P. 1
Danijel Dragojević - Zvjezdarnica

Danijel Dragojević - Zvjezdarnica

|Views: 1,567|Likes:
Published by nenad2316

More info:

Published by: nenad2316 on Dec 27, 2010
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as PDF, TXT or read online from Scribd
See more
See less

02/24/2014

pdf

text

original

Sections

I.

KOLO
Z. Mrkonji6, II. Pejakovid, n. Skuncs NASA LIUBAVNICA'I'I,NPNJA
Antologija hrvatskih pjcsumu u prozi Gordana BcniC:'l'ltA(i MOlll.l I i Lilijana DomiC: Pl,n l'ONOV'l'lfOKt,'l'
Tonko Marocvi6: SONI
Tondi Pctru.sov Mttrr,rvid:

'Nakladnidki proiekt: Verbum croaticum
Glavni urednik: ANTE SELAK

il'Nn S'l'ltt,KA .lolt I'J llol .Nl('l

Pavao Pavlidid: PITOLAZNA SOIIA Kruno Quicn: S'l'll IOVI NA S'l'AlflNSKt,

Zll) Ktllt.lA NlisvllsltNo vl(l,ll!Mltr Antun Soljan: Plr,osl,o Anka Zagu: GUnll, lrosN^ Ztvcf ttUtl
Andriana $kuncu: KOIUJIiN

II. KOLO
Netla Mirancla lllulcviCr Pl,l,S NA Dubravko Branirnir Donat:

PliPlil,t,

l)cloni: lll,tjl () SVJl{l'l,o

ZIlll.lSKl .,nl)l
I

Danijol Dragojcvi4: ZV.l

ZI)AltNl('A
tJt,l('l\. Z(X)l I)$Kl

DraZcn Katunarid: CltKVA,

VRT Krelimir Kosi6: NAKOVANJ
Sanja

lowcnlid: SKI{I,lilNli'l'KANlNlt
P.ll

Nikola Milidcvid:

iSMl

i lZ'lISlNl l

Milan Mili5i6: l]U iPl iltl iN.l I i Larko Paitt AUIfn

Iliblioteke
I

Mile

StojiC:

l-lBltlil() ZA SVll{Al,t,

STIIOJNICU

prirutnici J<rzikoslovlj e lzabtana i sabrana diela P.,,nit,vi Izlori
Kairos

UdZbenici i

Interpretacije i ogledi Posebna izdania

Antologije

Bibliotel<a KAIROS

- II

kolo

D
Urednici

EL DRAGOJEVIC
A
N

ZVOMMIR MRKONJIE
HRVOJE PEJAKOVIc ANDRIANA SKUNCA ANITA $tflc $nrina urednica)
Grafifku urednica SAI{.IA BABIC
l

Al)EZDARNICA

O llrvatska sveuiili5na naklada, Zagreb, t994.
Nacionalna i weudili5na biblioteka, Zagreb

CIP - Katalogizacija u publikaciji
886.2-1

DRAGOJEVIC, Danijel 7-vlezdarnica/ Danijel Dragojevii. - Zagreb: Hrvatska weudilisna naklada, 1gg4. - L44 str. ; 20 cm. - (Biblioteka Kairos; kolo 2) (Nakladnidki projekt Vcrbum croaticum)
Stihovi. IIRVATS KA

ISBN 953-169-034-0
940607065

svEuCtrtSN,r
NAKLADA

Zagreb,1994.

Jutarnji trg

#,$0N

ODLAZAK U PARK
:

u velikoj su neprilici.

Ni ja njih ne zovem, samo otvaram
usta

i ispu5tam laZan glas.

i"'Kada je ona pokraj mene
,'.

U meni

se

ljulja kao za nevremena.

ljubazan sam s njima, "*ao na nekoj svedanosti.

Moram se prikupiti- Svakako se moram prikupiti. Ona ima dva velika oka koja me tri godine prije nisu gledala. BoZe moj, gleda me! Istina je, ja sam njezin otac, drZim je za ruku i kredem s njom prema parku. Ako me Pitd ne5to znam Sto 1ukazati, sve 5to se pojavljuje susreo sam ve6 mnogo puta. Zram Sto traii od ovog jutra, od ulice, parka, od mene koji je

A ako kriknem nehotiino?
Ne, ne6u. Dobro sam odjeven, ,,, rqam novca za Eolidleilu; gcwoiim tiho,stavtjam toike i zareze gdje treba. Jatam pametan, Eitam knjige, puno knjiga. Sve je u redu. Dode li mi da se izvaljam Po zemlji samo iu je pogledati, Pogladiti

joj kosu, nasmijati i neiu to uEiniti.

se,

dfiimza ruku i njezin sam otac.
Moram sve drZati u ravnoteZi. Ne smijem se zabuniti. Moram pokazati da vjerujem u ulicu, dobru prijateljicu svaEega.
Svaka swar je na svome mjestu koje je njeno mjesto. I ja sam

Ljubav odrLava oblik, zna se. eitav svijet, tu mislim i na njezine prijatelje mrave, bit 6e zadovoljan sa mnomBit 6e to zasigurno jo5 jedan relativno sretan dan.
196i -198i.

je moj oblik, moje znanje, vlasni5tvo, uvjerenje.
s oblikom koji

I

ii ll

l

Nisam madka, nisam nesretan ili kaktus. Koga poznam toga pozdravljam, druge ne. Ne smijem glavu zariti u dlanove. Tada mi u glavi Sumi ki5a ili svijetom trde samo miSevi. Dignut 6u glavu. Mogla bi oPaziti kako se u meni ljulja rodenje, ditava Kordula. Mogla bi oPaziti da nemam imena. Ako me iele z.tati Bog, ljudi, Zivotinje, stvari

I

GRAD

BojaZljiv je sveti Vlaho s gradom u ruci. Ja Dubrovnik odmah stavljam na glavu, kao krunu. Gore, na mojoj glavi, hodaju zlatari, Gunduli6 i ja u svako doba. Na Stradunu je mnoSwo svijeta, 6uju se diope, tuku zelenci, netko pjeva.

Ne smijem higratisveta3tvo i kraljevanje, prigodu i rizik. NeSto se zbiva Sto sam 8"tuo i nisam dgkp, Sto sam vidio i.nisam vidio: ritam pronliene stvara oko predmeta i tijela prazninu;u njoj su oni radosni, kao da su nevi{ljivi-

Da ne dode do zbrke, bistra sam pogleda, odmjerene namjere i kretnje, redenica koju govorim mirna je. Moram biti paZljiv, duvati grad na svojoj glavil Ako nesmotreno zatresem glavom potres ie L520, ako budno mislim vru6ina je, uzdasi. Ne, ne smijem poludjeti, ni naglo oglupaviti. Samo mala nepaZnja, bijes, osjeiaj vaZnosti i vei sudar, poi.ari i nevolje swda po gradu.

imogloUibitivjqib.alz.tfi

.

Ovo ljeto velike vreve, bude li

sreCe,

p,,,,,,,,,,,,,,,,,.p,p.aqf

nakon toliko smrvljenih stoljeCa i dana grad i ja mogli bismo napokon odahnuti. Velika, stara osveta (osveta sunca sjeni, kamena koraku, akcije misli, novca jutru, tijela tijelu, rijedi rijelima) mogla bi, ako niSta drugo, biti nadzirana.
S krunom od grada na glavi red je da kaZem

nppti,

zbogom govorljivosti i svakoj teljiza uniStenjem. Otvorena su vrata od Pila i vrata od Ploda, do5ao je autobus iz Lapada, brodovi su na pudini, svjetlost je na svakoj sWari: da li je ona taj tajni znak?

L0

11

DANCE

UIGRAVANTE

Gledam s Graca (nagnut nad provaliju, neprestano nagnut) ono Sto se stere ispred mene. Gledano se razmje5ta, oko ne5to skriva, oko ne5to otkriva,

\

jedno oko lovi drugo oko mijenjajuii centar i granicu. Prostor se, kada je ve6 tu, Zeli domisliti,'zatvoriti. S lijeve strane je groblje, odavno

zatravu i gu5terice, s desne Zenski samostan (mlada dasna upravo kupi osu5eno rublje) i da bi do5ao do mora i u5ao medu kupade pogled se spu5ta izmedu ivaie na sundanom kantaru jedno i drugo, ali samo trenutak i bez ishoda, jer prije negoli sam se sna5ao ispred svega je krenula pudina, more je samo na podetku more, kasnije pouzdano nadin da se njime krene i sve zaboravi. Mnogo prije
bijele linije u daljini, mrtvi su
vee blaLeni, dasnama su usli5ane molitve,

Znam taj po{oZaj glave iz. kojeg se gledaju gornji dijelovi zgrada Sto ih stanovnici grada nii<ada ne vide. Leljanuloge stranca i volje za putovanjem, ditav dan u Ilici dtilem glaw. To je zaista ne5to drugo od poznatoga oku: tako se valjda postaje ptica selica. Noge odjednom ne prate glavu, gube sigurnost. Svijet se vrti od upada neba. Na podetku sam iznenaden Sto mi je jezik poznat, ali ako pozornije slu5am vidim da sam se prevario. Znam rijedi ali ne i smisao,
ne i ditave redenice. Nisam naudio a vei zaboravljam. Ako mi se netko obrati, Sto iu reii? Ne, ne znam dija je ono konjanidka figura, nepoznata su mi imena iz naziva ulica. Nesiguran sam na >>zebri<.. Moje cipele udaraju meni nepoznatim zvukom. Smije5na historija. U dijoj sam zemlji? Neki dudni ljudi izlaze iz ku6a, ulaze u ku6e. Svi ne5to nose u rukama,

a kupad koji je skodio u more nije viSe poielio da se pojavi na povr5ini. Obilno se nebo, silno se wjetlo spustilo medu mrtve, Zive, stabla i raslinje s porukom sWaranja i posljednjeg dana u istom trenutku. Glavne strane svijeta dogovorile su se da izgybe-osobine i da tako ujednadene i mirne ne kaZu niSta o svojoj tajni.

kao da su oni to Sto drZe. I diSu. eituro vrijeme diSu. Oti5ao sam sjetiti se i zaboraviti. Je li to ovdje? Ali ni tamo nisam bio koliko sam mogao biti vodoravan, okomit, glasan i raznobojan.
Nisam.

Ne, nidega nije bilo. Prije nego Sto sam se snaSao sve Sto sam vidio vratilo se negdje. Kada budem jednom oti5ao nikada to neiu mo6i nazvati uspomenom.
12

JUTARNJI TRG

smiruje na jednoj strani, odi otvaraju i on gleda. Ona moZda mislj, to je bila pudina.

To sam mogao ive odjednom posj,edovati, moZda misli on s ditavim trgom u glavi.
Juder je ovdje na trgu

neki dovjek vikao

i traZio da ga se sluSa, a danas ga nema i kao da ga
nikada nije ni bilo.

Isti das kada su zaili za ugao trg se posve smiri, Prazan, kao da ih nije ni bilo. Dijagonalna kompozicija je odsvirana,

i Sjene su nestale. U jutarnju svjeZinu

:ulazi zla(asti

zrak

Lijepa je osobina prostora, moZda najljepSa, da u njemu poslije dogadaja ne ostaje ni5ta i da, kada sve prode, traje
netaknut, dist

spreman za ne5to, za sve spremanSada trg, kao svaki otvoreni cvijet, gleda u nebo, odakle je u ovaj grad i doiao.

i radostan.

.l
i\

r

,(r.1i
.,i

Sada, a ljetno je jutro, oko devet sati, preko trga u dijagonali prolazi mlada lena i vude djedaliia. Odito, on bi natrag ili negdje u stranu, i tu namjeru smjesta u noge. Njezina glava u zraku, sa Se5irom i cvijetom na njemu, kao da ide za vlastitim mirisom, a dolje joj ruka vuie i nateLe d.iedakow ruku,

t

i te dvije ruke dini se postaju pomidni centar trga. Ispred njih jedan golub doleti i odleti. Djedak ga
ne gleda, on ima izuzetno povjerenje u tlo. Ono mu tzvraia koliko moZe, ipak ne dovoljno. Ona mu ne5to kaZe, on okre6e glavu na drugu stranu, ne nalazi niSta Sto bi ga ohrabrilo. Ona je dohvatila liniju, on Zelju da izmakne ruci i njezinom dalekom nepoznatom cilju. I tako to traje, djedaku se dini vjednost. Onda, ona usitnjava korake, usporava. Trebalo je pro6i trg, ne stati ni trenutka s tom rukom u ruci, rukom koja bi slobodno zalepr5ala ispuStajuii suspregnuti krik. Polako kako prilaze ulici i on osjeia da je na kraju prostranoga trga, njegova ruka popuBta, kosa mu se

l4

15

LICE U BITESU

JEDNO DOBA

Evo kako nestaje, kako se razilaze crte, spajaju nos, usta i odi, evo kako poZar nadolazi u glavu, a ona se pali, rasprskava kao iznenadno i potpuno samoubojstvo cvijeta usred daleke, zanosne praSume: 'vtzetno lice u bijesu.

Ubacuje netko, a to nisam ja, Leton u automat i pita gdje si. Tir sam, netko odgovara. Gdje je to tu sam? Kro5nja se na trgu otvorila lii6u i vrapcima, konobar stoji na vratima
kavane s ubrusom Preko ruke.

Najprije slijepo kao i svako drugo, a onda jo5 jednom slijepo, odlazi od zemlje koja ga je odbacila i ono se otisnulo negdje daleko, negdje visoko, negdje nigdje, otkupljeno drugim dalekoseZnim sljepilom koje se zaboravlja i istrdava ispred svetih knjiga, mudra Livota, razloga, vjere i cilja: wjetle6e lice u bijesu.

Kada pogled krene (tu sam) i skupi sve Sto se skupiti moZe, dak i aruk atollLa, odjednom bljesne ne5to, neki znak.
Pogled, sjajna BoZja lukavost, traZi glas, glas muziku, muzika zaborav koji bi bio podetak. Ne, ni Poslije toliko slika i detalja, premjeStanja naravi nisrno se izlijedili od svega.

To dijete do5lo iz vremena prije rodenja, mimo svake majke, ravno u Lellu za krilima, pandiama, repom i malo ognja deka smije5nog Jurja u kidenu oklopu bez ustiju i spola, tih ranjavih i i5iezavajuiih mjesta koja hvata i gubi, gubi i hvata, o kojima jedino misli: sveto lice u bijesu.
saZEe sebe (kao Sto to dini vatra iza koje ostaje samo suha bistrina, kao Sto to Eini rvijezda koja je jednom bila ovdje, imala isti zanos za vremenom bez prostora, za prostorom bez vremena, nade i sjedanja) ono govori kako je goriti u imenu i srediSnjem zadovoljstvu bilo kada, na bilo kom mjestu i biti izvan broja, izvan rijedi i nadina: lijepo lice u bijesu.

U distim daljinama nebo se mijenja, trajno iz njega dolazi vjera i smisao, iz njega najezda radosti (tu sam), 'povjerenje koje je darovala milost. Dugo skrivena misao postaje wiiezda (tu sam), ne5to se golemo odlama, 'kao da je kraj svijeta blizu.

U silnoj vrtnji koja

L6

17

SVAKOG TRENUTKA

I

Svakog trenutka kada sam slobodan i spremam se da predahnem, moja mati Zeli pisati pjesme. Po Eitav dan navaljuje. Ne6u zapisivati tvoje

I l

it

I

budalaitine. Kada te vei nema iskoristi to, neka te nema, tanji daljinu. Ona se ne da, kao netko tko vre6ama puni kamion, tako slaZe rijedi: sljepilo podrZavano mudnim radom. Neiu, ne DoBu, kaZem. Ne slu5a ona, nema milosti. Iz daljine diktira brdo po brdo, sva brda koja je tabanima nakupila dok je nekada hodala rasporeduje u govor. Moja ruka jedva adrtava njeno razmi5ljanje

pogled - ne znam toino. Iako govori iz daleka bni ne Zeli u pro5lost, iako u pro5losti ona gleda kako se veslo diie iz mora i s njega se cijiOi kap po kap, pa kaLe i to zapiSi. Ja bih joj rekao, kao Sto je ona meni uobiiavala re6i >Idi ku6i, smiri se i odmori<<, da znam kakva je i gdjele ta ku6a i da li u njezinoj blizini postoji stablo, a na. stablu mala, makar i sasvim mala ptica koja jutrom pieva.lza njezinih rijedi nejasno je to gdie i ovdje i tamo, i ne znam Sto ja tu mogu. Kada se spusti veder,. s malo preostale budnosti, moZda vei i u snu, ja samo palim svije6u.

pomoiu zemlji5ta, drago svakoj vo6ki pa i pEelama. Kako daljina na kojoj se nalazi nije udinila da bar malo poleti i da se ne hvata kao sila teLaza svaku stvar, mislim ali joj ne kaiem. Joi za Livota, kako ne bi palo, podupirala je sve Sto je. gledala; ali sve je.,ipak padalo i kod nje aazwalo dtrah, mrlnju.i na kraju prazninu. Zar teLina, uteg mase, uteg rijedi, uteg sje6anja nikada ng prestaju. To je kao brod koji odlazi i vuie sa soborn more zajedno sa svime Sto se oduvijek ndlazi u njemu. Odmori se malo, dobra moja, sada kada je prestalo srce. ftna valjda neka pukotina kroz koju se moZe 'naciu smrt koja nije luda, u kojoj se ne ruSi, ne gradi, ne govori. Ako treba, govori sa mnom, ne govori sama. Ona ne odgovara. Njezine rijedi pristEu sa svih strana, kao koraci slijepca traie skloni5te, grob, mjesto za preobrazbu,

18

LISTOPAD

MIESTO

On odbija piti iz prazne da5e. Kao mukla Zivotinja stoji

i deka odozgo, todno toliko odozgo koliko je potrebno sjetnom stolu i jednoj Zarulji da po volji mijenjaju mjesta unutra i vani. Blago Sumu koji skuplja svemir i troSi ga uz stijenke gdje usklici wjetaju.
Glazba bi izbjegla svoju prirodu i bila ulog u bilo demu,

Jesam Jesam Jesam

li tamo sim? Da, tamo sam sim' li tamo u dvoje? Da, tamo sam u dvoje' li tamo sa svima i sa wime Sto je tamo? Da, tamo sam sa svima i sa svime Sto je tamo. li tamo sa svima i sa wime iega tamo nema? Da, tamo Jesam sa svima i sa svime dega tamo nema'
Jesam

sam

li tamo kada me tamo nema? Da, tamo sam i kada me tamo nema. Tamo je wjetlost kojom se hrani poEetak i svr5etak u stablu, golubu, ku6ama, tlu, nebu, kipu, prolazniku i meni. Tamo i ne znajudi kaZem hvala'

broj raspukao u mnogo malih brojeva, da opet bude glazba kada hade iz radosne izdaje usred koje stoji. Tako se Siri jesen i uvedava knjiga. Svaki se list, i na jednoj i na drugoj strani, puni Sarama i svijetlim sjenama.
Vo6njak, gost u novom kraju, uvodi tajne zanata,
izbija zlato gdje je stajao trenutak Sutnje. Moglo bi biti kazano ime obasjano u daljini a sada je tu u svim swarima Sto spavaju i Eekaju iznenadni ias budenja.

20

21

Rosa sempervirens

I'ROZOR

Karla sam vittio da mi misli idu jednom prozoru na zapad, krenuo sam na istok' I llio sam Pokazati samostalnost, lrtio sam se razlikovati od svojih misli, krrda ih se ve6 nisam mogao osloboditi' lili smo tako ditavo PoPodne,
rrroje misli i ja, ()nc na jednu, ja na drugu stranu, .rne brzinom, ja Pomoiu osoba,

'rrlaljavali stvari

smo se,

l':rda se dogodilo ono Sto se uvijek dogada k:rtla se upale prva wjetla i osjeti umor' I liao sam u prvu telefonsku govornicu' l)a li su tamo moje misli? Pitao sam'

i

prizora na ulici.

l)n, ovdja.su. Sve? Sve.

,' ,,f

I

)olazim admah.

,jl

25

AUTOBUS

ROSA SEMPERVIRENS

[J autobusu, kao na Leonardovu zidu,
vreva i neodredenost uspokojavaju. U razgovorima i pogledima netko 5ap6e: Sto moZe5 zaboravi, koga si ubio ubio si, bilo je davno, istrunulo je, nisi imao odi. I ja mu vjerujem. Nebo prelazi u ulicu, ulica u laveL, lavei u Zuto. MoZda netko misli umjesto mene, a moZda i ne, kasno je. Ni jedna misao ne6e preZivjeti. Autobus ditav u BoZjem srcu kao jesen u ki5nim kapima, i sam BoZje srce, tude tik-tik-tik. Kada zatvorim odi bliZi sam nedemu. Sljepilo je vrlo pouzdano, uvijek lagano pjevu5i.

Kada se vratila rekla je: umorna sam' ne znam Sto je bilo, sve prepiSi u disto' Samo sam padala, stavljala se ispod rla padnern na sebe, da se poklopim i uhvatim' .ledva sam ostala na nogama' Ova bijela vrata s plodicom Rosa sempervirens rra koja sam Pokucala i u5la, tla lije to moje novo ime i stan?

Vidim sve je Prazno, ni slike, ni tepiha, a telefon zvoni' Kada podignim slu5alicu Sto 6u re6i? Koje ie mi biti Prve rijedi?

26

27

USPOMENA

KADA PROGOVOruM

LI lipnju li5ie je Zutilo i padalo. Ne ozbiljno i ne svuda.

Kada progovorim

ludilo
hop-hop-hoP

Bio je to znak
da je du5evna bolnica blizu.

skaie iz rijeii u rijed

Treba sti5ati korak.
Godi5nja doba nisu rasporedena dobro.

ismije se: vidi kako sam mu Pobjeglo-

U daljini vidi se dovjek
s vojnidkom porcijom u ruci, oSi5an kao tratindica kojoj su

A nije. Ako ga zaLelim vratiti
za5utim

iiiupali

latice.

i ono mi dolazi pod jezik
na sigurno mjesto.

Malo krene i pada natrag u biljku. Ako gleda5, to je neka druga religija,
s toliko f)i'ostora da ga do rlana5njeg dana neieS pretrdati.

'['amo miruje, odmara se i ieka. Neka bude malo ilirsamo sa mnom,
rrrislim.

28

29

DZEP

I,:VO NECEGA

Za uvrijedena dovjeka do izuma fotoaparata nikada nije doSlo,
nije moglo doii. Kao ni za mistika
uostalom.

l:vo nedega
rrsprkos Prostoru,
sa suncem na licu, T.rrworeno

u dan-

.lcrlan kos leti kroz Sumu z.a svojim kljunom'
Srrma je zelena, kos je crn,

Na tom mjestu
umjesto toga

stoji ludi diep
bez podataka

kljun Zut.

i namjere,

I:vo visine,
zraka koji sanja list po list, granu po granu i odjednom
sve.

wjetlo
opozvano i ugaleno.

U ludom dZepu
jede
se

kacla se stigne.

Razvij zastavu

pusti mene,
kaLe dlep

i ne otvara vrata.

TAKO

,41,1

MRWI

To stoji. U stvari to ne stoji,
samo se kaZe tako. RavnoteZa pada i ne pada

Ali, mrtvi o kojima govorim, i kojima rodeni lyrvorim, nikacla nisu bili ni priie, ni sada.

lli

sam zaboravio.

Lako medu njima biram roditelje' O preclmetima, clakle, ne moram govoriti' ni L tiku. Prostor je nastanjen sjenama'
samo sjenama- Ali nisam sigrrran, nemam usPoredbe-

u drugi raspored.
Govorim o ladi? Ne, o konopu. Ne, o odrazu ku6e

Stoie6i tako stojim tako je tajna' i gtldam izgubljen Se5ir u kojemu u kojemu nema tajne, u koji sam skodio i zasPao'

u mont. Ne, o iovjeku,
njegovu pogledu. Ne, o plavom. Ne, o broju. Ne, o nebu

tu, tamo ili bilo gdje.

[,
*,'
n $r::
Hl:..1

S:il
i4r',

i
t1.:

33 32

PRESLIKARITA

I'ROROCANSTVO

I sada je na tom mjestu plavetnilo neba' stabla, poneki kos, iezeto s labudovima' t"rif." , dj""orr, njigovana trava, tragovi bicikla' Preaio ni Podignut ni sPuSten, upravo za korak, disanje, Pogle-g' fato ie bilo i Prije desetak godina kada iam Posljednji Put Prolazio U ovom dasu Sovjek pruZa svoju desnu ruku irpr"a sebe da viai Aa I je podela padati ki5a i[J" ,r", nije joS. eudna ustrajnost prostora' mislim' pospanost. eudan mir. kao da sam stvar kroz koju prolazi

jedanaest sati l'roroianstvo kaZe: Ako ujutro oko s llice ude5 u Oktogon, kunovao ili ne kuPovao, ,,,*,r1uo, i5ao brzo ili sPoro' lrio zabrinut ili oPuSten, z:rrnisljen ili bez misli, trgl ,,l,rzo 6eI se na6i na svijetlom i radosnom od ranog jutra' iako 6e ti se udiniti' dekao

;;;;i;"1;

34

KADA JE SVIJET IMAO DESET GODINA

.IESENSKI DAN

nemo6i' Jesenski je dan, vrijeme odekivane Kada je svijet imao deset godina

je bilo je lijepo biti svijet' Vjetar puhao gap 3" htio. Savjetovali su.mu hu gouJti kiatke redenice, kao brijeg' iedlu uzbrdo, drugu nizbrdo, ni5ta na vrhtr' io5 nisu kosti leptirice tro5ile misao' Bilo ie dobro imati sljepilo svake stvari' I tara bezbioj sljepila u kojima bruto' neto klompe' stole ziruZeni kao svirala u drvu

Owaraju se u ulicama podrumska okna' tubacuju u mrak hrpe ugljena i -drva' Cast toplini koja dolazi i odlazi!

su tokovi Kada stvari idu svojim tokom, gdje ;;;;;k;"ima swari? Nezapaljena vatra gori ,,i ,nrrogi* ustima, njezin PePeo Pada' I -astavice naPu5taju ditanke'

37

36

KADA JE SVIJET IMAO DESET GODINA

.II'SENSKI DAN

nemo6i' Jesenski je dan, vrijeme oiekivane Kada je svijet imao deset godina

je bilo je lijepo biti svijet' Vjetar nuhao sOiL ie htio. Savjetovali su mu iu gouo'titiatke redenice, kao brijeg' vrhu' iedlu uzbrdo, drugu nizbrdo, ni5ta na ioS nisu kosti leptirice troSile misao' Bilo ie dobro imati sljepilo svake stvari' tara bezbioi sliepila u kojima bruto, neto I u drvu klompe' stoje ziruZeni kao svirala

Owurulu"s" u ulicama podrumska okna' rrbacuju u mrak hrpe ugljena i -drva' Cast toPlini koja dolazi i odlazi!

su tokovi Katla stvari idu svojim tokom, gdje gori i gJ:" i"f..rima swari? Nezapaljena vatra pada' ,li rn.rogi* ustima, njezin pepeo ditanke' I -astavice naPuStaju

37

36

SAT

SES/R

O, taj sat na mom stolu! Ide malo naprijed ili malo natrag. Neprestano moram misliti gdje sam, u kojem trenutku' Da ne bih zakasnio' iosoo p.".uno, zabunio se, moram ukljuditi radio, zvati telefonom' Moj znanac se smije. Ima tako todnih satova (kaZe)' moZe5 se za tren rije5iti svoje brige' Ne kaZem mu ni5ta, Sutim. Ne znam da li bi shvatio da taj tako todan, dobro dizajniran, elektronidki, kvarcni ili nekakav drugadiji sat nije moj. Da mu kaZem da sam se naudio brinuti oko pogrelke, druZiti se s njom, voljeti je, Sto bi kazao?

Sto zavriava na obodu Se5ira? Sto podinje na obodu Se5ira? Putuje san suPtilnom crtom, nroZda podetkom uspona, moLda provalije i ne zni da li neki govor utvrduje Sto oko ne vidi: vrtoglavicu, prazninu u gregorijanskom kalendaru' Utorak se Siri Po gradu,

utorak zvudna kolara'

39
38

BROJEVI

ISPOD ZIDA

Tko ne bi Zalio brojeve. Tako su nePorodni i disti. Samuju u rljeijim biljeZnicama'
Pet i dva su seclam. Stoji dovjek pred tim razonti,an i otreshrabren' i'ro5li su ratovi, vode se ratovi, odekuju se novi i drukdiji, a pet i dva su sedam. Cvijede u vazi vene, starica je zaboravila kada je rodenclan najmla<loj unudici, a pet i dva su sedarn. Pet i dva su sedam.

Ispod zida raste mi kosa, buja, avion leti. Tu gdje sam grijem mjesto i ono mi vraiikao da me Zeli spaliti'
I-I takvom trenutku andeo pristupi Mariji i ona rede to sam dekala' I sada, historija je spremna, predvidena'

ja diSem kao da nitko nikada nije disao' flro moj" tijelo smatra za praznik2
a

Tlco je doSao na Proslavu? U ustima koja drZim zatvorena da ie ono dime isku5avam svijet dok sjedim isPod zida, gclje mi raste kosa, buja'

Pet i clva su sedam jabuka, govore djeci' Djeca, medutim, znaju da tu o jabukama
ne moZe biti ni govora"

4L 40

KROVOVI

Cavrt

Krovovi

evo nekoga tko je dobronamjeran, pogledom. Ni jednog prozora, dakle s BoZjim plada, smijeha i Putenog uzdaha, sve pokriveno crijepom, ugodnim umornim pridjevima, sve skriveno u blagost totala koji uvijek u prvom dodiru nebo Pokloni zemlji iz dalekog sredi5ta. To malo smrti,

-

davli na hrPi, badeni, ostavljeni,

glava poloZenih, oStrica izgubljenih malo rrut, a malo kojekuda. eav[ bez sjene'

i

eavli u pogre5nom smjeru. JoS uvijek zajedno, jo5 uvijek ne davao kojega udaraju, koji bi gradio, radosno Prolazio t;ozztak i drvo' eavfi jo5 ne beskorisni, jo5 ne korisni' Cavli u kutu sobe-

malo smrti koju krov Poznaje iznutra, kaZe oko bjeZedi u tudi jezik, u samo sebe.

1

li

42

43

JUTARNII PROSTOR

KAKO SE ASPAVLIUJE KAMEN

Ja sam jutarnji prostor kojim plovi brod s dugim dimom. Kaiem ja, a prostran sam, miran, podjednako svuda i bolje bi bilo kazati l*istal (kada sam ve6 iz buduinosti) nego traZiti ime.

Iz daljine krenuo sam s malo vjetra brisati rijed po rijed, pro5ao sam ih tisuie do samo jedne ukra5ene dimom. Ona sada radosno mjeri i broji: jedan, dva, tri, detiri, pet, 5est, sedam,
osam, devet, deset, jedanaest, dvanaest, plavi osmijeh je bijel.

Kako se uspavljuje kamen koji pada kroz more, to si vidio? Vidio si kako se ljulja, na dno se spu5ta jednom Pa drugom stranom? Vi<tio si kako taknuv5i dno lagano takne i sebe

i u tom dasu zasPi?

44

45

DAR

NA PUTU

zu

SEDAM

Ima dana kacla se ne sjetim BogaTo su najsretniji dani koje mi je Bog poklonio' Tada obidno listam rjednik koji mi je uvijek pri ruci' Ima divnih rijedi. Gotovo sve su divne' Neka silna trava koja nalikuje gradu, moglo bi se re6i. I ja ulazim, lzlazim, gledam, klili6em, ple5em, smijem se, pozdravljam i na kraju ne znam da li sam krtica ili sam u5ao u podzemnu Zeljeznicu'

Na putu za sedam treba ti pro6i jedan
na putu za sedam treba ti proii dva

na putu za sedam treba ti pro6i tri
na putu za sedam

treba ti pro6i detiri
na putu za sedam

treba ti

proii pet proii
Sest

na putu za sedam

treba ti

a kada si na putu za sedam

prolao jedan dva tri detiri pet Sest i do5ao do sedam udinio si mnogo udinio si
sve Sto treba: mala

je igra gotova: za sedam

si krenuo u sedam si do5ao: obraduj se i reci: zdravo sedam!

46

47

Godina svjetlosti

GODINA SVJET'LOSTI

Koliko vremena, koliko sjaja! Od z:rijezde posudim godinu wjetlosti, s njom hodam kroz r.lan, ditav dan je dan, ja sam dan" Godina svjetlosti u orahu, u pcelama. u meni" Odjednom prolirila se molitva do velike dalji ne i vi5e se ne duje. Tlto se trvali nisko56u, daljinom mu poljubim rijedi, i on je stm.o davno darovani plamen, dist kao podetak - njerntr se klanjam. Oboga6en zvijezdom ne mogu se prevariti. Nosim kristal kao 5to drugi nose tugu. Razgara se grlo livotinji, tvrdoia. stvari, ljetrulja lista. Dok sam leZao na zemtli, sjena se dizala iz ugaiene lave, sada na vrhu, u blizini zvona, niti sam rorlen, niti iu nestati. Krilata apstrakcija zablistala ie iznad
tlisanja

i pjeva.

51

ZVIJEZDA JUTARNJA

ZVIJEZDA MOzuRTOW GODINE

Pred jutro kroz zvudno prohodne zidove dujem, ne znam todno odakle (odozgo, odozdo, sa strane) plad novorodenog dje-

teta, fin, jasan i produljeno narastajuii, za koji znam da nije znak gladi, bola, nego javlja: tu sam i tu je sa mnom sve joS ne-

Netko se koristi sa mnom, Salje me tamo gdje se skupljaju sva dobra. O moje obuhvatno, moje hlape6e druStvo, tako sam ti zahvalan. Sve se vratilo je i pripadalo, i sada,

vidljivo i tek zapodeto. Sasvim bez pamtenja i datuma, kao da ga prvi put iujem, pratim kako dolazi kroz jedan, drugi zid i sve zidove koji nikada nisu ni postojali: dodiruje meko6u brojeva i drZi u ruci, sti56uii ih, sve glagole. A na nebu iznad prvog brijega treperi, otvara i zatvara svoju vatru, u potpunoj opultenosti, jedna mijezda istog parnog imena: dan je (iako ie u njemu postati nevidljiva) njezina budu6nost, noi je (iako nejasna) njezin uZitak. Vrti se plamen vani i unutra, sa svojom _napuitenom Zedi, osjetljiv poput srca kojemu je i bol radost. Zarefu raznolikost odabire prostor, malu stranputicu na nebu, vazda gore i vazda
dolje.

demu

gotovo bez iilega, sada smo sami, jedva se razlikujuii. Nebom leti
zvyezda,

i polje bjeZi,

kao glazba i vjetar utrkuju se.

Ako to Sto nestaje, Sto ne prestaje
odlaziti nije Bog, Sto je onda? Na vrhu distog ljeta na5a je pobuna

joi samo daiak Sto ga wjetlost

gasi.
"

ljepota se upravila Zeljom da rijedi
otpodmu u zaboravljenom skladu. '['ako se slavi rodenje koje na poietku i kraju ima zvuk svega. I,)vo, jo5 trenutak i vrijeme ie se

r;rsprostrti, vrijeme 6e se odmoriti otl onoga Sto voli, onoga Sto se dogodilo i ito ie se dogoditi odjednom.

52

53

ZVITEZDA BUBNTARA

ZVIJEZDA TAMNA

Pro5le godine, ove godine, dogodine udira bubnjar jednu za drugom svaku od godina ravnomjerno i snaZno, 365 dana u udarcu, svaki dan oznaden i jasan. Kao slijepo oko sljepilom, godine se udaraju vlastitim udarcima, zvuk raste, brojevi slaZu' Pro5le godine, ove godine, dogodine pada ki5a kakvu domoroci ne Pamte. Neiija te5ka tanad u5utkala je pseNe oklijevaj! Nisi tu da vinu izmi5lja( kolulju' Zvijezda u zamradenu umu broji jedan, dva, tri i prestaje brojiti u izuzetnu paklu. Pro5le godine, ove godine, dogodine svakim udarcem godi5nja doba vraiaju se svojim laZima. U njihovo zdravlje ofvoren prozor' grUitot pamienja i krilati beskraj: tamna njeinost s BoZjeg dlana. Napokon, to zvudanje nikada neie biti neito drugo, drugoga nema, nije ga bilo.

Ako dujem da neka z.tijezda tamni, davno ili sada, odlazim tamo roditi se. Kao misao Zednoga okredem se njoj, tamnoj i dubokoj.
Pitam se gdje si, traZim njezinu sliku, ostatak munje, iznenadnu rijed, okret; svuda nastaju mali dZepovi mraka. Naslonim glavu bilo gdje. Roditi se ionako je provesti neko vrijeme s nekim na kraju mutnoga uma. L'ombra della sera, to 6e biti, s rukom u ruci, najbolji dio na3ih dana u nastajanju, nestajanju, nakon pri6e u kojoj svaka rumena jabuka prije ili kasnije bude pojedena.

54

55

ZVIJEZDA TOPLINE

ZVIJEZDA DARMANJA

Sva dugmad je zakopiana. Svi prilazi zatvoreni. Kako mora da je dobro isPod kaPuta-

Darovat 6e5 mi malo od toga Sto si
glinena Salica za daj iz koje se dEe para,

Ona je samohodna pe6 6ije srce obrie tamnu toPlinu s drugom tamnom toPlinom.

ja iu tebi ne5to time Sto te
a

gledam, dotidem

Oko nje se u molitvu zaoblio tvid. Samo je crnadkoj kraljici inijezdi dopu5teno da sa sobom budu tako bliske.

i divim ti

se.

(Tako se, kao tamna tema u dZezu koja okruglo obide predmet i bogati se bojom, prostorom i sjenom, u du5u vrada postojano slavlje.)

56

57

ZVIJEZDA KRALTICE

ZVIJE

ZDA TAM NO PUTE ZNTVE

Tamo gdje zlato otvara granicu zdravlju wjetlosti krenuo je blistavi krvotok za krunom kraljice.
Potomstvo je iza5lo sa svih strana sve zaboraviti. Na svodu ljeta nova sutrainjica.

Gledam na terasi, za drugim stolom, mladu tamnoputu Zenu, kao neki lijepi nepoznati broj i mislim, kako se na njezinu jeziku, u njezinoj zemlji, a to je sada udaljenost od dva, tri metra, kaZe lipanj, mjesec koji je prije nekoliko dana podeo, koji je sada svuda oko nas i u kojemu, nogom preko noge, i ona sjedi. Da li u njemu, u imenu toga mjeseca na njezinu jeziku, takoder miriiu lipe ili ne5to drugo, ili je u njemu ne5to Sto meni u ovom dasu, dok je gledam kako prinosi Salicu ustima, nije

ni na kraj pameti.

ZVI.IEZDA DOLASKA

ZVI]EZDA DVOJNA

U nepotkupljivu
krenula je bezazlena

snu

Bilo nas je dvoje,
vedar dan i no6, preZivjeli smo ratove, nidega se ne sjeiamo. Pred jutro sastali smo se u jednoj rvii, moLda Lelji, moZda zajednidkom zlatu, nejasnoj vjeri, rijedi, pogledu,
moZda u nepristupadnom, moZda nikada, moZda nigdje,

i dista
da stigne

prije dana.

kao ruka koja dodiruje ruku,
kao svijet koji ne moZe bez sebe.

60

61

ZVIJEZDA GRANE

ZVIJEZDA ZECA

Ja sam laka grana s oblakom na vratu, ja sam trista vrabaca s jednim jedinim kapcima. Moja me igra opaja, sjaj se umnaia.

Jedan iz Sume, podivljao medu stihovima, gleda kako zec bjeZi s lijeve na desnu stranu.

dekaj, da ti kaZem Sto diniS, vite za njim. To nije od straha, nije ni zbog gladi ili potomstva. Ne dolazi5 ni iz pride koja te smjestila u Sumu. O tvoje velike u5i! Jednostavno, kao svetac u drugom Zivotu, slidno zori, ti radosno trdiS, trdiS, a za tobom stabla, jedno po jedno i u skupinama.

I

62

63

ZVITEZDA PRASKA

ZVIJEZDA USKLIKA

Prasak,

u vrijeme granja i ptica,
gdje se skladi5ti nebo, gdje ludilo sjaji gladno, radosno, glupo, gdje vedrina zaboravlja druga mjesta.

To Sto je zamamno kao poZar, to Sto je bistrooko kao munja, to moLe biti zlato svih dana.

64

65

ZVIJEZDA ZUTOG

ZVIJEZDA NA VRATIMA

U Zutoj boji godini dugi dani. U Zutoj boji zlato slave, zrak.U Zutoj boji
zaboravljeno, izgublj eno,
vj

edno, probude no,

preporodeno, raskriljeno. U Zutoj boji ljubavna oporuka.

Popustili su Savovi na Skolskim vratima, izletjele su pdele slidnog mjesta s malo praha na krilima. Travanj. Prelirok odgovor onome tko traii da se nr.edu glavama prepozna.

66

67

ZVI.I E Z DA M E S TROVI C EVA

ZVIJEZDA PROZORSKA

Prije nekoliko godina kod Sire u izlogu vidio sam MeStroviievu Zensku glavu gotovo naravne velidine koja gleda u nebo. Kiparev gornji pogled: imala je malo polegle obrive i sitnicu upale odi,
izgledalo je kao da se moli ili sabire. Bio sam zaboravio da se tako moZe gledati, da se tako visoko moZe upraviti pogled.

Pogledam kroz prozor, ulica se, tako izgleda, malo udaljila. Na drugoj strani vidim dvije breze, djecu kako preskadu konop, crveni auto. ObiIno je u ovakvim lipanjskim jutrima

i jedan kos, ali ne vidim ga. Svaka je stvar fiedna, druga, treia)
zaogrnuta suzdrZanom rado36u. Na svijetlom mjestu, usred dana, raste sjetno pouzdanje, ulica ispunjava ulicu. Ni5ta nije, kao i u predvorjima malih wijezda, ni potrebno ni nepotrebno.

Lijepo lice u tihu ushitu, malo u boli, malo u radosti. Sve to u izlogu, ulici gdje ljudi hodaju i gledaju ispred sebe kao da se boje da 6e u neSto udariti. Nebo je dakako bilo daleko i visoko, ali su se plavetnilo i wjetlost vidjeli na bronci 5to je zaboravila da je bronci. Konadno Me5trovii, mislio sam, kome vrhovni gledalac nije vlast, ni nebeska ni zemaljska.
Znance i prijatelje koje sam susretao vodio sam da vide to dudo, obilan dar. Znao sam da 6e jednoga dana nestati u izloga, da 6e otiii negdje, moLda blizu, moZda daleko, moL<la u pro5lost, a moLda i u sada5njost medu nas uzaludne i izgubljene.

68

69

ZVIJEZDA SUBOTNJA

ZVIJEZDA SUSKANJA

Subota, evo subota.

IJ subotu je uvijek subota, u subotu je svuda subota, u subotu je svemu subota, u subotu je subota.
Kako mora da je lijepo biti subota, sve Sto se u njoj nade, sve Sto u nju dode u njoj je.

Ako su u mraku kina podeli SuSkati papiri bombona, isprva oprezno a kasnije hrabrije, malo je fabula na platnu koje ne treba da budu napuitene. To je najfinija vrsta zradnih Zivotinja (leptira) izmi5ljena upravo u tom dasu. Ne5to s unutra5nje strane glazbe. To su mali duhovi sljepila, veseli i ohrabrujuii, svaki das u opasnosti da nestanu, da se izgube u mraku, kao da ih nikada nije bilo.

70

7t

ZVIJEZDA IZNAD

ZVIJEZDA BEZUTJESNA

Zavidim svom SeSiru, nikada nije bio na mojoj glavi. U izlogu, u nekom katalogu obriem ga,
prepravljam, igram se s fino podstavljenom nutrinom, dEem visoko u znak poltovanja i prepu5tam radosnoj misli,

Masivan hrastov ormar

odjednom tu, pokraj,

iwan jezrka i uma.
Nadvisio je bolesti, ditav Zivot. Prazan iznutra, detvrtast, sa zvukom

vjetru.

ibez.
Tako izgleda. Joi ima ugled (ovog i onog) spola od prije nekoliko tisuia godina. (Ali o tome ne5to kasnije.)

72

73

ZVIJEZDA POZDRAVA

ZVIJEZDA IZ RIECNIKA

Sto

Talalao

je pas. je htjela zv4ezda,

gospodarica toga pozdrava?

flpotrebljavajuii ulicu, uzbrdicu i kudu rjednik kaZe: Setajuii, 5e6uii, kretati se urnjerenom brzinom radi odmora i razonode.

ZVIJEZDA PAPIRA

ZVIJEZDA IGRE

Tu je jedna disto prepisana na bijelu papiru du5a ili jedina zbilja. Praznik, djelatno dobro dovjeka. Do5la je iz dubine i kao sreia uskratila nam svoje ime.

I ja kao i drugi, paze(i da me netko ne primijeti, na ulici iskuiavam svijet. Tako se nekada iznenada okrenemi vidim da mi je ono 5to je lijevo postalo desno a desno lijevo, gdje su bili parni da su odjednom neparni brojevi. Ulica se, ozbiljna i paZljiva, sa zgradama, ljudima i vozilima,
okrene i promijeni izgled. Kao kada se dijete zavrti, zatvori oii i ieka da se njegovi pokreti pretvore u iinjenicu svijesti koja mijenja i njega i njegovu okolinu.
Lijevo-desno, desno-lijevo, odekujem preokret mehanike u novo stanje i dogadaj. Valjda postoje neka vrata koja 6e se naglo otvoriti i ja fu ua(,i iz monotonog udaranja srca? Na kraju ovoga ili onoga, na kraju vidljivog i nevidljivog ptica ie svakako poletjeti. Desno-lijevo ponavlja dva, tri ili vi5e puta. Troiim usklidnike. To me zabavlla, makar da se najdeSie ne dogodi mnogo. Samo ponekad poslije toga dujem morc iza prvog ugla. To je izuzetan dar. Ali i onda kada promjenu jedva zapazim, vrijeme, njegov pravocrtni tok,

76

77

t"
biva promijenjeno, ispunjeno, korak mi postaje ujednaieniji, laganiji" Negdje izmedu Zivota i stvari javlja se lagana glazba, naravno ne u uhu nego u otvorenoj ruci.

ZVIJEZDA IDENTITETA

Ima pedeset, pedesetpet godina, prosijed je, ide nervozno, mijenjajuii tempo, das uZiva Sto hoda, das je bijesan, kao da misli na neku Zenu.
Gledam ga s druge strane ulice

i mislim kako je vjerojatno
izgubio svog javnog dorjeka, ako ga je ikada i imao.

Ali to

nisam ja, iako mi

je to

da nisam ja teiko reii,

'

nemogude priznati. Za(to bi dovjek gledao paZljivo drugog dovjeka

ako to nije on sam.
Pogotovo to biva istina kada podme govoriti o njemu.

Govor kaie to sam ja.

Dok govor govori onaj je drugi koji hoda ulicom moZda umro, odselio u drugi grad i Seta kraj botanidkog vrta" Iako je i to teSko zamisliti, jer Sto je normalnije nego da je i taj nestali on sam.
eovjek je na drugoj strani ulice pro5ao rukom kroz kosu. Pomislio sam da svatko umire. Umiranje je kao oporavak. Za to vr\eme dovjek je poZurio,

sudario se szr Zenom koja nosi kutiju s violinom, smeo se"

On zla da je ,jesenski dan, pet sati poslije podne, ta i ta ulica. Na ta pitanj;r odgovaramo isto, iako ga nrcje misli smetaju u hodu. Progonim ga tom neuvjerljivom fiks-idejom cla on nisam ja.

jer je na clrugoj strani ulice, u plavkastcrj svjetlosti, slidan meni i svaki 6e das uma6i iza ugla, a ja iu ostati misliti kako sam ga lak/o pustio da nestane u toj nerazumnoj dvojbi da to nisarn ja, iako je sve: jasno kao ovaj clan, ova ulica imoie misli o svemu tome.

r

Da snrijerno biti isti, bili bi jeclan drugome mirniji. Ne bi znao kamo ide, izlozibi mu zamjenjivali Stoita" U crnoj se torbi koju drZi malo ukoienije nego ito treba nalazi rukopis Sto sam ga htio napisati, a nisam imao hrabrosti zbog kaosa koji se javljao moguiom upotreborn
razlidito Zivih rijedi. On je vjerojatno dobronamjerniji, raspoloZeniji prema ludosti, slobotlan pjesnik koji neprestano nucli svakome sve, kao nebo ili majka. MoZtla bih nru trebao ukrasti zrak oko njega rr kome je sve i koji se (iri tko zna dokle i vraia tko zna odakle.

{ r

Trebiro [rih

sc:

okoristiti tim obiljem

uskakivanja i iskakivanja. Pogotovo jer je nrojih godina.

r--

ZVI.IE,ZDA SItrNE I'{A MARIAI'{U

ZVIJEZDA BRDA

zbirci na Marjanu okamina ribe, lztzetno smje5tene u tvrdom i sivom' Divim joj se ditavom visinom kojom sanl se popeo' KaZi neSto, PriblEi mi se. Sutim i povremeno zatvaram odi' KaZi neito o nreni kao da sama govorirll' Ne midem se. Strah me tvrdog pepela kostijtr' repa' oka koje gleda u sredinu moga disanja' LI pripravi imam nejasne rijedi, ali ne vjerujem da bih je mogao prevarrtl' Ona zna Sto ja ustrajno zaboravljam' Ona stoji u ljePoti koje se Plaiim: u tiSini i ti5ini, na pozadini ljetnog dana'
l-.1

Napravili

su

tunel hvalili

se

i nagovarali me udi
kako pitam

u mojoj glavi kao u boijoj brdo je netakrruto jeclna strana
tezne za drugom preko vrha zrakom naokolo sporo

i dugo

poput jeseni

plod po plod list po list

t"
ZVI.IEZDA ZRI{JA ZVI.IEZDA KOSA
Bio sam mnogo Puta tamo gdje Kroz prozor svaki dan gledam kosove na zemlji i granama. Stoje, midu se, neSto traie i ne traZe (ne znam), pa odjednom bez najave polete. I ja se smetem, iznenadim. Kako se to dogoclilo? Odakle I Kacla?

i razliiita zrna. Stajala su, kotrljala se, IijePa na svojim svijetlim i tamnim stranalna, u obliku. SluSao sam im zvukove, radovao im se Prije uPotrebe, i onima koja su krila Zivot i onima bez ikakva iivota, tako su razlidita a u radosti tako blizu. Mislio sam tada, uz to zrnevlje i zrna' kako u njima imam odgovor na neko veselo, ittdno, onesPokojavaju6e, zanimljivo i besmisleno Pitanje kacla ono iznenada bude naiSlo ili slrri'ajno naidem na njega.

Pokulavam se naii u iasu polijetanja, ni prije ni kasnije, upravo kada >tijelo<< dobiva zapovijed (od koga?). Mali, crni, sferidni oblik koji obeiava krila i prostor vi5e nije na grani, Zutilo kljuna odvelo ga visoko, daleko, svuda: otvoreno u otvorenije, Siroko u Sire, malo u manje i najmanje. Todka se razrasla u crteZ, crteZ je nestao u to ito je u snu suprotno snu. Tko koga hvata? Neko posve novo vrijeme dolazi s onim Sto joS nije redeno. polijeiu rijedi poznate i njegovane od svjetlosti. Kao ;rerje, kao li5ie, kao zrak koji ho6e viie: ditavo jritro.

r"
ZVI.TEZ DA

WLIKE DALJ I AI E

ZVI]L,ZDA PRICE

Ako je Postojala samo zvijezda, sjaj noiu vidljiv, danju posve skriven, if,o;* njezina daljina bila izmedu

.

cljeteta, stvari
u-ko

i rijedi,

t ustrajno zapoiinjali pisma (tu, tamo) ne znajuii nastaviti i zavr5iti, smeteni usred oiite zabune?

,*o

samo zbog nje, te daljine,

Lajanjem i mahanjem repa moj pas pita se dogada vani u ljudskom svijetu. Stanem das, pogledam u nebo. Tako to i'ine ljutli koji se ne mogrr sjetiti. Toliko brojeva, bakterija, Zivotnih situacija. Ne znam Sto bih s njima.

ito

L)lazim, izlazim, govorim, spavam, ditam, zapoSljavam ruke. Nikakav zakljudak, kao ni iz gomile kamenja, kao ni iz umora. Ne gledaj me tako vjerno, kaZem mu.

Imam neito od tvoje noii i tvoje igre,
a moZda i neito Sto ti nema5, a ipak, Lao mije, u mene se, bar za sacla, ne moZeS do kraja pouzdati.

A prida, Sto priia kaZe? [Jstrajava on lajanjem i mahanjem. tj priii koja se
iuva u ljusci ocl oraha, kaiem, iza5li smo :zku(e, pro5li pojedinosti, kao Sto to iine prostor i zvuk z),tona, prohodali park, ulice i doSli natrag. Bilo je lijepo biti pas i dovjek. Nikakve sitnosti. Ti si susretao pse, ja lica i brojeve ku6a. Bili smo skupa kao li5ie i jesen. Da nas je netko pogledao vidio bi da smo takmaci dnevnoj svjetlosti na ulici jednog grada koji poStuje svoje tlo po kojemu gazimo i mi i oni iz proilih i budu6ih vremena.

ZVI.IEZDA CVJETN OG TRGA

ZVIJEZDA JESENT

25.llI, idem na Cvjetni

trg kao 5to netko ide nekom bliskom. TuZno? Ako se sjetim |zlzetnih
Shakespeareovih soneta, sigurno. Ali ima ne5to izvan, moZda i mimo lica i vatrenoga tr. Ne5to Sto ostane kada preko krovova i stabala odleti golub. Neka sredi5nja praznina, mjesto gdje nam se dini da smo posve slobodni i da je svaki Zivot odavno pro5ao. Odatle, miran i bez dobi, udinit iu korak lijevo, korak desno i naprijed, a onda se zavrtjeti.

S rlruglr, dobima, pa i zimom clolazimo, a jesen na ulice i krovove, u sobe i podrume i u svakog ocl nas clolazi sama, rujni i lijepa, kao sjeianje na Sumski poZar.

I dovjek misli, nisam se budio na podecirrra, u vremenima za budenje, moirJa bih ovaj s:rrr nrogao rodbinski prihvatiti, kao Verrneci svoje boje, i s dana na dan, dovoljno stiSan, stajati tu grlje sam.
Ptica
sa svojom torbom, preko brcla clan glctla

je preletjela, list pacla, clijete je oriilo

na neureden stol.

Toliko toga je bilo, toliko toga se dogodilo juier, danas i davno prijc.

89

ZVI.IEZDA PELIRA

ZVIJEZDA NAKON

Ispred na stolu
krasan je pelir papir.

Ako zatvorim oii vidinr da tako neSto nemam u glavi.
Radujem mu kao siromah novoj kolulji.
se

Prije rudka iza5li smo na gornju stranu tvoje kuie odakle se stepenidasto diZe vrt. Ti si pronaiao komacli6 clwaza koji nisi znao da li je drvo ili kukac. Zvao si svoju Zenu i mene: drvo ili kukac, kukac ili drvo? Na kraju smo, po ietiri noge i dvije velike
antene sprijeda, zakljuiili cla je kukac. je lajao vezan na lancu, htio je i on znati o demu se radi. Tvoja je Zena otiSla po knjigu o kukcima. {.Irvrdili smo da je to kukac palidnjak kojega smo odiro uznernirili, jer je on, na5li smo u knjizi, no6no biie. Tvoja je ideja bila da ga ostavimo negclje na stablu, kako bi bili sigurni da ne6e nastradati od onoga ito se kreie uokolo: od psa, madke i nas. poslije ruika otiiao si vidjeti Sto je sa na5im otkridem, ali roga komadi6a grane, drva, palice (kako mu ime kaZe) tu gdje si ga ostavio, a ni u blizini, viie nij_e bilo, iako je mogrlie da ga nismo vidjeli i da nas je svojom igrom zavarao.
Pas

On moZe Sto ja ne smijem, on je bijel, kao srce i svjetlost, kao bilo tko od nas.

On moZe ako se stiSam, ono Sto moLe z.t4ezda.

Eto, sada kada se to Sto se dogodilo i nije dogodilo veZe kako ieli, meko i lelujavo, a ti si daleko, blizu i sluda, ova obiina zgoda (palidnjak je u vrtu, na grani, u knjizi i tko zna gdje) postaje nesto sjajno, otvoreno, Sto hoie

t
da govori, pjeva i slavi tvoj 2ivot, nai Zivot, 2ivot, kao val koji dolazi iz daleka

ZVIJEZDA ruJECI

i neprimjetno ih buino
nestaje u pijesku.

Na brijegu rastem.
Narastem. Zajeclno sa mnom

t

Pa kaZem dolina,

dolina dode,

,

svijet postane vidljiv.

ZVI.IEZDA PTICE

ZVIJEZDA ZVIJEZDE

Kada sam jednom bio Bog Vidio sam pticu koja je doletjela na stablo ispred moga prozora. Skakutala je od grane do grane kao da hoie i nede ne5to. Toliko prostora za nju tako malu. Toliko Zivotnosti i titranja. Toliko nehotiinog napora i ljepote.

Napokon, tajna je razglaSena i svadija, tama misli se gubi, populta kopca bioja na trenu, pokretu, toiki, snu:

tlodi svijetli doga<Iaju, zoro, praznite, bijelo iz lica, pojava i stvari, drugi svijete iz ovoga, dodi.

Otvorio sam prozor i viknuo sjenico, sjenico, ali ona je vei bila odletjela.

95

F

Mjestimidno

MJESTIMTCAIO

I
Nije vaino, ne sluiaj, prostor je ne5to zaljubljeno u sebe: todka u kristalu, u nrii, u pjesmi, putovanju, iak i kada konac ulazi u uiice igle.

2

MIad ili star. To sam prenio iz sna. Misao, srdiba, putovanje, karta, Marija. To sam prenio iz sna. Brod za Brad kreie todno u jedan i petnaest. To sam prenio iz sna. I to kada rerdenica krene i ja je ne buclem mogao zaustaviti, kao ni dovjeka koji nosi kofer, kao ni ocllazak koji je sasvinr ne5to drugo od pustog uzdaha ili iasovita kliktaja, ja iu se vei nalaziti na otvorenom rnoru.

3

Okruglina zemlje prelazi ti preko lica, otvara oIi i kupi kosu otraga. Da, to je ona u zanosu vrtnje, u radosti.
KaZi neito, kaZi dobro jutro! KaZi!

Izmakni toj slijepoj ludakinji.

99

W

4

7

Pritajila su se lijepa vrenlena, ki5e, moii. Stiiale su se u rnaloj vazi olovke. Ne bih rnoZcla srnio pomaknuti nrku, a miiem je lijevo, desno, gore. dolje. I ito viclim na papiru, vrsti zaviiaja? Disanje putuje i svaki se das malo skupi, malo otvori, kao lovci praieni prostorom.

Iznenada, iz moje glave zemlja pada na zemlju, tlo pada na tlo. I trr se razmjeStaju: ku(a za trenutadno, pas za radovanje, Stap za put i lutanje. To si Zelio, pita me glas koji sam molio za takav dogadaj. Sutim podmuklo, nezahvalno i mislim na pokret kojim slikar prije nego izade okreie sliku zidu.

I tada, paZljivo kao jesen, paZljivo kao muzika, netko (ne znam tko) sjenda sve. Sjenia Zelju, uzdah, rijeli i lica istriala u otvorenost, sjenda svjetlost, i ona Zeli neprimjetniju ljepotu, sjenda pohotu, bijes, Zelju za smr6u, sjenia uteg, mjesto na kojem stojim.."
Netko nas, olovke i mene, bez snage, hez pamienja,
vocli izvan bijelog papira.

8

S komadiia papira gleda me Sest brojeva tvog telefona.

Kakvi dudni predstavnici ! Kao krokodil po asteSkom horoskopu. Kada to budem jednom priiao,

nitko mi nei'e vjerovati.
-5

9

To je kada postoje vrata. Ali ovdje si u polju malo odasvud

i karnogod Zeli5 vei je netko:
vjetar tr bijegu, trava u obliku, nrrrzika zratna, muzika jedva dujna.

Kro5nji punoj vrabaca vilem: Prijatelji vragrci, vi ste u Hvaru!

Htio bih im otkriti razlog njihova veselja, to odakle im toplina u perju, sre6a u glasovima, nemir.
Prijatelji vraprci, vi ste u Hvaru!

6

To i'urlo se rlogodilo. U sveo;icnr kretanju snovito pode5avanje clvostnrko pohoclenog prostora otkriva wjetlost i iza svje tlosli svjetlost: zvoni daljina ne znadenje.

U kro5nju ulijedete
sa svih strana

i izlijeiete

na sve strane.

100

101

12

10

T'ijelo je tako blizu sebi,

Sruda gdje vidim stepenice silazim.

tijelo je tako blizu drugom tijelu.
Sto tu jo5 moZe stati i nastati izmedu? Moja Setnja! Eh, moja je Setnja lukava, moja Setnja je blistava i ja njezin majstor koji je gleda i izmiSlja. Na prvom koraku niSta, na drugom koraku niSta,

Majka kaZe, zar opet?
Prodavad, Lelleznit ar, lij ei nik kaiu, zar ope t? Pjevu5im neku laganu melodiju.

Da, opet, kaZem ja.

13

i dalje niita, niSta, niSta,
jedna noga, dmga noga, slobodne ruke, glava,
pouzdano tlo, zrak, niSta, niSta, ni5ta, zrak, kupi se toplina na povr5ini zemlje, neSto govori.

Na petstotom ili na tisuiitom koraku viSe nema povratka, toliko se koraka nakupilo, ni jeclan preskoden, ni jedan zagubljen, ljudi i Zene gologlavi, dijete gura svoj olamuieni kotad, proljeie je suda, projurio je Zuti auto s vezanom foteljom na krol'n, negdje miriSe kruh, ima prostora za sve stvari i njihova imena, ne treba, konadno, niSta dokazivati, sve je jednom zauvijek dokazano.

Za ht<lu Zivotinju ietvrta noga je spas. Gdje mi je noga? Moram pobjeii, kaZe. Nema5 je, kale orao. Ima5, kaie zemlla. Luda Zivotinja ima i nema detvrtu nogu.
Ltrcla Zivotinja ima i nema detvrtu nogu. MoZda pobjegne a moZcla i ne. Suma je lijevo, a rijeka s desne strane. Sjena progonjene Zivotinje sve je veia.

L4

Kao svilena buba imamo Kinu, dolazak i odlazak malo razmaknute,
11

Taj grad postoji zbog mene! Kako da uklonim tu dudnu, ustrajnu i sumanutu misao? Tjeram je razlozima razuma, ali ona ne popu5ta, vraia se. Kao u Neronovoj glavi, vrijeme vrti nekoliko stotina godina, da bih nrtr ja postao memorija, njegova cjelina i pojedinost.

da izmedu stane namatanje, dogadaj, leptirica. Nas prenose u trsci koja misli i spava. I\{i vas se ne bojimo.

15

BjeZao bih, kao ntijezda od dalekozora, kao zvijezda od neba.

)

L02

103

F""

lt

ll

76

18

Idern Maksimirom i kaZenr uz ono Sto vidim i Cujem: samo kreketanje ie odoljeti, sve drugo nestaje. Citava dolina odzvanja od ljubavne igre, duje se i na vrhu brijega. Samo kreketanje ie odoljeti. Redenica koja odito ne treba dinjenice, ni sada5nje ni buduie, a ipak joj ton prorodanstva daje stanovitu snagu, a zelenilo jezera prostor

u koji se smjeita. I ja udvaram tom kreketu. U toj redenici i u mojoj glavi on se Siri. On ie, a ne neSto drugo, prenijeti na5e disanje do druge ti5ine. Ljubavni pjev svemira u kojem nestaju pokreti, glad, moj rimovani i nerimovani ugriz, mislioci ditani i pisani na rubu nekog proidrljivog sna.

L7

Sto puZevi rade nedjeljom na kraju gracla? Ja obidno izli:z,im i gledam :zloge, pratim kamo idu ulice. Nekada, sasvim nehotiino, mislim na jednu redenicu koja bi bila drukiija od onih koje mi padaju na pamet u ponedjeljak, utorak ili srijedu. PuZevi vjerojatno ne razlikuju dane tako. MoZda imaju neki svoj red, a moZda ga i nemaju. MoZda im je srijeda poslije subore, ietvrtak ne postoji, a nedjelje su dok je ki5a i nodu. A moZda su im svi dani izmije5ani i istovremeni

Budi mi scena, kaZe on. ImaS vremena postaviti sve Sto treba za jedan ne suvi5e jasan dogadaj koji 6e se uskoro zbiti. Svakako misli na 5umu, uzdah mora odnekle doii. Tu moraju biti i stepenice, s njima smo uvijek blEe nebu. Porazbacq i drugo, lagani nemar nalazi se u osnovi svakog reda. Treba misliti na mjesto odakle dolazi svjetlost. Sto bi scena bez nje? Neka tlo bude dvrsto, zidovi pouzdani i neka kupe glas kojemu prijeti opasnost da se raspadne. Ipak neka ti je misao najviie zaokupljena praznim prostorom. Pudinorn nroZda. Da se gledajuii u nju ja mogu kretari, govoriti, pjevati i da se i ti, u jednom dasu kada na mene zaboravi5, moZe5 kretati, da moZeS govoriti, pjevati i spavati.

19

Kao kada u krDaljci nedostaju rijedi i kroz raster praznine prohuje davna nada, dekanje, strah da ovdje nikada nisi bio, da te raspored ne Stiti, da se neies sjetiti imena za ono Sto je daleko, za ono Sto je blizu i ono o demu nismo govorili.

kaoicvijeieuparku.

20

Jutro zastaje na prozorskom staklu. Kosi bljesak kristala i misli, nebo sjajnije od neba.

104

105

-!

2l
Kada otvori5 prozor i svjetlo iznenada otkrije prostor i stvari, to netko nevjerojatno Ziv misli urnjesto tebe, tako kako ti to nikada neie5 moii. On kaie tu sam, ja sam tvoj pogled: gdje rne traZi5? Nepripravan za velikrr jednostavnost kupi5 male teline,
sjene, zastanke, svjetla. Pogledaj, radosno kaZe cln, otvori

24

Za praznike zastave se natope kiSom, oteZaju i puste boju. lzgleda da ih Stapovi neie izdrZati.
Pod kiSobranom, s ki5obranom u ruci, sam, izdvojen iz igre, dovjek je shvatio Sto je trebao shvatiti i prebacio se u cipele, odakle gleda u visinu sivilo sumrainog dana.
BoZe moj, moglo bi se o tim krpama

oii.

22

Crtali smo na ploiniku kuiu (dva prozora, yrata, krov) uspravljali je i u njoj stanovali. Crtali smo i stablo, u njemu ptice. One su pjevale. Ulazili smo, izlazili, gledali li5de sve do jeseni. Lijepo je bilo biti dovjek, makar to nije uvijek tako izgledalo.

u tuZnorn stanju Sto5ta reii i podrazumijevati za Sto se dovjek na podetku bio i pripravio i za Sto se vjeZbao, da sunce, koje nije prijatelj usporedbe, uvijek na kraju tih sumornih dana ne zasja i osuSi ih, i one opet izgleclaju lepriavo, kao besmislena jedra koja se nikatla

neie pomaknuti s mjesta.

25 23

T'u, kada krenete, toika
va<<,

je prazna, ne >)ono ito je bez dijelonc ono dvrsto, zamislivo: ona je davno nestali trag i jo5

nestaje.

c Sunce ima usta, odi i kosu, a wjetlost nema, ona samo dol.azi. Prozor misli na ono Sto je u iovjeku najvrednije dok je Ziv.

Kao prostor, ona zatvara odi, otvara odi, nemoina je, sve u nju nroZe uii. sve u nju ulazi: hod se sluZi oiima, pi5e dopisnictr, ialje trg daleko, maSe papirnatom sljepoiom. Kao negdje daleko odavde, ne vi5e trg, trg bilo gclje, i bez iiega ispriiat ie (toaka) pridu, dudnu priiu: radi se, naime, o neicrnu ito se svakako zove-

26

lza tanjua u pudkoj kuhinji dok ih ruke prirnidu

die

se para.

Pognute glave, kiSa, usputno disanje, drvoredi bjeZe ne osvr6uii se. Veder se preporuda BoZjoj misli.

106

707

7:')r'-'

27

Na padini, gdje je nije bilo, odjeclnom kuia. Gleda radoznalo, ofvorenih prozora, joS nenavikla na ono uokolo. Pa, dobro doIla! Dobro do5la, tiha ku6o, u ovaj svijetao svibanjski dan.

31

28

Povladim se na jug, jedinu stranu svijeta. Ja, nepostoje(aknjriara bez autora iknjiga, s imenom medu kukcima. Kakva bajka! Nebo zastaje da je duje. Prostor nije znao biti zatvoren u posudu i sada pijem iz onoga u demu se radam i umirem.

Javnih vaga ve( dugo nema u llici, nema ih ni u Oktogonu. Svatko sam u sobi, gol ili lagano odjeven, stoji i gleda brojdanik: toliko i toliko: to sam ja: u ito da to preveclem? Sitni se val gravitacije opire. Dvije toike uprte jedna o dnrgu ne znaju oko dega se dogovaraju. Od golih nogrr do odiju, reklo bi se, osamljenost bregova.

32

A onda, da li je prava odsutnost
ikada podela? Oni su nastavilijesti njegovom Zlicom, pas se oclazivlje na ime koje mu je on dao, a na otvoren prozor s vrcmcnir rr;r vrijeruc

29

rijedi avion boravi ptica kcja pu5ta nit odlaska i nit povratka, a izmedu deka i broji, broji velike brojeve bezkraja, broji i ne otvara kljun.

tI

dolijeiu vraprci.

33

30

Na izlasku iz bolnice na maloj nizbrdici
dovjek se povjerava koraku, dogovara se s njim.

Toliko toga, toliko toga, i tako poredano, ne da bi se imalo, nego da bi se brojilo, brojilo prije, kasnije, sada, vani, unutra, nigclje,
s nama, bez nas,

ovako, onako,
svakako, i uopce.

Neka vjedna avijacija.

108

109

il@.

I

Ir

31

38

Radosna kuda na uglu. Jednom stranom dodiruje drugu kuiu a jednom, gdje se nalazi vrt, ne dodirtrje niSta.

On piie kraj otvorenog prozora i misli kako bi to da piSe kraj oworcnog prozora
rnogao biti podetak neke pride, ali ne pi5e tu priiu, nego neku bez prozora, kao da prozora nema.

3-5

Na sredini skale broda, kada si zaboravicr kamo si krenuo, nepoznati fotograf ne dopu5ta ti da se s njegove snimke makne5 u buku, u jezik.

39

36

Tvrda zemlja. Tvrda nego inaie. Moja peta Salje poruku potiljku i kaZe mu prevedi. Ali lice koje ne ieli izgubiti suosjeiajnost dvoji, vrluda i traii pruor ohrabrenja. U telefonskoj govornici jedna Zena govori, smije se i rukom kovrda kosu.

Zafuorio sam ruku, r:tvorio sam rukuNeIto sam rijesio. Ne znam Sto. Negdje sam uiao i izaiao. Ne znam gclje. Moram ponoviti dogaclaj nekoliko piri.
40

dajem
37

Na ulici kaZem rnr4e i neSto detveronoZrro ulazi u trgovinu. Prestra5eno zapodinjem pismo: Livotinjaje tu, Sto rL radim? Prodavadica mirno gle<Ia, se. Kao itijelove nedije

uZasu dopu5teno da bu<Ie tako num"n.

joj novac, ona meni:T!" jabuke. Sporazum je tu. jeOinJ je

haljine

Dopisnice koje sam na putovanju kupio s namjerom da ih napiSem i po5aljem, a odjednom sam vidio da ne znam kome i kamo, vratile su se sa mnom iz daljine dlste i prazne i sada te nepostojede rijedi s jedne i vedute i krajolike s druge strane ostavljanr po knjigama kao oznake pri iitanju i zaboravljam.

41

Moja je kruna od zraka. A zemlja, prijestolje, podanici, vojska? I oni su otl zraka. A kraljica, kralju? Ona upravo dolztzi.

Kralju, gdje vam je kruna?

111

42

46

Kada sam odlazio rekao sam u prolazu stablu mladog oraha: Znarn kako okruglo i miriiljivo istjerujel svoju pravdu, s tobom sam, s tvojim zelenim srcem, prijatelju.

To 5to je blisko mom srcu spava, kao brdo, roje, poleglo i uzdignuto pozdravljam i gledam
svakog dana.

43

Iz jednog njegovog stabla polijc.ie ptica" Je li to

Na podetku tunela mislim: doSao si ulaziti i u tunel. Iz te misli izvudem stanovitu snagtr i malo oduSevljenje.

dio njegova sna, nikada neiu znati.
47

44

Jedna vatra koju je dovjek upalio samo za sebe i koja se gasi dim se netko priblDi.
sjena
48

Na vrhu olovke sastaju se olovka i njezina i ti pi5e5 olovkom koja se tro5i i sjenom za koju ne zna5 da li se tro5i

i Sto se s njom dogada, jer jednu od druge ne znaS odvojiti. Ti samo vidi5 predu kako se iz sjene odmotava i kaie, [Jzmi svoju pridu i idi.
45

Rana koja je trebala

stiii

mene

sttie zeca.
Otada sam Ziv trideset goclina.

[I

metalu,

u njegovu imenu
pohranjeno vrijeme, vjedno mlado kaZe svojoj iskri:

Trideset godina gleda me stablo pokraj koga se to zbilo. Da promijenim ime? A kako da se zovem da bih pobjegao daleko u tijelo jednog Kineza u dijem kraju ne rastu ni Kinezi, ni zedevi?
49 Sto je ovo? S jedne strane parni, s druge neparni brojevi: love se, napreduju bez ikakva reda, zaJstaju nenadano: a izmedu njih ja, razroki zvrk, u igri redanja i ravnovjesja.

Iekaj.

rt3
i1

)J

50

55

Na radiju lijep Zenski glas pjeva na meni nepoznatom jeziku, ne znam o demu. Poku5avam pogoditi. Malo mi je samo glas kada znam da je o nedemu. Mislim da je rijed o putovanju, nisam siguran, moZda i o jeseni ili silasku s brijega.

Zrruk obilazi sobe i ne nalazi nikoga. Da je netko unutra zvrrk bi veselo tza(ao kroz prozor medu liiie u vrtu. Ovako, sve je napu5teno.

Slu5a na vratima kako zvono zrroni u praznom stanu.

r'

-51

More je ispod i iznad riba.
Tako je ribama najbolje.

Nema ga, vra(a se zvrrk i kaie na vratima, nema ga, tuii se ;rra-:znina iz koje su tijelo i du5a oti5li tko zna gdje, u neki prekooceanski Portugal.

Kada se probudii ne misli o tome drukdije.

56

52

Pogledam kroz prozor. To, tako, upravo tako

S periferije prema centru, gotovo neprimjetno, siroma5tvo osvaja kuiu po kuiu, ulicu po ulicu. lJ vrtu, lijep poput tame, okre6e se suncokret.

otvoreno i zradno Bog misli na mene.

57

-53

Znam Sto treba. PoSurnit 6u jednu knjigrr. Po5umit iu ditav Zivot. Potomstvo pravi krevete. {J snu, tamo gdje su bile ptice, Iuje novi cvrkut.

Dugi dani. Zima. Ona plete djedju kapu. Spaiava ono malo stvarnosti Sto postoji u snu.

58

54

Brod ulazi u luku. Evo jednog pitanja i odgovora koji se ne razlikuju.

Tijelo mije naseljeno, jedna ga bolest, straSna kao privatnost, uvlaii u praiumu gdje raste sa zapu5tenim umom na koZi.

114

115

)t

ll

59

63

RtrZe na ulazrr ne pu5taju

da pjesma dode do gubavaca.

Ali doii ie, uiinit ie napor, makar je izdala vlastita smjelost. Bit ie on i njegova ko5ulja,
zvonce koje zvoni za oprezne u5i. To nijc njezin prvi bijes.

Sto raclim saila u Zagrebr, gclje sam i kamo kreiem, pitam se dok s moje desne strane tede Arno, a iznad glave ulica zvrtdihganu melodiju.

Ovdje rijedi drugog jezika oslobadaju prizor, autor-jezik crta grad od samih nestvarnosti. NeSto sarn prispjelo u zrak, i Ziv i nrrtav,
sjena vedernjeg koraka.

60

DiZe se a mora prelomljeno veslo, ta ustrajna slika epohe. Jedna ruka ga ispravlja i predaje zdravlju zraka.

Sto sada radim tamo kada me ovctje nenur, pitam sveca na portalu. Golub koji me gleda jednookim pogledonr, ako poleti neie svladati moju teZinu koja je sada, gusta i tamna, na drugonr rnjeslu.

6t
Na terasi, u drugom gradu, predvede, s malo umora, toliko Zeljenog, pijem daj. Kada bih znao kako, priz-rao bih svojem biiu njegom lastavicu, bar na trenutak.
62

Na ulici se igram kljudevima Sto su mi ost:rli rr <lZepu, otvaram i zafuaram, ulazim i ulazinlDa bih doznao Sto je vani, Sto unutra, a Sto nevidljivo stoji izme<lu, pomaZem se pogledom, korakonr, nriiljrr. Sigurno postoji neka nepoznata mi vjcitirra rla otvorim, da se nadem ovdje, na trgu San (liovanni kamo sarn bio i krenuo.
64

II igri nesredenih brojeva izmedu dva susjedna broja iznenada daljina. Toliko da ima vremena za (,itav iivotKako pro6i to zradno klonuie? Da li cla se vratim i pustim sidro kao Sto je udinio kamen koji je takoder malo umro?

Ako se sada na zimskom prozonl ne pojtrvi sjenica, znat iu da je netko ovdje protiv nrene.
65

Plodnik s radoS6u Salje golubove u zrak,

vodi dijete. LJ svakom trenutku radi se o dit;nu Zivotu. Slidno duhu, brani se od onoga Sto se ne zbiva. r16
LL7

a-'

r
66 69

Na drugoj strani, poledini,
na Zivom mjestu trese se, strepi i raduje

tisuiu godina diluvija,
padaju kiSe,

''

Rijedi na poZutjelom papiru, u davnom pismu (da li joS uvijek upu6enom tebi?) govore o ranom seljenju ptica, predznaku o5tre zime
Sto nastupa

steie noi, polako se mrvi os zemlje. Mjesto izvlaii glad iz svadijih ustiju,
mide se uZitak i uias" Od tame koja podinje i prestaje ostaje sve.

i toploj

odje6i,

koja stiZe za nekoliko dana.

',/0

67

Dio koji Zeli biti zaluden. Dio koji ne Zeli biti zaluden. Opet nepotkupljivo lakoumlje.

Bilo je lijevo, bilo je desno bilo je pametno, bilo je glupo bilo je ja, ti, oni i mi bilo je ista se usta i smiju i plaiu bilo je radosno i u sredini bilo je daleko i otvoreno bilo je pogled i nikada bilo je danas, bilo je sutra bilo je zbogom i clovidenja

68

7l
Sto je slika grada na po5tanskoj marki ako nema Zig s imenom mjesta, datumom i satom?

Sada kao i prije nalazim se naZalost u jednom naialost i ne znam naZalost Sto diniti s tim naZalost.

A kako bi bez toga tuZno i napu5teno izgledali ime i adresa?

Kako god se okrenem, kamo god krenem,
on je tu,

,

Hrabre se i tjeie detalji, ne dopuStajuii trenutku da osiromali,
kako je izgledalo da

ie

se dogoditi.

u srcu mi radosno kuca.

Doputovala je raznolikost, zove se tako kako se zove mali pitomi stroj na stolu.

119

i

W

)l

Nadolazak plime

KOSA

umora, toplog kao cesta u Ijetnjem predjelu. _ . Sjedi5. Uvijek isto: kako i gdje kosa podinje, odakle pada? spoj glave i kose ostaje dareko i nemoguie ga-je zamisriti, kao da se ne radi o centimetrima nego o kirometrim-a i gotlinama za koje ne zna5 kako ih preii u jednom i tlrugom prouit,, hoclaju6i ili vozilom s jakim svjetlima. I ta, neie daako je dio, Zeli biti sve, . Kosa, bude dovoljno <1ugo gledaS, pogotovo duga i boga_ sve Sio ;" nrogui"' Zeliti'od osobe i Sto ona sama Zeli. Muka nije slulajna. XaJ aa ,. pyijek radi o buduinosti. ispred posve je nalik noii ltez zvijezda, noii o kakvoi -Kosa se obidno ne govori. Ne samo rla je ispred I Oa iraZi cla je gle0 daS, ona kaZe i: toni: u preclio oaiHe JuZnoameritanci pifu?_ mane, s vulkanom u blizini. - Obuhvaien gustim mirisom i izgledom, zaboravljaS Sto se oko,':b: dosafa, j1 klizi dugom ulicom ,.*t grJu, i n J.t1PY"j " p.redajeS se, pu5ta5. Misli5 kako je Goethe putujuii Italijlm tia_ Zio prabiljku, bitjku svih biljaka. I u tebi s" jautla stiina ierja. Na putu si po nekoj Italiji, u-blizini biljke. Ova tcosa i ouo ,oi.ugu,.

Sjedi5 u tramvaju iza <Juge crne kose. Iako vidii samo kosu dio kaputa, siguran si da vrasnica te kose irna tricreset i pet godina. To govori jasan sjaj, podetak tvrclode, uznesenost prvog

i

oiito

su prethodili Zivotu i jo5 traju.

-riku. kr9.1.rl:r.lja.to svjetto, Sto je prije ipostije n|.gu, ne ;r;"i," sJerrrr. urm tl se da pomo6u njega treba hati, spasiti se od
I23

Ne znai da li se vrada5 tamo gclje si bio, u neko svoje ne_ pismeno vrijeme ili dorazis u zaborivrjanje piimenosti. svakalo, u noii si, mogao bi svakog dasa podeti pipaii, niita tvoje vanl.ko i unutarnje neie imati sjenu" _.. A on_da, jo5 uvijek 1.mr1kg, u opijenosti dubinom, sjeia5 se >Tibetanske knjige mrtuih<. I zao ti'jl Sto si je tuto'r"iimieno proditao i Sto ni5ta nisi upamtio. Sjeii5 se cla se u ,;o3 gouori-o nekom wjetlu na koje treba misliti dok smo u Gdie
i

l

,$l

teZine, sapetosti, pada

cla

i nije tako redeno. Ipak, i pomoiu fe slutnje, elemenata

u rupu, ponovnog dolaska u svijet. Iv{oZ-

26. VE,LJACN IgqO.

sanjivog pamdenja, doznajeS da si u sliinoj situaciji i da ti treba A'aati. U sebi dujei snaZan glas: Okreni se, koso, udimo tr vrije* me lica, u dan, u svanuie. Kosa ti je, naime, suviie, kosa ti jc
malo.

Ta nezapamiena knjiga mrtvih, taj san u njoj i o njoj, polako btrdi tvoju potrebu za licem. NalaziS se u dudnom stanju prije brrdenja, misli5 na prozor, na putovanje, viSe ne tone5. lJ nrraku si, a ipak na dohvatu wjetlosti. TraZiS dva oka, e';elo, usta koja diSu, i sve to zajedno i odjednom. (Sada se sjeia5, tada ti to nije padalo na pamet jer si dekao okret i iz okreta zoru. Dali je slikao Galu otraga. vidjela se snaZna podsvijest leda i gustoia smede kose, koji takoc.ler nisu znali Sto diniti, kamo krenuti i ito imenovati. Ipak katair:nski Iukavac znao je Sto u takvom sludaju treba diniti. Isprer_l je postavio ogledalo i slikao ono Sto u ogledalu vidi, ono Sto ga iz ogledala gleda: lice Gale i lice prostora, drugu polovic:u svijeta. I sve je odjednom bilo prisutno, i noi i dan, otraga i sprijeda, gore i dolje. Radovao se apsolutni voajer.)

U jednom dasu iznenada utjeian osjeiaj da je sve 5to postoji i ne postoji, Sto znam i ne znanr, dobro i zlo, Zivo i mrtvo, daleko i blizu sjedinjeno u danainjenr 26. veljade "clatumu, 1990, kojim sam okruien sa svih strana. Cast tome datumu! Ako izadem iz ktte, kao Sto namjeravanr, pro6i iu put, nagledati se licA i svjetla i doii do Cvjetnog trgrr na sastanak s onim ^ 'od dega sam otiiao i u demu sam neprcslano bio. tJ tome dini se ima nedeg od misli na nebo. lzuzelirn ias, svijetao i miran. Kao u najboljim vremenima.

Ako se ispred tebe ova ne viie kosa, ne vi5e osoba, ne predio, nego sve to i mnogo toga zajedno ne okrene i ako te ne obasja sunce koje ti je jednom bilo navje5teno, ustat ie5 se sa svoga mjesta i doii ispred, da sam budei ogledalo, ogledalo sunca i prostora iz..,an tramvaja, na sve strane, do horizonta i
zenita.

lpak, ti si svjestan da je to samo verbalna ritualna gesta" Samo tako kaZeS. Neiei ustati. NeieS dodi ispred. Zora se ne moZe hotimidno napraviti. Zora dini Sto hoie, javlja se kacla Zeli, ona je najljepii dar: aurora. Ostat 6ei na mjestu i dekati, kao cla si se upravo sada rodio. Tramvaj se sasvim zaboravio, ide vei nekoliko stoljeia. I ti si se sasvim zaboravio. Gleda5 s procluZeninr pogleclont oduvijek i zauvijek. Okrenut ie se. MoZda se okrene. Dogada se to. Ako se ipak ne okrene (dogada se to) tada ieS se, kako kaZe tibetanska knjiga, probuditi. probudit ie5 se u svjetlosti. Dobar dan!

124

KAKO SAM DOLAZIO U GRADOVE

S PREDAVANJA

Kako sanr dolizio u gradove? Bilo je davno, skoro je zaboravljeno, ali ne$to se od toga ponavlja gotovo ispred svega, nenapisane pjesme i nejasne ljubavi: ulzim u san i budenje izmijeSane tako da mi je njihovo razlikovanje posao koji ho<iam,
gledam i Saljem razglednicom: eto,

(A ipak, gdje si ti? Otvaram knjigu i ulazim u

iiv

sam.

crkvu,

S predavanja o antidkoj tragediji na Akademiji za kazariinu umjetnost, dok se predavad mudi Sto ie udiniti s bogovima i junacima (mnogo krvi a nitko kriv), kako odrediti temul mradiii i djevojke ulaze i izlaze- predavad razraie temu tesk, i nejasnu kako se Edipov korak pretvara u hocl a hod u zlodin, i mistiS

izlazim. Lllazim u fontanu, izlazim. Otvaram i zatvaram prozor. Gdje si? Nedostaje mi Zalosti da bih zaveo i najobidniji prizor, ali hodajuii pozorno rnoZe se ojadati besmisao. Gdje si? Na strani koju uvijek nosim sa sobom zvone mi zvukovni rukavi. Napu5tam glavnu temu i traiim nekoga tko bi patio umjesto mene. Ovo je utorak. JoS nekoliko koraka. Svaki korak je moj pratilac. Ne zaboravi, kaZem sebi, da si do5ao okrenuti kljud s unutra5nje i vanjske strane vrata. Gdje si? Gdje je tvoje lice konadne preglednosti? Prelazim ulicu i drZim sebe za mku s nekoliko zbrkanih rijedi. Zbrkanih. i sve zbrkanijih, kao da nikada ni5ta nisam mislio.)

dvorani

Ravnoduinos! neosjeianje, nebriga za epistencii,,, prazno mje_ Ili spontano rje5enje upravo ,oriogin g probie_ ma? 7ov prirodne wjetlosti s mjestir- tragedije? Ne -znaS, ne mozes se domisliti, ali ne zaboravrjal kako su se vrata otvorila, vanjska wjetlost doSla i oti5la.
sto^u savjesti?

u tom trenutku ne moZe izaii, guito je u i na svijetu, a..ipak.netko ustaje i ide, ustaja'ii zrak mi_ JenJa za sunce na ulici ili neSto slidno. Sto je taj nlazak?
kako se upravo

L26

727

KAMEN U KNJIZI

CRVENDAC

Kako je lagan kamen u knjizi! Okrene5 list sa slikom kao da na njemu nidega nema. OkreneS jo5 jednom, prode5 rukom kroz kosu, a onda otputuje5 za listom, za nestalom teZinom. Da li to vrijeme vraia zvuk koji si bacio? Uvija se papir u zraku kao da k'aie: bilo je, nije bilo, moZda.

Crvendai, velik kao poljski vrahac, delo i prsa su mu na_ randastoeneni, odozgo je maslinastosmecli, o,1 prvog dana me prati, na svim mjestima. Ako sam u sohi cloleti ,u uko i.oror, sam iz.van kuie dode i odleprsa rtez poztrrava kao di se nikada nismo vidjeli. obitno nemam vrenren. ni za najkra(, misao i pozdrav. Takr: l.rrzci nestane. Danas kacla je cloiao (tko zna odakle?) jedva sanr ga mogao zapitati: Sto f"S ratliti na stra5nom sudu? I to sam rekao u zrak, Iijep zrak poslije njega i radostan.

ZAT]A

TUNEI-

idu svome kraju.) Njegova Zaba, kao i svaka Zaba, nalazllo sL u pridama koje je iula- ili proditala, ali koje su se, te iste priie, oko nje i zbivale. Nekacla je pridu najprijl dula a zatim se ona i clogodila a tek onda ju je proiitala. .iacia je laba pitut, Sto au radi, u koju da krene, jer ial-ta, govorila jL, ako imalo clrii clo sebe, izvan pride ne moie iivjeti. U priei se sve vezuje, izvan raspada i nestaje. Ja hoiu u pridu, govorila je. A ito je tvoja prida,.pitao je moj poznanikf Ne posroji samo moja prida, moja je priia uvijek u okviru onih prida toje se o Zibama pr idajir, koje i.same Zabe pridaju. Samo takvima, a nikada potprno nori1a, drjete vjeruje i samo se u takvima ja mogu sniei-i smjestiti. U Zabljim pridama, to u ovom trenutku ,ru- bory. nego ikada ranije, Zaba obidno avgji r, odatle kreie prida: poveiati Je (prida koja se napuhuje do vetiiine konja), smanjiti ," ? ?!bi lpilfo o Zabi koja Zeli biti malena kao puZ i u ku6ici Ziuieti sigurno; I preobraziti se (prida o iabi koju mlaclii poljubi i ora "posta.je kraljevna). A stajati na listu i praviti se da si iist, u vodi izEeaati kao voda, preobraZavati se tek u svome Zabljem potoistvu? je moguie, to. se neprestano dogado, uii to nije prida i P1, ," nijedna joj Zaba i <tijete ne6e pokloniti pozornost, niti joj se obradov:rti. To je prida bez podetka i kraja, prida koje n.rnu. A kanro si sacla krenula,_upitao ju je moj poznanik. Na sajam kupiti krunrr. Ako se pojavi krall'evii, da sam spremna.

neiu znati da li mi prida susret s nekom stv.arnom Zenonr, neku svoju pridu o iabi, alegoriju ili upozorava na neito kotl merre. Cinilo mi se najbolje nidta ne pitati i pustiti <ta
govora
rijedi

Neki dan je moj poznanik, prida mi, u botaniikom vrtu su_ sreo Zalru koju je dolaze(i tamo otprije znao. (Do kraja raz_

br.rke.

ruku koja se spuita u torbu, na koncu ni to, ali sam inao da i oblik, cla se zbiva obidna radnja koju je mrak izdvojir: i naglasio. Jabuke, kilograrn ili viie, negAje pri kraju tunela, nestat i.e kao da ih nikacla nije ni bilo. . Smije5an dogadaj, mislio sam, ipak nc smije5niji ocl bilo ko_ jeg drugog koji zuam ili mogu zamisliti. Ra<tosian dogadaj, osje_ iao sam, radostan kao najuspjeSnije iz_reiena iti -predudena
jabuk-e mijenjaju mjesto

ISao sam iza njega. Kada je u5ao u tunel podeo je jesti jaU podctku sam vidio kako nru se midu uitu, kuirril" ,u-o

molitva.

130

PRI USPINJANJU

ODJECA

0

Pri uspinjanju na Sljeme smije se moj otac iz daljine mome znoju. U kakvo dudno stanje dovedeno srce i kakva upotreba daha izvan rada i stvarne muke. .Iadan moj sin, kaZe on, S.to misli tko je uzbrdica? Cudnog Ii neprijatelja kretanju!
Gazim po vei malo trulom li(6u, uskoro (e zima, i pravim se da ga ne dujem. Ja koji sam u meduvremenu nauiio jedino pravdati se, ne znam ionako Sto bih mu rekao. S nepovjerenjem i malo stida dDem glaru i pogledavam na vrh. Da'fi je to vrh

' '

dim u Zurbi kako moji koraci bri5u moje korake, obriu se u sebi, i za mnom ne ostaje ni5ta. MoZcla je to pravedno. Moji koraci zaista nisu molitva. MoZda je to praveclrro. ani zasto bi tL
bio svrietak?

poklanjam? Jedna druga prida, kaZem ocu. Ne znam kakva.

posvetiti korake? Moj otac, blago stvorenje u zemlju vi5e nego na bilo koju dlugu stranir, nije moZda udinio ni jedan takav korak. iVtlto dij-ete, m]lo patnik - sigurno je rekag Bog- Sada, daleko od njegove pride, gledam cipele ipitam ih"kakva nas to prida upotre-btjara i,ude ov11r slazama. Sto ja traiim od svoga duha i zaSto? Kome ga

je vrijedilo fojelu gledalo koje je

Jednom iu se zahvaliti odje6i (a moZda je vei vrijeme za to?) za njezino ustrajno prijateljstvo, privrZenost. Gdje sve nismo bili skupa i kako je ona bez buke bila uz mene. Nije lako biti ko5ulja, kapur, kapa rli bilo Sto, dok se zbrkano biie u njima okreie, Suti i traZi rijed. Nijemi svjedok koji zatvara ili otvara zadnje clugme i od kojega se ieka da raspclredi toplinu kao Sto to dini i ljubav. Ako sam dovoljno sabran jedna reienica rrtjehe uvijek je tu i ja je iujem: nikada brbljiva prema unutra. tliinio sam mnogo ako je nisam iznevjerio, zaboravio. To nralo Sto imam (pedeset i vi5e) jedino ona drZi na okupu, grije i zatvara. I ne prigovara Sto nismo otiSli daleko i vidjeli bog zna iro.

fi_

132
L33
I

),

KISA

NADOLAZAK PLIME

dravljamo.

Neki grad zavolimo tek kada u njemu doZivimo ki5u. Mo_ je gledati s otvorenog prozora. iza stakla, na vratima, ali blago onima koji su preko glave prebacili gornji dio odjeie i pretrdali ulicu. Oni su viie u gradu, u kiinom ,ol"OniSn, toi" spaja stvari, pokrete, rijedi, misli, prostore, kuie, ne"bo i Zelje. il ki5i grad plovi kao otok u sretnije trenutke. Gledai,di k'.se ili ravne linije dode nam da napi5emo dopis,icu, rlv-ije_tri rijeci, dvije-tri kapi. Kada prestane ki5a, ne znamo Sto se tiogodilo, ali se grad i mi gledamo kao znanci. Njegova mjesta na kijima nismo bili, kada im prileuimo, izgledaju nam ptznata i rni ih poz_
Zemo

jednom ki5u u D-u, snaZno nle se dojmila. .(Gledao sam Kapi su udarale o ploinik, raspriavale se kruino, raclosno. Ali sada ne govorim ni o jednoj ki3i i ni o jednom gra<.lu koje sam. vidio, ni o onima koje nisam vidio. Ne, ni o dern-od.edentm ne govorim. Govoreii o gradu i kidi, iini mi se da se odmaram od grada i kiSe. Od svakog grada i svake kiie. Kada se sve kiSe gradovi produ, kaZe mi rnaita, moZda i umor prode i lgadaju i viSe. ne b-udem svoj i woj, ovdje i tamo, nego posve lagan, lagan i miran. Veselje moje, umoru mojl)

Dok pokraj mora leZim i iitam knjigu, tlo mene dolazi plima, priblEila mi se, gotovo do samog uha. SluSam joj ium i imarn snaian osjeiaj kako mi neSto Zeli reii. Sto rr; irili reiii Naginjem se, sabirem. Ona se penje. I,enje se ditavo more koje ne mogu obuhvatiti i smjestiti. Da li iu iuri pomku ili je treba odgonetnuti iz S(ma i pitome vlage? lz pline bi konadno sve moglo podeti. Ono Sto je na zemlji dolazi do mora, ono Sto je iznad mora dolazi moru, more ide u plinru, plinta (moja prijiteljica) clolazi do moga uha, a u njoj je i orl nje, slutim, malini znak koji ona ustrajno skriva. Ne6e nre valjtla prrstiti da otidem -i kao Sto sam i doSao'l Znitm joj hl:rgost piionrost. I clok je dekam, pouzdavajuii se u naie dvije prirotlc, plirrrc i rnene, mtj guru koji uvijek stoji nralo tl.lje orl nre ,e ktie: Zar.ti nije closti Sto iei satla tu plinru rr.siti i s .jonr se rrspinjati uz brijeg? Nije,
kaZenr.

134

135

w
FABUI}I RASA, OBLUruK
il'

lli
ir'
i:

. Medu mnogim ulogama rijeii, ona da hvale svakako je naj_ ljep5a. Kada rij.edi optuZuju, one su obidno samo s n"3i-, , Y moZda i s niiim, kada hvale one su sa svime. Kao Sto kaie F.zra , Pound, ,Sto vruie voli5, to i ostaje, drugo je Sljaka; ito vruie , voli5 neie ti se oteti...<< AIi uhvatiti rijet.z.a das divljenja nije bai Iako. iesto se dogada da se mi divirno, a da one iute. NaSa volja i ielja rijedi nisu uskladene. Svatko ima vjerojatno mnogo primjera za to. Evo jednog iz moje zbirke. Naime, ditavog iivota odlizio sam u neke uvale, koje su se obidno nalazile s lijeve i s desne strane gdje sam iivio, i u njima gledao oblutke. Kada bih bio bijesa,, neraspoloZen, aii i rado_ stan, kada ne bih znao kamo iu, umoran od svo.je sitnoie, upu_ tio bih se tamo. To je jedna potreba koja se ne moZe zamileniti osobom, knjigom, Setnjom ulicama, kavom, radom, ni bilo dim. Kao Sto dntgi poznaju galerije, gradevine, zooloike vrtove, neka druga mjesta i zbirke, meni se dini da u svojoj glavi imam lijep broj takvih mjesta s oblucima. Kakvih sve tu nema! Razliditih oblikom, bojom, ugladanoS6u, sjajem, daljinom od mora, izuzetnim poloZajem, dobro poleglih i onih koji lete. I sada, Sto se dogada? Kadgod sam o njima htio, sebi i drugima, neSto reii nisam mogao, niti znao. Tolike stvari, i videne i nevidene, pohode rijedi - za5to ba5 oblutke neie? Kada dovjek uzme u ruke bilo kakvu moreplovinu i ono ito
nade na obali (komad drva, sipinu kost, staru kantu, ikoljku, puia, urlezdu) i pita: hoie5 li u pridu, u razgovor, u misao, tna ie odmah odgovoriti i pristati. Ako za ruku drzite dijete ko.ie pita i zeli znati, uvjerit iete se da taj njezin pristanak nije bio lai. Rijedi 6e poteii i odmah iete pospajati ono Sto je u uu*u, oko vas i Sto djetetu treba. Ako ste uzeli oblutak, moZete ga djetetu samo pokazati i dati. Oblutak neie u pridu" Mnogi neoprezni, zadivljeni bjelinom, oblo56u, velidinom i teZinom, odnijet ie neki od njih kuii, sta"riti na policu, stol, u

(
l
t

I

kutiju ili na neko drugo mjesto. Oblutak se tada ne protivi, ali ne prilagodava niti odluduje govoriti. Obidno sve prestaje. Sve Sto smo vidjeli i doZivjeli na otvorenom. Pouka je, oblutak treba pohoditi a ne imati. Ako bi htjeli biti todni, trebalo bi u sobu donijeti ditavu luku, i jo5 viSe, ditavo mjesto s tisu6ama i milijunima oblutaka, kao Sto to dinimo u glavi. Obluci ili oblutak? Oblutak se, istina, rijetko vidi sam. Mno5tvo u kojem oni stoje jedan do drugog, jedan preko druBoB, a da pri tome ne smetaju jedan drugome, prava je njihova slika. AIi kada im dolazimo, kada im se odsutnima ili prisutnima obra6amo, od svih je uvijek samo jedan, samo jedan po jedan. Samo jednoga, i jednoga po jednoga, pitamo za5to Suti. I samo jedan ne odgovara. U poietku sanr nrislio da je to zato Sto je statidan, arhetipski erotidan, dist, sjajan, pa ga oblog, bez ijednog kuta mimoilaze r4eti, nemaju se na iemu zaustaviti. Kasnije sam vidio, i dini mi se i5ao korak dalje, cla on takav kakav jest (dist, obao, sjajan) nije oblik nesreie, da se zbog toga rijedi ne zaustavljaju, ne izmi5ljaju na njemu same sebe. Rijedi nastaju tamo, u po<.lrudju organskog ili anorganskog, gdje je neka bolest i uspomena na bolest. Za oblutak bi se moZda moglo re6i da je glup, kada i glupost ne bi bila andeoska bolest, stanje otporno na privremenost. Oblutak nije, dakle, glup. Oblutak je sretan. A to je za pridu lo5 poietak i loS svrletak. Podetak i svrSetak na istome rnjestu.

Cesto pokraj mora mislimo kako bi to Sto vidimo i osje6amo - more, obalu, nebo, brodove, raslinje, na5e djetinjstvo, Zivot u moru, oko njega i na njemu - bilo dobro, za tamne trenutke, naii na jednome mjestu. Nije bilo te5ko, a ipak se nikada nismo sjetili da je to mjesto oblutak. Dodu5e, on to ne pokazuje kao ogledalo, medutim on pamti nekom vrstom vlastite gl'azbe. S ne5to malo naie sabranosti on ie to i oditovati poput zvijezde ili pudine, odjedanput i bez detalja. Kada sam mu blizu i daleko s njim, dujem glas, ne znam da li je moj ili njegov: Za5to Zeli5 govoriti o meni? Zatvorio sam se; nisam unutra ni vani; izvan rijeii sam, kao ti u najboljini trenucima, dolaze(i u ovu luku napustio sam raj, ali ne do kraja i ne zauvijek; bude5 li se okrenuo na pitomu stranu, budei li me giedao i taknuo, vidjet 6eI i taknuti dio toga raja.
137

136

IASTAVICA

Biljeika o pltcu

di.

ulazilo iizlazilo, samo meni upuien. Ja sam to shvatio kao dar. Neku vrstu pisrna s juga, iz djetinjstva, njegovih davnih birjeznica i podetnica. Na stinovit nadin, to je bila lastavica svih lastavicu. Onu koja me u"rrri" i,u daljinu (konadno, ona je selica), a oncla ,u porol pisanja, uienja slova i ditanje, kao i za moje kasnije i danaSnje u-nju..;" .l;1_

sve je to sludajno, ipak bilo rni je teiko tome . - {aravno, ne priclati neki nesvakida5nji smisao i<oji je, iako je .noSwo f;rJi

Ormog srpnja otiSao sam telefonirati u malu po5tu u Basa_ u Gornjem graclu. Zailrrlio ur*'r" (t; ;;iG nisanr odekivao), iznad surnih vrata bilo je gnijezdo )astavicf. [Jpravo kada sam ulazio, lastavica utetjlla"u n; i, tfuorilo_. .ye B2i:, ,?r.je to moguie? I judi u, pir-u i poStu veZu lastavicu, ali tko bi mislio da ie i rastavica posvojiti-postu i vezati se za nju, da ie prihvatiti dovjekovu simboliku.
riiekovoj ulici

.-

Danijel Dragojevii (roden 1934, u Veloj Luci na otoku Korduli) do sada je objavio:
Rusuti teret, 1985. Razdoblje karbona, 1981. Izmiiljotine, 1976.

Prirodopis, 197 4. Cenrta iivotinja, 1972.

O Vercsnici, Belzebubu i kucanju na neizvjesnu vrata, 1970.
Bijeli znak cvijeta, 1969. Nevijeme i drugo, 1968.
Svjetiljka i slxtvat, 1965. U tvom stvanrttn tijalu, 1964. Komjar-:a i dntgi prcdjeli, 1961.

Trebalo je sve ozbiljno i dosrovno shvatiti: dorazi iz d.areka, let joj je auzetan i uman, gnijezdi se, cvrkuie, ne intimizira, a onda pred zimu, bojeii se hladnoie, nestaje, ja bi se , p-f;"_ iem vratila. Neko neobidno dostojanstvo i ozbilj nost ,ziaz"" A njezina lr:ta i nhdina Livota..Na rubu djetinjeg i ozUiSnog pokre_ 6e. jednu. od najljepSih sanjarija. Treba mlen;ati Zivot, ielao fi Rimbaud.

I

138

139

Kozalo

JUTARNJI TRG
Avion
Odlazak u park
7
8 10

Krovovi eavfi Jutarnji prostor Kako se uspavljuje kamen Dar Na putu za sedam

42
43

44
45

46
47

GODINA SVJETLOSTI
Godina wjetlosti Zvijezda jutarnja Zvtlezda Mozartove godine
Zvijezda bubnjara Zvijezda tamna
51

Grad

52
53 54 55 56 57 58 59 60

Danie [Iigravanje Jutarnji trg Lice u bijesu
Jedno doba
Svakog trenutka Listopad Mjesto

t2
13 74

l6 l7
18

Zvijezda topline Zvijezda darivanja Zvijezda kraljice

20

Zvlezda tamnoPute
Zvijez<la dolaska

Zene

2t

ROSA SEMPERVIRENS
Prozor

Zvljezda clvojna
Zvljez<la grane
25 26 27 28 29 30
31,

6l
62
63

Autobus
Rosa sempervirens Uspomena Kada progovorim

Zvijez<la zeca Zvijezda praska

64
65

Zvrlezda usklika Zvyezda Lutog

66
67

Zvijezda na vratima
Zvijezda MeStrovi6eva

DLep Evo nedega
Tako

Ali mrtvi
Preslikarija
Prorodanstvo Kada je svijet imao deset godina Jesenski dan Sat x-. Seslr

32 33 34 35 36 37
38

Zvijezda prozorska Zvijezda subotnja Zvqezda SuSkanja Zvijezda iznad
Zvijezda bezutje5na Zvrlezda pozdrava

68 69 70

7l
72 73
'74 75

Brojevi Ispod zida

39 40

4t

Zvijezda iz rjelnika Zvijezda papira Zvijezda igre Zvijezda identiteta Zvijezda sjene na Marjanu

76
'77

79
82

l4l

Zvijealit brda
Zvrjez<la zrnja

Zvijezda kosa Zvijezda velike daljine Zvijezda priie Zv ijezcla Cvje tnog trga

83 84 85

86
87 88

Zvij*tda jeseni
Zvijezda pelira
Zv4ezrJa nakon

89
90
91 93

Zvijezda rijeii Zvijezda ptice Zvijezda zvijezde

94
95

MJESTIMIdNO
Mjestimido, 1 7L

99

NADOLAZAK PLIME
Kosa 26" veljade 1990. 123 775 126
127

Kako sam dolazio u gradove
S predavanja

Kamen u knjizi Crvendai
Zaba

128 L29
130
131

Tunel Pri uspinjanju Odjeia

l3z
133

Kiia
Nadolzzak plime Fabula rasa, oblutak
Lastavica

L31
135

135
138

Biljeika o piscu

139

,i il'
2

"ft;: i'r

?'U1l

C'::

.

,tl

5

-1,1-

?gto

"

efsCIo

:
_ , :r

r{
(r';
C;-J

[02 -10-.t

,

*. ,r..*

Zvjezdana svjetlost u novoj zbirci Danijela Dragojevi6a isijava iz zemaljskih predmeta i situacija. Ove pjesme ne teZe nekom nebeski udaljenom cilju, nisu protokol neizvjesnog puta ka pro-

Nakladnik IIrvatska sveudiliSna naklada Zagreb, Avenija Vukovar 68

i i

Za nakladnika

r, k:
f.:,

Ante Selak
Korektoica
Radosna Petris-Martindi6

&

wjetljenju, vei prije svojevrsni dnevnik nekoga tko je unutarnju napetost takvog puta razmijenio za >potpunu opu5tenost<<. Pjesnik ne Zeli odabirati i hijerarhizirati, nego uvijek biti raspoloZiv za sve Sto moZe naiii, puStati sva biia da btrdu ono Sto jesu, a u isti mah nastojati oko njih, omoguiavati njihovo postojanje svojim gledanjem, divljenjem, zahvalnoiiu. Neposredan odnos prema bilo kojoj stvari (nu primjer glinenoj Salici za taj) za njega je uzajamno darivanje, poziv na postojano slavlje. Prostor Dragojeviieve poezije poput nekog je grada oblikovanog po ljuclskoj mjeri, gdje na svakom trgu i u svakoj ulidici bilo karla nroZe zapoi'eti kakvo zariimljivo zbivanje. Taj clojam trajne novosti, ta sposobnost tla se bi6a sagleduju kao tlir lck ito su ziruz-ela svoje mjesto u svijctrr lc joi ni siunit ne znaju kojim lc lr:rnt sc rjcicrrjcnr ollrlrtiti, jedna je otl r:rrkrsnilt trrjni ovc zllirke.
I

P,'
r]-:

i

ln.tla l\juktn,it

Slog

HSN
Tisak

PRINT Kocrjandi6

886.2-L

DRAG

*216039*
KNJIZNICA B.OGRIZoVICA

You're Reading a Free Preview

Download
scribd
/*********** DO NOT ALTER ANYTHING BELOW THIS LINE ! ************/ var s_code=s.t();if(s_code)document.write(s_code)//-->