Akademija Likovnih Umjetnosti Produkt Dizajn 2006/2007

Seminarski rad

LIKOVNA KOMPOZICIJA

Prof.: Stjepan Roš Asist.: Asim Đelilović Student: Irena Jukić

1

Vrste kompozicije Centralna kompozicija – većina elemenata se nalazi u sredini Vodoravna kompozicija – većina elemenata se nalazi u vodoravnoj. Tekstura 6. Oblik 5. Okomita kompozicija – je slična vodoravnoj samo što se ritam odvija odozgor naprema dole i odozdol naprema gore. Kompozicija predstavlja cjelokupnu organizaciju. Veličina 4. Valer 7. postavljeni u piramidalnu strukturu Kružna kompozicija – elementi su poredani tako da svojim izgledam daju kružni oblik Dijagonalna kompozicija – većina predmeta je poredana je po nekoj dijagonalnoj zamišljenoj osi. snage a njom su se uglavnom koristili pejzažisti. čežnja irealnog nebeskog i realnog zemaljskog. a to su: 1. mira. kao što i samo ime govori. itd. - Primjer piramidalne kompozicije Primjer centralne kompozicije Kompoziciju možemo raščlaniti na ELEMENTE KOMPOZICIJE i PRINCIPE KOMPOZICIJE. Smjer ili položaj 3. Linija ili crta 2. tj. Elementi kompozicije Postoji sedam kompozicijskih elemenata iz kojih gradimo kompoziciju.Kompozicija Pod kompozicijom podrazumijevamo prostorni raspored slikarskih elemenata nekog djela uključujući i figuru i osnovu bilo kojeg djela. Kaotična kompozicija – u ovoj kompoziciji elementi su postavljeni bez ikakvog posebnog redoslijeda Piramidalna kompozicija – Ovdje su elementi kompozicije. Boja 2 . ona daje utisak staloženosti. Ovom kompozicijom se mogla prikazati dinamičnost.

isprekidane. gdje se koriste crtački elementi . 3. ali ona zapravo ne postoji u prirodi.točka i crta . Ovdje je prigodna usporedba crta s rijekama koje si same dube svoje putove. obrisnom linijom stvaramo oblik koji iznutra ispunjavamo teksturnim crtama. od načinjenih oblika pogodne su ribarske mreže. ali ne i svoju teksturu. a druge dvije nenaglašene (visina i širina). njihova putanja. crtež koji nastaje u tridesetak sekundi. oštre. 2. to je imaginarna granica koja dijeli dvije plohe ili dva volumena. Prema karakteru linije dijelimo na : debele. otvorene ili zatvorene. Isto tako. Druga važna osobina linija je njihov tok. a) Konturne ili obrisne crte opisuju neki oblik izvana. Razlikujemo još kaligrafske crte rađene slobodnom rukom i euklidske crte izvedene tehničkim pomagalima. Ako ih želimo razlikovati moramo reći da je linija trag na podlozi namijenjen pogledu. slikarska (različite gustoće mrlja koje čine površinu) i crtačka tekstura. dugačke. Posebno je crtački zahtjevan tzv. točnije jedna joj je dimenzija naglašena (dužina). Crte se mogu grupirati gusto ili rijetko. strukturalizam. Time se izjednačuju pojmovi linija i linijsko. te skreću i vijugaju ako se ukaže potreba za tim. poljem koje je omeđeno od ostalih susjeda i obrađeno linijama . zgusnute ali ne nasumično. kroki. žičane ograde i sl. i kao takva može biti plastička (hrapavo ili glatko). čičak. nejednolične i slično. tanke. Dakle. jednolične. i crta do crte ili toče. maslačak (bijeli). po njegovom rubu. a tek ju je kasnije Claude Levi-Strauss uveo u antropologiju što je otvorilo put i likovnim teoretičarima za njenu upotrebu. Crte se mogu odrediti i prema svojem značenju.Linija Matematičkim jezikom crtu (ili liniju) možemo definirati kao skup točaka u ravnini. linija je jednodimenzionalna tvorevina. Među prirodnim oblicima koje možemo ponuditi djeci za vježbanje strukturnih crta su jež. krivulje (koje mogu biti pravilne ili slobodne krivulje). Iz toga jasno vidimo: rečenica može imati svoju strukturu (unutrašnji sklop pravila izražen gramatikom). vidimo je lijevo i dolje na primjerima žičane skulpture 3 . dok se linijsko orijentira na taktilnost (linijski istanjena masa. izlomljene. Pogodna je usporedba s oranicom.brazdama. postepeno grade neki oblik iznutra prema van nema obrisne crte koja lik gradi izvana. općenito neki sklop. jedna iz drugu. borove grančice. Riječ struktura označava unutrašnje načelo koje gradi neki oblik. c) Strukturne crte: iako po izgledu vrlo slične teksturnim crtama (ponekad su i prepletene toliko da se ne mogu razdvojiti). i koji u nekoliko linija treba pokazati sav izražajni raspon tehničkog sredstva koje se za crtež koristi. Riječ po riječ. kotač na biciklu. Linije po toku mogu ravne. po nekim pravilima grade vanjski oblik rečenice. b) Teksturne crte: tekstura označava karakter površine. kratke. paukova mreža. Ta se riječ primarno počela koristiti u lingvistici kroz tzv. strukturnim crtama treba jasno razlikovati njihovo značenje.za različito ispunjavanje i rasteriranje površine ograđene obrisnom crtom. Ako nekog prislonimo uz školsku ploču i oko njega kredom izvučemo crtu dobiti ćemo obrisnu crtu. Postepenim razrjeđivanjem gustoće crta ili točaka dobije se grafička modelacija. 1. Formalno. čipke.

trag koji ostavlja neka tvar u skladu s vlastitim karakteristikama). Na razini znaka. ili na opće iskustvo tijela (toranj u arhitekturi. Dubinski prostor se sugerira i preklapanjem i oštrinom prikazanih 4 . pokretljiv.mirovanje. Kosi smjer – dinamičan.umor lijenost. Veličina Površina na kojoj radimo kompoziciju ima svoju visinu i širinu i stavljanje bilo kojeg elementa zahtjeva dijeljenje površine na manje dijelove pri čemu se stvara prostorna iluzija na površini.muškost Cik-cak. odmor Konkavna (Udubljena). okomiti ili vodoravni. oni koji se nalaze na višim dijelovima su udaljeniji. volju Blago valovita. Veličina predmeta može značiti blizinu ili udaljenost (ako su predmeti postavljeni u različitim planovima).uzbuđenost. Pevsnera i gimnastičarske trake). ženstvenost. graciju Jako valovita. uravnoteženost. Položaj predmeta procjenjuje se u odnosu na liniju horizonta pri čemu su predmeti na liniji horizonta najbliži. Teoretičar linija Ph. ne odredi rukopis autora pomoću njegove sistematizacije i koordinatnog sustava.energičnost Smjer Smjer ima svaka linija kosi. jake emocije Grubi pokreti.A. Primjer linijskog crteža Primjer poentilizma Linije odaju i naše psihološko stanje tako da sljedeće linije prikazuju: Vodoravna.energiju. Rawson je istraživao kategorizaciju linijskih promjena i odnosa. ulica u urbanizmu). otpor. osjetilni (vizualni. linija ima dva vida. pasivan. Okomiti smjer – snaga. crtež se ne može razumjeti ako se prvo ne rekonstruira. ili razliku u veličini ( predmeti u istom planu). On ima velikog utjecaja na promatrača jer svaki simbolizira i šalje određenu poruku. podražaj na očnoj mrežnici) i osjetilno-izvedbeni (likovni. opuštenost Konveksna (ispupčena).nježnost. Prema njegovoj metodi. Vodoravni – mirovanje. spokojan. blagost.

5 . obrisnom linijom stvaramo oblik koji iznutra ispunjavamo teksturnim crtama. računa na veći raspon taktilnih doživljaja koje materijal.crtačka tekstura.predmeta. Plastičke teksture su opipljive i ovise ili o karakteru materijala čiju površinu doživljavamo. sastav. zrnca) koji zajedno stvaraju dojam hrapavosti. Ali u umjetnosti se nije uvijek razumijevalo samo po sebi da se upotrebljenom materijalu poštuju (ostavljaju) njegova svojstva.glačanjem i poliranjem recimo. Tekstura Riječ tekstura dolazi od lat. gdje se koriste crtački elementi . Krug se najlakše opaža. Oblici uključuju i vrijednosti koje ima daju naše asocijacije. poljem koje je omeđeno od ostalih susjeda i obrađeno linijama . taktilna). Tu leži snaga jednostavnih geometrijskih tijela. pa govorimo o sitnozrnatim. Tekstura je karakter površine i kao takva može biti .brazdama.za različito ispunjavanje i rasteriranje površine ograđene obrisnom crtom. a gledatelj percipirati .plastička (hrapavo ili glatko. postaju nam privlačniji. Ponekad se. sklop. tkanina. Lako si možemo predočiti kako se radi o određenom nizanju i prepletu sitnih elemenata (slova. obrađenosti neke površine. Oblik Neki oblici opažaju se lakše od drugih.točka i crta . s druge strane. ako ova tijela posjeduju još i dinamične konture i položaj. i vidimo kako je povezana sa riječima tkanje. ispicanim. alat i autor mogu pružiti. Dakle.predmet koji preklapa neki drugi je bliži. što mnogo utiče na dinamičke kvalitete likova. textura . tekstil. Razumije se da drvo ima različitu površinu (time i teksturu) od kamena ili bronce.tako se stvara više stupnjeva i oblika hrapavosti i uglačanosti površine. a zatim druga jednostavna geometrijska tijela. naboranim. a i onaj koji je više izoštren i s više detalja također.slikarska (različite gustoće mrlja koje čine površinu) i . i s rječju tekst. ili o načinu obrade tog materijala . već su se skulpture od kamena primjerice glačale do visokog sjaja oponašajući broncu. niti. krupnozrnatim. valovitim i drugim teksturama. Stoga poneki umjetnici ostavljaju dijelove skulptura posve neobrađenima kako bi što manje zadirali karakter i osobnost upotrebljenog materijala. . Pogodna je usporedba s oranicom. Psiholozi su izmjerili količinu energije potrebne da bi se pojedini oblik opazio.tkanje.

Valerski ključ je od prvenstvene važnosti. Spektar (lat. g. Mukli srednji molski ključ predstavlja svijet snova. veličinu. Svijetli. radostan. spectrum . Našu pažnju moramo posvetiti tonskom ključu slike jer to određuje ostale elemente naročito boju. Beskonačan niz prelijevajućih boja čini konačnim razgraničivši sedam različitih boja: crvena. Visoki molski ključ je nježan. Boja je opažaj određenog raspona frekvencije (vibracije) od 400 do 800 bilijuna Hz. a poslije 6 . visoki durski ključ je pozitivan. Akromatske su također i crna i siva. prikaza) je otkrio Isaak Newton 1676. oblik i teksturu. narančasta. Brojku sedam uzeo je iz korelativnih (i ezoteričnih) razloga . Razlomivši u trostranoj prizmi bijelu svjetlost. oblik.avet. ona ostvaruje i daje na slici prostor. zelena. Promjena valera mijenja izgled predmeta. snažan. visoki i srednji ključ sastoje se iz devet tonova. indigo (tamnoplava) i ljubičasta. bogat.Primjer: Tekstura drveta Valer Valer predstavlja količinu svjetlosti. Prije crvene nalazi se nama nevidljiva infracrvena. dramatičnost. Tamni niski molski ključ je pogreban. Primjer: Valer Boja Dijele se na kromatske(razlikuju se po tonu valeru i zasićenosti) i akromatske(razlikuju se samo po valeru) Bojom nazivamo reakciju fotoosjetljivih čunjića u našem oku na vanjski podražaj u obliku svjetlosne zrake. cijan (svjetloplava).kako bi sedam boja odgovaralo sedam nota u muzičkoj ljestvici. Niski. nešarena ili akromatska boja. Ulaskom u oko zraka se lomi kao u prizmi i raspršuje u spektar. Srednji durski ključ je plakatski. uzbudljiv. vidio je kako su u njoj sakrivene sve postojeće boje. a time i naše raspoloženje. Niži molski ključ je težak i dostojanstven. otvoren. sjetan. žuta. ženstven. Dok su sve boje spektra objedinjene. zraka je bijele boje zato bijelu zovemo neboja.

Ton je dodana količina svjetlosti u boji. žutom. zelenom. oko svih šest boja opišemo kružnicu koja je zapravo spektar: iz nevidljive infracrvene ulazimo u krug sa crvenom. Boje još možemo podijeliti na tople i hladne.. Grafički. Njoj zatim dodajemo sekundarne boje. plavom do ljubičaste koja izlazi iz vidljivog dijela kao ultraljubičasta. dakle svijetloplava. a ne nalazi se u spektru je magenta (purpur). nastavljamo sa narančastom.ljubičaste nama nevidljiva ultraljubičasta. to je interferencija (preklapanje) valova.zelena………. a to su: .Žuta . crna i sive. Ostwaldov (negdje Ittenov) krug boja. tako dobivamo tzv. 7 . Zatim ubacimo boje između već postojećih: između žute i narančaste stavimo žutonarančastu. primarne ili boje prvog reda..ljubičasta……. Djeci u školi kažemo kako spektar ima šest boja. To su: .narančasta. naime tri primarne i tri sekundarne.plava + žuta . koje stoga nazivamo osnovne. tamnoplava. sekundarne ili boje drugog reda.. Napokon. od primarnih boja možemo načiniti malu piramidu. miješanjem jedne primarne i jedne sekundarne boje nastaju tercijarne boje.plava + crvena Nadalje. još tamnija plava i tako sve do crne. Boja koju vidimo. Spomenuli smo i akromatske boje: bijela. Dodavanjem akromatskih boja kromatskim bojama dobivamo tonove kromatskih boja. Iz iskustva s pigmentima znamo da se sve boje mogu dobiti miješanjem svega tri boje. pa narančastožutu.Crvena ..crvena + žuta .Plava Njihovim miješanjem dobivamo izvedene. ili boje trećeg reda.

oblik. valera i boje da bi prikazao položaj pojedinih predmeta u kompoziciji.literarne asocijacije. Repeticija Repeticija se odnosi samo na prostornu dimenziju. Gradacija Gradacija je raspored u kojem se preko stupnjeva povezuju suprotne krajnosti. slikar koristi gradaciju veličina. Harmonija leži između diskorda i monotonije i ovisi o umjetnikovom temperamentu kojem će od ove dvije krajnosti kompozicija bliža. njihova harmonija se postiže funkcijom. Potpuna repeticija je krajnost isto kao što je i diskord (nesklad) druga krajnost. dramatično raspoloženje. kontrast. jedinstvo i ravnoteža. stupnjevanje ili gradacija. Diskord je kombinacija potpuno nesrodnih elemenata. U slikarstvu vidimo gradaciju pri osjenčavanju okruglih i valjkastih predmeta. ali se mijenja jedan ili više aspekata. Postoji i repeticija s varijacijom gdje se ponavlja jedna ili više osobina. oni se zasnivaju na psihološkim i sociološkim zakonima i pravilima čovjekovog djelovanja. Ti intervali su dio kompozicije kao sto su muzički intervali dio muzičke kompozicije. Njihov odnos je jednodimenzionalan i mjeri se prostornim intervalima kao kod intervala između dva identična muzička tona. izmjenjivanje ili alternacija. ali repeticija može izazvati i sasvim suprotnu reakciju – stvara nemir. Primjer je valerska ljestvica u kojoj su crno i bijelo povezani nizom sivih koje su slične i harmonične.dosadno.Repeticija nekad djeluje jedlolično.kašika i zdjela. harmonija. ALTERNACIJA .Principi kompozicije Po načelima komponiranja organiziramo i povezujemo elemente kompozicije. Neki predmeti ne moraju biti slični da bi bili harmonični. Postoji više vrsta harmonije. opozicija ili konflikt. npr. dominanta.smirujuće. Primjer je mijenjanje velikog u mali krug. Jedina razlika među identičnim jedinicama je njihov položaj. 8 . Kompozicijski principi su: ponavljanje ili repeticija. veličina ili boja. Jedinice su slične ako im je jedna ili više osobina slična. Postoji i harmonija simbolizma.je vrsta repeticije i predstavlja naizmjenično ponavljanje Harmonija Harmonija je kombinacija jedinica koje su u jednoj ili više osobina srodne.

suprotnost je dinamična suština života. u svakom djelu nužna je raznolikost. a onu koja naglašava narastanje ili opadanje dinamičnosti. uvođenjem novih materijala.kombinacija potpuno nesrodnih elemenata. Najčešće se izbjegavaju krajnje suprotnosti. Svaku kompoziciju koja naglašava pravilno i točno ponavljanje motiva nazivamo statičnom. Ono što nije bitno se zanemaruje. a neki samo kontraste. Količina kontrasta ovisi o umjetnikovom temperamentu. Biljke i životinje imaju dinamično jedinstvo.stakla. 9 . Primjer kontrasta Jedinstvo Umjetnik oblikuje estetsko jedinstvo ili red. dinamičnom kompozicijom. Diskord je krajnji kontrast . bez ikakvih dodatnih suvišnih elemenata. neki traže harmoniju. Važan je i kontrast tekstura.. Jedinstvo može biti statično i dinamično. Dakle. Koliko raznolikosti treba da bude na djelu zavisi od umjetnikovog temperamenta i namjene likovnog rješenja. ostvario ritam i uopće veća dinamika. Jako je važno jedinstvo konflikta i dominante koje kao problem postoji u svim prostornim umjetnostima. Suprotnosti nešto manjeg koriste se redovno da bi se pojačao intenzitet. tekstura je postala važan element u dizajnu. arhitekturi… Kompozicija kojoj nedostaju kontrasti obično djeluje jednolično i prazno. neorganski oblici kao kristali također imaju statično jedinstvo. Jedinstvo ideje. hroma i dr.. unijela preglednost i jasnoća.bit jedinstava je u tome da umjetničko djelo izražava samo jednu ideju.primjer gradacije Kontrast Kontrast. aluminijske folije. Kroz kontrast predmeti i pojave dobivaju svoj smisao. Statično jedinstvo imaju geometrijski oblici.

Neformalna ravnoteža se sreće u skulpturi. moramo odlučiti koji je lik glavni i naglasiti ga. oblika. pa se koristi u arhitekturi.formalna i neformalna. Pri upotrebi različitih elementa moramo odlučiti koji je dominantan. teksture. ovakav način ostvaruje dostojanstvo i ozbiljnost pa pogoduje arhitekturi. ali i modernoj arhitekturi. Dominantu linije. Teorija forme (drugo prošireno izdanje) . glavno.prof. smjera. oblika i boje postižemo repeticijom. Neformalno uravnoteženje je kada jedan ili više elemenata s jedne strane uravnotežujemo različitim elementima s druge strane. slikarstvu. Dvije su vrste ravnoteže. Formalna je uravnoteženje jednog ili više elemenata na jednoj strani s identičnim elementima na drugoj strani. ovakvo uravnoteženje je asimetrično ali mnogo zanimljivije . Ravnoteža Ravnoteža predstavlja dobar raspored masa. Ako crtamo krug i trokut. Funkcija kompozicije najbolje određuje kakvu vrstu ravnoteže treba upotrijebiti. Dominantu postižemo tako što jedni vrijednost činimo većom od druge.Internet 10 .Dominanta Dominanta znači prevladavajuće. Literatura: . snažnijom u valerskom smislu i bojom. ozbiljnosti i mira. valera. organiziranje prostora. Radenko Mišević. Formalna ravnoteža ostvaruje efekat dostojanstva.

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful