoće? Zašto je ne ostavi na miru? Ima ona drugih briga. Starice. zajapurena lica. Djeca. Svaka čast. Organizirao zabavu za svoje zemljake. Hoćeš glazbu? Evo ti je. Starci." rekla je i uputila se prema svojoj sobi. Malo glazbe. tvoja će kći od ove godine biti druga osoba. Okrenuo se i pred sobom ugledao starog markiza Ser-giea. s osmijehom koji se Giuliji uopće nije sviđao. draga mamice. "Doznao sam da si ti organizirao ovu zabavu. 95 Da. draga mamice. nakon što su isprevrtali smočnicu. "Gaetano! Gaetano!" začuo je iza sebe. bit će što bude. Savršenim domaćinskim osmijehom. No i on je njega ozlijedio. unatoč svemu. "Što? Oprosti. Doista nije znao što učiniti. Neki tip. kasetu?" Giulia mu se nasmiješila. GAETANO COZZAMARA 23:25 h Gaetano Cozzamara hladio je pod slavinom u kuhinji nos otekao poput patlidžana. Naravno. Vidjet ćeš. prilijepio joj se i nije prestajao govoriti. Hoćeš li nešto pustiti?" govorio je taj tip. Godinama se nisam ovako zabavljao. "Naravno. neku ploču. Lijepim lažnim osmijehom. ".. Polomio mu je jagodičnu kost. Pokazat ću ti da ipak nešto vrijedim. Ne bi bilo lošeJđalo glazbe. Svi. 97 Ugledao je jednu djevojku koja je plesala. Zabavljali su se. nešto opušteniji. učinio nešto veliko. Djevojku koju je negdje već . 96 Onaj govnar od Scaramelle mora da mu ga je slomio.

"U hotelijerskoj. Cozzamara. a na barci na Tiberu je jedna zabava. što je? Ne odgovara ti?" "Išla bih. a sad. On . SMRDO 23:28 h Nakon što je kurva otišla.... samo što... Najebali smo.. Onda su te srušili. Gaetano se na trenutak pogledao u zrcalo. Odvest ću je kući. "Ovaj ovdje". Ja ne želim započeti godinu u zatvoru. 55.. Voloder i Rinčica počeli su se svađati. samo što je tu moj muškarac. Naravno. Nos mu je bio natečen i pomalo crven." "Da. Siguran sam da smo se negdje već vidjeli." rekao je Rinčica. Okej.. koji je vrištao kao da ga kolju. Bila je stvarno dobar komad djevojke. Hajde. Razvila se u nevjerojatno tijelo. Sami... "Na konju smo u čemu?!" "Što se tiče odvjetnika! Slušaj me.." rekla je uz zloban osmijeh. Naravno da se poznajemo! Ja sam Coticone Angela. Narasla je." 99 "Kakvom zatvoru.. Ja i ti..vidio..." Djevojka se dašćući zaustavila. Želi da je kaznim! "Čuj! Zašto ne odemo odavde. Ona iz prve klupe... Sjećam se da sam punila stranice i stranice dnevnika pišući Cozzamara. "vidio nam je svoj trojici lica.. Ja se tebe jako dobro sjećam.. postala je žena." promrmljao je zbunjeno." Tvrd orah! Ali uspjet ću ja to... Možda na Maiorci..." Gaetano je osjetio da ga probada ispod rebara i da mu je slabo. Nosila je vrtoglavu minicu i nepostojeću majicu. Znaš. A sad znam da živiš u Rimu i 98 svi kažu da poznaješ one s televizije... "Ne! Ona iz engleskog... Istina je da mi krade-mo. Dolje mi je auto. ali je oklijevala.. pokazujući savršene.. "Angela. no vidim da je već voljna.. Prekrasno mu se osmjehnula. derao se Voloder pokazujući na odvjetnika Rinaldija. organizator ovog partija. Ne sjećam se gdje.. Cozzamara. Bila je bubuljičava. Sigurno u Noli... "Zar ne smatraš divno uzbuđujućim bijeg sa starom simpatijom prema boljim obalama. snježnobijele zube. Coticone Angela. Sjećaš li se profesorice Pini?" "Kako da ne. Išli smo zajedno u prvi razred hotelijerske." "Nisam baš učio." Činilo se da je zainteresirana. ona iz talijanskog. Okej." Ova je večeras moja. Coticone Angela me provocira.... ali on. na konju smo.. "Oprosti! Ja sam Gaetano Cozzamara...... koji je znao što radi i nije razmišljao nogama poput svog kolege. kad smo išli zajedno u razred luđački si mi se sviđao. Bila je ružna kao gabor.. pomislio je Gaetano i prostrijelio je pogledom a la Antonio Banderas. utrpao košulju u hlače i frajerskim se korakom približio djevojci.. Sad ću je malo obraditi. S onim crnim uvo-jcima i tamnim očima Ciganke. Popravio je kosu.. no znao je da je privlači dovoljno da je otrgne od zaručnika. Rim luduje u ovom trenutku.. Bio si pravi magarac.. koji su se posebno isticali nasuprot tamnim usnama. Ni ne znaš koliko bih to voljela.. Ali nije se sjećao gdje. stvarno. Ali ne previše. Ovdje je strašno dosadno. "Da.

Hoćeš li surađivati?!" "Što je? Zanio sam se!" "Odvjetnik. Di Girolamo... od njega se čak nisu čule ni eksplozije.. Smrdo se zbunio. znaš?! Ti si svinja. "Ova svinja će mi probiti uši"... Plač mu je bio kreštav. Mi smo samo lopovi. Sviđa mu se! Razumiješ? Ovoj svinji se sviđa kad ga mlatiš! odjednom je shvatio Smrdo. Onaj nije prestajao: "Ahhh! Upomoć! Nemojte me ozlijediti. Možda malo kasnije.. Odvjetnik nije prestajao cmizdriti. "Smrdo. Samo recite!" "Smrdo. Prava mora. Smiri ga. bilo je tu i ugode.plaća kurvama da seru po njemu.. zavezan za stol. Sve što će koristiti njegovom sinu Erosu. hvala. Gotovo poput primitivnih ljudi suočenih s čarolijom vatre. Ležao je tamo.." "Ne. 100 101 "Hajde. Neće mi nikada povjerovati. vrištao i lupao nogama poput djeteta kojem daju injekciju. uopće ne dvojeći. mekanih usta vlažnih od sline. "Aaaahhhhhhhhhh". zaboga!" Džepova punih olovaka. U tom kriku nije bila samo patnja. otpuhnuo je Rinčica i onda grubo rekao odvjetniku: "U kurac... Ne mogu se ovako koncentrirati". Smrdo je ustao i otišao do odvjetnika. poluotvorenih očiju mačke koja prede. Sad mi se ne da. opalio mu dobru. 56. Možda bih je trebao zgrabiti za ruku i prisiliti je da me sasluša. Zgrabio je Enza za ruku. On je stvarno ogavan.. umorno je rekao Rinčica. nastavlja brbljati i izbjegava me pogledati. "Skužio sam te.. spajalice i gumice za brisanje. Da. Reći će mi da sam poludio. Smrdo je. daaaaa. Ostalo je još samo pola sata do ponoći. Odvalio mu je još jednu šamarčinu u znanstvene svrhe. bilježnice. zacvilio je odvjetnik i skvrčio se poput jastoga kad ga stave u kipuću vodu. Onda je počeo podizati najljenije od onih koji su sjedili za stolom i jeli sladoled s preljevom od čokolade." Nije se mogao sjetiti riječi. da. koji ide u peti osnovne. zvonku šamarčinu.. opusti se." odvratio je Enzo rastreseno. "Aaahhhh.. sve.. ti si. Bez oklijevanja. molim te. hroptao je odvjetnik.perverznjak. Ne uspijevam popričati s onom luđakinjom od Debore. kemijske. . Sve ću vam dati.. molim vas. Čudno. Još". molim te. sjedeći za stolom. ENZO Dl GIROLAMO 23:30 h "Pleše li vam se? Protegnimo noge.Ušuti!" Nije pomoglo. bilo je ugode.. sretan. Razumiješ! Što je gore? Ti mi reci. koji se trzao. nalivpera. bilo je tu još nešto. eto što si ti!" I opalio ga je šakom posred lica. bučan... Naprijed!" rekao je mladić koji je od Giulije tražio da pusti glazbu. krao papir."/ Voloderov odgovor bio je munjevit. Oživi u sebi starog plesača. "On je svinja.. nešto više. ". Jako čudno. pobrini se za to. Pogledao ga je na trenutak i.

koje su odbrojavale vrijeme do nove godine. Daje ostavim ovdje. U kutu ekrana pojavile su se digitalne brojke. Ovo je stvarno prava jazbina".. možeš ga meni pokloniti." . Side se niz male stepenice i eto te daleko od paklenih svjetala vatrometa.." 102 103 "Ali. Užasan predosjećaj... CRISTIANO CARUCCI 23:32 h "Ovo mjesto je fantastično. klupama za|K>sadu i nizovima vesala. Ribljakost je u ruci držao tanjur s kolačem. Provodio je čitave noći ovdje. Približio se mračnom kutu iz kojeg je virio stolić. Velike kartonske kutije. a Cristiano bocu šampanjca.. Velike crne cijevi izlazile su iz podnožja stroja i ulazile u zidove. Mladić koji je donio nekoliko bengalki dijelio ih je djevojkama. "Ma ništa. s druge se nalazio stari stol na koji su bile postavljene kojekakve sitnice.. Prostorija je bila velika. Ribljakost je promatrao. Ostali su sjeli na veliki kauč i gledali televiziju. Gospodarica svemira." Ribljakost je u rukama držao savršenu reprodukciju vikinškog broda sa zmajem na pramcu. S jedne su strane visjele plahte koje su se sušile. otac ti je bio vješt.. Ribljakost je nastavio razgledavati modele. Svi su se počeli dizati. "A što je ovo?" upitao je. To je bio hobi mog oca. Oči psihopata. Sigurnijoj od nasrtaja gospode Carucci. fotografije nabacane u kutiju od cipela. Izgledala je opušteno s onom čašom viskija u ruci. Pogledaj ovo. kao u mačke. ''Slušaj." "Stvarno?" "Rekao sam ti da ga uzmeš. Modelarstvo. "Majci stalno govorim da ih baci. ali ona neće. Neki su otvorili prozore i gledali vatromet koji je uzeo maha posvuda oko njih." rekao je oklijevajući. Mene rastužuje. Imao je neki predosjećaj." "Hvala!" Cristiano je razvukao velik. Cristiano i Ribljakost bili su u kotlovnici. Enzo je ostao sjediti. Pokosio ga je rak. Ovo je vrhunac. ako ga ne želiš. Nemaš pojma. na kojoj su defilirali gosti novogodišnjeg programa na Rai Uno s Marom Vernier i Frizzijem.. propali kauč na rasklapanje i počeo motati džoint. Promatrao je ostatke starog motocikla malaguti." Cristianov otac umro je prije tri godine. spletovi električnih žica. Stara razvaljena perilica. Cristiano je na trenutak zašutio. I u njoj je bilo ugodno toplo. 57. U samom središtu prostorije stajao je stari. Vezana je za to. Majka svih razgovora. U nju se ulazilo kroz Cristianovu sobu. Odjednom su mu oči zasjale.Skoro da mi dođe da odem sam. mastodontski kotao koji je potmulo brujao. Promotrio je Giulijine oči i nije mu se svidio njihov izraz. a onda je stisnuo usne i izustio: "Uzmi ga. Nikad mi ga prije nisi pokazao. Deborah se premjestila na sredinu dnevnog boravka i nastavila je živo razgovarati s grupom gostiju.. rekao je Ribljakost očarano. "Nemaš pojma. alat. jedrima na crveno-bijele pruge. I razmišljati. Nemaš pojma što sam našao. Cristiano. Odlučio je da je došao trenutak da krene. Grijao je cijelo naselje..

"Pa što. Amonijev klorid. Udara ti ravno na mozak."Što si našao?" nezainteresirano je rekao Cristiano. u kurac. "Probaj. Zatvorio je oči. Nemoj biti kukavica kao i obično. kad bi nešto odlučio. Već se osjećam bolje." 104 Ribljakost se u međuvremenu pozabavio konzervom nastojeći je otvoriti odvijačem.. ja hoću... 58. Ovaj zadnji džoint me totalno sredio"." J Cristiano je zgrabio konzervu i promotrio je. poklopac je konačno odletio. Samo da vidimo djeluje li. koji je naglo ustao s ležaja i dotrčao do prijatelja. I moj rođak Franco se bio navukao na modelarstvo. Razvalimo se!" "Koje sranje. Moraš probati. I dosta. Što je? Što osjećaš?" rekao je Cristiano. Bio je tvrdoglav kao mazga i.. Prsti.. Hajde. "Nemaš pojma kamo će te ovo ispaliti. Probaj. i velik osmijeh mu je izobličio usta. milijun više ili manje. "Nemaš pojma što je to. Nova godina je. Ribljakost je na trenutak primaknuo konzervi svoj dugački kljun." "Hvala. Osjetiš ga u vratu. koji su stezali konzervu." Cristiano je oklijevajući primaknuo konzervu nosu i rekao: "Koji smrad!" i onda je i on udahnuo. Znam to.. Pa ako se ne razvalimo za Novu godinu. jezikom je vlažio rub papirića. koji se već bio udobno zavalio. ništa ga nije moglo zadržati.. "Ej! Ej! Ribljakosti. prinio nosu i snažno udahnuo. Za modelarstvo. GIULIA GIOVANNINI 23:40 h rona. pobijeljeli su mu. Iz nje je izlazio sintetički smrad laka. Nema moždane opne koja bi izdržala.. mudro je i opušteno rekao Cristiano. Kad god ti nešto kažem. ljepila. držeći je s obje ruke. Nakon jednog odlučnijeg udarca.. kad ćemo? Povući ćemo samo po jednom." "Pa što onda?" "To je halucinogen. "Kunem ti se Bogom da te ne podnosim. Potom ju je. Od toga ti odjednom odumru milijuni neu59." "JeF guba?" "I više od toga." 105 'Kurcem. "Otapalo.. no kad se našao pored njega. crvenije nego obično. i da je bolje od tripa. MICHELE TRODINI 23:37 h . a malo nakon toga je postao ovisnik i govorio mi je da svako malo ovo snifa." Cristiano je znao da će njegov prijatelj to i učiniti. "U kurac. Dušični oksid. Više je puta pročitao naziv i sastav proizvoda. ja sam već dobar. "Ja mislim da radiš veliko sranje. u potiljku." rekao je Cristiano.JMoraš svakako probati. Moćno." Ribljakost je sjeo i zažarenim očima gledao tu čarobnu konzervu. Sveti Toma je ništa prema tebi. Otapalo za boju. ovaj je polako otvorio oči. iskrivio usta u bolnu grimasu i nagnuo glavu ustranu. nikad mi ne vjeruješ.

"Kakav je samo napredak ostvaren. ali nije ga našao. Ustala je. Nova godina je. Jako dobro!" kao je gospodin Trodini proučavajući pirotehnička sredre stva. ENZO Dl GIROLAMO 23:40 h 60. Prasak. Cigle koje padaju. bengalke.. I dalje je kružio. Prvi poljubac. Eksplozije. Tajni ključ.. Pravi rat. je li u redu ovo što radim?" promrmljala je u sebi izlazeći iz sobe. no iznad svoje glave čuo je rat. Složila je puzzle od sjećanja u svojoj glavi i sad je konačno sve bilo na svom mjestu. Otvorila je ladicu noćnog ormarića uz krevet. Otvorila je vratašca i ubacila kasetu. A sad su tu rakete. Zajedničko putovanje u Grčku. Zatvorila j e i poj ačala do kraj a. Morao je malo . s onom hrpom sitniša u ruci. "Michele! Izvrsno! Kupio si pravi arsenal. Giulia Giovannini probudila se iz obamrlosti u koju je bila zapala. U moje vrijeme bile su samo kartonske bombice.. Više nije vidio. Što se događa? Ahy da. Michele je bio sretan. Zasvijetlila je toplo i ohrabrujuće zeleno. djeco!" zacerekala se i pritisnula play. Koliko je vremena provela sjedeći na krevetu i prisjećajući se? Prisjećajući se čega? Ona i Deborah u gimnaziji. Rugali joj se iza leda. "Naprijed! Pokažimo im tko smo". Sad se doista osjećao loše. Udarao je o bokove automobila. I Enzo. Deborah. Enzo.Na balkonu obitelji Trodini dobro su se organizirali. "Sad će biti plesa. Oči poput dvije mračne rupe. 61. rekao je gospodin Trodini uperivši dugačku raketu opakog izgleda prema grofičinom stanu. THIERRY MARCHAND 23:40 h Nije ga uspijevao pronaći. Telefon! Hoću jebeni telefon! Koliko već kružim? Thierrv Marchand ušao je u naselje Otoci i izgubio se na parkiralištu. Simpatičan dokaz da je to dvoje lažljivih izdajica uhvatila na djelu. Pritisnula je tipku koja je aktivirala zvučnike 106 107 I u dnevnom boravku. Alkohol mu je pržio utrobu. Svi. Uzela je kasetu. Uključila ju je. Hodao je malaksao od alkohola između automobila. Zašto je došla u spavaću sobu? Kaseta! Pusti kasetu! Glas drage mamice. Krici. Prvi susret.. Uvijek su je smatrali jadnom glupačom. Zabave. "Draga mamice." dodao je djed. Kad ga je predstavila Debori. Zar ne želiš vidjeti izraz njihovih lica? Zar se ne bi i ti večeras htjela malo zabaviti? Imala je veliku crnu glazbenu liniju Sansui sa zvučnicima u svim sobama. Zavukla je ruku u njedra i izvukla ključ.

Giulia Giovannini otišla je u sobicu iza kuhinje." A onda je ušla Giulia urlajući: "Počnite se moliti. Nedostaješ mi!" "I ti meni. Činim to samo zbog tebe. Njegovi kovčezi. Onaj poslijepodne. A drugi je bio Deborin. Odvukao se do najbliže zgrade i tamo je sjeo. Čekam te.. Bila je nasred sobe. Giulia nije tu." Potražio je Deboru. treba mi puno maženja kako bih se suočila s tom večerom. Dovoljno je da si mi blizu. "Ciao.. Vrlo glasan. Osjetio je kako mu se želudac pretvara u miješalicu za beton. znaš to. Svoj snimljeni glas. Noge poput makarona.. Stajala je UKočena i crvena nasred sobe." I oni koji su bili vani. Pokušao je doći do daha. Dobro. ljepotice moja. Dolazio je iz zvučnika linije. Sa svojom čašom vina u ruci. Obećao sam da ću joj pomoći.. Uh! Večeras stvarno ne mogu. vratili su se unutra. Sutra ću joj reći da sam se promijenio. Ponovno je pokušao ustati. Samo malo. Iz zvučnika. Tamo gdje su bile nagomilane Enzove stvari. Što je to? Deborin glas. ona je bila zbunjena. Ali neću moći ostati dugo. Sve je razbacala i naposljetku je našla ono što je . Enzo je podigao pogled i svi su ga promatrali. Pimpi. ali u sobi kao daje nestalo zraka. A onda će nastaviti tražiti telefon. "U redu. Sutra ću prodati kombi. Sutra ću krenuti. Ja sam. Zamrli.. Ni meni ne paše. "Dogovoreno. Sutra ću nazvati Annette." Razgovori su odjednom zamukli. Sutra. Novu godinu treba čekati u muslimanskim zemljama. dolazim... Luđački. "Da. Pojačan. Možda čak tu između automobila.. Ništa nisi shvatila. jer za vas neće biti nove godine!" 62. pogledao uokolo.." Enzo je poskočio na fotelji. Odakle dolazi? Okrenuo se oko sebe. U nosnicama je osjećao miris sumpora. I gledali su ih. Debby je. 109 108 uvrijeđena. Sutra. osramoćena. GIULIA GIOVANNINI 23:40 h Nakon što je pritisnula play.. Što radiš?" "Ništa. "Moram li doći?" "Svakako." "Dobro.sjesti.. Ali je važno.." "Enzo?!" Odmah ga je prepoznao. Ali dođi sad malo ovamo. I ona je tražila njega. ali nije uspio. Njegove cipele. Ljubičasta. Giulia. Što se događa? "Halo?! Halo. Onaj kad je dogovorio sastanak s Debby. Tamo u deset svi u krevet. Kako ćeš se ti obuć. Imao je osjećaj da neke eksplozije nisu tako daleko. Njegova odjeća. I svi su slušali. Pogledi su im se sreli. Giulia će se uskoro vratiti. na balkonu.. Ne znam što ću. Ako je on bio prestravljen. Koji davež! Uopće mi se ne da doći na večeru kod Giulije.. Debby! Enzo je. no bez uspjeha. Telefonski razgovor. Pokušao je ustati. Bolje da se sklonim. Svoj glas.

Divovska. kao životinja. Pušku za podvodni ribolov. ugaslog pogleda. On leđima naslonjen na zid. Junakinja TV serije. Hajde! Nemoj raditi sranja. Lako ju je napunila. Činilo se da se igra kipova. Enzo Di Girolamo je to znao. Ostala je tamo. Njegov aquagun 3500... Prema ratu. Noseći u ruci tu smrtonosnu napravu kao da je pruski pješak spreman za smrt. kao da se skamenila. jer za vas neće biti nove godine!" 63. Mamica joj je objasnila kako će to učiniti. Nitko ga nije čuo.. No odjednom lll se približila Giuliji. ENZO Dl GIROLAMO 23:41 h Bila je golema." uspio je izgovoriti Enzo. ozlijedivši dlanove. Osjetila je kako se okidač podiže i napinje. s onom puškom za podvodni ribolov u rukama. Nabrekla osvetom. sve dok se nije našla pred Enzom. Ona s puškom u rukama. Daj mije. Daj mi tu pušku. Prema dnevnom boravku. na tim vratima. Prema pobjedi. Giulia se još malo primaknula. Moćni samostrel kojim je onaj kurvin sin ubijao posljednje slingure i listove u Sredozemlju.. u ono malo mraka. Ispružila je ruke.tražila. I urlala je zahtijevajući ono što joj je pripadalo." rekla je scenaristica. Ništa se nije dogodilo.. nastojeći je zgrabiti. Glavom pod kauć. Razrezane usne. I slomljenog nosa. Bilo je to tako. Uza zidove. Zečeviy eto što ste. Nepomičnog. Još se više približila. Mislila je da se može razgovarati. Previše je dobro to znao. Svi su se gosti vrišteći bacili ustranu. De-borah je odletjela na pod. ne hajući za pušku. Harpun je gurnula do kraja. zečevi. "Giulia! Giulia! Molim te. Tamo. nategnula je one divovske lastike. . no Golim rukama. jedina koja je ostala na sredini sobe. Mislila je da se tu može raspravljati. Nevažno. Poštovanje. Spremna! Krenula je urličući. Do sredine dnevnog boravka. Bez svjetla razuma u sebi. "Što to smjeraš? Giulia. Giulia ju je kundakom puške pogodila posred lica. Zla. Deborah. Uperila ju je u njega. Došla je po njega. Ušla je u dnevni boravak i viknula: "Počnite se moliti. krvavog lica koje je bojilo crvenim resice kauća i očiju uprtih ispod njega..

Stisnuo je znojne šake i upisao se. Ja sam ti dala svoj dom. I htio je dobiti neki smislen odgovor. U njegovoj smrti nije bilo nesvijesti. Pitanje na koje ti uvijek daš pogrešan odgovor. molim te. Zašto tako? U kurac. I na kraju je shvatio.. Kakvi klj učevi? "Ne. Samo što se ovo događalo njemu. Tu je. Jebi se. Osjetio je kako mu suze cure niz obraze. "Giulia. U tim mračnim očima više nije bilo ničega... to su bile samo riječi. 113 Pokušao je. Njemu. Ja sam ti dala svoj život. Paklena bol mu je eksplodirala u prsima i osjetio je slani okus krvi kako mu se penje uz grlo. S puškom u ruci i onom uzicom koja ih spaja poput smrtne pupčane vrpce. Još na nogama.. Osjetio je kako željezno koplje prolazi mekanim mesom zatvorenim u prsnom košu. Giulia je iskrivila usta u izraz gađenja. govnaru!" rekla je umorno. Još jedno od onih 112 ubojstava o kojima se rastreseno čita u gradskim kronikama. po naglom podrhtavanju stolice pod guzicom. Prema Giuliji. Molim te. Osjetio je kako mu vrh probija prsnu kost. Bacila . Zašto? Htio je pitati. sjedeći na stolici od crvenog baršuna. vidio koplje kako se približava i zabija mu se posred grudi. Što hoće? Nije uspijevao shvatiti. Ponovno je spustio ruke i zaplakao. Izvadi mi ovo iz prsa. Ni traga grižnje savjesti. ne! Nije u redu. Harpun se rastvorio iza leda. "Izvadi ga sam. i Enzo je. Od tri milijuna Rimljana baš njemu. A što si mi ti dao zauzvrat? Odgovori. Nije pravedno. To nije bio odgovor. Ovo je bio još jedan slučaj iz crne kronike. Kad bi postojao neki smislen i razuman odgovor na njegovu smrt. Imam jebeni život pred sobom. Umorno je podignuo pogled. Spustio je pogled na tu željeznu stvar koja mu je virila iz grudi. njemu koji je pronašao ženu s mozgom koji funkcionira. Sto ga pita ta luđakinja? Bilo je baš kao na filmu. Prije nego što te ubiju.. Moram još toliko toga napraviti.. Bilo je nemoguće izvaditi ga. Ruke su mu bile spuštene i raširene kao u galeba kojem su slomili krila. Nepomična. Ako ga zgrabim s obje ruke i povučem. Onda je bolje ne odgovoriti.Enzo je vidio onaj zašiljeni harpun uperen u njegove grudi. Preklinjem te. No znao je da o tim stvarima nema rasprave.. U kurac. A i o čemu to ona govori. "Ja sam ti dala ključeve. Ja sam ti dala svoju prijateljicu. možda ga uspijem izvući. ne želim ovako umrijeti. da mora da ga je probila kao pile na ražnju i da se koplje žarilo u naslon. Ma koji kurac. poput robota kojem su se istrošile baterije. rekao je u sebi." bilo je jedio što je uspio reći. Moram prepisati izvještaj. Da se nema što razumjeti. budućoj krupnoj ribi Instituta. Bio je savršeno svjestan. povukla okidač." Ona ga je pogledala. uvijek ti postave pitanje.. Ni traga ljudske samilosti. kurvin sine!" upitala ga je. ja ne. mogao bi je i prihvatiti. Nova Battistonijeva košulja bojila se u crveno. Zgrabio je koplje i povukao.

Razumiješ!" rekao je Rinčica sa smiješkom od uha do uha. S tim govnom na trbuhu.. Ako ga uslikamo. Njih su dvojica otišla u kut ureda i tiho su razgovarali. Ako se dozna daje seksualni perverznjak. prema prvom katu. Smrdo je djelovao potreseno." rekao je Smrdo prosvjetiteljskim tonom. "Možete li malo doći?" Ona su se dvojica na trenutak pogledala i onda su ga zbunjeno slijedila do stola na kojem je bio zavezan odvjetnik. "Oprostite! Smijem vas prekinuti? Nešto bih vam htio pokazati. gristi se i vući se za kosu. Bljesak plavičastog svjetla ispunio je prostoriju." nije ni uspio izgovoriti Rinčica. Ubit ću te!" govorio je Rinčica.. izgledat će da smo ga prebili. Sa svime.. koji je brzo izgorio." bio je jedini Enzov odgovor. no na pola putanje okrenula se oko svoje osi (iskrivljeno krilce?) i skrenula nadolje. Kresnuo je šibicu i zapalio fitilj. Prekinuo ih je Smrdo. Sa ženom.. Nadute oči. za njega je gotovo. Štoviše. S poslom. Pogledaj što si učinio? Masakrirao si ga! I što sad? Sve si upropastio. Odvjetnik je ispustio tihi jecaj." "Što hoćeš?" upitao je Voloder. Michele je vidio kako nestaje u jednom prozoru. SMRDO 23:42 h "Napredovali smo! Razumiješ! Možemo ga ucjenjivati.. radostan osmijeh. Skočio je na Smrdu i obojica su pala na pod.. Bit ćemo bogati. 114 "A kako ćemo ga ucjenjivati?" upitao je Voloder s izrazom pozornog učenika. 65. a Smrdo je odvjetniku opalio još jednu šamarčinu. ostavljajući iza sebe prugu crvenog plamena. dok je odvjetnik Rinaldi istovremeno plakao i smijao se." Taj je momak bio zajeban igrač. a onda je odjeknuo zaglušujuć prasak. "Ne mogu. Medu boce šampanjca i sladoled. "On je lud! Razumijete! Sviđa mu se kad ga mlatiš.. Razbijena usna. Precizno. I unatoč svemu tome... Golog. Takav je. "Strašna ideja! Strašna ideja!" mehanički je ponavljao sretni Voloder. Nitko nam neće vjerovati. Izgledao je kao Piero Angela. Raketa je krenula ravno prema cilju. "Ma koji kur. On je mrtav čovjek.. Okrenuo se prema tati i djedu spreman da ga razbiju zbog sranja koje je napravio. Lijepo ga uslikamo. licem mu se širio velik. nastojeći Smrdi odgristi uho.. pružit ćemo mu kompletnu fotografsku uslugu. no djed i . "Vrlo jednostavno. Okrvavljen nos. Usmjerio ju je prema terasi. napali. MICHELE TRODINI 23:49 h Michele Trodini uvukao je medu majčine geranije moćnu raketu od petnaest tisuća lira. Počeli su se kotrljati po podu. Rinčici je pao mrak na oči. 64. Sad je sve uzalud. Ubit ću te.je pušku na stol. On je jebeni perverznjak. Rinaldijevo je lice bilo naduto poput mješine. šutirati se.. 115 "Idiote...

Osjetila ga je kako se penje uz nju. Paklenu bol. Crijeva su joj visjela. Evo gaaaaa. dolazio je. kako se nesmiljeno i nezaustavljivo širi poput rijeke koja je probila nasipe. A i kakva je sad to vjernost nekakvoj sirovini iz Nole.. na metar udaljenosti od nje. koji je i dalje pod njom bio krut kao bakalar. potpuno odsječene od trupa. Gaetano je bio očajan. u lokvi krvi i ugljena. Roberta Palmieri licem se srušila na pod. Osjetila je kako joj beskonačni plamen prži utrobu. erekcija mu je splasnula. da. sve do poda. Pogledala je svoj trbuh. Vatrenog. ROBERTA PALMIERI Roberta Palmieri bila je nadomak četvrtog i posljednjeg orgazma. Ljepljiva. Istog trena kad se probudio. Da. "Rekla sam ti. Do nirvane.. Bučalo od eksplozij a. Začudo. "Da. opasno se zaljuljala. Davide! Bravooooohhh! Davide! Evo ga. Ta Angela je bila prava mirisnica. Srozavala mu se kvaliteta udvaranja. ispružen na kauču u hipnotičkom stanju.. Ali ako otkrije moj zaručnik. Pokušala je ustati. Do zvijezda. Upičkumaterinu dolazio je... GAETANO COZZAMARA Nema pomoći.. do uzvišenijeg zadovoljstva. crvena i spaljena. Jedna od onih koje ti daju da samo po-mirišeš. umjesto očekivane ugode osjetila je bol.. praveći se da se ništa nije dogodilo. poput divovske mlohave gliste. I vidjela da su joj unutarnji organi postali vanjski. rekao je obeshrabreno.otac bili su previše zauzeti pucanjem. Otvorila je oči.. Njezin bliskoistočni dnevni boravak bio je potpuno uništen. nemoguće. ali mirisnica u duši. sve je to u njezinoj glavi. Mora da ga je eksplozija trgnula iz hipnoze. Noge! Noge su joj ležale na podu. 117 116 Sobu je ispunila gusta magla. Nije uspjela. S praskom od kojeg su joj pukli bubnjići. 67. Dobra kao kruh." I došao je. Podižući se i spuštajući kao opsjednuta na Davideu Razziniju. No Davide je otvorio oči. kad pred sobom ima Mistera Mokrih Tangi '92. Ne želiš proslaviti početak godine u zagrljaju drugog čovjeka". U glavi joj je bučalo. Ne. išla bih. Na trenutak se zapitala ne dolazi li to izvana. Počela je ubrzavati ritam. Do vrhunske ekstaze. uzeo drugu raketu. POČINJE ODBROJAVANJE! DESET! 66.. Čim je shvatila da jedva održava ravnotežu na erekciji Davidea Razzinija. Onog koji bi je još više podignuo.. Taj bi je orgazam trebao tisuću puta isprazniti i napuniti ugodom. Michele je stisnuo zube i." 118 "A tko ti je taj zaručnik?" . "Znači ne želiš ići.

"Eno ga! Tamo je!" Gaetano se okrenuo i ugledao zaručnika Angele Coti-cone. "On?" rekao je razjapljenih usta. "Da. To je on. To je moj dragi!" Gaetanov se svijet srušio po drugi put te večeri. Muškarac Angele Coticone bio je Pitbul Božji. Gaetanu je odmah postalo jasno da od života nikada nije kurca razumio. Kako takva ženska može biti s karikom koja spaja majmune i lemure? Nema više morala, pravde, ničega. Sve napore da se kultivira, da razvije ukus i postane bolji, u krajnjoj je liniji poduzeo radi njih, radi žena. Sanjao je o tome da postane ideal. Seksualni objekt. Lijep je oduvijek bio. Sad je bio i obrazovan i znao je živjeti, obući se, pa ipak... Pa ipak, istina je da za sitnu lovu vodi u krevet rugobe iz rimskog plemstva, a jedna ovakva, koja je išla u hotelijer-sku i nije znala sastaviti dvije riječi, i koja bi mu se trebala baciti pod noge, odbija ga i voli onu životinju. "Ali vidiš li ti tko je on?" rekao joj je ne uspijevajući se obuzdati. Pitbul je bio posve pijan. Kao zombi. Teturao je sa svih svojih stotinu i deset kila. Oči su mu nestale u dupljama. Usta iskrivljena u stravičan cerek. U potkošulji. Koža mu se sjajila od znoja. Smrdio je kao lešina. Dok je prolazio, svi su se prestravljeno izmicali. Pitbul je jednoj djevojci istrgnuo iz ruke bocu votke i iskapio je čitavu u jednom jedinom dugom gutljaju. 119 "Oni iz zgrade preko puta nas odgovaraju na vatru. Mora da su oni šupci iz Casalottija. Mrze nas zato što smo južnjaci. Zato što smo siromašni. Ali sad će vidjeti, usrani autonomaši..." zarežao je obraćajući se publici. Na trenutak se okrenuo, kao u nedoumici, a onda se uputio prema 58kanalnom megaekranu Sony, podigao ga i iščupao kablove kao da su trulo korijenje. Rasplesana pjevačica iz špota je nestala. Uprtio si je ekran na leda i krenuo prema terasi i magli. Videorekorderi i dekoderi visjeli su mu iza leda poput fetusa zakačenih za pupčane vrpce. "Jesi vidjela!? On je psihopatska živina. Kako ga možeš voljeti?" rekao je Gaetano tresući očajno djevojčine ruke. "Muškarčina je... Sviđa mi se." "Jebi se! Ja ga moram zaustaviti!" rekao je Gaetano i potrčao prema terasi. devet! 68. CRISTIANO CARUCCI Cristiano i Ribljakost bili su jedan uz drugoga ispruženi na medvjeđoj koži prostrtoj po golemom krevetu od hrastovi-ne i nisu se mogli prestati smijati. Ma što je to bilo u onom otapalu? Što god da je bilo, djelovalo je. Jebeno je djelovalo. Pred njima je nestalo kotlovnice i nalazili su se na pravoj vikinškoj zabavi. S masivnih, tamnih drvenih greda na stropu visjeli su golemi lanci, koji su pridržavali snopove upaljenih baklji. 120 Priprosti kamin ukrašen mramorom bacao je svjetlo s druge strane. Na ražnju se okretao jelen, zajedno sa svojim velebnim rogovima. Na zidu je bio obješen natpis, gotskim slovima. Pisalo je: Sretna 836pos. Kr. Najljepše želje svima.

Družina vikinških ratnika prežderavala se natisnuta na dugačkoj klupi uz golemi stol. Jeli su kao svinje. Grubim su ručerdama grabili pečene piliće i čitave ih trpali u usta, urlajući. Nazdravljali su truseći bočice piva Peroni i bučno prdili. Govorili su na nekom nepoznatom jeziku. Bili su krupni i ružni, duge prljave kose spletene kožnim vrpcama. Na glavi su imali šljemove s rogovima ili sokolovim krilima. Kožusi na mišićavim prsima. Sandale na nogama. Nekolicina njih, nešto profinjenijih, upotrebljavala je mač za rezanje sireva, a jedan je od njih čak i namatao nešto što je izgledalo kao rezanci s umakom. Djevojke koje su posluživale za stolom bile su nevjerojatni komadi. Duge plave kose. Švedske jagodice. Minice od jelenje kože. Bluze iz kojih vire goleme sisetine. "U kurac, kako ovo djeluje!" ponavljali su naizmjence. "U kurac! Izgleda kao da je stvarno! Jesi vidio onu kako je dobra..." govorio je Cristiano. "Vidi ovo! Na čelu stola je Obelix! Gledaj!" proderao se Ribljakost bacivši se na prijatelja. "Ma koji kurac pričaš? Ovo su Vikinzi, a Vikinzi nemaju nikakve veze s Obelixom. Obelix je Gal." "Stvarno si jadan. Ti misliš da Asterix i Obelix nisu nikada bili kod Vikinga?!" "Ne. Nikada." 121 I "Znaš u čemu je tvoj problem? U tome što si umišljena neznalica. Jesi čitao Asterixa u Americi? S kojim kurcem misliš da je otišao u Ameriku? S Vikinzima." 69. ANSELMO FRASCA Anselmo Frasca bio je sretan. Činilo mu se da je opet mlad. Kao za vrijeme rata. Kad se borio kao alpinac. Nije se bojao granata. Ne više, sada kad je osjećao da je već jednom nogom u grobu. Vidio je kako rakete prolijeću pokraj njega i rasprskavaju se na pročelju zgrade. Ti govnari gore na terasi dobro su se organizirali. Velika vatrena moć. No starac je znao da za pobjedu u bitki nisu dovoljna sredstva, potrebni su heroji. Jedna je petarda pala pored njega. Zgrabio ju je dok je fitilj dogorijevao i bacio je dolje. "Djede, legenda si!" zadivljeno je rekao Michele. "Hvala, sinko!" odgovorio je srca ispunjenog ponosom i izašao iz zaklona. Na nišan neprijateljskim snajperistima. Zaklonjen iza stola, gospodin Trodini je vikao: "Djede Anselmo, ne budi lud. Vrati se ovamo." Ali djed nije slušao. Imao je asa u rukavu. Otrčao je u sobu. Sagnuo se, unatoč bolnom artritisu, i ispod kreveta izvukao svoj stari ratni karabin. Dašćući je otvorio ormar i uzeo metke. Napunio ga je. I uz uzvik "Savoia!" ponovno se vinuo prema balkonu. 70. GAETANO COZZAMARA Na terasi je Gaetano Cozzamara prolazio kroz gusti dim tražeći Pitbula Božjeg. Morao ga je zaustaviti. Zadržati ga. Spriječiti ga da baci televizor. Ali nije ništa vidio. U dimu je razaznavao samo pokoju tamnu siluetu. Zastave Nole. Ti luđaci bili su vatreni navijači. Banda poludjelih huligana, kojima je zapovijedao Pitbul Božji. Uvijek bi utrčali na teren. Tukli suce. Sad su od terase napravili svoju bazu za napade na zgradu preko puta. Vidio je pet-šest lica prekrivenih maramom, kako se zalijeću i bacaju

nekakve ručne bombe, koje su se rasprskavale dolje između automobila, na krovu i balkonima zgrade nasuprot. Konačno, između vijuga obojenog dima, nazreo je čudovišnu figuru Pitbula Božjeg. Popeo se na ogradu, a nad glavom je držao onaj monolit od televizora. Izgledao je poput Macistea u rudnicima kralja Salomona. Gaetano je pritrčao k njemu, popeo se na ogradu premda je patio od vrtoglavice i zgrabio ga za nogu. Zvijer se okrenula i ljutito zarežala: "Što hoćeš?" "Pitbule. Ja sam, Cozzamara. Cozzamara Gaetano. Bek. Molim te, preklinjem te, nemoj baciti televiz..." 122 123 OSAM 1 71. ANSELMO FRASCA Anselmo Frasca, s debelim naočalama na nosu, pucao je na onu živinu koja se spremala baciti televizor s terase. sedam! 72. GAETANO COZZAMARA Metak ga je pogodio u vrat i izašao kroz potiljak. Što se događa? upitao se Gaetano. Bilo je to poput uboda pčele. Samo tri milijuna puta bolnije. Prislonio je ruku tamo gdje ga je boljelo i otkrio je rupu. Rupu u koju je mogao gurnuti pola kažiprsta. Pogledao je ruku. Crvenu od krvi. Noge su mu odjednom popustile. Da ne padne, još se jače primio za Pitbulovo bedro i rekao je samo: "Pitbule, što su mi to učinili?" A on je izgledao kao skamenjen. Televizor nad glavom. Gaetano mu više nije mogao vidjeti oči, lice. Bio je sav u magli. Čuo je samo glas iz daljine: "Ti kurvini sinovi su te upucali. Upucali su te u glavu... 124 Stisak na Pitbulovom bedru popustio je i Gaetano je osjetio kako ga bezdan pod njim usisava. Vidio je svoje ruke kako klize niz Pitbulove traperice. Pokušao je stisnuti prste, ali kao da su bili od plaste-lina. "Propadam. Pomozi mi!" promrmljao je. Bit će da je to rekao pretiho, jer onaj je luđak i dalje bio nepomičan, s onim jebenim televizorom u rukama. Onda je Pitbul konačno bacio televizor i pružio ruku da ga zgrabi. I Gaetano je ispružio ruku. Prekasno. Jagodice prstiju na trenutak su im se dodirnule. Gaetano je shvatio da je gotovo, da se više ne mora brinuti za uljeze, za groficu, za Coticone Angelu, za žene, za svoju budućnost. šest! 73. THIERRY MARCHAND Thierrv Marchand sklopio je oči. Čekao je da se malo otrijezni pa da

" "Michele. dok je djed šutke patio." rekao je Michele plačući. "Djede Anselmo!" rekao je gospodin Trodini... a djed je zavristao kao da ga kolju. Dobro! No nije uspio upucati zvijer na koju je nišanio. Odmah nakon toga. MICHELE TRODINI Michele Trodini iza leda je čuo prasak. Potražimo ruku. Više nije imao jedne ruke. uči! Tvoj djed je heroj! Treba ga odmah odvesti u bolnicu. Lijepim skokovima od barem metar i pol. Okrenuo se i vidio ga kako skače po balkonu poput žabe koja je dobila grčeve. ANSELMO FRASCA "Proklete stare oči!" promrmljao je u sebi Anselmo Frasca." "Ne brinite se za mene. Nema više ničega. Sony Black Trinitron s 58 kanala pogodio ga je posred glave. To se događa u borbi". Nema više dlana. oči zakrvavljene. hajde. Jednog sam sredio. Lice mu je bilo crno od čađi. Svugdje su pogledali. Onda je opazio da djedu nešto nedostaje. Nanišanio je i ponovno opalio. "Nije to ništa. Nije je bilo.. Skoro smo uspjeli. "Ima li još.. košulja razderana. Poskakivao je kao da mu je dvadeset godina. Ruke više nije bilo. na tu je besmislenu mješavinu francuskog mesa i japanske tehnologije sletjelo beživotno tijelo Gaetana Cozzamare. l 75. Neprijateljska vatra bjesnjela je jače nego ikad. umalo... Nije ništa. 125 74. Pogodio je nekoga tko je pao dolje. Medu geranie. Mogu mu je prišiti...ponovno ustane. Istina. prstiju. Smrskao mu je lubanju ubivši ga na licu mjesta. Nabrzinu je opet napunio pušku.. Djed je bio sklupčan na podu. Nije želio da se zvijer sakrije." Otac i sin krenuli su u potragu za rukom. Vi nastavite. Medu ruže. U betonsku fontanicu s ribama. Otac mu je bio previše zauzet ispaljivanjem posljednjih triktrakova da primijeti bilo što drugo. "Tata! Tata!" rekao mu je Michele vukući ga za ruku. i rukom je držao batrljak druge.. Ništa. ." 126 "Tata! Djed. "Što hoćeš? Zar ne vidiš da pobjeđujemo. Nije patio." Gospodin Trodini pokrio je usta rukama. Zašto ne ispaljuješ rakete. Puška mu je eksplodirala u rukama... hroptao je starac s bolnom grimasom na licu. "Što se to događa u borbi?! Djede. Od zapešća naniže. Te jebene ruke nije bilo.

To će izgledati normalno. "Dobro. Možeš ti to. Osjećao je da su mu kosti od krom-vanadija.. Ribljakost je imao dojam da je Daitan 3. Slušaj me dobro. "Tko je crna smrt?" "Pusti to. Cristiano i Ribljakost. pomalo nesigurno. Proći kroz kuhinju." "Onda idi ti prvi. Osjećam se prilično djelatno. Ako me majka vidi ovakvog.." "Idem onda?" rekao je još Ribljakost. Mirni kao dvije normalne osobe. u najboljem slučaju poslat će me don Picchiju.Onda ju je Michele konačno ugledao. japanski robot. GIULIA GIOVANNINI Gosti su se razbježali kao čopor miševa nagomilanih na tavanu. kao da se ništa nije dogodilo. iz nje u hodnik. jedan za drugim. koji su nadirali tko zna odakle. u radnu sobu. U čizmama zaprljanim pijeskom Sierra Nevade. "Trči. Ako krenemo zajedno. rekao je Ribljakost krećući se mehaničkim pokretima. Moraš reći: sretna Nova i sve najbolje. nemoj govoriti. ne." Ribljakost je mehaničkim pokretima navukao oklop obložen volframom. Ja sam ti za petama. krenuli su individualnim psihodeličnim putovima. Na haubi ford escort karavana. "Čuj. eno je! Tamo je!" Završila je dolje. Izlazimo. No moramo se suočiti s teškom zadaćom. mirno se zaputi prema vratima. Ustvari. ČETIRI ! 77. i stavio ruksak na ramena. tata. Moramo izgledati normalno. što će reći svoju kožnu jaknu. uzmi je!" Micheleu nije trebalo dvaput reći. ispruženi na kauču. odjeven kao bounty killer. Michele. Umoran sam od čekanja crne smrti. Koliko je sati?" "Ma ne znam. "Eno je. rekao je Riblj akost metalnim glasom. Bit će da je skoro ponoć. a potom van na stubište. Svi su se nanizali. Ništa lakše?" "Ništa lakše!" "Hoćeš li moći?" "Hoću.. šake od titana. izađi i sačekaj me. Osjećao se dobro. Onda. tako je sumnjivije. pak. jer ćeš sve zasrati. počet ćemo se smijati i ona će sve shvatiti. a obojica smo totalno sređeni." "Dobro. Jesi li siguran da želiš izaći? Nije loše u ovom saloonu" "Ne. 127 pet! 76. Otvori vrata i pozdravi ih sve rukom." "Uredu.. Onda idi. Idi. Proći ćemo jedan po jedan. "Idi. Ali. Cristiano. hoćemo li izaći? Ja više ne mogu ostati ovdje. 129 128 . Na parkiralištu. Zato se moramo koncentrirati. pa je bio spreman na borbu protiv izvanzemaljaca. Želim ići u društveni dom i dignuti im guzicu u zrak". slušaj me. s peruškom i klobučinom nabijenom na oči. CRISTIANO CARUCCI Nakon zajedničkog upada u svijet Vikinga. nije prestajao izvlačiti i vraćati u zamišljenu futrolu svoj srebrni kolt. Izlazimo".

Ispod nosa joj je bila lokva krvi. Sjela je pred televizor. u rebra. . lososa. U ušima eksplozije i urlike.. Jedva se micala i nešto je mumljala. "Pusti! Ništa ne znaš. Bila je spremna. DAVIDE RAZZINI Gdje se to nalazi? Sto mu se dogodilo? Mora da je mrtav. Nisam još poludjela. Vrata stana su se zalupila. bila sam dobra. po parketu koji je ona prije par dana ulaštila. Opazila je da ona daska bez sisa ispod kauča počinje dolaziti k sebi. "Gle što si napravila. uništena. Mogao je i saviti prste. Tiho je kukala. Možda je još živ. držeći ruku na slomljenom nosu i jecajući... Giulia je uzela bocu šampanjca i čašu. Ustao sam. plakala je.. TRI 78. pa je ostao nepomičan. U paklu nije vruće.. da proslavi tu lijepu Novu godinu. najbolju koju je imala. nastojeći sve nagurati na jednu hrpicu. Završio sam u paklu. U nosu je osjećao miris sumpora pomiješan s mirisom krvi i odreska na žaru. ne prejako. Špagete s dagnjama. Znala je da njezina majka nije tu. Shvatio je da je gol i mokar. Nazdraviti novoj Giuliji. Bilo mu je hladno i cvokotao je zubima.. Sve što je pojela. Ja ću. Jedva je disao. jesi li vidjela? Tvoja malena je bila dobra."Mamice. Malo. Otjerala sam ih". Funkcionirao je. Brzo ću to srediti. i onda ništa više. glasno je rekla Giulia. Ženi koja ulijeva poštovanje. Crna rupa. rekao da moram otići do majke i. Bilo bi lijepo. Giulia se približila. Ženi koja nikome ne dopušta da je gazi. Boljele su ga sve kosti. Tu. A u glasu joj se osjetilo da je umorna. Ničega se nije sjećao. Pamćenje mu je dopiralo do trenutka kada je odlučio otići. Daska bez sisa se pridigla i. što mu se sušilo medu dlakama. krenula je prema hodniku. Sklopljenih očiju. Kao da su mu je vukli da je iščupaju. Najprije treba nazdraviti. Otvorila je jedno oko i povratila. Osjećao se posve bez snage i kita ga je boljela.. Ali što je loše u tome da se pravi da je i ona tu. Dovoljno da vidi da li mu još uvijek funkcionira vrat. Znala je da je draga mamica na odmoru u Ovindoliju. U kući su joj ostavili svinjac. glupačo! Moj parket. U ponoć će nazdraviti novom životu. i dok je to radila. Mokar od nečeg sluzavog i ljepljivog. 131 130 Pokušao je podignuti glavu. Stavila je ruke na bokove i šutnula je. Odlazi!" rekla joj je. "Hej?! Hej?! Naprijed! Gubi se!" Ova je podigla glavu. Malo ju je razgledala.. A sad čisti!" Deborah je rukama počela čistiti ono što je izrigala. Onda je shvatila da još nije ponoć. s obožavanom kćeri.

Ispljunuo je krv. S bocom šampanjca u ruci. Krhotine žbuke.. Bljeskovi dalekih vatri osvjetljavali su je na mahove crvenim i plavim. Bila je kao paralizirana. Oko crnca koji je i dalje pucao termofore. Bilo bi lijepo biti tamo. I ugledao Robertu Palmieri. Ni dragi Bog ne bi bio u stanju skrpiti sve to." Enzo je sklopio oči. On je odgovoran za ovu klaonicu. Prepoznao ju je. Ustao je vrišteći.. koji je pokušavao oboriti rekord u pucanju termofora. u pakao odlazim. Jedan za drugim. Crijeva po perzijskom sagu. ispred sebe. poput plime. Nepomična. Zvukovi su dopirali do njega u valovima. štoviše komade Roberte Palmieri. Imao je osjećaj da se nalazi usred tog tinejdžerskog rusvaja. Tako neizdrživa da se činila nestvarnom. gol kao od majke rođen. Razuzdanija nego inače.No gdje je to završio? Otvorio je oči. Puhao je u njih. Samo tri. Želim biti sam. ali oči su mu se sklapale. Samo tri minute. Pružio je ruku i ovaj se otkotrljao na pod. Vrištao je i skakao po sobi. On glavom. Oslonio se na laktove. Slupana prozorska stakla. Nemogućom. 79.. Slike na podu. Dvije spaljene noge razbacane po sobi. . Bile su daleko. Vidio je Giuliju kako sjedi ispred televizora. mogu ga napraviti bolje. s ljubavlju ti dolazim. a ipak tako blizu. Zakašljao se i presjekla ga je neizdrživa bol. 133 Kunem se da ću od sljedeće godine prestati s vezama. Bio je u nekoj polumračnoj sobi. pokraj njega. Enzo nije uspijevao dobro čuti što Ambra govori. ali nisu reagirale. Izbrisao je iz pamćenja strahotu koju je počinio.. Kapci su mu bili teški poput slomljenih žaluzina. na televizijskom ekranu. Osjetio je neki teret na trbuhu. U nekoj sobi u kojoj se dogodila eksplozija. ENZO Dl GIROLAMO Vidio je Ambru. I rebra koja se dime pored njega. ako nije ljubav. Na TV-u je bio golem crnac. umirem. U kurac. Enzo Di Girolamo neznatno se pomaknuo i prostrijelila ga je takva bol da su mu počele iskakati plave gljive pred očima. On ju je ubio i raskomadao. I on bi volio to pokušati. I shvatio je. Urlajući "Ubio sam je! Ubio sam je! Moram umrijeti!" bacio se kroz prozor naglavce. Ambru i djevojke iz Non e la RAL Tu. Single. Želim nanovo napisati izvještaj. Sve je shvatio. I pjevala je: "Kunem ti se na vječnu ljubav. A tko drugi? On je ludi psihopatski ubojica. Pokušao se koncentrirati. Ambra je plesala. Oči su joj bile uprte u ekran. To je bio on. 132 Bio je to samo prvi kat. Što to govori Ambra? Tri minute do ponoći. Krv iz rane i dalje je nezaustavljivo tekla i osjećao je da su mu bokserice i čarape natopljene i da mu noge šljapkaju u mokasinkama. To je dnevni boravak one luđakinje.

ne zadugo. Miran. MARIO CINQUE Mario Cinque. Od onoga što je vidio zateturao je. Napio se kao deva. Vrata su se odškrinula prema jačem svjetlu kuhinje. Moram maknuti rukom. Držati se ozbiljno. Onda krećem prema vratima i odlazim. . ha. Snažno je udahnuo. Znao je da je u stanju. nedostajale su još samo dvije minute. No sad je bilo dosta. ali on se na to nije obazirao. prema smijehu i brbljanju. doviknuo mu je onaj plavokosi govnar. Šeširi sa značkom. Bio je umoran. Uperili su u njega svoje magnume. U svojim crnim uniformama policije Los Angelesa. Čitavu je većer slušao bezvezne Cerquettijeve viceve. Soba se počela ljuljati gore od broda u oluji. 135 "Usrani kurčev dileru. Činilo mu se da mu se noge lome poput komada gipsa pod udarcima čekića. držeći ih objema rukama. Njemački ovčari laju prema njemu. Ruke na drškama pištolja. Maćji kašalj. Razjapio je usta. Ruke uvis. Sve normalno. ona dva usrana pederčića koji uvijek kruže u majici i satenskom sakou." . Spustio je ruku na kvaku kuhinjskih vrata. 80.. prema buci televizora pojačanog do daske. bio je umoran.. Trebaš samo pozdraviti. Onu dvojicu kojima se ni imena nije sjećao. "Znate li što radi plavuša na podu u supermarketu? Traži niske cijene. Najeo se kao svinja. Savršeno. Čekao j e da otkuca ponoć kako bi nabrzinu mogao nazdraviti i trkom se vratiti kući sa svojom ženom. Ako pokušaš pobjeći. dobit ćeš na guzici šest rupa da na njih prdiš. ali dovoljno da svlada jebeni ispit usranih portira. vratar vile Ponza. Ribljakost je prepoznao onu dvojicu iz Poroka Miamija. Vadi robu". Pokušao se na njih smijati.. Moram reći: Zdravo svima! Sretna Nova godina i sve najbolje.I bilo je samo bijelo. DVA! 81. koja se. Žudio j e za krevetom. Ha. Lako je.bili su policajci. Srce mu se stegnulo u grudima i morao se nasloniti na vrata da se ne sruši na pod.. zatvorio oči i promucao: "Zdravo svima! Sretna Nova i sve najbolje!" Polako je otvorio oči i počeo fokusirati slike ispred sebe. Držao je oči zatvorene da se ne zaljulja. bijelca i crnca. kako se činilo. I usred tog krda murje. Savršeno. Stisnuo je kvaku. Srećom. 134 Znao je točno što treba učiniti. Jako ti je dobro. poslati u tamni kutak svog mozga onu halucinogenu tvar koja mu se poput roja pčela vrtložila u lubanji. zabavljala bolje od njega. RIBLJAKOST Ribljakost je bio posve usredotočen na težak put koji je bio pred njim. Pritisnuo je kvaku. Prednjim. Otvorio je vrata dokraja. Nastojao se ispraviti. ako se koncentrira. S pendrecima u ruci.

zatvorenih očiju. Otvorio ga je i iz njega izvadio plastičnu vrećicu punu trave. Čini se da su vatrometom spalili vrt. Dat ću vam je. male. a ti mi pucaš u leđa. Nitko ti ne želi nauditi" uspio je reći gospodin Mario. Dat ću vam je." "Massimo! Što to govoriš. Kako bi ga primijetili.Dosta! Ja više ne mogu! pomislio je Mario i onda izvalio: "Zamislite što nas čeka sutra. crvene loptice.." rekla je gospoda Carucci skidajući staniol s boce šampanjca. Budi barem jednom optimist. kugu i glad odjednom. Svašta pobacali dolje. Sad ću je izvaditi." Ribljakost je teatralnim pokretima i krajne oprezno. Sad smo tu. nemojte me upucati".. Dobro. Ali molim vas. Ja te poznajem. Ja ti je dam." "Što? Što?" 137 "Evo je ovdje. promucao je i dignuo ruke iznad glave.. Evo je.. Samo ne pucajte. skinuo ruksak s ramena. Kunem se. Uvijek isto. Odjednom su se vrata otvorila. kunem se Bogom. Razvalio je usta i prestravio se kao da je licem u lice vidio rat. gospoda Carucci i svi ostali zapanjeno su ga gledali. On je nastavio: "Dobro. mršav mladić koji je bio došao po Cristiana. Smiri se. Luđak mu je pružio vrećicu i on ju je krenuo uzeti (luđaci nisu proturječni). Massimo? Jesi li poludio? Je li ti zlo?" uspjela je reći gospoda Carucci s rukom na ustima. "Dobro. Izgledao je kao da je gurnuo dva prsta u utičnicu. Odjednom je podignuo jednu od one dvije orangutanski dugačke ruke i. Povraćali po stubištu. no uspio se rukom pridržati za dovratak. držeći oči i dalje zatvorenima. rekao porta-fonskim glasom: "Zdravo svima! Sretna Nova i sve najbolje. Samo malo kalabreške trave." I otvorio je oči. Poslušajte što rade vani. Mozak mu je ispario. Je li mnogo? To je jako malo!" Ma što to radi? zapitao se zgranuto gospodin Mario." "Mladiću. svi zadovoljni. Sad ću podići ruke. molim vas. Vi prosudite. "Šefe.. Luđak se za to vrijeme približio i nepomično ga gledao onim vatrenim kuglicama. Nisam diler. tako da je gospodin Mario imao dojam da se ovaj doista osjeća kao da je na meti pištolja. . smrt. U sobi se ni muha nije čula. "Evo je. a ti želiš sve pokvariti. gosti bi jedan za drugim za-mukli. Bilo je nešto uznemirujuće u njemu. Na vratima je bio visok. ljuljajući se prema naprijed. Dvije okrugle. Mora daje shizofrenik. "U redu. Nemam ništa drugo. Opusti se. Mario. Evo je. Skoro se srušio." "Zaboga. Nisu shvaćali. Mario Cinque. Evo je. 136 Mario se prvi okrenuo. Raširenih nogu i ruku obješenih niz bokove. Stajao je nepomično i ukočeno..

ubacio opet u ruksak i utrčao natrag u Cristianovu sobu zatvarajući vrata za sobom i vrišteći: "Usrani kurvini sinovi. nula! POČINJE NOVA GODINA! 83.. SMRDO "Dosta! Pomirite se vas dvojica." mrmljao je Smrdo sebi u bradu. Hoće travu... to nije tvoja majka. Bit će da je još jedna halucinacija. manje spektakularna i manje zanimljiva od one s Vikinzima i one s revolverašem. "Što to radiš?" "Dođi! Dođi!" rekao je stišćući ga snažno za zapešće. Na licu je imao veliku ogrebotinu i rukama je pridržavao rasparane hlače. Pružite jedan drugome ruku. "Ne. Kružio je po sobi obuzet panikom. Smrdo je disao kao astmatični bizon." Cristiano ga je zbunjeno gledao. Neurotičnim je pokretom otvorio vrata peći. Moja majka želi ući. On je govno. otvori! Što se događa?" Ribljakost ga je odvukao u kotlovnicu. Savršeno znaju oponašati glas tvoje majke.." Ribljakost je dašćući otrčao do starog kotla. Ovaj Ribljakost vikao je kao opsjednut. i poprijeko se gledali. premda se opirao. a drugi s druge strane ureda. "Moramo pobjeći. poderanu jaknu i izgrebanu ruku.. Slušaj me! Dobro me slušaj! To su oni iz Poroka Miamija. "Otvorite! Otvorite! Cristiano! Cristiano. Stisnite jedan drugome ruku." Trčao je." "Ne. Pravi Ribljakost čeka ga vani. Odbljesak plamena osvijetlio je mračnu prostoriju." 138 Nakon više pokušaja i pokojeg primljenog udarca. "On je lud! Razbit ću mu njušku. Ona su dvojica oprezno poput dva psa mužjaka kružili jedan oko drugoga. Rinčica je ispružio ruku preko volje. pusti me. Dođi... Volo-der ih je napokon uspio razdvojiti.. Cristiano je čuo majku i ostale s druge strane ormara kako viču i guraju vrata. Rinčica je imao masnicu na oku. Sad su njih dvojica stajali jedan s jedne. ." jedan! 82. Nećete nikada dobiti moju travu.. ali svakako stvarnija. CRISTIANO CARUCCI Cristiano je mirno oblačio kaput i šal i pripremao se za susret s majkom i gostima.. "Dosta! Točno je ponoć. zgrabio je ormar i gurao ga na vrata. govorio je Rinčica s knedlom u grlu. Nikad se neću pomiriti". "Hajde! Odmah se pomirite i zaželite jedan drugome sretnu Novu godinu!" rekao je Voloder gledajući na sat. I cijeli je ured zatutnjao. To je halucinacija. Uništio nas je. Uništio nas je. kad je ugledao kako se Ribljakost vraća u sobu urličući: 139 "Cristiano! Cristiano! Najebali smo! Ulovili su nas! Ulovili su nas! Policija! Moramo se riješiti robe. "Pusti me! Molim te." Smrdo je poslušno ispružio ruku.kad ju je ovaj akrobatskim trzajem vratio natrag.

Prekasno. Ali Ribljakost je bio brži. 85. jednim je potezom ubacio ruksak u peć. 140 Sve je stvarno. po Cassiji. Nije više bilo svrhe. koji je spajao vile Capri i Ponza kao dva sijamska blizanca. Paklena lomača koja je zahvaćala stanove pretvarajući ih u žrtve paljenice i kroz prozore povraćala velike crvene plamenove. Smiješio se. Od suterena do potkrovlja. U ponoć i pedeset osam sekundi eksplodirala je i vila Ponza. Nije pokušao čak ni istrčati. 84. koje su padale po parkiralištu. Vidio se u cijelom gradu. Izobličeni div u svijetu umjetnih patuljaka. Patuljaste palme u velikim posudama skršile su se o zid ograde. Koji se brzo širio. između borova." Neće biti druge Nove godine za Massima Ribljukost Ru-ssoa ni za Cristiana Caruccija. S luđačkim cerekom na licu. Od zračnog udara prouzročenog detonacijom parkirani su automobili odletjeli nekoliko metara. među tobogane i stari zahrđali vrtuljak u parkiću. vili Ponza i okolnim zgradama. U zrak nad Cassiom podigla se plinovita gljiva golemog klobuka od plamena. siromašni i skromni u usporedbi s tim paklenim čudovištem. Stubištem i otvorom dizala. Kugle od obojenog stakla rasprsle su se od vrućine. vila Capri je eksplodirala. Škiljio. Rekao je samo: "U kurac. Slinio. Portirnica je završila na drugoj strani ceste. Božično drvce se zapalilo. Bilo je kasno. jer su se u suterenu nalazili spremnici plina. Pobjeći. Drhtao je. dima i prašine. Vatrometi koji su rimsko nebo bojili kometima i meteorima odjednom su izgledali maleni. Krov je odletio poput čepa šampanjca preplavivši parkiralište. Cassiu i okolno područje smeđim crepovima i ciglama. "Što smjeraš?" promucao je Cristiano shvativši da to što upravo proživljava nije halucinacija. Točno kad je otkucala ponoć. "Riješiti se dokaza. ... Detonacija je bila mnogo jača. unutra je dinamit. Svi su se prozori rasprsli tvoreći kišu staklenih krhotina. Cristiano je osjetio kako mu se steže grlo." "Čekaj! Ček. Apsolutno stvarno." vrisnuo je Cristiano i bacio se na njega. koje je crvenim i crnim bojilo oblake pune kiše.Okrenuo se prema Cristianu. Vatra je prošla starim podzemnim plinovodom. 141 I izbio je požar.

Ribljakost je bio u pravu kad je rekao: "Želim izazvati prasak kojeg će se sjećati godinama. Lice je bilo prekriveno kapuljačom. Uzaludan trud. obližnja dolina zastrta maglom. mješavina plastike. svi. Udarci pijuka o beton. A Rimljani. zgrade i dim oblikovali su jednu te istu sivu masu. morali su se vratiti kućama. Kola hitne pomoći. pomozite mi!" rekao je odjednom jedan vatrogasac nastojeći podignuti tešku gredu. zviždati. na terasama. 03:20 h Konačno se potopni pljusak sručio na grad i zaključio slavlje. 06:52 h U šest i pedeset dvije minute po ruševinama je padala uporna. Govorilo se da je taj vatromet bio iznenađenje koje je organizirao gradonačelnik. plesati. Trastevere. . I najuporniji. Eksplozija je bila prejaka. koji su slavili Novu godinu u kućama. Postavljene su rampe kako se znatiželjnici ne bi približavali i kako bi se automobilima zapriječio prolaz.Posvuda. sitna kiša. u automobilima zaustavljenim uz rijeku. Požar koji je neobuzdano gorio ukroćen je tim silnim pljuskom. zinuli su u čudu." 86. iz kojih je sukljao dim. Netko manje. Parioli." viknuo je bacivši gredu ustranu i umorno stavio ruke na bokove. "Leš! Glava mu je raspolovljena. radosno se grliti i otvarati rijeke šampanjca pred tim pirotehničkim čudom. Prati.. Zovite one iz hitne. Odredi vatrogasaca u narančastim kombinezonima u tišini su radili među hrpama ruševina u potrazi za preživjelima. Zvuk električnih pila.. Cassia je bila zatvorena. 142 143 Miris paljevine. vatrogasci i policijski automobili bili su u neredu parkirani na ulazu u naselje. kojim su vozila pomoći prolazila prskajući poput glisera. gušio je. Sprženi kosturi borova okruživali su ostatke zidane ograde. trgovima. bili su razbacani cestom. sve jače i jače. Ovdje je. 87. Netko iscrpljen i sretan što će se baciti u krevet. koji su uokolo još slavili. Golema reklama "Vukodlaka" rastopila se cureći po pocrnjeloj diskoteci. Vodovodne cijevi rasprsnute od vrućine oblikovale su jezero. Onda su počeli pljeskati. benzina i borovine. s druge strane obilaznice. Odnijela ga je eksplozija. Bilo je malo nade da će pronaći nekoga živog. San Giovanni. ispod! Dođite. Izobličeni ostaci automobila. pomiješan s kišom. "Evo jednog. Takav prasak da će ovi siročići sa svojim balavim vatrometima izgledati jadno. I eksplozija se čula sve do najudaljenijih predgrađa. s koje je kapala kiša. ulicama. Vatrogasac se sagnuo i shvatio da gleda mrtvaca. Nebo prekriveno gustim oblacima. Bilo je hladno i nije bilo vjetra. Nekoliko raštrkanih žarišta još je gorjelo između ruševina i niski pramenovi dima obavijali su ono što je ostalo od zgrada. zaprepašteni. Dosad su pronašli samo mrtve. Ispred naselja nije bilo asfalta u dužini od dvjesto metara.

Imala je mršave. njezinog muža i njegove nove žene bile su vlažne. mrtva je.. čula je muklo zavijanje sirena i buku električnih pila. staračke ruke. Da. Nosila je dugačku večernju haljinu. Vidjela je kad su je ukočenu i bijelu stavili u crnu plastičnu vreću. iza tog groba od cigle.Vatrogasac je uz pomoć druge dvojice uhvatio tijelo za ruke i izvukao ga. Sad ču početi vikati. . Ono malo što je ostalo od glave bilo je potpuno pougljenjeno. Malo. Vidiš da su te voljeli. Nogu mrtvaca. izokrenuta u nekom čudnom položaju. I misu. Ruševine?! Ruševine čega? Ne znam. Policiju koja je razvalila vrata i ušla u njezin stan. Veliko prstenje. Ali bilo ga je. prigušeno svjetlo prosijavalo je kroz ruševine koje su je prekrivale. I ona njuškala od susjeda na stubištu. kopala kroz ruševine i uštipnula se za bedro. Nisi mrtva. Bila je okrenuta naopako. 146 Bolio ju je vrat. 144 145 I vidjela je onu šačicu ljudi koje je poznavala kako slijedi kola na kojima leži ona. Oči njezinog sina. dobre žene. Nisi se uspjela čak ni ubiti! Tako si nesposobna da se ne znaš čak ni ubiti! Svaka čast. teška greda pritiskala joj je leda i sprečavala je da se pomakne. Bila je mokra i bilo joj je hladno. Žena. Stoga je ostala na mjestu. koji je još radio. Živa si! Živa! U daljini. nepomična u tom neudobnom položaju Nije osjećala noge. Bolje rečeno. FILOMENA BELPEDIO 07:00 h Sve je vidjela. Onda su se otac i sin zagrlili i počeli plakati. Bila je to stara žena. Zemlju. da se okrene. Bilo je svjetla." rekao je svećenik. Liječnika koji podiže glavu s njezinih prsa i potvrđuje. "Samoća može dovesti do krajnjih i nepopravljivih poteza. Osjećala je mišiće zategnute poput užeta za vezanje brodova. Raku. osjećala je u njima milijune mravaca. oko zapešća teške zlatne narukvice i sat. Kamo je nestao mrak? upitala se Filomena. Kao da je uštipnula tuđu nogu. Nisi se uspjela ubiti. smežurane. Kunem se Bogom da ne znam! I ne želim znati. Pomaknula je ruku. koja je na više mjesta bila izgorjela. Velika.. u kojem joj je sva težina bila na vratu. drva i betona iznad sebe. I na koncu mrak. Blijedo. Obveza je Crkve razumjeti. Noge su mi slomljene! Pokušala je zaboraviti na bol i razmisliti. 88. Mora da je već dan. Pomolimo se! Pomolimo se za dušu Filomene. tako da joj se krv slila u glavu. Ništa.. Groblje. Zvati upomoć. sada crne od plamena. Svoj leš na kauču..

Nije bila mrtva. stara. Tvoja jedina gospodarica.. S jedne strane. Po glavi. na njihovom mjestu stajale su hrpe ruševina koje su se dimile. . Neprepoznatljivih. Nitko nije obraćao pozornost na tu debelu. leđima. Što čekaš? Da padne noć? Urlajući od bola. Radio je i ro-vokopač. a ni zgrade nasuprot. S mukom se podigla na noge. Zgrabila je gredu rukama i počela je gurati. Pomaknula je jednu nogu. Bile su sravnjene sa zemljom. Poput poludjelog bernardinca. Svi su mrtvi! Svi. savila se i povukla uvis držeći se za betonsku gredu. stara! Dobro udahni i guraj. Bila je sigurna u to. grebla joj je živu ranu. Spavaćica joj je bila posve razderana. Po ranjenim leđima. sada crne. Učinila je tako. Miču se! Miču se! Greda za leđima dovodila ju je do ludila. Pomaknula je i drugu. Po njoj je pala kiša žbuke i cigle. Vozila hitne pomoći s plavim svjetlima. one koji su stajali ispred njezinog balkona. Što hoćeš? Razgledati panoramu? Hajde. Perući lice tom hladnom kišom. nalazio se red leševa. ona koja vuče konce tvog života. Ostala je tako. Zatvorenih očiju. Na trenutak je ostala tako. Čim bi se pomaknula. Nije se pomaknula ni za centimetar. ružnu ženu u spavaćici. Samo što njezine zgrade više nije bilo. Pogledala je oko sebe. Poput gljive. Odredi vatrogasaca pretraživali su kamenje. Spržena trupla u svečanoj odjeći. na onome što je ostalo od parkinga.. penjući se po hrpama ruševina. Desetak. Lomeći nokte. Progutala sam sve one tablete za spavanje. Onda je prepoznala borove.Ali nije to učinila. Možda gura s pogrešne strane. mrdni tu guzicu! Krenula je četveronoške. I izbila je van. 147 I i Kiša joj je kupala lice. Bit će daje došlo do eksplozije. Samo su utrnule. Naprijed. Pokušala je pomaknuti nožne prste. Onda nisu slomljene. Morala je promijeniti položaj. ranjavajući ruke. Nije joj bilo jasno. Gurati unatoč rani koja peče. Naprijed. Izranjavane ruke i rana na leđima koja je pulsiralayali bilo joj je dobro. vidiš li da ni ovaj put nisi mrtva? Izvuci se iz ove rupe. Odgurnula je jednu drvenu ploču i iznad sebe ugledala sivo nebo. Vrat ju je luđački bolio čim bi okrenula glavu. Sa zemljom u ustima. Vidjela je Cassiu i zgrade s druge strane. Jebe ti se za bol. Nitko je nije primijetio. to nije htjela. Pocrnjelih. Zaslijepljena svjetlom. i greda je odjednom popustila. Morala je uprijeti niže. Samo sam ja preživjela. Nesreća. Počela je kopati rukama. Zašto nisam mrtva? Zato što tvoja gospodarica.

153 Ovo je vaš trenutak. probija utrobu i širi se unutra. Zajebavati se. nakon što smo se već dobro naznojili. Zagrađuje prolaz. Odjednom. čizmama i uskim topovima. Kratke sa strane. dovoljno je da nam to priopćite. Ili kao hijene. Mi se znamo zabavljati. kako večeras roka ova muzika. Uvijek je tako subotom uvečer. Ova večer je drugačija i svi smo svjesni toga. Smiješe nam se. Košulje na pruge ili crteže. S pravom nam se osmjehuju i zadovoljne su. Sviđa nam se tehno. Znamo iz svega izvući najbolje. Govorimo urlajući. Naprijed. U kurac. Pokažite da imate muda. Plešemo zbijeni i onda stvaramo krug ostavljajući u sredini prazan prostor. Tad kidamo svoj obruč i uvodimo ih unutra. Kose su duge i počešljane unatrag. Dobri su komadi u svojim minicama. Na obrvi. Kroz otvorene prozore udišemo zrak koji nam udara u lice 180 na sat. Mi smo tu. Ovo je trenutak za prigovore. Mi smo jebeni čopor govnara u pokretu. I kako smo gladni. Crveno i zeleno i plavo. Mi nosimo traper Cotton Belt i Uniform. Gladni sirove pičke. Pločice na podu mijenjaju boju. Prošla je ruševine poput nevidljive utvare. I možda je to doista i bila. U kurac. Da bismo razgovarali. Kamo je išla? Išla je živjeti. Smijemo se i zaustavljamo se u baru uz cestu da uzmemo piva. Da se malo ubijemo na podiju. Idemo se zabaviti. To nam je izazov.slijepljene kose. Imate problema? Ako mislite da smo neodgojeni govnari. na nogama vojničke čizme ili martensice. Mirno čekamo i vidimo da naš auto smeta. Počinjemo plesati. Samo još krupniji. Naslonjeni kao šupci na haubu automobila. Na košuljama. Ima nešto ljudi. Sad imaju mjesta da opuštenije plešu. Svi su bili previše zaokupljeni iskapanjem. Zašto? Zečevi. Nesigurnim je koracima prošla izobličene ostatke ulaza u naselje Otoci i bosonoga se po kiši zaputila na Cassiu. To je glazba koja se uspinje guzicom. ali nema mjesta ni za kurac. 149 148 POŠTOVANJE Izlazimo u sumrak. moramo vrištati. ugledamo tri pičkice kako plešu uz nas. Izluđuje nas. Na ušima. Kreću stroboskopska svjetla i one nestaju i pojavljuju se tisuću puta u . Samo još nezasit-niji. To nas opaja. i seronje smo koje se kurče. Sviđa nam se. Ostavljamo auto u trećem redu i svi počinju trubiti kao kreteni. Nešto naivnih pića. Samo nam dođite nešto reći. Zeleno svjetlo boji nam oči u žuto i razotkriva trunke prhuti na ramenima. Mi kružimo oko njih. Mi smo kao bizoni. kako smo samo nezasitni večeras. Ali ne prilazite. koja je četveronoške prelazila hrpe ruševina. U nosu. Gladni pičke. Ulazimo u auto i odlučujemo mrdnuti guzicom. Imamo naušnice. Guramo se leđima i jebe nam se ako se netko ljuti. Ulazimo na parking. Ulazimo u diskoteku zbijenih redova.

a ustvari im je samo to na umu. Da su ono dvoje otišli brati cvijeće iza pješčanog pruda i da se tamo gore vidi rađanje zore. . Paola. Ne smiješ piti ako ne podnosiš alkohol. I kažemo da nije moguće da su žene uvijek napaljene. Ona se smije. kaže joj Paola. Ne možeš u takvom stanju. Ma. što su ono dvoje otišli raditi iza brijega. One su kokoške zadovoljne našim upucavanjem. Kružimo oko nje i potom sjedamo na zemlju. Da je sve savršeno u redu.sekundi. Izlazimo iz diska kad je već jutro. One to žele više od nas. ali moraju svladati zapreku. Da stalno mislimo na to. Maria. Godi nam navinuti muziku do daske. Maria je došla k sebi i prilazi teturajući kao zombi. Amanda luda. Tri su. Malo se zajebava. Ne želimo više puno čekati. koja kaže da se zove Amanda. Amanda i Paola su izvan sebe i počinju bezglavo trčati i pjevati Erosa. povraća uz kabinu. i onda nam se mozak prazni i misli postaju zbrkanije. Osjećamo kako nam se u gaćama napinje i puni se krvlju. Nekoliko sela. Da smo spizdili još jednu noć. Amanda. Razgovara se. Bit će ti zlo. Ne zna da je već odavno sva naša pozornost usmjerena samo na njihovo kurčevo šepirenje. Moraju samo prevladati sva sranja koja su im i roditelji i škola i selo utuvili u glavu. One su sisate drolje i nama se počinje dizati. Ona se smiješi i kaže da mi znamo misliti samo na gadarije. Maria. Idemo piti i one nam pričaju o nekoj grupi za koju ne znamo. 154 155 Ekstatična papica i džin-tonik. međutim. I da glume da ih nije briga ni za što. kažemo joj mi. Smijemo se. I sad je sve postalo previše otvoreno. Stižemo do mora. Kaže da se cijele večeri glupira s Enricom. naravno da možeš. U ovoj gužvi razgovori nisu važni. što se nje tiče. Godi nam ponovno ući u auto. a kitu crvenim. smije se i čini sve da privuče našu pozornost. Jedna. Opet se pleše. Kokoši nas slijede. Kaže da je. Pitamo je što misli. Osjetiti da smo odradili svoju zvjersku noć. Mi se slažemo. Mi njušimo zrak i osjećamo miris mora i algi i vjetra i bljuvotine i soka njihovih pičaka. Koji kurac ti znaš može li se ona kupati ili ne može? Ej!? Koji kurac ti možeš znati? Maria skida jaknu i džemper. Mi idemo do Paole i kažemo joj da je njena prijateljica Amanda nestala iza brijega s jednim od naših. Prolazimo pored polja. Vjetar pun pijeska. jer i nije ništa drugo. Maria se želi kupati. Ostavljamo aute na pustom parkiralištu i hodamo između prudova plaže na kojoj puše vjetar. Mi želimo njih i one žele nas. To je droga koja nam glavu puni plavim. I sretni smo što nas krmače slijede u svom metalik-zelenom fiat unu i tad se smijemo i govorimo jedan drugome da su prave kurve i da misle samo na to kako će nam dati. Presavijena je i jednom se rukom naslanja na drvo. Amanda trči preko pješčanog brijega i jedan od nas je naganja. Da nas boli kurac za sve. Da je sve u redu. kaže joj Paola. Mana je gotova. ali svejedno je dobro.

Maria leži i ljubi se. Naprijed. Ostaje zapanjena vidjevši sve nas gole iznad Marie. Daje da joj se grizu bradavice. Potom joj netko daje jaknu. Maria tetura do obale i ulazi u vodu. Nije se tako činilo. Zajebavamo one koji svrše prerano. Ali ona vrišti i pokušava ustati. To je previše. Skida čizme. Naprijed. Mrda se ispod nas. Grizu se. Krmača nas zapanjuje. Počela je plivati. Kreće prema autu. Samo to želi. Zblenuta je. Gledaj. Ispružena je na zemlji i izgleda kao vreća vapna. kažemo joj mi. Daj umukni. Hrabrimo onog koji mijenja pozu i uzima je straga. kada bismo ih poredali jedan iza drugoga. U svojoj glavi misle da te stvari nisu važne i da ne vrijede ništa. Onaj što stoji iznad nje svlači joj gaćice. Grupna ljubav jača osobnost. govorimo joj. Spuštamo hlače i vadimo buzdovane na zrak. Moli nas. Stišće se i grije uz onoga koji joj je dao jaknu i zatim mu daje da je ljubi. Golu na pijesku. Neću. To je previše. Maria je zabacila glavu unatrag i prepušta se. Bolje je da se gubiš. Paola i dalje ponavlja da se ne može kupati jer je voda ledena i da će je udariti kap. Ponaša se tako jer je najružnija. Ponovno pada na zemlju. Djevojci treba kurca. Počinjemo je tucati na smjene. Gubi se. I mi se smijemo. Nešto kao ne. Preklinje nas. Skini i grudnjak. Pružimo se preko nje i navalimo. Usne su joj plave. Kome je mora pokazivati? Nešto mumlja. Vi ste kravetine. 156 Jebote. Što . koja se kotrlja i daje se primiti za guzicu. Treba je kazniti. Kamo si pošla? Nismo još završili. skinula je minicu. Smije se. Čini se da krmača to ni ne primjećuje. •> Skida minicu. 157 To j e trenutak lj ubavi.Situacija postaje zanimljiva. Paola stoji i zaprepašteno gleda svoju prijateljicu. Zatim izlazi i počinje drhtati. Jedan od nas joj počinje stiskati sise. kažemo joj. Odlazi jer je nitko ne jebe ni pola posto. kad glume da im ne odgovara. Podiže pogled i vidi ovaj metar i pol kurca. Detalji su važni. Naprijed. Bradavice su joj tamne i podignute. Umukni. kaže svojim prijateljicama. Počinjemo drhtati gledajući je tako polugolu kako gaća. Držimo ih u ruci i smijemo se. Iznad pješčanog pruda pojavljuje se druga prijateljica. Nastavljamo. Svi smo iznad nje i sviđa nam se što je vidimo tu. Bio bi dug više-manje toliko. Zatvorenih očiju. Stišće se u nju. Gledaj. Morala se okupati da popusti. Širimo joj noge. Ostala je u grudnjaku i crnim čipkastim gaćicama i samostojećim čarapama. Mirna. Stvarno je razvaljena. Pliva. Da vidimo dokle će stići. Ona svoju brije. Držimo je čvrsto. Pokaži nam sisetine. Dobro održavanu. Pokaži nam ih. Pliva. Ima lijepu pičkicu. Smije se. Čudno je ovo uzbuđenje koje nas obuzima. Konačno. Mrzimo one kojima prelaze. Pušta da joj se skine grudnjak. Prestani. Nema dlaka koje prelaze na bedra. A gabori misle da su posebni. Naprijed. Ima strašno tijelo. Na trenutak se oporavlja i kaže da prestanemo.

Boji se. Trči malaksalo. Stvarno je nevjerojatna. Iako drhti od samrtnih grčeva. Savršeno se utiče u očnu šupljinu. Ona se okreće oko sebe i bježi. I krećemo na nesretnicu.to radite? pita nas. Nisi nam naudila. izmiče nam. Sad smo stvarno popizdili. Gleda nas i onda brižne u plač. . Molim vas. Četveronoške se pentramo preko pješčanog pruda. Prekriženih ruku čekamo da odapne. Molim vas. Pada na tlo. kurvo. Puno krvi. Hrčak mali. Mi tebe molimo. iako sa strana 159 prskaju kaša i krv kao iz iscijeđenog kalodonta. Ponovno ustaje i nastavlja trčati. Otvara mu lijepu razdero-tinu na čelu. Divlji čopor u napadu. ljepotice. kurvetino. Pridiže se. Mi slijedimo 158 plijen i raštrkamo se jurišajući s boka. Sviđa ti se tehno. Gdje su mi prijateljice? pita. Što je ona slabija. Zatim otvaramo suncobran. Hramlje po pijesku. kotrlja se niz pješčani prud i završava na leđima na tlu iznad plaže. kaže. Hoda raširenih nogu. Pokušavamo je zagrliti. Crvenilo krvi. Molim vas. Na cvjetove je. napola pokidani suncobran i zabija joj ga u oko. Što je ona manje sigurna da će se spasiti. Dignutih kara i napaljeni. Pokušava opet ustati. Nisi nam ništa napravila. Crvenilo mu počinje kapati po nosu i očima. Sad urličemo. Bacamo se dolje skačući. Ne. ali ona ne želi. Trči uzdignute glave. koje su napola bijele. Trga joj majicu i baca je na zemlju. Pustite me. Otvorenih usta. Hramlje. ali ne uspijeva. Naprijed. Puno. Nećemo ti oprostiti baš ni za što. Svi zajedno. Zašto ne plešeš s nama? Hajde. Oprostite. To se vidi. Jedan grabi zahrđali. ali ona odugovlači li ga i odugovlači. Još leži na tlu. Oprostite. Kao druga usta. Ona tad grabi bocu mineralne i razbija mu je o glavu. Jedan je grabi za kosu. to smo mi jači. Vraćamo se natrag do Marie. Vukovi za gazelom. U hladu. Tada joj razdraženi čupamo suncobran iz glave i zabijamo joj ga u trbuh. Diži se. Ova cura je nevjerojatna. Trči. Molim vas. Zašto se ne zaustavlja? Ne želimo joj učiniti ništa nažao. s resama. kaže nam. No ne čini nam se da je Maria naročito raspoložena za to. Naglo skreće. Kako što radimo? Drmamo ti prijateljicu. Postaje umorna. mi smo iza nje i ona ne primjećuje veliku granu o koju zapinje. Nisi nam naudila. Mora daje uganula zglob. Podižemo je na noge. Ostavljamo je tako. Okreće se da vidi gdje smo. a napola crvene od hrđe. sa suncobranom zabijenim u lubanji još pokušava pobjeći. Plešemo oko nje kao u disku. to smo mi sigurniji da ćemo je zgrabiti. Motka prolazi kroz tijelo i zabija se u pijesak bojeći ga u crveno.

Cmolji kao djevojčica. Smrskana na pijesku. gradova. Lov je završen. Umorni smo. Zlatna je.. S UŽASOM Sanjam te. kaže nam. Utrka. Šutimo. Zatim pokrivamo.. Približavamo se. Iznenađenje curi dolje po pijesku. Njezina je glava otvorena kao uskršnje jaje od mesa i kostiju i kose. Tada iskopamo u pijesku malu rupu duboku tridesetak centimetara. nastavlja. a mi ne želimo završiti na robiji. Trkom se vraćamo prema autu urličući. Ipak. To je i tebi jasno. Želimo se vratiti kući. Ribari idu u ribolov. Dajemo joj nekoliko 160 poljubaca i uvlačimo joj glavu u rupu. Mi te ne želimo ubiti. Jedan trenutak i mrtva je. Redovito. Na ovaj ili onaj način. Ponovno ulazimo u auto. natjerat će te da kažeš istinu. Tko se bolje natripao. Čekaj. Sve ćeš im reći. Držimo je malo tako. Kilometri polja. 161 SANJAM TE.Gledaj. Urličemo noći koja nestaje. Mozak. Jebote. To je tek trenutak. Sunce izlazi. ali ti bi poslije sve rekla policiji. Grdobina mirno sjedi na haubi automobila. Jebote. planina i mora. Ne razgovaramo. Dosta. Nekoliko minuta. Kunem vam se Bogom da neću nikome reći. Robija nas deprimira. Nose štapove.. Sva je plava. Zaustavlja se. nemojte me ubiti. Hvatamo je za vrat. Ona ide prema prijateljici. Zašto ga i dalje sanja? Zašto ga njezina podsvijest uporno izvlači van? Zec iz cilindra. Daleko. Vida druge ljude. Moramo te dokrajčiti. Samo ga još mala točkica drži prilijepljenim uz obzor. Uzimamo Mariu. Ludilo smo i gotovo. Jebote. Molim vas. Jako mekan.. Čeka svoje prijateljice. Otišla je daleko. Ruke i noge i sise joj se trzaju i drhte u smrtnom grču. Ludilo smo kad smo svi goli. Ne dijeli više ništa s njim. U drukčijem svijetu. Jezik je plav. Na kraju se dala uvjeriti da je moramo ubiti. Oči su plave. Sad živi drugdje. A sad dosta. Jedan trenutak i njezina je glava smrskana. Sve je gotovo. Muzika do daske. završen. . Izvlačimo je. Utrka. Točan kao sat. Svake noći. sela. Tko bolje trči. Pada na koljena. Ima čudan izraz. Vraćamo se kući. Kurac im nećeš sve reći. Nos je plav. Etvoila! Giovanni. Postavila je više od dvije tisuće kilometara udaljenosti između sebe i njega. Auto je na cesti. Svi se skidamo goli. ali policajci su govnari. Čekaj. Razumijemo tvoje dobre namjere. rijeka. Malo skačemo. Odvaja se od površine mora. jedna je tamo ispod suncobrana.

. kao kada hi dobila. Ščepana za kosu. 166 San joj je još živ blještao pred očima. Onda su propali u ledenu jamu. Tamo unutra vodili su ljubav. Jednostavnih pomislila je. propadali u bijeli pokrivač. Stvari poput starih neplaćenih računa. Giovannija. lice ti je kao u žene koja se seksala. Francesca je otišla u kupaonicu. Natekle oči i podočnjaci. Umila se hladnom vodom. Mogao bi biti neki otok? Capri? Pokriven snijegom. bolne i tamne kao da ih je stiska hi štipaljkama. koji je započinjao svake noći. Naganjali su se. Ipak ga i dalje sanja. ne brini se. Vrijeđao ju je govoreći joj da je kurva i da je udarena. bacio je na zemlju i uzeo je straga. Poslat ću ti novac. 165 Francesca Morale ustala je iz kreveta. Kako neugodno! Svidjelo joj se. Još je u nosu osjećala zadah divljine i izlučevina koji je ispunjavao tu rupu. Pričekala je da val prođe. Osjećala se umorno. Svega se jako dobro sjećala. Lice joj je bilo upalo. Njihov medvjeđi brlog. Kao kuju. Ljepljivo medu nogama. Kao da nije spavala. Umjesto morskih grebena. riješene za pet minuta. kako bi svaki kršćanin trebao činiti. Bradavice nadute. Uzdahnula. koja ju je činila neosjetljivom i lijenom. Bijele i vlažne pločice. Ipak. On ju je zgrabio svojim grubim rukama. Bile su natečene. stoliće. poput pornića. Naslonila je ruke na umivaonik i pogledala se u zrcalo. iznemoglo i zbunjeno zbog tog užitka koji je sebi nesvjesno priuštila. Prisilila se da misli na obveze tog dana. Ne na normalan način. Tamo je bilo ledeno. Mrzila je taj izopačeni rad svog mozga. Umorno.. čim bi svijest umrla. na nekom čudnom mjestu. Raspršena plava svjetlost obasjavala je njihovu jazbinu. Te noći bili su na skijanju. < Unatoč oštroj hladnoći osjećala je u tijelu neku putenu iznemoglost. Ugrizla se za usnu. zatučena snom. Uronjena u snijeg.. Još je na sebi osjećala Giovannijeve šake. Dosta. ledene sante zašiljene poput noževa. Dodirnula si je grudi. koliko je? Dobro.. Nosnice raširene i crvene. podizali se. stepenice ispred crkve. Onaj grozni žuti neon. bila je silovana..Posljednji put čula ga je prije tri mjeseca. Lice ti je. Svidjelo ti se! Svidjelo ti se! Svidje. Metri snijega prekrivali su mali trg. telefonom... Da se san raspline. U krajnjoj liniji.

Stara zgrada od crvene cigle. na nebu. ježeći joj kožu na . 167 Više od svega ostalog. koje se nisu ticale istraživanja. Sunce izgubljeno tko zna gdje. Što bi sve dala za jednu zraku sunca koja ti grije leda. žvakaće gume i cigarete. Uvukla se dolje. zgrbljenim od godina. Kupila je novine. Mrav sa svojim zadaćama. iza gustog pokrova oblaka. usiše topla utroba grada. Sa svoja tri kata podijeljena na predavaonice. nakon što je kuvertu sa stanarinom gurnula pod vrata gospođe Rendell. grickajući kekse sa žitaricama. slini joj u uho. U Londonu u siječnju vlada ljuta hladnoća. i u trku se obukla. Izašla je iz metroa i uputila se niz prostranu ulicu krcatu autobusima. zbog kojih se osjećala kao najniža službenica. i došla do trga s malim i dobro održavanim okruglim vrtom u sredini. profesorske sobe. Institut za arheološka istraživanja Male Azije. On nad njom. Uzela je fascikl i. To joj je nedostajalo iz Italije. Kasnila je. zatvorila se u knjižnicu. On koji je tuca. On koji dahće nad njom. Bila je usisana u mehanizam programiranih buđenja. lošu menzu i knjižnice prepune knjiga. Mrav u jebenom mravinjaku. ubitačnih satnica učenja i noći provedenih zatvorena u kući. Navukla je gaćice i grudnjak. zahvaljujući kojem se osjetila mnogo bolje. ali s okruglim i vidljivim suncem. Padala je sitna siva kiša. gore. Skrenula je u uličicu između dviju zgrada od čelika i stakla. Za ručak je pojela sendvič. sunce. kožnu jaknu. Neugodno! Trnci su joj prošli leđima i eksplodirali medu lopaticama. u podzemnu željeznicu. dolčevitu koju je nedavno isplela. Asirski rukopisi i pismo. Odnedavno nije više nalazila ništa plemenito u svom radu. I odjuriti u Institut. automobilima i prodavaonicama jeftinih cipela. Nije puštala na volju drugim mislima. Kad je predavanje završilo. Bilježila je griješeći. i žudjela je za dobrom kavom. izašla iz kuće. Izvukla je iz ormara prvo što joj je došlo pod ruku: dugu suknju od smeđeg platna. Vlasnici kuće koja je stanovala kat ispod. Sa svojim vrlim mramornim stubištem. ali svako malo bi joj glava završila u onoj ledenoj rupi i onda bi reci knjige nestali ispred nje. mrveći po knjizi. Makar i hladni dani. zajedno s tisućama drugih. Vani se ledilo. Milijuna knjiga. S druge je strane bio Institut. i popila je veliku čašu razvodnjenog soka iz automata. ne haj ući ni za što i ni za koga. Stala je pod vrući tuš. Svojim vrlim portirom.Što moram obaviti? Najprije moram platiti stanarinu gospođi Rendell. Nije se prvi put tako osjećala. Imala je jedva mjesec dana da preda diplomski rad. a dovršila je tek pola. a ne kao mlada arheologinja. Pustila je da je. Ustrčala je na prvi kat i jedva je uspjela navrijeme stići na predavanje. Prešla ga je. svojim vremenom i svojim svakodnevnim obredima.

Uključila je televizor i jela ispred njega. dovela ga je kući. Normalnog muškarca. ne mora po svaku cijenu biti ljubav tvog života. Koje sranje! Ona šugava Rendellica štedjela je na njezin račun. Lijep rad. Priznaj da ti se ne da učiniti taj napor. 170 Uvukla se u flanelsku kućnu haljinu i vunene čarape. Ispekla je jaje. Mlaki. bešćutan. Kao da su drugi mogli vidjeti što joj je u glavi. Uključila se automatska sekretarica. svojoj obitelji. Možda je problem. zvao ju je svaku večer. U ruci vrećica iz trgovine. Jebati se. Jedan od onih koji znaju pričati samo o sebi. Na kraju. Momkom iz Španjolske. Doista ništa posebno. bijelo-smede prošaranoj vesti. previše spava. Clive je.vratu. lijepe guze. ali smrtno dosadan. kako se ljeti zabavlja na Ibizi. I tamo mu je.. dala. Onda je odlučila nastaviti plesti vestu sklupčana na kauču. Tri puta. Ali navečer se vraćala kući uništena. Goldbergove varijacije. Francesca je otvorila kućna vrata. Bilo je to s jednim kolegom s predavanja. Zazvonio je telefon. Nekoga s kim ćeš se jebati! Konačno je to rekla. Isključila gaje. nekoliko godina mladim od nje. na nešto akademskih brbljanja i na puno spavanja. o tome kako je Španjolska najljepše mjesto na svijetu. Stan je bio leden. pripremila instant pire. Drag. Ništa posebno. Prepustila si se. vidjeti ljude. "Halo. Kako si?" . bez ikakve želje da izađe. Sranje! Veliko sranje! 169 168 A i lijena si za krepati. Kategorički imperativ. Još je mirisala na ovcu. Dodirnula je radijatore. "Clive! Clive! Tu sam. Pustila je CD. lijepih ramena. Razvukla ju je.. s kojim ćeš razgovarati. izaći. rekla je samoj sebi. naći si muškarca. Radila je već dugo na toj golemoj. pozvati te u kin. Baš zaglupljujem! Da. možda zbog vina.. s kojim ćeš ići u kupnju i možda otputovati za vikend. Prekrasna vuna.. Moraš izaći i prije svega naći si nekoga." Francesca je skočila i otrčala do telefona. Postoje razdoblja u kojima se čovjeku izlazi i razdoblja u kojima radije gleda svoja posla i koncentrira se na vlastiti rad. Mogućnost da se baci u mondeni život istovremeno ju je privlačila i gadila joj se. Otkad nisam vodila ljubav? Barem dva-tri mjeseca. Clive Ellson. Kako izaći i naći poticaj kad su ti kapci teški kao dvije giljotine? Moraš skupiti snagu. Jako se zaljubio. Na TV-u nije bilo ništa zanimljivo. da vidi bilo koga. Pogledala je oko sebe s osjećajem krivnje. Gruba. Nekoga simpatičnog. nakon što joj se tjednima udvarao. I bio je tvrdoglav. Tako je udobno svaliti se pred televizor. Pedrom. Nema te? Htio sam te vidjeti. to što mi se život sveo samo na učenje. Francesca. Vunu je kupila prošlog ljeta od pastira u Škotskoj. ići na zabave i posve zaboraviti Giovannija. Sirova.

Clive. u paru prostorije. barem u početku. ne javljaš se?" "Uvijek me strah da me zove majka iz Rima. Nemoj me odbiti. Zajedno su se dobro zabavljali. Bio je tamo. Zgodan momak. Pusa.. Drži me po dva sata na telefonu. glave uronjene u jastuk. Ostalo je još malo. vjetar kako udara o prozore.. A bio je dobar prijatelj. Umor joj je otjecao iz tijela u toplu vodu. Prošao je pored nje vukući noge. I obaviti to na svoj način. Idem.. Hodao je s Giulijom Scatasta."Dobro. Što radiš.." 171 Spustila je slušalicu." "Nismo se vidjeli sto godina. Znala je to. Zaboravila je na njega." ^Stvarno?! Super! Onda ću te pokupiti oko šest?" "Ispred Instituta. Francesca je lagano okrenula glavu. napuni te podacima i informacijama koje prekriju sve ostalo. Osjećaj se kao kod kuće. Vratila se pletenju. i pokapa ih. nadajući se da će otići kao što je i došao. Krivo je učenje. Giovanni. kad ga je čula kako ulazi. Još nije bio priznat. Otvorio je vrata. U ponoć je spavala... Otupi ti mozak." "Pusa. U šest." ponovila je uzdišući. zijevnula je. Nemoj biti bezobrazna kao obično. Kako je to znala? Znala je i gotovo. Zvuk frižidera koji se otvara. tek toliko da vidi što on radi. Čula ga je kako ulazi u spavaću sobu. buku s ceste." "Okej.. okej. Uronila je u vrelu kupku i osluškivala tišinu stana. ali oči su joj se sklapale. Prošlo je više od mjesec dana kako ga nije čula. Bi li išla sutra na Films 8c Music Festival? Daju retrospektivu Viscontija. Nije važno kako. Samo rukavi. ali bio je u kući." "Visconti?! Molim te! Ima li išta novije?" "Ali kako? Visconti! Ne sviđ. Francesca je ostala nepomična. Slikar. Ali to nije bilo moguće. Često joj se događalo da razgovara sama sa sobom. Da naglas kaže što namjerava učiniti. Neonsko svjetlo iz . Sad je u kupaonici. stara Francesca. Idem. možeš ti to. Bilo joj je drago što je nazvao. Zvuk otvaranja limenke. Vidimo se sutra. Bat čizama po parketu. lica uronjenog u jastuk. Curi kao cement po sjećanjima i prijateljstvima.. Prijateljicom iz Milana koja studira komunikacijske znanosti na Cambridgeu. Potpuno ga je zaboravila. Imam dvije karte. zujanje hladnjaka u kuhinji i bućkanje vode. Njegovi teški koraci u dnevnom boravku. Najprije to mora obaviti. "Idem u kreveeeeet". 172 Spavala je. Bio je tamo i radio je što hoće. Clive. na stepenicama" "Dobro. Osušila je vruće i raznježeno tijelo i uvukla se u krevet blagoslivljajući ga. "Hajde. dok nije morala štrebati na Institutu.

Gio-vanni se kesio prigušenim smijehom. Francesca je opet zagnjurila glavu praveći se da spava. Zvuk patent zatvarača. možda kremu ili sladoled. jer se probudila. Nije se pomaknula. Poput morskog psa. Povukao je pokrivač i otkrio je. Premda ga nije vidjela.kupaonice ubolo ju je u mrežnicu." Francesca je poslušala. okreni se. "Još!" Sad joj je spolovilo bilo posve izloženo. Dobro. Led. "Što mi to radiš?" dahtala je. Srce je lupalo dvije tisuće puta u minuti. Potrbuške. Francesca je bila gola. stišćući zube. Ledeni kristali plivali su joj kroz krv. Jastuk na licu. "Dobro. "Ajmo. "Dobro! A sad podigni tu guzicu. polako podižući stražnjicu uvis. Gležnjeve. Vene su joj se rasprsnule i meso joj se počelo nadimati i puniti krvlju. Ponovno je ušao. Oči kao dvije razderotine na licu. Utonula je dublje u jastuk. prostački joj je šapnuo u uho. Nudila mu je najskriveniji i najbolji dio sebe.. Sve mu je nudila. daj!" Francesca je bila paralizirana. Između njezinih bedara. Razmazivao je nešto hladno. Držala je oči zatvorene. I puhnuo joj je tamo. a drugom je držao stvar i limenku piva. Nije dobila odgovor.." Francesca je razmaknula noge. Bat čizama. . Bespomoćna i nezaštićena. a leđa ispravila kao mački koju su pogladili po hrptu. usta su joj bila začepljena jastukom. Sad je mrak bio potpun. Francesca se nije pomaknula. Pokrivači teški kao kilogrami zemlje mrtvacu. Francesca je dahtala. jebemti!" Francesca se okrenula. 174 Nije joj dao vremena ni da reagira. Jedva je disala. "Raširi noge. Vidjela mu je odraz u zrcalu. zaustavila je dah. Najmekši. Pišao je uz otvorena vrata. "Rekao sam ti da se okreneš. Dovršio je pivo i podrignuo. Ledeni dah od kojeg joj se naježila koža. Baš si dobra". Užitak. Šuštanje mokraće po vodi. Sljepoočnice su joj pulsirale. Zapešća za uzglavlje. Nježna hrpica mesa. Znojne plahte. Sva u znoju. Počeo je kružiti po sobi. Sjeo je pokraj nje. dobro je znala kamo su uprte oči tog govnara. 173 "Onda! Kako je?" rekao joj je. Jednom se rukQm oslanjao na zid. svinula koljena i iskrivila leđa. nego ju je zgrabio za vrat i tako je zavezao. Hladan znoj.

onaj pravi. . Šest ujutro. Pogledala je oko sebe. postale automatske. Zašto? Ustala je. Seks je uvenuo. U mojoj glavi nešto više ne štima. A onda? Vratio se. Vjerni monstrum koji ju je svake noći ponižavao. Najapsurdnije je bilo to što nije imao nikakve veze sa stvarnim Giovannijem. a noću bičem po guzici. Danju babilonska pisma. Giovanni je bio neka vrsta krampusa. i pokoji auto. Neka vrsta računovođe parenja. da još nemaju ni trideset godina. koji joj se rasprskavao medu neuronima kao rak. Naposljetku. konačno su se razišli rekavši jedno drugome da se strast ugasila. nakon tisuću uzaludnih pokušaja. sjedeći na krevetu. a već izgledaju kao par šezdesetogodišnjaka. Gdje je? Nije bilo nikoga. I uništavao joj je svijet snova. Onda je vrijeme razblažilo zanos. Divovski čovjek kojeg je njezin mozak stvorio samo za nju. Pogledala se u zrcalo. On gore. izjave su se prorijedile. dok se s njih cijedila voda. onim s kojim je provela tri godine svog života. ona dolje. Ostala je u mraku. ali nije bilo ni vezica. Očekivala je da će ga vidjeti pred sobom. Upalila je svjetlo. Prošao je kamion s otpadom s kojeg su visjeli smetlari u narančastim kabanicama. Možda bi mi bilo bolje kupiti kožne podvezice. Možda je to skrivena narav mlade arheologinje. SS šljemove i čelične vibratore. Ja sam jebeni sadomazohist. Otvorila je prozor i udahnula ledeni zrak. postao rutina. Čudna bolest sačinjena od straha i izopačenih želja. čim bi zatvorila oči. 175 Sve je normalno. bio je dobrica i volio ju je. Uglavnom. Nekoliko luđaka koji trče u majicama i kratkim hlačama. Kosa na znojnom čelu slijepljena u pramenove. I bila je opet uzbuđena. ni lisičina zavezanih za krajeve kreveta. tri puta tjedno. Kiša je bjesomučno udarala po asfaltu. ustoličena poput parazita u njezinoj podsvijesti. Još je bila duboka noć.Hvatala je zrak. sa stoljećem braka iza sebe. Bio je jedan od onih koji to rade prema preciznoj satnici. puneći se i prazneći zrakom. radili su to gledajući se u oči i govoreći jedno drugome kako se vole i kako se nikada neće rastati. Koliko je sati? Pogledala je na budilicu. Barem u početku. Njezin Giovanni. Uobičajena prljava silazna putanja. Drukčiji. s kojim je upoznala ljubav i osjećaj da si nečija djevojka. Oči su joj bile natečene. Ti snovi sad su već postali problem.

Visok. Dan u Institutu bio je beskonačan. pleteni džemper i plavi baloner poderane podstave. Ostali su blokirani u prometu. Sati su se dijelili u minute bez kraja. Iz nje je izašao Clive. Vidjela je nepokretne šarane ispod sloja leda. u kojoj je umjesto mozzarelle bio običan sir u listićima. nalakćena na koljena i brade oslonjene na ruke." doviknuo joj je. Uzela je parmigianu od dinja. Onda je prošetala Hyde Parkom. idemo. Izdaleka ga je vidjela kako dolazi. zamotana u šal. Velikih usta s pokojim iskrivljenim zubom. Popričala je o vremenu s poslovođinim sinom. kasnimo. Kad se vratila u knjižnicu.. usprkos ljutoj hladnoći.. brujeći i blju-jući crne plinove. Mladi slikar. Jedini koji mjesec i pol može jesti samo njoke alla sorrentina. koja je pjevala O' sole mio. Prozori su bili otvoreni i kroz njih se razlijegala Pavarottijeva glasina. "I ne zaboravi da ti kasniš. Odlučila je izaći. Jedini u Londonu koji u autu ima sve napuljske glazbene hitove. Duge pepeljastoplave kose svezane u rep. Sivih. 176 177 Otišla je jesti u talijanski bar. U posljednjih mjesec dana bit će da sam vidjela svega dvije-tri osobe izvan ovog prokletog instituta. Alfa se zaustavila točno pod stepenicama. "Kamo si bila nestala? Nigdje te više nije bilo!" upitao ju je Clive prčkajući po radiju. Labudove kako jedu ostatke piletine s currvjem i pomfrit. ledenih otočića na najsjevernijem rubu Škotske. Ne mogu više. Nasmijala se u sebi. Htjela je što prije započeti dugtičku vunenu haljinu kakvu je vidjela u modnom časopisu. pravu seljačku. Stari Clive. koji se zvao Jay. A što si ti radio?" . Bilo je lako prepoznati ga. i dva sendviča s gljivama i salatom. Predavanja su se odvijala kao usporeni film. Njezino istraživanje nije napredovalo. vječno vedrih očiju. "Ajmo... "Stižem!" rekla je Francesca ustajući i uzimajući torbu." Uveo ju je u auto. Vozio je jarko crvenu alfu 75. Clive sa Shetlanda. od koje joj je bridio nos i činilo se da će joj uši otpasti. Ali nije joj se više spavalo. u sekunde duge poput sati. Puno! Previše! Za cijelo to vrijeme uspjela je napisati samo par bezvoljnih stranica. "Morala sam učiti ko luda. ali tamo su svi bili zatvoreni u ljušturu tišine i koncentracije. I bolje je ne pokušavati. ali nije uspijevala učiti. nedostajala su još dva sata do šest. Vitak.Zavukla se natrag u krevet. Clive. U deset do šest sjedila je na stepenicama. Odlučila je dovršiti vestu. koji nikad u životu nije bio u Italiji. crnu majicu. 178 Zgodan momak. Uključila je glazbu i primila se posla. Htjela je popričati s nekim. Tog je dana nosio prljave hlače od rebrastog samta boje ulja. par iznošenih martensica. i jedino talijansko na njemu bile su Guccijeve cipele. Otišla je u knjižnicu.

Smijala se na svaku glupost koju bi Clive izvalio.. malo." "Kako?" "Lutam uokolo bez cilja.. Bio je velik i prašnjav. Kad su se upoznali. Htio sam te vidjeti!" rekao joj je s izrazom između zavodničkog i srdačnog." rekla je ona nastojeći oponašati njegov izraz. žao mi je. Gornji katovi bili su samo armiranobetonski kostur. Francesca bi mu najradije rekla: "Ne moraš mi se udvarati. Hrana. Svom bivšem. Clive joj se pokušao udvarati. dok je mladi Sikh svirao neku tradicionalnu melodiju na sitaru. Vratila se u Milano. Izašli su iz lokala smoždeni hranom i vinom. I sad je bila zadovoljna zbog te vijesti. Spavam. Ostaje samo lagani spust. nije loše ni pustiti ga malo da se potrudi. ... ostavila me. Pili su vino i liker od kokosa. "I ja sam mislila na tebe. Franceski se Clive oduvijek sviđao." Ali nije mogla. ali blokirao sam se. Španjolcem. Sretna što nije kod kuće."Ma. Francesca je osjećala alkohol u nogama i glavi... U dvorani je bilo vruće. Bila je sramežljiva djevojka. Vrijedi mnogo više od poljupca. Noćas ne želim spavati sama." Nije joj bilo žao. s onim svojim odmakom u odnosima sa svijetom. Grozna akustika. "Hoćeš li doći u atelje? Pokazat ću ti nove radove. Večeras idem s tobom u krevet. Ne mora više tumarati uokolo po zabavama i pričati gluposti nastojeći se svidjeti. A osim toga. 179 ali Francesca je tada bila s Pedrom. Sretna što je kasno i što je boli kurac za to što sutradan mora biti rano u Institutu. Nema potrebe. Htjela je izaći. Kad se uhvatite za ruku u kinu. Možeš biti miran." rekao joj je nedugo nakon toga. Clive ju je kuhao na laganoj vatri i ona je to znala. uzmeš datoteku Clive i baciš je u smeće.. "Kamo želite. Dobro je da si me nazvao. "Često sam mislio na tebe ovih dana." "Ah. Atelje se nalazio u predgrađu. ali ne očekuj previše.. dok je otvarao vrata alfe. Suteren zgrade koja je još bila u izgradnji. Gubim vrijeme.. Ima već sto godina kako moram završiti slike za izložbu u Liverpoolu. to jest. Clive ju je uzeo za ruku i ona ga je pomilovala. rekla je samoj sebi. Kod svih vrsta sisavaca postoje rituajti zavođenja i treba ih poštivati. koji se ruši u krevet." "AGiulia?" "Pa ti ništa ne znaš? Prekinuli smo. praktički ništa. Jeli su piletinu u umaku.. Clive je zatim prohodao s Giulijom i ona ga je smetnula s uma. Bila je zadovoljna. Čim gaje upoznala bio joj je zanimljiv.... Clive joj se nudio na srebrnom pladnju. "Neka bude papka!" Završili su u indijskoj prčvarnici. Stigli su u kino nekoliko minuta prije početka projekcije Čula. Povukla ga je van. Odustali su na pola Smrti u Veneciji. Jedno zdravo tucanje baš je ono što mi treba. najveći dio je obavljen. Zrak. "Papica! Papica!" smijala se Francesca. Alkohol. Francesca ga je gur-kala da krenu. gospođice?" upitao ju je Clive oponašajući hotelskog portira. Francesca se nije iznenadila. Spavam ko lud.. Seksi. Kako? Lako.

Clive je bio nervozan. Možda zbog toga što nije volio pokazivati vlastite radove. Možda zato što je morao pokušati s Francescom. "Reci mi iskreno što misliš... ovim slikama nastojim krenuti novim smjerom, možda tradicionalnijim." Francesca se približila zidu na kojem su bili obješeni radovi. Mastodontske mrtve prirode. Mačji leševi, vaze s cvijećem i komadi asfalta. "Onda?" "Ali... hoćeš iskreno?" 180 181 "Da." "Mislim da su pomalo jezovite... ali, usprkos tome smatram da imaš originalan potez. Samo naprijed..." Rekla mu je ono što joj je prvo palo na pamet, nije joj se dalo objašnjavati mu što misli. Bila je umorna. "Želim ti pustiti jednog novog pjevača... Imam i votke", rekao je Clive i pustio glazbu. Malo nakon toga ateljeom se proširio glas Claudia Ba-glionija, koji je pjevao Gospođa Lia. "Clive, u kurac, ovaj album je iz sedamdesetih i za Claudia Baglionija u Italiji svi znaju." Smijali su se tome. Njegovoj ljubavi prema Italiji, činjenici da je ovdje u posljednjih deset godina bio samo s Talijankama. "Hoćeš li mi objasniti zašto ti se toliko sviđaju djevojke iz Italije?" upitala ga je gledajući ga tamnim očima u svijetle oči. Sjedili su na golemom, napola propalom kauču, jedno pored drugog, pripijeni, s čašama ledene votke u ruci. "Zato što te one, kada te grle, doista stisnu, a kada vode ljubav, vjeruju u to i ne čine to kao Engleskinje, samo tako, reda radi, nego to čine glavom, vjeruju u to." Prilično banalan i upitan govor, u svakom slučaju... Ako nisi primijetio, imaš pored sebe jednu mladu i zgodnu Talijanku, pomislila je Francesca. Clive kao da je naslutio njezine misli, još joj se više približio, pogladio joj je vrat i konačno je poljubio. Mali poljubac u usne. Onda još jedan i još jedan. Usne su se smekšale i ovlažile slinom. Usta su se polako otvorila, dahovi se spojili u jedan i jezici se konačno dotaknuli, najprije oprezno kao 182 dva daždevnjaka u ritualu zavođenja, a onda su se isprepleli kao dvije zmije koje se pare. Zagrlili su se jače, Cliveove ruke, dvije hobotnice, ovile su se oko Franceskinog tijela. Stisnule su joj bokove, podigle se gore, oprezno se dohvatile gumba na njezinoj košulji i otkopčale ih. Francesca je skinula grudnjak. Imala je velike grudi. Clive je uronio lice među njih, obujmio ih rukama. Onda mu je ona skinula majicu. Na glatkim, bijelim prsima iste-tovirao je velikog kineskog zmaja koji riga vatru. Poljubila mu ga je milijun puta. Zatvorila je oči i prošla mu rukom preko rasporka na hlačama. Bio mu je tvrd. Osjetila ga je kao da je zarobljen u krletku. Oslobodila ga je potegnuvši zatvarač. On je spustio hlače i gaće i ogolio erekciju.

Francesca ga je uzela u ruku. S drugog svijeta više nije dopirao Baglioni nego raspjevani Cocciante. Činilo joj se da ima samo šesnaest godina i da je u Rimu sa svojim prvim dečkom, Filippom, kad su se prvi put, u njezinoj kući, dirali po cijelom tijelu. Ali Clive je htio voditi ljubav. Odlučio je. Već joj je skinuo suknju, spustio čarape, i sad joj je nespretno nastojao svući gaćice. "Čekaj! Ja ću!" rekla je ona. Skinula je cipele, najlonke, gaćice. On ju je gledao držeći ga u ruci. Popeo se na nju. Raširio joj je noge spreman da uđe u nju. Filippo ne, Filippo ju je smio dirati, lizati je, ali ne i prodrijeti u nju. To je bio dogovor. 183 Nadala se da će i Clive učiniti tako, ali onda je shvatila da on ima druge planove. Ambicioznije. Zgrabio ju je za guzove i sad ju je okretao na trbuh kako bi je uzeo straga. Je li Francesca to htjela? Ne, ne baš. Nadala se nečemu romantičnijem. Šaputanju na uho. Polaganom opuštanju. Clive, u kurac, prebrzo ideš. I nema ništa gore od brzopletih tipova. Slede ti kosti, natjeraju te da se zatvoriš poput ježa. "Ne, Clive, molim te", rekla mu je odlučno. Nije to bio jedan od onih "Neeee, Clive, moooolim teeee..." koji se proštenju, puni oklijevanja, a znače: radi mi što god hoćeš. "Ne želiš?" upitao je začuđeno. U tom Cliveovom "Ne želiš?" bilo je s jedne strane razumijevanja, razumijevanja za čudne probleme koji muče Francescu, a s druge strane bilo je i čuđenja. Ha?! Clive, rekla je Francesca u sebi, kako je, jebote, moguće da cura, nakon što si je pet minuta ljubio, ne želi daje opališ straga? Ha, kako je, jebote, tako nešto uopće moguće? "Ne, ne želim!" "Ah?!" rekao je on razočarano. Na kraju mu je izdrkala i on je opet postao drag. Uzeo je deku, uključio TV, stavio video kasetu. Apokalipsa danas. Oboje su ga gledali sto puta, ali nikada zajedno, ovako, jedno uz drugo, goli, pod tom starom, plavo-crvenom kariranom dekom. Francesca je zaspala u njegovom naručju. 184 Te noći iscereni čovjek nije došao po nju. Možda joj mozak, zadovoljan onime što je primio tog dana svjesnog života, nije mučio san. Možda ga je Francesca sanjala. Sigurno je samo to da, kada se probudila, nije se sjećala da je sanjala ni njega ni bilo što drugo. To ju je obradovalo. Probudila je Clivea blagim poljupcima u vrat i vodili su ljubav, ali onako kako je ona htjela. On dolje, ona gore. Vidjela mu je lice, smiješila se. Vidjela je kako otvara usta, stišće oči i svršava. Doručkovali su u krčmetini u koju su zalazili vozači autobusa i kondukteri. Jaja, šunka, crna kava i vrući kruh. Pozdravili su se dugačkim poljupcem.

Jednim od onih ozbiljnih, kakvim se ljube zaljubljeni. Onda je Francesca jednom rukom rastresla kosu i nestala u metrou. s užasom... Vratila se kući zadihana. Kasnila je. Nakon što je pozdravila Clivea, čekala je metro više od dvadeset minuta. Katastrofa. Tuširala se perući zube, pazeći da ne smoči kosu. Pres-vukla se u prvo što je našla. Našminkala se zviždeći neku melodiju. Uzela je knjige i izašla iz stana, ali odmah se vratila. Otrčala je u dnevni boravak i uzela klupko vune boje hrđe, koje je bilo završilo ispod kauča. Trebalo joj je još nekoliko takvih klupka vune da započne haljinu. 185 Već je zatvarala vrata, kad je na komodi kraj ulaza vidjela da svijetli crvena lampica telefonske sekretarice. um Vratila se natrag i pritisnula tipku za preslušavanje. "Francesca, Francesca. Gdje si, dušice? Pretpostavljam da nisi čitala talijanske novine. Ja u to ne mogu vjerovati... Mora da je neka greška. Policija uvijek griješi, a novine se onda nadovežu... Hijene... Uglavnom, ne brini se. Ti odluci, ili ću ja doći do tebe, ili se ti vrati u Rim. Ali ostani smirena. Molim te, jesi razumjela? Ne znam više što da mislim. Nazovi me ćim se vratiš kući." Njezina majka. Imala je glas da se prestrašiš. O čemu to prića? Je li poludjela? Policija? Vratiti se u Rim? Na trenutak ju je mrzila. Bila je u stanju izbaciti iz takta i tibetanskog redovnika. Njezine poruke uvijek su bile kaša rijeci bez glave i repa. May kog vraga, već kasnim... Pokušala ju je nazvati. Zauzeto. Sjela je otpuhujući i pokušala ponovno. Zauzeto. Izašla je proklinjući svoju majku i njezinu ludost. Predavanje je već bilo počelo. Već ga je propustila. Uzalud je trčala. Opustila se. Uputila se prema podzemnoj, i dalje se pitajući što je ona poruka trebala značiti. Na kiosku na njezinoj postaji nisu imali talijanske novine. Normalno. Da ih nađeš, moraš ići u centar. 186 Izašla je na postaji Piccadillv Circus, u kaos, na promet i kišu. Na kiosku specijaliziranom za strani tisak kupila jeCor-riere della Sera i La Repubblica. Ušla je u prvi lokal na koji je naišla, gdje su bučale videoigre i zaudarali zagoreni fileti na žaru i užegli pomfrit. Od tamnoputog konobara Pakistanca naručila je kavu. Stavila je La Repubblica na stol i počela je brzo listati. Nije pronašla ništa. Sve normalno. Kriza vlade. Kongres o RAI-u. Humanitarna pomoć za BiH. Mussolinijevi dnevnici. Došla je do crne kronike. Zaustavila se.

Francesca je vidjela fotografije. Što se to događa? Svijet je poludio. dao je naslutiti da će o nalazu DNK ovisiti konačni ishod istrage. Pronašla je prekidač koji je visio kraj mokrih pločica..U zoru. Dobro su joj se utisnule u pamćenje. Ispružena na bračnom krevetu u potkrovlju na Parioliju. okrhnuti umivaonik. Otvorila je jedna vrata. Tako šćućurena. Dvadesetosmogodišnjeg rimskog poduzetnika uhitila je u petak poslijepodne ispred njegove kuće u Lisabonskoj ulici specijalna istražna karabinjerska jedinica oformljena od strane policijske uprave i zapovjedništva karabinjera kako bi se riješio dugi niz ubojstava koja su poremetila mir najekskluzivnije četvrti metropole. Francesca je dvaput pročitala članak i naglo ustala. Angela Dumino.. pa još jedna.. Komesar Pacinetti. Prošlo je već osam mjeseci otkako istražitelji slijede tragove tajanstvenoga višestrukog ubojice. Lorenzo Lo Presti (27). . po crnim pločicama. koji je tijekom dugog i iscrpljujućeg ispitivanja uzalud pokušavao ishoditi priznanje. s kojim si dvije godine dijelila stan. kojeg se smatra odgovornim za šest ubojstava koja su se dogodila u četvrti Parioli između lipnja '91 i veljače '92. 188 Giovanni Forti. Mrtva. Angela Dumino (25). 187 Žrtve: Mario Cecconi (28).. osumnjičenog za višestruko teško ubojstvo. Zadah plijesni na prljavim zidovima. svi stanovnici Pariolija. Ubojica s Pariolija. Mrak. Studentica Angela. s kojim si provela odmor u Grčkoj. Možda je na prekretnici istraga o ubojstvima pletaćim iglama JA NISAM UBOJICA S PARIOLIJA! Ispitan rimski poduzetnik Giovanni Forti Rim . vlažne i skliske od gnjile piljevine. Gola. Nazovi 3212723 ako nam se želiš pridružiti. Dvadesetpetogodišnja Angela. Fernando Tersini (30). Istresla je iz sebe ono što je ostalo od doručka tamo. i nije ciljala. . Slaba svjetlost osvijetlila je nužnik. Anna La Rocca (27) i Rita Gagliardi (26). završeno je ispitivanje Giovannija Fortija.On je ubojica. Francesca se nagnula nad školjku i povratila. kojeg si voljela do bola. Otvorila je vrata i sišla uskim stepenicama osvijetljenim slabom i treperavom neonkom. u karabinjerskoj postaji u ulici Romania. po podu. Njezin čovjek. Trkom je prošla kroz lokal. iza dugačkog šanka i tamnih stolova. Teške optužbe vise nad Giovannijem Fortijem. pronađeni su u svojim stanovima stravično izmasakrirani pletaćim iglama. . on. ostatak zrcala i divovski natpis: "Mi živimo s kurcem u guzici dvadeset četiri sata na dan... Mramorne stube. Do kraja. Sišla je do kraja. Mladić je novinarima izjavio da je nevin i da nema nikakve veze s tim događajima. Sjećala se Angele. Njezin bivši zaručnik. Onaj s kojim si prvi put vodila ljubav. televizijske snimke. prelazila je rukama po licu i nastojala doći do daha.Stavila je ruku na usta i prigušila krik." Smrdjelo je na jeftini dezodorans i mokraću.

pretvoren u golemu spužvu natopljenu krvlju. Bio je jedan od onih kojima je najveća težnja zaraditi novac. Godinama ih je skupljala. Ništa nije vidjela ni čula. Drvena kutija s intarzijom.Probijena dugim zašiljenim iglama. Sređen. 190 Skijaški komplet koji je kupila s Giovannijem u Pescas-seroliju. Po grudima. Kakva zabluda. Sad joj je došlo gotovo da se nasmije. Otvorenih usta i otvorenih očiju. Morala je nešto provjeriti. To mora da je neka greška. Sigurno. Odjeća. Ne. više sam nego sigurna. jedna stravićna misao. za pamučna pletiva. Podigla je pokrivač koji je dopirao do poda i zavukla ruku pod krevet. To mora biti greška. Sigurno. Djelo psihopata. za debelu vunu. kao u mi-kadu za divove. Jesi li sigurna? Jebi se. . Ne. Nešto što joj je sledilo krv u žilama i svelo dah na bolni hropac. Griješi.. Dobro ga poznaje. Po parketu su se prosule dugačke pletače igle.. Dugačka i tanka. Ne. do onih najkrupnijih. izbrojila pet pari. Izašla je na trg. Pobacala ju je po cijeloj sobi. I crveni madrac. . Onda je zaplakala. ali ona je već nestala. na kišu. Ušla je i automatski izgovorila svoju adresu. Treba ih biti mnogo više. Opet je povratila. Ponovno ih je prebrojila. koju bi držao u Porto Ercole. To stvarno nije moguće. oženiti se djevojkom iz dobre kuće i kupiti jedrilicu. Kosa svedena na pramenove zgrušane krvi. Taksi se zaustavio kraj nje. šešir s crvenim pomponom koji joj je Giovanni poklonio za imendan. vidjevši Giovannija u ulozi serijskog ubojice. lijep kovčeg od tamne kože koji joj je poklonio. Poredala ih je. vunene papuče koje je kupila s Giovannijem u Zermattu. Tamo gdje je držala kovčege. isprekidano jecajući. Ne. Policija kurca ne shvaća. od onih najtanjih. Platila je vožnju znatno više nego što je trebalo.njezin serijski ubojica. Pogriješili su.. ti koji u sebi nose stravu i ludilo? Nisu li oni najbolesniji? ćula je kako joj govori neki glasić. Posvuda. oni uklopljeni. Uspela se starim drvenim stubama vukući se za rukohvat. Popela se kao zombi uz ljepljive stepenice. Izvukla je najveći. Naravno da ih je bilo više. Konačno je pronašla to što je tražila. Giovanni je najnormalnija i najmirnija osoba koju je ikada upoznala. srcu. Izašla je pred kućom. Taksist joj je pokušao vratiti ostatak. Nisu li oni koji su najmanje sumnjivi. Otvorila ju je. Ne. Svi kotačići su mu funkcionirali. 189 Ona poznaje Giovannija.. Istog trena. spolovilu. Otvorila ga je trgajući remenje. Ne. Prošla je lokalom. Podignula je ruku. Čovjek na mjestu. očima. Otvorila je vrata i otrčala u spavaću sobu. Odmah. Okrenula ju je naopako.

Mora da je greška... molim te. pazeći da ne pogriješi broj. Ovu kutiju nije više otvarala. pet puta i. "Molim?" "Mama!!" "Francesca. Samo učini to što ti kažem. Ne brini se.. ljubavi. Nisu ovdje. dva. televizija je rekla isto što i novine.. U Rimu. Savršene za pribijanje tijela na madrace." "Kako?" "Moje igle za pletenje. tri.. Zauzeto.. Nazvala je majku. tri. Ne mogu ih naći.. što to znači?" "Ništa.." "Da. Stavila je ruku na usta i do krvi zagrizla u dlan. poput žohara u staklene kutije. polako. Jebi se! Uzvrtjela se po kući ne znajući što da radi. četiri. Morala je promisliti. Baš si glupača. "Francesca." "Znam. Ništa se ne zna. To nije mogao biti on. mama!" Tišina. Mora da su još u ulici San Valentino. Otkad nisi otvorila tu kutiju? Odavno. kada? Prije barem dvije godine. Ne može biti drukčije." 192 "Slušaj.. jesi li pročitala?" "Da. moraš mi učiniti jednu uslugu. Jedan. Jedan..Ostalo je samo pet pari. Jako je važno.. mama. Molim te." "Imaš li drugih vijesti?" "Ne. dva.. Ustala je i zgrabila telefon.." "Gdje li je sada?" "Pustili su ga nakon ispitivanja. Naravno. znam." .. uvijek griješe. tupih vrhova. Znam samo to. onih debelih. naravno." "Ne brini se. Otiđi provjeriti.. Gdje su? Ne znam. Čula je podmukli glasić kako joj mrmlja: Divovske čelične pribadače. zadržavajući dah. mama. konačno." "Moraš otići u stan u ulici San Valentino i pregledati stvari koje sam ostavila. Morala se smiriti. ništa me ne pitaj.. Još u Rimu.. Koje nedostaju? Najtanje i najoštrije." "Reci. Ponovno je pokušala telefonirati. slobodno. 191 Sada je upotrebljavala poseban set od ebanovine koji je kupila čim je stigla u London.. malena. Ostavila si ih u Rimu.. Moraš potražiti moje igle za pletenje.... Ništa. Dvije godine živjeli smo zajedno. Tako je. pet puta je zvonilo i onda se začuo glas njezine majke. četiri. pogodne da se zabiju u meso.

pozdravili bismo se.. i kružile u krvavoj spirali. Nazvat ću te čim se vratim kući. Trebala je samo pričekati da majka ponovno nazove. Kretali su se u istom krugu ljudi. Zapravo. Igle zabodene u lubanju. Ubojica mu je pribio mošnje i penis za nogu. Usrani Cliveov glas s usranom glazbom u pozadini.. U stanu je bilo pretiho. zvanog Ferdi. Visok. nikad s nepoznatima. Nitko nije izlazio sam. krupan i dobro popunjen. Spojene ruke. Poznavala je i Annu La Rocca. Nazovi me čim provjeriš. dok joj ne dođe majka. Prebacila je. Izvukla je vrećice s kamilicom. 193 Francesca je poznavale neke od ubijenih. Ljudi su se viđali samo u kućama prijatelja. ali kao da je između nje i . Ne može biti sama. Ljudi su još uvijek prolazili. Govnari. Idi sad. ako ne bude tako? Upalila je televizor. Misli su joj bježale na igle." Prekinula je. Tiktakanje budilice na kaminu. Clive! Nazovi ga! Otišla je do telefona i nazvala ga. "Clive." "Da. Ugrijala je vodu. održavala su se samo stara prijateljstva. kod kuće sam!" Spustila je slušalicu. Dokumentarac o majmunima u Južnoj Americi. Našli su je obješenu za tuš. "Halo! Halo. na mrtve. Prebacila je. Radila je u pubu kod trga Euclide. Onog Ferdinanda Tersinija. Cliveov glas. U jedanaest sam kod tebe. Govorilo se da je ludi ubojica netko s Pariolija. gdje si? Nazovi me čim se vratiš. Prošla je stanom sa svojom šalicom kamilice u rukama. Otišla je u kuhinju. na Giovannija. Trebala je samo ostati mirna. Da zajedno provedu noć. slušajući vlastite korake kako odjekuju po podu. Ugasila je. Bio je stariji i ševio je gimnazijalke. kao u molitvi. Rezervirala sam avion za sutra ujutro. gimnazije u kojoj je Francesca maturirala. vjerojatno netko koga poznaju. mama? Jesi li tu?" "Tu sam. Frajerčić s Pariolija. Kad bismo se sreli. automobili su još formirali kolone pred semaforom na raskrižju. Neki su s tim zbijali šale. TV film Kuca u preriji." "U redu. njega se sjećala. koji su joj odjednom djelovali čudno. Činilo joj se da su život i grad s druge strane prozora jako daleko. A. Idem.." "Dobro sam. zajedno s knjigama. samo iz viđenja. sretala ih je na zabavama. 194 Telefonska sekretarica. Samo rijetki šumovi. ali ti mi obećaj da ćeš lijepo spavati.. Uvijek je stajao ispred Mamelija. Brujanje grijalice u kupaonici. Madonnin spot. Naslonila je čelo na mokro staklo. malo pogledati televiziju i pričekati da joj kaže da su njezine igle tamo. Zamolit će ga da joj pravi društvo. ne baš dobro. Prebacila je. Sad se smiri. U to vrijeme nitko više nije izlazio. U redu. Ne.Tišina. netko tko je skrenuo s pameti. izgledala je kao anoreksičarka. Neka nagradna igra. Imala je dugu plavu kosu. probodene iglama. Zujanje hladnjaka. Sjela je. Bila je jako mršava. tu sam. da su završile u nekom starom kovčegu.

Izobličen. Francesca. Osmjehnuo joj se pokazujući modre i trule desni. Clive. Čula je samo dah smrtno ranjenog kita. Bat koraka. Zrak je postao slan. Osjećala se umorno i iscrpljeno. Da se opet igra. Laži su mu se vidjele na licu. Francesca je podignula glavu. i sive oblake kako promiču iznad još sivljih. Prilično malen. Posvuda. od kojeg se naježila. Nemoguće. pokrila se dekom. Nekako drukčiji Kinez. Otići. kratkog daha. Osjetila je kako joj se spuštaju otežali kapci. uspravan. Mrtvo umorno. Zatvorila ih je. Ne. Nos. prigušen smijeh. Izgubiti se na ulicama punim osvijetljenih izloga. Kao u nekog mješanca s mrenom. Noću. U kuhinji. Sjela je. samo rupa iz koje cure krpe mesa i usta iskešenih zuba. Mora čekati majčin poziv. Sad je sve bilo mračno. Nije mogla. . Nasumce je uzela neku knjigu.. zar ne? Reci mi! Molim te.. Trnci. Sjena je u ruci držala nešto dugačko i tanko. Legla je u krevet. Bio je tamo. bademastih očiju. Čelik. Vratio se. Mišići beskorisni komadi drva. Kuća je odjeknula. Pojavio se. Ti nisi Giovanni.. 196 Hoćeš me ubiti? Uzeo je nešto iz jakne. nešto što je bljesnulo metalnim sjajem. Nije mu mogla vidjeti lice zastrto sjenom zavjese. tamnih i beživotnih. Nije odgovorio. Iscereni se čovjek vratio i vukao je noge njezinim stanom. Slan kao zadah krvi. Kako je moguće da je Giovanni ubojica? Promislimo. Treba samo pričekati. prikovana užasom. Vidjela mu je samo rub hlača. uključila radio. kao da su joj se pluća odjednom smanjila. Konačno. Hajde. Danju. Sklupčala se i snažno zagrlila jastuk. Nije bio u stanju čak ni lagati. Bio je Kinez. U dnevnom boravku. 195 Ubrzo će nazvati Clive ili njezina majka. Bila bi preneražena već i da sazna da je imao ljubavnicu. Namrštio bi se. Potražiti ljude.. Uvijek su bili zajedno. Kroz prozor je vidjela kako se svjetleći natpis indijskog supermarketa pali crveno i plavo. Vratio se samo zbog tebe. Uskih. na krevetu. Vrlo lagan zvuk. Ponekad se vraćao kasno. i smijao se. silom uvučenih u gumene sandale. Otići u Institut. Sad je samo trebala spavati. Morala je izaći. ali zato stoje igrao mali nogomet. ispred nje.svega toga bila duboka i nepremostiva provalija. Otići u kupnju. uprljanih blatom iznad izobličenih stopala. nazovi me. Struganje papučama.

Još se nije vratila. To je samo još jedan usrani san. bez dna. Tama s druge strane vrata. uz svoj idiotski'osmijeh. kako polako i neumoljivo tone u ponore nekog crnog mora.. Minijaturan. a dok je žvakao preobrazio se. Približio joj se sitnim koracima. Kapljice krvi po pokrivaču. Smijao se i žvakao. Francesca!" I pogodio ju je. Bila je to usna. Uzela je telefon i okrenula Cliveov broj. Gdje si. Ponovno se zavukla pod pokrivače. Još joj se približio i jedva primjetno nasmiješio. i bio je to njegov glas."Ja biti gjadan. Imala je viziju svoje kućice i njezinih sobica. zašiljen nos. 197 Giovanni! Bio je to Giovanni. Pogledala je oko sebe tražeći svoju moru. a zubi su izgubili žutu patinu i ispravili se. Molim te. i oblikovala naočale Per-sol. Na-brzinu se obukla. uvis. Stvorile su se nemirne i beskonačno tužne oči. s njom djevojčicom. Mora izaći. Očaj i ljubav. kao da pita. . U ruci je. Podigao je krvavu ruku. Osam i pol. Nije zauzeto. držao dva štapića. a s one imitacije nosa počela je curiti nekakva crna tvar koja se spojila s onime s obrva. Giovanni.. Pomozi mi!" prošaptao joj je. postajući svjetlija.. nisam te htjela ostaviti. Puno gjadan". koja sjedi na krevetiću.. s onim laganim rimskim naglaskom. Clive nije nazvao. Sa srcem u grlu. Francesca je. s pripadajućim brkovima. "Pomozi mi. Iz rupe se pojavio nos. s kojeg je kapala krv. klaustrofobičan i tih. potpuno isti. plastično. Počinjem gubiti razumi Znojna i prestravljena. Od lukova obrva počelo se oblikovati nešto crno i tvrdo. Pričekala je. Ni njezina majka. i na trenutak ju je pogledao. Onda je podigao tu usnu. Pogriješila sam! "Francesca. Francesca je iskočila iz kreveta kao iz katapulta. Gdje si zaglavio? Nazovi me čim se vratiš!" Okrenula je majčin broj. Vratiti se u život. Kinez ju je nudio. Stan joj se odjednom učinio premalim. između palca i kažiprsta. Počinjem gubiti razumi U ušima joj je brujalo. jesi li to ti? Žao mije. Opusti se. malo-pomalo postali su savršeni. Tri zvonjave i onda sekretarica. držala je pletaču iglu. More tinte s druge strane prozora. 198 Pogledala je na sat.. Vršcima je pridržavao komad mesa. Kosa se prorijedila.. Francesca. u kuradl "Clive. Spustila je slušalicu. i ubacio je sebi u usta. shvatila je Francesca. dva metalna štapića. Gledao je Francescu tako tužno. Dvije oštre pletače igle. zadovoljno se cerekao. Oči zaljubljenog koji je napušten.

pored telefonske sekretarice. Slijevala se neprestano i neumorno. Nosila je par platnenih tenisica. Sjela je na stepenice očajna. sutra putujem. Sama joj je starica rekla. Prije dva dana. Otvorila ih je i izašla. Ugasite ga!" zazvonio joj je u glavi Rendelličin glas. Idem k sinu u Plvmouth. Ta odjeća rasuta po podu. Osjetila ju je vrhovima prstiju. Bilo je tu svega: šminka. klupko vune. Uzet ćeš taksi i naći ćeš si društvo. Nema ključeva. Izašla je kao idiot. Zgrabila je torbu i izašla zalupivši vrata za sobom. Padala je kiša. glasić savjesti. slijevala se niz žljebove. Izvadila ga je iz torbe. Bez šešira. Francesca se zaputila niz ulicu hodajući kroz nekakvu kaljužu od zemlje od radova na cesti i smeća. Drugi glas. Voda je i dalje pljuštala s neba. Smiri sel Sve je u redu. usrani ključevi kuće. cigarete. kraj ulaza. ali ne i ključevi kuće. Zaboravila si ih. toplo se obući. Vraćam se u utorak. Sad ćeš se vratiti kući. stara krmačo? Javi se!" A Francesca je znala i to. pernica. cipela za kišu. Sjurila se niz drvene stepenice do velikih ulaznih vrata. traperice i jaknu od antilop kože. Kad je stigla pred ulazna vrata. čak i ključevi njezinog stana u Rimu. Ništa nema. ako pogledaš u torbu. Čak i bez kišobrana. Na stoliću pokraj kreveta. povećavala bujice što su . Izvukla ju je. rekla je samoj sebi. Nisam ga vidjela već dvije godine. Pozvonila je gospodi Rendell. Ma kako sam se to obukla? Pogledala se. otvorila je torbu i potražila ključeve. drvena kutija. Jedna funta. Opsovala je. beskorisna funta. Nakon dvjesto metara već je osjećala led u kostima i pritisak mokre odjeće. Ne zaboravite svjetlo na stubištu. I dobro je znala gdje. Kuća ju je pritiskala. Presvući ćeš se. Legla je na zvono. proklela je kroza zube. tablete protiv glavobolje. "Jebi se". Nema novca. kišobrana. U njemu je držala cedulju s brojem Cliveovog ateljea. Izašla je čak i bez kišobrana.Bez razmišljanja. upaljač. šala. Onaj što ti gaje poklonio tvoj bivši. vidjet ćeš da ti još nešto nedostaje! Stoto? Tvoj lijepi novčanik od krokodilske kože. Nitko nije odgovarao. taj šešir s pomponom. Imala je duplikate. "Gospođice. "Gdje si. Gdje je? 200 Francesca je i to znala. Obradovala se. Na dnu desnog džepa pronašla je presavijenu novčanicu. prišapnuo joj je nešto što nije željela čuti: Draga moja. Samo jedna. Ustala je i zavukla ruke u uske džepove traperica. glupa. par bilježnica. 199 Okrenula se oko sebe i vratila se natrag pokrivajući glavu rukama.

Sumnjiv je bilo tko s Pariolija tko živi u blizini žrtava. Okretati je dok se stvari ne ugledaju u boljem svjetlu. Mora daje Talijan. Ostavljene tko zna gdje i u kojoj kutiji. smirila se. Pogledala je na sat. Na sljedećoj postaji. Sjela je. kad stigne. Samo četiri. Ona je bila na istoku. Giovanni je osumnjičen. Neonsko svjetlo sve je bojilo u žuto: dugački hodnik prekriven pločicama. Francesca je bila predaleko da mu vidi lice. Prekasno. gurkajući se. najavljen strujanjem zraka i zaglušujućom bukom. Točke gledišta. Mnogi su stajali. Sumnjiv u tupim očima policije. Ljudi su se vraćali kućama. videom. Mora se prekinuti taj lanac nesreće. Čovjek je nosio i crne traperice i špičaste čizme. reklamne plakate. mokri i tihi. Jurila je pognute glave prema postaji podzemne željeznice. Moram otići do Clivea. Preko puta spavala je starica s plastičnom vrećicom na glavi. komentirajući uzvicima i smijehom svaku stranicu. Pokraj nje sjedila su dva debela crna dečka u šarenim trenirkama. Kroz vrata na kraju vagona ušao je neki čovjek. Francesca je izbrojila koliko joj postaja još nedostaje. Mnogo postaja. koja kurca ne razumije. usporilo joj se lupanje srca. na-dirala iz šahtova. Funtom će platiti kartu i. Sjeo je kraj vrata. Vlažan i smrdljiv 201 vjetrić milovao joj je mokru kosu. Francesca ih je imala dvije. A ako ga nema? Bit će. osjećajući kako joj se poplava slijeva niz vrat.tekle između ceste i pločnika. gdje su postale neka vrsta uniforme. S tim je uvjerenjem ponovno istrčala na kišu. izašla su dvojica crnih pubertetlija. da se još više zainati. zaštićena ljudskom zajednicom zbijenom u vlaku. Pokreni se. Bio je zatvoren. Pa zašto si onda tako prestravljena? A pletače igle? Pletače igle su u Rimu. zadihana. nije moguće da se nastavi. Dovoljno je regulirati vlastitu. Našla je slobodno mjesto u dnu kola. . Cijeli grad između. Clive na zapadu. Sišla je niz duge pokretne stepenice. Istovremeno se osjećao miris kiše i zatvorenog prostora. Clive će biti tamo. Idi u Institut. Jeli su kokice i zajedno čitali strip Spiderman. u njegov atelje. kako se približavao predgrađu. Zbog svih tih nepomičnih i mirnih ljudi koji su čekali vlak. Francesca je naslonila glavu na prozor. Baglionijem i ostalim. Te su jakne sredinom osamdesetih bile jako popularne u Italiji. Mora biti. Bilo je to prvi put da je vidi u Londonu. Način raspoznavanja. Mnogo je putnika čekalo uz peron. naći će Clivea kako je čeka s dekom. Crnu i žutu. a naročito na Parioliju. Unutra je bilo toplije. Francesca ga je primijetila jer je nosio plavu vjetrovku Henri-Lloyd. Francesca je ušla u gotovo pun vagon. vlak se praznio. 202 Malo-pomalo. Ponovno je prodisala. lica ljudi. Ali nitko nije rekao da je on ubojica. Vlak je stigao.

Želudac joj se stisnuo. Ovratnik jakne bio mu je podignut. u prvu ulicu na koju je naišla. Dajte! Otvorite se! I ona su se. kotače automobila parkiranih sa strane i noge prolaznika. Uspentrala se. Imali smo novaca. koja su I zacviljela na šarkama. usnula starica i Talijan. Nitko nije ušao. Protrčala. Skrenula je lijevo. Sad su u kolima ostali samo Francesca. otvorenih usta. S druge strane prljavih stakala osvijetlio se hodnik. probijajući se laktovima. 203 Ona i Talijan. Evo ljudi. Neka čudna igra sjena zakrivala mu je lice. Francesca se približila vratima. Još dvije postaje. Prošla je pored blagajne. Francesca je ustala. Stranac je bio na manje od metar od nje. Ostali su putnici izašli. nema čovjeka u jakni Henri-Lloyd. Usporila je i okrenula se.Vlak je usporio. Jebena vrata. Samo mračna uličica. Odlučno. s druge strane automatskih vrata. Vlak je još usporio. Trčeći. Kao lutka. na kiši. Nema stranca. i približavao se. Metro je započeo dugačko kočenje prije postaje. Tutnjava je gubila ritam. ako se to može nazvati trkom. ali osjetila je na sebi njegov pogled. Trčala je kao nikada u životu. kako se zabija u nju poput kuke.. Nije više imala snage. Plavu. Ja sam mu je poklonila. Zaustavio se. Vlak je opet usporio. Gubim razum! . Prošla kroz gomilu. Svako malo se okretala i gledala iza sebe. Bacila se u vrata na okretanje. Nastavila je hodati dašćući. spoticala se na stepenicama. Sljepoočnice su joj pulsirale. Mladić s druge strane sjedio je uljuđeno i nepokretno. Jedna postaja. Morala se zaustaviti. do zaustavljanja. I bila je vani. otvorite se. Starica je otvorila oči i opsovala. Francesca je iskočila. Sad je stranac bio na sredini kola. čovjek je ustao. Što čekate? Nije gledala u njega. Vrata su se dašćući zatvorila. Mišići napeti kao strune. pognuta zbog slezene koja je urlala. nema Talijana. Sad su ostali samo njih dvoje. uzela je s poda vrećicu punu odjeće i nestala kroz vrata. Opet je počela trčati.. Ništa nije vidjela. Nasumce. Prvi put. u prometu. Nitko nije ušao. Evo postaje. Nije bilo nikoga. Kao da se najedanput probudio. Poklanjali smo hrpu stvari jedno drugome. samo svjetlo izloga. I Giovanni je imao jaknu Henri-Lloyd. U noći. dašćući. Crno mu je oko zabljesnulo. Ponovno je skrenula u jednu uličicu i onda u još jednu. sve dok se nije zaustavio. Francesca je osjetila kako joj se noge oduzimaju. Stranac je napredovao prema njoj. Svjetla. kroz hodnik prekriven plakatima koji se lagano uzdizao prema površini. otvorila.

Kriknula zbog te kiše koja ne prestaje. Francesca je prešla preko nekog gradilišta. začuđujuće vidljiv kroz razdero-tine crnih oblaka. Željezna roleta bila je spuštena. Francesca je nastavila hodati nasumce kroz splet uličica u stambenoj četvrti jednakih kućica. Gledao ju je. po kojem je šibala kiša. Posljednja građevina. nije moguće! Slijedi me. Francesca je. Clive". Gledao ju je zakopčan u svoju plavu vjetrovku. u kurac. Oplakivala je svoju nesreću. Obasjanog crvenim reklamama. 204 205 Podigla se i krenula. Kriknula i gotovo. neprirodnim svjetlom. štipajući je za listove. kroz blato. Što su govorile novine? Zadržan na policiji. mahom osvijetljenih. Kako je to moguće? Giovanni u Londonu." odgovorila je Francesca slomljenim glasom. šalom i balonerom gledao ju je s izrazom između zabrinutog i dobročiniteljskog. Ispred prodavaonice elektronike. dobro mije. Otvori. vrištala je. ionako je već bila posve mokra. Nema nikoga. mrzila ju je i tresla. Zatvorena. Odmah ju je prepoznala. bio bilo tko. bila je Cliveova. Otvori. na kiši koja se slijevala po njoj. najveća. I ponovno ga je ugledala. Kriknula zbog Clivea koji je nestao. ostavljajući udubljenja. Još malo joj je nedostajalo do Cliveove kuće. Studen joj se uspinjala uz noge. i kriknula. pored kostura od armiranog betona i čeličnih dizalica. "Clive. šeširom. Otvori. Šutirala ju je. Samo zadržan. Clive. "Clive. Zadržan.. Ne. I konačno je izbila na veću ulicu. Gospodin pod kišobranom. Kriknula zbog Giovannija koji se vratio. Lavež umirućeg psa. u vodu. Što joj je rekla majka? . Što mi se to događa? Već posve mokra. Ispravila se i usporila korak. Francesca je sjela na kamenu klupu i zaplakala. Okrugli blijedi mjesec. Zatim je spustila glavu i dugo ostala tako. Zabacila je kosu koja joj je padala na čelo. gledao ju je kako se udaljava. Otvori. Plakala je od umora i strave koju je osjećala u sebi. Jedan od milijuna vlasnika henri-lloydice. koja nije trebala biti daleko od Cliveovog ateljea. "Da. obasjavao je obzor prozirnim. Stopala su joj šljapkala u cipelama. je li vam dobro?" Francesca je podigla glavu. Šake su je boljele. upada u lokve.On je. Jedan od mnogih Talijana koji su preplavili London. S druge strane ulice. Priviđenje. Prestani! Prestani! Pala je na koljena. Bio je to vrisak u kojem više nije bilo ničega ljudskog. vjerojatno. Francesca je opet potrčala. Čovjek je ostao nepomičan... 206 Francesca se bacila na nju i počela je lupati šakama. S mrakom pred očima i srcem koje joj je zviždalo u ušima.. Što drugo? Ruke u džepovima." Nastavila je još dugo lupati. "Gospođice. Neki gospodin s kišobranom. Gledao ju je kako se nespretno udaljava.

Dokaz da je on ubojica. Ništa strašno. Da ti ih začepi zauvijek. 207 "Kamo te vozim. Ren-dellica se još nije vratila. Podigla se i automatski uputila prema ulici. 208 "Stani. nemam novca da ti platim. Francesca se zamotala u deku. Možda zbog njenog izgleda. Uzmi novac i otiđi." Promet je bio gust. Igle koje su nestale. "Kući". Konačno se zaustavio jedan taksi. Pogledaj. Zubi su joj nekontrolirano cvokotali. Majčin poklon za diplomu. Ali ako mi ne kažeš adresu. A kamo? Kamo da idem? U hotel. ne možeš. ni u prizemlju. Vrata su se otvorila. inače ćeš nagrabusiti". Treba samo biti razumna. "Čekaj. bilo kamo. Zar ti ne oduzmu putovnicu? Naravno da ti oduzmu putovnicu. Svjetla automobila klizila su po asfaltu blistajući u lokvama." Ali. trebalo bi biti u redu. Pokrij se. Vozač je bio mladi crnac. I nisu se zaustavila. Uđi nekako. rekao joj je odjednom jamajkanskim naglaskom. Zavukla je ruku. Nitko nije prolazio. Igle. Ti to znaš. tako apsurdan da se činio neshvatljivim. Vozač ju je svako malo pogledavao u retrovizoru. samo to znam. Došao je da ti začepi usta. na policiju. Prošla su dva."Samo su ga pustili.. Pogledala je oko sebe. "Što se dogodilo? Izgledaš kao da si se kupala u bazenu sa svom odjećom na sebi... Francesca je već bila vani i trčala je. To nije bio on. Dugo su stajali u koloni.. Čuj. Rolex. "Ali još nismo stigli. A zašto je Giovanni u Londonu i slijedi je? Nije imalo smisla. rekla je Francesca dršćući. Kuća je bila u mraku.. Potopljeno strašilo. Prekrižila je ruke čekajući taksi. naredila je taksistu.. "U redu." "Nema veze. Nijedan prozor nije bio osvijetljen. Povukla zasun. Sad je osjećala trnce. Odlučnim je udarcem razbila brušeno staklo. i on to zna..." Obuzeo ju je novi strah. Napipala bravu. ako se o tebi vodi istraga. Studen joj se zavukla u kosti. Čula je u sebi hladan i razuman glas koji joj je govorio: "Krajnje jednostavno. možeš li otputovati avionom? Ne. iza tebe je deka. Sad idi kući. Ne smije te naći. Tako je. Tako je." "U redu. Pokrij se. Nedostajalo je još malo do kuće. Francesca se tome nije čudila. ljepotice?" upitao ju je. Moraš pobjeći Moraš se sakriti.. Samo postaješ psihopat. Sa šarenim vunenim šeširom na glavi i u vojnoj uniformi. Francesca je ušla. ali bilo je kasno. Previše je!" viknuo je vozač za njom." Francesca je s ruke skinula sat.. Cvokoćeš. Francesca je s tla podigla težak kamen. Ali dat ću ti ovo. Uhvatila tepanikay lagani napadaj ludila. Možda malo smrdi. Dala mu ga je." "Vincent Square. Ti imaš dokaz. . Stani".

koji ju je sprečavao da misli. da su bile medu njezinim stvarima u ulici SanValentino? Pritisnula je tipku za preslušavanje. na komodi kraj prozora. Popela se na tavan. Sutra ujutro sam tamo. kako se sjećala. Novčanik je bio tu. Mrak. da joj kaže da je pronašla igle. uznemirio srce. Iza obješene posteljine našla je što joj treba. Giovanni." Francesca se počela brzo svlačiti. Franceskino se tijelo htjelo pokrenuti. Vratila se u hodnik. . Koraci. Morala je skinuti te mokre krpe. Upalila je svjetlo. Njih nije mogla razbiti kamenom. "Francesca. Posvuda sam ih tražila. I opet. Koraci. Teški.. Nisam pronašla igle. Bili su to koraci. ali brava je izdržala. Odvojila se velika krhotina. zaledio ruke. Koraci. Ispružila je ruku i spustila je. Tresla se kao prut. Ušla je. "Clive je. Stala je pred vrata i podigla sjekiru iznad glave. ali glava je bila blokirana jednostavnim. Vrata su još uvijek bila zatvorena. Želudac joj se bolno skupio. pobjeći. Sekretarica je svijetlila. Nazovi me.. Vrata stana. I dalje koraci.. Bio sam izvan Londona. Sve dok nije sasvim razvalila bravu. gola. Vukli su se. Opet ju je spustila. Čim se vratiš nazovi me. Otrčala u spavaću sobu. 210 Topla mokraća slila joj se niz bedra. Bio je pored nje. Vrata su se otvorila. Udahnula je i spustila je na bravu svom snagom. I opet. Slušaj.Krenula je uza stepenice dašćući. Što se događa? Tek sam se vratio. Veliku zahrdalu sjekiru. Unutra je bilo dvjesto funti. Dršćući se vratila dolje. Tamo. Netko s kožnim donovima. Umirala je od hladnoće. Glavni prekidač za svjetlo. Zaglušujuća tutnjava odjeknula je stubištem.. pored sekretarice. 209 Upalila je svjetla. Netko se penjao. da djeluje. zašto noćas ne odeš spavati kod neke prijateljice? Nemam mira kad pomislim da si sama samcata u svom stanu. Što treba učiniti? Pobjeći? A ako je to bila njezina majka. Korake. Adrenalin joj je zagušio arterije.. Sad je dolazilo ono najteže. sputao noge i ispraznio mjehur. Uzela ga je. Druga poruka. neću se uspjeti pomaknuti.. Dobro! Sad je mogla i otići. gdje je Ren-dellica sušila rublje. Slušala je nešto drugo. Neću uspjeti. Nema ih." Francesca nije slušala. Korake na stepenicama. praiskonskim strahom.

ali nije uspijevala. udarajući uokolo kao slijepi miš. Pale su na pod. Vidjela ga je pred sobom. Čekala je. pužući na guzici. na koljena. Francesca je zamahnula. Stoga je otrčala u spavaću sobu. Stranac je sad bio na odmorištu stuba. Molim te". Koraci. Šuštanje henri-lloydice. Gola i prestravljena. Gurnula ga je ustranu. Malo-pomalo. Čovjekova je ruka tražila prekidač rasvjete. Do ruba kreveta. 212 "Nemoj me ubiti. vrišteći.. čudnim. Išao je prema njoj jaučući. 211 I stranac se srušio.. rušeći na pod zrcalo. Rukom je stiskao batrljak. Stranac se pridigao. "Nemoj me ubiti. Vidjela je samo sklupčani profil na podu. Objema je rukama stiskala tešku sjekiru. Dovoljno da ne umre." U međuvremenu se uspentrala na krevet i sad je bila leđima naslonjena na zid. Tri grančice koje se lome. Kraj. neprirodnim glasom. svom snagom. Francesca ga nije mogla vidjeti. Astmatično šištanje.Kroz razvaljena vrata ulazilo je malo svjetla.. . tiho je izustila. Ispuštala je samo prigušeni hropac. Nemoj me ubiti. Izgledao je kao da moli. Nemoj me ubiti. Hvatala je zrak kao riba na suhom. Bez mogućnosti bijega. Francesca je osjetila kako se slani zadah krvi širi hodnikom. Malo. Ritam koraka se promijenio. Francesca je vidjela muškarčev profil kako oklijeva na ulazu. Odsjekla mu je tri prsta.. figurice. u rub vrata. I snažno udarila prsima i trbuhom o pod. Potpuno. "Francesca?! Francesca! Gdje si?" Dozivao ju je svojim ljigavim glasom. Giovanni! Čovjek u henri-lloydici. Udarajući o ormar. koje je jedva obasjavalo prve metre hodnika. Pokušala je disati. podigla je sjekiru iznad glave. niza stepenice. Nije disala. ali nije mogla. osvijetljenog odsjajima grada. Pluća su joj se zatvorila. međurebreni mišići počeli su joj se opuštati i ponovno je prodisala. Molila je šaptom. Teturajući u mraku ispruženih ruku. čovjek joj je zapriječio prolaz. Sjekira! Francesca ju je podigla s poda. Francesca je uzmicala. "Francesca! Francesca!" rekao je čovjek iskrivljenim. Koraci. htjela je pobjeći dolje. Poskliznula se na sagu. U daljini je čula vrisku i plač muškarca koji joj se vrzmao po glavi. Sakrila se iza dovrat-nika. Gušila se. "Francesca?!" Sjena se ocrtala na podu. Konačno je uspjela progutati nešto zraka. Podigao je batrljak i stisnuo ga drugom rukom. nakon kojih je počinjala tama.

Otkrila se. Zatim knjige. ali nije boljelo. Sunce! Konačno je izašlo sunce. Sag. Ostao je nepomičan. I ona je bila sva crvena. Policijski automobili. Nije ga pogodila. zajedno s maglom. "Stvarno krasan nered!" rekla je naglas. Tri puta. On se približio. Samo je zahroptao. Francesca. pomozi mi!" Čovjek je teturajući prešao sobu. Možda bih se trebala obuću pomislila je. ovaj put bez riječi."Francesca. Bilo je hladno. govnaru". Svjetlo je prosijavalo kroz prozor obasjavajući sitnu prašinu u zraku.. Umri. Francesca je sa stolića zgrabila svjetiljku. Pletače igle.. Drhtala je. iscereni čovjek. Igla je s lakoćom probila odjeću. samo se srušio se na nju. 213 Giovanni. Skinula je vunu omotanu oko njih i zarežala: "Umri. Stavila vodu da se grije. "Umri. Pod. Čovjek je ostao nepomičan. Ponovno ga je ubola. sto puta. ali bilo joj je hladno i boljele su je kosti. Izvjesni komesar . dva. deset. zaustavili su se pred kućom gospode Rendell. Ništa. "Jebi se! Kurvin sine. I pod na kojem je spavala bio je hladan i tvrd. Onda je medu pokrivačima otkrila nešto. Koliko je sati? Vjerojatno je bilo kasno. Kao kip kojem su izmaknuli postolje. 214 Otišla je u kuhinju. Pogledala je oko sebe. Kao i sve ostalo oko njih. Bilo što da se obrani. Svom snagom. Ali pokrivači su bili mokri i ljepljivi i uopće je nisu grijali. Zidovi. Rukama je potražila nešto drugo. ubila si me!" Francesca ga je opet ubola. Bilo što čime bi ga otjerala. pomalo začuđeno: "U kurac. Osjetila je trnce u mišićima. a potom i meso. Igle. a potom u prsa. Inspektor Shell pola je sata prije toga primio telefonski poziv iz Italije. sve do nosa. sivu i svijetlu stvar. mijauknula je na njega. U mišolovci. Bacila ju je na njega. Ustala je. Pokrivači su bili posve crveni. Francesca je uzela telefon i bacila ga na njega. Pogodila ga je. Koji kurac hoćeš? Pusti me na miru". Najprije u trbuh. vrištala je na njega. Bila je u zamci. Ukočen. stranac. točnije dva. Uvukla se kao u komad maslaca. Kiša je prestala. I opet. I opet. tri. S tom razlikom što se crvenilo na njoj osušilo i zatezalo joj je kožu. Franceski se nije dalo ustajati. Čovjek to nije očekivao. iza prozora. Ubila. Sunce je već bilo visoko. Mora da je imala groznicu. Kurvin sine. govnaru!" izvukla je dugačke čelične igle i bacila se na njega kao furija. Scotland Yard je stigao dok je Francesca u dnevnom boravku ispijala svoj čaj i gledala televiziju. I to jaku. Jedan. stapajući sve u jednu jedinu. Francesca je polako otvorila oči. Navukla je pokrivače. i njih je bacila. Sunce se konačno pojavilo.

Popili smo mnogo piva i završili na razgovoru o Sveučilištu. 219 Pokraj mene je sjedio stari i uvaženi profesor Tami. Francesca Morale. Kasnije se ispostavilo da je žrtva Clive EUson. Inspektoru Shellu nije se izlazilo. natječajima za asistente i doktoratima. Francesca Morale bila je gola i posve zaprljana krvlju. obojivši ga u crveno. budući da sam bio sam i mogao sam se samo vratiti u hotel. dupkom puna i nastojala je nalikovati kakvom engleskom pubu. asistentima i istraživačima s bolonjskog Sveučilišta. s onim zidovima obloženim drvom i kriglama obješenim iznad šanka. Ušao je. U spavaćoj sobi inspektor je pronašao beživotno muško tijelo. uvijek će završiti razgovorom o poslu. Sjedio sam za stolom s profesorima. Uobičajena priča. ali uporan i nervozan glas komesara Pacinettija uvjerio ga je da se pokrene. večer prije malo je cugnuo. Otkopčana košulja. imao je čudan. Pravi uspjeh. Potrčao je uza stepenice. našao je otvorena vrata i razbijeno staklo. Duga. svejedno kojih. 216 ZOOLOG 1 I Dobro se sjećam. koji nije mogao imati više od trideset godina. koji se slabo vidio jer je bio prekriven krvlju i prorešetan dugačkim iglama. kolege su me pozvali da odem s njima na piće. bankare ili nogometaše. slikar. na toplom. s trojicom agenata. Djevojka mu se osmjehnula i upitala ga je li za čaj. iznenađen izraz na licu. Nakon kongresa. upravo ga je skuhala. na akademske tračeve. sada nastanjena u Londonu. Nisam ih dobro poznavao. Bila je malena. počinitelj niza ubojstava koja su se prije dvije godine dogodila u Rimu. Kad je stigao pred ulaz u djevojčinu kuću. probodeno s tridesetak pletaćih igala. Održao sam tog jutra na bolonjskom Fakultetu bioloških znanosti izlaganje na temu hormonalne dinamike tijekom metamorfoze repatih vodozemaca. Krv je iz tijela iscurila po madracu. u svoj jadni sobičak. nagrđen dvjema iglama što su mu s kraja na kraj probadale obraze. Vruća i zadimljena atmosfera tog mjesta poticala je na brbljanje. geometre. Pivnica se zvala "Žuti kljun". Prihvatio sam. pepeljastoplava kosa svezana u rep bila je slijepljena poput neopranog kista. Mladić.Pacinetti mu je na školskom engleskom objasnio da ima dobrih razloga vjerovati da je jedna mlada Talijanka. Inspektor je pokrio djevojku svojim balonerom. Dugački je kaput bio otkopčan i otkrivao je staru. htio je ostati u svom uredu. Na prvom katu ugledao je vrata provaljenog stana. Tog jutra mučila ga je užasna glavobolja. pohabanu podstavu. Mladić je na prsima imao 215 istetoviranog velikog kineskog zmaja. Debeli čovječuljak krumpiraste nosine i krasnih rumenih . Stavi zajedno više od dvojice kolega. redovni profesor na Katedri za biokemiju.

lažirani. napuhnuti. Nema profesionalnosti. Kaže da bi joj se iščupali korijeni da ode. Incipit lamentatio. koji će mu služiti kao ledolomac i spašavati ga od morskih pasa. Studirati negdje drugdje. zatim izduži tapirski vrat i zadovoljno reče: "Popu pop. Ja sam mogao otići na Berkeley. "Izvolite. miran kao bubica. svi su se počeli žaliti. Mnogo prije natječaja već se znaju pobjednici." Svi se slažu.. kazao sam. Ali. ali da sam malo mladi. On pogleda oko sebe. odlazim!" obznani nam on tonom bahatog morža. Bio je nezadovoljan.. i prilagoditi se. .. To je straćara u raspadanju. Cornelio Balsamo. To užasno frustrira. ali se moja žena nije htjela micati. "Molim vas! Ne možemo govoriti svi uglas. Ni najblistaviji ni najposebniji studenti ne mogu se pouzdati isključivo u vlastite sposobnosti.obraza. Nema ničega. Bobu bob. Van. "Recite." rekao sam i promotrio ga. kako bi provjerio je li publika pozorna. ne žele shvatiti. nastojeći dati opušten i objektivan ton svojim riječima. Odjednom je zgrabio kriglu piva i više puta lupio njome o stol. Oči sumu bile malene i tamne. "Ne slažem se. "Oprostite. mladi. Stižemo uvijek s dvije godine zakašnjenja. Studenti. Znao sam dobro tko je... Privatnici ne ulažu. Proučavao je regeneraciju udova kod komodskih varana. Natječaji su namješteni. Odobravaju. profesore". možda i zbog duge." rekao sam i zatim. odjednom. krivotvoreni. 220 "Slažem se s vama. mogu li nešto reći.. Nema koristi. Znao sam da je amputirao noge više od tisuću velikih guštera kako bi promatrao fenomene zarašćivanja. Tko god želi doći do toga da predaje na nekom talijanskom sveučilištu mora se vezati uz profesora koji posjeduje nekakvu političku ili akademsku moć. Moraju otići. koji će ga gurati. nastavio: "I oni koji su obdareni čeličnom voljom moraju se u svakom slučaju suočiti s trulom strukturom feudalnih lena. kao daje sudac koji udara čekićem zahtijevajući tišinu. Otpuhivao je. Pročuo se upravo zbog tih okrutnih pokusa. nakon stoje veliki meštar dao početni ton. Nije uvijek tako". izrazito crne kose koja mu je prekrivala suhonjavo lice. na neki način. samo recite. Ipak treba preživjeti. iako ga nisam osobno poznavao." kazao je sramežljivo. Sve skupa prilično mračan izgled. kratko će Balsamo. Kradu se sredstva za istraživanja. WWF i ostale udruge koje se bore protiv vivisekcije okomile su se na njega i uspjele su. U Italiji pravih istraživanja nema. koji je do tog trenutka šutio slušajući sa strane. zaustaviti njegovu klaonicu.. Dakle. Sve je odvratno. Profesor Tauri upita za moje mišljenje. nos dugi zašiljen. ostajem ovdje. Uobičajeno talijansko sranje. Prilično slavan eksperimentalni embriolog. koji su naprosto pozivali da ih se štipa. prekinu me neki čudan lik. Ja želim nešto reći! Ako ne mogu. Od ovoga nema nikakve vajde. mislim da se sad već malo što može učiniti." I tada.. Recimo kako stoje stvari.

čitati stripove i pustolovne romane. uopće ga nije oduševljavala. Strašna prepreka koja je stajala između njega i cilja. . no namjerno ću promijeniti imena protagonista kako bih sačuvao njihovu anonimnost. suh kao kamena pustinja. To je istinita priča. dok smo svi u tišini čekali odgovor. Upitao sam gaje li upoznao nekoga tko je u tome uspio. pogled mu je bio stalno oboren. Nakon toga.. Matematika. samo zato da se obeshrabri jadne studente. oboren. Dok je govorio. Najteža.Glas mu je bio dubok i skladan. Bio je apsolvent već treću godinu i njegova akademska karijera nije bila naročito blistava. bio je u tome što je on zahtijevao samo napor pamćenja i ništa drugo. ali svaki je put srušen. Zašto ga nije uspijevao položiti? Zato što mu je učenje imena svih tih beznačajnih životinjica bilo tegobnije od istovara sanduka na tržnici. Taj tip probudio je u meni znatiželju. može dospjeti jako. vraćen kući. išao na skupe izvanfakultetske tečajeve. Nije bio glupan. Popio je još jednu čašu. jako visoko u akademskoj hijerarhiji. Završna prepreka. Nepremostiva. fizika. i nakon više pokušaja uspio ih je položiti. Ovo je ta priča. Uzimao je instrukcije. Razlog zbog kojeg je najviše prezirao taj predmet. koji su dotad kokodakali prekidajući jedni druge i nadglasavajući se. pomislio sam. Andrea Milozzi studirao je biologiju na Sveučilištu u Rimu. satima. Sada je konačno došao do najtežeg ispita svoje duge sveučilišne karijere. Andrea je pokušao tri puta. Čuti ga da govori mora da je bio izniman događaj. Rekao je da zna priču koja će nas natjerati da promijenimo mišljenje. 221 "Zašto? Nego kako je?" inzistirao sam. a ja ću vam je nastojati ispričati onako kako ju je profesor Cornelio Balsamo ispripovijedao meni te večeri u veljači. ali koji se kod svakog organizma nazivaju drukčije. ali pomisao da se mora zatvoriti u kuću. divovska zapreka. i Imao je poteškoća sa svim zahtjevnijim ispitima. a prepreke koje će mu se naći na putu past će kao čarolijom. Embriolog je izgledao ustrašen pred svom tom publikom. ako ga potiču tvrdoglava želja i velika ljubav prema onome što proučava. Želudac bi mu se okrenuo kad bi se suočio s klasifikacijom rakova. dvije tisuće organa s istim funkcijama. "Ja mislim da čovjek. nad onim suhim tekstovima. kemija i organska kemija bile su prepreke koje su pokolebale njegovu odlučnost da postane biolog. Nije se radilo o tome da nije volio to što je studirao. bio je jednostavno mladić koji više voli izlaziti. ušutjeli su i naćulili uši da čuju što to govori tajanstveni lik." Ovdje imamo pravog optimista.. samo diplomski rad i toliko željena diploma. u Bologni. Ispit iz zoologije. uperen prema njegovoj krigli piva. zabavljati se s prijateljima. jer i svi ostali. 222 223 Deset tisuća latinskih imena. koža bi mu se naježila kad je morao učiti anatomiju vitičara.

Otiđi vidjeti što se događa.. molim vas. Vratio se natrag. Ostao je tamo cijeli dan i na kraju se ponavljanje gradiva pretvorilo u neku vrstu napetog kviza. kad je najednom začuo kako tišinu prekidaju kuknjava i pozivi upomoć. Kasnol Grad je spavao u tišini i tek bi poneki automobil projurio kroz hladnu noć.. Posljednjih mjesec dana prestao je izlaziti. kunem se. Do ispita je ostalo još manje od dvanaest sati i osjećao je kako ga obuzima strah. Vapaji su dolazili iz bočne uličice.. Sutra imam ispit. Vraćao se od fakultetskog kolege koji je stanovao na Monteverde. "Upomoć! Upomoć! Molim vas. ili 1863. kao i glasovi. Andrea je bio dobar čovjek. ispit primjereniji računalu nego ljudskom biću. i zacrtao si je da ga položi. Što sam vam učinio? Ahhhhh ahhhhh. pustite me da odem." "Molim vas. Ne budi kukavica. glas sa stranim naglaskom. još je čuo cviljenje. Je li to bilo 1859. a onda se zaustavio. Bilo ih je više od jednog. "Mislim da ćeš sad prestati dolaziti spavati ovdje. i ovo. Osjetio je kako mu strah prožima sva tkiva i okreće mu želudac.. Spremao se da krene. Glasovi. Najvažniji u mom životu. U sebi je ponavljao Darwinove dokaze za evoluciju vrste. govno crnačko. Beskrajno je želio položiti to..".. Evo ti. Točno na suprotnoj strani grada u odnosu na njega.. Ponoć i dvadeset. kojeg se ne bi postidio ni Milijunaš... Ahhhhhhhhhhahhhhh". Pogledao je na sat. ugasio moped i naslonio ga na nogar. 224 Isprva nije ni primijetio. Na semaforu se zaustavio na crveno. Premda nije bio odličan student. Zeleno. spor i neumoljiv kao plima sjevernih zemalja. sav udubljen u prisjećanje na godinu objavljivanja Podrijetla vrsta. Usprkos svemu tome učio je mnogo. svoju djevojku. 225 Krikovi su se još uvijek čuli. i raditi bilo što drugo. viđati Paolu. koju je zatvarao potpuni mrak.Uglavnom. Andrea je jurio na svom mopedu kroz ledenu noć. bolje je otići.. Zatim je prešao na izlaganje teorije genetskog otklona. posrani klošaru.? Napregnuo je pozornost. . Što je trebao učiniti? Nastaviti dalje? Ili otići vidjeti što se događa? Miči se! Ne tiče te se! To je najlakše pomisliti u takvim situacijama. Nekoga su tukli. jako mnogo. neću više dolaziti spavati. Prešao je par metara. Nije podnosio nasilje i u naravi mu je bilo da stane na stranu slabijih. Da. Andrei je to odmah bilo jasno.

bolje ti je da se gubiš". Andrea je pogledom potražio nekoga tko bi mu mogao pomoći.. "Trojica ste i okomili ste se na slabijeg. u krugu. tum tum tum tum Kad je izbio na Aleju kraljice Elene. Sad ćemo te srediti kao Charlesa Bronsona.. "Onda?! Što to radite? Hoćete li ga pustiti. Navirio se u uličicu. Začudio se što je progovorio. Nitko ti neće pomoći! Doista.. Dobro je što si zvao upomoć. Adrenalin mu je uzburkao srce. posrana crnčugo? Jesi li zadovoljan? Došao je tvoj spasitelj. oko tijela ispruženog na tlu. Zatim je kroz mrak nazreo tri tamna obrisa. projurila su dva ili tri automobila i sigurno su vidjeli kako naci-skinsi progone ." Bili su to obični mali ulični fašisti. začuđeno okrenula i ugledala gaTišina. Kako je. bilo moguće da ih netko gnjavi dok čiste ulice od ljudskih otpadaka? "Hajde. U Rimu su noću ceste prazne i čovjek doista mora biti naivan ili prestravljen. jednako odjeven. "Seronjo! Dođi ovamo! Pokaži se!" rekao je onaj visoki i potom. u trapericama i crnoj spit-fajerici. pravi ste lavovi. Trojica su se zaustavila. Trojica su i dalje šutirala onoga na tlu. Jedina uloga te ulice bila je da dijeli dvije zgrade koje su tvorile njezine stranice. Ustani." Trojica su se pogledala i zatim zajedno zaurlala: "Drži ga!" I bacila se u potjeru. "Naprijed." reče Andrea neodlučnim i drhtavim glasom.. Budi muško. Koračao je polako.vjerojatno grupa. "Što hoćeš? Ovo se tebe ne tiče. Iza sebe je čuo lupanje vojničkih čizama o pločnik. u kurac." "Gle kako puže." Andrea se polako približio. Činilo se da su u nevjerici. daj mu još. samo niži i tamnoputiji.. rekao je visoki obrijane glave. Riječi su mu izašle a da to nije ni opazio. dok mu je glas titrao kao struna violine. Sad je već više nalikovao kakvom svežnju negoli ljudskom biću. Uličica je bila uska i puna velikih kartonskih kutija i smeća koji su zakrčili prolaz. Zar ne vidite da je običan klošar?" ponovio je Andrea skupljajući hrabrost. Odlazi". nesiguran želi li produžiti. Produžio je nesigurnim korakom.. Andrea mu nije mogao vidjeti lice.. Ništa se nije vidjelo. obraćajući se čovjeku na tlu: "Jesi vidio. Još se više približio. "Što vam je učinio?" "Možda ne čuješ dobro. kazao je drugi. Samo je odsjaj grada koji se zrcalio u oblacima donekle osvjetljavao prizor.. da povjeruje da može naći nekoga tko bi mu pomogao. pustite ga. kakav je bio Andrea u tom trenutku. Andrea se okrenuo i potrčao prema glavnoj ulici.

Andreu, ali nisu se zaustavili. 226 227 Normalno! Prvo pravilo preživljavanja: gledaj svoja posla! Andrea ih je osjećao za vratom. Fašisti su trčali kao vragovi. Na toj cesti radnici su danima pokušavali popraviti kvar na vodovodnim cijevima i iskopali su dug i dubok jarak, koji su zaboravili osvijetliti. Baš u njega upao je Andrea i uganuo zglob. Pokušao je ponovno ustati, nastaviti trčati, ne obazirući se na prodornu bol, ali noga ga više nije slušala. Beskoristan dodatak od plastelina. Trojica su se zaustavila pored njega, presavijeni od trčanja, da dođu do daha. "Što to radiš, stao si? Ne možeš više? I ti si kao onaj crnački šupak počeo puzati?" rekao je hvatajući zrak onaj visoki. Mora da je bio voda. "Što ćete mi učiniti?" izustio je Andrea glasom slomljenim od straha. "Rasturiti te!" odgovorio je najniži, uz smiješak dobrog dječaka. Podigli su ga zgrabivši ga za kosu i odvukli kao vreću sve do uličice. Nisu htjeli da ih netko vidi. Dovukli su ga do crnca, koji je još ležao na tlu i pokušavao ustati. Kad ih je ponovno ugledao, onako opake kako marširaju kroz mrak prema njemu, jadnik je mislio da su se vratili radi njega, da dovrše prekinuti posao. Preklinjao ih je da ga ne ubiju. r "Shvatio sam. Shvatio sam. Kunem se!" ponavljao je cmizdreći. Ali nisu se vratili radi njega. Vratili su se radi Andree, htjeli su ga podučiti prvom pravilu, gledati svoja posla. Andrea se pokušao osloboditi, bez uspjeha. Dugonja ga je čvrsto držao za kosu. Bolna probadanja prolazila su mu nogom kao pomahni-tali vlakovi. Ostavljala su ga bez daha. Mora da je slomio taj jebeni zglob. Strah ga je paralizirao kao zeca ispred svjetala automobila. Šutirali su ga, slomivši mu pritom par rebara, potom su ga lancem tukli po leđima. Bez milosti. Dok su ga tukli, Andrea je uporno pokušavao otpuzati prema glavnoj cesti, kao kornjača prema moru. Podigli su ga, kao da su se odjednom pokajali i hoće mu pomoći. Međutim, najviši od njih izvukao je dug zašiljen nož, smijući se razjapljenih usta i pokazujući iskrivljene zube. Kad je Andrea vidio što ovaj drži u ruci, zamaglio mu se i vid i mozak. Zatvorio je oči. "Sad ćeš umrijeti, dragi moj", rekao je podrugljivo mršavi i zabio mu oštri nož sve do drške u trbuh. Ljepljiva i gusta tekućina potekla je po Andreinoj košulji i trbuhu. Više nego samu bol, osjećao je ljepljivu toplinu vlastite krvi kako mu grije trbuh. Andrea se bespomoćno srušio na zemlju. 228 229 Umorni i sretni što su dovršili posao, tri su ga nacija pozdravila i otišla, ostavivši ga da umre.

Mršavi mora da je prerezao glavnu arteriju, jer Andrea je osjećao kako mu krv prodire u područja koja joj nisu pripadala, ispunjavajući mu šupljine probavnog trakta, prodirući u jednjak, grlo, sve do nepca, sa svojim istodobno slanim i gorkim okusom. Dok su prvi srčani grčevi potresali beskrvno tijelo, Andrea je ponovno pomislio na zoologiju, na činjenicu da ni ovaj put nije uspio položiti taj prokleti ispit, i sjetio se da plosnati crvi nemaju krvotok i krv. Da sam barem plosnati crv... Ne bi mi ništa učinili. Smrt ga je dohvatila na tlu, polagano, kao neosjetni plin, dok je on nastavljao ponavljati u sebi: "Ramenonošci, dvoljušturci, veslonošci, vitičari." Beživotno Andreino tijelo ležalo je razmazano na crnom asfaltu. Crnac pružen na tlu nedaleko od njega pokušavao je komadom novina zaustaviti krv koja mu je curila iz nosa. Slomili su mu ga. Iščašio je i rame, ali inače je bio dobro. Približio se šćućurenom tijelu kraj sebe, polako, pazeći da ne čini nagle pokrete. Pokušao mu je podignuti ruku, ali pala je na zemlju kao da je ruka marionete kojoj su presjekli konce. I srce mu je utihlo i ni dašak mu nije izlazio iz usta. Bio je mrtav. Izraz lica tog mladića bio je čudan. Namrgođen. Kao da ga je smrt stigla dok se koncentrirao da se nečega sjeti. Obrve namrštene u nemogućem nastojanju. 230 Čovjek je prislonio glavu na prsni koš lesa i zaplakao. Plakao je od straha i od tuge. Taj je mladić umro kako bi njega spasio i to ga je zbunjivalo. Čudan je taj svijet u kojem je završio. Neki su ga pokušavali ubiti samo zato što je spavao pod kartonima, a neki, koji ga uopće nisu poznavali, gubili su život da mu pomognu. Karim, tako se zvao, došao je izdaleka. Iz male zemlje na zapadu Afrike. Čim je stigao, uzalud je pokušao naći posao. Nije ga bilo. Pa ti sad traži posao, kad ga nema. Samo je ljeti uspijevao naći nešto, u Villa Literno. Brao je rajčice. Plaćali su ga po sanduku. S dolaskom jeseni i hladnoće posao je bio gotov. Vratio se u Rim i počeo živjeti kao beskućnik, navečer je jeo u Caritasovoj menzi, a noću je, kad bi zahladilo, spavao na kolodvoru, iznad rešetki kroz koje izlazi topli zrak. Jedne večeri karabinjeri su napravili raciju i on je s ostalima završio u policijskoj postaji. Malo je nedostajalo da ga pošalju natrag kući. Sad se bojao. Pa je za spavanje pronašao tu skrivenu uličicu, kojom je rijetko tko prolazio. Karim je dugo i tiho plakao uz leš, potresan jecajima. Izgubio je sve, pa i dostojanstvo, i to ga je najviše boljelo. Osjećao se bespomoćno. U svom plemenu, u Africi, bio je važna osoba. Svi su ga poštovali. Bio je čovjek zadužen za liječenje i magiju. Naučio je magijske vještine od svog oca, koji ih je naučio od 231

njegovog djeda, i sve tako otkada je svijeta. Naučio je tajne liječenja i ljekovitog bilja, te kako razgovarati s mrtvima budeći ih iz sna. Postao je svećenik zagrobnog svijeta, u transu je vidio stjenovite obale pakla. Zbog svega toga bio je moćan, iznad njega bio je samo poglavica sela. No poznavanje čarolija i magijskih obreda nije mu pomoglo da se zaštiti od suše i gladi. Kao i svi ostali, morao je otići, emigrirati, podijeliti svoje želje s onima tisuća drugih. Jednostavne želje kao što je kruh. Njegovo magijsko umijeće nije mu bilo ni od kakve pomoći u zapadnom svijetu, beskoristan teret koji mu zasigurno nije pomogao da preživi. Privinuo je leš k sebi uprljavši jaknu krvlju. Očistio ga je koliko je mogao. Počešljao mu je kosu. Morao je pomoći tom jadniku, vratiti ga u život. Htio se odužiti. Bilo je to opasno, samo je nekoliko puta dotad dozivao mrtve u život. Dok prelaze svoj put prema beskonačnom, duše ne vole da ih se skreće. Često odbijaju opet preuzeti svoja smrtna tijela. Ali više ništa nije mogao izgubiti. Počeo je ponavljati pjesmu mrtvih, prizivanje majke tame. Zatražio je da barem jednom pusti jednog od svojih sinova da se vrati tamo odakle je krenuo. Preklinjao je da Andreina duša preokrene svoju spiralu prema gore i da ponovno side medu nas smrtnike. "Radal, radal scutak scutak troereion reion mant" 232 Dok je mehanički ponavljao čarobne riječi, potresali su ga jecaji. Kad je završio, poljubio je mrtvaca u usta i pokrio ga svojim prnjama. Zatim se s mukom pridigao i polako, šepajući, zaputio se prema glavnoj ulici. Andreina duša, koja se lagana dizala na putove neposto-janosti, bila je zaustavljena vračevim riječima. Bestjelesni atomi od kojih je bila sačinjena zbrkano su se pokrenuli međusobno se miješajući, stvarajući mali rasuti kaos u tom svijetu savršenstva. Povučen čarobnim riječima, duh je otežao i potonuo kao kamen u baruštinu. Dok su se druge duše uzdizale prema prvom počelu, jedna je sišla vrtložeći se. Ponovno je ušla u uzak prolaz koji dijeli život i smrt, i tamo se izgubila, nošena valovima duša koje su se penjale. Onda se malo-pomalo srušila u dubinu i pala natrag u tijelo, tresući ga i ispunjavajući ga nečime nalik na život. Andrea ponovno otvori oči i poče zavijati. Bolnim krikom, u kojem nije bilo ničega ljudskog. Bio je zombi ili, bolje rečeno, živi mrtvac. Zombiji su jednostavna bića. Podijeljeni između života i smrti, gube mnoga obilježja koja nas čine ljudskim bićima. Kad se probude iz smrti, žude. Ostaju zarobljeni u jednoličnoj žudnji. Posljednja čežnja koju su osjetili u prošlom životu pretvori se u niski i osnovni, primitivni i drevni instinkt, koji oni, budući da su nesvjesna bića, ne shvaćaju, ali mu se pasivno prepuštaju. 233 Žive, ako se to može nazvati življenjem, iracionalno, onkraj najjednostavnijih pravila suživota i morala. Oni su, u krajnjoj liniji, sirovi i neodgojeni. Andrea pogleda oko sebe i nastavi zavijati na mjesec.

duša bi se ponovno odvojila. i kad bi nestalo tog primarnog i drevnog nagona. Nužda je pokretala to tijelo bez života. mjesta blizu Rima. U osam i pol mora biti u uredu. Pogledao je digitalni sat na komandnoj ploči. velikoj diskoteci. spazila ga je medu tisuću drugih koji su se trsili na podiju i stisnula se uz njega kao priljepuša uz tunu. Petu. kao što je za nas pomokriti se. U automobilu je bilo prilično hladno. ali sad već otežala. Jedan od onih koji love udicom. Treću. nakon ljubavne noći koja mu je ugodno iscrpila i tijelo i dušu. Sabrina. Izgledao je kao pijanac u posljednjem stadiju. Mogao je juriti. Neku iz Genzana. Ozbiljna stvar. Ništa posebno. U Palladiumu.Morao je učiniti nešto. Morao je izaći na ispit iz zoologije. te se večeri sve dogodilo tako da on nije mogao ništa učiniti. neku priliku. Giovanni je prošao Verano i skrenuo desno ulazeći u Aleju kraljice Elene punom brzinom. Teturajući je došao do Aleje kraljice Elene. zbario je. "Stari pastuh. Otprije par mjeseci radio je u jednoj informatičkoj tvrtki. Giovanni Siniscalchi vraćao se kući u svom metalik zelenom golfu GTI. Kod trećeg plesa već su se trljali kao morski kokot i vlasulja. što se izgleda tiče. i na kraju udario u kiosk svinuvši mu metalnu roletu. seksali su se pored plišanih medvjedića i Erosovih i Ligabueovih postera. Jako kasno. bio bi to kraj. radije se zamišljao kao stari i mudri ribar. Na četvrtom je on krenuo odlučno s poljupcem koji oduzima dah. Jasno. tako se zvala ta iz Genzana. Otpratio ju je kući. Nije bio jedan od onih grabljivaca brzog lova. ali kako je bila vatrena. Andrea se zaputi niz ulicu. i ništa drugo! Koji kurac radiš ženama. u tišini. Bila je to gotovo fiziološka potreba. ali neumoljivi kada riba zagrize. I tamo. a?" rekao je sam sebi zadovoljno. Četiri i petnaest. Četvrtu. a da nije mogao to primijetiti niti išta učiniti. pregazio nešto živo. zatim i lijevo. 235 Auto se nagnuo najprije desno. Ubacio je u brzinu. Bilo je to prvi put da je ulovio nešto u disku. kad je odjednom. . Nije hodao baš skladno. mirni. Međutim. krivudao je i ljuljao se na krutim nogama. zagrizi i bježi. Što? Što je morao učiniti? Da. u Genzano. 234 On svoj plijen iscrpljuje prije nego što ga povuče na barku. Mora požuriti kući. u sobi pokraj one Sabrininih roditelja. i to odmah. ako ćemo pravo. Prošao je pored pješačkog otoka sa sto dvadeset na sat. cesta je bila posve pusta. rasplinula bi se na nekoliko metara od zemlje. Tup udarac u haubu. Zračni jastuk je eksplodirao stvorivši balon koji je Gio-vannija gurnuo unatrag i spriječio da mu volan probije prsni koš.

Što bi trebao učiniti? Vidio se u zatvoru. ubrzavajući korak do trčanja. "U kurac. koje mu je u trenutku uništilo sve planove za bijeg. Uvukao se između zračnog jastuka i sjedala. Počeo ga je gristi." Strah mu je sledio jaja i oduzeo dah... Blijed kao krpa. Ponovno se okrenuo i ugledao nešto nemoguće. Doista. ako se može nazvati savješću to što mu je naređivalo: Odlazi! Miči se! Tko te vidio?! 236 Giovanni pogleda uokolo.. Samo crne pruge guma na asfaltu. Okrenuo se. Zatim je začuo glas savjesti. u kojem nije bilo ničega ljudskog. Pokrio je oči rukama i pokušao zaplakati. još dublje od prvoga. psujući. Tijelo. Približio se. poput lavovske kože. Na zemlji. ubio sam ga. na hladnoću. nije prošao nijedan auto otkako je pregazio tog jadnika. ali ništa nije vidio. Ionako je već mrtav. kako trune sljedećih dvadeset godina. Ustvari. Nepokretno. "Uuuuuuuuuuuaaaaaaaaaaauuuuuuuuuuuuuuuuu. Apsolutno nemoguće. Zatim ga je ugledao. i bilo mu je teško povjerovati da se uopće dogodilo. Na ulici nije bilo nikoga. nema viša seksa sa Sabri-nom medu medvjedićima. Nastavio je gristi balon nastojeći probušiti ga. . krik sličniji zavijanju kojota. ispuhati ga. ubio sam ga. Njegova je druga misao bila: "U kurac. taj ludi samoubojica bacio se pod moj auto. "Neee. Ništa se više ionako ne može učiniti. S tom kurčevom loptom nije se moglo voziti. Uspravio se i trkom krenuo prema autu. Otvorio je vrata i ugledao neugodno iznenađenje. neki uspaljeni mačak." Izvukao se ispod lopte i izašao van. Užasan krik. Čovjek je bio mrtav. upravo ga je njegova majka nagovorila da svom golfu doda tu opremu. iznenada se prolomio zrakom. nema više ničega. "Koji je to kurac?" rekao je glasno.. Nema više izlazaka u Palladium. Košulja crvena od krvi. u kurac. Valjda neki pas. Zračni jastuk. A ja nemam veze s tim. To što se zbilo bilo je preužasno i prebrzo. Nije uspijevao ni dohvatiti ključeve. rekao je podižući si moral. Lako je to reći." mumljao je Giovanni."Živio airbag! Blažena moja mama!" kriknuo je. Ništa se nije micalo. Mrtvac se pridizao." Opet zavijanje. Imao je vjerojatno manje od trideset godina. Nitko. Morao gaje probušiti. ali nije uspijevao. ubio sam nekoga.

Onda će u toplu kupku i zatim pajkiti do tri poslijepodne. Izašao je iz auta. Ukočen pogled. "U kralježnjake ubrajamo životinje koje posjeduju unutarnji kostur. Izgledao je zastrašujuće. te prednji dio središnjeg živčanog sustava. a uz to ga je boljela i stražnjica. obješen na polugu kočnice. Bio je sam u tramvaju. koji se naziva i endoskeletom. poredani u stup. Giovanni je kružio oko njega. Bio je prilično umoran." Giovanni ga je gledao kako se udaljava sredinom ulice klateći se na krutim nogama po tramvajskim tračnicama. pazeći samo da uspori na raskrižjima. Zadovoljno se nasmiješio. Prava klaonica. stajao mladić." Enrico Terzini vozio je posljednji krug noćne linije 30. da kirurški intervenira i iscijedi čudovište. "Kako se osjećaš?" pitao ga je mucajući. koja je prijetila da će svakog trena eksplodirati. Poderana i krvava košulja. Enrico je puštao tramvaj da klizi tračnicama.. Jedva je čekao da stigne na okretište. Svirao je mali radio. Bilo je čudno vidjeti lice i vrat. ugasli pogled u Giovannija i posve ozbiljno rekao: "Kralješkom nazivamo svaki pojedini koštani element u obliku diska ili cilindra koji. naslonjen na stup. sa zaštitnom i potpornom funkcijom. svoju suprugu. Treba li ići naprijed ili natrag? Djelovao je neodlučno. Približavajući se stajalištu. Glava je bila zaokrenuta za sto osamdeset stupnjeva. Zadovoljan cerek na licu. "Kako se osjećaš?" pitao gaje i dalje Giovanni. Ništa... koji je cjevast i raširen kako bi formirao mozak. kao da čita iz knjige. Apsolutno nemoguće. klasificiranih kao svitkovci. Mladić ga uopće nije čuo. čine prvi dio osovinskog kostura velike grupe životinja. 237 Leš je sad bio na nogama i hodao je teturajući. Glava. koji kralježak. I nešto što stvarno nije moguće. počeo je kočiti. poput poludjelog raka.. Pjena na ustima. Tamo je. Nevolja je s prištevima na guzici što bole kad sjediš. a s druge strane kosu koja pada na prsa. Blijed kao krpa. zgrabio za kosu i okrenuo vlastitu glavu natrag u prirodni položaj. Enrico ga je odmah prepoznao. i dalje hodajući. stoga je siroti Enrico bio prisiljen voziti svoj tramvaj stojećki.Giovanni je bio zaprepašten. pa zatim leda i stražnjicu. Onda se. "Trebam li te odvesti u bolnicu? Mora da si slomio vratnu kost. ." Mladić je po prvi put uperio prazan. 238 Nastavljao je govoriti jednoličnim glasom. previše zauzet hodanjem unatrag. Semafori još nisu radili.. Prije dva dana na desnom mu se guzu pojavila divovska bubuljica.. Otrčat će kući i zamoliti Mariu.

Raščupana kosa. koliko još ima do stajališta kod Koloseuma?" Činilo se da je nije čuo. maločekinjaše. Nesretnik je spavao.. Ja ću odmah doći po tebe. Njezin sin. Bila je bijesna kao ris. Bojala se da je pogriješila tramvaj. Veliki gradovi su je plašili. mnogočekinjaše. Koje je kurčevo zanimanje odabrao. Jedan od onih izgubljenih. Puni lopova. koji žive s drogom u tijelu i lošim namjerama u rukama. Vrata su se otvorila uz dahtanje. Enrico je opsovao. Siđi na Koloseumu." 240 Assunta Casini nikada nije bila u Rimu. i na kraju pijavice. Htjela se vratiti na kolodvor. približila se sleđa mladiću i upitala: "Oprostite. Samo je neki momak sjedio sa strane. nepomična na stajalištu. ja bih takve slao na prisilni rad. U poderanoj odjeći. Ima li ovaj išta u glavi? pomislio je. . Čim izađeš s kolodvora. Ništa lakše. ali zaustavio ga je osjećaj dužnosti. Tko zna gdje će završiti. 239 Prije manje od dva mjeseca jedna banda tih prokletnika stavila mu je nož pod grlo. Tko zna koliko si je heroina ufiksao. pa natrag kući.. Zabrinuta gaje nazvala s telefonske govornice. dilera i psihopata. Izgubljen pogled. mjesto u kojem je provela šezdeset tri godine a da se nikad nije maknula iz njega: Caianello. Otamo me nazovi. da tog govnara ostavi da ide pješice. među koj ima bilj ežimo Hirudo medicinalis. Ovaj je zaista pretjerao." Sad je. Pojačao je radio. Zapeo je na zadnjoj stepenici i udario glavom u automat za karte. a onda je bio prisiljen gledati kako mu svojim natpisima sprejem prljaju tramvaj. mladiću. sjesti na vlak. Ali vidjela je da dolazi tramvaj. Zgrabila je kovčeg i ušla. svirala je lijepa pjesma Riccarda Cocciantea. Idi šest stanica. Mrzio je pankere. Rekao joj je samo: "Mama. vidjet ćeš stajalište tramvaja broj 30. proklinjala svog sina i samu sebe što je odlučila napustiti.. Jedan od onih govnara koji se zalažu za anarhiju i nasilje.Panker. Činilo se da panker nije naročito zainteresiran za tramvaj. A noću. Ustala je. na toj zvjerskoj hladnoći. ali onda je odlučio ući i s naporom se popeo uza stube. Enrico je zatvorio vrata i krenuo. Bio je prazan. da produži ravno. ispružio se na sjedalu i počeo ponavljati: "Kolutićavci se dijele na tri razreda. Assunta je sjela. Od udarca su se zatresla cijela kola. koji uključuju i slatkovodne oblike i kišne gliste. Na trenutak je razmotrio mogućnost da se ne zaustavi. Salvatore. Uđi. obojena u crveno. nije čak ni došao da je pokupi na kolodvoru. Bez jedne cipele. pa makar i na sedam dana. Govnar! Nadajmo se samo da mi neće odapeti u tramvaju^ pomislio je. Andrea. ili bolje rečeno bivši Andrea. ništa lakše.. I nije bila sretna što je sada tu. koji obuhvaćaju morske kolutićavce. Ali panker se već pridigao i strovalio kao vreća na sjedalo.

čavrljale su držeći se za rukohvat. smješten iznad jednjaka. Tri puta je prošao cijeli krug tramvajem. ljudi su mu se micali s puta. ti si jadna budaletina! Nepristojna neznalica kao onaj niškoristi od mog sina". "Phylum Mollusca zauzima drugo mjesto medu najvećim skupinama . odnosi i oblici. rekao je mladić. "Kurvin sine." "Shvatila sam. Marina Castigliani.. Mladić je iskrivio usta.. Andrea je naćulio uši i približio se. niska.1 "Jesi li gluh?" Mladić se okrenuo. 24 godine..." rekla je Tiziana nastojeći umiriti prijateljicu.. Assunta je zaurlala prema vozaču: "Otvorite! Otvorite! Pustite me van. ničega se ne sjećam. nisam shvatila. namrštio se i povratio po starici nevjerojatnu količinu zelene vruće kaše.. koliko još do Koloseuma?" Ništa. 241 I . upomoć." ". obojena u plavo i s divovskom protezom za zube. razjapljena usta."Momak.. kestenjaste kose. Vraćam se u Caianello. krv iz nosa. u oba smjera. zarežala je prema njemu Assunta.. Assunta je počela vrištati kao da je kolju.. Tridesetica je bila puna studenata s knjigama pod rukom. visoka. gdje se silazi za Koloseum?" "Živčani je sustav također metamerijske strukture.. Dvije djevojke. bit će katastrofa.. blijed kao krpa. i nije tako teško.. 242 U letu je zaustavila taksi i rekla samo: "Vozite me na kolodvor. koja gadost! Dobru haljinu!" I počela ga je udarati torbicom po glavi." "Gospe moja. a uzdužna i kružna muskulatura organizirana je u segmentirane mase koje odgovaraju podjeli celoma na odsječke". Sunce je bilo izašlo visoko iznad oblaka i tramvaj se već punio ljudima. Assunta je ugledala onaj odsutan i nepomičan izraz. Živući mrtvac se s rukama na glavi zavukao pod sjedalo.. zelenu slinu u kutovima." "Ne razumiješ." Stala je uzrujana na izlaz i. sišla je. 25 godina. i druga. Što si rekao?" "Svaki segment posjeduje jedan par izlučnih organa (metanefrita). raščupanu kosu. Assunta je poživčanila. "Ne znam ništa. koji se oblikuju između dva stanična sloja pregrada i otvaraju se u celomu. čim je mogla. "Ćelom je kod kišnih glista podijeljen na odsječke poprečnim pregradama. "Oprosti. nadajmo se samo da nas neće pitati mekušce. Čim je čuo tu riječ. koji su mu zakrčili mozak i koje je ponavljao kao pokvarena ploča. "Nije istina... anatomija. Vidjevši ga u takvom lošem stanju. Tiziana Zergi. Ja u ovom smrdljivom gradu ne želim ostati više ni minute!" Andrei su u glavi bila samo zoološka imena.obuhvaća gornji cerebralni ganglij (mozak).." rekla je Marina stišćući prijateljičinu ruku.

. Andrea si je zabio prste u nos i počeo zavijati. . u dubini duše bilo žao što napušta takvo znanstveno vrelo. skrivena u jamicama ispod glave. Stvarno je teška seljačina. ubrzale su korak i vrckajući guzicama uputile se niz sveučilišnu aleju prema Zoološkom institutu." Zombi je brzo ispaljivao slinu i spoznaje o beskralješnjacima. znaš kako je. "Chordata ili svitkovci. Zombiji su nepredvidljiva bića.a ima i životinjski zadah." "Kako možeš razgovarati s tim likom?" rekla je Tiziana prijateljici na uho. možda bi trebao otići kući dobro se okupati. kao za zahvalu.premda najveći dio mekušaca živi u moru.podred Criptocherata. automobili nasred ceste. Kratka ticala.. kapice. ". stigle smo." ".. kojoj je." "Ajd' bok!" rekla je Marina. 243 "Polažeš li i ti ispit iz zoologije?" upitala ga je lažna plavuša. Andrea ih je slijedio stropoštavši se iz tramvaja. priljepci.po završetku planktonske faze. Marina. Andrea se držao zubima za gumu motocikla i žvakao je kao da je kauguma. ha? Ali ne izgledaš baš najbolje. znanstveni svjetionik. Pomogle su mu da se pridigne i. ". lignje i hobotnice.. Njih dvije ispred.. izgleda kao da je mrtav. kamenice.. To bi ga uhvatilo svako malo.. rekla je Marina. ".. Grozan je!" "Možda imaš pravo. koji predstavljaju najbrojniju porodicu medu deuterostomima.. žive u vodi. obraćajući se Andrei: "Oprosti. Ne možeš ni zamisliti što sad radi".. Djevojke su se pravile da se ništa ne događa.. Tiziana je bila jedna od onih kojima je jako stalo da se ne obrukaju. U svim ulicama oko sveučilišta bila je ludnica. različite vrste puževa naselile su slatkovodni i kopneni okoliš.. "Duahhhhhhh duuuuuuaaaaaaahhhhh". živi mrtvac iza. Automobili u tri reda. i kakav pogled." Njih dvije zapanjeno su ga gledale. a sada je klimavo počivala na negdašnjim lovorikama. budući da je bila revna studentica.. 244 Sišle su. Mi moramo sići. Andrea ih je slijedio hvatajući usput prolaznike za dupe i masirajući vlastite genitalije. počeo je ponavljati. bezuspješno je tražio parking za svoju lanciu flaviu. govorila je s gađenjem plavuša. pustimo ga. Sve troje ušli su u staru zgradu Zoologije koja je u prošlosti toliko dala znanosti. dok je Andrea nastavljao sipati pojmove. obuhvaćaju životinje koje posjeduju sljedeća distinktivna obilježja: 1) živčanu vrpcu 2) svitak 3) škržne pukotine. a zatim. Gle kako udešen hoda po svijetu"...." "Ne okreći se. ličinka dolazi do dna 1 lijepi se za njega prednjim papilama.životinja i obuhvaća poznate oblike kao što su puževi. Jesi li učio onaj dio 0 svitkovcima?" upitala ga je Marina gladeći kosu i blago se mršteći. Profesor Amedeo Ermini. automobili posvuda. "Znaš prilično.

. Andrea je puzao ispod klupa tražeći užine. 246 Jadni zombi." "Onako. Ispitao ih je dvoje. U zraku se osjećala napetost. zagroktao je. šmrklje i žvakaće gume zalijepljene ispod klupa. "Hiiiiiiiiiiiiiiii". Ni muha se nije čula. monstrume odvratni". bio je već starčić. Pusti ga. Ljutite studentice tukle su ga udžbenicima. Drsko se uvukao. Zvali su ga profesor Obaračević. kojom se zarazio 1956. Nije više dobro vidio i često bi pobrkao ulaze te završio na Odsjeku za povijest medicine. Ermini je bio gadna zvjerka. Odlučno je zagrizao u njega. 247 "Sjednite." Profesor Ermini ušao je u dvoranu. Našao se pred Erminijem. Sjeo je za katedru i uzeo list s popisom prijavljenih za ispit. nervozno su listale udžbenik. dajući općenite i neprecizne odgovore. napravivši mu prolaz. "Odlazi. razina studenata pogoršavala se iz godine u godinu. I srušio ih.. posudama s organizmima u formalinu i plakatima koji su prikazivali evolucijske ljestvice. prema dnu dvorane. Pronašao je sendvič sa salamom. recite mi za početak nešto o rebronošama. Studenti su se razmaknuli." "Ma vidi što radi. Čuj. Prozvao je sljedećeg. Andreajesjeo. Otkrivač endemske vrste s otoka Asinara. vidjevši što Andrea radi. bombone. Vlasnik ruksaka. u Belgijskom Kongu. Mrzio je održavati ispite. pokušavajući zaštititi glavu od te kiše udaraca.. sjednite i ne stvarajte zbrku!" rekao je profesor Ermini Andrei čisteći naočale. "Ne. Posljednji je čak rekao da su kitovi ribe. bježao je četveronoške i revao kao magarac: "Uaaaaaaaaahhhhhooooohhhhhhhh. kao sumanut.Konačno je ugledao nešto što je sličilo na mjesto.. nadajući se da neće dobiti kaznu. Svi su čekali u strepnji." "Zašto ne pitamo onog čudaka iz tramvaja. "Dobro. 245 Izašao je iz lancie i odlučno se zaputio prema Zoološkom institutu. šutnuo ga je u guzicu. debeli mladić. koje su sjedile u klupi jedna pored druge. govorile su mu s gađenjem. Marina i Tiziana. Zombi je urliknuo i krenuo naprijed. Zavukao je ruku u jedan ruksak. Argas ergasto-lensis (krpelj robijaš). . jesi li ti učila bodljikaše. picete." Andrea se kotrljao po podu ližući najprije parket.." Zombi je počeo odmah govoriti. čini se da nije. iscrpljen bolovima i malarijom. bilježnicama. koji se nalazio nasuprot zgradi Zoologije. "Je li to Ermini još nije stigao?" upitala je Marina Tizianu grizući nokte. Bio je tužan i obeshrabren. a potom bedra djevojaka u minicama. torbama i kišobranima. Studenti su čekali profesora Erminija natiskani u velikoj dvorani s prepariranim životinjama.. Nisu imali interesa i mučili su se da polože ispit.

Jednu meduzu. "Izvrsno. nepodnošljivo je smrdio. rekao je Andrea.... pustite staklenke!" 248 "Postanak vrsta je pro. Shvatio sam. što to radite? Recite mi nešto o postanku vrsta. bacajući ih na klupu i grizući katedru. "Što je ovo?" Andrea je počeo otvarati silikonom zapečaćene staklenke i vaditi sadržaj. Prešao je na nabrajanje svih devedeset postojećih vrsta rebronoša. bio je pomalo nemirnog i neobuzdanog karaktera. dosta.Pleurobrachia. Diplomirao je s najvišim ocjenama i pohvalama. želatinoznog i prozirnog tijela. Pizzu ćete pojesti nakon ispita." "Molim vas. Na kraju je utažio žed formalinom. Konačno briljantan student.gluhhhhuuuuuuu gnammm-mm. Andrea je krajnje ozbiljno preuzeo tu zadaću. "Ma. ".. a kako nije bio naročito precizan u skupljanju.. 249 Kao što je poznato. "Želite li pitanje za najvišu ocjenu?" Andrea se zabavljao lijepeći šmrklje po Erminijevom rokovniku. Nastavio je govoriti neprekidno više od sat vremena o spolnim navikama zmijača. rekao je Ermini. kao da je toblerone. a onda je usisao. koji temeljito poznaje gradivo. Možete prestati". stavili su mu pod pazuha one sapunčiće koji se stavljaju u zahode. Rebronoše pokazuju neke sličnosti s meduzama iz potkoljena žarnjaka." Nastavio je govoriti trzajući se na stolici. Istina. uprljavši se uz užasno kreveljenje. zombiji su skloni toj vrsti djelatnosti. svako malo bi se tu uvukao i pokoji miš.. Povjerio mu je katalogizaciju kukaca koji u zajednicama nastanjuju rimsku kanalizaciju. Ali Andrea je nastavljao sipati kao iz rukava. mladiću moj!" Dao mu je potvrdnicu o ispitu.gghhhhemmmmm ghhhee-eeemm. Prelazimo na drugo. te ga pojeo hrskajući. Počeo je mirisati na šumski bor. koju je zombi podrigujući utaknuo u uho. . Cestus veneris. Ermini je blistao... Hormiophora." "Dobro." Andrea se hranio cjevastim koraljem. Balinopsis.. Vraćao se u Institut s vrećicama punim životinjica. pet plus." Uzeo je staklenke sa životinjama u formalinu i dodao ih Andrei. čupajući pramenove kose.. Ermini je bio tako pogođen Andreinim poznavanjem zoologije da mu je ponudio da kod njega piše diplomski rad i da postane vanjski suradnik njegovog Odsjeka. Provodio je cijele dane gacajući kužnim kanalima metropole.. koji bi se na kraju sakrio u profesorov laboratorij. koju je najprije pustio da iscuri na stol. čestitam. Sisao je kolonije kao da su koljenice. "Dobro. Ne osjećate se dobro? Imate čudnu boju. Mneiopsis leidy."Rebronoše obuhvaćaju oko devedeset vrsta slobodno plutajućih morskih životinja. Zatim je uzeo golemu posudu.. Ermini je imao mali problem sa svojim suradnikom. "Što je to Mehlisova žlijezda?" "To je žlijezda opne blizu srednjeg ootipa na jetrenom režnju". kao da je sladoled. čini se da ste pripremili rebronoše. u kojoj se nalazio veliki tropski pauk.ces u kojem se form. koji je učio. Nemojte govoriti sa zalogajem u ustima.

Široka ramena i nabijene ruke. I zapalio je jednu. pa koliko ti treba postat ću nervozan.. S vremenom se počeo pomalo raspadati. Mrzio je poslove koje mu povjerava Jaguar. S vremenom su ga svi zavoljeli. ponavljajući obilježja bodljikaša ili embrionalni razvoj vitičara. osobe koje lako praštaju. U svijetu tih mrtvih sveučilišnih profesora. Ostao bi unutra. hej. Andrea uvlačio u akvarij napunjen for malinom.. Kratka keste-njasta kosa. Postao je slavan zahvaljujući jednom istraživanju 0 hranjivosti stonoga. kariranoj vesti. slijepljena na čelu.. Iz džepa jakne izvukao je cigarete. još uvijek gledajući se. Nervozno. Gnojište na sedmom katu nebodera u obliku tornja. Bildao je u teretani. kad bi Odsjek opustio. Pusti me da radim na miru. Dobro mu je padala niz bokove. BLATO (Život i smrt na Prenestini) 250 "Onda. Strpi se. Možda malo previše isprane.. Upravo takav. Sviđalo mu se kako mu stoji jakna Avion Game od antilopa koju je kupio prije nekoliko dana. Kad je Cornelio Balsamo završio svoju priču.. neću uspjeti. I dalje je zavijao i jeo šmrklje. uključujući i njegove kolege. "Hej. Ako mi i dalje budeš govorio.. samo im se Andrea činio živim. smiren. na petama čizama. Sjeo je. Od armiranog betona i . Velika usta i male. u čistoj i izglačanoj košulji. koliko ti treba?" nastavio je rigajući dim i bijes. "Hajde! Isuse. talijanskog sveučilišta. uronjen u otopinu. dovoljno uske. ali studenti. jesi gotov? U kurac! Već si pola sata unutra!" rekao je Albertino nestrpljivo.. Predugo je zatvoren unutra. otpadali su mu komadi tkiva. Stoga bi se navečer. a potom i profesor... ali ipak ne toliko da mu se sprijeda ocrtava alat. Dobro su mu stajale i traperice Cotton. otpuhujući.. Zaustavio se i pogledao se u zrcalo naslonjeno na zid. Brzo je napravio karijeru i postao docent. Albertino se naslonio na vrata. hladne oči. Skoro dva metra. u svojoj jakni." Prigušen i nesiguran glas iza vrata... svima nam se promijenilo raspoloženje i svi smo bili ispunjeni nadom u svijetlu budućnost te velebne institucije. Nadrkano. Chesterfield Lights. Albertino je bio visok i krupan. upravo su ga zbog toga 1 voljeli. Pogledao je oko sebe i zaključio da je to najjebenija rupa koju je ikada vidio. to je pitanje koncentracije... Koji davežl pomislio je Alberto sišući cigaretu. Počeo je kružiti po sobi. 253 Zadovoljno se okrenuo oko sebe. Brižno ih je spustio. Moram stupiti u kontakt s Višnuom i Ganešom.. zaboga. Skoro sam gotov..Natjecao se za mjesto znanstvenog novaka i prošao. Osjećao se u formi tog jutra. prijatelju. otkrivajući u potpunosti kaubojske čizme. da se održi u dobrom stanju. Ali traperice su mu se nabrale na koljenima. mirrr.

ne hajući za sag. ali su ljudi već živjeli u njima. Polako. vrtovi. a na podu ležali su madraci puni buha i sagovi skoreni od dima i smrada nogu. Zdjela za juhu s nekakvim ogavnim istočnjačkim bućkurišem. Možda u Nepalu. Uspjeli smo! s olakšanjem je pomislio Albertino. On je mislio da je to šik. Frik je u ruci držao smotan ručnik. "Onda. Nije znao odakle je izniknuo i zašto je gazda poslovao s njim. nevjernice!" Glas mu je bio dubok. Na licu su mu se ocrtavale sve gadarije koje je prošao putujući Istokom. Hladno. Imao je kurčev rubin uglavljen medu pocrnjelim zubima. Na najvišim katovima nedostajale su i plave pločice i okviri na prozorima. kolone automobila. Bosonog. friku. Nosio je crveni kućni ogrtač Sergio Tacchini razvezan na bijelim. Sigurno je da se Albertinu nikako nije sviđao. 255 I onaj rubin. Bez i jednog oblaka. Svi isti. 254 Kroz prozor zatvoren plastičnom folijom nejasno se nazirala Prenestina. jednoličan. Sigurno ne u Rimu. Na zidovima su visjele slike indijskih božanstava i Boba Marleva i Jimija Hendrka i Ravija Shankara. Građevinske špekulacije. mršavim kokošjim prsima. U kuhinji. Ustao je povlačeći traperice nadolje. Antonellu. čelične dizalice. Hlače na crvene i plave pruge bile su mu uske u bokovima. Lonac sa skorenom rižom. uzbuđen kao otac koji čeka rođenje vlastitog djeteta. U svakom slučaju. Taj frik je zaista bio udareni kreten. Iz dubine duše. prljave krpe i sasušene stabljike marice. To je sve što je trebao znati I to mu je trebalo biti dovoljno. Albertinu se otpočetka gadio. to znači da ispod tih krpa djeteta cvijeća kuca srce čovjeka od povjerenja. Bijelih i zapečaćenih . Znojan. Izgledao je loše. promukao. ako se Ignazio Petroni zvan Jaguar koristio njime. a u dnu širile su se u trapez. Ubrzo su se vrata otvorila i frik je izašao. Nijedan još nije bio dovršen. Unutra je bilo više od dvjesto kuglica. One male i nepomične riblje oči. Konačno se s druge strane vrata čuo šum puštanja vode. niske zgrade i nebo. veličine grličinog jajeta. Ustvari uopće nije poznavao tog narkosa. Jako plavo. Bacio je cigaretu na pod i ugasio je vrhom čizme. U blizini su se nalazila još četiri takva tornja. Kao da pokazuje skupocjeno blago. kako je bilo?" upitao ga je Albertino.plavih pločica. stupovi prljavih tanjura umrljanih masnoćom i gadarijama. To istočnjačko leglo buha pripadalo je Antonellu. Rastvorio je ručnik. S onim crnim i prljavim pletenicama rastafarijanca iz predgrađa. na sudoperu zbrda-zdola uglavljenom u armirani beton. Nastavio je gledati oko sebe. Suh kao prut. krovovi pogona za proizvodnju zahodskih školjki. Neobrijan. "A kako je moglo biti? Dobro! Gledaj.

Ja radim. Uzimam robu". Nije dosta. "Kasno je. Dok je frik brzo brojio novac. tamo u Indiji.. Želudac. Heroin.. "Moraš probati ovaj specijalitet. Jako opasno". ja moram ići." liječnički mu je rekao Albertino.. Otkada je oženio Selvaggiu. Tip. Tek stigao... Ona nije htjela. Nije mogao gubiti vrijeme kod tog kretena.. Dolazi izravno s Himalaja. Staloženo. osim toga. S nogama iznad glave stajao je na jednoj ruci.." "A zašto jedeš banane? Imaju loš okus?" "Beton! Zabetoniraju! U protivnom ti lete po trbuhu kao poludjele biljarske kugle! I opasno je. Nađi svoj unutrašnji mir. Sad ću ti objasniti. 257 Onako kako se zapleo. "Lako je. Bio je tu... Stvarno ti je jako loše. Baba! Malo je!" mirno mu je rekao bitnik. izvukao je iz ladice veliki ćilam od rez-barene bjelokosti i napunio ga duhanom i travom. Još su smrdjele na govna. I gledaš kao teče. To je Albertinu prilično išlo na kurac. "Stani. Albertino je stavio jajašca u vrećicu i gurnuo ih pod jaknu. Polako. To je moja vlastita zaliha. Ne slušaš svoj Qi. u kurac. Jako dobra roba!" "Ma jesi li lud? Ako to popušim. odmahujući glavom. Ugledaj se u mene.. Frikiću. Njoj za ljubav. Duh. Tog jutra imao je drugog posla. male i slatke. kako ti zaboga to uspijeva?" upitao ga je Albertino. Albertino nije duvao već više od dvije godine. u meditaciji.. zapleten kao iščašeni škamp. Ovo je posebna roba. Antonello se i raspleo kad je ugledao svežanj novčanica. mudri guru. na crno. Dok si tamo. Istina se slijevala iz tih presvetih usta. Sjedneš na obalu Mother Ganga u pozu lotosa. "Što malo?" "Novaca. . osim što je bio kreten. odgovorio mu je taj stari. Treba ti cijela noć. Jučer sam ga posrao. sve to uspio utrpati u želudac? Ha? Mislim. prijatelju. Evo ti novac. bit ću razvaljen cijeli dan. previše da bi ga se moglo uistinu mrziti. "Ti si bolestan. U kurac. počneš gutati jednu za drugom. Trebao bi se malo baviti jogom. Bez žurbe.celofanom i voskom. 256 Dok je govorio. Zajedno s tim jedeš banane. I on je prestao. Nije to uobičajeno sranje." "Što kažeš?" zarežao je na njega Albertino. nastojao je zaključiti stvar Albertino. Opusti se.. Antonello je govorio tonom gurua. Taj je čovjek skrenuo s uma poput neukroćene deve. na podu. a drugom se potezao za palac lijeve noge. "Ja mislim da si ti pod stresom. frik Antonello počeo se zaplitati gore od mongolske akrobatkinje u provincijskom cirkusu. bio je i fakir. Govorila mu je da od toga izgleda kao kreten i da je poslije u krevetu kao zombi. "Kako si. Ne znaš kako su dobre. Sve ti se otvori." S tim dimnjakom u ustima koji je izbacivao gusti halu-cinogeni dim. sad je jedanaest ujutro!" rekao mu je Albertino.

"Daj. u nos. Probaj je." 258 Na "uzimam je natrag. Bilo mu je žao što ga je ozlijedio. Mislim. I kažeš da hoćeš robu natrag". Ali on je ispružen na podu nastavljao plakati i brbljati na nekom stranom jeziku. Dobro to znaš. frik je plakao i mumljao. Glavurdom. "Što si rekao? Što ćeš?" Antonello je sada djelovao manje mirno." nastavio je frik tonom teleprodaje. Psihodelična mora. dragi moj. uvijek smo te tretirali kao gospodina. Najbolji. Ako ne. ako im pružiš prst. To je 04. govnaru! pomislio je Albertino i onda. šest puta više. utisnute u mračne podočnjake. Trenutak. Reci to svom Jaguaru. Približio se. Albertino je bez oklijevanja krenuo. Ovo su zmajeve suze. Hajde!" rekao mu je Albertino. " Neke stvari ne smiješ izgovoriti.. Više sliči na tumor na mozgu nego na drogu. rekao je kružeći oko njega. Ostaneš gore kao mudonja i ne vraćaš se više na zemlju. Albertino je odjednom bio sretan. to što činim kao da vam je darovano.. Strah se zna grubo našaliti. Ovo je roba koja te ispali ravno u orbitu. Mislim da sam ti slomio nos.. nećemo poslovati. Sto posto čist. odmah uzmu cijelu ruku." Našao se na podu vrišteći. Uzmi to i gotovo.. Sklupčan na podu. nastojeći ga podignuti vukući ga za ogrtač. Preciznim udarcem glavom pogodio ga je posred lica. Kad ga izrežete.. Odlazi!" . Manje Buda nego inače. Ova je posebna. a onda grabe i rame. uzimam je natrag. I ti to znaš. Dosad se nikada nisam žalio.. 259 Ali takvima treba odmah izbiti iz glave određene navike. Ni u šali.. Uzmi te proklete novce i otiđi u bolnicu. Frik je na trenutak odmjerio tu životinju u jakni Avion Game pred sobom. ali za zmajeve suze mi morate dati više... Sad kad je to govno reklo da će je uzeti natrag. Mogu naći.. Sad se okrećeš protiv nas kao bilo koji govnar. brate. "Što to kažeš?" "Pusti me na miru. Nećeš me zajebati. Jesi razumio? Ne da mi se cjenkati s tobom.. Miran kao kobra.. Slomljenog nosa. izdužio pureći vrat i hrabro promucao: "Rekao sam. Gazda je rekao da je to novac. Oči su mu bile posve sitne. Takvi ljudi. hladan kao led: "Zaboravi na to. Ovaj seronja je stvarno valjao gluposti.." "Kunem ti se. "I za dvostruko više. Sad je Antonello ležao na podu i iz nosa mu je tekla krv i sluz."Da mi moraš dati barem dvostruko više od ovoga. rekao sam da ću je uzeti natrag. vidjet ćete da možete napraviti pet. Bolno. Jesi li čuo za to?" Albertino nikad u životu nije čuo za jebene zmajeve suze." frik se pokolebao: suhi mu se glas odjednom promijenio i postao jedva čujan.. I miran... Znojio se kao lud. Hajde.

"Znam." pomirljivo mu je rekao Albertino. Psi. To su zmajeve suze". plakao je jadnik.. Umoran sam. Koji kur. Pasji je to život." "Ajde. Osam sati u avionu nikako da prođe. Dogovorio si cijenu s Jaguarom. u kurac. . budi sretan.... Onda se konačno pridigao. Nije ga se moglo slušati. 261 dok je govorio brisao si je lice majicom.. stvari.. I točka.. tresući se kao mokro pseto..." Narkos je naglo ustao i sa stola zgrabio dugačak nož. Pokaži mi. Ja sam bio samo u San Marinu. Gdje je sad...." Frik se sav ukočio i pogledao Albertina u oči: "Slušaj.. Albertino je našao na krevetu nekakvu majicu i njome mu je pokušao zaustaviti krvarenje. oprosti mi... Moram ići. Gledaj tog jadnika koji si je i mozak poduvao. Shvaćam. Znaš što se dogodi ako se neka od tih kuglica otvori." "Ne. Ali kasno je.. Misliš da ne znam? Pogledaj onog frika. njegov unutrašnji mir? Je li bio dovoljan jedan udarac glavom da ga se raskrinka? Kamo je nestao Buda? Bio je nitko i ništa. Zato nećeš izaći odavde dok mi ne daš ili novac ili robu.. Nisi svjestan što govoriš. brbljavac kao i svi ostali. Ja crnčim. Skoro mi je pedeset godina. zemlje. uzeti jajašca i otići."Okej." 260 Albertino je pogledao na rolex. Ali sad je dosta." Doista je izazivao sažaljenje. S tim slomljenim nosom. Nemaš pojma što znači prijeći tako dvije granice.. Tu su talijanski policajci..Znam da mi se smijete iza leđa. "Ti si lud..." "Dobro. Razbit će te. kad sam imao trinaest godina. Ja zaslužujem taj novac. Ova roba vrijedi toliko". Htio mu je ostaviti novac.." "Smiri se. prijatelju. Albertino gaje odmah prepoznao. Nemaš pojma.. Probavljaš kao zmija. koji te jako dobro poznaju. A nakon putovanja dođeš na aerodrom i to je tek početak. To je čisti heroin. "Pusti! Ja ću". Hoću i ja normalnu kuću. Morao je krenuti.. Jesi razumio? Nemam ženu. Onaj seronja Jaguar me tjera da svaki mjesec idem amo-tamo.. Kurca ti ne znaš. Predoziranje! Ideš ravno stvoritelju na račun." "Umoran sam od putovanja. Ništa ti neću pokazati. rekao je frik grabeći majicu i onda jecajući nastavio: "Ti ne znaš što to znači napuniti si želudac time. Upoznao si različite ljude. Zasereš se od straha.." "Podigni se.. Moja majka u Caserti godinama ne priča sa mnom. koja je već bila sva crvena.. hajde." "Ta roba vrijedi toliko. Ali ovaj se više nije zaustavljao: ". Ne mogu više. a to nitko ne smije primijetiti. auto. Čak se ni ne sjećam toga. Nada. Zato mi moraš dati taj novac... Jedino što znam raditi je biti kurir. ako samo pokušaš tražiti više. televizor. Nemam djecu.. vidio si svijeta. To je nešto drugo. Poželiš umrijeti. Ja više ne mogu.. hajde." "Ne i ne. sjeo i nastavio cmizdriti. Albertinov oklop tvrdog momka popuštao je pred tim nesretnikom. Dosta. Života psa lutalice. Što mogu reći da sam napravio u životu? Kurac. "Ne. Ti to ne znaš.

Frik je drhtao. kad se Antonello opet bacio na njega. Metak je završio svoju putanju uz Albertinovu čizmu. "Slušaj.. Jebeno bijesno pseto. Nepokretan. Albertino gaje preciznim udarcem desnicom u trbuh srušio na pod. Tu ti je novac. Stanom je odjeknuo snažan prasak. Uništavao mu je hlače. Ciao. Crack-om.. svime. Vrištao je. Taj govnar je to tražio. Prislonio mu ga je na lubanju. znaš. Srušio se na zemlju. Vrištao je i preko razrezane usne pljuvao slinu i krv." Već je zatvarao vrata. grizao me. 262 263 "Sam si to tražio. ja sam ga sredio. Vidio ga je u seriji o Sandokanu i malezijskim gusarima. I U kurac. Zatvorene oči. Ništa. Malezijski kris. Sklupčani leš se pod udarcima jedva pomicao.. Lijepo se zajebao. Čudovište. . Kris u zraku. "Jesi li lud?!" vrisnuo je Albertino na njega. zatvorio oči i opalio. ali istovremeno mu je onim opakim kliještima koja je imao umjesto ruku stezao listove. kao vreća krumpira. Ustao je i vrištao.. pa da završimo. dosta je." nastavio je. Onda je osjetio paklenu bol točno ispod koljena i vidio ga je kako mu se zubima zabio u traperice Cotton. Albertino je opsovao i počeo skakati po sobi. oprosti mi. vristeći na nekom stranom jeziku: "Dekpundeleri avenire. Uzmi taj novac. posljednji put ga pogledao i rekao: "Okej. Njuškom. heroinom. I sad? I sad je bilo sranje. ali okliznuo se na sagu i raširenih se ruku razlijepio o zid.. Činilo se da ga frik ne čuje. Tanke i zakrivljene oštrice. smućeno. Albertino je otvorio ulazna vrata. cerekajući se kao psihopat u posljednjem stadiju. razderavši mu desni džep jakne Avion Game. Bodež Thuga. odskočivši lagano ustranu... Glava djeteta cvijeća rascijepila se na dva dijela.Kris.. Mrtav je?! Pokušao ga je pomaknuti udarivši ga vrhom čizme. "Jesi li lud?! Koji ti je kurac?" upitao ga je zbunjeni Albertino. Pao je na njega opsjednut i razjaren. ja odlazim. govnaru! Ti si obično govno! Jebi se!" vikao je na njega i šutirao ga. Što če reći šefu? Jaguare. presavijen. poput dagnje. Jako mi je žao. tip je uzeo nož. Lice poput krvave maske. mrtav je! Bolje se izgubiti. kokainom. Oštrica je proletjela tik pored njega. Žao mi je zbog tebe. Nos mu je bio kaša. Mora da se nečim razvalio. skrhavši jednu pločicu u tisuću komada. "Jebi se!" jauknuo je Albertino i izvukao pištolj iza leđa. Bodež u ruci i luđački pogled u očima. pokušalo je ubosti. nastojeći se smiriti. Dijete cvijeća. Magnum 44. Beživotno Antonellovo tijelo svalilo mu se pred noge. amfetaminima. Sad je Antonello bio u napadu." "Prestaniii! Prestaniii!" revao je Albertino tresući nogom kao luđak. zbog tvoje situacije. kratke cijevi.

pod i zidove. Onda se pogledao u zrcalo. koja je zaprljala dovratnik. Više je nalikovao na kontejner nego na čovjeka. A jajašca? Albertino se nasmiješio i stisnuo ih uza se. Očistio je krpom krv. Skinuo ih je. Prekopao ga je.. 265 Navukao ih je. Ustao je. Ništa. Onda je u vrećicu ugurao ono što je ostalo od lubanje i ljepljivom mu je trakom pričvrstio za vrat. U najboljem bi ga slučaju zalio betonom. "Dobro odrađeno!" rekao je zadovoljno. Ne. A Albertino ga je upucao. Kaubojske čizme izvirivale su iz njih kao dvije crne. Taj seronja nas je zajebao. Ovaj je stalno išao u Indiju i natrag. Bio je znojan.. šareni prsluci.. Da se dodatno osigura. Na posao! Odvukao je leš na sredinu sobe. Kurvinog sina nije bilo. izobličene gljive. Onda je konačno pronašao jedini par hlača. . Baš nimalo. Sjeo je i zapalio cigaretu. Straga. Jaguar neće biti nimalo sretan. Čitavo jutro sam ga čekao pred kućom. žute i zelene lanene košuljice. Ispravio mu je ruke i noge najbolje što je mogao.. izlizane majice. Na trapez. U kurac. Doista mu ne smije reći. boksericama na cvjetiće i čarapama otvorio je ormar. Kao i obično. Presirovo." Vratio bi mu novac i. Uzeo je jedan od brojnih sagova i omotao ga oko njega. Golemi punjeni omlet. Taj jebeni frik bio je njihov glavni kurir. Posao će im sada itekako trpjeti. Onda je pored kreveta našao otvoren kovčeg.Stvarno. Mora nestati! 264 Evo što će reći tom usranom Jaguaru: "Nije ga bilo. A on bi trebao biti čovjek od povjerenja? Nikada. Reagirao je kao neki balavac. Traperice natopljene krv-Iju. Jaknice s perlicama i ogledalcima. Posvuda su ga stiskale. Zbog pogrešnog pranja.. Crven u licu. Ne smije reći šefu. početnik. kao ženka pavijana svoje mladunče.. Nagnuo se zbunjeno i rekao naglas: "Ne mogu uokolo iči ovakav! Zamisli da me netko vidi! Kakva Božja sirovina!" Bile su to hlače od crvenog baršuna. Prazan. Nitko na carinama nije bio hladnokrvan kao on. gdje je taj frik držao odjeću? Nije se uopće presvlačio? Moguće. gaće požutjele od mokraće i prozirne. Pogledao se u zrcalu. Osjetio je polarnu hladnoću kako mu se penje uz leda i tropsku vrućinu u obrazima i na čelu. Sprijeda. na nekim dijelovima su se prelijevale u bezoblične ljubičaste mrlje. Prekratke. Nestao je. U jakni. krcat prljave odjeće. obli-jepio ga je trakom. Najbolji.

"Prestrašno!" Nije smio misliti na to. Popeo se natrag. Otvorio je vrata i izašao. 266 "Gle. Zgrabio je smotak i natovario ga na leda. Ispod zgrade je još bilo gradilište. Pored toga. Mrvila je keks sa žitaricama u vodu i onda kašu gurala na lutkino lice. smijeh i brbljanje. Bušilica. Bacit će ga dolje. jebemti. Mora da je imao teške kosti. Albertino ga je vidio kako pada ravno na hrpu otpada i zatim je promašuje. Prava kur-čeva raketa zrak zemlja.. Opsovao je. Nitko neće primijetiti.. namještaja. Teturajući je krenuo prema vratima. pa ipak. Albertino je na ravnoj klupi. u kurac?" rekao je praznom stanu." Otišao je do prozora. Sad je znao što će. Genijalno. daleko od ulaza. 267 Naprosto genijalno. Torpedo se stropoštao ravno dolje. "Kako ću sad. Pridigao ga je. Na stubištu su se čuli glasovi. otpuhnuo je. U taj jebeni toranj od govana još nisu ugradili lift. I onda ga zvjerskim naporom bacio. nekoliko metara dalje. Udarci čekićem o zid. uvijale oko sebe sve do prizemlja. Hrpa pijeska. Vika. Brbljanje. Ledeno bijeli BMW 477. Stoga je ostavio teret u stanu. iz prve podizao sto dvadeset kila. Albertino je dovukao smotak do prozora. . Sad je jedva hodao uspravno. točno ispod prozora. Blizu BMW-a. Precizno. Vratio se u stan i zatvorio. Ta je zgrada bila poput jebene morske luke. Vidjele bi ga dvije tisuće ljudi. Onda će se sjuriti dolje i ubaciti ga u prtljažnik. Tamo su sjedile tri djevojčice. Nije mogao sići s lesom na leđima. A morao se spustiti sedam katova stepenicama. baš zato da ne bude uočljiv. niske i široke.. Ljudi su tu svašta izvlačili. Druge dvije su je gledale sa zanimanjem. Dobro. Na prvi pogled Antonello je izgledao kao perce. Nije bilo nikoga u blizini. otpad zemlje.. A kamoli sag. Namještaj. Pogledao je iza ugla na šesti kat. moja jede samo kekse Mulino Bianco". Davale su papicu svojim lutkama. Sišao je pripijen uza zid niz te nedovršene betonske stepenice koje su se. rekla je plavokosa djevojčica u ljubičasto-plavoj jaknici. "Odavde se ne može van. vrabac od čovjeka. Na otpad. Zidari. Naslonio na rub prozora. Igrale su se. "Težak je ko vrag". Gurnuo je pištolj u hlače. Parkiran bager i onda. Svaka s malim kolicima. pritvorio vrata i tiho se zaputio niz stepenice. I s kata iznad dopirali su zvukovi. Olovne. Gore su bili zidari. Hladnjake. Televizore. Vjerojatno s kata ispod. praznih plinskih boca i smeća. njegov automobil. Pogledao je dolje. samo prsnim mišićima. Parkirao gaje tamo.

nije bilo hladno." prepun neizmjernog bola izletio mu je iz usta. "Crkni. Vunen.Užasan "Neeeeeee. Izašao je i potrčao oko gradilišta sve do auta. Albertino je vozio petljom 160 na sat. Nabio ga je na glavu. Ravna i kruta kobasičetina dopola je stršala iz stakla. tovremeno povukao iz sve snage. sredinom ceste. zarobljen u sagu. Pokrio je oči rukom. Stakla koje se rasprskava. Nikoga na prozorima. . Lima. šupčino!!" viknuo mu je Albertino. poput tenkovske cijevi. plavo nebo. Išao je naprijed. Druga se polovica zabila u suvozačko sjedalo. Popustio je. Izašao je na cestu u pogrešnom smjeru i nakon par metara se našao pred kamionetom koji je prevozio staklene ploče. Samo rublje koje se suši. Samo plavo nebo. Kotrljajući se. U autu je bjesnjela oluja. pokazujući mu rogove kroz razbijeni vjetrobran. Sjeo je za volan i krenuo. Torpedo se zabio u vjetrobran BMW-a 477. Zastrašujuća hladnoća. Taj je počeo trubiti kao lud. Kamionet se bacio ustranu i zakočio. Preskočio je djevojčice. Onda je iz auta izvadio šešir. Bolno se pridigao i opsovao Boga. i jebalo mu se za sve. kao da K zubima uhvatio za navlake sjedala i ne želi popustiti. Našao se na zemlji. Okrenuo se i kao lud se sjurio niza stepenice. Albertino se popeo na haubu i počeo vući sag prema sebi. Bolje se zakopčao u jaknu Avion Game. Staklo se rasulo po unutrašnjosti automobila u milijun minijaturnih kockica. 269 I Kako je mogao naletjeti na takvog? S tom psihopatskom facom? S tim šeširom? Bez prednjeg stakla. sebe samoga. 268 i Vukao je. taj dan. Zajedno s kobasičetinom. Odvukao ga je iza auta. odupire.i mu prsne žila na čelu. i našao se dolje. Ostajao je nepomičan. sve živo. Naslonio se na BMW da dođe do daha.. Zaglavljen. starice koje su se verale uza stepenice. 1 ). Zahvalio je Bogu. Skačući. zajedno s kilogramima saga i bivšeg narkosa. Mozak mu je ključao.. Sve do vrha. upirući se nogama i škrgućući zubima od napora. I posljednjim snagama zatvorio u prtljažnik. na izlazu iz tornja. Selvaggin. Onda je pogledao uvis. uz škripu guma. Albertino je poletio unatrag. ali ništa. ali Albertino ga nije ni primijetio. I onda zasljepljujuć udar. Siroti se staklar prepao kad ga je vidio i pustio ga je da prođe. Činilo se da se frik. Ignazia jebenog Jaguara i frika Antonella. Ništa više. Mač u stijeni. "Mogu ja toooooooooo!!!" vrisnuo je Albertino i i-. Skoro da se iskilavi. šćućurenom za volanom. Nikoga na balkonima. Odjednom. Zeleno-crven s golemim ljubičastim pomponom. gospođe sa špecerajem. Albertinu. Rukom je skinuo ono što je bilo preostalo od vjetrobran-skog stakla. Čini se da ga nitko nije primijetio.

Nego više od toga. s rejbanicama. Poslije ih može prodati. Sad ga je vjetar prikovao za sjedalo i oči su mu suzile. Pogledao je u retrovizor. Sigurno. 270 271 BMW je poletio i stuštio se naprijed udarivši njuškom poput posrnulog . razdjeljkom na desnoj strani. Narančaste. Na Kanarske otoke. Koji kurac hoće? Prišli su mu s boka. Na neki lijepi topli otok. dok je na krov alfe stavljao plavu sirenu. Želudac mu se stisnuo. Svi će reći da je taj kretenski frik odlučio preuzeti inicijativu i da je završio u nekom društvu u kojem nije imao Jaguarovu zaštitu.Govorio je naglas: "Što da radim? Moram se riješiti tijela. Onda putovanje. Albertino je zavukao ruku u jaknu. Ali gdje?" U nekakvom jarku. novi auto. pa naglo ubrzao izigravši ih. S briljantima. u jeftinim kožnim jaknama. Nije se odvajala od njega. Već ga godinu dana gnjavi s tom kurčevom bundom. tupih lica. Bila su dvojica. to se bolje osjećao. Jako mnogo. Koliko su mogla vrijediti ta jajašca? Mnogo. Onda ju je spazio. Luđački je skrenuo udesno i zaletio se na pješački otok. neobrijani. Nitko ga neće uloviti. Na nekom skrivenom mjestu. S magnumom 44 kratke cijevi u hlačama i s toliko robe da bi mogao predozirati kompletnu publiku na Woodstocku. "Zaustavite se! Stanite sa strane!" viknuo mu je onaj sa suvozačkog mjesta. Albertino se okrenuo i odmjerio ih. U obliku suze. Saab? Maserati? Možda ferrari? Onda će Selvaggi kupiti bundu od samurovine. Nije ni primijetio da je već neko vrijeme crna alfa 33 twin spark zalijepljena za njega kao muha za govno. Sad ću stati!" rekao je Albertino sa smiješkom. 180. Što će kupiti za sav taj novac? Za početak. Jajašca su bila tu. praćen alfom. Ali to nije bio problem. Bili su to smrdljivi specijalci. Kamo? Na Maldive. "Okeeeeeeeeej okeeeeeeeeeej. Ali kako se mogao zaustaviti? S lesom u prtljažniku. Na miru. Na sigurnom. Onda je usporio skoro do zaustavljanja. Kao papa i njegova papisa. Albertino se pomaknuo udesno. Na Mauricijus. Ubrzao je. Pronaći će ga. Stavio je na nos par Selvagginih naočala. Još je tamo. nisu policajci. Ta dvojica. Što je više razmišljao o tome što bi mogao napraviti sa svim tim novcem.

straga. Specijalci su ga još slijedili. Ko-basičetina je pala na njega. Klizao se. Skrenuo je na blatnjavu cestu koja se spuštala medu koprive i grmlje. Polako je napredovao kroz meko blato. Neprirodnu tišinu prekidalo je samo živžikanje vrabaca. Čizme su mu propale u blato. Presavijeni smotak. Potezao ga je držeći ga za noge. Debelom. Assuntinom. nepomičnoj baruštini okruženoj trskom i korovom. Niske sive kuće. Krenuo je niz padinu. Rijetke zrake svjetla prodirale su kroz lišće oblikujući sunčane mrlje na površini vode i na mehaničkim olupinama. Klizio je na guzici ravno prema baruštini. potopljene ulice. izbijajući na proplanak opasan stablima lovora i hrasta. Zahrđale perilice.bizona. Albertino je psujući uspio ispraviti BMW. razvaljeni hladnjaci. Zatim samo prljava polja. Završio je sjedećki u blatu. Proplanak se spuštao u sve strmiji obronak. strojevi za pranje posuda iz sedamdesetih godina i štednjaci. nego samo baruština. Cesta se sve više sužavala. Blatobran je odletio uz prskanje iskri. Nepremostiva. . Samo je načinio beskorisne brazde sa strane. Goli kao crvi. ušao u predgrađe Finocchio. Mršavi psi mješanci. Ovce. Groblje kućanskih aparata. 272 Albertino je zaustavio auto. Jednom su se ljeti tu čak i okupali. Albertino je zgrabio smotak i počeo ga vući kroz blato. Tada tu nije bio otpad. Tu je dolazio jebati. 127-ice. Pozdravio ih je i skrenuo. "Zar niste čuli za neuhvatljivog vozača?!" vikao je tim šupcima. ulicom Borghesiana. Plastični prozori. Vrtovi između kuća. I smeće. svom težinom. Prošao je kroz Torre Gaia. Ograde od živice i bodljikave žice. zabijajući se jedan u drugi u kaosu krvi i lima. Barem deset godina nije bio na tom mjestu. Lokve ustajale vode. Iz pištolja su ispaljivali hice upozorenja. Jaruge. Dolazio je ovamo s jednom. Bezuspješno se pokušao oduprijeti rukama i nogama. Onda se cesta ponovno proširila. Izvukao ga je. Završio je na cesti pored priključne. Izašao je. s iskrivljenim i zahrđalim tanjurićima koji su izvirivali s krovova poput zgrčenih staračkih prstiju. Vrištao je i vozio tog monstruma bez kontrole koji je udarao lijevo-desno između ograde i pješačkog otoka. nepovezane. Donovi čizama slabo su prijanjali. kurvanjskom podrtinom. Proklizavali su na toj ljigavoj kaši. koji je završavao u tamnoj. bez fasade. Otvorio je prtljažnik. Ovaj put znatno viša. samo što je sada između njih bila razdjelnica. Krive. izvirivali su iz vode poput ostataka napuštenih galija. Željezni balkoni. Pucketanje grana na vratima automobila. Bio je tada još dječarac. Prešišao ih je. Cikorija. Stavili bi deku na zemlju. Automobili iza njega lančano su se sudarali. Albertino je vrištao.

Bez blatobrana. Prijavit će krađu Selvagginog BMW-a. Na kraju će čak i zaraditi. Ostavio je auto u nekoj garaži. Keš. Razrogačene oči. Prokletim. ha? Govnaru!" zarežao je na njega Alber-tino. "Jesi li sretan. Razvaljene glave. Onda je protrnuo. . I mora razmisliti. To što sad vozi nije automobil nego karnevalska kola. Ali što je dalje odmicao. Svi su se okretali za njim. Udarao je rukama i bijesno prskao oko sebe. Traže li baš njega? Koga su drugog mogli tražiti? Mora da je izazvao paniku na pristupnoj cesti. to su se jače oko njega čuli jezivi. Zamišljen se zaputio kući. Počeo je drhtati kao prut. ustao je i zgrabio sag. Ludnica od sirena. Tko zna koliko je mrtvih u onoj nesreći. Usisalo ga je do koljena i stalo. Izbijen vjetrobran.Kotrljao se licem prema naprijed i završio u sirotinjskom živom blatu. napravio je veliko sranje time što je ubio dijete cvijeća. koji je rubin još više isticao. Osuđenim na propast. Zgrabio je leš. Psi su režali iza zelenih vrata. Samo se ne smije prepustiti panici. Baš ništa. Mokar kao čep. Okrugle i tamne. Albertino je u onoj katastrofi od BMW-a odlučno vozio doma. Pravi pravcati veliki koncert. Ta jajašca su gotov novac. gotovo zadovoljan. Osjetio se izgubljenim. rekao si je u hodu. Bijel. Leš. Podigao je glavu. Odjednom ga je obuzeo strah. Zatvorio ga je i popeo se četveronoške do auta. Što mu se dogodilo? Zašto je tako reagirao? Ali uvijek se nađe neki izlaz iz nevolje. Auto je bio registriran na nju. Jajašca?! Zavukao je ruku pod jaknu. Ovako ne može dalje. isceren izraz. Na licu mu je bio neki čudan. Još su tamo. čudni zvukovi. Svega par kilometara. Nahuškali su na njega cijelo krdo policijskih automobila. Samo medu zidovima njegove kuće može nestati ova mora i vratiti mu se mir. Ugurao ga u divovski hladnjak Indesit koji je virio iz kaljuže. Nastupiti kao veliki glumac. Nije bila daleko. Ulubljena vrata. 273 I Tog jutra ništa mu nije išlo od ruke. Zašto baš ja? Mokar od glave do pete. Na licu skorena krv i blato. Mora se riješiti auta. Ušao je u slijepu uličicu između trokatnica. Razmotao se otkrivajući jezivi sadržaj. Sad se još samo mora suočiti s jebenim Jaguarom. Lako je reći. Blatnjav. Naravno. iza gomile drva.

Albertinu je sad bilo hladno. Koji zajebi Albertino se zaustavio. Mozak mu je ključao. Opet specijalci. A morao je zaraditi to povjerenje. Svjetleće reklame obasjavale su milijune sendviča poredanih u stupove iza staklenog pulta. 274 275 Izdajice poput njega. ali osjetio je da mu noge klecaju. drznike i izdajice. Došli su ga istjerati iz jazbine. Mukotrpno. ugledao crnu alfu 33. poput onih s pršutom i sirom. gljivama. Cesta je postajala šira i zabrane parkiranja lišavale su ga zaklona. Klošar. uličice. gdje je radio na selidbama i zarađivao milju i pol mjesečno.. U kurac. Apsolutno ništa.Taj bi ti jednim pogledom prodro u najmračnije zakutke srca. Albertino nije bio spreman pokušati. Staklena vrata. na početku ceste. To je bila jedna od osobina koje su ga činile iznimnim. Albertino se spremao da potrči. da izvuče pištolj i zapuca. Ni za kurac. U kurac. Išla je prema njemu. Uvukao se unutra. Neee". A ova koju je napravio Albertino bila je velika kao kuća. Najklasičniji sendviči. neki put za bijeg.. Šćućurio se iza parkiranih kola. Obećao je samome sebi da više neće raditi pizdarije. Nastavio je hodati brže. bili su . Nisu ga lijepo gledali. Možda bih mu trebao reći. iz posranog života. Već su tri policijska automobila prošla pored njega. Prihvatio bi život nižih bića. Zgrade su se nastavljale jedna na drugu bez prekida. Ponekad je loše volje. Ulovit će ga. Onda je u daljini. Možda bi mu oprostio. Izdajica onoga koji ga je izvukao s ceste. Imao je šesto čulo za govnare. velikim šefom organiziranog kriminala. sve do kraja ulice. Minsko polje. Postao je njegov čovjek od povjerenja već prije četiri godine. bez novca i perspektive. I ništa više. Trokutasta zrcala prekidala su to crnilo. Sve mu ispričati. To je on. Bio je sav mokar i blatnjav. uglavnom. Albertino je cijenio svog šefa. piletinom. Nije trčao. Išao je dalje zadržavajući dah. obložen poput mauzoleja crnim kamenom. Ostalo je još malo do kuće. Jako loše. Riskirati život. Pogledao je oko sebe tražeći sporedne ceste. promrmljao je slomljen onime što vidi. Ali Jaguar nije dopuštao pogreške. Svijet sendviča. A možda i ne bi. Svijet sendviča bio je mali bar. samo da spasi guzicu. "U kurac. Opet oni. Hlače su mu se ukrutile i stezale ga. kad je ispred sebe ugledao izlaz.

avangardnijima. Mora odmah sakriti robu. Ukočenog pogleda. masline).okruženi onima gastronomski odvažnijima. Otvorio je vrata. janjetina. pogledavši ga prvi put u oči. zapravo sedam. Muda u ustima. Zrcalo." rekao je bubuljičavi. Karabinjeri su razgovarali kroz spuštene prozore. kao da su jedan divovski sendvič. Raskrinkan kao lopov i izdajnik i smaknut rukom jednog od Jaguarovih ljudi u zatvorskoj ćeliji. Banane ne. Ustvari." "Što?!" "Malindi. celer. Crne pločice. Zahod je bio malen. "Da." Zbunjeni konobar uputio se prema šanku. kobasica. Crna alfa 33 prošla je već dvaput. Albertino ih je zgrabio sve zajedno. Neki glas. Osjetio se izgubljenim.. proljetni (mrkva. uprtog kroz staklena vrata. Albertina je obuzeo nov. "Što je?" rekao je poskočivši na stolici. da. panceta). Ustao je i upitao: "Gdje je zahod?" "Ona vrata. Mladi konobar." "Za van?" "Ne. gledao ga je s gađenjem. To nije bar za klošare koji umiru od gladi. pokazao mu je put. ali nije bio loš. daj mi šest komada. papaja i avokado. Minijaturni . na ustima mu se pojavio osmijeh. Kurac u guzici. banana. Albertino je oprezno prošao lokalom.. kao u zeca.. Naš tropski sendvič. Jedan je bio na radij skoj vezi. I Albertino je sjeo.. "U redu. Imamo malindi. bubuljičav i nosat. Naprimjer. možda sam Bog. Zatvorio se unutra. rikula. Čist. Albertino je i dalje gledao van. seljački (integralni kruh. kopački (krumpiri. Sam od sebe. Odmah ću ih pojesti. "Pa ne. neizreciv strah. Doživio je iznenadno prosv-jetljenje. 278 "Banane! Imate li banane?" upitao je bubuljičavog. 276 277 Nekoliko gostiju sjedilo je za šankom. Integralni kruh. Što hoće napraviti? Izvanredni skup? Miting? Što? Momčić se vratio s tanjurom u ruci.. sir feta.. kobasice). Bačenim u krletku. Deset tisuća lampica odjednom upalilo mu se u glavi. Tri zidara u prašnjavim trenirkama sjedili su za okruglim stolićem. pečenica. Sad su se dva karabinjer ska automobila zaustavila točno ispred bara.. izvolite?" Neki glas prekinuo je film o krvi i smrti koji se vrtio u Albertinovoj glavi. Na njemu su bili sendviči. sendviči!" Albertino ga nije slušao. Na ulicu. Potpuno. "Hoćete naručiti?!" "Što ima za jelo?" "Pa. Još jedan automobil zaustavio se uz ostale. pokazujući razjapljenih usta." I to je moglo proći. Dovoljno je da ovi udu i pretresu ga..

Otvorio ju je i pogledao unutra. Sladak. Imao je jebenu košarkašku loptu umjesto trbuha. pazeći da se svejedno može povući voda. Osjećao se teškim.. Albertino je ušao u svoju ulicu. Nije htio misliti na to. Vratit će se po njega čim bude mogao. samo ne gladan. Konačno je. mračno i puno sanduka piva i Coca-Cole. Albertino je nesigurno upitao: "Tko je?" "Konobar.prozor na unutrašnje dvorište. Onda je uzeo magnum i teška ga srca zavukao u kotlić.. Uhvatio se za slavinu i progutao.. Poput loptice za fliper. Prava životinja. Podigao je ruke prema nebu. Smrtno teškim. A i Albertino je u tom trenutku bio svakakav. . Izvukao je iz vrećice jedno jajašce. Uzeo je pištolj i odložio ga na umivaonik. Albertino je spustio dasku na školjci i sjeo na nju. U tom zahodu Svijeta sendviča. utrpao ih je u sebe barem stotinu. Izašao je teturajući. Koliko ih je! Zagrizao je prvi sendvič. s gnušanjem zbog toga što radi.. Nije bilo ni tako maleno." Albertino je imao drukčiji ritam. Osjetio je kako mu se spušta u želudac i smješta se. u dvadeset minuta. 279 Užasan. sa zalogaj em u ustima i pištoljem u ruci. Trbuh mu je bio splet nadraženih živaca.. a onda se sagnuo do pločnika i poljubio asfalt. Potom je iz jakne Avion Game izvukao vrećicu. Već je odavno pojeo sendviče. Treba mi cijela noć.. Zašto je friku trebala cijela noć? Je li opasno ovako ih trpati u sebe? Nije želio znati. Ustao je i bučno podrignuo. "Odvratno!" prokleo je stisnutih zuba i onda ga oklijevajući stavio u usta. Nadu-tu i tvrdu kao senegalski bubanj. Tko zna koji kurac taj ospičavi misli da on radi unutra... Kap vode. "Da! Ne davi me!" "Oprostite. Policija! Sjedeći na zahodu. Primaknuo ga je nosu. stavio u usta posljednje jajašce. Opet je podrignuo. tri jajašca odjednom. Nastavio je tako nebrojeno puta. Gore nego nakon goleme večere na Silvestrovo. Špijunski. Je li sve u redu?" "Da!" "Sigurno?" Glas mu je bio nesiguran i ispitivački. Loptica. Netko je odrješito pokucao na vrata." 280 Albertino si je sad u usta ubacivao dva. Zalogaj. Antonellove su mu riječi čudno odzvanjale u glavi: "Sjedeći uz Ganges. Ma kakav Ganges. s mukom.

Što ti se dogodilo?" upitala ga je pokrivši usta rukom. Pritom je mrmljao. zastrašujućeg čovjeka kako je gleda. Snažno ju je stisnuo uz sebe.. Malena moja. Selvaggia. Otvorio je vrata. Tenisko igralište. Srebrnina u regalu. prćast nos i velike. napunjena silikonom. poskakujući.. Na zidu dvije slonovske kljove. Otvorio je usta i ponovno prodisao.. Nemaš pojma. A što i da su ga zaustavili? Međutim. Crvene zavjese i velike. govorila je Sydne. Ali najdojmljivija bila je boja njezine kože. i zagrlila ga. vratu. Duga. Skinuo je jaknu. Čim se našao u domaćoj atmosferi. kose pune blata i luđačkog izraza lica. Prešao je put od Svijeta sendviča do kuće izvana lakši. Selvaggia je kod kuće. Ravan trbuh. jako tamne oči. i dva". Velika prostorija. Selvaggia se ubijala u solariju po cijele dane. Otrčala je hitro do njega. Samo što je na sebi imao grozne crvene hlače. U čemu je uopće problem? Ubaciš u sebe dvjesto kuglica i nema straha. Okrenula se i spazila nepomičnog. sve u oblinama. oble i udobne sofe od crvene kože. Bože moj.. Alby?" mijaukala je. Stambene. Izvaljena pred televizorom. Popeo se na drugi kat. po čelu. mediteransko tijelo. "I gore. Ušao je u dnevni boravak. lavovska griva. usnama.. sad se osjećao nasmrt klonulo. i radila je na njemu kako bi ga takvim i održala. . I počeo je ljubiti. Veliki prozori. "Bože moj. i dolje. Iz dnevnog boravka dopirala je glazba. bio sav mokar. Otprilike kao Tina Turner. Spokojno je išao svojom ulicom. Već je tri sata bio bez daha. djetinjim glasom: "Smrdljivice. okrugle sise stisnute u divljem grudnjaku. Duge i vitke noge. Solidno građene... I gore. Čvrsta i jedra guzica. Njen Alby. "Smrdljivice! Smrdljivice moja! Dođi ovamo". Ušao je. Selvaggia je imala čilo. Uspio je zajebati tu govnarsku ekipu.. Selvaggia je u tigrastom bi-kiniju spuštala i podizala bedro u ritmu glazbe.. posvuda. Nitko ga nije zaustavio. Sydne Rome na ekranu je činila to isto.. Mišićava. 281 Došao je do trokatnice. Taj tip pred njom bio je Alby. nije više ništa imao kod sebe." "Alby? Što ti se dogodilo. Nešto između savanski plave i kestenjaste. Velike. odgovorio joj je on gotovo lajući od radosti. Rustikalni kamin od drva i cigle. Mramorni pod. Njezin muž. Nemaš pojma. Moderne. ali iznutra mnogo teži. Velika usta.Uspio je. i dolje. I je'n. osjetio se bolje. Jele sa strane. Lopov? Čudovište? Silovatelj? Onda ga je prepoznala. Čokoladna. 282 Skočila je.

Da stavi u usta samo jedan njok. Albertino je ustuknuo: "Ne! Ne! Molim te! Ne njoke!" "Vidiš da ti nije dobro? Ovo je prvi put otkako te znam da nećeš njoke. Selvaggi bi biljke uvijek uvenule. Ali zato je morao pokazati zube. previjati se. narkosa. jedan jedini mali njok s kojeg cure rajčica i mozzarella. Bio je rasturen. Stupovi od stabljika pravog bambusa. apsurdnu priču. Vidi kako izgledaš. Sad su zidovi bili oblijepljeni plavim tapetama s naslikanim zelenim palmama. koji je Albertinu bio dužan. Otišao je u zahod da dođe k sebi. Ništa. Led koji mu se bio uvukao u kosti počeo se otapati. priča bez glave i repa. Ovo pročišćujuće tuširanje bilo je dokaz. naprezati nad košarom. uništeni BMW. Zrcala. dok ju je stiskao i rukama i nogama. Bit će da si se prehladio. Sad je spreman. Pogledao ga je s ljubavlju.. "Ljubavi. Deset minuta. Ovo je njegovo kraljevstvo. Prozirna. Podijeljena između ravnodušnosti i želje da ne zna... Uglavnom. Onaj u Svijetu sendviča nije vrijedan spomena. Selvaggia je malo što znala o muževim poslovima. Izostavio je frikovu smrt. vjerovala je u ono što joj je on govorio. Alberto se svako malo vraćao kući sa syn-goniumom. Četvrt sata. Počeo je tiskati. Ja ću ti međuvremenu pripremiti 283 njoke na sorrentinski!" rekla mu je Selvaggia. To je bilo Jaguarovo pokriće. Umivaonik od crnog kamena. .. otpuhivati. kuglice. Ali vrijedilo je. Čučnuo je nad plastičnu košaru. Najljepši dio kuće. fikusom i paprati. Nabrzinu se obrisao. Provjerio je jesu li vrata dobro zatvorena. Pod mlazom tople vode odmah se osjetio bolje. Njoke tvoje Smrdljivice. Albertino se svukao i stao pod tuš.Albertino joj je ispričao čudnu. Mišići opuštati. Ruska grofica u progonstvu. On mu je oprostio dugove. Kao uklete. Plemkinja je imala sina. 284 Uspio sam! Uspio je preživjeti. I onda kada. Nije htio riskirati da ih izgubi u nužniku. Pun pogodak. Potrošio je cijelo bogatstvo da ga ovako uredi. otiđi se odmah istuširati." "Da više nikada nisi izgovorila tu riječ!" izderao se na nju obuzet titanskim gađenjem. Od posebne vrste pleksiglasa. I doista. Namjestila ga je poznata dizajnerica. Vampir i češnjak. Kući je donosio novac. zar to nije najvažnije? Albertino joj je pričao da pomaže Ignaziu Petroniju u uzgoju ukrasnih biljaka. istog bi trena umro. tražeći da mu njegova majka zauzvrat preuredi kupaonicu. zamršenu. Zlatnog lišća. Krećemo s operacijom čišćenja! Na sunce s njima.

Zato je rado nadopunjavala aerobik seksualnim vježbama.. otišla u kuhinju napraviti sebi frape od banane. Rekla sam mu da spavaš.. Počeo se smijati. Izmučen se bacio na krevet. Možda će i Alby htjeti malo.. vidio bi neki uznemirujuć prizor. Da pozovemo liječnika?" "Ne. Inzistirao je da te probudim. Nije uspijevao. dirala na pravim mjestima. Uspravio se oznojen.. Albertino je za to vrijeme pokušavao zaspati.. "Kako se osjećaš?" upitala je ispruživši se pored njega. molim te.. Leda su ga boljela i noge su ga boljele. Odlučila je upotrijebiti posljednje oružje." promrmljao je Albertino. Oni sendviči malindi. 285 "Onako. Ha ha haa!!" zadovoljno se cerekao.. Pravi trening. Neki mišići našeg tijela upotrebljavaju se samo tijekom snošaja. Nadutog trbuha. Tiha baruština. "Tko je?" "Roscio je! Želi razgovarati s tobom. Činilo se da se u crijevima ništa ne miče. a iz njega izlazi napola smrznuti Antonello. Rukom je pokrivala slušalicu. Ali Albertino tog dana uopće nije htio surađivati. samo me pusti da se odmorim." .. I počela je trljati o njegov trbuh. majušno govance.Ma ni jedno malo. Popela se na njega. U ruci je držala bežični telefon. Zvonjava telefona izvukla ga je iz te strahote. Otvorio je ladicu s lijekovima. nakon što je navukla prozirnu." šapnula mu je u uho. "Alby. Mora poduzeti drastičnije mjere. Što ga je ona više privijala k sebi. Čak su mu se i oči sklopile. Smrdljivica je ustala i. to se on krepanijim činio. gurala mu glavu medu sisetine.. Čim bi zatvorio oči. Ma kakav beton. Pročeprkao je po njoj i našao to što traži. Plan? Spavati i pričekati da purgativ počne djelovati. Uzeo je dva. I disanje se mijenja. čak ni ovo? Onda ti je stvarno loše." Zbunjena. 286 "Znaš li što će ti se dogoditi ako ti se jedna zmajeva suza otvori u želucu? Ideš ravno stvoritelju na račun. Smrdljivice. Kose poput zaleđenih šparoga. Ono koje bi probudilo i mrtvaca. Otvorenih usta. kojima se prežderao. Selvaggia je gola ušla u sobu. Purgativ. Pošto-poto mora israti tu moru koja mu je začepila želudac. "Pobrinut ću se ja za tebe. Rubin je blistao. Kud puklo da puklo. Hladnjak Indesit koji se otvara. seksi haljinu. Tako su to zvali u časopisu.. "Odmah silazi! Jesi li poludjela! Hoćeš me ubiti!" rekao joj je kao da se probudio iz kome. kao da su se u želucu pretvorili u superljepilo. Otvorio je oči i pred sobom ugledao Selvaggiu. Selvaggia je u nekom časopisu pročitala da je seks jedna od najboljih vježbi na svijetu.

Zaboravio je otići k Jaguaru. 287 To je jako loše. Nešto između zamjenika šefa i tajnice. Ja sam kreten! Uzeo je iz ormara plavo odijelo Ralph Lauren. Ljubičastu vunenu kravatu." "Šef stalno pita za tebe. Ti odluči. Ti nisi njegov sluga!" "Pusti. Albertino?" "Kaži. Sad moram ići. Nezamisliva. Ne zaboravi da je Fede-rikina krizma. Kako je mogao? Zaboravio je na krizmu proklete Jaguarove kćeri. "Daj mi ga!" Selvaggia mu je namrgođeno dodala telefon.. "Idem na krizmu Ignaziove kćeri. Prije ili kasnije svemu će ovome doći kraj. Jedno po jedno. Uzeo je svežanj ključeva sa stolića kraj ulaza. Selvaggia gaje ugledala pred sobom svečano odjevenog. To je potpuno smetnuo s uma." Prekinuo je. Ljuti se. Mokasinke s resicom. Štoviše. A on je zaboravio.. zašto ne odeš u turističku agenciju i izabereš neko putovanje na kakav tropski otočić. Ne otići tamo bila bi preteška uvreda. Ne osjećam se baš najbolje. S osmijehom od uha do uha. U tople krajeve. uzdahnula je: . Htio je u važnim trenucima imati uz sebe sve svoje momke. "Kamo ćeš?" upitala gaje preneraženo. Htio je da i oni budu dio obitelji. Smrdljivice." "Nazovi ga!" "Ma što nazovi ga. Ne baš zaboravio. ne možeš svaki put kad te nazove trčati k njemu kao rob. Albertino je oblačio kaput od crne vune i Versaceov šal." "Dolazim odmah." "Uredu." "Ne možeš ići! Bolestan si!" "Moram ići. "Halo?!" "Halo.." "Što je bilo s tobom?" "Vratio sam se kući. Jednostavno je odlučio ne misliti na tu drugu brigu. Ako ne odem. Je li odlučio umrijeti? Otrčao je u dnevni boravak." Dok je govorio. Roscio je bio jedan od Jaguarovih slugana. crne i oker rombove." 288 Selvaggino se lice ozarilo. Jaguar je do tih stvari jako držao. "Slušaj.Stvarnost se sručila Albertinu na glavu gore od onog sna.. Košulju na male. Obećavam ti." "U kurac! Federikina krizma! Reci mu da dolazim. Poćeo se luđački brzo oblačiti. Molim vas. bit će svašta. nije pošteno." "Alby. Bio je spreman.

Ti kurčevi sokovi koje imamo u želucu u stanju su rastopiti bilo što. Pravi pravcati ispit. dobacio joj je: "Uzeo sam ti moped!" I onda je zatvorio vrata.. Jajašca. Stvar korektnosti. Možda. Hoće li povjerovati? Računao je na slavlje. A što će mu on odgovoriti? U glavi je odvrtio priču. Sjedeći na mopedu. Postaneš kao drugi. 290 . A ako mi se jajašca otvore u trbuhu? Nije rečeno da mogu izdržati i moje probavne sokove. Mogao bi barem shvatiti je li gotov ili nije. Ali sad je žalio što nije probao makar jednu crtu. Ni acid.. On te stvari nikada u životu nije probao. ubije te. Ni horsa ni koke. To je bio njegov posao. Nitko te više ne jebe. I nadeš se s druge strane. 289 Već su prošli kroz Antonellov želudac. kradu. Koji prose. Jaguar neće imati mnogo vremena da ga sasluša. umjesto da ga prodaješ. Nikada ni crtu.. Ispit na kojem riskira život. Osjećao se ćudno. Polako. jedan šut. na gužvu.. ljude. Kao svi koji su zastranili. Vidimo se kasnije. On je bio ozbiljan diler. Kao da taj dan nikada neće proći. Vjetar mu je šibao lice. To ti odsiječe noge. Možda je već smućen a da ni ne primjećuje? Možda je gotov a da to ne zna. medu narkosima. Ukočila se. Albertino je vozio po Prenestini. Što je to? Sugestija ili djelovanje droge? Što je to? On to sigurno nije mogao znati. Odglumio ga. Jaguar će ga sigurno pitati kako je prošlo s frikom. Pada li mu mrak na oči sam od sebe ili zbog tih usranih jaja. Zaista čudno. Ako počneš. Pritiskala ga je kao snježna lavina. Oprezan. Počneš koristiti to sranje da si sjebeš život. Adamu kažem istinu? Još jedna zastrašujuća misao mučila ga je poput noža zabijenog u meso. Izlazeći. Propalica. Možda mu se zato u glavi roje sve te gadne misli. pa zašto ne bi i jajašca? Možda se baš u tom trenutku otvaraju. Što je dalje odmicao. začas si gotov. Ništa." Poljubio ju je. sve je više uviđao da ne ide na krizmu nego na ispit. Sva odjednom. Možda će mu se čak živo jebati za to što Antonello nije došao na sastanak. Ispuštaju heroin u njegov želudac. Sastavio je zamišljeni dijalog sa šefom. I on ga je dobro radio. zbunjena. crkavaju kao muhe. On je uvijek odbijao."Stvarno?! Putovanje?!" "Stvarno. ni extasy. Možda je plastika oko njih već nagrizena.

Jaguar je živio u golemoj dvokatnoj vili. I Albertino je ostavio svoj kaput. neuništiva su. komodi i neoklasicističkoj sofi. Nakon toga bi ga zatvorili. oslikanim prizorima života u Pompejima prije erupcije. Morao je sve obaviti kako treba. To je tumor na mozgu. Budi miran. Ispred vile poljana od šljunka. Ušao je. Od straha! A osim toga.. Srce mu je počelo mirnije kucati. s krčazima vode na glavi. Bijeloj i moćnoj. Žene u velovima. Budi miran. Sjeo je na haubu automobila. Nešto dalje vrt u talijanskom stilu. 291 Malo-pomalo. kaputi od devine dlake. Zmajeve suze. Na liječenje." Bože moj! Zaustavio se. Opet je došao do daha. Udahnuo je i popeo se mramornim stepenicama do ulaznih vrata. Paunovi. Mora u bolnicu. Ne. alfe 164. Zaljev s brodicama. Pogledao se u retrovizoru. gledao ih je u oči. Smiri se. Ne može. Dobro ih je poznavao. Prošao je dugačkim hodnikom. Popeo se na moped i krenuo dalje. . Prazan bazen.« . Mali salon za čaj bio je pretvoren u garderobu. Obložena su voskom. Bunde.On je poznavao narkose. A onda? A onda koga briga. Plastikom. Jednom je rukom popravio frizuru. Albertino je sad vjerovao u to. Kako je ono rekao frik? "To je psihodelična mora. Nego sto posto čista. Stajao je uz cestu. theme. Ruke na ustima. Crvene oči. opustio se. Ispod jakni im se naziralo oružje. Sa strane su dvojica gorila pušili. Stegnuo je čvor kravate. Onaj frik je dobro znao svoj posao. U redovima parkirani jaguari. Albertino je zaustavio moped. Želudac mu je bio pun zmajevih suza. I hodao poput starca. pelerine i krznene stole bili su nagomilani jedni na druge na ovalnom stolu. range roveri. Sa strane brežuljci prekriveni engleskom tratinom. vidio im lice. Praznina u glavi. Razmisli. Od hladnoče! Suha usta. presavijen. Minigolf. Bili su njegov kruh svagdašnji. Skakaonica. Pozlaćene svjetiljke obasjavale su mural toplim i zlaćanim svjetlom. Duboko je udahnuo i ušao ublagovaun. Na ispiranje želuca. Napadaj panike! Običan napadaj panike. I ja bih u ovakvom sjebanom stanju trebao ići razgovarati s usranim Jaguarom? Nema šanse. Dvorišni ulaz od kovanog željeza s mramornim orlovima koji u pandžama drže zmije otrovnice. Znoj. to što mu je u trbuhu nije bilo kakva roba. provjerio u zrcalu kako izgleda. ponavljao je poput molitve. Ljudi u togama. Djeca koja se igraju koturom. Sad mu je bilo bolje.

S trideset i pet. I zaglušujuća buka pribora za jelo. Sjedio je tamo. mačji nos. Sretan kao nikad prije. Vika. Otkopčanog remena. S četrdeset pet. kad je imao šezdeset godina. Mlohave starice na-kićene draguljima. Nije imao više ništa od onog smrtonosnog grabežljivca. Sunčat bijele guze gole. "Tu si! Baš dobro". Djeca koju hrane. Rida kosa gelom zalizana unatrag. Tjestenina. koji je svirao. Drugi su plesali. Neki su pratili ritam plješćući. Starci skutreni na stolicama. U jednom je kutu vidio i orkestar. ispod dugačkog ulja koje je prikazivalo rimsko selo. stajao je jedan veći. pjevala je obješena na stalak mikrofona: "Svi na more. "Tamo dolje. dječacima u smokingu i djevojčicama u dugim bijelim haljinama. Albertino se okrenuo. Svi na more. Elegantno odjevene žene. U mladosti. "Gdje je?" upitao ga je Albertino bez daha. zadržavajući dah. Ignaziova hipofiza počela je zatajivati kada mu je bilo dvadeset godina. Onda se počeo debljati. težio je sto šezdeset.Bila je preuređena za tu prigodu. Prilozi. Konobari u tamnocrvenim odorama. Hipofiza. čuo je iza leda. sva u zlatu. Albertino ga je sad vidio drugim očima. Pravilno. Za njim su sjedili najbliža rodbina i najodaniji ljudi. Albertino je odlučno koračao medu svečano odjevenom djecom. Brbljanje." Amfiteatar stolica uokolo. već je imao sto trideset. Mnoštvo ljudi. S osamnaest. 292 293 Roscio. neke u kratkim haljinama. Golema dvorana. okružen ostalima. ustalio se na sto osamdeset. Zmija od ljudi plešući je kružila po dvorani. koji su se utrkivali između stolova. Zlatno-srebrna igla na narančastoj kravati. imao je osamdeset kila. Nasred svakog stola buketi crvenih i u/a. 294 . Srce mu je lupalo kao ludo. Predjela. da. U ono vrijeme imao je mali. bila je ispunjena okruglim st < > 1«. Sada. Neke još uvijek s bundama na sebi. Ignazio Petroni zvan Jaguar." Krenuo je probijajući se kroz mnoštvo plesača. Čitave obitelji za stolovima. Velika usta. svečano opremljen stol." "Idem. usrani jaguar. Tada je stvarno bio jebeni. Neke u dugim. Plač. Kolica s bebama. Plavokosa pjevačica lica zategnutog liftingom. Skupine muškaraca u košuljama i kravatama glasno su se smijale. Jela od mesa. sa zavjesa ma od < \ > kristalnim lusterima. Obojene kose. I on svečano odjeven. Neke s vrtoglavim izrezima. ne poštujući oblik. U odijelu od sivog flanela. I zube. Srebrni pribor. Puniti ga masnoćom. U dnu dvorane. kila više ili manje. U samom centru. Mračne i zle proreze od očiju. u plavoj haljini od šljokica. Jaguar.

Htio si je dati presaditi novo srce. Polarnog ljenivca izvaljenog u naslonjaču od crvenog baršuna. fibrilacije. okruglim od sala.. Nastavljalo se debljati. Crkao dabogda. Klimali su glavama. Koliko hrane. nisu se više vidjeli zglobovi.. Onda su mu rekli da je nemoguće. siroto. okrećući onaj slonovski vrat prema supruzi. Na rukama i nogama. Ugledao je Albertina. Sada. Sram te bilo. Više se kotrljao nego hodao. On bi pronašao donatore. Jaguar je otišao u Ameriku. Iz tijela su mu izlazile prozirne cijevi 295 i raznobojne žice." "Ma ti si ko kremen. brbljajući s nakićenom.." Oni što su sjedili uz njih pozorno su. Sva naborana. Već se i teško kretao. "Tu sam. od straha da ga ne uguši težina vlastite škembe. Srce mu je postalo neposlušno. Evo me! Evo me!" uspio je slabašnim glasom izustiti Albertino. Možda bi odgovaralo samo srce bika. Obišao je stol. Bila je sitna. Operiran je četiri puta. Ni od kakve mu koristi nisu bile sve one kure kojima se bio podvrgnuo.. Koji kurac si radio kod kuće? Ha?" Jedan od ljudi donio mu je stolicu. dodao: "Mariarosaria. Malog. To nije bio problem. "Sjedi kraj mene. I one njegove malene i mračne oči zasjale su. Trbuh mu se toliko proširio da ni kada je sjedio nije više mogao vidjeti noge i stopala. Sivih mračnih očiju. Bilo koji srčani aparat imao bi poteškoća u takvoj biološkoj strukturi. Tu sam. pratili svaku Jaguarovu riječ. Njegovo tijelo za to nije htjelo ni čuti. više nego na plemenitog jaguara nalikovao je na ljenivca. majku mu staru. Podigao je nešto što je izgledalo kao dvije peraje. Te oči. šupljim baritonom. Bombardirali su ga regulacijskim hormonima kao da je pokusni kunić. Proučavale su ga hrpe liječnika.. sjedeći tako za stolom krcatim hranom.. Njegov jadni kostur postao je krhka skela za to more sala i tkiva. debelom ženom pored sebe. Bez milosti.. Tri infarkta. jaguarski ostatak. "Drzniče! Drzniče! Nisi htio doći? Ha?! Reci da nisi htio doći! Dolazi odmah ovamo!" naredio mu je svojim dubokim. Svaki put kad bi je vidio. "Jesi li vidio koje slavlje! Gledaj koliko ljudi. nije bilo krivo. gle tko je došao!" Mariarosaria je jela. Kose podignute u zamršenu frizuru.. Sjeo je pored njega. Nego. Nosio je plavo odijelo veliko poput venecijanskog jedra i raskopčanu bijelu košulju iznad potkošulje velike poput plahte za bračni krevet. Albertino nije mogao a da ne zamisli čudovišni seks koji su to dvoje morali obaviti kako 296 ..sklad i razmjere. Dvanaest by-passa. Noću. grčevi. "Nije da nisam htio doći. nisam se dobro osjećao. A ti nisi htio doći. U deset godina. Ono. Poput morža na polarnoj plaži. Aritmije.." rekao je Jaguar i onda. mršava žena.. između pečenja i tjestenine. s ulizničkim osmijehom.... Bilo je poput motora fiće u kamionu. spavao je u kadi s reguliranom temperaturom. Ništa. okruglog nosa. koje su završavale u elektronskom aparatu smještenom na stol.

Medu njegovim se ljudima šaputalo da šef to radi u termostatskoj kadi. pržene tikvice. probaj ovu tjesteninu alFamatriciana. Bljuvalo mu se. šaptom od kojeg je Albertino sav uzdrhtao kao puding od čokolade.' Bogu hvala. Ne ustručavaj se". promatrale su ga pozorne oči. Kao revan učenik. neuobičajeno. ali sad se baš ne osjećam najbolje. vrlo polako. motao ih je na vilicu.. Osjetio je kako mu se sadržaj želuca penje uz jednjak. nutkao ga je šef. rekla mu je krev-eljeći se i potom ga bučno poljubila u obraze. namješteno. Ima i ovčjeg sira sa Sardinije!" prijekorno mu je rekao Jaguar. Zabio je vilicu u tjesteninu... Albertino je uzdrhtao. Da ti se želudac okrene. Sve što bi rekao. tu sam. Morao je. Pogledao ju je i onda je stavio u usta.. Albertino je klimnuo glavom. Zamagljene. Bilo mu je jako loše.. Činilo mu se da ga svi strogo gledaju." Onda je onim kobasicama od prstiju zgrabio tanjur krcat tjesteninom i stavio ga pred njega. Morao je. "Hvala. poput kitova.. Taj umak pun ulja! Taj parmezan! Masna panceta. Svaki pokret umjetan. "Albertino. "Kako?! Hoćeš da se Mariarosaria uvrijedi? Ne znaš kako je dobro. gospodo... Odjednom se osjetio osamljeno. u daljini." prošaptao je zgađen. Kao nikada u životu. inače drage volje. Pečenje. Konačno! Ignazio je govorio: cGdje je Albertino? Gdje je Albertino? Vidjet ćeš da taj sin poštene majke neće doći. "Pa evo. Osjećao je na sebi Jaguarov pogled. Zatim je viknuo: "Mariarosaria! Mariarosaria!" Svi su odjednom utihnuli. da ništa ne okusi. Ništa drugo više nije bilo važno. izmješteno. Bilo bi previše čudno. zvučalo mu je lažno... Sad su bili sami. Vidjevši to. prisiljene glumiti u farsi u kojoj se ne sjeća svoje uloge. Ne mogu.bi začeli Federicu." dodao je Albertino uz ljubazan osmijeh.. 297 "Što je? Što je?" odgovorila mu je zabrinuto. Poput marionete. Pobudio bi sumnju." "Onda jedi da ti prođe. "Kakvo je?" upitao ga je Jaguar s drugog svijeta. Izgledala mu je poput divovskih glista. Morao je. Pokušao je zvučati odlučno: "Ne. Baš sam sretna". Već sedam dana u ovoj se kući ne radi ništa drugo nego samo kuha. Htio se vratiti kući. Sva ga je ta vreva zaglušivala. Počeo je žvakati. . Hoću reći. "Dobro!" rekao je sa zalogaj činom u ustima i palcem u zraku. Polako... jako mi se sviđa vaša tjestenina. Mrtvih i ljigavih glista. Nije uspijevao biti kao inače. prekrivenih krvlju i mesom. Osjećao se čudno. "Sad jedi. on i tanjur tjestenine.. "Albertino! Albertino neće jesti!" Mariarosaria je raskolačila one ugasle svjetionike od očiju: "Albertino! Što ti je? Ustručavaš se? Ne sviđa ti se tjestenina koju sam umijesila svojim rukama?" Znojio se. Gledaj ovo blago Božje.

Nitko nije primijetio. Činilo mu se da je pred prokletim televizorom." pokušao je natuknuti Albertino. Kao da je govorio netko drugi. Ne shvaća da se igra vatrom. "M koji kurac pričaš? Je li i tebi ispario mozak? Po tebi. Jaguarova kći." Albertino je govorio.. Pronaći neku ispriku. Taj kurvin sin odlučio ju je prodati za svoj račun. Mrlje od umaka na potkošulji. Ništa.. prebacio tjesteninu u susjedov tanjur. Trinaest godina." 299 "Nemoguće! Jučer navečer sam razgovarao s njim. Čekao sam cijelo jutro pred njegovom kućom." "Možda. Mora otići. I prošli put je stvarao probleme. Raširio je male nozdrve. kako je prošlo?" upitao gaje Jaguar. Jaguar je u međuvremenu uzimao komade teletine.. Sva ta gungula pred njim nije ga se ticala. ali ništa mu nije izlazilo iz usta.. "Jesi li siguran?" "Da.. i potom rekao: "Pun mi je kurac tog frika! Želi nas zajebati. smiju se punih usta.. Pitao sam susjede. "Kako?" "Nije ga bilo.. Visoka. netko može zaboraviti da mu život visi o kurčevom koncu koji može puknuti?" Jaguaru se sada pušilo iz ušiju. riskira nešto mnogo gore. Pocrvenio je. Sva na oca. "Pa. Gledao je ljude kako govore. Stigla je Federica. griješi. Vidio je da je u Jaguarovim očima nestala radost zbog slavlja i da se odjednom sav smrknuo. Prasećeg izraza lica. Nije ga bilo." "Nemoguće!" "Raspitao sam se uokolo. žderu kao svinje. Pokušao sam ga i nazvati.. Ne shvaća da će mi jesti beton za doručak. da ga spasi. Nije ga bilo!" nastojao je Albertino reći sigurno.. Samo je želio daljinski upravljač da ugasi to jebeno slavlje. I otići kući.. Tjestenina mu se zaustavila na ulazu u želudac i ostala tamo. Bubuljičava. Želi zadržati robu. On je bio daleko i vidio je sebe kako govori. Albertino joj je čestitao..298 Nije silazila. umakao ih rukama u posudu za juhu i trpao ih u usta.. rekao daje prelijepa i onda. Samo naprijed.. "Onda. Htio je više novca. Pokušavao je. se nije sjetio. znoji se. ali to nije bio on. Fiziološki nemoguće. Jaguar kao da se sav napuhao.. Sigurno i mrzovoljno. čim se Jaguar okrenuo.. Ostane li. nakon što se uvjerio da ih nitko ne čuje. na košulji." Glas mu je podrhtavao. Nitko ga nije vidio. "Što?" "Sfrikom! Kako je prošlo?" Albertino nije mogao govoriti. "Onda?" "Nije se pojavio. na bešćutnoj bradi. poput bizona u napadu.. Guzata. da! I što ćemo sad?" ." "Nije ga bilo. Od bijesa.

Sigurno me spasio onaj tanjur tjestenine^ pomislio je. Lezi i vidjet ćeš da ćeš sutra biti ko ružica. Hladnoća i zrak pomogli su mu da dođe k sebi. Da ga natjera da posere one kuglice i da ga sredi". i uzet ćemo mu robu." "Ne." "Od sutra ću opet biti u formi. Rekao sam ti.. Jaguar je progutao priču.. Osjetio je da mu se nešto pokreće u želucu. Od mučnine se ljuljao poput broda u oluji. U redu.." "Ne brini se. Kapi znoja na čelu. Prije nego što skloni guzicu u neku istočnu zemlju.. Preživjet ćemo i bez tebe. Sjećaš se kako je meni bilo prošli tjedan? Groznica. Valjda sam se prehladio.. kad mu ništa nisam rekao." "Oprosti mi. "Ah. Kao da je sada i šef to primijetio: "Koji ti je kurac?" upitao je odmjeravajući ga. Izgubit će hrpu vremena tražeći onoga koji je već hrana crvima.. dovoljno je da se malo više napregneš. Onda ćemo ga naguziti. Neću da mi se najbolji čovjek razboli. Vonjao je na puder i znoj."Što ćemo sad? Odmah ćemo ga naći. Reci mu da odmah pronađe onog usranog frika. Žao mi je otići. Bilo mu je malo žao zbog Tužnog. Pozdravio je Mariarosariu.. Bilo mu je hladno... Otiđi do Tužnog. Još nisu bili stigli kolači. Loše mije!" Vrtjelo mu se u glavi. Odjednom je problijedio. kao stijena. Riskirao je da cijelu istinu povrati po stolu. Dao Federiki još nekoliko komplimenata. Imamo posla sljedećih dana. Neka te Selvag-gia izliječi. Idi kući. "Sigurno imaš gripu! Što bi drugo. hajde. Jaguar ga je zagrlio i snažno ga privinuo na ona tirano-saurska prsa. Morao je izaći." Kako sam to dobro izveo! Kako sam to dobro izveo.. Naslonio se na stol." "Vidim.. Svega ima u zraku. Ne znam. Sad samo treba posrati plijen.. 301 "Učini mi uslugu. Reci joj da ću je ubiti ako ne budeš kao nov. Slavlje se nastavlja. Popeo se na moped i krenuo... Samo daj. Oči unezvjerene i crvene. Stisnuo je zube. Ionako ti je usput. rekao mu je. "Loše mi je. Ali što ti je?" "Užasno me boli želudac. Prošao je velikom dvoranom dok je slavlje još bučalo. "Kako to misliš?" "A kako bih jebote mislio?" podsmjehnuo se morski pas.. pomislio je opuštenije. Zgrčena i bolna utroba. drhtanje. Rosciu je objasnio da se ne osjeća dobro i onda mu dao kuvertu s novcem. "Miči tu guzicu.. zatvoren u lijes Indesit.." 300 Albertinu je sad bilo loše. Neki virus. shvatio sam. Ova divna zabava." nasmiješio mu se Albertino. Purgativ je počeo djelovati. Stvarno loše. Hajde. "Koja gadost!" rekao je sjetivši se pancete. Kao krpa. Bio sam tri dana u krevetu i prošlo je..." uspio je promrmljati Albertino. Jebe mi se! pomislio je . Utažit ćemo mu žeđ pršutom..

zapuštena brada neravnomjerno mu je pokrivala lice. "Laura! Ciao! Gdje ti je muž?" Žena je podigla pogled i osmjehnula se kad ga je prepoznala. S bijelim pločicama. davalo mu je izgled slomljene. Kako si?" "Dobro. Franco Capuozzo. 302 Ubrzao je. Između dva okrugla oka virio mu je krivi. Nastavio je juriti. Radi se! Selvaggia?" "Kod kuće je. Profesionalac. Uz jedan zid velike keramičke peći. Rijetka. Baš mi je drago. Albertino je nastojao ne gledati slatkiše. Sve na njemu. S jedne strane dugački pult s policama punim voćnih kolača. Slastičarnica "Lijepi Palermo" bila je specijalizirana za sicilijanske kolače. sladoledima u čaši i pudinzima. Bila je okrugla.. Zaustavio se pred slastičarnicom "Lijepi Palermo". A zatim i keramički umivaonici. Albertino se našao u velikoj prostoriji. s različitim smjesama.. zvan Tužni. kada to najmanje očekuješ. vidim da pocupkuješ. "Eh. zlatne naočale. Dobro. od istog takvog čelika. slijedio te i. očerupanog gavrana. Bio je to čovjek od šezdesetak godina. punim gasom prema kući.Tužni je plaćen za taj posao. ali učinkovit u rezultatima... hajde. Visoka nešto više od metar i pol. Red. Strojevi za pravljenje šlaga. Uskoro će Enrico diplomirati. Sirov u metodama." konačno mu je rekla slastičarka. davala mu je izgled starog.. Na vrhu nosa male." Laura Capuozzo bila je Selvaggina rođakinja u drugom koljenu. Bio bi ti za petama kao najgori gad. slijepljena na čelu.. Franco je u kuhinji. koja se oduvijek samo borila sa životom. Vrlo cijenjen.. Bijeli ogrtač.. ženu Tužnog. Ali bio je plaćeni ubojica s mudima. Red tek napravljenih sicilijanskih slatkiša. Teško ga je sjebati. ne žalimo se. Sijede kose skupljene mrežicom. "Poljubit ću te kad izađem. izgled. poput Albertinove supruge. tužne osobe. Mozaik na zidu prikazivao je šarena kola u koja je upregnut magarac. A ti?" zabrzao je Albertino.. Zaključao je moped i utrčao unutra. sicilijanskih slatkiša. S druge strane dva velika hladnjaka s ledenim tortama. Za pultom je ugledao Lauru.. Shvatila je da je Albertino jedva sluša. "Albertino. Mršav i čio. U središtu veliki čelični stol. Morate doći na proslavu!" "Računaj na nas!" 303 "Hajde. Da poskakuje na petama. ispraznio bi ti u leda čitav šaržer svog uzija. Izrazito crna kosa. Ukrašavala je šlagom čokoladnu tortu. duboki glas. orlovski nos. pomalo grbav. Nije gledao u lice.. kao lud. torti sa šlagom i limunom. bila Sicilijanka. Oči su mu suzile. spore kretnje i one oči ravnodušnog starca. . Iz Palerma. "Zašto vas dvoje nikada ne svratite? Niti da nazovete.. I ona je. ni po koju cijenu. bio je nagnut nad protvan u koji je slagao kolačiće spremne za pečenje." rekao je Albertino otvarajući jedna od bijelih vrata koja su dijelila slastičarnicu od kuhinje. Na njemu velike zdjele. sitne.

"Albertino. Sjećao ga se... On nije učio. 305 "Da.Nimalo spektakularno. Odnesi ih Selvaggi.." "Što je diplomirao?" "Ekonomiju." "Ali čime se bavi?" "Nisam baš shvatio.." Albertino je nevoljko sjeo. hvala. Okrenuo je svoju glavu kornjače prema vratima i ugl* dao Albertina. Što ima?" nastavio je Tužni zadovoljno. nagnut nad protvan kolaca. Nešto za genijalce. Nimalo zabavno. "Znam. umotan u topli šal." Tužni se šepirio od sreće. Stavio ih je na stol. Jedan od onih koji dižu ruku na svako učiteljičino pitanje." nastavio je kao da govori samome sebi. gledajući ponovno u Albertina: "Znaš li da ste ti i Enrico vršnjaci?" Albertino je to dobro znao.. "Drago mi je." "Onda ću ti ih malo spakirati. Albertino i njegovi prijatelji su ga zajebavali. Onda je Albertino ponavljao razred. Zašto su ga taj dan svi tjerali da jede? "Uglavnom.. hajde. Kao golub koji se udvara. Puno je učio. Enrico je išao s njim u školu. 304 Sada je tu. Snažno su se zagrlili.." dodao je Albertino. Dobar je to momak. moram ti prenijeti Jaguarovu poruku. Želi nastaviti studij u Americi." ." Tužni je uzeo stolicu i pružio je Albertinu: "Sjedni malo. "Da. a još manje za tog neznalicu Albertina. uspio je. hoćeš jedan? Dobri su!" "Ne. Činilo se da uživa govoriti kako ne razumije ništa od toga čime se njegov sin bavi." a onda. Jadnik! Učiteljski dupelizac! Možda ga je jednom čak i istukao. Sad taj Enrico ide u Ameriku. prekinuo ga je. Tužni je izvukao iz peći mnoštvo toplih uštipaka prelivenih rastopljenom čokoladom. tako nešto. "Ljepotane moj!" rekao je glasom u kojem se još osjećalo nešto sicilijanskog i prišao Albertinu. Nešto iz ekonomije.. izgledao samo k«o «UM< i ništa više. jedan s diplomom u obitelji.." "Hvala!" rekao je na kraju Albertino. "Ništa posebno. opirući se.. Krao je mopede i igrao biljar. Bio je prava kazna Božja... "Koja je najduža rijeka u Italiji?" A on diže jebenu ruku." "Sigurno?" "Sigurno. znam. "Baš mi je drago. Nešto što nije za njega. baš čudno! Nisam te vidio sto godina. "Upravo sam mislio na tebe.. budžeti. Zaškiljio je i stisnuti osmijeh pojavio mu sina usnama." "A ja imam velike novosti za tebe! Enrico će diplomirati". Rekla mi je tvoja žena. Nije mi dobro. Godinu dana išli su u isti razred... Poslije ćemo o poslu... Nevjerojatan štreber.» nftofrltflti £ belog okvira..

"A ti? Što ti namjeravaš?" "Kako to misliš?" "Kakvi su ti planovi za budućnost?" 306 Koji kurac ga to pita? Izgledao mu je kao svećenik iz njegove župe. Jedan od onih koji te pitaju koji je smisao postojanja, a da ne trepnu. "A što ja znam... Normalni. Ono što radim svaki dan." Nije znao što bi mu rekao. Nije uspijevao vidjeti budućnost drukčiju od sadašnjosti. Kojiput mu se činilo da će cijeli život biti Jaguarov potrčko. Drugi put vidio bi sebe kao bossa, nasljednika. Ponekad, pak, daleko od mafijaškog života. Katkad je razmišljao o tome. Možda takav život nije za njega. Onda je shvatio što doista želi. Jednostavno: "Putovanje. Da, želim otići na neko lijepo putovanje. Ja i Selvaggia. Sami. Raditi malo ono što mi puhne... Ali ne na tjedan dana. Više. Što ja znam... dva, tri mjeseca. Ja i ona na nekom karipskom otoku. Na toplom. Rekli su mi da se na nekim otocima možeš zabiti u kolibu kao domorodac. Ležiš ispružen na plaži. Loviš ribu, sunčaš se, što ja znam..." sanjario je Albertino. Da, to uopće ne bi bilo loše. Tužni je nabrao kutove usana u osmijeh i onda tiho rekao: "Sredi ga! Moraš ga srediti!" "Koga?" Albertino je znao koga. Koga ako ne njega. "Jaguara! Moraš ga srediti. Ne odmah. Polako. Tako da nitko ne primijeti. Dan za danom. Ne ističi se. Pritaji se medu drugima. Sidi. Neka se drugi uspinju. Nemoj biti odlikaš." "A zašto?" 307 "Zato što te taj siše iznutra. On je jebeni parazit. Drži te za vrat svojim nevidljivim pandžama. Stisne kad poželi. A ako ne može bez tebe, ako mu služiš, ako si jedan od šupaka, onda te nikada više neće pustiti da odeš. Znaš li? Znaš li to?" Albertino je potvrdno klimnuo glavom. Dobro je to znao. Ali to je bilo ono što je do danas oduvijek želio. Biti svom šefu nezamjenjiv. To je donosilo i mnogo dobrih stvari. Koje Albertinu uopće nisu bile mrske. Novac. Moć. Poštovanje na ulici. Tužni je nastavio: "Umoran sam od čišćenja Jaguarovih govana. Želim raditi ovdje, peći kolače sa svojom ženom, slastičarnica radi dobro, ali taj jebeni gad me prikliještio. Ne mogu pobjeći. Ako odem, ubit će me netko od njegovih. Možda će to zatražiti od tebe. A što ćeš ti? Nećeš me ubiti? Kako možeš? Jesi li shvatio kako mi je? Moram nastaviti ubijati sve dok on to hoće. Dok ne dođe netko mladi i zajebaniji i napuni mi trbuh olovom. Hoćeš da ti nešto kažem?" "Što?" "Bojim se. Nisam više hladnokrvan kao nekad. Ne ide mi. Užasno se mučim. Postao sam kao oni trkači kojima pukne i odjednom vide trkalište drugim očima. A znaš li što mi je taj kurvin sin rekao neki dan? Čuo sam da ti sin ide u Ameriku. Mogao bi tamo odraditi koji poslić za nas. Ništa opasno. Kontaktirati neke ljude. Razumiješ? Taj gad hoće uvaliti i mog

sina. Govno smrdljivo. Rekao sam mu da je Enrico izabrao drugi put. Da ga pusti na miru. Da je on drukčiji. Ništa mi nije odgovorio. Samo me pogledao." 308 Albertina je bolio želudac. Morao je srati. Odmah. A tu nije mogao. Morao je kući. Osjećao je kako se riječi Tužnoga vrte u njemu poput divovskog vadičepa. Srećom, zazvonio je telefon. Tužni je ustao i pošao odgovoriti. Šćućurio se na stolici pored telefona. "Halo! Slastičarnica 'Lijepi Palermo'", rekao je službenim glasom. "Da... daaa..." Albertino je to iskoristio da ustane. Zakopčavao je kaput, kad se sjetio da nije došao zato da sluša Tužnog kako jadi-kuje, pa je otpuhujući ponovno sjeo. Morao mu je prenijeti nalog. "Da... Shvatio sam... Da, tu je. Dobro. Dobro. Sad ću ti ga dati", zaključio je Tužni. Dodao je telefon Albertinu. "Tko je?" "On!" Albertino samo što nije pao u nesvijest. Automatski je zgrabio slušalicu. "Ja sam, Jaguar. Slušaj, znaš li što rade rogonje? Ha? Je li znaš što rogonje rade?!" Nije govorio u slušalicu, rikao je. Što hoće? Što mu sad znači to pitanje? "Nanovo razmisle. A ja sam jedan rogonja. Rogatiji sam od losa. Kad si otišao, zagrizao sam jedan milanski kotlet. Znaš da sam ja lud za kotletima. A znaš i kako ih Maria-rosaria zna napraviti. S malo masti, hrskave. Pa hoćeš da ti nešto kažem? Nisam ga mogao progutati. Nešto mi je pokvarilo tek. Nisam uspijevao shvatiti što. Onda mi se odjednom razbistrilo. Bio si to ti. Zbog tebe nisam više 309 bio gladan. Zbog tvog lica. Tvog načina. Reci mi nešto, zašto si me htio zajebati?" Albertinova je glava bila prazna. Potpun mrak. Slušalica u rukama bila mu je teška poput granita. Grlo kao da mu je bilo začepljeno pjenušavom gumom. Što da mu kaže? "...Htio si me zajebati? Mene? Koji sam te volio više nego sina?" urlao je Jaguar. Albertino je htio nešto reći, ali riječi su mu umirale na nepcu kao lososi na izvoru. "Htio si me zajebati? Htio si zadržati robu. Pokrasti onoga koji te nahranio. Koji ti je dao dostojanstvo." "Ne... Ne... Nije istina." "Mislio si da je lako? Ali za te stvari treba imati muda velika kao košarkaške lopte. A ti ih nemaš." "Pusti me da kažem..." "Šuti." "Nisam ja kriv. Bila je nesreća. Nisam te htio zajebati. Kunem ti se Bogom... Neka mi Bog..." "Daj mi Tužnog." "Ne, čekaj. Napravio sam sranje, ali nisam te htio zajebati... Frik me pokušao ubiti."

"Ne želim te više slušati. Daj mi Tužnog." "Ne, molim te. Pusti me da objasnim..." "Daj mi ga!" naposljetku je vrisnuo Jaguar. Albertino se okrenuo i vidio Tužnog iza sebe. Držao je svoj uzi uperen u njega. "Želi razgovarati s tobom..." rekao je dok su mu riječi zamirale u grlu. Mehanički je dodao slušalicu ubojici. 310 Osjetio je kako mu noge klonu, glava mu je bila teška. "Halo..." rekao je Tužni i odmah potom: "Dogovoreno..." Albertino se zagledao u ubojičine oči. U njima je vidio svu tugu, sjetu i žaljenje svijeta. Taj mu nadimak nikada nije pristajao tako dobro kao u tom trenutku. Albertino se probudio iz te čudne opčinjenosti u koju je bio utonuo. Naglo je zavukao ruku iza leda. Ali znao je da je to bio makinalan pokret, potaknut nagonom za preživljavanje, a ne razumom. Tu nije bilo njegovog magnuma 44. Bio je na dnu kotlića, u šugavom zahodu jednog prigradskog lokala. Led. Vrućina. Ubojica je opalio. S telefonom u ruci. Četiri puta. Hici su se zabili u Albertinov trbuh. Jedan u želudac, dva u crijeva i jedan, najsmrtonosniji, u jetru. Albertino se na trenutak zaljuljao, kao da je neodlučan da li da padne naprijed ili natrag. Zateturao je na drvenim nogama i onda se srušio postrance, na policu s kolačima, i srušio je glavom. Tužni se nagnuo nad njega i približio slušalicu njegovom kremom i krvlju uprljanom uhu. "Zašto si me zajebao? Zašto? Zašto..." Albertino više nije čuo. Ništa. 311 Nije ćak ni osjećao bol. Možda tek, prvi put toga dana, nov osjećaj slobode. Mir. Ležao je na podu i gledao police pune slastica. Njihove boje. Zelenu marcipana. Bijelu šećerne glazure. Crvenu ušećerenih trešanja. Bile su prelijepe. Začudile su ga vlastite misli. Male. Uvijek je mislio da onaj koji umire ima na umu velike misli. Velike kao život koji napušta. Međutim, on je umirao s tim glupim slasticama u glavi. Njemu se čak nisu ni sviđale. Prekrila ga je neka sjena. Polako je okrenuo glavu. Okus krvi u ustima. Tužni ga je promatrao. Albertino mu se nasmiješio. Nije više imao tijelo. Bio je u nekom tekućem, nepostojanom i vrućem moru. U nekakvoj dugi sačinjenoj od kolača, sladoleda i krema. Mora da je od onih jebenih loptica. Sad su se sigurno otvorile. Nema sumnje. Vidio je Tužnog kako uzijem nišani u njega. Ali nije ga bilo briga. Zatvorio je oči i na trenutak su on i Selvaggia bili na nekom tropskom otoku.

Ako vam tavan vrvi miševima i ako vam iz zahoda izlaze štakori veliki poput štenaca. ako otkrijem da si se izvukao.. kako sjedi u portirnici i karta s Carmelom. ne preostaje vam drugo nego pozvati nas. Ne znam.. Da skratimo. Coluzza. Tada mi je bio nadređeni. dvije su previše. Coluzza. možda samo zato što sam spavao u sranju od kreveta. Htio sam preispitati koliko su lagani makaroni s gljivama i kobasicama. vratara. bit će obavljeno. Dao mi je znak da sjednem. Posla je bilo. Zbogom prvoj vožnji.. ne uzrujavajte se. 315 "I što hoće?" "A što ja znam. što ja znam. ugledao sam Franca." rekao je portir ne podižući pogled s karata. Michelozzi. . ali pitao sam samo: "Stoje?" "Slušaj me dobro. koje vam se već poput crnih živih čarapa penju uz noge. Ne brinite.. Svako jutro ista priča. tog jutra došao sam na posao sjebaniji nego inače. ustajalog neba koje je ležalo nad gradom. podvornicom. za one koji to ne znaju.. Ako vam se kuća napuni buhama. Sjeo sam i zapalio cigaretu. U to vrijeme bio sam zaposlen u Sanitarnoj jedinici drugog okruga i po čitav dan nisam ništa radio." Izašao sam psujući... Tomba je vozio slalom u 11:30 i izračunao sam da bih se mogao vratiti oko 11 i pripremiti se kako spada.. "Znaš da mi ne smiješ spremati tjesteninu sa začinima. pobrinut ću se da to debelo požališ. Činjenica je da sam na posao došao u uobičajeno vrijeme. Coluzza. jebeno je naporan. Pravi bič Božji. dolazimo i donosimo oganj i mač u vaš stan. "Ej.Glava mu je eksplodirala. PAPIR I ŽELJEZO 312 PAPIR Čudno je bilo to jutro. Otišao sam do Noschesija i Ferrija koji su. da odem radi nekih nepostojećih intervencija. a vjerujem da se nitko od vas nije ni trudio upoznati takvog tipa. ali uvijek sam nalazio načina da se izvučem." Konačno je spustio slušalicu.. Filipinka u nju stavi previše češnjaka." "Šefe. Radio sam u odjelu dezinfekcije i deratizacije. pljuvao je i sav bi se zacrvenio. bili utaboreni u zalogajnici "Biser Rima". makarone s gljivama i kobasice. o klupskim dugovima i derbiju. Našao sam Michelozzija u njegovom uredu i upitao ga što treba. Zbogom Tombi. Ja poslije moram razgovarati s ljudima. 316 Pili su kavu i raspravljali o Laziu.. Michelozzi te traži.. Kunem ti se. Neka mi napravi nešto laganije. Možda zbog onog sivog. Jedna riječ je malo. Čim sam ušao.. Treba obaviti jedan šugav posao. Danas moraš pomoći Nos-chesiju i Ferriju." Otpuhnuo sam i pozvao lift. Mirno je sjedio u naslonjaču i razgovarao telefonom sa ženom. Uvijek je gubio. kao i obično. Htio sam ostati kod kuće. a kad je bio loše volje urlao je dok ne bi promukao. Zajebao me. Gle.

. ruksaci. Pokušala sam kucati. Prijeđimo na stvar. Bogu hvala. nogu koje su izgledale kao dvije iskrivljene grane. želite znati kako se zovem? Delfina. i ubacili se u prometni kaos. Više se ne može izdržati. Čim nas je ugledala. koji se širi stubištem i ulazi u stanove." "U redu. da. 318 Tako nam je odgovorila policija. Hoćete li nam objasniti što se događa?" "Pa. smeća. Bio je suhonjav. vjerujem . Kažu da iz jednog stana. on je primio poziv. nadutog trbuha. Natovarili smo se opremom: boce DDT-a na ramenima. U to vrijeme često smo izlazili. Sirota grofica Serpieri. Kilogrami novina. Što se događa?" "U redu. konačno ste stigli. portirka je potrčala prema nama. Ah. Ušli smo u vežu. pa što se to danas tako važno radi kad se Michelozzi morao gnjaviti da mi to osobno kaže?" Ferri je već deset godina radio u odjelu deratizacije i svi su ga pomalo smatrali šefom. Pukla je. Nisam to više mogla podnijeti. Išli zajedno igrati biljar u San Lorenzo i kladiti se u Capannelle." "Dobro. Na trećem katu zgrade C živi jedna koja nije pri sebi. Onda ju je obuzela manija. karakterističnih za tu četvrt. svaki put kad se u ovoj zgradi nešto dogodi. Uzimala je sve i odnosila kući. Počela je donositi smeće u stan. "Ah.." "Gospodo Delfina. koji mu je izobličavao sve jakne i padao mu na hlače." Sjeli smo u moćno vozilo koje nam je okrug stavio na raspolaganje. "Noschesi zna. Ali odmah. Ferri. jer kad to riješimo možda još stignem pogledati Tombu. "Zvali su iz jedne zgrade na Monte Sacro.. kružila je ulicama s kolicima iz supermarketa i prebirala po kontejnerima za smeće. Žena je poludjela prije deset godina kad su joj u jednoj tragičnoj željezničkoj nesreći -sigurno se sjećate sudara vlakova u Viterbu '83? odjednom poginuli muž. Jadnica je nakon te nesreće poludjela. dugačke sijede kose. dopire zvjerski smrad. Nakon pola sata iskrcali smo se pred jednom od onih zgradurina iz pedesetih godina. Unutra ima i hrpu mačaka. ali nitko nije odgovorio. Ljudi su podivljali. bacači plamena pod rukom. Pokušali smo je natjerati da prestane s tim.. A već sedam dana iz njezinog stana dopire užasan smrad. Bogu hvala. Viđali smo je stalno prljavu i zapuštenu. Ljute se na mene. zbog kojih su mu oči izgledale kao vrh pribadače. Hajdemo. 317 Stara je bila prilično popunjena. kći od dvadeset osam godina i mlad. ali nije bilo pomoći. Poput brata."Ej. na nogama je imala srebrnaste čizme za snijeg. grof Gianfranco Serpieri. Na nosu je imao dva dna boce. ali stan je njezin i unutra može raditi što god hoće. u redu. plinske maske navučene na glavu poput šešira. nemojte nam pripovijedati sve zgode i nezgode grofičinog života. Ferri ju je svojom uobičajenom hladnokrvnošću odmah zaustavio. u kojem živi neka klošarica. Stanari se žale. kao uostalom većina portirki. "Gospodo?" "Što sad gospodo. svi se ljute na mene. golemih ruku i okruglog." Noschesi je bio moj prijatelj. Kao da sam ja Bog Otac!" Ta je žena bila pravi uragan. U rasklimanu pandu boje smeđeg rastopljenog govna.

otvorite! Otvorite. s bacačem plamena. kolač i sendvič s gljivama iz "Bisera Rima". Kupovi. s rukom na ustima.. ja i Ferri naprijed s bocama na leđima. Portirki smo dali znak da se udalji. Ispred nas se otvarao dugačak. Krenuli smo. požutjele i skorene od vremena i prašine. pokazala vrata. Nakon još jednog pritiska. zadržavajući dah. Smrad raspadanja." Ferri je šutio. Gomile. Stepenice su bile strme. Preplavio nas je val mrtvačkog zadaha. molimo vas. najobičnija vrata stana u najnormalnijoj. u neka bolja vremena. Gadna priča. bile su naslagane jedne na druge u stupove koji su sezali do stropa. Tijesan prolaz koji je vijugao između stupova. Noschesi. Ušli smo u vrsti. jedan iza drugoga. Noschesi se sagnuo i po hodniku povratio kapučino. Pozvonili smo. Novine koje je stara tko zna koliko dugo skupljala. običnoj zgradi. . I nije bio u krivu. slatkast i neugodan zadah. Noschesi iza. Po sredini je starica ostavila uzak rov za prolaz. nemojte se žaliti. Brda papira. Prije nego što je odapela. trulog mesa. mislio sam da ću umrijeti. osamljena i zapuštena zgrada C uzdizala se u dnu dvorišta punog djece koja su jurila na biciklima i igrala se. "Stavite maske". vjerojatno bila salon. ponavljao je poput pokvarene ploče: "Koji odvratan smrad. Činilo se da se ta prokleta vrata ne žele otvoriti. Noschesi se bunio da je to problem karabinjera. Gospođa Delfina pokazala nam je put. Morate otići vidjeti. snaga reda. Ništa. Odmah smo ih navukli. stara krmača mora da se dobro zaključala. Ferri je rekao samo: "Hajde. da su kojim slučajem ti stupovi novina pali na nas." To je bilo stanje stvari. Noschesiju je bilo loše. pokopali bi nas. rekao sam otpuhujući. u zraku se sve više osjećao neki kužan. Zvali smo je: "Grofice Serpieri! Grofice Serpieri. koji odvratan smrad. Hrpe. konačno je uz prasak popustila. Izbili smo u veliku sobu koja je. malo-pomalo. 320 Napredovali smo tako u polumraku. zavojite i mračne.daje stara odapela u stanu. 319 Pokucali smo. koji je štipao za grlo i od kojeg se vrtjelo u glavi. Sva trojica pritisnuli smo polugu i. Hoćete li vi to objasniti Miche-lozziju?" Mračna. mračan i visok hodnik. Kad smo došli na treći kat. rekao je Ferri. Prava stijena.. I čudno je to da mi se već nekoliko mjeseci događaju samo gadarije." Ništa. Odmah sam osjetio jak napadaj klaustrofobije. brava se odvojila od okvira. "Razvalimo vrata. dodaj mi polugu". Ništa. Portirka nam je. i što smo se više penjali. Bezimena.

322 Luđakinja je razvukla konopce s kraja na kraj kuhinje i na njih je objesila. Polumrak. zrake sunca ispaljene kao projektorom kroz žaluzine zatvorene nad tom mačjom apokalipsom i smrad koji je. Idemo odavde. Izađimo iz ovog pakla". smeđe drobove i grimizne unutrašnje organe tih jadnih životinja. gnjile mrcine. klizav i mastan pod. ispunjavali su me. koja je sporo kapala po podu. Radi se o morbidnoj. nekim novim mirom. Pločice su bile premazane usirenom . Oslobodio sam se i upitao Ferrija: "Hoćemo li je potražiti?" "Da. Uvijek sereš. Ono što sam vidio nije mi bilo dovoljno. ostaci tko zna kada pripremljenih ručkova. Tek tamo mi je doista pozlilo. pokvarena hrana. Ta me je neprirodna tišina opčinjavala. sve to oblikovalo je gust. Gospu mu. "Da. prljavoj radoznalosti. kako ga žderu žohari. Nekim bolesnim mirom. "Gdje je grofica?" upitao sam.Sad je postala odlagalište otpada. na čudan način. "Stan nije loš. Tko zna gdje je ta prljavka odapela? Tko je uopće mogao preživjeti u tom paklu. Ali htio sam vidjeti kako je završila ta jadnica. Okanimo se ovoga. idemo je potražiti. "Dajte. Tako me i tada radoznalost kopkala i nagovarala da potražim staricu. Koji kurac radite? Krenimo. Krasan namještaj! Svaka čast! Gdje je grofica? Idemo joj izraziti naše poštovanje". Htio sam vidjeti leš te sirote žene. Ta je soba nekako čudno djelovala." "Jebi se. poput rublja. Smeće. I mislim da je u tom trenutku i Ferri osjećao isto. apsurdna toplina. rekao je Ferri. sve je gotovo. što čekamo?" Noschesi me cmizdreći vukao za ruku. Sav se pretvorio u snop napetih živaca. Pridržavala se nekog reda pri prostiranju tog neuobičajenog rublja. "Smiri se. Tamo sam osjetio kako mi se doručak nezaustavljivo penje uz grlo. "Coluzza. organski otpad. Stotine oderanih i raspadnutih mačaka. "Želim vidjeti gdje je. Coluzza. bio strahovit. hajdemo odavde". Tamo sam osjetio kako mi se želudac luđački okreće. Napravit ćeš lomaču koja će se vidjeti i s Pariolija". Prava klaonica. Na podu i obješeni na veliki kristalni luster vidjeli su se leševi. Zidovi su bili prekriveni masnoćom. Usred svega toga neometano su kružili debeli žohari. urlao je Noschesi. da us-trajem iako mi je sve oko mene govorilo da prestanem." Prošli smo kroz to more mrtvih mačaka i ušli u kuhinju. unatoč masci. S onih obješenih slijevala se masna bezbojna tekućina. Noschesi. ili nečim sličnim. koja me u nekim životnim prigodama natjerala da nastavim. Ista priča. "Ja ću sve ovo zapaliti! Treba sve spaliti!" panično je viknuo Noschesi. ako tu pustiš plamen. rekao sam dolazeći k sebi. zaključio sam. ljigava crijeva. u tom crijevu mrtvaca punom izmeta? Prešli smo salon i ušli u drugu prostoriju." 321 Ferri me izvukao iz obamrlosti u koju sam zapao. hajdemo odavde. da odustanem. gomila prljavštine. Razderane vreće za smeće iz kojih su ispadale trule kore. istrunuli ostaci mačaka. stišće i rasteže uz mahnito probadanje.

Novine. šćućurena. Kroz njih je dopirao zračak svjetla. Neka čudna bjelina. brojke. smeđe kaše. Koža joj je bila hrapava. Smeće." dodao je Noschesi. rekao je Ferri pokazujući mi vrata. psujući sebi u bradu. trulog voća. Vrati se. iz koje su virili mumificirani mačji udovi. zagrade. Imala je nešto poput tetovaža. možda samo dotaknuti je. reklama. "Budite mirni. Brzo se povukla na kraj kreveta. Kada je bila puna rijetke. rečenica. Skvrčena nasred tog golemog bračnog kreveta prepunog novinskog papira. imala je sijedu. točke. dlanove. I Noschesi ju je pokušao . Ferri ju je pokušao zaustaviti. rekao je Ferri iza mojih leđa. s knedlom predugo potiskivanog straha u grlu. Drhtala je. skačući po krevetu i bacajući smeće u zrak. Otvorio sam vrata. Načinio sam još jedan korak i ona je skočila. vrisnuo sam. Spavaća soba. c.. U dnu su se nalazila odškrinuta vrata. nastojeći ne činiti nagle pokrete. "Da. A uz to i smeće.krvlju. Sunce je prosijavalo toplinu kroz prozorske kapke. Sitnim koracima. od sve one tinte koju je progutala jedući tako dugo tiskani papir. Ona je bila tamo. Htio sam je bolje vidjeti. sve su prekrivali a. b. Približio sam se polako." Došao sam na par metara od nje. Poput vjeverice. Teško je disala. Soba je bila velika. ali uzalud. Ušli smo u mračan hodnik. kao kada se želi uhvatiti divlju životinju poludjelu od straha. "Smirite se. Nešto poput oštrog mijaukanja. Odatle smo prošli kroz druge sobe. Milijuni slova." "Coluzza. uvodnika. 323 Bila je gola. Pozovimo nekoga". Budite mirni. Bila je živa! Bila je tu pred nama.. U kupaonici više nije bilo zahodske školjke. "Zaustavite je". Približio sam se. Nisam slušao. Nesigurno smo se približili. Ne bojte se. kao mačke kada se tjeraju. Golem krevet u središtu sobe. Ništa se nije čulo. Noschesi je išao iza nas. Ruke. Ne znam što sam htio. Bojala se. pomalo žućkasta. noge. Samo naše disanje zatvoreno u maskama. bjelina novinskog papira. Trulež. nekoga iz ludnice. Opet novine. Tu smo da vam pomognemo. Prljava. Tijelo joj je bilo neprirodno bijelo. i poslije sam shvatio da je to bilo od sveg onog olova. 324 I starica je vrištala. krpa. i jela je. Samo crna rupa. "To je posljednja soba. Novine. raščupanu kosu. Unutra je". Ustala je i poput poludjele furije počela trčati po sobi. zagrliti. Pitao sam se imaju li te rečenice smisla ili su samo slučajno tako raspoređene. izvući je iz te more. Trgala je rukama komadiće papira i stavljala ih u usta. riječi. rimskih kronika pokrivali su svaki centimetar njezinog tijela. Gledala nas je zečjim očima i jela je. Iskliznula mu je iz ruku.

"Ubij tu kurvu! Coluzza". u kurac. I gledao je kako gori. "Što ti je?" upitao sam Ferrija dižući ga s poda. Bio sam umoran od tog zadaha. Što ti je? Što ti je?" rekao sam ne shvaćajući. "Jebena droljo. Bila je brza. "Ja ću je ubiti. Ubij je". u onu mračnu utrobu. Drhtao je poput djeteta. Isuse! Ne radi pizdarije". Neeeeeeee. Srušio se na pod. Onda se dogodilo još jednom. Ništa. "Čekaj. Nisam mogao razmišljati. koji ju je cijelu obavio. Grabila je mačje crkotine i bacala ih na Noschesija. Čekaj. Noschesi je uz jauk pao na pod. Jednom je rukom stiskao nadlakticu druge. 325 Vidio sam samo sjenku kako proviruje iza hladnjaka. Prekasno. Koji kurac si mi napravila?!" "Ubij je. Psovao je. "Ona drolja me ranila. Primio sam ga za nogu i osjetio da je ljepljiva.." Počeli smo ga vući. rekao je Ferri. rekao sam. od istetovirane starice. "Smirite se. Ustao je. rekao sam nastojeći ih primiriti. Ferri je vrisnuo. U kuhinji smo se probijali kroz mačje leševe.. Ne. Iz otvora je izašao plavi plamičak. Sad ćemo vidjeti. Vrištao je i uspaničeni Noschesi. Noschesi je ručicu bacača plamena spustio do kraja i sručio se na staricu golemim plamenim jezikom. 326 Nije gorjela uz pucketanje kože. Noschesi. od te kućne klaonice. Zvuk u tami. Kriste!" povikao sam. ali bilo je prekasno.zgrabiti. Njezina novinska koža natopila se krvlju oblikujući goleme crvene mrlje. Ustuknuo sam. nije gorjela tako da joj se pržilo meso. "Čekaj. gorjela je poput papira: pretvorila se u golemi pla- . Ništa nisam mogao." Noschesi više nije mogao. Ispod njega već je sve bilo preplavljeno crvenim. pokušali smo. Ubola me. U jednoj ruci držala je britvu. Krenuo sam za njim u salon. govorio je Ferri kroz suze. Ponovno smo ušli u hodnik. Nestala je uz šuštanje u hodniku. "Okej. Očajnički je vrisnuo. Krv. Totalno me sredila. zavijao je Ferri na podu. Veliki mu se rez poput usta otvarao na jakni i džemperu. na koljena. Pokušao sam u tisućama džepova svoje jakne pronaći upaljač. Jeste li zadovoljni? Sad idemo. "Nestala je"." rekao je Noschesi i spustio ručicu bacača plamena. a red je došao na Nos-chesija. Izgledala je zastrašujuće. Ferri je u međuvremenu vrištao kao da ga kolju. Razderala mi je bedro. prolijeće i nestaje. da su mu hlače natopljene. "Ferriiiiii. Noschesi je pojačao plamen. Smirite se". Starica je završila u jednom kutu. no bez uspjeha. vrisnuo je još jače.

onda drkam. Stižem trubeći na Prati. Lopte mesa. umjesto da me smiri. Žene s hipertrofijom prsne žlijezde. curi u sjajnim prugama. Ponovno me obuzima želja za seksom. Tuširam se. tamnih i užasno nabreklih. pokazuju mi svoje pregoleme atribute kao u najklasič-nijem porniću. još. koji obavljam svakodnevno prije nego izdrkam. vrtložeći se u plamen od kojeg je izgarala. Gasim sva svjetla. Sjedam u svoju fiat cromu i kružim. Neodlučan hodam kućom. pretvorila u prah. sad već kao pepeo. Bog. Bila je samo novine koje gore. Prijapska spolovila.men. Sada je to samo uvodni ritual. međutim. dupliciranje DNK. Odlučan samo da zadovoljim mutne želje koje mi se kreću lubanjom kao divlje zvijeri poludjele u kavezu. 327 T ŽELJEZO Daaaaaaaaaa. Te kasete me iscrpljuju i uništavaju. Tuširaju se. diraju. razmnožavanje. Lungotevere. umrijet ću. smrt. Kružim kao lud kroz podvožnjake koji buše podzemlje Rima. Gasim TV. Oblačim se. Žene divovskih grudi. nemoj prestati. Sav taj seks vrti mi se po glavi i smućuje me kao jato bučnih gavranova. a to. Meso. Danas. Najprije gledam kasetu. Erekcije. Htio bih umrijeti u nečemu što trese nogama. Htio bih osjetiti drugo tijelo kako se komeša pod mojim. Stigli su vatrogasci i izvukli nas. pocrnjela. žene koje me ljube. Znoj. Topovske eja-kulacije. Dobro i zlo. skupa sa mnom. Silazim na ulicu. AAAHHH. Ne bih htio da mi sperma završi u zahodu. Drkačine koje ispaljujem izgubile su strogost stvarnosti kako bi postale apstraktne i nadahnute složenim. Film služi samo kao predjelo. Poluku-gle nadute silikonom. daaaaaa. Vinula se u zrak. Htio bih svršiti u nešto drugo umjesto u svoju ruku. svršavam. još me više uzbuđuje. Ulica Cola di Rienzo. trebam nešto konkretnije. Izlazim u umrtvljeni i bezvoljni promet duž Muro Torto. Voda teče niz moje tijelo. metafizičkim principima. Onda se zapalio cijeli stan. Smotala se. život. Hladno je. Stari frustrirani majmun i ništa drugo. Uzimam svežanj novčanica. Dosta. 328 329 . Gasim video.

isplaču. U autima. Margot!" smijem se." "Ciao. Ulazim." Ostajem tako. pljuju. Transvestit. ljute. osamljeni muškarci. urlaju mladi junci i napaljuju se gu-rkajući se laktovima i smijući se do suza. vraća mi se u mjeri u kojoj kap još nije prelila čašu. razvaljujem ga. Tu je i policijska patrola. Traži se. Čudna. Izbila je tučnjava među transvestitima. Smiju se. Bijesne kuje. U drugima. u povorci." "Hoćemo li se zabaviti?" kaže mi zatim. a istodobno se smiju. Uvijek završe svađom. Nastavljam. Brazilci stoje uz rub ceste. pita. uništavam ga ubrzanjem od 128 konja. pregovara. goli. Mogu postati opasan ako krene nagore. Derem ga.Hvala Bogu. Snopovi plavog svjetla u mraku. mekane plave kose. uopće se ne boje hladnoće. "Kako se zoveš. Gledam. naguravaju i urlaju. u povorci. "Koliko?" "Za tebe malo!" v "Koliko?" "Sedamdeset ustima. iza deset tisuća drugih automobila. Skrećem desno i škripeći gumama stižem u Olimpijsko selo. zbijeni. prestrašeniji od mene. 330 "Kakva lijepa večer". na veliki parking sa stablima. uvlači glavu kroz prozor mog auta. ta jebena želja da vodim ljubav. gadovi. spuštaju prozorčić. "Ali ja ću te izluditi od užitka. Policajci ih nastoje razdvojiti. prekrasna stvorenja. Tu su i jebeni voajeri. ostatak sto. Bunde." "Ti si lopov. Ima goleme ruke koje mora da su u neka druga vremena radile nešto drugo. Jedna bezočno pokazuje dvije predivne kugle koje joj nadimaju prsni koš. Ogroman je. puštaju ih da se iskale. visoki. kaže on. neodlučan što ću. udaraju se torbicama. drski. Utrkujem se s metalik golfom GTI. naprotiv. kažem ja. . Gleda me kao da je u meni pronašao sve što mu treba. Devet je navečer i prodaja mesa već je započela. nesposobni da kupe ono što im treba. Znate samo gledati. Svaki put ista priča. Gaćice sa šljokicama. Odlazim." "A tko si ti?" "Margot. Zatim ulazim u Olimpijsku i tu šibam preko sto pedeset na sat. Stereo do daske. vječnim suparnikom. Visoke potpetice. tamnokosi ljepotane?" "Mario. Mario. "Lijepa večer".

"Pa. Palim auto i polazim." Malo razmišlja.160. Što takva pička radi na dvanaestom kilometru Casili-ne? Polukružno okretanje." Zatekla me. Visoku i nisku. neumjereni. ali istodobno i umorno. crna. Ne bih htio na kraju prodrmati kosti ni s transvestitom niti s crnkinjom. zatim mi se približava bezvoljnim koracima. mršti čelo računajući u glavi i zatim kaže: "Pristajem. Koliko tražiš?" kažem stišavajući glazbu. Posebno noću. Djeluje nervozno. Izazovnu i sramežljivu. "Nevjerojatna si.L'Aquila. Škripa guma na asfaltu. neodlučna je. nezadovoljen. Usne su joj pune. . Podiže pogled prema nebu. Što hoću? Hoću mladu bijelu djevojku. Idem još malo naprijed.Prelazim glavnu ulicu zagušenu prometom i ulazim u labirint uličica gdje se nalaze crnačke drolje. Visoka je i mršava. Ima čizme od crne kože. "Koliko malo?" "Koliko ti misliš da bi moglo koštati jebanje sa mnom?" Naslonila se na prozor." Sjeda. Spuštam prozor. Udi. 331 Ne vidim nijednu koja bi mi se svidjela. Ima krasne sisice ispod rastezljive majice purpurne boje. Malen nos. Za mene vrijedi sva tri soma. Ružne su." Pomalo razvlači riječi. Ulazeći na obilaznicu. "Sto pedeset je tvoja cifra. Nevjestu. "Malo. Gade mi se. Probijam se dalje. Odmah me zaludila. Kosa joj je kratka. ne znam. Nosi crnu minicu i tamnocrvene čarape. Bit će da ima dvadesetak godina. spazim drolju na suprotnom rubu ceste. Iz radija trešti posljednji hit Donatelle Rettore. Onda ću se zaustaviti u fast foodu i tamo ću pojesti sendvič.140. Nazirem vrške bradavica. "Ne znam". Da uđem?" "Naravno. Udaljavam se. ali iskusnu. namazane tamnoljubičastim ružem. Brazilci barem znaju biti izazovni. Puštam auto da ode na široke ceste predgrađa. Ne želim se vratiti kući ovakav. udi. loše odjevene u svojim ofucanim dronjcima. Tamo ću moći dovesti auto do visokih brzina. 120. Žvače žvakaću. kao da nešto provjerava. Mislim da ću se otići iskaliti na cesti Rim . Ruke su joj u džepu traper jakne. Pogledava uokolo. Dovezem se do nje.

Nastavljam cesturinom punom rupa i blatnih lokvi. "Hoćemo li stati?" pitam nakon nekog vremena. Heavy metal. šesto metara preko golog polja i parkiram pred starom trošnom kućom. "Evo nas. pločica i aluminijskih prozora. Uključujem alarm. "Što je to?" "Sepultura!" "Prekrasno sirovi. gubi. Krov od cigle. ."Lijepa kola!" "Hvala. Otpada žbuka. "Ne brini se. na krevetu. 334 Prolazimo pored nekoliko kućeraka i napuštenog nogometnog igrališta. Hard rock. doista. Vozi tom cestom. i dalje sa žvakaćom medu zubima. onu sa San Rema. Dva kata." Stavljam joj ruku medu bedra. pošljunčana odmorišta gdje bismo mogli parkirati. "Gledaj. Slušamo novu pjesmu Laure Pausini. Slabo svjetlo na gornjem katu. nakon tristo metara ima jedna cesta koja skreće desno. umoran od vožnje. Ubacuje je u autoradio. nategnut ću je pod krovom. Kamo idemo?" "Produži ravno. Vidim sa strane lijepa. "Neće mi ukrasti auto?" pitam gledajući uokolo. Izlazimo. Iz džepa jakne vadi kasetu. Ne širi ih. Skrećem desno." Slijedim je. Prljam auto i strahujem za amortizere. Prelazimo još petsto. kaže mi i uzima natrag kasetu." Idemo tako naprijed još neko vrijeme. Grad se razrjeduje. a kad tamo." "Kamo me vodiš?" "K sebi doma. čini se da ne primjećuje. Promet nije gust. konačno". Prepušta mjesto jadnim i zapuštenim 332 333 poljima. Jako. Uzimam radio." "Kod tebe doma?!" Jebote. koji sam posao sklopio. kaže mi gledajući naprijed. Pukotine. velikim halama tvornica zahodskih školjki. Mislio sam da ćemo to napraviti u autu. "Mogu li promijeniti glazbu?" pita me. "Skoro smo stigli".

Strašna i prodorna bol u uhu. otvara bravu na željeznim vratima. Spuštam joj gaće." "Okay. Čarape. Ona propada u plastiku kauča. na kauču. 336 Skidam si gaće i uzimam golemi kurac u ruku. Skidam jaknu. "Ajaaaaaaaaaaa!" vrištim. 335 "Malo je hladno!" "Idem gore upaliti grijanje/' "Hoćemo li to napraviti ovdje?" "Da. Uzbuđen sam usprkos hladnoći. Ulazimo.Ima zaista prekrasnu guzu. Pada na mene. Pali neonsko svjetlo. Povlačim je na kauč. Ne vraća se. Podižem joj ruke. Podižem joj majicu. nego više zato što me uzbuđuje govoriti takve stvari. Kauči i fotelje. Guram joj par prstiju unutra. Na sredini čipkani milje i na njemu lonac sa suhim cvijećem. Gleda me zblenuto. Vatra. "Sviđa ti se. Vadi ključeve. Uljane slike s tužnim klaunovima. Svlači minicu. I dalje žvače svoju žvakaću. Gaćice. Ostajem u gaćama i košulji. evo je. Ponovno otvaram oči. Napaljuje me. "Skini se!" kaže mi. Skida jaknu. ha? Želiš ga?" kažem u sebi." Penje se uza stepenice koje vode na kat. ne zato što mi ona ostavlja takav dojam. Zatim. Dnevni boravak. Tražim joj pičku. a ja sam nad njom. Televizor. Okrugli stol. Zidovi su okrečeni. još uvijek u najlonu. . Skidam cipele. Ne vidim radijatore. Grlim je. suho i mrtvo. Ništa. Kurac mi je bolan. konačno.

Zvjerskog osmijeha iz kojeg proviruju razbijene nadgrobne ploče nalik na zube. Tata i kći zajedno. Pokušavam ustati. hoćeš odgovoriti?" Šutira me nogom u prsni koš. govnaru?" "Ništa." . Sad ustani. Nosi prljavu potkošulju. "Ehhh. htio sam voditi ljubav. sranje.. baš sve. Djevojka sjedi i nastavlja mirno žvakati svoju usranu žvakaću. "Ti!" "Ja?!" "Da. nemoj ga ozlijediti". Odakle je on ispao? Što hoće od mene? "Što to radiš?" pita me." "Dobro. Plaćam. pusti ga. Počinjem plakati. Sad će me rasporiti kao krmka. Odvlači me golog s kauča i tresnem na pod. Prasećeg nosa. Udarac nogom podiže mi usnu. Volovskih očiju.Netko me uhvatio za uho i zavrće ga kao mokru krpu.. Vrištim. tatice. Osjećam kako mi rub đona odvaljuje komade desni. Izobličene i poderane sive flanelske hlače. Kunem se. Upravo to sam htio ćuti od tebe.. a ne mogu ne gledati onu jebenu noži-nu koju drži u ruci.. Znam to. Gleda me iz daljine kao gospa milosrdnica. Sijede kose. Platio bih sve. Postavili su je da ne prljaju. "Tko. kunem se. Zamrljane vapnom.. "Što to radiš?" grub glas iza mojih leđa. Za-motat će okrvavljene ostatke moje anatomije u ovu jebenu prozirnu plastiku koja prekriva njihove fotelje. Tako to uvijek rade. Osjećam u ustima neugodan okus krvi i suza. Ledene pločice." "Daj. ti!" 337 "Plaćam. Udarcem nogom vraća me na pod. htio sam. onda. kaže djevojka dok si navlaci gaćice. pokušavajući se pridignuti. "Onda?" 338 "Htio sam. Tip koji me cipelari je glomazan. Bojim se." "Kako ništa? Zašto si bio iznad nje kao životinja?" Ne znam koji kurac da mu odgovorim. Strašno mi je zlo. ja?" odgovaram. Užasno se bojim. "Što si htio od moje kćeri.. U ruci drži dugi nazubljeni nož za kruh. U kurac. "Što si htio s njom?" Zašto mi stalno postavlja to pitanje? Jasno je svima što sam htio.

Težak i nespretan pad niz betonske stube. Upirem nogama. Crni svijet bez svjetla. kao zgaženi pauk. "Ne budi nepristojan." "Što hoćeš od mene? Lovu? Auto?" cmizdrim. ali ne uspijevam. Neee. "Kamo me vodiš? Kamo me vodiš?!" Vuče me na kraj sobe. Baca me. "Daj. "Ne brini se. kaže mi pomirljivo. jadnica. udi. Neeeee".Podiže me. Klang." . 340 "Otvorite. Govnari. ispružen na podu. Hoću da se seksaš. Posjedne me na kauć pored svoje kćeri. Grabi me za kosu. Crvene iskre i gljive ljubičastog svjetla pale mi se u dnu zjenica. prema vratima. Trese koljenima u ritmu glazbe. "Nije loša i jako je željna. svidjet će ti se". dvije. Ostajem neko vrijeme tako. Otvorite. tri stepenice. Hoću da nastaviš raditi ono što si radio s Priscillom. podiže mi usnu i nježno gleda unutra. Malo ljudske milosti. Vitla me u zraku i gura do vrata. Iza vrata mrak. Ali ne s Priscillom. pred neka vrata. Opet me cipelari. ali on je jači. ništa od toga. "Kakva je Piera?" pitam očajan." Ponovno me hvata za užareno i natečeno uho i vuče me. "Neee. urlam. Neeee. nego s njezinom sestrom Pierom. Pridižem se. iza stola blagovaonice. Držim se za bar moleći za milost. Neee." Otac mi se približava. Počinjem lupati šakama po vratima. Iin]eeeeeeeeee. Pustite me van. Udaram glavom. "Pokaži mi. Došlo je njezino vrijeme za razmnožavanje. koja je u međuvremenu izvukla iz jedne ladice walkman i ispružila se sa slušalicama na glavi. Vrata su zaključana izvana. Vrata se zatvaraju. pastuše!" kaže smijući se kroz trule zube. Opirem se. Dođi. Neee." 339 Bacam se na pod. Piera te čeka. Bježim na sve četiri. Penjem se uz jednu. "Neeee. ali ne pomaže. i osjećam samo kako mi tijelo vrišti od bola. sve niže. iza bara. Podiže me s poda. Pokušavam se pokrenuti. Ne zanima me tvoja imovina. Proći će. Otvara ih. leteći kroz mrak. Hoću da se pariš. Rušim se dolje. Udaram leđima. Gotovo ljubazno. Vidjet ćeš.

. Veliki zupčanici od kromvanadija. Ostajem tako jako dugo... ali otvorite. Ne otvaraju. otvorite.. Jeste li to vi?" "Sigurno. "Vidite. Na samom dnu. Jeste li sigurni? Ne bih htjela da se poslije kajete. "Molim vas." ponavljam sve tiše i tiše.. Visoke jagodice.. Ne otvaraju. Umjesto ruku i nogu ima metalne proteze. Tako vam Boga. Smilujte se." "Došao bih. Piera Nardi. "Oprostite. Moj otac mi je rekao da će potražiti nekoga. To je slabo osvijetljen podrum. "Tko je? Pridite". Velike mekane usne.. dok ona sklapa oči.. "Drago mi je. koji je prekriva do vrata.. Zaboga! Ostajem zaslijepljen metalnim bljeskovima. ja to nikada nisam radila. Netko je ispružen na krevetu i gleda.. Ne bih vam htio smetati. Stvarno. otvorite. kao od nečeg trulog ili užeglog. Gleda Domenica In." 341 Prilazim pipajući rukama. Jednostavno je. Televizor je upaljen. Uzmite moj auto.. vidim krevet i televizor. samo se opustite. Prćast nos." "Pridite. Na podu je samo zemlja. molim vas. Došli ste radi onoga?" "Radi čega?" "Da mi napravite dijete.. Dugačke šipke ugljikovih vlakana.. ženski glas." "Nemojte se sramiti. molim vas. Mikročip.. Čuje se glas Mare Venier. ispod niskog svoda." Približavam se i ljubim je.Ne otvaraju." Kažem sve to nastojeći ispasti važan.. Fantastična je." Pružam joj ruku. skupljena navrh glave." "Nema problema. Zatim odlučujem sići. Oprostite. Noćni ormarić. Ja sam.. "Zovem se Mario.. ja imam jedan problem. Osjećajte se kao kod kuće. Plava kosa. Vaš otac me zamolio. "Drago mije.. Sigurno. Zrak je vlažan. Odvratan smrad smrti.. Kako je draga! Podižem pokrivač s nje. Slabo svjetlo. Osjeća se čudan smrad. Opet lupam šakama.. . Pokrivam si ćunu kako znam i umijem. Gledate Domenica In. Ona ostaje nepomična pod pokrivačem. Imam na sebi samo košulju. Prelijepa djevojka. Osim toga. Oći kao dva planinska jezera." kažem nastojeći privući pozornost.... Hladno mi je.. ali sam bez hlača. Mario Recchi. molim vas.

ne mogu ništa. To je ono glavno. ulazeći u dvije paralelne ulice.." Govnar ustaje i nasrće na mene da me zadavi.Terminator. ukočena kao lutka. zujanje kugličnih ležajeva.." Piera ustaje. Brzo uči. Činimo to u svim pozama.. Ispruženi jedno uz drugo gledamo Domenica In. prijeđimo na posao". Uzimam je. Kako to da si tako jako željela dijete?" 343 "Stalno sam sama. 342 "ovi su s porschea. Baca ga na .. Ali. jedan desno a drugi lijevo.." kažem joj. Sad uopće ne izlazim odavde. Tek si je upoznao. U jednom trenutku osjetila sam nešto čudno. Kao dizalica." "Slušaj. Kao zubarska stolica. Piera me stišće u metalni zagrljaj. Gledam TV." Vadim cigarete iz džepa košulje. oba su auta skrenula. Ovi. udovolji mojoj znatiželji. "Hoćeš jednu?" "Naravno. ugradio sam ih na svoju cromu. Kao kolica. U boravku otac i kći sjede za stolom. čujem buku zupčanika. Možemo biti sretni. disati. "Oprosti. Ubit ću te!" Ne mogu govoriti." Piera se svojim protezama naslanja na vrata i s lakoćom ih razvaljuje.. "Oprostite. Jednom. "Naravno. Moj otac i sestra dolaze rijetko.. Kao rovokopač. Ide naprijed sigurnim korakom i penje se uza stube. Jedu špagete s umakom. otiđi sa mnom odavde. Piera pruža svoju mehaničku ruku i trga ga s mene. kako?" "Kad sam imala deset godina voljela sam prelaziti iz jednog auta u drugi za vrijeme vožnje. šum servo volana. Ja sam iza nje. Piera." Objašnjavam joj kako se uvlači dim i kako se izbacuje kroz nos. Ali nikad nisam pušila. "Jako." govorim pokazujući joj amortizere koje ima umjesto nožnih listova. Odlučila sam da želim dijete. Dok to radimo. Ja se omatam plahtom. malo stvorenje koje ću podizati i voljeti. govoreći: "Kako se u kurac usuđuješ.. kažem ja... Ja sam lud za vašom kćeri Pie-rom. ozbiljno.. Srame me se. Ja sam ostala između i. Penjem se na nju. "Onda idemo.." "To je normalno.. Lijepo je vidjeti je kako stišće cigaretu svojim čeličnim pandžama." Ljubimo se. dok sam to pokušavala. "Je li ti se svidjelo?" pitam je zadovoljan.. Šalu na stranu.. gospodine. Htio bih je oženiti. Hrđam li?" "Nee. Znaš kako je. Ona je slasna djevica. imam prijedlog. "Naprijed! Razvali ta vrata.. Pokrivam je svojom košuljom... Jako mi se sviđaš. Kiborg. "Ali ovo je sve njemačka tehnologija. Piera.... Izvrsni su.. Srećom. a ja tebi?" "Jako.

tata.kauč. Bezvezan je!" kažem joj. Francesco Martinotti i Fulvio Ottaviano. 344 "To je tata napravio. moj otac i moja majka. No. SADRŽAJ POSLJEDNJA NOVA GODINA ČOVJEČANSTVA POŠTOVANJE SANJAM TE. Raimonda Gaetani. ŽAC 345 ZAHVALE Želio bih se zahvaliti nekim osobama. Studio grafičkih ideja Lektura Snježana Husić Grafički urednik Dubravko Crnković Kompjuterska priprema Slaven Tomakić. Anatole Fuksas. cijeli Iterfilm: Laurentina Guidotti. Nastavlja jesti špagete kao da se ništa ne događa. Potom Andrea Cane. Piera počinje zvoniti. Luisi. a to su Luisa Brancaccio. stišćući joj čeličnu ruku. "Idemo. Želio bih naposljetku zahvaliti svima koji su svojim riječima krotili moju neukrotivu narav i spriječili me da dođem do samoubilačkih razina depresije ili do napoleonskih manija veličine. Zatim uzimam daljinski i ušutkam ga. Studio grafičkih ideja Tisak Narodne Novine Dorada tiska Kratiš ISBN 953-174-248-0 . Svijet nas čeka". "Oprosti. Izlazimo držeći se za ruke. i ostalima koji su sa mnom dijelili stan. "Ne brini se! To je alarm Cobra. svojoj sestri. Ovom prilikom to činim. Prije svega. Alberto Piccinini. Carlo Guglielmi. Ali ja i Mario se volimo.. S UŽASOM ZOOLOG BLATO (Život i smrt na Prenestini) PAPIR I ŽELJEZO Papir Željezo 151 163 217 251 315 328 Niccold Ammaniti BLATO Nakladnik AGM. tek što smo izašli. Zatim osobama koje su predano i mukotrpno čitale moje papirusine. Ugradio mi je alarm!" kaže plačući." Sestra se nije ni pomaknula.. kažem na kraju. Mihanovičeva 28. Zagreb Za nakladnika Janislav Šaban Za AGM Ivana Sor Dizajn naslovnice Melina Mikulić. Esa De Simone. Stefano Coppe.

You're Reading a Free Preview

Download
scribd
/*********** DO NOT ALTER ANYTHING BELOW THIS LINE ! ************/ var s_code=s.t();if(s_code)document.write(s_code)//-->