P. 1
bio-odgovori

bio-odgovori

|Views: 1,735|Likes:
Published by ivasim

More info:

Published by: ivasim on Jan 21, 2011
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as PDF, TXT or read online from Scribd
See more
See less

02/18/2013

pdf

text

original

1. Što proučavaju grane biologije : filogenija, evolucija, sistematika, ekologija?

Filogenija: proučava promjene oblika kroz koje prolaze organizmi tijekom cijeloga svojeg razvoja na Zemlji, i razvitak tipova, klasa, rodova, porodica, redova i vrsta. Evolucija: proučava razvoj od jednostavnih organizama prema sloţenijima. Dijelimo je na evoluciju svemira, evoluciju zemlje, biološku evoluciju i kulturu evolucije. Sistematika: je naučna disciplina koja proučava organizme sa gledišta njihove oličnosti i razvitka, i koja ih rasporeĎuje po grupama, sistemskim kategorijama (vrsta, rod, porodica, razred, klasa, tip). Slične vrste čine rodove, slični rodovi porodice, ... Ekologija: biološka disciplina koja proučava odnose i utjecaje organizama meĎusobni i prema okolišu, te okoliša prema organizmima. 2. Funkcionalne i strukturalne osobine ţivoga? Osobine ţivih bića (“organizama”) i ţivotni procesi koji se u njima odvijaju: • red - skladan raspored molekula • izmjena tvari – organizam iz okoline prima različite spojeve (u vidu hrane, vode i plinova) koji u njegovu tijelu prolaze kroz niz biokemijskih reakcija i pretvaraju se u komponente ţivog tijela – procesi metabolizma odn. transformacije materije i energije. • Usporedo se zbivaju i obrnuti procesi - razlaganje i oslobaĎanje u sebi sadrţane energije, a nepotrebni se produkti izbacuju iz tijela  organizam je otvoren sustav koji je stalno i neraskidivo povezan s vanjskom okolinom. • iritabilnost (podraţljivost) – odgovor na uvjete u okolišu • homeostaza – regulacijski mehanizam koji odrţava unutrašnju dinamičku ravnoteţu • razmnoţavanje – organizmi stvaraju sebi slične potomke; biogeneza - omne vivum ex vivo • rast i razvoj – naslijeĎeni programi u obliku DNA usmjeravaju rast i razvoj stvarajući organizam koji je karakterističan za svoju vrstu (ontogenetska promjenljivost) • evolucijska adaptacija (prilagoĎenost) – ţivot se razvija kao rezultat interakcije izmeĎu organizama i njihovog okoliša. Jedna od posljedica evolucije je adaptacija organizama na okoliš i način ţivota (filogenetska promjenljivost). • starenje i smrt • individualnost 3. Hijerarhija u organizaciji ţive tvari i ţivotnih sustava? Atomi–molekule–makromolekule–organeli–stanica–tkivo–organ–organski sustav–organizampopulacija-ţivotna zajednica-ekosistem 4. Razdoblja u kemijskoj evoluciji na Zemlji? Nastanak svemira prije 18 milijardi godina,nastanak Zemlje (prije 4,6 milijarde godina) Kemijska evolucija – proces postanka sve sloţenijih atoma i molekula • Uţarena kugla prvobitne Zemlje početno se sastojala od slobodnih atoma(najviše vodika), a kako se nastavila okretati, dolazilo je do stvaranja atoma sve većih atomskih masa. Teţi atomi (Fe) nagomilali su se bliţe središtu Zemlje, atomi srednje teţine (Si,Al) izgradili su omotač oko jezgre, a lakši (vodik,kisik,dušik,ugljik) su se nalazili najviše u vanjskom omotaču. Zemlja se postupno hladila i iz slobodnih atoma ta 4 elementa nastale su molekule sloţenijih spojeva: H2O, NH3 i CH4 – Oparinov model prvobitne atmosfere. Millerov model Zemljine atmosfere (od plinova koji se i danas javljaju prilikom vulkanske aktivnosti): H2O, CO2, CO, N, H2S, H2 HCN (cijanovodik). • nastanak jednostavnih ORGANSKIH MOLEKULA - monomera (aminokiseline, purinske i pirimidinske dušične baze, monosaharidi, glicerin, masne kiseline) • kemijska evolucija nastanka polimera (polipeptidi, polinukleotidi, polisaharidi, lipidi) uz prirodne izvore energije: sunčevo zračenje (vidljivi dio spektra, UV i X zrake), električno praţnjenje,toplina… (pokus Millera 1953. sa smjesom amonijaka, metana, vode i vodika – abiotička sinteza organskih tvari) Kad se otopina monomera kapne na vruću glinu ili pijesak, voda ispari, monomeri ostanu koncentrirani na podlozi polimerizacija (električki nabijene čestice i u hladnoj glini privlače monomere, a metalni ioni iz gline, cink i ţeljezo, kataliziraju polimerizaciju)

RNA razvoj samoreprodukcije meĎusobno djelovanje mol. formiranje stanicama sličnih oblika – koacervata i mikrosfera u prvobitnom “bujonu (prajuhi)” – mješavini soli i organskih molekula Aleksandar Ivanovič Oparin – pod odreĎenim uvjetima koloidi molekula pokazuju tendenciju rasta u kompleksne jedinice zvane koacervati. Svaka je takva kapljica nakupina makromolekula stabilizirana hidrofobičnim interakcijama i okruţena slojem vode. Koacervatne kapljice promjera su od 1 do 100 mikrometara. Lat. coacervare - zajedno zdruţiti Oparin u pokusu pomiješao proteine, nukleinske kis. i polisaharide • Fox – protenoidne mikrosfere – kapljice koje se formiraju spontano kad se vruća vodena otopina polipeptida ohladi. Mikrosfere su stabilnije od koacervatnih kapljica, zadrţavaju oblik nekoliko tjedana. Promjera su od 1.4 do oko 2.5 mikrometara. Značajke stanice vanjska ovojnica individualnost, otvoren sustav, selektivna apsorpcija, protoselekcija, protokompeticija koordinirane aktivnosti unutar mikrosfera STANICA • Ključno: DNA (replikator, organizira biokemijsku aktivnost) i membrana (omeĎuje reaktivni prostor). Stanica osigurava: -zaštitu od vanjskih utjecaja – odrţava krhkom DNA lancu stabilne uvjete u promjenljivom, ponekad agresivnom okolišu. -ograničeni prostor za biokemijske reakcije – vaţno za biološku kompleksnost; nema kraĎe enzima i parazitizama. Unutar stanice enzimi koje je kodirala DNA ostaju blizu same DNA koja izravno uţiva prednosti enzima koje je sama kodirala – pozitivne mutacije (po nekima glavna pokretačka snaga evolucije) odmah će dati prednost u prirodnoj selekciji. 5. Razdoblja u biološkoj evoluciji na Zemlji? -započela pojavom prvih organizama na Zemlji -ključni dogaĎaji: -prije 3,8 mlrd – PRVI ŢIVOT (anaerobi, heterotrofi-predatori,paraziti,saprofiti) -prije 3,5 mlrd – AUTOTROFI (kemoautotrofi) -prije 2,8 mlrd – FOTOSINTEZA, FOTOAUTOTROFI - prije 2 mlrd - tolerancija prema kisiku, 1% -prije 1,6 – 2,1 mlrd – EUKARIOTI, postanak organela - teorija serijske endosimbioze, aerobno disanje - 1 – 2 % kisika -prije 670 mil MNOGOSTANIČNI organizmi (prekambrij,paleozoik) – 7% -prije 550 mil – ţivotinje s ČVRSTIM EGZOSKELETOM (paleozoik) – 10-12% -prije 400-200 mil – VELIKE BILJKE I ŢIVOTINJE (mezozoik) -20%, ozonski omotač -prije 65 mil – kraj dominacije GMAZOVA (kenozoik) 6. Promjene koncentracije kisika tijekom povijesti Zemlje? prvi ţivot – prije 3.8 milijardi godina: anaerobi; heterotrofi: ţderači (predatori), paraziti, saprofiti autotrofi – prije 3.5 milijardi godina - kemoautotrofi (? slični metanskim bakterijama koje koriste CO2, H2, H2S kao supstrat za dobivanje energije) fotosinteza - prije 2.8 milijardi godina fotoautotrofi (otpuštanje O2 u more i atmosferu  pomor mnogih vrsta) tolerancija prema kisiku - prije 2 milijarde god. (u atmosferi bilo oko 1% današnje koncentracije O2) eukarioti - prije 1.6-2.1 milijardi godina postanak organela - teorija serijske endosimbioze; aerobno disanje; 1-2% današnje koncentracije O2 mnogostanični organizmi - prije 670 milijuna godina (prekambrij - paleozoik); 7% današnje konc. O2 velike biljke i ţivotinje – prije 400 do 200 milijuna godina (mezozoik); 20% današnje konc. O2, formiran ozonski omotač ţivotinje s čvrstim egzoskeletom – prije 550 milijuna godina (paleozoik); 10-12% današnje konc. O2 kraj dominacije gmazova - prije 65 milijuna godina  sadašnjost (kenozoik)

• •

vodena koloidna otopina u dva stanja gel i sol Citoskelet – daje oblik stanici. ribosome (sluţe za sintezu bjelančevina). paraziti (organske tvari iz ili sa nekog organizma). bič trepetiljke za kretanje). organeli smješteni jedan iznad drugog.8 milijardi godina (razvijali su se bez O2 – uzimali su organske tvari) prvi ţivot (anaerobni) – heterotrofi – prema načinu kako uzimaju organske tvari (ţderači (predatori). Građa prokariotske stanice? • veličina od 0. oplodnji. rasporeĎeni na zrnatoj ER. vlakna) Jezgra – upravljački centar stanice. Postoje dvije vrste biljna i ţivotinjska. Fotoautotrofni (fotosintetski) organizmi mogu iz anorganskih tvari primljenih iz okoliša stvarati organske spojeve koristeći se svjetlosnom energijom. moţe sadrţavati jednu ili više jezgrica . Modrozelene alge. poliribosomi (mnogo ribosoma koji su meĎusobno povezani) Mitohondriji – obavijeni vanjskom i unutarnjom membranom. Ribosomi – mijesto sinteza bjelančevina. ovojnica (kapsula. Endoplazmatski retikulum – niz razgranatih kanalića sastavljenih od staničnih membrana koja se pruţa kroz citoplazmu.7. ne sudjeluju u razgradnji makromolekula. heterotrofne i autotrofne. saprofiti (uzimaju odmrlu organsku tvar) – autotrofi – 3. izgraĎena od bjelančevina i lipida.5 milijardi godina – iz organske tvari kemijskim putem stvorili su organsku tvar. plazmidi (mali prstenasti lanci DNA u ektoplazmi). bakterije.2 do 10 um • nemaju organele • uvijek jednostanični Prokarioti nemaju pravu jezgru. Mogu biti aerobne ( upotrebljavaju kisik u izmjeni tvari) i anaerobne (hranu razgraĎuju bez kisika). uloga im je stvaranje diobnog vretena iz kretanja kromosoma Citoplazma – prozirni dio ţive stanice u kojoj se nalazi jezgra. DNA je prstenasta oblika). imaju vlastitu DNA. graĎen od bjelančevina (cijevčice. Građa eukariotske stanice? Eukariotska stanica je stanica koja ima organiziranu jezgru i ostale organele. stanična membrana. područje nakupljanja i doraĎivanja tvari Lizosomi – tvorbe obavljene jednostrukom membranom pune različitih vrsta enzima. osmoza (kretanje otapala kroz polupropusnu membranu do izjednačenja). mezosomi (nabori membrane koji u sebi imaju emime disanja). U sebi sadrţe: nukleotid (genetski materijal. 8. Stanična membrana – polupropusna. povezuje jezgrinu membranu sa staničnom. Razlikovanje prvih organizama po načinu ishrane? – prije 3. difuzija (molekule se kreću iz više koncentracije u niţu do izjednačenja). tj. ali sudjeluju u metamorfozi. a izmeĎu nabora nalazi se osnovni polutekući sadrţaj (matriks). 9. polisaharidi bjelančevinski kompleks). glatkih ili ovalnih šupljih membrana. genetski materijal (nukleoid) im nije obavijen jezgrinom membranom. starenju Centriol – nalaze se u većini ţivotinjskih stanica i stanicama nekih niţih biljaka. Razmnoţavaju se nespolno. a poneke spolno izmjenom gena konjugacijom. odvija se anaerobni dio staničnog disanja i tvari ATP-a Golgijevo tijelo – GT – sastoji se od niza plosnatih. To su jednostanični organizmi.

matričnica (matrix – osnovna supstanca u mitohondriju u kojoj se nalazi jedan ili više prstenastih molekula DNA – sadrţi enzime koji kataliziraju ciklus limunske kiseline). .graĎeni su od dvije kromatide. Odvija se u dvije faze: transkripcija i translacija. Nastaju 32 mol ATP-a. Sinteza proteina? Proteini odreĎuju tijek kemijskih pretvorbi u stanicama. Plastidi – samo u biljnim stanicama.10. Završetak razgraĎuju glukoze c) Transportni lanac elektrona – u mitohondriju – sustav prenositelja elektrona (citokromi). nosioci gena (DNA). stanično disanje (glikoliza. 13. limunska kiselina. Molekula proteina je sloţene graĎe i zato razlikujemo 4 stupnja strukture – primarnu. Sastavljeni su od DNA i bjelančevina (komatin). Lanci izgraĎeni od tri dijela (šećer. osnovna jedinica kromatina je nukleosom koji je zavijena dvostruka zavojnica oko 8 histonskih molekula. Tijek ciklusa je reguliran trenutačnom potrebom stanice za energijom a reguliran je aktivnošću enzima koji kataliziraju reakcije. pirimidinske – timin i citosin). tRNA iz citoplazme donosi na ribosom slobodne molekule (aminokiselina – ANTIKODON). fosfatna kiselina). u kojoj se sintetiziraju škrob i mast. Građa jezgre i DNA? Jezgra – unutar nje nalazi se nukleoplazma i kromatin Ovojnica – od vanjske i unutarnje membrane (dvosloj lipida) Pore – omogućuju promet čestica izmeĎu jezgre i citoplazme Kromatin – splet DNA i bjelančevina u jezgri eukariota DNA – Deoksiribonukleinska kiselina – formira svostruke sastavljene od dva polinukleotida lanca koji se drţe zajedno s vodikovim vezama izmeĎu parova baza. nalaze se i prstenaste molekule DNA Fotosinteza . H dolazi na NADP koji ga predaje sustavu citokroma – postepen prilazak niz gradijent energije – oslobaĎanje ATP-a i spajanje H i O. 14. no ne dovoljn o za ţivot van stanice. proteini su prirodne makromolekule koje se sastoje od jednog ili više polipeptidnih lanaca. Baze (purinske – aderin i granin. IzgraĎuje gene (prijenos nasljednih svojstava. biosinteza bjelančevina).6 CO2 + 12 H2O + E  C6H12O6 + 6 O2 + 6 H2O I. imaju vlastiti DNA. 11. Nasljedna uputa ostvaruje se putem sinteze bjelančevina. biološlim procesima. Kodon + antikodon su komplementarni – ribosom posreduje prepoznavanju. Plastidi i fotosinteza? Proplastid – izdašni oblik plastida iz kojeg se mogu razviti kloro. unutarnja (propada mitohondrijima)}. U obliku kromosoma nasljedna se tvar tijekom stanične diobe rasporeĎuje po stanici. skupina reakcije neovisne o svjetlu – reakcije tame 12. mRNA odlazi u citoplazmu i veţe se za površinu ribosoma. Kloroplasti – u zelenim djelovima biljke Filakoridi – membranski sustav u unutrašnjosti Stroma – osnovna tvar u kojoj se nalaze tilakoridi. dišni lanac).. tercijarnu i kvartarnu. organska baza. Ne troši se kisik niti se oslobaĎa CO2 b) Ciklus limunske kiseline (krebsov ciklus) – u mitohondriju – isključivo u anaerobnim uvijetima. skupina svjetlosne reakcije (reakcije svjetla) – izvor energije (ATP) i vodika (NADPH2) II. Kromosom je graĎen od kromatida. Mitohondriji i aerobna respiracija? Obavijeni ovojnicom {vanjska (pripada citoplazmi). kromo i leukoplasti. obuhvaća niz od deset reakcija tijekom kojih se od molekule glukoze dobiva dvije molekule pirogroţĎane kiseline i 2 mol ATP-a. Glavni su graĎevni materijal organizma i sudjeluju u reguliranju metabolizma – prijenosu kisika. Građa kromosoma? Kromosomi – tjelešca u jezgri. sekundarnu.. Prepisivanjem od matričnih polumolekula DNA nastaje mRNA-kodon. otezanju mišića. a) Glikoliza (anaerobna respiracija) – dogaĎa se u citoplazmi.

oogeneza – 1 jajna stanica i 3 polocite koje propadaju . mejotička dioba: (slično mitozi) . najjednostavniji oblik nespolnog razmnoţavanja . mejotička dioba: .partenogeneza – gameta jednog spola razvija se u novi individum bez spajanja s gametom .spermatogeneza – 4 spermija 17.profaza I – dolazi do konjugacije ili sparivanja homogenih kromosoma.stvaranje spora II.pupanje – podjela jezgre.bit nespolnog razmnoţavanja – nastanak brojnog potomstva. mnogostanične ţivotinje: Pupanje – često nastaju kolonije (kad se pupovi ne odvoje) .gametogamija –(proces stvaranja gameta) – tipičn način razmnoţavanja .jednostavno dijeljenje (dvojno. oblikuje se diobeno vreteno.konjugacija – spolni način razmnoţavanja papučice – 2 papučice sljube se pomoću staničnih usta .fragmentacija – neki kolutićavci (gujavice.spolno – gamete nastaju mejozom . . povećanje gustoće populacije 18. (Mitoza je stanična dioba pri kojoj iz jedne nastaju dvije stanice genetički identične ishodišnoj) Profaza – kromosomi se pojavljuju kao tanke niti kromatina. binarno).metogeneza – pravilna izmjena spolne i nespolne generacije (polip – meduza) . Metafaza – najviši stupanj saţimanja – kromosomi u ekvatorijalnoj ravnini Anafaza – odvojene sestrinske kromatide putuju na polove Telofaza – oko kromosoma se oblikuje jezgrina ovojnica. tetrade – bivalenti koji se sastoje od 4 kromatine. Mitoza? Dioba tjelesnih stanica tijekom koje se udvostručena nasljedna tvar pravilno razdjeli na stanice (kćeri a potom i cijela stanica).kopulacija – jedinke roditelja spajaju se u jedinku kćer – tome prethodi mejotična dioba jezgre .15.telofaza I – formiranje dvaju novih jezgrenih ovojnica. Mejoza? Mejoza – dioba spolnih stanica I. iz majke nastaju više jedinki .spore . Nespolno razmnoţavanje jednostaničnih i mnogostaničnih ţivotinja? Nastaju genetički identične jedinke – klonovi I.plazmogamija – dolazi do spajanja dviju jedinki bez istodobno spajanja jezgara II. uvrta ili izvrta citoplazme i stijenke . razgraĎuje se jezgrina ovojnica.spuţve – unutarnje pupanje . Spolno razmnoţavanje jednostaničnih i mnogostaničnih ţivotinja? I. jednostanične ţivotinje: .stanica majka dijeli se na dvije genetski identične stanice (kćeri) .ameba – jezgra se podijeli onoliko puta koliko će biti potomaka a potom i cijela stanica . mnogostanične ţivotinje: .metafaza I – spareni kromosomi (bivalenti) se smjeste u sredinu diobenog vretena . dijeli se citoplazma – nastaju dvije stanice II. morski crv) – otkidanje dijela tijela . dijeli se citoplazma Interfaza – stanica obavlja svoju funkciju i priprema se za diobu 16. nastaju tetrade i dolazi do crossing overa (izmjena djelova homolognih kromosoma). jednostanične ţivotinje: .anafaza I – odvajaju se tetrade pa kromosomi putuju vretenom do polova .mnogostruko dijeljenje (multiplo) iz jedne jedinke.

Unutar jajeta – citoplazma s jezgrom.vegetativno – otkidanjem dijela biljke SPOLNO: I.telocitalna – velika količina rezervnih tvari. proteina. jezgra je u sredini (sisavci (neki).heteromorfna izmjena – sporofit i gametofit (različito razvijeni). mnogostanične: . Veličina jajeta ovisi o količini hranjivih tvari u njemu: jaja kopnenih ţivotinja razmjerno su veća od onih morskih ţivotinja jer osim organskih moraju sadrţavati i mineralne tvari kojih nema dovoljno u okolišu.izomorfna izmjena generacija – sporofit i gametofit su jednako razvijeni. ţumanjak (rezervna tvar).vegetativno (bičaši) – diobom na dva jednaka dijela II. Građa jajne stanice i spermija.spermij Sve mnogostanične ţivotinje – muške gamete graĎene u obliku spermija (siromašan citoplazmom) Tipičan oblik spermija: glava (aktiviranje i prijenos DNA). lipoproteina i masnih kapljica. rep (kretanje) Akrosom – sloj koji probija folikulnu stanicu uz pomoć akrozina (enzima u njemu) Jezgra – nasljedna uputa Mitohondrij – stvaranje energije Bič – za pokretanje . 21. ptice. ali je rasporeĎen po cijelom jajetu. a naploidna se postupno reducirala . jezgra je u sredini ili na jednom polu (člankonošci) .jajna stanica – znatno veća od sjemenika zbog znatne količine rezervnih tvari koje sadrţe. jednostanične: .izmjena generacija gametofosila i sporofita . razlikuju se po sadrţaju (jadranski brančić) . gmazovi.gamete (spermiji. Nešto citoplazme nalazi se u sredini. papratnjače (jače razvijen sporofit).19. Evolucija izmjene generacija u biljaka? .gametogamija – gamete nastaju u arhegoniji.spore (papratnjače) . bodljikaši.centrolicitna – tanki sloj citoplazme na površini obavija čitav ţumanjak. vodozemci. jajna stanica) – kremenjašice II.neprezentativni oblici jajnih stanica: . . vrat (izmjena tvari). oplodnja. sjemenjače (gametofit ograničen na samo nekoliko stanica. u jezgri jezgrica. Spolno i nespolno razmnoţavanje biljaka? NESPOLNO: I. Jaja svih ţivotinja – citoplazma – gusta tvar sastavljena od lipida. modrozelene alge – spore . jezgra i citoplazma potisnute prema jednom polu (ribe. anteridij 20. mnogostanične: . građa blastule i gastrule? .tijekom evolucije disploidna (sporofitna) generacija je postojala sve izraţenija. kopljaća. jednostanične: .izolecitalna/homolecitalna (ljuska) – malo ţutanjka. mekušci) . hidra) .stvaranje spora (mogu biti pokretne i stanične) – kremenjašice – jedna stanica (kćer postaje toliko mala da prelazi u sporu).

U jaje ulazi samo jedan spermij. blastopor. . kod dugousta ili denterostomija (dio malokolutičavaca i svi svitkovci) od dijela prausta nastaje analni otvor. potaknuta je na djelovanje. epotel celoma. pa se na vegetativnom polu vraćaju u unutrašnjost – proces gastrulacije – nastaje dvoslojna gastrula. Kasnije izmeĎu dva sloja nastaje mezoderm.monohibridno s dominacijom G F1 G F2 3:1 AA Aa Aa AA x Aa x Aa aa Aa Aa Aa . a usta se naknadno otvaraju na drugom mjestu.monohibridno kriţanje – pratimo jedno svojstvo .monohibridno intermedijalno . jetra. vezivno tkivo.endoderm – crijevni epitet.građa blastule i gastrule Nakon otprilike 10-tog dijeljenja pri brazdanju jajeta dobiva se oblik dudova ploda. ulaţenje većeg broja u jaje sprečavaju fizikalno-kemijske promjene na površinskom sloju jajeta (zadebljanje). mišići. Ovoviparne – iz jajeta se razvija mlado čim ţenka izleţe jaje. krvne ţile i stanice. Uzroci varijabilnosti potomaka kod spolnog načina razmnoţavanja? a) zbog kromosomskih razlika – pri nastanku spolnih stanica (tijekom mejoze – crossin over) b) zbog miješanja gena / kriţanjem (hibridizacija) c) zbog pogrešaka na kromosomima ali zbog kemijskih promjena sa samim genima (mutacije) d) zbog neposrednog utjecaja okoliša na organizam 23. endoderm (unutrašnji sloj stanice). . . Kad se mezoderm razvije potpuno istisne blastoced a unutar mezoderma nastaje sekundarna šupljina (celom) . Do tog stupnja razvoj se odvijao u omotaču (mnogostanične ţivotinje nakon toga napuštaju jajni omotač). Zigota – oploĎena jajna stanica.blastura: Blastocel – šuplina unutar blastule. Monohibridno i dihibridno razmnoţavanje? . Daljnjim povećavanjem broja stanica.Oplodnja Spajanje jezgara spolnih stanica muţjaka i ţenke u jajnoj se stanici (prva trećina jajovoda) sjedinjuje kromosomska garnitura oba partnera..ektoderm – epiderm koţe s koţnim ţlijezdama i raznim tvorevinama očna leća. glatki i poprečno prugasti. 22. .protostomične ţivotinje (svi bezkraljeţnjaci osim nekih malokolutičavaca).unutarnja šupljina – arhenteron ili parcijalno s otvorom tj. šupljina unutar morule postaje sve veća (stadija blasture).mezoderm – svitak.. Mnogostanični organizmi nastaju miotičkim djelovanjem jajne stanice. Djelom se broj stanica i dalje povećava. Oplodnja moţe biti unutarnja (kopnene ţivotinje) i vanjska (ţivotinje u vodi – zametak se razvija izvan majčina tijela) Oviparne ţivotinje legu jaja. Kod najvećeg djela ţivotinja od prausta nastaju prava usta.. sluznica. . gušteraća. blastoderm – jednoslojna stijenka koju blastomere šire oko blastocela..graĎa: ektoderm (vanjski sloj stanice). ţivčane i osjetilne stanice. viviparne ţivotinje ţive mlade. . .

te na kraju ime autora. indet. zatim ime vrste (pridjev. meĎusobnim kriţanjem jedinki F1 generacije nastaju potomci s različitim svojstvima u omjeru 3:1 gledajući fenotip jedinki. Za vrstu koja je srodna nekoj drugoj vrsti: Chlamys aff.) 2. Švedski prirodoslovac Carl Linné popisao je više od 4000 tada poznatih ţivotinjskih vrsta i dao im internacionalna. ssp. malim početnim slovom). a najčešće ima sačuvan samo skelet. – više njih Vrstu u biologiji čine jedinke koje se mogu meĎusobno razmnoţavati i dati plodno potomstvo. od kojih samo jedan moţe biti predstavljen u svojoj gameti. Kratice u imenu vrste . sub – kategorije ispod prvobitnih OdreĎeni taksomi: nadporodica. podporodica 26. U imenu vrste sadrţano je na prvom mjestu ime roda (imeniva. jacobeus 3. Nezavisno nasljeĎivanje pojedinih svojstava. Zakon jednoličnosti ili uniformiranosti u F1 generaciji – kriţaju li se homozigotni roditelji. Mendelovi zakoni nasljeđivanja? Zakon razdvajanja – svojstva nekog organizma odreĎena su parovima elemenata. latinizirana imena. svi su potomci F1 generacije meĎusobno jednaki (Aa Aa Aa Aa Aa) Zakon neovisnog raspada gena u F2 generaciji – aleli u zigoti se ne spajaju. Sve osobine vrste zapisane su u genima. (Pecten sp.. elegans. Metode određivanja srodstvenih odnosa? a) AB0 – sustav krvnih grupa b) humani kariotip – kromosomska osobna karta c) citoplazmatski genetski sustav – citoplazmatsko nasljeĎivanje pod utjecajem DNA organela d) nasljeĎivanje po Mendelu .dihibridno kriţanje – prate se dva svojstva GGRR  GR GR x ggrr  gr gr GR gr gR Gr 9:3:3:1 GR GGRR GgRR GgRR gGRr Gr GGRr GgRr GgRr Ggrr gR GgRR ggRR ggRR ggRr Gr Ggrr ggRr ggRr ggrr 24.homozigoti bez dominacije G F1 G F2 a1a1 a1a2 x x a2a2 a1a2 a1a2 a1a2 a1a2a1a2 a1a1 a1a2 a2a1a2a2 . moţe se i kod ljudi na osnovi Mendelovih zakona postaviti predvidivost potomaka odreĎenih roditelja i vjerojatnost javljanja odreĎenog fenotipa ili genotipa koji se moţe izkazati meĎu djecom. koji je vrstu prvi put opisao.kad se jednom uspostavi genetička kontrola odreĎene osobine.prefiksi – super – kategorije iznad prvobitnih. 25. Binominalna nomenklatura i hijerarhija taksonomskih kategorija? 1758. samo se mozaično kombiniraju. . porodica. u omjeru 1:2:1 gledajući genotip jedinki. ili otisak mekog tkiva Carstvo – regnum Stablo – phylum Koljeno –cladus Razred – classis Red – ordo Porodica – familia Rod – genus Vrsta – species Podvrsta – subspecies . Za vrstu koja je slična nekoj drugoj vrsti: Pecten cf. Paleontolog vrstu odreĎuje prema vanjskom izgledu. Kad ne moţemo odrediti vrstu: Pecten sp. veliko početno slovo).koriste se u nekoliko slučajeva: 1. Zakon razdvajanja svojstva F2 generacije po stalnim brojčanim odnosima.

) . koje ne potječu od istih roditelja. Vrste mutacija: mutacije gena.DEM – skupina genetički sličnih. . rezultiraju funkcionalnim i strikturnim promjenama fenotipa. koja nastanjuje geografski dio areala vrsta.hibridne zone – kontaktne zone izmeĎu fenotipski različitih dijelova. broj kromosoma obzirom na postanak – spontane i inducirane mutacije u jezgri . Izolacijski mehanizmi koji sprečavaju interspecijsko kriţanje? Reprodukcijski izoliraju jednu vrstu od drugih.27. Vaţni u evoluciji.podvrsta (subspecies) – skupina fenotipski sličnih populacija jedne vrste. podvrsta.evolucijski koncept vrste: a) Simpson ('51) – evolucijska vrsta – razvojni niz populacije od pretka do potomka. planine i sl. pripada istom rodu 28. Mutacije? Promjene genotipa: Morfološke ili biokemijske promjene na nasljednim tvarima u stanici. alopatrički i simpatrički areali. ali ţive na istom prostoru – skup jedinki iste vrste .biološki koncept vrste: a) Mayr ('69) – vrsta je skupina populacije na istom arealu koje se meĎusobno stvarno ili potencijalno rasploĎuju i koje su reproduktivno izolirane od drugih takvih skupina b) Dobzhansky ('51) – vrstu treba shvatiti kao širu reproduktivnu zajednicu koja uključuje najveći broj jedinki koje se mogu meĎusobno rasploĎivati. a taksonomski se razlikuje od drugih populacija te vrste . Vaţne – mutacije spolnih stanica (prenose se na potomstvo). graĎa kromosoma. sezonska) b) socijalna varijabilnost c) ekološka varijabilnost Genetička varijabilnost: a) spolni dimorfizam b) različite reproduktivne generacije (izmjena generacija kao kod ţarnjaka – polip. obično su uske .simpatrički areali – područja rasprostranjenja jedne vrste koja se meĎusobno preklapaju ili dodiruju. nepravilan i nepotpun razvitak jajeta) b) hibridna sterilnost c) neuspješnost hibrida 29.alopatrički areali – meĎusobno se ne dodiruju jer ih razdvaja neka zemljopisna barijera (rijeke. vremenski i prostorno blisko povezanih jedinki (prisutan meĎusoban rasplod). hibridne zone. dem. meduza) c) uobičajena genetička varijabilnost 30.sestrinske vrste – sibiling species. Varijabilnost u populaciji (negenetička i genetička varijabilnost)? Negenetička varijabilnost: a) varijabilnost jedinke u vremenu (starisna.populacija – ograničen skup genetičkih nejednakih jedinki neke vrste. vrste blizanci. daju plodno potomstvo. moţe dovesti do novih vrsta . Biološki i evolucijski koncept vrste. mehanizmi prije parenja: a) izolacija staništa (populacija na različitim staništima. sestrinske veze? . a dijele opći genepod (sveukupnost gena neke populacije koja postoji u odreĎeno vrijeme). populacija. ne susreću se) b) vremenska izolacija (susreću se ili cvatu u različito vrijeme) c) ekološka izolacija (izmeĎu muţjaka i ţenke je slaba ili nikakva seksualna privlačnost) Parenje: a) mehanička izolacija (različita graĎa spolnih organa) b) neprivlačnost (mortalitet gameta) Mehanizmi koji djeluju nakon oplodnje: a) hibridna inferiornost (mortalitet zigote. koji se razvio odvojeno od drugih nizova sa svojom evolucijskom ulogom i vlastitim smjerovima . vrste koje je teško razdvojiti na temelju morfoloških značajki. vrsta specijacije gdje se populacije nalaze na istom prostoru ali su reproduktivno izolirane .

učestalost gena se moţe mijenjati suprotno pravilima selekcije tj.uvjetna – utjecaj čovjeka . nema kontakta meĎu populacijama 33.srimpatrijska specijacija – na istom staništu bez izolacije. Makroevolucija (transspecifična evolucija)? Postanak većih skupina iznad razine vrste: Adaptivna radijacija: Proces nastanka viših sistematskih skupina teće postepeno divergentnim prilagoĎavanjem.alopatrijska (geografska) specijacija – ne miješaju se jer ih razdvaja neka zemljopisna barijera . Dolazi do nastanka novog proteina pri sintezi Kromosomske – velike kromosomske aberacije (kidanje kromosoma. izumiranje) 32. selekcija – ovisi hoće li neka jedinka preţivjeti u okolišu ili ne . drift – vrijedi u malim populacijama. Pokretačke sile evolucije? Glavni uzroci koji pridonose promjenama frekvencije gena: a) mutacije – mehanizmi biološkog nasljeĎivanja djeluje tako da nakon nekog vremena nastane nasljedna ravnoteţa. Za nastanak ţivota adaptivnom radijacijom potrebna su dva uvjeta: 1) postojanje prazne ili nedovoljno okupirane adaptivne zone. Specijacije? Proces nastajanja novih vrsta: a) filetička ili sukcesivna specijacija – kod vrsta kod kojih populacije nisu prostorno odvojene.spolna – Darwin – snaţnije i ljepše lakše pronalazepartnera i prenose svoje gene i produljuju svoju vrstu c) genetska snaga tj. moţe kod pojedinih jedinki mutacijom i nekombinacijom gena doći do promjene koje se daljnjim razmnoţavanjem prošire na sve jedinke vrste b) divergentna specijacija – u početku su novonastale vrste još uvijek genetički otvorene ili su reproduktivno izolirane a) apotiktična specijacija – divergencija organizama s nespolnim načinom razmnoţavanja stvaraju izogenetičko potomstvo (klon) b) hibridna specijacija – dolazi do kriţanja dviju vrsta na granici dodira areala njihovih populacija c) polipoidna specijacija – zbog pogreške u mejozi ne doĎe do stvaranja neploidne gamete nego ona otane 2n i kad se spoji s drugom 3n (poliploidija – brzi nastanak nove vrste koja se podvrgava prirodnoj selekciji) d) biparentalna specijacija – samo organizmi koji se razmnoţavaju spolno . tj.prirodna – opstaju samo najjači i najizdrţljiviji . iz nekih razloga se gen moţe odrţati ili izgubiti d) ekstinkcija (istrebljenje. jednog mogućeg neiskorištenog načina ţivota u ekosustavu 2) postojanje jedne vrste ili jednog dijela njezine populacije koja je u prethodnoj evoluciji dostigla takav razvoj genotipa za razvoj takvih svojstava i načina ţivota da moţe okupirati praznu adaptivnu zonu Aromorfoza ili megaevolucija: Nastaje kad doĎe do velikih promjena u cijelokupnom tjelesnom ustroju struktura i funkcija .DNA – najmanje – promjene parova baza (genetska mutacija). krivo spajanje dijelova) a) pozitivne mutacije – produljuju ţivotnu sposobnost neke vrste b) neutralne mutacije – ne utječu na duljinu ţivotnog vijeka c) negativne mutacije – mutacija koja se dogaĎa na genu koji kontrolira bitne metaboličke procese i uočljiva je na fenotipu – srpasta anemija Mikromutacije – male mutacije koje su teško zapaţljive u fenotipu Letama mutacija – izaziva smrt organizma Subletame mutacije – izazivaju slabiju sposobnost stvaranja zdravog potomstva Adaptivna mutacija – selektivna vrijednost – jedinke sa subletamom mutacijom koje u nekoj fazi ţivota završavaju smrću Uvjetno letane mutacije – nastaju ako nedostaje gen za sintezu nekog ţivotu vaţnog proteina (inzulin – šećerna bolest) Povratne mutacije – mutacije koje su se popravile pa je od njih ponovno nastao divlji tip Samatske mutacije – mutacije na tijelesnim stanicama 31. ako su čimbenici okoliša stalni b) prirodni odabir tj.

dijeli tijelo na trbušni (ventralni) i leĎni (dorzalni) dio Medijalna – prolazi točno kroz sredimu ţivotinje i stoji okomito na vodoravnu ravninu Radijalno (zrakasto) simetrične ţivotinje: Sjedilačke (sesilne) ţivotinje. a razmnoţavaju se spolno i nespolno. Obzirom na prehranu oni autotrofni i heterotrofni. Paralelna. kromosome u DNA 37. kremenjašice Jednostavne gljive: algašice. hrane se heterotrofno. dva zrcalno jednaka dijela. Jednostavne biljke: bičaši (zeleni. Sistematka raspodjela ţivog svijeta? nadcarstvo: prokarioti eukarioti (encaryota) carstvo: monere protisti (protista) gljive (fungi) biljke (vegetabilia) ţivotinje (animalia) Prokarioti – nemaju jezgru. svjetleči. Tijelo bilateralno simetrične ţivotinje – tri ravnine okomite jedna na drugu Transverzalna – prolazi od dorzalne prema ventralnoj strani i dijeli tijelo na prednji i straţnji dio Horizontalna – usporedna s podlogom i ide prema straţnjem dijelu ţivotinje. kao i tjelesnih stanica s bičevima kod niţih višestaničnih ţivotinja. Simetrije ţivotinja? Obziron na simetriju ţivotinje mogu biti simetrične i asimetrične. Opća obiljeţja i raspodjela protista? Pripadaju carstvu eukariota. sluznjače 39. pripadaju bakterije. zamišljena os koja prolazi od baze do usta – glavna (središnja) os Zvjezdače. Razmnoţavaju se nespolno Prokarioti su: bakterije (bacteria). Teorije o postanku Metazoa? Dvije osnovne teorije: a) kolonijalna teorija – u postojanju spermija s bičevima kod većine ţivotinja. direktnom apsorpcijom gotovih organskih tvari ili autotrofno (fotosintezom). mikroplazme – jednostanični organizmi 38. dvije ravnine Sferično simetrične ţivotinje: Planktonske ţivotinje kuglastog oblik. Biradijalno (disimetrično) simetrične ţivotinje: Rebraši. modrozelene alge. Protisti su jednostavni eukariotski organizmi čije stanice imaju jezgru i organele. Izraţena polarnost – dio tjela gdje je glava jasno se razlikuje od straţnjeg dijela Često su kolutičasto ili metamerno graĎene – isti organi pojavljuju se duţ uzduţne tjelesne osi. mikroplazme Eukarioti – stanice imaju jezgru i organele.34. beskonačno ravnina 36. pojedini stručnjaci vide sličnost s kolonijalnim bičašima . Hrane se heterotrofno. razmnoţavaju se isključivo nespolno. Tijelo simetričnih ţivotinja moţemo podijeliti s jednom ili više ravnina na 2 ili više zrcalno simetrična dijela. konvergentna i divergentna evolucija? Paralelna – dvije vrste sa zajedničkim pretkom razvijaju se neovisno jedna od druge ali u sličnim uvjetima Konvergentna – (dupin – morski pas) dolazi do sličnosti u graĎi i funkcionalnom ustroju organizama različitih sistematskih skupina zbog sličnog načina ţivota Divergentna – nastajanje nove populacije i novih vrsta od zajedničkog pretka 35. Opće obiljeţja i raspodjela Procariota (Monera)? Carstvo obuhvaća prokariotske organizme čije stanice nemaju formiranu jezgru i organele. Više od 90% ţivotinja je simetrično Bilateralno (dvobočno) simetrične ţivotinje: Imaju jednu ravninu simetrije. zelenosmeĎi). modrozelene alge (cyanobacteria).

Njihov skelet moţe biti cjelovit ili sastavljen iz sitnih vapnenih tjelešaca – sklerodermita. usna strana nalazi se u unutrašnjosti zvona. polusvitkovci Chordata (svitkovci) – Vertebrata – kraljeţnjaci 41. simetrija tijela je četverozraćna Koralji – glavna karakteristika – gastrovaskularna šupljina im je pregraĎena sa 6 ili 8 pregrada (heksacoralia i oktacoralia). Metilj – nametnici – tokom ţivota zadrţavaju se u probavnom sustavu domadora. ramenonošci. reţnjaci (scyphozoa). tijelo im je zrakasto ili radijalno simetrično. U unutrašnjosti ţarnjaka nalazi se gastrovaskularna šupljina koju ograĎuju hranidbene ili gastrodermalne stanice. kopnenim vodama i u moru: puţevi (gastropoda). Preci su se kretali puzanjem ili plivanjem po dnu. Usta se otvaraju u probavnu (gastrovaskularna) šupljinu. osobito domaćih ţivotinja. prekriveni trepetljikavim epidermom. lovke vise na rubovima zvona Obrubnjaci – najpoznatije su hidre. koralji (anthozoa) c) mekušci (mollusca) – ţive na kopnu. školjkaši (bivalvia). glavonošci (cephalopoda) 42.b) plazmodijalna teorija – mnogostanični organizmi razvili su se od višejezgrenih praţivotinja kakve su trepetljikaši. bodljikaši. Trakavice – unutrašnji nametnici. mekušci b) Polymeria (mnogokolutičavci): kolutičavci i člankonošci c) Oligomeria (malokolutičavci): mahovnjaci. 40. dvospolci. Ţive u probavilu kraljeţnjaka. Misli se da su se jezgre u tijelu praţivotinje podjelile više puta. prednji dio tijela nosi ticala i oči. Virnjaci ţive slobodno u moru i slatkim vodama. Filogenetsko stablo ţivotinja? Carstvo Animalia: Avertebrata (bezkraljeţnjaci): 1) Parazoa: spuţve. a gornja površina je aboralna strana. archaesyatha 2) Eumetazoa: a) Ameria (bezkolutičavci): ţarnjaci. mezogleja i gastroderm. Oko usta nalaze se lovke koje sluţe za hvatanje hrane. ţive kao polipi ili meduze Reţnjaci – imaju samo meduze. Ţive u zadrugama i razmnoţavaju se nespolno (pupanjem) Meduze su slične zvonima (kišobranima) . Polip ima valjkasto tijelo s usnim otvorom okruţenim lovkama. a suprotna (aboralna) strana pričvršćena je za dno. Građa i raspodjela Ameria? Ameria (bezkolutičavci) – ţivotinje nekolutićava tijela a) plošnjaci (platodes) – bilateralno simetrične ţivotinje spljoštene s leĎne i trbušne strane. Opća obiljeţja i raspodjela Cnidaria (ţarnjaci)? Preteţno morske ţivotinje. Tijelo im izgraĎuju tri sloja: epiderm. dugački su. Neki koralji na površini izlučuju skelet od kalcij-karbonata . Tako nastaje jedinstvena masa citoplazme s mnogo jezgara. tijelo im je prekriveno kultikulom b) ţarnjaci (cnidaria) uglavnom morske ţivotinje kojima pripadaju – obrubnjaci (hydrozoa). tako da je jedna strana tijela uvijek bila blizu podloge zbog čega su tijekom evolucije nastale leĎna i trbušna strana. gastrovaskularna šupljina moţe biti cjelovita ili pregraĎena Razlikujemo dva oblika tijela: sjedilački polip i slobodno plivajući meduza. a tijelo je ostalo nepromjenjeno. u epidermu se nalaze ţarne stanice koje sadrţe ţarnice ili kride.

sifo -proostrakum (produţetak fragmakona u obliku tankog lista s leĎne strane) -rostrum -razvojem cijevi za odvodnju vode iz plaštane šupljine poboljšano strujanje vode preko škrga i mogućnost kontrole smjera ispuštanja vode iz pl.bilateralno simetrični s rudimentarnom glavom  kućica poput tuljka. Dišu škrgama i koţom. Komparativni pregled građe ljušture u mekušaca? Razred Monoplacophora(JEDNOLJUŠTURAŠI). mišići glatki i poprečno prugasti. ravno crijevo i analni otvor. Imaju djelomično zatvoren optok. stonoge. Kolutiči su se spojili. Razdvojena su spola.nema ureĎenosti i stalnosti broja umnoţenih dijelova (svaka struktura se javlja u drugom broju) Razred Polyplacophora(MNOGOLJUŠTURAŠI)-ljuska sastavljena od 8 pločica (anteriorna.43. Dijelimo ih na: 1) kolutičavce (Annelida) – mnogočetinaši. U vodi dišu škrgama a na kopnu izmjenom plinova na plaštenoj šupljini. Imaju mekano tijelo bez unutarnjeg skeleta. ţdrijelo. Opća obiljeţja i raspodjela Mollusca (mekušci)? Ţive na kopnu. š. kopneni – dvospolci i razvijaju se ravno iz jajeta. Nemaju unutarnji skelet već vanjsku ljušturu koja sluţi kao zaštita i potporni organ. rakovi. Osnovne karakteristike građe Polymeria i njihova raspodjela? Glavne karakteristike su bilateralna simetrija. legu jaja iz kojih izlaze mladi . 2) člankonošci (Arthropoda) – klještari. Koţu izgraĎuje jednoslojni epiderm koja izgraĎuju kotikulu. straţnjoškrţnjaci. Noge raščlanjene u članke. plašt izlučuje višeslojnu ljušturu koja je dvodjelna. -zatvaranjem komorica ljušture i ispumpavanjem vode mogu kontrolirati plutanje -Nautilidi 45. uzduţnjaci.plućnjaci Razred Bivalvia(ŠKOLJKAŠI) -vrh(umbo). vodene su ţivotinje.jednodjelna ljuštura slična priljepku -polimerizacija (umnoţeni organi koji se ponavljaju uzduţ tijela) . produljeno i sa strane stisnuto. otvorena na oba kraja  cjevasto stopalo  oko usta busen krakova (kaptakuli) Razred Gastropoda(PUŢEVI) -prednjoškrţnjaci. utrobna vreća i vapnena ljuštura s plaštom. kukci Imaju vanjski skelet koji moraju presvlačiti zbog rasta. Imaju ljestvičast ţivčani sustav. Morski – razdvojena spola i razvijaju se preko ličinke.. u kopnenim vodama i moru. tijelo je podjeljeno na glavu. tijelo je bilateralno simetrično. optjecajni sustav je otvoren. Ljuske su spojene na leĎnoj strani ligamentima. Dišu trahejama. pijavice Tijelo se sastoji od niza kolutića koji su odvojeni pregradama. dišu škrgama 44. prsa i zadak. pa su organi smješteni iznad glave. stopalo. Jednospolci i dvospolci. probavni sustav im čine usta. prohodno probavilo i razvoj sekundarne tjelesne šupljine (celom). brava.linije prirasta. S leĎne strane ispod ljuski spušta se plašt prema trbušnoj strani. Na tijelu se mogu razlučiti glava. bilateralno simetrične ţivotinje podjeljene na glavu i trup. oplodnja – vanjska i unutarnja Školjkaši (Bivalvia) Vodeni organizmi. Puţevi (Gastropoda) Tijekom evolucije došlo je do torzije (zakretanje). ligament Razred Cephalopoda(GLAVONOŠCI) -vanjska ljuštura(fragmakon)-septe. razdvojena su spola Glavonošci (Cephalopoda) Imaju 8-10 krakova na glavi oko usta.) Razred Scaphopoda(KOPONOŠCI). medijalne i posteriorna p. maločetinaši. Opticajni sustav je zatvoren.

tri para usnih organa (6 kolutića) Prsa – jedan ili dva para krila.slobodnobodljikaši – jeţinci – peterozrakasta simetrija. Crustacea i Insecta? a) Annelida (kolutičavci) Prostomij ili akron – mali produţetak na glavi koji se nalazi leĎno i ispod usta Peristomij ili usni kolutić – s trbušne strane ima usta i na njemu obično nedostaju potpuno razvijene parapodije. Teorije o postanku svitkovaca? a) svitkovci su se razvili od slobodno pokretnih oblika koji su rovali po dnu (ţiroglavci) b) razvili su se iz predaka pteroškrţnjaka od slobodno plivajućih ličinki 50. Vanjski izgled i unutrašnja građa Enteropneusta i njihov filogenetski poloţaj? Enteropneusta (Ţinoglavci) . Mišići su poseban oblik poprečno prugastih mišića. postojanje ţivčanog sustava s leĎne strane trupa. zvjezdaće. Glavica se pri dnu suţuje u vrat oko kojeg je ogrlica na koju se nastavlja dugački trup. Vanjski izgled i unutrašnja građa Cephalochordata? Imaju produljeno zašiljeno tijelo koje je bočno stisnuto. Potporni sustav je svitak koji se proteţe cijelim tijelom. Opća obiljeţja i raspodjela svitkovaca? Kolutićavost se kod svitkovaca gubi. Hranu filtriraju . endopodit.stapčari – imaju maleno čaškasto tijelo s pet krakova pričvršćenih za drugu stapku . predstopalo 47. noge su sastavljene od 6 dijelova: kuk. bedro. Optjecajni je sustav otvoren. Većina je prirasla za podlogu stapkom Bodljikaši Morske ţivotinje koje najčešće pokazuju peterozrakastu simetriju: . Oko usnog otvora ima 12-20 pari usnih pipala. Razmnoţavaju se spolno. Smanjio se broj kolutića. Metastomije – kolutić na kojem su usta Parapodij – notopodij (leĎna granica) i neuropodij (trbušna granica) b) Crustacea (rakovi) Tri osnovna dijela noge – protopodit. skelet je u obliku čahure s pravilno rasporeĎenim kalcitnim pločicama. većina kolutića prešla iz dvobočne u zrakastu simetriju. 5 pari nogu za plivanje c) Insecta (kukci) Glava – jedan par ticala. Plaštenjaci (Tunicata) – samostalne sjedilačke ţivotinje ili ţive u zadrugama. 5 pari nogu za hodanje Zadak – neuropodij. trpovi 48. Mahovnjaci Mikroskopski sitne ţivotinje koje ţive kolonijski Ramenonošci Morske ţivotinje s lofoforom. endopodit. primjećuje se samo na pojedinim dijelovima tijela. Svitak (ehorda dorsalis) pruţa se ispod ţivčanog sustava a iznad crijeva Škrţne pukotine – nalaze se na prednjem dijelu probavila. tri para nogu. Predak malokolutićavaca prešao je na sjedilački ili polusjedilački način ţivota. egzopodit Glava – jedan par ticala Prsa – egzopodit. noţni prstenak. stopalo. par sastavljenih očiju. Tijelo je prekriveno epidermom koji izlučuje sluz. svitak prisutan samo u stadiju ličinke. Ţivčani sustav čini cjevasti konop smješten iznad svitka. Za izlučivanje imaju dva para nefridija. Tijelo prekriveno plaštom (tunikom). Optjecajni sustav je otvoren. Opća obiljeţja i raspodjela Oligomeria? Oligomeria (malokolutićavci) – u promatranju tijela ne primjećuje se kolutićavost. Prednji dio čini glavicu ili prosomu. zmijaće. Svitkoglavci (Cephalochordata) 51. Dvospolci. a iz jajeta nastaje ličinka zvana tornarija Filogenetski poloţaj – zbog leĎne ţivčane vrpce zovu se i polusvitkovci 49.polusvitkovci Imaju oblo crvoliko tijelo podjeljeno na tri dijela. Građa tjelesnih privjesaka u Annelida. gnjat.46. zaštičene dvjema ljušturama.

dlake. Razvoj osjeta mirisa i koţe. Građa potpornog sustava kraljeţnjaka? Razlikujemo dvije vrste kostura – vanjski i unutarnji Vanjski kostur – izgraĎuju ga dijelovi nastali od različitih slojeva koţe Unutarnji skelet – sastavljen os svitka – kraljeţnice s rebrima.). razvoj ţivčanog sustava i sustava za izlućivanje. znojne. specijalizacija osjetilnih organa. 56.. Građa spolnog sustava i razmnoţavanje kraljeţnjaka 61. ţeludac i crijevo završetak probavila obično je u kloaki. Dišu pomoću škrţnih pukotina. Pri dnu pousmine stvaraju se nove stanice koje potiskuju prema površini stare i one sve više oroţnjavaju.zatvoreni optok krvi s dobro razvijenim srcem. 54. Građa dišnog sustava kraljeţnjaka  tipična oznaka svitkovaca . kapilara i vena .. Razmnoţavaju se spolno – razdvojena su spola. Razvoj čeljusti i probavnih organa. Razvoj optjecajnog sustava u kraljeţnjaka .hemoglobin kao krvni pigment nalazi se u eritrocitima 59. mirisne.. jednjak. lubanje. Zubi i tipovi zubala u kraljeţnjaka 58.. a samo kod sisavaca završava samostalno (anus) karakteristične ţlijezde su jetra i gušterača 57. Građa probavnog sustava u kraljeţnjaka probavna cijev proteţe se od početka tijela do kraja trupa i podijeljena je u usta.ektodermalno) 60. zubićima i kod nekih koštanim pločicama kostur hrskavičan ili koštan. Opća obiljeţja i raspodjela riba vodeni čeljustousti kraljeţnjaci (ishrana hvatanjem i ţvakanjem plijena → aktivni predatori) koţa pokrivena ljuskama. Osobine koje su kraljeţnjacima omogučile osvajanje adaptivnih zona na kopnu? Razvoj optjecajnog sustava. barem u embrionalnoj fazi razvija  nastaju preobrazbom prednjeg (ţdrijelnog) probavila (kod beskralješnjaka škrge nastaju kao izbočine koţe . ţdrijelo.kroz škrţno crijevo.. Razvoj pluća i prilagodba za atmosferski zrak. trupa i udova 55. Optjecajni sustav odvija se pomoću arterija i vena. postizanje toplokrvnosti. Građa koţnog sustava kraljeţnjaka? Tijelo kraljeţnjaka prekriva više slojeva koje tvore višeslojni epitel zvan pousmina (epidermis). Ispod pousmine je usmina (korium). 53. kostiju udova Potporni sustav daje oblik.. te sustavom arterija. 52. oplečja i kukovlja. uzdizanje tijela od tla i hodanje.razvijen je i limfni sustav . Tako na površini polusmine nastaju mnoge roţnate tvorevine (perje. Građa kraljeţnice? Kraljeţnica je sastavljena od metamerno poredanih kralješaka Amficelni – dvočaškasti – ribe Procelni – prednječaškasti – gmazovi Opistocelni – straţnječaškasti – vodozemci Platicelni – ravnokaškasti – sisavci Heterocelni – raznočaškasti – ptice Kod sisavaca – vratni (7). lubanja i kraljeţnica potpuno razvijene .. rogovi. čvrstoću i zaštitu tijela Kosti su grupirane u tri skupine: kosti glave.. u koţi se nalaze i različite ţlijezde: sluzne. prsni (12-15).prisusustvo unutrašnjih škrga.

Opća obiljeţja i raspodjela vodozemaca -razvili se od Tetrapoda(prvi-Labyrinthodonta koji su mogli ispuzati na obalu slatkovodnih bara u kojima su ţivjeli i udisati zrak uz pomoć primitivnih pluća.bitno su teţe od vode → jaka heterocerkalna repna peraja koja omogućuje “penjanje” → plosnate. bočno spljošteno. pojavio se prvi tetrapod. ostaci svitka disanje škrgama. homocerkalna repna peraja.repaši. srce je vensko parna osjetila uglavnom dobro razvijena parne peraje: prsne i trbušne. Opća obiljeţja i raspodjela gmazova  premosnici. vodenjaci … Prilagodbe na kopneni način ţivota dobro razvijeni udovi disanje plućima višeslojna koţa s mnogobrojnim koţnim ţlijezdama.prave koštunjače -nosnoprolaznice -nosne šupljine su se otvorile nutarnjim nosnim otvorima u ţdrijelnu šupljinu  slobodan nosni put prema plućima -resoperke. kad ostanu na suhom. repna i podrepna Razred: Elasmobranchiomorphi -hrskavičnjače. krokodili. periodični rast → zone prirasta škrge prekrivene škrţnim poklopcem (operculum) većina ima plivaći mjehur (hidrostatski organ) .beznošci 63. vodoravne prsne peraje koje sprječavaju tonjenje (“ribe plosnatih peraja”).ljuskaši(gušteri i zmije)  pravi kopneni kraljeţnjaci  tijelo prekriveno roţnatim ljuskama  sprječava isparavanje tjelesnih tekućina . Kada su noge resoperki ojačale. hidrodinamičnog oblika kostur djelomično ili potpuno okoštao parne peraje postavljene usporedno s tijelom.amficelni (dvočaškasti) kralješci – nisu zglobno povezani.) ţabe. ali u sušnom razdoblju. neparne peraje: leĎna. osim pokrovne i zaštitne funkcije. bez roţnatih ljuski. dišu plućima 62. To se dešavalo u devonu kada je vladala suha klima i kada su mnoge bare povremeno presušile. kornjače. jedna ili više dorzalnih i jedna podrepna neparna peraja elasmoidne (koštane) ljuske (cikloidne i ktenoidne) poredane poput crijepova.osnovni dijelovi njihovih parnih peraja odgovaraju kostima udova kopnenih kraljeţnjaka -dvodihalice -plivaći mjehur se razvio u pluća koja povremeno preuzimaju funkciju disanja -dišu škrgama.homologan plućima -zrakoperke -dio peraje koji je presvučen koţom i viri iz tijela sastavljen od zrakasto poredanih šipčica -štitonoše -cjelokoste . 2 dorzalne peraje – stabilizatori protiv uzduţne rotacije  koţa prekrivena plakoidnim ljuskama (zubićima)  škrţne pukotine otvaraju se pojedinačno na površini tijela  kostur graĎen od hrskavice  savršeniji ţivčani sustav i razmnoţavanje u odnosu na koštunjače Razred: koštunjače tijelo vretenasto. sluţi i za disanje razvoj srednjeg uha Osobine riba u ličinačkom stadiju ţivi isključivo u slatkoj vodi kreće se uz pomoć mišića u repu i neparnim perajama ima vanjske škrge ima bočnu prugu -bezrepci.

kivikalci itd.razvoj u mezozoiku. nandu. nojevi. razvoj isključivo na kopnu  tijekom zametnog razvoja 3 zaštitne zametne opne: 1. vjerojatno. 64. šuplje kosti. krokodili. Synapsidni tip = gmazovi slični sisavcima i sisavci Anapsidni tip = izumrli Cotylosauri (kotlolubanjci) & kornjače Diapsidni tip = Rhynchocephalia. pune kosti 2. Prilagodbe za smanjenje teţine:  gubitak nekih kostiju  šuplje pneumatizirane kosti  reduciran rep  gubitak zubiju  gubitak mokraćnog mjehura  česta defekacija . alantois – prokrvljen kapilarama  izmjena plinova i odvodnja produkata tvarne izmjene 3. seroza obavija zametak i ţumanjak  premosnici. Opća obiljeţja i raspodjela ptica najmlaĎa skupina kraljeţnjaka . sokolovke. kratak rep)  imale zube Nadred staročeljuske (bezgrebenke) Redovi: kazuari.  mala krila ali snaţni mišići nogu Nadred novočeljuske (grebenke) . vjerojatno iz malih bipedalnih gmazova zadrţane osobine gmazova: suha koţa bez ţlijezda. slabo razvijeni letni mišići 3.prilagoĎene za let Redovi: vrapčarke ili pjevice.praptice Rodovi: Archaeopteryx & Archaeornis 1. amnion – vrećasta tvorba ispunjena tekućinom  štiti zametak i smanjuje mehaničke povrede 2. zubi Podrazred Neornithes . s mnogo rezervne tvari i zaštitnom ljuskom. diapsidna lubanja & jedan condylus occipitalis izgubile neke osobine gmazova: npr. roţnato perje. gušteri i zmije -najveći razvoj-mezozoik Raspodjela gmazova djelomično se temelji na prisutnosti ili odsutnosti temporalnih otvora (veliki otvori sa strane na lubanji). razmnoţavanje jajima.novoptice +Nadred Odontognathae  mnoge osobine modernih ptica (npr. kornjače. gušteri. a s tim u vezi povećanja zagriza. ljuske i pandţe na nogama. pingvinke itd. visok stupanj odijeljivanja venske od arterijske krvi. nisu toplokrvni zbog male dišne površine i malog broja eritrocita  jaja velika. Uloga tih otvora je vjerojatno vezana uz rad i snagu mišića čeljusti. slabo razvijeni greben &. zmije (i ptice) Euryapsid tip = izumrli plesiosauri. dugi rep i zube kljun bez zuba hrana se omekša u volji i mrvi u mišićnom ţelucu razvoj zračnih vrećica za disanje i za sprječavanje gubitka topline pneumatizirane kosti snaţna prsna kost četverodjelno srce i toplokrvnost -razvijeni oblici pojedinačnog i zadruţnog ponašanja Podrazred Archaeornithes .

Podrazred jednootvori • sisavci koji nesu jaja 2. mliječni i trajni zubi 8. različite vrste zubala: insektivorno.65.kukcojedi. omnivorno 10.zvijeri. tri kosti srednjeg uha 4. herbivorno.golosjemenjače)  Koljeno (odjeljak): Conipherophyta (četinjače)  Koljeno (odjeljak): Cycadophyta (cikasi)  Koljeno (odjeljak): Ginkgophyta  Koljeno (odjeljak): Gnetophyta Sjemenke unutar ploda (Angiospermae . ţlijezde znojnice 7. toplokrvnost 11. bikonkavni. stabljiku i list (mogu imati tzv. lofodontni i selenodontni 9. udovi ispod tijela 5. Opća obiljeţja i raspodjela Phytophyta (Alge) Neformalna skupina akvatičkih. dlaka 3. bezjezgreni eritrociti 12. rizoide. Podrazred– placentalni sisavci (plodvaši. Filogenetsko stablo biljaka Raspodjela biljaka: 1. Vaskularne biljke (s provodnim ţilama) s dominantnom generacijom sporofita Biljke bez sjemenki (papratnjače)  Koljeno (odjeljak): Psilophyta (psilofiti)  Koljeno (odjeljak): Lycophyta (crvotočine)  Koljeno (odjeljak): Sphaenophyta (preslice)  Koljeno (odjeljak): Pterophyta (prave paprati) Biljke sa sjemenkama (sjemenjače) Biljke s golim sjemenkama (Gymnospermae . Nevaskularne biljke s dominantnom generacijom gametofita  Koljeno (odjeljak): Bryophyta (mahovine) 2. Opća obiljeţja i raspodjela sisavaca Osnovna obilježja sisavaca: 1. kauloid i filoide)  nemaju kutikulu  nemaju mnogostanične gametangije ni zametke . bunodontni. alge i gljive  nemaju korijen. Podrazred tobolčari • raĎaju ţive mlade koji su mali i nerazvijeni  otpuţu u majčin tobolac i pripiju se uz majčinu mlječnu bradavicu dok ne ojačaju 3. placentom) • slonovi.kitovi. mliječne ţlijezde 2. mišićna dijafragma 6. pravi sisavci) • zametak se razvija u maternici za čiju stjenku je vezan posteljicom (plodvom. dobro razvijen cerebralni korteks -Razvoj sisavaca krajem paleozoika od zvjerogmazova.perajari.netopiri 66. rodentno. oblici zuba prema veličini. 1.majmuni.kritosjemenjače) Razred: Dicotyledones (dvosupnice) Razred: Monocotyledones (jednosupnice) 67. preteţno fotosintetskih. jedostaničnih ili mnogostaničnih Protoctista. Thalophyta (steljnjače) – stara sistematska kategorija koja je uključivala bakterije. obliku i rasporedu kvrţica: sekodontni.glodavci. karnivorno.

-višestanične s krupnom.oceani.slatke vode.prekriveni celuloznim pločicama impregniranim silikatima(svj) .u planktonu mora (posebno u tropskim morima). Oblici talusa u alga -jednostanične – bičevi. 69. ali i u moru i vlaţnom tlu -kremenjašice-mora i slatke vode. ţelatina.vlaţno tlo -Charales(paroţine)-u mirnim kopnenim vodama muljevitog dna. 68. Raprostranjivanje algi u biosferi -nastanjuju dno kao bentos ili lebde u vodi kao plankton -mora.dva biča.Raspodjela algi se temelji na:  sastavu fotopigmenata – osim osnovnog klorofila a i ţutih i narančastih karotenoida.tropske vode 70.prekriveni njeţnim pločicama od SiO2 ili od CaCO3 (zlatno-ţute). diferenciranom steljom (rizoid. karoten itd.umjerena mora -crvene-većinom morske. Opća obiljeţja alga iz skupine Chrysophyceae (zlatno-ţute) Jednostanični Većinom 2 biča Prekriveni njeţnim pločicama od SiO2 ili od CaCO3 Fotopigmenti  ţuta ili zlatno ţuta boja Značajan udio u morskom nanoplanktonu (ţive u i slatkim vodama) Ponekad se u tu skupinu svrstavaju i kremenjašice Silicoflagellatae -pojedinačne stanice s 1 ili 2 biča.rijetke u brakičnim vodama -Euglenophyta-u slatkim vodama -zelene-primarno slatke vode. vrlo brojne u hladnim oceanima -smeĎe-hladna.imaju skelet od kremenih prutića Coccolithophoridae -Stanica pokrivena kalcitnim pločicama – kokolitima.morski nanoplankton. kauloid.stvaraju vapnenačke sedimente . u toplim tropskim oceanima.stelja se sastoji od "stabalca" (jedne produţene stanice). kremena ljuštura -višestanične – kuglaste -zelene – bičaste .Fosilno poznate od jure. koja je učvršćena za podlogu ograncima rizoidima. različite skupine imaju još dodatne pigmente  Sastavu rezervnih tvari (za pohranjivanje energije)  GraĎi stanične stijenke  Broju i poloţaju bičeva Euglenophyta – zeleni bičaši Dinoflagellata – svjetleći bičaši Chrysphyta – zlatnoţute alge Phaeophyta – smeĎe alge Chlorophyta – zelene alge Rhodophyta – crvene alge Značaj u ekosustavima: na pigmentirane alge (zajedno s cijanobakterijama) otpada pribliţno 40 % globalne fotosinteze (fiksacija ugljika i produkcija kisika) i blizu 100 % primarne produkcije u morskim sustavima. bilo kroz prehranu i kozmetiku. filoid). bentoske. Ekonomska vaţnost: oko 500 vrsta algi direktno je vezano uz čovjeka bilo kroz proizvode kao što su agar-agar. kalcitnim pločicama-kokolitima (kokolitoforide). a na vrhu nosi pršljenasto rasporeĎene jednostavne ili razgranate ogranke u kojima je po 1 gametangij. koraljni grebeni -kokolitopforide-u planktonu.

Opća obiljeţja i raspodjela Pteridophyta (prave paprati) razvoj u devonu. veliki listovi .od jednostaničnih do mnogostaničnih Mnogostanične ne grade tkiva – razlika u odnosu na biljke Raznoliki oblici talusa Većina su bičaste ili proizvode bičaste stanice tijekom ţivotnog ciklusa Primarno nastanjuju slatke vode iako ima mnogo morskih oblika. • Preteţno su morski planktonski oblici Penatae • Bilateralna simetrija • Strukture najčešće poredane perasto • Uglavnom bentoske • Kreću se klizanjem po podlozi uz pomoć sekreta koji izlazi kroz središnju pukotinu – rafu 71.stabljika. vrlo brojne u hladnim oceanima Osnovni primarni producenti u vodenim biotopima  nakon uginuća sedimentacija ljuštura Centricae • Radijalna simetrija. ljušture okrugle ili trokutasto zaobljene • strukture poredane radijalno ili koncentrično. recentnih preko 12 000 vrsta. za 10 oC (sisavci imaju ţlijezde znojnice). a). zimi – dormancija i odbacivanje lišća (da se spriječi isušivanje) (ţivotinje mogu migrirati) -Potporno tkivo za učvršćivanje (lignin) – omogućen rast -Grananje – povećavanje površine biljke -Listovi – povećanje površine za asimilaciju  Gametofit: -Mnogostanični gametangiji. 73.poput petrijevke ili kutije s poklopcem  radijalna ili bilateralna simetrija ljušture U ljušturu uloţen silicijev dioksid (kremena ljuštura) Ljuštura skulpturirana Fotopigmenti  ţuta ili smeĎa boja Mora i slatke vode. Charales .(Diatomales) – alge kremenjašice. te asimilata (floem) -Prevencija od isušivanja – voštana kutikula (kopneni kraljeţnjaci u epitelnim stanicama imaju keratin) -Puči za izmjenu plinova (ne mogu preko kutikule!) i evaporaciju (kod visokih temperatura mogu smanjiti temp. najviše u tropima veliki listovi ispod kojih su nakupine sporangija (“sori”) za oplodnju potrebna voda (pokretni spermiji) -smatramo ih pravim stablašicama-korijen. mas. svaki gametangij ima zaštitni sloj sterilnih stanica -Iz oploĎene jajne stanice razvija se mnogostanični embrio unutar ţenskog gametangija. diatomeje Stanična stijenka graĎena od dvodijelne ljušture . neke i u vlaţnom tlu Najbrojnija skupina Porodica Dasycladaceae . Osobine koje su biljkama omogućile osvajanje adaptivnih zona na kopnu  Heteromorfna izmjena generacija  Razvoj sporofita i redukcija gametofita koji je oplodnjom jače vezan za vodu  Sporofit: -Opskrba vodom – korijenje (ţivotinje se kreću i traţe vodu uz pomoć razvijenih osjetila i ţivčanog sustava) -razvoj ţila za provoĎenje vode i mineralnih tvari (ksilem). rezervne tvari i stanična stijenka (celuloza) jednaki su kao i kod biljaka velika raznolikost .paroţine 72. u karbonu.list -podzemna stabljika-podanak. Opća obiljeţja alga iz skupine Chlorophyceae (zelene alge) Pigmenti (preteţno chl.

ljuskasti drţak i prema gore savijen vrh. 75. drţak -muški spolni organ . Filogenetski poloţaj papratnjača -nije posve sigurno od kojih su se primitivnih oblika razvile. tisa. -rasijavanje sjemenki uz pomoć ţivotinja i vjetra -jednosupnice i dvosupnice 78.-vaskularne biljke-razvijen provodni sustav -nespolno sporama.. ginko. Čine prijelaznu tičku za sve više biljke. spolno gametama -iz spore se klijanjem razvije protalij. Opća obiljeţja i raspodjela Magnoliophytina (kritosjemenjače)  Sjemeni zameci uvijek zatvoreni u plodnici.tučak – njuška. cvjetište . Opća obiljeţja i raspodjela Coniferophytina (četinjače) . rasprostranjeni uglavnom sjevernom hemisferom.  Od plodnice u zrelosti nastaje plod. Najčešće tvrdih igličastih listova koji su u pravilu vazdazeleni.  Plodnica nastaje savijanjem i sraštavanjem rubova plodnih listova (megasporofila).visoka stabla ili grmmovi . Pretpostavlja se da su se razvile paralelno s mahovinama od još nepoznatih algi. 76.prašnik – 2 prašnice. plodnica -ţenski spolni organ . Bor. čempres.  Ocvjeće – ovoj listova koji štite prašnike i tučak. vrat..a s donje strane 2 peludnice -ţenski – cvjetovi skupljeni u cvatove koji nose zavojito poredane pokrovne ljuske u kojima su 2 sjemena zametka -sjemene ljuske prilikom pretvaranja cvata u česšer narastu i otvrdnu 77. iznad njih zavojito poredani prašnici -prašnik ima kratak. formiranje sjemenke čini jasan prijelaz k sjemenjačama. Građa cvijeta u golosjemenjača -muški i ţenski cvjetovi -muški – pri dnu imaju nekoliko ljuskavih listića. Građa cvijeta u Magnoliophytina -lapovi  čaška ocvjeće -latice  vjenčić -cvjetna os.malo talusno tijelo pričvršćeno za zemlju rizoidima koji nose anteridie i arhegonije 74.

You're Reading a Free Preview

Download
scribd
/*********** DO NOT ALTER ANYTHING BELOW THIS LINE ! ************/ var s_code=s.t();if(s_code)document.write(s_code)//-->