P. 1
Narkomanija

Narkomanija

|Views: 693|Likes:
Published by Jasmina{-_-}

More info:

Published by: Jasmina{-_-} on Dec 28, 2010
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as DOC or read online from Scribd
See more
See less

02/07/2013

NARKOMANIJA

DROGA KROZ VIJEKOVE
Kada je u pitanju historijat ove problematike, pogled unazad seže do arheoloških otkrića širom svijeta koja su pokazivala ornamente sa motivima čovjeka i droga. Tu, svakako, spadaju pronađene i sačuvane knjige drevnih civilizacija o travama pomoću kojih su se liječili naši preci. U tim knjigama se pominje opijum kao narkotik tačno 2500 god. prije naše ere. Na nekim arheološkim iskopinama iz IX vijeka prije nove ere jasno su vidljive slike pečurki iz kojih izvire glava boga. Neki Indijanci nastanjeni u Meksiku, i danas upražnjavaju običaje iz doba svojih predaka, mijenjajući sebe. Oni ispijaju ekstrakte čudotvornog kaktusa pejot (slika br. 1) i tako komuniciraju s bogom. „Otac“ moderne medicine, Hipokrat, u svojim djelima nabraja 300 vrsta ljekovitih biljaka, pri tome stavljajući opijum na prvo mjesto. U knjizi „De materija medica“ njegov sljedbenik, Pedanije Dioskoride, opisuje više od 500 „blagotvornih“ supstanci biljnog i mineralnog porijekla. Čak i Aristotel spominje opijum i mak koji uklanjaju bol i imaju uspavljujuće dejstvo. U srednjem vijeku mnogi biljni rastvori upotrebljavani su na evropskim dvorovima kao sredstva za savršena ubistva jer nisu ostavljali nikakve tragove. Tako su se stvari odvijale sve do 1856. godine, kada je belgijski hemičar, Jean Cervance, uspio da iz organizma izdvoji nikotin. Tim poduhvatom označen je početak nove ere u modernoj kriminologiji i kriminalistici. Dr. Jean Cervance je nastavio s izdvajanjem smrtonosnih biljnih supstanci iz ljudskog organizma. Od tada naučna ekspanzija svakim danom je povećavala svoje mogućnosti i sve više stezala „obruč“ oko izvršioca mnogih zlodjela. Toksikomanija nije otkrića našeg vremena, ali joj je naše vrijeme dalo razmjere epidemije, sto je i dovelo do zloupotrebe droga. Droge su odavno probile granice kultura koji su ih stvorile, definisale i učinile od njih ono što jesu. Napuštajući svoja kulturna ishodišta, droge su se u savremenom svijetu situirale u najširim razmjerima i prostorima toga svijeta, poprimajući kozmopolitsko značenje i stvarajući sada svoju kulturu, kulturu droga kao obilježje globalnog civilizacijskog trenutka koji živimo. Ovakvo širenje je doprinijelo i porastu dostupnosti koja opet ništa ne znači bez želje pojedinca da je uzme.

2

slika br. 1-Peyote kaktus enciklopedija Encarta

OVISNOST O DROGAMA
Stanje ovisnosti najčešće se definiše kao bolesno stanje koje nastaje nakon određenog perioda konzumiranja droge, kada se javlja jaka, a ponekad i neodoljiva želja za upotrebljavanjem droge. Svako uzimanje psihoaktivnih supstanci koje nije preporučeno i dozirano od strane ljekara nazivamo zloupotreba ili abuzus. Za neke osobe koje konzumiraju drogu postoje određeni nazivi, svakako prikladniji od naziva narkoman. Praktično gledano, odnos čovjeka i droge može biti sljedeći: -čovjek samo jednom proba drogu i to više nikad ne učini -čovjek izvjesno kraće vrijeme eksperimentiše sa jednom ili više droga, a nakon toga ne nastavlja dalje s konzumiranjem -čovjek povremeno u nepravilnim rjeđim intervalima konzumira drogu -čovjek se liječi od bolesti ili povrede upotrebom lijekova narkotika -čovjek kontinuirano konzumira jednu ili više vrsta droga Droge mogu stvoriti dvije vrste ovisnosti: samo psihičku ili i psihičku i fizičku. Kod nekih droga ovisnost sa javlja nakon nekoliko uzimanja. Sve to zavisi od kvaliteta droge, intenziteta i načina uzimanja, od same ličnosti koja je uzima. Tako droga postepeno postaje sastavni dio života narkomana. Određeni užitci ili zadovoljstva postepeno slabe, a javljaju se nova bolesna stanja kojih narkoman postaje svjestan. To su stanja organizma pod dejstvom droge i stanja organizma bez droge. Ovo drugo je prava noćna mora za narkomane i pri samoj pomisli da mogu doći u takvo stanje hvata ih panika i strah. Posmatrano fiziološki, organizam narkomana počinje postepeno funkcionisati pod dejstvom jedne nove materije, droge. Za neke ćelije organizma, nakon određenog vremena postaje sasvim normalno ovakvo novonastalo funkcionisanje. Tako se organizam narkomana adaptira na drogu. Ukoliko se droga ne unese u organizam na vrijeme, dolazi do reakcije koja ima simptome bolesnog stanja, kada je potreban lijek, a lijek je droga. Biti ovistan znači ne moći više biti normalan, ne moći više normalno funkcionisati u bilo čemu ako nisi pod dejstvom sredstava ovisnosti. Prije uzimanja droge bio si normalan, ali nakon što se „navučeš“ na drogu, da bi bio normalan, ti moraš uzeti drogu i biti stalno pod njezinim djelovanjem. Čim njezino djelovanje počne popuštati, postaje ti loše, neizdrživo, i da bi to izbjegao makar na nekoliko sati, pod svaku cijenu nastojat ćeš nabaviti sljedeću dozu, i tako u nedogled. Biti ovistan znači biti zarobljen „hemijom“ u mozgu, a to znači izgubiti slobodu u sebe.

3

OSNOVNI POJMOVI O DROGAMA I NJIHOVA PODJELA
Riječ droga potiče od francuske riječi drogue, što znači ljekarija, neprerađeni lijek, tj. u širem značenju napola preparirani proizvod, animalnog ili mineralnog porijekla, koji služi za lijekove, kozmetičke ili tehničke potrebe. Međutim, zakoni o proizvodnji i prometu opojnih droga pod tim nazivom podrazumijevaju supstancu sintetičkog ili prirodnog porijekla čijom se upotrebom mogu stvoriti stanja ovisnosti koja mogu da izazovu oštećenja zdravlja ili na neki drugi način ugroze ljudski integritet u fizičkom, psihičkom ili socijalnom smislu. Gledajući najuopštenije, opojne droge su prirodne i sintetičke supstance složenih organskih jedinjenja koje imaju osobinu da na čovjeka djeluju tako što izazivaju posebna psihička i fizička stanja. Osoba koja uzima narkotike osjeća razdraganost, pijanstva, omamljenost, halucinacije i izuzetnu hrabrost, kao i osjećaj pojačane inteligencije i seksualne moći. Jednom uzeta droga stvara neodoljivu potrebu za ponovnim uzimanjem i povećanjem doze, što u krajnjem ishodu izaziva psihičku i fizičku ovisnost. Droge se dijele na osnovu različitih parametara. Po porijeklu materije i načinu na koji se proizvode dijele se na: 1. prirodne 2. sintetičke 3. polusintetičke Prema dejstvu na ljudski organizam dijelimo ih na: 1. droge koje uzrokuju samo psihičku ovisnost 2. droge koje uzrokuju i fizičku i psihičku ovisnost Prema farmakološkim svojstvima opojne droge dijelimo na: 1. narkotike 2. psihodepresore 3. psihostimulanse 4. halucinogene 5. kanabis 6. rganske rastvarače

4

NARKOTICI Savremena terminologija narkotike povezuje sa opojnim drogama, a iz korijena te riječi izvedene su i riječi narkoman i narkomanija. Ako bi uvažavali samo farmakološka svojstva, u narkotike bi spadale sljedeće opojne droge: Opijum Opijum se dobija iz opijumovog maka zvanog cvijet sna (slika br. 2) 1803. godine je njemačkom farmaceutu Serturneru uspjelo da iz opijuma izoluje mekonsku kiselinu i bazu koju je nazvao morfijum. Kasnije je francuskom hemičaru Robikkeu uspjelo da iz morfijuma izdvoji kodein. U početku se morfij u velikim količinama primjenjivao u medicinske svrhe, a odmah je otkriveno i njegovo svojstvo da otklanja umor, pa ga ljudi počinju upotrebljavati pušenjem i žvakanjem. Kasnije se počeo ubrizgavati direktno u krv, jer je tako njegovo dejstvo bilo jače. Opijumov mak je jednogodišnja biljka sa cvjetovima bijele, ljubičaste, crvene ili ružičaste boje. Čahure maka velike su 2 do 10 cm, i u njoj se nalaze alkaloidi. Kada čahura sazri, zasjeca se posebnim sječivom u vidu jednog ili dva reza iz kojih iscuri bijeli sok. Na vazduhu on mijenja boju od svijetlosmeđe do tamnosmeđe. Kako se nakon pet, šest sati po zarezivanju čahure materija koja iz nje iscuri osuši, ona se skida i još u smolastom obliku prikuplja, suši i presuje. Ova smola predstavlja sirovi opijum. Sam prinos zavisi od vrste maka, vremena ubiranja soka, biljnih bolesti i ekoloških faktora. Postoje čak i skale kvaliteta opijuma. Tako se najboljim smatra turski, potom indijski, a nakon njih južnoazijski i meksički opijumov mak. Morfijum Morfin je glavni aktivni sastojak opijuma. Dobiva se iz opijuma ili direktno iz makove slame. U evropske klinike je unijet 1864. godine, nakon pronalaska šprica. Probnu injekciju morfijuma ubrizgao je sebi liječnik Vud Aleksandar, koji je poznat kao prvi morfinista. Mnogi liječnici su ga počeli koristiti, pa je zbog toga dugo vremena bio tretiran kao neškodljiva supstanca. Morfin predstavlja veoma efikasno sredstvo za ublažavanje bolova. Na tržištu se pojavljuje u obliku prizmatičnih ili igličastih kristala, u vidu praha, tečnosti ili ampula. Kao supstanca gorkog je okusa i bez boje. Dobija se rafinisanjem i mnogostrukim prečišćavanjem sirovog opijuma i to od 8% do 21% u ovisnosti od klimatskih uslova. Koristi se u medicini kao izvanredan analgetik ali i kao opojna droga. Narkomani ga najčešće uzimaju ubrizgavanjem injekcija u venu, i oralno ili ušmrkivanjem prethodno rastvorenog u sulfatima, hidrohloridima ili acetatima. Pod dejstov ove droge kod narkomana se javlja blijedožuta boja kože i smanjene zjenice. On zaboravlja na bol i dobrog je raspoloženja. Osim ovoga, posljedice uzimanja morfina su podrhtavanje mišića, javljanje osjećaja straha, pad tjelesne temperature, zapuštanje lične higijene, kao i zanemarivanje sopstvenog izgleda.

5

slika br. 2-opijumov cvijet enciklopedija Encarta

Kodein Kodein je blaži od opijuma, ali se nikako nebi smio potcijeniti iz prostog razloga što izaziva dvostruku ovisnost i što vrlo snažno djeluje na centralni nervni sistem. Pojavljuje se u opijumu u niskim koncentracijama. Za tržište se proizvodi konverzijom od morfijuma, što opet za krijumčare i preprodavce predstavlja veliku neugodnost. U njegovu proizvodnju utroši se blizu 90% morfijuma koji izbacuje farmaceutska industrija. Gorkog je okusa, a najčešće se pojavljuje u obliku bijelog kristalnog praha ili tableta. Efikasan je lijek protiv kašlja. Toksična doza mu je 0,2 grama. Prepisuje se djeci predškolskog uzrasta u razblaženoj verziji, u obliku sirupa. Njegovo uzimanje izaziva drhtavicu, svadljivost, malaksalost, nesanicu, gubitak težine i smetnje u govoru. U sirovom opijumu kodein je prisutan otprilike sa 0,7% do 2,5%. Reaguje na iste hemijske supstance kao i svi ostali derivati opijuma. Kodein je prvi put izolovan 1932. godine i, od svih narkotika koji su prirodnog porijekla, on se ipak u najvećoj mjeri upotrebljava u medicini Heroin Heroin je vrlo skupa i tražena narkomanska roba. Inače je glavni derivat morfina. Pojavni oblik heroina je prah svijetložute, žute, svijetlosmeđe i crvenkaste boje s mirisom koji podsjeća na sirćetnu kiselinu. Boja i kvalitet heroina zavise od zemlje porijekla i od supstanci s kojima se miješa (slika br. 3). Najčešće varijante heroina imaju bijelu boju i gorak okus. On se dobija procesom diacetilovanja anhidridom sirćetne kiseline ili acetilhlorida. Njegove farmakološke osobine prvi su analizirali Stokman i Dot 1883. godine. Farmakološki naziv mu je diacetilmorfin. U prodaji na ilegalnom tržištu heroin se nikada ne pojavljuje u svom čistom obliku. Miješaju ga sa šećerom u prahu, kininom, bebi puderom i sl. U medicini se heroin koristi u liječenju organa za disanje i za ublažavanje bolova. Liječnici koji su ga propisivali kao lijek, dugo vremena nisu bili svijesni njegovog štetnog dejstva. Postoje podatci da heroin nakon dva uzimanja ulazi u metabolizam nervnih ćelija i istiskuje napolje prirodne opijate, bez kojih čovjek ne može. Po svom farmakološkom dejstvu jedan gram heroina je 10 puta jači od grama morfijuma. Među narkomanima heroin važi za najpopularniju drogu zbog jake euforije koju proizvodi kod onog ko ga uzima. Kako je deseterostruko jači od morfina, djeluje stimulativno uz osjećaj prijatnosti sa pojačanom razdražljivošću, a uz to izaziva i osjećaj samopouzdanja i hrabrosti. U organizam se unosi ušmrkivanjem, oralno, injekcijama, te pušenjem. Za narkomane je ušmrkivanje vrlo prikladan način upotrebe, zbog osobine heroina da se preko sluzokože nosa vrlo brzo resorbuje u krv. Najbrži i najjači efekat se ostvaruje intravenskim ubrizgavanjem heroina. Nepomičnost tijela je prva reakcija koja nastaje nakon takvog uzimanja heroina, a ona je praćena osjećajem oslobođenosti od straha i briga. Uživaoci ove droge se mogu prepoznati po karakteristično suženim zjenicama, koje su male kao glavica igle. Posljedice korištenja heroina možemo vidjeti ne slici br. 4. Neki podatci govore da se cijena jednog kg heroina kreće od 20 000 do 500 000 američkih dolara. Heroin se često miješa u srazmjeri 1:99, tako se može zaraditi i po milion dolara po 1 kg heroina. 6

slika br. 3-boja i kvalitet heroina narkomanija.com

slika br. 4-štetne posljedice korištenja heroina narkomanija.com

PSIHODEPRESORI Još od davnih vremena poznate su neke psihoaktivne materije, odnosno materije koje utiču na mentalne procese i već se vijekovima koriste u tradicionalnoj, ali i u naučnoj medicini. Mnogi psihodepresori stvaraju ovisnost. To su pretežno bijele, praškaste ili kristalne supstance, gorkog okusa, bez mirisa, tako da se mogu razlikovati jedino primjenom hemijskih analiza. U promet dolaze u vidu ampula za injekcije ili bijelih tableta. U najpoznatije psihodepresore spadaju: - opšti anastetici - hipnotici - sedativi - antiseptici i anksiolitici - barbiturati - benzodiazepini Hipnotici U ovu skupinu spadaju sredstva pomoću kojih se postiže san, a to na izvjestan način takođe predstavlja gubitak svijesti, ali se za razliku od opštih anestetika svijest vraća, odnosno nastupa buđenje laganim udarima. Kao hipnotici se najčešće spominju: neki benzodiazepini, barbiturati, glutemidi, metakvalom. Sedativi Pod sedativima podrazumijevamo sredstva koja pri budnom stanju djeluju umirujuće na cantralni nervni sistem. Zbog umirujućeg djelovanja, oni povoljno utiču na san. Ovdje spadaju neki barbiturati i benzodiazepini, ali u manjim dozama. Suštinski gledano, razlika između dejstva sedativa i hipnotika ogleda se samo u količini koja se uzima. Barbiturati Osnovni sastojak gotovo svih psihodepresora su razne vrste barbiturata. Barbiturati mogu da stavaraju skoro sve vrste depresija centralnog nervnog sistema. Barbiturna toksikomanija karakteristična je po psihičkoj impulsivnosti različitog intenziteta, a to ustvari predstavlja naviku. Barbiturati prvenstveno služe kao supstituenti i ovisnici ih koriste samo kada ne mogu doći do drugih vrsta droge.

7

PSIHOSTIMULANSI Psihostimulansi su sredstva koja podstiču na rad centralni nervni sistem. Korištenje ovih droga je veoma rašireno, a najpoznatiji su predstavnici kokain i amfetamini. U ovu skupinu spadaju i supstance kao što su kofein i tein, koje se nalaze u kafi i čaju, ali ne ulaze u spisak droga. Dejstvo kokaina i amfetamina veoma je slično. Uživaoci smatraju da im je euforični efekat gotovo identičan. Kokain Kokain se dobiva iz lišća grma koke, na relativno jednostavan način. Ta zimzelena biljka, može izrasti kao grm do visine od 6 metara. Koka raste u Južnoj Americi, a uzgaja se i u Africi, Australiji, na Cejlonu, u Indiji i u Indoneziji. Listove koke žvakali su stanovnici Anda, stotinama godina prije dolaska španjolskih osvajača. Masovna ekspanzija kokaina dogodila se 70-ih godina. Vrlo brzo proizvodnja i prodaja kokaina postaju najveći business stoljeća. Kokain se dobija ekstrakcijom iz lišća koke i po izgledu predstavlja snježnobijelu kristalnu praškastu supstancu. Bez mirisa je, gorak, u dodiru s jezikom ili s desnima izaziva peckanje i neosjetljivost. Lako se otapa u vodi i etanolu. U medicini se dugo vremena koristio za liječenje. Medicinska upotreba mu je naglo smanjena kada je otkriveno da stvara ovisnost. Danas je upotreba u medicinske svrhe potpuno zabranjena. Trenutno se kokain smatra jednom od najjačih droga. Osnovni načini unošenja kokaina u organizam su: ušmrkavanje, injiciranje i pušenje. Najviše se koristi ušmrkivanje malih količina kokaina, koji se vrlo brzo preko preko sluzokože nosa i pluća prenosi u krv. Glavni alkaloid kokinog lista je kokain. Dobija se tako što se lišće koke izvjesno vrijeme kvasi u sudovima, a potom se postupak ubrzava dodavanjem slabe baze krečnjaka i lupanjem mase lišća drvenim maljem. U suštini postoje dvije hemijske forme kokaina: hidrohlorid i "freebase", odnosno slobodna baza. Hidrohlorid ili kokain u prahu rastvara se u vodi, a slobodna baza je jedinjenje na koje se nije djelovalo kiselinom da bi se dobio hidrohlorid. Slobodna baza kokaina se koristi za pušenje (ulični naziv crack). Ulični dileri u kokain dodaju škrob, puder ili šećer, tako da je postotak čistoće malen. Kokain je droga koja vrlo brzo stvara psihičku ovisnost. Kada osoba jednom uzme kokain ne može predvidjeti da li će nastaviti uzimati drogu ili ne. Početak djelovanja je nakon 3 do 5 minuta, a prosječno trajanje između 30 i 40 minuta. Ovisnik s velikom tolerancijom uzima doze i desetak puta dnevno, a može potrošiti i do 10 grama praška dnevno. Kokainomani imaju obično blijedo lice, gube pamćenje, volju, ali i tjelesnu težinu. Mogu da budu vrlo opasni jer ih je teško savladati zbog osjećaja da imaju više snage nego što je uistinu posjeduju. Izdržavaju velike napore i po danima ništa ne uzimaju od hrane. Kokain može uzrokovati nepravilne otkucaje srca (slika br. 5) i povećanje tjelesne temperature. Velike ili učestale doze mogu dovesti do nemira i paranoje. Izrazito velike doze mogu uzrokovati smrt zbog srčanih ili dišnih zastoja.

8

slika br. 5-posljedice uzimanja kokaina narkomanija.com

HALUCINOGENE Halucinogene droge su dobile naziv po halucinacijama koje stvaraju kod onih koji ih uzimaju. Nakon uzimanja droge osoba stiče potpuno iskrivljenje audio i vizuelne predstave o stvarnosti i okolini. Najčešće se proizvode u obliku praha, tečnosti, kapsula, tableta, ili pak pomiješane sa drugim materijalima. Ove droge djeluju na čula, tako da onaj ko ih koristi ima utisak da „vidi zvukove i čuje boje“. One stvaraju i nerealnu predstavu o veličini predmeta. Droge ovog tipa izazivaju psihičku ovisnost. Halucinogene se obično uzimaju u odnosu 1:100 miligrama. Najpoznatije su: - LSD - meskalin - fenciklidin - STP Lsd LSD je halucinogen s najjačim djelovanjem na čovjeka, najmanje 100 puta jačem od kokaina. Dobiva se iz lizerinske kiseline jednog parazita s raži. Sintetiziran je 1938. godine (njemački hemičar Albert Hofman), a postao je popularan šezdesetih godina u vrijeme "djece cvijeća". Proizvodnja LSD-a vrlo je jeftina. Za razliku od drugih droga, težina mu se mjeri u mikrogramima. Bez mirisa je, uglavnom je to bijeli prah, ali može biti i otopina. U otopinu se namaču papirići (sličice) i zatim suše. To je kod nas najčešći oblik. Postoje još i tablete (slika br. 6), kapsule, kao i otopina na kocki šecera, u žvakaćoj gumi, poštanskoj marki. Standardna doza LSD-a je izmedu 50 i 150 mikrograma. Sličice sadržavaju spomenutu dozu, no može biti i velikih varijacija, jer nema mogućnosti provjere. Kako je LSD jeftin u proizvodnji i djeluje u vrlo malim količinama, mikrogramima, mogućnost dobivanja neke druge supstance na sličici ne dolazi u obzir. Dakle, ili ste dobili zaista LSD, ili je to običan, prazan komadić papira. Njegova koncentracija je vrlo jaka, tako da jedan gram može otrovati nekoliko hiljada ljudi.Interesantan je podatak da količina droge veličine vrha igle može odvesti narkomana na „putovanje“ od 20 sati. LSD se najčešće upotrebljava žvakanjem sličica. Početak djelovanja je 20 do 60 minuta nakon uzimanja, no zavisno o količini hrane koju je konzument uzeo prije, početak djelovanja može biti i nakon dva sata. Djelovanje traje oko 8 do 16 sati; od toga su oko pola vremena halucinacije. Zbog svog dugotrajnog djelovanja teško je prikrivati konzumaciju i normalno ići u školu ili na posao. U vrijeme punog djelovanja, stvarnost je iskrivljena. Učinci su vrlo raznoliki; povećanje energije, podizanje raspoloženja, duboka religozna ili spiritualna iskustva. Nemoguće je predvidjeti djelovanje tripa (putovanje). Sve može proći u redu kao dobar trip, ali moguće su i mučnine, hladnoća, te teške psihoze i konfuzije s dubokim psihičkim posljedicama. Oporavak je tada dugotrajan, a zabilježeni su i slučajevi osoba trajno zarobljenih u stanju paranoje i konfuzije. Liječenja su trajala mjesecima. Smrtonosna doza LSD-a kod ljudi nije poznata i u svijetu nije zabilježen niti jedan slučaj smrti izravno povezane s trovanjem LSD-om. No, poznati su brojni slučajevi samoubojstava izazvanih psihozom ili halucinacijama pri upotrebi LSD-a. On izaziva psihičku ovisnost i toleranciju. Neki osporavaju navedenu ovisnost zbog toga što je LSD prehalucinogen i ne može se prečesto upotrebljavati. 9

slika br. 6-LSD enciklopedija Encarta

KANABIS Zloupotreba preparata kanabisa bez sumnje je najstarija i najraširenija vrsta zloupotrebe droga koju svijet poznaje. Preparati kanabisa su na svjetskom tržištu jedna od najjeftinijih droga. Zbog toga milioni ljudi širom svijeta zloupotrebljavaju ovu drogu. One ne izazivaju fizičku ovisnost, ali zato su narkomani koji dugu upotrebljavaju ovu drogu psihički na nju naviknuti, i najčešće se razvija tolerancija. Droge nastale od biljke Cannabis sativa su: - hašiš - marihuana Marihuana (kanabis) Marihuana je zalena ili siva mješavina isjecakanog lišća i cvjetova konoplje koja se naziva Cannabis sativa (slika br. 7). Postoji preko 200 naziva za marihuanu, a kod nas se najčešće koristi termin "trava". Razlikujemo ženske i muške biljke kanabisa. Saznanja govore da narkotična svojstva posjeduje samo ženska biljka. Listovi se beru zajedno sa cvijetom, zatim se šuše i mrve. Najčešće se puše kao cigareta (koja se zove joint) ili u luli (nargili). Osim pušenja marihuana se može konzumirati i oralno, ali tako je njeno dejstvo tri puta slabije. Samo nekoliko minuta nakon uvlačenja dima osjećaju se efekti opojne droge. Oni su najjači između dvadesetog i tridesetog minuta, a traju 2-3 sata. Manje doze ove droge izazivaju stanje opuštenosti, povećava se moć čula sluha, vida i dodira. Ako se pak uzmu veće doze, pamćenje i pažnja slabe, a stiče se i predstava o izmjenjenom identitetu. Pod uticajem velikih količina droge nastaju fantazije i halucinacije. Glavna aktivna supstanca u marihuani je THC (delta-9-tetrahydrocannabinol). Ženska biljka sadrži od 1 do 11% THC-a. On dovodi do uzbuđenja koje doživljavaju korisnici kad puše marihuanu. Tragovi THC-a se mogu otkriti standardnim testiranjem urina nekoliko dana nakon pušenja. Kod teških hroničnih korisnika tragovi se ponekad mogu otkriti sedmicama nakon što prestanu uzimati marihuanu. Kratkoročni efekti koje uzrokuje upotreba marihuane su problemi sa pamćenjem i učenjem, iskrivljena percepcija, otežano mišljenje, ubrzano kucanje srca, anksioznost i napadi panike. Postoje informacije da često uzimanje ovog narkotika vodi mentalnim oboljenjima, pa čak i blažim formama shizofrenije. Hašiš Ovaj narkotik predstavlja smolastu izlučevinu biljke kanabis. Navedena smola se najčešće nalazi u dlačicama kojima je pokriveno čitavo stablo biljke, a posebno u dlačicama lista. Hašiš se dobiva tako što se udaranjem biljke od tkaninu skida smola zajedno sa dlačicama, a zatim se dobivena smola presuje u kugle ili pločice. Ovako dobijen hašiš je deset puta jači od marihuane. Da bi se dobio 1 kg hašiša potrebno je 600 kg indijske konoplje. Miris njegovog dima više podsjeća na travu nego na indijsku konoplju. Hašiš se uzima zajedno sa pićem i jelom, ali se takođe i mješa sa duhanom ili čak opijumom. Osnovna posljedica uzimanja hašiša su halucinacije. Posljedice uzimanja hašiša se osjećaju već dvadesetak minuta nakon konzumiranja. Gubi se osjećaj za vrijeme, prostor, kao i moć rasuđivanja. Osjećaj bola i dodira su oslabljeni, snovi su veoma živi, predmeti uvećani. Zapažena je i pojava podrhtavanja prstiju uz ukočenost pojedinih dijelova muskulature. 10

slika br. 7-listovi biljke Cannabis sativa (svježi-lijevo, osušeni-desno) enciklopedija Encarta

ORGANSKI RASTVARAČI Udisanje raznih vrsta organskih rastvarača zapaženo je najčešće kod djece. Pored ljepila zloupotrebljavaju se i razne vrsta rastvarača za boje i lakove. Ono što je zajednička osobina ovih supstanci je to da mijenjaju stanje svijesti. Toksičnost i intenzitet djelovanja su različiti i zavise od supstance koja se udiše. Udisanje organskigh rastvarača počinje u dobi između 9 i 15 godina. Statistička istraživanja su pokazala da ta djeca pokazuju lošije rezultate u školovanju od ostale djece. Načini drogiranja zavise od vrste rastvarača. Rastvarači iz ljepila se koriste tako što se ljepilo istisne najčešće u plastičnu ili papirnu kesu, a zatim se smjesa stavi preko nosa i usta i tako se udiše. Udisanje organskih rastvarača može se podijeliti u sljedeće grupe: - udisanja aerosola (inhalata) - udisanje anestetika - udisanje isparljivih nitrata Udisanje aerosola Aerosoli su najčešće tečni ili gasoviti proizvodi koji uglavnom služe za punjenje sprej-boca. Najpoznatiji aerosol je freon. Koristi se tako što se udiše, bilo direktno ili pomoću plastičnih kesa. Nakon nekoliko udisaja javljaju se uzbuđenost i veselost, osjećaj svemoći, sve što podsjeća na početno dejstvo alkohola. Javljaju se i osjećaji lebdenja, neobične misli i ideje. Nakon tridesetak minuta dolazi do izrazitije omamljenosti, zamagljenog vida, vrtoglavice, nejasnog govora. Smrtni slučajevi nisu česti, ali uglavnom se dešavaju kada se udahne ljepilo koje ide u dušnik, zbog čega dolazi do gušenja. S obzirom da se freon sve manje koristi kao aerosol za punjenje sprej-boca, i ovog načina drogiranja je sve manje. Posljedice korištenja inhalata možemo vidjeti na slici br. 8.

11

slika br. 8-posljedice korištenja inhalata narkomanija.com

PROIZVODNJA I TRANSPORT OPOJNIH DROGA
U mnogim zemljama svijeta proizvodnja droga i bilja iz kojeg droga nastaje, prisutna je decenijama i toliko se ukorijenila da slobodno možemo reći da poprima oblike tradicije. U najvažnije proizvođače opojnih droga spadaju dole navedene zemlje. AZIJA-Na azijskom kontinentu mnoge zemlje su poznati proizvođači opojnioh droga. Među svim azijskim zemljama Tajland je najveći proizvođač opijuma i njegovih derivata, morfijumske baze i heroina. Na trojnom raskršću koje je u svijetu poznato kao Zlatni trougao, godišnje se proizvede 400 tona opijuma. Pakistan je uz Tajland jedan od najvećih proizvođača sirovog opijuma i heroina u svijetu.Velik dio heroina koji se plasira u zemlje zapadne Evrope, potiče iz Pakistana. Turska je takođe jedan od najvećih proizvođača opijuma.Zbog svog geografskog položaja, na putu je svih krijumčarskih kanala. Značajni proizvođači opojnih droga u Aziji su i Iran, Afganistan, Indija i Burma. AFRIKA-Maroko je najveći proizvođač indijske konoplje na afričkom kontinentu. Ogromne količine kanabisa iz ove zemlje putuju u Evropu. Jedna od vodećih zemalja u proizvodnji opijumovog maka i indijske konoplje je sigurno i Nigerija. Ni ostale afričke zemlje nisu imune na proizvodnju opojnih droga. To se posebno odnosi na Keniju, Etiopiju i Egipat. JUŽNA AMERIKA-Zemlja označena kao Zeleni kontinent predstavlja pravo kokainsko carstvo iz kojeg se ukupna količina te ilegalno proizvedene opojne droge plasira širom svijeta. U južnoameričkom kontinentu se sasvim sigurno izdvaja Kolumbija, koja je najveći proizvođač kokaina na svijetu. Laboratoriji i aerodromi za transport droge smješteni su u teško pristupačne džungle, tako da je do njih moguće doći jedino helikopterom. AUSTRALIJA-Novi Zeland je zemlja poznata po proizvodnji mnogih droga, ali tu se ipak najrađe proizvodi kanabis .Australija predstavlja jednu od zemalja u kojoj se legalno gaje i proizvode opijati. Zadnjih godina je zabilježen veliki porast uzimanja opojnih droga, a sve alarmantnijom se čini upotreba svih vrsta sintetičkih droga. Kada se radi o metodama krijumčarenja opojnih droga, oni mogu biti toliko raznovrsni da ih ograničavaju samo mogućnosti ljudske mašte i materijalno-tehničke mogućnosti, odnosno novac. Krijumčari uvijek pronalaze nove metode u sakrivanju i ilegalnom prometu narkotika. Prenošenje opojnih droga krijumčari prilagođavaju i lokacijama. Zbog toga upotrebljavaju različite sisteme organizovanja krijumčarskih kanala, pa su u skladu sa njima i različita transportna sredstva kojima se služe. Za prenošenje narkotika u prtljagu najčešće se koriste dupla dna kofera ili torbi, fotoaparati, kišobrani i sl. Krijumčari drogu prenose i u svojoj garderobi, u duplom dnu cipela, lažnom trudničkom stomaku itd. Vrlo često se droga lijepi oko nogu, između butina, ispod pazuha, na leđima, ispod ženskih dojki, u predjelu genitalija. U velikim kamionima obično nije teško sakriti narkotike iz razloga što je uz 35 tona robe koja se prevozi, lako naći mjesto i za njih. Najveći dio transporta kokaina iz Južne Amerike u SAD i Kanadu obavlja se avijonima. To rade izuzetno sposobni piloti koji lete van uobičajenih vazdušnih koridora, slećući na tajne aerodrome. 12

ADOLESCENCIJA I ZLOUPOTREBA DROGA
Sva stručna i popularna saopštenja i tumačenja, bez obzira iz kojeg kraja svijeta dolaze i kojim se aspektima narkomanije bave, usaglašeni su u jednom terminološkom određenju i opšteprihvaćenom shvatanju-narkomanija danas je narkomanija adolescenta, tj. adolescentna narkomanija. Adolescentna narkomanija danas je ustaljen i prihvaćen pojam za zloupotrebu droga. Današnji narkomani su u 95% slučajeva adolescenti. Većina ovisnika na pitanje zašto su počeli s uzimanjem droge odgovaraju da je to bilo iz znatiželje ili na nagovor prijatelja. Ako ovisnike pitate zašto su nastavili s uzimanjem pošto su zadovoljili svoju znatiželju i probali drogu, odgovorit će da im se dopalo ili da su bili u društvu prijatelja koji su to radili pa je bilo logično da se s njima solidariziraju. Poslije toga, kada su postali ovisni, morali su nastaviti s uzimanjem droga jer više nisu mogli prekinuti. Adolescencija je razdoblje kada mladi počinju izlaziti van. Što više izlaze, sve će više i češće biti u prilici da im neko ponudi neku drogu. Ako su nesigurni u sebe i ako prije nisu donijeli čvrstu odluku i time izgradili način kako se tome oduprijeti, znatno će se povećati rizik da će njihovo slabo ja popustiti pritisak. Mnogi mladi misle da će tulumarenje biti zabavnije ako to čine pijani, napušeni ili koristeći razne druge droge. Oni koji se poklanjaju tom načinu trebali bi se upitati nije li to ipak lažno zadovoljstvo za koje će, ako izgube kontrolu, morati platiti visoku cijenu. Većina otvoreno priznaje da je osjećaj praznine, mrtvila, umora i sl. neugodna kazna koja slijedi već drugi dan nakon što su noć proveli ludujući pijani ili drogirani i da se to jednostavno ne isplati. Jedni će pokušavati uzimanjem alkohola ili droga potisnuti u zaborav životne probleme koji ih čine nesretnim. Tu se često radi o problemima u porodici i nekim neuspjesima u socijalnom životu. Uzimanje droga često može biti reakcija na osjećaj dosade, nesigurnosti, zbog usamljenosti, odbačenosti, niska samopouzdanja ili inferiornosti u odnosu na druge. Takođe se neki odlučuju na život od danas do sutra uz upotrebu droga smatrajući da je to bolje „jer život ionako nema previše cilja“. Kao što je i navedeno, vrlo različiti uzroci mogu mlade i neiskusne osobe odvesti na put prema ovisnosti da bi na koncu svi imali isti problem.

13

APSTINENCIONALNI SINDROM (KRIZA) I TOLERANCIJA
Dugim konzumiranjem droge dolazi do određenog stepena tolerancije organizma tako da vremenom jednaka doza droge ne postiže jednak efekat, pa se doza mora povećati. Povećanje se odvija u dva smjera: količinsko povećanje droga i učestalost unošenja droga u organizam. Organizam ovisnika normalno funkcioniše ako ima droge, a nenormalno ako je nema. Tolerancija se uglavnom razvija zbog oštećenja onih finih struktura u mozgu preko kojih droga i djeluje. Što je osoba više i duže ovisna, treba joj sve više i više droge uz sve lošiji i lošiji osjećaj. Ako odluči prekinuti, tada joj postaje užasno i neizdrživo zbog krize. Dakle to je stanje kada s drogom više nije dobro, a bez nje se ne može. Mnogi ovisnici o teškim drogama moraju dnevno uzimati i više od grama heroina, što znači da moraju osigurati i više od 100 KM na dan kako bi opet mogli postati „normalni“, ustati iz kreveta, pojesti nešto i otići nabavljati sljedeću dozu. Osoba koja koristi kokain u stanju je u jednom danu potrošiti i po nekoliko grama te droge jer je njegovo djelovanje vrlo kratko-oko pola sata. Promjene u načinu života kojeg prati uzimanje droge i sve lošije ponašanje koje okolina zapaža, izazivaju i ozbiljne socijalne reakcije, jer pojedinac funkcionira sve slabije. Ovisnik frustriran tim reakcijama i spoznajom da je mnogo toga upropastio, obično pojačava uzimanje droga da bi se smirivao i održavao kakvu takvu psihičku ravnotežu, što također utiče na povećanje učestalosti uzimanja, te na povećanje količine konzumirane droge. Apstinencijska kriza je skup simptoma koji se javljaju nakon prekida uzimanja sredstava o kojem je pojedinac ovisan. Nekad se radi o tjelesnim i psihičkim teškoćama, a nekad su dominantnije psihičke smetnje. Droge koje pretežno stvaraju psihičku ovisnost, nakon prekida uzrokovat će psihičke smetnje jačeg ili slabijeg intenziteta. Katkad se samo radi o osjećaju neke čudne praznine, dosade, besmisla, gubitka interesa (npr. nakon prekida uzimanja hašiša) ili pak osjećaju totalne klonulosti, teške depresije, paranoje (nakon prekida uzimanja kokaina). Krize su različite u zavisnosti od toga da li je narkoman ovisan od heroina, kokaina, barbiturata, amfetamina ili drugih droga. Najteže fizičke smetnje javit će se nakon prekida uzimanja opijatskih droga (opijuma, heroina, heptanona...). Karakteristične manifestacije apstinencije su uznemiravanje, depresivno raspoloženje, nesanica, grčevi u stomaku, preznojavanje, nagli gubitak svijesti, strah, halucinacije, pad ili povišenje krvnog pritiska i dr. U fazi apstinencije ovisnik grozničavo pokušava doći do droge i na sve je spreman samo da bi je nabavio, pa čak pristaje i na izvršavanje krivičnih djela. Za njih tada postoji samo jedan cilj. Mnogi slabo motivirani ovisnici preuveličavaju težinu krize da bi time opravdali svoje ustrajanje u uzimanju droge. Neki to stanje ne mogu podnositi i uprkos svjesne spoznaje da će uzimanjem droge uzgubiti baš sve, ne prekidaju sve dotle dok ih smrt ili fizička sila (zatvor) na to ne prisile.

14

BORBA PROTIV DROGE I LIJEČENJE NARKOMANIJE
Narkomanija je prije svega društveni, pa tek onda medicinski problem. Narkomani su osobe izmijenjenog karaktera, u negativnom smislu riječi i društvo je pred njima uglavnom nemoćno. U svijetu vlada veliko šarenilo u pogledu primjene metoda odvikavanja od droge i preventivnog djelovanja. Ovisnost o drogama smatra se hroničnom recidivirajućom bolesti. Nikad ne možete biti sigurni u to da je ovisnik izliječen, odnosno da bez sredstva o kojem je bio ovisan može do kraja života kvalitetno živjeti. Da bi se liječilo, ovisnike prvo treba otkriti, provesti dijagnostiku stanja i nakon toga treba se s njima dogovoriti program tretmana. Većina ovisnika nastoji što duže prikriti svoj problem i izbjeći liječene. Za to ima više razloga. Vještina kojom ovisnici prikrivaju problem gotovo je neshvatljiva, ali ipak dođe dan kada se dalje ništa više ne može skrivati. Ima ovisnika koji se sami povjere doktoru ili nekom iz porodice. Postoje različiti pristupi u liječenju ovisnika, a najbolji je onaj koji je pojedinac u stanju prihvatiti. Prisilno liječenje uglavnom daje slabe rezultate. Pošto velik broj ovisnika nije moguće motivirati za prekid uzimanja droge, ili oni to zbog oštećenja voljnih funkcija i nepodnošljivosti psihičkih smetnji nisu u stanju izdržati, koristi se tzv. pristup harmreduction.Cilj je smanjiti štetu kad se već ne može postići izliječenje. Toj kategoriji ovisnika omogućuje se legalno davanje narkotika metadona (heptanona), koji donekle zamjenjuje ilegalnu drogu heroin i omogućava bolje socijalno funkcioniranje bolesnika. Premda se tim smanjuju mnogi rizici i reducira kriminalna aktivnost, osoba je i dalje ovisna i ne može živjeti bez tog sredstva. Narkomani često pribjegavaju kriminalu ili prostituciji da bi finansirali svoju ovisnost, pa je razumljivo zašto policija u mnogim gradovima smatra da je droga razlog većine ubistava koje istražuju. Roditelji mogu zaštititi svoju djecu tako što će s njima imati bliske odnose i dobru komunikaciju, da im pomognu da postave jasne ciljeve u svom životu, poučiti ih opasnostima zloupotrebe droga. Djeca jasno moraju znati zašto drogi reći ne Jedan od važnih boraca protiv droge je edukacija.da bi se riješio rat protiv droge, mora se naći globalno rješenje budući da je i sam problem poprimio globalne razmjere.

15

ŽIVOT JEDNE NARKOMANKE
Snježana je odrasla u porodici u kojoj se roditelji „od početka nisu naročito slagali“, jer je otac, fakultetski obrazovan, previše vremena provodio van kuće. Kada je konačno postalo jasno da tata ima ljubavnicu, roditelji prestaju komunicirati, ne spavaju više u istoj sobi i sl. Snježana je predosjećala da će otac napustiti porodicu. To je i učinio na jedan užasan način, zapalivši stvari jer se nije mogao pomiriti s time da to sve ostane ženi. Nekako u isto vrijeme i njen stric je napustio svoju ženu i sada su njih dvojica započeli novi život s novim, mlađim ženama. Snježana nije nikako mogla prihvatiti te činjenice. Osjećala se poniženom, odbačenom i neizmjerno tužnom. Ono malo energije je trošila pokušavajući smiriti očajnu majku. Početkom pubereteta, atmosferu doma u kojem je to sve proživljavala, više nije mogla izdržati. Tražila je svoj put, izlaz iz svega. Zbog niske razine samopoštovanja i svojih proživljenih životnih problema, nije nalazila zajednički jezik s djecom i mladima kojima je sve u životu izgledalo jednostavno. Bolje se osjećala u društvu onih koji su takođe imali problem. S nepunih 13 godina Snježana je već pušila marihuanu i gutala tablete. Zapušta srednju školu i time još više gubi samopoštovanje, a da bi van kuće mogla egzistirati, počinje raditi u kafićima. U petnaestoj počinje s uzimanjem heroina. Ta ju je droga opuštala i distancirala od užasnih životnih frustracija. Vremenom joj je trebalo sve više i više droge, a time i novca. Zajedno sa svojom rodicom, kćeri očeva brata koja nije prihvaćala drogu, unajmljuje jedan stan i u njemu uz saradnju s ljudima iz nekoliko gradskih barova, započinje s prostitucijom. Snježana je uskoro uvidjela da sav novac ide na heroin i da je samo sve više navučena na tu drogu i da je sve više bolesna. Nakon niza loših iskustava iz susreta s lošim ljudima, sve joj se to počelo gaditi. Prekida s prostitucijom i javlja se na liječenje. Pri provođenju terapijskog postupka uspjela se donekle približiti ocu, no njemu to vrlo teško pada-ne želi se vraćati u prošlost, ne želi remetiti svoj život; ugrožavati sadašnji brak, ne voli davati svoj novac... U Snježaninom liječenju sada je osnovni problem kako razriješiti pitanje njezina osjećaja odbačenosti, niskog samopoštovanja i teške depresije koju apstinencija od heroina neprestano pojačava.

16

You're Reading a Free Preview

Download
scribd
/*********** DO NOT ALTER ANYTHING BELOW THIS LINE ! ************/ var s_code=s.t();if(s_code)document.write(s_code)//-->