Professional Documents
Culture Documents
II. KOLO
Netla Mirancla lllulcviCr Pl,l,S NA PliPlil,t,
Dubravko l)cloni: lll,tjl () SVJl{l'l,o
Branirnir Donat: ZIlll.lSKl .,nl)l
Danijol Dragojcvi4: ZV.l I ZI)AltNl('A
DraZcn Katunarid: CltKVA, tJt,l('l\. Z(X)l I)$Kl
VRT
Krelimir Kosi6: NAKOVANJ
Sanja lowcnlid: SKI{I,lilNli'l'KANlNlt
Nikola Milidcvid: P.ll iSMl i lZ'lISlNl l
Milan Mili5i6: l]U iPl iltl iN.l I i
Iliblioteke
Larko Paitt AUIfn Kairos UdZbenici i prirutnici Interpretacije i ogledi
D A EL
N
Urednici DRAGOJEVIC
ZVOMMIR MRKONJIE
HRVOJE PEJAKOVIc
ANDRIANA SKUNCA
ANITA $tflc $nrina urednica)
Al)EZDARNICA
Grafifku urednica
SAI{.IA BABIC
l
886.2-1
DRAGOJEVIC, Danijel
7-vlezdarnica/ Danijel Dragojevii. - Zagreb: Hrvatska weudilisna naklada,
1gg4. - L44 str. ; 20 cm. - (Biblioteka Kairos; kolo 2) (Nakladnidki projekt
Vcrbum croaticum)
Stihovi.
IIRVATS KA
ISBN 953-169-034-0
svEuCtrtSN,r
NAKLADA
940607065 Zagreb,1994.
Jutarnji trg
#,$0N
u velikoj su neprilici.
ODLAZAK U PARK Ni ja njih ne zovem, samo otvaram
usta i ispu5tam laZan glas.
i"'Kada je ona pokraj mene
: ljubazan sam s njima,
,'. "*ao na nekoj svedanosti.
U meni se ljulja kao za nevremena. A ako kriknem nehotiino?
Moram se prikupiti- Svakako se moram Ne, ne6u. Dobro sam odjeven,
prikupiti. Ona ima dva velika oka ,,, rqam novca za Eolidleilu; gcwoiim tiho,-
koja me tri godine prije nisu stavtjam toike i zareze gdje treba.
gledala. BoZe moj, gleda me! Jatam pametan, Eitam knjige,
Istina je, ja sam njezin otac, puno knjiga. Sve je u redu.
drZim je za ruku i kredem s njom Dode li mi da se izvaljam Po zemlji
prema parku. Ako me Pitd ne5to samo iu je pogledati, Pogladiti
znam Sto 1ukazati, sve 5to se joj kosu, nasmijati se,
pojavljuje susreo sam ve6 mnogo puta. i neiu to uEiniti.
Zram Sto traii od ovog jutra, Ljubav odrLava oblik, zna se.
od ulice, parka, od mene koji je eitav svijet, tu mislim i na
dfiimza ruku i njezin sam otac. njezine prijatelje mrave,
Moram sve drZati u ravnoteZi. bit 6e zadovoljan sa mnom-
Ne smijem se zabuniti. Bit 6e to zasigurno jo5 jedan
Moram pokazati da vjerujem relativno sretan dan.
u ulicu, dobru prijateljicu svaEega.
Svaka swar je na svome mjestu
koje je njeno mjesto. I ja sam 196i -198i.
s oblikom koji je moj oblik,
moje znanje, vlasni5tvo, uvjerenje.
Nisam madka, nisam nesretan
ili kaktus. Koga poznam toga
I
ii
ll
pozdravljam, druge ne.
Ne smijem glavu zariti u dlanove.
Tada mi u glavi Sumi ki5a
ili svijetom trde samo miSevi.
Dignut 6u glavu. Mogla bi oPaziti
kako se u meni ljulja rodenje,
ditava Kordula. Mogla bi oPaziti
da nemam imena. Ako me iele z.tati
l
Bog, ljudi, Zivotinje, stvari
I
Ne smijem higratisveta3tvo i kraljevanje,
GRAD prigodu i rizik. NeSto se zbiva Sto sam
8"tuo i nisam dgkp, Sto sam vidio i.nisam
vidio: ritam pronliene stvara oko predmeta
i tijela prazninu;u njoj su oni radosni,
kao da su nevi{ljivi-
BojaZljiv je sveti Vlaho s gradom u ruci.
Ja Dubrovnik odmah stavljam na glavu,
kao krunu. Gore, na mojoj glavi, hodaju
zlatari, Gunduli6 i ja u svako doba.
Na Stradunu je mnoSwo svijeta, 6uju se
diope, tuku zelenci, netko pjeva.
L0 11
DANCE UIGRAVANTE
\
Gledam s Graca (nagnut nad provaliju, Znam taj po{oZaj glave iz. kojeg se gledaju
neprestano nagnut) ono Sto se stere gornji dijelovi zgrada Sto ih stanovnici
ispred mene. Gledano se razmje5ta, grada nii<ada ne vide. Leljanuloge stranca
oko ne5to skriva, oko ne5to otkriva, i volje za putovanjem, ditav dan u Ilici
jedno oko lovi drugo oko mijenjajuii
dtilem glaw. To je zaista ne5to drugo od
centar i granicu. Prostor se, kada poznatoga oku: tako se valjda postaje ptica
je ve6 tu, Zeli domisliti,'zatvoriti.
selica. Noge odjednom ne prate glavu, gube
S lijeve strane je groblje, odavno
sigurnost. Svijet se vrti od upada neba.
zatravu i gu5terice, s desne Zenski
samostan (mlada dasna upravo kupi Na podetku sam iznenaden Sto mi je jezik
osu5eno rublje) i da bi do5ao do mora
poznat, ali ako pozornije slu5am vidim da
i u5ao medu kupade pogled se spu5ta sam se prevario. Znam rijedi ali ne i smisao,
izmedu ivaie na sundanom kantaru
ne i ditave redenice. Nisam naudio a vei
jedno i drugo, ali samo trenutak
zaboravljam. Ako mi se netko obrati, Sto
i bez ishoda, jer prije negoli sam
se sna5ao ispred svega je krenula
iu reii? Ne, ne znam dija je ono konjanidka
pudina, more je samo na podetku more, figura, nepoznata su mi imena iz naziva ulica.
kasnije pouzdano nadin da se njime
Nesiguran sam na >>zebri<.. Moje cipele udaraju
krene i sve zaboravi. Mnogo prije
meni nepoznatim zvukom. Smije5na historija.
bijele linije u daljini, mrtvi su
vee blaLeni, dasnama su usli5ane molitve, U dijoj sam zemlji? Neki dudni ljudi izlaze iz
a kupad koji je skodio u more nije ku6a, ulaze u ku6e. Svi ne5to nose u rukama,
viSe poielio da se pojavi na povr5ini. kao da su oni to Sto drZe. I diSu. eituro
Obilno se nebo, silno se wjetlo vrijeme diSu. Oti5ao sam sjetiti se i zaboraviti.
spustilo medu mrtve, Zive, stabla Je li to ovdje? Ali ni tamo nisam bio koliko sam
i raslinje s porukom sWaranja mogao biti vodoravan, okomit, glasan i raznobojan.
i posljednjeg dana u istom trenutku. Nisam.
Glavne strane svijeta dogovorile su se
da izgybe-osobine i da tako ujednadene
i mirne ne kaZu niSta o svojoj tajni.
Ne, nidega nije bilo. Prije nego Sto
sam se snaSao sve Sto sam vidio vratilo
se negdje. Kada budem jednom oti5ao
nikada to neiu mo6i nazvati uspomenom.
12
smiruje na jednoj strani, odi otvaraju i on gleda.
JUTARNJI TRG Ona moZda mislj, to je bila pudina.
To sam mogao ive odjednom posj,edovati, moZda misli on
s ditavim trgom u glavi.
l4 15
LICE U BITESU JEDNO DOBA
Najprije slijepo kao i svako drugo, a onda Kada pogled krene (tu sam) i skupi sve
jo5 jednom slijepo, odlazi od zemlje koja Sto se skupiti moZe, dak i aruk atollLa,
ga je odbacila i ono se otisnulo negdje
odjednom bljesne ne5to, neki znak.
daleko, negdje visoko, negdje nigdje, Pogled, sjajna BoZja lukavost, traZi
glas, glas muziku, muzika zaborav
otkupljeno drugim dalekoseZnim sljepilom
koje se zaboravlja i istrdava ispred svetih koji bi bio podetak. Ne, ni Poslije
knjiga, mudra Livota, razloga, vjere i cilja:
toliko slika i detalja, premjeStanja
naravi nisrno se izlijedili od svega.
wjetle6e lice u bijesu.
17
L6
pogled - ne znam toino. Iako govori iz daleka
SVAKOG TRENUTKA bni ne Zeli u pro5lost, iako u pro5losti
ona gleda kako se veslo diie iz mora i s njega
se cijiOi kap po kap, pa kaLe i to zapiSi.
Ja bih joj rekao, kao Sto je ona meni
uobiiavala re6i >Idi ku6i, smiri se i odmori<<,
Svakog trenutka kada sam slobodan i spremam se
da znam kakva je i gdjele ta ku6a i da li
da predahnem, moja mati Zeli pisati pjesme.
u njezinoj blizini postoji stablo, a na.
Po Eitav dan navaljuje. Ne6u zapisivati tvoje
stablu mala, makar i sasvim mala ptica
I
l
neka te nema, tanji daljinu. Ona se ne da,
nejasno je to gdie i ovdje i tamo, i ne znam
kao netko tko vre6ama puni kamion, tako slaZe
it Sto ja tu mogu. Kada se spusti veder,. -
rijedi: sljepilo podrZavano mudnim radom.
I
s malo preostale budnosti, moZda vei i u snu,
Neiu, ne DoBu, kaZem. Ne slu5a ona, nema ja samo palim svije6u.
milosti. Iz daljine diktira brdo po brdo,
sva brda koja je tabanima nakupila dok je
nekada hodala rasporeduje u govor.
Moja ruka jedva adrtava njeno razmi5ljanje
pomoiu zemlji5ta, drago svakoj vo6ki pa i
pEelama. Kako daljina na kojoj se nalazi
nije udinila da bar malo poleti i da se
ne hvata kao sila teLaza svaku stvar,
mislim ali joj ne kaiem. Joi za Livota,
kako ne bi palo, podupirala je sve Sto je.
gledala; ali sve je.,ipak padalo i kod nje
aazwalo dtrah, mrlnju.i na kraju prazninu.
Zar teLina, uteg mase, uteg rijedi, uteg
sje6anja nikada ng prestaju. To je kao brod
koji odlazi i vuie sa soborn more zajedno
sa svime Sto se oduvijek ndlazi u njemu.
Odmori se malo, dobra moja, sada kada je
prestalo srce. ftna valjda neka pukotina
kroz koju se moZe 'naciu smrt koja nije
luda, u kojoj se ne ruSi, ne gradi, ne govori.
Ako treba, govori sa mnom, ne govori sama.
Ona ne odgovara. Njezine rijedi pristEu
sa svih strana, kao koraci slijepca traie
skloni5te, grob, mjesto za preobrazbu,
18
LISTOPAD MIESTO
On odbija piti iz prazne da5e. Jesam li tamo sim? Da, tamo sam sim'
Kao mukla Zivotinja stoji Jesam li tamo u dvoje? Da, tamo sam u dvoje'
i deka odozgo, todno toliko odozgo Jesam li tamo sa svima i sa wime Sto je tamo? Da, tamo sam
koliko je potrebno sjetnom stolu sa svima i sa svime Sto je tamo.
i jednoj Zarulji da po volji Jesam li tamo sa svima i sa wime iega tamo nema? Da, tamo sam
mijenjaju mjesta unutra i vani. sa svima i sa svime dega tamo nema'
Blago Sumu koji skuplja svemir Jesam li tamo kada me tamo nema? Da, tamo sam i kada me tamo nema.
i troSi ga uz stijenke Tamo je wjetlost kojom se hrani poEetak i svr5etak
gdje usklici wjetaju. u stablu, golubu, ku6ama, tlu, nebu, kipu, prolazniku
i meni. Tamo i ne znajudi kaZem hvala'
Glazba bi izbjegla svoju prirodu
i bila ulog u bilo demu,
broj raspukao u mnogo malih brojeva,
da opet bude glazba kada hade
iz radosne izdaje usred koje stoji.
Tako se Siri jesen i uvedava knjiga.
Svaki se list, i na jednoj i na
drugoj strani, puni Sarama
i svijetlim sjenama.
20 21
Rosa sempervirens
I'ROZOR
25
AUTOBUS ROSA SEMPERVIRENS
[J autobusu, kao na Leonardovu zidu, Kada se vratila rekla je: umorna sam'
vreva i neodredenost uspokojavaju. ne znam Sto je bilo, sve prepiSi u disto'
U razgovorima i pogledima netko 5ap6e: Samo sam padala, stavljala se ispod
Sto moZe5 zaboravi, koga si ubio ubio si, rla padnern na sebe, da se poklopim i uhvatim'
bilo je davno, istrunulo je, nisi imao odi. .ledva sam ostala na nogama'
I ja mu vjerujem. Nebo prelazi u ulicu,
ulica u laveL, lavei u Zuto. MoZda netko Ova bijela vrata s plodicom Rosa sempervirens
misli umjesto mene, a moZda i ne, kasno je. rra koja sam Pokucala i u5la,
Ni jedna misao ne6e preZivjeti. tla lije to moje novo ime i stan?
Autobus ditav u BoZjem srcu Vidim sve je Prazno,
kao jesen u ki5nim kapima, ni slike, ni tepiha, a telefon zvoni'
i sam BoZje srce, tude tik-tik-tik. Kada podignim slu5alicu Sto 6u re6i?
Kada zatvorim odi bliZi sam nedemu. Koje ie mi biti Prve rijedi?
Sljepilo je vrlo pouzdano,
uvijek lagano pjevu5i.
26 27
USPOMENA KADA PROGOVOruM
29
28
DZEP I,:VO NECEGA
T.rrworeno u dan-
nije moglo doii.
.lcrlan kos leti kroz Sumu
Kao ni za mistika
z.a svojim kljunom'
uostalom.
Srrma je zelena,
Na tom mjestu
kos je crn,
umjesto toga
stoji ludi diep kljun Zut.
Razvij zastavu
pusti mene,
kaLe dlep
i ne otvara vrata.
TAKO ,41,1 MRWI
u mont.
Ne, o iovjeku,
njegovu pogledu.
Ne, o plavom.
Ne, o broju.
Ne, o nebu
tu, tamo
ili bilo gdje.
[,
*,'
$r::
Hl:..1
S:il
n
i4r',
i
t1.:
32
33
I'ROROCANSTVO
PRESLIKARITA
jedanaest sati
l'roroianstvo kaZe: Ako ujutro oko
I sada je na tom mjestu plavetnilo neba' s llice ude5 u Oktogon,
stabla, poneki kos, iezeto s labudovima' kunovao ili ne kuPovao,
t"rif." , dj""orr, njigovana trava, tragovi bicikla' ,,,*,r1uo, i5ao brzo ili sPoro'
Preaio ni Podignut ni sPuSten, lrio zabrinut ili oPuSten,
upravo za korak, disanje, Pogle-g' z:rrnisljen ili bez misli,
fato ie bilo i Prije desetak godina ,,l,rzo 6eI se na6i na svijetlom i radosnom
trgl
kada iam Posljednji Put Prolazio od ranog jutra'
;;;;i;"1; iako 6e ti se udiniti' dekao
U ovom dasu Sovjek pruZa svoju desnu ruku
irpr"a sebe da viai Aa I je podela padati ki5a
mislim'
i[J" ,r", nije joS. eudna ustrajnost prostora'
prolazi pospanost.
eudan mir. kao da sam stvar kroz koju
34
.IESENSKI DAN
KADA JE SVIJET IMAO DESET GODINA
37
36
.II'SENSKI DAN
KADA JE SVIJET IMAO DESET GODINA
nemo6i'
Jesenski je dan, vrijeme oiekivane
Kada je svijet imao deset godina Owurulu"s" u ulicama podrumska okna'
bilo je lijepo biti svijet' Vjetar
je rrbacuju u mrak hrpe ugljena i -drva'
nuhao sOiL ie htio. Savjetovali su mu Cast toPlini koja dolazi i odlazi!
iu gouo'titiatke redenice, kao brijeg' vrhu' su tokovi
iedlu uzbrdo, drugu nizbrdo, ni5ta na Katla stvari idu svojim tokom, gdje
gori
ioS nisu kosti leptirice troSile misao' i gJ:" i"f..rima swari? Nezapaljena vatra
pada'
Bilo ie dobro imati sljepilo svake stvari' ,li rn.rogi* ustima, njezin pepeo
tara ditanke'
bezbioi sliepila u kojima bruto, neto I I -astavice naPuStaju
37
36
SES/R
SAT
39
38
ISPOD ZIDA
BROJEVI
4L
40
KROVOVI Cavrt
li
43
42
JUTARNII PROSTOR KAKO SE ASPAVLIUJE KAMEN
Ja sam jutarnji prostor kojim plovi brod Kako se uspavljuje kamen koji
s dugim dimom. Kaiem ja, a prostran sam, miran, pada kroz more, to si vidio?
podjednako svuda i bolje bi bilo kazati l*istal Vidio si kako se ljulja, na dno se
(kada sam ve6 iz buduinosti) nego traZiti ime. spu5ta jednom Pa drugom stranom?
Vi<tio si kako taknuv5i dno
Iz daljine krenuo sam s malo vjetra brisati rijed lagano takne i sebe
po rijed, pro5ao sam ih tisuie do samo jedne i u tom dasu zasPi?
ukra5ene dimom. Ona sada radosno mjeri i
broji: jedan, dva, tri, detiri, pet, 5est, sedam,
osam, devet, deset, jedanaest, dvanaest,
plavi osmijeh je bijel.
44 45
DAR NA PUTU zu SEDAM
Na putu za sedam
Ima dana kacla se ne sjetim Boga-
treba ti pro6i jedan
To su najsretniji dani koje mi je Bog poklonio'
Tada obidno listam rjednik koji mi je uvijek pri ruci'
na putu za sedam
Ima divnih rijedi. Gotovo sve su divne'
treba ti proii dva
Neka silna trava koja nalikuje gradu,
moglo bi se re6i. I ja ulazim, lzlazim, gledam,
na putu za sedam
klili6em, ple5em, smijem se, pozdravljam
treba ti pro6i tri
i na kraju ne znam da li sam krtica
ili sam u5ao u podzemnu Zeljeznicu' na putu za sedam
treba ti pro6i detiri
na putu za sedam
treba ti proii pet
na putu za sedam
treba ti proii Sest
47
46
Godina svjetlosti
GODINA SVJET'LOSTI
51
ZVIJEZDA JUTARNJA ZVIJEZDA MOzuRTOW GODINE
Pred jutro kroz zvudno prohodne zidove dujem, ne znam to- Netko se koristi sa mnom, Salje me
dno odakle (odozgo, odozdo, sa strane) plad novorodenog dje- tamo gdje se skupljaju sva dobra.
teta, fin, jasan i produljeno narastajuii, za koji znam da nije O moje obuhvatno, moje hlape6e druStvo,
znak gladi, bola, nego javlja: tu sam i tu je sa mnom sve joS ne-
vidljivo i tek zapodeto. tako sam ti zahvalan. Sve se vratilo
Sasvim bez pamtenja i datuma, kao da ga prvi put iujem, demu je i pripadalo, i sada,
pratim kako dolazi kroz jedan, drugi zid i sve zidove koji nikada gotovo bez iilega, sada smo sami,
nisu ni postojali: dodiruje meko6u brojeva i drZi u ruci, sti56uii
ih, sve glagole. jedva se razlikujuii. Nebom leti
A na nebu iznad prvog brijega treperi, otvara i zatvara svoju zvyezda, i polje bjeZi,
vatru, u potpunoj opultenosti, jedna mijezda istog parnog ime- kao glazba i vjetar utrkuju se.
na: dan je (iako ie u njemu postati nevidljiva) njezina budu6-
nost, noi je (iako nejasna) njezin uZitak. Ako to Sto nestaje, Sto ne prestaje
Vrti se plamen vani i unutra, sa svojom _napuitenom Zedi, odlaziti nije Bog, Sto je onda?
osjetljiv poput srca kojemu je i bol radost. Zarefu raznolikost Na vrhu distog ljeta na5a je pobuna
odabire prostor, malu stranputicu na nebu, vazda gore i vazda
dolje. joi samo daiak Sto ga wjetlost gasi.
ljepota se upravila Zeljom da rijedi "
52
53
ZVITEZDA BUBNTARA
ZVIJEZDA TAMNA
Pro5le godine,
ove godine,
dogodine -
svakim udarcem godi5nja doba vraiaju se
svojim laZima. U njihovo zdravlje ofvoren prozor'
grUitot pamienja i krilati beskraj: tamna njeinost
s BoZjeg dlana. Napokon, to zvudanje
nikada neie biti neito drugo,
drugoga nema, nije ga bilo.
55
54
ZVIJEZDA TOPLINE ZVIJEZDA DARMANJA
56 57
ZVIJEZDA KRALTICE ZVIJE ZDA TAM NO PUTE ZNTVE
moZda u nepristupadnom,
moZda nikada, moZda nigdje,
kao ruka koja dodiruje ruku,
kao svijet koji ne moZe bez sebe.
61
60
ZVIJEZDA GRANE ZVIJEZDA ZECA
62 63
ZVITEZDA PRASKA ZVIJEZDA USKLIKA
Prasak,
To Sto je zamamno kao poZar,
u vrijeme granja i ptica, to Sto je bistrooko kao munja,
gdje se skladi5ti nebo, to moLe biti zlato svih dana.
gdje ludilo sjaji gladno, radosno, glupo,
gdje vedrina zaboravlja druga mjesta.
64 65
ZVIJEZDA ZUTOG ZVIJEZDA NA VRATIMA
66 67
ZVI.I E Z DA M E S TROVI C EVA ZVIJEZDA PROZORSKA
68
69
ZVIJEZDA SUBOTNJA ZVIJEZDA SUSKANJA
70 7t
ZVIJEZDA IZNAD ZVIJEZDA BEZUTJESNA
72 73
ZVIJEZDA POZDRAVA ZVIJEZDA IZ RIECNIKA
Talalao
je pas. flpotrebljavajuii ulicu, uzbrdicu i kudu
Sto je htjela zv4ezda, rjednik kaZe: Setajuii, 5e6uii,
gospodarica toga pozdrava? kretati se urnjerenom brzinom
radi odmora i razonode.
ZVIJEZDA PAPIRA ZVIJEZDA IGRE
76 77
t"
biva promijenjeno, ispunjeno, ZVIJEZDA IDENTITETA
korak mi postaje ujednaieniji, laganiji"
Negdje izmedu Zivota i stvari
javlja se lagana glazba,
naravno ne u uhu
nego u otvorenoj ruci.
Ima pedeset, pedesetpet godina,
prosijed je, ide nervozno, mijenjajuii
tempo, das uZiva Sto hoda, das je bijesan,
kao da misli na neku Zenu.
r On je vjerojatno dobronamjerniji,
raspoloZeniji prema ludosti,
slobotlan pjesnik koji neprestano
nucli svakome sve,
kao nebo ili majka.
ZVIJEZDA BRDA
ZVI.IE,ZDA SItrNE I'{A MARIAI'{U
Bio sam mnogo Puta tamo gdje Kroz prozor svaki dan gledam kosove na zemlji i granama.
i razliiita zrna. Stajala su, Stoje, midu se, neSto traie i ne traZe (ne znam), -
kotrljala se, IijePa na svojim pa odjednom bez najave polete. I ja se smetem,
svijetlim i tamnim stranalna, iznenadim. Kako se to dogoclilo? Odakle I Kacla?
u obliku. SluSao sam im zvukove, Pokulavam se naii u iasu polijetanja, ni prije
radovao im se Prije uPotrebe, ni kasnije, upravo kada >tijelo<< dobiva zapovijed
i onima koja su krila Zivot (od koga?). Mali, crni, sferidni oblik koji obeiava
i onima bez ikakva iivota, krila i prostor vi5e nije na grani, Zutilo kljuna
tako su razlidita a u radosti odvelo ga visoko, daleko, svuda: otvoreno u otvorenije,
tako blizu. Mislio sam tada, Siroko u Sire, malo u manje i najmanje. Todka se
uz to zrnevlje i zrna' kako razrasla u crteZ, crteZ je nestao u to ito je u snu
u njima imam odgovor na neko suprotno snu. Tko koga hvata? Neko posve novo vrijeme
veselo, ittdno, onesPokojavaju6e, dolazi s onim Sto joS nije redeno. polijeiu rijedi
zanimljivo i besmisleno Pitanje poznate i njegovane od svjetlosti. Kao
;rerje,
kacla ono iznenada bude naiSlo kao li5ie, kao zrak koji ho6e viie: ditavo jritro.
ili slrri'ajno naidem na njega.
r"
ZVI]L,ZDA PRICE
ZVI.TEZ DA WLIKE DALJ I AI E
89
ZVI.IEZDA PELIRA ZVIJEZDA NAKON
t Pa kaZem dolina,
dolina dode,
, svijet postane
vidljiv.
ZVI.IEZDA PTICE ZVIJEZDA ZVIJEZDE
95
F
Mjestimidno
MJESTIMTCAIO
I
Nije vaino, ne sluiaj,
prostor je ne5to zaljubljeno u sebe:
todka u kristalu, u nrii, u pjesmi, putovanju,
iak i kada konac ulazi u uiice igle.
KaZi neito,
kaZi dobro jutro! KaZi!
Izmakni toj slijepoj ludakinji.
99
W
4
7
-5
9
To je kada postoje vrata.
Ali ovdje si u polju malo odasvud Kro5nji punoj vrabaca vilem:
i karnogod Zeli5 vei je netko: Prijatelji vragrci, vi ste u Hvaru!
vjetar tr bijegu, trava u obliku,
nrrrzika zratna, muzika jedva dujna. Htio bih im otkriti razlog njihova veselja,
to odakle im toplina u perju,
sre6a u glasovima, nemir.
6
Prijatelji vraprci, vi ste u Hvaru!
To i'urlo se rlogodilo. U kro5nju ulijedete
U sveo;icnr kretanju snovito pode5avanje sa svih strana
clvostnrko pohoclenog prostora otkriva wjetlost i izlijeiete na sve strane.
i iza svje tlosli svjetlost: zvoni daljina ne znadenje.
100
101
12
10
Sruda gdje vidim stepenice
T'ijelo je tako blizu sebi, silazim.
tijelo je tako blizu drugom tijelu. Majka kaZe, zar opet?
Sto tu jo5 moZe stati i nastati izmedu? Prodavad, Lelleznit ar, lij ei nik kaiu, zar ope t?
Moja Setnja! Eh, moja je Setnja lukava, Pjevu5im neku laganu melodiju.
moja Setnja je blistava i ja njezin majstor Da, opet, kaZem ja.
koji je gleda i izmiSlja.
Na prvom koraku niSta,
na drugom koraku niSta, 13
i dalje niita, niSta, niSta,
jedna noga, dmga noga, slobodne ruke, glava, Za ht<lu Zivotinju ietvrta noga je spas.
pouzdano tlo, zrak, niSta, niSta, ni5ta, zrak, Gdje mi je noga? Moram pobjeii, kaZe.
kupi se toplina na povr5ini zemlje, neSto govori. Nema5 je, kale orao. Ima5, kaie zemlla.
Na petstotom ili na tisuiitom koraku viSe nema Luda Zivotinja ima i nema detvrtu nogu.
povratka, toliko se koraka nakupilo, ni jeclan
Ltrcla Zivotinja ima i nema detvrtu nogu.
preskoden, ni jedan zagubljen, ljudi i Zene
MoZda pobjegne a moZcla i ne.
gologlavi, dijete gura svoj olamuieni kotad,
Suma je lijevo, a rijeka s desne strane.
proljeie je suda, projurio je Zuti auto Sjena progonjene Zivotinje sve je veia.
s vezanom foteljom na krol'n, negdje miriSe kruh,
ima prostora za sve stvari i njihova imena,
ne treba, konadno, niSta dokazivati,
L4
sve je jednom zauvijek dokazano.
Kao svilena buba imamo Kinu,
dolazak i odlazak malo razmaknute,
11 da izmedu stane namatanje, dogadaj, leptirica.
Nas prenose u trsci koja misli i spava.
Taj grad postoji zbog mene! I\{i vas se ne bojimo.
Kako da uklonim tu dudnu, ustrajnu i sumanutu misao?
Tjeram je razlozima razuma,
ali ona ne popu5ta, vraia se. 15
Kao u Neronovoj glavi, vrijeme vrti
nekoliko stotina godina, BjeZao bih, kao ntijezda od dalekozora,
da bih nrtr ja postao memorija, kao zvijezda od neba.
njegova cjelina i pojedinost.
L02 103
ll
F""
lt
76
18
Idern Maksimirom i kaZenr uz ono Sto vidim i Budi mi scena, kaZe on.
Cujem: samo kreketanje ie odoljeti, sve drugo nestaje.
ImaS vremena postaviti sve Sto treba
Citava dolina odzvanja od ljubavne igre,
za jedan ne suvi5e jasan dogadaj koji 6e se
duje se i na vrhu brijega. Samo kreketanje ie
uskoro zbiti. Svakako misli na 5umu, uzdah mora
odoljeti. Redenica koja odito ne treba dinjenice, odnekle doii. Tu moraju biti i stepenice, s njima
ni sada5nje ni buduie, a ipak joj ton prorodanstva smo uvijek blEe nebu. Porazbacq i drugo,
daje stanovitu snagu, a zelenilo jezera prostor lagani nemar nalazi se u osnovi svakog reda.
u koji se smjeita. I ja udvaram tom kreketu. Treba misliti na mjesto odakle dolazi
U toj redenici i u mojoj glavi on se Siri. svjetlost. Sto bi scena bez nje?
On ie, a ne neSto drugo, prenijeti na5e disanje Neka tlo bude dvrsto, zidovi pouzdani
do druge ti5ine. Ljubavni pjev svemira i neka kupe glas kojemu prijeti opasnost
u kojem nestaju pokreti, glad, moj rimovani da se raspadne. Ipak neka ti je misao najviie
i nerimovani ugriz, mislioci ditani i pisani zaokupljena praznim prostorom. Pudinorn nroZda.
na rubu nekog proidrljivog sna. Da se gledajuii u nju ja mogu kretari,
govoriti, pjevati
i da se i ti, u jednom dasu
L7
kada na mene zaboravi5, moZe5 kretati,
Sto puZevi rade nedjeljom na kraju gracla?
da moZeS govoriti, pjevati i spavati.
Ja obidno izli:z,im i gledam :zloge,
pratim kamo idu ulice.
19
Nekada, sasvim nehotiino, mislim na jednu
redenicu koja bi bila drukiija od onih Kao kada u krDaljci nedostaju rijedi
koje mi padaju na pamet u ponedjeljak, i kroz raster praznine prohuje davna nada,
utorak ili srijedu. PuZevi vjerojatno dekanje, strah da ovdje nikada nisi bio,
ne razlikuju dane tako. MoZda imaju da te raspored ne Stiti, da se neies
neki svoj red, a moZda ga i nemaju. sjetiti imena za ono Sto je daleko,
MoZda im je srijeda poslije subore, za ono Sto je blizu i ono o demu nismo govorili.
ietvrtak ne postoji, a nedjelje su
dok je ki5a i nodu. A moZda su im
svi dani izmije5ani i istovremeni 20
kaoicvijeieuparku.
Jutro zastaje na prozorskom staklu.
Kosi bljesak kristala i misli,
nebo sjajnije od neba.
104
105
-!
2l 24
106 707
7:')r'-'
27
108 109
Ir
il@.
I
31
38
111
42 46
rt3
i1
)J
50
55
Na radiju lijep Zenski glas pjeva
Slu5a na vratima kako zvono
na meni nepoznatom jeziku, ne znam o demu.
zrroni u praznom stanu.
Poku5avam pogoditi. Malo mi je samo glas r'
Zrruk obilazi sobe
kada znam da je o nedemu.
i ne nalazi nikoga.
Mislim da je rijed o putovanju,
Da je netko unutra
nisam siguran, moZda i o jeseni
zvrrk bi veselo tza(ao kroz prozor
ili silasku s brijega.
medu liiie u vrtu.
Ovako, sve je napu5teno.
Nema ga, vra(a se zvrrk i kaie na vratima,
-51
nema ga, tuii se ;rra-:znina iz koje su tijelo i du5a
More je ispod i iznad riba. oti5li tko zna gdje, u neki prekooceanski Portugal.
Tako je ribama najbolje.
Kada se probudii ne misli o tome drukdije.
56
114
115
ll
)t
59 63
RtrZe na ulazrr ne pu5taju Sto raclim saila u Zagrebr, gclje sam i kamo kreiem,
da pjesma dode do gubavaca. pitam se dok s moje desne strane tede Arno,
Ali doii ie, uiinit ie napor, a iznad glave ulica zvrtdihganu melodiju.
makar je izdala vlastita smjelost.
Bit ie on i njegova ko5ulja, Ovdje rijedi drugog jezika oslobadaju prizor,
zvonce koje zvoni za oprezne u5i. autor-jezik crta grad od samih nestvarnosti.
To nijc njezin prvi bijes. NeSto sarn prispjelo u zrak, i Ziv i nrrtav,
sjena vedernjeg koraka.
62 64
r16 LL7
a-'
r
66 69
7l
68
Sto je slika grada na po5tanskoj marki
Sada kao i prije
ako nema Zig s imenom mjesta, datumom i satom?
nalazim se naZalost
u jednom naialost A kako bi bez toga tuZno i napu5teno
i ne znam naZalost izgledali ime i adresa?
Sto diniti s tim naZalost.
Kako god se okrenem, Hrabre se i tjeie detalji,
kamo god krenem, , ne dopuStajuii trenutku da osiromali,
on je tu, kako je izgledalo da ie se dogoditi.
u srcu mi radosno kuca.
Doputovala je raznolikost,
zove se tako kako se zove
mali pitomi stroj na stolu.
119 i
W )l
Nadolazak plime
KOSA
Sjedi5 u tramvaju iza <Juge crne kose. Iako vidii samo kosu
i
dio kaputa, siguran si da vrasnica te kose irna tricreset i pet
godina. To govori jasan sjaj, podetak tvrclode, uznesenost
prvog
umora, toplog kao cesta u Ijetnjem predjelu.
_ . Sjedi5. Uvijek isto: kako i gdje kosa podinje, odakle pada?
spoj glave i kose ostaje dareko i nemoguie ga-je zamisriti, kao
da se ne radi o centimetrima nego o kirometrim-a i gotlinama
za
koje ne zna5 kako ih preii u jednom i tlrugom prouit,, hoclaju6i
ili vozilom s jakim svjetlima.
Kosa, ako je dovoljno <1ugo gledaS, pogotovo duga i boga_
I ta,
. neie da bude dio, Zeli biti sve, sve Sio ;" nrogui"' Zeliti'od
osobe i Sto ona sama Zeli. Muka nije slulajna. XaJ aa
radi o buduinosti.
,. pyijek
ispred posve je nalik noii ltez zvijezda, noii o kakvoi
-Kosa
se obidno ne govori. Ne samo rla je ispred I Oa iraZi je gle-
0 daS, ona kaZe i: toni: u preclio oaiHe JuZnoameritanciclapifu?_
mane, s vulkanom u blizini.
gustim mirisom i izgledom, zaboravljaS Sto se
- Obuhvaien
oko,':b: dosafa, j1
n J.t1PY"j
klizi dugom ulicom ,.*t grJu, i
" p.redajeS se, pu5ta5. Misli5 kako je Goethe putujuii Italijlm tia_
Zio prabiljku, bitjku svih biljaka. I u tebi s" jautla stiina
ierja. Na
putu si po nekoj Italiji, u-blizini biljke. Ova tcosa i ouo ,oi.ugu,.
oiito su prethodili Zivotu i jo5 traju.
Ne znai da li se vrada5 tamo gclje si bio, u neko svoje ne_
pismeno vrijeme ili dorazis u zaborivrjanje piimenosti.
svakalo,
u noii si, mogao bi svakog dasa podeti pipaii, niita tvoje vanl.ko
i unutarnje neie imati sjenu"
_.. A on_da, jo5 uvijek 1.mr1kg, u opijenosti dubinom, sjeia5 se
>Tibetanske knjige mrtuih<. I zao ti'jl Sto si je tuto'r"iimieno
proditao i Sto ni5ta nisi upamtio. Sjeii5 se cla se u ,;o3 gouori-o
nekom wjetlu na koje treba misliti dok smo u
-riku.
kr9.1.rl:r.lja.to svjetto, Sto je prije ipostije n|.gu,
Gdie i
ne ;r;"i,"
sJerrrr. urm tl se da pomo6u njega treba hati, spasiti
se od
I23
l
,$l
teZine, sapetosti, pada u rupu, ponovnog dolaska u svijet. Iv{oZ-
cla i nije tako redeno. Ipak, i pomoiu fe slutnje, elemenata 26. VE,LJACN IgqO.
sanjivog pamdenja, doznajeS da si u sliinoj situaciji i da ti treba
A'aati. U sebi dujei snaZan glas: Okreni se, koso, udimo tr vrije*
me lica, u dan, u svanuie. Kosa ti je, naime, suviie, kosa ti jc
malo.
Ta nezapamiena knjiga mrtvih, taj san u njoj i o njoj, pola- U jednom dasu iznenada utjeian osjeiaj da je sve 5to
ko btrdi tvoju potrebu za licem. NalaziS se u dudnom stanju pri- postoji i ne postoji, Sto znam i ne znanr, dobro i zlo, Zivo i mr-
je brrdenja, misli5 na prozor, na putovanje, viSe ne tone5. lJ tvo, daleko i blizu sjedinjeno u danainjenr 26. veljade
1990, kojim sam okruien sa svih strana. Cast "clatumu,
nrraku si, a ipak na dohvatu wjetlosti. TraZiS dva oka, e';elo, usta tome datumu!
koja diSu, i sve to zajedno i odjednom. Ako izadem iz ktte, kao Sto namjeravanr, pro6i iu put, nagle-
(Sada se sjeia5, tada ti to nije padalo na pamet jer si dekao dati se licA i svjetla i doii do Cvjetnog trgrr na sastanak s onim
^
okret i iz okreta zoru. Dali je slikao Galu otraga. vidjela se sna- 'od dega sam otiiao i u demu sam neprcslano bio. tJ tome dini
Zna podsvijest leda i gustoia smede kose, koji takoc.ler nisu znali se ima nedeg od misli na nebo. lzuzelirn ias, svijetao i miran.
Sto diniti, kamo krenuti i ito imenovati. Ipak katair:nski Iukavac Kao u najboljim vremenima.
znao je Sto u takvom sludaju treba diniti. Isprer_l je postavio
ogledalo i slikao ono Sto u ogledalu vidi, ono Sto ga iz ogledala
gleda: lice Gale i lice prostora, drugu polovic:u svijeta. I sve je
odjednom bilo prisutno, i noi i dan, otraga i sprijeda, gore i
dolje. Radovao se apsolutni voajer.)
Ako se ispred tebe ova ne viie kosa, ne vi5e osoba, ne pre-
dio, nego sve to i mnogo toga zajedno ne okrene i ako te ne
obasja sunce koje ti je jednom bilo navje5teno, ustat ie5 se sa
svoga mjesta i doii ispred, da sam budei ogledalo, ogledalo sun-
ca i prostora iz..,an tramvaja, na sve strane, do horizonta i
zenita.
lpak, ti si svjestan da je to samo verbalna ritualna gesta"
Samo tako kaZeS. Neiei ustati. NeieS dodi ispred. Zora se ne
moZe hotimidno napraviti. Zora dini Sto hoie, javlja se kacla Zeli,
ona je najljepii dar: aurora. Ostat 6ei na mjestu i dekati, kao cla
si se upravo sada rodio. Tramvaj se sasvim zaboravio, ide vei
nekoliko stoljeia. I ti si se sasvim zaboravio. Gleda5 s proclu-
Zeninr pogleclont oduvijek i zauvijek. Okrenut ie se. MoZda se
okrene. Dogada se to. Ako se ipak ne okrene (dogada se to) ta-
da ieS se, kako kaZe tibetanska knjiga, probuditi. probudit ie5
se u svjetlosti. Dobar dan!
124
KAKO SAM DOLAZIO U GRADOVE S PREDAVANJA
Kako sanr dolizio u gradove? Bilo je davno, skoro je zabo- S predavanja o antidkoj tragediji na Akademiji za kazariinu
ravljeno, ali ne$to se od toga ponavlja gotovo ispred svega, ne- umjetnost, dok se predavad mudi Sto ie udiniti s bogovima i
napisane pjesme i nejasne ljubavi: ulzim u san i budenje junacima (mnogo krvi a nitko kriv), kako odrediti temul
mradiii
izmijeSane tako da mi je njihovo razlikovanje posao koji ho<iam, i djevojke ulaze i izlaze- predavad razraie temu tesk, i nejasnu
gledam i Saljem razglednicom: eto, iiv sam. kako se Edipov korak pretvara u hocl a hod u zlodin, i mistiS
(A ipak, gdje si ti? Otvaram knjigu i ulazim u crkvu, kako se upravo u tom trenutku ne moZe izaii, guito je u
izlazim. Lllazim u fontanu, izlazim. Otvaram i zatvaram prozor. dvorani i na svijetu, a..ipak.netko ustaje i ide, ustaja'ii zrak mi_
Gdje si? Nedostaje mi Zalosti da bih zaveo i najobidniji prizor, JenJa za sunce na ulici ili neSto slidno. Sto je taj nlazak?
ali hodajuii pozorno rnoZe se ojadati besmisao. Gdje si? Na Ravnoduinos! neosjeianje, nebriga za epistencii,,, prazno mje_
strani koju uvijek nosim sa sobom zvone mi zvukovni rukavi. sto^u savjesti? Ili spontano rje5enje upravo ,oriogin g probie_
Napu5tam glavnu temu i traiim nekoga tko bi patio umjesto ma? 7ov prirodne wjetlosti s mjestir- tragedije? Ne -znaS, ne
mene. Ovo je utorak. JoS nekoliko koraka. Svaki korak je moj mozes se domisliti, ali ne zaboravrjal kako su se vrata otvorila,
pratilac. Ne zaboravi, kaZem sebi, da si do5ao okrenuti kljud s vanjska wjetlost doSla i oti5la.
unutra5nje i vanjske strane vrata. Gdje si? Gdje je tvoje lice ko-
nadne preglednosti? Prelazim ulicu i drZim sebe za mku s
nekoliko zbrkanih rijedi. Zbrkanih. i sve zbrkanijih, kao da nika-
da ni5ta nisam mislio.)
L26 727
KAMEN U KNJIZI CRVENDAC
Kako je lagan kamen u knjizi! Okrene5 list sa slikom kao Crvendai, velik kao poljski vrahac, delo i prsa su mu na_
da na njemu nidega nema. randastoeneni, odozgo je maslinastosmecli, o,1 prvog dana
OkreneS jo5 jednom, prode5 rukom kroz kosu, a onda ot- me
prati, na svim mjestima. Ako sam u sohi cloleti ,u
putuje5 za listom, za nestalom teZinom. sam iz.van kuie dode i odleprsa rtez poztrrava kao di se
i.oror, uko
Da li to vrijeme vraia zvuk koji si bacio? Uvija se papir u nikada
nismo vidjeli. obitno nemam vrenren. ni za najkra(,
zraku kao da k'aie: bilo je, nije bilo, moZda. misao i
pozdrav. Takr: l.rrzci nestane. Danas kacla je cloiao (tko
zna oda-
kle?) jedva sanr ga mogao zapitati: Sto f"S ratliti na stra5nom
sudu? I to sam rekao u zrak, Iijep zrak poslije njega i radostan.
ZAT]A
TUNEI-
130
PRI USPINJANJU
ODJECA
132
L33 I
),
KISA NADOLAZAK PLIME
Neki grad zavolimo tek kada u njemu doZivimo ki5u. Mo_ Dok pokraj mora leZim i iitam knjigu, tlo mene dolazi
Zemo je gledati s otvorenog prozora. iza stakla, na vratima, ali plima, priblEila mi se, gotovo do samog uha. SluSam joj ium i
blago onima koji su preko glave prebacili gornji dio odjeie i imarn snaian osjeiaj kako mi neSto Zeli reii. Sto rr; irili reiii
pretrdali ulicu. Oni su viie u gradu, u kiinom ,ol"OniSn, toi" Naginjem se, sabirem. Ona se penje. I,enje se ditavo more koje
spaja stvari, pokrete, rijedi, misli, prostore, kuie, ne"bo i Zelje. il ne mogu obuhvatiti i smjestiti. Da li iu iuri pomku ili je treba
ki5i grad plovi kao otok u sretnije trenutke. Gledai,di k'.se ili odgonetnuti iz S(ma i pitome vlage? lz pline bi konadno sve
ravne linije dode nam da napi5emo dopis,icu, rlv-ije_tri rijeci, moglo podeti. Ono Sto je na zemlji dolazi do mora, ono Sto je
dvije-tri kapi. Kada prestane ki5a, ne znamo Sto se tiogodilo, ali iznad mora dolazi moru, more ide u plinru, plinta (moja priji-
se grad i mi gledamo kao znanci. Njegova mjesta na kijima nis-
teljica) clolazi do moga uha, a u njoj je i orl nje, slutim, malini
mo bili, kada im prileuimo, izgledaju nam ptznata i rni ih poz_ znak koji ona ustrajno skriva. Ne6e nre valjtla prrstiti da otidem
dravljamo. -i
kao Sto sam i doSao'l Znitm joj hl:rgost piionrost. I clok je
jednom ki5u u D-u, snaZno nle se dojmila.
.(Gledao sam dekam, pouzdavajuii se u naie dvije prirotlc, plirrrc i rnene, mtj
Kapi su udarale o ploinik, raspriavale se kruino, raclosno. Ali guru koji uvijek stoji nralo tl.lje orl nre ,e ktie: Zar.ti nije closti
sada ne govorim ni o jednoj ki3i i ni o jednom gra<.lu koje sam. Sto iei satla tu plinru rr.siti i s .jonr se rrspinjati uz brijeg? Nije,
vidio, ni o onima koje nisam vidio. Ne, ni o dern-od.edentm ne kaZenr.
govorim. Govoreii o gradu i kidi, iini mi se da se odmaram od
grada i kiSe. Od svakog grada i svake kiie. Kada se sve kiSe
lgadaju i
gradovi produ, kaZe mi rnaita, moZda i umor prode i
viSe. ne b-udem svoj i woj, ovdje i tamo, nego posve
lagan, lagan
i miran. Veselje moje, umoru mojl)
134 135
w
FABUI}I RASA, OBLUruK kutiju ili na neko drugo mjesto. Oblutak se tada ne protivi, ali
ne prilagodava niti odluduje govoriti. Obidno sve prestaje. Sve
Sto smo vidjeli i doZivjeli na otvorenom. Pouka je, oblutak treba
pohoditi a ne imati. Ako bi htjeli biti todni, trebalo bi u sobu
donijeti ditavu luku, i jo5 viSe, ditavo mjesto s tisu6ama i miliju-
il'
lli . Medu mnogim ulogama rijeii, ona da hvale svakako je naj_ nima oblutaka, kao Sto to dinimo u glavi.
ljep5a. Kada rij.edi optuZuju, one su obidno samo s n"3i-, , Obluci ili oblutak? Oblutak se, istina, rijetko vidi sam.
ir'
i: Y moZda i s niiim, kada hvale one su sa svime. Kao Sto kaie F.zra Mno5tvo u kojem oni stoje jedan do drugog, jedan preko dru-
, Pound, ,Sto vruie voli5, to i ostaje, drugo je Sljaka; ito vruie BoB, a da pri tome ne smetaju jedan drugome, prava je njihova
, voli5 neie ti se oteti...<< AIi uhvatiti rijet.z.a das divljenja nije bai slika. AIi kada im dolazimo, kada im se odsutnima ili prisutnima
Iako. iesto se dogada da se mi divirno, a da one iute. NaSa vo- obra6amo, od svih je uvijek samo jedan, samo jedan po jedan.
lja i ielja rijedi nisu uskladene. Svatko ima vjerojatno mnogo Samo jednoga, i jednoga po jednoga, pitamo za5to Suti. I
primjera za to. Evo jednog iz moje zbirke. samo jedan ne odgovara. U poietku sanr nrislio da je to zato
Naime, ditavog iivota odlizio sam u neke uvale, koje su se Sto je statidan, arhetipski erotidan, dist, sjajan, pa ga oblog, bez
obidno nalazile s lijeve i s desne strane gdje sam iivio, i u njima ijednog kuta mimoilaze r4eti, nemaju se na iemu zaustaviti.
gledao oblutke. Kada bih bio bijesa,, neraspoloZen, aii i rado_ Kasnije sam vidio, i dini mi se i5ao korak dalje, cla on takav ka-
stan, kada ne bih znao kamo iu, umoran od svo.je sitnoie, upu_ kav jest (dist, obao, sjajan) nije oblik nesreie, da se zbog toga
tio bih se tamo. To je jedna potreba koja se ne moZe zamileniti rijedi ne zaustavljaju, ne izmi5ljaju na njemu same sebe. Rijedi
osobom, knjigom, Setnjom ulicama, kavom, radom, ni bilo dim. nastaju tamo, u po<.lrudju organskog ili anorganskog, gdje je ne-
Kao Sto dntgi poznaju galerije, gradevine, zooloike vrtove, neka ka bolest i uspomena na bolest. Za oblutak bi se moZda moglo
druga mjesta i zbirke, meni se dini da u svojoj glavi imam lijep re6i da je glup, kada i glupost ne bi bila andeoska bolest, stanje
broj takvih mjesta s oblucima. Kakvih sve tu nema! Razliditih ( otporno na privremenost. Oblutak nije, dakle, glup. Oblutak je
sretan. A to je za pridu lo5 poietak i loS svrletak. Podetak i svr-
I
oblikom, bojom, ugladanoS6u, sjajem, daljinom od mora, izuzet- l
136 137
IASTAVICA Biljeika o pltcu
se , p-f;"_
iem vratila. Neko neobidno dostojanstvo i ozbilj nost ,ziaz"" A
njezina lr:ta i nhdina Livota..Na rubu djetinjeg
i ozUiSnog pokre_
6e. jednu. od najljepSih sanjarija. Treba
mlen;ati Zivot, ielao fi
Rimbaud.
138 139
Krovovi 42
Kozalo eavfi 43
Jutarnji prostor 44
Kako se uspavljuje kamen 45
Dar 46
Na putu za sedam 47
JUTARNJI TRG
Avion 7
GODINA SVJETLOSTI
Odlazak u park 8 Godina wjetlosti 51
Grad 10 Zvijezda jutarnja 52
Danie t2 Zvtlezda Mozartove godine 53
[Iigravanje 13 Zvijezda bubnjara 54
Jutarnji trg 74 Zvijezda tamna 55
Lice u bijesu l6 Zvijezda topline 56
Jedno doba l7 Zvijezda darivanja 57
Svakog trenutka 18 Zvijezda kraljice 58
Listopad 20 Zvlezda tamnoPute Zene 59
Mjesto 2t Zvijez<la dolaska 60
Zvljezda clvojna 6l
ROSA SEMPERVIRENS Zvljez<la grane 62
Zvijez<la zeca 63
Prozor 25
Zvijezda praska 64
Autobus 26
Zvrlezda usklika 65
Rosa sempervirens 27
Zvyezda Lutog 66
Uspomena 28
Zvijezda na vratima 67
Kada progovorim 29
Zvijezda MeStrovi6eva 68
DLep 30
Zvijezda prozorska 69
Evo nedega 31,
Zvijezda subotnja 70
Tako 32
Ali mrtvi Zvqezda SuSkanja 7l
33 72
Preslikarija 34
Zvijezda iznad
Zvijezda bezutje5na 73
Prorodanstvo 35 '74
Kada je svijet imao deset godina 36
Zvrlezda pozdrava
Zvijezda iz rjelnika 75
Jesenski dan 37
Zvijezda papira 76
Sat 38
x-.
Seslr Zvijezda igre
'77
39
Zvijezda identiteta 79
Brojevi 40
Zvijezda sjene na Marjanu 82
Ispod zida 4t
l4l
Zvijealit brda 83
Zvrjez<la zrnja 84
Zvijezda kosa 85
Zvijezda velike daljine 86
Zvijezda priie 87
Zv ijezcla Cvje tnog trga 88
Zvij*tda jeseni 89
Zvijezda pelira 90
Zv4ezrJa nakon 91
Zvijezda rijeii 93
Zvijezda ptice 94
Zvijezda zvijezde 95
MJESTIMIdNO
Mjestimido, 1 - 7L 99
NADOLAZAK PLIME
Kosa 123
26" veljade 1990. 775
Kako sam dolazio u gradove 126
S predavanja 127
Kamen u knjizi 128
Crvendai L29
Zaba 130
Tunel 131
Pri uspinjanju l3z
Odjeia 133
Kiia L31
Nadolzzak plime 135
Fabula rasa, oblutak 135
Lastavica 138
. ,tl : r{
" efsCIo
2 5 -1,1- ?gto _
,
(r';
C;-J
Zvjezdana svjetlost u novoj zbirci Da-
Slog
HSN
Tisak
PRINT Kocrjandi6
886.2-L
DRAG
*216039*
KNJIZNICA B.OGRIZoVICA