Naslov izvornika Niccolo Ammaniti Fango copvright © Arnoldo Mondadori Editore SpA Urednica Maja Šoljan Glavni urednik

Kruno Lokotar Niccolo Ammaniti S talijanskoga preveo Nino Raspudić I CIP - Katalogizacija u publikaciji I Nacionalna i sveučilišna knjižnica - Zagreb UDK 821.131.1-31=163.42 AMMANITI, Niccolo Blato / Niccolo Ammaniti; s talijanskoga preveo Nino Raspudić. - Zagreb : AGM, 2005. - (Roman) Prijevod djela: Fango. ISBN 953-174-248-0 450421215 J Oklijevao je neko vrijeme, prije nego što je pogledao mjesto koje ga je boljelo; konačno ga je otkrio, bacio na njega ustrašen pogled; i vidio odvratnu modroljubičastu izraslinu. Čovjek je shvatio daje izgubljen; obuzeo ga je smrtni strah i, još veća, strava da će ga uhvatiti grobari i baciti u lazaret. Alessandro Manzoni Imaj na umu tko je dobar, a tko loš momak... Almamegretta* Takav sam kakav sam. Popaj Zahvaljujemo se © ANAGRUMBA s.r.L POSLJEDNJA NOVA GODINA ČOVJEČANSTVA Sherree Rose, vidjevši daje zabava savršeno uspjela i da se gosti smiju i plešu, zapitala se: "Zašto se ovdje zabavljaju svi osim mene?!" Sherree nije znala daje u tom trenutku svaki od gostiju, bez iznimke, mislio isto što i ona. Clive Blatty "Na dvanaestom kilometru Cassie, na broju 1043, nalazi se 'Stambeno naselje Otoci'. Radi se o arhitektonskom kompleksu koji sačinjavaju dvije moderne zgrade (vila Capri i vila Ponza), o primjeru promišljene arhitekture po mjeri čovjeka, s prostranim zelenim površinama i pogledom na raskošnu rimsku okolicu. Opremljeno olimpijskim bazenom, zemljanim teniskim terenom i prostranim parkiralištem, to je savršeno mjesto za ljude koji žele živjeti u dodiru s prirodom, ali se istovremeno ne žele odreći moderne udobnosti. U blizini naselja nalazi se i trgovački centar sa super-marketom, prodavaonicama odjeće, frizerskim salonom, praonicom itd. U fazi su realizacije kino i diskoteka. Nedaleko od središta Rima (samo petnaest minuta automobilom!), idealno je za zaposlene u gradu i za sve koji žele živjeti u oazi nepomućenog mira i vedrine..." Iz reklamnog prospekta naselja "Otoci" (1972) Utorak, 31. prosinca 199... 1. CRISTIANO CARUCCI 19:00 h Cristiano Carucci imao je na umu tri mogućnosti da izvuče tu prokletu noć.

Jedan. Otići s ekipom u društveni dom Argonauta. Na programu je te večeri bio megadžoint i koncert grupe Animal Death. No ta grupa mu je krajnje išla na kurac. Jebeni vegetarijanski integralisti. Njihova omiljena igra sastojala se u tome da po publici bacaju sirove odreske i bifteke s kojih kaplje krv. Posljednji put kad je bio na njihovom koncertu vratio se kući sav okrvavljen. A uz to, svirali su i neku gadariju od provincijalnog rocka... Dva. Nazvati Ribljukost, sjesti na 126-icu i otići vidjeti što se događa u centru. Možda se uvući na kakvu feštu. U ponoć bi se sigurno negdje zaustavili, u prometnom kaosu, mrtvi pijani, i nazdravili bi novoj godini usred mora uzbuđenih govnara koji trube automobilskim sirenama. Bože koja tuga! Okrenuo se u krevetu. Uzeo je s ormarića kutiju cigareta i zapalio jednu. Ne bi bilo loše da su tu Esmeralda i Paola. No njih dvije su otišle u Terracinu. A da ništa nisu rekle. Sigurno se radilo o muškarcima. Mogao se malo poseksati, da su bile tu. Kad bi Paola krenula u jedno od svojih slavnih oblokavanja, na kraju bi mu dala. Tko jebe na Novu godinu, jebat će cijelu godinu. Tri. Odjebati. Odjebati sve. Sve moguće. Miran. Buda. Ostati zatvoren u sobi. Zabarikadiran u bunker. Pustiti glazbu i ponašati se kao da to nije posebna noć nego bilo koja noć bilo kojeg dana. Nije lose, rekao je u sebi. Jedini problem. Njegova majka je od pet ujutro bila u kuhinji i spremala jebenu silvestarsku večeru. Ma tko je tjera na to7, upitao se ne nalazeći odgovor. Organizirala je pretjeranu, golemu večeru za Maria Cinquea, vratara vile Ponza, i njegovu obitelj (troje djece + brbljava žena + punica s parkinsonom), za Giovannija Trecasea, kvartovskog vrtlara, ženu i Pasqualea Cerquettija, čuvara, i njegovu sestru, dvadesetčetverogodišnju Mariaro-sariu (teškog gabora!). Nedostajao je samo Stefano Riccardi, koji je te večeri bio dežurni na porti. Pozvala je sve koji su radili u naselju. Ne, nije rekla Salvatoreu Truffarelliju, onome koji je radio na održavanju zajedničkog bazena. Posvađali su se. Moja majka je nevjerojatna!... Saziva ih sve i za Novu godinu. 10 Gospoda Carucci bila je portirka vile Capri. Strastveno, svi zajedno, natisnuti u tom podrumu u kojem su živjeli kao miševi. Kako bi se davili hranom. Kako bi prženim jelom uništavali jetra. Ustao je iz kreveta protežući se. Zijevnuo je. Pogledao se u zrcalo. Lice mu je bilo doista odvratno. Crvene oči, perut, brada od dva dana. Isplazio je jezik. Izgledao je kao sportska čarapa. Pomislio je na sve što mora učiniti kako bi se izvukao odatle. Oprati se, obrijati se, obući se i nadasve proći kuhinjom i sve ih pozdraviti. Titanski pothvat. Ne... Nema šanse. Idi s opcijom tri! Zaključao je vrata. I počeo njušiti zrak poput talijanskog ptičara. U sobu se uvukao neki jak i mastan miris.

Što li priprema? Brokule? Grah? Kakav je to smrtonosni smrad? Ne, nego moja majka kupuje hranu na groblju. Pustio je glazbu. Nirvana. Osjetio je nešto neodređeno herojsko u načinu na koji postupa, možda nešto doista asketsko, u tom svom preziru prema svijetu i prema zabavi po svaku cijenu. Možeš ti to jebeni budistički redovnice! I ponovno se bacio u krevet. 11 2. THIERRY MARCHAND 19:30 h Thierrv Marchand konačno je uspio pronaći mjesto za svoj volkswagen kombi. Bilo je čudno vidjeti tu staru krntiju, s anarhističkim znakom naslikanim sa strane, između mer-cedesa 7000, saaba 9000 i ostalih luksuznih lađa. Proveo je dva sata u prometnom zastoju na Cassiji riskirajući da mu otkaže motor. Osvajao je metar po metar zemlje proklinjući Rimljane. Najviše mu se gadilo to što su ti luđaci, stisnuti u svojim autima, izgledali zadovoljni i sretni. Smijali su se. Trubili su. A sve to zato stoje Nova godina. Ludnica! Treći svijet. Medu nogama je stiskao bocu votke Kasatski, proizvedene i flaširane u Aricciji, selu u blizini Rima. Šest tisuća za bocu. Povukao je gutljaj i podrignuo. Zatim je iz džepa izblijedjele traper košulje izvukao zgužvani papirić. Razmotaogaje. "Diskoteka cVukodlak', ulica Cassia 1041", pisalo je na njemu. Evo ga. Upravo ispred kombija. Veliki plesnjak s blještavim natpisom. Ispred vrata red elegantno odjevenih ljudi. Muškarci u odijelima, neki čak i u smokinzima, žene u dugim haljinama, sve s užasnim bundama na sebi. Ispred ulaza izbacivači u narančastim jaknama. Desno od diskoteke, na manje od pedeset metara, vidio je, nakon AGIP-ove pumpe, rešetkastu ogradu s prolazom. Ulazilo je i izlazilo mnoštvo automobila. Što je to? Protrljao je oči. Na zidu je ugledao veliku mesinganu tablu. "Naselje Otoci", kazivala je. Lijevo od ograde portirnica, a desno božično drvce puno svjetlećih kuglica. Iza zidane ograde i krošnji borova nazirale su se dvije zgrade iz sedamdesetih godina. Krovovi od smedeg crijepa. Satelitske antene. Pločice. Velika, osvijetljena staklena vrata na balkonima. Gospodsko mjesto! Thierrv je otvorio vrata i izašao iz kombija. Bilo je zvjerski hladno. Puhao je takav vjetar da je rezao uši. Nebo prekriveno velikim, tamnim oblacima. I rakete. Mali praskovi. Bojažljivi topovski hici prije velikog ponoćnog darmara. Ah, da, rakete. Točno, na Novu godinu se ispaljuju i rakete... Thierrv je zapalio cigaretu bez filtera, otvorio bočna vrata kombija i izvukao

Regine je bila pakleno teška. Plava. Gosti koji su plaćali ulaz gledali su ga telećim očima. Podignuo je ruke uvis i upitao: "Onda. no jedna ga je ručerda zaustavila. prema vratima. kupila šarene zavjese Laura Ashlev. Thierrv je postajao nervozan." "A što je to unutra?" "Regine. ti. masnim brčinama. remen s kopčom u obliku bizonove glave i mokasinke. Prekinuo je. ne obazirući se na izbacivača. A ona kosa. Nosio je svoju staru i nezamjenjivu jaknu od mekane kože s resicama. Tako stvarno ne može!" vrtio je mladić glavom u znak neodobravanja... "Ovako kako?" otpuhnuo je. Živjela je sama. Thierrv je odložio harfu i pregledao se. "U redu! Smiješ unutra. GIULIA GIOVANNINI 19:32 h Giulia Giovannini stanovala je na drugom katu vile Ponza. Tko je taj čudan tip? 12 13 S onim žutim.. prljava. već sam pijan! postavio je sebi dijagnozu. "Čekaj! Čekaj malo. Bila je zamotana u debelu plavu krpu. Obojila je zidove u losos crvenu. premda je odnedavno tu bio i Enzo Di Girolamo. Svoju keltsku harfu. uredila gaje u potpunosti sama. Klatio se lijevo-desno. nogom zatvorio vrata i zaputio se prema ulazu u "Vukodlak" prolazeći pored otmjene i nepokretne rampe postavljene ispred lokala. Točno nasuprot one u kojoj je živio Cristiano Carucci. Kupila je taj stan prije šest mjeseci od nasljedstva koje joj je ostavio otac. uobičajenu traper košulju." Thierrv je krenuo naprijed. njezin novi dečko. bez ičije pomoći. Jedino što tako neće ići. "Tko?! Ja?" "Da. S onim čudom u naručju. . Moja harfa. 14 Sve normalno. Kamo ćeš?! Polako!" Klipan je zgrabio interfon i počeo govoriti u njega. Onim očima kuhane trilje.. I budući da je bila poduzetna djevojka. Ona brlja koju ju strusio pržila mu je utrobu i osjećao je da su mu noge mekane poput pipaka hobotnice. Stari viking na samrti? Njemački frik osuđen na izumiranje? "Što hoćeš?" upitao ga je osorno klipan niskog čela koji je izgledao kao da će se rasprsnuti u jakni od češljane devine dlake i prugastoj košulji stegnutoj oko volovskog vrata. uistinu ponešto umrljane motornim uljem koje mu se prosulo na autocesti. Jesi li se pogledao? Ovdje ljudi plaćaju. traperice.Regine. stavila štuko-gips. promijenila okvire na prozorima.." "Moram svirati.. Dvojica izbacivača koji su kontrolirali pozivnice vidjeli su ga kako dolazi. U kurac. Uzeo ju je u naručje. prijatelju! Što nije u redu?" 3. duga.

Pronašla je čovjeka koji joj se sviđao (kojeg je voljela. dvije velike mliječne žlijezde koje su unatoč obilnosti stršale uvis. gaćice i grudnjak. Zadržala se kod frizera i u prodavaonici rublja. Navukla je samostojeće čarape slušajući prvu poruku. presvući i dotjerati. Naravno. možemo reći). pofarbana u crveno i s tom čašom vina u ruci. "Baš sam se zajebala!" rekla je Giulia praznom stanu ulazeći s vrećicama iz dućana u rukama. ostalo je već bilo gotovo. Nije loše! . I nije mogla odoljeti. Na brzinu je sve sredila. Pogledala se u zrcalo. Enzo je napravio svinjac i izašao. Giulia je bila vitka. Gola. U biti joj se sviđalo što u njezinom životu postoji muškarac koji će malo poremetiti njezin manijakalni red.. ljubav. Novac. Imala je. dugačka bedra i podignutu i čvrstu guzicu. ionako će tvoja buca sve pospremiti. Manje od dva sata. "Sretno! Sretno! Sretno! Zlato moje! Sve najbolje! Nadam se da će ti godina biti fantastična. Morala je svakako vidjeti kako joj stoje stvari koje je upravo kupila. s trajnom. Gosti bi trebali doči u devet. "Pružiš prst i uzmu ti ruku! Svi su isti". uzela bocu prošeka. spremno i poredano na kuhinjskom stolu. Bila je to mamica koja je zvala iz Ovindolija. Obula je cipele visokih potpetica. kuću u luksuznom kvartu i stalni posao kao tajnica u velikom uredu u centru. Nije doista bila ljuta. 15 Strahovito je kasnila s popisom onoga što treba napraviti. natočila sebi jednu čašu i otišla u kupaonicu. Mora se okupati.. prazna limenka piva i mrvice po podu. Potrošila je bezumnu svotu na crvene podvezice. ne hajući za gravitaciju. prije svega ljubav za moju jedinu i obožavanu kćer! Volim te. Na stolu ispred televizora prljavi tanjuri. nastavila je otpuhujući. sreća. Na stoliću pokraj kreveta zasvijetlila je telefonska sekretarica. Bolja od prošle. Starica s glasom djevojčice. Pritisnula je tipku za preslušavanje i vratila se u kupaonicu. Da. međutim. malena moja!" 16 Nije je mogla slušati kad bi tako govorila. Otvorila je slavinu na kadi i svukla se. Izgledala je poput Playboyeve djevojke mjeseca.Prije tjedan dana dala mu je ključeve kuće i tada je on uselio sa svim svojim stvarima. Što je više mogla poželjeti? Ništa. Baš te briga. Otišla je u kuhinju i ubacila junetinu u pećnicu. No na onu prošlu uopće se nije mogla požaliti. Otrčala je u sobu i izvukla rublje iz vrećice. j edna bolj a godina. Otvorila je hladnjak.

Da ta krmača njezinog čovjeka zove Pimpi." Ostala je tako.. Da se ne radi o šali. Luđački. Jako mi je loše... Smiri se. Pimpi. Nije to bila tuga i bol zato što ju je izdao Enzo." Kraj razgovora. soba.. 18 Bol se u međuvremenu proširila od otvora želuca do grla.. Debby! Enzo je.. međutim.. Gospemoja kako mi je loše. Treća poruka bila je od Debore. Dovoljno je da si mi blizu.Druga poruka bila je od Clema. Ne znam što ću. polugola na krevetu.." "Halo?! Halo." Laž! Opet su se svađali. Hladan znoj curio joj je niz pazuha. dolazim. Pri posljednjem je shvatila da je sve istina. "Da. Giulia. "Dogovoreno. Nedostaješ mi!" U kurac! "I ti meni. Tamo u deset svi u krevet.. nešto se micalo. Uh! Večeras stvarno ne mogu. Boli je glava. Hroptala je ispružena na krevetu: "Gospemoja.. ma vidi ti te govnarke. Ali je važno. Clemo je. Ništa. Razjapila je usta i pokušala duboko udahnuti. Evo." Enzo je odgovorio Debori. Ja sam. "Ciao. Novu godinu treba čekati u muslimanskim zemljama." Giulia se vratila u spavaću sobu i sjela na krevet. no zrak joj nije uspijevao proći kroz dušnik. Halucinirala si. Stavila je grudnjak Sculpture. Debby je. Giulia će se uskoro vratiti. otkud sad ta silna bliskost s Enzom? "Moram li doći?" "Svakako. ispružena. luster. znaš to.. Preslušala je tri puta. a valovi vrućine palili su joj lice.. Htio sam ti reći da Fiorenza neće doći. Onda je pokušala plakati. "U redu. Koji davež! Uopće mi se ne da doći na večeru kod Giulije. ." 17 Draga! Baš je draga! pomislila je Giulia lijevajući pjenu za kupanje u kadu. Spremala se oluja. Kako ćeš se ti obuć.. Nadam se da to nije problem. treba mi puno maženja kako bih se suočila s tom večerom. I da njezinom čovjeku Deborah luđački nedostaje. Ali neću moći ostati dugo. Obična zvučna halucinacija." "Dobro. Giulia nije tu. "Giulia. Stvarao joj je dvije doista zanosne nogometne lopte.. Sad ćeš ponovno poslušati i vidjet ćeš da griješiš." U kurac! Giulia je osjetila kako joj se steže želudac. Nije išlo. Unutra. Što radiš?" "Ništa. Obećao sam da ću joj pomoći. Čekam te. Nisi dobro čula.. nisi dobro čula.. Duboko se ispričava. Oči su joj bile suhe poput pustinjskih stijena. krevet. Jednim gutljajem dovršila je prošek.. Ni meni ne paše... a da pritom nije isključio sekretaricu. i ona je snimila razgovor. A onda. Ali dođi sad malo ovamo. Činim to samo zbog tebe.. Stvarno mi je loše. Giuliji se sada sve vrtjelo.

Uzela je bocu alkohola. Mržnja. njezina najbolja prijateljica. "Ahhhh!! Platit ćete! Kunem se majčinim životom da ćete platiti". I ja je želim vidjeti. Ne. krčilo si je put nešto drugo." 20 Premda je imao jedanaest godina. držeći je s obje ruke. upravo." Michele je ustao i otrčao u starčevu sobu. 19 ispraznila je nad njima i zapalila ih. I." "I?" "Evo. no otkako su mu operirali lijevo oko gotovo ništa nije vidio. ima grudnjak. Tamo. Eto što je bilo u njoj.. Za poje je godine još bio u formi. a tijelo pišačice u zgradi preko puta njih bilo je najbolje koje je vidio u životu. Živjeli su na trećem katu vile Capri... Donesi mi dalekozor. Trkom. neka žena. usred tog vrtloga suprotstavljenih osjećaja. Srdžba.... "Što je. "Idi u moju sobu. djede. na fotelji.. Smrskala je stakla i okvire skačući po njima.. gospodinom Anselmom Frascom.. "Gdje je?" "Odmah preko puta nas.. zgrabila dva srebrna okvira za fotografije." Starac je sjedio u plastičnom naslonjaču. nešto zlo i gorko što je odjednom eksplodiralo i od čega se počela kesiti i smijati poput hijene. Odmah su se podigla dva podmukla plava plamena i Giulia je shvatila da se taj kriješ mora smjesta ugasiti. U vili Ponza. Znao je da djed jako voli gole žene. Michele je znao prepoznati lijepo žensko tijelo. "Kažeš da je skroz gola?" "Ne. na drugoj Deborah u skijaškom odijelu na stazama Campo Felicea.." "Kakva je? Je li lijepa?!" "Jako. uvlačio dugački red raketa u majčine vaze s cvijećem. otvorenih usta i s daljinskim u ruci. Vidiš li je?" Djed je počeo naprezati oči i istezati vrat poput stare kratkovidne kornjače. Bijes. Obojica su bili na malom kuhinjskom balkonu. Raširila je noge i popisala se na njega. Gola je. potom ju je poljubila i stavila u ladicu noćnog ormarića. Na jednoj je bio Enzo. kao da je Sveti Gral. piški u dnevnom boravku. u Giulijinom srcu. sinko. Njegov je djed bio alpinac i u svojoj je sobici još uvijek držao zastavice i crno-bijele . MICHELE TRODINI 19:48 h "Djede! Djede! Gledaj!" rekao je Michele Trodini dok je sa svojim djedom. 4. zaključala i uvukla ključ u grudnjak. tu je neka.kojem je dala ključeve kuće. u ruci je držao veliku ribu.. Michele?" "Tu. konačno je prasnula ustajući na krevetu. Otišla je u dnevni boravak. Čak ni njegova rodica Angela nije imala tako nešto. da zapali kuću. Izvadila je kasetu iz sekretarice i podigla je u zrak. Tresnula ih je o pod. u kupaćim gaćama. jer je prijetila opasnost da uništi parket. Prema toj kurvetini koja krade muškarce i prema tom jebenom govnaru. što ju je izdala Deborah. Prezir. njezina školska prijateljica. Svake večeri bi zaspao uz Colpo Grosso.

govorio je sebi. Bio je nadahnut za promišljanja. Precizan. Jutarnje tuširanje. Da. Recimo da je napredovao." "I reci djedu da uđe. Ništa od izleta motorom u Arezzo s Cristianom. Bezvoljan. Bez televizora. Ozbiljan nad knjigom." Izašao je na balkon. koji ga je odmah prinio očima.. Polako. Sve će se promijeniti. Uzeo gaje. No ovo je bio poseban dan. "Sad ću. Bez telefona. Da li je majci trebalo reći istinu? "Gledamo vatromet. Što će ti taj dalekozor?" Michele je malo razmislio.. Da. Dan prikladniji za sređivanje računa u vlastitom životu nego za slavlje. Postat ću ozbiljna osoba. Tri sata ujutro i tri sata poslijepodne. No sada dosta. Riješit ću se starih navika i mrdnut ću guzicom. Odavno. nije primijetio da mu je s boka prišao stari plavi autobus napuljske registracije. Koliko će biti? Osam. Red u sobi. "Michelino.. kad po čitav Božji dan ne radim ništa. to su bile muške stvari. Kunem se Bogom da će se sve promijeniti. moram nešto raditi. Posljednji u godini. Otvorio je ormar i pored izglačanih košulja koje su mirisale na lavandu pronašao stari dalekozor. Dobit će napadaj ako još malo ostane vani. RIBLJAKOST 19:50 h Massimo Ribljakost Russo jurio je na svom crvenom mo-riniju vijaduktom u Francuskoj ulici. Govorim tako jer sam sa svojim bratom Andreom popušio ogromnu džointinu. prvog siječnja. Bilo je to jedno od onih pitanja koja je sebi inače izbjegavao postavljati. Njegova sestra Marzia i mama prostirale su stol svečanim stolnjakom i srebrnim priborom za jelo. 22 A onda. kroz opušteni blagdanski promet. Sigurne. počet če več sutradan. inače neću moći cijeniti ni lijepe stvari u životu. Ništa od trave. Treba naći oslonce. dodao je još u toj pretjeranoj iskrenosti introspekcije koja ga je pozitivno iznenadila.fotografije svog odreda. U travnju onaj iz suvremene povijesti i u lipnju jedan lijepi dopunski.. Kroz prozorčiće su virile zastave Nola . Otkad nisam položio ispit? upitao se. čvrste točke kako bi se promijenio život Počinje jedna nova godina i ja ću u njoj postati nov čovjek. Ništa od pizdarija. Žena je još bila tamo. "Michele. Koja junica! Koja junica!" zadovoljno je rekao djed. Zaokupljen tim važnim razmatranjima. kakva krupna riječ. devet mjeseci. Postoji opasnost da za koju godinu i diplomiram. Ništa od sendviča u baru. Onda mu se javila jedna opravdana sumnja. U veljači ću položiti ispit iz talijanske književnosti. lijen travar. Mirno je napredovao. Michelino. mama. Jurio. Jebeni kalvinist. Dao je dalekozor djedu. Protrčao je kroz dnevni boravak. osjećam se loše. 21 5. Kad prestane djelovati bit ću opet onaj isti Ribljakost. zašto nam malo ne pomogneš?" Majčin glas ga je prikovao na balkonskim vratima.

s vozačeve strane. Došao je do njega. Vrlo jaka. Koji pogodak! Pokušao je sagnuti glavu da vidi gdje je završio čik. Ribljakost se maknuo ustranu i počeo trubiti. Čuli su. seronjo!" Oni gadovi su i dalje zviždali i mahali zastavama.Sporting Cluba. Ponovno je ubrzao. uglavnom kakvu psovku. 24 "Izađi! Izađi! Izađi!" vikao je iz sve snage koju je imao u plućima tom govnaru za volanom. 23 Donosio je odluke i postupao krajnje sporo. jer je ta trava koju je popušio bila prava bomba. no kaciga ga je spriječila u tome. no uspio ga je. ipak ispraviti. ispružio ruku i pokazao im rogove. stišćući zube i psujući. Osmjelio se kao luđak i konačno je bio uz njega. i činilo se da na njega ne obraćaju pozornost. "Izađi. Autobus ga je počeo gurati prema bankini. Stvarali paklenu buku. Čuli su. no vidio je samo da je izvirila krupna seljačka ručerda. pa je bio prisiljen naglo zakočiti kako ne bi završio na pregradama. Ma pogledaj te kretene! Maknite se! Nije ih mogao preteći. Upustio se u bjesomučan slalom između automobila koji su ga dijelili od autobusa. Nije ga uspijevao vidjeti kroz prljavo staklo. Zviždali su. Unutra je bila rulja uzbuđenih navijača. viknuo je: "Koji vam je kurac! Vratite se na jug ako ne znate voziti!" Pitao se jesu li čuli njegove riječi. Urlikali. Da li su otišle u vjetar? Onda je. . slijedeći autobus koji se bio premjestio u traku za pretjecanje. koji je počeo zastrašujuće vrludati. bilo je premalo prostora. Vozačev prozor se spustio. kako bi se bolje razumjeli. Upaljena cigareta? Čik je poletio prema njemu i završio mu točno između nogu. Srce mu je skočilo u grlo. Umalo je udario u jedan automobil. Točno ispod vozačeve kabine. Bacili su mi petardu! Ti krmei su mi bacili petardu! Ne mogu vjerovati! U međuvremenu se autobus udaljio. od onih koji se predaju. izađi. Ribljakost je dodao gas i dvocilindrični motor njegovog morinija riknuo je od bijesa. no rukavicom ga nije mogao napipati. koji će mu reći nešto ne baš ljubazno o njegovoj osobi. koja je bacila nešto prema njemu. pederi Ribljakost je bio spreman na verbalnu prepirku s vozačem. Na trenutak je izgubio kontrolu nad motorom. Legao je na sirenu. A onda je odjeknula eksplozija. na sjedištu motora. Onda ga je pokušao naći naslijepo. I budući da nije bio jedan od onih koji se prave kao da se ništa nije dogodilo.

Radi kao konobar u talijanskoj piceriji. Kostur inćuna. Kopile! Izađi! Izađi! Izađi!" Imao je hrabrosti za izvoz. To što je izašlo iz autobusa nije bio čovjek nego ormar. no onda mu je mozak objasnio što bi te ruke mogle učiniti s njegovim krhkim tjelešcem i onda je istovremeno vrisnuo. Ribljakost je taj nadimak mogao zahvaliti svom mršavom i zašiljenom tijelu. tim rukama koje su izgledale kao dvije lopate za pizzu. Tko si ti? Nevjerojatni Hulk? Ribljakost je na trenutak ostao očaran tim morem mišića. nego četvrt Fleming sa svojim zbijenim kućama koja je sjajila žutim uličnim svjetlima i pokojom blijedom bengalkom. Zvijer.. Visok skoro dva metra. Poput inspektora Callaghana. Automobili su prolijetali pokraj njega. Trebao je postati redatelj. zacmizdrio i viknuo: "Uđi! Uđi! Uđi! Uđi!" Akrobatskim skokom našao se ponovno na svom mo-riniju. Autobus je sad stajao nepomično uz rub ceste. . Autobus je i dalje stajao uz rub ceste. Izbačena rebra i mala zdjelica. Pritisnuo je nogom polugu mjenjača i krenuo na samo jednom kotaču. Odlučio je da tom govnu što vozi autobus da dodatni poticaj da izađe. kameni izraz lica.. svinjskim očima koje su ga fiksirale s mržnjom. Samo što iza autobusa nisu bile arizonska pustinja i stara osamljena benzinska pumpa. vijadukt Olimpijske.. "Mater te je rodila pareći se s cijelom usranom ekipom Nole. Vidiš da vrijeđanje majki uvijek pali. Je li joj dao obitelj na koju bi se mogla osloniti? Ne. Ima drugu ženu. a navijači su najednom utihnuli. Živi u Los Angelesu. Moj sin je otišao. stopalo 46. Ribljakost je skinuo rukavice. Je li joj dao posao od kojeg može živjeti? Ne. Skinuo je kacigu i sišao s motora. Nitko nije izlazio. Zastave više nisu vijorile. Ustvari sam sama kao pseto. taj momak. "Izađi! Izađi. Ogroman. Moj muž živi u drugom gradu. Vrata autobusa su se polagano otvorila.. tim glupim. Bilo je kao u američkom filmu. Toliko krupan da je ramenima zakrio cestu. na dvadesetak metara iza njega. tim trijumfom testosterona. rekao je sebi zadovoljno. 25 Šamara se golim rukama.Izveli su svoju kurčevu šalu i onda.. 26 6. Samo je crni dim izlazio iz zahrdalog auspuha." Ribljojkosti zamrla je riječ u grlu i stisnula se muda. usporavajući. Iza. sve.. Noge kao dvije štule. I Ribljakost se zaustavio. visjele su. Namrštio se nastojeći zadobiti čvrst. Mala glava i na mjestu nosa nevjerojatan tukanski kljun. Približio se autobusu i počeo nogom udarati u vrata razjareno revući: "Izađi! Izađi! Izađi! Kurvin sine!" Autobus je naglo skrenuo udesno. FILOMENA BELPEDIO 19:53 h Filomena Belpedio zaključila je da joj je život malo toga dao. Deset godina mladu od mene. No onaj tvrdoglavac od Ribljekosti nije mogao ostati na tome.

Kroz osvijetljene prozore vile Capri. Napunila ju je dopola. da se ne vrtimo oko sebe kao čigre. 28 "Pa.. Svi spokojni. Pogledala je van. Možda da ljudi postanu mirniji i opušteniji. Filomena je u međuvremenu iz vrećice počela vaditi kutije s lijekovima. Otprilike kao kada se čisti grašak. Mogla bih tako zaraditi za život. Na balkonu je ugledala starca i dječaka kako dalekozorom promatraju vatromet. I nije se čak ni osjećala tužnom.. Valium. Maro. sigurno gora od prethodne. Ne! Ne pokušavaj. Zato dosta.. Tu su svi bili sretni. Samo je racionalno razmatrala stvari. Roipnoil. Sad si puna. Nirvanil. koji su najavljivali Veliku novogodišnju noć. Alba Perietti i Fabrizio Frizzi. Otvorila je vratašca ispod sudopera i izvukla plastičnu vrećicu. Stavila je sve na niski stol ispred kauča. Umorno se pridigla s kauča i otišla u kuhinju vukući noge u papučama.Posljednji posao prodavačice polica životnog osiguranja već je daleka uspomena. A i nemam više snage da lunjam uokolo i moljakam za neki drugi posao. Ništa ni od čega. Imaš svoj dom. Je li joj dao ljepotu? Ne. Taj stan u luksuznom naselju Otoci. digla noge na stolić. Drupi. stavila zdjelu između nogu i počela zobati tablete kao da su kokice. Konstatira se." rekao je Drupi. što ti imaš slaviti? Što očekuješ od nove godine? Pa. Zgrabila je kristalnu posudu u kojoj je držala stare bombone s medom i bacila je u kantu za smeće. A ti. prežderala si se. Otvarala je kutijice. Apsolutno ništa. Najmirnijoj i najvedrijoj četvrti Cassie. Kad bih barem izgledala dovoljno dobro. A budući da nemam nikakvog posebnog dara. Od te obiteljske sličice okrenuo joj se želudac. S ovom vunastom kosom. vadila tablete i ubacivala ih u zdjelu za juhu. Uzela je iz hladnjaka bocu dijetetske Coca-Cole i čašu. . Tavor. i vratila se u dnevni boravak. S ovom žutom masnom kožom. Ne. Tu su bili Mara Vernier. Uzela je daljinski i upalila televizor.. Svoju porciju govana već si pojela. Drupi?" pitala je Mara. jedu... Ništa. Pa što joj je onda dao? Ništa. jedan moj rođak umro je od stresa.. Alcvon. štoviše htjela si i previše. spremaju se otvoriti šampanjac. A onda će započeti nova. nazdraviti novoj godini. Stara sam i ružna. "Onda.. U ponoć će završiti godina.. Obitelji. Poput anatoma. 27 Svi na okupu. ljudi koji su vjerovali u budućnost. sa sigurnošću znam da neću naći nikakav drugi. Onda je pojačala TV. što očekuješ od nove godine. Možda. Budućim uspjesima. a Filomena se nije mogla ni nadati ni očajavati.. Mogla bih. Taj stan koji više ne može plaćati. S ovim ustima bez usana. Sve što joj je ostalo bio je taj stan. ulila malo Coca-Cole. Znaš. Bez lažnog moraliziranja. slave. Nema problema. nije istina. Da se živi bez strke. draga moja. mogla bih se kurvati.

Oblačno". otvorenih usta. Užasno mi fališ. "Ahhh!!! Što je sad?" otpuhnuo je prekidajući auto-erotski čin.. Kaže da ne želi skijati bez svog tatice. Tu je i moja majka. zabačene glave. "Halo?!" "Halo. Isključio je telefone i faks. Paolo danas nije htio skijati. Ciao." "Okej. Prokleti voajeri.. "Halo. A vi?" "Sve je dobro... Mjesecima je planirao tu vatrenu noć. Ostao je kod kuće...." "I ja.Attilio!" Nee.. Dobro je sve organizirao za tu Novu godinu. Pogasio sva svjetla. one dlakave. onako. Onda je bolje istresti se! Imao je pred sobom cijelu noć s njom i nije želio odmah ispaliti municiju. zazvonio je mobitel u jakni. Samo nam ti nedostaješ.. Jedva čekam da vas vidim. Kupio je kamenice i šampanjac daje počasti. Sve najbolje i tebi. Spustio je rolete. moja žena. ljubavi?! Kako je?" "Onako. Neću odgovoriti! A ako je Sukia jer ne može naći adresu? Odgovorio je.. ispalio je odvjetnik. Andrea pošto-poto želi nove čizme za snijeg. Pozdravi puno majku. Koji davež! "Ah! Lijepo. ljubavi. Ta gaje djevojka doslovce izluđivala i posljednji put kad su se sreli odmah je svršio..." "Kakvo je vrijeme u Cagliariju?" "Paaa. ljubavi..... I ja." Još i stara koza.. ispao je sroljo.... Volim t.. spuštenih hlača." "Ima li snijega?" "Puno. Sve je trajalo par minuta. Sav posao što ga je dotad obavio u trenu mu je splasnuo u ruci. s onom stvari u rukama i predsjednikovim govorom u ušima. Paola i An-dreu. Predsjednik Republike upravo je započeo svoj pozdravni govor. Sad stvarno moram prekinuti.. I sad je 29 konačno došla. Dok je sjedio tako. Tu je odvjetnik Mastrantuono. Omiljeni sport u tom jebenom naselju Otoci bilo je zavirivanje u tuđe kuće. masturbirao je pred upaljenim televizorom. Sad me ispričaj. Osim što mu je to donijelo malo zadovoljstva. 30 "Kako je na kongresu?" "Užasno dosadno. . ODVJETNIK RINALDI 20:00 h Odvjetnik Attilio Rinaldi. To s masturbacijom bio je sistem prevencije koji je primjenjivao prije susreta sa Sukiom. I vi meni jako nedostajete. Morao je opet krenuti ispočetka.7. 8. zavaljen na velikom kožnom kauču u svom uredu." Prekinuo je razgovor i opsovao... i čestitaj im Novu godinu. Vidimo se prekosutra u Cortini.

pripremila ih je u industrijskim količinama. Mora da je u mladosti bila prava radodajka. Kapci su joj bili teški kao dvije giljotine. Komentirali su i boju kravate koja je odudarala od sakoa. s čašom vina u ruci i komadom kruha i veprovine u drugoj. Cristianova mama nije ni tako loša. Ljudi su sjedili i slušali. svi gosti. no više se brinula zbog toga što torta od sira u pećnici nije rasla.. tako je osamljen." "Svakako. Tko zna. seljačka je prava. pozdravio sve portire koji su na . 32 Gospoda Carucci.. "U svojoj je sobi. Stvarno su dobre. a glava joj je padala na prsa. svaka čast. Svi stanari i njihovi gosti smjestili su se pred svoje prijamnike i bilo je neobično vidjeti kako se naselje Otoci u tih pola sata govora nekako opustilo. 9. Ne razumijem ga. Cristiano Carucci je u svom bunkeru iza kuhinje por-tirnice uključio mali crno-bijeli televizor i psovao. Pjevala je Coccianteovu Margheritu.." Kako je samo Ribljakost volio biti galantan. Njegov otac i djed za stolom su jeli salamu i vrijeđali predsjednika. postalo ozbiljnije i zamišljenije. konačno se obukla i počela pripremati sezonsku juhu.. tiskali su se pred golemim ekranom Nordmende i komentirali riječi starog predsjednika. ustao je od stola. na posljednjem katu vile Capri. Idem odmah. Zašto mu ne odneseš malo? I uvjeriš ga da dođe ovamo k nama. što ga je pretvorilo u neku vrstu egipatske mumije. Filomena Belpedio je nastojala pratiti predsjednika. A osim toga. gospodo. ležali su u krevetu i kao i obično sisali svoju kašicu od povrća. Čak se i vatromet primirio i samo je Michele Trodini nastavljao nepokolebljivo s balkona ispaljivati ben-galke. gdje vam je sin?" sa zalogajčinom u ustima upitao je portirku. S mukom ih je držala otvorenima. dvoje sedamdeseto-godišnjaka koji su stanovali na prvom katu vile Capri. Gledali su na Rete Oro crno-bijeli film s Amadeom Nazza-rijem. ali nije uspijevala. General Rispoli i njegova žena. Giulia Giovannini. I u velikom stanu bilježnika Rigosija. Cristianova majka. Nakon što je utažio glad tim divotama. Smeđa i plava. Kako taj stari mudonja može reći da su se Talijani trudili pomoći nerazvijenim zemljama. a ton na televizoru bio je isključen. nakon što je počistila pod u dnevnom boravku. To nije predstavljalo problem. S onim putenim usnetinama. Svi su se umirili pred ocjenom godine koja završava i nadama za godinu koja započinje. Potpuno.20:10 h Odvjetnik Rinaldi nije bio jedini koji je na televiziji gledao predsjednika. 31 Najdojmljivije je bilo to što je ta stara budala zategnula lice. Majka je u kuhinji slušala jednim uhom. Sjedio je za stolom zajedno sa svim tim portirima i nije ih mogao prestati gutati. "Gospodo. RIBLJAKOST 20:15 h Ribljakost je bio doslovno lud za prženim tikvicama. Ali. Rekao je da se ne osjeća dobro.

ENZO Dl GIROLAMO 20:18 h Enzo Di Girolamo.. jesi li poludio? Ti si stvarno neuračunljiv. "Trava?" "Kalabreška." 33 Ribljakost je skinuo s ramena narančasti ruksak Invicta. "Zapao sam u duboku depresiju. a ja ću ti u međuvremenu smotati jednu lijepu trubu za podizanje. Sve mu je u životu išlo od ruke. s malim televizorom medu nogama. ljepotane! Eksploziv! Nešto što bi moglo srušiti zgradu od deset katova. ne da mi se. Ekonomist s mudima. Ja ću se pobrinuti za tebe. "Ma. Sviđao se Giuliji. "Tko je?" čuo je riku iza vrata." "Koji ja?" "Ribljakost! Otvori!" Ušao je. Cristiano je još bio u pidžami... Ja sam već nagnut. Počet ću misliti na sve ono što moram napraviti i. Radio je na tome već šest mjeseci. ." "Smiri se.." "Od ove neće." Ribljakost je iz ruksaka izvukao dvije tamne čahure. Tog jutra uspio je dovršiti pisanje jednog apsolutno važnog dokumenta. Jedinstvenog. Otvorio ga je i izvukao iz njega nabreklu plastičnu vrećicu. Želim izazvati prasak kojeg će se sjećati godinama." Ribljakost je poprimio onaj klasični guzičarski ton.televiziji gledali predsjednika." Cristiano se nije činio baš uvjerenim. usrani homeboy. Top secret. dragi Cristiano. To me uvijek uhvati za blagdane. Izvještaja o stanju i razvoju malog i srednjeg poduzetništva u donjoj Ciociariji.. U kurac. A uz to se i sviđao ženama. "Ja sam. A tko ti ga je dao? Te stvari su zabranjene. Imamo posla noćas." "Top secret. Izgledao je poput zatvorenika. Taj će ga izvještaj sljedeće godine sigurno dovesti u vrh Instituta. "Koji je to kurac?" "Dinamit! Dinamit. Stavio ju je prijatelju pod nos. Gore nego za Božić. Bio je zadovoljan. nakon što je ostavio svoj plavi cherokee u garaži. Mogli bismo ga baciti u kanal iza društvenog doma. zaručnik Giulije Giovannini. Bio je uspješan menadžer. mirno se i zamišljeno zaputio preko velike poljane s drvećem koja je dijelila vilu Ponza i vilu Capri.. Sviđao se Debori. Drama." 34 10. "Ne. što ti je? Što te spopalo?" upitao je Cristiana spuštajući tanjur na krevet. Vidi što tu imam. i s tanjurom tikvica u ruci pokucao na prijateljeva vrata. S darovima. Stigao je kralj. ispružen na krevetu. Sad se oblači. Uhvatit će me životinjska tjeskoba ako popušim džoint. Pogledaj. koji je Cristiano prezirao. Takav prasak da će ovi siročići sa svojim balavim vatrometima izgledati jadno. Večeras ćemo se ozbiljno razvaliti. Roknut ćemo ga u ponoć. Kunem ti se. "Stari. Znao sam. Što ako ti eksplodira u ruci.

uključujući Giuliju..Mora da je onaj njegov smireni. Reći joj da je u vezi s njezinom najboljom prijateljicom.. Povuče-nija je. Zašto ga je Deborah začarala? Nije tako lijepa kao Giulia. ali istovremeno i čvrsti način. Opasnost da primi pokoji šamar. Tko zna. Debby će ti reći da nemaš muda. opasnost da Giulia sazna. Biti iskren? 35 Nikada.. a to mi se ne sviđa!). Nije ni primijetio miris zapaljenog alkohola. ima manje novca od Giulije. zabavom i ljubavnom farsom.. 36 Jedna koja sebi postavlja pitanja dublja od celulita. Sviđa im se i to je to.. Neuka je do bola. Otvorio je staklena ulazna vrata i ušao u lift. Ipak. . A što ne valja kod Giulije? Neuka je. A prije svega je došao trenutak da isplanira svoje sljedeće sentimentalne strategije. Moraš se seliti. Treba li porazgovarati s Giulijom? Reći joj da više ne želi biti s njom.. moraš ponovno promijeniti broj telefona i nadasve . Napunio ga je. Otvorio je vrata stana obuzet tom usporedbom... Scenaristica. Taj tajni sastanak mu je baš koristio. okačio ga na vješalicu i ušao u kuhinju. Pretpostavka A: Ostaviti Giuliju Cjelonoćne svađe. Nedostajala mu je. ima te smrdljive mačketine. Ona se pretjerano vezala za moju osobu (svaki put kad se jebemo ne prestaje mi monotono šaptati: volim te. Došao je trenutak da malo promisli o tome. Moraš napustiti udoban dom. S puno mozga. Skinuo je kaput. moraš pronaći novo društvo (jako teško!). S onim sisetinama. Luđačke scene. jebeš dvije umjesto jedne (negativno ili pozitivno?). Nije tako upadljiva.. To nikada. U ruci je još držao torbu. Enzo nikada nije upoznao takvu.nema više Giulijine Španjolke. Kao lukavi ekonomist razmotrio je bitne faktore dviju pretpostavki. TV hostesa. pa ipak. Usnetinama. Ne zna kuhati. sa svim poteškoćama oko vremena i naporom koji to zahtijeva. sitnog tijela. Susannu Tamaro i Grad radosti. utješiti Debbyjer će se sigurno osjećati kao govno zato stoje otela muškarca svojoj najboljoj prijateljici. Natovariti se prtljagom i otići k Debby (jesi li tako siguran da će te primiti?) u onu mračnu garsonijeru u Trastevereu. svi Giulijini prijatelji će te smatrati govnarom. Sad je imao u sebi dovoljno goriva da se suoči s cijelom noći. Jedna koja zna tko su Hermann Hesse i Milan Kundera. A i takva je seljanka.. razlog što se žene lijepe na njega. O svim tim ženama. Onom ofarbanom kosom.. visećih elemenata u kuhinji. od-stranjivaća mrlja.. Anoreksičnog. Imao je samo dvije mogućnosti. Upitao se je li se možda zaljubio u Debby. Pročitala je više-manje tri romana. Pretpostavka B: Ne ostaviti Giuliju I dalje imaš dvije žene. volim te.

S onim sjajnim očima dobrog šteneta. iz ljubavi. A sad dosta. definitivno i totalno. Prvom u svome životu. Guttalax. to su važne stvari. Laksativ. Neku večer je taj kurvin sin inzistirao da mu popuši i proguta. "Što si radio?" upitala je Giulia pokrivajući drugom kriškom rupu koju je načinio.. I što taj govnar sebi umišlja. Hoćeš li nešto popiti. ROBERTA PALMIERI 20:28 h Roberta Palmieri prema čitavoj je toj novogodišnjoj halabuci bila posve ravnodušna... Ubacio ga je u usta.. lažljivče. Nakon zabave. Zlobno se smiješeći.. ljubav. Ako ih ne napravim ja. ljubavi?" rekla je Giulia nastojeći zadržati najnormalniji ton na svijetu. Započinje nova godina! 11.Giulia je na veliki tanjur Vietri raspoređivala krupne kriške dimljenog lososa. povjerenje. Stanovala je na prvom katu vile Ponza. potpuno otvorene na sisama? Zapanjujuće. Stavit ću aktovku u dnevni boravak pa ću ti pomoći. 38 Ma odjebi. dom. No znaš.. Giulia Giovannini raspoređivala je losos na pladanj. izvukla je bocu iz hladnjaka i napunila čašu. S onom aktovkom u ruci i razvezanom kravatom. Uskoro će stići i ostali. Godišnji izvještaj Instituta. Dosta! Večeras ću joj reći. "Hoću. Malo prošeka. slomljenog od posla. Uskoro će stići i ostali. "Konačno sam završio. Tikvice moja. i ona mu je to učinila. Ako ne napravim ja.. "Ne brini se. I mrzila ga je potpuno. Dala je tom čovjeku sve što je imala. Malo prošeka!" čula ga je da govori. Tikvice moja. "Zakasnio sam." rekao je i poljubio je u vrat kradući komadić ribe s tanjura. . Zatim je iz ladice uzela prozirnu bočicu. Ja s njom više ne mogu biti. "Ne brini se. hvala... I razuzdano se smijući ulila u čašu pola sadržaja bočice. a on je time obrisao guzicu.. unatoč užasu što ga je prema tom običaju osjećala. Ne možeš ni zamisliti kakav je to davež. Odmori se. GIULIA GIOVANNINI 20:25 h Kad se Enzo vratio kući... Strpljivo je podnijela njegove užegle spermatozoide. Hoćeš li nešto popiti. "Hoću. U njezinom srcu sada više nije bilo mjesta ni za što drugo. ljubavi?" doviknula mu je.. Kud puklo da puklo. Cijeli dan na poslu.." 37 Jesi li vidio kako se večeras sredila? rekao je u sebi Enzo protrnuvši i previjajući se. Jesi vidio onaj užas od haljine. Ali sam završio godišnji izvještaj za Institut. Ljubavi moja lijepa. Odmori se. Koja gadarija! Pljunula je u sudoper. Vidjela ga je pred sobom. Govno pokvareno." odgovorio je s velikim zalogajem u ustima i pobjegao u boravak. 12. hvala.

Zidovi i strop bili su nakićeni šarenim ukrasima od papira. Tamo unutra uvijek je blagdan. Jay veliki bretonski . rekla je prije nekoliko dana Davideu Razziniju tijekom susreta tantričke meditacije koji je organizirala udruga Prijatelji Plejade. Imam većem.. Iz zvučnika linije izlazilo je cviljenje.. Pogledaj na što sam spao! Obučen kao klaun. Stopiti naša bivstva. Kamenice. te stvari. Nedostajao je samo Davide. pa čak i za Novu godinu." zbunjeno je odgovorio Davide. Još jedan proizvod ovog glupog potrošačkog društva. Nasuprot njemu nalazilo se dvadesetak stolova sa svijećama u sredini." Davide je odmah pristao. Na jednom seminaru u Kali-forniji naućila sam od gurua Rawaldija tehnike za postizanje ćetiri kozmićka orgazma. Gosti. smjestio na dnu grla. Brbljanje.. "Hajde. Na glavi je imao mali cilindar od crvenog papira koji je pridržavala gumena vrpca. Oslobađala se stresa. U rukama je stiskao Re-gine. Sve je bilo spremno. Vodenog. Osjećala se opušteno i s pravom karmom. Nosio je frak od plavih šljokica. vatrenog. urlikali su. "To je samo još jedna od glupih društvenih konvencija. 13. Mir i radost se nalaze u najskrivenijim zakucima naših umova. znaš. fuziju.. Očekivala je posjet.. Jako me privlačiš. zajebu za Sveta tri kralja. zračnog i zemljanog. Dođi do mene. Obitelj. Bio je pijan. Stavila je zdjelice od pečene gline na sredinu stolića od ebanovine i upalila dvije goleme marokanske voštanice. Godinama se već nije osjećao tako posrano. U srce mu se međutim spustila ruska zima. Konobari u šarenim uniformama od kašmira već su bili donijeli predjelo. Zamotala se u pareo s Balija i počela pripremati večeru na bazi kozjeg mlijeka. U poziciji lotosa. Šireći duh.Meditirala je. Thierrv je svu tu buku čuo kao u daljini. Puke konvencije. svoju harfu. Mogli bismo se seksati. Vidio je te daleke oči kako ga promatraju. "Ne znam mogu li. nešto poput plača novorođenčeta. Buku pribora za jelo. Sve je to bilo iza zida koji je podigao alkohol. Ja sam poput tropske ribe u akvariju. salatu i kriške sira. Konvencije. Zajebu te za Božić. a veliki čvor mu se. poput parazita. Gola. 39 Osjetila je prema tom mladiću nešto što je definirala kao empatiju. treba samo pronaći vrata i ući". Roberta je završila meditaciju. Pretjeran smijeh. krastavaca i grčke fete. a on je zauzvrat nabacio kretenski osmijeh.. Bila je to kaseta sa zvukom pliskavica s Aljaske izmik-sanim s vjetrom ruskih stepa. THIERRY MARCHAND 20:45 h Thierrv Marchand sjedio je na maloj pozornici "Vukodla-kove" vip dvorane. puhali u pištaljke i bacali konfete. također sa šeširićima na glavi. pa ga je stoga pozvala k sebi na Sil-vestrovo. 40 Presvukli su ga od glave do pete.

u maloj vip dvorani "Vukodlaka"." 14. a on je bio siguran da će biti dobar otac. Sam kao pseto na ovom usranom mjestu. Prikupio je snagu. Počeo je milovati harfu. sada potpuno slobodan da na miru masakrira vlastita jetra. muška kurva za bogate gospode. koja je spavala s djevojčicom u zagrljaju. Još jače! Jako dobro. A u sve te priče 0 životu on the road i slobodi ceste. široka ramena i nosio je Caracenijeva odijela.. onome za Indiju. Onda. Otišla je i odvela malenu sa sobom. zato što je pio njegov djed i zato što je pilo cijelo mjesto.. kako je? Jesmo li spremni za jednu godinu punu. Ne znate što su tri es? Lako je. Standard! Seks! I sreća!" Mlak pljesak iz publike.. I zato što je u sebi osjećao kako je. Navečer bi. više nije bio tako uvjeren. podrijetlom iz Nole. Dobro. U životu su potrebna tri es. a umjesto toga imao je četrdeset pet godina i živio je u jebenom kombiju koji pušta ulje. ne čujem vas. Nemam prijatelja. koji je završavao u tegli od pekmeza skrivenoj u motoru. bila je dobra majka. Sada mu je. da je možda više vjerovao u sebe. Žigolo.. U početku je sve išlo u pravom smjeru. crni repić. lijepa dvadesetšestogodišnja plavuša. Jače! Još. nemam ništa. zarade nešto novca svirajući te da potom krenu za Indiju 41 i tamo ostanu. Bio je profesionalni pratitelj. svalio se pokraj žene. U mom kraju se to uvijek kaže. mogao postati slavan. . i kroz prljavi prozor nepomično zurio u mjesec. Krenuo je u lipnju sa ženom i trogodišnjom kćeri iz Bunixa. Za sitniš. Ni na Božić je nisi nazvao. Osjetio je da je došao do kraja. To putovanje u Italiju bilo je prava katastrofa. imao je dvadeset osam godina. spiskao honorar u baru.. GAETANO COZZAMARA 20:57 h Gaetano Cozzamara. nakon koncerta. Annette se brinula o maloj Daphne i o novcu. snimiti album. Zamisao je bila da proputuju Italiju. otišla je i gotovo. Zašto je pio? Zato što je pio njegov otac. Vratio bi se naljoskan u kombi. Dobri ste. Počeo je svirati na ulici. malog mjesta u Bretanji. onda ću ja reći. Njegova žena. Onda je Annette jednog dana otvorila teglu od pekmeza 1 vidjela da je prazna.glazbenik. Na trgovima. orlovski nos. Onda je Thierrv opet počeo piti. čega? Svakako tri es. Nije se čak ni naljutila. Zgrabio mikrofon. "Naprijed. Sve troje u kamperski opremljenom kombiju. Thierrv je svirao u malim folk lokalima.. koje je pričao svojoj ženi. želim čuti jedno veliko da. 42 "Dobra večer svima. dva komada ugljena umjesto očiju.. došlo da zaplače. Naprijed! Ne znate? Okej. Vulgarno rečeno.. na sajmovima. Thierrv je nastavio kružiti po Italiji sam. Oprostite na mom talijanskom.

Rukoljub. iz kreveta izbacila zvonjava telefona. ulica Cavour 365. Radi se o privatnoj zabavi. Gaetana je oblio hladan znoj. Želimo vidjeti Albu Parietti. Pet godina ih nije vidio. Svakako su ga htjeli vidjeti. Ostavio mu je ipak adresu na kojoj je ekipa odsjela: pansion Italicus. no da se poznaju samo iz viđenja. Te večeri je bio pozvan na superekskluzivnu zabavu grofice Scintille Sinbaldi delFOrto. Znao je zabaviti. Zabavit će se odlično i bez njega. obrazovati se.Znao se ponašati. Tambelli. Tog jutra ga je. Ostale će to pogoditi. Jednu za drugom. Morao je čitati.. Jako mi je žao. Došli su ranije upravo zato da Novu godinu dočekaju s Gaetanom... No on ima posla. Grofica.. Bio je mali lokalni mit. Ja sam večeras stvarno zauzet. Ljudi na položaju. u sedam i pol. tu je čak i nekoliko ministara. da se ubacio u krug krupnih riba televizije i filma. Doista ih ne može povesti sa sobom. Svi koliko nas ima. Sad je čitava ekipa. Ne mogu me gnjaviti. Na zabave. Cijela ekipa. momci. bila u Rimu kako bi drugog siječnja odigrala prijateljski susret s klubom Casalotti. a s Albom stvari više nisu kao nekada. uključujući trenera Aniella Pettinic-chia. Izgubio je opori noleški naglasak i ostala mu je samo ljupka južnjačka modulacija. Znaš. Darwin. da vidite Koloseum." Scaramella mu je klonulim glasom rekao da razumije. Moraš nas izvesti.. Ma šalite se. A onda je počeo izvlačiti isprike. kunem vam 44 se. U mjestu se pričalo da posjećuje kremu rimskog društva. Je li istina da si prijatelj i s Albertom Castagnom?" upitao ga je na telefon kapetan momčadi Antonio Scaramella. Rim je prepun mjesta na kojima se može proslaviti Nova godina. Provest ću vas uokolo. nekoliko puta susreo Cas-tagnu. U kući jedne grofice. Naučio je ocijeniti ljude prema kroju odijela i boji čarapa. istina. Svetog Petra. . Odlučan stisak. kojeg su suigrači i navijači obožavali. Kad je odlučio promijeniti život. Bilo je to apsolutno nemoguće. Bilo je to staro društvo iz Nola Sporting Cluba. masera Gualtiera Trecchiu i tri autobusa puna navijača. Sve to gaje koštalo truda. Ministri.. Znati tko su Freud. Možda sutra. Što hoće? upitao se još zaglupljen od sna. otići u Rim i poboljšati životni standard. Okretan u govoru. Gaetano je spustio slušalicu i odahnuo s olakšanjem. Doista ne mogu.. Moravia. Iskren osmijeh. "Morali ste mi to ranije javiti. No dobro je i ovako. "Gaeta! Svi smo tu. prizori boli i zapanjenosti odigravali su se u mjestu i na stadionu. Objasnio mu je da je.. 43 Gaetano je tri sezone bio neumoran i agresivan bek. Ohladio je Scaramellin entuzijazam. Izbjegao sam pravu moru! Cijelog se dana međutim osjećao poput crva prve kategorije.

Htjela mu je pokazati svoju kolekciju slika. Što moram raditi da preživim. stara uspaljena alkoholičarko? U sobi se strovalila na krevet. ljepoto"." rekla mu je grofica klonuvši na golemi kauč od plavog baršuna i prekriživši one suhe. Gaetano je primijetio da je grofica stara grdoba.... svečano prostrt stol. Imali su po osamdeset godina u svakoj nozi. Znao je da je jako bogata. To odijelo te čini božanstvenim. želim ti nešto pokazati. Nije se uspijevala čak ni držati na nogama.." "I ja sam pozvan?" 46 Gaetana ta zamisao uopće nije oduševljavala.. Ustvari ju je tek odnedavno poznavao. Mogli bismo zajedno otići na Palmu za Sveta tri kralja. Ne bi uopće bilo loše provesti večer s njima. Moderne slike. Sva se prepravila. Hrpa srebrnine. za prijatelje. Čuj. Pitao se gdje su njegovi zemljaci. Dva galaktička daveža. Susreli su se na otvaranju izložbe u nekoj galeriji. Morao ju je primiti za ruku..... nešto sam mislila." rekla je s pogledom lavice obuzete hormonal-nim vrtlogom. "A kako si elegantan. Grofica je odmah napunila drugu. Gaetano. I odmah je shvatio da je ono sa slikama bio samo dobar izgovor.. Koja bljuvotina! rekao je sebi zgroženo." Dva dana nakon toga nazvala ga je. a potom se usporeno okrenula i procvrkutala promuklim . "Čuj. Da je ta htjela započeti novu godinu u velikom stilu. Zategnula što se moglo zategnuti. Tri ogavna psića kružila su oko nje i režala na Gaetana.. Kristalni lusteri. Rekla mu je da dođe rano. Čuvar mu je rekao da grofica Sinibaldi delFOrto živi na zadnjem katu vile Ponza. ispružila ruku i stisnula mu bedro onim nalakiranim pandžama. Predstavila mu ju je Rosetta Interlenghi.. 45 Grofica nije imala stan. Gaetano. Izgledala je kao svečano odjeven neanderta-lac.. čvornate noge. Pretjerana raskoš. kraj mene. Pozvali su nas markiz i markiza Sergie.. Poznavao je Sergie.. već pravi pravcati dvor. To je prekrasno mjesto na Maiorci. Ona mu se prislonila bedrom o bedro. Nešto mirno. Prije drugih. "Kako si lijep. Jako dobro pozi-cionirana. Koliko si ih odradila. Da je ta od njega htjela nešto drugo. "Opet. sjedni ovdje. Bila je već napaljena i gledala je Gaetana kao što di-jabetično dijete gleda sicilijanski kolač.. Dođi." uzdahnuo je Gaetano u sebi. Kružila je oko njega kao mačketina s onom čašom džintonika u ruci.. Koja lijepa kravata. mlada udovica koja ga je uvela u taj vip svijet. otprati me u moju sobu. Vidjevši je ponovno. Čopori konobara u uniformama postavljali su dugačak. Jako mondena. Imala je barem sedamdeset godina. Izvezao je svoj porsche iz garaže i krenuo Cassiom do naselja Otoci. "Zvat ću vas. S groficom nije nikada bio. Za Novu godinu. Uljudno je sjeo. "Naravno. Organiziram zabavu. rekla je ona iskapivši čašu. Perzijski sagovi. Imaju prelijepu vilu.. Zvat ću vas.Poslijepodne je otišao u solarij i na manikuru i zaboravio je na njih.

Tri psića počela su se igrati njegovim hlačama Caraceni.. Nakon što je crkotinu smjestio na krevet i išutirao tri psića. Želim završiti ovu godinu na najljepši način na svijetu. Molim te. dođi samo s igračima. Nadam se da su još u pansionu. Čekam vas. Hoću li to učiniti? Hoću.. Koga briga." Dao mu je adresu i spustio slušalicu." U kurac. "Halo. Ideja koja će ga učiniti najomiljenijim čovjekom u cijeloj Noli. ne baš.. ANTONIO SCARAMELLA 21:00 h Antonio Scaramella." "Sada? U ovom trenutku? Ali. Igr. momci. kucalo je.. 15. Usto kuraca. "Govnari! Ostavite moje hlače. U kurac. Možeš li nam preporučiti neko povoljno mjesto. Još su tu. No slušaj me dobro. Želim to." 48 "Ma kakva picerija! Mislim ja na vas. Jedno od in mjesta u gradu. Bila je samo posve pijana. Jako! Dok je čekao da ga spoje sa Scaramellinom sobom. i "Kako si lijep. centarfor i kapetan Nola Sporting Cluba.. Samo za vas." "Pusti ih neka se.. Napravimo odmah. Gaetano se nabrzinu obukao. rekao je u sebi." promrmljao je Gaetano osjećajući kako mu se okreće želudac. Gaetano.... U kurac! Odapela je! Odapela je! Prislonio je uho na grudi stare kokoške.... Bogu hvala. Igra. Podigao je telefon koji je stajao uz krevet i ukucao broj. Večeras se i ja hoću zabaviti.. Nemojte da ispadnem seronja. Nemoj reći nikome drugome." promrmljala je. grofice. Uskoro će stići gosti. "A njih. Gaetano.." rekla je ona i pala bez svijesti Gaetanu u naručje. prosvijetlila ga je genijalna zamisao. što njih ne skineš?" j Skinuo je i njih.. Nova je godina. spustio je slušalicu i zadovoljno . Dobro! Ja idem. Nazvat ću odmah Scara-mellu i pridružit ću im se.. "Ja sam. tko je?" odgovorio je Scaramella. Poslušaj me. Skinuo je sve. Jesi razumio? To je vrlo ekskluzivan party. Ja ću ti platiti.. Kucalo je. Mislili smo izaći i naći kakvu gostionicu ili piceriju u kojoj ćemo slaviti... Gaetano!" "Gaetano! Nazvao si nas?! Divota!" "Što radite?" "Ma ništa.. "Koga briga. Apsolutno genijalna. Skini me ti. učinit ću to. Osim gaća.. Tu su.... Želim vidjeti kakav si dolje. Organizirao sam vam zabavu. Otmjene..glasom: "Napravimo to.. U mansardi na Cassiji.. Gaetano se počeo boriti s patent zatvaračem Ferra-gamove haljine koji se nije htio otvoriti." "Je li to tvoj stan?" "Pa.. Ovo nije moguće. Ja ne mogu. Grofica se stala 47 koprcati s jedne i s druge strane poput lutke. Skidaj se.

gledajući se u zrcalo. Dva propala kreveta. maser ekipe. upitao: "Što kažeš. Zabava rimskog jet-seta. Bez bara. Bez televizora. Na Cassiji. Želite li u međuvremenu jedan bellini?" rekao je stari prosijedi konobar. "Hvala!" Uzeo je bellini i polagano ga srknuo. Vrlo ozbiljna. učinio mu se pomalo hladnim. Dotjerati se. U Gaetana se još uvijek moglo pouzdati. Morao se obući. nemoj nikome reći. Konobari u bijelim uniformama očekivali su goste. "Svakako. Scaramella se pitao smije li reći i Trecchiji. Nema problema. proučavajući predjela u srebrnim posudama.protrljao ruke." "Ah! I što je htio?" upitao je Gualtiero Trecchia brišući pazuha truleksom. Nema druge." "Možeš biti miran. morao je priznati. "U redu. Jastuci kao strunjače. kao da ga se želi otarasiti.. 50 "Sve u redu?" upitao je. poslušno je odvratio konobar. izašla je iz taksija. Ozbiljna stvar. Ionako će stara kenja doći k sebi tek sutra ujutro. 17. Za sve možete pitati mene!" mirno je rekao Gaetano. rekao je Trecchia zavjerenički i zatim.. . da obrijem brkove?" 16. Smrad tuniskog restorana ispod njih uvlačio se u sobu. Bio je posve u krivu. Kad ga je nazvao tog jutra. Bio je presirov za takvu zabavu. Nisu im dali čak ni ručnike. Sobica na granici ljudske podnošljivosti. 49 "Tko je to bio?" upitao je Gualtiero Trecchia. dok je prao pazuha nad umivaonikom njihove sobice u pansionu Italicus. Ali ipak je dio ekipe. "Idemo na zabavu. Pripada timu. Pozvani smo samo rni iz tima. platila i odlučnim se korakom zaputila kroz ulaz naselja Otoci. tu se traži plavi dvored-ni sako i svilena kravata u bojama kluba. I zaputio se prema salonu pritežući čvor kravate. "Gaetano. Molim te. Zabava! Ekskluzivna zabava u mansardi na Cassiji. Gaetano je bio onaj isti stari prijatelj. Šutjet ću kao zaliven". Previše bi ga to pogodilo. Gotovo kao da ne želi vidjeti svoje stare prijatelje i kao da sebi umišlja da je čovjek iz visokog društva. To nije bilo istina. "Ne! Grofica je umorna i ne osjeća se dobro. gospodine". Otrgli su ga od oranice. Izvrsno! "A grofica? Da joj nešto odnesem?" upitao je konobar. umjetničkog imena Sukia. Mora mu reći. gospodine! Samo još čekamo goste. SUKIA 21:05 h Patrizia Del Turco. GAETANO COZZAMARA 21:02 h Gaetano je zaključao vrata grofičine spavaće sobe. Da.

51 Nije joj bilo žao što te večeri mora raditi. skupljena u pletenice. Bolje se upucati. Dok je zvonila na vrata ureda. Neki Marinellijev prijatelj. "Jesi li pozvan?" "Ne!" "Zašto uopće pitam. odlučila je da je odvjetnik spreman dosegnuti najvišu i najveličanstveniju razinu poniženja. Crnči se. oko tri." rekao je dok je motao drugi džoint. crne.. no izgledala je kao da ima mnogo manje. padala joj je na ramena. puštao je da ga ponižava i kažnjava. Mršavo tijelo. Jak. Nije predstavljao posebne probleme. divljački miris slobodno je lebdio po sobi. "Večeras imamo više mogućnosti. trebala otići na lezbijske orgije na Prenestinu. Oči su mu bile poput dvije crvene kuglice.. Te je večeri imala dvije seanse. Prvu s odvjetnikom Rin-aldijem. Zadnji put sam ušao verući se preko konopa. Po meni. Bio je još uvijek u pidžami. Bio je savršen rob. Dan kao i svaki drugi. a pogotovo ne za Novu godinu. Možda se pomalo ponavljao u svojim zahtjevima i prerano svršavao... mora da si šugav ili imaš neku drugu zaraznu bolest.. zabava Mari-nellijevog prijatelja! Govnari u jakni i kravati i krmače koje misle da im je pozlaćena. Ušla je u lift zajedno sa skupinom elegantnih mladića. Pomisli samo koji je to davež. plave vunene čarape koje su joj dosezale do listova i cipele na vezanje. U ruci je stiskala staru torbu od svijetle kože. s grudima koje su se jedva nazirale pod bijelom košuljom i plavim puloverom na kopčanje. Bio je doista tradicionalni perverznjak. RIBLJAKOST 21:08 h Ribljakost je izuo reebokice i to se odrazilo na okoliš. Nije nimalo marila za Božić. nikada se nije bunio. Već sam bio na toj barci. Nema problema.. Njezini su klijenti željeli diskreciju. A tko organizira to na Tiberu?" zijevnuo je Cristiano.. Izašla je na drugom katu i pješice se popela na treći. Na sebi je imala kabanicu od prozirne plastike.. niske i lakirane. Najviše petnaest. Na malom prćastom nosu prekrivenom pjegama nosila je velike naočale metalnog okvira. Bila je zadovoljna. na kojem je mogla u potpunosti iskaliti svoju strašnu i neumjerenu moć gospodarice. što ja znam. Nije se čudila što su im pogledi uprti u njezine noge. Kao školarka. a zatim je. zar ne? 52 18. "Pa. Uskrs.. Nekako ćemo se uvući. Možeš mislit. Bila je ozbiljna profesionalka.. Znam za veliku zabavu u Genzanu i jednu zabavu na barci na Tiberu." "Molim te." . Odvjetnik Rinaldi joj se sviđao. Dvije dugačke i mršave noge gazele. mislim. škotski kilt.Sukia je imala dvadeset dvije godine. Provjerila je da je nitko ne vidi i onda pozvonila na portafon. Foot fetishist (fetišist stopala) i volio je bond-age (vezivanje). Treba dobro započeti novu godinu. Plava kosa.

S NLO-ima. "Kamo ćeš?" upitala ga je Roberta zgromivši ga pogledom. 19." rekao je Ribljakost liježući na krevet pored Cristiana.. Koji kurac ja radim ovdje? Sjebao ga je taj tako otvoren zahtjev. pečeni krumpir i crno vino... U tom istom trenutku njegovi su prijatelji slavili u restoranu "Zlatni lav". ustvari. Koje sam sranje napravio!prigovorio je u sebi.. Nisam znao ništa o meditaciji.. uhvaćen u mrežu tim đavolskim pogledom. I drži podalje to smrtonosno oružje!" rekao je Cristiano zgadeno pokazujući na prijateljeve noge. izvrsni su! Svaka čast. osvojio sam upis na tomboli koju su organizirali u mom uredu. Udavila ga je do bola. Hajde. svojom djevojkom. A onda ga je zaintrigirala i ta priča o četiri planetarna orgazma. da si kod kuće? Zauzeo si cijeli krevet... Odlazi." Dosta! Sad ću ustati i otići. A ova ovdje mora da je potpuno luda. 53 "Isuse.. Osjećao je da mu noge klonu. Te oči su bile nekako čudne. Trebao je već tada shvatiti da nije normalna. nije istina.. Oči su joj bile kao opsjednute. leću."Dobro. a onda više nije mogao nastaviti. sviđaju ti se kolutići krastavca s jogurtom i đumbi-rom?" rekla je Roberta Palmieri Davideu Razziniju nastojeći mu staviti hranu u usta. kako si počeo pohađati tečajeve samosvijesti i otkrivanja samoga sebe?" upitala ga je Roberta nastojeći mu ubaciti hranu u usta. "Čuj. Hajde. "Da. Sad ću ti objasniti. svijestima. stvarno.. večeras si stvarno negativan. "Reci mi. tamaneći špagete sa slaninom i lukom. Hajde. Žalio je za večerom sa svojim prijateljima s malog nogometa i s Loredanom... To je mora. Što misliš.. Nij e se osj ećao ugodno." rekao je Davide oklijevajući. S telepatskim kontaktom koji se može uspostaviti s izvanzemaljcima u trenutku orgazma. stani malo. Osjećao se čudno. uopće ti nije dobro. "Ma.. Kakvi krastavci. DAVIDE RAZZINI 21:11 h "Onda. Te oči. Kakvo kozje mlijeko... Razmišljao sam mnogo o tome. Ustao je trudeći se daje ne gleda. Opasno se približila. ja moram ići. Davide je bio dezorijentiran.. Bila je totalna luđakinja.. shvatio sam. Moram ići. shvatio sam to na Novu godinu. nasuprot new age vještici. Mami mi nije dob." U životu nije pojeo ništa odvratnije. "Oprosti mi." "Zašto onda ne mrdneš guzicu i ne odeš? Meni je ovdje dobro!" "Ne. Privlačile su ga kao dva magneta. Sjetio sam se da majci nisam promijenio . Davide. Plašila ga je. Nemoj umišljati da možeš izbjeći tu dramu. svinjetinu.. Počela ga je milovati po leđima pi-ljeći u njega. Cristiano... Davide je prekriženih nogu sjedio na sagu ispred niskog stola. Bilo je to prvi put da ga ženska pozove k sebi s jasnom i otvorenom namjerom da 54 se jebu..

"A sad me pogledaj!" 55 Davide ju je morao pogledati. Od vatrometa u bojama crvenjeli su se veliki mračni oblaci prepuni kiše. Sad ćeš ostati takav. Potrošio je sav novac što ga je od djeda i roditelja dobio za Božić da to kupi.. prema nebu. Zaleđenog osmijeha. Od čelika. Misli su mu već bile usmjerene na trenutak X. Trenutak u kojem će zapaliti sav arsenal koji skriva ispod kreveta. "A sad se skidaj!" Poslušao je. pretvarati se iz debelog i mlohavog crva u dugačku. zadovoljna zbog lako izvedene hipnoze. Gledaj me! Gledaj me!" rekla je Roberta Palmieri Davideu Razziniju. Michele! Vodu!" Michele joj je dodao vino. bengalke i rakete. Jako dobro.. Davide je postao puki automat u njezinoj vlasti. Možda malo previše trbuha." "Ja ne mogu svršiti".. A sad lezi na pod. MICHELE TRODINI 21:12 h Michele Trodini sjedio je za stolom s cijelom obitelji. "Dobro. "Osjećaš se dobro. ROBERTA PALMIERI 21:15h "Kad ti ja kažem." "Što?" rekao je majci. Raskolačenih očiju.. 56 21. Naručio ih je od prijatelja iz razreda rodom iz Napulja. 57 "Aaaaaaarrrrrrrrrrrr". Zvuči amazonske prašume. Tijelo nije loše. ptičje glasanje i slonovska rika. Okrenula je kasetu i počelo je kriještanje. i sad se koncentriraj. Ti si rasplodni bik. "Vodu. Triktrak. Kara ti postaje golema. Bio je uzbuđen. Ti si najuzbuđeniji čovjek na svijetu. Želiš zadovoljiti sve žene na Zemlji. Kad ti ja kažem. nenormalna. nakon te naredbe Davideova se kita počela micati. 20. Ne možeš svršiti! Jesi razumio? Ne možeš svršiti! Ne možeš svršiti." "Sjedaj!" naredila mu je. I tvrda kao kamen. zadovoljno je sebi rekla Roberta. Ponoć." I doista.. puštajući ga da padne na pod. Pravi arsenal. Nikada. Mor. Maradonina muda. Davide se začudio kako su mu noge i cijelo tijelo poslušali naredbu te oštrokondže. "Izvrsno. One raketice koje je s djedom utaknuo u cvijeće nisu bile ništa prema onome što je držao u sobi. Dobro! Dobro! Tako! Tako. tvrdu jegulju.. zar ne čuješ? Dodaj sestri vodu. rasti. Ozbiljne stvari." Ukočenim kretnjama. Skinuo je sve što je imao na sebi i ostao posve gol. jako uzbuđen. riknula je i nabila se na Davidea.bočicu s kisikom. Mehanički je jeo lazanje. Ponovi za mnom.. ne osjećajući im okus. Davide je izvršio naredbu. iskapila je kozje mlijeko i skinula pareo... Svako malo bi upro pogled kroz prozor. Stalno. koji je poput idiota Big Jima . Obiteljske brbljarije nisu ni dopirale do njega. "Michele! Michele! Što ti je. Ti si uzbuđen. Roberta. ponovio je on poput papagaja.. Ja ne mogu svršiti.

odahnuvši s olakšanjem. govorio je odvjetnik Rinaldi dok je poput zeca." promucao je Gualtiero nastojeći krvnika udaljiti od sebe. zvan Pitbul Božji. Momci su ga čekali dolje. Molim t. Gualtiero je osjetio kako mu zglobovi na prstima škripe poput zahrđalih vrata. ODVJETNIK RINALDI 21:20 h "Obožavam tvoja mala stopala. Bio je životinja bez srca. gospodarice. Gualtiero Trecchia odlučio je produžiti ravno. Spreman na sve. "Pa reci mi. reci mi. Sive široke hlače. "Tako obučen? Mora da je onda nešto stvarno posebno.. više te nije puštao. "A kamo ćeš.. Neću više moći masirati momke ako mi polomiš prste".zadovoljno buljio u strop. Jednom navijaču iz Frosinonea razbio je glavu jednim udarcem svojom glavom. tri su neonke žuto obasjavale oguljene i vlagom uništene zidove.. tako ulickan.. Vodio je disko-bar u Acerri. ljepotane? Nećeš s nama u piceriju?" "Ne. ha? Ideš se zabaviti?" čuo je riku iza svojih leda... Sve je to posudio od svog šurjaka. Stavio je čak i revitalizirajući gel na kosu." Pitbul mu je zgrabio ruku i počeo je drobiti." "Ma ne.. Taj. Ja sam stvarno proklet! Bio je to Maurizio Colella. Prava kazna s neba. pederčiću. "Onda. GUALTIERO TRECCHIA 21:16 h Gualtiero Trecchia zaključao je vrata sobe i zaputio se dugačkim. Molim te. Ništa posebno". .. Dobro je učinio što je obrijao brkove. Ovratnik od crnog satena.. ispast će prasac kao i obično. Mračna je prilika izašla iz sobe u dnu hodnika i krenula prema njemu. Ne ruku. "Pusti me. koji mu je dopirao do bokova. Ovlaš ga je pozdravio i pretekao. svjetskog čovjeka. dopusti mi da ti ih još malo ližem". Zujeći i pucketajući. Molimmm. "Kamo si pošao. Mokasinke od kravlje kože i bijela košulja bez kragne... Imam posla". "Ne." Gualtiero Trecchia priznao je sve. 58 No na rame mu se sručila ručerda velika poput svinjskog odreska. I opsovao.. ponovio je Gualtiero dršćući. Gualtiero se zaustavio. vrištao je od bola. Srušio se na pod. Lice mu je izgledalo čišće i mlade. Imam posla. Ne zaustavljati se. neprikosnoveni voda navijača Nole. Inače će ti ta ruka postati dobra samo za gulaš. skrušen pred Pitbulom Božjim. 59 23. izmotavao se Gualtiero. bijednim hodnikom pansiona Italicus. prikovavši ga za njegovu odgovornost.." "Ne. ne mogu. na koljena. kad bi te uhvatio. Nosio je plavi sako. Pritegnuo je remen za još jednu rupu i odlučno se zaputio prema stubištu. Da. Na trenutak se zaustavio kako bi se pogledao u visokom tamnom zrcalu. koje se sužavaju prema gležnjevima. Mrzio ga je. 22.. Njome radim.

bijelim guzovima. koji su još drhtali od života.četveronoške. blago razmaknutih. predstavljala jedne drugima one koji se nisu poznavali. "Zloćko! Zločesto dijete! Hodaj!" izdirala se na njega Sukia. s onom vunenom kapicom na glavi. no svako malo bi. nudila predjela. i na licu bi joj se pojavio osmijeh. Bila su otmjena ta Sukijina stopala. Razgovarala je. Odvjetnik je izgledao poput djeteta. Bila je opuštena. Sad je na sebi imala samo steznik od stare čipke. "Dođi ovamo! Četveronoške!" rekla je Sukia balavcu. Nije stavio limun. iz kojih je po Sukijinim stopalima curila prozirna tekućina. "Uvuci mi ih medu prste!" Rinaldi je počeo vaditi mekušce iz školjki i uvlačiti ih medu njezine prste. Malena. Sukia je raširenih nogu sjela na tajničinu malu fotelju." 60 Rinaldiju nije trebalo dvaput reći. 25. A onda. Mršava. Njegovanih i crveno lakiranih noktiju. smještenim medu prstima. U ruci je stezala i svijala bič. GIULIA GIOVANNINI 21:27 h Mnogi su gosti već bili stigli. 37. dok ga je konjskim bičem tukla po mlohavim. u potkošulji na plavo-bijele pruge i čara-picama. Sukia ga je još jednom ošinula ostavljajući mu crvenu prugu na guzici. Nijedan žulj nije narušavao njihovu ljepotu. SMRDO 21:35 h . Nakon što je završio. ali ne previše. Odvjetnik joj se u dva skoka našao medu bedrima i odmah joj je pokušao cuclati stopala. Bile su to krupne i ljigave životinje. stavila ruku u njedra. Iscijedio ga je užurbano i konačno je počeo sisati teško stečeni obrok. Bila su to savršena stopala za starog fetišista kakav je bio odvjetnik. 61 24. kada je bila sigurna da je nitko ne vidi. Giulia Giovannini ponašala se kao savršena domaćica. molim te. Odvjetnik je jecao od zadovoljstva dok je obavljao taj delikatni zahvat. "Šuti.. kretenu!" I još ga je jednom opalila. jedan od onih što na leđima imaju deset tisuća vrpci. a dvije vijugave istetovirane zmije spuštale su se niz bokove kako bi se napojile u vagini. Rinaldi se bacio na njih onako kako bi se gladno šene bacilo na majčinu sisu. s tim morskim beskralješnjacima. Zakrivljenih tabana. kad me naučiš pristojnosti. jurcao dugačkim hodnikom svog ureda. Mršavih i nervoznih prstiju. Sisice stisnute u korzetu. Mekanih peta. smijem li ti lizati nožne prste?" Imao je glas djeteta koje je kažnjeno jer je stavilo prste u pekmez. tamo gdje je držala ključ. Otrčao je u kuhinjicu i munjevito se vratio s velikim pladnjem otvorenih i kriškama limuna okruženih kamenica. ali dobio je udarac bičem po jeziku. Stidne dlake su joj bile obrijane. "Mlada gospodarice?! Što sam sada zgriješio?" "Kretenu! Limun!" Točno. "Čekaj! Donesi kamenice. Mlada gospodarice. "Aaaiaahh..

Enzo je sjedio nasuprot Debori.Smrdi je cijela ta pričao s prerušavanjem djelovala kao veliko sranje. Svi elegantno odjeveni. sijedog konobara. koji je sjedio za volanom. "Još nije trenutak. Opsovao je. "Jesmo li sigurni da je stan prazan? Da ne bude iznenađenja. a kad bi se sagnuo. "Ne volim pričati o svom poslu". mladić od dvadesetak godina dugačke crne kose koja mu je padala na ramena i s dvije upadljive zlatne naušnice u ušima. Zatezao ga je u ramenima. krećemo li?" otpuhnuo je. Nitko.. Giulia je sjedila na čelu stola. Nemate pojma koji namještaj. Jedan od onih koji udarcima nogom razvale vrata. Bila je mršava. lopovu džentlmenu.. koji je bio prisiljen odjenuti. Unutra je bila svinjska kobasica s lećom koju mu je pripremila njegova žena Ines. Lijep način da se provede Nova godina". činilo mu se da će mu se hlače rasprsnuti. "Onda. Tko će biti u odvjetničkom uredu na novogodišnju noć.. Čekati tu ispod tko zna što. kad je moguće. Bit će tu i kakav sef. Smeđa.. Na očima je držao dalekozor uperen u stan grofice Sinibaldi. kompjutor i sve ostalo. stezao sa svih strana. Otvorio ju je. "U kurac. "Još ima ljudi na cesti! Stan na zadnjem katu je sav osvijetljen. rekla je Deborah Imperatore Cordella uzimajući grisin i koristeći ga kao štapić stroge učiteljice.. Odradit ćemo stvar i onda ravno kući". 62 "Smiri se. i perilicu i toster. Izgledat će samo kao tri ugledna gospodina." Smrdo je iz jedne vrećice izvukao plastičnu kutiju. mirno i opušteno ozračje likera Averna koje je pomalo odudaralo od zračnog napada koji se odvijao vani. uključujući." rekao je Rinčica.. Taj je Rinčica bio premlad i vidio je previše filmova s Rogerom Mooreom. Mogli bismo ući i počistiti torbe. otimajući Rinčici dalekozor iz ruke.. no Smrdo. Imat ćemo dovoljno vremena da odnesemo faks.. "Deborah. ukrase. I on je nosio smoking. kratka. Ljudi se još penju.. Nos u obliku kormila ." upitao je Voloder. U zraku se osjećalo prisno. udu i odnesu sve što mogu. DEBORAH IMPERATORE CORDELLA 21:38h Svi gosti Giulije Giovannini konačno su stigli. A i onaj ga je smoking. koji su pozvani na zabavu u taj stan. ali bijele boje. Sjedili su za stolom. odgovorio je Voloder.. Smijem pitati o čemu se radi?" upitao je proćelavi mladić u sakou od samta i crvenoj košulji. na rimskom nebu. Njegova je bila ta genijalna ideja s oblačenjem smokinga kako ne bi bili primijećeni. Zgrabio je komad kobasice i prinio ga ustima.. Moramo samo još malo pričekati. Izgledao je poput starog. koja srebrnina.. "Smiri se.. koji je bio razuman i iskusan čovjek. Ne želim započeti novu godinu u zatvoru. rekao je Smrdo. muški podšišana kosa. promrmljao je za sebe stisnutih zuba... Uskoro".. znao je da je samo primitivni provalnik.. kad mu je iskliznuo iz ruku i pao ravno na snježnobijelu košulju. 63 26. Sjedio je već više od dva sata na zadnjem sjedištu Volo-derovog starog abartha Al 12 krem boje. Taj seronja od Rinčice nastavljao je priču o Arsenu Lupinu. hladna je. A osim toga koji davež. Bilo ih je petnaestak.. čuo sam da si napisala novi scenarij.

A psi. To je nevjerojatno. mašući grisinom kao dirigentskom palicom. istukla ga je po guzici mlatilicom za muhe. Da.. njega su 64 uškopili da postane krotkiji. ono od čega je svaki mazohist umirao od užitka. Uvidio je da je možda pretjerao s prisnošću.. Ne želim ni ulaziti u pitanje konja. Furi-ju. Ponekad šeprtlje. Morala ga j e dovesti do kraj nj eg stupnj a poniženj a. ožeženom guzicom i dignutim kurčićem. 27.dijelio joj je usko lice na dva dijela. reci mu nešto!" suučesnički ju je potaknuo Enzo. SUKIA 21:41 h Sukia se još uvijek uzbuđivala i u tome je bila tajna. To mora prestati. Zato sam napisala scenarij o Čiru. Potrebna je vrhunska interpretacija. Na govno. Radi se o jednoj dramatičnoj. daj. "Skidaj to!" naredila mu je. Nadajmo se da će biti u redu. teškoj priči. Bio je doista odvratan s onom napuhanom trbušinom. policijskom psu. Lassie. Na onaj zvuk otvorio je jedno oko. drogiranom policijskom psu koji umre od predoziranja kad na rimskom aerodromu proguta Budin kipić s Tajlanda napravljen od heroina. dlakavim nogama. sigurno ga se sjećate. o psima lutalicama. okrugle naočale davale su joj izgled njemačke feministice. Poslušao je pognute glave. Uredom se proširilo neugodno. na biće bez trunke dostojanstva... no on je tako cvilio od zadovoljstva da je bilo pravo zadovoljstvo pretvarati mu guzicu u krvavi odrezak. o još jednoj velikoj rak--rani društva. Odvjetnikova ekstaza. istegnula onaj svoj pureći vrat i. Jadnom. ne smatram da je stvar zaključena. Skinuo je dječju odjeću i gol se poput crva skvrčio na podu. Na svom. svesti ga na otirač. Dobri. iskesila bijele zube i uključila utičnicu u struju.. Okrenuo se da provjeri Giuliju.. Možda se malo previše rasrdila na tog jadnika.. A što si mislio! Scenaristica je ustala. kratkim. Rintintin i Beethoven i pudlice iz Gle tko to govori primjeri su najstrašnijeg stereotipa o psima. 65 I tek če tada biti uistinu sretan. no ona je bila zbunjena kao i obično. zašto je i dalje radila svoj posao u velikom stilu. "Hajde. hrabroj. Odvjetnik je pokrivao glavu rukama i plakao. Enzo se osjećao dobro. Ne znam ima li pravo lice. vibrirajuće zujanje. htjela bih napisati drugi scenarij. Rinaldi je nesumnjivo zaslužio i više. Da i ne govorimo." te je teatralnom kretnjom umočila grisin u posudicu s umakom od tunjevine i stavila ga u usta. U svakom slučaju. Male. vjerni i simpatični. rekla: "Dobro.. U redu.. konja s Divljeg zapada. A te se večeri posebno osjećala u formi. Reći ću vam samo da sam krenula od jezivog iskorištavanja životinja koje se vrši na filmu. Nakon što je odvjetnik dovršio kamenice. Uzela je alat u ruku. "Ogavan si! Gadiš mi se! Želim te zlostavljati!" Sukia je uzela aktovku i iz nje izvukla svoju najubojitiju spravu za mučenje.. ugledao . Debby. Producent Emilio Spa-venta je za Cirovu ulogu predložio kokera iz Birillo i klokan Tommy.

Opušten. Možda naj-melankoličniju i najnostalgičniju iz čitavog golemog bret-onskog repertoara. ako odmah ne prekineš to sranje i ne zasviraš salsu . stavio šaku čvornatu poput trešnjine grane glazbeniku pred njušku i izustio kroza zube: "Kunem ti se majkom. urlikati. u noći. Već je desetak minuta u utrobi osjećao kako mu se okreću crijeva. S njom se ne razgovara o uobičajenim glupostima. Nježno. Ma što sam to danas pojeo? Nešto mora da mije naškodilo! razmišljao je stisnutih zuba i guzova. Grčevi su mu potresali probavni trakt i osjetio je neodgodivu potrebu da ode u zahod. Sukia mu je zarila strašno oruđe u šumu dlaka koja mu je rasla na prsima. Potpuno drugačije od neznalačkog. Ustao je nastojeći izgledati opušteno.. THIERRY MARCHAND 21:45 h Thierrv Marchand pokušao je biti duhovit. a potom su vodili ljubav u sumpo-rastoj vodi.. Miran. u toplice. zagrljeni pod vodom. Knedla u grlu je narasla i jedva je disao. No čim je prošao vrata dnevnog boravka.. ENZO Dl GIROLAMO 21:44 h Enzo Di Girolamo bio je izvan sebe od zadovoljstva. "Ma kakva je to žalopojka?! Dosta! Buuuuu. ne!" No nije bilo spasa. o nadi i o strahu da smo sami u hladnom i beskonačnom svemiru. | Onaj izbacivač u narančastoj jakni dotrčao je na pozornicu. razgovarali su o smislu života. Nije više mogao izdržati. zviždati. Thierrv je neustrašivo nastavio pjevati. O uobičajenim. Pružio je stopalo i dotaknuo Deborinu nogu preko puta sebe. i zahvaljujući tom potajnom dodiru osjećao se bolje. sprinterski je poletio prema zahodu. a potom su na pozornicu doletjela i prva peciva s anisom i kanapei s paštetom od lubina i rikulom. Odlazi! Platili smo. Stimu-lirajuće. akrobatskog Giuli-jinog seksa. Nije pjevao za njih. Zapao je u kozmički. Morao se olakšati. Briljantan. totalan i mračan pesimizam.. govorio je sebi dok je Deborah nastavljala pričati o krizi talijanske kinematografije. 67 29. Sa zalogajem sira i vrganja zalijepljenim za obraz. Ma kakav Leopardi! Zasvirao je pretužnu pjesmu.pakleni stroj za zadovoljavanje koji je njegova krvnica namjeravala upotrijebiti i promucao: "Ne! Molim te! Ne epiladv. Buuuuu. Kao da mora telefonirati. Potres u Tihom oceanu. I tamo. Već nakon prvih žalobnih tonova gosti su za stolovima počeli bučati. Kao dvoje zbunjenih ljubavnika. urlali su gosti. Samo tjedan dana prije toga otišli su u Saturniu. 28. Tradicionalni rekvijem koji pjevaju žene ribara s otoka Saint Michel. No sad mu više nije išlo. Vratite nam novac". 66 Imati pored sebe takvu osobu nešto je posve drugo. Doista. Bolje. nevažnim pizdarijama. Malo bolje. Kakva žena! Kakav senzibilitet! A tek analitičke sposobnosti. nego za samoga sebe.

" Rinčica je odlučno pozvonio na portafon. Nastavio je masirati ruku.." Smrdo i Voloder počeli su se zlobno smijati. Sroljo!" "Proklet bio! Kurvin sine. 69 "Duccio Trecani." "Benevrek jedan.. nakon što je pogledao ime na por-tafonu.. euforično smijali i brbljali." "Žao mi je." "Ne. razbit ću ti pičku!" "Bilmezu! Tutkume!" "Seronjo usrani. ne mogavši se više suzdržati. međutim. usuđuješ nazvati me laž-ljivcem. razbit ću ti tu jebenu harfu o glavu. "Sad ćemo pozvoniti na Sinibaldi. vašeg imena nema na popisu. Da je izdajnik.ili merenge. Dovoljno je da zakopčam sako.... Pitao se treba li reći da je progovorio. SMRDO 21:58 h "Gledaj kako si zasrao košulju?! Kako je moguće raditi s takvim nesposobnim. 31. Ja sam pozvan. pokazao svu svoju sirovost: "Oj.. "Govnaru jedan. Došao je trenutak za akciju." odgovorio je Smrdo nastojeći prstom očistiti mrlju od umaka. To je nemoguće. a onda. rekao: "Gospodin Sinibaldi delFOrto. "Tko je?" Muški glas. Proučio sam plan do najsitnijih detalja. Ne znam što da vam kažem. "Nemoguće! Kakva neugodnost.. Trojka je izašla iz A112-ice i oprezno se približila vili Ponza. gledajte.. neprofesionalnim ljudima". Vi lažete". Sad su se Smrdo i Voloder držali za trbuhe od smijeha. Da mu je Pitbul Božji silom izbio adresu na kojoj se održava zabava. On osobno!" "Ne postoji nikakav gospodin Sinibaldi. odgovorio je glas nadmoćno. Rinčica ih je ošinuo pogledom.. Otvori. utučeno je rekao Rinčica." "Mora da je neka pogreška..." "Od koga? Tko vas je pozvao?" ispitivačkim tonom upitao je glas. Otvorit će nam.. molim". Pederčino!" 70 . Možeš misliti stoje takvog briga za neko slavlje na Cassiji. žao mi je. Ostali su se. "Ma dobro. ne vidi se. hinio je Rinčica nehajan. u kurac. Rinčica se zaledio i. Otvorite. rogonjo! Kako se. aristokratski ton i šapnuo ostalima s umirujućim izrazom na licu: "Budite bez brige.. GUALTIERO TRECCHIA 21:48 h Gualtiero Trecchia je u tišini sjedio u kombiju sa svojom momčadi i masirao bolnu ruku. Polomit ću ti te rogove na glavi!" Nije trebalo dugo čekati odgovor." 68 30. Ma on ionako neće doći.

počeli su skakati i stvarati paklenu buku ponavljajući slogan. Nije znao kako će njegov otac podnijeti otkriće da mu je sin potrošio novac koji je dobio za Božić da kupi svu onu pirotehniku.. "Pitbul! Pitbule. "Tvoj sin želi ispaliti par raketa.Vjerojatno bi nastavili tako cijelu noć da jedan dobro plasiran Smrdov udarac nogom nije razvalio vrata na dva dijela. 33. rekao je Smrdo." "Smijem ja ispaliti koju? One najmanje. 72 "Još je rano. 34." rekao je Anselmo Frasca zetu i potom namignuo Micheleu. "Dobro! Večeras ćemo se zabaviti. Odredište? Ulica Cassia 1043. Reći ću mu da ih i on može ispaljivati.. Casalotti je-je. crven u licu. Otišao je uzeti još jedan bellini.. natisnuti u autobusu. Koji davež! Michele je kružio oko njih poput divlje zvijeri u kavezu.. Sklopljenih ruku i pognute glave. bolji si od Pelea. Pomoći će mi. 32.. Sad sjedni ovamo. Djed Anselmo je dobar. "Gledaj kako se to radi! Rinči". Vaš Pitbul vas sve vodi na zabavu! Na zabavu organiziranu u čast Nole". Onda su svi zajedno krenuli veličati svog vodu. Penji. Da svake godine milijuni ljudi izgube ruku ili oko igrajući se tim eksplozivnim stvarima. zaključio: "Ko ga jebe. u rukama je držao megafon... Ja se ipak penjem.. a onda počeo skakati i urlati: 71 "Tko ne skače.. Duccio Trecani! Ma daj... Kad bude pravi trenutak." Njih su trojica na trenutak pogledali oko sebe i šuljajući se ušli u zgradu.. povikao je. Rinčica je. Moraš naučiti čekati. A onda. Trebao je samo držati situaciju pod kontrolom. "Ali. otići ćemo na balkon i ispalit ćemo nekoliko raketa. zadovoljno je sebi rekao Gaetano Cozzamara. MICHELE TRODINI 22:07 h Konačno su došli do deserta. Bio je dobre volje. Tata je govorio da su te stvari opasne. "Zar nisi čuo! Poslije." "Pa penji se." rekao je Michele nesigurno i žalobno.." Svi navijači. Sad sjedni." . Michele je zadržao dah očekujući očev odgovor. Michele je osjetio kako mu uzbuđenje raste usporedo s tjeskobom. Htjeli su tu slaviti. Njegovi su zasjeli pred televizor. Smisli nešto drugo." Pitbul je sjeo za upravljač i uz viku i lupanje krenuo. Sreća da sam ja tu. Ja ostajem ovdje. Tko ne skače.. Stajao je na sjedalu vozača autobusa. a za njim druga dva autobusa. tu je i djed.. PITBUL BOŽJI Pitbul Božji preuzeo je organizaciju u svoje ruke. Tako će me moći kontrolirati. Predosjećalo se slavlje na visokoj razini." rekao je otac i dalje gledajući na televiziji Maru Vernier odjevenu u medvjedića. GAETANO COZZAMARA 21:59 h Ti uljezi! Stalno pokušavaju.. Da gledaju onu dosadu od Mare Vernier.

Da žene trebaju biti žene." Vrata Rinaldijevog ureda otvorila su se nakon samo jednog dobro odmjerenog udarca po bravi. "Giulia... Život je takav. Dodaj mi polugu i čekić". Ne zna kuhati. Tako treba. 73 36. Posebno njemu. oprezno su ušli u ured i zatvorili vrata za sobom. "Želiš znati što donose Tri Kralja? Ugljen! Zločestoj djeci donose ugljen. Ti si tisuću puta vrednija od nje. GIULIA GIOVANNINI 22:13 h Giulia Giovannini i dalje je posluživala jela. Ne zna ugostiti ljude. Michele je sjeo kraj djeda. razgovarala koristeći pet posto mozga. Pogledaj je."Dođi k meni. Da ne ovisiš o svojoj majci kao kakva balava glupača. Obom. . ali ti si mi bila rekla da nisam dovoljno pametna. 74 "Što?" Obraćao joj se Clemo. Ostalih devedeset i pet bilo je angažirano za unutarnji razgovor s dragom mamicom.. Nisi htjela studirati kako sam ti ja govorila. što ćete ti i Enzo za Sveta tri kralja." rekao je starac praveći mu mjesta na fotelji. SUKIA 22:15 h "Što je to bilo? Čuo sam neku bukuuuuhhhh taaaaamo-hhhh".. proćelavi tridesetogodišnjak koji je sjedio s desne strane. Nisi to učinila.. idi do stepenica i pazi da netko ne naiđe. Jesi vidjela? Htjela si napustiti klasičnu gimnaziju i biti računovođa. "Kao u dobra stara vremena. Moraš im to naplatiti. intelektualka." 38. punila polu-prazne čaše. Smrdo. Kristalna vaza prevrnuta.. Mama. Nije bilo čak ni alarma. Giulia.. Izgubio je veći dio svog poleta nakon što ga onaj govnar nije pustio da ude.. Ne može bolje.. Samo što je umjetnica. Pjevali su I Love Just the Way You Are. rekao je Smrdo. kako ćemo ući?" upitao je Rinčica ispred ureda odvjetnika Rinaldija.. Zao. Na TV-u duet pjevača Sepulture i Ive Zanicchi.. Kakve to ima veze? Na tebi je bilo da mi dokažeš da si bistra. Tablete rasute po podu. FILOMENA BELPEDIO 22:12 h Filomena Belpedio ležala je onesviještena na kauču u dnevnom boravku." Giulia se vratila na planet Zemlju. Daljinski stisnut u ruci. Volodere. 35.. Ružna je ko lopov. Njoj i njemu. 37. a za njim i Voloder i Rinčica. I što sad hoćeš? Nemoj se sad žaliti što ti je ta mišica bez sisa preotela muškarca. Nema ništa što ti nemaš. cvileći je upitao odvjetnik Rinaldi. I strpi se. SMRDO 22:10 h "Onda. Sad je ta kurvica uzela tvog muškarca. koji je preuzeo stvar u svoje ruke... "A ti.

Konačno je u mraku čuo korake. u koju je i dušu israo. Tog trideset prvog prosinca Sukiu je prosvijetlila istina. U daljini je vidio drhtavo svjetlo koje je dolazilo iz dnevnog boravka. 75 39. Uz peh koji gaje pratio. Taj je čovjek ostao prikovan u edipovskoj analnoj fazi kao trogodišnjak i iz nje više nije izašao.. Problem je bio to što u tom jebenom zahodu nije bilo toaletnog papira. "Giulia! Giulia!" zazvao je tiho. Enzo je sjeo natrag na . Jedna od najčišćih i najinfantilnijih perverzija. na svjetlo dana. Lupu potpetica koje se približavaju. Pa je li gluha? 76 "Giuliaaaa! Giuliaaaa!" povikao je koliko ga grlo nosi. Pričekao je. ENZO Dl GIROLAMO 22:17 h "Kako ću sad?!" rekao je sebi očajnički Enzo Di Girolamo."Šuti! Da te nisam čula!" otresito mu je naredila Sukia. Donesi mi rolu." "Pričekaj. ja sam. u toj kurčevoj klonjari nije bilo ni jebenog bidea. Nije mogao nasuho navući gaće i izaći. Čula je. No nije to bio problem. jesi li to ti?" "Da. "Tko je?" upitao je sumnjičavo poput stražara u noći. Čuo je smijeh i žamor. I Deborah. Potpuni mrak.. "Giuliaaa! Giuliaaa!" povikao je glasnije." Čuo je kako se Giulijini koraci udaljavaju niz hodnik. U ovom usranom zahodu nema papira. Niti je spuštenih hlača mogao doći do ostatka kupaonice. ni jebenog umivaonika da opere guzicu. Svi bi ga vidjeli. Bez razloga. "Što ću sad?" Odškrinuo je vrata prema hodniku. Opet ništa. Savršeno je shvatila što je odvjetnikova prava perverzija. Nije ga čula. pola sata nakon što je ušao u zahod. popela se i sad je srala po njemu. svjetla bi se sigurno opet upalila dok on bježi hodnikom u takvom jadnom stanju. Odvjetnik je bio shit lover (ljubitelj govana). Još je sjedio na školjci. ljubavi. "Giulia. Svijeće. Zato ga je golog zavezala za golemi radni stol od mahagonija. Nije bila uzalud upisala psihologiju. A Sukia je sada to znala. Bio je u mraku. Nestalo je svjetla. Što ti je?" "Ništa. "I što sad?" promrmljao je potišteno. Otkrila ju je i izvukla iz njega. poput sum-erskog blaga zakopanog pod tonama zemlje. Ništa. Bingo. Jebi se. Mrak je. A kako je ona krmača od Giulije pročitala u Mom domu da su u engleskim šik kućama zahodi odvojeni od ostatka usrane kupaonice.

" "A što ću ja. pomirljivo je odgovorio prodavač.. Premlatiti ga.. ali posudica služi zato da se očuvaju okus i svježina". To je nemoguće. Onaj zemljani. Jako oprezan. šćućurena na još uvijek krutom i nepomičnom Davideu Razziniju. koje je imalo okus polistirola. Bilo je to jasno kao dan. Listova A4. Još se više uzbudila i počela je skakati po sirotom Davideu. Zna za njega i Deboru. u kurac. Zaboravila sam kupiti toaletni papir. Ali ona zna.. Uništiti mu život. Samo to imam u kući.školjku.. "Treći put vam kažem da ja šunku želim u papiru! A vi mi svaki put podvalite ovu glupu posudicu. Giuliji je pao mrak na oči. Pretvarao se da jede pečenje. Znam to. Nisam zasrao. i on si je njime obrisao guzicu. Ne.. Sve je shvatila. Donijela sam ti paket papira. "Ma koji kurac. "Da! Da! Bravo! Kako si dobar!" vrisnula je Roberta kad je osjetila da joj se orgazam nezaustavljivo penje uz kralježnicu. Zna. Tresao se od straha. A sad dolazi netko da mi kaže da je treba staviti u usranu plastičnu kutiju i napuniti hladnjak.. Neprimjetno podrhtavanje čeljusti i suha usta.. Enzo Di Girolamo sjedio je za stolom i drhtao kao prut. Vi to namjerno radite." "Daj ovamo".. Taje bila spremna na sve. Samo mi je još proljev trebao. 77 40. koji je i dalje na ustima imao zalijepljen onaj idiotski osmijeh. Giulia se brzo vratila. Da je u vezi s njezinom najboljom prijateljicom." "Gospodo. Baš je izlazio kad se odjednom vratilo svjetlo.. ROBERTA PALMIERI 22:20 h Roberta Palmieri. 41. postizala je drugi od svoja četiri kozmička orgazma. Giulia mu je dala njegovo izvješće za Institut. Sve. "Ne brini se.. oštrim papirom. jako mi je žao. Uvijek sam jela šunku zamotanu u papir. otkrila? Bio sam oprezan. Enzo se psujući zatvorio u zahod i očistio se kako je znao i umio tim tvrdim. u kurac?" cmoljio je on. Giulia je na pultu sa suhomesnatim proizvodima i sirevima zatražila dvadeset deka šunke... Bio je siguran u to. Kako je. Prodavač joj je dao plastičnu posudu u kojoj je ležala šunka. Vidio joj je to u psihopatski ledenim očima. Razbiti mu cherokee.." . Ovo je treći put. nisam se ljutila. ENZO Dl GIROLAMO 22:21 h Giulia sve zna. Prije dva tjedna otišli su zajedno u supermarket. "Pizdarije. Možda će biti malo tvrd. Počela se batrgati kao da je opsjednuta. Zna. zarežao je. Dosad sam imala razumijevanja. ne mogu vjerovati!" dahtao je držeći ruku na ustima. Nema ga više.. "Enzo.

Možda je to bio znak sudbine. Nije bilo mnogo. Ovako ću: sutra ću prodati kombi i vratit ću se vlakom. vikala je na tog jadnika koji je samo radio svoj posao i na kraju je zgrabila posudicu i bacila je na njega. Sve se oko njega okretalo.. Mogao bih raditi kao zidar na gradilištu.. Što prije. Četveronoške je počeo tražiti sitniš po podu kombija. Kući. Kamo ću? Nemam ni prebijene pare. Ištekala je svjetlo i natjerala me da obrišem guzicu vlastitim izvještajem.."Ali. Dovoljno. slomljenog luka i iščupanih žica. Da u zemlju propadneš. Podignuo je glavu i vidio iskričave eksplozije kako osvjetljavaju nebo i polagano padaju medu drveće u daljini. No sad želim nazvati Annette. Moraju pobjeći. Završiti s tim. Previše se loše osjećao. nastojeći privući njezinu pozornost. Mora se naći neko rješenje. Imam drugih briga. smrtno ranjena. DEBORAH IMPERATORE CORDELLA 22:30 h . Ležala je pored njega. sa svojima. izbacili su ga. otiđite kupovati negdje gdje je bolje. Da. za kratak telefonski poziv. Tko zna što sad radi Annette?upitao se ispijajući posljednji gutljaj iz boce. Sljedeći put mi to recite prije. Govorio mu je da treba prestati svirati. Bile su prelijepe. Bit će daje kod kuće. kad sazna da sam se doveo u red. Jedu juhu od luka. vratit ću se u Bretanju. Nastojao je razmisliti onoliko koliko mu je to njegov um obuzet alkoholom dopuštao. 43. Ne znam ni tko ste vi. Objasniti joj kakva je situacija. Zaradio bih svoj novac. Na sebi je još uvijek imao onaj frak od plavih šljokica. Ona je morala saznati. Morao je upozoriti Debby. Svojoj ženi i kćeri. Ispariti. Mogao je krenuti ispočetka. Sad je bio gotovo sretan što su mu razbili tu prokletu harfu. Luda je. Malo je nedostajalo da Enzo ne zaradi šamar braneći je. a poslije će svi otići gledati svečano osvijetljene brodice kako se vraćaju u luku. Još jučer bi tim govnarima razbio njušku. Izbacivači su mu polomili Regine. ali nije išlo. a ako nećete. THIERRY MARCHAND 22:25 h Kad je počeo plakati na pozornici i govoriti da mu nedostaju žena i kćer. Možda bi mi moj otac. krenuo je u potragu za telefonom. Otvorio je vrata i izašao. Podigao se. Teturajući. da.. Dovršavao je drugu bocu votke. Dosta. Prodavač je izašao iza pulta ljut kao ris.. Sad je Thierrv Marchand ležao u kombiju. međutim. Činilo mu se da je na vrtuljku. Da joj zaželi sretnu Novu godinu i kaže da se vraća.. Koji kurac ja radim ovdje? Odmah ću krenuti! Onda je bolje razmislio. ali večeras mu nije bilo ni do čega. 42. gospodo. pomogao da platim stanarinu. Pronašao je nešto ispod prostirača i sjedala. Luda ko puška. 78 79 Počeo je uporno piljiti u Deboru.. ona ga nije slušala. ja radim." Enzo ju je nastojao smiriti..

vezan na radnom stolu. To je priča o njegovom polaganom 80 81 udaljavanju od vlastite zemlje. da se pomiri sa svojim svij. izgledao bi poput Moj šija koji Židove vodi u Palestinu. vidio je samo stražnjicu i noge svoje gospodarice. Mladić kojeg je tek upoznala. Da je netko ušao. PITBUL BOŽJI 22:36 h Pitbul Božji nije imao problema pri ulasku u vilu Ponza. što je? Što hoćeš? Vidiš da govorim?" "Ništa.. no ona se nije uspijevala koncentrirati i izložiti svoju priču kako je htjela. "Poslije. I svi su je slušali sa strahopoštovanjem. Tajnica/Bankovnih činovnika. ODVJETNIK RINALDI 22:42 h Odvjetnik Rinaldi se nikada nije osjećao tako poniženo i izopačeno kao te novogodišnje noći. slušao ju je. "Idemo! Naprijed! Svi gore uza stepenice!" vikao je na bučnu masu koja ga je slijedila. tu medu svima njima. Zahod po kojem ti možeš srati koliko god hoćeš". doista se zabavljala. od majke. slao joj nijeme poruke koje su je dekoncentrirale. u Tunis. O nečemu važnom". Koji davež. Moram razgovarati s tobom. . "Još! Još!" vrištao je od radosti i dok je vikao imao je dojam da je u sobi još netko. gdje će nastojati nametnuti svoju glazbu sačinjenu od pijeska. onu koju je kupio na medenom mjesecu u Parizu. Razgovor je krenuo u smjeru koji je ona najviše voljela. koji svira "ud stari arapski instrument. O tome kako će voljeti Europljanku. deblji i s mrljom od umaka na košulji. premda joj društvo nije bilo bogznakakvo. rekao je tiho. I kako će se kao star vratiti kući. Pričekaj trenutak! Zar ne vidiš da ovom mladiću pričam o svom romanu. Ulazna vrata bila su razvaljena. trzao se. U tom svijetu uslužnih djelatnika. spljošten po stolu... 82 45. U smokinzima. Svrnuo je pogled prema vratima i vidio je nešto apsolutno nemoguće.. pod rukom je nosio fotokopirni aparat Olivetti.. Grafičara iz reklamnih agencija. "Da. "Protagonist je tuniski glazbenik." Govorila je o planu za novi roman. ja sam samo tvoj zahod.. rekao je drhteći poput tek ulovljene ribe. Tu su bila tri muškarca. U smjeru nje same. a treći je stiskao reprodukciju Rodinovog mislioca. tišine i vrućeg pustinjskog vjetra. ponižavateljica. Iz svog položaja. Znala je da je zvijezda. Stajali su kraj vrata i gledali ga. A za sve to bila je zaslužna Sukia. što hoće? Zaustavila se i ljutito otpuhnula: "Enzo. Jedan je u ruci držao njegov faks. nekako tajanstven. i koji je sjedio pokraj nje. Na trbuhu je osjećao toplu težinu izmeta i od uzbuđenja je počeo udarati potiljkom po tvrdoj plohi stola. drugi. Enzo ju je i dalje gledao. Ona je jedina radila kreativan posao. Da je još samo imao i bradu. Koji vrag može biti tako važan?" 44. i o dolasku u Europu. Jedina je znala izmisliti priču.Deborah Imperatore Cordella.

"Mi. Razvali te. Uzet ću svoj novac i odlazim. u jednom trenutku te večeri zapitaš se: onda. "Šuti!" izdepatase djevojka na njega i on je odmah prestao vrištati i počeo je prigušeno cmizdriti. odvjetnik Rinaldi! Sada. Mene sve to ne zanima.. RIBLJAKOST 22:47 h "Onda. Tu je i broj mobitela." "Lopovi. Nije vani. To je jedan jebeni ispit i nema strategije kako ga položiti... je li tako?" "Tako je". nego da kradete. gospodo. Dovidenja. gospodo. na nekoj pretjeranoj megazabavi. uvijek te zajebe. jesi shvatio? Nova godina je u nama. lopovi!!!" vrisnuo je čovjek zavezan za radni stol." I potom je nestala. tko. Djevojka se zaustavila. Tu je začaranost prva razbila upravo mlada žena... i sretna 84 Nova godina". a onaj tamo." Sukia je iz odvjetnikovog plavog sakoa uzela novčanik i iz njega izvukla svežanj novčanica. Nema zajebavanja. Možeš činiti bilo što. Ne možeš kurca napraviti. a odvjetnik je još jače zaplakao. meditirati u nepalskom samostanu. vruće stvari. "Ali zašto ste se posrali na njega?" upitao je Smrdo.. Golog čovjeka zavezanog na radnom stolu i iznad mladu ženu. "Zovem se Sukia. gospodo. "Ako vam trebaju posebne usluge. što sam napravio ove godine? A što u sljedećoj? Hoćeš li se promijeniti? Hoćeš li se uspjeti promijeniti? Gledaš oko sebe i . Masakrira.... pretpostavljam da ste došli ne zato da provedete ugodnu Novu godinu. nasmiješila i najnevinije na svijetu rekla: "Sviđa mu se.46. A onaj je zavezani govorio: 83 "Još! Još!" Sad su njih trojica stajali tu.. Mačjim je skokom sišla sa stola i začas se obukla. kojeg vidite zavezanog na stolu. Jači je. rekoše uglas Smrdo. "Vi! Vas trojica! Tko ste?" "Mi smo.. Vi radite što god morate. Voloder i Rinčica. mi smo. ne znajući što da čine ni što da misle. mi?" promucao je Smrdo ogledavajući se oko sebe. razjapljenih usta. 47. "Dobra večer. "A tko ste vi?" upitao je zbunjeni Smrdo. s posjetnicom u jednoj i fotokopirnim aparatom pod drugom rukom.SMRDO 22:43 h Ušli su u tu sobu i ugledali nešto apsurdno. "Dobro. Je li tako?" Trojica su potvrdno klimnula glavom. nazovite me.. koja sere po njemu. Stavila ih je u torbu i onda izvukla posjetnice i podijelila ih onoj trojici. "Lopovi! O Bože. Možeš biti na indonezijskom otočiću. tko ste vi?" upitala je zakopčavajući i posljednje gumbe na bluzi. i odlučno se zaputila prema vratima.

"Da! Tko je? Što je? Što se događa?" progundao je Cri-stiano. Nestati. plesao je tarantelu na stolu. Gaetano je preneraženo promatrao tu strahotu. Morao ih je otjerati. S Rimom je gotovo. Jedne godine sam na dočeku bio zagrljen s dva stara debeljka koji su me stiskali kao da sam im najbolji prijatelj i ljubili su me čestitajući mi Novu godinu. Dvjesto ljudi. elementarnih nepogoda. Kucaju!" rekao je drmajući Cristiana. . Slike! Ti su se divljaci naslanjali na Guttusove. Želio je propasti u zemlju. Tko sirsvrti ljudi? Tko ih je pozvao? Kako su ušli? Nije moguće! U golemom salonu kuće Sinibaldi bio je totalni kaos. Gaetano Cozzamara nije mogao vjerovati. Dezorijentirane rimske gospode. Bio je upropašten čovjek. Grofica će ga ubiti. bio je to on. Branzolijeve slike. ništa. Plesali. kad ga je prekinulo kucanje na vratima. Zapanjena otmjena stara gospoda. Definitivno gotovo. GAETANO COZZAMARA 22:56 h i Nije mogao vjerovati. Tip koji je osuđivan. Kako je dobro! Nema gnjavaže. I kažu ti da te vole." Odmah ga je prepoznao. No nije znao što. Okrenuo je glavu kao ljenivac. To nije moguće." govorio je Ribljakost s džointom u ustima i s 85 ugaslim pogledom uperenim u strop. pogledaj ovdje. Skakao je po sendvičima s kavijarom i pecivu sa sirom i ponavljao: "Casalotti! Casalotti! Jebi se! Razbit ćemo vam pičku. Mondrianove. Morao je emigrirati. Spasiti kuću. I ljube te. Životinja zvana Pit-bul Božji. U grofičinoj kući. koje je doista bilo pozvano.. Povraćalo mu se. Takvog tipa nemoguće je zaboraviti. Bacili su se naglavce na švedski stol i proždrali ga. Ništa ni od čega. koji se zabavljaju. Voda navijača. nema nikoga. Ako nađem tog kurvinog sina Scaramelluy kunem se Gospom iz Faita da ću ga ubiti. "A tko bi ti da bude? Moja majka! Ugasi džoint!" otpuhnuo je Cristiano i ustao. Pjevali su. Svako malo bi među tim divljacima uspio prepoznati poneko ljudsko biće. Postati manji od makova zrna. povučeno pravim bujicama bezumnika... koji te hvataju pod ruku. "Oh.. Jedan Pithecanthropus erectus. Onaj što je udarcem glavom razbio glavu navijaču Frosinonea. Da. 48. Morao je nešto učiniti. Početi sve iznova. Nakon ovakve blamaže. U miru Božjem. Ubit ću ga. S članovima obitelji. Ja i ti sami. Odvratno! Je V se mi poznajemo? Međutim.vidiš ljude koji slave. Poput mrava. 86 Gaetano je bio uništen. "Kucaju! Tko li je to?" zabrinuto je upitao Ribljakost. Onaj idiot od Scaramelle pozvao je cijelu sjevernu tribinu noleškog stadiona. koji je spavao kao velik. Ljudi. Ali nije mogao. s bocom votke u ruci. Pjevali himnu Nole. oh.

Okretao je 92. "Molim te. i ja!" "I tvoja sestra hoće ispaljivati rakete. Nemoj se uzbuđivati. rekao je on gurajući je van. CRISTIANO CARUCCI 23:02 h 49. Svi zamotani u kapute i vunene šalove. smiri se. Dođite i vi. Što ste to spalili?" rekla je gospoda Carucci gurajući nos između vrata i dovratnika. Hajde.. kako volim kolače s čokoladom. ali što to smrdi? Osjećam neki čudan miris iznutra. Zaključao je vrata.. Da. Marzia ne. Sve najbolje! Sretna Nova cijeloj obitelji! Koliko 87 F je sati tamo u Australiji? Ovdje je skoro ponoć.. Moja majka je sve shvatila. ne budi bahat". molim te. Neki tip je razgovarao i govorio: "Halo! Halo! Pietro?! Pasquale je. gospoda Trodini. Što će misliti o tebi?" "Da. Kakve ona ima veze s tim?" naljutio se Michele. MICHELE TRODINI 23:00 h Michele se toliko potrudio da je uspio izvesti na balkon cijelu obitelj. "Vrati se u krevet. Ima i kolača s čokoladom". Ima još vremena. u ." "Sad svi morate paziti. 50.. Da. uključujući sestru i mamu. Stvarno. 88 "Tamo je torta.. rekla je gospođa Carucci pokušavajući otvoriti vrata sobe. Marzia." Vrišteći mu je istrgnuo slušalicu iz ruku." "Ima kolača s čokoladom? Bože. tvoj rođak." "Ti šuti!" rekao je Cristiano Ribljojkosti." "Kako hoćeš. dovedi prijatelja tamo.. kad je u kuhinji ugledao Scaramellu kako mirno otvara hladnjak tražeći piće. "Još sat. Telefon je bio zauzet. U redu". Radite što vam kažem. ošinuvši ga pogledom. djevojčica od deset godina s velikim naočalama na nosu. Pasquale Casolaro. Tu smo na jednoj krasnoj zabavi. Ostavi nas na miru. rekao je gospodin Trodini kćeri. Bio je takav... "Ništa.. Bilo je kolača.. Cristiano.. Kako je tatica volio komandirati. u kurac!" rekao je potom prijatelju. Odmah. nastojeći rukama rastjerati dim. koliko još?" Djed je primaknuo sat nosu.Policija. ubit ću te!" Trebalo je deset ljudi da ih razdvoje. mama. Michele. "Ne. mora pozvati policiju. mama.. To su njegove čarape. Spremamo se izaći. Ne volim kolače s čokoladom. Ostavio je telefon i mačjim se skokom našao kraj njega. mama." "Cristiano.. dobro me slušaj". Zgrabio ga je za vrat i zaurlao: "Govnaru! Idiote! Uništio si mi život. "Djede. Krenuo je prema telefonu probijajući se kroz gomilu. "Mama. povikala je: "I ja. Marzia.. "Ne možemo više ostati ovdje. no Cristiano se s druge strane opirao. Ovo su opasne stvari. To ti škodi.. Uvijek si isti.. rekla je pomirljivo. kao i obično. Ne želim tortu.

. Ovdje je super. oči će vam nestati. Napola svučene dugačke Ferragamove večernje haljine. GROFICA SINIBALDI DELL'ORTO 23:08 h Grofica Scintilla Sinibaldi dell'Orto i dalje je spavala... a koža će vam izbije-ljeti. "Grofice.." "Hoćeš li prestati srati? A osim toga. ukomirat će se kao tikva. pomalo kao podzemne gliste. izgledaš kao. Ti si genetski vratar.. No grofica nije čula ni nju." "Pa kamo ćemo?" "Što ja znam." 90 51. . njezina tri mala škotska terijera. "A dinamit?" "Ispalit ćemo ga poslije. ni rasprskavanje vatrometa na rimskom nebu. ja i ti sami.. Raširenih ruku i nogu na krevetu s baldahinom u svojoj sobi. grofice. širom razjapljena. To je u vašoj prirodi. Što nas briga. Duga. Rekao si da znaš za puno proslava.." Cristiano je." Činilo se da Cristiano na trenutak neodlučno razmišlja. Ja idem uzeti kolače. ni svoje bučne goste. Iza društvenog doma. lizali su je po licu i lajali prema zatvorenim vratima. sreća je da si se izuo. daj. tu je mnogo čudnih gostiju.." "Ti si sin portira. S druge je strane kućna pomoćnica Filipinka nastojala pristojno probuditi gazdaricu kucajući. Usta. Ukomirana džin-tonikom. i dalje kružeći po sobi..kurac. Stan. Što misliš. Izađimo. plameno crvena kosa. stvarno mi nije dobro. pedersku Novu godinu.. Viski. gledaj.. Michele?" "Tamo. morja: da je sve odvratno. ja nisam portir.. koji je u ruci držao jednu od onih raketa koje bacaju iskrice. 52. rekao: "Dosta! Ne mogu više izdržati ovdje.. još nikad nismo čekali. uzmimo malo šampanjca i kolača i boli nas briga. Sad sam previše razvaljen da bih se suočio s prometom i gužvom." 89 "To je drama vas portira.. Imaš ih u DNK. je li moja majka prepoznala miris trave?" "Ma kakvi..." "Jebi se! U svakom slučaju.." ponavljala je kroz suze. ne miči se. Bučno je hrkala.. "Gdje. Oči. MICHELE TRODINI 23:20 h "Tata! Tata! Gledaj! Vidiš li ih? Tamo gore." "Ma. Vezani ste za tjeskobni mrak suterena.. A osim toga. Učinit ćemo kako kažeš." "U redu. ispred nas. Ako mi majka uđe. Grofice.. Vratimo se u krevet. inače skupljena u dostojanstvenu pundu.. Da... Spopao me neki nemir. tamo!" rekao je Michele Trodini ocu. Pradine cipele bačene na pod... A ti ostani ovdje. Pikula i Votka.. puna kolagena. sad joj je raščupana padala po ramenima." Gospodin Trodini upro je pogled u smjeru u kojem je pokazivala ruka njegovog sina i ugledao je..." "Ali zar ne vidiš što je ovo ovdje? Izgleda kao da smo u tajlandskoj pušionici.

" Nekoliko petardi završilo je na teniskom terenu u dvorištu i načinilo male krijesove. promatrao neprijateljsku utvrdu i vidio da su s balkona počeli bacati stvari. Gospodin Trodini je oštro prosvjedovao na sastanku stanara. Završila je baš na opel astri gospodina Trodinija. Već je tri puta parkirala na mjestu rezerviranom za Trodinije. Druga raketa završila je točno iznad njihovih glava. Gospodin Trodini ju je zdušno mrzio/Dolazila je na zajedničko parkiralište svojim mercedesom kao da je samo njezino. gledaj!" U blještavoj. "Tata. Nitko nije odgovorio. a kotači su se izvrnuli prema van i dokrajčili je. "Ona velika. zaklonjen cvijećem. Čula se jaka eksplozija. Palo je još žbuke. "Što radi?" upitao je Michele. Jedna je raketa pogodila krov njihove zgrade. Nad glavom je držala golemu posudu s cvijećem. vladala je ludnica.91 Nasuprot njima. "Ali kakve to ljude poziva?" upitao je zapanjeno. namještao je dalekozor. Bio je to demon koji je pobjegao iz pakla. "Tko živi u tom stanu?" upitao je gospodin Trodini djeda. "Grofica Sinibaldi. Pakleni krug. Nešto poput: "Nola. rekao je starac. crvenoj dimnoj zavjesi pojavila se divovska crna prilika. Što si umišljaš. mirno je nastavljala parkirati na tuđim mjestima i gledati na sve svisoka. Zastrašujuć. Crvene dimne bombe. Između trećeg i četvrtog kata. Michele je za to vrijeme. ovi će nam kuću uništiti!" doviknuo je ženi. "Jesu li poludjeli! Što rade?!" vikao je gospodin Trodini gurajući ženu i kćer u kuću. tamo je pravi rusvaj"." Htio je reći govnara.. Anselmo Frasca. Nasred parkirališta. Pakao. "Pucaju na nas. Djeca. "Ippolita! Zovi karabinjere. Urlali su kao opsjednuti slogane. Koja je težila barem stotinu kila. 93 . Evo još jedne. hladnokrvno je rekao djed. Napredovala je teturajući. no nju za to nije bilo briga. Na strateškom su položaju". volim te do bola. a točno pred njih pali su komadi crijepa i žbuke. ali navrijeme se zaustavio. S ona tri odvratna štenca. "Krmačo prokleta. S mukom se popeo na ogradu balkona i uz neljudski krik bacio posudu dolje. Kurčeva grofice! Hoćeš nas sve pobiti?" nije se više mogao suzdržati gospodin Trodini. na balkonu potkrovlja vile Ponza. koji se zbog buke petardi što su ih bacali nisu mogli razumjeti.. Izgledao je poput austrijskog generala koji promatra neprijateljske položaje s druge strane doline. uopće ne hajući za to. Nola. dodao je djed i potom viknuo: "Pazite!" Obitelj Trodini se sakrila iza posuda sa cvijećem. Kurvetina aristokratska. Ona s psima". sjedeći na stolici na rasklapanje. tko si? "U svakom slučaju. Probila joj je krov. koji je poznavao sve u četvrti.

Prestani. tata. ženo! Idi. To nije bilo moguće. skloni se ovamo.92 Djed Anselmo.. Djede Anselmo. Ostale su još tri rate. Zašto nije bila jača? Zašto nije ništa znala o ljudima? Zašto je dopuštala da je svi zajebu? I zašto je kokoš bez sisa sada tu i zašto vedri i oblači na večeri koju je ona pripremila? I zašto je onaj govnar ne prestaje očarano gledati? A ja? Ja ti nisam važna. i dobit ćete ga!" ) Pridigao se. sakrij se s kćeri u kuhinju! Michele. Ti si ih pozvala. Ja ove ljude ne poznajem. ja ih više ne želim ovdje.. Vittorio. Vittorio? Što namjeravaš? Vrati se unutra. Tri voštane figure. pranje tvojih gaća i pušenje tvog kurca." 94 53. "Šuti. Svi. Onda je čula mamičin glas kako joj govori: Zlato mamino. podigao šake prema nebu i vrisnuo: "Opel neee! Kurčevi plemići. Koliko vrijediš. U svemu sam pogriješila. Ne budi lud." Gospodin Trodini bio je pravi zapovjednik. Zgrabioje plastični stol i napravio od njega zaklon. gospodin Trodini i Michele ukočili su se otvorenih usta. A lijek je tako jednostavan. Onom tamo si ti dala ključeve svog stana. Na opel koji još nisu otplatili. Taj kurvin sin bacio je posudu s cvijećem na njihov opel.. "Što namjeravaš. Micheleu se na licu pojavio osmijeh i samo je rekao: "Idem. molim te!" cmizdrila je za to vrijeme gospoda Trodini provirujući glavom kroz prozor. Giulia Govannini gledala je sve te uljeze koji sjede za njezinim stolom. Pokaži mu tko si. Opel s klimom. Kako je govorio tata? Svakoj pogrešci ima lijeka. govnaru? Ja sam manje od ništice. Mamice. Hrabri zapovjednik i šačica heroja uvučenih u rat koji tr aj e otkada j e svij eta i vij eka.. padajući na koljena. platit ćete mi za ovo! Tražili ste rat. GIULIA GIOVANNINI 23:23 h Mamice draga. No nije imala hrabrosti. Nema problema. Dobra samo za pripremanje tvojih večera. Jesi li shvatila. Učini to za svoju mamicu. Što rade u mojoj kući? Zašto jedu za mojim stolom? Hranu koju sam ja kupila. Proletarijat protiv besramnog plemstva. Mora ti platiti za to. Samo želim spavati. malena? . električnim podizačima stakala i sjedištima presvučenim jelenjom kožom. trči. Prestani. Da je imala hrabrosti. ustala bi i tražila od njih da odu. I znala je da je u životu nikada nije imala. Uzmi sve rakete i petarde koje si sakrio pod krevet. Gospodin Trodini trgnuo se iz te jezive začaranosti u koju je zapao i. Pustite me na miru. Nula.

Vjerojatno nitko od njih nikada nije bio u stanu lijepom poput ovog. nešto opušteniji. draga mamice." rekla je i uputila se prema svojoj sobi. "Gaetano! Gaetano!" začuo je iza sebe. pomislio je. dok je očajna filipinska kuharica sjedila i plakala. Vidjet ćeš da će još dobro ispasti. mahnito se vrtio... Pokazat ću ti da ipak nešto vrijedim.Mora to platiti. GAETANO COZZAMARA 23:25 h Gaetano Cozzamara hladio je pod slavinom u kuhinji nos otekao poput patlidžana. "Naravno. No i on je njega ozlijedio. zajapurena lica. Da. što ja znam. Salon se pretvorio u divovski plesni podij. Gaetano se ukočio od nelagode. Svi. Jedna krasna kaseta da proslavimo. Djeca. Ne bi bilo lošeJđalo glazbe. 96 Onaj govnar od Scaramelle mora da mu ga je slomio. prilijepio joj se i nije prestajao govoriti. Ustala je od stola i popravila frizuru prolazeći rukama kroz kosu. Svaka čast. kasetu?" Giulia mu se nasmiješila. rekao je sebi utučeno. Savršenim domaćinskim osmijehom. Naravno. Prisilila se da mamu istjera iz glave.. unatoč svemu. "Doznao sam da si ti organizirao ovu zabavu. Malo glazbe. Da proslavimo. Starice. Tko god je imao dvije noge. 54. Uzeo je krpu i pritisnuo je na nos.. s osmijehom koji se Giuliji uopće nije sviđao. pripremali tjesteninu s rajčicom i bosiljkom. "Što? Oprosti. Lažan. kojem se nije sjećala čak ni imena. tvoja će kći od ove godine biti druga osoba. nisam shvatila?" "Možeš li pustiti neki CD. Neki tip. Hoćeš li nešto pustiti?" govorio je taj tip. bit će što bude. Što hoće? Zašto je ne ostavi na miru? Ima ona drugih briga. Vidjet ćeš. Ostalo je još četrdeset minuta do ponoći. Djevojku koju je negdje već . Plesali su. Okrenuo se i pred sobom ugledao starog markiza Ser-giea. jer markiz je već bio opet na podiju i plesao kao lud. Osjećaj se kao kod kuće. Mogli bismo plesati. draga mamice. Polomio mu je jagodičnu kost. Koga briga. Hoćeš glazbu? Evo ti je. Bravo!" nastavio je markiz gladeći riječi svojim grlenim r i tapšući ga po leđima. Godinama se nisam ovako zabavljao. učinio nešto veliko. 95 Da. neku ploču. Zabavljali su se. 97 Ugledao je jednu djevojku koja je plesala. Bio je previše ošamućen da smisli neki plan. Gaetano ih je zadivljeno gledao i upitao se nije li. Lažan kao Judin. nakon što su isprevrtali smočnicu. Ušao je u salon. Prošao je pored grupe navijača koji su. Kako spasiti guzicu. I on je smatra ništicom. Doista nije znao što učiniti. Starci. Organizirao zabavu za svoje zemljake. Lijepim lažnim osmijehom. Nije ni stigao odgovoriti. ".

"Da. "U hotelijerskoj.. "Oprosti! Ja sam Gaetano Cozzamara. "Angela... koji su se posebno isticali nasuprot tamnim usnama. A sad znam da živiš u Rimu i 98 svi kažu da poznaješ one s televizije." Ova je večeras moja." Činilo se da je zainteresirana. Ja ne želim započeti godinu u zatvoru. koji je vrištao kao da ga kolju. Bila je ružna kao gabor.... Voloder i Rinčica počeli su se svađati." "Da. Gaetano se na trenutak pogledao u zrcalo. Cozzamara." Tvrd orah! Ali uspjet ću ja to. Istina je da mi krade-mo.. Bila je stvarno dobar komad djevojke.. "Ovaj ovdje". Možda na Maiorci. Želi da je kaznim! "Čuj! Zašto ne odemo odavde. Dolje mi je auto.. ona iz talijanskog. postala je žena. koji je znao što radi i nije razmišljao nogama poput svog kolege.. na konju smo.. Okej..." Djevojka se dašćući zaustavila. samo što. Ja i ti... Naravno da se poznajemo! Ja sam Coticone Angela.. Prekrasno mu se osmjehnula. ali je oklijevala. Išli smo zajedno u prvi razred hotelijerske. "Na konju smo u čemu?!" "Što se tiče odvjetnika! Slušaj me. Bila je bubuljičava. Coticone Angela. Cozzamara.vidio.. organizator ovog partija. Ni ne znaš koliko bih to voljela.. "Zar ne smatraš divno uzbuđujućim bijeg sa starom simpatijom prema boljim obalama. Hajde." promrmljao je zbunjeno." 99 "Kakvom zatvoru.. što je? Ne odgovara ti?" "Išla bih.." "Nisam baš učio. stvarno. "vidio nam je svoj trojici lica. Sjećaš li se profesorice Pini?" "Kako da ne.. a sad. Ne sjećam se gdje. Sigurno u Noli.. Bio si pravi magarac. Nosila je vrtoglavu minicu i nepostojeću majicu..... samo što je tu moj muškarac. S onim crnim uvo-jcima i tamnim očima Ciganke.. pomislio je Gaetano i prostrijelio je pogledom a la Antonio Banderas. Odvest ću je kući. snježnobijele zube. derao se Voloder pokazujući na odvjetnika Rinaldija. Ja se tebe jako dobro sjećam. Naravno.. Okej.." rekao je Rinčica... Nos mu je bio natečen i pomalo crven." Gaetano je osjetio da ga probada ispod rebara i da mu je slabo. Onda su te srušili.. pokazujući savršene.. Ovdje je strašno dosadno.. Znaš. Razvila se u nevjerojatno tijelo. Ali ne previše.. Sami. Sjećam se da sam punila stranice i stranice dnevnika pišući Cozzamara. Rim luduje u ovom trenutku.. Narasla je.. Popravio je kosu.. 55... Ona iz prve klupe. SMRDO 23:28 h Nakon što je kurva otišla. Sad ću je malo obraditi. Coticone Angela me provocira. ali on.." rekla je uz zloban osmijeh. utrpao košulju u hlače i frajerskim se korakom približio djevojci. no znao je da je privlači dovoljno da je otrgne od zaručnika... Siguran sam da smo se negdje već vidjeli.. "Ne! Ona iz engleskog.. kad smo išli zajedno u razred luđački si mi se sviđao. no vidim da je već voljna. a na barci na Tiberu je jedna zabava. On .. Najebali smo... Ali nije se sjećao gdje.

Jako čudno. 56. Možda bih je trebao zgrabiti za ruku i prisiliti je da me sasluša. nalivpera.. Bez oklijevanja.. Smrdo se zbunio. bilježnice. ". umorno je rekao Rinčica.. Onaj nije prestajao: "Ahhh! Upomoć! Nemojte me ozlijediti. sjedeći za stolom. nešto više. koji se trzao. koji ide u peti osnovne.. Možda malo kasnije.. Sad mi se ne da. bilo je tu i ugode. eto što si ti!" I opalio ga je šakom posred lica.. "On je svinja. Samo recite!" "Smrdo. Neće mi nikada povjerovati.." odvratio je Enzo rastreseno. otpuhnuo je Rinčica i onda grubo rekao odvjetniku: "U kurac. da. znaš?! Ti si svinja. bilo je ugode. zavezan za stol. Reći će mi da sam poludio."/ Voloderov odgovor bio je munjevit. poluotvorenih očiju mačke koja prede. "Aaaahhhhhhhhhh". Sve ću vam dati.. Ne mogu se ovako koncentrirati". Pogledao ga je na trenutak i. krao papir... Di Girolamo. 100 101 "Hajde. "Aaahhhh. uopće ne dvojeći. od njega se čak nisu čule ni eksplozije. Ostalo je još samo pola sata do ponoći. daaaaa. Mi smo samo lopovi. bučan." Nije se mogao sjetiti riječi. Zgrabio je Enza za ruku. Razumiješ! Što je gore? Ti mi reci. nastavlja brbljati i izbjegava me pogledati. opalio mu dobru.... hroptao je odvjetnik. Ležao je tamo.perverznjak. Sve što će koristiti njegovom sinu Erosu. Smrdo je.. bilo je tu još nešto. sretan. "Ova svinja će mi probiti uši". pobrini se za to. U tom kriku nije bila samo patnja. zacvilio je odvjetnik i skvrčio se poput jastoga kad ga stave u kipuću vodu. molim te. On je stvarno ogavan. sve.. Ne uspijevam popričati s onom luđakinjom od Debore. vrištao i lupao nogama poput djeteta kojem daju injekciju.. Smrdo je ustao i otišao do odvjetnika.. Hoćeš li surađivati?!" "Što je? Zanio sam se!" "Odvjetnik. zaboga!" Džepova punih olovaka. Prava mora. Onda je počeo podizati najljenije od onih koji su sjedili za stolom i jeli sladoled s preljevom od čokolade. Odvalio mu je još jednu šamarčinu u znanstvene svrhe. hvala.. Plač mu je bio kreštav. Da.Ušuti!" Nije pomoglo. zvonku šamarčinu. opusti se. "Skužio sam te. Gotovo poput primitivnih ljudi suočenih s čarolijom vatre.. Smiri ga. ENZO Dl GIROLAMO 23:30 h "Pleše li vam se? Protegnimo noge. mekanih usta vlažnih od sline. Sviđa mu se! Razumiješ? Ovoj svinji se sviđa kad ga mlatiš! odjednom je shvatio Smrdo. "Smrdo. ti si. molim vas. Još". spajalice i gumice za brisanje. Čudno.. Odvjetnik nije prestajao cmizdriti. . Oživi u sebi starog plesača.plaća kurvama da seru po njemu. molim te. kemijske." "Ne. Naprijed!" rekao je mladić koji je od Giulije tražio da pusti glazbu.

"Ma ništa. I u njoj je bilo ugodno toplo. Cristiano. I razmišljati. na kojoj su defilirali gosti novogodišnjeg programa na Rai Uno s Marom Vernier i Frizzijem. Promotrio je Giulijine oči i nije mu se svidio njihov izraz.. mastodontski kotao koji je potmulo brujao. klupama za|K>sadu i nizovima vesala." rekao je oklijevajući. Grijao je cijelo naselje.. U kutu ekrana pojavile su se digitalne brojke. ali ona neće." 102 103 "Ali. s druge se nalazio stari stol na koji su bile postavljene kojekakve sitnice. Oči psihopata. Stara razvaljena perilica.Skoro da mi dođe da odem sam. Daje ostavim ovdje. Cristiano i Ribljakost bili su u kotlovnici. Pogledaj ovo. Ostali su sjeli na veliki kauč i gledali televiziju.. Ribljakost je u ruci držao tanjur s kolačem. "A što je ovo?" upitao je. rekao je Ribljakost očarano.." Ribljakost je u rukama držao savršenu reprodukciju vikinškog broda sa zmajem na pramcu. Nemaš pojma. koje su odbrojavale vrijeme do nove godine... Mene rastužuje. Ovo je vrhunac. Odlučio je da je došao trenutak da krene. Nemaš pojma što sam našao. Ribljakost je promatrao. Vezana je za to." . Neki su otvorili prozore i gledali vatromet koji je uzeo maha posvuda oko njih.. CRISTIANO CARUCCI 23:32 h "Ovo mjesto je fantastično. a onda je stisnuo usne i izustio: "Uzmi ga. Pokosio ga je rak. Velike kartonske kutije. Enzo je ostao sjediti. otac ti je bio vješt. Cristiano je na trenutak zašutio. jedrima na crveno-bijele pruge. Prostorija je bila velika. Velike crne cijevi izlazile su iz podnožja stroja i ulazile u zidove. Gospodarica svemira. Modelarstvo. fotografije nabacane u kutiju od cipela.. Provodio je čitave noći ovdje. S jedne su strane visjele plahte koje su se sušile. "Nemaš pojma. Mladić koji je donio nekoliko bengalki dijelio ih je djevojkama. propali kauč na rasklapanje i počeo motati džoint.. Imao je neki predosjećaj. Užasan predosjećaj. ako ga ne želiš. Deborah se premjestila na sredinu dnevnog boravka i nastavila je živo razgovarati s grupom gostiju. kao u mačke. a Cristiano bocu šampanjca. ''Slušaj. Promatrao je ostatke starog motocikla malaguti. Sigurnijoj od nasrtaja gospode Carucci. U samom središtu prostorije stajao je stari. Ovo je stvarno prava jazbina". Izgledala je opušteno s onom čašom viskija u ruci. Nikad mi ga prije nisi pokazao. "Majci stalno govorim da ih baci. možeš ga meni pokloniti. Majka svih razgovora. 57. U nju se ulazilo kroz Cristianovu sobu." Cristianov otac umro je prije tri godine. To je bio hobi mog oca. spletovi električnih žica.. alat." "Hvala!" Cristiano je razvukao velik. Side se niz male stepenice i eto te daleko od paklenih svjetala vatrometa. Približio se mračnom kutu iz kojeg je virio stolić. Odjednom su mu oči zasjale." "Stvarno?" "Rekao sam ti da ga uzmeš. Ribljakost je nastavio razgledavati modele. Svi su se počeli dizati.

ljepila. Od toga ti odjednom odumru milijuni neu59. Bio je tvrdoglav kao mazga i. ja sam već dobar. u kurac. držeći je s obje ruke. Ovaj zadnji džoint me totalno sredio".. crvenije nego obično. "Probaj. a malo nakon toga je postao ovisnik i govorio mi je da svako malo ovo snifa. Nakon jednog odlučnijeg udarca." Ribljakost je sjeo i zažarenim očima gledao tu čarobnu konzervu. Već se osjećam bolje.." Cristiano je oklijevajući primaknuo konzervu nosu i rekao: "Koji smrad!" i onda je i on udahnuo. kad ćemo? Povući ćemo samo po jednom... Što je? Što osjećaš?" rekao je Cristiano. i velik osmijeh mu je izobličio usta. Za modelarstvo. I moj rođak Franco se bio navukao na modelarstvo.. Moraš probati. "U kurac. mudro je i opušteno rekao Cristiano. iskrivio usta u bolnu grimasu i nagnuo glavu ustranu." 105 'Kurcem.. Ribljakost je na trenutak primaknuo konzervi svoj dugački kljun. "Otapalo. Znam to." J Cristiano je zgrabio konzervu i promotrio je. Nema moždane opne koja bi izdržala. Otapalo za boju. Osjetiš ga u vratu. nikad mi ne vjeruješ. pobijeljeli su mu. koji se već bio udobno zavalio."Što si našao?" nezainteresirano je rekao Cristiano. "Nemaš pojma što je to.. 58. Dušični oksid. Nemoj biti kukavica kao i obično. Razvalimo se!" "Koje sranje. kad bi nešto odlučio." "Pa što onda?" "To je halucinogen. Potom ju je. ovaj je polako otvorio oči. koji su stezali konzervu. ništa ga nije moglo zadržati. koji je naglo ustao s ležaja i dotrčao do prijatelja.JMoraš svakako probati. Moćno. poklopac je konačno odletio." rekao je Cristiano. i da je bolje od tripa. "Pa što." 104 Ribljakost se u međuvremenu pozabavio konzervom nastojeći je otvoriti odvijačem. Prsti. Samo da vidimo djeluje li. Iz nje je izlazio sintetički smrad laka." Cristiano je znao da će njegov prijatelj to i učiniti. Kad god ti nešto kažem. Probaj." "Hvala. GIULIA GIOVANNINI 23:40 h rona. "Ja mislim da radiš veliko sranje. Amonijev klorid. "Ej! Ej! Ribljakosti. "Kunem ti se Bogom da te ne podnosim. Udara ti ravno na mozak. Više je puta pročitao naziv i sastav proizvoda. ja hoću. milijun više ili manje.. "Nemaš pojma kamo će te ovo ispaliti. Sveti Toma je ništa prema tebi. Hajde. I dosta. Zatvorio je oči. MICHELE TRODINI 23:37 h . Pa ako se ne razvalimo za Novu godinu.. u potiljku. Nova godina je." "JeF guba?" "I više od toga. prinio nosu i snažno udahnuo. jezikom je vlažio rub papirića. no kad se našao pored njega..

"Naprijed! Pokažimo im tko smo". Deborah. Eksplozije. Zašto je došla u spavaću sobu? Kaseta! Pusti kasetu! Glas drage mamice. THIERRY MARCHAND 23:40 h Nije ga uspijevao pronaći. Prasak. Krici. Uvijek su je smatrali jadnom glupačom. bengalke. Zasvijetlila je toplo i ohrabrujuće zeleno. "Sad će biti plesa. Zatvorila j e i poj ačala do kraj a. I dalje je kružio.. 61. Zajedničko putovanje u Grčku. Oči poput dvije mračne rupe. Prvi poljubac. ali nije ga našao. Simpatičan dokaz da je to dvoje lažljivih izdajica uhvatila na djelu. I Enzo. Morao je malo . Zavukla je ruku u njedra i izvukla ključ. Giulia Giovannini probudila se iz obamrlosti u koju je bila zapala. je li u redu ovo što radim?" promrmljala je u sebi izlazeći iz sobe. Alkohol mu je pržio utrobu. Telefon! Hoću jebeni telefon! Koliko već kružim? Thierrv Marchand ušao je u naselje Otoci i izgubio se na parkiralištu. U moje vrijeme bile su samo kartonske bombice. djeco!" zacerekala se i pritisnula play. "Michele! Izvrsno! Kupio si pravi arsenal. no iznad svoje glave čuo je rat. Svi. Pritisnula je tipku koja je aktivirala zvučnike 106 107 I u dnevnom boravku. Michele je bio sretan. Koliko je vremena provela sjedeći na krevetu i prisjećajući se? Prisjećajući se čega? Ona i Deborah u gimnaziji. Uključila ju je. Nova godina je. Što se događa? Ahy da. Složila je puzzle od sjećanja u svojoj glavi i sad je konačno sve bilo na svom mjestu. Rugali joj se iza leda. Zabave.. rekao je gospodin Trodini uperivši dugačku raketu opakog izgleda prema grofičinom stanu. Sad se doista osjećao loše. Tajni ključ. "Kakav je samo napredak ostvaren. Kad ga je predstavila Debori. Pravi rat. s onom hrpom sitniša u ruci." dodao je djed. Cigle koje padaju. Više nije vidio.. Hodao je malaksao od alkohola između automobila. "Draga mamice. Jako dobro!" kao je gospodin Trodini proučavajući pirotehnička sredre stva. Zar ne želiš vidjeti izraz njihovih lica? Zar se ne bi i ti večeras htjela malo zabaviti? Imala je veliku crnu glazbenu liniju Sansui sa zvučnicima u svim sobama. ENZO Dl GIROLAMO 23:40 h 60. Udarao je o bokove automobila. Otvorila je ladicu noćnog ormarića uz krevet. Ustala je. A sad su tu rakete. Uzela je kasetu. Prvi susret.. Otvorila je vratašca i ubacila kasetu. Enzo.Na balkonu obitelji Trodini dobro su se organizirali.

Pogledi su im se sreli." "Dobro. ljepotice moja. Što radiš?" "Ništa. Ljubičasta.. Giulia Giovannini otišla je u sobicu iza kuhinje. Debby! Enzo je." Enzo je poskočio na fotelji. Pimpi. Telefonski razgovor. Samo malo. Tamo gdje su bile nagomilane Enzove stvari. Ako je on bio prestravljen. Bolje da se sklonim. Noge poput makarona. osramoćena. Njegova odjeća. Što se događa? "Halo?! Halo. Pokušao je doći do daha. Što je to? Deborin glas." A onda je ušla Giulia urlajući: "Počnite se moliti. Koji davež! Uopće mi se ne da doći na večeru kod Giulije. pogledao uokolo. na balkonu. Ni meni ne paše. Giulia. Onaj poslijepodne. Njegove cipele. Činim to samo zbog tebe. Zamrli. dolazim. Ne znam što ću.. Giulia će se uskoro vratiti. Tamo u deset svi u krevet.. Svoj snimljeni glas. Ja sam.. Ali neću moći ostati dugo. Imao je osjećaj da neke eksplozije nisu tako daleko. Sa svojom čašom vina u ruci. jer za vas neće biti nove godine!" 62.. Odvukao se do najbliže zgrade i tamo je sjeo." "Enzo?!" Odmah ga je prepoznao. Onaj kad je dogovorio sastanak s Debby. I ona je tražila njega. Novu godinu treba čekati u muslimanskim zemljama. Uh! Večeras stvarno ne mogu. I svi su slušali. Ponovno je pokušao ustati. Dobro." Potražio je Deboru. Dovoljno je da si mi blizu. Luđački. Nedostaješ mi!" "I ti meni. Sutra ću prodati kombi. A drugi je bio Deborin." I oni koji su bili vani... GIULIA GIOVANNINI 23:40 h Nakon što je pritisnula play. "Ciao. Enzo je podigao pogled i svi su ga promatrali. I gledali su ih. no bez uspjeha. Ali dođi sad malo ovamo. "U redu. 109 108 uvrijeđena. Vrlo glasan. treba mi puno maženja kako bih se suočila s tom večerom. Možda čak tu između automobila. A onda će nastaviti tražiti telefon.. "Moram li doći?" "Svakako. "Dogovoreno. Stajala je UKočena i crvena nasred sobe. Dolazio je iz zvučnika linije.sjesti. Osjetio je kako mu se želudac pretvara u miješalicu za beton. znaš to. Ništa nisi shvatila. Bila je nasred sobe.. Pojačan.. Čekam te. Sutra ću joj reći da sam se promijenio. U nosnicama je osjećao miris sumpora. Ali je važno. ona je bila zbunjena.. Iz zvučnika.. Debby je. Sutra ću krenuti.. Obećao sam da ću joj pomoći. Svoj glas. ali nije uspio. Pokušao je ustati. vratili su se unutra. Giulia nije tu. Sve je razbacala i naposljetku je našla ono što je . Odakle dolazi? Okrenuo se oko sebe. Kako ćeš se ti obuć. Njegovi kovčezi.. Sutra. ali u sobi kao daje nestalo zraka. Sutra ću nazvati Annette. Sutra." Razgovori su odjednom zamukli. "Da.

Do sredine dnevnog boravka.. "Giulia! Giulia! Molim te. Ušla je u dnevni boravak i viknula: "Počnite se moliti. Prema dnevnom boravku. Tamo. krvavog lica koje je bojilo crvenim resice kauća i očiju uprtih ispod njega. Daj mi tu pušku. Ništa se nije dogodilo. nategnula je one divovske lastike. na tim vratima. Razrezane usne. kao životinja. s onom puškom za podvodni ribolov u rukama. Mislila je da se tu može raspravljati. Divovska. jedina koja je ostala na sredini sobe. ozlijedivši dlanove. Giulia se još malo primaknula. Ona s puškom u rukama." rekla je scenaristica. zečevi. Uperila ju je u njega. Poštovanje. Pušku za podvodni ribolov. Mislila je da se može razgovarati. . Hajde! Nemoj raditi sranja. ne hajući za pušku. Glavom pod kauć. ugaslog pogleda. Mamica joj je objasnila kako će to učiniti.. Enzo Di Girolamo je to znao.. I urlala je zahtijevajući ono što joj je pripadalo. Ostala je tamo.. "Što to smjeraš? Giulia. Nepomičnog. Giulia ju je kundakom puške pogodila posred lica. De-borah je odletjela na pod. Činilo se da se igra kipova. ENZO Dl GIROLAMO 23:41 h Bila je golema. Prema pobjedi. Spremna! Krenula je urličući. Bilo je to tako. Zla.tražila. Svi su se gosti vrišteći bacili ustranu. jer za vas neće biti nove godine!" 63. Nabrekla osvetom. Nitko ga nije čuo.. Bez svjetla razuma u sebi. Ispružila je ruke. On leđima naslonjen na zid. Lako ju je napunila. Došla je po njega. Junakinja TV serije. Noseći u ruci tu smrtonosnu napravu kao da je pruski pješak spreman za smrt. Nevažno. Previše je dobro to znao. Moćni samostrel kojim je onaj kurvin sin ubijao posljednje slingure i listove u Sredozemlju. Njegov aquagun 3500. Zečeviy eto što ste. Uza zidove. u ono malo mraka. nastojeći je zgrabiti.. I slomljenog nosa. Još se više približila. Prema ratu. Harpun je gurnula do kraja. kao da se skamenila. sve dok se nije našla pred Enzom. Osjetila je kako se okidač podiže i napinje. no Golim rukama. Daj mije. No odjednom lll se približila Giuliji. Deborah." uspio je izgovoriti Enzo.

Ako ga zgrabim s obje ruke i povučem. Ni traga grižnje savjesti. Nepomična. molim te. S puškom u ruci i onom uzicom koja ih spaja poput smrtne pupčane vrpce. Kad bi postojao neki smislen i razuman odgovor na njegovu smrt. Osjetio je kako mu suze cure niz obraze. možda ga uspijem izvući. ja ne. Bio je savršeno svjestan. No znao je da o tim stvarima nema rasprave.. Bacila . Imam jebeni život pred sobom. Ja sam ti dala svoj život. Pitanje na koje ti uvijek daš pogrešan odgovor.. Moram još toliko toga napraviti. Prema Giuliji. uvijek ti postave pitanje. Ovo je bio još jedan slučaj iz crne kronike. Ni traga ljudske samilosti. To nije bio odgovor. povukla okidač. ne želim ovako umrijeti. Tu je." bilo je jedio što je uspio reći. Molim te. Harpun se rastvorio iza leda. Prije nego što te ubiju. rekao je u sebi. I htio je dobiti neki smislen odgovor. Ja sam ti dala svoj dom.. Ponovno je spustio ruke i zaplakao. mogao bi je i prihvatiti. to su bile samo riječi. budućoj krupnoj ribi Instituta. Osjetio je kako željezno koplje prolazi mekanim mesom zatvorenim u prsnom košu. po naglom podrhtavanju stolice pod guzicom. Njemu. A što si mi ti dao zauzvrat? Odgovori. Izvadi mi ovo iz prsa. U kurac. Preklinjem te. U njegovoj smrti nije bilo nesvijesti.. "Ja sam ti dala ključeve. Onda je bolje ne odgovoriti.Enzo je vidio onaj zašiljeni harpun uperen u njegove grudi.. Moram prepisati izvještaj. Još jedno od onih 112 ubojstava o kojima se rastreseno čita u gradskim kronikama. Zašto? Htio je pitati.. Bilo je nemoguće izvaditi ga. Stisnuo je znojne šake i upisao se. vidio koplje kako se približava i zabija mu se posred grudi. Ma koji kurac. Zašto tako? U kurac. Samo što se ovo događalo njemu. ne! Nije u redu. sjedeći na stolici od crvenog baršuna.." Ona ga je pogledala. Od tri milijuna Rimljana baš njemu. Paklena bol mu je eksplodirala u prsima i osjetio je slani okus krvi kako mu se penje uz grlo. Nije pravedno. da mora da ga je probila kao pile na ražnju i da se koplje žarilo u naslon. kurvin sine!" upitala ga je. Nova Battistonijeva košulja bojila se u crveno. "Giulia. Umorno je podignuo pogled. Osjetio je kako mu vrh probija prsnu kost. Da se nema što razumjeti. Sto ga pita ta luđakinja? Bilo je baš kao na filmu. Jebi se. Ruke su mu bile spuštene i raširene kao u galeba kojem su slomili krila. Giulia je iskrivila usta u izraz gađenja. njemu koji je pronašao ženu s mozgom koji funkcionira. i Enzo je. Još na nogama. A i o čemu to ona govori. Spustio je pogled na tu željeznu stvar koja mu je virila iz grudi.. Ja sam ti dala svoju prijateljicu. Kakvi klj učevi? "Ne. U tim mračnim očima više nije bilo ničega. "Izvadi ga sam. govnaru!" rekla je umorno. 113 Pokušao je. I na kraju je shvatio. poput robota kojem su se istrošile baterije. Zgrabio je koplje i povukao. Što hoće? Nije uspijevao shvatiti.

Rinaldijevo je lice bilo naduto poput mješine. S tim govnom na trbuhu.je pušku na stol. radostan osmijeh. 64. Nadute oči. a onda je odjeknuo zaglušujuć prasak. prema prvom katu. Bit ćemo bogati.. On je jebeni perverznjak. Štoviše. Sad je sve uzalud.. 114 "A kako ćemo ga ucjenjivati?" upitao je Voloder s izrazom pozornog učenika. pružit ćemo mu kompletnu fotografsku uslugu. ostavljajući iza sebe prugu crvenog plamena. Odvjetnik je ispustio tihi jecaj. šutirati se. Razumiješ!" rekao je Rinčica sa smiješkom od uha do uha.. S poslom. no djed i .." Taj je momak bio zajeban igrač. Golog. Kresnuo je šibicu i zapalio fitilj.. Ubit ću te!" govorio je Rinčica. Sa svime. Smrdo je djelovao potreseno. Ako ga uslikamo. gristi se i vući se za kosu. no na pola putanje okrenula se oko svoje osi (iskrivljeno krilce?) i skrenula nadolje. koji je brzo izgorio. za njega je gotovo.. Ubit ću te. izgledat će da smo ga prebili. "Možete li malo doći?" Ona su se dvojica na trenutak pogledala i onda su ga zbunjeno slijedila do stola na kojem je bio zavezan odvjetnik. Rinčici je pao mrak na oči. 115 "Idiote. "Oprostite! Smijem vas prekinuti? Nešto bih vam htio pokazati. I unatoč svemu tome.. nastojeći Smrdi odgristi uho. MICHELE TRODINI 23:49 h Michele Trodini uvukao je medu majčine geranije moćnu raketu od petnaest tisuća lira. Lijepo ga uslikamo. a Smrdo je odvjetniku opalio još jednu šamarčinu. Okrvavljen nos. dok je odvjetnik Rinaldi istovremeno plakao i smijao se. licem mu se širio velik. Njih su dvojica otišla u kut ureda i tiho su razgovarali. "Strašna ideja! Strašna ideja!" mehanički je ponavljao sretni Voloder. napali. Razbijena usna." rekao je Smrdo prosvjetiteljskim tonom. Pogledaj što si učinio? Masakrirao si ga! I što sad? Sve si upropastio. Usmjerio ju je prema terasi. Sa ženom. "On je lud! Razumijete! Sviđa mu se kad ga mlatiš." nije ni uspio izgovoriti Rinčica. Izgledao je kao Piero Angela. SMRDO 23:42 h "Napredovali smo! Razumiješ! Možemo ga ucjenjivati. Okrenuo se prema tati i djedu spreman da ga razbiju zbog sranja koje je napravio.. "Ne mogu.. Takav je. "Vrlo jednostavno... Precizno. Nitko nam neće vjerovati. Skočio je na Smrdu i obojica su pala na pod." bio je jedini Enzov odgovor.. Prekinuo ih je Smrdo. Bljesak plavičastog svjetla ispunio je prostoriju. Raketa je krenula ravno prema cilju.. 65. Ako se dozna daje seksualni perverznjak.." "Što hoćeš?" upitao je Voloder. Medu boce šampanjca i sladoled. Michele je vidio kako nestaje u jednom prozoru. "Ma koji kur. Počeli su se kotrljati po podu. On je mrtav čovjek.

Gaetano je bio očajan. nemoguće. Noge! Noge su joj ležale na podu. Ta Angela je bila prava mirisnica. u lokvi krvi i ugljena. sve do poda. 67. Do zvijezda. Da. Crijeva su joj visjela. kako se nesmiljeno i nezaustavljivo širi poput rijeke koja je probila nasipe. Na trenutak se zapitala ne dolazi li to izvana. išla bih.. kad pred sobom ima Mistera Mokrih Tangi '92. Čim je shvatila da jedva održava ravnotežu na erekciji Davidea Razzinija. U glavi joj je bučalo. POČINJE ODBROJAVANJE! DESET! 66. Paklenu bol. Ali ako otkrije moj zaručnik. GAETANO COZZAMARA Nema pomoći. Onog koji bi je još više podignuo. No Davide je otvorio oči. Mora da ga je eksplozija trgnula iz hipnoze. "Da.. 117 116 Sobu je ispunila gusta magla. Podižući se i spuštajući kao opsjednuta na Davideu Razziniju. Ne. Roberta Palmieri licem se srušila na pod.. Davide! Bravooooohhh! Davide! Evo ga. rekao je obeshrabreno. da..." I došao je.. Evo gaaaaa. Ljepljiva. ROBERTA PALMIERI Roberta Palmieri bila je nadomak četvrtog i posljednjeg orgazma. praveći se da se ništa nije dogodilo. Taj bi je orgazam trebao tisuću puta isprazniti i napuniti ugodom. A i kakva je sad to vjernost nekakvoj sirovini iz Nole." 118 "A tko ti je taj zaručnik?" . Nije uspjela. crvena i spaljena. Otvorila je oči. ispružen na kauču u hipnotičkom stanju. Osjetila je kako joj beskonačni plamen prži utrobu. opasno se zaljuljala. Upičkumaterinu dolazio je. Vatrenog. Pogledala je svoj trbuh. do uzvišenijeg zadovoljstva. Jedna od onih koje ti daju da samo po-mirišeš. na metar udaljenosti od nje.. Pokušala je ustati. potpuno odsječene od trupa.. I vidjela da su joj unutarnji organi postali vanjski.. erekcija mu je splasnula. Do vrhunske ekstaze. dolazio je. ali mirisnica u duši. "Znači ne želiš ići. Do nirvane. Dobra kao kruh. Počela je ubrzavati ritam.. Istog trena kad se probudio. Začudo.otac bili su previše zauzeti pucanjem. umjesto očekivane ugode osjetila je bol. koji je i dalje pod njom bio krut kao bakalar. S praskom od kojeg su joj pukli bubnjići. poput divovske mlohave gliste. Bučalo od eksplozij a. Srozavala mu se kvaliteta udvaranja. Osjetila ga je kako se penje uz nju. Njezin bliskoistočni dnevni boravak bio je potpuno uništen. sve je to u njezinoj glavi. uzeo drugu raketu. Ne želiš proslaviti početak godine u zagrljaju drugog čovjeka". "Rekla sam ti. Michele je stisnuo zube i.

"Eno ga! Tamo je!" Gaetano se okrenuo i ugledao zaručnika Angele Coti-cone. "On?" rekao je razjapljenih usta. "Da. To je on. To je moj dragi!" Gaetanov se svijet srušio po drugi put te večeri. Muškarac Angele Coticone bio je Pitbul Božji. Gaetanu je odmah postalo jasno da od života nikada nije kurca razumio. Kako takva ženska može biti s karikom koja spaja majmune i lemure? Nema više morala, pravde, ničega. Sve napore da se kultivira, da razvije ukus i postane bolji, u krajnjoj je liniji poduzeo radi njih, radi žena. Sanjao je o tome da postane ideal. Seksualni objekt. Lijep je oduvijek bio. Sad je bio i obrazovan i znao je živjeti, obući se, pa ipak... Pa ipak, istina je da za sitnu lovu vodi u krevet rugobe iz rimskog plemstva, a jedna ovakva, koja je išla u hotelijer-sku i nije znala sastaviti dvije riječi, i koja bi mu se trebala baciti pod noge, odbija ga i voli onu životinju. "Ali vidiš li ti tko je on?" rekao joj je ne uspijevajući se obuzdati. Pitbul je bio posve pijan. Kao zombi. Teturao je sa svih svojih stotinu i deset kila. Oči su mu nestale u dupljama. Usta iskrivljena u stravičan cerek. U potkošulji. Koža mu se sjajila od znoja. Smrdio je kao lešina. Dok je prolazio, svi su se prestravljeno izmicali. Pitbul je jednoj djevojci istrgnuo iz ruke bocu votke i iskapio je čitavu u jednom jedinom dugom gutljaju. 119 "Oni iz zgrade preko puta nas odgovaraju na vatru. Mora da su oni šupci iz Casalottija. Mrze nas zato što smo južnjaci. Zato što smo siromašni. Ali sad će vidjeti, usrani autonomaši..." zarežao je obraćajući se publici. Na trenutak se okrenuo, kao u nedoumici, a onda se uputio prema 58kanalnom megaekranu Sony, podigao ga i iščupao kablove kao da su trulo korijenje. Rasplesana pjevačica iz špota je nestala. Uprtio si je ekran na leda i krenuo prema terasi i magli. Videorekorderi i dekoderi visjeli su mu iza leda poput fetusa zakačenih za pupčane vrpce. "Jesi vidjela!? On je psihopatska živina. Kako ga možeš voljeti?" rekao je Gaetano tresući očajno djevojčine ruke. "Muškarčina je... Sviđa mi se." "Jebi se! Ja ga moram zaustaviti!" rekao je Gaetano i potrčao prema terasi. devet! 68. CRISTIANO CARUCCI Cristiano i Ribljakost bili su jedan uz drugoga ispruženi na medvjeđoj koži prostrtoj po golemom krevetu od hrastovi-ne i nisu se mogli prestati smijati. Ma što je to bilo u onom otapalu? Što god da je bilo, djelovalo je. Jebeno je djelovalo. Pred njima je nestalo kotlovnice i nalazili su se na pravoj vikinškoj zabavi. S masivnih, tamnih drvenih greda na stropu visjeli su golemi lanci, koji su pridržavali snopove upaljenih baklji. 120 Priprosti kamin ukrašen mramorom bacao je svjetlo s druge strane. Na ražnju se okretao jelen, zajedno sa svojim velebnim rogovima. Na zidu je bio obješen natpis, gotskim slovima. Pisalo je: Sretna 836pos. Kr. Najljepše želje svima.

Družina vikinških ratnika prežderavala se natisnuta na dugačkoj klupi uz golemi stol. Jeli su kao svinje. Grubim su ručerdama grabili pečene piliće i čitave ih trpali u usta, urlajući. Nazdravljali su truseći bočice piva Peroni i bučno prdili. Govorili su na nekom nepoznatom jeziku. Bili su krupni i ružni, duge prljave kose spletene kožnim vrpcama. Na glavi su imali šljemove s rogovima ili sokolovim krilima. Kožusi na mišićavim prsima. Sandale na nogama. Nekolicina njih, nešto profinjenijih, upotrebljavala je mač za rezanje sireva, a jedan je od njih čak i namatao nešto što je izgledalo kao rezanci s umakom. Djevojke koje su posluživale za stolom bile su nevjerojatni komadi. Duge plave kose. Švedske jagodice. Minice od jelenje kože. Bluze iz kojih vire goleme sisetine. "U kurac, kako ovo djeluje!" ponavljali su naizmjence. "U kurac! Izgleda kao da je stvarno! Jesi vidio onu kako je dobra..." govorio je Cristiano. "Vidi ovo! Na čelu stola je Obelix! Gledaj!" proderao se Ribljakost bacivši se na prijatelja. "Ma koji kurac pričaš? Ovo su Vikinzi, a Vikinzi nemaju nikakve veze s Obelixom. Obelix je Gal." "Stvarno si jadan. Ti misliš da Asterix i Obelix nisu nikada bili kod Vikinga?!" "Ne. Nikada." 121 I "Znaš u čemu je tvoj problem? U tome što si umišljena neznalica. Jesi čitao Asterixa u Americi? S kojim kurcem misliš da je otišao u Ameriku? S Vikinzima." 69. ANSELMO FRASCA Anselmo Frasca bio je sretan. Činilo mu se da je opet mlad. Kao za vrijeme rata. Kad se borio kao alpinac. Nije se bojao granata. Ne više, sada kad je osjećao da je već jednom nogom u grobu. Vidio je kako rakete prolijeću pokraj njega i rasprskavaju se na pročelju zgrade. Ti govnari gore na terasi dobro su se organizirali. Velika vatrena moć. No starac je znao da za pobjedu u bitki nisu dovoljna sredstva, potrebni su heroji. Jedna je petarda pala pored njega. Zgrabio ju je dok je fitilj dogorijevao i bacio je dolje. "Djede, legenda si!" zadivljeno je rekao Michele. "Hvala, sinko!" odgovorio je srca ispunjenog ponosom i izašao iz zaklona. Na nišan neprijateljskim snajperistima. Zaklonjen iza stola, gospodin Trodini je vikao: "Djede Anselmo, ne budi lud. Vrati se ovamo." Ali djed nije slušao. Imao je asa u rukavu. Otrčao je u sobu. Sagnuo se, unatoč bolnom artritisu, i ispod kreveta izvukao svoj stari ratni karabin. Dašćući je otvorio ormar i uzeo metke. Napunio ga je. I uz uzvik "Savoia!" ponovno se vinuo prema balkonu. 70. GAETANO COZZAMARA Na terasi je Gaetano Cozzamara prolazio kroz gusti dim tražeći Pitbula Božjeg. Morao ga je zaustaviti. Zadržati ga. Spriječiti ga da baci televizor. Ali nije ništa vidio. U dimu je razaznavao samo pokoju tamnu siluetu. Zastave Nole. Ti luđaci bili su vatreni navijači. Banda poludjelih huligana, kojima je zapovijedao Pitbul Božji. Uvijek bi utrčali na teren. Tukli suce. Sad su od terase napravili svoju bazu za napade na zgradu preko puta. Vidio je pet-šest lica prekrivenih maramom, kako se zalijeću i bacaju

nekakve ručne bombe, koje su se rasprskavale dolje između automobila, na krovu i balkonima zgrade nasuprot. Konačno, između vijuga obojenog dima, nazreo je čudovišnu figuru Pitbula Božjeg. Popeo se na ogradu, a nad glavom je držao onaj monolit od televizora. Izgledao je poput Macistea u rudnicima kralja Salomona. Gaetano je pritrčao k njemu, popeo se na ogradu premda je patio od vrtoglavice i zgrabio ga za nogu. Zvijer se okrenula i ljutito zarežala: "Što hoćeš?" "Pitbule. Ja sam, Cozzamara. Cozzamara Gaetano. Bek. Molim te, preklinjem te, nemoj baciti televiz..." 122 123 OSAM 1 71. ANSELMO FRASCA Anselmo Frasca, s debelim naočalama na nosu, pucao je na onu živinu koja se spremala baciti televizor s terase. sedam! 72. GAETANO COZZAMARA Metak ga je pogodio u vrat i izašao kroz potiljak. Što se događa? upitao se Gaetano. Bilo je to poput uboda pčele. Samo tri milijuna puta bolnije. Prislonio je ruku tamo gdje ga je boljelo i otkrio je rupu. Rupu u koju je mogao gurnuti pola kažiprsta. Pogledao je ruku. Crvenu od krvi. Noge su mu odjednom popustile. Da ne padne, još se jače primio za Pitbulovo bedro i rekao je samo: "Pitbule, što su mi to učinili?" A on je izgledao kao skamenjen. Televizor nad glavom. Gaetano mu više nije mogao vidjeti oči, lice. Bio je sav u magli. Čuo je samo glas iz daljine: "Ti kurvini sinovi su te upucali. Upucali su te u glavu... 124 Stisak na Pitbulovom bedru popustio je i Gaetano je osjetio kako ga bezdan pod njim usisava. Vidio je svoje ruke kako klize niz Pitbulove traperice. Pokušao je stisnuti prste, ali kao da su bili od plaste-lina. "Propadam. Pomozi mi!" promrmljao je. Bit će da je to rekao pretiho, jer onaj je luđak i dalje bio nepomičan, s onim jebenim televizorom u rukama. Onda je Pitbul konačno bacio televizor i pružio ruku da ga zgrabi. I Gaetano je ispružio ruku. Prekasno. Jagodice prstiju na trenutak su im se dodirnule. Gaetano je shvatio da je gotovo, da se više ne mora brinuti za uljeze, za groficu, za Coticone Angelu, za žene, za svoju budućnost. šest! 73. THIERRY MARCHAND Thierrv Marchand sklopio je oči. Čekao je da se malo otrijezni pa da

.." "Michele. Ništa. hroptao je starac s bolnom grimasom na licu. Odmah nakon toga. 125 74. Više nije imao jedne ruke. Svugdje su pogledali. "Što se to događa u borbi?! Djede. "Djede Anselmo!" rekao je gospodin Trodini. Nanišanio je i ponovno opalio. Djed je bio sklupčan na podu. Onda je opazio da djedu nešto nedostaje. Nema više dlana. To se događa u borbi". Istina. Lice mu je bilo crno od čađi. a djed je zavristao kao da ga kolju. Medu geranie. Nije je bilo. Smrskao mu je lubanju ubivši ga na licu mjesta." "Ne brinite se za mene. ANSELMO FRASCA "Proklete stare oči!" promrmljao je u sebi Anselmo Frasca. Sony Black Trinitron s 58 kanala pogodio ga je posred glave. Pogodio je nekoga tko je pao dolje." rekao je Michele plačući. Skoro smo uspjeli. prstiju.. "Nije to ništa. Ruke više nije bilo. hajde. Potražimo ruku.. "Što hoćeš? Zar ne vidiš da pobjeđujemo. oči zakrvavljene." Gospodin Trodini pokrio je usta rukama. Nema više ničega." 126 "Tata! Djed. Okrenuo se i vidio ga kako skače po balkonu poput žabe koja je dobila grčeve. na tu je besmislenu mješavinu francuskog mesa i japanske tehnologije sletjelo beživotno tijelo Gaetana Cozzamare. MICHELE TRODINI Michele Trodini iza leda je čuo prasak... i rukom je držao batrljak druge. umalo. Nije patio. l 75. Mogu mu je prišiti.. Poskakivao je kao da mu je dvadeset godina. U betonsku fontanicu s ribama... Puška mu je eksplodirala u rukama. Jednog sam sredio. "Tata! Tata!" rekao mu je Michele vukući ga za ruku. Od zapešća naniže. Lijepim skokovima od barem metar i pol." Otac i sin krenuli su u potragu za rukom. Neprijateljska vatra bjesnjela je jače nego ikad. "Ima li još. Otac mu je bio previše zauzet ispaljivanjem posljednjih triktrakova da primijeti bilo što drugo. Nije ništa. Nije želio da se zvijer sakrije. košulja razderana..ponovno ustane. Nabrzinu je opet napunio pušku. Te jebene ruke nije bilo. dok je djed šutke patio. Medu ruže. Vi nastavite. . uči! Tvoj djed je heroj! Treba ga odmah odvesti u bolnicu. Zašto ne ispaljuješ rakete.. Dobro! No nije uspio upucati zvijer na koju je nišanio..

Onda idi. Otvori vrata i pozdravi ih sve rukom. mirno se zaputi prema vratima. Zato se moramo koncentrirati. Ništa lakše?" "Ništa lakše!" "Hoćeš li moći?" "Hoću. Moramo izgledati normalno. 129 128 . Izlazimo"." "Idem onda?" rekao je još Ribljakost. Cristiano i Ribljakost. počet ćemo se smijati i ona će sve shvatiti. slušaj me. šake od titana. Moraš reći: sretna Nova i sve najbolje. u najboljem slučaju poslat će me don Picchiju. izađi i sačekaj me.. u radnu sobu. ne. Ako me majka vidi ovakvog. Bit će da je skoro ponoć. "Tko je crna smrt?" "Pusti to. Michele. GIULIA GIOVANNINI Gosti su se razbježali kao čopor miševa nagomilanih na tavanu. nemoj govoriti. Svi su se nanizali. Izlazimo. CRISTIANO CARUCCI Nakon zajedničkog upada u svijet Vikinga. koji su nadirali tko zna odakle. Jesi li siguran da želiš izaći? Nije loše u ovom saloonu" "Ne. Ali. U čizmama zaprljanim pijeskom Sierra Nevade. "Čuj.. a obojica smo totalno sređeni. "Idi. "Eno je. Proći ćemo jedan po jedan. Cristiano. pomalo nesigurno. Ribljakost je imao dojam da je Daitan 3. Umoran sam od čekanja crne smrti. Ako krenemo zajedno. Osjećam se prilično djelatno." "Dobro. ispruženi na kauču. nije prestajao izvlačiti i vraćati u zamišljenu futrolu svoj srebrni kolt.Onda ju je Michele konačno ugledao. Ja sam ti za petama. Onda. tako je sumnjivije. iz nje u hodnik. krenuli su individualnim psihodeličnim putovima. Proći kroz kuhinju. Slušaj me dobro. uzmi je!" Micheleu nije trebalo dvaput reći. tata. "Dobro. Na haubi ford escort karavana." "Onda idi ti prvi." Ribljakost je mehaničkim pokretima navukao oklop obložen volframom. i stavio ruksak na ramena. pa je bio spreman na borbu protiv izvanzemaljaca. s peruškom i klobučinom nabijenom na oči. Mirni kao dvije normalne osobe. jer ćeš sve zasrati. 127 pet! 76. Ustvari. Koliko je sati?" "Ma ne znam. "Trči. No moramo se suočiti s teškom zadaćom. Na parkiralištu. hoćemo li izaći? Ja više ne mogu ostati ovdje. što će reći svoju kožnu jaknu. Možeš ti to. ČETIRI ! 77.. kao da se ništa nije dogodilo. jedan za drugim." "Uredu. rekao je Ribljakost krećući se mehaničkim pokretima.. To će izgledati normalno. Osjećao je da su mu kosti od krom-vanadija. Idi. rekao je Riblj akost metalnim glasom. a potom van na stubište. odjeven kao bounty killer. Želim ići u društveni dom i dignuti im guzicu u zrak". Osjećao se dobro. pak. eno je! Tamo je!" Završila je dolje. japanski robot.

Znala je da je draga mamica na odmoru u Ovindoliju. Bilo bi lijepo. U paklu nije vruće. uništena. U nosu je osjećao miris sumpora pomiješan s mirisom krvi i odreska na žaru. Otvorila je jedno oko i povratila.. da proslavi tu lijepu Novu godinu. Sjela je pred televizor. Vrata stana su se zalupila. plakala je. u rebra. ne prejako.. Ustao sam. Bilo mu je hladno i cvokotao je zubima. U kući su joj ostavili svinjac. jesi li vidjela? Tvoja malena je bila dobra.. Najprije treba nazdraviti. "Gle što si napravila. glupačo! Moj parket. Malo. DAVIDE RAZZINI Gdje se to nalazi? Sto mu se dogodilo? Mora da je mrtav. TRI 78. Giulia je uzela bocu šampanjca i čašu.. s obožavanom kćeri. nastojeći sve nagurati na jednu hrpicu. Malo ju je razgledala.. Mokar od nečeg sluzavog i ljepljivog. Tu. Pamćenje mu je dopiralo do trenutka kada je odlučio otići. Sve što je pojela. Dovoljno da vidi da li mu još uvijek funkcionira vrat. U ponoć će nazdraviti novom životu. Giulia se približila. Jedva je disao. Odlazi!" rekla joj je. Sklopljenih očiju. glasno je rekla Giulia. Opazila je da ona daska bez sisa ispod kauča počinje dolaziti k sebi. Ispod nosa joj je bila lokva krvi. i onda ništa više. Crna rupa. najbolju koju je imala. pa je ostao nepomičan. Stavila je ruke na bokove i šutnula je. Shvatio je da je gol i mokar.. Ženi koja ulijeva poštovanje. Ženi koja nikome ne dopušta da je gazi. Mogao je i saviti prste. Brzo ću to srediti. Jedva se micala i nešto je mumljala. Možda je još živ. Boljele su ga sve kosti. što mu se sušilo medu dlakama. U ušima eksplozije i urlike. držeći ruku na slomljenom nosu i jecajući. rekao da moram otići do majke i. Ja ću. Špagete s dagnjama. Ali što je loše u tome da se pravi da je i ona tu. "Pusti! Ništa ne znaš. bila sam dobra."Mamice. Otjerala sam ih". Onda je shvatila da još nije ponoć.. Bila je spremna. Nazdraviti novoj Giuliji. Kao da su mu je vukli da je iščupaju. A sad čisti!" Deborah je rukama počela čistiti ono što je izrigala. po parketu koji je ona prije par dana ulaštila. Završio sam u paklu. . Tiho je kukala. Znala je da njezina majka nije tu. lososa.. Osjećao se posve bez snage i kita ga je boljela. Funkcionirao je. i dok je to radila. "Hej?! Hej?! Naprijed! Gubi se!" Ova je podigla glavu. 131 130 Pokušao je podignuti glavu. A u glasu joj se osjetilo da je umorna. krenula je prema hodniku. Daska bez sisa se pridigla i. Nisam još poludjela. Ničega se nije sjećao.

Imao je osjećaj da se nalazi usred tog tinejdžerskog rusvaja. Izbrisao je iz pamćenja strahotu koju je počinio. koji je pokušavao oboriti rekord u pucanju termofora. Oči su joj bile uprte u ekran. poput plime. Crijeva po perzijskom sagu. Što to govori Ambra? Tri minute do ponoći. Zakašljao se i presjekla ga je neizdrživa bol. I pjevala je: "Kunem ti se na vječnu ljubav. Vrištao je i skakao po sobi. On je odgovoran za ovu klaonicu. U nekoj sobi u kojoj se dogodila eksplozija. On glavom. Oslonio se na laktove. Enzo nije uspijevao dobro čuti što Ambra govori. Tako neizdrživa da se činila nestvarnom. A tko drugi? On je ludi psihopatski ubojica.. Puhao je u njih. Slike na podu. U kurac. Ambra je plesala. Bilo bi lijepo biti tamo.. Pokušao se koncentrirati. Ispljunuo je krv. Kapci su mu bili teški poput slomljenih žaluzina. Na TV-u je bio golem crnac. Jedan za drugim. 79. Želim nanovo napisati izvještaj." Enzo je sklopio oči. mogu ga napraviti bolje.. Samo tri minute. Slupana prozorska stakla. Oko crnca koji je i dalje pucao termofore. Zvukovi su dopirali do njega u valovima. na televizijskom ekranu. I on bi volio to pokušati. Bile su daleko. Bila je kao paralizirana. u pakao odlazim. umirem. Krhotine žbuke. ali oči su mu se sklapale.. 132 Bio je to samo prvi kat. ali nisu reagirale. Krv iz rane i dalje je nezaustavljivo tekla i osjećao je da su mu bokserice i čarape natopljene i da mu noge šljapkaju u mokasinkama. Razuzdanija nego inače. a ipak tako blizu. Želim biti sam. . Dvije spaljene noge razbacane po sobi. Single. On ju je ubio i raskomadao. I shvatio je.No gdje je to završio? Otvorio je oči. S bocom šampanjca u ruci. Bljeskovi dalekih vatri osvjetljavali su je na mahove crvenim i plavim. 133 Kunem se da ću od sljedeće godine prestati s vezama. Nepomična. Urlajući "Ubio sam je! Ubio sam je! Moram umrijeti!" bacio se kroz prozor naglavce. Bio je u nekoj polumračnoj sobi. Ambru i djevojke iz Non e la RAL Tu. Sve je shvatio. štoviše komade Roberte Palmieri. To je bio on. Osjetio je neki teret na trbuhu. To je dnevni boravak one luđakinje. Nemogućom. Vidio je Giuliju kako sjedi ispred televizora. pokraj njega. I rebra koja se dime pored njega. s ljubavlju ti dolazim. Samo tri. I ugledao Robertu Palmieri. ENZO Dl GIROLAMO Vidio je Ambru. Prepoznao ju je. gol kao od majke rođen. ako nije ljubav. Pružio je ruku i ovaj se otkotrljao na pod. Ustao je vrišteći. ispred sebe. Ni dragi Bog ne bi bio u stanju skrpiti sve to. Enzo Di Girolamo neznatno se pomaknuo i prostrijelila ga je takva bol da su mu počele iskakati plave gljive pred očima.

Najeo se kao svinja. Lako je. "Znate li što radi plavuša na podu u supermarketu? Traži niske cijene. Stisnuo je kvaku. U svojim crnim uniformama policije Los Angelesa.I bilo je samo bijelo. Od onoga što je vidio zateturao je. Šeširi sa značkom. Miran.. Trebaš samo pozdraviti. Ha. Spustio je ruku na kvaku kuhinjskih vrata. Pokušao se na njih smijati. nedostajale su još samo dvije minute. . Snažno je udahnuo. zatvorio oči i promucao: "Zdravo svima! Sretna Nova i sve najbolje!" Polako je otvorio oči i počeo fokusirati slike ispred sebe. Prednjim. dobit ćeš na guzici šest rupa da na njih prdiš. Držao je oči zatvorene da se ne zaljulja. kako se činilo. Ruke na drškama pištolja. ona dva usrana pederčića koji uvijek kruže u majici i satenskom sakou. prema buci televizora pojačanog do daske. Vrata su se odškrinula prema jačem svjetlu kuhinje. Čitavu je većer slušao bezvezne Cerquettijeve viceve. Čekao j e da otkuca ponoć kako bi nabrzinu mogao nazdraviti i trkom se vratiti kući sa svojom ženom. ne zadugo. Ruke uvis. doviknuo mu je onaj plavokosi govnar. prema smijehu i brbljanju. vratar vile Ponza. zabavljala bolje od njega. No sad je bilo dosta. ali on se na to nije obazirao. Žudio j e za krevetom. Otvorio je vrata dokraja. Uperili su u njega svoje magnume. 135 "Usrani kurčev dileru. Nastojao se ispraviti. Srećom.. Činilo mu se da mu se noge lome poput komada gipsa pod udarcima čekića. MARIO CINQUE Mario Cinque. Ako pokušaš pobjeći. Ribljakost je prepoznao onu dvojicu iz Poroka Miamija. ha. Savršeno. Onda krećem prema vratima i odlazim. Jako ti je dobro. S pendrecima u ruci. Znao je da je u stanju. Razjapio je usta. Onu dvojicu kojima se ni imena nije sjećao. Srce mu se stegnulo u grudima i morao se nasloniti na vrata da se ne sruši na pod. Sve normalno. bio je umoran. Držati se ozbiljno. Napio se kao deva. poslati u tamni kutak svog mozga onu halucinogenu tvar koja mu se poput roja pčela vrtložila u lubanji. Bio je umoran. Pritisnuo je kvaku. DVA! 81. Soba se počela ljuljati gore od broda u oluji.. Njemački ovčari laju prema njemu. Moram reći: Zdravo svima! Sretna Nova godina i sve najbolje. koja se. Moram maknuti rukom.. Vadi robu"." . ako se koncentrira. RIBLJAKOST Ribljakost je bio posve usredotočen na težak put koji je bio pred njim. Savršeno. I usred tog krda murje. 134 Znao je točno što treba učiniti.bili su policajci. Maćji kašalj. ali dovoljno da svlada jebeni ispit usranih portira. bijelca i crnca. 80. držeći ih objema rukama.

. gosti bi jedan za drugim za-mukli. Luđak se za to vrijeme približio i nepomično ga gledao onim vatrenim kuglicama. a ti želiš sve pokvariti.. Izgledao je kao da je gurnuo dva prsta u utičnicu. Luđak mu je pružio vrećicu i on ju je krenuo uzeti (luđaci nisu proturječni). Povraćali po stubištu. Dvije okrugle. Evo je. Sad ću podići ruke. Vi prosudite.. Poslušajte što rade vani. ljuljajući se prema naprijed. Nitko ti ne želi nauditi" uspio je reći gospodin Mario." "Massimo! Što to govoriš. rekao porta-fonskim glasom: "Zdravo svima! Sretna Nova i sve najbolje. držeći oči i dalje zatvorenima. "Šefe. Uvijek isto. male. Svašta pobacali dolje. Evo je. no uspio se rukom pridržati za dovratak. 136 Mario se prvi okrenuo. smrt. "Evo je. Mario Cinque. Massimo? Jesi li poludio? Je li ti zlo?" uspjela je reći gospoda Carucci s rukom na ustima. Odjednom je podignuo jednu od one dvije orangutanski dugačke ruke i. Kunem se. Dobro. promucao je i dignuo ruke iznad glave. Evo je.. Raširenih nogu i ruku obješenih niz bokove. svi zadovoljni. kugu i glad odjednom. Nemam ništa drugo. skinuo ruksak s ramena." "Što? Što?" 137 "Evo je ovdje. Opusti se. zatvorenih očiju. Otvorio ga je i iz njega izvadio plastičnu vrećicu punu trave. Čini se da su vatrometom spalili vrt.Dosta! Ja više ne mogu! pomislio je Mario i onda izvalio: "Zamislite što nas čeka sutra. tako da je gospodin Mario imao dojam da se ovaj doista osjeća kao da je na meti pištolja. Je li mnogo? To je jako malo!" Ma što to radi? zapitao se zgranuto gospodin Mario. Skoro se srušio. Sad ću je izvaditi. Nisu shvaćali. Na vratima je bio visok. Mario. Ja ti je dam. Mozak mu je ispario. "Dobro. Odjednom su se vrata otvorila." "Mladiću. Bilo je nešto uznemirujuće u njemu. Samo malo kalabreške trave. gospoda Carucci i svi ostali zapanjeno su ga gledali. On je nastavio: "Dobro.. Kako bi ga primijetili. kunem se Bogom." "Zaboga. Budi barem jednom optimist. Dat ću vam je." rekla je gospoda Carucci skidajući staniol s boce šampanjca." I otvorio je oči.. mršav mladić koji je bio došao po Cristiana. Mora daje shizofrenik. Razvalio je usta i prestravio se kao da je licem u lice vidio rat. "U redu. Ali molim vas. crvene loptice. molim vas. Nisam diler. Smiri se. U sobi se ni muha nije čula. Samo ne pucajte." Ribljakost je teatralnim pokretima i krajne oprezno. . Stajao je nepomično i ukočeno. Sad smo tu. Dat ću vam je. a ti mi pucaš u leđa. nemojte me upucati". Ja te poznajem.

Volo-der ih je napokon uspio razdvojiti. premda se opirao. Stisnite jedan drugome ruku. "Što to radiš?" "Dođi! Dođi!" rekao je stišćući ga snažno za zapešće. pusti me. I cijeli je ured zatutnjao. On je govno. Hoće travu. Pružite jedan drugome ruku. Ona su dvojica oprezno poput dva psa mužjaka kružili jedan oko drugoga.. a drugi s druge strane ureda. poderanu jaknu i izgrebanu ruku. Na licu je imao veliku ogrebotinu i rukama je pridržavao rasparane hlače. Ovaj Ribljakost vikao je kao opsjednut." 138 Nakon više pokušaja i pokojeg primljenog udarca." mrmljao je Smrdo sebi u bradu.. "Ne. .. kad je ugledao kako se Ribljakost vraća u sobu urličući: 139 "Cristiano! Cristiano! Najebali smo! Ulovili su nas! Ulovili su nas! Policija! Moramo se riješiti robe. "Pusti me! Molim te. manje spektakularna i manje zanimljiva od one s Vikinzima i one s revolverašem." "Ne. SMRDO "Dosta! Pomirite se vas dvojica.. Moja majka želi ući. to nije tvoja majka. Rinčica je imao masnicu na oku. govorio je Rinčica s knedlom u grlu." Ribljakost je dašćući otrčao do starog kotla. Uništio nas je.. To je halucinacija. Nećete nikada dobiti moju travu." Smrdo je poslušno ispružio ruku.. Dođi. Slušaj me! Dobro me slušaj! To su oni iz Poroka Miamija. Savršeno znaju oponašati glas tvoje majke. Uništio nas je. Bit će da je još jedna halucinacija. Odbljesak plamena osvijetlio je mračnu prostoriju. Nikad se neću pomiriti". Sad su njih dvojica stajali jedan s jedne. Pravi Ribljakost čeka ga vani." Trčao je. "Moramo pobjeći.. Neurotičnim je pokretom otvorio vrata peći. "Otvorite! Otvorite! Cristiano! Cristiano." jedan! 82. Kružio je po sobi obuzet panikom. CRISTIANO CARUCCI Cristiano je mirno oblačio kaput i šal i pripremao se za susret s majkom i gostima. Rinčica je ispružio ruku preko volje." Cristiano ga je zbunjeno gledao. Cristiano je čuo majku i ostale s druge strane ormara kako viču i guraju vrata. Smrdo je disao kao astmatični bizon. nula! POČINJE NOVA GODINA! 83... "Dosta! Točno je ponoć. "Hajde! Odmah se pomirite i zaželite jedan drugome sretnu Novu godinu!" rekao je Voloder gledajući na sat. i poprijeko se gledali. "On je lud! Razbit ću mu njušku.kad ju je ovaj akrobatskim trzajem vratio natrag. ali svakako stvarnija.. otvori! Što se događa?" Ribljakost ga je odvukao u kotlovnicu. zgrabio je ormar i gurao ga na vrata. ubacio opet u ruksak i utrčao natrag u Cristianovu sobu zatvarajući vrata za sobom i vrišteći: "Usrani kurvini sinovi.

koji je spajao vile Capri i Ponza kao dva sijamska blizanca. Kugle od obojenog stakla rasprsle su se od vrućine. Bilo je kasno. Slinio. U ponoć i pedeset osam sekundi eksplodirala je i vila Ponza. vila Capri je eksplodirala. Od suterena do potkrovlja. koje je crvenim i crnim bojilo oblake pune kiše." "Čekaj! Ček." Neće biti druge Nove godine za Massima Ribljukost Ru-ssoa ni za Cristiana Caruccija." vrisnuo je Cristiano i bacio se na njega. Škiljio. Točno kad je otkucala ponoć. jer su se u suterenu nalazili spremnici plina. Patuljaste palme u velikim posudama skršile su se o zid ograde. Pobjeći. Drhtao je. 140 Sve je stvarno. Paklena lomača koja je zahvaćala stanove pretvarajući ih u žrtve paljenice i kroz prozore povraćala velike crvene plamenove. S luđačkim cerekom na licu. Nije pokušao čak ni istrčati. Prekasno. Koji se brzo širio.. po Cassiji. Od zračnog udara prouzročenog detonacijom parkirani su automobili odletjeli nekoliko metara. "Što smjeraš?" promucao je Cristiano shvativši da to što upravo proživljava nije halucinacija. Stubištem i otvorom dizala. 84. Vidio se u cijelom gradu. 85. Apsolutno stvarno. . siromašni i skromni u usporedbi s tim paklenim čudovištem. unutra je dinamit. Krov je odletio poput čepa šampanjca preplavivši parkiralište. koje su padale po parkiralištu.Okrenuo se prema Cristianu. Portirnica je završila na drugoj strani ceste. Božično drvce se zapalilo. Cristiano je osjetio kako mu se steže grlo. Svi su se prozori rasprsli tvoreći kišu staklenih krhotina.. Cassiu i okolno područje smeđim crepovima i ciglama. Vatrometi koji su rimsko nebo bojili kometima i meteorima odjednom su izgledali maleni. Izobličeni div u svijetu umjetnih patuljaka. Detonacija je bila mnogo jača. U zrak nad Cassiom podigla se plinovita gljiva golemog klobuka od plamena. među tobogane i stari zahrđali vrtuljak u parkiću. dima i prašine. Vatra je prošla starim podzemnim plinovodom. Ali Ribljakost je bio brži. Nije više bilo svrhe. jednim je potezom ubacio ruksak u peć. "Riješiti se dokaza. vili Ponza i okolnim zgradama. 141 I izbio je požar. između borova. Rekao je samo: "U kurac. Smiješio se.

"Evo jednog. benzina i borovine. koji su slavili Novu godinu u kućama. ulicama. Parioli. 03:20 h Konačno se potopni pljusak sručio na grad i zaključio slavlje. Onda su počeli pljeskati. s druge strane obilaznice. "Leš! Glava mu je raspolovljena. Ovdje je. 87. Trastevere. Golema reklama "Vukodlaka" rastopila se cureći po pocrnjeloj diskoteci. I eksplozija se čula sve do najudaljenijih predgrađa. u automobilima zaustavljenim uz rijeku. ispod! Dođite. Vodovodne cijevi rasprsnute od vrućine oblikovale su jezero. 142 143 Miris paljevine. I najuporniji. . svi. Odredi vatrogasaca u narančastim kombinezonima u tišini su radili među hrpama ruševina u potrazi za preživjelima. zgrade i dim oblikovali su jednu te istu sivu masu. na terasama. zviždati. Odnijela ga je eksplozija. Zvuk električnih pila. Kola hitne pomoći. Takav prasak da će ovi siročići sa svojim balavim vatrometima izgledati jadno. koji su uokolo još slavili. A Rimljani. zinuli su u čudu. Eksplozija je bila prejaka. morali su se vratiti kućama. Udarci pijuka o beton. pomiješan s kišom. vatrogasci i policijski automobili bili su u neredu parkirani na ulazu u naselje. Netko iscrpljen i sretan što će se baciti u krevet. Vatrogasac se sagnuo i shvatio da gleda mrtvaca. Cassia je bila zatvorena. Nebo prekriveno gustim oblacima. Požar koji je neobuzdano gorio ukroćen je tim silnim pljuskom. Postavljene su rampe kako se znatiželjnici ne bi približavali i kako bi se automobilima zapriječio prolaz. bili su razbacani cestom. Netko manje. sve jače i jače. Ispred naselja nije bilo asfalta u dužini od dvjesto metara." viknuo je bacivši gredu ustranu i umorno stavio ruke na bokove. iz kojih je sukljao dim. s koje je kapala kiša. plesati. Dosad su pronašli samo mrtve. kojim su vozila pomoći prolazila prskajući poput glisera. Uzaludan trud. mješavina plastike. Nekoliko raštrkanih žarišta još je gorjelo između ruševina i niski pramenovi dima obavijali su ono što je ostalo od zgrada. obližnja dolina zastrta maglom. Govorilo se da je taj vatromet bio iznenađenje koje je organizirao gradonačelnik. Bilo je hladno i nije bilo vjetra. zaprepašteni..Posvuda.. Zovite one iz hitne. sitna kiša. trgovima. Sprženi kosturi borova okruživali su ostatke zidane ograde. Izobličeni ostaci automobila. pomozite mi!" rekao je odjednom jedan vatrogasac nastojeći podignuti tešku gredu. Ribljakost je bio u pravu kad je rekao: "Želim izazvati prasak kojeg će se sjećati godinama. Prati. San Giovanni. Bilo je malo nade da će pronaći nekoga živog. radosno se grliti i otvarati rijeke šampanjca pred tim pirotehničkim čudom. Lice je bilo prekriveno kapuljačom. 06:52 h U šest i pedeset dvije minute po ruševinama je padala uporna." 86. gušio je.

. Žena. koja je na više mjesta bila izgorjela. Živa si! Živa! U daljini. Kao da je uštipnula tuđu nogu.Vatrogasac je uz pomoć druge dvojice uhvatio tijelo za ruke i izvukao ga. Obveza je Crkve razumjeti. u kojem joj je sva težina bila na vratu. Kamo je nestao mrak? upitala se Filomena. Nisi se uspjela čak ni ubiti! Tako si nesposobna da se ne znaš čak ni ubiti! Svaka čast. "Samoća može dovesti do krajnjih i nepopravljivih poteza.. Nisi se uspjela ubiti. Bolje rečeno. Ali bilo ga je. teška greda pritiskala joj je leda i sprečavala je da se pomakne. koji je još radio. staračke ruke. Svoj leš na kauču. I ona njuškala od susjeda na stubištu. Pomaknula je ruku. Raku. da se okrene. Groblje. Vidjela je kad su je ukočenu i bijelu stavili u crnu plastičnu vreću. Bila je mokra i bilo joj je hladno. Bila je okrenuta naopako. Malo. čula je muklo zavijanje sirena i buku električnih pila. I misu. 146 Bolio ju je vrat. Ono malo što je ostalo od glave bilo je potpuno pougljenjeno. Kunem se Bogom da ne znam! I ne želim znati. izokrenuta u nekom čudnom položaju. Sad ču početi vikati. Nisi mrtva.. dobre žene. Imala je mršave. Osjećala je mišiće zategnute poput užeta za vezanje brodova. Bilo je svjetla. 144 145 I vidjela je onu šačicu ljudi koje je poznavala kako slijedi kola na kojima leži ona. osjećala je u njima milijune mravaca. 88. oko zapešća teške zlatne narukvice i sat. smežurane." rekao je svećenik. Zemlju. Zvati upomoć. Blijedo. Onda su se otac i sin zagrlili i počeli plakati. Velika. FILOMENA BELPEDIO 07:00 h Sve je vidjela. Vidiš da su te voljeli. .. Stoga je ostala na mjestu. I na koncu mrak. prigušeno svjetlo prosijavalo je kroz ruševine koje su je prekrivale. nepomična u tom neudobnom položaju Nije osjećala noge. sada crne od plamena. Ruševine?! Ruševine čega? Ne znam. Ništa. mrtva je. Pomolimo se! Pomolimo se za dušu Filomene. Oči njezinog sina. Noge su mi slomljene! Pokušala je zaboraviti na bol i razmisliti. tako da joj se krv slila u glavu. Bila je to stara žena. iza tog groba od cigle. drva i betona iznad sebe. Policiju koja je razvalila vrata i ušla u njezin stan. Nogu mrtvaca. Liječnika koji podiže glavu s njezinih prsa i potvrđuje. Nosila je dugačku večernju haljinu. kopala kroz ruševine i uštipnula se za bedro. njezinog muža i njegove nove žene bile su vlažne. Mora da je već dan. Da. Veliko prstenje.

Što čekaš? Da padne noć? Urlajući od bola. Čim bi se pomaknula. Nitko nije obraćao pozornost na tu debelu. Vidjela je Cassiu i zgrade s druge strane. Radio je i ro-vokopač. vidiš li da ni ovaj put nisi mrtva? Izvuci se iz ove rupe. Po ranjenim leđima. Svi su mrtvi! Svi. stara! Dobro udahni i guraj. i greda je odjednom popustila. one koji su stajali ispred njezinog balkona.. Ostala je tako. Bile su sravnjene sa zemljom. savila se i povukla uvis držeći se za betonsku gredu. Morala je promijeniti položaj. Izranjavane ruke i rana na leđima koja je pulsiralayali bilo joj je dobro. Vozila hitne pomoći s plavim svjetlima. Pomaknula je i drugu. Progutala sam sve one tablete za spavanje. nalazio se red leševa. Zaslijepljena svjetlom. Spavaćica joj je bila posve razderana. Zgrabila je gredu rukama i počela je gurati. Bit će daje došlo do eksplozije. a ni zgrade nasuprot. grebla joj je živu ranu. Zašto nisam mrtva? Zato što tvoja gospodarica. leđima. Pokušala je pomaknuti nožne prste. Morala je uprijeti niže. Perući lice tom hladnom kišom. sada crne. Počela je kopati rukama. Spržena trupla u svečanoj odjeći. Nesreća. Odgurnula je jednu drvenu ploču i iznad sebe ugledala sivo nebo. penjući se po hrpama ruševina. Pocrnjelih. Gurati unatoč rani koja peče. ona koja vuče konce tvog života. Miču se! Miču se! Greda za leđima dovodila ju je do ludila. S mukom se podigla na noge.Ali nije to učinila. to nije htjela. Lomeći nokte. I izbila je van. ružnu ženu u spavaćici. Vrat ju je luđački bolio čim bi okrenula glavu. Samo što njezine zgrade više nije bilo. Naprijed. . Samo su utrnule. Onda nisu slomljene. Samo sam ja preživjela. Sa zemljom u ustima. Tvoja jedina gospodarica. Neprepoznatljivih. Nije bila mrtva. Poput poludjelog bernardinca. Na trenutak je ostala tako. Odredi vatrogasaca pretraživali su kamenje. Poput gljive. Po njoj je pala kiša žbuke i cigle. Onda je prepoznala borove. S jedne strane. ranjavajući ruke. Bila je sigurna u to. na onome što je ostalo od parkinga. Po glavi. Desetak.. Nije se pomaknula ni za centimetar. Pogledala je oko sebe. na njihovom mjestu stajale su hrpe ruševina koje su se dimile. Što hoćeš? Razgledati panoramu? Hajde. Nije joj bilo jasno. Možda gura s pogrešne strane. Zatvorenih očiju. Nitko je nije primijetio. stara. Učinila je tako. Pomaknula je jednu nogu. Naprijed. 147 I i Kiša joj je kupala lice. Jebe ti se za bol. mrdni tu guzicu! Krenula je četveronoške.

Kreću stroboskopska svjetla i one nestaju i pojavljuju se tisuću puta u . Prošla je ruševine poput nevidljive utvare. probija utrobu i širi se unutra. Izluđuje nas. Smijemo se i zaustavljamo se u baru uz cestu da uzmemo piva. Zašto? Zečevi. Nesigurnim je koracima prošla izobličene ostatke ulaza u naselje Otoci i bosonoga se po kiši zaputila na Cassiu. Plešemo zbijeni i onda stvaramo krug ostavljajući u sredini prazan prostor. Zeleno svjetlo boji nam oči u žuto i razotkriva trunke prhuti na ramenima. To je glazba koja se uspinje guzicom. Da bismo razgovarali. moramo vrištati. Samo nam dođite nešto reći. Mi se znamo zabavljati. Sviđa nam se. čizmama i uskim topovima. Na obrvi. Nešto naivnih pića. Smiješe nam se. Ostavljamo auto u trećem redu i svi počinju trubiti kao kreteni. Gladni sirove pičke. Idemo se zabaviti. Samo još nezasit-niji. Ova večer je drugačija i svi smo svjesni toga. Uvijek je tako subotom uvečer. To nam je izazov. Kratke sa strane. Mi smo jebeni čopor govnara u pokretu. Znamo iz svega izvući najbolje. Ovo je trenutak za prigovore. I možda je to doista i bila. Crveno i zeleno i plavo. Svi su bili previše zaokupljeni iskapanjem. na nogama vojničke čizme ili martensice. Zagrađuje prolaz. dovoljno je da nam to priopćite. Dobri su komadi u svojim minicama. Mirno čekamo i vidimo da naš auto smeta. Ima nešto ljudi. Naslonjeni kao šupci na haubu automobila. U kurac. i seronje smo koje se kurče. Košulje na pruge ili crteže. Ali ne prilazite. Ulazimo u diskoteku zbijenih redova. 149 148 POŠTOVANJE Izlazimo u sumrak. S pravom nam se osmjehuju i zadovoljne su. Guramo se leđima i jebe nam se ako se netko ljuti. Govorimo urlajući. Tad kidamo svoj obruč i uvodimo ih unutra. U kurac. Naprijed. ugledamo tri pičkice kako plešu uz nas. ali nema mjesta ni za kurac. Ulazimo u auto i odlučujemo mrdnuti guzicom. To nas opaja. Gladni pičke. Počinjemo plesati. Na košuljama. koja je četveronoške prelazila hrpe ruševina. Mi smo tu. Odjednom. U nosu. I kako smo gladni. Mi smo kao bizoni. Imate problema? Ako mislite da smo neodgojeni govnari. nakon što smo se već dobro naznojili. Na ušima. Ulazimo na parking. Pokažite da imate muda. Samo još krupniji. Da se malo ubijemo na podiju. Mi nosimo traper Cotton Belt i Uniform. Kroz otvorene prozore udišemo zrak koji nam udara u lice 180 na sat. Kose su duge i počešljane unatrag. Mi kružimo oko njih. Sad imaju mjesta da opuštenije plešu. Zajebavati se. Imamo naušnice. 153 Ovo je vaš trenutak. Ili kao hijene. Kamo je išla? Išla je živjeti.slijepljene kose. kako smo samo nezasitni večeras. Pločice na podu mijenjaju boju. Sviđa nam se tehno. kako večeras roka ova muzika.

U ovoj gužvi razgovori nisu važni. a ustvari im je samo to na umu. Maria. međutim. a kitu crvenim. Ne smiješ piti ako ne podnosiš alkohol. Ne možeš u takvom stanju. Da je sve u redu. kaže joj Paola. ali moraju svladati zapreku. Ne zna da je već odavno sva naša pozornost usmjerena samo na njihovo kurčevo šepirenje. Mi njušimo zrak i osjećamo miris mora i algi i vjetra i bljuvotine i soka njihovih pičaka. Mi idemo do Paole i kažemo joj da je njena prijateljica Amanda nestala iza brijega s jednim od naših. Osjećamo kako nam se u gaćama napinje i puni se krvlju. Bit će ti zlo. i onda nam se mozak prazni i misli postaju zbrkanije. Da smo spizdili još jednu noć. Smijemo se. Godi nam navinuti muziku do daske. Amanda. One to žele više od nas.sekundi. ali svejedno je dobro. Ne želimo više puno čekati. Razgovara se. I sretni smo što nas krmače slijede u svom metalik-zelenom fiat unu i tad se smijemo i govorimo jedan drugome da su prave kurve i da misle samo na to kako će nam dati. povraća uz kabinu. To je droga koja nam glavu puni plavim. Koji kurac ti znaš može li se ona kupati ili ne može? Ej!? Koji kurac ti možeš znati? Maria skida jaknu i džemper. 154 155 Ekstatična papica i džin-tonik. Ostavljamo aute na pustom parkiralištu i hodamo između prudova plaže na kojoj puše vjetar. što se nje tiče. što su ono dvoje otišli raditi iza brijega. Da su ono dvoje otišli brati cvijeće iza pješčanog pruda i da se tamo gore vidi rađanje zore. Osjetiti da smo odradili svoju zvjersku noć. jer i nije ništa drugo. Mana je gotova. Ona se smiješi i kaže da mi znamo misliti samo na gadarije. Da nas boli kurac za sve. Presavijena je i jednom se rukom naslanja na drvo. Amanda trči preko pješčanog brijega i jedan od nas je naganja. Maria je došla k sebi i prilazi teturajući kao zombi. koja kaže da se zove Amanda. Maria. . Malo se zajebava. Idemo piti i one nam pričaju o nekoj grupi za koju ne znamo. Stižemo do mora. Vjetar pun pijeska. Paola. Prolazimo pored polja. Jedna. Kružimo oko nje i potom sjedamo na zemlju. Amanda luda. Izlazimo iz diska kad je već jutro. Amanda i Paola su izvan sebe i počinju bezglavo trčati i pjevati Erosa. One su sisate drolje i nama se počinje dizati. I kažemo da nije moguće da su žene uvijek napaljene. Kaže da se cijele večeri glupira s Enricom. Da je sve savršeno u redu. kažemo joj mi. Ona se smije. Mi se slažemo. I sad je sve postalo previše otvoreno. Kokoši nas slijede. Kaže da je. Nekoliko sela. Tri su. I da glume da ih nije briga ni za što. Moraju samo prevladati sva sranja koja su im i roditelji i škola i selo utuvili u glavu. naravno da možeš. One su kokoške zadovoljne našim upucavanjem. kaže joj Paola. Godi nam ponovno ući u auto. Pitamo je što misli. Mi želimo njih i one žele nas. Da stalno mislimo na to. smije se i čini sve da privuče našu pozornost. Opet se pleše. Maria se želi kupati. Ma.

Što . Držimo je čvrsto. Bradavice su joj tamne i podignute. Bio bi dug više-manje toliko. Ispružena je na zemlji i izgleda kao vreća vapna. koja se kotrlja i daje se primiti za guzicu. Nešto kao ne. Na trenutak se oporavlja i kaže da prestanemo. kažemo joj. Usne su joj plave. Mrzimo one kojima prelaze. Nije se tako činilo. Zatim izlazi i počinje drhtati. Kamo si pošla? Nismo još završili. Mrda se ispod nas. Naprijed. Ima strašno tijelo. Krmača nas zapanjuje. Pružimo se preko nje i navalimo. Nema dlaka koje prelaze na bedra. Ali ona vrišti i pokušava ustati. A gabori misle da su posebni. Stvarno je razvaljena. Zajebavamo one koji svrše prerano. Neću. Maria tetura do obale i ulazi u vodu. govorimo joj. Daje da joj se grizu bradavice. Daj umukni. Treba je kazniti. Odlazi jer je nitko ne jebe ni pola posto. Mirna. kad glume da im ne odgovara. To je previše. Pliva. Prestani. Ponovno pada na zemlju. Ostaje zapanjena vidjevši sve nas gole iznad Marie. Svi smo iznad nje i sviđa nam se što je vidimo tu. Ostala je u grudnjaku i crnim čipkastim gaćicama i samostojećim čarapama. Zatvorenih očiju. Držimo ih u ruci i smijemo se. Golu na pijesku. Čini se da krmača to ni ne primjećuje. skinula je minicu. Gledaj. Vi ste kravetine. Konačno. Naprijed. Maria je zabacila glavu unatrag i prepušta se. Hrabrimo onog koji mijenja pozu i uzima je straga. Da vidimo dokle će stići. Morala se okupati da popusti. Ona svoju brije. 156 Jebote. Naprijed. Skini i grudnjak. Skida čizme. Pokaži nam sisetine. Smije se. To je previše. Iznad pješčanog pruda pojavljuje se druga prijateljica. Nastavljamo. Ponaša se tako jer je najružnija. Paola stoji i zaprepašteno gleda svoju prijateljicu. Pokaži nam ih. U svojoj glavi misle da te stvari nisu važne i da ne vrijede ništa. Ima lijepu pičkicu. I mi se smijemo. Bolje je da se gubiš. Počela je plivati. •> Skida minicu. Gledaj. Kreće prema autu. Zblenuta je. Naprijed. Pušta da joj se skine grudnjak. Jedan od nas joj počinje stiskati sise. Moli nas. kažemo joj mi. kada bismo ih poredali jedan iza drugoga. Čudno je ovo uzbuđenje koje nas obuzima. Maria leži i ljubi se. Stišće se i grije uz onoga koji joj je dao jaknu i zatim mu daje da je ljubi. Grizu se. Stišće se u nju. Djevojci treba kurca. Grupna ljubav jača osobnost.Situacija postaje zanimljiva. Smije se. Počinjemo drhtati gledajući je tako polugolu kako gaća. Potom joj netko daje jaknu. Počinjemo je tucati na smjene. Paola i dalje ponavlja da se ne može kupati jer je voda ledena i da će je udariti kap. Podiže pogled i vidi ovaj metar i pol kurca. Spuštamo hlače i vadimo buzdovane na zrak. Preklinje nas. Gubi se. 157 To j e trenutak lj ubavi. Dobro održavanu. kaže svojim prijateljicama. Detalji su važni. Širimo joj noge. Onaj što stoji iznad nje svlači joj gaćice. Pliva. Kome je mora pokazivati? Nešto mumlja. Umukni. Samo to želi.

Pokušava opet ustati. Naprijed. Postaje umorna. Ponovno ustaje i nastavlja trčati. Mora daje uganula zglob. Svi zajedno. Puno krvi. Kako što radimo? Drmamo ti prijateljicu. Gleda nas i onda brižne u plač. to smo mi jači. Jedan grabi zahrđali. Ona se okreće oko sebe i bježi. Gdje su mi prijateljice? pita. Trga joj majicu i baca je na zemlju. Oprostite. Podižemo je na noge. koje su napola bijele. napola pokidani suncobran i zabija joj ga u oko. Jedan je grabi za kosu. Sviđa ti se tehno. Tada joj razdraženi čupamo suncobran iz glave i zabijamo joj ga u trbuh. Iako drhti od samrtnih grčeva. Što je ona manje sigurna da će se spasiti. Trči. Vukovi za gazelom. a napola crvene od hrđe. Ova cura je nevjerojatna. Ne. Zašto se ne zaustavlja? Ne želimo joj učiniti ništa nažao. Diži se. Nećemo ti oprostiti baš ni za što. Molim vas. Hoda raširenih nogu. Trči uzdignute glave.to radite? pita nas. Što je ona slabija. Nisi nam naudila. Otvorenih usta. Nisi nam naudila. kaže nam. izmiče nam. Na cvjetove je. Crvenilo krvi. kurvetino. Sad smo stvarno popizdili. Plešemo oko nje kao u disku. kotrlja se niz pješčani prud i završava na leđima na tlu iznad plaže. Ona tad grabi bocu mineralne i razbija mu je o glavu. mi smo iza nje i ona ne primjećuje veliku granu o koju zapinje. Četveronoške se pentramo preko pješčanog pruda. ali ona odugovlači li ga i odugovlači. Mi slijedimo 158 plijen i raštrkamo se jurišajući s boka. to smo mi sigurniji da ćemo je zgrabiti. Mi tebe molimo. iako sa strana 159 prskaju kaša i krv kao iz iscijeđenog kalodonta. Nisi nam ništa napravila. Stvarno je nevjerojatna. Puno. Prekriženih ruku čekamo da odapne. Kao druga usta. No ne čini nam se da je Maria naročito raspoložena za to. Pokušavamo je zagrliti. Pustite me. Hramlje. Naglo skreće. ali ne uspijeva. sa suncobranom zabijenim u lubanji još pokušava pobjeći. Hramlje po pijesku. Sad urličemo. . kurvo. To se vidi. kaže. Zatim otvaramo suncobran. s resama. Okreće se da vidi gdje smo. Crvenilo mu počinje kapati po nosu i očima. Divlji čopor u napadu. Pridiže se. ali ona ne želi. Zašto ne plešeš s nama? Hajde. Dignutih kara i napaljeni. Motka prolazi kroz tijelo i zabija se u pijesak bojeći ga u crveno. Boji se. Trči malaksalo. U hladu. ljepotice. Vraćamo se natrag do Marie. Ostavljamo je tako. Još leži na tlu. Molim vas. Hrčak mali. Bacamo se dolje skačući. Savršeno se utiče u očnu šupljinu. Oprostite. I krećemo na nesretnicu. Otvara mu lijepu razdero-tinu na čelu. Molim vas. Molim vas. Pada na tlo.

. Šutimo. Tada iskopamo u pijesku malu rupu duboku tridesetak centimetara. Jebote. Ipak. Na kraju se dala uvjeriti da je moramo ubiti. U drukčijem svijetu. Ludilo smo kad smo svi goli. nastavlja. Daleko. Robija nas deprimira. Utrka. kaže nam. Izvlačimo je. ali ti bi poslije sve rekla policiji. Sve ćeš im reći. jedna je tamo ispod suncobrana. Grdobina mirno sjedi na haubi automobila. Želimo se vratiti kući.. Nos je plav.. Vraćamo se kući. sela. Približavamo se. Ima čudan izraz. Hvatamo je za vrat. Sva je plava. Etvoila! Giovanni. Molim vas. Njezina je glava otvorena kao uskršnje jaje od mesa i kostiju i kose. Ludilo smo i gotovo. Dosta. Mozak. završen. Vida druge ljude. Kilometri polja. Čekaj. Jezik je plav. Sunce izlazi. Muzika do daske. Umorni smo. a mi ne želimo završiti na robiji. Moramo te dokrajčiti. planina i mora. Jedan trenutak i mrtva je. Nekoliko minuta. Ruke i noge i sise joj se trzaju i drhte u smrtnom grču. rijeka. S UŽASOM Sanjam te.. Jebote. Zaustavlja se. Jedan trenutak i njezina je glava smrskana.Gledaj. Samo ga još mala točkica drži prilijepljenim uz obzor. Sve je gotovo. Ponovno ulazimo u auto. Trkom se vraćamo prema autu urličući. Dajemo joj nekoliko 160 poljubaca i uvlačimo joj glavu u rupu. Jebote. Ne dijeli više ništa s njim. gradova. Iznenađenje curi dolje po pijesku. Nose štapove. Ribari idu u ribolov. Tko bolje trči. Urličemo noći koja nestaje. Razumijemo tvoje dobre namjere. Redovito. To je tek trenutak. Odvaja se od površine mora. Zlatna je. Držimo je malo tako. Otišla je daleko. Utrka. Čeka svoje prijateljice. Na ovaj ili onaj način. Ona ide prema prijateljici. To je i tebi jasno. Malo skačemo. Lov je završen. Svake noći. Pada na koljena. Kurac im nećeš sve reći. . Postavila je više od dvije tisuće kilometara udaljenosti između sebe i njega. Kunem vam se Bogom da neću nikome reći. Mi te ne želimo ubiti. 161 SANJAM TE. Zašto ga i dalje sanja? Zašto ga njezina podsvijest uporno izvlači van? Zec iz cilindra. Čekaj. Smrskana na pijesku. Svi se skidamo goli. Ne razgovaramo. Jako mekan. Tko se bolje natripao. Cmolji kao djevojčica. natjerat će te da kažeš istinu. A sad dosta. nemojte me ubiti. ali policajci su govnari. Oči su plave. Zatim pokrivamo. Sad živi drugdje. Auto je na cesti. Točan kao sat. Uzimamo Mariu.

Vrijeđao ju je govoreći joj da je kurva i da je udarena. Naslonila je ruke na umivaonik i pogledala se u zrcalo. Umorno. Dodirnula si je grudi. Svidjelo ti se! Svidjelo ti se! Svidje. Te noći bili su na skijanju. kako bi svaki kršćanin trebao činiti. poput pornića. na nekom čudnom mjestu. Bijele i vlažne pločice. bila je silovana. Osjećala se umorno. Umila se hladnom vodom. stoliće.. Lice ti je. Lice joj je bilo upalo. podizali se. Natekle oči i podočnjaci. Uzdahnula. ne brini se. Onda su propali u ledenu jamu. bolne i tamne kao da ih je stiska hi štipaljkama. < Unatoč oštroj hladnoći osjećala je u tijelu neku putenu iznemoglost. Bile su natečene. Ipak. 165 Francesca Morale ustala je iz kreveta. koji je započinjao svake noći. Onaj grozni žuti neon. Ščepana za kosu. koliko je? Dobro.Posljednji put čula ga je prije tri mjeseca. Metri snijega prekrivali su mali trg. Nosnice raširene i crvene. Mrzila je taj izopačeni rad svog mozga. Poslat ću ti novac. lice ti je kao u žene koja se seksala. Kako neugodno! Svidjelo joj se. Prisilila se da misli na obveze tog dana. zatučena snom.. Mogao bi biti neki otok? Capri? Pokriven snijegom. On ju je zgrabio svojim grubim rukama. Da se san raspline. Stvari poput starih neplaćenih računa. kao kada hi dobila. Njihov medvjeđi brlog. bacio je na zemlju i uzeo je straga. Raspršena plava svjetlost obasjavala je njihovu jazbinu. Još je na sebi osjećala Giovannijeve šake. . Bradavice nadute. Umjesto morskih grebena.. Pričekala je da val prođe.. Ne na normalan način. Jednostavnih pomislila je. Naganjali su se. Još je u nosu osjećala zadah divljine i izlučevina koji je ispunjavao tu rupu. 166 San joj je još živ blještao pred očima. Dosta. Francesca je otišla u kupaonicu. Ipak ga i dalje sanja. Uronjena u snijeg. Giovannija. Tamo unutra vodili su ljubav. Ugrizla se za usnu.. U krajnjoj liniji.. koja ju je činila neosjetljivom i lijenom. Ljepljivo medu nogama. Kao kuju. ledene sante zašiljene poput noževa. propadali u bijeli pokrivač. iznemoglo i zbunjeno zbog tog užitka koji je sebi nesvjesno priuštila. riješene za pet minuta. Kao da nije spavala. Svega se jako dobro sjećala. Tamo je bilo ledeno. čim bi svijest umrla. stepenice ispred crkve. telefonom.

ali s okruglim i vidljivim suncem. Neugodno! Trnci su joj prošli leđima i eksplodirali medu lopaticama. Ustrčala je na prvi kat i jedva je uspjela navrijeme stići na predavanje. Skrenula je u uličicu između dviju zgrada od čelika i stakla. Sa svoja tri kata podijeljena na predavaonice. On nad njom. Izvukla je iz ormara prvo što joj je došlo pod ruku: dugu suknju od smeđeg platna. Nije se prvi put tako osjećala. Uzela je fascikl i. Stara zgrada od crvene cigle. zgrbljenim od godina. S druge je strane bio Institut. ježeći joj kožu na . iza gustog pokrova oblaka. žvakaće gume i cigarete. Imala je jedva mjesec dana da preda diplomski rad. I odjuriti u Institut. profesorske sobe. Asirski rukopisi i pismo. zbog kojih se osjećala kao najniža službenica. Navukla je gaćice i grudnjak. gore. dolčevitu koju je nedavno isplela. nakon što je kuvertu sa stanarinom gurnula pod vrata gospođe Rendell. sunce. Sa svojim vrlim mramornim stubištem. Uvukla se dolje. Bilježila je griješeći. koje se nisu ticale istraživanja. izašla iz kuće. Sunce izgubljeno tko zna gdje. Pustila je da je. Prešla ga je. Kupila je novine. automobilima i prodavaonicama jeftinih cipela. Mrav sa svojim zadaćama. Milijuna knjiga. a dovršila je tek pola. u podzemnu željeznicu. na nebu. ali svako malo bi joj glava završila u onoj ledenoj rupi i onda bi reci knjige nestali ispred nje. lošu menzu i knjižnice prepune knjiga. Vlasnici kuće koja je stanovala kat ispod. i žudjela je za dobrom kavom. On koji je tuca. Za ručak je pojela sendvič. Makar i hladni dani. i u trku se obukla. Bila je usisana u mehanizam programiranih buđenja. Što bi sve dala za jednu zraku sunca koja ti grije leda. i popila je veliku čašu razvodnjenog soka iz automata. On koji dahće nad njom. Izašla je iz metroa i uputila se niz prostranu ulicu krcatu autobusima. 167 Više od svega ostalog. zatvorila se u knjižnicu. usiše topla utroba grada. mrveći po knjizi. To joj je nedostajalo iz Italije. i došla do trga s malim i dobro održavanim okruglim vrtom u sredini. svojim vremenom i svojim svakodnevnim obredima. Kasnila je. Nije puštala na volju drugim mislima. kožnu jaknu. ne haj ući ni za što i ni za koga. a ne kao mlada arheologinja. Odnedavno nije više nalazila ništa plemenito u svom radu. Padala je sitna siva kiša. U Londonu u siječnju vlada ljuta hladnoća. Stala je pod vrući tuš.Što moram obaviti? Najprije moram platiti stanarinu gospođi Rendell. Institut za arheološka istraživanja Male Azije. slini joj u uho. Svojim vrlim portirom. Vani se ledilo. zajedno s tisućama drugih. Kad je predavanje završilo. ubitačnih satnica učenja i noći provedenih zatvorena u kući. zahvaljujući kojem se osjetila mnogo bolje. grickajući kekse sa žitaricama. Mrav u jebenom mravinjaku.

zvao ju je svaku večer. ne mora po svaku cijenu biti ljubav tvog života. Pustila je CD. s kojim ćeš razgovarati. možda zbog vina. Ništa posebno. Tri puta. I tamo mu je. Stan je bio leden. previše spava. dala. bešćutan. pripremila instant pire. ali smrtno dosadan.. Ali navečer se vraćala kući uništena. Prekrasna vuna.vratu. Nekoga simpatičnog. Jedan od onih koji znaju pričati samo o sebi. rekla je samoj sebi. dovela ga je kući. Clive Ellson. Razvukla ju je. Momkom iz Španjolske. Kako si?" . kako se ljeti zabavlja na Ibizi. pozvati te u kin. lijepe guze. svojoj obitelji. Možda je problem. Uključila se automatska sekretarica. "Clive! Clive! Tu sam. I bio je tvrdoglav. Goldbergove varijacije. Nema te? Htio sam te vidjeti. Moraš izaći i prije svega naći si nekoga. Radila je već dugo na toj golemoj. Priznaj da ti se ne da učiniti taj napor. Dodirnula je radijatore. Na TV-u nije bilo ništa zanimljivo. Pogledala je oko sebe s osjećajem krivnje. s kojim ćeš ići u kupnju i možda otputovati za vikend. Zazvonio je telefon. Sirova. "Halo. Normalnog muškarca. U ruci vrećica iz trgovine. da vidi bilo koga. Drag. na nešto akademskih brbljanja i na puno spavanja. Kategorički imperativ.. Jako se zaljubio. Isključila gaje. naći si muškarca.. Pedrom. izaći. Koje sranje! Ona šugava Rendellica štedjela je na njezin račun. Otkad nisam vodila ljubav? Barem dva-tri mjeseca. Bilo je to s jednim kolegom s predavanja. Kako izaći i naći poticaj kad su ti kapci teški kao dvije giljotine? Moraš skupiti snagu. nekoliko godina mladim od nje. Jebati se. 170 Uvukla se u flanelsku kućnu haljinu i vunene čarape. Kao da su drugi mogli vidjeti što joj je u glavi. bez ikakve želje da izađe. Nekoga s kim ćeš se jebati! Konačno je to rekla. Postoje razdoblja u kojima se čovjeku izlazi i razdoblja u kojima radije gleda svoja posla i koncentrira se na vlastiti rad. o tome kako je Španjolska najljepše mjesto na svijetu." Francesca je skočila i otrčala do telefona. Još je mirisala na ovcu. Doista ništa posebno. Tako je udobno svaliti se pred televizor. Uključila je televizor i jela ispred njega. Mogućnost da se baci u mondeni život istovremeno ju je privlačila i gadila joj se. Mlaki.. ići na zabave i posve zaboraviti Giovannija. Vunu je kupila prošlog ljeta od pastira u Škotskoj. Ispekla je jaje. lijepih ramena. to što mi se život sveo samo na učenje. Clive je. Baš zaglupljujem! Da. vidjeti ljude. Francesca je otvorila kućna vrata. Sranje! Veliko sranje! 169 168 A i lijena si za krepati. nakon što joj se tjednima udvarao. bijelo-smede prošaranoj vesti. Na kraju. Lijep rad. Gruba. Prepustila si se. Onda je odlučila nastaviti plesti vestu sklupčana na kauču. Francesca.

Najprije to mora obaviti. možeš ti to. Čula ga je kako ulazi u spavaću sobu. Krivo je učenje. Nemoj me odbiti. Prošao je pored nje vukući noge. Zvuk frižidera koji se otvara. Drži me po dva sata na telefonu.. Nije važno kako. I obaviti to na svoj način. tek toliko da vidi što on radi. Što radiš. Imam dvije karte. Hodao je s Giulijom Scatasta. lica uronjenog u jastuk. Vratila se pletenju. u paru prostorije. Potpuno ga je zaboravila. Clive. Zgodan momak. Zaboravila je na njega.." "Pusa. Često joj se događalo da razgovara sama sa sobom.. Bi li išla sutra na Films 8c Music Festival? Daju retrospektivu Viscontija. Njegovi teški koraci u dnevnom boravku. Francesca je lagano okrenula glavu. "Hajde. Da naglas kaže što namjerava učiniti. Nemoj biti bezobrazna kao obično. zujanje hladnjaka u kuhinji i bućkanje vode. Idem. Slikar. Bat čizama po parketu. Prošlo je više od mjesec dana kako ga nije čula. Idem. Francesca je ostala nepomična. glave uronjene u jastuk." ponovila je uzdišući. Bilo joj je drago što je nazvao. napuni te podacima i informacijama koje prekriju sve ostalo. buku s ceste. Otvorio je vrata. nadajući se da će otići kao što je i došao. ali oči su joj se sklapale. i pokapa ih. ali bio je u kući." "Visconti?! Molim te! Ima li išta novije?" "Ali kako? Visconti! Ne sviđ. Curi kao cement po sjećanjima i prijateljstvima. Neonsko svjetlo iz . Zajedno su se dobro zabavljali." "Nismo se vidjeli sto godina. "Idem u kreveeeeet".. na stepenicama" "Dobro. vjetar kako udara o prozore. kad ga je čula kako ulazi. Samo rukavi. barem u početku. zijevnula je. Zvuk otvaranja limenke. Otupi ti mozak.. Uronila je u vrelu kupku i osluškivala tišinu stana." "Okej. Clive. Sad je u kupaonici. A bio je dobar prijatelj. Prijateljicom iz Milana koja studira komunikacijske znanosti na Cambridgeu.. okej. Ostalo je još malo." ^Stvarno?! Super! Onda ću te pokupiti oko šest?" "Ispred Instituta. Bio je tamo."Dobro. stara Francesca. Ali to nije bilo moguće. Vidimo se sutra. ne javljaš se?" "Uvijek me strah da me zove majka iz Rima. Umor joj je otjecao iz tijela u toplu vodu. U ponoć je spavala. Znala je to. Pusa.. U šest.. dok nije morala štrebati na Institutu. 172 Spavala je. Kako je to znala? Znala je i gotovo. Bio je tamo i radio je što hoće." 171 Spustila je slušalicu. Osjećaj se kao kod kuće. Još nije bio priznat. Giovanni. Osušila je vruće i raznježeno tijelo i uvukla se u krevet blagoslivljajući ga.

Ledeni dah od kojeg joj se naježila koža.kupaonice ubolo ju je u mrežnicu. Led. "Dobro. nego ju je zgrabio za vrat i tako je zavezao. Počeo je kružiti po sobi. okreni se. "Raširi noge. svinula koljena i iskrivila leđa. Pišao je uz otvorena vrata. Francesca se nije pomaknula. Nije dobila odgovor. Baš si dobra". Hladan znoj. Gio-vanni se kesio prigušenim smijehom. I puhnuo joj je tamo. Francesca je bila gola. Nježna hrpica mesa. Povukao je pokrivač i otkrio je. Oči kao dvije razderotine na licu.. Pokrivači teški kao kilogrami zemlje mrtvacu. dobro je znala kamo su uprte oči tog govnara. Sva u znoju. Bat čizama. Sve mu je nudila. Užitak. Šuštanje mokraće po vodi. Gležnjeve. . "Još!" Sad joj je spolovilo bilo posve izloženo. Premda ga nije vidjela. polako podižući stražnjicu uvis. Sljepoočnice su joj pulsirale. Sjeo je pokraj nje. jer se probudila. stišćući zube. Razmazivao je nešto hladno. Vene su joj se rasprsnule i meso joj se počelo nadimati i puniti krvlju. 174 Nije joj dao vremena ni da reagira. Potrbuške. 173 "Onda! Kako je?" rekao joj je. Nudila mu je najskriveniji i najbolji dio sebe. prostački joj je šapnuo u uho. Francesca je opet zagnjurila glavu praveći se da spava. Sad je mrak bio potpun. a leđa ispravila kao mački koju su pogladili po hrptu. usta su joj bila začepljena jastukom.. "Što mi to radiš?" dahtala je. Ledeni kristali plivali su joj kroz krv. zaustavila je dah. Zapešća za uzglavlje. Držala je oči zatvorene. možda kremu ili sladoled. Dobro. Između njezinih bedara. Vidjela mu je odraz u zrcalu. Bespomoćna i nezaštićena. Ponovno je ušao. Zvuk patent zatvarača. "Ajmo. Utonula je dublje u jastuk. Francesca je dahtala. jebemti!" Francesca se okrenula. Srce je lupalo dvije tisuće puta u minuti. Najmekši. Dovršio je pivo i podrignuo. Jedva je disala. daj!" Francesca je bila paralizirana. Jednom se rukQm oslanjao na zid. "Rekao sam ti da se okreneš. "Dobro! A sad podigni tu guzicu. a drugom je držao stvar i limenku piva. Jastuk na licu. Nije se pomaknula. Poput morskog psa." Francesca je razmaknula noge." Francesca je poslušala. Znojne plahte.

Drukčiji. onaj pravi.Hvatala je zrak. s kojim je upoznala ljubav i osjećaj da si nečija djevojka. Ja sam jebeni sadomazohist. Barem u početku. Kiša je bjesomučno udarala po asfaltu. Uobičajena prljava silazna putanja. Koliko je sati? Pogledala je na budilicu. onim s kojim je provela tri godine svog života. ni lisičina zavezanih za krajeve kreveta. ustoličena poput parazita u njezinoj podsvijesti. Onda je vrijeme razblažilo zanos. koji joj se rasprskavao medu neuronima kao rak. konačno su se razišli rekavši jedno drugome da se strast ugasila. a već izgledaju kao par šezdesetogodišnjaka. Danju babilonska pisma. I uništavao joj je svijet snova. bio je dobrica i volio ju je. A onda? Vratio se. Možda je to skrivena narav mlade arheologinje. Pogledala se u zrcalo. Prošao je kamion s otpadom s kojeg su visjeli smetlari u narančastim kabanicama. Divovski čovjek kojeg je njezin mozak stvorio samo za nju. Najapsurdnije je bilo to što nije imao nikakve veze sa stvarnim Giovannijem. Njezin Giovanni. ona dolje. Gdje je? Nije bilo nikoga. Nekoliko luđaka koji trče u majicama i kratkim hlačama. radili su to gledajući se u oči i govoreći jedno drugome kako se vole i kako se nikada neće rastati. Očekivala je da će ga vidjeti pred sobom. . izjave su se prorijedile. Naposljetku. Vjerni monstrum koji ju je svake noći ponižavao. i pokoji auto. On gore. Upalila je svjetlo. postao rutina. Giovanni je bio neka vrsta krampusa. Uglavnom. sa stoljećem braka iza sebe. puneći se i prazneći zrakom. da još nemaju ni trideset godina. Oči su joj bile natečene. Još je bila duboka noć. SS šljemove i čelične vibratore. ali nije bilo ni vezica. Neka vrsta računovođe parenja. 175 Sve je normalno. U mojoj glavi nešto više ne štima. Pogledala je oko sebe. Čudna bolest sačinjena od straha i izopačenih želja. I bila je opet uzbuđena. Kosa na znojnom čelu slijepljena u pramenove. nakon tisuću uzaludnih pokušaja. sjedeći na krevetu. Ti snovi sad su već postali problem. Možda bi mi bilo bolje kupiti kožne podvezice. tri puta tjedno. Šest ujutro. Bio je jedan od onih koji to rade prema preciznoj satnici. dok se s njih cijedila voda. Ostala je u mraku. Zašto? Ustala je. čim bi zatvorila oči. a noću bičem po guzici. Seks je uvenuo. Otvorila je prozor i udahnula ledeni zrak. postale automatske.

koji nikad u životu nije bio u Italiji. "Kamo si bila nestala? Nigdje te više nije bilo!" upitao ju je Clive prčkajući po radiju. Duge pepeljastoplave kose svezane u rep. U posljednjih mjesec dana bit će da sam vidjela svega dvije-tri osobe izvan ovog prokletog instituta.Zavukla se natrag u krevet. 176 177 Otišla je jesti u talijanski bar. Prozori su bili otvoreni i kroz njih se razlijegala Pavarottijeva glasina. "I ne zaboravi da ti kasniš. idemo. od koje joj je bridio nos i činilo se da će joj uši otpasti. A što si ti radio?" . crnu majicu. Clive. U deset do šest sjedila je na stepenicama. vječno vedrih očiju. Kad se vratila u knjižnicu. Izdaleka ga je vidjela kako dolazi. Ostali su blokirani u prometu.. Iz nje je izašao Clive. Uzela je parmigianu od dinja. Jedini u Londonu koji u autu ima sve napuljske glazbene hitove. nalakćena na koljena i brade oslonjene na ruke. Predavanja su se odvijala kao usporeni film. Onda je prošetala Hyde Parkom. Odlučila je izaći. Dan u Institutu bio je beskonačan. Vozio je jarko crvenu alfu 75. Ali nije joj se više spavalo. Visok. koja je pjevala O' sole mio." Uveo ju je u auto. Clive sa Shetlanda.. Alfa se zaustavila točno pod stepenicama. i dva sendviča s gljivama i salatom. Velikih usta s pokojim iskrivljenim zubom. Vitak. par iznošenih martensica. Nasmijala se u sebi. brujeći i blju-jući crne plinove. Sati su se dijelili u minute bez kraja. nedostajala su još dva sata do šest.. "Morala sam učiti ko luda. Bilo je lako prepoznati ga. Labudove kako jedu ostatke piletine s currvjem i pomfrit. Ne mogu više.. 178 Zgodan momak. Popričala je o vremenu s poslovođinim sinom. Vidjela je nepokretne šarane ispod sloja leda. "Stižem!" rekla je Francesca ustajući i uzimajući torbu. ledenih otočića na najsjevernijem rubu Škotske. Jedini koji mjesec i pol može jesti samo njoke alla sorrentina. Htjela je popričati s nekim. Htjela je što prije započeti dugtičku vunenu haljinu kakvu je vidjela u modnom časopisu. "Ajmo. koji se zvao Jay. i jedino talijansko na njemu bile su Guccijeve cipele. Tog je dana nosio prljave hlače od rebrastog samta boje ulja. I bolje je ne pokušavati. Otišla je u knjižnicu. ali nije uspijevala učiti. kasnimo. usprkos ljutoj hladnoći. Njezino istraživanje nije napredovalo. pravu seljačku. zamotana u šal. Sivih. Odlučila je dovršiti vestu. ali tamo su svi bili zatvoreni u ljušturu tišine i koncentracije. pleteni džemper i plavi baloner poderane podstave." doviknuo joj je. Stari Clive. u sekunde duge poput sati. Mladi slikar. u kojoj je umjesto mozzarelle bio običan sir u listićima. Puno! Previše! Za cijelo to vrijeme uspjela je napisati samo par bezvoljnih stranica. Uključila je glazbu i primila se posla.

Francesca se nije iznenadila.. Alkohol.. . Gubim vrijeme. Clive ju je uzeo za ruku i ona ga je pomilovala. ali blokirao sam se. Grozna akustika. Bio je velik i prašnjav. A osim toga. s onim svojim odmakom u odnosima sa svijetom. najveći dio je obavljen. "Kamo želite.. Jeli su piletinu u umaku." Nije joj bilo žao. praktički ništa.. rekla je samoj sebi. to jest. Noćas ne želim spavati sama." "Kako?" "Lutam uokolo bez cilja.. Ostaje samo lagani spust. Sretna što je kasno i što je boli kurac za to što sutradan mora biti rano u Institutu. nije loše ni pustiti ga malo da se potrudi. malo." "Ah. Franceski se Clive oduvijek sviđao. Sretna što nije kod kuće. Kad su se upoznali.. Povukla ga je van. Kad se uhvatite za ruku u kinu. dok je otvarao vrata alfe. Jedno zdravo tucanje baš je ono što mi treba. Odustali su na pola Smrti u Veneciji. Francesca bi mu najradije rekla: "Ne moraš mi se udvarati. Španjolcem."Ma. koji se ruši u krevet. Vrijedi mnogo više od poljupca. Vratila se u Milano. Ne mora više tumarati uokolo po zabavama i pričati gluposti nastojeći se svidjeti. Stigli su u kino nekoliko minuta prije početka projekcije Čula. Večeras idem s tobom u krevet. 179 ali Francesca je tada bila s Pedrom. dok je mladi Sikh svirao neku tradicionalnu melodiju na sitaru. ali ne očekuj previše. uzmeš datoteku Clive i baciš je u smeće. "Papica! Papica!" smijala se Francesca. Clive joj se nudio na srebrnom pladnju. Zrak. Smijala se na svaku glupost koju bi Clive izvalio. Ima već sto godina kako moram završiti slike za izložbu u Liverpoolu. Dobro je da si me nazvao. Spavam ko lud. Kod svih vrsta sisavaca postoje rituajti zavođenja i treba ih poštivati. Pili su vino i liker od kokosa. Čim gaje upoznala bio joj je zanimljiv.. "Često sam mislio na tebe ovih dana. Bila je sramežljiva djevojka.. Nema potrebe. Clive je zatim prohodao s Giulijom i ona ga je smetnula s uma. Htio sam te vidjeti!" rekao joj je s izrazom između zavodničkog i srdačnog. "Neka bude papka!" Završili su u indijskoj prčvarnici. Atelje se nalazio u predgrađu.. Htjela je izaći. "I ja sam mislila na tebe. "Hoćeš li doći u atelje? Pokazat ću ti nove radove." rekao joj je nedugo nakon toga. žao mi je. Gornji katovi bili su samo armiranobetonski kostur. Francesca je osjećala alkohol u nogama i glavi. ostavila me." rekla je ona nastojeći oponašati njegov izraz." "AGiulia?" "Pa ti ništa ne znaš? Prekinuli smo. Spavam. gospođice?" upitao ju je Clive oponašajući hotelskog portira. Kako? Lako. Svom bivšem.. Suteren zgrade koja je još bila u izgradnji. Hrana.. Izašli su iz lokala smoždeni hranom i vinom.. Seksi." Ali nije mogla. U dvorani je bilo vruće. Možeš biti miran.. Clive ju je kuhao na laganoj vatri i ona je to znala. Clive joj se pokušao udvarati. I sad je bila zadovoljna zbog te vijesti. Bila je zadovoljna.. Francesca ga je gur-kala da krenu.

Clive je bio nervozan. Možda zbog toga što nije volio pokazivati vlastite radove. Možda zato što je morao pokušati s Francescom. "Reci mi iskreno što misliš... ovim slikama nastojim krenuti novim smjerom, možda tradicionalnijim." Francesca se približila zidu na kojem su bili obješeni radovi. Mastodontske mrtve prirode. Mačji leševi, vaze s cvijećem i komadi asfalta. "Onda?" "Ali... hoćeš iskreno?" 180 181 "Da." "Mislim da su pomalo jezovite... ali, usprkos tome smatram da imaš originalan potez. Samo naprijed..." Rekla mu je ono što joj je prvo palo na pamet, nije joj se dalo objašnjavati mu što misli. Bila je umorna. "Želim ti pustiti jednog novog pjevača... Imam i votke", rekao je Clive i pustio glazbu. Malo nakon toga ateljeom se proširio glas Claudia Ba-glionija, koji je pjevao Gospođa Lia. "Clive, u kurac, ovaj album je iz sedamdesetih i za Claudia Baglionija u Italiji svi znaju." Smijali su se tome. Njegovoj ljubavi prema Italiji, činjenici da je ovdje u posljednjih deset godina bio samo s Talijankama. "Hoćeš li mi objasniti zašto ti se toliko sviđaju djevojke iz Italije?" upitala ga je gledajući ga tamnim očima u svijetle oči. Sjedili su na golemom, napola propalom kauču, jedno pored drugog, pripijeni, s čašama ledene votke u ruci. "Zato što te one, kada te grle, doista stisnu, a kada vode ljubav, vjeruju u to i ne čine to kao Engleskinje, samo tako, reda radi, nego to čine glavom, vjeruju u to." Prilično banalan i upitan govor, u svakom slučaju... Ako nisi primijetio, imaš pored sebe jednu mladu i zgodnu Talijanku, pomislila je Francesca. Clive kao da je naslutio njezine misli, još joj se više približio, pogladio joj je vrat i konačno je poljubio. Mali poljubac u usne. Onda još jedan i još jedan. Usne su se smekšale i ovlažile slinom. Usta su se polako otvorila, dahovi se spojili u jedan i jezici se konačno dotaknuli, najprije oprezno kao 182 dva daždevnjaka u ritualu zavođenja, a onda su se isprepleli kao dvije zmije koje se pare. Zagrlili su se jače, Cliveove ruke, dvije hobotnice, ovile su se oko Franceskinog tijela. Stisnule su joj bokove, podigle se gore, oprezno se dohvatile gumba na njezinoj košulji i otkopčale ih. Francesca je skinula grudnjak. Imala je velike grudi. Clive je uronio lice među njih, obujmio ih rukama. Onda mu je ona skinula majicu. Na glatkim, bijelim prsima iste-tovirao je velikog kineskog zmaja koji riga vatru. Poljubila mu ga je milijun puta. Zatvorila je oči i prošla mu rukom preko rasporka na hlačama. Bio mu je tvrd. Osjetila ga je kao da je zarobljen u krletku. Oslobodila ga je potegnuvši zatvarač. On je spustio hlače i gaće i ogolio erekciju.

Francesca ga je uzela u ruku. S drugog svijeta više nije dopirao Baglioni nego raspjevani Cocciante. Činilo joj se da ima samo šesnaest godina i da je u Rimu sa svojim prvim dečkom, Filippom, kad su se prvi put, u njezinoj kući, dirali po cijelom tijelu. Ali Clive je htio voditi ljubav. Odlučio je. Već joj je skinuo suknju, spustio čarape, i sad joj je nespretno nastojao svući gaćice. "Čekaj! Ja ću!" rekla je ona. Skinula je cipele, najlonke, gaćice. On ju je gledao držeći ga u ruci. Popeo se na nju. Raširio joj je noge spreman da uđe u nju. Filippo ne, Filippo ju je smio dirati, lizati je, ali ne i prodrijeti u nju. To je bio dogovor. 183 Nadala se da će i Clive učiniti tako, ali onda je shvatila da on ima druge planove. Ambicioznije. Zgrabio ju je za guzove i sad ju je okretao na trbuh kako bi je uzeo straga. Je li Francesca to htjela? Ne, ne baš. Nadala se nečemu romantičnijem. Šaputanju na uho. Polaganom opuštanju. Clive, u kurac, prebrzo ideš. I nema ništa gore od brzopletih tipova. Slede ti kosti, natjeraju te da se zatvoriš poput ježa. "Ne, Clive, molim te", rekla mu je odlučno. Nije to bio jedan od onih "Neeee, Clive, moooolim teeee..." koji se proštenju, puni oklijevanja, a znače: radi mi što god hoćeš. "Ne želiš?" upitao je začuđeno. U tom Cliveovom "Ne želiš?" bilo je s jedne strane razumijevanja, razumijevanja za čudne probleme koji muče Francescu, a s druge strane bilo je i čuđenja. Ha?! Clive, rekla je Francesca u sebi, kako je, jebote, moguće da cura, nakon što si je pet minuta ljubio, ne želi daje opališ straga? Ha, kako je, jebote, tako nešto uopće moguće? "Ne, ne želim!" "Ah?!" rekao je on razočarano. Na kraju mu je izdrkala i on je opet postao drag. Uzeo je deku, uključio TV, stavio video kasetu. Apokalipsa danas. Oboje su ga gledali sto puta, ali nikada zajedno, ovako, jedno uz drugo, goli, pod tom starom, plavo-crvenom kariranom dekom. Francesca je zaspala u njegovom naručju. 184 Te noći iscereni čovjek nije došao po nju. Možda joj mozak, zadovoljan onime što je primio tog dana svjesnog života, nije mučio san. Možda ga je Francesca sanjala. Sigurno je samo to da, kada se probudila, nije se sjećala da je sanjala ni njega ni bilo što drugo. To ju je obradovalo. Probudila je Clivea blagim poljupcima u vrat i vodili su ljubav, ali onako kako je ona htjela. On dolje, ona gore. Vidjela mu je lice, smiješila se. Vidjela je kako otvara usta, stišće oči i svršava. Doručkovali su u krčmetini u koju su zalazili vozači autobusa i kondukteri. Jaja, šunka, crna kava i vrući kruh. Pozdravili su se dugačkim poljupcem.

Jednim od onih ozbiljnih, kakvim se ljube zaljubljeni. Onda je Francesca jednom rukom rastresla kosu i nestala u metrou. s užasom... Vratila se kući zadihana. Kasnila je. Nakon što je pozdravila Clivea, čekala je metro više od dvadeset minuta. Katastrofa. Tuširala se perući zube, pazeći da ne smoči kosu. Pres-vukla se u prvo što je našla. Našminkala se zviždeći neku melodiju. Uzela je knjige i izašla iz stana, ali odmah se vratila. Otrčala je u dnevni boravak i uzela klupko vune boje hrđe, koje je bilo završilo ispod kauča. Trebalo joj je još nekoliko takvih klupka vune da započne haljinu. 185 Već je zatvarala vrata, kad je na komodi kraj ulaza vidjela da svijetli crvena lampica telefonske sekretarice. um Vratila se natrag i pritisnula tipku za preslušavanje. "Francesca, Francesca. Gdje si, dušice? Pretpostavljam da nisi čitala talijanske novine. Ja u to ne mogu vjerovati... Mora da je neka greška. Policija uvijek griješi, a novine se onda nadovežu... Hijene... Uglavnom, ne brini se. Ti odluci, ili ću ja doći do tebe, ili se ti vrati u Rim. Ali ostani smirena. Molim te, jesi razumjela? Ne znam više što da mislim. Nazovi me ćim se vratiš kući." Njezina majka. Imala je glas da se prestrašiš. O čemu to prića? Je li poludjela? Policija? Vratiti se u Rim? Na trenutak ju je mrzila. Bila je u stanju izbaciti iz takta i tibetanskog redovnika. Njezine poruke uvijek su bile kaša rijeci bez glave i repa. May kog vraga, već kasnim... Pokušala ju je nazvati. Zauzeto. Sjela je otpuhujući i pokušala ponovno. Zauzeto. Izašla je proklinjući svoju majku i njezinu ludost. Predavanje je već bilo počelo. Već ga je propustila. Uzalud je trčala. Opustila se. Uputila se prema podzemnoj, i dalje se pitajući što je ona poruka trebala značiti. Na kiosku na njezinoj postaji nisu imali talijanske novine. Normalno. Da ih nađeš, moraš ići u centar. 186 Izašla je na postaji Piccadillv Circus, u kaos, na promet i kišu. Na kiosku specijaliziranom za strani tisak kupila jeCor-riere della Sera i La Repubblica. Ušla je u prvi lokal na koji je naišla, gdje su bučale videoigre i zaudarali zagoreni fileti na žaru i užegli pomfrit. Od tamnoputog konobara Pakistanca naručila je kavu. Stavila je La Repubblica na stol i počela je brzo listati. Nije pronašla ništa. Sve normalno. Kriza vlade. Kongres o RAI-u. Humanitarna pomoć za BiH. Mussolinijevi dnevnici. Došla je do crne kronike. Zaustavila se.

Francesca se nagnula nad školjku i povratila. Dvadesetpetogodišnja Angela. Istresla je iz sebe ono što je ostalo od doručka tamo. Lorenzo Lo Presti (27). Komesar Pacinetti. Anna La Rocca (27) i Rita Gagliardi (26). Tako šćućurena. Mrak. Teške optužbe vise nad Giovannijem Fortijem. Francesca je dvaput pročitala članak i naglo ustala. po crnim pločicama. Gola. Dobro su joj se utisnule u pamćenje. Otvorila je jedna vrata. Francesca je vidjela fotografije. Nazovi 3212723 ako nam se želiš pridružiti. Onaj s kojim si prvi put vodila ljubav.. kojeg se smatra odgovornim za šest ubojstava koja su se dogodila u četvrti Parioli između lipnja '91 i veljače '92. dao je naslutiti da će o nalazu DNK ovisiti konačni ishod istrage. Mladić je novinarima izjavio da je nevin i da nema nikakve veze s tim događajima. Dvadesetosmogodišnjeg rimskog poduzetnika uhitila je u petak poslijepodne ispred njegove kuće u Lisabonskoj ulici specijalna istražna karabinjerska jedinica oformljena od strane policijske uprave i zapovjedništva karabinjera kako bi se riješio dugi niz ubojstava koja su poremetila mir najekskluzivnije četvrti metropole. Angela Dumino. 187 Žrtve: Mario Cecconi (28). 188 Giovanni Forti. Ispružena na bračnom krevetu u potkrovlju na Parioliju." Smrdjelo je na jeftini dezodorans i mokraću.. u karabinjerskoj postaji u ulici Romania... . s kojim si provela odmor u Grčkoj. Pronašla je prekidač koji je visio kraj mokrih pločica. Prošlo je već osam mjeseci otkako istražitelji slijede tragove tajanstvenoga višestrukog ubojice. Što se to događa? Svijet je poludio. Zadah plijesni na prljavim zidovima. televizijske snimke. okrhnuti umivaonik.Stavila je ruku na usta i prigušila krik. . Angela Dumino (25). Otvorila je vrata i sišla uskim stepenicama osvijetljenim slabom i treperavom neonkom. Studentica Angela. svi stanovnici Pariolija. po podu.U zoru. Mrtva. ostatak zrcala i divovski natpis: "Mi živimo s kurcem u guzici dvadeset četiri sata na dan. Fernando Tersini (30). . on. iza dugačkog šanka i tamnih stolova. i nije ciljala. s kojim si dvije godine dijelila stan. Sišla je do kraja. koji je tijekom dugog i iscrpljujućeg ispitivanja uzalud pokušavao ishoditi priznanje. završeno je ispitivanje Giovannija Fortija. Do kraja.On je ubojica. Trkom je prošla kroz lokal. Njezin čovjek. Slaba svjetlost osvijetlila je nužnik. Sjećala se Angele.. prelazila je rukama po licu i nastojala doći do daha. Mramorne stube. Možda je na prekretnici istraga o ubojstvima pletaćim iglama JA NISAM UBOJICA S PARIOLIJA! Ispitan rimski poduzetnik Giovanni Forti Rim . Ubojica s Pariolija. Njezin bivši zaručnik. pronađeni su u svojim stanovima stravično izmasakrirani pletaćim iglama. kojeg si voljela do bola. vlažne i skliske od gnjile piljevine.. osumnjičenog za višestruko teško ubojstvo. pa još jedna.

spolovilu. Sređen. do onih najkrupnijih.. ali ona je već nestala. To mora biti greška. Izašla je na trg. Podigla je pokrivač koji je dopirao do poda i zavukla ruku pod krevet. Uspela se starim drvenim stubama vukući se za rukohvat. Ne. pretvoren u golemu spužvu natopljenu krvlju. Onda je zaplakala. Morala je nešto provjeriti.. Nisu li oni koji su najmanje sumnjivi. Nešto što joj je sledilo krv u žilama i svelo dah na bolni hropac. Sad joj je došlo gotovo da se nasmije. Tamo gdje je držala kovčege. lijep kovčeg od tamne kože koji joj je poklonio. Ponovno ih je prebrojila. 190 Skijaški komplet koji je kupila s Giovannijem u Pescas-seroliju. Konačno je pronašla to što je tražila. Opet je povratila. oni uklopljeni. Po parketu su se prosule dugačke pletače igle.. Dugačka i tanka. Djelo psihopata. Bio je jedan od onih kojima je najveća težnja zaraditi novac. Popela se kao zombi uz ljepljive stepenice. . očima. Pogriješili su. Čovjek na mjestu. Platila je vožnju znatno više nego što je trebalo. Odmah. šešir s crvenim pomponom koji joj je Giovanni poklonio za imendan. Otvorila ga je trgajući remenje. vunene papuče koje je kupila s Giovannijem u Zermattu.. ti koji u sebi nose stravu i ludilo? Nisu li oni najbolesniji? ćula je kako joj govori neki glasić. Ne. oženiti se djevojkom iz dobre kuće i kupiti jedrilicu. Ništa nije vidjela ni čula. Okrenula ju je naopako. I crveni madrac. izbrojila pet pari. Otvorenih usta i otvorenih očiju. od onih najtanjih. Posvuda. Kosa svedena na pramenove zgrušane krvi. Istog trena. To stvarno nije moguće. za pamučna pletiva. Taksist joj je pokušao vratiti ostatak. Taksi se zaustavio kraj nje. Poredala ih je. Izvukla je najveći. Jesi li sigurna? Jebi se. Prošla je lokalom. 189 Ona poznaje Giovannija. Ne. Svi kotačići su mu funkcionirali. Giovanni je najnormalnija i najmirnija osoba koju je ikada upoznala. Ušla je i automatski izgovorila svoju adresu. kao u mi-kadu za divove. Ne. jedna stravićna misao. Kakva zabluda. Drvena kutija s intarzijom. Otvorila je vrata i otrčala u spavaću sobu. Pobacala ju je po cijeloj sobi. Treba ih biti mnogo više. . Dobro ga poznaje. isprekidano jecajući. Podignula je ruku. više sam nego sigurna. na kišu. Otvorila ju je. Policija kurca ne shvaća. vidjevši Giovannija u ulozi serijskog ubojice. Po grudima.njezin serijski ubojica. Izašla je pred kućom. Ne. Ne. To mora da je neka greška. Griješi. Sigurno. srcu. Godinama ih je skupljala. Naravno da ih je bilo više. Odjeća. za debelu vunu.Probijena dugim zašiljenim iglama. koju bi držao u Porto Ercole. Sigurno.

mama. dva. tupih vrhova. Ponovno je pokušala telefonirati.. ljubavi.. pet puta je zvonilo i onda se začuo glas njezine majke." "Imaš li drugih vijesti?" "Ne. Jedan. znam. Ništa. polako. Ustala je i zgrabila telefon. četiri. Moraš potražiti moje igle za pletenje. Jako je važno. zadržavajući dah.. četiri.. Nisu ovdje. što to znači?" "Ništa. poput žohara u staklene kutije. Čula je podmukli glasić kako joj mrmlja: Divovske čelične pribadače. Gdje su? Ne znam." "Da. To nije mogao biti on.. tri.. slobodno. jesi li pročitala?" "Da. uvijek griješe.." "Reci. "Francesca. Ostavila si ih u Rimu. molim te. Tako je. "Molim?" "Mama!!" "Francesca. Baš si glupača. Samo učini to što ti kažem. Ne može biti drukčije. Ne mogu ih naći. Još u Rimu. dva." "Gdje li je sada?" "Pustili su ga nakon ispitivanja. Ovu kutiju nije više otvarala. Ne brini se.. Naravno. konačno. Molim te.. Koje nedostaju? Najtanje i najoštrije.. 191 Sada je upotrebljavala poseban set od ebanovine koji je kupila čim je stigla u London. Znam samo to. Otkad nisi otvorila tu kutiju? Odavno. mama!" Tišina. Jedan. Mora da je greška. Mora da su još u ulici San Valentino. kada? Prije barem dvije godine.. naravno. mama." .. moraš mi učiniti jednu uslugu." "Ne brini se. tri. pogodne da se zabiju u meso.. Stavila je ruku na usta i do krvi zagrizla u dlan... Dvije godine živjeli smo zajedno. Morala je promisliti.. ništa me ne pitaj. pazeći da ne pogriješi broj.. Otiđi provjeriti.. Nazvala je majku. onih debelih. televizija je rekla isto što i novine." "Kako?" "Moje igle za pletenje. U Rimu. pet puta i. malena." 192 "Slušaj...." "Znam. Savršene za pribijanje tijela na madrace. Morala se smiriti.Ostalo je samo pet pari. Zauzeto.. Jebi se! Uzvrtjela se po kući ne znajući što da radi. Ništa se ne zna." "Moraš otići u stan u ulici San Valentino i pregledati stvari koje sam ostavila.

Da zajedno provedu noć. Sad se smiri. Sjela je. Zamolit će ga da joj pravi društvo. izgledala je kao anoreksičarka. Madonnin spot. Usrani Cliveov glas s usranom glazbom u pozadini. Spojene ruke. Radila je u pubu kod trga Euclide. mama? Jesi li tu?" "Tu sam. U redu. Dokumentarac o majmunima u Južnoj Americi. gdje si? Nazovi me čim se vratiš.Tišina. Idi sad. Kad bismo se sreli." "Da. Naslonila je čelo na mokro staklo. nikad s nepoznatima.. Kretali su se u istom krugu ljudi. Onog Ferdinanda Tersinija. Činilo joj se da su život i grad s druge strane prozora jako daleko. Trebala je samo pričekati da majka ponovno nazove. Zujanje hladnjaka. zvanog Ferdi. tu sam. Prošla je stanom sa svojom šalicom kamilice u rukama. malo pogledati televiziju i pričekati da joj kaže da su njezine igle tamo.. automobili su još formirali kolone pred semaforom na raskrižju. "Halo! Halo. netko tko je skrenuo s pameti. probodene iglama. Tiktakanje budilice na kaminu. Nazovi me čim provjeriš. ali kao da je između nje i . Prebacila je. kao u molitvi. vjerojatno netko koga poznaju. i kružile u krvavoj spirali." "Dobro sam. Prebacila je. Govorilo se da je ludi ubojica netko s Pariolija.. 193 Francesca je poznavale neke od ubijenih. Igle zabodene u lubanju. ako ne bude tako? Upalila je televizor. Bila je jako mršava. Imala je dugu plavu kosu. Frajerčić s Pariolija. Ubojica mu je pribio mošnje i penis za nogu. A." Prekinula je. Ljudi su još uvijek prolazili. slušajući vlastite korake kako odjekuju po podu. njega se sjećala. Nitko nije izlazio sam. 194 Telefonska sekretarica. Uvijek je stajao ispred Mamelija. gimnazije u kojoj je Francesca maturirala. Ne može biti sama. Ugrijala je vodu. Neki su s tim zbijali šale. Clive! Nazovi ga! Otišla je do telefona i nazvala ga. sretala ih je na zabavama. Izvukla je vrećice s kamilicom. pozdravili bismo se. da su završile u nekom starom kovčegu." "U redu. Bio je stariji i ševio je gimnazijalke. zajedno s knjigama. Prebacila je. koji su joj odjednom djelovali čudno. U jedanaest sam kod tebe. Ne. Zapravo. Našli su je obješenu za tuš. Brujanje grijalice u kupaonici. U to vrijeme nitko više nije izlazio. Govnari.. dok joj ne dođe majka. Ljudi su se viđali samo u kućama prijatelja. Visok. Cliveov glas. Trebala je samo ostati mirna. Otišla je u kuhinju. Ugasila je. Misli su joj bježale na igle. Poznavala je i Annu La Rocca. krupan i dobro popunjen. održavala su se samo stara prijateljstva. "Clive. kod kuće sam!" Spustila je slušalicu. na mrtve. ne baš dobro. Samo rijetki šumovi. Nazvat ću te čim se vratim kući. samo iz viđenja. Idem. Neka nagradna igra. TV film Kuca u preriji. U stanu je bilo pretiho. ali ti mi obećaj da ćeš lijepo spavati. Rezervirala sam avion za sutra ujutro. na Giovannija.

nazovi me. Sjena je u ruci držala nešto dugačko i tanko. Francesca je podignula glavu. Uskih. i smijao se. bademastih očiju. Nije mogla. zar ne? Reci mi! Molim te. ispred nje. Clive. Treba samo pričekati.. Sklupčala se i snažno zagrlila jastuk. Hajde. Vidjela mu je samo rub hlača.. Noću.svega toga bila duboka i nepremostiva provalija. Kao u nekog mješanca s mrenom. Slan kao zadah krvi. Bio je tamo. Nije bio u stanju čak ni lagati. od kojeg se naježila. Struganje papučama. nešto što je bljesnulo metalnim sjajem. 195 Ubrzo će nazvati Clive ili njezina majka. Prilično malen. i sive oblake kako promiču iznad još sivljih. Potražiti ljude.. Iscereni se čovjek vratio i vukao je noge njezinim stanom. kao da su joj se pluća odjednom smanjila. uspravan. Konačno. Da se opet igra. 196 Hoćeš me ubiti? Uzeo je nešto iz jakne. Kroz prozor je vidjela kako se svjetleći natpis indijskog supermarketa pali crveno i plavo. tamnih i beživotnih. Ponekad se vraćao kasno. Otići u Institut. Trnci. uprljanih blatom iznad izobličenih stopala. Uvijek su bili zajedno. Danju. Francesca. Izobličen. pokrila se dekom. prikovana užasom. Pojavio se. Mora čekati majčin poziv. Kako je moguće da je Giovanni ubojica? Promislimo. Morala je izaći. kratkog daha. Nekako drukčiji Kinez. prigušen smijeh. U dnevnom boravku. uključila radio. . Izgubiti se na ulicama punim osvijetljenih izloga. Kuća je odjeknula. Osmjehnuo joj se pokazujući modre i trule desni. Nije mu mogla vidjeti lice zastrto sjenom zavjese. Legla je u krevet. Otići. Otići u kupnju. ali zato stoje igrao mali nogomet. silom uvučenih u gumene sandale. Nije odgovorio. Nos. Vrlo lagan zvuk. Vratio se samo zbog tebe. U kuhinji. Ti nisi Giovanni. Namrštio bi se. Bat koraka.. Nemoguće. Posvuda. Zrak je postao slan. Nasumce je uzela neku knjigu. samo rupa iz koje cure krpe mesa i usta iskešenih zuba. Vratio se. Osjetila je kako joj se spuštaju otežali kapci. Ne. Sjela je. Bio je Kinez. Sad je samo trebala spavati. Laži su mu se vidjele na licu. Mrtvo umorno. Čula je samo dah smrtno ranjenog kita. Čelik. Zatvorila ih je. Sad je sve bilo mračno. na krevetu. Mišići beskorisni komadi drva. Osjećala se umorno i iscrpljeno. Bila bi preneražena već i da sazna da je imao ljubavnicu.

Uzela je telefon i okrenula Cliveov broj. s pripadajućim brkovima. Gdje si.. koja sjedi na krevetiću. Kapljice krvi po pokrivaču.. shvatila je Francesca. uz svoj idiotski'osmijeh. 197 Giovanni! Bio je to Giovanni. More tinte s druge strane prozora. Iz rupe se pojavio nos. Približio joj se sitnim koracima. "Pomozi mi.. Očaj i ljubav. Francesca je iskočila iz kreveta kao iz katapulta. Minijaturan. Nije zauzeto. klaustrofobičan i tih. Gdje si zaglavio? Nazovi me čim se vratiš!" Okrenula je majčin broj. Počinjem gubiti razumi U ušima joj je brujalo. kao da pita. Na-brzinu se obukla. i oblikovala naočale Per-sol. Molim te. Bila je to usna. a dok je žvakao preobrazio se. Tama s druge strane vrata. zadovoljno se cerekao. Još joj se približio i jedva primjetno nasmiješio. Pričekala je. Kosa se prorijedila. nisam te htjela ostaviti. To je samo još jedan usrani san. Puno gjadan". postajući svjetlija. a zubi su izgubili žutu patinu i ispravili se. dva metalna štapića. između palca i kažiprsta. Dvije oštre pletače igle. Opusti se. Sa srcem u grlu. kako polako i neumoljivo tone u ponore nekog crnog mora. Vratiti se u život. a s one imitacije nosa počela je curiti nekakva crna tvar koja se spojila s onime s obrva. Pogledala je oko sebe tražeći svoju moru. Francesca je. Clive nije nazvao.. Francesca. s onim laganim rimskim naglaskom. bez dna. uvis. plastično. Pogriješila sam! "Francesca. u kuradl "Clive."Ja biti gjadan. Stvorile su se nemirne i beskonačno tužne oči. Tri zvonjave i onda sekretarica. Kinez ju je nudio.. Vršcima je pridržavao komad mesa. Još se nije vratila. .. Ponovno se zavukla pod pokrivače. Gledao je Francescu tako tužno. potpuno isti. Spustila je slušalicu. Od lukova obrva počelo se oblikovati nešto crno i tvrdo. držao dva štapića. Osam i pol. Ni njezina majka. malo-pomalo postali su savršeni. Francesca!" I pogodio ju je. držala je pletaču iglu. jesi li to ti? Žao mije. Mora izaći. i na trenutak ju je pogledao. 198 Pogledala je na sat. Smijao se i žvakao. zašiljen nos. Počinjem gubiti razumi Znojna i prestravljena. U ruci je. Giovanni. Podigao je krvavu ruku. i bio je to njegov glas. Onda je podigao tu usnu. s kojeg je kapala krv. Imala je viziju svoje kućice i njezinih sobica. Oči zaljubljenog koji je napušten. i ubacio je sebi u usta. s njom djevojčicom. Stan joj se odjednom učinio premalim. Pomozi mi!" prošaptao joj je.

Sjela je na stepenice očajna. Bilo je tu svega: šminka. toplo se obući. Nakon dvjesto metara već je osjećala led u kostima i pritisak mokre odjeće. Legla je na zvono. prišapnuo joj je nešto što nije željela čuti: Draga moja. Zaboravila si ih. Bez šešira. Kad je stigla pred ulazna vrata. pored telefonske sekretarice. glasić savjesti. Onaj što ti gaje poklonio tvoj bivši. Nema novca. Na stoliću pokraj kreveta. Nosila je par platnenih tenisica. pernica. Čak i bez kišobrana. tablete protiv glavobolje. Vraćam se u utorak. Smiri sel Sve je u redu. Prije dva dana. vidjet ćeš da ti još nešto nedostaje! Stoto? Tvoj lijepi novčanik od krokodilske kože. Opsovala je. Uzet ćeš taksi i naći ćeš si društvo. Jedna funta. šala. cipela za kišu. Zgrabila je torbu i izašla zalupivši vrata za sobom. Nema ključeva. Drugi glas. traperice i jaknu od antilop kože. Na dnu desnog džepa pronašla je presavijenu novčanicu. sutra putujem. Presvući ćeš se. ako pogledaš u torbu. Samo jedna. slijevala se niz žljebove. ali ne i ključevi kuće. Ugasite ga!" zazvonio joj je u glavi Rendelličin glas. upaljač. Otvorila ih je i izašla. Nisam ga vidjela već dvije godine. usrani ključevi kuće. Ta odjeća rasuta po podu. drvena kutija. otvorila je torbu i potražila ključeve. kraj ulaza. Sjurila se niz drvene stepenice do velikih ulaznih vrata. Ništa nema. kišobrana. "Gospođice. Sama joj je starica rekla.Bez razmišljanja. povećavala bujice što su . Izvukla ju je. Izašla je čak i bez kišobrana. rekla je samoj sebi. glupa. klupko vune. Izašla je kao idiot. Slijevala se neprestano i neumorno. Ne zaboravite svjetlo na stubištu. cigarete. Izvadila ga je iz torbe. I dobro je znala gdje. par bilježnica. Obradovala se. taj šešir s pomponom. "Gdje si. Kuća ju je pritiskala. Francesca se zaputila niz ulicu hodajući kroz nekakvu kaljužu od zemlje od radova na cesti i smeća. beskorisna funta. Ustala je i zavukla ruke u uske džepove traperica. čak i ključevi njezinog stana u Rimu. 199 Okrenula se oko sebe i vratila se natrag pokrivajući glavu rukama. Osjetila ju je vrhovima prstiju. Sad ćeš se vratiti kući. Gdje je? 200 Francesca je i to znala. Voda je i dalje pljuštala s neba. U njemu je držala cedulju s brojem Cliveovog ateljea. Padala je kiša. Nitko nije odgovarao. Pozvonila je gospodi Rendell. proklela je kroza zube. stara krmačo? Javi se!" A Francesca je znala i to. Ma kako sam se to obukla? Pogledala se. Idem k sinu u Plvmouth. Imala je duplikate. "Jebi se".

reklamne plakate. Cijeli grad između. Na sljedećoj postaji. Mnogo postaja. Dovoljno je regulirati vlastitu. kad stigne. Jurila je pognute glave prema postaji podzemne željeznice. gurkajući se. Clive će biti tamo. koja kurca ne razumije. Pogledala je na sat. Točke gledišta. Samo četiri. Pa zašto si onda tako prestravljena? A pletače igle? Pletače igle su u Rimu.tekle između ceste i pločnika. Idi u Institut. naći će Clivea kako je čeka s dekom. Jeli su kokice i zajedno čitali strip Spiderman. Ponovno je prodisala. Sjela je. lica ljudi. smirila se. A ako ga nema? Bit će. izašla su dvojica crnih pubertetlija. Bilo je to prvi put da je vidi u Londonu. zadihana. Ljudi su se vraćali kućama. Istovremeno se osjećao miris kiše i zatvorenog prostora. Sumnjiv u tupim očima policije. nije moguće da se nastavi. Pokraj nje sjedila su dva debela crna dečka u šarenim trenirkama. Mnogo je putnika čekalo uz peron. Sjeo je kraj vrata. Sumnjiv je bilo tko s Pariolija tko živi u blizini žrtava. 202 Malo-pomalo. Unutra je bilo toplije. Okretati je dok se stvari ne ugledaju u boljem svjetlu. Mora se prekinuti taj lanac nesreće. Moram otići do Clivea. Mnogi su stajali. zaštićena ljudskom zajednicom zbijenom u vlaku. Neonsko svjetlo sve je bojilo u žuto: dugački hodnik prekriven pločicama. mokri i tihi. Bio je zatvoren. Ona je bila na istoku. S tim je uvjerenjem ponovno istrčala na kišu. Našla je slobodno mjesto u dnu kola. Kroz vrata na kraju vagona ušao je neki čovjek. Funtom će platiti kartu i. osjećajući kako joj se poplava slijeva niz vrat. Ali nitko nije rekao da je on ubojica. Baglionijem i ostalim. Način raspoznavanja. Vlak je stigao. Francesca je izbrojila koliko joj postaja još nedostaje. Giovanni je osumnjičen. Mora biti. Crnu i žutu. Sišla je niz duge pokretne stepenice. Francesca ga je primijetila jer je nosio plavu vjetrovku Henri-Lloyd. najavljen strujanjem zraka i zaglušujućom bukom. Te su jakne sredinom osamdesetih bile jako popularne u Italiji. Francesca je naslonila glavu na prozor. videom. Mora daje Talijan. Francesca ih je imala dvije. vlak se praznio. Francesca je bila predaleko da mu vidi lice. Čovjek je nosio i crne traperice i špičaste čizme. Francesca je ušla u gotovo pun vagon. Vlažan i smrdljiv 201 vjetrić milovao joj je mokru kosu. Zbog svih tih nepomičnih i mirnih ljudi koji su čekali vlak. komentirajući uzvicima i smijehom svaku stranicu. Pokreni se. na-dirala iz šahtova. . Clive na zapadu. usporilo joj se lupanje srca. Ostavljene tko zna gdje i u kojoj kutiji. kako se približavao predgrađu. gdje su postale neka vrsta uniforme. a naročito na Parioliju. da se još više zainati. Preko puta spavala je starica s plastičnom vrećicom na glavi. u njegov atelje. Prekasno.

koja su I zacviljela na šarkama. Nastavila je hodati dašćući. Ponovno je skrenula u jednu uličicu i onda u još jednu. Metro je započeo dugačko kočenje prije postaje. nema Talijana. Nasumce. Svjetla. Ništa nije vidjela. Ostali su putnici izašli. Vlak je još usporio. Mladić s druge strane sjedio je uljuđeno i nepokretno. Francesca je osjetila kako joj se noge oduzimaju. Samo mračna uličica. Ovratnik jakne bio mu je podignut. Ja sam mu je poklonila. Kao lutka. Imali smo novaca. S druge strane prljavih stakala osvijetlio se hodnik. Prošla kroz gomilu. Morala se zaustaviti. I bila je vani. Nije više imala snage. u prometu. Želudac joj se stisnuo. Evo ljudi. na kiši. kotače automobila parkiranih sa strane i noge prolaznika. ali osjetila je na sebi njegov pogled. Sad je stranac bio na sredini kola. Usporila je i okrenula se. Neka čudna igra sjena zakrivala mu je lice. Protrčala. Prošla je pored blagajne. Sljepoočnice su joj pulsirale. Jebena vrata. Sad su u kolima ostali samo Francesca. I Giovanni je imao jaknu Henri-Lloyd. Gubim razum! . otvorenih usta.. sve dok se nije zaustavio. Trčala je kao nikada u životu. 203 Ona i Talijan. Crno mu je oko zabljesnulo. Sad su ostali samo njih dvoje. otvorila. Tutnjava je gubila ritam. Prvi put. dašćući. spoticala se na stepenicama. Uspentrala se. Jedna postaja. Što čekate? Nije gledala u njega. do zaustavljanja. ako se to može nazvati trkom. Nitko nije ušao. Opet je počela trčati. kroz hodnik prekriven plakatima koji se lagano uzdizao prema površini. Plavu. otvorite se. pognuta zbog slezene koja je urlala. Odlučno.. Nije bilo nikoga. samo svjetlo izloga.Vlak je usporio. Poklanjali smo hrpu stvari jedno drugome. U noći. Skrenula je lijevo. Vrata su se dašćući zatvorila. čovjek je ustao. Bacila se u vrata na okretanje. Kao da se najedanput probudio. Francesca je ustala. Stranac je bio na manje od metar od nje. probijajući se laktovima. Mišići napeti kao strune. u prvu ulicu na koju je naišla. usnula starica i Talijan. Svako malo se okretala i gledala iza sebe. Trčeći. uzela je s poda vrećicu punu odjeće i nestala kroz vrata. Francesca se približila vratima. Dajte! Otvorite se! I ona su se. nema čovjeka u jakni Henri-Lloyd. Evo postaje. Francesca je iskočila. kako se zabija u nju poput kuke. Starica je otvorila oči i opsovala. Nema stranca. Nitko nije ušao. Stranac je napredovao prema njoj. s druge strane automatskih vrata. Zaustavio se. Vlak je opet usporio. i približavao se. Još dvije postaje.

Jedan od mnogih Talijana koji su preplavili London. Ne. Neki gospodin s kišobranom. Ispred prodavaonice elektronike. Što su govorile novine? Zadržan na policiji. Šake su je boljele. i kriknula. nije moguće! Slijedi me. Kriknula zbog te kiše koja ne prestaje. "Clive. ionako je već bila posve mokra. Zadržan. Otvori. Bio je to vrisak u kojem više nije bilo ničega ljudskog. je li vam dobro?" Francesca je podigla glavu. gledao ju je kako se udaljava. Kriknula zbog Clivea koji je nestao. Gledao ju je. začuđujuće vidljiv kroz razdero-tine crnih oblaka. bio bilo tko. po kojem je šibala kiša. Čovjek je ostao nepomičan. Kriknula zbog Giovannija koji se vratio. šalom i balonerom gledao ju je s izrazom između zabrinutog i dobročiniteljskog. obasjavao je obzor prozirnim. Stopala su joj šljapkala u cipelama. "Da. Otvori. Što joj je rekla majka? . bila je Cliveova. na kiši koja se slijevala po njoj. upada u lokve. Obasjanog crvenim reklamama. Zatim je spustila glavu i dugo ostala tako. štipajući je za listove. Posljednja građevina. "Clive. Gledao ju je kako se nespretno udaljava. neprirodnim svjetlom. Jedan od milijuna vlasnika henri-lloydice. Što mi se to događa? Već posve mokra. koja nije trebala biti daleko od Cliveovog ateljea. S mrakom pred očima i srcem koje joj je zviždalo u ušima. Francesca je prešla preko nekog gradilišta. pored kostura od armiranog betona i čeličnih dizalica. Francesca je sjela na kamenu klupu i zaplakala. 206 Francesca se bacila na nju i počela je lupati šakama.. u kurac.. Francesca je. Lavež umirućeg psa. Otvori. najveća. Oplakivala je svoju nesreću. 204 205 Podigla se i krenula. vrištala je. Ispravila se i usporila korak. šeširom.. Priviđenje. Clive. Francesca je opet potrčala. vjerojatno. Još malo joj je nedostajalo do Cliveove kuće. Clive". Zatvorena. Odmah ju je prepoznala. I konačno je izbila na veću ulicu. mrzila ju je i tresla." odgovorila je Francesca slomljenim glasom.On je. S druge strane ulice. "Gospođice. Gledao ju je zakopčan u svoju plavu vjetrovku. Okrugli blijedi mjesec.. Zabacila je kosu koja joj je padala na čelo. dobro mije. Željezna roleta bila je spuštena. Samo zadržan. ostavljajući udubljenja. Kako je to moguće? Giovanni u Londonu. u vodu. Nema nikoga. I ponovno ga je ugledala. Kriknula i gotovo. Prestani! Prestani! Pala je na koljena. Što drugo? Ruke u džepovima. Studen joj se uspinjala uz noge. mahom osvijetljenih. Šutirala ju je. Gospodin pod kišobranom. Francesca je nastavila hodati nasumce kroz splet uličica u stambenoj četvrti jednakih kućica. Otvori. kroz blato. Plakala je od umora i strave koju je osjećala u sebi." Nastavila je još dugo lupati.

. i on to zna. Kuća je bila u mraku. 207 "Kamo te vozim. Ren-dellica se još nije vratila. . Vozač je bio mladi crnac. inače ćeš nagrabusiti".. Francesca je s tla podigla težak kamen. Francesca je već bila vani i trčala je. Uđi nekako. Francesca se zamotala u deku. Pogledala je oko sebe. Zar ti ne oduzmu putovnicu? Naravno da ti oduzmu putovnicu. Pogledaj. Sa šarenim vunenim šeširom na glavi i u vojnoj uniformi. samo to znam. možeš li otputovati avionom? Ne.. Prekrižila je ruke čekajući taksi. Zubi su joj nekontrolirano cvokotali. Podigla se i automatski uputila prema ulici. Prošla su dva.. A zašto je Giovanni u Londonu i slijedi je? Nije imalo smisla. Francesca se tome nije čudila.. Sad idi kući. Došao je da ti začepi usta. "Kući". ne možeš. iza tebe je deka. ni u prizemlju. "Što se dogodilo? Izgledaš kao da si se kupala u bazenu sa svom odjećom na sebi. I nisu se zaustavila. rekla je Francesca dršćući.. rekao joj je odjednom jamajkanskim naglaskom. Potopljeno strašilo. Tako je. To nije bio on." "Nema veze. Stani". ali bilo je kasno.. bilo kamo. Rolex." Francesca je s ruke skinula sat. Treba samo biti razumna." "U redu.. Povukla zasun.. Dugo su stajali u koloni. Uhvatila tepanikay lagani napadaj ludila. Nitko nije prolazio. "Ali još nismo stigli. nemam novca da ti platim. Dokaz da je on ubojica. Da ti ih začepi zauvijek." Ali. Zavukla je ruku." "Vincent Square. Igle. Nedostajalo je još malo do kuće. 208 "Stani. na policiju. Svjetla automobila klizila su po asfaltu blistajući u lokvama. Studen joj se zavukla u kosti. Nijedan prozor nije bio osvijetljen. Pokrij se. Ti to znaš. Čuj. Napipala bravu. ljepotice?" upitao ju je. Čula je u sebi hladan i razuman glas koji joj je govorio: "Krajnje jednostavno. Previše je!" viknuo je vozač za njom. Možda zbog njenog izgleda. Sad je osjećala trnce."Samo su ga pustili." Obuzeo ju je novi strah. Ti imaš dokaz. tako apsurdan da se činio neshvatljivim. Tako je. Ali dat ću ti ovo. Ali ako mi ne kažeš adresu. naredila je taksistu. A kamo? Kamo da idem? U hotel. Igle koje su nestale. trebalo bi biti u redu. Dala mu ga je. Možda malo smrdi. Ništa strašno. ako se o tebi vodi istraga. Konačno se zaustavio jedan taksi. "U redu. Moraš pobjeći Moraš se sakriti.. Vrata su se otvorila. Odlučnim je udarcem razbila brušeno staklo. Uzmi novac i otiđi. "Čekaj. Vozač ju je svako malo pogledavao u retrovizoru. Cvokoćeš. Francesca je ušla." Promet je bio gust. Pokrij se. Ne smije te naći. Samo postaješ psihopat. Majčin poklon za diplomu.

Otrčala u spavaću sobu. Opet ju je spustila. 210 Topla mokraća slila joj se niz bedra. 209 Upalila je svjetla. Upalila je svjetlo. Teški. ali brava je izdržala. Vukli su se. Dobro! Sad je mogla i otići. Nazovi me. Iza obješene posteljine našla je što joj treba. Neću uspjeti. gdje je Ren-dellica sušila rublje. Zaglušujuća tutnjava odjeknula je stubištem.. Druga poruka. Koraci. Tresla se kao prut. Veliku zahrdalu sjekiru. da djeluje. Njih nije mogla razbiti kamenom. Sekretarica je svijetlila. Popela se na tavan. Vratila se u hodnik. Franceskino se tijelo htjelo pokrenuti. Posvuda sam ih tražila. Unutra je bilo dvjesto funti. Netko se penjao. sputao noge i ispraznio mjehur. Ušla je. Vrata su se otvorila. Dršćući se vratila dolje. I opet. Tamo." Francesca nije slušala. pored sekretarice. Bili su to koraci. Vrata su još uvijek bila zatvorena. I dalje koraci. zaledio ruke. Giovanni. Bio je pored nje. Glavni prekidač za svjetlo. Nema ih. ali glava je bila blokirana jednostavnim. I opet. Što se događa? Tek sam se vratio. da su bile medu njezinim stvarima u ulici SanValentino? Pritisnula je tipku za preslušavanje. Sad je dolazilo ono najteže..Krenula je uza stepenice dašćući. Odvojila se velika krhotina. Želudac joj se bolno skupio. Što treba učiniti? Pobjeći? A ako je to bila njezina majka. Koraci. Koraci. "Francesca. Umirala je od hladnoće." Francesca se počela brzo svlačiti. Uzela ga je. Sutra ujutro sam tamo. Slušaj... "Clive je. Morala je skinuti te mokre krpe. da joj kaže da je pronašla igle. neću se uspjeti pomaknuti. Ispružila je ruku i spustila je.. Korake. kako se sjećala. gola. Netko s kožnim donovima. praiskonskim strahom. koji ju je sprečavao da misli. Adrenalin joj je zagušio arterije.. uznemirio srce. Slušala je nešto drugo. Nisam pronašla igle. Čim se vratiš nazovi me. Korake na stepenicama. pobjeći. Mrak. . Stala je pred vrata i podigla sjekiru iznad glave. Udahnula je i spustila je na bravu svom snagom. Vrata stana. Sve dok nije sasvim razvalila bravu. zašto noćas ne odeš spavati kod neke prijateljice? Nemam mira kad pomislim da si sama samcata u svom stanu. Bio sam izvan Londona. Novčanik je bio tu. na komodi kraj prozora.

Francesca je osjetila kako se slani zadah krvi širi hodnikom. Francesca je vidjela muškarčev profil kako oklijeva na ulazu. svom snagom. Giovanni! Čovjek u henri-lloydici. osvijetljenog odsjajima grada. koje je jedva obasjavalo prve metre hodnika. čovjek joj je zapriječio prolaz. .. Nemoj me ubiti. Francesca ga nije mogla vidjeti. Udarajući o ormar. Malo-pomalo. čudnim. "Francesca?! Francesca! Gdje si?" Dozivao ju je svojim ljigavim glasom.. Nije disala. ali nije mogla. neprirodnim glasom. Gurnula ga je ustranu. Bez mogućnosti bijega. Rukom je stiskao batrljak. Hvatala je zrak kao riba na suhom. Kraj. Čovjekova je ruka tražila prekidač rasvjete. Koraci. Teturajući u mraku ispruženih ruku. Konačno je uspjela progutati nešto zraka. međurebreni mišići počeli su joj se opuštati i ponovno je prodisala. tiho je izustila. na koljena. 212 "Nemoj me ubiti. Nemoj me ubiti. Pluća su joj se zatvorila. Molila je šaptom. Stranac se pridigao. Gola i prestravljena. Vidjela ga je pred sobom. Šuštanje henri-lloydice. Čekala je. figurice. Pokušala je disati. niza stepenice. ali nije uspijevala. Sakrila se iza dovrat-nika. Malo. Sjekira! Francesca ju je podigla s poda. Astmatično šištanje." U međuvremenu se uspentrala na krevet i sad je bila leđima naslonjena na zid. Ritam koraka se promijenio. Molim te". 211 I stranac se srušio. Dovoljno da ne umre. pužući na guzici. "Francesca! Francesca!" rekao je čovjek iskrivljenim. Stoga je otrčala u spavaću sobu. Objema je rukama stiskala tešku sjekiru. podigla je sjekiru iznad glave. Odsjekla mu je tri prsta. "Nemoj me ubiti. Izgledao je kao da moli. Tri grančice koje se lome. Koraci. vrišteći. nakon kojih je počinjala tama. Išao je prema njoj jaučući.Kroz razvaljena vrata ulazilo je malo svjetla. Ispuštala je samo prigušeni hropac. Gušila se. Pale su na pod. rušeći na pod zrcalo. Vidjela je samo sklupčani profil na podu. Francesca je zamahnula. htjela je pobjeći dolje. Stranac je sad bio na odmorištu stuba. I snažno udarila prsima i trbuhom o pod. udarajući uokolo kao slijepi miš. u rub vrata. Podigao je batrljak i stisnuo ga drugom rukom. Francesca je uzmicala. U daljini je čula vrisku i plač muškarca koji joj se vrzmao po glavi.. "Francesca?!" Sjena se ocrtala na podu. Potpuno.. Do ruba kreveta. Poskliznula se na sagu.

sivu i svijetlu stvar. 214 Otišla je u kuhinju. "Umri. Bila je u zamci. Navukla je pokrivače. Igle. Ostao je nepomičan. govnaru". Francesca je polako otvorila oči. Bacila ju je na njega. I opet. Kurvin sine. stranac. S tom razlikom što se crvenilo na njoj osušilo i zatezalo joj je kožu. I pod na kojem je spavala bio je hladan i tvrd. Stavila vodu da se grije. Pletače igle. Osjetila je trnce u mišićima. zajedno s maglom. Jedan. Ustala je. sve do nosa. zaustavili su se pred kućom gospode Rendell. Onda je medu pokrivačima otkrila nešto. stapajući sve u jednu jedinu.. U mišolovci. Francesca je uzela telefon i bacila ga na njega. Franceski se nije dalo ustajati. pomozi mi!" Čovjek je teturajući prešao sobu. Scotland Yard je stigao dok je Francesca u dnevnom boravku ispijala svoj čaj i gledala televiziju. deset. Uvukla se kao u komad maslaca. Kao kip kojem su izmaknuli postolje. mijauknula je na njega. a potom u prsa. Drhtala je. Svjetlo je prosijavalo kroz prozor obasjavajući sitnu prašinu u zraku. iza prozora. točnije dva. Ništa. Čovjek to nije očekivao. On se približio. Pogodila ga je. I ona je bila sva crvena. Zidovi."Francesca. Čovjek je ostao nepomičan. Sunce je već bilo visoko. Ubila. Policijski automobili. Bilo što čime bi ga otjerala. vrištala je na njega. Francesca. iscereni čovjek. Najprije u trbuh. Kiša je prestala. Pod. Kao i sve ostalo oko njih. ovaj put bez riječi. "Stvarno krasan nered!" rekla je naglas. Izvjesni komesar . Sunce! Konačno je izašlo sunce. Sag. Tri puta. Francesca je sa stolića zgrabila svjetiljku. tri. a potom i meso. Umri. Koji kurac hoćeš? Pusti me na miru". Svom snagom. i njih je bacila. dva. ali bilo joj je hladno i boljele su je kosti. Možda bih se trebala obuću pomislila je. Pokrivači su bili posve crveni. Otkrila se. Igla je s lakoćom probila odjeću. ubila si me!" Francesca ga je opet ubola. ali nije boljelo. Samo je zahroptao. Pogledala je oko sebe. Koliko je sati? Vjerojatno je bilo kasno. I to jaku. 213 Giovanni. Bilo je hladno. Ponovno ga je ubola. sto puta.. Inspektor Shell pola je sata prije toga primio telefonski poziv iz Italije. Rukama je potražila nešto drugo. Sunce se konačno pojavilo. pomalo začuđeno: "U kurac. "Jebi se! Kurvin sine. Ukočen. govnaru!" izvukla je dugačke čelične igle i bacila se na njega kao furija. samo se srušio se na nju. Skinula je vunu omotanu oko njih i zarežala: "Umri. Nije ga pogodila. I opet. Zatim knjige. Mora da je imala groznicu. Bilo što da se obrani. Ali pokrivači su bili mokri i ljepljivi i uopće je nisu grijali.

Debeli čovječuljak krumpiraste nosine i krasnih rumenih . Uobičajena priča. Mladić je na prsima imao 215 istetoviranog velikog kineskog zmaja. koji se slabo vidio jer je bio prekriven krvlju i prorešetan dugačkim iglama. imao je čudan. ali uporan i nervozan glas komesara Pacinettija uvjerio ga je da se pokrene. htio je ostati u svom uredu. Tog jutra mučila ga je užasna glavobolja. u svoj jadni sobičak. Nisam ih dobro poznavao. Dugački je kaput bio otkopčan i otkrivao je staru. obojivši ga u crveno. Sjedio sam za stolom s profesorima. Krv je iz tijela iscurila po madracu. Potrčao je uza stepenice. budući da sam bio sam i mogao sam se samo vratiti u hotel. Otkopčana košulja. večer prije malo je cugnuo. 219 Pokraj mene je sjedio stari i uvaženi profesor Tami. dupkom puna i nastojala je nalikovati kakvom engleskom pubu. Ušao je. sada nastanjena u Londonu. koji nije mogao imati više od trideset godina. Inspektor je pokrio djevojku svojim balonerom. na toplom. Francesca Morale. Na prvom katu ugledao je vrata provaljenog stana. na akademske tračeve. 216 ZOOLOG 1 I Dobro se sjećam. probodeno s tridesetak pletaćih igala. Nakon kongresa. pepeljastoplava kosa svezana u rep bila je slijepljena poput neopranog kista. Djevojka mu se osmjehnula i upitala ga je li za čaj. uvijek će završiti razgovorom o poslu. redovni profesor na Katedri za biokemiju. Inspektoru Shellu nije se izlazilo. Stavi zajedno više od dvojice kolega. asistentima i istraživačima s bolonjskog Sveučilišta. s onim zidovima obloženim drvom i kriglama obješenim iznad šanka. pohabanu podstavu. Kad je stigao pred ulaz u djevojčinu kuću. slikar. bankare ili nogometaše. Vruća i zadimljena atmosfera tog mjesta poticala je na brbljanje. počinitelj niza ubojstava koja su se prije dvije godine dogodila u Rimu. geometre. Održao sam tog jutra na bolonjskom Fakultetu bioloških znanosti izlaganje na temu hormonalne dinamike tijekom metamorfoze repatih vodozemaca. svejedno kojih. Francesca Morale bila je gola i posve zaprljana krvlju. Popili smo mnogo piva i završili na razgovoru o Sveučilištu. Bila je malena. upravo ga je skuhala. U spavaćoj sobi inspektor je pronašao beživotno muško tijelo. natječajima za asistente i doktoratima. Mladić.Pacinetti mu je na školskom engleskom objasnio da ima dobrih razloga vjerovati da je jedna mlada Talijanka. s trojicom agenata. našao je otvorena vrata i razbijeno staklo. Pivnica se zvala "Žuti kljun". nagrđen dvjema iglama što su mu s kraja na kraj probadale obraze. iznenađen izraz na licu. Pravi uspjeh. Duga. kolege su me pozvali da odem s njima na piće. Kasnije se ispostavilo da je žrtva Clive EUson. Prihvatio sam.

On pogleda oko sebe. Van.. Incipit lamentatio. "Recite. Pročuo se upravo zbog tih okrutnih pokusa. prekinu me neki čudan lik. . Tko god želi doći do toga da predaje na nekom talijanskom sveučilištu mora se vezati uz profesora koji posjeduje nekakvu političku ili akademsku moć. Sve je odvratno. mislim da se sad već malo što može učiniti. Stižemo uvijek s dvije godine zakašnjenja.obraza. kao daje sudac koji udara čekićem zahtijevajući tišinu. Kradu se sredstva za istraživanja. zatim izduži tapirski vrat i zadovoljno reče: "Popu pop. Studirati negdje drugdje. Otpuhivao je. nastojeći dati opušten i objektivan ton svojim riječima. kazao sam.. ne žele shvatiti. To užasno frustrira. nastavio: "I oni koji su obdareni čeličnom voljom moraju se u svakom slučaju suočiti s trulom strukturom feudalnih lena. mogu li nešto reći. Privatnici ne ulažu. To je straćara u raspadanju.. svi su se počeli žaliti. Profesor Tauri upita za moje mišljenje. Ni najblistaviji ni najposebniji studenti ne mogu se pouzdati isključivo u vlastite sposobnosti. Znao sam dobro tko je. Kaže da bi joj se iščupali korijeni da ode. krivotvoreni. Recimo kako stoje stvari. ostajem ovdje. ali da sam malo mladi. Ipak treba preživjeti. "Molim vas! Ne možemo govoriti svi uglas. koji su naprosto pozivali da ih se štipa. Odobravaju. Cornelio Balsamo. Nema koristi." rekao sam i zatim.. lažirani. odjednom. ali se moja žena nije htjela micati. kako bi provjerio je li publika pozorna. Prilično slavan eksperimentalni embriolog. koji će mu služiti kao ledolomac i spašavati ga od morskih pasa. Sve skupa prilično mračan izgled. Nije uvijek tako". samo recite. Mnogo prije natječaja već se znaju pobjednici. odlazim!" obznani nam on tonom bahatog morža." Svi se slažu." I tada. miran kao bubica. Ja sam mogao otići na Berkeley. Bobu bob. Proučavao je regeneraciju udova kod komodskih varana. zaustaviti njegovu klaonicu. Studenti. U Italiji pravih istraživanja nema. profesore". Ali. "Ne slažem se. Ja želim nešto reći! Ako ne mogu. Bio je nezadovoljan. Moraju otići. nos dugi zašiljen. mladi. "Izvolite. koji će ga gurati.. 220 "Slažem se s vama. Odjednom je zgrabio kriglu piva i više puta lupio njome o stol." kazao je sramežljivo.. Nema ničega. Oči sumu bile malene i tamne. Dakle. "Oprostite. koji je do tog trenutka šutio slušajući sa strane. možda i zbog duge. Nema profesionalnosti. WWF i ostale udruge koje se bore protiv vivisekcije okomile su se na njega i uspjele su." rekao sam i promotrio ga. i prilagoditi se. napuhnuti. kratko će Balsamo. Od ovoga nema nikakve vajde. na neki način.. nakon stoje veliki meštar dao početni ton. Znao sam da je amputirao noge više od tisuću velikih guštera kako bi promatrao fenomene zarašćivanja. iako ga nisam osobno poznavao. izrazito crne kose koja mu je prekrivala suhonjavo lice.. Natječaji su namješteni. Uobičajeno talijansko sranje.

"Ja mislim da čovjek. pomislio sam. . Uzimao je instrukcije. samo diplomski rad i toliko željena diploma. Rekao je da zna priču koja će nas natjerati da promijenimo mišljenje. bio je jednostavno mladić koji više voli izlaziti. ako ga potiču tvrdoglava želja i velika ljubav prema onome što proučava.. dvije tisuće organa s istim funkcijama. 222 223 Deset tisuća latinskih imena. Dok je govorio. Ispit iz zoologije. jer i svi ostali. no namjerno ću promijeniti imena protagonista kako bih sačuvao njihovu anonimnost. Nije bio glupan. Andrea Milozzi studirao je biologiju na Sveučilištu u Rimu.. jako visoko u akademskoj hijerarhiji. satima. oboren. čitati stripove i pustolovne romane. Upitao sam gaje li upoznao nekoga tko je u tome uspio. uopće ga nije oduševljavala. uperen prema njegovoj krigli piva. fizika. ali pomisao da se mora zatvoriti u kuću. išao na skupe izvanfakultetske tečajeve. Želudac bi mu se okrenuo kad bi se suočio s klasifikacijom rakova. Bio je apsolvent već treću godinu i njegova akademska karijera nije bila naročito blistava. To je istinita priča. Razlog zbog kojeg je najviše prezirao taj predmet. kemija i organska kemija bile su prepreke koje su pokolebale njegovu odlučnost da postane biolog. Čuti ga da govori mora da je bio izniman događaj. suh kao kamena pustinja. ušutjeli su i naćulili uši da čuju što to govori tajanstveni lik. bio je u tome što je on zahtijevao samo napor pamćenja i ništa drugo. 221 "Zašto? Nego kako je?" inzistirao sam. Sada je konačno došao do najtežeg ispita svoje duge sveučilišne karijere. Završna prepreka. Nakon toga. a ja ću vam je nastojati ispričati onako kako ju je profesor Cornelio Balsamo ispripovijedao meni te večeri u veljači. divovska zapreka. Ovo je ta priča. nad onim suhim tekstovima." Ovdje imamo pravog optimista. Taj tip probudio je u meni znatiželju. Strašna prepreka koja je stajala između njega i cilja. Embriolog je izgledao ustrašen pred svom tom publikom. Matematika. pogled mu je bio stalno oboren. Nije se radilo o tome da nije volio to što je studirao. može dospjeti jako. koža bi mu se naježila kad je morao učiti anatomiju vitičara. Nepremostiva. samo zato da se obeshrabri jadne studente. Zašto ga nije uspijevao položiti? Zato što mu je učenje imena svih tih beznačajnih životinjica bilo tegobnije od istovara sanduka na tržnici. a prepreke koje će mu se naći na putu past će kao čarolijom. dok smo svi u tišini čekali odgovor. zabavljati se s prijateljima. Najteža. ali koji se kod svakog organizma nazivaju drukčije. ali svaki je put srušen. Popio je još jednu čašu. vraćen kući. koji su dotad kokodakali prekidajući jedni druge i nadglasavajući se. i Imao je poteškoća sa svim zahtjevnijim ispitima. Andrea je pokušao tri puta. u Bologni.Glas mu je bio dubok i skladan. i nakon više pokušaja uspio ih je položiti.

Spremao se da krene. Vratio se natrag. Prešao je par metara. kojeg se ne bi postidio ni Milijunaš. 224 Isprva nije ni primijetio. i raditi bilo što drugo. Otiđi vidjeti što se događa.". Zatim je prešao na izlaganje teorije genetskog otklona. Beskrajno je želio položiti to.. U sebi je ponavljao Darwinove dokaze za evoluciju vrste. a onda se zaustavio. ili 1863.. . Do ispita je ostalo još manje od dvanaest sati i osjećao je kako ga obuzima strah. viđati Paolu. Vraćao se od fakultetskog kolege koji je stanovao na Monteverde. Evo ti. Zeleno. ugasio moped i naslonio ga na nogar. Ostao je tamo cijeli dan i na kraju se ponavljanje gradiva pretvorilo u neku vrstu napetog kviza. bolje je otići. Andrea je bio dobar čovjek. spor i neumoljiv kao plima sjevernih zemalja. koju je zatvarao potpuni mrak. neću više dolaziti spavati. Što je trebao učiniti? Nastaviti dalje? Ili otići vidjeti što se događa? Miči se! Ne tiče te se! To je najlakše pomisliti u takvim situacijama. Andrea je jurio na svom mopedu kroz ledenu noć.. Vapaji su dolazili iz bočne uličice. Nije podnosio nasilje i u naravi mu je bilo da stane na stranu slabijih... svoju djevojku. Je li to bilo 1859. posrani klošaru. Na semaforu se zaustavio na crveno. Točno na suprotnoj strani grada u odnosu na njega.? Napregnuo je pozornost. Sutra imam ispit. Osjetio je kako mu strah prožima sva tkiva i okreće mu želudac.Uglavnom. Što sam vam učinio? Ahhhhh ahhhhh... govno crnačko. Pogledao je na sat. Ne budi kukavica." "Molim vas. glas sa stranim naglaskom. i ovo. Glasovi. Premda nije bio odličan student. jako mnogo. sav udubljen u prisjećanje na godinu objavljivanja Podrijetla vrsta. kunem se. pustite me da odem.. "Upomoć! Upomoć! Molim vas. ispit primjereniji računalu nego ljudskom biću. Usprkos svemu tome učio je mnogo.. Najvažniji u mom životu. 225 Krikovi su se još uvijek čuli. Andrei je to odmah bilo jasno. kad je najednom začuo kako tišinu prekidaju kuknjava i pozivi upomoć. "Mislim da ćeš sad prestati dolaziti spavati ovdje. Kasnol Grad je spavao u tišini i tek bi poneki automobil projurio kroz hladnu noć. kao i glasovi. Da. Nekoga su tukli. i zacrtao si je da ga položi. molim vas. još je čuo cviljenje. Posljednjih mjesec dana prestao je izlaziti. Bilo ih je više od jednog. Ponoć i dvadeset.. Ahhhhhhhhhhahhhhh".

" Andrea se polako približio. Produžio je nesigurnim korakom. u trapericama i crnoj spit-fajerici. "Onda?! Što to radite? Hoćete li ga pustiti.. Samo je odsjaj grada koji se zrcalio u oblacima donekle osvjetljavao prizor. Uličica je bila uska i puna velikih kartonskih kutija i smeća koji su zakrčili prolaz. Činilo se da su u nevjerici. Odlazi". tum tum tum tum Kad je izbio na Aleju kraljice Elene. Sad je već više nalikovao kakvom svežnju negoli ljudskom biću. u krugu. daj mu još. samo niži i tamnoputiji. Zar ne vidite da je običan klošar?" ponovio je Andrea skupljajući hrabrost. Jedina uloga te ulice bila je da dijeli dvije zgrade koje su tvorile njezine stranice. Koračao je polako." reče Andrea neodlučnim i drhtavim glasom. rekao je visoki obrijane glave. Trojica su i dalje šutirala onoga na tlu. U Rimu su noću ceste prazne i čovjek doista mora biti naivan ili prestravljen. Adrenalin mu je uzburkao srce. bilo moguće da ih netko gnjavi dok čiste ulice od ljudskih otpadaka? "Hajde. Trojica su se zaustavila.. Sad ćemo te srediti kao Charlesa Bronsona. projurila su dva ili tri automobila i sigurno su vidjeli kako naci-skinsi progone ... oko tijela ispruženog na tlu. Začudio se što je progovorio. Navirio se u uličicu. Andrea mu nije mogao vidjeti lice. Kako je." "Gle kako puže. nesiguran želi li produžiti. Ništa se nije vidjelo. Riječi su mu izašle a da to nije ni opazio. začuđeno okrenula i ugledala gaTišina. jednako odjeven. "Trojica ste i okomili ste se na slabijeg. pustite ga. Dobro je što si zvao upomoć.. "Što hoćeš? Ovo se tebe ne tiče. Andrea se okrenuo i potrčao prema glavnoj ulici. "Seronjo! Dođi ovamo! Pokaži se!" rekao je onaj visoki i potom. dok mu je glas titrao kao struna violine.vjerojatno grupa. obraćajući se čovjeku na tlu: "Jesi vidio. kazao je drugi. bolje ti je da se gubiš". Budi muško. "Što vam je učinio?" "Možda ne čuješ dobro.." Bili su to obični mali ulični fašisti. u kurac.. posrana crnčugo? Jesi li zadovoljan? Došao je tvoj spasitelj. Ustani.. Zatim je kroz mrak nazreo tri tamna obrisa." Trojica su se pogledala i zatim zajedno zaurlala: "Drži ga!" I bacila se u potjeru. da povjeruje da može naći nekoga tko bi mu pomogao. pravi ste lavovi. Iza sebe je čuo lupanje vojničkih čizama o pločnik. Andrea je pogledom potražio nekoga tko bi mu mogao pomoći. Još se više približio. Nitko ti neće pomoći! Doista. "Naprijed. kakav je bio Andrea u tom trenutku.

Andreu, ali nisu se zaustavili. 226 227 Normalno! Prvo pravilo preživljavanja: gledaj svoja posla! Andrea ih je osjećao za vratom. Fašisti su trčali kao vragovi. Na toj cesti radnici su danima pokušavali popraviti kvar na vodovodnim cijevima i iskopali su dug i dubok jarak, koji su zaboravili osvijetliti. Baš u njega upao je Andrea i uganuo zglob. Pokušao je ponovno ustati, nastaviti trčati, ne obazirući se na prodornu bol, ali noga ga više nije slušala. Beskoristan dodatak od plastelina. Trojica su se zaustavila pored njega, presavijeni od trčanja, da dođu do daha. "Što to radiš, stao si? Ne možeš više? I ti si kao onaj crnački šupak počeo puzati?" rekao je hvatajući zrak onaj visoki. Mora da je bio voda. "Što ćete mi učiniti?" izustio je Andrea glasom slomljenim od straha. "Rasturiti te!" odgovorio je najniži, uz smiješak dobrog dječaka. Podigli su ga zgrabivši ga za kosu i odvukli kao vreću sve do uličice. Nisu htjeli da ih netko vidi. Dovukli su ga do crnca, koji je još ležao na tlu i pokušavao ustati. Kad ih je ponovno ugledao, onako opake kako marširaju kroz mrak prema njemu, jadnik je mislio da su se vratili radi njega, da dovrše prekinuti posao. Preklinjao ih je da ga ne ubiju. r "Shvatio sam. Shvatio sam. Kunem se!" ponavljao je cmizdreći. Ali nisu se vratili radi njega. Vratili su se radi Andree, htjeli su ga podučiti prvom pravilu, gledati svoja posla. Andrea se pokušao osloboditi, bez uspjeha. Dugonja ga je čvrsto držao za kosu. Bolna probadanja prolazila su mu nogom kao pomahni-tali vlakovi. Ostavljala su ga bez daha. Mora da je slomio taj jebeni zglob. Strah ga je paralizirao kao zeca ispred svjetala automobila. Šutirali su ga, slomivši mu pritom par rebara, potom su ga lancem tukli po leđima. Bez milosti. Dok su ga tukli, Andrea je uporno pokušavao otpuzati prema glavnoj cesti, kao kornjača prema moru. Podigli su ga, kao da su se odjednom pokajali i hoće mu pomoći. Međutim, najviši od njih izvukao je dug zašiljen nož, smijući se razjapljenih usta i pokazujući iskrivljene zube. Kad je Andrea vidio što ovaj drži u ruci, zamaglio mu se i vid i mozak. Zatvorio je oči. "Sad ćeš umrijeti, dragi moj", rekao je podrugljivo mršavi i zabio mu oštri nož sve do drške u trbuh. Ljepljiva i gusta tekućina potekla je po Andreinoj košulji i trbuhu. Više nego samu bol, osjećao je ljepljivu toplinu vlastite krvi kako mu grije trbuh. Andrea se bespomoćno srušio na zemlju. 228 229 Umorni i sretni što su dovršili posao, tri su ga nacija pozdravila i otišla, ostavivši ga da umre.

Mršavi mora da je prerezao glavnu arteriju, jer Andrea je osjećao kako mu krv prodire u područja koja joj nisu pripadala, ispunjavajući mu šupljine probavnog trakta, prodirući u jednjak, grlo, sve do nepca, sa svojim istodobno slanim i gorkim okusom. Dok su prvi srčani grčevi potresali beskrvno tijelo, Andrea je ponovno pomislio na zoologiju, na činjenicu da ni ovaj put nije uspio položiti taj prokleti ispit, i sjetio se da plosnati crvi nemaju krvotok i krv. Da sam barem plosnati crv... Ne bi mi ništa učinili. Smrt ga je dohvatila na tlu, polagano, kao neosjetni plin, dok je on nastavljao ponavljati u sebi: "Ramenonošci, dvoljušturci, veslonošci, vitičari." Beživotno Andreino tijelo ležalo je razmazano na crnom asfaltu. Crnac pružen na tlu nedaleko od njega pokušavao je komadom novina zaustaviti krv koja mu je curila iz nosa. Slomili su mu ga. Iščašio je i rame, ali inače je bio dobro. Približio se šćućurenom tijelu kraj sebe, polako, pazeći da ne čini nagle pokrete. Pokušao mu je podignuti ruku, ali pala je na zemlju kao da je ruka marionete kojoj su presjekli konce. I srce mu je utihlo i ni dašak mu nije izlazio iz usta. Bio je mrtav. Izraz lica tog mladića bio je čudan. Namrgođen. Kao da ga je smrt stigla dok se koncentrirao da se nečega sjeti. Obrve namrštene u nemogućem nastojanju. 230 Čovjek je prislonio glavu na prsni koš lesa i zaplakao. Plakao je od straha i od tuge. Taj je mladić umro kako bi njega spasio i to ga je zbunjivalo. Čudan je taj svijet u kojem je završio. Neki su ga pokušavali ubiti samo zato što je spavao pod kartonima, a neki, koji ga uopće nisu poznavali, gubili su život da mu pomognu. Karim, tako se zvao, došao je izdaleka. Iz male zemlje na zapadu Afrike. Čim je stigao, uzalud je pokušao naći posao. Nije ga bilo. Pa ti sad traži posao, kad ga nema. Samo je ljeti uspijevao naći nešto, u Villa Literno. Brao je rajčice. Plaćali su ga po sanduku. S dolaskom jeseni i hladnoće posao je bio gotov. Vratio se u Rim i počeo živjeti kao beskućnik, navečer je jeo u Caritasovoj menzi, a noću je, kad bi zahladilo, spavao na kolodvoru, iznad rešetki kroz koje izlazi topli zrak. Jedne večeri karabinjeri su napravili raciju i on je s ostalima završio u policijskoj postaji. Malo je nedostajalo da ga pošalju natrag kući. Sad se bojao. Pa je za spavanje pronašao tu skrivenu uličicu, kojom je rijetko tko prolazio. Karim je dugo i tiho plakao uz leš, potresan jecajima. Izgubio je sve, pa i dostojanstvo, i to ga je najviše boljelo. Osjećao se bespomoćno. U svom plemenu, u Africi, bio je važna osoba. Svi su ga poštovali. Bio je čovjek zadužen za liječenje i magiju. Naučio je magijske vještine od svog oca, koji ih je naučio od 231

njegovog djeda, i sve tako otkada je svijeta. Naučio je tajne liječenja i ljekovitog bilja, te kako razgovarati s mrtvima budeći ih iz sna. Postao je svećenik zagrobnog svijeta, u transu je vidio stjenovite obale pakla. Zbog svega toga bio je moćan, iznad njega bio je samo poglavica sela. No poznavanje čarolija i magijskih obreda nije mu pomoglo da se zaštiti od suše i gladi. Kao i svi ostali, morao je otići, emigrirati, podijeliti svoje želje s onima tisuća drugih. Jednostavne želje kao što je kruh. Njegovo magijsko umijeće nije mu bilo ni od kakve pomoći u zapadnom svijetu, beskoristan teret koji mu zasigurno nije pomogao da preživi. Privinuo je leš k sebi uprljavši jaknu krvlju. Očistio ga je koliko je mogao. Počešljao mu je kosu. Morao je pomoći tom jadniku, vratiti ga u život. Htio se odužiti. Bilo je to opasno, samo je nekoliko puta dotad dozivao mrtve u život. Dok prelaze svoj put prema beskonačnom, duše ne vole da ih se skreće. Često odbijaju opet preuzeti svoja smrtna tijela. Ali više ništa nije mogao izgubiti. Počeo je ponavljati pjesmu mrtvih, prizivanje majke tame. Zatražio je da barem jednom pusti jednog od svojih sinova da se vrati tamo odakle je krenuo. Preklinjao je da Andreina duša preokrene svoju spiralu prema gore i da ponovno side medu nas smrtnike. "Radal, radal scutak scutak troereion reion mant" 232 Dok je mehanički ponavljao čarobne riječi, potresali su ga jecaji. Kad je završio, poljubio je mrtvaca u usta i pokrio ga svojim prnjama. Zatim se s mukom pridigao i polako, šepajući, zaputio se prema glavnoj ulici. Andreina duša, koja se lagana dizala na putove neposto-janosti, bila je zaustavljena vračevim riječima. Bestjelesni atomi od kojih je bila sačinjena zbrkano su se pokrenuli međusobno se miješajući, stvarajući mali rasuti kaos u tom svijetu savršenstva. Povučen čarobnim riječima, duh je otežao i potonuo kao kamen u baruštinu. Dok su se druge duše uzdizale prema prvom počelu, jedna je sišla vrtložeći se. Ponovno je ušla u uzak prolaz koji dijeli život i smrt, i tamo se izgubila, nošena valovima duša koje su se penjale. Onda se malo-pomalo srušila u dubinu i pala natrag u tijelo, tresući ga i ispunjavajući ga nečime nalik na život. Andrea ponovno otvori oči i poče zavijati. Bolnim krikom, u kojem nije bilo ničega ljudskog. Bio je zombi ili, bolje rečeno, živi mrtvac. Zombiji su jednostavna bića. Podijeljeni između života i smrti, gube mnoga obilježja koja nas čine ljudskim bićima. Kad se probude iz smrti, žude. Ostaju zarobljeni u jednoličnoj žudnji. Posljednja čežnja koju su osjetili u prošlom životu pretvori se u niski i osnovni, primitivni i drevni instinkt, koji oni, budući da su nesvjesna bića, ne shvaćaju, ali mu se pasivno prepuštaju. 233 Žive, ako se to može nazvati življenjem, iracionalno, onkraj najjednostavnijih pravila suživota i morala. Oni su, u krajnjoj liniji, sirovi i neodgojeni. Andrea pogleda oko sebe i nastavi zavijati na mjesec.

u tišini. Giovanni Siniscalchi vraćao se kući u svom metalik zelenom golfu GTI. mjesta blizu Rima. Teturajući je došao do Aleje kraljice Elene. rasplinula bi se na nekoliko metara od zemlje. 235 Auto se nagnuo najprije desno. kad je odjednom. spazila ga je medu tisuću drugih koji su se trsili na podiju i stisnula se uz njega kao priljepuša uz tunu. . Sabrina. Što? Što je morao učiniti? Da. Kod trećeg plesa već su se trljali kao morski kokot i vlasulja. Pogledao je digitalni sat na komandnoj ploči. zatim i lijevo. U osam i pol mora biti u uredu. pregazio nešto živo. Četvrtu. I tamo. i kad bi nestalo tog primarnog i drevnog nagona. radije se zamišljao kao stari i mudri ribar. bio bi to kraj. seksali su se pored plišanih medvjedića i Erosovih i Ligabueovih postera. a?" rekao je sam sebi zadovoljno. ali kako je bila vatrena. Ništa posebno. ali neumoljivi kada riba zagrize. i to odmah. Izgledao je kao pijanac u posljednjem stadiju. zagrizi i bježi. Prošao je pored pješačkog otoka sa sto dvadeset na sat. Giovanni je prošao Verano i skrenuo desno ulazeći u Aleju kraljice Elene punom brzinom. Neku iz Genzana. Ubacio je u brzinu. kao što je za nas pomokriti se. nakon ljubavne noći koja mu je ugodno iscrpila i tijelo i dušu. Petu. u sobi pokraj one Sabrininih roditelja. u Genzano. Otprije par mjeseci radio je u jednoj informatičkoj tvrtki. Jedan od onih koji love udicom. Zračni jastuk je eksplodirao stvorivši balon koji je Gio-vannija gurnuo unatrag i spriječio da mu volan probije prsni koš. i na kraju udario u kiosk svinuvši mu metalnu roletu. ako ćemo pravo. Nije hodao baš skladno. velikoj diskoteci. Treću. zbario je. neku priliku. U automobilu je bilo prilično hladno. Jasno. mirni. tako se zvala ta iz Genzana. Mogao je juriti. 234 On svoj plijen iscrpljuje prije nego što ga povuče na barku. krivudao je i ljuljao se na krutim nogama. Nužda je pokretala to tijelo bez života.Morao je učiniti nešto. Ozbiljna stvar. Tup udarac u haubu. U Palladiumu. Nije bio jedan od onih grabljivaca brzog lova. "Stari pastuh. duša bi se ponovno odvojila. Međutim. Na četvrtom je on krenuo odlučno s poljupcem koji oduzima dah. cesta je bila posve pusta. te se večeri sve dogodilo tako da on nije mogao ništa učiniti. Bilo je to prvi put da je ulovio nešto u disku. Morao je izaći na ispit iz zoologije. Andrea se zaputi niz ulicu. i ništa drugo! Koji kurac radiš ženama. a da nije mogao to primijetiti niti išta učiniti. Jako kasno. Četiri i petnaest. Bila je to gotovo fiziološka potreba. što se izgleda tiče. ali sad već otežala. Mora požuriti kući. Otpratio ju je kući.

koje mu je u trenutku uništilo sve planove za bijeg. psujući. kako trune sljedećih dvadeset godina. Uspravio se i trkom krenuo prema autu. "Koji je to kurac?" rekao je glasno. ubio sam ga. ubio sam nekoga. ispuhati ga. Nitko. u kojem nije bilo ničega ljudskog. Ponovno se okrenuo i ugledao nešto nemoguće. Na zemlji. taj ludi samoubojica bacio se pod moj auto. Otvorio je vrata i ugledao neugodno iznenađenje. Njegova je druga misao bila: "U kurac. neki uspaljeni mačak. Uvukao se između zračnog jastuka i sjedala."Živio airbag! Blažena moja mama!" kriknuo je." mumljao je Giovanni. iznenada se prolomio zrakom. Pokrio je oči rukama i pokušao zaplakati." Opet zavijanje. u kurac. još dublje od prvoga. nema više ničega. Tijelo. Užasan krik. Nepokretno. ubio sam ga. Što bi trebao učiniti? Vidio se u zatvoru. Košulja crvena od krvi. Zatim je začuo glas savjesti. To što se zbilo bilo je preužasno i prebrzo. ali ništa nije vidio. . Mrtvac se pridizao. ako se može nazvati savješću to što mu je naređivalo: Odlazi! Miči se! Tko te vidio?! 236 Giovanni pogleda uokolo. Doista. poput lavovske kože. Samo crne pruge guma na asfaltu.. Zračni jastuk. Imao je vjerojatno manje od trideset godina. Nastavio je gristi balon nastojeći probušiti ga. Apsolutno nemoguće." Strah mu je sledio jaja i oduzeo dah.. "U kurac. i bilo mu je teško povjerovati da se uopće dogodilo. Blijed kao krpa. ubrzavajući korak do trčanja. Nema više izlazaka u Palladium. Okrenuo se. Počeo ga je gristi." Izvukao se ispod lopte i izašao van. Približio se. na hladnoću. Zatim ga je ugledao. Ustvari.. Morao gaje probušiti. Ništa se nije micalo. Ionako je već mrtav. nije prošao nijedan auto otkako je pregazio tog jadnika. A ja nemam veze s tim. nema viša seksa sa Sabri-nom medu medvjedićima. S tom kurčevom loptom nije se moglo voziti. upravo ga je njegova majka nagovorila da svom golfu doda tu opremu. Na ulici nije bilo nikoga. Ništa se više ionako ne može učiniti.. "Uuuuuuuuuuuaaaaaaaaaaauuuuuuuuuuuuuuuuu. krik sličniji zavijanju kojota. Nije uspijevao ni dohvatiti ključeve. Čovjek je bio mrtav. Valjda neki pas. ali nije uspijevao. "Neee. Lako je to reći. rekao je podižući si moral.

Semafori još nisu radili." Mladić je po prvi put uperio prazan. stajao mladić." Enrico Terzini vozio je posljednji krug noćne linije 30. Zadovoljan cerek na licu. a s druge strane kosu koja pada na prsa. Prije dva dana na desnom mu se guzu pojavila divovska bubuljica. "Trebam li te odvesti u bolnicu? Mora da si slomio vratnu kost. Bio je prilično umoran. Tamo je. Onda se. kao da čita iz knjige..Giovanni je bio zaprepašten. i dalje hodajući. Bio je sam u tramvaju.. Onda će u toplu kupku i zatim pajkiti do tri poslijepodne. previše zauzet hodanjem unatrag. koji je cjevast i raširen kako bi formirao mozak. poput poludjelog raka. 238 Nastavljao je govoriti jednoličnim glasom. koji se naziva i endoskeletom. "Kako se osjećaš?" pitao ga je mucajući. Otrčat će kući i zamoliti Mariu.. Približavajući se stajalištu. Izašao je iz auta. naslonjen na stup. da kirurški intervenira i iscijedi čudovište. Pjena na ustima. koji kralježak. Mladić ga uopće nije čuo. "Kako se osjećaš?" pitao gaje i dalje Giovanni. Svirao je mali radio. Blijed kao krpa. koja je prijetila da će svakog trena eksplodirati. Ukočen pogled. Prava klaonica. Poderana i krvava košulja.. Nevolja je s prištevima na guzici što bole kad sjediš. Enrico je puštao tramvaj da klizi tračnicama." Giovanni ga je gledao kako se udaljava sredinom ulice klateći se na krutim nogama po tramvajskim tračnicama. sa zaštitnom i potpornom funkcijom. čine prvi dio osovinskog kostura velike grupe životinja. pa zatim leda i stražnjicu. 237 Leš je sad bio na nogama i hodao je teturajući. pazeći samo da uspori na raskrižjima. a uz to ga je boljela i stražnjica. stoga je siroti Enrico bio prisiljen voziti svoj tramvaj stojećki. zgrabio za kosu i okrenuo vlastitu glavu natrag u prirodni položaj. poredani u stup. Ništa. Enrico ga je odmah prepoznao. te prednji dio središnjeg živčanog sustava. Giovanni je kružio oko njega. obješen na polugu kočnice. I nešto što stvarno nije moguće. počeo je kočiti. . ugasli pogled u Giovannija i posve ozbiljno rekao: "Kralješkom nazivamo svaki pojedini koštani element u obliku diska ili cilindra koji. Zadovoljno se nasmiješio. Treba li ići naprijed ili natrag? Djelovao je neodlučno. svoju suprugu. Izgledao je zastrašujuće. Apsolutno nemoguće. Glava. Bilo je čudno vidjeti lice i vrat.. klasificiranih kao svitkovci. Glava je bila zaokrenuta za sto osamdeset stupnjeva. Jedva je čekao da stigne na okretište. "U kralježnjake ubrajamo životinje koje posjeduju unutarnji kostur..

Čim izađeš s kolodvora. ili bolje rečeno bivši Andrea. i na kraju pijavice. Ustala je. Rekao joj je samo: "Mama. Ništa lakše. nepomična na stajalištu. Bez jedne cipele. I nije bila sretna što je sada tu. Zgrabila je kovčeg i ušla. približila se sleđa mladiću i upitala: "Oprostite. Bio je prazan. Ali vidjela je da dolazi tramvaj. Idi šest stanica. Nesretnik je spavao.. na toj zvjerskoj hladnoći. mnogočekinjaše.." 240 Assunta Casini nikada nije bila u Rimu. Bila je bijesna kao ris. Ali panker se već pridigao i strovalio kao vreća na sjedalo. sjesti na vlak. Ja ću odmah doći po tebe. . mladiću. Ima li ovaj išta u glavi? pomislio je. Činilo se da panker nije naročito zainteresiran za tramvaj. među koj ima bilj ežimo Hirudo medicinalis. Izgubljen pogled. ništa lakše. dilera i psihopata. Jedan od onih izgubljenih. obojena u crveno. da tog govnara ostavi da ide pješice. koji obuhvaćaju morske kolutićavce. da produži ravno. ja bih takve slao na prisilni rad. Pojačao je radio. Od udarca su se zatresla cijela kola. Veliki gradovi su je plašili. Jedan od onih govnara koji se zalažu za anarhiju i nasilje. A noću. Enrico je opsovao. Assunta je sjela. U poderanoj odjeći. ali onda je odlučio ući i s naporom se popeo uza stube. Puni lopova. mjesto u kojem je provela šezdeset tri godine a da se nikad nije maknula iz njega: Caianello. Tko zna gdje će završiti. Andrea. Njezin sin. Mrzio je pankere. Ovaj je zaista pretjerao. Bojala se da je pogriješila tramvaj. proklinjala svog sina i samu sebe što je odlučila napustiti.. Samo je neki momak sjedio sa strane.. Uđi. Tko zna koliko si je heroina ufiksao. Salvatore. ispružio se na sjedalu i počeo ponavljati: "Kolutićavci se dijele na tri razreda. Zapeo je na zadnjoj stepenici i udario glavom u automat za karte. 239 Prije manje od dva mjeseca jedna banda tih prokletnika stavila mu je nož pod grlo. koliko još ima do stajališta kod Koloseuma?" Činilo se da je nije čuo. Raščupana kosa. Htjela se vratiti na kolodvor. Govnar! Nadajmo se samo da mi neće odapeti u tramvaju^ pomislio je. Enrico je zatvorio vrata i krenuo. nije čak ni došao da je pokupi na kolodvoru. Vrata su se otvorila uz dahtanje. ali zaustavio ga je osjećaj dužnosti. a onda je bio prisiljen gledati kako mu svojim natpisima sprejem prljaju tramvaj. Otamo me nazovi. Siđi na Koloseumu. Koje je kurčevo zanimanje odabrao." Sad je. pa makar i na sedam dana. koji žive s drogom u tijelu i lošim namjerama u rukama. koji uključuju i slatkovodne oblike i kišne gliste. pa natrag kući. svirala je lijepa pjesma Riccarda Cocciantea. Zabrinuta gaje nazvala s telefonske govornice. maločekinjaše.Panker. Na trenutak je razmotrio mogućnost da se ne zaustavi. vidjet ćeš stajalište tramvaja broj 30.

. 242 U letu je zaustavila taksi i rekla samo: "Vozite me na kolodvor. smješten iznad jednjaka. visoka. anatomija.. u oba smjera. Čim je čuo tu riječ. čavrljale su držeći se za rukohvat.. Assunta je ugledala onaj odsutan i nepomičan izraz. razjapljena usta. "Phylum Mollusca zauzima drugo mjesto medu najvećim skupinama ." rekla je Marina stišćući prijateljičinu ruku. Živući mrtvac se s rukama na glavi zavukao pod sjedalo.. i druga. odnosi i oblici. niska.. "Kurvin sine. Vidjevši ga u takvom lošem stanju. 241 I ." rekla je Tiziana nastojeći umiriti prijateljicu. Tri puta je prošao cijeli krug tramvajem. ti si jadna budaletina! Nepristojna neznalica kao onaj niškoristi od mog sina". bit će katastrofa.. "Nije istina. blijed kao krpa. "Ne znam ništa. ničega se ne sjećam. Sunce je bilo izašlo visoko iznad oblaka i tramvaj se već punio ljudima. nadajmo se samo da nas neće pitati mekušce. rekao je mladić.. "Oprosti. gdje se silazi za Koloseum?" "Živčani je sustav također metamerijske strukture. zarežala je prema njemu Assunta. upomoć. Tridesetica je bila puna studenata s knjigama pod rukom." "Ne razumiješ. Assunta je počela vrištati kao da je kolju. Vraćam se u Caianello. "Ćelom je kod kišnih glista podijeljen na odsječke poprečnim pregradama. Andrea je naćulio uši i približio se." "Gospe moja.. 24 godine. Dvije djevojke." ". čim je mogla.1 "Jesi li gluh?" Mladić se okrenuo." "Shvatila sam.. a uzdužna i kružna muskulatura organizirana je u segmentirane mase koje odgovaraju podjeli celoma na odsječke". koliko još do Koloseuma?" Ništa. namrštio se i povratio po starici nevjerojatnu količinu zelene vruće kaše. Ja u ovom smrdljivom gradu ne želim ostati više ni minute!" Andrei su u glavi bila samo zoološka imena. Što si rekao?" "Svaki segment posjeduje jedan par izlučnih organa (metanefrita). koji su mu zakrčili mozak i koje je ponavljao kao pokvarena ploča. i nije tako teško."Momak. obojena u plavo i s divovskom protezom za zube. Assunta je poživčanila.obuhvaća gornji cerebralni ganglij (mozak). koja gadost! Dobru haljinu!" I počela ga je udarati torbicom po glavi. Assunta je zaurlala prema vozaču: "Otvorite! Otvorite! Pustite me van.. zelenu slinu u kutovima... ljudi su mu se micali s puta.. koji se oblikuju između dva stanična sloja pregrada i otvaraju se u celomu. 25 godina. Mladić je iskrivio usta. kestenjaste kose." Stala je uzrujana na izlaz i. nisam shvatila.. sišla je. Tiziana Zergi. krv iz nosa. raščupanu kosu... Marina Castigliani.

"Duahhhhhhh duuuuuuaaaaaaahhhhh"... 244 Sišle su. Andrea ih je slijedio hvatajući usput prolaznike za dupe i masirajući vlastite genitalije." "Ajd' bok!" rekla je Marina. različite vrste puževa naselile su slatkovodni i kopneni okoliš. žive u vodi.. To bi ga uhvatilo svako malo.premda najveći dio mekušaca živi u moru. Grozan je!" "Možda imaš pravo.podred Criptocherata. i kakav pogled. Marina." "Ne okreći se." ".. automobili nasred ceste.. ubrzale su korak i vrckajući guzicama uputile se niz sveučilišnu aleju prema Zoološkom institutu.. kapice. govorila je s gađenjem plavuša.. Andrea se držao zubima za gumu motocikla i žvakao je kao da je kauguma.. lignje i hobotnice. budući da je bila revna studentica.životinja i obuhvaća poznate oblike kao što su puževi. ". izgleda kao da je mrtav. obraćajući se Andrei: "Oprosti. Ne možeš ni zamisliti što sad radi". 243 "Polažeš li i ti ispit iz zoologije?" upitala ga je lažna plavuša. Sve troje ušli su u staru zgradu Zoologije koja je u prošlosti toliko dala znanosti. kojoj je.. bezuspješno je tražio parking za svoju lanciu flaviu. a zatim. automobili posvuda.. Njih dvije ispred. Automobili u tri reda. ličinka dolazi do dna 1 lijepi se za njega prednjim papilama. Andrea si je zabio prste u nos i počeo zavijati. kamenice. Profesor Amedeo Ermini. znanstveni svjetionik. ". u dubini duše bilo žao što napušta takvo znanstveno vrelo.po završetku planktonske faze.a ima i životinjski zadah." Njih dvije zapanjeno su ga gledale. ". kao za zahvalu. obuhvaćaju životinje koje posjeduju sljedeća distinktivna obilježja: 1) živčanu vrpcu 2) svitak 3) škržne pukotine. stigle smo." "Kako možeš razgovarati s tim likom?" rekla je Tiziana prijateljici na uho. Mi moramo sići. koji predstavljaju najbrojniju porodicu medu deuterostomima. Jesi li učio onaj dio 0 svitkovcima?" upitala ga je Marina gladeći kosu i blago se mršteći. znaš kako je. živi mrtvac iza.. počeo je ponavljati... Kratka ticala. Andrea ih je slijedio stropoštavši se iz tramvaja.. Tiziana je bila jedna od onih kojima je jako stalo da se ne obrukaju. priljepci.. rekla je Marina. skrivena u jamicama ispod glave. dok je Andrea nastavljao sipati pojmove. možda bi trebao otići kući dobro se okupati. "Znaš prilično. Zombiji su nepredvidljiva bića. Pomogle su mu da se pridigne i." Zombi je brzo ispaljivao slinu i spoznaje o beskralješnjacima. pustimo ga. a sada je klimavo počivala na negdašnjim lovorikama. Gle kako udešen hoda po svijetu". U svim ulicama oko sveučilišta bila je ludnica. ha? Ali ne izgledaš baš najbolje. Stvarno je teška seljačina. .. "Chordata ili svitkovci. Djevojke su se pravile da se ništa ne događa.

čini se da nije. . vidjevši što Andrea radi. Zvali su ga profesor Obaračević. debeli mladić. kojom se zarazio 1956. I srušio ih. Odlučno je zagrizao u njega. Pronašao je sendvič sa salamom. "Ne. Argas ergasto-lensis (krpelj robijaš). u Belgijskom Kongu. Mrzio je održavati ispite.. Nisu imali interesa i mučili su se da polože ispit. monstrume odvratni". a potom bedra djevojaka u minicama. 246 Jadni zombi. bježao je četveronoške i revao kao magarac: "Uaaaaaaaaahhhhhooooohhhhhhhh. "Odlazi. nervozno su listale udžbenik. dajući općenite i neprecizne odgovore. picete. sjednite i ne stvarajte zbrku!" rekao je profesor Ermini Andrei čisteći naočale. Našao se pred Erminijem. "Hiiiiiiiiiiiiiiii".. Ni muha se nije čula.. bombone. Bio je tužan i obeshrabren. napravivši mu prolaz. 247 "Sjednite. nadajući se da neće dobiti kaznu. Otkrivač endemske vrste s otoka Asinara." Zombi je počeo odmah govoriti. šutnuo ga je u guzicu. Zombi je urliknuo i krenuo naprijed. bilježnicama. 245 Izašao je iz lancie i odlučno se zaputio prema Zoološkom institutu. Svi su čekali u strepnji. Andrea je puzao ispod klupa tražeći užine. Studenti su se razmaknuli. recite mi za početak nešto o rebronošama." "Ma vidi što radi. pokušavajući zaštititi glavu od te kiše udaraca." Andrea se kotrljao po podu ližući najprije parket. Čuj." "Onako. Prozvao je sljedećeg.. Andreajesjeo. bio je već starčić. Pusti ga. torbama i kišobranima. šmrklje i žvakaće gume zalijepljene ispod klupa. razina studenata pogoršavala se iz godine u godinu. Drsko se uvukao. Ljutite studentice tukle su ga udžbenicima. govorile su mu s gađenjem... koje su sjedile u klupi jedna pored druge. Vlasnik ruksaka. jesi li ti učila bodljikaše. posudama s organizmima u formalinu i plakatima koji su prikazivali evolucijske ljestvice.Konačno je ugledao nešto što je sličilo na mjesto. Studenti su čekali profesora Erminija natiskani u velikoj dvorani s prepariranim životinjama." "Zašto ne pitamo onog čudaka iz tramvaja. iscrpljen bolovima i malarijom. "Dobro. Marina i Tiziana. zagroktao je. prema dnu dvorane. Sjeo je za katedru i uzeo list s popisom prijavljenih za ispit. kao sumanut. "Je li to Ermini još nije stigao?" upitala je Marina Tizianu grizući nokte. U zraku se osjećala napetost." Profesor Ermini ušao je u dvoranu. Ispitao ih je dvoje. Nije više dobro vidio i često bi pobrkao ulaze te završio na Odsjeku za povijest medicine. koji se nalazio nasuprot zgradi Zoologije. Zavukao je ruku u jedan ruksak. Ermini je bio gadna zvjerka. Posljednji je čak rekao da su kitovi ribe.

koji bi se na kraju sakrio u profesorov laboratorij. Zatim je uzeo golemu posudu. što to radite? Recite mi nešto o postanku vrsta. Balinopsis.ces u kojem se form. zombiji su skloni toj vrsti djelatnosti. čestitam. a onda je usisao.. uprljavši se uz užasno kreveljenje. Konačno briljantan student.. Hormiophora. "Ma. Prelazimo na drugo." Andrea se hranio cjevastim koraljem. Na kraju je utažio žed formalinom. Ermini je bio tako pogođen Andreinim poznavanjem zoologije da mu je ponudio da kod njega piše diplomski rad i da postane vanjski suradnik njegovog Odsjeka. u kojoj se nalazio veliki tropski pauk. rekao je Andrea. Sisao je kolonije kao da su koljenice.. bio je pomalo nemirnog i neobuzdanog karaktera. a kako nije bio naročito precizan u skupljanju. kao da je sladoled. Shvatio sam. Ermini je blistao. rekao je Ermini.... "Izvrsno. svako malo bi se tu uvukao i pokoji miš. Rebronoše pokazuju neke sličnosti s meduzama iz potkoljena žarnjaka."Rebronoše obuhvaćaju oko devedeset vrsta slobodno plutajućih morskih životinja. Mneiopsis leidy.. Istina. pet plus. te ga pojeo hrskajući." Nastavio je govoriti trzajući se na stolici. koju je zombi podrigujući utaknuo u uho." Uzeo je staklenke sa životinjama u formalinu i dodao ih Andrei.. Ne osjećate se dobro? Imate čudnu boju. Povjerio mu je katalogizaciju kukaca koji u zajednicama nastanjuju rimsku kanalizaciju.. dosta. Diplomirao je s najvišim ocjenama i pohvalama. koju je najprije pustio da iscuri na stol.gghhhhemmmmm ghhhee-eeemm.. Cestus veneris. pustite staklenke!" 248 "Postanak vrsta je pro. bacajući ih na klupu i grizući katedru. Vraćao se u Institut s vrećicama punim životinjica. čini se da ste pripremili rebronoše.. Andrea je krajnje ozbiljno preuzeo tu zadaću. koji je učio. "Želite li pitanje za najvišu ocjenu?" Andrea se zabavljao lijepeći šmrklje po Erminijevom rokovniku." "Molim vas.Pleurobrachia. nepodnošljivo je smrdio. Ermini je imao mali problem sa svojim suradnikom. koji temeljito poznaje gradivo. mladiću moj!" Dao mu je potvrdnicu o ispitu. 249 Kao što je poznato. . Počeo je mirisati na šumski bor. "Dobro. Jednu meduzu. "Što je to Mehlisova žlijezda?" "To je žlijezda opne blizu srednjeg ootipa na jetrenom režnju". čupajući pramenove kose.gluhhhhuuuuuuu gnammm-mm. stavili su mu pod pazuha one sapunčiće koji se stavljaju u zahode. Pizzu ćete pojesti nakon ispita. "Što je ovo?" Andrea je počeo otvarati silikonom zapečaćene staklenke i vaditi sadržaj. Prešao je na nabrajanje svih devedeset postojećih vrsta rebronoša. Provodio je cijele dane gacajući kužnim kanalima metropole. Ali Andrea je nastavljao sipati kao iz rukava." "Dobro. ". Možete prestati". želatinoznog i prozirnog tijela. kao da je toblerone.. Nastavio je govoriti neprekidno više od sat vremena o spolnim navikama zmijača. Nemojte govoriti sa zalogajem u ustima.

S vremenom su ga svi zavoljeli. Gnojište na sedmom katu nebodera u obliku tornja. na petama čizama. prijatelju. smiren. u svojoj jakni. uronjen u otopinu. Nervozno. Koji davežl pomislio je Alberto sišući cigaretu. Velika usta i male. pa koliko ti treba postat ću nervozan. Stoga bi se navečer. Postao je slavan zahvaljujući jednom istraživanju 0 hranjivosti stonoga.. Chesterfield Lights. zaboga. Pogledao je oko sebe i zaključio da je to najjebenija rupa koju je ikada vidio. Ostao bi unutra. hladne oči. kad bi Odsjek opustio.. Albertino se naslonio na vrata. neću uspjeti.. otkrivajući u potpunosti kaubojske čizme. Počeo je kružiti po sobi. Bildao je u teretani. Dobro su mu stajale i traperice Cotton. Pusti me da radim na miru.. a potom i profesor.. Andrea uvlačio u akvarij napunjen for malinom. dovoljno uske.. jesi gotov? U kurac! Već si pola sata unutra!" rekao je Albertino nestrpljivo. 253 Zadovoljno se okrenuo oko sebe. S vremenom se počeo pomalo raspadati. Albertino je bio visok i krupan. slijepljena na čelu. "Hej. ali studenti.. "Hajde! Isuse. talijanskog sveučilišta. Od armiranog betona i . Predugo je zatvoren unutra. Kratka keste-njasta kosa. Ali traperice su mu se nabrale na koljenima. Kad je Cornelio Balsamo završio svoju priču." Prigušen i nesiguran glas iza vrata. Nadrkano. Upravo takav. ponavljajući obilježja bodljikaša ili embrionalni razvoj vitičara..Natjecao se za mjesto znanstvenog novaka i prošao. Brzo je napravio karijeru i postao docent. Iz džepa jakne izvukao je cigarete. Moram stupiti u kontakt s Višnuom i Ganešom.. BLATO (Život i smrt na Prenestini) 250 "Onda. Zaustavio se i pogledao se u zrcalo naslonjeno na zid. osobe koje lako praštaju. svima nam se promijenilo raspoloženje i svi smo bili ispunjeni nadom u svijetlu budućnost te velebne institucije. u čistoj i izglačanoj košulji. još uvijek gledajući se. Sviđalo mu se kako mu stoji jakna Avion Game od antilopa koju je kupio prije nekoliko dana. I zapalio je jednu. Mrzio je poslove koje mu povjerava Jaguar. otpuhujući.. hej. Možda malo previše isprane. samo im se Andrea činio živim. Skoro sam gotov... kariranoj vesti... upravo su ga zbog toga 1 voljeli.. Brižno ih je spustio. Ako mi i dalje budeš govorio. Osjećao se u formi tog jutra. U svijetu tih mrtvih sveučilišnih profesora. Strpi se. Sjeo je. I dalje je zavijao i jeo šmrklje. Dobro mu je padala niz bokove. koliko ti treba?" nastavio je rigajući dim i bijes. da se održi u dobrom stanju. mirrr.. to je pitanje koncentracije. Široka ramena i nabijene ruke. otpadali su mu komadi tkiva. Skoro dva metra. uključujući i njegove kolege. ali ipak ne toliko da mu se sprijeda ocrtava alat.

Unutra je bilo više od dvjesto kuglica. prljave krpe i sasušene stabljike marice. to znači da ispod tih krpa djeteta cvijeća kuca srce čovjeka od povjerenja. vrtovi. Albertinu se otpočetka gadio. a u dnu širile su se u trapez. ali su ljudi već živjeli u njima. ne hajući za sag. Taj frik je zaista bio udareni kreten. 254 Kroz prozor zatvoren plastičnom folijom nejasno se nazirala Prenestina. Nastavio je gledati oko sebe. S onim crnim i prljavim pletenicama rastafarijanca iz predgrađa. U kuhinji. niske zgrade i nebo. One male i nepomične riblje oči. Konačno se s druge strane vrata čuo šum puštanja vode. Na licu su mu se ocrtavale sve gadarije koje je prošao putujući Istokom. promukao. ako se Ignazio Petroni zvan Jaguar koristio njime. Uspjeli smo! s olakšanjem je pomislio Albertino. a na podu ležali su madraci puni buha i sagovi skoreni od dima i smrada nogu. Bijelih i zapečaćenih . Nosio je crveni kućni ogrtač Sergio Tacchini razvezan na bijelim. Sigurno ne u Rimu. Lonac sa skorenom rižom. Neobrijan. To je sve što je trebao znati I to mu je trebalo biti dovoljno. jednoličan. Nijedan još nije bio dovršen. Sigurno je da se Albertinu nikako nije sviđao.plavih pločica. kolone automobila. uzbuđen kao otac koji čeka rođenje vlastitog djeteta. "Onda. Hladno. na sudoperu zbrda-zdola uglavljenom u armirani beton. Polako. Bosonog. Ustao je povlačeći traperice nadolje. Ubrzo su se vrata otvorila i frik je izašao. Bacio je cigaretu na pod i ugasio je vrhom čizme. Bez i jednog oblaka. Jako plavo. Možda u Nepalu. krovovi pogona za proizvodnju zahodskih školjki. "A kako je moglo biti? Dobro! Gledaj. To istočnjačko leglo buha pripadalo je Antonellu. Frik je u ruci držao smotan ručnik. Antonellu. Nije znao odakle je izniknuo i zašto je gazda poslovao s njim. Kao da pokazuje skupocjeno blago. čelične dizalice. kako je bilo?" upitao ga je Albertino. nevjernice!" Glas mu je bio dubok. Ustvari uopće nije poznavao tog narkosa. stupovi prljavih tanjura umrljanih masnoćom i gadarijama. Zdjela za juhu s nekakvim ogavnim istočnjačkim bućkurišem. Svi isti. veličine grličinog jajeta. Suh kao prut. Građevinske špekulacije. 255 I onaj rubin. mršavim kokošjim prsima. Hlače na crvene i plave pruge bile su mu uske u bokovima. U blizini su se nalazila još četiri takva tornja. Rastvorio je ručnik. Izgledao je loše. Imao je kurčev rubin uglavljen medu pocrnjelim zubima. Na zidovima su visjele slike indijskih božanstava i Boba Marleva i Jimija Hendrka i Ravija Shankara. Iz dubine duše. Znojan. friku. Na najvišim katovima nedostajale su i plave pločice i okviri na prozorima. On je mislio da je to šik. U svakom slučaju.

na podu." liječnički mu je rekao Albertino. Ugledaj se u mene. Ne znaš kako su dobre. Ne slušaš svoj Qi. "Ja mislim da si ti pod stresom. Sjedneš na obalu Mother Ganga u pozu lotosa.. Baba! Malo je!" mirno mu je rekao bitnik.. Jako dobra roba!" "Ma jesi li lud? Ako to popušim. ja moram ići. U kurac.. I on je prestao. mudri guru. S nogama iznad glave stajao je na jednoj ruci. Frikiću. "Kasno je. Nađi svoj unutrašnji mir.. Bez žurbe. odmahujući glavom. Tip. Sve ti se otvori. kako ti zaboga to uspijeva?" upitao ga je Albertino... Staloženo. Polako. Zajedno s tim jedeš banane. Albertino je stavio jajašca u vrećicu i gurnuo ih pod jaknu. male i slatke. "Stani. Uzimam robu". Jako opasno".celofanom i voskom. 257 Onako kako se zapleo. sve to uspio utrpati u želudac? Ha? Mislim. Dok si tamo. Njoj za ljubav. "Moraš probati ovaj specijalitet. "Kako si.. nastojao je zaključiti stvar Albertino. Istina se slijevala iz tih presvetih usta. bio je i fakir. odgovorio mu je taj stari. Heroin. Ovo je posebna roba. sad je jedanaest ujutro!" rekao mu je Albertino. Otkada je oženio Selvaggiu. Govorila mu je da od toga izgleda kao kreten i da je poslije u krevetu kao zombi.. Albertino nije duvao već više od dvije godine. tamo u Indiji. bit ću razvaljen cijeli dan. frik Antonello počeo se zaplitati gore od mongolske akrobatkinje u provincijskom cirkusu. Antonello se i raspleo kad je ugledao svežanj novčanica.. Dok je frik brzo brojio novac. na crno. Antonello je govorio tonom gurua." "A zašto jedeš banane? Imaju loš okus?" "Beton! Zabetoniraju! U protivnom ti lete po trbuhu kao poludjele biljarske kugle! I opasno je. Trebao bi se malo baviti jogom. u meditaciji. . Bio je tu. Opusti se. To je Albertinu prilično išlo na kurac." "Što kažeš?" zarežao je na njega Albertino. Taj je čovjek skrenuo s uma poput neukroćene deve. Nije dosta. Jučer sam ga posrao. Tog jutra imao je drugog posla. izvukao je iz ladice veliki ćilam od rez-barene bjelokosti i napunio ga duhanom i travom. osim što je bio kreten. zapleten kao iščašeni škamp. I gledaš kao teče. Treba ti cijela noć. Sad ću ti objasniti. 256 Dok je govorio. Stvarno ti je jako loše. previše da bi ga se moglo uistinu mrziti.. Nije mogao gubiti vrijeme kod tog kretena. prijatelju. Još su smrdjele na govna. Evo ti novac.. Ja radim. Želudac. Ona nije htjela. "Što malo?" "Novaca. u kurac. Dolazi izravno s Himalaja. To je moja vlastita zaliha. Nije to uobičajeno sranje. Duh. "Ti si bolestan." S tim dimnjakom u ustima koji je izbacivao gusti halu-cinogeni dim.. Tek stigao. počneš gutati jednu za drugom. osim toga. a drugom se potezao za palac lijeve noge. "Lako je.

Bolno. Sklupčan na podu. " Neke stvari ne smiješ izgovoriti. "Što to kažeš?" "Pusti me na miru. Mogu naći. Hajde!" rekao mu je Albertino. Više sliči na tumor na mozgu nego na drogu. brate. Reci to svom Jaguaru. I miran. dragi moj.. Jesi razumio? Ne da mi se cjenkati s tobom.. Bilo mu je žao što ga je ozlijedio. Albertino je odjednom bio sretan. Psihodelična mora. Probaj je. Ostaneš gore kao mudonja i ne vraćaš se više na zemlju." 258 Na "uzimam je natrag. To je 04. govnaru! pomislio je Albertino i onda. nastojeći ga podignuti vukući ga za ogrtač. Dosad se nikada nisam žalio. izdužio pureći vrat i hrabro promucao: "Rekao sam. uvijek smo te tretirali kao gospodina. a onda grabe i rame. Približio se. nećemo poslovati. hladan kao led: "Zaboravi na to. Ako ne. Trenutak.. Slomljenog nosa. Najbolji. 259 Ali takvima treba odmah izbiti iz glave određene navike." "Kunem ti se.. Ovo je roba koja te ispali ravno u orbitu.. "Daj.. Sad kad je to govno reklo da će je uzeti natrag. Dobro to znaš. odmah uzmu cijelu ruku. Sad je Antonello ležao na podu i iz nosa mu je tekla krv i sluz." Našao se na podu vrišteći. "I za dvostruko više.. Oči su mu bile posve sitne.. Frik je na trenutak odmjerio tu životinju u jakni Avion Game pred sobom. Manje Buda nego inače. Ovaj seronja je stvarno valjao gluposti.. ako im pružiš prst. I kažeš da hoćeš robu natrag". Hajde. Preciznim udarcem glavom pogodio ga je posred lica. Takvi ljudi. Ali on je ispružen na podu nastavljao plakati i brbljati na nekom stranom jeziku. Strah se zna grubo našaliti."Da mi moraš dati barem dvostruko više od ovoga. Ova je posebna. rekao sam da ću je uzeti natrag. Nećeš me zajebati. u nos. Kad ga izrežete. frik je plakao i mumljao..." nastavio je frik tonom teleprodaje. "Što si rekao? Što ćeš?" Antonello je sada djelovao manje mirno. ali za zmajeve suze mi morate dati više.. I ti to znaš. uzimam je natrag. Ovo su zmajeve suze. Ni u šali. to što činim kao da vam je darovano.. rekao je kružeći oko njega. Sto posto čist. Jesi li čuo za to?" Albertino nikad u životu nije čuo za jebene zmajeve suze." frik se pokolebao: suhi mu se glas odjednom promijenio i postao jedva čujan.. Glavurdom. Uzmi to i gotovo. Znojio se kao lud. Mislim. šest puta više.. Albertino je bez oklijevanja krenuo. Sad se okrećeš protiv nas kao bilo koji govnar.. vidjet ćete da možete napraviti pet. Miran kao kobra. Gazda je rekao da je to novac. Mislim da sam ti slomio nos. Odlazi!" . Uzmi te proklete novce i otiđi u bolnicu. utisnute u mračne podočnjake.

. Razbit će te." "Umoran sam od putovanja. vidio si svijeta. tresući se kao mokro pseto." "Dobro. To su zmajeve suze". stvari.. Ti to ne znaš. Psi. prijatelju. Gdje je sad." "Ta roba vrijedi toliko. Koji kur...." "Smiri se.. Jesi razumio? Nemam ženu. kad sam imao trinaest godina.." "Ne i ne." 260 Albertino je pogledao na rolex. Osam sati u avionu nikako da prođe.. Ja sam bio samo u San Marinu. Htio mu je ostaviti novac. Moja majka u Caserti godinama ne priča sa mnom." "Podigni se.." Frik se sav ukočio i pogledao Albertina u oči: "Slušaj. Ništa ti neću pokazati. Onaj seronja Jaguar me tjera da svaki mjesec idem amo-tamo.. Gledaj tog jadnika koji si je i mozak poduvao. Misliš da ne znam? Pogledaj onog frika. "Znam.. Dosta.. koji te jako dobro poznaju. Ali kasno je. koja je već bila sva crvena. Nemam djecu. Umoran sam.. Tu su talijanski policajci. "Pusti! Ja ću". Ne mogu više.. Što mogu reći da sam napravio u životu? Kurac. Ali ovaj se više nije zaustavljao: ". rekao je frik grabeći majicu i onda jecajući nastavio: "Ti ne znaš što to znači napuniti si želudac time.. Ova roba vrijedi toliko". Albertino gaje odmah prepoznao. Upoznao si različite ljude.. 261 dok je govorio brisao si je lice majicom. Dogovorio si cijenu s Jaguarom. oprosti mi. auto. uzeti jajašca i otići.."Okej.. Nemaš pojma što znači prijeći tako dvije granice.. Nemaš pojma. televizor.. hajde. To je nešto drugo. zemlje.. S tim slomljenim nosom. Zasereš se od straha. hajde. A nakon putovanja dođeš na aerodrom i to je tek početak.. Hoću i ja normalnu kuću. ako samo pokušaš tražiti više.. Albertinov oklop tvrdog momka popuštao je pred tim nesretnikom. Znaš što se dogodi ako se neka od tih kuglica otvori. "Ti si lud. sjeo i nastavio cmizdriti.. brbljavac kao i svi ostali. Nada. Nije ga se moglo slušati.. Predoziranje! Ideš ravno stvoritelju na račun... Jedino što znam raditi je biti kurir. Ja crnčim. Onda se konačno pridigao. Čak se ni ne sjećam toga." Doista je izazivao sažaljenje." "Ne. Pasji je to život. Ja zaslužujem taj novac.. Shvaćam. njegov unutrašnji mir? Je li bio dovoljan jedan udarac glavom da ga se raskrinka? Kamo je nestao Buda? Bio je nitko i ništa.. Ali sad je dosta. Nisi svjestan što govoriš. Pokaži mi.. I točka..." Narkos je naglo ustao i sa stola zgrabio dugačak nož." pomirljivo mu je rekao Albertino.Znam da mi se smijete iza leđa. Zato nećeš izaći odavde dok mi ne daš ili novac ili robu." "Ajde. . Ja više ne mogu. budi sretan. "Ne. Zato mi moraš dati taj novac. To je čisti heroin. Kurca ti ne znaš. u kurac. Moram ići. Skoro mi je pedeset godina. Poželiš umrijeti. a to nitko ne smije primijetiti. plakao je jadnik. Albertino je našao na krevetu nekakvu majicu i njome mu je pokušao zaustaviti krvarenje. Morao je krenuti. Života psa lutalice. Probavljaš kao zmija.

. skrhavši jednu pločicu u tisuću komada. Crack-om. Glava djeteta cvijeća rascijepila se na dva dijela. Kris u zraku.. Vrištao je. razderavši mu desni džep jakne Avion Game. I sad? I sad je bilo sranje. odskočivši lagano ustranu. Beživotno Antonellovo tijelo svalilo mu se pred noge. Albertino je otvorio ulazna vrata." nastavio je. Tu ti je novac. svime. Uništavao mu je hlače. nastojeći se smiriti. Ustao je i vrištao. I U kurac. "Jebi se!" jauknuo je Albertino i izvukao pištolj iza leđa. Žao mi je zbog tebe. Sad je Antonello bio u napadu. Malezijski kris. . mrtav je! Bolje se izgubiti. Sklupčani leš se pod udarcima jedva pomicao. dosta je. Vidio ga je u seriji o Sandokanu i malezijskim gusarima. Albertino gaje preciznim udarcem desnicom u trbuh srušio na pod. zbog tvoje situacije. Jebeno bijesno pseto. ja sam ga sredio. Stanom je odjeknuo snažan prasak. zatvorio oči i opalio. 262 263 "Sam si to tražio.. govnaru! Ti si obično govno! Jebi se!" vikao je na njega i šutirao ga. vristeći na nekom stranom jeziku: "Dekpundeleri avenire. presavijen. Mora da se nečim razvalio. Oštrica je proletjela tik pored njega. Tanke i zakrivljene oštrice. pa da završimo. Taj govnar je to tražio." "Prestaniii! Prestaniii!" revao je Albertino tresući nogom kao luđak.. Magnum 44.. poput dagnje. "Jesi li lud?! Koji ti je kurac?" upitao ga je zbunjeni Albertino.Kris. Pao je na njega opsjednut i razjaren. ali istovremeno mu je onim opakim kliještima koja je imao umjesto ruku stezao listove. cerekajući se kao psihopat u posljednjem stadiju. Lijepo se zajebao. Srušio se na zemlju. oprosti mi. Dijete cvijeća. kao vreća krumpira." Već je zatvarao vrata. Albertino je opsovao i počeo skakati po sobi. Jako mi je žao. amfetaminima. Ciao. Zatvorene oči. Metak je završio svoju putanju uz Albertinovu čizmu. ali okliznuo se na sagu i raširenih se ruku razlijepio o zid. Bodež Thuga. Vrištao je i preko razrezane usne pljuvao slinu i krv. smućeno. Uzmi taj novac. kad se Antonello opet bacio na njega.. posljednji put ga pogledao i rekao: "Okej. pokušalo je ubosti. Bodež u ruci i luđački pogled u očima. Nos mu je bio kaša. kokainom. Onda je osjetio paklenu bol točno ispod koljena i vidio ga je kako mu se zubima zabio u traperice Cotton. Frik je drhtao. kratke cijevi. tip je uzeo nož. "Slušaj. Što če reći šefu? Jaguare.. Prislonio mu ga je na lubanju. Njuškom. Lice poput krvave maske. Nepokretan. Čudovište. Mrtav je?! Pokušao ga je pomaknuti udarivši ga vrhom čizme. heroinom. Činilo se da ga frik ne čuje. ja odlazim. grizao me. Ništa.. "Jesi li lud?!" vrisnuo je Albertino na njega. znaš.

Ustao je. gdje je taj frik držao odjeću? Nije se uopće presvlačio? Moguće. Uzeo je jedan od brojnih sagova i omotao ga oko njega. Ne. krcat prljave odjeće. Onda je konačno pronašao jedini par hlača. A Albertino ga je upucao. koja je zaprljala dovratnik. . Sprijeda. A jajašca? Albertino se nasmiješio i stisnuo ih uza se. Traperice natopljene krv-Iju. 265 Navukao ih je. Zbog pogrešnog pranja. pod i zidove.. U kurac. Taj jebeni frik bio je njihov glavni kurir. izobličene gljive. izlizane majice. Nitko na carinama nije bio hladnokrvan kao on. U jakni. Više je nalikovao na kontejner nego na čovjeka. Nagnuo se zbunjeno i rekao naglas: "Ne mogu uokolo iči ovakav! Zamisli da me netko vidi! Kakva Božja sirovina!" Bile su to hlače od crvenog baršuna. Prekopao ga je.. Posvuda su ga stiskale. Golemi punjeni omlet. Skinuo ih je. Jaknice s perlicama i ogledalcima. boksericama na cvjetiće i čarapama otvorio je ormar. Kaubojske čizme izvirivale su iz njih kao dvije crne.. Crven u licu. Prazan. šareni prsluci. Osjetio je polarnu hladnoću kako mu se penje uz leda i tropsku vrućinu u obrazima i na čelu. Kao i obično.. Jaguar neće biti nimalo sretan." Vratio bi mu novac i. Najbolji.Stvarno. U najboljem bi ga slučaju zalio betonom. Čitavo jutro sam ga čekao pred kućom. žute i zelene lanene košuljice. Onda je u vrećicu ugurao ono što je ostalo od lubanje i ljepljivom mu je trakom pričvrstio za vrat. Ništa. Mora nestati! 264 Evo što će reći tom usranom Jaguaru: "Nije ga bilo. Na posao! Odvukao je leš na sredinu sobe. "Dobro odrađeno!" rekao je zadovoljno. gaće požutjele od mokraće i prozirne. Posao će im sada itekako trpjeti. Reagirao je kao neki balavac. Da se dodatno osigura. Nestao je. Bio je znojan. Pogledao se u zrcalu. Na trapez. Očistio je krpom krv.. kao ženka pavijana svoje mladunče. Presirovo. na nekim dijelovima su se prelijevale u bezoblične ljubičaste mrlje. početnik. Doista mu ne smije reći. Onda je pored kreveta našao otvoren kovčeg. A on bi trebao biti čovjek od povjerenja? Nikada. Onda se pogledao u zrcalo. Ne smije reći šefu. obli-jepio ga je trakom.. Prekratke. Taj seronja nas je zajebao. Ispravio mu je ruke i noge najbolje što je mogao. Ovaj je stalno išao u Indiju i natrag. Baš nimalo. Kurvinog sina nije bilo. Straga. Sjeo je i zapalio cigaretu.

u kurac?" rekao je praznom stanu. "Težak je ko vrag". iz prve podizao sto dvadeset kila." Otišao je do prozora. Zgrabio je smotak i natovario ga na leda. točno ispod prozora. Svaka s malim kolicima. Bušilica. vrabac od čovjeka. praznih plinskih boca i smeća. otpuhnuo je. "Odavde se ne može van. Torpedo se stropoštao ravno dolje. Pogledao je dolje. jebemti. Ta je zgrada bila poput jebene morske luke. samo prsnim mišićima. Parkirao gaje tamo. Vratio se u stan i zatvorio. Sišao je pripijen uza zid niz te nedovršene betonske stepenice koje su se. Nije bilo nikoga u blizini. U taj jebeni toranj od govana još nisu ugradili lift. Albertino je na ravnoj klupi. Brbljanje. Nije mogao sići s lesom na leđima. daleko od ulaza. A kamoli sag. rekla je plavokosa djevojčica u ljubičasto-plavoj jaknici. Udarci čekićem o zid. Stoga je ostavio teret u stanu. Blizu BMW-a. Gurnuo je pištolj u hlače.. Namještaj. Hrpa pijeska. Dobro. namještaja. Vika.. Druge dvije su je gledale sa zanimanjem. nekoliko metara dalje. Televizore. Ispod zgrade je još bilo gradilište. pritvorio vrata i tiho se zaputio niz stepenice. Igrale su se. smijeh i brbljanje. "Kako ću sad. Opsovao je. Pored toga. Naslonio na rub prozora. Genijalno. Na stubištu su se čuli glasovi. njegov automobil. Ljudi su tu svašta izvlačili. baš zato da ne bude uočljiv.. A morao se spustiti sedam katova stepenicama. Teturajući je krenuo prema vratima. I s kata iznad dopirali su zvukovi. moja jede samo kekse Mulino Bianco". Vidjele bi ga dvije tisuće ljudi."Prestrašno!" Nije smio misliti na to. Onda će se sjuriti dolje i ubaciti ga u prtljažnik. Bacit će ga dolje. Ledeno bijeli BMW 477. Tamo su sjedile tri djevojčice. Mora da je imao teške kosti. Na otpad. Hladnjake. Albertino je dovukao smotak do prozora. Sad je znao što će. Zidari. uvijale oko sebe sve do prizemlja. I onda ga zvjerskim naporom bacio. 267 Naprosto genijalno. Sad je jedva hodao uspravno. Na prvi pogled Antonello je izgledao kao perce. pa ipak. Precizno. Mrvila je keks sa žitaricama u vodu i onda kašu gurala na lutkino lice. Prava kur-čeva raketa zrak zemlja. Olovne. 266 "Gle. Pogledao je iza ugla na šesti kat. Popeo se natrag. Davale su papicu svojim lutkama. Gore su bili zidari. Parkiran bager i onda. otpad zemlje. Vjerojatno s kata ispod. Otvorio je vrata i izašao. niske i široke. Nitko neće primijetiti. . Pridigao ga je. Albertino ga je vidio kako pada ravno na hrpu otpada i zatim je promašuje..

poput tenkovske cijevi. zarobljen u sagu. plavo nebo. pokazujući mu rogove kroz razbijeni vjetrobran. Bolje se zakopčao u jaknu Avion Game. 268 i Vukao je. Albertino je vozio petljom 160 na sat. ali ništa. "Mogu ja toooooooooo!!!" vrisnuo je Albertino i i-. zajedno s kilogramima saga i bivšeg narkosa. . Mač u stijeni. gospođe sa špecerajem." prepun neizmjernog bola izletio mu je iz usta. Skoro da se iskilavi. Našao se na zemlji. Izašao je i potrčao oko gradilišta sve do auta. Samo rublje koje se suši. Stakla koje se rasprskava. upirući se nogama i škrgućući zubima od napora. sve živo. Ništa više. Selvaggin. Okrenuo se i kao lud se sjurio niza stepenice. Išao je naprijed. Popustio je. I onda zasljepljujuć udar. kao da K zubima uhvatio za navlake sjedala i ne želi popustiti.. Odjednom. Nikoga na prozorima. Činilo se da se frik. tovremeno povukao iz sve snage. Naslonio se na BMW da dođe do daha. Albertinu. šupčino!!" viknuo mu je Albertino. Albertino se popeo na haubu i počeo vući sag prema sebi. Sve do vrha. Bolno se pridigao i opsovao Boga.. I posljednjim snagama zatvorio u prtljažnik. Samo plavo nebo. Sjeo je za volan i krenuo. na izlazu iz tornja. Siroti se staklar prepao kad ga je vidio i pustio ga je da prođe. odupire. Druga se polovica zabila u suvozačko sjedalo. Odvukao ga je iza auta. Onda je iz auta izvadio šešir. Albertino je poletio unatrag. Zaglavljen. Nikoga na balkonima. Kotrljajući se. Zajedno s kobasičetinom. Čini se da ga nitko nije primijetio. Torpedo se zabio u vjetrobran BMW-a 477. Izašao je na cestu u pogrešnom smjeru i nakon par metara se našao pred kamionetom koji je prevozio staklene ploče. 269 I Kako je mogao naletjeti na takvog? S tom psihopatskom facom? S tim šeširom? Bez prednjeg stakla.i mu prsne žila na čelu. Nabio ga je na glavu. U autu je bjesnjela oluja. Zahvalio je Bogu. ali Albertino ga nije ni primijetio. i našao se dolje. Taj je počeo trubiti kao lud. Skačući. Vunen. Staklo se rasulo po unutrašnjosti automobila u milijun minijaturnih kockica. Ravna i kruta kobasičetina dopola je stršala iz stakla. sredinom ceste. "Crkni. Zeleno-crven s golemim ljubičastim pomponom. Lima.Užasan "Neeeeeee. i jebalo mu se za sve. sebe samoga. starice koje su se verale uza stepenice. šćućurenom za volanom. nije bilo hladno. 1 ). taj dan. Ostajao je nepomičan. Pokrio je oči rukom. Ignazia jebenog Jaguara i frika Antonella. uz škripu guma. Zastrašujuća hladnoća. Rukom je skinuo ono što je bilo preostalo od vjetrobran-skog stakla. Preskočio je djevojčice. Onda je pogledao uvis. Mozak mu je ključao. Kamionet se bacio ustranu i zakočio.

180. Na Kanarske otoke. Nego više od toga. nisu policajci. Na sigurnom. Bila su dvojica. Albertino se pomaknuo udesno. Svi će reći da je taj kretenski frik odlučio preuzeti inicijativu i da je završio u nekom društvu u kojem nije imao Jaguarovu zaštitu. tupih lica.Govorio je naglas: "Što da radim? Moram se riješiti tijela. S magnumom 44 kratke cijevi u hlačama i s toliko robe da bi mogao predozirati kompletnu publiku na Woodstocku. novi auto. Sad ga je vjetar prikovao za sjedalo i oči su mu suzile. u jeftinim kožnim jaknama. Narančaste. Jajašca su bila tu. dok je na krov alfe stavljao plavu sirenu. pa naglo ubrzao izigravši ih. Ali to nije bio problem. Ta dvojica. Kamo? Na Maldive. to se bolje osjećao. Što je više razmišljao o tome što bi mogao napraviti sa svim tim novcem. Saab? Maserati? Možda ferrari? Onda će Selvaggi kupiti bundu od samurovine. Na Mauricijus. neobrijani. Nije ni primijetio da je već neko vrijeme crna alfa 33 twin spark zalijepljena za njega kao muha za govno. s rejbanicama. Ali kako se mogao zaustaviti? S lesom u prtljažniku. Bili su to smrdljivi specijalci. Onda putovanje. Još je tamo. Želudac mu se stisnuo. Pogledao je u retrovizor. "Zaustavite se! Stanite sa strane!" viknuo mu je onaj sa suvozačkog mjesta. Luđački je skrenuo udesno i zaletio se na pješački otok. 270 271 BMW je poletio i stuštio se naprijed udarivši njuškom poput posrnulog . razdjeljkom na desnoj strani. Ubrzao je. praćen alfom. Sad ću stati!" rekao je Albertino sa smiješkom. Nitko ga neće uloviti. Na nekom skrivenom mjestu. Stavio je na nos par Selvagginih naočala. Koliko su mogla vrijediti ta jajašca? Mnogo. Već ga godinu dana gnjavi s tom kurčevom bundom. Ali gdje?" U nekakvom jarku. U obliku suze. Što će kupiti za sav taj novac? Za početak. Poslije ih može prodati. "Okeeeeeeeeej okeeeeeeeeeej. Onda ju je spazio. Nije se odvajala od njega. Onda je usporio skoro do zaustavljanja. Sigurno. Pronaći će ga. Albertino je zavukao ruku u jaknu. S briljantima. Kao papa i njegova papisa. Na miru. Koji kurac hoće? Prišli su mu s boka. Jako mnogo. Na neki lijepi topli otok. Albertino se okrenuo i odmjerio ih.

Cikorija. Klizio je na guzici ravno prema baruštini. Otvorio je prtljažnik. s iskrivljenim i zahrđalim tanjurićima koji su izvirivali s krovova poput zgrčenih staračkih prstiju. straga. Automobili iza njega lančano su se sudarali. 127-ice. samo što je sada između njih bila razdjelnica. Vrištao je i vozio tog monstruma bez kontrole koji je udarao lijevo-desno između ograde i pješačkog otoka. Bezuspješno se pokušao oduprijeti rukama i nogama. Izašao je. koji je završavao u tamnoj. nepomičnoj baruštini okruženoj trskom i korovom. Krenuo je niz padinu. Zahrđale perilice. Izvukao ga je. Zatim samo prljava polja.bizona. "Zar niste čuli za neuhvatljivog vozača?!" vikao je tim šupcima. nego samo baruština. Presavijeni smotak. Onda se cesta ponovno proširila. Polako je napredovao kroz meko blato. Potezao ga je držeći ga za noge. Groblje kućanskih aparata. Prešišao ih je. Završio je na cesti pored priključne. Bio je tada još dječarac. Klizao se. Ko-basičetina je pala na njega. Debelom. svom težinom. ulicom Borghesiana. izvirivali su iz vode poput ostataka napuštenih galija. Pucketanje grana na vratima automobila. Čizme su mu propale u blato. potopljene ulice. Željezni balkoni. Krive. Pozdravio ih je i skrenuo. Vrtovi između kuća. strojevi za pranje posuda iz sedamdesetih godina i štednjaci. Neprirodnu tišinu prekidalo je samo živžikanje vrabaca. Blatobran je odletio uz prskanje iskri. Barem deset godina nije bio na tom mjestu. Jaruge. . Nepremostiva. Donovi čizama slabo su prijanjali. Iz pištolja su ispaljivali hice upozorenja. Proplanak se spuštao u sve strmiji obronak. Stavili bi deku na zemlju. Tada tu nije bio otpad. 272 Albertino je zaustavio auto. Skrenuo je na blatnjavu cestu koja se spuštala medu koprive i grmlje. razvaljeni hladnjaci. ušao u predgrađe Finocchio. Specijalci su ga još slijedili. Albertino je zgrabio smotak i počeo ga vući kroz blato. zabijajući se jedan u drugi u kaosu krvi i lima. Ovce. Jednom su se ljeti tu čak i okupali. Samo je načinio beskorisne brazde sa strane. Proklizavali su na toj ljigavoj kaši. Albertino je vrištao. Rijetke zrake svjetla prodirale su kroz lišće oblikujući sunčane mrlje na površini vode i na mehaničkim olupinama. kurvanjskom podrtinom. Ovaj put znatno viša. I smeće. Assuntinom. Prošao je kroz Torre Gaia. Dolazio je ovamo s jednom. Albertino je psujući uspio ispraviti BMW. Mršavi psi mješanci. Goli kao crvi. izbijajući na proplanak opasan stablima lovora i hrasta. Tu je dolazio jebati. nepovezane. Završio je sjedećki u blatu. Lokve ustajale vode. Ograde od živice i bodljikave žice. Cesta se sve više sužavala. bez fasade. Niske sive kuće. Plastični prozori.

. ha? Govnaru!" zarežao je na njega Alber-tino. Sad se još samo mora suočiti s jebenim Jaguarom. Psi su režali iza zelenih vrata. Auto je bio registriran na nju. Prokletim. Samo medu zidovima njegove kuće može nestati ova mora i vratiti mu se mir. Samo se ne smije prepustiti panici. Ušao je u slijepu uličicu između trokatnica. Ostavio je auto u nekoj garaži. Traže li baš njega? Koga su drugog mogli tražiti? Mora da je izazvao paniku na pristupnoj cesti. koji je rubin još više isticao. napravio je veliko sranje time što je ubio dijete cvijeća. Tko zna koliko je mrtvih u onoj nesreći. "Jesi li sretan. Baš ništa. Zašto baš ja? Mokar od glave do pete. Nije bila daleko. Usisalo ga je do koljena i stalo. Osuđenim na propast. Albertino je u onoj katastrofi od BMW-a odlučno vozio doma. Razmotao se otkrivajući jezivi sadržaj. Ludnica od sirena. Svi su se okretali za njim. Počeo je drhtati kao prut. iza gomile drva. Ta jajašca su gotov novac. Nastupiti kao veliki glumac. Okrugle i tamne. Onda je protrnuo. Svega par kilometara. Na licu skorena krv i blato. Bijel. Razvaljene glave. Na licu mu je bio neki čudan. Jajašca?! Zavukao je ruku pod jaknu. Keš. I mora razmisliti. Prijavit će krađu Selvagginog BMW-a. Ovako ne može dalje. rekao si je u hodu. gotovo zadovoljan. Blatnjav. ustao je i zgrabio sag. Zgrabio je leš. Podigao je glavu. Ali što je dalje odmicao. Još su tamo. Na kraju će čak i zaraditi.Kotrljao se licem prema naprijed i završio u sirotinjskom živom blatu. Zatvorio ga je i popeo se četveronoške do auta. Udarao je rukama i bijesno prskao oko sebe. Lako je reći. Zamišljen se zaputio kući. Nahuškali su na njega cijelo krdo policijskih automobila. Naravno. čudni zvukovi. to su se jače oko njega čuli jezivi. Odjednom ga je obuzeo strah. To što sad vozi nije automobil nego karnevalska kola. Bez blatobrana. 273 I Tog jutra ništa mu nije išlo od ruke. Razrogačene oči. isceren izraz. Ulubljena vrata. Pravi pravcati veliki koncert. Izbijen vjetrobran. Mora se riješiti auta. Osjetio se izgubljenim. Ugurao ga u divovski hladnjak Indesit koji je virio iz kaljuže. Što mu se dogodilo? Zašto je tako reagirao? Ali uvijek se nađe neki izlaz iz nevolje. Leš. Mokar kao čep.

U kurac. "U kurac. uglavnom. Ni za kurac. kad je ispred sebe ugledao izlaz.. Opet specijalci. Ostalo je još malo do kuće. da izvuče pištolj i zapuca. neki put za bijeg. Klošar. Išao je dalje zadržavajući dah. A možda i ne bi. ugledao crnu alfu 33. Onda je u daljini. bili su . Obećao je samome sebi da više neće raditi pizdarije. gdje je radio na selidbama i zarađivao milju i pol mjesečno. Pogledao je oko sebe tražeći sporedne ceste. Apsolutno ništa. Mozak mu je ključao. Prihvatio bi život nižih bića. Bio je sav mokar i blatnjav. uličice. Riskirati život. Šćućurio se iza parkiranih kola. Jako loše. Svijet sendviča bio je mali bar. bez novca i perspektive. I ništa više. Sve mu ispričati. samo da spasi guzicu. Izdajica onoga koji ga je izvukao s ceste. Staklena vrata. sve do kraja ulice. A morao je zaraditi to povjerenje. iz posranog života. Minsko polje. Nisu ga lijepo gledali. Imao je šesto čulo za govnare. A ova koju je napravio Albertino bila je velika kao kuća.. Možda bi mu oprostio. Najklasičniji sendviči. ali osjetio je da mu noge klecaju. Opet oni. promrmljao je slomljen onime što vidi. Uvukao se unutra. na početku ceste. Hlače su mu se ukrutile i stezale ga. Cesta je postajala šira i zabrane parkiranja lišavale su ga zaklona. Mukotrpno. Postao je njegov čovjek od povjerenja već prije četiri godine. Albertino nije bio spreman pokušati. Išla je prema njemu. Koji zajebi Albertino se zaustavio. Ponekad je loše volje. Došli su ga istjerati iz jazbine. Možda bih mu trebao reći. velikim šefom organiziranog kriminala. Neee". obložen poput mauzoleja crnim kamenom. Svjetleće reklame obasjavale su milijune sendviča poredanih u stupove iza staklenog pulta. drznike i izdajice. Trokutasta zrcala prekidala su to crnilo. Već su tri policijska automobila prošla pored njega. piletinom. Nije trčao. Svijet sendviča. Ulovit će ga. gljivama. poput onih s pršutom i sirom. U kurac. Albertinu je sad bilo hladno. Nastavio je hodati brže. Albertino se spremao da potrči. 274 275 Izdajice poput njega. Albertino je cijenio svog šefa. Ali Jaguar nije dopuštao pogreške. Zgrade su se nastavljale jedna na drugu bez prekida. To je on. To je bila jedna od osobina koje su ga činile iznimnim.Taj bi ti jednim pogledom prodro u najmračnije zakutke srca.

." rekao je bubuljičavi. uprtog kroz staklena vrata. kao u zeca. Integralni kruh. rikula. Jedan je bio na radij skoj vezi. panceta). I Albertino je sjeo. Dovoljno je da ovi udu i pretresu ga. Naš tropski sendvič. "Što je?" rekao je poskočivši na stolici. Tri zidara u prašnjavim trenirkama sjedili su za okruglim stolićem. Neki glas." I to je moglo proći.okruženi onima gastronomski odvažnijima. Na njemu su bili sendviči. Na ulicu. Što hoće napraviti? Izvanredni skup? Miting? Što? Momčić se vratio s tanjurom u ruci. janjetina. Albertino je i dalje gledao van. Banane ne. Imamo malindi. gledao ga je s gađenjem. seljački (integralni kruh.. Doživio je iznenadno prosv-jetljenje. celer. Naprimjer. Raskrinkan kao lopov i izdajnik i smaknut rukom jednog od Jaguarovih ljudi u zatvorskoj ćeliji. da." Zbunjeni konobar uputio se prema šanku. daj mi šest komada. Zahod je bio malen. ali nije bio loš. Čist.. Ustao je i upitao: "Gdje je zahod?" "Ona vrata. Crna alfa 33 prošla je već dvaput. neizreciv strah. Sad su se dva karabinjer ska automobila zaustavila točno ispred bara. kobasica. Bačenim u krletku. na ustima mu se pojavio osmijeh. sendviči!" Albertino ga nije slušao. "Hoćete naručiti?!" "Što ima za jelo?" "Pa. Otvorio je vrata. Sam od sebe. Zatvorio se unutra.. Osjetio se izgubljenim. 278 "Banane! Imate li banane?" upitao je bubuljičavog. pokazao mu je put. Odmah ću ih pojesti. Albertina je obuzeo nov. Potpuno. Albertino je oprezno prošao lokalom... Minijaturni . "Pa ne. Deset tisuća lampica odjednom upalilo mu se u glavi. proljetni (mrkva. banana." "Što?!" "Malindi. avangardnijima. Ustvari. kobasice). Još jedan automobil zaustavio se uz ostale. To nije bar za klošare koji umiru od gladi. papaja i avokado. Mladi konobar. pokazujući razjapljenih usta. Ukočenog pogleda.. 276 277 Nekoliko gostiju sjedilo je za šankom. pečenica. kopački (krumpiri. izvolite?" Neki glas prekinuo je film o krvi i smrti koji se vrtio u Albertinovoj glavi. zapravo sedam. "Da. Karabinjeri su razgovarali kroz spuštene prozore." "Za van?" "Ne. pogledavši ga prvi put u oči. masline). sir feta. Kurac u guzici. Zrcalo. Albertino ih je zgrabio sve zajedno. bubuljičav i nosat. Mora odmah sakriti robu.. Muda u ustima. možda sam Bog. Crne pločice. kao da su jedan divovski sendvič. "U redu.

Smrtno teškim. Uzeo je pištolj i odložio ga na umivaonik.. Albertino je ušao u svoju ulicu. utrpao ih je u sebe barem stotinu. Konačno je. Policija! Sjedeći na zahodu.. Sladak. Poput loptice za fliper. Uhvatio se za slavinu i progutao. s mukom. Antonellove su mu riječi čudno odzvanjale u glavi: "Sjedeći uz Ganges. Nastavio je tako nebrojeno puta. Trbuh mu je bio splet nadraženih živaca.prozor na unutrašnje dvorište. Koliko ih je! Zagrizao je prvi sendvič. Opet je podrignuo." 280 Albertino si je sad u usta ubacivao dva.. Potom je iz jakne Avion Game izvukao vrećicu. "Da! Ne davi me!" "Oprostite. Nadu-tu i tvrdu kao senegalski bubanj.. Osjetio je kako mu se spušta u želudac i smješta se. Tko zna koji kurac taj ospičavi misli da on radi unutra. Ustao je i bučno podrignuo. Albertino je spustio dasku na školjci i sjeo na nju. stavio u usta posljednje jajašce. Otvorio ju je i pogledao unutra. Nije htio misliti na to. Zalogaj. u dvadeset minuta. Albertino je nesigurno upitao: "Tko je?" "Konobar.. Primaknuo ga je nosu." Albertino je imao drukčiji ritam. Prava životinja. "Odvratno!" prokleo je stisnutih zuba i onda ga oklijevajući stavio u usta. Onda je uzeo magnum i teška ga srca zavukao u kotlić. sa zalogaj em u ustima i pištoljem u ruci. Izašao je teturajući. Ma kakav Ganges. Loptica. Je li sve u redu?" "Da!" "Sigurno?" Glas mu je bio nesiguran i ispitivački. s gnušanjem zbog toga što radi. Nije bilo ni tako maleno. Treba mi cijela noć. Kap vode. Netko je odrješito pokucao na vrata. mračno i puno sanduka piva i Coca-Cole. samo ne gladan. a onda se sagnuo do pločnika i poljubio asfalt. tri jajašca odjednom.. U tom zahodu Svijeta sendviča.. Podigao je ruke prema nebu. A i Albertino je u tom trenutku bio svakakav. Imao je jebenu košarkašku loptu umjesto trbuha. Gore nego nakon goleme večere na Silvestrovo. Zašto je friku trebala cijela noć? Je li opasno ovako ih trpati u sebe? Nije želio znati. . Već je odavno pojeo sendviče. Osjećao se teškim. Izvukao je iz vrećice jedno jajašce. Špijunski.. 279 Užasan. pazeći da se svejedno može povući voda. Vratit će se po njega čim bude mogao.

osjetio se bolje. Veliki prozori. Samo što je na sebi imao grozne crvene hlače. poskakujući. Što ti se dogodilo?" upitala ga je pokrivši usta rukom. ali iznutra mnogo teži. kose pune blata i luđačkog izraza lica. govorila je Sydne. Ušao je.. i radila je na njemu kako bi ga takvim i održala. Mramorni pod.. prćast nos i velike. Njezin muž. sad se osjećao nasmrt klonulo. U čemu je uopće problem? Ubaciš u sebe dvjesto kuglica i nema straha. Crvene zavjese i velike. Velika prostorija. sve u oblinama. zastrašujućeg čovjeka kako je gleda.. Popeo se na drugi kat. bio sav mokar. Lopov? Čudovište? Silovatelj? Onda ga je prepoznala.. Iz dnevnog boravka dopirala je glazba. I gore. Već je tri sata bio bez daha. Snažno ju je stisnuo uz sebe. I počeo je ljubiti. Ušao je u dnevni boravak. Otvorio je vrata. I je'n. jako tamne oči. vratu. Ravan trbuh. Tenisko igralište. "Bože moj. i zagrlila ga. po čelu. Duga.. Spokojno je išao svojom ulicom. oble i udobne sofe od crvene kože. Ali najdojmljivija bila je boja njezine kože. Malena moja. Čvrsta i jedra guzica. i dolje. Selvaggia. Izvaljena pred televizorom. 281 Došao je do trokatnice. Duge i vitke noge. napunjena silikonom.. Selvaggia je imala čilo. Velike. posvuda. Selvaggia se ubijala u solariju po cijele dane. Stambene.Uspio je. Otvorio je usta i ponovno prodisao. Alby?" mijaukala je. Jele sa strane. 282 Skočila je. Njen Alby. mediteransko tijelo.. Čim se našao u domaćoj atmosferi. i dva". Nemaš pojma. nije više ništa imao kod sebe. Mišićava.. Taj tip pred njom bio je Alby. "Smrdljivice! Smrdljivice moja! Dođi ovamo". Okrenula se i spazila nepomičnog. . Velika usta. Nešto između savanski plave i kestenjaste. Sydne Rome na ekranu je činila to isto. Selvaggia je kod kuće. Otprilike kao Tina Turner. "I gore. Pritom je mrmljao. Moderne. usnama.. odgovorio joj je on gotovo lajući od radosti. Bože moj." "Alby? Što ti se dogodilo. Srebrnina u regalu. Selvaggia je u tigrastom bi-kiniju spuštala i podizala bedro u ritmu glazbe. Uspio je zajebati tu govnarsku ekipu. Na zidu dvije slonovske kljove. Čokoladna. Nemaš pojma. A što i da su ga zaustavili? Međutim. okrugle sise stisnute u divljem grudnjaku. Skinuo je jaknu. Prešao je put od Svijeta sendviča do kuće izvana lakši.. Solidno građene. lavovska griva. Nitko ga nije zaustavio. djetinjim glasom: "Smrdljivice. Rustikalni kamin od drva i cigle. Otrčala je hitro do njega. i dolje.

narkosa. Nije htio riskirati da ih izgubi u nužniku. Alberto se svako malo vraćao kući sa syn-goniumom. 284 Uspio sam! Uspio je preživjeti. I onda kada.. dok ju je stiskao i rukama i nogama. Albertino se svukao i stao pod tuš. istog bi trena umro. Bit će da si se prehladio. vjerovala je u ono što joj je on govorio. Ali zato je morao pokazati zube. Ovo je njegovo kraljevstvo. Ovo pročišćujuće tuširanje bilo je dokaz. Najljepši dio kuće. Namjestila ga je poznata dizajnerica. .. koji je Albertinu bio dužan. tražeći da mu njegova majka zauzvrat preuredi kupaonicu. Čučnuo je nad plastičnu košaru. Četvrt sata. Deset minuta. Ništa. naprezati nad košarom. Zrcala. Mišići opuštati. otiđi se odmah istuširati. Albertino je ustuknuo: "Ne! Ne! Molim te! Ne njoke!" "Vidiš da ti nije dobro? Ovo je prvi put otkako te znam da nećeš njoke. Ruska grofica u progonstvu. "Ljubavi. previjati se. Uglavnom. Sad je spreman. Vampir i češnjak.. Od posebne vrste pleksiglasa. On mu je oprostio dugove. Kao uklete. Počeo je tiskati. To je bilo Jaguarovo pokriće. I doista. zar to nije najvažnije? Albertino joj je pričao da pomaže Ignaziu Petroniju u uzgoju ukrasnih biljaka.Albertino joj je ispričao čudnu. Selvaggi bi biljke uvijek uvenule. Plemkinja je imala sina. Ja ću ti međuvremenu pripremiti 283 njoke na sorrentinski!" rekla mu je Selvaggia. Led koji mu se bio uvukao u kosti počeo se otapati. Stupovi od stabljika pravog bambusa.. Njoke tvoje Smrdljivice. zamršenu. Pod mlazom tople vode odmah se osjetio bolje. Nabrzinu se obrisao. kuglice. Krećemo s operacijom čišćenja! Na sunce s njima. Podijeljena između ravnodušnosti i želje da ne zna. Selvaggia je malo što znala o muževim poslovima. Pun pogodak. otpuhivati. apsurdnu priču. Da stavi u usta samo jedan njok. jedan jedini mali njok s kojeg cure rajčica i mozzarella. Izostavio je frikovu smrt. Bio je rasturen. uništeni BMW. Provjerio je jesu li vrata dobro zatvorena. Pogledao ga je s ljubavlju." "Da više nikada nisi izgovorila tu riječ!" izderao se na nju obuzet titanskim gađenjem. Umivaonik od crnog kamena. Otišao je u zahod da dođe k sebi. Potrošio je cijelo bogatstvo da ga ovako uredi. priča bez glave i repa. Prozirna. Ali vrijedilo je. Vidi kako izgledaš. Onaj u Svijetu sendviča nije vrijedan spomena. Zlatnog lišća. fikusom i paprati. Sad su zidovi bili oblijepljeni plavim tapetama s naslikanim zelenim palmama. Kući je donosio novac.

. Uzeo je dva. dirala na pravim mjestima. to se on krepanijim činio. Otvorio je oči i pred sobom ugledao Selvaggiu. Pročeprkao je po njoj i našao to što traži." Zbunjena. Rubin je blistao. Nadutog trbuha. Izmučen se bacio na krevet. Albertino je za to vrijeme pokušavao zaspati. Popela se na njega. nakon što je navukla prozirnu.Ma ni jedno malo. vidio bi neki uznemirujuć prizor. "Tko je?" "Roscio je! Želi razgovarati s tobom. I počela je trljati o njegov trbuh. Zato je rado nadopunjavala aerobik seksualnim vježbama. Uspravio se oznojen. samo me pusti da se odmorim. gurala mu glavu medu sisetine. Plan? Spavati i pričekati da purgativ počne djelovati." . Odlučila je upotrijebiti posljednje oružje. kao da su se u želucu pretvorili u superljepilo. Što ga je ona više privijala k sebi. Ha ha haa!!" zadovoljno se cerekao. majušno govance.. Purgativ. Rekla sam mu da spavaš. Leda su ga boljela i noge su ga boljele. Nije uspijevao. Kud puklo da puklo. Čak su mu se i oči sklopile. Tako su to zvali u časopisu. Ono koje bi probudilo i mrtvaca.. Mora poduzeti drastičnije mjere. Smrdljivica je ustala i. Rukom je pokrivala slušalicu. U ruci je držala bežični telefon. Da pozovemo liječnika?" "Ne. 286 "Znaš li što će ti se dogoditi ako ti se jedna zmajeva suza otvori u želucu? Ideš ravno stvoritelju na račun.." šapnula mu je u uho. Ma kakav beton." promrmljao je Albertino. Možda će i Alby htjeti malo.. otišla u kuhinju napraviti sebi frape od banane. Činilo se da se u crijevima ništa ne miče.. "Pobrinut ću se ja za tebe.. Počeo se smijati. Smrdljivice.. Hladnjak Indesit koji se otvara. "Odmah silazi! Jesi li poludjela! Hoćeš me ubiti!" rekao joj je kao da se probudio iz kome. a iz njega izlazi napola smrznuti Antonello.. Pravi trening. "Kako se osjećaš?" upitala je ispruživši se pored njega. Selvaggia je gola ušla u sobu. Otvorio je ladicu s lijekovima. kojima se prežderao. Čim bi zatvorio oči. Inzistirao je da te probudim. Oni sendviči malindi. molim te. čak ni ovo? Onda ti je stvarno loše. Selvaggia je u nekom časopisu pročitala da je seks jedna od najboljih vježbi na svijetu. Neki mišići našeg tijela upotrebljavaju se samo tijekom snošaja. Kose poput zaleđenih šparoga. Zvonjava telefona izvukla ga je iz te strahote. seksi haljinu.. Otvorenih usta. Pošto-poto mora israti tu moru koja mu je začepila želudac. Tiha baruština. I disanje se mijenja. "Alby. 285 "Onako. Ali Albertino tog dana uopće nije htio surađivati.

Ne osjećam se baš najbolje. Roscio je bio jedan od Jaguarovih slugana. crne i oker rombove. Jaguar je do tih stvari jako držao. Sad moram ići. Prije ili kasnije svemu će ovome doći kraj. "Idem na krizmu Ignaziove kćeri. Jedno po jedno. Ne baš zaboravio. Ne otići tamo bila bi preteška uvreda. Selvaggia gaje ugledala pred sobom svečano odjevenog. Nešto između zamjenika šefa i tajnice.. Zaboravio je otići k Jaguaru. Košulju na male. bit će svašta. ne možeš svaki put kad te nazove trčati k njemu kao rob. Molim vas. "Kamo ćeš?" upitala gaje preneraženo. Štoviše. Kako je mogao? Zaboravio je na krizmu proklete Jaguarove kćeri. nije pošteno. Htio je da i oni budu dio obitelji. Albertino je oblačio kaput od crne vune i Versaceov šal." "Dolazim odmah. Jednostavno je odlučio ne misliti na tu drugu brigu. Bio je spreman." Prekinuo je.." "Šef stalno pita za tebe. Ljubičastu vunenu kravatu. A on je zaboravio. Ja sam kreten! Uzeo je iz ormara plavo odijelo Ralph Lauren. Htio je u važnim trenucima imati uz sebe sve svoje momke." Dok je govorio." "U kurac! Federikina krizma! Reci mu da dolazim." "Što je bilo s tobom?" "Vratio sam se kući. zašto ne odeš u turističku agenciju i izabereš neko putovanje na kakav tropski otočić. Ti odluči. Ljuti se. Je li odlučio umrijeti? Otrčao je u dnevni boravak. Ne zaboravi da je Fede-rikina krizma. S osmijehom od uha do uha." "Uredu." "Alby. U tople krajeve. 287 To je jako loše." "Nazovi ga!" "Ma što nazovi ga. "Daj mi ga!" Selvaggia mu je namrgođeno dodala telefon. "Halo?!" "Halo. Obećavam ti. Poćeo se luđački brzo oblačiti. Mokasinke s resicom. Uzeo je svežanj ključeva sa stolića kraj ulaza. "Slušaj." "Ne možeš ići! Bolestan si!" "Moram ići. uzdahnula je: . To je potpuno smetnuo s uma. Nezamisliva. Ti nisi njegov sluga!" "Pusti. Smrdljivice.. Ako ne odem." 288 Selvaggino se lice ozarilo.Stvarnost se sručila Albertinu na glavu gore od onog sna. Albertino?" "Kaži..

Možda je plastika oko njih već nagrizena. On je uvijek odbijao. Sjedeći na mopedu. Ništa. Što je dalje odmicao. Stvar korektnosti. ubije te.. On je bio ozbiljan diler. Oprezan. Ispuštaju heroin u njegov želudac. zbunjena. On te stvari nikada u životu nije probao. Postaneš kao drugi. Koji prose." Poljubio ju je. dobacio joj je: "Uzeo sam ti moped!" I onda je zatvorio vrata. Jaguar će ga sigurno pitati kako je prošlo s frikom. kradu. Hoće li povjerovati? Računao je na slavlje. To je bio njegov posao. Zaista čudno. Jajašca. ljude. Možda mu se zato u glavi roje sve te gadne misli. Ako počneš. A što će mu on odgovoriti? U glavi je odvrtio priču. Izlazeći. Pravi pravcati ispit. 290 . Sastavio je zamišljeni dijalog sa šefom. Kao svi koji su zastranili. jedan šut. Osjećao se ćudno. crkavaju kao muhe. Vjetar mu je šibao lice. Propalica. Ukočila se. Možda je već smućen a da ni ne primjećuje? Možda je gotov a da to ne zna. Počneš koristiti to sranje da si sjebeš život. na gužvu. Nitko te više ne jebe. sve je više uviđao da ne ide na krizmu nego na ispit. I on ga je dobro radio. Ali sad je žalio što nije probao makar jednu crtu. umjesto da ga prodaješ. ni extasy. I nadeš se s druge strane. Ispit na kojem riskira život. Adamu kažem istinu? Još jedna zastrašujuća misao mučila ga je poput noža zabijenog u meso. Albertino je vozio po Prenestini. pa zašto ne bi i jajašca? Možda se baš u tom trenutku otvaraju. Mogao bi barem shvatiti je li gotov ili nije. Nikada ni crtu. Ti kurčevi sokovi koje imamo u želucu u stanju su rastopiti bilo što. Što je to? Sugestija ili djelovanje droge? Što je to? On to sigurno nije mogao znati. Odglumio ga."Stvarno?! Putovanje?!" "Stvarno.. Pritiskala ga je kao snježna lavina. 289 Već su prošli kroz Antonellov želudac. Jaguar neće imati mnogo vremena da ga sasluša. Ni acid. Ni horsa ni koke.. Možda. To ti odsiječe noge. Pada li mu mrak na oči sam od sebe ili zbog tih usranih jaja. medu narkosima. Vidimo se kasnije. Možda će mu se čak živo jebati za to što Antonello nije došao na sastanak. Polako. Kao da taj dan nikada neće proći. A ako mi se jajašca otvore u trbuhu? Nije rečeno da mogu izdržati i moje probavne sokove. Sva odjednom.. začas si gotov.

neuništiva su. Nešto dalje vrt u talijanskom stilu. Dvorišni ulaz od kovanog željeza s mramornim orlovima koji u pandžama drže zmije otrovnice. Jaguar je živio u golemoj dvokatnoj vili. Albertino je zaustavio moped. Sa strane brežuljci prekriveni engleskom tratinom. opustio se. to što mu je u trbuhu nije bilo kakva roba. Želudac mu je bio pun zmajevih suza." Bože moj! Zaustavio se. Zaljev s brodicama. alfe 164. Zmajeve suze. provjerio u zrcalu kako izgleda. range roveri. Ruke na ustima. Od hladnoče! Suha usta. Budi miran. presavijen. Crvene oči. Srce mu je počelo mirnije kucati. Plastikom. s krčazima vode na glavi. Onaj frik je dobro znao svoj posao. Duboko je udahnuo i ušao ublagovaun. I Albertino je ostavio svoj kaput. Kako je ono rekao frik? "To je psihodelična mora. Prazan bazen. gledao ih je u oči. Na ispiranje želuca. Opet je došao do daha. Minigolf. Na liječenje. Stegnuo je čvor kravate. Pogledao se u retrovizoru. Od straha! A osim toga. Djeca koja se igraju koturom. Sjeo je na haubu automobila. Mali salon za čaj bio je pretvoren u garderobu. To je tumor na mozgu. I hodao poput starca. pelerine i krznene stole bili su nagomilani jedni na druge na ovalnom stolu. Prošao je dugačkim hodnikom. Dobro ih je poznavao. ponavljao je poput molitve. Znoj. Popeo se na moped i krenuo dalje.On je poznavao narkose. Sa strane su dvojica gorila pušili. Mora u bolnicu. Skakaonica. Nakon toga bi ga zatvorili. Sad mu je bilo bolje. Ljudi u togama. komodi i neoklasicističkoj sofi. I ja bih u ovakvom sjebanom stanju trebao ići razgovarati s usranim Jaguarom? Nema šanse. oslikanim prizorima života u Pompejima prije erupcije. Albertino je sad vjerovao u to. Smiri se. Razmisli. Ne može. Stajao je uz cestu. Ušao je. A onda? A onda koga briga. . Udahnuo je i popeo se mramornim stepenicama do ulaznih vrata.« . Paunovi. Morao je sve obaviti kako treba. Ne. Žene u velovima.. U redovima parkirani jaguari. 291 Malo-pomalo. Budi miran. theme. kaputi od devine dlake. Jednom je rukom popravio frizuru. Pozlaćene svjetiljke obasjavale su mural toplim i zlaćanim svjetlom. Napadaj panike! Običan napadaj panike. Ispod jakni im se naziralo oružje. Nego sto posto čista. Bunde. vidio im lice. Bili su njegov kruh svagdašnji. Praznina u glavi. Obložena su voskom. Bijeloj i moćnoj. Ispred vile poljana od šljunka.

Obojene kose. Zlatno-srebrna igla na narančastoj kravati. Onda se počeo debljati. U ono vrijeme imao je mali. kila više ili manje. Pravilno. Mlohave starice na-kićene draguljima. Neke još uvijek s bundama na sebi. U jednom je kutu vidio i orkestar. Plavokosa pjevačica lica zategnutog liftingom. imao je osamdeset kila. Kolica s bebama. Plač. U mladosti. Drugi su plesali. Starci skutreni na stolicama. Čitave obitelji za stolovima. Srebrni pribor. mačji nos. I zaglušujuća buka pribora za jelo. Rida kosa gelom zalizana unatrag. U samom centru. Mnoštvo ljudi. Albertino ga je sad vidio drugim očima. S četrdeset pet. 292 293 Roscio." Amfiteatar stolica uokolo. Vika. Nije imao više ništa od onog smrtonosnog grabežljivca. već je imao sto trideset. Velika usta. Puniti ga masnoćom. Tjestenina. Sjedio je tamo. bila je ispunjena okruglim st < > 1«. Jaguar. ustalio se na sto osamdeset. sa zavjesa ma od < \ > kristalnim lusterima. Zmija od ljudi plešući je kružila po dvorani. Konobari u tamnocrvenim odorama. Neke u dugim. neke u kratkim haljinama. svečano opremljen stol. Srce mu je lupalo kao ludo. ne poštujući oblik. I zube. dječacima u smokingu i djevojčicama u dugim bijelim haljinama. čuo je iza leda. "Tamo dolje. S trideset i pet. 294 ." "Idem. u plavoj haljini od šljokica. "Tu si! Baš dobro". I on svečano odjeven. ispod dugačkog ulja koje je prikazivalo rimsko selo. Neke s vrtoglavim izrezima. Albertino je odlučno koračao medu svečano odjevenom djecom. Nasred svakog stola buketi crvenih i u/a. Tada je stvarno bio jebeni. pjevala je obješena na stalak mikrofona: "Svi na more. U odijelu od sivog flanela. koji su se utrkivali između stolova. Jela od mesa. usrani jaguar.Bila je preuređena za tu prigodu. Djeca koju hrane. koji je svirao. Mračne i zle proreze od očiju. sva u zlatu. Otkopčanog remena. okružen ostalima. Albertino se okrenuo. Ignaziova hipofiza počela je zatajivati kada mu je bilo dvadeset godina. Prilozi. Neki su pratili ritam plješćući. stajao je jedan veći. Sada. Predjela. S osamnaest. Skupine muškaraca u košuljama i kravatama glasno su se smijale. Brbljanje. zadržavajući dah. "Gdje je?" upitao ga je Albertino bez daha. Golema dvorana. Ignazio Petroni zvan Jaguar." Krenuo je probijajući se kroz mnoštvo plesača. Sretan kao nikad prije. Elegantno odjevene žene. Hipofiza. Svi na more. težio je sto šezdeset. da. kad je imao šezdeset godina. Za njim su sjedili najbliža rodbina i najodaniji ljudi. Sunčat bijele guze gole. U dnu dvorane.

A ti nisi htio doći. Možda bi odgovaralo samo srce bika. s ulizničkim osmijehom. Dvanaest by-passa. Njegovo tijelo za to nije htjelo ni čuti. Obišao je stol.. To nije bio problem... Proučavale su ga hrpe liječnika. Nosio je plavo odijelo veliko poput venecijanskog jedra i raskopčanu bijelu košulju iznad potkošulje velike poput plahte za bračni krevet. Evo me! Evo me!" uspio je slabašnim glasom izustiti Albertino. debelom ženom pored sebe. Klimali su glavama. "Sjedi kraj mene. Ni od kakve mu koristi nisu bile sve one kure kojima se bio podvrgnuo. gle tko je došao!" Mariarosaria je jela. nisu se više vidjeli zglobovi... Malog. Već se i teško kretao. koje su završavale u elektronskom aparatu smještenom na stol. Bombardirali su ga regulacijskim hormonima kao da je pokusni kunić. brbljajući s nakićenom. pratili svaku Jaguarovu riječ.. Polarnog ljenivca izvaljenog u naslonjaču od crvenog baršuna. Iz tijela su mu izlazile prozirne cijevi 295 i raznobojne žice. Poput morža na polarnoj plaži. mršava žena. Kose podignute u zamršenu frizuru. I one njegove malene i mračne oči zasjale su. nisam se dobro osjećao. "Jesi li vidio koje slavlje! Gledaj koliko ljudi. sjedeći tako za stolom krcatim hranom. Na rukama i nogama. Sram te bilo. Onda su mu rekli da je nemoguće. "Nije da nisam htio doći. Jaguar je otišao u Ameriku. grčevi. Podigao je nešto što je izgledalo kao dvije peraje. Crkao dabogda.. majku mu staru. Noću. "Drzniče! Drzniče! Nisi htio doći? Ha?! Reci da nisi htio doći! Dolazi odmah ovamo!" naredio mu je svojim dubokim. Svaki put kad bi je vidio. spavao je u kadi s reguliranom temperaturom. okrećući onaj slonovski vrat prema supruzi.. Ništa.... Tri infarkta.. Sva naborana. Njegov jadni kostur postao je krhka skela za to more sala i tkiva. Albertino nije mogao a da ne zamisli čudovišni seks koji su to dvoje morali obaviti kako 296 . više nego na plemenitog jaguara nalikovao je na ljenivca. dodao: "Mariarosaria. Te oči. Sada. Bez milosti." rekao je Jaguar i onda. Više se kotrljao nego hodao. Sivih mračnih očiju. Ono. Bilo koji srčani aparat imao bi poteškoća u takvoj biološkoj strukturi. fibrilacije.. Ugledao je Albertina. okruglim od sala. između pečenja i tjestenine. od straha da ga ne uguši težina vlastite škembe. On bi pronašao donatore. Operiran je četiri puta.. Trbuh mu se toliko proširio da ni kada je sjedio nije više mogao vidjeti noge i stopala. Nego. U deset godina. Sjeo je pored njega. Tu sam. Aritmije. šupljim baritonom.sklad i razmjere. Bila je sitna. Bilo je poput motora fiće u kamionu. Koji kurac si radio kod kuće? Ha?" Jedan od ljudi donio mu je stolicu. nije bilo krivo. Nastavljalo se debljati. Srce mu je postalo neposlušno. "Tu sam. Htio si je dati presaditi novo srce. jaguarski ostatak. okruglog nosa. Koliko hrane." "Ma ti si ko kremen. siroto." Oni što su sjedili uz njih pozorno su.

Izgledala mu je poput divovskih glista... Sve što bi rekao. "Kako?! Hoćeš da se Mariarosaria uvrijedi? Ne znaš kako je dobro. Htio se vratiti kući." Onda je onim kobasicama od prstiju zgrabio tanjur krcat tjesteninom i stavio ga pred njega. Mrtvih i ljigavih glista. Nije uspijevao biti kao inače. Pokušao je zvučati odlučno: "Ne. "Dobro!" rekao je sa zalogaj činom u ustima i palcem u zraku. gospodo. Ne mogu. zvučalo mu je lažno. vrlo polako. probaj ovu tjesteninu alFamatriciana. "Pa evo. izmješteno. Pogledao ju je i onda je stavio u usta. Polako. 297 "Što je? Što je?" odgovorila mu je zabrinuto. Morao je.. Zamagljene. Albertino je uzdrhtao. Gledaj ovo blago Božje. Morao je. Osjetio je kako mu se sadržaj želuca penje uz jednjak. Baš sam sretna". on i tanjur tjestenine. Kao revan učenik... "Hvala." dodao je Albertino uz ljubazan osmijeh.. Bljuvalo mu se. Ne ustručavaj se". tu sam.. "Albertino.. Zatim je viknuo: "Mariarosaria! Mariarosaria!" Svi su odjednom utihnuli.bi začeli Federicu. rekla mu je krev-eljeći se i potom ga bučno poljubila u obraze. šaptom od kojeg je Albertino sav uzdrhtao kao puding od čokolade. Poput marionete. "Kakvo je?" upitao ga je Jaguar s drugog svijeta.. Počeo je žvakati." prošaptao je zgađen. Pobudio bi sumnju. Odjednom se osjetio osamljeno. Pečenje. Osjećao je na sebi Jaguarov pogled. Svaki pokret umjetan. Taj umak pun ulja! Taj parmezan! Masna panceta. poput kitova.. inače drage volje. jako mi se sviđa vaša tjestenina. Konačno! Ignazio je govorio: cGdje je Albertino? Gdje je Albertino? Vidjet ćeš da taj sin poštene majke neće doći." "Onda jedi da ti prođe. pržene tikvice. Kao nikada u životu. namješteno. nutkao ga je šef. promatrale su ga pozorne oči.. Sva ga je ta vreva zaglušivala. Ima i ovčjeg sira sa Sardinije!" prijekorno mu je rekao Jaguar. Sad su bili sami. Da ti se želudac okrene.. Albertino je klimnuo glavom.. "Albertino! Albertino neće jesti!" Mariarosaria je raskolačila one ugasle svjetionike od očiju: "Albertino! Što ti je? Ustručavaš se? Ne sviđa ti se tjestenina koju sam umijesila svojim rukama?" Znojio se. prekrivenih krvlju i mesom. ali sad se baš ne osjećam najbolje. Činilo mu se da ga svi strogo gledaju.' Bogu hvala. Već sedam dana u ovoj se kući ne radi ništa drugo nego samo kuha. Zabio je vilicu u tjesteninu. prisiljene glumiti u farsi u kojoj se ne sjeća svoje uloge. Hoću reći. Bilo mu je jako loše. neuobičajeno. Vidjevši to. . Osjećao se čudno. Bilo bi previše čudno. u daljini.. motao ih je na vilicu. da ništa ne okusi. "Sad jedi. Ništa drugo više nije bilo važno. Medu njegovim se ljudima šaputalo da šef to radi u termostatskoj kadi. Morao je.

"Kako?" "Nije ga bilo." Glas mu je podrhtavao. Mrlje od umaka na potkošulji. Ostane li.. smiju se punih usta. Pocrvenio je. Činilo mu se da je pred prokletim televizorom. Mora otići. Ne shvaća da se igra vatrom. Htio je više novca. na košulji.." "Nemoguće!" "Raspitao sam se uokolo. Albertino joj je čestitao. poput bizona u napadu. Pitao sam susjede." pokušao je natuknuti Albertino. Jaguar je u međuvremenu uzimao komade teletine. rekao daje prelijepa i onda. umakao ih rukama u posudu za juhu i trpao ih u usta. "M koji kurac pričaš? Je li i tebi ispario mozak? Po tebi. Samo je želio daljinski upravljač da ugasi to jebeno slavlje. netko može zaboraviti da mu život visi o kurčevom koncu koji može puknuti?" Jaguaru se sada pušilo iz ušiju." 299 "Nemoguće! Jučer navečer sam razgovarao s njim. Trinaest godina. Visoka." "Nije ga bilo. Guzata.. "Jesi li siguran?" "Da. se nije sjetio... "Onda.. I otići kući. "Što?" "Sfrikom! Kako je prošlo?" Albertino nije mogao govoriti. Nitko nije primijetio. Pokušao sam ga i nazvati.. Čekao sam cijelo jutro pred njegovom kućom. Jaguar kao da se sav napuhao. riskira nešto mnogo gore. Pronaći neku ispriku. Jaguarova kći. Stigla je Federica. On je bio daleko i vidio je sebe kako govori. I prošli put je stvarao probleme. Ne shvaća da će mi jesti beton za doručak.298 Nije silazila. Tjestenina mu se zaustavila na ulazu u želudac i ostala tamo. i potom rekao: "Pun mi je kurac tog frika! Želi nas zajebati. Nije ga bilo.. Fiziološki nemoguće. da ga spasi. Ništa. "Pa. Nije ga bilo!" nastojao je Albertino reći sigurno. Sva na oca. žderu kao svinje. Sva ta gungula pred njim nije ga se ticala.. griješi. ali to nije bio on. Vidio je da je u Jaguarovim očima nestala radost zbog slavlja i da se odjednom sav smrknuo. Taj kurvin sin odlučio ju je prodati za svoj račun.. prebacio tjesteninu u susjedov tanjur. Kao da je govorio netko drugi. Pokušavao je. Želi zadržati robu. Nitko ga nije vidio. Sigurno i mrzovoljno. znoji se. "Onda?" "Nije se pojavio... Od bijesa. nakon što se uvjerio da ih nitko ne čuje... Gledao je ljude kako govore. na bešćutnoj bradi. Prasećeg izraza lica.. kako je prošlo?" upitao gaje Jaguar." Albertino je govorio. da! I što ćemo sad?" .. čim se Jaguar okrenuo. Raširio je male nozdrve. Samo naprijed. Bubuljičava. ali ništa mu nije izlazilo iz usta." "Možda.

Neka te Selvag-gia izliječi. pomislio je opuštenije. Žao mi je otići. Zgrčena i bolna utroba. drhtanje. Ne znam." "Vidim. Loše mije!" Vrtjelo mu se u glavi.." "Od sutra ću opet biti u formi. Utažit ćemo mu žeđ pršutom. Kapi znoja na čelu. Rekao sam ti. Jaguar je progutao priču. hajde. "Sigurno imaš gripu! Što bi drugo.. Od mučnine se ljuljao poput broda u oluji.." Kako sam to dobro izveo! Kako sam to dobro izveo. Bilo mu je hladno. Kao da je sada i šef to primijetio: "Koji ti je kurac?" upitao je odmjeravajući ga. "Kako to misliš?" "A kako bih jebote mislio?" podsmjehnuo se morski pas. Rosciu je objasnio da se ne osjeća dobro i onda mu dao kuvertu s novcem." 300 Albertinu je sad bilo loše.. Preživjet ćemo i bez tebe. Hladnoća i zrak pomogli su mu da dođe k sebi. Idi kući... Izgubit će hrpu vremena tražeći onoga koji je već hrana crvima. Još nisu bili stigli kolači.. i uzet ćemo mu robu. kad mu ništa nisam rekao. Sjećaš se kako je meni bilo prošli tjedan? Groznica. Vonjao je na puder i znoj. Jaguar ga je zagrlio i snažno ga privinuo na ona tirano-saurska prsa... dovoljno je da se malo više napregneš. "Koja gadost!" rekao je sjetivši se pancete. Stvarno loše.. rekao mu je. Dao Federiki još nekoliko komplimenata. zatvoren u lijes Indesit. Ova divna zabava. U redu. Bio sam tri dana u krevetu i prošlo je. shvatio sam. Imamo posla sljedećih dana. Pozdravio je Mariarosariu. Valjda sam se prehladio. 301 "Učini mi uslugu. Naslonio se na stol. Samo daj.. Sad samo treba posrati plijen." "Ne. Morao je izaći. Sigurno me spasio onaj tanjur tjestenine^ pomislio je. Reci mu da odmah pronađe onog usranog frika."Što ćemo sad? Odmah ćemo ga naći. Slavlje se nastavlja. Prije nego što skloni guzicu u neku istočnu zemlju.." nasmiješio mu se Albertino.. Jebe mi se! pomislio je ." uspio je promrmljati Albertino. Svega ima u zraku.. Bilo mu je malo žao zbog Tužnog. "Ah." "Ne brini se. Lezi i vidjet ćeš da ćeš sutra biti ko ružica.. Stisnuo je zube. Prošao je velikom dvoranom dok je slavlje još bučalo. Hajde.." "Oprosti mi.. Ionako ti je usput. Onda ćemo ga naguziti. Otiđi do Tužnog.. Oči unezvjerene i crvene. Osjetio je da mu se nešto pokreće u želucu. Neki virus. "Miči tu guzicu.. Riskirao je da cijelu istinu povrati po stolu.. Odjednom je problijedio. Neću da mi se najbolji čovjek razboli. Purgativ je počeo djelovati. "Loše mi je. Reci joj da ću je ubiti ako ne budeš kao nov. Ali što ti je?" "Užasno me boli želudac. Popeo se na moped i krenuo. Kao krpa. Da ga natjera da posere one kuglice i da ga sredi". kao stijena.

S bijelim pločicama. Radi se! Selvaggia?" "Kod kuće je. koja se oduvijek samo borila sa životom.. Sijede kose skupljene mrežicom. S jedne strane dugački pult s policama punim voćnih kolača. davalo mu je izgled slomljene. Kako si?" "Dobro. s različitim smjesama. ni po koju cijenu. tužne osobe." konačno mu je rekla slastičarka. Red. izgled.. "Zašto vas dvoje nikada ne svratite? Niti da nazovete. zvan Tužni. Franco je u kuhinji. očerupanog gavrana. Izrazito crna kosa. U središtu veliki čelični stol. A ti?" zabrzao je Albertino. "Poljubit ću te kad izađem. Sirov u metodama. Rijetka... Bila je okrugla. Albertino je nastojao ne gledati slatkiše. 302 Ubrzao je. Baš mi je drago. od istog takvog čelika. slijedio te i. I ona je. poput Albertinove supruge." Laura Capuozzo bila je Selvaggina rođakinja u drugom koljenu. bio je nagnut nad protvan u koji je slagao kolačiće spremne za pečenje. kada to najmanje očekuješ. sitne. . orlovski nos.. ženu Tužnog.. Na vrhu nosa male.. Na njemu velike zdjele. spore kretnje i one oči ravnodušnog starca. davala mu je izgled starog. Franco Capuozzo.. sladoledima u čaši i pudinzima. torti sa šlagom i limunom.. hajde. Oči su mu suzile. Vrlo cijenjen. vidim da pocupkuješ. Ali bio je plaćeni ubojica s mudima. "Laura! Ciao! Gdje ti je muž?" Žena je podigla pogled i osmjehnula se kad ga je prepoznala. Za pultom je ugledao Lauru. Slastičarnica "Lijepi Palermo" bila je specijalizirana za sicilijanske kolače. Dobro. "Albertino. Mozaik na zidu prikazivao je šarena kola u koja je upregnut magarac. Uskoro će Enrico diplomirati. Shvatila je da je Albertino jedva sluša. Iz Palerma. Nastavio je juriti. zlatne naočale. S druge strane dva velika hladnjaka s ledenim tortama. Morate doći na proslavu!" "Računaj na nas!" 303 "Hajde.. Zaustavio se pred slastičarnicom "Lijepi Palermo". slijepljena na čelu. Bio bi ti za petama kao najgori gad. Bio je to čovjek od šezdesetak godina. Mršav i čio. Profesionalac. kao lud. A zatim i keramički umivaonici. Bijeli ogrtač. ne žalimo se." rekao je Albertino otvarajući jedna od bijelih vrata koja su dijelila slastičarnicu od kuhinje.Tužni je plaćen za taj posao. Red tek napravljenih sicilijanskih slatkiša. Visoka nešto više od metar i pol. Da poskakuje na petama. Uz jedan zid velike keramičke peći. bila Sicilijanka.. Sve na njemu. Nije gledao u lice. "Eh. Teško ga je sjebati. zapuštena brada neravnomjerno mu je pokrivala lice. Zaključao je moped i utrčao unutra. Između dva okrugla oka virio mu je krivi. ali učinkovit u rezultatima. sicilijanskih slatkiša. ispraznio bi ti u leda čitav šaržer svog uzija. duboki glas. Albertino se našao u velikoj prostoriji. Ukrašavala je šlagom čokoladnu tortu. punim gasom prema kući.. pomalo grbav. Strojevi za pravljenje šlaga.

Nešto za genijalce.. Godinu dana išli su u isti razred. Nešto iz ekonomije. "Znam. "Koja je najduža rijeka u Italiji?" A on diže jebenu ruku... Nije mi dobro. Dobar je to momak. jedan s diplomom u obitelji." nastavio je kao da govori samome sebi." "Onda ću ti ih malo spakirati. Zašto su ga taj dan svi tjerali da jede? "Uglavnom.. budžeti. gledajući ponovno u Albertina: "Znaš li da ste ti i Enrico vršnjaci?" Albertino je to dobro znao. Tužni je izvukao iz peći mnoštvo toplih uštipaka prelivenih rastopljenom čokoladom. "Upravo sam mislio na tebe.. Što ima?" nastavio je Tužni zadovoljno." ." "Što je diplomirao?" "Ekonomiju. umotan u topli šal. Nimalo zabavno.. opirući se." "A ja imam velike novosti za tebe! Enrico će diplomirati". Poslije ćemo o poslu. Sad taj Enrico ide u Ameriku." "Sigurno?" "Sigurno. baš čudno! Nisam te vidio sto godina.» nftofrltflti £ belog okvira." Tužni je uzeo stolicu i pružio je Albertinu: "Sjedni malo.. moram ti prenijeti Jaguarovu poruku. Nešto što nije za njega. Bio je prava kazna Božja. Kao golub koji se udvara. "Ništa posebno." a onda." Tužni se šepirio od sreće. "Albertino. Činilo se da uživa govoriti kako ne razumije ništa od toga čime se njegov sin bavi. Jadnik! Učiteljski dupelizac! Možda ga je jednom čak i istukao. izgledao samo k«o «UM< i ništa više.." "Ali čime se bavi?" "Nisam baš shvatio. a još manje za tog neznalicu Albertina.. Albertino i njegovi prijatelji su ga zajebavali." "Hvala!" rekao je na kraju Albertino..Nimalo spektakularno. uspio je. Jedan od onih koji dižu ruku na svako učiteljičino pitanje. tako nešto. Odnesi ih Selvaggi. "Baš mi je drago. "Ljepotane moj!" rekao je glasom u kojem se još osjećalo nešto sicilijanskog i prišao Albertinu. Okrenuo je svoju glavu kornjače prema vratima i ugl* dao Albertina. Stavio ih je na stol... prekinuo ga je. Snažno su se zagrlili." Albertino je nevoljko sjeo. znam.. nagnut nad protvan kolaca.. Enrico je išao s njim u školu. hajde. Zaškiljio je i stisnuti osmijeh pojavio mu sina usnama. Želi nastaviti studij u Americi.. hvala.. On nije učio." dodao je Albertino. 304 Sada je tu. Nevjerojatan štreber. "Drago mi je. Rekla mi je tvoja žena. Sjećao ga se.. Puno je učio. hoćeš jedan? Dobri su!" "Ne.. Krao je mopede i igrao biljar. Onda je Albertino ponavljao razred. "Da. 305 "Da.

"A ti? Što ti namjeravaš?" "Kako to misliš?" "Kakvi su ti planovi za budućnost?" 306 Koji kurac ga to pita? Izgledao mu je kao svećenik iz njegove župe. Jedan od onih koji te pitaju koji je smisao postojanja, a da ne trepnu. "A što ja znam... Normalni. Ono što radim svaki dan." Nije znao što bi mu rekao. Nije uspijevao vidjeti budućnost drukčiju od sadašnjosti. Kojiput mu se činilo da će cijeli život biti Jaguarov potrčko. Drugi put vidio bi sebe kao bossa, nasljednika. Ponekad, pak, daleko od mafijaškog života. Katkad je razmišljao o tome. Možda takav život nije za njega. Onda je shvatio što doista želi. Jednostavno: "Putovanje. Da, želim otići na neko lijepo putovanje. Ja i Selvaggia. Sami. Raditi malo ono što mi puhne... Ali ne na tjedan dana. Više. Što ja znam... dva, tri mjeseca. Ja i ona na nekom karipskom otoku. Na toplom. Rekli su mi da se na nekim otocima možeš zabiti u kolibu kao domorodac. Ležiš ispružen na plaži. Loviš ribu, sunčaš se, što ja znam..." sanjario je Albertino. Da, to uopće ne bi bilo loše. Tužni je nabrao kutove usana u osmijeh i onda tiho rekao: "Sredi ga! Moraš ga srediti!" "Koga?" Albertino je znao koga. Koga ako ne njega. "Jaguara! Moraš ga srediti. Ne odmah. Polako. Tako da nitko ne primijeti. Dan za danom. Ne ističi se. Pritaji se medu drugima. Sidi. Neka se drugi uspinju. Nemoj biti odlikaš." "A zašto?" 307 "Zato što te taj siše iznutra. On je jebeni parazit. Drži te za vrat svojim nevidljivim pandžama. Stisne kad poželi. A ako ne može bez tebe, ako mu služiš, ako si jedan od šupaka, onda te nikada više neće pustiti da odeš. Znaš li? Znaš li to?" Albertino je potvrdno klimnuo glavom. Dobro je to znao. Ali to je bilo ono što je do danas oduvijek želio. Biti svom šefu nezamjenjiv. To je donosilo i mnogo dobrih stvari. Koje Albertinu uopće nisu bile mrske. Novac. Moć. Poštovanje na ulici. Tužni je nastavio: "Umoran sam od čišćenja Jaguarovih govana. Želim raditi ovdje, peći kolače sa svojom ženom, slastičarnica radi dobro, ali taj jebeni gad me prikliještio. Ne mogu pobjeći. Ako odem, ubit će me netko od njegovih. Možda će to zatražiti od tebe. A što ćeš ti? Nećeš me ubiti? Kako možeš? Jesi li shvatio kako mi je? Moram nastaviti ubijati sve dok on to hoće. Dok ne dođe netko mladi i zajebaniji i napuni mi trbuh olovom. Hoćeš da ti nešto kažem?" "Što?" "Bojim se. Nisam više hladnokrvan kao nekad. Ne ide mi. Užasno se mučim. Postao sam kao oni trkači kojima pukne i odjednom vide trkalište drugim očima. A znaš li što mi je taj kurvin sin rekao neki dan? Čuo sam da ti sin ide u Ameriku. Mogao bi tamo odraditi koji poslić za nas. Ništa opasno. Kontaktirati neke ljude. Razumiješ? Taj gad hoće uvaliti i mog

sina. Govno smrdljivo. Rekao sam mu da je Enrico izabrao drugi put. Da ga pusti na miru. Da je on drukčiji. Ništa mi nije odgovorio. Samo me pogledao." 308 Albertina je bolio želudac. Morao je srati. Odmah. A tu nije mogao. Morao je kući. Osjećao je kako se riječi Tužnoga vrte u njemu poput divovskog vadičepa. Srećom, zazvonio je telefon. Tužni je ustao i pošao odgovoriti. Šćućurio se na stolici pored telefona. "Halo! Slastičarnica 'Lijepi Palermo'", rekao je službenim glasom. "Da... daaa..." Albertino je to iskoristio da ustane. Zakopčavao je kaput, kad se sjetio da nije došao zato da sluša Tužnog kako jadi-kuje, pa je otpuhujući ponovno sjeo. Morao mu je prenijeti nalog. "Da... Shvatio sam... Da, tu je. Dobro. Dobro. Sad ću ti ga dati", zaključio je Tužni. Dodao je telefon Albertinu. "Tko je?" "On!" Albertino samo što nije pao u nesvijest. Automatski je zgrabio slušalicu. "Ja sam, Jaguar. Slušaj, znaš li što rade rogonje? Ha? Je li znaš što rogonje rade?!" Nije govorio u slušalicu, rikao je. Što hoće? Što mu sad znači to pitanje? "Nanovo razmisle. A ja sam jedan rogonja. Rogatiji sam od losa. Kad si otišao, zagrizao sam jedan milanski kotlet. Znaš da sam ja lud za kotletima. A znaš i kako ih Maria-rosaria zna napraviti. S malo masti, hrskave. Pa hoćeš da ti nešto kažem? Nisam ga mogao progutati. Nešto mi je pokvarilo tek. Nisam uspijevao shvatiti što. Onda mi se odjednom razbistrilo. Bio si to ti. Zbog tebe nisam više 309 bio gladan. Zbog tvog lica. Tvog načina. Reci mi nešto, zašto si me htio zajebati?" Albertinova je glava bila prazna. Potpun mrak. Slušalica u rukama bila mu je teška poput granita. Grlo kao da mu je bilo začepljeno pjenušavom gumom. Što da mu kaže? "...Htio si me zajebati? Mene? Koji sam te volio više nego sina?" urlao je Jaguar. Albertino je htio nešto reći, ali riječi su mu umirale na nepcu kao lososi na izvoru. "Htio si me zajebati? Htio si zadržati robu. Pokrasti onoga koji te nahranio. Koji ti je dao dostojanstvo." "Ne... Ne... Nije istina." "Mislio si da je lako? Ali za te stvari treba imati muda velika kao košarkaške lopte. A ti ih nemaš." "Pusti me da kažem..." "Šuti." "Nisam ja kriv. Bila je nesreća. Nisam te htio zajebati. Kunem ti se Bogom... Neka mi Bog..." "Daj mi Tužnog." "Ne, čekaj. Napravio sam sranje, ali nisam te htio zajebati... Frik me pokušao ubiti."

"Ne želim te više slušati. Daj mi Tužnog." "Ne, molim te. Pusti me da objasnim..." "Daj mi ga!" naposljetku je vrisnuo Jaguar. Albertino se okrenuo i vidio Tužnog iza sebe. Držao je svoj uzi uperen u njega. "Želi razgovarati s tobom..." rekao je dok su mu riječi zamirale u grlu. Mehanički je dodao slušalicu ubojici. 310 Osjetio je kako mu noge klonu, glava mu je bila teška. "Halo..." rekao je Tužni i odmah potom: "Dogovoreno..." Albertino se zagledao u ubojičine oči. U njima je vidio svu tugu, sjetu i žaljenje svijeta. Taj mu nadimak nikada nije pristajao tako dobro kao u tom trenutku. Albertino se probudio iz te čudne opčinjenosti u koju je bio utonuo. Naglo je zavukao ruku iza leda. Ali znao je da je to bio makinalan pokret, potaknut nagonom za preživljavanje, a ne razumom. Tu nije bilo njegovog magnuma 44. Bio je na dnu kotlića, u šugavom zahodu jednog prigradskog lokala. Led. Vrućina. Ubojica je opalio. S telefonom u ruci. Četiri puta. Hici su se zabili u Albertinov trbuh. Jedan u želudac, dva u crijeva i jedan, najsmrtonosniji, u jetru. Albertino se na trenutak zaljuljao, kao da je neodlučan da li da padne naprijed ili natrag. Zateturao je na drvenim nogama i onda se srušio postrance, na policu s kolačima, i srušio je glavom. Tužni se nagnuo nad njega i približio slušalicu njegovom kremom i krvlju uprljanom uhu. "Zašto si me zajebao? Zašto? Zašto..." Albertino više nije čuo. Ništa. 311 Nije ćak ni osjećao bol. Možda tek, prvi put toga dana, nov osjećaj slobode. Mir. Ležao je na podu i gledao police pune slastica. Njihove boje. Zelenu marcipana. Bijelu šećerne glazure. Crvenu ušećerenih trešanja. Bile su prelijepe. Začudile su ga vlastite misli. Male. Uvijek je mislio da onaj koji umire ima na umu velike misli. Velike kao život koji napušta. Međutim, on je umirao s tim glupim slasticama u glavi. Njemu se čak nisu ni sviđale. Prekrila ga je neka sjena. Polako je okrenuo glavu. Okus krvi u ustima. Tužni ga je promatrao. Albertino mu se nasmiješio. Nije više imao tijelo. Bio je u nekom tekućem, nepostojanom i vrućem moru. U nekakvoj dugi sačinjenoj od kolača, sladoleda i krema. Mora da je od onih jebenih loptica. Sad su se sigurno otvorile. Nema sumnje. Vidio je Tužnog kako uzijem nišani u njega. Ali nije ga bilo briga. Zatvorio je oči i na trenutak su on i Selvaggia bili na nekom tropskom otoku.

Čim sam ušao. Kunem ti se. Ja poslije moram razgovarati s ljudima. makarone s gljivama i kobasice. Uvijek je gubio." "Šefe.. za one koji to ne znaju. Filipinka u nju stavi previše češnjaka. Možda zbog onog sivog. Mirno je sjedio u naslonjaču i razgovarao telefonom sa ženom. Gle. Zajebao me.. Radio sam u odjelu dezinfekcije i deratizacije.. tog jutra došao sam na posao sjebaniji nego inače. dvije su previše. dolazimo i donosimo oganj i mač u vaš stan.. Zbogom Tombi. da odem radi nekih nepostojećih intervencija. Sjeo sam i zapalio cigaretu. Htio sam preispitati koliko su lagani makaroni s gljivama i kobasicama.. 316 Pili su kavu i raspravljali o Laziu.. ali uvijek sam nalazio načina da se izvučem. Tomba je vozio slalom u 11:30 i izračunao sam da bih se mogao vratiti oko 11 i pripremiti se kako spada. Otišao sam do Noschesija i Ferrija koji su. Coluzza. bit će obavljeno. pobrinut ću se da to debelo požališ... ustajalog neba koje je ležalo nad gradom. Neka mi napravi nešto laganije. Jedna riječ je malo. pljuvao je i sav bi se zacrvenio. Da skratimo. ali pitao sam samo: "Stoje?" "Slušaj me dobro. 315 "I što hoće?" "A što ja znam." Izašao sam psujući. Danas moraš pomoći Nos-chesiju i Ferriju. Pravi bič Božji.. Ako vam tavan vrvi miševima i ako vam iz zahoda izlaze štakori veliki poput štenaca." Konačno je spustio slušalicu. Tada mi je bio nadređeni. Ne znam.. ne preostaje vam drugo nego pozvati nas." Otpuhnuo sam i pozvao lift.. ako otkrijem da si se izvukao. Michelozzi. Coluzza. U to vrijeme bio sam zaposlen u Sanitarnoj jedinici drugog okruga i po čitav dan nisam ništa radio. .Glava mu je eksplodirala. kao i obično. Činjenica je da sam na posao došao u uobičajeno vrijeme. Ne brinite. Coluzza. Svako jutro ista priča.. bili utaboreni u zalogajnici "Biser Rima". Zbogom prvoj vožnji. jebeno je naporan. možda samo zato što sam spavao u sranju od kreveta. "Ej. podvornicom. PAPIR I ŽELJEZO 312 PAPIR Čudno je bilo to jutro. kako sjedi u portirnici i karta s Carmelom. koje vam se već poput crnih živih čarapa penju uz noge. Htio sam ostati kod kuće. Ako vam se kuća napuni buhama. Michelozzi te traži. Posla je bilo. "Znaš da mi ne smiješ spremati tjesteninu sa začinima. Dao mi je znak da sjednem. o klupskim dugovima i derbiju. ugledao sam Franca. Treba obaviti jedan šugav posao. a kad je bio loše volje urlao je dok ne bi promukao. ne uzrujavajte se. što ja znam. vratara." rekao je portir ne podižući pogled s karata. Našao sam Michelozzija u njegovom uredu i upitao ga što treba. a vjerujem da se nitko od vas nije ni trudio upoznati takvog tipa.

"Gospodo?" "Što sad gospodo." Sjeli smo u moćno vozilo koje nam je okrug stavio na raspolaganje. Žena je poludjela prije deset godina kad su joj u jednoj tragičnoj željezničkoj nesreći -sigurno se sjećate sudara vlakova u Viterbu '83? odjednom poginuli muž. Prijeđimo na stvar. svi se ljute na mene. Hoćete li nam objasniti što se događa?" "Pa. Ferri. da. dopire zvjerski smrad. jer kad to riješimo možda još stignem pogledati Tombu. nemojte nam pripovijedati sve zgode i nezgode grofičinog života. na nogama je imala srebrnaste čizme za snijeg. 318 Tako nam je odgovorila policija. Pukla je. ali nitko nije odgovorio. svaki put kad se u ovoj zgradi nešto dogodi. smeća. kao uostalom većina portirki. kći od dvadeset osam godina i mlad."Ej.. pa što se to danas tako važno radi kad se Michelozzi morao gnjaviti da mi to osobno kaže?" Ferri je već deset godina radio u odjelu deratizacije i svi su ga pomalo smatrali šefom. u redu. Jadnica je nakon te nesreće poludjela. Bio je suhonjav. Čim nas je ugledala. Ušli smo u vežu. Bogu hvala... Kilogrami novina. Sirota grofica Serpieri. Ali odmah. kružila je ulicama s kolicima iz supermarketa i prebirala po kontejnerima za smeće. Na nosu je imao dva dna boce. nadutog trbuha. ali nije bilo pomoći. 317 Stara je bila prilično popunjena. zbog kojih su mu oči izgledale kao vrh pribadače. želite znati kako se zovem? Delfina. Hajdemo. karakterističnih za tu četvrt. Nakon pola sata iskrcali smo se pred jednom od onih zgradurina iz pedesetih godina. Natovarili smo se opremom: boce DDT-a na ramenima. vjerujem . Poput brata. Išli zajedno igrati biljar u San Lorenzo i kladiti se u Capannelle. golemih ruku i okruglog. "Zvali su iz jedne zgrade na Monte Sacro. u kojem živi neka klošarica." "Gospodo Delfina. ruksaci. Počela je donositi smeće u stan. konačno ste stigli. Viđali smo je stalno prljavu i zapuštenu. plinske maske navučene na glavu poput šešira. Unutra ima i hrpu mačaka. on je primio poziv. Stanari se žale. koji se širi stubištem i ulazi u stanove. Kao da sam ja Bog Otac!" Ta je žena bila pravi uragan. portirka je potrčala prema nama. Onda ju je obuzela manija. Pokušala sam kucati. Na trećem katu zgrade C živi jedna koja nije pri sebi. Pokušali smo je natjerati da prestane s tim. Ferri ju je svojom uobičajenom hladnokrvnošću odmah zaustavio." "U redu. Ljudi su podivljali. "Ah.. "Noschesi zna. grof Gianfranco Serpieri. Ah. ali stan je njezin i unutra može raditi što god hoće. U rasklimanu pandu boje smeđeg rastopljenog govna. U to vrijeme često smo izlazili. nogu koje su izgledale kao dvije iskrivljene grane." "Dobro. Što se događa?" "U redu. A već sedam dana iz njezinog stana dopire užasan smrad. bacači plamena pod rukom. Uzimala je sve i odnosila kući. koji mu je izobličavao sve jakne i padao mu na hlače. Više se ne može izdržati. i ubacili se u prometni kaos. Ljute se na mene. Kažu da iz jednog stana. dugačke sijede kose." Noschesi je bio moj prijatelj. Nisam to više mogla podnijeti. Bogu hvala.

Kupovi. Izbili smo u veliku sobu koja je. Stepenice su bile strme. Ispred nas se otvarao dugačak. Brda papira. Činilo se da se ta prokleta vrata ne žele otvoriti. Ništa. "Razvalimo vrata. Noschesi iza. otvorite! Otvorite. Tijesan prolaz koji je vijugao između stupova. Ušli smo u vrsti. Kad smo došli na treći kat. Bezimena. . I čudno je to da mi se već nekoliko mjeseci događaju samo gadarije. Gomile. s rukom na ustima. konačno je uz prasak popustila." Ferri je šutio. Hoćete li vi to objasniti Miche-lozziju?" Mračna. trulog mesa.daje stara odapela u stanu. "Stavite maske". rekao je Ferri. 320 Napredovali smo tako u polumraku. Krenuli smo. Ferri je rekao samo: "Hajde. jedan iza drugoga." To je bilo stanje stvari. Noschesi se sagnuo i po hodniku povratio kapučino. brava se odvojila od okvira. ponavljao je poput pokvarene ploče: "Koji odvratan smrad. da su kojim slučajem ti stupovi novina pali na nas. stara krmača mora da se dobro zaključala. pokazala vrata.. osamljena i zapuštena zgrada C uzdizala se u dnu dvorišta punog djece koja su jurila na biciklima i igrala se. požutjele i skorene od vremena i prašine. nemojte se žaliti. Odmah sam osjetio jak napadaj klaustrofobije. Prava stijena. snaga reda. koji odvratan smrad. u zraku se sve više osjećao neki kužan. u neka bolja vremena. malo-pomalo. zavojite i mračne. običnoj zgradi. Smrad raspadanja. Preplavio nas je val mrtvačkog zadaha. Ništa. Pozvonili smo. bile su naslagane jedne na druge u stupove koji su sezali do stropa. molimo vas. Portirka nam je. s bacačem plamena. Nakon još jednog pritiska. Portirki smo dali znak da se udalji. Morate otići vidjeti. Prije nego što je odapela. vjerojatno bila salon. rekao sam otpuhujući.. i što smo se više penjali. Noschesi. kolač i sendvič s gljivama iz "Bisera Rima". 319 Pokucali smo. mislio sam da ću umrijeti." Ništa. Novine koje je stara tko zna koliko dugo skupljala. pokopali bi nas. Odmah smo ih navukli. Gospođa Delfina pokazala nam je put. Hrpe. I nije bio u krivu. zadržavajući dah. koji je štipao za grlo i od kojeg se vrtjelo u glavi. slatkast i neugodan zadah. Noschesiju je bilo loše. Zvali smo je: "Grofice Serpieri! Grofice Serpieri. Po sredini je starica ostavila uzak rov za prolaz. Noschesi se bunio da je to problem karabinjera. ja i Ferri naprijed s bocama na leđima. najobičnija vrata stana u najnormalnijoj. Sva trojica pritisnuli smo polugu i. dodaj mi polugu". Gadna priča. mračan i visok hodnik.

zrake sunca ispaljene kao projektorom kroz žaluzine zatvorene nad tom mačjom apokalipsom i smrad koji je. Ta je soba nekako čudno djelovala.Sad je postala odlagalište otpada. Ali htio sam vidjeti kako je završila ta jadnica. urlao je Noschesi. hajdemo odavde. organski otpad. smeđe drobove i grimizne unutrašnje organe tih jadnih životinja." "Jebi se. gnjile mrcine. Stotine oderanih i raspadnutih mačaka. Prava klaonica. prljavoj radoznalosti. Tako me i tada radoznalost kopkala i nagovarala da potražim staricu. hajdemo odavde". Uvijek sereš. poput rublja. nekim novim mirom. kako ga žderu žohari. Radi se o morbidnoj. Sav se pretvorio u snop napetih živaca. 322 Luđakinja je razvukla konopce s kraja na kraj kuhinje i na njih je objesila. "Coluzza. idemo je potražiti. rekao sam dolazeći k sebi. Tamo sam osjetio kako mi se doručak nezaustavljivo penje uz grlo. sve je gotovo. Razderane vreće za smeće iz kojih su ispadale trule kore. ostaci tko zna kada pripremljenih ručkova. rekao je Ferri. "Dajte. Okanimo se ovoga. Na podu i obješeni na veliki kristalni luster vidjeli su se leševi. Htio sam vidjeti leš te sirote žene. Noschesi. "Stan nije loš. bio strahovit. Coluzza. apsurdna toplina. Usred svega toga neometano su kružili debeli žohari. Oslobodio sam se i upitao Ferrija: "Hoćemo li je potražiti?" "Da. Koji kurac radite? Krenimo. unatoč masci." Prošli smo kroz to more mrtvih mačaka i ušli u kuhinju. sve to oblikovalo je gust. Izađimo iz ovog pakla". "Želim vidjeti gdje je. Idemo odavde. Napravit ćeš lomaču koja će se vidjeti i s Pariolija". Pridržavala se nekog reda pri prostiranju tog neuobičajenog rublja. Ono što sam vidio nije mi bilo dovoljno. zaključio sam. da us-trajem iako mi je sve oko mene govorilo da prestanem. što čekamo?" Noschesi me cmizdreći vukao za ruku. koja je sporo kapala po podu." 321 Ferri me izvukao iz obamrlosti u koju sam zapao. ispunjavali su me. "Da. ako tu pustiš plamen. klizav i mastan pod. Pločice su bile premazane usirenom . S onih obješenih slijevala se masna bezbojna tekućina. Zidovi su bili prekriveni masnoćom. stišće i rasteže uz mahnito probadanje. na čudan način. Tamo sam osjetio kako mi se želudac luđački okreće. gomila prljavštine. Ista priča. da odustanem. Smeće. koja me u nekim životnim prigodama natjerala da nastavim. ljigava crijeva. u tom crijevu mrtvaca punom izmeta? Prešli smo salon i ušli u drugu prostoriju. Krasan namještaj! Svaka čast! Gdje je grofica? Idemo joj izraziti naše poštovanje". Polumrak. "Gdje je grofica?" upitao sam. pokvarena hrana. Nekim bolesnim mirom. Tek tamo mi je doista pozlilo. istrunuli ostaci mačaka. I mislim da je u tom trenutku i Ferri osjećao isto. "Smiri se. Gospu mu. ili nečim sličnim. Tko zna gdje je ta prljavka odapela? Tko je uopće mogao preživjeti u tom paklu. "Ja ću sve ovo zapaliti! Treba sve spaliti!" panično je viknuo Noschesi. Ta me je neprirodna tišina opčinjavala.

Sitnim koracima. rekao je Ferri pokazujući mi vrata. Novine. zagrade. zagrliti. Otvorio sam vrata. Ušli smo u mračan hodnik. "Da. Bojala se. trulog voća. Unutra je". c." "Coluzza. Kada je bila puna rijetke. Poput vjeverice. Tijelo joj je bilo neprirodno bijelo. noge. Pozovimo nekoga"..krvlju. bjelina novinskog papira. Trgala je rukama komadiće papira i stavljala ih u usta. Sunce je prosijavalo toplinu kroz prozorske kapke. raščupanu kosu. Približio sam se polako. Ne bojte se. i jela je. Imala je nešto poput tetovaža. Nisam slušao. rimskih kronika pokrivali su svaki centimetar njezinog tijela. Nesigurno smo se približili. Teško je disala. Ruke. iz koje su virili mumificirani mačji udovi. Samo crna rupa. krpa. Odatle smo prošli kroz druge sobe. dlanove. Soba je bila velika. Novine.. brojke. pomalo žućkasta. i poslije sam shvatio da je to bilo od sveg onog olova. skačući po krevetu i bacajući smeće u zrak. Približio sam se. Koža joj je bila hrapava. kao kada se želi uhvatiti divlju životinju poludjelu od straha. Vrati se. Iskliznula mu je iz ruku. Noschesi je išao iza nas. sve su prekrivali a. od sve one tinte koju je progutala jedući tako dugo tiskani papir. Neka čudna bjelina. možda samo dotaknuti je. Kroz njih je dopirao zračak svjetla. reklama. vrisnuo sam. "Smirite se. s knedlom predugo potiskivanog straha u grlu. Nešto poput oštrog mijaukanja. Brzo se povukla na kraj kreveta. Trulež. 323 Bila je gola. Opet novine. Ne znam što sam htio. uvodnika. Ferri ju je pokušao zaustaviti. nekoga iz ludnice. Drhtala je. A uz to i smeće. Načinio sam još jedan korak i ona je skočila. riječi. Spavaća soba. Budite mirni. Ustala je i poput poludjele furije počela trčati po sobi. Htio sam je bolje vidjeti. Pitao sam se imaju li te rečenice smisla ili su samo slučajno tako raspoređene. I Noschesi ju je pokušao . U dnu su se nalazila odškrinuta vrata. Bila je živa! Bila je tu pred nama. Milijuni slova." dodao je Noschesi. šćućurena. psujući sebi u bradu. kao mačke kada se tjeraju. ali uzalud. Samo naše disanje zatvoreno u maskama. smeđe kaše. "Zaustavite je". 324 I starica je vrištala. Golem krevet u središtu sobe. b. "To je posljednja soba. "Budite mirni. Ništa se nije čulo. Skvrčena nasred tog golemog bračnog kreveta prepunog novinskog papira. točke. Tu smo da vam pomognemo. U kupaonici više nije bilo zahodske školjke." Došao sam na par metara od nje. izvući je iz te more. nastojeći ne činiti nagle pokrete. Ona je bila tamo. imala je sijedu. rečenica. Prljava. Gledala nas je zečjim očima i jela je. Smeće. rekao je Ferri iza mojih leđa.

da su mu hlače natopljene. Čekaj. pokušali smo. "Ferriiiiii. Nestala je uz šuštanje u hodniku. Jeste li zadovoljni? Sad idemo. Zvuk u tami. Razderala mi je bedro. Ništa nisam mogao. na koljena. rekao sam nastojeći ih primiriti. Sad ćemo vidjeti. Ponovno smo ušli u hodnik. koji ju je cijelu obavio. Neeeeeeee. od te kućne klaonice. a red je došao na Nos-chesija. U jednoj ruci držala je britvu. Noschesi je ručicu bacača plamena spustio do kraja i sručio se na staricu golemim plamenim jezikom. Ubola me. Grabila je mačje crkotine i bacala ih na Noschesija." Noschesi više nije mogao. Onda se dogodilo još jednom. Bila je brza. U kuhinji smo se probijali kroz mačje leševe. "Okej. Totalno me sredila. Jednom je rukom stiskao nadlakticu druge. nije gorjela tako da joj se pržilo meso. prolijeće i nestaje. Izgledala je zastrašujuće. vrisnuo je još jače. "Smirite se. Ustuknuo sam." Počeli smo ga vući. Krv. Veliki mu se rez poput usta otvarao na jakni i džemperu. Ferri je u međuvremenu vrištao kao da ga kolju." rekao je Noschesi i spustio ručicu bacača plamena. Ništa. Starica je završila u jednom kutu. Ispod njega već je sve bilo preplavljeno crvenim. Što ti je? Što ti je?" rekao sam ne shvaćajući. no bez uspjeha. gorjela je poput papira: pretvorila se u golemi pla- . "Čekaj. 325 Vidio sam samo sjenku kako proviruje iza hladnjaka. Iz otvora je izašao plavi plamičak. govorio je Ferri kroz suze. Ustao je. Kriste!" povikao sam. Smirite se". u kurac. Nisam mogao razmišljati. Noschesi je uz jauk pao na pod. Psovao je. Koji kurac si mi napravila?!" "Ubij je. Noschesi. I gledao je kako gori. Prekasno. Primio sam ga za nogu i osjetio da je ljepljiva. u onu mračnu utrobu. od istetovirane starice.. Krenuo sam za njim u salon. Noschesi je pojačao plamen. Srušio se na pod. Ubij je". Vrištao je i uspaničeni Noschesi. Isuse! Ne radi pizdarije". Drhtao je poput djeteta.zgrabiti. "Što ti je?" upitao sam Ferrija dižući ga s poda. "Ona drolja me ranila. Očajnički je vrisnuo. ali bilo je prekasno. rekao je Ferri.. Pokušao sam u tisućama džepova svoje jakne pronaći upaljač. "Ja ću je ubiti. "Ubij tu kurvu! Coluzza". rekao sam. Bio sam umoran od tog zadaha. Njezina novinska koža natopila se krvlju oblikujući goleme crvene mrlje. Ne. "Jebena droljo. "Nestala je". Ferri je vrisnuo. zavijao je Ferri na podu. "Čekaj. 326 Nije gorjela uz pucketanje kože.

Lopte mesa. Gasim sva svjetla. diraju. Gasim video. Film služi samo kao predjelo. onda drkam. Izlazim u umrtvljeni i bezvoljni promet duž Muro Torto. međutim. Dosta. Htio bih svršiti u nešto drugo umjesto u svoju ruku. Ponovno me obuzima želja za seksom. Bog. daaaaaa. Vinula se u zrak. Bila je samo novine koje gore. Topovske eja-kulacije. Ulica Cola di Rienzo. Kružim kao lud kroz podvožnjake koji buše podzemlje Rima. sad već kao pepeo. AAAHHH. curi u sjajnim prugama. tamnih i užasno nabreklih. Poluku-gle nadute silikonom. Uzimam svežanj novčanica. nemoj prestati. Žene s hipertrofijom prsne žlijezde. Voda teče niz moje tijelo. Stižem trubeći na Prati. Znoj. dupliciranje DNK. Neodlučan hodam kućom. trebam nešto konkretnije. Drkačine koje ispaljujem izgubile su strogost stvarnosti kako bi postale apstraktne i nadahnute složenim. Htio bih osjetiti drugo tijelo kako se komeša pod mojim. Stigli su vatrogasci i izvukli nas. a to. Tuširaju se. Gasim TV. Sav taj seks vrti mi se po glavi i smućuje me kao jato bučnih gavranova. skupa sa mnom. razmnožavanje. Najprije gledam kasetu. umrijet ću. Silazim na ulicu. Odlučan samo da zadovoljim mutne želje koje mi se kreću lubanjom kao divlje zvijeri poludjele u kavezu. 327 T ŽELJEZO Daaaaaaaaaa. Žene divovskih grudi. Lungotevere. Erekcije. vrtložeći se u plamen od kojeg je izgarala. pretvorila u prah. žene koje me ljube. Tuširam se. život. još me više uzbuđuje. svršavam. umjesto da me smiri. Stari frustrirani majmun i ništa drugo. 328 329 . Oblačim se. Onda se zapalio cijeli stan. Meso. Hladno je. smrt. pokazuju mi svoje pregoleme atribute kao u najklasič-nijem porniću.men. koji obavljam svakodnevno prije nego izdrkam. Smotala se. Htio bih umrijeti u nečemu što trese nogama. Danas. Prijapska spolovila. Ne bih htio da mi sperma završi u zahodu. još. pocrnjela. Dobro i zlo. Te kasete me iscrpljuju i uništavaju. Sada je to samo uvodni ritual. Sjedam u svoju fiat cromu i kružim. metafizičkim principima.

330 "Kakva lijepa večer". . a istodobno se smiju. kaže on. Gaćice sa šljokicama. na veliki parking sa stablima. razvaljujem ga. osamljeni muškarci. iza deset tisuća drugih automobila. U drugima. Tu su i jebeni voajeri. Svaki put ista priča. visoki. Zatim ulazim u Olimpijsku i tu šibam preko sto pedeset na sat. Čudna. tamnokosi ljepotane?" "Mario. nesposobni da kupe ono što im treba. Ogroman je. Skrećem desno i škripeći gumama stižem u Olimpijsko selo. Stereo do daske. u povorci. urlaju mladi junci i napaljuju se gu-rkajući se laktovima i smijući se do suza. puštaju ih da se iskale. mekane plave kose. Gleda me kao da je u meni pronašao sve što mu treba.Hvala Bogu. Snopovi plavog svjetla u mraku. neodlučan što ću. Traži se. uvlači glavu kroz prozor mog auta. Utrkujem se s metalik golfom GTI. vječnim suparnikom. prestrašeniji od mene. Policajci ih nastoje razdvojiti. naprotiv. drski. Margot!" smijem se. vraća mi se u mjeri u kojoj kap još nije prelila čašu. Uvijek završe svađom. uništavam ga ubrzanjem od 128 konja. pregovara. isplaču. ta jebena želja da vodim ljubav. Bijesne kuje. Gledam. Ima goleme ruke koje mora da su u neka druga vremena radile nešto drugo. Visoke potpetice." "Ti si lopov." "Ciao. goli. Brazilci stoje uz rub ceste." Ostajem tako. pljuju." "Hoćemo li se zabaviti?" kaže mi zatim. kažem ja. "Lijepa večer". Odlazim. pita. Nastavljam. Bunde. "Kako se zoveš. Mogu postati opasan ako krene nagore. Devet je navečer i prodaja mesa već je započela. U autima. zbijeni. spuštaju prozorčić. Ulazim. u povorci. naguravaju i urlaju. Znate samo gledati. Mario. Transvestit. prekrasna stvorenja. "Ali ja ću te izluditi od užitka." "A tko si ti?" "Margot. Jedna bezočno pokazuje dvije predivne kugle koje joj nadimaju prsni koš. udaraju se torbicama. Izbila je tučnjava među transvestitima. Tu je i policijska patrola. ostatak sto. uopće se ne boje hladnoće. "Koliko?" "Za tebe malo!" v "Koliko?" "Sedamdeset ustima. gadovi. Derem ga. Smiju se. ljute.

" Zatekla me. Probijam se dalje. neumjereni. . mršti čelo računajući u glavi i zatim kaže: "Pristajem. kao da nešto provjerava. "Sto pedeset je tvoja cifra." Pomalo razvlači riječi. Tamo ću moći dovesti auto do visokih brzina. Bit će da ima dvadesetak godina. Što hoću? Hoću mladu bijelu djevojku. Palim auto i polazim.140. Ruke su joj u džepu traper jakne. Podiže pogled prema nebu. Puštam auto da ode na široke ceste predgrađa. crna. Žvače žvakaću. Djeluje nervozno. Iz radija trešti posljednji hit Donatelle Rettore. Udaljavam se. Izazovnu i sramežljivu. Ružne su. Visoku i nisku. loše odjevene u svojim ofucanim dronjcima. spazim drolju na suprotnom rubu ceste. Ulazeći na obilaznicu. "Malo. Ima čizme od crne kože. nezadovoljen. Što takva pička radi na dvanaestom kilometru Casili-ne? Polukružno okretanje. Kosa joj je kratka. Nosi crnu minicu i tamnocrvene čarape. Da uđem?" "Naravno." Sjeda. udi.160. Malen nos. Nevjestu. "Koliko malo?" "Koliko ti misliš da bi moglo koštati jebanje sa mnom?" Naslonila se na prozor. Za mene vrijedi sva tri soma. Spuštam prozor. 120. Visoka je i mršava. Usne su joj pune. Udi. Ne bih htio na kraju prodrmati kosti ni s transvestitom niti s crnkinjom. Posebno noću. Gade mi se.L'Aquila. Dovezem se do nje. namazane tamnoljubičastim ružem." Malo razmišlja. Koliko tražiš?" kažem stišavajući glazbu. Ima krasne sisice ispod rastezljive majice purpurne boje. Mislim da ću se otići iskaliti na cesti Rim . Pogledava uokolo. 331 Ne vidim nijednu koja bi mi se svidjela.Prelazim glavnu ulicu zagušenu prometom i ulazim u labirint uličica gdje se nalaze crnačke drolje. Odmah me zaludila. Onda ću se zaustaviti u fast foodu i tamo ću pojesti sendvič. neodlučna je. Idem još malo naprijed. ali istodobno i umorno. "Nevjerojatna si. Ne želim se vratiti kući ovakav. Nazirem vrške bradavica. Brazilci barem znaju biti izazovni. ne znam. Škripa guma na asfaltu. ali iskusnu. zatim mi se približava bezvoljnim koracima. "Pa. "Ne znam".

Vozi tom cestom." "Kamo me vodiš?" "K sebi doma. Vidim sa strane lijepa. doista. "Ne brini se. "Hoćemo li stati?" pitam nakon nekog vremena. "Što je to?" "Sepultura!" "Prekrasno sirovi. Grad se razrjeduje." "Kod tebe doma?!" Jebote. kaže mi gledajući naprijed. Otpada žbuka. Nastavljam cesturinom punom rupa i blatnih lokvi." Stavljam joj ruku medu bedra. Uključujem alarm. čini se da ne primjećuje. Hard rock. Skrećem desno. Izlazimo. na krevetu. Heavy metal. Prelazimo još petsto. 334 Prolazimo pored nekoliko kućeraka i napuštenog nogometnog igrališta. Uzimam radio. pločica i aluminijskih prozora. Ne širi ih. koji sam posao sklopio. "Gledaj. konačno". pošljunčana odmorišta gdje bismo mogli parkirati. Slabo svjetlo na gornjem katu. gubi. onu sa San Rema. i dalje sa žvakaćom medu zubima. Mislio sam da ćemo to napraviti u autu. Jako. umoran od vožnje. Iz džepa jakne vadi kasetu. nategnut ću je pod krovom. "Mogu li promijeniti glazbu?" pita me. nakon tristo metara ima jedna cesta koja skreće desno. Prepušta mjesto jadnim i zapuštenim 332 333 poljima. Kamo idemo?" "Produži ravno. Ubacuje je u autoradio. velikim halama tvornica zahodskih školjki. Krov od cigle. Slušamo novu pjesmu Laure Pausini. "Skoro smo stigli". šesto metara preko golog polja i parkiram pred starom trošnom kućom."Lijepa kola!" "Hvala. Prljam auto i strahujem za amortizere." Idemo tako naprijed još neko vrijeme. Dva kata." Slijedim je. "Neće mi ukrasti auto?" pitam gledajući uokolo. Promet nije gust. "Evo nas. Pukotine. . kaže mi i uzima natrag kasetu. a kad tamo.

Napaljuje me. Ponovno otvaram oči. Gleda me zblenuto. na kauču. Okrugli stol. nego više zato što me uzbuđuje govoriti takve stvari. Podižem joj ruke. . Ostajem u gaćama i košulji. 335 "Malo je hladno!" "Idem gore upaliti grijanje/' "Hoćemo li to napraviti ovdje?" "Da. Na sredini čipkani milje i na njemu lonac sa suhim cvijećem. Tražim joj pičku." Penje se uza stepenice koje vode na kat. otvara bravu na željeznim vratima. Televizor. Skidam cipele. "Skini se!" kaže mi. Pada na mene. još uvijek u najlonu. Ništa. "Ajaaaaaaaaaaa!" vrištim. Uljane slike s tužnim klaunovima. Spuštam joj gaće. Ne vidim radijatore. Strašna i prodorna bol u uhu. Podižem joj majicu. konačno. Zatim. a ja sam nad njom." "Okay. Čarape. suho i mrtvo. Svlači minicu. Ona propada u plastiku kauča. Grlim je. Guram joj par prstiju unutra. Ulazimo. Uzbuđen sam usprkos hladnoći.Ima zaista prekrasnu guzu. Skida jaknu. Povlačim je na kauč. Pali neonsko svjetlo. Ne vraća se. 336 Skidam si gaće i uzimam golemi kurac u ruku. I dalje žvače svoju žvakaću. Dnevni boravak. ne zato što mi ona ostavlja takav dojam. Kurac mi je bolan. "Sviđa ti se. Kauči i fotelje. Skidam jaknu. Zidovi su okrečeni. ha? Želiš ga?" kažem u sebi. evo je. Vatra. Vadi ključeve. Gaćice.

Izobličene i poderane sive flanelske hlače. Odvlači me golog s kauča i tresnem na pod. Znam to." "Dobro. onda. "Onda?" 338 "Htio sam. Tata i kći zajedno." . "Ehhh.. "Ti!" "Ja?!" "Da. Volovskih očiju. Djevojka sjedi i nastavlja mirno žvakati svoju usranu žvakaću. "Što to radiš?" grub glas iza mojih leđa. "Što si htio s njom?" Zašto mi stalno postavlja to pitanje? Jasno je svima što sam htio. Tip koji me cipelari je glomazan. Tako to uvijek rade. govnaru?" "Ništa. Osjećam u ustima neugodan okus krvi i suza. Nosi prljavu potkošulju. Udarac nogom podiže mi usnu. Vrištim. ja?" odgovaram.. Postavili su je da ne prljaju.. hoćeš odgovoriti?" Šutira me nogom u prsni koš. Za-motat će okrvavljene ostatke moje anatomije u ovu jebenu prozirnu plastiku koja prekriva njihove fotelje. sranje.. Osjećam kako mi rub đona odvaljuje komade desni. "Što si htio od moje kćeri. tatice. Upravo to sam htio ćuti od tebe. Sijede kose. baš sve. Kunem se. U ruci drži dugi nazubljeni nož za kruh. Zamrljane vapnom. Bojim se. Platio bih sve. kaže djevojka dok si navlaci gaćice. htio sam. kunem se. Udarcem nogom vraća me na pod. ti!" 337 "Plaćam. U kurac. Počinjem plakati. Gleda me iz daljine kao gospa milosrdnica. Odakle je on ispao? Što hoće od mene? "Što to radiš?" pita me. Sad ustani. Plaćam. htio sam voditi ljubav. pusti ga.. "Tko. Strašno mi je zlo. Ledene pločice.Netko me uhvatio za uho i zavrće ga kao mokru krpu.. Zvjerskog osmijeha iz kojeg proviruju razbijene nadgrobne ploče nalik na zube. Prasećeg nosa. Sad će me rasporiti kao krmka. Pokušavam ustati." "Daj. Užasno se bojim. a ne mogu ne gledati onu jebenu noži-nu koju drži u ruci. pokušavajući se pridignuti." "Kako ništa? Zašto si bio iznad nje kao životinja?" Ne znam koji kurac da mu odgovorim. nemoj ga ozlijediti".

"Pokaži mi. ništa od toga. i osjećam samo kako mi tijelo vrišti od bola. urlam. Otvorite. 340 "Otvorite. "Ne budi nepristojan. Opirem se. Vrata se zatvaraju. Udaram leđima. Pustite me van. Otvara ih. svidjet će ti se". podiže mi usnu i nježno gleda unutra. Klang. Počinjem lupati šakama po vratima. sve niže. iza bara. nego s njezinom sestrom Pierom. Ne zanima me tvoja imovina. ispružen na podu. Gotovo ljubazno. "Nije loša i jako je željna. Vitla me u zraku i gura do vrata. Hoću da se pariš. Neeeee". Iin]eeeeeeeeee. Crni svijet bez svjetla. Piera te čeka. Upirem nogama. Trese koljenima u ritmu glazbe. udi. Pokušavam se pokrenuti. Bježim na sve četiri. "Kakva je Piera?" pitam očajan. "Neee. Baca me. Vrata su zaključana izvana. ali ne uspijevam. Proći će. ali ne pomaže. Neeee. koja je u međuvremenu izvukla iz jedne ladice walkman i ispružila se sa slušalicama na glavi. Udaram glavom. tri stepenice. Podiže me s poda. "Daj." Ponovno me hvata za užareno i natečeno uho i vuče me. "Kamo me vodiš? Kamo me vodiš?!" Vuče me na kraj sobe. Hoću da se seksaš. jadnica. Neee. Crvene iskre i gljive ljubičastog svjetla pale mi se u dnu zjenica. Opet me cipelari. pastuše!" kaže smijući se kroz trule zube. Iza vrata mrak. prema vratima. Došlo je njezino vrijeme za razmnožavanje. "Neeee. Neee. dvije. Neee." Otac mi se približava." "Što hoćeš od mene? Lovu? Auto?" cmizdrim. Dođi. ali on je jači.Podiže me. pred neka vrata." . Malo ljudske milosti. Penjem se uz jednu. Ostajem neko vrijeme tako. Hoću da nastaviš raditi ono što si radio s Priscillom. kaže mi pomirljivo. Vidjet ćeš. iza stola blagovaonice. Posjedne me na kauć pored svoje kćeri. Pridižem se. Govnari. Težak i nespretan pad niz betonske stube. leteći kroz mrak. Držim se za bar moleći za milost. Grabi me za kosu. kao zgaženi pauk. Ali ne s Priscillom. Rušim se dolje." 339 Bacam se na pod. "Ne brini se.

vidim krevet i televizor. "Vidite. Netko je ispružen na krevetu i gleda.. Došli ste radi onoga?" "Radi čega?" "Da mi napravite dijete." Pružam joj ruku.. otvorite. Kako je draga! Podižem pokrivač s nje. Oprostite. ispod niskog svoda.. Prelijepa djevojka. Plava kosa. Ostajem tako jako dugo.. Velike mekane usne.. Stvarno. molim vas... Oći kao dva planinska jezera." ponavljam sve tiše i tiše. "Drago mi je. "Drago mije. ja to nikada nisam radila.. Tako vam Boga. Televizor je upaljen. ali sam bez hlača. Jednostavno je. Vaš otac me zamolio." 341 Prilazim pipajući rukama.. otvorite. Slabo svjetlo. ja imam jedan problem. Zrak je vlažan. Zaboga! Ostajem zaslijepljen metalnim bljeskovima... Pokrivam si ćunu kako znam i umijem.Ne otvaraju. Gledate Domenica In. Zatim odlučujem sići... Odvratan smrad smrti. molim vas. Osjećajte se kao kod kuće. ženski glas. Imam na sebi samo košulju.. Prćast nos." Kažem sve to nastojeći ispasti važan." kažem nastojeći privući pozornost. Ne otvaraju. Hladno mi je. Na samom dnu. koji je prekriva do vrata. To je slabo osvijetljen podrum.. Dugačke šipke ugljikovih vlakana. "Zovem se Mario. Opet lupam šakama. "Tko je? Pridite". samo se opustite. Piera Nardi. Ne otvaraju. Jeste li sigurni? Ne bih htjela da se poslije kajete. ali otvorite.. Noćni ormarić.. Ne bih vam htio smetati. skupljena navrh glave. "Oprostite. Osjeća se čudan smrad.. Čuje se glas Mare Venier. molim vas.. "Molim vas. Visoke jagodice. kao od nečeg trulog ili užeglog. Ona ostaje nepomična pod pokrivačem. Veliki zupčanici od kromvanadija." "Nema problema. dok ona sklapa oči." "Pridite. Jeste li to vi?" "Sigurno. Smilujte se.. Uzmite moj auto.. Umjesto ruku i nogu ima metalne proteze." "Došao bih... Moj otac mi je rekao da će potražiti nekoga.. Sigurno. Mario Recchi. Na podu je samo zemlja. Mikročip. Osim toga. ." "Nemojte se sramiti. Ja sam." Približavam se i ljubim je. Fantastična je. Gleda Domenica In.

udovolji mojoj znatiželji. Srećom. Lijepo je vidjeti je kako stišće cigaretu svojim čeličnim pandžama.. Tek si je upoznao. Odlučila sam da želim dijete. Činimo to u svim pozama." Piera se svojim protezama naslanja na vrata i s lakoćom ih razvaljuje. "Jako. "Naprijed! Razvali ta vrata.. Ona je slasna djevica. Uzimam je. kako?" "Kad sam imala deset godina voljela sam prelaziti iz jednog auta u drugi za vrijeme vožnje. oba su auta skrenula. Ja sam iza nje. prijeđimo na posao". ozbiljno.. šum servo volana. Ubit ću te!" Ne mogu govoriti. Penjem se na nju. Ali. "Onda idemo." govorim pokazujući joj amortizere koje ima umjesto nožnih listova. U boravku otac i kći sjede za stolom. Kao dizalica. Možemo biti sretni. Htio bih je oženiti. Pokrivam je svojom košuljom. Kao rovokopač.... Jedu špagete s umakom.. ne mogu ništa. Ide naprijed sigurnim korakom i penje se uza stube.. ugradio sam ih na svoju cromu.. To je ono glavno. "Je li ti se svidjelo?" pitam je zadovoljan. Ja sam ostala između i. Ja se omatam plahtom. Piera. "Naravno. Piera pruža svoju mehaničku ruku i trga ga s mene..." Objašnjavam joj kako se uvlači dim i kako se izbacuje kroz nos. Piera.. Jednom. disati.. Sad uopće ne izlazim odavde. Dok to radimo. Jako mi se sviđaš. Kao kolica.. Baca ga na ." kažem joj. Šalu na stranu. Ja sam lud za vašom kćeri Pie-rom. "Oprosti. Znaš kako je. Hrđam li?" "Nee. Kao zubarska stolica. ulazeći u dvije paralelne ulice. Kiborg. dok sam to pokušavala. Ali nikad nisam pušila. "Ali ovo je sve njemačka tehnologija. čujem buku zupčanika. jedan desno a drugi lijevo.. Brzo uči." Govnar ustaje i nasrće na mene da me zadavi. Srame me se.. "Oprostite." Vadim cigarete iz džepa košulje. kažem ja." Piera ustaje.. U jednom trenutku osjetila sam nešto čudno. Ovi. ukočena kao lutka. Piera me stišće u metalni zagrljaj. Gledam TV. gospodine. otiđi sa mnom odavde. Moj otac i sestra dolaze rijetko. Kako to da si tako jako željela dijete?" 343 "Stalno sam sama. 342 "ovi su s porschea. a ja tebi?" "Jako." Ljubimo se.. zujanje kugličnih ležajeva. "Hoćeš jednu?" "Naravno.Terminator. Izvrsni su. Ispruženi jedno uz drugo gledamo Domenica In. imam prijedlog.." "To je normalno.. malo stvorenje koje ću podizati i voljeti.. govoreći: "Kako se u kurac usuđuješ.." "Slušaj.

Izlazimo držeći se za ruke. Bezvezan je!" kažem joj.kauč. Zagreb Za nakladnika Janislav Šaban Za AGM Ivana Sor Dizajn naslovnice Melina Mikulić. Stefano Coppe. stišćući joj čeličnu ruku. Piera počinje zvoniti." Sestra se nije ni pomaknula. 344 "To je tata napravio. Luisi. Svijet nas čeka". SADRŽAJ POSLJEDNJA NOVA GODINA ČOVJEČANSTVA POŠTOVANJE SANJAM TE. Ovom prilikom to činim. Alberto Piccinini. Raimonda Gaetani. Francesco Martinotti i Fulvio Ottaviano. ŽAC 345 ZAHVALE Želio bih se zahvaliti nekim osobama. tek što smo izašli. tata. Potom Andrea Cane. Esa De Simone. a to su Luisa Brancaccio. Anatole Fuksas. Prije svega. kažem na kraju. "Idemo. Ugradio mi je alarm!" kaže plačući. No. Mihanovičeva 28. svojoj sestri. Želio bih naposljetku zahvaliti svima koji su svojim riječima krotili moju neukrotivu narav i spriječili me da dođem do samoubilačkih razina depresije ili do napoleonskih manija veličine.. "Oprosti. cijeli Iterfilm: Laurentina Guidotti. S UŽASOM ZOOLOG BLATO (Život i smrt na Prenestini) PAPIR I ŽELJEZO Papir Željezo 151 163 217 251 315 328 Niccold Ammaniti BLATO Nakladnik AGM. Nastavlja jesti špagete kao da se ništa ne događa. i ostalima koji su sa mnom dijelili stan. Zatim osobama koje su predano i mukotrpno čitale moje papirusine. Carlo Guglielmi. Zatim uzimam daljinski i ušutkam ga.. moj otac i moja majka. Studio grafičkih ideja Tisak Narodne Novine Dorada tiska Kratiš ISBN 953-174-248-0 . Ali ja i Mario se volimo. Studio grafičkih ideja Lektura Snježana Husić Grafički urednik Dubravko Crnković Kompjuterska priprema Slaven Tomakić. "Ne brini se! To je alarm Cobra.

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful