Naslov izvornika Niccolo Ammaniti Fango copvright © Arnoldo Mondadori Editore SpA Urednica Maja Šoljan Glavni urednik

Kruno Lokotar Niccolo Ammaniti S talijanskoga preveo Nino Raspudić I CIP - Katalogizacija u publikaciji I Nacionalna i sveučilišna knjižnica - Zagreb UDK 821.131.1-31=163.42 AMMANITI, Niccolo Blato / Niccolo Ammaniti; s talijanskoga preveo Nino Raspudić. - Zagreb : AGM, 2005. - (Roman) Prijevod djela: Fango. ISBN 953-174-248-0 450421215 J Oklijevao je neko vrijeme, prije nego što je pogledao mjesto koje ga je boljelo; konačno ga je otkrio, bacio na njega ustrašen pogled; i vidio odvratnu modroljubičastu izraslinu. Čovjek je shvatio daje izgubljen; obuzeo ga je smrtni strah i, još veća, strava da će ga uhvatiti grobari i baciti u lazaret. Alessandro Manzoni Imaj na umu tko je dobar, a tko loš momak... Almamegretta* Takav sam kakav sam. Popaj Zahvaljujemo se © ANAGRUMBA s.r.L POSLJEDNJA NOVA GODINA ČOVJEČANSTVA Sherree Rose, vidjevši daje zabava savršeno uspjela i da se gosti smiju i plešu, zapitala se: "Zašto se ovdje zabavljaju svi osim mene?!" Sherree nije znala daje u tom trenutku svaki od gostiju, bez iznimke, mislio isto što i ona. Clive Blatty "Na dvanaestom kilometru Cassie, na broju 1043, nalazi se 'Stambeno naselje Otoci'. Radi se o arhitektonskom kompleksu koji sačinjavaju dvije moderne zgrade (vila Capri i vila Ponza), o primjeru promišljene arhitekture po mjeri čovjeka, s prostranim zelenim površinama i pogledom na raskošnu rimsku okolicu. Opremljeno olimpijskim bazenom, zemljanim teniskim terenom i prostranim parkiralištem, to je savršeno mjesto za ljude koji žele živjeti u dodiru s prirodom, ali se istovremeno ne žele odreći moderne udobnosti. U blizini naselja nalazi se i trgovački centar sa super-marketom, prodavaonicama odjeće, frizerskim salonom, praonicom itd. U fazi su realizacije kino i diskoteka. Nedaleko od središta Rima (samo petnaest minuta automobilom!), idealno je za zaposlene u gradu i za sve koji žele živjeti u oazi nepomućenog mira i vedrine..." Iz reklamnog prospekta naselja "Otoci" (1972) Utorak, 31. prosinca 199... 1. CRISTIANO CARUCCI 19:00 h Cristiano Carucci imao je na umu tri mogućnosti da izvuče tu prokletu noć.

Jedan. Otići s ekipom u društveni dom Argonauta. Na programu je te večeri bio megadžoint i koncert grupe Animal Death. No ta grupa mu je krajnje išla na kurac. Jebeni vegetarijanski integralisti. Njihova omiljena igra sastojala se u tome da po publici bacaju sirove odreske i bifteke s kojih kaplje krv. Posljednji put kad je bio na njihovom koncertu vratio se kući sav okrvavljen. A uz to, svirali su i neku gadariju od provincijalnog rocka... Dva. Nazvati Ribljukost, sjesti na 126-icu i otići vidjeti što se događa u centru. Možda se uvući na kakvu feštu. U ponoć bi se sigurno negdje zaustavili, u prometnom kaosu, mrtvi pijani, i nazdravili bi novoj godini usred mora uzbuđenih govnara koji trube automobilskim sirenama. Bože koja tuga! Okrenuo se u krevetu. Uzeo je s ormarića kutiju cigareta i zapalio jednu. Ne bi bilo loše da su tu Esmeralda i Paola. No njih dvije su otišle u Terracinu. A da ništa nisu rekle. Sigurno se radilo o muškarcima. Mogao se malo poseksati, da su bile tu. Kad bi Paola krenula u jedno od svojih slavnih oblokavanja, na kraju bi mu dala. Tko jebe na Novu godinu, jebat će cijelu godinu. Tri. Odjebati. Odjebati sve. Sve moguće. Miran. Buda. Ostati zatvoren u sobi. Zabarikadiran u bunker. Pustiti glazbu i ponašati se kao da to nije posebna noć nego bilo koja noć bilo kojeg dana. Nije lose, rekao je u sebi. Jedini problem. Njegova majka je od pet ujutro bila u kuhinji i spremala jebenu silvestarsku večeru. Ma tko je tjera na to7, upitao se ne nalazeći odgovor. Organizirala je pretjeranu, golemu večeru za Maria Cinquea, vratara vile Ponza, i njegovu obitelj (troje djece + brbljava žena + punica s parkinsonom), za Giovannija Trecasea, kvartovskog vrtlara, ženu i Pasqualea Cerquettija, čuvara, i njegovu sestru, dvadesetčetverogodišnju Mariaro-sariu (teškog gabora!). Nedostajao je samo Stefano Riccardi, koji je te večeri bio dežurni na porti. Pozvala je sve koji su radili u naselju. Ne, nije rekla Salvatoreu Truffarelliju, onome koji je radio na održavanju zajedničkog bazena. Posvađali su se. Moja majka je nevjerojatna!... Saziva ih sve i za Novu godinu. 10 Gospoda Carucci bila je portirka vile Capri. Strastveno, svi zajedno, natisnuti u tom podrumu u kojem su živjeli kao miševi. Kako bi se davili hranom. Kako bi prženim jelom uništavali jetra. Ustao je iz kreveta protežući se. Zijevnuo je. Pogledao se u zrcalo. Lice mu je bilo doista odvratno. Crvene oči, perut, brada od dva dana. Isplazio je jezik. Izgledao je kao sportska čarapa. Pomislio je na sve što mora učiniti kako bi se izvukao odatle. Oprati se, obrijati se, obući se i nadasve proći kuhinjom i sve ih pozdraviti. Titanski pothvat. Ne... Nema šanse. Idi s opcijom tri! Zaključao je vrata. I počeo njušiti zrak poput talijanskog ptičara. U sobu se uvukao neki jak i mastan miris.

Što li priprema? Brokule? Grah? Kakav je to smrtonosni smrad? Ne, nego moja majka kupuje hranu na groblju. Pustio je glazbu. Nirvana. Osjetio je nešto neodređeno herojsko u načinu na koji postupa, možda nešto doista asketsko, u tom svom preziru prema svijetu i prema zabavi po svaku cijenu. Možeš ti to jebeni budistički redovnice! I ponovno se bacio u krevet. 11 2. THIERRY MARCHAND 19:30 h Thierrv Marchand konačno je uspio pronaći mjesto za svoj volkswagen kombi. Bilo je čudno vidjeti tu staru krntiju, s anarhističkim znakom naslikanim sa strane, između mer-cedesa 7000, saaba 9000 i ostalih luksuznih lađa. Proveo je dva sata u prometnom zastoju na Cassiji riskirajući da mu otkaže motor. Osvajao je metar po metar zemlje proklinjući Rimljane. Najviše mu se gadilo to što su ti luđaci, stisnuti u svojim autima, izgledali zadovoljni i sretni. Smijali su se. Trubili su. A sve to zato stoje Nova godina. Ludnica! Treći svijet. Medu nogama je stiskao bocu votke Kasatski, proizvedene i flaširane u Aricciji, selu u blizini Rima. Šest tisuća za bocu. Povukao je gutljaj i podrignuo. Zatim je iz džepa izblijedjele traper košulje izvukao zgužvani papirić. Razmotaogaje. "Diskoteka cVukodlak', ulica Cassia 1041", pisalo je na njemu. Evo ga. Upravo ispred kombija. Veliki plesnjak s blještavim natpisom. Ispred vrata red elegantno odjevenih ljudi. Muškarci u odijelima, neki čak i u smokinzima, žene u dugim haljinama, sve s užasnim bundama na sebi. Ispred ulaza izbacivači u narančastim jaknama. Desno od diskoteke, na manje od pedeset metara, vidio je, nakon AGIP-ove pumpe, rešetkastu ogradu s prolazom. Ulazilo je i izlazilo mnoštvo automobila. Što je to? Protrljao je oči. Na zidu je ugledao veliku mesinganu tablu. "Naselje Otoci", kazivala je. Lijevo od ograde portirnica, a desno božično drvce puno svjetlećih kuglica. Iza zidane ograde i krošnji borova nazirale su se dvije zgrade iz sedamdesetih godina. Krovovi od smedeg crijepa. Satelitske antene. Pločice. Velika, osvijetljena staklena vrata na balkonima. Gospodsko mjesto! Thierrv je otvorio vrata i izašao iz kombija. Bilo je zvjerski hladno. Puhao je takav vjetar da je rezao uši. Nebo prekriveno velikim, tamnim oblacima. I rakete. Mali praskovi. Bojažljivi topovski hici prije velikog ponoćnog darmara. Ah, da, rakete. Točno, na Novu godinu se ispaljuju i rakete... Thierrv je zapalio cigaretu bez filtera, otvorio bočna vrata kombija i izvukao

"Čekaj! Čekaj malo. Klatio se lijevo-desno." Thierrv je krenuo naprijed.. prema vratima.. premda je odnedavno tu bio i Enzo Di Girolamo. uistinu ponešto umrljane motornim uljem koje mu se prosulo na autocesti. ne obazirući se na izbacivača. Regine je bila pakleno teška. Dvojica izbacivača koji su kontrolirali pozivnice vidjeli su ga kako dolazi. Prekinuo je." "A što je to unutra?" "Regine. traperice. U kurac. nogom zatvorio vrata i zaputio se prema ulazu u "Vukodlak" prolazeći pored otmjene i nepokretne rampe postavljene ispred lokala. Thierrv je postajao nervozan. Plava.. Gosti koji su plaćali ulaz gledali su ga telećim očima. njezin novi dečko. I budući da je bila poduzetna djevojka.Regine.. 14 Sve normalno. no jedna ga je ručerda zaustavila. stavila štuko-gips. Uzeo ju je u naručje. Nosio je svoju staru i nezamjenjivu jaknu od mekane kože s resicama. Kamo ćeš?! Polako!" Klipan je zgrabio interfon i počeo govoriti u njega. A ona kosa. Živjela je sama. Točno nasuprot one u kojoj je živio Cristiano Carucci. remen s kopčom u obliku bizonove glave i mokasinke. uredila gaje u potpunosti sama. Kupila je taj stan prije šest mjeseci od nasljedstva koje joj je ostavio otac. "U redu! Smiješ unutra. ti. duga. Thierrv je odložio harfu i pregledao se. Bila je zamotana u debelu plavu krpu. Tako stvarno ne može!" vrtio je mladić glavom u znak neodobravanja. Jesi li se pogledao? Ovdje ljudi plaćaju. promijenila okvire na prozorima." "Moram svirati. uobičajenu traper košulju.. Stari viking na samrti? Njemački frik osuđen na izumiranje? "Što hoćeš?" upitao ga je osorno klipan niskog čela koji je izgledao kao da će se rasprsnuti u jakni od češljane devine dlake i prugastoj košulji stegnutoj oko volovskog vrata. bez ičije pomoći. GIULIA GIOVANNINI 19:32 h Giulia Giovannini stanovala je na drugom katu vile Ponza. "Ovako kako?" otpuhnuo je. prijatelju! Što nije u redu?" 3. Podignuo je ruke uvis i upitao: "Onda. već sam pijan! postavio je sebi dijagnozu. Jedino što tako neće ići. Svoju keltsku harfu. S onim čudom u naručju. Tko je taj čudan tip? 12 13 S onim žutim. "Tko?! Ja?" "Da. Ona brlja koju ju strusio pržila mu je utrobu i osjećao je da su mu noge mekane poput pipaka hobotnice. kupila šarene zavjese Laura Ashlev. masnim brčinama.. . prljava. Onim očima kuhane trilje. Obojila je zidove u losos crvenu. Moja harfa.

sreća. Bolja od prošle. Mora se okupati. malena moja!" 16 Nije je mogla slušati kad bi tako govorila. Otvorila je slavinu na kadi i svukla se.. Pronašla je čovjeka koji joj se sviđao (kojeg je voljela. "Baš sam se zajebala!" rekla je Giulia praznom stanu ulazeći s vrećicama iz dućana u rukama. Navukla je samostojeće čarape slušajući prvu poruku. Nije doista bila ljuta. prazna limenka piva i mrvice po podu. ljubav. Starica s glasom djevojčice. natočila sebi jednu čašu i otišla u kupaonicu. Što je više mogla poželjeti? Ništa. nastavila je otpuhujući. pofarbana u crveno i s tom čašom vina u ruci. "Pružiš prst i uzmu ti ruku! Svi su isti". dugačka bedra i podignutu i čvrstu guzicu. uzela bocu prošeka. j edna bolj a godina. I nije mogla odoljeti. U biti joj se sviđalo što u njezinom životu postoji muškarac koji će malo poremetiti njezin manijakalni red. Morala je svakako vidjeti kako joj stoje stvari koje je upravo kupila. Izgledala je poput Playboyeve djevojke mjeseca. Da. gaćice i grudnjak. ne hajući za gravitaciju. Zadržala se kod frizera i u prodavaonici rublja. Nije loše! . "Sretno! Sretno! Sretno! Zlato moje! Sve najbolje! Nadam se da će ti godina biti fantastična. spremno i poredano na kuhinjskom stolu. Giulia je bila vitka. kuću u luksuznom kvartu i stalni posao kao tajnica u velikom uredu u centru. ionako će tvoja buca sve pospremiti. s trajnom. No na onu prošlu uopće se nije mogla požaliti. Otrčala je u sobu i izvukla rublje iz vrećice. Otvorila je hladnjak. Imala je. Enzo je napravio svinjac i izašao. Obula je cipele visokih potpetica. Pritisnula je tipku za preslušavanje i vratila se u kupaonicu. Naravno.. Gosti bi trebali doči u devet. Gola. Otišla je u kuhinju i ubacila junetinu u pećnicu. Manje od dva sata. prije svega ljubav za moju jedinu i obožavanu kćer! Volim te. presvući i dotjerati. Potrošila je bezumnu svotu na crvene podvezice. Pogledala se u zrcalo. Baš te briga. Na brzinu je sve sredila.Prije tjedan dana dala mu je ključeve kuće i tada je on uselio sa svim svojim stvarima. ostalo je već bilo gotovo. međutim. dvije velike mliječne žlijezde koje su unatoč obilnosti stršale uvis. Na stolu ispred televizora prljavi tanjuri. možemo reći). Bila je to mamica koja je zvala iz Ovindolija. Novac. Na stoliću pokraj kreveta zasvijetlila je telefonska sekretarica. 15 Strahovito je kasnila s popisom onoga što treba napraviti.

Jednim gutljajem dovršila je prošek. Treća poruka bila je od Debore.. Evo." "Dobro. Giulia će se uskoro vratiti. međutim. Oči su joj bile suhe poput pustinjskih stijena. Ništa." 17 Draga! Baš je draga! pomislila je Giulia lijevajući pjenu za kupanje u kadu. Obećao sam da ću joj pomoći... Smiri se. luster. Sad ćeš ponovno poslušati i vidjet ćeš da griješiš.. Giuliji se sada sve vrtjelo. otkud sad ta silna bliskost s Enzom? "Moram li doći?" "Svakako. ma vidi ti te govnarke." Enzo je odgovorio Debori. Uh! Večeras stvarno ne mogu. Tamo u deset svi u krevet. Onda je pokušala plakati. Koji davež! Uopće mi se ne da doći na večeru kod Giulije.. "Da. nešto se micalo. dolazim.. Hroptala je ispružena na krevetu: "Gospemoja. polugola na krevetu. Čekam te. Nisi dobro čula. A onda.. Htio sam ti reći da Fiorenza neće doći. soba. Dovoljno je da si mi blizu." Laž! Opet su se svađali. Novu godinu treba čekati u muslimanskim zemljama." U kurac! Giulia je osjetila kako joj se steže želudac. Obična zvučna halucinacija. "U redu. Pimpi. "Giulia. Činim to samo zbog tebe. Stvarao joj je dvije doista zanosne nogometne lopte." Ostala je tako. Ali je važno. znaš to. Da se ne radi o šali. Ne znam što ću. Unutra. Boli je glava. Nedostaješ mi!" U kurac! "I ti meni. ispružena.. Preslušala je tri puta." Giulia se vratila u spavaću sobu i sjela na krevet. . Nadam se da to nije problem. Halucinirala si. I da njezinom čovjeku Deborah luđački nedostaje.. Giulia. Stavila je grudnjak Sculpture.... Luđački. Nije to bila tuga i bol zato što ju je izdao Enzo.. 18 Bol se u međuvremenu proširila od otvora želuca do grla. Debby je. Ja sam. Hladan znoj curio joj je niz pazuha. no zrak joj nije uspijevao proći kroz dušnik. Da ta krmača njezinog čovjeka zove Pimpi. Jako mi je loše. i ona je snimila razgovor. Razjapila je usta i pokušala duboko udahnuti. krevet. Gospemoja kako mi je loše. Spremala se oluja. Debby! Enzo je. Što radiš?" "Ništa. a valovi vrućine palili su joj lice." "Halo?! Halo." Kraj razgovora... Pri posljednjem je shvatila da je sve istina. Ni meni ne paše. Giulia nije tu. "Ciao. treba mi puno maženja kako bih se suočila s tom večerom. "Dogovoreno... Duboko se ispričava. Kako ćeš se ti obuć.. Ali dođi sad malo ovamo. nisi dobro čula.. a da pritom nije isključio sekretaricu.. Clemo je. Ali neću moći ostati dugo.Druga poruka bila je od Clema. Nije išlo. Stvarno mi je loše.

Smrskala je stakla i okvire skačući po njima. uvlačio dugački red raketa u majčine vaze s cvijećem.. Tamo. otvorenih usta i s daljinskim u ruci. Živjeli su na trećem katu vile Capri. Otišla je u dnevni boravak. upravo." Michele je ustao i otrčao u starčevu sobu. jer je prijetila opasnost da uništi parket. U vili Ponza.. Ne. u Giulijinom srcu. Eto što je bilo u njoj. "Gdje je?" "Odmah preko puta nas. Znao je da djed jako voli gole žene." "I?" "Evo. "Kažeš da je skroz gola?" "Ne. 4... Tresnula ih je o pod. njezina školska prijateljica. Prezir. tu je neka. Čak ni njegova rodica Angela nije imala tako nešto. Trkom.. Michele?" "Tu. "Idi u moju sobu." 20 Premda je imao jedanaest godina.. sinko. 19 ispraznila je nad njima i zapalila ih. na drugoj Deborah u skijaškom odijelu na stazama Campo Felicea. konačno je prasnula ustajući na krevetu. a tijelo pišačice u zgradi preko puta njih bilo je najbolje koje je vidio u životu.. "Što je. gospodinom Anselmom Frascom. potom ju je poljubila i stavila u ladicu noćnog ormarića. njezina najbolja prijateljica. I ja je želim vidjeti. Obojica su bili na malom kuhinjskom balkonu. krčilo si je put nešto drugo. kao da je Sveti Gral. I." "Kakva je? Je li lijepa?!" "Jako. Za poje je godine još bio u formi. što ju je izdala Deborah. zaključala i uvukla ključ u grudnjak. Bijes. zgrabila dva srebrna okvira za fotografije. no otkako su mu operirali lijevo oko gotovo ništa nije vidio. Na jednoj je bio Enzo. "Ahhhh!! Platit ćete! Kunem se majčinim životom da ćete platiti".. Njegov je djed bio alpinac i u svojoj je sobici još uvijek držao zastavice i crno-bijele . Svake večeri bi zaspao uz Colpo Grosso.. usred tog vrtloga suprotstavljenih osjećaja.. neka žena.. MICHELE TRODINI 19:48 h "Djede! Djede! Gledaj!" rekao je Michele Trodini dok je sa svojim djedom. Srdžba. Izvadila je kasetu iz sekretarice i podigla je u zrak. u kupaćim gaćama. Gola je. Uzela je bocu alkohola. Donesi mi dalekozor. na fotelji. Mržnja. ima grudnjak. u ruci je držao veliku ribu. da zapali kuću. Michele je znao prepoznati lijepo žensko tijelo." Starac je sjedio u plastičnom naslonjaču. Odmah su se podigla dva podmukla plava plamena i Giulia je shvatila da se taj kriješ mora smjesta ugasiti. Vidiš li je?" Djed je počeo naprezati oči i istezati vrat poput stare kratkovidne kornjače. piški u dnevnom boravku. Prema toj kurvetini koja krade muškarce i prema tom jebenom govnaru. Raširila je noge i popisala se na njega.kojem je dala ključeve kuće. nešto zlo i gorko što je odjednom eksplodiralo i od čega se počela kesiti i smijati poput hijene.. držeći je s obje ruke. djede.

Dan prikladniji za sređivanje računa u vlastitom životu nego za slavlje. Da. Bilo je to jedno od onih pitanja koja je sebi inače izbjegavao postavljati. Precizan. Koja junica! Koja junica!" zadovoljno je rekao djed. dodao je još u toj pretjeranoj iskrenosti introspekcije koja ga je pozitivno iznenadila. lijen travar. Dao je dalekozor djedu. Bez telefona. No sada dosta. Što će ti taj dalekozor?" Michele je malo razmislio. "Sad ću... Red u sobi. U veljači ću položiti ispit iz talijanske književnosti. Kunem se Bogom da će se sve promijeniti. Dobit će napadaj ako još malo ostane vani. Uzeo gaje. Posljednji u godini. Govorim tako jer sam sa svojim bratom Andreom popušio ogromnu džointinu." "I reci djedu da uđe. Tri sata ujutro i tri sata poslijepodne. Sigurne. inače neću moći cijeniti ni lijepe stvari u životu. Protrčao je kroz dnevni boravak. Otvorio je ormar i pored izglačanih košulja koje su mirisale na lavandu pronašao stari dalekozor.. Žena je još bila tamo." Izašao je na balkon. mama. Polako. Onda mu se javila jedna opravdana sumnja. Ništa od pizdarija. Ništa od sendviča u baru. Michelino. Ozbiljan nad knjigom. devet mjeseci. osjećam se loše.. No ovo je bio poseban dan. govorio je sebi. 21 5. Koliko će biti? Osam. Kad prestane djelovati bit ću opet onaj isti Ribljakost. Mirno je napredovao. Otkad nisam položio ispit? upitao se. Bezvoljan. Treba naći oslonce.fotografije svog odreda. Jurio. kroz opušteni blagdanski promet. Kroz prozorčiće su virile zastave Nola . Odavno. čvrste točke kako bi se promijenio život Počinje jedna nova godina i ja ću u njoj postati nov čovjek. Zaokupljen tim važnim razmatranjima. Postat ću ozbiljna osoba. Da. kakva krupna riječ. 22 A onda. "Michele. prvog siječnja. počet če več sutradan. Jutarnje tuširanje. Njegova sestra Marzia i mama prostirale su stol svečanim stolnjakom i srebrnim priborom za jelo. zašto nam malo ne pomogneš?" Majčin glas ga je prikovao na balkonskim vratima. Da li je majci trebalo reći istinu? "Gledamo vatromet. Riješit ću se starih navika i mrdnut ću guzicom. Recimo da je napredovao. to su bile muške stvari. koji ga je odmah prinio očima. moram nešto raditi. Bio je nadahnut za promišljanja. RIBLJAKOST 19:50 h Massimo Ribljakost Russo jurio je na svom crvenom mo-riniju vijaduktom u Francuskoj ulici. Postoji opasnost da za koju godinu i diplomiram. "Michelino. Bez televizora. nije primijetio da mu je s boka prišao stari plavi autobus napuljske registracije. kad po čitav Božji dan ne radim ništa. Ništa od izleta motorom u Arezzo s Cristianom. Ništa od trave. U travnju onaj iz suvremene povijesti i u lipnju jedan lijepi dopunski. Jebeni kalvinist. Sve će se promijeniti.

no uspio ga je. Da li su otišle u vjetar? Onda je. Autobus ga je počeo gurati prema bankini. no vidio je samo da je izvirila krupna seljačka ručerda. A onda je odjeknula eksplozija. ipak ispraviti. slijedeći autobus koji se bio premjestio u traku za pretjecanje. Vozačev prozor se spustio. Umalo je udario u jedan automobil. od onih koji se predaju. stišćući zube i psujući. Osmjelio se kao luđak i konačno je bio uz njega. uglavnom kakvu psovku. Čuli su. Bacili su mi petardu! Ti krmei su mi bacili petardu! Ne mogu vjerovati! U međuvremenu se autobus udaljio. 24 "Izađi! Izađi! Izađi!" vikao je iz sve snage koju je imao u plućima tom govnaru za volanom. bilo je premalo prostora. Ribljakost se maknuo ustranu i počeo trubiti.Sporting Cluba. viknuo je: "Koji vam je kurac! Vratite se na jug ako ne znate voziti!" Pitao se jesu li čuli njegove riječi. 23 Donosio je odluke i postupao krajnje sporo. Srce mu je skočilo u grlo. Onda ga je pokušao naći naslijepo. Čuli su. Unutra je bila rulja uzbuđenih navijača. Ribljakost je dodao gas i dvocilindrični motor njegovog morinija riknuo je od bijesa. pa je bio prisiljen naglo zakočiti kako ne bi završio na pregradama. Zviždali su. ispružio ruku i pokazao im rogove. Upustio se u bjesomučan slalom između automobila koji su ga dijelili od autobusa. koji je počeo zastrašujuće vrludati. I budući da nije bio jedan od onih koji se prave kao da se ništa nije dogodilo. koja je bacila nešto prema njemu. koji će mu reći nešto ne baš ljubazno o njegovoj osobi. Ma pogledaj te kretene! Maknite se! Nije ih mogao preteći. Došao je do njega. jer je ta trava koju je popušio bila prava bomba. Legao je na sirenu. pederi Ribljakost je bio spreman na verbalnu prepirku s vozačem. izađi. Upaljena cigareta? Čik je poletio prema njemu i završio mu točno između nogu. Točno ispod vozačeve kabine. . Vrlo jaka. Na trenutak je izgubio kontrolu nad motorom. Ponovno je ubrzao. i činilo se da na njega ne obraćaju pozornost. na sjedištu motora. Nije ga uspijevao vidjeti kroz prljavo staklo. kako bi se bolje razumjeli. Koji pogodak! Pokušao je sagnuti glavu da vidi gdje je završio čik. no kaciga ga je spriječila u tome. s vozačeve strane. Urlikali. no rukavicom ga nije mogao napipati. "Izađi. seronjo!" Oni gadovi su i dalje zviždali i mahali zastavama. Stvarali paklenu buku.

Iza. "Mater te je rodila pareći se s cijelom usranom ekipom Nole.. Radi kao konobar u talijanskoj piceriji. Je li joj dao obitelj na koju bi se mogla osloniti? Ne. sve. nego četvrt Fleming sa svojim zbijenim kućama koja je sjajila žutim uličnim svjetlima i pokojom blijedom bengalkom.. Automobili su prolijetali pokraj njega. Bilo je kao u američkom filmu. Poput inspektora Callaghana. Autobus je i dalje stajao uz rub ceste. na dvadesetak metara iza njega. Mala glava i na mjestu nosa nevjerojatan tukanski kljun. vijadukt Olimpijske. Noge kao dvije štule. FILOMENA BELPEDIO 19:53 h Filomena Belpedio zaključila je da joj je život malo toga dao. stopalo 46. taj momak. Približio se autobusu i počeo nogom udarati u vrata razjareno revući: "Izađi! Izađi! Izađi! Kurvin sine!" Autobus je naglo skrenuo udesno. Trebao je postati redatelj. Samo što iza autobusa nisu bile arizonska pustinja i stara osamljena benzinska pumpa. rekao je sebi zadovoljno. 26 6. Kopile! Izađi! Izađi! Izađi!" Imao je hrabrosti za izvoz. "Izađi! Izađi. Tko si ti? Nevjerojatni Hulk? Ribljakost je na trenutak ostao očaran tim morem mišića. Moj sin je otišao. Vidiš da vrijeđanje majki uvijek pali. tim trijumfom testosterona.. Vrata autobusa su se polagano otvorila. tim rukama koje su izgledale kao dvije lopate za pizzu." Ribljojkosti zamrla je riječ u grlu i stisnula se muda. Toliko krupan da je ramenima zakrio cestu. Skinuo je kacigu i sišao s motora. Zastave više nisu vijorile. 25 Šamara se golim rukama. Nitko nije izlazio. Kostur inćuna. Ustvari sam sama kao pseto. Izbačena rebra i mala zdjelica. Pritisnuo je nogom polugu mjenjača i krenuo na samo jednom kotaču. Visok skoro dva metra. Ribljakost je taj nadimak mogao zahvaliti svom mršavom i zašiljenom tijelu. svinjskim očima koje su ga fiksirale s mržnjom. Ribljakost je skinuo rukavice. zacmizdrio i viknuo: "Uđi! Uđi! Uđi! Uđi!" Akrobatskim skokom našao se ponovno na svom mo-riniju. No onaj tvrdoglavac od Ribljekosti nije mogao ostati na tome. . visjele su. kameni izraz lica.. To što je izašlo iz autobusa nije bio čovjek nego ormar.. usporavajući. Ima drugu ženu. Zvijer.. Živi u Los Angelesu. tim glupim. Samo je crni dim izlazio iz zahrdalog auspuha. Namrštio se nastojeći zadobiti čvrst. Odlučio je da tom govnu što vozi autobus da dodatni poticaj da izađe. no onda mu je mozak objasnio što bi te ruke mogle učiniti s njegovim krhkim tjelešcem i onda je istovremeno vrisnuo. I Ribljakost se zaustavio. Je li joj dao posao od kojeg može živjeti? Ne. Ogroman. Moj muž živi u drugom gradu. a navijači su najednom utihnuli.Izveli su svoju kurčevu šalu i onda. Autobus je sad stajao nepomično uz rub ceste. Deset godina mladu od mene.

koji su najavljivali Veliku novogodišnju noć. Svoju porciju govana već si pojela. S ovom vunastom kosom.. Možda. U ponoć će završiti godina. digla noge na stolić." rekao je Drupi. A ti. Ne. Uzela je daljinski i upalila televizor. Napunila ju je dopola. Stavila je sve na niski stol ispred kauča. što očekuješ od nove godine. Najmirnijoj i najvedrijoj četvrti Cassie. i vratila se u dnevni boravak.. Alba Perietti i Fabrizio Frizzi. nije istina. Drupi. Mogla bih tako zaraditi za život. Drupi?" pitala je Mara. Svi spokojni. Pogledala je van. jedu. Pa što joj je onda dao? Ništa. a Filomena se nije mogla ni nadati ni očajavati. Sad si puna. Umorno se pridigla s kauča i otišla u kuhinju vukući noge u papučama.. da se ne vrtimo oko sebe kao čigre. Poput anatoma. Znaš. slave. I nije se čak ni osjećala tužnom. Roipnoil. Taj stan koji više ne može plaćati. Onda je pojačala TV. A i nemam više snage da lunjam uokolo i moljakam za neki drugi posao. Ne! Ne pokušavaj. Zato dosta. Sve što joj je ostalo bio je taj stan. S ovom žutom masnom kožom. Tu su svi bili sretni. Apsolutno ništa. Stara sam i ružna. Na balkonu je ugledala starca i dječaka kako dalekozorom promatraju vatromet. ljudi koji su vjerovali u budućnost. nazdraviti novoj godini. Otprilike kao kada se čisti grašak. Otvorila je vratašca ispod sudopera i izvukla plastičnu vrećicu. A budući da nemam nikakvog posebnog dara. Uzela je iz hladnjaka bocu dijetetske Coca-Cole i čašu. Nema problema. "Onda. ulila malo Coca-Cole. Mogla bih. sa sigurnošću znam da neću naći nikakav drugi. Taj stan u luksuznom naselju Otoci. Obitelji. Filomena je u međuvremenu iz vrećice počela vaditi kutije s lijekovima.. Zgrabila je kristalnu posudu u kojoj je držala stare bombone s medom i bacila je u kantu za smeće. Budućim uspjesima. Ništa. Maro. A onda će započeti nova. Kad bih barem izgledala dovoljno dobro. Od te obiteljske sličice okrenuo joj se želudac.. Konstatira se. Otvarala je kutijice.Posljednji posao prodavačice polica životnog osiguranja već je daleka uspomena. što ti imaš slaviti? Što očekuješ od nove godine? Pa. Nirvanil. Da se živi bez strke.. Imaš svoj dom. stavila zdjelu između nogu i počela zobati tablete kao da su kokice. štoviše htjela si i previše. Tu su bili Mara Vernier.. draga moja. 27 Svi na okupu. Alcvon. Možda da ljudi postanu mirniji i opušteniji. vadila tablete i ubacivala ih u zdjelu za juhu. Samo je racionalno razmatrala stvari. mogla bih se kurvati. sigurno gora od prethodne.. Je li joj dao ljepotu? Ne. Ništa ni od čega. spremaju se otvoriti šampanjac. Kroz osvijetljene prozore vile Capri. Valium. Bez lažnog moraliziranja. jedan moj rođak umro je od stresa. prežderala si se.. 28 "Pa. . Tavor.. S ovim ustima bez usana.

. onako. ljubavi?! Kako je?" "Onako. Kaže da ne želi skijati bez svog tatice. ODVJETNIK RINALDI 20:00 h Odvjetnik Attilio Rinaldi. Volim t. spuštenih hlača." "I ja. Neću odgovoriti! A ako je Sukia jer ne može naći adresu? Odgovorio je. Ostao je kod kuće.. Tu je odvjetnik Mastrantuono.. Sad stvarno moram prekinuti.. zabačene glave.. Pogasio sva svjetla. ispalio je odvjetnik. Omiljeni sport u tom jebenom naselju Otoci bilo je zavirivanje u tuđe kuće.. I sad je 29 konačno došla. Sav posao što ga je dotad obavio u trenu mu je splasnuo u ruci. I ja. Jedva čekam da vas vidim. I vi meni jako nedostajete. zazvonio je mobitel u jakni. moja žena.. A vi?" "Sve je dobro.. Oblačno". ispao je sroljo. To s masturbacijom bio je sistem prevencije koji je primjenjivao prije susreta sa Sukiom.. Osim što mu je to donijelo malo zadovoljstva. Mjesecima je planirao tu vatrenu noć. Andrea pošto-poto želi nove čizme za snijeg. otvorenih usta.Attilio!" Nee. one dlakave. Dobro je sve organizirao za tu Novu godinu. Onda je bolje istresti se! Imao je pred sobom cijelu noć s njom i nije želio odmah ispaliti municiju... ljubavi." "Okej. Sad me ispričaj. Paola i An-dreu. Predsjednik Republike upravo je započeo svoj pozdravni govor. Isključio je telefone i faks. ljubavi..." "Ima li snijega?" "Puno. Dok je sjedio tako. Spustio je rolete. Paolo danas nije htio skijati. i čestitaj im Novu godinu. Ciao." "Kakvo je vrijeme u Cagliariju?" "Paaa. Ta gaje djevojka doslovce izluđivala i posljednji put kad su se sreli odmah je svršio.. "Ahhh!!! Što je sad?" otpuhnuo je prekidajući auto-erotski čin. "Halo. Vidimo se prekosutra u Cortini. Sve je trajalo par minuta... masturbirao je pred upaljenim televizorom. Sve najbolje i tebi. Pozdravi puno majku. Koji davež! "Ah! Lijepo.7. Samo nam ti nedostaješ.. Užasno mi fališ.. Kupio je kamenice i šampanjac daje počasti." Još i stara koza. s onom stvari u rukama i predsjednikovim govorom u ušima. Prokleti voajeri. Tu je i moja majka.. 30 "Kako je na kongresu?" "Užasno dosadno.. Morao je opet krenuti ispočetka. ." Prekinuo je razgovor i opsovao.. "Halo?!" "Halo.... zavaljen na velikom kožnom kauču u svom uredu. 8.

. ustao je od stola. Ljudi su sjedili i slušali. Filomena Belpedio je nastojala pratiti predsjednika. svi gosti. "Gospodo. Stvarno su dobre. gdje vam je sin?" sa zalogajčinom u ustima upitao je portirku. ležali su u krevetu i kao i obično sisali svoju kašicu od povrća. tako je osamljen. Idem odmah.. A osim toga." Kako je samo Ribljakost volio biti galantan. Giulia Giovannini. konačno se obukla i počela pripremati sezonsku juhu.20:10 h Odvjetnik Rinaldi nije bio jedini koji je na televiziji gledao predsjednika. S mukom ih je držala otvorenima. tiskali su se pred golemim ekranom Nordmende i komentirali riječi starog predsjednika. Nakon što je utažio glad tim divotama. General Rispoli i njegova žena. dvoje sedamdeseto-godišnjaka koji su stanovali na prvom katu vile Capri. Rekao je da se ne osjeća dobro. postalo ozbiljnije i zamišljenije. I u velikom stanu bilježnika Rigosija. a glava joj je padala na prsa. Tko zna. Mora da je u mladosti bila prava radodajka. pripremila ih je u industrijskim količinama. Kako taj stari mudonja može reći da su se Talijani trudili pomoći nerazvijenim zemljama. RIBLJAKOST 20:15 h Ribljakost je bio doslovno lud za prženim tikvicama. "U svojoj je sobi. Čak se i vatromet primirio i samo je Michele Trodini nastavljao nepokolebljivo s balkona ispaljivati ben-galke. 32 Gospoda Carucci. s čašom vina u ruci i komadom kruha i veprovine u drugoj.. Majka je u kuhinji slušala jednim uhom. svaka čast. Ali. a ton na televizoru bio je isključen. Smeđa i plava. S onim putenim usnetinama. Ne razumijem ga. To nije predstavljalo problem. no više se brinula zbog toga što torta od sira u pećnici nije rasla. Kapci su joj bili teški kao dvije giljotine. Njegov otac i djed za stolom su jeli salamu i vrijeđali predsjednika. nakon što je počistila pod u dnevnom boravku. na posljednjem katu vile Capri. Cristianova majka. gospodo.. Pjevala je Coccianteovu Margheritu. 9. Sjedio je za stolom zajedno sa svim tim portirima i nije ih mogao prestati gutati. Gledali su na Rete Oro crno-bijeli film s Amadeom Nazza-rijem. Svi su se umirili pred ocjenom godine koja završava i nadama za godinu koja započinje. 31 Najdojmljivije je bilo to što je ta stara budala zategnula lice. Cristianova mama nije ni tako loša. što ga je pretvorilo u neku vrstu egipatske mumije. seljačka je prava. Svi stanari i njihovi gosti smjestili su se pred svoje prijamnike i bilo je neobično vidjeti kako se naselje Otoci u tih pola sata govora nekako opustilo." "Svakako. ali nije uspijevala. Komentirali su i boju kravate koja je odudarala od sakoa. Cristiano Carucci je u svom bunkeru iza kuhinje por-tirnice uključio mali crno-bijeli televizor i psovao. Zašto mu ne odneseš malo? I uvjeriš ga da dođe ovamo k nama. Potpuno. pozdravio sve portire koji su na .

Otvorio ga je i izvukao iz njega nabreklu plastičnu vrećicu." "Od ove neće. Imamo posla noćas. usrani homeboy. Kunem ti se.. Vidi što tu imam." Ribljakost je poprimio onaj klasični guzičarski ton. nakon što je ostavio svoj plavi cherokee u garaži.. Želim izazvati prasak kojeg će se sjećati godinama. Taj će ga izvještaj sljedeće godine sigurno dovesti u vrh Instituta. "Ja sam. Takav prasak da će ovi siročići sa svojim balavim vatrometima izgledati jadno. "Ma. Pogledaj. Večeras ćemo se ozbiljno razvaliti. mirno se i zamišljeno zaputio preko velike poljane s drvećem koja je dijelila vilu Ponza i vilu Capri. Stavio ju je prijatelju pod nos. ne da mi se. Što ako ti eksplodira u ruci. Cristiano je još bio u pidžami. Tog jutra uspio je dovršiti pisanje jednog apsolutno važnog dokumenta. Roknut ćemo ga u ponoć. "Koji je to kurac?" "Dinamit! Dinamit. "Tko je?" čuo je riku iza vrata. Sad se oblači. ENZO Dl GIROLAMO 20:18 h Enzo Di Girolamo. što ti je? Što te spopalo?" upitao je Cristiana spuštajući tanjur na krevet." "Koji ja?" "Ribljakost! Otvori!" Ušao je. Top secret. "Ne." 34 10. "Stari." Ribljakost je iz ruksaka izvukao dvije tamne čahure. ispružen na krevetu. Uhvatit će me životinjska tjeskoba ako popušim džoint. S darovima. A tko ti ga je dao? Te stvari su zabranjene. Izgledao je poput zatvorenika. Mogli bismo ga baciti u kanal iza društvenog doma. Sviđao se Debori.. Drama. Znao sam. koji je Cristiano prezirao. Ekonomist s mudima. Sve mu je u životu išlo od ruke. i s tanjurom tikvica u ruci pokucao na prijateljeva vrata. Bio je zadovoljan. . Počet ću misliti na sve ono što moram napraviti i." Cristiano se nije činio baš uvjerenim. Stigao je kralj. To me uvijek uhvati za blagdane. dragi Cristiano. "Trava?" "Kalabreška. U kurac. Jedinstvenog." "Smiri se." 33 Ribljakost je skinuo s ramena narančasti ruksak Invicta. "Zapao sam u duboku depresiju. Ja ću se pobrinuti za tebe." "Top secret. ljepotane! Eksploziv! Nešto što bi moglo srušiti zgradu od deset katova. jesi li poludio? Ti si stvarno neuračunljiv. Bio je uspješan menadžer. Ja sam već nagnut. s malim televizorom medu nogama... Gore nego za Božić. Izvještaja o stanju i razvoju malog i srednjeg poduzetništva u donjoj Ciociariji.televiziji gledali predsjednika. zaručnik Giulije Giovannini. Radio je na tome već šest mjeseci. a ja ću ti u međuvremenu smotati jednu lijepu trubu za podizanje. A uz to se i sviđao ženama.. Sviđao se Giuliji.

Anoreksičnog. Otvorio je vrata stana obuzet tom usporedbom. Napunio ga je. Jedna koja zna tko su Hermann Hesse i Milan Kundera. Upitao se je li se možda zaljubio u Debby. pa ipak. To nikada.Mora da je onaj njegov smireni. . visećih elemenata u kuhinji. TV hostesa. Enzo nikada nije upoznao takvu. Skinuo je kaput. Neuka je do bola. ima te smrdljive mačketine. S onim sisetinama. Natovariti se prtljagom i otići k Debby (jesi li tako siguran da će te primiti?) u onu mračnu garsonijeru u Trastevereu. Usnetinama. Taj tajni sastanak mu je baš koristio.. Opasnost da primi pokoji šamar. Pretpostavka A: Ostaviti Giuliju Cjelonoćne svađe.. sa svim poteškoćama oko vremena i naporom koji to zahtijeva.. Nije tako upadljiva. Imao je samo dvije mogućnosti. Došao je trenutak da malo promisli o tome. O svim tim ženama. Luđačke scene. A prije svega je došao trenutak da isplanira svoje sljedeće sentimentalne strategije. Zašto ga je Deborah začarala? Nije tako lijepa kao Giulia. A što ne valja kod Giulije? Neuka je. 36 Jedna koja sebi postavlja pitanja dublja od celulita. A i takva je seljanka.. Tko zna. moraš ponovno promijeniti broj telefona i nadasve . zabavom i ljubavnom farsom. Ona se pretjerano vezala za moju osobu (svaki put kad se jebemo ne prestaje mi monotono šaptati: volim te. Susannu Tamaro i Grad radosti. Ipak. Otvorio je staklena ulazna vrata i ušao u lift.. Debby će ti reći da nemaš muda. svi Giulijini prijatelji će te smatrati govnarom. Scenaristica. Sviđa im se i to je to. uključujući Giuliju. od-stranjivaća mrlja. moraš pronaći novo društvo (jako teško!)..nema više Giulijine Španjolke. opasnost da Giulia sazna. Moraš se seliti. Onom ofarbanom kosom. a to mi se ne sviđa!). Povuče-nija je.. jebeš dvije umjesto jedne (negativno ili pozitivno?). Sad je imao u sebi dovoljno goriva da se suoči s cijelom noći. okačio ga na vješalicu i ušao u kuhinju.. Treba li porazgovarati s Giulijom? Reći joj da više ne želi biti s njom. Biti iskren? 35 Nikada. S puno mozga.. Nedostajala mu je. Reći joj da je u vezi s njezinom najboljom prijateljicom. Moraš napustiti udoban dom. razlog što se žene lijepe na njega. ima manje novca od Giulije. Ne zna kuhati. Pročitala je više-manje tri romana. utješiti Debbyjer će se sigurno osjećati kao govno zato stoje otela muškarca svojoj najboljoj prijateljici. Kao lukavi ekonomist razmotrio je bitne faktore dviju pretpostavki. ali istovremeno i čvrsti način. volim te. Pretpostavka B: Ne ostaviti Giuliju I dalje imaš dvije žene.. U ruci je još držao torbu... sitnog tijela. Nije ni primijetio miris zapaljenog alkohola.

. Ja s njom više ne mogu biti. "Što si radio?" upitala je Giulia pokrivajući drugom kriškom rupu koju je načinio. Kud puklo da puklo.. potpuno otvorene na sisama? Zapanjujuće. Ljubavi moja lijepa. dom. Ako ne napravim ja. Hoćeš li nešto popiti. Prvom u svome životu.. "Hoću. ljubavi?" rekla je Giulia nastojeći zadržati najnormalniji ton na svijetu.Giulia je na veliki tanjur Vietri raspoređivala krupne kriške dimljenog lososa. povjerenje. "Ne brini se. Nakon zabave.. Odmori se. lažljivče.. Započinje nova godina! 11. ljubavi?" doviknula mu je. S onim sjajnim očima dobrog šteneta... Govno pokvareno. Guttalax. I mrzila ga je potpuno.. Koja gadarija! Pljunula je u sudoper. Tikvice moja. Laksativ. "Ne brini se. A sad dosta. Godišnji izvještaj Instituta. Tikvice moja. Jesi vidio onaj užas od haljine. I razuzdano se smijući ulila u čašu pola sadržaja bočice. GIULIA GIOVANNINI 20:25 h Kad se Enzo vratio kući. slomljenog od posla. Stanovala je na prvom katu vile Ponza. a on je time obrisao guzicu.. Vidjela ga je pred sobom. definitivno i totalno. Dosta! Večeras ću joj reći. hvala. i ona mu je to učinila. to su važne stvari. Malo prošeka. "Zakasnio sam. I što taj govnar sebi umišlja. hvala. Stavit ću aktovku u dnevni boravak pa ću ti pomoći. Odmori se. Cijeli dan na poslu. Malo prošeka!" čula ga je da govori. Dala je tom čovjeku sve što je imala. Ali sam završio godišnji izvještaj za Institut.. Ubacio ga je u usta." odgovorio je s velikim zalogajem u ustima i pobjegao u boravak.. Ne možeš ni zamisliti kakav je to davež. izvukla je bocu iz hladnjaka i napunila čašu. "Konačno sam završio. . S onom aktovkom u ruci i razvezanom kravatom. Uskoro će stići i ostali.. iz ljubavi. ljubav. ROBERTA PALMIERI 20:28 h Roberta Palmieri prema čitavoj je toj novogodišnjoj halabuci bila posve ravnodušna. Ako ih ne napravim ja. 12. "Hoću." rekao je i poljubio je u vrat kradući komadić ribe s tanjura.." 37 Jesi li vidio kako se večeras sredila? rekao je u sebi Enzo protrnuvši i previjajući se.. Hoćeš li nešto popiti. 38 Ma odjebi. Strpljivo je podnijela njegove užegle spermatozoide. Giulia Giovannini raspoređivala je losos na pladanj. Neku večer je taj kurvin sin inzistirao da mu popuši i proguta. Zlobno se smiješeći. Uskoro će stići i ostali. No znaš. unatoč užasu što ga je prema tom običaju osjećala. Zatim je iz ladice uzela prozirnu bočicu. U njezinom srcu sada više nije bilo mjesta ni za što drugo.

znaš.. salatu i kriške sira. Konobari u šarenim uniformama od kašmira već su bili donijeli predjelo. Očekivala je posjet. Brbljanje. Mogli bismo se seksati. U rukama je stiskao Re-gine. Kamenice. smjestio na dnu grla. Ja sam poput tropske ribe u akvariju. Bio je pijan. Oslobađala se stresa. "Hajde." zbunjeno je odgovorio Davide. Na jednom seminaru u Kali-forniji naućila sam od gurua Rawaldija tehnike za postizanje ćetiri kozmićka orgazma. Puke konvencije. Zamotala se u pareo s Balija i počela pripremati večeru na bazi kozjeg mlijeka. Godinama se već nije osjećao tako posrano. Pretjeran smijeh. rekla je prije nekoliko dana Davideu Razziniju tijekom susreta tantričke meditacije koji je organizirala udruga Prijatelji Plejade. Iz zvučnika linije izlazilo je cviljenje. Vodenog.Meditirala je. nešto poput plača novorođenčeta. zračnog i zemljanog. vatrenog. 13. poput parazita. Zajebu te za Božić. Nasuprot njemu nalazilo se dvadesetak stolova sa svijećama u sredini. Sve je bilo spremno. Dođi do mene. Vidio je te daleke oči kako ga promatraju. Jay veliki bretonski . Obitelj. Thierrv je svu tu buku čuo kao u daljini. svoju harfu... Osjećala se opušteno i s pravom karmom. Jako me privlačiš. fuziju. Mir i radost se nalaze u najskrivenijim zakucima naših umova. a on je zauzvrat nabacio kretenski osmijeh. U poziciji lotosa. Stavila je zdjelice od pečene gline na sredinu stolića od ebanovine i upalila dvije goleme marokanske voštanice. a veliki čvor mu se. Nedostajao je samo Davide. također sa šeširićima na glavi. Šireći duh. urlikali su. Zidovi i strop bili su nakićeni šarenim ukrasima od papira.. Tamo unutra uvijek je blagdan." Davide je odmah pristao. krastavaca i grčke fete. Gosti. Još jedan proizvod ovog glupog potrošačkog društva. Sve je to bilo iza zida koji je podigao alkohol. pa čak i za Novu godinu. zajebu za Sveta tri kralja. Na glavi je imao mali cilindar od crvenog papira koji je pridržavala gumena vrpca. Imam većem. Pogledaj na što sam spao! Obučen kao klaun. 40 Presvukli su ga od glave do pete. Nosio je frak od plavih šljokica. Roberta je završila meditaciju. "Ne znam mogu li. puhali u pištaljke i bacali konfete. Konvencije. Stopiti naša bivstva.. te stvari. THIERRY MARCHAND 20:45 h Thierrv Marchand sjedio je na maloj pozornici "Vukodla-kove" vip dvorane. U srce mu se međutim spustila ruska zima.. Gola. "To je samo još jedna od glupih društvenih konvencija. Bila je to kaseta sa zvukom pliskavica s Aljaske izmik-sanim s vjetrom ruskih stepa. Buku pribora za jelo. 39 Osjetila je prema tom mladiću nešto što je definirala kao empatiju. pa ga je stoga pozvala k sebi na Sil-vestrovo. treba samo pronaći vrata i ući".

Annette se brinula o maloj Daphne i o novcu. podrijetlom iz Nole. u maloj vip dvorani "Vukodlaka". lijepa dvadesetšestogodišnja plavuša. svalio se pokraj žene. Ni na Božić je nisi nazvao. na sajmovima. zarade nešto novca svirajući te da potom krenu za Indiju 41 i tamo ostanu. Sada mu je. Žigolo. Thierrv je nastavio kružiti po Italiji sam. Dobri ste. Oprostite na mom talijanskom. Počeo je svirati na ulici. I zato što je u sebi osjećao kako je. Ne znate što su tri es? Lako je. a umjesto toga imao je četrdeset pet godina i živio je u jebenom kombiju koji pušta ulje. Onda je Annette jednog dana otvorila teglu od pekmeza 1 vidjela da je prazna... U životu su potrebna tri es. onome za Indiju. U početku je sve išlo u pravom smjeru. koja je spavala s djevojčicom u zagrljaju. više nije bio tako uvjeren." 14. nakon koncerta. bila je dobra majka. Zamisao je bila da proputuju Italiju. mogao postati slavan. orlovski nos. snimiti album. Vulgarno rečeno.. čega? Svakako tri es. Krenuo je u lipnju sa ženom i trogodišnjom kćeri iz Bunixa. nemam ništa. Naprijed! Ne znate? Okej. kako je? Jesmo li spremni za jednu godinu punu. Sam kao pseto na ovom usranom mjestu.. Još jače! Jako dobro. Za sitniš... "Naprijed. 42 "Dobra večer svima. Onda je Thierrv opet počeo piti. Prikupio je snagu. Zašto je pio? Zato što je pio njegov otac. imao je dvadeset osam godina. . onda ću ja reći. Nemam prijatelja. Jače! Još. široka ramena i nosio je Caracenijeva odijela. malog mjesta u Bretanji. Njegova žena. Thierrv je svirao u malim folk lokalima. Bio je profesionalni pratitelj. koje je pričao svojoj ženi. želim čuti jedno veliko da. Zgrabio mikrofon. Nije se čak ni naljutila. zato što je pio njegov djed i zato što je pilo cijelo mjesto. To putovanje u Italiju bilo je prava katastrofa. Sve troje u kamperski opremljenom kombiju. GAETANO COZZAMARA 20:57 h Gaetano Cozzamara. dva komada ugljena umjesto očiju. muška kurva za bogate gospode. ne čujem vas.glazbenik. Osjetio je da je došao do kraja. da je možda više vjerovao u sebe. a on je bio siguran da će biti dobar otac. Počeo je milovati harfu.. spiskao honorar u baru. otišla je i gotovo. Dobro. Vratio bi se naljoskan u kombi. koji je završavao u tegli od pekmeza skrivenoj u motoru. U mom kraju se to uvijek kaže. A u sve te priče 0 životu on the road i slobodi ceste. i kroz prljavi prozor nepomično zurio u mjesec. Navečer bi. sada potpuno slobodan da na miru masakrira vlastita jetra. Na trgovima. Onda.. Otišla je i odvela malenu sa sobom. crni repić. Standard! Seks! I sreća!" Mlak pljesak iz publike. došlo da zaplače.

Je li istina da si prijatelj i s Albertom Castagnom?" upitao ga je na telefon kapetan momčadi Antonio Scaramella.. Objasnio mu je da je. Sad je čitava ekipa. bila u Rimu kako bi drugog siječnja odigrala prijateljski susret s klubom Casalotti.. Ma šalite se. Doista ih ne može povesti sa sobom.. istina. ulica Cavour 365. Ostale će to pogoditi.. Tog jutra ga je. Tambelli. Znaš. da se ubacio u krug krupnih riba televizije i filma. No on ima posla. Na zabave. U kući jedne grofice. Bio je mali lokalni mit. Ljudi na položaju.. Okretan u govoru. iz kreveta izbacila zvonjava telefona. da vidite Koloseum. Rim je prepun mjesta na kojima se može proslaviti Nova godina. Rukoljub. Sve to gaje koštalo truda. U mjestu se pričalo da posjećuje kremu rimskog društva. no da se poznaju samo iz viđenja. Odlučan stisak. Provest ću vas uokolo. Pet godina ih nije vidio. Bilo je to staro društvo iz Nola Sporting Cluba. Zabavit će se odlično i bez njega. tu je čak i nekoliko ministara. kunem vam 44 se.. Darwin. . Iskren osmijeh. a s Albom stvari više nisu kao nekada. Želimo vidjeti Albu Parietti. prizori boli i zapanjenosti odigravali su se u mjestu i na stadionu. nekoliko puta susreo Cas-tagnu. Izbjegao sam pravu moru! Cijelog se dana međutim osjećao poput crva prve kategorije. 43 Gaetano je tri sezone bio neumoran i agresivan bek. Ja sam večeras stvarno zauzet. Što hoće? upitao se još zaglupljen od sna. Morao je čitati. Cijela ekipa. u sedam i pol.. Ne mogu me gnjaviti. Svakako su ga htjeli vidjeti. Znao je zabaviti. Možda sutra. Kad je odlučio promijeniti život. Došli su ranije upravo zato da Novu godinu dočekaju s Gaetanom. Ohladio je Scaramellin entuzijazam. Znati tko su Freud. Doista ne mogu. Naučio je ocijeniti ljude prema kroju odijela i boji čarapa.Znao se ponašati. masera Gualtiera Trecchiu i tri autobusa puna navijača. uključujući trenera Aniella Pettinic-chia. "Morali ste mi to ranije javiti. Svi koliko nas ima. otići u Rim i poboljšati životni standard. A onda je počeo izvlačiti isprike. Radi se o privatnoj zabavi. Ostavio mu je ipak adresu na kojoj je ekipa odsjela: pansion Italicus." Scaramella mu je klonulim glasom rekao da razumije. Izgubio je opori noleški naglasak i ostala mu je samo ljupka južnjačka modulacija. obrazovati se. kojeg su suigrači i navijači obožavali. Grofica.. "Gaeta! Svi smo tu. Gaetana je oblio hladan znoj. Ministri. Moraš nas izvesti. momci. Bilo je to apsolutno nemoguće. Gaetano je spustio slušalicu i odahnuo s olakšanjem. Jako mi je žao. No dobro je i ovako. Jednu za drugom. Svetog Petra. Moravia. Te večeri je bio pozvan na superekskluzivnu zabavu grofice Scintille Sinbaldi delFOrto.

"Opet. sjedni ovdje. Htjela mu je pokazati svoju kolekciju slika.. Čuj.. Kristalni lusteri.Poslijepodne je otišao u solarij i na manikuru i zaboravio je na njih. Jako dobro pozi-cionirana. I odmah je shvatio da je ono sa slikama bio samo dobar izgovor. "Naravno. "Zvat ću vas. To odijelo te čini božanstvenim. Poznavao je Sergie. nešto sam mislila. Organiziram zabavu... Dođi.. Pitao se gdje su njegovi zemljaci. Da je ta od njega htjela nešto drugo. ljepoto". 45 Grofica nije imala stan. Susreli su se na otvaranju izložbe u nekoj galeriji. S groficom nije nikada bio. a potom se usporeno okrenula i procvrkutala promuklim .. Koliko si ih odradila. već pravi pravcati dvor.. Što moram raditi da preživim. Imala je barem sedamdeset godina. Jako mondena. Vidjevši je ponovno. Ona mu se prislonila bedrom o bedro. Bila je već napaljena i gledala je Gaetana kao što di-jabetično dijete gleda sicilijanski kolač. želim ti nešto pokazati. Rekla mu je da dođe rano. Koja bljuvotina! rekao je sebi zgroženo. Imaju prelijepu vilu. Zategnula što se moglo zategnuti.. Imali su po osamdeset godina u svakoj nozi.. Pozvali su nas markiz i markiza Sergie. Mogli bismo zajedno otići na Palmu za Sveta tri kralja. Da je ta htjela započeti novu godinu u velikom stilu. kraj mene. za prijatelje. ispružila ruku i stisnula mu bedro onim nalakiranim pandžama. Nešto mirno. Sva se prepravila." "I ja sam pozvan?" 46 Gaetana ta zamisao uopće nije oduševljavala.." Dva dana nakon toga nazvala ga je. Uljudno je sjeo. rekla je ona iskapivši čašu. Za Novu godinu." uzdahnuo je Gaetano u sebi. Gaetano. Perzijski sagovi. Predstavila mu ju je Rosetta Interlenghi. otprati me u moju sobu. "A kako si elegantan. Tri ogavna psića kružila su oko nje i režala na Gaetana. Grofica je odmah napunila drugu. stara uspaljena alkoholičarko? U sobi se strovalila na krevet.." rekla je s pogledom lavice obuzete hormonal-nim vrtlogom.. Nije se uspijevala čak ni držati na nogama. svečano prostrt stol. mlada udovica koja ga je uvela u taj vip svijet. Morao ju je primiti za ruku. Ustvari ju je tek odnedavno poznavao. Ne bi uopće bilo loše provesti večer s njima. To je prekrasno mjesto na Maiorci. Čopori konobara u uniformama postavljali su dugačak. Hrpa srebrnine.. "Kako si lijep. Izvezao je svoj porsche iz garaže i krenuo Cassiom do naselja Otoci. Znao je da je jako bogata. Gaetano. Izgledala je kao svečano odjeven neanderta-lac. čvornate noge. Pretjerana raskoš.. Koja lijepa kravata. Prije drugih. Zvat ću vas. Moderne slike... "Čuj.. Kružila je oko njega kao mačketina s onom čašom džintonika u ruci.. Dva galaktička daveža." rekla mu je grofica klonuvši na golemi kauč od plavog baršuna i prekriživši one suhe. Gaetano je primijetio da je grofica stara grdoba. Čuvar mu je rekao da grofica Sinibaldi delFOrto živi na zadnjem katu vile Ponza.

Jako! Dok je čekao da ga spoje sa Scaramellinom sobom. tko je?" odgovorio je Scaramella. Osim gaća. Organizirao sam vam zabavu.. Otmjene.. Ideja koja će ga učiniti najomiljenijim čovjekom u cijeloj Noli. Igr..." rekla je ona i pala bez svijesti Gaetanu u naručje.... Poslušaj me. Skinuo je sve. i "Kako si lijep." Dao mu je adresu i spustio slušalicu." "Pusti ih neka se. Skini me ti. ANTONIO SCARAMELLA 21:00 h Antonio Scaramella. Želim vidjeti kakav si dolje.. "Koga briga." U kurac. Jedno od in mjesta u gradu.. Gaetano se počeo boriti s patent zatvaračem Ferra-gamove haljine koji se nije htio otvoriti.. Bogu hvala. Napravimo odmah. Želim završiti ovu godinu na najljepši način na svijetu. Igra. Kucalo je.. Večeras se i ja hoću zabaviti.glasom: "Napravimo to. Nakon što je crkotinu smjestio na krevet i išutirao tri psića. Usto kuraca.. "Ja sam.. Dobro! Ja idem. spustio je slušalicu i zadovoljno . Bila je samo posve pijana.. kucalo je. Nova je godina. Nemoj reći nikome drugome.. Koga briga. No slušaj me dobro...." "Je li to tvoj stan?" "Pa. 15. momci." 48 "Ma kakva picerija! Mislim ja na vas. ne baš.. Uskoro će stići gosti. U mansardi na Cassiji. Gaetano!" "Gaetano! Nazvao si nas?! Divota!" "Što radite?" "Ma ništa.. rekao je u sebi. grofice. Grofica se stala 47 koprcati s jedne i s druge strane poput lutke.. Gaetano se nabrzinu obukao. Nemojte da ispadnem seronja. Čekam vas." "Sada? U ovom trenutku? Ali.. "Govnari! Ostavite moje hlače." promrmljao je Gaetano osjećajući kako mu se okreće želudac. Hoću li to učiniti? Hoću. Mislili smo izaći i naći kakvu gostionicu ili piceriju u kojoj ćemo slaviti. učinit ću to." promrmljala je. Tri psića počela su se igrati njegovim hlačama Caraceni.. Jesi razumio? To je vrlo ekskluzivan party.. dođi samo s igračima. Apsolutno genijalna. Možeš li nam preporučiti neko povoljno mjesto. Nazvat ću odmah Scara-mellu i pridružit ću im se. "Halo. Ovo nije moguće. Ja ne mogu. Nadam se da su još u pansionu. Gaetano. Molim te. prosvijetlila ga je genijalna zamisao. što njih ne skineš?" j Skinuo je i njih.. "A njih. Samo za vas. U kurac. centarfor i kapetan Nola Sporting Cluba. Podigao je telefon koji je stajao uz krevet i ukucao broj. Još su tu. Skidaj se. U kurac! Odapela je! Odapela je! Prislonio je uho na grudi stare kokoške.. Tu su. Ja ću ti platiti.. Želim to.. Gaetano.

Scaramella se pitao smije li reći i Trecchiji. Vrlo ozbiljna. umjetničkog imena Sukia. I zaputio se prema salonu pritežući čvor kravate. Bez bara. Dva propala kreveta. Sobica na granici ljudske podnošljivosti. Bez televizora. nemoj nikome reći." "Možeš biti miran. Mora mu reći. Bio je posve u krivu. učinio mu se pomalo hladnim. poslušno je odvratio konobar. U Gaetana se još uvijek moglo pouzdati. Zabava rimskog jet-seta. Otrgli su ga od oranice. Pripada timu.protrljao ruke." "Ah! I što je htio?" upitao je Gualtiero Trecchia brišući pazuha truleksom. Kad ga je nazvao tog jutra. tu se traži plavi dvored-ni sako i svilena kravata u bojama kluba. 49 "Tko je to bio?" upitao je Gualtiero Trecchia. Bio je presirov za takvu zabavu. rekao je Trecchia zavjerenički i zatim. Za sve možete pitati mene!" mirno je rekao Gaetano. Ozbiljna stvar. To nije bilo istina. GAETANO COZZAMARA 21:02 h Gaetano je zaključao vrata grofičine spavaće sobe. morao je priznati. Zabava! Ekskluzivna zabava u mansardi na Cassiji. izašla je iz taksija. upitao: "Što kažeš. Dotjerati se. Gotovo kao da ne želi vidjeti svoje stare prijatelje i kao da sebi umišlja da je čovjek iz visokog društva. platila i odlučnim se korakom zaputila kroz ulaz naselja Otoci. "Hvala!" Uzeo je bellini i polagano ga srknuo. Pozvani smo samo rni iz tima.. SUKIA 21:05 h Patrizia Del Turco. gospodine! Samo još čekamo goste. "Ne! Grofica je umorna i ne osjeća se dobro. 17. proučavajući predjela u srebrnim posudama.. Želite li u međuvremenu jedan bellini?" rekao je stari prosijedi konobar. kao da ga se želi otarasiti. gospodine". "Svakako. Nema druge. Smrad tuniskog restorana ispod njih uvlačio se u sobu. "U redu. maser ekipe. Ali ipak je dio ekipe. Morao se obući. "Gaetano. Nema problema. Previše bi ga to pogodilo. Šutjet ću kao zaliven". Izvrsno! "A grofica? Da joj nešto odnesem?" upitao je konobar. Konobari u bijelim uniformama očekivali su goste. gledajući se u zrcalo. Jastuci kao strunjače. da obrijem brkove?" 16. Molim te. dok je prao pazuha nad umivaonikom njihove sobice u pansionu Italicus. Nisu im dali čak ni ručnike. "Idemo na zabavu. Na Cassiji. . Ionako će stara kenja doći k sebi tek sutra ujutro. Gaetano je bio onaj isti stari prijatelj. 50 "Sve u redu?" upitao je. Da.

. Pomisli samo koji je to davež. Možda se pomalo ponavljao u svojim zahtjevima i prerano svršavao. Nije se čudila što su im pogledi uprti u njezine noge. Bolje se upucati. a pogotovo ne za Novu godinu. odlučila je da je odvjetnik spreman dosegnuti najvišu i najveličanstveniju razinu poniženja. na kojem je mogla u potpunosti iskaliti svoju strašnu i neumjerenu moć gospodarice. "Pa. zabava Mari-nellijevog prijatelja! Govnari u jakni i kravati i krmače koje misle da im je pozlaćena. A tko organizira to na Tiberu?" zijevnuo je Cristiano. Prvu s odvjetnikom Rin-aldijem. Nema problema." "Molim te. Bila je ozbiljna profesionalka. Bio je još uvijek u pidžami. Bila je zadovoljna. crne. padala joj je na ramena. mora da si šugav ili imaš neku drugu zaraznu bolest.. Zadnji put sam ušao verući se preko konopa. RIBLJAKOST 21:08 h Ribljakost je izuo reebokice i to se odrazilo na okoliš. Najviše petnaest. "Večeras imamo više mogućnosti. Njezini su klijenti željeli diskreciju. oko tri. plave vunene čarape koje su joj dosezale do listova i cipele na vezanje. divljački miris slobodno je lebdio po sobi. trebala otići na lezbijske orgije na Prenestinu.Sukia je imala dvadeset dvije godine. Već sam bio na toj barci. mislim. a zatim je. Oči su mu bile poput dvije crvene kuglice.. što ja znam." rekao je dok je motao drugi džoint. Nekako ćemo se uvući. Treba dobro započeti novu godinu. Dan kao i svaki drugi. Ušla je u lift zajedno sa skupinom elegantnih mladića.. Uskrs. puštao je da ga ponižava i kažnjava." . Dok je zvonila na vrata ureda. Nije predstavljao posebne probleme. Kao školarka. Na sebi je imala kabanicu od prozirne plastike. Jak. Neki Marinellijev prijatelj. U ruci je stiskala staru torbu od svijetle kože. no izgledala je kao da ima mnogo manje. Mršavo tijelo. "Jesi li pozvan?" "Ne!" "Zašto uopće pitam. Crnči se. Nije nimalo marila za Božić.. niske i lakirane.. Bio je doista tradicionalni perverznjak. 51 Nije joj bilo žao što te večeri mora raditi. Plava kosa. Znam za veliku zabavu u Genzanu i jednu zabavu na barci na Tiberu.. Možeš mislit. Provjerila je da je nitko ne vidi i onda pozvonila na portafon. Po meni. skupljena u pletenice.. škotski kilt. Dvije dugačke i mršave noge gazele.. Izašla je na drugom katu i pješice se popela na treći. Na malom prćastom nosu prekrivenom pjegama nosila je velike naočale metalnog okvira. Odvjetnik Rinaldi joj se sviđao. nikada se nije bunio.. Te je večeri imala dvije seanse. Bio je savršen rob. Foot fetishist (fetišist stopala) i volio je bond-age (vezivanje). zar ne? 52 18. s grudima koje su se jedva nazirale pod bijelom košuljom i plavim puloverom na kopčanje.

S NLO-ima. "Ma. sviđaju ti se kolutići krastavca s jogurtom i đumbi-rom?" rekla je Roberta Palmieri Davideu Razziniju nastojeći mu staviti hranu u usta. Odlazi. tamaneći špagete sa slaninom i lukom." Dosta! Sad ću ustati i otići.." U životu nije pojeo ništa odvratnije.. "Kamo ćeš?" upitala ga je Roberta zgromivši ga pogledom. nasuprot new age vještici."Dobro. uopće ti nije dobro.. Privlačile su ga kao dva magneta.. Koje sam sranje napravio!prigovorio je u sebi. Plašila ga je. Davide je bio dezorijentiran. Mami mi nije dob. U tom istom trenutku njegovi su prijatelji slavili u restoranu "Zlatni lav". Te oči. A onda ga je zaintrigirala i ta priča o četiri planetarna orgazma. Osjećao se čudno. Kakvo kozje mlijeko. ja moram ići. a onda više nije mogao nastaviti. pečeni krumpir i crno vino.. "Čuj. Ustao je trudeći se daje ne gleda. Hajde.. Hajde.. ustvari. osvojio sam upis na tomboli koju su organizirali u mom uredu. 19." "Zašto onda ne mrdneš guzicu i ne odeš? Meni je ovdje dobro!" "Ne.. A ova ovdje mora da je potpuno luda. DAVIDE RAZZINI 21:11 h "Onda. svijestima. večeras si stvarno negativan. Osjećao je da mu noge klonu.. Oči su joj bile kao opsjednute. Nij e se osj ećao ugodno. svojom djevojkom. uhvaćen u mrežu tim đavolskim pogledom. nije istina." rekao je Davide oklijevajući. stvarno. I drži podalje to smrtonosno oružje!" rekao je Cristiano zgadeno pokazujući na prijateljeve noge.. leću.. Bilo je to prvi put da ga ženska pozove k sebi s jasnom i otvorenom namjerom da 54 se jebu.. Davide. Nemoj umišljati da možeš izbjeći tu dramu.. Te oči su bile nekako čudne.. Počela ga je milovati po leđima pi-ljeći u njega. Što misliš. To je mora.. Žalio je za večerom sa svojim prijateljima s malog nogometa i s Loredanom. Kakvi krastavci. kako si počeo pohađati tečajeve samosvijesti i otkrivanja samoga sebe?" upitala ga je Roberta nastojeći mu ubaciti hranu u usta. Moram ići... Sjetio sam se da majci nisam promijenio . izvrsni su! Svaka čast. "Oprosti mi. Davide je prekriženih nogu sjedio na sagu ispred niskog stola. stani malo. S telepatskim kontaktom koji se može uspostaviti s izvanzemaljcima u trenutku orgazma. da si kod kuće? Zauzeo si cijeli krevet." rekao je Ribljakost liježući na krevet pored Cristiana. Koji kurac ja radim ovdje? Sjebao ga je taj tako otvoren zahtjev. Udavila ga je do bola. shvatio sam to na Novu godinu. "Da. Sad ću ti objasniti. shvatio sam. svinjetinu. Opasno se približila. "Reci mi. Hajde. Cristiano. Trebao je već tada shvatiti da nije normalna. Razmišljao sam mnogo o tome.. Nisam znao ništa o meditaciji... 53 "Isuse.. Bila je totalna luđakinja..

bengalke i rakete. zadovoljno je sebi rekla Roberta. Ponovi za mnom. Skinuo je sve što je imao na sebi i ostao posve gol. Davide je postao puki automat u njezinoj vlasti. Kad ti ja kažem. iskapila je kozje mlijeko i skinula pareo. Bio je uzbuđen. puštajući ga da padne na pod. Dobro! Dobro! Tako! Tako. Naručio ih je od prijatelja iz razreda rodom iz Napulja. zar ne čuješ? Dodaj sestri vodu. zadovoljna zbog lako izvedene hipnoze. koji je poput idiota Big Jima . "Vodu.. Ti si rasplodni bik. Gledaj me! Gledaj me!" rekla je Roberta Palmieri Davideu Razziniju.bočicu s kisikom. Želiš zadovoljiti sve žene na Zemlji. MICHELE TRODINI 21:12 h Michele Trodini sjedio je za stolom s cijelom obitelji. Mehanički je jeo lazanje. ROBERTA PALMIERI 21:15h "Kad ti ja kažem. Možda malo previše trbuha. "Michele! Michele! Što ti je." "Sjedaj!" naredila mu je. 56 21. Od čelika. I tvrda kao kamen. "A sad me pogledaj!" 55 Davide ju je morao pogledati. Tijelo nije loše. riknula je i nabila se na Davidea. Michele! Vodu!" Michele joj je dodao vino. Okrenula je kasetu i počelo je kriještanje. Trenutak u kojem će zapaliti sav arsenal koji skriva ispod kreveta. Potrošio je sav novac što ga je od djeda i roditelja dobio za Božić da to kupi. Jako dobro. 20." "Što?" rekao je majci. ne osjećajući im okus. Zvuči amazonske prašume. Zaleđenog osmijeha. Ja ne mogu svršiti. Stalno.." Ukočenim kretnjama. Maradonina muda. Davide je izvršio naredbu.. rasti. Misli su mu već bile usmjerene na trenutak X. prema nebu. Roberta." I doista. Mor." "Ja ne mogu svršiti". Kara ti postaje golema. nakon te naredbe Davideova se kita počela micati. tvrdu jegulju. ponovio je on poput papagaja. Ti si najuzbuđeniji čovjek na svijetu. 57 "Aaaaaaarrrrrrrrrrrr". "A sad se skidaj!" Poslušao je. Od vatrometa u bojama crvenjeli su se veliki mračni oblaci prepuni kiše. Triktrak. Ozbiljne stvari.. ptičje glasanje i slonovska rika. Ti si uzbuđen. Svako malo bi upro pogled kroz prozor. Sad ćeš ostati takav.. "Izvrsno. Davide se začudio kako su mu noge i cijelo tijelo poslušali naredbu te oštrokondže. i sad se koncentriraj... Ne možeš svršiti! Jesi razumio? Ne možeš svršiti! Ne možeš svršiti. Raskolačenih očiju. A sad lezi na pod. pretvarati se iz debelog i mlohavog crva u dugačku. Obiteljske brbljarije nisu ni dopirale do njega. jako uzbuđen... Pravi arsenal.. Nikada. "Dobro. "Osjećaš se dobro. Ponoć. One raketice koje je s djedom utaknuo u cvijeće nisu bile ništa prema onome što je držao u sobi. nenormalna.

" "Ne. Molimmm. Mokasinke od kravlje kože i bijela košulja bez kragne. Pritegnuo je remen za još jednu rupu i odlučno se zaputio prema stubištu. tako ulickan. na koljena. tri su neonke žuto obasjavale oguljene i vlagom uništene zidove.. Gualtiero je osjetio kako mu zglobovi na prstima škripe poput zahrđalih vrata. "Pa reci mi... Ja sam stvarno proklet! Bio je to Maurizio Colella. Ovlaš ga je pozdravio i pretekao. govorio je odvjetnik Rinaldi dok je poput zeca. skrušen pred Pitbulom Božjim. ha? Ideš se zabaviti?" čuo je riku iza svojih leda. 58 No na rame mu se sručila ručerda velika poput svinjskog odreska. Gualtiero se zaustavio. Da. Molim t. Inače će ti ta ruka postati dobra samo za gulaš. Jednom navijaču iz Frosinonea razbio je glavu jednim udarcem svojom glavom. Dobro je učinio što je obrijao brkove. Ovratnik od crnog satena. reci mi. Mrzio ga je. "Onda.. Stavio je čak i revitalizirajući gel na kosu. 22.. neprikosnoveni voda navijača Nole..zadovoljno buljio u strop.. Lice mu je izgledalo čišće i mlade. ljepotane? Nećeš s nama u piceriju?" "Ne. Zujeći i pucketajući.. . više te nije puštao. 59 23.. "Pusti me. Momci su ga čekali dolje. odahnuvši s olakšanjem. Prava kazna s neba." "Ma ne. "Ne. I opsovao. izmotavao se Gualtiero. koji mu je dopirao do bokova. GUALTIERO TRECCHIA 21:16 h Gualtiero Trecchia zaključao je vrata sobe i zaputio se dugačkim. prikovavši ga za njegovu odgovornost. "Kamo si pošao. "A kamo ćeš... vrištao je od bola. Sve je to posudio od svog šurjaka. Neću više moći masirati momke ako mi polomiš prste". Nosio je plavi sako. ODVJETNIK RINALDI 21:20 h "Obožavam tvoja mala stopala. Molim te. pederčiću. Srušio se na pod. Na trenutak se zaustavio kako bi se pogledao u visokom tamnom zrcalu. Sive široke hlače. Bio je životinja bez srca." Gualtiero Trecchia priznao je sve. dopusti mi da ti ih još malo ližem". Ne ruku. Ne zaustavljati se." Pitbul mu je zgrabio ruku i počeo je drobiti. ne mogu. svjetskog čovjeka. Taj. zvan Pitbul Božji. ponovio je Gualtiero dršćući. "Tako obučen? Mora da je onda nešto stvarno posebno." promucao je Gualtiero nastojeći krvnika udaljiti od sebe. gospodarice. bijednim hodnikom pansiona Italicus. Gualtiero Trecchia odlučio je produžiti ravno. Spreman na sve... kad bi te uhvatio. ispast će prasac kao i obično. Vodio je disko-bar u Acerri. Imam posla". Ništa posebno". Mračna je prilika izašla iz sobe u dnu hodnika i krenula prema njemu. Njome radim.. koje se sužavaju prema gležnjevima. Imam posla.

A onda. "Dođi ovamo! Četveronoške!" rekla je Sukia balavcu. nudila predjela. Mekanih peta. bijelim guzovima. ali ne previše. Malena. kad me naučiš pristojnosti. koji su još drhtali od života. Nijedan žulj nije narušavao njihovu ljepotu. "Zloćko! Zločesto dijete! Hodaj!" izdirala se na njega Sukia. Razgovarala je. Sukia je raširenih nogu sjela na tajničinu malu fotelju. Stidne dlake su joj bile obrijane. "Mlada gospodarice?! Što sam sada zgriješio?" "Kretenu! Limun!" Točno. stavila ruku u njedra. Odvjetnik je izgledao poput djeteta. SMRDO 21:35 h .. GIULIA GIOVANNINI 21:27 h Mnogi su gosti već bili stigli. 25. Mlada gospodarice. 61 24. Mršavih i nervoznih prstiju. Sukia ga je još jednom ošinula ostavljajući mu crvenu prugu na guzici. Bila je opuštena. jurcao dugačkim hodnikom svog ureda. Nakon što je završio. "Uvuci mi ih medu prste!" Rinaldi je počeo vaditi mekušce iz školjki i uvlačiti ih medu njezine prste. i na licu bi joj se pojavio osmijeh. tamo gdje je držala ključ. Njegovanih i crveno lakiranih noktiju. Iscijedio ga je užurbano i konačno je počeo sisati teško stečeni obrok. kretenu!" I još ga je jednom opalila. molim te. dok ga je konjskim bičem tukla po mlohavim. "Aaaiaahh. no svako malo bi. "Šuti. s tim morskim beskralješnjacima. s onom vunenom kapicom na glavi.četveronoške. smještenim medu prstima. Sisice stisnute u korzetu. "Čekaj! Donesi kamenice. blago razmaknutih. ali dobio je udarac bičem po jeziku. Nije stavio limun. Otrčao je u kuhinjicu i munjevito se vratio s velikim pladnjem otvorenih i kriškama limuna okruženih kamenica. Sad je na sebi imala samo steznik od stare čipke. Odvjetnik joj se u dva skoka našao medu bedrima i odmah joj je pokušao cuclati stopala. 37. smijem li ti lizati nožne prste?" Imao je glas djeteta koje je kažnjeno jer je stavilo prste u pekmez.. Zakrivljenih tabana. iz kojih je po Sukijinim stopalima curila prozirna tekućina. predstavljala jedne drugima one koji se nisu poznavali. Bile su to krupne i ljigave životinje. Mršava. a dvije vijugave istetovirane zmije spuštale su se niz bokove kako bi se napojile u vagini. jedan od onih što na leđima imaju deset tisuća vrpci. Bila su to savršena stopala za starog fetišista kakav je bio odvjetnik. Odvjetnik je jecao od zadovoljstva dok je obavljao taj delikatni zahvat." 60 Rinaldiju nije trebalo dvaput reći. u potkošulji na plavo-bijele pruge i čara-picama. Rinaldi se bacio na njih onako kako bi se gladno šene bacilo na majčinu sisu. Bila su otmjena ta Sukijina stopala. Giulia Giovannini ponašala se kao savršena domaćica. kada je bila sigurna da je nitko ne vidi. U ruci je stezala i svijala bič.

. Nos u obliku kormila . Zgrabio je komad kobasice i prinio ga ustima.. hladna je. lopovu džentlmenu." rekao je Rinčica. krećemo li?" otpuhnuo je. Sjedili su za stolom. stezao sa svih strana. koji je sjedio za volanom. ukrase. a kad bi se sagnuo.. koji je bio razuman i iskusan čovjek.. "Jesmo li sigurni da je stan prazan? Da ne bude iznenađenja. udu i odnesu sve što mogu. Otvorio ju je. Imat ćemo dovoljno vremena da odnesemo faks. Sjedio je već više od dva sata na zadnjem sjedištu Volo-derovog starog abartha Al 12 krem boje. Ljudi se još penju. Izgledat će samo kao tri ugledna gospodina." upitao je Voloder.. Nemate pojma koji namještaj. koja srebrnina.. Odradit ćemo stvar i onda ravno kući".. U zraku se osjećalo prisno. "Još nije trenutak.. Čekati tu ispod tko zna što. Opsovao je. Enzo je sjedio nasuprot Debori. Smijem pitati o čemu se radi?" upitao je proćelavi mladić u sakou od samta i crvenoj košulji. Taj seronja od Rinčice nastavljao je priču o Arsenu Lupinu. mladić od dvadesetak godina dugačke crne kose koja mu je padala na ramena i s dvije upadljive zlatne naušnice u ušima. Ne želim započeti novu godinu u zatvoru. odgovorio je Voloder. "Deborah. "Onda. mirno i opušteno ozračje likera Averna koje je pomalo odudaralo od zračnog napada koji se odvijao vani. Bilo ih je petnaestak. kad mu je iskliznuo iz ruku i pao ravno na snježnobijelu košulju. "U kurac." Smrdo je iz jedne vrećice izvukao plastičnu kutiju.Smrdi je cijela ta pričao s prerušavanjem djelovala kao veliko sranje. muški podšišana kosa. Unutra je bila svinjska kobasica s lećom koju mu je pripremila njegova žena Ines. Svi elegantno odjeveni. Mogli bismo ući i počistiti torbe. 62 "Smiri se. čuo sam da si napisala novi scenarij. otimajući Rinčici dalekozor iz ruke. A osim toga koji davež. no Smrdo.... kompjutor i sve ostalo. kratka.. uključujući. sijedog konobara. Bila je mršava. promrmljao je za sebe stisnutih zuba. "Ne volim pričati o svom poslu"... "Smiri se.. Smeđa. Jedan od onih koji udarcima nogom razvale vrata. Na očima je držao dalekozor uperen u stan grofice Sinibaldi.. kad je moguće. Taj je Rinčica bio premlad i vidio je previše filmova s Rogerom Mooreom. Njegova je bila ta genijalna ideja s oblačenjem smokinga kako ne bi bili primijećeni. i perilicu i toster. 63 26. Giulia je sjedila na čelu stola. Bit će tu i kakav sef. Tko će biti u odvjetničkom uredu na novogodišnju noć.. Nitko. Izgledao je poput starog. "Još ima ljudi na cesti! Stan na zadnjem katu je sav osvijetljen. ali bijele boje. rekao je Smrdo.. znao je da je samo primitivni provalnik. koji su pozvani na zabavu u taj stan. Moramo samo još malo pričekati. Uskoro". činilo mu se da će mu se hlače rasprsnuti. rekla je Deborah Imperatore Cordella uzimajući grisin i koristeći ga kao štapić stroge učiteljice. Lijep način da se provede Nova godina". Zatezao ga je u ramenima. A i onaj ga je smoking. DEBORAH IMPERATORE CORDELLA 21:38h Svi gosti Giulije Giovannini konačno su stigli. na rimskom nebu. koji je bio prisiljen odjenuti. I on je nosio smoking.

Odvjetnikova ekstaza. Ponekad šeprtlje.. 27. Reći ću vam samo da sam krenula od jezivog iskorištavanja životinja koje se vrši na filmu. Nadajmo se da će biti u redu. istukla ga je po guzici mlatilicom za muhe. hrabroj. htjela bih napisati drugi scenarij. o psima lutalicama. U svakom slučaju. istegnula onaj svoj pureći vrat i. To mora prestati. Uvidio je da je možda pretjerao s prisnošću.. drogiranom policijskom psu koji umre od predoziranja kad na rimskom aerodromu proguta Budin kipić s Tajlanda napravljen od heroina. Male. Morala ga j e dovesti do kraj nj eg stupnj a poniženj a. ono od čega je svaki mazohist umirao od užitka. njega su 64 uškopili da postane krotkiji. kratkim.. A te se večeri posebno osjećala u formi. Da. o još jednoj velikoj rak--rani društva. 65 I tek če tada biti uistinu sretan. Enzo se osjećao dobro. Skinuo je dječju odjeću i gol se poput crva skvrčio na podu. To je nevjerojatno." te je teatralnom kretnjom umočila grisin u posudicu s umakom od tunjevine i stavila ga u usta. okrugle naočale davale su joj izgled njemačke feministice. Jadnom. Radi se o jednoj dramatičnoj. Poslušao je pognute glave. Rintintin i Beethoven i pudlice iz Gle tko to govori primjeri su najstrašnijeg stereotipa o psima. Uzela je alat u ruku. policijskom psu.dijelio joj je usko lice na dva dijela. Ne želim ni ulaziti u pitanje konja. reci mu nešto!" suučesnički ju je potaknuo Enzo. zašto je i dalje radila svoj posao u velikom stilu. teškoj priči. Producent Emilio Spa-venta je za Cirovu ulogu predložio kokera iz Birillo i klokan Tommy.. vibrirajuće zujanje. no ona je bila zbunjena kao i obično. Potrebna je vrhunska interpretacija. Na govno. vjerni i simpatični. ugledao . Debby.. Da i ne govorimo. sigurno ga se sjećate. "Skidaj to!" naredila mu je... daj. A što si mislio! Scenaristica je ustala. Zato sam napisala scenarij o Čiru. ne smatram da je stvar zaključena. Bio je doista odvratan s onom napuhanom trbušinom. Nakon što je odvjetnik dovršio kamenice. SUKIA 21:41 h Sukia se još uvijek uzbuđivala i u tome je bila tajna. mašući grisinom kao dirigentskom palicom. "Hajde. Na svom. Okrenuo se da provjeri Giuliju. rekla: "Dobro. iskesila bijele zube i uključila utičnicu u struju. Na onaj zvuk otvorio je jedno oko. konja s Divljeg zapada... Furi-ju. U redu.. na biće bez trunke dostojanstva. dlakavim nogama. Lassie. "Ogavan si! Gadiš mi se! Želim te zlostavljati!" Sukia je uzela aktovku i iz nje izvukla svoju najubojitiju spravu za mučenje. no on je tako cvilio od zadovoljstva da je bilo pravo zadovoljstvo pretvarati mu guzicu u krvavi odrezak. Odvjetnik je pokrivao glavu rukama i plakao. Rinaldi je nesumnjivo zaslužio i više. Možda se malo previše rasrdila na tog jadnika. Uredom se proširilo neugodno. Ne znam ima li pravo lice. Dobri. ožeženom guzicom i dignutim kurčićem. svesti ga na otirač. A psi.

govorio je sebi dok je Deborah nastavljala pričati o krizi talijanske kinematografije. Samo tjedan dana prije toga otišli su u Saturniu. Već je desetak minuta u utrobi osjećao kako mu se okreću crijeva. Kao da mora telefonirati. Sukia mu je zarila strašno oruđe u šumu dlaka koja mu je rasla na prsima.pakleni stroj za zadovoljavanje koji je njegova krvnica namjeravala upotrijebiti i promucao: "Ne! Molim te! Ne epiladv.. Vratite nam novac". Tradicionalni rekvijem koji pjevaju žene ribara s otoka Saint Michel. u noći. Briljantan. Knedla u grlu je narasla i jedva je disao. Pružio je stopalo i dotaknuo Deborinu nogu preko puta sebe.. Odlazi! Platili smo. ako odmah ne prekineš to sranje i ne zasviraš salsu . o nadi i o strahu da smo sami u hladnom i beskonačnom svemiru. ENZO Dl GIROLAMO 21:44 h Enzo Di Girolamo bio je izvan sebe od zadovoljstva. Kakva žena! Kakav senzibilitet! A tek analitičke sposobnosti. a potom su na pozornicu doletjela i prva peciva s anisom i kanapei s paštetom od lubina i rikulom. S njom se ne razgovara o uobičajenim glupostima. urlali su gosti. zagrljeni pod vodom. 66 Imati pored sebe takvu osobu nešto je posve drugo. u toplice. Malo bolje. akrobatskog Giuli-jinog seksa. Kao dvoje zbunjenih ljubavnika. Stimu-lirajuće.. 28. "Ma kakva je to žalopojka?! Dosta! Buuuuu. Miran. Ma kakav Leopardi! Zasvirao je pretužnu pjesmu. urlikati. Bolje. | Onaj izbacivač u narančastoj jakni dotrčao je na pozornicu.. stavio šaku čvornatu poput trešnjine grane glazbeniku pred njušku i izustio kroza zube: "Kunem ti se majkom. Zapao je u kozmički. Grčevi su mu potresali probavni trakt i osjetio je neodgodivu potrebu da ode u zahod. nevažnim pizdarijama. Ma što sam to danas pojeo? Nešto mora da mije naškodilo! razmišljao je stisnutih zuba i guzova. O uobičajenim. 67 29. THIERRY MARCHAND 21:45 h Thierrv Marchand pokušao je biti duhovit. Doista. totalan i mračan pesimizam. Opušten. sprinterski je poletio prema zahodu. nego za samoga sebe. Nije više mogao izdržati. Thierrv je neustrašivo nastavio pjevati. No čim je prošao vrata dnevnog boravka. Nije pjevao za njih. Buuuuu. Morao se olakšati. Već nakon prvih žalobnih tonova gosti su za stolovima počeli bučati. Ustao je nastojeći izgledati opušteno. Možda naj-melankoličniju i najnostalgičniju iz čitavog golemog bret-onskog repertoara. Sa zalogajem sira i vrganja zalijepljenim za obraz. zviždati. Potpuno drugačije od neznalačkog. razgovarali su o smislu života. Potres u Tihom oceanu. I tamo. ne!" No nije bilo spasa. i zahvaljujući tom potajnom dodiru osjećao se bolje. Nježno. No sad mu više nije išlo. a potom su vodili ljubav u sumpo-rastoj vodi.

." "Od koga? Tko vas je pozvao?" ispitivačkim tonom upitao je glas. molim". euforično smijali i brbljali. ne vidi se. Ostali su se. GUALTIERO TRECCHIA 21:48 h Gualtiero Trecchia je u tišini sjedio u kombiju sa svojom momčadi i masirao bolnu ruku. Rinčica ih je ošinuo pogledom. Pederčino!" 70 . Ja sam pozvan. "Sad ćemo pozvoniti na Sinibaldi.. "Ma dobro.. aristokratski ton i šapnuo ostalima s umirujućim izrazom na licu: "Budite bez brige. Nastavio je masirati ruku. žao mi je. Da mu je Pitbul Božji silom izbio adresu na kojoj se održava zabava. Otvorite. Ne znam što da vam kažem. 69 "Duccio Trecani. "Govnaru jedan.. "Nemoguće! Kakva neugodnost." "Mora da je neka pogreška. vašeg imena nema na popisu. On osobno!" "Ne postoji nikakav gospodin Sinibaldi. Pitao se treba li reći da je progovorio. odgovorio je glas nadmoćno. usuđuješ nazvati me laž-ljivcem. neprofesionalnim ljudima". Da je izdajnik. nakon što je pogledao ime na por-tafonu. rogonjo! Kako se. rekao: "Gospodin Sinibaldi delFOrto.ili merenge. Rinčica se zaledio i. SMRDO 21:58 h "Gledaj kako si zasrao košulju?! Kako je moguće raditi s takvim nesposobnim. a onda.. Dovoljno je da zakopčam sako.. Otvori. Vi lažete"... Možeš misliti stoje takvog briga za neko slavlje na Cassiji.. Otvorit će nam. hinio je Rinčica nehajan. Sad su se Smrdo i Voloder držali za trbuhe od smijeha. gledajte." "Žao mi je." Smrdo i Voloder počeli su se zlobno smijati. Sroljo!" "Proklet bio! Kurvin sine. Ma on ionako neće doći. Došao je trenutak za akciju. 31. utučeno je rekao Rinčica. ne mogavši se više suzdržati." "Ne. Trojka je izašla iz A112-ice i oprezno se približila vili Ponza. "Tko je?" Muški glas." 68 30. Polomit ću ti te rogove na glavi!" Nije trebalo dugo čekati odgovor.." "Benevrek jedan.. međutim.. Proučio sam plan do najsitnijih detalja." Rinčica je odlučno pozvonio na portafon.. pokazao svu svoju sirovost: "Oj. u kurac. razbit ću ti tu jebenu harfu o glavu. razbit ću ti pičku!" "Bilmezu! Tutkume!" "Seronjo usrani." odgovorio je Smrdo nastojeći prstom očistiti mrlju od umaka. To je nemoguće..

Nije znao kako će njegov otac podnijeti otkriće da mu je sin potrošio novac koji je dobio za Božić da kupi svu onu pirotehniku. Moraš naučiti čekati. 33.. a za njim druga dva autobusa. "Gledaj kako se to radi! Rinči". zaključio: "Ko ga jebe. Duccio Trecani! Ma daj. "Pitbul! Pitbule. Rinčica je. Smisli nešto drugo. Otišao je uzeti još jedan bellini." Njih su trojica na trenutak pogledali oko sebe i šuljajući se ušli u zgradu. MICHELE TRODINI 22:07 h Konačno su došli do deserta. Sklopljenih ruku i pognute glave. Penji. 72 "Još je rano. 34. zadovoljno je sebi rekao Gaetano Cozzamara. Djed Anselmo je dobar. "Dobro! Večeras ćemo se zabaviti." Pitbul je sjeo za upravljač i uz viku i lupanje krenuo.. otići ćemo na balkon i ispalit ćemo nekoliko raketa. počeli su skakati i stvarati paklenu buku ponavljajući slogan. Koji davež! Michele je kružio oko njih poput divlje zvijeri u kavezu. "Ali. Pomoći će mi. "Zar nisi čuo! Poslije. povikao je." "Smijem ja ispaliti koju? One najmanje." rekao je Anselmo Frasca zetu i potom namignuo Micheleu. Predosjećalo se slavlje na visokoj razini. Onda su svi zajedno krenuli veličati svog vodu.. Sad sjedni." rekao je otac i dalje gledajući na televiziji Maru Vernier odjevenu u medvjedića. tu je i djed. Sreća da sam ja tu. "Tvoj sin želi ispaliti par raketa.. Tko ne skače. Odredište? Ulica Cassia 1043..... Casalotti je-je... Tata je govorio da su te stvari opasne. Trebao je samo držati situaciju pod kontrolom. Da svake godine milijuni ljudi izgube ruku ili oko igrajući se tim eksplozivnim stvarima. u rukama je držao megafon. Michele je zadržao dah očekujući očev odgovor. crven u licu. Tako će me moći kontrolirati. Bio je dobre volje. Michele je osjetio kako mu uzbuđenje raste usporedo s tjeskobom.. natisnuti u autobusu. Njegovi su zasjeli pred televizor.. Ja se ipak penjem. Ja ostajem ovdje. Da gledaju onu dosadu od Mare Vernier. GAETANO COZZAMARA 21:59 h Ti uljezi! Stalno pokušavaju. A onda." "Pa penji se..Vjerojatno bi nastavili tako cijelu noć da jedan dobro plasiran Smrdov udarac nogom nije razvalio vrata na dva dijela... Vaš Pitbul vas sve vodi na zabavu! Na zabavu organiziranu u čast Nole". Kad bude pravi trenutak. Reći ću mu da ih i on može ispaljivati. Sad sjedni ovamo. rekao je Smrdo." rekao je Michele nesigurno i žalobno. Htjeli su tu slaviti." Svi navijači. Stajao je na sjedalu vozača autobusa. bolji si od Pelea. 32." . a onda počeo skakati i urlati: 71 "Tko ne skače.. PITBUL BOŽJI Pitbul Božji preuzeo je organizaciju u svoje ruke.

Zao. proćelavi tridesetogodišnjak koji je sjedio s desne strane. Ne zna kuhati. SUKIA 22:15 h "Što je to bilo? Čuo sam neku bukuuuuhhhh taaaaamo-hhhh". Na TV-u duet pjevača Sepulture i Ive Zanicchi. Ti si tisuću puta vrednija od nje. koji je preuzeo stvar u svoje ruke.. Michele je sjeo kraj djeda.."Dođi k meni.. GIULIA GIOVANNINI 22:13 h Giulia Giovannini i dalje je posluživala jela. ali ti si mi bila rekla da nisam dovoljno pametna. oprezno su ušli u ured i zatvorili vrata za sobom.. cvileći je upitao odvjetnik Rinaldi. Ružna je ko lopov." 38. Mama.. Moraš im to naplatiti. Pogledaj je. Izgubio je veći dio svog poleta nakon što ga onaj govnar nije pustio da ude. Pjevali su I Love Just the Way You Are." rekao je starac praveći mu mjesta na fotelji. Volodere. I što sad hoćeš? Nemoj se sad žaliti što ti je ta mišica bez sisa preotela muškarca. 37.. FILOMENA BELPEDIO 22:12 h Filomena Belpedio ležala je onesviještena na kauču u dnevnom boravku. kako ćemo ući?" upitao je Rinčica ispred ureda odvjetnika Rinaldija. Život je takav. SMRDO 22:10 h "Onda.. Kristalna vaza prevrnuta. Ne može bolje. Njoj i njemu. razgovarala koristeći pet posto mozga... I strpi se. Ostalih devedeset i pet bilo je angažirano za unutarnji razgovor s dragom mamicom. rekao je Smrdo. Tako treba. Da žene trebaju biti žene. "A ti.. . 35. punila polu-prazne čaše. što ćete ti i Enzo za Sveta tri kralja. Kakve to ima veze? Na tebi je bilo da mi dokažeš da si bistra.. Nisi htjela studirati kako sam ti ja govorila. Nisi to učinila. Giulia. Da ne ovisiš o svojoj majci kao kakva balava glupača. Nije bilo čak ni alarma. "Giulia. Smrdo. 73 36. intelektualka. Samo što je umjetnica.. Ne zna ugostiti ljude. Nema ništa što ti nemaš. idi do stepenica i pazi da netko ne naiđe. Obom. "Želiš znati što donose Tri Kralja? Ugljen! Zločestoj djeci donose ugljen. Posebno njemu.. Dodaj mi polugu i čekić". Sad je ta kurvica uzela tvog muškarca.. a za njim i Voloder i Rinčica. Tablete rasute po podu." Vrata Rinaldijevog ureda otvorila su se nakon samo jednog dobro odmjerenog udarca po bravi. Jesi vidjela? Htjela si napustiti klasičnu gimnaziju i biti računovođa. "Kao u dobra stara vremena." Giulia se vratila na planet Zemlju. Daljinski stisnut u ruci. 74 "Što?" Obraćao joj se Clemo.

"Giuliaaa! Giuliaaa!" povikao je glasnije. "Što ću sad?" Odškrinuo je vrata prema hodniku. ja sam. "Giulia! Giulia!" zazvao je tiho. Nestalo je svjetla. Savršeno je shvatila što je odvjetnikova prava perverzija. Konačno je u mraku čuo korake.. No nije to bio problem." Čuo je kako se Giulijini koraci udaljavaju niz hodnik. ni jebenog umivaonika da opere guzicu. "Giulia. Nije mogao nasuho navući gaće i izaći. Zato ga je golog zavezala za golemi radni stol od mahagonija." "Pričekaj. Uz peh koji gaje pratio. Bio je u mraku. 75 39. u toj kurčevoj klonjari nije bilo ni jebenog bidea. Bez razloga. I Deborah. Čula je. "Tko je?" upitao je sumnjičavo poput stražara u noći. na svjetlo dana. jesi li to ti?" "Da. ljubavi. U daljini je vidio drhtavo svjetlo koje je dolazilo iz dnevnog boravka. Pričekao je. U ovom usranom zahodu nema papira. svjetla bi se sigurno opet upalila dok on bježi hodnikom u takvom jadnom stanju. A Sukia je sada to znala. Nije ga čula. u koju je i dušu israo. ENZO Dl GIROLAMO 22:17 h "Kako ću sad?!" rekao je sebi očajnički Enzo Di Girolamo.. Nije bila uzalud upisala psihologiju. A kako je ona krmača od Giulije pročitala u Mom domu da su u engleskim šik kućama zahodi odvojeni od ostatka usrane kupaonice. Odvjetnik je bio shit lover (ljubitelj govana). Niti je spuštenih hlača mogao doći do ostatka kupaonice. Mrak je. pola sata nakon što je ušao u zahod. Ništa. Lupu potpetica koje se približavaju. Bingo. poput sum-erskog blaga zakopanog pod tonama zemlje. Problem je bio to što u tom jebenom zahodu nije bilo toaletnog papira. Otkrila ju je i izvukla iz njega. "I što sad?" promrmljao je potišteno. Donesi mi rolu. Potpuni mrak. Enzo je sjeo natrag na . Opet ništa. Čuo je smijeh i žamor."Šuti! Da te nisam čula!" otresito mu je naredila Sukia. Što ti je?" "Ništa. popela se i sad je srala po njemu. Pa je li gluha? 76 "Giuliaaaa! Giuliaaaa!" povikao je koliko ga grlo nosi. Tog trideset prvog prosinca Sukiu je prosvijetlila istina. Svi bi ga vidjeli. Taj je čovjek ostao prikovan u edipovskoj analnoj fazi kao trogodišnjak i iz nje više nije izašao. Još je sjedio na školjci. Jebi se. Svijeće. Jedna od najčišćih i najinfantilnijih perverzija.

Bilo je to jasno kao dan.. oštrim papirom. Samo mi je još proljev trebao. 77 40. Vi to namjerno radite. Znam to. u kurac?" cmoljio je on." "Daj ovamo". jako mi je žao. Taje bila spremna na sve. "Treći put vam kažem da ja šunku želim u papiru! A vi mi svaki put podvalite ovu glupu posudicu. Giulia mu je dala njegovo izvješće za Institut. Da je u vezi s njezinom najboljom prijateljicom. Počela se batrgati kao da je opsjednuta. postizala je drugi od svoja četiri kozmička orgazma. otkrila? Bio sam oprezan. Premlatiti ga.. Nema ga više.. Baš je izlazio kad se odjednom vratilo svjetlo. Uvijek sam jela šunku zamotanu u papir. ROBERTA PALMIERI 22:20 h Roberta Palmieri. To je nemoguće. Ovo je treći put. koji je i dalje na ustima imao zalijepljen onaj idiotski osmijeh. Zna. Tresao se od straha. Zna za njega i Deboru.. Prije dva tjedna otišli su zajedno u supermarket. Prodavač joj je dao plastičnu posudu u kojoj je ležala šunka. Zaboravila sam kupiti toaletni papir.. "Enzo. Još se više uzbudila i počela je skakati po sirotom Davideu." "A što ću ja. Pretvarao se da jede pečenje. Giuliji je pao mrak na oči. "Da! Da! Bravo! Kako si dobar!" vrisnula je Roberta kad je osjetila da joj se orgazam nezaustavljivo penje uz kralježnicu. Neprimjetno podrhtavanje čeljusti i suha usta. Donijela sam ti paket papira. Razbiti mu cherokee. Ne.. Dosad sam imala razumijevanja. Zna. ENZO Dl GIROLAMO 22:21 h Giulia sve zna. "Ma koji kurac. pomirljivo je odgovorio prodavač. "Pizdarije.. koje je imalo okus polistirola. Kako je... Enzo se psujući zatvorio u zahod i očistio se kako je znao i umio tim tvrdim.. "Ne brini se. ne mogu vjerovati!" dahtao je držeći ruku na ustima. Giulia se brzo vratila. šćućurena na još uvijek krutom i nepomičnom Davideu Razziniju. u kurac. Bio je siguran u to." .. Nisam zasrao." "Gospodo. Sve je shvatila. Listova A4. 41. Enzo Di Girolamo sjedio je za stolom i drhtao kao prut. Samo to imam u kući. nisam se ljutila. Jako oprezan. Giulia je na pultu sa suhomesnatim proizvodima i sirevima zatražila dvadeset deka šunke. ali posudica služi zato da se očuvaju okus i svježina". i on si je njime obrisao guzicu. zarežao je. Onaj zemljani. A sad dolazi netko da mi kaže da je treba staviti u usranu plastičnu kutiju i napuniti hladnjak..školjku. Sve. Ali ona zna.. Uništiti mu život. Možda će biti malo tvrd. Vidio joj je to u psihopatski ledenim očima..

42. Bit će daje kod kuće. Teturajući... Možda je to bio znak sudbine. sa svojima. Četveronoške je počeo tražiti sitniš po podu kombija. Jedu juhu od luka. Koji kurac ja radim ovdje? Odmah ću krenuti! Onda je bolje razmislio.. vratit ću se u Bretanju.. Ovako ću: sutra ću prodati kombi i vratit ću se vlakom."Ali.. Sad je bio gotovo sretan što su mu razbili tu prokletu harfu. Svojoj ženi i kćeri. Tko zna što sad radi Annette?upitao se ispijajući posljednji gutljaj iz boce. Ispariti. 78 79 Počeo je uporno piljiti u Deboru. Podignuo je glavu i vidio iskričave eksplozije kako osvjetljavaju nebo i polagano padaju medu drveće u daljini. Objasniti joj kakva je situacija. smrtno ranjena. Imam drugih briga. da. Kući. krenuo je u potragu za telefonom. Zaradio bih svoj novac. Možda bi mi moj otac. nastojeći privući njezinu pozornost. Nije bilo mnogo. za kratak telefonski poziv. Mora se naći neko rješenje. a poslije će svi otići gledati svečano osvijetljene brodice kako se vraćaju u luku. Još jučer bi tim govnarima razbio njušku. Da. Moraju pobjeći. ali nije išlo.. vikala je na tog jadnika koji je samo radio svoj posao i na kraju je zgrabila posudicu i bacila je na njega. gospodo. Malo je nedostajalo da Enzo ne zaradi šamar braneći je. a ako nećete. Podigao se. Izbacivači su mu polomili Regine. Mogao je krenuti ispočetka.. pomogao da platim stanarinu. Ona je morala saznati. Na sebi je još uvijek imao onaj frak od plavih šljokica. Završiti s tim. Dovoljno. ali večeras mu nije bilo ni do čega. Otvorio je vrata i izašao. Prodavač je izašao iza pulta ljut kao ris. Ne znam ni tko ste vi. Da joj zaželi sretnu Novu godinu i kaže da se vraća." Enzo ju je nastojao smiriti. 43. Što prije. DEBORAH IMPERATORE CORDELLA 22:30 h . Činilo mu se da je na vrtuljku. Nastojao je razmisliti onoliko koliko mu je to njegov um obuzet alkoholom dopuštao. Luda ko puška.. otiđite kupovati negdje gdje je bolje. izbacili su ga. Dovršavao je drugu bocu votke. slomljenog luka i iščupanih žica. Sljedeći put mi to recite prije. Da u zemlju propadneš. Ištekala je svjetlo i natjerala me da obrišem guzicu vlastitim izvještajem. međutim. Bile su prelijepe. ona ga nije slušala. Sve se oko njega okretalo. Morao je upozoriti Debby. Mogao bih raditi kao zidar na gradilištu. Kamo ću? Nemam ni prebijene pare. Luda je. Sad je Thierrv Marchand ležao u kombiju. Previše se loše osjećao. THIERRY MARCHAND 22:25 h Kad je počeo plakati na pozornici i govoriti da mu nedostaju žena i kćer. ja radim. Dosta. No sad želim nazvati Annette. Govorio mu je da treba prestati svirati. kad sazna da sam se doveo u red. Pronašao je nešto ispod prostirača i sjedala. Ležala je pored njega.

i koji je sjedio pokraj nje. "Protagonist je tuniski glazbenik. slao joj nijeme poruke koje su je dekoncentrirale. nekako tajanstven.. Stajali su kraj vrata i gledali ga. spljošten po stolu. Enzo ju je i dalje gledao. "Idemo! Naprijed! Svi gore uza stepenice!" vikao je na bučnu masu koja ga je slijedila. a treći je stiskao reprodukciju Rodinovog mislioca. Da je netko ušao. To je priča o njegovom polaganom 80 81 udaljavanju od vlastite zemlje. deblji i s mrljom od umaka na košulji. A za sve to bila je zaslužna Sukia. "Da. vidio je samo stražnjicu i noge svoje gospodarice. PITBUL BOŽJI 22:36 h Pitbul Božji nije imao problema pri ulasku u vilu Ponza. ODVJETNIK RINALDI 22:42 h Odvjetnik Rinaldi se nikada nije osjećao tako poniženo i izopačeno kao te novogodišnje noći. da se pomiri sa svojim svij. izgledao bi poput Moj šija koji Židove vodi u Palestinu. Iz svog položaja. I svi su je slušali sa strahopoštovanjem. ja sam samo tvoj zahod. rekao je drhteći poput tek ulovljene ribe. u Tunis. vezan na radnom stolu. Tajnica/Bankovnih činovnika.Deborah Imperatore Cordella. I kako će se kao star vratiti kući. rekao je tiho.. Jedina je znala izmisliti priču. U tom svijetu uslužnih djelatnika. Razgovor je krenuo u smjeru koji je ona najviše voljela. U smokinzima. Mladić kojeg je tek upoznala. Na trbuhu je osjećao toplu težinu izmeta i od uzbuđenja je počeo udarati potiljkom po tvrdoj plohi stola. onu koju je kupio na medenom mjesecu u Parizu. koji svira "ud stari arapski instrument. slušao ju je. tišine i vrućeg pustinjskog vjetra. U smjeru nje same. gdje će nastojati nametnuti svoju glazbu sačinjenu od pijeska. Tu su bila tri muškarca. Koji davež. Ulazna vrata bila su razvaljena.. i o dolasku u Europu. tu medu svima njima. Zahod po kojem ti možeš srati koliko god hoćeš". Koji vrag može biti tako važan?" 44. doista se zabavljala. drugi. O nečemu važnom"." Govorila je o planu za novi roman. no ona se nije uspijevala koncentrirati i izložiti svoju priču kako je htjela. . Svrnuo je pogled prema vratima i vidio je nešto apsolutno nemoguće. Jedan je u ruci držao njegov faks. Znala je da je zvijezda. trzao se. Da je još samo imao i bradu.. od majke. O tome kako će voljeti Europljanku. ponižavateljica. što je? Što hoćeš? Vidiš da govorim?" "Ništa. 82 45. "Poslije. Moram razgovarati s tobom. Pričekaj trenutak! Zar ne vidiš da ovom mladiću pričam o svom romanu. "Još! Još!" vrištao je od radosti i dok je vikao imao je dojam da je u sobi još netko. Ona je jedina radila kreativan posao. premda joj društvo nije bilo bogznakakvo. Grafičara iz reklamnih agencija.. što hoće? Zaustavila se i ljutito otpuhnula: "Enzo. pod rukom je nosio fotokopirni aparat Olivetti..

tko. "Mi. To je jedan jebeni ispit i nema strategije kako ga položiti.. ne znajući što da čine ni što da misle. gospodo.. mi smo. Možeš činiti bilo što. meditirati u nepalskom samostanu." Sukia je iz odvjetnikovog plavog sakoa uzela novčanik i iz njega izvukla svežanj novčanica. A onaj je zavezani govorio: 83 "Još! Još!" Sad su njih trojica stajali tu. nazovite me. Nije vani. gospodo. "Dobro. RIBLJAKOST 22:47 h "Onda. i odlučno se zaputila prema vratima. "Dobra večer. Djevojka se zaustavila. "Ali zašto ste se posrali na njega?" upitao je Smrdo... jesi shvatio? Nova godina je u nama. koja sere po njemu. nasmiješila i najnevinije na svijetu rekla: "Sviđa mu se." I potom je nestala. mi?" promucao je Smrdo ogledavajući se oko sebe. lopovi!!!" vrisnuo je čovjek zavezan za radni stol. Vi radite što god morate. "Šuti!" izdepatase djevojka na njega i on je odmah prestao vrištati i počeo je prigušeno cmizdriti. 47. s posjetnicom u jednoj i fotokopirnim aparatom pod drugom rukom. je li tako?" "Tako je".SMRDO 22:43 h Ušli su u tu sobu i ugledali nešto apsurdno. u jednom trenutku te večeri zapitaš se: onda. vruće stvari.. kojeg vidite zavezanog na stolu. gospodo.46. što sam napravio ove godine? A što u sljedećoj? Hoćeš li se promijeniti? Hoćeš li se uspjeti promijeniti? Gledaš oko sebe i . "A tko ste vi?" upitao je zbunjeni Smrdo. nego da kradete.. Voloder i Rinčica. Stavila ih je u torbu i onda izvukla posjetnice i podijelila ih onoj trojici. Jači je. Tu je i broj mobitela.. Dovidenja. Nema zajebavanja. Golog čovjeka zavezanog na radnom stolu i iznad mladu ženu. i sretna 84 Nova godina". pretpostavljam da ste došli ne zato da provedete ugodnu Novu godinu. Mačjim je skokom sišla sa stola i začas se obukla. rekoše uglas Smrdo. Možeš biti na indonezijskom otočiću. uvijek te zajebe.. razjapljenih usta.. "Zovem se Sukia. a onaj tamo. Je li tako?" Trojica su potvrdno klimnula glavom. Tu je začaranost prva razbila upravo mlada žena. "Vi! Vas trojica! Tko ste?" "Mi smo... Mene sve to ne zanima. Masakrira. Uzet ću svoj novac i odlazim. Razvali te. a odvjetnik je još jače zaplakao. tko ste vi?" upitala je zakopčavajući i posljednje gumbe na bluzi. "Ako vam trebaju posebne usluge. Ne možeš kurca napraviti. "Lopovi! O Bože. na nekoj pretjeranoj megazabavi.." "Lopovi. odvjetnik Rinaldi! Sada.

. ništa. Odvratno! Je V se mi poznajemo? Međutim. koje je doista bilo pozvano. I kažu ti da te vole. Voda navijača. Mondrianove.. Morao je emigrirati. koji je spavao kao velik. To nije moguće. Onaj što je udarcem glavom razbio glavu navijaču Frosinonea. Okrenuo je glavu kao ljenivac." govorio je Ribljakost s džointom u ustima i s 85 ugaslim pogledom uperenim u strop. koji te hvataju pod ruku. pogledaj ovdje. Ubit ću ga. Povraćalo mu se. Morao je nešto učiniti. koji se zabavljaju. Gaetano je preneraženo promatrao tu strahotu. Svako malo bi među tim divljacima uspio prepoznati poneko ljudsko biće. Početi sve iznova. "Da! Tko je? Što je? Što se događa?" progundao je Cri-stiano. 86 Gaetano je bio uništen. Dvjesto ljudi. bio je to on. Tip koji je osuđivan. "A tko bi ti da bude? Moja majka! Ugasi džoint!" otpuhnuo je Cristiano i ustao. Nakon ovakve blamaže. povučeno pravim bujicama bezumnika. Branzolijeve slike. 48. s bocom votke u ruci. Takvog tipa nemoguće je zaboraviti. oh. "Kucaju! Tko li je to?" zabrinuto je upitao Ribljakost.. Grofica će ga ubiti. Ako nađem tog kurvinog sina Scaramelluy kunem se Gospom iz Faita da ću ga ubiti. No nije znao što. Nestati. Gaetano Cozzamara nije mogao vjerovati. GAETANO COZZAMARA 22:56 h i Nije mogao vjerovati. Jedne godine sam na dočeku bio zagrljen s dva stara debeljka koji su me stiskali kao da sam im najbolji prijatelj i ljubili su me čestitajući mi Novu godinu. Bacili su se naglavce na švedski stol i proždrali ga. Morao ih je otjerati. U grofičinoj kući. Životinja zvana Pit-bul Božji. Onaj idiot od Scaramelle pozvao je cijelu sjevernu tribinu noleškog stadiona. Da.. Definitivno gotovo. Slike! Ti su se divljaci naslanjali na Guttusove. Postati manji od makova zrna. Tko sirsvrti ljudi? Tko ih je pozvao? Kako su ušli? Nije moguće! U golemom salonu kuće Sinibaldi bio je totalni kaos. Poput mrava. kad ga je prekinulo kucanje na vratima. S Rimom je gotovo. Ja i ti sami. . Plesali. S članovima obitelji. plesao je tarantelu na stolu.vidiš ljude koji slave. Pjevali himnu Nole. Zapanjena otmjena stara gospoda." Odmah ga je prepoznao. Bio je upropašten čovjek. "Oh. Skakao je po sendvičima s kavijarom i pecivu sa sirom i ponavljao: "Casalotti! Casalotti! Jebi se! Razbit ćemo vam pičku. Jedan Pithecanthropus erectus. nema nikoga. Kako je dobro! Nema gnjavaže. elementarnih nepogoda. Ljudi. Pjevali su. U miru Božjem. Spasiti kuću. I ljube te. Ali nije mogao. Dezorijentirane rimske gospode. Ništa ni od čega. Želio je propasti u zemlju. Kucaju!" rekao je drmajući Cristiana.

dobro me slušaj". "Molim te. 88 "Tamo je torta. mama. Da. kad je u kuhinji ugledao Scaramellu kako mirno otvara hladnjak tražeći piće. mama. povikala je: "I ja. smiri se. ošinuvši ga pogledom. Što će misliti o tebi?" "Da. Ne volim kolače s čokoladom. To ti škodi.. nastojeći rukama rastjerati dim." Vrišteći mu je istrgnuo slušalicu iz ruku.. rekao je on gurajući je van. tvoj rođak. Hajde. Svi zamotani u kapute i vunene šalove. Kako je tatica volio komandirati. mora pozvati policiju. Zaključao je vrata.. i ja!" "I tvoja sestra hoće ispaljivati rakete. uključujući sestru i mamu. Marzia. ali što to smrdi? Osjećam neki čudan miris iznutra. rekla je pomirljivo. no Cristiano se s druge strane opirao. Moja majka je sve shvatila." "Sad svi morate paziti. "Ne. "Vrati se u krevet.Policija. dovedi prijatelja tamo. "Ništa.. Ima još vremena. "Djede.... u . kako volim kolače s čokoladom. Zgrabio ga je za vrat i zaurlao: "Govnaru! Idiote! Uništio si mi život. Ima i kolača s čokoladom". gospoda Trodini." "Ti šuti!" rekao je Cristiano Ribljojkosti. Okretao je 92... Odmah. Ovo su opasne stvari. mama. "Ne možemo više ostati ovdje. Neki tip je razgovarao i govorio: "Halo! Halo! Pietro?! Pasquale je. ubit ću te!" Trebalo je deset ljudi da ih razdvoje. Da. MICHELE TRODINI 23:00 h Michele se toliko potrudio da je uspio izvesti na balkon cijelu obitelj. Michele. 50. Kakve ona ima veze s tim?" naljutio se Michele. Krenuo je prema telefonu probijajući se kroz gomilu. Što ste to spalili?" rekla je gospoda Carucci gurajući nos između vrata i dovratnika. "Još sat.." "Kako hoćeš. CRISTIANO CARUCCI 23:02 h 49.. Radite što vam kažem. To su njegove čarape. u kurac!" rekao je potom prijatelju. koliko još?" Djed je primaknuo sat nosu. "Mama. Bilo je kolača. ne budi bahat". Spremamo se izaći. rekao je gospodin Trodini kćeri. Telefon je bio zauzet.. Ne želim tortu. molim te. Pasquale Casolaro. Tu smo na jednoj krasnoj zabavi.. Marzia ne.. Bio je takav. Uvijek si isti. Nemoj se uzbuđivati. djevojčica od deset godina s velikim naočalama na nosu. Cristiano. Sve najbolje! Sretna Nova cijeloj obitelji! Koliko 87 F je sati tamo u Australiji? Ovdje je skoro ponoć. rekla je gospođa Carucci pokušavajući otvoriti vrata sobe. kao i obično.." "Ima kolača s čokoladom? Bože. Ostavi nas na miru. Stvarno. Ostavio je telefon i mačjim se skokom našao kraj njega. Marzia. U redu".. Dođite i vi." "Cristiano.

......" "Ma. Učinit ćemo kako kažeš. uzmimo malo šampanjca i kolača i boli nas briga. ni svoje bučne goste. "Gdje." "Ali zar ne vidiš što je ovo ovdje? Izgleda kao da smo u tajlandskoj pušionici." ponavljala je kroz suze. puna kolagena." "U redu. Ja idem uzeti kolače." "Pa kamo ćemo?" "Što ja znam. Imaš ih u DNK. a koža će vam izbije-ljeti. lizali su je po licu i lajali prema zatvorenim vratima." 89 "To je drama vas portira. GROFICA SINIBALDI DELL'ORTO 23:08 h Grofica Scintilla Sinibaldi dell'Orto i dalje je spavala. Michele?" "Tamo." Cristiano je. Ovdje je super. je li moja majka prepoznala miris trave?" "Ma kakvi.. Ti si genetski vratar. Iza društvenog doma.. Rekao si da znaš za puno proslava.. ne miči se. Pradine cipele bačene na pod.." 90 51. "A dinamit?" "Ispalit ćemo ga poslije." "Hoćeš li prestati srati? A osim toga. "Grofice.kurac. Viski. sad joj je raščupana padala po ramenima. ja i ti sami. 52. Spopao me neki nemir. No grofica nije čula ni nju. inače skupljena u dostojanstvenu pundu. sreća je da si se izuo." Činilo se da Cristiano na trenutak neodlučno razmišlja. tu je mnogo čudnih gostiju. širom razjapljena... Da. Usta... još nikad nismo čekali." "Jebi se! U svakom slučaju. Pikula i Votka.. S druge je strane kućna pomoćnica Filipinka nastojala pristojno probuditi gazdaricu kucajući... izgledaš kao. oči će vam nestati. koji je u ruci držao jednu od onih raketa koje bacaju iskrice.. stvarno mi nije dobro. ispred nas. pomalo kao podzemne gliste. Grofice.. Što misliš. Ukomirana džin-tonikom. Vratimo se u krevet. Raširenih ruku i nogu na krevetu s baldahinom u svojoj sobi. MICHELE TRODINI 23:20 h "Tata! Tata! Gledaj! Vidiš li ih? Tamo gore.. tamo!" rekao je Michele Trodini ocu.. ja nisam portir. Oči. ukomirat će se kao tikva. pedersku Novu godinu.. ni rasprskavanje vatrometa na rimskom nebu. daj.. . To je u vašoj prirodi. Ako mi majka uđe." "Ti si sin portira.. Stan. A osim toga.. Vezani ste za tjeskobni mrak suterena. grofice. morja: da je sve odvratno.. Napola svučene dugačke Ferragamove večernje haljine. Što nas briga. plameno crvena kosa. gledaj. Izađimo. rekao: "Dosta! Ne mogu više izdržati ovdje. Bučno je hrkala. Duga... njezina tri mala škotska terijera. A ti ostani ovdje. i dalje kružeći po sobi." Gospodin Trodini upro je pogled u smjeru u kojem je pokazivala ruka njegovog sina i ugledao je. Sad sam previše razvaljen da bih se suočio s prometom i gužvom.

koji je poznavao sve u četvrti. tamo je pravi rusvaj". Nola. Što si umišljaš. "Ippolita! Zovi karabinjere. namještao je dalekozor. Gospodin Trodini je oštro prosvjedovao na sastanku stanara. Bio je to demon koji je pobjegao iz pakla. "Grofica Sinibaldi. Koja je težila barem stotinu kila.. Palo je još žbuke. "Pucaju na nas. Jedna je raketa pogodila krov njihove zgrade. S mukom se popeo na ogradu balkona i uz neljudski krik bacio posudu dolje. Zastrašujuć. "Tko živi u tom stanu?" upitao je gospodin Trodini djeda. "Ona velika. "Jesu li poludjeli! Što rade?!" vikao je gospodin Trodini gurajući ženu i kćer u kuću. a kotači su se izvrnuli prema van i dokrajčili je. dodao je djed i potom viknuo: "Pazite!" Obitelj Trodini se sakrila iza posuda sa cvijećem. a točno pred njih pali su komadi crijepa i žbuke. Nitko nije odgovorio. uopće ne hajući za to. Nasred parkirališta. Djeca. na balkonu potkrovlja vile Ponza.. Crvene dimne bombe. Između trećeg i četvrtog kata. Pakao. Izgledao je poput austrijskog generala koji promatra neprijateljske položaje s druge strane doline. vladala je ludnica. "Što radi?" upitao je Michele. ovi će nam kuću uništiti!" doviknuo je ženi. no nju za to nije bilo briga. Anselmo Frasca. Čula se jaka eksplozija.91 Nasuprot njima. ali navrijeme se zaustavio. Ona s psima". Evo još jedne. volim te do bola." Htio je reći govnara. Probila joj je krov. Michele je za to vrijeme. crvenoj dimnoj zavjesi pojavila se divovska crna prilika. Već je tri puta parkirala na mjestu rezerviranom za Trodinije. Na strateškom su položaju". Napredovala je teturajući. Kurvetina aristokratska. Kurčeva grofice! Hoćeš nas sve pobiti?" nije se više mogao suzdržati gospodin Trodini. rekao je starac. S ona tri odvratna štenca. Nad glavom je držala golemu posudu s cvijećem. zaklonjen cvijećem. tko si? "U svakom slučaju. Završila je baš na opel astri gospodina Trodinija. "Tata. hladnokrvno je rekao djed. Gospodin Trodini ju je zdušno mrzio/Dolazila je na zajedničko parkiralište svojim mercedesom kao da je samo njezino. "Ali kakve to ljude poziva?" upitao je zapanjeno. 93 . Pakleni krug. Nešto poput: "Nola. gledaj!" U blještavoj. sjedeći na stolici na rasklapanje." Nekoliko petardi završilo je na teniskom terenu u dvorištu i načinilo male krijesove. "Krmačo prokleta. Druga raketa završila je točno iznad njihovih glava. promatrao neprijateljsku utvrdu i vidio da su s balkona počeli bacati stvari. Urlali su kao opsjednuti slogane. mirno je nastavljala parkirati na tuđim mjestima i gledati na sve svisoka. koji se zbog buke petardi što su ih bacali nisu mogli razumjeti.

Mora ti platiti za to. Nema problema. Prestani. Samo želim spavati. Hrabri zapovjednik i šačica heroja uvučenih u rat koji tr aj e otkada j e svij eta i vij eka. Dobra samo za pripremanje tvojih večera. Što rade u mojoj kući? Zašto jedu za mojim stolom? Hranu koju sam ja kupila. Kako je govorio tata? Svakoj pogrešci ima lijeka.. Učini to za svoju mamicu. GIULIA GIOVANNINI 23:23 h Mamice draga. Tri voštane figure. molim te!" cmizdrila je za to vrijeme gospoda Trodini provirujući glavom kroz prozor. platit ćete mi za ovo! Tražili ste rat.." 94 53. pranje tvojih gaća i pušenje tvog kurca. skloni se ovamo. podigao šake prema nebu i vrisnuo: "Opel neee! Kurčevi plemići. Micheleu se na licu pojavio osmijeh i samo je rekao: "Idem. ja ih više ne želim ovdje. Koliko vrijediš. električnim podizačima stakala i sjedištima presvučenim jelenjom kožom. Da je imala hrabrosti. To nije bilo moguće. padajući na koljena. Mamice. Na opel koji još nisu otplatili. Giulia Govannini gledala je sve te uljeze koji sjede za njezinim stolom.92 Djed Anselmo. trči. Zašto nije bila jača? Zašto nije ništa znala o ljudima? Zašto je dopuštala da je svi zajebu? I zašto je kokoš bez sisa sada tu i zašto vedri i oblači na večeri koju je ona pripremila? I zašto je onaj govnar ne prestaje očarano gledati? A ja? Ja ti nisam važna. Vittorio? Što namjeravaš? Vrati se unutra. Svi." Gospodin Trodini bio je pravi zapovjednik. A lijek je tako jednostavan. sakrij se s kćeri u kuhinju! Michele. Onda je čula mamičin glas kako joj govori: Zlato mamino.. i dobit ćete ga!" ) Pridigao se. Zgrabioje plastični stol i napravio od njega zaklon. Onom tamo si ti dala ključeve svog stana. "Šuti. Proletarijat protiv besramnog plemstva.. Nula. I znala je da je u životu nikada nije imala. Uzmi sve rakete i petarde koje si sakrio pod krevet. govnaru? Ja sam manje od ništice. Vittorio. ženo! Idi. No nije imala hrabrosti. Taj kurvin sin bacio je posudu s cvijećem na njihov opel. Opel s klimom. Djede Anselmo. ustala bi i tražila od njih da odu. Gospodin Trodini trgnuo se iz te jezive začaranosti u koju je zapao i. U svemu sam pogriješila. tata. Ne budi lud. "Što namjeravaš. Ja ove ljude ne poznajem. Ostale su još tri rate. Pokaži mu tko si. gospodin Trodini i Michele ukočili su se otvorenih usta. Jesi li shvatila. malena? . Pustite me na miru. Prestani. Ti si ih pozvala.

Koga briga. Da. Neki tip. I on je smatra ništicom. Djeca.Mora to platiti. kojem se nije sjećala čak ni imena. 96 Onaj govnar od Scaramelle mora da mu ga je slomio. nešto opušteniji. Zabavljali su se. Kako spasiti guzicu. Tko god je imao dvije noge. "Doznao sam da si ti organizirao ovu zabavu. Uzeo je krpu i pritisnuo je na nos. Djevojku koju je negdje već . prilijepio joj se i nije prestajao govoriti. zajapurena lica. Prisilila se da mamu istjera iz glave. Starci. Prošao je pored grupe navijača koji su. Okrenuo se i pred sobom ugledao starog markiza Ser-giea. Gaetano ih je zadivljeno gledao i upitao se nije li. Bio je previše ošamućen da smisli neki plan. učinio nešto veliko. Organizirao zabavu za svoje zemljake. nakon što su isprevrtali smočnicu. Ostalo je još četrdeset minuta do ponoći. Godinama se nisam ovako zabavljao. Savršenim domaćinskim osmijehom. Gaetano se ukočio od nelagode. Doista nije znao što učiniti. Bravo!" nastavio je markiz gladeći riječi svojim grlenim r i tapšući ga po leđima.. s osmijehom koji se Giuliji uopće nije sviđao.. Lažan kao Judin. nisam shvatila?" "Možeš li pustiti neki CD. Hoćeš li nešto pustiti?" govorio je taj tip. "Gaetano! Gaetano!" začuo je iza sebe. Vjerojatno nitko od njih nikada nije bio u stanu lijepom poput ovog. neku ploču. pomislio je. Lijepim lažnim osmijehom. draga mamice. Vidjet ćeš da će još dobro ispasti.. Što hoće? Zašto je ne ostavi na miru? Ima ona drugih briga. Malo glazbe. Svi. Vidjet ćeš. draga mamice. Ustala je od stola i popravila frizuru prolazeći rukama kroz kosu. Pokazat ću ti da ipak nešto vrijedim. bit će što bude. 97 Ugledao je jednu djevojku koja je plesala. Da proslavimo. "Naravno. Naravno. Mogli bismo plesati. kasetu?" Giulia mu se nasmiješila. Plesali su. Polomio mu je jagodičnu kost. 54. Osjećaj se kao kod kuće. Salon se pretvorio u divovski plesni podij. Nije ni stigao odgovoriti. unatoč svemu. No i on je njega ozlijedio. mahnito se vrtio. "Što? Oprosti. pripremali tjesteninu s rajčicom i bosiljkom. Jedna krasna kaseta da proslavimo. Hoćeš glazbu? Evo ti je. GAETANO COZZAMARA 23:25 h Gaetano Cozzamara hladio je pod slavinom u kuhinji nos otekao poput patlidžana. jer markiz je već bio opet na podiju i plesao kao lud. 95 Da. Ušao je u salon. Ne bi bilo lošeJđalo glazbe. dok je očajna filipinska kuharica sjedila i plakala. tvoja će kći od ove godine biti druga osoba. Svaka čast. Starice.. Lažan. rekao je sebi utučeno. što ja znam. "." rekla je i uputila se prema svojoj sobi.

. Najebali smo." Djevojka se dašćući zaustavila. no vidim da je već voljna... Popravio je kosu. Naravno. Voloder i Rinčica počeli su se svađati. pomislio je Gaetano i prostrijelio je pogledom a la Antonio Banderas. samo što. koji je znao što radi i nije razmišljao nogama poput svog kolege. pokazujući savršene. Razvila se u nevjerojatno tijelo. Okej.." Ova je večeras moja.. ali je oklijevala... Hajde." "Nisam baš učio. 55. a sad... Cozzamara. On . kad smo išli zajedno u razred luđački si mi se sviđao.... "vidio nam je svoj trojici lica. Sigurno u Noli.. koji je vrištao kao da ga kolju. Dolje mi je auto." "Da.. Coticone Angela... organizator ovog partija. Okej.. Sami. Bila je ružna kao gabor.. Bio si pravi magarac.. Ona iz prve klupe." Činilo se da je zainteresirana. SMRDO 23:28 h Nakon što je kurva otišla.. Gaetano se na trenutak pogledao u zrcalo. Išli smo zajedno u prvi razred hotelijerske.. stvarno.... Znaš.. Ne sjećam se gdje.. Rim luduje u ovom trenutku. Ali nije se sjećao gdje. "Oprosti! Ja sam Gaetano Cozzamara. "Na konju smo u čemu?!" "Što se tiče odvjetnika! Slušaj me.. Bila je bubuljičava. S onim crnim uvo-jcima i tamnim očima Ciganke.." Tvrd orah! Ali uspjet ću ja to.... Nosila je vrtoglavu minicu i nepostojeću majicu. snježnobijele zube. Cozzamara... Ja ne želim započeti godinu u zatvoru. Nos mu je bio natečen i pomalo crven.. na konju smo.. što je? Ne odgovara ti?" "Išla bih. samo što je tu moj muškarac. Sad ću je malo obraditi...vidio. "U hotelijerskoj. utrpao košulju u hlače i frajerskim se korakom približio djevojci. Coticone Angela me provocira. Ni ne znaš koliko bih to voljela. ona iz talijanskog.. derao se Voloder pokazujući na odvjetnika Rinaldija. "Zar ne smatraš divno uzbuđujućim bijeg sa starom simpatijom prema boljim obalama. no znao je da je privlači dovoljno da je otrgne od zaručnika. koji su se posebno isticali nasuprot tamnim usnama. "Da." Gaetano je osjetio da ga probada ispod rebara i da mu je slabo. "Angela. ali on. Ja se tebe jako dobro sjećam. Istina je da mi krade-mo." promrmljao je zbunjeno.. Naravno da se poznajemo! Ja sam Coticone Angela.. Ovdje je strašno dosadno. Ali ne previše.... "Ovaj ovdje". Narasla je.. Siguran sam da smo se negdje već vidjeli. Sjećam se da sam punila stranice i stranice dnevnika pišući Cozzamara." 99 "Kakvom zatvoru. "Ne! Ona iz engleskog.. Odvest ću je kući. Sjećaš li se profesorice Pini?" "Kako da ne. Bila je stvarno dobar komad djevojke. Ja i ti.. A sad znam da živiš u Rimu i 98 svi kažu da poznaješ one s televizije.." rekao je Rinčica." rekla je uz zloban osmijeh. Prekrasno mu se osmjehnula. Možda na Maiorci. postala je žena. a na barci na Tiberu je jedna zabava.. Onda su te srušili. Želi da je kaznim! "Čuj! Zašto ne odemo odavde.

. uopće ne dvojeći. "Skužio sam te. Smrdo se zbunio. On je stvarno ogavan. kemijske. Još".. hvala. opusti se. umorno je rekao Rinčica. . bilo je tu još nešto. "On je svinja. Jako čudno.. "Aaaahhhhhhhhhh". Gotovo poput primitivnih ljudi suočenih s čarolijom vatre.. Onda je počeo podizati najljenije od onih koji su sjedili za stolom i jeli sladoled s preljevom od čokolade."/ Voloderov odgovor bio je munjevit. Smrdo je ustao i otišao do odvjetnika. Mi smo samo lopovi. Hoćeš li surađivati?!" "Što je? Zanio sam se!" "Odvjetnik. bilo je tu i ugode. Smiri ga. Bez oklijevanja. Reći će mi da sam poludio.. Odvjetnik nije prestajao cmizdriti. 56..Ušuti!" Nije pomoglo. ".. Ne mogu se ovako koncentrirati". 100 101 "Hajde. Odvalio mu je još jednu šamarčinu u znanstvene svrhe. Možda bih je trebao zgrabiti za ruku i prisiliti je da me sasluša. "Smrdo.. Samo recite!" "Smrdo. Možda malo kasnije. sve.. Plač mu je bio kreštav. Onaj nije prestajao: "Ahhh! Upomoć! Nemojte me ozlijediti. hroptao je odvjetnik." "Ne. sjedeći za stolom. Pogledao ga je na trenutak i... Sad mi se ne da. Naprijed!" rekao je mladić koji je od Giulije tražio da pusti glazbu. Prava mora. molim vas." Nije se mogao sjetiti riječi. Zgrabio je Enza za ruku.. Ležao je tamo.. Ne uspijevam popričati s onom luđakinjom od Debore. koji ide u peti osnovne. znaš?! Ti si svinja. bučan. bilježnice. krao papir. zavezan za stol. eto što si ti!" I opalio ga je šakom posred lica. Neće mi nikada povjerovati. nastavlja brbljati i izbjegava me pogledati. sretan.. "Ova svinja će mi probiti uši". Oživi u sebi starog plesača. Sve što će koristiti njegovom sinu Erosu. Sve ću vam dati. U tom kriku nije bila samo patnja. od njega se čak nisu čule ni eksplozije. koji se trzao. ENZO Dl GIROLAMO 23:30 h "Pleše li vam se? Protegnimo noge.. zacvilio je odvjetnik i skvrčio se poput jastoga kad ga stave u kipuću vodu. molim te.. nalivpera. nešto više. Čudno. otpuhnuo je Rinčica i onda grubo rekao odvjetniku: "U kurac. ti si.plaća kurvama da seru po njemu. poluotvorenih očiju mačke koja prede. mekanih usta vlažnih od sline.. molim te. spajalice i gumice za brisanje. Di Girolamo. Smrdo je. vrištao i lupao nogama poput djeteta kojem daju injekciju.. da." odvratio je Enzo rastreseno.. Razumiješ! Što je gore? Ti mi reci. bilo je ugode. opalio mu dobru. zvonku šamarčinu.perverznjak. Ostalo je još samo pola sata do ponoći. daaaaa. Sviđa mu se! Razumiješ? Ovoj svinji se sviđa kad ga mlatiš! odjednom je shvatio Smrdo. zaboga!" Džepova punih olovaka. pobrini se za to.. "Aaahhhh. Da.

Ribljakost je promatrao. jedrima na crveno-bijele pruge. Vezana je za to. kao u mačke. Pokosio ga je rak.." "Stvarno?" "Rekao sam ti da ga uzmeš. Cristiano. Provodio je čitave noći ovdje. Oči psihopata. "A što je ovo?" upitao je. CRISTIANO CARUCCI 23:32 h "Ovo mjesto je fantastično. Stara razvaljena perilica. U samom središtu prostorije stajao je stari. a onda je stisnuo usne i izustio: "Uzmi ga. Velike crne cijevi izlazile su iz podnožja stroja i ulazile u zidove. spletovi električnih žica. Modelarstvo. To je bio hobi mog oca. I razmišljati. rekao je Ribljakost očarano... Ostali su sjeli na veliki kauč i gledali televiziju. U kutu ekrana pojavile su se digitalne brojke. Svi su se počeli dizati. Nikad mi ga prije nisi pokazao. Mladić koji je donio nekoliko bengalki dijelio ih je djevojkama. Užasan predosjećaj. "Nemaš pojma. ''Slušaj.." rekao je oklijevajući. Promotrio je Giulijine oči i nije mu se svidio njihov izraz. Ribljakost je nastavio razgledavati modele. Odlučio je da je došao trenutak da krene." Cristianov otac umro je prije tri godine.. Ovo je vrhunac. a Cristiano bocu šampanjca. Deborah se premjestila na sredinu dnevnog boravka i nastavila je živo razgovarati s grupom gostiju." . ako ga ne želiš. Ribljakost je u ruci držao tanjur s kolačem. "Ma ništa.Skoro da mi dođe da odem sam. Približio se mračnom kutu iz kojeg je virio stolić. mastodontski kotao koji je potmulo brujao.. Odjednom su mu oči zasjale.. Neki su otvorili prozore i gledali vatromet koji je uzeo maha posvuda oko njih. Cristiano i Ribljakost bili su u kotlovnici. alat. klupama za|K>sadu i nizovima vesala. ali ona neće." 102 103 "Ali. otac ti je bio vješt. Ovo je stvarno prava jazbina". možeš ga meni pokloniti. Side se niz male stepenice i eto te daleko od paklenih svjetala vatrometa." "Hvala!" Cristiano je razvukao velik. na kojoj su defilirali gosti novogodišnjeg programa na Rai Uno s Marom Vernier i Frizzijem. koje su odbrojavale vrijeme do nove godine. I u njoj je bilo ugodno toplo. Velike kartonske kutije. Grijao je cijelo naselje. Promatrao je ostatke starog motocikla malaguti. "Majci stalno govorim da ih baci. Pogledaj ovo. Majka svih razgovora.. propali kauč na rasklapanje i počeo motati džoint. Enzo je ostao sjediti. Nemaš pojma. U nju se ulazilo kroz Cristianovu sobu. Gospodarica svemira. Imao je neki predosjećaj.. Daje ostavim ovdje. Izgledala je opušteno s onom čašom viskija u ruci." Ribljakost je u rukama držao savršenu reprodukciju vikinškog broda sa zmajem na pramcu. Nemaš pojma što sam našao. Prostorija je bila velika. 57. Sigurnijoj od nasrtaja gospode Carucci. Mene rastužuje. fotografije nabacane u kutiju od cipela. S jedne su strane visjele plahte koje su se sušile. s druge se nalazio stari stol na koji su bile postavljene kojekakve sitnice. Cristiano je na trenutak zašutio..

Od toga ti odjednom odumru milijuni neu59. Nemoj biti kukavica kao i obično. Već se osjećam bolje.JMoraš svakako probati. Znam to.. Što je? Što osjećaš?" rekao je Cristiano. Nakon jednog odlučnijeg udarca. kad ćemo? Povući ćemo samo po jednom. nikad mi ne vjeruješ. Ribljakost je na trenutak primaknuo konzervi svoj dugački kljun." Ribljakost je sjeo i zažarenim očima gledao tu čarobnu konzervu. Sveti Toma je ništa prema tebi. i da je bolje od tripa."Što si našao?" nezainteresirano je rekao Cristiano. koji je naglo ustao s ležaja i dotrčao do prijatelja. Potom ju je." 104 Ribljakost se u međuvremenu pozabavio konzervom nastojeći je otvoriti odvijačem. Osjetiš ga u vratu. "U kurac. Iz nje je izlazio sintetički smrad laka. I dosta. Pa ako se ne razvalimo za Novu godinu." "JeF guba?" "I više od toga. poklopac je konačno odletio. Udara ti ravno na mozak. koji se već bio udobno zavalio. 58. Prsti. iskrivio usta u bolnu grimasu i nagnuo glavu ustranu.. MICHELE TRODINI 23:37 h .. Za modelarstvo. i velik osmijeh mu je izobličio usta. koji su stezali konzervu. Otapalo za boju. Hajde. Više je puta pročitao naziv i sastav proizvoda. I moj rođak Franco se bio navukao na modelarstvo. pobijeljeli su mu. Ovaj zadnji džoint me totalno sredio". Zatvorio je oči. ja hoću. a malo nakon toga je postao ovisnik i govorio mi je da svako malo ovo snifa." "Pa što onda?" "To je halucinogen. u potiljku. Probaj. ljepila. "Kunem ti se Bogom da te ne podnosim. milijun više ili manje." Cristiano je znao da će njegov prijatelj to i učiniti.." Cristiano je oklijevajući primaknuo konzervu nosu i rekao: "Koji smrad!" i onda je i on udahnuo. Amonijev klorid. Nova godina je." "Hvala. Moraš probati. crvenije nego obično." rekao je Cristiano. ništa ga nije moglo zadržati. "Otapalo. jezikom je vlažio rub papirića. Moćno. prinio nosu i snažno udahnuo.. "Ja mislim da radiš veliko sranje." J Cristiano je zgrabio konzervu i promotrio je. Nema moždane opne koja bi izdržala. "Pa što.. držeći je s obje ruke. Samo da vidimo djeluje li. "Nemaš pojma što je to.. Bio je tvrdoglav kao mazga i. mudro je i opušteno rekao Cristiano. "Nemaš pojma kamo će te ovo ispaliti." 105 'Kurcem.. Razvalimo se!" "Koje sranje. "Ej! Ej! Ribljakosti. GIULIA GIOVANNINI 23:40 h rona. "Probaj. Kad god ti nešto kažem.. kad bi nešto odlučio. u kurac. ovaj je polako otvorio oči. ja sam već dobar.. Dušični oksid. no kad se našao pored njega.

Alkohol mu je pržio utrobu. Telefon! Hoću jebeni telefon! Koliko već kružim? Thierrv Marchand ušao je u naselje Otoci i izgubio se na parkiralištu.. ENZO Dl GIROLAMO 23:40 h 60. Zabave. Pritisnula je tipku koja je aktivirala zvučnike 106 107 I u dnevnom boravku. Uzela je kasetu. Hodao je malaksao od alkohola između automobila. Prasak. Zar ne želiš vidjeti izraz njihovih lica? Zar se ne bi i ti večeras htjela malo zabaviti? Imala je veliku crnu glazbenu liniju Sansui sa zvučnicima u svim sobama. Kad ga je predstavila Debori. Zatvorila j e i poj ačala do kraj a.. Enzo. Uvijek su je smatrali jadnom glupačom. A sad su tu rakete. Uključila ju je. Koliko je vremena provela sjedeći na krevetu i prisjećajući se? Prisjećajući se čega? Ona i Deborah u gimnaziji. Cigle koje padaju. Složila je puzzle od sjećanja u svojoj glavi i sad je konačno sve bilo na svom mjestu. Zajedničko putovanje u Grčku. "Naprijed! Pokažimo im tko smo". Jako dobro!" kao je gospodin Trodini proučavajući pirotehnička sredre stva. Otvorila je vratašca i ubacila kasetu. Svi. Zavukla je ruku u njedra i izvukla ključ. Rugali joj se iza leda. Sad se doista osjećao loše. Prvi poljubac. Eksplozije. Otvorila je ladicu noćnog ormarića uz krevet." dodao je djed.Na balkonu obitelji Trodini dobro su se organizirali. Simpatičan dokaz da je to dvoje lažljivih izdajica uhvatila na djelu.. Oči poput dvije mračne rupe. no iznad svoje glave čuo je rat. Zasvijetlila je toplo i ohrabrujuće zeleno. Morao je malo . Michele je bio sretan. Što se događa? Ahy da. Krici. "Kakav je samo napredak ostvaren.. "Michele! Izvrsno! Kupio si pravi arsenal. U moje vrijeme bile su samo kartonske bombice. djeco!" zacerekala se i pritisnula play. Prvi susret. Nova godina je. Deborah. Tajni ključ. THIERRY MARCHAND 23:40 h Nije ga uspijevao pronaći. 61. rekao je gospodin Trodini uperivši dugačku raketu opakog izgleda prema grofičinom stanu. "Draga mamice. Giulia Giovannini probudila se iz obamrlosti u koju je bila zapala. s onom hrpom sitniša u ruci. I dalje je kružio. Pravi rat. Ustala je. "Sad će biti plesa. Zašto je došla u spavaću sobu? Kaseta! Pusti kasetu! Glas drage mamice. I Enzo. je li u redu ovo što radim?" promrmljala je u sebi izlazeći iz sobe. Udarao je o bokove automobila. ali nije ga našao. Više nije vidio. bengalke.

treba mi puno maženja kako bih se suočila s tom večerom. Ne znam što ću. Pogledi su im se sreli. "U redu." A onda je ušla Giulia urlajući: "Počnite se moliti. Enzo je podigao pogled i svi su ga promatrali.. GIULIA GIOVANNINI 23:40 h Nakon što je pritisnula play. vratili su se unutra. "Da." Enzo je poskočio na fotelji. Tamo gdje su bile nagomilane Enzove stvari. Ako je on bio prestravljen. Samo malo. Giulia nije tu. Luđački. Debby je. Pimpi. Ali neću moći ostati dugo. jer za vas neće biti nove godine!" 62. Noge poput makarona. Dobro. Novu godinu treba čekati u muslimanskim zemljama. Pokušao je ustati. Onaj kad je dogovorio sastanak s Debby. Kako ćeš se ti obuć. Sutra ću prodati kombi. na balkonu. Nedostaješ mi!" "I ti meni. pogledao uokolo.. Telefonski razgovor. Koji davež! Uopće mi se ne da doći na večeru kod Giulije." I oni koji su bili vani. ali nije uspio. Ljubičasta. Stajala je UKočena i crvena nasred sobe. Ništa nisi shvatila. U nosnicama je osjećao miris sumpora. Ponovno je pokušao ustati. I gledali su ih. Ali je važno. 109 108 uvrijeđena. Njegova odjeća. Giulia će se uskoro vratiti. Što je to? Deborin glas.sjesti.. Imao je osjećaj da neke eksplozije nisu tako daleko. Svoj glas." Razgovori su odjednom zamukli. osramoćena.. Njegove cipele. Što radiš?" "Ništa. Sutra ću nazvati Annette.. Zamrli. Ja sam. Dolazio je iz zvučnika linije... "Dogovoreno. Iz zvučnika. Obećao sam da ću joj pomoći. Odvukao se do najbliže zgrade i tamo je sjeo. no bez uspjeha. ali u sobi kao daje nestalo zraka." Potražio je Deboru. Sa svojom čašom vina u ruci.. znaš to.. Bolje da se sklonim.. Pojačan. Možda čak tu između automobila. Činim to samo zbog tebe. Odakle dolazi? Okrenuo se oko sebe. Svoj snimljeni glas." "Enzo?!" Odmah ga je prepoznao. Sutra ću joj reći da sam se promijenio. Njegovi kovčezi. Dovoljno je da si mi blizu. Sutra. Osjetio je kako mu se želudac pretvara u miješalicu za beton. Debby! Enzo je. Giulia Giovannini otišla je u sobicu iza kuhinje. ona je bila zbunjena. I svi su slušali.. Sutra. Giulia. I ona je tražila njega. Ni meni ne paše." "Dobro. Što se događa? "Halo?! Halo.. Onaj poslijepodne. Ali dođi sad malo ovamo. Uh! Večeras stvarno ne mogu. Čekam te. "Moram li doći?" "Svakako. dolazim. Sutra ću krenuti. Pokušao je doći do daha. A onda će nastaviti tražiti telefon. A drugi je bio Deborin. "Ciao.. Sve je razbacala i naposljetku je našla ono što je . Vrlo glasan. ljepotice moja. Bila je nasred sobe. Tamo u deset svi u krevet..

Došla je po njega. .. s onom puškom za podvodni ribolov u rukama. Harpun je gurnula do kraja.. Ona s puškom u rukama. zečevi. Uperila ju je u njega. Daj mi tu pušku. Mislila je da se tu može raspravljati. ENZO Dl GIROLAMO 23:41 h Bila je golema. I urlala je zahtijevajući ono što joj je pripadalo. kao da se skamenila.. Poštovanje. Lako ju je napunila. no Golim rukama. ozlijedivši dlanove. I slomljenog nosa. Bilo je to tako. na tim vratima. Zla. Prema ratu. Nitko ga nije čuo. Mamica joj je objasnila kako će to učiniti. Giulia ju je kundakom puške pogodila posred lica. Činilo se da se igra kipova. Previše je dobro to znao. Nepomičnog. "Što to smjeraš? Giulia. Moćni samostrel kojim je onaj kurvin sin ubijao posljednje slingure i listove u Sredozemlju. "Giulia! Giulia! Molim te. Uza zidove." rekla je scenaristica. Prema pobjedi. Njegov aquagun 3500. No odjednom lll se približila Giuliji. Giulia se još malo primaknula. De-borah je odletjela na pod. Nevažno. u ono malo mraka. Pušku za podvodni ribolov." uspio je izgovoriti Enzo. jedina koja je ostala na sredini sobe. On leđima naslonjen na zid. Enzo Di Girolamo je to znao. Ostala je tamo. Spremna! Krenula je urličući. Osjetila je kako se okidač podiže i napinje. Ništa se nije dogodilo. nategnula je one divovske lastike.. Svi su se gosti vrišteći bacili ustranu. krvavog lica koje je bojilo crvenim resice kauća i očiju uprtih ispod njega. Razrezane usne. Hajde! Nemoj raditi sranja. Tamo. Junakinja TV serije. Ušla je u dnevni boravak i viknula: "Počnite se moliti. Mislila je da se može razgovarati.tražila. kao životinja. ugaslog pogleda. Zečeviy eto što ste. Deborah. jer za vas neće biti nove godine!" 63. Glavom pod kauć. Bez svjetla razuma u sebi. Noseći u ruci tu smrtonosnu napravu kao da je pruski pješak spreman za smrt. Divovska. Ispružila je ruke. nastojeći je zgrabiti. Daj mije. Nabrekla osvetom.. Do sredine dnevnog boravka. Prema dnevnom boravku. ne hajući za pušku. Još se više približila.. sve dok se nije našla pred Enzom.

Osjetio je kako mu suze cure niz obraze. Sto ga pita ta luđakinja? Bilo je baš kao na filmu. to su bile samo riječi.. Moram prepisati izvještaj. Osjetio je kako mu vrh probija prsnu kost. Harpun se rastvorio iza leda. Ruke su mu bile spuštene i raširene kao u galeba kojem su slomili krila. sjedeći na stolici od crvenog baršuna. Giulia je iskrivila usta u izraz gađenja. Preklinjem te.. "Izvadi ga sam. Ja sam ti dala svoj dom. A i o čemu to ona govori.." bilo je jedio što je uspio reći. 113 Pokušao je. ne! Nije u redu. I htio je dobiti neki smislen odgovor. Onda je bolje ne odgovoriti. Umorno je podignuo pogled. Bilo je nemoguće izvaditi ga. i Enzo je. Ni traga grižnje savjesti.. Bacila . Nepomična. Ja sam ti dala svoju prijateljicu. Pitanje na koje ti uvijek daš pogrešan odgovor. Još na nogama. Ponovno je spustio ruke i zaplakao. Stisnuo je znojne šake i upisao se.. Molim te. U tim mračnim očima više nije bilo ničega. Imam jebeni život pred sobom. Tu je. Osjetio je kako željezno koplje prolazi mekanim mesom zatvorenim u prsnom košu. Moram još toliko toga napraviti. Nova Battistonijeva košulja bojila se u crveno. Jebi se. Paklena bol mu je eksplodirala u prsima i osjetio je slani okus krvi kako mu se penje uz grlo. mogao bi je i prihvatiti. Od tri milijuna Rimljana baš njemu.. Zašto? Htio je pitati. Ovo je bio još jedan slučaj iz crne kronike. Bio je savršeno svjestan. možda ga uspijem izvući. Njemu. budućoj krupnoj ribi Instituta. Prije nego što te ubiju. Ako ga zgrabim s obje ruke i povučem. U kurac.Enzo je vidio onaj zašiljeni harpun uperen u njegove grudi. Kad bi postojao neki smislen i razuman odgovor na njegovu smrt. A što si mi ti dao zauzvrat? Odgovori.. "Giulia. uvijek ti postave pitanje." Ona ga je pogledala. Ma koji kurac. povukla okidač. da mora da ga je probila kao pile na ražnju i da se koplje žarilo u naslon. Prema Giuliji. Spustio je pogled na tu željeznu stvar koja mu je virila iz grudi. molim te. Zgrabio je koplje i povukao. Samo što se ovo događalo njemu. Zašto tako? U kurac. poput robota kojem su se istrošile baterije. Još jedno od onih 112 ubojstava o kojima se rastreseno čita u gradskim kronikama. Da se nema što razumjeti. Što hoće? Nije uspijevao shvatiti. Kakvi klj učevi? "Ne. ja ne. govnaru!" rekla je umorno. rekao je u sebi. I na kraju je shvatio. njemu koji je pronašao ženu s mozgom koji funkcionira. S puškom u ruci i onom uzicom koja ih spaja poput smrtne pupčane vrpce. U njegovoj smrti nije bilo nesvijesti. Izvadi mi ovo iz prsa. Ja sam ti dala svoj život. vidio koplje kako se približava i zabija mu se posred grudi.. ne želim ovako umrijeti. Nije pravedno. Ni traga ljudske samilosti. No znao je da o tim stvarima nema rasprave. "Ja sam ti dala ključeve. kurvin sine!" upitala ga je. To nije bio odgovor. po naglom podrhtavanju stolice pod guzicom.

Odvjetnik je ispustio tihi jecaj. Takav je. 65. šutirati se. gristi se i vući se za kosu. no djed i ... Rinaldijevo je lice bilo naduto poput mješine. 114 "A kako ćemo ga ucjenjivati?" upitao je Voloder s izrazom pozornog učenika. "Oprostite! Smijem vas prekinuti? Nešto bih vam htio pokazati. dok je odvjetnik Rinaldi istovremeno plakao i smijao se. Precizno. On je jebeni perverznjak. Ubit ću te!" govorio je Rinčica. Razbijena usna. "Vrlo jednostavno. MICHELE TRODINI 23:49 h Michele Trodini uvukao je medu majčine geranije moćnu raketu od petnaest tisuća lira.. Michele je vidio kako nestaje u jednom prozoru. "Ma koji kur. "Ne mogu. Kresnuo je šibicu i zapalio fitilj. Usmjerio ju je prema terasi. no na pola putanje okrenula se oko svoje osi (iskrivljeno krilce?) i skrenula nadolje.je pušku na stol." "Što hoćeš?" upitao je Voloder. nastojeći Smrdi odgristi uho. napali. radostan osmijeh. Počeli su se kotrljati po podu." rekao je Smrdo prosvjetiteljskim tonom. On je mrtav čovjek. SMRDO 23:42 h "Napredovali smo! Razumiješ! Možemo ga ucjenjivati.. Razumiješ!" rekao je Rinčica sa smiješkom od uha do uha.. Smrdo je djelovao potreseno. licem mu se širio velik. Lijepo ga uslikamo." bio je jedini Enzov odgovor. prema prvom katu. Okrvavljen nos. Sad je sve uzalud.. S tim govnom na trbuhu. Skočio je na Smrdu i obojica su pala na pod. Ubit ću te.. S poslom. Ako se dozna daje seksualni perverznjak. izgledat će da smo ga prebili.. Nadute oči." Taj je momak bio zajeban igrač. Pogledaj što si učinio? Masakrirao si ga! I što sad? Sve si upropastio. pružit ćemo mu kompletnu fotografsku uslugu. 64. Bljesak plavičastog svjetla ispunio je prostoriju. "Možete li malo doći?" Ona su se dvojica na trenutak pogledala i onda su ga zbunjeno slijedila do stola na kojem je bio zavezan odvjetnik. za njega je gotovo. 115 "Idiote. "On je lud! Razumijete! Sviđa mu se kad ga mlatiš. Bit ćemo bogati. Medu boce šampanjca i sladoled. Nitko nam neće vjerovati... Golog. Raketa je krenula ravno prema cilju. Rinčici je pao mrak na oči. Njih su dvojica otišla u kut ureda i tiho su razgovarali... koji je brzo izgorio. Ako ga uslikamo. Okrenuo se prema tati i djedu spreman da ga razbiju zbog sranja koje je napravio.. Prekinuo ih je Smrdo. "Strašna ideja! Strašna ideja!" mehanički je ponavljao sretni Voloder. Sa ženom. a onda je odjeknuo zaglušujuć prasak. ostavljajući iza sebe prugu crvenog plamena. I unatoč svemu tome. Sa svime. Izgledao je kao Piero Angela.. a Smrdo je odvjetniku opalio još jednu šamarčinu. Štoviše." nije ni uspio izgovoriti Rinčica.

"Rekla sam ti.. Nije uspjela. 67. Ne. Evo gaaaaa. I vidjela da su joj unutarnji organi postali vanjski. POČINJE ODBROJAVANJE! DESET! 66. "Da. Istog trena kad se probudio. Osjetila je kako joj beskonačni plamen prži utrobu. Do nirvane. Ta Angela je bila prava mirisnica. Dobra kao kruh. umjesto očekivane ugode osjetila je bol. A i kakva je sad to vjernost nekakvoj sirovini iz Nole. 117 116 Sobu je ispunila gusta magla. Pogledala je svoj trbuh.otac bili su previše zauzeti pucanjem. opasno se zaljuljala. Čim je shvatila da jedva održava ravnotežu na erekciji Davidea Razzinija. Davide! Bravooooohhh! Davide! Evo ga. Pokušala je ustati. dolazio je.. Noge! Noge su joj ležale na podu. Onog koji bi je još više podignuo. ali mirisnica u duši. No Davide je otvorio oči. rekao je obeshrabreno. kad pred sobom ima Mistera Mokrih Tangi '92. ROBERTA PALMIERI Roberta Palmieri bila je nadomak četvrtog i posljednjeg orgazma. crvena i spaljena. da. Jedna od onih koje ti daju da samo po-mirišeš. Njezin bliskoistočni dnevni boravak bio je potpuno uništen. Roberta Palmieri licem se srušila na pod. Otvorila je oči.. kako se nesmiljeno i nezaustavljivo širi poput rijeke koja je probila nasipe. Do vrhunske ekstaze. poput divovske mlohave gliste. U glavi joj je bučalo. na metar udaljenosti od nje.. Bučalo od eksplozij a. Ali ako otkrije moj zaručnik. Srozavala mu se kvaliteta udvaranja. Taj bi je orgazam trebao tisuću puta isprazniti i napuniti ugodom. Ljepljiva. "Znači ne želiš ići. Osjetila ga je kako se penje uz nju. praveći se da se ništa nije dogodilo.." 118 "A tko ti je taj zaručnik?" . Michele je stisnuo zube i. Začudo.. sve je to u njezinoj glavi." I došao je. Vatrenog.. Mora da ga je eksplozija trgnula iz hipnoze. do uzvišenijeg zadovoljstva. Na trenutak se zapitala ne dolazi li to izvana. Gaetano je bio očajan. erekcija mu je splasnula.. uzeo drugu raketu. S praskom od kojeg su joj pukli bubnjići. koji je i dalje pod njom bio krut kao bakalar. išla bih. u lokvi krvi i ugljena.. Do zvijezda. nemoguće. Crijeva su joj visjela. potpuno odsječene od trupa. GAETANO COZZAMARA Nema pomoći.. Podižući se i spuštajući kao opsjednuta na Davideu Razziniju. Da. Paklenu bol. Ne želiš proslaviti početak godine u zagrljaju drugog čovjeka". Upičkumaterinu dolazio je. sve do poda. Počela je ubrzavati ritam. ispružen na kauču u hipnotičkom stanju.

"Eno ga! Tamo je!" Gaetano se okrenuo i ugledao zaručnika Angele Coti-cone. "On?" rekao je razjapljenih usta. "Da. To je on. To je moj dragi!" Gaetanov se svijet srušio po drugi put te večeri. Muškarac Angele Coticone bio je Pitbul Božji. Gaetanu je odmah postalo jasno da od života nikada nije kurca razumio. Kako takva ženska može biti s karikom koja spaja majmune i lemure? Nema više morala, pravde, ničega. Sve napore da se kultivira, da razvije ukus i postane bolji, u krajnjoj je liniji poduzeo radi njih, radi žena. Sanjao je o tome da postane ideal. Seksualni objekt. Lijep je oduvijek bio. Sad je bio i obrazovan i znao je živjeti, obući se, pa ipak... Pa ipak, istina je da za sitnu lovu vodi u krevet rugobe iz rimskog plemstva, a jedna ovakva, koja je išla u hotelijer-sku i nije znala sastaviti dvije riječi, i koja bi mu se trebala baciti pod noge, odbija ga i voli onu životinju. "Ali vidiš li ti tko je on?" rekao joj je ne uspijevajući se obuzdati. Pitbul je bio posve pijan. Kao zombi. Teturao je sa svih svojih stotinu i deset kila. Oči su mu nestale u dupljama. Usta iskrivljena u stravičan cerek. U potkošulji. Koža mu se sjajila od znoja. Smrdio je kao lešina. Dok je prolazio, svi su se prestravljeno izmicali. Pitbul je jednoj djevojci istrgnuo iz ruke bocu votke i iskapio je čitavu u jednom jedinom dugom gutljaju. 119 "Oni iz zgrade preko puta nas odgovaraju na vatru. Mora da su oni šupci iz Casalottija. Mrze nas zato što smo južnjaci. Zato što smo siromašni. Ali sad će vidjeti, usrani autonomaši..." zarežao je obraćajući se publici. Na trenutak se okrenuo, kao u nedoumici, a onda se uputio prema 58kanalnom megaekranu Sony, podigao ga i iščupao kablove kao da su trulo korijenje. Rasplesana pjevačica iz špota je nestala. Uprtio si je ekran na leda i krenuo prema terasi i magli. Videorekorderi i dekoderi visjeli su mu iza leda poput fetusa zakačenih za pupčane vrpce. "Jesi vidjela!? On je psihopatska živina. Kako ga možeš voljeti?" rekao je Gaetano tresući očajno djevojčine ruke. "Muškarčina je... Sviđa mi se." "Jebi se! Ja ga moram zaustaviti!" rekao je Gaetano i potrčao prema terasi. devet! 68. CRISTIANO CARUCCI Cristiano i Ribljakost bili su jedan uz drugoga ispruženi na medvjeđoj koži prostrtoj po golemom krevetu od hrastovi-ne i nisu se mogli prestati smijati. Ma što je to bilo u onom otapalu? Što god da je bilo, djelovalo je. Jebeno je djelovalo. Pred njima je nestalo kotlovnice i nalazili su se na pravoj vikinškoj zabavi. S masivnih, tamnih drvenih greda na stropu visjeli su golemi lanci, koji su pridržavali snopove upaljenih baklji. 120 Priprosti kamin ukrašen mramorom bacao je svjetlo s druge strane. Na ražnju se okretao jelen, zajedno sa svojim velebnim rogovima. Na zidu je bio obješen natpis, gotskim slovima. Pisalo je: Sretna 836pos. Kr. Najljepše želje svima.

Družina vikinških ratnika prežderavala se natisnuta na dugačkoj klupi uz golemi stol. Jeli su kao svinje. Grubim su ručerdama grabili pečene piliće i čitave ih trpali u usta, urlajući. Nazdravljali su truseći bočice piva Peroni i bučno prdili. Govorili su na nekom nepoznatom jeziku. Bili su krupni i ružni, duge prljave kose spletene kožnim vrpcama. Na glavi su imali šljemove s rogovima ili sokolovim krilima. Kožusi na mišićavim prsima. Sandale na nogama. Nekolicina njih, nešto profinjenijih, upotrebljavala je mač za rezanje sireva, a jedan je od njih čak i namatao nešto što je izgledalo kao rezanci s umakom. Djevojke koje su posluživale za stolom bile su nevjerojatni komadi. Duge plave kose. Švedske jagodice. Minice od jelenje kože. Bluze iz kojih vire goleme sisetine. "U kurac, kako ovo djeluje!" ponavljali su naizmjence. "U kurac! Izgleda kao da je stvarno! Jesi vidio onu kako je dobra..." govorio je Cristiano. "Vidi ovo! Na čelu stola je Obelix! Gledaj!" proderao se Ribljakost bacivši se na prijatelja. "Ma koji kurac pričaš? Ovo su Vikinzi, a Vikinzi nemaju nikakve veze s Obelixom. Obelix je Gal." "Stvarno si jadan. Ti misliš da Asterix i Obelix nisu nikada bili kod Vikinga?!" "Ne. Nikada." 121 I "Znaš u čemu je tvoj problem? U tome što si umišljena neznalica. Jesi čitao Asterixa u Americi? S kojim kurcem misliš da je otišao u Ameriku? S Vikinzima." 69. ANSELMO FRASCA Anselmo Frasca bio je sretan. Činilo mu se da je opet mlad. Kao za vrijeme rata. Kad se borio kao alpinac. Nije se bojao granata. Ne više, sada kad je osjećao da je već jednom nogom u grobu. Vidio je kako rakete prolijeću pokraj njega i rasprskavaju se na pročelju zgrade. Ti govnari gore na terasi dobro su se organizirali. Velika vatrena moć. No starac je znao da za pobjedu u bitki nisu dovoljna sredstva, potrebni su heroji. Jedna je petarda pala pored njega. Zgrabio ju je dok je fitilj dogorijevao i bacio je dolje. "Djede, legenda si!" zadivljeno je rekao Michele. "Hvala, sinko!" odgovorio je srca ispunjenog ponosom i izašao iz zaklona. Na nišan neprijateljskim snajperistima. Zaklonjen iza stola, gospodin Trodini je vikao: "Djede Anselmo, ne budi lud. Vrati se ovamo." Ali djed nije slušao. Imao je asa u rukavu. Otrčao je u sobu. Sagnuo se, unatoč bolnom artritisu, i ispod kreveta izvukao svoj stari ratni karabin. Dašćući je otvorio ormar i uzeo metke. Napunio ga je. I uz uzvik "Savoia!" ponovno se vinuo prema balkonu. 70. GAETANO COZZAMARA Na terasi je Gaetano Cozzamara prolazio kroz gusti dim tražeći Pitbula Božjeg. Morao ga je zaustaviti. Zadržati ga. Spriječiti ga da baci televizor. Ali nije ništa vidio. U dimu je razaznavao samo pokoju tamnu siluetu. Zastave Nole. Ti luđaci bili su vatreni navijači. Banda poludjelih huligana, kojima je zapovijedao Pitbul Božji. Uvijek bi utrčali na teren. Tukli suce. Sad su od terase napravili svoju bazu za napade na zgradu preko puta. Vidio je pet-šest lica prekrivenih maramom, kako se zalijeću i bacaju

nekakve ručne bombe, koje su se rasprskavale dolje između automobila, na krovu i balkonima zgrade nasuprot. Konačno, između vijuga obojenog dima, nazreo je čudovišnu figuru Pitbula Božjeg. Popeo se na ogradu, a nad glavom je držao onaj monolit od televizora. Izgledao je poput Macistea u rudnicima kralja Salomona. Gaetano je pritrčao k njemu, popeo se na ogradu premda je patio od vrtoglavice i zgrabio ga za nogu. Zvijer se okrenula i ljutito zarežala: "Što hoćeš?" "Pitbule. Ja sam, Cozzamara. Cozzamara Gaetano. Bek. Molim te, preklinjem te, nemoj baciti televiz..." 122 123 OSAM 1 71. ANSELMO FRASCA Anselmo Frasca, s debelim naočalama na nosu, pucao je na onu živinu koja se spremala baciti televizor s terase. sedam! 72. GAETANO COZZAMARA Metak ga je pogodio u vrat i izašao kroz potiljak. Što se događa? upitao se Gaetano. Bilo je to poput uboda pčele. Samo tri milijuna puta bolnije. Prislonio je ruku tamo gdje ga je boljelo i otkrio je rupu. Rupu u koju je mogao gurnuti pola kažiprsta. Pogledao je ruku. Crvenu od krvi. Noge su mu odjednom popustile. Da ne padne, još se jače primio za Pitbulovo bedro i rekao je samo: "Pitbule, što su mi to učinili?" A on je izgledao kao skamenjen. Televizor nad glavom. Gaetano mu više nije mogao vidjeti oči, lice. Bio je sav u magli. Čuo je samo glas iz daljine: "Ti kurvini sinovi su te upucali. Upucali su te u glavu... 124 Stisak na Pitbulovom bedru popustio je i Gaetano je osjetio kako ga bezdan pod njim usisava. Vidio je svoje ruke kako klize niz Pitbulove traperice. Pokušao je stisnuti prste, ali kao da su bili od plaste-lina. "Propadam. Pomozi mi!" promrmljao je. Bit će da je to rekao pretiho, jer onaj je luđak i dalje bio nepomičan, s onim jebenim televizorom u rukama. Onda je Pitbul konačno bacio televizor i pružio ruku da ga zgrabi. I Gaetano je ispružio ruku. Prekasno. Jagodice prstiju na trenutak su im se dodirnule. Gaetano je shvatio da je gotovo, da se više ne mora brinuti za uljeze, za groficu, za Coticone Angelu, za žene, za svoju budućnost. šest! 73. THIERRY MARCHAND Thierrv Marchand sklopio je oči. Čekao je da se malo otrijezni pa da

Lice mu je bilo crno od čađi. uči! Tvoj djed je heroj! Treba ga odmah odvesti u bolnicu. Nije patio. hajde. Poskakivao je kao da mu je dvadeset godina.. prstiju. Nanišanio je i ponovno opalio." Gospodin Trodini pokrio je usta rukama." Otac i sin krenuli su u potragu za rukom. Djed je bio sklupčan na podu. "Ima li još. Neprijateljska vatra bjesnjela je jače nego ikad. Nema više ničega. Sony Black Trinitron s 58 kanala pogodio ga je posred glave. 125 74. "Što se to događa u borbi?! Djede. Istina. dok je djed šutke patio. i rukom je držao batrljak druge.. Lijepim skokovima od barem metar i pol. Onda je opazio da djedu nešto nedostaje. Odmah nakon toga." "Ne brinite se za mene. Otac mu je bio previše zauzet ispaljivanjem posljednjih triktrakova da primijeti bilo što drugo... "Djede Anselmo!" rekao je gospodin Trodini. Te jebene ruke nije bilo. Okrenuo se i vidio ga kako skače po balkonu poput žabe koja je dobila grčeve." rekao je Michele plačući.. Više nije imao jedne ruke. Dobro! No nije uspio upucati zvijer na koju je nišanio. To se događa u borbi". oči zakrvavljene. Nema više dlana. košulja razderana. Nije je bilo. Vi nastavite.. umalo." 126 "Tata! Djed. Ruke više nije bilo. U betonsku fontanicu s ribama. hroptao je starac s bolnom grimasom na licu. Jednog sam sredio. a djed je zavristao kao da ga kolju. "Tata! Tata!" rekao mu je Michele vukući ga za ruku. Medu ruže. Nije ništa. na tu je besmislenu mješavinu francuskog mesa i japanske tehnologije sletjelo beživotno tijelo Gaetana Cozzamare. Medu geranie. Nije želio da se zvijer sakrije. ANSELMO FRASCA "Proklete stare oči!" promrmljao je u sebi Anselmo Frasca. "Što hoćeš? Zar ne vidiš da pobjeđujemo. Mogu mu je prišiti. Zašto ne ispaljuješ rakete. Od zapešća naniže." "Michele. Ništa... MICHELE TRODINI Michele Trodini iza leda je čuo prasak. . Smrskao mu je lubanju ubivši ga na licu mjesta. Puška mu je eksplodirala u rukama. l 75.. Potražimo ruku. Svugdje su pogledali. Pogodio je nekoga tko je pao dolje... Nabrzinu je opet napunio pušku. "Nije to ništa..ponovno ustane. Skoro smo uspjeli.

Otvori vrata i pozdravi ih sve rukom. Mirni kao dvije normalne osobe." "Onda idi ti prvi. Proći kroz kuhinju. a obojica smo totalno sređeni. pa je bio spreman na borbu protiv izvanzemaljaca. Osjećao je da su mu kosti od krom-vanadija. jer ćeš sve zasrati. Proći ćemo jedan po jedan. u radnu sobu. Na parkiralištu. pomalo nesigurno. Slušaj me dobro. Onda idi. Umoran sam od čekanja crne smrti. Cristiano. "Trči. rekao je Riblj akost metalnim glasom. "Čuj. tako je sumnjivije. ne. Ako krenemo zajedno. hoćemo li izaći? Ja više ne mogu ostati ovdje. Ništa lakše?" "Ništa lakše!" "Hoćeš li moći?" "Hoću. što će reći svoju kožnu jaknu. s peruškom i klobučinom nabijenom na oči.Onda ju je Michele konačno ugledao. Koliko je sati?" "Ma ne znam. U čizmama zaprljanim pijeskom Sierra Nevade. ispruženi na kauču. Jesi li siguran da želiš izaći? Nije loše u ovom saloonu" "Ne. nemoj govoriti. počet ćemo se smijati i ona će sve shvatiti. Osjećam se prilično djelatno. iz nje u hodnik. Moramo izgledati normalno. Ribljakost je imao dojam da je Daitan 3." Ribljakost je mehaničkim pokretima navukao oklop obložen volframom." "Dobro. tata. Onda. odjeven kao bounty killer. koji su nadirali tko zna odakle.. pak. japanski robot. Na haubi ford escort karavana. jedan za drugim. Ja sam ti za petama. "Eno je. Zato se moramo koncentrirati. No moramo se suočiti s teškom zadaćom. Ako me majka vidi ovakvog. šake od titana. 127 pet! 76. Izlazimo". slušaj me. nije prestajao izvlačiti i vraćati u zamišljenu futrolu svoj srebrni kolt. Idi. Možeš ti to. To će izgledati normalno. GIULIA GIOVANNINI Gosti su se razbježali kao čopor miševa nagomilanih na tavanu. 129 128 . uzmi je!" Micheleu nije trebalo dvaput reći. Svi su se nanizali.. Želim ići u društveni dom i dignuti im guzicu u zrak". Moraš reći: sretna Nova i sve najbolje. u najboljem slučaju poslat će me don Picchiju. Osjećao se dobro. Ali. eno je! Tamo je!" Završila je dolje." "Idem onda?" rekao je još Ribljakost. "Idi. "Dobro." "Uredu. Michele. i stavio ruksak na ramena. krenuli su individualnim psihodeličnim putovima. CRISTIANO CARUCCI Nakon zajedničkog upada u svijet Vikinga. a potom van na stubište. izađi i sačekaj me. Izlazimo. mirno se zaputi prema vratima. Bit će da je skoro ponoć. "Tko je crna smrt?" "Pusti to. rekao je Ribljakost krećući se mehaničkim pokretima.. kao da se ništa nije dogodilo. ČETIRI ! 77. Cristiano i Ribljakost.. Ustvari.

"Mamice. Mogao je i saviti prste. Bila je spremna. s obožavanom kćeri. Bilo bi lijepo. Tu.. Ženi koja nikome ne dopušta da je gazi. Možda je još živ. Ničega se nije sjećao. Ispod nosa joj je bila lokva krvi. Nazdraviti novoj Giuliji. Giulia se približila. Opazila je da ona daska bez sisa ispod kauča počinje dolaziti k sebi. Ustao sam. U paklu nije vruće.. Jedva se micala i nešto je mumljala. glasno je rekla Giulia. U ušima eksplozije i urlike. Malo ju je razgledala. Daska bez sisa se pridigla i. Ja ću.. Sve što je pojela. Špagete s dagnjama. što mu se sušilo medu dlakama. Mokar od nečeg sluzavog i ljepljivog. nastojeći sve nagurati na jednu hrpicu. lososa. Otvorila je jedno oko i povratila. glupačo! Moj parket. i onda ništa više. Jedva je disao. Znala je da njezina majka nije tu. i dok je to radila. u rebra. Crna rupa. U nosu je osjećao miris sumpora pomiješan s mirisom krvi i odreska na žaru. Vrata stana su se zalupila. U kući su joj ostavili svinjac. jesi li vidjela? Tvoja malena je bila dobra. Sjela je pred televizor. Otjerala sam ih". Najprije treba nazdraviti. Onda je shvatila da još nije ponoć. krenula je prema hodniku. Kao da su mu je vukli da je iščupaju. rekao da moram otići do majke i. Osjećao se posve bez snage i kita ga je boljela. Sklopljenih očiju. Završio sam u paklu. Ženi koja ulijeva poštovanje. DAVIDE RAZZINI Gdje se to nalazi? Sto mu se dogodilo? Mora da je mrtav. A u glasu joj se osjetilo da je umorna. uništena. Odlazi!" rekla joj je. Bilo mu je hladno i cvokotao je zubima. A sad čisti!" Deborah je rukama počela čistiti ono što je izrigala. U ponoć će nazdraviti novom životu. ne prejako. Boljele su ga sve kosti.. Funkcionirao je. Shvatio je da je gol i mokar. Tiho je kukala. da proslavi tu lijepu Novu godinu. plakala je. . Nisam još poludjela. Ali što je loše u tome da se pravi da je i ona tu. najbolju koju je imala. Stavila je ruke na bokove i šutnula je. po parketu koji je ona prije par dana ulaštila. Dovoljno da vidi da li mu još uvijek funkcionira vrat. TRI 78.. Znala je da je draga mamica na odmoru u Ovindoliju. pa je ostao nepomičan. "Hej?! Hej?! Naprijed! Gubi se!" Ova je podigla glavu.. Malo.. držeći ruku na slomljenom nosu i jecajući. 131 130 Pokušao je podignuti glavu. Giulia je uzela bocu šampanjca i čašu. bila sam dobra. "Pusti! Ništa ne znaš.. "Gle što si napravila. Pamćenje mu je dopiralo do trenutka kada je odlučio otići. Brzo ću to srediti.

I shvatio je. On je odgovoran za ovu klaonicu. Oko crnca koji je i dalje pucao termofore. Urlajući "Ubio sam je! Ubio sam je! Moram umrijeti!" bacio se kroz prozor naglavce. 79. Dvije spaljene noge razbacane po sobi. poput plime. U kurac. . u pakao odlazim. Puhao je u njih. Prepoznao ju je. Samo tri. To je dnevni boravak one luđakinje. Krv iz rane i dalje je nezaustavljivo tekla i osjećao je da su mu bokserice i čarape natopljene i da mu noge šljapkaju u mokasinkama. Krhotine žbuke. Single.No gdje je to završio? Otvorio je oči. Razuzdanija nego inače." Enzo je sklopio oči. Osjetio je neki teret na trbuhu.. 132 Bio je to samo prvi kat. On ju je ubio i raskomadao. Pokušao se koncentrirati. Zakašljao se i presjekla ga je neizdrživa bol. ako nije ljubav. Vrištao je i skakao po sobi. umirem. Bile su daleko. Želim biti sam. I pjevala je: "Kunem ti se na vječnu ljubav. Sve je shvatio. Crijeva po perzijskom sagu. a ipak tako blizu. Bio je u nekoj polumračnoj sobi. ENZO Dl GIROLAMO Vidio je Ambru. To je bio on. Ambru i djevojke iz Non e la RAL Tu. Zvukovi su dopirali do njega u valovima. Ustao je vrišteći. Samo tri minute. S bocom šampanjca u ruci. na televizijskom ekranu. Jedan za drugim. ali nisu reagirale. Pružio je ruku i ovaj se otkotrljao na pod. Slupana prozorska stakla. mogu ga napraviti bolje. I on bi volio to pokušati. Tako neizdrživa da se činila nestvarnom. Bila je kao paralizirana. s ljubavlju ti dolazim.. Bilo bi lijepo biti tamo. Slike na podu. gol kao od majke rođen. U nekoj sobi u kojoj se dogodila eksplozija. Oslonio se na laktove. Ni dragi Bog ne bi bio u stanju skrpiti sve to. Želim nanovo napisati izvještaj. Enzo nije uspijevao dobro čuti što Ambra govori. Bljeskovi dalekih vatri osvjetljavali su je na mahove crvenim i plavim. Kapci su mu bili teški poput slomljenih žaluzina. Vidio je Giuliju kako sjedi ispred televizora. Enzo Di Girolamo neznatno se pomaknuo i prostrijelila ga je takva bol da su mu počele iskakati plave gljive pred očima. Što to govori Ambra? Tri minute do ponoći. Nemogućom. Ispljunuo je krv. štoviše komade Roberte Palmieri. A tko drugi? On je ludi psihopatski ubojica. Ambra je plesala. Oči su joj bile uprte u ekran. On glavom. ispred sebe. I ugledao Robertu Palmieri. pokraj njega. koji je pokušavao oboriti rekord u pucanju termofora. Izbrisao je iz pamćenja strahotu koju je počinio. 133 Kunem se da ću od sljedeće godine prestati s vezama. I rebra koja se dime pored njega. Nepomična. Imao je osjećaj da se nalazi usred tog tinejdžerskog rusvaja. ali oči su mu se sklapale. Na TV-u je bio golem crnac...

Čekao j e da otkuca ponoć kako bi nabrzinu mogao nazdraviti i trkom se vratiti kući sa svojom ženom. ha. bio je umoran. Znao je da je u stanju. poslati u tamni kutak svog mozga onu halucinogenu tvar koja mu se poput roja pčela vrtložila u lubanji. Savršeno. dobit ćeš na guzici šest rupa da na njih prdiš. Činilo mu se da mu se noge lome poput komada gipsa pod udarcima čekića. Moram maknuti rukom. Od onoga što je vidio zateturao je. Nastojao se ispraviti. vratar vile Ponza. držeći ih objema rukama. MARIO CINQUE Mario Cinque. Najeo se kao svinja. Napio se kao deva. Čitavu je većer slušao bezvezne Cerquettijeve viceve. 135 "Usrani kurčev dileru. zabavljala bolje od njega. Prednjim. Ha. Onu dvojicu kojima se ni imena nije sjećao. koja se. 134 Znao je točno što treba učiniti. Srce mu se stegnulo u grudima i morao se nasloniti na vrata da se ne sruši na pod. Maćji kašalj. bijelca i crnca. Pritisnuo je kvaku. U svojim crnim uniformama policije Los Angelesa. S pendrecima u ruci.I bilo je samo bijelo. . Stisnuo je kvaku. Lako je. ona dva usrana pederčića koji uvijek kruže u majici i satenskom sakou. Otvorio je vrata dokraja.. doviknuo mu je onaj plavokosi govnar.. Savršeno. nedostajale su još samo dvije minute. Uperili su u njega svoje magnume. Ruke na drškama pištolja. ne zadugo. Trebaš samo pozdraviti.bili su policajci. Ribljakost je prepoznao onu dvojicu iz Poroka Miamija. Ako pokušaš pobjeći. Ruke uvis. Vrata su se odškrinula prema jačem svjetlu kuhinje. Šeširi sa značkom. Onda krećem prema vratima i odlazim. No sad je bilo dosta. kako se činilo. "Znate li što radi plavuša na podu u supermarketu? Traži niske cijene. Vadi robu".. prema buci televizora pojačanog do daske.. Soba se počela ljuljati gore od broda u oluji. ako se koncentrira. Držati se ozbiljno. Snažno je udahnuo. RIBLJAKOST Ribljakost je bio posve usredotočen na težak put koji je bio pred njim. ali on se na to nije obazirao. Držao je oči zatvorene da se ne zaljulja. DVA! 81. Sve normalno." . Žudio j e za krevetom. Miran. zatvorio oči i promucao: "Zdravo svima! Sretna Nova i sve najbolje!" Polako je otvorio oči i počeo fokusirati slike ispred sebe. ali dovoljno da svlada jebeni ispit usranih portira. Njemački ovčari laju prema njemu. Razjapio je usta. 80. Jako ti je dobro. Srećom. Pokušao se na njih smijati. I usred tog krda murje. prema smijehu i brbljanju. Bio je umoran. Spustio je ruku na kvaku kuhinjskih vrata. Moram reći: Zdravo svima! Sretna Nova godina i sve najbolje.

mršav mladić koji je bio došao po Cristiana. Samo malo kalabreške trave." rekla je gospoda Carucci skidajući staniol s boce šampanjca. U sobi se ni muha nije čula. Nisam diler.. zatvorenih očiju. Na vratima je bio visok. skinuo ruksak s ramena.Dosta! Ja više ne mogu! pomislio je Mario i onda izvalio: "Zamislite što nas čeka sutra. nemojte me upucati". a ti mi pucaš u leđa. Nemam ništa drugo. Smiri se. Odjednom su se vrata otvorila.. Raširenih nogu i ruku obješenih niz bokove. "Šefe. male." I otvorio je oči. Budi barem jednom optimist. kunem se Bogom. Kunem se. Massimo? Jesi li poludio? Je li ti zlo?" uspjela je reći gospoda Carucci s rukom na ustima. Sad smo tu. promucao je i dignuo ruke iznad glave. Poslušajte što rade vani. a ti želiš sve pokvariti. Odjednom je podignuo jednu od one dvije orangutanski dugačke ruke i. Stajao je nepomično i ukočeno. molim vas. Skoro se srušio. Mario. On je nastavio: "Dobro. držeći oči i dalje zatvorenima. Nitko ti ne želi nauditi" uspio je reći gospodin Mario. Sad ću podići ruke. . kugu i glad odjednom." "Što? Što?" 137 "Evo je ovdje. Otvorio ga je i iz njega izvadio plastičnu vrećicu punu trave. tako da je gospodin Mario imao dojam da se ovaj doista osjeća kao da je na meti pištolja. Evo je. 136 Mario se prvi okrenuo.." "Zaboga. Opusti se. gospoda Carucci i svi ostali zapanjeno su ga gledali. Luđak mu je pružio vrećicu i on ju je krenuo uzeti (luđaci nisu proturječni). Luđak se za to vrijeme približio i nepomično ga gledao onim vatrenim kuglicama. Povraćali po stubištu. Svašta pobacali dolje. Vi prosudite. Sad ću je izvaditi. "U redu. Je li mnogo? To je jako malo!" Ma što to radi? zapitao se zgranuto gospodin Mario. Mora daje shizofrenik. Bilo je nešto uznemirujuće u njemu." "Mladiću. Evo je." "Massimo! Što to govoriš. Dat ću vam je. Mario Cinque. ljuljajući se prema naprijed. Dvije okrugle.. rekao porta-fonskim glasom: "Zdravo svima! Sretna Nova i sve najbolje. Dobro. Kako bi ga primijetili. Ja te poznajem. Samo ne pucajte. Nisu shvaćali. Razvalio je usta i prestravio se kao da je licem u lice vidio rat. Mozak mu je ispario. "Evo je. Izgledao je kao da je gurnuo dva prsta u utičnicu. svi zadovoljni.." Ribljakost je teatralnim pokretima i krajne oprezno. Čini se da su vatrometom spalili vrt. Ja ti je dam. Ali molim vas. crvene loptice. smrt. Uvijek isto. Dat ću vam je. Evo je.. gosti bi jedan za drugim za-mukli. no uspio se rukom pridržati za dovratak. "Dobro.

SMRDO "Dosta! Pomirite se vas dvojica.. Stisnite jedan drugome ruku." Trčao je. a drugi s druge strane ureda. Smrdo je disao kao astmatični bizon. "Hajde! Odmah se pomirite i zaželite jedan drugome sretnu Novu godinu!" rekao je Voloder gledajući na sat. i poprijeko se gledali. Pružite jedan drugome ruku.. Ona su dvojica oprezno poput dva psa mužjaka kružili jedan oko drugoga. Uništio nas je.. Nikad se neću pomiriti". "Moramo pobjeći. Dođi. Na licu je imao veliku ogrebotinu i rukama je pridržavao rasparane hlače. Rinčica je ispružio ruku preko volje. Pravi Ribljakost čeka ga vani. Ovaj Ribljakost vikao je kao opsjednut. "Otvorite! Otvorite! Cristiano! Cristiano. . pusti me. Slušaj me! Dobro me slušaj! To su oni iz Poroka Miamija." mrmljao je Smrdo sebi u bradu. poderanu jaknu i izgrebanu ruku. Bit će da je još jedna halucinacija. Rinčica je imao masnicu na oku.." jedan! 82. premda se opirao. Odbljesak plamena osvijetlio je mračnu prostoriju. ubacio opet u ruksak i utrčao natrag u Cristianovu sobu zatvarajući vrata za sobom i vrišteći: "Usrani kurvini sinovi. "Dosta! Točno je ponoć." Cristiano ga je zbunjeno gledao. Sad su njih dvojica stajali jedan s jedne." Ribljakost je dašćući otrčao do starog kotla. "Što to radiš?" "Dođi! Dođi!" rekao je stišćući ga snažno za zapešće. kad je ugledao kako se Ribljakost vraća u sobu urličući: 139 "Cristiano! Cristiano! Najebali smo! Ulovili su nas! Ulovili su nas! Policija! Moramo se riješiti robe. otvori! Što se događa?" Ribljakost ga je odvukao u kotlovnicu. "Ne. to nije tvoja majka. "On je lud! Razbit ću mu njušku. govorio je Rinčica s knedlom u grlu." 138 Nakon više pokušaja i pokojeg primljenog udarca.. On je govno.." "Ne. Neurotičnim je pokretom otvorio vrata peći.kad ju je ovaj akrobatskim trzajem vratio natrag.. Uništio nas je. "Pusti me! Molim te. Moja majka želi ući. Nećete nikada dobiti moju travu. Cristiano je čuo majku i ostale s druge strane ormara kako viču i guraju vrata. Savršeno znaju oponašati glas tvoje majke. Hoće travu. Kružio je po sobi obuzet panikom. manje spektakularna i manje zanimljiva od one s Vikinzima i one s revolverašem.. I cijeli je ured zatutnjao. Volo-der ih je napokon uspio razdvojiti.. nula! POČINJE NOVA GODINA! 83. ali svakako stvarnija. CRISTIANO CARUCCI Cristiano je mirno oblačio kaput i šal i pripremao se za susret s majkom i gostima.." Smrdo je poslušno ispružio ruku. zgrabio je ormar i gurao ga na vrata. To je halucinacija.

Pobjeći. Koji se brzo širio. siromašni i skromni u usporedbi s tim paklenim čudovištem. Vidio se u cijelom gradu. Bilo je kasno. . Krov je odletio poput čepa šampanjca preplavivši parkiralište. Nije više bilo svrhe. po Cassiji. Paklena lomača koja je zahvaćala stanove pretvarajući ih u žrtve paljenice i kroz prozore povraćala velike crvene plamenove. S luđačkim cerekom na licu.. koje je crvenim i crnim bojilo oblake pune kiše. Detonacija je bila mnogo jača. Svi su se prozori rasprsli tvoreći kišu staklenih krhotina. Vatra je prošla starim podzemnim plinovodom. Božično drvce se zapalilo. Od suterena do potkrovlja. U ponoć i pedeset osam sekundi eksplodirala je i vila Ponza. U zrak nad Cassiom podigla se plinovita gljiva golemog klobuka od plamena. Patuljaste palme u velikim posudama skršile su se o zid ograde. koji je spajao vile Capri i Ponza kao dva sijamska blizanca. Rekao je samo: "U kurac. Cassiu i okolno područje smeđim crepovima i ciglama. Prekasno. Smiješio se." vrisnuo je Cristiano i bacio se na njega.." Neće biti druge Nove godine za Massima Ribljukost Ru-ssoa ni za Cristiana Caruccija. Portirnica je završila na drugoj strani ceste. "Riješiti se dokaza. Izobličeni div u svijetu umjetnih patuljaka. Drhtao je. Škiljio. 85. Cristiano je osjetio kako mu se steže grlo. Ali Ribljakost je bio brži. Kugle od obojenog stakla rasprsle su se od vrućine. Slinio. Točno kad je otkucala ponoć. 140 Sve je stvarno. 141 I izbio je požar. vila Capri je eksplodirala. vili Ponza i okolnim zgradama. Od zračnog udara prouzročenog detonacijom parkirani su automobili odletjeli nekoliko metara. 84. unutra je dinamit. koje su padale po parkiralištu. Nije pokušao čak ni istrčati. između borova. Apsolutno stvarno. među tobogane i stari zahrđali vrtuljak u parkiću. jer su se u suterenu nalazili spremnici plina. "Što smjeraš?" promucao je Cristiano shvativši da to što upravo proživljava nije halucinacija. Stubištem i otvorom dizala. dima i prašine. jednim je potezom ubacio ruksak u peć. Vatrometi koji su rimsko nebo bojili kometima i meteorima odjednom su izgledali maleni.Okrenuo se prema Cristianu." "Čekaj! Ček.

s druge strane obilaznice. I eksplozija se čula sve do najudaljenijih predgrađa. pomozite mi!" rekao je odjednom jedan vatrogasac nastojeći podignuti tešku gredu. 87." 86. zaprepašteni. bili su razbacani cestom. Požar koji je neobuzdano gorio ukroćen je tim silnim pljuskom. "Evo jednog. Govorilo se da je taj vatromet bio iznenađenje koje je organizirao gradonačelnik. Onda su počeli pljeskati. zgrade i dim oblikovali su jednu te istu sivu masu. Udarci pijuka o beton. Zvuk električnih pila." viknuo je bacivši gredu ustranu i umorno stavio ruke na bokove. Odnijela ga je eksplozija. Nekoliko raštrkanih žarišta još je gorjelo između ruševina i niski pramenovi dima obavijali su ono što je ostalo od zgrada. San Giovanni. s koje je kapala kiša.. I najuporniji. 03:20 h Konačno se potopni pljusak sručio na grad i zaključio slavlje. pomiješan s kišom. Eksplozija je bila prejaka. Trastevere. gušio je. u automobilima zaustavljenim uz rijeku. Lice je bilo prekriveno kapuljačom. na terasama. trgovima. kojim su vozila pomoći prolazila prskajući poput glisera. . zviždati. iz kojih je sukljao dim. Ribljakost je bio u pravu kad je rekao: "Želim izazvati prasak kojeg će se sjećati godinama. 142 143 Miris paljevine. koji su slavili Novu godinu u kućama. Golema reklama "Vukodlaka" rastopila se cureći po pocrnjeloj diskoteci. Parioli.. radosno se grliti i otvarati rijeke šampanjca pred tim pirotehničkim čudom. Kola hitne pomoći. Odredi vatrogasaca u narančastim kombinezonima u tišini su radili među hrpama ruševina u potrazi za preživjelima. Ispred naselja nije bilo asfalta u dužini od dvjesto metara. Ovdje je. "Leš! Glava mu je raspolovljena.Posvuda. Uzaludan trud. Sprženi kosturi borova okruživali su ostatke zidane ograde. ulicama. Izobličeni ostaci automobila. Prati. Bilo je hladno i nije bilo vjetra. sve jače i jače. obližnja dolina zastrta maglom. zinuli su u čudu. Dosad su pronašli samo mrtve. Vatrogasac se sagnuo i shvatio da gleda mrtvaca. morali su se vratiti kućama. Zovite one iz hitne. Netko iscrpljen i sretan što će se baciti u krevet. Vodovodne cijevi rasprsnute od vrućine oblikovale su jezero. Cassia je bila zatvorena. koji su uokolo još slavili. vatrogasci i policijski automobili bili su u neredu parkirani na ulazu u naselje. sitna kiša. plesati. ispod! Dođite. benzina i borovine. A Rimljani. Postavljene su rampe kako se znatiželjnici ne bi približavali i kako bi se automobilima zapriječio prolaz. Bilo je malo nade da će pronaći nekoga živog. Takav prasak da će ovi siročići sa svojim balavim vatrometima izgledati jadno. Nebo prekriveno gustim oblacima. svi. Netko manje. mješavina plastike. 06:52 h U šest i pedeset dvije minute po ruševinama je padala uporna.

. . Noge su mi slomljene! Pokušala je zaboraviti na bol i razmisliti. Imala je mršave. I na koncu mrak. Kamo je nestao mrak? upitala se Filomena.. Liječnika koji podiže glavu s njezinih prsa i potvrđuje. Pomolimo se! Pomolimo se za dušu Filomene. Raku. Bila je to stara žena. oko zapešća teške zlatne narukvice i sat. Zvati upomoć. Obveza je Crkve razumjeti. iza tog groba od cigle. Žena. Kunem se Bogom da ne znam! I ne želim znati. I ona njuškala od susjeda na stubištu. osjećala je u njima milijune mravaca. Živa si! Živa! U daljini. dobre žene. Bolje rečeno. Ruševine?! Ruševine čega? Ne znam. Vidiš da su te voljeli. Da. Onda su se otac i sin zagrlili i počeli plakati. kopala kroz ruševine i uštipnula se za bedro. Ništa. koji je još radio. da se okrene. Sad ču početi vikati. Bilo je svjetla. Veliko prstenje. Zemlju. u kojem joj je sva težina bila na vratu. 144 145 I vidjela je onu šačicu ljudi koje je poznavala kako slijedi kola na kojima leži ona. Vidjela je kad su je ukočenu i bijelu stavili u crnu plastičnu vreću. Blijedo. 146 Bolio ju je vrat. staračke ruke. izokrenuta u nekom čudnom položaju.. Kao da je uštipnula tuđu nogu. Velika. teška greda pritiskala joj je leda i sprečavala je da se pomakne. njezinog muža i njegove nove žene bile su vlažne. Stoga je ostala na mjestu. Nisi se uspjela ubiti. Ali bilo ga je. čula je muklo zavijanje sirena i buku električnih pila. drva i betona iznad sebe. I misu. smežurane. Bila je okrenuta naopako." rekao je svećenik. Malo. Osjećala je mišiće zategnute poput užeta za vezanje brodova. mrtva je. Ono malo što je ostalo od glave bilo je potpuno pougljenjeno. Policiju koja je razvalila vrata i ušla u njezin stan.Vatrogasac je uz pomoć druge dvojice uhvatio tijelo za ruke i izvukao ga. Nosila je dugačku večernju haljinu.. Nisi se uspjela čak ni ubiti! Tako si nesposobna da se ne znaš čak ni ubiti! Svaka čast. tako da joj se krv slila u glavu. FILOMENA BELPEDIO 07:00 h Sve je vidjela. Bila je mokra i bilo joj je hladno. koja je na više mjesta bila izgorjela. Pomaknula je ruku. Nisi mrtva. sada crne od plamena. "Samoća može dovesti do krajnjih i nepopravljivih poteza. 88. Nogu mrtvaca. Svoj leš na kauču. Mora da je već dan. nepomična u tom neudobnom položaju Nije osjećala noge. Oči njezinog sina. Groblje. prigušeno svjetlo prosijavalo je kroz ruševine koje su je prekrivale.

Radio je i ro-vokopač. Učinila je tako. Onda je prepoznala borove. Možda gura s pogrešne strane. Zaslijepljena svjetlom. Zgrabila je gredu rukama i počela je gurati. S jedne strane. Na trenutak je ostala tako. Svi su mrtvi! Svi. Neprepoznatljivih. Nitko nije obraćao pozornost na tu debelu.. Bila je sigurna u to. savila se i povukla uvis držeći se za betonsku gredu. Nesreća. Pokušala je pomaknuti nožne prste. mrdni tu guzicu! Krenula je četveronoške. Zatvorenih očiju. Gurati unatoč rani koja peče. Izranjavane ruke i rana na leđima koja je pulsiralayali bilo joj je dobro. Ostala je tako. Po ranjenim leđima. Poput gljive. vidiš li da ni ovaj put nisi mrtva? Izvuci se iz ove rupe. Pocrnjelih. Nije bila mrtva. Bit će daje došlo do eksplozije. Što hoćeš? Razgledati panoramu? Hajde. Progutala sam sve one tablete za spavanje. Spržena trupla u svečanoj odjeći. Onda nisu slomljene. Miču se! Miču se! Greda za leđima dovodila ju je do ludila. Sa zemljom u ustima. Nije se pomaknula ni za centimetar. Nije joj bilo jasno. Desetak. stara. na njihovom mjestu stajale su hrpe ruševina koje su se dimile. Samo što njezine zgrade više nije bilo. Vrat ju je luđački bolio čim bi okrenula glavu. Vozila hitne pomoći s plavim svjetlima. sada crne. Morala je promijeniti položaj. ona koja vuče konce tvog života. Čim bi se pomaknula. S mukom se podigla na noge. nalazio se red leševa. Što čekaš? Da padne noć? Urlajući od bola. one koji su stajali ispred njezinog balkona. Pomaknula je jednu nogu. to nije htjela. Naprijed. i greda je odjednom popustila. Odgurnula je jednu drvenu ploču i iznad sebe ugledala sivo nebo. Poput poludjelog bernardinca.Ali nije to učinila. Pogledala je oko sebe. penjući se po hrpama ruševina. I izbila je van. ružnu ženu u spavaćici. Tvoja jedina gospodarica. Samo sam ja preživjela. Nitko je nije primijetio. 147 I i Kiša joj je kupala lice. a ni zgrade nasuprot. ranjavajući ruke. Zašto nisam mrtva? Zato što tvoja gospodarica.. Samo su utrnule. stara! Dobro udahni i guraj. Lomeći nokte. grebla joj je živu ranu. Naprijed. leđima. Pomaknula je i drugu. Perući lice tom hladnom kišom. . Bile su sravnjene sa zemljom. Po njoj je pala kiša žbuke i cigle. Morala je uprijeti niže. Jebe ti se za bol. na onome što je ostalo od parkinga. Počela je kopati rukama. Po glavi. Odredi vatrogasaca pretraživali su kamenje. Spavaćica joj je bila posve razderana. Vidjela je Cassiu i zgrade s druge strane.

Kreću stroboskopska svjetla i one nestaju i pojavljuju se tisuću puta u . probija utrobu i širi se unutra. Znamo iz svega izvući najbolje. Govorimo urlajući. Nesigurnim je koracima prošla izobličene ostatke ulaza u naselje Otoci i bosonoga se po kiši zaputila na Cassiu. Samo još krupniji. ali nema mjesta ni za kurac. Ili kao hijene. Idemo se zabaviti. Crveno i zeleno i plavo. Mi kružimo oko njih. To je glazba koja se uspinje guzicom. kako smo samo nezasitni večeras. Plešemo zbijeni i onda stvaramo krug ostavljajući u sredini prazan prostor. Naprijed. Mi smo kao bizoni. 149 148 POŠTOVANJE Izlazimo u sumrak. Zeleno svjetlo boji nam oči u žuto i razotkriva trunke prhuti na ramenima. Nešto naivnih pića. Kratke sa strane. na nogama vojničke čizme ili martensice. Pokažite da imate muda. Da bismo razgovarali. I možda je to doista i bila. Mirno čekamo i vidimo da naš auto smeta. ugledamo tri pičkice kako plešu uz nas. Zajebavati se. Tad kidamo svoj obruč i uvodimo ih unutra. i seronje smo koje se kurče. Smijemo se i zaustavljamo se u baru uz cestu da uzmemo piva. Zašto? Zečevi. dovoljno je da nam to priopćite. Sviđa nam se. Dobri su komadi u svojim minicama. Mi nosimo traper Cotton Belt i Uniform.slijepljene kose. 153 Ovo je vaš trenutak. Naslonjeni kao šupci na haubu automobila. Sviđa nam se tehno. Kroz otvorene prozore udišemo zrak koji nam udara u lice 180 na sat. Samo još nezasit-niji. Pločice na podu mijenjaju boju. Sad imaju mjesta da opuštenije plešu. Gladni pičke. Mi se znamo zabavljati. U kurac. kako večeras roka ova muzika. Ostavljamo auto u trećem redu i svi počinju trubiti kao kreteni. Gladni sirove pičke. Na košuljama. Kamo je išla? Išla je živjeti. Ovo je trenutak za prigovore. Odjednom. Guramo se leđima i jebe nam se ako se netko ljuti. Ova večer je drugačija i svi smo svjesni toga. To nas opaja. Ulazimo u auto i odlučujemo mrdnuti guzicom. Ulazimo u diskoteku zbijenih redova. Imamo naušnice. Mi smo tu. U nosu. Na ušima. Zagrađuje prolaz. nakon što smo se već dobro naznojili. Samo nam dođite nešto reći. Da se malo ubijemo na podiju. Ima nešto ljudi. moramo vrištati. S pravom nam se osmjehuju i zadovoljne su. To nam je izazov. Prošla je ruševine poput nevidljive utvare. U kurac. Ali ne prilazite. Izluđuje nas. Mi smo jebeni čopor govnara u pokretu. Smiješe nam se. I kako smo gladni. koja je četveronoške prelazila hrpe ruševina. Uvijek je tako subotom uvečer. Na obrvi. Svi su bili previše zaokupljeni iskapanjem. Kose su duge i počešljane unatrag. Počinjemo plesati. Košulje na pruge ili crteže. Imate problema? Ako mislite da smo neodgojeni govnari. čizmama i uskim topovima. Ulazimo na parking.

Amanda trči preko pješčanog brijega i jedan od nas je naganja. Da nas boli kurac za sve. Amanda. Paola. U ovoj gužvi razgovori nisu važni. Koji kurac ti znaš može li se ona kupati ili ne može? Ej!? Koji kurac ti možeš znati? Maria skida jaknu i džemper. Kružimo oko nje i potom sjedamo na zemlju. Tri su. naravno da možeš. Pitamo je što misli.sekundi. kažemo joj mi. kaže joj Paola. što se nje tiče. Da je sve savršeno u redu. Ona se smiješi i kaže da mi znamo misliti samo na gadarije. To je droga koja nam glavu puni plavim. Mana je gotova. smije se i čini sve da privuče našu pozornost. Maria. Opet se pleše. Osjetiti da smo odradili svoju zvjersku noć. a ustvari im je samo to na umu. Kaže da se cijele večeri glupira s Enricom. međutim. I sretni smo što nas krmače slijede u svom metalik-zelenom fiat unu i tad se smijemo i govorimo jedan drugome da su prave kurve i da misle samo na to kako će nam dati. Ona se smije. Mi njušimo zrak i osjećamo miris mora i algi i vjetra i bljuvotine i soka njihovih pičaka. Ostavljamo aute na pustom parkiralištu i hodamo između prudova plaže na kojoj puše vjetar. Da stalno mislimo na to. Izlazimo iz diska kad je već jutro. Idemo piti i one nam pričaju o nekoj grupi za koju ne znamo. Kokoši nas slijede. One to žele više od nas. Ne zna da je već odavno sva naša pozornost usmjerena samo na njihovo kurčevo šepirenje. Ne možeš u takvom stanju. što su ono dvoje otišli raditi iza brijega. koja kaže da se zove Amanda. Godi nam ponovno ući u auto. Da je sve u redu. Malo se zajebava. kaže joj Paola. Mi se slažemo. Moraju samo prevladati sva sranja koja su im i roditelji i škola i selo utuvili u glavu. Maria je došla k sebi i prilazi teturajući kao zombi. a kitu crvenim. Maria se želi kupati. Ne smiješ piti ako ne podnosiš alkohol. jer i nije ništa drugo. I sad je sve postalo previše otvoreno. Nekoliko sela. Mi želimo njih i one žele nas. Mi idemo do Paole i kažemo joj da je njena prijateljica Amanda nestala iza brijega s jednim od naših. One su sisate drolje i nama se počinje dizati. Smijemo se. I kažemo da nije moguće da su žene uvijek napaljene. Vjetar pun pijeska. Da su ono dvoje otišli brati cvijeće iza pješčanog pruda i da se tamo gore vidi rađanje zore. Stižemo do mora. . Razgovara se. Ma. Da smo spizdili još jednu noć. Ne želimo više puno čekati. Amanda i Paola su izvan sebe i počinju bezglavo trčati i pjevati Erosa. Jedna. Kaže da je. Maria. povraća uz kabinu. Osjećamo kako nam se u gaćama napinje i puni se krvlju. Godi nam navinuti muziku do daske. One su kokoške zadovoljne našim upucavanjem. Bit će ti zlo. Prolazimo pored polja. I da glume da ih nije briga ni za što. ali moraju svladati zapreku. ali svejedno je dobro. Amanda luda. 154 155 Ekstatična papica i džin-tonik. Presavijena je i jednom se rukom naslanja na drvo. i onda nam se mozak prazni i misli postaju zbrkanije.

To je previše. Stvarno je razvaljena. Maria leži i ljubi se. Pušta da joj se skine grudnjak. Svi smo iznad nje i sviđa nam se što je vidimo tu. Držimo ih u ruci i smijemo se. U svojoj glavi misle da te stvari nisu važne i da ne vrijede ništa. Pliva. Gubi se. Stišće se i grije uz onoga koji joj je dao jaknu i zatim mu daje da je ljubi. Držimo je čvrsto.Situacija postaje zanimljiva. Samo to želi. Hrabrimo onog koji mijenja pozu i uzima je straga. koja se kotrlja i daje se primiti za guzicu. Čini se da krmača to ni ne primjećuje. Počela je plivati. Kamo si pošla? Nismo još završili. Mrda se ispod nas. Zajebavamo one koji svrše prerano. Širimo joj noge. Počinjemo je tucati na smjene. Neću. Grizu se. Nije se tako činilo. Ali ona vrišti i pokušava ustati. Mirna. Podiže pogled i vidi ovaj metar i pol kurca. Naprijed. Paola i dalje ponavlja da se ne može kupati jer je voda ledena i da će je udariti kap. Ona svoju brije. Paola stoji i zaprepašteno gleda svoju prijateljicu. Odlazi jer je nitko ne jebe ni pola posto. Čudno je ovo uzbuđenje koje nas obuzima. Skida čizme. Bolje je da se gubiš. Naprijed. Ima lijepu pičkicu. Daje da joj se grizu bradavice. Gledaj. Pliva. Počinjemo drhtati gledajući je tako polugolu kako gaća. Kreće prema autu. Naprijed. Ponovno pada na zemlju. Nešto kao ne. Zatim izlazi i počinje drhtati. 156 Jebote. Stišće se u nju. Detalji su važni. Prestani. Ima strašno tijelo. Da vidimo dokle će stići. I mi se smijemo. Pokaži nam ih. kaže svojim prijateljicama. Smije se. Usne su joj plave. Iznad pješčanog pruda pojavljuje se druga prijateljica. Zblenuta je. Bio bi dug više-manje toliko. Daj umukni. Dobro održavanu. To je previše. Treba je kazniti. Morala se okupati da popusti. Potom joj netko daje jaknu. Golu na pijesku. Gledaj. Kome je mora pokazivati? Nešto mumlja. Pokaži nam sisetine. •> Skida minicu. Ostala je u grudnjaku i crnim čipkastim gaćicama i samostojećim čarapama. 157 To j e trenutak lj ubavi. skinula je minicu. Skini i grudnjak. Jedan od nas joj počinje stiskati sise. Ponaša se tako jer je najružnija. Ispružena je na zemlji i izgleda kao vreća vapna. Onaj što stoji iznad nje svlači joj gaćice. Zatvorenih očiju. Maria je zabacila glavu unatrag i prepušta se. Vi ste kravetine. Moli nas. Smije se. Grupna ljubav jača osobnost. A gabori misle da su posebni. Što . Maria tetura do obale i ulazi u vodu. Naprijed. Ostaje zapanjena vidjevši sve nas gole iznad Marie. govorimo joj. kažemo joj. Pružimo se preko nje i navalimo. Krmača nas zapanjuje. Preklinje nas. Na trenutak se oporavlja i kaže da prestanemo. Djevojci treba kurca. kažemo joj mi. Bradavice su joj tamne i podignute. kad glume da im ne odgovara. Spuštamo hlače i vadimo buzdovane na zrak. Mrzimo one kojima prelaze. Nastavljamo. Nema dlaka koje prelaze na bedra. Umukni. Konačno. kada bismo ih poredali jedan iza drugoga.

to radite? pita nas. Pada na tlo. Crvenilo krvi. Hrčak mali. Okreće se da vidi gdje smo. Crvenilo mu počinje kapati po nosu i očima. Podižemo je na noge. s resama. Puno. Molim vas. to smo mi sigurniji da ćemo je zgrabiti. Hramlje. ali ona ne želi. Sad urličemo. kaže. Hoda raširenih nogu. Motka prolazi kroz tijelo i zabija se u pijesak bojeći ga u crveno. Puno krvi. Što je ona slabija. I krećemo na nesretnicu. kurvetino. Ne. Dignutih kara i napaljeni. Ova cura je nevjerojatna. Sviđa ti se tehno. Ona tad grabi bocu mineralne i razbija mu je o glavu. napola pokidani suncobran i zabija joj ga u oko. Oprostite. Nisi nam ništa napravila. Trga joj majicu i baca je na zemlju. Jedan je grabi za kosu. kaže nam. Mi tebe molimo. to smo mi jači. Otvorenih usta. Kao druga usta. Naglo skreće. kurvo. Pokušava opet ustati. Još leži na tlu. ali ne uspijeva. ali ona odugovlači li ga i odugovlači. Molim vas. Plešemo oko nje kao u disku. Vraćamo se natrag do Marie. Ostavljamo je tako. Gdje su mi prijateljice? pita. Zašto ne plešeš s nama? Hajde. Trči. No ne čini nam se da je Maria naročito raspoložena za to. Ponovno ustaje i nastavlja trčati. Mora daje uganula zglob. Nisi nam naudila. mi smo iza nje i ona ne primjećuje veliku granu o koju zapinje. kotrlja se niz pješčani prud i završava na leđima na tlu iznad plaže. Boji se. Tada joj razdraženi čupamo suncobran iz glave i zabijamo joj ga u trbuh. Svi zajedno. Molim vas. Trči malaksalo. Molim vas. Diži se. Zatim otvaramo suncobran. Naprijed. iako sa strana 159 prskaju kaša i krv kao iz iscijeđenog kalodonta. Nisi nam naudila. Oprostite. Hramlje po pijesku. . To se vidi. Na cvjetove je. Iako drhti od samrtnih grčeva. Otvara mu lijepu razdero-tinu na čelu. Kako što radimo? Drmamo ti prijateljicu. Jedan grabi zahrđali. Ona se okreće oko sebe i bježi. Zašto se ne zaustavlja? Ne želimo joj učiniti ništa nažao. sa suncobranom zabijenim u lubanji još pokušava pobjeći. koje su napola bijele. a napola crvene od hrđe. Postaje umorna. Četveronoške se pentramo preko pješčanog pruda. Prekriženih ruku čekamo da odapne. Pokušavamo je zagrliti. Savršeno se utiče u očnu šupljinu. Što je ona manje sigurna da će se spasiti. Divlji čopor u napadu. Trči uzdignute glave. Gleda nas i onda brižne u plač. U hladu. ljepotice. Stvarno je nevjerojatna. Vukovi za gazelom. Nećemo ti oprostiti baš ni za što. Bacamo se dolje skačući. Pustite me. Mi slijedimo 158 plijen i raštrkamo se jurišajući s boka. Sad smo stvarno popizdili. izmiče nam. Pridiže se.

U drukčijem svijetu. Grdobina mirno sjedi na haubi automobila. Točan kao sat. Nos je plav. Izvlačimo je. Jedan trenutak i njezina je glava smrskana. A sad dosta. Zatim pokrivamo. Kilometri polja. gradova. Tko bolje trči. Utrka. Razumijemo tvoje dobre namjere. ali ti bi poslije sve rekla policiji. Ne dijeli više ništa s njim. a mi ne želimo završiti na robiji. Vida druge ljude. Kurac im nećeš sve reći. Njezina je glava otvorena kao uskršnje jaje od mesa i kostiju i kose. Sve ćeš im reći. nastavlja. Nose štapove. završen. Urličemo noći koja nestaje. nemojte me ubiti.. Zašto ga i dalje sanja? Zašto ga njezina podsvijest uporno izvlači van? Zec iz cilindra. planina i mora. Ponovno ulazimo u auto.. natjerat će te da kažeš istinu. Daleko. Jebote. Iznenađenje curi dolje po pijesku. Sad živi drugdje. Umorni smo. Ipak. kaže nam. Svi se skidamo goli. S UŽASOM Sanjam te. Ludilo smo kad smo svi goli. Samo ga još mala točkica drži prilijepljenim uz obzor. Čeka svoje prijateljice. Sve je gotovo. Šutimo. Nekoliko minuta.. Ludilo smo i gotovo. Jebote. Mi te ne želimo ubiti. Zaustavlja se. Na ovaj ili onaj način. Vraćamo se kući. Utrka. Držimo je malo tako. Malo skačemo. Kunem vam se Bogom da neću nikome reći. Dajemo joj nekoliko 160 poljubaca i uvlačimo joj glavu u rupu. Sunce izlazi. Pada na koljena. Ima čudan izraz. Mozak. Muzika do daske. Lov je završen. Ruke i noge i sise joj se trzaju i drhte u smrtnom grču. . sela. Tada iskopamo u pijesku malu rupu duboku tridesetak centimetara. Jezik je plav. Na kraju se dala uvjeriti da je moramo ubiti. Čekaj. Oči su plave. Uzimamo Mariu. Auto je na cesti. Jako mekan. ali policajci su govnari. Hvatamo je za vrat. Robija nas deprimira. Svake noći. Želimo se vratiti kući. Ribari idu u ribolov. rijeka. Cmolji kao djevojčica. Redovito. Jedan trenutak i mrtva je. Postavila je više od dvije tisuće kilometara udaljenosti između sebe i njega. Odvaja se od površine mora. Trkom se vraćamo prema autu urličući.. Dosta. To je i tebi jasno. Čekaj. Ne razgovaramo. Smrskana na pijesku.Gledaj. Jebote. Tko se bolje natripao. Približavamo se. To je tek trenutak. Molim vas. jedna je tamo ispod suncobrana. Moramo te dokrajčiti. 161 SANJAM TE. Sva je plava. Zlatna je. Ona ide prema prijateljici. Otišla je daleko. Etvoila! Giovanni.

On ju je zgrabio svojim grubim rukama. na nekom čudnom mjestu. Ljepljivo medu nogama.. Dosta. Tamo unutra vodili su ljubav. Svidjelo ti se! Svidjelo ti se! Svidje. Dodirnula si je grudi. Umila se hladnom vodom. Kao kuju. Prisilila se da misli na obveze tog dana. propadali u bijeli pokrivač. Te noći bili su na skijanju. < Unatoč oštroj hladnoći osjećala je u tijelu neku putenu iznemoglost. bacio je na zemlju i uzeo je straga. koji je započinjao svake noći.. Ugrizla se za usnu. Natekle oči i podočnjaci. Poslat ću ti novac. Nosnice raširene i crvene. Naslonila je ruke na umivaonik i pogledala se u zrcalo. Stvari poput starih neplaćenih računa.. Uzdahnula. ne brini se. Ščepana za kosu. Raspršena plava svjetlost obasjavala je njihovu jazbinu. stoliće. Osjećala se umorno. kako bi svaki kršćanin trebao činiti. Naganjali su se. ledene sante zašiljene poput noževa. Još je u nosu osjećala zadah divljine i izlučevina koji je ispunjavao tu rupu. 165 Francesca Morale ustala je iz kreveta. poput pornića. podizali se. Kako neugodno! Svidjelo joj se. koja ju je činila neosjetljivom i lijenom. Bile su natečene. Da se san raspline. čim bi svijest umrla. bila je silovana. Ipak ga i dalje sanja. Onaj grozni žuti neon. Ne na normalan način.. Vrijeđao ju je govoreći joj da je kurva i da je udarena.Posljednji put čula ga je prije tri mjeseca. Lice joj je bilo upalo. Njihov medvjeđi brlog. telefonom. Svega se jako dobro sjećala. Kao da nije spavala. Lice ti je. Giovannija. Jednostavnih pomislila je. Bijele i vlažne pločice. Umorno. Bradavice nadute. riješene za pet minuta. Ipak. bolne i tamne kao da ih je stiska hi štipaljkama. Umjesto morskih grebena. iznemoglo i zbunjeno zbog tog užitka koji je sebi nesvjesno priuštila. Onda su propali u ledenu jamu. . koliko je? Dobro. Pričekala je da val prođe. Tamo je bilo ledeno.. Uronjena u snijeg. lice ti je kao u žene koja se seksala. U krajnjoj liniji. kao kada hi dobila. Još je na sebi osjećala Giovannijeve šake. Mogao bi biti neki otok? Capri? Pokriven snijegom. 166 San joj je još živ blještao pred očima. Francesca je otišla u kupaonicu.. stepenice ispred crkve. Mrzila je taj izopačeni rad svog mozga. Metri snijega prekrivali su mali trg. zatučena snom.

Bilježila je griješeći.Što moram obaviti? Najprije moram platiti stanarinu gospođi Rendell. i žudjela je za dobrom kavom. Uzela je fascikl i. Kad je predavanje završilo. To joj je nedostajalo iz Italije. ubitačnih satnica učenja i noći provedenih zatvorena u kući. Navukla je gaćice i grudnjak. Sa svojim vrlim mramornim stubištem. Mrav sa svojim zadaćama. mrveći po knjizi. Izašla je iz metroa i uputila se niz prostranu ulicu krcatu autobusima. U Londonu u siječnju vlada ljuta hladnoća. i popila je veliku čašu razvodnjenog soka iz automata. Asirski rukopisi i pismo. Mrav u jebenom mravinjaku. a ne kao mlada arheologinja. ali svako malo bi joj glava završila u onoj ledenoj rupi i onda bi reci knjige nestali ispred nje. automobilima i prodavaonicama jeftinih cipela. ali s okruglim i vidljivim suncem. Milijuna knjiga. usiše topla utroba grada. u podzemnu željeznicu. Uvukla se dolje. Neugodno! Trnci su joj prošli leđima i eksplodirali medu lopaticama. Institut za arheološka istraživanja Male Azije. ne haj ući ni za što i ni za koga. On nad njom. Prešla ga je. na nebu. koje se nisu ticale istraživanja. svojim vremenom i svojim svakodnevnim obredima. zahvaljujući kojem se osjetila mnogo bolje. Za ručak je pojela sendvič. Izvukla je iz ormara prvo što joj je došlo pod ruku: dugu suknju od smeđeg platna. Makar i hladni dani. zbog kojih se osjećala kao najniža službenica. zajedno s tisućama drugih. I odjuriti u Institut. Nije puštala na volju drugim mislima. a dovršila je tek pola. dolčevitu koju je nedavno isplela. Kupila je novine. Sunce izgubljeno tko zna gdje. On koji dahće nad njom. i u trku se obukla. i došla do trga s malim i dobro održavanim okruglim vrtom u sredini. gore. Što bi sve dala za jednu zraku sunca koja ti grije leda. lošu menzu i knjižnice prepune knjiga. Odnedavno nije više nalazila ništa plemenito u svom radu. iza gustog pokrova oblaka. slini joj u uho. grickajući kekse sa žitaricama. 167 Više od svega ostalog. Imala je jedva mjesec dana da preda diplomski rad. zatvorila se u knjižnicu. profesorske sobe. kožnu jaknu. nakon što je kuvertu sa stanarinom gurnula pod vrata gospođe Rendell. Skrenula je u uličicu između dviju zgrada od čelika i stakla. Stala je pod vrući tuš. zgrbljenim od godina. On koji je tuca. izašla iz kuće. Bila je usisana u mehanizam programiranih buđenja. Padala je sitna siva kiša. Kasnila je. žvakaće gume i cigarete. sunce. ježeći joj kožu na . Nije se prvi put tako osjećala. Vlasnici kuće koja je stanovala kat ispod. Pustila je da je. Sa svoja tri kata podijeljena na predavaonice. Vani se ledilo. Stara zgrada od crvene cigle. Svojim vrlim portirom. S druge je strane bio Institut. Ustrčala je na prvi kat i jedva je uspjela navrijeme stići na predavanje.

kako se ljeti zabavlja na Ibizi. Clive je. Bilo je to s jednim kolegom s predavanja. Tri puta. Vunu je kupila prošlog ljeta od pastira u Škotskoj. 170 Uvukla se u flanelsku kućnu haljinu i vunene čarape. nakon što joj se tjednima udvarao. Francesca je otvorila kućna vrata. na nešto akademskih brbljanja i na puno spavanja. Postoje razdoblja u kojima se čovjeku izlazi i razdoblja u kojima radije gleda svoja posla i koncentrira se na vlastiti rad." Francesca je skočila i otrčala do telefona. lijepe guze. Zazvonio je telefon. ne mora po svaku cijenu biti ljubav tvog života. Radila je već dugo na toj golemoj. Mlaki. nekoliko godina mladim od nje. Gruba. da vidi bilo koga. vidjeti ljude. Koje sranje! Ona šugava Rendellica štedjela je na njezin račun. Doista ništa posebno. "Clive! Clive! Tu sam. s kojim ćeš ići u kupnju i možda otputovati za vikend. ali smrtno dosadan. s kojim ćeš razgovarati. Kategorički imperativ. rekla je samoj sebi. zvao ju je svaku večer. lijepih ramena. Na kraju. naći si muškarca. Pustila je CD. Nekoga simpatičnog. U ruci vrećica iz trgovine. Još je mirisala na ovcu. Ništa posebno. Jedan od onih koji znaju pričati samo o sebi. Isključila gaje. Ispekla je jaje. Sranje! Veliko sranje! 169 168 A i lijena si za krepati. dovela ga je kući. Moraš izaći i prije svega naći si nekoga. Otkad nisam vodila ljubav? Barem dva-tri mjeseca. previše spava. Dodirnula je radijatore. o tome kako je Španjolska najljepše mjesto na svijetu. Onda je odlučila nastaviti plesti vestu sklupčana na kauču. I bio je tvrdoglav. Drag. svojoj obitelji... Momkom iz Španjolske. Priznaj da ti se ne da učiniti taj napor. Kako si?" . Stan je bio leden. Mogućnost da se baci u mondeni život istovremeno ju je privlačila i gadila joj se. I tamo mu je. Na TV-u nije bilo ništa zanimljivo. dala. Sirova. Tako je udobno svaliti se pred televizor.. Baš zaglupljujem! Da. možda zbog vina. pozvati te u kin. Kao da su drugi mogli vidjeti što joj je u glavi. "Halo. Goldbergove varijacije. ići na zabave i posve zaboraviti Giovannija. Francesca. bez ikakve želje da izađe. bijelo-smede prošaranoj vesti. Uključila je televizor i jela ispred njega. Razvukla ju je. bešćutan. Jako se zaljubio. Ali navečer se vraćala kući uništena. izaći. Možda je problem. pripremila instant pire.. Nema te? Htio sam te vidjeti. Uključila se automatska sekretarica. Kako izaći i naći poticaj kad su ti kapci teški kao dvije giljotine? Moraš skupiti snagu. Pedrom. Jebati se. to što mi se život sveo samo na učenje.vratu. Normalnog muškarca. Prekrasna vuna. Prepustila si se. Lijep rad. Clive Ellson. Nekoga s kim ćeš se jebati! Konačno je to rekla. Pogledala je oko sebe s osjećajem krivnje.

Bat čizama po parketu.. Zaboravila je na njega. Često joj se događalo da razgovara sama sa sobom. Nemoj biti bezobrazna kao obično. možeš ti to."Dobro. Nemoj me odbiti. nadajući se da će otići kao što je i došao. tek toliko da vidi što on radi. Bi li išla sutra na Films 8c Music Festival? Daju retrospektivu Viscontija. Prijateljicom iz Milana koja studira komunikacijske znanosti na Cambridgeu. Znala je to. Curi kao cement po sjećanjima i prijateljstvima. I obaviti to na svoj način." 171 Spustila je slušalicu. Nije važno kako. Još nije bio priznat. Clive." ponovila je uzdišući. Što radiš.. Francesca je lagano okrenula glavu. U ponoć je spavala. glave uronjene u jastuk." "Visconti?! Molim te! Ima li išta novije?" "Ali kako? Visconti! Ne sviđ. U šest." "Pusa. Zajedno su se dobro zabavljali. Otvorio je vrata. Imam dvije karte.. buku s ceste. Prošlo je više od mjesec dana kako ga nije čula. i pokapa ih. Zvuk frižidera koji se otvara. napuni te podacima i informacijama koje prekriju sve ostalo. Vidimo se sutra. Kako je to znala? Znala je i gotovo. 172 Spavala je. zijevnula je.. na stepenicama" "Dobro. barem u početku. Najprije to mora obaviti. vjetar kako udara o prozore. "Idem u kreveeeeet". u paru prostorije. ali bio je u kući. Krivo je učenje. Ostalo je još malo.. ne javljaš se?" "Uvijek me strah da me zove majka iz Rima. Neonsko svjetlo iz ." "Nismo se vidjeli sto godina. Bio je tamo. Bio je tamo i radio je što hoće. Francesca je ostala nepomična. Idem. dok nije morala štrebati na Institutu. Vratila se pletenju. Giovanni. Osušila je vruće i raznježeno tijelo i uvukla se u krevet blagoslivljajući ga. Drži me po dva sata na telefonu. kad ga je čula kako ulazi. Slikar. "Hajde. Prošao je pored nje vukući noge. ali oči su joj se sklapale.. stara Francesca. Ali to nije bilo moguće. Njegovi teški koraci u dnevnom boravku. Idem. okej. Zvuk otvaranja limenke." "Okej. Clive." ^Stvarno?! Super! Onda ću te pokupiti oko šest?" "Ispred Instituta. Čula ga je kako ulazi u spavaću sobu. Bilo joj je drago što je nazvao. lica uronjenog u jastuk.. Samo rukavi. Sad je u kupaonici. Osjećaj se kao kod kuće. zujanje hladnjaka u kuhinji i bućkanje vode. Hodao je s Giulijom Scatasta. Uronila je u vrelu kupku i osluškivala tišinu stana.. Zgodan momak. Da naglas kaže što namjerava učiniti. Pusa. Potpuno ga je zaboravila. A bio je dobar prijatelj. Umor joj je otjecao iz tijela u toplu vodu. Otupi ti mozak.

Između njezinih bedara. jer se probudila. "Raširi noge." Francesca je poslušala. Dovršio je pivo i podrignuo. Bespomoćna i nezaštićena. Zapešća za uzglavlje. a drugom je držao stvar i limenku piva. "Dobro.kupaonice ubolo ju je u mrežnicu. Francesca je bila gola. Francesca je opet zagnjurila glavu praveći se da spava. usta su joj bila začepljena jastukom. Jedva je disala. Sve mu je nudila.. nego ju je zgrabio za vrat i tako je zavezao. a leđa ispravila kao mački koju su pogladili po hrptu. I puhnuo joj je tamo. Francesca je dahtala. Ledeni dah od kojeg joj se naježila koža. Ledeni kristali plivali su joj kroz krv. Srce je lupalo dvije tisuće puta u minuti. Baš si dobra". Nije se pomaknula. Oči kao dvije razderotine na licu. "Što mi to radiš?" dahtala je. Pišao je uz otvorena vrata. Potrbuške. Poput morskog psa. zaustavila je dah. Jednom se rukQm oslanjao na zid. Ponovno je ušao. okreni se. Led. Šuštanje mokraće po vodi.. "Ajmo. Sljepoočnice su joj pulsirale. . Francesca se nije pomaknula. Gležnjeve. Vene su joj se rasprsnule i meso joj se počelo nadimati i puniti krvlju. Nježna hrpica mesa. Bat čizama. jebemti!" Francesca se okrenula. Nije dobila odgovor. Sjeo je pokraj nje. Razmazivao je nešto hladno. Sad je mrak bio potpun. Držala je oči zatvorene. Nudila mu je najskriveniji i najbolji dio sebe. Vidjela mu je odraz u zrcalu. dobro je znala kamo su uprte oči tog govnara. "Rekao sam ti da se okreneš. "Dobro! A sad podigni tu guzicu. Gio-vanni se kesio prigušenim smijehom. Užitak. Premda ga nije vidjela. Pokrivači teški kao kilogrami zemlje mrtvacu. prostački joj je šapnuo u uho. Najmekši. 173 "Onda! Kako je?" rekao joj je. Utonula je dublje u jastuk." Francesca je razmaknula noge. svinula koljena i iskrivila leđa. Dobro. Hladan znoj. Počeo je kružiti po sobi. Znojne plahte. 174 Nije joj dao vremena ni da reagira. daj!" Francesca je bila paralizirana. stišćući zube. Jastuk na licu. Povukao je pokrivač i otkrio je. "Još!" Sad joj je spolovilo bilo posve izloženo. polako podižući stražnjicu uvis. možda kremu ili sladoled. Zvuk patent zatvarača. Sva u znoju.

Giovanni je bio neka vrsta krampusa. Kiša je bjesomučno udarala po asfaltu. tri puta tjedno. Vjerni monstrum koji ju je svake noći ponižavao. Možda je to skrivena narav mlade arheologinje. konačno su se razišli rekavši jedno drugome da se strast ugasila. Očekivala je da će ga vidjeti pred sobom. a noću bičem po guzici. Još je bila duboka noć. sa stoljećem braka iza sebe. SS šljemove i čelične vibratore. Zašto? Ustala je. Uobičajena prljava silazna putanja. i pokoji auto. puneći se i prazneći zrakom. I uništavao joj je svijet snova. Onda je vrijeme razblažilo zanos. izjave su se prorijedile. Čudna bolest sačinjena od straha i izopačenih želja. Danju babilonska pisma. Ti snovi sad su već postali problem. Pogledala se u zrcalo. Kosa na znojnom čelu slijepljena u pramenove. a već izgledaju kao par šezdesetogodišnjaka. Oči su joj bile natečene. Njezin Giovanni. s kojim je upoznala ljubav i osjećaj da si nečija djevojka. da još nemaju ni trideset godina. ustoličena poput parazita u njezinoj podsvijesti.Hvatala je zrak. Divovski čovjek kojeg je njezin mozak stvorio samo za nju. Barem u početku. dok se s njih cijedila voda. Prošao je kamion s otpadom s kojeg su visjeli smetlari u narančastim kabanicama. onaj pravi. Drukčiji. A onda? Vratio se. Koliko je sati? Pogledala je na budilicu. Naposljetku. nakon tisuću uzaludnih pokušaja. onim s kojim je provela tri godine svog života. Najapsurdnije je bilo to što nije imao nikakve veze sa stvarnim Giovannijem. Upalila je svjetlo. U mojoj glavi nešto više ne štima. Šest ujutro. ona dolje. Uglavnom. I bila je opet uzbuđena. . čim bi zatvorila oči. Pogledala je oko sebe. Nekoliko luđaka koji trče u majicama i kratkim hlačama. bio je dobrica i volio ju je. ali nije bilo ni vezica. koji joj se rasprskavao medu neuronima kao rak. Možda bi mi bilo bolje kupiti kožne podvezice. Gdje je? Nije bilo nikoga. postao rutina. Bio je jedan od onih koji to rade prema preciznoj satnici. Ostala je u mraku. Seks je uvenuo. Ja sam jebeni sadomazohist. ni lisičina zavezanih za krajeve kreveta. sjedeći na krevetu. 175 Sve je normalno. postale automatske. On gore. Neka vrsta računovođe parenja. Otvorila je prozor i udahnula ledeni zrak. radili su to gledajući se u oči i govoreći jedno drugome kako se vole i kako se nikada neće rastati.

ali tamo su svi bili zatvoreni u ljušturu tišine i koncentracije. Htjela je što prije započeti dugtičku vunenu haljinu kakvu je vidjela u modnom časopisu. U deset do šest sjedila je na stepenicama. u sekunde duge poput sati. brujeći i blju-jući crne plinove.. Sivih. usprkos ljutoj hladnoći. 178 Zgodan momak. ali nije uspijevala učiti. Predavanja su se odvijala kao usporeni film. Velikih usta s pokojim iskrivljenim zubom. Iz nje je izašao Clive. Dan u Institutu bio je beskonačan. Puno! Previše! Za cijelo to vrijeme uspjela je napisati samo par bezvoljnih stranica.. U posljednjih mjesec dana bit će da sam vidjela svega dvije-tri osobe izvan ovog prokletog instituta. Kad se vratila u knjižnicu. Tog je dana nosio prljave hlače od rebrastog samta boje ulja. Vidjela je nepokretne šarane ispod sloja leda." Uveo ju je u auto. od koje joj je bridio nos i činilo se da će joj uši otpasti. "I ne zaboravi da ti kasniš." doviknuo joj je. Popričala je o vremenu s poslovođinim sinom. par iznošenih martensica. Sati su se dijelili u minute bez kraja. Uzela je parmigianu od dinja. Ostali su blokirani u prometu. Prozori su bili otvoreni i kroz njih se razlijegala Pavarottijeva glasina. Vozio je jarko crvenu alfu 75. vječno vedrih očiju. u kojoj je umjesto mozzarelle bio običan sir u listićima. "Stižem!" rekla je Francesca ustajući i uzimajući torbu. koji nikad u životu nije bio u Italiji. Odlučila je izaći.Zavukla se natrag u krevet. Bilo je lako prepoznati ga. Odlučila je dovršiti vestu. Jedini koji mjesec i pol može jesti samo njoke alla sorrentina.. Ne mogu više. Nasmijala se u sebi. Mladi slikar. Uključila je glazbu i primila se posla. koja je pjevala O' sole mio. Duge pepeljastoplave kose svezane u rep. Alfa se zaustavila točno pod stepenicama. Labudove kako jedu ostatke piletine s currvjem i pomfrit. 176 177 Otišla je jesti u talijanski bar. crnu majicu. pravu seljačku. "Ajmo. koji se zvao Jay. i jedino talijansko na njemu bile su Guccijeve cipele. pleteni džemper i plavi baloner poderane podstave. idemo. Jedini u Londonu koji u autu ima sve napuljske glazbene hitove. nalakćena na koljena i brade oslonjene na ruke. Ali nije joj se više spavalo. I bolje je ne pokušavati. Onda je prošetala Hyde Parkom. Stari Clive. A što si ti radio?" . "Kamo si bila nestala? Nigdje te više nije bilo!" upitao ju je Clive prčkajući po radiju. zamotana u šal. Izdaleka ga je vidjela kako dolazi.. "Morala sam učiti ko luda. Htjela je popričati s nekim. Clive sa Shetlanda. Visok. ledenih otočića na najsjevernijem rubu Škotske. Njezino istraživanje nije napredovalo. i dva sendviča s gljivama i salatom. Vitak. Otišla je u knjižnicu. nedostajala su još dva sata do šest. Clive. kasnimo.

Večeras idem s tobom u krevet. 179 ali Francesca je tada bila s Pedrom. Stigli su u kino nekoliko minuta prije početka projekcije Čula. ostavila me. Atelje se nalazio u predgrađu. s onim svojim odmakom u odnosima sa svijetom. Ostaje samo lagani spust. Dobro je da si me nazvao. Noćas ne želim spavati sama. Sretna što je kasno i što je boli kurac za to što sutradan mora biti rano u Institutu. Francesca se nije iznenadila. Clive ju je kuhao na laganoj vatri i ona je to znala... Francesca je osjećala alkohol u nogama i glavi." "AGiulia?" "Pa ti ništa ne znaš? Prekinuli smo. Franceski se Clive oduvijek sviđao. Grozna akustika. Spavam ko lud. Kod svih vrsta sisavaca postoje rituajti zavođenja i treba ih poštivati. žao mi je. Kako? Lako. . Svom bivšem." rekla je ona nastojeći oponašati njegov izraz. U dvorani je bilo vruće. Jedno zdravo tucanje baš je ono što mi treba. najveći dio je obavljen." rekao joj je nedugo nakon toga... Hrana.. Clive ju je uzeo za ruku i ona ga je pomilovala. Gornji katovi bili su samo armiranobetonski kostur. Alkohol. "Papica! Papica!" smijala se Francesca. Bila je sramežljiva djevojka. Izašli su iz lokala smoždeni hranom i vinom. Clive joj se nudio na srebrnom pladnju. "I ja sam mislila na tebe. Suteren zgrade koja je još bila u izgradnji. Clive joj se pokušao udvarati. A osim toga.. Povukla ga je van.. Smijala se na svaku glupost koju bi Clive izvalio. dok je mladi Sikh svirao neku tradicionalnu melodiju na sitaru. praktički ništa. Htjela je izaći.. to jest. "Hoćeš li doći u atelje? Pokazat ću ti nove radove. koji se ruši u krevet. Španjolcem. rekla je samoj sebi. ali ne očekuj previše. Bila je zadovoljna. Jeli su piletinu u umaku. ali blokirao sam se." "Kako?" "Lutam uokolo bez cilja. Možeš biti miran. malo." Nije joj bilo žao.. Seksi. Kad se uhvatite za ruku u kinu.. Kad su se upoznali. gospođice?" upitao ju je Clive oponašajući hotelskog portira. I sad je bila zadovoljna zbog te vijesti.. Spavam. "Kamo želite. Gubim vrijeme. uzmeš datoteku Clive i baciš je u smeće. Vrijedi mnogo više od poljupca. nije loše ni pustiti ga malo da se potrudi. Nema potrebe. "Neka bude papka!" Završili su u indijskoj prčvarnici. Vratila se u Milano. Htio sam te vidjeti!" rekao joj je s izrazom između zavodničkog i srdačnog. Odustali su na pola Smrti u Veneciji.. Čim gaje upoznala bio joj je zanimljiv. Pili su vino i liker od kokosa. Bio je velik i prašnjav." "Ah." Ali nije mogla. Clive je zatim prohodao s Giulijom i ona ga je smetnula s uma. Ne mora više tumarati uokolo po zabavama i pričati gluposti nastojeći se svidjeti.. Ima već sto godina kako moram završiti slike za izložbu u Liverpoolu. dok je otvarao vrata alfe. Sretna što nije kod kuće. Zrak. Francesca ga je gur-kala da krenu."Ma. "Često sam mislio na tebe ovih dana. Francesca bi mu najradije rekla: "Ne moraš mi se udvarati..

Clive je bio nervozan. Možda zbog toga što nije volio pokazivati vlastite radove. Možda zato što je morao pokušati s Francescom. "Reci mi iskreno što misliš... ovim slikama nastojim krenuti novim smjerom, možda tradicionalnijim." Francesca se približila zidu na kojem su bili obješeni radovi. Mastodontske mrtve prirode. Mačji leševi, vaze s cvijećem i komadi asfalta. "Onda?" "Ali... hoćeš iskreno?" 180 181 "Da." "Mislim da su pomalo jezovite... ali, usprkos tome smatram da imaš originalan potez. Samo naprijed..." Rekla mu je ono što joj je prvo palo na pamet, nije joj se dalo objašnjavati mu što misli. Bila je umorna. "Želim ti pustiti jednog novog pjevača... Imam i votke", rekao je Clive i pustio glazbu. Malo nakon toga ateljeom se proširio glas Claudia Ba-glionija, koji je pjevao Gospođa Lia. "Clive, u kurac, ovaj album je iz sedamdesetih i za Claudia Baglionija u Italiji svi znaju." Smijali su se tome. Njegovoj ljubavi prema Italiji, činjenici da je ovdje u posljednjih deset godina bio samo s Talijankama. "Hoćeš li mi objasniti zašto ti se toliko sviđaju djevojke iz Italije?" upitala ga je gledajući ga tamnim očima u svijetle oči. Sjedili su na golemom, napola propalom kauču, jedno pored drugog, pripijeni, s čašama ledene votke u ruci. "Zato što te one, kada te grle, doista stisnu, a kada vode ljubav, vjeruju u to i ne čine to kao Engleskinje, samo tako, reda radi, nego to čine glavom, vjeruju u to." Prilično banalan i upitan govor, u svakom slučaju... Ako nisi primijetio, imaš pored sebe jednu mladu i zgodnu Talijanku, pomislila je Francesca. Clive kao da je naslutio njezine misli, još joj se više približio, pogladio joj je vrat i konačno je poljubio. Mali poljubac u usne. Onda još jedan i još jedan. Usne su se smekšale i ovlažile slinom. Usta su se polako otvorila, dahovi se spojili u jedan i jezici se konačno dotaknuli, najprije oprezno kao 182 dva daždevnjaka u ritualu zavođenja, a onda su se isprepleli kao dvije zmije koje se pare. Zagrlili su se jače, Cliveove ruke, dvije hobotnice, ovile su se oko Franceskinog tijela. Stisnule su joj bokove, podigle se gore, oprezno se dohvatile gumba na njezinoj košulji i otkopčale ih. Francesca je skinula grudnjak. Imala je velike grudi. Clive je uronio lice među njih, obujmio ih rukama. Onda mu je ona skinula majicu. Na glatkim, bijelim prsima iste-tovirao je velikog kineskog zmaja koji riga vatru. Poljubila mu ga je milijun puta. Zatvorila je oči i prošla mu rukom preko rasporka na hlačama. Bio mu je tvrd. Osjetila ga je kao da je zarobljen u krletku. Oslobodila ga je potegnuvši zatvarač. On je spustio hlače i gaće i ogolio erekciju.

Francesca ga je uzela u ruku. S drugog svijeta više nije dopirao Baglioni nego raspjevani Cocciante. Činilo joj se da ima samo šesnaest godina i da je u Rimu sa svojim prvim dečkom, Filippom, kad su se prvi put, u njezinoj kući, dirali po cijelom tijelu. Ali Clive je htio voditi ljubav. Odlučio je. Već joj je skinuo suknju, spustio čarape, i sad joj je nespretno nastojao svući gaćice. "Čekaj! Ja ću!" rekla je ona. Skinula je cipele, najlonke, gaćice. On ju je gledao držeći ga u ruci. Popeo se na nju. Raširio joj je noge spreman da uđe u nju. Filippo ne, Filippo ju je smio dirati, lizati je, ali ne i prodrijeti u nju. To je bio dogovor. 183 Nadala se da će i Clive učiniti tako, ali onda je shvatila da on ima druge planove. Ambicioznije. Zgrabio ju je za guzove i sad ju je okretao na trbuh kako bi je uzeo straga. Je li Francesca to htjela? Ne, ne baš. Nadala se nečemu romantičnijem. Šaputanju na uho. Polaganom opuštanju. Clive, u kurac, prebrzo ideš. I nema ništa gore od brzopletih tipova. Slede ti kosti, natjeraju te da se zatvoriš poput ježa. "Ne, Clive, molim te", rekla mu je odlučno. Nije to bio jedan od onih "Neeee, Clive, moooolim teeee..." koji se proštenju, puni oklijevanja, a znače: radi mi što god hoćeš. "Ne želiš?" upitao je začuđeno. U tom Cliveovom "Ne želiš?" bilo je s jedne strane razumijevanja, razumijevanja za čudne probleme koji muče Francescu, a s druge strane bilo je i čuđenja. Ha?! Clive, rekla je Francesca u sebi, kako je, jebote, moguće da cura, nakon što si je pet minuta ljubio, ne želi daje opališ straga? Ha, kako je, jebote, tako nešto uopće moguće? "Ne, ne želim!" "Ah?!" rekao je on razočarano. Na kraju mu je izdrkala i on je opet postao drag. Uzeo je deku, uključio TV, stavio video kasetu. Apokalipsa danas. Oboje su ga gledali sto puta, ali nikada zajedno, ovako, jedno uz drugo, goli, pod tom starom, plavo-crvenom kariranom dekom. Francesca je zaspala u njegovom naručju. 184 Te noći iscereni čovjek nije došao po nju. Možda joj mozak, zadovoljan onime što je primio tog dana svjesnog života, nije mučio san. Možda ga je Francesca sanjala. Sigurno je samo to da, kada se probudila, nije se sjećala da je sanjala ni njega ni bilo što drugo. To ju je obradovalo. Probudila je Clivea blagim poljupcima u vrat i vodili su ljubav, ali onako kako je ona htjela. On dolje, ona gore. Vidjela mu je lice, smiješila se. Vidjela je kako otvara usta, stišće oči i svršava. Doručkovali su u krčmetini u koju su zalazili vozači autobusa i kondukteri. Jaja, šunka, crna kava i vrući kruh. Pozdravili su se dugačkim poljupcem.

Jednim od onih ozbiljnih, kakvim se ljube zaljubljeni. Onda je Francesca jednom rukom rastresla kosu i nestala u metrou. s užasom... Vratila se kući zadihana. Kasnila je. Nakon što je pozdravila Clivea, čekala je metro više od dvadeset minuta. Katastrofa. Tuširala se perući zube, pazeći da ne smoči kosu. Pres-vukla se u prvo što je našla. Našminkala se zviždeći neku melodiju. Uzela je knjige i izašla iz stana, ali odmah se vratila. Otrčala je u dnevni boravak i uzela klupko vune boje hrđe, koje je bilo završilo ispod kauča. Trebalo joj je još nekoliko takvih klupka vune da započne haljinu. 185 Već je zatvarala vrata, kad je na komodi kraj ulaza vidjela da svijetli crvena lampica telefonske sekretarice. um Vratila se natrag i pritisnula tipku za preslušavanje. "Francesca, Francesca. Gdje si, dušice? Pretpostavljam da nisi čitala talijanske novine. Ja u to ne mogu vjerovati... Mora da je neka greška. Policija uvijek griješi, a novine se onda nadovežu... Hijene... Uglavnom, ne brini se. Ti odluci, ili ću ja doći do tebe, ili se ti vrati u Rim. Ali ostani smirena. Molim te, jesi razumjela? Ne znam više što da mislim. Nazovi me ćim se vratiš kući." Njezina majka. Imala je glas da se prestrašiš. O čemu to prića? Je li poludjela? Policija? Vratiti se u Rim? Na trenutak ju je mrzila. Bila je u stanju izbaciti iz takta i tibetanskog redovnika. Njezine poruke uvijek su bile kaša rijeci bez glave i repa. May kog vraga, već kasnim... Pokušala ju je nazvati. Zauzeto. Sjela je otpuhujući i pokušala ponovno. Zauzeto. Izašla je proklinjući svoju majku i njezinu ludost. Predavanje je već bilo počelo. Već ga je propustila. Uzalud je trčala. Opustila se. Uputila se prema podzemnoj, i dalje se pitajući što je ona poruka trebala značiti. Na kiosku na njezinoj postaji nisu imali talijanske novine. Normalno. Da ih nađeš, moraš ići u centar. 186 Izašla je na postaji Piccadillv Circus, u kaos, na promet i kišu. Na kiosku specijaliziranom za strani tisak kupila jeCor-riere della Sera i La Repubblica. Ušla je u prvi lokal na koji je naišla, gdje su bučale videoigre i zaudarali zagoreni fileti na žaru i užegli pomfrit. Od tamnoputog konobara Pakistanca naručila je kavu. Stavila je La Repubblica na stol i počela je brzo listati. Nije pronašla ništa. Sve normalno. Kriza vlade. Kongres o RAI-u. Humanitarna pomoć za BiH. Mussolinijevi dnevnici. Došla je do crne kronike. Zaustavila se.

On je ubojica. Do kraja. Sjećala se Angele. televizijske snimke. on. s kojim si provela odmor u Grčkoj. Anna La Rocca (27) i Rita Gagliardi (26). Studentica Angela.. Francesca se nagnula nad školjku i povratila. Ispružena na bračnom krevetu u potkrovlju na Parioliju.. 188 Giovanni Forti. Teške optužbe vise nad Giovannijem Fortijem. i nije ciljala. Onaj s kojim si prvi put vodila ljubav. okrhnuti umivaonik. Fernando Tersini (30). pronađeni su u svojim stanovima stravično izmasakrirani pletaćim iglama. Pronašla je prekidač koji je visio kraj mokrih pločica. Njezin bivši zaručnik. Mladić je novinarima izjavio da je nevin i da nema nikakve veze s tim događajima. kojeg si voljela do bola. završeno je ispitivanje Giovannija Fortija. Ubojica s Pariolija.. Francesca je vidjela fotografije. kojeg se smatra odgovornim za šest ubojstava koja su se dogodila u četvrti Parioli između lipnja '91 i veljače '92. Mrak. . 187 Žrtve: Mario Cecconi (28). Istresla je iz sebe ono što je ostalo od doručka tamo. vlažne i skliske od gnjile piljevine. prelazila je rukama po licu i nastojala doći do daha. po crnim pločicama. svi stanovnici Pariolija. s kojim si dvije godine dijelila stan.. Angela Dumino (25). . koji je tijekom dugog i iscrpljujućeg ispitivanja uzalud pokušavao ishoditi priznanje. iza dugačkog šanka i tamnih stolova." Smrdjelo je na jeftini dezodorans i mokraću. Što se to događa? Svijet je poludio. . Nazovi 3212723 ako nam se želiš pridružiti. osumnjičenog za višestruko teško ubojstvo. Sišla je do kraja. Njezin čovjek. Trkom je prošla kroz lokal. Možda je na prekretnici istraga o ubojstvima pletaćim iglama JA NISAM UBOJICA S PARIOLIJA! Ispitan rimski poduzetnik Giovanni Forti Rim . ostatak zrcala i divovski natpis: "Mi živimo s kurcem u guzici dvadeset četiri sata na dan. Mramorne stube. Francesca je dvaput pročitala članak i naglo ustala. Lorenzo Lo Presti (27). pa još jedna. po podu. Angela Dumino. Mrtva. Tako šćućurena. u karabinjerskoj postaji u ulici Romania. Dobro su joj se utisnule u pamćenje. Prošlo je već osam mjeseci otkako istražitelji slijede tragove tajanstvenoga višestrukog ubojice.. Otvorila je vrata i sišla uskim stepenicama osvijetljenim slabom i treperavom neonkom. Dvadesetosmogodišnjeg rimskog poduzetnika uhitila je u petak poslijepodne ispred njegove kuće u Lisabonskoj ulici specijalna istražna karabinjerska jedinica oformljena od strane policijske uprave i zapovjedništva karabinjera kako bi se riješio dugi niz ubojstava koja su poremetila mir najekskluzivnije četvrti metropole. Otvorila je jedna vrata. Komesar Pacinetti.Stavila je ruku na usta i prigušila krik. dao je naslutiti da će o nalazu DNK ovisiti konačni ishod istrage.U zoru.. Dvadesetpetogodišnja Angela. Zadah plijesni na prljavim zidovima. Gola. Slaba svjetlost osvijetlila je nužnik.

To mora biti greška. Otvorila je vrata i otrčala u spavaću sobu. Sigurno.. Kosa svedena na pramenove zgrušane krvi. Nešto što joj je sledilo krv u žilama i svelo dah na bolni hropac.njezin serijski ubojica. To stvarno nije moguće. Po grudima. Otvorila ju je. Sad joj je došlo gotovo da se nasmije. Izvukla je najveći. za debelu vunu. Policija kurca ne shvaća. 189 Ona poznaje Giovannija. Djelo psihopata. očima. Bio je jedan od onih kojima je najveća težnja zaraditi novac. vidjevši Giovannija u ulozi serijskog ubojice. oni uklopljeni. Podignula je ruku. Ne.. koju bi držao u Porto Ercole. Okrenula ju je naopako. Izašla je na trg. Odjeća. Taksi se zaustavio kraj nje. Sređen. Ponovno ih je prebrojila. Dugačka i tanka. Podigla je pokrivač koji je dopirao do poda i zavukla ruku pod krevet. Jesi li sigurna? Jebi se. Posvuda. I crveni madrac.. Ne. Ništa nije vidjela ni čula. Čovjek na mjestu. Prošla je lokalom. Dobro ga poznaje. Konačno je pronašla to što je tražila. srcu. Tamo gdje je držala kovčege. Uspela se starim drvenim stubama vukući se za rukohvat. Ne. Ne. Ušla je i automatski izgovorila svoju adresu. Naravno da ih je bilo više. Taksist joj je pokušao vratiti ostatak. Ne. pretvoren u golemu spužvu natopljenu krvlju. Odmah. Platila je vožnju znatno više nego što je trebalo. Pobacala ju je po cijeloj sobi.. isprekidano jecajući. Po parketu su se prosule dugačke pletače igle. Nisu li oni koji su najmanje sumnjivi. Giovanni je najnormalnija i najmirnija osoba koju je ikada upoznala. Popela se kao zombi uz ljepljive stepenice. više sam nego sigurna. Treba ih biti mnogo više. Onda je zaplakala. kao u mi-kadu za divove. . Svi kotačići su mu funkcionirali. Poredala ih je. na kišu. vunene papuče koje je kupila s Giovannijem u Zermattu. Opet je povratila. Sigurno. Izašla je pred kućom. Morala je nešto provjeriti. ali ona je već nestala. oženiti se djevojkom iz dobre kuće i kupiti jedrilicu. spolovilu. Pogriješili su. Godinama ih je skupljala. Otvorenih usta i otvorenih očiju. za pamučna pletiva. od onih najtanjih. šešir s crvenim pomponom koji joj je Giovanni poklonio za imendan. do onih najkrupnijih. Otvorila ga je trgajući remenje. Istog trena. 190 Skijaški komplet koji je kupila s Giovannijem u Pescas-seroliju. jedna stravićna misao. To mora da je neka greška.Probijena dugim zašiljenim iglama. izbrojila pet pari. Ne. Drvena kutija s intarzijom. lijep kovčeg od tamne kože koji joj je poklonio. . ti koji u sebi nose stravu i ludilo? Nisu li oni najbolesniji? ćula je kako joj govori neki glasić. Griješi. Kakva zabluda.

191 Sada je upotrebljavala poseban set od ebanovine koji je kupila čim je stigla u London.. Dvije godine živjeli smo zajedno. Nisu ovdje.. Znam samo to. dva. Naravno.Ostalo je samo pet pari." 192 "Slušaj. Jako je važno. Ponovno je pokušala telefonirati. četiri. Koje nedostaju? Najtanje i najoštrije. konačno. Zauzeto." "Da. ništa me ne pitaj. Jebi se! Uzvrtjela se po kući ne znajući što da radi. Morala se smiriti. Ostavila si ih u Rimu. Ništa se ne zna. mama. poput žohara u staklene kutije. Gdje su? Ne znam. Ovu kutiju nije više otvarala. ljubavi.. tupih vrhova. Moraš potražiti moje igle za pletenje.." "Imaš li drugih vijesti?" "Ne.." "Znam. moraš mi učiniti jednu uslugu. malena. Ne brini se. Ustala je i zgrabila telefon." "Gdje li je sada?" "Pustili su ga nakon ispitivanja.." "Moraš otići u stan u ulici San Valentino i pregledati stvari koje sam ostavila. mama. molim te. Morala je promisliti. Baš si glupača. što to znači?" "Ništa. onih debelih.. zadržavajući dah.. uvijek griješe. mama!" Tišina.." "Kako?" "Moje igle za pletenje." "Ne brini se. polako. To nije mogao biti on. Mora da je greška.. televizija je rekla isto što i novine. naravno. četiri. Tako je." "Reci.. Samo učini to što ti kažem. Ne može biti drukčije. Otiđi provjeriti.. pet puta je zvonilo i onda se začuo glas njezine majke. jesi li pročitala?" "Da. Stavila je ruku na usta i do krvi zagrizla u dlan.. Savršene za pribijanje tijela na madrace.. pet puta i.. Molim te... Ništa. dva. Otkad nisi otvorila tu kutiju? Odavno. Jedan. tri. Čula je podmukli glasić kako joj mrmlja: Divovske čelične pribadače. Jedan.. Još u Rimu. "Molim?" "Mama!!" "Francesca." .. znam. pazeći da ne pogriješi broj. U Rimu. "Francesca. kada? Prije barem dvije godine.. Ne mogu ih naći. tri. Nazvala je majku.. Mora da su još u ulici San Valentino.. pogodne da se zabiju u meso. slobodno.

193 Francesca je poznavale neke od ubijenih. U redu. mama? Jesi li tu?" "Tu sam. Bio je stariji i ševio je gimnazijalke." "U redu. Trebala je samo ostati mirna. Bila je jako mršava. Idem. Poznavala je i Annu La Rocca." "Dobro sam. gdje si? Nazovi me čim se vratiš. Nazovi me čim provjeriš. Našli su je obješenu za tuš. Prebacila je. na mrtve. pozdravili bismo se. ali ti mi obećaj da ćeš lijepo spavati." "Da. Igle zabodene u lubanju. U to vrijeme nitko više nije izlazio. ali kao da je između nje i . sretala ih je na zabavama. Otišla je u kuhinju. Kad bismo se sreli. Ljudi su se viđali samo u kućama prijatelja. automobili su još formirali kolone pred semaforom na raskrižju. Radila je u pubu kod trga Euclide. Trebala je samo pričekati da majka ponovno nazove. netko tko je skrenuo s pameti. Imala je dugu plavu kosu. Da zajedno provedu noć. probodene iglama. Zujanje hladnjaka. Prošla je stanom sa svojom šalicom kamilice u rukama. Usrani Cliveov glas s usranom glazbom u pozadini. na Giovannija. zajedno s knjigama. Idi sad. malo pogledati televiziju i pričekati da joj kaže da su njezine igle tamo. U jedanaest sam kod tebe. Ubojica mu je pribio mošnje i penis za nogu." Prekinula je. Ne. zvanog Ferdi. Nazvat ću te čim se vratim kući. Govnari. Brujanje grijalice u kupaonici. vjerojatno netko koga poznaju. Zamolit će ga da joj pravi društvo. "Clive. samo iz viđenja. održavala su se samo stara prijateljstva. Sad se smiri. Rezervirala sam avion za sutra ujutro. Dokumentarac o majmunima u Južnoj Americi. da su završile u nekom starom kovčegu. Izvukla je vrećice s kamilicom. Ugrijala je vodu. Nitko nije izlazio sam. Uvijek je stajao ispred Mamelija. Naslonila je čelo na mokro staklo. dok joj ne dođe majka. "Halo! Halo. Ne može biti sama. Govorilo se da je ludi ubojica netko s Pariolija. U stanu je bilo pretiho. Spojene ruke... Frajerčić s Pariolija. nikad s nepoznatima. gimnazije u kojoj je Francesca maturirala. TV film Kuca u preriji. Tiktakanje budilice na kaminu. Činilo joj se da su život i grad s druge strane prozora jako daleko. kao u molitvi. krupan i dobro popunjen. Clive! Nazovi ga! Otišla je do telefona i nazvala ga. Madonnin spot.. ne baš dobro. Misli su joj bježale na igle. tu sam. slušajući vlastite korake kako odjekuju po podu. Zapravo.Tišina. Sjela je. izgledala je kao anoreksičarka. koji su joj odjednom djelovali čudno. Prebacila je. Ugasila je. Ljudi su još uvijek prolazili. Onog Ferdinanda Tersinija. Samo rijetki šumovi. Neka nagradna igra.. Cliveov glas. Visok. kod kuće sam!" Spustila je slušalicu. i kružile u krvavoj spirali. Neki su s tim zbijali šale. Kretali su se u istom krugu ljudi. A. Prebacila je. ako ne bude tako? Upalila je televizor. njega se sjećala. 194 Telefonska sekretarica.

Da se opet igra. ispred nje. i sive oblake kako promiču iznad još sivljih. Nekako drukčiji Kinez. Konačno. Clive. prigušen smijeh. Bio je tamo. zar ne? Reci mi! Molim te. U dnevnom boravku. Uskih. Ponekad se vraćao kasno. Mora čekati majčin poziv. Sklupčala se i snažno zagrlila jastuk. Bio je Kinez. Noću. U kuhinji. Kao u nekog mješanca s mrenom. Otići u Institut. Čula je samo dah smrtno ranjenog kita. Hajde. Iscereni se čovjek vratio i vukao je noge njezinim stanom. Bila bi preneražena već i da sazna da je imao ljubavnicu. Zatvorila ih je. uprljanih blatom iznad izobličenih stopala. Otići u kupnju.. Slan kao zadah krvi. Nemoguće. Otići. Ti nisi Giovanni. Vidjela mu je samo rub hlača. Mišići beskorisni komadi drva. Nije bio u stanju čak ni lagati. Vratio se samo zbog tebe.. Francesca je podignula glavu.. Kroz prozor je vidjela kako se svjetleći natpis indijskog supermarketa pali crveno i plavo. Ne. Namrštio bi se. .svega toga bila duboka i nepremostiva provalija. Zrak je postao slan. Nije mu mogla vidjeti lice zastrto sjenom zavjese. silom uvučenih u gumene sandale. Nije mogla. kratkog daha. Morala je izaći. nazovi me. Treba samo pričekati. Sad je samo trebala spavati. Trnci. nešto što je bljesnulo metalnim sjajem. ali zato stoje igrao mali nogomet. prikovana užasom. Čelik. bademastih očiju. Nije odgovorio. Prilično malen. Mrtvo umorno. Osjećala se umorno i iscrpljeno. od kojeg se naježila. Posvuda. Sad je sve bilo mračno. Danju.. 196 Hoćeš me ubiti? Uzeo je nešto iz jakne. na krevetu. Pojavio se. Francesca. Osmjehnuo joj se pokazujući modre i trule desni. Potražiti ljude. Kako je moguće da je Giovanni ubojica? Promislimo. Izgubiti se na ulicama punim osvijetljenih izloga. Struganje papučama. samo rupa iz koje cure krpe mesa i usta iskešenih zuba. Nasumce je uzela neku knjigu. Laži su mu se vidjele na licu. Uvijek su bili zajedno. Vrlo lagan zvuk. Kuća je odjeknula. uspravan. Osjetila je kako joj se spuštaju otežali kapci. Vratio se. Bat koraka. Legla je u krevet. Sjena je u ruci držala nešto dugačko i tanko. kao da su joj se pluća odjednom smanjila. uključila radio. pokrila se dekom. Sjela je. Nos. Izobličen. tamnih i beživotnih. i smijao se. 195 Ubrzo će nazvati Clive ili njezina majka.

klaustrofobičan i tih. i na trenutak ju je pogledao. U ruci je. Kinez ju je nudio. Francesca!" I pogodio ju je. uz svoj idiotski'osmijeh. Tama s druge strane vrata.. s njom djevojčicom. Francesca je. Uzela je telefon i okrenula Cliveov broj. Puno gjadan". Još se nije vratila. Bila je to usna. shvatila je Francesca. Gdje si zaglavio? Nazovi me čim se vratiš!" Okrenula je majčin broj. i oblikovala naočale Per-sol. Minijaturan. 198 Pogledala je na sat. uvis. Od lukova obrva počelo se oblikovati nešto crno i tvrdo. Sa srcem u grlu. Mora izaći. Približio joj se sitnim koracima. Vratiti se u život. Francesca je iskočila iz kreveta kao iz katapulta.. Ponovno se zavukla pod pokrivače. Oči zaljubljenog koji je napušten. Francesca. zadovoljno se cerekao. s kojeg je kapala krv. Još joj se približio i jedva primjetno nasmiješio. postajući svjetlija. Onda je podigao tu usnu. s pripadajućim brkovima. "Pomozi mi. Kapljice krvi po pokrivaču. Imala je viziju svoje kućice i njezinih sobica. u kuradl "Clive. kako polako i neumoljivo tone u ponore nekog crnog mora. Smijao se i žvakao. Gdje si."Ja biti gjadan.. Clive nije nazvao. a s one imitacije nosa počela je curiti nekakva crna tvar koja se spojila s onime s obrva. Pogledala je oko sebe tražeći svoju moru. Pričekala je. Počinjem gubiti razumi Znojna i prestravljena. 197 Giovanni! Bio je to Giovanni.. Stvorile su se nemirne i beskonačno tužne oči. Očaj i ljubav. Počinjem gubiti razumi U ušima joj je brujalo. između palca i kažiprsta. držao dva štapića. s onim laganim rimskim naglaskom. koja sjedi na krevetiću. potpuno isti. a dok je žvakao preobrazio se. Ni njezina majka. dva metalna štapića. bez dna. jesi li to ti? Žao mije. a zubi su izgubili žutu patinu i ispravili se. malo-pomalo postali su savršeni. .. More tinte s druge strane prozora. Pomozi mi!" prošaptao joj je. Iz rupe se pojavio nos. zašiljen nos. Spustila je slušalicu. plastično. Vršcima je pridržavao komad mesa. Kosa se prorijedila. i bio je to njegov glas. Na-brzinu se obukla. Gledao je Francescu tako tužno. Podigao je krvavu ruku. Dvije oštre pletače igle. Pogriješila sam! "Francesca.. To je samo još jedan usrani san. Stan joj se odjednom učinio premalim. kao da pita. Giovanni. Opusti se. Nije zauzeto. nisam te htjela ostaviti. držala je pletaču iglu. i ubacio je sebi u usta. Tri zvonjave i onda sekretarica. Osam i pol. Molim te.

Obradovala se. šala. drvena kutija. sutra putujem. Sjela je na stepenice očajna. Čak i bez kišobrana. traperice i jaknu od antilop kože. Prije dva dana. Voda je i dalje pljuštala s neba. Uzet ćeš taksi i naći ćeš si društvo. Ta odjeća rasuta po podu. pernica. Osjetila ju je vrhovima prstiju. povećavala bujice što su . Bilo je tu svega: šminka. Presvući ćeš se. "Gospođice. Pozvonila je gospodi Rendell. Zaboravila si ih. Idem k sinu u Plvmouth. čak i ključevi njezinog stana u Rimu. stara krmačo? Javi se!" A Francesca je znala i to. Nakon dvjesto metara već je osjećala led u kostima i pritisak mokre odjeće. U njemu je držala cedulju s brojem Cliveovog ateljea. Izašla je čak i bez kišobrana. "Jebi se". Sad ćeš se vratiti kući. Nema novca. Izvadila ga je iz torbe. Padala je kiša. Nema ključeva. Jedna funta. Legla je na zvono. Samo jedna. Francesca se zaputila niz ulicu hodajući kroz nekakvu kaljužu od zemlje od radova na cesti i smeća. kraj ulaza. Ma kako sam se to obukla? Pogledala se. Sama joj je starica rekla. "Gdje si. Nisam ga vidjela već dvije godine. Smiri sel Sve je u redu. Ne zaboravite svjetlo na stubištu. Kad je stigla pred ulazna vrata. Slijevala se neprestano i neumorno. tablete protiv glavobolje. Otvorila ih je i izašla. proklela je kroza zube. Na stoliću pokraj kreveta. kišobrana. vidjet ćeš da ti još nešto nedostaje! Stoto? Tvoj lijepi novčanik od krokodilske kože. Na dnu desnog džepa pronašla je presavijenu novčanicu. 199 Okrenula se oko sebe i vratila se natrag pokrivajući glavu rukama. rekla je samoj sebi. Gdje je? 200 Francesca je i to znala. ali ne i ključevi kuće. ako pogledaš u torbu. prišapnuo joj je nešto što nije željela čuti: Draga moja. glupa. toplo se obući. otvorila je torbu i potražila ključeve. Zgrabila je torbu i izašla zalupivši vrata za sobom. Sjurila se niz drvene stepenice do velikih ulaznih vrata. par bilježnica. pored telefonske sekretarice. Imala je duplikate. beskorisna funta. Ugasite ga!" zazvonio joj je u glavi Rendelličin glas. Opsovala je. Bez šešira. I dobro je znala gdje. Ustala je i zavukla ruke u uske džepove traperica. Drugi glas. upaljač. Nosila je par platnenih tenisica. glasić savjesti.Bez razmišljanja. Kuća ju je pritiskala. klupko vune. cipela za kišu. Izvukla ju je. slijevala se niz žljebove. taj šešir s pomponom. Nitko nije odgovarao. cigarete. usrani ključevi kuće. Onaj što ti gaje poklonio tvoj bivši. Ništa nema. Vraćam se u utorak. Izašla je kao idiot.

Cijeli grad između. Unutra je bilo toplije. Neonsko svjetlo sve je bojilo u žuto: dugački hodnik prekriven pločicama. Zbog svih tih nepomičnih i mirnih ljudi koji su čekali vlak. Vlažan i smrdljiv 201 vjetrić milovao joj je mokru kosu. Ona je bila na istoku. Čovjek je nosio i crne traperice i špičaste čizme. Ljudi su se vraćali kućama. Našla je slobodno mjesto u dnu kola. Jurila je pognute glave prema postaji podzemne željeznice. Ali nitko nije rekao da je on ubojica. Francesca je izbrojila koliko joj postaja još nedostaje. lica ljudi. u njegov atelje. naći će Clivea kako je čeka s dekom. najavljen strujanjem zraka i zaglušujućom bukom. Pa zašto si onda tako prestravljena? A pletače igle? Pletače igle su u Rimu. Preko puta spavala je starica s plastičnom vrećicom na glavi. Mnogo je putnika čekalo uz peron. Pogledala je na sat. Prekasno. Vlak je stigao. usporilo joj se lupanje srca. Mnogo postaja. vlak se praznio. Okretati je dok se stvari ne ugledaju u boljem svjetlu. videom. Francesca je ušla u gotovo pun vagon. Clive na zapadu. Sumnjiv u tupim očima policije. mokri i tihi. gdje su postale neka vrsta uniforme. Mnogi su stajali. Giovanni je osumnjičen. Baglionijem i ostalim. gurkajući se. Sišla je niz duge pokretne stepenice. Mora daje Talijan.tekle između ceste i pločnika. Francesca ga je primijetila jer je nosio plavu vjetrovku Henri-Lloyd. Clive će biti tamo. Sjela je. Francesca je naslonila glavu na prozor. osjećajući kako joj se poplava slijeva niz vrat. da se još više zainati. na-dirala iz šahtova. Mora biti. zadihana. reklamne plakate. Na sljedećoj postaji. Francesca je bila predaleko da mu vidi lice. smirila se. Točke gledišta. Pokraj nje sjedila su dva debela crna dečka u šarenim trenirkama. Bilo je to prvi put da je vidi u Londonu. Ostavljene tko zna gdje i u kojoj kutiji. Istovremeno se osjećao miris kiše i zatvorenog prostora. zaštićena ljudskom zajednicom zbijenom u vlaku. Idi u Institut. Bio je zatvoren. Funtom će platiti kartu i. Mora se prekinuti taj lanac nesreće. Dovoljno je regulirati vlastitu. Sumnjiv je bilo tko s Pariolija tko živi u blizini žrtava. Te su jakne sredinom osamdesetih bile jako popularne u Italiji. komentirajući uzvicima i smijehom svaku stranicu. Crnu i žutu. Ponovno je prodisala. 202 Malo-pomalo. Samo četiri. kako se približavao predgrađu. A ako ga nema? Bit će. nije moguće da se nastavi. a naročito na Parioliju. Moram otići do Clivea. Francesca ih je imala dvije. Jeli su kokice i zajedno čitali strip Spiderman. . Način raspoznavanja. Sjeo je kraj vrata. S tim je uvjerenjem ponovno istrčala na kišu. Pokreni se. koja kurca ne razumije. kad stigne. Kroz vrata na kraju vagona ušao je neki čovjek. izašla su dvojica crnih pubertetlija.

Stranac je napredovao prema njoj. Mišići napeti kao strune. Odlučno. ali osjetila je na sebi njegov pogled. na kiši. S druge strane prljavih stakala osvijetlio se hodnik. Ostali su putnici izašli. Sljepoočnice su joj pulsirale. uzela je s poda vrećicu punu odjeće i nestala kroz vrata. Imali smo novaca. Što čekate? Nije gledala u njega. Vlak je još usporio.Vlak je usporio. Dajte! Otvorite se! I ona su se. Kao da se najedanput probudio. Mladić s druge strane sjedio je uljuđeno i nepokretno. Skrenula je lijevo. Nitko nije ušao. čovjek je ustao. Starica je otvorila oči i opsovala. Metro je započeo dugačko kočenje prije postaje. 203 Ona i Talijan. Nije više imala snage. Sad je stranac bio na sredini kola. Evo postaje. Trčeći. s druge strane automatskih vrata. kroz hodnik prekriven plakatima koji se lagano uzdizao prema površini.. Želudac joj se stisnuo. samo svjetlo izloga. Nije bilo nikoga. Ja sam mu je poklonila. Morala se zaustaviti. nema čovjeka u jakni Henri-Lloyd. Gubim razum! . Prošla je pored blagajne. Francesca je iskočila. Usporila je i okrenula se. Svjetla. Zaustavio se. Trčala je kao nikada u životu. kotače automobila parkiranih sa strane i noge prolaznika. Sad su ostali samo njih dvoje. Francesca je ustala. Vlak je opet usporio. Neka čudna igra sjena zakrivala mu je lice. spoticala se na stepenicama. otvorite se. usnula starica i Talijan. Ponovno je skrenula u jednu uličicu i onda u još jednu. Kao lutka. I Giovanni je imao jaknu Henri-Lloyd. Prošla kroz gomilu. Nitko nije ušao. do zaustavljanja. probijajući se laktovima. koja su I zacviljela na šarkama. Sad su u kolima ostali samo Francesca. u prvu ulicu na koju je naišla. Evo ljudi. Uspentrala se. Stranac je bio na manje od metar od nje. Francesca se približila vratima.. Ovratnik jakne bio mu je podignut. kako se zabija u nju poput kuke. otvorenih usta. Opet je počela trčati. Poklanjali smo hrpu stvari jedno drugome. I bila je vani. Francesca je osjetila kako joj se noge oduzimaju. Vrata su se dašćući zatvorila. Samo mračna uličica. Jedna postaja. Nasumce. Tutnjava je gubila ritam. Svako malo se okretala i gledala iza sebe. Ništa nije vidjela. Bacila se u vrata na okretanje. Još dvije postaje. Nema stranca. dašćući. Plavu. otvorila. Nastavila je hodati dašćući. Protrčala. U noći. ako se to može nazvati trkom. Jebena vrata. nema Talijana. Prvi put. pognuta zbog slezene koja je urlala. sve dok se nije zaustavio. i približavao se. u prometu. Crno mu je oko zabljesnulo.

koja nije trebala biti daleko od Cliveovog ateljea. nije moguće! Slijedi me.. Okrugli blijedi mjesec. mrzila ju je i tresla. Kriknula i gotovo. Željezna roleta bila je spuštena. Samo zadržan. Francesca je nastavila hodati nasumce kroz splet uličica u stambenoj četvrti jednakih kućica. "Clive. Ispravila se i usporila korak. na kiši koja se slijevala po njoj. Što su govorile novine? Zadržan na policiji. Clive. ionako je već bila posve mokra. neprirodnim svjetlom. Neki gospodin s kišobranom. Kriknula zbog te kiše koja ne prestaje. upada u lokve. bio bilo tko. Gospodin pod kišobranom. Oplakivala je svoju nesreću. Zabacila je kosu koja joj je padala na čelo. "Gospođice." Nastavila je još dugo lupati. Francesca je opet potrčala. Zatim je spustila glavu i dugo ostala tako. S druge strane ulice. Obasjanog crvenim reklamama. štipajući je za listove. Bio je to vrisak u kojem više nije bilo ničega ljudskog. mahom osvijetljenih. u kurac. dobro mije. 206 Francesca se bacila na nju i počela je lupati šakama." odgovorila je Francesca slomljenim glasom. Otvori. Stopala su joj šljapkala u cipelama. Gledao ju je kako se nespretno udaljava. Otvori. Čovjek je ostao nepomičan. Kriknula zbog Giovannija koji se vratio. "Clive.On je. gledao ju je kako se udaljava. Jedan od mnogih Talijana koji su preplavili London. Francesca je prešla preko nekog gradilišta. Priviđenje. i kriknula. obasjavao je obzor prozirnim. Šutirala ju je. Plakala je od umora i strave koju je osjećala u sebi. Nema nikoga. po kojem je šibala kiša. Još malo joj je nedostajalo do Cliveove kuće. Gledao ju je. Što mi se to događa? Već posve mokra. kroz blato. najveća. Ne. Ispred prodavaonice elektronike. vjerojatno. Posljednja građevina. S mrakom pred očima i srcem koje joj je zviždalo u ušima. Francesca je. Otvori.. Zadržan.. pored kostura od armiranog betona i čeličnih dizalica. Otvori. Šake su je boljele. Studen joj se uspinjala uz noge. 204 205 Podigla se i krenula. u vodu. Gledao ju je zakopčan u svoju plavu vjetrovku. šalom i balonerom gledao ju je s izrazom između zabrinutog i dobročiniteljskog. Lavež umirućeg psa. je li vam dobro?" Francesca je podigla glavu. bila je Cliveova. "Da. Što joj je rekla majka? . Što drugo? Ruke u džepovima. Jedan od milijuna vlasnika henri-lloydice. I konačno je izbila na veću ulicu. Odmah ju je prepoznala. I ponovno ga je ugledala. Kriknula zbog Clivea koji je nestao. ostavljajući udubljenja. Zatvorena. začuđujuće vidljiv kroz razdero-tine crnih oblaka. Clive". Francesca je sjela na kamenu klupu i zaplakala. Prestani! Prestani! Pala je na koljena.. šeširom. Kako je to moguće? Giovanni u Londonu. vrištala je.

To nije bio on. Nitko nije prolazio.... Napipala bravu. Možda zbog njenog izgleda. Majčin poklon za diplomu. A kamo? Kamo da idem? U hotel. bilo kamo. Stani". rekao joj je odjednom jamajkanskim naglaskom. na policiju. Vozač je bio mladi crnac.. Povukla zasun.. Pokrij se. Treba samo biti razumna. Možda malo smrdi. Francesca je s tla podigla težak kamen. ljepotice?" upitao ju je. rekla je Francesca dršćući. trebalo bi biti u redu." Ali. Zubi su joj nekontrolirano cvokotali. Igle. Sa šarenim vunenim šeširom na glavi i u vojnoj uniformi.. iza tebe je deka. Pokrij se." Francesca je s ruke skinula sat. "U redu. Došao je da ti začepi usta. možeš li otputovati avionom? Ne. I nisu se zaustavila. Pogledaj. nemam novca da ti platim. Potopljeno strašilo. Pogledala je oko sebe. Zavukla je ruku. Ali ako mi ne kažeš adresu. 208 "Stani. ne možeš. Uđi nekako. naredila je taksistu. Prekrižila je ruke čekajući taksi. Cvokoćeš." "U redu. 207 "Kamo te vozim. Francesca je već bila vani i trčala je. "Kući". "Čekaj. Sad idi kući. Tako je. Ti to znaš. Vozač ju je svako malo pogledavao u retrovizoru... Moraš pobjeći Moraš se sakriti. Kuća je bila u mraku. Francesca je ušla. Uhvatila tepanikay lagani napadaj ludila. i on to zna. ali bilo je kasno. tako apsurdan da se činio neshvatljivim. "Što se dogodilo? Izgledaš kao da si se kupala u bazenu sa svom odjećom na sebi." "Nema veze. Tako je. A zašto je Giovanni u Londonu i slijedi je? Nije imalo smisla." "Vincent Square. inače ćeš nagrabusiti". Konačno se zaustavio jedan taksi. Ništa strašno. Zar ti ne oduzmu putovnicu? Naravno da ti oduzmu putovnicu. . Rolex. ni u prizemlju. Previše je!" viknuo je vozač za njom. Ali dat ću ti ovo. "Ali još nismo stigli. Prošla su dva. Svjetla automobila klizila su po asfaltu blistajući u lokvama. Čuj. Vrata su se otvorila. Igle koje su nestale." Promet je bio gust. Dala mu ga je. ako se o tebi vodi istraga."Samo su ga pustili. Dugo su stajali u koloni.. Studen joj se zavukla u kosti. Odlučnim je udarcem razbila brušeno staklo. Da ti ih začepi zauvijek. Podigla se i automatski uputila prema ulici. Ren-dellica se još nije vratila.. Nijedan prozor nije bio osvijetljen. Dokaz da je on ubojica. Francesca se zamotala u deku." Obuzeo ju je novi strah. Sad je osjećala trnce. Ne smije te naći. Francesca se tome nije čudila. Čula je u sebi hladan i razuman glas koji joj je govorio: "Krajnje jednostavno. Ti imaš dokaz. samo to znam. Samo postaješ psihopat. Nedostajalo je još malo do kuće. Uzmi novac i otiđi.

Bio sam izvan Londona. "Clive je. uznemirio srce. Sve dok nije sasvim razvalila bravu. Tresla se kao prut. Ušla je. Druga poruka. Glavni prekidač za svjetlo. 210 Topla mokraća slila joj se niz bedra. Vratila se u hodnik. Otrčala u spavaću sobu. neću se uspjeti pomaknuti. gola. Vrata su još uvijek bila zatvorena. pobjeći. Teški. gdje je Ren-dellica sušila rublje. Ispružila je ruku i spustila je. Dršćući se vratila dolje. Veliku zahrdalu sjekiru. sputao noge i ispraznio mjehur. Uzela ga je. Sutra ujutro sam tamo. Vrata stana. zašto noćas ne odeš spavati kod neke prijateljice? Nemam mira kad pomislim da si sama samcata u svom stanu. Upalila je svjetlo. Mrak. da joj kaže da je pronašla igle. Vukli su se. Udahnula je i spustila je na bravu svom snagom. Bili su to koraci. Nazovi me. da su bile medu njezinim stvarima u ulici SanValentino? Pritisnula je tipku za preslušavanje. ali glava je bila blokirana jednostavnim. Slušala je nešto drugo. Opet ju je spustila. Što treba učiniti? Pobjeći? A ako je to bila njezina majka. Dobro! Sad je mogla i otići. Njih nije mogla razbiti kamenom. Netko s kožnim donovima.. Odvojila se velika krhotina. Umirala je od hladnoće. "Francesca. Koraci. kako se sjećala. da djeluje. Giovanni. Netko se penjao. Sad je dolazilo ono najteže. Neću uspjeti. Adrenalin joj je zagušio arterije. Što se događa? Tek sam se vratio.Krenula je uza stepenice dašćući. Želudac joj se bolno skupio. Korake na stepenicama. Tamo. Bio je pored nje." Francesca nije slušala. ali brava je izdržala. Čim se vratiš nazovi me. Nema ih. Morala je skinuti te mokre krpe. Sekretarica je svijetlila. Stala je pred vrata i podigla sjekiru iznad glave. koji ju je sprečavao da misli. Koraci. Vrata su se otvorila." Francesca se počela brzo svlačiti. zaledio ruke. . Slušaj.. I opet.. Iza obješene posteljine našla je što joj treba.. Unutra je bilo dvjesto funti. I dalje koraci. Koraci. Popela se na tavan. Posvuda sam ih tražila. Zaglušujuća tutnjava odjeknula je stubištem.. pored sekretarice. I opet. Novčanik je bio tu. Franceskino se tijelo htjelo pokrenuti. Korake. Nisam pronašla igle. na komodi kraj prozora. praiskonskim strahom.. 209 Upalila je svjetla.

nakon kojih je počinjala tama. Izgledao je kao da moli. Molim te". Giovanni! Čovjek u henri-lloydici. vrišteći.. Sakrila se iza dovrat-nika... Kraj. Nije disala. Francesca je zamahnula. tiho je izustila. ali nije uspijevala. Vidjela je samo sklupčani profil na podu. udarajući uokolo kao slijepi miš. Vidjela ga je pred sobom. Do ruba kreveta. čudnim. Podigao je batrljak i stisnuo ga drugom rukom. Sjekira! Francesca ju je podigla s poda. na koljena. Francesca je uzmicala. niza stepenice. Hvatala je zrak kao riba na suhom. Koraci. osvijetljenog odsjajima grada. Gušila se. "Francesca?! Francesca! Gdje si?" Dozivao ju je svojim ljigavim glasom. I snažno udarila prsima i trbuhom o pod. "Francesca! Francesca!" rekao je čovjek iskrivljenim. Pale su na pod. Išao je prema njoj jaučući. U daljini je čula vrisku i plač muškarca koji joj se vrzmao po glavi. "Nemoj me ubiti. Nemoj me ubiti. . 211 I stranac se srušio. čovjek joj je zapriječio prolaz. Poskliznula se na sagu. Francesca ga nije mogla vidjeti. Nemoj me ubiti. Gurnula ga je ustranu. koje je jedva obasjavalo prve metre hodnika.. pužući na guzici." U međuvremenu se uspentrala na krevet i sad je bila leđima naslonjena na zid. "Francesca?!" Sjena se ocrtala na podu.Kroz razvaljena vrata ulazilo je malo svjetla. Dovoljno da ne umre. Stranac je sad bio na odmorištu stuba. međurebreni mišići počeli su joj se opuštati i ponovno je prodisala. Čovjekova je ruka tražila prekidač rasvjete. Pluća su joj se zatvorila. svom snagom. Pokušala je disati. u rub vrata. Bez mogućnosti bijega. Rukom je stiskao batrljak. Astmatično šištanje. Francesca je osjetila kako se slani zadah krvi širi hodnikom. Koraci. Čekala je. Ritam koraka se promijenio. Odsjekla mu je tri prsta. Stranac se pridigao. Konačno je uspjela progutati nešto zraka. Malo. ali nije mogla. 212 "Nemoj me ubiti. Molila je šaptom. Gola i prestravljena. Ispuštala je samo prigušeni hropac. Teturajući u mraku ispruženih ruku. neprirodnim glasom. Stoga je otrčala u spavaću sobu. htjela je pobjeći dolje. Malo-pomalo. Francesca je vidjela muškarčev profil kako oklijeva na ulazu. podigla je sjekiru iznad glave. Šuštanje henri-lloydice. figurice. Tri grančice koje se lome. Potpuno. rušeći na pod zrcalo. Udarajući o ormar. Objema je rukama stiskala tešku sjekiru.

Skinula je vunu omotanu oko njih i zarežala: "Umri. ovaj put bez riječi. Ukočen. Franceski se nije dalo ustajati. Najprije u trbuh. Bilo što da se obrani. Francesca je uzela telefon i bacila ga na njega. Koliko je sati? Vjerojatno je bilo kasno. Možda bih se trebala obuću pomislila je. Scotland Yard je stigao dok je Francesca u dnevnom boravku ispijala svoj čaj i gledala televiziju. iscereni čovjek. mijauknula je na njega. Zidovi. Pogodila ga je. zajedno s maglom. "Jebi se! Kurvin sine. Pod. Inspektor Shell pola je sata prije toga primio telefonski poziv iz Italije. sto puta. govnaru!" izvukla je dugačke čelične igle i bacila se na njega kao furija. Ustala je. Navukla je pokrivače. Igle. Svom snagom. govnaru". Jedan. Drhtala je. Čovjek je ostao nepomičan. vrištala je na njega. Sunce je već bilo visoko. Otkrila se. Kurvin sine. pomalo začuđeno: "U kurac. Umri."Francesca. pomozi mi!" Čovjek je teturajući prešao sobu. ubila si me!" Francesca ga je opet ubola. Francesca je polako otvorila oči. Sag. Kao i sve ostalo oko njih. I pod na kojem je spavala bio je hladan i tvrd. samo se srušio se na nju.. iza prozora. a potom u prsa. ali nije boljelo. Zatim knjige. I ona je bila sva crvena. Ali pokrivači su bili mokri i ljepljivi i uopće je nisu grijali. I opet. Ništa. Policijski automobili. sivu i svijetlu stvar. U mišolovci. Kiša je prestala. Samo je zahroptao. Sunce se konačno pojavilo. "Stvarno krasan nered!" rekla je naglas. stranac. I to jaku. Bilo je hladno. zaustavili su se pred kućom gospode Rendell. Kao kip kojem su izmaknuli postolje. Onda je medu pokrivačima otkrila nešto. točnije dva. Ponovno ga je ubola. tri. Igla je s lakoćom probila odjeću. 213 Giovanni. Tri puta. stapajući sve u jednu jedinu. Ubila. Čovjek to nije očekivao. Bila je u zamci. Koji kurac hoćeš? Pusti me na miru". Stavila vodu da se grije. S tom razlikom što se crvenilo na njoj osušilo i zatezalo joj je kožu. Sunce! Konačno je izašlo sunce. deset. Pogledala je oko sebe. 214 Otišla je u kuhinju. Ostao je nepomičan. Francesca je sa stolića zgrabila svjetiljku. ali bilo joj je hladno i boljele su je kosti. Bacila ju je na njega. dva. Pokrivači su bili posve crveni. Francesca. a potom i meso.. I opet. Pletače igle. Mora da je imala groznicu. Izvjesni komesar . "Umri. Nije ga pogodila. On se približio. Uvukla se kao u komad maslaca. i njih je bacila. Osjetila je trnce u mišićima. Bilo što čime bi ga otjerala. sve do nosa. Svjetlo je prosijavalo kroz prozor obasjavajući sitnu prašinu u zraku. Rukama je potražila nešto drugo.

Kasnije se ispostavilo da je žrtva Clive EUson. s onim zidovima obloženim drvom i kriglama obješenim iznad šanka. kolege su me pozvali da odem s njima na piće. Uobičajena priča. Popili smo mnogo piva i završili na razgovoru o Sveučilištu. Otkopčana košulja. Debeli čovječuljak krumpiraste nosine i krasnih rumenih . slikar. koji se slabo vidio jer je bio prekriven krvlju i prorešetan dugačkim iglama. našao je otvorena vrata i razbijeno staklo. redovni profesor na Katedri za biokemiju. Francesca Morale bila je gola i posve zaprljana krvlju. budući da sam bio sam i mogao sam se samo vratiti u hotel. Duga. u svoj jadni sobičak. iznenađen izraz na licu. Nisam ih dobro poznavao. ali uporan i nervozan glas komesara Pacinettija uvjerio ga je da se pokrene. natječajima za asistente i doktoratima. Dugački je kaput bio otkopčan i otkrivao je staru. na akademske tračeve. na toplom. Tog jutra mučila ga je užasna glavobolja. Pravi uspjeh. koji nije mogao imati više od trideset godina. 216 ZOOLOG 1 I Dobro se sjećam. Na prvom katu ugledao je vrata provaljenog stana. Potrčao je uza stepenice. sada nastanjena u Londonu. dupkom puna i nastojala je nalikovati kakvom engleskom pubu. Mladić. Bila je malena. U spavaćoj sobi inspektor je pronašao beživotno muško tijelo. Mladić je na prsima imao 215 istetoviranog velikog kineskog zmaja. Krv je iz tijela iscurila po madracu. pepeljastoplava kosa svezana u rep bila je slijepljena poput neopranog kista. Stavi zajedno više od dvojice kolega. probodeno s tridesetak pletaćih igala. uvijek će završiti razgovorom o poslu. počinitelj niza ubojstava koja su se prije dvije godine dogodila u Rimu. Inspektor je pokrio djevojku svojim balonerom. geometre. 219 Pokraj mene je sjedio stari i uvaženi profesor Tami. Održao sam tog jutra na bolonjskom Fakultetu bioloških znanosti izlaganje na temu hormonalne dinamike tijekom metamorfoze repatih vodozemaca. asistentima i istraživačima s bolonjskog Sveučilišta. upravo ga je skuhala. Inspektoru Shellu nije se izlazilo. nagrđen dvjema iglama što su mu s kraja na kraj probadale obraze. Kad je stigao pred ulaz u djevojčinu kuću. Vruća i zadimljena atmosfera tog mjesta poticala je na brbljanje. svejedno kojih. pohabanu podstavu. Djevojka mu se osmjehnula i upitala ga je li za čaj. Francesca Morale. imao je čudan. večer prije malo je cugnuo. s trojicom agenata. Nakon kongresa. obojivši ga u crveno. Prihvatio sam. Ušao je. Sjedio sam za stolom s profesorima.Pacinetti mu je na školskom engleskom objasnio da ima dobrih razloga vjerovati da je jedna mlada Talijanka. Pivnica se zvala "Žuti kljun". bankare ili nogometaše. htio je ostati u svom uredu.

napuhnuti. Sve skupa prilično mračan izgled. kazao sam. nastojeći dati opušten i objektivan ton svojim riječima. Kradu se sredstva za istraživanja. Dakle. ." rekao sam i promotrio ga. Znao sam da je amputirao noge više od tisuću velikih guštera kako bi promatrao fenomene zarašćivanja. Studirati negdje drugdje. ostajem ovdje. odlazim!" obznani nam on tonom bahatog morža. koji su naprosto pozivali da ih se štipa. On pogleda oko sebe. koji je do tog trenutka šutio slušajući sa strane. ali da sam malo mladi. zaustaviti njegovu klaonicu. Tko god želi doći do toga da predaje na nekom talijanskom sveučilištu mora se vezati uz profesora koji posjeduje nekakvu političku ili akademsku moć. Studenti. Ja sam mogao otići na Berkeley. ali se moja žena nije htjela micati. Pročuo se upravo zbog tih okrutnih pokusa. To užasno frustrira. Cornelio Balsamo. Mnogo prije natječaja već se znaju pobjednici. "Oprostite." Svi se slažu. Recimo kako stoje stvari. Bio je nezadovoljan. izrazito crne kose koja mu je prekrivala suhonjavo lice. kratko će Balsamo. na neki način. Van. Ni najblistaviji ni najposebniji studenti ne mogu se pouzdati isključivo u vlastite sposobnosti. ne žele shvatiti. WWF i ostale udruge koje se bore protiv vivisekcije okomile su se na njega i uspjele su... 220 "Slažem se s vama.. Nije uvijek tako"." I tada. mislim da se sad već malo što može učiniti. lažirani. mogu li nešto reći. Sve je odvratno. Privatnici ne ulažu. "Izvolite. Bobu bob. nakon stoje veliki meštar dao početni ton. Znao sam dobro tko je. i prilagoditi se. Ali. nos dugi zašiljen. Nema koristi... "Ne slažem se.. Proučavao je regeneraciju udova kod komodskih varana. Profesor Tauri upita za moje mišljenje. nastavio: "I oni koji su obdareni čeličnom voljom moraju se u svakom slučaju suočiti s trulom strukturom feudalnih lena. koji će ga gurati. samo recite. Odobravaju. svi su se počeli žaliti. krivotvoreni. Od ovoga nema nikakve vajde. Ja želim nešto reći! Ako ne mogu. mladi. koji će mu služiti kao ledolomac i spašavati ga od morskih pasa. odjednom.. Odjednom je zgrabio kriglu piva i više puta lupio njome o stol. zatim izduži tapirski vrat i zadovoljno reče: "Popu pop. Otpuhivao je. Incipit lamentatio. Ipak treba preživjeti.. To je straćara u raspadanju. Oči sumu bile malene i tamne. Natječaji su namješteni. Prilično slavan eksperimentalni embriolog. profesore". možda i zbog duge. Nema ničega. "Recite. Uobičajeno talijansko sranje. kao daje sudac koji udara čekićem zahtijevajući tišinu." kazao je sramežljivo. miran kao bubica. "Molim vas! Ne možemo govoriti svi uglas. Moraju otići. kako bi provjerio je li publika pozorna. Nema profesionalnosti." rekao sam i zatim. Stižemo uvijek s dvije godine zakašnjenja. Kaže da bi joj se iščupali korijeni da ode. U Italiji pravih istraživanja nema. prekinu me neki čudan lik. iako ga nisam osobno poznavao.obraza.

Želudac bi mu se okrenuo kad bi se suočio s klasifikacijom rakova. Razlog zbog kojeg je najviše prezirao taj predmet. Sada je konačno došao do najtežeg ispita svoje duge sveučilišne karijere. Taj tip probudio je u meni znatiželju. divovska zapreka. suh kao kamena pustinja. jako visoko u akademskoj hijerarhiji. Upitao sam gaje li upoznao nekoga tko je u tome uspio. u Bologni. Bio je apsolvent već treću godinu i njegova akademska karijera nije bila naročito blistava. nad onim suhim tekstovima. oboren. koji su dotad kokodakali prekidajući jedni druge i nadglasavajući se. koža bi mu se naježila kad je morao učiti anatomiju vitičara. ali pomisao da se mora zatvoriti u kuću. išao na skupe izvanfakultetske tečajeve. uopće ga nije oduševljavala. Nije se radilo o tome da nije volio to što je studirao. a ja ću vam je nastojati ispričati onako kako ju je profesor Cornelio Balsamo ispripovijedao meni te večeri u veljači. zabavljati se s prijateljima. čitati stripove i pustolovne romane. Nepremostiva.Glas mu je bio dubok i skladan. bio je jednostavno mladić koji više voli izlaziti. dvije tisuće organa s istim funkcijama. dok smo svi u tišini čekali odgovor. . Strašna prepreka koja je stajala između njega i cilja. ali koji se kod svakog organizma nazivaju drukčije. 222 223 Deset tisuća latinskih imena." Ovdje imamo pravog optimista. ali svaki je put srušen. Embriolog je izgledao ustrašen pred svom tom publikom. samo diplomski rad i toliko željena diploma. fizika. vraćen kući. Dok je govorio. Nakon toga. Andrea je pokušao tri puta. a prepreke koje će mu se naći na putu past će kao čarolijom. Ovo je ta priča. Popio je još jednu čašu. Čuti ga da govori mora da je bio izniman događaj. Završna prepreka. Matematika. ušutjeli su i naćulili uši da čuju što to govori tajanstveni lik. ako ga potiču tvrdoglava želja i velika ljubav prema onome što proučava. Najteža. To je istinita priča. samo zato da se obeshrabri jadne studente. uperen prema njegovoj krigli piva. kemija i organska kemija bile su prepreke koje su pokolebale njegovu odlučnost da postane biolog. Uzimao je instrukcije. i nakon više pokušaja uspio ih je položiti. Andrea Milozzi studirao je biologiju na Sveučilištu u Rimu. "Ja mislim da čovjek. pomislio sam. 221 "Zašto? Nego kako je?" inzistirao sam.. jer i svi ostali. Rekao je da zna priču koja će nas natjerati da promijenimo mišljenje. satima. i Imao je poteškoća sa svim zahtjevnijim ispitima.. no namjerno ću promijeniti imena protagonista kako bih sačuvao njihovu anonimnost. Nije bio glupan. pogled mu je bio stalno oboren. Ispit iz zoologije. Zašto ga nije uspijevao položiti? Zato što mu je učenje imena svih tih beznačajnih životinjica bilo tegobnije od istovara sanduka na tržnici. može dospjeti jako. bio je u tome što je on zahtijevao samo napor pamćenja i ništa drugo.

kao i glasovi. govno crnačko. U sebi je ponavljao Darwinove dokaze za evoluciju vrste. Andrei je to odmah bilo jasno." "Molim vas. koju je zatvarao potpuni mrak. Što sam vam učinio? Ahhhhh ahhhhh. ili 1863. i zacrtao si je da ga položi.. ispit primjereniji računalu nego ljudskom biću. Andrea je jurio na svom mopedu kroz ledenu noć..Uglavnom. . Do ispita je ostalo još manje od dvanaest sati i osjećao je kako ga obuzima strah. Spremao se da krene. 225 Krikovi su se još uvijek čuli. Ostao je tamo cijeli dan i na kraju se ponavljanje gradiva pretvorilo u neku vrstu napetog kviza. Usprkos svemu tome učio je mnogo.? Napregnuo je pozornost.. Prešao je par metara. Beskrajno je želio položiti to. svoju djevojku. a onda se zaustavio. neću više dolaziti spavati. Zatim je prešao na izlaganje teorije genetskog otklona. Nekoga su tukli. Ponoć i dvadeset. glas sa stranim naglaskom. Je li to bilo 1859. Otiđi vidjeti što se događa. Ahhhhhhhhhhahhhhh".. jako mnogo. "Upomoć! Upomoć! Molim vas. Pogledao je na sat. Vraćao se od fakultetskog kolege koji je stanovao na Monteverde. posrani klošaru. kunem se. još je čuo cviljenje. Točno na suprotnoj strani grada u odnosu na njega. Na semaforu se zaustavio na crveno. viđati Paolu.. Što je trebao učiniti? Nastaviti dalje? Ili otići vidjeti što se događa? Miči se! Ne tiče te se! To je najlakše pomisliti u takvim situacijama. Andrea je bio dobar čovjek. Zeleno. Bilo ih je više od jednog. Evo ti. Ne budi kukavica. kojeg se ne bi postidio ni Milijunaš.. Premda nije bio odličan student. sav udubljen u prisjećanje na godinu objavljivanja Podrijetla vrsta... Vapaji su dolazili iz bočne uličice. Da. 224 Isprva nije ni primijetio. Nije podnosio nasilje i u naravi mu je bilo da stane na stranu slabijih. pustite me da odem. Kasnol Grad je spavao u tišini i tek bi poneki automobil projurio kroz hladnu noć. Osjetio je kako mu strah prožima sva tkiva i okreće mu želudac. i raditi bilo što drugo.. kad je najednom začuo kako tišinu prekidaju kuknjava i pozivi upomoć. Najvažniji u mom životu..". Sutra imam ispit. "Mislim da ćeš sad prestati dolaziti spavati ovdje. molim vas. Vratio se natrag. bolje je otići. spor i neumoljiv kao plima sjevernih zemalja. Posljednjih mjesec dana prestao je izlaziti. ugasio moped i naslonio ga na nogar. i ovo. Glasovi.

Zatim je kroz mrak nazreo tri tamna obrisa. tum tum tum tum Kad je izbio na Aleju kraljice Elene. Jedina uloga te ulice bila je da dijeli dvije zgrade koje su tvorile njezine stranice. "Seronjo! Dođi ovamo! Pokaži se!" rekao je onaj visoki i potom. Još se više približio. pustite ga. Nitko ti neće pomoći! Doista.. Zar ne vidite da je običan klošar?" ponovio je Andrea skupljajući hrabrost. da povjeruje da može naći nekoga tko bi mu pomogao... u krugu. "Što hoćeš? Ovo se tebe ne tiče. Iza sebe je čuo lupanje vojničkih čizama o pločnik.. Budi muško. nesiguran želi li produžiti. kazao je drugi. bolje ti je da se gubiš".vjerojatno grupa. jednako odjeven. obraćajući se čovjeku na tlu: "Jesi vidio. Trojica su se zaustavila. u kurac. dok mu je glas titrao kao struna violine. posrana crnčugo? Jesi li zadovoljan? Došao je tvoj spasitelj. "Što vam je učinio?" "Možda ne čuješ dobro. oko tijela ispruženog na tlu. Ništa se nije vidjelo. Uličica je bila uska i puna velikih kartonskih kutija i smeća koji su zakrčili prolaz. Činilo se da su u nevjerici. Sad je već više nalikovao kakvom svežnju negoli ljudskom biću. rekao je visoki obrijane glave. Koračao je polako... Ustani.. "Naprijed." "Gle kako puže. projurila su dva ili tri automobila i sigurno su vidjeli kako naci-skinsi progone ." Trojica su se pogledala i zatim zajedno zaurlala: "Drži ga!" I bacila se u potjeru. Odlazi"." reče Andrea neodlučnim i drhtavim glasom. u trapericama i crnoj spit-fajerici. Adrenalin mu je uzburkao srce. Začudio se što je progovorio. Andrea mu nije mogao vidjeti lice. Navirio se u uličicu. samo niži i tamnoputiji. U Rimu su noću ceste prazne i čovjek doista mora biti naivan ili prestravljen. Sad ćemo te srediti kao Charlesa Bronsona." Bili su to obični mali ulični fašisti." Andrea se polako približio.. kakav je bio Andrea u tom trenutku. pravi ste lavovi. Dobro je što si zvao upomoć. Trojica su i dalje šutirala onoga na tlu. Andrea se okrenuo i potrčao prema glavnoj ulici. "Trojica ste i okomili ste se na slabijeg. Samo je odsjaj grada koji se zrcalio u oblacima donekle osvjetljavao prizor. bilo moguće da ih netko gnjavi dok čiste ulice od ljudskih otpadaka? "Hajde. Riječi su mu izašle a da to nije ni opazio. Kako je. Produžio je nesigurnim korakom. začuđeno okrenula i ugledala gaTišina. daj mu još. Andrea je pogledom potražio nekoga tko bi mu mogao pomoći. "Onda?! Što to radite? Hoćete li ga pustiti.

Andreu, ali nisu se zaustavili. 226 227 Normalno! Prvo pravilo preživljavanja: gledaj svoja posla! Andrea ih je osjećao za vratom. Fašisti su trčali kao vragovi. Na toj cesti radnici su danima pokušavali popraviti kvar na vodovodnim cijevima i iskopali su dug i dubok jarak, koji su zaboravili osvijetliti. Baš u njega upao je Andrea i uganuo zglob. Pokušao je ponovno ustati, nastaviti trčati, ne obazirući se na prodornu bol, ali noga ga više nije slušala. Beskoristan dodatak od plastelina. Trojica su se zaustavila pored njega, presavijeni od trčanja, da dođu do daha. "Što to radiš, stao si? Ne možeš više? I ti si kao onaj crnački šupak počeo puzati?" rekao je hvatajući zrak onaj visoki. Mora da je bio voda. "Što ćete mi učiniti?" izustio je Andrea glasom slomljenim od straha. "Rasturiti te!" odgovorio je najniži, uz smiješak dobrog dječaka. Podigli su ga zgrabivši ga za kosu i odvukli kao vreću sve do uličice. Nisu htjeli da ih netko vidi. Dovukli su ga do crnca, koji je još ležao na tlu i pokušavao ustati. Kad ih je ponovno ugledao, onako opake kako marširaju kroz mrak prema njemu, jadnik je mislio da su se vratili radi njega, da dovrše prekinuti posao. Preklinjao ih je da ga ne ubiju. r "Shvatio sam. Shvatio sam. Kunem se!" ponavljao je cmizdreći. Ali nisu se vratili radi njega. Vratili su se radi Andree, htjeli su ga podučiti prvom pravilu, gledati svoja posla. Andrea se pokušao osloboditi, bez uspjeha. Dugonja ga je čvrsto držao za kosu. Bolna probadanja prolazila su mu nogom kao pomahni-tali vlakovi. Ostavljala su ga bez daha. Mora da je slomio taj jebeni zglob. Strah ga je paralizirao kao zeca ispred svjetala automobila. Šutirali su ga, slomivši mu pritom par rebara, potom su ga lancem tukli po leđima. Bez milosti. Dok su ga tukli, Andrea je uporno pokušavao otpuzati prema glavnoj cesti, kao kornjača prema moru. Podigli su ga, kao da su se odjednom pokajali i hoće mu pomoći. Međutim, najviši od njih izvukao je dug zašiljen nož, smijući se razjapljenih usta i pokazujući iskrivljene zube. Kad je Andrea vidio što ovaj drži u ruci, zamaglio mu se i vid i mozak. Zatvorio je oči. "Sad ćeš umrijeti, dragi moj", rekao je podrugljivo mršavi i zabio mu oštri nož sve do drške u trbuh. Ljepljiva i gusta tekućina potekla je po Andreinoj košulji i trbuhu. Više nego samu bol, osjećao je ljepljivu toplinu vlastite krvi kako mu grije trbuh. Andrea se bespomoćno srušio na zemlju. 228 229 Umorni i sretni što su dovršili posao, tri su ga nacija pozdravila i otišla, ostavivši ga da umre.

Mršavi mora da je prerezao glavnu arteriju, jer Andrea je osjećao kako mu krv prodire u područja koja joj nisu pripadala, ispunjavajući mu šupljine probavnog trakta, prodirući u jednjak, grlo, sve do nepca, sa svojim istodobno slanim i gorkim okusom. Dok su prvi srčani grčevi potresali beskrvno tijelo, Andrea je ponovno pomislio na zoologiju, na činjenicu da ni ovaj put nije uspio položiti taj prokleti ispit, i sjetio se da plosnati crvi nemaju krvotok i krv. Da sam barem plosnati crv... Ne bi mi ništa učinili. Smrt ga je dohvatila na tlu, polagano, kao neosjetni plin, dok je on nastavljao ponavljati u sebi: "Ramenonošci, dvoljušturci, veslonošci, vitičari." Beživotno Andreino tijelo ležalo je razmazano na crnom asfaltu. Crnac pružen na tlu nedaleko od njega pokušavao je komadom novina zaustaviti krv koja mu je curila iz nosa. Slomili su mu ga. Iščašio je i rame, ali inače je bio dobro. Približio se šćućurenom tijelu kraj sebe, polako, pazeći da ne čini nagle pokrete. Pokušao mu je podignuti ruku, ali pala je na zemlju kao da je ruka marionete kojoj su presjekli konce. I srce mu je utihlo i ni dašak mu nije izlazio iz usta. Bio je mrtav. Izraz lica tog mladića bio je čudan. Namrgođen. Kao da ga je smrt stigla dok se koncentrirao da se nečega sjeti. Obrve namrštene u nemogućem nastojanju. 230 Čovjek je prislonio glavu na prsni koš lesa i zaplakao. Plakao je od straha i od tuge. Taj je mladić umro kako bi njega spasio i to ga je zbunjivalo. Čudan je taj svijet u kojem je završio. Neki su ga pokušavali ubiti samo zato što je spavao pod kartonima, a neki, koji ga uopće nisu poznavali, gubili su život da mu pomognu. Karim, tako se zvao, došao je izdaleka. Iz male zemlje na zapadu Afrike. Čim je stigao, uzalud je pokušao naći posao. Nije ga bilo. Pa ti sad traži posao, kad ga nema. Samo je ljeti uspijevao naći nešto, u Villa Literno. Brao je rajčice. Plaćali su ga po sanduku. S dolaskom jeseni i hladnoće posao je bio gotov. Vratio se u Rim i počeo živjeti kao beskućnik, navečer je jeo u Caritasovoj menzi, a noću je, kad bi zahladilo, spavao na kolodvoru, iznad rešetki kroz koje izlazi topli zrak. Jedne večeri karabinjeri su napravili raciju i on je s ostalima završio u policijskoj postaji. Malo je nedostajalo da ga pošalju natrag kući. Sad se bojao. Pa je za spavanje pronašao tu skrivenu uličicu, kojom je rijetko tko prolazio. Karim je dugo i tiho plakao uz leš, potresan jecajima. Izgubio je sve, pa i dostojanstvo, i to ga je najviše boljelo. Osjećao se bespomoćno. U svom plemenu, u Africi, bio je važna osoba. Svi su ga poštovali. Bio je čovjek zadužen za liječenje i magiju. Naučio je magijske vještine od svog oca, koji ih je naučio od 231

njegovog djeda, i sve tako otkada je svijeta. Naučio je tajne liječenja i ljekovitog bilja, te kako razgovarati s mrtvima budeći ih iz sna. Postao je svećenik zagrobnog svijeta, u transu je vidio stjenovite obale pakla. Zbog svega toga bio je moćan, iznad njega bio je samo poglavica sela. No poznavanje čarolija i magijskih obreda nije mu pomoglo da se zaštiti od suše i gladi. Kao i svi ostali, morao je otići, emigrirati, podijeliti svoje želje s onima tisuća drugih. Jednostavne želje kao što je kruh. Njegovo magijsko umijeće nije mu bilo ni od kakve pomoći u zapadnom svijetu, beskoristan teret koji mu zasigurno nije pomogao da preživi. Privinuo je leš k sebi uprljavši jaknu krvlju. Očistio ga je koliko je mogao. Počešljao mu je kosu. Morao je pomoći tom jadniku, vratiti ga u život. Htio se odužiti. Bilo je to opasno, samo je nekoliko puta dotad dozivao mrtve u život. Dok prelaze svoj put prema beskonačnom, duše ne vole da ih se skreće. Često odbijaju opet preuzeti svoja smrtna tijela. Ali više ništa nije mogao izgubiti. Počeo je ponavljati pjesmu mrtvih, prizivanje majke tame. Zatražio je da barem jednom pusti jednog od svojih sinova da se vrati tamo odakle je krenuo. Preklinjao je da Andreina duša preokrene svoju spiralu prema gore i da ponovno side medu nas smrtnike. "Radal, radal scutak scutak troereion reion mant" 232 Dok je mehanički ponavljao čarobne riječi, potresali su ga jecaji. Kad je završio, poljubio je mrtvaca u usta i pokrio ga svojim prnjama. Zatim se s mukom pridigao i polako, šepajući, zaputio se prema glavnoj ulici. Andreina duša, koja se lagana dizala na putove neposto-janosti, bila je zaustavljena vračevim riječima. Bestjelesni atomi od kojih je bila sačinjena zbrkano su se pokrenuli međusobno se miješajući, stvarajući mali rasuti kaos u tom svijetu savršenstva. Povučen čarobnim riječima, duh je otežao i potonuo kao kamen u baruštinu. Dok su se druge duše uzdizale prema prvom počelu, jedna je sišla vrtložeći se. Ponovno je ušla u uzak prolaz koji dijeli život i smrt, i tamo se izgubila, nošena valovima duša koje su se penjale. Onda se malo-pomalo srušila u dubinu i pala natrag u tijelo, tresući ga i ispunjavajući ga nečime nalik na život. Andrea ponovno otvori oči i poče zavijati. Bolnim krikom, u kojem nije bilo ničega ljudskog. Bio je zombi ili, bolje rečeno, živi mrtvac. Zombiji su jednostavna bića. Podijeljeni između života i smrti, gube mnoga obilježja koja nas čine ljudskim bićima. Kad se probude iz smrti, žude. Ostaju zarobljeni u jednoličnoj žudnji. Posljednja čežnja koju su osjetili u prošlom životu pretvori se u niski i osnovni, primitivni i drevni instinkt, koji oni, budući da su nesvjesna bića, ne shvaćaju, ali mu se pasivno prepuštaju. 233 Žive, ako se to može nazvati življenjem, iracionalno, onkraj najjednostavnijih pravila suživota i morala. Oni su, u krajnjoj liniji, sirovi i neodgojeni. Andrea pogleda oko sebe i nastavi zavijati na mjesec.

a?" rekao je sam sebi zadovoljno. zbario je. mirni. Zračni jastuk je eksplodirao stvorivši balon koji je Gio-vannija gurnuo unatrag i spriječio da mu volan probije prsni koš. Na četvrtom je on krenuo odlučno s poljupcem koji oduzima dah. Četvrtu. u Genzano. zatim i lijevo. cesta je bila posve pusta. krivudao je i ljuljao se na krutim nogama. a da nije mogao to primijetiti niti išta učiniti. spazila ga je medu tisuću drugih koji su se trsili na podiju i stisnula se uz njega kao priljepuša uz tunu. i na kraju udario u kiosk svinuvši mu metalnu roletu. Jedan od onih koji love udicom. ali neumoljivi kada riba zagrize. Mora požuriti kući. kao što je za nas pomokriti se. Neku iz Genzana. te se večeri sve dogodilo tako da on nije mogao ništa učiniti. pregazio nešto živo. Giovanni je prošao Verano i skrenuo desno ulazeći u Aleju kraljice Elene punom brzinom. Bilo je to prvi put da je ulovio nešto u disku. kad je odjednom. Otprije par mjeseci radio je u jednoj informatičkoj tvrtki. Sabrina. Andrea se zaputi niz ulicu. I tamo. Mogao je juriti. i ništa drugo! Koji kurac radiš ženama. Bila je to gotovo fiziološka potreba. ali kako je bila vatrena. rasplinula bi se na nekoliko metara od zemlje. Pogledao je digitalni sat na komandnoj ploči. . Nije hodao baš skladno. Otpratio ju je kući. neku priliku. Prošao je pored pješačkog otoka sa sto dvadeset na sat. zagrizi i bježi. u tišini. što se izgleda tiče. Jasno. Nužda je pokretala to tijelo bez života. Nije bio jedan od onih grabljivaca brzog lova. Ništa posebno. u sobi pokraj one Sabrininih roditelja. Giovanni Siniscalchi vraćao se kući u svom metalik zelenom golfu GTI. velikoj diskoteci. nakon ljubavne noći koja mu je ugodno iscrpila i tijelo i dušu. Petu. ako ćemo pravo.Morao je učiniti nešto. Ozbiljna stvar. Izgledao je kao pijanac u posljednjem stadiju. Četiri i petnaest. duša bi se ponovno odvojila. Kod trećeg plesa već su se trljali kao morski kokot i vlasulja. bio bi to kraj. Morao je izaći na ispit iz zoologije. U Palladiumu. mjesta blizu Rima. "Stari pastuh. radije se zamišljao kao stari i mudri ribar. Tup udarac u haubu. seksali su se pored plišanih medvjedića i Erosovih i Ligabueovih postera. U osam i pol mora biti u uredu. Teturajući je došao do Aleje kraljice Elene. tako se zvala ta iz Genzana. Međutim. i to odmah. 235 Auto se nagnuo najprije desno. U automobilu je bilo prilično hladno. Treću. ali sad već otežala. i kad bi nestalo tog primarnog i drevnog nagona. 234 On svoj plijen iscrpljuje prije nego što ga povuče na barku. Što? Što je morao učiniti? Da. Ubacio je u brzinu. Jako kasno.

. Približio se. neki uspaljeni mačak. "Neee. Njegova je druga misao bila: "U kurac. krik sličniji zavijanju kojota. Ionako je već mrtav. Lako je to reći. "U kurac. kako trune sljedećih dvadeset godina. ubio sam ga. Apsolutno nemoguće. u kurac. koje mu je u trenutku uništilo sve planove za bijeg. ubio sam nekoga. "Uuuuuuuuuuuaaaaaaaaaaauuuuuuuuuuuuuuuuu. Doista. ubio sam ga. Na ulici nije bilo nikoga.. Ustvari. Zatim ga je ugledao. na hladnoću. ispuhati ga." Izvukao se ispod lopte i izašao van. Što bi trebao učiniti? Vidio se u zatvoru. Zračni jastuk. upravo ga je njegova majka nagovorila da svom golfu doda tu opremu. Nema više izlazaka u Palladium. Okrenuo se. Blijed kao krpa. nije prošao nijedan auto otkako je pregazio tog jadnika. Košulja crvena od krvi. Mrtvac se pridizao. još dublje od prvoga. Užasan krik.. u kojem nije bilo ničega ljudskog. Valjda neki pas. ubrzavajući korak do trčanja. To što se zbilo bilo je preužasno i prebrzo. Uspravio se i trkom krenuo prema autu. nema viša seksa sa Sabri-nom medu medvjedićima. Imao je vjerojatno manje od trideset godina. Na zemlji. psujući. rekao je podižući si moral. Ništa se nije micalo. ali ništa nije vidio. Tijelo. S tom kurčevom loptom nije se moglo voziti. Nitko. poput lavovske kože. Uvukao se između zračnog jastuka i sjedala. iznenada se prolomio zrakom.."Živio airbag! Blažena moja mama!" kriknuo je. Nije uspijevao ni dohvatiti ključeve. Ništa se više ionako ne može učiniti. taj ludi samoubojica bacio se pod moj auto." mumljao je Giovanni. i bilo mu je teško povjerovati da se uopće dogodilo." Strah mu je sledio jaja i oduzeo dah. Nepokretno. . "Koji je to kurac?" rekao je glasno. Nastavio je gristi balon nastojeći probušiti ga. Ponovno se okrenuo i ugledao nešto nemoguće. Samo crne pruge guma na asfaltu. Čovjek je bio mrtav. Morao gaje probušiti. Zatim je začuo glas savjesti. nema više ničega. ako se može nazvati savješću to što mu je naređivalo: Odlazi! Miči se! Tko te vidio?! 236 Giovanni pogleda uokolo." Opet zavijanje. Počeo ga je gristi. Pokrio je oči rukama i pokušao zaplakati. A ja nemam veze s tim. Otvorio je vrata i ugledao neugodno iznenađenje. ali nije uspijevao.

da kirurški intervenira i iscijedi čudovište. Enrico je puštao tramvaj da klizi tračnicama. pazeći samo da uspori na raskrižjima. Blijed kao krpa. Giovanni je kružio oko njega. koja je prijetila da će svakog trena eksplodirati. sa zaštitnom i potpornom funkcijom. Zadovoljan cerek na licu. Bio je sam u tramvaju.. te prednji dio središnjeg živčanog sustava. a s druge strane kosu koja pada na prsa. Izašao je iz auta." Giovanni ga je gledao kako se udaljava sredinom ulice klateći se na krutim nogama po tramvajskim tračnicama.. kao da čita iz knjige. 238 Nastavljao je govoriti jednoličnim glasom. Jedva je čekao da stigne na okretište. čine prvi dio osovinskog kostura velike grupe životinja.. Bilo je čudno vidjeti lice i vrat. naslonjen na stup." Mladić je po prvi put uperio prazan. Bio je prilično umoran. Tamo je. 237 Leš je sad bio na nogama i hodao je teturajući. "U kralježnjake ubrajamo životinje koje posjeduju unutarnji kostur. koji kralježak. Onda će u toplu kupku i zatim pajkiti do tri poslijepodne. Prava klaonica. "Kako se osjećaš?" pitao gaje i dalje Giovanni.Giovanni je bio zaprepašten. pa zatim leda i stražnjicu. Svirao je mali radio. Približavajući se stajalištu. Poderana i krvava košulja. Pjena na ustima. Ukočen pogled. Treba li ići naprijed ili natrag? Djelovao je neodlučno. "Trebam li te odvesti u bolnicu? Mora da si slomio vratnu kost. . Apsolutno nemoguće. i dalje hodajući. I nešto što stvarno nije moguće. Mladić ga uopće nije čuo. koji se naziva i endoskeletom. Onda se. Nevolja je s prištevima na guzici što bole kad sjediš. Prije dva dana na desnom mu se guzu pojavila divovska bubuljica. "Kako se osjećaš?" pitao ga je mucajući. počeo je kočiti. Glava. obješen na polugu kočnice. stoga je siroti Enrico bio prisiljen voziti svoj tramvaj stojećki. Otrčat će kući i zamoliti Mariu. poredani u stup. svoju suprugu.. Glava je bila zaokrenuta za sto osamdeset stupnjeva. klasificiranih kao svitkovci. stajao mladić. previše zauzet hodanjem unatrag. zgrabio za kosu i okrenuo vlastitu glavu natrag u prirodni položaj. Enrico ga je odmah prepoznao." Enrico Terzini vozio je posljednji krug noćne linije 30. poput poludjelog raka. koji je cjevast i raširen kako bi formirao mozak. a uz to ga je boljela i stražnjica. Ništa. Semafori još nisu radili... ugasli pogled u Giovannija i posve ozbiljno rekao: "Kralješkom nazivamo svaki pojedini koštani element u obliku diska ili cilindra koji. Izgledao je zastrašujuće. Zadovoljno se nasmiješio.

Od udarca su se zatresla cijela kola. Govnar! Nadajmo se samo da mi neće odapeti u tramvaju^ pomislio je. ali zaustavio ga je osjećaj dužnosti. Jedan od onih izgubljenih. pa natrag kući. dilera i psihopata. Enrico je opsovao. maločekinjaše. ispružio se na sjedalu i počeo ponavljati: "Kolutićavci se dijele na tri razreda. među koj ima bilj ežimo Hirudo medicinalis. Njezin sin. Zapeo je na zadnjoj stepenici i udario glavom u automat za karte. Enrico je zatvorio vrata i krenuo. Mrzio je pankere. Tko zna koliko si je heroina ufiksao. obojena u crveno. Izgubljen pogled. . Bila je bijesna kao ris. ja bih takve slao na prisilni rad. da produži ravno. Zgrabila je kovčeg i ušla. ili bolje rečeno bivši Andrea. Samo je neki momak sjedio sa strane. Tko zna gdje će završiti. mnogočekinjaše. Bez jedne cipele. Ovaj je zaista pretjerao. pa makar i na sedam dana. Uđi. na toj zvjerskoj hladnoći. Veliki gradovi su je plašili. nije čak ni došao da je pokupi na kolodvoru. Ima li ovaj išta u glavi? pomislio je. Assunta je sjela. sjesti na vlak. Bojala se da je pogriješila tramvaj. Ja ću odmah doći po tebe. Raščupana kosa. U poderanoj odjeći. 239 Prije manje od dva mjeseca jedna banda tih prokletnika stavila mu je nož pod grlo. Puni lopova. Ali panker se već pridigao i strovalio kao vreća na sjedalo. Ništa lakše. Na trenutak je razmotrio mogućnost da se ne zaustavi. Htjela se vratiti na kolodvor. Ali vidjela je da dolazi tramvaj.Panker. koliko još ima do stajališta kod Koloseuma?" Činilo se da je nije čuo. Ustala je. Jedan od onih govnara koji se zalažu za anarhiju i nasilje.. koji žive s drogom u tijelu i lošim namjerama u rukama. Činilo se da panker nije naročito zainteresiran za tramvaj. vidjet ćeš stajalište tramvaja broj 30. ali onda je odlučio ući i s naporom se popeo uza stube. približila se sleđa mladiću i upitala: "Oprostite. Rekao joj je samo: "Mama. Pojačao je radio. mladiću. Siđi na Koloseumu." Sad je.. I nije bila sretna što je sada tu.. koji obuhvaćaju morske kolutićavce. Idi šest stanica. i na kraju pijavice. A noću." 240 Assunta Casini nikada nije bila u Rimu. ništa lakše. Čim izađeš s kolodvora. proklinjala svog sina i samu sebe što je odlučila napustiti. a onda je bio prisiljen gledati kako mu svojim natpisima sprejem prljaju tramvaj. koji uključuju i slatkovodne oblike i kišne gliste. Nesretnik je spavao. Salvatore. svirala je lijepa pjesma Riccarda Cocciantea. da tog govnara ostavi da ide pješice. Vrata su se otvorila uz dahtanje. mjesto u kojem je provela šezdeset tri godine a da se nikad nije maknula iz njega: Caianello. Zabrinuta gaje nazvala s telefonske govornice.. Bio je prazan. Koje je kurčevo zanimanje odabrao. Otamo me nazovi. nepomična na stajalištu. Andrea.

. koja gadost! Dobru haljinu!" I počela ga je udarati torbicom po glavi. obojena u plavo i s divovskom protezom za zube. Assunta je zaurlala prema vozaču: "Otvorite! Otvorite! Pustite me van. rekao je mladić. ti si jadna budaletina! Nepristojna neznalica kao onaj niškoristi od mog sina". odnosi i oblici. Assunta je počela vrištati kao da je kolju."Momak. "Phylum Mollusca zauzima drugo mjesto medu najvećim skupinama . i nije tako teško. "Oprosti. 242 U letu je zaustavila taksi i rekla samo: "Vozite me na kolodvor. Tridesetica je bila puna studenata s knjigama pod rukom.. Assunta je poživčanila.. koji se oblikuju između dva stanična sloja pregrada i otvaraju se u celomu. Mladić je iskrivio usta." "Ne razumiješ. upomoć. namrštio se i povratio po starici nevjerojatnu količinu zelene vruće kaše." "Shvatila sam.. Andrea je naćulio uši i približio se. Assunta je ugledala onaj odsutan i nepomičan izraz. raščupanu kosu. Marina Castigliani. niska.. Vidjevši ga u takvom lošem stanju. Dvije djevojke. Tiziana Zergi.obuhvaća gornji cerebralni ganglij (mozak). 241 I .. razjapljena usta. "Kurvin sine.. blijed kao krpa.. Sunce je bilo izašlo visoko iznad oblaka i tramvaj se već punio ljudima. zarežala je prema njemu Assunta. ničega se ne sjećam. gdje se silazi za Koloseum?" "Živčani je sustav također metamerijske strukture. koliko još do Koloseuma?" Ništa. nisam shvatila. Živući mrtvac se s rukama na glavi zavukao pod sjedalo.." rekla je Marina stišćući prijateljičinu ruku.. nadajmo se samo da nas neće pitati mekušce. 24 godine." Stala je uzrujana na izlaz i. Tri puta je prošao cijeli krug tramvajem. bit će katastrofa..." "." "Gospe moja... koji su mu zakrčili mozak i koje je ponavljao kao pokvarena ploča. Što si rekao?" "Svaki segment posjeduje jedan par izlučnih organa (metanefrita). anatomija. smješten iznad jednjaka. krv iz nosa. "Nije istina. sišla je. čim je mogla. a uzdužna i kružna muskulatura organizirana je u segmentirane mase koje odgovaraju podjeli celoma na odsječke". Vraćam se u Caianello. visoka. ljudi su mu se micali s puta. "Ćelom je kod kišnih glista podijeljen na odsječke poprečnim pregradama.. 25 godina.1 "Jesi li gluh?" Mladić se okrenuo. "Ne znam ništa. Čim je čuo tu riječ." rekla je Tiziana nastojeći umiriti prijateljicu.. čavrljale su držeći se za rukohvat. u oba smjera. kestenjaste kose. zelenu slinu u kutovima. Ja u ovom smrdljivom gradu ne želim ostati više ni minute!" Andrei su u glavi bila samo zoološka imena. i druga.

kao za zahvalu. rekla je Marina." Njih dvije zapanjeno su ga gledale. stigle smo... Grozan je!" "Možda imaš pravo. izgleda kao da je mrtav. Pomogle su mu da se pridigne i. 244 Sišle su. znanstveni svjetionik. Andrea ih je slijedio hvatajući usput prolaznike za dupe i masirajući vlastite genitalije..životinja i obuhvaća poznate oblike kao što su puževi. Kratka ticala. u dubini duše bilo žao što napušta takvo znanstveno vrelo. različite vrste puževa naselile su slatkovodni i kopneni okoliš. Jesi li učio onaj dio 0 svitkovcima?" upitala ga je Marina gladeći kosu i blago se mršteći... Profesor Amedeo Ermini. Gle kako udešen hoda po svijetu". Marina." "Kako možeš razgovarati s tim likom?" rekla je Tiziana prijateljici na uho. Andrea ih je slijedio stropoštavši se iz tramvaja.. Mi moramo sići. 243 "Polažeš li i ti ispit iz zoologije?" upitala ga je lažna plavuša. To bi ga uhvatilo svako malo. kojoj je.a ima i životinjski zadah. .. a sada je klimavo počivala na negdašnjim lovorikama. govorila je s gađenjem plavuša.. ličinka dolazi do dna 1 lijepi se za njega prednjim papilama. znaš kako je. "Znaš prilično. U svim ulicama oko sveučilišta bila je ludnica. Andrea si je zabio prste u nos i počeo zavijati.podred Criptocherata. lignje i hobotnice. "Chordata ili svitkovci. Sve troje ušli su u staru zgradu Zoologije koja je u prošlosti toliko dala znanosti. Andrea se držao zubima za gumu motocikla i žvakao je kao da je kauguma.. bezuspješno je tražio parking za svoju lanciu flaviu. a zatim. Njih dvije ispred." "Ajd' bok!" rekla je Marina. ".. dok je Andrea nastavljao sipati pojmove. pustimo ga. Stvarno je teška seljačina. "." ".. koji predstavljaju najbrojniju porodicu medu deuterostomima. ".. obraćajući se Andrei: "Oprosti. budući da je bila revna studentica.premda najveći dio mekušaca živi u moru. Tiziana je bila jedna od onih kojima je jako stalo da se ne obrukaju. skrivena u jamicama ispod glave.. Djevojke su se pravile da se ništa ne događa." "Ne okreći se. ubrzale su korak i vrckajući guzicama uputile se niz sveučilišnu aleju prema Zoološkom institutu. "Duahhhhhhh duuuuuuaaaaaaahhhhh". automobili nasred ceste. obuhvaćaju životinje koje posjeduju sljedeća distinktivna obilježja: 1) živčanu vrpcu 2) svitak 3) škržne pukotine. kapice.. počeo je ponavljati. i kakav pogled. možda bi trebao otići kući dobro se okupati. žive u vodi. ha? Ali ne izgledaš baš najbolje. kamenice. Ne možeš ni zamisliti što sad radi". automobili posvuda.. Zombiji su nepredvidljiva bića. Automobili u tri reda. priljepci. živi mrtvac iza..po završetku planktonske faze." Zombi je brzo ispaljivao slinu i spoznaje o beskralješnjacima.

koje su sjedile u klupi jedna pored druge. monstrume odvratni".. bombone. nervozno su listale udžbenik. Pusti ga. "Ne. Nisu imali interesa i mučili su se da polože ispit. Bio je tužan i obeshrabren. Odlučno je zagrizao u njega. I srušio ih. Čuj. bilježnicama. nadajući se da neće dobiti kaznu. Andreajesjeo. 246 Jadni zombi. Nije više dobro vidio i često bi pobrkao ulaze te završio na Odsjeku za povijest medicine. kojom se zarazio 1956. "Odlazi. šmrklje i žvakaće gume zalijepljene ispod klupa. Studenti su se razmaknuli. Ermini je bio gadna zvjerka. recite mi za početak nešto o rebronošama. Posljednji je čak rekao da su kitovi ribe. Zavukao je ruku u jedan ruksak. Otkrivač endemske vrste s otoka Asinara. sjednite i ne stvarajte zbrku!" rekao je profesor Ermini Andrei čisteći naočale. vidjevši što Andrea radi.Konačno je ugledao nešto što je sličilo na mjesto. Mrzio je održavati ispite. šutnuo ga je u guzicu. u Belgijskom Kongu. jesi li ti učila bodljikaše. Marina i Tiziana. Zombi je urliknuo i krenuo naprijed. a potom bedra djevojaka u minicama. Ispitao ih je dvoje." "Onako. Ljutite studentice tukle su ga udžbenicima. koji se nalazio nasuprot zgradi Zoologije. posudama s organizmima u formalinu i plakatima koji su prikazivali evolucijske ljestvice. "Hiiiiiiiiiiiiiiii".. napravivši mu prolaz. Andrea je puzao ispod klupa tražeći užine. prema dnu dvorane. . torbama i kišobranima. 245 Izašao je iz lancie i odlučno se zaputio prema Zoološkom institutu. Studenti su čekali profesora Erminija natiskani u velikoj dvorani s prepariranim životinjama. dajući općenite i neprecizne odgovore. picete. pokušavajući zaštititi glavu od te kiše udaraca. Zvali su ga profesor Obaračević. U zraku se osjećala napetost. bježao je četveronoške i revao kao magarac: "Uaaaaaaaaahhhhhooooohhhhhhhh." Andrea se kotrljao po podu ližući najprije parket.. Pronašao je sendvič sa salamom. zagroktao je. Našao se pred Erminijem." Profesor Ermini ušao je u dvoranu. Prozvao je sljedećeg. 247 "Sjednite. Vlasnik ruksaka.. Drsko se uvukao. govorile su mu s gađenjem. Argas ergasto-lensis (krpelj robijaš).." Zombi je počeo odmah govoriti.. Ni muha se nije čula. "Dobro." "Zašto ne pitamo onog čudaka iz tramvaja. kao sumanut. Svi su čekali u strepnji." "Ma vidi što radi. razina studenata pogoršavala se iz godine u godinu. bio je već starčić. "Je li to Ermini još nije stigao?" upitala je Marina Tizianu grizući nokte. Sjeo je za katedru i uzeo list s popisom prijavljenih za ispit. iscrpljen bolovima i malarijom. čini se da nije. debeli mladić.

Na kraju je utažio žed formalinom." Andrea se hranio cjevastim koraljem.. čestitam. Ali Andrea je nastavljao sipati kao iz rukava. mladiću moj!" Dao mu je potvrdnicu o ispitu. "Želite li pitanje za najvišu ocjenu?" Andrea se zabavljao lijepeći šmrklje po Erminijevom rokovniku.Pleurobrachia.. Prešao je na nabrajanje svih devedeset postojećih vrsta rebronoša.. koju je najprije pustio da iscuri na stol. Ermini je blistao. koji je učio. uprljavši se uz užasno kreveljenje. Andrea je krajnje ozbiljno preuzeo tu zadaću. . bacajući ih na klupu i grizući katedru. "Što je to Mehlisova žlijezda?" "To je žlijezda opne blizu srednjeg ootipa na jetrenom režnju".. kao da je toblerone... Diplomirao je s najvišim ocjenama i pohvalama.gghhhhemmmmm ghhhee-eeemm. kao da je sladoled.ces u kojem se form. koji bi se na kraju sakrio u profesorov laboratorij. dosta. 249 Kao što je poznato. rekao je Andrea." "Molim vas. Prelazimo na drugo. Sisao je kolonije kao da su koljenice. Shvatio sam. što to radite? Recite mi nešto o postanku vrsta. Istina.. čupajući pramenove kose. a kako nije bio naročito precizan u skupljanju. stavili su mu pod pazuha one sapunčiće koji se stavljaju u zahode. Provodio je cijele dane gacajući kužnim kanalima metropole. Pizzu ćete pojesti nakon ispita. bio je pomalo nemirnog i neobuzdanog karaktera." "Dobro. Počeo je mirisati na šumski bor. Zatim je uzeo golemu posudu.. Balinopsis. Rebronoše pokazuju neke sličnosti s meduzama iz potkoljena žarnjaka. Ne osjećate se dobro? Imate čudnu boju. Nemojte govoriti sa zalogajem u ustima. Mneiopsis leidy. Hormiophora. ".gluhhhhuuuuuuu gnammm-mm. zombiji su skloni toj vrsti djelatnosti." Nastavio je govoriti trzajući se na stolici.... te ga pojeo hrskajući. pet plus. Nastavio je govoriti neprekidno više od sat vremena o spolnim navikama zmijača. svako malo bi se tu uvukao i pokoji miš. Ermini je bio tako pogođen Andreinim poznavanjem zoologije da mu je ponudio da kod njega piše diplomski rad i da postane vanjski suradnik njegovog Odsjeka. "Dobro. želatinoznog i prozirnog tijela. Možete prestati". u kojoj se nalazio veliki tropski pauk. "Ma." Uzeo je staklenke sa životinjama u formalinu i dodao ih Andrei. koji temeljito poznaje gradivo."Rebronoše obuhvaćaju oko devedeset vrsta slobodno plutajućih morskih životinja. a onda je usisao. Ermini je imao mali problem sa svojim suradnikom. Cestus veneris. Povjerio mu je katalogizaciju kukaca koji u zajednicama nastanjuju rimsku kanalizaciju. Jednu meduzu. čini se da ste pripremili rebronoše. Konačno briljantan student. nepodnošljivo je smrdio. rekao je Ermini. koju je zombi podrigujući utaknuo u uho. pustite staklenke!" 248 "Postanak vrsta je pro. "Što je ovo?" Andrea je počeo otvarati silikonom zapečaćene staklenke i vaditi sadržaj.. "Izvrsno. Vraćao se u Institut s vrećicama punim životinjica.

mirrr.. 253 Zadovoljno se okrenuo oko sebe. osobe koje lako praštaju. Sviđalo mu se kako mu stoji jakna Avion Game od antilopa koju je kupio prije nekoliko dana. kad bi Odsjek opustio.. Albertino je bio visok i krupan. zaboga. Bildao je u teretani. kariranoj vesti. Ali traperice su mu se nabrale na koljenima. U svijetu tih mrtvih sveučilišnih profesora. Brzo je napravio karijeru i postao docent. Sjeo je. otpadali su mu komadi tkiva." Prigušen i nesiguran glas iza vrata. Koji davežl pomislio je Alberto sišući cigaretu. Mrzio je poslove koje mu povjerava Jaguar. smiren. neću uspjeti. Albertino se naslonio na vrata. Široka ramena i nabijene ruke. Moram stupiti u kontakt s Višnuom i Ganešom.. BLATO (Život i smrt na Prenestini) 250 "Onda. uronjen u otopinu. Počeo je kružiti po sobi. Dobro mu je padala niz bokove. Gnojište na sedmom katu nebodera u obliku tornja. jesi gotov? U kurac! Već si pola sata unutra!" rekao je Albertino nestrpljivo. Kratka keste-njasta kosa. Dobro su mu stajale i traperice Cotton.. prijatelju. na petama čizama. Velika usta i male. Ako mi i dalje budeš govorio. da se održi u dobrom stanju. S vremenom su ga svi zavoljeli. svima nam se promijenilo raspoloženje i svi smo bili ispunjeni nadom u svijetlu budućnost te velebne institucije.Natjecao se za mjesto znanstvenog novaka i prošao. ponavljajući obilježja bodljikaša ili embrionalni razvoj vitičara. Kad je Cornelio Balsamo završio svoju priču. "Hajde! Isuse. Možda malo previše isprane. Ostao bi unutra. Skoro dva metra.. u čistoj i izglačanoj košulji. hladne oči. Osjećao se u formi tog jutra. u svojoj jakni. otpuhujući. Skoro sam gotov. Zaustavio se i pogledao se u zrcalo naslonjeno na zid. I zapalio je jednu. a potom i profesor. hej. otkrivajući u potpunosti kaubojske čizme. Chesterfield Lights. upravo su ga zbog toga 1 voljeli. Predugo je zatvoren unutra.. "Hej. Strpi se. dovoljno uske. još uvijek gledajući se.. Brižno ih je spustio. Od armiranog betona i . to je pitanje koncentracije.. Pogledao je oko sebe i zaključio da je to najjebenija rupa koju je ikada vidio. S vremenom se počeo pomalo raspadati.. Pusti me da radim na miru. slijepljena na čelu. koliko ti treba?" nastavio je rigajući dim i bijes. Upravo takav... Nadrkano. samo im se Andrea činio živim.. Andrea uvlačio u akvarij napunjen for malinom. Postao je slavan zahvaljujući jednom istraživanju 0 hranjivosti stonoga.. ali ipak ne toliko da mu se sprijeda ocrtava alat.. talijanskog sveučilišta. ali studenti. Nervozno. Stoga bi se navečer.. pa koliko ti treba postat ću nervozan. I dalje je zavijao i jeo šmrklje.. Iz džepa jakne izvukao je cigarete. uključujući i njegove kolege.

U kuhinji. friku. Nastavio je gledati oko sebe. Znojan. jednoličan. Albertinu se otpočetka gadio. a na podu ležali su madraci puni buha i sagovi skoreni od dima i smrada nogu. kako je bilo?" upitao ga je Albertino. Lonac sa skorenom rižom. a u dnu širile su se u trapez. 255 I onaj rubin. Zdjela za juhu s nekakvim ogavnim istočnjačkim bućkurišem. ako se Ignazio Petroni zvan Jaguar koristio njime. to znači da ispod tih krpa djeteta cvijeća kuca srce čovjeka od povjerenja. Ustao je povlačeći traperice nadolje. Uspjeli smo! s olakšanjem je pomislio Albertino. S onim crnim i prljavim pletenicama rastafarijanca iz predgrađa. Antonellu. Sigurno je da se Albertinu nikako nije sviđao. stupovi prljavih tanjura umrljanih masnoćom i gadarijama. nevjernice!" Glas mu je bio dubok.plavih pločica. promukao. Unutra je bilo više od dvjesto kuglica. "A kako je moglo biti? Dobro! Gledaj. Svi isti. Nije znao odakle je izniknuo i zašto je gazda poslovao s njim. Bijelih i zapečaćenih . Građevinske špekulacije. To istočnjačko leglo buha pripadalo je Antonellu. To je sve što je trebao znati I to mu je trebalo biti dovoljno. veličine grličinog jajeta. Sigurno ne u Rimu. U svakom slučaju. Bacio je cigaretu na pod i ugasio je vrhom čizme. Konačno se s druge strane vrata čuo šum puštanja vode. "Onda. One male i nepomične riblje oči. Ustvari uopće nije poznavao tog narkosa. ne hajući za sag. Frik je u ruci držao smotan ručnik. Jako plavo. mršavim kokošjim prsima. Iz dubine duše. Nosio je crveni kućni ogrtač Sergio Tacchini razvezan na bijelim. Taj frik je zaista bio udareni kreten. Rastvorio je ručnik. niske zgrade i nebo. na sudoperu zbrda-zdola uglavljenom u armirani beton. čelične dizalice. Nijedan još nije bio dovršen. prljave krpe i sasušene stabljike marice. Suh kao prut. Na zidovima su visjele slike indijskih božanstava i Boba Marleva i Jimija Hendrka i Ravija Shankara. On je mislio da je to šik. U blizini su se nalazila još četiri takva tornja. Hladno. ali su ljudi već živjeli u njima. Na najvišim katovima nedostajale su i plave pločice i okviri na prozorima. Polako. Ubrzo su se vrata otvorila i frik je izašao. Hlače na crvene i plave pruge bile su mu uske u bokovima. Neobrijan. 254 Kroz prozor zatvoren plastičnom folijom nejasno se nazirala Prenestina. Na licu su mu se ocrtavale sve gadarije koje je prošao putujući Istokom. kolone automobila. Možda u Nepalu. uzbuđen kao otac koji čeka rođenje vlastitog djeteta. krovovi pogona za proizvodnju zahodskih školjki. vrtovi. Kao da pokazuje skupocjeno blago. Bosonog. Bez i jednog oblaka. Izgledao je loše. Imao je kurčev rubin uglavljen medu pocrnjelim zubima.

"Kako si." "A zašto jedeš banane? Imaju loš okus?" "Beton! Zabetoniraju! U protivnom ti lete po trbuhu kao poludjele biljarske kugle! I opasno je.celofanom i voskom. 257 Onako kako se zapleo.. prijatelju.. Baba! Malo je!" mirno mu je rekao bitnik. "Moraš probati ovaj specijalitet. Govorila mu je da od toga izgleda kao kreten i da je poslije u krevetu kao zombi. Polako. Treba ti cijela noć. odgovorio mu je taj stari. Antonello se i raspleo kad je ugledao svežanj novčanica. na podu. "Ti si bolestan. "Stani. previše da bi ga se moglo uistinu mrziti. Jako dobra roba!" "Ma jesi li lud? Ako to popušim. Tog jutra imao je drugog posla. mudri guru. Ugledaj se u mene. . Bez žurbe.. Sve ti se otvori. zapleten kao iščašeni škamp. Nije to uobičajeno sranje. frik Antonello počeo se zaplitati gore od mongolske akrobatkinje u provincijskom cirkusu. Jako opasno".. Jučer sam ga posrao. ja moram ići. Istina se slijevala iz tih presvetih usta. 256 Dok je govorio.. S nogama iznad glave stajao je na jednoj ruci. izvukao je iz ladice veliki ćilam od rez-barene bjelokosti i napunio ga duhanom i travom.." liječnički mu je rekao Albertino. Trebao bi se malo baviti jogom. Zajedno s tim jedeš banane. Ona nije htjela. bit ću razvaljen cijeli dan. bio je i fakir. Ne znaš kako su dobre. Duh. "Što malo?" "Novaca. Taj je čovjek skrenuo s uma poput neukroćene deve. nastojao je zaključiti stvar Albertino. Sad ću ti objasniti.. sve to uspio utrpati u želudac? Ha? Mislim. na crno. Heroin." "Što kažeš?" zarežao je na njega Albertino. Bio je tu. Još su smrdjele na govna. u kurac.. osim što je bio kreten. To je moja vlastita zaliha." S tim dimnjakom u ustima koji je izbacivao gusti halu-cinogeni dim. I on je prestao. Stvarno ti je jako loše. Tip. Albertino nije duvao već više od dvije godine. Nađi svoj unutrašnji mir. Dolazi izravno s Himalaja. Dok je frik brzo brojio novac. Nije dosta. tamo u Indiji. Ja radim. kako ti zaboga to uspijeva?" upitao ga je Albertino. Uzimam robu".. Ne slušaš svoj Qi. Albertino je stavio jajašca u vrećicu i gurnuo ih pod jaknu. Nije mogao gubiti vrijeme kod tog kretena. Dok si tamo. sad je jedanaest ujutro!" rekao mu je Albertino. Njoj za ljubav. "Kasno je. To je Albertinu prilično išlo na kurac. Otkada je oženio Selvaggiu. I gledaš kao teče. "Lako je. "Ja mislim da si ti pod stresom. Evo ti novac.. a drugom se potezao za palac lijeve noge. Opusti se. počneš gutati jednu za drugom.. male i slatke. osim toga. Frikiću. U kurac. odmahujući glavom. Ovo je posebna roba. u meditaciji.. Želudac. Antonello je govorio tonom gurua. Staloženo. Sjedneš na obalu Mother Ganga u pozu lotosa. Tek stigao.

Trenutak.. odmah uzmu cijelu ruku. Mogu naći. Strah se zna grubo našaliti. utisnute u mračne podočnjake. Jesi li čuo za to?" Albertino nikad u životu nije čuo za jebene zmajeve suze. Nećeš me zajebati.." 258 Na "uzimam je natrag.. rekao sam da ću je uzeti natrag. Ovo su zmajeve suze. nastojeći ga podignuti vukući ga za ogrtač. Kad ga izrežete." Našao se na podu vrišteći. Ni u šali. uzimam je natrag. Miran kao kobra. Više sliči na tumor na mozgu nego na drogu.. Gazda je rekao da je to novac. Hajde. Ako ne.. hladan kao led: "Zaboravi na to. šest puta više. Ova je posebna. Ostaneš gore kao mudonja i ne vraćaš se više na zemlju." "Kunem ti se. Oči su mu bile posve sitne. Odlazi!" . "Daj. Takvi ljudi. frik je plakao i mumljao. Jesi razumio? Ne da mi se cjenkati s tobom. Preciznim udarcem glavom pogodio ga je posred lica."Da mi moraš dati barem dvostruko više od ovoga. Probaj je. vidjet ćete da možete napraviti pet. Reci to svom Jaguaru. I miran.. Sad je Antonello ležao na podu i iz nosa mu je tekla krv i sluz. uvijek smo te tretirali kao gospodina. Bilo mu je žao što ga je ozlijedio. Ali on je ispružen na podu nastavljao plakati i brbljati na nekom stranom jeziku. izdužio pureći vrat i hrabro promucao: "Rekao sam. Ovaj seronja je stvarno valjao gluposti. Psihodelična mora. Uzmi to i gotovo... Najbolji.. " Neke stvari ne smiješ izgovoriti. dragi moj. Približio se. to što činim kao da vam je darovano.. nećemo poslovati. Hajde!" rekao mu je Albertino. Frik je na trenutak odmjerio tu životinju u jakni Avion Game pred sobom.. Sad kad je to govno reklo da će je uzeti natrag... I ti to znaš.. u nos. Bolno. govnaru! pomislio je Albertino i onda. Ovo je roba koja te ispali ravno u orbitu. "Što to kažeš?" "Pusti me na miru. 259 Ali takvima treba odmah izbiti iz glave određene navike. Uzmi te proklete novce i otiđi u bolnicu. Dosad se nikada nisam žalio. Slomljenog nosa.. "Što si rekao? Što ćeš?" Antonello je sada djelovao manje mirno. brate. To je 04. Manje Buda nego inače. I kažeš da hoćeš robu natrag". Mislim." nastavio je frik tonom teleprodaje. rekao je kružeći oko njega. Albertino je odjednom bio sretan.. a onda grabe i rame. Sad se okrećeš protiv nas kao bilo koji govnar. Mislim da sam ti slomio nos." frik se pokolebao: suhi mu se glas odjednom promijenio i postao jedva čujan. Znojio se kao lud. "I za dvostruko više. Glavurdom. Sto posto čist. Albertino je bez oklijevanja krenuo. Sklupčan na podu. Dobro to znaš. ako im pružiš prst. ali za zmajeve suze mi morate dati više.

. "Znam. u kurac..... Ali ovaj se više nije zaustavljao: ". sjeo i nastavio cmizdriti. Moram ići." "Ta roba vrijedi toliko.." pomirljivo mu je rekao Albertino. To je čisti heroin. Nemaš pojma. kad sam imao trinaest godina. . auto. Ja sam bio samo u San Marinu. Predoziranje! Ideš ravno stvoritelju na račun. Što mogu reći da sam napravio u životu? Kurac.. To su zmajeve suze". Ne mogu više.." "Ajde. plakao je jadnik. Ali sad je dosta. uzeti jajašca i otići. Hoću i ja normalnu kuću. koji te jako dobro poznaju.. "Pusti! Ja ću".. Pokaži mi. stvari. Znaš što se dogodi ako se neka od tih kuglica otvori. Nisi svjestan što govoriš. Probavljaš kao zmija. hajde.. Nemaš pojma što znači prijeći tako dvije granice. Morao je krenuti. A nakon putovanja dođeš na aerodrom i to je tek početak.. Moja majka u Caserti godinama ne priča sa mnom.." 260 Albertino je pogledao na rolex. koja je već bila sva crvena. Umoran sam. Razbit će te. Onda se konačno pridigao." "Ne. a to nitko ne smije primijetiti. oprosti mi. To je nešto drugo. Albertino je našao na krevetu nekakvu majicu i njome mu je pokušao zaustaviti krvarenje. Dogovorio si cijenu s Jaguarom." Narkos je naglo ustao i sa stola zgrabio dugačak nož." "Smiri se. Života psa lutalice. vidio si svijeta. Ja crnčim. 261 dok je govorio brisao si je lice majicom.. Zato mi moraš dati taj novac. Osam sati u avionu nikako da prođe. tresući se kao mokro pseto. Zasereš se od straha. Onaj seronja Jaguar me tjera da svaki mjesec idem amo-tamo. Zato nećeš izaći odavde dok mi ne daš ili novac ili robu." Doista je izazivao sažaljenje.. I točka. Nije ga se moglo slušati. Dosta. Albertinov oklop tvrdog momka popuštao je pred tim nesretnikom. Pasji je to život. Ja zaslužujem taj novac." Frik se sav ukočio i pogledao Albertina u oči: "Slušaj. Gledaj tog jadnika koji si je i mozak poduvao.. Albertino gaje odmah prepoznao. "Ti si lud.. Koji kur..." "Ne i ne. S tim slomljenim nosom... zemlje. Ova roba vrijedi toliko". Htio mu je ostaviti novac... brbljavac kao i svi ostali. njegov unutrašnji mir? Je li bio dovoljan jedan udarac glavom da ga se raskrinka? Kamo je nestao Buda? Bio je nitko i ništa..."Okej. Upoznao si različite ljude.. Ti to ne znaš. Kurca ti ne znaš. Gdje je sad. ako samo pokušaš tražiti više. Poželiš umrijeti. Jesi razumio? Nemam ženu. Psi. Tu su talijanski policajci." "Umoran sam od putovanja. Ali kasno je. Ništa ti neću pokazati. rekao je frik grabeći majicu i onda jecajući nastavio: "Ti ne znaš što to znači napuniti si želudac time. Skoro mi je pedeset godina. Ja više ne mogu... hajde.. Jedino što znam raditi je biti kurir. Misliš da ne znam? Pogledaj onog frika. Nada. televizor. budi sretan. Čak se ni ne sjećam toga.Znam da mi se smijete iza leđa." "Dobro. Nemam djecu..." "Podigni se. Shvaćam. "Ne. prijatelju..

Jebeno bijesno pseto." "Prestaniii! Prestaniii!" revao je Albertino tresući nogom kao luđak. Glava djeteta cvijeća rascijepila se na dva dijela. "Slušaj. Albertino gaje preciznim udarcem desnicom u trbuh srušio na pod. nastojeći se smiriti. I sad? I sad je bilo sranje. zbog tvoje situacije. pa da završimo. Srušio se na zemlju. razderavši mu desni džep jakne Avion Game." Već je zatvarao vrata.. Tu ti je novac. Vidio ga je u seriji o Sandokanu i malezijskim gusarima. Tanke i zakrivljene oštrice. Mrtav je?! Pokušao ga je pomaknuti udarivši ga vrhom čizme. kratke cijevi. Mora da se nečim razvalio. Bodež u ruci i luđački pogled u očima. "Jebi se!" jauknuo je Albertino i izvukao pištolj iza leđa." nastavio je. Lijepo se zajebao.Kris.. "Jesi li lud?!" vrisnuo je Albertino na njega. Njuškom. Čudovište. zatvorio oči i opalio. ali istovremeno mu je onim opakim kliještima koja je imao umjesto ruku stezao listove. poput dagnje. Ništa. heroinom. Pao je na njega opsjednut i razjaren. smućeno. vristeći na nekom stranom jeziku: "Dekpundeleri avenire. Uništavao mu je hlače.. Jako mi je žao. 262 263 "Sam si to tražio.. Ustao je i vrištao. Crack-om. Lice poput krvave maske. dosta je. amfetaminima. oprosti mi. ali okliznuo se na sagu i raširenih se ruku razlijepio o zid. grizao me. Metak je završio svoju putanju uz Albertinovu čizmu. Magnum 44. Vrištao je. . govnaru! Ti si obično govno! Jebi se!" vikao je na njega i šutirao ga. Nepokretan. Kris u zraku. skrhavši jednu pločicu u tisuću komada. Albertino je opsovao i počeo skakati po sobi. tip je uzeo nož. Zatvorene oči. Albertino je otvorio ulazna vrata. Bodež Thuga.. Nos mu je bio kaša.. Dijete cvijeća. Onda je osjetio paklenu bol točno ispod koljena i vidio ga je kako mu se zubima zabio u traperice Cotton. Žao mi je zbog tebe.. posljednji put ga pogledao i rekao: "Okej. Sad je Antonello bio u napadu. Stanom je odjeknuo snažan prasak. Oštrica je proletjela tik pored njega. kao vreća krumpira. Činilo se da ga frik ne čuje. Beživotno Antonellovo tijelo svalilo mu se pred noge. svime. kokainom. ja sam ga sredio. Sklupčani leš se pod udarcima jedva pomicao. cerekajući se kao psihopat u posljednjem stadiju. ja odlazim. pokušalo je ubosti.. Uzmi taj novac. Frik je drhtao. presavijen. I U kurac. kad se Antonello opet bacio na njega. Malezijski kris. Taj govnar je to tražio. Vrištao je i preko razrezane usne pljuvao slinu i krv. Ciao. znaš. Što če reći šefu? Jaguare. odskočivši lagano ustranu. "Jesi li lud?! Koji ti je kurac?" upitao ga je zbunjeni Albertino. mrtav je! Bolje se izgubiti. Prislonio mu ga je na lubanju.

Najbolji. Nagnuo se zbunjeno i rekao naglas: "Ne mogu uokolo iči ovakav! Zamisli da me netko vidi! Kakva Božja sirovina!" Bile su to hlače od crvenog baršuna. 265 Navukao ih je. gaće požutjele od mokraće i prozirne. Jaguar neće biti nimalo sretan. krcat prljave odjeće. Ne.. Na posao! Odvukao je leš na sredinu sobe. Straga. U jakni. Sjeo je i zapalio cigaretu. Prazan. Bio je znojan. Pogledao se u zrcalu. Onda je konačno pronašao jedini par hlača.. Ništa. Mora nestati! 264 Evo što će reći tom usranom Jaguaru: "Nije ga bilo. A jajašca? Albertino se nasmiješio i stisnuo ih uza se. Zbog pogrešnog pranja. Taj jebeni frik bio je njihov glavni kurir. Onda se pogledao u zrcalo. Prekratke.. Prekopao ga je. Kao i obično. Doista mu ne smije reći. Posvuda su ga stiskale. izlizane majice. U najboljem bi ga slučaju zalio betonom. Ustao je. Nitko na carinama nije bio hladnokrvan kao on.. Kurvinog sina nije bilo. početnik. na nekim dijelovima su se prelijevale u bezoblične ljubičaste mrlje. žute i zelene lanene košuljice. A Albertino ga je upucao. Posao će im sada itekako trpjeti. Presirovo. Osjetio je polarnu hladnoću kako mu se penje uz leda i tropsku vrućinu u obrazima i na čelu. Čitavo jutro sam ga čekao pred kućom. Jaknice s perlicama i ogledalcima. šareni prsluci. Na trapez. Ispravio mu je ruke i noge najbolje što je mogao. Više je nalikovao na kontejner nego na čovjeka. Golemi punjeni omlet. Skinuo ih je.Stvarno. Kaubojske čizme izvirivale su iz njih kao dvije crne. koja je zaprljala dovratnik. Onda je u vrećicu ugurao ono što je ostalo od lubanje i ljepljivom mu je trakom pričvrstio za vrat. izobličene gljive.. Ovaj je stalno išao u Indiju i natrag. Onda je pored kreveta našao otvoren kovčeg. boksericama na cvjetiće i čarapama otvorio je ormar. pod i zidove.. A on bi trebao biti čovjek od povjerenja? Nikada. gdje je taj frik držao odjeću? Nije se uopće presvlačio? Moguće. . Očistio je krpom krv. Crven u licu. Ne smije reći šefu. U kurac. Traperice natopljene krv-Iju. Uzeo je jedan od brojnih sagova i omotao ga oko njega. "Dobro odrađeno!" rekao je zadovoljno. Sprijeda. kao ženka pavijana svoje mladunče. Baš nimalo." Vratio bi mu novac i. Da se dodatno osigura. obli-jepio ga je trakom. Reagirao je kao neki balavac. Taj seronja nas je zajebao. Nestao je.

. Sad je jedva hodao uspravno. Genijalno. Precizno. Albertino je na ravnoj klupi. Gore su bili zidari. Namještaj. uvijale oko sebe sve do prizemlja. točno ispod prozora. Olovne. Prava kur-čeva raketa zrak zemlja. Parkirao gaje tamo. Sad je znao što će. Zgrabio je smotak i natovario ga na leda. baš zato da ne bude uočljiv. Albertino ga je vidio kako pada ravno na hrpu otpada i zatim je promašuje. u kurac?" rekao je praznom stanu. Mora da je imao teške kosti. Mrvila je keks sa žitaricama u vodu i onda kašu gurala na lutkino lice. Otvorio je vrata i izašao. Vika. Ledeno bijeli BMW 477. vrabac od čovjeka. Televizore. samo prsnim mišićima. Parkiran bager i onda."Prestrašno!" Nije smio misliti na to.. Vratio se u stan i zatvorio. Dobro. pritvorio vrata i tiho se zaputio niz stepenice. "Težak je ko vrag". Hrpa pijeska. Bušilica. rekla je plavokosa djevojčica u ljubičasto-plavoj jaknici. Vidjele bi ga dvije tisuće ljudi. Nije bilo nikoga u blizini. A morao se spustiti sedam katova stepenicama. iz prve podizao sto dvadeset kila. Pogledao je dolje. Na stubištu su se čuli glasovi. Ta je zgrada bila poput jebene morske luke. Pridigao ga je. U taj jebeni toranj od govana još nisu ugradili lift. nekoliko metara dalje. Ispod zgrade je još bilo gradilište. Gurnuo je pištolj u hlače. Igrale su se. Tamo su sjedile tri djevojčice. pa ipak. niske i široke. jebemti. Pogledao je iza ugla na šesti kat. Onda će se sjuriti dolje i ubaciti ga u prtljažnik. Davale su papicu svojim lutkama. Blizu BMW-a. Druge dvije su je gledale sa zanimanjem. I s kata iznad dopirali su zvukovi. Ljudi su tu svašta izvlačili. smijeh i brbljanje. Teturajući je krenuo prema vratima. Hladnjake.. Stoga je ostavio teret u stanu. daleko od ulaza. Nije mogao sići s lesom na leđima. Popeo se natrag. njegov automobil. Brbljanje. . Vjerojatno s kata ispod. Albertino je dovukao smotak do prozora. Zidari. namještaja. otpuhnuo je. Na prvi pogled Antonello je izgledao kao perce. Udarci čekićem o zid. "Kako ću sad. Opsovao je. praznih plinskih boca i smeća. Torpedo se stropoštao ravno dolje. Naslonio na rub prozora.. 266 "Gle. 267 Naprosto genijalno. moja jede samo kekse Mulino Bianco". Na otpad. I onda ga zvjerskim naporom bacio." Otišao je do prozora. Sišao je pripijen uza zid niz te nedovršene betonske stepenice koje su se. Nitko neće primijetiti. otpad zemlje. Bacit će ga dolje. "Odavde se ne može van. A kamoli sag. Svaka s malim kolicima. Pored toga.

Taj je počeo trubiti kao lud. Našao se na zemlji. Sve do vrha. kao da K zubima uhvatio za navlake sjedala i ne želi popustiti. Nikoga na prozorima. Onda je iz auta izvadio šešir. Albertinu. Bolje se zakopčao u jaknu Avion Game. Preskočio je djevojčice. Nikoga na balkonima. Čini se da ga nitko nije primijetio. 269 I Kako je mogao naletjeti na takvog? S tom psihopatskom facom? S tim šeširom? Bez prednjeg stakla. Skačući. pokazujući mu rogove kroz razbijeni vjetrobran. Ostajao je nepomičan. Izašao je na cestu u pogrešnom smjeru i nakon par metara se našao pred kamionetom koji je prevozio staklene ploče. sredinom ceste. Siroti se staklar prepao kad ga je vidio i pustio ga je da prođe. Kamionet se bacio ustranu i zakočio. Naslonio se na BMW da dođe do daha. I posljednjim snagama zatvorio u prtljažnik. Stakla koje se rasprskava. Lima. Albertino je vozio petljom 160 na sat. Mač u stijeni. Skoro da se iskilavi. na izlazu iz tornja. 268 i Vukao je. "Mogu ja toooooooooo!!!" vrisnuo je Albertino i i-. uz škripu guma.. Kotrljajući se. Albertino je poletio unatrag. Staklo se rasulo po unutrašnjosti automobila u milijun minijaturnih kockica. ." prepun neizmjernog bola izletio mu je iz usta. Činilo se da se frik. Odjednom. Ignazia jebenog Jaguara i frika Antonella. I onda zasljepljujuć udar.i mu prsne žila na čelu. Sjeo je za volan i krenuo. U autu je bjesnjela oluja. "Crkni. i jebalo mu se za sve. šćućurenom za volanom. Išao je naprijed.Užasan "Neeeeeee. Samo rublje koje se suši. sebe samoga. Bolno se pridigao i opsovao Boga. odupire. šupčino!!" viknuo mu je Albertino. upirući se nogama i škrgućući zubima od napora. Izašao je i potrčao oko gradilišta sve do auta. Mozak mu je ključao. tovremeno povukao iz sve snage. Samo plavo nebo. Vunen. Zaglavljen. Ništa više. Torpedo se zabio u vjetrobran BMW-a 477. poput tenkovske cijevi. starice koje su se verale uza stepenice. Zahvalio je Bogu. Okrenuo se i kao lud se sjurio niza stepenice. Zastrašujuća hladnoća. Rukom je skinuo ono što je bilo preostalo od vjetrobran-skog stakla. Odvukao ga je iza auta. gospođe sa špecerajem. 1 ). Popustio je. Druga se polovica zabila u suvozačko sjedalo. i našao se dolje. Zajedno s kobasičetinom. taj dan. plavo nebo. Albertino se popeo na haubu i počeo vući sag prema sebi.. sve živo. Zeleno-crven s golemim ljubičastim pomponom. zarobljen u sagu. Ravna i kruta kobasičetina dopola je stršala iz stakla. Onda je pogledao uvis. ali Albertino ga nije ni primijetio. Pokrio je oči rukom. Nabio ga je na glavu. ali ništa. nije bilo hladno. Selvaggin. zajedno s kilogramima saga i bivšeg narkosa.

Koliko su mogla vrijediti ta jajašca? Mnogo. Jako mnogo. to se bolje osjećao. Nije se odvajala od njega. Na neki lijepi topli otok. Na nekom skrivenom mjestu. tupih lica. Na miru. Stavio je na nos par Selvagginih naočala. Pogledao je u retrovizor. Ali gdje?" U nekakvom jarku. Koji kurac hoće? Prišli su mu s boka. Albertino se pomaknuo udesno. Saab? Maserati? Možda ferrari? Onda će Selvaggi kupiti bundu od samurovine. 270 271 BMW je poletio i stuštio se naprijed udarivši njuškom poput posrnulog . Narančaste. Kao papa i njegova papisa. "Zaustavite se! Stanite sa strane!" viknuo mu je onaj sa suvozačkog mjesta. praćen alfom. U obliku suze. Na Kanarske otoke. Svi će reći da je taj kretenski frik odlučio preuzeti inicijativu i da je završio u nekom društvu u kojem nije imao Jaguarovu zaštitu. Što će kupiti za sav taj novac? Za početak. Ali to nije bio problem. Nitko ga neće uloviti. S briljantima. s rejbanicama. Poslije ih može prodati. Što je više razmišljao o tome što bi mogao napraviti sa svim tim novcem. 180. Albertino se okrenuo i odmjerio ih. pa naglo ubrzao izigravši ih. Sigurno. nisu policajci. Kamo? Na Maldive. neobrijani. Jajašca su bila tu. Pronaći će ga. Onda je usporio skoro do zaustavljanja. Luđački je skrenuo udesno i zaletio se na pješački otok. "Okeeeeeeeeej okeeeeeeeeeej. novi auto. Ubrzao je. Onda putovanje. Bili su to smrdljivi specijalci. Sad ga je vjetar prikovao za sjedalo i oči su mu suzile. Ali kako se mogao zaustaviti? S lesom u prtljažniku. dok je na krov alfe stavljao plavu sirenu.Govorio je naglas: "Što da radim? Moram se riješiti tijela. u jeftinim kožnim jaknama. Bila su dvojica. Albertino je zavukao ruku u jaknu. Sad ću stati!" rekao je Albertino sa smiješkom. Na sigurnom. Nije ni primijetio da je već neko vrijeme crna alfa 33 twin spark zalijepljena za njega kao muha za govno. S magnumom 44 kratke cijevi u hlačama i s toliko robe da bi mogao predozirati kompletnu publiku na Woodstocku. razdjeljkom na desnoj strani. Želudac mu se stisnuo. Nego više od toga. Ta dvojica. Onda ju je spazio. Još je tamo. Na Mauricijus. Već ga godinu dana gnjavi s tom kurčevom bundom.

izbijajući na proplanak opasan stablima lovora i hrasta. Presavijeni smotak. s iskrivljenim i zahrđalim tanjurićima koji su izvirivali s krovova poput zgrčenih staračkih prstiju. Čizme su mu propale u blato. potopljene ulice. Dolazio je ovamo s jednom. Albertino je psujući uspio ispraviti BMW. samo što je sada između njih bila razdjelnica. Završio je sjedećki u blatu. Ovce. . nego samo baruština. koji je završavao u tamnoj.bizona. ušao u predgrađe Finocchio. zabijajući se jedan u drugi u kaosu krvi i lima. Samo je načinio beskorisne brazde sa strane. Albertino je vrištao. Onda se cesta ponovno proširila. Proklizavali su na toj ljigavoj kaši. Niske sive kuće. strojevi za pranje posuda iz sedamdesetih godina i štednjaci. Zatim samo prljava polja. I smeće. Krenuo je niz padinu. Izašao je. nepovezane. Otvorio je prtljažnik. Klizao se. Plastični prozori. Završio je na cesti pored priključne. Barem deset godina nije bio na tom mjestu. Pucketanje grana na vratima automobila. Nepremostiva. Vrtovi između kuća. Jaruge. "Zar niste čuli za neuhvatljivog vozača?!" vikao je tim šupcima. Prošao je kroz Torre Gaia. Goli kao crvi. Rijetke zrake svjetla prodirale su kroz lišće oblikujući sunčane mrlje na površini vode i na mehaničkim olupinama. Proplanak se spuštao u sve strmiji obronak. Klizio je na guzici ravno prema baruštini. Stavili bi deku na zemlju. Blatobran je odletio uz prskanje iskri. straga. razvaljeni hladnjaci. kurvanjskom podrtinom. bez fasade. Debelom. 272 Albertino je zaustavio auto. ulicom Borghesiana. Tada tu nije bio otpad. svom težinom. Automobili iza njega lančano su se sudarali. Željezni balkoni. Ko-basičetina je pala na njega. Ovaj put znatno viša. Vrištao je i vozio tog monstruma bez kontrole koji je udarao lijevo-desno između ograde i pješačkog otoka. Albertino je zgrabio smotak i počeo ga vući kroz blato. Specijalci su ga još slijedili. 127-ice. Lokve ustajale vode. Polako je napredovao kroz meko blato. Groblje kućanskih aparata. Cesta se sve više sužavala. Bezuspješno se pokušao oduprijeti rukama i nogama. Izvukao ga je. Ograde od živice i bodljikave žice. Mršavi psi mješanci. Zahrđale perilice. Tu je dolazio jebati. Assuntinom. Prešišao ih je. Krive. Skrenuo je na blatnjavu cestu koja se spuštala medu koprive i grmlje. Cikorija. nepomičnoj baruštini okruženoj trskom i korovom. Neprirodnu tišinu prekidalo je samo živžikanje vrabaca. Iz pištolja su ispaljivali hice upozorenja. Potezao ga je držeći ga za noge. Pozdravio ih je i skrenuo. Jednom su se ljeti tu čak i okupali. Bio je tada još dječarac. Donovi čizama slabo su prijanjali. izvirivali su iz vode poput ostataka napuštenih galija.

To što sad vozi nije automobil nego karnevalska kola. I mora razmisliti. Mokar kao čep. Traže li baš njega? Koga su drugog mogli tražiti? Mora da je izazvao paniku na pristupnoj cesti. Zatvorio ga je i popeo se četveronoške do auta. Zamišljen se zaputio kući. Sad se još samo mora suočiti s jebenim Jaguarom. ustao je i zgrabio sag. Jajašca?! Zavukao je ruku pod jaknu. koji je rubin još više isticao. Počeo je drhtati kao prut. Ta jajašca su gotov novac. Ali što je dalje odmicao. Keš. Naravno. Nastupiti kao veliki glumac. Prokletim. to su se jače oko njega čuli jezivi. Psi su režali iza zelenih vrata. Razvaljene glave. "Jesi li sretan. Bijel. Svi su se okretali za njim. iza gomile drva. Leš. Tko zna koliko je mrtvih u onoj nesreći. Lako je reći. Baš ništa.Kotrljao se licem prema naprijed i završio u sirotinjskom živom blatu. Auto je bio registriran na nju. Podigao je glavu. Ludnica od sirena. ha? Govnaru!" zarežao je na njega Alber-tino. Na kraju će čak i zaraditi. Razmotao se otkrivajući jezivi sadržaj. Usisalo ga je do koljena i stalo. 273 I Tog jutra ništa mu nije išlo od ruke. Nije bila daleko. Još su tamo. Nahuškali su na njega cijelo krdo policijskih automobila. gotovo zadovoljan. Ovako ne može dalje. Što mu se dogodilo? Zašto je tako reagirao? Ali uvijek se nađe neki izlaz iz nevolje. Pravi pravcati veliki koncert. Udarao je rukama i bijesno prskao oko sebe. Mora se riješiti auta. Bez blatobrana. Onda je protrnuo. rekao si je u hodu. Samo se ne smije prepustiti panici. isceren izraz. Odjednom ga je obuzeo strah. napravio je veliko sranje time što je ubio dijete cvijeća. Na licu skorena krv i blato. Razrogačene oči. Ugurao ga u divovski hladnjak Indesit koji je virio iz kaljuže. . Ostavio je auto u nekoj garaži. Osjetio se izgubljenim. Osuđenim na propast. Ušao je u slijepu uličicu između trokatnica. Ulubljena vrata. Blatnjav. Prijavit će krađu Selvagginog BMW-a. Samo medu zidovima njegove kuće može nestati ova mora i vratiti mu se mir. Zgrabio je leš. Svega par kilometara. Albertino je u onoj katastrofi od BMW-a odlučno vozio doma. Okrugle i tamne. Zašto baš ja? Mokar od glave do pete. Na licu mu je bio neki čudan. Izbijen vjetrobran. čudni zvukovi.

kad je ispred sebe ugledao izlaz. Nije trčao. Uvukao se unutra. da izvuče pištolj i zapuca. Ulovit će ga. Išao je dalje zadržavajući dah. bili su . Mukotrpno. Možda bih mu trebao reći. Ali Jaguar nije dopuštao pogreške. Postao je njegov čovjek od povjerenja već prije četiri godine. gdje je radio na selidbama i zarađivao milju i pol mjesečno. Koji zajebi Albertino se zaustavio. Ponekad je loše volje. Staklena vrata. Albertinu je sad bilo hladno. Cesta je postajala šira i zabrane parkiranja lišavale su ga zaklona. Mozak mu je ključao. Ostalo je još malo do kuće. Svjetleće reklame obasjavale su milijune sendviča poredanih u stupove iza staklenog pulta. Izdajica onoga koji ga je izvukao s ceste. Već su tri policijska automobila prošla pored njega. 274 275 Izdajice poput njega. bez novca i perspektive. Riskirati život. Došli su ga istjerati iz jazbine. uličice. Najklasičniji sendviči. na početku ceste. ugledao crnu alfu 33. Sve mu ispričati.Taj bi ti jednim pogledom prodro u najmračnije zakutke srca. Imao je šesto čulo za govnare. Neee". Albertino nije bio spreman pokušati. gljivama. ali osjetio je da mu noge klecaju. drznike i izdajice. Zgrade su se nastavljale jedna na drugu bez prekida. Bio je sav mokar i blatnjav. Prihvatio bi život nižih bića. Jako loše. U kurac. Svijet sendviča. "U kurac. sve do kraja ulice. Obećao je samome sebi da više neće raditi pizdarije.. A morao je zaraditi to povjerenje. Albertino je cijenio svog šefa. A ova koju je napravio Albertino bila je velika kao kuća. Opet oni. Klošar. Šćućurio se iza parkiranih kola. poput onih s pršutom i sirom. U kurac. Svijet sendviča bio je mali bar. Albertino se spremao da potrči.. Hlače su mu se ukrutile i stezale ga. samo da spasi guzicu. Pogledao je oko sebe tražeći sporedne ceste. Ni za kurac. Išla je prema njemu. uglavnom. Onda je u daljini. To je bila jedna od osobina koje su ga činile iznimnim. iz posranog života. Nastavio je hodati brže. neki put za bijeg. Apsolutno ništa. Opet specijalci. To je on. Možda bi mu oprostio. I ništa više. Minsko polje. piletinom. promrmljao je slomljen onime što vidi. velikim šefom organiziranog kriminala. A možda i ne bi. Trokutasta zrcala prekidala su to crnilo. obložen poput mauzoleja crnim kamenom. Nisu ga lijepo gledali.

pogledavši ga prvi put u oči. Sam od sebe. Tri zidara u prašnjavim trenirkama sjedili su za okruglim stolićem. "Što je?" rekao je poskočivši na stolici. Sad su se dva karabinjer ska automobila zaustavila točno ispred bara. Još jedan automobil zaustavio se uz ostale. Imamo malindi. Ukočenog pogleda. rikula.. masline). Zrcalo. zapravo sedam. Mladi konobar. Minijaturni .okruženi onima gastronomski odvažnijima.. Naš tropski sendvič. kao da su jedan divovski sendvič." rekao je bubuljičavi. "Pa ne. Bačenim u krletku. pokazao mu je put. janjetina. Karabinjeri su razgovarali kroz spuštene prozore. Na ulicu." I to je moglo proći.. možda sam Bog. Osjetio se izgubljenim.. Neki glas. Što hoće napraviti? Izvanredni skup? Miting? Što? Momčić se vratio s tanjurom u ruci. izvolite?" Neki glas prekinuo je film o krvi i smrti koji se vrtio u Albertinovoj glavi. pečenica.. Albertino je oprezno prošao lokalom. Otvorio je vrata. celer. daj mi šest komada. 276 277 Nekoliko gostiju sjedilo je za šankom. Zahod je bio malen.. Crne pločice. Doživio je iznenadno prosv-jetljenje. sir feta. Banane ne.. To nije bar za klošare koji umiru od gladi. Raskrinkan kao lopov i izdajnik i smaknut rukom jednog od Jaguarovih ljudi u zatvorskoj ćeliji. kobasice). uprtog kroz staklena vrata. Zatvorio se unutra. Jedan je bio na radij skoj vezi. Crna alfa 33 prošla je već dvaput. Kurac u guzici. ali nije bio loš. Dovoljno je da ovi udu i pretresu ga. "Hoćete naručiti?!" "Što ima za jelo?" "Pa. kopački (krumpiri. sendviči!" Albertino ga nije slušao. avangardnijima. da. proljetni (mrkva. Albertino ih je zgrabio sve zajedno. seljački (integralni kruh. "Da. papaja i avokado. Mora odmah sakriti robu. Naprimjer. kobasica. Potpuno. Albertino je i dalje gledao van. Muda u ustima." "Što?!" "Malindi." "Za van?" "Ne. Deset tisuća lampica odjednom upalilo mu se u glavi.. Integralni kruh. Albertina je obuzeo nov. bubuljičav i nosat. gledao ga je s gađenjem. neizreciv strah. kao u zeca. I Albertino je sjeo. panceta). Na njemu su bili sendviči. pokazujući razjapljenih usta." Zbunjeni konobar uputio se prema šanku. 278 "Banane! Imate li banane?" upitao je bubuljičavog. Ustvari. na ustima mu se pojavio osmijeh. Odmah ću ih pojesti. "U redu. banana. Čist. Ustao je i upitao: "Gdje je zahod?" "Ona vrata.

. "Da! Ne davi me!" "Oprostite. Opet je podrignuo." 280 Albertino si je sad u usta ubacivao dva. tri jajašca odjednom. Prava životinja. Nadu-tu i tvrdu kao senegalski bubanj. u dvadeset minuta. Ma kakav Ganges. Onda je uzeo magnum i teška ga srca zavukao u kotlić. sa zalogaj em u ustima i pištoljem u ruci. Izašao je teturajući.. Gore nego nakon goleme večere na Silvestrovo. Sladak. Ustao je i bučno podrignuo.. Zalogaj. Koliko ih je! Zagrizao je prvi sendvič.. 279 Užasan. Albertino je spustio dasku na školjci i sjeo na nju. Vratit će se po njega čim bude mogao. Nije bilo ni tako maleno. . Konačno je. Osjećao se teškim. utrpao ih je u sebe barem stotinu. Treba mi cijela noć. Poput loptice za fliper. a onda se sagnuo do pločnika i poljubio asfalt. Potom je iz jakne Avion Game izvukao vrećicu. Nastavio je tako nebrojeno puta. Nije htio misliti na to. Primaknuo ga je nosu. samo ne gladan. Podigao je ruke prema nebu. Loptica. Špijunski. Uhvatio se za slavinu i progutao. pazeći da se svejedno može povući voda. s mukom. Je li sve u redu?" "Da!" "Sigurno?" Glas mu je bio nesiguran i ispitivački. stavio u usta posljednje jajašce. Kap vode." Albertino je imao drukčiji ritam. Imao je jebenu košarkašku loptu umjesto trbuha. "Odvratno!" prokleo je stisnutih zuba i onda ga oklijevajući stavio u usta. Trbuh mu je bio splet nadraženih živaca.. U tom zahodu Svijeta sendviča..prozor na unutrašnje dvorište. Već je odavno pojeo sendviče. Policija! Sjedeći na zahodu. mračno i puno sanduka piva i Coca-Cole. Netko je odrješito pokucao na vrata.. Osjetio je kako mu se spušta u želudac i smješta se.. Tko zna koji kurac taj ospičavi misli da on radi unutra. A i Albertino je u tom trenutku bio svakakav. Izvukao je iz vrećice jedno jajašce. s gnušanjem zbog toga što radi. Otvorio ju je i pogledao unutra. Antonellove su mu riječi čudno odzvanjale u glavi: "Sjedeći uz Ganges. Uzeo je pištolj i odložio ga na umivaonik. Zašto je friku trebala cijela noć? Je li opasno ovako ih trpati u sebe? Nije želio znati. Albertino je nesigurno upitao: "Tko je?" "Konobar. Albertino je ušao u svoju ulicu. Smrtno teškim.

.. Crvene zavjese i velike. Duge i vitke noge. Ali najdojmljivija bila je boja njezine kože. 281 Došao je do trokatnice. Uspio je zajebati tu govnarsku ekipu. Snažno ju je stisnuo uz sebe. Popeo se na drugi kat. Okrenula se i spazila nepomičnog... usnama. Čokoladna. Lopov? Čudovište? Silovatelj? Onda ga je prepoznala. U čemu je uopće problem? Ubaciš u sebe dvjesto kuglica i nema straha. sad se osjećao nasmrt klonulo. okrugle sise stisnute u divljem grudnjaku. Čim se našao u domaćoj atmosferi. Alby?" mijaukala je. I počeo je ljubiti. Malena moja. Srebrnina u regalu. oble i udobne sofe od crvene kože. Nešto između savanski plave i kestenjaste.. odgovorio joj je on gotovo lajući od radosti.. Velike. Ušao je. osjetio se bolje. Rustikalni kamin od drva i cigle. posvuda. Selvaggia je imala čilo.. Njen Alby. "I gore. Nitko ga nije zaustavio.Uspio je. A što i da su ga zaustavili? Međutim. Što ti se dogodilo?" upitala ga je pokrivši usta rukom. "Smrdljivice! Smrdljivice moja! Dođi ovamo". Velika usta. i dolje. poskakujući. Iz dnevnog boravka dopirala je glazba. Jele sa strane. i dolje. Prešao je put od Svijeta sendviča do kuće izvana lakši. Na zidu dvije slonovske kljove. i radila je na njemu kako bi ga takvim i održala. Njezin muž. Već je tri sata bio bez daha. Solidno građene. jako tamne oči. I je'n.. Mramorni pod. Čvrsta i jedra guzica. Otvorio je usta i ponovno prodisao. Otrčala je hitro do njega. Selvaggia. Samo što je na sebi imao grozne crvene hlače. Selvaggia se ubijala u solariju po cijele dane.. sve u oblinama. lavovska griva. Izvaljena pred televizorom. vratu. Bože moj. prćast nos i velike. govorila je Sydne. bio sav mokar. nije više ništa imao kod sebe. Nemaš pojma. po čelu. 282 Skočila je. Duga. Velika prostorija. Otprilike kao Tina Turner. "Bože moj. Sydne Rome na ekranu je činila to isto. i dva". Selvaggia je kod kuće. zastrašujućeg čovjeka kako je gleda. Otvorio je vrata. Mišićava.. napunjena silikonom. ali iznutra mnogo teži. Selvaggia je u tigrastom bi-kiniju spuštala i podizala bedro u ritmu glazbe. kose pune blata i luđačkog izraza lica. Pritom je mrmljao. djetinjim glasom: "Smrdljivice. mediteransko tijelo. Tenisko igralište. Stambene. Spokojno je išao svojom ulicom. Taj tip pred njom bio je Alby. Nemaš pojma." "Alby? Što ti se dogodilo. I gore. Moderne. Ušao je u dnevni boravak. Skinuo je jaknu. i zagrlila ga. . Ravan trbuh. Veliki prozori.

Sad su zidovi bili oblijepljeni plavim tapetama s naslikanim zelenim palmama. Otišao je u zahod da dođe k sebi. otiđi se odmah istuširati. Podijeljena između ravnodušnosti i želje da ne zna. zar to nije najvažnije? Albertino joj je pričao da pomaže Ignaziu Petroniju u uzgoju ukrasnih biljaka. Ja ću ti međuvremenu pripremiti 283 njoke na sorrentinski!" rekla mu je Selvaggia. "Ljubavi. Kao uklete. Nije htio riskirati da ih izgubi u nužniku. Albertino se svukao i stao pod tuš. koji je Albertinu bio dužan. Čučnuo je nad plastičnu košaru. Ali zato je morao pokazati zube. To je bilo Jaguarovo pokriće. Izostavio je frikovu smrt. istog bi trena umro. vjerovala je u ono što joj je on govorio. previjati se. Bit će da si se prehladio. Uglavnom. Vidi kako izgledaš. Sad je spreman. 284 Uspio sam! Uspio je preživjeti. fikusom i paprati. apsurdnu priču. Njoke tvoje Smrdljivice.Albertino joj je ispričao čudnu. Ovo je njegovo kraljevstvo. Stupovi od stabljika pravog bambusa. Umivaonik od crnog kamena. priča bez glave i repa. Nabrzinu se obrisao. tražeći da mu njegova majka zauzvrat preuredi kupaonicu. otpuhivati. Potrošio je cijelo bogatstvo da ga ovako uredi. Vampir i češnjak. Selvaggi bi biljke uvijek uvenule. Namjestila ga je poznata dizajnerica. Krećemo s operacijom čišćenja! Na sunce s njima.. Najljepši dio kuće. I doista. Plemkinja je imala sina. Od posebne vrste pleksiglasa. Pod mlazom tople vode odmah se osjetio bolje.. Četvrt sata.. Deset minuta. I onda kada. Zrcala. Počeo je tiskati. Alberto se svako malo vraćao kući sa syn-goniumom. Bio je rasturen. dok ju je stiskao i rukama i nogama. narkosa. . Ništa. Albertino je ustuknuo: "Ne! Ne! Molim te! Ne njoke!" "Vidiš da ti nije dobro? Ovo je prvi put otkako te znam da nećeš njoke. Onaj u Svijetu sendviča nije vrijedan spomena. kuglice." "Da više nikada nisi izgovorila tu riječ!" izderao se na nju obuzet titanskim gađenjem. Pun pogodak. jedan jedini mali njok s kojeg cure rajčica i mozzarella. Ali vrijedilo je. Prozirna. Led koji mu se bio uvukao u kosti počeo se otapati.. naprezati nad košarom. Ovo pročišćujuće tuširanje bilo je dokaz. Provjerio je jesu li vrata dobro zatvorena. Ruska grofica u progonstvu. Zlatnog lišća. Da stavi u usta samo jedan njok. Kući je donosio novac. zamršenu. On mu je oprostio dugove. Mišići opuštati. uništeni BMW. Pogledao ga je s ljubavlju. Selvaggia je malo što znala o muževim poslovima.

Ma kakav beton.Ma ni jedno malo. to se on krepanijim činio. "Pobrinut ću se ja za tebe." . 285 "Onako. Leda su ga boljela i noge su ga boljele. samo me pusti da se odmorim. Ono koje bi probudilo i mrtvaca. Kose poput zaleđenih šparoga. Nadutog trbuha. Počeo se smijati. Popela se na njega. Albertino je za to vrijeme pokušavao zaspati. Odlučila je upotrijebiti posljednje oružje. vidio bi neki uznemirujuć prizor. Otvorenih usta. "Kako se osjećaš?" upitala je ispruživši se pored njega. Ha ha haa!!" zadovoljno se cerekao... U ruci je držala bežični telefon. seksi haljinu. Neki mišići našeg tijela upotrebljavaju se samo tijekom snošaja. a iz njega izlazi napola smrznuti Antonello. Da pozovemo liječnika?" "Ne. Ali Albertino tog dana uopće nije htio surađivati. Zvonjava telefona izvukla ga je iz te strahote.. Zato je rado nadopunjavala aerobik seksualnim vježbama. Kud puklo da puklo. Otvorio je ladicu s lijekovima. Čak su mu se i oči sklopile. 286 "Znaš li što će ti se dogoditi ako ti se jedna zmajeva suza otvori u želucu? Ideš ravno stvoritelju na račun. Tiha baruština. Inzistirao je da te probudim. otišla u kuhinju napraviti sebi frape od banane.." Zbunjena. Uspravio se oznojen. Mora poduzeti drastičnije mjere. Hladnjak Indesit koji se otvara.. čak ni ovo? Onda ti je stvarno loše. Smrdljivica je ustala i. molim te. "Odmah silazi! Jesi li poludjela! Hoćeš me ubiti!" rekao joj je kao da se probudio iz kome.. Nije uspijevao.." promrmljao je Albertino. Selvaggia je u nekom časopisu pročitala da je seks jedna od najboljih vježbi na svijetu. Činilo se da se u crijevima ništa ne miče. Plan? Spavati i pričekati da purgativ počne djelovati. Purgativ. Izmučen se bacio na krevet. I disanje se mijenja. Čim bi zatvorio oči. Oni sendviči malindi. Što ga je ona više privijala k sebi. Rubin je blistao. Smrdljivice. Rukom je pokrivala slušalicu. dirala na pravim mjestima. Selvaggia je gola ušla u sobu. Pravi trening. nakon što je navukla prozirnu. kojima se prežderao. kao da su se u želucu pretvorili u superljepilo. Otvorio je oči i pred sobom ugledao Selvaggiu. Tako su to zvali u časopisu.. majušno govance. gurala mu glavu medu sisetine. I počela je trljati o njegov trbuh. Pošto-poto mora israti tu moru koja mu je začepila želudac. "Tko je?" "Roscio je! Želi razgovarati s tobom. "Alby." šapnula mu je u uho. Rekla sam mu da spavaš.. Uzeo je dva. Pročeprkao je po njoj i našao to što traži. Možda će i Alby htjeti malo..

. To je potpuno smetnuo s uma. Htio je da i oni budu dio obitelji. ne možeš svaki put kad te nazove trčati k njemu kao rob. S osmijehom od uha do uha. Ljuti se." Dok je govorio. Poćeo se luđački brzo oblačiti. Nezamisliva." "Što je bilo s tobom?" "Vratio sam se kući." "Šef stalno pita za tebe. Ne zaboravi da je Fede-rikina krizma. bit će svašta. Roscio je bio jedan od Jaguarovih slugana. Obećavam ti. "Idem na krizmu Ignaziove kćeri. Jednostavno je odlučio ne misliti na tu drugu brigu. uzdahnula je: . Ti odluči. Jaguar je do tih stvari jako držao. Jedno po jedno. Kako je mogao? Zaboravio je na krizmu proklete Jaguarove kćeri. Htio je u važnim trenucima imati uz sebe sve svoje momke. "Kamo ćeš?" upitala gaje preneraženo. Bio je spreman. Štoviše.. "Daj mi ga!" Selvaggia mu je namrgođeno dodala telefon. Prije ili kasnije svemu će ovome doći kraj.. Košulju na male. nije pošteno. Selvaggia gaje ugledala pred sobom svečano odjevenog. Molim vas. Uzeo je svežanj ključeva sa stolića kraj ulaza. Mokasinke s resicom.Stvarnost se sručila Albertinu na glavu gore od onog sna." Prekinuo je. Sad moram ići." "Nazovi ga!" "Ma što nazovi ga. Ne osjećam se baš najbolje. Ne baš zaboravio. Zaboravio je otići k Jaguaru. U tople krajeve." "Dolazim odmah. Nešto između zamjenika šefa i tajnice." "Ne možeš ići! Bolestan si!" "Moram ići. Ti nisi njegov sluga!" "Pusti. Smrdljivice. 287 To je jako loše. Ne otići tamo bila bi preteška uvreda. A on je zaboravio. zašto ne odeš u turističku agenciju i izabereš neko putovanje na kakav tropski otočić. "Halo?!" "Halo. Je li odlučio umrijeti? Otrčao je u dnevni boravak. Ljubičastu vunenu kravatu. crne i oker rombove." 288 Selvaggino se lice ozarilo. Albertino?" "Kaži. Ja sam kreten! Uzeo je iz ormara plavo odijelo Ralph Lauren.." "Alby. "Slušaj." "Uredu. Ako ne odem." "U kurac! Federikina krizma! Reci mu da dolazim. Albertino je oblačio kaput od crne vune i Versaceov šal.

"Stvarno?! Putovanje?!" "Stvarno. Stvar korektnosti. To je bio njegov posao. Što je dalje odmicao. na gužvu. Možda mu se zato u glavi roje sve te gadne misli. Nikada ni crtu. Jajašca. crkavaju kao muhe. zbunjena. Izlazeći. Jaguar će ga sigurno pitati kako je prošlo s frikom. 289 Već su prošli kroz Antonellov želudac. Adamu kažem istinu? Još jedna zastrašujuća misao mučila ga je poput noža zabijenog u meso. I nadeš se s druge strane. Vjetar mu je šibao lice. On te stvari nikada u životu nije probao. Sva odjednom. Ni acid. Počneš koristiti to sranje da si sjebeš život. Možda. Zaista čudno. Pravi pravcati ispit. Ali sad je žalio što nije probao makar jednu crtu. On je bio ozbiljan diler. Možda je već smućen a da ni ne primjećuje? Možda je gotov a da to ne zna. Mogao bi barem shvatiti je li gotov ili nije. Ti kurčevi sokovi koje imamo u želucu u stanju su rastopiti bilo što. ubije te. pa zašto ne bi i jajašca? Možda se baš u tom trenutku otvaraju. Polako. Jaguar neće imati mnogo vremena da ga sasluša. To ti odsiječe noge. Odglumio ga. Ako počneš. Oprezan. Što je to? Sugestija ili djelovanje droge? Što je to? On to sigurno nije mogao znati. Ni horsa ni koke. A što će mu on odgovoriti? U glavi je odvrtio priču. 290 . Sjedeći na mopedu. Možda će mu se čak živo jebati za to što Antonello nije došao na sastanak. Pada li mu mrak na oči sam od sebe ili zbog tih usranih jaja. Ništa. Ispit na kojem riskira život. On je uvijek odbijao. Sastavio je zamišljeni dijalog sa šefom.. Vidimo se kasnije.. I on ga je dobro radio. dobacio joj je: "Uzeo sam ti moped!" I onda je zatvorio vrata.. začas si gotov. Kao da taj dan nikada neće proći. Hoće li povjerovati? Računao je na slavlje." Poljubio ju je. Kao svi koji su zastranili. Postaneš kao drugi. Ispuštaju heroin u njegov želudac. Nitko te više ne jebe. Pritiskala ga je kao snježna lavina. sve je više uviđao da ne ide na krizmu nego na ispit. Koji prose. medu narkosima. Možda je plastika oko njih već nagrizena. umjesto da ga prodaješ. A ako mi se jajašca otvore u trbuhu? Nije rečeno da mogu izdržati i moje probavne sokove. kradu. Albertino je vozio po Prenestini.. Propalica. Ukočila se. jedan šut. ljude. ni extasy. Osjećao se ćudno.

Pogledao se u retrovizoru.« . Praznina u glavi.On je poznavao narkose. opustio se. Smiri se. I hodao poput starca. Sa strane brežuljci prekriveni engleskom tratinom. gledao ih je u oči. Mali salon za čaj bio je pretvoren u garderobu. To je tumor na mozgu. Onaj frik je dobro znao svoj posao. Djeca koja se igraju koturom.. Jednom je rukom popravio frizuru. 291 Malo-pomalo. Plastikom. Albertino je zaustavio moped. Ušao je. Obložena su voskom. Znoj. Duboko je udahnuo i ušao ublagovaun. Na ispiranje želuca. Albertino je sad vjerovao u to. Stajao je uz cestu. theme. Bijeloj i moćnoj. U redovima parkirani jaguari. Prazan bazen. Bunde. Sad mu je bilo bolje." Bože moj! Zaustavio se. Na liječenje. Pozlaćene svjetiljke obasjavale su mural toplim i zlaćanim svjetlom. Opet je došao do daha. Nakon toga bi ga zatvorili. Žene u velovima. Stegnuo je čvor kravate. kaputi od devine dlake. oslikanim prizorima života u Pompejima prije erupcije. Sjeo je na haubu automobila. . Nego sto posto čista. presavijen. Ispod jakni im se naziralo oružje. Ljudi u togama. Dvorišni ulaz od kovanog željeza s mramornim orlovima koji u pandžama drže zmije otrovnice. Sa strane su dvojica gorila pušili. Zmajeve suze. to što mu je u trbuhu nije bilo kakva roba. Dobro ih je poznavao. alfe 164. pelerine i krznene stole bili su nagomilani jedni na druge na ovalnom stolu. Razmisli. Srce mu je počelo mirnije kucati. Želudac mu je bio pun zmajevih suza. I ja bih u ovakvom sjebanom stanju trebao ići razgovarati s usranim Jaguarom? Nema šanse. neuništiva su. Ne može. Od straha! A osim toga. Bili su njegov kruh svagdašnji. Od hladnoče! Suha usta. s krčazima vode na glavi. Jaguar je živio u golemoj dvokatnoj vili. Kako je ono rekao frik? "To je psihodelična mora. Paunovi. Skakaonica. Zaljev s brodicama. range roveri. A onda? A onda koga briga. ponavljao je poput molitve. Popeo se na moped i krenuo dalje. komodi i neoklasicističkoj sofi. I Albertino je ostavio svoj kaput. Budi miran. Prošao je dugačkim hodnikom. Budi miran. vidio im lice. Ne. Mora u bolnicu. provjerio u zrcalu kako izgleda. Nešto dalje vrt u talijanskom stilu. Napadaj panike! Običan napadaj panike. Crvene oči. Ruke na ustima. Morao je sve obaviti kako treba. Minigolf. Ispred vile poljana od šljunka. Udahnuo je i popeo se mramornim stepenicama do ulaznih vrata.

Ignazio Petroni zvan Jaguar. Sunčat bijele guze gole. dječacima u smokingu i djevojčicama u dugim bijelim haljinama. U mladosti. Nije imao više ništa od onog smrtonosnog grabežljivca. čuo je iza leda. Mlohave starice na-kićene draguljima. Nasred svakog stola buketi crvenih i u/a. ispod dugačkog ulja koje je prikazivalo rimsko selo. zadržavajući dah. Mračne i zle proreze od očiju. Jela od mesa." "Idem. S osamnaest. Djeca koju hrane. U samom centru. Srebrni pribor. Jaguar. Pravilno. Puniti ga masnoćom. Drugi su plesali. Obojene kose. 292 293 Roscio. sva u zlatu. ustalio se na sto osamdeset. stajao je jedan veći. Sretan kao nikad prije. imao je osamdeset kila. Neki su pratili ritam plješćući. Skupine muškaraca u košuljama i kravatama glasno su se smijale. Kolica s bebama. S trideset i pet. u plavoj haljini od šljokica. U odijelu od sivog flanela. U ono vrijeme imao je mali." Krenuo je probijajući se kroz mnoštvo plesača. Konobari u tamnocrvenim odorama. Svi na more. Otkopčanog remena. Plač. Čitave obitelji za stolovima. težio je sto šezdeset. Hipofiza. Albertino ga je sad vidio drugim očima. usrani jaguar. kad je imao šezdeset godina. već je imao sto trideset. Neke u dugim. U dnu dvorane. Neke još uvijek s bundama na sebi. Brbljanje. Sada. ne poštujući oblik. Zlatno-srebrna igla na narančastoj kravati. Golema dvorana. Albertino se okrenuo. U jednom je kutu vidio i orkestar. Ignaziova hipofiza počela je zatajivati kada mu je bilo dvadeset godina. bila je ispunjena okruglim st < > 1«. 294 . Albertino je odlučno koračao medu svečano odjevenom djecom. I zaglušujuća buka pribora za jelo. okružen ostalima. koji je svirao.Bila je preuređena za tu prigodu. Srce mu je lupalo kao ludo. neke u kratkim haljinama. Prilozi. S četrdeset pet. Tjestenina. I on svečano odjeven. "Tamo dolje. Zmija od ljudi plešući je kružila po dvorani. kila više ili manje. Plavokosa pjevačica lica zategnutog liftingom. pjevala je obješena na stalak mikrofona: "Svi na more. mačji nos. Elegantno odjevene žene. Starci skutreni na stolicama. da. Predjela. Sjedio je tamo. "Tu si! Baš dobro". Za njim su sjedili najbliža rodbina i najodaniji ljudi. Neke s vrtoglavim izrezima. Tada je stvarno bio jebeni. "Gdje je?" upitao ga je Albertino bez daha. Velika usta." Amfiteatar stolica uokolo. sa zavjesa ma od < \ > kristalnim lusterima. I zube. Vika. Rida kosa gelom zalizana unatrag. Mnoštvo ljudi. svečano opremljen stol. Onda se počeo debljati. koji su se utrkivali između stolova.

On bi pronašao donatore. nisam se dobro osjećao. Koliko hrane. Evo me! Evo me!" uspio je slabašnim glasom izustiti Albertino. Proučavale su ga hrpe liječnika.sklad i razmjere. Tri infarkta." Oni što su sjedili uz njih pozorno su. Noću. Operiran je četiri puta. Nosio je plavo odijelo veliko poput venecijanskog jedra i raskopčanu bijelu košulju iznad potkošulje velike poput plahte za bračni krevet.. Njegovo tijelo za to nije htjelo ni čuti. Koji kurac si radio kod kuće? Ha?" Jedan od ljudi donio mu je stolicu. Kose podignute u zamršenu frizuru. Bombardirali su ga regulacijskim hormonima kao da je pokusni kunić. Malog. s ulizničkim osmijehom. Polarnog ljenivca izvaljenog u naslonjaču od crvenog baršuna.. "Drzniče! Drzniče! Nisi htio doći? Ha?! Reci da nisi htio doći! Dolazi odmah ovamo!" naredio mu je svojim dubokim. debelom ženom pored sebe. Crkao dabogda. nisu se više vidjeli zglobovi. Albertino nije mogao a da ne zamisli čudovišni seks koji su to dvoje morali obaviti kako 296 . okruglim od sala. Ni od kakve mu koristi nisu bile sve one kure kojima se bio podvrgnuo. siroto. Bilo je poput motora fiće u kamionu. Aritmije. okruglog nosa. Sva naborana.. Ono. Klimali su glavama. Te oči. Htio si je dati presaditi novo srce. jaguarski ostatak. gle tko je došao!" Mariarosaria je jela. "Nije da nisam htio doći. U deset godina. mršava žena." rekao je Jaguar i onda. Bila je sitna. grčevi. fibrilacije. Možda bi odgovaralo samo srce bika. Sjeo je pored njega. Svaki put kad bi je vidio. Dvanaest by-passa.. Više se kotrljao nego hodao. Sada.. Iz tijela su mu izlazile prozirne cijevi 295 i raznobojne žice. Srce mu je postalo neposlušno. Jaguar je otišao u Ameriku. brbljajući s nakićenom. Tu sam. "Sjedi kraj mene.. Bilo koji srčani aparat imao bi poteškoća u takvoj biološkoj strukturi. Obišao je stol. To nije bio problem... Nastavljalo se debljati. Poput morža na polarnoj plaži. spavao je u kadi s reguliranom temperaturom. majku mu staru. Bez milosti.. Već se i teško kretao. od straha da ga ne uguši težina vlastite škembe.. Trbuh mu se toliko proširio da ni kada je sjedio nije više mogao vidjeti noge i stopala. Ništa.... Onda su mu rekli da je nemoguće. I one njegove malene i mračne oči zasjale su. "Jesi li vidio koje slavlje! Gledaj koliko ljudi. više nego na plemenitog jaguara nalikovao je na ljenivca. koje su završavale u elektronskom aparatu smještenom na stol.. Podigao je nešto što je izgledalo kao dvije peraje. A ti nisi htio doći. pratili svaku Jaguarovu riječ. Na rukama i nogama. Sivih mračnih očiju. između pečenja i tjestenine. Ugledao je Albertina. nije bilo krivo. sjedeći tako za stolom krcatim hranom." "Ma ti si ko kremen. okrećući onaj slonovski vrat prema supruzi. šupljim baritonom. "Tu sam. Njegov jadni kostur postao je krhka skela za to more sala i tkiva. dodao: "Mariarosaria. Nego. Sram te bilo.

Poput marionete. "Hvala. Mrtvih i ljigavih glista. Vidjevši to. da ništa ne okusi. Ništa drugo više nije bilo važno.' Bogu hvala. Izgledala mu je poput divovskih glista. ali sad se baš ne osjećam najbolje. Osjećao je na sebi Jaguarov pogled. Polako. nutkao ga je šef. prisiljene glumiti u farsi u kojoj se ne sjeća svoje uloge. gospodo. zvučalo mu je lažno. Svaki pokret umjetan. Baš sam sretna". u daljini. Već sedam dana u ovoj se kući ne radi ništa drugo nego samo kuha. Sva ga je ta vreva zaglušivala. motao ih je na vilicu. Odjednom se osjetio osamljeno. namješteno. Bljuvalo mu se. Zamagljene. Počeo je žvakati. Ne ustručavaj se". Pečenje. Zatim je viknuo: "Mariarosaria! Mariarosaria!" Svi su odjednom utihnuli. Zabio je vilicu u tjesteninu. Činilo mu se da ga svi strogo gledaju. Kao revan učenik." "Onda jedi da ti prođe." Onda je onim kobasicama od prstiju zgrabio tanjur krcat tjesteninom i stavio ga pred njega. "Sad jedi.. Pokušao je zvučati odlučno: "Ne. Ne mogu.. Ima i ovčjeg sira sa Sardinije!" prijekorno mu je rekao Jaguar. Morao je. Pobudio bi sumnju.. vrlo polako. šaptom od kojeg je Albertino sav uzdrhtao kao puding od čokolade.. Da ti se želudac okrene. 297 "Što je? Što je?" odgovorila mu je zabrinuto. rekla mu je krev-eljeći se i potom ga bučno poljubila u obraze. "Albertino.. Hoću reći. "Pa evo. tu sam... Gledaj ovo blago Božje.. Bilo mu je jako loše. Morao je. Kao nikada u životu. Konačno! Ignazio je govorio: cGdje je Albertino? Gdje je Albertino? Vidjet ćeš da taj sin poštene majke neće doći.. jako mi se sviđa vaša tjestenina..bi začeli Federicu. Osjećao se čudno." prošaptao je zgađen. poput kitova.. "Dobro!" rekao je sa zalogaj činom u ustima i palcem u zraku. Albertino je klimnuo glavom. Nije uspijevao biti kao inače. . Taj umak pun ulja! Taj parmezan! Masna panceta. izmješteno. Osjetio je kako mu se sadržaj želuca penje uz jednjak." dodao je Albertino uz ljubazan osmijeh. Htio se vratiti kući. Pogledao ju je i onda je stavio u usta.. Morao je. promatrale su ga pozorne oči. prekrivenih krvlju i mesom. "Kakvo je?" upitao ga je Jaguar s drugog svijeta. Bilo bi previše čudno. inače drage volje. Sve što bi rekao.. "Albertino! Albertino neće jesti!" Mariarosaria je raskolačila one ugasle svjetionike od očiju: "Albertino! Što ti je? Ustručavaš se? Ne sviđa ti se tjestenina koju sam umijesila svojim rukama?" Znojio se. pržene tikvice. on i tanjur tjestenine. probaj ovu tjesteninu alFamatriciana. Sad su bili sami.. Albertino je uzdrhtao. neuobičajeno. Medu njegovim se ljudima šaputalo da šef to radi u termostatskoj kadi. "Kako?! Hoćeš da se Mariarosaria uvrijedi? Ne znaš kako je dobro.

umakao ih rukama u posudu za juhu i trpao ih u usta. i potom rekao: "Pun mi je kurac tog frika! Želi nas zajebati.. Htio je više novca. "M koji kurac pričaš? Je li i tebi ispario mozak? Po tebi.. Nitko ga nije vidio. Stigla je Federica. Od bijesa. Trinaest godina. Ostane li. Čekao sam cijelo jutro pred njegovom kućom.." Glas mu je podrhtavao. Pokušavao je... Kao da je govorio netko drugi." pokušao je natuknuti Albertino. Vidio je da je u Jaguarovim očima nestala radost zbog slavlja i da se odjednom sav smrknuo. Nije ga bilo. rekao daje prelijepa i onda. se nije sjetio. "Onda.." Albertino je govorio. na košulji. Pocrvenio je.. Jaguarova kći.. Fiziološki nemoguće. Guzata. Bubuljičava. žderu kao svinje." 299 "Nemoguće! Jučer navečer sam razgovarao s njim. Visoka. I otići kući.. Ništa. Pitao sam susjede. Raširio je male nozdrve.. Sva na oca. Gledao je ljude kako govore. On je bio daleko i vidio je sebe kako govori. ali ništa mu nije izlazilo iz usta. Jaguar kao da se sav napuhao. Pronaći neku ispriku." "Nemoguće!" "Raspitao sam se uokolo.. "Kako?" "Nije ga bilo. "Jesi li siguran?" "Da." "Možda. Prasećeg izraza lica. Taj kurvin sin odlučio ju je prodati za svoj račun. "Onda?" "Nije se pojavio. "Pa. Sva ta gungula pred njim nije ga se ticala. Nitko nije primijetio. I prošli put je stvarao probleme. ali to nije bio on. Jaguar je u međuvremenu uzimao komade teletine. Činilo mu se da je pred prokletim televizorom." "Nije ga bilo. Želi zadržati robu. smiju se punih usta.. griješi. Albertino joj je čestitao. Mora otići. Sigurno i mrzovoljno... Ne shvaća da se igra vatrom.. znoji se. Tjestenina mu se zaustavila na ulazu u želudac i ostala tamo. Mrlje od umaka na potkošulji. netko može zaboraviti da mu život visi o kurčevom koncu koji može puknuti?" Jaguaru se sada pušilo iz ušiju.298 Nije silazila. na bešćutnoj bradi. Nije ga bilo!" nastojao je Albertino reći sigurno. nakon što se uvjerio da ih nitko ne čuje. kako je prošlo?" upitao gaje Jaguar. čim se Jaguar okrenuo.. da ga spasi. Pokušao sam ga i nazvati. riskira nešto mnogo gore. Samo naprijed. poput bizona u napadu. Samo je želio daljinski upravljač da ugasi to jebeno slavlje. "Što?" "Sfrikom! Kako je prošlo?" Albertino nije mogao govoriti. da! I što ćemo sad?" . prebacio tjesteninu u susjedov tanjur. Ne shvaća da će mi jesti beton za doručak.

Neka te Selvag-gia izliječi. Bilo mu je malo žao zbog Tužnog." Kako sam to dobro izveo! Kako sam to dobro izveo. Valjda sam se prehladio. Slavlje se nastavlja. Jaguar je progutao priču. Riskirao je da cijelu istinu povrati po stolu. Da ga natjera da posere one kuglice i da ga sredi". Pozdravio je Mariarosariu. "Koja gadost!" rekao je sjetivši se pancete. Od mučnine se ljuljao poput broda u oluji. Još nisu bili stigli kolači. Sigurno me spasio onaj tanjur tjestenine^ pomislio je.. rekao mu je. "Miči tu guzicu. Oči unezvjerene i crvene. Izgubit će hrpu vremena tražeći onoga koji je već hrana crvima. Purgativ je počeo djelovati. zatvoren u lijes Indesit. Stisnuo je zube.." "Vidim. Svega ima u zraku." "Ne brini se. Kao da je sada i šef to primijetio: "Koji ti je kurac?" upitao je odmjeravajući ga.. Hajde. "Loše mi je." "Od sutra ću opet biti u formi. Rosciu je objasnio da se ne osjeća dobro i onda mu dao kuvertu s novcem.... Bio sam tri dana u krevetu i prošlo je. Rekao sam ti.. Vonjao je na puder i znoj. Preživjet ćemo i bez tebe.. Ne znam. hajde." uspio je promrmljati Albertino. Reci joj da ću je ubiti ako ne budeš kao nov. Idi kući. U redu. dovoljno je da se malo više napregneš. Stvarno loše. shvatio sam.. Morao je izaći. Kapi znoja na čelu. "Kako to misliš?" "A kako bih jebote mislio?" podsmjehnuo se morski pas." "Ne.. Bilo mu je hladno. kao stijena. Sjećaš se kako je meni bilo prošli tjedan? Groznica. Sad samo treba posrati plijen... Ova divna zabava. drhtanje. pomislio je opuštenije. Lezi i vidjet ćeš da ćeš sutra biti ko ružica. Utažit ćemo mu žeđ pršutom.... Imamo posla sljedećih dana. Otiđi do Tužnog. Odjednom je problijedio. Neki virus. Naslonio se na stol. Neću da mi se najbolji čovjek razboli. Reci mu da odmah pronađe onog usranog frika.. 301 "Učini mi uslugu. Prije nego što skloni guzicu u neku istočnu zemlju. Hladnoća i zrak pomogli su mu da dođe k sebi. "Sigurno imaš gripu! Što bi drugo." nasmiješio mu se Albertino. Dao Federiki još nekoliko komplimenata. Ionako ti je usput. Zgrčena i bolna utroba. Kao krpa. Samo daj.. Žao mi je otići." 300 Albertinu je sad bilo loše. kad mu ništa nisam rekao. Loše mije!" Vrtjelo mu se u glavi. Jaguar ga je zagrlio i snažno ga privinuo na ona tirano-saurska prsa."Što ćemo sad? Odmah ćemo ga naći. Popeo se na moped i krenuo.." "Oprosti mi. Jebe mi se! pomislio je . Onda ćemo ga naguziti.. Prošao je velikom dvoranom dok je slavlje još bučalo. "Ah. Osjetio je da mu se nešto pokreće u želucu. Ali što ti je?" "Užasno me boli želudac. i uzet ćemo mu robu..

Nastavio je juriti. ispraznio bi ti u leda čitav šaržer svog uzija. Red tek napravljenih sicilijanskih slatkiša. duboki glas. Za pultom je ugledao Lauru. Teško ga je sjebati. sitne. tužne osobe. punim gasom prema kući... Strojevi za pravljenje šlaga." konačno mu je rekla slastičarka. Red. A zatim i keramički umivaonici. Oči su mu suzile. Između dva okrugla oka virio mu je krivi. davala mu je izgled starog. kada to najmanje očekuješ. sladoledima u čaši i pudinzima. Bijeli ogrtač. davalo mu je izgled slomljene. I ona je.. Slastičarnica "Lijepi Palermo" bila je specijalizirana za sicilijanske kolače. Sijede kose skupljene mrežicom. 302 Ubrzao je. Baš mi je drago. U središtu veliki čelični stol. Sve na njemu. Zaključao je moped i utrčao unutra. poput Albertinove supruge. Profesionalac. zlatne naočale. "Zašto vas dvoje nikada ne svratite? Niti da nazovete. ne žalimo se. Visoka nešto više od metar i pol. Shvatila je da je Albertino jedva sluša. Albertino se našao u velikoj prostoriji. Bila je okrugla. ali učinkovit u rezultatima. Dobro. "Eh.. Uskoro će Enrico diplomirati. zvan Tužni.. zapuštena brada neravnomjerno mu je pokrivala lice." Laura Capuozzo bila je Selvaggina rođakinja u drugom koljenu. bila Sicilijanka. slijedio te i. Sirov u metodama. Mršav i čio. Albertino je nastojao ne gledati slatkiše.. sicilijanskih slatkiša. slijepljena na čelu. Vrlo cijenjen. ženu Tužnog... "Poljubit ću te kad izađem. ni po koju cijenu. torti sa šlagom i limunom. Bio je to čovjek od šezdesetak godina. . Bio bi ti za petama kao najgori gad. Zaustavio se pred slastičarnicom "Lijepi Palermo". izgled.. Morate doći na proslavu!" "Računaj na nas!" 303 "Hajde.. Franco Capuozzo. A ti?" zabrzao je Albertino. bio je nagnut nad protvan u koji je slagao kolačiće spremne za pečenje. "Albertino.. S druge strane dva velika hladnjaka s ledenim tortama. Da poskakuje na petama. Izrazito crna kosa. spore kretnje i one oči ravnodušnog starca. orlovski nos. Franco je u kuhinji. vidim da pocupkuješ.Tužni je plaćen za taj posao. Ukrašavala je šlagom čokoladnu tortu. "Laura! Ciao! Gdje ti je muž?" Žena je podigla pogled i osmjehnula se kad ga je prepoznala. S bijelim pločicama. Uz jedan zid velike keramičke peći. očerupanog gavrana. Nije gledao u lice." rekao je Albertino otvarajući jedna od bijelih vrata koja su dijelila slastičarnicu od kuhinje. Ali bio je plaćeni ubojica s mudima. Na njemu velike zdjele. hajde.. Kako si?" "Dobro. Mozaik na zidu prikazivao je šarena kola u koja je upregnut magarac. s različitim smjesama. od istog takvog čelika. Iz Palerma. kao lud. pomalo grbav. Na vrhu nosa male. S jedne strane dugački pult s policama punim voćnih kolača. Radi se! Selvaggia?" "Kod kuće je. Rijetka. koja se oduvijek samo borila sa životom.

hoćeš jedan? Dobri su!" "Ne... Sjećao ga se. hvala." "Hvala!" rekao je na kraju Albertino. Želi nastaviti studij u Americi. Puno je učio. "Znam." "Ali čime se bavi?" "Nisam baš shvatio. Poslije ćemo o poslu.. opirući se.. 305 "Da." Tužni se šepirio od sreće. Zašto su ga taj dan svi tjerali da jede? "Uglavnom. Dobar je to momak. Onda je Albertino ponavljao razred... Stavio ih je na stol.... Nešto za genijalce.. baš čudno! Nisam te vidio sto godina. "Ljepotane moj!" rekao je glasom u kojem se još osjećalo nešto sicilijanskog i prišao Albertinu." "Što je diplomirao?" "Ekonomiju.. "Ništa posebno. Što ima?" nastavio je Tužni zadovoljno. Jedan od onih koji dižu ruku na svako učiteljičino pitanje. Jadnik! Učiteljski dupelizac! Možda ga je jednom čak i istukao." Albertino je nevoljko sjeo.. Činilo se da uživa govoriti kako ne razumije ništa od toga čime se njegov sin bavi. Okrenuo je svoju glavu kornjače prema vratima i ugl* dao Albertina. hajde. tako nešto." Tužni je uzeo stolicu i pružio je Albertinu: "Sjedni malo. znam.. On nije učio.." "Sigurno?" "Sigurno.. "Albertino. uspio je.." nastavio je kao da govori samome sebi. Sad taj Enrico ide u Ameriku. jedan s diplomom u obitelji. prekinuo ga je. 304 Sada je tu..» nftofrltflti £ belog okvira. Nije mi dobro." a onda. moram ti prenijeti Jaguarovu poruku." . "Drago mi je. Tužni je izvukao iz peći mnoštvo toplih uštipaka prelivenih rastopljenom čokoladom.. Nešto što nije za njega. Albertino i njegovi prijatelji su ga zajebavali. Zaškiljio je i stisnuti osmijeh pojavio mu sina usnama. Odnesi ih Selvaggi. Rekla mi je tvoja žena. Nevjerojatan štreber. nagnut nad protvan kolaca. gledajući ponovno u Albertina: "Znaš li da ste ti i Enrico vršnjaci?" Albertino je to dobro znao. Enrico je išao s njim u školu. Krao je mopede i igrao biljar. Nešto iz ekonomije." "A ja imam velike novosti za tebe! Enrico će diplomirati". Godinu dana išli su u isti razred." "Onda ću ti ih malo spakirati. a još manje za tog neznalicu Albertina. "Upravo sam mislio na tebe. Nimalo zabavno. umotan u topli šal. budžeti.Nimalo spektakularno. "Da. "Koja je najduža rijeka u Italiji?" A on diže jebenu ruku." dodao je Albertino. Snažno su se zagrlili. Kao golub koji se udvara. Bio je prava kazna Božja. "Baš mi je drago. izgledao samo k«o «UM< i ništa više.

"A ti? Što ti namjeravaš?" "Kako to misliš?" "Kakvi su ti planovi za budućnost?" 306 Koji kurac ga to pita? Izgledao mu je kao svećenik iz njegove župe. Jedan od onih koji te pitaju koji je smisao postojanja, a da ne trepnu. "A što ja znam... Normalni. Ono što radim svaki dan." Nije znao što bi mu rekao. Nije uspijevao vidjeti budućnost drukčiju od sadašnjosti. Kojiput mu se činilo da će cijeli život biti Jaguarov potrčko. Drugi put vidio bi sebe kao bossa, nasljednika. Ponekad, pak, daleko od mafijaškog života. Katkad je razmišljao o tome. Možda takav život nije za njega. Onda je shvatio što doista želi. Jednostavno: "Putovanje. Da, želim otići na neko lijepo putovanje. Ja i Selvaggia. Sami. Raditi malo ono što mi puhne... Ali ne na tjedan dana. Više. Što ja znam... dva, tri mjeseca. Ja i ona na nekom karipskom otoku. Na toplom. Rekli su mi da se na nekim otocima možeš zabiti u kolibu kao domorodac. Ležiš ispružen na plaži. Loviš ribu, sunčaš se, što ja znam..." sanjario je Albertino. Da, to uopće ne bi bilo loše. Tužni je nabrao kutove usana u osmijeh i onda tiho rekao: "Sredi ga! Moraš ga srediti!" "Koga?" Albertino je znao koga. Koga ako ne njega. "Jaguara! Moraš ga srediti. Ne odmah. Polako. Tako da nitko ne primijeti. Dan za danom. Ne ističi se. Pritaji se medu drugima. Sidi. Neka se drugi uspinju. Nemoj biti odlikaš." "A zašto?" 307 "Zato što te taj siše iznutra. On je jebeni parazit. Drži te za vrat svojim nevidljivim pandžama. Stisne kad poželi. A ako ne može bez tebe, ako mu služiš, ako si jedan od šupaka, onda te nikada više neće pustiti da odeš. Znaš li? Znaš li to?" Albertino je potvrdno klimnuo glavom. Dobro je to znao. Ali to je bilo ono što je do danas oduvijek želio. Biti svom šefu nezamjenjiv. To je donosilo i mnogo dobrih stvari. Koje Albertinu uopće nisu bile mrske. Novac. Moć. Poštovanje na ulici. Tužni je nastavio: "Umoran sam od čišćenja Jaguarovih govana. Želim raditi ovdje, peći kolače sa svojom ženom, slastičarnica radi dobro, ali taj jebeni gad me prikliještio. Ne mogu pobjeći. Ako odem, ubit će me netko od njegovih. Možda će to zatražiti od tebe. A što ćeš ti? Nećeš me ubiti? Kako možeš? Jesi li shvatio kako mi je? Moram nastaviti ubijati sve dok on to hoće. Dok ne dođe netko mladi i zajebaniji i napuni mi trbuh olovom. Hoćeš da ti nešto kažem?" "Što?" "Bojim se. Nisam više hladnokrvan kao nekad. Ne ide mi. Užasno se mučim. Postao sam kao oni trkači kojima pukne i odjednom vide trkalište drugim očima. A znaš li što mi je taj kurvin sin rekao neki dan? Čuo sam da ti sin ide u Ameriku. Mogao bi tamo odraditi koji poslić za nas. Ništa opasno. Kontaktirati neke ljude. Razumiješ? Taj gad hoće uvaliti i mog

sina. Govno smrdljivo. Rekao sam mu da je Enrico izabrao drugi put. Da ga pusti na miru. Da je on drukčiji. Ništa mi nije odgovorio. Samo me pogledao." 308 Albertina je bolio želudac. Morao je srati. Odmah. A tu nije mogao. Morao je kući. Osjećao je kako se riječi Tužnoga vrte u njemu poput divovskog vadičepa. Srećom, zazvonio je telefon. Tužni je ustao i pošao odgovoriti. Šćućurio se na stolici pored telefona. "Halo! Slastičarnica 'Lijepi Palermo'", rekao je službenim glasom. "Da... daaa..." Albertino je to iskoristio da ustane. Zakopčavao je kaput, kad se sjetio da nije došao zato da sluša Tužnog kako jadi-kuje, pa je otpuhujući ponovno sjeo. Morao mu je prenijeti nalog. "Da... Shvatio sam... Da, tu je. Dobro. Dobro. Sad ću ti ga dati", zaključio je Tužni. Dodao je telefon Albertinu. "Tko je?" "On!" Albertino samo što nije pao u nesvijest. Automatski je zgrabio slušalicu. "Ja sam, Jaguar. Slušaj, znaš li što rade rogonje? Ha? Je li znaš što rogonje rade?!" Nije govorio u slušalicu, rikao je. Što hoće? Što mu sad znači to pitanje? "Nanovo razmisle. A ja sam jedan rogonja. Rogatiji sam od losa. Kad si otišao, zagrizao sam jedan milanski kotlet. Znaš da sam ja lud za kotletima. A znaš i kako ih Maria-rosaria zna napraviti. S malo masti, hrskave. Pa hoćeš da ti nešto kažem? Nisam ga mogao progutati. Nešto mi je pokvarilo tek. Nisam uspijevao shvatiti što. Onda mi se odjednom razbistrilo. Bio si to ti. Zbog tebe nisam više 309 bio gladan. Zbog tvog lica. Tvog načina. Reci mi nešto, zašto si me htio zajebati?" Albertinova je glava bila prazna. Potpun mrak. Slušalica u rukama bila mu je teška poput granita. Grlo kao da mu je bilo začepljeno pjenušavom gumom. Što da mu kaže? "...Htio si me zajebati? Mene? Koji sam te volio više nego sina?" urlao je Jaguar. Albertino je htio nešto reći, ali riječi su mu umirale na nepcu kao lososi na izvoru. "Htio si me zajebati? Htio si zadržati robu. Pokrasti onoga koji te nahranio. Koji ti je dao dostojanstvo." "Ne... Ne... Nije istina." "Mislio si da je lako? Ali za te stvari treba imati muda velika kao košarkaške lopte. A ti ih nemaš." "Pusti me da kažem..." "Šuti." "Nisam ja kriv. Bila je nesreća. Nisam te htio zajebati. Kunem ti se Bogom... Neka mi Bog..." "Daj mi Tužnog." "Ne, čekaj. Napravio sam sranje, ali nisam te htio zajebati... Frik me pokušao ubiti."

"Ne želim te više slušati. Daj mi Tužnog." "Ne, molim te. Pusti me da objasnim..." "Daj mi ga!" naposljetku je vrisnuo Jaguar. Albertino se okrenuo i vidio Tužnog iza sebe. Držao je svoj uzi uperen u njega. "Želi razgovarati s tobom..." rekao je dok su mu riječi zamirale u grlu. Mehanički je dodao slušalicu ubojici. 310 Osjetio je kako mu noge klonu, glava mu je bila teška. "Halo..." rekao je Tužni i odmah potom: "Dogovoreno..." Albertino se zagledao u ubojičine oči. U njima je vidio svu tugu, sjetu i žaljenje svijeta. Taj mu nadimak nikada nije pristajao tako dobro kao u tom trenutku. Albertino se probudio iz te čudne opčinjenosti u koju je bio utonuo. Naglo je zavukao ruku iza leda. Ali znao je da je to bio makinalan pokret, potaknut nagonom za preživljavanje, a ne razumom. Tu nije bilo njegovog magnuma 44. Bio je na dnu kotlića, u šugavom zahodu jednog prigradskog lokala. Led. Vrućina. Ubojica je opalio. S telefonom u ruci. Četiri puta. Hici su se zabili u Albertinov trbuh. Jedan u želudac, dva u crijeva i jedan, najsmrtonosniji, u jetru. Albertino se na trenutak zaljuljao, kao da je neodlučan da li da padne naprijed ili natrag. Zateturao je na drvenim nogama i onda se srušio postrance, na policu s kolačima, i srušio je glavom. Tužni se nagnuo nad njega i približio slušalicu njegovom kremom i krvlju uprljanom uhu. "Zašto si me zajebao? Zašto? Zašto..." Albertino više nije čuo. Ništa. 311 Nije ćak ni osjećao bol. Možda tek, prvi put toga dana, nov osjećaj slobode. Mir. Ležao je na podu i gledao police pune slastica. Njihove boje. Zelenu marcipana. Bijelu šećerne glazure. Crvenu ušećerenih trešanja. Bile su prelijepe. Začudile su ga vlastite misli. Male. Uvijek je mislio da onaj koji umire ima na umu velike misli. Velike kao život koji napušta. Međutim, on je umirao s tim glupim slasticama u glavi. Njemu se čak nisu ni sviđale. Prekrila ga je neka sjena. Polako je okrenuo glavu. Okus krvi u ustima. Tužni ga je promatrao. Albertino mu se nasmiješio. Nije više imao tijelo. Bio je u nekom tekućem, nepostojanom i vrućem moru. U nekakvoj dugi sačinjenoj od kolača, sladoleda i krema. Mora da je od onih jebenih loptica. Sad su se sigurno otvorile. Nema sumnje. Vidio je Tužnog kako uzijem nišani u njega. Ali nije ga bilo briga. Zatvorio je oči i na trenutak su on i Selvaggia bili na nekom tropskom otoku.

ako otkrijem da si se izvukao. bit će obavljeno. Gle. Danas moraš pomoći Nos-chesiju i Ferriju. što ja znam. Michelozzi. Možda zbog onog sivog. Neka mi napravi nešto laganije. Otišao sam do Noschesija i Ferrija koji su." Konačno je spustio slušalicu. Coluzza. koje vam se već poput crnih živih čarapa penju uz noge. kako sjedi u portirnici i karta s Carmelom.... o klupskim dugovima i derbiju.. dvije su previše. bili utaboreni u zalogajnici "Biser Rima". Michelozzi te traži.Glava mu je eksplodirala. Treba obaviti jedan šugav posao.. Tada mi je bio nadređeni." "Šefe. možda samo zato što sam spavao u sranju od kreveta. pljuvao je i sav bi se zacrvenio. Posla je bilo.." rekao je portir ne podižući pogled s karata. U to vrijeme bio sam zaposlen u Sanitarnoj jedinici drugog okruga i po čitav dan nisam ništa radio. podvornicom. vratara. ne preostaje vam drugo nego pozvati nas. jebeno je naporan. Radio sam u odjelu dezinfekcije i deratizacije. Zbogom Tombi. Činjenica je da sam na posao došao u uobičajeno vrijeme. ugledao sam Franca. PAPIR I ŽELJEZO 312 PAPIR Čudno je bilo to jutro. Ne brinite.. Ako vam se kuća napuni buhama. ne uzrujavajte se.. kao i obično. makarone s gljivama i kobasice. ali uvijek sam nalazio načina da se izvučem. Našao sam Michelozzija u njegovom uredu i upitao ga što treba.. za one koji to ne znaju. Kunem ti se. Coluzza. Čim sam ušao. Ako vam tavan vrvi miševima i ako vam iz zahoda izlaze štakori veliki poput štenaca. dolazimo i donosimo oganj i mač u vaš stan. 315 "I što hoće?" "A što ja znam. da odem radi nekih nepostojećih intervencija. Jedna riječ je malo. Zbogom prvoj vožnji. Mirno je sjedio u naslonjaču i razgovarao telefonom sa ženom. "Ej. pobrinut ću se da to debelo požališ. Htio sam preispitati koliko su lagani makaroni s gljivama i kobasicama. a vjerujem da se nitko od vas nije ni trudio upoznati takvog tipa. Coluzza. "Znaš da mi ne smiješ spremati tjesteninu sa začinima. Pravi bič Božji.. Tomba je vozio slalom u 11:30 i izračunao sam da bih se mogao vratiti oko 11 i pripremiti se kako spada. Ne znam. Da skratimo. a kad je bio loše volje urlao je dok ne bi promukao. ali pitao sam samo: "Stoje?" "Slušaj me dobro.." Izašao sam psujući. Ja poslije moram razgovarati s ljudima.. Uvijek je gubio. Zajebao me. Htio sam ostati kod kuće. tog jutra došao sam na posao sjebaniji nego inače. Dao mi je znak da sjednem. 316 Pili su kavu i raspravljali o Laziu. Filipinka u nju stavi previše češnjaka. Sjeo sam i zapalio cigaretu. Svako jutro ista priča. ustajalog neba koje je ležalo nad gradom. ." Otpuhnuo sam i pozvao lift.

. Nakon pola sata iskrcali smo se pred jednom od onih zgradurina iz pedesetih godina. Ušli smo u vežu. portirka je potrčala prema nama. Poput brata.. u kojem živi neka klošarica. Pokušali smo je natjerati da prestane s tim. Na nosu je imao dva dna boce. ali nitko nije odgovorio. smeća. konačno ste stigli. Bio je suhonjav. u redu. Ferri." Noschesi je bio moj prijatelj. 318 Tako nam je odgovorila policija. Natovarili smo se opremom: boce DDT-a na ramenima. ali stan je njezin i unutra može raditi što god hoće." Sjeli smo u moćno vozilo koje nam je okrug stavio na raspolaganje. grof Gianfranco Serpieri. Unutra ima i hrpu mačaka. A već sedam dana iz njezinog stana dopire užasan smrad. "Noschesi zna. Onda ju je obuzela manija. ali nije bilo pomoći. Na trećem katu zgrade C živi jedna koja nije pri sebi. Što se događa?" "U redu. nemojte nam pripovijedati sve zgode i nezgode grofičinog života. Kilogrami novina.. Bogu hvala. Pukla je. kći od dvadeset osam godina i mlad. ruksaci. koji se širi stubištem i ulazi u stanove. Kažu da iz jednog stana. U to vrijeme često smo izlazili. svi se ljute na mene. dugačke sijede kose. "Gospodo?" "Što sad gospodo.. da. Čim nas je ugledala. Kao da sam ja Bog Otac!" Ta je žena bila pravi uragan. Ferri ju je svojom uobičajenom hladnokrvnošću odmah zaustavio. kao uostalom većina portirki. karakterističnih za tu četvrt. golemih ruku i okruglog. dopire zvjerski smrad. "Zvali su iz jedne zgrade na Monte Sacro. Stanari se žale." "Dobro." "Gospodo Delfina. U rasklimanu pandu boje smeđeg rastopljenog govna. Išli zajedno igrati biljar u San Lorenzo i kladiti se u Capannelle. Ljute se na mene. Ljudi su podivljali. na nogama je imala srebrnaste čizme za snijeg. on je primio poziv. jer kad to riješimo možda još stignem pogledati Tombu." "U redu. Ah. Sirota grofica Serpieri. i ubacili se u prometni kaos. Počela je donositi smeće u stan. Ali odmah. Nisam to više mogla podnijeti."Ej. Bogu hvala. koji mu je izobličavao sve jakne i padao mu na hlače. Uzimala je sve i odnosila kući. Jadnica je nakon te nesreće poludjela. svaki put kad se u ovoj zgradi nešto dogodi. Viđali smo je stalno prljavu i zapuštenu. Više se ne može izdržati. Pokušala sam kucati. Žena je poludjela prije deset godina kad su joj u jednoj tragičnoj željezničkoj nesreći -sigurno se sjećate sudara vlakova u Viterbu '83? odjednom poginuli muž. pa što se to danas tako važno radi kad se Michelozzi morao gnjaviti da mi to osobno kaže?" Ferri je već deset godina radio u odjelu deratizacije i svi su ga pomalo smatrali šefom. "Ah. plinske maske navučene na glavu poput šešira. nogu koje su izgledale kao dvije iskrivljene grane. Hajdemo. zbog kojih su mu oči izgledale kao vrh pribadače. nadutog trbuha. bacači plamena pod rukom. želite znati kako se zovem? Delfina. 317 Stara je bila prilično popunjena. kružila je ulicama s kolicima iz supermarketa i prebirala po kontejnerima za smeće. Hoćete li nam objasniti što se događa?" "Pa. vjerujem . Prijeđimo na stvar.

Preplavio nas je val mrtvačkog zadaha. mislio sam da ću umrijeti. Krenuli smo. rekao je Ferri. osamljena i zapuštena zgrada C uzdizala se u dnu dvorišta punog djece koja su jurila na biciklima i igrala se. Hoćete li vi to objasniti Miche-lozziju?" Mračna. Noschesi iza. "Razvalimo vrata. Izbili smo u veliku sobu koja je. s bacačem plamena. I nije bio u krivu." Ništa. 320 Napredovali smo tako u polumraku. Noschesi. Kad smo došli na treći kat. ponavljao je poput pokvarene ploče: "Koji odvratan smrad. u neka bolja vremena. Odmah sam osjetio jak napadaj klaustrofobije. da su kojim slučajem ti stupovi novina pali na nas. pokazala vrata. Ušli smo u vrsti. jedan iza drugoga. Nakon još jednog pritiska. Smrad raspadanja. "Stavite maske". Noschesi se bunio da je to problem karabinjera. konačno je uz prasak popustila.daje stara odapela u stanu. vjerojatno bila salon. Ništa. Hrpe. i što smo se više penjali. Portirki smo dali znak da se udalji." To je bilo stanje stvari. nemojte se žaliti. koji je štipao za grlo i od kojeg se vrtjelo u glavi. Po sredini je starica ostavila uzak rov za prolaz. Stepenice su bile strme. Gadna priča. Ispred nas se otvarao dugačak. molimo vas. Prije nego što je odapela... rekao sam otpuhujući. zavojite i mračne. u zraku se sve više osjećao neki kužan. Gomile. Noschesi se sagnuo i po hodniku povratio kapučino. Noschesiju je bilo loše. Prava stijena. Odmah smo ih navukli. bile su naslagane jedne na druge u stupove koji su sezali do stropa. Ferri je rekao samo: "Hajde. koji odvratan smrad. Gospođa Delfina pokazala nam je put. otvorite! Otvorite. slatkast i neugodan zadah. ja i Ferri naprijed s bocama na leđima. Sva trojica pritisnuli smo polugu i. zadržavajući dah. Bezimena. stara krmača mora da se dobro zaključala. Portirka nam je. I čudno je to da mi se već nekoliko mjeseci događaju samo gadarije." Ferri je šutio. dodaj mi polugu". . Pozvonili smo. Tijesan prolaz koji je vijugao između stupova. kolač i sendvič s gljivama iz "Bisera Rima". trulog mesa. Novine koje je stara tko zna koliko dugo skupljala. Ništa. Morate otići vidjeti. Brda papira. Činilo se da se ta prokleta vrata ne žele otvoriti. brava se odvojila od okvira. požutjele i skorene od vremena i prašine. Zvali smo je: "Grofice Serpieri! Grofice Serpieri. pokopali bi nas. mračan i visok hodnik. s rukom na ustima. Kupovi. običnoj zgradi. 319 Pokucali smo. malo-pomalo. najobičnija vrata stana u najnormalnijoj. snaga reda.

Prava klaonica. ostaci tko zna kada pripremljenih ručkova. gnjile mrcine. da us-trajem iako mi je sve oko mene govorilo da prestanem. nekim novim mirom. što čekamo?" Noschesi me cmizdreći vukao za ruku. "Coluzza. Htio sam vidjeti leš te sirote žene. Nekim bolesnim mirom. da odustanem. Napravit ćeš lomaču koja će se vidjeti i s Pariolija". Pridržavala se nekog reda pri prostiranju tog neuobičajenog rublja. Ono što sam vidio nije mi bilo dovoljno. koja me u nekim životnim prigodama natjerala da nastavim. smeđe drobove i grimizne unutrašnje organe tih jadnih životinja. Smeće. bio strahovit. "Želim vidjeti gdje je. Okanimo se ovoga. Polumrak. zaključio sam. "Gdje je grofica?" upitao sam. organski otpad. rekao je Ferri. kako ga žderu žohari. Pločice su bile premazane usirenom . unatoč masci. Stotine oderanih i raspadnutih mačaka. ispunjavali su me. urlao je Noschesi. "Stan nije loš. Koji kurac radite? Krenimo. Krasan namještaj! Svaka čast! Gdje je grofica? Idemo joj izraziti naše poštovanje". Tamo sam osjetio kako mi se želudac luđački okreće. I mislim da je u tom trenutku i Ferri osjećao isto. ljigava crijeva. u tom crijevu mrtvaca punom izmeta? Prešli smo salon i ušli u drugu prostoriju. sve je gotovo. sve to oblikovalo je gust. Razderane vreće za smeće iz kojih su ispadale trule kore. Na podu i obješeni na veliki kristalni luster vidjeli su se leševi. Ista priča. "Dajte. Idemo odavde." "Jebi se. istrunuli ostaci mačaka. Radi se o morbidnoj. Uvijek sereš. klizav i mastan pod. na čudan način. Tako me i tada radoznalost kopkala i nagovarala da potražim staricu. ako tu pustiš plamen. rekao sam dolazeći k sebi. idemo je potražiti. Ta je soba nekako čudno djelovala. Ta me je neprirodna tišina opčinjavala. poput rublja. Noschesi. zrake sunca ispaljene kao projektorom kroz žaluzine zatvorene nad tom mačjom apokalipsom i smrad koji je. Oslobodio sam se i upitao Ferrija: "Hoćemo li je potražiti?" "Da. Sav se pretvorio u snop napetih živaca. stišće i rasteže uz mahnito probadanje. Tamo sam osjetio kako mi se doručak nezaustavljivo penje uz grlo. Usred svega toga neometano su kružili debeli žohari. Tko zna gdje je ta prljavka odapela? Tko je uopće mogao preživjeti u tom paklu. Izađimo iz ovog pakla". prljavoj radoznalosti. Zidovi su bili prekriveni masnoćom. pokvarena hrana. "Smiri se. Gospu mu. ili nečim sličnim." Prošli smo kroz to more mrtvih mačaka i ušli u kuhinju. "Ja ću sve ovo zapaliti! Treba sve spaliti!" panično je viknuo Noschesi. gomila prljavštine. 322 Luđakinja je razvukla konopce s kraja na kraj kuhinje i na njih je objesila. hajdemo odavde". hajdemo odavde." 321 Ferri me izvukao iz obamrlosti u koju sam zapao. "Da. koja je sporo kapala po podu.Sad je postala odlagalište otpada. Coluzza. Tek tamo mi je doista pozlilo. S onih obješenih slijevala se masna bezbojna tekućina. apsurdna toplina. Ali htio sam vidjeti kako je završila ta jadnica.

krpa. Imala je nešto poput tetovaža. Soba je bila velika. Unutra je". riječi. Prljava. zagrade. Ništa se nije čulo. "Smirite se. imala je sijedu. Poput vjeverice. Skvrčena nasred tog golemog bračnog kreveta prepunog novinskog papira. Novine. c. rekao je Ferri iza mojih leđa. "To je posljednja soba. skačući po krevetu i bacajući smeće u zrak. Teško je disala. noge. Tijelo joj je bilo neprirodno bijelo. Nisam slušao. Tu smo da vam pomognemo. smeđe kaše. Pitao sam se imaju li te rečenice smisla ili su samo slučajno tako raspoređene. vrisnuo sam. Ne znam što sam htio. Ustala je i poput poludjele furije počela trčati po sobi. sve su prekrivali a. kao mačke kada se tjeraju. Nesigurno smo se približili.. Neka čudna bjelina. Otvorio sam vrata." "Coluzza. "Budite mirni. Gledala nas je zečjim očima i jela je. Trulež. nekoga iz ludnice. Smeće. Koža joj je bila hrapava. 324 I starica je vrištala. A uz to i smeće. zagrliti. kao kada se želi uhvatiti divlju životinju poludjelu od straha." Došao sam na par metara od nje. možda samo dotaknuti je. s knedlom predugo potiskivanog straha u grlu.krvlju. dlanove. b. i poslije sam shvatio da je to bilo od sveg onog olova. I Noschesi ju je pokušao ." dodao je Noschesi. bjelina novinskog papira. Odatle smo prošli kroz druge sobe. šćućurena. 323 Bila je gola. Vrati se. Noschesi je išao iza nas. Sunce je prosijavalo toplinu kroz prozorske kapke. Ona je bila tamo. trulog voća. ali uzalud. točke. Milijuni slova. "Zaustavite je". Kada je bila puna rijetke. Novine. Bila je živa! Bila je tu pred nama. Spavaća soba. Samo crna rupa. rimskih kronika pokrivali su svaki centimetar njezinog tijela. psujući sebi u bradu. Opet novine. Sitnim koracima. Pozovimo nekoga". raščupanu kosu. od sve one tinte koju je progutala jedući tako dugo tiskani papir. Ušli smo u mračan hodnik. brojke. nastojeći ne činiti nagle pokrete. Načinio sam još jedan korak i ona je skočila. Bojala se. Kroz njih je dopirao zračak svjetla. "Da. U kupaonici više nije bilo zahodske školjke. Golem krevet u središtu sobe. rečenica. Nešto poput oštrog mijaukanja. Ruke. Drhtala je. rekao je Ferri pokazujući mi vrata. Brzo se povukla na kraj kreveta. Samo naše disanje zatvoreno u maskama.. Htio sam je bolje vidjeti. reklama. uvodnika. Ne bojte se. Ferri ju je pokušao zaustaviti. Budite mirni. izvući je iz te more. iz koje su virili mumificirani mačji udovi. pomalo žućkasta. U dnu su se nalazila odškrinuta vrata. Približio sam se. Približio sam se polako. Trgala je rukama komadiće papira i stavljala ih u usta. i jela je. Iskliznula mu je iz ruku.

"Smirite se. Neeeeeeee. "Čekaj. Jeste li zadovoljni? Sad idemo. Ustuknuo sam. Ferri je vrisnuo. Primio sam ga za nogu i osjetio da je ljepljiva. vrisnuo je još jače. Čekaj. Iz otvora je izašao plavi plamičak. Pokušao sam u tisućama džepova svoje jakne pronaći upaljač. rekao je Ferri. "Što ti je?" upitao sam Ferrija dižući ga s poda. Vrištao je i uspaničeni Noschesi. Noschesi je pojačao plamen. koji ju je cijelu obavio. Krv. Isuse! Ne radi pizdarije". Grabila je mačje crkotine i bacala ih na Noschesija. ali bilo je prekasno. "Okej. Drhtao je poput djeteta. "Ubij tu kurvu! Coluzza"." Noschesi više nije mogao. I gledao je kako gori. Ferri je u međuvremenu vrištao kao da ga kolju. Noschesi. Smirite se". nije gorjela tako da joj se pržilo meso. od istetovirane starice.. "Ferriiiiii. Ustao je. "Jebena droljo. govorio je Ferri kroz suze. na koljena. Sad ćemo vidjeti. rekao sam. Ispod njega već je sve bilo preplavljeno crvenim. no bez uspjeha.. Zvuk u tami." rekao je Noschesi i spustio ručicu bacača plamena. Kriste!" povikao sam. Totalno me sredila. gorjela je poput papira: pretvorila se u golemi pla- ." Počeli smo ga vući. "Ona drolja me ranila. U kuhinji smo se probijali kroz mačje leševe. U jednoj ruci držala je britvu. Razderala mi je bedro. Noschesi je ručicu bacača plamena spustio do kraja i sručio se na staricu golemim plamenim jezikom. Ništa nisam mogao. Starica je završila u jednom kutu. Očajnički je vrisnuo. Ne. 325 Vidio sam samo sjenku kako proviruje iza hladnjaka. da su mu hlače natopljene. Prekasno. Onda se dogodilo još jednom. od te kućne klaonice. Ništa. Jednom je rukom stiskao nadlakticu druge. pokušali smo. prolijeće i nestaje. rekao sam nastojeći ih primiriti. "Nestala je". Krenuo sam za njim u salon. Nisam mogao razmišljati. Njezina novinska koža natopila se krvlju oblikujući goleme crvene mrlje. Bio sam umoran od tog zadaha. Bila je brza. Ubola me. u kurac. Ubij je". Nestala je uz šuštanje u hodniku. a red je došao na Nos-chesija. zavijao je Ferri na podu. Noschesi je uz jauk pao na pod. u onu mračnu utrobu. Ponovno smo ušli u hodnik. Psovao je. "Ja ću je ubiti. Koji kurac si mi napravila?!" "Ubij je.zgrabiti. Što ti je? Što ti je?" rekao sam ne shvaćajući. Izgledala je zastrašujuće. "Čekaj. Veliki mu se rez poput usta otvarao na jakni i džemperu. Srušio se na pod. 326 Nije gorjela uz pucketanje kože.

pretvorila u prah. Najprije gledam kasetu.men. Dosta. Te kasete me iscrpljuju i uništavaju. Sjedam u svoju fiat cromu i kružim. Odlučan samo da zadovoljim mutne želje koje mi se kreću lubanjom kao divlje zvijeri poludjele u kavezu. Lopte mesa. onda drkam. Gasim video. AAAHHH. Gasim sva svjetla. umrijet ću. Onda se zapalio cijeli stan. Silazim na ulicu. metafizičkim principima. Ulica Cola di Rienzo. daaaaaa. Tuširam se. pokazuju mi svoje pregoleme atribute kao u najklasič-nijem porniću. Oblačim se. 327 T ŽELJEZO Daaaaaaaaaa. Poluku-gle nadute silikonom. Kružim kao lud kroz podvožnjake koji buše podzemlje Rima. Stigli su vatrogasci i izvukli nas. Drkačine koje ispaljujem izgubile su strogost stvarnosti kako bi postale apstraktne i nadahnute složenim. sad već kao pepeo. Danas. skupa sa mnom. Uzimam svežanj novčanica. tamnih i užasno nabreklih. pocrnjela. vrtložeći se u plamen od kojeg je izgarala. trebam nešto konkretnije. curi u sjajnim prugama. Gasim TV. Htio bih svršiti u nešto drugo umjesto u svoju ruku. Prijapska spolovila. razmnožavanje. Ne bih htio da mi sperma završi u zahodu. Htio bih osjetiti drugo tijelo kako se komeša pod mojim. smrt. Htio bih umrijeti u nečemu što trese nogama. Meso. Žene s hipertrofijom prsne žlijezde. Topovske eja-kulacije. nemoj prestati. Sada je to samo uvodni ritual. Izlazim u umrtvljeni i bezvoljni promet duž Muro Torto. Stižem trubeći na Prati. međutim. Film služi samo kao predjelo. Sav taj seks vrti mi se po glavi i smućuje me kao jato bučnih gavranova. Erekcije. umjesto da me smiri. dupliciranje DNK. Bog. Lungotevere. Žene divovskih grudi. 328 329 . Voda teče niz moje tijelo. Znoj. Tuširaju se. Hladno je. žene koje me ljube. svršavam. Vinula se u zrak. Stari frustrirani majmun i ništa drugo. još me više uzbuđuje. Ponovno me obuzima želja za seksom. koji obavljam svakodnevno prije nego izdrkam. a to. život. Dobro i zlo. Neodlučan hodam kućom. diraju. Bila je samo novine koje gore. još. Smotala se.

Ulazim. U autima. goli. Izbila je tučnjava među transvestitima. Bunde. a istodobno se smiju. Ogroman je. Nastavljam. "Koliko?" "Za tebe malo!" v "Koliko?" "Sedamdeset ustima. Policajci ih nastoje razdvojiti. "Lijepa večer". "Kako se zoveš. mekane plave kose. neodlučan što ću. Utrkujem se s metalik golfom GTI. "Ali ja ću te izluditi od užitka. pita. Mario. naguravaju i urlaju. Jedna bezočno pokazuje dvije predivne kugle koje joj nadimaju prsni koš. tamnokosi ljepotane?" "Mario. U drugima. urlaju mladi junci i napaljuju se gu-rkajući se laktovima i smijući se do suza. ostatak sto. Ima goleme ruke koje mora da su u neka druga vremena radile nešto drugo. u povorci. uopće se ne boje hladnoće. udaraju se torbicama. Tu su i jebeni voajeri.Hvala Bogu." "Ciao. Zatim ulazim u Olimpijsku i tu šibam preko sto pedeset na sat. osamljeni muškarci. visoki. naprotiv. 330 "Kakva lijepa večer". Traži se. Gledam. puštaju ih da se iskale. Gaćice sa šljokicama. Margot!" smijem se. drski. Gleda me kao da je u meni pronašao sve što mu treba." "Hoćemo li se zabaviti?" kaže mi zatim. pljuju. uvlači glavu kroz prozor mog auta. ljute. Mogu postati opasan ako krene nagore. ta jebena želja da vodim ljubav. spuštaju prozorčić. Devet je navečer i prodaja mesa već je započela. Transvestit. Tu je i policijska patrola. uništavam ga ubrzanjem od 128 konja. Visoke potpetice. vječnim suparnikom. na veliki parking sa stablima." Ostajem tako." "Ti si lopov. nesposobni da kupe ono što im treba. Skrećem desno i škripeći gumama stižem u Olimpijsko selo. u povorci. kažem ja. isplaču. Uvijek završe svađom. Stereo do daske. razvaljujem ga. Svaki put ista priča. Derem ga. zbijeni. Snopovi plavog svjetla u mraku. Znate samo gledati. kaže on. iza deset tisuća drugih automobila. Odlazim. vraća mi se u mjeri u kojoj kap još nije prelila čašu." "A tko si ti?" "Margot. Smiju se. Bijesne kuje. pregovara. gadovi. Čudna. prekrasna stvorenja. prestrašeniji od mene. Brazilci stoje uz rub ceste. .

loše odjevene u svojim ofucanim dronjcima. mršti čelo računajući u glavi i zatim kaže: "Pristajem. Ulazeći na obilaznicu. Udaljavam se. nezadovoljen. Pogledava uokolo. udi. Ružne su. Bit će da ima dvadesetak godina. Ne bih htio na kraju prodrmati kosti ni s transvestitom niti s crnkinjom. Podiže pogled prema nebu. kao da nešto provjerava. Gade mi se. Ne želim se vratiti kući ovakav. Ima čizme od crne kože. Nazirem vrške bradavica. namazane tamnoljubičastim ružem. Nevjestu. Ruke su joj u džepu traper jakne.160. Usne su joj pune. spazim drolju na suprotnom rubu ceste. Odmah me zaludila. "Koliko malo?" "Koliko ti misliš da bi moglo koštati jebanje sa mnom?" Naslonila se na prozor. 120. Visoku i nisku.140. neodlučna je. Izazovnu i sramežljivu. "Malo. Što hoću? Hoću mladu bijelu djevojku. neumjereni. Kosa joj je kratka. ne znam. Probijam se dalje. Brazilci barem znaju biti izazovni. ali istodobno i umorno. Palim auto i polazim. Što takva pička radi na dvanaestom kilometru Casili-ne? Polukružno okretanje. Djeluje nervozno. Udi. Škripa guma na asfaltu." Sjeda." Malo razmišlja. Da uđem?" "Naravno. Puštam auto da ode na široke ceste predgrađa." Pomalo razvlači riječi.Prelazim glavnu ulicu zagušenu prometom i ulazim u labirint uličica gdje se nalaze crnačke drolje. Onda ću se zaustaviti u fast foodu i tamo ću pojesti sendvič. Idem još malo naprijed. Spuštam prozor. Dovezem se do nje. 331 Ne vidim nijednu koja bi mi se svidjela. Koliko tražiš?" kažem stišavajući glazbu. Visoka je i mršava. "Nevjerojatna si. Posebno noću. . zatim mi se približava bezvoljnim koracima. Za mene vrijedi sva tri soma.L'Aquila. Malen nos. Mislim da ću se otići iskaliti na cesti Rim . crna. Nosi crnu minicu i tamnocrvene čarape." Zatekla me. Tamo ću moći dovesti auto do visokih brzina. Ima krasne sisice ispod rastezljive majice purpurne boje. "Ne znam". "Pa. Žvače žvakaću. "Sto pedeset je tvoja cifra. Iz radija trešti posljednji hit Donatelle Rettore. ali iskusnu.

Prljam auto i strahujem za amortizere. Ne širi ih." Idemo tako naprijed još neko vrijeme. Uključujem alarm. pošljunčana odmorišta gdje bismo mogli parkirati. umoran od vožnje. Hard rock. . Vozi tom cestom." Stavljam joj ruku medu bedra. a kad tamo. Iz džepa jakne vadi kasetu. Vidim sa strane lijepa. onu sa San Rema. "Skoro smo stigli". pločica i aluminijskih prozora." "Kod tebe doma?!" Jebote. Izlazimo. gubi. Jako." "Kamo me vodiš?" "K sebi doma. Prelazimo još petsto. 334 Prolazimo pored nekoliko kućeraka i napuštenog nogometnog igrališta. Slabo svjetlo na gornjem katu. šesto metara preko golog polja i parkiram pred starom trošnom kućom. nategnut ću je pod krovom." Slijedim je. doista. "Hoćemo li stati?" pitam nakon nekog vremena. Heavy metal. Ubacuje je u autoradio. kaže mi i uzima natrag kasetu. velikim halama tvornica zahodskih školjki. na krevetu. Grad se razrjeduje. Promet nije gust. Mislio sam da ćemo to napraviti u autu. Pukotine. "Neće mi ukrasti auto?" pitam gledajući uokolo."Lijepa kola!" "Hvala. konačno". koji sam posao sklopio. Uzimam radio. Krov od cigle. Skrećem desno. "Evo nas. "Mogu li promijeniti glazbu?" pita me. nakon tristo metara ima jedna cesta koja skreće desno. čini se da ne primjećuje. Dva kata. "Ne brini se. Kamo idemo?" "Produži ravno. Slušamo novu pjesmu Laure Pausini. i dalje sa žvakaćom medu zubima. Prepušta mjesto jadnim i zapuštenim 332 333 poljima. Otpada žbuka. kaže mi gledajući naprijed. "Gledaj. "Što je to?" "Sepultura!" "Prekrasno sirovi. Nastavljam cesturinom punom rupa i blatnih lokvi.

Grlim je. Ne vraća se. I dalje žvače svoju žvakaću. Podižem joj majicu. Svlači minicu. Pali neonsko svjetlo. Ništa. Kurac mi je bolan. ha? Želiš ga?" kažem u sebi. Ponovno otvaram oči. Pada na mene. Gaćice. Skidam jaknu. Spuštam joj gaće. Ne vidim radijatore. Vatra. Čarape. Gleda me zblenuto. . Ostajem u gaćama i košulji. Kauči i fotelje. Guram joj par prstiju unutra. Tražim joj pičku. Na sredini čipkani milje i na njemu lonac sa suhim cvijećem. Zidovi su okrečeni. otvara bravu na željeznim vratima. evo je. na kauču. konačno. Vadi ključeve. suho i mrtvo. Napaljuje me. Povlačim je na kauč. Ona propada u plastiku kauča. "Ajaaaaaaaaaaa!" vrištim. Skida jaknu. Zatim. "Sviđa ti se. Uljane slike s tužnim klaunovima. 336 Skidam si gaće i uzimam golemi kurac u ruku." Penje se uza stepenice koje vode na kat. Skidam cipele.Ima zaista prekrasnu guzu. a ja sam nad njom. Uzbuđen sam usprkos hladnoći." "Okay. 335 "Malo je hladno!" "Idem gore upaliti grijanje/' "Hoćemo li to napraviti ovdje?" "Da. Televizor. još uvijek u najlonu. Okrugli stol. "Skini se!" kaže mi. Strašna i prodorna bol u uhu. nego više zato što me uzbuđuje govoriti takve stvari. Dnevni boravak. ne zato što mi ona ostavlja takav dojam. Ulazimo. Podižem joj ruke.

Gleda me iz daljine kao gospa milosrdnica.. Tata i kći zajedno. Odvlači me golog s kauča i tresnem na pod. Osjećam kako mi rub đona odvaljuje komade desni. sranje. ti!" 337 "Plaćam. U kurac.Netko me uhvatio za uho i zavrće ga kao mokru krpu.. "Onda?" 338 "Htio sam. Sijede kose. onda. htio sam voditi ljubav. Nosi prljavu potkošulju. Znam to.. baš sve." . Strašno mi je zlo. pokušavajući se pridignuti. Odakle je on ispao? Što hoće od mene? "Što to radiš?" pita me. Kunem se. U ruci drži dugi nazubljeni nož za kruh. Bojim se. Volovskih očiju." "Dobro. Platio bih sve. hoćeš odgovoriti?" Šutira me nogom u prsni koš. Zamrljane vapnom. pusti ga. Vrištim. Sad će me rasporiti kao krmka." "Kako ništa? Zašto si bio iznad nje kao životinja?" Ne znam koji kurac da mu odgovorim. Zvjerskog osmijeha iz kojeg proviruju razbijene nadgrobne ploče nalik na zube. Užasno se bojim. Ledene pločice. Udarac nogom podiže mi usnu. "Što si htio s njom?" Zašto mi stalno postavlja to pitanje? Jasno je svima što sam htio. Osjećam u ustima neugodan okus krvi i suza. Izobličene i poderane sive flanelske hlače. a ne mogu ne gledati onu jebenu noži-nu koju drži u ruci. htio sam. "Što to radiš?" grub glas iza mojih leđa. Počinjem plakati. Upravo to sam htio ćuti od tebe. kaže djevojka dok si navlaci gaćice. Udarcem nogom vraća me na pod. "Što si htio od moje kćeri. kunem se. Za-motat će okrvavljene ostatke moje anatomije u ovu jebenu prozirnu plastiku koja prekriva njihove fotelje. Prasećeg nosa. ja?" odgovaram. Djevojka sjedi i nastavlja mirno žvakati svoju usranu žvakaću. tatice. Sad ustani.. Tako to uvijek rade. Postavili su je da ne prljaju. "Ehhh.. Pokušavam ustati. "Ti!" "Ja?!" "Da. Tip koji me cipelari je glomazan." "Daj. govnaru?" "Ništa. nemoj ga ozlijediti". Plaćam.. "Tko.

Hoću da se seksaš. Ali ne s Priscillom. svidjet će ti se". Upirem nogama. pred neka vrata. Malo ljudske milosti. Hoću da nastaviš raditi ono što si radio s Priscillom. Neeee." "Što hoćeš od mene? Lovu? Auto?" cmizdrim. dvije. Neee. ali on je jači. "Nije loša i jako je željna." Ponovno me hvata za užareno i natečeno uho i vuče me. Iin]eeeeeeeeee. Penjem se uz jednu. Baca me. Vidjet ćeš. Ne zanima me tvoja imovina. Crni svijet bez svjetla. sve niže. Opirem se." 339 Bacam se na pod. iza bara. Trese koljenima u ritmu glazbe. Gotovo ljubazno. pastuše!" kaže smijući se kroz trule zube. Govnari. "Kamo me vodiš? Kamo me vodiš?!" Vuče me na kraj sobe. Vitla me u zraku i gura do vrata. Rušim se dolje. iza stola blagovaonice. leteći kroz mrak. Opet me cipelari. "Ne brini se.Podiže me. Pustite me van. kao zgaženi pauk. prema vratima." . Proći će. Hoću da se pariš. urlam. Neee. "Pokaži mi. Pridižem se." Otac mi se približava. ništa od toga. Podiže me s poda. "Neee. ali ne pomaže. Ostajem neko vrijeme tako. tri stepenice. "Ne budi nepristojan. Pokušavam se pokrenuti. Bježim na sve četiri. Vrata se zatvaraju. ali ne uspijevam. "Daj. Težak i nespretan pad niz betonske stube. Otvara ih. 340 "Otvorite. Držim se za bar moleći za milost. i osjećam samo kako mi tijelo vrišti od bola. nego s njezinom sestrom Pierom. Udaram leđima. Dođi. Posjedne me na kauć pored svoje kćeri. ispružen na podu. Piera te čeka. Klang. "Neeee. Vrata su zaključana izvana. Neeeee". Udaram glavom. koja je u međuvremenu izvukla iz jedne ladice walkman i ispružila se sa slušalicama na glavi. udi. Iza vrata mrak. Počinjem lupati šakama po vratima. podiže mi usnu i nježno gleda unutra. Došlo je njezino vrijeme za razmnožavanje. Otvorite. kaže mi pomirljivo. Crvene iskre i gljive ljubičastog svjetla pale mi se u dnu zjenica. jadnica. Neee. Grabi me za kosu. "Kakva je Piera?" pitam očajan.

samo se opustite. Mikročip. Jeste li to vi?" "Sigurno. Visoke jagodice.. Čuje se glas Mare Venier. Fantastična je. Osjećajte se kao kod kuće. "Vidite. Plava kosa.Ne otvaraju. Gledate Domenica In. ali otvorite. Opet lupam šakama.. Vaš otac me zamolio. Stvarno." Približavam se i ljubim je. Jednostavno je. dok ona sklapa oči. Jeste li sigurni? Ne bih htjela da se poslije kajete. Kako je draga! Podižem pokrivač s nje. Veliki zupčanici od kromvanadija. "Oprostite. skupljena navrh glave... Osim toga.. To je slabo osvijetljen podrum. Ne otvaraju." "Nemojte se sramiti.. "Zovem se Mario. Umjesto ruku i nogu ima metalne proteze. Tako vam Boga. Netko je ispružen na krevetu i gleda. Moj otac mi je rekao da će potražiti nekoga.. Hladno mi je... Ne bih vam htio smetati.. koji je prekriva do vrata. Na podu je samo zemlja. Odvratan smrad smrti. .." "Pridite." "Došao bih.. Zaboga! Ostajem zaslijepljen metalnim bljeskovima. Zrak je vlažan. ja imam jedan problem. Pokrivam si ćunu kako znam i umijem.. Ostajem tako jako dugo. Osjeća se čudan smrad.. Televizor je upaljen. molim vas. "Molim vas. Oprostite. Prćast nos. Gleda Domenica In. Uzmite moj auto. Slabo svjetlo. otvorite. Piera Nardi.. vidim krevet i televizor. ja to nikada nisam radila. ispod niskog svoda." Kažem sve to nastojeći ispasti važan. Na samom dnu.. Imam na sebi samo košulju. molim vas.." ponavljam sve tiše i tiše. Ne otvaraju.... Ja sam. molim vas. ali sam bez hlača." kažem nastojeći privući pozornost. "Tko je? Pridite". "Drago mi je. Velike mekane usne. Zatim odlučujem sići. Dugačke šipke ugljikovih vlakana. Prelijepa djevojka. "Drago mije. Noćni ormarić. Sigurno. Ona ostaje nepomična pod pokrivačem." 341 Prilazim pipajući rukama. Mario Recchi.. Oći kao dva planinska jezera." Pružam joj ruku. Smilujte se.." "Nema problema. otvorite. kao od nečeg trulog ili užeglog.. Došli ste radi onoga?" "Radi čega?" "Da mi napravite dijete.. ženski glas.

"Jako. Ja sam ostala između i. Ali nikad nisam pušila. Jednom. "Oprostite. prijeđimo na posao". "Naravno. Uzimam je. Ja sam iza nje. imam prijedlog. oba su auta skrenula. kako?" "Kad sam imala deset godina voljela sam prelaziti iz jednog auta u drugi za vrijeme vožnje. ozbiljno. ne mogu ništa. Ali.. Dok to radimo." "Slušaj. Odlučila sam da želim dijete. Možemo biti sretni. Ide naprijed sigurnim korakom i penje se uza stube..." Govnar ustaje i nasrće na mene da me zadavi.. 342 "ovi su s porschea. Sad uopće ne izlazim odavde. U jednom trenutku osjetila sam nešto čudno. Piera..Terminator. U boravku otac i kći sjede za stolom. Pokrivam je svojom košuljom. gospodine." govorim pokazujući joj amortizere koje ima umjesto nožnih listova. Ubit ću te!" Ne mogu govoriti." Vadim cigarete iz džepa košulje. Jedu špagete s umakom.. udovolji mojoj znatiželji.. Jako mi se sviđaš. Lijepo je vidjeti je kako stišće cigaretu svojim čeličnim pandžama.. ugradio sam ih na svoju cromu.. "Hoćeš jednu?" "Naravno... Ovi. Kao kolica. jedan desno a drugi lijevo. Baca ga na ... Gledam TV. Kiborg. Ja sam lud za vašom kćeri Pie-rom. Šalu na stranu. Ona je slasna djevica. To je ono glavno. a ja tebi?" "Jako. "Naprijed! Razvali ta vrata. malo stvorenje koje ću podizati i voljeti. disati." Ljubimo se. Ja se omatam plahtom. otiđi sa mnom odavde. Kako to da si tako jako željela dijete?" 343 "Stalno sam sama. Tek si je upoznao. "Oprosti. kažem ja.. Kao dizalica.. Znaš kako je. zujanje kugličnih ležajeva. Srećom.. "Onda idemo. Kao rovokopač. dok sam to pokušavala. Piera me stišće u metalni zagrljaj. Srame me se. Činimo to u svim pozama. govoreći: "Kako se u kurac usuđuješ. Hrđam li?" "Nee." kažem joj.. šum servo volana. Izvrsni su. Moj otac i sestra dolaze rijetko.." Piera ustaje. čujem buku zupčanika." Piera se svojim protezama naslanja na vrata i s lakoćom ih razvaljuje. "Ali ovo je sve njemačka tehnologija. Brzo uči. Piera. Penjem se na nju. ukočena kao lutka. Piera pruža svoju mehaničku ruku i trga ga s mene. ulazeći u dvije paralelne ulice. Htio bih je oženiti." Objašnjavam joj kako se uvlači dim i kako se izbacuje kroz nos... Ispruženi jedno uz drugo gledamo Domenica In. "Je li ti se svidjelo?" pitam je zadovoljan..." "To je normalno. Kao zubarska stolica.

Prije svega. Stefano Coppe. Raimonda Gaetani. tek što smo izašli." Sestra se nije ni pomaknula. Svijet nas čeka". i ostalima koji su sa mnom dijelili stan. Studio grafičkih ideja Tisak Narodne Novine Dorada tiska Kratiš ISBN 953-174-248-0 .. Ali ja i Mario se volimo.. SADRŽAJ POSLJEDNJA NOVA GODINA ČOVJEČANSTVA POŠTOVANJE SANJAM TE. Izlazimo držeći se za ruke. No. Francesco Martinotti i Fulvio Ottaviano. Carlo Guglielmi. Luisi. Anatole Fuksas. svojoj sestri. Potom Andrea Cane. stišćući joj čeličnu ruku. Zatim uzimam daljinski i ušutkam ga. "Ne brini se! To je alarm Cobra. Zagreb Za nakladnika Janislav Šaban Za AGM Ivana Sor Dizajn naslovnice Melina Mikulić. cijeli Iterfilm: Laurentina Guidotti. ŽAC 345 ZAHVALE Želio bih se zahvaliti nekim osobama. 344 "To je tata napravio. tata. "Idemo. Ugradio mi je alarm!" kaže plačući. Alberto Piccinini. Želio bih naposljetku zahvaliti svima koji su svojim riječima krotili moju neukrotivu narav i spriječili me da dođem do samoubilačkih razina depresije ili do napoleonskih manija veličine. Mihanovičeva 28. Ovom prilikom to činim. Piera počinje zvoniti.kauč. moj otac i moja majka. Studio grafičkih ideja Lektura Snježana Husić Grafički urednik Dubravko Crnković Kompjuterska priprema Slaven Tomakić. "Oprosti. Zatim osobama koje su predano i mukotrpno čitale moje papirusine. Bezvezan je!" kažem joj. a to su Luisa Brancaccio. Esa De Simone. kažem na kraju. Nastavlja jesti špagete kao da se ništa ne događa. S UŽASOM ZOOLOG BLATO (Život i smrt na Prenestini) PAPIR I ŽELJEZO Papir Željezo 151 163 217 251 315 328 Niccold Ammaniti BLATO Nakladnik AGM.

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful