P. 1
STVARNO PRAVO

STVARNO PRAVO

|Views: 753|Likes:
Published by jadedragonfly

More info:

Published by: jadedragonfly on Dec 19, 2010
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as DOC, PDF, TXT or read online from Scribd
See more
See less

06/27/2013

pdf

text

original

www.pravokutnik.

net

STVARNO PRAVO 1. UVOD U STVARNO PRAVO Stvarno pravo u objektivnom smislu, ili kraće - stvarno pravo, je skup pravnih pravila građanskoga prava koja uređuju neposredno, za svakoga mjerodavno pripadanje stvari osobama. Subjektivna stvarna prava su ona građanska i to imovinska prava koja svoje nositelje ovlašćuju da određene stvari imaju u svojoj neposrednoj privatnoj vlasti - potpunoj ili ograničenoj, a svim drugim građanskopravnim subjektima zabranjuju da ih u izvršavanju te vlasti samovlasno smetaju. Zbog suprotstavljenosti privatnoga i javnoga, vrlo izraženoj upravo u stvarnopravnim odnosima, područje djelovanja stvarnopravnoga uređenja u svakom pojedinom pravnom poretku ovisit će uvijek o tome koliko mu prostora ostavlja javnopravni u pravilu upravnopravni režim. Pregled razvoja stvarnog prava Stvarno pravo na području Europe nastalo je na tekovinama rimskoga prava. Potom se oplemenjen idejama prirodnopravne škole, odatle razvio cijeli sustav pravnih normi - tzv. opće pravo (pandektarno pravo) koje se primjenjivalo na gotovo cijelom području kontinentalne Europe. To tzv. opće pravo neposredan je prethodnik i svojevrstan temelj suvremenoga građanskoga prava u pravnim poretcima kontinentalno-europskoga pravnoga kruga. Razvoj stvarnopravnoga uređenja obilježen je temeljnim pitanjem - kako pravedno urediti pripadanje stvari osobama. Pripadne li stvar jednome, uskraćena je drugima. Rješenja koja daju prednost privatnome u odnosu na opće nazivaju se individualističkima, liberalističkima, a rješenja koja prednost daju javnom, državnom ili društvenom interesu nazivaju se kolektivističkima. Između ta dva suprotstavljena shvaćanja traje neprekidna borba. I jedan i drugi koncept imao je značajne predstavnike i među znanstvenicima, poglavito filozofima. Tako je individualističko shvaćanje bilo zastupljeno u Aristotela, Lockea, Kanta, Hegela, Fichtea. Kolektivistička shvaćanja bila su zastupljena u djelima Platona, Sv. Ambrosiusa (socijalna etika ranoga kršćanstva), Marxa, Engelsa, Lenjina. Nastankom SSSR-a iz kontinentalno-europskoga pravnoga kruga izdvojio se novi krug - socijalistički pravni krug. U državama čiji su se pravni poretci uključili u socijalistički pravni krug razvila su se tzv. socijalistička stvarna prava. Nestankom socijalizma i države koje su pripadale tom krugu prilagođavaju svoje pravne sustave kontinentalnoeuropskom pravnom krugu koji je pretežno individualistički određen iako je i u njima naglašena socijalna nota nakon II. svjetskoga rata. Integracije koje se događaju u Europi možda će rezultirati i pravnim ujednačavanjem na području građanskoga prava. Naime, Europski je parlament još 1989. donio rezoluciju kojom je pozvao na izradu Europskoga građanskoga zakonika. Hrvatsko stvarno pravo uključilo se u kontinentalnoeuropski pravni krug uvođenjem austrijskoga GZ, koji je u hrvatskom pravu važio kao hrvatski zakon (OGZ). Od 1945. godine hrvatsko je pravo sve više ulazilo u krug socijalističkih prava. U tom je razdoblju ono bilo obilježeno kolektivističkim gledanjem na vlasništvo, dualizmom općih uređenja pripadanja stvari (društvenim i privatnim), pogodovanjem društvenoga vlasništva na štetu privatnoga, nejednakošću pravnih subjekata i njihovih prava, razbijanjem pravnoga jedinstva nekretnine, brojnim posebnim pravnim uređenjima osobito za nekretnine (poljoprivredno zemljište, stanovi, poslovni prostori), zakržljalošću općih instituta stvarnoga prava (založno pravo, zaštita povjerenja u zemljišne knjige). Od donošenja Ustava Republike Hrvatske 1990. teče proces reintegracije hrvatskoga pravnoga poretka u kontinentalno-europski pravni krug. Na području stvarnoga prava značajno je donošenje Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (1996.) i Zakona o zemljišnim knjigama (1996.) koji su stupili na snagu 1. siječnja 1997. Prema spomenutim propisima vlasništvo je koncipirano individualistički, uklonjen je dualizam vlasništva, ukinuta je fragmentacija vlasništva (prije se definiralo kroz ovlaštenja posjedovanja, korištenja i raspolaganja), uspostavljeno je pravno jedinstvo nekretnine (načelo superficies solo cedit), stvarnopravnim je institutima dana takva normativna struktura da mogu imati puni sadržaj, afirmirano je založno pravo, zemljišne knjige i smanjena je potreba za posebnim pravnim uređenjima za pojedine vrste stvari.

I u našem stvarnopravnom poretku postoji opće stvarnopravno uređenje i posebna pravna uređenja. Posebna stvarnopravna uređenja ili režimi postoje u nas za pomorsko dobro i brodove, za vode, za rudno blago, za poljoprivredno zemljište, za šume, za arhivsko gradivo itd. Posebna stvarnopravna uređenja imaju u odnosu na opće uređenje prednost. ZV uspostavlja opće uređenje pripadanja stvari osobama, a primjenjuju se i na pripadanje stvari koje su podvrgnute i nekom posebnom pravnom uređenju ako ne postoji suprotnost. NAČELA STVARNOPRAVNOGA UREĐENJA Načela stvarnopravnog uređenja su: • Načelo privatnopravne vlasti na stvari • Načelo zatvorenog broja vrsta stvarnih prava • Načelo određenosti • Načelo publiciteta A. Načelo privatnopravne vlasti na stvari

⇒ Naziva se još i apsolutnost stvarnoga prava. Ovo načelo daje privatnopravnim (građanskopravnim)

subjektima neposrednu, za svakoga mjerodavnu (apsolutno djelujuću), razmjerno trajnu pravu vlast na stvari.

⇒ Privatnopravna vlast na stvari je ona koju pravno izjednačeni pravni subjekti imaju u međusobnim odnosima,

⇒ ⇒ ⇒ ⇒

na temelju svojih subjektivnih građanskih prava. Republika Hrvatska i druge pravne osobe javnoga prava koje su nositelji prava vlasništva imaju kao vlasnici u pravnim odnosima jednak položaj kao i privatni vlasnici, ako zakonom nije što drugo određeno. Koliko će pravne vlasti glede neke stvari doista proizlaziti iz subjektivnoga stvarnoga prava na nekoj stvari za onoga tko je nositelj toga prava, ovisit će ne samo o ovlastima, nego i o eventualnim ograničenjima. Pravna vlast koju glede stvari imaju nositelji stvarnih prava razmjerno je trajne naravi. U našem suvremenom pravnom poretku vrijedi načelno nezastarivosti stvarnih prava (iznimka su služnosti). Nositelj stvarnoga prava ima neposrednu pravnu vlast na stvari što međutim ne znači da on svoju vlast ne bi mogao izvršavati i posredno. On može drugoj osobi prepustiti izvršavanje čina vlasti glede stvari. Pravna vlast koja pripada subjektima stvarnih prava djeluje apsolutno (erga omnes, contra omnes). Svako subjektivno stvarno pravo djeluje apsolutno. Ono ovlašćuje svoga nositelja da ima glede neke stvari neposrednu pravnu vlast koju je svatko dužan poštovati, što znači da se svatko treba suzdržavati od svega čime bi bespravno povrijedio pravnu vlast nositelja stvarnoga prava. To apsolutno djelovanje je tzv. negativna strana svakoga subjektivnoga prava.

B. Načelo zatvorenoga broja vrsta stvarnih prava Ovo načelo podrazumijeva: a) ograničenje vrsta (tipova) stvarnih prava, b) ograničenje sadržaja svake vrste stvarnih prava, c) nedjeljivost sadržaja svakoga pojedinoga stvarnoga prava. Ograničenje vrsta stvarnoga prava znači da u pravnom poretku postoje samo one vrste stvarnih prava koje su predviđene zakonom (zatvoreni broj vrsta stvarnih prava, numerus clausus). To je karakteristično za kontinentalnoeuropske pravne poretke. U tim poretcima, a također i u hrvatskom stvarnom pravu postoje sljedeća stvarna prava: • pravo vlasništva (daje pojmovno bezgraničnu pravnu vlast na stvari) i još četiri ograničena stvarna prava, a to su, • pravo služnosti, • pravo iz stvarnoga tereta, • pravo građenja i • založno pravo. Ograničena stvarna prava dijele se na: a) ograničena stvarna prava koja ovlašćuju na uporabu odnosno korištenje stvari (pravo služnosti, stvarni tereti, pravo građenja) i b) ograničena stvarna prava koja ovlašćuju na osiguranje i namirenje iz neke stvari (založno pravo). Page 2

ZV je propisao sadržaj svakoga stvarnoga prava striktnim normama što znači da je određen pojam i bitni sadržaj svakoga stvarnoga prava dok je ipak glede nebitnih pojedinosti ostavljena mogućnost da sudionici sami odrede podrobnije sadržaj svakoga pojedinoga stvarnoga prava. Sadržaj svakoga stvarnoga prava je nedjeljiv što znači da se ne može dijeliti po ovlaštenjima između više nositelja istoga prava. To primjerice znači da ako postoji više suvlasnika iste stvari svi imaju sve ovlasti, a ne da jedan ima ovlast korištenja, drugi raspolaganja itd. U srednjovjekovnim pravnim uređenjima bilo je drukčije pa je postojalo tzv. vrhovno i koristovno vlasništvo što je značilo podjelu sadržaja prava vlasništva po ovlastima koje su različite ovisno o nositelju jednoga te istoga prava. Ako se stvarna prava dijele to ne može biti po ovlastima već samo po obujmu (npr. kod suvlasništva). C. Načelo određenosti Svako stvarno pravo može postojati jedino: a) glede točno određenoga pojedinačnoga objekta i b) s točno određenim sadržajem. Stvar dakle treba biti pojedinačna, samostalna, odnosno individualizirana (species). D. Načelo publiciteta Da na stvari postoje nečija subjektivna stvarna prava treba biti vanjski vidljivo. S obzirom da su stvarna prava apsolutna i djeluju prema svima potrebno je da svima zainteresiranima bude objavljeno (publicirano) da glede određene stvari postoji nečije stvarno pravo što omogućuje da se poštuju tuđa prava. Postojanje stvarnih prava na nekretninama objavljuje se njihovim upisivanjem u zemljišnu knjigu. Za pojedine vrste pokretnina uspostavljaju se također javni upisnici (upisnik brodova, upisnik zrakoplova) koji igraju sličnu ulogu kao i zemljišne knjige glede nekretnina. Zaštita povjerenja je nužno povezana s načelom publiciteta. Za onoga tko bi vjerovao da je stanje koje je vidio u zemljišnoj knjizi točno, a ono se razlikuje od slike koju je on dobio uvidom u te knjige postoji zaštita. No ne štiti se svačije povjerenje u prometu već samo ona osoba koja je postupala u dobroj vjeri, tj. pošteno (savjesno). A pošteno je postupala ona osoba koja nije znala da je pravno stanje drukčije nego što je izgledalo prema posjedu ili prema upisima u zemljišne knjige, a i to jedino ako se njezino neznanje ne može pripisati njezinoj nedovoljnoj pažljivosti. Postoji predmnjeva da je svaka osoba poštena, a tko tvrdi suprotno treba to dokazati. PRAVNI IZVORI STVARNOGA PRAVA

⇒ Zakon je glavni izvor stvarnih prava u državama kontinentalne Europe, dok nasuprot tome u pravnim

⇒ ⇒ ⇒ ⇒

poretcima anglo-američkoga pravnoga kruga dominira sudska praksa kao izvor prava (case law). Razvitkom međunarodnih odnosa sve češće izvor prava postaju i odredbe međunarodnih ugovora (međunarodnih konvencija). Od hrvatskih propisa treba spomenuti Ustav Republike Hrvatske (1990., 1997.) koji je zajamčio pravo vlasništva, dakako socijalno vezanoga, podvrgnutoga ograničenjima pa i mogućnosti oduzimanja u općem interesu. Sve je to u skladu sa suvremenom pravnom doktrinom i praksom u državama kontinentalne Europe. Od zakona treba spomenuti Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (1996.) kao temeljni izvor našega općega stvarnopravnoga uređenja. Značajni su još Zakon o zemljišnim knjigama (1996.), Ovršni zakon (1996.), Stečajni zakon (1996.). Osim ovih zakona treba spomenuti i one koji sadrže posebna pravna uređenja za određene vrste stvari kao što su Pomorski zakonik (1994.), Zakon o rudarstvu (1994.), Zakon o poljoprivrednom zemljištu (1994.), Zakon o šumama (1990., izmjene 1991. i 1993.), Zakon o arhivskom gradivu i arhivima (1997.). Neki podzakonski propisi imaju snagu zakona, a riječ je o uredbama sa zakonskom snagom predsjednika RH i nekim uredbama Vlade RH. Zastupnički dom Sabora ovlašćivao je Vladu RH na donošenje uredbi sa zakonskom snagom, pa je ona donijela, između ostaloga, i takve uredbe kojima je djelovala na neke stvarnopravne odnose (uredbe kojima je postavila neke zabrane raspolaganja nekretninama). Glede međunarodnih ugovora koje je bila sklopila, ili im je pristupila bivša SFRJ u doba dok se Hrvatska još nalazila u njezinom sastavu, postavljeno je generalno pravilo da “međunarodni ugovori koje je sklopila i

Page 3

njegovo djelovanje u ljudskom društvu te otkriti cilj svakog pojedinog pravnog instituta. ⇒ Ona ne raspolaže nikakvom vlašću. gledano s puta.) ujednačavanju sudske prakse služe: 1. ako nije drukčije propisano. odnosno sjedište. tzv. Glavni izvor općih kolizijskih pravila u nas je Zakon o preuzimanju Zakona o rješavanju sukoba zakona s propisima drugih zemalja u određenim odnosima (1991. Običajno pravo ne igra ulogu značajnijega izvora u našem suvremenom stvarnom pravu. 2. ako tuženik ima na području RH prebivalište. Na temelju odredaba Zakona o sudovima (1994. ako sporna nekretnina leži na području RH. Moguće ih je primijeniti glede onih pitanja kod kojih sam zakon upućuje na primjenu običaja. opća stajališta koja su utvrđena na općoj sjednici Vrhovnoga suda RH radi osiguravanja jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana te jednakosti svih pred zakonom na području RH. ali s druge strane postoji snažna vezanost uz zakon. ali ne isključivo u takvim sporovima ako su glede pokretnina: 1. N. nov. Ipak makar kolizijska pravila upućivala na primjenu nekoga stranoga stvarnoga pravo ono se ipak neće primijeniti: • ako bi primjena toga stranoga prava bila suprotna našem pravnom poretku ili • ako je nastupio uzvrat (renvoi) tj.). zapravo jamstvo svih imovinskih građanskih prava. a darovni ugovor prema OGZ-u. Naime. Sudovi su dobili samostalnost od izvršne vlasti. a osobito sudskih odjela za praćenje i proučavanje sudske prakse. ograditi svoj prostor i razdvojiti ga od susjedovoga prostora. Hrvatski sud je isključivo nadležan za sporove o pravu vlasništva na nekretninama. posredstvom drugih pravnih izvora. Ustavne odluke o suverenosti i samostalnosti RH. na temelju odredaba međunarodnoga prava o sukcesiji država glede ugovora” (točka III. na primjer. a po praksi Europskoga suda ovo se jamstvo odnosi i na prava još nekih vrsta koja prelaze okvire imovinskih prava. niti je drugi mjesni običaj”. postupanje u izvanparničnom postupku još uvijek ravna prema pravnim pravilima iz bivšega Zakona o sudskom vanparničnom postupku iz 1934. RAZGRANIČENJE DOMAĆEGA OD STRANOGA STVARNOGA PRAVA Postavlja se pitanje razgraničenja različitih stvarnopravnih uređenja u slučajevima koji imaju vezu s pravima više država (slučajevi s tzv. prihvaćena na općoj sjednici Vrhovnoga suda RH 3.kojima je pristupila SFRJ primjenjivat će se u Republici Hrvatskoj ako nisu u suprotnosti s Ustavom i pravnim poretkom Republike Hrvatske. Temeljno je kolizijsko pravilo za stvarnopravne odnose da njih uređuje pravo one države gdje se nalazi predmet toga odnosa (lex rei sitae). Sudska praksa u nas nije izravan izvor građanskoga prava. To je primjerice odredba ZV-a prema kojoj je “svaki vlasnik dužan s desne strane od svojega glavnoga ulaza. kao i za sporove o smetanju posjeda na nekretninama. godine. ali i propise zemljišnoknjižnoga prava iako se. Hrvatski sud je nadležan. ⇒ Nakon stupanja na snagu ZV i ZZK nema više potrebe za primjenom pravnih pravila bivšega prava. Ona nastoji istražiti fenomen prava uopće. obvezatna opća pravna shvaćanja. uključujući i sva stvarna prava. međunarodnim elementom). ako su stranke valjano ugovorile nadležnost hrvatskoga suda. trodioba vlasti na zakonodavnu. prihvaćena na sjednici sudskoga odjela suda drugoga stupnja. Ona može djelovati posredno. sporove o ograničenim stvarnim pravima na nekretninama. ⇒ Pravna znanost bila je dopunski izvor stvarnopravnih normi. sudsku i izvršnu podrazumijeva vezanost sudova zakonima kako bi se onemogućila samovolja sudaca i primijenjena je u cijeloj kontinentalnoj Europi. nego ona može samo predlagati. kolizijske norme stranoga prava upućuju na primjenu hrvatskoga prava.). Tu se prije svega misli na OGZ. Prvi protokol uz Europsku konvenciju o ljudskim pravima daje u članku 1. To ne vrijedi jedino za stvari koje su u prijevozu jer je za njih mjerodavno pravo koje vrijedi na njihovom odredištu. djelovanje ostalih sredstava na ujednačavanje sudske prakse. obvezatna pravna shvaćanja. 31/1991. ⇒ Danas pravna znanost nije više niti dopunski izvor prava niti neposredni izvor. To znači da je hrvatsko stvarno pravo mjerodavno za pravne odnose čiji se predmet nalazi na području Hrvatske bez obzira da li se radi o nekretnini ili pokretnoj stvari. Page 4 . 2. jamstvo vlasništva. i 4.

To znači da svaka fizička osoba i pravna osoba. niti na ograničena stvarna prava. ⇒ Isto stvarno pravo može pripadati dvojici ili više nositelja. više vlasnika zajedno) glede određene stvari koja je predmet tog odnosa. pa da tako ograničeno pravo bude preneseno nekoj osobi.stvar. ⇒ Prema Ustavu RH „svaka fizička i pravna osoba može biti nositeljem prava vlasništva i svih vrsta ograničenih stvarnih prava. Nemoguća je ikakva vlast na stvari. pravo građenja itd. Središnja točka svakoga stvarnopravnoga odnosa je njegov predmet . 2. Sposobnost biti nositeljem takvog subjektivnog prava na objektu određene vrste. Sposobnost biti nositeljem određene vrste tih prava 3. Da je to pravo podijeljeno na alikvotne dijelove. ako nema stvari . ⇒ Razlikujemo nekoliko razina pravne sposobnosti: 1. može biti nositeljem svih vrsta građanskih prava. Po Ustavu strana osoba može stjecati pravo vlasništva uz uvjete određene zakonom. ⇒ Nositelji mogu biti pravne i fizičke osobe i moraju biti sposobne za to. ⇒ Vrlo je značajno načelo jednake i pune pravne sposobnosti svih subjekata građanskog prava. pravo služnosti. Stvarnopravni odnos nastaje kada osoba (jedna ili više njih) stekne subjektivno stvarno pravo glede neke stvari. ako se radi o sporu o imovinskim odnosima bračnih drugova čija se imovina nalazi u RH ili 5. ⇒ U svakom stvarnopravnom odnosu sudjeluje s jedne strane osoba koja je nositelj nekog subjektivnog prava (vlasnik. a to znači da su strane osobe u načelu izjednačene s domaćim državljanima. spor je o smetanju posjeda počinjenom na području RH. Page 5 . • predmet tog odnosa i • subjektivno stvarno pravo. pa da svakom nositelju pripada neki dio takav podijeljenog prava 3.) – on je zbog njihovih ograničenja stvarnih prava dužan nešto trpjeti ili propuštati. ⇒ Pritom je vlasnik u aktualnom stvarnopravnom odnosu samo sa osobama koje imaju neka svoja ograničena stvarna prava na njegovoj stvari (pr. a na drugoj strani sve ostale osobe. Postoji mogućnost da stvarno pravo bude nekim rokom ili uvjetom ograničeni tako da taj rok ili uvjet djeluje prema svakome.3. ⇒ Načelno im pravo može pripadati tako da je ono: 1. zajedničko pravo 2. a jedino zakon može odrediti iznimke od tog načela“! ⇒ Ograničenja koja za strane osobe postavlja zakon glede prava vlasništva nekretnina na području Republike Hrvatske ne mogu se na odgovarajući način primijeniti na pravo vlasništva pokretnih stvari. ⇒ Nositelj svakog ograničenog stvarnog prava na nekoj stvari nalazi se u: • Stvarnopravnom odnosu s njezinim vlasnikom • U stvarnopravnom odnosu s nositeljima drugih stvarnih prava na istoj stvari i • Sa svim trećim osobama ⇒ Nositelj nekog stvarnog prava je osoba koja je stekla to stvarno pravo glede nekog predmeta i ono joj nije prestalo. Sposobnost uopće biti nositeljem ikakvih građanskih subjektivnih prava 2. Njihovo nepodijeljeno. STVARNOPRAVNI ODNOS Elementi svakoga stvarnopravnoga odnosa su: • osobe.nema bezobjektnih stvarnih prava. ako je spor glede broda ili zrakoplova upisanoga u upisnik koji se vodi na području RH ili 4. suvlasnik. ali njihova stvarna prava mogu biti ograničena Ustavom I međinarodnim ugovorima. i fizičkih i pravnih osoba.

Dakle. Čovjek u suvremenim pravnim sustavima nije prikladan za objekt stvarnih prava. da je pojedinačno određena. Naše suvremeno stvarno pravo odnosno ZV određuje da predmet stvarnih prava mogu biti: 1. stoljeću postavljena je tzv. ne može biti predmetom stvarnih prava. ali ipak te stvari moraju biti na neki način određene (npr. vrsti itd.. bez obzira na to što može služiti ljudima. nesposobne su jedino one stvari kojima njihove naravne osobine ili zakonske odredbe priječe da pripadaju pojedincu. koja se. Ad. Tako je rimsko pravo pod netjelesnim stvarima (res incorporales) smatralo obvezna prava (tražbine). međutim postoje i stvari koje su ograničene u prometu iz različitih razloga.PREDMET STVARNIH PRAVA ⇒ Predmet u stvarnom pravu igra bitnu ulogu. stvari. ⇒ Objekti stvarnih prava su stvari. Page 6 .) ili nekim okolnostima koje su izvan nje (npr. Po toj doktrini samo tjelesne stvari mogu biti objekti subjektivnih stvarnih prava. načelno su sve stvari sposobne da budu objektom stvarnih prava. jer su samo one sposobne da ih se podvrgne onakvoj vlasti kakvu daju stvarna prava svojim nositeljima. obujmom itd. doktrina tjelesnih stvari. bestjelesne stvari za to nisu sposobne jer nemaju tjelesnu egzistenciju. sve drugo za što se uzima (fingira) kao da su stvari. da je različita od ljudi. To nipošto ne znači da stvar koja pripada nekom rodu. prava građenja i skoro svih vrsta služnosti. ali i 2. Nema bezpredmetnih stvari. dakle. imenu ili dr. a pokretnine su nesposobne da budu objekti stvarnih tereta. ona stvar koja je jednaka jedino sebi samoj. 1. Stvar je prikladna za predmet stvarnih prava. jer je zakonom izjednačeno sa stvarima Nema dakle netjelesnih stvari. To se je međutim pokazalo pogrešnim jer i na nekim netjelesnim entitetima može postojati onakva vlast kakvu daju subjektivna stvarna prava svojim nositeljima. Tako su npr. Sposobnost biti predmetom stvarnih prava – prometnost Sposobnost stvari da bude predmet stvarnih prava je pravilo. odgovor se redovito izbjegava i upućuje se na osobna (neimovinska) prava. kaže se da je izvan prometa (res extra commercium). U XIX. Za stvar koja nema sposobnost biti objektom stvarnih prava. Ad. Pojedinačno je određena stvar te stoga može biti zasebnim predmetom stvarnih prava. Sporno je međutim da li odvojeni dijelovi ljudskoga tijela mogu biti objektima stvarnih prava. 2. Tzv. Stvarno pravo slijedi svoj objekt u prostoru i vremenu Ranije se razlikovalo tjelesne i netjelesne stvari. Predmet stvarnih prava može biti svaka stvar (tjelesni dio prirode). ne može se reći kupujem od tebe pšenicu i stječem na njoj stvarno pravo vlasništva. koje su skladu s doktrinom tjelesnosti definira kao tjelesne dijelove prirode. ručnoga zaloga. a da se ne utvrdi na određeni način). nekretnine relativno nesposobne da budu predmetom tzv. ali ne i takva koja nije za to sposobna.da je stvar u prometu (res in commercium). 2. samo ako može na neki način služiti ljudima. dok Nesposobnost postoji ako stvar ne zadovoljava: • naravni kriterij i • pravni kriterij postavljen za tu sposobnost. 3. Ad. mjestom gdje se nalazi) razlikuje od svih ostalih stvari barem onoliko koliko je najnužnije da bi ju se u običnom životu (u pravnom prometu) smatralo zasebnim entitetom. da je prikladna za služenje ljudima i 3. Stvari koje su za ljude beskorisne nisu sposobne biti objekti stvarnih prava. Naravni kriterij sposobnosti Naravni kriterij sposobnosti stvari razumijeva da stvar nije prikladna za predmet stvarnih prava ako ne zadovoljava sljedeće zahtjeve: 1. i XX. Pitanje je sporno. količinski. a za onu koja bi mogla biti objektom tih prava . po svojim svojstvima (izgledu. nasljedno pravo i pravo služnosti. ali se neke netjelesne entitete tretira kao da su stvari.

Ad a) Ponekad se pravi razlika između jednostavnih i sastavljenih stvari. ovisit će o pravnopolitičkim razlozima kojima se neki pravni poredak rukovodi. ONA STVAR KOJA NA TEMELJU ZAKONA NIJE SPOSOBNA PRIPADATI POJEDINCIMA. bez obzira na to što možda zadovoljava naravni kriterij za to. POJEDINAČNA STVAR I NJEZINE PRIPADNOSTI Predmet stvarnoga prava je pojedinačna stvar: 1. Prirast postoji ako rastavljanje nije moguće faktički (jer je ono što je priraslo postalo bitnim dijelom glavne stvari). Dok je jedna stvar pripadak druge ona dijeli pravnu sudbinu glavne stvari. Odvajanjem od matične stvari nastaje plod kao samostalna pokretna stvar. koju je njezin vlasnik namijenio da kao sporedna trajno služi svrsi neke druge stvari kao glavne. Ad d) Pripadak (pertinencija) neke stvari je pokretna stvar. Idealni dijelovi stvari nisu njezini dijelovi poput tjelesnih već se smatraju posebnim stvarima. Pripadnosti pokretnine su: • dijelovi stvari. Prirast dijeli pravnu sudbinu stvari. Pripadak nije fizički dio glavne stvari. a drugi neodvojivi (bitni). bez obzira što su te stvari bile za to prikladne. Na odvojivim dijelovima može postojati neko posebno pravo treće osobe različito od prava na cijeloj stvari (npr. tehnike i tehnologije uzrokuje povećanje naravne mogućosti da pojedinci uspostavljaju svoju vlast i glede nečega što ranije nije bilo prikladno biti objektom stvarnih prava. fizički samostalna. prirast i pripatci. Razlika je u tome što su neki dijelovi odvojivi (nebitni). • neodvojeni plodovi i • pripatci (pertinencije).Pravni kriterij sposobnosti stvari ⇒ da bi stvar bila sposobna za predmet stvarnih prava ona mora zadovoljiti i pravni kriterij. ima ga i na svakom njezinom neodvojenom plodu. NESPOSOBNA JE BITI OBJEKTOM PRAVA VLASNIŠTVA I OGRANIČENIH STVARNIH PRAVA. Ad c) Plodovi su dijelovi matične stvari dok god se od nje ne odvoje. ali ga je zakon pravno izjednačio sa stvarima. Da li će i koliko oduzeti nekoj vrsti stvari sposobnost da pripadaju pojedincima. Page 7 . čamac je u vlasništvu jedne osobe. gospodarski (jer bi iziskivalo nerazmjerno velike troškove) ili pravno (jer nije dopušteno). Predmet stvarnog prava može biti i entitet koji nije stvar. U slučaju prirasta pokretnine nekretnini glavnom se stvari uvijek smatra nekretnina. Razvoj znanosti. Pokretnina je pojedinačno određena stvar koju se može premještati s jednoga mjesta na drugo. ⇒ Pravni poredak također može zakonskim normama pojedinim vrstama stvari oduzeti sposobnost da pripadaju pojedincima. S fizikalnoga je stajališta svaka stvar sastavljena od dijelova. Pripadnosti stvari su njezini dijelovi. nekretnina 3. pokretnina ili 2. U sumnji da li je nešto pokretnina ili nekretnina smatra se da je pokretnina. a da joj se ne povrijedi bit. Onaj tko ima pravo vlasništva ili koje drugo stvarno pravo na plodonosnoj stvari. neodvojeni plodovi. te ako stoji u takvom prostornom odnosu s glavnom stvari koji odgovara toj namjeni. • prirast stvari. a izvanbrodski motor je vlasništvo druge osobe jer je on nje posuđen). ali jedino ako prema shvaćanju u prometu ona može biti pripatkom te druge stvari. Ad b) Prirast neke stvari je ono što joj je izvana pridošlo i razmjerno se trajno s njom tako sjedinilo da je postalo dijelom te stvari.

⇒ Pojedinačne zemljišne čestice koje se geometrijski označavaju i određuju su katastarske čestice. na površini i ispod nje) ⇒ Zemljišna čestica je bitni dio svake nekretnine kao predmeta stvarnih prava. odn za katastarsko područje na moru. površina tla. Bitno obilježje pokretnine je njezina premjestivost.. Kao samostalne nekretnine tretiraju se idealni dijelovi nekretnina. npr. objedinio ih je tako da je na temelju zakona vlasnik zgrade postao vlasnikom i zemljišta na kojem je zgrada izgrađena. tla. Uspostava pravnog jedinstva nekretnine Uspostava pravnog jedinstva nekretnine tražila je dvoje: 1. Uspostavu pravnog jedinstva zemljišta i zgrade 2. a u slučaju da nije tako . Nekretnina je zemljina čestica i njezine pripadnosti (sve ono što je sa zemljinom česticom trajno spojeno na ili ispod njezine površine. a sastoji se od: a) Zemljišne čestice b) Svih pripadnosti te zemljišne čestice ⇒ Granica do koje se proteže onaj dio zemljine kore koji je pojedina nekretnina (zemljište). ukoliko zgrada koja je u privatnom vlasništvu nalazi se na zemljištu koje je u društvenom vlasništvu. pravo građenja..Da bi vlasnikova stvar postala pripatkom neke druge stvari ona: a) treba biti prikladna da služi svrsi te druge stvari b) treba biti dovedena u takav prostorni odnos s glavnom stvari koji odgovara toj namjeni c) treba prema shvaćanju u životu moći biti pripatkom te stvari kao glavne d) treba još i da je vlasnik svojom voljom namijenio svoju stvar tome da razmjerno trajno služi svrsi određene druge stvari kao glavne. NAČELO JEDINSTVENOSTI NEKRETNINE (SUPERFICIES SOLO CEDIT) Kod nekretnina je temeljno načelo jedinstvenosti nekretnine (superficies solo cedit) po kome nekretninu čini zemljište sa svime što je s njim trajno spojeno. Vlasnik može svoju volju očitovati u bilo kojem obliku!!!! Pokretnina je pojedinačno određena stvar koju se može premještati s jednog mjesta na drugo. odn više zemljišnih čestica upisanih u zemljišnoknjižni uložak. Uspostava pravnog jedinstva nekretnine i njezinih funkcionalno samostalnih dijelova Page 8 . a da joj se ne povrijedi bit. ⇒ Svako zemljišno tijelo je jedan jedini objekt prava. ⇒ Katastarska čestica je najsitnija jedinica za pojedinačno određenje svake nekretnine. ali za to mora biti pojedinačno određena da se razlikuje od svog ostalog zemljišta. one su predmet stvarnih prava kao zemljoknjižna tijela. ⇒ Svaka pojedina nekretnina je pojedinačno određena katastarskom česticom. ⇒ Tomu služi geometrijska metoda kojom se određuje oblik. ⇒ Prikazuju se u katastarskom operatu. Zemljina čestica je dio površine zemljine kore koji je geometrijski određen i koji ima specifičnu oznaku čime se razlikuje od svog ostaloga zemljišta (katastarska oznaka). ⇒ Kada su zemljišne čestice kao katastarske čestice upisane u zemljišnu knjigu. Srednjovjekovni pravni poretci kao ni pravni poretci socijalističkoga pravnoga kruga nisu priznavali načelo jedinstvenosti nekretnine. ⇒ Zemljoknjižno tijelo je zemljišna čestica upisana u zemljišnu knjigu. dakle JEDNA NEKRETNINA. naziva se međom. terena) • svih pripadnosti te zemljišne čestice (sve što je s njom trajno spojeno. Uspostavu pravnog jedinstva nekretnine i njezinih funkcionalno samostalnih dijelova Uspostava pravnog jedinstva zemljišta i zgrade ⇒ ZV je odredio da zemljište i sve što je s njim trajno spojeno treba biti jedinstveni objekt.. Pojedina nekretnina sastoji se od: • pojedinačno određene zemljišne čestice (zemljine kore. Nekretnina je stvar koju se ne može premještati s jednoga mjesta na drugo bez povrede njezine biti.

gdje oni postaju samostalne stvari u vlasništvu druge osobe. snaga morskih valova). a omogućava razmjerno samostalno izvršavanje vlasništva na posebnim dijelovima. Bilo da se to zbilo djelovanjem ljudi. Page 9 . određeno je da od dana stupanja na snagu ZV pravni poslovi koji su suprotni načelu jedinstvenosti nekretnine ne proizvode pravne učinke. zemlja i sve upotrebljive stvari koje zemlja rađa na svojoj površini dijelovi su nekretnine. Entiteti koji su zakonom pravno izjednačeni sa stvarima Zakonom mogu neke vrste prava biti u pravnom pogledu izjednačene sa stvarima.unutarnji prirast nekretnine. samostalne stvari. Za entitete koji su zakonom izjednačeni sa stvarima uzima se (fingira) da su i oni stvari pa ih se u pravnom pogledu tretira kao stvari. industrijska postrojenja). • njezini plodovi dok nisu odvojeni i • njezini pripatci. sve dok se od zemlje ne odvoje. stoka za daljnju poljoprivrednu proizvodnju. Na temelju koncesije osnovane na zakonu. ali su vlasništvo neke druge osobe. Takva konstrukcija osigurava pravno jedinstvo nekretnine. zatim ni zgrade i dr. tumačiti I primjenjivati samo u skladu s načelom jedinstvenosti nekretnine.⇒ Etažni vlasnik je dobio status suvlasnika cijele nekretnine. ⇒ Od cijele nekretnine mogu biti pravno odvojene zgrade i druge građevine koje su trajno izgrađene na zemljištu: 1. kako bi oni mogli biti u vlasništvu drugih osoba. odn vanjski prirast nekretnine. drveće. Uspostava iznimki od načela jedinstvenosti nekretnine ⇒ Zakon otvara vlasnicima nekretnina neke mogućnosti da od pojedine svoje nekretnine pravno odvoje njezine dijelove. Ad d) Tako se pripatkom poslovne zgrade npr. Pripadnosti nekretnine Pripadnosti nekretnine su: • njezini dijelovi. koje su tzv. Odvajanjem postaju plodovi. smatraju strojevi i slični uređaji. Suzbijanje povreda načela jedinstvenosti nekretnine ⇒ Da pravnim poslovima stranaka ne bi bilo narušavano načelo jedinstvenosti nekretnine. dok ona ovlašćuje da se na tuđem zemljištu ima zgradu ili drugu građevinu ⇒ Od cijele nekretnine mogu biti pravno odvojeni strojevi i slični uređaji koji su s njom fizički spojeni (pr. sjeme za daljnju proizvodnju itd. više sile itd. Prema ZV sa stvarima su u pravnom pogledu izjednačene: 1. ako ih od nekretnine odvaja pravo građenja. Ad b) Što god pridođe izvana i trajno se spoji s nekretninom prirast je nekretnine. • njezin prirast. koje su povezane sa zemljištem samo radi neke prolazne namjene (privremeno). vjetar. ⇒ Postavljeno je prema ZV pravilo da se mogu odredbe propisa koji su na snazi. Ad c) Trava. ili: a) Pravo građenja ili b) Prava stvarne služnosti koja ovlašćuje imati dio zgrade ili naprave na poslužnoj nekretnini 2. ali je svakoj ugovornoj strani u čiju je korist bio takav ugovor sklopljen dano pravno da zahtjeva pravednu izmjenu ugovora kojom bi se taj nedostatak uklonio. ima npr. Na temelju stvarnog prava koje svojeg nositelja ovlašćuje da na tom tuđem zemljištu ima u svojem vlasništvu zgradu ili drugu građevinu. sve prirodne snage ako su podložne ljudskoj vlasti (npr. a različito uređuju pripadanje zgrada od pripadanja zemljišta. Ad a) Ne smatraju se dijelovima nekretnine zgrade i sl. a poljoprivrednoga zemljišta strojevi za obradu zemlje. kojem je izvršavanje suvlasničkih ovlasti koncentrirano na određeni dio zgrade. strojevi i slični uređaji koji su s nekretninom trajno spojeni.

dakle prisvajanje ploda. Neposredni predmet im je stvar Page 10 . SUBJEKTIVNA STVARNA PRAVA ⇒ Subjektivna stvarna prava su posebna vrsta građanskih imovinskih prava. a to su alikvotno određeni dijelovi prava vlasništva. Pod pravni pojam ploda potpadaju: • Neposredni plodovi • Posredni plodovi Neposredni plodovi neke stvari su: • Prinosi koje ta stvar daje naravnim putem • Prinosi koje ta stvar daje posredstvom nečijeg rada • Sve drugo što nisu prinosi stvari. kamate). a drugoj bi osobi moglo pripadati samo ako je ona na nekom posebnom pravnom temelju bila ovlaštena na uporabu tog prava. Općenito uzevši zakon bi mogao i druge bestjelesne entitete izjednačiti sa stvarima. 5. IV. ne time što se od nje odvajaju plodovi. a i druge prednosti koje donosi uporaba neke stvari ili prava. od uporabe kuće za stanovanje. nego time što se tu stvar upotrebljava. osim ako to pravo nije ograničeno. ⇒ One su korist za onog tko tu stvar rabi. Ubiranje je čin uzimanja ploda za sebe ili koga drugoga.2. zakupnina I sl. 4. pravo građenja se tretira kao da je zemljište. neka subjektivna prava mogu biti objektom služnosti plodouživanja (prava koja daju plodove i druge koristi. 3. Koristi od stvari i drugih predmeta stvarnih prava ⇒ Koristi su plodovi neke stvari ili prava. idealni dijelovi stvari. npr. Prednosti od uporabe stvari Prednosti od uporabe stvari su koristi koje daje stvar. neka mogu biti predmetom založnoga prava (imovinska prava koja su prikladna da vjerovnik iz njih namiri svoju tražbinu). a da ona I dalje ostane potpuna. treba ga i dokazati. Plodovi prava ⇒ Plodovi subjektivnih prava pravno su izjednačeni s plodovima stvari. bio to prirodni događaj ili ljudska radnja. ⇒ Prednosti od uporabe mogu ali i ne moraju biti neposredno imovinske. ⇒ Riječ je o koristi koja se ima od uporabe stvari. uporabe automobila za vožnju i dr. izjednačeni sa stvarima. ⇒ Subjektivno pravo može davati i neposredne i posredne plodove. prinosi subjektivnoga prava tretiraju se kao plodovi (npr. zakupnine. ⇒ Imaju 3 karakteristike: 1. a koje stvar daje s obzirom na svoju namjenu Posredni plodovi (civilni plodovi) su prinosi koje stvar daje posredstvom nekog pravnog odnosa glede nje kao što je to npr. ⇒ Pravo na sve koristi stvari ima vlasnik stvari. te se na njih na odgovarajući način primjenjuju ona pravila koja su postavljena za plodove stvari. najamnine. Plodovi stvari Plod je u pravnom smislu ona korist koju se u obliku prinosa dobiva od stvari. ⇒ Koristi pripadaju onome kome pripada i stvar ili pravo koje ih donosi. Prednosti od uporabe prava ⇒ Koristi od uporabe nekog prava pripadaju onome čije je to pravo. ako na posebnom pravnom temelju ne pripadaju kome drugome. Odvajanje neposrednog ploda stvari zbiva se činom fizičkog odvajanja od matične stvari. najamnina. ⇒ Koristi od uporabe prava tretiraju se jednako kao i koristi od uporabe stvari. Tko se na postojanje takva pravnoga temelja poziva.

bilo b) kao prelaženje imovinske cjenilne na univerzalnog sukcesora. Stjecanje Može biti: • Izvorno • Izvedeno IZVORNO stjecanje prava znači da stjecatelj svoje pravo ne izvodi iz prava prednika. guam ipse haberet!“. U trenutku smrti ostavitelja sva njegova imovinska prava i obveze prelaze na nasljednika JEDNIM AKTOM! 2) Singularna sukcesija znači da novi subjekt (stjecatelj) od dosadašnjeg subjekta (prednika) stječe samo pojedinačno pravo. nego ga stječe na osnovi drugih pravnih činjenica za koje objektivno građansko pravo veže stjecanje subjektivnih prava. „Nemo plus iuris ad alium transferre potest. a) Translativno stjecanje je takvo izvedeno stjecanje kod kojega prednik svoje dosadašnje pravo u cijelom njegovom sadržaju i obujmu prenosi na novog stjecatelja. a onaj koji pravo stječe naziva se pravni sljednik ili successor. Svako subjektivno pravo sastoji se od jedne ili više ovlasti. 1) Sveopća ili univerzalna sukcesija znači prijelaz svih prava i obveza od dosadašnjeg subjekta na novi subjekt. nego na temelju svog prava osniva za stjecatelja novo pravo. Svako pojedino stvarno pravo pripada nekoj od zakonom određenih vrsta i ima onakav sadržaj koji je zakonom propisan za tu vrstu stvarnih prava. ali u postojećem pravnom poretku ne ulaze u krug zatvorenog broja stvarnih prava. pr. Opće pretpostavke stjecanja: • Sposobnost predmeta • Sposobnost stjecatelja • Da postoji odgovarajući pravni temelj stjecanja Osnivanje prava je nastanak subjektivnog stvarnog prava koje do tada nije postojalo. *vidi kasnije kod stjecanja prava vlasništva!!!! V. Sadržaj svakog pojedinog subjektivnog stvarnog prava čine one OVLASTI što ih pravni poredak daje nositeljima te vrste stvarnog prava glede predmeta njihova prava. vlasnik nekretnine osnuje služnost u korist susjedove oranice. Page 11 . Svako stvarno pravo u subjektivnom smislu je građansko pravo. nasljeđivanje za slučaj smrti. Pr. uključujući i ovlast da svakog trećeg isključi od neovlaštenih zadiranja u tu stvar. i to imovinsko pravo koje svojem nositelju daje potpunu ili djelomičnu neposrednu privatnu pravnu vlast na nekoj stvari sposobnoj da bude objektom takvog prava. mijenjaju po sili zakona svoj sadržaj. Otuđenje je prelaženje postojećih prava bilo: a) kao pojedinačno prelaženje prava na singularnog sukcesora. pravo vlasništva jedne stvari. Susjed je stekao služnost puta konstitutivno jer to pravo do tada nije postojalo na vlasnikovoj nekretnini. IZVEDENO stjecanje prava postoji onda kad stjecatelj svoje pravo temelji na pravu prednika odnosno izvodi iz prava prednika.⇒ ⇒ ⇒ ⇒ 2. O OPĆIM DOBRIMA. Pretvorba prava na stvarima je pojava da ona prava koja su postojala na stvarima u bivšem pravnom poretku. nego služe zajedničkim potrebama svih ljudi. Privatna pravna vlast koju svojem nositelju daje svako takvo pravo glede svojeg predmeta je neposredna 3. Onaj od kojeg se pravo stječe naziva se auctor ili pravni prednik. b) Konstitutivno stjecanje je takvo izvedeno stjecanje kod kojeg prednik ne prenosi na stjecatelja čitavo svoje pravo. Stjecatelj ne može steći više prava nego što ga je imao njegov prednik. Djeluju apsolutno. Zove se još i pravnim nasljeđivanjem ili sukcesijom (može biti univerzalna i singularna). Pr. JAVNIM DOBRIMA I DOBRIMA OD INTERESA ZA REPUBLIKU HRVATSKU OPĆA DOBRA Opća dobra (res communes omnium) su stvari koje nisu sposobne biti objekti ničijih stvarnih prava.

a RH i druge pravne osobe javnoga prava koje su nositelji prava vlasništva. one ne postaju odmah dijelom općega dobra. pa tako zadovoljavati svačije interese i potrebe. To je slučaj sa zrakom u zemljinoj atmosferi kao cjelini. a prema tzv. npr. općine). Prema tome kakva im je namjena određena razlikuju se: a) javna dobra u općoj uporabi (njima se može svatko služiti na način koji određuje tijelo ili ustanova kojoj je ta stvar dana na upravljanje. ranije stvari u društvenom vlasništvu. c) javna dobra koja nisu namijenjena ni za opću ni za javnu uporabu (te se stvari nalaze u tzv. a to je Republika Hrvatska. ⇒ U nas je prihvaćen njemački model tako da su javna dobra objekt stvarnih prava. jezerima i moru kao cjelini. ⇒ Nitko ne može imati opće dobro kao cjelinu u privatnom vlasništvu. državnih sveučilišta. morskoj obali kao cjelini. zgrade Sabora.) Posebna.). škola itd. npr. njezinih tijela i ustanova. ali svakome može služiti za njegove potrebe. auto cesta). ploviti morem. fakulteta. DOBRA OD INTERESA ZA REPUBLIKU HRVATSKU Page 12 . ali na njima je moguća javna vlast (u ulozi suverena. Njega čine: • unutrašnje morske vode • teritorijalno more • njihovo dno • podzemlje • dio kopna koji je po svojoj prirodi namjenjen općoj upotrebi (morska obala. ⇒ Subjekt koji neposredno vodi brigu i upravlja nekim dobrima. npr. financijskoj imovini države. prometovati zrakom itd. njemačkom modelu nastoji se javna dobra koliko je god moguće podvrći jednakom stvarnopravnom uređenju kao i sve druge stvari.. a time niti stvarnopravnih odnosa. državna poljoprivredna zemljišta. npr. Vlade. loviti ribu. luke. te ustanova. One su zasebne nekretnine dok traje koncesija što znači da se na njima za to vrijeme mogu imati stvarna prava. ⇒ Stvar je opće dobro i kada to nije posljedica njezinih prirodnih osobina već joj zakonske norme uskraćuju sposobnost da bude predmetom stvarnoga prava (res extra commercium). Po ZV Republika Hrvatska ima dužnost da vodi brigu i upravlja općim dobrima.) ⇒ Opća dobra ne mogu kao cjelina biti u vlasti nijednoga građanskopravnoga subjekta. a i svima za opće potrebe. jedinica lokalne samouprave (gradovi.⇒ Opća dobra nisu sposobna biti predmetom ičijih stvarnih prava. voda u rijeci je opće dobro. ali uzeta u posudu može biti u nečijoj pravnoj vlasti). a čisti prihod od tih stvari dio je državnoga proračuna).. ako zakonom nije što drugo određeno. parkovi. ⇒ Stvar je opće dobro kada zbog svojih naravnih osobina nije prikladna da bude u vlasti bilo koje fizičke ili pravne osobe pojedinačno. a ne vlasnika) koja vodi brigu o takvim dobrima i njima upravlja. na kojima će vlasničke ovlasti izvršavati tijelo nadležno za određivanje namjene. jedinica područne samouprave (županije). no to nipošto ne znači da netko ne bi mogao imati u vlasništvu stvari nastale izdvajanjem dijelova općega dobra (npr. ⇒ Redovito se glede općih dobara određene vrste uspostavlja zakonom neko posebno upravnopravno uređenje kojim se regulira način na koji mogu pojedinci za sebe rabiti i koristiti opća dobra (uzimati vodu iz rijeka. JAVNA DOBRA Javna dobra (res publicae) je naziv za sve ono što je u imovini države ili drugih javnopravnih subjekata. S prestankom koncesije na općem dobru ne mogu postojati nikakva subjektivna stvarna prava tako da te nekretnine gube svoju samostalnost i postaju dijelovi općega dobra. gradske ulice. b) javna dobra u javnoj uporabi (te stvari su namijenjene za neposredno izvršavanje prava i dužnosti Republike Hrvatske. ⇒ Izgrade li se na temelju koncesije kakve zgrade ili druge građevine na općem dobru. francuskom modelu javna dobra se u načelu izuzimaju iz djelovanja stvarnopravnoga uređenja i stavljaju pod poseban javnopravni režim. može na određeno vrijeme i naplatno dati pojedinoj osobi koncesiju za neku posebnu uporabu i korištenje općega dobra (npr. imaju kao vlasnici u pravnim odnosima jednak položaj kao i privatni vlasnici. ⇒ Javna dobra su u vlasništvu Republike Hrvatske. rijekama. za izgradnju marina) pod pretpostavkama određenim zakonom. šume. Takve stvari mogu biti samo na uporabi svih. osobito važna vrsta općih dobara je pomorsko dobro. ⇒ Prema tzv.

Ipak zakonodavac ako to želi može postaviti određena ograničenja glede stjecanja stvarnih prava na dobrima od općega interesa. ali njemu pravni poredak ne pruža zaštitu zbog njega samoga nego u želji da zaštiti vlasnika. a tek podredno opća pravila stvarnoga prava. Međutim. Zato je nastala i teorija kontinuiteta po kojoj razlog pravne zaštite posjeda leži u svačijem interesu da se održi kontinuitet odnosa u kojima ljudi žive. Ovoj je teoriji prigovoreno da previše ističe opće interese. Posjed se tradicionalno smatralo činjenicom. • Relativne teorije traže razloge pravne zaštite posjeda ne u samom posjedu. Objektivističku koncepciju prihvaća i naše suvremeno pravo. štiti se taj kontinuitet. morska obala i otoci. doduše nešto slabija od ostalih. Subjektivistička koncepcija (romanska) oslonjena na idealističku filozofiju (ponajviše Immanuela Kanta) smatra da je posjed spoj tijela i duha (corpusa i animusa). pod utjecajem učenja Heinricha Hahna počelo je prevladavati shvaćanje da je posjed ipak subjektivno pravo. ⇒ Sama činjenica da je neka stvar proglašena dobrom od općega interesa ne oduzima joj sposobnost da i dalje bude objektom stvarnih prava kao i bilo koja druga stvar.) smatra posjed samo faktičnom vlasti na stvari (animus se ne traži). pa pravni poredak treba pružiti zaštitu. stvari koje su predmet prava vlasništva. OGZ je prihvatio subjektivističku konstrukciju posjeda koja je u suvremenom austrijskom pravu dosta relativizirana i približila se objektivističkom shvaćanju. opća dobra. Ove dvije teorije se međusobno ne isključuju već nadopunjuju tako da ih suvremena pravna doktrina tako i prihvaća. vode. To je shvaćanje došlo do izražaja i u OGZ-u gdje je posjed shvaćen kao vrsta stvarnoga prava. Vladajuća je postala teorija mira koja izražava shvaćanje da pravna zaštita posjeda u prvom redu služi zaštiti javnoga reda i mira. Prihvaćena je u većini suvremenih pravnih poredaka (njemačkom.preuzet 1991. a zanemaruje pojedinačne. ali socijalnom i pravno relevantnom koja izaziva određene pravne učinke. Za ta će se dobra primjenjivati prije svega norme toga posebnoga uređenja. Štiteći svačiji posjed od samovoljnih zahvata. Suvremena pravna doktrina smatra posjed činjenicom. drugi dijelovi prirode. Tko dira u posjed dira u posjednikovu volju. ali mogu biti i 2. povijesnoga. O tome postoje apsolutne i relativne teorije. Hrvatski naziv potječe od latinskoga possessio (posjed). gospodarskoga i ekološkoga značenja. Može se štititi i posjed koji nije utemeljen na pravu. Objektivistička (germanska jer je prvi puta istaknuta u Njemačkom GZ iz 1896. Postavljeno je u teoriji pitanje zašto pravni poredak pruža zaštitu posjedu pa i onda kada on i nije u skladu s pravom. • Zakon o parničnom postupku . Prevagnula su shvaćanja izražena u relativnim teorijama. Posjed i zemljišne knjige 3. zračni prostor. švicarskom). ⇒ Glede dobara od interesa za RH uspostavljaju se posebna pravna uređenja koja su u pravilu javnopravne prirode. nekretnine i stvari od osobitoga kulturnoga. rudno blago i druga prirodna bogatstva. dakle zaštiti općega interesa da se faktična stanja ne mijenjaju samovlasno. Postoje dva shvaćanja ili koncepcije o pojmu posjeda. a ne činjenica. Uz to ustavna norma omogućuje da se zakonom proglasi da su dobra od interesa za RH i zemljište. šume.Neki dijelovi prirode proglašeni su za dobra od osobitoga interesa za RH pa zato uživaju njezinu osobitu zaštitu. a ne stvarnim pravom. već izvan njega. Glavni pravni izvori posjeda su: • ZV. To su prije svega: 1. POSJED POJAM POSJEDA Posjed je pravno relevantna faktična vlast koju neka osoba ima u društvu glede određene stvari. (glede zaštite posjeda) i Page 13 . ⇒ Dobra od interesa za RH proglašena neposredno ustavnom normom su more. • Apsolutne teorije pokušavaju pronaći razloge za pravnu zaštitu posjeda u samom posjedu. biljni i životinjski svijet.

Takav dio ne bi mogao biti samostalni predmet vlasništva ili kojega drugoga stvarnoga prava. • mogućnost isključenja tuđih zahvata i • dostupnost stvari posjedniku. premda taj dio ne bi mogao biti samostalnim predmetom stvarnih prava (poput sobe ili druge prostorije u stanu). Nije moguć posjed buduće stvari. Dovoljna je prirodna volja. Neposredan posjednik ostvaruje svoj posjed posjednovnim činima. Predmet stvarnih prava može biti samo cijela nekretnina dok predmet odvojenoga posjedovanja može biti sve što je prikladno za nečiju faktičnu vlast. sadržaj volje. ali je može izvršavati i pomoću druge osobe .• Ovršni zakon -1996. Posjednik je osoba koja ima faktičnu vlast glede neke stvari. kao ni pravo uopće. GRAĐA POSJEDOVNOGA ODNOSA ⇒ Svaki posjed je socijalni odnos u kojem posjednik ima relativno trajnu. a da pritom nije ni u čijem posrednom posjedu. dovoljno je da ima pravnu sposobnost dok se poslovna ne traži. Onaj koji čini nešto a da to ne želi ne izvršava nikakvu vlast. ili putem pomoćnika u posredovanju. a s druge strane sve ostale osobe. Stvar može biti u nečijem neposrednom posjedu. Posjed stvari Predmet posjedovanja su u prvom redu stvari i to postojeće.pomoćnika u posjedovanju. • razmjerna trajnost. Predmet posjedovanja su stvari i prava stvarnih služnosti. prema shvaćanjima koja u društvu postoje o tome čime se ostvaruje faktična vlast na takvoj stvari. Neposredni posjednik u pravilu izvršava osobno faktičnu vlast na stvari. ⇒ Za neposredan posjed stvari je karakteristično neposredno osobno. Je li čin kojeg je netko poduzeo glede određene stvari njezin posjedovni čin na toj stvari. Ali posjed se može i stupnjevati pa će se u takvom slučaju sastojati od: • neposrednoga posjeda te • jednoga ili više posrednih posjeda. Mjerodavan je dakle. (glede prisilnoga ostvarenja sudske zaštite). Page 14 . Posjed stvari karakterizira: • vanjska vidljivost. To može biti bilo koja fizička i pravna osoba. socijalno relevantnu faktičku vlast u pogledu određenog objekta. ⇒ S jedne strane se nalazi posjednik. prosuđuje se objektivno. NEPOSREDAN POSJED stvari Tko ima neposredan posjed? Neposredan posjed je onaj što ga posjednik ima glede određene stvari time što na njoj neposredno i vanjski vidljivo izvršava svoju faktičnu vlast osobno ili posredstvom pomoćnika u posjedovanju. ako je vanjski vidljiv i takvog sadržaja da ga se u društvu može prepoznati kao ostvarenje faktične vlasti te osobe na toj stvari – posjednovni je čin njezin. dok obrnuto nije moguće. Svaki posjedovni čin koji neka osoba izvrši neposredno na stvari. ⇒ ⇒ ⇒ ⇒ ⇒ ⇒ ⇒ ⇒ ⇒ tjelesno držanje stvari u vlasti osobe. Izvršavanje vlasti implicira voljno postupanje. Posjednikom se smatra i osoba koja svoju faktičnu vlast ima glede dijela neke stvari. ali može biti predmet posjeda jer posjed uopće nije stvarno pravo. Građa posjeda može biti jedinstvena te je u tom slučaju posjed samo neposredan. Kada je posjed stupnjevan razlikuje se samostalan od nesamostalnoga posjeda.

posrednu vlast. ako između njega i neposrednog posjednika postoji posredujući odnos. Naziva se još uporabni posjed. Ako dođe do spora. Pomoćnik se pokorava posjednikovim nalozima izvršavajući time isključivo njegovu (posjednikovu) faktičnu vlast na stvari. dok se ne utvrdi da je onaj tko je neposredno izvršavao čine faktične vlasti pritom bio samo tuđi pomoćnik u posjedovanju.podnajmoprimac). U temelju će uvijek biti nečiji neposredan posjed stvari. Za postojanje posrednog posjeda je potrebno dvoje: • Posredujući posjed • Posredujući odnos Posredujući posjed je onaj neposredan posjed posredstvom kojeg posredni posjednik posreduje. tj.podzakupnik. a tko posredni posjednik? Najčešće se kao neposredni posjednik (u slučaju kada postoji i posredni posjed) javlja plodouživatelj. Posredujući odnos je odnos neposrednog i posrednog posjednika u kojem neposredni posjednik stvar posjeduje kao netko tko ju je: a) Ovlašten posjedovati kroz neko vrijeme (pr. Nesamostalan posjed postoji kada posjednik posjeduje stvar priznajući višu vlast posrednoga posjednika. zakupodavac . zakupnik.zakupnik . ali koja time ne izvršava nikakvu svoju. ne izvršava time ničiju tuđu “višu”. smatrat će ga se neposrednim posjednikom. kao posudovnik.Pomoćnik u posjedovanju je osoba koja neposredno poduzima one čine kojima se izvršava faktična vlast na stvari. Višestruko stupnjevani posjed stvari Moguće je i višestruko stupnjevanje posjeda iste stvari. a posredni posjednik najčešće je vlasnik stvari. Pomoćnik u posjedovanju može biti svaka osoba koja se s posjednikom stvari nalazi u radnom ili sličnom odnosu. višoj faktičnoj vlasti toga drugoga posrednoga posjednika. POSREDAN POSJED stvari Posredni posjed stvari postoji ako neposredni posjednik izvršavajući svoju faktičnu vlast ujedno izvršava i vlast za drugoga. kao čuvar) Da bi odnos neposrednog posjednika s drugom osobom u pogledu određene stvari bio posredujući odnos. a na njemu će biti izgrađena ljestvica višestruko stupnjevanoga posjeda (npr. Kod posrednoga posjeda ako postoji više stupnjeva. Tada se posredstvom vlasti neposrednoga posjednika stvar nalazi i u posrednoj. nego isključivo tuđu faktičnu vlast. pomoćnika u posredovanju. samostalan je jedino posjed onoga stupnja koji je najudaljeniji od neposrednoga posjeda. Naziva se još vlasnički posjed. najmodavac . plodouživatelj) b) Ili ju je obvezan kroz neko vrijeme posjedovati (pr. najmoprimac. potrebno je da njihov odnos ima 2 nerazdvojne komponente: • Prva je OVLAST ILI OBVEZA neposrednog posjednika da stvar posjeduje privremeno • Druga komponenta je zahtjev posrednog posjednika neposrednome neka mu taj preda stvar u neposredan posjed nakon što prestane biti ovlašten ili obvezan posjedovati je. čuvar. ⇒ Neposredni posjednik može izvršavati posjedovne čine posredstvom druge osobe. član je njegova domaćinstva itd. Zbog toga ne može neposredan posjed biti samostalan. Page 15 . S obzirom da ne izvršava svoju nego tuđu faktičnu vlast pomoćnik nije posjednik tako da i ovdje postoji neposredni posjed od strane posjednika koji se samo izvršava preko pomoćnika. posudovnik. SAMOSTALAN I NESAMOSTALAN POSJED Samostalan posjed postoji ako posjednik izvršavajući svoju faktičnu vlast. založni vjerovnik.najmoprimac . kad god postoji i posredan posjed. Tko je neposredni posjednik.

Posjed prava je relativno trajna faktična vlast posjednika jedne nekretnine kao povlasne. POSJED I SUPOSJED Individualni posjed (samoposjed) postoji kada na jednom stupnju posjedovanja stvar posjeduje samo jedna osoba (jedna kao neposredni. Suposjed postoji kada isti posjed ima više osoba.kao da u korist druge postoji pravo služosti. ⇒ Među suposjednicima nije posjed nikad podijeljen po kvotama. ⇒ Postoji običan posredan suposjed ako posredni suposjednici imaju prema neposrednome zahtjev na izručenje stvari kao solidarni vjerovnici. ⇒ Neposredan običan suposjed je npr. a da se pritom ta njezina vlast ne sastoji u kakvoj neposrednoj fizičkoj. IDEALNI POSJED Idealan posjed je naziv za od pravnog poretka priznatu privatnu i za svakoga relevantnu vlast koju osoba ima u pogledu nekog predmeta kao da je taj predmet njezin. efektivnoj vlasti na stvari. nego je naziv za prema svakome djelujuću privatnu vlast glede neke stvari koju ima neka osoba kroz to što joj je javna vlast svojom odlukom ili neposredno zakonom “predala stvar u posjed”. Page 16 . Zajednički suposjed postoji kada ni jedan od suposjednika ne može izvršavati suposjed nezavisno od ostalih nego samo u zajednici s ostalima (primjer je suključarstvo . nasljedničkog posjeda.sadržaj afirmativnih služnosti -izvršava posjednik jedne nekretnine. Idealni posjed nije posjed u pravom smislu riječi. Običan suposjed postoji kada svaki od suposjednika može izvršavati suposjed nezavisno od ostalih suposjednika (npr. Idealan posjed može biti posjed stvari ili prava. ⇒ Svi suposjednici imaju istodobno isti posjed stvari na istom stupnju posjedovanja. ali se ona može otvoriti samo ako se otključa sa svim ključevima).ako na tuđoj nekretnini kao poslužnoj. ⇒ Pritom faktična vlast ostalih posjednika konkurira s njegovom. Javlja se u obliku: 1. proglasivši je posjednikom. a ni suposjeda između osoba koje istu stvar posredno posjeduju na različitim stupnjevima posjedovanja. a zakupnik i podzakupnik nesamostalan posjed). kada na istom stupnju posjedovanja stvar posjeduje više osoba. svaki od njih samostalno se služi stubama. posjeda ošasne ostavine (dok jedinica lokalne samouprave ne poduzme odgovarajuće posjedovne čine). ⇒ Za svaki se posjed predmnijeva da je samostalan.svaki od posjednika ima ključ od blagajne. posjed zajedničkoga dvorišta). dizalom praonicom rublja i sl. niti se na nju oslanja.izvršava sadržaj afirmativne služnosti kao da mu pripada to pravo služnosti u korist svoje nekretnine kao povlasne. 2. • negativne stvarne služnosti izvršava time što onaj čija je poslužna nekretnina. koja se sastoji u faktičnom izvršavanju sadržaja prava stvarnih služnosti glede neke tuđe nekretnine kao poslužne. pri čemu je faktična vlast svakog suposjednika ograničena faktičnom vlašću ostalih suposjednika.propušta u korist povlsne nekretnine nešto što bi inače čini. što kod stupnjevanoga posjeda znači. ali je u praksi izjednačen s posjedom stvari. a druga kao posredni posjednik).neposredan suposjed stanara glede zajedničkog dijela zgrade. ⇒ Ovo iznad je primjer neposrednog zajedničkog suposjeda.dok su na svim ostalim stupnjevima posjedovanja te stvari nesamostalni posjedi (npr.a posjednik druge nekretnine to trpi. ⇒ Nema suposjeda između neposednog i posrednog posjednika iste stvari. Posjed prava Posjed prava stvarne služnosti znači faktično izvršavanje sadržaja stvarne služnosti glede neke nekretnine. kod zakupa zakupodavac ima samostalan posjed. To je jedini oblik posjedovanja prava u nas. ⇒ Posredan zajednički suposjed stvari postoji ako suposjednici imaju prema neposrednome zahtjev na izručenje stvari kao vjerovnici nedjeljive obveze. premda ona stvar još faktično ne posjeduje. Sadržaj posjeda prava različito ovisno o afiramtivnoj ili negitivnoj stvarnoj služnosti • afiramtivne stvarne služnosti.

Čin stjecanja posjeda redovito je: 1. tabularni posjed (knjižni) je činjenica da je u zemljišnim knjigama pravo vlasništva nekretnine ili neko drugo pravo upisano u korist određene osobe. Tabularni posjed ne dovodi do tabularne dosjelosti ma koliko dugo trajao. no ako smetanje vrši osoba koja sebe smatra ostaviteljevim nasljednikom tada se jedino u redovitom parničnom postupku to pitanje može riješiti. ili ako je bila. očitovanje volje (pravni posao). STJECANJE POSJEDA Što znate o stjecanju posjeda? Posjed je stečen ako i kada je činom stjecanja zaista nastalo glede stvari stanje koje ima sve osobine posjeda stvari odnosno prava. poslovođa bez naloga).3. neki vanjski vidljivi tjelesni čin (može biti jednostran . Izvorno stjecanje posjeda oduzećem stvari od dotadašnjega posjednika je samovlasno i nije dozvoljeno. Čin izvedenoga stjecanja (derivativnoga) posjeda je uvijek dvostrani čin dotadašnjega posjednika i stjecatelja kojim se uspostavlja stjecateljeva faktična vlast tako što ju dotadašnji posjednik predaje stjecatelju. ili B) čin oduzeća stvari. kada je sud svojim zaključkom predao posjed kupcu. u neposredan posjed (npr. ali naravno nije ovlašten dirati u ostale posjede iste stvari ili prava. Tzv. Nasljednički posjed Nasljednički posjed je od pravnog poretka priznata privatna i za svakoga relevantna vlast koju ostaviteljev nasljednik ima glede svih ostaviteljevih posjeda. Posjed je stečen izvorno (originarno) ako je stjecatelj jednostranim činom uspostavio svoju faktičnu vlast glede neke stvari koja u tom času nije bila ni u čijem posjedu.uzimanje. Jednostrano stjecanje posjeda može se izvršiti i posredstvom zastupnikovoga uzeća i oduzeća stvari.tradicija) i 2. uspostavio je svoju vlast neovisno ili usprkos tom tuđem posjedu. posjeda nekretnine na temelju rješenja o dosudi. a oduzima ista takva vlast dotadašnjem posjedniku. To se najčešće dešava kad je pravo pogrešno upisano u korist neke osobe pa je to također svojevrstan idealni posjed. Onaj tko je ostaviteljev nasljednik u načelu je ovlašten da odmah započne i faktično posjedovati ono što je posjedovao ostavitelj. uzimanje stvari rukom). Koja je razlika između uzeća i oduzeća? Izvorno se posjed stječe činom uzeća (aprehenzija) stvari. a taj je prima. Page 17 . Nasljednički posjed je pravni položaj koji glede svih ostaviteljevih posjeda ima njegov nasljednik time što ga zakon proglašava za posjednika umjesto ostavitelja. Izvedeno stjecanje može biti translativno i konstitutivno. oduzimanje posjeda ili dvostran . bilo neposrednoga bilo posrednoga. Stjecatelj može posjed steći: • vlastitim činom stjecanja ili • činom neke druge osobe ako ta osoba zastupa stjecatelja po njegovoj volji (ugovornik zastupnik) ili po zakonu (zakonski zastupnik. Nasljednik neće postupiti samovlasno samo pod pretpostavkom da je doista ostaviteljev nasljednik. Oduzeće stvari se obavlja jednostranim činom kojim se uspostavlja faktična vlast stjecatelja. STJECANJE POSJEDA STVARI Jednostrani vanjski vidljiv čin uspostavljanja faktične vlasti može biti: A) čin uzeća stvari. da nije posjedovanje prepušteno izvršitelju oporuke ili skrbniku ostavine i da posjedovanjem ne zadire u tuđi posjed. koja u trenutku stjecanja nije ni u čijem posjedu. Ako nasljednički posjed smeta osoba koja za sebe ne tvrdi da je nasljednik tada se može primijeniti posjedovna zaštita.

stjecanje plodova na temelju osobne služnosti uporabe. očitovao svoju volju da mu je predaje u posjed. Kao predaja u ruke primatelja • Predaja stvari putem predaje sredstva posjedovanja (npr. Npr. Javlja se u više oblika: • Prava predaja (traditio vera) zbiva se doslovnim uručenjem stvari stjecatelju u ruke. Stvar se u posjed stjecatelja predaje: 1. Page 18 . • Isti učinak kao i perdaja stvari stjecatelju iz ruke u ruku imat će i to da je stjecatelj uzeo stvar u svoj posjed uzdozvolu njezinog dotadašnjeg posjednika. nego mu je ona predana u posjed tako što je s njegovom voljom dovedena u njegovu faktičnu vlast. tjelesnom predajom. • Akoje zastupnik radio za stjecatelja – stjecatelj je stekao posjed stvari već time što je stvar primio njegov zastupnik u posjed. pismo koje je ubačeno u sandučić za primanje pošte. skladišnica je sredstvo posjedovanja robe koja je predana na uskladištenje i navedena u skladišnici). • Posjed je tradiran tek kad stjecatelj. • U svim tim slučajevima prenesen je neposredan posjed na stjecatelja. predano je time u posjed onog tko posjeduje taj sandučić. koji se sastoji od toga što dotadašnji posjednik fizički predaje. založnoga prava). Tjelesna predaja posjeda putem zastupnika (npr. Predaja stvari. Tjelesna predaja ili predaja u užem smislu je dvostrani voljni čin. očitovanjem volje. Predaja posjeda stvari je u mnogim slučajevima ona točka u kojoj obvezni odnosi prerastaju u stvarnopravne. Tako da dotadašnji posjednik. s voljom prvoga da preda i drugoga da primi posjed stvari. Npr. nego time što ju je zaista uzeo na temelju dozvole. jer je redovito predaja posjeda stvari jedna od pretpostavaka za stjecanje stvarnih prava (prava vlasništva. a stjecatelj prima stvar u posjed. na taj način uzuar stječe plodove tuđe stvari. uspostaviviši glede nje svoju vlast. a koji je čin izvršen kada se stjecatelj s voljom prenositelja nađe u položaju da izvršava faktičnu vlast glede stvari. uspostavjajući time svoju faktičnu vlast glede te stvari (čime se kod nje nastavlja faktična vlast dotadašnjeg posjednik) • Predaja putem uzimanja stvari uz dozvolu (npr. stjecanje u posjed stvari koju se kupuje u samoposluzi). ili iz automata. a i založni vjerovnik stječe na taj način plodove pokretne stvari koja mu je dana u zalog. Navedeni primjeri nalik su na tzv. tad će stjecatelj steći posjed te stvarai tek ako i kad primi stvar u posjed od predavateljevog zastupnika. ključa). simboličku tradiciju koja je nezamisliva u suvremenim pravnim poretcima koji na posjed gledaju kao na faktičnu vlast na stvari. a u posredan očitovanjem volje. a ona je iz njegovih ruku primi u svoje. tretirat će se i slučajevi u kojima stjecatlej nije primio stvar baš doslovno u ruke. tovarni list je sredstvo posjedovanja stvari predane na prijevoz i navedene u tovarnom listu. a potom zastupnik predaje stjecatelju. zaista to i uradi. tradicija) je dvostrani čin koji poduzimaju dotadašnji posjednik i stjecatelj posjeda. tako se stječe posjed stvari u trgovini sa samoposluživanjem. preko prijevoznika). želeći prenijeti svoj posjed stvari na drugu osobu. pošto je dobio dozvolu da uzme stvar u posjed. • Ako se čin predaje posjeda izvrši putem zastupnika kod predaje.Osim jednostranoga stjecanja posjeda moguće je i stjecanje posjeda dvostranim činom . • Ako je zastupnik radio za onoga koji predaje stvar. Predaja (primopredaja. pokazavši stjecatelju nekretninu. URUČI TOJ OSOBI odnosnu stvar. ili 2. • Predaja putem dovođenja stvari u krug stjecateljeve faktične vlasti. • To nije traditio longa manu posjed se prenosio samim tim što dotadašnji posjednik. Posjed stvari može se predati i posredstvom neke druge osobe – zastupnika kod predaje (tradicije). ali ne već time što je on dobio dozvolu da uzme stvar. Načelo je da se stvar predaje u neposredan posjed tjelesnom predajom.predajom. Nekada dok se na posjed nije gledalo kao na puku činjenicu faktične vlasti na stvari smatralo se da se posjed stvari može prenijeti predajom simbola posjedovanja (npr. ključ je sredstvo posjedovanja onoga što je njime • zaključano. tad se zapravo zbivaju dva čina predaje – prvo predavatelj predaje stvar zastupniku.

Da takvo vanjski nevidljivo prenošenje posjeda ne bi štetilo trećim osobama. zakupnik. ili inače znaju za nju. To će se pravo osnovati za stjecatelja ako on i dotadašnji posjednik stvari svojim dvostranim očitovanjem volje uspostave takav međusobni odnos u kojem će stjecatelj imati pravo od dotadašnjeg posjednika zahtjevati predaju stvari. ali drukčije nego do tada njegov je posjed postao niži u odnosu na posredan posjed koji je stekao stjecatelj. najmoprimac. posjednik koji je stvar posjedovao na nižem stupnju sada će je posjedovati na višem stupnju). taj stječe neposredan posjed samo ako je već u položaju da izvršava svoju vlast glede stvari. Prenošenje prava zahtijevati predaju stvari (cessio vindicationis). • • Osnivanje prava na predaju stvari (constitutum possessorium). nesamostalni posjednik postaje samostalnim posjednikom. STJECANJE POSJEDA PRAVA Može se ostvariti jednostranim činom. Samim očitovanjem volje da se posjed predaje stjecatelju. Stjecanje posjeda prava može se izvršiti i dvostranim činom. Jedino . a taj to ipak otrpi. ali se konstrukcija posjeda promijenila. Page 19 . asignacija) između stjecatelja i dosadašnjega posrednoga posjednika kojim mu ovaj prenosi svoje pravo što ga ima u pravnom odnosu s neposrednim posjednikom. Tako dvostranim očitovanjem volje kojim se za stjecatelja osniva pravo da od dotadašnjeg osjednika zahtijeva predaju stvari stjecatelj stječe posredan posjed te stvari iz posjeda svojeg prednika. u sporazumu s posjednikom nekretnine koja bi time postala poslužna. Uspostave li takav odnos dotadašnji će posjednik nastaviti posjedovati stvar. npr. ali je zadrži u posjedu npr. Stjecanje posjeda očitovanjem volje javlja se u sljedećim oblicima: • Predaja kratkom rukom (traditio brevi manu) je čin predaje neposrednoga posjeda osobi koja se već nalazi u položaju da izvršava akte faktične vlasti glede stvari. Njegov je posjed postao niži u odnosu na posredan posjed koji je stekao stjecatelj. pri čemu taj prednik ostaje i dalje u posjedu stvari. kao ostavoprimatelj. Kada se posjed stječe pukim očitovanjem volje prenositelja i stjecatelja posjeda tada ga se stječe činom koji nije vanjski vidljiv. a ne za onog koji je prima. Posjed negativne stvarne služnosti osniva se jednostranim činom stjecanja kojim je posjednik jedne nekretnine u korist te svoje nekretnine samovlasno zabranio posjedniku druge nekretnine da na svojoj nekretnini čini nešto što bi taj inače mogao činiti. postavljeno je pravilo da će predaja posjeda koja je izvršena samim očitovanjem volje djelovati prema trećima samo ako su o njoj obaviješteni.• • • Za prijevoznika se ne presumira da je zastupnik primatelja. Primjer: netko proda stvar. Tjelesna predaja u ovom slučaju nije potrebna jer stjecatelj već izvršava akte faktične vlasti na stvari (primjeri: pomoćnik u posjedovanju pretvara se u neposrednoga posjednika. ako je predavatelj stvar predao prijevozniku koji je pritom radio za račun stjecatelja – stvar je predana stjecatelju u psojed već samim time što ju je primio prijevoznik. bilo po svojem ugovornom ili zakonskom zastupniku). ali drukčije nego do tada. Ovdje dotadašnji posjednik posjeduje i dalje. profesionalni ili ne) – stjecatelj će u načelu steći posjed te stvari tek ako i kada je primi od prijevoznika (bilo osobno. prijevoznik u pravilu radi za onog koji stvar šalje. posjed afirmativne stvarne služnosti osniva se jednostranim činom kojim se samovlasno izvrši na nekretnini u tuđem posjedu nešto što posjednik te druge nekretnine ne bi trebao trpjeti. Stjecanje posjeda očitovanjem volje Predaja očitovanjem volje zbiva se činom dvostranoga očitovanja volje dotadašnjega posjednika da predaje faktičnu vlast glede stvari stjecatelju i stjecateljevoga očitovanja volje da je prima. Stoga u slučaju kad predavatelj šalje stvar primatelju posredstvom osobe koja stvar prevozi (prijevoznik. prijenos ugovora. Dotadašnji posjednik posjeduje i dalje. Primjer: prodaja stvari koja je posuđena pri čemu kupac stječe pravo da zahtijeva od posudovnika predaju stvari u neposredan posjed. PRENOŠENJE PRAVA zahtjevati predaju stvari je čin prenošenja postojećeg posrednog posjeda na drugu osobu očitovanjem volje dotadašnjeg posrednog posjednika i stjecatelja kojim prvi prenosi na drugog svoje pravo zahtijevati od posredujućeg posjednika da taj preda stvar nakon što mu prestane ovlaštenje ili dužnost posjedovati je. Obavlja se pravnim poslom (cesija.

založno pravo na pokretnini. ali ju je onda samovlasno pretvorio iz neposjeda u posjed (npr. savjestan posjed) ako posjednik ne zna da mu ne pripada pravo na posjed. Ako mu je pravni temelj pobojan posao. dakle koji nije nastao silom (vis). ⇒ Neistinit posjed nije miran jer je tuđi posjed samovlasno oduzet. Ako posjed ispunjava sve 3 kvalitete. kako se naziva? Posjed koji ima sve tri pozitivne osobine što znači da je istodobno zakonit. ⇒ Poštenje je subjektivna značajka posjeda pa ona nikada ne prelazi s prednika na sljednika u posjedovanju poštenje se uvijek prosuđuje s obzirom na onoga tko je posjednik. a to njegovo neznanje je ispričivo. pravo plodouživanja. Posjednik čiji je posjed oduzet ima pravo na zaštitu. Zakonit i nezakonit posjed Kad je posjed zakonit ili nezakonit? Zakonit je onaj posjed koji ima valjani pravni temelj toga posjedovanja. Posjed je stečen potajno ako je stečen prijevarom. premda je i dalje neistinit. ⇒ Pod stjecanjem posjeda zlouporabom povjerenja (na izmoljen način) smatraju se svi oni načini stjecanja posjeda u kojima je stjecatelj već imao neku poziciju glede tuđe stvari. Posjed traje od trenutka stjecanja pa sve dok ne nastupi okolnost koja ga okončava. Pošten i nepošten posjed Posjed je pošten (possessio bone fidei. Nezakonit je onaj posjed koji uopće nema nikakav pravni temelj ili mu temelj nije valjan. Ako se pravo na posjedovnu zaštitu ne iskoristi u određenom roku tada se neistinit posjed umirio. uzukapioni posjed (jer se može reodvitom dosjelošću pretvoriti u pravo) ili kvalificirani posjed (po činjenici da je takav posjed kvalificiran za spomenutu tužbu i za dosjelost). pravo posudbe i dr. Neistinit (viciozan) je posjed koji je stečen silom. Posjed je nepošten ako je posjednik prigodom stjecanja znao da mu ne pripada pravo na posjed ili je tada s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati u to da mu pripada pravo na posjed. ⇒ Posjed je nezakonit ako uopće nema pravni temelj te ako mu je pravni temelj ništetan pravni posao. To znači da prednik može biti nepošten Page 20 . najmoprimac nakon isteka ugovora o najmu ne želi vratiti stvar). pravo najma. KAKVOĆA POSJEDA Kako posjed dijelimo s obzirom na kakvoću? Objektivne značajke posjeda o čemu ovisi i njegova kakvoća su: a) zakonitost i b) istinitost. potajno ili zlouporabom povjerenja. c) Subjektivna značajka posjeda je poštenje. Načelo trajnosti posjeda čini da posjedniku ne prestaje posjed. ⇒ Pod silom se razumijeva fizička sila i prijetnja. ni potajno (clam). Posjed može i naknadno postati nepošten ako posjednik sazna da mu ne pripada pravo na posjed. pravo zakupa. niti mu se prekida posjedovanje samim time što je on kroz duže ili kraće vrijeme propuštao ili je bio spriječen izvršavati posjedovne čine. ⇒ Na posjedovanje stvari ovlašćuje pravo vlasništva. istinit i pošten naziva se publicijanski posjed (po publicijanskoj tužbi koju može uložiti posjednik kao da je vlasnik).TRAJANJE POSJEDA I NJEGOVA KAKVOĆA NAČELO TRAJNOSTI ⇒ Posjed nije trenutačno nego relativno trajno stanje. ni zlouporabom povjerenja (praecario modo). dok mu ne bude poništen taj posao. to neće štetiti njegovoj zakonitosti. postao je to miran posjed. krađom ili na bilo koji drugi potajni način. Istinit i neistinit posjed Kad je posjed istinit ili neistinit? Istinit posjed je onaj koji nije stečen na protupravan način. Također posjed neke osobe ne prestaje činjenicom da joj ga je neka druga osoba oduzela.

PRAVNI UČINCI POSJEDA Akvizitivna funkcija posjeda Zahvaljujući tome što je posjedu povjerena akvizitivna funkcija. kao i na to da će se od neposrednoga posjednika moći saznati je li mu posjed samostalan ili nesamostalan. i zaštita posjednika koji vraća stvar njezinom vlasniku.stjecatelj stvarnoga prava ujedno je odmah i posjednik. ⇒ Da bi održali povjerenje u posjed kao sliku subjektivnih prava. Javlja se u obliku opće predmnjeve posjednikova vlasništva pokretnine po kojoj se predmnjeva da je samostalni posjednik pokretne stvari vlasnik te stvari. ⇒ Zemljišne knjige doduše kada je riječ o nekretninama sve više preuzimaju publicitetnu funkciju od posjeda. ⇒ Pravni učinci koji slijede iz publicitetne funkcije posjeda su da je moguće steći stvar i od posjednika koji nije nositelj prava na stvar i da posjednik odgovara umjesto vlasnika za štetu od opasne stvari koju posjeduje. publicijanskoga posjednika stvari čiji je posjed kvalificiran (istodobno zakonit. ⇒ Postoji i posebna predmnjeva posjednikova vlasništva s ofenzivnim djelovanjem kod tzv. švicarskom i dr. Pravni poretci stoga pružaju zaštitu posjedu. i onda je stjecanje posjeda redovita pretpostavka stjecanja stvarnoga prava.tko tvrdi da je nečiji posjed nepošten treba to dokazati. U pravilu se bez stjecanja posjeda ne može steći pravo vlasništva na pokretninama jer je potrebna tradicija ili predaja posjeda. Kontinuitetna funkcija posjeda Page 21 . Teret dokaza je na protivničkoj strani . dakle nije potrebna tradicija. austrijskom. ali ona još uvijek vrijedi barem ako se radi o pokretninama. Čak i kada se stvarno pravo stječe originarno. PREDMNJEVE O POSJEDU • Predmnjeva da je pošten • Da je samostalan • Predmnjeva vlasništva ⇒ Postulat je svih građanskopravnih uređenja da se za svaki posjed predmnjeva da je pošten sve dok se ne dokaže suprotno. ⇒ Postoji i predmnjeva vlasništva. Posredni posjedi redovito nisu vanjski vidljivi. a isto tako ni posjedi prava. To je prihvaćeno ne samo u našem pravu već i u njemačkom. čak i onom koji je samo privid prava. Publicitetna funkcija posjeda ⇒ Svojom vanjskom vidljivošću posjed daje publicitet subjektivnim pravima na stvari. Na ovoj se funkciji grade važni pravni učinci kao što su mogućnost da se stekne pravo i od prividnoga vlasnika. ⇒ Publicitetna funkcija posjeda oslanja se na vanjsku vidljivost neposrednoga posjeda. Radi se o oborivoj predmnjevi. To je neizbježna posljedica povjeravanja publicitetne funkcije posjedu. ako ju je pošteno stekao u svoj posjed. Činjenica da posjednik izvršava faktičnu vlast na stvari ne samo za sebe nego za drugoga kao višega posjednika ne mora svakome biti poznata. I predmnjeva samostalnosti je oboriva. pravni poretci moraju otkloniti ili barem znatno ublažiti opasnosti koje u pravnom prometu prijete od pogrešne slike koju bi o pravu mogao dati posjed. ⇒ Za svakoga se posjednika također predmnijeva da samostalno posjeduje dok se ne dokaže suprotno. Ova je predmnjeva obrambene naravi jer oslobađa tuženika dužnosti da dokazuje svoje pravo posjeda te daje pogodniji procesni položaj u vlasničkoj parnici.posjednik no to neće štetiti sljedniku ako je on sam pošten posjednik. pa je stjecanje stvarnih prava (vlasništva i drugih) moguće samo ako stjecatelj stekne posjed na predmetu stvarnoga prava koje se stječe . ali svojstvo vanjske vidljivosti ima u pravilu samo neposredni posjed. istinit i pošten). odnosno ako nije znao za prednikovo nepoštenje. Nasuprot tome u francuskom pravu stjecanje stvarnih prava zbiva se samim sklapanjem ugovora.

Ne štiti se tzv. Pravo na zaštitu posjeda nastaje samo ako postoji nečiji čin smetanja i ako je taj čin samovlastan. deložacija. Čin smetanja posjeda može biti učinjen ne samo činjenjem već i nečinjenjem (npr. hitnost i provizornost (nije dozvoljeno raspravljanje pravnih pitanja). Čin smetanja može biti poduzet osobno ili preko zastupnika. Page 22 . ili putem samopomoći ili putem suda. Čin smetanja poduzet je samovlasno ako onaj koji ga je poduzeo nema za to ovlaštenje. ili kada posjednik podnese sudu tužbu zbog smetanja posjeda. pokušava ga vratiti. Posjed je oduzet ako je potpuno prestala faktična vlast dotadašnjega posjednika. kako ne bi trpjeli interesi koji se zadovoljavaju njima. Teži se što manjim potresima nastalim samovlasnim činima. idealni posjed. Od načela da se štiti samo faktični posjed iznimka je napravljena u odnosu na nasljednički posjed koji je vrsta idealnoga posjeda. nevraćanjem posuđene stvari). Što znate o zaštiti posjeda? Pravo na zaštitu posjeda je specifično subjektivno pravo posjednika koje smetanjem njegovog posjeda nastaje za njega na temelju zakona. u slučaju nužne obrane. Čin smetanja posjeda je čin neke osobe kojim se dotadašnjem posjedniku oduzima posjed ili ga se uznemirava u posjedovanju. Načelno se štiti svaki posjed koji je faktičan. Posjed je smetan ako je: • oduzet ili • uznemiren. Neophodno je da ti odnosi budu što stabilniji. Rok se prekida kada ranije posjedovno stanje bude ponovno uspostavljeno silom (samopomoć) ili milom. ona ga brani ili ako ga je izgubila. Funkciju održavanja kontinuiteta i stabilnosti socijalnih odnosa glede stvari izvršava posjed kroz svoje pravne učinke koji se pokazuju preko: • zaštite posjeda od smetanja i • mogućnosti da se putem dosjelosti dugotrajan posjed pretvori u subjektivno stvarno pravo. rekvizicija) donijelo na temelju zakona koji dopušta odnosni zahvat u tuđi posjed. dozvolu. odnosno dok ne istekne rok za zaštitu jer je tada i takav posjed miran iako je još uvijek neistinit). posljednji i miran. ZAŠTITA POSJEDA od smetanja Nitko nema pravo samovlasnoga smetanja posjeda.Za svako su društvo posebno važni socijalni odnosi glede stvari. da se održava njihov kontinuitet. To je svakako voljni čin. pristanak posjednika. krajnje nužde. SAMOPOMOĆ Samopomoć je prirodna reakcija osobe čije je pravo napadnuto. Pravo na zaštitu posjednik može ostvariti: • putem suda u posebnom postupku zbog smetanja posjeda ili • putem samopomoći. tj. i kod prava zadržanja-retencije tuđe pokretne stvari) ili odlukom koju je sud ili drugo tijelo vlasti (npr. ovlašćujući ga da štiti svoj posjed od tog smetanja. Trajanje prava na zaštitu posjeda ograničeno je subjektivnim rokom od 30 dana od kada je posjednik saznao za smetanje i tko je posjed smetao te objektivnim rokom od jedne godine od smetanja. Kome pripada pravo na zaštitu posjeda? Pravo na zaštitu posjeda nastaje za posjednika samovlasnim smetanjem njegovoga posjeda. niti je na to ovlašten neposredno zakonom (npr. Miran je svaki posjed osim neistinitoga (određeno vrijeme i u odnosu na određenu osobu. bez obzira je li i kada je posjednik saznao za smetanje. Specifičnost je sudske zaštite posjeda njegova sumarnost. pljenidba.

Pomoćnik u posjedovanju nije aktivno legitimiran za pokretanje postupka zbog smetanja posjeda. a najduže godinu dana od počinjenoga smetanja. a ofenzivna ponovno uspostavljanje oduzetoga posjeda. Putem samopomoći može se poslužiti i pomoćnik u posjedovanju. Time je zapravo provizorna jer ako je pitanje kome pripada pravo na posjed sporno.Samopomoći se predbacuje da nije dovoljno učinkovita jer zakazuje protiv jačega. ali i pomoćnik u posjedovanju koji je samovlasno svoju ulogu pretvorio u posjed. ali i posredni posjednik (neposredni i u odnosu na posrednoga. Zaštita koju sud pruža posjedniku u ovom postupku ograničena je samo na pitanje je li posjed postojao i bio samovlasno smetan. javnoga ili sličnoga interesa. Page 23 . Sporedni zahtjev se može sastojati u naknadi parničnih troškova. To može biti neposredni. Defenzivna samopomoć je obrana postojećega posjeda. • da se tuženome naredi uspostava ranijega posjedovnoga stanja te • da se zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće. • samopomoć je nužna jer bi sudska pomoć stigla prekasno (okolnosti ne omogućuju da posjednik traži sudsku zaštitu). na koji će se način ostvariti to pravo. zakon zabranjuje da se u tom postupku raspravlja i odlučuje o: a) pravu na posjed. Aktivno su legitimirani i suposjednici i nasljednici. ima li tužitelj pravo na zaštitu svojega posjeda putem suda. pa time smanjivalo njegovu hitnost. Rok za samopomoć je 30 dana od saznanja za čin smetanja i počinitelja. faktični i mirni posjednik stvari ili prava čiji je posjed samovlasno smetan. SUDSKA ZAŠTITA POSJEDA Postupak zbog smetanja posjeda uređen je Zakonom o parničnom postupku. Aktivno je legitimiran na podnošenje posjedovne tužbe posljednji. • da za zaštitu posjeda ne bude primijenjena sila veće jakosti nego li je primjerena okolnostima (ni posljedice ne trebaju prelaziti granicu onoga što je nužno da se zaštiti posjed). Pasivno je legitimiran onaj koji je osobno izvršio smetanje posjeda (možda i po tuđem nalogu) kao i onaj koji je izdao nalog za smetanje. Pasivno je legitimirana osoba koja je samovlasno smetala tuđi posjed uznemirivši ga ili oduzevši. zatim osoba koja već posjeduje isti objekt na istom ili drugom stupnju. dakako sve pod prijetnjom ovrhe ne bude li tuženik to sam u određenom roku dobrovoljno izvršio. austrijskoga i švicarskoga dopušta samopomoć iako je mnogi pravni poretci isključuju. To može biti bilo koja treća osoba. a s druge strane ugrožava javni mir i red. posredni u odnosu na neposrednoga također osim ako bi trebalo raspravljati o njihovom pravnom odnosu-tada ostaje samo redoviti sudski postupak). određivanju privremene mjere. nego će samo biti uspostavljeno stanje kakvo je bilo prije smetanja. Naše pravo poput njemačkoga. a ako mu pripada – 2. Postupak je sumaran i hitan. Predmet raspravljanja je samo: 1. Samopomoć je dopuštena samo ako se kumulativno ispune tri pretpostavke: • neposredna opasnost jer je čin smetanja u tijeku ili je već dovršen. Da ne bi opterećivalo postupak za smetanje posjeda. određivanju kratkoga paricijskoga roka itd. Tužbeni zahtjev sastoji se od tri elementa: • od zahtjeva da se utvrdi čin smetanja tužiteljevoga posjeda. ono u tom postupku neće biti riješeno. b) o pravnom temelju posjeda. c) o poštenju posjednika i d) o korisnosti čina smetanja sa stajališta društvenoga.

• Posjed je relativno prestao ako je prestao dotadašnjem posjedniku. zabrana takvoga ili sličnoga čina smetanja ubuduće. Ona u pravilu odlaže izvršenje rješenja. nego je prešao na neku drugu osobu. naredba tuženiku da uspostavi prijašnje posjedovno stanje i 3. Oduzeće stvari znači prestanak posjeda ako neka osoba jednostranim činom oduzme stvar posjedniku. U apsolutni prestanak posjeda stvari ubraja se: 1. je li tuženik uznemirio ili oduzeo taj posjed. PRESTANAK POSJEDA Posjed je prestao kada je dotadašnjem posjedniku prestala faktična vlast koja je bila sadržaj njegovoga posjeda. No dotadašnji posjed prestaje samo ako ga posjednik ne zaštiti putem samopomoći ili sudskom zaštitom jer ako posjed bude ponovno uspostavljen zaštitom smatra se kao da posjed nije ni bio prekinut. 3.nju će uvijek rješavati viši sud. Zahtjev za zaštitu zakonitosti se može podnijeti. suspenzivna je. Tuženik smije stavljati prigovore koji se odnose na sljedeća pitanja: 1. Svakako će biti ukinuta ako tužbeni zahtjev bude pravomoćno odbijen. 2. predaje posjeda drugoj osobi ili 2.Rok za sudsku zaštitu iznosi 30 dana od saznanja za smetanje i počinitelja. Napuštanje (derelikcija) posjeda stvari je faktičan čin suprotan činu uzimanja stvari u posjed koji također mora proistjecati iz volje posjednika koja ne mora biti očitovana izričito. • Posjed je apsolutno prestao ako je uopće prestao postojati (ne samo dotadašnjem posjedniku). a ne zastaran tako da njegovim istekom prestaje za posjednika pravo na zaštitu posjeda od smetanja. utvrđivanje posjeda i čina smetanja. Štoviše može odrediti da rješenje treba izvršiti odmah. U apsolutni prestanak posjeda prava ubraja se: 1. ali nije prestao postojati. 3. Rok je prekluzivan. skrivljena ili neskrivljena). Relativni prestanak zapravo i nije prestanak nego samo jedan od aspekata prelaženja posjeda s jedne na drugu osobu. 2. Page 24 . Privremena mjera može biti donijeta na određeno vrijeme. ukinuta na zahtjev tuženika ako se promijene okolnosti. Kroz cijelo vrijeme dok teče postupak mogu se određivati privremene mjere. ima li tužitelj posjed kakav se štiti. U rješenju sud određuje rok za dobrovoljno izvršenje onoga što je naredio (paricijski rok) prema okolnostima pojedinoga slučaja. Rok za podnošenje žalbe je svega 8 dana. Posjed stvari je relativno prestao ako dođe do: 1. U postupcima zbog smetanja posjeda žalba je uvijek devolutivan pravni lijek . 2. Izreka rješenja kojim je usvojen tužbeni zahtjev ima tri glavna dijela: 1. U postupcima zbog smetanja posjeda nije dopuštena revizija. U sporovima zbog smetanja posjeda sud odluku donosi u obliku rješenja. pa ga može odrediti u kraćem trajanju od inače propisanih 15 dana. a najdulje jednu godinu od čina smetanja. nije li istekom prekluzivnih rokova tužitelju prestalo pravo na sudsku zaštitu i 4. Nemogućnost izvršavanja prava (propast poslužne nekretnine). do nasljeđivanja posjeda. Propast i gubitak stvari (uzrok propasti može biti prirodni događaj ili ljudska radnja. nije li uspostavljanje prijašnjega posjedovnoga stanja faktično nemoguće ili nedopušteno. Sud će odrediti privremenu mjeru (po Ovršnom zakonu) ako je vjerojatno da postoji pravo na zaštitu posjeda i ako je vjerojatna opasnost da bi se ostvarenje zahtjeva moglo spriječiti ili znatno otežati ili je vjerojatno da postoji potreba za odnosnom mjerom da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete. Od izvanrednih pravnih lijekova stranke mogu koristiti ponavljanje pravomoćno završenoga postupka.

Katastarska čestica (parcela) je osnovna jedinica katastra zemljišta koja se definira kao dio zemljišta koji se iskorišćuje na isti način i pripada istom korisniku.2. rumunjskom i nekim drugim pravima. izradi prostornih planova i dr. 4. Do relativnoga prestanka posjeda prava stvarne služnosti dolazi: 1. te neposrednom upisivanju nekretnina i stvarnih prava na njima u zemljišne (gruntovne) knjige. Pitanje katastra uređuje Zakon o geodetskoj izmjeri i katastru zemljišta (1974. Oduzeće posjeda prava (netko oduzme posjed. Češkoj. Austriji. Odreknuće od posjeda prava (to je očitovanje volje dotadašnjega posjednika prava stvarne služnosti da neće više izvršavati sadržaj odnosne stvarne služnosti na poslužnoj nekretnini). Sloveniji i dr. Položaj i oblik svake katastarske čestice i objekta koji se na njoj nalazi grafički su prikazani na katastarskim planovima. a mijenjan je kasnije više puta). Postoji više različitih sustava javnih knjiga u koje se upisuju nekretnine i stvarna prava na njima. belgijskom. Slovačkoj. prelaskom posjeda na drugu osobu i 2. statističkim i drugim potrebama. Katastarska općina je osnovna teritorijalna jedinica za koju se izrađuje katastar zemljišta. Svaka je katastarska čestica označena posebnim brojem katastarske čestice i nazivom katastarske općine u kojoj leži. Katastar zemljišta je javna evidencija o zemljištima koja sadrži podatke o zemljištima glede njihova položaja. U zapadnoeuropskim sustavima koji su usvojili konsenzualno stjecanje stvarnih prava razvio se sustav transkripcija i inskripcija koji je nastao u francuskom pravu. 4. No. U pravnim poretcima angloameričkoga pravnoga kruga razvila su se dva sustava publiciranja stvarnih prava na nekretninama. španjolskom. Ovaj je sustav osim u Republici Hrvatskoj prihvaćen i u Njemačkoj. Švicarskoj. upravnim. U Hrvatskoj su zemljišne knjige uvedene od polovice 19. Torrensov sustav primijenjen je djelomično u Velikoj Britaniji i Australiji. Poljskoj. Zasniva se na tradicijskom načelu stjecanja stvarnih prava. dokument) koji se temelji na polaganju isprava u javnu knjigu. osnivanju zemljišnih knjiga. stoljeća. Gubitak posjeda povlasne nekretnine (prestane li posjed povlasne nekretnine apsolutno. a ostali podaci se upisuju u posebne popise. Mađarskoj. izgrađenosti. portugalskom. Osim u francuskom. 3. prihvaćen je u talijanskom. Publiciranje stvarnih prava na nekretninama upisivanjem u posebne javne knjige započelo je u srednjem vijeku i zadržalo se do danas. pravnim. U pravilu obuhvaća jedno naseljeno mjesto. nasljeđivanjem posjeda prava. katastarskoga prihoda i korisnika. površine. Page 25 . oblika. a ne ostvari se zaštita od smetanja posjeda prava). načina iskorištavanja. poreznim. proizvodne sposobnosti. Drugi je Title Registration sustav (Torrensov sustav) koji se temelji na neposrednom upisivanju u javne knjige. Najpoznatiji i za nas najznačajniji je zemljišnoknjižni sustav.isprava. ZEMLJIŠNE KNJIGE Stvarna prava na nekretninama da bi djelovala prema svima moraju biti publicirana na način koji svima omogućuje da za njih saznaju. Publicitet se po ovom sustavu ostvaruje polaganjem isprava o raspolaganju pravima na nekretninama u javne knjige.. Podaci iz katastra zemljišta namijenjeni su gospodarskim. U pojedinim federalnim državama SAD primijenjen je ili jedan ili drugi sustav. nizozemskom. OPĆENITO O ZEMLJIŠNIM KNJIGAMA Zemljišnoknjižno pravo u objektivnom smislu je skup pravnih pravila koja uređuju upisivanje nekretnina i prava na njima u zemljišne knjige. Prvi je Deeds Registration sustav (deed . utvrđivanju katastarskoga prihoda. može obuhvaćati i više mjesta ili da pojedino mjesto bude razdijeljeno u više katastarskih općina. zajedno s njim prestat će i posjedi prava u njezinu korist). KATASTAR Od svih javnih evidencija koje se vode o nekretninama najveću važnost za zemljišne knjige ima katastar zemljišta.

a sve ostale odredbe tiču se i jednoga i drugoga načina vođenja zemljišnih knjiga. EOP-zemljišna knjiga). Na katastarskoj se izmjeri zemljišta temelji osnivanje.Ta pravila dijele se na materijalno zemljišnoknjižno pravo i postupovno zemljišnoknjižno pravo koja u nas čine cjelinu i uređena su istim propisima. Razlike su jedino tehničke prirode. Za upisivanje u zemljišnu knjigu odlučna je pojedinačna nekretnina i ona je središte pravnoga interesa. Zemljišne knjige vodi zemljišnoknjižni odjel (gruntovnica) osnovan pri općinskom sudu i to za nekretnine koje se nalaze na području za koje je taj sud mjesno nadležan. te druge činjenice važne za pravni promet nekretnina. Iz toga proizlazi i najvažnija funkcija zemljišnih knjiga . Zemljišnim knjigama osigurava se apsolutno djelovanje stvarnih prava na nekretninama. NAČELA ZEMLJIŠNOKNJIŽNOGA UREĐENJA Načela zemljoknjižnog uređenja su: • načelo stvarnosti • načelo upisa • načelo knjižnog prednika • načelo javnosti • načelo povjerenja • načelo privole • načelo zakonitosti • načelo prvenstva • načelo potpunosti • načelo određenosti • načelo pregledno Page 26 . Što je predmet upisa u ZK? U zemljišne knjige upisuju se sve nekretnine. Glavni pravni izvori zemljišnoknjižnoga prava u nas su: • ZZK. pohranjivanjem zemljišnoknjižnih podataka u bazu zemljišnih podataka pomoću elektroničke obrade podataka (zemljišna knjiga vođena elektroničkom obradom podataka. Zemljišne knjige vode se po sustavu realnih folija.zaštita povjerenja u pravnom prometu nekretnina. Prava koja su pošteni stjecatelji stekli pouzdajući se u točnost zemljišnih knjiga neće se moći osporavati. Zemljišne se knjige mogu voditi na dva načina: 1. • ZV i • Zemljišnoknjižni poslovnik (1997. osim ako za neke vrste nekretnina nije što posebno određeno. ručnim upisivanjem zemljišnoknjižnih podataka u uvezane tomove. druga prava za koja je to zakonom određeno. Štiteći povjerenje u pravnom prometu nekretnina zemljišne knjige osiguravaju potrebnu pravnu sigurnost. obnavljanje i dopunjavanje zemljišnih knjiga. sveske zemljišnih knjiga (ručno vođena zemljišna knjiga) ili 2. Zemljišne se knjige temelje na podacima katastarske izmjere.) Što su to zemljišne knjige? Zemljišne knjige su javne knjige koje se vode o pravnom stanju nekretnina mjerodavnom za pravni promet.

publicitetnoga značenja (načelo upisa u relativnom smislu). Načelo javnosti ⇒ Načelo javnosti znači da su zemljišne knjige javne. zakonom ili nasljeđivanjem upis u zemljišnu knjigu samo je deklaratornoga.1. Ovo načelo djeluje u pozitivnom smjeru kao načelo povjerenja u istinitost i u negativnom smjeru kao načelo povjerenja u potpunost. 4. stvarna prava na njima i druga prava i činjenice za koje je to zakonom određeno. prenose. Tada je stjecatelj stvarnoga prava ovlašten ishoditi upis stečenoga prava u glavnu knjigu. ⇒ Postoji potpuna sloboda uvida u zemljišne knjige za što nije potrebno dokazati pravni interes. kad je do stjecanja. 3. Može se ostvariti osobno ili preko zastupnika. a na istinitost provedba nevaljanih upisa. valjanosti svoga sadržaja i imaju dokaznu snagu javnih isprava (načelo javnosti u materijalnom smislu). neposrednim uvidom ili preko izvatka. ⇒ U zemljišnu se knjigu upisuju sva stvarna prava (vlasništvo. zakupa i koncesije. stjecatelju će se dopustiti upis prava neposredno iza ostavitelja. Iznimke od pravila da je upis moguć samo ako je pravo stečeno od knjižnoga prednika su: 1. drugoga tijela. prijenos i prestanak knjižnih prava. prvokupa. ispisi. Na nepotpunost zemljišnih knjiga može utjecati neupisivanje stvarnopravnih promjena. ⇒ Nasuprot tome. Načelo stvarnosti ⇒ Ovo načelo određuje što je predmet upisa u zemljišne knjige. Osim toga upisuju se i osobni odnosi nositelja knjižnih prava te pravne činjenice važne za pravni promet nekretnina. služnosti. ⇒ Načelo javnosti znači i to da zemljšne knjige. Nekretnine koje nisu sposobne biti objektom stvarnih prava u pravilu se ne upisuju u zemljišnu knjigu (npr. Upis obveznih prava u zemljišnu knjigu također je deklaratornoga značenja. ograničavanja ili prestanka stvarnoga prava došlo na temelju odluke suda. promjenu. jer je njihov sadržaj svima dostupan. pravo građenja i stvarnoga tereta). najma. 2. Kod EOP-zemljišne knjige uvid se ostvaruje izdavanjem ispisa iz baze zemljišnih podataka umjesto izdavanja izvatka. ali i neka obvezna prava kao pravo nazadkupa. Načelo povjerenja ⇒ Načelom povjerenja štite se poštene treće osobe koje su postupale s povjerenjem u potpunost i istinitost zemljšnoknjižnoga stanja u slučajevima kad se zemljišnoknjižno stanje razlikuje od stvarnoga pravnoga stanja nekretnina. izvatci i prijepisi uživaju javnu vjeru glede potpunosti i istinitosti. ograničavaju ili ukidaju na temelju pravnoga posla upis u zemljišnu knjigu jedna je od materijalnopravnih pretpostavki derivativnoga stjecanja. 5. ako nasljednik otuđi pravo koje je s nasljednika prešlo na njega. Kad se stvarna prava stječu. ako posljednji stjecatelj dokaže ispravama podobnim za upis neprekinuti niz izvanknjižnih stjecanja od knjižnoga prednika do sebe i 2. Upis u zemljišnu knjigu je modus stjecanja. konstituiranja određenoga prava (načelo upisa u apsolutnom smislu). . Predmet upisa u zemljišne knjige su nekretnine. Načelo upisa ⇒ Ovim je načelom određeno kako upis djeluje na stjecanje. Načelo knjižnoga prednika ⇒ Po načelu knjižnoga prednika upisi u zemljišnu knjigu dopušteni su samo protiv osobe koja je u času podnošenja prijedloga za upis već upisana u zemljišnoj knjizi kao nositelj knjižnoga prava (knjižni prednik) glede koga se upis zahtijeva. opća dobra osim ako je na njima osnovana koncesija). a uvid u njih svima slobodan (načelo javnosti u formalnom smislu). ⇒ Glede poznavanja zemljišnoknjižnoga stanja vrijedi neoboriva predmnjeva tako da se nitko ne može pozivati da mu nije bilo poznato ili nije moglo biti poznato stanje u zemljišnim knjigama. založno pravo.

c) proizlazi li utemeljenost upisa iz sadržaja podnesenih isprava. Upisi moraju biti potpuno određeni glede pojedine nekretnine i glede vrste upisa. istinito. 7. 11. promijene prvenstveni red. opterećivanje. Radi se o ustupu ili cesiji prvenstvenoga reda. ⇒ Pravni učinci načela povjerenja isti su neovisno o tome radi li se o načelu povjerenja u istinitost ili o načelu povjerenja u potpunost. Ako je zemljišnoknjižnom sudu istodobno stiglo više prijedloga za upis. Načelo prvenstva ⇒ Načelo prvenstva (prioriteta) uređuje pravne učinke upisa prema drugim upisima ovisno o vremenskom redoslijedu kojim su upisi provedeni. odnosno da sadržaj upisa bude potpuno određen. 9. ukidanje ili prenošenje prava na drugu osobu. prenosi na drugoga ili ukida. Tada se pravo koje je bilo iza njega odmah pomiče unaprijed. Pošteni stjecatelj ako je postupao u dobroj vjeri i upisao svoje pravo u zemljišnu knjigu na temelju valjane pravne osnove bit će zaštićen glede stjecanja knjižnoga prava. d) imaju li isprave oblik koji se zahtijeva. Osoba čije se pravo ograničava ili prestaje svoj pristanak za upis daje u klauzuli intabulandi . Prvenstveni red upisa u zemljišnu knjigu utvrđuje se prema času u kojem je zemljišnoknjižnom sudu stigao prijedlog za upis. temeljem pravnoga posla. Načelo privole ⇒ Načelo privole (konsenza) određuje da se upisi u zemjišne knjige mogu provoditi samo uz obostranu privolu osobe koja upisom stječe pravo i osobe čije se pravo ograničava. ⇒ Do promjene prvenstvenoga reda može doći samim brisanjem prava koje je bilo na ranijem. Načelo potpunosti ⇒ U skladu s načelom potpunosti zemljišne knjige pružaju prikaz cjelokupnoga stanja glede određene nekretnine. 6. odnosno da ono što je upisano u zemljišnoj knjizi postoji. upisana prava imat će isti prvenstveni red.izričitoj i strogo formalnoj izjavi kojom se pristaje na ograničavanje. Druga je mogućnost da nositelji knjižnih prava sporazumno. bolje mjesto u prvenstvenom redu od prijedloga koji je podnesen kasnije (prior tempore potior iure). Osoba koja stječe pravo već podnošenjem prijedloga za upis dala je svoju privolu. boljem mjestu u redu prvenstva. U zemljišne knjige treba upisivati sve podatke o nekretninama i pravima na njima koji su važni za pravno stanje nekretnina mjerodavno za pravni promet nekretnina.⇒ Glede neistinitoga upisa vrijedi neoboriva predmnjeva da je stanje valjano. Glede nepotpunoga upisa djeluje neoboriva predmnjeva da je zemljišnoknjižno stanje potpuno. 8. ⇒ Ranije podnesen prijedlog za upis ima ranije. Načelo određenosti ⇒ Načelo određenosti (specijaliteta) zahtijeva da svaki upis u zemljišne knjige bude samostalna i potpuno određena pravna cjelina. To se ostvaruje podjelom zemljišne knjige na dijelove i tzv. b) da li su osobe protiv kojih se zahtijeva upis sposobne raspolagati predmetom upisa. 10. Načelo zakonitosti Načelo zakonitosti određuje da je zemljišnoknjižni sud dužan po službenoj dužnosti ispitati postoje li sve zakonske pretpostavke za upis u zemljišne knjige. SASTAV ZEMLJIŠNIH KNJIGA . Načelo preglednosti ⇒ Načelo preglednosti određuje da zemljišne knjige moraju biti uređene tako da se iz njih može lako i brzo saznati cjelokupno pravno stanje upisanih nekretnina. Zemljišnoknjižni sud treba provjeriti: a) postoje li zapreke upisu. sustavom dvoknjiženja (u glavnoj knjizi i zbirci isprava).

Može se upisati i opće dobro. a uz svaku se zemljišnu knjigu vode pomoćni popisi i katastarski planovi. Što se upisuje u posjedovnicu? U posjedovnicu se upisuju svi sastavni dijelovi zemljišnoknjižnoga tijela odnosno sva zemljišta te katastarski podaci o njima kao što su oznaka. 2. jer se u njih upisuju nekretnine i prava na nekretninama i ono što je u njima upisano mjerodavno je za pravni promet nekretnina. Zemljišnoknjižno tijelo je jedna ili više katastarskih čestica (zemljišta) koje se nalaze u istoj katastarskoj općini i koje u pravnom prometu imaju isti pravni položaj jer pripadaju istom vlasniku. list A). ⇒ Zemljoknjižni se upisi provode samo u glavnoj knjizi. U vlastovnicu se upisuje vlasništvo tj. te glede njih ne postoje razlike u ograničenjima vlasništva. ima koncesiju na općem dobru). pobliže identifikacijske oznake za zgrade. Tako postoji popis upisa i popis izbrisanih upisa. pravo stvarnoga tereta u korist toga zemljišnoknjižnoga tijela). Od čega se sastoji glavna knjiga? ≡ Glavna se knjiga sastoji od zemljišnoknjižnih uložaka. kod EOP-zemljišne knjige upisi se pohranjuju u bazu zemljišnih podataka što ima značenje upisa. Katastarske čestice koje čine jedno zemljišnoknjižno tijelo smatraju se zajedno jednom pojedinačnom nekretninom te u pravnom prometu imaju istu pravnu sudbinu (npr. ali samo na prijedlog osobe koja na tome ima pravni interes (npr. list B) i 3. naziv zemljišta. Zemljišnoknjižni uložak je dio glavne knjige u koji se upisuje jedno zemljišnoknjižno tijelo i sve promjene na njemu. ⇒ U glavnu knjigu može se upisati i opće dobro. ⇒ U glavnu knjigu se upisuju sva zemljišta jedne katastarske općine. knjižna prava koja se odnose na to zemljišnoknjižno tijelo i promjene tih prava te druga prava i činjenice. . posjedovnice (popisni list. Za svaku se katastarsku općinu vodi posebna glavna knjiga. Koje su dijelovi uloška? Zemljišnoknjižni uložak sastoji se od tri dijela: 1. podaci o vlasniku nekretnine. Za razliku od ručno vođene zemljišne knjige kod koje se ručno upisuju podaci. može se prodati samo kao cjelina ili kao idealni dio). Katastarska čestica za koju se želi uspostaviti drukčiji pravni status mora se izdvojiti u zasebno zemljišnoknjižno tijelo. list C). Glavna knjiga Glavna knjiga je dio zemljišne knjige u koji se upisuju nekretnine i promjene na nekretninama te stvarna prava na nekretninama i promjene tih prava. ali samo na prijedlog osobe koja na tome ima pravni interes (pr. Od stvarnih prava se upisuju samo ona koja postoje u korist zemljišnoknjižnoga tijela (pravo služnosti u korist povlasnoga dobra. nisu različito opterećene. teretovnice (teretni list. ima koncesiju na općem dobru). U zemljišnoknjižni se uložak upisuje samo jedno zemljišnoknjižno tijelo. vlastovnice (vlasnički list. Glavna knjiga je najvažniji dio zemljišne knjige. Upisuju se i ograničenja kojima je vlasnik osobno podvrgnut. površina. Glavna knjiga i zbirka isprava smatraju se zemljišnom knjigom u užem smislu. kultura.Od čega se sastoji ZK? Što čini jednu ZK? Zemljišna knjiga se sastoji od glavne knjige i zbirke isprava.

Postoji popis zemljišta i osobni pomoćni popisi (vlasnika i nositelja prava građenja). Služi objašnjavanju upisa provedenih u glavnoj knjizi. zabrana otuđenja i opterećenja nekretnine. koncesije. • provedba upisa i • pravomoćnost. Nakon što se otvori poduložak svi se upisi glede suvlasničkoga dijela za koji je otvoren provode samo u podulošku. Oni služe za lakše snalaženje u podacima o položaju. • podnošenje isprava. Sastoji se od isprava na temelju kojih su provedeni upisi u glavnu knjigu. ulaganjem zemljoknjižnih rješenja u posebnu knjigu i to po njihovim rednim brojevima. u njoj mora biti jasno naznačen pravni temelj. Što je to zbirka isprava? Zbirka isprava Zajedno sa glavnom knjigom čini zemljišnu knjigu u užem smislu. osobne i stvarne služnosti. ne smije imati očitih nedostataka koji dovode u sumnju njezinu vjerodostojnost. • predbilježba i . Što se u nju ulaže? ≡ U zbirku isprava se po brojevima pod kojima su provedeni upisi u glavnu knjigu ulažu izvornici ili ovjerovljeni prijepisi isprava na temelju kojih su zahtjevani i dopušteni upisi. obliku i površini zemljišta. Isprava mora biti sastavljena u propisanom obliku. Pomoćni popisi ⇒ Pomoćni popisi omogućavaju lakše i brže pronalaženje podataka upisanih u glavnoj knjizi. obliku i površini zemljišta. obvezna prava. • dozvola suda. Prijepisi se uvezuju u sveske. pravo građenja. stvarni tereti. Vodi se ručno. Rješenja se uvezuju u sveske. Postupovne pretpostavke upisa su: • stavljanje zahtjeva za upis.U teretovnicu se upisuju stvarna i druga prava kojima je opterećeno zemljišnoknjižno tijelo kao što su založno pravo (hipoteka). UPISI U ZEMLJIŠNE KNJIGE Materijalne pretpostavke upisa su knjižni prednik (osoba koja je već upisana kao nositelj knjižnoga prava) i tabularna isprava. Zbirka zemljišnoknjižnih rješenja ⇒ Vodi se za EOP-zemljišnu knjigu i to uz odgovarajuću primjenu pravila za vođenje zbirke isprava. u njoj moraju biti navedene osobe protiv kojih se upis zahtijeva te mjesto i datum sastavljanja. Zbirka katastarskih planova ⇒ Katastarski planovi su geodetski prikaz i nacrt zemljišta u jednoj katastarskoj općini i služe radi lakšega snalaženja u podacima o položaju. Poduložak je sastavni dio zemljišnoknjižnoga uloška koji se otvara za idealni dio određenoga suvlasnika i u koji se provode upisi koji se odnose na taj idealni dio. Vrste upisa u zemljišnu knjigu su: • uknjižba. Tabularna isprava može biti javna ili privatna. Ona se vodi zajednički za sve glavne knjige koje se vode kod jednog zemljoknjižnog suda i to UVIJEK RUČNO neovisno o tom vodi li se zemljišna knjiga ručno ili s pomoću EOP.

• zabilježba. Kad se predbilježba naknadno opravda. Tabularna isprava na temelju koje se može dopustiti predbilježba ne mora udovoljavati svim pretpostavkama valjanosti tabularne isprave za uknjižbu. a to su sva stvarna prava kao i ona obvezna prava koja se upisuju u zemljišne knjige. istinitost potpisa opunomoćenika nije propisno ovjerena itd. Predmet predbilježbe isti je kao i predmet uknjižbe. predbilježba se opravdava pravomoćnom presudom donesenom u parničnom postupku pokrenutom radi opravdanja predbilježbe. sudske odluke o dosudi nekretnina prodanih na prisilnoj prodaji. prednik nije voljan izdati ispravu kojom bi se opravdala predbilježba. Kad. Predbilježba Predbilježba je upis kojim se knjižna prava stječu. prijenosu. knjižni prednik nije izričito pristao na upis (nedostaje klauzula intabulandi). Ona se ne mora ni na koji način naknadno opravdati. Zabilježba Zabilježba je upis kojim se u zemljišnim knjigama čine vidljivim mjerodavne okolnosti za koje je zakonom određeno da se upisuju u zemljišne knjige ili kojim se osnivaju određeni pravni učinci kad je to zakonom predviđeno. da je nad pravnom osobom otvoren stečajni postupak. Uknjižba Uknjižba je upis kojim se knjižna prava stječu. zabilježba spora. Osnovni smisao zabilježbe je da se njome evidentiraju određene pravnorelevantne činjenice ili osnuju određeni pravni učinci koji se odnose na subjekte knjižnih prava. U drugu skupinu spadaju ovršna sudska odluka. . ograničuju ili prestaju bez posebnoga naknadnoga opravdanja. 2. Zabilježbom osobnih odnosa upisuje se da je nositelj knjižnoga prava maloljetan. klauzula intabulandi dana je uvjetno ili oročeno. Moguće je da se upis traži i na temelju isprave koja još nije postala ovršna pa je to onda razlog za predbilježbu. pravomoćna ostavinska rješenja. ograničenju ili prestanku knjižnih prava. možda u ispravi nije navedena točna oznaka zemljišta ili prava kojega se upis zahtijeva. zabilježba otkaza i hipotekarne tužbe. istinitost potpisa osobe čije se pravo prenosi. prenose. ograničuje ili ukida nije ovjerena na propisan način. o izvlaštenju). Tako npr. Izostane li opravdanje predbilježbe ona će se izbrisati na zahtjev nositelja knjižnoga prava. Pravni učinci uknjižbe sastoje se u bezuvjetnom i konačnom stjecanju. zabilježba prvenstvenoga reda. prenose. ograničuju ili prestaju pod uvjetom naknadnoga opravdanja i u opsegu u kojem budu naknadno opravdana. 2. rješenja u upravnim postupcima (npr. Uknjižba se naziva ekstabulacijom kad njome knjižna prava prestaju (negativna uknjižba). zabilježba tužbe radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji. Uknjižba se naziva intabulacijom kad se knjižno pravo stječe. mijenja ili ograničava (pozitivna uknjižba). da mu je oduzeta poslovna sposobnost. stvarno se pravo smatra stečenim već od časa kad je sudu bio podnesen prijedlog za njegov upis u zemljišnu knjigu. međutim. 4. Koje činjenice se generalno upisuju u ZK? Pravne činjenice koje mogu biti predmetom upisa zabilježbom su: 1. 1. 3. 3. Isprave kojima se može provesti uknjižba mogu biti privatne i javne isprave o pravnim poslovima koje su sastavili javni bilježnik ili nadležno tijelo i one čine jednu skupinu.

su: 1. Zaštita koja se u takvim slučajevima pruža poštenom stjecatelju sastoji se u tome da se stjecanje poštenoga stjecatelja neće moći osporavati. Zaštita povjerenja u istinitost zemljišnih knjiga u pravnom prometu nekretnina razumijeva da u korist upisanoga pravnoga prednika poštenoga stjecatelja postoji knjižno pravo upravo s onim sadržajem. 4. zabilježba imenovanja ili opoziva upravitelja. Ta je predmnjeva u odnosu na poštenoga stjecatelja neoboriva pa se ne može pobijati nikakvim dokaznim sredstvima. Prijedlog se može podnijeti u pisanom obliku ili usmeno na zapisnik kod zemljišnoknjižnoga suda. Dakle. protiv poštenoga stjecatelja tužba za brisanje može se s uspjehom podnijeti ako nisu protekle tri godine otkad je zatražena uknjižba u korist prednika. a o žalbama odlučuje nadležni županijski sud. Prijedlog mora biti jasan vezan uz pravo koje se želi upisati i moraju mu biti priložene sve potrebne isprave na temelju kojih se upis zahtijeva. neovisno da li se radi o povjerenju u istinitost ili u potpunost zemljišnih knjiga. zabilježba odbijanja ovrhe itd. . njegova je funkcija jednaka kao što je predaja pokretne stvari u posjed. Rokovi u kojima se protiv poštenoga stjecatelja može s uspjehom podnijeti tužba za brisanje prednikova upisa različiti su i ovise o tome da li je osobi čije je knjižno pravo povrijeđeno nevaljanom uknjižbom bilo dostavljeno rješenje o uknjižbi u korist prednika ili ne. OSNOVNO O ZEMLJIŠNOKNJIŽNOM POSTUPKU ⇒ Upis knjižnih prava. stjecatelj je pošten jer nije znao niti je imao dovoljno razloga posumnjati u to da zemljišnoknjižno stanje nije potpuno ili istinito. redom prvenstva kako je ono upisano u zemljišnoj knjizi premda se upis razlikuje od izvanknjižnoga sadržaja. ⇒ Postupak se pokreće na prijedlog stranaka ili nadležnoga tijela. 3. opsegom. Ovaj postupak provode općinski sudovi. te u roku od 60 dana od isteka toga roka podnijeti protiv poštenoga stjecatelja tužbu za brisanje.5. premda je upis proveden u korist njegovoga pravnoga prednika bio nevaljan. pošteni stjecatelj pravo mora steći na temelju pravnoga posla. osobnih odnosa i pravnih činjenica važnih za pravni promet nekretnina provodi se u posebnom zemljišnoknjižnom postupku. Upisi u zemljišnu knjigu imaju i publicitetnu funkciju. Ako oštećenom nositelju knjižnoga prava nije bilo dostavljeno rješenje o uknjižbi u korist prednika. Njima se daje vanjska slika pravnoga stanja nekretnine. 2. V. 6. njima se publicira sve ono što je mjerodavno za pravno stanje nekretnine u pravnom prometu. znači da mu se neće moći suprotstaviti neupisana knjižna prava i pravne činjenice i osobni odnosi koji su izvanknjižno postojali. Ako je nositelju prava čije je pravo povrijeđeno nevaljanom uknjižbom bilo dostavljeno rješenje o toj uknjižbi on mora u roku za žalbu zahtijevati zabilježbu da je uknjižba sporna. Pretpostavke za zaštitu povjerenja. zemljišnoknjižno stanje mora biti neistinito ili nepotpuno. u korist poštenoga stjecatelja mora se provesti upis stjecanja knjižnoga prava. PRAVNI UČINCI UPISA U ZEMLJIŠNU KNJIGU Akvizitivna funkcija upisa znači da je upis stvarnoga prava u korist stjecatelja konstitutivan za stjecanje toga prava na temelju pravnoga posla. Zaštita povjerenja u potpunost zemljišnih knjiga u odnosu na poštenoga stjecatelja koji se pouzdao u potpunost podataka u zemljišnoj knjizi. opsega ili prvenstvenoga reda toga prava.

Ako nije bilo dostavljeno rješenje o uknjižbi rok je tri godine od kada je proveden nevaljani upis. Njime će narediti ili odbiti prijedlog za upis. 60 dana nakon isteka roka za žalbu koju se obavezno mora podnijeti. . Rokovi su već spomenuti i iznose u slučaju ako je nositelju knjižnoga prava dostavljeno rješenje o uknjižbi. ⇒ Protiv rješenja donesenih u zemljišnoknjižnom postupku dopuštena je žalba kao redoviti pravni lijek. Na temelju rješenja obavlja se upis u zemljišne knjige. Tužba za brisanje predstavlja sudsku zaštitu knjižnih prava kada je nositelju tih prava ono povrijeđeno nevaljanom uknjižbom.⇒ Sud odlučuje o prijedlogu rješenjem o upisu.

You're Reading a Free Preview

Download
scribd
/*********** DO NOT ALTER ANYTHING BELOW THIS LINE ! ************/ var s_code=s.t();if(s_code)document.write(s_code)//-->