PORTAL ZA PRAVNIKE I STUDENTE PRAVA U BIH

GRAĐANSKO PRAVO
SKRIPTA

WWW.BH-PRAVNICI.COM INFO@BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
I - UVOD
1. POJAM GRAĐANSKOG PRAVA GraĎansko pravo u objektivnom smislu je grana privatnog prava koja kao skup pravnih pravila ureĎuje one imovinske odnose u koje ljudi ulaze povodom stvari, činidbi ili imovine. 2. NAZIV Naziv graĎansko pravo potiče iz rimskog prava kao prijevod latinskog ius civile. MeĎutim, staro rimsko ius civile i moderno graĎansko pravo su pojmovi različ itog sadržaja. Težište naziva graĎansko pravo je na subjektima pravnih odnosa, a ne na sadržaju samih odnosa. Prema tome, jedino graĎansko pravo može u svom nazivu obuhvatiti istovremeno odreĎeni krug imovinskih, pa i neimovinskih odnosa. Naziv privatno pravo direktno je povezan sa podjelom cjelokupnog prava na javno (ius publicum) i privatno (ius privatum), koju je izvršio već Ulpijan. Javno pravo je ono koje se odnosi na položaj države, a privatno ono koje se tiče koristi pojedinaca. Bitno je istaći da je graĎansko pravo bilo uvijek svrstavano ne samo u privatno pravo, već je jedno vrijeme bilo i njegov sinonim. Ali kad je započeo proces sadržajnog raslojavanja, ostao je jedan skup pravnih pravila koje se u teoriji nazivalo opće privatno pravo ili opće graĎansko pravo. U privatno pravo danas, osim graĎanskog prava, spadaju i trgovačko pravo, autorsko pravo, pravo vrijednosnih papira, pravo osiguranja i dr. Naziv imovinsko pravo neposredno asocira na sadržaj tog prava i prirodu odnosa koje ureĎuje. Ono ureĎuje uglavnom imovinsku zaštitu neimovinske sfere čovjeka. 3. NAČELA GRAĐANSKOG PRAVA Posebno karakteristična su 4 načela graĎanskog prava: 15. Načelo dispozitivnosti. Načelo dispozitivnosti znači da graĎanskopravni odnos nastaje, mijenja se i prestaje prvenstveno voljom stranaka. Na području obveznog prava ovo načelo manifestuje se kao sloboda ugovaranja. Sloboda ugovaranja podrazumijeva slobodu svakog učesnika u prometu da se odluči da li će ući u obvezni odnos ili ne, slobodu izbora vrste ugovornog odnosa, te slobodu utvrĎivanja oblika i sadržaja ugovornog odnosa. Svaki pravni poredak utvrĎuje opće granice slobode ugovaranja koje stranke ne smiju prekoračiti. U stvarnom pravu načelo dispozitivnosti manifestuje se u slobodnom korištenju i raspolaganju stvarima i pravima koja imamo na stvarima. U nasljednom pravu načelo dispozitivnosti izražava se u slobodi oporučnog raspolaganja. 17. Ravnopravnost stranaka. Položaj stranaka u graĎanskopravnom odnosu je koordiniran. Nema subordinacije koja je karakteristična za upravno pravo. 21. Imovinska sankcija. Sankcija je štetna posljedica koja pogaĎa onoga ko se ne drži nareĎenja ili zabrane izražene u pravnoj normi. Sankcija je takoĎer posljedica koja stiže onoga ko ne izvrši obavezu koju je preuzeo stupanjem u graĎanskopravni odnos. Sankcije su u graĎanskom pravu bile u početku lične (dužničko ropstvo). 24. Prometnost prava. Pri prometnosti se misli na promet subjektivnih graĎanskih prava. Subjektivno graĎansko pravo je ovlaštenje koje nastaje za učesnika konkretnog graĎanskopravnog odnosa na osnovu normi graĎanskog prava u objektivnom smislu. Mogućnost prometa subjektivnih imovinskih prava postoji jedino u graĎanskom pravu, uz odreĎene izuzetke koji se nazivaju strogo osobna

2

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
građanska prava, a koja se ne mogu dobrovoljnim sporazumom prenositi sa jedne osobe na drugu. (npr.roditeljsko pravo) 4. SISTEM GRAĐANSKOG PRAVA Poznata su 2 modela u izgradnji sistema graĎanskog prava: institucijski i pandektni. Institucijski sistem potiče iz rimskog prava. Gaj u Institucijama kaže da se svo pravo odnosi na osobe (personae), imovinu (res – stvari) i tužbe (actiones). Ovaj trodijelni sistem pokazao se neodgovarajućim za graĎansko pravo. Pandektni sistem razvijen je u njemačkoj pravnoj teoriji i primijenjen u njemačkom GraĎanskom zakoniku iz 1896.godine. Sastoji se od 5 dijelova: opć i dio, obvezno pravo, stvarno pravo, porodično pravo i nasljedno pravo. U savremenoj nauci prednost se daje pandektnom sistemu. Opći dio graĎanskog prava sadrži skup pravila i načela koja su zajednička svim dijelovima graĎanskog prava; Stvarno pravo je skup pravnih pravila kojima se ureĎuju odnosi izmeĎu ljudi s obzirom na stvari. Obvezno pravo je skup pravnih pravila kojima se ureĎuju oni društveni odnosi u kojima je jedna stranka (vjerovnik) ovlaštena da od druge stranke (dužnik) traži izvršenje neke činidbe, a ona je dužna tu činidbu izvršiti. Nasljedno pravo je skup pravnih pravila kojima se za slučaj smrti jedne osobe (ostavitelja) ureĎuje podjela njene imovine na druge osobe (nasljednike). 5. ODNOS GRAĐANSKOG PRAVA PREMA DRUGIM GRANAMA PRAVA GraĎansko pravo – trgovačko pravo. Postoje 2 varijante ovog odnosa: Dualistička varijanta sastoji se u potpunom odvajanju trgovačkog od graĎanskog prava. Monistička varijanta zadržava jedinstvenost graĎanskog prava za sve vrste subjekata i pravnih poslova, sa eventualnim odstupanjima za privrednopravne subjekte i poslove. GraĎansko pravo – porodično pravo. IzmeĎu graĎanskog i porodičnog prava postoje sličnosti i razlike, kako u prirodi odnosa, tako i u metodama ureĎivanja tih odnosa. Sličnost u pogledu odnosa postoji u dijelu imovinskih odnosa u braku i porodici. Priroda ostalih odnosa je meĎusobno potpuno različ ita. U porodičnom pravu ureĎuju se lični odnosi, a imovinski odnosi su podreĎeni ostvarenju ličnih prava. Metodološka sličnost je u načelu dispozitivnosti (dobrovoljnosti) zasnivanja odnosa i načelu ravnopravnosti subjekata, a razlike su neprometnost porodičnih subjektivnih prava i odsustvo imovinske sankcije u porodičnom pravu. GraĎansko pravo – radno pravo. Radno pravo je prije osamostaljenja u zasebnu granu prava bilo sastavni dio graĎanskog prava. Osnovni instrument radnog odnosa je bio ugovor o službi (locatio conductio operarum). GraĎansko pravo – upravno pravo. Metode, odnosno načela upravnog prava suprotni su onima graĎanskog prava. Umjesto ravnopravnosti i koordinacije meĎu strankama, u upravnom pravu važi načelo subordinacije, umjesto načela prometnosti načelo neprometnosti i delegacije nadležnosti, umjesto imovinske sankcije preovladava lična sankcija. U upravnom pravu preovladavaju kogentne, a u graĎanskom dispozitivne norme. GraĎansko pravo – meĎunarodno privatno pravo. MeĎunarodno privatno pravo ureĎuje posebnu vrstu imovinskih odnosa, a to su imovinski odnosi sa tzv.meĎunarodnim obilježjem. Npr.ugovor o prodaji

3

WWW.BH-PRAVNICI.COM

tzv. dok bi po modernoj teoriji 4 WWW. pravni običaji. PROPISI Propis sadrži napisano pravno pravilo.autonomno pravo karakteristični su samonormiranje meĎusobnih odnosa i akcija članova odreĎenih asocijacija.COM . propisi ne mogu djelovati retroaktivno ako bi time vrijeĎali stečena prava pravnih subjekata. a koji sadrži apstraktno. zbog sporne prirode stečenih prava Roubier je postavio novu.COM zaključe 2 državljanina različitih zemalja na teritoriji treće države. Retroaktivnost propisa. 2. Npr. Za društveni izvor ili tzv. U pravnoj nauci postoje 2 teorije koje pokušavaju objasniti zabranu povratnog djelovanja propisa. Zakon je najčešći i najuobičajeniji pravni izvor. opće pravno pravilo. političkog i ekonomskog sistema odreĎene društvene zajednice. sudska praksa i pravna nauka. U svim modernim pravnim porecima postoji zabrana retroaktivnog djelovanja propisa. Zakoni neposredno zahvataju pravne situacije koje su u toku. II . Izvori graĎanskog prava su propisi. ali ne mogu uticati na posljedice koje su takve situacije već proizvele. MeĎutim. Najznačajniji propisi su ustav i zakon. Za državni izvor je karakteristično da je formalni tvorac prava ustavom odreĎeni zakonodavni organ. Pod zakonom se podrazumijeva akt donesen od strane zakonodavnog tijela na ustavom propisani način. ali svaki propis ne mora biti zakon. odnosno oni koji stvaraju normu u načelu su i njeni adresati. posebno zakon. a kasniji podiže granicu na 21 godinu. Osnovni oblik u kome se javlja pravno pravilo iz tog izvora je propis. Zakoni. Taj zadatak rješava meĎunarodno privatno pravo pomoću tzv. Naziv “meĎunarodno” to pravo nije dobilo zato što je zaista meĎunarodno. Svaki zakon je propis. Ustavom se ureĎuju temelji pravnog. Postavlja se pitanje koje će nacionalno graĎansko pravo biti primijenjeno u konkretnom slučaju. Ono je unutrašnje pravo države.IZVORI GRAĐANSKOG PRAVA 1. odnosno stvaralac norme nije istovremeno i adresat. Norma je heteromna. ali one imaju prvorazredan značaj. Norma je autonomna.kolizijskih pravila. Prema teoriji stečenih prava. MeĎu propisima postoji rang koji odreĎuje njihov meĎusobni odnos. POJAM I VRSTE PRAVNIH IZVORA Izvori prava su različiti oblici u kojima se javljaju pravna pravila. U nauci o izvorima poznata je podjela na državne i društvene izvore prava. Zabrana retroaktivnosti za zakonodavca važi relativno jer može odrediti da pojedine odredbe djeluju unatrag. Za naše graĎansko pravo karakteristično je da ono nije u cjelini ureĎeno novim zakonima. Ustavi sadrže relativno mali broj odredaba graĎanskog prava.modernu teoriju prema kojoj treba razlikovati neposredno djelovanje od retroaktivnog djelovanja pravnih propisa. ako je raniji propis odreĎivao da se poslovna sposobnost stiče sa 18 godina.BH-PRAVNICI. Propis je i svaki podzakonski akt. osobe koje u trenutku stupanja propisa na snagu imaju 20 godina bi po klasičnoj teoriji stečenih prava ostajali poslovno sposobni i dalje.BH-PRAVNICI. već zato što ureĎuje privatnopravne odnose sa meĎunarodnim obilježjima.WWW. Za sudiju je zabrana retroaktivnosti apsolutna.

Nastaju kao proizvod ponavljanja i ujednačavanja poslovne prakse učesnika u pravnom prometu. Time se stvara mogućnost prinudnog ostvarivanja prava i obaveza subjekata u takvim odnosima. Pravni običaj kao izvor prava mora sadržavati 2 elementa: c) materijalni. Ako se primjenjuju na promet svih vrsta robe nazivaju se općim uzansama. POJAM I POSTANAK GRAĐANSKOPRAVNOG ODNOSA GraĎanskopravni odnos je društveni odnos koji je ureĎen pravnim pravilima graĎanskog prava. 2. U suprotnom. PRAVNI OBIČAJI Pravni običaji su pravila ponašanja koja su se formirala u društvenoj zajednici na osnovu nekog ponavljanjem utvrĎenog shvatanja. te zbirke sudskih odluka djeluju pozitivno na ujednačavanje sudske prakse.COM . Sudska praksa je indirektan izvor prava jer kod nas sudska odluka nema karakter presedana. Zbirke sudskih odluka nemaju karakter zakona. U prvom redu se javlja kao faktički. Ona djeluje na sud samo snagom svoje uvjerljivosti.BH-PRAVNICI. 3.trgovački običaji. tj. ali se sudija u konkretnom slučaju ne može pozvati na neko naučno djelo kao na zakon. Iz navedenog slijede 2 osnovne karakteristike pravnih običaja: 2. Pretvaranjem faktičkih društvenoekonomskih odnosa u graĎanskopravne odnose omogućava se privredno kretanje.WWW. III .GRAĐANSKOPRAVNI ODNOS 1. stalna i jednolična. radi se o posebnim uzansama. Pravni običaji su izvor našeg graĎanskog prava Na području obveznih odnosa primjenjuju se tzv.BH-PRAVNICI. tj. materijalni društveni odnos. ali bi pravni poslovi koje su zaključili nakon navršene 18. SUDSKA PRAKSA Sudskom praksom kao izvorom prava naziva se donošenje više saglasnih presuda od strane istog suda o istom pravnom pitanju na osnovu kojih se formira općeobavezna pravna norma. 3. a zakonski im je propis svojom normom direktno ili indirektno dao pravni karakter. Pravni običaji su supsidijarni pravni izvor. već odluka višeg suda djeluje na niži sud samo snagom svoje uvjerljivosti. a pravni običaj nije protivan načelima na kojima se zasniva pravni poredak odreĎene zajednice. d) psihološki (opinio iuris sive necessitatis). Materijalni društveni odnos postaje graĎanskopravnim odnosom u trenutku kada ga graĎansko pravo prizna i uredi. koji pokazuje da je društvena praksa koja se manifestuje kao vršenje ili nevršenje odreĎenih radnji dovoljno česta. PRAVNA NAUKA Pravna nauka je takoĎer samo indirektan izvor prava. Ako su kodificirani nazivaju se uzansama. u obzir dolaze samo ako odreĎeni odnos nije u cjelini normiran propisom.uvjerenje da se radi o općeobaveznom pravilu ponašanja.COM izgubili poslovnu sposobnost. 5. 5 WWW.godine bili i dalje valjani. Pravni običaji su subordinirani zakonskom pravu jer važe samo onda ako ih zakon priznaje. 4.

VRSTE PRAVNIH ČINJENICA S OBZIROM NA POSTANAK Po ovom kriteriju pravne činjenice se dijele u 2 osnovne vrste: prirodni dogaĎaji i ljudske radnje. Prirodni dogaĎaji postaju pravne činjenice kada pravo za njih veže pravne učinke. promjena ili prestanak graĎanskopravnog odnosa. svaka pravna osnova je pretpostavka. ona se naziva pravnom osnovom. PRAVNE ČINJENICE Pravne činjenice su činjenice za koje pravo veže postanak. za razliku od krivičnih. subjektivna prava uvijek proizilaze iz jedne pretpostavke.BH-PRAVNICI.ako je neko zaista umro. Da bi se ta pretpostavka za koju je povezano subjektivno graĎansko pravo razlikovala od svih ostalih koje su potrebne za postanak odnosa. protek vremena itd). pravna osnova. 5.COM IzmeĎu društveno-ekonomskih odnosa sa jedne i graĎanskih prava sa druge strane. Pravna osnova je ona bitna pretpostavka za koju se veže postanak. smrt. tada je ta pravna činjenica pretpostavka za otvaranje nasljedstva. dok u običnom govoru izraz pretpostavka koristimo kada nismo sigurni da li se nešto dogodilo ili ne. MeĎu pravnim radnjama najvažniji je pravni posao. a u vezi s tim postanak.roĎenje.WWW. Npr. oporuka u korist odreĎenog nasljednika. Takvi učinci su postanak. VRSTE PRAVNIH ČINJENICA S OBZIROM NA FUNKCIJU S obzirom na funkciju. Društveni odnosi daju graĎanskom pravu sadržaj. presumpcija i fikcija. Delikti su nedozvoljene ili protupravne ljudske radnje. Pravna osnova iz koje nastaje subjektivno pravo odreĎenog nasljednika na nasljedstvo oč igledno je postojanje oporuke u njegovu korist. Dijele se na dozvoljene (pravne radnje) i nedozvoljene (delikti). Takvi dogaĎaji nazivaju se i pravnim dogaĎajima (npr. pravne činjenice se mogu javljati kao pretpostavka. Naime. imovina. Pravne činjenice se dijele s obzirom na postanak i s obzirom na funkciju u normiranju samog graĎanskopravnog odnosa. 6 WWW. živi nasljednici u trenutku smrti ostavitelja. 3. prestanak ili promjenu subjektivnih prava. Delikt je protupravna radnja uz koju norme građanskog prava i mimo volje počinioca vežu nastanak odnosa odgovornosti za štetu. pretpostavke za oporučno nasljeĎivanje su: smrt ostavitelja. Ljudske radnje su manifestacije ljudske volje za koje su vezani pravni učinci. ali svaka pretpostavka nije pravna osnova. a graĎansko pravo tim odnosima daje pravnu karakteristiku. To je očitovanje volje stranaka usmjereno na postizanje dozvoljenih pravnih učinaka. Prema tome. sposobnost nasljednika za nasljeĎivanje. u graĎanskopravnoj terminologiji se pod pretpostavkom podrazumijeva činjenica koja se sigurno dogodila i čije postojanje se uvijek može dokazati. Npr. 4. promjena ili prestanak subjektivnih građanskih prava. Pretpostavka je pravna činjenica koja je zaista kao činjenica realno nastala u stvarnosti. a potrebna je da bi nastao.COM . U graĎanskom pravu radi se o graĎanskim deliktima. promijenio se ili prestao određeni građanskopravni odnos.BH-PRAVNICI. postoji uzajamno djelovanje. Dakle. promjenu ili prestanak pravnog odnosa.

SUBJEKTI GRAĐANSKOPRAVNOG ODNOSA POJAM PRAVNOG SUBJEKTA Pravni subjekt je nosilac prava i obaveza.COM . Za pravni subjekt često se koristi izraz osoba (lice).WWW. Pravni subjekt može biti fizička osoba i pravna osoba. A. U suprotnom otpadaju sve pravne posljedice fikcije.poznavanje stanja u zemljišnim knjigama). Ako bi se nekom pravnom subjektu oduzela pravna sposobnost. Pri tome se mora voditi računa o slijedećem: 2. Deliktna sposobnost (uračunljivost) je svojstvo pravnog subjekta da bude odgovoran za svoja protivpravna djelanja. već samo ona za koju propis to dozvoli. Fizička osoba postaje roĎenjem. Kao presumpcija se može tretirati samo ona pravna činjenica koju je propis odredio. Svaki pravni subjekt mora imati pravnu sposobnost. 7 WWW. promijeniti se ili prestati neki pravni odnos. Neoboriva presumpcija znači da se neka činjenica smatra po propisu kao dokazana. POSTANAK I PRESTANAK FIZIČKE OSOBE Fizička (prirodna) osoba je živ čovjek kao subjekt prava. Takva činjenica zove se pravna presumpcija (praesumptio iuris). Dok se za poslovnu sposobnost traži pravno relevantna volja pravnog subjekta. ali se uzima kao da se dogodila da bi mogao nastati. IV . 3. postoji i tzv.BH-PRAVNICI.BH-PRAVNICI. Zbog toga i poslovno nesposobne osobe mogu biti deliktno sposobne.COM Presumpcija je pravna činjenica koja se smatra dokazanom dok se ne dokaže suprotno. a protivdokaz uopće nije dozvoljen (npr. Ponekad se ukazuje potreba da se neroĎenom djetetu sačuvaju neka prava. a pravna osoba bi prestala postojati). Ona je osnovno svojstvo pravnog subjekta. Osim pravne presumpcije koja se uvijek može oboriti dokazom. FIZIČKA OSOBA POJAM. on bi prestao biti pravnim subjektom (čovjek bi sa pravnog gledišta postao stvar. Fikcija mora ići u korist nasciturusa. Čovjek postaje pravnim subjektom samo onda ako mu to pravni poredak priznaje (robovlasništvo je sistem u kome nisu svi ljudi bili pravni subjekti). PRAVNA. POSLOVNA I DELIKTNA SPOSOBNOST Pravna sposobnost je svojstvo biti nosilac prava i obaveza.neoboriva presumpcija koja se naziva pravna presumpcija i o pravu (praesumptio iuris et de iure). Kod nasciturusa se služimo fikcijom “onaj ko će se roditi uzima se kao da je već roĎen”. već svojstva. Dijete u majčinoj utrobi u pravu se naziva nasciturus. Dijete se zaista mora roditi živo. za deliktnu sposobnost traži se odreĎeni stepen svijesti (mogućnost samoopredjeljenja). ali se svojstava ne može sama odreći. Razlika je u tome što se osoba može odreći svojih subjektivnih prava. Fikcija je pravna činjenica za koju se zna da se uopće nije dogodila ili da se nikad neće ni dogoditi. Pravna i poslovna sposobnost nisu ni prava ni dužnosti. I za fikciju važi načelo da se ne može fingirati svaka pravna činjenica. ali ne mora imati i jednak stepen poslovne sposobnosti. Poslovna sposobnost je svojstvo da se vlastitim očitovanjima volje stiču prava i obaveze.

Tu se samo zamišlja da persona postoji. već to za njih čine njihovi zakonski zastupnici. Osobe koje su navršile 18 godina nazivamo punoljetnim (izuzetak su stariji maloljetnici koji su zaključili brak).BH-PRAVNICI. Historijski korijeni pravne konstrukcije pravne osobe nalaze se u srednjevjekovnim pravnim shvatanjima koja su dijelom zasnovana na rimskom i kanonskom pravu.COM . te poslovna nesposobnost. B. Osobe koje su potpuno nesposobne ne mogu uopće same sklapati pravne poslove. Smrt znači i prestanak pravne sposobnosti fizičke osobe. 8 WWW. kao i čovjek. POSLOVNA I DELIKTNA SPOSOBNOST FIZIČKE OSOBE Poslovna sposobnost fizičke osobe ima 3 stepena: puna i ograničena poslovna sposobnost. ali će iznimno biti ako se dokaže da je pri činjenju graĎanskog delikta bio sposoban za rasuĎivanje. društvene tvorevine nisu personae. veže se uz Zitelmann-a. Taj pravac. a usljed zakonom odreĎenih razloga. jer su sve ostale teorije nastale kao plod kritičkih osvrta na tu teoriju. koji kolektiv više psihologizira. a dijelom na germanskom i drugim običajnim pravima evropskog kontinenta. Dakle. pravo se služi presumpcijom smrti koja se u našem pravu pojavljuje u vidu proglašenja nestale osobe umrlom.COM Fizička osoba prestaje smrću. m) Potpuna poslovna nesposobnost. Teorija fikcije danas se naziva klasičnom teorijom. PRAVNA (JURISTIČKA OSOBA) Pravna osoba je društvena tvorevina kojoj je pravni poredak priznao pravnu sposobnost. ovom presumpcijom prezumira se i prestanak pravne sposobnosti fizičke osobe. dakle fingira se subjekt kojeg Heise prvi u literaturi naziva jurističkom osobom. Prema ovoj teoriji. i) Ograničena ili djelomična poslovna sposobnost. Kod nas su potpuno poslovno nesposobni maloljetnici mlaĎi od 15 godina i punoljetne osobe koje su sudskom odlukom potpuno lišene poslovne sposobnosti. Maloljetnik izmeĎu 7 i 14 godina života nije deliktno sposoban. 6.WWW. Duševno zdravlje se presumira. Punoljetna osoba može sama sklapati pravne poslove.godinom života. Teorija fikcije.godinom života. Teoriju fikcije su preko Savigny-a prihvatili pandekisti. c) Puna ili potpuna poslovna sposobnost stiče se po našem pravu sa navršenom 18.BH-PRAVNICI. Maloljetnik koji je navršio 14 godina potpuno je deliktno sposoban ako je duševno zdrav. OSNOVNE PRAVNE TEORIJE O PRAVNOJ OSOBI 5. koja je živi organizam. Deliktna sposobnost nastupa sa navršenom 14. Pravni poslovi koje sklopi osoba sa ograničenom poslovnom sposobnošću važe tek onda kada ih odobri zakonski zastupnik te osobe. Potvrdne teorije c) Organska teorija ljudski kolektiv smatra stvarno postojećom kolektivnom osobom. Pravni posao koji sklapa osoba ograničene poslovne sposobnosti zove se šepavi pravni posao (negotium claudicans). U slučaju da se ne zna da li je osoba čije pravne odnose treba razriješiti živa ili mrtva. jer nisu bića koja imaju vlastitu volju.

e) Teorija ustanove ili institucije. te da bi je trebalo zamijeniti pozitivnim pojmom kolektivnog vlasništva koje realno postoji ispod maske koja se naziva pravnom osobom. Brinz je bio uvjeren da mogu postojati subjektivna prava bez subjekta. 4. Supstrat osobnosti može biti živo ljudsko tijelo i u tom slučaju se pravni subjekt javlja kao fizička osoba. odnosno da je potpuno nepotrebna. h) Druge odrične teorije obuhvataju autore koji negiraju postojanje subjektivnih prava uopće. U prvom slučaju radi se o korporaciji. Teorija ne može pružiti pravni kriterij koji sigurno odvaja organizacije koje jesu pravne osobe od onih koje to nisu.COM . došao je na ideju da pravna osoba ne postoji. Društvena tvorevina mora imati trajnu i čvrstu organizaciju. Njen autor. POSTANAK PRAVNE OSOBE U nauci se smatra da su potrebne najmanje 3 pretpostavke da bi se neka društvena tvorevina mogla pojaviti kao pravni subjekt: 2. francuski teoretičar Planiol. Budući da njima ne treba nikakav pravni subjekt. MeĎutim. čaki preko zakonskog teksta.BH-PRAVNICI. Sticanje pravne sposobnosti (subjektiviteta). odvojenu od imovine članova. ali sa odreĎenim ciljem. 9 WWW. smatra se da Brinz nije ništa doprinio nauci o pravnoj osobi. već da mogu pripadati i za nešto. pravna ustanova je društvena organizacija u kojoj pojedinci spontano organiziraju kolektiv radi ostvarenja odreĎene ideje. čiji je autor Hauriou. Obzirom da je i teoretski neodrživo učenje o postojanju subjektivnih prava bez subjekta. Predstavnici tih teza su Duguit i Kelsen. d) Teorija pravne realnosti prihvaćena je i razraĎena od strane francuske civilističke doktrine. a u drugom o zavodu ili zakladi. 3. g) Teorija kolektivnog vlasništva. da treba priznati sva prava pravnoj osobi. Organizacija mora imati zasebnu imovinu. Brinz je postavio teoriju o “namjenskoj imovini”. uvijek kada se kolektivni interes organizovano izrazi. Subjektivitet fizičkih i pravnih osoba je jedinstven. legislative i prakse pokuša izvući ono zajedničko. f) Teorija destinatora. čiji je autor Ihering smatra da stvarni subjekti prava kao pravnih osoba jesu korisnici kojima je imovina namijenjena. Iheringu je nedostajalo precizno razlikovanje izmeĎu vlasništva u ekonomskom i pravnom smislu. Teorija realne egzistencije može se postaviti ako se kao rezultat općih napora nauke. Moguća su 3 praktična rješenja pitanja sticanja pravnog subjektiviteta. Krupan nedostatak joj je što je poistovijetila organizam i organizaciju. u konstrukciji im ne treba ni pravna osoba. Umjesto pravne osobe.WWW. Brinz je počeo učiti da prava ne pripadaju samo nekome. Kolektiv postaje ustanova i automatski stiče pravnu sposobnost čim postigne takav stepen koncepcije i organizacije na kome postaje svjestan svojih zadataka i ciljeva. 8. Po ovoj teoriji. Ova teorija pravne ili tehničke realnosti naglašava 2 osnovna načela: da treba priznati postojanje pravne osobe čak i u slučaju zakonske šutnje.BH-PRAVNICI. supstrat osobnosti može biti odreĎeni skup pojedinaca ili odreĎena imovinska masa i tada je pravni subjekt pravna osoba. ako su takva prava potrebna za realizaciju kolektivnog interesa. Odrične teorije e) Teorija namjenske imovine. prema vanjskom svijetu mora predstavljati organizacijsko jedinstvo. To su imovinske mase bez subjekta.COM Osnovna zasluga organske teorije je u tome što je upozorila na realnu egzistenciju pravnih osoba. 16.

nadležni organ mora izvršiti registraciju u slučaju da su ispunjene zakonske pretpostavke. krivica pravne osobe prosuĎivaće se po krivici njenih organa. postoje propisi po kojima se zasniva odgovornost i u takvom slučaju. Taj akt daje se po diskrecionoj ocjeni i naziva se odobrenjem. kao i odredbe o imovinskoj podlozi pravne osobe. Ako sa stanovišta pravne i poslovne sposobnosti usporedimo fizičku i pravnu osobu. DELIKTNA SPOSOBNOST PRAVNE OSOBE Priznanje poslovne sposobnosti pravne osobe polazna je osnova i za priznavanje njene deliktne sposobnosti. Za fizičku osobu ne postoji stepenovanje pravne sposobnosti. Pravna sposobnost stiče se tek registracijom. meĎutim ona nema konstitutivni karakter.akt koji donosi dekan fakulteta nije njegov osobni akt. U statutu je izražena tzv. a za pravnu osobu da ima posebnu pravnu sposobnost. Tu se odreĎuje cilj. MeĎutim. Isto važi i za ugovor o osnivanju pravne osobe. Buduć i da je u statutu izražena volja pravne osobe.COM Po sistemu slobodnog udruživanja.COM . POSLOVNA SPOSOBNOST PRAVNE OSOBE Pravna osoba svoju dinamičku volju izražava preko svojih organa. mora predvidjeti i članska prava. Za fizičku osobu je karakteristično stepenovanje poslovne sposobnosti. već akt fakulteta). Kod pravne je suprotan slučaj. on uvijek ima oblik. Tijelo ili organ je fizička osoba ili skup fizičkih osoba preko kojih pravna osoba izražava svoju vollju. za pravnu ne. odnosno odreĎena prava korisnika.statička volja pravne osobe. odnosno svrha pravne osobe. Nadležnom državnom organu mora se podnijeti prijava. odnosno ugovor. za krivicu se traži uračunljivost. a često i snagu pravnih propisa. Po sistemu normativnog akta društvena tvorevina dobiva pravnu sposobnost na 2 načina: direktnim propisom kojim se osniva tačno odreĎena pravna osoba ili odreĎivanjem pretpostavki koje neka organizacija mora ispuniti da bi postala pravna osoba. Statut ili ugovor o osnivanju nužno sadrži i unutrašnju organizaciju pravne osobe. dolazimo do slijedećih zaključaka: Kod fizičke osobe pravna i poslovna sposobnost ne nastaju istovremeno. Po sistemu koncesije. Fizička osoba djeluje u okviru onoga što nije zabranjeno. Ako je organ pravne osobe fizička osoba. kao i odgovornost za štetu bez krivice. koje je karakteristično za pravne osobe. Stoga pravna osoba postaje poslovno sposobna preko svojih organa. Za fizičku osobu se kaže da ima opću pravnu sposobnost. Statut. Ako je organ pravne osobe kolektivan. Radnja organa pravne osobe u okvirima statuta smatra se radnjom same pravne osobe (npr. Ako se traži krivica. pravna osoba nastaje organiziranjem. a time i obim pravne sposobnosti. a pravna osoba u okviru onoga što joj je odreĎeno statutom pravne osobe.WWW. Zato statut pravne osobe mora predvidjeti organe pravne osobe. Navedene pretpostavke su kumulativno postavljene. PRAVNA SPOSOBNOST PRAVNE OSOBE Pravna sposobnost fizičke osobe šira je od pravne sposobnosti pravne osobe.BH-PRAVNICI. što se vidi iz statuta. VRSTE PRAVNIH OSOBA 10 WWW. Postoji odgovornost gdje se traži krivica. organizacija dobiva pravni subjektivitet posebnim aktom upravnog organa.BH-PRAVNICI.

Korporacija je organizirani kolektiv fizičkih osoba koji je samostalan pravni subjekt različit od pojedinaca koji su članovi korporacije.supstratu pravne osobnosti. njena pravna sposobnost nije zbir pravnih sposobnosti njenih članova. ali je dominantni element supstrata njene pravne osobnosti upravo sama imovinska masa. u javne se svrstavaju one koje ostvaruju javne ciljeve i interese. Period 1971.COM . te korporacije i zaklade.WWW. Kod podjele pravnih osoba na javne i privatne. jer čim bi ta djelatnost prešla odreĎenu granicu. Društvena pravna osoba definirana je kao pravni subjekt čija je ekonomska baza isključivo u društvenom vlasništvu. U ovom periodu bile su marginalnog značaja i tretirane su kao relikt prošlosti.godine i period nakon 1988. finansiranje. SOUR).-1988. Temeljni oblik organizacije društvenih pravnih osoba su bile Organizacije udruženog rada (OOUR.godine. mada korporacija ima svoju imovinu koja je različita od imovine članova. 1971. Podjela pravnih osoba na korporacije i zaklade vrši se prema tzv. javna preduzeća itd. supstratu i organizacijskim oblicima društvenih pravnih osoba. U pravilu se nisu mogle baviti privrednom djelatnošću. Zakladom upravljaju fizičke osobe. te udruženja graĎana. Kada su u pitanju vrste pravnih osoba u našem pravu.BH-PRAVNICI. Društvena pravna osoba definirana je kao ona društvena tvorevina koja svoje ciljeve može ostvariti samo angažovanjem sredstava u društvenom vlasništvu. upravljanje i kontrola od strane države. Zbog toga član neke korporacije može stupati u graĎanskopravne odnose sa svojom korporacijom. odnosno DPZ i radne organizacije. Kako je korporacija samostalan pravni subjekt. Kao dopunski kriterij po kome se pravne osobe mogu smatrati pravnim osobama javnog prava navode se osnivanje. U periodu do 1971. u pravne osobe javnog prava ubrajaju se država. Zaklada se osniva aktom državne vlasti ili pravnim poslom koji poduzima bilo fizička ili pravna osoba.COM Postoje 4 osnovne vrste pravnih osoba: pravne osobe javnog prava i pravne osobe privatnog prava. 11 WWW. jer je redovna pojava da konkretna pravna osoba predstavlja kombinaciju osnovnih tipova. RO. Ustav SFRJ iz 1974. U ovom periodu došlo je do značajnih promjena u definiciji.1988. Za korporaciju je karakteristično da se njen identitet ne mijenja promjenom članova. različite zaklade ili zadužbine. DPZ i društvene organizacije. U graĎanske pravne osobe ubrajane su vjerske organizacije. Normativnu osnovu čine Ustavni amandmani iz 1971. Sve ostale pravne osobe spadale bi u pravne osobe privatnog prava. Bile su nosioci prava korištenja i prava raspolaganja kao novih stvarnih prava.godine. GraĎanske pravne osobe su društvene tvorevine č ija je ekonomska osnova u graĎanskom vlasništvu. političko teritorijalne jedinice. DPO. a u privatne one koje slijede privatne ciljeve i interese. automatski bi njihova imovina postala društvenom. Zaklada je za određenu svrhu namijenjena imovinska masa kojoj je pravnim poretkom priznata poslovna sposobnost.godine i Zakon o udruženom radu iz 1976. javna ovlaštenja i sl. Prema tim kriterijima. Samoupravne interesne zajednice. Tipične korporacije su dioničarska društva.BH-PRAVNICI. U takvom slučaju se pravna osoba razvrstava prema elementima koji u njoj preovladavaju. Ove pravne osobe nisu mogle biti nosioci prava vlasništva.godine sve pravne osobe bile su podijeljene na društvene i graĎanske pravne osobe. mogu se razlikovati 3 perioda: do 1971. U praksi je vrlo teško odrediti da li neka pravna osoba spada u korporaciju ili zakladu. Težište u supstratu pravne osobnosti je na skupu fizičkih osoba. jedinice lokalne samouprave i uprave. Najvažnije društvene pravne osobe tog perioda su država.godine je period oživotvorenja koncepcije udruženog rada.

tj. odnosno dobiti. ZOP razlikuje 4 tipa poduzeća: 2. koje se definira kao pravna osoba koaj obavlja privrednu djelatnost radi sticanja dohotka. prema kojoj u subjektivnom pravu treba vidjeti pravno zaštićen interes.predviĎen statutom pravne osobe. subjektivno pravo definira se kao pravnim poretkom pojedincu dodijeljena moć volje.WWW.BH-PRAVNICI.COM Period nakon 1988.GRAĐANSKO PRAVO U SUBJEKTIVNOM SMISLU 1. Na bazi ovih gledišta može se dati slijedeća definicija: Subjektivno graĎansko pravo su ovlaštenja koja pravnom subjektu u odreĎenom graĎanskopravnom odnosu priznaju norme objektivnog graĎanskog prava. 5. pravna osoba može prestati: propisom ili aktom državne vlasti (zabranom).godine počinje radikalnim promjenama u društveno-ekonomskom i pravnom poretku. koja predstavlja sintezu prethodnih. koje posluje sredstvima u društvenom. V . postizanjem cilja zbog kojeg je osnovana. koje posluje sredstvima u zadružnom vlasništvu.godine. zadružnom i vlasništvu fizičkih lica. nestankom imetka pravne osobe. Interes je uvijek neka korist ili dobro u najširem smislu riječi. 2. smanjenjem broja članova ispod odreĎenog broja koji je npr. Mješovito poduzeće. 4. Društveno poduzeće. je najprihvaćenija. koje posluje sredstvima u privatnom vlasništvu.vlasništvu fizičkih osoba i graĎanskih pravnih osoba.BH-PRAVNICI. stečajem. 3. Prema ovoj teoriji. koje posluje sredstvima u društvenom vlasništvu. PRESTANAK PRAVNE OSOBE Pravna osoba prestaje nestankom jedne od 3 prethodno spomenute pretpostavke (organizacijsko jedinstvo. odnosno pravna moć u svrhu zadovoljenja njegovih potreba. Pojam “pravna moć” podrazumijeva ovlaštenje priznato od strane pravnog poretka na osnovu kojeg pojedinac smije djelovati. prema kojoj je subjektivno pravo pravnim poretkom zagarantovana moć volje. Zadružno poduzeće. POJAM SUBJEKTIVNOG GRAĐANSKOG PRAVA Najpoznatiji pokušaji definiranja subjektivnog prava su: Teorija volje njemačkog pravnika Windscheida. imovina. Voljno-interesna teorija.COM . Normativna podloga data je amandmanima na Ustav SFRJ i Zakonom o poduzećima (ZOP) iz 1988. Pravna osoba nad kojom se provodi stečaj prestaje postojati danom upisa u sudski registar rješenja o zaključenju stečajnog postupka. pravnim poretkom priznata vlast ili gospodstvo. Privatno poduzeće. RAZLIKA IZMEĐU PRAVA U SUBJEKTIVNOM I OBJEKTIVNOM SMISLU 12 WWW. Osim toga. sticanje pravne sposobnosti). Temeljni organizacijski oblik pravne osobe u ekonomiji sada je poduzeće. Iheringova teorija interesa. Imovinskopravni odnosi takve pravne osobe rješavaju se u postupku likvidacije. odlukom članova koji čine pravnu osobu.

6. ZAHTJEV Zahtjev je objektivnim pravom zagarantovana mogućnost da se od drugoga traži činjenje ili propuštanje koje istovremeno znači ostvarivanje našeg subjektivnog prava. objektivno pravo kao skup apstraktnih pravnih pravila nema neki pravni subjekt koji bi bio njegov nosilac. osobne služnosti – usus. npr. npr. Zahtjev može zastarjeti. Prenosiva su ona koja se mogu neograničeno prenositi sa jednih na druge pravne subjekte. preko subjektivnih graĎanskih prava izražavamo i faktički odnos koji postoji izmeĎu subjekta i objekta u pravnom odnosu.BH-PRAVNICI. Najveći broj subjektivnih graĎanskih prava je prenosiv. već je samo njegov pratilac.obvezna prava. Ovlaštenjem se pravno izražava ekonomsko prisvajanje pojedinih svojstava stvari unutar graĎanskopravnog odnosa. to je skup ovlaštenja koje norma objektivnog prava priznaje subjektima u odreĎenom graĎanskopravnom odnosu. 5. Dakle.COM .pravo vlasništva i druga stvarna prava. Najtipičnija vlasnička ovlaštenja su posjedovanje. Npr. SADRŢAJ SUBJEKTIVNOG GRAĐANSKOG PRAVA Pripadanje i ovlaštenje. Vlasnik može sa svojom stvari raditi sve osim onoga što je propisima zabranjeno. Relativna subjektivna graĎanska prava su ona koja djeluju izmeĎu tačno odreĎenih stranaka (inter partes). 5.COM GraĎansko pravo u objektivnom smislu je skup pravnih pravila kojima se ureĎuju odreĎeni društveni odnosi. Apsolutna su ona koja djeluju prema svima (erga omnes). Osim toga. upotreba. VRSTE PRAVA U SUBJEKTIVNOM SMISLU Apsolutna i relativna. korištenje i raspolaganje. Interes. zahtjev nije identičan ni sa tužbom. da vlasnika niko samovoljno i protivpravno ne ometa u obavljanju njegovih vlasničkih ovlaštenja. ta veza se izražava putem ovlaštenja.pravo vlasništva u subjektivnom smislu maksimalan skup ovlaštenja koje pripadaju jednom subjektu u pogledu odreĎene stvari. Smisao ovlaštenja jeste u njihovom cilju. veza izmeĎu subjekta i objekta graĎanskopravnog odnosa izražava se pripadanjem objekta subjektu. nema subjektivnih prava bez pravnog subjekta. Istovremeno. U tom slučaju zahtjev dobiva oblik tužbe ili prigovora. a da subjektivno pravo i dalje ostane. 4. Sa stanovišta subjekta. Tako je npr. Subjektivnom graĎanskom pravu jednog subjekta odgovara obaveza drugog subjekta. Neprenosiva se nazivaju i strogo osobna (lična) graĎanska prava. jer se može postaviti i u obliku prigovora. zahtjev daje mogućnost da se subjektivno pravo prisilno ostvari. pravo vlasništva u subjektivnom smislu prati zahtjev usmjeren protiv svih. U subjektivnom smislu. u ovlaštenjima otkrivamo interese i to prvenstveno materijalne interese subjekta.BH-PRAVNICI. Nasuprot tome. Ako ponašanje obveznika ne odgovara zahtjevu ovlaštenika. FUNKCIJA SUBJEKTIVNIH GRAĐANSKIH PRAVA Putem subjektivnih prava izražavamo meĎusobni odnos pravnih subjekata u odreĎenom graĎanskopravnom odnosu. Dakle. 13 WWW. zathjev nije identičan sa subjektivnim pravom. npr. Sa stanovišta objekta. usus fructus i habitatio.WWW. Prenosiva i neprenosiva. Kada ovlaštenja posmatramo sa stanovišta cilja.

Prema učincima koje izazivaju. promijeni ili okonča građanskopravni odnos sa drugim subjektom bez njegovog pristanka. 2. Stvari izvan prometa (res extra commercium) su stvari koje uopće ne mogu biti objekti imovinskih prava niti pravnih poslova (npr. prenos ili prestanak zavisi od postojanja nekog drugog subjektivnog prava. Po ovom kriteriju stvari se dijele na: Stvari u prometu (res in commercio) su stvari na kojima postoji neograničena mogućnost sticanja prava vlasništva. na troškove. pravo pobijanja ugovora itd). opoziv punomoć i.prihvat ponude.BH-PRAVNICI. Preobražajna prava. U pravilu su vezana za prekluzivni rok (prestaju ako se ne ostvare u tom roku). eksplozivi. Roba je pokretna stvar. Sporedno (akcesorno) pravo je pravo čiji nastanak.lijekovi.COM Glavna i sporedna.pravo izbora kod alternativnih obaveza). Stvar u prometu nije identičan pojam sa robom. Preobražajna prava mogu nastati na osnovu zakona ili ugovora. pravo na ugovornu kaznu. 14 WWW. Pod preobražajnim pravom podrazumijeva se ovlaštenje pravnog subjekta da jednostranom izjavom volje zasnuje. PODJELA STVARI Stvari se prema različitim kriterijima mogu podijeliti u različite grupe. pravo na ugovorenu kamatu. oružje. Stvari ograničene u prometu su stvari čiji se promet ograničava iz odreĎenih društvenih. a stvar u prometu može biti i nekretnina. preobraţajna prava prestanka graĎanskopravnog odnosa (npr. Poznato je da se zemlja ne smatra robom. okupacija itd). Osim termina “preobražajno pravo” koriste se i nazivi “potestativno pravo” i “pravna moć”. STVARI 1. koji su prostorno ograničeni i koji postoje u sadašnjosti ili za njih postoje pretpostavke da će doista nastati u budućnosti. VI . političkih i drugih razloga (npr. opojne droge.BH-PRAVNICI. preobražajna prava se mogu podijeliti na: preobraţajna prava nastanka graĎanskopravnog odnosa (npr. na plodove itd. ekonomskih. preobraţajna prava promjene graĎanskopravnog odnosa (npr. a) Podjela stvari po kriteriju prometnosti Prometna sposobnost stvari je sposobnost stvari da se pojave kao objekti subjektivnih prava i kao objekti pravnih poslova. parkovi itd).OBJEKTI GRAĐANSKOPRAVNOG ODNOSA Objekti graĎanskopravnog odnosa su stvari. A. POJAM STVARI Pod stvarima u pravnom smislu podrazumijevaju se materijalni dijelovi prirode koji se mogu čulima primijetiti. činidbe i imovina povodom kojih pravni subjekti stupaju u odnose.COM . otkaz ugovora.WWW.javni putevi. Kao sporedna prava najčešće se javljaju založno pravo. otrovi itd). i svih drugih imovinskih prava.

Značaj ove podjele posebno dolazi do izražaja u obveznom pravu. Npr. već se uzima u obzir i volja stranaka. obveza se pretvara u odgovornost za štetu.BH-PRAVNICI. Ukoliko je species propala krivicom dužnika.roĎendanska torta je potrošna. Ako je objekat činidbe odreĎen kao genus.odreĎena umjetnička slika). Nepokretne stvari su one koje ne mogu mijenjati položaj u prostoru a da im se time ne uništi bit. Pertinencija je nekretnina po namjeni. što znači da je vlasnik nekretnine odredio da odreĎena pokretna stvar trajno služi ekonomskoj svrsi te nekretnine. na uzusfruktus mogu se dati samo nepotrošne stvari. Nezamjenjive su stvari koje se u pravnom prometu pojavljuju prema svojim strogo odreĎenim individualiziranim osobinama. bilo mehanički ili organski (zgrade.BH-PRAVNICI. npr. Značaj ove podjele prvenstveno se ogleda u činjenici da za pokretne i nepokretne stvari postoje različiti pravni režimi u pogledu sticanja vlasništva i ostalih stvarnih prava. Potrošne i nepotrošne stvari (res consumptibiles – res non consumptibiles). obveza prestaje u slučaju propasti stvari bez krivice dužnika. Tu spadaju npr. ali ne mora uvijek biti tako. instalacije. Založno pravo na nekretninama je hipoteka i razlikuje se od založnog prava na pokretnim stvarima koje se zove ručni zalog (pignus). traktor. Kriterij prirodne kvalitete. niti im se vidljivo smanjuje supstanca. Pravni režim za brodove i avione vrlo je sličan onome za nepokretne stvari (upisivanje u registre slične zemljišnim knjigama i stvarnih prava na njima). što ne važi za pokretne stvari. Ovo razlikovanje značajno je kod stvarnih prava na tuĎoj stvari. u slučaju propasti stvari. Kod odreĎivanja da li je odreĎena stvar potrošna ili ne.zemljišta. broju. Djeljive stvari su npr. pertinencija se smatra nekretninom ako služi njenim ekonomskim svrhama. šećer. Pravno djeljive su stvari koje se mogu rastaviti na više istovrsnih dijelova. Kriterij pertinencije. Dijelovi i dalje treba da ispunjavaju jednaku ekonomsko-socijalnu funkciju kao cjelina. Pokretne su stvari koje se mogu premještati u prostoru a da se pri tome ne uništi njihova bit. Npr. Zamjenjive su stvari koje se u prometu odreĎuju po vrsti. ne odlučuje samo objektivni kriterij već često i volja stranaka: one mogu potrošnu stvar tretirati kao nepotrošnu. ali nezamjenjiva stvar. Kriterij posebnih ciljeva. vino. usjevi itd). zamjenjive stvari mogu istovremeno biti i nepotrošne (npr. Kod pitanja da li se u konkretnom slučaju radi o zamjenjivoj ili nezamjenjivoj stvari nije uvijek odlučan kriterij prirodne kvalitete. rodu.brašno. Potrošne stvari su obično i zamjenjive. cement itd. Nepotrošne su stvari koje se ne uništavaju prvom normalnom upotrebom. Zamjenjive stvari zovu se i generične (genus=rod). odnosno ne promijeni struktura. jer genus ne propada (genus non perit). Zamjenjive i nezamjenjive stvari (res fungibiles – res non fungibiles).WWW. kola itd na jednom poljoprivrednom dobru smatrajuse nekretninama kao i samo dobro. plug. Označavaju se i terminom species (npr.COM . a da se pri tome ne umanji njihova vrijednost. Kod nezamjenjivih stvari.igla). Djeljive i nedjeljive stvari (res divisibiles – res non divisibiles). Nekretnine i stvarna prava na njima se upisuju u gruntovnicu. odnosno da se time ne promijeni njihova dosadašnja struktura. Ova 15 WWW. Potrošne su stvari koje se jednokratnom upotrebom uništavaju ili im se vidljivo smanji supstanca. obveza načelno ne prestaje propašću stvari.COM b) Podjela stvari po kriteriju prirodnih osobina Pokretne i nepokretne stvari (res mobiles – res immobiles). Po ovom kriteriju nekretnine su prvenstveno zemljišta i sve ono što je sa zemljištem trajno povezano. Po ovom kriteriju. kriterija pertinencije i kriterija posebnih ciljeva. Na pitanje da li je odreĎena stvar nekretnina odgovara se pomoću kriterija prirodne kvalitete. Obrnuto. Po ovom kriteriju. mjeri itd. odreĎena stvar se smatra nekretninom zato što je tako odreĎeno propisom.

ali zadržavaju fizičko postojanje. Na pojedinim sastavnim dijelovima ovakve stvari moguća su zasebna prava koja nisu identična sa pravom na cijeloj stvari (npr. na način da upotrijebljeni dijelovi ne gube svoju prethodnu fizičku egzistenciju. Pripadak ili pertinencija je sporedna stvar koja je odreĎena da tajno služi ekonomskoj svrsi neke glavne stvari. to se mora izričito naznačiti. c) Odnos izmeĎu pojedinih stvari Jednostavne stvari su one koje po običnom shvatanju čine jedinstvo (npr. geometrijska podjela (karakteristična za zemljište koje se linijama dijeli na više parcela) civilna podjela (podjela po vrijednosti. U vezi sa postankom i opstankom pertinencije bitni su subjektivni i objektivni element.COM . Značaj klasifikacije stvari na djeljive i nedjeljive posebno je izražen kod razvrgavanja suvlasničke zajednice. Sastavljene stvari su one koje nastaju spajanjem jednostavnih stvari u novu cjelinu. Gubitak samostalnosti sastoji se u tome da se sastavni dio ne može odvojiti. biljka. a odreĎeni su da se odvoje od same stvari. koji odreĎuje da jedna stvar bude pertinencija druge (subjektivni element).BH-PRAVNICI.armaturna šipka u betonskom stubu). Razlikuju se 2 kategorije sastavljenih stvari: c) Sastavljena stvar sa nesamostalnim dijelovima. tj. životinja itd). Ovakva sastavljena stvar pravno se smatra cjelinom i zbog toga nisu moguća posebna imovinska prava na pojedinim sastavnim dijelovima. Pertinencija trajno služi svrsi glavne stvari (npr. Ovdje spadaju stvari kod kojih sastavni dijelovi gube raniju samostalnost. d) Sastavljena stvar sa samostalnim dijelovima je stvar kod kojih sastavni dijelovi pored fizičkog postojanja zadržavaju i odreĎenu samostalnost (npr.živa životinja. plodovi se dijele u 3 kategorije: 16 WWW. S obzirom na način postanka.ključ i brava). a da pri tome ne postane njen sastavni dio. 3. dijamant itd). Značaj pertinencije je u tome što ona slijedi pravnu sudbinu glavne stvari (accessorium sequitur principale). Postoje 3 načina podjele stvari: fizička podjela (mehaničkim putem). a da se time cijela stvar ne uništi (npr.WWW. Ona je samostalna. Nedjeljive su stvari čijom bi se podjelom uništila njihova bit ili im se nesrazmjerno umanjila vrijednost (npr. Nedjeljivim se smatraju i djeljive stvari čija podjela je propisom zabranjena. MeĎutim. nož kojim trenutno otvaramo pismo nije pertinencija tog pisma. Kod pretvaranja neke stvari u pertinenciju odlučujuću ulogu ima volja vlasnika glavne i sporedne stvari. Plodovi (fructus). 2. pri tome ne umanjujući vrijednost same plodonosne stvari.točak posuĎen vlasniku auta ne postaje njegovo vlasništvo).točak na automobilu).kod podjele nedjeljive stvari stvar se proda pa se njena cijena podijeli).COM klasifikacija posebno je značajna kod suvlasništva i obveza sa više vjerovnika i više dužnika. To su prinosi koji se javljaju redovno i periodično.kamen. Ako se želi da pertinencija ne bude obuhvaćena pravnim poslom.BH-PRAVNICI. Plodovi su proizvodi koji na odreĎeni način nastaju od neke stvari. Karakteristike pertinencije su: 1. vlasnik pertinencijom može uč initi samo stvar koja se u prometu normalno shvata kao pertinencija (objektivni element). Zato npr. ali sporedna stvar.

roj pčela. podrazumijeva se njena normalna prometna vrijednost. karte za igranje itd). Slijede pravnu sudbinu plodonosne stvari. MeĎutim.zajamnina.COM . Pod afekcionom cijenom podrazumijeva se posebna subjektivna vrijednost stvari koja nije procjenjiva objektivnim mjerilima. f) Civilni plodovi (fructus civiles) su plodovi (prihodi) koje se od stvari dobivaju posredstvom nekog pravnog odnosa (npr. Ukupnost (skupina) stvari (universitas rerum).stado ovaca.BH-PRAVNICI. koja se često naziva i tržišnom cijenom. već su i pobrani. u graĎanskom pravu se razlikuju 3 vrste cijena: 2. Fructus separati (odvojeni plodovi) su plodovi odvojeni od plodonosne stvari koji su time postali samostalne stvari.BH-PRAVNICI. fructus non consumpti (nepotrošeni) i fructus percipiendi (zanemareni plodovi). To je skup fizički samostalnih stvari koje predstavljaju takvu cjelinu u kojoj nedostatak jedne stvari onemogućava normalnu upotrebu cjeline (npr. par cipela. Shodno tome. Afekciona cijena (pretium affectionis). Objekat pravnog odnosa nije skupina stvari kao cjelina. uzufruktuara i zakupca dok ostali vlasništvo stiču tek percepcijom. Vlasništvo civilnih plodova stiče se dosjelošću i percepcijom. Fructus consumpti (potrošeni). e) Industrijski plodovi su plodovi koje stvar daje uz učešće ljudskog rada i prirode (npr.WWW. Procjenjivost je mogućnost da se stvari svedu na svoj novčani ekvivalent. Važnost razlikovanja komplementarnih stvari ispoljava se u slučaju obveza na predaju stvari.divlje voće. Kod procjene se uzimaju u obzir posebne okolnosti korisnika stvari. Pod ukupnošću stvari podrazumijeva se skup fizički samostalnih i meĎusobno ravnopravnih stvari koje su ujedinjene zajedničkom ekonomskom svrhom i u prometu se javljaju pod zajedničkim nazivom (npr.COM d) Prirodni plodovi (fructus naturales) su organski proizvodi koje stvar daje bez umanjenja svoje supstance i bez učešća ljudskog rada (npr. Vlasnik stiče vlasništvo plodova već samom separacijom.šah. Ovo razlikovanje značajno je kod vraćanja plodonosne stvari vlasniku. kamate itd). zakupnina. Fructus pendentes (viseći plodovi) su plodovi koji još nisu odvojeni od plodonosne stvari. ako naručimo 100 pari cipela a dobijemo 200 lijevih cipela. Redovna cijena (pretium ordinarium). gruda zemlje itd). isporučilac je obavezu izvršio nepotpuno. a dobijemo samo 100. Važno je u pravu razlikovati odvojene i ubrane plodove. isporučilac uopće nije izvršio obavezu. Industrijske plodove ne treba poistovjećivati sa industrijskim proizvodima – robom. Tu se kod procjene uzima u 17 WWW. Fructus percepti (ubrani plodovi) su ne samo odvojeni od plodonosne stvari. Civilni plodovi dijele se na dospjele i nedospjele. 3. k) Novac i procjenjivost stvari Cijena je vrijednost stvari izražena u novčanom obliku. S obzirom na procjenjivost stvari. 3. samonikla trava itd). 4. procjenjive stvari (res aestimabiles) su one čija se vrijednost može izraziti novčanim ekvivalentom. a to nije učinjeno.plod plemenite voćke). Neprocjenjive stvari (res inaestimabiles) su onekoje se ne mogu svesti na novčani ekvivalent (npr. biblioteka itd). 5. Zanemareni plodovi su oni koje je trebalo ubrati. Prirodni i industrijski plodovi mogu se podijeliti na: 2. Isto važi za savjesnog posjednika. već su to samo pojedine stvari unutar skupine. 4. Vanredna cijena (pretium extraordinarium) je subjektivna vrijednost stvari koja je ipak procjenjiva objektivnim mjerilima.pramen kose. ako naručimo biblioteku od 200 knjiga. Pod redovnom cijenom stvari. Npr. U okviru ukupnosti stvari treba spomenuti posebnu kategoriju koju nazivamo komplementarne stvari.

mora imati slijedeće pravne karakteristike: 3. MeĎu odredive činidbe spadaju alternativne. individualizirana. Pod tim se podrazumijeva da je dužnik vjerovniku obavezan pribaviti vlasništvo ili neko drugo stvarno pravo na stvari. Kod činidbe davanja objekat činidbe je uvijek stvar. Obaveza ne nastaje ako je činidba u trenutku sklapanja pravnog posla bila objektivno nemoguća.plaćanje novčane svote u iznosu od 50 KM). Ove vrste cijena posebno dolaze do izražaja kod odgovornosti za štetu. Č inidba čiji sadržaj nije prenos nekog stvarnog prava već npr. prisilnim propisima niti moralu društva. Danas se novčana činidba ne smatra činidbom dadvanja zamjenjivih stvari. Činidba je odrediva kada u samom postanku obaveze nije tačno odreĎena. Činidba mora biti ljudska radnja. 5.prvobitna nemogućnost činidbe. ali pravni posao sadrži podatke pomoću kojih se ona može odrediti ili su stranke ostavile trećoj osobi da je odredi. dati i predati nisu pravno isti pojmovi. Subjektivna nemogućnost ne ukida obavezu. KARAKTERISTIKE ČINIDBE Da bi se neka radnja ili propuštanje smatralo činidbom. fakultativne i generičke činidbe.BH-PRAVNICI.detencije ili posjeda. Činidba mora biti odreĎena ili barem odrediva. ne smije se protiviti načelima društvenog ureĎenja. Djelovanje koje potiče od elementarne sile. 3. Ako je prvobitno moguća činidba postala nemoguća bez krivice dužnika. MeĎutim. Dok je stvar objekat stvarnopravnih odnosa.BH-PRAVNICI. činidba je objekat obaveznopravnih odnosa. Subjektivna nemogućnost činidbe znači da je činidba nemoguća samo za odreĎeni subjekat. To je tzv. ČINIDBA ILI PREDMET OBAVEZE 1. životinje ili automata nije činidba. U suprotnom slučaju pretvara se u odgovornost za štetu. POJAM ČINIDBE Činidba ili predmet obaveze je svaka pozitivna ili negativna ljudska radnja koju je dužnik na osnovu obaveznog odnosa dužan izvršiti vjerovniku. 7. Činidba mora biti objektivno moguća. Činidba mora imati imovinski karakter. 18 WWW. Imovinski karakter činidbe znači da se njeno ispunjenje direktno ili indirektno očituje u promjeni imovinske mase jedne ili obiju stranaka. Obaveza ne konvalidira ako je prvobitna nemogućnost činidbe naknadno otpala. već je pod odreĎenim pretpostavkama pretvara u odgovornost za štetu. već činidbom vrijednosti. Činidba mora biti pravno dozvoljena. nego facere (činjenje). (npr. Pokreti automata smatraju se radnjom njegovog vlasnika.COM . 6. 4. SADRŢAJ ČINIDBE Sadržaj činidbe može se svesti na 4 tipična klasična izraza: n) Davanje (dare) je činidba davanja stvari. B.WWW.COM obzir samo vrijednost koju odreĎena stvar ima za odreĎeni subjekat bez obzira na njenu prometnu vrijednost ili vezu sa drugim subjektima. odnosno kod naknade štete. obaveza se gasi. 2. nije činidba na dare. Činidba je odreĎena kada je u svim pojedinostima tačno označena.

Takav predznak može imati samo onaj dio imovine koji se može svesti na novčani ekvivalent.ako smo susjedu dozvolili prelazak preko našeg zemljišta. To istovremeno znači da ima obaveza koje uopće niti kao teret ne ulaze u imovinu. sat kao materijalna stvar nije dio imovine. već su one teret na pojedinim subjektivnim graĎanskim pravima.COM o) Činjenje (facere). Knjigovodstveni pojam imovine ima svoj smisao. IMOVINA 1. Trpjeti se može samo tuĎa radnja. imovina kao pravni pojam nije ni pozitivna ni negativna. 5. ali se ne smije identificirati sa pravnim pojmom. p) Propuštanje (non facere – nečinjenje). objekat naše obaveze je činidba trpljenja).WWW. To bi značilo da subjekat koji ima samo dugove ima negativnu imovinu.BH-PRAVNICI. obaveze nisu samostalan dio imovine. i obaveza. IMOVINA KAO EKONOMSKA KATEGORIJA Imovina u ekonomskom smislu je skup dobara koja pripadaju odreĎenom subjektu. FUNKCIJE IMOVINE 19 WWW. Bitno je napomenuti da u imovinu ulaze i ona subjektivna imovinska prava koja se ne odnose direktno na stvari. MeĎutim. Pravni pojam imovine treba razlikovati od pojma imovinske mase ili imetka. Objekt ove činidbe može biti funkcija rada (npr. Npr. 3. sat je ušao u imovinu u obliku prava vlasništva koje pomenuti subjekt ima na njemu. već dio imovinske mase nekog subjekta. 4. (npr. Dakle. dakle direktno na dijelove imovinske mase. IMOVINA KAO PRAVNA KATEGORIJA Imovina kao pravna kategorija je skup subjektivnih imovinskih prava predstavljenih jednim nosiocem.naslikati portret). a na rezultatu rada ugovori o djelu.BH-PRAVNICI. Po tom shvatanju bi se dugovi mogli smatrati sastavnim negativnim elementom imovine. što omogućava promet subjektivnih graĎanskih prava.okopati vinograd) ili rezultat rada (npr. q) Trpljenje (pati) je nesprečavanje tuĎe radnje koju bismo bili ovlašteni spriječiti da nismo u obveznom odnosu.COM . obaveza da u odreĎeno doba dana neću svirati klavir kao objekat ima činidbu propuštanja (nečinjenja). Pod ovim pojmom podrazumijeva se činidba rada. Objekat na koji se odnose subjektivna graĎanska prava redovno se može izraziti i u novčanom ekvivalentu. Npr. a time izraziti na kontu potraživanja odnosno dugovanja. Po modernom shvatanju. koje prestavljaju pasivu. Pod propuštanjem se podrazumijeva neizvršavanje odreĎenih radnji od strane obveznika koje bi on inače mogao obavljati da nije u obaveznom odnosu. Uvijek se pod propuštanjem podrazumijeva propuštanje vlastite radnje. IMOVINA KAO KNJIGOVODSTVENA KATEGORIJA Imovina kao knjigovodstvena kategorija se sastoji od prava. pravo vlasništva na tom satu je dio imovine tog subjekta. Na funkciji rada zasnivaju se ugovori u službi. koja predstavljaju aktivu. VIŠEZNAČNOST POJMA IMOVINE Pojam imovine ima nekoliko značenja: ekonomsko. MeĎutim. U imovinskim pravima nalazimo uvijek ekonomski interes ovlaštenika koji je izražen na odreĎeni način. pravno i knjigovodstveno. 2. C. ali ta prava moraju imati imovinski karakter.

20 WWW. Upravo zbog te funkcije imovina se može pojaviti kao objekat graĎanskopravnih odnosa. već i poslovi za gotovo (npr. na područ ju obaveznog prava ne postoje samo obaveznopravni ugovori. Obaveznopravni ugovori imaju 3 bitne karakteristike: 1.PRAVNI POSLOVI 1. jer pravno samo dužnikova imovina može vjerovniku služiti kao jamstvo za namirenje potraživanja. Me Ďutim. Obaveznopravni ugovori nastaju prihvatom ponude. pa za svaku od tih grupa zasnovati poseban pravni režim. VII .COM .COM Pojavu garantne funkcije imovine uvjetovao je prelaz sa osobnih na imovinske sankcije. Identitet imovine omogućava njenom nosiocu aktivno učešće u prometu. pravni poredak dozvoljava da se unutar jedinstvene imovine razlikuju pojedini fondovi koji služe postizanju posebnih ciljeva.realna kupoprodaja).izdavanje upravnog akta. 6. ali svaki pravni posao nije ugovor. MeĎutim. već je njihovo postojanje predviĎeno propisom. Promjene nisu pravno prouzrokovale postanak neke druge imovine. Kada bi se to dozvolilo. Svaki ugovor je pravni posao. MeĎutim. POJAM PRAVNOG POSLA Pravni posao je očitovanje volje stranaka usmjereno na postizanje dozvoljenih pravnih učinaka. Identitet imovine znači da ona pravno ostaje jednaka samoj sebi. KARAKTERISTIKE IMOVINE Jedinstvenost ili jedinstvo imovine znači da pravni subjekt može imati samo jednu imovinu. MeĎutim. donošenje presude i sl. 2. vjerovnikovo pravo da se namiri iz imovine dužnika ne može ić i tako daleko da se od dužnika stvori subjekat bez imovine. MeĎutim. promjena ili prestanak nekog graĎanskopravnog odnosa. bez obzira na promjene pojedinih njenih dijelova (ulazak i izlazak dijelova iz imovine). Bitno je napomenuti da načelo stranačke ravnopravnosti ne dozvoljava da se kod pravnog posla jedna strana prema drugoj odnosi kao vlast. Nosilac imovine ne može svoju imovinu samovoljno razdijeliti u pojedine grupe. Nosilac može neprestano mijenjati sastav imovine: jedn prava može sticati a druga gubiti. vjerovnik nikada ne bi znao iz koje se imovinske grupe može i smije namiriti. Zato npr. U takvim ugovorima je do maksimuma izraženo načelo stranačke dispozitivnosti ili načelo autonomije (slobodnom voljom nastaje sam odnos.cesija). ne dirajući time u osnovne funkcije imovine. Pravni posao je širi pojam od ugovora. nisu pravni poslovi. a da uprkos tome sa pravnog gledišta njegova imovina ostaje ista.WWW. meĎu kojima su najvažniji postanak. ona postaje pravno upotrebljiva tek kada se izrazi pomoću imovine. a slobodnom voljom se odreĎuje i njegov sadržaj) 3. Olakšanje prometa – Pomoću imovine omogućava se da prava i obaveze jednog subjekta kao cjelina cirkulišu u prometu. Jamstvena funkcija – Imovina dužnika pruža jamstvo vjerovniku za namirenje njegovog potraživanja. takvi fondovi se ne osnivaju samovoljno.BH-PRAVNICI.BH-PRAVNICI. kao i poslovi raspolaganja (npr. Imovinska masa je materijalna podloga imovine. Takvim ugovorima se zasnivaju obaveze i protivobaveze.

3. t) Formalni i neformalni pravni poslovi. tako da će učinci nastupiti bez obzira na volju stranaka. Npr. ekonomski cilj. Kod pravnih poslova inter vivos učinak nastupa još za života stranaka. odreĎene učinke za odreĎena očitovanja volje veže sam pravni poredak. Npr. m) Naplatni (onerozni) i besplatni (lukrativni) pravni poslovi.COM . Bitni elementi pravnog posla (essentialia negotii) su oni elementi koji predstavljaju nužni minimum za egzistenciju nekog pravnog posla. a druga samo dužnik (npr. iz kupoprodaje kao tipičnog kauzalnog pravnog posla zaključujemo da se tim poslom želi postići prenos vlasništva na prodatoj stvari.COM Kada sklapaju odreĎeni pravni posao. Obavezni ugovori dijele se na 2 velike grupe: jednostranoobavezni ugovori su takvi dvostrani pravni poslovi kod kojih je jedna strana samo vjerovnik.BH-PRAVNICI.kod kupoprodajnog ugovora bitni elementi su predmet i 21 WWW. To su dvostrani pravni poslovi kod kojih se jedna strana obavezuje drugoj na odreĎenu činidbu (npr. Kod besplatnih pravnih poslova ne traži se protučinidba (npr. VRSTE PRAVNIH POSLOVA Pravni poslovi kojima se ustalio sadržaj i pravnotehnički naziv u teoriji se nazivaju imenovanim (nominatnim) ili tipičnim pravnim poslovima. pravne poslove možemo podijeliti na slijedeće skupine: d) Jednostrani i dvostrani pravni poslovi. Ovisno od kriterija.darovanje). delikt izaziva postanak graĎanskopravnog odnosa odgovornosti za štetu mada za postanak tod odnosa nije mjerodavna volja delinkventa. prilikom realne kupoprodaje prodavač na sebe preuzima odgovornost za mane prodate stvari. s) Kauzalni i apstraktni pravni poslovi. ali automatski i svi drugi učinci koje pravni poredak veže za takav pravni posao.WWW.zajam. Iz samog apstraktnog pravnog posla ne možemo zaključiti svrhu njegovog sklapanja. Nije važno da li se protučinidba daje u novcu ili ne (npr. a kod poslova mortis causa učinak nastupa nakon smrti stranke koja je poduzela pravni posao. Npr. Kod apstraktnih pravnih poslova kauza je nevidljiva. najam itd). ELEMENTI SADRŢAJA PRAVNOG POSLA Razlikuju se 3 grupe elemenata (sastojaka) koji ulaze u sadržaj pravnog posla i to: 1. svrha ili kauza tog pravnog posla vidljiva je već iz samog pravnog posla. Pravni učinak koji stranke žele postići odreĎenim pravnim poslom mora biti dozvoljen. Ostali pravni poslovi su inominatni ili atipični pravni poslovi. Formalni su oni pravni poslovi za koje je oblik odreĎen bilo propisom ili po odredbi stranaka. stranke žele postići odreĎeni učinak. 2.testament). Kod kauzalnih pravnih poslova. kupoprodaja. da bi se zauzvrat dobila kupoprodajna cijena.posudba). h) Pravni poslovi me Ďu ţivima (inter vivos) i pravni poslovi za slučaj smrti (mortis causa). Zbog toga delikt nije pravni posao. bez obzira da li je znao za takav učinak kupoprodaje. Jednostrani nastaju očitovanjem volje samo jedne strane (npr. dvostranoobavezni ugovori su takvi dvostrani pravni poslovi kod kojih je svaka strana istovremeno i vjerovnik i dužnik (npr.kupoprodaja). MeĎu ugovorima su najvažniji obavezni (obligacijski) ugovori. MeĎutim. Pod izrazom neformalni pravni posao po pravilu se danas podrazumijeva pravni posao sklopljen u usmenom obliku. Naplatni su pravni poslovi kod kojih se za činidbu traži protučinidba. pri sklapanju pravnog posla nastaje učinak koje su stranke htjele postići.naplatni pravni posao je i zamjena). Dakle. Dvostrani pravni poslovi (ugovori) nastaju saglasnim očitovanjem volje dviju stranaka.BH-PRAVNICI. MeĎutim.

WWW. Uzgredni elementi (accidentalia negotii) su elementi koji važe samo ako ih stranke izričito ugovore. UVJET (CONDICIO) Uvjet je uzgredna odredba pravnog posla predstavljena u budućoj i neizvjesnoj okolnosti od koje po volji stranaka zavisi učinak pravnog posla. Tim nastupom se mijenja dosadašnje stanje. ako stranke ne žele da oni važe u pravnom poslu moraju ih izričito isključiti. Ako se izjalovi do učinka pravnog posla uopće neće ni doći. (Primjer: ako sutra otputuješ…) l) Kazualni uvjet je uvjet čije ispunjenje ovisi o slučaju. Dakle. Primjer: otac ostavlja sinu imovinu pod uvjetom da se sin oženi. 3. 2. i) j) Afirmativan je uvjet koji traži da se nešto dogodi.COM cijena. Takvi su slijedeći uvjeti: b) Nuţni uvjet je onaj kod koga je uvjetovana okolnost buduća. d) Nemogući uvjet je onaj koji se ne može ostvariti ni fizički niti pravno. 5. odnosno ispunjenje je izvan volje ovlaštenika (ovisi o nekom prirodnom dogaĎaju ili djelanju neke treće osobe). ako NN umre). radi se o pretpostavci potrebnoj za postanak nekog pravnog odnosa. Negativni uvjet je ispunjen tek onda kad je sigurno da uvjetovana okolnost neće nastupiti. Ako je uvjet u trenutku sklapanja posla bio moguć. Ovdje je važan trenutak sklapanja pravnog posla. U suprotnom. tj. obzirom da su prirodni sastojci odreĎeni propisom.BH-PRAVNICI.BH-PRAVNICI. Negativan je uvjet koji traži da se nešto ne dogodi. odnosno ispunjenje uvjeta sastoji se u djelanju ili propuštanju uvjetno ovlaštenog. Bitni elementi odreĎeni su strogim propisom i zato se nazivaju objektivno bitnim. Kada bi se uvjet odreĎivao propisom u smislu da se mora dodati pravnom poslu. tj. da doĎe do nastupa buduće i neizvjesne okolnosti. Ako se uvjet ispuni.COM . 4. VRSTE UVJETA Najtipičnije vrste uvjeta su slijedeće: g) Suspenzivni (odgodni) uvjet odgaĎa učinak pravnog posla do vremena dok se uvjet ne ispuni ili ne izjalovi. Pravi uvjet je uvijek buduća i neizvjesna okolnost. m) Mikstni ili mješoviti je uvjet čije ispunjenje ovisi istovremeno o volji uvjetno ovlaštenog i o slučaju. h) Rezolutivni (raskidni) uvjet je takav uvjet kod kojeg pravni posao nastaje odmah. karakteristično je da je to odredba koju pravnom poslu mogu dodati samo stranke. k) Potestativan je uvjet kod koga je ispunjenje uvjetovane okolnosti ovisno o volji uvjetno ovlaštenog. MeĎu najtipičnije spadaju uvjet. prirodni elementi važe po sili zakona. odnosno onih za koje se stranke dogovore da se imaju smatrati bitnima.odgovornost prodavača za mane prodate stvari). meĎutim bez njih pravni posao može postojati. TakoĎer se odreĎuju propisom. rok i namet. radi se o nepravom uvjetu. Dakle. MeĎutim. Ako nedostaje jedan od tih elemenata. c) Pravni uvjet (condicio iuris) je okolnost predviĎena samim pravnim propis ima. da ne nastupi buduća i neizvjesna okolnost. pa tek kasnije postao 22 WWW. učinak pravnog posla nastaje. Ukoliko se ispuni rezolutivni uvjet. Prirodni elementi (naturalia negotii) su elementi koji se u pravnom poslu podrazumijevaju jer proizilaze iz same prirode odreĎenog pravnog posla. ali je trajanje učinka zavisno od ispunjenja uvjeta. neovisno od volje stranaka. za razliku od subjektivno bitnih. (npr. Strankama je ostavljeno na volju da u sadržaj pravnog posla unesu ili ne unesu prirodne elemente. takva odredba ne bi bila uvjet već pretpostavka. ali ne i neizvjesna (npr. učinak pravnog posla prestaje.

uvjetno opterećeni odgovara za štetu koja je nastala njegovom krivicom. smatra se da se uvjet izjalovio. 6. Razlika izmeĎu roka i uvjeta je u tome što rok ne sadrži element neizvjesnosti.. ROK (DIES) Rok je uzgredna odredba pravnog posla kojom se učinak pravnog posla čini ovisnim o protoku vremena. OdreĎeni su kalendarski (dies certus an.BH-PRAVNICI. njegovi nasljednici ne stupaju na njegovo mjesto. ako uvjetno ovlašteni umre u vrijeme pendencije. djelovanje u vrijeme pendencije suprotno je djelovanju suspenzivnog uvjeta.”) slični su suspenzivnim uvjetima jer se učinak pravnog posla odgaĎa. Nedopušteni i nemoralni uvjeti su po djelovanju izjednačeni sa nemogućim uvjetima. kada uvjet “visi” (condicio pendet).BH-PRAVNICI. f) Nemoralan je uvjet koji je protivan moralu društva. tj. ali su izvršena pod uvjetom. Sva raspolaganja uvjetno opterećenog sa stvari u vrijeme pendencije su pravno valjana. koje proizilaze iz postojećeg pravnog stanja.COM .WWW. Iz navedene definicije proizilazi klasifikacija na početne (dies a quo) i završne (dies ad quam) rokove.01. Ispunjenje uvjeta.COM nemoguć. kao dan za koji je sigurno da će se dogoditi i kad će se dogoditi.učinak nastaje tek od određenog vremena ili pak traje do određenog vremena.”do 01.2002…”) slični su rezolutivnim uvjetima jer učinak pravnog posla prestaje istekom roka. Takav uvjet je istovremeno i nedopušten. Dodavanje uvjeta takvim poslovima proizvodi nevaljanost poslova ili se ex lege smatra da takvi uvjeti nisu ni dodani.01. MeĎutim. npr. To znači da će sva raspolaganja prestati važiti u trenutku ispunjenja uvjeta. Završni rokovi (npr. Učinci pravnog posla nastupaju odmah i traju dok traje vrijeme pendencije. to pravilo ne važi doslovno kod pravnih poslova mortis causa koji su sklopljeni pod suspenzivnim uvjetom.. To je vrijeme neizvjesnosti. DJELOVANJE UVJETA Djelovanje uvjeta prati se kroz 2 vremenska razdoblja: Vrijeme pendencije počinje sklapanjem pravnog posla i traje dok se uvjet ne ispuni. Ovaj element poslužio je kao osnova za klasifikaciju rokova na jednostavne (proste) i složene.2001. Ako bi zbog raspolaganja uvjetno opterećenog u vrijeme pendencije došlo do oštećenja stvari. 23 WWW. To je važno jer postojanje nemogućeg uvjeta u trenutku sklapanja pravnog posla može izazvati ništavnost samog posla. “od 01. Uvjet je odlučen ako je ispunjen (condicio existit) ili ako se izjalovio. e) Nedopušteni uvjet je uvjet koji je protivan ustavom utvrĎenim načelima društvenog ureĎenja ili prisilnim propisima. Jednostavni rokovi su oni rokovi kod kojih nema neizvjesnosti. Pozicija uvjetno ovlaštenog prelazi i na njegove nasljednike. u ovom periodu ne nastaju pravni učinci. tj. odnosno izjalovi. Ako je pravni posao sklopljen pod suspenzivnim uvjetom. Ako je pravni posao sklopljen pod rezolutivnim uvjetom. To su u suštini pravni poslovi s čijom prirodom je nespojiva neizvjesnost koju uvjet unosi u pravni posao. Bitno je napomenuti da ima pravnih poslova koji ne trpe uvjete. Početni rokovi (npr. Najvažnija obaveza sastoji se u tome da uvjetno opterećeni ne smije poduzimati radnje koje bi mogle dovesti do osujećenja uvjeta. certus quando).01. tj.kada je sigurno da se više neće ispuniti (conditio deficit). uvjetno opterećeni ima i za vrijeme pendencije neke obaveze.10. 7. U takvom slučaju. MeĎutim.2001.

Potpis se stavlja na kraju ili ispod teksta. Ako primatelj ne ispuni nametnutu obavezu moguća su 2 rješenja: davalac ga može tužiti na ispunjenje modusa ili zbog neispunjenja modusa zatražiti natrag ono što je primatelju dato. OBLIK OČITOVANJA VOLJE Pod oblikom očitovanja volje podrazumijevaju se različiti oblici i različite mogućnosti kojima unutrašnja volja subjekta dolazi do vanjske manifestacije. bez obzira na materijal na kome je pisano. Po pravilu. NAMET (MODUS)) ili nalog Namet je uzgredna odredba pravnog posla dodana besplatnom pravnom poslu kojom se sticatelju nameće izvršenje neke dužnosti.BH-PRAVNICI.BH-PRAVNICI. Kao oblik očitovanja volje imaju ograničenu upotrebu jer se njima može dati pristanak. Modus se može dodati isključivo besplatnim pravnim poslovima. Danas se zbog razvoja daktiloskopije umjesto rukoznaka upotrebljava otisak prsta. dies incertus an. certus quando – rok za koji je neizvjesno da li će se dogoditi. te vrstu pisma i jezika na kome se izražavalo. ali ako se dogodi zna se kada će to biti (npr: “na NN-ov 26. takoĎer vrlo često susreće. ali ne i ponuda nekog pravnog posla. Bitno je napomenuti da se ugovori graĎanskog prava ne potpisuju parafom. Pisano očitovanje volje. Ovisno o kombinaciji u kojoj se može naći element neizvjesnosti. (npr: ”kada završiš fakultet”) 8. odnosno da upotrijebljeni znaci budu razumljivi bar u onom krugu u kome se daje očitovanje pomoću znakova. Pod pisanim očitovanjem volje podrazumijeva se očitovanje dato pomoću pisanih riječi (scriptura). kao skraćeni oblik vlastoručnog potpisa. za razliku od prethodno nabrojanih. Kod ovog očitovanja volje traži se upotreba općenito poznatih i razumljivih znakova. incertus quando – rok koji će se sigurno dogoditi. ali nije izvjesno kada (npr: “kada NN umre”). sredstvo kojim se pisalo. Modus u pravilu predstavlja odreĎeno smanjenje onoga što je sticatelj dobio na osnovu besplatnog pravnog posla. rukoznak mora biti ovjeren od 2 svjedoka ili od suda. Pod usmenim očitovanjem podrazumijeva se očitovanje pomoću žive izgovorene riječi (viva vox). spada u indirektna očitovanja volje. MeĎutim. faksimil nije dovoljan kao potpis.WWW. Faksimil je mehanički otisak vlastoručnog potpisa.COM . Rukoznak je ranije korišten od strane nepismenih ljudi. Redovno se sastoji od imena i prezimena. Očitovanje volje znacima. Neispunjenje modusa djeluje kao nastup rezolutivnog uvjeta. ali ako ga doživi datum je poznat). složeni rokovi mogu biti odreĎeni na nekoliko nač ina: dies certus an.roĎendan” – ne zna se da li će ga NN doživjeti. odnosno drugog organa. Sastoji se u tome da se iz odreĎenog ponašanja očitovatelja može sigurno zaključiti 24 WWW.COM Složeni rokovi su oni koji u sebi sadrže element neizvjesnosti (dies incertus pro conditione habetur = neizvjestan rok smatra se uvjetom). Pisano očitovanje ne mora biti vlastoručno napisano ali mora biti vlastoručno potpisano. Očitovanje volje konkludentnim radnjama. 10. Da bi bio punovažan. dies incertus an. Paraf se. incertus quando – rok za koji je neizvjesno i hoće li se dogoditi i kada će se dogoditi. Klasični oblici očitovanja volje su: Usmeno očitovanje volje. modus nije protučinidba.

Kada je ponuĎeni u stalnoj poslovnoj vezi sa ponuĎačem u pogledu odreĎene robe.BH-PRAVNICI. Osobe koje su se ponudile da izvršavaju naloge druge osobe za obavljanje odreĎenih poslova. Ako stranke nisu ništa odredile. Pisani oblik pravnog posla postoji kada su očitovanja volje stranaka data pomoću pisanih riječi. Učešće organa državne vlasti kao oblik pravnih poslova. mjerodavan je onaj koji su stranke odredile da služi kao izvornik. Zbog toga treba pojmovno razlikovati oblik očitovanja volje od oblika pravnih poslova. Pored 25 WWW. Dakle. Pravni posao sklopljen pred svjedocima. Posao je formalan ako se za njega. Osoba koja je izvršila odreĎene konkludentne radnje. znakova ili konkludentnih radnji. a ne želi da se one shvate kao očitovanje volje.WWW. a to je primjerak koji su stranke potpisale. Ako se pojedini primjerci ne slažu. Neformalni pravni poslovi su oni za koje se ne traži unaprijed odreĎeni oblik.COM (concludere) da je posrednim putem htio izraziti odreĎenu volju. kao i osobe kod kojih izvršenje takvih naloga spada u poslovnu djelatnost (advokati.COM . bilo nakon već načinjene pisane isprave o pravnom poslu. Najčešći oblici pravnih poslova su: Usmeni oblik pravnog posla – Kada su očitovanja volje stranaka data živom riječju ili kombinacijom izgovorenih riječi. Uži pojam od protestatio je reservatio. onda se u vezi sa ostalim dokazima i utvrĎenim okolnostima prosuĎuje koji je primjerak mjerodavan. špediteri. Postoje 2 izuzetka: 3. Srednjevjekovno pravilo “qui tacit consentire videtur” (ko šuti smatra se da odobrava) ne važi. 10. mora reagovati izrič itim odbijanjem. mora takvu mogućnost izričito isključiti (izjavom). U teoriji se zagovara i treći izuzetak. Tipičan primjer je pisana oporuka pred svjedocima. Ovakav oblik često se traži za pravne poslove koje sklapaju slijepi i gluhi koji ne znaju čitati. Ako je potpisano više primjeraka. Šutnja. Šutnja ponuĎenog po pravilu ne znači prihvatanje ponude. nijemi koji ne znaju pisati ili osobe koje ne znaju službeni sudski jezik. OBLIK PRAVNIH POSLOVA Pod oblikom pravnih poslova podrazumijevaju se samo oni oblici očitovanja volje u kojima se može izraziti potpuni sadržaj pravnog posla. Najčešći su oni koji se zaključuju u obliku sudskog zapisnika. To je izjava kojom se stranka ograĎuje od toga da se neki njen čin shvati kao napuštanje prava. mjerodavan je izvornik. Pisani pravni posao treba biti sastavljen u najmanje onoliko primjeraka koliko ima stranaka.BH-PRAVNICI. Učešće svjedoka kod sklapanja pravnih poslova se danas po pravilu ne traži. protestatio je izričito očitovanje volje kojim se odreĎena osoba unaprijed osigurava od pogrešnog shvatanja njenih postupaka. Za sklapanje ugovora dovoljno je da obje strane potpišu jednu ispravu. bilo pri samom aktu sklapanja pravnog posla. ili da svaka strana potpiše primjerak isprave namijenjen drugoj strani. U suprotnom se smatra da je prihvatio ponudu. 4.darovanje). posrednici i sl) dužne su izvršiti dobivene naloge ukoliko ih nisu odbile odmah nakon prijema. Tipični oblici učešća organa državne vlasti kod pravnih poslova su: Oblik pravnih poslova sklopljenih pred nadležnim organom. prema kome bi se šutnja mogla smatrati prihvatanjem ponude ako bi se ponuda odnosila na ugovor u isključivu korist ponuĎenog (npr. ako konkretnu ponudu ne želi prihvatiti. unapr ijed traži odreĎeni oblik. Ponekad se za punovažnost pravnog posla zahtijeva učešće organa vlasti. još uvijek postoje neki pravni poslovi (posebno poslovi mortis causa) koji se moraju sklopiti pred svjedocima. Sklopljen je u trenutku kada ga stranke potpišu. po samom zakonu ili po sporazumu stranaka. Takva izjava zove se protestatio. MeĎutim.

3. Ovjeravanje potpisa vrše organi državne uprave. 4. Ništavost nastupa ex lege. odreĎena ili odrediva činidba. POJAM I KARAKTERISTIKE NIŠTAVIH PRAVNIH POSLOVA Ništavi su oni pravni poslovi koji ne proizvode pravne učinke koje bi.COM ovog oblika. pravni posao može biti sklopljen i u obliku zapisnika pred organom općinske uprave. 2. pa potvrĎena izjava ima istu važnost kao i javna isprava sastavljena na sudu. Ovjeravanje potpisa. trebali proizvesti. dokazivanja i upisa u javni registar. dozvoljene su izmjene i dopune neformalnim (usmenim) sporazumom bez obzira o kojim elementima ugovora se radi.od trenutka zaključenja pravnog posla. S njima se postupa kao da nisu ni zaključeni. krugu osoba koje su ovlaštene da ih ističu. ukoliko je to predviĎeno propisom. ustanovi ili nekoj drugoj pravnoj osobi. Postoje 2 izuzetka od tog pravila. Oblik se najčešće traži radi valjanosti. VALJANOST I NEVALJANOST PRAVNIH POSLOVA Pretpostavke valjanosti pravnog posla su: 1. utuživosti. A. solemnizacija) isprava je ovjeravanje privatnih isprava da im se da značaj javnih isprava. Razlike su u njihovim karakteristikama. Moguća.WWW. 11. Kad se kasnijim usmenim dodacima smanjuju ili olakšavaju obaveze neke ugovorne strane.BH-PRAVNICI. Ovjera potpisa ne znači da se time potvrĎuje autentičnost sadržaja (teksta) isprave. Forma pravnog posla (ponekad). a oblik je propisan isključivo u interesu ugovornih strana. NIŠTAVOST 1. Nazivaju se i apsolutno ništavim pravnim poslovima. razlozima koji ih uzrokuju. prema kojima će kasnije usmene dopune forma lnom ugovoru biti pravno valjane: 3. Ovjeravanjem potpisa potvrĎuje se da potpis na nekoj ispravi potiče od odreĎene osobe. Ovdje sudija ovjerava sam sadržaj isprave. dozvoljena. RAZLOZI NIŠTAVOSTI 26 WWW. 4.COM . roku isticanja i posljedicama koje izazivaju. da su valjani. takav pravni posao ne bi konvalidirao. Potvrđivanje (ovjeravanje. 5. Ako je oblik ugovora propisan zakonom. javni bilježnici i ovlaštene osobe u trgovačkom društvu. osim u nekim iznimnim slučajevima predviĎenim zakonom. Usmeni dodaci pisanom ugovoru. a to nije protivno cilju radi kojeg je oblik propisan. tj. Dozvoljena osnova. Ciljevi i smisao oblika pravnih poslova. Važno je napomenuti da stranke ne mogu svojom nagodbom otkloniti ništavost ugovora koje su zaključile.BH-PRAVNICI. 2. Ništavost nastaje ex tunc. Kad se usmena dopuna odnosi na sporedne tačke o kojima u formalnom ugovoru nije ništa rečeno. pravilo je da i sve kasnije izmjene i dopune ugovora moraju biti u istom obliku. a sud o njoj vodi računa po službenoj dužnosti (ex officio). Valjano i saglasno očitovanje volje. Nevaljani pravni poslovi mogu biti ništavi ili pobojni. Pravna i poslovna sposobnost subjekata. Ako bi naknadno otpao uzrok ništavosti. Ukoliko je oblik ugovora odreĎen voljom stranaka.

prevare trećeg lica ili u neku drugu svrhu. nesporazum i prevara.WWW. Subjektivna nemogućnost činidbe izaziva samo odgovornost dužnika za neispunjenje preuzete obaveze. nedopuštenost. Prividni posao naziva se simuliranim. Nedopuštenost činidbe postoji ako je ona protivna načelima društvenog ureĎenja. To su slučajevi školskog primjera. Dakle. Svi oblici nevaljanog očitovanja obuhvaćeni su širim pojmom koji se naziva mane volje. Relativna simulacija je sklapanje prividnog pravnog posla da bi se njime prikrio neki drugi posao. a uistinu ne žele nikakav pravni posao. Ništavost pravnih poslova uzrokuju slijedeće mane volje: 1. Nesporazum (dissensus). Takav ugovor se u teoriji naziva i nepostojećim. pod manama volje podrazumijevaju se slučajevi nesaglasnosti između volje i očitovanja. Školski primjer i šala. Simulacija. Apsolutna simulacija se sastoji u sklapanju fiktivnog pravnog posla radi izbjegavanja propisa. kao važeće će se uzeti ono što je očitovano. izazivaju nevaljanost pravnih poslova. Poslovna nesposobnost stranaka. nepostojanje ili nedozvoljenost osnove. Nemogućnost. simulacije. o osnovi. Dužnik će u tom slučaju odgovarati za štetu ako je nemogućnost nastupila njegovom krivicom. ili o predmetu obveze (činidbi). ali je ne može izvršiti osoba koja se na to obavezala.BH-PRAVNICI. Ništav će biti i pravni posao koji zastupnik pravne osobe zaključi bez saglasnosti odreĎenog organa u pravnoj osobi. neodre Ďenost ili neodredivost činidbe Nemogućnost činidbe je razlog ništavosti pravnog posla ako je činidba bila objektivno nemoguća u vrijeme zaključenja posla (impossibilium nulla obligatio est). Izuzetak su maloljetnici sa navršenih 15 godina života koji su stupili u radni odnos. Nevaljanost i nesaglasnost očitovanja volje. nemogućnost. a prikriveni disimuliranim poslom. U ovakvim slučajevima iz potrebe zaštite interesa trećih lica i sigurnosti pravnog prometa. neznanje. Dakle. U okviru pojma nedopuštenosti razlikuju se 27 WWW. Tipični slučajevi ovog nesklada su zabluda.BH-PRAVNICI. Mentalna rezervacija je svjestan nesklad između volje i očitovanja kad jedna strana prilikom sklapanja pravnog posla svjesno očituje kao svoju volju nešto što ona u stvari neće. ukoliko je ta saglasnost predviĎena statutom ili ugovorom pravne osobe. Nesporazum može biti o prirodi ugovora koji se sklapa.COM Razlozi ništavosti su: poslovna nesposobnost stranaka. šale. Sve nabrojane mane volje. Pod objektivnom nemogućnošću se misli na radnju koju niko ne može izvršiti. a druga strana za to ne zna. Nesvjestan nesklad postoji u slučajevima kada stranka nesvjesno očituje ono što u stvari ne želi. neodreĎenost odnosno neodredivost činidbe. Oni mogu sklapati pravne poslove u okviru raspolaganja svojom zaradom. Subjektivno nemoguća je činidba koja se u stvari može izvršiti. nevaljanost i nesaglasnost očitovanja volje. Pravni posao takvog sadržaja je ništav. Ne proizvodi pravne učinke. 3. nedozvoljenost. 2. Može biti apsolutna i relativna. Svjestan nesklad izmeĎu volje i očitovanja postoji u slučajevima kada stranka namjerno očituje nešto što u stvari neće. U suprotnom. Ništavi su pravni poslovi koje zaključe osobe mlaĎe od 18 godina i punoljetne osobe lišene poslovne sposobnosti. Naknadna nemogućnost ne izaziva ništavost posla. a disimulirani valjan pod uvjetom da su za to ispunjene sve potrebne pretpostavke.COM . prijetnje i mentalne rezervacije. Nesklad može biti svjestan i nesvjestan. obaveza prestaje. Pod simulacijom se podrazumijeva prividno sklapanje pravnih poslova. kod apsolutne simulacije stranke sklapaju pravni posao. osim mentalne rezervacije. te ponekad nedostatak potrebne forme. prisilnim propisima i moralu društva. Posao sklopljen u šali može biti valjan ako jedna od ugovornih strana opravdano shvati posao ozbiljnim. Simulirani posao je ništav.

ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen. NeodreĎena činidba neće izazvati ništavost. a odredba nije bila ni uvjet ugovora. nemoralni i zelenaški pravni poslovi. Nedostatak potrebne forme . te ako su se stranke sporazumjele da forma bude uvjet valjanosti. 2. Ako povrat nije moguć. Zelenaškim se smatra ugovor u kome neko za sebe (ili nekog trećeg) ugovori korist koja je u očiglednom nesrazmjeru sa onim što je on drugom dao ili učinio ili se obavezao dati ili učiniti. kauza ili objektivna svrha ugovora. Zelenaški ugovor je u suštini vrsta nemoralnog ugovora. U svom objektivnom vidu kauza je tipizirana. U tom slučaju sud odreĎuje da stranka općini u kojoj ima boravište preda sve što je stekla po osnovu zabranjenog pravnog posla. kod pravnih poslova općenito. Osnova se definira kao pravni cilj kome stranke teže i koji je isti kod iste vrste ugovora. a posebno kod ugovora. ili se priroda onoga što je ispunjeno protivi vraćanju (npr. Na objektivni pojam kauze nadovvezuje se subjektivni element – dozvoljena osnova.BH-PRAVNICI. Subjektivna svrha ne mora biti naznačena izričito. kauza se ne može prezumirati. ali se kod apstraktnih pravnih poslova ne naznačava izričito.COM zabranjeni. DJELOMIČNA NIŠTAVOST Ništavost neke odredbe ne povlači ništavost cijelog ugovora u slučaju kada ugovor može opstati bez te ništave odredbe. osnova ili subjektivna svrha ugovora. a kod besplatnih ugovora osnova je namjera da se drugom učini neka usluga ili korist (intentio liberalis. kojima je svojstvena identifikacija osnove sa kauzom. Nepostojanje i nedozvoljenost osnove. Kod dvostranoobaveznih ugovora osnova obaveze jedne strane je protuobaveza druge strane. animus donandi).izvršena je neka usluga). Neodređenost ili neodredivost činidbe. Ništavost pravnog posla izaziva neodrediva činidba. 10. najneposrednija pobuda koja usmjerava ugovaratelja da zaklj uči ugovor i preuzme obavezu. U našoj teoriji preovladavaju objektivna gledišta o osnovi. a to je strana koja je u vrijeme sklapanja pravnog posla znala ili morala znati za navedene razloge ništavosti. ukoliko je odrediva.BH-PRAVNICI.WWW. odnosno uvijek jednaka za odreĎeni ugovor. Kod realnih ugovora osnova je predaja stvari. Ako je ugovor ništav zbog toga što je po svom sadržaju ili cilju protivan prisilnim propisima sud može odbiti zahtjev nesavjesne strane. Kauza je pravno izražena ekonomska svrha koja se objektivno ostvaruje izvršenjem ugovornih obaveza. odnosno mora postojati. Mora postojati u svakom ugovoru. povrat u prijašnje stanje je osnovna dužnost ugovornih strana u slučaju ništavosti ugovora. mora se dati odgovarajuća naknada u novcu prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke. nemoralni su protivni moralnim normama odreĎene društvene zajednice. tj. Oduzimanje predmeta činidbe u korist općine može biti dosuĎeno pod istim pretpostavkama pod kojima sud može odbiti zahtjev nesavjesne strane za restitucijom. odnosno kao glavni cilj ili svrha obveznog ugovora (causa finalis). pravna osnova. MeĎutim. Forma se za valjanost pravnog posla traži samo u izuzetnim slučajevima: ako zakon to izričito propisuje. OdreĎena je strogim propisom (ius strictum).COM . 28 WWW. Obaveza restitucije (restitutio in integrum). To nije objektivizirana svrha. 3. Zabranjeni su pravni poslovi protivni zakonskim normama. POSLJEDICE NIŠTAVOSTI 5. što znači da se može dokazati. Dakle. moraju se razlikovati 3 elementa: 1. ostvarivanjem subjektivnih obaveznih prava. već najjača.

zbog čega ona zaključi određeni pravni posao. Da je prijetnja izazvala opravdan strah koji je u uzročnoj vezi sa sklapanjem posla čije se poništenje traži. Mora se podići tužba na pobijanje. POBOJNOST Pobojni (relativno ništavi) pravni poslovi proizvode pravne učinke. pravo na odustanak se gasi. Posljedice poništenja nastupaju ex tunc. Zabluda spada u oblike nesvjesnog nesklada izmeĎu volje i oč itovanja. ili treća osoba. Sud ne pazi na pobojnost po službenoj dužnosti. zabluda u motivu (error in motivo) itd. Pravnoposlovna i zabluda u motivu su 2 29 WWW. ili ako ga je ograničeno sposobni prevario da ima odobrenje svog zakonskog zastupnika. tzv. Vrijeme isticanja nije ograničeno. Mane volje koje izazivaju pobojnost pravnog posla su prijetnja. kao ni zabluda u motivu. Strana koja je zaključila pravni posao pod prijetnjom ima pravo tražiti poništenje. Zabluda koja se odnosi na elemente ili sastojke pravnog posla može se nazvati pravnoposlovnom zabludom. dakle ugovorne strane i treća lica. 3. a takvo odobrenje ne uslijedi ni kasnije.COM 11. Osim odustajanja. a iznimno i na motive koji su bili odlučni za preuzimanje obaveze. Razlikuje se više vrsta zablude: zabluda o pravu (error iuris).BH-PRAVNICI. već na zahtjev strane u čijem interesu je pobojnost ustanovljena. Razlikuje se prijetnja kao tzv. a pravo na isticanje ništavosti se ne gasi. predočavanjem nekog zla izazove opravdani strah druge strane.COM . Odgovornost za štetu pada na onu stranu koja je skrivila sklapanje ništavog pravnog posla. Da je prijetnja bila nedozvoljena. ali se mogu poništiti u predviđenom roku i iz propisima predviđenih razloga. Očitovanje iznuĎeno prijetnjom predstavlja oblik svjesnog nesklada izmeĎu volje i oč itovanja. RAZLOZI POBOJNOSTI Ograničena poslovna sposobnost je razlog pobojnosti samo u slučaju kada ograničeno sposobna osoba zaključi pravni posao bez odobrenja zakonskog zastupnika. Zakonom se prezumira da je zakonski zastupnik odbio dati odobrenje ako se ne izjasni u roku od 30 dana od dana poziva. pobojni pravni poslovi konvalidiraju. Svaka zainteresirana osoba može se pozivati na ništavost. ali pod pretpostavkama: 2. dok se zabluda o činjenicama uvažava.BH-PRAVNICI. 4.WWW. Zabluda (error) je pogrešna predodžba o nekoj okolnosti. U načelu je zabluda relevantna za valjanost posla ako se odnosi na njegove sastavne elemente. od kojih prvenstveno javni tužilac i pravobranilac. MeĎutim. O prijetnji kao razlogu pobojnosti govori se kada jedna strana. Ako protekne rok za njihovo poništenje. Da je prijetnja postojala u vrijeme zaključenja posla. suugovaratelj ima pravo pozvati zakonskog zastupnika da se izjasni o ugovoru. Dužnost naknade štete ne postoji ako se dokaže da je strana koja trpi štetu znala ili morala znati za postojanje uzroka ništavosti. zabluda i prevara. što znači od dana zaključenja. psihička prisila (vis compulsiva) i fizička sila (vis absoluta) koaj podrazumijeva izvršavanje akta nasilja nad nekom osobom u trenutku očitovanja i radi iznuĎivanja očitovanja volje. zabluda o činjenicama (error facti). Zabluda u pravu se po pravilu ne uvažava. Suugovaratelj ima pravo odustati od ugovora pod uvjetom da nije znao da ta osoba nema punu poslovnu sposobnost. Pravo odustajanja od ugovora vezano je rokom od 30 dana od dana saznanja za pomenute činjenice. Pobojnost ne nastupa ex lege.querella nullitatis. ako zakonski zastupnik odobri ugovor prije isteka roka. B.

Prema ovoj teoriji.COM . U ovom slučaju ne postoji direktni nesvjestan nesklad izmeĎu volje i očitovanja. Teorija volje. a naravno ni sadržaj tog akta. Pretežno se prihvata u nasljednom pravu. bitna svojstva predmeta – misli se na predmet koji je objekat činidbe davanja. 6. Ovo se isključivo odnosi na besplatne pravne poslove.BH-PRAVNICI. Teorija povjerenja. Bitnost zablude. ako se sklapa s obzirom na tu osobu (error in persona). Zabluda je neskrivljena ako je stranka u zabludi prilikom sklapanja posla postupila sa pažnjom koja se zahtijeva u prometu. već je volja stvorena i očitovana zato što je stranka bila u zabludi u pogledu jednog elementa pravnog posla. Učinak zablude Uz pretpostavku da je bitna i neskrivljena. U drugom slučaju stranka je htjela sam akt očitovanja. mora biti bitna i neskrivljena. Neki autori smatraju da postoje 2 vrste zabluda u očitovanju: u jednom slučaju stranka nije htjela ni sam akt koji predstavlja njeno očitovanje. Danas je ova teorija uglavnom napuštena. Izuzetak je slučaj kada je druga ugovorna strana spremna izvršiti ugovor kao da zablude nije ni bilo. Bitnom se po ZOO smatra zabluda samo onda ako se odnosi na: 2. Smatra se da ovaj kriterij nije dovoljno precizan. Zabluda u očitovanju postoji kada stranka izjavi nešto što ne odgovara njenoj pravoj volji. a ne ono što se očitovalo. Centralni problem kod odreĎivanja bitnosti zablude jeste kriterij njenog razlikovanja od nebitne. Prema klasičnom shvatanju. Kada je u pitanju odnos izmeĎu volje i očitovanja u smislu pravnih učinaka. Pravnoposlovna zabluda može se podijeliti na 2 vrste: 7. mada je razlika meĎu njima vrlo teško ustanovljiva.BH-PRAVNICI. okolnosti koje se po običajima u prometu ili po namjeri stranaka smatraju odlučujućim. a u ostalim pažnja dobrog domaćina. Tvrdi se da pravo pobijanja posla postoji čak i u slučaju grube nepažnje. odnosno da je stranka znala činjenicu za koju je bila u zabludi.ako je bila odlučujuća za preuzimanje obaveze. a strana koja je u zabludi inače ne bi sklopila posao takvog sadržaja. prema kojoj je važno ono što se očitovalo. zabluda izaziva pobojnost pravnog posla. 4. prema kojoj je bitno ono što se htjelo. Samo u slučaju spora se ispituje i pod odreĎenim pretpostavkama 30 WWW. tj. Po njoj bi pravnoposlovna zabluda uvijek uzrokovala nevaljanost pravnog posla. uopće se ne postavlja pitanje da li je onaj ko je u zabludi mogao izbjeći zabludu da je upotrijebio običnu pažnju. 5.COM različite vrste zablude. Neskrivljenost zablude.WWW. pobudu koja je bila odlučna za preuzimanje obaveze. U njemačkoj teoriji se smatra da uopće nije bitno da li je zabluda skrivljena ili ne. pravni posao zaključen u zabludi bio bi valjan. osobu sa kojom se sklapa pravni posao. 8. Izuzetak postoji u slučaju besplatnog pravnog posla i ako je zabluda bitna. podrazumijeva da se redovno uvažava ono što je očitovano. ne bi ni sklopila ugovor. Zabluda u motivu sklapanja pravnog posla po pravilu ne izaziva nevaljanost. Teorija očitovanja. Poslovna zabluda u uţem smislu. koja važi na području stvarnog i obveznog prava. razlikuju se 3 teorije: 4. Prema općeusvojenom modernom konceptu zablude. 5. kriterij razlikovanja je subjektivni (psihološki). U privrednim obaveznim odnosima zahtijeva se pažnja dobrog privrednika. Bitna zabluda je ona bez koje se posao uopće ne bi zaključio. Da bi zabluda bila uzrokom pobojnosti pravnog posla. koje zastupaju Savigny i Zitelmann. ali nije htjela sadržaj koji je tim aktom izjavila. 3.

zavisi prvenstveno od mogućnosti dokazivanja posebnih pretpostavki (tj. bitno je da zbog nje dužnik postaje insolventan. Tužba kojom se pobija radnja dužnika na štetu vjerovnika naziva se Paulijanska tužba (actio Pauliana). Razlikuju se 4 vrste paulijanske tužbe: 3. Kulpozna paulijanska tužba (actio Pauliana culposa) podiže se kad dužnik nije znao. Ako zbog zablude doĎe do poništenja ugovora. Pretpostavke za uspješno pobijanje su dospjelost vjerovnikovog potraživanja i pravne radnje dužnika na štetu vjerovnika. Posljedice narušavanja načela ekvivalentnosti činidbi.COM uvažava ono što se htjelo. pri čemu se ne traži bitnost zablude. 31 WWW.COM . zavisno od intenziteta narušavanja. Ostale pretpostavke su iste kao i kod dolozne paulijane.namjera dužnika da poduzetom radnjom ošteti vjerovnika. tj.WWW. Vjerovnik može imati pravni interes pobijati samo onu radnju. odreĎene subjektivne okolnosti na strani dužnika ili protivnika pobijanja. čije pobijanje zaista omogućava namirenje njegovog potraživanja. Tužba se podiže u roku od godine dana od poduzimanja. Dakle. Posebna pretpostavka za ovu tužbu je consilium fraudis. Načelo jednake vrijednosti činidbi (davanja. Neznanje kao oblik nesvjesnog nesklada izmeĎu volje i očitovanja ima iste učinke kao i zabluda. Naknadno saznanje ne škodi (malae fides superveniens non nocet). Osim consilium fraudis-a. odnosno pravni posao.BH-PRAVNICI. pa takvo raspolaganje uistinu i poduzme. odnosno da odstupanja ne prelaze zakonom ustanovljenu mjeru. odnosno propuštanja radnje. Namjeru čine znanje i volja. ali je mogao znati da preduzetim raspolaganjem šteti vjerovniku. ostvario je oba elementa namjere.namjere ili nepažnje dužnika). ili je održava u zabludi. Do pobijanja može doći ako su se uz opće. Pravne radnje dužnika na štetu vjerovnika. mogu biti ništavost ugovora. 9. Prevara postoji kad jedna strana izazove zabludu kod druge strane. To je tzv. Za pravnu radnju koja se pobija. mogućnost raskida ugovora ili pobojnost ugovora. a koja će se paulijana upotrijebiti u konkretnom slučaju. To je slučaj kad dužnik nije postupio sa pažnjom koja se u prometu zahtijeva. ima pravo pobijati radnju svog dužnika koja je poduzeta na štetu vjerovnika. a sa ciljem sklapanja pravnog posla. kod zablude će se uvažiti prava volja stranke ukoliko se dokaže da je zabluda bitna i neskrivljena. Može se učiniti kako aktivnim ponašanjem. da se radi o naplatnom pravnom poslu ili naplatnom raspolaganju. Radi se o običnoj nepažnji (culpa levis). Ako dužnik zna da će svojim raspolaganjem štetiti vjerovniku. Dolozna paulijanska tužba (actio Pauliana dolosa). pretpostavke dolozne paulijane su: da je protivniku pobijanja bio poznat dužnikov dolus. Potraživanje se smatra dospjelim od trenutka kad je vjerovnik ovlašten zahtijevati njegovo ispunjenje. Stranka koja je prevarom navedena na zaključenje pravnog posla ima pravo zatražiti njegovo poništenje i naknadu štete. druga ugovorna strana ima pravo tražiti naknadu pretrpljene štete. te instituta prekomjernog oštećenja. odnosno ako zbog njenog izvršenja dužnik nema dovoljno sredstava za ispunjenje vjerovnikovog potraživanja.BH-PRAVNICI. ispunile i posebne pretpostavke koje se tiču vrste pravnog posla koja se pobija. prestacija) je jedno od osnovnih načela obveznog prava. bez obzira na krivicu stranke u zabludi. Povreda načela jednake vrijednosti činidbi.pobijanje izvan stečaja. te rok za podizanje tužbe. Znanje mora postojati u trenutku poduzimanja radnje. tako i pasivnim držanjem (svjesnim propuštanjem da se druga strana upozori na zabludu). Svaki vjerovnik čije potraživanje je dospjelo za isplatu. Smisao načela je da se osigura maksimalna ekvivalentnost vrijednosti činidbe i protučinidbe.

Prezumira se da je bračnom drugu odnosno srodnicima bilo poznato da se raspolaganjem nanosi šteta vjerovniku. a najkasnije 3 godine od dana sklapanja pravnog posla (objektivni rok). Vjerovnik ovdje dokazuje samo besplatnost raspolaganja. tj. ili do 4. KO I U KOJEM ROKU MOŢE TRAŢITI POBOJNOST PRAVNOG POSLA Načelno.BH-PRAVNICI.nova pravna osoba nastala spajanjem postojećih) 5. Od stranaka poništenje može tražiti ona u čijem interesu je pobojnost ustanovljena. Univerzalni sukcesori te osobe (nasljednici ili npr. Izuzetak od potpune restitucije predviĎen je u slučaju da pravni posao bude poništen zbog ograničene poslovne sposobnosti. U tom slučaju suugovaratelj može tražiti vraćanje samo onog dijela ispunjenja koji se nalazi u imovini te osobe ili je upotrijebljen u njenu korist. nagradni pokloni i pokloni iz zahvalnosti.COM 17. Posljedice nastupaju ex tunc. Tuženi može izbjeći pobijanje ako ispuni dužnikovu obavezu prema vjerovniku. Ostale pretpostavke porodične pauliane su naplatan pravni posao i rok podizanja od 3 godine. beskamatni zajam. odnosno osoba u čiju korist je radnja poduzeta. Kod pobojnosti stranke svojim sporazumom mogu odnose restitucije drugačije odrediti. to su stranke u poslu. Od pobijanja su isključeni uobičajeni pokloni. od zaključenja pravnog posla. tužba se može podići bez obzira da li je sukcesor znao da se pravni posao može pobijati. Ugovaratelj na čijoj strani je uzrok pobojnosti odgovara suugovaratelju za štetu. a iznimno i neke treće osobe.da se ispunjeno ne vraća do trenutka poništenja.WWW. Kvazipaulijanska tužba namijenjena je za pobijanje besplatnih pravnih poslova i besplatnih raspolaganja u korist trećeg lica (npr.ugovor o darovanju. TakoĎe se može tražiti povrat onoga što je namjerno uništeno ili otuĎeno. POSLJEDICE PONIŠTENJA Posljedice poništenja su restitucija i odgovornost za štetu. Singularni sukcesori te osobe (osobe kojima je pravnim poslom prenesena odreĎena korist).stepena. znali da se nanosi šteta vjerovniku. Pasivno legitimirani kod paulijanskih tužbi su: 3. Mora se raditi o krvnim srodnicima u pravoj liniji. Presumpcija je oboriva. jer se neoborivo prezumira da su dužnik i osoba u čiju korist je raspolaganje učinjeno. Rok za zahtjev je 1 godina od saznanja za razlog pobojnosti (subjektivni rok). Za osobu koja je bez potrebnog odobrenja sklopila pravni posao za vrijeme svoje ograničene poslovne sposobnosti. Npr. pod uslovom da nije znao ni morao znati za postojanje uzroka pobojnosti. pa po njihovom isteku prestaje pravo na zahtjev za poništenje. Ako je korist prenesena besplatnim pravnim poslom. 8. 32 WWW. Osoba sa kojom je zaključen pravni posao.stepena pobočne linije.BH-PRAVNICI. Svi rokovi su prekluzivni. a na štetu vjerovnika. ako su srazmjerni materijalnim mogućnostima dužnika. npr. 24. Porodična paulijanska tužba (actio Pauliana familiaria) predviĎena je za slučaj kad dužnik zaključi pravni posao ili poduzme raspolaganje u korist svog bračnog druga ili srodnika. rok je 3 mjeseca od dana sticanja potpune poslovne sposobnosti. 4. ili o srodnicima po tazbini do 4.COM . Odgovornost postoji i u nekim slučajevima kada ugovaratelj na čijoj je strani uzrok pobojnosti nije kriv za pobojnost ugovora. Razlika u odnosu na restituciju kod ništavih poslova je u tome što kod pobojnih nije predviĎena mogućnost oduzimanja datog ili primljenog u korist općine. bez obzira što strana u zabludi nije kriva za svaoju zabludu. odricanje od nasljedstva itd). kod zablude druga savjesna strana ima pravo tražiti naknadu štete. Rok podnošenja kvazipaulijane je 3 godine.

Pobojni pravni poslovi u načelu mogu konvalidirati.COM C.COM . Derivativno sticanje prava postoji kada sticatelj svoje pravo temelji na pravu prethodnika. a udovoljiće mu ako je to moguće. KONVERZIJA Kad ništav pravni posao zadovoljava pretpostavke valjanosti nekog drugog pravnog posla. da je zabrana manjeg značenja 3. slučaj kada nevaljan pravni posao naknadno postane valjan. VIII – STICANJE I GUBITAK PRAVA A. meĎu strankama će važiti taj drugi pravni posao ako bi to bilo u saglasnosti sa ciljem koji su stranke željele postići i ako se može smatrati da bi one sklopile taj drugi posao da su znale za ništavost sklopljenog posla. D. da takav zahtjev podnese u roku od 5 godina od sklapanja posla. Mogućnost konvalidacije izuzetno zavisi i od volje druge strane. 4. Konverzijom se načelno spasavaju pravni poslovi koje stranke zaključe zbog nedovoljnog poznavanja pretpostavki valjanosti. Može biti originarno i derivativno. konvalidiraće i u slučaju naknadnog odobrenja takvog posla od strane zakonskog zastupnika ili od same stranke koja je u meĎuvremenu stekla punu poslovnu sposobnost. ili u zakonskom roku ne podigne tužbu na poništenje. Ništavi pravni poslovi u načelu ne mogu konvalidirati. KONVALIDACIJA Konvalidacija je osnaženje nevaljanih pravnih poslova. Subjekt od koga se pravo stiče naziva se pravni prethodnik ili auctor. Izuzeci su u slijedećim slučajevima: Zabranjeni pravni poslovi će konvalidirati ako se ispune 2 pretpostavke: 2. Translativno sticanje se u teoriji naziva i pravnim nasljeĎivanjem ili sukcesijom.kod zablude ako je suugovaratelj strane u zabludi spreman izvršiti ugovor kao da zablude nije bilo.BH-PRAVNICI. da oštećeni istakne zahtjev da se njegova obaveza smanji na pravičan iznos. da sud udovolji tom zahtjevu. STICANJE PRAVA Sticanje prava je spajanje subjektivnih prava sa nekim subjektom. Postoje 2 vrste derivativnog sticanja prava: translativno i konstitutivno sticanje. Univerzalna sukcesija je prelaz svih prava (i obaveza) od 33 WWW. da je posao izvršen. Posao koji je pobojan zbog ograničene poslovne sposobnosti stranke. Originarno ili izvorno sticanje prava znači da sticatelj ne izvodi svoje pravo iz prava prethodnika. Translativno sticanje je derivativno sticanje kod kojeg auktor svoje pravo u cijelom obimu prenosi na sukcesora. 5. Zelenaški pravni posao će konvalidirati ako se ispune 3 pretpostavke: 3. npr.WWW. tj. pravni posao će konvalidirati. Stranka u čijem interesu je pobojnost ustanovljena odlučuje da li će se koristiti pravom poništenja posla ili ne. Ovdje do izražaja dolazi princip nemo plus iuris ad alium transferre potest quam ipse haberet – niko ne može na drugog prenijeti više prava nego što ga sam ima. Ako se odrekne tog prava. a onaj koji stiče pravo naziva se pravni nasljednik ili successor. Takvo pretvaranje ništavog u valjani pravni posao naziva se konverzija. Postoje 2 vrste sukcesija: univerzalna i singularna.BH-PRAVNICI.

tako dugo dok te okolnosti ne otpadnu. ali pravo služnosti može zastariti zbog nevršenja (non usu). Bitno je naglasiti da su objekt zastare samo imovinska prava. Rok od 1 godine predviĎen je za potraživanja za domaćinstvima isporučenu električnu energiju.COM . zastara se nastavlja. zatim RTV pretplatu. a da ga niko istovremeno ne stiče. Npr. a drugi subjekt istovremeno to pravo stiče. Može biti relativan i apsolutan.COM prethodnog na novi subjekt. 2. tj. Rok od 3 godine važi npr. zastaruju nakon 10 godina. Stranke se ne mogu putem ugovora niti unaprijed odreći zastare. Zastarni rok započinje prvog dana iza dospjelosti. ZASTARA PRAVA (PRAESCRIPTIO) Zastara je gubitak zahtjeva zbog nevršenja sadržaja subjektivnog prava kroz zakonom određeno vrijeme. vodu. kao i potraživanja za PTT usluge. (suprotan institut je dosjelost). Potraživanja utvrĎena pravosnažnom sudskom odlukom ili odlukom nadležnog organa. U takvim slučajevima zastara može samo ponovo započeti. Bitno je razlikovati zastarni od prekluzivnog roka. Apsolutni gubitak prava ili prestanak prava je slučaj kada jedan subjekt gubi odreĎeno pravo.za meĎusobna potraživanja pravnih lica nastala iz ugovora o prometu robe i usluga. Prekid zastare je nastup okolnosti zbog kojih zastara prestaje teći. a mnogo rjeĎe o zastari (gašenju) samog subjektivnog prava. Opći zastarni rok je 5 godina (po ZOO). grijanje. Kad te okolnosti otpadnu. odnosno nagodbom pred nadležnim organom. održavanje čistoće i dimnjačarske usluge. Istek zakonom odreĎenog vremena – zastarnog roka ili roka zastare. B. MeĎutim. pravo vlasništva nikad ne zastarijeva. Konstitutivno sticanje je derivativno sticanje kod kojeg prethodnik na osnovu svog dosadašnjeg prava za sticatelja osniva novo pravo. u suprotnom prestaje samo subjektivno pravo. Singularna sukcesija je prelaz pojedinačnog prava (ili obaveze) sa prethodnog na novi subjekt. 34 WWW. Zastoj zastare je nastup takvih okolnosti zbog kojih zastara ne može započeti ili zbog kojih već započeta zastara prestaje teći. GUBITAK PRAVA Gubitak prava je odvajanje subjektivnog graĎanskog prava od njegovog nosioca. Pretpostavke zastare su: 1. Kod zastare se redovno radi o zastarijevanju zahtjeva.BH-PRAVNICI. Posebni rokovi su 3 godine i 1 godina. plin. a ne samo pravo na zahtjev. (npr. TakoĎer se nije dozvoljeno odreći zastare prije nego što protekne vrijeme predviĎeno za zastaru. niti mogu ugovorom produžiti niti skratiti vrijeme zastare koje je odreĎeno propisom. ima srazmjerno malo subjektivnih graĎanskih prava koja zastarijevaju zbog nevršenja. Nepodizanje tužbe. uračunava se vrijeme proteklo prije zastoja. potrtaživanje zakupnine i naknade štete. Prekluzivni rok je strogi zakonski rok unutar kojeg stranka mora poduzeti odreĎene radnje. Pravnim poslom se ne može odrediti ni da zastarijevanje neće teći za neko vrijeme. To je zakonski rok nakon kojeg se pravo više ne može ostvariti prinudnim putem. a proteklo vrijeme se ne uračunava. vlasnik nekretnine osnuje služnost u korist susjedovog zemljišta). Relativan gubitak prava postoji u slučaju kad jedan subjekt gubi odreĎeno subjektivno pravo.WWW. kao i sudskom nagodbom.BH-PRAVNICI.

sud će postupiti sa tužbom ne obazirući se na zastaru. Obaveza se od utužive pretvorila u neutuživu (naturalnu) obavezu.COM .BH-PRAVNICI. već isključivo na prigovor tužene strane. 35 WWW.COM Učinak zastare. Ukoliko tuženi ne istakne prigovor zastare. Nastupom zastare u pravilu prestaje pravo zahtjeva na ispunjenje obaveze. Bitno je napomenuti da sud ne vodi računa o zastari po službenoj dužnosti. odnosno zastarjelo pravo se ne može ostvariti putem suda. Dakle. ne prestaje obaveza. već pravo zahtjeva na njeno prinudno izvršenje.WWW.BH-PRAVNICI.

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful