1. Što proučavaju grane biologije : filogenija, evolucija, sistematika, ekologija?

Filogenija: proučava promjene oblika kroz koje prolaze organizmi tijekom cijeloga svojeg razvoja na Zemlji, i
razvitak tipova, klasa, rodova, porodica, redova i vrsta.
Evolucija: proučava razvoj od jednostavnih organizama prema sloţenijima. Dijelimo je na evoluciju svemira,
evoluciju zemlje, biološku evoluciju i kulturu evolucije.
Sistematika: je naučna disciplina koja proučava organizme sa gledišta njihove oličnosti i razvitka, i koja ih
rasporeĎuje po grupama, sistemskim kategorijama (vrsta, rod, porodica, razred, klasa, tip). Slične vrste čine rodove,
slični rodovi porodice, ...
Ekologija: biološka disciplina koja proučava odnose i utjecaje organizama meĎusobni i prema okolišu, te okoliša
prema organizmima.

2. Funkcionalne i strukturalne osobine ţivoga?

Osobine ţivih bića (“organizama”) i ţivotni procesi koji se u njima odvijaju:
• red - skladan raspored molekula
• izmjena tvari – organizam iz okoline prima različite spojeve (u vidu hrane, vode i plinova) koji u njegovu tijelu
prolaze kroz niz biokemijskih reakcija i pretvaraju se u komponente ţivog tijela – procesi metabolizma odn.
transformacije materije i energije.
• Usporedo se zbivaju i obrnuti procesi - razlaganje i oslobaĎanje u sebi sadrţane energije, a nepotrebni se produkti
izbacuju iz tijela  organizam je otvoren sustav koji je stalno i neraskidivo povezan s vanjskom okolinom.
• iritabilnost (podraţljivost) – odgovor na uvjete u okolišu
• homeostaza – regulacijski mehanizam koji odrţava unutrašnju dinamičku ravnoteţu
• razmnoţavanje – organizmi stvaraju sebi slične potomke; biogeneza - omne vivum ex vivo
• rast i razvoj – naslijeĎeni programi u obliku DNA usmjeravaju rast i razvoj stvarajući organizam koji je
karakterističan za svoju vrstu (ontogenetska promjenljivost)
• evolucijska adaptacija (prilagoĎenost) – ţivot se razvija kao rezultat interakcije izmeĎu organizama i njihovog
okoliša. Jedna od posljedica evolucije je adaptacija organizama na okoliš i način ţivota (filogenetska
promjenljivost).
• starenje i smrt
• individualnost

3. Hijerarhija u organizaciji ţive tvari i ţivotnih sustava?

Atomi–molekule–makromolekule–organeli–stanica–tkivo–organ–organski sustav–organizam-
populacija-ţivotna zajednica-ekosistem

4. Razdoblja u kemijskoj evoluciji na Zemlji?

Nastanak svemira prije 18 milijardi godina,nastanak Zemlje (prije 4,6 milijarde godina)
Kemijska evolucija – proces postanka sve sloţenijih atoma i molekula
• Uţarena kugla prvobitne Zemlje početno se sastojala od slobodnih atoma(najviše vodika), a kako se nastavila
okretati, dolazilo je do stvaranja atoma sve većih atomskih masa. Teţi atomi (Fe) nagomilali su se bliţe
središtu Zemlje, atomi srednje teţine (Si,Al) izgradili su omotač oko jezgre, a lakši (vodik,kisik,dušik,ugljik)
su se nalazili najviše u vanjskom omotaču. Zemlja se postupno hladila i iz slobodnih atoma ta 4 elementa
nastale su molekule sloţenijih spojeva: H2O, NH3 i CH4 – Oparinov model prvobitne atmosfere. Millerov
model Zemljine atmosfere (od plinova koji se i danas javljaju prilikom vulkanske aktivnosti): H2O, CO2, CO,
N, H2S, H2 HCN (cijanovodik).
• nastanak jednostavnih ORGANSKIH MOLEKULA - monomera (aminokiseline, purinske i pirimidinske
dušične baze, monosaharidi, glicerin, masne kiseline)
• kemijska evolucija nastanka polimera (polipeptidi, polinukleotidi, polisaharidi, lipidi) uz prirodne izvore
energije: sunčevo zračenje (vidljivi dio spektra, UV i X zrake),
električno praţnjenje,toplina…
(pokus Millera 1953. sa smjesom amonijaka, metana, vode i vodika – abiotička sinteza organskih tvari)
Kad se otopina monomera kapne na vruću glinu ili pijesak, voda ispari, monomeri ostanu koncentrirani na podlozi
polimerizacija (električki nabijene čestice i u hladnoj glini privlače monomere, a metalni ioni iz gline, cink i
ţeljezo, kataliziraju polimerizaciju)
 • RNA razvoj samoreprodukcije meĎusobno djelovanje mol.
• formiranje stanicama sličnih oblika – koacervata i mikrosfera u prvobitnom “bujonu (prajuhi)” – mješavini
soli i organskih molekula
Aleksandar Ivanovič Oparin – pod odreĎenim uvjetima koloidi molekula pokazuju tendenciju rasta u kompleksne
jedinice zvane koacervati. Svaka je takva kapljica nakupina makromolekula stabilizirana hidrofobičnim
interakcijama i okruţena slojem vode.
Koacervatne kapljice promjera su od 1 do 100 mikrometara.
Lat. coacervare - zajedno zdruţiti Oparin u pokusu pomiješao proteine, nukleinske kis. i polisaharide
• Fox – protenoidne mikrosfere – kapljice koje se formiraju spontano kad se vruća vodena otopina
polipeptida ohladi. Mikrosfere su stabilnije od koacervatnih kapljica, zadrţavaju oblik nekoliko tjedana.
Promjera su od 1.4 do oko 2.5 mikrometara.
Značajke stanice
vanjska ovojnica individualnost, otvoren sustav, selektivna apsorpcija, protoselekcija, protokompeticija
koordinirane aktivnosti unutar mikrosfera STANICA
• Ključno:
DNA (replikator, organizira biokemijsku aktivnost) i membrana (omeĎuje reaktivni prostor).
Stanica osigurava:
-zaštitu od vanjskih utjecaja – odrţava krhkom DNA lancu stabilne uvjete u promjenljivom, ponekad agresivnom
okolišu.
-ograničeni prostor za biokemijske reakcije – vaţno za biološku kompleksnost; nema kraĎe enzima i parazitizama.
Unutar stanice enzimi koje je kodirala DNA ostaju blizu same DNA koja izravno uţiva prednosti enzima koje je
sama kodirala – pozitivne mutacije (po nekima glavna pokretačka snaga evolucije) odmah će dati prednost u
prirodnoj selekciji.

5. Razdoblja u biološkoj evoluciji na Zemlji?

-započela pojavom prvih organizama na Zemlji
-ključni dogaĎaji:
-prije 3,8 mlrd – PRVI ŢIVOT (anaerobi, heterotrofi-predatori,paraziti,saprofiti)
-prije 3,5 mlrd – AUTOTROFI (kemoautotrofi)
-prije 2,8 mlrd – FOTOSINTEZA, FOTOAUTOTROFI
- prije 2 mlrd - tolerancija prema kisiku, 1%
-prije 1,6 – 2,1 mlrd – EUKARIOTI, postanak organela - teorija serijske endosimbioze, aerobno disanje
- 1 – 2 % kisika
-prije 670 mil MNOGOSTANIČNI organizmi (prekambrij,paleozoik) – 7%
-prije 550 mil – ţivotinje s ČVRSTIM EGZOSKELETOM (paleozoik) – 10-12%
-prije 400-200 mil – VELIKE BILJKE I ŢIVOTINJE (mezozoik) -20%, ozonski omotač
-prije 65 mil – kraj dominacije GMAZOVA (kenozoik)

6. Promjene koncentracije kisika tijekom povijesti Zemlje?

prvi ţivot – prije 3.8 milijardi godina: anaerobi; heterotrofi: ţderači (predatori), paraziti, saprofiti
autotrofi – prije 3.5 milijardi godina - kemoautotrofi (? slični metanskim bakterijama koje koriste CO2, H2, H2S
kao supstrat za dobivanje energije)
fotosinteza - prije 2.8 milijardi godina fotoautotrofi (otpuštanje O2 u more i atmosferu  pomor mnogih vrsta)
tolerancija prema kisiku - prije 2 milijarde god. (u atmosferi bilo oko 1% današnje koncentracije O2)
eukarioti - prije 1.6-2.1 milijardi godina postanak organela - teorija serijske endosimbioze; aerobno disanje; 1-2%
današnje koncentracije O2
mnogostanični organizmi - prije 670 milijuna godina (prekambrij - paleozoik); 7% današnje konc. O2
velike biljke i ţivotinje – prije 400 do 200 milijuna godina (mezozoik); 20% današnje konc. O2, formiran ozonski
omotač
ţivotinje s čvrstim egzoskeletom – prije 550 milijuna godina (paleozoik); 10-12% današnje konc. O2
kraj dominacije gmazova - prije 65 milijuna godina  sadašnjost (kenozoik)
7. Razlikovanje prvih organizama po načinu ishrane?
– prije 3.8 milijardi godina (razvijali su se bez O2 – uzimali su organske tvari) prvi ţivot (anaerobni)
– heterotrofi – prema načinu kako uzimaju organske tvari (ţderači (predatori), paraziti (organske tvari iz ili sa
nekog organizma), saprofiti (uzimaju odmrlu organsku tvar)
– autotrofi – 3.5 milijardi godina – iz organske tvari kemijskim putem stvorili su organsku tvar, Fotoautotrofni
(fotosintetski) organizmi mogu iz anorganskih tvari primljenih iz okoliša stvarati organske spojeve koristeći se
svjetlosnom energijom.

8. Građa prokariotske stanice?

• veličina od 0.2 do 10 um
• nemaju organele
• uvijek jednostanični
Prokarioti nemaju pravu jezgru, tj. genetski materijal (nukleoid) im nije obavijen jezgrinom membranom. To su
jednostanični organizmi, bakterije. Modrozelene alge. U sebi sadrţe: nukleotid (genetski materijal, DNA je
prstenasta oblika), ribosome (sluţe za sintezu bjelančevina), ovojnica (kapsula, polisaharidi bjelančevinski
kompleks), stanična membrana, mezosomi (nabori membrane koji u sebi imaju emime disanja), plazmidi (mali
prstenasti lanci DNA u ektoplazmi), bič trepetiljke za kretanje). Razmnoţavaju se nespolno, a poneke spolno
izmjenom gena konjugacijom. Mogu biti aerobne ( upotrebljavaju kisik u izmjeni tvari) i anaerobne (hranu
razgraĎuju bez kisika); heterotrofne i autotrofne.

9. Građa eukariotske stanice?

Eukariotska stanica je stanica koja ima organiziranu jezgru i ostale organele. Postoje dvije vrste biljna i ţivotinjska.
Stanična membrana – polupropusna, izgraĎena od bjelančevina i lipida, difuzija (molekule se kreću iz više
koncentracije u niţu do izjednačenja), osmoza (kretanje otapala kroz polupropusnu membranu do izjednačenja).
Endoplazmatski retikulum – niz razgranatih kanalića sastavljenih od staničnih membrana koja se pruţa kroz
citoplazmu, povezuje jezgrinu membranu sa staničnom.
Ribosomi – mijesto sinteza bjelančevina, rasporeĎeni na zrnatoj ER, poliribosomi (mnogo ribosoma koji su
meĎusobno povezani)
Mitohondriji – obavijeni vanjskom i unutarnjom membranom, a izmeĎu nabora nalazi se osnovni polutekući
sadrţaj (matriks), imaju vlastitu DNA, odvija se anaerobni dio staničnog disanja i tvari ATP-a
Golgijevo tijelo – GT – sastoji se od niza plosnatih, glatkih ili ovalnih šupljih membrana, organeli smješteni jedan
iznad drugog, područje nakupljanja i doraĎivanja tvari
Lizosomi – tvorbe obavljene jednostrukom membranom pune različitih vrsta enzima, ne sudjeluju u razgradnji
makromolekula, ali sudjeluju u metamorfozi, oplodnji, starenju
Centriol – nalaze se u većini ţivotinjskih stanica i stanicama nekih niţih biljaka, uloga im je stvaranje diobnog
vretena iz kretanja kromosoma
Citoplazma – prozirni dio ţive stanice u kojoj se nalazi jezgra, vodena koloidna otopina u dva stanja gel i sol
Citoskelet – daje oblik stanici, graĎen od bjelančevina (cijevčice, vlakna)
Jezgra – upravljački centar stanice, moţe sadrţavati jednu ili više jezgrica
10. Mitohondriji i aerobna respiracija?
Obavijeni ovojnicom {vanjska (pripada citoplazmi), unutarnja (propada mitohondrijima)}, matričnica (matrix –
osnovna supstanca u mitohondriju u kojoj se nalazi jedan ili više prstenastih molekula DNA – sadrţi enzime koji
kataliziraju ciklus limunske kiseline), stanično disanje (glikoliza, limunska kiselina, dišni lanac).
a) Glikoliza (anaerobna respiracija) – dogaĎa se u citoplazmi, obuhvaća niz od deset reakcija tijekom kojih se od
molekule glukoze dobiva dvije molekule pirogroţĎane kiseline i 2 mol ATP-a. Ne troši se kisik niti se oslobaĎa
CO2
b) Ciklus limunske kiseline (krebsov ciklus) – u mitohondriju – isključivo u anaerobnim uvijetima. Tijek ciklusa
je reguliran trenutačnom potrebom stanice za energijom a reguliran je aktivnošću enzima koji kataliziraju
reakcije. Završetak razgraĎuju glukoze
c) Transportni lanac elektrona – u mitohondriju – sustav prenositelja elektrona (citokromi). H dolazi na NADP
koji ga predaje sustavu citokroma – postepen prilazak niz gradijent energije – oslobaĎanje ATP-a i spajanje H i
O. Nastaju 32 mol ATP-a.

11. Plastidi i fotosinteza?

Proplastid – izdašni oblik plastida iz kojeg se mogu razviti kloro, kromo i leukoplasti.
Plastidi – samo u biljnim stanicama, imaju vlastiti DNA, no ne dovoljn o za ţivot van stanice.
Kloroplasti – u zelenim djelovima biljke
Filakoridi – membranski sustav u unutrašnjosti
Stroma – osnovna tvar u kojoj se nalaze tilakoridi, u kojoj se sintetiziraju škrob i mast, nalaze se i prstenaste
molekule DNA
Fotosinteza - 6 CO2 + 12 H2O + E  C6H12O6 + 6 O2 + 6 H2O
I. skupina svjetlosne reakcije (reakcije svjetla) – izvor energije (ATP) i vodika (NADPH2)
II. skupina reakcije neovisne o svjetlu – reakcije tame

12. Građa jezgre i DNA?

Jezgra – unutar nje nalazi se nukleoplazma i kromatin
Ovojnica – od vanjske i unutarnje membrane (dvosloj lipida)
Pore – omogućuju promet čestica izmeĎu jezgre i citoplazme
Kromatin – splet DNA i bjelančevina u jezgri eukariota
DNA – Deoksiribonukleinska kiselina – formira svostruke sastavljene od dva polinukleotida lanca koji se drţe
zajedno s vodikovim vezama izmeĎu parova baza. Lanci izgraĎeni od tri dijela (šećer, organska baza, fosfatna
kiselina). Baze (purinske – aderin i granin; pirimidinske – timin i citosin). IzgraĎuje gene (prijenos nasljednih
svojstava, biosinteza bjelančevina).

13. Sinteza proteina?

Proteini odreĎuju tijek kemijskih pretvorbi u stanicama. Glavni su graĎevni materijal organizma i sudjeluju u
reguliranju metabolizma – prijenosu kisika, otezanju mišića, biološlim procesima... proteini su prirodne
makromolekule koje se sastoje od jednog ili više polipeptidnih lanaca. Molekula proteina je sloţene graĎe i zato
razlikujemo 4 stupnja strukture – primarnu, sekundarnu, tercijarnu i kvartarnu.
Nasljedna uputa ostvaruje se putem sinteze bjelančevina. Odvija se u dvije faze: transkripcija i translacija.
Prepisivanjem od matričnih polumolekula DNA nastaje mRNA-kodon. mRNA odlazi u citoplazmu i veţe se za
površinu ribosoma. tRNA iz citoplazme donosi na ribosom slobodne molekule (aminokiselina – ANTIKODON).
Kodon + antikodon su komplementarni – ribosom posreduje prepoznavanju.

14. Građa kromosoma?

Kromosomi – tjelešca u jezgri, nosioci gena (DNA). U obliku kromosoma nasljedna se tvar tijekom stanične diobe
rasporeĎuje po stanici. Sastavljeni su od DNA i bjelančevina (komatin).graĎeni su od dvije kromatide. Kromosom
je graĎen od kromatida, osnovna jedinica kromatina je nukleosom koji je zavijena dvostruka zavojnica oko 8
histonskih molekula.
15. Mitoza?
Dioba tjelesnih stanica tijekom koje se udvostručena nasljedna tvar pravilno razdjeli na stanice (kćeri a potom i
cijela stanica). (Mitoza je stanična dioba pri kojoj iz jedne nastaju dvije stanice genetički identične ishodišnoj)
Profaza – kromosomi se pojavljuju kao tanke niti kromatina, oblikuje se diobeno vreteno, razgraĎuje se jezgrina
ovojnica.
Metafaza – najviši stupanj saţimanja – kromosomi u ekvatorijalnoj ravnini
Anafaza – odvojene sestrinske kromatide putuju na polove
Telofaza – oko kromosoma se oblikuje jezgrina ovojnica, dijeli se citoplazma
Interfaza – stanica obavlja svoju funkciju i priprema se za diobu

16. Mejoza?
Mejoza – dioba spolnih stanica
I. mejotička dioba:
- profaza I – dolazi do konjugacije ili sparivanja homogenih kromosoma, nastaju tetrade i dolazi do crossing overa
(izmjena djelova homolognih kromosoma), tetrade – bivalenti koji se sastoje od 4 kromatine.
- metafaza I – spareni kromosomi (bivalenti) se smjeste u sredinu diobenog vretena
- anafaza I – odvajaju se tetrade pa kromosomi putuju vretenom do polova
- telofaza I – formiranje dvaju novih jezgrenih ovojnica, dijeli se citoplazma – nastaju dvije stanice
II. mejotička dioba: (slično mitozi)
- oogeneza – 1 jajna stanica i 3 polocite koje propadaju
- spermatogeneza – 4 spermija

17. Nespolno razmnoţavanje jednostaničnih i mnogostaničnih ţivotinja?

Nastaju genetički identične jedinke – klonovi
I. jednostanične ţivotinje:
- jednostavno dijeljenje (dvojno, binarno), najjednostavniji oblik nespolnog razmnoţavanja
- stanica majka dijeli se na dvije genetski identične stanice (kćeri)
- mnogostruko dijeljenje (multiplo) iz jedne jedinke, iz majke nastaju više jedinki
- ameba – jezgra se podijeli onoliko puta koliko će biti potomaka a potom i cijela stanica
- pupanje – podjela jezgre, uvrta ili izvrta citoplazme i stijenke
- stvaranje spora

II. mnogostanične ţivotinje:

Pupanje – često nastaju kolonije (kad se pupovi ne odvoje)
- spuţve – unutarnje pupanje
- spore
- fragmentacija – neki kolutićavci (gujavice, morski crv) – otkidanje dijela tijela
- bit nespolnog razmnoţavanja – nastanak brojnog potomstva, povećanje gustoće populacije

18. Spolno razmnoţavanje jednostaničnih i mnogostaničnih ţivotinja?

I. jednostanične ţivotinje:
- kopulacija – jedinke roditelja spajaju se u jedinku kćer – tome prethodi mejotična dioba jezgre
- konjugacija – spolni način razmnoţavanja papučice – 2 papučice sljube se pomoću staničnih usta
- plazmogamija – dolazi do spajanja dviju jedinki bez istodobno spajanja jezgara
II. mnogostanične ţivotinje:
- gametogamija –(proces stvaranja gameta) – tipičn način razmnoţavanja
- partenogeneza – gameta jednog spola razvija se u novi individum bez spajanja s gametom
- spolno – gamete nastaju mejozom
- metogeneza – pravilna izmjena spolne i nespolne generacije (polip – meduza)
19. Spolno i nespolno razmnoţavanje biljaka?
NESPOLNO:
I. jednostanične:
- stvaranje spora (mogu biti pokretne i stanične) – kremenjašice – jedna stanica (kćer postaje toliko mala da prelazi
u sporu); modrozelene alge – spore
- vegetativno (bičaši) – diobom na dva jednaka dijela
II. mnogostanične:
- spore (papratnjače)
- vegetativno – otkidanjem dijela biljke
SPOLNO:
I. jednostanične:
- gamete (spermiji, jajna stanica) – kremenjašice
II. mnogostanične:
- gametogamija – gamete nastaju u arhegoniji, anteridij

20. Evolucija izmjene generacija u biljaka?

- izmjena generacija gametofosila i sporofita
- tijekom evolucije disploidna (sporofitna) generacija je postojala sve izraţenija, a naploidna se postupno reducirala
- izomorfna izmjena generacija – sporofit i gametofit su jednako razvijeni, razlikuju se po sadrţaju (jadranski
brančić)
- heteromorfna izmjena – sporofit i gametofit (različito razvijeni); papratnjače (jače razvijen sporofit); sjemenjače
(gametofit ograničen na samo nekoliko stanica.

21. Građa jajne stanice i spermija, oplodnja, građa blastule i gastrule?

- jajna stanica
– znatno veća od sjemenika zbog znatne količine rezervnih tvari koje sadrţe. Unutar jajeta – citoplazma s jezgrom,
u jezgri jezgrica. Jaja svih ţivotinja – citoplazma – gusta tvar sastavljena od lipida, proteina, lipoproteina i masnih
kapljica, ţumanjak (rezervna tvar). Veličina jajeta ovisi o količini hranjivih tvari u njemu: jaja kopnenih ţivotinja
razmjerno su veća od onih morskih ţivotinja jer osim organskih moraju sadrţavati i mineralne tvari kojih nema
dovoljno u okolišu.

- neprezentativni oblici jajnih stanica:

- izolecitalna/homolecitalna (ljuska) – malo ţutanjka, ali je rasporeĎen po cijelom jajetu, jezgra je u sredini (sisavci
(neki), kopljaća, bodljikaši, hidra)
- telocitalna – velika količina rezervnih tvari, jezgra i citoplazma potisnute prema jednom polu (ribe, gmazovi,
vodozemci, ptice, mekušci)
- centrolicitna – tanki sloj citoplazme na površini obavija čitav ţumanjak. Nešto citoplazme nalazi se u sredini,
jezgra je u sredini ili na jednom polu (člankonošci)
- spermij
Sve mnogostanične ţivotinje – muške gamete graĎene u obliku spermija (siromašan citoplazmom)
Tipičan oblik spermija: glava (aktiviranje i prijenos DNA), vrat (izmjena tvari), rep (kretanje)
Akrosom – sloj koji probija folikulnu stanicu uz pomoć akrozina (enzima u njemu)
Jezgra – nasljedna uputa
Mitohondrij – stvaranje energije
Bič – za pokretanje
- Oplodnja
Spajanje jezgara spolnih stanica muţjaka i ţenke u jajnoj se stanici (prva trećina jajovoda) sjedinjuje kromosomska
garnitura oba partnera. Zigota – oploĎena jajna stanica; potaknuta je na djelovanje.
U jaje ulazi samo jedan spermij, ulaţenje većeg broja u jaje sprečavaju fizikalno-kemijske promjene na
površinskom sloju jajeta (zadebljanje).
Mnogostanični organizmi nastaju miotičkim djelovanjem jajne stanice. Oplodnja moţe biti unutarnja (kopnene
ţivotinje) i vanjska (ţivotinje u vodi – zametak se razvija izvan majčina tijela)
Oviparne ţivotinje legu jaja, viviparne ţivotinje ţive mlade. Ovoviparne – iz jajeta se razvija mlado čim ţenka
izleţe jaje.
- građa blastule i gastrule
Nakon otprilike 10-tog dijeljenja pri brazdanju jajeta dobiva se oblik dudova ploda. Daljnjim povećavanjem broja
stanica, šupljina unutar morule postaje sve veća (stadija blasture).
- blastura:
Blastocel – šuplina unutar blastule, blastoderm – jednoslojna stijenka koju blastomere šire oko blastocela.
Djelom se broj stanica i dalje povećava, pa se na vegetativnom polu vraćaju u unutrašnjost – proces gastrulacije –
nastaje dvoslojna gastrula.
- graĎa: ektoderm (vanjski sloj stanice), endoderm (unutrašnji sloj stanice).
- unutarnja šupljina – arhenteron ili parcijalno s otvorom tj. blastopor. Do tog stupnja razvoj se odvijao u omotaču
(mnogostanične ţivotinje nakon toga napuštaju jajni omotač). Kod najvećeg djela ţivotinja od prausta nastaju prava
usta.
- protostomične ţivotinje (svi bezkraljeţnjaci osim nekih malokolutičavaca), kod dugousta ili denterostomija (dio
malokolutičavaca i svi svitkovci) od dijela prausta nastaje analni otvor, a usta se naknadno otvaraju na drugom
mjestu. Kasnije izmeĎu dva sloja nastaje mezoderm. Kad se mezoderm razvije potpuno istisne blastoced a unutar
mezoderma nastaje sekundarna šupljina (celom)
- ektoderm – epiderm koţe s koţnim ţlijezdama i raznim tvorevinama očna leća, ţivčane i osjetilne stanice.
- endoderm – crijevni epitet, sluznica, gušteraća, jetra;
- mezoderm – svitak, epotel celoma, vezivno tkivo, glatki i poprečno prugasti, mišići, krvne ţile i stanice,...

22. Uzroci varijabilnosti potomaka kod spolnog načina razmnoţavanja?

a) zbog kromosomskih razlika – pri nastanku spolnih stanica (tijekom mejoze – crossin over)
b) zbog miješanja gena / kriţanjem (hibridizacija)
c) zbog pogrešaka na kromosomima ali zbog kemijskih promjena sa samim genima (mutacije)
d) zbog neposrednog utjecaja okoliša na organizam

23. Monohibridno i dihibridno razmnoţavanje?

- monohibridno kriţanje – pratimo jedno svojstvo
- monohibridno s dominacijom
G AA x aa
F1 Aa Aa Aa
G Aa x Aa
F2 AA Aa Aa
3:1
- monohibridno intermedijalno
- homozigoti bez dominacije
G a1a1 x a2a2
F1 a1a2 a1a2 a1a2a1a2
G a1a2 x a1a2
F2 a1a1 a1a2 a2a1a2a2
- dihibridno kriţanje – prate se dva svojstva
GGRR  GR GR x ggrr  gr gr
GR Gr gR Gr
GR GGRR GGRr GgRR Ggrr
gr GgRR GgRr ggRR ggRr
gR GgRR GgRr ggRR ggRr
Gr gGRr Ggrr ggRr ggrr
9:3:3:1

24. Mendelovi zakoni nasljeđivanja?

Zakon razdvajanja – svojstva nekog organizma odreĎena su parovima elemenata, od kojih samo jedan moţe biti
predstavljen u svojoj gameti. Zakon razdvajanja svojstva F2 generacije po stalnim brojčanim odnosima;
meĎusobnim kriţanjem jedinki F1 generacije nastaju potomci s različitim svojstvima u omjeru 3:1 gledajući fenotip
jedinki, u omjeru 1:2:1 gledajući genotip jedinki.
Zakon jednoličnosti ili uniformiranosti u F1 generaciji – kriţaju li se homozigotni roditelji, svi su potomci F1
generacije meĎusobno jednaki (Aa Aa Aa Aa Aa)
Zakon neovisnog raspada gena u F2 generaciji – aleli u zigoti se ne spajaju, samo se mozaično kombiniraju.
Nezavisno nasljeĎivanje pojedinih svojstava.
- kad se jednom uspostavi genetička kontrola odreĎene osobine, moţe se i kod ljudi na osnovi Mendelovih zakona
postaviti predvidivost potomaka odreĎenih roditelja i vjerojatnost javljanja odreĎenog fenotipa ili genotipa koji se
moţe izkazati meĎu djecom.

25. Binominalna nomenklatura i hijerarhija taksonomskih kategorija?

1758. Švedski prirodoslovac Carl Linné popisao je više od 4000 tada poznatih ţivotinjskih vrsta i dao im
internacionalna, latinizirana imena. U imenu vrste sadrţano je na prvom mjestu ime roda (imeniva, veliko početno
slovo), zatim ime vrste (pridjev, malim početnim slovom), te na kraju ime autora, koji je vrstu prvi put opisao.
Kratice u imenu vrste - koriste se u nekoliko slučajeva:
1. Kad ne moţemo odrediti vrstu: Pecten sp. (Pecten sp. indet.)
2. Za vrstu koja je slična nekoj drugoj vrsti: Pecten cf. jacobeus
3. Za vrstu koja je srodna nekoj drugoj vrsti: Chlamys aff. elegans.
ssp. – više njih
Vrstu u biologiji čine jedinke koje se mogu meĎusobno razmnoţavati i dati plodno potomstvo. Sve osobine vrste
zapisane su u genima.
Paleontolog vrstu odreĎuje prema vanjskom izgledu, a najčešće ima sačuvan samo skelet, ili otisak mekog tkiva
Carstvo – regnum
Stablo – phylum
Koljeno –cladus
Razred – classis
Red – ordo
Porodica – familia
Rod – genus
Vrsta – species
Podvrsta – subspecies
- prefiksi – super – kategorije iznad prvobitnih, sub – kategorije ispod prvobitnih
OdreĎeni taksomi: nadporodica, porodica, podporodica

26. Metode određivanja srodstvenih odnosa?

a) AB0 – sustav krvnih grupa
b) humani kariotip – kromosomska osobna karta
c) citoplazmatski genetski sustav – citoplazmatsko nasljeĎivanje pod utjecajem DNA organela
d) nasljeĎivanje po Mendelu
27. Biološki i evolucijski koncept vrste, populacija, dem, podvrsta, alopatrički i simpatrički areali, hibridne
zone, sestrinske veze?
- biološki koncept vrste:
a) Mayr ('69) – vrsta je skupina populacije na istom arealu koje se meĎusobno stvarno ili potencijalno rasploĎuju i
koje su reproduktivno izolirane od drugih takvih skupina
b) Dobzhansky ('51) – vrstu treba shvatiti kao širu reproduktivnu zajednicu koja uključuje najveći broj jedinki koje
se mogu meĎusobno rasploĎivati, daju plodno potomstvo, a dijele opći genepod (sveukupnost gena neke populacije
koja postoji u odreĎeno vrijeme).
- evolucijski koncept vrste:
a) Simpson ('51) – evolucijska vrsta – razvojni niz populacije od pretka do potomka, koji se razvio odvojeno od
drugih nizova sa svojom evolucijskom ulogom i vlastitim smjerovima
- populacija – ograničen skup genetičkih nejednakih jedinki neke vrste, koje ne potječu od istih roditelja, ali ţive na
istom prostoru – skup jedinki iste vrste
- DEM – skupina genetički sličnih, vremenski i prostorno blisko povezanih jedinki (prisutan meĎusoban rasplod).
Vaţni u evoluciji, moţe dovesti do novih vrsta
- podvrsta (subspecies) – skupina fenotipski sličnih populacija jedne vrste, koja nastanjuje geografski dio areala
vrsta, a taksonomski se razlikuje od drugih populacija te vrste
- alopatrički areali – meĎusobno se ne dodiruju jer ih razdvaja neka zemljopisna barijera (rijeke, planine i sl.)
- simpatrički areali – područja rasprostranjenja jedne vrste koja se meĎusobno preklapaju ili dodiruju, vrsta
specijacije gdje se populacije nalaze na istom prostoru ali su reproduktivno izolirane
- hibridne zone – kontaktne zone izmeĎu fenotipski različitih dijelova, obično su uske
- sestrinske vrste – sibiling species, vrste blizanci, vrste koje je teško razdvojiti na temelju morfoloških značajki,
pripada istom rodu

28. Izolacijski mehanizmi koji sprečavaju interspecijsko kriţanje?

Reprodukcijski izoliraju jednu vrstu od drugih, mehanizmi prije parenja:
a) izolacija staništa (populacija na različitim staništima, ne susreću se)
b) vremenska izolacija (susreću se ili cvatu u različito vrijeme)
c) ekološka izolacija (izmeĎu muţjaka i ţenke je slaba ili nikakva seksualna privlačnost)
Parenje:
a) mehanička izolacija (različita graĎa spolnih organa)
b) neprivlačnost (mortalitet gameta)
Mehanizmi koji djeluju nakon oplodnje:
a) hibridna inferiornost (mortalitet zigote, nepravilan i nepotpun razvitak jajeta)
b) hibridna sterilnost
c) neuspješnost hibrida

29. Varijabilnost u populaciji (negenetička i genetička varijabilnost)?

Negenetička varijabilnost:
a) varijabilnost jedinke u vremenu (starisna, sezonska)
b) socijalna varijabilnost
c) ekološka varijabilnost
Genetička varijabilnost:
a) spolni dimorfizam
b) različite reproduktivne generacije (izmjena generacija kao kod ţarnjaka – polip, meduza)
c) uobičajena genetička varijabilnost

30. Mutacije?
Promjene genotipa:
Morfološke ili biokemijske promjene na nasljednim tvarima u stanici. Vaţne – mutacije spolnih stanica (prenose se
na potomstvo); rezultiraju funkcionalnim i strikturnim promjenama fenotipa.
Vrste mutacija: mutacije gena, graĎa kromosoma, broj kromosoma obzirom na postanak – spontane i inducirane
mutacije u jezgri
DNA – najmanje – promjene parova baza (genetska mutacija). Dolazi do nastanka novog proteina pri sintezi
Kromosomske – velike kromosomske aberacije (kidanje kromosoma, krivo spajanje dijelova)
a) pozitivne mutacije – produljuju ţivotnu sposobnost neke vrste
b) neutralne mutacije – ne utječu na duljinu ţivotnog vijeka
c) negativne mutacije – mutacija koja se dogaĎa na genu koji kontrolira bitne metaboličke procese i uočljiva je na
fenotipu – srpasta anemija
Mikromutacije – male mutacije koje su teško zapaţljive u fenotipu
Letama mutacija – izaziva smrt organizma
Subletame mutacije – izazivaju slabiju sposobnost stvaranja zdravog potomstva
Adaptivna mutacija – selektivna vrijednost – jedinke sa subletamom mutacijom koje u nekoj fazi ţivota završavaju
smrću
Uvjetno letane mutacije – nastaju ako nedostaje gen za sintezu nekog ţivotu vaţnog proteina (inzulin – šećerna
bolest)
Povratne mutacije – mutacije koje su se popravile pa je od njih ponovno nastao divlji tip
Samatske mutacije – mutacije na tijelesnim stanicama

31. Pokretačke sile evolucije?

Glavni uzroci koji pridonose promjenama frekvencije gena:
a) mutacije – mehanizmi biološkog nasljeĎivanja djeluje tako da nakon nekog vremena nastane nasljedna
ravnoteţa, ako su čimbenici okoliša stalni
b) prirodni odabir tj. selekcija – ovisi hoće li neka jedinka preţivjeti u okolišu ili ne
- prirodna – opstaju samo najjači i najizdrţljiviji
- uvjetna – utjecaj čovjeka
- spolna – Darwin – snaţnije i ljepše lakše pronalazepartnera i prenose svoje gene i produljuju svoju vrstu
c) genetska snaga tj. drift – vrijedi u malim populacijama, učestalost gena se moţe mijenjati suprotno pravilima
selekcije tj. iz nekih razloga se gen moţe odrţati ili izgubiti
d) ekstinkcija (istrebljenje, izumiranje)

32. Specijacije?
Proces nastajanja novih vrsta:
a) filetička ili sukcesivna specijacija – kod vrsta kod kojih populacije nisu prostorno odvojene, moţe kod pojedinih
jedinki mutacijom i nekombinacijom gena doći do promjene koje se daljnjim razmnoţavanjem prošire na sve
jedinke vrste
b) divergentna specijacija – u početku su novonastale vrste još uvijek genetički otvorene ili su reproduktivno
izolirane
a) apotiktična specijacija – divergencija organizama s nespolnim načinom razmnoţavanja stvaraju izogenetičko
potomstvo (klon)
b) hibridna specijacija – dolazi do kriţanja dviju vrsta na granici dodira areala njihovih populacija
c) polipoidna specijacija – zbog pogreške u mejozi ne doĎe do stvaranja neploidne gamete nego ona otane 2n i kad
se spoji s drugom 3n (poliploidija – brzi nastanak nove vrste koja se podvrgava prirodnoj selekciji)
d) biparentalna specijacija – samo organizmi koji se razmnoţavaju spolno
- alopatrijska (geografska) specijacija – ne miješaju se jer ih razdvaja neka zemljopisna barijera
- srimpatrijska specijacija – na istom staništu bez izolacije, nema kontakta meĎu populacijama

33. Makroevolucija (transspecifična evolucija)?

Postanak većih skupina iznad razine vrste:
Adaptivna radijacija: Proces nastanka viših sistematskih skupina teće postepeno divergentnim prilagoĎavanjem. Za
nastanak ţivota adaptivnom radijacijom potrebna su dva uvjeta:
1) postojanje prazne ili nedovoljno okupirane adaptivne zone, tj. jednog mogućeg neiskorištenog načina ţivota u
ekosustavu
2) postojanje jedne vrste ili jednog dijela njezine populacije koja je u prethodnoj evoluciji dostigla takav razvoj
genotipa za razvoj takvih svojstava i načina ţivota da moţe okupirati praznu adaptivnu zonu
Aromorfoza ili megaevolucija: Nastaje kad doĎe do velikih promjena u cijelokupnom tjelesnom ustroju struktura i
funkcija
34. Paralelna, konvergentna i divergentna evolucija?
Paralelna – dvije vrste sa zajedničkim pretkom razvijaju se neovisno jedna od druge ali u sličnim uvjetima
Konvergentna – (dupin – morski pas) dolazi do sličnosti u graĎi i funkcionalnom ustroju organizama različitih
sistematskih skupina zbog sličnog načina ţivota
Divergentna – nastajanje nove populacije i novih vrsta od zajedničkog pretka

35. Simetrije ţivotinja?

Obziron na simetriju ţivotinje mogu biti simetrične i asimetrične. Tijelo simetričnih ţivotinja moţemo podijeliti s
jednom ili više ravnina na 2 ili više zrcalno simetrična dijela. Više od 90% ţivotinja je simetrično
Bilateralno (dvobočno) simetrične ţivotinje:
Imaju jednu ravninu simetrije, dva zrcalno jednaka dijela.
Izraţena polarnost – dio tjela gdje je glava jasno se razlikuje od straţnjeg dijela
Često su kolutičasto ili metamerno graĎene – isti organi pojavljuju se duţ uzduţne tjelesne osi.
Tijelo bilateralno simetrične ţivotinje – tri ravnine okomite jedna na drugu
Transverzalna – prolazi od dorzalne prema ventralnoj strani i dijeli tijelo na prednji i straţnji dio
Horizontalna – usporedna s podlogom i ide prema straţnjem dijelu ţivotinje, dijeli tijelo na trbušni (ventralni) i
leĎni (dorzalni) dio
Medijalna – prolazi točno kroz sredimu ţivotinje i stoji okomito na vodoravnu ravninu
Radijalno (zrakasto) simetrične ţivotinje:
Sjedilačke (sesilne) ţivotinje, zamišljena os koja prolazi od baze do usta – glavna (središnja) os
Zvjezdače,
Biradijalno (disimetrično) simetrične ţivotinje:
Rebraši, dvije ravnine
Sferično simetrične ţivotinje:
Planktonske ţivotinje kuglastog oblik, beskonačno ravnina

36. Sistematka raspodjela ţivog svijeta?

nadcarstvo: prokarioti eukarioti (encaryota)
carstvo: monere protisti (protista)
gljive (fungi)
biljke (vegetabilia)
ţivotinje (animalia)
Prokarioti – nemaju jezgru, hrane se heterotrofno, razmnoţavaju se isključivo nespolno, pripadaju bakterije,
modrozelene alge, mikroplazme
Eukarioti – stanice imaju jezgru i organele, kromosome u DNA

37. Opće obiljeţja i raspodjela Procariota (Monera)?

Carstvo obuhvaća prokariotske organizme čije stanice nemaju formiranu jezgru i organele. Hrane se heterotrofno,
direktnom apsorpcijom gotovih organskih tvari ili autotrofno (fotosintezom). Razmnoţavaju se nespolno
Prokarioti su: bakterije (bacteria), modrozelene alge (cyanobacteria), mikroplazme – jednostanični organizmi

38. Opća obiljeţja i raspodjela protista?

Pripadaju carstvu eukariota. Protisti su jednostavni eukariotski organizmi čije stanice imaju jezgru i organele.
Obzirom na prehranu oni autotrofni i heterotrofni, a razmnoţavaju se spolno i nespolno.
Jednostavne biljke: bičaši (zeleni, svjetleči, zelenosmeĎi), kremenjašice
Jednostavne gljive: algašice, sluznjače

39. Teorije o postanku Metazoa?

Dvije osnovne teorije:
a) kolonijalna teorija – u postojanju spermija s bičevima kod većine ţivotinja, kao i tjelesnih stanica s bičevima kod
niţih višestaničnih ţivotinja, pojedini stručnjaci vide sličnost s kolonijalnim bičašima
b) plazmodijalna teorija – mnogostanični organizmi razvili su se od višejezgrenih praţivotinja kakve su
trepetljikaši. Misli se da su se jezgre u tijelu praţivotinje podjelile više puta, a tijelo je ostalo nepromjenjeno. Tako
nastaje jedinstvena masa citoplazme s mnogo jezgara.

40. Filogenetsko stablo ţivotinja?

Carstvo Animalia:
Avertebrata (bezkraljeţnjaci):
1) Parazoa: spuţve, archaesyatha
2) Eumetazoa:
a) Ameria (bezkolutičavci): ţarnjaci, mekušci
b) Polymeria (mnogokolutičavci): kolutičavci i člankonošci
c) Oligomeria (malokolutičavci): mahovnjaci, ramenonošci, bodljikaši, polusvitkovci
Chordata (svitkovci) – Vertebrata – kraljeţnjaci

41. Građa i raspodjela Ameria?

Ameria (bezkolutičavci) – ţivotinje nekolutićava tijela
a) plošnjaci (platodes) – bilateralno simetrične ţivotinje spljoštene s leĎne i trbušne strane. Preci su se kretali
puzanjem ili plivanjem po dnu, tako da je jedna strana tijela uvijek bila blizu podloge zbog čega su tijekom
evolucije nastale leĎna i trbušna strana.
Virnjaci ţive slobodno u moru i slatkim vodama, dugački su, prednji dio tijela nosi ticala i oči, prekriveni
trepetljikavim epidermom.
Metilj – nametnici – tokom ţivota zadrţavaju se u probavnom sustavu domadora, dvospolci.
Trakavice – unutrašnji nametnici. Ţive u probavilu kraljeţnjaka, osobito domaćih ţivotinja, tijelo im je prekriveno
kultikulom
b) ţarnjaci (cnidaria) uglavnom morske ţivotinje kojima pripadaju – obrubnjaci (hydrozoa), reţnjaci (scyphozoa),
koralji (anthozoa)
c) mekušci (mollusca) – ţive na kopnu, kopnenim vodama i u moru: puţevi (gastropoda), školjkaši (bivalvia),
glavonošci (cephalopoda)

42. Opća obiljeţja i raspodjela Cnidaria (ţarnjaci)?

Preteţno morske ţivotinje, tijelo im je zrakasto ili radijalno simetrično. Oko usta nalaze se lovke koje sluţe za
hvatanje hrane. Usta se otvaraju u probavnu (gastrovaskularna) šupljinu. Tijelo im izgraĎuju tri sloja: epiderm,
mezogleja i gastroderm, u epidermu se nalaze ţarne stanice koje sadrţe ţarnice ili kride. Njihov skelet moţe biti
cjelovit ili sastavljen iz sitnih vapnenih tjelešaca – sklerodermita.
U unutrašnjosti ţarnjaka nalazi se gastrovaskularna šupljina koju ograĎuju hranidbene ili gastrodermalne stanice,
gastrovaskularna šupljina moţe biti cjelovita ili pregraĎena
Razlikujemo dva oblika tijela: sjedilački polip i slobodno plivajući meduza.
Polip ima valjkasto tijelo s usnim otvorom okruţenim lovkama, a suprotna (aboralna) strana pričvršćena je za dno.
Ţive u zadrugama i razmnoţavaju se nespolno (pupanjem)
Meduze su slične zvonima (kišobranima) , usna strana nalazi se u unutrašnjosti zvona, a gornja površina je aboralna
strana, lovke vise na rubovima zvona
Obrubnjaci – najpoznatije su hidre, ţive kao polipi ili meduze
Reţnjaci – imaju samo meduze, simetrija tijela je četverozraćna
Koralji – glavna karakteristika – gastrovaskularna šupljina im je pregraĎena sa 6 ili 8 pregrada (heksacoralia i
oktacoralia). Neki koralji na površini izlučuju skelet od kalcij-karbonata
43. Opća obiljeţja i raspodjela Mollusca (mekušci)?
Ţive na kopnu, u kopnenim vodama i moru. Imaju mekano tijelo bez unutarnjeg skeleta.
Puţevi (Gastropoda)
Tijekom evolucije došlo je do torzije (zakretanje), pa su organi smješteni iznad glave. Nemaju unutarnji skelet već
vanjsku ljušturu koja sluţi kao zaštita i potporni organ. Na tijelu se mogu razlučiti glava, stopalo, utrobna vreća i
vapnena ljuštura s plaštom. U vodi dišu škrgama a na kopnu izmjenom plinova na plaštenoj šupljini. Jednospolci i
dvospolci, oplodnja – vanjska i unutarnja

Školjkaši (Bivalvia)
Vodeni organizmi, tijelo je bilateralno simetrično, produljeno i sa strane stisnuto. S leĎne strane ispod ljuski spušta
se plašt prema trbušnoj strani, plašt izlučuje višeslojnu ljušturu koja je dvodjelna. Ljuske su spojene na leĎnoj strani
ligamentima, razdvojena su spola
Glavonošci (Cephalopoda)
Imaju 8-10 krakova na glavi oko usta, bilateralno simetrične ţivotinje podjeljene na glavu i trup, vodene su
ţivotinje. Imaju djelomično zatvoren optok, dišu škrgama

44. Komparativni pregled građe ljušture u mekušaca?

Razred Monoplacophora(JEDNOLJUŠTURAŠI)- jednodjelna ljuštura slična priljepku
-polimerizacija (umnoţeni organi koji se ponavljaju uzduţ tijela) - nema ureĎenosti i stalnosti broja
umnoţenih dijelova (svaka struktura se javlja u drugom broju)
Razred Polyplacophora(MNOGOLJUŠTURAŠI)-ljuska sastavljena od 8 pločica (anteriorna,
medijalne i posteriorna p.)
Razred Scaphopoda(KOPONOŠCI)- bilateralno simetrični s rudimentarnom glavom
 kućica poput tuljka, otvorena na oba kraja
 cjevasto stopalo
 oko usta busen krakova (kaptakuli)
Razred Gastropoda(PUŢEVI)
-prednjoškrţnjaci, straţnjoškrţnjaci,plućnjaci
Razred Bivalvia(ŠKOLJKAŠI)
-vrh(umbo),linije prirasta, brava, ligament
Razred Cephalopoda(GLAVONOŠCI)
-vanjska ljuštura(fragmakon)-septe, sifo
-proostrakum (produţetak fragmakona u obliku tankog lista s leĎne strane)
-rostrum
-razvojem cijevi za odvodnju vode iz plaštane šupljine poboljšano strujanje vode preko škrga i
mogućnost kontrole smjera ispuštanja vode iz pl. š.;
-zatvaranjem komorica ljušture i ispumpavanjem vode mogu kontrolirati plutanje
-Nautilidi

45. Osnovne karakteristike građe Polymeria i njihova raspodjela?

Glavne karakteristike su bilateralna simetrija, prohodno probavilo i razvoj sekundarne tjelesne šupljine (celom).
Dijelimo ih na:
1) kolutičavce (Annelida) – mnogočetinaši, maločetinaši, pijavice
Tijelo se sastoji od niza kolutića koji su odvojeni pregradama. Koţu izgraĎuje jednoslojni epiderm koja izgraĎuju
kotikulu. Imaju ljestvičast ţivčani sustav, probavni sustav im čine usta, ţdrijelo, ravno crijevo i analni otvor. Dišu
škrgama i koţom. Opticajni sustav je zatvoren. Morski – razdvojena spola i razvijaju se preko ličinke, kopneni –
dvospolci i razvijaju se ravno iz jajeta.
2) člankonošci (Arthropoda) – klještari, rakovi, uzduţnjaci, stonoge, kukci
Imaju vanjski skelet koji moraju presvlačiti zbog rasta. Noge raščlanjene u članke, mišići glatki i poprečno
prugasti. Kolutiči su se spojili, tijelo je podjeljeno na glavu, prsa i zadak. Dišu trahejama, optjecajni sustav je
otvoren. Razdvojena su spola, legu jaja iz kojih izlaze mladi
46. Građa tjelesnih privjesaka u Annelida, Crustacea i Insecta?
a) Annelida (kolutičavci)
Prostomij ili akron – mali produţetak na glavi koji se nalazi leĎno i ispod usta
Peristomij ili usni kolutić – s trbušne strane ima usta i na njemu obično nedostaju potpuno razvijene parapodije.
Metastomije – kolutić na kojem su usta
Parapodij – notopodij (leĎna granica) i neuropodij (trbušna granica)
b) Crustacea (rakovi)
Tri osnovna dijela noge – protopodit, endopodit, egzopodit
Glava – jedan par ticala
Prsa – egzopodit, endopodit, 5 pari nogu za hodanje
Zadak – neuropodij, 5 pari nogu za plivanje
c) Insecta (kukci)
Glava – jedan par ticala, par sastavljenih očiju, tri para usnih organa (6 kolutića)
Prsa – jedan ili dva para krila, tri para nogu, noge su sastavljene od 6 dijelova: kuk, noţni prstenak, bedro, gnjat,
stopalo, predstopalo

47. Opća obiljeţja i raspodjela Oligomeria?

Oligomeria (malokolutićavci) – u promatranju tijela ne primjećuje se kolutićavost. Predak malokolutićavaca prešao
je na sjedilački ili polusjedilački način ţivota. Smanjio se broj kolutića, većina kolutića prešla iz dvobočne u
zrakastu simetriju.
Mahovnjaci
Mikroskopski sitne ţivotinje koje ţive kolonijski
Ramenonošci
Morske ţivotinje s lofoforom, zaštičene dvjema ljušturama. Većina je prirasla za podlogu stapkom
Bodljikaši
Morske ţivotinje koje najčešće pokazuju peterozrakastu simetriju:
- stapčari – imaju maleno čaškasto tijelo s pet krakova pričvršćenih za drugu stapku
- slobodnobodljikaši – jeţinci – peterozrakasta simetrija, skelet je u obliku čahure s pravilno rasporeĎenim
kalcitnim pločicama; zvjezdaće; zmijaće; trpovi

48. Vanjski izgled i unutrašnja građa Enteropneusta i njihov filogenetski poloţaj?

Enteropneusta (Ţinoglavci) - polusvitkovci
Imaju oblo crvoliko tijelo podjeljeno na tri dijela. Prednji dio čini glavicu ili prosomu. Glavica se pri dnu suţuje u
vrat oko kojeg je ogrlica na koju se nastavlja dugački trup. Optjecajni je sustav otvoren. Za izlučivanje imaju dva
para nefridija. Razmnoţavaju se spolno, a iz jajeta nastaje ličinka zvana tornarija
Filogenetski poloţaj – zbog leĎne ţivčane vrpce zovu se i polusvitkovci

49. Teorije o postanku svitkovaca?

a) svitkovci su se razvili od slobodno pokretnih oblika koji su rovali po dnu (ţiroglavci)
b) razvili su se iz predaka pteroškrţnjaka od slobodno plivajućih ličinki

50. Opća obiljeţja i raspodjela svitkovaca?

Kolutićavost se kod svitkovaca gubi, primjećuje se samo na pojedinim dijelovima tijela.
Svitak (ehorda dorsalis) pruţa se ispod ţivčanog sustava a iznad crijeva
Škrţne pukotine – nalaze se na prednjem dijelu probavila, postojanje ţivčanog sustava s leĎne strane trupa.
Plaštenjaci (Tunicata) – samostalne sjedilačke ţivotinje ili ţive u zadrugama. Tijelo prekriveno plaštom (tunikom).
Optjecajni sustav je otvoren. Dvospolci, svitak prisutan samo u stadiju ličinke.
Svitkoglavci (Cephalochordata)

51. Vanjski izgled i unutrašnja građa Cephalochordata?

Imaju produljeno zašiljeno tijelo koje je bočno stisnuto. Oko usnog otvora ima 12-20 pari usnih pipala. Tijelo je
prekriveno epidermom koji izlučuje sluz. Potporni sustav je svitak koji se proteţe cijelim tijelom. Mišići su
poseban oblik poprečno prugastih mišića. Ţivčani sustav čini cjevasti konop smješten iznad svitka. Hranu filtriraju
kroz škrţno crijevo. Dišu pomoću škrţnih pukotina. Optjecajni sustav odvija se pomoću arterija i vena.
Razmnoţavaju se spolno – razdvojena su spola.

52. Osobine koje su kraljeţnjacima omogučile osvajanje adaptivnih zona na kopnu?

Razvoj optjecajnog sustava, postizanje toplokrvnosti. Razvoj pluća i prilagodba za atmosferski zrak. Razvoj osjeta
mirisa i koţe, specijalizacija osjetilnih organa, uzdizanje tijela od tla i hodanje. Razvoj čeljusti i probavnih organa,
razvoj ţivčanog sustava i sustava za izlućivanje.

53. Građa koţnog sustava kraljeţnjaka?

Tijelo kraljeţnjaka prekriva više slojeva koje tvore višeslojni epitel zvan pousmina (epidermis). Ispod pousmine je
usmina (korium). Pri dnu pousmine stvaraju se nove stanice koje potiskuju prema površini stare i one sve više
oroţnjavaju. Tako na površini polusmine nastaju mnoge roţnate tvorevine (perje, dlake, rogovi,...). u koţi se nalaze
i različite ţlijezde: sluzne, znojne, mirisne,...

54. Građa potpornog sustava kraljeţnjaka?

Razlikujemo dvije vrste kostura – vanjski i unutarnji
Vanjski kostur – izgraĎuju ga dijelovi nastali od različitih slojeva koţe
Unutarnji skelet – sastavljen os svitka – kraljeţnice s rebrima, lubanje, oplečja i kukovlja, kostiju udova
Potporni sustav daje oblik, čvrstoću i zaštitu tijela
Kosti su grupirane u tri skupine: kosti glave, trupa i udova

55. Građa kraljeţnice?

Kraljeţnica je sastavljena od metamerno poredanih kralješaka
Amficelni – dvočaškasti – ribe
Procelni – prednječaškasti – gmazovi
Opistocelni – straţnječaškasti – vodozemci
Platicelni – ravnokaškasti – sisavci
Heterocelni – raznočaškasti – ptice
Kod sisavaca – vratni (7), prsni (12-15)...

56. Građa probavnog sustava u kraljeţnjaka

probavna cijev proteţe se od početka tijela do kraja trupa i podijeljena je u usta, ţdrijelo, jednjak,
ţeludac i crijevo
završetak probavila obično je u kloaki, a samo kod sisavaca završava samostalno (anus)
karakteristične ţlijezde su jetra i gušterača

57. Zubi i tipovi zubala u kraljeţnjaka

58. Razvoj optjecajnog sustava u kraljeţnjaka

- zatvoreni optok krvi s dobro razvijenim srcem, te sustavom arterija, kapilara i vena
- razvijen je i limfni sustav
- hemoglobin kao krvni pigment nalazi se u eritrocitima

59. Građa dišnog sustava kraljeţnjaka

 tipična oznaka svitkovaca - prisusustvo unutrašnjih škrga, barem u embrionalnoj fazi razvija
 nastaju preobrazbom prednjeg (ţdrijelnog) probavila (kod beskralješnjaka škrge nastaju kao
izbočine koţe - ektodermalno)

60. Građa spolnog sustava i razmnoţavanje kraljeţnjaka

61. Opća obiljeţja i raspodjela riba

vodeni čeljustousti kraljeţnjaci (ishrana hvatanjem i ţvakanjem plijena → aktivni predatori)
koţa pokrivena ljuskama, zubićima i kod nekih koštanim pločicama
kostur hrskavičan ili koštan, lubanja i kraljeţnica potpuno razvijene
 amficelni (dvočaškasti) kralješci – nisu zglobno povezani; ostaci svitka
disanje škrgama, srce je vensko
parna osjetila uglavnom dobro razvijena
parne peraje: prsne i trbušne,
neparne peraje: leĎna, repna i podrepna
Razred: Elasmobranchiomorphi
-hrskavičnjače- bitno su teţe od vode
→ jaka heterocerkalna repna peraja koja omogućuje “penjanje”
→ plosnate, vodoravne prsne peraje koje sprječavaju tonjenje (“ribe plosnatih peraja”); 2 dorzalne peraje –
stabilizatori protiv uzduţne rotacije
 koţa prekrivena plakoidnim ljuskama (zubićima)
 škrţne pukotine otvaraju se pojedinačno na površini tijela
 kostur graĎen od hrskavice
 savršeniji ţivčani sustav i razmnoţavanje u odnosu na koštunjače

Razred: koštunjače
tijelo vretenasto, bočno spljošteno, hidrodinamičnog oblika
kostur djelomično ili potpuno okoštao
parne peraje postavljene usporedno s tijelom;
homocerkalna repna peraja;
jedna ili više dorzalnih i jedna podrepna neparna peraja
elasmoidne (koštane) ljuske (cikloidne i ktenoidne) poredane poput crijepova; periodični rast → zone prirasta
škrge prekrivene škrţnim poklopcem (operculum)
većina ima plivaći mjehur (hidrostatski organ) - homologan plućima
-zrakoperke -dio peraje koji je presvučen koţom i viri iz tijela sastavljen od zrakasto poredanih šipčica
-štitonoše -cjelokoste ,prave koštunjače
-nosnoprolaznice -nosne šupljine su se otvorile nutarnjim nosnim otvorima u ţdrijelnu šupljinu
 slobodan nosni put prema plućima
-resoperke- osnovni dijelovi njihovih parnih peraja odgovaraju kostima udova kopnenih kraljeţnjaka
-dvodihalice -plivaći mjehur se razvio u pluća koja povremeno preuzimaju funkciju disanja
-dišu škrgama, ali u sušnom razdoblju, kad ostanu na suhom, dišu plućima

62. Opća obiljeţja i raspodjela vodozemaca

-razvili se od Tetrapoda(prvi-Labyrinthodonta koji su mogli ispuzati na obalu slatkovodnih bara u kojima su ţivjeli
i udisati zrak uz pomoć primitivnih pluća. Kada su noge resoperki ojačale, pojavio se prvi tetrapod. To se dešavalo
u devonu kada je vladala suha klima i kada su mnoge bare povremeno presušile.)
ţabe, vodenjaci …
Prilagodbe na kopneni način ţivota
dobro razvijeni udovi
disanje plućima
višeslojna koţa s mnogobrojnim koţnim ţlijezdama, bez roţnatih ljuski; osim pokrovne i zaštitne
funkcije, sluţi i za disanje
razvoj srednjeg uha
Osobine riba u ličinačkom stadiju
ţivi isključivo u slatkoj vodi
kreće se uz pomoć mišića u repu i neparnim perajama
ima vanjske škrge
ima bočnu prugu
-bezrepci,repaši,beznošci

63. Opća obiljeţja i raspodjela gmazova

 premosnici, kornjače, krokodili,ljuskaši(gušteri i zmije)
 pravi kopneni kraljeţnjaci
 tijelo prekriveno roţnatim ljuskama  sprječava isparavanje tjelesnih tekućina
  visok stupanj odijeljivanja venske od arterijske krvi; nisu toplokrvni zbog male dišne površine i
malog broja eritrocita
 jaja velika, s mnogo rezervne tvari i zaštitnom ljuskom, razvoj isključivo na kopnu
 tijekom zametnog razvoja 3 zaštitne zametne opne:
1. amnion – vrećasta tvorba ispunjena tekućinom  štiti zametak i smanjuje mehaničke povrede
2. alantois – prokrvljen kapilarama  izmjena plinova i odvodnja produkata tvarne izmjene
3. seroza obavija zametak i ţumanjak
 premosnici, kornjače, krokodili, gušteri i zmije
-najveći razvoj-mezozoik

Raspodjela gmazova djelomično se temelji na prisutnosti ili odsutnosti temporalnih otvora (veliki otvori sa strane
na lubanji). Uloga tih otvora je vjerojatno vezana uz rad i snagu mišića čeljusti, a s tim u vezi povećanja zagriza.
Synapsidni tip = gmazovi slični sisavcima i sisavci
Anapsidni tip = izumrli Cotylosauri (kotlolubanjci) & kornjače
Diapsidni tip = Rhynchocephalia, gušteri, zmije (i ptice)
Euryapsid tip = izumrli plesiosauri.

64. Opća obiljeţja i raspodjela ptica

najmlaĎa skupina kraljeţnjaka - razvoj u mezozoiku, vjerojatno iz malih bipedalnih gmazova
zadrţane osobine gmazova:
suha koţa bez ţlijezda,
ljuske i pandţe na nogama,
roţnato perje,
razmnoţavanje jajima,
diapsidna lubanja & jedan condylus occipitalis
izgubile neke osobine gmazova: npr. dugi rep i zube
kljun bez zuba
hrana se omekša u volji i mrvi u mišićnom ţelucu
razvoj zračnih vrećica za disanje i za sprječavanje gubitka topline
pneumatizirane kosti
snaţna prsna kost
četverodjelno srce i toplokrvnost
-razvijeni oblici pojedinačnog i zadruţnog ponašanja
Podrazred Archaeornithes - praptice
Rodovi: Archaeopteryx & Archaeornis
1. pune kosti
2. slabo razvijeni greben &, vjerojatno, slabo razvijeni letni mišići
3. zubi
Podrazred Neornithes - novoptice
+Nadred Odontognathae
 mnoge osobine modernih ptica (npr. šuplje kosti, kratak rep)
 imale zube
Nadred staročeljuske (bezgrebenke)
Redovi: kazuari, nojevi, nandu, kivikalci itd.
 mala krila ali snaţni mišići nogu
Nadred novočeljuske (grebenke) - prilagoĎene za let
Redovi: vrapčarke ili pjevice, sokolovke, pingvinke itd.
Prilagodbe za smanjenje teţine:
 gubitak nekih kostiju
 šuplje pneumatizirane kosti
 reduciran rep
 gubitak zubiju
 gubitak mokraćnog mjehura
 česta defekacija
65. Opća obiljeţja i raspodjela sisavaca
Osnovna obilježja sisavaca:
1. mliječne ţlijezde
2. dlaka
3. tri kosti srednjeg uha
4. udovi ispod tijela
5. mišićna dijafragma
6. ţlijezde znojnice
7. mliječni i trajni zubi
8. oblici zuba prema veličini, obliku i rasporedu kvrţica: sekodontni, bunodontni, lofodontni i
selenodontni
9. različite vrste zubala: insektivorno, rodentno, karnivorno, herbivorno, omnivorno
10. toplokrvnost
11. bikonkavni, bezjezgreni eritrociti
12. dobro razvijen cerebralni korteks
-Razvoj sisavaca krajem paleozoika od zvjerogmazova.
1. Podrazred jednootvori
• sisavci koji nesu jaja
2. Podrazred tobolčari
• raĎaju ţive mlade koji su mali i nerazvijeni  otpuţu u majčin tobolac i pripiju se uz majčinu
mlječnu bradavicu dok ne ojačaju
3. Podrazred– placentalni sisavci (plodvaši, pravi sisavci)
• zametak se razvija u maternici za čiju stjenku je vezan posteljicom (plodvom, placentom)
• slonovi,majmuni,kitovi,zvijeri,glodavci,perajari,kukcojedi,netopiri

66. Filogenetsko stablo biljaka

Raspodjela biljaka:
1. Nevaskularne biljke s dominantnom generacijom gametofita
 Koljeno (odjeljak): Bryophyta (mahovine)
2. Vaskularne biljke (s provodnim ţilama) s dominantnom generacijom sporofita
Biljke bez sjemenki (papratnjače)
 Koljeno (odjeljak): Psilophyta (psilofiti)
 Koljeno (odjeljak): Lycophyta (crvotočine)
 Koljeno (odjeljak): Sphaenophyta (preslice)
 Koljeno (odjeljak): Pterophyta (prave paprati)

Biljke sa sjemenkama (sjemenjače)

Biljke s golim sjemenkama (Gymnospermae - golosjemenjače)
 Koljeno (odjeljak): Conipherophyta (četinjače)
 Koljeno (odjeljak): Cycadophyta (cikasi)
 Koljeno (odjeljak): Ginkgophyta
 Koljeno (odjeljak): Gnetophyta
Sjemenke unutar ploda (Angiospermae - kritosjemenjače)
Razred: Dicotyledones (dvosupnice)
Razred: Monocotyledones (jednosupnice)

67. Opća obiljeţja i raspodjela Phytophyta (Alge)

Neformalna skupina akvatičkih, preteţno fotosintetskih, jedostaničnih ili mnogostaničnih Protoctista.
Thalophyta (steljnjače) – stara sistematska kategorija koja je uključivala bakterije, alge i gljive

 nemaju korijen, stabljiku i list (mogu imati tzv. rizoide, kauloid i filoide)
 nemaju kutikulu
 nemaju mnogostanične gametangije ni zametke
Raspodjela algi se temelji na:
 sastavu fotopigmenata – osim osnovnog klorofila a i ţutih i narančastih karotenoida, različite
skupine imaju još dodatne pigmente
 Sastavu rezervnih tvari (za pohranjivanje energije)
 GraĎi stanične stijenke
 Broju i poloţaju bičeva

Euglenophyta – zeleni bičaši

Dinoflagellata – svjetleći bičaši
Chrysphyta – zlatnoţute alge
Phaeophyta – smeĎe alge
Chlorophyta – zelene alge
Rhodophyta – crvene alge

Značaj u ekosustavima: na pigmentirane alge (zajedno s cijanobakterijama) otpada pribliţno 40 % globalne

fotosinteze (fiksacija ugljika i produkcija kisika) i blizu 100 % primarne produkcije u morskim sustavima.

Ekonomska vaţnost: oko 500 vrsta algi direktno je vezano uz čovjeka bilo kroz proizvode kao što su agar-agar,
ţelatina, karoten itd, bilo kroz prehranu i kozmetiku.

68. Oblici talusa u alga

-jednostanične – bičevi,prekriveni celuloznim pločicama impregniranim silikatima(svj)
- prekriveni njeţnim pločicama od SiO2 ili od CaCO3 (zlatno-ţute),
kalcitnim pločicama-kokolitima (kokolitoforide), kremena ljuštura
-višestanične – kuglaste
-zelene – bičaste
- stelja se sastoji od "stabalca" (jedne produţene stanice), koja je učvršćena za podlogu ograncima -
rizoidima, a na vrhu nosi pršljenasto rasporeĎene jednostavne ili razgranate ogranke u kojima je po 1 gametangij.
-višestanične s krupnom, diferenciranom steljom (rizoid, kauloid, filoid).

69. Raprostranjivanje algi u biosferi

-nastanjuju dno kao bentos ili lebde u vodi kao plankton
-mora,oceani,slatke vode,vlaţno tlo
-Charales(paroţine)-u mirnim kopnenim vodama muljevitog dna,rijetke u brakičnim vodama
-Euglenophyta-u slatkim vodama
-zelene-primarno slatke vode, ali i u moru i vlaţnom tlu
-kremenjašice-mora i slatke vode, vrlo brojne u hladnim oceanima
-smeĎe-hladna,umjerena mora
-crvene-većinom morske, u toplim tropskim oceanima, bentoske, koraljni grebeni
-kokolitopforide-u planktonu,tropske vode

70. Opća obiljeţja alga iz skupine Chrysophyceae (zlatno-ţute)

Jednostanični
Većinom 2 biča
Prekriveni njeţnim pločicama od SiO2 ili od CaCO3
Fotopigmenti  ţuta ili zlatno ţuta boja
Značajan udio u morskom nanoplanktonu (ţive u i slatkim vodama)
Ponekad se u tu skupinu svrstavaju i kremenjašice
Silicoflagellatae
-pojedinačne stanice s 1 ili 2 biča,morski nanoplankton,imaju skelet od kremenih prutića
Coccolithophoridae
-Stanica pokrivena kalcitnim pločicama – kokolitima,dva biča,u planktonu mora (posebno u tropskim
morima),Fosilno poznate od jure,stvaraju vapnenačke sedimente
(Diatomales) – alge kremenjašice, diatomeje
Stanična stijenka graĎena od dvodijelne ljušture - poput petrijevke ili kutije s poklopcem 
radijalna ili bilateralna simetrija ljušture
U ljušturu uloţen silicijev dioksid (kremena ljuštura)
Ljuštura skulpturirana
Fotopigmenti  ţuta ili smeĎa boja
Mora i slatke vode, vrlo brojne u hladnim oceanima
Osnovni primarni producenti u vodenim biotopima  nakon uginuća sedimentacija ljuštura
Centricae
• Radijalna simetrija; ljušture okrugle ili trokutasto zaobljene
• strukture poredane radijalno ili koncentrično.
• Preteţno su morski planktonski oblici
Penatae
• Bilateralna simetrija
• Strukture najčešće poredane perasto
• Uglavnom bentoske
• Kreću se klizanjem po podlozi uz pomoć sekreta koji izlazi kroz središnju pukotinu – rafu

71. Opća obiljeţja alga iz skupine Chlorophyceae (zelene alge)

Pigmenti (preteţno chl. a), rezervne tvari i stanična stijenka (celuloza) jednaki su kao i kod biljaka
velika raznolikost - od jednostaničnih do mnogostaničnih
Mnogostanične ne grade tkiva – razlika u odnosu na biljke
Raznoliki oblici talusa
Većina su bičaste ili proizvode bičaste stanice tijekom ţivotnog ciklusa
Primarno nastanjuju slatke vode iako ima mnogo morskih oblika; neke i u vlaţnom tlu
Najbrojnija skupina
Porodica Dasycladaceae , Charales - paroţine

72. Osobine koje su biljkama omogućile osvajanje adaptivnih zona na kopnu

 Heteromorfna izmjena generacija
 Razvoj sporofita i redukcija gametofita koji je oplodnjom jače vezan za vodu

 Sporofit:
-Opskrba vodom – korijenje (ţivotinje se kreću i traţe vodu uz pomoć razvijenih osjetila i ţivčanog sustava)
-razvoj ţila za provoĎenje vode i mineralnih tvari (ksilem), te asimilata (floem)
-Prevencija od isušivanja – voštana kutikula (kopneni kraljeţnjaci u epitelnim stanicama imaju keratin)
-Puči za izmjenu plinova (ne mogu preko kutikule!) i evaporaciju (kod visokih temperatura mogu smanjiti temp. za
10 oC (sisavci imaju ţlijezde znojnice); zimi – dormancija i odbacivanje lišća (da se spriječi isušivanje) (ţivotinje
mogu migrirati)
-Potporno tkivo za učvršćivanje (lignin) – omogućen rast
-Grananje – povećavanje površine biljke
-Listovi – povećanje površine za asimilaciju

 Gametofit:
-Mnogostanični gametangiji; svaki gametangij ima zaštitni sloj sterilnih stanica
-Iz oploĎene jajne stanice razvija se mnogostanični embrio unutar ţenskog gametangija.

73. Opća obiljeţja i raspodjela Pteridophyta (prave paprati)

razvoj u devonu, mas. u karbonu, recentnih preko 12 000 vrsta, najviše u tropima
veliki listovi ispod kojih su nakupine sporangija (“sori”)
za oplodnju potrebna voda (pokretni spermiji)
-smatramo ih pravim stablašicama-korijen,stabljika,list
-podzemna stabljika-podanak, veliki listovi
-vaskularne biljke-razvijen provodni sustav
-nespolno sporama, spolno gametama
-iz spore se klijanjem razvije protalij,malo talusno tijelo pričvršćeno za zemlju rizoidima koji nose anteridie i
arhegonije

74. Filogenetski poloţaj papratnjača

-nije posve sigurno od kojih su se primitivnih oblika razvile. Pretpostavlja se da su se razvile paralelno s
mahovinama od još nepoznatih algi. Čine prijelaznu tičku za sve više biljke, formiranje sjemenke čini jasan prijelaz
k sjemenjačama.

75. Opća obiljeţja i raspodjela Coniferophytina (četinjače)

- visoka stabla ili grmmovi , rasprostranjeni uglavnom sjevernom hemisferom. Najčešće tvrdih igličastih
listova koji su u pravilu vazdazeleni. Bor, čempres, tisa, ginko...

76. Građa cvijeta u golosjemenjača

-muški i ţenski cvjetovi
-muški – pri dnu imaju nekoliko ljuskavih listića, iznad njih zavojito poredani prašnici
-prašnik ima kratak, ljuskasti drţak i prema gore savijen vrh,a s donje strane 2 peludnice
-ţenski – cvjetovi skupljeni u cvatove koji nose zavojito poredane pokrovne ljuske u
kojima su 2 sjemena zametka
-sjemene ljuske prilikom pretvaranja cvata u česšer narastu i otvrdnu

77. Opća obiljeţja i raspodjela Magnoliophytina (kritosjemenjače)

 Sjemeni zameci uvijek zatvoreni u plodnici.
 Plodnica nastaje savijanjem i sraštavanjem rubova plodnih listova (megasporofila).
 Od plodnice u zrelosti nastaje plod.
 Ocvjeće – ovoj listova koji štite prašnike i tučak.
-rasijavanje sjemenki uz pomoć ţivotinja i vjetra
-jednosupnice i dvosupnice

78. Građa cvijeta u Magnoliophytina

-lapovi  čaška ocvjeće
-latice  vjenčić
-cvjetna os, cvjetište
- tučak – njuška, vrat, plodnica -ţenski spolni organ
- prašnik – 2 prašnice, drţak -muški spolni organ