P. 1
Osnove ekonomije

Osnove ekonomije

|Views: 3,114|Likes:
Published by zlatnerukavicke

More info:

Published by: zlatnerukavicke on Dec 17, 2010
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as PDF, TXT or read online from Scribd
See more
See less

06/28/2013

pdf

text

original

Sections

  • 1. UVODNO PREDAVANJE
  • 2. PREDAVANJE
  • 3. PREDAVANJE
  • 4. PREDAVANJE
  • 5. PREDAVANJE
  • 6. PREDAVANJE
  • 7. PREDAVANJE
  • 8. PREDAVANJE - ANALIZA TROŠKOVA
  • 9. PREDAVANJE - NESAVRŠENA KONKURENCIJA I PROBLEM MONOPOLA
  • 10. PREDAVANJE - DOHODAK I BOGATSTVO
  • 11. PREDAVANJE - UVOD U MAKROEKONOMIJU
  • 12. PREDAVANJE - AGREGATNA POTRAŽNJA I AGREGATNA PONUDA

Predmet: OSNOVE EKONOMIJE – ETCS 6 Nastavnik: Branko Sorić, predavač Preporučena literatura: Samuelson, P., A., Nordhaus, W., D.

, Ekonomija, Mate, Zagreb, 2000 Grubišić, D., Osnove mikroekonomije, Veleučilište u Splitu, 2000. Grubišić, D., Poslovna ekonomija, Ekonomski fakultet Split, 2004. Dopunska literatura: Babić, M., Makroekonomija, Mate, Zagreb, 2001. Babić, M., Mikroekonomska analiza, Mate, Zagreb, 1997. Benić, ð., Osnove ekonomije, Školska knjiga, Zagreb, 2004. Reić, Z., Mihaljević, M., Uvod u ekonomiju, Ekonomski fakultet Split, 2003. Taylor, J., B., Economics, Houghton Mifflin Company, Boston, 2004.

1

1. UVODNO PREDAVANJE

Definicija ekonomije Postoji jako puno definicija ekonomije, ali svaka od njih sadržava najmanje dva elementa: oskudnost i efikasnost. Ekonomija je znanstveno proučavanje kako društva upotrebljavaju sredstva da bi proizvela korisne robe i raspodijelila ih različitim ljudima. (P. Samuelson: ''Ekonomija''). Sam pojam ekonomija dolazi od grčkih riječi oikos = kuća, dom i nomos = pravila, zakoni, a prvi put se spominje u djelu ''Oikonomikus'' grčkog filozofa Ksenofonta u četvrtom stoljeću prije naše ere. U suštini imamo dva pola, neograničene želje i oskudna sredstva. To nas dovodi do potrebe efikasne upotrebe da bi se što bolje zadovoljile potrebe i želje ljudi. Takoñer, jedna od ključnih zamisli je i mogućnost izbora. Dakle, pojedinac a isto tako i grupa ljudi se mora odlučiti dali će npr. novac potrošiti u osobnu potrošnju ili pak u investiciju, da li će novac prikupljen od poreznih obveznika potrošiti za jačanje nacionalne obrane ili gradnje infrastrukturnih objekata. Zajednički element ovih odluka je trošak. S obzirom na oskudna sredstva, odabirom jedne mogućnosti odbacujemo drugu mogućnost. Trošak propuštene prilike naziva se oportunitetni trošak. Mikroekonomija i makroekonomija Mikroekonomija se bavi ponašanjem manjih jedinica ekonomskog sustava (pojedinci, kućanstva i poduzeća) i utvrñuje njihove meñuzavisnosti. Temelje mikroekonomije izložio je Adam Smith 1776. u svom djelu ''Istraživanja prirode i uzroka bogastva naroda'' (An Inqury into the Natures and Causes of Welth of Nations). Smith je razmatrao kako se odreñuju pojedinačne cijene, cijene faktora proizvodnje (zemlje, rada i kapitala) te analizirao vrline i slabosti tržišnog mehanizma. Posebno važno je uočavanje takozvanog mehanizma ''nevidljive ruke'' koja dovodi do opće dobrobiti iz djelovanja pojedinca za vlastiti probitak. Makroekonomija se za razliku od mikroekonomije bavi ponašanjem cjelokupnog gospodarstva. Ova grana ekonomije nije ni postojala do 1936. godine, odnosno do objave knjige Johna Maynarda Keynesa ''Opća teorija zaposlenosti, kamata i novca'' (General Theory of Employment, Interest and Money) u kojoj pokazuje kako tržišne ekonomije mogu pogrešno funkcionirati. Istražio je uzroke nezaposlenosti i ekonomske depresije, te po prvi put istakao važnu ulogu državnog intervencionizma na tržišna zbivanja. Do tada država nije imala ekonomsku ulogu (laissez - faire ekonomija).

2

Ekonomski problem Budući da je proizvodnja ograničena sredstvima i tehnološkim znanjem, svako društvo mora dati odgovore na temeljna pitanja: Prvo pitanje je što proizvoditi i u kojim količinama? Hoćemo li proizvesti manje potrošnih a više investicijskih dobara, da li ćemo proizvoditi sredstva za vojsku ili za medicinsko istraživanje? Drugo pitanje je kako će se dobra proizvesti? Da li se osloniti na vlastitu proizvodnju ili na uvoz, da li na vlastitu pamet ili uvoz tehnologije, da li ćemo električnu energiju dobivati iz nafte, ugljena ili nuklearke? Treće pitanje je za koga će se dobra proizvoditi? Kakva će biti raspodjela proizvedenih dobara? Da bi odgovorila na ta pitanja ekonomija mora odlučiti o utošcima ili o faktorima proizvodnje. Možemo ih klasificirati u tri vrste: 1. Zemlja - prirodni izvori, 2. Rad - utrošeno vrijeme ljudi u proizvodnji, 3. Kapital - trajna dobra ekonomije, proizvedena radi toga da se proizvede druga dobra. Dakle temeljni ekonomski problem je raskorak izmeñu potreba i oskudnih sredstava. Dodatni je problem što ljudske potrebe nisu jednom zauvjek dane, već se mjenjaju tijekom vremena.

2. PREDAVANJE Ekonomska teorija i ekonomska analiza Empirijski gledano znamo da ekonomske pojave imaju neke zajedničke osobine. Uočavanje tih zajedničkih karakteristika i njihovo proučavanje dovelo je do utvrñivanja ekonomskih zakonitosti u kretanju ekonomskih pojava i procesa. Tako je nastala ekonomska teorija. Četiri su načina opisivanja ekonomske teorije: 1. 2. 3. 4. Numerička tablica, Grafički prikaz, Algebra (matematičkim jednadžbama) i Opisno.

Svaki od ovih načina prikazivanja ima svoje prednosti i nedostatke. Mi ćemo uglavnom upotrebljavati opisni način te numeričke tablice i grafičke prikaze, ali je potrebno naglasiti da ponekad samo matematički način može pomoći u opisu stvari. Primjena ekonomske teorije u rješavanju odreñenih ekonomskih problema naziva se ekonomska analiza. Ekonomska analiza se često definira i kao skup ekonomske

3

tj. U matematičkim modelima veza izmeñu varijabli je funkcionalna. Npr.A. Kvalitativna ekonomska analiza . U ekonometrijskim modelima dolazi do odstupanja i to zbog pojednostavljenja (jer ne vodi računa o svim varijablama). 2. da bismo bili efikasni. primjenom matematičkih metoda. Ekonomske modele možemo podijeliti na matematičke i ekonometrijske. ako se promjeni pojava X promjenit će se i pojava Y. Tako pojednostavljenu sliku ekonomske stvarnosti. Ekonomski modeli Budući da se svaka ekonomska pojava sastoji od velikog broja elemenata i meñuovisnosti. S obzirom da je nemoguće prenjeti u potpunosti sliku realnog života.pomoći različitih opisnih metoda nastoji utvrditi osnovne zakonitosti u ekonomskom svijetu. promjena jednih utječe u odreñenoj mjeri na promjene drugih.osim što je utvrñeno da postoji veza izmeñu dviju različitih pojava. kvantificirati meñuovisnosti koje postoje meñu ekonomskim pojavama. Dva su temeljna pristupa ekonomskoj analizi: 1. ekonomske statistike i ekonomske povijesti. pogrešaka u izboru oblika meñuovisnosti. Kvantitativna ekonomska analiza . ako poraste dohodak porast će i potrošnja. Ekonomske pojave i procesi su meñusobno zavisni.naglasak na opisu strukture i funkcioniranju privrednog sustava. Npr. Ekonomski modeli objašnjavaju kako ekonomija ili dio ekonomije radi. 3+4 = 7.Schumpeter: Povijest ekonomske analize). Osnovna zadaća ekonomske analize je utvrñivanje meñuzavisnosti koje postoje meñu ekonomskim pojavama radi njihova objašnjavanja i predviñanja.naglasak na istraživanju uzroka ekonomskih pojava i procesa i na utvrñivanju njihove meñuovisnosti. 2. 4 . ekonomskog sustava u kojoj su predočene meñuovisnosti izmeñu njegovih varijabli nazivamo ekonomskim modelom.teorije. Analitički . ova analiza nastoji. Analitički pristup može biti: 1. pogrešaka u snimanju varijabli i slučajnih pogrešaka. izaberemo samo one elemente koje sa stajališta cilja i svrhe analize smatramo najvažnijima. (J. relacije i parametri. Deskriptivni . uvijek i bez iznimke. Elementi svakog modela jesu: varijable. mi tu sliku pojednostavljujemo.

Takoñer je važno razlikovati kretanje uzduž krivulje i pomak krivulje. Veze izmeñu dviju varijabli na krivulji opisujemo putem nagiba. Slika . Kako čitati dijagrame Dijagram je grafički prikaz koji pokazuju povezanost izmeñu pojedinih varijabli. Oni su nužan ekonomistima nužan alat. Dijagram se sastoji od vodoravne crte koju nazivamo vodoravna os ili X os. Nagib krivulje pokazuje je li veza izmeñu x i y izravna ili obrnuta (inverzna). (Npr. 5 . Obrnute veze se javljaju kad se varijable kreću u suprotnim smjerovima. dok se pomak krivulje odnosi na točku G. dok pomak krivulje nastaje zbog promjene neke treće varijable. tj. Izravne veze se javljaju onda kad se varijable kreću u istom smjeru.Kretanje uzduž krivulje i pomak krivulje Kretanje uzduž krivulje se odnosi na kretanje od točke D do točke E. Relacije su odnosi izmeñu pojedinih varijabli. Nagib je promjena varijable y na okomitoj osi na jedinicu promjene varijable x na vodoravnoj osi. Kretanje uzduž krivulje predstavlja sve moguće kombinacije x i y na jednoj krivulji.Varijable dijelimo na endogene (koje treba odrediti pomoću modela) i egzogene (one čija je vrijednost unaprijed poznata). Točku u kojoj se ove dvije osi sijeku nazivamo ishodište. Ekonomske veze crtamo krivuljama. Parametar pokazuje kvantificiranje inteziteta meñuovisnosti ekonomskih varijabli. tehničke relacije pokazuju odnos izmeñu veličine proizvodnje i različitih inputa uloženih u proizvodni proces). te od okomite crte koju nazivamo oskomita os ili Y os. tj. kad se varijable istodobno povećavaju ili smanjuju. kada se jedna varijabla povećava dok se druga smanjuje.

Šest tipova relacija Slika .Slika .Relacija sa negativnim nagibom 6 .

3. Doktrina fiziokrata se temeljila na feudalnoj slici Francuske 18. koji se temelji na optoku krvi. Adam Smith je tvrdio da je podjela rada temelj tehničkog napretka. lječnika na dvoru Luja XIV. prema tome. osvajanje i naseljavanje kolonija. Thomas Malthus. zemljovlasnika i zanatlija Adam Smith je pretvorio u strukturu sastavljenu od radnika. i 18. jer je svoju analizu ekonomskog sistema postavio na osnovu apstraktne sheme koja prikazuje kretanje roba u procesu proizvodnje i potrošnje. Dubrovčanin Benedikt Kotruljević sa svojim djelom ''O savršenom trgovcu'' dao je značajan doprinos ovoj školi. ima jedinstveno svojstvo da proizvodi više od svoje vlastite vrijednosti. poznati kao pripadnici klasične škole. tako da je pogrešno naplaćivati porez od seljaka. kako bi izveli analizu dinamike novog industrijskog društva. dakle nalikuje meñusektorskim tablicama. Trgovački putovi. Marxovo učenje. preuzeli su pojam privrednog mehanizma utemeljenog na klasi. Glavni predstavnici ove škole bili su David Hume i Thomas Mun. Fiziokratska škola. Rad. Naime. Karl Marx je preuzeo dio učenja klasične ekonomske škole i zaključio da samo rad stvara vrijednost. Odatle je zaključio da se. Bogatstvo stečeno trgovinom i pljačkom u prekomorskim zemljama omogućilo je sredstva za ulaganje u izgradnju industrije. smatrajući pošto jedino zemlja stvara višak. Uz Smitha. Zlato i srebro jedini su bili meñunarodno prihvaćeni oblici plaćanja u gotovom. Ovaj model. Meñutim nisu izašli iz ondašnjeg društvenog sistema. Francoisa Quesneya. jer se time troši zaliha potrebna za obnavljanje viška. jedino su zemljovlasnici ti koji ga imaju pravo uživati. stoljeću temeljila se na jednoj jasnoj doktrini da bogatstvo naciji donosi vanjska trgovina. PREDAVANJE Kratki pregled razvoja ekonomske misli Merkantelistička škola. tako da je otjecanje blaga u prekomorske zemlje bio simptom gubitka u trgovačkoj bilanci. Zaključak fiziokrata je da samo zemlja daje višak. Merkantelistička škola koja je cvjetala usporedno sa razvojem britanske prekomorske trgovine u 17. Za klasične ekonomiste jedini je pokretač proizvodnje radna snaga ili točnije rad. a istovremeno su omogućili opskrbu sirovinama za preradu. Klasična politička ekonomija. rad kao roba (Marx naziva radnom snagom) mora isto tako razmjenjivati na osnovi svoje radne vrijednosti. Izvorna Quesnayeva slika seljaka. i veći dio 19. bili su David Ricardo. otvorili su tržišta na kojima se roba mogla prodavati po cijeni nižoj od cijene roba lokalnih zanatlija. stoljeća u kojoj je zemljišna renta i porezi koje su plaćali oni koji su obrañivali zemlju bili izvor prihoda za održavanje dvora i vojske. predstavnici ove škole koja je obilježila kraj 18. Sve veći značaj industrijske proizvodnje potisnuo je shvaćanje fiziokrata ali njihovi nasljednici. kapitalista i zemljovlasnika. John Stuart Mill i Jean-Baptiste Say. budući da se sve robe razmjenjuju na osnovi njihove radne vrijednosti. Adam Smith bio je prorokom industrijske revolucije.Pa iz toga proističe da zemlja stvara rentu koja je bila jedini izvor čistog viška proizvoda. Marx je tvrdio da sirovine i oprema (koje naziva konstantnim kapitalom) moraju nužno postojati prije 7 . To je podrijetlo profita. Kapitalisti eksploatiraju radnike. stoljeća. Radna vrijednost radne snage je radno vrijeme potrebno da se proizvede roba koja omogućuje sredstva za život radnika. jer prisvajaju dio vrijednosti koju stvara rad. Merkantelizam je bio zastupljen i na našim prostorima. neki prihvaćaju kao prvog modernog ekonomistu.

Carl Menger. ljudi su razmjenjivali dobra i usluge. Nedostatak savršene konkurencije dovodi do neefikasne proizvodnje ili potrošnje. Alfred Marshal. Isto tako za razliku klasičara kojima je glavna ekonomska snaga ponuda. U novoj ekonomici glavna pažnja usmjerena je na pojedinca. On maksimira ukupnu korisnost izjednačavanjem granične korisnosti dolara potrošenog za svaku robu i očekivane korisnosti od uštede dolara. 8 . Irving Fischer. Središnja preokupacija klasične političke ekonomije bila je akumulacija. Neoklasici su usmjerili pažnju na razmjenu a teoriju relativnih cijena robe utemeljili su na pojmu korisnosti. meñutim rastom ponude smanjuje se cijena. a pojedinci kupuju robu da bi se okoristili njezinom potrošnjom. ovo može funkcionirati samo u uvjetima savršene konkurencije. a ne upotrebna vrijednost. navodi da ostvari najbolje dobro za sve. Naravno. svakog pojedinca. To načelo tvrdi da sebično nastojanje da ostvari dobro za sebe. Red tržišnog sustava prvi je prepoznao Adam Smith. Vilfredo Pareto. pod uvjetom da se vlada ne miješa u njegove aktivnosti. Stopa eksploatacije predstavlja temelj Marxova sistema analize. naročito uspostavom podjele rada. te se uspostavlja ravnoteža. Tako je nastalo tržište. To ohrabruje proizvoñače da proizvode što više. To je omjer izmeñu čistog profita i nadnica u cjelokupnoj privredi. Cijene služe kao signali kako proizvoñačima tako i potrošačima. To znači da ni jedan ponuñač ili pak potrošač nije toliko velik da utječe na tržišnu cijenu. glavni predstavnici ove škole su Gunnar Myrdal i Michal Kalecki. TRŽIŠTA I DRŽAVA U MODERNOJ EKONOMIJI Još od davnih vremena. Neoklasična škola. U tržišnom sustavu sve ima cijenu. Ako potrošači žele više nekog dobra (ako potražnja raste) cijena će rasti šaljući signal proizvoñačima da je potrebna još veća ponuda. ne može postići bez djelovanja države. opisujući to kao načelo ''nevidljive ruke''. Pojedinac dolazi na tržište sa svojim dohotkom kojim raspolaže tako da maksimira korisnost. Smith je pod pojmom savršene konkurencije podrazumijevao da sva dobra i usluge imaju cijenu i slobodno se razmjenjuju na tržištu. dok je to kod neoklasičara ravnoteža. Uz Keynesa. kao sustav u kojem kupci i prodavači meñusobno djeluju da bi odredili količinu i cijenu dobra ili usluge. Leon Walras. Keynezijanska škola. Cijenu robe odreñuje njena granična korisnost. na prihvatljivoj razini zaposlenosti. kao nekom nevidljivom rukom. Možemo reći da su cijene kotač ravnoteže u tržišnom ustrojstvu. koja predstavlja vrijednost dobra izražena u novcu. Klasičari i neoklasičari su smatrali da će slobodno poduzetništvo. Keynesu je potražnja glavna ekonomska snaga. koristiti sredstva na način koji najviše koristi čitavom društvu. bez pojave monopola i sličnih devijacija tržišta. Glavni predstavnici ove škole su Wiliam Stanley Jevons.početka proizvodnje i da su potrebna sredstva za život radnika (varijabilni kapital) kako bi se mogli plaćati radnici do završetka proizvodnje. Uz državnu intervenciju je moguće postići ravnotežu na tržištu i približiti se punoj zaposlenosti što nije bila karakteristika ondašnjih kapitalističkih društava. Keynes osporava Sayov zakon i smatra da se izjednačavanje ponude i potražnje. Korisnost je obilježje robe zbog kojeg pojedinci žele kupiti.

nezaposlenosti. da bi krahirala krajem dvadesetih godina 20. te viškove koje su razmjenjivali na. Paralelno sa ovim procesom.Tržišnu ekonomiju karakteriziraju razmjena i specijalizacija. Poreznom politikom nastoji osigurati pravednost raspodjele. politika dohodaka i uvozne politike) i mjerama makroekonomske politike. Cijelo 19. Naravno da je trampa. i čekati buduću (uvećanu) potrošnju. Naravno. više ili manje prisutna u ekonomskom životu svih zemalja. prekomjernog zagañivanja okoliša. Od tada je država. potrebno je bilo ubrzati razmjenu. odustati od sadašnje potrošnje (žrtvovati tekuću potrošnju). Zbog toga ni jedna država na svijetu nije izvan ekonomskih zbivanja. te smanjiti nezaposlenost i inflaciju. stoljeće bila dominantna filozofija laissez-faire (pustite nas na miru). već početkom 20. Ekonomska uloga države Tržišna ekonomija u kojoj funkcionira savršena konkurencija bila bi idealna i društvo bi izvlačilo maksimalne koristi bez uplitanja države. Nastoji ispraviti devijacije tržišta poput monopola. monetarna politika. a samim tim i do naglog povećanja proizvodnje. proizvedeni faktor proizvodnje. vanjskih poslova. Država u tržišnoj ekonomiji ima slijedeće uloge: 1. stoljeća (Velika ekonomska kriza). otvorenom tržištu. Još je Adam Smith dokazivao da specijalizacija vodi većoj produktivnosti (poznati primjer sa izradom pribadače). Specijalizacija je omogućavala veliku produktivnost. i naša razina proizvodnje bi ostala na istom stupnju razvoja. ništa ne bi mogli ulagati u razvoj. socijalnog raslojavanja društva. stoljeća osjećale su se napukline u takvom sustavu. razvoj razmjene pratio je i razvoj novca o čemu ćemo nešto reći u posebnom poglavlju. kao sredstvo plaćanja. Nastoji poduprijeti makroekonomski rast i stabilnost. Meñutim. sada već razvijenom. dok su ekonomska zbivanja bila prepuštena privatnicima. Do revolucionarnog uzleta došlo je uspostavom papirnog novca iza kojeg je stajao jak emitent (Bank of England). kad bi potrošili sve što proizvedemo. 2. 9 . novac i kapital. 3. Meñutim. Tržišna ekonomija ima svoje nedostatke poput monopola. Treća karakteristika tržišne ekonomije je kapital. a za to je bio potreban novac. Naime. Država u tu svrhu raspolaže sa različitim instrumentima (fiskalna politika. pa i kovani zlatni ili srebreni novac bio prespor i nije mogao pratiti potrebe razvoja. policije. No stvarnost je ponešto drugačija. ljudi su spremni štedjeti. Godinama se uloga države ogledala u područjima poput vojske. Razvojem prometne infrastrukture i osvajanjem novih kolonija došlo je do jakog uzleta razmjene.

a kako cijene padaju. 10 . potom krivulju ponude.Krivulja individualne potražnje za proizvodom X Krivulja potražnje (DX) je padajuća. Tablica . Na ta i slična pitanja možemo odgovoriti teorijom ponude i potražnje. pa se iz toga može iščitati i zakon opadajuće potražnje koji glasi da kad cijena robe raste i kad se druge varijable ne mijenjaju kupci kupuju manje robe i obratno. tako je i potražnja za tim dobrom veća. Ili zašto je cijena nafte na svjetskom tržištu tako visoka.Individualna potražnja za proizvodom X (potražnja za biciklima u 000) PX (cijena) QDX (količina) 1400 1600 1800 2000 2200 2400 2600 2800 3000 18 14 11 9 7 5 3 2 1 Iz tablice se vidi da rastom cijena proizvoda X potražnja za tim proizvodom pada. u zadnjih desetak godina broj korisnika mobitela naglo porastao. Slika . te zašto se cijena istih značajno smanjila. odnosno na koji se način odreñuje tržišna cijena. PREDAVANJE OSNOVNI ELEMENTI PONUDE I POTRAŽNJE Osnovna karakteristika tržišnih ekonomija je da su one nemirne i uvijek u gibanju. Zašto je npr. Krivulja potražnje U tržišnoj ekonomiji znakovita je veza izmeñu tražene količine i cijene.4. da bi ukrštajući te dvije krivulje došli do ravnoteže. a grafički prikaz rasporeda potražnje nazivamo krivuljom potražnje (demand curve). potrošač će kupiti manju količinu dobra ako su cijene veće. Pod uvjetom da se druge stvari ne mijenjaju. U ovom poglavlju ćemo prvo definirati krivulju potražnje. Vezu izmeñu tržišne cijene i tražene količine nazivamo rasporedom potražnje (demand schedule).

5. a dohodak ostane isti. Posebni utjecaji (utjecaji klimatskih prilika i tome slično). Isto tako. 2. Učinak supstitucije . Krivulja ponude U tržišnoj ekonomiji znakovita je veza izmeñu tražene količine i cijene. cijene supstituta (zamjenskog proizvoda) ili promjene ukusi potrošača te ako se smanji cijena komplemenata (proizvod koji se troši zajedno s proizvodom kojeg potrošač inače koristi). 11 . tako je i ponuda tih dobrom manja. Učinak dohotka . a kako cijene padaju. Zbroj svih krivulja individualne potražnje svih kupaca danog proizvoda na tržištu nazivamo tržišna potražnja. Veličina tržišta. zamijenit ćemo je sa jeftinijim plinom) 2. u položaj DX2. u položaj DX1 ako se povećaju dohodak potrošača. pa ćemo obuzdati potrošnju. pod uvjetom da se druge stvari ne mijenjaju. cijela krivulja potražnje pomakla bi se prema dolje. Cijena povezanih dobara (supstituta i/ili komplemenata). U slučaju suprotnih promjena.ako cijena poraste. Slika . imamo manje raspoloživog dohotka. zamijenit ćemo ga sa drugim sličnim dobrom (ako cijena električne energije kao energenta za grijanje poraste. proizvoñač će ponuditi veću količinu dobra ako su cijene veće.kad cijena dobra raste. poraste i potražnja. 3. Ukusi ili preferencije. kad dohodak raste i potražnja za proizvodima raste. 4.Kretanje po krivulji potražnje i promjena potražnje Cijela krivulja potražnje pomaknut će se prema gore. kad broj stanovnika poraste.Dva su razloga zašto količina opada kada cijena raste: 1. Što odreñuje krivulju tržišne potražnje? 1. Prosječni dohodak potrošača.

Ponuda proizvoda X (bicikala u 000) PX (cijena) QSX(količina) 1400 1600 1800 2000 2200 2400 2600 2800 3000 1 4 7 9 11 13 15 16 17 Slika . proizvoñačima je unosno proizvoditi i nuditi što veću količinu. Što odreñuje krivulju ponude? Varijable koje odreñuju krivulju ponude su: 1. što znači da svako povećanje cijena poveća ponuñenu količinu. kad neki proizvod ima supstitute. Troškovi proizvodnje. tada će smanjenje cijene supstituta smanjiti potražnju za tim proizvodom i obratno ako se poveća cijena supstituta. 3. proizvoñač će nuditi sve manje. 12 . Tehnološka unapreñenja. taj proizvod će biti jeftiniji pa će porasti ponuda tog proizvoda. recimo poljoprivrednih proizvoda. a svako smanjenje cijena smanjuje ponuñenu količinu. Kad troškovi proizvodnje rastu u odnosu na tržišnu cijenu. kad su troškovi proizvodnje niski u odnosu na tržišnu cijenu. vremenske prilike odnosno neprilike mogu značajno utjecati na ponudu. Posebni utjecaji. tehnološka unapreñenja dovode do smanjenja troškova proizvodnje i povećane produktivnosti. 5. Cijene povezanih dobara. Tablica .Vezu izmeñu tržišne cijene i količine tog dobra koju su proizvoñači spremni proizvesti i prodati nazivamo rasporedom ponude (supply schedule). Politika razmjene kao npr. što bitno utječe na ponudu. 4. Politika države. 2. supstituta i komplemenata. odnosno tražit će alternativnu proizvodnju ili će pak jednostavno prestati sa radom. Porezi i politika dohotka značajno utječe na troškove proizvodnje a samim tim i na ponudu. a grafički prikaz rasporeda ponude nazivamo krivuljom ponude (supply curve).Krivulja ponude Vidimo da je krivulja ponude pozitivnog nagiba. sporazum o slobodnoj trgovini izmeñu dviju zemalja takoñer značajno utječe na ponudu.

Ako imamo situaciju na tržištu da je ponuda veća od potražnje. Tek kada se ponuda i potražnja izjednače na tržištu dolazi do tržišne ravnoteže. odnosno u obratnom slučaju ponuda će se smanjiti i pomaknuti ulijevo (QS2). te ponudu i čimbenike koji utječu na nju.Slika . proizvoñači kalkuliraju sa višim cijenama.Ostvarivanje ravnotežne cijene Mogućnosti Moguće cijene PX 1400 1600 1800 2000 2200 2400 2600 2800 3000 Tražena količina QDX 18 14 11 9 7 5 3 2 1 Ponuñena količina QSX 1 4 7 9 11 13 15 16 17 Stanje tržišta Manjak =17 Manjak =10 Manjak =4 Ravnoteža Višak = 4 Višak = 8 Višak = 12 Višak = 14 Višak = 16 Pritisak cijenu na A B C D E F G H I Prema gore Prema gore Prema gore Neutralan Prema dolje Prema dolje Prema dolje Prema dolje Prema dolje 13 . kada se potražuje više nego je proizvedeno ili ponuñeno na tržištu. Ravnoteža ponude i potražnje Do sada smo posebno promatrali potražnju i čimbenike koji utječu na nju. Svaka od ovih pojava može se analizirati i iz te analize izvlačiti odreñeni zaključci. Tablica . U obrnutom slučaju. proizvoñači su prisiljeni snižavati cijene kako bi prodali svoje proizvode. meñutim smisao je uspostavljanja ravnoteže (equilibrium) ponude i potražnje.Pomaci krivulje ponude Ako troškovi proizvodnje opadaju ponuda će se povećati i krivulja ponude QS0 će se pomaknuti udesno (QS1).

količina raste Cijena pada. a količina ravnotežnom količinom.Samo pri ravnotežnoj cijeni od PX = 2000 ponuñeni iznos jednak je traženom iznosu. dok pri višim cijenama postoji višak i pritisak je na cijenu prema dolje. Tablica . Grafički se tržišna ravnoteža odreñuje u presjecištu krivulja ponude (QSX) i krivulje potražnje (QDX).Ravnoteža ponude i potražnje Cijena u dolarima D S Područje viška 260 Pritisak na cijenu prema dolje 200 Pritisak na cijenu prema gore Ravnoteža (equilibrium) Područje manjka 140 S 5 D 9 10 15 20 Bicikli u miljunima komada Kada se mijenjaju parametri bilo na strani ponude ili pak na strani potražnje dolazi do pomaka ponude ili potražnje. količina raste Cijena raste. količina pada 14 . Pri nižim cijenama postoji manjak i pritisak je na cijenu prema gore. Tržišna cijena u toj točki naziva se ravnotežnom cijenom. količina pada Cijena pada. Slika .Učinak različitih pomaka potražnje i ponude na cijenu i količinu Pomaci ponude i potražnje Ako potražnja raste Ako potražnja opada Ako ponuda raste Ako ponuda opada Krivulja se potražnje pomiče udesno Krivulja se potražnje pomiče ulijevo Krivulja se ponude pomiče udesno Krivulja se ponude pomiče ulijevo Učinak na cijenu i količinu Cijena raste. a samim tim i do promjena ravnotežne cijene i (ili) ravnotežne količine.

Elastičnost) potražnje na cijenu (cjenovna elastičnost) Elastičnost potražnje na cijenu mjeri koliko se mijenja količina traženog dobra kada se mijenja njegova cijena. Ta reakcija se naziva elastičnost potražnje. 15 . Važno je primijetiti da definicija elastičnosti umjesto stvarnih promjena upotrebljava postotne promjene cijene i količine. Ako želimo saznati kolika je i kakva meñuzavisnost izmeñu pojedinih varijabli trebamo izmjeriti reakciju jedne u odnosu na drugu. ∆Q i ∆P su apsolutne promjene količine potražnje za proizvodom i njegove cijene. dok izraz ∆Q/∆P ima negativan predznak (u normalnim uvjetima poslovanja pad cijena nekog proizvoda izaziva povećanje potražnje za tim proizvodom i obratno). cijeni povezanih dobara. EP = ∆Q / Q ∆Q P ⋅ = ∆P / P ∆P Q Q i P su točke za koju se promatra elastičnost potražnje. PREDAVANJE ELASTIČNOST POTRAŽNJE I PONUDE Ekonomski procesi i pojave su meñuzavisni. 1890. Kad 1% promjene cijene izazove manje od 1% tražene količine. Odnosno cjenovna elastičnost je postotna promjena tražene količine podijeljena postotnom promjenom cijene. 2. Kada 1% promjene cijene izazove više od 1% promjene tražene količine. Npr. Te jedinična elastičnost (EP = 1). pokazatelj te osjetljivosti se naziva koeficijent elastičnosti. Potražnja za nekim proizvodom ovisi o njegovoj cijeni. ako je EP = -2 to znači da je potražnja za proizvodom pala 2% kada se njegova cijena povećala za 1% uz ceteris paribus pretpostavku.). Razlikujemo tri mogućnosti koje može poprimiti koeficijent elastičnosti: 1. To znači da porastom cijena pada količina potraživanog proizvoda i obratno. to je potražnja neelastična na cijenu (EP < 1). 3. dohotku potrošača. Inače pojam elastičnosti (elasticity) prvi je definirao profesor sa Cambridge sveučilišta Alfred Marshall u svom djelu ''Načela ekonomije'' (Principles of Economics. pod uvjetom da su ostale varijable konstante (načelo ceteris paribus). ukusima i još mnogim drugim varijablama. To znači da promjena jedinica mjerenja ne utječe na elastičnost.5. to je potražnja elastična na cijenu (EP > 1). kada povećanje cijena od 1% uzrokuje smanjenje potražnje za 1%.

16 . Lučnu cjenovnu elastičnost potražnje možemo izračunati prema slijedećem izrazu: E PL = Q 2 − Q1 P2 − P1 1 ⋅ ∆Q P1 + P2 P2 + P1 E PL = ⋅ ∆P Q1 + Q 2 Q 2 + Q1 odnosno Oznake cijena. cijena 10 D E potražnje < 1 Manje od 5% smanjenje potražnje 40 50 60 Potraživana količina Lučna cjenovna elastičnost potražnje (EPL) EPL je elastičnost potražnje izmeñu dviju cijena na krivulji potražnje. i 2 uz količinu i cijenu označavaju početne i nove vrijednosti količina i Interpretacija lučne cjenovne elastičnosti je nešto drugačija i odnosi se na promjene cijene i potraživane količine za odreñeni vremenski interval.Elastična i neelastična potražnja Cijena 10% povećanje cijena B A 20 Smanjenje potražnje za 20% 10 E potražnje > 1 40 Cijena 50 60 70 Potraživana količina C 20 10% poveć.Slika .

informiranost potrošača biva sve veća. dok recimo cimet nema mnogo supstituta pa porast cijena cimeta neće izazvati toliki pad potražnje za cimetom.Faktori koji utječu na elastičnost potražnje Intezitet osjetljivosti potražnje za nekim dobrom na promjenu njegove cijene ovisi o mnogo faktora. Očekivanja o budućem kretanju cijena. Udio nekog dobra u dohotku potrošača. kruh. Povećanjem vremenskog razdoblja moguće je lakše naći supstitute. Vrijeme. Stupanj neophodnosti nekog dobra. Ukupni prihod (total revenue) je po definiciji jednak cijena puta količina (TR = P x Q). Cjenovna elastičnost i prihod Jedna od važnih primjena cjenovne elastičnosti je da pomogne dati odgovor na pitanje hoće li se povećanjem cijena povećati ili smanjiti prihode. Što god je veći udio izdataka na neko dobro u dohotku potrošača to će promjene cijena tog dobra utjecati na njegovu potražnju. Što god je dobro neophodnije za život potrošača (mlijeko. tako da možemo reći da porastom vremenskog razdoblja raste i elastičnost potražnje za nekim dobrom. 5. Npr. to je njegova elastičnost potražnje na cijenu manja. Najznačajniji su: 1. mogućnost zamjene sa nekim drugim jogurtom je velika (zbog postojanja niza vrsta jogurta). Ako se zna cjenovna elastičnost pojedinog proizvoda možemo predvidjeti što će se dogoditi ukupnom prihodu. Dobra koja imaju izravne supstitute uglavnom imaju elastičniju potražnju od dobara koja nemaju supstitute. Tablica .Utjecaj elastičnosti na prihod Vrijednosti elastičnosti potražnje EP > 1 EP = 1 EP < 1 Opis Utjecaj na prihode Elastična potražnja Jedinična elastičnost Neelastična potražnja Prihodi rastu kad cijena opada Prihodi su nepromjenjeni kad cijena opada Prihodi opadaju kad cijena opada 17 . sol itd. 4. 3. Ako potrošač očekuje značajna inflatorna kretanja porast cijena neće značajnije utjecati na smanjenje potražnje. ako se poveća cijena neke vrste jogurta. raste dohodak potrošača.). 2. za razliku od luksuznih dobara kod kojih je elastičnost potražnje visoka. Postojanje dobrih supstituta.

Dohodovna elastičnost u jednoj točki (EI) mjeri promjenu potražnje u odnosu na promjenu razine dohotka za danu razinu cijene proizvoda. E IL = Q 2 − Q1 I 2 + I 1 ⋅ I 2 − I 1 Q 2 + Q1 Oznake 1 i 2 označavaju početne i izmijenjene razine dohotka i potraživane količine proizvoda. kava i mlijeko). Naime. Supstituti su proizvodi koji mogu zamijeniti proizvod koji se inače upotrebljava (kava-čaj. radi se o proizvodima kod kojih je dohodovna elastičnost potražnje negativna kao što su proizvodi slabije kvalitete koji se zamjenjuju boljim proizvodima rastom dohotka. Proizvodi koji imaju pozitivnu dohodovnu elastičnost potražnje nazivaju se normalni proizvodi. govedina-piletina). a ∆I promjenu dohotka. ∆Q ∆Q I Q = ⋅ EI = ∆I ∆I Q I ∆Q označava promjenu potraživane količine.Elastičnost potražnje na dohodak (dohodovna elastičnost) Dohodovna elastičnost potražnje predstavlja osjetljivost potraživane količine proizvoda na promjenu dohotka potrošača. Proizvodi čiji koeficijent dohodovne elastičnosti kreće u rasponu od nula do jedan nazivaju se neophodni proizvodi (kao što su hrana i odjeća). Takvi se proizvodi nazivaju inferiorni proizvodi. uz ceteris paribus uvjet. Za većinu proizvoda vrijedi da će porastom dohotka rasti i potražnja za odreñenim proizvodom. Postoje i izuzeci. Osjetljivost potražnje za promatranim proizvodom. dok su luksuzni oni proizvodi čija je dohodovna elastičnost potražnje veća od jedan. Lučna dohodovna elastičnost potražnje (EIL) mjeri promjenu potražnje proizvoda izmeñu dviju razina dohotka i uzima u obzir početne i izmijenjene razine dohotka i potraživanih količina. a izražava se kao omjer relativne promjene potraživane količine proizvoda i relativne promjene dohotka. s obzirom na promjenu cijene povezanog dobra (supstituta i /ili komplementa). mjeri se unakrsnom cjenovnom 18 . dok je komplement onaj proizvod koji nadopunjuje postojeći proizvod u potrošnji (hamburger i kečap. Unakrsna cjenovna elastičnost potražnje Potražnja za nekim proizvodom ovisi i o cijenama povezanih proizvod koje nazivamo supstituti i komplementi. Dohodovna elastičnost potražnje mjeri se u jednoj točki i izmeñu dviju točaka (izmeñu dviju razina dohotka).

Kažemo da je riječ o neelastičnoj ponudi. Elastičnost ponude na cijenu Potrošnja nije jedina stvar koja se mijenja kad se mijenjaju cijene. Osjetljivost te promjene mjerimo koeficijentom elastičnosti ponude na cijenu koji mjeri postotnu promjenu ponuñene količine podijeljenu postotnom promjenom cijene. kad porastu cijena nekog proizvoda za 1%. ponuda tog proizvoda poraste za manje od jedan posto. Ukoliko je pozitivna znači da su promatrani i povezani proizvod supstituti. ponuda je elastična. Kažemo da je riječ o jedinično elastičnoj ponudi. Unakrsna cjenovna elastičnost može biti pozitivna i negativna. a s obzirom na vrijednost koju može imati koeficijent elastičnosti ponude razlikujemo tri slučaja: 1. % promjena ponuñene količine ES = --------------------------------------------% promjena cijene Koeficijent elastičnosti ponude u pravilu je pozitivan. ponuda tog proizvoda poraste takoñer za jedan posto. ponuda tog proizvoda poraste za više od 1%. kad cijena nekog proizvoda poraste za 1%. 2. 3. Unakrsna cjenovna elastičnost potražnje u jednoj točki izražava se na slijedeći način: E XY = ∆Q x Py ⋅ ∆Py Q x gdje ∆QX označava promjenu količine potražnje proizvoda X. da promjena cijena izaziva i promjene na strani ponude. a ∆PY promjenu cijene proizvoda Y. kad cijena nekog proizvoda poraste za 1%. ES < 1. znači da su promatrani i povezani proizvod komplementi. Dakle. a ako je unakrsna cjenovna elastičnost negativna. Naravno. ES > 1. 19 . I ova elastičnost može se promatrati kao unakrsna cjenovna elastičnost potražnje u jednoj točki i kao lučna elastičnost.elastičnošću potražnje (EXY). ES = 1. Lučna unakrsna cjenovna elastičnost potražnje izražava se na slijedeći način: E IL = Q 2 − Q1 I 2 + I 1 ⋅ I 2 − I 1 Q 2 + Q1 Oznake 1 i 2 odnose se na početne i izmijenjene razine količine i cijene.

ekstremna slučaja.Takoñer razlikujemo i još dva. tada govorimo o potpuno neelastičnoj ponudi.Elastična i neelastična ponuda 20 . tada govorimo o potpuno elastičnoj ponudi. Slika .Perfektno elastična i perfektno neelastična potražnja Slika . Kad je koeficijent elastičnosti nula. te kad je koeficijent elastičnosti ponude beskonačan.

ekonomisti su uvidjeli da se upotrebom nekog dobra ukupna korisnost povećava. nastoji odabrati najpoželjniju košaru potrošnih dobara. racionalno razmišljajući. Korisnost bi mogli definirati kao zadovoljstvo koje pojedinac postiže odabirući za njega najpoželjniju košaru. što latinski znači korist (utilitas). Iz tih spoznaja proizašao je zakon opadajuće granične korisnosti koji zaključuje da granična korisnost dobra opada dok se količina potrošenog dobra povećava. PREDAVANJE POTRAŽNJA I PONAŠANJE POTROŠAČA Pojam korisnosti Već smo u prvom poglavlju rekli da su oskudnost i efikasnost osnovne odrednice ekonomije. Korisnost su označavali sa utili (U). Pojam dodatne korisnosti je nazvan granična korisnost (marginal utility MU). Tablica . Mi smo svakodnevno prisiljeni odlučivati o našim oskudnim resursima. meñutim isto su tako uvidjeli da svaka dodatna upotreba pruža sve manje i manje zadovoljstvo. Empirijski gledano. Svaki pojedinac.Perfektno elastična i neelastična ponuda 6.Količina potrošenog proizvoda te ukupna i granična korisnost Količina potrošenog dobra Q 0 1 2 3 4 5 Ukupna korisnost U 0 4 7 9 10 10 Granična korisnost MU 4 3 2 1 0 21 . to je numerički indikator kojim neka osoba preferira najvišu razinu korisnosti.Slika . Svatko želi odabrati ono što je najkorisnije za njega.

počevši od Williama Stanley Jevonsa do A.Iz tablice se vidi da porastom potrošnje nekog proizvoda raste njegova ukupna korisnost U. Slika . Marshalla. dok je taj rast svakom dodatnom jedinicom proizvoda sve manji. dok su pravu primjenu korisnosti za objašnjenje ponašanja potrošača dali neoklasični ekonomisti. 22 .Krivulja ukupne i granične korisnosti Pojam korisnosti prvi je u društvene djelatnosti uveo engleski filozof Jeremy Bentham.

neoklasični ekonomist.Cilj svakog potrošača je da za svoja oskudna sredstva ostvari najveću korisnost. odnosno korisnost posljednje čaše vode. već njena granična korisnost. da se ponuda i potražnja sijeku na vrlo niskoj razini. potrošač je ravnodušan u izboru kombinacija proizvoda. Bez nje ne bi bilo života na zemlji.Krivulja indiferencije 23 . razmišljajući o korisnosti iznio razmišljanje koje je nazvao ''paradoks vrijednosti'' . pokazao je da se svi važni elementi teorije potražnje mogu analizirati bez pojma korisnosti. Meñutim. Naime. Slika .= -------------. posljednja čaša vode vrijedi jako malo i znatno manje od posljednjeg dijamanta. Kao suprotnost tome. Naime kad je čovjek jako žedan. no. = MU na $ dohotka P2 P3 P1 Paradoks vrijednosti Još je Adam Smith.= --------------. jer vrijedi život. Smith je to objašnjavao ponudom i potražnjom. ako mu svaka od tih kombinacija daje isti stupanj zadovoljstva. Svoje najveće zadovoljstvo potrošač će postići u točki u kojoj je granična korisnost posljednje utrošene jedinice za jedan proizvod jednaka graničnoj korisnosti posljednje utrošene novčane jedinice za bilo koji drugi proizvod. na odgovor se moralo počekati Smithove nasljednike. prva čaša vode vrijedi daleko više od dijamanta. odnosno ostvari najveće zadovoljstvo. Pareto je razvio teoriju indiferentnosti. Geometrijska analiza ravnoteže potrošača Vilfredo Pareto.. dok se kod dijamanata sijeku vrlo visoko. Osnovni uvjet potrošačeve ravnoteže možemo sažeto izraziti pomoću granične korisnosti (MU) i cijena (P) različitih dobara na slijedeći način: MU dobra 1 MU dobra 2 MU dobra 3 ------------. ništa nije korisnije od vode. dijamant ima rijetko kakvu uporabnu vrijednost. Prema ovoj teoriji.. Pa ipak. pogotovo u Smithovo vrijeme. Oni su došli do spoznaje da korisnost nije ta koja odreñuje cijenu vode. Krivulja koja povezuje različite kombinacije proizvoda X i Y koje potrošaču pružaju isto zadovoljstvo naziva se krivulja indiferencije (indifference curve).. se rijetko za što kupovala. a ipak ljudi plaćaj za nj visoku cijenu.

te da su razine korisnosti veće na onim krivuljama koje su udaljenije od ishodišta. ili i proizvoda X i proizvoda Y. osigurava istu ili veću razinu korisnosti. što znači da se granična stopa supstitucije sve više smanjuje kako se pomičemo udesno. a povećava potrošnja proizvoda X.Niz izvedenih krivulja indiferencije naziva se mapom indiferencije. a ∆X označuje količinu proizvoda koju će sebi priuštiti na račun odricanja neke količine proizvoda Y.Mapa krivulje indiferencije Krivulje indiferencije imaju slijedeća svojstva: 1. U slučaju da se krivulje indiferencije sijeku. Opadaju slijeva udesno. Graničnu stopu supstitucije (MRS) matematički možemo pisati: MRS = − ∆Y ∆X gdje -∆Y označuje onu količinu proizvoda Y koje se potrošač odriče. odnosno opadanje slijeva udesno pokazuje kako se smanjuje potrošnja proizvoda Y. 2. Meñutim njegov izbor ograničava razina dohotka i cijene proizvoda koje kupuje. Krivulje indiferencije se nikada ne sijeku. to bi značilo da smanjena potrošnja količine proizvoda X ili Y. Izdaci potrošača na kupovinu proizvoda X i Y ne mogu 24 . Odnos u kojem se jedan proizvod zamjenjuje drugim naziva se granična stopa supstitucije. Konveksne su u odnosu na ishodište. što je nelogično. Krivulje indiferencije pokazuju u kojem je odnosu potrošač spreman zamijeniti potrošnju jednog proizvoda drugim. Slika . što znači da potrošač mora smanjivati potrošnju proizvoda Y kada povećava potrošnju proizvoda X da bi se zadržao na istoj krivulji indiferencije. Iz mape indiferencije uočava se kako sve točke na odreñenoj krivulji indiferencije označuju istu razinu korisnosti. 3.

Budžetski pravac Potrošač je u ravnoteži kada uz dani dohodak i cijene proizvoda postiže maksimalno zadovoljstvo od učinjenih izdataka.biti veći od njegovog nominalnog dohotka.dohodak Povezivanjem svih kombinacija proizvoda X i Y. koje potrošač može kupiti uz poznati dohodak i cijene dobijemo budžetsku liniju ili budžetski pravac. Ako pretpostavimo da potrošač u cijelosti svoj novčani dohodak utroši na kupovinu. I . QX. Slika .Potrošačeva ravnoteža 25 . QY . Grafički gledano.cijena proizvoda X. PY . potrošač će maksimirati svoje zadovoljstvo u točki u kojoj budžetski pravac dodiruje krivulju indiferencije. tada budžetsko ograničenje izgleda ovako: I = PX QX + PYQY gdje su: PX .količina proizvoda. Slika .cijena proizvoda Y.

Uvjet potrošačeve ravnoteže je da se odnos graničnih korisnosti izjednači s relativnim odnosom cijena dvaju proizvoda.povećanjem dohotka uz nepromijenjene cijene budžetski pravac će se pomaknuti od ishodišta i tangirati višu krivulju indiferencije.Efekt promjene dohotka na ravnotežu 26 . 2. potrošač će moći kupiti kombinaciju proizvoda koja će mu pružiti veće zadovoljstvo. Matematički to možemo iskazati: MU X PX = MU Y PY Budžetski pravac će promijeniti svoj položaj u dva slučaja: 1. ako se cijene proizvoda povećaju uz nepromijenjen dohodak. potrošač će moći kupiti kombinaciju proizvoda koja će mu pružiti manje zadovoljstvo. Obratno. uz nepromijenjeni dohodak. U obratnom slučaju. uz nepromijenjene cijene budžetski pravac će se približiti ishodištu i tangirati nižu krivulju indiferencije. Ako doñe do promjene cijena . odnosno potrošač će ostvariti više zadovoljstvo. odnosno potrošač će ostvariti manje zadovoljstvo. ako doñe do smanjenja dohotka. Slika . Ako doñe do promjene dohotka .ako se smanje cijene proizvoda.

xn količine proizvodnih čimbenika. x2.. Graničnu proizvodnost rada možemo iskazati na način: kada je funkcija proizvodnje diskontinuirana: MPPL = ∆TPP ∆L 27 .. kao što su komadi. pokazuje koliko će se promijeniti ukupna proizvodnja. najčešće se koriste samo dva proizvodna čimbenika. znači da koristi svoje resurse ispod granice proizvodnih mogućnosti.xn). pod uvjetom da se kapital ne mijenja. Na primjer. Funkciju proizvodnje možemo prikazati pomoću tablice. Funkciju proizvodnje možemo izraziti kao TPP = f( x1. Granična proizvodnost rada (ili kapitala) pokazuje dodatnu proizvodnju zbog dodatne jedinice rada (ili kapitala).C) Kod analize proizvodnje. Uzmimo u analizu koliko će se promijeniti količina proizvodnje ako povećavamo angažman rada... Ako neko društvo neefikasno koristi svoje resurse. Za potrebe ekonomske analize. rad (labor L) i kapital (capital C).7. povećavamo broj angažiranih radnika od jedan do šest.. kad se promjeni jedinica uloženog rada (ili kapitala).. najčešće analiziramo promjenu količine proizvodnje na način da jedan proizvodni čimbenik držimo konstantnim. Koliko će taj proces biti uspješan ovisi o količini i kvaliteti resursa te o njihovoj proizvodnosti. Ovako pojednostavljenu funkciju možemo pisati: TPP = f(L. x3. Ukupnu proizvodnju kao funkciju rada možemo iskazati na način: TPP = f (L) Ukupna proizvodnja se iskazuje u fizičkim jedinicama. Dakle. Bilo koji oblik pokazuje koliku maksimalnu proizvodnju poduzeće može ostvariti s različitim kombinacijama proizvodnih čimbenika u danom vremenskom razdoblju. kilogrami... dok se drugi mijenja. pod uvjetom da se stalno radi sa tri stroja. dijagrama ili pak jednadžbe.. Na nivou gospodarstva neke zemlje maksimalna količina proizvodnje koja se može dobiti uz zadane resurse i tehnološko znanje naziva se granica proizvodnih mogućnosti. PREDAVANJE PROIZVODNJA I ORGANIZACIJA POSLOVANJA Funkcija proizvodnje Proizvodnju možemo definirati kao proces koji odreñenu količinu inputa pretvara u proizvode i usluge. x2. x3. hektolitri i tome slično. gdje su x1..

To je elastičnost proizvodnje. Elastičnost proizvodnje mjeri se sa koeficijentom elastičnosti kojeg možemo iskazati na slijedeći način: ∆TPP MPPL E L = ∆L = TPP APP L Analizom ukupne proizvodnje. pa se logično nameće povećavanje broja radnika. Elastičnost je veća od nule. prosječna i granična proizvodnost su jednake i tu je granica izmeñu prvog i drugog stadija proizvodnje. U drugom stadiju proizvodnje. proizvodnja je i dalje rastuća (mada po opadajućoj stopi). možemo utvrditi tri stadija proizvodnje. u toj točki proizvodnja dostiže maksimum i tu je granica izmeñu drugog i trećeg stadija proizvodnje. U ovom stadiju je nedovoljna iskorištenost jednog proizvodnog čimbenika (kapitala). Prosječnu proizvodnost rada možemo iskazati na način: APPL = TPP L Još nam je jedan pokazatelj vrlo važan za analizu proizvodnje. pa se proizvodnja i dalje nastavlja. a od točke u kojoj granična proizvodnost počinje padati. proizvodnja raste degresivno. U prvom stadiju proizvodnje možemo zapaziti da dok granična proizvodnost raste. te elastičnost nula. odnosno jakosti promjene jedne varijable u odnosu na drugu sa kojom je u meñuzavisnosti. prosječne i granične proizvodnosti jednog proizvodnog faktora uz konstantno ulaganje ostalih faktora. On pokazuje da nakon odreñene točke ostvarujemo sve manji prinos varijabilnog čimbenika (rada). tada proizvodnja raste progresivno. što znači da 1% promjene proizvodnog faktora izaziva više od 1% promjene proizvodnje. Kad je elastičnost jednaka 1. elastičnost je veća od jedan. ako se ne mijenja ulog konstantnog čimbenika (kapitala). a prosječna i granična proizvodnost su i dalje pozitivne.kada je funkcija proizvodnje kontinuirana: MPPL = δTPP δL Prosječna proizvodnost rada (ili kapitala) pokazuje količinu proizvoda po jedinici utrošenog rada (ili kapitala). 28 . Meñutim povećanjem broja radnika dolazi do izražaja zakon opadajućih prinosa. U prvom stadiju proizvodnja naglo raste. Točka koja odvaja zonu progresivnog od zone degresivnog rasta proizvodnje nazivamo točkom infleksije. kao mjera osjetljivosti. a manja od jedan. U točki kad je granična proizvodnost nula.

a granična proizvodnost je negativna. u trećem stadiju je granična proizvodnost rada negativna (veći broj radnika te njihova neefikasnost). Elastičnost je takoñer negativna i odražava veći pad proizvodnje od uloga proizvodnog čimbenika. dok su u drugom stadiju proizvodnje granične proizvodnosti obaju proizvodnih čimbenika pozitivne (najoptimalnija kombinacija rada i kapitala) 29 . u prvom stadiju je granična proizvodnost kapitala negativna (nedovoljna iskoristivost i efikasnost kapitala). Naime.U trećem stadiju proizvodnje ukupna proizvodnja pada. Analizom stadija proizvodnje možemo zaključiti da je za proizvoñača najefikasnije poslovati u drugom stadiju proizvodnje.

zemlju i kapital već i vrijeme.Slika . prosječne i granične proizvodnosti Proizvodnja na zahtjeva samo rad. Kratki rok definiramo kao razdoblje u kojem poduzeća mogu prilagoditi proizvodnju mijenjanjem varijabilnih čimbenika kao što su sirovine i rad. Dugi rok podrazumijeva vrijeme u kojem se svi čimbenici mogu prilagoditi. Da bismo obrazložili ulogu vremena u proizvodnji. ali ne mogu mijenjati fiksne faktore kao što je kapital. 30 .Krivulje ukupne proizvodnje. razlikujemo dva različita razdoblja.

brodogradilište može povećati proizvodnju prekovremenim radom. U kombiniranju proizvodnih čimbenika radi postizanja odreñene razine proizvodnje posebno je važna mogućnost supstituiranja jednog proizvodnog čimbenika nekim drugim proizvodnim čimbenikom. 31 . No. ako se poveća narudžba za još jedan brod. Izokvanta je analogna krivulji indiferencije potrošača. Za jednu ili nekoliko razina proizvodnje (izokvanti) može se odrediti jedna ili više izoklina. kao i krivulja indiferencije ima svojstva da je opadajuća krivulja te da je konveksna u odnosu na ishodište. Broj izoklina ovisi o konstanti k koja se može kretati izmeñu nula i beskonačno. na primjeru brodogradilišta. Izoklina je linija koja povezuje točke na različitim izokvantama koje imaju istu stopu tehničke supstitucije. ako bi se potreba za isporukom brodova povećala za neko dulje razdoblje.Recimo. Izokvanta Logično je da će poduzeće kombinirati utroške proizvodnih čimbenika da bi ostvario odreñenu razinu proizvodnje. brodogradilište bi moglo povećati svoje kapacitete jer za to ima dovoljno vremena. Ova analiza supstituiranja dvaju proizvodnih čimbenika mjeri se graničnom stopom tehničke supstitucije (MRTS). upošljavanjem više radnika i intezivnijim korištenjem svojih pogona. Grafički prikazano krivulja koja povezuje različite kombinacije proizvodnih čimbenika koje poduzeće upotrebljava da bi ostvarilo odreñenu razinu proizvodnje nazivamo izokvantom. Izokvanta.

Elastičnost supstitucije je pokazatelj sposobnosti supstitucije ili zamjenjivosti jednog proizvodnog čimbenika drugim. tj izokline koje povezuju točke na izokvantama koje imaju nagib jednak nula ili beskonačno. To možemo prikazati matematički ovako: TC = pL ⋅ L + pC ⋅ C gdje su: TC .Skup izoklina Linije grebena su linije.cijena kapitala i C . mora znati i cijene istih. pL . 32 .ukupni troškovi. Izotroškovna linija pokazuje različite kombinacije proizvodnih čimbenika koje poduzeće može kupiti ili uzeti u najam uz odreñene troškove.količina rada.Slika . pC . Optimalnu kombinaciju proizvodnih čimbenika koja uz definirane troškove daje najveći output. L.količina upotrebljenog kapitala. Da bi poduzeće moglo donijeti pravilnu odluku koja je kombinacija dvaju proizvodnih čimbenika (L i C) najoptimalnija.cijena rada.

Zašto se to dešava? Ako. Tu razlikujemo tri mogućnosti: 1. Poduzeća u privatnom vlasništvu. Poduzeća možemo podijeliti po različitim kriterijima kao što su vlasništvo. iste upotrebljavaju u cilju ostvarivanja dobiti za njihove vlasnike. ili lokalne samouprave ili pak društvena poduzeća u vlasništvu crkve. dioničara u dioničkim društvima (korporacijama). sindikata itd. Poduzeća u javnom vlasništvu. više vlasnika (partnerska poduzeća) te jako puno vlasnika.označavaju slučaj u kojemu podjednaka promjena svih utrošaka dovodi do proporcionalne promjene proizvodnje. menadžmenta. 3. koristeći odgovarajuće resurse i snoseći poslovni rizik. Opadajući prinosi na opseg .Grafički gledano. 2. dodajemo sve više rada fiksnoj količini zemlje. Jedan od modela 33 . Poduzeća u mješovitom vlasništvu. Poduzeća s obzirom na vlasništvo možemo podijeliti na: 1. Zakon opadajućih prinosa i granična proizvodnost pokazuju reakciju proizvodnje na povećanje samo jednog utroška. onda imamo slučaj opadajućih prinosa na opseg.označavaju slučaj u kojemu uravnoteženo povećanje svih utrošaka dovodi do manje od proporcionalnog povećanja ukupne proizvodnje. Ako npr. Organizacije poslovanja Proizvodnja se najbolje organizira u okviru poduzeća kao organizacije u kojoj zaposlenici i menadžment. Rastući prinosi na opseg . 3. Ova poduzeća su u vlasništvu države. npr. povećamo količinu svih utrošaka za 40% i to rezultira povećanom proizvodnjom za 30%. povećamo količinu svih utrošaka za 40% i to rezultira povećanom proizvodnjom za 50%. Ova poduzeća su u mješovitom vlasništvu (suvlasništvu) zaposlenih. udvostručimo utroške. 2. Ovo vrijedi za bilo koji drugi utrošak. tj vlasništvu privatnih osoba. Ako npr.označavaju slučaj u kojem uravnoteženo povećanje svih utrošaka dovodi do više nego proporcionalnog povećanja razine proizvodnje. pa granična proizvodnost opada. Zakon opadajućih prinosa Zakon opadajućih prinosa tvrdi da ćemo dobivati sve manje i manje dodatne količine proizvodnje kad upotrebljavamo dodatne količine nekog utroška dok su drugi utrošci fiksni. optimalna kombinacija proizvodnih čimbenika odreñena je točkom dodira izokvante i izotroškovne linije. u ovom slučaju i proizvodnja bi se udvostručila. Ako npr. Meñutim. onda imamo slučaj rastućih prinosa na opseg. javnih institucija. ako analiziramo efekt povećanja svih utrošaka proporcionalno govorimo o prinosima na opseg. zemlja postaje sve napučenija. Ova poduzeća mogu imati jednog vlasnika. veličina. vrsta djelatnosti itd. sveučilišta. dok su ostali utrošci fiksni. Konstantni prinosi na opseg .

u razdoblju o kojem se ovaj proizvodni čimbenik ne može.). srednja poduzeća te 3. ne isplati ili ne želi mijenjati. TC = FC + VC Podjela troškova na fiksne i varijabilne vrijedi samo za analizu troškova u kratkom roku. To su troškovi sirovina. uzeti stroj na kredit). 8. koji se povećavaju kako se povećava ukupna proizvodnja.ANALIZA TROŠKOVA Pojam troška U analizi proizvodnje vidjeli smo da bismo ostvarili odreñenu količinu proizvodnje. velika poduzeća. svaki od tih utrošaka ćemo ponderirati sa njegovom cijenom. uspješno proveden u Tankerskoj plovidbi Zadar. radničkog dioničarstva je i model ESOP. Uzmimo primjer male radionice za proizvodnju tjestenine. poput kilograma. moramo angažirati odreñenu količinu utrošaka (inputa). komada ili pak litara. To su kamate na posuñeni kapital (npr. pojavljuju se i drugi troškovi. nedostatak financijskih sredstava i sl. rada i tome slično. Takve troškove nazivamo fiksnim troškovima (fixed cost FC). Uglavnom ih možemo podijeliti na ograničenja u resursima (nedostatak kvalificirane radne snage. više trošimo brašna. Za analizu troškova u dugom roku svi su troškovi varijabilni. Zbrajanjem fiksnog i varijabilnog troška dobivamo ukupni trošak. poslodavac lakše može donijeti poslovne odluke u cilju maksimiziranja profita. Na našem primjeru. energenata. Analizom troškova. I prije nego s proizvodnjom. Ukupni trošak (total cost TC) je najniži novčani izdatak potreban da se proizvede odreñena količina proizvodnje (Q). što više proizvodimo tjestenine. jer svaki nepotrebni trošak smanjuje buduće profite. nemogućnost pribavljanja odgovarajuće tehnologije. 2. Te troškove nazivamo varijabilnim troškovima (variable cost VC). mala poduzeća. Poduzeća s obzirom na veličinu možemo podijeliti na: 1.tvz. 34 . zagarantirane plaće (minimalne plaće djelatnika) i tome slično. Isto tako smo te utroške izražavali u naturalnim jedinicama. najamnina (za poslovni prostor). energije. poduzeće ima nekakve troškove. Poduzeća imaju ograničenja u svom poslovanju. standardi u zaštiti okoliša i sl. Kad počnemo sa proizvodnjom. U analizi troškova. Ti troškovi postoje i kad nema proizvodnje. Područje troškova je izuzetno bitno za poslovanje poduzeća. oni su fiksni za bilo koju razinu proizvodnje. Tako dolazimo do definicije troškova (cost) kao vrijednosno izraženih utrošaka čimbenika angažiranih u procesu stvaranja proizvodnog učinka.) te na zakonska ograničenja (zdrastveni i sigurnosni standardi. PREDAVANJE . odnosno. radnih sati itd.

Za analizu troškova posebno je važan granični trošak (marginal cost MC). prosječnim varijabilnim troškovima (average variable cost AVC) i prosječnim fiksnim troškovima (average fixed cost AFC). kao što formula prikazuje možemo izračunati i iz varijabilnih troškova.3 40 42 46.6 Prosječni fiksni trošak AFC 55 27.5 18. AC = TC Q AVC = VC Q AFC = FC Q Tablica . granični se troškovi izračunavaju na slijedeći način: MC = δTC δQ Analizu troškova završavamo sa prosječnim ukupnim troškovima (average cost AC). a varijabilni od konstantne razine fiksnih troškova.75 11 9.17 Prosječni varijabilni trošak AVC 30 27.5 25 26. jer varijabilni trošak raste potpuno isto kao ukupni trošak. samo što ukupni trošak počinje od nule. pokazuje koliko poduzeće mora dodatno potrošiti da bi proizvelo dodatnu količinu proizvoda. Ako su troškovi dani kao kontinuirana funkcija.Raspored troškova Količina Q Fiksni trošak FC Varijabilni Ukupni trošak trošak VC TC Granični trošak MC Prosječni trošak po jedinici proizvodnje AC 85 55 43.3 13.25 31 37. Matematički to možemo prikazati na ovaj način: MC = ∆TC ∆VC = ∆Q ∆Q Granične troškove.5 0 1 2 3 4 5 6 55 55 55 55 55 55 55 0 30 55 75 105 155 225 55 85 110 130 160 210 280 30 25 20 30 50 70 35 . Granični trošak proizvodnje je dodatni trošak proizvodnje jedne dodatne jedinice proizvoda. Dakle.

Ukupni trošak (TC) Slika .Granični trošak (MC) 36 .Slika .

granični trošak je minimalan. Kada granična proizvodnost dostigne svoj maksimum. granični troškovi opadaju. U slučaju kada je granični trošak jednak prosječnom trošku. tada novi prosječni trošak. Naime. koji uključuje posljednju jedinicu mora biti manji od starog prosječnog troška. Točku u sjecištu krivulja graničnih troškova i prosječnih troškova nazivamo točkom prijeloma. koji uključuje posljednju jedinicu mora biti viši od starog prosječnog troška. Točku u sjecištu krivulja graničnih troškova (MC) i prosječnih varijabilnih troškova (AVC) nazivamo točkom zatvaranja. a kada granična proizvodnost počinje padati. granični troškovi počinju rasti. ukoliko je prodajna cijena jednaka iznosu odreñenom točkom prijeloma pokriva sve troškove i iznad nje poduzeće počinje ostvarivati profit (profit). To znači da je posljednja proizvedena jedinica košta manje od prosječnog troška svih prethodno proizvedenih jedinica.Slika . novi prosječni trošak. U slučaju kada je granični trošak veći od prosječnog troška. a zatim rastu. ove krivulje u svom toku najprije opadaju.Grafički prikaz krivulje troškova Krivulje prosječnih ukupnih troškova. Za analizu troškova bitan je odnos graničnih troškova i prosječnih ukupnih i prosječnih varijabilnih troškova. Ako posljednja jedinica košta manje od prethodnih. Naime. Kad raste granična proizvodnost. Prosječni troškovi se smanjuju sve dok su granični troškovi manji od prosječnih troškova. posljednja jedinica košta potpuno jednako prosječnom trošku svih prethodnih jedinica. 37 . ukoliko je prodajna cijena proizvoda ispod razine odreñene točkom zatvaranja ta proizvodnja nema ekonomskog smisla i treba je prekinuti. prosječnih varijabilnih troškova i graničnih troškova imaju oblik slova U. Naime.

9 P=MR 40 40 40 40 40 40 40 40 TR=QxP Pf=TR-TC 0 -50 40 -35 80 0 120 25 160 35 200 35 240 20 280 -20 Pri maksimalizaciji profita.Ravnoteža poduzeća u uvjetima savršene konkurencije Q 0 1 2 3 4 5 6 7 TC 50 75 80 95 125 165 220 300 MC 25 5 15 30 40 55 80 ATC 75 40 31. Slika . točka u kojoj će poduzeće maksimizirati svoj profit je pri količini 5. u kojoj se granični trošak izjednačava sa graničnim prihodom (MC = MR).Točke na krivulji izmeñu točaka zatvaranja i prijeloma su kratkoročno prihvatljive i pokrivaju samo dio troškova. 38 . poduzeće vodi računa o obujmu proizvodnje i troškovima.Cijene i jedinični troškovi Na slijedećih šest grafičkih prikaza pokazati ćemo kakve odluke moramo donositi glede rezultata analize tržišne cijene u odnosu na granične troškove. Ravnotežna točka.7 31.25 33 55 42. (uz tržišnu cijenu od 40 Kn). prosječne ukupne troškove i prosječne varijabilne troškove. Tablica .

39 .

40 .

Troškovi u računovodstvu poduzeća Sva poduzeća, bilo ona sa jednim zaposlenikom ili pak ona sa nekoliko desetaka tisuća radnika, moraju pratiti troškove svojeg poslovanja. Uglavnom koriste opće prihvaćene meñunarodne računovodstvene standarde. Svoje poslovanje najčešće prikazuju putem bilance uspjeha i bilance stanja. Bilanca uspjeha (račun dobiti i gubitka) - Income statement Bilanca uspjeha prikazuje uspjeh nekog poduzeća za odreñeno vremensko razdoblje (najčešće godinu dana). Uspjeh se iskazuje u kategoriji neto dohotka (ili profita) koji se dobije kad se od ukupnog prihoda odbiju ukupni troškovi i porez na dohodak. Ovako iskazani troškovi nazivaju se računovodstveni ili eksplicitni troškovi. Meñutim

41

kod donošenja poslovnih odluka, poduzeće mora voditi računa i o implicitnim troškovima, odnosno o alternativnim ili oportunitetnim troškovima koji predstavljaju vrijednost propuštene prilike ili vrijednost žrtvovanog dobra ili usluge. Bilanca stanja - Balance sheet Bilanca stanja prikazuje financijsku sliku poduzeća na odreñeni dan (najčešće 31.12.). To je izvadak koji pokazuje koliko vrijedi poduzeće u odreñenom vremenskom trenutku. Na jednoj strani imamo aktivu kao procijenjenu vrijednost imetka ili prava koje poduzeće ima, a na drugoj strani su obveze i neto vrijednost kao izravnavajuća stavka. Možemo reći da je neto vrijednost aktiva - obveze. Bilanca stanja mora uvijek biti u ravnoteži.

9. PREDAVANJE - NESAVRŠENA KONKURENCIJA I PROBLEM MONOPOLA Uvjeti savršene konkurencije, o kojima je pisao Adam Smith, davno su prošlo vrijeme. Danas nepostoji niti jedno gospodarstvo u kojem ne djeluju toliko jaka poduzeća koja su dovoljno velika da utječu na cijenu. Zato kažemo da imamo nesavršenu konkurenciju ondje gdje poduzeće može osjetno utjecati na tržišnu cijenu. Najčešće susrećemo slijedeće oblike nesavršene konkurencije: monopol, duopol, oligopol i monopolističku konkurenciju. Na tržištima nesavršene konkurencije postoji kontrola cijena, bilo sa strane ponuditelja, bilo sa strane potražitelja. To ne znači da poduzeća imaju apsolutni nadzor na cijenom svog proizvoda, ali značajni utjecaj da. Monopol je ekstremni slučaj nesavršene konkurencije kada postoji samo jedan prodavatelj s potpunim nadzorom nad nekom industrijom. (ime dolazi od grčkih riječi mono - jedan i polist - prodavatelj). Monopol podrazumijeva i spoznaju da ne postoje supstituti za taj proizvod, da je potražnja neelastična, da drugi proizvoñači nemaju slobodan pristup u dotičnu granu te da postoji kontrola od strane monopoliste nad količinom prodaje i cijenom proizvoda. Monopol je oblik tržišta potpuno suprotan savršenoj konkurenciji. Monopol najčešće nastaje po dvije osnove: 1. Prirodni monopol - kada neki proizvoñač koristi jedinstveni prirodni izvor sirovina (nafta, plin) i kad je on jedini opskrbljivač nekog tržišta i 2. Zakonski monopol - kada se nekim zakonskim propisom zaštiti jedan proizvoñač, gdje država pojedinim poduzećima daje ekskluzivno pravo da se bave nekom djelatnošću (pošte, telekomunikacije, televizija i slično.). Oligopol je oblik nesavršene konkurencije koji uključuje malo prodavatelja koji u priličnoj mjeri kontroliraju količine i cijene na nekom tržištu. Monopolistička konkurencija je oblik tržišnog stanja s elementima monopola i s elementima savršene konkurencije. Razlika meñu proizvodima uglavnom proizlazi iz lokacije prodaje ili pak kvalitete usluge. Najčešće je susrećemo u trgovini na malo.

42

Odreñivanje cijena i ravnoteža u uvjetima monopola Za razliku od tržišta savršene konkurencije, gdje poduzeće može postići ravnotežu samo da prilagoñava svoj obujam proizvodnje cijeni koja je već definirana na tržištu, monopolističko poduzeće može kombinirati i obujam proizvodnje i prodajnu cijenu da bi maksimizirao svoj profit. U odreñivanju ravnoteže monopolsko poduzeće polazi od ukupnog, graničnog i prosječnog prihoda. Monopolist mora voditi računa o činjenici da s porastom cijene potražnja pada, pri čemu on mora prilagoditi obujam svoje ponude. Što je veći obujam ponuñene količine, pri danoj potražnji, cijena će biti manja i obratno. To znači da će svaka dodatna jedinica proizvoda dati različit prirast ukupnog prihoda. U početku, ukupan prihod raste povećanjem prodaje, iako cijena pada, dostiže svoj maksimum i nakon toga pada. Uzrok tome je što granični prihod nove dodane jedinice proizvoda, usljed smanjenja cijene, postaje sve manji i manji. Da bi maksimiziralo profit monopolsko poduzeće mora usporediti granični prihod sa svojim graničnim troškovima. Monopolsko poduzeće će maksimizirati profit za onu količinu proizvodnje pri kojoj postiže najveću razliku izmeñu ukupnog prihoda i ukupnih troškova. To je ona količina proizvodnje gdje su granični prihod i granični trošak jednaki. Tablica - Ravnoteža monopolskog poduzeća Količina Q 0 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 Ukupni Ukupni Granični Granični Cijena p Ukupni prihod trošak profit prihod trošak TR TC TP MR MC 200 0 170 -170 180 180 200 -20 180 30 MR>MC 175 350 225 +125 170 25 MR>MC 170 510 245 +265 160 20 MR>MC 165 660 260 +400 150 15 MR>MC 160 800 290 +510 140 30 MR>MC 155 930 380 +550 130 90 MR>MC 150 1050 500 +550 120 120 MR=MC 145 1160 660 +500 110 160 MR<MC 140 1260 1000 +260 100 340 MR<MC 125 1250 1340 -90 -10 340 MR<MC

Iz tablice je vidljivo da monopolsko poduzeće ostvaruje svoju ravnotežu (maksimalan profit) za sedam jedinica proizvoda. Kad bi promatrano poduzeće nastavilo proizvodnju, ukupan prihod bi se povećavao, ali bi ukupni troškovi rasli brže. To je vidljivo u smanjenju graničnog prihoda u odnosu na granične troškove.

43

profiti. Visina nadnica ovisi o graničnoj proizvodnosti rada. granična će proizvodnost porasti ako radnici imaju viša i bolja kapitalna dobra s kojima rade te ako su radnici obrazovaniji i bolje uvježbani. najčešće upotrebljavana mjerila su dohodak (income) i bogatstvo (wealth). 4. Profit se odnosi na dohodak sa osnova participacije u dobiti dioničkih društava. ostale nekretnine. Takoñer postoje i slučajevi u kojem se poslovi razlikuju po svojoj privlačnosti.DOHODAK I BOGATSTVO Pri mjerenju ekonomskog stanja neke osobe ili pak države. fizički rizik i tome slično. PREDAVANJE . poput životnog osiguranja. te ostala financijska imovina. poslovna ulaganja) te 2. Bogatstvo se sastoji od: 1. Odreñivanje nadnica u savršenoj konkurenciji Poput svake druge cijene. Bogatstvo se sastoji od neto vrijednosti koja se posjeduje u datom trenutku. 2. Dohodak se odnosi na ukupne primitke koju neka osoba ili kućanstvo zaradi tijekom nekog razdoblja (najčešće jedne godine dana). Renta je plaća za upotrebu faktora proizvodnje čija je ponuda fiksna (najčešće se misli na prihod od najma zemlje). Poslovi za čije je obavljanje potrebno mnogo uvježbavanja i dugotrajnog školovanja visoko su plaćeni i izmeñu ostalog. 3. Dva su načina da se granična proizvodnost rada poveća. Izuzetno talentirani ljudi. motorna vozila. dosadu. Prvo. 1. Četiri su izvora dohotka: nadnice. Kamata se odnosi na dohodak na štednju. nizak društveni ugled.10. 44 . dionice i obveznice. Stoga se nadnice moraju povećati da bi se ljude privuklo na manje privlačne poslove. Upravo to i objašnjava zašto su nadnice u nerazvijenijim zemljama znatno niže u usporedbi sa razvijenim zemljama. To se odnosi na sve poslove koji uključuju težak fizički rad. poput sportaša ili umjetnika. renta i kamata. Realne imovine u što spadaju vlastite kuće. kao doprinos dugogodišnjem ulaganjem u ljudski kapital (cijena školovanja). Ta razlika se naziva nadoknadna razlika. Nadnicu možemo definirati kao cijenu rada. nadnice će rasti ako ponuda rada opada ili potražnja za radom raste. upravo zbog svojeg izvan serijskog talenta plaćeni su znatno više od prosječnih ljudi. Financijske imovine u što spadaju štedni računi.

Krivulja ponude za zemlju potpuno je neelastična. Zemlja i renta Od tri faktora proizvodnje (zemlja. dok ostatak neorganiziranih radnika povećava ponudu te pomiče ponudu u desno. rad i kapital). zemlja je fiksni i neproizvedeni faktor.Slika .Ponuda i potražnja za radom Utjecaj sindikata na cijenu nadnica Slika . to jest okomita jer je ponuda zemlje fiksna. 45 .Utjecaj sindikata na ponudu i potražnju za radom Kako sindikati utječu na povećanje visine nadnice samo za svoje članove. Cijena upotrebe komada zemlje u nekom razdoblju zove se renta. Zemlja se uglavnom ne može povećati kad cijena zemlje poraste ili smanjiti kada se njezina cijena smanji. što dovodi do smanjivanja nadnica za radnike izvan sindikata. ponuda rada se pomiče u lijevo.

i to će imati za posljedicu da i renta poraste. supstituira zemlju za rad. Ulaganje nosi odgovarajući rizik i neizvjesnost.Slika . oprema i zalihe utrošaka i proizvoda.Neelastična ponuda zemlje Renta za zemlju u potpunosti ovisi o krivulji potražnje za zemljom. Razdoblje povrata . Pri odlučivanju donositelj odluke je često suočen sa nekoliko mogućih varijanti. Stopa povrata sredstava ili investicija (ROA ili ROI) . tražeći optimalnu kombinaciju.ova metoda za razliku od prve dvije uzima u razmatranje vremensku preferenciju novca. kamata i profiti Kapital nazivamo proizvedeni faktor proizvodnje. Dobiva se kao razlika sadašnje vrijednosti ukupnih neto novčanih tokova i početnog investicijskog ulaganja. za razliku od malih zemalja (npr. Metoda neto sadašnje vrijednosti . Kapital. 3.računa se uprosječenjem očekivanih novčanih tokova kroz niz godina i nakon toga dijeljenjem prosječnih godišnjih novčanih tokova s inicijalnim investicijskim izdatkom. U prostranim zemljama (npr. kao što su: 1. Zaključak je da se vrijednost zemlje potpuno izvodi iz vrijednosti proizvoda na toj zemlji. Kao rezultat takvih odnosa u Americi se zemlja izlicitira po niskoj. Novčani tokovi se 46 . HongKong). Ako cijena neke poljoprivredne kulture raste to će uzrokovati i da krivulja potražnje za zemljom poraste.ova metoda pokazuje za koliko će se godina povratiti početni investicijski ulog. On se sastoji od proizvedenih dobara koja se ponovo upotrebljavaju kao proizvodni utrošci za daljnju proizvodnju. SAD-u). Pri tome mu pomažu neki od kriterija. gdje je malo zemlje i ogroman broj ljudi. pa američki poljodjelac. Kapital možemo definirati i kao žrtvu sadašnje (tekuće) potrošnje da bi ostvarili povećanu potrošnju u budućnosti. 2. Postoje tri glavne vrste kapitalnih dobara: grañevine. U Hong-Kongu visoka cijena zemlje znači da se zemlja upotrebljava za industriju a ne za poljoprivredu. postoji obilje zemlje dok je rad oskudan. jer novac danas vrijedi više nego novac u budućnosti. Takoñer je zanimljiv odnos zemlje i rada. a rad po visokoj cijeni.

5.pokazuje relativnu profitabilnost. Postoji nekoliko teorija profita: 1. Teorija objašnjenja profita rizikom . PREDAVANJE . 11. Realni kamatnjak dobijemo kao razliku izmeñu realnog kamatnjaka i stope inflacije. Kamatnjak dijelimo na realni kamatnjak i nominalni kamatnjak. Kao odgovor na probleme. postavila je pitanja na koja dotadašnja ekonomska. poreze i državnu potrošnju 47 . Profit se može definirati kao razlika izmeñu ukupnog prihoda i troškova poslovanja. mikroekonomska teorija nije znala dati odgovor. investicija se prihvaća. Ekonomske profite . velika ekonomska kriza koja je zahvatila razvijene kapitalističke zemlje. 2.ova teorija objašnjava visinu profitne stope monopolskim položajem poduzeća.to je razlika izmeñu ukupnog prihoda poduzeća i njegovih eksplicitnih (računovodstvenih) i implicitnih troškova. Meñutim. Što je veći indeks profitabilnosti. dok dugoročno teže biti u ravnoteži.ova teorija polazi od toga da efikasno upravljanje poduzećem može osigurati poduzeću visoke profite. 3.ova teorija promatra profit kao nagradu za prihvaćanje rizika u poslovanju. Teorija profita na temelju menadžerske sposobnosti . već je uglavnom puštala gospodarstvenike da vode svoju. Ona polazi od pretpostavke da se za veći rizik očekuje i veći profit. Poslovne profite . gdje su profiti veći nego u uvjetima savršene konkurencije. investicija je profitabilnija. od usavršavanja tehnologije do inovacija u samoj organizaciji poslovanja. Inovacijska teorija profita . to jest ostvarivati normalan povrat na investicije. parcijalnu ekonomsku politiku. 5. Ako je neto sadašnja vrijednost pozitivna. 4.je diskontna stopa koja izjednačava sadašnju vrijednost budućih očekivanih novčanih tokova s početnim investicijskim izdatkom. Profite možemo podijeliti na: 1. 4.UVOD U MAKROEKONOMIJU Desetljećima prije velike ekonomske krize s kraja dvadesetih godina prošlog stoljeća. Monopolska teorija profita .to je profit poduzeća koje ono iskazuje na kraju poslovne godine i koristi se u računovodstvene i porezne svrhe.diskontiraju primjenom zadane stope. Kamatnjak je cijena koju banka ili neki drugi financijski posrednik plaća posuñivaču na upotrebu novca za neko razdoblje.ova teorija polazi od činjenice da su poduzeća kratkoročno uvijek u neravnoteži. Interna stopa rentabilnosti . John Maynard Keynes je ponudio je rješenje da država preko svojih makroekonomskih politika utječe na ponudu novca. Frikcijska teorija profita . Indeks profitabilnosti . 2.ova teorija objašnjava visinu profitne stope uspješnim uvoñenjem inovacije. država se nije miješala u ekonomske tokove.

a mnogi ekonomisti dvoje u njenu korisnost. Dakle. 4. dok makroekonomija proučava kako rast cijena na svjetskom tržištu utječe na inflaciju i nezaposlenost u Hrvatskoj. Makroekonomsku politiku u demokratskim društvima vode izabrane vlade koje su za to dobili mandat na tržištu političkih ideja. uz vladu. Što uzrokuje inflaciju i kako se ona može držati pod kontrolom? 3. a vodi je. Fiskalna politika . Pametna i pravodobna uporaba ovih instrumenata uglavnom je rezultirala ostvarenju makroekonomskih ciljeva. Recimo. Što država treba učiniti da poveća stopu privrednog rasta? Ciljevi i instrumenti makroekonomske politike Iz ovih pitanja proizlaze i ciljevi makroekonomske politike: 1.obuhvaća upravljanje novcem. Stabilna ili blago rastuća razina cijena. a samim tim i na ekonomske tijekove u društvu. količinske uvozne ili izvozne 48 . Da bi utjecali na nepovoljne trendove u odnosima sa inozemstvom (deficit trgovačke bilance i sl. Instrumenti makroekonomske politike su instrumenti mogu usmjeriti ekonomiju prema boljoj strukturi proizvodnje. Često je korištena u slučajevima suzbijanja inflacije. 2. provoñenja socijalne politike i sl. Zašto se proizvodnja smanjuje i zašto se povećava nezaposlenost? 2. Izdaci države koji uključuju izmeñu ostalog kupovine države. centralna banka (HNB). Visoka i rastuća razina proizvodnje. Politika dohotka . većoj zaposlenosti i stabilnosti cijena. putem diferencirane porezne stope. Drugi dio se odnosi na poreznu politiku.obuhvaća nadzor nadnica i cijena. devizne tečajeve. centralna banka. Mijenjajući ponudu novca.te na takav način regulira velike viškove ili deficite razmjene koji proizlaze iz poslovnih ciklusa. značajno utječu na sveukupnu razinu potrošnje te utječu na razinu bruto domaćeg proizvoda. Monetarna politika .). Visoka zaposlenost te 3. može utjecati na visinu kamatnjaka. svaka ima odreñene odnose sa drugim zemljama.obuhvaća upotrebu poreza i izdataka države. Osnovna pitanja na koja makroekonomija treba dati odgovore su: 1. prikupljanja sredstava. 2. transferna plaćanja. cijenu dionica. plaće državnih službenika. 3. mikroekonomija pomaže INI da odredi cijenu nafte i naftnih derivata na hrvatskom tržištu. ciljanog poticanja pojedine proizvodnje. Instrumente makroekonomske politike možemo podijeliti na: 1.kako niti jedna država nije usamljen otok. Da bi ostvarile ciljeve koje su pred sebe postavile imaju na raspolaganju instrumente i mjere makroekonomske politike. kreditom i bankarskim sustavom. vlada uvodi razne propise kao što su carinski propisi. makroekonomiju možemo definirati kao proučavanje ponašanja ekonomije kao cjeline. Politike vezane uz inozemstvo .

Isto tako upravljanjem tržištem deviza putem deviznog tečaja. Tako prikupljeni podaci su temelj za makroekonomsku analizu u cilju voñenja makroekonomske politike na zadovoljstvo svih grañana. Uz instrumente makroekonomske politike koje vlada ima na raspolaganju da utječe na ostvarenje ciljeva. Računovodstvo koje se vodi na nivou cijele države naziva se nacionalno računovodstvo. Kružni tok privredne aktivnosti Zamislimo zatvorenu privredu sa samo dva sektora: proizvodnju i potrošnju. prirodne nepogode). kao što svako poduzeće vodi evidenciju o svojim rashodima i prihodima. Takve varijable nazivamo egzogene varijable ili eksterne varijable.prikaz svih plaćanja izmeñu institucionalnih sektora (poduzeća. Pretpostavimo sada da se čitava proizvodnja ne potroši u tekuću proizvodnju. Tako potrošnju možemo podijeliti na osobnu potrošnju (C) i akumulaciju predviñenu za investicije (I). na ciljeve makroekonomske politike takoñer utječu varijable koje nisu pod utjecajem države.detaljniji prikaz meñuovisnosti izmeñu pojedinih sektora. Input-output tablicama . Računa domaćeg proizvoda . potresi. NACIONALNO RAČUNOVODSTVO Kao što svaka obitelj vodi evidenciju o svojim računima. kućanstava. Mjere makroekonomske politike označavaju način primjene odreñenog instrumenta makroekonomske politike. Čitav tok privredne aktivnosti sveo bi se na direktan odnos izmeñu potrošača i proizvoñača u kojem proizvodnja daje potrošnji dohodak. 2. može se utjecati na meñunarodnu razmjenu. vlade i inozemstva). Tako dolazimo do prvog identiteta ND = F (nacionalni dohodak = finalnoj potrošnji). tj. To znači da je u zatvorenoj privredi veličina finalne potrošnje odreñena veličinom nacionalnog dohotka. dohodak. Bilance nacionalnog bogatstva . inozemna proizvodnja (povećana i jeftinija proizvodnja nama konkurentne države) te politički dogañaji u inozemstvu (ratovi. Sada se agregatna potražnja sastoji od dvije komponente C + I. tako i država prikuplja i vodi evidenciju o makroekonomskim agregatima kao što su proizvodnja. 4. Kvantitativni prikaz cjelokupne gospodarske aktivnosti nekog društva u kvantitativnom obliku naziva se sustav društvenih računa. Recimo porez je dio fiskalne politike. On se sastoji od: 1. ne može se potrošiti više nego je proizvedeno. investicije. nego se jedan dio akumulira radi povećanja buduće proizvodnje. 49 . a potrošnja proizvodnji faktore proizvodnje.prikaz bogatstva kumuliranog kroz niz godina.kvote i sl. politički prevrati).prikaz proizvodne aktivnosti društva u jednoj godini. Računima financijskih transakcija . dok je nulta stopa poreza na neki proizvod konkretna mjera makroekonomske politike. 3. To su vremenske neprilike (suša. uvoz i izvoz i sl.

Pojavom štednje pojavljuju se i financijski posrednici. koji posreduju izmeñu onih koji imaju ušteñevinu i investitora. na strani proizvoñača pojavila se mogućnost štednje u vidu neraspodijeljenog dohotka i amortizacije. Država prikupljena sredstva putem poreza iz sektora proizvodnje (Tind) i iz sektora potrošnje (Tdir) troši u opću potrošnju (C). Štednja sektora proizvoñača (O) i štednja sektora potrošača (S) čine osnovu za ukupne investicije. E se odnosi na izvoz u inozemstvo. Ako je izvoz veći od uvoza. investicijsku (IU) i državnu potrošnju (GU). Tako dolazimo drugog identiteta ND + O = C + I Takoñer se pojavila i štednja sektora potrošača (saving S). te uvoz namijenjen za osobnu (CU). Za razliku od modela zatvorene privrede. koja u stvarnosti ne postoji. koju ćemo označiti sa O. Eventualna razlika izmeñu prikupljenih prihoda i izdataka države označava štednju države (B). Uvoñenjem sektora inozemstva dolazimo do četvrtog identiteta kojeg možemo pisati u obliku: C+S+T+U = C+I+G+E U se odnosi na uvoz i to intermedijarnih proizvoda u procesu proizvodnje (M). u proizvodnju (G) i transfere sektoru osobne potrošnje (TR). domaća proizvodnja je veća od domaće potražnje. Sada govorimo o modelu otvorene privrede. postoji i javna ili državna potrošnja koju označavamo sa G. u kojem se nije moglo više potrošiti nego što je domaća privreda proizvela. Zato ćemo u razmatranje uvesti i sektor inozemstva.Isto tako. Osim osobne i investicijske potrošnje. već se ostavi za štednju. kao nadoknade za utrošeni kapital. kao dio dohotka koji se ne potroši u tekućoj potrošnji. u modelu otvorene privrede domaći proizvod ne mora biti jednak finalnoj potrošnji. znači da je domaća potražnja veća od domaće proizvodnje. Treći identitet možemo napisati u obliku: C+S+T = C+G+I Do sada smo govorili hipotetski o modelu zatvorene privrede. ako je pak uvoz veći od izvoza. Dakle možemo reći: O+S=I. 50 .

isto tako zarade su brijača (u nadnicama i profitu) takoñer 400 Kn. bruto investicija. dobra koja se upotrebljavaju za proizvodnju drugih dobara. Finalni proizvod je onaj koji je proizveden i prodan za potrošnju ili investiranje. dividende. GDP se može izmjeriti i na drugi način kao godišnji tok troškova proizvodnje koje poduzeća isplaćuju za nadnice. amortizaciju i profite. ovdje je GDP identičan bez obzira na to je li izmjeren kao tijek proizvoda ili kao trošak i dohodak.Slika . kamate. rentu. Pretpostavimo da brijači nemaju druge troškove osim troškova rada. Možemo ga definirati kao ukupnu vrijednost potrošnje. GDP isključuje intermedijarna dobra.U Prema tome. neizravne poreze.Kružni tok aktivnosti nacionalne privrede Bruto domaći proizvod (Gross domestic product GDP) Bruto domaći proizvod je jedna od najvažnijih mjera uspješnosti nekog gospodarstva. izračunavamo dodanu vrijednost na svakom 51 . Prema tome. GDP definiramo kao ukupnu proizvodnju finalnih dobara i usluga. No. Da bismo izbjegli dvostruko obračunavanje. bruto domaći proizvod jednak je zbroju domaćih komponenti potrošnje (Cd + Id + Gd) korigiran saldom izvoza roba i usluga i uvoza. Ako oni naplaćuju šišanje po 40 Kn onda će za deset šišanja GDP iznositi 400 Kn. Identičnost dvaju pristupa možemo shvatiti analiziranjem jednostavne ekonomije brijačnice. GDP = C + I + G + E . državnih nabavki dobara i usluga te neto izvoza ostvarenih u zemlji tijekom godine.

Prihodi. odbijajući sve troškove sirovina i intermedijarnih proizvoda na proizvedenih u tom stadiju.vrijednost proizvodnje koju su ostvarili domaći proizvodni faktori u zemlji i inozemstvu. profiti itd. troškovi i dodana vrijednost kruha (centi po komadu) Stadij proizvodnje Pšenica Brašno Ispečeni kruh Isporučeni kruh Ukupno Prihodi od prodaja 24 33 60 90 207 Troškovi intermedijarnih dobara -0 -24 -33 -60 -117 Dodana vrijednost (nadnice.) 24 9 27 30 90 Konačni izračun potvrñuje jednakost izmeñu finalne prodajne cijene i ukupnih zarada. 52 . preprodaje narkotika i slično koje ne ulaze u obračun GDP-a. bez obzira na (domaće ili inozemno) porijeklo tog dohotka. Tako je formirana mjera društvene proizvodnje koja je nazvana neto ekonomsko blagostanje (NEW) koja uključuje samo stavke potrošnje i investicija koje neposredno pridonose ekonomskom blagostanju. Nacionalni proizvod . Činjenica da u obračun GDP-a ulaze i proizvodi industrije naoružanja. Ako takav. Takoñer postoji niz neregistriranih djelatnosti poput kockanja. tada dobijemo realni GDP. To nam daje nominalni GDP. Veliki nedostatak GDP-a je što on uračunava samo dobra i usluge kupljena i prodana na tržištu. Takoñer jedna od čestih podjela je: 1. izračunatih kao zbroj svih vrijednosti dodanih na svim različitim stadijima proizvodnje kruha. Domaći proizvod . dok izostavlja utjecaj kvalitete življenja poput zaštite okoliša. postavlja pitanje koliko takav rast GDP-a utječe na naš standard življenja.vrijednost ukupne proizvodnje domaće privrede koju su ostvarili svi proizvodni čimbenici bez obzira na njihovo domaće ili inozemno podrijetlo.stadiju. već kupljenih od drugih poduzeća. prostitucije. nominalni GDP podijelimo sa indeksom cijena (deflator GDP-a). GDP možemo mjeriti tržišnim cijenama iz tekuće godine. Ako od GDP-a odbijemo amortizaciju dobit ćemo neto domaći proizvod (NDP). 2. Tablica -Isključivanje intermedijarnih dobara iz obračuna GDP-a.

prije svega investicijske i osobne potrošnje. Kupovine države (govornment G) . PREDAVANJE . nema ni efekta dohotka na smanjenje potražnje. Kod agregatne potražnje (AD) koja predstavlja ukupnu ili agregatnu količinu proizvodnje koja se dragovoljno kupuje pri danoj razini cijena.prvenstveno ovisi trošku kapitala i očekivanjima u budućnosti. Osobna potrošnja (consumption C) . 2. Kada rastu cijene smanjuje se realna novčana ponuda.12. a to dovodi do povećanja kamatnjaka (efekt jakog novca) koji pak utječe na smanjenje pojedinih sastavnica agregatne potražnje. vidjeli smo da je krivulja potražnje nekog proizvoda opadajuća. a kako pri porastu opće razine cijena rastu i cijene proizvodnih faktora. potražnja za tim proizvodom opada i to iz dva razloga: djelovanja efekta supstitucije i efekta dohotka.AGREGATNA POTRAŽNJA I AGREGATNA PONUDA Agregatna potražnja (Ukupna potražnja) Agregatna potražnja (aggregate demand AD) predstavlja ukupnu ili agregatnu količinu proizvodnje koja se dragovoljno kupuje pri danoj razini cijena. kad se druge stvari ne mjenjaju. Investicijska potrošnja (investment I) . krivulja je takoñer opadajuća.prvenstveno ovisi o odlukama vlade. jer dok cijene rastu.uvoz = net exports X) . ali iz drugih razloga. 4. porastom opće razine cijena u zemlji nema efekta supstitucije. Naime. 53 . Kad smo analizirali krivulju potražnje u mikroekonomskom modelu.prvenstveno ovisi o raspoloživom dohotku (osobnom dohotku umanjenom za poreze). Neto izvoz (izvoz . 3. Ona ima četiri sastavnice: 1.prvenstveno ovisi o konkurentnosti domaće proizvodnje te monetarnoj politici (devizni tečajevi).

Ekonomisti se spore pri davanju prioriteta varijablama i njihovom utjecaju na agregatnu potražnju.Slika . 2. te potiču na potrošnju i investicije.smanjenjem poreza.povećavanjem ponude novca centralna banka utječe na snižavanje kamatnjaka. Varijable koje utječu na agregatnu potražnju: 1. a samim tim i povećana razina osobne potrošnje i investicija.Agregatna potražnja.smanjenje cijena nafte čini veće realne dohotke. d) Ostalo .povećanje cijena dionica ili cijena nekretnina.sporazumi o slobodnoj trgovini. b) Fiskalna politika . Monetaristi naglašavaju ulogu ponude novca. 54 . mogu pridonjeti većem povjerenju . što vodi većoj potrošnji i investicijama. danas informatička i komunikacijska tehnologija). a samim tim i na povećanu razinu osobne potrošnje i investicija. dovodi do većeg bogatstva kućanstava. a samim tim i rast agregatne potražnje. drugi daju naglasak na tehnološki napredak kao ključnu varijablu (u prošlosti rast želježničke infrastrukture. Varijable ekonomske politike: a) Monetarna politika . Egzogene varijable: a) Vrijednost imovine . a time i do veće potrošnje.tehnološki napretci mogu stvoriti povoljnije uvjete za investiranje. povećava se raspoloživi dohodak. b) Smanjenje cijena nafte . dok keynesijanci naglašavaju značaj fiskalne politike. c) Napretci u tehnologiji .

zaštita okoliša). b) Tehnologija i efikasnost .niže nadnice znače niže troškove proizvodnje. naprednija tehnologija i inovacije unapreñuju proizvodnju. pa samim tim povećavaju agregatnu ponudu. Često puta se definira i kao funkcija zaposlenosti proizvodnih faktora. od javne (opće) potrošnje i od potražnje inozemstva za domaćom robom i uslugama. Isto tako postoji i mogućnost da zakonodavac fiksira neke cijene poput komunalnih usluga. ali je ovdje osim cijene ovisnija o nizu drugih varijabli. odnosno ponuda raste kako raste cijena. Ili pak najam neke poslovne zgrade se uzima na recimo godinu dana. Neke sastavnice troškova poslovanja su nefleksibilne u kratkom roku. Funkcija potrošnje. Varijable koje utječu na agregatnu ponudu: 1. odnosno C+I = C+S odnosno I=S. 2. funkcija štednje U prethodnom poglavlju smo rekli da se agregatna potražnja sastoji od potražnje roba i usluga za osobnu potrošnju. Nadnice i troškovi: a) Nadnice . kao važna sastavnica troškova poslovanja se uglavnom rijetko mijenjaju u kratkom roku.niže cijene uvoznih intermedijarnih dobara. Krivulja agregatne ponude se razlikuje na kratki i dugi rok. od investicijske potrošnje. Nadnice.Agregatna ponuda (Ukupna ponuda) Agregatnu ponudu (aggregate supply AS) možemo definirati kao ukupnu količinu dobara i usluga koju poduzeća neke države žele proizvesti i prodati u nekom razdoblju. cijene energenata i sl.niže cijene nafte i blaža zakonska regulativa (npr. I u makroekonomskoj analizi krivulja agregatne ponude je rastuća. U dugom roku svi se faktori proizvodnje mogu prilagoditi.bolja efikasnost. smanjuju troškove proizvodnje. Kako je osobna potrošnja najvažnija komponenta agregatne potražnje analizirati ćemo njeno 55 . U gospodarstvu će postojati ravnoteža kad je agregatna ponuda (AS) = agregatnoj potražnji (AD). U mikroekonomskoj analizi ponuda je rastuća funkcija njegove cijene. znače i veću razinu proizvodnje b) Uvozne cijene . dovodi do smanjenja troškova proizvodnje i povećane agregatne ponude. Potencijalna proizvodnja (to je ona proizvodnja koja bi se proizvela pri najnižoj stopi nezaposlenosti): a) Faktori .povećanje faktora proizvodnje povećava potencijalnu proizvodnju i agregatnu ponudu. pod uvjetom da su druge varijable konstantne. rijetko kraće. što dovodi do povećane proizvodnje i povećane agregatne ponude c) Troškovi ostalih faktora .

Pretpostavimo da je točka pokrića ona točka na kojoj stanovništvo ima štednju jednaku nuli.850 27. trajna dobra (motorna vozila.000 +400 26. Postavlja se pitanje koliko od svake dodatne novčane jedinice stanovništvo odvaja na za dodatnu potrošnju na toj razini dohotka. oprema za kućanstvo) te usluge (stanovanje. energija).830 30. Vezu izmeñu izdataka na potrošnju i razine raspoloživog dohotka nazivamo funkcijom potrošnje (consumption function) i u ekonomiju ju je uveo Keynes. a koliko na dodatnu štednju? 56 .000 +1.360 Potrošnja i štednja rastu kada dohodak raste.Raspodjela raspoloživog dohotka Mogućnosti A B C D E F G Raspoloživi dohodak Neto štednja (+) ili Potrošnja (u$) (u$) smanjenje štednje (-) 24. Vezu izmeñu razine štednje i razine dohotka nazivamo funkcijom štednje (savings function).000 USD. Osnovne sastavnice ove potrošnje su potrošna dobra (hrana. Ovdje je to prikazano na razini 25.640 28. odjeća.000 +150 25.000 -110 24.000 +760 27. Štednja je onaj dio raspoloživog dohotka koji se ne troši. prijevoz.170 27.000 +1.ponašanje.110 25.240 29. zdrastvena zaštita). Osobna potrošnja ovisi o visini raspoloživog dohotka.000 0 25.600 28.000 26. Tablica .

Pravac nagiba od 45 stupnjeva omogućuje naći koliko kućanstvo štedi. a drugi prosječnom sklonošću štednji (APC .marginal propensity to consume) je promjena potrošnje uzrokovana promjenom raspoloživog dohotka. Ili ∆S/∆Y.average propensity to consume). Ili ∆C/∆Y. MPC i MPS zbrojeni moraju iznositi 1. Budući je dohodak jednak zbroju potrošnje i štednje (Y = C + S) takoñer vrijedi identitet (ako se obje strane podjele sa Y) 1= C S + Y Y Keynes je prvi razlomak nazvao prosječnom sklonošću potrošnji (APS . 57 . Granična sklonost potrošnji (MPC .Funkcija potrošnje Ono što kućanstvo ne troši. Granična sklonost štednji (MPS .average propensity to save). ono mora uštedjeti.Slika . Neto štednja se mjeri okomitom udaljenošću od funkcije potrošnje do crte s nagibom od 45 stupnjeva.marginal propensity to save) je promjena štednje uzrokovana promjenom raspoloživog dohotka. APS i APC zbrojeni moraju biti jednaki 1.

Vezu izmeñu razine štednje i razine dohotka nazivamo funkcijom štednje.47 A B C D E F G Svaki nepotrošeni dolar se štedi. Matematički to možemo izraziti ovako: C = C0 + βY gdje je C0 > 0 i 0 < β < 1 Znači da je potrošnja jednaka fiksnom iznosu te svotom koja ovisi o raspoloživom dohotku. Meñutim. Y = C0 + βY + S. tj. MPC = MPS.830 590/1000=0.000 26. Drugi dio nazivamo potaknuta potrošnja.360 530/1000=0. inflatorna kretanja i male kamatne stope na štednju.110 -110 25. Rekli smo da vezu izmeñu izdataka na potrošnju i razine raspoloživog dohotka nazivamo funkcijom potrošnje.11 25. koja je neovisna o dohotku.Tablica . razvijeni sustav socijalnog osiguranja itd.64 +760 360/1000=0.000 890/1000=0. odnosno svaki dolar dodatnog dohotka ide ili na dodatnu potrošnju ili na dodatnu štednju.89 0 110/1000=0. Dakle.000 25.41 28. 58 . pa funkciju štednje izražavamo kao: S = -C0 + (1 .850 850/1000=0. Matematički to možemo izraziti ovako: Y = C + S odnosno.000 30. U posljednje vrijeme dolazi do trenda opadanja štednje. β označava graničnu sklonost potrošnji. autonomne potrošnje.85 +150 150/1000=0.Granične sklonosti potrošnji i štednji Mogućnosti Raspoloživi dohodak (u$) 24.53 +1. npr. Takoñer.170 410/1000=0.59 +1.640 470/1000=0.25 27. Ona se sastoji od dva dijela.240 640/1000=0.36 27.75 +400 250/1000=0.000 29.600 750/1000=0. Razlozi tomu su dostupnost kapitala (razvijena tržišta kapitala omogućavaju dostupnost u svakom trenutku. egzistiraju hipoteza o permanentnom dohotku (Milton Friedman) i hipoteza životnog ciklusa (Franco Modigliani).000 Granična Neto Izdaci na Granična sklonost štednja sklonost potrošnju štednji (MPS) (u$) potrošnji (u$) (MPC) 24.β)Y što pokazuje da je štednja potaknuta visinom raspoloživog dohotka. klasični ekonomisti su smatrali da obujam štednje ovisi o razini kamatne stope. kad postoje raznorazni studentski krediti). postoji i kada je dohodak jednak nuli jer ljudi moraju jesti. piti itd. Za razliku od Keynesa koji definira štednju kao rastuću funkciju dohotka. istraživanja su pokazala da kamata nema presudan učinak u odreñivanju razine štednje.000 28. za financiranje studiranja ne trebaju godine prikupljanja ušteñevine. ona koja je potaknuta rastom raspoloživog dohotka.15 26. kao istaknute teorije.000 27.

investicije u tvornice i opremu te zalihe gotovih dobara. Meñu značajne troškove. Najvažniji trošak je realni kamatnjak. Vrlo je teško predvidjeti što će se dogañati u budućnosti. Kad su troškovi visoki to će nepovoljno djelovati na investicijsku aktivnost poduzeća. Tri su bitna elementa za razumijevanje investicija: 1. tako da poduzeća pokušavaju raznim instrumentima smanjiti neizvjesnost. krivulja potražnje za investicijama je opadajuća. Veći kamatnjak smanjuje (a ponekad i dokida) investicije. Pretpostavimo tri moguće 59 . Zašto poduzeća investiraju? Zato jer očekuju veću proizvodnju. Kako kamatnjak značajno utječe na visinu troška investicije.investicije često ovise o predviñanjima kretanja proizvodnih aktivnosti društva. Prihodi . Funkcija potražnje za investicijama povezuje razinu izdataka na investicije i visine kamatnjaka. i što su oni veći to više obeshrabruju poduzeća za novo investiranje. 3.Investicije Slijedeća velika sastavnica agregatne potražnje su investicije.investicije ovise o prihodima koje stvara privredna aktivnost cjelokupnog društva. Očekivanja . Slika . Investicije se grupiraju na tri vrste: kupovine stambenih objekata.Utjecaj kamatne stope na visinu investicija Deflacijski i inflacijski jaz Keynes je tvrdio da ekonomija može dostići ravnotežnu razinu realnog dohotka i proizvodnje koja se razlikuje od razine pune zaposlenosti. investicije će takoñer biti visoke (načelo akceleratora). 2. Troškovi . Pad realnog kamatnjaka povećava diskontiranu vrijednost očekivanih budućih prinosa od kapitalnog dobra u koje se investira. Kad proizvodnja raste i kad vlada konjuktura na tržištu. veće prihode i u konačnici veći profit.investicije takoñer ovise o troškovima. takoñer spadaju i porezi.

njena je razina ispod razine pune zaposlenosti. Kad se ekonomija nañe u ravnoteži u točki C s ravnotežnim dohotkom Y1.Deflacijski i inflacijski jaz Ako je razina realnog dohotka pri punoj zaposlenosti jednaka Yf . 60 .razine realnog dohotka. Ostale dvije označimo sa Y1 i Y2 koje prikazuju ravnotežne razine nacionalnog dohotka uz dane razine agregatne potrošnje koje se nalaze ispod. stoga vlade pribjegavaju povećanjima poreznih i kamatnih stopa te štednji državne potrošnje. Nasuprot tome. a ekonomija se nalazi u ravnoteži u točki C. Sa Yf označimo razinu realnog dohotka (proizvodnje) u punoj zaposlenosti. tada je razmak D . dok u situaciji inflacijskog jaza nužno smanjenje potrošnje. odnosno iznad razine dohotka pune zaposlenosti. tada je razmak A -B jednak recesijskom jazu što predstavlja iznos za koji bi se agregatna potrošnja morala povećati kako bi ekonomija bila na razini dohotka pri punoj zaposlenosti. s ravnotežnim nacionalnim dohotkom Y2. U oba slučaja ostvarena potrošnja ne odgovara razini željene potrošnje. koji predstavlja iznos za koji bi agregatne željene investicije morale opasti kako bi ekonomija bila na razini dohotka pri punoj zaposlenosti. javlja se nezaposlenost. Ako se ekonomija nañe u takvoj situaciji. ako se ekonomija nalazi u ravnoteži u točki E. Stoga slijedi da u deflacijskom jazu ekonomija mora povećati potrošnju da bi povećala agregatnu potrošnju. Slika .A jednak inflacijskom jazu. Dolazi do značajnog pritiska rasta na cijene i govorimo o inflacijskom jazu. ravnotežna potrošnja veća je od iznosa proizvodnje koju poduzeća mogu proizvesti kad u potpunosti zaposle sve resurse. kad je ekonomija u točki E. pa postoji deflacijski jaz. Nasuprot tome.

000 Kn i to uzrokuje povećanje proizvodnje za 300. Ona se financira porezima (tax T) i zaduživanjem bilo kod nefinancijskog. a to znači da će se smanjiti i efikasnost investicija u gospodarstvu. investicijski multiplikator (k) će se smanjiti.000 Kn. bilo kod financijskog sektora. Meñutim. Model multiplikatora nas uči da povećanjem investicija će doći i do povećanja dohotka.. Paradoks štednje Paradoks štednje nastaje u situaciji deflacijskog jaza. Zabluda poistovjećivanja znači da svaki pokušaj pojedinca da poveća štednju ne znači da će to dovesti do povećane štednje cijelog društva. prvenstveno utjecaj monetarnih faktora na kamatnjak. Dakle. Ako društvo u potpunosti iskorištava svoje faktore. 61 . Keynes je primijetio da kako se povećava štednja. potrebna je povećana štednja koja će kroz kanale financijskih institucija doći do investitora. U ekonomiji pune zaposlenosti model multiplikatora ne nalazi veću primjenu. već čak i smanjenje štednje i investicija. Povećanjem granične sklonosti štednji. dolazimo do pojma zabluda poistovjećivanja. povećaju za 100. model multiplikatora koristan je samo za opisivanje kriza i privrednih zastoja. Investicijski multiplikator može se napisati kao: k= 1 1− β Model multiplikatora ima nedostatak što izostavlja mnogo makroekonomskih faktora. A da bi se ušlo u povećane investicije. štednja je pozitivna. učinak može biti ne samo smanjenje dohotka i proizvodnje. Instrument makroekonomske politike kojim država raspodjeljuje zajedničkoj i privatnoj potrošnji te prikuplja za to potrebna sredstva naziva se fiskalna politika. UTJECAJ DRŽAVNE POTROŠNJE I NETO IZVOZA NA AGREGATNU POTRAŽNJU Treća velika sastavnica agregatne potražnje je državna. Pokušavajući razmrsiti paradoks štednje. U situaciji recesije treba povećavati potražnju i poticati proizvodnju. u slučaju budžetskog deficita. a samim tim i na veličinu investicija. tako se povećava i granična sklonost štednji. ali za koliko? Ako se investicije npr.Model multiplikatora (množitelja) Model multiplikatora pokazuje kako promjena odreñenih izdataka (kao što su investicije) dovodi do promjena GDP-a. multiplikator je broj kojim se mora pomnožiti investicija da bi se dobila proizišla promjena ukupne proizvodnje. Osim toga. jer veći dio takve štednje odlazi na investicije koje će zbog konjukture dati dobre rezultate. Paradoks štednje se očituje u tome kada društvo želi štedjeti što više. javna ili budžetska potrošnja (G). multiplikator je 3. Logično je da će povećanje investicija povećati razinu proizvodnje.

što povećanje poreza smanjuje raspoložive dohotke. odnosno već poznatim sastavnicama agregatne potražnje (C. a porezi se povećaju. a samim tim i osobnu potrošnju. Dakle GDP = C+I+G.FUNKCIJE I OBLICI Povijesni razvoj novca Novac možemo definirati kao sveopće prihvaćeno posredstvo razmjene ili način plaćanja. devizni tečajevi. moramo uzeti u obzir da živimo u otvorenoj privredi. jer ne postoji sredstvo kojim se može izmjeriti stvarna vrijednost dvaju proizvoda. 62 . Multiplikator otvorene ekonomije = 1 MPS + MPM Veličina uvoza i izvoza ovise o niz čimbenika. PREDAVANJE 13 . Neto izvoz predstavlja izvoz dobara (E) i usluga umanjen za uvoz dobara i usluga (M). U analizi uvoza koristimo pojam granične sklonosti uvozu (MPM) koji označava povećanje vrijednosti uvoza na svaku jedinicu povećanja GDP-a.I i G) moramo dodati i sastavnicu neto izvoza (X). izdvojili su se kao specifični oblik plaćanja i mjerilo ekonomske vrijednosti. Neto izvoz Do sada smo razgovarali o modelu zatvorene privrede. stoke. Po svojoj logici vrlo je sličan pojmu granične sklonosti štednji. Početni oblik razmjene bila je trampa. Ako investicije i kupovine države ostanu jednake.NOVAC . u kojoj su se robe zamjenjivale za druge robe na osnovi njihovih uporabnih vrijednosti. Vlade imaju cijeli niz instrumenata da potiču rast neto izvoza. poput krzna. Taj oblik nazivamo naturalni ili robni novac. Kad država gradi cestu. Novac je rijetka roba. a koji pokazuje koliko će se povećati GDP pri svakom povećanju državnih kupovina dobara i usluga. kao što su cijene. specifičan oblik ekonomskog dobra. agregatna će se potražnja smanjiti iz prostog razloga. privatnih investicija i državnih kupovina dobara i usluga. No.U modelu zatvorene privrede GDP se sastoji od osobne potrošnje. da bi analiza agregatne potražnje bila potpuna. jer na taj način direktno utječu na rast GDP-a. inozemnoj proizvodnji. Da bi izmjerili kako i koliko uvoz generira domaću potrošnju koristimo multiplikator otvorene ekonomije. Ovdje nije postojao ekvivalent. Samim tim svako povećanje javne potrošnje dovodi do povećanja GDP-a. kože. graditelji će dio svog dohotka potrošiti na potrošna dobra. Poslije nekog vremena neke robe. što će proizvesti dodatne dohotke dio kojih će opet biti potrošen i tako stvoriti multiplikativne efekte. Na drugu stranu i porezi (T) utječu na veličinu agregatne potražnje. Prema tome i ovdje možemo primijeniti model multiplikatora koji ćemo nazvati multiplikator izdataka države.

).novac postaje sredstvo razmjene kad ga prihvate kao takvog svi sudionici na tržištu. Novac je ključna pretpostavka specijalizacije. Tu je potrebno voditi računa o oportunitetnim troškovima čuvanja novca. 2. Prenosivost . Kovani novac se unatoč slabostima kao što su trošenje (habanje. Oni su bili preteča monete. Trajnost . Otkrivanjem novih kontinenata i jačanjem razmjene izmeñu Novog i Starog svijeta javila se potreba za većom količinom sredstava za plaćanje. Sredstvo razmjene .Slijedeća faza u razvoju oblika novca bili su neobrañeni komadi metala poput zlata ili srebra. Zbog veće sigurnosti u prometu se javlja i papirnati novac. skupoće u osiguranju ili pak nedostatkom metala. Funkcije novca Novac ima četiri temeljne funkcije: 1. Javljaju se razne vrste surogatnog novca kao što su banknote. 4.novac mora imati kvalitetu fizičke trajnosti. lizanje) u prometu. Moneta je bila punovrijedni novac kod koje je vrijednost metala bila jednaka nominalnoj vrijednosti. koji se zasnivaju na povjerenju imaoca banknote u izdavatelja. Djeljivost . 5. stoljeću prije Krista.novac mora biti pogodan za nošenje i prijenos pri obavljanu kupovine. 3. Novac takoñer olakšava usporedbu relativnih vrijednosti dobara i usluga. odreñene težine i vrijednosti. Sredstvo očuvanja vrijednosti . Mjerilo vrijednosti . koji nema svoju unutrašnju vrijednost.novac je pogodno sredstvo kao obračunska jedinica kojim se iskazuje vrijednost nekog dobra ili usluge.novac mora biti prepoznatljiv da bi se lako razlikovali falsifikati od pravog novca. kovanog novca propisane forme i težine. dominantan knjiški novac. 63 . Prva moneta pojavila se u 7. Prepoznatljivost . Danas je. 2. ponekad i držanje novca kao sredstva očuvanja vrijednosti može predstavljati trošak za vlasnika. kao oblik obračunskog novca koji materijalno nepostoji.novac mora biti djeljiv na jednake dijelove radi kupovine manjih jedinica. No. jer neke robe gube vremenom vrijednost (zbog kvarljivosti npr. zadržala dugi niz stoljeća. zahvaljujući neprestanom razvoju bezgotovinskog platnog prometa i povezanosti bankarskog sustava. da u svakom trenutku mogu doći u banku i zamijeniti je za zlato. Standardiziranost . a specijalizacija je pretpostavka naglom privrednom razvoju.novac mora biti standardiziran da bi ljudi bili sigurni da primaju istu vrijednost pri razmjeni.novac je pogodno sredstvo očuvanja vrijednosti. Poželjne karakteristike novca Novac mora imati najmanje pet poželjnih karakteristika: 1. ali konvertibilnost mu jamči država emitent. 3.

3. Kako mjeriti novac? Budući da promjene u ukupnoj količini novca bitno utječu na važne makroekonomske veličine. Načelo likvidnosti uključuje u mjerenje novca ona sredstva koja su vrlo likvidna. kućanstva i poduzeća drže novac kako bi financirali redovne izdatke i izdatke u bliskoj budućnosti. 64 .). Uz taj iznos držati će i minimalni iznos radi opreznosti za hitne slučajeve. promjene količine novca mogu utjecati i na ostvarenje nacionalnih ekonomskih ciljeva. Kamata i kamatna stopa Kamata (interest) je izvršena isplata za upotrebu novca. Monetarna baza (primarni novac. Novac je vrlo likvidni dio imovine.4.polazi od transakcijskog pristupa mjerenja količine novca i sastoji se od gotovog novca te transakcijskih depozita (depozita po viñenju i drugih depozita po viñenju).novac omogućava meñunarodni platni promet i meñunarodno trgovanje. Dakle. Dva su osnovna pristupa za mjerenje novca: transakcijski pristup i pristup likvidnosti. Npr. 2. Pristup likvidnosti naglašava ulogu novca kao sredstva očuvanja vrijednosti. 4. koji dobiju oni koji odobre (plasiraju) kredit od primatelja kredita. oročene ugovore o ponovom otkupu državnih obveznica. Novac kao svjetski novac (valuta) . Kamatna stopa je odnos kamate i iznosa koji je plasiran.polazi od pristupa likvidnosti mjerenja količine novca i sastoji se od M1 uvećanog za štedne račune u bankama i slične aktive (mali oročeni depoziti. M2 . M3 . base money) . Transakcijski pristup mjerenja novca naglašava funkciju novca kao sredstva razmjene. To je onaj iznos sredstava u novčanim jedinicama. M1 (narrow money) . pa pojedinac ne mora pretvoriti novac u nešto drugo prije kupovine dobara ili usluga. Transakcijski pristup predlaže da bi u mjeru novca trebali uključiti samo ona sredstva koja služe kao sredstva razmjene. a zanemaruje ulogu novca kao sredstva razmjene. Sustav koji uzima obzir i transakcijski pristup i pristup likvidnosti mjeri količinu novca na slijedećim razinama: 1. onda je kamatna stopa 10%. ako je glavnica zajma 1000 Kn. dolazimo do proširivanja definicije novca izvan transakcijskog pristupa. računi uzajamnog fonda na tržištu novca i sl. te račune koje u uzajamnim fondovima posjeduju institucije.još šira definicija novca koja se sastoji od M2 uvećanog za velike oročene depozite u svim depozitnim ustanovama. Koristeći definiciju likvidnosti novca. Likvidnost se imovine odnosi na lakoću s kojom pojedinac može prodati tu imovinu na odreñeni dan u budućnosti uz minimalne troškove. kamata iznosi 100 Kn.to je iznos jednak gotovini (kovanice i papirnati novac) uvećanoj za rezerve depozitnih ustanova (obavezna rezerva poslovnih banaka kod centralne banke).

više ljudi će htjeti postati dužnicima. Na drugu stranu krivulja potražnje za kreditom neke ekonomije ima negativan nagib. Njeni osnivači upisali su novac potreban kralju.stopa inflacije Kamatnjaci se uglavnom razlikuju po karakteristikama zajma ili zajmoprimca. dok su drugi vrlo sumnjivi.zajmovi za koje je potrebno više vremena i marljivosti za njihovu administraciju i nadzor imaju i veći kamatnjak od onih kod kojih je jednostavnije odobravanje i praćenje. 4. nelikvidna sredstva ili zajmovi. razlikujemo zajmove od jednog dana do dugoročnih zajmova. Različita likvidnost .Tržišna kamatna stopa odreñuje se sučeljavanjem ponude kredita i potražnje za kreditima. Značajne su godine 1844. Krivulja ponude ima pozitivan nagib. uključujući i financijske posrednike htjeti postati vjerovnicima. 65 . kada je William Paterson osnovao Bank of England.zbog većeg rizika povrata zajmoprimčevih ulaganja. Različiti rokovi dospijeća . Naime kralj Mida je sve što je dotakao pretvarao u zlato. Zgodna je usporedba Bank of England sa kraljem Mida. bezrizičnih sredstava. pri 8% kamatnoj stopi dolazi do nestašice kredita. Razlike proistječu iz slijedećih razlika: 1. a zauzvrat dobili pravo da daju zajmove drugim ljudima i to bankovnim notama kojima je kao garancija služilo kraljevo obećanje da će te obveznice biti na zahtijev isplaćene u metalu. imaju znatno veće kamatnjake od likvidnih. 2. Meñutim potrebne su bile godine da bi se Bank of England razvio u pravu središnju banku sa funkcijama kakve danas imaju središnje banke. meñusobna konkurencija vjerovnika smanjiti će kamatnu stopu na 10% i obratno. dok je Bank of England zlato pretvarala u papir. Nominalna realna očekivana kamatna stopa = kamatna stopa + stopa inflacije Realna nominalna očekivana kamatna stopa = kamatna stopa . opadat će slijeva nadesno. Nominalna kamatna stopa definira se kao stopa zamjene izmeñu kune danas i kune u nekom budućem vremenu. Različiti rizik neplaćanja . 3. Ako pri tržišnoj kamatnoj stopi od 10% ponuñena kamatna stopa bude 12%. Ulagači traže da se dodatni rizik nadoknadi sa premijom. što su više kamatne stope više će kućanstava i poduzeća. Realna kamatna stopa pak predstavlja stopu zamjene izmeñu dobara i usluga (realnih dobara) danas i dobara i usluga na neki datum u budućnosti.neki zajmovi su prakično bezrizični. dužnici koji meñusobno konkuriraju za dobivanje kredita podići će kamatnu stopu na 10%. Kako se smanjuje kamatna stopa. NARODNA (SREDIŠNJA) BANKA I MONETARNA POLITIKA Povijesni prapočeci središnje banke sežu u 1694.što se tiče rokova dospijeća (duljina vremena u kojem se zajam mora vratiti). količina kredita premašuje količinu koja se potražuje. koja is izražava u većoj kamatnoj stopi. Administrativni troškovi .

2. 3. što će smanjiti potrošnju ovisnu o visini kamatne stope (prvenstveno investicije). nadzire rad poslovnih banaka i donosi pod zakonske akte kojima regulira bankarsko poslovanje. krediti poslovnim bankama te kreditiranje države. Glavni posao središnje banke je da obavlja emisiju (tiskanje) novca i da kreira mjere makroekonomske politike neke zemlje. Uz to ona obavlja i niz drugih poslova poput: Kontrolira rast novčane mase. 6. Funkcionira kao bankar svim ostalim bankama. 2. kada se centralna banka obvezuje da će priskočiti bankama kad one doñu u probleme (Lender of last resort. Ona svojim instrumentima može utjecati na smanjenje ponude novca. broja radnih mjesta i inflaciju. središnja banka regulira količinu novca u opticaju. smanjenje ponude novca će utjecati na povećanje kamata i poskupit će kreditiranje. 4. Ekspanzivna . odobravajući kredite drugim bankama.kada Bank of England Peelovim zakonom (Peel's ackt) dobiva pravo monopola emisije novca. Kontrolira i regulira novčani i kreditni potencijal zemlje. depoziti poslovnih banaka te depoziti vlade i državne rezerve. devizni poslovi. S obzirom na smjer kretanja novčane mase. monetarna politika može biti: 1. Izdaje i oduzima odobrenja za rad poslovnih banaka.to je kamatna stopa po kojoj poslovne banke uzajmljuju novac kod središnje banke. Možemo reći da središnja banka ima svoje aktivne (prihodovne) poslove u koje spadaju arbitražni.kada novčana masa raste sporije od rasta GDP-a. Financijske operacije na otvorenom tržištu .izdavanjem državnih obveznica ili otkupom vrijednosnih papira (poput blagajničkih zapisa). monetarna ekspanzija snižava kamatne stope i povećava potrošnju koja je osjetljiva na smanjenje kamatne stope. te svoje pasivne (izvore sredstava) poslove u koje spadaju emisija novca. Politika obavezne rezerve . središnja banka prisiljava poslovne banke da drže dodatne gotovinske rezerve i time smanjuju umnožavanje novčane ponude. 5. Walter Bagehot).kada se novčana masa povećava po stopi većoj od stope rasta GDP-a. prvenstveno investicije koje rastu povećavajući proizvodnju i GDP. Instrumenti kojima se koristi središnja banka u reguliranju ponude novca Središnja banka najčešće slijedeće instrumente ekonomske politike: 1. Ostale poslove koji su propisani zakonskim aktima. Restriktivna . Recimo da središnja banka želi smanjiti inflaciju. U Republici Hrvatskoj središnja banka se naziva Hrvatska narodna banka (HNB). Upravlja meñunarodnim pričuvama zemlje. dohotka. 3. Ova stopa često je svjetionik prema kojem poslovne banke povisuju ili snizuju kamatne stope. 1. Podizanjem diskontne kamatne stope. te 1870.to je minimalna količina gotovinske rezerve koje su depozitne institucije obavezne držati zbog likvidnosti istih. 2. što će uzrokovati smanjenje proizvodnje. ali i cijene. Politika diskontne stope . 66 .

Dobar primjer je doprinos izgradnje autoputa razvoju turizma u RH. realnu nadnicu. te menadžment i poduzetništvo. Prirodna bogatstva .kada novčana masa raste po stopi koja se približno kreće na razini stope rasta GDP-a. a definira se kao razdoblje u kojemu se GDP smanjuje tijekom barem dva uzastopna tromjesječja. Svjedoci smo silnih rasprava o visinama poželjnih stopa ekonomskog rasta. Poslovni ciklusi (business cycles) Analizirajući ekonomska kretanja. Sposobnost ljudi . disciplinu i motivaciju ljudi. Dobar primjer za to je Finska ili pak Irska. PREDAVANJE 14 . Poslovni ciklus možemo definirati kao tok društvene proizvodnje i zaposlenosti koji obično traje od 2 do 10 godina. i koji je obilježen ekspanzijama ili kontrakcijama u većini sektora ekonomije. dohotka zaposlenih i profita. Nakon godina ekspanzije i prosperiteta dolaze godine recesija i kriza. Dakle. realnu ponudu novca. električne energije ili pak računala i interneta uzrokovali su velike stope ekonomskog rasta. Što je to ekonomski rast? Ekonomski rast je povećanje potencijalnog GDP-a ili proizvodnje neke zemlje. moramo napomenuti da promjene u ponudi novca imaju utjecaj samo kratkom roku. 2. realne dohotke ni realnu vrijednost imovine. dok se u dugom roku nadnice i cijene prilagoñavaju višim razinama cijena i proizvodnje. naročito ako ona ide u smjeru osobne potrošnje (kao što je slučaj kod nas u posljednjih nekoliko godina). uočavamo da su ekonomije sklone neuravnoteženom rastu. Četiri su osnovna čimbenika koji utječu na privredni rast: 1. poljoprivednog zemljišta.označava silaznu fazu poslovnog ciklusa. Možemo reći da monetarna politika ne mijenja realni GDP. uz smanjivanje GDP-a i smanjenje investicija. prirodne ljepote. Recesija (recession) . novac je u dugom roku neutralan. Meñutim. stečajevi i zatvaranja poduzeća i 67 . 4.EKONOMSKI RAST Jedan od najvažnijih ciljeva makroekonomske politike svake države je stabilan realni ekonomski rast. Neutralna . i to naravno ne u istim vremenskim razdobljima. ona to može učiniti povećanjem obavezne rezerve koju su poslovne banke dužne deponirati kod središnje banke.uključuje razvijenu znanost. Poslovne cikluse obično dijelimo na dvije glavne faze: 1. Ako središnja banka želi smanjiti kreditnu aktivnost poslovnih banaka. Tehnologija .uključuju razvijenu prometnu infrastrukturu. Karakteristike recesije su. realni neto izvoz. goriva. Pronalasci novih tehnologija poput parnog stroja. Dobar primjer su zaljevske zemlje bogate naftom ili pak Norveška u Evropi. realnu potrošnju. Tvorba kapitala . tvornice i sl. 3.uključuje bogatstvo minerala.3.uključuje obrazovanje.

Ekonomisti su godinama tragali za uzrocima poslovnih ciklusa. bilo domaće bilo inozemno. Reformiranje financijskog i kreditnog sustava . čije je ideje američka administracija pretočila u program New Deal. 2. tehnološkim inovacijama i sl. Nezaposlenim radnikom se smatra osoba koja nije 68 . Velika ekonomska kriza (1927. prevrata. 2. Nezaposlenost (unemployment) Nezaposlenost je jedna od najtežih posljedica ekonomskih kriza. polaze od stanovišta da svaka ekspanzija raña recesiju i obratno i to u nepravilnim razmacima.označavaju faktore izvan ekonomskog sustava poput ratova. mostova i sl. Država osigurava tržište. autocesta. S obzirom na središnji problem. cijene sirovina padaju uslijed pada potražnje padaju cijene dobrima. Unutarnje uzroke . 2. Država se počinje baviti investiranjem temeljem prihoda kojima raspolaže i ponaša se u cilju stjecanja profita.institucionalizira se kamatna stopa kao instrument regulacije novčanog tržišta kojim se stimulira ili destimulira štednja i investicije. pada kamatna stopa kao i vrijednost dionicama. 4. Evo konkretnih mjera kojima je operacionalizirana ta ideja: 1. cijenama nafte. Uvodi se sustav stimulativne porezne stope. čime se postiže zapošljavanje ljudi i mobilizacija svih faktora proizvodnje te povećava iskorištenost proizvodnih kapaciteta. Ključni doprinos rješavanju ovog problema dao je J. a u protivnom otkupljuje viškove po garantiranim cijenama. Zaključili smo da je sustav doživio krah te da je zakazao automatizam koji je u ranijim krizama izvlačio sustav iz krize. Poljoprivredi se odobravaju zajmovi sa stimulativnim kamatama.Keynes. skladišta se pune robama. koji stimulira ulaganje kapitala u poslovanje.označavaju faktore unutar ekonomskog sustava.-1933. Naime privatna inicijativa i privatno poduzetništvo nisu mogli sami razriješiti ovu krizu. pogotovo jer ona najbolnije pogaña čovjeka. a destimulira neracionalnu potrošnju. država iznalazi radnointezivne projekte s malim ulaganjima u sredstva za rad kako bi se smanjila nezaposlenost. migracijama. 7. 3. Vanjske uzroke .povećanje nezaposlenih. te pokušavali naći rješenja problema. Ekspanzija . to je slika recesije u zrcalu. 5.označava uzlaznu fazu poslovnog ciklusa. Uzroke poslovnih ciklusa možemo podijeliti na: 1. U takve projekte spadaju izgradnja želježničkih pruga. Razvoj vojno-industrijskog kompleksa i velika državna ulaganja u njega. nezaposlenost. Vrhovi i dna označavaju točke obrata ciklusa.) Na početku smo spominjali Veliku ekonomsku krizu i nešto o njenim uzrocima.M. 6. smanjuje se potražnja za kapitalom.

Opreka inflaciji je deflacija. američki ekonomist Artur Okun došao je do zaključka da se na svaka 2% smanjenja GDP-a u odnosu na potencijalni GDP. koju možemo definirati kao pad opće razine cijena. Razlikujemo tri vrste indeksa cijena: 69 . kao i ono koje ima zaposlenje ali je odsutno s posla zbog bolesti. a ne može naći posao. Za razliku od njih. Prisilna nezaposlenost . Strukturna nezaposlenost . Ponderirani prosjek dobara i usluga izražava se indeksom cijena.ova nezaposlenost je posljedica fluktuacija (kretanja) radne snage izmeñu pojedinih područja nekog ekonomskog prostora u cilju traganja za višim nadnicama ili povoljnijim radnim uvijetima.zaposlena.ova nezaposlenost je posljedica recesije. Nezaposlenost se često mjeri stopom nezaposlenosti (N%) a izračuna se kada broj nezaposlenih (N) podijelimo s ukupnom radnom snagom (RS) i pomnožimo sa 100. zaposleni su oni koji obavljaju bilo koji plaćeni posao. jer radnici ne žele raditi za trenutačnu cijenu nadnica. 3. Često se odnosi na strukturnu neusklañenost po zanimanjima ili po područjima. Proučavajući vezu izmeñu promjene GDP-a i nezaposlenosti. razina cijena (godine t) . kad je ukupna potražnja za radom niska.razina cijena (godine t-1) Stopa inflacije za godinu t = -------------------------------------------------------------. PREDAVANJA 15 . Ciklička nezaposlenost . Frikcijska nezaposlenost .x 100 razina cijena (godina t-1) Razina cijena se mjeri kao ponderirani prosjek dobara i usluga u ekonomiji. Ovaj zaključak je poznat kao Okunov zakon.INFLACIJA Pojam i mjerenje Inflaciju možemo definirati kao rast opće razine cijena. održava kući te oni koji ne traže posao. ali traži posao ili čeka povratak na radno mjesto. 4. Ekonomisti obično razlikuju četiri vrste nezaposlenosti: 1. Mogli bismo reći da je ovaj tip nezaposlenosti umjetno izazvan i dragovoljan.ova nezaposlenost je posljedica nepodudaranja ponude i potražnje za radnom snagom. Radna snaga uključuje sve zaposlene i nezaposlene. a nastaje tako da se pojedinačne cijene ponderiraju sa ekonomskom važnošću svakog dobra. Mjeri se stopom inflacije koja označava promjenu opće razine cijena. Treća kategorija je odraslo stanovništvo koje se školuje.ova nezaposlenost karakteristična je za onaj dio stanovništva koji ne želi raditi za postojeću razinu nadnice. štrajkova ili praznika. 2. koje je u mirovini. stopa nezaposlenosti poveća za 1%.

Zbog toga daju iskrivljenu sliku rasta troškova.pod inflacijom troškova podrazumijevamo kada postoje oscilacije troškova rada. a samim tim dolazi do povećanja cijena proizvoda. Indeks cijena proizvoñača (producer price index PPI) -ovaj indeks mjeri razinu cijena u veleprodaji ili na stadiju proizvoñača. kao na materijalnom tako i na duhovnom stupnju. 3. naglasak na sastavljanju daje ponderiranjem svake cijene u skladu sa ekonomskom važnošću svakog dobra. Stalno rastuća potražnja. 3. ili pak CPI ne uračunava veliki pad cijena kompjutoru ili ne vodi računa o uvoñenju nekih novih proizvoda u upotrebu. koji pod utjecajem moćnog sindikata povećava nadnice.1. Inflacija je bolest ekonomije koja nagriza cjelokupnu ekonomiju. 2. Svaki od ovih indeksa ima nedostataka u svojoj primjeni.meñunarodna razmjena uključuje i politiku razmjena različitih valuta kao meñunarodno prihvaćeno sredstvo plaćanja. i inflacija ima svoje stadije koje možemo podijeliti na: 1.za razliku opd CPI-a gdje su ponderi fiksni. Galopirajuća inflacija . 2. ako npr. znajući da za dogledno vrijeme neće mnogo izgubiti na svojoj vrijednosti.to je dvoznamenkasta inflacija. 2. Poput svake bolesti. Suverenitet država .to je troznamenkasta i četveroznamenkasta inflacija pa čak i viša. tako da stanovništvo drži samo minimalnu količinu novca nužnu za dnevne transakcije. Recimo CPI upotrebljava fiksni ponder za svaku godinu. ponderi su promjenjivi.bez meñunarodne razmjene. Proširene mogućnosti razmjene . karakteristična za propulzivni ekonomski sustav. a time za ekonomski rast i prosperitet pojedinih zemalja. Meñunarodna razmjena ima golemu važnost za proizvodnju. 70 . koju karakterizira brzi gubitak vrijednosti novca.to je jednoznamenkasta inflacija. kod izračunavanja ovog indeksa. koju karakterizira umjereni rast cijena te stanovništvo ima povjerenja u novac. Postoje tri temeljne razlike izmeñu analize unutarnje i meñunarodne razmjene: 1. svijet bi bio puno siromašniji. Deflator GDP-a .pod inflacijom potražnje razumijevamo brži porast efektivne potražnje od porasta ponude dobara i usluga. Indeks cijena potrošača (consumer price index CPI) . Umjerena inflacija . gubitak povjerenja u novac i financijske institucije. Inflacija potražnje . Inflacija troškova . 3. Tečajevi .meñunarodna razmjena uključuje i mjere zaštite domaće ekonomije. koju karakterizira smanjena potražnja za novcem. koje jednom rječju nazivamo protekcionizam. Hiperinflacija . potrošači zamjenjuju skuplja dobra jeftinijim. a uključuje carine i kvote. MEðUNARODNA RAZMJENA Meñunarodna razmjena uključuje u sebe razmjenu dobara izmeñu različitih zemalja u svijetu. dovodi do inflacije ili do općeg porasta razine cijena.ovaj indeks umjesto pukog zbrajanja cijena.

što vodi padu standarda. Devizni tečajevi Devizni tečaj je cijena strane valute izražena jedinicom domaće valute.3925 Kn. Ako nema službene intervencije na deviznom tržištu. 71 . kojima intervencijom na deviznom tržištu može održavati tečaj na željenoj razini.devizni tečaj vezan za neku robu (npr. Naravno. Devizne tečajeve možemo podijeliti na fiksne i fluktuirajuće. Kad se pojavi promjena koja vodi k neravnoteži kod fluktuirajućeg deviznog tečaja. ovdje je problem što države ne dopuštaju uvijek aprecijaciju ili deprecijaciju svoje valute. Devalvacija predstavlja promjenu tečaja jedne valute u odnosu na druge.Ekonomija koja je u značajnom iznosu uključena u meñunarodnu razmjenu zove se otvorena ekonomija. Najznačajniji čimbenik koji utječe na vrijednost valute smatra se promjena u domaćoj ponudi novca. Mjera otvorenosti pokazuje odnos izvoza ili uvoza i GDPa. Takoñer se pojavljuje problem da države koje odbijaju provesti deprecijaciju ili aprecijaciju kao kontre mjeru dobiju protekcionizam u vidu visokih carina i uvoznih kvota. Revalvacija. a zemlje sa deficitom s recesijom. kod kojih svaki čimbenik koji utječe na vrijednost valute utječe i na njezin meñunarodni tečaj. predstavlja devizni tečaj u Hrvatskoj. zlato). Zemlje se specijaliziraju u proizvodnji onih dobara kod kojih imaju komparativne prednosti. ravnoteža se uspostavlja automatski. Pretpostavka fluktuirajućem deviznom tržištu je da središnja banka raspolaže sa velikim deviznim rezervama. Kod sustava fiksnog deviznog tečaja zemlje sa suficitom se moraju suočiti sa inflacijom. a države sa suficitom s aprecijacijom valute. promjenjivi ili plutajući devizni tečaj koji se formira slobodnim djelovanjem ponude i potražnje na deviznom tržištu. Na primjer 1 EUR = 7. Osnovna razlika izmeñu ova dva sustava je način na koji se uspostavlja ravnoteža. Države sa deficitima suočiti će se s deprecijacijom vlastite valute. U takvom sustavu tečajna se politika provodi devalvacijama i revalvacijama.klizni. Zemlje s deficitom susrest će se skupljim uvozom. dok zemlje sa suficitom će povećati uvoz i smanjiti izvoz. tečaj slobodno fluktuira te pada ili raste kako bi odrazio ponudu i potražnju valute. bez intervencije centralne banke. a) Fiksni devizni tečajevi . To je monetarno politička mjera. Fiksni tečaj prevladavao je u svijetu izmeñu drugog svjetskog rata i početka sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Devizni tečaj je odnos relativnih cijena dviju valuta. kvalitetnije ili ga se ne proizvodi u nacionalnoj ekonomiji. jednokratni čin monetarne vlasti kojim se reducira intervalutarna vrijednost novca. pojedinačnu valutu (npr. pak predstavlja povećanje vrijednosti domaće valute izraženo u jedinici strane valute. što će rezultirati težim ekonomskim položajem domaćih gospodarstvenika. b) Fluktuirajući devizni tečajevi . a uvozi se ono dobro koje je jeftinije. dolar) ili sa skup valuta.

Carine . kao porez razrezan na uvoz. Tekući račun . Plaće se na robu koja prelazi državnu. Uglavnom kvote dijelimo na uvozne i izvozne kvote. otpremništvo.obuhvaća privatne i državne kupnje i prodaje imovine. Dakle. punjenja državne blagajne. Kvote . a poslije kao zaštita domaće proizvodnje. utjecaj carina gubi sve više na važnosti. ipak mnoge zemlje pribjegavaju uvoñenjem raznih protekcionističkih mjera. Po računovodstvenom pravilu zbroj svih četiri stavke mora biti jednak nuli. to je dugovanje i registrira kao negativna stavka. Račun kapitala . Službene transakcije . Statističko neslaganje . a uvoz dugovanje. 2. Carine su u početku imale fiskalni karakter.predstavlja najstariji instrument vanjskotrgovinske politike. Najčešće mjere koje država uvodi su: 1. Ako transakcija za zemlju zarañuje inozemnu valutu ona se zove potraživanje i registrira kao stavka plus.Bilanca meñunarodnih plaćanja Bilanca meñunarodnih plaćanja neke zemlje sustavni je iskaz svih ekonomskih transakcija izmeñu te zemlje i ostatka svijeta. 2. Ako transakcija uključuje trošenje inozemne valute. Bilanca meñunarodnih plaćanja se sastoji od: 1.obuhvaćaju bilance službenih izravnanja. Protekcionizam Premda teorija komparativne prednosti pokazuje da ekonomije imaju velike koristi od meñunarodne razmjene. odnosno carinsku crtu.obuhvaća trgovinsku bilancu zajedno s nevidljivostima (financijske usluge. neto zarade na investicije u inozemstvu).predstavlja mjeru ograničenja u meñunarodnoj razmjeni. 72 . 4. izvoz predstavlja potraživanje. 3.obuhvaća neto sumu svih neregistriranih transakcija. Uspostavom regionalnih gospodarskih integracija poput WTO-a.

42. 35. Koje su osnovne zamisli J. Što je to kvalitativna a što kvantitativna ekonomska analiza? 15. Što je mikroekonomija? 5. Što je temelj merkantelističke. 27. Na koji način možemo objasniti ekonomske pojave? 12. 28. Što je to lučna cjenovna elastičnost? 40. Koja su tri temeljna ekonomska pitanja? 9. Što je krivulja potražnje? Zašto ima padajući nagib? 29. Grafički pokažite elastičnu i neelastičnu potražnju. 44. Što je krivulja ponude? Zašto ima rastući nagib? 32. U čemu je razlika izmeñu neophodnih i inferiornih proizvoda? 43. Kako Smith objašnjava načelo ''nevidljive ruke''? 7. Koji su osnovni problemi trampe? 25. Što su to ekonomski modeli? 16.PITANJA Mikroekonomija: 1. Koji su elementi ekonomskog modela? 18. Zašto je oskudnost središnji problem u proučavanju ekonomije? 3. Kako specijalizacija utječe na dobit u trgovini? 24. Što su oportunitetni troškovi i zašto su važni? 4. Objasnite ravnotežu ponude i potražnje. 26. Koje su temeljne zamisli klasične ekonomske škole? 20. U čemu je razlika izmeñu supstituta i komplemenata? 45. Definirajte pojam ekonomija. 2. Što je to laissez . a što fiziokratske ekonomske škole? 19. Ekonomska uloga države u današnjem tržišnom sustavu. Što sve odreñuje krivulju potražnje? 31. 13. Što odreñuje krivulu ponude? 33. Objasnite dohodovnu elastičnost.Keynesa? 22. Ekonomska uloga države u Sovjetskom Savezu.M. Objasnite načelo ''ceteris paribus''.DODATAK . 39. Koji čimbenici utječu na elastičnost potražnje? 41. Što je elastičnost potražnje i čime se mjeri? 36. Što pokazuje cjenovna elastičnost? 37. 34. Koja su tri čimbenika proizvodnje? 10. U čemu je razlika izmeñu matematičkih i ekonometrijskih ekonomskih modela? 17. U čemu je razlika izmeñu deskriptivnog i analitičkog pristupa ekonomskoj analizi? 14. Koje su osnovne karakteristike tržišne ekonomije? 23. U čemu se neoklasična ekonomska škola razlikuje od klasične škole? 21.faire ekonomija? 8. Definirajte ekonomsku teoriju. Definirajte ekonomsku analizu. Što je to elastičnost ponude na cijenu? 73 . Što je makroekonomija? 6. Koji su razlozi da potražnja pada kad cijena nekog proizvoda raste? 30. Ekonomska uloga države do 1936. Objasnite unakrsnu cjenovnu elastičnost. 11. Što znači da je koeficijent elastičnosti potražnje manji od jedan? 38.

Zašto je vremenski rok (vrijeme) važan čimbenik u analizi proizvodnje? 63. Grafički prikažite maksimiziranje zadovoljstva potrošača. Definirajte proizvodnost. 57. Kako sindikati utječu na cijenu nadnica? Prikažite grafički. 53. Što je renta? 92. U čemu je razlika izmeñu ukupne i granične korisnosti? 49. 78. O čemu mora voditi računa monopolista u želji da maksimizira profit? 86. Zašto je u drugom stadiju najoptimalnija proizvodnja? 62. Koju točku nazivamo točkom zatvaranja. 48. Kako se putem koeficijenta elastičnosti odreñuje stadij proizvodnje? 61. U kojoj točki će poduzeće maksimizirati profit? 80. 51. Da li je broj izoklina ograničen? 67. a koju točkom prijeloma? 79. Definirajte troškove. Kada potrošač maksimizira svoje zadovoljstvo? 50. 74. Što su konstantni. Što je izoklina? 66. Što se dešava sa budžetskim pravcem ako doñe do promjene dohotka. U čemu je temeljna razlika izmeñu bilance stanja i računa dobiti i gubitka? 82. Što je proizvodnost a što granična proizvodnost? 58. 52. a što opadajući prinosi na opseg? 69.46. 87. O čemu ovisi renta? 93. Nabrojite nekoliko tipičnih fiksnih i varijabilnih troškova. Nabrojite temeljna financijska izvješća? 81. 74 . Koja su ograničenja u rastu poduzeća? 73. Nabrojite osnovne stavke realne i financijske imovine. Što je to model ESOP-a? 72. Što je elastičnost proizvodnje? 59. 76. Definirajte izokvantu. Načinite grafički prikaz graničnih troškova i prosječnih varijabilnih troškova. Što su to granični troškovi? Zašto su oni važni u analizi? 77. Kako glasi zakon opadajućih prinosa? 68. Nabrojite i ukratko objasnite oblike nesavršene konkurencije. Što utječe na formiranje nadnica u savršenoj konkurenciji? 90. ekonomičnost i rentabilnost. 54. Definirajte dohodak i bogatstvo. Objasnite i grafički prikažite budžetski pravac. 91. Objasnite i grafički prikažite krivulju indiferencije. Zašto je proizvodnju najoptimalnije organizirati kroz poduzeća? 70. 84. U čemu je razlika izmeñu prirodnog i zakonskog monopola? 85. Osnovna svojstva krivulje indiferencije. Nabrojite četiri izvora dohotka? 88. Koji su ekstremni slučajevi elastičnosti ponude? 47. 64. Koje su prednosti i mane korporacije? 71. U čemu je razlika izmeñu fiksnih i varijabilnih troškova? 75. Što se mjeri graničnom stopom tehničke supstitucije? 65. a što ako doñe do promjene cijena? 56. 55. Definirajte pojam korisnosti. 89. Definirajte ROA (ROI). Definirajte kapital? 94. 83. Čime se mjeri elastičnost proizvodnje? 60. Objasnite ''paradoks vrijednosti''. Definirajte proizvodnju.

38. Objasnite pojam ''paradoks štednje''. Koje egzogene varijable utječu na agregatnu potražnju? 22. U čemu je razlika izmeñu autonomne i potaknute potrošnje? 31. U čemu je razlika izmeñu ekonomskih i poslovnih profita? 98. Krivulja agregatne ponude razlikuje se na dugi i kratki rok. Objasnite inflacijski i deflacijski jaz. Što se podrazumijeva pod ''zabludom poistovjećivanja''? 39. Što je to neto ekonomsko blagostanje? 17. U čemu je razlika izmeñu domaćeg i nacionalnog proizvoda? 16. Definirajte graničnu sklonost štednji. Koje su četiri sastavnice agregatne potražnje? 19. Kako egzogene varijable utječu na na ostvarenje makroekonomskih ciljeva? 11. 23. Što je to fiskalna politika? 7. Zašto? 25. Definirajte agregatnu ponudu. Što je makroekonomska politika i tko je vodi? 4. Što su mjere makroekonomske politike? 10. Definirajte bruto domaći proizvod (GDP).U čemu je razlika izmeñu realnog i nominalnog kamatnjaka? Makroekonomija: 1. Što je to monetarna politika? 8. Nabrojite instrumente makroekonomske politike. Što je interna stopa rentabilnosti? 97. U kojim slučajevima se pribjegava nadzoru nadnica i cijena? 9. Koja su osnovna pitanja na koja makroekonomija treba dati odgovore? 3. Objasnite funkciju štednje? 27. 18. Definirajte graničnu sklonost potrošnji. Definirajte agregatnu potražnju.95. 99. U čemu je bitna razlika glede štednje izmeñu klasičnih ekonomista i Keynesa? 32. Što pokazuje model multiplikatora? 36. Objasnite vezu izmeñu visine kamatnjaka i investicija? 34. a u čemu razlika izmeñu krivulja potražnje i agregatne potražnje? 20. 35. Kako državna potrošnja utječe na agregatnu potražnju? 75 . Koje varijable utječu na agregatnu potražnju? 21. Nabrojite teorije profita. U čemu je sličnost. 14. Objasnite frikcijsku teoriju profita? 100. Objasnite funkciju potrošnje? 26. Koji je osnovni nedostatak modela multiplikatora? 37. Objasnite tvrdnju ''novac danas vrijedi više nego novac sutra''. Od čega se sastoji sustav društvenih računa? 12. 29. Kako porezi utječu na agregatnu potražnju? 40. Definirajte investicije. Ukratko objasnite značaj Keynesova učenja. U čemu je razlika izmeñu zatvorenog i otvorenog modela privrede? 13. Zašto GDP isključuje intermedijarna dobra? 15. Koja su tri bitna elementa za razumijevanje investicija? 33. Koje varijable utječu na agregatnu ponudu? 24. 96. Koliko iznosi zbroj granične sklonosti potrošnji i graničnoj sklonosti štednji? 30. Koji su osnovni ciljevi makroekonomske politike? 5. 28. 6. 2.

65. Što je tržište kapitala? 59. Kako glasi Okunov zakon? 86. Tko se smatra nezaposlenom osobom? 84. U čemu je razlika izmeñu ekspnzivne i restriktivne monetarne politike? 76. Kratki povijesni pregled nastanka banaka. Definirajte ekonomski rast. Što je tržište novca? 58. 50. 72. Koji su glavni uzroci Velikoj ekonomskoj krizi (1927. Što su OTC tržišta? 62. Kako izračunavamo neto izvoz? 42. Što je deflacija? 76 . 70. 77. Što podrazumijevamo pod pojmom ''knjiški novac''? 48. Koji su uzroci recesiji? 81. Što je novac u užem smislu? 53. Što je monetarna baza? 52. a koji pasivni poslovi središnje banke? 74. Od čega se sastoji pasiva banaka? 69. 66. Objasnite temeljnu razliku izmeñu obveznica i dionica? 56. Nabrojite vrste nezaposlenosti. 88.1933. 87. Bankovni troškovi. 45. 79. Definirajte burzu? 60. Koja su dva pristupa mjerenju novca? 51. Što je granična sklonost izvozu? 44. Opišite fundamentalnu analizu. 90. Što je moneta i kad se prvi put pojavila? 46. O čemu ovisi visina kamatnjaka? 54. Koje su osnovne zadaće središnje banke? 73. Koje su poželjne karakteristike novca? 49. Definirajte poslovni ciklus. 67. Koji su aktivni. Što je granična sklonost uvozu? 43. Model prosjek varijanca. Zašto je važan prospekt? 61. Kako će banka maksimizirati svoj profit? 71. Od čega se sastoji aktiva banaka? 68. Kratki povijesni pregled nastanka središnje banke (Bank of England). Što je to recesija? 80. Kako mjerimo nezaposlenost? 85. Koji su osnovni čimbenici koji utječu na ekonomski rast? 78. Opišite grafičku analizu procjene dionica. U čemu je razlika izmeñu cikličke i strukturne nezaposlenosti? 89. Što je banknota? 47. Objasnite temeljne modele procjene dionica? 63. Nabrojite temeljne funkcije novca. Definirajte inflaciju.41. Što podrazumijevamo pod financijskim tržištima? 55. . Definirajte novac. Koje su temeljne ideje New Deala? 83. U čemu je razlika izmeñu primarnih i sekundarnih financijskih tržišta? 57. Objasnite frikcijsku nezaposlenost. 64. Kojim instrumentima središnja banka regulira količinu novca u opticaju? 75.)? 82.

a što inflacija potražnje? 94. Definirajte meñunarodnu razmjenu i objasnite njenu važnost. Protekcionističke mjere. Što je bilanca meñunarodnih plaćanja? 100. U čemu je temeljna razlika izmeñu fiksnih i fluktuirajućih tečajeva? 99. 97. Što je indeks cijena potrošača? 92. 93. 95. 77 . 96. Devizni tečajevi. 98. Nabrojite nekoliko mjera antiinflacijske politike.91. Objasnite Phillipsovu krivulju. Što je inflacija troškova. Nabrojite stadije inflacije.

You're Reading a Free Preview

Download
scribd
/*********** DO NOT ALTER ANYTHING BELOW THIS LINE ! ************/ var s_code=s.t();if(s_code)document.write(s_code)//-->