Dermatologija SKRIPTA - Seminar Ski, Diplomski Maturski Radovi, PPT I Skripte Na WWW - Ponude

Dermatološka propedeutika
-1-
KOŽA: površine 1,5-1,8 m2 u muškaraca i oko 1,2 m2 u žena- najveći organ;

mase 18% mase tijela, a nejdeblja na tabanima= 4mm;boja kože ovisi o
prokrvljenosti i prisutnosti melanina;
1.Razvitak kože- koža se razvija iz dvaju zametnih listića, iz ektoderma i mezoderma. Iz

ektoderma: epidermis, adneksi kože, živci i osjetna tjelešca, a iz mezoderma: korij (dermis),
potkožno masno tkivo, krvne i lifne žile i živci. Koža se razvija iz jednog sloja stanica: bazalne
membrane i tankog sloja mezenhima, da bi se krajem prvog trimestra uočio stratificirani
epidermis i dezmosomi. Stvaraju se i nekeratinizirajuće st. (melanociti, Langerhansove i
Merkelove), fibroblasti stvaraju kolagen, a vide se i zameci adneksa. Dođe li do poremećaja
razvoja u ovom razdoblju ( npr. virusna infekcija s infarktoom posteljice) dogodit će se aplasia
cutis congenita i sindactilia. Zbog poremećaja razvitka dišnog i probavnog sustava u istom
razdoblju: fistule (brannhijalne ->labijalna i nazalna/liječenje kirurško). U drugom trimestru
epidermis orožnjava, ploče nokta i žlijezde su razvijene, razlikujemo papilarni i retikularni sloj
dermisa, a razvijena su i elastična vlakna. U trećem trimestru koža je razvijena sa svim
strukturama i sazrijeva. Rožnati/kornealni sloj je zadebljan i razvijeno je masno tkivo u subcutisu.
GRAĐA KOŽE: 1. epidermis 2. dermis 3. subcutis (potkožno masno tkivo=tela subcutanea)

1. epidermis: stratum basale je temeljni sloj od 1 reda stanica koje se dalje dijele , stratum
spinosum ili nazubljeni sloj koji se sastoji od 4-8 redova poligonalnih stanica povezanih
dezmosomima, stratum granulosum ili zrnati sloj koji se sastoji od 1-2 reda pločastih stanica
koje u citoplazmi sadrže keratohijalin. Keratohijalin je međuproizvod sinteze keratina. Sva 3 sloja
(BSG) sadrže karakteristična vlakna->tonofibrile, koji se međusobno isprepliću i vidljiva su
elektronskim mikroskopom, stratum lucidum ili svijetli sloj, prisutan samo na tabanima i
dlanovima, možda i ne postoji i stratum corneum ili rožnati sloj, sastoji se od orožalih stanica
(keratin) koje nemaju jezgru. Taj sloj se u obliku ljuštenja (desquamatio insensibilis) neprestano
troši. Svi slojevi sadrže keratinocite koji sudjeluju u stvaranju roževine. Epidermis osim
keratinocita sadrži i nekeratinizirajuće dendritske stanice : Langerhansove, Merkelove i melanocite
i odgovoran je za celularnu staničnu imunološku reakciju.
2. dermis: sastoji se od vlakna, međustanične tvari, stanica, krvih i limfnih žila, živaca, osjetnih
tjelešaca i adneksa kože. H istološki se u dermisu razlikuju stratum papillare ili površinski sloj i
stratum reticulare ili dublji sloj. Stalne stanice dermisa su: fibroblasti, makrofagi i mastociti
(metakromatske stanice), a međustaničnu tvar čini vlaknasti dio: kolagenska i elastična vlakna i
amorfni dio:glikozaminoglikani i glikoproteini.
ADNEKSA: folikuli dlake-> vanjska i unutarnja ovojnica (=epitel) i papila u koju je usađena dlaka.
Glandulae sebaceae ili žlijezde lojnice =>raspoređene su oko folikula, ispražnjavaju se u folikul.
Jedino se u perianalnoj regiji, na prepuciju&glansu penisa, prijelazu stidnice u kožu stidnih usana i
na bradavici mliječne žlijezde otvaraju direkt na kožu. Glandula sudoriferae ili žlijezde znojnice
nalaze se duboko u dermisu poput kluipka i prazne se na površinu kože. Glandulae sudoriferae
maiores ili mirisne žlijezde su tubularne žlijezde koje izlučuju sekret karakterističan za pojedinu
regiju (pazuh, glans, velike usne...); Pili ili dlake nalaze se pretežno na kapiliciju. Razvoj dlake
teče krooz anagenu, katagenu i telogenu fazu i traje različito dugo. Unguines ili nokti sastoje se
od matriksa, ležišta nokta, nokatne ploče a okružuje ga cuticula-kožni nabor. U dermisu se zbiva
humoralna imunološka reakciija. Epidermodermalna granica posebnim se bojenjem i pod
svjetlosnim mikroskopom vidi kao nabor debljine 50-100 nm, a elektronsko-mikroskopski
odgovara bazalnoj membrani u kojoj se razlikuju lamina lucida i lamina densa, svijetli i tamni dio.
BM poludezmosomima je vezana za bazalni sloj epidermisa, a ukotvljenim vlakancima (anchoring
fibrils) vezana je uz dermis.
-2-
FUNKCIJE BM: 1. potpora stanicama epitela, endotela i parenhima; 2. povezivanje epitela ili
endotela s podlogom; 3. filtracijska barijera za makromolekule; 4. sprečavanje dehidracije
organizma i gubitka elektolita; 5. zaštita kože od prodora mikroorganizama. U koži se nalaze 2
mreže krvnih žila: plexus papillaris/površinski i plexus cutaneus(na granici demisa i subcutisa. Tu
se nalaze i autonomna i senzorna živčana vlakna kao i Krauseova (hladnoća) i Vater-
Paccinijeva (taktilni osjet, vibracija) osjetna tjelešca.
SUBCUTIS: potkožno masno tkivo s pripadajućim krvnim žilama i živcima, a odijeljeno septama
koje su od dermisa usmjerene prema fasciama i kostima.
DERMATOZE: bolesti kože
FUNKCIJA KOŽE: 1. mehanička zaštita 2. od dehidracije 3. od sunčevog svjetla 3. od patogenih

mikroorganizama 5. termoregulaciijska uloga 6. sekrecijska funkcija 7. osjetne funkcije 8.
imunološka funkcija;
-neprimjetan gubitak vode= perspiratio insensibilis, to nije znojenje i znojenje= perspiratio
sensibilis ili transpiratio / sadrži 99%vode;
-modul elastičnosti u dojenačko doba je 2,9 a u staračko 8,1;
-prosječna ukupna količina lipida na čelu odraslih u mg/cm 2 /3 sata u muškaraca je: suha koža
<0,80; normalna 1,30+-0,50; za masnu >1,80; za žene: suha<0,70; normalna 1,20+-0,50;
masna >1,70;
-prosječno primanje vode u organizam je 2,4 L na dan (izgled kože ovisi o količini vode),
- u staračkoj koži ima dosta vode ali atrofiir aepidermalni sloj, zakazuju elastična i kolagenska
vlakna...orožnjeli sloj štiti od gubitka vode difuzijom! (npr. kod opeklina, kad taj sloj nestane
=>gubi se 3-5L vode na dan!!!);
->TIPOVI KOŽE: normalna, masna, suha i mješovita;
->OPIS PROMJENA NA KOŽI=DERMATOLOŠKI STATUS; (broj, veličina, oblik, boja, razgraničenje,

konzistencija, lokalizacija i raspored=>monomorfna ili polimorfna slika; ako se na određenom
arealu skupi veći broj promjena od kojih se neke spoje=>žarište);
HIPERKERATOZA= proširenje normalno strukturiranog rožnatog sloja; PARAKERATOZA=
nepravilno orožnjavanje gdje u rožnatom sloju postoje stanice s jezgrama; ATROFIJA
EPIDERMISA=njegovo stanjenje; AKANTOZA= prooširenje epidermisa jer se povećava broj
slojeva epidermalnih stanica; DISKERATOOZA= pojava rožnatih stanica u spinoznom sloju
(diskeratosis benigna, no najčešće kod spinocelularnoog karcinoma= diskeratosis maligna).
VASKULITIS: proliferacija endotela krvnih žila, prožetost fibrinom i upalnim stanicama u samoj
stijenci krvne žile kao i u okolici. Ponekad nalazimo i nespecifično granulacijsko tkivo, a rjeđe
specifično; i u potkožju se može naći upalnih stanica, a može doći i do zamjene masnog tkiva
vezivnim;
DERMATOLOŠKA DIJAGNOZA: mora biti etiološka iako to ponekad nije moguće pa se postavlja
morfološka ili deskriptivna,
-1. anamneza 2. opći status 3. dermatološki status 4. laboratorijske pretrage;
- DERMATOLOŠKI STATUS: broj, oblik, veličin, boja, ograničenje prema podlozi, konzistancija,
lokalizacija i raspored promjena. DA li su eflorescencije SOLITARNE ili MULTIPLE. OBLIK: okrugao,
ovalan, poligonalan, nepravilan; VELIČINA: uspoređuje se s poznatim pojmovima, u mm ili cm;
OGRANIČENJE: može biti oštro (akutne upalne dermatoze, psorijaza) ili neoštro ograničene od
okolne kože(npr. krooničan oblik kontaktnog dermatitisa); KONZISTENCIJA: mekana ili tvrda;
palpacijom utvrđujemo da li je promjena bolna na pritisak, da li je pomična ilis rasla s podlogom;
RASPORED: grupirane, diseminirane ili konfluirajućće. Promjene mogu biti i anularne,
-3-
serpiginozne, circinarne (poput krugova) i nepravilne – korimbiformne sa središnjom velikom i oko
nje malenim eflorescenicijama. Žarište je skup eflorescencija između kojih nema zdrave kože.
Žarište može biti pojedinačno ili multiplo i može konfluirati sve do potpune zahvaćenosti
kože=eritrodermija.
2. Poremećaji embrionalnog razvitka kože-
- Aplasia cutis congenita – nedostatak kože na određenom djelu kod kojeg je
epidermis
uvijek, a dermis(ako postoji nedostaju adneksa i elastična vlakna) katkad
odsutan. Može samostalno zacijeliti. Dobro ograničeno. Liječi se kirurški.
- Syndroma pseudo-ainhum- kod rane rupture amniona slobodni rubovi dovode do
stezanja udova  kompresija ili amputacija. Liječenjkirurški ukoliko konstrikcija
remeti
vaskularnu i limfnu drenažu.
- Pachydermoperiostosis- hipertrofija kože i kosti udova. Primarna je nasljedna, a
sekundarna potaknuta nekom težom bolesti (upala pluća) ili tumorom
( adenokarcinom bronha ili tumorom probavnog trakta). D.D. treba isključiti
akromegaliju te poremećaje štitne žlijezde. Liječenje: kirurška korekcija nastalih
deformiteta, te liječenje osnovne bolestinakon čega dolazi do regresije promjena
na kostima.
- Cutis verticis gyrata- hipertrofija kože s pojavom nabora na zatiljnom dijelu.
Vezano uz
težu mentalnu retardaciju ako je bolest primarna. Ako je sekundarna onda je
vezana uz neku drugu bolest (AML, akromegalija,...). Liječenje se sasatoji od
kirurške korekcije i liječenja infekcija koje tu mmogu nastati.
3. Građa kože- epidermis – stratum basale ( jedan bazalni sloj stanica), stratum spinosum ( 4-8
slojeva stanica), stratum granulosum ( 1-2 sloja st. sa zrncima keratohijalina u
citoplazmi), stratum lucidum (samo na dlanovima i tabanima) i stratum corneum
( orožene st bez jezgara, a troši se ljuštenjem. Dermis čine kolagena, elsatična i
retikularna vlakna, međust. tvar, krvne i limfne žile, osjetna tjelešca i adneksa i stanice
( makrofazi, fibroblasti, limfociti). Sastoji se od površnijeg stratum papillare i stratum
reticulare. Epidermodermalnu granicu čini bazalna membrana (lamina lucida i lamina
densa) koja je poludezmosomima vezana uz bazalni sloj epidermisa,a sidrenim
vlakancima uz dermis.
4. Funkcija kože – zaštitna: mehanička, dehidracija, sunce, mikroorganizmi, termoregulacija,

sekrecija, osjet, imunološka. Normalna, masna, suha i mješana koža.
5. Fizikalno dijagnostički postupci u dermatologiji i venerologiji –

 vitropresija- pregledavanje kože kroz prozirni objekt uz pritisak (određivanje
ishemije)-> npr. kod lupozne tuberkuloze promjena će promijeniti boju iz crvene
u smeđu nakon vitropresije;
 pokus sondom – određivanje osjetljivosti i konzistencije promjene; upadanje
sondom npr. kod nekrotično tkivo znak je lupozne tuberkuloze,
 struganje – drvenim štapićem, skalpelom, kiretom ili raspartorijem;
 dermografizam- prelaskom tupim predmetom po koži javlja se eritem ili
urtikarijska pruga (crveni dermografizam) i rjeđe bijela pruga (bijeli
dermografizam);
-4-
 fenomen Nikolskog – ispituje se kod buloznih dermatoza. Nakon trljanja ili
gnječenja prividno nepromijenjene kože nastaje mjehur (npr. kod Lylleove
bolesti).
 Köbnerov fenomen – nadraživanje pokreće promjenu ( grebanje će u
psorijatičara izazvati eritematoskvamozno linearno žarište).
 Auspitzov fenomen – odstranjivanjem ljusaka gornjih djelova oštrim
predmetom dolazi do točkastog krvarenja,
6. Sustav eflorescencija u koži-općenito- broj (slitarna, multipla), oblik, veličina, boja,

ograničavanje,
konzistencija (meka, tvrda), lokalizacija, raspored ( grupirano, diseminirano), žarišta
( monomorfna, polimorfna; eritrodermija  cijela koža zahvaćena).
10. Dijagnostičke metode u DV – svaka metoda ima svoje indikacijsko područje, znači da ju je
korisno primijenjivati ako sumnjamo na nešto određeno; mora se pridržavati istog načina
očitavnaja, usporedbe sa zdravim ljudima te da svaki test ima svoj domet; testovi in vivo na
bolesniciima i testovi in vitro na biološkom materijalu;
->in vivo-kutani:
-epikutano (patch) testiranje- za dokazivanje kasne, celularne preosjetljivosti. Za dijagnozu
kontaktnog alergijskog dermatitisa. Za testiranje se primijenjuju alergeni u netoksičnoj
koncentraciji, najčešće 2% u vazelinu, vodi ili nekom drugom otapalu. Netoksične doze se
očitavaju nakon 48,72 ili 96 h.
-atopijski epikutani test (APT)- kod atopijskog dermatitisa i drugih alergoza. Na zdravoj koži
nakon 48-72 h i uspoređuje se s testom ubodom (prick) i vrijednsotima specifičnih IgE. –
intradermalno- za dokazivanje alergijske preosjetljivosti ranog tipa. – test ubodom (prick)- kapljica
alergena i onda se kroz kap upikne koža. –test skarifikacijom (scratch)- kod medikamentoznih
alergodermija, te onih izazvanim konzervansima i aditivima. –konjuktivni test- u dokazivanju
medikamentoznih alergija.
- in vitro- svetlosnomikroskopska patohistološka analiza- tumori, bulozni dermatitisi,
autoimune.
-elektronska mikroskopija- epidermolize i virusne bolesti.
-citološke metode- bris, skarifikacija ili punkcija; kod bulznih dermatoza, virusne, limfomi i
karcinomi. –test blastiče transformacije limfocita- za dokazivanje kasne preosjetljivosti na
medikamente, te kontaktne alergene. Mjeri se broj specifično transformiranih limfocita
nakon stimulacije lijekom u limfoblaste (ako je promjena veća od 3% od kontrolnog
razmaza).
-određivanje ukupnih IgE- za procjenu humoralnih alergijskih zbivanja. –određivanje
specifičnih IgE-. –Direktna imunoflorescencija kože- za dokazivanje pemfigusa, buloznog
pemfigoida i drugih autoimunih buloznih dermatoza, sistemskog i diskoidnog lupusa
eritematozusa, alergijskog vaskulitisa. Doakzujemo depozite depozite Ig i komplementa. –
indirektna imunoflorescencija- za određivanje karakterističnih protutjela u krvnom serumu
bolesnika oboljelih od pemfigusa, buloznog pemfigoida, herpetiformnog
dermatitisa,...Može se odrediti i titar protutjela.
11. Lokalno liječenje dermatoza- liječenje ovisi o lokalizaciji, trajanju promjene i akutno stanje
dermatoze. Na vlažne vlažno (oblozi, kupke), a na suho suho (masti, kreme, paste).
-Oblozi (fomenta)- hladni propusni- protuupalno, pa se daju pri akutnim upalama kože jer
djeluju vazokonstriktivno. Hlade kožu i odvode sekret. Mjenjaju se čim se ohlade. –Nepropusni-
potiču sazrijevanje procesa jer izazivaju lokalnu hiperemiju. –Polupropusni – za čišćenje kože
-kupke- za veće površine. Mogu se dodati antiseptička sredstva.
-5-
-podloge- to su indiferentne supstancije u koje se mogu inkorporirati lijekovi. Jednostavne
podloge (tekućine, prašci i podloge za masti) i složene (tekući posipi(1+2), paste (2+3) i
emulzije(1+3)).
-otopine (solutiones)- otopine aktivnih tvari u vodi, etanolu i drugim organskim otapalima. Brzo
se suše
-posipi (pulveres medicinales)- danas rijetko
-masti (unguenta) – dobro prijanjaju uz kožu,a li priječe isparavanje vlage i sekreta te hlađenje
kože, zbog čega su kontraindicirane kod jačih upalnih reakcija. Kod kroničnih dermatoza s
odebljalom kožom i kod dermatoza s naslagama hiperkeratotičnih i parakeratotičnih ljusaka.
-tekući posipi (pastae aquosae)- suspenzije mineralnih čestica u tekućoj podlozi (voda i glicerol)
-paste- mješavina praška i masti. Kod svih subakutnih promjena kože, jer priječe stvaranje
mjehurića i krasta. Djeluju indiferentno.
-emulzije- disperzije 2 ili više tekućina koje se ne mješaju pa se dodaje emulgator.
-kreme- polučvrsti, emulgirani dvofazni sustavi. Masne (V/U) i isperive (U/V).
-gelovi-
-medicinski sapuni-
-antiflogistička i adstringtivna sredstva- hladni oblozi raznih čajeva ili fiziološke otopine.
-keratolitici- kalijev sapun i 3-10%-tna salicilna kiselina. Za omekšavanje roževine.
-keratoplastici- do 2%-tna salicilna k. Za cijeljenje erozija il ragada.
-dezinfekcijska i antibakterijska sredstva- kalij-permanganat, hidrogen-peroksid
-antipruritična sredstva- ublažuju svrbež. Alkoholne otopine mentola s dodtakom anestetika ili
kortikosteroida
-kaustična sredstva- za odstranjivanje bradavica. 10%-tna trikloroctena kis.
-sredstva za poticanje garnulacije i epitelizacije- adstringentna  na granulaciju, a
keratoplastici  na epitelizaciju. Riblje ulje (30%), srebrni nitrat (1%)
-citostatici- 20%-tna alkoholna otopina podofilina kod akuminiranih kondiloma,te 5% 5-
fluorouracil kod prekanceroznih dermatoza i manjih bazocelularnih karcinoma.
-antibiotici-
-kortikosteroidi- brzo dijeluju i smiruju upalu. Prekomjerna dlakavost, atrofija kože, strije.
-antimikotici- Amphotericin B, Nistatin za kvasce (Candida alb.).
-antiparazitici- svrab, ušljivost. Benzilbenzoat.
-antivirusni- interferon i aciklovir.
-protektivi od UV zraka- to su sintetički pripravci.
-sredstva za depigmentaciju- derivati hidrokinona
-fizikalna terapija- krioterapija, UV terapija.
12. Opće (sistemsko) liječenje dermatoza-

-antihistaminici- kod arterijskih dermatoza. Difenilhidramin (Dimidril), klorpiramin (Synopen),
loratadin (Claritine)
-antibiotici- ovisi o nalazu antibiograma
-antimalarici- preparati s kinolonskim prstenom. Mehanizam djelovanja nije objašnjen. Kod
kroničnog diskoidnog i sistemskog eritematodesa te fotodermatoza.
-citostatici- tumori (najviše limfomi). U kombinaciji s kortikosteroidima. Ciklofosfamid, cisplatin
-sulfonamidi
-retinoidi- derivati A-vitaminske kiseline. Kod poremećaja keratinizacije. Kontraindicirani kod
trudnoće i žena u reproduktivnoj dobi. Isotretionin i acitretin.
13. Liječenje retinoidima u dermatologija- prirodni i sintetski derivati vitamina A. U liječenju nekih
dermatoza i neoplazija otpornih na prethodne terapijske pokušaje. Imaju veliku teratogenost i
kronično oštećenje kostiju. Koriste se lokalno i sistemsko.
-6-
14. Retinoidi za lokalnu primjenu- tretionin- za blage i umjerene oblike akni. Smanjuje stanične
adhezije u izvodnom kanalu lojnica, čime olabavljuje komedon te time sprečava bolest na samom
početku. Gel tazaroten koji se primjenjuje kod psoriasis in placibus.
15. Retinoidi za sistemsku primjenu- Izotretionin- kod težih oblika nodularno cističnih akni, akni
fulminans, G- folikulitisa, teže pustulozne rozacee, rinofime,... Ima protuupalni efekt te inhibira
produkciju sebuma i smanjuje lobul sebacealnih žlijezda, kod poremečaja keratinizacije i kod lihen
planusa. Uzima se jednom dnevno uz hranu oko 0.5mg/kg/dan u16 tjedana. Ne smije se
kombinirati s vitaminom A i UVA ili UVB terapijom.
-Acitretin- kod teških poremečaja keratinizacije (eritrodermatska i lokalizirana ili generalizirana
pustulozna psorijaza). 25-30 mg/dan. Može s UVA ili UVB. Ne s vitaminom A.
16. Utjecaj retinoida na neoplastične bolesti kože- djeluju na fazu promocije i progresije. Djeluju i
na diferencijaciju i proliferaciju epitelnih stanica
17. Akutne i kronične nuspojave terapije retinoidima- akutne- mukokutane- suhoća kože i svrbež i
eritem. Čest je dermatitis lica kod lokalne primjene na licu. Može doći do eritrodermije,
fotosenzitivnosti, difuznog gubitka kose, tanki i lomljivi nokti, suhe sluznice. –sistemske- oči
(suhoća, iritacija, bol i rijetko noćna sljepoća), jetra (akutno oštećenje koje je reverzibilno nakon
prekida terapije), metabolizam lipida (hiperlipidemija), mišični sustav (nakon višegodišnjeg
uzimanja javlja se povišeni tonus mišića), CNS (povišeni intrakranijalni tlak), teratogenost
(kontracepcija mjesec dana prije uporabe i 2 godine nakon).
-kronične- skeletni sustav. Hiperostoza, periostalno zadebljanje i kalcifikacija spinalnih
ligamenata.
18. Fizikalna terapija u dermatologiji

-krioterapija- tekućim dušikom na –178°C na štapiću omotanim vatom do 50 sek. Vulgarne i
plane veruke, aktiničke i seborejičke keratoze, kondilomi, manji hemangiomi, keloidi.
-dermoabrazija- skidanje slojeva kože u svrhu otklanjanja različitih tvorbi s kože. Koriste se
brusilice (dijamantne). Do epidermodermalne granice pa se stavlja gaza s antibiotikom. Kod
manjih tetovaža, brazgotina (nakon akni), rinofima, višebrojni sitni benigni tumori.
-elektroliza- hipertrihoza(trajna epilacija), teleangiektazije. Katoda u tvorbi,a anoda u ruci. 0.5-2
mA.
-iontoforeza- struja male jakosti i dve pločaste elektrode. Za unošenje u kožu sredstava topljivih
u vodi. Kod hiperhidroze u predjelu stopala.
-elektrokoagulacija- izmjenična struja visoke frekvencije. Uzrokuje hemostazu. Sve vrste
bradavica, fibromi, hemangiomi,...
-termokauterizacija- jedna elektroda, visoka frekvencijai napon, a mala jakost. Veruke, fibromi i
manji angiomi.
-UVB terapija(fototerapija)- cijelo tijelo ili djelovi. Počinje se sa 0,05 J/cm 2 . 5x tjedno kroz 3-4
tj. Kod psorijaze, atopijskog dermatitisa, lihen ruber, obično u kombinaciji s kortikosteroidnim
mastima ili retinoidima. Kontraindicirana u bolesnika s fotodermatozama, kod sindroma
displastičnog nevusa, bolesnika liječenih od nevusa, xeroderma pigmentosum. Potrebno odrediti
minimalnu eritemsku dozu.
-PUVA terapija (fotokemoterapija)- psoralen i UVA. Psoraleni se vežu za DNA stanice i
usporavaju proliferaciju. Uz peroralnu primjenu 8-metoksipsoralena pacijent se nakon 2 h izlaže
UVA. Potrebno odrediti minimalnu fototoksičnu dozu. 4x tjedno u 3-4 tj. Prmjenjuje se 0.5 J/cm 2 .
U slučaju pojave eritema terapija se prekida do nestanka eritema. Pacijent je jače osjetljiv još 24
h. Kod psorijaze koja zahvaća više od 30% površine. rani stadiji limfoma kože, atopijski
dermatitis, vitiligo. Kontraindikacije su teže bolesti jetre i bubrega, imunosupresija, trudnoća i
dojenje, preboljeli melanom. Kod balnefotkemoterapija 8-MOP se u kožu unosu kupkom, pa je
zbog veče doze potrebno korigirati.
-7-
-ionizirajuće zračenje- mekane rengenske zrake (10-50 kV s 4-6 mA na udaljenosti 10-30 cm).
Za bazocelularn 50-60 Gy, a spinocelularni 65-70 Gy.
19. Dermatološka kirurgija – ekscizije- česta je biopsija pri čemu količina mora biti dovoljna, a
pacijent ne smije biti nagrđen. Excisio in toto (kirurško odstranjenje u cijelosti) se često koristi
kod tumora. Šavovi se vade nakon 4-12 dana. –Režnjevi- kod većih defekata mogu se primjeniti
transplantati. Elektrokirurgija- elektroda u isto vrijeme reže i koagučira. Laser- argonski
(koagulacija, vaskularne promjene (teleangiektazije, angiofibrom) do 1 mm dubine), neodymium
Yag laser (do 5 mm) i Laser sa CO2 (rezanje; virusni papilomi i tetovaža). Kriokirurgija-
hemangiomi, dermatofibromi, limfangiomi. Ekskohleacija- oštrom žlicom se izreže
20. Antibiotici u općoj primjeni – amoksicilin (+klavulinska kis.), azitromicin, ampicilin, klindamicin
21. Antibiotici u lokalnoj primjeni – klindamicin, gentamicin, kloramfenikol
22. Kortikosteroidi u općoj primjeni – deksametazon, metilprednizolon, prednizolon
23. Antihistaminici – loratadin, difenhidramin
24. Antimikotici – amfotericin, flukonazol, ketokonazol, nistatin
25. Kortikosteroidi u lokalnoj primjeni – metilprednizolon, betametazon dipropionat (beloderm); sa

keratolitikom: betametazon dipropionat + salicilna kis. (belosalic); sa antibiotikom: betametazon
dipropionat + gentamicin ili neomicin(Locacorten N); sa anestetikom i antiseptikom
26. Antiparazitarni – metronidazol, mebendazol
27. Antivirusni – aciklovir, interferon
28. Citostatici- fluorouracil
29. Zaštitna sredstva od UV zraka- 1. oktilmetoksicinamat, titan-dioksid, cink-oksid
CISTE
1) cystis epidermalis
2) cystis trichilemmalis
3) milium
4) steatocystoma multiplex, pilonidalni sinusi i ciste, preaurikularne ciste i sinusi,
epidermalne ciste skrotuma, dermoidne ciste;
PIGMENTNI NEVUSI=MADEŽI
-> melanociti i nevociti;
-> sinteza melanina;
-> ABCD-pravilo;
1) MELANOCITNI NEVUSI:
a) EPIDERMALNI MELANOCITNI NEVUSI
macula cafe au lait, naevus spilus, melanosis naeviformis, lentigo simplex et
lentiginosis, lentigo senilis, ephelides
b) DERMALNI MELANOCITNI NEVUSI
naevus coeruleus(obični pavi madež i celularni plavi madež), macula mongolica,
naevus fuscocaeruleus ophtalmomaxillaris, naevus fuscocaeruleus deltoacromialis
-8-
3) NAEVOCELULARNI NEVUSI
naevus naevocellularis pigmentosus (naevus pigmentosus papilomatosus, naevus
pigmentosus papilomatosus et pilosus; 3 tipa naevusa-intradermalni/
intraepidermalni/ kombinirani);
posebni oblici: naevus dysplasticus, halo naevus (Sutton), melanosis
neurocutanea, naevus pigmentosus giganteus, melanoma juvenile(Allen-Spitz),
ballon cell's naevus;
4)ORGANOIDNI
PARANEOPLASTIČKE DERMATOZE
1) OBLIGATNO PARANEOPLASTIČKE
a) Acanthosis nigricans maligna
b) Acrokeratosis paraneoplastica
c) Erythema gyratum repens
d) Hypertrichosis lanuginosa acquisita
e) Glukagonoma sindrom
2)FAKULTATIVNO PARANEOPLASTIČKE DERMATOZE
PREKANCEROZE
1) KERATOZE (keratosis actinica, arsenska, katranska, RTG)
2) CHEILITIS PRAECANCEROSA
3) CORNU CUTANEUM
4) LEUKOPLAKIA
5) KERATOACANTHOMA
6) XERODERMA PIGMENTOSUM
KLASIFIKACIJA TUMORA KOŽE
1)BENIGNI EPIDERMALNI TUMORI

a) KERATOSIS SEBORRHOICA
b) STUCCOKERATHOSIS
c) CLEAR CELL ACANTHOMA
2)TUMORI ADNEKSA KOŽE
a) SYRINGOMA
b) CYLINDROMA
c) TRICHOEPITHELIOMA
d) PILOMATRICOMA
3)MALIGNI EPIDERMALNI TUMORI

a)INTRAEPIDERMALNI
Mb. Bowen
Erythrodysplasia Queyret
b) INVAZIVNI KARCINOMI KOŽE
a)spinocelularni
b)bazocelularni
-9-
4)TUMORI MELANOCITA
a)LENTIGO MALIGNA
b)MELANOMA MALIGNA
5) TUMORI MEZODERMALNOG PODRIJETLA

A)TUMORI VEZIVNOG TKIVA-BENIGNI
a)keloid
b)fybroma
c)histiocytoma
d)synovioma
e)fibrosis nodularis nasi
B) TUMORI VEZIVNOG TKIVA-MALIGNI
a)DERMATOFIBROSARCOMA PROTUBERANS
b)HISTIOCYTOMA FIBROSA MALIGNUM
C)VASKULARNI TUMORI-BENIGNI
a)hemangioma capillaare
b)hemangioma cavernosum
c) hemangioma senile
d)venous lake
e)naevus flammeus
f)angiokaeratoma
g)granuloma pyogenicum
h)lymphoangioma
D)VASKULARNI TUMORI-MALIGNI
sarcoma Kaposi
6)LIMFORETIKULARNI TUMORI
A)BENIGNI
Pseudolymphoma
B) MALIGNI
T-stanični limfomi
B-stanični limfomi
7) METASTATSKI KARCINOMI KOŽE
BENIGNI TUMORI EPIDERMISA

1)KERATOSIS SEBORRHOICA
2)STUCCOKERATOSIS
3)CLEAR CELL ACANTHOMA
TUMORI ADNEKSA KOŽE

1) trichoepitelioma
2) pilomatricoma
- 10 -
3) cylindroma
4) syringoma
BENIGNI TUMORI VEZIVNOG TKIVA

a) keloid
b) fibroma
c) histiocitoma
d) synovioma
e) fibrosis nodularis nasi
BENIGNI TUMORI MIŠIĆNOG, ŽIVČANOG, MASNOG i HRSKAVIČNOG

TKIVA
1)leiomymoma2)lipoma3)neurofibroma4) Mb. von Recklinghausen 5)
chondrodermatitis nodularis chronica helicis
MALIGNI INTRAEPIDERMALNI TUMORI KOŽE

Mb. Bowen
Mb. Queyrat
Mb. Paget
MALIGNI INVAZIVNI
spinaliom
basaliom
BENIGNI VASKULARNI
haemangioma capillare, cavernosum, senile
lymphangioma
angiokerathoma
venous lake
naevus flammeus
granuloma pyogenicum
glomus tumor
MALIGNI VASKULARNI TUMORI

dermatofibrosarcoma protuberans
hystiocytoma fibrosum maligna
sarcoma Kaposi
HISTIOCITARNE BOLESTI KOŽE

-> nastaju umnožavanjem ili infiltracijom histiocita. Podrijetlo histiocita su matične
stanice koštane krvi, a razlikujemo 2 tipa histiocita: monociti-makrofagi(pjenušave
ksantomske ili gigantske tipa Touton) i Langerhansove dendritičke stanice epidermisa.
- 11 -
One stoje u epidemisu, prezentiraju strani antigen na svojoj membrani i idu u lokalne
limfne čvorove tužiti ga T-limfocitima.
LANGERHANSKOVE: S100, CD1a + Birbeckove granule;
MAKROFAGI: CD68
->uzroci histiocitoza mogu biti različiti, no najčešće: primarne idiopatske ili sekundarne
uzrokovane malignomima, metaboličkim promjenama, reakcijom na strano tijelo;
-> lokalizirane/sistemske i benigne/maligne;
 TIP 1-> histiocitoza Lengerhansovih, tu pripada i kongenitalna samoizlječiva
retikulohistiocitoza(Hashimoto-Pritzker)
 TIP 2 -> histiocitoza onih koje nemaju obilježja Langerhansovih
 TIP 3-> maligne bolesti histiocita: ak. monocitna leuk., maligna histiocitoza,
hist. limf;
KONGENITALNA SAMOIZLJEČIVA HISTIOCITOZA

Mb. Hashimoto-Pritzker
-> dijete se rađa sa solitarnom ili više njih papula ili nodusa. Erodiraju na površini i
eritematozne su. Spontana regresija ili alternacija u LCH. Praćenje bolesnika,
imunokemijski nalaz je isti ako u LCH, samo s nešto manje Birbackovih granula.
LANGERHANS CELL HISTIOCYTOSIS (LCH) ILI HISTIOCITOZA X

-> Mb. Hand-Schuller-Christian(kronični karakter u ranom djetinjstvu bez puno kožnih
promjena, hepatospleno, limfadeno i zahvaćenost pluća. Česte koštane lezije na lubanji,
ispadanje zubi znak zahvaćenosti mandibule i maksile, može i diabetes insipidus), Mb.
Abt-Letterer-Siwe( u prvoj godini života, akutni tijek+ zahvaćenost visceralnih organa,
visoka temp., generalizirana limfadenopatija i anemija, RTG pluća poput mramora,
erupcija žućkasto-smeđih papula po tijelu koje mogu nekrotizirati i uzrokovati
hemoragije, predilekcijska mjesta su vlasište, uška, lice) i eozinofilni granulom (u mlađoj
dobi, u kostima, prosijavanje na RTG, benigne promjene, može i u hipofizealnoj regeiji
pa uzrokuju diabetes insipidus) = reaktivno proliferativni proces uz akumulaciju
histiocita, uz limfocite, granulocite i eozinofile;
1. nalaz Birbackovih granula elektroncem ili imunohistokemijski CD1;
2. svjetlosna mikroskopija pokazuje pozitivno bojenje na S100, ATP-azu, alfa-S-
manozidazi i peanut lecitin;
-> smatra se da je to reaktivan proces, ne maligno umnožavanje;
LIJEČENJE: intralezionalno i lokalno kortići, fototerapija ako diseminirano i sistemski
kortići i citostatici;
XANTHOGRANULOMA JUVENILE, X. NECROBIOTICUM, RETICULOHISTIOCYTOMA,

RETCLOHISTICYTIOSIS DISSEMINATA, XANTHELASMA PALPEBRARUM,
VERRUCIFORMIS, PAPULOSUM, DISSEMINATUM, CORPORIS,
MASTOCITOZE
...skupine bolesti koje obilježava veće nakupljanje mastocita u koži i potkožnom tkivu, a
rijetko mogu biti zahvaćeni drugi organi tipa RES-a, kosti i sl. Mastocite usmjerava
ekspresija određenih dijelova adhezijskih molekula na površini mastocita. Patogeneza
mastocitoza je posljedica povećanog stvaranja i oslobađanja medijatora iz mastocita. To
su rijetke bolesti.
-klinička slika je obilježena oslobađanjem prevelikih količina mastocitnih medijatora, pa
se javlja: svrbež, crvenilo, urtike, abdominalni bolovi, kolike, proljev, bolovi u kostima,
glavobolja, depresija i slično.
KUTANE MASTOCITOZE
- 12 -
a) lokalizirane: MASTOCYTOMA =lok. nakupina mast. u dermisu, očituje se kao
žućkasto-smećkasti plak ili papula površine poput narančine kore. Bilo gdje na koži.
Darierov znak (na trljenje se javlja klasična urtikarijska reakcija). Svrbež i flushing=zbog
iznenadnog oslobađanja histamina.
b) diseminirane: MASTOCYTOMA DISSEMINATUM(svuda po koži, nisu zahvaćeni
unutarnji organi), URTICARIA PIGMENTOSA(najčešći oblik bolesti u djece i odraslih); već
pri porodu se javljaju male makule, Darierov znak; svrbež, hipotenzija, proljev:
morfološke inačice su urticaria pigmentosa haemorrhagica i urticaria pigmentosa bullosa;
URTICARIA PIGMENTOSA ADULTORUM-u odrasloj dobi se pojavljuje= gusto
raspoređene crveno-smeđe makule i teleangiektazije, Darier može biti negativan;
c) difuzne: MASTOCYTOSIS DIFFUSA=zahvaćene vel. pov. kože uz svrbež,
ERYTHRODERMIA MASTOCYTICA;
SISTEMSKE MASTOCITOZE
MALIGNA MASTOCITOZA
BOLESTI PROUZROČENE HIV-om
->normalni CD4:CD8 omjer jest 2:1, u inficiranih HIV-om CD4 znatno padaju pa tako
i taj omjer; prvo pada subpopulacija CD4 -> CD29+;
-> poliklonsko aktiviranje B limfocita kao kompenzacijski odgovor-> zato
hipergamaglobulinemija (IgG, IgA, IgD);
-> ...spada u Retroviridae, Lentiviridae; jedan RNA lanac + reverzna transkriptaza koja
je odgovorna za prepisivanje u DNA;
->CRC 1993 i Walter-Reed klasifikacija;
-> kako se smanjuje broj CD4, tako se povećava rizik od infekcije: korelacija s brojem
CD4=> >500/mm3; 200-500 mm3 i <200mm3 = određivanje broja limfocita postaje
klinički standard;
-> od HIV+ do SIDA medijan je 10 godina;
AKUTNA HIV INFEKCIJA =3-6 tjedana (kao gripa ili mononukleoza); kada se broj
limfocta spusti <500/mm3, dolazi do oportunističkih infekcija i očitovanja simptoma
bolesti;
KOŽNE MANIFESTACIJE HIV INFEKCIJE

o inkubacija 3-6 tjedana -> može se pojaviti eritemetoznomakulozan ili
papulozan egzantem sličan rubeoli, povećanje limfnih čvorova u nuhalnom
području i vatu;
o asimptomatski stadij 8-12 tjedana -> serologija postaje pozitivna, stadij s
obzirom na kožu je asimptomatski, ali može doći do egzarcebacije vulgarnih akni,
pojačanog opadanja kose, svrbeži kože ili intertriginozne kandidijaze;
o simptomatski stadij -> egzarcebacije psorijaze, seborejičnog dermatitisa,
HSV, HZ, fotosenzitivnosti i medikamentnih egzantema;
kasni stadij ->
a) zarazne kožne bolesti -> stafilokok, streptokok (KS buloznog impetiga,
ektime, folikulitisa, furunkula...rifampicin 600 mg per os/dan),
Mycobacterium tuberculosis, avium kompleks, Treponema pallidum(veće
doze penicilina!), Pseudomonas spp./ Candida spp.(orofaringealna,
ezofagitična, flukonazol per os); Pityrosporum orbiculare et ovale (P.
foliculitis->folikularno smještene papule i pustule na presternalnoj regiji i
nadlakticama, čest u HIV poz.->per os flukonazol i itrokonazol u trajanju
od 2 tjedna),Cryptococcus neoformans(brojne papule koje podsjećaju na
- 13 -
Mollluscum contagiosum=kožna manifestacija kriptokokoze/loša
prognoza), Histoplasma capsulatum/ HSV 1 i 2 (perianalane herpetičke
ulceracije-> Aciklovir per os 5X400mg/dan dok ne nastupi epitelizacija i
višemjesečna profilaksa 3X400 mg/dan per os. Ganciklovir ili foskarnet u
slučaju rezistencije na aciklovir), VZ, EB (OHL-leukoplakija sluznice
jezika=hiperplastične i verukozne naslage na jeziku bijele ili sivkaste boje;
smatra se znakom progresije HIV-a), HPV(interferon i retinoidi, brojne
bradavice po licu rezistentne na uobičajeno liječenje su znakovite) , Pox
viridae (Mulluscum contagiosum s umbiliciranim bradavicama u velikoj
količini, ekstragenitalno/lice, vrat/ indikacija su za anti-HIV test)/ Scabies
norvegica;dermatofiti=Trichophyton mentagrophytes i Trychophyiton
rubrum=>simetr. zahvaćenost ekstremiteta, šake, noktiju ili stopala);
b) neoplazme -> Kaposi(vaskularna neoplazma obilježena pojavom

eritematoznih, lividnih i smeđih papula, plakova i nodula->HHV 8),
Hodgkin i ne-Hodgkin, Mycosis fungoides (epidermotropni T-stanični
limfom); Spinocelularni (grla maternice i anusa, povezanost s HPV);
c) eritematoskvamozne bolesti -> Psoriasis vulgaris (učestalost nije veća u

ostale populacije koliko je opsežna egzarcebacija=trojna antivirusnma
terapija + retinoidi, ciklosporin i fototerapija dobar odgovor);
d) ostale kožne bolesti -> seborejički dermatitis (promjene nisu ograničene
samo na lice i vlasište, već i presternalna regija, genitalije, inguinum,
aksile, otporniji je na terapiju) , medikamentni egzantem (u 50-60%
na sulfonamid+trimetorpim koji se profilaktički upotrebljava za
histoplazmozu), ihtioziformne dermatoze, bolesti kose i noktiju (žute
diskoloracija noktiju), malnutricijska dermatoze (pelagra, anteropatski
akrodermatitis), Porphyria cutanea tarda, bacilarna angiomatoza(KS
crvenih papula koje uzrokuju razne bartonele-> doksiciklin);
LIJEČENJE: nukleozidni analog (Zidovudin), nenukleozidni analog (Delavirdin) i inhibitori
proteaze (Ritonavir ili Indinavir);
PIODERMIJE
-> ...bakterijske kožne infekcije najčešće uzrokovane stafilokokom i
streptokokom=piogene bakterije; Escerichia coli i Pseudomonas spp. takodjer se mogu
manifestirati gnojenjem;
-> PRIMARNE i SEKUNDARNE (piodermizacija ili impetiginizacija postojeće
dermatoze);
FIZIOLOŠKA FLORA: Staphylococcus epidermidis, Propionibacterium, Corynebacterium te
Gram(-)-Acinetobacter; gustoća im je izmedju 102 i 106 /cm2, najbrojnije su u
intertriginoznim predjelima i na seborejički promijenjenoj koži->ne uzrokuju bolest;
PROLAZNA FLORA: nema je inače i uzrokuje infekcije-> Staphylococcus aureus; beta-
hemolitički Streptococcus A, E. coli T-fagotip->sluznica nosa, usta i analnog dijela su
žarišta za širenje infekcije;
-> ako umre konkurencija, koža je vlažna, loša higijena, primjena kortikosteroida,
antibiotika i sl->pogoduje infekcijama;
- 14 -
1) EPIDERMALNE PIODERMIJE 2) PIODERMIJE FOLIKULA 3) PIODERMIJE

ZNOJNICA
 EPIDERMALNE PIODERMIJE
->IMPETIGO CONTAGIOSA
sinonimi: i.c. staphylogenes et streptogenes, streptodermia,staphylodermia;to je
piodermija površinskog sloja kože, najčešća u dječjoj dobi, loša higijena i topla klima
uvjetuju nastanak bolesti; Staphylococcus aureus grupe II fagotip 71(bulozni tip) ili
beta-hemolitički Streptococcus grupe A, rjeđe C (sitnovezikularni tip) zajedno ili
odvojeno, su uzročnici impetiga; izvor inf. je majka, nos; KLINIČKA SLIKA: gnojni mjehur
koji puca->erozija->krasta-> cijeli; predilekcijska mjesta su usta, nos (anus?) ; nakon
cijeljenja ožiljaka nema jer se cijeljenje odvija iznad epidermo-dermoidne granice;
mjehuri mogu perzistirati do 3 dana (pogotovo bule) sanacija je 2-3 tjedna; kao
komplikacija se može pojaviti impetigo-nefritis oko 3 tjedna post impetigo; DG:
KS&ANAM, potvrdjuje se LAB NALAZIMA->bris bule; DIF DG: HSV, bulozna hereditarna
epidermoliza; LIJEČENJE: bule se uklone uljem ili 3% salicilnom kiselinom i zatim
antibiotska mast: mupirocin , gentamicin, bivacin, polimiksin 2-3 puta na dan 5-7 dana;
sist. ter. kloksaciklinom, cefalosporrinom ili azitromicinm u slučaju nefritisa ili
imunodeficiijencije;
->STAPHYLODERMIA BULLOSA NEONATORUM ET LACTENTIUM

sinonim: pemphigus neonaonatorum ; S. aureus; u novorodjenčadi tijekom 1. tjedna
života; KS: bule koje naglo pucaju i nastaju opsežne erozije, svuda locirane, najmanje
na dlanovima i stopalima; DIF DG: novorodjenački sifilis, no kod njega su zahvaćeni
najviše dlanovi i stopala; DG: bakt. pretraga; LIJEČENJE: sistemsko prema antibiogramu;
->DERMATITIS EXFOLIATIVA NEONATORUM

sinonimi: Mb. Ritter von Rittershain ili SSSS(Staphylococcal Scalded Skin Sy); Toxic
Shock Sy; KS: opsežno ljuštenje velikih površina, zahvaćena novorođ. i dojenčad do 3
- 15 -
mjeseca, opće loše stanje; ETIOPATOGENEZA: S. aureus se može proširiti iz žarišta u
oku, nosu, ždrijelu, vagini KS: počinje perioralnim eritemom, širi se niz vrat, velike
površine se počinju ljuštiti uz erozije; Nikolski pozitivan; nalikuju opeklinama 2. stupnja,
vis. T, dehidracij, šok; LAB NALAZI: bakt. dokaz stafilokoka, povišena razina
ASTA(antistafilolizinska protutijela) DG: KS & lab. nalazi; DIF DG: neonatalni bulozni
impetigo i Mb. Lyell LIJEČENJE: hospitalizacija, rehidracija, sistemska AB terapija (kloksa,
fluoksaciklin, azitro, cefalo). Lokalno antiseptičke kupke.
->ANGULUS INFECTIOSUS ORIS (STREPTOGENES)

sinonimi: perleche ili žvale; beta-hem. S. grupe A KS: u uglovima usana eritem, erozija i
bolna fisura DIF DG: angulus infectiosus oris uzrokovan Candidom ili HSV LIJEČENJE:
lokalno antibiotski i ne oblizivati usne;
 FOLIKULARNE PIODERMIJE:
->infekcije folikula dlake uzrokovane S. aureus. može i Gram (-) folikulitis. Proces iz ušća
folikula (ostiumfoliculitis) može preći u dublje dijelove dlake (foliculitis) i okolno tkivo
(furunculus et carbunculus);
-> FOLLICULITIS SIMPLEX DISSEMINATA-> proširena stafilokokna upala; nastajanju
pogoduju smanjena prirodna otpornost organizma, diabetes mellitus, znojenje,
zavoji...KS: sitne folikularne pustule okružene eritematoznim rubom. U središtu se vidi
dlaka. Lice, glutealna regija, potkoljenice (bikini-zona?!?!); DG: KS ili bakt. bris pa nalaz
DIF DG: da nije Candida ili Pityrospoum ovale perhaps? LIJEČENJE: otvaranje pustula i
antiseptički oblozi kao i lokalna primjena antibiotika, u diseminiranijim slučajevima= per
os kloksa, azitro ili cefalosporini;
FOLLICULITIS SIMPLEX BARBAE-> sinonim: sycosis barbae non parasitaria (nekaj
smokvastog); upala folikula brade u odr. muškaraca uzr. S. aureus; KS: ...gnojni i gusto
poredani perifolikularni infiltrati, zbog dubine procesa dlake mogu i mjestimice ispasti;
DIF DG: duboka trihofitoza brade; LIEJČENJE: nema brijanja, antiseptički oblozi i
čišćenje, antibiotska mast+kortikosteroid (npr. gentamicin i betametazon=Belogent),
brijanje nakon par dana brijaćim aparatom, sugerira se epilacija!
-> PSEUDOFOLLICULITIS BARBAE (pilli recurvati) ->slobodni kraj brade izazove

upalu!
-> GRAM—NEGATIVNI FOLLICULITIS: brojne papulopustule na licu s udruženim
seborejičkim dermatitisom (Klebsiella, E. Coli, Proteus) ; napraviti bris i antibiogram da
se vidi koja je beštija; sist. i lok. terapija prema antibiogramu, može i izotretioninska
terapija Roaccutane 0,5-2,0 mg/kg, 12-20 tjedana da bi se izliječio u osnovi s. dermatitis
ili akne) ;
-> FOLLICULITIS DECALVANS CAPILLITII-> kroničan, rijedak, posljedična alopecija i
atrofija kože;
-> FOLLICULITIS SCLEROSANS NUCHAE -> acne keloidales nuchae->folikultis nuhalnog
dijela s posljedičnom pojavom keloidnih ožiljaka i ponekad cikatricijalne alopecije
(muškarci srednje i starije dobi koji nose tvrde okovratnike?!)
PERIFOLLICULITIS CAPITIS ABSCEDENS ET SUFFODIENS-> rijetka, kronična i
progresivna bolest koja se manifestira multiplim perifolikularnim gnojnim žarištima koja
konfluiraju, fistuliraju; na kraju cikatricijalna alopecija. Javlja se u muškaraca s izraženim
znakovima seboreje,
FURUNCULUS
-> gnojna upala folikula i perifolikularnog dijela dlake; često pojavljivanje furunkula je
furunkuloza; S. aureus; može zboog diabetes mellitusa, imunodef. stanja, loši hig.
uvjeta; KS: crvenilo i otok kože koja je bolna i odiže se, u sredini je nekrotični čep, a
gnojni se sadržaj kroz fistulu prazni i smanjuje bol; cijeli ožiljkasto jer je proces smješten
- 16 -
ispod epidermo-dermoidne granice; lokaliziran bilo gdje na koži, ne tabani i dlanovi jer
tamo nema folikula, opasno ako na gornjoj usni ili nosu->infekcija kavernoznog sinusa,
septička tromboza->meningitis/encephalitis DG: KS i bakt. pretraga LIJEČENJE: ubodna
incizija + lokalno antiseptik i AB mast; ako na faci onda i sistemska AB terapija (drenaža
venske krvi putem kavernoznog sinusa!);
CARBUNCULUS
->stafilokoknu upalu folikula i perifolikulrnog tkiva, većeg je opsega nego furunkul i ima
karakteristike flegmonozno-nekrotične reakcije potkožnog tkiva= aglomerirani furunkuli
uz afekciju subcutisa; KS: eritematozno lividni infiltrati s mnogo nekrotičnih čepova,
posebno na šiji muškarca ; reg. limfadenitis + opće loše stanje i povišenu T; DG: na
temelju KS i bakt. pretraga; LIJEČENJE: kao kod furunkula uz moguću kiruršku
intervenciju;
 PIODERMIJA ZNOJNICA -> HIDRADENITIS SUPPURATIVA

-> kronična, nekrotizirajuća upala žlijezda znojnica; može biti dio kliničke slike ACNE
CONGLOBATA (acne conglobata+hidraddenitis suppurativa+sinus
pilonidalis+perifolliculitis capitis ); S. aureus, Gram (-) + Streptococcus mileri;
prekomjerno znojenje i adipozitet uvjetuju; KS: bolest počinje furunkuloidnim bolnim
infiltratima iznad kojih je koža eritematozna i lividna te sve manje pomična prema čvoru.
Promjene omekšaju nakon nekoliko dana, nekrotiziraju i kroz fistule se
isprazne=ožiljci;DG: na temelju KS, može pov. sedimentaacija, leukocitoza, sideropen.
anemija; DIF. DG: furunkuloza, kolikvativna TBC, aktinomikoza i kožne manifestacije
Crohnove bolesti; LIJEČENJE: složeno, recidivi česti, sist. primjena ant. prema
antibiogramu, per os izotretionati može (Roaccutane); lokalno antiseptični oblozi i
pojačane higijenske mjere; kirurška terapija često potrebna!
BAKTERIJSKE BOLESTI KOŽE POSEBNIH OBLIKA

 ERYSIPELAS-> crveni vjetar, vrbanac, ak. bolest limf. prostora kože
uzrokovana beta-hem. S. grupe A. Može i prijatelj Staphylococcus;
PATOGENEZA: plitka erozija ili rana na koži može biti mjesto zločina
(interdigitalna mikoza, trofički i hipostazički ulkusi); inkubacija od nekoliko sati do
par dana; KS: difuzni eritem, edem, bol, tresavica; eritem se u obliku oštro
ograničenih jezičaca širi periferno, a edem zbog limfne staze može biti jako
izražen (elephantiasis nostras) ; u 80 % lokalizirana na donjim ekstremitetima;
može se pojaviti i u obliku E. vesiculosum, bullosum, gangraenosum i
phlegmonae; T je do 40° C, u slučaju recidivirajućeg erizipela simptomi su blaži,
ali mogu izazvati elefantijazu; LAB NALAZI: pov. SE, leukocitoza, pov. seg. gran.,
pov. AST; beta-hem S. u ždrijelu može biti indikativan; DG: anamneza & KS &
LN; DIF. DG: tromboflebitis, akutni kontaktni alergijski dermatitis, facijalni HZ,
erizipeloid; LIJEČENJE: prokain-penicilin i.m 2,4 milijuna i.j. kroz 10 dana ili
ovisno o KS. Ako preosjetljivost, onda doksiciklin 2x 100 mg /dan kroz 2 tjedna,
lokalno antiseptički oblozi; u slučaju recidivirajućeg erizipela, profilaktički se daje
1,2 milijuna i.j. benzatin-penicilina svaka 3 tjedna, 3-6 mjeseci;
 ECHTYMA -> akutna bakt. bolest...nekrotične ulceracije->kroz oštećena

mjesta uzr. ulazi, smanjenje imunosti također pogoduje; KS: nekroza i pojava
okruglih ulceracija 1-2 cm u promjeru; beta-hem S grupe A; promjene
epiteliziraju ožiljkom s hiperpigmentiranim rubom; DIF. DG: echtyma
gangraenosum uzrokovana Pseudomonasom, echtyma induratum Bazin,
ulceracije u drugom stadiju sifilisa-danas rijetko; LIJEČENJE: odstraniti krastu i
- 17 -
lokalni antiseptik, AB i epitelizirajuće masti; u slučaju opsežnih ulceracija i
imunodef. pacijenata potrebna je sist. terapija;
 PHLEGMONE-> difuzna gnojna upala kože, potkožja koja tendira na fascije i

mišiće; S. aureus ili bet-hem. S; najčešće nastaje nakon trauma, tromboflebitisa,
opsežnih ulkusa, nestručnih pobačaja, danas je rjeđa; KS: koža je napeta, sjajna,
lividna i VRLO bolna; može nastati i sepsa! DG: KS i BAKT pretraga; LIJEČENJE:
kirurška ekscizija često potrebna, sistemska primjena kloksa, fluoksa i cefalo, te
korigirati prema antibiogramu. Ako se počne prekasno s liječenjem, dijagnoza
quoad sanatiam i quod vitam može biti nepovoljna;
 ERYTHRASMA-> dermatoza intertriginoznih regija uzrokovana s

Corynebacterium minutissimum-> zbog vlage, nedovoljne prozračenosti
odjeće; KS: homogena, crvenkasto-smeđa žarišta, glatke površine i prekrivena
sitnim pitirijaziformnim ljuskama, najčešća lokalizacija je u ingvinalnoj regiji; C.
minutisssimum proizvodi porfirin
-> fluoresciraju u koraljno crvenu pod UV (Woodova lampetina); DIF DG: iingvinalna
dermatomikoza, pitirijasis versicolor, intertrigiinozni dermatitis i inverzna psorijaaza;
LIJEČENJE: lokalno imidazol /klotrimazol i mikonazol (Rojazol) ili mupirocinom 2 x
dnevno kroz 2 tjedna; u rezistentnim slučajevima eritromicin 1.0-1,5 g /dan 5—7
dana; smećkasta hiperpigmentacija može ostati dugo nakon izlječenja;
KRONIČNE PIODERMIJE:
 PYODERMIA VEGETANS-> vegetirajuća piodermija je kronična dermatoza
uzrokovana bet-hem S. A; S. aureus, Gram- ili miješanom florom pa nastaje
papilomatozno-ulcerativni proces; KS: najčešće se razvije iz banalne piodermije
koja ne reagira na uobičajenu lokalnu terapiju; nastaju lividno-crvenkaste
infiltracije promjera i do 15 cm, s vegetacijama i gnojnim sekretom na površini-
>kruste-> zacjeljuju nepravilnim atrofičnim cikatriksima->lezije su najčešće
solitarne, na ekstremitetima, traju mjesecima pa i godinama DIF DG: tbc kože,
duboku mikozu, pioderma gangrenosum; LIJEČENJE: sist. antibiot. prema nalazu
antibiograma, antiseptički oblozi, kupke u KMNO 4 ili srebro-nitratu, kruste i
granulacije se moraju kirurški odstraniti, lokalno AB kreme, nikako MASTI;
estetskom kirurgijom zakrpati defekt ako ostane, što je moguće;
 PYODERMIA ULCEROSA SERPINGINOSA-> ne razlikuje se puno od

prethodne, rjeđa je i zahvaća muškarce, starije i kahektične bolesnike,
imunodeficijentne KS: promjene se pojavljuju na trupu,u obliku pustula, šire se
periferno->pustule->kruste->cijele centralno; bolest dugo traje i kronična je DIF
DG: tuberoserpinginozni sifilid, lupus vulgaris i pyodermia gangraenosum;
 PYODERMIA CHANCRIFORMIS-> S. aureus; sliči primarnom afektu sifilisa,

lokalizirana na donjoj usni, genitalno, glutealno, obrazima, očnim
kapcima,=čvrste konzistencije, ulcerirana centralno, prekrivena krustom.
Povećanje limfonodula. DIF DG: ulcus durum, ulcus molle i anthrax LIJEČENJE:
sist. AB prema antibiogramu, antiseptični oblozi i lokalne kreme;
 ACNE NECROTICA-> papulo-nekrotičke promjene na vlasištu i licu s

tendencijom cijeljenja varioliformnim ožiljcima; A. epidermidis i Propioni
bacterium acnes; KS: zahvaća seborejička područja kože-> vlasište, rub prema
čelu, lice, prsa, leđa; tipične papulo-nekrootičke promjene s centralnom
nekrozom veličine 2-3 mmm, eritematozni rub, moguća folikularna upala;kruste
- 18 -
žućkaste-smeđe; nazivaju se još i acne varioliformis zato što jer demarkacijom
nekrotičke naslage ostaje varioliformni ožiljak; LIJEČENJE: tetraciklin ili
eritromicin sistemski, lokalno eritromicin i klindamicin;
LAJMSKA BOLEST/BORELIOZA
Mb. Lyme -> prenose je krpelji->u crijevima ima spirohetu Borelia burgerdorfi
-> prirodni joj je spremnik mali glodoavac, voluharica, jež, jelen, ptica, a od domaćih
životinja pas, ovca, govedo;
->krpalji roda Ixodes su najznačajniji; Ixodes ricinus!
->kada nimfa krpelja ugrize kožu radi hranjenja->erithema (chronicum) migrans; u
SAD pokrajini Lyme zabilježeno oboljevanje djece od artritisa-> Lymeov artritis
-> nimfa zaraženog krpelja ugrize radi krvi (5., 6., 7. mjesec), simptomi već
nakon 48 sati; veći krpelji funkcioniraju u jesen, veći su i lakše se odstrane tako da
se nimfe smatraju znakovitijim prenosiocima;
-> sistemska bolest koja zahvaća kožu, zglobove, srce, CNS;
1)lokalizirani stadij 2) diseminirani stadij 3) perzistentni stadij
LABORATORIJSKA DIJAGNOSTIKA: uzgoj Borelije na Barbour-Stoenner-Kelly
(BSK) mediju i potom mikroskopiranje u tamnom polju; može i monoklonska Pt,
mikroskop. pregled tkiva, PCR; neizravna serologija: IIF & ELISA(cijela Borelia je
suspenzija->flagelin;), Western blot;
RANA INFEKCIJA
1. stadije=lokalizirana infekcija/EM- erythema migrans -> makrofagi kože
stvaraju IL-1 kao odgovor na lipopolisaharide membrane Bb-> nastaje papula ili
makula koja se centrifugalno širi u obliku crveno-ljubičastog obruča, može imati
nekrotično središte, a najčešće na preponama, aksilama i glutealnoj regiji; ako
perzistira duže od 4 tjedna, onda je chronicum (ECM); HISTOLOŠKI: limfocitoza T
stanica i brojne Langerhansove perivaskularno; bolesnici mogu imati i malaksalost,
tresavice, temperaturu itd, a i pozitivne znakove meningizma (uzr. vjerojatno
spirohetijom); DIF DG: erythema annulare centrifugum LIJEČENJE: tetraciklini,
penicilin, može i cefalo i azitro, a u klinaca makrolidi;
2. stadije=diseminirana infekcija-> krvna i lmfna diseminacije Bb nakon
inokulacije, može trajati od 2.-4. mjeseca, a prevadavaju senzorni i neurološki
simptomi-> meningitis, neuritis, encefalopatija -> pareza uni- ili bi-
facialisa je često jedini simptom; moguće su i kardijalne i kožne
manifestacije u tom razdoblju;
Lymphocytoma cutis (Borrelia lymphocytoma)->rijedak, ali tipičan
pseudolimfom B-stanica; manifestira se KS kao crvenkasti, mekani čvorić najčešće na
glavi, u djece na uškama, glutealno ili licu; može i diseminirano; jaki
limfoproliferacijski odgovor na antigene Bb; HISTOLOŠKI: perivaskularni infiltrati T i
B limfocita, plazma-, fibrocita i proliferacija endotela krvnih žila; DIF DG: diskoidni
eritemtodes, sarkoidoza, leishmanija, lupozna TBC, eozinofilni facijalni granulom;
LIJEČENJE: penicilin 2-3 tjedna i tetraciklin; kod perzistentnih LCB moguća kirurška
intervencija i zračenje mekim zrakama;
KASNA INFEKCIJA
3.stadij/perzistirajuća infekcija:
-> mjesecima ili godinama nakon početne infekcije, javlja se infekcija organa;
mono-, oligo- artritisi najčešće koljena; CNS može biti također zahvaćen;
ACRODERMATITIS CHRONICA ATROFICANS (ACA)

-> javlja se 6 mjeseci do 8 godina nakon infekcije; upalni(akrocijanoza dif.dg. i
atrofični stadij/cirkumskriptna sklerodermija i lichen sclerossus et etrophicus dif.dg.:
- 19 -
upalni stadij se manifestira ljubičastim i crvenim flekama na ekstenzornim stranama
podlaktice sa limfocitnim, plazma-, histiocitnim infiltratom subepidermno, a onda na
red dolazi atrofični stadij= koža je tanka, prosijava poput cig. papira i vide se tetive i
žile; LIJEČENJE: dugotrajna terapija penicilinom, tetraciklinom i cefalosporinima u
visokoj dozi;
SCLERODERMIA CIRCUMSCRIPTA MORPHEA (SC)

-moguća manifestacija LB; podsjećaju na atrofični stadij ACA-> u serumu nađena IgG na
LB
MORBUS REITER.
Definicija : karakterizirana trijasom simptoma (uretritis, konjuktivitis, artritis). Obolijevaju mlađi
muškarci
Patogeneza : nepoznata. Postoji povezanost sa HLA B27
Klinička slika : uretritis sa gnojnim iscjetkom, bolovima pri mokrenju i visokom temperaturom, a može se
pojaviti i pijelonefritis. Konjuktivitis se javlja obostrano kod 50% bolesnika, može se razviti i
keratitis. Artritis sličan reumatoidnom. Na koži se mogu javiti psorijaziformne promjene koje
se ne mogu razlikovati od pustulozne psorijaze.
Dijagnoza : klinička slika,
Terapija : simptomatska, tetraciklini (2 g/dan kroz 14 dana), antiflogistici, kortikosteroidi, retinoidi
TRICHOMONIASIS.
Definicija : infekcija UG trakta koju uzrokuje Trichomonas vaginalis.
Patogeneza : bakterijska flora, promijenjeni pH vaginalnog sekreta ili uro trakta uzrokuju patogenost
trihomonasa.
Klinička slika : inkubacija traje 4 dana do 3 tjedna. Kod žena se javlja pjenušavi iscjedak žute boje i
sladunjava mirisa. Kod muškaraca se očituje kao uretritis sa seroznim iscjetkom, a može proći i
bez simptoma
Dijagnoza : nalaz trihomonasa u nativnom preparatu iz sekreta uretre ili sedimenta urina
Terapija : metronidazol 3 X 250 mg/dan, 6 dana
GRANULOMA VENEREUM.
Definicija : dovanosis. Kronična granulomatozna infekcija genitalnog područja
Patogeneza : Calymmatobacterium granulomatosis. Isključivo u tropima se pojavljuje.
Klinička slika : inkubacija 8-12 tjedana, na mjestu primarnog afekta javljaju se 1 ili više pustula koje
egzulceriraju, šire se periferno i sjedinjuju. Dno je prekriveno granulacijskim tkivom. Širenje
traje tjednima i mjesecima. Lokalizirana je na genitalijama, a može se prenijeti
autoinokulacijom na bedra, trbuh i dr.
Dijagnoza : anamneza, klinička slika, dokaz uzročnika u ekscizatu oboljelog tkiva (Donanova tjelešca u
mononuklearima).
Diferencijalna dijagnoza : condilomata lata, karcinom
Terapija : tetraciklini 4 X 500 mg/dan 10-20 dana. ili sulfonamidi ili gentamicin im.
LYMPHOGRANULOMA INGUINALE.
Definicija : spolna bolest koju uzrokuje Chlamydia trachomatis.
Patogeneza : Chlamydia trachomatis. Uglavnom se javlja u tropima.
Klinička slika : inkubacija najmanje 14 dana. zatim se javlja primarna lezija (papula koja prelazi u
vezikulu koja ulcerira. Lokalizacija je vanjski genital) , regionalni limfadenitis (glavni simptom
bolesti, javlja se 2-4 tjedna nakon primarne lezije. Limfni čvorovi se povećavaju, sraštavaju, a
sadržaj im se prazni putem fistule. Proces se smiruje nakon 8-12 tjedana i stvaraju se fibrozni
ožiljci) i kasne komplikacije bolesti (počinje 5-10 i više godina nakon infekcije, lokaliziran je na
sluznici genitala i rektuma. Javljaju se strikture rektuma, uretre, limfe, ulceracije i fistule)
Dijagnoza : anamneza (boravak u tropima), klinička slika, citološki dokaz uzročnika u razmazu gnoja,
dokaz RVK koji je pozitivan 2-4 tjedna nakon infekcije (direktna imunoflorescenicija)
Diferencijalna dijagnoza : ulcus molle, tuberkulozni limfadenitis, aktinomikoza
Terapija : tetraciklini 2-3 g/dan 14 dana ; doksiciklin 2X100 mg/dan 3 tjedna ; sulfometoksazol 400 mg i
trimetoprim 80 mg 3X2 tablete/dan 3 tjedna. Kod trećeg stadija se provodi kirurška terapija.
- 20 -
ULCUS MOLLE.
Definicija : spolna bolest uzrokovana Haemophylus ducrey.
Patogeneza : Haemophylus ducrey. Žene mogu biti samo nosioci bolesti bez simtpoma. Prisutna u
tropima.
Klinička slika : inkubacija 2-4 dana. Na mjestu ulaska nastaje papula koja prelazi u pustulu koja erodira.
Erozija prodire u dubinu i širinu. Rubovi nastalog ulkusa su podrovani, dno je neravno
prekriveno gnojem, oko ulkusa je prisutan eritem s upalom. Ulkus je mekan i bolan na dodir.
Moće biti u obliku ulcus molle elevatum (granulacijsko tkivo na dnu ulkusa se izdiže iznad
rubova), folliculare (u sredini prisutna dlaka), serpiginosum (rub u obliku zmijolikih vijuga se
širi u okolinu), gangrenosum (duboko razaranje tkiva, krvarenje, mutilacija).
Dijagnoza : anamneza, klinička slika, dokaz uzročnika u razmazu gnoja (poput jata riba)
Diferencijalna dijagnoza : primarni afekt kod sifilisa, herpes genitalis, granuloma inguinale
Terapija : tetraciklini 4 X 500 mg/dan 10-14 dana ; eritromicin isto ; sulfometoksazol 800 mg/dan 10-14
dana; trimetoprim 160 mg/dan 10-14 dana
GONORRHOEA.
Definicija : spolna zarazna bolest uzrokovana Neisseria gonorrhoeae.
Patogeneza : Neisseria gonorrhoeae. Gonokok. Prenosi se spolnim putem. Napada cilindirčni epitel pa
se može indirektno javiti kod djevojčica. Žene imaju pločasti, pa je infekcija moguća jednio
spolnim putem.
Klinička slika : MUŠKARCI : akutni ureteritis. Inkubacija 2-3 dana, prisutan sluzavi gusti žuti iscjedak
(gnoj). Otvor uretre je eritematozan i edematozan. Nakon 6-7 tjedana prelazi u kronični oblik
sa blažim znakovima, negnojan iscjedak koji postupno nestaje, prisutni su stalni podražaji na
mokrenje, mokraća može biti krvava pri kraju mokrenja (terminalna hematurija), povišena
temperatura, bolovi u području peritoneuma. Može doći do komplikacija u obliku prostatitisa i
epididimitisa.
ŽENE : inkubacija 2-4 dana, akutno se javlja uretritis i cervicitis, prisutan gnojni iscjedak žute boje,
bol i pečenje pri mokrenju, eritem malih usana, moguće erozije i ulceracije. Kod cervicitisa se
javlja upala i edem cerviksa, mogu nastati i ulceracije i erozije. Akutni znakovi nestaju kad
bolest prijeđe u kronični stadij (gonokok ostaje ugnježden u mukozi cerviksa). Od komplikacija
mogući sterilitet i ekstrauterina trudnoća. Vulvovaginitis gonorrhoica infantum se javlja kod
djevojčica, a do zaraze dolazi neposredno (pranjem nečistom spužvom i sl.)
Dijagnoza : anamneza, klinička slika, dokaz u mikroskopskom preparatu, serološki testovi (nepouzdani,
RVK)
Terapija : penicilin 2,4 x 106 IJ/dan od 2 (akutni uretritis), 5 (kronični uretritis), 7 (cervicitis) do 10 dana
(komplikacije).
TUMORI.
MORBUS BOWEN.
Definicija : carcinoma in situ kod kojeg postoji mogućnost prelaska u Ca.Bowen.
Klinička slika : plak veličine do 10 cm, oštro ograničen od okoline, nekad prisutne psorijaziformne ljuske
atipične stanice
Dijagnoza : klinička slika, histološka pretraga
Diferencijalna dijagnoza : psorijaza, lupozna tuberkuloza, bazaliom.
Terapija : kirurška ekscizija, Rtg
CARCINOMA BASOCELLULARE.
Definicija : semimaligni tumor karakteriziran infiltrativnim rastom bez metastaza
Patogeneza : nastanak potiču sunčevo svjetlo (posebice UVB – 290-320nm), mehanički, toplinski i
kemijski podražaji.
Klinička slika : papulozna promjena sa proširenim subepidermalnim kapilarama, u središtu se stvara
ulceracija koja je obrubljena uzdignutim rubom (ulcus rodens). Neki oblicvi pokazuju različite
stupnjeve pigmentacije, pa ih je moguće zamijeniti s nevusima. Mogu biti lokalno inflitrativni,
ali sporo napreduju (mjesecima i godinama). Postoji nekoliko kliničkih oblika : basalioma
solidum (nodulare, najčešći), basalioma ulcerosum (erozija s krvarenjem i krustama; ulcus
rodens), basalioma planum cicatricans (njepravilan oblik, atrofično ožiljkasto središte)
- 21 -
Dijagnoza : klinička slika, histološka obrada
Diferencijalna dijagnoza : nevus, spinocelularni Ca., seboroična veruka, fibrom
Terapija : kirurška ekscizija in toto
CARCINOMA SPINOCELLULARE.
Definicija : maligni tumor epitela ili adneksa. Sliče stanicama spinoznog sloja.
Patogeneza : isto kao bazocelularni
Klinička slika : postoji egzofitčni i endofitični oblik :
Egzofitični – nodus ili plak boje mesa ili kože, u središtu prisutna ulceracija s
induriranim rubom
Endofitični – plitka ulceracija sa progresijom u dubinu
Metastazira u prvo u regionalne limfne čvorove, a kasnije se javljaju i udaljene metastaze
Sve ostalo isto kao gore.
POREMEĆAJI EMBRIONALNOG RAZVITKA KOŽE.
APLASIA CUTIS CONGENITA.

Definicija : Lokalizirani nedostatak kože i njenih adneksa, prisutan već kod rođenja. Promjena vrlo
rijetka.
Patogeneza : teratogeni faktori, intrauterine infekcije, infarkti placente, nasljedni faktori.
Klinička slika : mogu biti zahvaćeni svi dijelovi kože, te dublja tkiva (fascije, mišići, kosti). Postoji 9
skupina koje su podijeljenje s obzirom na poremećaje koji se javljaju uz aplaziju kože (npr.srčane mane,
rascjep nepca i usne, anomalije udova, poremećaji razvitka, psihomotorna retardacija i sl.)
Terapija : kirurški zahvat, ovisi o stupnju oštećenja.
Ostali poremećaji : PSEUDO-AINHUM SINDROM, CUTIS VERTICIS GYRATA,

PACHYDERMOPERIOSTOSIS, PTERYGUM, BRANHIJALNE
FISTULE I CISTE.
BOLESTI UZROKOVANE VIRUSIMA

VERRUCAE.
Definicija : Bradavice. Uzrokovane virusima epitelijalne hiperplazije sa sposobnošću regresije.
Patogeneza : uzročnik je HPV (humani papiloma virus). Prenosi se sa čovjek na čovjeka ili
autoinokulacijom.
Klinička slika : dijele se na :
V. vulgares : obične bradavice, tvrde hiperkeratične papule do 1 cm, razvijaju se na šakama,
dorzumu prstiju, ispod nokta (bolne).
V. planae juveniles : jedva iznad razine kože, na licu, dorzumu šaka.
V. plantares : na mjestima s debelim rožnatim slojem, oko njih se javlja obruč
hiperkeratične kože.
V.filiformes : končaste bradavice, na vratu, licuvjeđama, usni, nosu.
Condylomata acuminata : šiljaste bradavice, u anogenitalnom području i na sluznici usne
šupljine (rijetko), na peteljci su i imaju neravnu površinu (karfiol).
Epidermodysplasia verruciformis : verrucosis generalisata. Rijetka je, pojavljuje se i
obiteljski. To su ravne papule oko 5mm, javljaju se na šakama, podlakticama,
vratu, trupu, tabanima, dlanovima. Ne pojavljuju se na sluznicama.
Dijagnoza : na temelju kliničke slike.
Diferencijalna dijagnoza: verukozni nevus, tyloma, clavus, spinocelularni Ca, moluska, pemhygus
(kondilomi u ingvinalnoj regiji).
Terapija : krioterapija, ekscizija kirurškim metodama, destrukcija kemijskim metodama.
MOLLUSCUM CONTAGIOSUM.
- 22 -
Definicija : papule voštanog izgleda (lihenoidne papule)
Patogeneza : izaziva ga virus iz skupine DNA-pox-virusa. Javlja se u djece, i kod imunodeficijntnih
osoba. djece, i kod imunodeficijntnih osoba.
Klinička slika : inkubacija traje nekoliko dana, zatim se pojavljuju papule udubljene u središtu. Grupirane
su ili razasute. Promjene lokalizirane na nježnoj koži (lice, vrat, vjeđe, axila, perigenitalno)
Dijagnoza : klinička slika; pritiskom na iglom oštećenu promjenu izlazi sirasta masa.
Diferencijalna dijagnoza : milia, verrucae.
Terapija : ekscizija ili kod manjih promjena odstraniti iglom.
PARAVACCINIA.
Definicija : virusna bolest koja se prenosi sa zaraženih životinja na čovjeka. Profesionalna bolest kod
veterinara, mesara, stočara, muzara i sl.
Patogeneza : izaziva ga virus paravaccinae, prenosi se sa životinje na čovjeka, kontaktom.
Klinička slika : inkubacija traje 8 do 12 dana, zatim se javljaju papule, okružene eritematoznim obručom.
S vremenom se papule povećavaju. Zahvaćene su najčešće šake.
Dijagnoza : iz anamneze, klinička slika, lokalizacija.
Diferencijalna dijagnoza : žuljevi, kravlje boginje, ecthyma contagiosum
Terapija : prolazi tijekom 6 do 10 tjedana bez terapije, za ubrzanje prolaska daje se interferonska mast, a
u slučaju sekundarnih egzantema daju se antihistaminici, antiflogistici i kortikosterioidi
lokalno (mast).
HERPES SIMPLEX.
Definicija : virusna infekcija koju uzrokuje virus herpesa simplexa tip 1(lice) ili tip 2 (perigenitalno).
Uzrokuje promjene na koži sluznicama i u CNS-u.
Patogeneza : tip 1 se prenosi oralnim putem i dodirom, a tip 2 spolnim putem ili s majke na dijete.
Klinička slika : inkubacija traje 4 do 7 dana. Nakon toga se na koži pojavljuju vezikule (praćenje
bockanjem peckanje i svrbežom), koje nakon 1-2 dana prerastu u pustule. Pustule ulceriraju i
stvara se krusta koja zaraste bez rezidua. Lokalizacija je oko usne i nosa, a nekad i u području
oka. Mogu se javiti i komplikacije kao : gingivostomatitis herpetica, vulvovaginitis
herpetica, eczema herpeticatum (infekcija već postojećih promjena kože. Najčešće kod djece.
Djeca su febrilna, dehidrirana, cijanotična, u šoku)
Dijagnoza : klinička slika, citološki nalaza, elektronska mikroskopija.
Diferencijalna dijagnoza : eczema herpeticatum, zoster, varičela.
Terapija : Acyclovir, interferon u obliku masti. Kod eczema herpeticatum antibiotici, rehidracija,
antipiretici, gama-globulin.
HERPES ZOSTER.
Definicija : bolest odraslih koja se pojavljuje u obliku mjehurića na 1 ili više dermatoma koji odgovaraju
određenom živcu, uz regionalno povećane limfne čvorove.
Patogeneza : uzrokuje ga virus varicella zoster, javlja se u dobi 60-70 godina, češće kod
imunoinsuficijencije. Nastaje reaktivacijom virusa koji se dobija u djetinjstvu (varicella –
vodene kozice)
Klinička slika : prije izbijanja počinje prodromalni stadij (visoka temperatura, bolovi, parestezija,
pečenje), zatim se javlja crvenilo, vezikule, papule, kruste. Pojavljuje se jednostrano, a
moguće je i dvostrano (rijetko – zoster duplex).
Dijagnoza : klinička slika
Diferencijalna dijagnoza : herpes simplex, varicella.
Terapija : Acyclovir, lokalno oblozi, tekući puder, sistemski B-komplex vitamini (B1, B6, B12), za
sprečavanje superinfekcije antibiotici, fotokemoterapija.
EXANTHEMA SUBITUM.
Definicija : akutna virusna dječja bolest s visokom temperaturom koja naglo pada i nakon nje izbija
makulopapulozni osip.
Patogeneza : uzročnik je HV-6 (herpes virus 6)
Klinička slika : inkubacija traje od 5-15 dana. Nakon nje započinje prodromalni stadij s visokom
temperaturom koja naglo poraste, može biti praćena konvulzijama. Nakon 3 dana temperatura
- 23 -
pada i izbija makulopapulozni osip po trupu i vratu, a kasnije zahvaća udove i lice. Područje
obraza, nosa i oko očiju ostaje slobodno. Osip traje 1-2 dana i ne svrbi.
Dijagnoza : klinička slika, krvni nalaz s leukopenijom i limfocitozom, anti HV-6 antitijela se mogu
dokazati imunofluorescencijom.
Diferencijalna dijagnoza : sve bolesti s visokom temperaturom i konvulzijama.
Terapija : simptomatska. U slučaju komplikacija Acyklovir. Javlja se trajni imunitet.
AIDS – TREBA NAPRAVITI.

- 24 -
BAKTERIJSKE GNOJNE INFEKCIJE (PIODERMIJE).
Normalna flora kože je Staphylococcus epidermidis, Acinetobacter, Corynebacterium.
Prolaznu floru (izazivaju bolesti) čine Staphylococcus aureus, beta-hemolitički streptokok
grupa A, E.coli.
Piodermije se dijele na epidermalne piodermije, folikularne piodermije i piodermije žlijezda znojnica.
Epidermalne piodermije.
IMPETIGO CONTAGIOSA.
Definicija : piodermija površinskog sloja kože koja se brzo širi.
Patogeneza : Staphylococcus aureus, -hemolitički streptokok grupe A ili C (rijetko). Postoje 2 tipa ;
vezikulozni (izaziva ga streptokok) i bulozni (izaziva ga stafilokok).
Klinička slika : vezikula (bula) koja puca, erozija, krusta, cijeljenje. Vezikulozni tip je smješten na licu
(usta, nos), a bulozni uglavnom lice, a može i bilo gdje na tijelu, te na sluznici usne šupljine.
Bolest cijeli bez ožiljaka jer se promjena odvija iznad epidermodermalne granice. Kao
komplikacije može se pojaviti impetigo-nefritis. Bule se mogu javiti i na tabanima i šakama
gdje duže zaostaju zbog debelog rožnatog sloja pa nastaje BULLA REPENS
(staphylogenes) ili BULLA RODENS (streptogenes).
Dijagnoza : klinička slika, bakteriološki nalaz (bris bule ili vezikule), antistreptolizinski titar krvii urina
(proteinurija).
Diferencijalna dijagnoza : herpes simplex, bulozna hereditarna epidermoliza.
Terapija : lokalna – antibiotske masti (mupirocin, gentamicin, bivacin, bacitracin, tetraciklini), a
sistemska se daje jedino kod impetigo-nefritisa. Ne daju se penicilin, sulfnoamidi i
streptomicin zbog moguće preosjetljivosti.
PEMHIGUS NEONATORUM.
Definicija :
Patogeneza : S.aureus. Javlja se u prvom tjednu života.
Klinička slika : bolest započinje naglim izbijanjem mjehura koji pucaju i nastaju opsežne erozije svuda
osim na tabanima i dlanovima. Može prijeći u generalizirani eksfolijativni dermatitis.
Dijagnoza : klinička slika, bakteriološka pretraga (bris bule)
Diferencijalna dijagnoza : neonatalni sifilis.
Terapija : lokalna kao u impetiga, a sistemska prema antibiogramu.
DERMATITIS EXFOLIATIVA NEONATORUM.

Definicija : Mb.Ritter. Bolest novorođenčadi karakterizirana ljuštenjem velikih površina kože i
poremećajem općeg stanja.
Patogeneeza : izaziva ga S.aureus, javlja se kod djece do 3 mjeseca života. Uzročnik se širi iz žarišta u
oku, ždrijelu, nosu, uhu ili iz vaginalne sluznice.
Klinička slika : započinje eritemom oko ustiju, širi se na vrat, trup i udove. Nakon toga se javljaju veliki
mjehuri koji pucaju i stvaraju erozije koje nalikuju opeklinama 2.stupnja. Zbog velike
površine oštećene kože javlja se dehidracija, hipovolemija i šok.
Dijagnoza : klinička slika, bakteriološki nalaz.
Diferencijalna dijagnoza : neonatalni bulozni impetigo, toksična epidermalna dermoliza (Mb. Lyell)
Terapija : penicilinaza rezistentni antibiotici (koksacilin, cefalsporin), rehidracija, nadoknada elektrolita,
antibiotske i epitelizirajuće masti.
ANGULUS INFECTIOSUS ORIS.

Definicija : žvale
Patogeneza : streptokok. Javlja se kod djece ili starijih s loše adaptiranom zubnom protezom
Klinička slika : eritem, erozija i bolne fisure na uglovima usana. Rijetko se vide kraste, nema gnojenja.
Diferencijalna dijagnoza : kandida, herpes simplex, hipovitaminoza B2
- 25 -
Terapija : lokalna antibiotska (mast).
- 26 -
Folikularne piodermije.
Bakterijske infekcije folikula dlake, uzrokovane S.aureusom. Nekad uzročnici mogu biti
i gram-negativne bakterije.
OSTIOFOLIKULITIS.
Definicija : stafilokokna upala površinskog dijela folikula dlake
Patogeneza : stafilokokus aureus ju uzrokuje, češća je kod muškaraca nakon puberteta.
Klinička slika : razvijaju se pustule u folikulu. Okružene su eritematoznim rubom. Dlaka je gotovo
uvijek prisutna. Najviše su zahvaćeni lice, potkoljenica i glutealna regija. Nema svrbeža,
cijeli bez rezidua.
Dijagnoza : klinička slika, bakteriološka pretraga
Diferencijalna dijagnoza : folikulitis simplex, folikulitis uzrokovan kandidom, acne oleinica,
palmoplantarni sifilid (?)
Terapija : antiseptični oblozi, antiobiotske masti. Sistemska terapija prema antibiogramu.
- 27 -
FOLICULITIS SIMPLEX BARBAE.

Definicija : bakterijska upala folikula brade uzrokovana stafilokom.
Patogeneza : S.aureus
Klinička slika : počinje kao ostiofolikulitis na gornjoj usni, ali se brijanjem prenosi na druge dijelove
brade. Infekcija se nalazi duboko u folikulu, dlaka može otpasti, prisutan svrbež.
Diferencijalna dijagnoza : duboka trihofitoza brade
Terapija : zabrana brijanja, antiseptički oblozi, antibiotska i kortikosteroidna mast u kombinaciji.
Sistemski po potrebi antibiotska terapija prema antibiogramu.
FOLICULITIS SCLEROTISANS NUCHAE.

Definicija : fibrozni folikulitis vrata i zatiljka s pojavom keloidnih ožiljaka i alopecije.
Patogeneza : izaziva ju stafilokokus aureus
Klinička slika : na vratu se stvaraju folikularno smještene papule uz prisutno ispadanje dlaka i stvaranje
keloidnih ožiljaka. Prisutan je svrbež.
Diferencijalna dijagnoza :
Terapija : često neuspješna, mogu se primjenjivati antiseptičk i antibiotske masti lokalno u kombinaciji s
kortikosteriodima. Kirurška terapija.
FURUNCULUS ET FURUNCULOSIS.
Definicija : furunkul je gnojna upala folikula i perifolikularnog tkiva dlake, a furunkuloza je česta pojava
furunkula.
Patogeneza : izaziva ju stafilokokus aureus.
Klinička slika : počinje kao folikulitis, a kasnije se infekcija proširi na okolno tkivo i stvara se
eritematozn rub s edemom. Promjena je bolna. Kasnije središte upale nekrotizira i stvara
se gnojni čep. Promjena može biti lokalizirana bilo gdje na koži osim na tabanima i
dlanovima. U slučaju lokalizacije na gornjoj usni, nosu i licu može doći do širenja upale
venskim putem u sinus cavernosus što rezultira meningitisom ili encefalitisom. Infekcija je
ispod epidermodermalne granice i cijeli ožiljkom.
Diferencijalna dijagnoza : hidradenitis, duboka trihofitoza brade.
Terapija : lokalno antibiotske i antiseptičke masti, sistemski u sliučaju komplikacija penicilinaza-
rezistentni antibiotici (kloksacilin, eritromicin).
- 28 -
CARBUNCULUS.
Definicija : stafilokokna upala folikula i perifolikularnog tkiva sa jakom flegmononekrotičnom reakcijom
potkožnog ili dubljeg tkiva. To je aglomeracija furunkula uz afekciju subkutisa.
Patogeneza : stafilokokus aureus.
Klinička slika : na vratu se vide eritematozni infiltrati s nekrotičnim čepovima. Čest je regionalni
limfadenitis. Javlja se visoka temperatura i umor, a kao komplikacija može nastati sepsa.
Diferencijalna dijagnoza:
Terapija : lokalno antiseptički i antibiotski oblozi, a peroralno antibiotici prema antibiogramu. Često je
potrebna kirurška terapija.
CHORDEOLUM.
Stafilokokna infekcija na rubu vjeđe (ch.externum) ili tarzalnih Meibomovih žlijezda
(ch.internum). Javlja se upala folikula i perifolikularnog tkiva trepavice uz edem vjeđe i
bol zbog pritiska na okolno tkivo. Gnoj se spontano isprazni. Terapijski se primjenjuju
topli oblozi, antibiotske masti, a dolazi u obzir i kirurška incizija.
Piodermije znojnica.
HIDRADENITIS SUPPURATIVA.
Definicija : kronična nekrotizirajuća upala znojnica. Može biti sastavni dio kliničke slike acne tetrada koja
se javlja kod muškaraca, a sastoji se od : hidradenitis suppurativa, acne conglobata, sinus
pilonidalis i perifoliculitis capitis.
Patogeneza : streptococcus mileri. Infekcija se širi uz distalnog dijela izvodnog kanala znojnice prema
tkivu.
Klinička slika : bolest počinje kao furunkulozni infiltrati oko kojih se stvara sve veći eritematozni obruč.
Nakon nekoliko dana promjena nekrotizira i isprazni se, što rezultira stvaranjem uvučenog
ožiljka.
Dijagnoza : klinička slika, bakteriološki nalaz.
Diferencijalna dijagnoza : furunkuloza, kolikvativna tuberkuloza, aktinomikoza, kožna manifestacija
kronove bolesti.
Terapija : lokalno antiseptički i antibiotski oblozi, a sistemski antibiotici peroralno prema antibiogramu.
Dolazi u obzir i peroralna primjena izotretinoina (Roaccutane), te kirurška terapija.
- 29 -
BAKTERIJSKE BOLESTI KOŽE POSEBNOG IZGLEDA I TIJEKA.
ERYSIPELAS.
Definicija : akutna bolest limfnih prostora
Patogeneza : -hemolitički streptokok grupe A, rijetko i stafilokok. Uzročnik ulazi u organizam kroz
ozlijeđenu kožu (interdigitalne dermatomikoze, trofički i hipostatski ulkusi)
Klinička slika : inkubacija traje nekoliko sati do 2 dana. javlja se difuzni eritem s edemom (može doći i
do elefantijaze), bolnošću, a dolazi i do povišenja temperature do 40 oC. Na zahvaćenom
području se mogu pojaviti i mjehuri, nekroza i flegmona (E.vesiculosum, E.bullosum,
E.gangrenosum, E.flegmonosum).
Dijagnoza : anamneza, klinička slika, labos (povišena SE, leukocitoza, povišeni granulirani L, povišena
razina AST-antistreptolizinski test)
Diferencijalna dijagnoza : tromboflebitis, akutni kontaktni alergijski dermatitis, herpes zoster,
Terapija : penicilin im. (eritromicin – kod preosjetljivosti), lokalno antiseptički oblozi.
ECTHYMA.
Definicija : akutna bakterijska upala kože karakterizirana pojavom ulceracija.
Patogeneza : -hemolitički streptokok grupe A. Uzročnik ulazi na mjestu ozljede kože (hipostazički
ulkusi, ozljede potkoljenice – ratari, vojnici).
Klinička slika : bolest počinje kao vezikula na potoljenici, a kasnije se širi u dublje slojeve i stvara
ulceracije. Kod bolesnika se javlja bol, žarenje, svrbež, te regionalni limfadenitis i limfangitis.
Diferencijalna dijagnoza : ecthyma gangrenosum uzrokovana pseudomonasom, erythema induratum
Bazin, ulceracije kod 2.stupnja sifilisa.
Terapija : lokalno antiseptkičke, antibiotske i epitelizirajuće masti, sistemska po potrebi (komplikacije,
imunodeficijencija) antibiotici prema antibiogramu.
PHLEGMONE.
Definicija : difuzna gnojna upala kože i potkožnog tkiva, može zahvatiti i fasciju i mišić, a rijetko i kost.
Patogeneza : staphylococcus aureus, -hemolitički streptokok grupe A. Nastaje kao posljedica prodora
piogenih bakterija nakon oštećenja kože (traume, ulkusi, tromboflebitis, nestručni pobačaji,
nesterilne injekcije)
Klinička slika : koža je napeta, sjajna, edematozna, bolna, proces zahvaća dublje
slojeve (fascija, mišić), moguć nastanak sepse. Prisutni povišena
temperatura i limfangitis.
Diferencijalna dijagnoza :
Terapija : kiruška incizija, sistemska terapija (penicilinaza rezistentni antibiotici –
kloksacilin, cefalosporin).
ERYTHRASMA.
Definicija : dermatoza intertriginoznih regija
Patogeneza : corynebacterium minutissimum, češće su zahvaćeni muškarci, bakterija
se zadržava i raste na mjestima pojačane vlage, znojenja, a pridonosi i
nedovoljno prozračna odjeća.
- 30 -
Klinička slika : najčešće zahvaćena ingvinalna regija, vide se crvenosmeđa žarišta
prekrivena sitnim psorijaziformnim ljuskama. Submamarna i aksilarna
regja su rjeđe zahvaćene.
Dijagnoza : klinička slika, kad se promjena obasja UV svjetlom  = 320-400 nm,
fluorescerira koraljnocrveno, bakteriološka pretraga.
Diferencijalna dijagnoza : ingvinalna dermatomikoza, intertriginozni dermatitis,
pytiriasis versicolor, inverzna psorijaza
Terapija : lokalno imidazol (klotrimazol, mikonazol) antibiotske masti (mupirocin)
2Xdnevno najmanje 14 dana. kod rezistentnih slučajeva eritromicin per os.
- 31 -
ACTINOMYCOSIS.
Definicija : kronična upalna granulomatozna bolest.
Patogeneza : anaerob Actinomyces israelii. Pripada uobičajenoj flori čovjeka i
nalazi se u ustima, ždrijelu i kolonu. Da dođe do manifestacije bolesti
uzročnik mora prodrijeti u tkivo.
Klinička slika : manifestira se u 3 oblika :
1.) Cervikofacijalna aktinomikoza – najčešći oblik, najčešće zahvaćena
mandibula, gornji dio vrata. Koža je plavocrvena, tvrda, a kasnije se
pojave fistule sa seroznim ili gnojnim sadržajem
2.) Torakalna aktinomikoza – zahvaća plućni parenhim, promjene nastaju
i na koži kao tvrdi potkožni infiltrati sa pojavom fistula. Moguća
pojava temperature i opće slabosti.
3.) Abdominalna aktinomikoza – uzročnik prodire u crijevo, nastaju
tumorske mase u abdomenu i apsces u području m.psoasa. Moguća
pojava temperature i opće slabosti.
Dijagnoza : klinička slika, bioptički ili aspiracijski materijal
Diferencijalna dijagnoza : kolikvativna tuberkuloza, sifilis, sporotrihoza, tumori,
limfomi
Terapija : incizije, drenaža, penicilin G (kod preosjetljivosti tetraciklini ili
eritromicin).
Bakterijske bolesti iz skupina zoonoza.
ERYSIPELOID.
Definicija : akutna zarazna kožna bolest
Patogeneza : Erysipelothrix insidiosa. Uzročnik erizipela kod domaćih životinja i
morskih riba, profesionalna bolest, ugoženi su mesari, ribari, domaćice.
Bakterija ulazi u oštećenu kožu iz mesa životinja.
Klinička slika : inkubacija traje 2-7 dana. Zahvaćeni su šake i prsti. Na mjestu
infekcije pojavljuje se žarenje, svrbež, dobro ograničeni eritem. Može se
pojaviti i otok i bolnost malih zglobova šake. Za oko 2 tjedna spontano
regredira. Komplikacije uključuju sepsu i endokarditis.
Dijagnoza : anamneza, klinička slika, bakteriološka analiza
Diferencijalna dijagnoza : erizipel, erythema chronicum migrans
Terapija : penicilin, (kod preosjetljivosti – tetraciklini, eritromicin), lokalno
antiseptične, antibiotske i antiflogističke kreme i oblozi.
ANTHRAX.
- 32 -
Definicija : akutna zarazna bolest kože, pluća i inestinalnog trakta.
Patogeneza : Bacillus anthracis. Bolest životinja koje se zaraze putem hrane (spore
mogu preživjeti dugo u tlu). Čovjek se zarazi preko inficiranog
životinjskog mesa, vune, dlake (profesionalna bolest – mesari, veterinari,
stočari). Moguća upotreba kao biološko oružje. U organizam ulazi preko
oštećene kože, odnosno inhalacijom ili ingestijom spora.
Klinička slika : kožni oblik – inkubacija 1-5 dana, zahvaćena mjesta su šaka, vrat,
lice. Na mjestu infekcije se javlja crna hemoragično-nekrotična pustula s
eritematoznim rubom koja puca i stvara se krusta. Nakon toga u
zahvaćenom području nastaje edem i eritem. Cijeli ožiljkom. Mogu se
javiti i vrućica i limfadenopatija. Komplikacija – sepsa.
Dijagnoza – anamneza, klinička slika, bakteriološka pretraga.
Diferencijalna dijagnoza : furunkul, karbunkul, vaccina inoculata (reakcija kože
nakon cijepljenja)
Terapija : Penicilin G im. 7 dana (kod preosjetljivosti – tetraciklini), lokalno NE
DAVATI vlažne obloge, NE incizija zbog moguće propagacije i sepse.
Cjepivo pruža djelomičnu zaštitu za rizične skupine.
TULARAEMIA.
Definicija : zečja kuga, zarazna bolest koja se prenosi sa glodavaca na čovjeka.
Patogeneza : Francisella tularensis. Uzročnik ulazi u organizam preko oštećene
kože, sluznice, probavnog ili respiratornog trakta. Zaraza je moguća i
preko insekata.
Klinička slika : postoje 4 oblika bolesti s obzirom na mjesto ulaska u organizam :
ulceroglandularni, okulogladnularni, tifoidni i pulmonalni. Inkubacija
traje 1-10 dana, a promjene kože se sastoje od ulceracije na mjestu ulaska
uzročnika, sa regionalnim limfadenitisom i limfangitisom. Oko ulceracije
se nalaze eritem i eventualno edem
Dijagnoza : anamneza, klinička slika, bakteriološka obrada
Diferencijalna dijagnoza : furunkul, sporotrihoza, pustula maligna (antraks)
Terapija : streptomicin, gentamicin (slabije djeluje)
- 33 -
INFEKTIVNE GRANULOMATOZNE BOLESTI KOŽE.
TUBERCULOSIS CUTIS.
Definicija : skup različitih manifestacija na koži koja se može javiti samostalno ili uz
afekciju unutrašnjih organa (pluća, bubrezi), a uzrokuje ju Mycobacterium
tuberculosis.
Patogeneza : Mycobacterium tuberculosis. Infekcija može uslijediti egzogeno (od
zaraženog čovjeka ili goveda) ili endogeno (češće; iz nekog žarišta u
organizmu, najčešće pluća)
Dijagnoza : laboratorijska dijagnostika :
1.) mikroskopski - 4-6 tjedana, u sputumu bojanjem po Ziehl-Nielsenu u
kulturi po Loewensteinu
2.) U histološkom nalazu – granulom koji se sastoji od epiteloidnih stanica,
orijaških Langhansovih stanica, limfocita i sa kazeoznom nekroznom u
središtu.
3.) Imunološki – tuberkulinski test (reakcija preosjetljivosti tim IV po
Coombsu i Gellu; kao antigen se koristi PPD) intradermalno.
Terapija : 2 ili 3 antituberkulotika u vremenu od 3 – 12 mjeseci ili dulje (izonijazid +
B6 + rifampicin + etambutol)
Klasifikacija tuberkuloze kože : ANERGIJSKA (pozitivno (tuberculosis cutis

primaria) i negativno (tuberculosis cutis miliaris) anergijska skupina) i
ALERGIJSKO-HIPERERGIJSKA (tuberculosis luposa, tuberculosis verrucosa,
tuberculosis kolikvativa i tuberkulidi).
TUBERCULOSIS CUTIS PRIMARIA. (pozitivno anergijska skupina)

Definicija : promjene kože uzrokovane bacilom tuberkuloze u kožu osoba koje
prethodno nisu bile s njim u kontaktu.
Patogeneza : egzogena infekcija, direktno dodirom, korištenjem zajedničkih
predmeta, ljubljenjem i sl. Kod infekcije sluznice usne šupljine, ždrijela i
grkljana uzrok je najčešće zaraženo kravlje mlijeko.
Klinička slika : inkubacija 3-4 tjedna, zatim se javljaju eritematoznolividne papule,
nakon nekoliko dana razvija se nekroza i ulceracija koja cijeli ožiljkom.
Prisutan je regionalni limfadenitis. Najčešće zahvaćeni lice i ruke.
Diferencijalna dijagnoza : primarni sifilis, neke piodermije, tularemija
Terapija : često nije potrebna tuberkulostatska terapija (zbog specifične
imunizacije), primjenjuju se antiseptički oblozi i izoniazid posip.
TUBERCULOSIS MILIARIS CUTIS. (negativno anergijska skupina).

Definicija : rijedak oblik, nastao hematogenom diseminacijom iz tuberkuloznog
žarišta zbog oslabljene celularne imunosti nosioca.
Patogeneza : endogeno širenje
- 34 -
Klinička slika : na koži se vide crvenosmeđe ili crvenoplave egzulcerirane i bolne
makulopapule. Najčešće se nalazi oko tjelesnih otvora.
Diferencijalna dijagnoza : afte, karcinom, tercijarni sifilis (vrlo rijetko)
TUBERCULOSIS LUPOSA. (alergijsko-hiperergijska skupina).

Definicija : najčešći oblik tuberkuloze kože, češći u žena, kronična je.
Patogeneza : može se pojaviti samo na koži, a moguća je i afekcija unutrašnjih
organa (pluća i bubrezi). Infekcija može biti egzogena i endogena.
Klinička slika : javlja se lupom (crvenosmeđi nodus), početna promjena progredira i
može nastati makulozni, papulozni, tumorozni, verukozni, ulcerozni i sl.
tip. Najčešća lokalizacija je lice, sluznica nosa, usta, suzna žlijezda. Može
doći do mutilacija i deformacija i može se javiti spinocelularni karcinom u
lupoznom ožiljku.
Dijagnoza : anamneza, histološka analiza, dokaz u kulturi, tuberkulinski test,
dermatološki status
Diferencijalna dijagnoza : diskoidni eritematodes, sarkoidoza, bazocelularni
karcinom, sifilis (rijetko)
Terapija : antituberkulozna polikemoterapija
TUBERCULOSIS COLLIQUATIVA (alergijsko-hiperergijska skupina).

Definicija : nastao je širenjem infekcije u koži iz limfnih čvorova, zglobova, kostiju i
sl. Egzogena infekcija je rjeđa
Klinička slika : eritematoznolividni infiltrat koji nekrotizira i prazni se putem fistula.
Zacjeljuje hipertrofičnim ožiljkom, ali se promjene ponovo javljaju, tako
da bolest može trajati godinama. Najčešća lokalizacija je vrat, aksile,
prepone, supraklavikularna regija, anogenitalna regija.
Diferencijalna dijagnoza : svi fistulirajući procesi (limfogranulom venerum,
aktinomikoza, sporotrihoza, sifilis)
Terapija : polikemoterapija, kirurški zahvat.
TUBERCULOSIS VERRUCOSA (alergijsko-hiperergijska skupina).
Definicija : egzogena infekcija karakterizirana pojavom verukoidnih tvorbi na
mjestu inokulacije. Često može biti profesionalna (patolozi, mesari)
Klinička slika : najčešće zahvaćeni prsti šake ili stopala. Počinje pojavom
lividnoeritematoznim infiltratom koji prerasta u verukoidnu tvorbu koja
cijeli atrofičnim ožiljkom.
Diferencijalna dijagnoza : lupoozna tuberkuloza, vegetativna piodermija,
spinocelularni karcinom, blastomikoza.
Terapija : polikemoterapija, lokalna primjena kortikosteroida, ponekad
radioterapija i kirurški zahvat.
TUBERKULIDI. (alergijsko-hiperergijska skupina).

- 35 -
Bolest koja nastaje kao alergijska reakcija kože na raspadnute djelove uzročnika iz
nekog primarnog žarišta u tijelu. Tu spadaju erythem induratum, tuberculosis cutis
papulonecrotica i tuberculosis cutis lichenoides.
ERYTHEMA INDURATUM : indurativni infiltrati na potkoljenici koje često
egzulceriraju. Bolest je kronična. Diferencijalno dijagnostički solazi u
obzir eritema nodozum i sifilistička guma (rijetko). Terapija u smislu
polikemoterapije i sredstava za poboljšanje cirkulacije.
TUBERCULOSIS CUTIS PAPULONECROTICA : pojavljuju se na ektenzornim
stranama udova nekrotizirajuće papule koje cijele varioliformnim
ožiljkom. Histološki se vidi nekroza i granulomi tuberkuloidne strukture.
Diferencijalnodijagnostički dolaze u obzir alergijski vaskulitis, lihenoidna
pitirijaza, acne necrotica, papulozni sifilid. Uz polikemoterapiju se daju
kortikosteroidi (lokalno i sistemski).
TUBERCULOSIS CUTIS LICHENOIDES : simetrična distribucija lihenoidnih
papula na trupu. Promjene nestaju spontano, pa terapija nije potrebna, a
u slučaju komplikacija daju se lokalno kortikosteroidi.
LEPRA.
Definicija : kronična infektivna bolest koju uzrokuje Mycobacterium leprae.
Patogeneza i klinička slika : Mycobacterium leprae. u tropskom i suptropskom
području zaraženo 10-15 milijuna ljudi. Izvor zaraze je čovjek. Prijenos
nije u potpunosti poznat. Smatra se da bi do prijenosa zaraze došlo osoba
mora biti u bliskom kontaktu sa zaraženom osobom dugo vremensko
razdoblje (godine). Uzročnik ulazi kroz kožu, sluznicu respiratornog
trakta, periferne živce (Schwannove stanice). Kultura uzročnika nije
uspjela. Mogu biti zahvaćeni i unutršnji organi. Histoploški postoje 4 tipa
lepre :
1.) Lepra lepromatosa – ispod tankog sloja epidermisa nalazi se gust
infiltrat koji se proteže u subkutis. Destruira adnekse kože. Glavne
stanice lu lepra stanice (makrofazi s mycobacterium u sebi). U
kasnijoj fazi oštećeni su i živci. Na koži se vide makule ili nodusi
(lepromi). Lepromi na nosu, čelu, ušima i obrvama daju izgled
«lavljeg lica», javlja se alopecija vlasišta i lateralnih djelova obrva,
anestezija i anhidroza zahvaćenog područja. Najčešće je zahvaćeno
lice, a rjeđe sluznica nosa, larinksa ili oka. Mogu e javiti i mjehuri,
nekroza i mutilacija (nos najčšeće).
2.) Lepra turberculoides – u dermisu se nalazi tuberkuloidni
(granulomski) infiltrat koji sadrži epiteloidne stanice (makrofazi
koji su fagocitirali i razgradili mikobakterije). Oštećeni su i živci.
Na koži se javljaju crvene makule i sitne papule, uglavnom iznad
zahvaćenog živca.
- 36 -
3.) Lepra indeterminata – nespecifični kronični infiltrat koji sadrži
uglavnom limfocite, plazma stanice, neutrofile, eozinofile i nešto
makrofaga. Može se diferencirati u lepromatoznu ili tuberkuloidnu
lepru. Promjene su asimetrične. Oštećenje živca.
4.) Border-line lepra – dimorfna lepra – kombinacija prva dva oblika.
Dijagnoza : primjenjuju se testovi :
1.) histaminski test (nakon id.primjena histamina javlja se urtika bez
eritema)
2.) test znojenje (pilokarpin)
3.) dokaz u citološkom razmazu
4.) histološka pretraga lezije
5.) biopsija živca
6.) neurološka pretraga
7.) klasične reakcije na sifilis su pozitivne u oko 20-30 % bolesnika, a
treponemske reakcije su neg.
Diferencijalna dijagnoza : granulomatozne bolesti (posebice sarkoidoza)
Terapija : diaminodifenilsulfon, rifampicin, klofazimin, plastičnorekonstrukktivni
zahvati, fizikalna terapija.
- 37 -
INFEKCIJE KOŽE UZROKOVANE PROTOZOIMA.
LEISHMANIASIS CUTIS.
Leishmaniasis je infekcijska bolest uzrokovana Leishmaniom. Postoje 3
oblika : visceralni (Leshmania donovani), kožni (Leishmania tropica) i
južnoamerički ili kožnosluznički (Leismania brasiliensis).
Definicija : Leishmaniasis cutis je noduloulcerativna infektivna bolest.
Patogeneza : Leishmania tropica. Ulazi u kožu ubodom komarca. Na mjestu uboda
nastaje upalna reakcija. Moguća je diseminacija limfom i krvlju s pojavom
sekundarnih lezija na koži.
Klinička slika : inkubacija traje 2-3 tjedna, ali može trajati i do 18 mjeseci. Nakon
inkubacije na ubodnom mjestu nastaje lividnocrvena papula, koja nakon
nekoliko mjeseci naraste u nodus. Nakon 3-4 mjeseca nodus ulcerira. Nakon
nekoliko mjeseci do 1 godine promjena spontano zaraste. Najviše zahvaćeni
lice, vrat, podlaktice i potkoljenice.
Dijagnoza : anamneza (ubod komarca), klinička slika, histološka (u dermisu
histiociti, plazma stanice, limfociti, eozinofili; paraziti u lezijama starim 5-7
mjeseci) i citološka analiza..
Diferencijalna dijagnoza : folikulitis, furunkul, sarkoidoza, lupozna tbc, lepra,
keratoakantom, tumori, pseudolimfom, sifilidi, sporotrihoza.
Terapija : antimonove soli intralizionalno, intramuskularno i intravenski;
antimalarici per os.
BOLESTI KOŽE UZROKOVANE GLJIVAMA (DERMATOMIKOZE).
Dermatomikoza se mogu podijeliti na dermatofitoze, dermatomikoze uzrokovane

kvascima i dermatomikoze uzrokovane plijesnima.
DERMATOFITOZE
Definicija : dermatomikoze uzrokovane dermatofitima. Invadiraju rožnati sloj kože,
noktiju i dlaka, te razgrađuju keratin. Dijele se na trihofitoze (Trychophyton),
mikrosporoze (Mycrosporum) i epidermofitoze (Epidermophyton).
Patogeneza : Oštećena i vlažna koža pogoduju invaziji. Česta su lokalizacija i mjesta
koja se međusobno taru.
Klinička slika : promjena glatke kože, noktiju i vlasišta.
Dijagnoza : nativni mikroskopski preparat i kultura, fluorescentna (Woodova)
svjetiljka, patohistološka analiza, trihofitonski test (intradermalna primjena
antigena).
- 38 -
Terapija : antimikotici lokalno (klotrimazol, mikonazol, ekonazol, terbinafin),
sistemski per os u slučaju mikoze vlasišta i onihomikoze daje se grizeofulvin,
ketokonazol (imidazol), može se primjeniti i KmnO4. Liječenje je dugotrajno
(prosječno 2-4 tjedna).
TRICHOPHYTOSIS.
Definicija : dermatofitoza
Patogeneza : Trichophyton. Izaziva mikoze stopala, noktiju, kože, vlasišta, favusa.
Klinička slika : ovisi o anatomskoj lokalizaciji, pa se dijele na :
1.) Trichophytosis superficialis cutis glabrae : trihofitoza gole kože. Javljaju se
eritematozna žarišta u obliku pravilnog kruga s uzdignutim i
ljuskavim rubom i središnjom regresijom. Na rubu mogu biti
prisutne vezikule. Prisutan je svrbež.
Diferencijalna dijagnoza : granuloma anulare, ekcematoidni
dermatitis, neurodermitis, anularna psorijaza, pitirijazis rozea.
Svrbež, ljuske i središnja regresija upućuju na gljivičnu etiologiju.
2.) Trichophytosis pedis et manus (interdigitalis) : najučestaliji oblik mikoze,
javlja se eritem, maceracija, deskvamacija i erozija interdigitalnih
prostora praćena svrbežom i pojavom vezikula. Može doći do
bakterijske superinfekcije i edema i bolnosti. Osim interdigitalnog
postoji i skvamozno hiperkeratotički oblik sa suhom i zadebljalom
kožom, ragadama i ljuskama.
Diferencijalna dijagnoza : intertriginozni dermatitis, piodermije,
psorijaza, kontaktni dermatitis i dishidroza.
3.) Trichopytosis superficialis capilitii : u vlasištu se nalaze pojedinačna ili
mnogobrojna žarišta prekrivena ljuskama i sivom peruti. Možedoći
do pojave pustula. Slične promjene se mogu javiti i na bradi.
Diferencijalna dijagnoza : tinea amiantacea, seborojički dermatitis,
psorijaza, pedikuloza
4.) Trichophytosis profunda capilitii : folikularno smještene pustule koje
dovode do stvaranja apscesa sa gnojnim i hemoragičnim sadržajem.
Stvaraju se kruste. Može doći do regionalnog limfadenitisa i
povišene temperature. Promjene cijele za 4-6 tjedana ožiljcima.
Diferencijalna dijagnoza : neke piodermije vlasišta ili brade.
5.) Onychomycosis trichophytica : promjene noktiju uzrokovane gljivama.
Često udružena s interdigitalnom mikozom stopala i šake. Počinje
na slobodnom rubu i lateralnim dijelovima nokta pojavom bijelih ili
žutih promjena koje se postupno šire prema bazi nokta. Često
nastaju subungvalne hiperkeratoze koje dovode do odebljanja nokta
i odizanja nokatne ploče i konačnog mrvljenja i destrukcije nokta.
Diferencijalna dijagnoza : psorijaza, kandida, onihodistrofija,
kontaktni dermatitis, pachyonychia, lichel ruber planus.
FAVUS.
- 39 -
Definicija : bolest vlasišta i gole kože uzrokovana Trichophyton schoenleinii.
Patogeneza : Trichophyton schoenleinii. Prenosi se direktnim kontaktom ili posredno
(češalj).
Klinička slika : uglavnom zahvaća vlasištem, ali se može pojaviti i na goloj koži,
karakterisitčna promjena je skutulum (struktura 2-3mm, poput plitke zdjele,
žućkaste boje s uleknutim središtem i dlakom) i sastoji se od hifa, spora i
orožnjelih stanica. Kosa gubi sjaj, sivkaste boje, a vlasi NISU SLOMLJENE.
Nakon određenog vremena skutulum ulcerira i kosa trajno ispada zbog
atrofičnog ožiljkastog cijeljenja. Kroničnog je tijeka.
Dijagnoza : na temelju anamneze, tetrade simptoma (skutulum, neslomljena
dekolorirana kosa, ožiljak, kronični tijek), mikološke obrade. Fluorescira
zeleno.
Diferencijalna dijagnoza : ostale mikoze vlasišta (slomljena kosa), SLE, lichen ruber
planus.
TRIHOFITIDI.
Definicija : alergijska reakcija organizma na gljivičnu infekciju.
Patogeneza : «id reactio», dolazi do alergijske reakcije kože na razgradne produkte
gljiva. Žarište gljivične infekcije mora biti izvan tih promjena, promjene
moraju biti bez uzročnika i promjene moraju reagirati sukladno regresiji
gljivičnog žarišta.
Klinička slika : javljaju se papule, makule i nekroze. Postoje 2 tipa : lihenoidni
(poput simetričnog egzantem trupa) i dizidroziformni (vezikule i erozije na
dlanovima). Može se pojaviti i u papulourtikarijalnom i vezikuloznom obliku.
Dijagnoza :
Diferencijalna dijagnoza : dishidroza, lichen ruber planus, medikamentozni
egzantem.
MICROSPOROSIS.
Definicija : infekcija kože i vlasišta uzrokovana gljivom roda Microsporum.
Patogeneza : izvor infekcije je mačka i rijeđe pas.
Klinička slika : bolest zahvaća vlasište ili golu kožu. U vlasištu se javljaju okrugla
žarišta prekrivena pitirijaziformnim ljuskama sa slomljenom dekoloriranom
kosom. Na goloj koži se javljaju okrugla žarišta sa eritematoznim i
skvamoznim rubom, te središnjom regresijom. Najčešće su zahvaćeni ruke,
vrat i trup.
Dijagnoza : anamneza, dokaz u preparatu i kulturi, fluorescira žuto-zeleno.
Diferencijalna dijagnoza : trihofitoza, psorijaza, seborojički dermatitis.
- 40 -
EPIDERMOPHYTOSIS.
Definicija : bolest kože uzrokovana gljivom Epidermophytom floccosum.
Patogeneza :
Klinička slika : najčešće zahvaćene prepone, interdigitalna regija, aksile i
submamarna regija. Nikad ne zahvaća vlasište. Zahvaćeno podruje je
eritematozno, skvamozno i oštro ograničeno, s uzdignutim giriranim rubom i
središnjom regresijom. Na rubu se mogu javiti papule i vezikule.
- 41 -
DERMATOMIKOZE UZROKOVANE KVASCIMA I GLJIVIČNE SAPROFITIJE.
CANDIDOSIS.
Definicija : akutna ili kronična, površinska ili dubinska mikoza uzrokovana
kandidom. Kandida se fiziološki nalazi u ljudskom organizmu. Celularna
imunost važnija od humoralne.
Patogeneza : Candida albicans. Naseljavanje kandide potpomažu imunodeficijencija,
povrijeđena i vlažna koža, oštećena sluznica.
Klinička slika : promjene na koži, sluznici i unutrašnjim organima. Postoji 6
kliničkih oblika :
a) Candidosis intertriginosa : zahvaćena područja su aksile,
submamarna regija, ingvinalna regija, interdigitalna regija. Javlja se
eritem s ragadama i rubnom deskvamacijom, a izvan ruba prisutne
satelitske pustule i papule. Prisutan svrbež. Diferencijalna dijagnoza :
dermatitis, psorijaza.
b) Candidosis oralis : akutna pseudomembranozna upala usne
šupljine uzrokovana kandidom. Bijele membranozne naslage na sluznici
jezika koje se šire na bukalnu sluznicu i meko i tvrdo nepce (rijetko na
ždrijelo i jednjak). U kutovima usana stvaraju se bolne fisure.
Diferencijalna dijagnoza: leukoplakija, lichen ruber planus, sekundarni
sifilis.
c) Candidosis genitalis : upala vanjskog spolovila uzrokovana
kandidom. Spolno prenosiva bolest. Često ishodište je debelo crijevo.
Postoje :
i. Vulvovaginitis candidamycetica : bijeložuti iscjedak,
eritem vulve i vagine praćeno svrbežom i pečenjem.
Diferencijalno dijagnostički dolaze u obzir gonoreja
(žuti iscjedak) i trihomonijaza (bijeli iscjedak)
ii. Balanoposthitis candidamycetica : upala glansa penisa i
prepucija, javlja se eritem i erozije glansa, bijele naslage
i edem prepucija praćen svrbežom i pečenjem.
Diferencijalno dijagnostički dolaze u obzir balanitis
simplex, psorijaza, erythroplasia Queyrat, balanitis
erosiva circinata.
d) Paronychia et onychomycosis candidamycetica : upala nokta i
okolnog tkiva uzrokovana kandidom. Vlaženje, trauma nokta i šake
pridonosi nastanku mikoze (profesionalna bolest u osoba u prehrambenoj
industriji). Pseudomonas aureginosa može djelovatikopatogeno. Javlja se
eritem, edem, a iz upaljenog tkiva se može istisnuti gnoj u kojem se može
dokazazi uzročnik. Moguće trofičke promjene nokta (zadebljanje,
mrvljenje). Diferencijalna dijagnoza : paronihija bakterijske etiologije,
onihodistrofija, dermatofiti.
e) Candidosis neonatorum : promjene na koži u regiji pelena
uzrokovane kandidom. Ishodište procesa je najvjerojatnije intestinalna
kandidoza. Javlja se eritem i erozija kože uz lameloznu deskvamaciju i
rubno lokalizirane pustule i papule. Može se proširiti i na unutrašnju
stranu bedara, trbuh. Diferencijalna dijagnoza : dermatitis, sporijaza,
seborojički dermatitis.
- 42 -
f)Kandidamikidi : alergijska reakcija kože na cirkulirajuće antigene kandide
(«id reactio») iz mikotičnog žarišta. Moguća stimulacija urtikarije,
anularnog eritema ili palmoplantarne pustuloze.
Od posebnih oblika kandidoze najznačajniji su mukokutana, granulomatozna i
sistemska kandidoza.
Dijagnoza : jednako za sve dermatomikoze. Dokaz u mikroskopskom preparatu,

kulturi, biokemijskim metodama.
Terapija : klotrimazol, mikonazol, nistatin (djeluje isključivo na kvasce), Gentianae
violet (0,1%), održavanje kože suhom. Sistemska terapija uključuje
ketokonazol, flukonazol, itrakonazol, terbinafin. Nistatin drageje se koriste za
liječenje kandidoze probavnog trakta (ne apsorbiraju se).
PITYRIASIS VERSICOLOR.
Definicija : gljivična saprofitija površinskog sloje epidermisa uzrokovana kvascem
Pityrosporum orbiculare.
Patogeneza : bolest je češća u tropskim krajevima, uzročnik zahvaća vlasište, gornje
dijelove trupa, a razvoju pridonose i toplina, vlaga i pojačano lučenje loja.
Klinička slika : najviše su zahvaćeni vlasište, vrat, prsni koš. Javljaju se
svjetlocrvena, a kasnije žuta ili smeđa makulozna žarišta sa glatkom ili
ljuskavom površinom. Ljeti su promjene svjetlije, a zim tamnije (versicolor)
Dijagnoza : klinička slika, dokaz uzročnika u nativnom mikroskopskom preparatu,
fluorescira žuto.
Diferencijalna dijagnoza : vitiligo, pityriasis rosea, eritrazma, seborojički dermatitis,
sifilis.
Terapija : klotrimazol, mikonazol, salicilni alkohol (3,5%), antimikotik u obliku
šampona za vlasište (ketokonazol). Sistemski u slučaju komplikacija per os
ketokonazol.
- 43 -
BOLESTI KOŽE UZROKOVANE BORELIJAMA (LYME BORRELIOSIS).
Lyme borreliosis je multisistemska bolest uzrokovana spirohetom Borrelia
burgdorferi koju prenose krpelji. Postoje 3 stadija bolesti :
1) Prvi stadij : 3-30 dana nakon uboda krpelja se javljaju promjene na koži
(erythema chronica migrans, lymphadenosis), simptomi u CNS, bolovi u
mišićim i kostima, rijeđe se pojavljuju slabost, temperatura, mučnina,
abdominalni bolovi. Nakon nekoliko tjedana promjene spontano
regrediraju.
2) Drugi stadij : nekoliko tjedana do nekoliko mjeseci nakon infekcije, javljaju
se simptomi u CNS-u (meningitis, encefalitis), bolovi mišića i kostiju i
mioperikarditis.
3) Treći stadi : nekoliko mjeseci do nekoliko godina nakon infekcije, javlja se
acrodermatitis chronica athrophicans, artritis 1 ili više velikh zglobova i
encefalomijelitis.
Bolest se može prenositi intrauterino.
Dijagnoza : dokaz uzročnika u tkivu (kultura), identifikacija IgG i IgM specifičnih
antitijela (ELISA, indirektna imunofluorescencija – IIF)
ERYTHEMA CHRONICUM MIGRANS.

Definicija : kronični, šireći eritem u obliku prstena, uzrokovan Boreliom
burgdorferi.
Patogeneza : Borrelia burgdorferi. Pojavljuje se u vlažnim i šumovitim područjima,
glavni je vektor krpelj. Spiroheta ulazi u kožu ubodom zaraženog krpelja.
Klinička slika : na mjestu uboda se stvara papula, nakon nekoliko dana do nekoliko
mjeseci pojavlju se eritematozni, edematozni plak s crvenim eleviranim
rubom. Javlja se centralna regresija i periferno širenje eritema u obliku
prstena. Prisutan regionalni limfadenitis, glavobolja, temperatura i bolovi u
zglobovima.
Dijagnoza : dokaz IgM i IgG specifičnih antitijela, anamneza o ubodu, klinička slika
Diferencijalna anamneza : erythema annulare centrifugum
Terapija : penicilin, tetraciklini najmanje 10 dana
ACRODERMATITIS CHRONICA ATROPHICANS.

Definicija : kronična upalna bolest s atrofijom kože na akralnim dijelovima
ekstremiteta. Pojavljuje se kao kasna manifestacija infekcije uzrokovane
Borreliom burgdorferi.
Patogeneza : počinje 6 mjeseci do nekoliko godina nakon infekcije. 3 stadij Lyme
borreliosis.
Klinička slika : promjene na ekstenzornim stranama gornjih i donjih udova, posebice
šake, laktovi, stopala i koljena. Prvo dolazi do edematozne upale nakon koje
slijedi atrofija kože u kojoj se vide fibrozni čvorići u koje se odlaže kalcij, te
pojava sklerotičnih areala. Prisutan regionalni limfadenitis, mogući
- 44 -
poremećaji vezani uz koštanu srž (proliferacija plazma stanica, limfocita ili
eozinofila), neurološki simptomi (atrofija muskulature, parestezije)
Dijagnoza : klinička slika, laboratorijske pretrage za dokaz Borrelije, histološki
nalaz.
Diferencijalna dijagnoza : ozebline, akrocijanoza, cirkumpskriptna sklerodermija.
Terapija : penicilin, tetraciklini, ceflosporini u visokim dozama.
- 45 -
PARAZITARNE BOLESTI KOŽE.
PEDICULOSIS CORPORIS.
Definicija : ušljivost trupa uzrokovana infestacijom kože ušima Pediculus humanus
v.corporis. To je bijela ili prtena uš.
Patogeneza : Pediculus humanus. Javlja se u lošim socijalnim i ekonomskim
prilikama i u uvjetima niskog higijenskog standarda. Ženka na unutrašnjim
šavovima odjeće odlaže jaja (gnjide). Na kožu čovjeka dolazi samo radi
prehrane. Može prenositi Rickettsiu prowazeki (pjegavi tifus), Rickettsiu
quintanu (rovovska groznica) i Borreliu recurrentis (povratna groznica).
Prilikom uboda uš ispušta slinu a kožne promjene su reakcija naubod i
antigene uši.
Klinička slika : svrbež, eritem, papule, vezikule, urtike, ovisno o snzibilitetu zaražene
osobe. Moguća superinfekcija bakterijama.
Dijagnoza : anamneza, klinička slika, nalaz uzročnika u odjeći
Diferencijalna dijagnoza : svrab, reakcija na ubod kukca.
Terapija : dezinsekcija odjeće i posteljine
PEDICULOSIS CAPITIS.
Definicija : ušljivost glave i vlasišta nastala infestacijom sivom uši Pediculus
humanus v.capitis. najčešće se javlja u školskoj dobi.
Patogeneza : niski higijenski standard i socijalni i ekonomski uvjeti. Ženka odlaže
jaja (gnjide) u vlasištu i za 15 dana se razvije nova uš
Klinička slika : svrbež, papule, vezikule, urtike, ekskorijacije (zbog grebanja i
češanja). Moguća sekundarna bakterijska infekcija s lokalnim
limfadenitisom.
Dijagnoza : anamneza, klinička slika, nalaz uši ili gnjida u vlasištu
Diferencijalna dijagnoza : piodermija, seborojički dermatitis, psorijaza
Terapija : Lindan u obliku šampona ili gela (1 dnevno, 2 dana za redom). Treba
ponoviti 2 puta tjedno u razdoblju od 3 tjedna jer lijek ne djeluje na jaja.
PEDICULOSIS PUBIS.
Definicija : spolno prenosiva bolest izazvana stidnim ušima.
Patogeneza : Phtirius pubis, stidna uš. Zahvaća pubičnu regiju, aksilu, obrve,
trepavice.
Klinička slika : svrbež, na mjestu uboda se pojavljuju plavkaste mrlje (maculae
coeruleae) zbog djelovanja sekreta uši na hemoglobin.
Dijagnoza : anamneza, nalaz uši.
Diferencijalna dijagnoza : svrab, piodermije
Terapija : Lindan 2 dana za redom i ponoviti nakon 3-4 dana. Bijeli živin precipitat.
- 46 -
LARVA MIGRANS.
Definicija : promjene kože koje nastaju putovanjem larvi različitih parazita kroz
kožu
Patogeneza : najčešća u tropskom području. Najčešći su uzročnici larve parazita iz
roda Ankylostoma, Necator americanus i Gnathostoma spinigerum. Larva
ulazi u kožu, putuje kroz nju i nakon nekog vremena ugiba, što ovisi o vrsti
larve i imunom stanju zaraženog.
Klinička slika : najčešće su zahvaćeni stopalo, potkoljenica i šaka. Na mjestu ulaska
nastaje eritem i papula, dok larva putuje na koži se vidi crta, javlja se svrbež,
moguća bakterijska infekcija. Od komplikacija su mogući zahvaćanje pluća
sa pneumonitisom, hepatosplenomegalija.
Dijagnoza : anamneza, klinička slika, labos (povišeni eozinofili, IgE, ELISA)
Diferencijalna dijagnoza : pidermije, limfangitis
Terapija : krioterapija, tiabendazol.
SCABIES.
Definicija : zarazna bolest uzrokovana grinjama, prenosi se izravnim kontatkom,
preko zajedničkih predmeta (rublje, posteljina i sl.)
Patogeneza : ženka kopa kanaliće u koži gdje odlaže jaja i nakon toga ugiba. Iz jaja
nakon 2-3 tjedna nastaje odrasla grinja.
Klinička slika : svrbež, moguća limfadenopatija zbog imunog odgovora.
Dijagnoza : anamneza, noćni svrbež, mikroskopski dokaz uzročnika.
Terapija : benzil benzoat, lindan, krotamiton, za djecu sumpor u vazelinu.
- 47 -
MEDIKAMENTOZNE ERUPCIJE.
EXANTHEMA MEDICAMETOSUM.
Definicija : manifestacije koje se pojavljuju na koži i vidljivim sluznicama kao
posljedica alergijske reakcije na lijek koji je unešen u organizam.
Patogeneza : lijekovi su uglavnom hapteni, a potpuni antigeni postaju nako što se
vežu s bjelančevinama osobe. Reakcija se nikad ne javlja pri prvom
uzimanju lijeka, a vrijeme senzibilizacije organizma na lijek je oko 2 tjedna.
Lijekovi koji najčešće uzrokuju kožne reakcije su : analgetici, antipiretici,
sulfonamidi, kini i kinidin, klor, jod, fenotiazin, barbiturati, penicilin,
vakcine i serumi, lokalni anestetici (prokain, tetrakain, benzokain).
Klinička slika : promjene su uvijek simetrično raspoređene (hematogena
diseminacija), dijele se na makulozne, urtikarijske, nodozne promjene,
lihenoidni osipi, eritema exudativum multiforme, eritodermija, akne,
toksična epidermalna nekroliza. Moguća pojava anafilaktičkog šoka. Od
općih simptoma prisutni su svrbež, temperatura, glavobolja, vrtoglavica,
mučnina, slabost, leukopenija, trombocitopenija, hemolitička anemija,
bronhitis, albuminurija, otok zglobova i sl. Često se može pojaviti samo 1
morfa u obliku dobro ograničenog eritema (exanthema medicamentosum
fixum).
Dijagnoza : test blastičke transormacije limfocita (TTL), radioalergosorbent test
(RAST)-za određivanje IgE, anamneza, klinička slika.
Diferencijalna dijagnoza : dermatoze, sifilis
Terapija : prestanak primjene lijeka, antihistaminici
NECROLYSIS EPIDERMALIS TOXICA.

Definicija : Syndroma Lyell. Burna eritematobulozna erupcija uzrokovana
lijekovima, u 30-40% slučajeva završava letalno.
Patogeneza : nakon primjene sulfonamida, pirazolona, barbiturata i drugih lijekova.
Klinička slika : temperatura, somnolencija, eritem i bule na koži trupa i ekstenzornih
strana udova, ljuštenje epidermisa (nekroza), edem u subepidermisu.
Dijagnoza : klinička slika, anamneza, sedimentacija ubrzana, leukocitoza +
limfopenija,  i  globulini povišeni.
Diferencijalna dijagnoza : stafilokokni eksfolijativni dermatitis (djeca), erithema
eksudativum multiforme (odrasli)
Terapija : nadoknada tekućine, održavanje funkcije bubrega (kortikosteroidima),
antibiotici širokog spektra isključivši pencilin.
- 48 -
URTIKARIJSKA SKUPINA BOLESTI.
URTICARIA.
Definicija : monomorfna dermatoza karakterizirana pojavom urtika.
Patogeneza : dijele se na alergijsku i nealergijsku skupinu (kontaktna, fizikalna
neimunološki uvjetovane urtikarije na lijekove, urtikarija s vaskulitisom).
Klinička slika : pojava urtika koja brzo nastaje i brzo nestaje (20 min), ali se opet
brzo pojavljuje na drugom mjestu. Prisutan je svrbež koji se ublažuje
pritiskom i gnječenjem, a ne grebanjem (nema ekskoracija). Može doći i do
edema glotisa i larinksa, proljeva, astme, edema zglobova, temperature.
URTICARIA E CONTACTU.
Uzrokuju je toksini biljaka, morskih životinja, kukaca, lijekovi, kozmetika,
prehrambeni proizvodi i dr.
Dijagnoza : anamneza, klinička slika, epikutani testovi
Terapija : lokalno kortikosteroidi, antihistaminici, sistemski – kortikosteroidi (po
potrebi).
- 49 -
URTICARIA ALLERGICA.
Definicija :
Patogeneza : najčešći etiološki čimbenici akutnih urtikarija su : lijekovi, krv, plazma,
hormoni, inhalacijski antigeni (prašina), alimentarni antigeni (jaja, riba, sir)
i dr. Kod 50% kroničnih i intermitentnih urtikarija uzrok nije poznat, a
ostali imaju slične uzroke kao i akutna uz dodatne poremećaje probavnog
trakta, psihogene čimbenike i sl.
Dijagnoza : anamneza, klinička slika, alergološki testovi (test utrljavanja u kožu,
Prick test, scratch test, intradermalni test) , histološke pretrage,
radioimunosorbent test (RIST- obilježavanje IgE radiojodom), Prausnitz-
Kuestnerova reakcija (nesenzibiliziranoj osobi se injicira sterilni serum
senzibiliziranog bolesnika na 2-3 mjesta. Nakon 48 sati injicira se specifični
antigen i u pozitinom slučaju se pojavljuje urtika na mjestu injiciranja.)
Diferencijalna dijagnoza : erithema exudativum multiforme
Terapija : akutne – eliminacija antigena, primjena antihistaminika, kortikosteroida.
Kronične – uklanjanje antigena (ako je moguće), primjena antihistaminika,
smanjanje eksudacije primjenom Ca, kortikosteroidi. Najčešće – antibiotik
(tatraciklin) + nistatin + rekolonizacija crijevne flore (Omniflor) +
antihistaminik + dijeta.
FIZIKALNE URTIKARIJE I NEIMUNOLOŠKI UVJETOVANE URTIKARIJE NA

LIJEKOVE.
Urtikarije uzrokovane fizikalnim podražajima (mehanička urtikarija, urtikarija na
pritisak, hladnoću, toplinu) i neimunološki uvjetovane urtikarije na lijekove
(antibiotici, anestetici, kontrasti), na UV zrake, Rtg zrake i sl.
Treba isključiti imunološki uvjetovane urtikarije.
ANGIOOEDEMA.
Definicija : akutni edem kože ili sluznica uzrokovan ranom humoralnom reakcijom
preosjetljivosti (tip I.)
Patogeneza : najčešće je uzrokuju antigeni iz hrane, lijekovi i inhalacijski antigeni.
Klinička slika : nagla pojava edema na vjeđama, usnama, zglobovima, larinsku,
farinsku i jeziku, te genitalnoj regiji.
Terapija : kao kod akutne urtikarije
URTICARIA-VASCULITIS.
Definicija : pojava promjena sličnih urtikama kod kojih se histološkom pretragom
može dokazati slika leukocitoklastičnog vaskulitisa. Češće se pojavljuje kod
žena.
- 50 -
Patogeneza : autoimuna reakcija (III.oblik imune reakcije)
Klinička slika : često joj prethodi višegodišnja urtikarija, javljaju se morfe slične
urtikama koje perzistiraju više od 24 sata, abdominalni bolovi, edem
zglobova i rijetko glomerulonefritis.
Dijagnoza : labos (leukocitoklastični vaskulitis, ubrzana sedimentacija, leukocitoza,
eozinofilija), klinička slika
Terapija : nezadovoljavajuća, primjena prednizolona i azatioprina, česti recidivi,
dugotrajna bolest.
ANGIOOEDEMA HEREDITARUM.
Definicija : lokalizirani edem kože i sluznice GI, UG i respiratornog trakta
uzrokovan nasljednim nedostatkom inhibitora C1 esteraze što dovodo do
poremežaja sustava komplementa
Klinička slika : najčešće zahvaćeni lice i udovi, javljaju se abdominalni bolovi, edem
larinksa i asfiksija.
Terapija : adrenalin i svježa plazma koja sadrži C1-inhibitor ili injekcije C1-inh.
ANAFILAKTIČKI ŠOK.
Reakcija preosjetljivosti koja je prešla u teški oblik i uzrokovala šok uz
gušenje i hipovolemiju. Izazivaju ga IgE koji se vežu za mastocite / bazofile i
trombocite.
Klinička slika : bolesnik je blijed, znojan, bolovi u trbuhu, proljev, urtikarija,
svrbež, teško disanje, lupanje srca, pad tlaka, tahikardija, koma, smrt.
Terapija : adrenalin – aminofilin – antihistaminici – kortikosteroidi –
PONOVITI PO POTREBI  ILI
 Esmarchov zavoj proksimalno od mjesta injekcijom unesenog
antigena – adrenalin u mjesto uboda – kisik – glukoza+noradrenalin u
slučaju hipotenzije.
- 51 -
KONTAKTNI DERMATITIS I BOLESTI S NAZIVOM EKCEMA.
Ekcem (egzem) je bolest epidermisa koji je nastao kao posljedica alergijske

senzibilizacije, a manifestira se oštećenjem epidermisa.
DERMATITIS E CONTACTU NON ALLERGICA ACUTA.

Definicija : upalna reakcija kože uzrokovana kontaktom s vanjskim toksičnim
čimbenicima. U mehanizmu oštećenja epidermisa NEMA nikakvih
imunoloških mehanizama.
Patogeneza : kemijske tvari, fototoksične tvari, fizikalni utjecaji.
Klinička slika : promjene su lokalizirane na mjestima na kojima je bio kontakt i
oštro su ograničene. S obzirom na dužinu izloženosti štetnom utjecaju
postoji nekoliko stadija : eritematozni, vezikulozni, erozivni (madidirajući –
jaka eksudacija). Nakon toga započinju stadiji reparacije : krustozni,
skvamozni (keratinizacija – javlja se ljuštenje).
Dijagnoza : klinička slika, anamneza
Diferencijalna dijagnoza : alergijski dermatitis
Terapija : čišćenje kože, oblozi (kamilica, borna voda), emulzije ulje/voda,
kortikosteroidi i antibiotici po potrebi (uglavnom lokalno).
DERMATITIS E CONTACTU NON ALLERGICA CHRONICA.

Definicija : posljedica ponavljanih utjecaja na kožu kemijski neškodljivih ili slabo
škodljivih tvari
Patogeneza : sva sredstva koja mogu dugotrajnim djelovanjem na kožu uzrokovati
oštećenje kože (čak i voda).
Klinička slika : najizloženija mjesta (šake i prsti). Koža je suha, eritematozna,
lagano upalno infiltrirana, javlja seljuštenje kože, ragade i bolne fisure
Dijagnoza : klinička slika i anamneza
Terapija : uklanjanje štetnih utjecaja, primjena krema i masti. NE
KORTIKOSTEROIDI ako nije indicirano.
DERMATITIS E CONTACTU ALLERGICA ACUTA.

Definicija : promjene na koži koje nastaju nakon kontakta s alergenom na koji je
oprganizam prethodno senzibiliziran.
Patogeneza : stanični tip preosjetljivosti (IV.). alergen prodire kroz kožu i dolazi u
kontakt sa senzibiliziran T-limfocitima koji počinju oslobađati limfokine
(MIF – faktor inhibicije makrofaga). Nastupa reakcija preosjetljivosti –
muljaš do besvijesti
- 52 -
Klinička slika : postoji nekoliko stadija, kao u nealergijskog kontaktnog dermatitisa :
eritematozna (NEOŠTRO ograničeni eritem), vezikulozni, madidirajući
(pucanje vezikula), krustozni, skvamozni. Jako izražen svrbež.
Testiranje : Epikutani ili Patch test – na očišćena leđa se stavi filter papir sa 1-2 kapi
alergena. Preko toga se stavi celofan i leukoplast, a reakcija se
očitava nakon 24-48 sati
Test transformacije limfocita – limfociti ispitanika se nakon dodatka
alergena mogu transformirati u limfoblaste koji imaju povećanu
sposobnost diobe
Test inhibicije makrofaga – dodatkom alergena limfociti počinju lučiti
MIF.
Dijagnoza : ananmneza, klinička slika, testovi.
Terapija : čišćenje kože, oblozi (kamilica, borna voda), emulzije ulje/voda,
kortikosteroidi i antibiotici po potrebi (uglavnom lokalno).
DERMATITIS E CONTACTU ALLERGICA CHRONICA.

Definicija : promjene kože kroničnog tijeka koje su rezultat alergijske senzibilizacije.
Patogeneza : bolest nastaje kao posljedica kasne preosjetljivosti (IV.tip). Može se
odmah javiti kronična dermatoza ili može prvo nastupiti akutni kontaktni
alergijski dermatitis.
Klinička slika : koža je suha, infiltrirana s lihenoidnim papulama (lichenificatio).
Češće se nalaze na šakama dojci i anogenitalnoj regiji. Može se pojaviti i na
sluznici usne šupljine kao alergijski stomatitis (proteza, zubna pasta),
konjuktivitis (sredstva za njegu leća), balanitis, vulvitis i sl.
Dijagnoza : klinička slika, anamneza, testovi
Terapija : isto kao gore
- 53 -
ATOPIJSKE BOLESTI KOŽE.
Promjene na koži uzrokovane alergijskim reakcijama. Tu spadaju neurodermitis
(adultorum et lactentium), alergijski rinitis, spastički bronhitis i mukozni kolitis.
Mehanizama nastanka nije u potpunosti poznat, a najčešći alergeni su prašina,
perje, dlaka životinja, pelud, jaja, mlijeko i sl. Na koži izbijaju neoštro ograničeni
eritemi s laganom upalnom infiltracijom; rijeđe se pojavljuju vezikule. U
kroničnom stadiju koža je suha i lagano infiltrirana s lihenoidnim papulama. U
terapiji se primjenjuju antihistaminici, rijeđe kortikosteroidi, dijeta, uklanjanje
alergena.
OŠTEĆENJA KOŽE FIZIKALNIM I KEMIJSKIM UTJECAJIMA.
CALLUS.
Definicija : žulj
Klinička slika : vodeni mjehur koji se osuši, a epidermis počne zadebljavati. Može
doći do pucanja epidermisa i stvaranja ragada i fisura što otvara put
superinfekcijama.
Terapija : keratolitici.
CLAVUS.
Definicija : kurje oko. Hiperkeratotična tvorba čiji je tvrdi vršak u obliku trna
usmjeren prema derimsu. To je oblik kalusa koji nastaje zbog stalnog
mehaničkog pritiska na meko tkivo ispod kojeg se nalazi tvrda podloga. Na
pritisak je bolan.
Dijagnoza : klinička slika. MORA postojati središnji keratotični čep za dijagnozu
klavusa.
Diferencijalna dijagnoza : plantarne veruke
Terapija : keratolitici (salicilna mast), elektro koagulacija, ekskohleacija
DECUBITUS.
Definicija : ishemička nekroza koja nastaje zbog stalnog pritiska na kožu i dublja
tkiva.
Klinička slika : na mjestu stalnog pritiska nastaju oštro ograničeni edematozni crveni
areali koji upočetku nisu bolni. Areali prelaze u nekrotična egzulcerirana
područja koja se sekundarno inficiraju.
Terapija : često neuspješna, dugotrajno liječenje, epitelizacijske i granulacijske
masti, antibiotici, potrebna česta promjena položaja bolesnika. Moguća
rekonstrukcija plastičnom kirurgijom.
- 54 -
CONGELATIO – smrzotina ; PERNIONES – ozebline
RADIODERMATITIS ACUTA.
Definicija : oštećenja kože uzrokovana ionizirajućim zračenjem jednokratno dozom
od preko 7 Gy, ili manjim dozama više puta.
Klinička slika : na koži nastaju promjene koje se sliče opeklinama. Dijele se na 3
stupnja
1.) Prvi stupanj – eritem koji prelazi u hiperpigmentaciju, prisutna
alopecija
2.) Drugi stupanj – boja kože je grimizno crvena, s erozijama, može se
javiti atrofija, hiperpigmentacije i teleangiektazije, trajan gubitak
dlake, žlijezda lojnica i znojnica
3.) Treći stupanj – duboka nekroza s ulceracijama koje vrlo sporo
zacijeljuju
Terapija : kortikosteroidne masti, epitelizacijska i granulacijska sredstva.
RADIODERMATITIS CHRONICA.
Definicija : javlja se 2 ili više godina nakon zračenja. Ukupna primljena doza iznosi
12 do 15 Gy.
Klinička slika : javlja se rigidna atrofija, poremećaji pigmentacije, teleangiektazije,
degeneracija vezivnog tkiva u epidermisu, nekroze, ulkusi. Moguć razvoj
karcinoma.
Terapija : epitelizacijska i granulacijska sredstva, kortikosteroidi, ekscizija, kirurška
rekonstrukcija.
FOTODERMATITISI – TREBA
- 55 -
ERITEMATOZNE DERMATOZE.
ERYTHEMA EXSUDATIVUM MULTIFORME.

Definicija : Stevens-Johnsonov sindrom. Akutna dermatoza karakterizirana
pojavom posebne eflorescencije «erythema exsudativum». Može se pojaviti u
lakšeim i težem obliku.
Patogeneza : najznačajniji etiološki čimbenici su virusi, bakterije, lijekovi, tumori
unutrašnjih organa, limfomi, koji izazivaju alergijskohiperergijske reakcije.
U oko 50% bolesnika prisutni su idiopatski oblici bolesti.
Klinička slika : naglo izbijanje simetričnih promjena na koži. Promjene su
svjetlocrvene boje, sa lividnim ili hemoragničnim središtem. Najčešće su
zahvaćeni dlanovi, tabani, rjeđe trup. U središtu se mogu pojaviti vezikule.
Lakši oblik se pojavljuje u proljeće ili jesen, a teži nako infekcije
uzrokovanih herpes simplexom ili nakon uzimanja nekih lijekova. U težem
obliku češće se javljaju vezikule, a mogu biti prisutne i bule, zahvaćene su i
usne, usta, oko i sl.
Dijagnoza : klinička slika, histološki nalaz
Diferencijalna dijagnoza : bulzne dermatoze, stomatitisi, vaskulitis
Terapija : nikotinamid, folna kiselina, kortikosteroidi, antibiotici prema potrebi.
ERYTHEMA NODOSUM.
Definicija : aktuna pojava bolnih nodusa na ekstenzornim stranama potkoljenica
Patogeneza : upalna dermatoza koja zahvaća duboki dio kože i potkožno masno
tkivo. IV.reakcija preosjetljivosti.
Klinička slika : temperatura, crveni areali na potkoljenicama s nodusima.
Dijagnoza : ubrzana sedimentacija, 40-50% bolesnika im povišeni AST, klinička
slika
Terapija : odstranjenje provocirajućih čimbenika, salicilati i NSAIL sistemski,
lokalno kortikosteroidi. Bolest sama regredira nakon 6 tjedana.
PITYRIASIS ROSEA.
Definicija : akutna bolest karakterizirana pojavom eritemoskvamoznih morfi njviše
po trupu.
Patogeneza : nepoznata. Promjene česte na osobama koje žive u malim kolektivima
(škola, vrtić, obitelj), osoba je 2-3 tjedna prije pojave obukla neki novi
predmet. Moguć IV.oblik reakcije preosjetljivosti.
Klinička slika : javlja se elevirani eliptični eritem. Unutrašnji dio se prašinasto
(pitirijazno) ljuštiti, dok se rubni dio ne ljušti. Tako nastaje promjena koja
se naziva «primarna ogrlica». Nakon 1-2 tjedna se javlja generalizirani osip
koji se ne javlje na podlakticama i potkoljenicama.
- 56 -
Diferencijalna dijagnoza : dermatomikoze, medikamentozni osip, sifilis.
Terapija : tekući puder s 20% Ca-glukonata, izbjegavanje kupanja i tuširanja i
upotreba sapuna. Za 4-6 tjedana bolest nestaje.
- 57 -
ERITEMATOSKVAMOZNE I PAPULOZNE DERMATOZE.
PSORIASIS VULGARIS.
Definicija : kožna bolest karakterizirana pojavom eritemtoznih dobro ograničenih
žarišta prekrivenih srebrno-bijelim ljuskama.
Patogeneza : etiologija je nepoznata, ali u 60-70% bolesnika netko u obitelji ima
psorijazu (naslijeđe ?). od egzogenih čimbenika koji mogu sudjelovati u
nastanku psorijaze su kemijski, virusni i fizikalni čimbenici, a od endogenih
medikamenti, infektivne bolesti.
Klinička slika : eritematozna tvorba u razini kože, različite veličine koja se uzdigne
iznad razine kože, a na površini se pojave srebrno-bijele ljuske. To je
doživotna bolest, praćena je remisijama i egzacerbacijama, zimi često dolazi
do pogoršanja. Na temelju tijeka bolesti psorijaza se može podijeliti na :
eruptivno-egzantemski oblik, kronično-stacionarni oblik, eksudativnu
psorijazu (žućkaste ljuske).
Dijagnoza : klinička slika, histološki nalaz
Diferencijalna dijagnoza : seborojički dermatitis, ekcematoidni numularni dermatitis,
pitirijazis rubra pilaris, papuloskvamozni sifilis.
PSORIASIS ARTHROPATHICA.
Definicija : bolest karakterizirana zajedničkom pojavom psorijaze i oštećenja
zglobova. Često je povezana sa HLA-BW-27.
Klinička slika : postoje 3 tipa :
1.) Primarno poliartralgični tip – nema promjena kože
2.) Distalni tip – započinje na zglobovima prstiju nogu i ruku
3.) Spondylitis ankylopoetica – može se pojaviti i s drugim oblicima
psorijaze
Terapija : timski rad dermatologa, reumatologa i radiologa
PSORIASIS PUSTULOSA.
Definicija : bolest kože karakterizirana pojavom eksudativnih psorijatičkih žarišta
sa pustulama.
Klinička slika : Može se pojaviti bilo gdje na tijelu (P.P.generalisata), samo na
dlanovima i tabanima (P.P. palmaris et plantaris), samo na prstima ruku i
nogu (acrodermatitis continua suppurativa) . pustule pucaju i nastaju
erozije. Kod genrealizirane P.P. može doći do povišenja temperature i opće
slabosti.
Diferencijalna dijagnoza : bakterijske i kandidozne infekcije.
- 58 -
PSORRIASIS ERYTHRODERMICA.
Definicija : prijelaz psorijaze u eritrodermiju.
Patogeneza : nastaje spontano ili jatrogeno (intenzivna lokalna terapija, reakcija
nakon terapije svjetlom)
Klinička slika : čitava koža je infiltrirana, eritematozna, topla, posuta sitnim
ljuskama. Postoji i raktivna limfadenopatija. Prisutan je jaki svrbež i
zategnuta koža. Zbog pojačane nevidljive perspiracije postoji opasnost od
hipovolemije.
Dijagnoza : anamneza, klinička slika, histološka pretraga
Diferencijalna dijagnoza : sekundarne eritrodermije
TERAPIJA PSORIJAZE : odstranjivanje ljuski (keratolitička sredstva – salicilna

kiselina), uklanjanje upalnog infiltrata (reducensi – katranski preparati ili
kortikosteroidi), fototerapija (PUVA, SUP, helioterapija,
heliobalneoterapija), retinoidi per os, citostatici.
Postoji vjerojatnost od 30% da će dijete imati psorijazu ako je ima 1 roditelj, a ako
je imaju oba 60%.
PITYRIASIS RUBRA PILARIS.

Definicija : dermatoza sa pojavom upalnog, slabo ljuskavog eritema i folikularne
keratoze.
Patogeneza : nepoznata, možda nasljeđivanje.
Klinička slika : započinje pojavom ljusaka na vlasištu, ljuskavih eritema na licu. Na
zahvaćenim područjima javljaju se folikularne keratotičke papule. Dlake ne
ispadaju. Dlanovi i tabano su žućkaste boje.
Dijagnoza : klinička slika, histološka analiza (hiperkeratoza, upalni infiltrat
subepidermalno)
Diferencijalna dijagnoza : psorijaza, eritrodermija,
Terapija : vitamin A, retinoid, citostatik
PRESKOČIO SAM PARAPSORIJAZU – 177, 178 str.

ERITRODERMIJE.
Definicija : stanje kod kojeg je cijela koža crvena i upalno infiltrirana, te prekrivena
lameloznim ili pitirijaziformnim (prašinastim) ljuskama.
Patogeneza : mogu se podijeliti na primarne (bolest započinje generalizirano u smislu
eritrodermije) i sekundarne (kad neka neeritrodermijska bolest poprimi
karakter eritrodermije). Mogu biti akutne (lijekovi, kontaktna alergija) i
- 59 -
kronične (sekundarne su, a ishodišne bolesti su psoriasis vulgaris, pityriasis
rubra pilaris, lichen ruber planus, limfomi kože)
Klinička slika : Dolazi do vazodilatacije uzrokovane upalom, povećanog gubitka
topline, poremećaja termoregulacije, povećanja nevidljive perspiracije i
gubitka vode (cirkulacijski i bubrežni poremećaji); ljušti se koža i pojačano
se gube proteini.
Dijagnoza : klinička slika, anamneza, histološka pretraga kože (može se naći
ishodišna dermatoza).
Terapija : liječenje osnovne bolesti, PUVA terapija, kortikosteroidne masti,
rentgensko zračenje čitavog tijela.
LICHEN RUBER PLANUS.

Definicija : subakutna ili kronična papulozna dermatoiza karakterizirana svrbežom,
a osim kože je zahvaćena i sluznica usne šupljine.
Patogeneza: nepoznata. Moguć virus, stres i sl.
Klinička slika : na koži nastaje lihenoidna papula koja se povećava i stapa s drugim
papulama. Boja je u početku crvenolividna, a kasnije smeđa. Na površini
papula se vide bijele pruge (Wickhamove strije). Imaju i karakterističan
voštani sjaj (lihenoidni). Promjena može biti lokalizirana (zahvaćene
pregibne strane udova, vrat, gluteus, trup) ili generalizirana. Postoji jaki
svrbež. Atipije mogu biti verrucosus, folicularis, pemphigoides, erosivus,
atrophicus, palmaris et plantaris i sl.
Diferencijalna dijagnoza : psorijaza, papulozni sifilid, medkamentozni osip, kod
promjena u ustima leukoplakija.
Terapija : lokalno kortikosteroidi, sistemski prednizolon, kod jakog svrbeža
antihistaminik, kod sluzničkih promjena retinoidi (Tigason) ili 13-cis-
retinoična kiselina (Roaccutan).
VEZIKULOZNE, BULOZNE I PUSTULOZNE DERMATOZE.

Skupina hereditarnih buloznih epidermoliza.
Postoje 3 tipa : epidermolysis bullosa heriditaria simplex, epidermolysis bullosa
heriditaria letalis i epidermolysis bullosa heriditaria dystrophica.
EPIDERMOLYSIS BULLOSA HEREDITARA SIMPLEX.

Definicija : autosomalno dominantna nasljedna epidermoliza, javlja se uglavnom
kod djece muškog spola
- 60 -
Patogeneza : bilo koji oblik mehaničkog pritiska dovodi do aktivacije proteolitičkih
enzima u stanicama epidermisa, citolize i nastajnja bule.
Klinička slika : ,promjene se javljaju tijekom 1.godine života, a manifestiraju se
bulama na mjestima koja su najviše izložena mehaničkom pritisku (laktovi,
koljena, dlanovi, tabani, pete). Moguća je pojava bula u ustima (hranjenje).
Cijeli bez ožiljaka.
Terapija : antimalarici, kortikosteroidi,sredstva za epitelizaciju, antibiotske i
antiseptične masti.
EPIDERMOLYSIS BULLOSA HEREDITARA LETALIS.

Definicija : autosomno recesivna nasljedna epidermoliza.
Patogeneza : rijedak oblik, postoji smanjeni broj hemodezmosoma što uzrokuje
raslojavanje epidermalnog spoja i stvaranja bule pri mehaničkom podražaju.
Klinička slika : bule ispunjene bistrom ili hemoragičnom tekućinom, smještene na
bilo kojem dijelu izloženom mehaničkim podražajima. Mogu biti zahvaćene
sluznice usta, traheje i bronha, a nekad se javlja i distrofija noktiju i atrofija
skeleta.
Dijagnoza : klinička slika, histološa i elektronskomikroskopska analiza.
Terapija : samo sprečavanje superinfekcije bakterijamam ili kandidom.
- 61 -
EPIDERMOLYSIS BULLOSA HEREDITARA DYSTROPHICA.
Definicija : autosomno recesivna nasljedna dermoliza karakterizirana distrofičkim
promjenama kože.
Patogeneza : aplazija vlakanaca koje pričvršćuju bazalnu membranu uz dermis
(sidrasta vlakanca) i javlja se subepidermalni mjehur.
Klinička slika : mjehuri se javljaju duž čitavog tijela i po sluznicama (usta,
konjuktiva, larinks) brzo nakon rođenja nakon djelovanja mehaničkih
podražaja. Sadržaj mjehura je bistar ili hemoragičan. Nakon nekog
vremena mjehur puca i javljaju se erozije koje cijele atrofičnim ožiljkom. Na
ožiljcima se pojavljuju bjelkaste ciste (milium). Nokti su distrofični, kosa
tanka i javljas e atrofična alopecija. Česte su hiperpigmentacije kože,
hiperhidroza i akrocijanoza.
Dijagnoza : klinička slika, histološka i elektronskomikroskopska analiza.
Terapija : vitamin E, fenitoin, epitelizacijska sredstva i sprječavanje sekundarne
infekcije, kirurški zahvati.
SKUPINA PEMFIGUSA.
PEMPHIGUS VULGARIS.
Definicija : akutna ili kronična recidivirajuća bulozna dermatoza koja bez liječenja
završava letalno.
Patogeneza : nepoznata, možda autoimuni proces ili virus. Postoje antiepitelna
antitijela koja uništavaju dezmosome i dovode do akantolize. Promjene
mogu pokrenuti razni čimbenici kao što su lijekovi, UV i Rtg zrake i sl.
Klinička slika : prve promjene pojavljuju se iznenada bilo gdje na koži. Bule pucaju
i nastaju erozije koje zacijeljuju bez ožiljaka. Promjene mogu zahvatiti i
usnu šupljinu. Uvijek se može izazvati fenomen Nikolskog (odljuštenje
epidermisa nakon pritiska na kožu u blizini mjehura i povlačenja prstom).
Dijagnoza : klinička slika, imunološka, histološka, citološka analiza.
Diferencijalna dijagnoza : bulozni pemfigoid, herpetiformni dermatitis, stečena
epidermoliza, bulozne medikamentozne erupcije.
Terapija : kortikosteroidi (prednizolon), imunosupresivi (azatioprin), soli zlata im.,
ciklosporin, lokalno (sredstva za epitalizaciju, antibiotiske, antimikotske,
antiseptičke masti).
PEMPHIGUS VEGETANS.
Definicija : oblik pemfigusa kod kojeg se u dnu erozije pojavljuje vegetatio (bujanje)
Klinička slika : javlja se samo kod pemphigus vulgaris, postoje 2 tipa : tip Neumann
(vegetacije se javljaju u intertriginoznim mjestima – kutovi usana, axila,
ingvum, perianalno) i tip Hallopeau (javljaju se vegetacije u intertriginoznim
mjestima, ali im prethode pustule sa gnojnim sadržajem).
- 62 -
Diferencijalna dijagnoza : vegetirajaća pidermija, kondilomata lata.
Terapija : kortikosteroidi, imunosupresivi, kirurško ili Rtg uklanjanje vegetacija.
PEMPHIGUS FOLIACEUS.
Definicija : oblik pemfigusa sa izaženom pojavom bula s opsežnim vlažnim ljuskama.
Klinička slika : zahvaćeni su lice, vlasište, prsti, leđa. Bule pucaju i stvaraju se
erozije koje se prekrivaju krustama. Moguć je prijelaz u eritrodermiju.
Dijagnoza : klinička slika, histološki i labos nalazi.
Diferencijalna dijagnoza : seborojički dermatitis
Terapija : kortikosteroidi.
PEMPHIGUS ERYTHEMATOSUS.
Definicija : varijanta pemfigusa folijaceusa kombinirana s postojanjem lupusa
eritematodusa.
Klinička slika : na seborojičkim mjestima (vlasište, lice, leđa) pojavljuje se eritem
prekriven žućkastim ljuskama, prisutne su erozije. Promjene se pojavljuju
nakon ekspozicije na sunčevom svjetlu ili primjene nekih lijekova.
Dijagnoza : histološka, citološka i imunološka analiza, klinička slika. Prisutna su
ANA (antinuklearna antitijela kojih kod pefigus foliaceus nema!!!!).
pozitivan je i «lupus band test»
Terapija : kortikosteroidi (prednizolon), antimalarici zbog lupusa, fotoprotekcija
kože.
- 63 -
SKUPINA PEMFIGOIDA.
Dermatoze koje sliče pemfigusu sa prisutnim subepidermalnim mjehurima, bez
akantolize, s antitijelima protiv bazalne membrane.
PEMPHIGOID BULLOSUS.
Definicija : kronična bulozan dermatoza slična pemfigusu. Javlja se kod starijih
osoba.
Patogeneza : nepoznata, možda autoimuna bolest (postoje antitijela protiv bazalne
membrane). Može se pojaviti i kao paraneoplastični sy., kod tumora (često
kod Ca.prostate).
Klinička slika : promjene se javljaju iznenada u obliku mjehura koji su ispunjeni
bistrom ili hemoragičnom tekućinom. Mjehuri brzo pucaju i nastaju erozije.
Najčešće su zahvaćeni vrat, axila, ingvum, trbuh. Postoji fenomen Nikolskog
(kad se pritisne i povuče koža uz rub mjehura odljušti se sloj epidermisa).
Mogu se javiti erozije u ustima.
Dijagoza : klinička slika, histološka, elektronskomikroskopska i imunološka analiza
Diferencijalna dijagnoza : dermatitis herpetiformis, pemfigus vulgaris
Terapija : kortikosteroidi, imunosupresivi, lokalno se daju epitelizirajuća i
antibiotska sredstva.
SKUPINA HERPETIFORMNOG DERMATITISA.

DERMATITIS HERPETIFORMIS.
Definicija : kronična recidivirajuća bulozna dermatoza kod koje su vezikule i bule
smještene na eritematoznoj površini uz postojanje svrbeža i pečenja.
Patogeneza : nepoznata, postoji eozinofilija, često se javlja uz glutensku enteropatiju
i preosjetljivost prema jodu, tako da je moguće autoimuna reakcija.
Klinička slika : eritematozni infiltrati na kojima se nalaze mjehurići. Najčešće su
zahvaćene nadlaktice, lopatice, donji dio trbuha, genitalna, ingvinalna i
glutealna regija. Nakon pucanja mjehura stvaraju se erozije koje zaraštaju
bez ožiljaka. Mogu se osim bula naći i papule i urtike, a prisutan je i svrbež i
pečenje.
Dijagnoza : klinička slika, histološka i imunološka dijagnoza. Postoji eozinofilija,
imuni depoziti (IgA, IgM, IgG, C3 i C5) u bazalnoj membrani.
Diferencijalna dijagnoza : bulozni pemfigoid, erithema exfoliativum multiforme,
pemfigus.
Terapija : diaminodifenilsulfon (moguća methemoglobinemija, anemija i hemoliza).
Lokalno epitelizirajuća i antipiodermijska sredstva. Dijeta (izbjegavanje
glutena, jodirane soli i morske ribe).
- 64 -
NASLJEDNI POREMEĆAJI KERATINIZACIJE.
ICHTHYOSIS VULGARIS.
Definicija : nasljedni generalizirani poremećaj orožnjavanja karakteriziran suhom
kožom i ljuskama.
Patogeneza : autosomno dominantno. Biokemijski poremećaj keratohijalina.
Klinička slika : koža je suha i ljuskava. Promjene su generalizirane, izostavljeni su
pregibi zglobova, axile, ingvum. Simptomi su slabiji preko ljeta zbog
djelovanja sunca i znojenja
Dijagnoza : klinička slika, obiteljska anamneza, histološka i imunološka obrada
Terapija : keratolitici (salicilna kis, mliječna kis), lokalno vitamin A kiselina,
retinoid.
ICHTHYOSIS VULGARIS RECESSIVA.

Definicija : generalizirani nasljedni poremećaj orožnjavanja sličan dominantnom
vulgarnom tipu.
Patogeneza : manjak enzima steroidne sulfataze što dovodi do retencijske
hiperkeratoze
Klinička slika : koža je kod poroda uredna, a osnovni simptomi (suhoća, ljuske) se
javljaju u prvim mjesecima života. Ljuske su velike smeđe ili crne boje.
Zahvaćeni su pregibi velikih zglobova, vrat. Pošteđeni su tabani i dlanovi.
Dijagnoza : klinička slika, dokaz manjka steroidne sulfataze.
Terapija : keratolitici (salicilna kiselina, mliječna kiselina), retinoična kiselina,
retinoid, primjena kupke sa solju za pojačano vlaženje kože.
- 65 -
ICHTHYOSIS CONGENITA GRAVIS (tip I)
Definicija : letalni oblik generaliziranih nasljednih poremećaja orožnjavanja.
Patogeneza : nasljeđuje se autosomno recesivno. Poremećena je sinteza keratina, pa
umjesto -keratina nastaje -keratin koji se inače nalazi u koži reptila i
ptičjem perju.
Klinička slika : dijete se najčešće rađa mrtvo. Cijelo tijelo je prekriveno debelim
rožnatim pločama koje deformiraju lice i uzrokuju kontrakture udova.
Dijagnoza : kliničjka slika
ICHTHYOSIS CONGENITA MITIS (tip II) ET TARDA (tip III).

Definicija : generalizirani nasljedni poremećaj orožnjavanja.
Patogeneza : autosomno recesivno se nasljeđuje, ubrzana je proliferacija epidermisa.
Klinička slika : generalizirani eritem s obilnim ljuštenjem kože već pri rođenju.
Koža je suha, vide se promjene na noktima, a mogu se javiti i anomalije srca,
leukoplakija usta, ožiljkasta alopecija.
Dijagnoza : klinička slika, histološki i elektronskomikroskopski nalaz.
Terapija : keratolitici (salicilna kis, mliječna kis), lokalno vitamin A kiselina,
retinoid, sistemska primjena kortikosteroida.
ICHTHYOSIS LAMELLOSA.
Definicija : generalizirani poremećaj keratinizacije
Patogeneza : autosomno recesivna bolest
Klinička slika : koža je suha, difuzne eritematozna i lamelozno se ljušti. Podsjeća na
pergamentni papir. Nakon 3 tjedna bolest poprima izgled ichthyosis
congenita.
Terapija : kao kod ichthyosis congenita.
HEREDITARNE PALMOPLANTARNE KERATODERMIJE.
KERATOSIS PALMOPLANTARIS DIFFUSA.

Definicija : difuzna hiperkeratoza dlanova i tabana , ne prelazi na dorzalnu stranu
Patogeneza : autosomno dominantno,
Klinička slika : javlja se tijekom 1.ili 2.godine života, koža je zadebljana, suha,
glatka, žutosmeđe boje. Mogu se javiti ragade. Na granici prema dorzalnoj
strani nalazi se eritematozni rub.
Dijagnostika : klinička slika, obiteljska anamneza, histološka analiza (akantoza,
ortohiperkeratoza-zadebljanje rožnatog sloja), elektronskomikroskopska
analiza.
- 66 -
Terapija : keratolitici (salicilna kiselina), retinoid (Tigason).
KERATOSIS PALMOPLANTARIS TRANSGREDIENS.

Definicija : autosomno recesivna dermatoza. Prvi put opisana kod autohtonog
stanovništva Mljeta 1826.g
Klinička slika : hiperkeratoza dlanova i tabana koja se pojavljuje u prvim tjednima
života. Koža je zadebljana, suha, hrapava s ragadama. Širi se na dorzalne
strane, Ahilovu tetivu i na ekstenzorne strane laktova i koljena.
Diferencijalna dijagnoza : ostale palmoplantarne keratodermije
Terapija : keratolitici, retinoid
KERATOSIS PALMOPLANTARIS PAPULOSA SEU MACULOSA.

Definicija : autosomno dominantna bolest.
Patogeneza : prvi simptomi se javljaju između 10.-30.g života. Na koži se javljaju
keratotične papule nalik na rog.
HYPERKERATOSIS PALMARIS ET PLANTARIS CUM PERIODONTHONPATHIA.

Definicija : autosomno recesivna keratodermija udružena s periodontitisom.
Klinička slika : hiperkeratoza dlanova i tabana, javlja se u 2.ili 3.g života. Javljaju se
areali hiperkeratoze s bolnim ragadama. Simptomi su jače izraženi zimi.
Zbog periodontitisa ranije ispadaju mliječni i trajni zubi. Na kraju se gube
svizubi i dolazi do atrofije alveolarne kosti.
Dijagnoza : klinička slika, histološka obrada (parahiperkeratoza, akantoza)
Terapija : keratolitici, retinoid
- 67 -
FOLIKULARNE KERATOZE.
KERATOSIS FOLLICULARIS.
Definicija : orožnjavanje folikula sa posljedičnim ispadanjem dlake
Patogeneza : autosomno dominantno, češći je u djece.
Klinička slika : keratotične folikularne papule boje kože, zahvaćeni su ekstenzorni
dijelovi nadlaktice, bedara i glutealno. Koža je hrapava. Promjena
predstavlja samo estetsku manu i nije opasna po život.
Dijagnoza : klinička slika, histološka analiza
Diferencijalna dijagnoza : «id reactio» (trihofitid, tuberkulid), lichen ruber planus,
medikamentni egzantemi
Terapija : keratolitička sredstva (salicilna kis.) retinoična kiselina, preparati na bazi
uree.
DYSKERATOSIS FOLLICULARIS.
Definicija : poremećaj keratinizacije folikula sa keratotičnim papulama,
promjenama na sluznicama i drugim poremećajima
Patogeneza : autosomno dominantno. Dolazi do oštećenja kompleksa tonofilament-
dezmosom
Klinička slika : bolest se javlja između 8.i 15.g života, javljaju se folikularne
keratotične papule, a nekad i kruste ispod kojih se nalazi ulkus. Najčešće su
zahvaćeni vlasište, čelo, trup, axile, retroaurikularne regije, prepone.
Postupno se pojavljuju verrucae i vegetacije sa sekundarnom bakterijskom
infekcijom. Prisutan je svrbež. Osim toga javljaju se i udubine u brazdama
kože dlanova i tabana, bjelkaste papule na sluznici jezika, nepca, obraza i
desni, a ana noktima su prisutne bijele ili crvene pruge, subungvalne
keratoze ili krvarenja.
Diferencijalna dijagnoza : dermatitis seborrhoica, pefigus, nevus verrucosus.
Terapija : keratolitici, retinoična kiselina (kiselina vitamina A), kortikosteroidi,
retinoidi
BOLESTI VEZIVNOG TKIVA.

SYNDROMA EHLERS-DANLOS.
Definicija : nasljedn abolest vezivnog tkiva sa vulnerabilonsti kože i
hipermobilitetom zglobova
Patogeneza : poremećaj u građi kolagena (nedostatak lizilhidroksilaze, nemogućnost
pretvorbe prokolagena u kolagen itd.)
- 68 -
Klinička slika : koža je prekomjerno elastična, vrlo vulnerabilna tako da i manje
traume uzrokuju povrede i krvarenja. Prisutni su i hipermobilitet zglobova,
hipotonija mišića i pojava mekih (moluskoidnih) tumora na mjestima
izloženim čestim traumama. Često je i oštećenje većih krvnih žila (aorta i
sl.).
Dijagnoza : klinička slika, histološki, citološki i elektronskomikroskopski nalaz
Terapija : nema.
CUTIS LAXA.
Definicija : nasljedna bolest karakterizirana mekom, neelastičnom kožom koja je
prevelika za plohu koju pokriva pa visi u naborima.
Patogeneza : nasljedna (dominantni i recesivni oblik) i stečena (dermatochalasis –
upalni proces). Postoji smanjenje elastičnih vlakana.
Klinička slika : promjene zahvaćaju vrat, ramena, lice i genitalnu regiju. Moguće
promjene unutrašnjih organa (emfizem pluća, divertikul crijeva, prolaps
rektuma).
Terapija : kirurški korektivni zahvati.
STRIAE DISTENSAE.
Definicija : linearnie atrofije kože koje se pojavljuju na mjestima gdje je koža
izložena mehaničkom rastezanju.
Patogeneza : rastezanje, glukokortikoidi (per os, Cushing)
Klinička slika : strije su crvenoljubičasti linearni areali atrofične kože. Kasnije
prelaze u žutoljubičastu boju. Potpuno se gube elastična vlakna u tim
područjima.
ATROPHIA CUTIS SENILIS.

Definicija : staračka atrofija kože
Klinička slika : dolazi do stanjenja kože, smanjenja lučenja lojnica i znojnica,
ljuštenja kože i pojave seborojičkih bradavica i kapilarnih hemangioma.
Promjene su dobro izražene na fotoeksponiranim mjestima. Javlja se i
difuzna smeđa pigmentacija
- 69 -
KOLAGENOZE.
SCLERODERMIA CIRCUMSCRIPTA.
Definicija : kronična bolest karakterizirana početnom upalnom fazom nakon koje se
pojavljuju cirkumskriptni areali sklerotične kože.
Patogeneza : nepoznata. Javlja se prekomjerno stvaranje kolagenih vlakana koja su
funkcionalno uredna,
Klinička slika : areali sklerotične kože oko kojih se nalazi ljubičasti prsten koji
perzistira oko 6 tjedana. Mogu biti zahvaćeni i dublji slojevi. Može prijeći u
sistemsku sklerodermiju.
Diferencijalna dijagnoza : lichen atrophicus et sclerosus
Terapija : nezadovoljavajuća, nema je
SCLERODERMIA SYSTEMICA.
Definicija : kronična progresivna bolest karakterizirana otvrdućem (induracijom)
kože i promjenama unutrašnjih organa koje najčešće završavaju smrću.
Patogeneza : nepoznata, imunološki poremećaji
Klinička slika : induracija kože najčešće započinje na prstima ruku, a mogu joj
prethoditi prodromalni simptomo (slabost, glavobolja, temperatura). U
početku je koža eritematozna i edematozna (stadium oedematosum), kasnije
se pojavljuje bjelkasto otvrdnuće (stadium slerosum) na zahvaćenom
području, ali i na licu, nosu i usnama. Sa tog područja induracija se može
proširiti i na trup i čitvo tijelo (sclerodermia diffusa). Kod difuzne
sklerodermije su zahvaćeni i unutrašnji organi (suženje jednjaka, induracija
želuca i crijeva, fibroza pluća, skleroza miokarda, oštećenja bubrega)
Dijagnoza : klinička slika, histološka i labos analiza
Terapija : nema, simptomatska dok ide (kortikosteroidi, imunosupresivi,
antiagregacijska sredstva, vazoaktivne tvari).
LUPUS ERYTHEMATOSUS CHRONICUS DISCOIDES.

Definicija : kronična bolest kože karakterizirana eritematoznim, hiperkeratotičkim
oštro ograničenim diskoidnim žarištima koja prelaze atrofičnu kožu.
Patogeneza : autoimuna bolest karakterizirana taloženjem imunih kompleksa (IgG,
IgM, IgA, C1, C3) u bazalnim membranama. Mogu biti prisutna su ANA, ali
ne kao u sistemskom lupusu, a postoji i povezanost sa HLA-DR3 i HLA-DR8.
Klinička slika : promjene se javljaju na fotoeksponiranim mjestima (lice, čelo, nos,
uho, vlasište). Javljaju se eritematozni infiltrati, oštro ograničeni, a na
njihovoj površini se javlja hiperkeratoza koja se ne uklanja lagano. Eritem
ima izgled leptira. Rezultat bolesti je stvaranje brazgotina, destrukcija i
deformacija nosa, obraza i ušiju.
Dijagnoza : klinička slika, labos nalazi
- 70 -
Diferencijalna dijagnoza : sistemski lupus, lupozna tuberkuloza, karcinom, rozacea,
sarkoidoza
Terapija : antimalarici (klorokin) sistemski, a lokalno kortikosteroidi, triamcinolon
acetonid intralezijski, krioterapija, izbjegavanje sunca i primjena UV
zaštitnih krema.
LUPUS ERYTHEMATODUS SYSTEMICUS.

Definicija : upalna sistemska bolest vezivnog tkiva koja oštećuje organske sustave
karakterizirana pojavom antitijela.
Patogeneza : autoimuna bolest karakterizirana taloženjem imunih kompleksa u
tkivima (bazalna membrana). Etiološku ulogu mogu imati UV,
paramyxoviridae, medikamenti, genetski utjecaji
Klinička slika : promjene se javljaju na koži, sluznicama i ostalim organima.
Koža i sluznice : simetrični eritem lica i fotoeksponiranih područja (prsa,
leđa, šake) u obliku leptira. Na njegovoj površini se javlja
pitirijaziformno ljuštenje, a kasnije i distrofija. Po koži trupa i
udova mogu se javiti makulozni ili makulopapulozni osip. Na
prstima se javljaju purpure, a na noktima linearni eritematozni
infiltrat. U vlasištu se pojavljuje alopecija. Na usnama i sluznicama
eritem i ulkusi
Drugi organi i organski sustavi : nefritis, proteinurija, eritrociturija,
cilindurija, endokarditis, miokarditis, perikarditis, pleuritis,
peritonitis, psihičke promjene, neurološki ispadi, generalizirana
limfadenopatija, promjene na očima.
Dijagnoza : klinička slika, dokaz ANA i ADNA, 11 bitnih znakova : eritem lica,
diskoidne lezije, fotosenzibilnost, ulceracije, artritis, serozitis, oštećenje
bubrega, neurološki poremećaji, hematološki poremećaji, imunološki
poremećaji, ADNA, ANA. Dijagnozu potvrđuju najmanje 4 prisutna znaka.
Diferencijalna dijagnoza : dermatomiozitis, bolesti vezivnog tkiva, reumatska
groznica, glomerulonefritis, sepsa, medikamentozne erupcije.
Terapija : simptomatska, kortikosteroidi, izbjegavanje sunca
POSEBNI OBLICI ERITEMATODESA.
Lupus erythematosus chronicus disseminatus superficialis : promjene na licu, vlasištu,
prsima, leđima, nadlakticama slične kao kod diskoidnog lupusa, ali su više
ljuskave. Postoji povezanost sa HLA-D3 i HLA-D8. Pozitivna ANA u 70%
slučajeva, moguć prijelaz u sistemski lupus, ali rijetko, terapija kao kod
diskoidnog lupusa.
Lupus erythematosus profundus : varijanta diskoidnog lupusa, zahvaća lice,
nadlaktice i gluteus. U početku se javljaju eritemi, a kasnije udubljenja i
deformiteti. Moguć prijelaz u sistemski lupus, ali rijetko; terapija kao kod
diskoidnog lupusa.
Chilblain lupus : varijanta diskoidnog lupusa, javlja se kod osoba s akrocijanozom na
mjestima izloženim hladnoći (nos, uši, dorzalna strana šaka i stopala).
Terapija ista
- 71 -
Pseudo-SLE syndroma : eritem uzrokovan primjenom nekih lijekova (sulfonamidi,
hidantoin, hidralazin). Nema ANA ni ADNA, ali su pozitivna mitohondrijska
antitijela.
DERMATOMYOSITIS.
Definicija : upalna bolest karakterizirana sistemskim oštećenjem muskulature i
vezivnog tkiva.
Patogeneza : nepoznata, česta povezanost s postojanjem malaignih tumora
(paraneoplastični sindrom), vjerojatno autoimuna bolest.
Klinička slika : javlja se simetrični eritem i edem lica, vjeđa, nadlaktica, a na
dorzalnim stranama šaka, laktovima i koljenima javlja se eritem s ljuskama.
Promjene većinom zahvaćaju fotoeksponirano područje. Može se javiti i
alopecija. Istodobno s promjenama na koži javljaju se znaci oštećenja mišića
(napetost, bol, smanjenje snage mišića – otežano gutanje, ustajanje i sl.), te na
unutrašnjim organima može se javiti miokarditis, glomerulonefritis, fibroza
pluća, bronhopneumonije, hepatosplenomegalija, limfadenopatija, artralgija,
poremećaji vida i dr.
Dijagnoza : klinička slika, anamneza, labos nalazi (povišenje CPK, kreatinin u
urinu,LDH, ALD,GOT – glutamat-oksal-transaminaza), histološka analiza,
EMG
Diferencijalna dijagnoza : sistemski lupus, Sharpov sindrom, maistenija gravis,
mišićna distrofija
Terapija : kortikosteroidi, imunosupresivi
SYNDROMA SHARP
Definicija : sistemska bolest karakterizirana kombinacijom sistemske sklerodermije,
sistemskog lupusa eritematozusa i dermatomiozitisa.
Dijagnoza : antitijela protiv posebnog nuklearnog antigena (Extractable Nuclear
Antigen, ENA) u serumu.
Terapija : antiflogistička nesteroidna terapija, kortikosteroidi, imunosupresivi.
HEMORAGIJSKE BOLESTI KOŽE SAM PRESKOČIO
BOLESTI KRVNIH I LIMFNIH ŽILA.

TELEANGIECTASIAE.
- 72 -
Trajno proširene kapilare i postkapilarne venule površinskog subpapilarnog
spleta. Mogu primarne (nasljedne malformacije krvnih žila koje zahvaćaju
ograničena područja – lice i ekstremiteti) i sekundarne (nastaju zbog vanjskih
oštećenja kože, dugotrajne terapije steroidima, u kasnijim stadijima nekih bolesti).
Terapija se provodi dijatermijskom koagulacijom (iglom), laserskim zrakama, a
teleangiektatički eritem se odstranjuje krioterapijom.
VENECTASIAE.
Trajno proširene venule u dermisu. Najstaju zbog hormonalnih utjecaja
(estrogen) na stijenke venula i kod hemostaze u kroničnoj venskoj insuficijenciji.
Pojavljuju se uglavnom kod žena na bedrima, potkoljenicama i oko gležnjeva.
Terapizira se sklerotizirajućim sredstvima i laserom.
LIVEDO RETICULARIS.
Cutis marmorata. Funkcionalna angiopatija koja se pojavljuje u obliku
mrežolikih ili prstenastih pjega unutar kojih se vide lividna i bijela područja kože.
Uzrok je poremećaj autonomne regulacije mikrocirkulacije i pojačana osjetljivost
krvnih žila na hladnoću što uzrokuje spazam arteriola i atoniju venula. Najčešće su
zahvaćena bedra i koljena. Terapije se provodi zaštitom od hladnoće,
utopljavanjem, saunom, masažom, sportom.
ERYTHROCYANOSIS CRURUM PUELLARUM.

Zastojni eritem udova (akrocijanoza) s edemima nogu. Pojavljuje se kod
djevojaka nakon duljeg izlaganja hladnoći. Osim eritema i edema mogu se pojaviti i
svjetlocrvene točke na lividnoj podlozi. Terapira se izbjegavenjem hladnoće,
utopljavanjem, a mogu se primjeniti i antiflogistici.
SYNDROMA ET MORBUS RAYNAUD.

Bolni napadaji ishemije prstiju ruku i nogu provocirane hladnoćom,
emocionalnim stresom ilipušenjem. Pojavljuje se češće kod žena (mladih), može biti
povezana sa sistemskom kslerodermijom, SLE, dermatomiozitisom, opstruktivnim
arterijskim bolestima, mulitplom sklereozom, hematološkim bolestima i endokrinim
poremećajima, a mogu ga provocirati i neki lijekovi, vibracije, nikotin.
Javljaju se iznenadni bolni napadi ishemije koji zahvaćaju prste ruku i
(rijeđe) nogu. Koža je blijeda i hladna, prsti su ukočeni u edemični. Napadaji mogu
trajati i do nekoliko sati, a kad spazam glatke muskulature krvnih žila popusti
dolazi do vazodilatacije i stanje se normalizira. S vremenom može doći do trofičkih
oštećenja kože (reozije, ulkusi).
Liječi se zaštitom od hladnoće, alfa-adrenergičkim antagonistima.
ARTERIOSCLEROSIS OBLITERANS.
- 73 -
Kronična arterijska bolest koja dovodi do suženja ili okluzije lumena krvne
žile zbog fibroznih promjena intime i medije u koje se žarišno odlažu lipidi i soli
kalcija.
Kod opstruirane krvne žile koža u zahvaćenom području je hladna, lividna ili
blijeda, može se javiti gangrena sa crnom, suhom, oštro ograničenom nekrozom.
Često se vide i trofičke promjene noktiju.
Terapija : vazodilatatori, antokoagulansi, fibrinolitici, pliazminogen, plazmin,
bypass.
THROMBOPHLEBITIS.
Pojava tromba i upalna reakcija stijenki POVRŠINSKIH VENA. Upaljeni
dio vene se palpira kao bolno otvrdnuće, a koža iznad vene je edematozna i
eritematozna.
PHLEBOTHROMBOSIS.
Tromboza DUBOKIH VENA nogu. Javlja se okluzija, upala, embolija.
Faktori rizika su ležanje, imobilizacija, oralni kontraceptivi, sres. Može doći do
plućne embolije, edema potkoljenice, hipostatskog ulkusa.
VARICES CRURIS.
Varikoziteti su dilatirane i vijugavo proširene površinske vene nogu. Mogu
se podijeliti na primarne (nasljeđuju se, postoji slabost vezivnog tkiva što rezultira
slabošću stijenki vena i nepostojanjem zalistaka) i sekundarne (nastaju zbog
oštećenja zalistaka dubokih vena uzrokovanih flebotrombozom). Na koži se to
očituje kao hipostatski dermatitis. Može se liječiti operativno ili sklerozirajućim
sredstvima.
DERMATITIS HYPOSTATICA.
Definicija : afekcija kože donjeg dijela potkoljenica koja se pojavljuje kao posljedica
hipoksije uzrokovane venskom stazom i hipertenzijom.
Klinička slika : edem, dermatitis (eritem, vezikule,madidacija ljuštenje kože, kruste),
pigmentacija, fibroza kože.
Terapija : oblozi fiziološke otopine (ac.borici 3%) antibiotske i antiseptične kreme.
ULUCS CRURIS HYPOSTATICUM.

Definicija : ulkus na koži donjeg dijela potkoljenice nastao zbog venskog zastoja.
Terapija : čišćenje ulkusa (KMmnO4, H2O2, borna voda, rivanol), antiseptični oblozi,
preparati sa proteolitičkim enzimima (Iruksol, Fibrolan), epitelizacijske
granulacijske tvari (vitamini A,B,D,E, anabolici).
- 74 -
LYPHOEDEMA.
Reducirana transportna sposobnost limfnog sustava. Može se podijeliti na
primarni i sekundarni. Primarni može biti u obliku Nonne-Miloryevog tipa
(autosomno dominantno, displazija limfnih žila), Meigeovog tipa i kao dio
Turnerovog sindroma.
ELEPHANTIASIS.
Edem i deformacija pojedinih dijelova tijela. U početku nastaje limfedem, a kasnije
se javlja bijanje vezivnog tkiva
- 75 -
NEUROGENE I PSIHOGENE MANIFESTACIJE NA KOŽI.
PRURITUS.
Definicija : svrbež. Fiziološki ili patološki osjet.
Patogeneza : može biti uzrokovan izravno vanjskim ili unutarnjim čimbenicima koji
djeluju na završetke živaca ili neizravno aktiviranjem medijatora upale
(histamin, prostaglandini, proteaze). Podražaj se širi do leđne moždine i
dalje spinotalamičkim putem u mozak.
Klinička slika : može biti lokaliziran ili generaliziran. Na koći se pojavljuju
ekskorijacije, piodermizacija, lihenifikacija. Pruritus se može podijeliti u 3
oblika :
Pruritus sine materia : bez primarnih promjena na koži, a nastaje kao
simptom oboljenja drugih organa ili uzimanja lijekova.
Pruritus cum materia : postoji određena dermatoza, a može biti uzrok i
suha koža
Pruritus essentialis : nema primarnih oboljenja kože ni drugih organa.
Možda psihičke promjene.
Dijagnoza : anamneza, klinička slika
Terapija : antihistaminici, sedativi, hidratantne kreme s mentolom, PUVA
PRURIGO.
Eruptivne promjene kože u obliku seropapula i urtikarijskih papula praćene
svrbežom.
PRURIGO SIMPLEX ACUTA INFANTUM.

Recidivirajuća reakcija kože, javlja se uglavnom kod djece, češća je ljeti.
Patogeneza : najvjerojatnije se radi o prosjetljivosti na neke sastojke hrane, lijekove,
ubode i ugrize kukaca.
Klinička slika : javlja se edematozna elavacija slična urtiki u čijem središtuse vidi
žućkasto područje (mjehurić) – seropapula. Zahvaćeni su izloženi dijelovi
tijela. Zbog svrebeža i grebanja javljaju se ekskorijacije, piodermatkse
promjene i kruste.
Dijagnoza : klinička slika, histološka analiza, anamneza
Diferencijalna dijagnoza : variccela
Terapija : antihistaminici, tekući puder (zink-talk mikstura)
MALUM PERFORANS.
Definicija : kronične bezbolne ulceracije najčešće na stopalu koje nastaju zbog
ponavljanih trauma anestetičkog tkiva.
- 76 -
Patogeneza : prethodno oštećenje senzibilnih živaca (alkohol, diabetes melitus,
traume perifernih živaca, lepra)
Terapija : antibiotske masti, granulacijska i epitelizacijska sredstva.
POREMEĆAJI PIGMENTACIJE I DISKROMIJE.
EPHELIDES.
Sunčane pjege. Autosomno dominantne nasljedn promjene, češće su u osoba crvene
i crvenoplave kose. Melanociti stvaraju veću količina nakon fotoekspozicije.
Najčešće su zahvaćeni lice, vrat, prsa, ramena, gornji i donji udovi (fotoeksponirano
područje).
CHLOASMA.
Pojava multiplih pigmentiranih plošnih mrlja na licu. Pojačano stvaranje melanina.
Može se podijeliti na C.gravidarum (kod trudnica, uglavnom se spontano povlače),
C.uterinum (kod žena u klimakteriju), C.hormonale (kod tumora ovarija, oralnih
kontraceptiva), C.hepaticum (kod kroničnog hepatitisa)
SYNDROMA PEUTZ-JEGHERS.
Autosomno dominantna nasljedna bolest karakterizirana makulama na usnama,
konjuktivama i dorzumima šaka, te polipozom tankog crijeva. U epidermisu se radi
o povećanoj količini melanina. Polipi u jejunumu mogu dovesti do ulceracija s
krvarenjima, povraćanjem, proljevima, anemojom, a moguća je i maligna alteracija.
MELANODERMITIS TOXICA.
Hiperpigmentacije kože koje nastaju nakon upale kože uzrokovane
kontaktom kože s fototoksičnim tvarima i izlaganju svjetlu. Na koži lica, vrata,
dorzuma šaka, podlaktica prisutni su eritem, edem, vezikule, svrbež i ljuštenje, a
nakon smirivanje upalne reakcije zaostaju ljubičastosmeđe pigmentacije.
LENTIGINES.
Definicija : smeđasto ili crnosmeđe pigmentirane, oštro ograničene promjene u
razini kože ili malo iznad nje.
Klinička slika : postoje 3 tipa lentiga :
Lentigo simplex : pojavljuje se u djetinjstvu u obliku makula, bilo gdje na
trupu i udovima, a ne samo na fotoeksponiranim područjima
- 77 -
Lentiginosis : autosomno dominantno nasljedna bolest karakterizirana
simptomima : Lentigo, EKG promjene, Okularna hipertenzija,
Pulmonalna stenoza, Anomalija genitala, Retardacija rasta i
Deafness (gluhoća) (LEOPARD).
Lentigo senilis : hiperpigmentacija u razini kože koja se pojavljuje u na
fotoeksponiranim područjima kod starijih ljudi
INCONTINENTIA PIGMENTI.
Definicija : autosomno dominantna bolest karakterizirana upalnim
hiperpigmentiranim promjenama kože i anomalijama CNS-a.
Klinička slika : bolest započinje intrauterino ili nakon poroda pojavom eritema,
vezikula, bula, pustula, veruka. Nakon sanacije upale na upaljenim mjestima
javlja se hiperpigmentacija. Najčešće zahvaćeni glutealna regija, postranično
trup i udovi.
Terapija : suzbijanje sekundarne infekcije, a u težim oblicima kortikosteroidi
sistemski.
VITILIGO.
Definicija : stečena, rijetko autosomno dominantno nasljedna depigmentacija kože,
sklona je progresiji, a može se pojaviti zajedno s nekom drugim bolestima.
Patogeneza : nepotpuno istražena, postoje 3 teorije nastanka : imunološka, neuralna
(neuromedijatori koji inhibiraju i/ili oštećuju melanocite) i hipoteza
samodestrukcije melanocita. Postoje i kritični faktori koji uzrokuju vitiligo :
sunčane opekotine, stres, ponavljane traume, dijabetes melitus, bolesti
štitnjače, perniciozna anemija, Addison i sl.
Klinička slika : oštro ograničene mliječnobijele makule na ekstenzornim stranama
ekstremiteta, na koljenima, laktovima, licu, aksilama, periumbilikalno,
perigenitalno, na leđima, oko očiju. Ponekad se uz te promjene mogu javiti
depigmentacija kose (leukotrichia) i sluznica usne šupljine.
Terapija : nezadovoljavajuća. Nekakav napredak pokazuje PUVA (nakon nekoliko
stotina tretmana), beta-karoten u obliku kapsula,
TETOAŽA.
Egzogeno unošenje različitih obojenih, netopljivih tvari u dermis. Prvo se
boje nanose na kožu, a zatim se iglom unose u dermis. Slučajne (nehotične) tetoaže
nastaju kod raznih trauma i nesreća (barut, rudnici, prometna nesreća i sl.)
Terapija : dermoabrazija, salibrazija (abrazija s kuhinjskom soli), laser, plastična
operacija.
- 78 -
BOLESTI LOJNICA I FOLIKULA DLAKA (SEBOREJA).
SEBORRHOEA.
Definicija : autosomno dominantna nasljedna bolest karakterizirana prekomjernim
lučenjem loja.
Patogeneza : nasljedna bolest, osim nasljeđa važni su hormonalni utjecaji, stres,
nutritivni fatkori. Važna je u nastajnju acnae vulgaris i seborojičkog
dermatitisa.
Klinička slika : postoje 2 oblika : seborrhoea sicca (suho ljuštenje kože) i seborrhoea
oleosa (tekući, uljasti loj). Može biti udružena sa pitirijazom.
SEBOSTASIS : smanjeno lučenje loja, genetska predispozicija, može biti povezana

sa neurodermitisom i vulgarnom ihtiozom, te smanjenim znojenjem. Koža je
suha i prašimasto se ljušti.
DERMATITIS SEBORRHOICA ADULTORUM.

Definicija : kronična upala seborojičkih područja kože
Klinička slika : zahvaćeni su lice, vlasište, retroaurikularno, sternalno i
interskapularno područje (seborojička područja). Javljaju se oštro
ograničena eritematozna žarišta prekrivena pitirijaziformnim ljuskama koja
mogu zahvatiti velika područja kože i vlasišta, uz rub vlasišta se javlja
karakteristična corona seborrhoica (široki eritematozni ljuskavi uzdignuti
rub). Tijek bolesti je kroničan i često se javljaju remisije. Nekad se teško
razlikuje od psorijaze, lupusa i sl.
DERMATITIS SEBORRHOICA INFANTUM.

Definicija : pojava seborojičkih manifestacija kod novorođenčadi u prva 3 mjeseca
života.
Patogeneza : rijetka bolest, loj se luči pojačano zbog placentarnog prijenosa sa majke
na dijete.
ACNE VULGARIS.
Definicija : dermatoza koja se pojavljuje na seborojičkim područjima u pubertetu.
Karakterizira je keratinizacija izvodnih kanala žlijetda lojnica uz posljedične
upalne eflorescencije, komedone i ožiljke.
Patogeneza : nasljeđe, hormoni, bakterije (Propionbacterium acnes i
Propionbacterium granulosum.
- 79 -
Klinička slika : najčešće zahvaćeni lice, čelo, nos, brada, vrat, ramena, gornji dio
leđa, sternalna regija i rijetko nadlaktice. Promjene mogu biti primarne
(neupalne – komedoni) i sekundarne (upalne – papule, pustule, apscesi, ciste,
atrofični i hipertrofični ožiljci), pa se prema tome dijele na acne comedonica,
acne papulopustulosa, acne conglobata (zahvaća dublje dijelove folikula i
nastaju furunkuli)
Terapija : istiskivanje komedona, papula i pustula mehanički. Kožu prati 2 puta
dnevno sapunom i toplom vodom, a zatim alkoholnom otopino sa salicilnom
kiselinom (2-3%) ili rezorcinom. Preko noći na kožu staviti pastu ili tekući
puder sa 2% sumpora ili katrana (5-10%). Lokalna primjena eritromicina,
tetraciklina. Može se primjenjivati i 13-cis-retinoična kiselina (antiseborojik,
keratolitik, antiinflamatorno djelovanje)
ROSACEA.
Definicija : kronična dermatoza lica karakterizirana eritemom i teleangiektazijama
uz povremeno pojavljivanje papula i pustula.
Patogeneza : nepoznata.
Klinička slika : eritem u početku prolazan, a kasnije postaje stalan, nekad se javlja u
obliku leptira. Koža je glatka i kroz nju se vide dilatirane kapilare. Prisutni
su i edem, hiperplazija veziva i infiltracija. Kasnije izbijaju papule i pustule.
Može se razviti rhinophyma (gomoljast nos zbog hiperplazije veziva i lojnica)
Bolest je kronična
Terapija : tetraciklini, metronidazol, 13-cis-retinoična kiselina, sumpor u tekućem
puderu, ketokonazol
- 80 -
HIPERHIDROZA – hiperfunckija znojnica
HIPOHIDROZA – smanjena sekrecija znoja, može bito povezana s drugim bolestima
(Addison, diabetes insipidus, miksedem, glomerulonefritis, ciroza,
hipertenzija i sl.)
ANHIDROZA – aplazija znojnica, neizlučivanje znoja, X-vezana nasljedna bolest
kod koje se ne razvijaju znojnice
DISHIDROZA – nagla pojava sitnih bistrih vezikula na dlanovima i tabanima i
prstima zbog začepljenja izvodnih kanala znojnica uzrokovanog
hiperkeratozom.
ALOPECIA AREATA.
Definicija : reverzibilni gubitak kose ili dlaka na ograničenom području
Patogeneza : nepoznata
Klinička slika : alopecija nastaje naglo u ograničenim arealima. Može doći do
potpunog gubitka kose, a pri ponovnom rastu kosa raste iz središta
promjene. Bolest je dugotrajna, česti su recidivi.
Terapija : poticanje rasta dlaka – kortikosteroidi
EFLUVIJA – ispadanje dlake s korijenom.
AFTE – ulceracije na sluznicama prekrivene fibrinskom membranom. Žutosive je

boje, bolna na dodir, eritematozna i edematozna, nekad prisutna nekroza
okolnog tkiva.
FIMOZA : suženje prepucija koji se ne može prevući preko glansa.

PARAFIMOZA : suženje prepucija ispred sulkusa koronarijusa i ne može se prevući
prema naprijed
BALANOPOSTHITIS.
Definicija : upala koja zahvaća prepucij (posthitis) i glans (balanitis).
Klinička slika : može biti akutni (infekcija, trauma, toksični utjecaji, alergija) i
kronični
HERPES GESTATIONIS – bulozna dermatoza praćena svrbežom, javlja se u 3 ili 4

mjesecu trudnoće, patogeneza nije poznata (možda alergeni fetusa), prvo se
javlja eritem s edemom, a zatim vezikule i bule koje mogu erodirati. U
serumu se nalazi eozinofilija, povišeni IgG (HG), IgA i C3.
- 81 -
PSORIASIS VULGARIS
1) stacionarna kronična psorijaza (vulgaris)
2) eruptivna ili guttata psoriasa
3) psoriasis erythrodermica
4) psoriasis pustuloza
5) psoriasis pustuloza generalisata
6) psoriasis palmoplantaris
7) acrodermathitis continua suppurativa
OSOBITOSTI NEKIH OBLIKA PSORIJAZE

1) psoriasis cappilitii
2) psoriasis inversa
3) p. genitalne regije
4) p. nokta ( p. punctata unguinum)
PITYRIASIS RUBRA PILARIS

(slabo ljuskav eritem i parafolikularna keratoza)
PARAPSORIASIS
1) pityriasis lichenoides (chronica i varioliformis acuta)
2) parapsoriasis in placibus (maložarišni oblik i velikožarišni kojimože biti inflamacijski i
poikilodermatski)
3) parakeratosis variegata
LICHEN PLANUS
LIHENOIDNI EGZANTEMI
(iste morphe kao u lichen planusa, samo što nema manifestacija na sluznici)
1) MEDIKAMENTOZNI EGZEM
2) LICHEN STRIATUM
3) SY. GIANOTTI-CROSTI
CISTE
1) cystis epidermalis
2) cystis trichilemmalis
3) milium
4) steatocystoma multiplex, pilonidalni sinusi i ciste, preaurikularne ciste i sinusi,
epidermalne ciste skrotuma, dermoidne ciste;
PIGMENTNI NEVUSI=MADEŽI
-> melanociti i nevociti;
-> sinteza melanina;
-> ABCD-pravilo;
1) MELANOCITNI NEVUSI:
a) EPIDERMALNI MELANOCITNI NEVUSI
macula cafe au lait, naevus spilus, melanosis naeviformis, lentigo simplex et
lentiginosis, lentigo senilis, ephelides
- 82 -
b) DERMALNI MELANOCITNI NEVUSI
naevus coeruleus(obični pavi madež i celularni plavi madež), macula mongolica,
naevus fuscocaeruleus ophtalmomaxillaris, naevus fuscocaeruleus deltoacromialis
3) NAEVOCELULARNI NEVUSI
naevus naevocellularis pigmentosus (naevus pigmentosus papilomatosus, naevus
pigmentosus papilomatosus et pilosus; 3 tipa naevusa-intradermalni/
intraepidermalni/ kombinirani);
posebni oblici: naevus dysplasticus, halo naevus (Sutton), melanosis
neurocutanea, naevus pigmentosus giganteus, melanoma juvenile(Allen-Spitz),
ballon cell's naevus;
4)ORGANOIDNI
PARANEOPLASTIČKE DERMATOZE
1) OBLIGATNO PARANEOPLASTIČKE
a) Acanthosis nigricans maligna
b) Acrokeratosis paraneoplastica
c) Erythema gyratum repens
d) Hypertrichosis lanuginosa acquisita
e) Glukagonoma sindrom
2)FAKULTATIVNO PARANEOPLASTIČKE DERMATOZE
PREKANCEROZE
1) KERATOZE (keratosis actinica, arsenska, katranska, RTG)
2) CHEILITIS PRAECANCEROSA
3) CORNU CUTANEUM
4) LEUKOPLAKIA
5) KERATOACANTHOMA
6) XERODERMA PIGMENTOSUM
KLASIFIKACIJA TUMORA KOŽE
1)BENIGNI EPIDERMALNI TUMORI

a) KERATOSIS SEBORRHOICA
b) STUCCOKERATHOSIS
c) CLEAR CELL ACANTHOMA
2)TUMORI ADNEKSA KOŽE
a) SYRINGOMA
b) CYLINDROMA
c) TRICHOEPITHELIOMA
d) PILOMATRICOMA
3)MALIGNI EPIDERMALNI TUMORI

a)INTRAEPIDERMALNI
Mb. Bowen
Erythrodysplasia Queyret
- 83 -
b) INVAZIVNI KARCINOMI KOŽE
a)spinocelularni
b)bazocelularni
4)TUMORI MELANOCITA
a)LENTIGO MALIGNA
b)MELANOMA MALIGNA
5) TUMORI MEZODERMALNOG PODRIJETLA

A)TUMORI VEZIVNOG TKIVA-BENIGNI
a)keloid
b)fybroma
c)histiocytoma
d)synovioma
e)fibrosis nodularis nasi
B) TUMORI VEZIVNOG TKIVA-MALIGNI
a)DERMATOFIBROSARCOMA PROTUBERANS
b)HISTIOCYTOMA FIBROSA MALIGNUM
C)VASKULARNI TUMORI-BENIGNI
a)hemangioma capillaare
b)hemangioma cavernosum
c) hemangioma senile
d)venous lake
e)naevus flammeus
f)angiokaeratoma
g)granuloma pyogenicum
h)lymphoangioma
D)VASKULARNI TUMORI-MALIGNI
sarcoma Kaposi
6)LIMFORETIKULARNI TUMORI
A)BENIGNI
Pseudolymphoma
B) MALIGNI
T-stanični limfomi
B-stanični limfomi
7) METASTATSKI KARCINOMI KOŽE
BENIGNI TUMORI EPIDERMISA

1)KERATOSIS SEBORRHOICA
2)STUCCOKERATOSIS
3)CLEAR CELL ACANTHOMA
- 84 -
TUMORI ADNEKSA KOŽE
1) trichoepitelioma
2) pilomatricoma
3) cylindroma
4) syringoma
BENIGNI TUMORI VEZIVNOG TKIVA
a) keloid
b) fibroma
c) histiocitoma
d) synovioma
e) fibrosis nodularis nasi
BENIGNI TUMORI MIŠIĆNOG, ŽIVČANOG, MASNOG i HRSKAVIČNOG

TKIVA
1)leiomymoma2)lipoma3)neurofibroma4) Mb. von Recklinghausen 5)

chondrodermatitis nodularis chronica helicis
MALIGNI INTRAEPIDERMALNI TUMORI KOŽE

Mb. Bowen
Mb. Queyrat
Mb. Paget
MALIGNI INVAZIVNI
spinaliom
basaliom
BENIGNI VASKULARNI
haemangioma capillare, cavernosum, senile
lymphangioma
angiokerathoma
venous lake
naevus flammeus
granuloma pyogenicum
glomus tumor
MALIGNI VASKULARNI TUMORI

dermatofibrosarcoma protuberans
hystiocytoma fibrosum maligna
sarcoma Kaposi
PSEUDOLIMFOMI KOŽE
- 85 -
-> skupina reaktivnih, limfoproliferativnih, reverzibilnih procesa koji podsjećaju na
limfome kože;
->CTPL (T) i CBPL (B) porijekla;
CTPL
-> limfomatoidna reakcija na lijekove (npr. fenitoin i drugi antikonvulzivi) TRIJAS:
visoka temperatura, limfadenoza, eritematozni plakovi po tijelu uz eozinofiliju i
hepatosplenomegaliju), limfomatidna nodularna reakcija na ubode kukaca i
skabijes (multiple pruritične eritematozne papule koje mogu perzistirati mjesecima još
nakon antiskabijesnog liječenja), aktinički retikuloid CD 8+ ( teška, pruritična,
kronična dermatoza obilježena papulama, lihenoidnim plakovima,eritematoznim
plakovima i fotoalargijskom osjetljivošću na izlaganje suncu. Crvenilo, ljuštenje, može i
eritrodermija, facies leonina), limfomatoidna papuloza (klinički benigna, ali
histološki maligna, eritematozne papule, pustule, vezikule, papulopustule po tijelu;
A=Hodgkin like, B=mycosis funcoides like);
CBPL
->niz bolesti nepoznata uzroka (Borelia, krpelj, tetovaže, kukci?)
->lymphocytoma cutis kao manifestacija sekundarnog stadija Lajmske bolesti, ECM u
anamnezi; solitarni ili multipli čvorovi veličine graška; najčešće na glavi;
->nema sigurnih mjerila za razlikovanje limfoma od pseudolimfoma kože;
LIJEČENJE: u diseminiranih oblika pseudolimfoma=antimalarici i PUVA; osim u
aktiničkom retikuloidu gdje treba izbjegavati UV;
MALIGNI LIMFOMI KOŽE

-> zloćudne tvorevine limfatičnog sustava;
-> Hodgkin i non-Hodgkin
-> non-Hodgkin na T i B;
-> primarni (primarno kožu) i sekundarni (šire se iz limfnog čvora);
T-LIMFOM
-> maligno bujanje T-limfocita koji imaju još k tome i afinitet za epidermis; zbog toga se
nastanjuju u gornji dermis i epidermis;
MYCOSIS FUNGOIDES
-limfom kože niskog stupnja malignosti, obično sporog tijeka; SVRBEŽ U SVIM
STADIJIMA! zahvaća 2 oblika: PREMIKOTIČKI(dugo prije pojave prvih simptoma:
eritematozna, ljuskava žarišta po koži, asociraju na svašta, svrbež i ne povlače se na
liječenje, hist. ne daje tu rezultate) INFILTRATIVNI (infiltrati T limfocita koji se
izražavaju u obliku zadebljanih papula eritematozno-lividne boje, histologija tu daje
rezultate) i TUMORSKI (razvija se tumor na predilekcijskim mjestima tipa vrat i dojka,
iz prethodnih tvorbi, no i ne mora), a može doći i do ERITRODERMIJE
( prethodi pojavi tumora, a može i s njim, koža je u cjelosti eritematozna i ljušti se);
DG. histološki, biopsija, epidermis je pun CD4+ T-limfocita i Pautrierovih mikroapscesa,
nisu samo T-limf. u epidermisu; razlog MF je vjerojatno to što su prilikom diferencijacije,
T-limf. izgubili biljeg CD7 i ne znaju više što rade;
-> MF može se razviti iz psorijaze en plaque;
SINDROM SEZARY
- 86 -
-> bolest koju karakterizira infiltracija epidermisa s T-limf. s afinitetom za epidermis +
pojava oko 15% Sezary stanica (CD4+ bez biljega CD7) u perifernoj krvi; dosta sličnosti
s MF, možda je to manifestacija iste bolesti;
-> u početku su promjene na koži netipične, kasnije prelaze u eritrodermijske promjene
s ljuštenjem i lihenifikacijom; facies leonina, hiperkeratoza, alopecija; SVRBEŽ JE JAK!
-> Pagetoidna retikuloza(promjene na udovima, ako lokalizirano onda Woringer-
Kollopov, histološki osjećaju na Pagetove stanice), AdultTCellLeukemiaLymphoma (HTLV
1); AnaplasticLargeCellLymphoma (ekspresija CD30)
UZROK SMRTI: 1) sepsa 2) limfom u druge organe
LIJEČENJE: početni stadiji= citostatici (mekloretamin za premazivanje)), PUVA i re-
PUVA; za uznapredovale je COOP vrlo uspješan!
->kod Pagetoidne manje se žarište da ukloniti, leukofereza, interferon alfa...
B-LIMFOM
-> B-limfociti stanu u nekom razvoju od matičnih do plazma i taj se stadij onda
razmnožava; T su učestaliji od B; plakovi i čvorovi raznih boja, od eritematozne do
lividneEpidermis je stanjen, a infiltrati se protežu sve do subcutisa. LIJEČENEJ: RTG i
polikemoterapija
HODGKIN
-> prisutnost infiltrata s Reed-Sternbergovim stanicama; počinje povećanjem limfnih
čvorova, Pel-Ebsteinovom temperaturum i hepatosplenomegalijom; NESPECIFIČNE: jaki
svrbež, moguća piodermizacija; osjetljivost na UV SPECIFIČNE: intrakutani infiltrati,
smeđe-crvene i crveno-lividne papule,
LIJEČENEJ: antipruritici, antihistaminici, antimikotici ili –biotici, ovisno po potrebi;
PROMJENE NA KOŽI KOD LEUKEMIJA

-> mijeloična i limfatična, akutna i kronična;
-> l. su neoplazme hematopoetskih stanica koje proliferiraju prvo u koštanoj srži, a
zatim prelaze u krv;
MIJELOIČNA
nespecifične: prurigo, svrbež, psorijatične promjene, Sweetov sindrom, eritematozne,
anemija, trombocitopenična purpura, specifične: lividni plakovi /chloromi/ u predjelu
gingiva koji krvare i skloni nekrotičnom raspadu;
LIMFOCITNA
nespecifične: subakutni prurigo, svrbež, kron. urtikarija, purpura, Sweetov sindrom ,
Zoster sklon ulc. raspadu (phagedenicus), Hsv, specifične: lymphadenosis cutis
circumscripta->facies leonina!
LIJEČENJE: KS + PUVA;
HISTIOCITARNE BOLESTI KOŽE

->nastaju umnožavanejm histiocita. Monociti-makrofagi CD68 (fagocitne-
pjenušave i gigantske Toutonove) u krvi i stanice tipa Langerhans S100,
CD1a i Bierbackove granule u tkivima(antigen-prezentirajuće).
-> primarne idiopatske ili sekundarne (u hiperlipidemijama!) , lokalizirane ili sistemske,
benigne ili maligne
TIP1- histiocitoza Langerhansovih-> Mb Hashimoto Pritzker-> kongenitalna
samoizlječiva retikulohistiocitoza: solitarne lezije prisutne već pri porodu, papule i nodusi
koje postaju eritematozne i erodiraju, pratiti bolesnika jer su moguće spontane regresije,
histološki nalaz je isti kao i za LCH.
TIP2- histiocitoza onih koje nisu Langerhansove, brojne kutane: xanthogranuloma
juvenile i ostali xanthomi...
- 87 -
TIP3-maligne: akutna histiocitarna leukemija, histiocitni limfom, maligna histiocitoza...
TIP 2....brojen kutane histiocitoze...
XANTHOGRANULOMA JUVENILE i NECROBIOTICUM
XANTHELASMA PALPEBRARUM, CORPORIS
XANTHOMA PAPULOSUM, VERRUCIFORME, DISSEMINATUM,
RETICULOHISTIOCYTOMA
RETICULOHYSTIOCYTOSIS DISSEMINATA
GENERALIZIRANI ERUPTIVNI HISTIOCITOMI
BENIGNA CEFALIČNA HISTIOCITOZA
HISTIOCITOZA X ILI LANGERHANSOVIH STANICA

=vjerojatno reaktivan proces, ne maligno stanje, Dg. se postavlja elektroncem i
svjetlosnim mikroskopom, iz bioptičkog materijala, moraju biti pozitivne na Bierbackove
granule, S100, Cd1a, peanut lecitin, A>TPazu;
Mb. Abt-Letterer-Siwe – 1. godina života -> teška bolest, visoka temp, pluća poput
mramora, hepatosplenomegalija, limfadenopatija, papulopustulozne, ljuskave, masne
naslage koje erodiraju i krvare. Vlasište, uške, lice.
Mb. Hand-Christian-Schuller – djetinjstvo -> manje akutna. Kronična purulentna
upala srednjeg uha znak procesa na mastoidima, zahvaćenost kostiju lubanje, maksila,
mandibula, ispadanje zubi, slabije izražene kožne lezije.
Eozinophilni granulom- rana adolescencija
(kosti i hipofiza -> Diabetes insipidus)
MASTOCITOZE
->...nakupljanje većeg broja mastocita u koži i potkožnom tkivu... jetra, slezena, kosti,
limfni čvorovi...mastocitoze pozivaju samo mastociti oslobađanjem histamina i
adhezijskim, kemotaktičnim procesima drugih upalnih stanica...
KUTANE MASTOCITOZE: lokalizirane, diseminirane, generalizirane;

mastocytoma: lokalizirana nakupina mastocita u dermisu, žuta ili smeđa papula,
zapravo nodus, Darierov znak i flushing;
mastocytoma disseminata
urticaria pigmentosa (haemorrhagica i bullosa) : najčešći oblik, male ružičaste
papule, svrbež, Darier, može proljev, sluznice nisu zahvaćene, može regresija nakon
puberteta.
urticaria pigmentosa adultorum: crveno-smeđe makule i papule, jak svrbež,
podražaj ručnikom, Darier...., tijek je kroničan, zaostaju hiperpigmentacije;
SISTEMSKE MASTOCITOZE: povećan broj mastocita, zahvaćenost RES-a, koža može i

ne mora biti zahvaćena: hipermotalitet crijeva, proljevi, peptički ulkussi i povraćanja,
hepatosplenomegaliju, može i limfadenopatija, bolovi u kostima zbog osteolitičkih lezija;
MALIGNE MASTOCITOZE: mastociti u perifernoj krvi uz povećan broj atipičnih

mastocita subkutano, u RES-u...opsežni eritemi nakon vanjskih i unutarnjih podražaja,
Darierov je pozitivan, no kod starijih lezija može biti negativan...MEL-lezije: nakupine
mastocita, eozinofila i leukocita; scintigrafija kosti i pregled RES-a;
FOTODERMATOZE
- 88 -
1)izazvane direktnim djelovanjem sunčevog svjetla:

-> akutne/upalne i kronične/degenerativne
DERMATITIS SOLARIS- UVB zrake, pojava sunburn stanica (oštećeni keratinociti); rani
eritem(nakon 30 min), kasni eritem(nakon 2-6 sati); crvena, edematozna, vruća, bule,;
CUTIS NAUTAE ET AGRICOLAE- koža je smeđa i tanka, atrofični epidermis i zadebljali

rožnati sloj;
zaštita: derivati paraaminobenzojeve kiseline, homometil salicilati, derivati benzofenona;
CHELITIS ACTINICA
2)fototoksične: Berloque(nakon kozmetičkih sredstava) i Phytophotodermatitis(na

mjestima kontakta s biljem)
-> fotoreakcija imunološke etiologije, razvija se uz senzibilizaciju nekim
fotosenzibilizirajućim tvarima; pojavljuje se reakcija slična solarnom eritemu, tetraciklini,
fenotiazini, naliksidinska kiselina, sulfonamidi. Kontrolirana fototoksična je PUVA!
3) fotoalergijske: kožne promjene= senzibilizator+svjetlo+imunološki mehanizam;

rjeđe su od fototoksičnih; svjetlo aktivira fotosenzibilizator koji je ušao u kožu izravno ili
parenteralno, aktivira ga svjetlo, spaja se s proteinima kože i postaje potpuni antigen,
mošus, sulfonamidi, fenotiazin, halogenirani salicilanilidi; promjene odgovaraju onom u
KAS=eritem, edem, vezikule, pečenje, svrbež;
4)fotodermatoze nepoznatog uzroka: uzork nije poznat, možda paraneoplastični

proces?
URTICARIA SOLARIS- pojava urtica koje jako svrbe prilikom izlaganja bilo kojem dijelu
spektra;
PRURIGO AESTIVALIS- UVA, eksponirani dijelovi kože zahvaćeni, izraženi prilikom prvih
izlagaanja suuncu, tijekom ljeta nestaju, iduće godine opet; papulozni, urtikarijski,
bulozni, hemoragijski tip;
HYDROA VACCINIFORME-vezikulobulozna erupcijaa na koži tijela naakon izlaganja

sunčevim zrakam nakon koje ostaju neestetski varioliformni ožiljci;
LIJEČENJE: PUVA prije ljeta koristi, vitamin B
5) METABOLIČKE FOTODERMATOZE- porfirije(višak porfirina) i pelagra(nedostatak

niacina);
Specijalna dermatovenerologija
30. Verrucae- (bradavice) benigne su epidermne neoplazije uzrokovane virusima (HPV).
Prenosi se dodirom ili autoinokulacijom.
-V. vulgares-tvrde solitarne papule do 1 cm, smeđe ili boje kože
-V. plantares- na stopalima i bolne su na dodir.
- 89 -
-V. planae juveniles- plosnate papule boje kože. Na čelu, oko usta i na dorzumu šaka.
-V. filiformes- na licu, šiljaste.
-Condylomata acuminata- ružičaste, mekane izdužene bradavice u anogenitalnom području,
a prenose se spolnim putem.
-Epidermodysplasia verruciformis- abnormalni odgovor na HPV infekciju onkogenom
displazijom što je obiteljski uvjetovano. Pojava papula do 5 mm. Šake podlaktice, trup,...
Konfluiranjem stvaraju se bradavice.
-liječenje: krioterapija, ekskohleacija. Kondilomi se liječe 20%-tnom tinkturom podofilina.,a
ravne bradavice keratoliticima.
31. Molluscum contagiosum- Virusna bolest (DNA virus koji se prenosi kontaktom) obilježena
umbiliciranim (udubljene u sredini) papulama voštana izgleda veličine 2-5 mm. Pritiskom iglom
na papulu izlazi sirast sadržaj. Ekscizija, krioterapija. Dolazi do spontane regresije.
32. Herpes simplex- kronična virusna infekcija senzornih ganglija. HSV1 oralne, a HSV2
genitalne infekcije.
-Primarni herpes simplex- nakon inkubacije od 5-7 na mjestu ulaska virusa javlja se bolnost,
žarenje, javljaju se vezikule koje prelaze u pustule čijim pucanjem nastaju kruste. Moguća
lokalna limfadenopatija. Virus odlazi u senzorni ganglije gdje ostaje u latentnoj fazi.
-Gingivostomatitis herpetica- HSV1 u male djece. Razvija se ulcerozni stomatitis s brojnim
aftama. traje 7-14 dana.
-Vulvovaginitis herpetica- pojava bolnog otoka i crvenila vulve uz erupcije vezikula.
-Eczema herpeticatum- nastaje inokulacijom virusa u oštećenoj koži
-Herpes simplex neonatorum- najteži oblik, u novorođenčadi. Smrtnost 60%.
-Herpes simplex recidivans- ponovna pojava nakon triler-faktora. Pečenje i bol 2-24 h kad se
javljaju vezikule koje za 2-4 dana pucaju.
-Herpes simplex progenitalis- HSV2, STD, mjehuri, genitalno, glutealno ili uretralno.
Aciklovir: kod manjih topički svaka 4 h u trajanju od 10 h, a kod jačih kapsule 5x200 mg /dan u
7-10 dana.
33. Herpes zoster- bol i mjehuri u području dermatoma. Varicella zoster virus. Virus se
smješta u ganglije dorzalnih korjenova spinalnih živaca. Javlja se opća slabost, pečenje, bol,
svrbež. Zatim se javljaju areali crvene kože na kojima se pojavljuju papule koje prelaze u
vezikule, a one u umbilicirane pustule. Liječenje: oblozi, masti, Vitamini B tijekom 2-4 tj. ,
analgetici, Aciklovir 5x 800 mg/dan kroz 7 dana
34. Bolesti prouzročene HIVom- prvo se javljaju simptomi (vučica, glavobolja, mučnina,
meningitis, encefalitis, eritemi, makulopapulozni osip) koji nakon 1-2 tjedna jenjavaju. Uz to se
javlja limfadenopatija. Do razvoja kliničke bolesti može proći do 10 godina. Kad se broj CD4+
stanica smanji ispod 500 u mikrolitru javljaju se znakovi simptomi. Rane siptomatske bolesti:
Oralna vlasasta leukoplakija, Herpes zoster, Molluscum contagiosum... (generalizirana
limfadenopatija, trombocitopenija)
35. Kožne manifestacije HIV infekcije- U prvom stadiju (nakon 3-6 tj.) javlja se
eritematomakulozan ili papulozan egzantem sličan rubeoli uz povećanje l.č. u nuhalnom
području i na vratu. Drugi stadij (8-12 tj.) je asimptomatski. u simptomatskom stadiju (treći)
javljaju se zarazne bolesti, neoplazme, eritematoskvamozne bolest,...
-bakterijske bolesti- streptokoki i stafilokoki uzrokuju bulozni impetigo, folikulitis, furunkule..
Zato se provodi profilaksa 600 mg /dan rifampicina. Mycobacterium uzrokuje tuberkulozu.
Treponema pallidum uzrokuje sifilis koji je potrebno duže liječiti penicilinom uz veće doze.
- 90 -
-gljivične bolesti- kvasi: Candida spp. – uzrokuje kandidozu jednjaka, orofaringealnu i
vulvovaginalnu. Uz lokalnu i peroralna terapija antimikoticima (flukonazol).
-dermatofiti- Trichophyton. Atipične infekcije (simetrično udovi). Lokalni i sistemski
antimikotici.
-virusne bolesti- HSV- teže infekcije, aciklovir 5x400 mg, te profilaksa 3x400 mg/dan.
Varicella zoster- također teže, aciklovir. –Epstein-Barr- uzrokuje leukoplakiju sluznice jezika
koja je patognomonična za AIDS. HPV uzrokuje brojne šiljaste kondilome i spinocelularni
karcinom. Osim tradicionalne terapija HPV infekcija koriste se i interferon i retinoidi.
-neoplazme- Sarcoma Kaposi- vaskularna neoplazma obilježena eritematoznim, lividnih i
smeđim makulama, plakovima i nodusima. Progredira brže nego inače. Zračenje i citostatici,
te antiretrovirusna terapija.
-limfomi- povečana učestalost
-spinocelularni karcinom- muški karcinom anusa, a žene grla maternice.
-eritematoskvamozne bolest- Psoriasis vulgaris- češća sa izraženijom kliničkom slikom.
Antiretrovirusna terapija, retinoidi, ciklosporini i fototerapija.
36. Bakterijske gnojne infekcije kože (piodermije)- primarne (na zdravoj koži) i sekundarne
(već postojeće dermatoze) piodermije. Bakterije (koagulaza-pozitivan Staphylococcus aureus,
BHS A, E. coli T-fagotip) najčešće dolaze sa sluznica. Dijele se na epidermalne piodermije,
folikularne piodermije i piodermije žlijezda znojnica.
37. Epidermalne piodermije- Impetigo conatgiosa- piodermija površinskog dijela kože, u djece.
Uzročnici su BHS-A (sitnovezikulozni) i S. aureus (bulozni tip). Tijek bolesti: gnojni mjehur koji
puca, nastanak erozija i stvaranje krusta, nakon čega slijedi cijeljenje. Osobito na licu.
Spontana sanacija za 2-3 tjedna. Dokazivanje brisom pustule. Liječenje: uklanjanje pokrova
(mjehur ili krusta) i stavljanje antibiotske masti (mupirocin (Betrion), gentamicin (Garamycin),
bivacin), a kog generalizirane bolesti sistemska terapija Sumamedom.
-Staphylodermia bullosa neonatorum et lactentium. koagulaza pozitivan stafilokok. Mjehurići
čijim pucanjem nastaju velike erozije. Sistemsko liječenje prema antibiogramu.
Dermatitis exfoliativa neonatorum- dječja bolest izazvana egzotoksinima S. aureus. Vidi se
eksfolijativno ljuštenje velikih dijelova kože. Vide se mjehuri koji nalikuju na opekline 2.
stupnja. sistemska antibiotska terapija (azitromicin) uz rehidraciju i nadoknadu elektrolita.
-Angulus infectiosus oris- žvale, BHS A
38. Folikularne piodermije-

-Folliculitis- Folliculitis simplex disseminata- proširena stafilokokna upala ušća folikula dlake.
Lice, glutealna regija i potkoljenica. Liječenje: otvaranje pustula i lokalno antiseptici i
antibiotici.
- Folliculitis simplex barbae- brada odraslih muškaraca, stafilokok. Zabranjuje se brijanje, i
koriste se antiseptici i antibiotski oblozi i kombinacija antibiotske i kortikosteroidne kreme.
-Pseudofolliculitis barbae- upala slobodnog dijela dlake. Terapija kao gore.
- Folliculitis decalvans capillitii- kronični folkulitis vlasišta uz atrofiju kože i alopecijom.
-FURUNCULUS- gnojna upala folikula i perifolikularnog tkiva. S. aureus. Pojava crvenila i
otoka kože. koja je bolna i odiže se. Cijeli ožiljkom. Liječenje: ubodna incizija, oblozi,
antibiotske kreme. Ako se pojavi na licu sistemski zbog mogućnosti ulaska u kavernozni sinus.
-Carbunculus- stafilokokna upala folikula i perifolikularnog tkiva karakterizirana jakom
flegmonozno-nekrotičnom reakcijom potkožnog tkiva, tj. aglomerirani furunkuli uz afekciju
subkutisa. Liječenje kao kod furunkula uz moguću kiruršku terapiju.
- 91 -
39. Piodermije znojnica- Hidradenitis suppurativa- kronična nekrotizirajuća infekcija znojnica.
Stafilokoki. Furunkuloidni infiltrati iznad kojih je koža eritematoznolividna, dolazi do nekrozu i
kroz fistulu sadržaj izlazi. Sistemski antibiotici, te antiseptičke kupke i oblozi uz moguću
kiruršku terapiju.
40. Ostale bakterijske bolesti posebnog tijeka

- Erysipelas- BHS-A. Kroz oštećenja ulazi u kožu. Javlja se difuzni eritem, edem,
tresavica i bol. Temperatura do 40°C . Povišena sedimentacija, AST, BHS u ždrijela. Prokain-
penicilin 2.4 milijuna i.j./dan, te antiseptički oblozi.
-Echtyma- BHS A. Nekroza i okruglaste ulceracije 1-2 cm. Cijele atrofičkim ožiljkom.
Odstraniti kruste i staviti antiseptičke obloge i antibiotske masti.
-Phlegmone- difuzna gnojna upala kože i potkožnog tkiva koja progedira u dubljinu. S.
aureus i BHS A. Bolna lividno-eritematozna i edematozna koža uz povišenu temperaturu.
Liječenje: kirurška ekscizija i sistemska terapija prema antibiogram (cefalosporini).
-Erythrasma- Corynebacterium minutissimum. Zbog vlage, pojačana znojenja.
Crvenkastosmeđa glatka žarišta prekrivena sitnim pitirijaziformnim ljuskama. Obasjano UVom
floresciraju koraljnocrveno. U ingvinalnom području. Terapija derivatima imidazola
(klortrimazol i mikonazol).
41. Kronične piodermije- Pyodermia vegetans- različite bakterije. Veće lividno-crvenkaste

infiltracije pokrivene pustulama koje nekrotiziraju te zaostaju ulceracije. Prisutan je obilni
gnojno serozni sekret i kruste. Sistemski antibiotici prema antibiogramu. Odstranjuju se
naslage, pa KMnO4 kupke, pa antiseptiče i antibiotske kreme (nikako masti).
-Pyodermia ulcerosa serpiginosa- kao i vegetans samo što napada imunološki slabije ljude.
Treba uz klasičnu terapiju poraditi na jačanju imuniteta.
-Pyodermia chancriformis- S. aureus. Infiltrat poput nodula (uzdignut) ulcerira i
prekriva se krustama. Na licu. Sistemski antibiotici prema antibiogramu i antiseptički oblozi i
kreme.
-Acne necrotica- papulo-nekrotičke promjenena vlasištu. Ostaje varioliformni ožiljak.
Eritromicin ili prema antibiogramu, te eritromicin lokalno.
42. Tuberculosis cutis- Mycobacterium tuberculosis- samo na koži ili i drugi organi. Do kože
dolazi per continuitatem, limfogeno ili hematogeno. Histološki se vide tuberkuloidni granulo.
PPD test (tuberkulin), govori o kontaktu sa uzročnikom.
-Tuberculosis cutis primaria- inokulacija uzročnika kod osoba koje nisu bolovale.
Neposrednim kontaktom. Eritematoznolividne papule veličine zrna graška nakon čega se
javlja nekroza i ulceracija. Javlja se i regionalni limfadenitis. Lokalni antiseptički oblozi i posipi.
-Tuberculosis miliaris cutis- hematogenom disocijacijom iz nekog žarišta. Crveno-
smeđe egzulcerirane i bolne makulopapule. Uz sistemsku antituberkulinsku terapiju
primjenjuju se antiseptički oblozi (KMnO 4).
43. Tuberculosis luposa- najčešći. M. tuberculosis egzogeno ili endogeno. Vidi se lupom
(crvenkastosmeđi nodozni infiltrat) koji se dijagnosticira vitropresijom (vidi se žutosmeđa
pjega) i testom sonde (vrh bez problema ulazi u kazeozno tkivo). Na licu. Antituberkulinska
polikemoterapija.
44. Tuberculosis colliquativa cutis et subcutis- iz l.č., zglobova ili kostiju. Lividnoeritematozni
infiltrat koji nekortizira i fistulom izlazi. Vrat, aksila, prepone. Antituberkulinska
polikemoterapija i ponekad kirurška terapija.
- 92 -
45. Tuberculosis verrucosa- verukoidne tvorbe na mjestu inokulacije. Uz antituberkulinska
polikemoterapiju može i zračenje i kirurško odstranjenje.
46. Tuberkulidi- tuberkulinski test izrazito pozitivan

-Erythema induratum Bazin- pojava induriranih infiltrata na potkoljenici. Javljaju se
lividnoeritematozni pločasti infiltrati koji egzulceriraju. Hiperergijski tuberkulinski test.
Antituberkulinska kemoterapija.
-Tuberculosis cutis papulonecrotica- nekrotične papule promjera 2-5 mm u području laktova i
koljena. Antituberkulinska polikemoterapija uz sistemska primjena kortikosteroida.
-Tuberculosis cutis lichenoides- distribucija folikularnih, sjajnih papula na trupu u smjeru
kalanja kože.
TERAPIJA TUBERKULOZE: izonijazid (5-10 mg/kg/dan)+rifampicin (10 mg/kg/dan, najviše

600 mg) i etambutol (15-25 mg/kg /dan) u 3mj-1 god.
47. Lepra- Mycobacterium laprae. Niska stopa kontagioznosti, u tropima, prenosi se kapljično,
bitno je stanje celularne imunosti. Prvo se javljaju hipopigmentirane makule nakon čega može
otići u jedan od 4 tipa. Leprozni test ispituje celularni imunitet.
-Lepra lepromatosa- najnepovoljniji i najinfektivniji. Počinje na nosu kao kronični rinitis
praćen hemoragičnim ulceracijama. Zatim se oko nosnih otvora pojavljuje crvenkastosmeđi
infiltrati  suhoća kože, anhidroza, anestetičnost i alopecija. Leproznu reakciju stvara prodor
u cirkulaciju (febrilnost i opće loše stanje) ili stvaranje imunih kompleksa (stvaranje čvorova).
Leprominski test je negativan.
-Lepra tuberculoides- svi benigni tipovi s makulopapuloznim i neurološkim
promjenama. Lepromski test je pozitivan. Vide se oštro ograničeni parcijalno depigmentirani
areali, ponekad praćeni abhidrozim i hiperestezijom, a kasnije anestezijom.
-Lepra indeterminata- asimetrično lokalizirane hiperpigmentirane i
hipopigmentirane, anestetičke (ponekad) makule. Nikad na licu. Leprominski test slabo
pozitivan.
-Dimorfna lepra- Leprominski test je negativan, a broj bakterija visok. Progredira ili u
lepromatozni ili tuberkuloidni oblik.
-Liječenje: višegodišnja polikemoterapija (diaminodifenilsulfon 25-50 mg+ rifampicin 450-750
mg /dan kroz 4-6 tjedana + klofazimin 50-100 mg)
48. Granulomatozne bolesti nepoznate etiologije-

-Granuloma anulare- papule anularnog rasporeda najčešće lokalizirane na dorzumu šaka i
stopala te laktovima i koljenima. Papule su boje kože do crvene, glatke i sjajne. Lokalno
kortikosteroidi, krioterapija, a kod generaliziranog oblika PUVA.
-Necrobiosis Lipoidica- cirkumskriptna, oštro ograničena crvenkasto-žuta žarišta, atrofičnoga
centra na prednjim i lateralnim stranama potkoljenicama. Jaki kortikosteroidi pod okluzijom.
-Sarcoidosis- počinje kao eritema nodosum na potkoljenicama, zatim nastaju makulo-papule
(do 1 cm, žuto-smeđe i mnogobrojne ) ili plakovi (smeđe-crveni). Sistemski kortikosteroidi.
49. Pediculosis- ušljivost koju uzrokuju Pediculidae.

-Pediculosis corporis- Pediculus humanus varietas corporis. Živi na unutarnjim šavovima
odjeće a na kožu dolazi samo radi hranjenja. Kožne promjene su reakcija kože na ubod:
svrbež uz moguće eritem, papule, vezikule ili urtike. Dezinsekcija odječe i posteljine, a na
kožu lokalni indiferentni prašci (tekući puder).
- 93 -
-Pediculosis Capitis- Pediculus (humanus varietas) capitis. Prenosi se posredno
(češljanjem). Vide se papule, vezikule, i urtike, pustule i kruste. Prati kosu sa Lindanom 1 puta
dnevno 2 dana za redom
-Pediculosis pubis- STD. Phtirius pubis. U pubičnoj regiji, aksili, obrve i trapavice. Dlake su
zrnate, svrbi i vide se plave mrlje na mjestu uboda. Treba namazati živinim precipitatom ili
lindanom barem 2 noći za redom, te iskuhati odjeću.
50. Scabies- Sarcoptes Scabiei. Izravni kontakt, rublje, posteljina, a može i STD. Ženka kopa
tunele (svrbež). Kanalići, vezikule, papule i ekskorijacija uz piodermizaciju. Nikad na licu.
Liječiti sve ukućane, mazati čitavu površinu tijela, dobro prokuhati odjeću i posteljinu. 25%-tni
benzil benzoat, lindan i krotamiton 3 dana za redom.
-Scabies norvegica- u ljudi sa oslabljenim osjetom. Suhe i debele kraste od kojih cijelo tijelo
može biti zahvaćeno. Liječenje standardno.
51. Leishmaniasis cutis- Leismania tropica. Tropsko i subtropsko područje, preko uboda
komarca. Vidi se eritematozna ili lividna papula koji nakon nekog vremena prerasta u nodus
koji može ulcerirati. Uzročnik se hist. dokazuje. Liječenje: stiboglukonatom parenteralno ili
intralezionalno ili primjenom sistemskih antimalarika per os.
52. Dermatomikoze-podjela- dijele se na bolesti uzrokovane dermatofitima (Trichophyton),

kvasci (Candida) i plijesni. Liječe se antimikotičkom terapijom.
53. Trichophytosis- genus (mislim da je rod) Trichophyton, a najčešći su T. mentagrophytes,

rubrum, verrucosum,... Neoštećena koža otporna
-Trichophytosis cutis glabrae- glatka neobrasla koža. Eritematozna okrugla žarišta s
uzdignutim rubovima koji se ljuskaju, dok u središtu dolazi do regresije, uz čest svrbež.
-Trichophytosis pedis et manus- najčešći oblik, kod jačeg znojenja, a vidi se eritem,
maceracija, erozije i deskvamacija u interdigitalnim prostorima uz jači osjećaj svrbeža.
-Trichophytosis superfocoalis capillitii- vide se pojedinačna ili multipla žarišta veličine
kovanog novca, prekrivena sitnim ljuskama, dok su vlasi neravnomjerno prelomljene.
-Trichophytosis profunda capillitii- granulomatozni infiltrati i izražena gnojna sekrecija na
obraslom području. Vide se folikularne pustule koje mogu konfluirajući stvarati apscese, kosa
otpada.
-Onychomycosis trichophytica- na slobodnim krajevima noktiju vide se bijele i žute promjene
koje se približavaju bazi nokta.
54. Favus- bolest vlasišta i glatke kose izazvana sa Trichophyton schönleinii. Vidi se pojava
scutula (struktura nalik na plitku zdjelicu promjera 2-3 mm, žućkaste boje, kroz čije središte
prolazi očuvana vlas), neslomljene dekolorirane kose, stvaranje ožiljaka i kronicitet. Prenosi se
izravnim kontaktom. Scutula prelazi u ulceraciju koja cijeli ožiljkom  ćelavost.
55. Microsporosis- infekcija kože ili vlasišta koju uzrokuje rod Microsporum, a najčešći je M.
canis. Prenosi se kontaktom s mačke. Na vlasištu se vide žarišta prekrivena sitnim,
pitirijaziformnim ljuskama, a vlasi su dekolorirane i prelomljene u istoj visini. Na glatkoj koži
vidi se žarišta sa eritemoskvamoznim rubom uz središnju regresiju uz umjeren svrbež. U
Woodovu svjetlu vidi se plavkasto-zelekasta fluorescencija.
56. Epidermophytosis- Epidermophyton floccosum. Najčešće ingvinalna regija muškarca, a uz

to još i interdigitalno, aksilarno,...Eritemoskvamozno žarište oštro ograničena, uzdignutih
rubova uz centralnu regresiju i jači svrbež.
- 94 -
Terapija dermatomikoza: lokalna- derivati imidazola (klortrimazol, mikonazol). Provodi se 2-4

tj. 2x dnevno. Kod dermatomikoza glatke kože.
-sistemska- kod vlasišta i noktiju. griseofulvin(10-20 mg/kg/dan u 6-8 tj. kod onihomikoza i 3-
8 mjeseci kod vlasišta) u tabletama, te pripravci imidazola (ketokonazol-kod onihomikoza, 20-
400 mg, flukonazol-liječenje je kraće). Treba i prevenirati predisponirajuće čimbenike.
57. Candidiosis- rod Candida (najčešće C. albicans),kvasac. Dijabetes i AIDS pogoduju

nastanku bolesti.
-Candidosis intertriginosa- gdje je prisutno trenje kože o kožu (aksile, invinalna i
submamarna regija, te interdigitalni prostori). Jači eritem uz madaciju, te postojanje ragada.
Javlja se i svrbež.
-Stomatitis candidomycetica (soor)- unutar usne šupljine kao akutna (bijela)
pseudomembranozna upala sluznice.
-Candidosis genitalis- zbog oštećenja sluznica, a može biti STD. Vidi se bjelkasto žućkasti
mrvičasti iscjedak iz vagine uz crvenilo vagine i vulve uz jak svrbež i pečenje.
-Paronychia et onychia candidomycetica- upala nokta i okolnog tkiva kao posljedica traume i
vlaženja nokta. Vidljiv je edem okolnog tkiva uz tamnocrvenu obojenost i bolnost na pritisak.
Kod kroničnog toka nokat je zadebljan dekoloriran i mrvi se.
-Candidosis neonatorum- u pelenskoj regiji. Koža je tamnije crvena uz erozije i
deskvamaciju, a na rubu su papule i pustule.
-Liječenje: lokalna (klotrimazol i mikonazol) i sistemska (flukonazol, Amfotericin B)
58. Saprofitije- Pityriasis versicolor- kvasac Pytirosporum orbiculare. svjetlije crvena, a kasnije
žuta do smeđa makulozna glatka ili lagano ljuskava žarišta. Izbjegavati znojenje, kupanje u
bazenu. Trljati ručnikom i premazati lokalnim antimikotikom (klotrimazol i mikonazol).
-Pityrosporum folliculitis- Pytirosporum ovale. Folikularne papule i pustule na seborejičkim
područjima uz ljuskanje. Lokalno ketokonazol
-Trichomycosis nodosa- zahvaća ovojnice vlasi gdje se javljaju čvorići poput kamena
promjera nekoliko mm. Trichosporum cutaneum. Šišanje dlaka i lokalni antimikotik.
59. Duboke i sistemske mikoze- Duboke mikoze- u dermisu i subkutisu. Sporotrihoza (tropi,
žarište koje egzulcerira i cijeli, a nova žarišta se javljaju u toku limfne žile koja vodi od
primarnog žarišta. Terapija lokalni antimikotici), Chromomycosis (tropi,verukoidne promjene
ekstremiteta. Parenteralno amfotericin B i kirurgija ) i Mycetoma (zadebljanje na mjestu ulaska
uz fistulaciju i sekreciju gnoja. Terapija antimikrobna sistemska uz kirurgiju).
-Sistemske mikoze- na unutarnje organe. Cryptococcosis (Cryptococcus neoformans,
najčešće pluća, papulopustule oko nosa i usta), Actinomycosis (Actinomyces israelii, upalni
infiltrati i fistule, penicilin u velikim dozama).
60. Lajmska bolest- krpeljno (ixodes) prenosiva bolest uzrokovana sa Borrelia burgdorferi. To
je multisistemska bolest koja zahvaća kožu, zglobove, CNS i srce. Mikroskopom se gleda u
tamnom polju. Može se kultivirati. Mogu se dokazati IgM i IgG antitjela (indirektnom
imunoflorescencijom i ELISA-om). Rana infekcija- I. stadij (lokalna infekcija)- vidi se erythema
chronicum migrans (crvena makula koja se širi sa središnjom regresijom) a liječi se
tetraciklinima i pinicilinima. II.stadij (diseminirana infekcija)- Lymphocytoma cutis-
crvenkastoljubičasti plak, penicilin i tetraciklini
Kasna infekcija- III. stadij (perzistirajuća infekcija)- nakon nekoliko mjeseci ili godina. Vidi se
Acrodermatitis chronica atrophicans (tamnocrveni predjeli kože poput tjestastih edema, koža
dalje atrofira. Peniclin, tetraciklini i cefalosporini) i Sclerodermia circumscripta morfea.
- 95 -
61. Exanthema medicamentosum- alergija na ljekove (nije posljedica kemijskog ili

farmakodinamskog dijelovanja). Najčešće analgetici i antipiretici. 25 različitih morfoloških
oblika (urtikarija, angioedem, purpura, vaskulitis, pruritus, pigmentacije, fiksni egzantemi,
bulozne erupcije,psorijaza, ...), a prolaze spontano nakon ukidanja lijeka. Dokazuje se
anamnezom, kožnim testovima (ubodni, epikutani,...), ekspozicijskim testom. Liječenje:
prestanak uzimanja lijeka, uz antihistaminike i ponekad kortikosteroide.
62. Urtikarija- obilježena urtikama (elevirane, edematozne, eritematozne ili blijede morfe koje
na pritisak nestaju) uz izražen svrbež. Akutne (4-6 tj.), subakutne (6-8 tj.), subkronične (2-3
mj.) i kronične ( > 3 mj. ). Dokazuje se izbjegavanjem antigena, alergijskim testovima (prick
test, skarifikacijski test i intradermalni test), količinom IgE. Liječenje: uklanjanje antigena uz
dijetu i antihistaminike (difenhidramin (Dimidril), loratadine (Claritine)). Ponekad i sistemske
kortikosteroide (i.v. ili i.m. 40-60 mg/dan), a u slučaju astmatskog napada daje se aminofilin
(0.2-0.4 g i.v.). Kod kronične urtikarije daju se antihistaminici, preparati kalcija i male doze
kortikosteroida uz dijetu.
-kontaktna- biljka, morska životinja, kukci, kozmetika,
-fizikalna- na pritisak (crveni i bijeli dermografizam), toplinu, hladnoću
-urtikarija vaskulitis-
63. Angioedem- akutni edem kože ili sluznice uzrokovan preosjetljivošću. Nastaje naglo, a
zahvaća vjeđe, usne, zglobove, jezik, larinks, farinks. Nakon nekog dana edem se resorbira.
Liječi se kao akutna urtika.
-hereditarni angioedem- nasljedno, od djetinjstva zbog poremećaja u aktivaciji komplementa.
Antihistaminici, kortikosteroidi i kalcij uz adrenalin i svježu plazmu u kojoj je C1 inhibitor
esteraza.
64. Anafilaktički šok- blijedosiva koža, znojenje lica, svrbež, pad tlaka ubrzan i slab puls.
Adrenalin 0.5-1 ml 0.1% otopine. Kortikosteroidi i.v., te antihistaminici u visokim dozama.
65. Kontaktni alergijski dermatitis- preosjetljivost kasnog tipa (IV), najčešće soli metala,
plastike, smole,... Najbitnija je anamneza. Nakon više mjeseci ili godina. Akutni oblik ima
eritem, edem, papule, vezikule i ponekad bule; subakutni: eritem, minimalni edem, vezikule i
kruste; Kronični: suha koža, skvame, ragade. Svrbež svugdje prisutan. Izbjegavati antigen,
lokalni kortikosteroidi.
66. Kontaktni nealergijski dermatitis- direktnim oštećenjem kože toksičnim sredstvima

(kiseline, lužine,...) . Akutna faza: eritem, edem, a kod jačih sredstava vezikule, erozije,
papule, bule, kruste,... Kronična faza: infiltracija i deskvamacija kože. Kod dugotrajnog
kontakta sa blažim sredstvima (detergent ili cement). Izbjegavati sredstvo, zaštitne masti (npr.
Belobaza).
67. Atopijski dermatitis- nasljedna sklonost alergijskim reakcijama uz česte recidive. U stalnom
je porastu. Kod dojenčadi i male djece: Generalizirano. Na obrazima su papule i vezikule koje
pucaju i nastaju kruste. Zbog čohanja recidivi. U starije djece: lokaliziraniji. Pokazuje se
tendencija lihenifikaciji kože. U odraslih: lihenifikacija (pregiba), hiperpigmentirana područja,
kronični edem lica. Osnovna obilježja: svrbež, kožne promjene, kroničan tijek, obiteljska
anamneza. Liječenje: topički steroidi (reguliraju upalu), antimikrobni lijekovi , antihistaminici
(cetirizin smanjuje pruritus, eritem, lihenifikaciju) i UV zračenje (UVA bolje djeluje, PUVA 2x
tjedno).
- 96 -
68. Numularni egzematoidni dermatitis- id-reakcija. Disemninrana žarišta ispunjena papulama

ili vezikulama (akutna faza) ili suhom deskvamavijom (kronična). Zbog mikroba, proteina ili
kontaktnih alergena. Terapija je kauzalna uz antihistaminike.
69. Mehanička oštećenja kože- Callus- žulj. zbog ponovljenog mehaničkog pritiska. Mjehur
koji se osuši, nakon čega koža zadeblja. Ukloniti uzrok uz likalne keratolitike.
-Clavus- kurje oko. Hiperkeratotična, konusna tvorba čiji je vršak okrenut prema dermisu.
Klavus je bolan. Otkloniti mehanički pritisak, lokalni keratolitici, ekskohleacija.
-Decubitus- ishemička nekroza zbog pritiska. Profilaksa, epitelizacijske i granulacijske masti,
a po potrebi ntibiotici.
70. Kemijska oštećenja kože- Corrosiones- kiseline i lužine. Nakon jednokratnog i dugotrajnog
djelovanja. Kiselina se veže na proteine što onemogućava širenje oštećenja te su zato
oštećenja oštro ograničena. Uzrokuju koagulacijsku nekrozu. Lužine uzroku kolikvacijsku
nekrozu. Kod oboje je potrebno nekoliko dana da se vidi veličina oštećenja. Liječenje:
Ispiranje vodom, inflamacija se sprječava lokalnim kortikosteroidima.
71. Toplinska oštećenja- Combustio- opekline. 1. (gornji dijelovi epidermisa, eritem, edem.
Nakon nekoliko dana se ljušti), 2. (eritem, edem i bule, dlake su spaljene, ali ne i korijen) i 3.
stupanj (koagulacijska nekroza na čijem se mjestu razvija ulkus, nakon čega se stvara ožiljak.
Opasnost od šoka svim sa zahvaćenom >20% kože, a svi sa >10% moraju u bolnicu. Vrlo je
velik gubitak tekućine, a i velika je opasnost od infekcije. Liječenje: nadoknada tekućine,
glukoze, aminokiselina, daje se plazma, te se korigira acidoza. Kod drugog stupnja mjehur
treba ukloniti (ako nismo u medicinskoj ustanovi onda samo probušiti) i aplicirati srebrni
sulfodijazin. Kod trećeg stupnja potrebna je kirurška nekrektomija uz autotransplantaciju.
-Congelatio- smrzotine. 1. (ishemička kontraktura krvnih žila  bljedilo, hladno i bolno, treba
samo ugrijati), 2. (bule odmah ili nakon zagrijavanja) i 3. stupnja (područje je lividnoplavo,
tvrdo i neosjetljivo. nakon duljeg djelovanja niskih temp.). Liječenje: topli napici uz grijanje
zahvaćenog područja. Kirurško odstranjenje zahvaćenog područja.
-Perniones- ozebline. Inflamacijske promjene kod opetovanog izlaganja temp. nižim od
sobne i vlažnim. Kod ljudi s poremećenom cirkulacijom. Na distalnim krajevima ekstremiteta.
Plavkasto-crvene bolne otekline, koje svrbe kad se ugriju.
72. Oštećenja kože ionizirajućim zračenjem- najviše rendgen.

-Radiodermatitis acuta-nakon jedne od 7 Gy ili više manjih. Sliče opekotinama. 1.
(tamnocrveni eritem koji prelazi u hiperpigmentaciju. Može nastati alopecija 3 tj. nakon doze
od 3.8 Gy), 2. (nakon doza od 8-10 Gy. Područje je crvenoljubičasto uz erozije. Gubitak kose i
žlijezda je trajan) i 3. stupnja (duboka nekroza sa ulceracijama koje sporo cijele).
Kortikosteroidne kreme i sredstva za pospješenje epitelizacije i granulacije.
-Radiodermatitis chronica- rigidna atrofija, teleangiektazije, skleroze, hiperkeratoza, ulkusi
koji se mogu razviti u karcinom (20%), suhoća usta. Treba plastična operacija i odstraniti
boleno tkivo.
73. Fotodermatoze- podjela i patogeneza- eritem- uslijed vazodilatacije. –pigmentacija- kao

posljedica stimulacije melanocita u kojima se povećava broj melanosoma. –fototestiranje- UV
svjetlom ili kombinacijom UV svjetla i ispitivane tvari (2 skupine, jedna se svijetli druga ne).
Podjela: fotodermatoze zbog direktnog djelovanja sunca, fototoksične nastale nealergijskom
senzibilizacijom, fotoalergijske dermatoze, fotodermatoze nepoznate etiologije i fotodermatoze
uslijed metaboličkih nepravilnosti.
- 97 -
74. Fotodermatoze izazvane direktnim djelovanjem svjetla na kožu-

-Dermatitis solaris- upala kože uzrokovana UVB zrakama (koje oštećuju keratinocite i tkiva
dermisa) uz pojavu sunburn stanica. Javlja se rani (blaži svjetliji) i kasni eritem (nakon 2-6 h).
Javljaju se i mjehuri, a mogu se javiti i tresavica, temperatura, mučnina. Liječenje:
antiflogistički oblozi, kreme za hlađenje i kortikosteroidi u obliku losiona i masti. Kod težeg
oblika s povišenom temp mogu se dati nesteroidni antiinflamatorni lijekovi (aspirin).
-Cutis nautae et agricolae- tanja koža, crvenkasto smeđa uz brojne žućkaste areale. Kod
kroničnog izlaganja suncu (mornari, zemljoradnici, zidari).
75. Fototoksične dermatoze- fotokemijski uvjetovana reakcija koja nije uvjetovana

imunološkim fenomenima. Količine UV zračenja koje koža normalno podnosi, uz prisustvo
fotosenzibilizirajuće tvari izazivaju akutnu upalu. npr. tetraciklini, akridinske boje,... Izbjegavati
fotosenzibilizirajuće tvari.
-Berloque dermatitis- hiperpigmentacija nakon lokalne primjene fotosenzibilizirajuće tvari.
Treba izbjegavati fotosenzibilizirajuće tvari.
-Phytodermatitis- uzrokovan biljkama uz bule i dugotrajne pigmentacije. Otvaranje mjehura,
higijena i antipiodermatske i kortikosteroidne kreme.
76. Fotoalergijske dermatoze- uz senzibilzator i svjetlo sudjeluju i imunološki faktori.

Senzibilizator kojeg je aktiviralo sunce veže se s proteinima i postaje potpun antigen.
Tetraciklini, sulfonamidi, mošus.
-Dermatitis e contactu (Photoallergica)- slika kontaktnog alergijskog dermatitisa (eritem,
vezikule, pečenje, svrbež). Sulfonamidi. Izbjegavati senzibilizatore i koristiti kreme sa velikim
zaštitnim faktorom.
77. Fotodermatoze nepoznata uzroka- Urticaria solaris- urtika se javlja nakon izlaganja suncu.
PUVA , jer tako nastala pigmentacija dijeluje zaštitno. Klorokin dobro djeluje.
-Prurigo aestivalis- polimorfna erupcija (papule, urtikarije, bule, hemoragije) na koži. Klorokin
dobro djeluje, prevencija sa PUVA, kortikosteroidi za smirenje upale. Zaštitne kreme ne
pomažu.
-Hydroa vacciniforme- vezikulobulozna (pucaju i nastjau kruste) erupcija nakon koje ostaju
brazgotine. PUVA prije sunčanja i kreme sa visokim zaštitnim faktorom.
78. Metaboličke fotodermatoze- fotosenzibilizacija na metabolite.

-Porfirije- zbog poremećaja porfirina u eritropoetskom sustavu ili zbog bolesti jetre.
-Pellagra- zbog neadekvatne prehrane  nedostatak niacina.
79. Erythema exsudativum multiforme- javlja se erythema exsudativum. Alergijsko-hierergijska

reakcija potaknuta raznim faktorima (virusi, bakterije,lijekovi, fizikalni utjecaji, tumori). Na
šakama i trupu. Simetrično raspoređene promjene: do 1 cm, svjetlocrvene, a nakon 2-3 dana
središte postaje lividno ili hemoragično, sklone konfluiranju. Kod težeg oblika (obično nakon
uzimanja sulfonamida i NSAIDa javljaju se i bule i vezikule, a javlja se na pregibnim strana
zglobova i glutealnoj regiji. Praćeno je i visokom temperaturom. Čest recidiv. Liječenje: Kod
lakših nakon odstranjivanja provocirajućih faktora isključivo simptomatska (antihistaminici i
vitamini B i C). Kod težih slučajeva prednisolon (60-120 mg/dan)
80. Erythema nodosum – akutna pojava bolnih nodusa na ekstenzornim stranama

potkoljenica. Vide se crveni areali topliji od okolne kože ispod kojih se palpiraju nodusi. Nakon
nekoliko dana eritem postaje plavkast, žutozelen do smeđ (zbog raspada hemoglobina). Česti
- 98 -
recidivi. Ubrzana sedimentacija. Potrebno mirovanje uz isključivanje provocirajućih faktora. U
obzir dolaze salicilati i lokalni kortikosteroidi.
81. Erythema elevatum et diutinum- crvenkastosmeđe do lividne papule ili pločasti infiltrati na
ekstenzornim stranama ekstremiteta. Histološki specifični vaskulitis (zadebljana stijenka krvnih
žila, a lumen sužen). Antibiotici i intralezionalne inekcije triamcinolon acetonida.
82. Syndroma sweet- akutna erupcija bolnih plakova čemu prethodi visoka temperatura,
vjerojatno preosjetljivost na nespecifićne infektivne agense. Više doze kortikosteroida, a u
rezistentnim slučajevima daju se imunosupresivi. Lokalno kortikosteroidne kreme
83. Pityriasis rosea- akutna erupcija eritmeskih žarišta s laganom deskvamacijom koji počinje
kao jedno žarište ali se može generalizirati. Indiferentne kreme (belobaza).
84. Psoriasis vulgaris- kronična recidivirajuća nasljedna (poligensko nasljeđivanje) upalna

bolest kože koja zahvaća krvne žile (eritem) i epidermis (ubrzana deskvamacija). Često
zahvaća nokte. Javlja se u žena 16-60 , a muškaraca 22-57 godina. Tip I je gemetski jače
povezan, počinje ranije, a tip II je manje genetski izražen, počinje kasnije, češće su promjene
noktiju i artritis. Volumen epidermisa 4-6 je puta veći nego normalni. Pozitivan je Köbnerov
fenomen (javlja se psorijaza na mjestu mehaničke ozljede kod psorijatičara). Psorijazu potiču
bakterije (streptokoki), virusi (herpes, HIV), stres, lijekovi, okoliš (češće zimi). Ljuske se lako
skidaju, a kada se skine zadnji sloj javlja se točkasto krvarenje (Ausptzov fenomen).
-kronična stacionarna- najčešći, eritematoskvamozna žarišta koja konfluiraju. Na laktovima,
koljenima, vlasište
-Psoriasis erythrodermica- cijela koža na kojoj prevladava jak eritem uz sitno pitirijaziformno
ljuskanje.
-P. pustulosa- jaka upala gdje mikroapscesi prelaze u pustule.
-Arthritis psoriatica- zahvaća ligamente, tetive, fascije i zglobove.
85. Osobitosti lokalizacija psorijaze- vlasište- oštro ograničeno, bez ispadanja kose.
-intertriginozna područja- aksila, submamarno, ingvinalno i perianalno. Blago ljuštenje ili ga
nema, eritem prisutan.
-Nokti- često zahvaćeni- Na matici nokta vide se punktiformne udubine, a nokatna ploča je
zahvaćena subungualnim psorijatičnim žarištima , koji na površini uzrokuju žućkaste uljne
mrlje. Može doći do potpunog gubitka nokatne ploče.
Liječenje: Treba ukloniti provocirajuće čimbenike. Lokalno- 3-5%-tnom salicilnom k. u bijelo

vazelinu ukloniti ljuske. Antipsorijatici: Cignolin (0.1-4%) usporava DNA sintezu. Katrani
djeluju reducirajuće, antiflogističko i keratoplastički. Lokalni kortikosteroidi se koriste u blažih
oblika i na manjih površinama. Analozi vitamina D (calcipotriol  D3) djeluju protuupalno,
antiproliferacijski i regulira diferencijaciju keratinocita a koža se premazuje 2x /dan u 6-8 tj.
-sustavna terapija- fototerapija i PUVA; Retinoidi- su derivati vitamina A, koristi se acitretin
50mg/dan; Ciklosporin- imunosupresiv, 3-5 mg/kg u 4-6 tj. kod generalizirane psorijaze.
Methotrexat citostatik koji inhibira DNA u S-fazi.
86. Pitiryasis rubra pilaris- upalni, slaboljuskavi eritem i folikularna keratoza (keratotičke
papule). nema mikroapscesa i upalnih inflitrata kakvih ima u psorijazi. Retinoidi (acitretin),
lokalno kortikosteroidi uz izbjegavanje iritacije kože.
87. Parapsoriasis- neke faze sliče psorijazi.

- 99 -
-Pityriasis lichenoides -chronica- kronična, inflamacijska, papuloskvamozna bolest
nepoznata uzroka. Crvenosmeđe papule lihenoidne površine čijim struganjem se vide nježne
skvame. Nakon regresije javlja se leukoderma (sekundarna pigmentacija). Visoke doze
antibiotika, srednje kortikosteroida, fototerapija i PUVA.
-acuta- akutna papuloskvamozna i papulonekrotička dermatoza. Treba sanirati fokalna
infekcijska žarišta, antibiotici i srednji kortikosteroidi, fototerapija i PUVA.
-Parapsoriasis in placibus- žućkastocrvena žarišta sa pitirijaziformnim ljuštenjem. Kod
velikožarišnog oblika kod inflamacija čest je prijelaz u mycosis fungoides, a u poikilodermnom
obliku velikožarišne p.i.p. nakon nekoliko godina žarišta poprimaju poikilodermatski izgled.
PUVA u kombinaciji s retinoidima.Maložarišni oblik je izrazito kroničan ali benigna. Lokalni
kortikosteroidi, UVB i PUVA.
-Parakeratosis variegata-lihenoidne papule raspoređene u obliku pruga koje konfluiraju.
Papule postaju atrofične uz teleangiektazije i pigmentaciju, te koža poprima poikilodermatski
izgled. UVB i PUVA
88. Eritrodermije- koža u cijelosti eritematozna, infiltrirana i ljušti se. Povćean gubitak proteina
i tekućine. Primarne na prethodno promjenjenoj koži (npr. preosjetljivost na lijekove), a
sekundarne kod postojećih bolesti kože (npr. psorijaza, KAD). Moguć i jak svrbež  infekcija.
Terapija usmjerena na temeljnu bolest, nadoknaditi tekućinu i elektrolite, visoke doze
kortikosteroida.
89. Lichen planus- (crveni lišaj) kronična papuloskvamozna dermatoza. Vide se crveno-plave
papule koje na površini imaju voštani sjaj a u fazi regresije posmeđe, recidivi česti. Ako su
papule linearno smještene posljedica su Köbnerova fenomena. U eruptivnom stanju izrazit je
svrbež.Papule se javljaju i na sluznici, a na njima je najčešće bijelkasta (Wickhamova)
mrežica. Liječenje je simptomatsko. Kortikosteroid (prednisoln (20-40 mg/dan u 2 tj.) ili
retinoidi (acitretin 75 mg/dan). PUVA 1x tj. u 8 tj. penicilin 600 000 i.j...
90.Lichenoidni egzantemi- Medikamentozni egzantemi- kao i ovo gore samo bez promjena na
sluznici. Terapija kao gore.
-Lichen striatus- lichenske papule poredane u vrpce širine do 1 cm samo bez Wickhamove
mrežice. Liječenje nije nužno.
-Syndroma Gianotti-Crosti- papulozni akrodermatitis male djece. Djelomice eritematozne
lihenoidne papule na ekstremitetima a ne svrbe. Lokalna protuupalna terapija tekućim
puderom ili kremom.
91. Skupina hereditarnih epidermoliza-

-Epidermolysis bullosa hereditaria simplex- autosomno dominantno nasljeđivanje.
Uslijed mehaničke traume aktiviraju se proteolitički enzimi. Mjehuri se javljau u 1. godini i
zarastaju bez ožiljka. Terapija ne postoji. Mjehur nastaje intraepidermalno.
- Epidermolysis bullosa hereditaria junctionalis. Recesivna i često završi smrću.
Mjehur nastaje na spoju epidermisa i dermisa, poremećaj hemidezmosoma. Najčešće umiru
od sepse. Zahvaćena i sluznica. Koritkosteroidi popravljaju kvalitetu života. Potrebno održavati
higijenu.
- Epidermolysis bullosa hereditaria dystrophica- intradermalni mjehuri  ožiljci i
distrofija kože. Problem u sidrenim vlakancima. Mjehuri zbog traume ili spontano. Zahvaćena i
sluznica. Može se pokušati vitamin E 600-1200 mg/dan, antipiodermatska i epitelizirajuća
sredstva.
92. Pemphigus vulgaris- kronična recidivirajuća bulozna dermatoza, koja je bez liječenja
letalna, a javlja se na nepromjenjenoj koži. Radi se o autoimunoj bolesti (antitjela protiv
- 100 -
dezmososma keratocita). Može biti potaknuta lijekovima, UV zrakama i nekim drugim
autoimunim bolestima, a izliječenje nije moguće. Mjehuri su jako fragilni (ne ostavljaju ožiljak) i
ispunjeni bistrom ili hemoragičnom tekućinom. Nikolski I i II su pozitivni. Treba provesti
Tzanckov test (citološki bris mjehura). Dno mjehura čini bazalni sloj, a krov nazubljeni.
Testovima imunoflorescencije dokazuju se protutijela. Sistemska terapija kortikosteroida
(prednisolon 80-200 mg/dan kroz 4-8 tjedana).
93. Pemphigus vegetans- kao vulgaris, ali se u dnu erozija javljaju vegetacije. Moguć je
prelazak u vulgarni. U tipu 1. razvije se spontano ili tijekom kortikosteroidne terapije vulgarnog
u intertriginoznim prostorima, a u 2. tipu promjenama prethode pustule. Liječenje kao kod
vulgarnog uz moguće kirurško odstranjenje vegetacije.
94. Pempfigus foliaceus- jedva izražena pojava mjehura uz pojavu opsežnih, vlažnih, ljuskavih
naslaga. Može se provocirati sunčevim svjetlom, malignim bolestima ili lijekovima, a
autoantigeni su drukčiji nego kod vulgarnog. Moguć je prijelaz u eritrodermiju. Terapija kao i
vulgarni.
95. Pemphigoid bullosus- autoimuna bolest usmjerena prema bazalnoj membrani. Može se
javiti kao reakcija na neke lijekove. Veliki i napeti mjehuri. Histološki se vidi subepidermalni
mjehuri. Liječenje: 60-80 mg prednisolona uz redukciju nakon 3-4 tj. po 5mg manje na tj. Može
se prekinuti nakon 5-6 mjeseci.
96. Dermatitis herpetiformis- kronična recidivirajuća bulozna dermatoza. Prisutne vezikule i

bule na eritematoznoj i inflamiranoj koži uz svrbež. Autoanittjela usmjerena su protiv
dermalnih fibrila koje se nalaze na gornjoj razini papilarnog dermisa. Nema ožiljaka. 50-150
mg diaminodifenilsulfona (zbog anemije i hemolize potrebne stalne pretrage)
97. Linearna IgA dermatoza- subepidermalni mjehur uz depozite IgA linearno duž
epidermodermalne granice. Srednje visoke doze kortikosteroida.
98. Pustulozne dermatoze- bolesti kod kojih je pustula primarna eflorescencija.

-pustuloza dlanova i tabana- recidivirajuće erupcije sterilnih pustula na dlanovima i
tabanima. Najvjerojatnije je to toksoalergijska reakcija iz nekog infekta. Treba sanirati izvorni
infekt. Dobro djeluju retinoidi s PUVA.
-subkornealna pustuloza- sterilne pustule na nepromjenjenoj koži trupa. Otvaranje pustula
uz antiseptičko liječenje i diaminodifenilsulfon 50-150 mg
-akutna generalizirana pustuloza- generalizirani pustulozni (sa žutim sadržajem) egzantem
sa spontanom regresijom, uz povećanu temperaturu. Kod teških oblika bolesti kortikosteroidi.
99. Nasljedni poremećaji vezivnog tkiva-

-Ehlers-Danlosov sindrom- vulnerabilnost i hiperelastičnost kože, hipermobilnost zglobova,
sklonost kožnim krvarenjima, te pojava atrofičnih ožiljaka. Poremećaji kolagena. Liječenje je
simptomatsko uz uporabu ortopedskih pomagala te posebnu zaštitu od ozljeda.
-Marfanov sindrom- istodobno kostur, oči i kardiovaskularni sustav. Visok rast uz duge
ekstremitete. Liječenje je simptomatsko.
-Cutis laxa- poremećaj elastičnog tkiva, a koža je viseća i mlohava, kao da je prevelika.
Liječenje simptoatsko.
100. Sclerodermia circumscripta- ograničena otvrdnuća kože, nepoznata uzroka, zbog

prekomjernog odlaganja kolagenih vlakana. U većini slučajeva terapija nije potrebna, a
- 101 -
moguća je i spontana regresija. Kod teških slučajeva daju se srednje doze kortikosteroida i
male doze ciklosporina (5 mg/kg/dan). Za omekšanje kože koristi se PUVA-bath terapija.
101. Sclerodermia systemica- multisistemska, kronična bolest koja se očituje upalnim,

vaskularnim i fibroznim kože i unutrašnjih organa (probavna cijev, pluća, bubrezi, lokomotorni
sustav,...). Etiologija je nepoznata. Bolesti prethodi Raynaudov fenomen (vaskularni spazam
izazvan hladnoćom ili stresom  digitalna ishemija). Zahvaćena koža je izrazito tvrda, napeta,
bjelkasta i nemože se napeti u nabore. Ako se promjene nađu u vlasištu  alopecija.
Laboratoriski se nađu povišeni IgG. Uspješna terapija još ne postoji. U ranijoj fazi prednisolon
(5-20 mg svaki 2. dan), imunosupresivi (100-159 mg azatioprina na dan). U sklerotičnoj fazi
potrebna fizikalna terapija, a veliku pomoć pruža PUVA-bath .
102. Scleroedema adultorum- tvrdi edem kože zbog odlaganja mukopolisaharida s

tendencijom spontane regresije. Etiologija nepoznata. Zbog tvrdoće ljudi se osjećaji kao da su
u oklopu. Iako dolazi do spontane regresije koriste se penicilin i antibiotici širokog spektra te
niske doze kortikosteroida(20-30 mg/dan) uz PUVA-bath terapiju.
103. Sistemski lupus erythematosus- multisistemska autoimuna bolest kod koje se stvaraju
autoantitijela prema komponentama st. jezgre  promjene kože i unutarnjih organa. Žene 8x
češće, nasljedno, specifična su ANA. Od vanjskih faktora virusi, UV, lijekovi, hormoni,...
Promjene se nalaze i na unutarnjim organima. Kožnim promjenama prethodi opća slabost
iumor uz povišenje tjelesne temp. Najčešći je leptirasti eritem po korijenu nosa i simetrično po
obrazima, ali promjene se mogu vidjeti po cijelom tijelu u obliku eritematoznih makula na
kojima se s vremenom javlja ljuskanje. Pojavljuju se artralgije i ponekad mijalgije. U
labaratorijskim pretragama nalazimo poliklonalnu gamapatiju, reumatoidni faktor, CRP,
snižene komponente komplementa, prisutan ANA i ADNA (prema dvolančanoj DNA). Ko
direktne imunofluorescencije vide se depoziti IgG na epidermodermalnoj granici. Liječenje je
simptomatsko. Primjenjuju se antimalarici u blažim oblicima, kod artritisa NSARD i salicilati. U
teškim slučajevima visoke doze kortikosteroidi (100-200 mg/dan, a kad se stabilizira 10-20
mg). Nakon stabilizacije koriste se imunosupresivi (azatioprin 50-150 mg/dan).
104. Lupus erythematosus subacutus- pojava eritematoznih, anularnih ili psorijaziformnih

lezija koje ne cijele ožiljkom uz izrazitu fotosenzitivnost, na gornjem dijelu tijela. U vlasištu
difuzna alopecija. Opća slabost, povišena temp., mijalgije, artralgije. Antitjela se rijeđe nađu.
Terapija je sistemska. Koriste se kortikosteroidi (0.5-1 mg/kh prednisolona) u kombinaciji s
antimalaricima.
105. Lupus erythematosus chronicu discoides- oštro ograničena, hiperkeratotična,

eritematozna, diskoidna žarišta na fotoeksponiranim djelovima, a prelaze u žarište. Autoimuna
bolest na koju djeluju stres, UV zračenje, infekcije, stres,... Trijas: eritem, (blijedo žute
naslage) keratoza i atrofija. Labaratorijski infiltrati (najčešće IgG) na EDD granici, ANA.
Liječenje se provodi antimalaricima (klorokin 2x 250 mg 10-14 dana, a poslije op 1x do doze
od 15 g). Bitno je prifržavanje "total sun block".
106. Dermatomyositis/polimyositis- upala karakterizirana oštećenjem proksimalne skupine

mišića ramena i zdjelice i kože. Nepoznate etiologije. Povišena temperatura, slabost mišića i
eritem. Često se vidi heliotropni eritem i edem vjeđa. Na rukama vide se Gottronove papule
(eritematozno-ljubičaste papule na ektenzornim stranama laktova, interfalangealnim i
metakarpofalangealnim zglobovima). Kasnije dolazi i do atrofičkih promjena. Nakraju bolesnik
ostaje bespomoćan. Može biti povezan sa drugim autoimunim bolestima ili tumorima, sa ili
- 102 -
bez oštećenja kože. U akutnoj fazi uz obavezno mirovanje daju se kortikosteroidi (1-2
mg/kg/dan prednisolona).
107. Pyoderma gangrenosum- nekrotizirajuće, neinfektivne ulceracije s furunkuloidnim

čvorićima, pustulama ili hemoragičnim mjehurima. Etiologija nepoznata. Visoke doze
kortikosteroidima.
108. Ihtioze- Epidermis je normalan ali je otpadanje oroženih st. usporeno

-vulgaris- poremećaji orožnjavanja, karakteriziran suhom kožomi pojavom ljusaka kao ribljih.
Poremećaj u sintezi keratohijalina. Bolest je generalizirana. U terapiji se primjenjuju keratolitic
(5-10 %-tna mast salicilne kis), te sredstva koja pospješuju vlažnost kože (kupke sa 1-3%
kuhinjske soli). U teškim slučajevima sistemski kortikosteroidi.
-vulgaris recesiva- recesivni oblik koji se javlja u prvim tjednima života. Terapija ista, ali uz
skromnije rezultate.
-congenita- simtomi prisutni vec pri porodu. Djeca se mogu roditi već mrtva (jer im rožnati
oklop onemogućava disanje), oligofrenija, ožiljkasta alopecija, promjene noktiju. Terapija kao
vulgaris.
-lamellosa- lamelozno ljuštenje, a vidi se već pri rođenju. Koža je suha, sjajna s pukotinama i
velikim lameloznim ljuskama. Terapija ista.
-Erythrodermia ichtyosiformis congenitalis bullosa- poremećaj keratinizacije koji je u
novorođenačko doba karakteriziran pojavom mjehura (koji poslije novorođenačke dobi
nestaju). Kao i prije je liječenje.
109. Nasljedne palmoplantarne keratodermije-

-difuzna hiperkeratoza dlanova i tabana- ne prelazi na dorzalnu stranu. Počinje lividno-
crvenim rubom žarišta koji napreduje prema sredini, te se prekrije debelim rožnatim slojem.
Traje cijeli život. Terapija je simptomatska. Lokalni keratolitici (5-20%tna salicilna u masti)
-neke vrste mogu biti i na dorzalnim stranama, laktovima, ahilovim petama, koljenima. A neki
mogu započeti s keratotičnim papulama.
-Mljetska bolest- zbog konsangviniteta roditelja. Koža taban i dlanova je zadebljana glatka,
oštra crteža. Rožane mase postaju sve deblje i žute poput voska. Mentalno su normalni.
110. Folikularne eritrodermije- Keratosis follicularis- poremećaj orožnjavanja folikula 

ispadanje dlaka. Na ekstenzornim strana nadlaktica i bedara nalaze se keratotičke folikularne
papule. Koža je hrapava poput ribeža. Keratinolitici (3-5%-tna salicilna kis.) i preparati na bazi
uree.
- Keratosis pilaris rubra atrophicans faciei- folikularna keratoza lica praćena upalnim
crvenilom. Lokalni keratolitici.
111. Dyskeratosis follicularis- vide se krustozno-keratolitičke papule, promjene na sluznici,

svrbež, mogu konfluirati, stvaraju promjene na noktima... Kad se takve papule ostružu ostaje
crvena udubina. Nasljedna bolest sa čestom oligofrenijom. Lokalno kertolitici, retinoidi.
Retinoidi se mogu i sistemski davati. Potrebno je izbjegavati izvor temperature i svjetlosti.
Može se primjeniti dermoabrazija.
112. Bolesti potkožnog masnog tkiva-(p.m.t.) upale se zovu panikulitisi.

-Panniculitis nodularis non suppurativa febrilis et recidivans- pojava simetričnih, bolnih,
subkutanih čvorova, rekurentna je i nije supurativna. Etiologija nepoznata. Kože inad čcorova
je eritematozna i otečena, a može perforirati i tada izlazi smeđi sadržaj. 80 mg prednisolona
na dan (7-10 dan nakon čega se doza smanjuje). U teškim slučajevima imunosupresivi.
- 103 -
-Lipogranulomatosis subcutanea- kronični panikulitis bez općih simptoma. Multipli bolni
čvorovi na donjim ekstremitetima bez promjena na koži. Primjenjuju se koritkosteroidi lokalno i
sistemski.
-Adiponecrosis subcutanea neonatorum- pojava otvrdnuća duboko u p.m.t. koja se javljaju 2-
3 tj. nakon rođenja, iznad kojih je koža blago uzdignuta, pomična i plavkasto-crvena.
Promjene spontano regrediraju te liječenje nije potrebno.
-Cellulitis- bakterijska upala rahlog veziva i subkutane masti uzrokovanu s BHS. Danas se
taj izraz upotrebljava se za nepravilna zadebljanja potkožnog masnog tkiva. Koža je oblika
narančine kore.
113. Poremećaji venske cirkulacije-

-proširene vene- (varices cruris). dilatirane i vijugave površinske vene. Elastični zavoji,
operacija i skleroterapija.
-kronična venska insuficijencija- simptomi mogu biti od otoka gležnja, žučkasto smeđih
pigmentacija kao posljedica depozita hemoglobina do ulcusa koji mogu biti izvor mnogih
komplikacija. Ulkuse treba očistiti uz primjenu antiseptika, primjeniti elastične zavoje, vježbati,
smršaviti.
-tromboza površnih vena- nastanak tromba (vrlo tvrd) uz upalnu reakciju stijenke i lokalnom
boli. Koža iznad je crvenosmeđa i bolna. Heparinski preparati uz elastičnu kompresiju i
hodanje. Ponekad je potrebno učiniti trombektomiju. Salicilati i NSARD za suzbijanje upale i
bolove.
-flebotromboza- nastanak tromba u dubokim venama. Kod poremećaja koagulacije,
oštećenja endotela ili staza. Nema jasnih kliničkih znakova osim lokalne boli Homanovog
znaka. Otkriva se flebografijom, a pacijenti mirovati s nogom iznad vodoravnog položaja i
elastičnim povezom. Primjenjuje se heparin i oralni antikoagulansi (kumarinski).
114. Vaskulitisi- Periarteritis nodosa- segmentalni nekrotizirajući vaskulitis mišićnih arterija s

ishemijom tkiva. Na pojavu utječu bakt. i virusne infekcije, preosjetljivost na cijepiva i lijekove.
Dolazi do upale arterijaokluzija. Vide se subkutani crveni noduli, bolni na dodir i skloni
ulceriranju. Dokazuju se razna antitijela (ANCA) i povišeni imunoglobulini. To je kronično
progresivna bolest koja ukoliko se ne liječi je smrtonosna. Kortikosteroidi 1 mg/kg do nestanka
simptoma kada se doza postupno smanjuje.
-Vasculitis allergica leukocytoclastica- alergijski vaskulitis malih krvnih žila koji može biti
potaknut raznim uzročnicima. Dolazi doodlaganja imunih kompleksa u zidovima postkapilarnih
venula. Vidi se palpabilna purpura i intrakutana krvarenja. Terapija je simptomatska:
mirovanje, za teže slučajeve sistemski kortikosteroidi, a u najtežim plazmafereza.
115. Hemoragijske bolesti kože- može biti zbog poremećaja u funkciji ili broju (oštećenje
koštane srži, povećana sekvestracija u slezeni, povećano razaranje u imunoloških bolesti)
trombocita (transfuzije trombocita ili splenektomija), mehanizmu koagulacije ili problemi kod
stijenki krvnih žila (oštećenje zbog fragilnosti, fizikalnog oštećenja ili povećana propusnost).
Terapija je simptomatska. Lokalni steroidi, a kod težih i PUVA.
116. Pruritus- svrbež, javlja se u preko 50% bolesti. Može biti kao posljedica oboljenja drugih
organa, dermatoza ili esencijalni (nema uzroka). Liječi se osnovna bolest, a može se ublažiti
antihistaminicima i sedativima, a lokalno kortikosteroidne kreme i losioni, a zatim tekuću
puder.
117. Prurigo- eruptivna promjena sa seropapulama i izrazitim svrbežom

- 104 -
-strophulus infantum- pruritična dermatoza u djece od 2-8 godina, najvjerojatnije kao
posljedica preosjetljivosti. Zbog čohanja može doći do piodermizacije. Dijeta, antihistaminici i
lokalno tekući puder
-prurigo chronica- kronična recidivirajuća bolest s prurigom. Pokrenuti je može alergija, ubod
insekta, infekcije i malignomi.Sistemski antihistaminici i sedativi, a lokaln kortikosteroidne
kreme .
118. Dermatitis artefacta- bolesnik sam proizvodi da bi izašao iz neke situacije.
119. Promjene kože kod GvHD- pretežito se oštećuju koža, crijeva i jetra. Akutni se javlja 2-3
tj. nakon transplantacije, a vidi se kožni osip obično na dlanovima i tabanima,a može i cijela
koža. Može se i javiti svrbež, bule i eritrodermija. Kronični se javlja 100 dana nakon
transplantacije. Vide se lihenoidne papule, lokalni eritem, te poremećaji pigmentacije. U
terapiji se koriste kombinacije imunosupresiva.
120. Prolazne dermatoze novorođenčadi- hiperplazija ž. lojnica u obliku žutobijelih papula na

licu, a nestaju u prvim tjednima. Kada se dijete sa hladnijeg metne u toplo vidi se
crvenoljubičasti crtež kože zbog vazodilatacije nakon ponovnog utopljavanja. Kod dijece sa
niskom porođajnom težinom kad se stave na bok gornji dio poprima bijelu a donji crvenu boju
zbog nerazvijene vaskularne regulacije. Tjemenica je pojava adherentnih ljusaka na tjemenu,
a liječi se primjenom maslinova ulja.
121. Miliaria- kod začepljenja i rupture izvodnih kanala žlijezda znojnica pri visokim
temperaturama. Ako su površnije vide se samo sitni bijeli mjehurići, ako je malo dublje vidi se i
eritem, ako je još dublje (EDD granica) vide se čvrste bijele papule. Treba samo regulirati
okolnu temp. OVO SPADA I U PITANJE PRIJE.
122.Acrodermatitis enteropathica- nasljedna bolest čiji se simptomi javljaju zbog manjka cinka
(malapsorpcija)  kožne promjene (vezikulobulozne, ljuskave, psorijaziformne lezije),
alopecija i proljev. Doživotna nadomjesna terapija cinkom.
123. Dermatitis glutealis infantum- upalne promjene u pelenskoj regiji zbog stalne izloženosti
toplini, vlazi i trenju. Koža je izrazito crvena, a kasnije ljuskava i suha. Liječi se pravilnom
higijenom, te zaštita kremama.
124. Dermatitis seborrhoica infantum- vide se masne ljuske na eritematoznoj koži glave. Liječi
se blagim kupkama kamilicom barem jednom dnevno, a ljuske se skidaju oblozima od
kamilice.
125. Promjene kože u trudnoći-

-fiziološke- pigmentacije uslijed djelovanja hormona (koje se izbjeljuju, a nevusi se
ekscidiraju)). Pojačana dlakavost. Strije (izbočenja dermisa zbog promjene vezive u trudnoći,
nema terapije). Promjene krvnih žila (teleangiektazije, proširene vene, hemići).
-patološke- pruritus gravidarum- pred porod nakon kojeg nestaje, a javlja se zbog kolestaze
u genetski predisponiranih žena. Lokalno losioni s lokalnim anesteticima.
-Prurigo gestationis- Pojava pruriga u 2. trimestru. Lokalno antipruritici.
-Pruritičke urtikarijske papule i plakovi trudnoće- mnogo eritematoznih,edematoznih papula
koje intenzivno svrbe. Rijetko iznad grudiju. lokalno kortikosteroidi a doza se mora postepeno
smanjivati.
- 105 -
-Impetigo herpetiformis- to je oblik pustulozne psorijaze koji se javlja u trudnoći. Vide
eritematozni plakovi okruženi sterilnim pustulama. Može se naći hipokalcemija. Terapija se
prilagođava općem statusu, daje se pronison do 60 mg/dan, a doza se postepeno smanjuje.
-Herpes gestationis-rijetka autoimuna bolest koja se javlja samo u trudnoći. Vidi se brzo
progresivna, pruritična, urtikarijska erupcija na abdomenu koja se brzo generalizira. Nakon
poroda nestaje, pa se rijetko primjenjuju kortikosteroidi.
126. Bolesti vanjskog spolovila u muškarca- Distopija žlijezda lojnica- njihova pojava u tkivu
unutarnjeg lista prepucija. Vide se žučkasti čvorići. Treba držati pojačanu higijenu.
-Lymphangitis sulci coronarii- kobasičasta blijeđa formacija koja okomito presjeca dužu os.
Nakon grubljeg seksa. Prolazi brzo. Pomažu tople kupke.
-Fimoza- nemogućnost prevlaćenja prepucija preko glansa zadržavanje smegme što
može dovesti do upale. Pokušati prevući, ako se ne uspijeva onda dorzalna incizija ili
cirkumcizija.
-parafimoza- kad je rub suženog prepucija prevučen preko glansa al nemre nazad. Rub
preucija je edematozan i inflamiran. Glans je lividne boje, zadebljan i izrazito bolan.. Može
doći do gangrene glansa. Spazmolitici+Pokušati vratiti, ako ne dorzalna incizija uz naknadnu
cirkumciziju.
-Balanitis (glans) i postitis (prepucij)- crvenilo, oticanje, seropurulentna sekrecija, može i
fisure, gangrena,...
-Gangrena fulminans- najčešće kod traume  nekrotički raspad penisa i skrotuma.
Antibiotici širokog spektra, analgetici.
127. Bolesti vanjskog spolovila žene-

-Vulvovaginitis- razni uzročnici. Crvenilo, oticanje uz pojačan iscjedak, svrbež, peckanje, bol
uz moguću gangrenu. Ispiranje blagom otopinom kalijeva permanganata, lokalna primjena
krema koje sadrže antiseptike i kortikosteroide i po potrebi antibiotici.
- Vulvovaginitis infantum- u mladih djevojaka uzokovan stranim tijelom ili bakterijskom
infekcijom. Crvenilo, edem uz purulentnu sekreciju koja izaziva svrbež i trljanje. Terapija kao i
gore.
- Vulvovaginitis diabetica- kod dijabetičarki s Candidom albicans. Tamno crvena sluznica, ut
svrbež i oticanje. Može se videjti i bjelkaste pustule i ljuskanje na eritematoznoj podlozi. Liječi
se osnovna bolest i sekundarna infekcija.
-Fluor vaginalis- pojačani iscjedak. Terapija prema uzroku.
128. Depigmentacije- može zbog blokade sinteze melanina (albino)

-Vitiligo- ograničen, sklon progresiji. Etiopatogeneza nepoznata, a sklonost se nasljeđuje.
Istodobno se može javiti i depigmentacija kože. Bitna je zaštita.
129. Hiperpigmentacije- Ephelides-sunčane pjege- ljeti se vračaju i potamne, ne umnožaju se

melanociti već brže stvaraju melanin. Vide se pigmentirane mrlje od 2-5 mm. Ne javljaju se na
mjestima koja nisu izložena suncu. Treba izbjegavati sunce i zaštititi se.
Chloasma- multiple pigmentirane mrlje na licu veličine nokta do kovanog novca.
Izbjegavanje sunca i zaštita.
-Melanodermitis toxica- hiperpigmentacija nakon upale izazvane egzogenim kontaktom s
fototoksičnim supstancijama i izlaganja suncu. Izbjegavati uzročni faktor i sunce.
-Lentigines- lentigo je tamna okrugla makula do 0.5 mm koja se ne mijenja pod utjecajem
sunca. Mogu se javiti bilo gdje. Prekriti pigmentacije korektivnom kozmetikom, a ako rastu
treba ih odstraniti
- 106 -
-Acanthosis nigricans- hiperpigmentacija i papilomatoza kože. Ili su genetski uvjetovane ili
su posljedica neke bolesti.Liče na koru hrasta. Terapija je simptomatska.
130. Diskromije- nakupljanje endogenih i egzogenih pigmenata u kožu.

-Carotinosis- uslijed taloženja karotina  žuto obojena koža. Zbog pretjeranog unosa ili
smetnji u metabolizmu karotena. Ukloni li se ingestija karotena nestaje.
-Tetoaža- egzogenim unošenjem netopivih supstanci. Teško se uklanja. Dermoabrazija,
laser, plastična operacija.
131. Dermatitis seborrhoica- kronična recidivirajuća upala seborojičkih područja, možda

Pityrosporum ovale. Glava, sternalno i interskapularno područje. Žarišta ružičastocrvene boje
prekrivene bijeložutim ljuskama. U prehrani treba izbjegavati koncentrirane ugljikohidrate,
masti i jake začine. Šamponi, kreme,..., u koje se stavljaju salicilna kiselina (2-5%-tna),
sumpor (2-10%-tni), antimikotici (ketokonazol),... U novorođenčadi ispod ljuski se vide eritem i
eksudacija. Ljuske se skidaju maslinovim uljem, glava se pere u kamilici, daju se vutamini B.
Često treba previjati. Ako dođe do infekcije treba prema antibiogramu.. Sapune treba
izbjegavati. Ako dođe do eritrodermije primjenjuje se 40-60 mg/dn prednisolona.
132. Acne vulgaris- geni, hormoni bakterije. Bitna je količina loja koji se luči i veličina lojnica.
Dođe li do suženja pilosebacealnog ušća nakupljni loj i odbačene epitelne st. ne mogu van te
se skrućuju u folikulima u bjelkastožučkastu masu koju nazivamo komedon (crni vrh otvoren,
bijeli zatvoren). To se može proširiti u okolno tkivo  upalaapsces. Najčešće u pubertetu.
Acne se dijele u tri vrste: comedonica (najblaži, samo otvoreni i zatvoreni komedoni),
papulopustulosa ( uz komedone nalazimo crvene bolne papule koje prelaze u papulopustule) i
conglobata (uz komedone, papule, pustule i hemoragične kruste proces zahvaća i dublje
dijelove folikula i perifolikularnog tkiva pa nastaju tvrdi i bolni čvorovi furunkuloidnog izgleda
koji konfluiraju i tvore infiltrate koji prelaze u šupljine ispunjene gnojem koji kroz fistule izlazi
na površinu. Ostaju brazgotine. Terapija: Kod blažih samo lokalna. Redovitim čišćenjem treba
odstraniti masnoću i time sprijećiti stvaranje komedona. Postojeći komedoni otvaraju se
mehanički, a veći papulopustulozni infiltrati otvaraju se ubodnom incizijom. Kožu treba prati
toplom vodom i kiselim ili neutralnim sapunom., a zatim protrljati alkoholnom otopinom
salicilne kiseline (1.5-3%-tna). Od antibiotika lokalno se primjenjuje eritromicin. Kod težih
oblika daju s sredstva koja smanjuju izlučivanje lojnica. Daju se i retinoidi (isotretionin 0.5-0.75
mg/kg/dan uz kontracepciju) koji smajuju lučenje, keratinizaciju, upalu i djeluju protubakterijski.
Brazgotine se riješavaju dermoabrazijom.
133. Rosacea- u starijoj dobi. Počinje prolaznim crvenilom na nosu i obrazima koji postaje
stalan. Na takvoj se koži kasnije prosijava mreža dilatiranih kapilara. Zatim se razvijaju
čvorići , pa pustule, pa infiltrati. Može doći do gomoljastog bujanja osobito na nosu
(rhinophyma). Peroralna primjena oksitetraciklina 3-4 mj (1000 250mg/dan). Treba
izbjegavati sva iritativna sredstva. A rinofima se riješava laserom.
134. Dermatitis perioralis- folikularno smještene papule, papulovezikule i papulopustule na

difuzno crvenoj podlozi. Koža je oštećena dugotrajnom uporabom kortikosteroida, pa reagira
na mnogo podražaja. Treba prekinuti kortikosteroide i uzimati tetracikline i eritromicin. Pomažu
i hladni propusni oblozi.
135. Bolesti apokrinih i ekrinih žlijezda-

- 107 -
-apokrina- bromhidrosis (pojava znoja neugodna mirisa, potrbna higijena), chromhidrosis
(znoj u boji, može biti krv, obično bezazleno) i Morbus Fox-Fordyce (začepe se pa nastaju
papule, lokalno kortikosteroidi)
-ekrine- anhidrosis- potpun nedostatak znojenja obično zbog aplazija znojnica. Teško se
podnosi visoke temperature. Terapija je simptomatska.
-hypohidrosis- smanjeno znojenje. Obično u starosti,a primjećuje se i u pemfigusa,
sklerodermije, psorijaze,... Koža je suha i ljušti se. Terapija nezadovoljavajuća.
-Hyperhidrosis- pojačano znojenje. Normalno u trudnoći, jače radu, kod debelih, u vrućoj
klimi, kod nekih bolesti, alkoholne i nikotinkse intoksikacije. Najčešće u području aksila,
dlanova i tabana,... Prozraćna odjeća i obuća.
136. Bolesti noktiju- onihoze. Nokat može biti udubljen (zbog omekšanja, ljudi koji rade s
vodom), biti bez sjaj i mrviti se (onychodistrofia), onychshisis (cijepanje na dve ploče koje su
jedna na drugoj), onycholysis (odvajanje nokatne ploče od ležišta), anonychia (odsutstvo),
scleronychia (jednoliko zadebljan)... Mogu biti promjenjene boje : leukonychia ( bijele pjege),
Muerckeovi nokti (bijele brazde koj ostaju i kad nokat raste) i Terryevi nokti (proksimalne 2/3
nokta su bijele.
137. Neožiljne alopecije- Alopecia adrogenetica- više od 90% alopecija. Nasljedni

(dominantno) gubitak kose ovisan o hiperprodukciji androgena skraćuje se stvaranje dlake.
Lokalno Minoxidil (2%-tni) 2x 1 ml/dan. Kosa se može i presaditi.
-Alopecia areata- žarišno ispadanje dlaka, obično imunološki posredovana. Za blaže oblike
primjenjuju se intralezionalno kortikosteroidi u kombinaciji s Minoxidilom. U težim oblicima
može PUVA.
-Effluvium capillorum- difuzno ispadanje kose zbog nekog štetnog djelovanja na organizam
lijekovi, stres, hormoni, metabolizam). Ako je poznaz liječi se uzrok. Kosa izraste nakon 6-12
mjeseci.
138.Alopecia areata- žarišno ispadanje dlaka, obično imunološki posredovana. Može dio
vlasišta, cijelo vlasište ili cijelo tijelo. Vlasi lagano izvuku. Za blaže oblike primjenjuju se
intralezionalno kortikosteroidi u kombinaciji s Minoxidilom. U težim oblicima može PUVA.
139. Ožiljne alopecije- kao posljedica bolesti (bakterijski folikulitis i duboka mikoza vlasišta,
DLE, sclerodermia, tumori u vlasištu), te fizikalnih (opekotine), kemijskih ili mehanički
čimbenika. Treba liječiti osnovni uzrok.
140. Bolesti usnica, jezika i sluznice usne šupljine-

-usnice- Cheilitis e contactu- upalna reakcija uzrokuvana iritativnim ili senzibilizirajućim
djelovanjem tvari (ruž, hrana, paste). Vide se eritematozne usne s vezikulama i edemom, a
kasnije i ljuštenje. Štetne tvari se uklanjaju, a koriste se kortikosteroidne kreme.
-Cheilitis exfoliativa- upala vanjskog ruba s ljuštenjem. Zbog stalnog vlaženja.
-Cheilitis actinica- erozivni heilitis uzrokovan djelovanjem sunca. Zaštita.
-jezik- lingua plicata. izbrazdan jezik. U brazdama se skuplja hranaupala. Higijena
-macroglossia- povećanje jezika
-Lingua villosa nigra. Hiperplazija filiformnih papila na jeziku s hiperkeratozom. Zbog loše
higijene i uzimanja antibiotika. Nekoliko na dan četkati jezik mekom četkom i premazivati 40
%-tnom otopinom ureje.
-gingiva i sluznica-Gingivitis hyperplastica- hiperplazija i tamnocrvena boja gingive koja lako
krvari. Higijena i uklanjanje lokalne iritacije.
- 108 -
-peridontitis- upala gingive praćena resorpcijom potpornog tkiva zubi i kosti, a uzrokovan je
mikroorganizmom. U početku samo gingivitis, a kasnije ispadaju. Higijena+antibiotici
(tetraciklini, metronidazol)
-epulis- benigna tvorba na petiljci koja se mora odstraniti kirurški.
-aphtae- psuedomembrana iznad nekrotičnog dna oko kojeg je crveni upalni obruč.
141. Poremećaji metabolizma lipida- Xanthomatosis- reaktivni tumori kože nastali

nakupljanjem makrofaga koji su endocitozom napunjeni lipoproteinima. Najčešće kod
hiperlipoproteinemije. Ako su ksantomi pločasti nazivaju se ksantelazme. Moguće kirurški
odstraniti.
-Mb. Gaucher- oštećena razgradnja cerebrozida koji se nakuplja u makrofazima, te se po
tjelu nalaze smeđkaste pigmentacije
-Mb. Niemann-Pick- sfingomijelin. U uznapredovaoj fazi vide se smeđkaste pigmentacije.
142. Poremećaji metabolizma aminokiselina- Phenylketonuria- nakupljanje fenilalanina. Koža i

kosa su hipopigmentirane, a koža je suha. Dijeta.
-Alkaptonuria- poremećaj metabolizma AK tirozina. Nastaju crno-plavkaste pigmentacije
hrskavica koje se prosijavaju (uška i nos). Urin je tamno obojen, osteoartritis, oštečenja srca.
Dijeta.
143. Poremećaji metabolizma purina- Arthritis urica- giht. Odlaganje urata u zglobove i kožu.
U dermisu i epidermisu mikroskopski se vidi nakupljanje urata. U predjelima prstiju vide se
bjelkasto-smeđi čvorići tzv. urički tofi. Dijeta uz alopurinol koji smanjuje sintezu urične kis.
144. Poremećaji metabolizma mukopolisaharida-

-Generalizirani miksedem- kod hipotireoze, jer se mukopolisaharidi smanjeno razgrađuju.
Djeluje edem, ali na pritisak ne nastaje udubina. Supstitucijska hormonska terapija.
-Mucinosis follicularis- iz nepoznatog razloga na degenerativno promjenjenim stanicama
vanjske dlačne ovojnice i žlijezda lojnica javlja se sluz. Na koži vide se grupirane folikularne
papule koje sadrže velike količine dermalnog mucina, pa se pritiskom mucin može istisnuti.
Kortikosteroidi topički i per os (20-40 mg/dan), a pomaže i PUVA.
-Pretibialni miksedem- u ljudi s hipertireozom. U krvi cirkulira faktor koji pospješuje sintezu
polisaharida. Na anterolateralnim stranama potkoljenice vidi se plak koji izgleda voštano i
nekompresibilno je, a koža je kao narančina koža. Treba liječiti osnovnu bolest.
-Lichen myxiedematosus- lokalizirana ili generalizirana erupcija zaravnjenih papula, u kojma
su depoziti mucina, a povezana je sa cirkulirajućim paraproteinima koji uzrokuju proliferaciju
fibroblasta. Sistemska primjena kortikosteroida i citostatika.
145. Hijalinoza kože- taloženje hijalina u koži i sluznici zbog defekata u sintezi kolagena. Jezik
je bez papila, gladak i povećan, te ograničena kretanja. Na koži se vide papule, pustule i
vezikule i bule. Dermoabrazijom i laserom.
146. Porfirije- nasljedne ili stečene bolesti kod koje je poremećena sinteza hema  više
porfirina. Zbog toga što porfirina apsorbira UV zrake on je fotosenzibilizator. Nastaju jer
nedostaju ili enzimi koji razgrađuju porfirin(e) ili je onemogućeno njegovo izlučivanje ili je
oštećena sinteza . Kod prva dva slučaju daje se beta-karoten (60-180 mg/dan), koriste se
zaštitne kreme i antimalarici. A kod trećeg hepatalna dijeta (izbjegavati porfirine) i antimalarici
u malim dozama (60 mg/dan).
- 109 -
147. Hepatička porfirija- Porfitija kutanea tarda- jaka preosjetljivost na dorzumu kože, pa lako
nastaju vezikule, bule, kruste i ožiljci. Lijekovi, alkohol, hepatitis virusi, HIV infekcija i HCC
mogu uzrokovati. Treba zaštiti jetru (jetrena dijeta) uz antimalarike u malim dozama (60
mg/dan).
-Porfirija varijegata- poremećaj u sintezi hema s pojavom vezikula i bula na dorzumu šaka.
Terapija nema učinka.
-Akutna intermitentna porfirija- nema fotopreosjetljivosti, pa ju otkrivaju internisti. Mogu je
provocirati lijekovi, hormoni, prehrana. Treba uvesti dijetu bogatu ugljikohidratima i ukinuti
faktore koji su to uzrokovali.
148. Gamapatije- hiperprodukcije gamaglobulina, amogu biti mono- i poliklonalne.

-Macroglobulinaemia- monoklonalna IgM. Vide se periorbitalno smješteni hemoragični
infiltrati. Vidi se šiljak u elektroforezi proteina seruma. Terapija je citostatska i simptomatska.
-Purpura hyperglobulinaemica- poliklonalna uz napada ortostatske purpure (na
potkoljenicama vide se petehijalna krvarenja). Terapija nema koristi.
-Cryoglobulinaemia- pojava autoantitjela koja aglutiniraju na temp. ispod 37°C. Na koži se
mogu vidjeti akrocijanoza, kriopurpura (petehijalna krvarenja na mjestima izloženima
hladnoći), urtikarija, ulceraicje, gangrene. Ponekad se primjenjuje plazmafereza.
149. Avitaminoze i hipervitaminoze-Vitamin A-Kod a- i hipovitaminoze vidi suhoća i

ihtioziformno ljuštenje, akne i atrofija žlijezda, kosa i nokti pucaju. Kod hipervit. vide se suha i
gruba koža i fisura na usnama i mukoznim membranama.
-B1 (tiamin)- kod kroničnog alkoholizma. Beri-beri centralnja i preiferna neuropatija,
kardiovaskularni simptomi i gastrointestinalni poremećaji, uz edem lica, ruku i zglobova
-B2 (riboflavin)- angularni stomatitis, atrofija jezika, a nakoži ljuskanje inflamiranih areala
genitalne regije.
-B3 (nijacin)- pelagra- dermatitis, dijareja i demencija. Koža postaje fotosenzitivna 
eritematozni i edematozni areali uz sitno lamelarno ljuskanje. Javlja se i hiperkeratoza
dlanova, a zahvaćeni djelovi kože postaju tvrdi, prekriveni ljuskama.
-B5 (pantotenska kis.)- kosa sijedi, a rane teže cijele.
-B6 (piridoksin)- javlja se seborejički dermatitis.
-B11 (folna kiselina)- erozije kože, hiperpigmentacija dlanova i tabana, te stomatitis. Vidi se i
difuzna toksiča alopecija.
-B12 (cijanokobalamin)- obično zbog premalo intrisic factora. Vidi se glositis, te
hiperpigmentacija dlanova i tabana.
-C (askorbinska kiselina)- folikularna keratoza ekstremiteta, perifolikularne petehije,
usporeno cijeljenje rana, često krvarenje gingive, ispadanje zubi
-D (kalciferol)- rahitis i osteomalacija.
-E (tokoferol)- muskularni i vaskularni poremećaji i poremećaji fertiliteta
-H (biotin)- seborojički dermatitis, suhoća i crvenilo sluznica, a jezik je crven i bolan.
-K- krvarenja.
150. Noduli haemorrhoidales- varikozna proširenja gornjeg ili donjeg hemoroidnog venskog
spleta. Potiče porast tlaka u anusnim i perianusnim venama. Mogu krvariti. Ako prolabiraju
njihova sekrecija uzrokuje pečenje te sfinkter reagira stezanjem  zastoj krvi što može
dovesti do ulceracije i apscendiranja. Mogu ne prolabirati, prolabirati za vrijeme defekacije ali
se spontano vratiti, bez spontanog vračanja ali se mogu manuelno vratiti i bez mogučnosti
vraćanja. Terapija: higijensko dijetni pristup. Koriste se antiseptičke i protuupalne preparati sa
dodatkom analgetika. Ako je potrebno (zbog tromba) može se učiniti ekscizija vena. Poticanje
- 110 -
fibroze između vena i unutarnjeg sfinktera sklerozantnim sredstvima. Koristi se i foto i
elektrokoagulacija.
151. Dermatitis perianalis- upala perianalne regije. Kao posljedica uzročnika, sekrecije analne
sluznice ili ostataka fekalne mase. Od eritem, bolnosti do kroničnih infiltrata i lihenifikacije.
Intenzivan svrbež je uvijek prisutan. Higijena, liječenje hemića i blage antiflogističke kupke
(kamilica). Kod jakog svrbeža antihistaminici per os.
152. Hipogonadizam i neplodnost u muškaraca- zbog genetskih, infekcijskih poremećaja i

poremećaja opskrbe krvlju. Bivanje na visokim temperaturama također neopvoljno utjeće. Vidi
se smanjena dlakavost, tanji glas, ginekomastija, poremećaji osteomuskularnog sustava,
bolnost zbog upale. povećanje zbog tumora,... Nakon 3-4 dana apstinencije (ko to može
izdržat?) uzima se ejakulat, a mora imat od 2-6 ml u kojima je od 20-250*10^6 /ml i moraju biti
dovoljno pokretni. Liječenje: liječi se uzrok.
Dermatološka onkologija
153. Ciste- šupljine ispunjene sadržajem. Prave i pseudociste.
-cystis epidermalis- epidermalna cista. Ispunjena roževinom, a zid čini epidermis s odžanim
zrnatim slojem. Nastaje iz st. epidermisa začepljenjem folikularnog otvora. Na licu, vratu,
prsima i gornjem djelu leđa  tamo gdje su lojnice najaktivnije. D.D. lipom je dublje
smješten i mekši, a aterom je drugdje smješten. Liječenje: ekscizija in toto kod neupoaljenih,
a kod upaljenih drenaža i antibiotici, a ekscizija nakon smirenja.
-cystis trichilemmalis(atheroma, pilarna cista, cystis sebacea)- cista ispunjena roževinom čiji
je zid epitel vanjske ovojnice korijena dlake. Nastaje začepljenjem folikularnog otvora dlake.
Nalaze se multiplo u vlasištu. Liječenje kao i kod epidermalne ciste.
-milium- multiple površinske, bijele ciste veličine 1-2 mm. Etiologija primarnih nepoznata, a
kod sekundarnih nastaju nakon traume kože. Primarne na licu i kapcima. Liječenje:
otvaranje lancetom i ekspresija sadržaja.
154. Madeži (pigmentni nevusi)- to su posljedice poremećaja u embrionalnom razvitku.

Mogu biti melanocitni, nevocitni i organoidni. ABCDE: A(asimetrija), B(border, ograničenost),
C(color, boja), D (dijametar) i znakovi upale, erozija, krvarenja, svrbež i bol.
1.Epidermalni melanocitni nevusi- macula "cafe au lait"- povečanje broja melaninskih zrnaca
uz normalan broj melanocita. Bilo gdje na trupu i udovima. Benigno pa liječenje nije
potrebno.
-naevus spilus- svjetlosmeđi madež sa mjestimičnim sitnim crnosmeđim pigmentacijama.
Bilo gdje. Vide se gnjezda nevusnih st. na EDD granici. Uglavnom benigno pa rezanje samo
kozmetički.
-melanosis naeviformis- jednolično tamno ili svjetlosmeđe područje bizarnog oblika
prekriveno dlakama. na gornjem dijelu trupa i rukama kod adolescenata. Uklanja se iz
estetskih razloga.
-lentigo simplex i lentiginosis- tamnosmeđe pigmentacije, bilo gdje na koži, a mogu biti
prisutne od rođenja. Tijekom života rastu. Ako ih je puno lentigioza. Povećan broj
melanocita i količina pigmenta.
-lentigo senilis- hiperpigmentirane makule koje se javljaju nakon 40. godine zbog povećanja
broja melanocita
-ephelides- brončane do tamnosmeđe makule kod ljudi s crvenkastom kosom Autosomno
dominantno. Na fotoeksponranom djelu (licu i rukama). Benigno.
- 111 -
2.Dermalni melanocitni nevusi- naevus coeruleus: kao obični i kao celularni plavi madež.
Obični plavi do 15mm na hrptu šake, a histološki se vide izduženi melanociti u dermisu.
Celularni plavi je veći, može imati plak i može maligno alterirati.
-macula mongolica- benigno, sivkastoplavo, na donjem djelu leđa i lumbosakralnoj regiji. U
mongola i latinoamerikanaca.
-naevus fuscocaereleus ophtalmomaxillaris- crnkastoplav, u području 1. i 2. grane
trigeminusa. Može maligno alterirati. Kod Mongola
-naevus fuscocaereleus deltoacromialis- veći, u području prsišta i deltoideusa, samo u
japanaca, uz moguću malignu alteraciju.
3.Novocelularni nevusi. Naevus naevocellularis pigmentosus- žučkast do crnosmeđ, u razini
ili iznad razine kože, oštro ograničen, glatke površine katkada prekrivene dlakama. To je
najčešći madež. Postoje tri tipa: intradermalni (najčešći), epidermalni i kombinirani. Vide se
gnjezda nevusa. D.D. maligni melanom, naevus coeruleus, pigmentirani bazeliom.
4. Posebni oblici nevocelularnih nevusa- naevus dysplasticus- nakon puberteta ili u zreloj
dobi. Hereditarni oblik je uvijek multipli uz velku mogučnost pretvorbe u maligni melanom, a
nehereditarni mogu biti i solitarni. Nejednolike boje(svjetliji ili tamniji), bizarnog oblika,
asimetrični, neoštro ograničeni, blago elevirani. Kirurško uklanjanje.
-"Halo" nevus – okružuje ga nepigmentirana zona. Tendencija spontanom iščezavanju pa
liječenje nije potrebno.
- Melanosis neurocutanea- nevusi se osim na koži nalaze i u mozgu, leđnoj moždini i
moždanim ovojnicama  neurološke smetnje.
-Naevus pigmentosus giganteus
- Melanoma juvenile- čvor veličine lješnjaka, tvrd, ružičasto-crven, koji rijetko maligno
alterira.
155. Paraneoplastične dermatoze – nemetastatske promjene koje su posljedice postojanja

malignih tumora unutarnjih organa. Hormonski, autoimuno, metabolički djeluju.
1.Obligatno paraneoplastičke dermatoze- Acanthosis nigricans maligna- hiperpigmentirana,
hrapava i papilomatozna promjena uglavnom u pregibima. Obično s adenokarcinomima
unutarnjih organa. Promjene su simetrične i jako svrbe. D.D. acanthosis nigricans benigna,
pemphigus vegetans.
-Acrokeratosis paraneoplastica- kod malignoma visceralnih organa kao simetrične akralne
keratoze.
-Erythema gyratum repens- rijetka eritematozna promjena s giriranim, lagano eleviranim,
serpingiozniom morfima. Uz adenokarcinome dojke, grlića maternice, prostate, respiratornog
i GI sustava.
-Hypertrichosis lanuginosa acquisita- pojava lanugo dlaka. Kod karcinoma mok. mjehura,
respiratornog i GI sustava. Na licu i šakama
-glukagonoma sindrom- uz glukagonom. Na donjem djelu trupa i ekstremiteta vidi se eritem,
vezikul pustule, bule,...
2.Fakultativno paraneoplastične dermatoze- Ikterus, melanoza (kod ACTH producirajućih
tumora), hemokromatozu (malignomi hepatobilijarnog sustava), plani ksantomi i sistemska
amiloidoza (kod multiplog mijeloma). Palmarni eritem (tumori jetre), teleangiektazije
(karcinom pluća). Pemphigoid bullosus (kronične leukemije, limfomi i karcinom prostate),
pemphigus vulgaris, pemphigus foliaceus i dermatitis herpetiformis(limfomi i Kaposijev
sarkom). Eritrodermija (leukemije, limfomi, malignomi).
156. Prekanceroze- patološke promjene iz kojih će se javiti karcinom. Djele se na obligatne

(velika vjerojatnost) i fakultativne(vrlo rijetko). Kertoze (keratosis actinica, kemijske keratoze
- 112 -
(arsenske i katranske), rendgenske), Cheilitis praecancerosa, Cornu cutaneum, leukoplakia i
Keratoacanthoma.
157. Keratoze-Keratosis actinica- na fotoeksponiranim područjima zbog UVB nastaju

premaligni keratinociti. Okrugla crvenkasto-smeđkasta središta hrapave površine. Nema
regresije. Krioterapija, eletrokoagulacija, ekscizija. Prognoza je dobra
-arsenske keratoze- na dlanovima i tabanima. Male sivo-žute keratotične papule. Liječenje
keratolitičkim mastima i kirurški.
-katranske keratoze- bradavičasta orožnjenja, nakon dugotrajnoj ekspoziciji katranu. Na
fotoeksponiranim djelovima kože. Ekscizija ili termokoagulacija.
-rendgenske keratoze- kao aktinička keratoza. Kirurška ekscizija što prije.
158. Cheilitis precancerosa- upala donje usne zbog izlaganja sunčevoj svjetlosti. Bitna
prevencija
159. Cornu cutaneum- hiperkeratotična naslaga u obliku piramide, na fotoeksponiranom
djelu kože, smeđkaste boje. Kirurški odstraniti zbog mogučnosti prelaska u spinaliom.
160. Leukoplakia- najčešća prekanceroza sluznica i polusluznica. Zbog egzogenih fizikalnih i
kem. podražaja (pušenje. začini, kiseline) kroniča upalna reakcija. leukoplakia simplex-
bjelkasti oštro ograničen plak glatke površine i leukoplakia verrucosa (bradavičaste površine)
koja često maligno alterira. Česta sekundarna infekcija Candidom. Ukloniti iritanse, te u
početnom stadiju krioterapija, a u kasnijim kirurškaili rtg terapija.
161. Keratoacanthoma- pseudoepiteliomatozna hiperplazija podrijetlom iz folikula dlake.

Najčeće zbog UV zraka  na fotoeksponiranim područjima. Počinje kao papula, a zatim se
razvija središnja kraterast udubina ispunjena rožnatom tvari. Raste do 2 cm. D.D.
spinocelularni karcinom. Ukoliko ne dođe do regresije ekscizija.
162. Xeroderma pigmentosum- fotodermatoza s nedostatkom enzima reparacije DNA. Ubrzo

nastaje spinocelularni karcinom i bazaliom. Liječenje: zaštita mehaničkim kremama i
pastama i kirurško odstranjenje tumora.
163. Klasifikacija najčešćih tumora kože-

1.Tumori podrijetlom iz pidermisa- benigni epidermalni t. (keratosis seborrhoica,
stuccokeratosis, Clear cell acanthoma), benigni tumori adneksa kože (trichoepitelioma,
pilomatricoma, Cylindroma, Syringoma) i maligni epidermalni t. : intraepidermalni karcinomi
(morbus Bowen i Erythroplasia Queyrat) i invazivni karcinomi (C. basocellulare i C.
spinocellulare)
2. Tumori melanocita- Lentigo maligna i Melanoma maligna
3.Tumori mezodermalnog podrijetla- tumori vezivnog tkiva (benigni; keloid, fibroma i
Histiocytoma; maligni: Dermatofibrosarcoma protuberans i Hystiocitoma fibrosum malignum)
i vaskularni tumori (benigni: Haemangioma capillare, Haemangioma cavernosum,
Haemangioma senile, Venous lake, Naevus flammeus, angiokeratoma i maligni: Kaposi
sarcoma)
4.Limforetikularni- benigni (pseudolymphoma) i maligni (T-st. limfomi (mycosis fungoides) i
ostali maligni limfomi kože)
5. Metastatski karcinomi kože
164. Benigni tumori epidermisa- keratosis seborrhoica- nastaje proširenjem epidermisa uz

pojačano stvaranje roževine. Češća je u starijoj dobi. Svugdje osima na dlanovima i
stopalima. Na licu, vratu, trupu, vlasištu. Žuto žarište promjera nekoliko milimetara koje
- 113 -
prelazi u smeđe. Površina postaje papilomatozna i fisurirana. Liječi se ekskohleacijom i
krioterapiom.
-Stuccokeratosis- mnogobrojne seborejičke keratoze u starijih osoba u predjelu donjih
udova. Liječi se ekskohleacijom i krioterapiom.
-akantom svijetlih stanica- etiopatogeneza nepoznata. Solitarna , dobro ograničena , sporo
rastuća tumorozna tvorba, 10-15 mm, u oredjelu donjih udova starijih ljudi. Kirurška ekscizija.
165. Benigni tumori adneksa- Trichoepitelioma- to je hamartom. Crvenkaste ili žute tvrde
papule, obično na licu. Diferencijacija u smjeru folikula dlake. Pojedine tumore moguće
ekscidirati, a kod multiplih dermoabrazija i laser.
- pilomatricoma- difeencijacija u smjeru matriksa dlake. Etiopatogeneza: traumatsko
premještanje epitelnih st. Na ramenima, glavi i vratu. Obično pojedinačni 1-3 cm, tvrdi.
Maligna pretvorba nije opažena.
-Cylindroma- diferencijacija st. u smjeru ekrinih znojnica. Multipli crveni, na vlasištu, rijetko
maligno alteriraju. Kirurško liječenje.
-Syringoma- nastaje iz izvodnih kanal ekrinih znojnica. Periorbitalni (multipli čvorići boje kože
na donjoj vjeđi) i diseminirani oblik (blijedocrvene papule). Pojedinačne moguće kirurški
odstraniti, a diseminirane ne.
166. Benigni tumori veziva- keloid- oštro ograničena fibrozna tvorba  kao posljedica ozljede.
U crnaca, blijede boje, bezbolni, ne svrbe. Kortikosteroidi lokalno, zračenje, krioterapija.
-fibroma- meki (sitni, boje kože) ili tvrdi (nakon mikrotrauma ili uboda insekata, smeđkaste
boje, ponekad svrbi). Kirurška ekscizija.
-fibrosis nodularis nasi- papulozna tvorba boje kože do 3 mm, pojedinačno na vrhu nosa.
Kirurški.
-Histiocytoma- benigni reaktivni tumor, pojedinačno, dobro ograničeno, boje kože. Kirurška
ekscizija.
-Synovioma- od sinovije, pojedinačni, sporo rastući čvorići, obična na prstima uz tetivu.
Kirurški.
167. Benigni tumori mišićnog,masnog, živčanog i hrskavičnog tkiva-

-Leiomyoma- tumori glatkog mišića, bolni na pritisak.
-Neurofibroma- benigni tumor živčanog tkiva, sitni, mekani. Kirurška ekscizija.
-Morbus Recklinghausen- neuroektodermalna, nasljedna sistemska bolest, koja može
pogoditi periferne žive ili CNS (akustički). Pojava brojnih neurofibroma. Kirurški.
-Lipoma- umnožavanje potkožnog masnog tkiva. Ekscizija u cijelosti
-Chondrodermatitis nodularis chronica helicis- tumor hrskavičnog tkiva, u predjelu gornjeg
dijela uške, bolan na pritisak. Kirurška ekscizija.
168. Intraepidermalni karcinomi- Morbus Bowen- intraepidermalni carcinoma in situ s

mogućnošću prijelaza u invazivni karcinom, oštro ograničen, u starijoj dobi, prekriven ljuskama
ili krustama. Nakon probijanja bazalne membrane prelazi u carcinoma Bowen. D.D. psorijaza,
lupus erythematodes. Liječenje: krioterapija, kirurška ekscizija, 5-fluorouracil u masti i
zračenje.
-Erythroplasia Queyrat- carcinoma in situ na glansu penisa ili vulvi. Crvena žarišta promjera
nekoliko mm, finogranulirane površine. D.D početni spinocelularni karcinom, psorijaza.
Kirurška ekscizija i pvršinsko zračenje.
-Morbus Paget- intraepidermalni adenokarcinom izvodnog kanala mliječnih žlijezda koji se
pojavljuje u predjelu areole dojke u žena poslije 40. godine. Oštro ocrtano eritematozno
žarište na kojem se pojave ljuske i kruste. Može se javiti uvučenost mamile i ulceracija.
- 114 -
Histološki se uočavaju Pagetove st. Potrebno pregledati limfne čvorove i kompletne dojke.
D.D. kontaktni alergijski dermatitis i psorijaza. Mastektomija.
169. Carcinoma basocellulare- lokalno agresivni tumor ije st. potiču iz temeljnog sloja
epidermisa, folikula dlake i lojnih žlijezda. Ne metastazira; UV+genetika; 95% na glavi. Glatka
crvena površina na kojoj se preosijavaju kapilare, više ili manje uzdignut, sa mogučnošću
ljusaka i krusta, te ulceracijama koje zahvačaju dublje strukture. Histološki građen od atipičnih
bazofilnih stanica. D.D. melanom, fibrom, , ciste, sboroična keratoza. Kirurška i radioterapija,
te citostatici lokalno.
170. Carcinoma spinocellulare- maligni epitelni karcinom koji počinje kao Ca. in situ.
Destruirajući rast i mogučnost metastaza. Na sluznicama (osobito na prijelazu kože u
sluznicu). Genetika+UV+kemija(sastojci nafte,arsen)+virusi (HPV). Hiperkeratoza koja prelazi
u nekrozu ili ulceraciju. Kreće iz prekanceroza. Histološki epidermis je pretjerano orožnjen s
jakom atipijom epitelnih st koje liče na spinozni sloj epidermisa. D.D. veruke, bazeliom,
seborojičke keratoze. Kirurgija uz zračenje.
171. Benigni vaskularni tumori kože- Haemangioma capillare- najčešći , proliferacija
endotelnih st. , a nastaje u prva 3 tj. života. Crvena makula koja raste prvih nekoliko mjeseci, a
regredira do 7 godine.
- Haemangioma cavernosum- široki vaskularni prostori s debelim fibroznim stijenkama.
Nodularna crvena tvorba na glavi ili vratu u prvim mjesecima života. Regresija rijetka.
Kortikoidi, ekscizija, sklerozacija, krioterapija, laser.
- Haemangioma senile- iza 40. god. multiple u gornjem dijelu trupa boje trešnje. Uklanjaju
zbog kozmetskih razloga krioterapijom, elektrokoagulacijom ili laserom.
-Venous lake- tamnoplavi čvor na fotoeksponiranoj koži. U biti radi se o teleangiektazijama
sa širkoim vaskularnim prostorom, a često se zamjeni za melanom. Krioterapija.
-Naevus flammeus- prisutan pri rođenju, ne regredira. Na licu tamno crvene boje sa
teleangiektazijama. Kozmetska terapija laserom.
-Angiokeratoma- dilatirane kapilare ispod akantotičnog i hiperkeratotičnog epidermisa.
Tamnocrvena do crna hiperkeratotična papula ili plak, do nekoliko cm. Kirurška ekscizija,
elektrokoagulacija, krioterapijai laser.
-Granuloma pyogenicum- brzorastuća tvorba, lako krvari,a javlja se na mjesti ozljede 
infekcija. Elektrokoagulacija, ekscizija ili ekskohleacija
-Lymphangioma- malformacija limfnih žila koje dijeluju poput cista. Liječenje nije nužno.
Može ekscizija.
172. Maligni tumori mekih tkiva i krvnih žila- Dermatofibrosarcoma protuberans- mezenhimalni
tumor slabe malignosti građen vretenastih st. porijekla fibroblasta. Smeđi plak na kjem se
stvaraju plavocrveni nodusi. Kirurška ekscizija. Metastaze rijetke.
-Histiocytoma fibrosum malignum- na ekstremitetima, mesnate multilobularne mase,
ishodišta najčešće u mišiću. Ekscizija uz česte metastaze.
-Sarcoma Kaposi- multifokalni tumor vretenastih stanica. Klasični spori iz J i I Evrope, brzi iz
srednje Afrike, jatrogeni kod imunosuprimiranih (kod vračanja imun. sustava nestaje) i kod
inficiranih HIV-om. Smeđi plakovi na potkoljenicama koje prelaze u plakove i bolne noduse.
Ekscizija, zračenje krioterapija, laser, intralezionalno citostatici.
173. Maligni melanom- maligni tumor melanocita, najzločudniji tumor kože i sluznice, sklonost
ranom metastaziranju, u žena na licu i nogama, a u muškaraca na gornjem dijelu trupa. Može
iz nepromjenjene kože (50%), nevusa(30%),... Tamne je boje, rijetko je amelanotični,
- 115 -
-Lentigo maligna melanoma- povezanost s kumulativnim učinkom sunčeva svjetla.
Nejednoliko smeđa mrlja različite veličine i oblika, neoštro ograničena, na licu. Histološki se
vidi bazalna proliferacija atipičnih melanocita.
-Površinsko šireći melanom- najčešći tip, tamne boje, tijekom horizontalnog(radijalnog) rasta
površina je ravna, a tijekom vertikalnog neravna, čvoričasta. D.D. displastični nevus.
-Nodularni melanom- brz razvitak bez radijalnog rasta.
-Melanoma malignum acrolentiginosum- u predjelu dlanova, stopala, noktiju i sluznica.
Makulozna promjena s mrljastim tonovima boja smeđe do crne.. D.D. melaonocitni nevusi,
gljivične infekcije. Bez metastaza 5god 75%, limfni čvorovi 25%, udaljene metastaze 0%.
Bitan je broj mitoza. Radikalno kirurški (1 cm u zdravo tkivo).
174. Pseudolimfomi kože-

1.T-stanični pseudolimfom-
-Limfoidna reakcija na lijekove- na antikonvulzivne lijekove. Visoka temp. uz
limfadenopatiju, eritemtozne promjene na koži, eozinofiliju i hepatisplenomegaliju.
-perzistirajuća nodularna reakcija na ubode kukaca i nodularni skabijes. Multiple
pruritične, eritematozne tvrde papule i čvorovi
-aktinički retikuloid- pruritična dermatoza uzrokovana perzistirajućom fotoalergijskom
preosjetljivošću. Crvenkaste, lihenoidne papule, plakovi i čvorovi. Moguća eritrodermija
-Limfomatoidna papuloza- recidivirajuća polimorfna papulonekrotična dermatoza.
Vide se eritematozne papule, plakovi, papulovezikule i papulopustule.
2. B-stanični pseudolimfomi- kao posjedica uboda insekata, tetoaža, cijepljenje..
Čvorovi smđocrvene boje.
-Liječenje: treba ukloniti uzročnike. Lokalna uporaba kortikosteroida, krioterapija,
kirurška ekscizija, zračenje
175. T-stanični limfom kože- Mycosis fungoides- spororastući, nisko maligan. Premikotički
stadij (dugo traje, atipična crvenkasta žarišta, jak svrbež, ne djeluje na klasičnu terapiju),
Infiltrativni stadij (nastaju infiltrirana žarišta crvenakst boje na kojima se vide indurirane papule
koje se povečavaju. Jak svrbež) i Tumorski stadij (crveni, mekani, skloni ulceriranju).
Eritrodermija može prethoditi tumoru uli se pojaviti s njim. Svrbež je jak uz povećanje limfnih
čvorova. Imunohistokemijski se vide CD4+ stanice.
-Sindrom Sezary- eritrodermija uzrokovana infiltracijom stipičnim T-limfocitima. Počinje na
manjim područjima, a završava limfadenopatijom
-Pagetoidna retikuloza- oštro ocrtana, ljuskava žarišta
-Adult T-cell leukemia-lymphoma- visoka malignost uzrokovana HTLV-1, u Aziji. Vide se
papule, palkovi i čvorovi.
-Dijagnoza: (imuno)histologija
-Terapija- lokalna terapija citostaticima (mekloretamin), PUVA, zračenje.
176. Kožni B-stanični limfomi- klonska proliferacija B-limfocita. Vide se crveni plakovi i čvorovi.
Histološki se vide infiltrati limfocita uz destrukciju adneksa. rendgenska i polikemoterapija.
177. Lymphoma Hodgkin- infiltrati Reed-Sternbergovim stanicama. Počinje povečanjem

limfnih čvorova. Vide se pločasti infiltrati i kutano-subkutani crveni čvorovi skloni ulceriranju.
Liječenje: antihistaminici, antipruriginoznih sredstava, lokalnih i sustavnih anitbiotika,
virustatika. Uputiti hematologu.
178. Promjena na koži kod leukemija- mijeloične leukemije- blijedilo kože zbog anemije,
krvarenje u kožu, ulceracije. Vide se i čvorovi skloni nekrotičnom raspadu.
- 116 -
-limfatične leukemije- svrbež kože, vide se i infiltrati koji mogu izazvati eritrodermiju.
-liječenje: lokalnim kortikosteroidima i antiobioticima, a ponekad PUVA.
179. Histiocitarne bolesti kože- infiltracija histiocita.

-TipI-histiocitoma Langerhansovih stanica:. Kongenitalna samoizlječiva retikulohistiocitoza-
mali broj papula vidljiv pri rođenju. Može preći u pravu histiocitozu.
-Tip II- histiociti kojima nedostaju obilježja Langerhansovih stanica: Xantogranuloma
juvenile- crvenkasto-žute papule ili nodusi sa teleangijektazijama na površini. To je reaktivna
granulomatozna reakcija na nepoznati stimulus. Intralezionalno steroidi, a sistemski
kemoterapija, radioterapija, kortikosteroidi.
- Reticulohistiocytosis disseminata- čvorići (u kojima je upala ,odnosno fibroza)i
poliartropatija. Liječi reumatolog.
-Xantelasma palpebrarum- mekani žučkasti plakovi na gornjim kapcima. Vide histiociti
s lipdima. Kod hiperlipoproteinemije. Kirurški ili laserom.
-Xantoma papulosum- nekoliko žučkastih papula ili nodusa
-Xantoma disseminatum- grupirane žučkasto-smeđe papule.
-Histiocitoza Langerhansovih stanica- reaktivna, proliferativna akumulacija histiocita.
Papule i papulopustule.. Dokazuje se imunohistokemijski. Lokalno kortikosteroidi i
fotokemoterapija..
-Tip III- akutna monocitna leukemija
180. Mastocitoze-nakupljanje mastocita u koži i potkožnom tkivu. Svrbež, urtikarije, eritem i

drugim sistemskim poremećajima.
-kutane mastocitoze- Mastocytoma- lokalna nakupina mastocita u dermisu. Jedna ili nekoliko
papula. Pozitivan Darierov znak (trljanje promjenjene kože uzrokuje urtikarisju reakciju).
-Mastocytoma disseminatum- nodularni infiltrati
-Urticaria pigmentosa-
-Maligna mastocitoza- atipični mastociti. Opsežni eritemi, pozitivan Darierov znak.
-Liječenje: antihistaminici uz izbjegavanje triger-čimbenika.
Venerologija
181. Sifilis- stadiji, dijagnostika, liječenje- Treponema pallidum- spolno, transplacentarno i

transfuzijom ili zaraženim predmetima i kontaktom. Inkubacija je oko 3 tjedna, a najveća
mogućnost prijenosa infekcije je u ranom stadiju. Inkubacija oko 3 tjedna, a najveća je
mogučnost prijenosa u ranom stadiju . Liječenje se provodi benzatin-penicilin u dozi od 2,4
milijuna i.j. jednom tjedno. U primarnom stadiju 4 tjedna, sekundarnom i tercijarnom 7 tjedana,
a trudnice 10 tjedana. Primarni (primarni afekt), sekundarni (hematogeni rasap) i tercijarni
stadij (destrukcija tkiva). Dijagnoza: klinička slika, nalaz T. pallidum u tamnom polju, serološke
pretrage, te pretrage likvora. Između stadija javlja se latentni stadij u kojem bolest miruje.
182. Nevenerični sifilis – konatalni sifilis-

-syphilis endemica- zbog loših higijenskih uvjeta. Preko predmeta, dodirom. Nedostaje
primarna lezija.
183. Inicijalni stadij sifilisa(primarni)- nakon inkubacije od 3 tjedn nastaje primarni afekt ili
ulcus durum, koji započinje kao tamnocrvena macula koja prerasta u upaljenu papulu koja
ulcerira (tu se nalaze žive T. pallidum). U. durum najčešće je smješten na vanjskom spolovilu,
a praćen je povećanjem lokalnih limfnih čvorova.
- 117 -
184. Rezolutivni (sekundarni) stadij sifilisa- 9-10 tj. nakon infekcije. Dolazi do limfogenog i
hematogenog rasapa tj. generalizacije sifilisa. Javljaju se sifilidi (kožne manifestacije bolesti):
makulozne, makulopapulozne, papulozne i anularne promjene koje cijele bez ožiljka.
Makulozni sifilid je monomorfan, ružičast, simetričan egzantem. Papulozni sifilid: crvene
papule, bolne na pritisak, sjajne površine (lihenoidne papule). Maligni sifilis : rijetko se javlja
kod bolesnika s imunodeficijencijom.
-javljaju se poremećaji pigmentacije, poremećaji rasta kose, limfadenopatija, anemija,
splenomegalija. Uslijed maceracije nastaju velike macerirane papule pune T. pallidum 
condylomata lata.
185. Destruktivni (tercijarni) stadij sifilisa- nakon 3-5 godina. Dolazi do destrukcije tkiva.
Javljaju se grupirane lezije koje nisu kontagiozne. Promjene se javljaju u obliku tuberoznih
sifilida (grupirane papule koje ulceriraju) i guma (subkutani sifilidi; podkožni proces koji
fistulira ulkus). Javlja se i granulomska upala aorte  aneurizma i sifilitički meningitis,
paraliza,...
186. Labaratorijska dijagnostika sifilisa- dokazivanje mikroskopiranjem u tamnom polju- iz

ulcus durum, condylomata lata. U tamnom vidnom polju pod 40x povaćanjem. Pacijent ne
smije uzimati terapiju.
-serološke pretrage- Netreponemski testovi: VDRL jeflokulacijski test gdje se dokazuje
kardiolipin. Provodi se 4-5 tjedana nakon infekcije.
-RPR je test koji dokazuje protulipidna protutijela.
-treponemski testovi: ITP test- imobilizacija T.P. uzgojene u testisu kunića u dodiru sa
serumom oboljelih. nakon 6-8 tj. Skup, te se zato ne koristi više.
-FTA- indirektna imunofluorescencija, a otkriva antitijela
-TPHA- pozitivan nakon 3. tj. Najosjetljiviji. Test aglutinacije
-pretrage likvora
187. Liječenje sifilisa- Liječenje se provodi benzatin-penicilin u dozi od 2,4 milijuna i.j. jednom
tjedno. U primarnom stadiju 4 tjedna, sekundarnom i tercijarnom 7 tjedana, a trudnice 10
tjedana. Kod preosjetljivosti na penicilin, u ranom stadiju 100 mg doksicilina 2x dnevno u 2 tj.
ili 500 mg tetraciklina 4x dnevno u 2 tj. ili 500 mg eritromicina 4x dnevno u 2 tj. ili 250 mg
ceftriaksona dnevno i.m. tjekom 10 dana. Kod novorođenčeta 150.000 J/kg/dan Penicilina G u
6 doza tijekom 14 dana.
188. Konatalni sifilis- transplacentarno

-Syphilis connatalis recens- kad se dijete rodi sa simptomima. Poput sekundarnog stadija.
Dijeca su slaba. Zahvaćeni su ssrce i CNS
-Syphilis Connatalis tarda- kasni konatalni sifilis, odgovara tercijarnom sifilisu, osim što srce
nije zahvaćeno, a CNS može biti.
- penicilin G 100 000-150 000 U/kg/dan.
189. Gonoreja muškaraca i komplikacije- Urethritis acuta gonorrhoica anterior- javlja se

pečenje i bol pri mokrenju, uz gnojni iscjedak. Neliječenjem nastaje Urethritis gonorrhoica
chronica kod kojeg je malo iscjedka i bez boli, a bolest napreduje. Širenjem bolesti u stražnji
dio uretre nastaje Urethritis gonorrhoica posterior koja je obilježena nagonom za mokrenjem i
boli u anorektalnom području. Od komplikacija nastaju epididymitis i prostatitis gonorrhoica.
Sumamed 1g/dan 1-2 dana. Inkubacija 2-4 dana.
- 118 -
190. Gonoreja žena i komplikacije- Urethritis gonorrhoica acuta- bol pri mokrenju, gnojni
iscjedak i eritem malih usana. Može nastati cervicitis gonorrhoica i salpingitis što može dovesti
do sterilnosti. Kod žene su imptomi slabiji pa žena dugo može biti neprepoznati izvor infekcije.
191. Ulcus molle- inkubacija 2-4 dana. Haemophilus ducrey. Meki ulkus na vanjskom spolovilu
i lokalni limfadenitis. Ulkus se može inficirati. Azitromicin 1 g/dan. U tropskom području.
192. Lymphogranuloma inguinale- inkubacija 2 tj. Chlamydia trachomatis serotipovi L1-3.

Javlja se ulcerativna lezija sa regionalnim limfangitisom. Može se javiti elefantijaza. U tropima,
dokazuje se dokazom klamidije. Doksiciklin 2x100 mg (ili eritromicin 4x500 mg/dan) tijekom 21
dana.
193. Donovanosis- inkubacija 8-12 tj. Calymmatobacterium granulomatis. Granulomatozne

lezije vanjskih genitalija koje mogu ulcerirati. Tropski krajevi. Histološkim dokazivanjem,
sumamed 1x 1g/tjedno u 4 tjedna.
194. Genitalne infekcije uzrokovane HPVom- tip16 uzrokuje karcinom grlića maternice.
Inkubacija traje 2-9 mjeseci.
-Condylomata acuminata- najčešći. Papulozne, nodozne tvorbe verukoidnog izgleda na
vanjskom spolovilu
-Condylomata plana- veći onkogeni potencijal
-Gigantski kondilom Buschke-Löwenstein- masivna tumorska lezija anogenitalne regije.
Histološki nije zločudno
-Bovenoidna papuloza- multiple papule na vanjskom spolovilu
- potrebno dokazati HPV DNA
-terapija je slaba. Lokalno citostatici (Podophylin), krioterapija, ekskohleacija, ekscizija,
elektrokoagulacija, termokauterizacija. Recidivi česti.
195. Nespecifični (negonorejički) uretritisi-

-klamidija- Chlamydia trachomatis serotip D-K. Spolno prenosi uz inkubaciju 1-3 tjedna.
Blaga klinička slika sa seroznim iscjetkom iz uretre. 1g Azitromicina
-mikoplazme- Ureaplasma urealyticum i Mycoplasma hominis. Blaga klinička slika sa
seroznim iscjetkom iz uretre. Doksiciklin 2x100 mg/dan u 2 tj.
-Trihomonas- Trichomonas vaginalis- spolno, bazen, ručnik. Žene: žuti iscjedak neugodna
mirisa uz svrbež i pečenje vagine. Muški: bez simptoma ili blagi uretritis. Dokaz iz sekreta.
Metronidazol 2x500 mg na dan.
196. Herpes genitalis- HSV-2. Spolnim putem. Česti recidivi. Inkubacija 2-7 dana. Vide se
vezikule, pustule, erozije i ulceracije prekrivene krustama uz osjećaj boli i pečenja. Aciklovir
5x200 mg tijekom 5 dana uz istovjetnu lokalnu terapiju.

Dermatologija SKRIPTA - Seminar Ski, Diplomski Maturski Radovi, PPT I Skripte Na WWW - Ponude

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Dermatologija SKRIPTA - Seminar Ski, Diplomski Maturski Radovi, PPT I Skripte Na WWW - Ponude

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Dermatološka propedeutika

KOŽA: površine 1,5-1,8 m2 u muškaraca i oko 1,2 m2 u žena- najveći organ;

1.Razvitak kože- koža se razvija iz dvaju zametnih listića, iz ektoderma i mezoderma. Iz

GRAĐA KOŽE: 1. epidermis 2. dermis 3. subcutis (potkožno masno tkivo=tela subcutanea)

DERMATOZE: bolesti kože

FUNKCIJA KOŽE: 1. mehanička zaštita 2. od dehidracije 3. od sunčevog svjetla 3. od patogenih

->TIPOVI KOŽE: normalna, masna, suha i mješovita;

->OPIS PROMJENA NA KOŽI=DERMATOLOŠKI STATUS; (broj, veličina, oblik, boja, razgraničenje,

4. Funkcija kože – zaštitna: mehanička, dehidracija, sunce, mikroorganizmi, termoregulacija,

5. Fizikalno dijagnostički postupci u dermatologiji i venerologiji –

6. Sustav eflorescencija u koži-općenito- broj (slitarna, multipla), oblik, veličina, boja,

12. Opće (sistemsko) liječenje dermatoza-

18. Fizikalna terapija u dermatologiji

21. Antibiotici u lokalnoj primjeni – klindamicin, gentamicin, kloramfenikol

22. Kortikosteroidi u općoj primjeni – deksametazon, metilprednizolon, prednizolon

23. Antihistaminici – loratadin, difenhidramin

24. Antimikotici – amfotericin, flukonazol, ketokonazol, nistatin

25. Kortikosteroidi u lokalnoj primjeni – metilprednizolon, betametazon dipropionat (beloderm); sa

26. Antiparazitarni – metronidazol, mebendazol

27. Antivirusni – aciklovir, interferon

28. Citostatici- fluorouracil

29. Zaštitna sredstva od UV zraka- 1. oktilmetoksicinamat, titan-dioksid, cink-oksid

KLASIFIKACIJA TUMORA KOŽE

1)BENIGNI EPIDERMALNI TUMORI

3)MALIGNI EPIDERMALNI TUMORI

5) TUMORI MEZODERMALNOG PODRIJETLA

7) METASTATSKI KARCINOMI KOŽE

BENIGNI TUMORI EPIDERMISA

TUMORI ADNEKSA KOŽE

BENIGNI TUMORI VEZIVNOG TKIVA

BENIGNI TUMORI MIŠIĆNOG, ŽIVČANOG, MASNOG i HRSKAVIČNOG

MALIGNI INTRAEPIDERMALNI TUMORI KOŽE

MALIGNI VASKULARNI TUMORI

HISTIOCITARNE BOLESTI KOŽE

KONGENITALNA SAMOIZLJEČIVA HISTIOCITOZA

LANGERHANS CELL HISTIOCYTOSIS (LCH) ILI HISTIOCITOZA X

XANTHOGRANULOMA JUVENILE, X. NECROBIOTICUM, RETICULOHISTIOCYTOMA,

BOLESTI PROUZROČENE HIV-om

KOŽNE MANIFESTACIJE HIV INFEKCIJE

b) neoplazme -> Kaposi(vaskularna neoplazma obilježena pojavom

c) eritematoskvamozne bolesti -> Psoriasis vulgaris (učestalost nije veća u

1) EPIDERMALNE PIODERMIJE 2) PIODERMIJE FOLIKULA 3) PIODERMIJE

->STAPHYLODERMIA BULLOSA NEONATORUM ET LACTENTIUM

->DERMATITIS EXFOLIATIVA NEONATORUM

->ANGULUS INFECTIOSUS ORIS (STREPTOGENES)

-> PSEUDOFOLLICULITIS BARBAE (pilli recurvati) ->slobodni kraj brade izazove

 PIODERMIJA ZNOJNICA -> HIDRADENITIS SUPPURATIVA

BAKTERIJSKE BOLESTI KOŽE POSEBNIH OBLIKA

 ECHTYMA -> akutna bakt. bolest...nekrotične ulceracije->kroz oštećena

 PHLEGMONE-> difuzna gnojna upala kože, potkožja koja tendira na fascije i

 ERYTHRASMA-> dermatoza intertriginoznih regija uzrokovana s

 PYODERMIA ULCEROSA SERPINGINOSA-> ne razlikuje se puno od

 PYODERMIA CHANCRIFORMIS-> S. aureus; sliči primarnom afektu sifilisa,

 ACNE NECROTICA-> papulo-nekrotičke promjene na vlasištu i licu s

ACRODERMATITIS CHRONICA ATROFICANS (ACA)

SCLERODERMIA CIRCUMSCRIPTA MORPHEA (SC)

POREMEĆAJI EMBRIONALNOG RAZVITKA KOŽE.

APLASIA CUTIS CONGENITA.

Ostali poremećaji : PSEUDO-AINHUM SINDROM, CUTIS VERTICIS GYRATA,

BOLESTI UZROKOVANE VIRUSIMA

AIDS – TREBA NAPRAVITI.

Normalna flora kože je Staphylococcus epidermidis, Acinetobacter, Corynebacterium.

Prolaznu floru (izazivaju bolesti) čine Staphylococcus aureus, beta-hemolitički streptokok