I.

UVOD

Nafta je jedan od najvažnijih energenata koji se koristi u svijetu, a njezina

potrošnja je u kontinuiranom porastu. U novije vrijeme, savremeni svijet se sve više
suočava s teškoćama osiguranja energije za budućnost, posebno nafte kao neobnovljivog
resursa. Sve se više u svijetu analizira značaj nafte kao energenta te se traže alternativni
izvori energije. Osnovni razlozi za ovo su ograničenost resursa, neravnomjerna
raspoređenost ovog resursa, ekološki problemi u vezi korištenja nafte kao energenta i
visoka cijena s tendencijom daljnjeg rasta. Naftna privreda je strateški važan sastavni dio
energetskog sustava svake zemlje te u svakoj zemlji mora postojati strategija njenog
razvoja. Sektor nafte, danas, pored ostalog karakterizira trend stalnog rasta potražnje,
posebno u zemljama u razvoju gdje godišnja stopa porasta iznosi u prosjeku 2,5%.
Visoko razvijene zemlje također povećavaju potrošnju, ali sporijim tempom, zahvaljujući
programima racionalizacije i efektima tehnoloških unapređenja. Tržište nafte je i dalje
veoma osjetljivo na globalne političke promjene, pri čemu kod svakog novog kriznog
žarišta u svijetu, cijene sirove nafte rastu. Sve to upućuje na činjenicu da svaka država
mora imati svoju energetsku politiku i energetsku strategiju s dugoročnom vizijom
razvoja ovog energetskog sektora.

Postojeća postrojenja za preradu nafte i njihova privatizacija s ciljem ponovnog

pokretanja naftne industrije u BiH potencijalni je proizvođač razvoja i ekonomskog
napretka cijele države. Osim toga, povećanje iskorištenja rafinerijskih kapaciteta u
potpunosti bi ili djelomično smanjilo ovisnost tržišta o uvozu naftnih derivata. Kao
najvažniji proizvođač razvoja ove djelatnosti postavlja se dostizanje standarda kvalitete
naftnih derivata onoj propisanoj u EU u što kraćem vremenskom periodu.

Danas se u svijetu velika pažnja polaže na istraživanje novih naftnih ležišta zbog
sve manjih rezervi nafte. Perspektivna nova ležišta nafte u nekoliko područja u BiH
predstavljaju značajan potencijal u mogućnosti razvoja naftnog sektora.

Tržište naftnih derivata u BiH gotovo je potpuno ovisno o uvozu što je bio jedan
od bitnih aspekata za analizu. Prema raspoloživim podacima potrošnja derivata u Bosni I
Hercegovini se kretala od oko 800 000 t u 2000. godini do 1,3 milijona tona u 2005.
godini. Uvoz naftnih derivata vršio se najvećim dijelom iz Hrvatske, Srbije, Crne Gore i
Mađarske. Prema strukturi finalne potrošnje najveći udio u finalnoj potrošnji naftnih
derivata zauzima promet (gotovo 70%), zatim slijedi industrija s 12%, domaćinstvo s
10%, poljoprivreda s 8% te sektor usluga sa svega 2%.
U Bosni i Hercegovini posluje preko 800 benzinskih stanica od kojih je veliki broj
izgrađen nakon donošenja Zakona o samostalnom privređivanju u Bosni i Hercegovini
1990. godine. U smislu konkurentnosti to se donekle može smatrati prihvatljivim, no u
smislu ekonomičnosti zasigurno se radi o neracionalnim investicijama pa se već i sada
poslovanje izvjesnog broja benzinskih pumpi odvija na granici rentabilnosti, a neke se i
zatvaraju.
 Značajnija geološka istraživanja rezervi nafte i plina vršena su od 60-tih do
početka 90-tih godina 20. vijeka od strane Energoinvesta iz Sarajeva, INA-Naftaplina iz
Zagreba te stranih kompanija AMOCO, EXLOG, GECO, ECL i dr. Provedena su obimna
geohemijska, geomagnetska, geoelektrična istraživanja kao i reflektivna seizmička
ispitivanja i magnetno telursko sondiranje. Na osnovu postojećeg stepena istraženosti,
smatra se da postoje reserve procijenjene na oko 50 milijuna tona sirove nafte u četiri
prioritetna područja:
• Područje južno od Bosanskog Šamca; procjena rezervi iznosi 9,2 milijuna tona;
• Područje jugozapadno od Orašja; procjena rezervi iznosi 6,1-15,5 milijuna tona;
• Područje Tuzlanske regije u dolini rijeke Tinje; procjena rezervi iznosi 14,3
milijuna tona;
• Područje okolice Lopara površine oko 21 km2; procjena rezervi iznosi 11,9
milijuna tona.

Bitno je za istaknuti da je u Bosni i Hercegovini na snazi tzv. slobodno formiranje

cijena, odnosno cijene definišu tržište. U upoređenju sa zemljama EU, maloprodajne
cijene derivate su u BiH znatno niže, no to je isključivo zbog nižih trošarina i poreza.
Ukoliko se uporede neto cijene, onda su one u BiH nešto više nego u zemljama EU.
Poseban osvrt načinjen je na zakonske propise vezane za kvalitet tekućih naftnih
goriva u Europskoj Uniji, Republici Hrvatskoj i Republici Bosni i Hercegovini.
Republika Hrvatska u velikoj mjeri je uskladila svoje zakone s direktivama EU pri čemu,
u određenom vremenskom razdoblju, postoji mogućnost proizvodnje i prodaje određene
količine derivata koja nije u skladu sa standardima EU. Republika BiH propisala je
standarde za kvalitetu tekućih naftnih goriva koje je uskladila sa standardima EU, pri
čemu, goriva proizvedena u BiH u određenom vremenskom razdoblju mogu kvalitetom
odstupati od standarda propisanih u EU.

II. NAFTA
Na slici je prikazan nastanak nalazišta nafte i prirodnog plina. Prije 300 - 400 milijuna
godina na tlu oceana počeli su se taložiti ostaci biljaka i životinja. S vremenom ih je
prekrivao sve veći sloj pijeska i mulja koji je stvarao ogroman pritisak i velike
temperature. U tim prilikama nastali su nafta i prirodni plin.

2.1. Nastanak

Nafta je nastala iz ostataka biljaka i životinja koje su živjele prije mnogo milijuna
godina u vodi. Na slici desno prikazan je nastanak nafte i prirodnog plina u tri koraka.
Prvi korak bio je prije 300 - 400 milijona godina. Tada su se ostaci počeli taložiti na dno
okeana i s vremenom ih je pokrio pijesak i mulj. Prije 50 - 100 milijona godina ti ostaci su
već bili prekriveni velikim slojem pijeska i mulja koji je stvarao ogromne pritiske i visoke
temperature. U tim prilikama nastali su sirova nafta i prirodni plin. Danas bušimo kroz
debele slojeve pijeska, mulja i stijena da bi došli do nalazišta nafte. Prije nego počne
bušenje kroz sve te slojeve, naučnici i inženjeri proučavanju sastav stijena. Ako sastav
stijena ukazuje na moguće nalazište nafte počinje bušenje. Veliki problem prilikom
bušenja i transporta je mogućnost isticanja nafte u okoline. Nove tehnologije
omogućavaju povećanje preciznosti kod pronalaženja nafte, a to rezultira manjim brojem
potrebnih bušotina. Od 1990. godine vrijedi zakon da svaki novi izgrađeni tanker mora
imati dvostruku ljusku da bi se spriječio izliv nafte u more prilikom havarije. Uprkos svim
poboljšanjima tehnologije bušenja i transporta još uvijek se događaju izlijevanje nafte u
more, a to rezultira gotovo potpunim uništenjem biljnog i životinjskog svijeta u tom dijelu
mora. Iako je zagađenje mora isticanjem sirove nafte veliko, u upoređenju sa zagađenjem
zraka korištenjem naftnih derivata je zanemarivo. Prilikom sagorijevanja naftnih derivata
oslobađaju se velike količine ugljen dioksida u atmosferu. Ugljen dioksid je staklenični
plin i njegovim ispuštanjem u atmosferu utičemo na povećanje globalne temperature na
zemlji. Zbog tog problema donesen je Kyoto protokol, ali ga najveći zagađivači još uvijek
nisu potpisali.

Postoji više teorija o postanku nafte: organska, anorganska i anorgansko-organska.

Danas preovladava mišljenje da je nafta organskoga porijekla nastala od supstancija
različitih sitnih životinjskih biljnih morskih organizama, tj. planktona, algi i kopnenoga
bilja. Pod povoljnim uslovima, koji su vladali u većini geoloških doba, živjele su i
razmnožavale se u toplim morskim zalivom goleme količine tih organizama; uginuvši one
su se taložile na morsko dno.

U sredinima siromašnim kiseonikom počelo je, zbog djelovanja anaerobnih

bakterija, truljenja i temperaturnih promjena razaranje bjelančevina, lipida i drugih lako
raspadljivih sastojaka organskih supstanci, prelazeći postupno u sapropel. Pretvaranje je
rezultat nagloga zatrpavanja organske supstance (anaerobni uslovi), povećanja pritiska
(istiskivanje) i najvažnije porasta temperature. Smatra se da procesi pretvaranja organske
supstance u naftu, ali i ugljenvodonični plin, započinju na oko 65 oC, te prestaju oko
160oC, kada su temperature toliko velike da razaraju lance i najjednostavnijih
ugljenvodonika, poput metana. Najveći dio organske supstance prešao je u netopivi
ostatak nazvan kerogen, manji dio u bitumen koji je topiv, a samo jedan dio bitumena dao
je naftu i plin.

Nadzor složenih visokomolekulskih spojeva (holesterola, hormona, hlorofila dr.)

koji nisu mogli nastati jednostavnom sintezom i optička aktivnost nafte dokazuju
organsko porijeklo nafte. I sastav slane vode, koja prati naftu, svjedoči o njezinom
morskom porijeklu. No, tu je potreban oprez jer ležišta, slana, slojna voda, najčešće nije
povezana s naftom, a razlog je taj što nafta, nakon generisanja, migrira u ležišne stijene,
koje su već primarno bile zasićene slojnom vodom.

S druge strane postoji mišljenje da nafta potiče iz znatno većih dubina Zemlj, tj. da
je nastala anorganskim putem u dubljim dijelovima litosfere ili na granici plašta i
litosfere. Tome u prilog govore nalazi nafte u vulkanskim područjima (na Kamčatki),
nagomilavanje nafte u velikim dubinama u ležištima s magmatskim i metamorfnim
stijenama (Venecuela) i nalazi nafte u pukotinama litosfere u stijenama na dnu Indijskog
okeana. No, zbog složenog sastava nafte smatra se da hemijskim reakcijama plinova iz
dubokih dijelova litosfere (CO2, H2S, CH4 i drugih) ne mogu nastati složeni spojevi
tekućih ugljenvodonika, već jedino dodatne količine metana.

2.2. Sastav

Po svom hemijskom sastavu nafta je mješavina velikog broja različitih

ugjevnodonika malih količina spojeva sumpora (0.15-6%), kiseonika (do 2%), vodonika
(0.05-0.4%), asfaltno smolastih supstanci, mineralnih supstanci i tragova kovina. U njoj
su zastupani ugljenvodonika s jednim do 50 i više C - atoma u molekule, a značajni su:
alkani (propan, butan, heptan, oktan), cikloalkani (naftaleni) i aromatski ugljenovodonici
(benzen, toulen), pa prema učešću različitih redova ugljenvodonika razlikujemo
parafinsku ili metansku, naftalensku i aromatsku naftu.

Manje su zastupani aromatski ugljenvodonici (npr. neke rumunjske nafte). U nafti

su, bez obzira na vrstu ugljenvodonika, zastupani više ili manje, svi članovi pojedinog
niza: od lakohlapljivih do teškohlapljivih te krutih s velikim brojem C - atoma. O većoj ili
manjoj zastupljenosti nižih odnosno viših članova zavisi gustoća nafte. Lagane nafte koje
kod prerađivanja daju više laganih frakcija, ili ih uopšte ne daju.

2.3. Nalazišta I vađenja nafte

Njezina se ležišta mogu očekivati u sedimentnim stijenama koja su povezana

migracijskim putem s područjima gdje je u geološkoj prošlosti taložena velika količina
organske supstance u anaerobnim uslovima. No, nisu samo sedimentne stijene ležišta
nafte. To mogu biti i magmatske i metamorfne, no kako one nisu izgrađene od zrna te
nemaju primarni porozitet, uslov je da su one tektonski razlomljene u toj mjeri da se
razvio značajan sekundarni porozitet u kojemu se onda mogu nakupljati fluidi, pa i nafta.

U teoriji naftno-plinski sastav sastoji se od ležišnih stijena, matičnih stijena

(generiraju ugljenvodonika), migracijskog puta (povezuje matične i ležišne stijene),
zamke (povoljan oblik stijene da se u vrhu nakupe ugljenvodonici koji su lakši od vode),
izolatorskih stijena (koja spriječavaju da ugljenvodonici napuste zamku). Na kraju,
moraju biti što duže očuvani uslovi da se ležište očuva, tj. da u njega ne prodire
površinska voda i zrak (donose kiseonik koji razgrađuje naftu), bakterije (koje se mogu
hraniti ugljenvodonicima) te da nafta ne može rasjedom migrirati na površinu i time
zapravo nestati.

Dubina naftonosnih slojeva različita je; od nekoliko desetaka metara do preko 5

kilometara. Što je veća dubina, veći je i pritisak pod kojim se nafta nalazi. Sa stajališta
očuvanja ležišta nafte veća dubina je prednost jer sprječava "dotok" kiseonika koji može
degradirati naftu u ležištima. S druge strane povećani pritisak (posebno nadpritisak) može
uzrokovati velike probleme kod bušenja zbog pojava erupcije nafte i posebno plina.
Najdublja do sada postignuta istraživačka bušotina od 9169 nalazi se u Oklahomi (SAD).

Nafta se ne nalazi u nekakvim

podzemnim bazenima kao što
misli većina ljudi, već su kapljice
nafte zarobljene pod velikim
pritiskom u porama između
stijena.
 2.4. Dobijanje

Nafta i zemni plin izbijaju na mnogim mjestima sami iz zemlje. Ovakva prirodna
vrela više nisu važna za proizvodnju nafte, jer ukupno daju tek zanemarive količine.
Velike količine nafte dobijaju se danas u svijetu iz dubljih slojeva zemlje iz bušotina na
principu nekoliko režima proizvodnje. Prvi je upotreba prirodnoga nadpritiska i
kontrolisane erupcije poput arteških bunara. No, kasnije se taj talk mora podržavati,
recimo utiskivanjem vode, plina, pa u nekim slučajevima čak i paljenjem rubnih dijelova
ležišta, te gorenjem kao mehanizmom povećanja viskoznosti nafte i porasta pritiska. Prva
bušenja obavljana su na temelju oskudnih istraživačkih pokazatelja. No, danas se prije
otvaranje ležišta provode geološka i geofizička istraživanja, koja daju podatke o strukturi i
litologiji podzemnih stijena. Na taj se način znatno smanjuje broj negativnih bušotina.
Uopšte, savremena tehnika bušenja razvila se iz ručnog bušenja, obavljanog u potrazi za
solju I vodom. Sva se bušenja danas izvode mašinama.

Postoje dva načina bušenja: udarno i okretno. Kod udarnog bušenja dlijeto,
pričvršćeno na donjem kraju alatki, diže se 30 do 40 cm, a zatim se pušta da padne na dno
bušotine. Savremeno okretno bušenje (rotary system) gotovo je potpuno istisnulo starije
udarno bušenje, posebno kada se žele dosegnuti dubine od nekoliko hiljada metara.
Dlijeto, pričvršćeno na kraju cijevi, svojim rotacijskim struganjem mrvi kamen i prodire u
dubinu. Kad cijev uđe svojom cijelom dužinom u zemlju na nju se, cijevnim spojevima
nadoveže druga cijev. To se ponavlja tako dugo dok bušotina ne dosegne naftonosni sloj.
Iznad bušotine nalazi se toranj željezne konstrukcije, visok do 54 metra, s dizalicama za
pridržavanje i izvlačenje alatki i cijevi, te s pogonskim i kontrolnim uređajima. Za vrijeme
bušenja izdrobljeni se materijal neprestano ispire s dna bušotine, i to jakim mlazom rijetke
suspenzije gline u vodi, koja se utiskuje u cijev. Da se bušotina ne zaruši, u nju se spuštaju
zaštitne cijevi (casings). Od prodora slojnih voda bušotine se zaštićuju cementiranjem.
Kad bušotina dopre do naftonosnog sloja, nafta i plin naviru u bušotinu tjerani prirodnim
pritiskom, koji, ako je dovoljno velik, može izbaciti naftu na površinu zemlje. Kod vrlo
visokog pritiska nastaju snažne "erupcije", pri čemu se mlaz nafte diže desetak metara
iznad površine zemlje. Ovakve divlje erupcije nekad su često izazivale katastrofalne
požare, koje je vrlo teško, pa i nemoguće ugasiti. Danas se to sprečava posebnim
uređajima koji zatvaraju sondu i regulišu pritisak za izlaženje nafte. Kod nedovoljnog
pritiska nafta se mora crpiti pomoću pumpi. Naftonosni se sloj nikada ne može potpuno
iscrpiti. Kad se pritisak nafte u ležištu izjednači s pritiskom u bušotini, nafta prestaje
isticati. Velike količine nafte koje, I pored svih savremenih metoda vađenja, ostaju u
zemlji (više od 50%), mogle bi se izvaditi samo na rudarski način što je naravno
neizvodivo. Zato se danas sve više upotrebljavaju napredne metode pridobijanja
ugljenvodonika koje se objedinjuju pod nazivom sekundarne i tercijarne metode
povećanja ispumpavanja iz naftnih i plinskih ležišta. Najčešća takva metoda, što je
spomenuto i ranije u ovome poglavlju, je utiskivanje vode u naftno ležište čime se
povećava pritisak okolnog akvifera te nafta ponovno gura prema površini. Umjesto vode
mogu se utiskivati i plinovi poput ugljen-dioksida ili inertnog vodonika. Ponekad, ali
rijetko, nafta se u ležištu može djelomično zapaliti čime se smanjuje viskozitet i ponovno
povećava pritisak.
 Potrošnja
(milijona
Država
barela
dnevno) 2.5. Najveći
1. Sjedinjene Američke Države 19.7 proizvođači i
2. Japan 5.4 potrošači
3. Kina 4.9
4. Njemačka 2.71
5. Brazil 2.38
6. Rusija 2.2
7. Kanada 2.0
8. Indija 2.0
9. Francuska 1.96
10. Meksiko 1.93
11. Italija 1.87
12. Velika Britanija 1.7
13. Španjolska 1.5
14. Saudijska Arabija 1.36
15. Indonezija 1.02

Proizvodnja
(milijuna
Država
barela
dnevno)
1. Saudijska Arabija 8.68
2. Rusija 7.69
3. Sjedinjene Američke Države 7.69
4. Meksiko 3.58 U tablicama je
5. Kina 3.38 prikazano trenutno
6. Iran 3.36 stanje potrošnje,
proizvodnje i zaliha
7. Norveška 3.33
nafte.
8. Venezuela 2.94
9. Kanada 2.88 Isticanje SAD-a po
10. Velika Britanija 2.46 potrošnji je očekivano jer
11. Ujedinjeni Arapski Emirati 2.27 se oni tradicionalno
oslanjaju na fosilna
12. Irak 2.03
goriva. Po proizvodnji se
13. Nigerija 2.01 ističe Saudijska Arabija,
14. Kuvajt 1.87 a slijede je Rusija i SAD.
15. Alžir 1.66 Vidljivo je da SAD

Zalihe
Država (milijadri
barela)
1. Saudijska Arabija 264.2
3. Iran 89.7
4. Rusija 48.6
5. Libija 29.5
6. Kina 24
7. Sjedinjene Američke Države 22.4
8. Katar
svojom proizvodnjom pokriva samo 39% svojih 15.2potreba, pa su prisiljeni na veliki uvoz
nafte. Glavni
9. Norveška izvoznici nafte u SAD su Meksiko
9.4 i zemlje bliskog i srednjeg istoka. U
zemljama
10. Alžir bliskog i srednjeg istoka procijenjene
9.2 su i najveće zalihe nafte. Tu se ističe
Saudijska Arabija sa 264.2 milijarde barela zaliha. Iz svega toga jasno je zašto se SAD
11. Brazil 8.4
upliće u politiku zemalja bliskog i srednjeg istoka te je shvatljiva velika vojna prisutnost
12.
SAD-aOman
u blizini tih područja. 5.5
13. Angola 5.4
14. IndijaDa bi smanjile zavisnost o uvozu nafte,
5.4 većina država ima takozvane strateške
zalihe koje osiguravaju nezavisnost o uvozu na5.4
15. Kazahstan nekoliko mjeseci. Te zalihe pomažu i kod
naglih povećanja cijene nafte za amortizaciju. Predsjednik SAD-a Bush naredio je da se
njihove nacionalne zalihe popune na puni kapacitet od 700 milijona barela do 2005.
godine.

2.6. Gustoća nafte

Masa jedinice obujma nafte naziva se gustoćom nafte

gdje je ρ0 gustoća nafte izražena u kg / m3, m0 masa nafte izražena u kg, a V0 volumen
nafte izražen u m3. Ustandardnim uslovima gustoće nafte najčešće iznosi između 800 i
900 kg / m3.

Gustoća nafte pri bilo kojoj temperature može se izračunati temeljem gustoće u
standardnim uslovima, prema izrazu:

ρ0 − t = ρ0 − βt(t − 15)

gdje je ρ0 − t gustoća pri temperaturi t [°C] izražena u kg / m3, ρ0 gustoća nafte u

standardnim uslovima izražena u kg / m3, dok je βt koeficijent toplinskog rastezanja
izražen u (kg / m3) / K i može se izračunati prema izrazu:
Empirijski izraz za gustoću nafte koja sadrži otopljeni plin izgleda:

gdje je ρ0 − t gustoća nafte koja sadrži otopljeni plin izražena u kg / m3, ρ0 gustoća nafte u
standardnim uslovima izražena u kg / m3, b koeficijent, dobijen iskustveno, te se uzima
između 0,0005 i 0,002, dok je Rs količina plina otopljenog u nafti izražena u m3 / m3.

III. TRZISTE NAFTNIH DERIVATA U BIH

U prijeratnom periodu potrebe Bosne i Hercegovine za naftnim derivatima bile su
između 1,5 i 1,7 milijona tona godišnje. Tako je, npr. 1990. godine na tržištu Bosne i
Hercegovine plasirano 1,68 milijona tona raznih derivata. Glavni dobavljači, odnosno
distributeri bili su Energopetrol Sarajevo i INA Zagreb. Energopetrol je snabdijevao 70-
75% tržišta, a INA od 25-30%. Prilikom projektovanja i izgradnje nove linije prerade od 3
milijuna tona godišnje u Rafineriji nafte u Bosanskom Brodu računalo se da će potrebe
Bosne i Hercegovine biti oko 2,3 milijona tona derivata godišnje. Prema raspoloživim
podacima od 2004. do 2009. Godine potrošnja derivata u Bosni i Hercegovini se kretala
od oko 800 000 t do 1,3 milijona tona godišnje.

3.1. Uvoz I izvoz nafnih derivata BiH

Bosna i Hercegovina danas uglavnom zavisi o uvozu derivata nafte, stoga je ovo
tržište jako osjetljivo na sve poremećaje u snabdijevanju. Posljednjih godina, smanjenjem
proizvodnje u Rafineriji nafte AD Bosanski Brod te povećanjem potražnje za derivatima,
uvoz naftnih derivata u BiH iz godine u godinu raste.
 X 1000 t Uvoz Izvoz
2004 810,7 109,3
2005 956,5 65,4
2006 931,2 52,9
2007 987,0 34,1
2008 1033,3 5,5
2009 1012,5 4,5
Ukupno 5731,2 271,7
Tabela 1. U ovoj tabeli
prikazana je kolicina uvoza i izvoza naftnih derivata BiH za period od 2004. do 2009.
Godine

U 2009. godini, prema dostupnim podacima, u Bosnu i Hercegovinu je ukupno

uvezeno 1 012 500 tona svih vrsta naftnih derivata te 146 500 tona sirove nafte, što
ukupno iznosi 1 159 000 tona. Detaljan pregled strukture uvoza po derivatima prikazan je
u tabeli 1. Naftni derivati u Bosnu i Hercegovinu najvećim se dijelom uvoze iz Hrvatske,
Srbije i Crne Gore, Mađarske, Slovenije i Austrije

Uvoz 200
Vrsta derivate
Kolicina (t) % m/m
Motorni benzin 245 700 24,27
Mlazno gorivo + petrolej 5 300 0,52
Dizel 477 500 47,16
Ekstra lako lozivo ulje 98 500 9,73
Loz ulje 75 600 7,47
Ulja i masti 11 000 1,09
UNP 28 500 2,81
Bitumen 69 300 6,84
Ostalo 1 100 0,11
Ukupno 1 012 500 100,00
Tabela 2. U ovoj tabeli prikazana je kolicina uvoza nafte i naftnih derivata u BiH u 2009.
Godina.

% Udio
Hrvatska 49,98
Srbija 15,21
Madjarska 14,19
Slovenija 8,95
 Austrija 6,63
Italija 0,81
Rumunija 0,78
Bugarska 0,48
Njemacka 0,26
Ostale zemlje 2,70
Ukupno 100,00

Tabela 3. U ovoj tabeli prikazana je struktura uvoza naftnih derivata U BiH prema
zemljama porijekla za 2009. Godina.

U 2009. godini iz Bosne i Hercegovine izvezeno je 4 560 tona naftnih derivata, od

čega 99% iz Rafinerije ulja Modriča, a samo 1% iz Rafinerije nafte AD Bosanski Brod.

X 1 000 Količina
2004 625,5
2005 715,6
2006 654,7
2007 608,0
2008 647,4
2009 636,2
Ukupno 3 887,4
Tabela 4. U ovoj tabeli prikazan je uvoz naftnih derivata u Federaciju BiH za period od
2004. do 2009. Godine.

X 1 000 t Uvoz derivata Uvoz sirovina Izvoz

2004 163,2 531,4 109,3
2005 219,4 264,9 65,4
2006 256,7 246,3 52,9
2007 359,3 81,3 34,1
2008 364,7 184,4 5,5
2009 355,3 146,5 4,5
Ukupno 1 718,6 1 454,8 271,7
Tabela 5. U ovoj tabeli prikazan je uvoz i izvoz sirove nafte i naftnih derivata Republike
Srpske za period od 2004. do 2009. Godina.

Od početka rada Rafinerije nafte Brod, krajem novembra prošle godine, zabilježeno
je blago smanjenje uvoza naftnih derivata.
Prema podacima Uprave za indirektno oporezivanje BiH, u toku prošle godine, u
Republiku Srpsku uvezeno je oko 347.000 tona derivata nafte, odnosno 13,3 odsto manje
nego u godini ranije, saopšteno je iz Ministarstva industrije, energetike i rudarstva RS.
U prva tri mjeseca ove godine, u RS uvezeno je oko 31.000 tona naftnih derivata,
što je za 63,1 odsto manje nego u istom periodu prošle godine.
Prema istraživanjima, evidentno je da je struktura uvoza znatno izmijenjena u prva
tri mjeseca ove godine i da RS bilježi znatno smanjenje uvoza, posebno goriva, koje je
obuhvaćeno Odlukom o kontroli kvaliteta tečnih naftnih derivata u BiH.
Sve to dodatno pokazuje da građani RS, ali i BiH, proizvode Rafinerije nafte Brod i
Rafinerije ulja Modriča, prihvataju kao domaće proizvode, čiji kvalitet jeste prepoznatljiv.
Rekonstrukcija postrojenja Rafinerije nafte Brod omogućila je dnevnu preradu oko
3.600 tona sirove nafte i postizanje kvaliteta proizvoda u skladu s odlukom i prije isteka
rokova. Rafinerija je prešla s proizvodnje D2 na proizvodnju dizela EURO 4 dva i po
mjeseca prije isteka rokova predviđenih Odlukom o kontroli kvaliteta tečnih naftnih
derivata.

Iako je još rano govoriti o pravim efektima privatizacije preduzeća iz oblasti naftne
industrije Republike Srpske, kaže Vukašinovićeva, činjenice govore da su pokretanjem
proizvodnje u Rafineriji nafte Brod zaposlena 234 nova radnika, a u Rafineriji ulja
Modriča 50 novih radnika.
Svi porezi i doprinosi redovno se uplaćuju, a struktura izvoza se mijenja. Poređenja
radi, cijena sirove nafte za oko 30 odsto manja je od cijene iste količine naftnih derivata -
dodala je ona.

3.2.. Promet i distribucija naftnih derivata u BiH

U periodu prije rata, u prometu i distribuciji naftnih derivata u Bosni i Hercegovini

dominirali su Energopetrol Sarajevo, koji je sa 165 benzinskih stanica u maloprodaji i
razvijenom veleprodajom podmirivao oko 70-75% tržišta, i INA Zagreb, koja je sa
maloprodajnom mrežom od 65 benzinskih stanica i veleprodajom podmirivala oko 25-
30% tržišta. Donošenjem Zakona o samostalnom privređivanju u Bosni i Herecegovini
1990. Godine (Službeni list SR BiH, 26/89 i 29/90), stvorene su zakonske mogućnosti za
izgradnju I poslovanje privatnih benzinskih stanica, što je pobudilo značajan interes većeg
broja investitora. Intenzivnija izgradnja ovih objekata počinje već 1991. godine, a
„razvojni bum” ovaj segment naftne privrede doživljava u godinama poslije rata. Ovim
Zakonom se na tržištu nafte u Bosni i Hercegovini uvodi konkurentnost od strane
privatnih poduzetnika i ugrožava se do tada bipolna pozicija INA-e i Energopetrola, a broj
uvoznika naftnih derivata u Bosnu I Hercegovinu se znatno povećao s time da su u 2005.
g. ova dva poduzeća i dalje držala najveći udio na tržištu.
 IV. FORMIRANJE CIJENA NAFTNIH DERIVATA U
REPUBLICI BOSNI I HERCEGOVINI

Odlukom o slobodnom formiranju cijena motornih benzina, dizel-goriva i lož-ulja

(Službene novine FBiH, 52/00) cijene naftnih derivata se formiraju slobodno, s time da se
carina, posebni porez na naftne derivate (trošarina), naknada za puteve (cestarina /
putarina) i porez na dodanu vrijednost obračunavaju sukladno odgovarajućim propisima.

4.1. Zakonski okvir Republike Bosne i Hercegovine o carinskim

tarifama

Carinski propisi Republike Bosne i Hercegovine sastoje se od Zakona o carinskoj

politici Bosne i Hercegovine (Službeni glasnik BiH, 57/04) i propisa usvojenih od strane
Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, Vijeća ministara Bosne i Hercegovine i/ili
Upravnog odbora za njihovu provedbu sukladno propisima Europske Unije. Zakon
regulira
osnovne elemente sustava za carinsku zaštitu gospodarstva BiH, prava i obveze svih
subjekata u carinskim postupcima, regulira carinsko područje, carinski nadzor te postupak
carinjenja robe i drugih instituta koji reguliraju sustav carinske zaštite.
Prema Odluci o usuglašavanju i utvrđivanju carinske tarife BiH (Službeni glasnik BiH
58/04 I 11/05) propisane su tarifne oznake i stope carine za, između ostalih proizvoda,
mineralna goriva, mineralna ulja i proizvode njihove destilacije, bitumenske tvari i
mineralne voskove (Poglavlje 27). Carinske pristojbe se primjenjuju na uvozne proizvode
koji potiču iz zemalja ili grupe zemalja s kojima je BiH zaključila sporazume koji
sadržavaju klauzulu najvećeg povlaštenja, ili koje tu klauzulu primjenjuju na proizvode
koji potiču iz BiH. Ne primjenjuju se u slučajevima posebnih autonomnih carinskih
pristojbi propisanih za određene robe koje potiču iz određenih zemalja ili kada se
povlaštene carinske stope mogu primjenjivati u skladu sa sporazumima koje je BiH
zaključila s određenim zemljama ili grupama zemalja. Prema carinskoj tarifi BiH stopa
carine za sirovu naftu je 0%, a za ostala tekuća goriva iznosi 10%, izuzev benzina za
zrakoplove za koji je stopa carine 5%. Tekuća goriva za uporabu u specifičnim procesima
te ona koja se koriste za kemijsku preradu ne podliježu carini,
odnosno carine se po stopi od 0%. Primjena carinskih pristojbi različitih od onih iz
Carinske tarife BiH opravdana je ako su kao takve propisane zakonima Bosne i
Hercegovine. Umjesto carinskih stopa propisanih Carinskom tarifom BiH primjenjuju se
preferencijalne tarifne mjere sadržane u sporazumima koje je Bosna i Hercegovina
zaključila sa određenim zemljama, a kojima se odobrava preferencijalni tarifni postupak.
Jedan od važnih sporazuma je i Srednjoeuropski ugovor o slobodnoj trgovini (CEFTA
2006.) čije su potpisnice Albanija, Bosna i Hercegovina, Crna Gora, Hrvatska,
Makedonija, Moldavija, Srbija i UNMIK/Kosovo, a koji obuhvaća i trgovinu
naftnim derivata između spomenutih zemalja.

4.2.. Zakonski okvir Republike Bosne i Hercegovine otrošarinama

na naftu I naftne derivate

Zakonom o trošarinama u Bosni i Hercegovini (Službeni glasnik BiH, 62/04)

uređuje se
oporezivanje prometa određenih vrsta proizvoda (trošarinskih proizvoda), između ostalih I
naftnih derivata. Trošarina se obračunava u trenutku izdavanja računa o prodaji, odnosno
u trenutku isporuke drugoj osobi ako je isporuka obavljena prije izdavanja računa, ili u
trenutku carinjenja pri uvozu trošarinskih proizvoda i isporuke trošarinskih proizvoda u
slobodne carinske zone i specijalizirana skladišta. Trošarina se obračunava i u slučaju
utvrđivanja manjka, koji se ne može opravdati višom silom, rashodovanja i vlastite
potrošnje trošarinskih proizvoda. Porezni obveznik je pravna osoba i poduzetnik koji
trošarinske proizvode uvozi ili stavi u promet, a dužan je prije početka obavljanja
djelatnosti iz koje proizlazi porezna obveza prijaviti poreznom organu mjesto obavljanja
djelatnosti.
Trošarina na naftne derivate plaća se po litri na +15 °C u apsolutnom iznosu, i to:
• Na petrolej 0,30 KM
• Na dizel-gorivo 0,30 KM
• Na ulje za loženje ekstra lako (ES) i lako specijalno (LS) 0,30 KM
• Na motorni benzin-bezolovni 0,35 KM
• Na motorni benzin 0,40 KM
Na promet naftnih derivata plaća se cestarina po litri u iznosu od 0,15 KM. Trošarina se
ne plaća na trošarinske proizvode koji se izvoze. Prema Pravilniku o primjeni Zakona o
trošarinama u Bosni i Hercegovini (Službeni glasnik BiH, 18/05) porezni obveznici koji
su trošarinske proizvode koristili kao repromaterijal za proizvodnju i preradu trošarinskih
proizvoda u Bosni i Hercegovini imaju pravo na umanjenje obračunate trošarine
proizvedenih proizvoda, i to za iznos koji je prethodno plaćen na ime trošarine na
proizvode koji su se koristili kao repromaterijal.

4.3. Zakon o porezu na dodanu vrijednost

Porez na dodanu vrijednost se prema Zakonu o porezu na dodanu vrijednost plaća

na promet dobara i usluga koje poreski obveznik, u okviru obavljanja svojih djelatnosti,
izvrši na teritoriji Bosne i Hercegovine uz naknadu i na uvoz dobara u Bosnu i
Hercegovinu. Promet proizvoda je prijenos prava raspolaganja nad stvarima na osobu koja
tim proizvodima može raspolagati kao vlasnik. Prometom proizvoda smatra se i isporuka
proizvoda po ugovoru na osnovi kojeg se plaća provizija pri prodaji ili kupovini dobara;
isporuka proizvoda na osnovi ugovora o iznajmljivanju na određeni period na osnovi
kupoprodajnog ugovora s odgođenim plaćanjem kojim je predviđeno da se pravo
vlasništva prenosi najkasnije otplatom posljednje rate; prijenos poslovne imovine
poreskog obveznika od strane ovlaštene osobe, uključujući likvidatore, stečajne upravnike
i nadzornike; upotreba proizvoda poreskog obveznika u neposlovne svrhe i razmjena
proizvoda za druge proizvode ili usluge.
Uvozom proizvoda smatra se svaki unos proizvoda u carinsko područje Bosne i
Hercegovine. PDV se obračunava na sve proizvode koji se uvoze. PDV se ne obračunava
na proizvode za koje je odmah po unošenju u Bosnu i Hercegovinu dano odobrenje za
privremeno uskladištenje, carinski odobreni postupak ili upotrebu proizvoda propisanu
ovim zakonom, a za koje je pokrenut postupak privremenog uvoza uz oslobađanje od
plaćanja uvoznih poreza, odnosno carinski postupak prijevoza.
Osobe koje podliježu plaćanju PDV-a su obveznici koji vrše promet proizvodima ili
uslugama na koje se obračunava PDV; poreski zastupnik koga odredi obveznik koji u
Bosni I Hercegovini nema sjedište ni stalnu poslovnu jedinicu, a koji obavlja promet
proizvoda I usluga u Bosni i Hercegovini; svaka osoba koja u fakturi ili drugom
dokumentu koji služi kao faktura iskaže PDV, a koja, u skladu s ovim zakonom, nije
dužna obračunati i uplatiti PDV; i u slučaju uvoza: primalac dobara, odnosno carinski
dužnik utvrđen u skladu sa carinskim propisima.
Poreska osnovica prometa proizvoda i usluga je oporezivi iznos naknade (u novcu,
stvarima ili uslugama) koju obveznik primi ili treba primiti za isporučene proizvode ili
pružene usluge, uključujući subvencije koje su neposredno povezane s cijenom tih
proizvoda ili usluga, u koju nije uključen PDV, ako predmetnim zakonom nije drukčije
propisano. U osnovicu se uračunavaju i: trošarina, carina i druge uvozne dažbine, kao i
ostali javni prihodi, osim PDV a; svi sporedni troškovi koje obveznik obračunava
primaocu proizvoda i usluga (provizije, troškovi pakiranja, prijevoza, osiguranja i drugi
izvanredni troškovi koje isporučilac obračunava kupcu). Ako naknada ili dio naknade nije
plaćen u novcu, već u obliku prometa proizvoda i usluga, osnovicom se smatra tržišna
vrijednost tih proizvoda i usluga u momentu njihove isporuke, u koju nije uključen PDV.
Poreska osnovica kod uvoza proizvoda u Bosnu i Hercegovinu je vrijednost tih proizvoda
utvrđena u skladu s carinskim propisima. U osnovicu uvezenih proizvoda uračunava se i:
trošarina, carina i druge uvozne dažbine, kao i ostali javni prihodi, osim PDV-a; svi
zavisni troškovi (provizija, troškovi pakiranja, prijevoza i osiguranja) koji nastanu nakon
uvoza proizvoda do prvog odredišta u Bosni i Hercegovini.
Standardna stopa PDV-a na oporezivi promet proizvoda i usluga i uvoz proizvoda u
Bosnu I Hercegovinu iznosi 17%.
Izvoz proizvoda oslobođen je plaćanja PDV-a kao i uvoz proizvoda namijenjenih za
potrebe slobodnih zona i skladišta, osim carinskih; isporuka proizvoda za privremeno
skladištenje s prethodnim odobrenjem UIO-a u skladu sa carinskim propisima; isporuke u
bescarinske zone ili bescarinska skladišta; isporuke unutar slobodne zone i slobodnih
skladišta; isporuke za carinska skladišta.

V. ZAKLJUČAK

Naftna privreda strateški je važan dio energetskog sustava te ima značajan utjecaj
na gospodarstvo svake zemlje. Sektor nafte, danas, pored ostalog karakterizira trend
stalnog rasta potražnje što je naročito izraženo u zemljama u razvoju. Zbog svoje važnosti
tržište nafte je veoma osjetljivo na globalne političke promjene, pri čemu kod svakog
novog kriznog žarišta u svijetu, cijene sirove nafte rastu. Sve to upućuje na činjenicu da
svaka država mora imati svoju energetsku politiku i energetsku strategiju s dugoročnom
vizijom razvoja ovog energetskog sektora.
Stoga je tema ovog modula detaljna analiza stanja u energetskom sektoru nafte u
Bosni I Hercegovini, posebno radi njezine značajne ovisnosti o uvozu nafte i naftnih
derivata. Republika Bosna i Hercegovina raspolaže proizvodnim, odnosno prerađivačkim
kapacitetima u Rafineriji nafte AD Bosanski Brod ukupnog kapaciteta prerade sirove
nafte od 4 320 000 tona godišnje te u Rafineriji ulja Modriča kapaciteta 120 000 tona
godišnje. Problemi u poslovanju Rafinerije nafte AD Bosanski Brod nastaju početkom
ratnih zbivanja obustavom dopreme sirove nafte Janafom te značajnim oštećenjima
opreme. 1998. godine ponovno su stvoreni uvjeti za proizvodnju asortimana koji je
Rafinerija proizvodila prije rata no zbog nedostatka financijskih sredstava iskorištenje
preradbenih kapaciteta iznosilo je ispod 20%.
U 2007. Godini potpisan je ugovor s ruskom kompanijom NefteGazInKor o
kupoprodaji većinskog paketa Rafinerije nafte AD Bosanski Brod, Rafinerije ulja Modriča
I distribucijske mreže Petrol Banja Luka. Time se ruska kompanija obvezala uložiti oko
300 milijuna EUR u modernizaciju obiju rafinerija te distribucijske mreže do 2010.
godine. Također se obvezala staviti u funkciju ukupne instalirane preradbene kapacitete. S
obzirom na vrlo malu proizvodnju Rafinerije nafte u Bosanskom Brodu u proteklih
nekoliko godina, potreba za naftnim derivatima osiguravala se iz uvoza. Ukupna
potrošnja naftnih derivata u BiH kretala se na razini od 1,2 milijuna tona pri čemu u
ukupnoj potrošnji dizel gorivo i motorni benzin zauzimaju više od 50%. Najveće količine
naftnih derivata uvoze se iz Hrvatske, Srbije i Mađarske. Distribucija naftnih derivata vrši
se preko više od 800 benzinskih stanica što je s obzirom na ukupnu potrošnju u BiH te
usporedbu s drugim državama izuzetno veliki broj.
Studija također obrađuje nivo istraženosti geoloških rezervi nafte prema kojima, s
obzirom na dosadašnji stupanj istraživanja procijenjene rezerve nafte iznose oko 50
milijuna tona. Budući se ove procjene zasnivaju uglavnom na gravimetrijskim,
geomagnetnim I geoelektričnim istraživanjima dok je napravljeno svega nekoliko
istražnih bušotina, potrebno je provesti daljnja istraživanja kako bi se utvrdilo postojanje
komercijalno isplativih zaliha nafte.
Izuzev prethodno navedenih aspekata naftne privrede napravljena je analiza
zakonske regulative u naftnom sektoru BiH, i to prvenstveno sa stanovišta propisane
kvalitete naftnih derivata, zaštite okoliša, formiranja maloprodajnih cijena te obveznih
zaliha nafte i naftnih derivata. Donošenjem Odluke o kvaliteti tekućih naftnih goriva te
njenim kasnijim dopunama u velikoj mjeri usvojeni su standardi kvalitete propisani
Direktivama EU. Važna sastavnica ove Odluke je program koji definira postupak
utvrđivanja usklađenosti te opseg nadgledanja kvalitete naftnih derivata čime je znatno
poboljšana
kvaliteta derivata na tržištu BiH. Zaštita okoliša u BiH regulirana je na nivou entiteta
odnosno Brčko Distrikta pojedinačnim zakonima za svaki aspekt okoliša, a također
postoje i pravni akti koji reguliraju dobivanje tzv. okolišne dozvole. Reguliranje i kontrola
aktivnosti industrijskih postrojenja u zemljama EU definirana je kroz IPPC Direktivu
96/61/EC čija je osnova minimiziranje zagađenja iz različitih industrijskih izvora.
Preporuka je usklađivanje zakonske regulative kako po pitanju organizacije tako i sa
stanovišta maksimalnih dozvoljenih emisija u okoliš. Maloprodajne cijene naftnih
derivata u BiH formiraju se slobodno odnosno maksimalni iznosi nisu definirani
zakonom. Usporedbom cijena bez trošarina i PDV-a sa onima u susjednim zemljama
odnosno zemljama EU može se zaključiti da bez obzira na relativno veliku
konkurenciju koja je prisutna na tržištu naftnih derivata u BiH ovakav način formiranja
cijena ne jamči uvijek najnižu cijenu za potrošača. Iz tog razloga preporuča se uvođenje
mehanizma indeksiranja maloprodajnih cijena naftnih derivata prema promjenama
međunarodnih cijena na svjetskom tržištu te promjenama tečaja dolara.