P. 1
Mehanika_Tla_RGN_2007

Mehanika_Tla_RGN_2007

|Views: 859|Likes:
Published by Salky Rbf

More info:

Published by: Salky Rbf on Dec 03, 2010
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as PDF, TXT or read online from Scribd
See more
See less

03/27/2013

pdf

text

original

MEHANIKA TLA

Interna skripta



Prof. dr. Predrag Kvasnička
Dubravko Domitrović, dipl. ing.













Zagreb, 2007.
Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 2










POGLAVLJA:
1. Uvod
2. Fizičke osobine materijala tla
3. Terenski istraživački radovi
4. Ugradnja zemljanih materijala
5. Voda u tlu
6. Naprezanja i deformacije u tlu
7. Slijeganje tla
8. Vremenski tok slijeganja – konsolidacija
9. Čvrstoća tla
10. Plitki temelji
11. Stabilnost kosina
12. Potporni zidovi i slične konstrukcije


DODACI:
13. Građevne jame
14. Piloti


Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 3
1. UVOD

Ova je knjiga namijenjena, kako početnicima u mehanici tla, dakle studentima tehničkih struka
(prvenstveno rudarske i građevinske), tako i inženjerima koji se žele informirati o novim
trendovima u geotehničkom projektiranju, posebno povezanim sa stupanjem na snagu eurokoda
7 (EC7). Na hrvatskom jeziku, doduše, već imamo knjige od Nonveillera i Terzaghija ([4] i [5]),
koje su vrlo opsežne, pa baš i nisu pogodne za početnike, a primjenjuju i drugačija pravila za
projektiranje nego što to nameće EC7. One, ipak i dalje ostaju kao dobra dopunska literatura za
stručnjake koji se žele detaljnije informirati o porijeklu i nastanku pojedinih metoda
projektiranja. Utoliko nisam smatrao potrebnim da neke izvode odande prenosim, kako ne bih
nepotrebno opterećivao ovaj tekst. Uopće, ne smatram da ova knjiga može zamijeniti neke
druge, nego samo da ona slijedi moj pristup izlaganju ove materije i da čitaoca upozna s
«jezikom struke», a zatim i s nekim inženjerskim modelima proračuna, deformacija (slijeganja) i
stabilnosti geotehničkih konstrukcija.
Mehanika tla je nauka (tj. primijenjena znanost) koja proučava i opisuje mehaničke
osobine temeljnog tla, bilo da je ono prirodni oslonac građevini čiju težinu mora preuzeti bez
štetnih slijeganja i deformacija, bilo da služi kao materijal pri građenju nasipa za ceste,
željeznice ili brane. Često se kaže i slijedeće: mehanika tla bavi se objektima «na tlu, u tlu i od
tla».
Mehanika tla je, zajedno s mehanikom stijena i inženjerskom geologijom, dio tehničke
discipline geotehnike koja se bavi projektiranjem i izvođenjem objekata u tlu i stijeni. Za potrebe
geotehnike, u mehanici tla se proučavaju teoretski modeli naprezanja, deformacija, tečenja i sl.,
pomoću kojih se predviđaju ponašanja geotehničkih objekata i procjenjuje koliko ta ponašanja
zadovoljavaju postavljene kriterije. Ti su kriteriji, prema novim evropskim propisima –
eurokodovima, povezani s graničnim stanjima uporabivosti i nosivosti, pa treba ustanoviti,
zadovoljavaju li predviđeni geotehnički zahvati kriterije za odgovarajuća granična stanja.
Rješavanje (geotehničkih) inženjerskih problema možemo prikazati simbolički, prema
Lambe & Whitman (1969):

MEHANIKA TLA
• karakteristike tla vezane uz odnos
naprezanje/deformacije
• teorijske analize

INŽENJERSKA GEOLOGIJA,
ISTRAŽIVANJE
• sastav i osobine temeljnog tla +

ISKUSTVO
• iz prethodnih projekata
• iz zahvata na susjednom i sličnom tlu

EKONOMIKA

Slika 1.1-1 Rješavanje geotehničkih inženjerskih problema možemo prikazati
simbolički (Lambe & Whitman, 1969).
INŽENJERSKA
PROCJENA
RJEŠENJA
geotehničkih
problema
vezanih uz
mehaniku tla
Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 4
Shema sa slike upućuje na to da je za rješavanje geotehničkih problema iz mehanike tla
potrebno znati i nešto o bliskim strukama kao što je, primjerice, inženjerska geologija, nešto iz
ekonomike (jer netko naše geotehničke zahvate treba platiti), a svakako je dobro imati i određeno
iskustvo na sličnim poslovima (ako ne vlastito, barem nekog starijeg kolege koji vas može
savjetovati). Uz sve to je potrebno i nešto što se zove «inženjerska procjena», a što bi otprilike
trebalo značiti da sve ranije navedeno treba dobro «odvagnuti» prije nego što se predloži rješenje
inženjerskog problema.
Neki od geotehničkih zadataka su: plitko i duboko temeljenje, izrada nasipa i nasutih
brana te potporne konstrukcije. Uz njih nailazimo i na specifične probleme iz rudarske prakse
kao što su slijeganje tla kao posljedica (podzemnih i površinskih) rudarskih radova te odlaganje
jalovine.
Kako je organizirana i od čega se sastoji sama mehanika tla? Jedan, danas opće
prihvaćeni način prikaz sheme mehanike tla je i tzv. Burlandov trokut (sl. 1.1-2, prema Burland,
1987).


















Slika 1.1-2. Geotehnički trokut (Burland, 1987).

Iz tog trokuta se vidi da teoretski dio mehanike tla (modeli) predstavlja tek jednu trećinu
potrebnog znanja, a da je jednako tako važno dobro poznavati rasprostiranje i sastav tla (profil
tla) te njegovo ponašanje koje se određuje pomoću terenskih istraživanja, vađenja uzoraka iz tla i
određivanja njihovih svojstava u laboratoriju. Naime, u odnosu na, primjerice, građevinske
materijale koji, u pravilu imaju poznata svojstva, tlo je na svakoj lokaciji drugačije, pa ga prvo
treba dobro istražiti i procijeniti, a tek onda kombinirati moguća rješenja za projekte. Dodatna je
«komplikacija» voda u tlu, bez koje ne bi bilo života na zemlji, ali koja inženjeru geotehničaru
uvijek zagorča život. Kako neki kažu da «voda nije dobra ni u cipeli» tako bi se isto moglo reći i
za njezino prisustvo u tlu.
profil
tla
ponašanje
tla
odgovarajući
model tla
iskustvo
rizik
laboratorijska /
terenska
ispitivanja /
opažanja /
mjerenja
idealizacija povezana s ocjenom /
fizički i analitički modeli
postanak tla /
geologija
istraživanja na terenu i opis tla
Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 5
Slijedom ovih razmišljanja organizirana su i poglavlja u ovoj knjizi, čija se prva
poglavlja bave općim fizikalnim osobinama tla (2. poglavlje), istraživanjima na terenu (3. pog.),
ponašanjem zemljanih materijala prilikom ugradnje (4. pog.) te pojavnošću i tečenjem vode u tlu
gdje se daju prvi teoretski izvodi (5. pog.). Slijede poglavlja o dodatnim naprezanjima (6. pog.),
slijeganjima (7 pog.) te slijeganjima u vremenu (8. pog.) u kojima se uvode modeli ponašanja tla
pri malim deformacijama. Naprezanja koja uzrokuju velike deformacije i slom tla obrađuju se u
9. pog. gdje se govori o čvrstoći. Slijede poglavlja o modelima koji se primjenjuju za opise
ponašanja plitkih temelja (10. pog.), stabilnosti kosina (11. pog.), potpornih konstrukcija (12,
pog.), građevnih jama (13. pog.), pilota (14. pog.) i sidara (15. pog.). Zaključno je poglavlje o
eurokodu 7.
U ovom su tekstu uvažene promjene koje su došle s novim evropskim propisima za
geotehniku eurokod 7, kako u oznakama i terminologiji, tako i u prilagođavanju izraza za
proračun, posebno što se tiče uvođenja parcijalnih koeficijenata.

LITERATURA:
[1] Burland, J.B. (1987). Nash lecture: The teaching of soil mechanics – A personal view,
Groundwater effects in geotechnical engineering, IX ECSMFE, Dublin.
[2] EC 7 1994, Eurokod 7. Dio 1. - Opća pravila, Dio 2. – Projektiranje pomoću
laboratorijskih ispitivanja i Dio 3. – Projektiranje pomoću terenskih ispitivanja.
[3] Lambe, T. W. & Whitman, R. V. (1969). Soil mechanics. Massachusetts Institute of
Technology, John Willey & Sons, Inc., New York.
[4] Nonveiller, E. (1979). Mehanika tla i temeljenje građevina. Školska knjiga, Zagreb.
[5] Terzaghi, K. (1943) Theoretical soil mechanics, prema: Teorijska mehanika tla. tiskano
1972, Naučna knjiga, Beograd





















Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 6
Dodatak 1A

1. UVOD

Mehanika tla proučava i opisuje mehaničke osobine tla, bilo da je ono prirodni oslonac
građevini čiju težinu mora preuzeti bez štetnih slijeganja i deformacija, bilo da služi kao
materijal pri građenju (npr. nasipa za ceste, željeznice ili brane). Tlo je materijal na kojem se
gradi, u kojem se gradi i od kojeg se gradi.
Mehanika tla proučava fizičke i mehaničke osobine tla, tečenje vode kroz tlo, naprezanja
i deformacije u tlu, parametre čvrstoće tla, nosivost tla, metode laboratorijskog i terenskog
ispitivanja i spada u širem smislu u tzv. geotehničko inženjerstvo.
Mehanika tla spada u područje tehničke ili primijenjene mehanike u kojoj se zakoni i
metode teorijske mehanike primjenjuju u tehnici.
Klasična mehanika tla zasniva se na dvije idealizacije realnog tla:
1. tlo je kruto plastično tijelo – za razmatranje problema sloma tla tj. graničnog
opterećenja,
2. tlo je elastično tijelo – za razmatranje problema deformacija u tlu.
Realno tlo nije niti jedno od toga no ta je idealizacija pogodna za analitičko rješavanje više
tipičnih zadataka u mehanici tla. Realno tlo je ustvari nelinearno elastičan materijal s
povratnim deformacijama pri rasterećenju.
Suvremena mehanika tla osniva se na detaljnijim terenskim istraživanjima, složenijim
laboratorijskim pokusima i primjeni raznih vrsta programa na osobnim računalima čime se
bolje opisuje stvarno ponašanje tla, ali ne možemo reći da su svi problemi riješeni na
odgovarajući način, pa istraživanja u ovom području i dalje intenzivno traju.
Povoljne lokacije za izgradnju uglavnom su iskorištene, preostale zahtijevaju složenija
znanja i bolje tehnike izgradnje.
Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 7
1.2. POVIJEST

Unatoč nedostatku sveukupnih saznanja o ponašanju tla, postoje dokazi o empirijskom iskustvu starih
civilizacija koje se očituje različitim građevinama iz Rimskog doba (akvadukti, mostovi, ceste), građevinama u
Grčkoj, egipatskim piramidama, Kineskom zidu, zemljanim branama u Indiji.
Naravno da su postojale i neuspješne građevine. Pretpostavlja se da su građevine koje
se nisu zadovoljavajuće ponašale mijenjane novima na principu pokušaja i pogreške, često na
istoj lokaciji. Primjer neuspješnog temeljenja jeste kosi toranj u Pisi sagrađen u 12. st.
Veći interes za probleme vezane uz tlo javlja se ponovno u 17. i 18. stoljeću uglavnom vezano za probleme
stabilnosti pokosa i potpornih zidova. Navodimo samo neke značajnije doprinose razvoju ove discipline:
Charles Augustine Coulomb (1736-1806), francuski vojni inženjer, poznatiji po
istraživanjima elektriciteta i magnetizma, razmatrao je probleme pritisaka tla, potpornih zidova
i posmične čvrstoće materijala.
William John Macquorn Rankine (1820-1872), škotski inženjer i fizičar, osim
doprinosa u molekularnoj fizici, termodinamici i čvrstoći materijala, također se bavio pitanjima
potpornih zidova i pritisaka tla – Rankine-ova granična stanja ravnoteže, tzv. aktivno i pasivno
stanje.
Karl Culman (1821-1881), njemački inženjer, razvio grafičku metodu određivanja
pritisaka tla na potporne zidove.
Henri Philibert Gaspard Darcy (1803-1858), francuski inženjer poznat po
eksperimentalnom radu vezanom za problem propusnosti tla, kojeg prepoznajemo po poznatom
Darcy-jevom zakonu.
Joseph Valentin Boussinesq (1842-1929), primijenjeni matematičar, unaprijedio je
Rankinovu analizu problema zemljanih pritisaka, te se bavio analizom naprezanja u tlu uslijed
vanjskog opterećenja – elastični, izotropni, homogeni poluprostor.
Otto Mohr (1835-1918), poznat je po grafičkoj metodi predstavljanja naprezanja tzv.
Mohrovoj kružnici, kao i po Mohrovoj teoriji loma baziranoj na posmičnoj čvrstoći odnosno
koheziji i kutu unutrašnjeg trenja.
Temelje mehanike tla kao zasebne discipline dao je Karl Terzaghi (1882-1963) u knjizi
“Erdbaumechanik” 1925. godine spojivši eksperimentalni i teoretski rad. Prije te publikacije,
postojali su doprinosi drugih autora, no nisu bili integrirani u koherentnu disciplinu.
Početkom 20. stoljeća najviše istraživanja vezanih uz ovu disciplinu provedeno je u
SAD, te u nekim europskim državama: Njemačka, Francuska, Švedska.
Nakon što je Karl Terzaghi objavio svoju knjigu 1925. godine, fond raspoložive literature
o ovom području postaje ogroman, a publicira se osim u knjigama, još i u stručnim časopisima
te saopćenjima sa kongresa (ICSM, ECSMFE). Navodimo samo neke značajnije:
ASCE Journal of Geotechnical and Geoenvironmental Engineering, New York,
Canadian Geotechnical Journal, Ottawa,
Geotechnique – Institution of Civil Engineers, London,
ASTM Geotechnical Testing Journal.
Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 8
2 FIZIČKE OSOBINE MATERIJALA TLA
2.1 Trofazni karakter tla

U ovom se poglavlju opisuje tlo kao inženjerski materijal. Tlom se bave razne struke (geologija,
mineralogija, rudarstvo, graditeljstvo, agronomija, ...), i svaka razmatra “svoje” osobine tla.
Ovdje ćemo se zadržati prvenstveno na onim osobinama tla koja su bitna za ono što bi se moglo
nazvati inženjerskim osobinama tla, tj. osobinama koje su bitne za projektiranje i izvođenje
građevinskih i rudarskih objekata i zahvata.
Tlo je materijal koji se sastoji od tri komponente (faze): čvrstih čestica te tekuće i
plinovite faze u porama između čestica. Čestice tla su zrna i pločice vrlo različitih veličina,
oblika i mineraloškog sastava. U ponašanju tla odražavaju se svojstva svih triju faza kao i
njihove interakcije. Ponašanje takvog materijala je vrlo kompleksno, radi čega je neophodno
proučiti karakteristike svake faze, a zatim i njihovu interakciju.

Čestice tla
Osnovne karakteristike čestica tla su:
- gustoća čestica tla ili masa jedinice volumena čestica tla (nekad se to krivo zvalo “specifična
težina”),
- granulometrijski sastav, što je raspodjela čestica tla po veličini, izražena u postotku mase i ?
- boja, oblik i mineraloški sastav čestica.

Tekućina u porama
Tekućina u porama tla je redovito voda, ali može biti i nafta ili sl. No, premda su
mehaničke karakteristike vode dobro poznate, njeno ponašanje u sitnim porama u tlu ne
odgovara uvijek klasičnoj fizici, jer dolazi do interakcije na molekularnoj razini.

Plin u porama
O plinovitoj komponenti u tlu se vrlo malo zna te se iz tog razloga u inženjerskoj praksi
najčešće promatraju ili potpuno “suha” ili vodom zasićena tla. Svojstva djelomično zasićenih tala
se u inženjerstvu uzimaju u obzir tek u zadnjih dvadesetak godina i to prvenstveno tamo gdje se
zanemarivanjem tih svojstava dobivaju grube greške.


















Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 9
2.2. MODEL TLA

Radi jednostavnijeg definiranja odnosa faza u tlu uvodi se tzv. model tla uz pomoć kojega se
kvantificiraju jedinični odnosi
1
volumena i masa u uzorku tla. Oznake, indeksi i kratice se ovdje
navode kao što su u Eurokodu 7 |1|, a porijeklom su uglavnom iz engleskog jezika, pa će se, radi
lakšeg pamćenja, navesti i engleski termini.

V
V
v
V
s
V
g
V
w
m
s
m
W
m
g
m
volumeni mase
uzorak tla model tla
plin
tekućina
čestice tla

Oznake na slici su:
- V – ukupni volumen uzorka (sve tri faze), [m
3
],
- V
v
– volumen pora (engl. “voids”), [m
3
],
- V
s
– volumen čvrstih čestica (engl. “solids”), [m
3
],
- V
g
– volumen plina (engl. “gas”), [m
3
],
- V
w
– volumen vode (engl. “water”), [m
3
],
- m – ukupna masa uzorka, [g],
- m
g
– masa plina, [g], masu plina u praktičnim problemima zanemarujemo,
- m
w
– masa vode, [g] i
- m
s
– masa čvrstih čestica, [g].

Slika 2.2-1 Model tla.


Volumni odnosi

Definirani su slijedeći volumni odnosi (bezdimenzionalne veličine, vrijednosti im se
mogu izraziti i u postocima):
relativni porozitet
V
V
n
v
= (2.2-1)
(raspon je, uglavnom, između n
min
= 0,10 i n
max
= 0,55)
koeficijent pora
s
v
V
V
e = (2.2-2)
(raspon je uglavnom između e
min
= 0,10 i e
max
= 1,20)
stupanj zasićenosti
v
w
r
V
V
S = (2.2-3)
(raspon mu je određen ispunjenošću pora vodom, 0 ≤ S
r
≤ 1, ili u postocima).



1
jedinični odnos ovdje znači: po jedinici volumena, obično za m
3

Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 10
Kako S
r
mjeri ispunjenost pora vodom?
S
r
= 0 → suho tlo,

S
r
= 100% → potpuno zasićeno (saturirano) tlo,

0 ≤ S
r
≤ 100% → djelomično saturirano tlo.

Relativni porozitet i koeficijent pora su međusobno zavisne veličine. Njihova veza dobije
se iz:

s v
v
V V
V
n
+
= , dijeljenjem i brojnika i nazivnika na desnoj srani s V
s
dobiva se (2.2-4)
e
e
n
+
=
1
, a također se dobije i (2.2-5)
n
n
e

=
1
(2.2-6)
Maseni odnosi

U udžbenicima i knjigama iz mehanike tla na ovom se mjestu obično uvode, umjesto
mase i gustoće, težine i jedinične (neki puta «specifične») težine. Treba prihvatiti da je masa
osnovno svojstvo materijala, dok je težina sila kojom tu masu privlači sila zemljine teže. Očito
da nije potrebno u osnovno svojstvo mase unositi i silu planeta na kojemu se masa nalazi. U
inženjerskim problemima se često koriste i jedinične težine koje se iz masa i gustoća dobivaju
jednostavno, množenjem s g, akceleracijom zemljine teže (tj. gravitacijom)
Definirani su slijedeći odnosi masa ili maseni odnosi unutar uzorka tla:
vlažnost
s
w
m
m
w = (2.2-7)
(vlažnost tla je obično w < 100 %, ako je w = 0 % ⇒ suho tlo)
Slijede gustoće koje se izražavaju u jedinicama [kg/m
3
] ili [Mg/m
3
]:
gustoća tla
V
m
= ρ (2.2-8)
gustoća čestica tla
s
s
s
V
m
= ρ (2.2-9)
gustoća vode
w
w
w
V
m
= ρ (2.2-10)
Gustoća tla se može povezati s ostalim jediničnim veličinama na slijedeći način:
n S n
r w s
⋅ ⋅ + − ⋅ = ρ ρ ρ ) 1 ( (2.2-11)

gustoća suhog tla (S
r
= 0) ) 1 ( n
s d
− ⋅ = ρ ρ (2.2-12)

Indeks d dolazi od engleskog “dry”.
v s
s s
d
V V
m
V
m
+
= = ρ (2.2-13)

Rasponi vrijednosti gustoća tla nalaze se u okviru sljedećih granica, tablica 2.2-1:







Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 11
Tablica 2.2-1 Rasponi vrijednosti gustoća tla.

gustoće vrijednosti
2

kg/m
3
ρ
s
2500-2800
ρ

1750-2000
ρ
d
1400-1700

Kao što je već rečeno, svakoj gustoći odgovara neka jedinična težina. Jedinice težine dobiju se,
prema drugom Newtonovom aksiomu, tako da se masa (u kg) množi s akceleracijom (u m/s
2
) što
daje silu (u N), tj. [kg ⋅ m/s
2
] = [N], pa se za jediničnu težinu (sve se dijeli s m
3
) dobije [kg⋅m/s
2
/ m
3
] = [ N/m
3
]. Zbog praktičnosti se jedinična težina češće izražava u 1000 puta većoj jedinici
tj. u [ kN/m
3
]. Jedinična težina i gustoća se mogu, dakle, povezati na slijedeći način:
g
V
g m
⋅ =

= ρ γ [kN/m
3
] (2.2-14)
gdje je:
- γ – jedinična težina,
- m – masa uzorka,
- V – volumen uzorka,
- g – ubrzanje sile teže (gravitacija), g = 9,81 m/s
2
i
- ρ – gustoća.
Veličine navedenih masenih i volumnih odnosa se određuju odgovarajućim postupcima i
mjerenjima u laboratoriju za mehaniku tla.
Tablica 1. Izrazi za računanje stupnja zasićenosti materijala (Nonveiller, 1981)


















2
Vrijednosti gustoća bi se prema SI sustavu trebale izražavati u [g/m
3
], ali se u svrhu pojednostavljenja izražavaju u
[g/cm
3
] odnosno [kg/m
3
], čak i u [t/m
3
].
Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 12

Tablica 2. Izrazi za računanje težina i poroziteta tla (Nonveiller, 1981)










































Napomena:Svi odnosi vrijede za potpuno zasićen materijal. Ako je on nepotpuno zasićen sa Sr
<1, u sve izraze treba uvrstiti Sr⋅γ
w
umjesto γ
w
.
Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 13
2.3. LABORATORIJSKI POKUSI KOJIMA SE ODREĐUJU FIZIČKE OSOBINE
ČESTICA TLA
2.3.1. Gustoća čestica tla

Gustoća čestica tla određuje se laboratorijski pomoću tzv. piknometra, male vatrostalne bočice sa
šupljim staklenim čepom (slika 2.3-1). Kod određivanja gustoće čestica je problem odrediti
gustoću pojedine čestice što se očito ne bi moglo učiniti mjerenjem mase i volumena svake
pojedine čestice u uzorku. Problem se rješava posredno, moglo bi se reći – trikom: «volumen
zrnaca zamijenimo jednakim volumenom vode». U piknometar se prvo ulije voda; vaganjem se
odredi masa piknometra s vodom (m
p
). U tu se istu bočicu usipa (rastresiti) uzorak, mase m
u
i
izvaže piknometar s uzorkom ( m
p+u
). Zrna uzorka istisnu toliko vode koliki je njihov volumen.
Volumen istisnute vode odredimo preko mase vode koja je jednaka razlici zbroja mase i
piknometra s vodom (m
u
+ m
p
) i mase piknometra s uzorkom u vodi (m
p+u
).
Pokus počinje tako da se izvaže masa male količine (cca 20 g) suhog tla (sušenog 24 sata
na 100 do 110
o
C), razmrvljenog uzorka, m
u
, i masa, m
p
, piknometra, napunjenog vodom na
temperaturi 20
o
C. Uzorak se tada stavi u prazan piknometar u koji dolijemo vodu (tri četvrtine
volumena) i kuhamo ga na 105
o
C, da se iz pora uzorka ukloni sav zrak i pore popune vodom.
Piknometar se ohladi, dopuni vodom do vrha, i izvaže masa, m
p+u
. Volumen uzorka tada
dobijemo odnosom istisnute mase vode iz piknometra i gustoće vode:

w
u p p u
u
m m m
V
ρ
+
− +
= , (2.3-1)
iz uvjeta da je
s u
V V = , a
s u
m m = , slijedi da je gustoća čestica tla:
s
s
s
V
m
= ρ , (2.3-2)
a jedinična težina čestica tla g
s s
⋅ = ρ γ (2.3-3)







Slika 2.3-1 Piknometri.

2.3.2 Granulometrijski sastav

2.3.2.1 Što je granulometrijski sastav i čemu služi?

Već je uvodu rečeno da je granulometrijski sastav raspodjela čestica tla po veličini, izražena u
postotku mase. Smatramo ga vrlo važnom osobinom materijala tla, pa ćemo o tome ovdje nešto
više reći.
Tlo je skupina čestica (zrnaca) različitog oblika i veličine. Prema dominantnoj veličini zrna
svrstavamo tla u skupine (klasificiramo ih) u: pijeske i šljunke (krupnozrnati materijali), te
prahove i gline (sitnozrnati materijali). Dominantna veličina zrna određuje se tako da se uzorak
materijala tla prosijava kroz sita različite veličine okca i dobiju ostaci na sitima koji se važu i
tako odrede razredi promjera zrna (=zrna promjera od-do?) izraženi u masama. Dominantna
Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 14
veličina zrna je ona čiji razred ima najveći postotak u ukupnoj masi uzorka. Možemo sada izreći
nešto točniju definiciju granulometrijskog sastava:
Granulometrijski sastav je, za neki uzorak tla, veza (relacija, odnos) svih razreda promjera
zrna i njihovih postotaka masa. Klasifikacija materijala tla, prema granulometrijskom sastavu, po
raznim normama, prikazana je u tablici 2.3-1. Već se samo na temelju granulometrijskog sastava
mogu odrediti neke fizikalne karakteristike tla, a za njegovu primjenu u geotehničkim zahvatima,
kao primjerice [2]:
- vodopropusnost;
- stišljivost;
- kapilarnost;
- filtarska svojstva;
- osjetljivost na smrzavanje;
- nosivost;
- podložnost eroziji,
- uporabljivost određene mehanizacije itd.
Osnovni koraci u određivanju granulometrijskog sastava su:
- odabiranje reprezentativnog uzorka,
- dispergiranje agregata na konačne čestice,
- mjerenje mase pojedinih frakcija..
Postupci za određivanje granulometrijskog sastava su:
a) sijanje – za čestice veće od 0,06 mm;
b) areometriranje (sedimentiranje čestica u vodi) – za čestice manje od 0,06 mm;
c) kombinirana analiza – ako materijal sadrži i krupne i sitne frakcije.

Tablica 2.3-1. Vrste materijala prema veličini čestica (ISO – Međunarodna
organizacija za standardizaciju, USCS – Američki propisi):

VRSTA MATERIJALA ISO/DIS 14688 USCS BROJ SITA (USCS)


DROBINA (OBLUTCI)
60 mm 75 mm
krupni
20 mm
ŠLJUNAK srednji
6 mm
sitni
2 mm 4,75 mm No. 4
krupni
0,6 mm
PIJESAK srednji
0,2 mm
sitni
0,06 mm 0,075 mm No. 200
krupni
0,02 mm
PRAH srednji
0,006 mm
sitni
0,002 mm
GLINA


s
i
j
a
n
j
e

a
r
e
o
m
e
t
r
i
r
a
n
j
e

Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 15
2.3.2.2. Sijanje

Provodi se suhim ili mokrim postupkom.
Za sijanje se koristi niz (garnitura) sita standardnih dimenzija, čiji se otvori smanjuju na
svakom slijedećem situ (odozgo prema dolje).

Suhi postupak
Uzme se određena količina materijala, uzorak (veličina uzorka ovisi o vrsti materijala i
veličini zrna). Uzorak se usipa na najgrublje sito u nizu sita (koja su postavljena jedno iznad
drugog) u tresilicu. Sita s uzorkom se tresu 10 do 15 min. Nakon toga se važe ostatak na svakom
situ: m
1
, m
2
, ... m
n
, te materijal koji je prošao kroz najfinije sito m
p
(uhvaćen u zdjelu na dnu).
Kroz sito s najvećim otvorima mora proći sav materijal (kako bi se znalo koje je maksimalno
zrno).


Slika 2.3-2. Prikaz ucrtavanja rezultata laboratorijskih pokusa sijanja i
areometriranja u granulometrijski dijagram.

Slijedi proračun veličine razreda što je postotak mase ukupnog uzorka između dva
promjera sita. Postoci se određuju prema izrazu:
100 ⋅ =


i
n
i
i
i
m
m
N |%| (2.3-4)
gdje je m
i
– masa ostatka na situ i.
U mehanici tla je uobičajeno da se crtaju tzv. kumulativni granulometrijski dijagrami,
kod kojih se jedni postoci pribrajaju drugima, za razliku od tzv. krivulja razdiobe, gdje se svaka
frakcija crta odvojeno. Da se dobije kumulativna krivulja potrebno je odrediti:

− =
i
i Di
N N
1
100 |%| (2.3-5)
Rezultati se prikazuju granulometrijskim dijagramom (sl. 2.3.-2.):
- N
Di
– koeficijent prolaza mase u |%| kroz sito (linearno mjerilo) i
- D - promjer (veličina) zrna u |mm| (logaritamsko mjerilo).
Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 16
Ako ima i sitnijih frakcija nalijepljenih na krupna zrna primjenjuje se mokri postupak.
Postupak je isti kao i suhi samo se na svakom situ materijal ispire, zatim suši i važe. Ovakvim
ispitivanjem dobiva se tzv. efektivni promjer zrna, jer zrno može biti pločasto ili izduženo:
d
d
















a)



Slika 2.3-3. Sita.

a) Nekoliko vrsta sita s obzirom na
vrstu otvora.

b) Shematski prikaz sijanja.


b)

Još jedna mogućnost tumačenja granulometrijskog dijagrama

Ako uzorak kojeg sijemo ima neku početnu masu m
0
i početni volumen V
0
, on ima i neku
početnu gustoću suhog tla,
0
0
0
V
m
d
= ρ . U postupku sijanja možemo tako pratiti promjenu mase,
kao promjenu početne gustoće suhog tla (za početni volumen uzorka, V
0
). Ako u izrazu 2.3-5.
podijelimo brojnik i nazivnik s V
0
dobijemo:

100 100
/
/ ) (
100 100
0 0
0
⋅ = ⋅

= ⋅ − =

∑ ∑


d
di
n
i
i
i
n
i
n
i
i
i
Di
V m
V m m
m
m
N
ρ
ρ
(2.3-6)

U izrazu 2.3-6. je
di
ρ «trenutna gustoća» tj. gustoća uzorka na odgovarajućem situ.
Na slici 2.3-2. prikazan je i odnos trenutne i početne gustoće suhog tla. Ovakva predodžba
sijanja pomaže pri povezivanju rezultata ovoga pokusa s areometriranjem u jedan zajednički
dijagram (vidi 2.3.2.3.).
Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 17
2.3.2.3. Areometriranje

Areometriranje je metoda određivanja granulometrijskog sastava tla za materijal koji sadrži zrna
manja od 0,06 mm (prah, glina). Budući da tako sitne čestice nije moguće sijati (nisu vidljive
prostim okom), veličina i postotak pojedinih frakcija određuju se indirektno, mjerenjem gustoće
suspenzije u određenim vremenskim intervalima, primjenjujući tzv. Stockesov zakon.
Stockesovim zakonom se definira brzina padanja zrnaca u mirnoj tekućini koja je to veća što su
čestice krupnije. Drugim riječima, ako u vodu uspemo malu količinu materijala koji se sastoji od
čestica različite veličine, krupnije čestice padat će brže, a sitnije sporije.
Stockes-ov zakon glasi:

18
2
D v
w s



=
η
ρ ρ
, a brzinu možemo pisati i kao (2.3-7)
t
H
v = , pa izjednačavanjem tih dvaju izraza dobijemo (2.3.-8)

( ) t
H
const
t
H
t
H
D
w s w s
t

18 18
⋅ = ⋅


=
⋅ −
⋅ ⋅
=
ρ ρ
η
ρ ρ
η
, (2.3-9)

gdje je
v ... brzina padanja čestice,
D
t
... promjer istaloženog zrna nakon vremena t,
η ... viskoznost vode na određenoj temperaturi (svojstvo materijala),
H ... visina padanja zrna,
t ... vrijeme i
ρ
s
i ρ
w
... gustoće čestica i vode.

Ako zamislimo da imamo neku posudu u kojoj te čestice padaju i ako na putu padanja
čestica možemo postaviti «vrata» na nekoj dubini u kojoj možemo mjeriti vrijeme u kojemu je
čestica potonula, od površine do te dubine, možemo, prema Stockesovom zakonu, odrediti njezin
promjer. Međutim, budući da su čestice nevidljive prostim okom, mi njihov prolaz moramo
mjeriti posredno. To činimo mjerenjem gustoće suspenzije na vratima.
Kako i zašto je to moguće?
Naime, ako imamo više čestica različitog promjera, onda će kroz ta vrata proći prvo
grupa krupnih čestica, a slijedit će je grupe čestica manjih promjera. Te grupe čestica treba
zamisliti kao «rešetke» u čijim su čvorovima čestice. Sve rešetke kreću istovremeno (jer su sve
čestice prije pokusa jednoliko raspodijeljene u suspenziji), ali one s većim zrnima padaju brže, a
s manjim, sporije. Ako na vratima imamo uređaj za mjerenje gustoće, taj će registrirati promjenu
gustoće suspenzije tek kad zadnja čestica iz krupne rešetke prođe mimo njega.
Ako možemo registrirati promjenu mase (ili gustoće) uzorka, zbog čestica koje su prošle
kroz vrata, u odnosu na početnu masu uzorka, dobit ćemo vezu promjene mase (kao kod sijanja
ostataka na sitima) i promjera pripadajuće grupe čestica.
Opisani postupak provodi se u pokusu areometriranja u laboratoriju za mehaniku tla. U
tom se pokusu za mjerenje prolaza čestica koristi u gustoćama umjereni plovak koji se zove
areometar. Areometar (još ga nazivaju i hidrometar) mjeri gustoću na dubini gdje pluta njegovo
težište. Gustoća suspenzije se očitava na vratu areometra, na mjestu gdje vrat areometra izviruje
iz vode (skala u jedinicama gustoće).

Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 18

Slika 2.3-3. Prikaz ucrtavanja rezultata laboratorijskih pokusa areometriranja u
granulometrijski dijagram.

Pokus teče tako da se u menzuru od 1 l nalije destilirana voda (1 l) i naspe materijal tla,
koji se dobro natopi i dispergira u vodi pomoću miješalice. Vodi je dodan antikoagulans –
vodikov peroksid – da spriječi koagulaciju, tj. nakupljanje manjih čestica u veće. Količina
materijala tla ovisi o veličini čestica; 25 g za glinu, 100 g za prah. Čestice tla padaju u suspenziji
i talože se na dnu. Prije nego što padnu na dno prođu pored težišta areometra koje predstavlja
«vrata» pri prolasku pored kojih se registrira promjena gustoće suspenzije, što se očita na vratu
areometra u određenim vremenskim razmacima. Ti su razmaci (prema američkom standardu)
75'', 2', 5', 15', 45', 2 h, 5 h, 24 h. Veza vremena, promjera i mase čestica u suspenziji dobije se
na slijedeći način:
Početna gustoća suspenzije,
0
ρ , i početna gustoća suhog tla suspenzije,
0 d
ρ , mogu,
prema 2.2.-11. i 2.2-12., povezati na sljedeći način:
w r d
n S ρ ρ ρ + =
0 0
(2.3-10)
gdje je početni volumen uzorka, zapravo volumen menzure, V
0
, a početni volumen vode jednak
volumenu pora, a što je praktički opet V
0
, pa su i stupanj zasićenosti i relativni porozitet jednaki
jedan. Izraz 2.3-10 tako postaje
w d
ρ ρ ρ + =
0 0
. (2.3-11)
Koeficijent prolaska mase iz izraza 2.3-6., 100
0
⋅ =
d
di
Di
N
ρ
ρ
, može se tada napisati kao:
100 100 100
0 0 0



= ⋅ = ⋅ =
w
w t
d
dt
d
di
Di
N
ρ ρ
ρ ρ
ρ
ρ
ρ
ρ
, (2.3-12)

gdje su ρ
t
i ρ
0
trenutna i početna gustoća suspenzije (koje se izravno mjere areometrom), a
pripadajući se promjeri zrna dobiju iz 2.3.-9.
Pretpostavke i ograničenja metode određivanja promjera zrna areometriranjem su:
Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 19
- nema utjecaja zrnaca jednog na drugo pri padanju (zato je važno da imamo ograničenu
količinu uzorka u vodi - oko 50 g u 1 l);
- sferična zrnca – nije točno naročito za zrnca gline < 0,005 mm – pločasti oblik,
- u proračunu treba uzeti u obzir korekcije zbog temperature, viskoziteta tekućine i vrste
antikoagulansa.














AREOMETRI


Slika 2.3-4. Areometri.


2.3.2.4. Kombinirana analiza

Do sada su sijanje i areometriranje razmatrani odvojeno. Međutim, prirodni materijali su često
kombinacija krupnih i sitnih materijala, pa granulometrijsku krivulju, dobivenu sijanjem, treba
nastaviti areometriranjem (za čestice manje od 0.06 (ISO), odnosno 0.0750 mm (USCS)).
Kombinirana se analiza provodi ako više od 10% zrnaca prođe kroz sito s najmanjim otvorima.





Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 20
Korekcija prolaza za areometriranje je:

0
1
'
m
m
N N
Di Di
⋅ = (2.3-13)
gdje su
- N
Di
– % prolaz kroz najmanje sito No. 200;
- m
1
– masa uzorka koja je prošla kroz sito No. 200;
- m
0
– ukupna masa suhog tla na početku sijanja.


2.3.2.5. Koeficijenti granulometrijskog sastava tla

Za karakterizaciju granulometrijskog sastava tla definiraju se dva koeficijeta: koeficijent
jednoličnosti i koeficijent zakrivljenosti. Oni se definiraju na temelju karakterističnih vrijednosti
promjera zrna.
Koeficijent jednoličnosti je
10
60
D
D
c
u
= , (2.3.-14)
a koeficijent zakrivljenosti
60 10
2
30
) (
D D
D
c
c

= . (2.3.-15)

Karakteristični promjeri zrna D
10
, D
30
i D
60
se dobiju tako da se u granulometrijskom
dijagramu povuče horizontala na odgovarajućim postocima (10%, 30% i 60%) i očitaju
odgovarajuće vrijednosti promjera u [mm].
Koeficijent jednoličnosti c
u
= 1 odgovara materijalu kojemu su sva zrna jednakog
promjera. Ako promjer zrna vrlo široko varira onda je c
u
vrlo velik. Ovdje treba upozoriti na
«anomaliju naziva». Naime, što je c
u
veći to je materijal manje jednoličan, a ista je situacija i s
koeficijentom zakrivljenosti. Na ovu su anomaliju već upozoravali razni autori (primjerice,
Kovaks & Holtz), ali su takvi nazivi usvojeni i u međunarodnim standardima (ISO).

Tablica 2.3-2. Termini za oblik granulomet. krivulje (draft ISO/CD14688-2, Tab.
2).

termin c
u


c
c


dobro graduiran
(multi-graded)
c
u
>15.0 1 < c
c
< 3
srednje graduiran
(medium-graded)
6.0 do 15.0 c
c
< 1.0
jednoliko graduiran
(even-graded)
c
u
< 6.0 c
c
< 1.0
slabo graduiran
(gap-graded)
obično visok bilo koji (obično c
c
< 0.5)

Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 21
2.4 Indeksni pokazatelji
2.4.1 Što su indeksni pokazatelji?

Indeksni pokazatelji su parametri koji, uz granulometrijski sastav, daju dodatne informacije o
osobinama tla koja su povezana s porozitetom i vlažnošću tla. To je posebno važno za
sitnozrnate materijale, kod kojih svojstva tla i ne ovise toliko o granulometrijskom sastavu.
Podaci kojima se detaljnije opisuju osobine tla, ovisno o porozitetu i vlažnosti, su:
- indeks relativne gustoće – za nekoherentne materijale i
- granice plastičnih stanja – za koherentne materijale.
2.4.2. Indeks relativne gustoće

Indeks relativne gustoće izračunavamo po formuli:
min max
0 max
e e
e e
I
D


= (2.4-1)
gdje su e
i
koeficijenti pora uzorka:
- e
0
– u prirodnom stanju,
- e
min
– u najgušćem stanju,
- e
max
– u najrahlijem stanju.

U tablici 2.4.-1. je dan pregled stanja tla po zbijenosti (ISO/DIS 14688-2).

Tablica 2.4-1. Stanja materijala tla prema zbijenosti (draft ISO/CD14688-2, Tab.
2).

STANJE I
D
[-] SPT N
30
CPT q
c
[MPa] PMT p
l
[MPa]
vrlo rahlo < 0,20 < 4 < 2,5 < 0,30
rahlo (rastresito) 0,20 - 0,40 4 – 7 2,5 – 5,0 0,30 - 0,50
srednje zbijeno 0,40 - 0,60 7 – 15 5,0 – 10,0 0,50 - 1,0
zbijeno 0,60 – 0,80 15 – 30 10,0 – 20,0 1,0 – 2,0
vrlo zbijeno >0,80 > 30 >20,0 >2,0

U tablici 2.4.-1., osim prema I
D
-u, određena je zbijenost i prema rezultatima in istu
ispitivanja, o čemu će se govoriti kasnije.
Indeks relativne gustoće je važan i za određivanje podložnosti tla dinamičkim utjecajima,
koja je to veća što je relativna gustoća manja.

2.4.3. Granice plastičnih stanja (Atterbergove granice)

Fizikalne osobine glina mijenjaju se s promjenom sadržaja vode. Zato se njihovo stanje definira
preko granica plastičnih stanja, koje je, na temelju iskustva, postavio švedski geokemičar Albert
Atterberg, početkom dvadesetog stoljeća, pa ih zovu i Atterbergove granice. Granice se određuju
na temelju jednostavni ispitivanja u laboratoriju za mehaniku tla. Na dijagramu su prikazana
stanja kroz koja prolazi koherentno tlo s povećanjem vlažnosti.

Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 22
STANJE ČVRSTO POLUČVRSTO PLASTIČNO ŽITKO

w
GRANICA w
S
w
P
w
L


I
p


Granice plastičnih stanja su:
- w
S
– granica stezanja (shrinkage limit), w
S
= 0 ÷ 30 %,
- w
P
– granica plastičnosti (plastic limit), w
P
= 0 ÷ 100 %, uglavnom, w
P
< 40 % i
- w
L
– granica tečenja (liquid limit), w
L
= 0 ÷ 1000 %, uglavnom, w
L
< 100 %.

Poznavanjem gore spomenutih granica koherentan materijal možemo klasificirati u
određene skupine prema plastičnosti. Za klasificiranje materijala prema plastičnosti, potrebno je
odrediti i tzv. indeks plastičnosti.

P L P
w w I − = (2.4-1)

Pomoću granice tečenja i indeksa plastičnosti razvrstavamo (klasificiramo) koherentne materijale
prema plastičnosti (tablica 2.4.-2.). Još jednom treba naglasiti da koherentne materijale ne
klasificiramo prema granulometrijskom sastavu, već prema plastičnosti.

Tablica 2.4-2. Klasificiranje koherentnih materijala prema plastičnosti (draft
ISO/CD14688-2, Tab. 3).

stupanj plastičnosti granica tečenja u

[%] indeks plastičnosti, I
P

neplastično - < 12,0
nisko plastično < 12,0 12,0 do 25,0
srednje plastično 30,0-50,0 25,0 do 40,0
visoko plastično >50,0 >40,0

Važan je i indeks konzistencije (što je I
C
veći materijal je manje deformabilan):
P
O L
C
I
w w
I

= (2.4-2)
Gdje je w
0
prirodna vlažnost. Indeks konzistencije se, s povećanjem vlažnosti, kreće u rasponu
od nule do jedinice, tj. od stanja u kojemu je uzorak praktički tekuć, do polučvrstog stanja.
Suprotno od indeksa konzistencije je indeks tečenja:
P
P
L
I
w w
I

=
0
(2.4-3)
tj. I
L
= 1-I
C
. Procjena konzistentnog stanja prema vrijednosti indeksa konzistencije dana je u
tablici 2.4.-3. U tablici su navedeni hrvatski termini koje je predložio Nonveilller (1981).
Termini nisu doslovno prevedeni s engleskog, ali su u nas uobičajeni.

Tablica 2.4-3. Indeks konzistencije za prahove i gline (draft ISO/CD14688-2, Tab.
8).
konzistencije prahova i glina indeks konzistencije, I
C

žitko (very soft) <0,25
lako gnječivo (soft) 0,25 do 0,50
teško gnječivo (firm) 0,50 do 0,75
polučvrsto (stiff) 0,75 do 1,00
čvrsto (very stiff) >1,00
Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 23

2.4.2.1. Granica tečenja

Granica tečenja se određuje pomoću uređaja s pokretnom mjedenom zdjelicom standardiziranog
oblika – tzv. Casagrandeovog aparata (sl, 2.4-1.). Pomoću ekscentra na osovini, zdjelica se
podiže na visinu od 1 cm s koje slobodno pada na podlogu. Na uzorku se načini standardizirani
žlijeb posebnim nožem. Pokretana ručno ili automatski, zdjelica brzinom od 2 udarca u sekundi
udara o podlogu, dok se žlijeb ne sastavi na duljini od 12 mm. Broj udaraca ne smije biti manji
od 10, a ne veći od 50. Pokus se ponavlja na više uzoraka (4 do 5) istog materijala, a kojima se
postepeno dodaje voda (tj. povećava se vlažnost). Za svaki se uzorak odredi vlažnost, w.
Rezultati se unose na dijagram w (% - lin. mjerilo) i N (broj udaraca - log mjerilo), povuče se
pravac i odredi vlažnost za 25 udaraca. To je granica tečenja, w
L
(sl. 2.4.-2.).


























Slika 2.4-1. Casagrandeov aparat (fotografija i presjeci) i određivanje granice
tečenja pomoću dijagrama (granica tečenja je za N = 25).


2.4.2.2. Granica plastičnosti

Za određivanje granice plastičnosti ne treba poseban aparat. Uzorak se pripremi u
mekoplastičnom stanju. Grumeni materijala se valjaju, na neupijajućoj podlozi (primjerice,
staklenoj ploči), u valjčiće promjera 3 mm. Valjčići bi se, kod te debljine, trebali početi kidati ili
pucati. Ako se to ne događa, valjčići se ponovno stišću u grumenčiće i pokus se ponavlja. Tim se
postupkom uzorku pomalo oduzima voda (smanjuje vlažnost). Valjčiće koji su počeli pucati na 3
mm spremamo u zatvorenu posudu, a zatim ih važemo i stavljamo sušiti da odredimo vlažnost.
Tako dobijemo granicu plastičnosti - w
p
.
Uzorak tla
2.126 in. (54 mm)
radius
Gumeno postolje
11 mm
2 mm
8 mm
10 20 30 40 50
Broj udaraca [N]
30
35
40
45
50
V
l
a
ž
n
o
s
t

[
%
]
Granica tečenja = 42
25
Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 24
2.4.2.3. Granica stezanja

Granica stezana je vlažnost od koje se sušenjem volumen uzorka više ne smanjuje. Naime, u
postupku sušenja, zbog povećavanja kapilarnih sila vode u porama uzorka, uzorak se steže sve
dok čestice ne dođu u tako zbijenu strukturu da ih te sile više ne mogu zbijati. Granica stezanja u
laboratoriju se određuje tako da se uzorak suši u posudi pravilnog oblika (da se može lako
odrediti početni volumen uzorka), a povremeno mu se određuju vlažnost i volumen sve dok se
daljnjim sušenjem volumen više ne smanjuje.
Vrijednost granice stezanja interesantna je, uglavnom, kad se radi s nesaturiranim
materijalima, pa se, kod uobičajenih laboratorijskih ispitivanja, rijetko traži.

Volumen
Vlažnost [w]
čvrste čestice
voda
zrak
čvrsto stanje
polučvrsto
stanje
plastično stanje
tekuće stanje
indeks plastičnosti [I
p
]
g
r
a
n
i
c
a

s
t
e
z
a
n
j
a
g
r
a
n
i
c
a
p
l
a
s
t
i
č
n
o
s
t
i
g
r
a
n
i
c
a

t
e
č
e
n
j
a
w
L w
p
w
s
v
o
l
.

č
e
s
t
i
c
a
v
o
l
.

p
o
r
a


Slika 2.4-3. Granica stezanja, w
s
, na mjestu gdje prestaje smanjenje volumena
uzorka sa smanjenjem njegove vlažnosti.


2.4.2.4. Dijagram plastičnosti (A-dijagram)

A. Casagrande je predložio da se rezultati ispitivanja Atterbergovih granica prikazuju u tzv.
dijagramu plastičnosti (sl. 2.4.-4.). U tom se dijagramu rezultati ispitivanja grupiraju oko pravca
s jednadžbom:
) 20 ( 73 , 0 − ⋅ =
L P
w I , (2.4-4)
Iznad pravca se grupiraju gline, a ispod prahovi i organske gline. S pozicijom materijala u
A-dijagramu su povezana neka «inženjerska» svojstva materijala. Kao što ćemo kasnije vidjeti,
dijagram plastičnosti služi i za klasifikaciju sitnozrnatih materijala (vidi poglavlje 2.4.4.).

2.3.2.4. Aktivnost

Aktivnost glinovite frakcije tla definira se kao odnos indeksa plastičnosti, I
P
, i sadržaja frakcije
promjera manjeg od 0,002 mm u postocima. Naime, količina vode koja se može vezati uz čestice
tla zavisi o količini i vrsti minerala gline. Tako, na osnovi relativno jednostavnih pokusa
možemo približno dobiti uvid i u mineraloški sastav materijala.
Aktivnost gline definira se na slijedeći način
002 , 0
N
I
A
P
= , (2.4-5)
gdje je N
0,002
sadržaj frakcija promjera zrna manjeg od 0,002 mm.
Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 25
S obzirom na aktivnost gline dijelimo na (sl. 2.4.-5.):
- A < 0,75 neaktivne gline (kaolinit);
- 0,75 < A < 1,25 normalne gline (ilit);
- A > 1,25 aktivne gline (montmorilonit).
0 20 40 60 80 100
w
l
0
20
40
60
80
I
p
k
o
h
e
z
i
j
a
A

l
i
n
i
j
a
I p
=
0
,
7
3
(
w
l
-
2
0
)
v
e
ć
a
m
a
n
j
a
g
l
i
n
e
p
r
a
h
,

o
r
g
a
n
.

g
l
i
n
e
Propusnost
Suha čvrstoća,
plastičnost,
stišljivost
S
t
i
š
l
j
i
v
o
s
t
,
p
r
o
p
u
s
n
o
s
t
S
u
h
a

č
v
r
s
t
o
ć
a

Slika 2.4-4. Dijagram plastičnosti (A – dijagram).



0 20 40 60 80 100
Sadržaj gline [%]
0
20
40
60
80
100
I
n
d
e
k
s

p
l
a
s
t
i
č
n
o
s
t
i
,

I
p

[
%
]
a
k
t
v
i
n
e

g
l
i
n
e

(
m
o
n
t
m
o
r
i
l
o
n
i
t
)
n
e
a
k
t
i
v
n
e

g
l
i
n
e

(
k
a
o
l
i
n
i
t
)
n
o
r
m
a
l
n
e

g
l
i
n
e

(
i
l
i
t
)


Slika 2.4-5. Dijagram aktivnosti gline.


Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 26
2.4. Identifikacija i klasifikacija tla

2.4.1. Što su identifikacijski pokusi?

Treba razlikovati pojmove identifikacija i klasifikacija. Identifikacija je proces
određivanja stanovitih osobina tla. Klasifikacija je proces uspoređivanja tih osobina tla s
osobinama grupe u nekom sustavu klasifikacije. Tada promatrani uzorak možemo klasificirati tj.
svrstati ga u klasifikacijsku grupu.
Identifikacijski se pokusi obavljaju na terenu i u laboratoriju. Na terenu se radi o skupu
jednostavnih pokusa koji se izvode rukama ili uz pomoć noža. Služe za svrstavanje uzoraka u
klasifikacijske skupine, na temelju čega se određuju daljnja terenska i laboratorijska ispitivanja.
Budući da terenski pokusi mogu dati samo ocjenu traženih osobina, konačno se materijali mogu
klasificirati tek na temelju laboratorijskih ispitivanja.
Na terenu, prvi je korak da se tla razdijele obzirom na na dominantna zrna:
- pojedinačna zrna vidljiva prostim okom (dogovorno, d > 0,060 mm) ⇒ krupnozrnato,
nevezano, nekoherentno tlo, dvije grupe: pijesci i šljunci;
- pojedinačna zrna nevidljiva prostim okom (dogovorno, d < 0,060 mm) ⇒ sitnozrnato,
vezano, koherentno tlo, dvije grupe: prah i glina.
Za identifikaciju na terenu potrebno je određeno iskustvo osobe koja je obavlja. Ona je
prvenstveno vizualna. Greška može nastati, primjerice, kod određivanja granulometrijskog
sastava, kad se količine određuju vizualno (po volumenu), a traže se odnosi u masama. Tlo je
redovito mješavina krupno- i sitnozrnatog materijala, pa postoje dodatni kriteriji za određivanje
klasifikacijske grupe.

2.4.2. Identificikacija krupnozrnatih tala (nekoherentnih tala)

Izvađeni uzorak materijala rasprostremo na neku ravnu površinu (novine, ploča) i vizualno
odredimo kolika je količina (postotak) koje vrste čestica (s obzirom na njihovu veličinu).
Utvrdimo li da prevladavaju krupnija zrna, slijedeći korak je odrediti oblik zrna:
- uglast;
- poluuglast;
- poluzaobljen;
- zaobljen.
Nakon toga pokušamo odrediti granulometrijski sastav, odnosno je li materijal dobro,
jednoliko ili loše graduiran. Za šljunak i krupni pijesak se vizualno to uglavnom može odrediti,
dok za sitnije materijale ne može. Treba reći da se vizualno mogu odrediti samo odnosi
volumena pojedinih frakcija, dok se odnosi masa (koji se ucrtavaju u granulometrijski dijagram)
mogu odrediti tek na temelju vaganja u laboratoriju, pa je i to uzrok moguće greške kod
vizualnog procjenjivanja granulometrijskog sastava.

2.4.3. Identifikacija sitnozrnatih tala (koherentnih tala)

Na terenu uzimamo među prste malo vlažni uzorak tla. Ustanovljavamo slijedeće:
Lijepljenje za prste. Ako se uzorak lijepi za prste, radi se o glini ili o organskoj glini.
Prah i treset se ne lijepe za prste.
Miris, boja i sjaj uzorka nam mogu pomoći da ocijenimo plastičnost i sadržaj organske
komponente. Sjaj određujemo zarezivanjem površine grumena slabo vlažnog do suhog
materijala. Voštan sjaj se javlja kod gline visoke plastičnosti, mutan sjaj kod gline srednje
plastičnosti, a bez sjaja su prah i organske niskoplastične gline. S obzirom na miris, svježe
Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 27
zarezana površina gline može biti: bez mirisa, imati zemljan miris ili mirisati po organskoj
truleži. Tada uzorak ima i karakterističnu tamnu do crnu boju.
Reakcija na potresanje. Materijal se izmiješa s vodom u veličini loptice za stolni tenis
tako da bude u lakognječivom stanju. Kuglica se stavi na dlan, a gornja se površina poravna
nožem. Drugom rukom lagano udaramo s donje strane po ruci koja drži kuglicu i čeka pojavu
vode na poravnatoj površini kuglice. Kad se voda pojavi, ruka se stisne, pa raširi i promatra
brzinu nestajanja vode s površine kuglice. Brza je reakcija kod prašinastih i niskoplastičnih
materijala.
Konzistentno stanje određuje gnječenjem uzoraka među prstima, pa slijedi:
- žitko konzistentno stanje – ne može se valjati (blato).
- lako gnječivo – može formirati valjčiće tanje od 3 mm;
- teško gnječivo – valjčići od 3 mm se ne drobe, ali malo tanji se drobe;
- polučvrsto – može se gnječiti, drobe se valjčići od 3 mm;
- čvrsto konzistentno stanje – uzorak se mrvi u male komadiće;
Sadržaj kalcijevog karbonata. Još jedan dodatni pokus koji se ponekad provodi daje
podatak o količini kalcijevog karbonata u sastavu čestica, CaCO
3
. Pokus se provodi tako da se na
površinu uzorka kapne nekoliko kapi solne kiseline i prati reakcija, Nonveiller (1981):
- ne šumi: < 1 % težinskog udjela;
- šumi kratko, slabo: 1÷2 %;
- šumi jače, kratko: 2÷4 %;
- šumi jako, dugo: > 5 %.
Suha čvrstoća. Ako je uzorak suh, pokušavamo prstima stisnuti grudicu materijala.
Velika je čvrstoća glinovitih, visokoplastičnih materijala, a srednja kod glina srednje plastičnosti.
Niska je za sve ostale materijale.

2.4.4. Klasifikacija tla

2.4.4.1. Čemu služi klasifikacija tla?

Klasifikacija tla je već više puta spominjana. Radi se, dakle, o svrstavanju materijala tla u grupe
sličnih svojstava. Kao što je već rečeno, interesantna su prvenstveno svojstva materijala za
iskope i građenje; često kažemo i da su to inženjerska svojstva. Treba reći da se, samo na temelju
klasifikacijske grupe, ne mogu odrediti svojstva materijala, već treba obaviti i odgovarajuće
terenske i laboratorijske pokuse. Klasifikacijske grupe nam služe da ocijenimo raspon
vrijednosti u kojemu se rezultati pokusa mogu kretati (da ne pravimo grube greške).

2.4.4.2. Jedinstvena klasifikacija

U nas je uobičajena tzv. jedinstvena klasifikacija koja materijale dijeli prema veličini zrna, a
sitnozrnate još i prema plastičnosti. Za nju je potrebno provesti relativno jednostavna
laboratorijska ispitivanja kao što su sijanje, areometriranje i Atterbergove granice. Razradio ju je
Arthur Casagrande (1948), pa je još zovu i AC-klasifikacija. Kasnije su se pojavile još neke
klasifikacije, koje su bile povezane s poznatim institucijama za standardizaciju kao što su DIN,
British standard, AFNOR (Francuska) i ASTM (SAD). Sve su one bazirane na istim principima
kao i jedinstvena klasifikacija, ali su nastojale u svoje klasifikacijske sustave uvrstiti grupe
materijala koje su karakteristične za «njihova» tla. Što se tiče novih evropskih propisa za
građevinarstvo – eurokodova (za geotehniku Eurokod 7), ne predviđa se vlastiti sustav
klasifikacije već će eurokodovi preuzeti sustav koji predlaže Međunaroda organizacija za
normizaciju – ISO, norme ISO 14688 (1997) i ISO 14688-2 (2000), o čemu će biti riječi nešto
kasnije.
Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 28
Važno je uočiti da su dosadašnje klasifikacije tla tretirale samo već poremećeno tlo. Takav
pristup vuče porijeklo još od Atterberga koji je bio geokemičar i određivao je svoje granice da
razvrsta materijale tla za keramičku industriju.
Jedinstvena klasifikacija
3
tla ima (prema Nonveiller, 1981):
a) Oznake glavnih grupa materijala tla; klasificiraju se u grupe prema veličini zrna na (u
zagradama su odgovarajući međunarodno usvojeni simboli, koji uglavnom dolaze iz engleskog
jezika):
- šljunak (gravel – G),
- pijesak (sand – S),
- prah (sand – M
4
),
- glina (clay –C) i
- organsko tlo (organic soil – O),
- treset (peat – Pt).
Granice materijala se određuju prema dominantnim razredima zrna, a koji su navedeni u
tablici 2.3-1.
b) Za krupnozrnata tla se uvode i dopunske opisi, prema graduiranosti i količini sitnih
čestica, iz čega slijede i dopunske oznake:
- dobro graduirano (well – W),
- dobro graduirano s dovoljno sitnih čestica da veže krupna zrna (with clay – C),
- slabo graduirano, nedostaje neki razred zrna, nema sitnih frakcija (poor – P),
- slabo graduirano, s mnogo prašinastih čestica (fines – Fs),
- slabo graduirano, s mnogo glinovitih čestica (fines, clay – Fc),
- jednolično graduirano, jednozrnato, malo sitnih čestica (uniform – U).
Za krupnozrnate materijale se opis dobiva kombinacijom osnovne grupe i dopunskih opisa
(iz a i b), pa tako imamo i simbole materijala za razne šljunke: GW, GC, GP, GFs, GFc i GU.
Tako se isto dobije i za pijeske, što ukupno čini deset grupa.
c) Sitnozrnata tla se svrstavaju u klasifikacijske grupe prema plastičnosti i to prema
vrijednosti granice tečenja, w
L
:
- w
L
< 35 % , niskoplastično tlo (low – L),
- 35 < w
L
< 50 %, srednjeplastično tlo (intermediate – I),
- 50% < w
L
, visokoplastično tlo (high – H).
Materijali iznad A-linije u dijagramu plastičnosti (sl. 2.4.-4) su gline, a ispod, prahovi i
organske gline. Za sitnozrnata tla se opisi dobiju kombinacijom iz a) i c), pa su tako i simboli
ML, MI i MH te CL, CI, CH, a za organsko tlo je OL, OI i OH.
Ove grupe, s krupnozrnatim materijalima, daju ukupno 20 grupa.
Američki standard (ASTM, D-2487) i danas uvažava jedinstvenu klasifikaciju, s time da
nema krupnozrnate materijale tipa Fs i Fc, a kod sitnozrnatih, srednje plastičnosti (I).

2.4.4.3. Klasifikacija prema ISO 14688 (1997) i ISO 14688-2 (2000)

Kao što je već rečeno, Međunaroda organizacija za normizaciju – ISO, s ciljem klasificiranja tla,
je izdala norme ISO 14688 (1997) i ISO 14688-2 (2000). To su još uvijek nacrt norme i
prednorma, pa tako nemaju punu snagu. Također su primijećene neke nedosljednosti. Naime,
ISO 14688 (1997) razlikuje pet stupnjeva plastičnosti: nisku (L), srednju (I), visoku (H), vrlo
visoku (very high – V) i ekstremno visoka (extremely high – E) (sl. 2.4-6.). S druge strane, ISO
14688-2 (2000) ima samo tri stupnja plastičnosti (tablica 2.4-2.). U ovim normama nisu na jasan

3
Istini za volju, američki standard za klasificiranje, iako se također zove jedinstvena klasifikacija ima neke grupe i
oznake drugačije, ali ovdje se držimo opisa kakvi su dani u Nonveillerovoj knjizi, a i kakvi vrijede po hrvatskim
normama.
4
slovo M za prah je dao A. Atterberg prema nazivu jednog naselja u Švedskoj (Mo), jer nije u jeziku našao
prikladan naziv za materijal između pijeska i gline (prema Šuklje, 1967).
Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 29
način predložene klasifikacijske grupe s oznakama kao što je to u jedinstvenoj klasifikaciji. Zbog
toga se ovdje navode samo neki elementi klasifikacije po tim normama.
Nacrt norme ISO 14688 (1997) slijedi, u stvari, British Standard, BS 5930. Kao i
jedinstvena klasifikacija, i ova slijedi svrstavanje materijala prema veličini zrna u ritmu brojeva
2 i 6 (tablica 2.3.-1). Sitnozrnati materijali se klasificiraju na temelju dijagrama plastičnosti (za
materijale ili frakcije materijala čija su efektivna zrna manja od 425 um).



Slika 2.4-5. Primjeri granulometrijskih krivulja, prema draft ISO/DIS 14688-1, sl.-
1.

Slika 2.4-6. Dijagram plastičnosti prema draft ISO/DIS 14688-1, sl-2.

Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 30
Na sl. (sl. 2.4.-6.) je prikazan dijagram plastičnosti s odgovarajućim klasifikacijskim
grupama za takve materijale.
Za krupnozrnate materijale, tipovi graduiranosti se određuju na temelju koeficijenta
jednoličnosti, c
u
i koeficijenta zakrivljenosti, c
c
(vidi potpoglavlje 2.3.2.5). Tako dijagrame na
slici 2.4.-5. opisujemo na slijedeći način:
1 - GLINA,
2 – jednoliko graduirani prašinasti fini PIJESAK,
3 - pjeskovito šljunkovito prašinasta GLINA,
4 – slabo graduirana prašinasto šljunkoviti PIJESAK i
5 – dobro graduiran prašinasti pijesak fini do krupni ŠLJUNAK.

2.5. Geološki uvjeti postanka tla
2.5.1. Procesi u tlu

Ovdje će se o procesima u tlu reći nešto u najkraćim crtama jer su to pojave koje se tretiraju u
geoznanostima kao što su to geologija i inženjerska geologija, pa više zainteresiranog čitaoca
upućujem na literaturu specijaliziranu literaturu, primjerice, Šestanović (1993).
Nama su, sa stanovišta mehanike tla, zanimljivi oni (dugotrajni) procesi koji izazivaju
promjene u sastavu zemljine kore. Rezultati tih procesa su:
1. raspadanje stijena;
2. transport produkata raspadanja;
3. sedimentacija transportiranih čestica.
2.5.2. Mineraloški sastav tla

S geomehaničkog aspekta, mineraloški sastav krupnozrnatog materijala tla nema veliki
značaj, dok kod sitnih čestica glavne osobine i ponašanje ovise upravo o mineraloškom sastavu.
Glina je poluvezana klastična stijena pretežno izgrađena od minerala glina (kaolinit, ilit,
montmorilonit), kvarca, klorita, Fe-hidroksida, feldspata, te organskih i drugih primjesa, veličine
čestica D < 0.002 mm. Ishodišni materijal postanka glina povezan je s kemijskim trošenjem
stijena, a svi ostali procesi nastanka mehaničkog su karaktera. Ako su vlažne, gline odlikuje
plastičnost, što je posljedica koloidnog stanja većine minerala koji ih izgrađuju.
Različite su boje:
- bijele – ako su čiste;
- žute i smeđe – od limonita;
- zelenkaste – od klorita;
- crvene – od hematita;
- crne – od organskih materijala.
Jedna od bitnih karakteristika glina jest njihova sposobnost bubrenja i skupljanja, što je
rezultat ionske zamjene. Ovisno o zamijenjenim ionima, mijenjaju se i svojstva glina. Gline s
kalcijskim i magnezijskim ionima bubre tek neznatno, ali ako se ti ioni zamijene ionom natrija
sposobnost bubrenja se jako povećava. Mineraloški sastav se reflektira i u aktivnosti gline (vidi
2.3.2.4).
Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 31
2.5.3. Struktura tla

Struktura tla je raspored čvrstih čestica u tlu. Strukture koherentnih i nekoherentnih
materijala tla međusobno se bitno razlikuju. Kod nekoherentnog tla, dominantan čimbenik koji
utječe na formiranje strukture tla je gravitacija. Kod koherentnih tala važan je utjecaj ne samo
gravitacije već i molekularnih sila.
Navode se neki primjeri struktura za idealne kuglice, slika 2.5-1 (prema Nonveiller,
1979):

a) b) c)

Slika 2.5-1. Neki primjeri struktura za idealne kuglice:
a) jednoliko graduiran materijal, rahla struktura, n = 0,48;
b) jednoliko graduiran materijal, gusta struktura, n = 0,26;
c) kuglice dvaju promjera, vrlo gusta struktura, n < 0,26
Kod koherentnih tala prevladava utjecaj molekularnih sila. Struktura može biti saćasta ili
pahuljasta. Najčešće imamo kombinacije jedne i druge strukture.

LITERATURA:

[1] EC 7 1994, Eurokod 7. Dio 1. - Opća pravila, Dio 2. – Projektiranje pomoću
laboratorijskih ispitivanja i Dio 3. – Projektiranje pomoću terenskih ispitivanja.
[2] Holtz, R. D., & Kovacs, W. D. (1981). An introduction to geotechnical engineering,
Prentice Hall, Englewood Cliffs, New Jersey.
[3] ISO 14688 (1997), draft international standard, Geotechnics in civil engineering -
Identification and classification of soil, classification and quatification, International
Standardisation Organisation.
[4] ISO 14688-2 (2000), Geotechnical engineering - Identification and classification of soils,
Part 2: Classification principles and quatification of descriptive characteristics (draft prEN
ISO/DIS 14688-2:2001), International Standardisation Organisation.
[5] Lambe, T. W. & Whitman, R. V. (1969). Soil mechanics. Massachusetts Institute of
Technology, John Willey & Sons, Inc., New York.
[6] Morgenstern, N. (2000). Common ground. GeoEng2000. Vo. 1., Melbourne, Australia, 1-
20.
[7] Nonveiller, E. (1979). Mehanika tla i temeljenje građevina. Školska knjiga, Zagreb
[8] Šestanović, S. (1993). Osnove inženjerske geologije – primjena u graditeljstvu. Udžbenici
sveučilišta u Splitu. Sveučilište u Splitu.
[9] Šuklje, L. (1967). Mehanika tal, Univerza v Ljubljani, Fakulteta za arhitekturo,
gradbeništvo in geodezijo. Ljubljana.
Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 32
3 TERENSKI ISTRAŽIVAČKI RADOVI
3.1 Što su terenski istraživački radovi?
U ovom se tekstu nastojalo, koliko je to bilo moguće, ravnati prema načelima iz EC 7
1994, Eurokod 7., Dio 3. – Projektiranje pomoću terenskih ispitivanja (što će se referencirati kao
EC 7/3). Ovdje opisan opseg i vrste istraživanja uglavnom se odnose na geotehničke građevine
druge kategorije (prema EC 7/1), odnosno istraživanja za, sa stanovišta temeljenja i stabilnosti,
prosječno složene građevine. Sastoje se od:
- geofizičkih ispitivanja,
- mjerenja osobina tla in situ i
- bušenja i vađenja uzoraka.
Svrha terenskih istraživačkih radova je da se prikupe podaci o tlu, po opsegu dovoljni za
zadani projekt. Provode se u fazama, pa razlikujemo (EC 7/3, Aneks A): prethodna, projektna i
kontrolna istraživanja.
Prethodna istraživanja bi trebalo obaviti stručno lice, prije svih, inženjer-geolog, koji, na
temelju pregleda terena, topografskih i geoloških karata daje prve informacije o lokaciji. To su
podaci o inženjerskogeološkim karakteristikama terena. U njih spadaju: podaci o površinskim i
podzemnim vodama (traže se izvori, potoci, jezera) te podaci o nekim geotehničkim svojstvima
tla (normalno- ili prekonsolidirano tlo, rahlo-zbijeno, lako-teško gnječivo). Takvi se podaci
mogu naći u: geološkim, injženjerskogeološkim i hidrogeološkim kartama te na
aerofotogrametrijskim snimcima. Kod određivanja svojstava tla mogu pomoći i podaci o
geotehničkim ispitivanjima susjednih područja, pogotovo ako se istražuje urbanizirano područje.
Tu pomažu stari urbanistički planovi iz kojih se može doznati slijedeće: prethodna namjena
lokacije, prethodna istraživanja na lokaciji i u okolici i prethodno stečena iskustva u tom
području.
Istraživački radovi za projektiranje i gradnju. Trebaju dati nužne podatke za zahvate u
temeljnom tlu i podzemnoj vodi. Istraživačkim se radovima mora obuhvatiti tlo ispod i oko
gradilišta u onoj širini u kojoj ponašanje tla može možda negativno utjecati na građevinske
radove. Uključuju, ako zatreba, penetracijske pokuse, bušotine i/ili sondažne jame za
uzorkovanje, in situ ispitivanja i mjerenje razine podzemne vode.
Kontrolna istraživanja. Tijekom gradnje i izvođenja radova na projektu, često se provode
određene provjere i dodatna ispitivanja kad treba ustanoviti: kakav je sastav tla, isporučeno
gradivo (za nasipe i brane) i radovi u suglasju s onim što je predviđeno ili naručeno.
3.2 Geofizička ispitivanja
5

3.2.1 Općenito

Pripremni radovi i geofizička ispitivanja, za razliku od ostalih ispitivanja, spadaju u tzv.
posredna ili nerazorna ispitivanja. Ta su ispitivanja, u odnosu na količinu podataka koje pružaju,
jeftinija od «razornih». Na temelju nerazornih bi trebalo planirati ostala ispitivanja, što često,
zbog ograničenog vremena za obavljanje zadatka, nije moguće.
Geofizička ispitivanja možemo podijeliti na geoelektrična i seizmička. Izvode se, u
pravilu, na površini terena, a geofizička ponekad i u bušotini (down-hole i cross-hole).
Geoelektričnim se mjerenjima određuje električni otpor tla, a seizmičkim, brzine mehaničkih
valova u tlu. S obje metode se može odrediti sastav slojeva tla po dubini, a na temelju brzina

5
Komentar: Iako se spominju kao dio preliminarnih ispitivanja (u EC 7/3, Aneks A), geofizička ispitivanja u EC
7/3 nisu opisana.

Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 33
valova se mogu odrediti i neki mehanički parametri sredine kao što su to Youngov modul
elastičnosti i Poissonov koeficijent, pa s te strane seizmičke metode imaju određenu prednost. Ne
treba zbog toga automatski odbaciti geoelektrična mjerenja jer svaka metoda ima svoje prednosti
i mane, pa se često, tek na temelju mjerenja na oba načina, može odrediti uslojenost tla. Ovakav
princip, da se jedan podatak određuje na temelju više metoda, gdje jedna kontrolira drugu, naziva
se redundancija. Redundancija se, kad je god to moguće, nastoji provoditi u istraživačkim
radovima, jer se podaci o tlu i tako određuju uglavnom posredno, i rijetko se možemo izravno
uvjeriti o stvarnom sastavu tla. Budući da se geofizička ispitivanja temeljito obrađuju u drugim
kolegijima, ovdje će se navesti samo njihova osnovna obilježja.

3.2.2 Geoelektrična ispitivanja

Geoelektričnim se ispitivanjem mjeri specifični električni otpor slojeva tla. Shema mjerenja na
terenu je prikazana na slici 3.2-1. Preko naponskih se elektroda nametne električni potencijal
(potencijalno polje) u tlu ispod površine. U mjernim se elektrodama mjeri električni potencijal.
Iz takvih se podataka mogu odrediti promjene specifičnog otpora u tlu. Te se promjene ponekad
uspoređuju sa specifičnim otporima na uzorcima izvađenim iz tla da se dobije točnija slika
rasporeda materijala u tlu.

baterija
mjerni most
naponska mjerna
elektroda
strujna mjerna elektroda
polje električnih
potencijala
u tlu


Slika 3.2-1 Shema geoelektričnih ispitivanja.

Geoelektričnim mjerenjima se može ispitati sastav tla od 30 do 50 m dubine.

3.2.2.Seizmička ispitivanja

Seizmičkim se ispitivanjima mjeri brzina prolaska mehaničkih valova kroz slojeve tla. Provode
se tako da se na jednom mjestu, udarom čekića ili eksplozijom, generiraju valovi (izvor vala), a u
okolini izvora se mjeri vrijeme nailaska vala (pomoću geofona postavljenih na točno određenim
udaljenostima). Vrste mehaničkih valova u tlu su prikazane na sl. 3.2-2.
Uzdužni ili longitudinalni valovi se šire zbijanjem i razrjeđivanjem, pa se šire i kroz tlo i
kroz vodu. Kad je tlo saturirano, uzdužni valovi odražavaju svojstva krućeg medija – vode.
Poprečni ili transverzalni valovi titraju okomito na smjer širenja. Kroz tlo se šire trenjem
među česticama tla - što kroz vodu nije moguće, pa je tako brzina poprečnih valova odraz
svojstava skeleta tla. Poprečni su nam valovi, dakle, važniji, jer na temelju njih možemo odrediti
neka mehanička svojstva tla kroz koje val prolazi, dok se kod uzdužnih ne mogu odvojiti valovi
koji prolaze kroz tlo od onih koji prolaze kroz vodu.

Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 34
površinski val
uzdužni val
poprečni val
smjer kretanja vala
smjer kretanja vala
zgušnjavanje i razrjeđivanje u smjeru kretanja vala
čestice titraju okomito na smjer kretanja vala


Slika 3.2-2 Vrste mehaničkih valova u tlu.

Podaci se trenutno obrađuju u računalu, pa se tako može ocijeniti i ispravnost mjerenja.
Shema površinskog seizmičkih refrakcijskih mjerenja je prikazana na sl. 3.2-3. Valovi se na
granicama slojeva odbijaju ili/i ogibaju (refleksija i refrakcija) i stižu u geofone na površini, gdje
se elekronski mjeri brzina nailaska vala, a te se informacije obrađuju u računalu. U pravilu, ova
metoda nje pogodna za tlo gdje su krući slojevi iznad mekših, ali se danas i to rješava.

udar
geofoni
pojačalo
reflektirani val u
prvom sloju
reflektirani val u
drugom sloju
smjer vala
računalo


Slika 3.2-3 Shema seizmičkog refrakcijskog mjerenja.

Valovima na putu često stoje neke prepreke, ali i «ubrzivači valova» kao što su
vodovodne i slične instalacije. Zbog toga se seizmička mjerenja obavljaju i s površine u
geotehničku bušotinu (down-hole) i između dviju bušotina (cross-hole), gdje je lako odrediti put
vala (udaljenost između dvije točke). Važno je da izvor vala proizvodi jasno izraženi val,
primjerice, transverzalno titrajući u vertikalnom smjeru. Mjerač brzine valova tada mjeri
nailazak upravo takvog vala, što olakšava interpretaciju mjerenja. Mjerenja u bušotinama se
provode rijetko i uglavnom kod vrlo zahtjevnih projekata (sl. 3.2-4 i 3.2-5).
Kao što je već rečeno, na osnovi seizmičkih ispitivanja se mogu odrediti i mehaničke
karakteristike tla. Iz brzine poprečnih valova, v
s
, možemo odrediti, primjerice, modul posmika,
G: G = ρ v
s
2
, gdje je ρ gustoća tla. Gustoće tla se mjere pomoću tzv. karotažnih mjerenja
(primjenom radioaktivnih izotopa). Treba reći da je ponašanje tla nelinearno, tj. za veće pomake
su moduli manji, pa ovaj modul posmika vrijedi samo za razinu deformacija koja odgovara
seizmičkim valovima, a to su stotinke milimetra. Module za veće deformacije možemo ispitati
samo na uzorcima tla u laboratoriju. Zbog toga moramo nastojati izvaditi kvalitetne uzorke tla.

Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 35
osciloskop
okidač input
0,6 m
injektirano
p
u
t

v
a
lo
v
a
izvor
valova
vertikalni impuls
plast.
cijev
3-D mjerač
brzine
valova
električni
okidač

Slika 3.2-4 Down-hole mjerenje brzine nailaska valova.

3-D mjerač
brzine
osciloskop
okidač input
plast. cijev
injektirano
smjer kretanja
valova
izvor valova
mjerač vertikalne
brzine
vertikalni impuls

Slika 3.2-5 Cross-hole mjerenja brzine nailaska valova.

3.3 Mjerenje osobina tla in situ
3.3.1 Općenito

Iz nekih je materijala praktički nemoguće izvaditi neporemećeni uzorak; to su prvenstveno
šljunci, a djelomično i pijesci. Zbog toga se mehanička svojstva takvih materijala određuju
uglavnom posredno, primjerice, na temelju dinamičkog ili statičkog prodiranja stardandiziranog
šiljka ili cilindra u tlo. Takvi se pokusi provode u velikom broju po cijelom svijetu, od SAD-a do
Japana, pa se na temelju tako velikog broja podataka i usporedbi s mjerenjima na izvedenim
objektima određuju korelacije s parametrima potrebnim za projektiranje kao što su moduli i
čvrstoće. Za korelaciju se često kaže da je bolje nego ništa («correlation is better then nothing»),
ali je ona često i jedini izvor podataka o parametrima. Od in situ ispitivanja koje ćemo ovdje
navesti, jedino se u pokusu krilnom sondom izravno određuje čvrstoća tla, ali i kod njega nisu do
kraja definirani rubni uvjeti, niti uvjeti dreniranja (o čemu će biti više riječi u poglavlju 9.), pa je
preporučljivo rezultate komparirati s istovrsnima na uzorcima u aparatima u laboratoriju (princip
Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 36
redundancije). Od ispitivanja koja se navode u EC 7, ovdje će se nabrojiti samo ona in situ
ispitivanja koja se kod nas primjenjuju, a to su:
- statički penetracijski pokus i piezokon (oznaka, eng.: CPT i CPTU)
- presiometarski pokus,
- standardni penetracijski pokus (SPP, eng. SPT),
- terenska krilna sonda,
- plosnati dilatometrom, DMT i
- mjerenja u podzemnoj vodi.
3.3.2 Statički penetracijski pokus i piezokon (cone penetration testing, CPT(U))

Ovaj se pokus ne izvodi u bušotini već sa samostalnim uređajem. U tlo se utiskuje stožac
standardnog oblika. Stožac se utiskuje relativno polagano, stalnom brzinom (od 2 cm/s). Mjeri se
sila utiskivanja stošca i plašta (s dvama osjetilima za silu (1) i (2), Sl. 3.3-1). Ako je, iza konusa,
ugrađeno i osjetilo za mjerenje pornog tlaka, zovemo ga piezokon (piezocone – CPTU). Otpor
prodiranju šiljka mjerimo na osjetilu (2), a otpor plašta je razlika očitanja između (1) i (2).
Razlikujemo slijedeće veličine:
- q
c
... specifični otpor stošca (sila na stošcu podijeljena s njegovom površinom),
- f
s
... specifični otpor plašta (sila na plaštu podijeljena s površinom plašta),
- R
1
... jedinični koeficijent trenja: f
s
/ q
c
(za istu dubinu).
Mjerenjem tlaka u vodi, osim određivanja razine podzemne vode, razlikuju se
nekoherentni od koherentnih materijala. Ovi drugi su slabopropusniji, pa se tlak u vodi, koji
nastaje pri utiskivanju sonde, sporo disipira (raspršuje).
Statički penetracijski pokus je precizniji od SPT-a jer se uvjeti izvođenja pokusa mogu
bolje kontrolirati. Osim toga, sve se veličine i zapis mogu pratiti preko elektronskih uređaja,
obrađivati, pohranjivati i prikazivati pomoću računala.
CPTU može poslužiti i za određivanje koeficijenta konsolidacije (Lancellotta, 1995).
Jedan primjer korelacijske veze edometarskog modula tla i specifičnog otpora stošca
naveden je i u dodatku EC 7, tab. 3.3-1:
E
oed
= α
.
q
c
(3.3-1)

Tablica 3.3-1 Tablica koeficijenata α (prema Sanglerat, 1972 i EC 7/3).

CL - nisko plastična glina: q
c
≤ 0,7 (MPa) 3 < α < 8
0,7 < q
c
< 2 (MPa) 2 < α < 5
q
c
≥ 2 (MPa) 1 < α < 2,5
ML - niskoplastičan prah q
c
< 2 (MPa) 3 < α < 6
q
c
≥ 2 (MPa) 1 < α < 2
CH - visoko plastična glina
MH - visoko plastičan prah: q
c
< 2 (MPa) 2 < α < 6
q
c
> 2 (MPa) 1 < α < 2
OL - visokoplastičan organski prah: q
c
< 1,2 (MPa) 2 < α < 8
Pt-OH - treset i visokopl. organska glina: q
c
< 0,7 (MPa)
50 < w ≤ 100 1,5 < α < 4
100 < w ≤ 200 1 < α < 1,5
w > 300 α < 0,4
Kreda: 2 < q
c
≤ 3 (MPa) 2 < α < 4
q
c
> 3 (MPa) 1,5 < α < 3
Pijesak: q
c
< 5 (MPa) α = 2
q
c
> 10 (MPa) α = 1,5
Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 37
φ = 3.57 cm
30 cm
osjetilo za
silu (1)
plašt
filtar i osjetilo
za porni tlak
vrh (stožac)
osjetilo za
silu (2)


Slika 3.3-1 Vrh statičke penetracijske sonde (lijevo) i primjer rezultata statičke
penetracije prije i nakon zbijanja tla.

Iz slike se može zaključiti da je otpor šiljka, poslije zbijanja tla na dubini od 1-2 metra,
puno veći nego prije zbijanja tla. Na dubini do 1 metra otpor šiljka nešto je manji nakon zbijanja
tla, što tumačimo kao posljedicu vibracija koje se javljaju prilikom zbijanja uzrokujući
razrahljenje površinskog sloja.

3.3.3 Presiometarski pokus (Menardov presiometar)

Glavni dio presiometra je sonda koja se sastoji od valjka koji u srednjem dijelu ima elastičnu
membranu (sl. 3.3-2). Sonda se upušta u bušotinu čije su stjenke malo šire od sonde. Pomoću
hidrauličkog uređaja na površini, u sondi se povećava tlak, koji djeluje na stjenke bušotine i širi
ih. Mjere se tlak i bočni pomak membrane (u stvari tla). Crta se dijagram naprezanja (tlaka) i
promjene volumena ekspandirajuće dionice (ćelije), (sl. 3.3-2) iz čega se određuje bočni modul
tla.
Teorija za Menardov presiometar bazira se na širenju beskonačno debelog cilindra od
elastičnog materijala (Das, 1990), pa se Youngov modul tla određuje prema:
V
p
V E
o


⋅ ⋅ + ⋅ = ) 1 ( 2 ν , (3.3-2)
gdje je
E ... Youngov modul tla,
ν ... Poissonov koeficijent,
V
o
... volumen ekspandirajuće dionice (ćelije) koji odgovara tlaku p
o
(na
početku zone II, Sl. 3.3-2, b),
∆p /∆V ... nagib pravca za zonu II.

Menard preporučuje da se uzme vrijednost ν = 0,33, pa izraz (3.3.-2.) postaje:
V
p
V E
o


⋅ ⋅ = 66 , 2 , (3.3-3)

Interpretacija dijagrama prema EC 7/3, je nešto složenija nego što je to prikazano na sl.
3.3-2b); prikazana je u dodatku 7.A.
Prije zbijanja
Poslije
Otpor šiljka
Dubina (m)
Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 38

b
u
š
o
t
i
n
a
i
s
p
i
t
n
a

d
i
o
n
i
c
a
p
r
e
s
i
o
m
e
t
a
r
s
k
a
s
o
n
d
a
e
k
s
p
a
n
d
i
r
a
j
u
ć
a
d
i
o
n
i
c
a
šipka
vodovi
PC

tlak u presiometarskoj ćeliji, p
p
r
o
m
j
e
n
a

v
o
l
u
m
e
n
a

p
r
e
s
.

ć
e
l
i
j
e
,

V
zona I.
početno
opterećenje
zona II.
pseudo-
elastično
ponašanje
zona III.
plastično
ponašanje
∆p
∆V
p
0
V
0


(a) (b)

Slika 3.3-2. (a) Presiometar - shema i (b) dijagram opterećivanja.

3.3.4 Standardni penetracijski pokus, SPP (standard penetration testing, SPT)
φ 50 mm
5
0
0

m
m
3
0
0

m
m
nož
rasklopni cilindar
kuglica
rupe za zrak


Slika 3.3-3 Cilindar za SPP.

Ovo je najraširenije terensko ispitivanje. Prvenstveno se rabi za nekoherentna pjeskovita tla.
Izvodi se u bušotini. Cilindar, standardnih dimenzija (sl. 3.3-3) se postavlja na dno (prethodno
očišćene) bušotine, a preko bušaćih šipki je spojen s površinom. Na najvišoj je šipki “nakovanj”
na koji pada malj od 63,5 kg s visine od 76 cm. Mjeri se broj udaraca N da cilindar uđe u tlo
Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 39
“jednu stopu” (ili 30cm).
Utjecaj prijenosa energije. Iako se zove «standardni», pojavljuju se različite izvedbe
uređaja za spuštanje malja, pa prijenos energije s malja na nakovanj nije uvijek jednak. Naime,
kod nekih uređaja malj pada slobodno, a kod drugih je vezan užetom koje je prebačeno preko
koloture (pa ima dodatno trenje). Zbog toga su, za razne uređaje, izmjereni različiti korekcijski
faktori energije. Uvodi se tzv. koeficijent energije, ER
r
, što je omjer energije koja se (neposredno
ispod nakovnja) prenosi na potisnu šipku i teoretske energije slobodnoga pada malja, a izražava
se u postocima. Definira se tzv. referentni broj udaraca N
60
što je vrijednost N popravljena
koeficijentom energije ER
r
od 60 %. S druge strane, zbog povećanja naprezanja s dubinom, broj
udaraca je potrebno korigirati i s tom veličinom. tako se dobije vrijednost (N
1
)
60
što je vrijednost
N popravljena na referentnu energiju ER
r
od 60 % i efektivno vertikalno naprezanje od
σ′ = 100 kPa. Ako imamo uređaj s nekim drugim energetskim koeficijentom, da ga svedemo na
60%, poslužit ćemo se obrnutom proporcionalnošću između energetskog koeficijenta i broja
udaraca (EC 7/3, 5.5.2):

N
a
⋅ ER
r,a
= N
b
⋅ ER
r,b
=> N
a
/ N
b
= ER
r,b
/ ER
r,a
(3.3-4)

iz čega slijedi, za N
60
N
ER
N
60
r
60
= (3.3-5)
gdje je N broj udaraca, a ER
r
je energetski koeficijent za upotrijebljenu opremu.
Utjecaj duljine šipki. Ako je duljina šipki manja od 10 m, tada se manja energija prenosi
na cilindar, pa se broj udaraca treba korigirati pomoću koeficijenta iz tab. 3.3-2 (ako je materijal
pijesak).

Tablica 3.3-2 Popravni koeficijenti za duljinu šipke u pijesku
(EC 7/3, Tab. 5.1).
Duljina šipke ispod nakovnja |m| Popravni koeficijent, λ
> 10
6 - 10
4 - 6
3 - 4
1,00
0,95
0,85
0,75

Utjecaj pritiska nadsloja u pijesku. Utjecaj pritiska nadsloja na vrijednosti N u pijesku, a
za razne koeficijente relativne zbijenosti, I
D
, može se uzeti u obzir tako da se izmjerena
vrijednost N pomnoži s popravnim koeficijentom, C
N
iz tablice 3.3-3.

Tablica 3.3-3 Popravni koeficijenti C
N
za efektivno naprezanje uslijed nadsloja
pijeska (EC 7/3, Tab. 5.2).
Vrsta pijeska
Relativna zbijenost I
D

%
C
N
za σ′
v
u | kPa × 10
-2
|
40 do 60
v
1
2
′ σ +

Normalno konsolidiran
60 do 80
v
2
3
′ σ +

Prekonsolidiran

v
7 , 0
7 , 1
′ σ +


Za efektivno naprezanje nadsloja od 100 kPa, u tablici 3.3-3 je σ′
v
= 1, iz čega je i
C
N
= 1, a tada se vrijednost N definira kao normalizirana vrijednost N
1
. Vrijednosti popravnog
koeficijenta C
N
koje su veće od 2,0 ne bi trebalo primjenjivati (a poželjno je ni one veće od 1,5).
Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 40
Konačna normalizirana vrijednost, N
60
, korigirana sa svim gornjim popravnim koeficijentima, bit
će:
N C
ER
N ⋅ ⋅ ⋅ =
N
r
60
60
λ (3.3-6)
Za ilustraciju, prikazana je upotreba rezultata SPT-a za određivanje zbijenosti tla, Tab.
3.3-4.

Tablica 3.3-4 Stanja materijala tla prema zbijenosti (draft ISO/CD14688-2, Tab.
2).
SPT N
30
zbijenost tla
0-4 vrlo rahlo
4-7 rahlo (rastresito)
7-15 srednje zbijeno
15-30 zbijeno
>30 vrlo zbijeno
3.3.5 Krilna sonda (određivanje nedrenirane čvrstoće tla na terenu)

Krilna sonda se sastoji od četiri ploče (krilca), međusobno učvršćene pod kutom od 90°.
Pokus se izvodi tako da se sonda utiskuje, izravno u tlo ili kroz bušotinu, do zadane dubine, a
zatim zakreće s momentom, tako da do sloma tla dođe u nedreniranim uvjetima (tj. u vodi se
mogu povećati porni tlakovi). Krilnu sondu treba okretati stalnom brzinom. Da se ostvare
nedrenirani uvjeti, brzina okretanja u koherentnom tlu treba biti od 0,1°/s do 0,2°/s (6°/min do
12°/min). U mekom koherentnom tlu male osjetljivosti, brzina okretanja može biti i do 0,5°/s.

h
meko,
prašinasto-
glinovito tlo
krilna sonda
krilca
d
τ
f
= c
u
povećanje nedrenirane
čvrstoće vlaženjem i sušenjem
c raste s dubinom
jer i efektivna
naprezanja od
vlastite težine
rastu s dubinom
kora
površina
e
f
e
k
t
i
v
n
a

n
a
p
r
e
z
a
n
j
a

u

t
l
u

o
d

v
l
a
s
t
i
t
e

t
e
ž
i
n
e


σ
g
σ
g
' od z
1
z
z
1
z
c
u
od z
1
krilca
ploha sloma
tla
zakretni moment
RPV

Slika 3.3-4 Prikaz krilne sonde i rezultata ispitivanja.

Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 41
0 20 40 60 80 100 120 140 160 180 200
granica tečenja w
L
0.4
0.5
0.6
0.7
0.8
0.9
1
1.1
1.2
f
a
k
t
o
r

k
o
r
e
k
c
i
j
e

-

u
c
f u
= uc
f v
u ≤ 1,2
0 0.1 0.2 0.3 0.4 0.5 0.6
srednja vrijednost za c
f v
/ σ
v
'
0.4
0.5
0.6
0.7
0.8
0.9
1
f
a
k
t
o
r

k
o
r
e
k
c
i
j
e

-


u
c
f u
= uc
f v
u ≤ 1
I
p
< 40 %
I
p
< 40 %

Slika 3.3-5 Popravni koeficijent c
fv
, za normalno konsolidiranu (lijevo) i
prekonsolidiranu glinu (desno), prema EC7/3, dodatak G.
Zakretnom momentu, M, se odupire tlo koje se nađe na obodu krilca. Izraz za c
u
= c
fv

(jed. 3.3-7) se dobije uravnoteženjem momenata aktivnih sila, M, i momenata sila otpora po
oplošju valjka od tla koji nastaje rotacijom krilca. Pretpostavlja se da, zbog rotacije krilca, u tlu
nastaje slom, pa su posmična naprezanja i na plaštu i na bazama valjka jednaka čvrstoći tla, tj.
c
fv
. U tom je slučaju krak sila na dvjema bazama jednak 2
.
(d/2)/3, a po oplošju d/2, pa jednadžba
ravnoteže momenata glasi:
)
2 4 2 3
2
2 (
2
d
h d
d d
c M
fv
⋅ ⋅ ⋅ +

⋅ ⋅ ⋅ = π
π
(3.3-7)
što daje
3
2
273 , 0
3
2
d
M
d
h d
M
c
fv f
⋅ =
|
.
|

\
|
+
= =
π
τ (3.3-8)
Izraz s krajnje desne strane dobije se samo ako je odnos h = 2d (kako traži EC 7/3).
Nedrenirana čvrstoća c
u
raste s dubinom (sl. 3.3-4) jer rastu i početna efektivna naprezanja (od
vlastite težine tla). Ovisnost nedrenirane čvrstoće od početnim efektivnim naprezanjima
objašnjena je u 9.2.3.3 (UU pokus).
Vrijednosti izmjerene posmične čvrstoće, c
fv
, treba korigirati s popravnim koeficijentom
koji treba odrediti na temelju lokalno stečenog iskustva. Neki primjeri za popravne koeficijente
za određivanje nedrenirane posmične čvrstoće iz mjerenih vrijednosti, prikazani su na slikama
3.3-5. (za meku, normalno konsolidiranu glinu) i 3.3-6. (za prekonsolidiranu glinu), a temelje se
na lokalno stečenom iskustvu i povratnim analizama klizanja kosina (iz EC 7/3, Dodatak G).
3.3.5 Plosnati dilatometar (DMT)

Plosnatim dilatometar (DMT) je sječivo s tankom okruglom čeličnom membranom koja je
poravnata s jednom plohom sonde. Služi za određivanje: svojstava čvrstoće i krutosti sitnozrnog
tla, stratigrafije tla i in situ stanja naprezanja.
Ispitivanje se provodi tako da se sonda u tlo vertikalno utiskuje (u bušotini). Određuje se
kontaktno naprezanje tla - p
0
, na membranu dok je poravnata s jednom plohom sonde, te još
jedanput kad se izboči za 1,10 mm - p
1
. DMT je najprikladniji za glinu, prah i pijesak tj. za tla
čije su čestice male u usporedbi s veličinom membrane.
Za interpretaciju rezultata DMT-a treba znati in situ vrijednosti tlaka porne vode, u
0
, i
efektivnog vertikalnog naprezanja, σ'
v0,
prije utiskivanja sječiva. Vrijednost u
0
treba odrediti za
svaku dubinu ispitivanja na temelju mjerenja tlaka porne vode. Vrijednost σ'
v0
treba procijeniti
za svaku dubinu ispitivanja na temelju jedinične težine slojeva tla iznad dubine ispitivanja.
Dilatometarski koeficijent materijala, I
DMT
, koeficijent horizontalnog naprezanja K
DMT
i
modul elastičnosti E
DMT
treba izračunati iz sljedećih izraza:
Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 42
I
DMT
= (p
1
- p
0
) / (p
0
- u
0
), (3.3-9)
K
DMT
= (p
0
- u
0
) / σ'
v0
, (3.3-10)
E
DMT
= 34,7 (p
1
- p
0
). (3.3-11)
Postoji, primjerice, korelacija DMT-a i edometarskog modula E
oed
= dσ′ / dε (tangentni modul)
(EC 7/3, Dodatak H):
E
oed
= R
M
⋅ E
DMT
(3.3-12)
gdje je R
M
koeficijent koji se procjenjuje, bilo na temelju lokalno stečenog iskustava, bilo iz
sljedećih izraza:
I
DMT
≤ 0,6
I
DMT
≥ 3,0
0,6 < I
DMT
< 3,0
K
DMT
> 10
R
M
= 0,14 + 2,36 log K
DMT

R
M
= 0,5 + 2 log K
DMT

R
M
= R
MO
+ (2,5 - R
MO
) log K
DMT,
R
MO
= 0,14 + 0,15 (I
DMT
- 0,6)
R
M
= 0,32 + 2,18 log K
DMT


Ako se iz gornjih izraza dobije vrijednost R
M
< 0,85, uzima se da je R
M
= 0,85.


dilatometar
utisna šipka
pneumatski i
električni vodovi
uređaj za upravljanje
i umjeravanje
tlačna cijev
uzemljenje
tlačna boca


Slika 3.3-6 Plosnati dilatometar – shema instalacije uređaja.


čelična
membrana
P
0
P
1
95
mm
5
0
m
m
čelična
membrana


Slika 3.3-7 Plosnati dilatometar (lijevo) i položaji membrane.

Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 43
3.3.6 Mjerenja u podzemnoj vodi

Mjerenja u podzemnoj vodi se odnose prvenstveno na mjerenje razine podzemne vode ili
pornoga tlaka. Ta se mjerenja obavljaju pomoću:
- otvorenog sustava i
- zatvorenog sustava.
Otvoren sustav je kad se u tlu postave otvorene cijevi, ili cijevi s filtrima. To je sustav u
kojemu je podzemna voda u izravnom dodiru s atmosferom, a mjeri se razina vode u bušotini,
cijevi ili plastičnom crijevu. U praksi se upotrebljavaju tri vrste otvorenih sustava: bušotina za
opažanje (sa ili bez zacjevljenja), otvorena perforirana cijev s filtrom od krupnog pijeska ili
geotekstila te cijev s filtrom na vrhu i s unutarnjim plastičnim crijevom. Otvoreni sustavi, kao što
su bušotine za opažanje i otvorene perforirane cijevi, mogu se upotrebljavati samo u slučaju vrlo
propusnog homogenog tla i stijene, kao što je to pijesak, šljunak ili stijena s raspuklinama, gdje
nema opasnosti da će čestice tla ući u bušotinu ili cijev,
Zatvoren sustav je kad se umjesto cijevi, u tlo (nasip, branu) ugrade osjetila za tlak s
mogućnošću praćenja tlaka elektronskim putem. Prednost zatvorenih sustava je u tome što je
dovoljno da i mala količina vode uđe u sondu, da se tlak točno izmjeri (što je naročito važno za
koherentna tla). Postoje hidraulički, pneumatski i električni sustavi zatvorenih piezometara.
Ipak, najčešći su piezometri s otvorenom cijevi (sl. 3.3-7) što na donjem kraju cijevi
imaju filtar, koji sprečava prodor čestica u piezometar.
Piezometarska razina. Razina vode koja se digne u piezometru je tzv. piezometarska
razina iz koje se može izračunati piezometarski tlak (umnožak te visine i jedinične težine vode),
a koji bi trebao odgovarati tlaku iz odgovarajuće strujne mreže. To nije razina podzemne vode
(vodno lice).
Razina podzemne vode ili vodno lice je linija koja povezuje one točke u prostoru (i
vremenu), u kojima je tlak jednak atmosferskom tlaku.


Tablica 3.3-5 Podobnost sustava za mjerenja u podzemnoj vodi, ovisno o vremenu
njihova odziva i svrsi mjerenja (EC 7/3, tab. 14.1).
uvjeti u temeljnom tlu
šljunak,
krupan pijesak
sitan pijesak, krupan
prah
sitan prah,
glacijalni nanos,
glina
Svrha mjerenja
mjerenje razine
podzemne vode ili
raspodjele pornog
tlaka i njihovih
kolebanja
bušotina za opažanje,
otvorena cijev
filtar na vrhu cijevi
otvorena cijev
filtar na dnu cijevi
piezometar (hidraulički,
pneumatski, električni)
filtar na dnu cijevi
piezometar
(hidraulički,
pneumatski,
električni)
mjerenje promjena
pornog tlaka uslijed
njegovih kolebanja,
crpenja, iskopa,
opterećenja ili
rasterećenja, učinaka
zabijanja pilota, ili radi
praćenja npr. kosina
filtar na vrhu cijevi
piezometar (hidraulički,
pneumatski, električni)
filtar na vrhu cijevi
piezometar (hidraulički,
pneumatski, električni)
piezometar
(hidraulički,
pneumatski,
električni)
Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 44
0
,
6
1
+
2

m
0
,
6
f
i
l
t
a
r
betonska brtva
cijev d=50 mm
nasip od priručnog
materijala
bentonitna brtva
saturirani pijesak
bentonitna brtva
ispuna
Slika 3.3-7 Piezometar (otvoreni sustav).

3.4 Vađenje uzoraka iz tla
3.4.1 Općenito

Uzorci tla su nam potrebni da možemo odrediti sastav i svojstva tla. Uzorci mogu biti
poremećeni (ako ih se ispituje samo zbog klasificiranja tla) i neporemećeni, ako treba odrediti
svojstva koja su ovisna o strukturi tla, kao što su vodopropusnost, deformabilnost i čvrstoća.
Uzorci se dalje ispituju u geomehaničkom laboratoriju, koji može biti smješten na terenu ili u
nekom većem mjestu. Da se sačuva osnovna struktura uzoraka nakon vađenja, potrebno ih je
čuvati u temperaturno i vlažnosno kondicioniranom prostoru, a isto tako ih pažljivo transporti do
laboratorija.
Uzorci se mogu vaditi iz sondažnih jama i bušotina.
3.4.2 Vađenje uzoraka iz sondažnih jama

Vađenje uzoraka iz sondažnih jama prikazano je na sl. 3.4-1. U pravilu su to najkvalitetniji
uzorci, ali su skupi jer je potrebno puno ljudskog rada, a i sondažne jame se ne kopaju dublje od
5.0 m. Da se izvadi uzorak iz tla, na nekoj se dubini, nožem i sličnim alatom, obradi dio tla u
obliku kvadra, umota se u plastičnu foliju, a u lošijoj varijanti u gazu i parafin (jer se
zagrijavanjem mijenja vlažnost uzorka).

do 5,0 m
sanduk
parafin
sondažna jama
uzorak
tla
oštar alat
ovdje treba
pažljivo odrezati
cca 30 cm
detalj "A"
detalj "A"

Slika 3.4.-1 Vađenje uzoraka iz sondažnih jama.
Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 45
3.4.3. Bušenje i vađenje uzoraka iz bušotina

Bušenje može biti ručno ili motorno (odnosno, bušiti se može pomoću ručne ili motorne bušaće
garniture). Iako je motorno suvremenije i kvalitetnije, zbog cijene i, za motorne garniture,
nepristupačnih terena, ručno se bušenje i danas uvelike primjenjuje.
Ručno bušenje. Buši se pomoću svrdla (sl. 3.4-2), maksimalno do 10 m, i vade
poremećeni uzorci. Prvenstveno se rabi za određivanje dubine i sastava slojeva u tlu. Iako se
vade i tzv. «neporemećeni uzorci». njihova je kvaliteta slabija nego kod onih vađenih strojno.

svrdlo
šipke (mogu se dodavati)
bušaći toranj
svrdla:
ulazi tlo



Slika 3.4-2 Vađenje uzoraka iz bušotina – ručna garnitura.

Motorno bušenje. Jedna jednostavnija motorna garnitura je prikazana na sl. 3.4-3.
Samo bušenje se izvodi sa svrdlom ili s tzv. ”jezgrenom cijevi”. Na taj se način dobivaju
tzv. poremećeni uzorci. Služe uglavnom za određivanje slojeva po dubini i za klasifikacijska
ispitivanja.
Ako treba vaditi neporemećene uzorke, na traženoj dubini se bušotina prvo dobro očisti, a
umjesto jezgrene cijevi, ugradi se cilindar za vađenje neporemećenih uzoraka. Najčešće se
neporemećeni uzorci vade pomoću tzv. tankostjenog cilindra (sl. 3.4-3 b) i cilindra s fiksnim
klipom (sl. 3.4-4).
Da bi uzorak ostao koliko-toliko neporemećen, potrebno je da cilindar zadovolji dva
kriterija:
- koeficijent površine (EC 7/3) : 15 , 0
2
2 2


=
n
n v
a
D
D D
C , (3.4-1)
- koeficijent unutrašnjeg otvora: 015 , 0 ≤

=
n
n u
i
D
D D
C . (3.4-2)
gdje je:
D
n
... unutrašnji rub noža cilindra,
D
v
... najveći vanjski promjer cilindra,
D
u
... unutrašnji promjer cilindra.
Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 46





























a) b)

Slika 3.4-3 a) Vađenje uzoraka iz bušotina – motorna garnitura i
b) tankostjeni cilindar za vađenje neporemećenih uzoraka.



Cilindri s uzorcima se nakon vađenja parafiniraju i prevoze u geomehanički laboratorij. U
laboratoriju se uzorci istiskuju iz cilindra pomoću preše, ali pažljivo, tako da je cilindar položen i
uzorak klizi u žlijeb, a do ispitivanja se uzorci čuvaju u vlažnoj komori. Važno je da se uzorci
brzo ispitaju (ne kasnije od tjedan dana). Neporemećeni uzorci se ugrađuju u laboratorijske
uređaje (primjerice, edometre te uređaje za izravni i troosni posmik).
Stupanj očuvanosti uzorka. Nakon što se uzorak istisne iz cilindra, ocjenjuje se stupanj
očuvanosti uzorka prema odnosu L / H, gdje je L duljina uzorka u cilindru, a H duljina cilindra.



pogonski
motor
pumpa
stezna glava
vitlo
(dizalica)
kolotura
četveronožni
toranj
transmisija
uvodna kolona
bušeča šipka
isplaka
jezgrena cijev
dijamantna kruna
isplačni bazen

D
u
2 , 5 m m
D
n
D
v
g l a v a s
v e n t i l o m
č e l i č n i
c i l i n d a r
Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 47
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10


















Slika 3.4-4 Cilindar s fiksnim klipom, za vađenje neporemećenih uzoraka.


3.5 Prikaz rezultata geotehničkih terenskih i laboratorijskih ispitivanja

Izvještaj o geotehničkim istraživačkim radovima treba biti u skladu s EC 7/1, pogl. 3.4 i
Orr & Farell (1999). Rezultati ispitivanja prikazuju se tzv. geotehničkim izvještajem ili, kako je
kod nas uobičajeno reći geotehničkim elaboratom. Sastoji se od dva dijela. Prvi dio sadrži sve
rezultate istraživanja u koje su uključene i geološke i inženjerskogeološke značajke istraživane
lokacije, a drugi sadrži izvedene vrijednosti parametara i njihovu ocjenu. Rezultati istraživanja
moraju sadržavati i:
- rezultate terenskih i laboratorijskih ispitivanja u odgovarajućim prilozima,
- bušotinske profile s fotografijama jezgri i opisima tla na temelju rezultata
laboratorijskih ispitivanja i
- podatke o kolebanju razine podzemne vode u bušotinama.
Geotehnički je izvještaj ujedno i dio tzv. geotehničkog projektnog izvještaja (EC 7/1,
pogl. 2.9). Geotehnički izvještaj treba sadržavati opis svih terenskih i laboratorijskih radova i
dokumentaciju o postupcima terenskih i laboratorijskih ispitivanja.
Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 48

Slika 3.5-1 Bušotinski profil.

Uobičajeno je da se u bušotinske profile unose rezultati terenskih i laboratorijskih
ispitivanja, a da se bušotinski profili nastoje povezati u tzv. geotehničke profile, tako da se dobije
slika podzemlja. Posao povezivanja slojeva i stvaranje slike podzemlja, kod imalo složenije
situacije, trebao bi raditi inženjer geolog. Primjeri bušotinskog i geotehničkog profila prikazani
su na sl. 3.5-1, 3.5-2 i 3.5-3.
AC KLASIFIKACIJA
MATERIJALA
SIMBOL
TERENSKO LABORATORIJSKI
REZULTATI
10 0 20 30 40 50
10 0 20 30 40 50 udaraca
50 0 100 150 200 250 ( kPa )
0,2 0 0,4 0,6 0,8 1,0
10 0 20 30 40 50 ( kN/m )
3
60 70 90 80 100 %
W W W
1 2 0
SPT
γ γ γ
d s
q
u
Ik
U - 2
Legenda :
RPV
PPV
- neporemećeni uzorci
- aksijalna čvrstoća q (kPa)
- standardni penetracijski test (SPT)
- atterbergove granice W , W ( % )
- prirodna vlažnost W ( % )
- suha prostorna težina d ( kN/m )
- vlažna prostorna težina ( kN/m )
- razina podzemne vode
- pojava podzemne vode
- indeks konzistencije Ik
u
2
0
1
γ
γ
3
3
GEOTEHNIČKI PRESJEK BUŠOTINE
M 1:100
E-170-03-01
Prilog br.: 5
0,00
7
1,30
4,00
2,50
4,60
15,50
SM
GP/GM
GW/GM
Pijesak, sitni, prašinast, rastresit, smeđe boje.
Mjestimično sitni komadi polutrulog drveta.
Pijesak, sitan do srednje krupan, slabo graduiran do
prašinast, vrlo zbijen, sive boje. Mjestimično pokoja valutica
šljunka.
Šljunak, sitan do srednje krupan, slabo graduiran do
prašinast, rastresit, tamnosive do crne boje, organskog
mirisa.
Šljunak, srednje krupan, dobro graduiran do prašinast,
oblog do poluzaobljenog zrna, max. 3 cm, rastresit, crne
boje.
Šljunak, sitan do srednje krupan, slabo graduiran do
prašinast, oblog do poluzaobljenog zrna, max. 3 cm,
srednje zbijen, sive boje.
SP/SM
Lapor, čvrst,sive boje. Uglavnom kompaktan u komadima
svijeća, te mjestimično razlomljen (uglavnom usljed bušenja).
L
5
26
2
30
26
GP
5,10
SP/SM
6,30
7,30
14,40
GP/GM
Šljunak, srednje krupan slabo graduiran, oblog do
poluzaobljenog zrna, maks. 3 cm, rastresit, sive boje.
Pijesak, srednje krupan, slabo graduiran do prašinast, vrlo
rastresit, crne boje, organskog mirisa.
40
>50
>50
PPV
RPV
Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 49
(1)
(2)
(2)
(1)
(1)
(4)
15.50
14.40
o
s

u
p
o
r
n
j
a
k
a
U

-

2
7.30
5.10
4.60
1.30
(164.93)
U-2
0.00
8.70
8.00
11.60
4.20
3.20
7.10
5.40
0.00
S-2
(161.02)
LIJEVA OBALA
1.30
GW
L
SP
L
GP
SP-SM
CH
GP
SP-SM
4.00
SM
GP
GP-GM
SP-SM
6.30
GW-GM
GP-GM
SP-SM
L
N=22
N=24
N=34
N=38
N=43
N=7
N=5
N=2
N=30
N=26
N=33
N=35
N=29
N=26
RPV 2.50


Slika 3.5-2 Geotehnički profil za približno horizontalno uslojeno tlo.



Slika 3.5-3 Geotehnički profil za kosinu (u ovom slučaju ujedno i
inženjerskogeološki model klizišta, prema Mihalić, 2001).
Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 50
7.A Dodatak – Određivanje presiometarskog modula prema EC 7
tlak


p
r
o
m
j
e
n
a

v
o
l
u
m
e
n
a

-


v
p
r
o
m
j
e
n
a

t
l
a
k
a

-


p
tlak
u
t
i
s
n
u
t
i

v
o
l
u
m
e
n
∆V
V
c
+2 V
r
V
c
+V
r
p
r
p
LM
1,2 minimum
minimum
E
M
= 2,66
∆p
∆V
V
(V = V
c
+ V
r
)
p
r
V
r


Slika 7.A-1 Presiometarski dijagram prema EC 7/3, sl 4.3.

LITERATURA:

[1] Das, M.B. (1990). Principles of geotechnical engineering, PWS-KENT, Boston
[2] EC 7 1994, Eurokod 7. Dio 1. - Opća pravila, Dio 2. – Projektiranje pomoću
laboratorijskih ispitivanja i Dio 3. – Projektiranje pomoću terenskih ispitivanja.
[3] Lancellota, R. (1995). Geotechnical engineering, Balkema. Rotterdam.
[4] Mihalić, S. (2001) Geotehničko izvješće za klizište u ulici sv. Dorotea, Jakovlje.
Geoexpert GTB (2001), Zagreb.
[5] Nonveiller, E. (1979). Mehanika tla i temeljenje građevina. Školska knjiga,
Zagreb
[6] Orr, T.L.L., & Farell, R.F. (1999). Geotechnical design to Eurocode 7, Springer-Verlag,
New York.
Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 51
4 UGRADNJA ZEMLJANIH MATERIJALA
4.1 Uvod

Zemljani se materijali ugrađuju u:
- nasipe za ceste i željeznice te u kolničke konstrukcije za ceste,
- nasipe i konstrukcije za aerodromske piste,
- nasipe i podloge za temelje objekata,
- vodoprivredne nasipe i brane.
“Ugraditi”, znači najčešće materijal razastrijeti po pripremljenoj podlozi i zbiti ga
valjanjem u sloj određene debljine. Na takav se sloj treba moći ugraditi novi sloj tla. Zbijanjem
se zemljanom materijalu daju bolja mehanička svojstva tj. veća krutost i čvrstoća. Nisu svi
materijali tla jednako pogodni za ugradnju, međutim, često se isplati koristiti zemljani materijal
koji je slabije ugradljiv, a bliži je mjestu ugradnje nego bolji iz udaljenog nalazišta, jer su
transportni troškovi vrlo veliki. Zato treba podrobno ispitati razna nalazišta materijala u blizini
gradilišta. U prikladne materijale za nasipavanje spada većina prirodnih zrnatih materijala, ali i
određeni otpadni proizvodi, kao što su odabrana jalovina iz ugljenokopa i leteći pepeo. Neki se
umjetno proizvedeni materijali, kao što su laka punila, također mogu upotrijebiti u nekim
okolnostima. Neki koherentni materijali mogu biti prikladni, ali zahtijevaju poseban tretman.
Kriterij za odabir materijala, koji je prikladan za nasipavanje, temelje se na postizanju
odgovarajuće čvrstoće, krutosti i vodopropusnosti nakon zbijanja. Pri tome se mora uzeti u obzir
svrha nasipavanja i zahtjeve moguće konstrukcije koja će se izgraditi na nasipanoj podlozi.
Geolog treba obaviti preliminarna istraživanja terena i pronaći položaje potencijalnih
nalazišta; slijede istražna bušenja iz kojih se vade poremećeni i neporemećeni uzorci koji se
klasificiraju, odredi im se prirodna vlažnost, a neporemećenim se uzorcima odredi jednoosna
čvrstoća. Detaljnija istraživanja uključuju iskop istražnih jama i, eventualno dodatnih bušotina,
kako bi se odredila količina raspoloživog materijala. Na reprezentativnim se uzorcima (prema
EC 7/1): Atterbergove granice, granulometrijski sastav, vlažnost i prirodni porozitet, otpornost
na drobljenje, mogućnost zbijanja, plastičnost, sadržaj organskih tvari, kemijsku agresivnost,
učinke zagađenja, topivost, podložnost promjenama volumena (gline osjetljive na bubrenje ili
materijali skloni urušavanju), učinke smrzavanja, otpornost na trošenje, učinke iskopa, prijevoza
i ugradnje, mogućnost cementiranja nakon ugradnje (npr. šljaka iz visoke peći).
Ugradljivost zemljanih materijala se ispituje na uzorcima u laboratoriju i na probnim
poljima na terenu. “Najpopularniji” način ispitivanja ugradljivosti je Proctorov pokus. U tom se
pokusu uzorci zbijaju s kontroliranom energijom i određuje se vlažnost koja daje maksimalnu
gustoću tla. Na takvim se uzorcima obavljaju i drugi pokusi kojima se određuju mehanička
svojstva materijala kao što su stišljivost i čvrstoća.

4.2 Laboratorijsko mjerenje ugradljivosti i zbijenosti materijala
4.2.1 Proctorov pokus

Iskustvo je pokazalo da se materijal različito zbija za razne vlažnosti i energije zbijanja.
Energija zbijanja bi trebala odgovarati energiji ugradnje raznih strojeva za zbijanje na terenu.
R.R.Proctor je standardizirao postupak ugradnje uzoraka u laboratoriju koji je približno
odgovarao (prema iskustvu) tadašnjim strojevima (krajem tridesetih godina). Strojevi su s
vremenom imali sve veću masu, pa je kasnije standardiziran i tzv. modificirani Proctorovo
pokus, s većom energijom zbijanja. Podaci o standardnom i modificiranom Proctorovom pokusu
navedeni su u tab. 4.2-1.

Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 52


bat
1
1
,
7

c
m
sloj tla
10 cm
5 cm
v
i
s
i
n
a

p
a
d
a

w [%]

ρ
d

[
k
N
/
m
]
S
r
= 100%
S
r
= 90%
w
1
w
2
w
3
=w
opt
w
4
w
5
ρ
dMAX


Slika 4.2-1 Skica Proctorovog uređaja i dijagram zbijanja (ovisnost gustoće
suhog tla o vlažnosti, tj. određivanje optimalne vlažnosti).

Pripremi se po 5 uzoraka od istog materijala, ali različite vlažnosti (po 2% razlike) i zbija
u standardiziranom kalupu (sl. 4.2-1) sa zadanom energijoma zbijanja. Materijal mora potpuno
ispuniti kalup, a višak se ukloni pomoću noža. Mjerenjem mase materijala prije i nakon sušenja
mogu se tako odrediti gustoće vlažnog i suhog tla (ρ
d
) i pridružiti ih odgovarajućim vlažnostima.

Tablica 4.2-1 Podaci o standardnom i modificiranom Proctorovom pokusu

standardni modificirani
težina bata (N) 25,0 45.0
visina pada bata (cm) 30,4 42,5
broj slojeva*broj udaraca bata 3*25 5*25
rad zbijanja (kNm/m
3
) 610 2750


Budući da materijal pri zbijanju uvijek ima određenu vlažnost, zbijanjem se zapravo
“istjeruje” zrak iz pora. Odnos između gustoće suhog tla, vlažnosti i stupnja zasićenosti (S
r
)
možemo dobiti preko poznate formule (4.2-1) iz koje možemo dobiti gustoću suhog tla, izraženu
pomoću vlažnosti:
w r s
nS n ρ ρ ρ + − = ) 1 ( (4.2-1)

s
d
s d
n n
ρ
ρ
ρ ρ − = ⇒ − = 1 ) 1 ( (4.2-2)
r w
s
s
d
d
w r
d
w
S
w
nS
m
m
w
ρ
ρ
ρ
ρ
ρ
ρ
+
= ⇒ = =
1
(4.2-3)
U izrazu (4.2-3) su veličine ρ
w
i ρ
s
praktički konstante. U dijagramu zbijanja (tj. odnosa
vlažnosti i gustoće suhog tla) preko ove se formule dobije familija hiperbola u kojima se kao
parametar pojavljuje stupanj zasićenosti uzorka (Sl. 4.2-1). Rezultat ispitivanja je vlažnost koja
odgovara maksimalnoj gustoći suhog tla naziva se optimalnom i pri toj vlažnosti treba ugrađivati
Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 53
takav materijal u nasip. Uglavnom se dozvoljava da vlažnost pri ugradnji varira, ali tako da
ρ
dmax
ne odstupa za više od 5%.

3 5 7 9 11 13 15 17 19 21 23 25 27 29 31 33
vlažnost zbijanja [%]
1.2
1.4
1.6
1.8
2
2.2
2.4
s
u
h
a

g
u
s
t
o
ć
a
,

ρ
d

[
t
/
m
3
]

prahovi su jako
osjetljivi na vlažnost
stupanj zasićenosti je 100%
(za G
s
=2,67)
gline su osjetljive na
promjenu energije


(1) i (5) dobro graduirani krupnozrnati materijal sa dosta prašinasto-glinovitih
čestica,
(2) i (3) čisti pijesak,
(4) i (8) prah,
(6) i (9) niskoplastična “mršava” glina,
(7) i (10) visokoplastična “masna” glina.

Slika 4.2-2 Prikaz odnosa vlažnosti i gustoće suhog tla za razne materijale
(prema Monahan, 1986).

Iz gornjeg se dijagrama može zaključiti:
- najbolje se može zbiti granulirani materijal s ispunom od sitnih čestica; uopće, dobro
graduirani materijali mogu postići veću zbijenost od jednoliko graduiranih jer sitnije dobro
ispunjavaju prostor među krupnim česticama,
- krupnozrnati materijali bez sitnih čestica su dobropropusni, pa kod većih vlažnosti nema
promjene gustoće jer višak vode brzo izlazi iz tla,
- prašinasti materijali su znatno osjetljiviji na promjenu vlažnosti od glinovitih i daju se bolje
zbiti,
- čiste su gline jako osjetljive na energiju zbijanja, a relativno neosjetljive na promjenu
vlažnosti,
- karakteristični oblik Proctorove krivulje pojavljuje se uglavnom samo kod koherentnih
materijala i mješavina koherentnih i nekoherentnih materijala.


4.2.2 Određivanje kalifornijskog indeksa nosivosti (California bearing ratio – CBR)

U cestogradnji je uobičajeno ispitivanje i čvrstoće materijala tzv. CBR pokusom kojim se
određuje kalifornijski indeks nosivosti tla (California bearing ratio), a u pravilu se rabi kod
kolovoznih konstrukcija.
U kalup se ugradi uzorak prema Proctorovom postupku. Uzorak se potopi u vodu i pusti
da upija vodu (buja) 4 dana (za bolji kontakt tla i vode u dno se kalupa ugrađuje porozna ploča).
Na površini uzorka je za to vrijeme ploča određene težine koja vrši pritisak na tlo. Nakon 4 dana
na uzorak se, umjesto ploče s opterećenjem postavi ploča s rupom kroz koju u uzorak može
Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 54
prodirati klip promjera 5.0 cm (brzina utiskivanja klipa je 1 mm/min. Bilježe se: sila na klipu i
dubina utiskivanja klipa u uzorak. Mjerodavne su vrijednosti čvrstoće kod 2.5 mm (A) i 5.0 mm
(B). Odgovarajuće vrijednosti za naprezanja za standardni materijal su: kod 2.5 mm, σ
nA
=6900
kN/m
2
i kod 5.0 mm, σ
nB
= 10300 kN/m
2
. Vrijednost CBR određuje se prema izrazima:


mikrometar za
mjerenje slijeganja
klip koji se
utiskuje u uzorak
prstenasta
ploča
1
2
,
7

c
m
15,2 cm
4,95
P
uzorak
w [mm]
σ

[
k
N
/
m
2
]
A
B
σ
1
σ
2
25 25 mm
mjerna linija
σ / w
O
1
0


Slika 4.2-1 Presjek kroz uređaj za ispitivanje CBR-a i dijagram prodiranja
klipa.
| | % 100
6900
) / (
2
m kN
CBR
A
A
σ
= (4.2-4.)
| | % 100
10300
) / (
2
m kN
CBR
B
B
σ
= (4.2-5.)

Ako je vrijednost CBR
B
veća od CBR
A
, mjerodavna je vrijednost CBR
A
. Ako je vrijednost CBR
A

veća od CBR
B
, ispitivanje treba ponoviti. Ako ponovno ispitivanje pokaže isti rezultat,
mjerodavna je CBR
B
.


4.3 Ugradnja i kontrola ugradnje in situ

4.3.1 Probno polje

Koherentni materijal. Kod većih se radova tehnologija zbijanja zemljanih materijala ispituje na
probnom polju. Podloga probnog polja mora biti poravnata i uvaljana. Primjenjuje se ista
tehnologija razastiranja i zbijanja kakva će se kasnije koristiti kod masovnih radova. Materijal se
nanosi u slojevima, razastire dozerom, a zbija ježevima ili valjcima. Duljina probnog polja mora
biti najmanje 15.0 m. Materijal se ugrađuje pri optimalnoj vlažnosti. Mjeri se povećanje gustoće
tla s brojem prijelaza stroja za zbijanje (sl. 4.3-1). Optimalan je broj prijelaza od kojega se suha
gustoća tla više bitno ne povećava.

Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 55
h = const.
> 15 m
~

6

m
> 15 m
0 1 2 3 4 5 6 7 8
broj prijelaza strojem
1.5
1.6
1.7
1.8
1.9
ρ
d

[
t
/
m
3
]
debljina sloja, h = 40 cm
debljina sloja, h = 25 cm


Slika 4.3 -1 Prikaz ispitivanja na probnom polju.

Nekoherentni materijali. Kod nekoherentnih su materijala postupci slični samo što se, zbog
krupnoće zrna, površine ne mogu dobro izravnati, pa se popunjavaju sitnozrnatim materijalom.
Za mjerenje gustoće zbijenog tla se iskapaju jame koje se ispunjavaju vodom (prethodno se
razastre plastična folija).

4.3.2. Mjerenje gustoće in situ

Da se provjeri kakvoća zbijanja, na terenu se provode stalne kontrole zbijenosti ugrađenog
materijala. Pomoću manjih cilindara (100 do 1000 cm
3
, ovisno o najkrupnijem zrnu) se vade
uzorci s površine zbijenog sloja. Određuju im se vlažnost i suha gustoća.

4.3.2.1 Mjerenje gustoće tla pomoću kalibriranog pijeska.

U nasipu se iskopa rupa (do 3 dm
3
). Iskopani materijal je uzorak kojemu treba odrediti volumen.
Volumen se određuje tako da se iznad rupe postavi posuda s kalibriranim pijeskom, sl. 4.3-2 (To
je obično jednoliko graduirani kvarcni pijesak kod kojeg zrna zauzimaju praktički jednaki
volumen u rahlom i zbijenom stanju.). Kroz lijevak se pijesak upusti u rupu. Na staklenom
balonu je podjela u jedinicama volumena, pa se iz razlike volumena (prije i nakon upuštanja
pijeska) može odrediti volumen rupe. Iz poznate mase iskopanog materijala (vlažne i suhe)
odrede se vlažnost, gustoća i suha gustoća ugrađenog materijala.
Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 56
stakleni
balon
kalibrirani
pijesak
ventil
lijevak
metalna
ploča
rupa, ispunjena
kalibriranim pijeskom


Slika 4.3-2 Određivanje zbijenosti tla pomoću kalibriranog pijeska.

4.3.2.2 Mjerenje gustoće tla pomoću nuklearnog densimetra.

Kad je potrebno obaviti veliki broj pokusa, često se koristi i uređaj koji s površine, na
temelju radioaktivnog zračenja, mjeri gustoću medija kroz koje zrake prolaze. On međutim daje
samo relativni odnos između gustoća na pojedinim mjestima, pa je prije početka mjerenja takav
uređaj potrebno umjeriti i usporediti s neporemećenim uzorcima.
Za određivanje gustoće, princip rada densimetra bazira se na gama zračenju cesiuma 137
u ispitivani materijal. Dio zračenja će proći kroz materijal (tlo) i registrirat će ga Geiger-
Müllerov brojač na dnu densimetra. Kroz materijal male gustoće će prolaziti više zraka (veći
broj), a gusti će materijal apsorbirati veliki broj zraka.

izvor zračenja
detektor nailaska fotona
putovi fotona


Slika 4.3-3 Određivanje zbijenosti tla pomoću nuklearnog densimetra.
Za određivanje vlažnosti, americij(241)-berilijski izvor zračenja emitira neutrone.
Neutrone s velikom energijom usporavaju sudari s atomima vodika u vlažnom materijalu.
Detektor u uređaju registrira samo neutrone niske energije. U vlažnom materijalu će se
registrirati veliki broj sudara.
Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 57
4.3.3 Pokus kružnom pločom

Često se kakvoća ugradnje kontrolira i preko krutosti sloja, pokusom s opterećenenom
kružnom pločom prema EC7/3 (pog. 11. Plate loading test). Ovo je ispitivanje u nas često rabi za
ispitivanje kakvoće zbijanja materijala za prometnice.

d = 30 cm
oslonac
kružna ploča
mikroura
temeljno tlo
hidraulična preša (sila P)
šipka
oslonac


Slika 4.3-4 Pokus kružnom pločom.

Promjer ploče nije standardiziran, najčešći je promjer ∅ 30 cm (sl. 4.3-4). Budući da su
potrebne velike sile, ploča se utiskuje hidrauličnom prešom, a odupire se o dno nekog
građevinskog stroja ili kamiona. Opterećena ploha mora biti očišćena i zaravnata; tlo mora imati
vlažnost i zbijenost koja približno odgovara prosječnom stanju u sloju koji se ispituje. Mora biti
dobar kontakt ploče i tla po cijeloj površini. Slijeganje ploče se mjeri s mikrouricama koje su
pričvršćene na šipkama što su “usidrene” u zoni koja nije pod utjecajem slijeganja ploče. Ploča
se opterećuje u inkrementima, s oko deset inkremenata jednakog intenziteta. Opterećenja se
mogu kombinirati s rasterećenjima, ako se očekuju osjetne povratne deformacije. Pri svakom
inkrementu opterećenja se pričeka neko vrijeme da se slijeganje umiri.
Bilježi se slijeganje (preko mikroure), s, za razna opterećenja, P. Dijeljenjem P s
površinom ploče dobijemo kontaktno naprezanje, p.
Obično se određuje tzv. modul slijeganja probnom pločom (EC 7/3, Dodatak I.2):
) 1 (
4
2
ν
π




=
d
s
p
E
PLT
, (4.3-1)
gdje je:
∆p ... odabrani raspon kontaktnog naprezanja,
∆s ... slijeganje za ∆p,
d ... promjer ploče.

Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 58
4.3. Korištenje rezultata Proctorovog pokusa i terenskih ispitivanja
Rezultati Proctorovog pokusa, probnih polja i terenskih ispitivanja služe za određivanje
tehničkih uvjeta za ugrađivanje zemljanih materijala koji trebaju sadržavati:
-vrstu materijala,
-granulometrijski sastav (gornja i donja granica),
-donju i gornju granicu vlažnosti te najmanju dozvoljenu gustoću ugrađenog materijala,
-najveću dopuštenu debljinu sloja pri zbijanju,
-osnovne osobine strojeva za zbijanje (tab. 4.3-1),
-minimalni broj prelazaka stroja za zbijanje.
Zbijanjem treba postići 95 do 98% maksimalne gustoće dobivene Proctorovim pokusom.

Tablica 4.3-1 Preporuke za odabir stroja za zbijanje prema vrsti materijala:

VRSTA
STROJA
MASA
STROJA
(t)
VRSTA ZEMLJANOG
MATERIJALA
DEBLJINE
SLOJA
(cm)
GLATKI
VALJCI
1 do 18,0 kamena podloga, drobljenac,
zaglađivanje površina
15 do 45
JEŽEVI
bodlje 15-20cm
3,0 do 20,0 koherentni materijali 15 do 25
VALJCI S
GUMENIM
KOTAČIMA
8,0 do 50,0 koherentni i nekoherentni materijali 20 do 50
VIBRACIJSKI
GLATKI
VALJCI
1,0 do 15,0 nekoherentni materijali i nasipi od
krupnog drobljenca
60 do 2000
VIBRACIJSKI
JEŽEVI
5,0 do 15,0 sitnozrni materijali i koherentni
materijali
do 50
VIBRACIJSKE
PLOČE I
EKSPLOZIVNI
MALJEVI
mali strojevi razni materijali (manje količine
radova)
10 do 40

LITERATURA:

[1] Das, M.B. (1990). Principles of geotechnical engineering, PWS-KENT, Boston
[2] EC 7 1994, Eurokod 7. Dio 1. - Opća pravila, Dio 2. – Projektiranje pomoću
laboratorijskih ispitivanja i Dio 3. – Projektiranje pomoću terenskih ispitivanja.
[3] Lancellota, R. (1995). Geotechnical engineering, Balkema. Rotterdam.
[4] Monahan, E. J. (1986). Construction of and on compacted fills. John Wiley & Sons.
[5] Nonveiller, E. (1979). Mehanika tla i temeljenje građevina. Školska knjiga,
Zagreb
[6] Orr, T.L.L., & Farell, R.F. (1999). Geotechnical design to Eurocode 7, Springer-Verlag,
New York.
Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 59
5 VODA U TLU
5.1 Pojavnost vode u tlu i kapilarnost

Voda u tlu se nalazi u porama. Može ih ispunjavati potpuno ili djelomično. Kada ispunjava
potpuno, kažemo da je tlo vodom zasićeno (saturirano); kada ne ispunjava potpuno kažemo da je
tlo djelomično zasićeno (parcijalno saturirano). Mehanika tla na dodiplomskoj se razini bavi,
uglavnom, potpuno suhim ili potpuno zasićenim tlom.
Vrlo je često važno u tlu prepoznati razinu podzemne vode. To nije razina na kojoj se
pojavljuje voda već razina na kojoj su porni tlakovi jednaki atmosferskima. To je ilustrirano na
sl. 5.1-1. gdje se pokazuje u kakvim se oblicima voda pojavljuje ispod površine tla. Prava razina
podzemne vode nije, dakle, gdje počinju potpuno vodom zasićene pore (Sr = 1.0), već gdje je
porni tlak, u = 0.0 kPa (tj. tlak je jednak atmosferskom). Iznad te razine porni su tlakovi manji
od nule kao što bi bili, primjerice, u kapilari uronjenoj na razini podzemne vode (na desnoj strani
slike).
razina adhezivno vezane vode
razina otvorene kapilarne vode, Sr < 1,0
razina zatvorene kapilarne vode, Sr = 1,0
Sr = 1,0 (zasićenost pora 100%)
porni tlak u kapilarnoj vodi, u < 0
u = 0
površina tla
h
d
kapilara
h ~

1
d
porni tlak u kapilarnoj vodi, u > 0


Slika 5.1-1 Pojavnost vode u tlu.

Visina kapilarnog dizanja (u laboratorijskim uvjetima) se može odrediti na temelju
ravnoteže stupca vode u kapilari (sl. 5.1-2). Taj stupac je «obješen» svojom težinom na stjenke
cjevčice preko površinske napetosti vode T |75⋅10
-6
kN/m|, koja je nagnuta pod kutem močenja
ψ između stjenke i vode, a djeluje po obodu cjevčice. Zbog površinske napetosti se površina
vode na vrhu cjevčice formira u obliku kuglične plohe (sfere) a nazivamo je meniskus. Iz
ravnoteže vertikalnih sila dobije se:
ψ π γ π cos 2
2
⋅ ⋅ ⋅ ⋅ = ⋅ ⋅ ⋅ r T h r
w c
(5.1-1)
gdje je r = d/2 polumjer cjevčice, a γ
w
|10 kN/m
3
| je jedinična težina vode (specifična
težina)
w
c
r
T
h
γ
ψ

⋅ ⋅
=
cos 2
(5.1-2)
Za vodu je kut ψ približno jednak nuli, pa 5.1-2. prelazi u
w
c
r
T
h
γ ⋅

=
2
(5.1-3)
Ako uvrstimo ranije navedene numeričke vrijednosti, slijedi
| | cm
d
h
c
K
03 , 0
= (5.1-4)
Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 60
U tlu se promjer cjevčice može povezati s promjerom pora. Ako je promjer pore blizak
promjeru zrna, onda je visina dizanja, za materijal na granici šljunka i pijeska (2.0 mm) 0,15 cm,
a na granici gline (0,002 mm) 150 cm. Teoretski je maksimalna visina dizanja približno 10 m
(kad se tlak u kapilari izjednači s atmosferskim tlakom), a u glinama, nešto i zbog djelovanja
molekularnih sila među česticama gline, može biti i oko 40 m.


h
e
±0.0
+h
e1
+h
1
h
c1
h
1
h
c1
h
e1
h
c2
A
B
C
p=0
h
c
T T
p
0
=0
a)
b)
y

Slika 5.1-2 a) Raspodjela tlakova u kapilari i b) površinska napetost.


Kako je na sl. 5.1-2 vidljivo, naprezanja u vodi su ispod razine vode pozitivna, a
iznad nje negativna. Ako je voda u tlu, naprezanja u vodi, kako ćemo vidjeti u nastavku,
određuju naprezanja i među česticama tla.

5.2 Naprezanja u tlu i tlak u vodi od vlastite težine

Mehaničko ponašanje materijala tla ovisi o početnim naprezanjima. Početna su naprezanja
posljedica: vlastite težine, sila uzgona, sila strujnog tlaka, ranijeg opterećenja i sl. Kad govorimo
o naprezanjima onda promatramo naprezanja na tzv. element tla, što je kocka od tla (sl. 5.2-1),
jediničnih dimenzija. Za praksu su često važna naprezanja od vlastite težine u horizontalno
uslojenom tlu. Naprezanja σ
v
i σ
h
ujedno su i glavna naprezanja jer su, zbog uvjeta simetrije,
posmična naprezanja, 0 = τ . Vertikalna se naprezanja izračunavaju kao vlastita težina stupca tla
do dubine h. Horizontalna naprezanja izračunavaju se na temelju vertikalnih, prema izrazu:

v h
K σ σ ⋅ =
0
. (5.2-1)
gdje je K
0 ,
koeficijent tlaka mirovanja. Ko je za elastični materijal
υ
υ

=
1
Ko , (υ ...
Poissonov koeficijent), a za prirodne materijale ovisi o stupnju prekonsolidacije (vidi poglavlje
7.).
Ako je razina podzemne vode blizu površine terena, na element tla djeluje i uzgon, prema
Arhimedovom zakonu: “Tijelo uronjeno u tekućinu izgubi na težini onoliko koliko teži istisnuta
tekućina.”

Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 61
z h
suho
tlo
σ
v
σ
v
σ
h
σ
h
element tla
površina tla
raspodjela
vertikalnih naprezanja
s dubinom
σ
v
= γ
.
h, σ
h
= K
0
.
σ
v

Slika 5.2- 1 Naprezanja u elementu tla od vlastite težine.

Na element uronjen u vodu djeluje uzgon koji je jednak razlici tlakova s donje i gornje strane, a
za jedinični volumen je jednak jediničnoj težini vode (sl. 5.2-2):
u = u
d
- u
g
= γ
w
(5.2-2)
pa je težina uronjenog tla: γ γ γ
,
= −
w
. (5.2-3)

h
površina tla
u
g
h - a
r. p. v.
σ'
v
u = (h- a)
.
γ
w
σ
v
u
porni tlak
u
d
u
d
u
d
element tla, 1 m
3
a

Slika 5.2-2 Naprezanja u elementu tla od vlastite težine kad je tlo potopljeno.

U elementu tla ispod razine podzemne vode razlikujemo, dakle, slijedeće vrste naprezanja:
γ σ ⋅ = h
v
... ukupno naprezanje, (5.2-4)
w
a h u γ ⋅ − = ) ( ... porni tlak, (5.2-5)
a njihova razlika je naprezanje što djeluje na čvrste čestice:

w
v a h h γ γ σ ⋅ − − ⋅ = ) (
'
... efektivno naprezanje, (5.2-6)
što se može još izraziti i pomoću uronjene težine tla
' ) ( ) ( ) ( ) ( ) (
'
γ γ γ γ γ γ γ γ σ ⋅ − + ⋅ = − ⋅ − + ⋅ = ⋅ − − ⋅ − + ⋅ = a h a a h a a h a h a
w w
v . (5.2-7)

Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 62
5.3 Načelo efektivnih naprezanja

U suhom se tlu naprezanja prenose preko čvrstih čestica, a u tlu, ispod razine podzemne vode,
preko čvrstih čestica i vode. Za mehaničko ponašanje tla bitna su naprezanja koja se prenose
preko čvrstih čestica (skeleta tla). To su tzv. efektivna naprezanja i označavaju se kao σ’! Može
se reći i ovako: "Efektivno naprezanje je onaj dio totalnog naprezanja koji se prenosi preko
skeleta tla".
Načelo efektivnih naprezanja: Efektivno naprezanje je izvedena veličina. Naime, efektivna
naprezanja se u tlu ne mogu izmjeriti, već se mogu izmjeriti samo ukupna (totalna naprezanja) i
porni tlakovi (tlakovi u pornoj vodi), pa se može napisati :
σ´ = σ - u (5.3-1)
gdje su:
σ … ukupno naprezanje,
u … porni tlak.
σ´ je, dakle, izvedena veličina.
Budući da voda ne može prenositi posmična naprezanja vrijedi:
' τ τ = (5.3-2)
Efektivna naprezanja su važna jer deformacije (slijeganja) i čvrstoća tla ovise upravo o
tim naprezanjima.

PRIMJER 5.3-1 ilustracija za efektivna naprezanja - pijesak na dnu jezera
Pri promjeni razine jezera mijenjaju se ukupna naprezanja u pijesku na njegovom dnu. Pijesak,
međutim, ne “osjeća” te promjene naprezanja jer se ona prenose putem vode i vode u porama
pijeska. Naime, uzgon na čestice je jednak bez obzira kolika je dubina vode u jezeru. Ukupna se
naprezanja, dakle, u pijesku mijenjaju, ali efektivna ne.

pijesak
razina jezera 2
razina jezera 1


Slika 5.3-1 Naprezanja u sloju pijeska na dnu jezera.
Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 63
5.4 Tečenje vode u tlu

5.4.1 Jednodimnezionalno tečenje

Ako je površina podzemne vode horizontalna i pod jednakim uvjetima (jednaki su vanjski
tlakovi na njenoj površini) – nema tečenja. Tečenje nastaje ako nastane razlika potencijala u
podzemnoj vodi. Ovdje potencijale treba shvatiti kako ih za modeliranje tečenja vode u cijevima
definira poznata Bernoullijeva jednadžba. Bernoullijeva jednadžba, za gibanje realnih tekućina
(za slučaj malih brzina) tj., da je ukupni potencijal (h) jednak sumi geodetskog (h
g
) i
piezometarskog potencijala (h
p
) glasi (izražena u visinama):

h = h
g
+ h
p
. (5.4-1)

Jednodimenzionalno tečenje. Ovo se može ilustrirati na jednostavnom primjeru. U
laboratoriju možemo ugraditi uzorak tla duljine l i površine F, prema shemi na sl. 5.4-1. Tečenje
nastaje jer se potencijali na ulazu i izlazu iz uzorka razlikuju za H. Važno je napomenuti da
tečenje nastaje samo ako nastupi razlika ukupnih potencijala. Na slici 5.4-1. prikazan je tzv.
jednodimenzionalan slučaj tečenja jer se može opisati promjenom u smjeru jedne dimenzije (osi
z). To je ujedno i strujna cijev jer sva voda, koja s jedne strane uđe, izađe van na drugoj. Na
desnoj su strani sl. 5.4-1. nacrtani potencijali. Visinski se potencijali odmjeravaju od referentne
ravnine koja je na slici označena s RR. Treba napomenuti da se RR može postaviti na bilo kojoj
visini tj. da izbor visine RR ne utječe na ukupne potencijale.

h
p
, h
g
, h [m]
z
a
a
l
H
b
b H
RR
uzorak tla
tlačni potencijal
geodetski potencijal
ukupni potencijal
- referentna ravnina


Slika 5.4-1 Jednodimenzionalno tečenje i prikaz potencijala.


Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 64
5.4.2 Darcyjev zakon i određivanje koeficijenata propusnosti tla (u laboratoriju)

Neki put je potrebno odrediti brzinu kojom voda protječe kroz tlo. Brzina tečenja je
volumen vode koji proteče kroz površinu uzorka A u promatranom vremenu, dakle, brzina
tečenja, v, je

A t
V
v

= (m/s) (5.4-2)
gdje je
V ... volumen vode,
t ... vrijeme,
A ... površina uzorka.
Tečenje kroz uzorak (tlo) je to brže, što je razlika potencijala, H, veća, a duljina uzorka, l, manja, pa se
definira fizikalna veličina koja se naziva hidraulički gradijent, i

l
H
i = (5.4-3)
Da se, dakle, izjednače mjerenja pri različitim duljinama uzoraka i različitim padovima
potencijala, H, potrebno je izmjerenu brzinu podijeliti s hidrauličkim gradijentom. Rezultat je
brzina po jediničnom gradijentu što nazivamo koeficijentom propusnosti (k):

H t A
l V
l
H
t A
V
i
v
k
⋅ ⋅

=

= = (5.4-4)
Konstanta proporcionalnosti naziva se koeficijent propusnosti. Voda protječe različitom
brzinom kroz razne materijale, što znači i da su koeficijenti propusnosti različitih materijala
različiti. Izraz (5.4.-4.) može se napisati i ovako:

i k v ⋅ = (5.4-5)

i naziva se Darcyijevim zakonom. Darcyjev zakon, dakle, kaže da je brzina tečenja kroz tlo
proporcionalna hidrauličkom gradijentu.
| | m/s
n
v
v
s
=
gdje je n – relativni porozitet uzorka
v
s
– stvarna brzina
v- Darcy-eva brzina

Na sl. 5.4-2 su prikazane sheme mjerenja koeficijenta propusnosti u laboratoriju.
Mjerenje s konstantnim padom je ono u kojemu je za cijelo vrijeme trajanja pokusa
zadržana razlika potencijala (sl 5.4-2a), a mjere se: volumen tekućine koja je protekla kroz
uzorak i vrijeme. Pretpostavlja se da se voda koja otječe iz gornje posude stalno nadoknađuje.
Primjenjuje se uglavnom kod dobro propusnih tala kakva su šljunak i pijesak. Za taj pokus
vrijedi izraz (5.4-4).


Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 65
h
l
h
1
h
2
a
dh
l
A
V
površina
presjeka,
A
uzorak
uzorak


a) b)
Slika 5.4-2 Shema mjerenja koeficijenta propusnosti: a) sa stalnim padom i b) s
promjenjivim padom.

Mjerenje s promjenljivim padom je ono u kojemu je za vrijeme trajanja pokusa razlika
potencijala mijenja (smanjuje) jer voda u cjevčici stalno pada (sl 5.4-2b)
dh a dt L h k A dt v A dq ⋅ = ⋅ ⋅ ⋅ = ⋅ ⋅ = ) / ( ,
što se može napisati kao diferencijalna jednadžba
dt
L a
A
k
h
dh


⋅ = , čije je rješenje
L a
A
t k h

⋅ ⋅ = ln .
Rubni i početni uvjeti se dobiju tako da se, za interval ∆t mjere početna i konačna visina
stupaca vode, h
1
i h
2
, pa se koeficijent propusnosti k izračuna iz


( )
2
1
1 2
h
h
ln ⋅


=
t t A
L a
k

Mjerenje sa zadanim protokom. Ovo je suvremen način mjerenja, prvenstveno za
slabopropusne materijale. Kod takvih je materijala potrebno da protekne puno vremena da kroz
uzorak proteče mjerljiva količina vode, pa pokusi mogu trajati danima. Suvremena tehnika
omogućuje nametanje odgovarajućeg precizno odmjerenog protoka kroz uzorak (čime je
izbjegnuta potreba mjerenja volumena). Kao reakcija na nametnuti protok, na ulazu u uzorak se
poveća porni tlak, na temelju čega se može izračunati pad potencijala i odrediti koeficijent
propusnosti prema Darcyju. Budući da je ovo ispitivanje vezano uz troosni uređaj, bit će opisano
u poglavlju o posmičnoj čvrstoći (v. poglavlje 9.).


Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 66
5.4.3 Dvodimenzionalno tečenje – strujne mreže

Praktični problemi su uvijek u tri dimenzije (3D), ali se često mogu riješiti modeliranjem
u 2D. Kao i za 1D, tako i tečenje u 2D nastaje kad se pojavi razlika potencijala, kao što je to
prikazano na sl. 5.4-3. Međutim, 2D model je složeniji, pa ga treba detaljnije obrazložiti. Na sl.
5.4-3. su naznačeni i neki elementi koji će se dalje koristiti.
h
2
H = h
1
- h
2
, razlika potencijala
proizvoljno odabrana
referentna ravnina
h
pA
h
gA
h
1
h = h
gA
+ h
pA
nepropusna barijera
p
i
e
z
o
m
e
t
a
r
t
l
a
č
n
i

p
o
t
e
n
c
i
j
a
l
g
e
o
d
e
t
s
k
i
p
o
t
e
n
c
i
j
a
l
kada postoji razlika
potencijala - nastaje tečenje
strujnica

Slika 5.4-3 Shema za tumačenja tečenja vode u 2D.

v
Z
+
δv
Z
δz
dz
v
y
+
δv
y
δy
dy
v
X
+
δv
X
δx
dx
v
y
v
X
v
Z
x
y
z


Slika 5.4-4 Protjecanja vode kroz element tla.

Tečenje vode u tlu se modelira na temelju fizikalnih zakona, a uz pomoć matematičkih
izraza (diferencijalnih jednadžbi). Primjena matematike u definiranju problema omogućuje
njezinu primjenu i pri njegovu rješavanju. To znači da, nakon što smo definirali početnu
jednadžbu, po njezino rješenje možemo posegnuti u matematiku, koje nas već tamo čeka, kao
rješenje odgovarajućih diferencijalnih jednadžbi.
Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 67
Pri protjecanju kroz element tla (sl. 5.4-4) imamo promjene protoka vode u sve tri
dimenzije (u smjerovima osi x, y i z). Ako promatramo tečenje samo u ravnini (x, y), onda
smatramo da je promjena protoka u smjeru z jednaka tj. imamo tzv. ravninski model tečenja.
Tada se prirast protoka, ∆q, u smjerovima x i y, može izraziti ovako:
- ulazni protok ... dxdz v dydz v q q q
y x ye xe e
+ = + = (5.4-6)
- izlazni protok ... dxdz dy
y
v
v dydz dx
x
v
v q q q
y
y
x
x yo xo o
|
|
.
|

\
|


+ + |
.
|

\
|


+ = + = (5.4-7) -
razlika protoka ... dydxdz
y
v
dxdydz
x
v
q q q
y
x
y x


+


= ∆ + ∆ = ∆ (5.4-8)
Promjena protoka (u jed. 5.4-8) jednaka je promjeni volumena vode u elementu tla u
vremenu,
t
V
w


. Izjednačavanjem, s već izvedenim izrazom za promjenu volumena u elementu
tla, dobije se jednadžba ravnoteže masa (balansa masa):
dt
dV
dxdy
y
v
x
v
y
x
=
|
|
.
|

\
|
+




, (5.4-9)
Najjednostavniji je slučaj ako pretpostavimo da je fluid nestišljiv i da nema promjene volumena
skeleta tla, tj. da je 0 =

t
V
w

. Za rješenje diferencijalne jednadžbe 5.4-9 uvodi se tzv.
potencijalna funkcija Φ(x,y) i primjenom Darcyjevog zakona (iz jednadžbe 5.4-5) slijedi:
dx
h
k v
x
x

− = =

Φ ∂
, (5.4-10a)

dy
h
k v
y
y

− = =

Φ ∂
. (5.4-10b)
U gornjim je jednadžbama negativan predznak jer, ako se promatra tečenje u pozitivnom
smjeru osi x ili y, funkcija potencijala u tom smjeru mora padati, tj. imati predznak minus.
Jednadžba 5.4-9 tada postaje
0
2 2
=
Φ
+
Φ
y x ∂



, (5.4-11)
što je tzv. Laplaceova diferencijalna jednadžba za stacionarno stanje tečenja (jer ne ovisi
o vremenu). Jednadžba se može riješiti metodom konformnog preslikavanja tako da se definiraju
konjugirani parovi funkcija Φ(x,y) i Ψ(x,y). Integracijom jednadžbe 5.4.-10. dobije se
C z x kh y x + − = Φ ) , ( ) , ( (5.4-12)
gdje je C konstanta. Ako se funkciji Φ(x,y) pridruži konstantna vrijednost, recimo Φ
1,
tada će
njezin grafički prikaz biti krivulja duž koje je (ukupni) potencijal konstantan. Seriju takvih
krivulja: Φ
1
, Φ
2
, Φ
3
, Φ
4
itd. nazivamo ekvipotencijale.
Može se pokazati da Laplacovu diferencijalnu jednadžbu, 5.4-9 može zadovoljiti još
jedna funkcija koju ćemo nazvati funkcija tečenja Ψ(x,y):
-
dy
h
k v
x
y

− = =

Ψ ∂
, (5.4-13a)

dx
h
k v
y
x

− = =

Ψ ∂
. (5.4-13b)
Totalni diferencijal funkcije Ψ(x,y) je
dy v dx v dy
y
dx
x
d
x y
+ − =

Ψ ∂
+

Ψ ∂
= Ψ (5.4-14)
Ako se funkciji Ψ(x,y) pridruži konstantna vrijednost Ψ
1
, tada je dΨ=0 i slijedi:
Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 68
x
y
v
v
dx
dy
= (5.4-15)
što znači da tangenta u svakoj točki funkcije Ψ(x,y)=Ψ
1
definira smjer brzine tečenja vode u toj
točki. Davanjem vrijednosti Ψ
1
, Ψ
2
, Ψ
3
, Ψ
4
, Ψ
5
itd. dobije se familija krivulja koje nazivamo
strujnice. Konjugirane funkcije: ekvipotencijale i strujnice moraju biti međusobno okomite.
Elementi strujnog polja, koji nastaju presijecanjem ekvipotencijala i strujnica, nazivamo
kvazikvadratima jer imaju međusobno okomite stranice koje su približno jednakih veličina, tj.
∆b = ∆l (sl. 5.4-5). Svi kvazikvadrati tvore tzv. strujnu mrežu. Važno je primijetiti da su
ekvipotencijale i strujnice međusobno okomite samo kod izotropne sredine (k
x
= k
y
). Prije, kad
nije bilo računala, strujna mreža se crtala ručno pri čemu se pazilo da se poštuju svojstva
kvazikvadrata. Posao je bio prilično mučan i dugotrajan (izmjenično crtanje i brisanje).
Laplaceova se jednadžba (uz zadane rubne uvjete) može riješiti, za jednostavne primjere,
analitičkim, a za složenije, numeričkim metodama. Za takva rješenja danas postoje komercijalno
dostupni kompjuterski programi.
Jedna jednostavna strujna mreža je prikazana na slici 5.4-5.

Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 69
5.4.4 Upotreba strujne mreže

Strujna mrežu koristimo za određivanje: tlakova u vodi koja se procjeđuje (pornih tlakova),
protoka vode i sile strujnog tlaka.

5.4.4.1 Određivanje pornog tlaka

U strujnoj mreži su, pomoću ekvipotencijala, prikazani ukupni potencijali. Iz jednadžbe 5.4-1,
ako poznajemo ukupne potencijale, možemo odrediti piezometarske ili tlačne potencijale.

100% 0%
9
0
,9
%
8
1
,
8
%
7
2
,
7
%
6
3
,
6
%
5
4
,
5
%
4
5
,
5
%
3
6
,
4
%
2
7
,
3
%
1
8
,
2
%
9
,1
%
H
p
i
e
z
o
m
e
t
a
r
ekvipotencijala
strujnica
s
t
r
u
j
n
a

c
i
j
e
v
q

b


l
polje "A"
81.8°H
18.2°H
dva pada potencijala (od 100% do 90,9% i od 90,9% do 81,8%)
ukupan broj padova je 11 tj. n
H
= 11
pad potencijala između dvije
ekvipotencijale je DH =
H
11

nepropusna granica
a

- H ... ukupna razlika potencijala,
- ekvipotencijala ... linija jednakih potencijala,
- strujnica ... linija koja pokazuje smjer tečenja,
- strujna cijev ... područje između dvije strujnice, nema tečenja preko
granice strujne cijevi (na slici su 4 strujne cijevi).

Slika 5.4-5 Strujna mreža za jedan primjer građevne jame u vodi.

Porni tlak u bilo kojoj točki strujne mreže dobije se množenjem piezometarske visine (vidi sl.
5.4-5) sa specifičnom težinom vode (što je isto što i jedinična težina vode):

w p
h u γ ⋅ = . (5.4-16)
5.4.4.2 Određivanje protoka

Strujna mreža se može iskoristiti za izračunavanje ukupnog protoka. Na sl. 5.4-5 je to protok
vode ispod zagatne stijene u građevnu jamu (potrebno ga je odrediti radi, primjerice
dimenzioniranja crpki za evakuaciju vode iz građevne jame).
Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 70
Prostor između dviju strujnica nazivamo strujna cijev. Naime, sva voda koja uđe u taj
prostor na granici stopostotnog potencijala, izlazi na granici nulapostotnog potencijala jer po
definiciji strujnice nema tečenja u smjeru okomitom na nju. Ukupni protok se može, pomoću
strujne mreže, prikazati kao zbroj protoka kroz strujne cijevi. Protok za jednu strujnu cijev
iznosi:
b
l
H
k q
i
∆ ⋅


⋅ = . (5.4-17)
Za kvadratičnu mrežu je 1 / = ∆ ∆ l b i tada je ukupni protok :
H
n
n
k q n Q
H
s
i s
⋅ ⋅ = ⋅ = , (5.4-18)
gdje je n
s
broj strujnih cijevi, a n
h
broj padova potencijala između po dvije ekvipotencijale.
Odnos n
s
/ n
h
naziva se još i koeficijent mreže.


5.4.4.3 Sila strujnog tlaka

Uslijed tečenja, na elemente tla u strujnoj mreži, osim uzgona, djeluje i sila strujnog tlaka



a) b)
Slika 5.4-6 a) tlakovi od tečenja vode na element tla i
b) sile od vode na jediničnom elementu tla.

za jedinični volumen je sila strujnog tlaka
i
b
b
l
H
s
w w
r
⋅ =
|
.
|

\
|





= γ γ
1
(5.4-19)
Tada je ukupna sila u polju tečenja, na jedinični volumen, rezultanta sila od težine tla umanjene
za uzgon (što daje uronjenu težinu), čemu se pridodaje djelovanje strujnog tlaka (sl. 5.4-6). Ta
se sila označava s γ

i naziva efektivna jedinična težina tla, a dobije se prema

w
i γ γ γ
r
r r
+ = ' ' ' . (5.4-20)


p = ∆h
.
γ
w
-h
γ'
γ''
s = i
.
γ
w
γ
w
γ
-
b
-
l
s
strujnica
ekvipotencijala
Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 71
5.4.4.4 Hidraulički slom tla

U, primjerice, građevnoj jami može nastupiti slom tla uslijed strujanja vode prema gore (sl. 5.4-
6, polje “A”) jer član
w
i γ ⋅
r
može postati jednak γ', tj. njihov zbroj jednak nuli
0 ' ' ' = − =
w
iγ γ γ . (5.4-21)
Kažemo tada da je to pojava tzv. kritičnog hidrauličkog gradijenta:
i
c
=
,
γ
γ
w
. (5.4-22)
Kad nastupi kritični hidraulički gradijent čestice tla u toj zoni počnu lebdjeti u vodi, a
može doći i do ispiranja čestica iz tla u dnu građevne jame. Proces je samoubrzavajući jer se
ispiranjem čestica smanjuje debljina sloja, a time povećava gradijent i dalje se sve ubrzava samo
po sebi. Ako se to dogodi u građevnoj jami, proces može biti tako brz da mješavina vode i
čestica u nekoliko sati ispuni čitav volumen građevne jame.
Zbog toga je važno odrediti faktor sigurnosti protiv hidrauličkog sloma tla koji glasi
w
s
i
F
γ
γ

=
'
. (5.4-23)
Vrijednosti faktora sigurnosti se kreću između 2 i 3.
Zadan je slučaj procjeđivanja iza zagate stijene prema dolje priloženoj slici.

11,00 m
5,00 m
4,00 m
12,00 m
4,50 m
1,80 m
voda
zagatna stijena
dno jame
razupora
voda


Slika 5.4-7. Tečenje u građ. jamu ograđenu zag. stijenama, homogeno tlo.

Odredit ćemo faktor sigurnosti protiv hidrauličkog sloma za dva slučaja:
- građevna jama ograđena zagatnim stijenama u homogenom tlu, sl. 5.4-7. i
- građevna jama u uslojenom tlu, gdje zagatne stijene, kroz pijesak, dopiru do sloja gline
da sve zajedno čini jedan vodobrtveni sustav, sl. 5.4-8.

Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 72
11,00 m
5,00 m
1,00 m
12,00 m
4,50 m
razupora
zagatna stijena
datum
2,00 m CL
pijesak
proslojak gline
voda
pijesak
voda


Slika 5.4-8 Tečenje u građ. jamu ograđenu zag. stijenama, proslojak gline.
betonska
brana
jezero
homogeno izotropno tlo

Slika 5.4-9 Tečenje ispod betonske brane s pregradom ispod srednjeg dijela.

Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 73
betonska
brana
jezero
uzvodna
pregrada
homogeno
izotropno tlo
nepropusna granica
propusna granica propusna granica

Slika 5.4-10 Tečenje ispod betonske brane s pregradom s uzvodne strane.


H
jezero
p
r
o
p
u
s
n
a

g
r
a
n
i
c
a
homogeni
nasip
slobodno vodno lice
nepropusna granica
filtar


Slika 5.4-11 Tečenje kroz homogeni zemljani nasip.

5.4 Smrzavanje tla

Kada je temperatura tla više dana ispod nule, voda u tlu se smrzava. Budući da je volumen leda
veći od volumena vode, volumen smrznutog tla se može povećati oko 10%. Drugi, a značajniji
efekt je formiranje ledenih kristala u tlu i stvaranje tzv. leća leda. U proljeće leće leda se tope,
razmoče tlo, i smanjuju čvrstoću tla. To se u nas osobito vidi na cestama u Gorskom kotaru
nakon zime, kad se na površini kolnika otvaraju rupe.
Postavljaju se pitanja: Kako se stvaraju leće leda u tlu? Kako se voda penje blizu
površine i formira leće, ako se pouzdano zna da vode tamo prije zime nije bilo? Prvo,
istraživanjem smrznutog tla ustanovljeno je da se leće vrlo rijetko pojavljuju u krupnozrnatim
materijalima (šljunku i pijesku), a da su brojne u prašinastim materijalima. Drugo, opaženo je i
da je važna brzina smrzavanja. Kod naglih smrzavanja, a prije većih snježnih padalina, leća je
bilo malo. Kod sporih ohlađivanja, leće su bile brojnije; veće su leće bile neposredno iznad
razine podzemne vode, što je značilo da su prihranjivane iz bliskog izvora vode.
Sam proces nastajanja leća leda je prilično kompliciran termodinamički proces i povezan
je s kemizmom vode. Ipak, se može izdvojiti: da nastanu leće u tlu, trebaju biti ispunjeni sljedeći
uvjeti (iz Nonveiller, 1979):
Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 74
- tlo mora biti potpuno zasićeno, a leće se formiraju u zoni kapilarnog dizanja,
- temperature moraju biti manje od nule u toj zoni, a temperaturni gradijent mali, tako da se
voda usisava iz debele zone i nakuplja u leće,
- tlo mora biti sitnozrnato, a ipak dovoljno propusno da voda može migrirati (kretati se kroz
pore).
Zaštitne mjere protiv stvaranja leća su:
- građevine se moraju temeljiti na većoj dubini od one do koje prodire mraz (u kontinentalnoj
Hrvatskoj to je oko 80 cm),
- ispod prometnice se ugrađuje tamponski sloj od krupnozrnatog materijala koji prekida
kapilarno dizanje,
- ugrađuje se sloj koji je toplinski izolator, i tako zadrže veće temperature u tlu ispod njega.




LITERATURA:

[1] Craig, R.F. (1978). Soil mechanics, sec. edit., Van Nostrand Reinhold Company, New
York.
[2] EC 7 1994, Eurokod 7. Dio 1. - Opća pravila, Dio 2. – Projektiranje pomoću
laboratorijskih ispitivanja i Dio 3. – Projektiranje pomoću terenskih ispitivanja.
[2] Holtz, R. D., & Kovacs, W. D. (1981). An introduction to geotechnical engineering,
Prentice Hall, Englewood Cliffs, New Jersey.
[3] ISO 14688 (1997), draft international standard, Geotechnics in civil engineering -
Identification and classification of soil, classification and quatification, International
Standardisation Organisation.
[4] ISO 14688-2 (2000), Geotechnical engineering - Identification and classification of soils,
Part 2: Classification principles and quatification of descriptive characteristics (draft prEN
ISO/DIS 14688-2:2001), International Standardisation Organisation.
[5] Lambe, T. W. & Whitman, R. V. (1969). Soil mechanics. Massachusetts Institute of
Technology, John Willey & Sons, Inc., New York.
[6] Morgenstern, N. (2000). Common ground. GeoEng2000. Vo. 1., Melbourne, Australia, 1-
20.
[7] Nonveiller, E. (1979). Mehanika tla i temeljenje građevina. Školska knjiga, Zagreb
[8] Šestanović, S. (1993). Osnove inženjerske geologije – primjena u graditeljstvu. Udžbenici
sveučilišta u Splitu. Sveučilište u Splitu.
[9] Šuklje, L. (1967). Msoehanika tal, Univerza v Ljubljani, Fakulteta za arhitekturo,
gradbeništvo in geodezijo. Ljubljana.


Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 75
6 NAPREZANJA I DEFORMACIJE U TLU
6.1 Opće postavke

Zbog čega nastaju naprezanja u tlu? Naprezanja u tlu najčešće nastaju od vlastite težine tla i
dodatnog opterećenja (od građevine), odnosno rasterećenja (nakon iskopa). U horizontalno
uslojenom tlu se pretpostavlja da su vertikalna (σ
v
) i horizontalna (σ
h
) naprezanja ujedno i
glavna naprezanja tj. τ =0. Kada se nanese dodatno opterećenje, u svakom se elementu tla pojave
i posmična naprezanja, a σ
V
i σ
H
se uvećaju za ∆σ
v
i ∆σ
h
(sl. 6.1-1). Određivanje veličina
naprezanja na bilo kojoj ravnini i konstrukcije pomoću Mohrovih kružnica prikazane su u
dodatku 6.A.


element tla
σ
h
σ
v
σ
h
σ
v
σ
v
+∆σ
v
σ
h
+∆σ
h
σ
v
+∆σ
v
σ
h
+∆σ
h
element tla
τ
τ
dodatno opterećenje p
naprezanje u tlu od
opterećenja vlastitom
težinom
naprezanje u tlu od
vlastite težine tla i
dodatnog opterećenja


Slika 6.1-1 Skica uz početna i dodatna naprezanja u tlu.

Tako u tlu uvijek imamo neka početna naprezanja, kojima se onda pribrajaju dodatna naprezanja,
pa se dobije konačno stanje naprezanja. Ponašanje tla, u pravilu, nije linearno elastično,
već ovisi o početnom stanju naprezanja. Zbog toga, kod geotehničkih problema kod kojih
se traže deformacije, treba prethodno odrediti početna i konačna stanja naprezanja.
6.2 Odnosi između naprezanja i deformacija

Za izračunavanje deformacija u tlu potrebno je poznavati odnose naprezanja i deformacija. Kreće
se od elementa tla; od djelovanja npr. σ
1
, javljaju se reakcije u smjerovima σ
2
i σ
3
i pomaci,
odnosno relativne deformacije u tim smjerovima ε
1
, ε
2
i ε
3
(sl. 6.2-1.).
Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 76
σ
3
σ
1
σ
2
ε
1
ε
3
ε
2





Slika 6.2-1 Dijagram odnosa naprezanja i deformacija za razna stanja
naprezanja.

U inženjerskom smislu je tlo materijal za koji je bitno odrediti ponašanje u tri dimenzije;
ne može se neka dimenzija zanemariti kao kod štapova i ploča. Ipak, mogu se uvesti neke
pretpostavke koje omogućuju jednostavnije proračune deformacija. Jedna takva pretpostavka je
da se, ako su dodatna naprezanja dovoljno mala, ponašanje tla može smatrati linearno elastičnim.
S ovom pretpostavkom treba biti oprezan i u praksi je koristiti uglavnom za teško stišljive
materijale kao što su dobro zbijeni pijesci ili šljunci te prekonsolidirane gline.
Ako se razina naprezanja i deformacija zadržava u području “A”, ponašanje materijala se
može smatrati idealno elastičnim i, na temelju toga, deformacije izračunavati prema poznatim
izrazima teorije elastičnosti:

( ) | |
k j i i
E
σ σ ν σ ε + ⋅ − =
1
, i , j , k = 1,2,3 (6.3-1)
gdje je
E ... Youngov modul elastičnosti, a
ν ... Poissonov koeficijent,
i
j
i
ε
ε
ν − = ,
Uobičajene vrijednosti za tlo su ν = 0,2 do 0,3; za ν = 0,5 nema promjene volumena.

6.3 Dodatna naprezanja u tlu

Dodatna naprezanja u tlu nastaju kao posljedica opterećivanja, odnosno iskopa. Širenje
naprezanja u tlu može se slikovito prikazati, sl. 6.3-1. Kontaktno opterećenje p se može
promatrati kao skup opterećenja čija se normalna naprezanja šire s dubinom pod kutom između
30
0
i 45
0
(Bowles, 1982). Tamo gdje se ti utjecaji preklapaju (kod elementa opterećenja „B“) je
intenzitet u dubini veći nego na rubu gdje je samo jedan element („A“). Zbog toga je veći
intenzitet u razini (2) na manjoj površini, u razini (3) je manji intenzitet na većoj površini. Očito
je da intenzitet opterećenja opada od površine prema dubini. Širenje informacija u tlu je, dakle
ε
σ
idealno elastično ponašanje
stvarno ponašanje
razina radnih naprezanja
A
trajna deformacija
r
a
s
t
e
r
e
ć
e
n
j
e
Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 77
piramidalno, a ne vertikalno. Za raspodjelu naprezanja po dubini, u linearno-elastičnom
materijalu, koristi se Boussinesqovo rješenje.


z
σ
v2
B
površina tla
prvi sloj
drugi sloj
p
cca 45
0
cca 45
0
opterećenje p
σ
v3
1
2
3
naprezanja
ispod B
A


Slika 6.3-1 Širenje dodatnih naprezanja u tlu.

6.4 Izračunavanje dodatnih naprezanja prema teoriji elastičnosti
6.4.1 Boussinesqovo rješenje za koncentriranu silu na površini

Dodatna naprezanja se izračunavaju na temelju Boussinesqovog rješenja (Boussinesq, 1885) za
koncentriranu silu Q na površini izotropnog elastičnog poluprostora. Elastičnim poluprostorom
smatramo dio prostora, omeđen horizontalnom ravninom ispod koje je linearno-elastičan
materijal (tlo), koji je definiran samo s dva parametra, E i ν. Iako tlo nije linearno elastično,
praksa je pokazala se da je ovakav model ponašanja tla dovoljno dobar za izračunavanje
dodatnih naprezanja, ako se naprezanja i deformacije zadržavaju u zoni „A“ (sl. 6.2-1). Stanje
naprezanja i deformacija u Boussinesqovom problemu je osno simetrično. Dodatna vertikalna
naprezanja su prema tome ovisna o intenzitetu sile (Q), dubini (z) i kutu (Θ), ili simbolički (sl. 6.4-
1):
( ) Θ ∆ = ∆ , , z Q
v
σ σ . (6.4-1)
izraženo formulom to je
θ
π
σ
5
2
cos
2
3
z
Q
v
= ∆ (6.4-2)
Interesantno je primijetiti da vertikalna dodatna naprezanja u elastičnom poluprostoru ne
ovise o parametrima materijala E i ν.
Izraz 6.4-2 za normalno naprezanje vrijedi uz uvjet da je jedinična težina materijala
poluprostora (tla) jednaka nuli, što znači da je to izraz za promjenu naprezanja samo od
opterećenja na površini (zato iz označavamo s ∆). Ukupno normalno naprezanje u nekoj dubini z
je dakle zbroj dvaju naprezanja:

σ
v
= σ
vg
+ ∆σ = γ z + ∆σ (6.4-3)
Dio tla koji je ispod razine podzemne vode treba uzeti s uronjenom jediničnom težinom
(γ').
Boussinesqovi izrazi su poslužili drugim istraživačima kao podloga za rješavanje
dodatnih naprezanja u tlu za razne oblike površinskog opterećenja, od kojih su najčešći kružni
(Newmark) i pravokutni (Steinbrenner), opterećeni jednolikim opterećenjem.
Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 78
r
z
∆σ
v

σ
t

σ
r
element tla
elastični
poluprostor
z
Q
Θ


Slika 6.4-1 Skica za Boussinesqovo rješenje: koncentrirana sila Q na površini
izotropnog elastičnog poluprostora s elementom tla na kojemu se,
zbog sile, javljaju dodatna naprezanja (nisu naznačene posmične
komponente naprezanja).

6.4.2 Dodatna naprezanja ispod kružne jednoliko opterećene površine i Newmarkovi
krugovi

Na osnovi Bousinesqa, Newmark (Newmark, 1935) je izveo rješenje za dodatno naprezanje
ispod sredine kružno opterećene ploče (na površini elastičnog poluprostora).
r
z
∆σ
p

Slika 6.4-2 Element tla ispod centra kružno opterećene površine.
∆σ
v
= p.I
c
(6.4-4)

¦
)
¦
`
¹
¦
¹
¦
´
¦

|
.
|

\
|
+ − = ∆

2
3
2
1 1
z
r
p
V
σ (6.4-5)
Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 79


p
σ
v
' = 0,1p'
0,2p'
0,4p'
0,6p'
0,9p'
4r
2r
r
r
1 0.8 0.6 0.4 0.2 0
p'
z
1
0.9
0.8
0.7
0.6
0.5
0.4
0.3
0.2
0.1
0
0.7
0.6
0.5
0.4
0.3
0.2
0.1
A
B
raspodjela dodatnih
naprezanja ispod
središnje točke A
raspodjela dodatnih naprezanja
ispod rubne točke B
(neposredno s vanjske strane,
gdje je rubno napr. p=0)

Slika 6.4-2 Prikaz širenja normalnih naprezanja ispod kružnog temelja.

Ako je temelj ukopan, kontaktno opterećenje treba smanjiti jer se tlo rasterećuje za težinu
iskopanog tla (uzeti γ', ako je RPV na površini terena):
p' = p - γ z (6.4-6)
Ishodište koordinatnog sustava premještamo tada s površine na dno temelja otkuda onda
određujemo novu koordinatu z' (umjesto z, s povšine, sl. 6.4-2)
Na osnovi Newmarkovog opterećenja može se odrediti raspodjela naprezanja ispod
kružnog opterećenja (sl. 6.4-2). Primjećuje se da se kontaktno opterećenje p’ smanjuje na samo
20% na dubini koja je jednaka promjeru temelja.
Pomoću ovog je rješenja Newmark razvio metodu za određivanje dodatnih naprezanja
ispod površine proizvoljnog oblika.

Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 80
0 1
z = a

Slika 6.4-3 Newmarkovi krugovi za određivanje normalnih naprezanja ispod
temelja proizvoljnog oblika.

Jednadžba 6.4-5 može se preformulirati na slijedeći način:

1 1
3
2

|
|
.
|

\
| ∆
− =

p z
r
v
σ
(6.4-6)
Ako se za odnos N = ∆σ
v
/ p uvrštavaju, primjerice, 0,1, 0,2 ...., dobiju se vrijednosti r/z kao u
tab. 6.4-1. Da se ilustrira značenje te tablice, može se reći (za, primjerice, prvi stupac): da bi
prirast dodatnog naprezanja u dubini od 1,0 m, ispod centra kružno opterećene površine bio 0,1
.

p, polumjer (r) te površine treba biti 0,27 m. Za
∆σ
v
= 0,2
.
p, u istoj dubini, treba opteretiti površinu od 0,40 m. Treba primijetiti da ako
opteretimo prstenastu površinu unutarnjeg polumjera 0,27 m, a vanjskog 0,40 m, prirast
naprezanja na 1,0 m će ponovno biti 0,1
.
p. To znači da, ako opterećujemo prstenaste površine s
polumjerima koji su jedan za drugim u tab. 6.4-1, prirast naprezanja na jediničnoj dubini bit će
uvijek 0,1
.
p. Ako te prstenove podijelimo radijalno, sa zrakama kao na sl. 6.4-3, prirast
naprezanja od svake pačetvorine bit će 0,1/20
.
p = 0,05
.
p.
Iz navedenog slijedi da se u mjerilu slike može ucrtati tlocrt temelja i samo prebrojiti sve
pačetvorine koje temelj prekriva (recimo, n pačetvorina). Dodatno naprezanje u jedičnoj dubini
bit će tada ∆σ
v
= n
.
0,05
.
p.
Budući da su Newmarkovi izrazi dobiveni iz linearno elastičnog odnosa naprezanja i
deformacija, ova se konstrukcija može primijeniti za bilo koju dubinu z. Na sl. 6.4-1 je
naznačena i jedinična dimenzija, z = a (a je dužina te crte u cm). Za traženu dubinu, z, se sve
dimenzije temelja reduciraju s veličinom a/z i nacrtaju na Newmarkovom dijagramu tako da se
središte krugova poklopi s točkom temelja u kojoj treba odrediti dodatno naprezanje, sl. 6.4-4.
Na taj se način može dobiti raspodjela dodatnih naprezanja po dubini ispod bilo koje točke
temelja.
Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 81

Tablica 6.4-1 Za kružno opterećenu površinu: veza prirasta naprezanja N =
∆σ
v
/ p i odgovarajućeg promjera, r, za jediničnu dubinu (prema
Newmark, 1935).

N 0,1 0,2 0,3 0,4 0,5 0,6 0,7 0,8 0,9 0,95 1,0
r/z 0,270 0,400 0,518 0,637 0,766 0,918 1,110 1,387 1,908 2,523 :



Primjer 6.4. -1
Zadan je temelj dimenzija prema slici dolje, s kontaktnim opterećenjem p
k
= 250 kN/m
2
. Odredi
dodatno vertikalno naprezanje ispod točke A, na dubini od 80 m, pomoću Newmark–ove mreže.
















Rješenje:

Na Newmark-ovu mrežu za određivanje neprezanja ispod temelja proizvoljnog oblika potrebno
je ucrtati zadani temelj, i to na sljedeći način:

- prvo odredimo mjerilo tako da nam dužina 01 odgovara dubini točke (A) u kojoj
određujemo naprezanje (z = 80 m)
- zatim u tom mjerilu nacrtamo zadani temelj, s točkom A u centru Newmark-ove mreže
- izbrojimo koliko segmenata Newmark-ove mreže pokriva (ili djelomično pokriva) temelj (n)
- utjecajni faktor jednog segmenta naznačen je na mreži (I)
- dodatno naprezanje izračunamo prema formuli

| |
2
/ m kN I n p
k v
⋅ ⋅ = ∆σ






A
40
20
10
20 40 60
Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 82
0 1
z = a
I = 0,005
80 m
Newmark-ova mreža s ucrtanim temeljom






























2
/ 250 m kN p
k
= (opterećenje temelja)
005 , 0 = I (utjecajni faktor jednog segmenta mreže)
31 = n (broj segmenata)
2
/ 75 , 38 005 , 0 31 250 m kN I n p
k v
= ⋅ ⋅ = ⋅ ⋅ = ∆σ (dodatno naprezanje)


6.4.3 Dodatna naprezanja ispod pravokutnog opterećenja

Za određivanje dodatnih naprezanja u tlu ispod pravokutnog temelja može s primijeniti
aproksimativna metoda odnosno (metoda 2:1)
Aproksimativna metoda temelji se na pretpostavci da se raspodjela naprezanja (u horizontalnoj
ravnini) širi sa porastom dubine (slika 6.4-4).
Iz slike se može uočiti da pravac naprezanja ima nagib 2:1 što dovodi do zaključka da na bilo
kojoj dubini z, parametri L i B povećavaju za iznos dubine z. Prema tome naprezanje na dubini z
iznosi
| |
2
v
m / kN
) z L )( z B (
P
+ +
= σ ∆

gdje je P = koncentrična sila
B = širina
Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 83
L = dužina
Z = dubina

v
σ ∆ = dodatno naprezanje
∆σ
v
z
L
B
1
2
1
2


Slika 6.4-3 Raspodjela dodatnih naprezanja po dubini

Kako su P, L i B konstantni u proračunu za dati temelj očito je da se naprezanje smanjuje kako
se dubina povećava. Ova metoda se koristi samo za preliminarane analize stabilnosti temelja jer
rješenja nisu dovoljno točna. Da bi se dobila točnija rješenja koristi se teorija elastičnosti.

Primjer 6.4.-2.
Na tlo jedinične težine γ = 17 kN/m
3
postavljen je temelj dimenzija B×L = 3×4, s kontaktnim
opterećenjem p
k
= 117 kN/m
2
. Potrebno je odrediti raspodjelu početnih vertikalnih naprezanja

vo
), na dubinama 5m, 10m, 15m i 20m, te dodatna vertikalna naprezanja (∆σ
v
) prema metodi
1:2

.
p
k
=117 kN/m
2
z'=5m
p
k
B
L
γ = 17 kN/m3

Rješenje:

- početna vertikalna naprezanja

| |
2
/ m kN z
vo
γ σ ⋅ =

- dodatna vertikalna naprezanja prema metodi 1:2

Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 84
| |
2
v
m / kN
) z L )( z B (
P
+ +
= σ ∆ (dodatno naprezanje u tlu)

komentar: U zadatku valja uočiti da je zadano kontaktno opterećenje
k
p , a ne koncentrična sila
P. Da bi smo odredili koncentričnu silu P potrebno je kontaktno opterećenje pomnožiti sa
površinom temelja.

kN L B p P
k
1404 4 3 117 = ⋅ ⋅ = ⋅ ⋅ = (ukupna sila temelja na tlo)


-tablica raspodjele početnih i dodatnih naprezanja po dubini








-dijagram raspodjele početnih i dodatnih naprezanja po dubini











z [m] σ
vo
[kN/m
2
] (B+z)(L+z) [m
2
] ∆σ
v
[kN/m
2
]
0 0 12 117,00
5 85 72 19,50
10 170 182 7,71
15 255 342 4,11
20 340 552 2,54
0 100 200 300 400
Početno naprezanje σ
vo
[kN/m
2
]
20
15
10
5
0
D
u
b
i
n
a

z

[
m
]
0 40 80 120
Dodatno naprezanje ∆σ
v
[kN/m
2
]
20
15
10
5
0
D
u
b
i
n
a

z

[
m
]
Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 85
6.4.4 Dodatna naprezanja ispod trakastog opterećenja
Newmarkova konstrukcija traži određene pripreme i ponešto zamoran postupak crtanja i
proračunavanja veličina temelja u različitim mjerilima. Budući da su najčešći oblici temelja
pravokutni, izvedeni su izrazi i konstrukcije prilagođeni upravo takvim temeljima. Pravokutni
temelji protežu se od najjednostavnijeg (i najčešćeg) kvadratnog oblika (za tzv. temelj samac,
ispod stupa) do temeljne trake (za zidove). Ako je jedna dimenzija vrlo dugačka, možemo temelj
smatrati tzv. “beskonačnom trakom”, za koju je izraz dao Terzaghi (1943), sl. 6.4-5,a:
∆σ
v
= q ·I
s
, gdje je I
s
= [β + sin β.cos( β + 2 α) ] / π (6.4-7)
Na sl. 6.4-5b prikazan je rezultat takvog proračuna linijama jednakog intenziteta
dodatnog naprezanja. Vidi se da je, primjerice, prirast od 0,2
.
p, ispod sredine trake oko
3
.
b (jedne i pol širine temeljne trake). Prema tome, utjecaj površinskog opterećenja relativno
brzo opada s dubinom.

α
β
∆σ
V
x
b b
z
c
L
q


a) b)
Slika 6.4-5 a) shema za proračun dodatnih vertikalnih naprezanja i b) prikaz
širenja dodatnih vertikalnih naprezanja ispod trakastog temelja.
6.4.4 Dodatna naprezanja ispod ugla pravokutne jednoliko opterećene površine
(Steinbrenner, 1934 i Newmark 1935)

Na osnovi Bousinesqovog rješenja, Steinbrenner (Steinbrenner, 1934) je izveo rješenje za
dodatno opterećenje u dubini z' ispod ugla pravokutnog temelja dimenzija b × l , s time da je b <
l (sl. 6.4-6a), prema izrazu:
p I
V
⋅ = ∆σ , (6.4-8)
Utjecajni koeficijent I određuje se prema dijagramu sa slike (sl. 6.4-6b) za odgovarajuću
dubinu z'/b i odnos l/b. Kako je utjecajni koeficijent određen za dodatno naprezanje ispod ugla
pravokutnog temelja, dodatno naprezanje ispod bilo koje točke pravokutnog temelja možemo
dobiti linearnom kombinacijom takvih pravokutnika. Razlikujemo dvije situacije:
− za točku A, unutar pravokutnika i
− za točku B, izvan pravokutnika.
q
0,9 q
0,7 q
0,5 q
0,3 q
0,1 q
Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 86
Za točku A, postupa se prema shemi na sl. 6.4-6c. Pravokutna površina se podijeli na
četiri manja pravokutnika i za svaki od njih se odredi I (uvijek pazeći koja je manja, a koja veća
stranica), pa slijedi:
I=I
1
+I
2
+ I
3
+I
4
(6.4-9)
Zbrajanje koeficijenata znači da ćemo djelovanja svih četiriju pravokutnika superponirati.
To je dozvoljeno samo ako vrijedi pretpostavka da je sredina (poluprostor) linearna i elastična, a
što je i bilo polazište za Boussinesqova i Steinbrennerova rješenja.
Za točku B, postupa se prema shemi na sl. 6.4-6d. Osnovni pravokutnik se produlji do
točke B. Nakon toga je postupa po jednakom principu kao kod točke A, s time da se utjecaji
dvaju pravokutnika izvan područja osnovnog pravokutnika (I
III
i I
IV
) moraju oduzeti:
I=I
1
+I
2
- I
3
-I
4
(6.4-10)
0 0
.
0
5
0
.
1
0
.
1
5
0
.
2
0
.
2
5
I
σ
=
∆σ
q
0
2
4
6
8
10

z
'
b

=

1
m

l
b
= ∝
B
1
3
2
4
+
+
-
-
1
1 1
1
A b
l
∆σ
V
z
a) c)
b)
d)

l
b
= 1

l
b
= 2

Slika 6.4-6 a) shema za proračun dodatnih vertikalnih naprezanja ispod ugla
pravokutne površine, b) dijagram utjecajnog koeficijenta I, c) shema
površina za proračun naprezanja ispod unutrašnje i d) vanjske točke
na površini.

Numeričku vrijednost za utjecajni koeficijent I, ispod ugla pravokutno opterećene
površine, navodi se prema Newmarku (Newmark, 1935, iz Terzaghi, 1943):
1
) 1 ( 2
1
2
1
) 1 ( 2
4
1
2 2 2 2
2
1
2 2
1
2 2
2 2
2 2 2 2
2
1
2 2
+ + +
+ +
+
+ +
+ +

+ − +
+ +
=

n m n m
n m mn
tg
n m
n m
n m n m
n m mn
I
π
(6.4-11)
gdje je z b m / = , a z l n / = .

Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 87
6.4.5 Karakteristična točka

Do sada smo promatrali samo opterećenja koja izravno djeluju na površinu. U praksi je to
slučaj kad se na površini, recimo, nalazi nasip čiji je temelj u neposrednom kontaktu s temeljnim
tlom. U praksi je obično, između opterećenja i temeljnog tla, posrednik neka temeljna
konstrukcija određene krutosti, koja će preraspodjeljivati kontaktna naprezanja. Ako je krutost
temelja velika (to se obično izražava s EI = ∞ ), a opterećenje na površini temelja jednoliko
rasprostrto, sve točke temelja slijegaju se jednako. Ako je pak, krutost temelja mala do vrlo mala
( EI = 0 ), slijeganja su u formi udubljene plohe (sl. 6.4-7). Za sve krutosti temelja postoje točke
u kojima su slijeganja jednaka (Grasshoff, 1951) i zovu se karakteristične točke. Položaji
karakterističnih točaka su prikazani na sl. 6.4-7. Kod proračuna slijeganja, veličine slijeganja
proračunavaju se najčešće upravo za te točke. Naime, ako kroz tu točku prolazi linija slijeganja
za vrlo kruti i za vrlo savitljivi temelj, onda će kroz nju prolaziti i linije slijeganja za temelje svih
ostalih krutosti.

l
b
0,13
.
b
0,13
.
b
0,74
.
b
0,13
.
l
0,74
.
l
0,13
.
l
kruti temelj
savitljivi temelj
K
K K
K
K K


Slika 6.4-7 Položaji karakterističnih točaka ispod pravokutnog temelja.













Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 88

LITERATURA:
[1] Boussinesq, J. (1885). Application des Potentiels à l'Étude de l'Équilibre et du Mouvement
des Solides Élastiques, Paris, Guthier-Villard.
[2] Bowles, J.E. (1982). Foundation analysis and design, McGraw-Hill Book Company, New
York.
[3] EC 7 1994, Eurokod 7. Dio 1. - Opća pravila, Dio 2. – Projektiranje pomoću
laboratorijskih ispitivanja i Dio 3. – Projektiranje pomoću terenskih ispitivanja.
[4] Grasshoff, H. (1951). Setzungberechnungen Starrer Fundamente mit Hilfe des
Kennzeihnenden Punktes. Der Bauingenieur, Berlin, pp. 53-54.
[5] Lambe, T. W. & Whitman, R. V. (1969). Soil mechanics. Massachusetts Institute of
Technology, John Willey & Sons, Inc., New York.
[6] Nonveiller, E. (1979). Mehanika tla i temeljenje građevina. Školska knjiga, Zagreb
[7] Newmark, N., M., (1935). Simplified computation o f vertical pressures in elastic
foundations, Univ. Illinois Eng. Exper. Sta. Circular 24.
[8] Steinbremmer, W. (1934) Tafeln zur Setzungberechnung. Die Strasse, Vol. 1, pp. 121-124
i Proc. Internatioal Conf. Soil Mechanics, Cambridge, Mass. 1936, Vol. 2 pp. 142-143.
[9] Terzaghi, K. (1943) Theoretical soil mechanics, prema: Teorijska mehanika tla. tiskano
1972, Naučna knjiga, Beograd
.
DODATAK 6A. Veza između općih i glavnih naprezanja - Mohrove kružnice

U općem su slučaju na svim plohama elementa tla, osim normalnih, i posmična naprezanja.
Smjerove glavnih naprezanja dobijemo tako da iz jednadžbi ravnoteže za prikazani element tla
(sl. 6A-1):

α α τ α σ α σ σ cos sin 2 cos sin
2 2
⋅ + ⋅ + ⋅ =
XY Z X
, (6A-1)
α τ α
σ σ
τ 2 cos 2 sin
2
XZ
X Z


= , (6A-2)
odredimo kut α, uz uvjet τ = 0, iz čega slijedi
Z X
XZ
tg
σ σ
τ
α

=
2
2 , i (6A-3)
XZ
Z X Z X 2
2
2 , 1
2 2
τ
σ σ σ σ
σ +
|
.
|

\
|

±

= . (6A-4)


Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 89
P
σ
3
∆z
∆x
∆l
σ
τ
σ
1
α

σ
1
+ σ
3
2

α
σ
σ

σ
1
-

σ
3
2
τ


Slika 6A-1 Mohrova kružnica naprezanja i pol ravnina.

Ako su horizontalna i vertikalna ujedno i glavna naprezanja vrijedi:
α
σ σ σ σ
σ 2 cos
2 2
3 1 2 1
+
+
+
= , (6A-5)
α
σ σ
τ 2 sin
2
3 1

− = . (6A-6)
Ovo je jednadžba kružnice u koordinatnom sustavu (σ, τ), a P je pol ravnina kroz koji se,
provlačenjem paralele, određuju naprezanja na po volji odabranoj ravnini (sl. 9A-1).

Dva karakteristična primjera uporabe Mohrove kružnice prikazana su na sl. 6A-2 i 6A-3.
P

σ
v

+ σ
h
2
σ
v
σ
τ
σ
h
σ
h
σ
v
σ
v
σ
1

σ
τ
α
σ
h
α
τ
σ
pozitivan smjer
posmičnih naprezanja
Mohrova kružnica
P ... pol ravnina


Slika 6.A-2 Određivanje naprezanja u kosoj ravnini kad su glavna naprezanja u
vertikalnoj i horizontalnoj ravnini.

Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 90
σ
1
σ
τ
σ
3
σ
3
σ
1
σ
1
σ
τ
α
σ
3
α
τ
σ
P ... pol ravnina
P



Slika 6.A-3 Određivanje naprezanja kad su glavna naprezanja na kosim
ravninama.

Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 91
7 SLIJEGANJE TLA
7.1 Slijeganje – pojam, uzroci i vrste

Slijeganje je vertikalni pomak površine tla (ili temeljne konstrukcije), koji nastaje pod
djelovanjem opterećenja. Površina tla, u ovom slučaju, može biti i tlo ispod građevine koje se
može nalaziti na različitim dubinama. Sliježu se i pojedinačni dijelovi građevine, kao što su:
temelji, temeljne ploče, piloti i sl.
Slijeganje je najčešće uzrokovano opterećenjem, no može se javiti i uslijed drugih pojava
– zbog sniženja razine podzemne vode, puzanja, dinamičkih efekata i sl. Teško ga je
procijeniti jer:
- je tlo nehomogeno,
- tlo ima složene odnose naprezanja i deformacija,
- je teško odrediti reprezentativne parametre deformabilnosti tla,
- se slijeganje slojeva od koherentnih tala razvija s vremenom.
Zbog toga je određivanje slijeganja u mehanici tla ispravnije nazvati procjenom
(prognozom) nego proračunom.
Općenito se ukupno slijeganje (s
t
) može podijeliti na: trenutno (s
i
), primarno
konsolidacijsko (s
c
) i sekundarno konsolidacijsko (s
s
):

sec
s s s s
cons inst total
+ + = (7.1-1)

Trenutno slijeganje nastupa neposredno nakon promjene opterećenja. Kod krupnozrnatih
tala je to i najizraženija komponenta slijeganja. Kod slabopropusnih, potpuno saturiranih tala
(zbog nemogućnosti brzog istjecanja vode iz pora) izazvano je samo promjenom oblika tla
(distorzionom deformacijom), a bez promjene volumena. Stanje ili proces prilikom kojeg ne
dolazi do istjecanja vode, odnosno promjene volumena nazivamo nedreniranim stanjem
Konsolidacijsko slijeganje (primarno) je posljedica promjene i oblika i volumena uslijed
istjecanja viška vode iz pora, a izrazito je sporo kod zasićenih slabopropusnih tala (glina, prah,
jako zaglinjeni pijesak ili šljunak). Stanje ili proces prilikom kojeg dolazi do istjecanja vode,
odnosno promjene volumena nazivamo dreniranim stanjem
Konsolidacijsko slijeganje (sekundarno) je izazvano puzanjem tla (deformacijom pri
konstantnom opterećenju), a izraženo je kod koherentnih tala. Smatra se da je puzanje posljedica
deformacije samih čestica, a ne više istjecanja vode. Puzanje je izraženo uglavnom kod
visokoplastičnih glina i treseta.
U inženjerstvu se, za proračun slijeganja, često koristi teorija elastičnosti gdje se tlo
tretira kao homogen linearno elastičan materijal. Budući da je tlo porozno, a u porama se nalazi
voda i/ili zrak, potrebno je uzeti i utjecaj istjecanja vode na proračun deformacija. Za početak, bit
će prikazani modeli koji tlo tretiraju kao jednokomponentni materijal, a zatim će se prikazati
modeliranje promjene volumena tla uslijed istjecanja vode iz pora.

7.2 Proračun slijeganja na bazi teorije elastičnosti

7.2.1 Koncentrirana sila na površini linearno-elastičnog poluprostora

Ovdje će se prikazati rješenja (u zatvorenom obliku) proračuna slijeganja za opterećenja
na elastičnom poluprostoru (za sada bez obzira radi li se o dreniranom ili dreniranom stanju).
Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 92
P
s
P
r
z

Slika 7.2-1 Aksonometrijski prikaz slijeganja ispod koncentrirane sile na
elastičnom poluprostoru.

Da je rješenje u zatvorenom obliku, znači da je ono točno (a ne približno) rješenje određenog rubnog problema. Ono
se može prikazati u obliku formule u koju je potrebno samo uvrstiti tražene parametre.
Kada je sloj tla relativno velike debljine, u odnosu na veličinu opterećene površine, i
kada se parametri stišljivosti ne mijenjaju po dubini, može se slijeganje izračunati izravno (u
zatvorenom obliku), na temelju Boussinesqovog rješenja (Boussinesq, 1885) za djelovanje
koncentrirane sile na površini homogenog elastičnog poluprostora (slika 7.2-1):




r E
P
s
P
⋅ ⋅
⋅ −
=
π
ν ) 1 (
2
(7.2-1)
gdje je:
P ... veličina koncentrirane sile,
r ... horizontalna udaljenost od sile do točke u kojoj se izračunava slijeganje,
E ... Youngov modul elastičnosti (tla),
ν ... Poissonov koeficijent (tla).
Iako taj izraz daje točne vrijednosti slijeganja, ipak ima jedan nedostatak za praktičnu
primjenu jer je prema njemu slijeganju ispod hvatišta sile (za r = 0) beskonačno veliko
(singularna točka).


7.2.2 Slijeganje uslijed kontinuiranog opterećenja na kružnoj površini izotropnog
elastičnog poluprorstora

Za kružnu površinu, veličine F, opterećenu kontinuiranim opterećenjem, q, radijusa – R,
slijeganje se izračunava kao integral jednadžbe 7.2-1:

Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 93
∫∫
⋅ ⋅
⋅ ⋅ −
=
) (
2
) 1 (
F
qR
r E
dF q
s
π
ν
, (7.2-2)
gdje je dF element kružno opterećene površine jednolikim opterećenjem q (sl. 7.2-2). Iz gornje
jednadžbe se dobije rješenje na temelju kojeg se može odrediti slijeganje za bilo koju točku na
horizontalnoj udaljenosti r od središta kružne plohe:

E
I R q
s
r
qR
⋅ ⋅
= (7.2-3)
gdje je I
r
utjecajni koeficijent, ovisan o ν i r. Za središte kružne plohe, na temelju izraza 7.2-3,
dobije se:
E
R q
s
qRo
⋅ ⋅ − ⋅
=
) 1 ( 2
2
ν
. (7.2-4)
s
qr
r
z
s
qr0
r
0
q


Slika 7.2-2 Aksonometrijski prikaz slijeganja ispod kružno opterećene površine.


7.2.3 Slijeganje ispod ugla pravokutno opterećene plohe

Slijeganje ispod ugla pravokutne plohe, dimenzija l × b ( l > b) izračunava se prema
E
I b q
s
b
qbo
⋅ − ⋅ ⋅
=
) 1 (
2
ν
. (7.2-5)
gdje se I
b
, koeficijent koji je odredio Steinbrenner (1934), dobije iz izraza (prema Bowles, 1982):
( )
( )
( )
( ) ( )
¦
)
¦
`
¹
¦
¹
¦
´
¦

+ + +
+ +
= 1 ln
1 1
ln
1
2
2
b
l
b
l
b
l
b
l
b
l
I
b
π
(7.2-6)
Ovo je rješenje za fleksibilni temelj, a za kruti temelj treba uzeti 7% manji koeficijent. Ovaj
je izraz primjenljiv za razne tipove propusnih materijala (šljunke i pijeske), pa čak i za relativno
propusne prašinaste materijale.



Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 94
z
s
qb0
l
b
l > b
q

Slika 7.2-3 Aksonometrijski prikaz slijeganja ispod ugla pravokutno opterećene
površine.
7.2.4 Početno i konsolidacijsko slijeganje temelja na površini potpuno saturiranog
poroznog elastičnog poluprostora

U izrazu 7.1-1, kao dio ukupnog slijeganja, razlikujemo početno, primarno konsolidacijsko i
sekundarno konsolidacijsko slijeganje, tj.
sec
s s s s
cons inst total
+ + = , gdje smo w
inst
pripisali
nedreniranom, a s
cons
dreniranom stanju. Ovdje ćemo pokazati kako treba razlikovati i parametre
tla E
t
i ν koji se odnose na tlo s vodom (a odgovaraju nedreniranom stanju) od parametara koji se
odnose na skelet (čvrste čestice) tla E’ i ν’ (i odgovaraju dreniranom stanju). Ponašanje tla s
vodom, kad nije omogućeno dreniranje, određuje nestišljiva voda u porama (tlo je potpuno
saturirano). Tada je vrijednost ν = 0.5 (tj. promjena vertikalne deformacije jednaka je sumi
bočnih deformacija).
Između dva para parametara ( E
t
, ν = 0.5) i ( E’ , ν’) se može uspostaviti veza na temelju
činjenice da voda ne može preuzeti posmik tj. da je modul posmika G svojstvo samo čvrstih
čestica i u nedreniranom i dreniranom stanju, tj, da je G = G’. Prema teoriji elastičnosti je
( ) ν +
=
1 2
E
G , (7.2-7)
Iz uvjeta da je G = G’ slijedi
( ) ( ) ' 1 2
'
1 2 ν ν +
=
+
E E
t
, (7.2-8)
a uz ν = 0.5 slijedi:
( ) ' 1 2
' 3
ν +

=
E
E
t
. (7.2-9)
Na temelju gornjeg izraza može se dobiti odnos početnog i konsolidacijskog slijeganja
za, primjerice, središte kružne plohe (izraz 7.2-4):
( )
E
r q
s
o
qr
0
2
1 2 ⋅ ⋅ − ⋅
=
ν
. (7.2-10)
Početno slijeganje (bez promjene volumena, ν = 0.5) je onda

( ) ( )
' 3
' 1 2
3
2 5 . 1 5 . 0 1 2
0
0 0
2
E
r q
E
r q
E
r q
s
t t
inst

+ ⋅
⋅ =
⋅ ⋅
=
⋅ ⋅ −
=
ν
. (7.2-11)
Konsolidacijsko je slijeganje povezano s efektivnim parametrima:

( )
'
1 2
2
E
R q
s
cons
⋅ ⋅ −
=
ν
. (7.2-12)
Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 95
Odnos dvaju slijeganja onda ovisi samo o vrijednosti Poissonovnog koeficijenta:

( ) ( )
;
1 2
1
1 2
1
2
ν ν
ν

=

+
=
cons
inst
s
s
za
6 . 1
1
2 . 0 ⇒ = ν ; a za
4 . 1
1
3 . 0 ⇒ = ν (7.2-13)
Dakle, prema teoriji elastičnosti, konsolidacijsko slijeganje je (za uobičajene vrijednosti
Poissonovog koeficijenta, 0.2 i 0.3) za 40%, odnosno 60%, veće od početnog.
Komentar: Ovdje prikazana rješenja za proračun slijeganja se mogu odrediti samo za
jednostavnije probleme teorije elastičnosti. Treba ih razlikovati od rješenja pomoću numeričke
integracije koja će biti prikazana u slijedećem potpoglavlju.

7.3 Proračun slijeganja za slučaj spriječenih bočnih deformacija
7.3.1 Edometar i edometarski model

Nedostatak izraza za slijeganje po teoriji elastičnosti je što su primjenljivi samo ako se za tlo
može pretpostaviti da je homogeno i izotropno. Češći je slučaj da je tlo horizontalno uslojeno, a
tada u obzir treba uzeti parametre deformabilnosti svakog sloja. U takvom je slučaju bolje
primijeniti pojednostavljeni, tzv. edometarski model tla, u kojemu su uprošćeni uvjeti
deformacija tla, ali su zato potpunije modelirane karakteristike deformabilnosti slojeva, nego u
zatvorenim rješenjima teorije elastičnosti. Naziv edometarski model potječe od edometra,
laboratorijskog uređaja za mjerenje deformabilnosti tla.
U edometar (sl. 7.3-1) se, u pravilu, ugrađuju samo uzorci koherentnih materijala; uzorak
je valjkastog oblika, obično promjera 6 do 7cm, a visine oko 2cm.

uzorak
porozni kamen
(omogućava jednoliko dreniranje uzorka)
kapa uzorka
mikroura
(mjeri pomak δ)
prsten koji sprečava
bočnu deformaciju


Slika 7.3-1 Edometar.

Deformabilnost uzorka se ispituje tako da se optereti vertikalno, preko kape uzorka, a
porozni kamenovi (pločice) s gornje i donje strane omogućuju dreniranje uzorka. Zbog
opterećivanja, u pornoj se vodi uzorka povećaju gradijenti i voda istječe u prostor oko uzorka.
Pri opterećivanju se uzorak ne može bočno širiti jer je sa strane omeđen krutim prstenom
( 0 =
h
ε ). Takav isti rubni uvjet vrijedi za numerički model slijeganja (vidi 7.3.2) kojega zato i
nazivamo edometarski model slijeganja.
Obzirom da nema bočne deformacije, vertikalna deformacija uzorka je upravo jednaka
volumenu istisnute vode podijeljenom s površinom uzorka, pa se sve odvija u jednoj dimenziji (u
smjeru vertikalne osi).
Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 96
Opterećenje se nanosi u stupnjevima i to tako da je svaki slijedeći stupanj opterećenja
dva puta veći od prethodnog. Kod svakog stupnja opterećenja se mora čekati da višak vode
izađe iz uzorka. Naime, zbog mogućnosti dreniranja vode na krajevima uzorka, u edometru se
nakon nanošenja opterećenja, odigrava slijedeće:
¾ I FAZA: (t
0
= 0) u početku svo opterećenje preuzima voda (kao krući medij), a čvrste čestice
nisu opterećene. Praktički nema promjene volumena uzorka (nedrenirano stanje).
¾ II FAZA:(t > t
0
) voda koja prolazi između čvrstih čestica i kroz porozne kamenove
prelazi u okolinu, a volumen uzorka se smanjuje, tj. uzorak se sliježe (drenirano stanje).
Ove se faze mogu predočiti slikovito tako da se uzorak u edometru prikaže kao lonac s
vodom koji ima poklopac. Poklopac je oslonjen na opruge koje predstavljaju skelet tla (sl. 7.3-2).
Otvori uz rub poklopca su mali, pa voda sporo istječe.
opterećenje
I faza II faza
δ
t


Slika 7.3-2 Faze edometarskog pokusa.

U I fazi svo opterećenje preuzima voda (opruge su opuštene),
p u = ∆ i 0
'
= ∆σ (7.3-1)
U II fazi, s istjecanjem vode iz pora, opterećenje preuzimaju i čvrste čestice. Dio
dodatnog opterećenja preuzima voda, a dio opruge:
p=∆u+∆σ

. (7.3-2)
Na kraju druge faze edometarskog pokusa višak vode je istekao kroz otvore, a svo
opterećenje preuzimaju opruge (opruge stisnute, a porni tlak je jednak nuli),
p = ∆
'
σ i 0 = ∆u . (7.3-3)
U edometru se ne može mjeriti porni tlak, pa zbog toga treba čekati da se slijeganje, pri
određenom stupnju opterećenja, umiri, a što je znak da je prestalo istjecanje vode iz pora. Za
svaki stupanj opterećenja čeka se obično 24 sata što je ujedno i radni ciklus u geomehaničkom
laboratoriju (od jutra do jutra). Slijeganje, po stupnjevima opterećenja, je prikazano na dijagramu
na sl. 7.3-3a. Na sl. 7.3-3b je tzv. edometarski dijagram, izveden iz prethodnog, a prikazuje
ovisnost slijeganja uzorka o efektivnim vertikalnim naprezanjima (na kraju II faze kad se smatra
da su porni tlakovi jednaki nuli).

Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 97
t [sati]
δ
t
log p
δ
k
0 24
I faza
II faza
∆u ≈ 0
p
1
p
2
p
3
p
4
p
1
= p
1
'
p
2
= p
2
'
p
3
= p
3
'
p
4
= p
4
'
δ
k1
δ
k1
δ
k1
δ
k1
p
1
p
2
p
3
p
4
edometarski dijagram
konačno
slijeganje
stupnjevi
opterećenja
a) b)


Slika 7.3-3. a) dijagram slijeganja uzorka u vremenu i b) edometarski dijagram.


Običaj je da se edometarski dijagram prikazuje, umjesto sa slijeganjem uzorka, δ
ki
s
promjenom koeficijenata pora e. Budući da je spriječeno bočno širenje, promjena visine izravno
je povezana s promjenom koeficijenta pora. Kod slijeganja uzorka u edometru mijenja se samo
sadržaj vode (čvrste čestice ostaju) pa se uzorak može prikazati i kao na

h
0 h
1
h
s
h
v
h
v1
∆h
∆h
v
čvrste čestice



Slika 7.3-4 Promjena visine edometarskog uzorka za prvi stupanj opterećenja.

sl. 7.3-4. Početni koeficijent pora je
s
v
h
h
e =
0
, (7.3-4)
a koeficijent pora nakon slijeganja (h
c
ostaje konstantan).
s
v
h
h
e
1
1
=
. (7.3-5)
Deformacija uzorka tla je:
s
s v
v v v
h
h h
h h
h
h
: /
1
0
+

=

= ε . (7.3-6)
Veza relativne deformacije i koeficijenata pora e dana je izrazom
0 0
1 0
1 1 e
e
e
e e
+

=
+

= ε , (7.3-7)
Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 98
gdje je ∆e promjena poroziteta koja odgovara promjeni naprezanja ∆σ

, pa je edometarski modul:
e
e
E
o
z
oed

+ ⋅ ∆
=

=
) 1 ( ' ' σ
ε
σ
(7.3-8)
Treba imati na umu da edometarski modul nije konstanta materijala već vrijedi samo za
prirast naprezanja od σ
g

do σ
g

+ ∆σ

. Zbog toga, za koherentne materijale, nije praktično u
proračunima baratati s edometarskim modulom kao parametrom deformabilnosti materijala.
Pokazalo se, međutim da, ako se naprezanja na osi abscisa nanesu u logaritamskom
mjerilu, promjene koeficijenta pora mogu linearizirati, tj. prikazati pravcem (vidi grafičku
konstrukciju na sl. 7.3-10). Tada se, ipak, može definirati parametar deformabilnosti materijala
koji je konstantan u velikom rasponu naprezanja (dužine s nagibima c
c
i c
r
, sl. 7.3-7.).
σ
e
σ
e
stupanj prekonsolidacije OCR =
σ
P
σ
g
r
a
s
t
e
r
e
ć
e
n
je
c
r
c
c c
r
c
r
c
c
c
r
σ
g
σ
g
σ
p


a) b)

c
c
...indeks kompresije
c
r
...indeks rekompresije
σ
g
...geološko (geostatičko ) opterećenje (od vlastite težine)

Slika 7.3-5 Edometarski dijagram za normalnokonsolidirano i prekonsolidirano tlo.

Vidi se da, iako lineariziran, edometarski se dijagram sastoji od nekoliko dužina. To je
zbog toga što je deformabilnost tla drugačija pri opterećenju i rasterećenju, nagibi c
c
i c
r
, tj.
indeks kompresije i indeks rekompresije. Karakteristična je točka na dijagramu gdje je
naprezanje u edometru jednako normalnom naprezanju u tlu. Na sl. 7.3-5. prikazani su
edometarski dijagrami za tzv. normalno konsolidirano (sl. 7.3-5., a) i prekonsolidirano tlo (sl.
7.3-5., b).

7.3.2 Normalno konsolidirano (NK) i prekonsolidirano tlo (PK)

Gore spomenute promjene deformabilnosti (odnosno nagiba dužina) imaju porijeklo u
geološkom procesu nastajanja slojeva tla, tj. današnje stanje tla je posljedica događanja u
njegovoj geološkoj povijesti. Pretpostavlja se da su horizontalni slojevi tla nastali taloženjem u
mirnoj vodi i da su postigli ravnotežno stanje naprezanja uslijed vlastite težine. Takav proces
nazivamo normalnom konsolidacijom, a tlo normalno konsolidiranim, (NK). Rezultati
ispitivanja u edometru takvog materijala pokazat će naglo povećanje stišljivosti uzorka (prijelaz
od nagiba c
r
u

c
c
) kad opterećenje premaši naprezanje od vlastite težine sloja iz kojega je uzorak
izvađen (σ
g
).
Čest je, međutim, slučaj da, nakon normalne konsolidacije, dio tla (sloj) bude odnesen,
obično djelovanjem vode ili vjetra. Iako toga sloja više nema, element tla će pokazati lom u
Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 99
edometarskom dijagramu na mjestu najvećeg prethodnog naprezanja. Takvo tlo nazivamo
prekonsolidiranim tlom (PK), a odnos najvećeg naprezanja u povijesti (σ
p
), prema današnjem

g
), stupnjem prekonsolidacije OCR (overconsolidation ratio):
g
p
OCR
σ
σ
= .
σ
v
∆σ
σ
g
z
površina
uzorak tla
izvađen iz ove
dubine
p
0
p
0


Slika 7.3-6 Opterećenje elementa tla na dubini z.

Ovdje se vidi da je važno znati, za proračun slijeganja je li tlo NK ili PK i koja su
početna naprezanja u tlu. Kažemo da tlo “pamti” svoju povijest.
Slijeganje tla nastaje kao posljedica promjene naprezanja od σ
g

na σ
g

+ ∆σ

(sl. 7.3-6.).
σ
e
σ
e
c
r
c
c
c
r
c
c
σ
g
σ
g
σ
p
∆e
NK
∆e
PK
∆σ ∆σ
NK
PK



Slika 7.3-7 Prirast koeficijenta pora kod normalnokons. i prekonsolidiranog tla.
Posljedica promjene naprezanja je promjena koeficijenta pora uzorka. Za NK se računa
prema:
g
g
NK
c e
σ
σ σ ∆ +
⋅ = ∆ log
0
, (7.3-9)
a relativna deformacija
g
g
c
NK
e
c
e
e
σ
σ σ
ε
∆ +

+
=
+

= log
1 1
0 0
. (7.3-10)
Za PK će to biti (sl. 7.3-7):
g
g
r
e
c
σ
σ σ
ε
∆ +

+
= log
1
0
. (7.3-11)
Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 100
Komentar: Budući da je c
c
znatno veći od c
r
, i slijeganja NK su znatno veća od slijeganja u PK
za jednake ostale uvjete. Izrazima 7.3-9 i 7.3-10 u obzir se uzima nelinearno ponašanje tla jer su
c
r
i

c
c
nagibi pravaca, ali u polulogaritamskom mjerilu, što znači da su u linearnom mjerilu ti
pravci krivulje. Ovim se izrazom također u obzir uzima različito ponašanje pri opterećenju i
rasterećenju, pa možemo reći da edometarski model točnije opisuje ponašanje (koherentnih)
materijala nego što se to dobije računom s edometarskim modulom.

7.3.3 Konstrukcija edometarskog dijagrama iz mjerenih vrijednosti

Edometarski dijagrami na sl. 7.3-5. i 7.3-7. su idealizirani edometarski dijagrami. Stvarni
dijagrami često nemaju tako jasne prelaze od nagiba c
r
na

c
c
i obrnuto. To može biti posljedica
poremećenosti uzorka prilikom vađenja iz tla, transporta i ugradnje u edometar, ali i pogrešaka
za vrijeme mjerenja u edometru - trenja između kape uzorka i stjenci prstena te nagnutosti kape
uzorka. Zbog toga su razni autori dali prijedloge konstrukcije (odnosno rekonstrukcije)
elemenata edometarskog dijagrama.
Prvo treba odrediti početni koeficijent pora. Ako je uzorak bio potpuno zasićen, to se
odredi iz vlažnosti i gustoće tla ( Gs
.
w = Sr
.
e
o
):

e
o
= Gs
.
w, (za Sr = 1.0).


Konstrukcija točke naprezanja prekonsolidacije. Casagrande je (1936) predložio da se
točka prekonsolidacije konstruira tako (sl. 7.3-9.) da se u točki najveće zakrivljenosti na
dijagramu povuku horizontala, tangenta i simetrala kuta među njima. Na završni dio krivulje se
povuče asimptota i gdje ona siječe simetralu kuta – tu je tražena točka. Da se dobije jasni završni
dio, uzorak treba opterećivati sve dok se ne zbije na (0,4+0,05) e
o
.
Konstrukcija nagiba c
r
na

c
c
. Kroz e
o
se povuče horizontala do naprezanja koje
odgovara vlastitoj težini tla, a onda se ta točka spoji s točkom prekonsolidacije (sl. 7.3-10.).
Kako se određuju nagibi c
r
i

c
c
vidi se na slici.


7.3.4 Teoretske pretpostavke za proračun slijeganja pomoću edometarskog modela

Tada je primjerenije modelirati slijeganje tla kao stupca bez bočnih deformacija (sl. 7.3-11.). Pri
tome je vertikalna deformacija, što je ujedno i slijeganje površine tla, zbroj relativnih
deformacija od površine do dubine z u kojoj se još osjeća utjecaj opterećenja površine (to je oko
dubine u kojoj se dodatno naprezanje smanji na 1/10 početne vrijednosti ):
Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 101
10 100 1000 10000
naprezanje [kPa]
0.3
0.4
0.5
0.6
0.7
0.8
0.9
1
k
o
e
f
i
c
i
j
e
n
t

p
o
r
a
,

e
e
0
=w
N
.r
s
/r
w
=1,008
σ
p
=900 kPa
tangenta
≅ α/2

Slika 7.3-9 Grafička konstrukcija točke prekonsolidacije (Casagrande, 1936).

log p →


k
o
e
f
i
c
i
j
e
n
t

p
o
r
a
,

e
C
s
C
r
C
c
"neporemećen
uzorak"
"djevičanska"
krivulja
p
c
= prekonsolidacijsko naprezanje
p
0
= naprezanje od težine stupca tla
poremećen
uzorak
≅(0,4+0,05)×e
0
e
0 A
C
r
log p →



k
o
e
f
i
c
i
j
e
n
t

p
o
r
a
,

e

≅(0,4+0,1)×e
0
"neporemećen
uzorak"
"djevičanska
krivulja"
poremećen
uzorak
a)
b)

Slika 7.3-10 Grafička konstrukcija nagiba c
r
i

c
c
.

⋅ =
z
z
dz s
0
ε . (7.3-13)
Ukupna se deformacija može odrediti množenjem relativne deformacije s visinom štapa,
l
o
, odnosno, ako naprezanje nije jednoliko po cijeloj visini (kao što je to slučaj s dodatnim
Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 102
naprezanjima), stupac se zbog numeričke integracije podijeli na dijelove. Da se odredi relativna
deformacija, potrebno je znati odnose (veze) naprezanja i deformacija za promatrani materijal
(tlo). Kada je veza linearna, relativna se vertikalna deformacija dobije prema:

E
σ
ε

= , gdje je E...Youngov modul (sl. 7.3-11, a) (7.3-14)
Ako je stupac materijala bočno opterećen sa ∆σ
x
i ∆σ
y
, onda je
| |. ) (
1
y x z z
E
σ σ ν σ ε ∆ + ∆ ⋅ − ∆ ⋅ = . (7.3-15)
Prema teoriji elastičnosti, vertikalna deformacija izražava se kao funkcija vertikalnih i
horizontalnih naprezanja, prema izrazu:
( ) | |
y x z z
E
σ σ ν σ ε + − =
1
. (7.3-16)
Za deformacije u ostala dva smjera se analogno mogu napisati odgovarajući izrazi. U tlu
su bočne deformacije, zbog utjecaja okolnog tla, uglavnom spriječene, pa ih se može uzeti da su
jednake nuli tj.
( ) | | 0
1
= + − =
z y x x
E
σ σ ν σ ε (7.3-17a)
( ) | | 0
1
= + − =
z x z y
E
σ σ ν σ ε . (7.3-17b)
Iz izraza 7.3-15 do 7.3-17, može se dobiti odnos

− ⋅ +
− ⋅
∆ =
) 2 1 ( ) 1 (
) 1 (
/
ν ν
ν
σ ε
E
z z
(7.3-18)
Izraz u nazivniku, kad se usporedi s jed. 7.3-14 je modul, samo dobiven uz uvjet
deformacije stupca tla, ε
x
i ε
y
= 0, odnosno

oed z z
E / σ ε ∆ = (7.3-19)
l
∆σ
z
∆σ
z
∆σ
z
∆σ
z

σ
y
∆σ
x
∆σ
x
= 0
∆σ
y
= 0
a) b)


Slika 7.3–11 a) elastični štap i b) stupac kao modeli za proračun slijeganja.
Odavde možemo izvesti odnos između naprezanja i deformacija koji nazivamo
edometarskim modulom (prema laboratorijskom uređaju u kojemu se mjeri (kao što ćemo
kasnije vidjeti) i označava s E
oed
. Termin edometarski modul, za razliku od ostalih modula,
uključuje da su pri njegovom određenju bočne deformacije bile jednake nuli.
( )
( )( ) ν ν
ν
2 1 1
1
− +

=
E
E
oed
. (7.3-20)
Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 103
Prema izrazu 7.3-12 dobivamo približan izraz za slijeganje (približan jer je uvedena
pretpostavka da su bočne deformacije jednake nuli):



=
z
oed
z
E
dz
s
0
σ
, (7.3-21)
odnosno, ako je edometarski modul konstantan s dubinom, može se napisati i

⋅ =
z
z
oed
dz
E
s
0
1
σ . (7.3-22)
Približno numeričko integriranje svodi se na zbroj:

∆ =
z
z
oed
z
E
s
0
1
σ , (7.3-23)
odnosno, ako se edometarski moduli po slojevima razlikuju, potrebno je uzeti drugačiji E
oed
, za
svaki ∆z,

∆ =
z
i zi
oedi
z
E
s
0
1
σ . (7.3-24)

7.3.5 Postupak proračuna slijeganja pomoću edometarskog modela

Postupak proračuna slijeganja teče tako da se, na temelju izračunatih dodatnih naprezanja
(poglavlje 6.) izračunava slijeganje tla. Stupac tla se podijeli na slojeve, visine h
i
,

koji mogu biti
stvarni (tj. granice sloja se postave na mjestima promjene svojstava tla) ili umjetni (stupac se
podijeli na slojeve radi točnije numeričke integracije iako se može raditi o potpuno homogenom
tlu), naime, tako se s manjom greškom može odabrati prosječno dodatno naprezanje za svaki sloj
(sl. 7.3-12). Slijeganje se izračunava kao zbroj slijeganja slojeva (visine h
i
) ispod opterećene
površine. Da se zna koje sve slojeve treba uzeti u proračun slijeganja treba najprije odrediti tzv.
utjecajnu dubinu. Utjecajnom dubinom može se smatrati dubina do koje se «osjeća» promjena
dodatnih naprezanja uslijed vanjskog opterećenja. Prema njemačkim normama (DIN4019) to je
dubina u kojoj je dodatno naprezanje jednako 20% geostatičkog, ako se ispod te dubine ne nalazi
izrazito stišljivi sloj tla.
Slijeganja pojedinih slojeva daju ukupno slijeganje. Za primjer prema sl. 7.3-12, je to:
s
1
+s
2
+s
3
+s
4
= s, (7.3-25)

odnosno

=
=
4
1 i
i
s s . (7.3-26)
Relativna deformacija sloja 1 je:
,
1
1
1
h
s
= ε iz čega je
1 1 1
h s ⋅ = ε . (7.3-27)
Prema tome, slijeganje sloja 1 može se odrediti množenjem debljine toga sloja s
relativnom deformacijom. Ukupno slijeganje određuje se zbrajanjem slijeganja slojeva:
i
oedi
i
i i i
h
E
h s s ⋅

= ⋅ = =
∑ ∑ ∑
σ
ε (7.3-28)

Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 104
sloj 1
sloj 2
sloj 3
sloj 4
površina
nestišljivo tlo (stijena)
prosječno naprezanje
u sloju 1
∆σ
1
∆σ
2
∆σ
3
∆σ
4
h
1
h
2
h
3
h
4
s
1
s
2
s
3
s
4
debljina sloja 1
slijeganje u
sloju 1


Slika 7.3-12 Shema za proračun slijeganja tla.

Komentar: Proračunom slijeganja pomoću edometarskog modula zanemaruju se bočne
deformacije u tlu, ali takav proračun ima određene prednosti jer:
- je potrebno odrediti samo jedan parametar materijala, E
oed
, umjesto dva E’ i ν’.
- je laboratorijski uređaj, edometar, prilagođen upravo za određivanje tog modula, tj. jer se
u njemu ispituje stišljivost uzorka u uvjetima spriječene bočne deformacije,
- su formule za slijeganje jednostavnije,
- se dobro može modelirati stišljivost horizontalno uslojenog tla, što je vrlo čest slučaj.
Edometarski modul je svojstvo materijala. Za svaku novu lokaciju se edometarski moduli
moraju odrediti, a moduli određeni za slična tla na drugim lokacijama mogu poslužiti samo za
ocjenu «reda veličine». Ipak, za materijale kod kojih se uzorci ne mogu izvaditi tako da ostanu u
prirodnom stanju (šljunak i pijesak), moduli se obično određuju na osnovi terenskih ispitivanja,
ili korelacija s njima (vidi poglavlje 3.). Tu su moguće veće greške, međutim, olakotna okolnost
je da su moduli takvih materijala veći, a s time i slijeganja u njima manja, nego u sitnozrnatim
materijalima. Zbog toga se proračuni pomoću edometarskog modula smatraju prihvatljivim za
krupnozrne materijale, dok je problem slijeganja u sitnozrnim materijalima složen, pogotovo ako
je tlo zasićeno vodom, jer se voda u takvim materijalima polagano disipira, pa proces slijeganja
dugo traje. Zbog toga slijeganje sitnozrnih materijala izračunavamo sumiranjem deformacija.

Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 105
7.3.6 Proračun slijeganja po edometarskom modelu sumiranjem deformacija

Izraz za slijeganje 7.3.-27 se koristi za određivanje slijeganja kad se u proračunu može
pretpostaviti da je edometarski modul konstantan za svaki sloj. Kad to nije slučaj, kao primjerice,
kod normalnokonsolidiranih koherentnih materijala, slijeganje se može točnije odrediti izravnim
sumiranjem deformacija po dubini, pri čemu se u obzir uzima utjecaj promjene naprezanja na
svojstva deformabilnosti tla. Naime, taj modul ovisi o veličini početnih (geostatičkih) i dodatnih
naprezanja u svakom sloju. Utjecaj naprezanja na stišljivost može se uzeti u obzir tako da se,
umjesto E
oed
, u izraz za slijeganje izravno uvrste odgovarajuće relativne deformacije koje se
dobiju na temelju mjerenja u edometru. Prema 7.3-12 je, dakle:
( )dz s
z z z

∆ = ' , ' σ σ ε , (7.3-29)
gdje je σ’
z
početno, a ∆σ’
z
dodatno efektivno vertikalno naprezanje. Odgovarajući ε
z
se dobije
mjerenjem, na temelju edometarskog dijagrama (vidi u nastavku, potpoglavlje 7.5):
o
z
e
z e
+

=
1
) (
ε (7.3-30)

Ako je poznat početni koeficijent pora e
0
, i ako se odredi indeks kompresije c
c
te indeks
rekompresije c
r
može se odrediti relativna deformacija za neki sloj prema

Z
Z Z c
z
e
c
'
'
log
1
0
σ
σ σ
ε
∆ +
+
= . (7.3-31)

7.3.7 Ocjena točnosti proračuna slijeganja pomoću edometarskog modela

U ovom će se odjeljku pokazati koliko na određivanje veličine slijeganja utječe pretpostavka da
nema bočnih deformacija. Realno, u tlu bočne deformacije nisu u potpunosti spriječene, pa će se
ovdje pokazati usporedba slijeganja pravokutnog temelja, izračunatih prema točnom i približnom
rješenju. Točno rješenje za taj slučaj glasi (izraz 7.2-5):
( )
E
I b q
s
b
qb
⋅ − ⋅ ⋅
=
2
1 ν
. (7.3-32)
Ovaj će izraz biti upotrijebljen i za ocjenu slijeganja s edometarskim modulom tako da će
se, budući da nema bočnih deformacija, uvrstiti da je ν = 0, a E = E
oed
. Izraz 7.2-5

postaje tada
oed
b
oed
E
I b q
s
⋅ ⋅
= . (7.3-33)
E
oed
je, prema 7.3-19:
( )
( )( ) ' 2 1 ' 1
' 1 '
ν ν
ν
− +

=
E
E
oed
. (7.3-34)
Uvrštenjem edometarskog modula u izraz 7.3-32 dobije se izraz za edometarsko
slijeganje:
( ) ( )
( ) ' ' 1
' 2 1 ' 1
E
I b q
s
b
oed
⋅ −
− ⋅ + ⋅ ⋅ ⋅
=
ν
ν ν
(7.3-35)
Odnos edometarskog slijeganja i teoretski točnog ovisi samo o vrijednosti Poissonovog
koeficijenta:
( )( )
( )( ) ( )
.
' 1
' 2 1
' 1 ' 1
' 2 1 ' 1
2 2
ν
ν
ν ν
ν ν


=
− −
− +
=
qb
oed
s
s
(7.3-36)
Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 106
Utjecaj Poissonovog koeficijenta na odnos edometarskog i teoretski točnog slijeganja
prikazan je u tablici 7.3-1.


Tablica 7.3-1 Utjecaj Poissonovog koeficijenta na odnos edometarskog i teoretski
točnog slijeganja.

ν’ 0 0.1 0.2 0.3 0.4 0.5
s
ed
/ s
qb
1.00 0.99 0.94 0.82 0.56 0.00

Pogreška će, s proračunom slijeganja preko edometarskog modula, biti to veća što je veći ν’.
Za vrijednost ν’ = 0.5, postupak određivanja slijeganja preko edometarskog modula je
neupotrebljiv jer je 0 =
qd
oed
s
s
.
Komentar uz izraze za slijeganja: Slijeganje i lom tla ispod temelja. Ako se u izraze za slijeganja
uvrštavaju sve veća naprezanja, dobit će se sve veća slijeganja i tako u beskonačnost. Takvi
rezultati, naravno, ne odgovaraju stvarnom stanju jer će tlo kod nekog naprezanja popustiti, i za
vrlo male inkremente naprezanja nastat će veliki inkrementi deformacija (slijeganja), odnosno
lom tla. Zbog toga se kod temelja građevina, osim izračunavanja slijeganja, moraju provjeriti i
naprezanja koja dovode do loma tla ispod temelja (dozvoljena kontaktna naprezanja prema
odgovarajućem pravilniku). Za inženjerske se konstrukcije u pravilu traže dovoljno veliki faktori
sigurnosti kako bi radna naprezanja bila dovoljno mala da budu u području u kojemu su ranije
navedeni izrazi za slijeganja još uvijek primjenljivi. Prema tomu, s proračunom dozvoljenog
opterećenja tla određuju se ne samo maksimalna naprezanja na tlo već i područje u kojemu su
izrazi za slijeganja još uvijek primjenljivi (o dozvoljenom opterećenju tla vidi poglavlje 10.).

Dodatak A. Određivanje deformacijskih parametara tla za proračun slijeganja

Za proračun slijeganja, potrebno je što je moguće točnije odrediti veličine deformacijskih
parametara tla (Youngovog modula i Poissonovog koeficijenta, odnosno edometarskog modula).
Za to je potrebno imati neporemećen uzorak koji se ugradi u edometar ili troosni uređaj (vidi
poglavlje 9.) i na njemu se, za razna stanja naprezanja, odrede odgovarajući moduli.
Neporemećeni se uzorci mogu vaditi samo kod koherentnih tala. Te uzorke nije uvijek
jednostavno izvaditi; postupci vađenja neporemećenih uzoraka su skupi, pa se primjenjuju,
uglavnom, kod ozbiljnijih zahvata. Zato se često primjenjuju korelacije na temelju terenskih
mjerenja. Ovdje ćemo navesti neke praktične upute za određivanje parametara stišljivosti za
početna te početna i konsolidacijska slijeganja (prema Bowles, 1982).
Početna slijeganja. Procjenjuju se na temelju:
- ukupnih slijeganja (početna plus konsolidacijska),
- korelacija s nedreniranom čvrstoćom, c
u
,
- troosnih pokusa (anizotropno konsolidirani-nedrenirani), ali s preciznim mjerenjem
deformacija (za normalno konsolidirana tla).
Za krupnozrnate materijale se u praksi ne računaju jer se smatra da se početna slijeganja
događaju za vrijeme gradnje.
Početna i konsolidacijska slijeganja. Za koherentna tla se određuju na temelju ispitivanja
neporemećenih uzoraka u edometru. Za krupnozrnate materijale se moduli određuju na temelju
korelacija s terenskim mjerenjima:
- broja udaraca iz SPP-a (N),
- statičke sonde (CPT) i
Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 107
- probnog opterećenja.
Neke korelacije za određivanje modula elastičnosti za drenirano E
t
i nedrenirano stanje
E’ u tlu te Poissonovog koeficijenta ν’ na temelju N i q
c
(otpora šiljka u statičkom pokusu i
pokusa jednoosne čvrstoće) prikazane su u tablicama A-1, A-2 i A-3.

Tablica A-1 Korelacije za određivanje modula elastičnosti za drenirano, E’, i nedrenirano
stanje, E, tlu te na temelju N i q
c
(u kN/m
2
).

tip tla preko N preko q
c

pijesak 500 (N+15)
18000+750N
(15200 do 22000)ln N
2 do 4 q
c

2(1+D
r
2
) q
c

zaglinjeni pijesak 320 (N+15) 3 do 6 q
c

prašinasti pijesak 300(N+6) 1 do 2 q
c

šljunkovit pijesak 1200(N+6) -
meka glina - 6 do 8 q
c


Tablica A-2 Korelacije za određivanje modula elastičnosti za nedrenirano stanje, E
t
, u
tlu na temelju c
u
(nedrenirane čvrstoće) i indeksa plastičnosti I
p
.

tip gline E
t
I
p
> 30 ili organske gline 100 do 500 c
u

I
p
< 30 ili krute gline 500 do 1500 c
u

1 < OCR <2 800 do 1200 c
u

2 < OCR 1500 do 2000 c
u


Tablica A-3 Tipične vrijednosti Poissonovog koeficijenta ν’.

tip tla ν’
glina, zasićena 0.4 do 0.5
glina, nezasićena 0.1 do 0.3
pjeskovita glina 0.2 do 0.3
prah 0.3 do 0.35
pijesak, zbijen 0.2 do 0.4
pijesak, grubi 0.15
pijesak, fini 0.25
stijena 0.1 do 0.4
prapor 0.1 do 0.3
led 0.36
beton 0.15


BIBLIOGRAFIJA:

[1] Boussinesq, J. (1885). Application des Potentiels à l'Étude de l'Équilibre et du Mouvement
des Solides Élastiques, Paris, Guthier-Villard.
[2] Bowles, J.E. (1982). Foundation analysis and design, McGraw-Hill Book Company, New
York.
[3] Casagrande, A. (1936). The determination of the preconsolidation load and its practical
significance, Proc. of 1st Int. Conf. Soil Mechanics and Foundation Eng. (Cambridge,
Massachusets), p. 60.
Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 108
[4] EC 7 1994, Eurokod 7. Dio 1. - Opća pravila, Dio 2. – Projektiranje pomoću
laboratorijskih ispitivanja i Dio 3. – Projektiranje pomoću terenskih ispitivanja.
[5] Grasshoff, H. (1951). Setzungberechnungen Starrer Fundamente mit Hilfe des
Kennzeihnenden Punktes. Der Bauingenieur, Berlin, pp. 53-54.
[6] Lambe, T. W. & Whitman, R. V. (1969). Soil mechanics. Massachusetts Institute of
Technology, John Willey & Sons, Inc., New York.
[7] Nonveiller, E. (1979). Mehanika tla i temeljenje građevina. Školska knjiga, Zagreb
[8] Newmark, N., M., (1935). Simplified computation o f vertical pressures in elastic
foundations, Univ. Illinois Eng. Exper. Sta. Circular 24.
[9] Steinbremmer, W. (1934) Tafeln zur Setzungberechnung. Die Strasse, Vol. 1, pp. 121-124
i Proc. Internatioal Conf. Soil Mechanics, Cambridge, Mass. 1936, Vol. 2 pp. 142-143.
[10] Terzaghi, K. (1943) Theoretical soil mechanics, prema: Teorijska mehanika tla. tiskano
1972, Naučna knjiga, Beograd


Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 109
8. VREMENSKI TOK SLIJEGANJA - KONSOLIDACIJA
8.1 Važnost određivanja vremenskog toka slijeganja

U poglavlju o slijeganju (pog. 7.) navedeno je da se slijeganje sastoji od tri komponente (jed.
7.1-1.): trenutnog, primarno konsolidacijskog i sekundarno konsolidacijskog (sekundarna
konsolidacija je zanimljiva samo kod određenih vrsta materijala, pa je za sada nećemo
razmatrati). U pog 7.3 je prikazan edometarski model u kojemu se slijeganje razmatra kao da se
odvija u dvije faze, u prvoj (t
0
= 0) u početku svo opterećenje preuzima voda (kao krući medij), a
čvrste čestice nisu opterećene i nema promjene volumena uzorka (nedrenirano stanje). Zatim
nastupa (za t > t
0
) sekundarna konsolidacija; voda koja prolazi između čvrstih čestica i kroz
porozne kamenove prelazi u okolinu (drenirano stanje).

u
σ
g
'
σ
g
p = ∆σ
p = ∆σ
t
konačno
γ
γ'
smjer tečenja
vode iz sloja gline
z
∆u
p'
t
0
t
i
t
i+1
GW
CI
SU

Slika 8.1-1 Prikaz stanja naprezanja i pornih tlakova u slojevima, opterećenim
dodatnim naprezanjem p.

Budući da (u t
0
= 0) nema promjene volumena, u edometru nema niti trenutnog
slijeganja, pa je svo slijeganje primarno konsolidacijsko.
Do sada smo promatrali samo apsolutne iznose slijeganja. Nije nas zanimalo hoće li se
ono dogoditi brzo, ili tek nakon duljeg vremena. Kod koherentnih materijala, pogotovo ako su im
pore ispunjene vodom, slijeganja nisu trenutna već se mogu razvijati mjesecima, pa i godinama.
To je, primjerice, važno na spojevima nasipa i mostova, koji u početku mogu biti poravnati; s
vremenom se nasip sliježe, između mosta i nasipa se stvori denivelacija, pa vozila udaraju u
most.
Na slici 8.1-1. prikazano je uslojeno tlo; sloj gline između slojeva šljunka i pijeska, a
razina podzemne vode se nalazi u sloju šljunka iznad sloja gline. Opterećivanjem površine tla, s
naprezanjem p po cijeloj površini
6
, nastaju dodatna naprezanja uslijed kojih će se ti slojevi
slegnuti. Slijeganje se u krupnozrnim materijalima događa praktički istovremeno s nanošenjem
opterećenja. U sitnozrnim materijalima, zbog slabe propusnosti, porni pretlak ∆u koji je nastao
od nanošenja opterećenja, sporo se disipira (raspršuje), pa efektivna naprezanja sporo rastu, a s
njima i slijeganja.
Ukupno slijeganje površine tla je zbroj slijeganja slojeva šljunka, pijeska i gline:
w = w
GW
+ w
SU
+ w
CI
(8.1-1)

6
Pretpostavlja se da je opterećena cijela površina kako bi primjer bio jednostavniji, jer se u tom slučaju dodatno
naprezanje prostire jednoliko (kostantno) s dubinom. Za opterećenje koje se prostire na ograničenoj površini
potrebno je u obzir uzeti reduciranje naprezanja po dubini (v. poglavlje 5.).
Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 110
Ovo se slijeganje može prikazati i grafički (sl. 8.1-2.):
Sloj gline je u kontaktu s propusnijim materijalima u kojima porni pretlak brzo pada na
nulu. Sloj gline ima veće ukupne potencijale, pa dio porne vode (tzv. "višak vode") teče iz sloja
gline prema tim slojevima. Kako se smanjuju porni tlakovi tako se (zbog uvjeta ravnoteže u
smjeru osi z) moraju povećavati vertikalna efektivna naprezanja tj. opterećenje prelazi na skelet
tla (čvrste čestice) koji se zbog toga sliježe (primarna konsolidacija).

0 1 2 3 4 5 6 7
linearno mjerilo t [mj.]
20
10
0
w

[
c
m
]
0.01 0.1 1 10 100 1000
log mjerilo t [mj.]
20
10
0
w

[
c
m
]
I FAZA:
primarna
konsolidacija
II FAZA: sekundarna konsolidacija
slijeganje u
glini
a) a)


Slika 8.1-2. Grafički prikaz vremenskog toka slijeganja.

Uobičajeno je da se vremenski tok slijeganja prikazuje grafički u logaritamskom mjerilu
jer se tako dugotrajne promjene mogu smjestiti na malom prostoru. U linearnom se, naime,
mjerilu, dugo "ništa ne događa", pa bi graf bio izdužen i nepregledan (sl. 8.1-2, a). U
logaritamskom se mjerilu (sl. 8.1-2, b) završetak primarne konsolidacije odredi tako da se u točki
infleksije povuče tangenta, a završetak krivulje aproksimira također pravcem. Gdje se te dvije
krivulje sijeku završava primarna, a započinje sekundarna konsolidacija.
Edometarski model. Primjer odgovara slučaju jednodimenzionalne konsolidacije (granice
slojeva i opterećenja su daleko), pa se sve odvija samo u vertikalnom smjeru. Tako su rubni
uvjeti sloja gline jednaki onima u edometru (v. poglavlje 7.), pa konsolidacija uzorka u edometru
po svemu odgovara sloju in situ; jedino što je uzorak u edometru puno tanji od sloja i
konsolidacija je puno brža. U teoretskom prikazu procesa konsolidacije pokazat ćemo da se
može uspostaviti jednostavna veza između edometra i sloja i kako se, iz parametara dobivenih u
edometru, može odrediti konsolidacija sloja.

8.2 Teorija primarne konsolidacije

Teoriju konsolidacije je, zajedno s matematičarom O.K.Fröhlichom, razradio “otac mehanike
tla” Karl Terzagi (Terzaghi & Fröhlich, 1936). Početne su postavke jednake kao i kod tečenja
vode u tlu (poglavlje 5., jed 5.4.-9) tj. da je pri protjecanju kroz element tla promjena protoka
jednaka promjeni volumena vode u elementu tla u vremenu, a za smjerove x i y (balans masa):
dt
dV
dxdz
z
v
x
v
z x
=
|
|
.
|

\
|
+




, (8.2-1, pon. 5.4.-9)
Promatrajmo samo tečenje i deformacija u smjeru z, dakle promatramo jedno-
dimenzionalan problem. Primjenom Darcyijeviog zakona, lijeva strana izraza 8.2-1 se
pojednostavljuje na: dxdydz
z
h
k q q
z

|
|
.
|

\
|
= ∆ = ∆
2
2


. (8.2-2)
Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 111
U poglavlju 5. je pretpostavljeno da je proces vremenski nepromjenljiv tj. da se volumen
elementa tla kroz koji voda protječe u vremenu ne mijenja. U slučaju primarne konsolidacije se
element tla sliježe i imamo da je
0 ≠
∂t
V
w

. (8.2-3)
Volumen vode u elementu tla se može izraziti preko stupnja zasićenosti S
r
i koeficijenta
pora e :
V
w
= dxdydz
e
e S
o
o r

+

1
. (8.2-4)
Promjena volumena vode u elementu tla u vremenu je onda:

|
|
.
|

\
|

+

= = ∆ dxdydz
e
e S
t t
V
q
o
o r w
1 ∂



. (8.2-5)
Iz uvjeta ravnoteže masa (balansa masa), volumen vode koji istekne iz pora elementa tla
jednak je promjeni volumena vode u elementu (jednadžbe 8.2-2 i 8.2-5)

|
|
.
|

\
|
+ ⋅
+
= ⋅
t
e
S
t
S
e
e z
h
k
r
r
o
o






1
1
2
2
. (8.2-6)
Budući da promjenu volumena elementa treba povezati s opterećenjem na površini (da se dobije
slijeganje), potrebno je u gornji izraz uvesti i vezu naprezanja i deformacija. Prije nego
što prijeđemo na dobivanje konačnih izraza, slučaj ćemo pojednostaviti tako da ćemo,
osim uvjeta ravnoteže u vertikalnom smjeru, pretpostaviti da je tlo potpuno zasićeno
(S
r
= 1.0) i da je linearna veza naprezanja i deformacija.
Rješavat će se slučaj kakav je prikazan na sl. 8.2-1. Izrazi na temelju kojih se izvodi
jednadžba konsolidacije su, dakle:
1. Uvjet ravnoteže u smjeru osi z:
0
p z
v
+ ⋅ = γ σ (8.2-7)
2. Ravnoteža masa (jed. 8.2-6), uz uvjet da nema promjene S
r
-a:
t
e
e z
h
k





+
= ⋅
1
1
2
2
. (8.2-8)
3. Odnosi naprezanja i deformacija (jed. 7.3-7.):
oed o
E e
e σ
ε
∂ ∆
= =
+ 1
, (8.2-9)
Jednadžba 8.2-6, korištenjem 8.2-9 postaje
t E z
h
k
v
oed


=



,
2
2
1 σ
, (8.2-10)
t z
h
E k
v
oed


=


⋅ ⋅
,
2
2
σ
, (σ
v


v
+u
e
) (8.2-11)
gdje je u
e
porast pornog tlaka uslijed nanošenja opterećenja na površini.
Ako umjesto efektivnog naprezanja σ

v
uvrstimo σ
v
- u
e
(iz jed. 8.2-11) i promatramo
jednostavan slučaj kad nema promjene ukupnog naprezanja na površini u vremenu, dobit ćemo
na desnoj strani
t
u
t
e v


− =

∂ ' σ
(8.2-12)
Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 112
Z = 0
Z = 1,0
Z = 2,0
p
0
p
0
h
g
σ
v
= γ
.
z + p
0
H
H
z
p
0
γ
.
z
σ
v
γ
w

.
z
σ'
h
p stat
u
u
= p
0
u, σ'
t
u
e
a) c)
h
γ
.
h
b)
r. p. v.


Slika 8.2-1 a) Skica početnih i dodatnih naprezanja za rješavanje problema
jednodimenzionalne konsolidacije, u smjeru osi z te b) prikaz promjene
u vremenu vertikalnih totalnih naprezanja i c) pornih tlakova i efektivnih
naprezanja u dubini z.

Ne možemo još tražiti rješenje za jed. 8.2-11 jer imamo derivacije različitih funkcija.
Moramo ga, dakle, svesti na jednu funkciju. Ukupni potencijal h možemo na slijedeći način
prebaciti u porast pornog tlaka u
e
(sl. 8.2-1, a i b):
h=h
g
+(h
pstat
+h
pe
) = h
g
+
w
e
w
stat
u u
γ γ
+ , (8.2-13)
gdje je u
e
porast pornog tlaka, u odnosu na već postojeći od vlastite težine vode u
stat
, zbog pojave
opterećenja na površini (slika 8.2-1, b, dolje). Ako u lijevu stranu jed. 8.2.11 uvrstimo, umjesto
h, izraz 8.2.13, obzirom da su h
g
i

u
stat
linearne funkcije, njihove druge derivacije po ordinati z
bit će jednake nuli, pa će ostati samo druga derivacija u
e
i dobit ćemo

t
u
z
u E k
e e
w
oed


=




2
γ
(8.2-14)
Izraz uz derivaciju s lijeve strane se sastoji od konstanti pa ga možemo zamijeniti
jednom:
w
oed
v
E k
c
γ

= . (8.2-15)
Parametar c
v
nazivamo koeficijentom konsolidacije, a jed. 8.2-13. tada prelazi u
t
u
z
u
c
e e
v


=



2
2
. (8.2-16)
Ovo je oblik hiperbolične parcijalne diferencijalne jednadžbe koji se rješava uvođenjem
bezdimenzionalnih varijabli:
bezdimenzionalna dubina
H
z
Z = , (8.2-17)
i vremenski faktor
2
H
t
c T
v v
⋅ = , (8.2-18)
pa se 8.2-16 svodi na
v
e e
T
u
Z
u


=


2
2
. (8.2-19)
Diferencijalna jednadžba se rješava uz zadane početne i rubne uvjete.
1. rubni uvjet: Ako od opterećenja p u prvom trenutku nastane porni pretlak u
0
, onda je
početni uvjet je da je
Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 113
t= 0 => u
e
= u
0
, za 2 0 ≤ ≤ Z ; (8.2-20)
tj. svo dodatno opterećenje u prvom trenutku preuzima voda u porama i to po čitavoj
visini sloja.
2. rubni uvjet: za svaki kasniji t, tj.
t > 0 => u
e
= 0 za Z=0 i Z=2, (8.2-21)
tj. na gornjem i donjem rubu sloja koji se konsolidira, nakon početne vrijednosti u
e
=
u
o
, u
e
odmah pada na nulu.
Rješenje se dobije kao suma niza trigonometrijskih funkcija (trigonometrijski red):
v
T M
m
m
e
e MZ
M
u
u
2
) (sin
2
0
0 −
∞ =
=

= (8.2-22)
gdje je:
3 , 2 , 1 ), 1 2 (
2
= + = m m M
π
,.... (8.2-23)
Rješenje se može prikazati i u obliku dijagrama, slika 8.2-2.

0 1 0.2 0.4 0.6 0.8
(u
0
- u
e
) / u
0
2
1
0
1.5
0.5
Z =
z
H
2
1
0
1.5
0.5
0 1 0.2 0.4 0.6 0.8
(u
0
- u
e
) / u
0
0 1 0.2 0.4 0.6 0.8
T
V
100
80
60
40
20
0
U [%]
a) b)
c)
T
v
= 0
0,1
0,2 0,4 0,6
0,8
T
v
= 0,9


Slika 8.2-2 Grafički prikaz rješenja jednadžbe konsolidacije.
Definira se još i U, prosječni stupanj konsolidacije, a značenje mu je, prema sl. 8.2-2 b):

o
t
w
w
površina ukupna
površina osjen
U = =
.
, (8.2-24)
gdje je:
w
t
... trenutno slijeganje,
w
0
... konačno slijeganje.
pa se U može shvatiti i kao bezdimenzionalno slijeganje.



Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 114
Nekoliko komentara u vezi s rješenjem (Lambe & Whitman, 1969):
− odmah nakon opterećivanja, nastaju veliki gradijenti na gornjem i donjem rubu sloja gline, pa
tamo dolazi do brzog slijeganja, a u srednjem djelu je tek za T
v
>0.05,
− za T
v
>0.3 su krivulje normaliziranih pornih tlakova su skoro čista sinusna funkcija, pa se
koristi samo prvi član rješenja u jed. 8.2-22,
− za Z = 1,0 su gradijenti uvijek jednaki nuli, pa nema tečenja kroz sredinu.
Rješenje vrijedi za jednodimenzionalni slučaj (tj. spriječeno bočno širenje, kao u
edometru), a varijable - slijeganje i vrijeme su bez dimenzija, pa se, za svaki konkretni primjer
mogu prilagoditi vrsti materijala i debljini sloja koji se sliježe. U problemima slijeganja u
vremenu, varijable su prosječni stupanj konsolidacije U i vremenski faktor, T
v
:
o
t
w
w
U = i
2
H
t c
T
v
V

= (7.2-25)
gdje je w
t
slijeganje koje odgovara vremenu t , a H je ”put dreniranja” prema sl. 8.2-3.

H = h
a) b)
p
∆u
H =
h
2
∆u


Slika 8.2-3 "Put dreniranja" za slučaj jednostranog i obostranog dreniranja.

Vremenski tok slijeganja, se onda izračuna tako da se, za konkretni sloj prvo izračuna konačno
slijeganje, a slijeganje u vremenu se izračuna iz odnosa U : T
V
koji se očita iz dijagrama na sl.
8.2-2 c) ili tab. 8.2-1.
,
gdje je
v
v
c
H
T t
2
⋅ = .
Tablica 8.2-1 Numeričke vrijednosti za U iT
V
,

za slučaj konstantnog opterećenja.



Prema ovom modelu se vidi da brzina slijeganja ne ovisi o intenzitetu opterećenja.
Prema Craig (1978) se veza U i T
v
može numerički jednostavno izraziti na slijedeći
način:
za U < 0,60 je T
v
= πU
2
/4, (7.2-25a)
a za U >0,60 je T
v
= -0,933 log (1-U ) - 0,085, (7.2-25b)

U
0,1 0,2 0,3 0,4 0,5 0,6 0,7 0,8 0,9
T
v
0.008 0,031 0,071 0,126 0,197 0,287 0,403 0,567 0,848
Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 115
Primjer 8.2-1

Prije šest mjeseci postavljen je temelj dimenzija B×L = 3×4, s kontaktnim opterećenjem
p
k =
120 kN/m
2
. Potrebno je odrediti porni tlak na sredini sloja gline dubine 5m. Sloj gline
debljine 4m omeđen fino graduiranim šljunkom.
Koeficijent konsolidacije iznosi c
v
= 4.7 m
2
/god.

Z = 0
Z = 1,0
Z = 2,0
p
0
=120 kN/m
2
h=4m
z
z'=5m
r. p. v.
p
0
B
L
H
H
u
0
t
0
t
6mj.
u
e
GW
GW
CI


Slika P8.2-4 Utjecaj dodatnog opterećenja p0 na razvoj pornog
pretlaka u ovisonsti o vremenu.

Komentar: Sloj gline omeđen je s obje strane fino graduiranim šljunkom stoga ima mogućnost
obostranog dreniranja pa je ukupni put dreniranja jednak polovini debljine sloja
Rješenje:

| | m
h
H 0 , 2
2
0 , 4
2
= = =

Određivanje vremenskog faktora

5875 . 0
0 , 2
5 . 0 7 . 4
2 2
=

=

=
H
t c
T
v
v


Određivanje bezdimenzionalne dubine

0 , 1
0 , 2
0 , 2
= = =
H
z
Z


gdje je z dubina sloja u kojem određujemo porni tlak

0 , 2
2
0 , 4
2
= = =
h
z

o e o
v
u u u dijagram
T
Z
/ ) ( 2 2 . 8 ,
5875 . 0
1
− → − →
=
=


Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 116
0 1 0.2 0.4 0.6 0.8
(u
0
- u
e
) / u
0
2
1
0
1.5
0.5
Z =
z
H
T
v
= 0
0,1
0,2 0,4 0,6
0,8
T
v
= 0,9
0,7
T
v
=0,5875

Slika P8.2-5 Očitana vrijednost koeficijenta o e o u u u / ) ( − za
izračunate vrijednosti Z = 1 i
v
T = 0.5875
7 . 0 / ) ( = − o e o u u u

Komentar: Porni pretlak u
0
u trenutku t = 0 na sredini sloja jednak je naprezanju na toj dubini
izazvanim dodatnim opterećenjem.
Za raspodjelu naprezanja po dubini koriste se razne metode (poglavlje 6 - naprezanja).
U ovom slučaju dodatno naprezanje ćemo odrediti metodom raspodjele naprezanja 1:2.
p
0
=120 kN/m
2
r. p. v.
GW
GW
CI
0
2
4
6
8
1
0
0
4
0
8
0
1
2
0
2
0
5
D
u
b
i
n
a

[
m
]
5m
Dodatno naprezanje ∆σ [kN/m
2
]


Slika P8.2-6 Dijagram raspodjele naprezanja po dubini

kN L B p P o 0 , 1440 0 , 4 0 , 3 0 , 120 = ⋅ ⋅ = ⋅ ⋅ =
| |
2
/
) )( (
m kN
z L z B
P
v
′ + ′ +
= ∆σ
| |
2
/
) 5 0 , 4 )( 5 0 , 3 (
0 , 1440
m kN
v
+ +
= ∆σ
| |
2
/ 0 , 20 m kN
v
= ∆σ
o u = ∆
v
σ
u
0
=20,0 kN/m
2


Porni pretlak nakon šest mjeseci
Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 117

7 . 0 / ) ( = − o e o u u u
| |
2
/ 0 , 6 0 , 20 3 , 0 3 . 0 m kN u u o e = ⋅ = ⋅ =
| |
2
/ 0 , 6 m kN ue =

8.3 Određivanje koeficijenata konsolidacije u laboratoriju

Koeficijent konsolidacije je svojstvo materijala, pa se, prema tome, treba odrediti na temelju
ispitivanja uzoraka u laboratoriju. Može se izračunati iz izraza 8.2-15 ako su poznati koeficijenti
vodopropusnosti i edometarski modul. Čest su još dva načina izravnog određivanja c
v
-a, prema
Casagrandeu i Tayloru (izvor Craig, 1978), na temelju pokusa u edometru.


1 10 100 1000 10000
logt [s]
p
o
m
a
k

[
m
m
]
t
1
4t
U
0%
U
50%
U
100%
a
a
2 8
t
50%
= 12 s t
p


2
H
t
c T
v v
= ,
12
0 . 1 197 . 0
2
% 50
2

= =
t
H
T c
v v
, s cm c
v
/ 0164 . 0
2
=

Slika 8.3-1 Prilagodba dijagrama mjerenja vremenskog toka slijeganja u
edometru i određivanje c
v
prema Casagrandeu.

U prva dva slučaja se pretpostavlja da se konsolidacija sloja tla i uzorka u edometru
odvijaju prema istom zakonu - razlika je samo u visini sloja koji se sliježe (konsolidira). Budući
da je uzorak u edometru daleko tanji od sloja tla, u njemu će se primarna konsolidacija daleko
brže odvijati (sjetite se, ovisi o kvadratu puta dreniranja), pa se s edometrom sve može brže
obaviti (uglavnom za 24 sata).
Casagrande (1938) - vremenska os u logaritamskom mjerilu. Završetak primarne
konsolidacije određuje se povlačenjem tangenti (u točki infleksije i na asimptotu za velike
vrijednosti) na krivulju kao i na sl. 8.3-1. Budući da je logaritam za t = 0, beskonačno velik,
početak krivulje određuje se aproksimacijom logaritamske krivulje parabolom i to tako da se
uzmu po dvije vrijednosti vremena na absici od kojih se veća dobije množenjem manje s brojem
4 (primjerice 2s i 8s, ili 4s i 16s). Početak se odredi tako da se odsječak na ordinati za te dvije
vrijednosti prenese od manje vrijednosti prema gore (veličina a na slici 8.3-1). Tako odredimo
početak i kraj primarne konsolidacije. Budući da su krajnje vrijednosti dobivene
rekonstrukcijom, smatra se da je krivulja "najbolja" negdje oko sredine, pa se za reprezentativnu
Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 118
točku uzima prosječni stupanj konsolidacije U
50
(odgovarajući T
v
= 0.197), za koji se očita
vrijeme konsolidacije t
50
. Put dreniranja u edometru je pola visine uzorka (uzorak je obostrano
dreniran), što je približno 1.0 cm. Koeficijent konsolidacije se tada odredi kao što je prikazano
izrazima na slici 8.3-1, pomoću izraza


=
s
cm
t
c
v
2
;
0 . 1 197 . 0
(8.3-2)
Taylor (1948) - vremenska os je u mjerilu drugog korijena. Pristup je sličan, s time što
ima i vrijednost za t = 0. Vrijeme 90-postotne konsolidacije određuje se povlačenjem pravca iz
ishodišta koji siječe krivulju slijeganja na udaljenosti 0.15 d, gdje je d horizontalna udaljenost
pravca kroz ishodište od osi ordinate, a koji se najbolje približava krivulji u početku slijeganja
(slika 8.3-2).
√t [s]
p
o
m
a
k

[
m
m
]
d
0.15d
U
90%
t
90%


Slika 8.3-2 Prilagodba dijagrama mjerenja vremenskog toka slijeganja u
edometru i određivanje c
v
, po Tayloru.

Postupak po Tayloru uzima kao mjerodavni 90%-tni stupanj konsolidacije i koef.
konsolidacije se odredi prema izrazu.


=
s
cm
t
c
v
2
;
0 . 1 848 . 0
. (8.3-2)
Postupak po Casagrandeu je više u upotrebi u Evropi, a po Tayloru u SAD-u. Prema
Duncanu (1993), koji je uspoređivao rezultate iz laboratorija i dugotrajna mjerenja in situ, po
Tayloru se dobivaju nešto bolje vrijednosti c
v
.

Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 119
8.4 Ubrzanje konsolidacije

Konsolidacija je za građevine, u pravilu, nepoželjna pojava jer se često odvija još dugo nakon
dovršetka građenja, pa tako nastaju pomaci i pukotine na konstrukcijama, odnosno velika
naknadna slijeganja (vitoperenje) i pukotine na prometnicama. Zbog toga se primjenjuju mjere
da se slijeganja od konsolidacije, koja se i inače moraju dogoditi, dogode što ranije (primjerice,
za vrijeme gradnje nasipa). Tako se izbjegavaju naknadna slijeganja. Ovdje se prikazuju dva
načina:
− povećavanjem slijeganja u početku pomoću predopterećenja,
− ubrzavanje slijeganja bušenim drenovima.
I način: predopterećenje

Jedna od metoda je da se opterećenje poveća s takozvanim predopterećenjem koje se može
postaviti na neki teren dugo prije početka gradnje. Drugi je način da se, primjerice nasip koji
daje opterećenje p povisi, u odnosu na potrebnu visinu, i time poveća opterećenje na p + ∆p (sl.
8.4-1). Takvo opterećenje, doduše, ne može ubrzati slijeganje, ali veće opterećenje postiže veća
slijeganja u kraćem vremenu. Dodatno opterećenje se kasnije ukloni.
t [s]
p
o
m
a
k

[
m
m
]
p
w(p)
w (p + ∆p)
predopterećenje, ∆p
stalno opterećenje, p
slijeganje od p + ∆p
uklanjanje ∆p
slijeganje od p


Slika 8.4-1 Prikaz ubrzanja slijeganja predopterećenjem.

II način: pomoću vertikalnih bušenih drenova

Drugi je način za ubrzanje konsolidacije bušenje vertikalnih drenova u tlu koje se sliježe (slika
8.4-2.). Izradom drenova se skraćuje put dreniranja; teoretski, vrijeme konsolidacije se ubrzava s
kvadratom puta dreniranja.
Drenovi se izvode kao vertikalni stupovi od šljunkovitog ili nekog drugog propusnog
materijala. Danas je uobičajeno da se za te svrhe koriste razni umjetni materijali. Drenovi su u
visini površine tla povezani horizontalnim drenom (ako sam nasip nije dovoljno propustan).
Raspored drenova (tlocrtno) može biti kvadratičan i trokutast (sl. 8.4-2). Polumjer utjecaja
pojedinog drena, R, određuje se kao funkcija njihovog razmaka, s. Diferencijalna jednadžba za
konsolidaciju kad je omogućeno dreniranje istovremenu u vertikalnom i horizontalnom smjeru
su (prema, Craig, 1978),

Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 120
2
2
2
2
1
z
u
c
r
u
r r
u
c
t
u
v h


+
|
|
.
|

\
|


+


=


(8.4-1.)

Analogno prema rješenjima za jednodimenzionalnu konsolidaciju, definiraju se prosječni stupanj
i vremenski faktori:
- za vertikalno dreniranje U
v
i
2
H
t c
T
v
v

= , a (8.4-2.a)
- za radijalno dreniranje U
r
i
2
4R
t c
T
h
r

= . (8.4-2.b)
Zajednički prosječni stupanj konsolidacije U dobije se prema

(1-U) = (1-U
v
)
·
(1-U
r
). (8.4-3.)
Ovi će se izrazi rabiti u primjeru za ubrzanje konsolidacije pomoću vertikalnih drenova.

2r
d
H = h
nasip
horizontalni dren
d
nepropusno
s
s
R = 0,564
.
s
s
R = 0,525
.
s
vertikalni dren


a) b)
Slika 8.4-2 a) skica za ubrzanje konsolidacije ugradnjom vertikalnih drenova, b)
polumjeri utjecaja drenova, R, kao funkcije njihovog rasporeda
(kvadratični i trokutni).




Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 121
Primjer 8.4-1
Proračun vertikalnih drenova. Konstruirat će se nasip na 10 m debelom stišljivom sloju gline
(sl. 8.4-2.). Promjena naprezanja, uslijed izgradnje nasipa, bit će p = ∆σ = 65 kN/m
2
. Nakon što
prođe šest mjeseci od početka gradnje nasipa, nasip se smije slegnuti još samo 2.5 cm.
Konsolidaciju zbog toga treba ubrzati. Predviđeno je da se to postigne bušenim vertikalnim
drenovima. Zadatak je ustanoviti razmak drenova u kvadratnom rasteru (mogu se ugraditi samo
drenovi promjera 40 cm). Tlo ispod gline je nepropusno i nestišljivo. Svojstva gline su:
c
v
= 4.7 m
2
/god., c
h
=7.9 m
2
/god. i . 4000
2
m
kN
E
oed
=
Komentar: Koeficijent propusnosti, k, je obično veći u horizontalnom nego u vertikalnom smjeru
pa je zato c
h
> c
v
.

Rješenje:
Konačno slijeganje sloja gline je:
w
k
= ∆σ


·
d / E
oed
= 65 ·10 / 4000 = 0.162 m = 16.2cm.
Nakon šest mjeseci se tlo smije slegnuti samo još 2.5 cm, pa će ukupni (za vertikalno i
horizontalno dreniranje) prosječni stup. kons. tada biti
U = 85 . 0
2 . 16
5 . 2 2 . 16
=

. (P8.4-1.)
Polumjer pješčanog drena je r
d
= 0.2 m, a radijus utjecaja drena R = n · r
d
= 0.2 · n (gdje je
n utjecajni koeficijent za kojeg su pripremljeni dijagrami: veza vremenskog faktora i prosječnog
stupnja konsolidacije za radijalno dreniranje). Tlo ispod gline je nepropusno, pa je d = H.
Vremenski faktori za vertikalno i horizontalno dreniranje (za pola godine) su
tada 17 . 0 0235 . 0
10
5 . 0 7 . 4
2 2
= ⇒ =

=

=
v
v
v
U
H
t c
T i (P8.4-2.)
r
h
r
T
n
n n R
t c
T
7 . 24 7 . 24
2 . 0 4
5 . 0 9 . 7
4
2 2 2 2
= ⇒ =
⋅ ⋅

=

= . (P8.4-3.)
Zajednički prosječni stupanj konsolidacije U dobije se prema jed. 8.4-3.
(1 - U) = (1-U
v
)
·
(1-U
r
), pa slijedi => (1- 0.85) = (1-0.17) · (1-U
r
), iz čega je potrebni
U
r
= 0.82. (P8.4-4.)

0.001 0.01 0.1 1
T
r
1
0.5
0
U
r

a) b)
0 10 20
n
0
10
20


24.7
T
r
5
10
15
n
0.2
0.33
0.42
9
1

:

1



Slika P 8.4-1 Dijagram odnosa U
r
i T
r
(gore) i dijagram za grafičku interpolaciju
(dolje) (prema, Craig, 1978).

Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 122
Da se odredi razmak drenova, potrebno je, za U
r
= 0.82, odrediti parametar n. U
dijagramima za radijalnu konsolidaciju ucrtane su vrijednosti U
r
i T
r
samo za vrijednosti n = 5,
10 i 15 (sl. P8.4-2., gore). Za ostale vrijednosti n-ova, treba se poslužiti grafičkom
konstrukcijom. U jed. P8.4-3. izračunaju se vrijednosti za postojeće n-ove (tab. P8.4-1.) i dobiju
parovi vrijednosti za koje se nacrta krivulja (sl. P8.4-2., dolje). Tražena se vrijednost očita na
mjestu presjecišta te krivulje s pravcem nagiba 1:1.

Tablica P 8.4-1 Izračunavanje parova vrijednosti n i T
r
iz dijagrama P 8.4-1.
(gore).

n T
r

r
T
7 . 24

5 0.20 11.1
10 0.33 8.6
15 0.42 7.7

Očitana je vrijednost n = 9, pa se razmak drenova s odredi prema odnosima s i R za
kvadratičnu mrežu (sl. 8.4-2.),
R = 0.2·9 = 1.8m, pa je m
R
s 2 . 3
564 . 0
8 . 1
564 . 0
= = = . (P8.4-5.)

BIBLIOGRAFIJA:

[1] Craig, R.F. (1978). Soil mechanics, sec. edit., Van Nostrand Reinhold Company, New
York.
[2] Duncan, J.M. (1993). Limitations of conventional analysis of consolidation settlement.
Twenty-seventh Terzaghi lecture. Journal of geotechnical engineering. 119 (9): ASCE,
1333-1359.
[3] EC 7 1994, Eurokod 7. Dio 1. - Opća pravila, Dio 2. – Projektiranje pomoću
laboratorijskih ispitivanja i Dio 3. – Projektiranje pomoću terenskih ispitivanja.
[4] Lambe, T. W. & Whitman, R. V. (1969). Soil mechanics. Massachusetts Institute of
Technology, John Willey & Sons, Inc., New York.
[5] Nonveiller, E. (1979). Mehanika tla i temeljenje građevina. Školska knjiga, Zagreb
[6] Terzaghi, K. (1943) Theoretical soil mechanics, prema: Teorijska mehanika tla. tiskano
1972, Naučna knjiga, Beograd
[7] Terzaghi, K. & Fröhlich, O.K. (1936) Theorie der Setzung von Tonschichten, Leipzig und
Wien, Verlag , Deuticke.

Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 123
9 ČVRSTOĆA TLA
9.1 Edometarski model i nosivost tla (čvrstoća)
9.1.1 Promjene naprezanja ispod opterećenja na površini terena
p
p
element "A"
element "B"
element "C"
τ
τ
σ
h

0
.
σ
v
a) b)


Slika 9.1-1 a) Edometarski model i b) stvarno stanje.

Do sada smo, za proračun slijeganja, rabili edometarski model tla (element A na sl. 9.1-1a).
Prema tom se modelu, ako se u formulu za slijeganja,


=
i oedi
E
w
σ
, uvrštavaju sve veće
vrijednosti prirasta naprezanja, ∆σ
v
, dobivaju sve veća slijeganja, tj. kod sve većih bi naprezanja
nastajale sve veće deformacije, praktički bez ograničenja veličine. To je zato što su, zbog
spriječenog bočnog širenja (što je osnovno obilježje edometarskog modela!), horizontalna
naprezanja proporcionalna vertikalnim tj. ∆σ
h
= K
0
⋅∆σ
v
. Stanja naprezanja u elementu A koja
nastaju kao posljedica povećanja naprezanja u edometarskom modelu mogu se prikazati
Mohrovim kružnicama kroz čije vrhove prolazi pravac pod nagibom K
0
(sl. 9.1-2).
Realno (uz dozvoljeno bočno širenje), s povećanjem ∆σ
v
, je ∆σ
h
≤ K
0
⋅∆σ
v
, i u nekim
elementima tla će nastati velika razlika ∆σ
v
- ∆σ
h
, koju tlo više neće moći izdržati već će nastati
slom tla, pa treba voditi računa i o nosivosti tla.
σ
τ
σ
h1
σ
v1
σ
h2
σ
v1
p
r
a
v
a
c
K0
Mohrova
kružnica
τ
MAX
,

dubina 2
τ
MAX
, dubina 1
σ
v
σ
h
= K
0

.
σ
v
τ
MAX
σ
σ
σ

a) b)

Slika 9.1-2 Promjena stanja naprezanja prema edom. modelu.

Slom tla nastupa, dakle, kad se pojavi dovoljno velika razlika dodatnih glavnih
naprezanja, a što na nekoj kosoj ravnini stvara velika posmična naprezana (sjeti se otpornosti
Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 124
materijala!). Ako posmična naprezanja premaše čvrstoću tla, na tim ravninama dolazi do
posmika i odsklizavanja (sl. 9.1-1 b). Materijal će moći podnijeti na nekoj ravnini to veća
posmična naprezanja što su veća normalna naprezanja na tu ravninu (zakon trenja), a što je
karakteristično za sve zrnate materijale, pa je čvrstoća tla to veća što su normalna naprezanja
veća.
Sva stanja naprezanja kod kojih nastaje slom mogu se prikazati Mohrovim
polukružnicama koja će tangirati jednu anvelopu (ovojnicu) svih naprezanja (sl. 9.1-3). Svojstvo
anvelope naprezanja je da ne postoji niti jedno stanje naprezanja koje se može prikazati
polukružnicom što presijeca anvelopu
Još jedna bitna opaska: slom ne nastaje na ravnini na kojoj je τ
MAX
, već na kojoj je nagib
naprezanja najveći (sjeti se konusa trenja!), pa je ravnina sloma paralelna s ravninom koja
prolazi kroz točke koja spaja σ
hf
s točkom u kojoj polukružnica III tangira anvelopu svih
naprezanja, a posmično naprezanje sloma je τ
f
(sl. 9.1-3). Indeks f dolazi od eng. failure - slom.
σ
τ
σ
hf
σ
vf
a
n
v
e
l
o
p
a

s
v
i
h

n
a
p
r
e
z
a
n
a

(
s
t
a
n
j
e

s
l
o
m
a
)
p
r
a
v
a
c
K0
τ
MAX
τ
f
III
II
I
n
a
g
i
b

r
a
v
n
i
n
e

s
l
o
m
a

Slika 9.1-3 Realna promjena naprezanja ispod opterećene površine.

Na sl. 9.1-3 položaj I (polukružnica za to stanje nije nacrtana) odgovara početnom stanju
naprezanja u elementu B (naprezanja od vlastite težine); kružnica I prelazi u II kad se pojavi
opterećenje na površini (dozvoljeno je bočno širenje); kružnica III prikazuje B pri slomu (ako se
opterećenje p jako poveća). Stanje sloma, kružnica III, ne može se, međutim, nikako
aproksimirati nekim stanjem sa spriječenim bočnim širenjem (edometarskim modelom) već za to
stanje treba rabiti druge modele.

Komentar:
Da zaključimo, edometarski model se može rabiti za proračun slijeganja, kad se smatra da
je prirast dodatnih naprezanja (u odnosu na postojeća, geološka) mali. U tom je slučaju i stanje
naprezanja blisko K
0
- stanju (kružnica II na sl. 9.1-3). Malom prirastu naprezanja odgovara i
mali prirast deformacija, pa kažemo da smo u području malih deformacija koje su u stvari i
«radne deformacije», tj. deformacije koje postižu geotehnički i građevinski objekti u normalnoj
upotrebi.
U inženjerstvu nije uobičajeno da se razmatra cijelo područje deformacija (od malih do
velikih), već, osim malih deformacija, stanje koje je na samom kraju izdržljivosti materijala –
stanje sloma. Traže se takve vrijednost faktora sigurnosti da stanje sloma ne nastupi.
Ovakav je pristup zadržan i u evropskim propisima za geotehniku, eurokodu 7, pa se tako
razlikuje granično stanje uporabivosti, od graničnog stanja nosivosti. Za ta stanja treba inženjer
projektant prikazati sve moguće projektne situacije i dokazati da su kriteriji tih stanja
zadovoljeni.
Treba napomenuti da se, s razvojem tehnike ispitivanja svojstava tla i numeričkih
metoda, danas mogu prognozirati stanja tla i konstrukcija u širokom rasponu, od malih do velikih
Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 125
deformacija, i da je samo pitanje vremena kad će se takav pristup uvesti i u pravilnike i standarde
za projektiranje.

9.1.2 Parametri posmične čvrstoće

Eksperimentalno se može pokazati da je anvelopa naprezanja sa sl. 9.1-3 gotovo ravna linija, pa
se, za praktične probleme, može aproksimirati pravcem. Taj se pravac naziva pravcem čvrstoće,
a prema teorijama čvrstoće (vidi otpornost materijala) odgovara Mohr-Coulombovom zakonu
čvrstoće.

σ
τ
τf

=

c

+

σv

t
g
ϕ
ϕ'
c'


Slika 9.1-4 Pravac čvrstoće i parametri čvrstoće c i ϕ.

Pravac čvrstoće je određen s dva parametra (sl. 9.1-4), parametra čvrstoće, a nazivamo ih:
kohezija i kut unutarnjeg trenja.
c’- kohezija je odsječak na ordinati (τ). Ovaj se parametar javlja samo kod sitnozrnatih
materijala, gdje su u ponašanju materijala dominantne molekularne sile među česticama, pa se ti
materijali nazivaju i koherentnima. Kohezija ovisi o osobinama materijala i povijesti opterećenja.
ϕ’- kut unutarnjeg trenja je nagib pravca čvrstoće. Kut unutarnjeg trenja je parametar
koji je karakterističan za sve materijale tla, a manji je za sitnozrnate (približno, od 20
0
do 28
0
) i
veći za krupnozrnate (približno, od 32
0
do 45
0
).
Označavanjem s crticom simbola c i ϕ naglašava se da je čvrstoća određena za efektivna
naprezanja, tj. veže se uz naprezanja na čvrstim česticama, a ne u vodi. Kao što će se u ovom
poglavlju dalje vidjeti, čvrstoća se može određivati i u pokusima u kojima se razvija porni tlak,
ali se on mjeri i pomoću njega se određuju efektivna naprezanja za koja se veže i čvrstoća tla.
Parametri čvrstoće nisu konstante materijala već se određuju mjerenjima na uzorcima u
laboratoriju (vidi 9.2).

9.1.3 Tragovi naprezanja

U prikazu stanja i promjene stanja naprezanja u (σ, τ) dijagramu, umjesto stalnog crtanja
polukružnica naprezanja, neki je put praktično crtati samo najvišu točku kružnice. Položaji te
točke, koji se mogu pratiti od početnih (konsolidacijskih) naprezanja do sloma, čine trag koji još
zovemo i trag naprezanja (eng. stress paths). Koordinate te točke su p’ i q’, koje nazivamo
sfernim i devijatorskim naprezanjima (respektivno).
Kako što smo i kod pojava slijeganja i konsolidacije vodili računa o uvjetima dreniranja,
tako i kad se razmatra čvrstoća tla, treba voditi računa o njima. U dreniranim uvjetima
opterećivanja, promjene u tlu se događaju dovoljno sporo (ili je tlo dovoljno propusno) da se ne
mijenja porni tlak. U nedreniranim uvjetima, naprotiv, smatramo da se promjene u tlu odvijaju
Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 126
pri konstantom volumenu pa dolazi do promjene pornog tlaka. Prema tome, razlikujemo dvije
vrste tragova naprezanja:
Tragovi ukupnih naprezanja – su tragovi koji slijede samo vanjska naprezanja na element
tla (ili uzorak tla), a ne vodi se računa o tome da li se prilikom posmika u
uzorku razvija i porni tlak:
2
3 1
σ σ +
= p , (9.1-1a)
2
3 1
σ σ −
= q . (9.1-1b)
U slučaju da se prilikom posmika ne razvija porni tlak, tragovi ukupnih naprezanja ujedno su i
tragovi efektivnih naprezanja. Onda je to tzv. drenirani posmik.

σ
τ
σ'
3
= σ'
c
ϕ'
∆σ'
σ'
1
= σ'
3
+ ∆σ'
τf

=
c
'
+

σ
'

t
g
ϕ
'
trag naprezanja

Slika 9.1-5 Veza Mohrove kružnice i traga naprezanja.

Tragovi efektivnih naprezanja – su tragovi u kojima se u obzir uzima i promjena pornog
tlaka, u, prilikom posmika. Kod njih se onda slijedi već ranije spomenuti princip efektivnih
naprezanja (vidi poglavlje 5. tečenje vode): σ’

= σ - u,
pa dobivamo: u p u
u u
p − = −
+
=
− + −
=
+
=
2 2
) ( ) (
2
'
3 1 3 1
,
3
,
1
σ σ σ σ σ σ
(9.1-2a)
q
u u
q =

=
− − −
=

=
2 2
) ( ) (
2
'
3 1 3 1
,
3
,
1
σ σ σ σ σ σ
(9.1-2b)
Iz izraza 9.1-2 je vidljivo da sferna naprezanja ovise o promjeni pornog tlaka, dok devijatorska
ne.
Kad se, umjesto u (σ, τ) dijagramu, tragovi naprezanja prikazuju u (p, q) dijagramu,
treba voditi računa o tome da nagib pravca čvrstoće, K
f
, više nije pod kutem ϕ’ nego ψ', i vrijedi
odnos:
K
f
= tg ψ' = sinϕ’ (9.1-3)
σ
τ
σ'
3 I
U'
U''
U
σ'
1
σ
3
σ
1
polukružnica
ukupnih
naprezanja
polukružnica efektivnih
naprezanja
ϕ
∆u
d
trag efektivnih naprezanja
trag ukupnih
naprezanja


Slika 9.1-6 Tragovi naprezanja za efektivna i ukupna naprezanja.
Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 127
9.1.4 Nedrenirana čvrstoća, c
u


Budući da vrijedi princip efektivnih naprezanja, može se, povezan s nedreniranim uvjetima,
izvesti još jedan važan zaključak. Naime, pri opterećivanju bez promjene volumena postoji
jedinstvena veza između efektivnih naprezanja i deformacije uzorka, jer su, s promjenom jedne
komponente deformacije, ostale dvije definirane. Ako je, materijal elastičan, Poissonov
koeficijent mora biti ν = 0,5, pa su s promjenom, recimo ε
1
, ostale dvije komponente
deformacija:
ε
2
= 0,5 ε
1
i ε
3
= 0,5 ε
1
. (9.1-4)
Tada će trag efektivnih naprezanja u nedreniranim uvjetima, od početnih naprezanja do
sloma, ovisiti samo o početnom konsolidacijskom naprezanju u elementu tla (uzorku) σ
c

, a neće
ovisiti o tragu ukupnih naprezanja. Zbog toga će i posmično naprezanje pri slomu τ
f
biti
neovisno o ukupnim naprezanjima, ili kraće:
početno stanje efektivnih nap.=>nedrenirani posmik=>jedinstvena čvrstoća.
Ovaj zaključak se koristi za određivanje čvrstoće uzoraka u UU pokusu (vidi odlomak
9.2.3.3).
Posmično naprezanje pri slomu, τ
f
, u nedreniranom stanju, nazivamo nedrenirana
čvrstoća i označavamo c
u
.

9.2 Ispitivanje čvrstoće tla u laboratoriju
9.2.1 Vrste uređaja za ispitivanje

Parametre čvrstoće nisu konstante materijala, pa ih, u nekom inženjerskom problemu, treba
odrediti za svaki sloj tla. Parametri se mogu odrediti, bilo izravnim mjerenjima na uzorcima u
laboratoriju, bilo iz korelacija s in situ ispitivanjima (pog. 3). Budući da je komplicirano vaditi
uzorke iz krupnozranatih materijala, parametar čvrstoće, što je uglavnom samo kut unutarnjeg
trenja ϕ, određuje se iz korelacija, nastalih na temelju in situ ispitivanja. Iz koherentnih slojeva
se vade uzorci (pomoću tankostjenog cilindra, vidi pog. 3) i ispituju u uređajima u laboratoriju.
Najraširenija su dva tipa uređaja za određivanje čvrstoće tla u laboratoriju: izravni posmik i
troosni uređaj.
Kao i kod slijeganja (pogl. 7), tako i kod ispitivanja parametara čvrstoće treba voditi
računa o dreniranom i nedreniranom stanju (voditi računa o efektivnim naprezanjima!). Također,
očekuje se različito ponašanje normalnokonsolidiranih i prekonsolidiranih tala.

9.2.2 Izravni posmik.

Uređaj za izravni posmik je vrlo sličan edometru (sl. 9.2-1a). Razlika je u tome da je kutija s uzorkom iz dva dijela
koja se međusobno mogu posmaknuti do sloma uzorka. Na uzorak se djeluje normalnom silom, P, a smiče ga se s
posmičnom silom, T. U pokusu se mjere normalna naprezanja i deformacije te pomak i sila posmika. Pokus se
odvija u dvije faze:

I FAZA:konsolidacija II FAZA:posmik

v v
v
K
A
P
σ σ
σ
⋅ =
=
0

A
T
A
P
v
=
=
τ
σ
(9.2-1)

Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 128
δ
τ
a)
σ
τ
P
T
ploha
posmika
mjerenje sile T
mjerenje pomaka δ
površina
uzorka "A"
smjerovi glavnih
naprezanja
σ
1
σ
3
{ c
σ
v3
σ
v2
σ
v1
τ
f3
τ
f2
τ
f1
σ
1
σ
3
σ
v2
τ
f2
smjerovi glavnih
ravnina
(3)
(1)
ϕ
τf

=
c

+

σ
'

t
g
ϕ
a)
b)
c)
d) e)
T
P

Slika 9.2-1 Presjek uređaja za izravni posmik i prikaz rezultata ispitivanja.

Da se odredi Mohr-Coulombov pravac čvrstoće dovoljno je ispitati dva uzorka na
različitim početnim naprezanjima, Radi sigurnosti, u pravilu se ispituju po tri uzorka od iste vrste
materijala, što, primjerice, znači tri uzorka iz istog tankostjenog cilindra za vađenje
neporemećenih uzoraka. U uređaju se svaki uzorak postavi na početno stanje naprezanja i pusti
da se konsolidira (cca 24 sata), a zatim slijedi druga faza – posmik. Početna stanja naprezanja
treba odabrati tako da se, nakon posmika svih triju uzoraka, dobiju dovoljno različite posmične
čvrstoće, koje, kad se ucrtaju u dijagram (σ, τ) budu dovoljno udaljene da se može jasno povući
Mohr-Coulombov pravac čvrstoće. Mjere se pomaci i određuju τ
i
naprezanja (za odgovarajuće
σ
i
), sl. 9.2-1d. Najveća naprezanja τ
i
koja uzorak pri nekom σ
i
može podnijeti nazivamo
čvrstoćom, τ
fi
. Rezultati posmika za tri uzorka dovoljni su da se povuče Mohr-Coulombov
pravac za ispitani materijal, sl. 9.2-1e. Uz pomoć poznate grafičke konstrukcije (vidi i Dodatak
9A) mogu se konstruirati smjerovi ravnina na kojima djeluju glavna naprezanja, sl. 9.2-1e, a
prikazani su i na sl. 9.2-1c.
U uređaju za izravni posmik ne može se mjeriti porni tlak. Zbog toga se najčešće ispituju
relativno propusni materijali, a samo se smicanje obavlja sporo, kako bi se omogućilo disipiranje
(raspršenje) pornog tlaka. Smatra se, dakle, da su sva naprezanja uvijek efektivna.
Uređaj za izravni posmik ima slijedeće nedostatke:
- ne može se mjeriti porni tlak pa je teško razlikovati ukupna i efektivna naprezanja, te
drenirano i nedrenirano stanje.
- u toku pokusa se površina presjeka smanjuje (sl. 9.2-1b), pa je otežan proračun stanja
naprezanja na toj površini,
- kutija u kojoj se smiče uzorak ima trenje između okvira, koje se ne može izmjeriti, što
uzrokuje greške u mjerenju,
Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 129
- mogu se na uzorak, prije ispitivanja, postaviti samo stanja naprezanja koja odgovaraju K
o

stanju (jer je spriječeno bočno širenje), dok se ona u tlu mogu pojaviti u različitim
varijantama.
Zbog navedenih je nedostataka izumljen savršeniji uređaj – uređaj za troosni posmik.

9.2.3 Uređaj za troosni posmik
9.2.3.1 Namjena i opis uređaja

Krajem tridesetih godina izumljen je uređaj za troosni posmik, ili kraće: troosni uređaj (A. Casagrande,
SAD i L. Rendulic, Austrija). Troosni uređaj služi za mjerenje deformabilnosti i čvrstoće uzoraka tla pri rotaciono
simetričnom stanju naprezanja. Kao i u uređaju za izravni posmik, u troosnom uređaju se uzorak ispituje u dvije
faze: prva - konsolidacija i druga - posmik. Skica uređaja je na sl. 9.2-2.

Prednosti u odnosu na izravni posmik:
Prednost uređaja za troosni posmik je, što se, osim ukupnih (totalnih) naprezanja, u
njemu mogu mjeriti i porni tlakovi, pa se mogu određivati i efektivna naprezanja (iz razlike
ukupnih naprezanja i pornih tlakova). Uzorak se može posmaknuti sa ili bez promjene volumena,
tj. drenirano ili nedrenirano.

Veličina uzorka tla:
Glavni sastojak uređaja za troosni posmik je troosna ćelija u koju se ugrađuje uzorak tla.
Uzorak je valjkastog oblika, odnos visine i promjera je 2:1, a njegove dimenzije ovise o vrsti
materijala (odnosno o veličini zrna). Za gline su promjeri obično 3.75 i 5.0 cm, dok za šljunke
promjer uzorka može biti i 15 cm. Zbog toga se i troosne ćelije izrađuju u različitim veličinama.
Priprema ispitivanja:
Troosno ispitivanje je složeno i skupo pa uzorak tla treba biti dobro odabran i pažljivo
pripremljen. Zbog toga se obično rabe neporemećeni uzorci. Nakon što se izvadi iz cilindra,
uzorak se pažljivo, pomoću tanke žice ili, ako je tvrđi, noža, izreže (trima) na potrebne
dimenzije.
Uzorak se zatim postavi na postolje s poroznom pločicom u troosnoj ćeliji. Na njega se
postavlja kapa uzorka i navlači gumena membrana. Ta membrana, s dva gumena prstena na
krajevima, odvaja uzorak od okoline i sprječava miješanje porne vode s vodom u ćeliji.
Zatim se montira ćelija i napuni vodom, koja će, kad se na nju primijeni tlak σ
c
, taj tlak
prenositi na uzorak i time ga bočno i osno opteretiti. Ako je uzorak vlažan, tj. u njegovim
porama ima vode, onda tlak na uzorak σ
c
izaziva promjenu pornog tlaka u uzorku, ∆u. Zbog
jednostavnosti, ovdje ćemo razmatrati ponašanje ili potpuno suhih ili potpuno saturiranih
uzoraka, tj. stupanj zasićenosti S
r
= 0 i S
r
= 1.0, respektivno.
Uzorak se osno opterećuje (∆σ
1
) pomoću klipa koji s vrha ulazi u ćeliju (i tako nameće
posmično naprezanje na dijagonalnim ravninama). Standardno je klip povezan s motorom s
različitim stupnjevima prijenosa, pa se uzorku nameće stalna promjena vertikalne deformacije, a
ne sile. Moderni su uređaji hidraulički vođeni, pa se može birati vođenje, bilo sile, bilo
deformacije.
Na izvode iz uzorka se može priključiti uređaj za mjerenje pornog tlaka (kad nema
promjene volumena uzorka), preko ventila (1), ili uređaj za mjerenje promjene volumena uzorka
preko istisnute porne vode, ventil (2), simbolički prikazan kao menzura na sl. 9.2-2. Ove
mogućnosti - sa i bez dreniranja uzorka, koriste se za provođenje različitih tipova pokusa.

Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 130
ventil (1) ventil (2)
ventil (3)
porozna
pločica
uzorak
gumena membrana
gumeni prsten
kapa uzorka
klip
osno opterećenje
voda u ćeliji
ispusni ventil
menzura za ∆V
mjerenje vertikalnog
pomaka uzorka
manometar za ∆u
σ
c
∆σ
1
σ
c
σ
c
σ
c
∆σ
1

a) b)

Slika 9.2-2 a) shema troosnog uređaja, b) shema opterećenja uzorka u troosnom
uređaju.

Faze ispitivanja i tipovi pokusa :
Ispitivanje se obično odvija u dvije faze:
I faza: konsolidacija – Ovo je drenirani proces, sličan onome u edometru, jedino što
bočna deformacija nije spriječena (ε
h
≠ 0). Da se omogući istjecanje porne vode, zatvori se ventil
(1), otvori (2). Čeka se da se uzorak konsolidira tj. da istekne “višak” vode i ukupna naprezanja
prijeđu u efektivna. Na uzorak djeluje samo ćelijski tlak, σ
c
, pa se dobije:
σ
1


= σ
c
i σ
3
‘ = σ
c
, (9.2-2)
II faza: posmik - U troosnom aparatu uobičajene su dvije vrste posmika: drenirani (za
krupnozrna tla) i nedrenirani (za sitnozrna).
o drenirani posmik
Nakon konsolidacije, uzorak se opterećuje osno, preko klipa, dok se ne slomi (ventili
ostaju kao i u prvoj fazi).
σ
1


= σ
c
+ ∆σ i σ
3
‘= σ
c
(9.2-3)
o nedrenirani posmik
Kod slabopropusnih materijala, čekanje na disipaciju pornog tlaka bi predugo trajalo, pa
se primjenjuje tzv. nedrenirani posmik. Za vrijeme posmika ne dozvoljava se istjecanje vode iz
pora uzorka, pa je otvoren ventil (1) – tj. mjeri se porni tlak, a zatvoren je ventil (2) – nema
promjene volumena. U tom se slučaju mjere ukupna naprezanja i porni tlakovi, a efektivna
naprezanja se izračunaju iz njihove razlike prema “načelu efektivnih naprezanja”: σ’ = σ - ∆u :
σ
1


= σ
c
+ ∆σ - ∆u i σ
3
‘= σ
c
- ∆u (9.2-4)
Kombinacijom navedenih faza dobiju se najčešći tipovi pokusa u troosnom uređaju:
- konsolidirani-drenirani pokus (CD, eng. consolidated drained),
- konsolidirani-nedrenirani pokus (CU, eng. consolidated undrained),
- nekonsolidirani-nedrenirani pokus (UU, eng. unconsolidated undrained).
Ovim ispitivanjima, kao poseban slučaj troosnog posmika, pridodat ćemo i tzv. pokus
jednoosnog posmika, koji se inače standardno izvodi kao klasifikacijski pokus.

Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 131
9.2.3.1 CD pokus

Kod posmika u CD pokusu se razlikuju dva tipična oblika ponašanja materijala prema
prekonsolidiranosti (sl. 9.2-3). Normalno konsolidirano tlo se stalno komprimira (volumen se
smanjuje), a devijatorsko naprezanje, ∆σ, stalno raste do sloma. Kod prekonsolidiranog
materijala volumen se prvo smanjuje, a onda povećava, dok devijatorsko naprezanje postiže tzv.
vršnu čvrstoću relativno brzo, a s povećanjem deformacije ta vrijednost pada na tzv. rezidualnu
čvrstoću.
To se ponašanje tumači ovako:
Normalno konsolidirano tlo ima relativno rahlu strukturu i zrna se za vrijeme
posmika stalno preslaguju tako da na kraju zauzmu najzbijeniji složaj (sl. 9.2-5a).
Prekonsolidirano tlo u početku ima relativno zbijenu strukturu, zrna su međusobno ukliještena, i da pri
posmiku može doći do pomaka, potrebno je da zrna počnu prelaziti jedno preko drugih (kod vršne čvrstoće),
orijentiraju se u smjeru posmika (složaj se razrahljuje), a otpor uzorka opada(sl. 9.2-5b).


horizontalni pomak [mm]
∆σ
horizontalni pomak [mm]
0
∆V
σ'
3c
=konst.
prekonsolidirano tlo
normalno konsolidirano tlo
normalno konsolidirano tlo
prekonsolidirano tlo
vršna čvrstoća
rezidualna čvrstoća
k
o
m
p
r
i
m
i
r
a
n
j
e
d
i
l
a
t
i
r
a
n
j
e


Slika 9.2-3 Prikaz dreniranog posmika u troosnom uređaju za
normalnokonsolidirano i prekonsolidirano tlo.

Da se dobije Mohr-Coulombov pravac čvrstoće potrebno je posmaknuti barem dva (bolje
tri) uzorka od istog tla, a pri različitim početnim stanjima naprezanja (sl. 9.2-4).

Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 132
σ
τ
σ
3
= σ'
3

ϕ
(∆σ
d
)
f
σ
1
= σ'
1

(∆σ
d
)
f
A
B
τf

=

σ
'

t
g
ϕ
θ
σ
3
σ
3
σ
1
σ
1
θ = 45 +

ϕ
2

Slika 9.2-4 Prikaz dvaju Mohrovih krugova i njima pripadajućeg pravca
čvrstoće.

9.2.3.2 CU pokus

Ovaj se tip pokusa primjenjuje kod slabopropusnih, uglavnom koherentnih tala. Uzorak se prvo konsolidira, a zatim
posmakne tako da je porna voda iz uzorka spojena na osjetilo za mjerenje pornog tlaka (bez promjene volumena).


(a) rahli uzorak: - zrna su posložena tako da pri posmiku teže k smanjenju volumena

a) b)
lom


- zrna upadaju u prostor među drugim zrnima, ako je u tom prostoru voda (nestišljiva)
zrna pri lomu pritiskom na vodu izazivaju porast pornog tlaka ∆u.

σ
τ
σ'
3f
= σ
3
- ∆u
σ'
3
= σ'
c
τf

=
c
'
+

σ
'

t
g
ϕ
'
c
σ
1f
= σ
3
+ σ - ∆u
σ'
1f
= σ
3
- ∆u
stanje efektivnih
naprezanja
pri slomu
početno stanje naprezanja
trag ukupnih naprezanja
trag efektivnih
naprezanja
∆u


Slika 9.2-5a Ponašanje rahlog (normalno konsolidiranog) uzorka u
nedreniranom pokusu (u σ’,τ dijagramu).

Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 133
Konsolidacija. Jednaka je kao kod CD-pokusa.
Posmik. Preko klipa se nameće osna sila. Drenovi su zatvoreni, a brzina nanošenja sile
(ili osne deformacije) zadaje se dovoljno sporo da se prilikom posmika porni tlak homogeno
mijenja po cijelom uzorku.
Kod mjerenja pornog tlaka treba osigurati da je uzorak potpuno zasićen. Da se to
postigne, zadaje se početni porni tlak u uzorku, tzv. povratni tlak, u
o
. S tim se pospješuje
otapanje mjehurića zraka u pornoj vodi. Da se ne promjene efektivna naprezanja, isti se iznos
naprezanja pridoda i ćelijskom tlaku, pa je razlika pornog i ćelijskog tlaka ista kao prije.
Treba znati da su ponašanja uzoraka u dreniranom i nedreniranom posmiku povezana, tj.
da porast pornog tlaka u nedreniranom pokusu nastaje zbog težnje uzorka ka zbijanju u
dreniranom pokusu. S druge strane, negativni porni tlak je odraz težnje uzorka ka razrahljenju,
pa kao i u CD pokusu, očekujemo dva tipa ponašanja uzorka (sl. 9.2-5).

(b) zbijeni uzorak - zrna su složena tako da pri posmiku teže povećavaju volumen
a) b)
lom


- zrna se pomiču jedna preko drugih i teže k povećanju volumena; ako je u tom prostoru
voda dolazi do smanjenja pornog tlaka.

σ
τ
τf

=
c
'
+

σ
'

t
g
ϕ
'
c
trag efektivnih naprezanja
trag ukupnih naprezanja
slom
−∆u

Slika 9.2-5b Ponašanje zbijenog uzorka (prekonsolidiranog) u nedreniranom
pokusu (u σ’,τ dijagramu).

U CD pokusu tragovi efektivnih i ukupnih naprezanja pri posmiku su se poklapali jer nije
bilo promjene pornog tlaka. U CU pokusu je promjena pornog tlaka posljedica težnje uzorka ka
promjeni volumena, a koja je spriječena nestišljivošću porne vode. Zato, kod ovog pokusa,
prema principu efektivnih naprezanja, treba razlikovati stanje ukupnih i efektivnih naprezanja
koja se razlikuju za veličinu pornog tlaka.
Kako je prikazano na sl. 9.2-5 i 9.2-6, tragovi se ukupnih (TSP) i efektivnih naprezanja
(ESP) poklapaju za vrijeme konsolidacije, a pri posmiku su na istoj visini, a horizontalno su
razmaknuti za veličinu pornog tlaka, ∆u.
Ako se umjesto (σ’,τ ) dijagrama, crta u (p’, q) dijagramu, nagib pravca sloma (ψ’) je
tada drugačiji i odnosi se prema kutu trenja, ϕ',
sin ϕ = tg ψ, (9.2-5a)
dok je kohezija u odnosu prema odsječku na osi ordinata
c= a/cosϕ. (9.2-5b)

Na sl. 9.2-8 prikazani su tragovi naprezanja za normalno konsolidirano i prekonsolidirano
tlo u CU pokusu. Naznačena su i dva traga ukupnih naprezanja, sa i bez povratnog tlaka u
o
.
Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 134
Analogno s ponašanjem suhih uzoraka pri posmiku, sl. 9.2-6 a, zbog težnje rahlijeg složaja k
zbijanju, porni tlak pri posmiku raste, a sl. 9.2-6b, zbog težnje zbijenijeg uzorka k razrahljenju,
porni tlak pri posmiku opada.
Očito je da kod rahlih (normalno konsolidiranih) tala, uzorak ima manju čvrstoću u
stvarnim (efektivnim) naprezanjima nego kad se prate samo ukupna naprezanja, dok je kod
zbijenih obrnuto.

.

p, p'
0
q
θ'
p, p'
0
q
a)
b)
q
f
p'
f p
f
∆u
f
u
0
u
0
∆u
ESP (T-u
0
)SP TSP
p'
0
= σ'
hc
= σ'
vc
p
0
= σ
hc
= σ
vc
θ'
ESP
(T-u
0
)SP
TSP
−∆u
f
u
0
p
f
p'
0
p'
f
p
0
q
f
K
f
K
f

Slika 9.2-6 Tragovi naprezanja za a) normalno konsolidirani i b)
prekonsolidirani uzorak u CU pokusu (prema Kovacs&Holtz,
1981), (u p’, q dijagramu).

U posmiku, pri velikim deformacijama, materijal dođe u stanje kad se uzorak niti ne zbija
niti ne razrahljuje, a što se zove tzv. “kritično stanje”. Postoje i modeli ponašanja tla koji se
baziraju na kritičnom stanju. Jedan od njih je i poznati Cam-clay model (Schofield & Wroth,
1968).


Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 135
9.2.3.3 UU pokus

Vezu između početnog efektivnog naprezanja u uzorku i posmične čvrstoće (vidi 9.1.4)
iskoristit ćemo za određivanje nedrenirane čvrstoće uzoraka u UU pokusu. Da bi rezultati UU
pokusa bili upotrebljivi, važno je da se uzorak ispituje u vrlo kratkom roku nakon vađenja iz tla
(nekoliko sati).


Slika 9.2-7 Detalj ruba uzorka netom izvađenog iz tla,
meniskusi na rubu uzorka djeluju kao
membrana i održavaju tlak u uzorku.






Naime, kod takvog uzorka još djeluju kapilarne sile preko meniskusa (opni) na vanjskoj
površini uzorka, pa porni tlak preuzima vlačna naprezanja. Vlačna naprezanja u vodi djeluju kao
tlačna na čvrste čestice, pa je približno sačuvano sferno naprezanje koje je uzorak imao u tlu, a s
time i odgovarajuća posmična čvrstoća koja o njemu ovisi (sl. 9.2.7).
σ
τ
τf

=
c
'
+

σ
'

t
g
ϕ
'
c'
slom u pokusu
jednoosne čvrstoće
Mohrovi krugovi
(ukupnih naprezanja)
za UU pokus
ϕ'
c
u
kruž. efekt. nap. pri slomu
σ'
3f
σ
c1
σ
f1
ϕ = 0
q
σ'
1f



Slika 9.2-8 Stanje početnih efektivnih naprezanja, te stanje efektivnih i
ukupnih naprezanja pri slomu u UU pokusu (u σ’,τ dijagramu).
Označena je kružnica efektivnih naprezanja (σ
1f,
' , σ
3f,
' ) koja
odgovara svim kružnicama ukupnih naprezanja.

Sam se pokus izvodi tako da se uzorak, kao i za ostale tipove pokusa, ugradi u troosnu
ćeliju u kojoj se primijeni neko početno naprezanje σ
c
. To naprezanje, kao što ćemo kasnije
vidjeti, može varirati u nekim granicama, a da bitno ne utječe na čvrstoću uzorka. Naime, ćelijski
tlak djeluje preko membrane samo na povećanje pornog tlaka, a efektivno naprezanje se ne
mijenja. Nakon ugradnje se uzorak ne konsolidira, već se odmah prelazi na posmik, za vrijeme
kojeg se ne mjeri porni tlak.
Ako se rezultati ispitivanja prikažu u (σ,τ) dijagramu, sl. 9.2-8, za jedno početno stanje
efektivnih naprezanja, sve će Mohrove kružnice u ukupnim naprezanjima tangirati jedan
horizontalni pravac, jer je nedrenirana čvrstoća za uzorak iz jedne dubine, za različite početne
tlakove u ćeliji – jednaka. Odsječak tog pravca na osi ordinata nazivamo nedrenirana čvrstoća i
označavamo s c
u
. Nagib tog pravca je, kut trenja za nedrenirano stanje i jednak je ϕ
u
= 0. To je
uzorak
čvrste čestice
voda u uzorku
meniskus
vanjski rub
uzorka
Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 136
podloga za tzv. fi-nula analizu u stabilnosti (temelja, kosina, potpornih zidova), vidi pog. 10., 11.
i 12.
Između kružnica totalnih naprezanja, pri slomu, “skrivena” je (samo jedna) kružnica
efektivnih naprezanja koja ima jednaki radijus, a istovremeno tangira i horizontalni pravac
čvrstoće za ukupna naprezanja i kosi pravac čvrstoće za efektivna naprezanja (sl. 9.2-8).
Iz UU pokusa, budući da ne mjerimo porne tlakove, ne možemo odrediti tragove efektivnih
naprezanja. Ono što mi znamo samo je početno stanje naprezanja u tlu iz kojega je uzorak
izvađen (približno) i c
u
. Dva uzorka izvađena iz različitih dubina, budući da čvrstoća tla
ovisi o početnom efektivnom naprezanju, imat će različite nedrenirane čvrstoće, tj.
uzorak iz veće dubine imat će veću nedreniranu čvrstoću, sl. 9.2-9.


σ
τ
τf

=
c
'
+

σ
'

t
g
ϕ
'
c'
tragovi efektivnih naprezanja
za dva početna stanja naprezanja
kutevi trenja za ukupna
naprezanja su = 0
ϕ'
c
u1
σ'
1
c
u2
ϕ
u2
= 0
ϕ
u1
= 0
σ'
2
nedrenirane kohezije za dva
početna stanja naprezanja

σ’
1
i σ’
2
-su dva početna stanja efektivnih naprezanja (npr. za uzorke iz dviju
dubina).
Slika 9.2-9 Tragovi naprezanja za dva uzorka iz različitih dubina u UU pokusu. (u
σ’,τ dijagramu).

Terenski pokus krilnom sondom, po uvjetima pod kojima se provodi, odgovara upravo
opisanom UU pokusu (u 3.3.5), pa je rezultat i jednog i drugog pokusa nedrenirana čvrstoća. Kao
što se na sl. 3.3.4 može vidjeti, nedrenirana čvrstoća in situ također raste s povećanjem početnog
naprezanja, tj. s dubinom.


Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 137
9.2.3.4 Jednoosni posmik, kao poseban slučaj troosnog ispitivanja
uzorak
presjek uzorka površine A
djelovanje sile P
oko uzorka nema
membrane → σ
h
= 0
kapa uzorka
mikroura za mjerenje
pomaka δ
elastični prsten
mikroura za mjerenje sile P

Slika 9.2-10 Shema uređaja za jednoosni posmik.

Ako se usvoji tumačenje iz 9.2.3.3 o zadržavanju početnih sfernih naprezanja u “svježem”
uzorku tla, ovakav se pokus može izvesti i bez ćelije, pa je, u tom slučaju, sve znatno
jednostavnije (i jeftinije). Takav se pokus naziva pokusom jednoosnog posmika i njime se
određuje jednoosna čvrstoća tla, q
u
, koja se može izravno povezati
s nedreniranom čvrstoćom tla, c
u
.
Shema jednoosnog posmika prikazana je na sl. 9.2-10. Mjere se samo vertikalna sila i
pomak uzorka.
Na slici 9.2-11b prikazana je Mohrova kružnica ukupnih naprezanja pri slomu uzorka.
Budući da se ne mjeri porni tlak, ostaje nam nepoznata kružnica efektivnih naprezanja. Ako je
bočno naprezanje u totalnim naprezanjima, σ
3f
= 0, odgovarajuća kružnica totalnih naprezanja
prolazi kroz ishodište koordinatnog sustava.

σ
τ
τf

=
c
'
+

σ
'

t
g
ϕ
'
c'
Mohrov krug sloma u
ukupnim naprezanjima
trag efektivnih naprezanja
slom
δ
σ
σ
1f
σ
1
= P/A = q
τ
MAX
=
σ
1f
2
c
Mohrov krug sloma u efektivnim naprezanjima
(ostaje nepoznat)
σ
1f

σ'

a) b)

Slika 9.2-11 a) dijagram promjene naprezanja s deformacijom u jednoosnom
posmiku b) trag naprezanja u jednoosnom posmiku i veza
jednoosne čvrstoće s nedreniranom čvrstoćom. (u σ’,τ dijagramu)
Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 138

Veličina jednoosne čvrstoće, σ
1f
, jednaka je osnom naprezanju, tj. promjeru kružnice. Tu
veličinu označavamo s q
u
. Nedrenirana kohezija je jednaka radijusu kružnice tj. polovici
nedrenirane čvrstoće. Vrijedi, dakle:
2
u
u
q
c = (9.2-6)
Nažalost, rijetko smo u prilici uzorke ispitivati neposredno nakon vađenja iz tla, a kod
odležanih uzoraka se mijenja vlažnost, a time i jednoosna čvrstoća, pa se taj pokus u pravilu rabi
prvenstveno kao klasifikacijski ili indeksni pokus, a ne smije se rabiti za određivanje čvrstoće
(EC7/3).

9.2.4 Skemptonovi parametri pornog tlaka A i B

Na temelju dijagrama sa sl. 9.2-5 vidi se da promjena pornog tlaka, pri nedreniranom posmiku, ovisi o vrsti
materijala. Zbog toga je Skempton (1954) definirao odnos:

| | ) (
3 1 3
σ σ σ ∆ − ∆ + ∆ = ∆ A B u , (9.2-7)

gdje su A i B parametri materijala, a često se nazivaju i parametrima pornog tlaka. Parametar B
može se odrediti tako da se uzorak u troosnom pokusu optereti samo s prirastom tlaka u ćeliji,
koji onda djeluje na uzorak sa svih strana (izlazni ventili iz uzorka moraju biti zatvoreni). Tada je


3
σ ∆

=
c
u
B (9.2-8)

Za potpuno zasićene uzorke tla je B =1, a za nezasićene je manji od jedinice. Kako je već
spomenuto, da se osigura potpuna zasićenost uzorka, potrebno je nametnuti povratni tlak u
uzorak (obično između 200 i 300 kPa). Da se zbog toga ne promijeni stanje efektivnih
naprezanja u uzorku, za isti je iznos potrebno povećati i ćelijski tlak.
Ovdje će se razmatrati samo slučajevi potpuno zasićenih uzoraka, pa je interesantan samo
parametar A. Kod posmika u CU pokusu, kad se, nakon konsolidacije prijeđe u fazu
nedreniranog posmika (i nema prirasta ćelijskog tlaka) može se odrediti parametar A, prema


1
σ ∆

=
u
A , (9.2-9)
što znači, kad bi vrijednost parametra A bila unaprijed poznata, mogla bi se odrediti i veličina
pornog tlaka za razne priraste ukupnog osnog naprezanja, a s time i veličina efektivnih
naprezanja. Kao što se na dijagramima (sl. 9.2-6) može vidjeti, povećanje pornog tlaka nije
linearno povezano s prirastom normalnog naprezanja, što znači da niti vrijednost A nije
konstantna. Posebno je interesantna vrijednost A kod sloma uzorka jer se tada, za poznatu
početnu vrijednost efektivnog naprezanja, može odrediti vrijednost efektivnog naprezanja pri
slomu A
f
. Tipične vrijednosti parametra A
f
su prikazane u tablici 9.2-1.


Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 139
Tablica 9.2-1 Tipične vrijednosti parametra A
f
.

vrsta gline A
f

senzitivne (osjetlijve) gline 0.75 do 1.5
normalno konsolidirane gline 0.5 do 1.0
kompaktirane pjeskovite gline 0.25 do 0.75
slabo prekonsolidirane gline 0 do 0.5
kompaktirane šljunkovite gline -0.25 do 0.25
jako prekonsolidirane gline -0.5 do 0

9.2.5. Utjecaj prekonsolidacije na parametre čvrstoće

Parametri čvrstoće nisu konstante materijala, već ovise, kao i drugi parametri materijala
(primjerice edometarski modul, vidi pog. 7) i o njegovoj povijesti. Naime u svojoj
«povijesti» je materijal bio podvrgavan raznim naprezanjima koja su mu odredila
današnju strukturu čestica, pa termin «povijest» označava različite početne strukture, koje
su pravi fizikalni parametar.
Utjecaj povijesti prikazat ćemo na jednom dobro odabranom pokusu u izravnom posmiku (Krey i
Tiedemann, prema Nonveiller, 1979).
σ
τ
σ
p1
' σ
p2
'
τf

=

c

+

σv

t
g
ϕ
ϕ
N
ϕ
p
ϕ
p
čvrstoća prekonsolidiranog
tla
čvrstoća normalno
konsolidiranog tla
c
2
c
1


Slika 9.2-12 Pravac čvrstoće za normalnokonsolidirane i prekonsolidirane
materijale.

Ako se uzorci konsolidiraju na naprezanje σ
p
, a zatim rasterete i ponovno konsolidiraju
na manje normalno naprezanje σ, pa tek onda posmaknu, čvrstoća će biti veća. To se odražava u
povećanoj koheziji c
1
, odnosno c
2
, za veći σ
p
, i nešto manjem kutu unutarnjeg trenja ϕ
p
.
Normalno konsolidirani materijali imaju vrlo malu koheziju ili je kohezija jednaka nuli, a kut
unutarnjeg trenja je veći nego kod prekonsolidiranih materijala.
Zbog utjecaja prekonsolidacije na koheziju je važno da se uvijek ugrađuje neporemećeni uzorak.

Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 140
9.3 Zaključak i komentar

U ovom je poglavlju prikazana čvrstoća tla i pokusi koji služe njezinom određivanju. Kao crvena
nit, kroz sve se slučajeve provlači Mohr-Coulombov zakon sloma za efektivna naprezanja. Kad
god je to moguće treba težiti takvim ispitivanjima koja će omogućiti da se zakon čvrstoće izrazi
u efektivnim naprezanjima, jer se stanja efektivnih naprezanja mogu, pomoću izraza za porast
pornog tlaka (Skemptnovi parametri), povezati s ostalim stanjima naprezanja (drenirano i
nedrenirano stanje). Samo se iznimno u proračunima rabe i analize u totalnim naprezanjima (fi-
nula analiza).


BIBLIOGRAFIJA:

[1] Craig, R.F. (1978). Soil mechanics, sec. edit., Van Nostrand Reinhold Company, New
York.
[2] EC 7 1994, Eurokod 7. Dio 1. - Opća pravila, Dio 2. – Projektiranje pomoću
laboratorijskih ispitivanja i Dio 3. – Projektiranje pomoću terenskih ispitivanja.
[3] Kovacs, J.M. & Holtz, W.D. (1981). Geotechnical engineering. Prantice-Hall civil
engineering and engineering mechanics series, New Jersey.
[4] Duncan, J.M. (1993). Limitations of conventional analysis of consolidation settlement.
Twenty-seventh Terzaghi lecture. Journal of geotechnical engineering. 119 (9): ASCE,
1333-1359.
[5] Lambe, T. W. & Whitman, R. V. (1969). Soil mechanics. Massachusetts Institute of
Technology, John Willey & Sons, Inc., New York.
[6] Nonveiller, E. (1979). Mehanika tla i temeljenje građevina. Školska knjiga, Zagreb
[7] Skempton, A.W. (1954). The pore pressure parameters A and B, Geotechnique, London,
Vol. 4.




Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 141
10 Plitki temelji
10.1 Slom tla i nosivost temelja
10.1.1 Što je slom tla?

Do sada smo obrađivali samo geotehničke probleme kod kojih se određuju veličine pomaka
(slijeganja) pri očekivanim (radnim) opterećenjima temelja i ti problemi spadaju u domenu malih
deformacija, odnosno graničnog stanja uporabe (prema EC7). Ako se opterećenje (aktivna sila)
na temelj povećava, slijeganja postaju sve veća dok tlo na kraju ne popusti. Takvo stanje
nazivamo slom tla. Opterećenje pri slomu je ujedno i maksimalno opterećenje koje tlo ispod
temelja može podnijeti. U inženjerskim se građevinama ne smije dozvoliti da se pojavi takvo
maksimalno opterećenje, već se od njega treba ograditi s parcijalnim faktorima. Takvo
opterećenje onda nazivamo nosivost tla, a odgovarajuće stanje EC7 povezuje s tzv. graničnim
stanjem nosivosti.
Primjeri sloma tla su klizište i slom tla ispod temelja, sl. 10.1-1.
¬
aktivne sile
strujni tlak
temelj
klizna ploha
aktivne sile
klizna ploha
¬

Slika 10.1-1 Primjeri sloma tla: klizište i slom tla ispod temelja.
10.1.2 Slijeganje i nosivost temelja

Kod dimenzioniranja temelja dva su osnovna parametra o kojima treba voditi računa: slijeganje
i nosivost. Inženjeri su se u prošlosti domišljali kako da, pomoću jednostavnih modela, procijene
ponašanje temelja. Tako su razvili jedan model za proračun slijeganja (edometarski model), koji
zanemaruje čvrstoću tla, a ovdje ćemo upoznati drugi model (bolje reći - modele) za proračun
nosivosti. Naime, edometarski će model dati konačno slijeganje za svako opterećenje (sl. 10.1-2,
krivulja (1)) iako će se realno tlo, pri većim opterećenjima popustiti i slomiti se (sl. 10.1-2,
krivulja (2)). Zbog toga je potrebno, pri proračunu temelja, kad se proračuna očekivano
slijeganje, provjeriti i dopušteno opterećenje.
10.1.3 Oblici sloma tla ispod temelja

Slom tla obično nastaje kad posmična naprezanja u tlu dosegnu čvrstoću tla. Ovisno o zbijenosti
tla, temelj obično slegne duboko u tlo i izbacuje u stranu dio materijala koji je bio ispod i sa
strane temelja. Na temelju vlastitih mjerenja i opažanja te prema radovima drugih, Vesić (1973)
je konstatirao da slom tla može nastati kao (a) proboj, (b) lokalni slom i (c) potpuni slom (sl.
10.1-3 i sl. 10.2-4).
Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 142
0 V [kN]
s

[
m
m
]
opterećenje sloma tla, R
A
B
C
s
a
'
s
a
R
d
V
d
≤ R
d
(a)
(1)
(2)
V
d
≥ R
d


Slika 10.1-2 Odnos između slijeganja po edometarskom modelu i stvarnog
slijeganja zbog plastičnih deformacija tla ispod temelja.















Slika 10.1-3 Slom probojem i lokalni slom.











Slika 10.1-4 Potpuni slom tla
i dijagram ovisnosti tipa sloma tla
o indeksu relativne gustoće, I
D
.
(a) slom probojem – nastaje kod relativno rahlih materijala (i, naprotiv, jako zbijenih); oblik
sloma nije jednostavno ustanoviti, nema izrazitih horizontalnih deformacija niti
izbacivanja tla, slom kod dublje ukopanih temelja nastaje kod puno veće sile nego kod
plitkih, krivulja slijeganja je izrazito zakrivljena.
opterećenje
s
l
i
j
e
g
a
n
j
e
ploha
sloma
Q
q
F
(1)
naprezanje
s
l
i
j
e
g
a
n
j
e
ploha
sloma
Q
q
F
(1)
q
F

opterećenje
s
l
i
j
e
g
a
n
j
e
ploha
sloma
Q
q
F
0 1 0.2 0.4 0.6 0.8
indeks relativne gustoće
5
4
3
2
1
0
d

/
b
slom
probojem
lokalni
slom
opći
slom
b
d
Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 143
(b) lokalni slom – posmična čvrstoća se u potpunosti razvije samo u dijelu klizne plohe ispod
temelja; djelomično izbacivanje tla sa strane; krivulja slijeganja je ispočetka ravna, a
kasnije zakrivljena.
(c) potpuni slom – pojavljuje se kod zbijenih tala, male stišljivosti; izbacivanje tla sa strane;
u potpunosti se razvija klizna ploha; duž klizne plohe je posmična čvrstoća potpuno
mobilizirana, krivulja sloma je uglavnom ravna do maksimalne vrijednosti otpora tla.

Vesić je predložio i dijagram oblika sloma kao funkciju zbijenosti tla (koji mjeri indeksom
relativne gustoće, I
D
(vidi poglavlje 2.) i dubine ukapanja temelja, d. Primjerice, temelj na vrlo
rahlom tlu može se slomiti probojem, dok isti takav temelj na površini vrlo zbijenog tla će se
slomiti potpunim slomom, a ako je duboko ukopan opet će se slomiti probojem.

10.2 Modeli za određivanja maksimalnog opterećenja tla ispod temelja
10.2.1 Osnovne pretpostavke

Slom tla nastaje kad se, na potencijalnim kliznim plohama, posmično naprezanje izjednači s
posmičnom čvrstoćom tla τ
f
’, τ
f
’ = c’ + σ’ tg ϕ’ (Mohr-Coulombov zakon čvrstoće).
Pretpostavlja se da tada u tlu nastaju tzv. plastične zone, koje se određuju kao rješenje
matematičkog rubnog problema. U teorijama koje modeliraju lom tla ispod temelja pretpostavlja
se da takve plastične zone nastaju u tlu neposredno prije njegovog konačnog sloma.
Prema teoretski zamišljenim i/ili modelski ispitanim temeljima, razni su autori došli do
rješenja za lom tla ispod temelja. Pri tome su pretpostavljali da je temelj kruto tijelo, u
ravninskom stanju deformacija, na čijim je rubovima iscrpljena posmična čvrstoća tla. Takva su
rješenja nužno zanemarivala neke elemente ponašanja tla, pa su, da bi bila primjenjiva, morala
biti korigirana pomoću popravnih koeficijenata, dobivenih na temelju opažanja rušenja modela
temelja ili probnih konstrukcija (1:1). Ovdje će se navesti samo neka od tih rješenja (prema
autorima). To su: Rankineov model, Prandtl i Reissnerov model i Terzaghijev model.
10.2.2 Rankineov model

Opisan ovdje prema Lambe & Whitman (1969), Rankineov model, objavljen 1657, je
najjednostavniji ali ujedno i najlošiji model. Ovdje se navodi zbog njegovog temeljnog značenja
i zato što je bio putokaz za kasnije modele jer u obzir uzima osnovne čimbenike koji se javljaju i
u kasnijim rješenjima. Pretpostavlja se da slom nastaje po dvama klinovima tla (dvije zone):
- zona I, tlo je u aktivnom
7
stanju naprezanja (odozgo pritisnuto, a bočno se širi),
- zona II, tlo je u pasivnom stanju naprezanja (odozgo i bočno pritisnuto).
Za tlo bez kohezije dobije se rješenje za opterećenje sloma, q
f
, prema izrazu:

q f
N d N
b
q ⋅ ⋅ +

= γ
γ
γ
2
, (10.2-1)
gdje su
) (
2
1
2 / 1 2 / 5
ϕ ϕ γ
N N N − = ,
2 2
p q
K N N = =
ϕ
,
ϕ
ϕ
ϕ
sin 1
sin 1

+
= =
p
K N .

7
O aktivnom i pasivnom stanju naprezanja vidi više u poglavlju 12. Potporni zidovi
Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 144
temelj
d
Q
b
(a)
temelj
q = γ
.
d
Q
(b)

a) stvarno stanje,
b) model: temelj je postavljen na površinu tla, a nadsloj, dubine d pretvoren u opterećenje,
temelj
q
0
'
Q
ult
(c)
I II I
b/2
45 - ϕ / 2
45 + ϕ / 2
O I
M
J

c) pretpostavljeni klinovi ispod temelja u plastičnom stanju ravnoteže.
q
0
'
(d)
I II

Q
ult
b
= (∆q)
ult
T
N
T
N
P
h =
b
2
tan (45 +
ϕ
2
)
=
b
2
√N
ϕ
gdje je N
ϕ
=
1 + sin ϕ
1 - sin ϕ
h

d) model sloma tla ispod temelja.

Slika 10.2-1 Rankineov model za trakasti temelj.

Prema Rankineu, dakle, opterećenje sloma tla se prikazuje kao zbroj utjecaja otpora tla
ispod temelja i povoljnog djelovanja težine tla oko temelja koje djeluje kao “protuteret” na tlo u
klizanju. Funkcije N
i
su, kao i u svim kasnijim rješenjima, funkcije samo kuta unutarnjeg trenja
ϕ. Rankineov je model za slom tla ispod trakastog temelja prikazan na slici 10.2-1.
Nedostaci ovog modela su:
- što su zone sloma u tlu omeđene ravnim, a ne zakrivljenim plohama,
- što su zanemarena posmična naprezanja na vertikalnoj ravnini pa zato ovo rješenje
znatno podcjenjuje stvarno naprezanje sloma tla.
Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 145
10.2.3 Prandtlov i Reissnerov model

Prema Cernica (1995), Prandtlov model iz 1920, s Reissnerovom dopunom, 1924, kao i
Rankineov model, pretpostavljaju da postoje: aktivna zona (trokut ABC) i pasivna zona (trokuti
ADE i BGF), ali da je među njima jedna prijelazna, također pasivna, zona u obliku logaritamske
spirale (oblik logaritamske spirale je jedini kinematski opravdan oblik klizne plohe, a povoljan je
i s računskog stanovišta jer sve sile koje na kontaktu s podlogom prolaze kroz istu točku).
Jedinična težina tla se zanemaruje, pa je stanje naprezanja u Rankineovim područjima homogeno
i poznato, a u prijelaznom je području određeno pomoću Airyjeve funkcije naprezanja, tj. iz
uvjeta ravnoteže i uvjeta sloma. Oblik plohe sloma, prema ovim pretpostavkama, prikazan je na
sl. 10.2-2.
b
A B
E
D C
G
F
q
0
q
0
q
45 - ϕ / 2
45 - ϕ / 2
45 + ϕ / 2


Slika 10.2-2 Plastificirane zone prema Prandtlu i Reissneru.

Rješenje ima slijedeći oblik:

q c f
N d N c q ⋅ ⋅ + ⋅ = γ (10.2-2)
gdje je:

ϕ π
ϕ
ϕ
tan
sin 1
sin 1
e N
q

+
= i ϕ cot ) 1 ( − =
q c
N N .

Mjerenja na modelima pokazuju dobro poklapanje oblika klizanja, ali samo za slučaj
hrapavog dna temelja kada su naprezanja na dnu kosa.
10.2.4 Terzaghijev model

Početkom četrdesetih godina predloženo je da se utjecaj jedinične težine tla pribroji veličini
nosivosti po Prandtlu i Reissneru kao pribrojnik. Terzaghi (1943) je uveo utjecaj jedinične težine
γ pretpostavljajući hrapavost dna temelja i, u vezi s tim, postojanje elastičnog područja, granice
nagnute pod kutem ϕ prema horizontali. Tako nema više zone aktivnog stanja naprezanja kao u
Prandtlovom i Reissnerovom rješenju, a ostaju prelazna i pasivna zona. Terzaghijevi izrazi za
faktore nosivosti, N
i
, su nešto kompleksniji od prethodnih, pa se ovdje prikazuju samo dijagrami
N-funkcija u ovisnosti o kutu unutarnjeg trenja (slika 10.2-3).
q
0
ϕ
45 - ϕ / 2
kao kruto tijelo
logaritamska spirala

Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 146

0 20 40 60 80
N
γ
0
10
20
30
40
ϕ

|
0
|
60 50 40 30 20 10 0
N
C
, N
q
N
γ
N
C
N
q
ϕ = 44
0
, Nγ = 260
ϕ = 48
0
, Nγ = 780
1
,
0
0
5
,
7
0

Slika 10.2-3 Dijagrami za Terzaghijevo rješenje.

Terzaghijevo rješenje tako postaje suma triju pribrojnika od kojih prvi predstavlja utjecaj kohezije, drugi
težine tla ispod temelja, a treći, opterećenja tla sa strane. Za razne oblike temelja uvedeni su korekcijski faktori, pa
tako njegovi izrazi za maksimalno opterećenje glase:

q c f
N d N b N c q ⋅ ⋅ + ⋅ ⋅ ⋅ + ⋅ = γ γ
γ
5 , 0 , za trakasti temelj (10.2-3a)
q c f
N d N b N c q ⋅ ⋅ + ⋅ ⋅ ⋅ + ⋅ ⋅ = γ γ
γ
4 , 0 3 , 1 , za kvadratični temelj (10.2-3b)
q c f
N d N b N c q ⋅ ⋅ + ⋅ ⋅ ⋅ + ⋅ ⋅ = γ γ
γ
3 , 0 3 , 1 , za kružni temelj (10.2-3c)
gdje su
c ... kohezija,
γ ... jedinična težina tla,
b ... širina trake, stranice kvadratičnog temelja, ili promjer okruglog temelja,
d ... dubina temeljenja,
N
c,
N
γ
i N
q
... faktori nosivosti koji ovise samo o kutu unutarnjeg trenja, ϕ.

Faktor nosivosti N
γ
funkcija je samo kuta unutarnjeg trenja ϕ (kao i N
q
i

N
c
), a dobiven je
bez uzimanja u obzir kohezije i vanjskog opterećenja tla sa strane, γ
.
d. Iako oblik ploha klizanja
ovisi o odnosu ovih parametara, može se pokazati da je ovakvo rješenje na strani sigurnosti, a
učinjena greška nije velika. Ipak, strogo uzevši, Terzaghijevo rješenje prema zahtjevima teorije
plastičnosti, nije potpuno korektno.
Terzaghijev oblik izraza za opterećenje sloma tla je već vrlo blizu danas uobičajeno
korištenih. Prema tome rješenju, klizna ploha kod sloma tla ispod temelja ima uvijek isti oblik.
Zbog toga se, kod određivanja opterećenja sloma tla ispod temelja, q
f
, ne mora pretpostaviti
klizna ploha jer postoje gotova rješenja u kojima su autori već uzeli u obzir i oblik klizne plohe.
Ovisnost q
f
o razini podzemne vode. Naime, budući da u Terzaghijeve izraze, u drugom i
trećem članu, ulazi i jedinična težina tla, a ona ovisi o razini podzemne vode (RPV), promotrimo
tri karakteristične RPV, sl. 10.2-4.
temelj
γ
.
d
γ
¬
«
œ
d
(a)
(b)
(c)


Slika 10.2-4 Karakteristični položaji razine podzemne vode.
Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 147

Moguće su slijedeće situacije: kad je RPV na površini, slučaj (a), u drugom i trećem
članu se uvrštava γ’ umjesto γ. Kada je RPV u razini (b) γ’ je samo u drugom članu, a za (c) je
svuda samo γ. Očito je da je q
f
najmanji za slučaj (a).

10.2.5 Brinch-Hansenov model

Na temelju Terzaghijevog rješenja je Brinch-Hansen (1961) (čita se: brin-hansen) izveo
rješenje u kojemu je uzeo u obzir ekscentricitet i horizontalnu komponentu sile koja djeluje na
temelj (sl. 10.2-5) te faktore oblika temelja. Ovi se utjecaji određuju pomoću popravnih
koeficijenata koji su izmjereni eksperimentalno. Ovo je rješenje uvedeno i u, još važeće,
hrvatske propise (prije nego što EC 7 stupi na snagu) tj. u Pravilnik o tehničkim normativima za
projektiranje i izvođenje radova kod temeljenja građevinskih objekata (Sl. list 15/90), a isto tako
i u EC 7, samo se na drugačiji način uvode parcijalni faktori (vidi Dodatak 10.A).
Prema hrvatskim propisima, da ne nastupi slom tla ispod temelja, stvarno opterećenje
temelja mora biti uvijek manje od q
f
. Tako se opterećenje zove dopušteno opterećenje.
temelj
H
V
e
ekscentricitet


Slika 10.2-5 Temelj pod djelovanjem opće sile.

Faktori sigurnosti su ugrađeni u parametre čvrstoće c’ i ϕ’, tj. koriste, tzv. mobilizirani
parametri čvrstoće:
- mobilizirana kohezija
sc
m
F
c
c
'
' = , F
sc
od 2,0 do 3,0 i
- mobilizirani kut trenja
ϕ
ϕ
ϕ
s
m
F
tg
tg
'
' = , F

od 1,2 do 1,8.
Propisi predviđaju i analizu u ukupnim naprezanjima (za nedrenirani slom). Umjesto
kohezije se tada uvrštava nedrenirana čvrstoća, a kut unutarnjeg trenja ϕ = 0.

10.3 Zahtjevi za plitko temeljenje prema Eurokodu 7

Ovdje su citirani dijelovi tekstova iz EC 7, koji se tiču plitkih temelja.

Granično stanje uporabe
Konstrukcije prenose opterećenja na tlo preko temelja. Pod opterećenjem se tlo ispod
temelja sliježe, a ako temelj nije dobro dimenzioniran, može doći i do sloma tla ispod temelja.
Zbog toga se, prema EC7/1 provjerava, kako slijeganje (granično stanje uporabe) tako i
mogućnost sloma tla ispod temelja (granično stanje nosivosti). Za granično stanje uporabe vrijedi
(EC 7/1, 2.4.8(1)):
Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 148
d d
C E ≤ , (10.3-1)
gdje je
E
d
... projektna vrijednost učinka opterećenja, a
C
d
... je granična projektna vrijednost učinka opterećenja (slijeganja).
Može se, umjesto proračuna deformacije (slijeganja), provjeriti je li dovoljno mali udio
čvrstoće tla mobiliziran da deformacije (slijeganja) ostanu unutar uporabnih granica, i to kada
- se izričito ne traži da se odredi vrijednost deformacije za granično stanje uporabe ili
da
- postoji dokumentirani usporedni projekt sa sličnim tlom, građevinom i sl.
Što se plitkih temelja tiče, ako je kod konvencionalnih građevina, temeljenih na glini,
odnos opterećenja kod sloma prema vrijednosti opterećenja kod graničnog stanja uporabe manji
od 3, treba obavezno proračunati i slijeganje tog temelja (EC7/1, 6.6.2).
L
A B C
ρ
A
δρ
BA
ρ
B ρ
C
δρ
BC
α
B
ω



Slika 10.3-1 Skica uz dozvoljeno ukupno i relativno slijeganje temelja.

Dozvoljeno ukupno i relativno slijeganje plitkog temelja
Prema EC 7/1, Dodatak H, maksimalna relativna rotacija za granično stanje uporabe (kut
ω na sl. 10.3-1) ne smije prijeći 1/500, a granično stanje sloma 1/150. Za pojedinačne temelje
kod standardnih građevina uglavnom su prihvatljiva maksimalna slijeganja do 5,0 cm (slijeganje
δ
B
na sl. 10.3-1).

Granično stanje sloma
Za granično stanje sloma vrijedi:
d d
R V ≤ , (10.3-2)
gdje je
V
d
... projektna vrijednost učinka opterećenja, a
R
d
... je projektna nosivost.

Izrazi za proračun projektne nosivosti dani su u Dodatku 10.A (prema Dodatku B iz EC
7/1).
Na sl. 10.1-2 prikazana je granična linija projektnog otpora tla R
d
i područja za koje je
projektna vrijednost učinka opterećenja V
d
unutar dozvoljenih granica
d d
R V ≤ . Prema EC 7/1,
sila V
d
ne smije pasti u područje između R
d
i graničnog opterećenja tla R jer je tamo
d d
R V ≥ .


LITERATURA:

[1] Cernica, J.N. (1995). Geotechnical engineering: Soil mechanics, John Wiley & Sons, Inc.
New York.
[2] EC 7, Eurokod 7, EN 1997-1,. Geotechnical design – Part 1: General rules,
Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 149
[3] Lambe, T. W. & Whitman, R. V. (1969). Soil mechanics. Massachusetts Institute of
Technology, John Willey & Sons, Inc., New York.
[4] Nonveiller, E. (1979). Mehanika tla i temeljenje građevina. Školska knjiga, Zagreb
[5] Prandtl, L. (1921) Über die Einringunfestigkeit plasticher Baustoffe und die Festigkeit von
Schneiden, Z. Angew. Math. Mech., Basel, Switzerland, Vol. 1, no. 1, 1921.
[6] Vesić, A.S. (1973). Analysis of ultimate load of shalow foundations. ASCE J. Soil Mech.
Found. Div. vol. 99.


Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 150
11. STABILNOST KOSINA
11.1 Osnovne postavke metoda za određivanje stabilnosti kosina
11.1.1 Zajedničke osobine svih klasičnih metoda

Geotehničko inženjerstvo je egzaktna znanost (egzaktan - dokaziv pomoću materijalnih
činjenica, točan, potpun). Kad se od inženjera traži da odredi stabilnost nekog prirodnog ili
umjetnog pokosa, on to treba učiniti pomoću alata što mu ga pruža mehanika tla. Za stabilnost
kosina su isprva primjenjivane, tzv. klasične metode, koje su zbog tada još nerazvijenih
sredstava za računanje, bile jednostavne, kako po pretpostavkama tako i po numeričkom
postupku.
Razvoj računala potaknuo je i razvoj složenijih numeričkih metoda, koje traže dobro
poznavanje ponašanja tla, a s tim i veći broj parametara tla nego što su tražile klasične metode. S
tim je, naravno, povezana i potreba za opsežnijim istražnim radovima i laboratorijskim
ispitivanjima. Zbog toga se suvremenije metode uglavnom rabe kod složenijih geomehaničkih
zahvata.
Klasične metode su dugom primjenom i povratnim analizama pokazale da su primjenjive
u velikom broju slučajeva, a uz određene manje modifikacije su prihvaćene i u novim evropskim
normama (eurokod 7). Klasične metode se temelje na pretpostavkama:
- da je materijal tla kruto plastičan (neki to zovu i idealno plastičan), tj. da pri
naprezanjima manjim od posmične čvrstoće u njemu nema pomaka; kad posmična
naprezanja dosegnu određenu vrijednost materijal puca i stvara se klizna ploha (masa
tla iznad klizne plohe je klizni disk),
- kliznu plohu treba, za svaku analizu, zadati unaprijed i
- vrijedi Mohr-Coulombov zakon sloma tla.
Kao i u svakom inženjerskom problemu, u kojemu se razmatraju naprezanja, tako je i kod
metoda stabilnosti pokosa potrebno odrediti ravnotežu sila za zadani problem. Sile koje
treba uravnotežiti su:
- aktivne sile; to su sile koje teže pokrenuti klizni disk: vlastita težina kliznog diska, sile
strujnog tlaka, vanjska opterećenja (nasip, građevina, pokretna opterećenja), potres i
- reaktivne sile; to su sile koje se suprotstavljaju aktivnim silama i nastoje stabilizirati kosinu;
one se javljaju u tlu, na kliznoj plohi, kao rezultat otpora samog tla; ako se ustanovi da otpor
tla nije dovoljan, dodatne reaktivne sile mogu se proizvesti pomoću raznih umjetno
proizvedenih elemenata kao što su: sidra, piloti, armature, zatege i sl.
Na temelju ravnoteže aktivnih i reaktivnih sila određuje se veličina i raspodjela naprezanja na
kliznoj plohi. Kako se kod klasične metode ne uzimaju u obzir odnosi naprezanja i deformacija
u tlu, raspodjela naprezanja na kliznoj plohi nije jednoznačna, tj. jednom rješenju ravnoteže sila
odgovara beskonačan broj rješenja raspodjele naprezanja. Kažemo da je problem statički
neodređen. Da se problem može riješiti potrebno je uvesti neke pretpostavke koje će u tekstu biti
spomenute uz svaku metodu posebno.
U nastavku će se razmatrati samo analize stabilnosti kosina za dugačke ravne kosine i kružne
klizne plohe. Radi potpunosti treba spomenuti da postoje metode analize stabilnosti za klizne
plohe proizvoljnog oblika, koje ovdje, međutim, nećemo razmatrati. Način rješavanja može biti
grafički, i grafoanalitički. S razvojem računala je postupak rješavanja ubrzan, a primjena metoda
pojednostavljena. Rezultat klasične metode je tzv. faktor sigurnosti koji se još uvijek primjenjuje
kod projektiranja u našoj geotehničkoj praksi.
Također će se prikazati princip određivanja stabilnosti prema eurokodu 7.
Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 151
11.1.2 Definicija faktora sigurnosti

Faktor sigurnosti se definira kao odnos prosječne posmične čvrstoće tla, τ
f
, prema posmičnom
naprezanju uzduž potencijalne klizne plohe τ
d
:
d
f
S
F
τ
τ
= (11.1-1)

σ
τ
ϕ '
ϕ
d
' < ϕ '
c '
c
d
' < c '


Slika 11.1-1 Prikaz efektivnih graničnih i mobiliziranih parametara čvrstoće.

Čvrstoća tla se definira kao granično posmično efektivno naprezanje i određuje pomoću
izraza: τ
f
= c’+σ’· tan φ’ (c’ je kohezija, φ’ je kut unutarnjeg trenja u materijalu za efektivna
naprezanja, σ’ je normalno naprezanje na potencijalnoj plohi sloma).
Na odgovarajući način definiramo i mobilizirano posmično naprezanje, τ
d
= c’
d
+ σ’· tan φ’
d
gdje su c’
d
i φ’
d
, tzv. mobilizirani parametri čvrstoće, tj. onakvi kakvi trebaju biti
da se u tlu može uspostaviti ravnoteža (između aktivnih i reaktivnih sila). Vrijedi, dakle, da je
faktor sigurnosti odnos efektivnih graničnih i mobiliziranih naprezanja:
d d
S
c
c
F
' tan ' '
' tan ' '
ϕ σ
ϕ σ
+
+
= , (11.1-2)
ili:
c’
d
+ σ’tan φ’
d
=
S S
F F
c ' tan
'
' ϕ
σ + , (11.1-3)
prema tome je mobilizirana kohezija:

S
d
F
c
c
'
' = , (11.1-4)
a mobilizirani kut unutarnjeg trenja:
S
d
F
tg
' tan
'
ϕ
ϕ = . (11.1-5)
Ovaj pristup uključuje da je F
S
jednak i za koheziju i za kut trenja. Budući da se u mjerenjima
kut trenja može točnije odrediti od kohezije, povoljno je imati različite faktore sigurnosti. Tako
se može definirati faktor sigurnosti za koheziju

d
C
c
c
F
'
'
= , (11.1-6)

a faktor sigurnosti za kut unutarnjeg trenja je
d
F
' tan
' tan
ϕ
ϕ
ϕ
= . (11.1-7)
Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 152
Princip ugrađivanja faktora sigurnosti u parametre čvrstoće usvojen je i u eurokodovima.

KOMENTAR: Kako je za određivanje F
S
potrebno odrediti mobiliziranu čvrstoću (koja ovisi o
vertikalnim naprezanjima), potrebno je poznavati (zadati ili pretpostaviti) i naprezanja koja
djeluju na klizno tijelo. Zbog toga, u svim klasičnim metodama stabilnosti kosina, polazimo od
pretpostavke raspodjele naprezanja na klizno tijelo.

11.2 Stabilnost dugačkih kosina u nekoherentnom tlu

Za početak razmatrat ćemo dugačke ravne klizne plohe, čiji je nagib paralelan s površinom terena. Već se i takav
jednostavan model može primijeniti za neke primjere u praksi. Često se naime događa da je površinski sloj tla do
neke manje dubine (4 do 6 m) rastrošan, a ispod njega je čvrst, još neraspadnuti sloj. U određenim se uvjetima
promjene stanja (promjene opterećenja, razine podzemne vode) može dogoditi da se rastrošena masa pokrene. Jedan
odsječak takve klizne plohe prikazan je na slici 11.2-1. Razmatrat će se tri slučaja:
− slučaj 1: bez podzemne vode,
− slučaj 2: podzemna voda teče paralelno s površinom terena,
− slučaj 3: pokos dulje vremena potopljen.

Slučaj 1: bez podzemne vode. Na sl. 11.2-1 prikazane su sile koje djeluju na jedan odsječak
kliznog tijela, koji nazivamo lamela. Reaktivne sile N i T se odrede prema težini
lamele, W . Sile ćemo odrediti iz zadanih fizikalnih i geometrijskih podataka.
β
b
l
W
N
T
τ
d
τ
d
T
z
W
σ
β
lamela težine W

Slika 11.2-1 Sile koje djeluju na lamelu dugačke klizne plohe.

Duljina baze lamele, l, povezana je s njenom širinom, b, izrazom:
β cos
b
l = , (11.2-1)
normalna sila na bazu lamele N iznosi:
β γ cos bz N ⋅ = , (11.2-2)
tangencijalna sila na bazu lamele T :
β γ sin bz T ⋅ = . (11.2-3)
Normalno naprezanje na bazi lamele, σ
A,
dobijemo kao omjer normalne sile i površine baze
lamele (za širinu lamele uzimamo 1m'):
β γ
β
β γ
σ
2
cos
cos
cos
z
b
bz
l
N
A
⋅ =

= = . (11.2-4)
Posmično naprezanje na bazi lamele, ι
d,
dobijemo kao omjer posmične (mobilizirane) sile i
površine baze lamele (za širinu lamele uzimamo 1m'):
Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 153
β β γ
β
β γ
τ cos sin
cos
sin
⋅ ⋅ =

= = z
b
bz
l
T
d
(11.2-5)
Uvrštavanjem izraza 9.5-5 u izraz 9.1-1 dobijemo izraz za faktor sigurnosti
β β γ
ϕ β γ
τ
ϕ σ
τ
τ
cos sin
' tan cos ' tan '
2
⋅ ⋅ ⋅
⋅ ⋅ ⋅
=

= =
z
z
F
d d
f
s
, (11.2-6)
β
ϕ
tan
' tan
=
S
F . (11.2-7)
Ovo rješenje pokazuje da je tlo u ravnoteži kada je kosina nagnuta pod kutem trenja φ i manjim.
Jer ako se stavi F
S
=1, slijedi tgφ’=tgβ, tj. β=φ’! Kada je F
S
=1, to je labilna ravnoteža jer je tlo
već praktički pred lomom.

Slučaj 2: podzemna voda teče paralelno s površinom terena
β
b
l
N
T
z
U
h
p
γ•z
3
∆H
∆s
3


Slika 11.2-2 Sile koje djeluju na lamelu dugačke klizne plohe. Tok podzemne
vode paralelan je s nagibom terena.

Tečenje podzemne vode se može prikazati strujnom mrežom. Budući da voda teče paralelno s
pokosom, ekvipotencijale su okomite na tok vode, pa tlačni potencijal, h
p
, po kliznoj plohi
dobijemo iz izraza:
h
p
= z cos
2
β, (11.2-8)

prema tome izraz za vrijednost pornog tlaka po kliznoj plohi glasi:
u = h
p
γ
w
= z γ
w
cos
2
β (11.2-9)

Efektivna naprezanja su, prema tome:
σ’ = σ - u = γ z cos
2
β - γ
w
z cos
2
β = z (γ-γ
w
) cos
2
β = z γ’cos
2
β (11.2-10)

Potrebna posmična naprezanja da ne dođe do klizanja su:
τ = γ z sinβ cosβ (11.2-11)

β γ
ϕ γ
β β γ
ϕ β γ
τ
τ
tan
tan '
cos sin
' tan cos '
2

=
⋅ ⋅

= =
z
z
F
d
f
S
(11.2-12)
Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 154
Slučaj 3: pokos dulje vremena potopljen.

Ovakav slučaj može biti obala rijeke, mora ili jezera. Kad se kaže "dulje vremena potopljen"
misli se da nema nagle promjene razine vode jer u tom slučaju može biti mjerodavna tzv. ϕ = 0
analiza kod koje se rabi nedrenirana čvrstoća (link).

γ γ '


Slika 11.2-3 Slučaj potopljenog pokosa.

β β γ
ϕ β γ
cos sin '
' tan cos '
2
⋅ ⋅
⋅ ⋅
=
z
z
F
S
(11.2-13)
β
ϕ
tan
' tan
=
S
F (11.2-14)

KOMENTAR :

Rezultat u slučaju 3. je isti kao i za “suhi” pokos (slučaj 1.). Kada je strujanje paralelno s
kosinom F
S
je približno dvostruko manji nego kod suhe ili potopljene kosine jer je γ'/γ približno
jednako ½ što je ujedno i najkritičniji slučaj. Iz toga slijedi da mjere sanacije klizanja (kad
imamo slučaj 2.) treba usmjeriti ka smanjenju pornih tlakova na kliznoj plohi.

11.3 Kružne klizne plohe - grafička metoda
11.3.1 Osnovne pretpostavke

Za kružne klizne plohe grafičku je metodu razradio Taylor (1948).
Vrijede slijedeće pretpostavke:
• da se klizna masa pomiče kao kruti disk,
• položaj klizne ploha ploha mora biti pretpostavljen unaprijed,
• faktor sigurnosti je

konstantan duž klizne plohe i
• vrijedi Mohr-Coulombov zakon čvrstoće.

Budući da se položaj klizne plohe mora pretpostaviti, ne znači da ćemo “pogoditi” i kliznu
plohu po kojoj će stvarno nastati klizanje. Klizanje će nastupiti po plohi koja ima najmanji F
s
.
Zato uvijek treba proračunati veći broj kliznih ploha (slika 11.3-1).

Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 155



Slika 11.3-1 Odabiremo više kliznih ploha da možemo naći kritičnu, s najmanjim
faktorom sigurnosti.

U aktivnoj sili P
r
je dominantan dio težina tla. Težina se izračuna kao produkt površine
kliznog diska s jediničnom težinom tla γ

.
Postupak određivanja F
s
se svodi na to da se aktivna sila, P
r
(suma svih djelovanja)
uravnoteži s reaktivnom koja je rezultat djelovanja otpora duž klizne plohe. Problem je statički
neodređen (nije poznata raspodjela naprezanja otpora duž klizne plohe), pa treba uvesti neka
pojednostavljenja. Kako je klizno tijelo kruto, praktično je (nepoznata) naprezanja po kliznoj
plohi zamijeniti djelovanjem dviju sila, i to, jednom posmičnom i jednom normalnom silom
Grafička metoda se primjenjuje za homogene kosine. Temelji se na dva pojedinačna
jednostavna slučaja:
- prvi, kad tlo ima koheziju, a kut trenja je jednak nuli i
- drugi, kad je obratno (potpoglavlje 11.3.2).
Kad tlo ima i koheziju i kut trenja rješava se kombinacijom ovih slučajeva (potpoglavlje
11.3.3).
Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 156
11.3.2 Jednostavni slučajevi 0 te ϕ ≠ 0 i c = 0

Jednostavni slučajevi su, prvi, kad je c ≠0 i ϕ = 0 i, drugi, ϕ ≠ 0 i c = 0. Njihovom
kombinacijom se rješavaju problemi kad je c ≠0 i ϕ ≠ 0.


SLUČAJ 1. c ≠0 i ϕ = 0

Otpor tla se svodi od τ
f
= c’+σ’· tan φ’, samo na τ
f
= c’. Reaktivna naprezanja zamjenjuje se
reaktivnim silama T i N (sl. 11.3-2a). Potrebno je odrediti veličinu i položaj maksimalne
posmične sile, T
f
, koja nastaje kao rezultat maksimalnih posmičnih naprezanja duž klizne plohe:
T - rezultanta svih posmičnih sila dT = τ
.
dl,
duž klizne plohe (paralelna s AB)
T - određivanje
potrebne sile
P
P
N - rezultanta
svih sila dN = σ
.
dl
N
σ σ
σ
σ
σ
σ
τ
dT
f
= c
.
dl
Tf

=

l
t

.

c
dT
f
= c
.
dl
r
c
r
S
duljina luka l
duljina tetive l
t
b)
c)
a)
A
B

Slika 11.3-2 Grafička metoda određivanja stabilnosti pokosa za slučaj kada je
ϕ=0, a c≠0.

Veličina sile T
f
. Ako je materijal homogen i ima samo koheziju, posmična naprezanja
uzduž klizne plohe pri slomu su konstantna Djelovanje naprezanja prevodi se na sile po jedinici
duljine klizne plohe tako da se veličina naprezanja pomnoži s dl. Veličina rezultante je modul
vektora koji se dobije sumiranjem pojedinačnih sila d
f
T
r
tj.
t
l l
f f
l c l d c T d T ⋅ = ⋅ = =
∫ ∫
0 0
r r r
(11.3-1.)
Grafički to možemo prikazati na sl. 11.3-2b, gdje se vidi da poligon sila d
f
T
r
formira luk
jednak obliku klizne plohe, pa je i logično da je modul vektora rezultante proporcionalan s
duljinom tetive luka, l
t
kao što to i gornja jednadžba pokazuje. Ovime smo doznali samo veličinu
sile, ali ne i njezin položaj, odnosno krak sile d
f
T
r
, za što nam je potreban i uvjet da je statičkih
moment komponenata sile jednak momentu rezultante.
Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 157
Krak sile T
f
. Pogodno je postaviti uvjete ravnoteže momenata obzirom na središte
kružnice, S, jer sve sile koje su okomite na kliznu plohu prolaze kroz tu točku i ne daju moment.
Iz jednakosti statičkih momenata na središte S slijedi:
f c
l
f
T r T d r ⋅ = ⋅

r
r
r
0
. (11.3-2.)
gdje je: l duljina luka, r polumjer kružnice, a r
c
nepoznati krak sile
f
T
r
. Skalarne veličine
tih produkata jednake su:
f c
l
T r dl c r ⋅ = ⋅ ⋅

0
, pa slijedi r⋅l⋅c = r
c
⋅ T
f
, (11.3-3)
Krak sile
f
T
r
odredi se onda iz
r
l
l
r
c l
c l
r r
c
t t
c
⋅ = ⋅ =


= κ (11.3-4)
gdje je κ
c
(čita se: kapa-c) parametar koji ovisi samo o veličini središnjeg kuta kod S (sl. 11.3-5).
Grafički postupak određivanja faktora sigurnosti svodi se na određivanje veličine sile T
koja je na mjestu i u smjeru sile
f
T
r
, a koja se mora uravnotežiti s poznatim vanjskim
djelovanjem P i silom N. (Sila N je rezultanta svih normalnih sila na kliznu plohu, dN, pa mora
prolaziti kroz središte S i to neovisno o njihovoj veličini. Budući da je u ovom slučaju φ = 0,
ovdje nije bitna veličina niti raspodjela normalnih naprezanja po kliznoj plohi). Grafički se
odredi presjecište sile P s pravcem sile T kroz koje mora prolaziti i sila N (sl. 11.3-2a), pa se
veličina mobilizirane sile, T, može odrediti iz poligona sila (sl. 11.3-2c). Faktor sigurnosti
odredi se kao odnos:
T
l c
T
T
F
t
f
S

= = . (11.3-5)
SLUČAJ 2. ϕ ≠ 0 i c = 0.

Za razliku od prethodnog, otpor tla od τ
f
= c’+σ’· tan φ’, svodi se u ovom slučaju na τ
f
=
σ’· tan φ’, pa je potrebno poznavati veličinu i raspodjelu normalnih naprezanja po kliznoj plohi.
Kako je u 11.2 obrazloženo, problem je statički neodređen, pa se ta raspodjela mora
pretpostaviti. Taylor je, za raspodjelu, uzeo funkciju sinus koja ima maksimalnu veličinu u
sredini klizne plohe, a jednaka je nuli na rubovima (ovisi o središnjem kutu, Θ/2), što je prirodni
oblik raspodjele tog naprezanja (sl. 11.3-3.).

θ/2
σ
v
klizna ploha
funkcija raspodjele σ
v
= σ
v
(sin θ/2)

Slika 11.3-3 Raspodjela normalnog naprezanja po kliznoj plohi po sinusnoj
funkciji.
Analogno s κ
c
u prethodnom slučaju, za takvu je raspodjelu dobiven parametar odnosa
polumjera kružnice i polumjera djelovanja reaktivne sile od trenja, κ
S ,
pa je
r
S
= κ
S
⋅ r (11.3-6)
gdje je r radijus klizne plohe, a κ
S
je funkcija središnjeg kuta Θ i očita se iz dijagrama na slici
11.3-5. Potrebno je odrediti kut ψ koji aktivna sila zatvara s rezultantom sila normalnih na
kliznu plohu. Vrijedi postavka da, ako su sve sile na kliznoj plohi nagnute pod kutom ψ (prema
normali), i njihova će rezultanta biti nagnuta pod istim kutem prema normali. Očitanju može
Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 158
pomoći i tzv. «kruga trenja» kojemu je radijus rψ

= r
S
.
sin ψ , iz čega se onda jednostavno
odredi ψ . Kada se odredi presjecište sile P, s kružnicom radijusa r
S
očita se ψ (sl. 11.3-4), a
faktor sigurnosti za ovaj slučaj dobijemo iz izraza:
ψ
ϕ
tan
tan
=
S
F . (11.3-7)

T
Ψ
P
N
r
S
r
s
= κ
s

.
r
klizna ploha
Ψ
Θ
r
Ψ
= r
s

.
sinΨ


Slika 11.3-4 Grafička metoda određivanja stabilnosti pokosa za slučaj kada je
c=0, a ϕ≠0.

60 70 80 90 100 110 120
Θ
0
1
1.04
1.08
1.12
1.16
1.2
1.24
1.28
κ
c
,

κ
s
κ
c
κ
s

Slika 11.3-5 Dijagam vrijednosti κ
S

i κ
c
.
11.3.3 Slučajevi s c ≠0 i ϕ ≠ 0

Problem se rješava iterativno: svede na jedan od dva prethodna i to tako da se pretpostavi
početna vrijednost F
s1
, obzirom na jedan od parametara čvrstoće. Grafički postupak se pro-vede
do kraja i dobije F
s2
koji mora biti približno jednak F
s1
(prva iteracija). Ako to nije slučaj,
postupak se ponavlja sa srednjom vrijednošću F
s3
=

(F
s1
+ F
s2
)/2 (druga iteracija); ponavlja se
sve dok se te vrijednosti ne izjednače.

Obično su dovoljne dvije iteracije. Obzirom na dva
parametra čvrstoće, postoje dvije varijante. Jednom se pretpostavi F
sc
, a drugi put F
sϕ .

Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 159

NAČIN 1. Pretpostavi se F
sc
(sl. 11.3-6):
r
S
r
s
P - napadna sila
(zadana)
R
1
R
2
R
2
R
1
P
T
c
T
c1
T
c2
Ψ
1
Ψ
2
a)
b)



Slika 11.3-6 Grafička metoda određivanja stabilnosti kosine za slučaj kada su c≠0
i ϕ≠0, a zadaje se F
sc
.

Postupak rješavanja:
1. Pretpostavi se vrijednost F
sc1
(npr.1,5) i izračuna
1
1
Sc
t
c
F
l c
T

= (Opaska: time sila T
c1
postaje poznata veličina i s njom se može crtati poligon sila),
2. Iz poligona sila odredi se smjer R
1
i nacrta na slici; očita se ψ
1
na sjecištu s r
S
.
3. Izračuna se F
sϕ1
ψ
ϕ
tan
tan
= , ako je različit od F
sc1,
postupak se ponavlja s F
sc2
=

(F
sc1
+
F

)/2.


Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 160
NAČIN 2. Pretpostavi se F
sϕ1
(slika 11.3-7):
S
r
s
P - napadna sila
(zadana)
R
1
R
2
R
2
R
1
P
T
c
T
c
T
c
Ψ
1
Ψ
2
a)
b)
r
c
r
ϕ1
r
ϕ1
= r sin κ Ψ
2


Slika 11.3-7 Grafička metoda određivanja stabilnosti kosine za slučaj kada su c≠0 i
ϕ≠0, a zadaje se F

.

Pretpostavi se F
sϕ1
(npr.1,5) i izračuna r
φ1
= r⋅ κ
s
⋅sinψ
1
iz
1
1
1
1
tan
tan
tan
tan
ϕ
ϕ
ϕ
ψ
ψ
ϕ
S
S
F
F = ⇒ = .
Rezultanta R
1
mora sjeći presjecište P i T
c
. Iz poligona sila se odredi
1 1
1
Sc
t
Sc
c
c
F
c l
F
T
T

= =
1
1
c
t
Sc
T
c l
F

= ⇒ , ako je
1 1 ϕ S Sc
F F ≈ , imamo rješenje, ako ne, postupak se ponavlja s F
sϕ2
=


(F
sc1
+ F
sϕ1
)/2 itd.

KOMENTAR O GRAFIČKOJ METODI: Grafička metoda se primjenjuje kad je tlo homogeno i
jednostavni geometrijski i drugi uvjeti. Danas se rijetko koristi. Međutim, s pedagoške je strane
još uvijek prihvatljiva jer se u njoj zorno uravnotežuju aktivne i pasivne sile i određuje faktor
sigurnosti. Pogodna je kada nešto treba na brzinu izračunati, a nedostaju kompjuteri i slične
alatke (primjerice na gradilištu). Za složenije se uvjete koriste metode lamela, koje su danas
uglavnom vezane uz upotrebu računala. S time je postupak dobivanja F
s
donekle zamagljen, i
dobro ga je povremeno provjeriti grafičkom metodom ili se poslužiti već gotovim dijagramima
za određivanje stabilnosti koji su razrađeni za jednostavnije slučajeve.

Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 161
11.4 Kružne klizne plohe - metoda lamela
11.4.1 Prednosti metode lamela u odnosu na grafičku metodu

Kod metode lamela vrijede sve pretpostavke kao i kod grafičke metode samo što se klizni disk
još dijeli na stupce (lamele) koji se promatraju pojedinačno, a zatim se traže zajednički uvjeti
ravnoteže za čitav klizni disk. Lamele pružaju dvije osnovne prednosti u odnosu na grafičku
metodu:
- U grafičkoj metodi uvedena pretpostavka o raspodjeli normalnih naprezanja na kliznoj
plohi, ovdje se dobije jednostavno iz opterećenja (težine) same lamele (sl. 11.4-1).
- Drugi je razlog za upotrebu lamela – jednostavno uzimanje u obzir složenijih
geometrijskih uvjeta, uslojenosti tla i strujanja podzemne vode. U nastavku bit će
prikazano uzimanje u obzir strujanja podzemne vode (sl. 11.4-2).

S
γ
h
σ




Slika 11.4-1 Upotreba lamela za analizu stabilnosti pokosa.
Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 162
S
CL
SW
SF
r. p. v.


Slika 11.4-2 Primjer složenih geometrijskih uvjeta uslojenosti tla.
11.4.2 Određivanje djelovanja vode na klizni disk

Bit će prikazana tri načina uzimanja u obzir djelovanja vode na klizni disk. Sva tri načina daju
jednako ukupno djelovanje sila od vlastite težine tla i sile od vode:
• NAČIN I: Konstruira se strujna mreža i odrede sile strujnog tlaka u čvorovima strujne mreže.
Sila I
r
je rezultanta svih tih pojedinačnih sila. U dijelu kosine pokrivenom strujnom mrežom
težina tla se računa kao produkt površine sa strujnom mrežom i γ

(sl. 11.4-3).
• NAČIN II: Iz strujne mreže (koja nije ucrtana) odredi se piezometarska linija (linija pornih
tlakova). Sumirani porni tlakovi po kliznoj plohi daju rezultantu U, a u jezeru silu P
r
(sl.
11.4-4). (Pažnja: linija pornih tlakova po kliznoj plohi različita je od linije slobodnog vodnog
lica).
• NAČIN III: Produlji se linija vanjske vode i dio ispod te linije u kliznom disku se smatra da
je disk “uronjen” djelomično u vodu. Time smo «potrošili rezultantu tlakova od vode,
1
P
r
iz
NAČINA II i dio rezultante pornih tlakova U». Budući da strujanje ipak postoji, rezultat se
“popravi” dodavanjem sile pornih tlakova
1
U
r
koja je “ostatak” od sile U, a dobije se
mjerenjem visine od produljene razine mirne vode do piezometarske linije (sl. 11.4-5).
PAŽNJA! Budući da svaka klizna ploha siječe strujnu mrežu na drugi način ⇒ svakoj
kliznoj plohi odgovara njezina piezometarska linija.

Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 163
A
B
C
D
jezero
I
W
1
'
W
2
strujna mreža
S

I ... ukupni strujni tlak na ABDA (rezultanta svih strujnih tlakova po strujnoj mreži),
W'
1
... uronjena težina dijela ABDA,
W
2
... ukupna težina BCDB.

Slika 11.4-3 I Način: Određivanje djelovanja vode na stabilnost pokosa preko strujne
mreže.

u
u
u
u
U
A
B
C
E
P
W
slobodno vodno lice
piezometarska linija


W ... ukupna težina klizinog diska ACEA,
U ... rezultanta od sila pornih tlakova vode na kliznoj plohi,
P ... rezultanta sila od tlakova od vode u jezeru na potezu AB.

Slika 11.4-4 II Način: Određivanje djelovanja vode na stabilnost pokosa preko vrijednosti
pornih tlakova po kliznoj plohi (porni se tlakovi odrede iz strujne mreže).

Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 164
A
B
C
D
E
F

∆u
γ
w
∆u
U
W
4
W
3
S
piezometarska linija
produljena linija
vanjske vode

W'
3
... uronjena težina dijela ABEFA,
W
4
... ukupna težina BCDEB.
U ... rezultanta od sila pornih nadtlakova vode na kliznoj plohi.

Slika 11.4-5 III Način: Određivanje djelovanja vode na stabilnost pokosa pomoću
produljene linije vode.

Najpogodniji za proračun stabilnosti pokosa je NAČIN III jer ne treba dijeliti rezultantu od
tlakova na segmentu kliznog diska AB po lamelama (sila
1
P
r
na slici 11.4-5), pa je taj način
upotrijebljen i u Bishopovoj pojednostavljenoj metodi (potpoglavlje 11.4.3).

11.4.3 Bishopova pojednostavljena metoda

Od metoda lamela, vrlo je popularna tzv. Bishopova pojednostavljena metoda (Bishop, 1955).
Osnovni elementi te metode su prikazani na slici 11.4-6. Počinje se s određivanjem sila koje
djeluju na svaku lamelu. Pri tome treba razlikovati sile koje se mogu odrediti unaprijed, što su
uglavnom djelovanja (kao vlastita težina, vanjsko opterećenje, opterećenje od vode i sl.) od onih
koje se dobiju iz ravnoteže sila i momenata.
Promatra se kružni klizni disk, podijeljen na vertikalne lamele i sile koje na njih djeluju.
Utjecaj podzemne vode se određuje na osnovi piezometarske linije za taj klizni disk i razine
vanjske vode. Razina se vanjske vode produlji kroz klizno tijelo i razdvaja lamele na "suhi" i
"uronjeni" dio, težina W
1
i W’
2
(jer je primijenjen način III iz prethodnog potpoglavlja). Vlastita
težina lamele, W
1
, dobije se množenjem γ sa zasjenjenom površinom, i W

2,
množenjem s γ


preostale površine lamele. Preostali dio pornog tlaka na jednu lamelu odredi se kao udaljenost od
produljene razine vanjske vode do piezometarske linije, ∆u. Djelovanje tog tlaka se pribroji
nepoznatoj normalnoj sili N = N' + ∆u
s
l.
Na bazi lamele djeluje još i nepoznata tangencijalna sila otpora, T, koja se izrazi, preko
Mohr-Coulombovog zakona sloma tla, pomoću parametara čvrstoće, sile N i nepoznatog F
S
.
Preostale su još nepoznate međulamelarne sile, E
i
, E
i
i E
i+1
, koje se mogu rastaviti na
horizontalne i vertikalne komponente (X
i
i Y
i
). Da se odrede veze između nepoznatih sila,
postavljaju se određena geometrijska i statička ograničenja (vidi npr. Lambe i Whitman, 1968).
Ovdje će se prikazati samo elementi proračuna.
Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 165
Postavljaju se jednadžbe ravnoteže vertikalnih sila

= 0 y i momenata,

= 0
S
M (M
S

moment oko središta klizne plohe, S). Iz sume vertikalnih sila za i-tu lamelu slijedi (indeksi i su
ispušteni jer se, osim uz faktor sigurnosti Fs, stavljaju uz svaku veličinu):
. T + ) l u + P ( = Y +
W
+
W 2 1
α α sin cos ⋅ ⋅ ⋅ Λ ′ ∆ (11.3-8)
Tangencijalna sila otpora na dnu lamele je:
.
F
N +
F
l c
= T
s s
ϕ tan

⋅ ′
(11.3-9)
Rješavanjem gornjih jednadžbi po N' i T dobije se:
,
m
1
] ) b u - Y + W +
W
( + b c [
F
1
= T
1
s α
ϕ ⋅ ⋅ ⋅ ∆ ∆ ⋅ ′ tan
'
2
(11.3-10)
gdje je:
.
F
+ =
m
,
b
= l
s
ϕ
α α
α
α
tan
sin cos
cos
⋅ (11.3-11)
Iz ravnoteže statičkih momenata sila oko središta kružne klizne plohe:
. r
W
= r T
i i i
α
sin ⋅ ⋅ ∑ ⋅ ∑ (11.3-12)
Dijeljenjem s r dobiva se jednadžba:
( ) .
W
+
W
= T
i 2i 1i i
α
sin ⋅ ∑ ∑ (11.3-13)
Uvrštavanjem izraza za T dobiva se faktor sigurnosti:
( ) | |
( )
.

W
+
W
m
1

b u
-
Y
+
W
+
W
+
b c
=
F
i 2i 1i
i i i 2i 1i i i
s
α
ϕ
α
sin
tan
⋅ ∑
⋅ ⋅ ⋅ ∆ ∆ ∑

(11.3-14)
U Bishopovoj pojednostavljenoj metodi se pretpostavlja da su vertikalne komponente
međulamelarnih sila jednake i suprotnog smjera, tj. ∆Y
i
= 0.
Iako je faktor sigurnosti s lijeve strane, jednadžba se mora rješavati iterativno jer je F
s
i u
m
α
.. Prikazani izraz je pogodan i za ručno rješavanje, a postoje brojni komercijalni kompjuterski
programi za rješavanje stabilnosti kosina po Bishopovoj metodi. Treba ispitati veći broj kliznih
ploha. Mjerodavna je ona ploha koja daje najmanji faktor sigurnosti, što je ujedno i faktor
sigurnosti za cijelu kosinu.
Kod koherentnih materijala treba uzeti u obzir i moguća stanja nedreniranog sloma tla,
pri čemu se često stabilnost proračunava u totalnim naprezanjima, kohezija je jednaka
nedreniranoj čvrstoći tla, a kut trenja je jednak nuli (tzv. fi-nula analiza, vidi pog. 11.5).
F
S
se ne može izravno izračunati jer je sadržan i u m
α
, pa se rješava iterativno (u
koracima):
- Pretpostavi se F
S
u m
α
, npr. F
S
= 1,5,
- Izračuna se m
α
(11.4-2),
- Izračuna se formula (11.4-1) i dobije F
S
,
- Usporede se F
S
iz koraka 1. i 3. ,ako nisu jednaki, sa srednjom vrijednošću se ide
ponovo od koraka 1 (kao i kod grafičke metode).


Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 166
b

∆u
γ
w
1
2
i
n
i
piezometarska linija
produljena linija površine
vanjske vode
piezometarska linija
produljena linija površine
vanjske vode
r
S
r
α
−α

slobodno vodno
lice
sredina i - te lamele
α
broj lamele
W
1
W
1
W
2
'
W
2
E
i
E
i+1
α
l
T
N
∆u
.
l
∆x
∆y
∆u
.
l
N
∆E
i

N tgϕ'
F
S

c' l
F
S
T
a)
b) c)

Slika 11.4-6 Bishopova pojednostavljena metoda.

11.5 Kako odabrati parametre čvrstoće za analizu stabilnosti kosina?
11.5.1 Odabir parametara čvrstoće prema uvjetima dreniranja

Parametri čvrstoće za analizu stabilnosti kosina odabiru se prema vrsti tala i očekivanom tipu
sloma. Podsjetimo se na dvije osnovne vrste tala: krupnozrnata (u pravilu dobropropusna) i
sitnozrnata (slabopropusna). Propusnost tala ima izravan utjecaj na uvjete dreniranja prilikom
posmika (i sloma tla po kliznoj plohi). Uvjete dreniranja u kosinama pri slomu usporedit ćemo s
odgovarajućim tipovima pokusa u troosnom uređaju (pogl. 9.).
U krupnozrnatim tlima se pretpostavlja da se porni tlakovi pri posmiku brzo disipiraju
(raspršuju), tj. padaju na nulu, pa su tragovi ukupnih naprezanja jednaki tragovima efektivnih (sl.
11.5-1). Čvrstoća je zbog toga jednaka za drenirano i nedrenirano stanje. Zbog toga se u analizi
stabilnosti koriste parametri iz konsolidiranih dreniranih pokusa, c

i ϕ

.
Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 167
σ
τ
ϕ'
τf

=
c
'
+

σ
'

t
g
ϕ
'
trag ukupnih naprezanja jednak je
tragu efektivnih naprezanja
c' je malo ili 0
{

Slika 11.5-1 Parametri čvrstoće dobiveni konsolidiranim dreniranim pokusom.

U sitnozrnatim tlima se smatra da, kod naglijih (brzih) opterećenja zbog slabopropusnosti,
ne može doći do disipacije pornih tlakova. Zbog toga se očekuje da će tragovi naprezanja
odgovarati onima u konsolidiranom nedreniranom pokusu. Tu treba razlikovati normalno
konsolidirane (u pravilu rahle ili meke) i prekonsolidirane (krute) materijale.
11.5.2 Fi-nula analiza.

U rahlim će materijalima trag efektivnih naprezanja “skretati ulijevo” što znači da će nedrenirana
čvrstoća tla biti manja nego da čvrstoću izračunavamo preko dreniranih parametara, c’ i ϕ’ (slika
11.5-2). Odgovarajuću sliku za nedrenirano stanje dobit ćemo samo ako u obzir uzmemo
promjenu pornog tlaka pri slomu tla, koja se može izračunati pomoću Skemptonovog parametra
A
f
(vidi poglavlje 9.), što se rijetko čini. Zbog toga treba stabilnost kosina, osim s dreniranim,
izračunati i s nedreniranim parametrima, tj. kao da je kut trenja u nedreniranom stanju, ϕ
u
= 0, a
nedrenirana čvrstoća c
u
≠ 0. To je tzv. ϕ

=0 (fi-nula) analiza. U fi-nula analizi se onda barata
samo s ukupnim naprezanjima (ne uzimaju se u obzir porni tlakovi po kliznoj plohi i sl.).
Nedrenirana čvrstoća za prekonsolidirana tla veća je, nego izračunata preko c’ i ϕ’ (sl. 11.5-3.), ali se ipak
preporučuje da se uzima ova druga jer se smatra da laboratorijska ispitivanja daju veću nedreniranu čvrstoću od one
in situ.
σ
τ
ϕ'
τf

=
c
'

+

σ
'

t
g
ϕ
'
c'
čvrstoća izračunata
iz c' i ϕ'
σ ' - poćetno
trag ukupnih naprezanja
trag efektivnih naprezanja
c
u

{

c
u
...nedrenirana čvrstoća

Slika 11.5-2 Tragovi efektivnih naprezanja za normalno konsolidirano tlo -trag efektivnih
naprezanja “skreće ulijevo”. «Izračunata čvrstoća» je veća od stvarne,
nedrenirane.
Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 168
σ
τ
ϕ '
c '
c
u
trag ukupnih naprezanja
trag efektivnih naprezanja
čvrstoća izračunata
iz c' i ϕ'
σ ' - početno


Slika 11.5-3 Tragovi efektivnih naprezanja za prekonsolidirana tla - trag efektivnih
naprezanja “skreće udesno”. «Izračunata čvrstoća» je manja od stvarne,
nedrenirane.

11.6 Sanacije klizišta
11.6.1 Opažanja i istraživanja na klizištu

Upravo opisane metode proračuna F
s
upotrebljavaju se za proračun stabilnosti prirodnih i
umjetnih kosina (pokosa). Prirodne kosine, kod kojih je nastupilo klizanje, nazivaju se klizišta.
Klizišta se na terenu prepoznaju po nizu pojava (slika 11.6-1). Tlo na klizištu je često nepravilne
površine, naborano, pojavljuju se pukotine koje su u kišnim periodima ispunjene vodom. I samo
tlo na površini zna biti neobično vlažno. Na klizištima se nađu i izvori jer se javljaju na kontaktu
propusnog (s gornje strane) i nepropusnog materijala, po kojem nastaje klizanje. Vegetacija je na
mjestima ispremiješana, pa se kaže da je «drveće pijano». Karakteristične su i pojave nekih
biljaka kao što je to preslica u kopnenom dijelu Hrvatske i brnistra u krškim dijelovima. U vrhu
klizišta se katkad vidi otvorena površina (kako je odsklizalo klizno tijelo), a u nožici se zemlja
gomila.

k
liz
n
o

tije
lo
1. - vrh klizišta,
vidljivo tlo u podlozi
2. - preslica
3. - "pijano" drveće
4. - gomilanje tla u nožici
5. - pojave izvora


Slika 11.6-1 Pojave koje nam ukazuju na klizanje tla.

Da se ustanove podaci o klizištu potrebno je obaviti niz mjerenja. Osim geotehničkih istražnih radova najčešće se:
− ako ima vremena, prate pomaci površine klizišta (geodetski se opažaju reperi),
Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 169
− ugrađuju piezometri da se snimi razina i smjer strujanja podzemne vode,
− ugrađuju mekane ili razlomljene cijevi da se ustanovi vrsta i dubina klizanja, a promjene
položaja i nagnutost cijevi se mjere tzv. inklinometrom (sl. 11.6-2).


Slika 11.6-2 Ustanovljavanje vrste i dubine
klizanja ugradnjom mekane cijevi i
mjerenjem inklinometrom.



















11.6.2 Metode sanacije klizišta

Nakon što se ustanovi položaj klizne plohe i razina podzemne vode te smjer klizanja,
pristupa se proračunu stabilnosti kosina. Usklađuju se parametri čvrstoće i ostali podaci dok se
ne dobije rezultat koji daje F
s
= 1 (jer je tijelo kliznulo). Tada se može pristupiti proračunu F
s
s
podacima koji će vrijediti nakon primijenjenih mjera sanacije. Tako se može procijeniti
djelovanje raznih mjera sanacije na F
S
. Te mjere mogu biti:
• Prelaganje masa. Tlo se s gornjeg dijela klizišta uklanja ili prebacuje na donji dio klizišta (sl.
11.6-3).
tijelo
klizišta
prelaganje masa


Slika 11.6-3 Sanacija klizišta prelaganjem masa.

klizno tijelo
nepomično tlo
klizna zona
mekani malter
plastična cijev
početni položaj cijevi
Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 170
• Povoljno skretanje sile strujnog tlaka. Ovo je skretanje potrebno izvršiti tamo gdje se
ustanovi da je djelovanje podzemne vode uzrok klizanju. Ovo se skretanje obavlja
drenovima. Drenovi se dijele na drenažne usjeke ili rovove (sl. 11.6-4) i horizontalne
drenažne bušotine ili bušene drenove (sl. 11.6-5).

Dren treba biti čim bliže kliznoj plohi. U slabopropusnom tlu je dobro nabušiti leću pijeska
jer tada cijela površina leće služi kao dren.

A
A
presjek A - A
glina
šljunak
pijesak
početna razina podzemne vode
razina vode u drenu

Slika 11.6-4 Sanacija klizišta drenažnim usjecima.
a)
b)
dren (perforirana izbušena
cijev nakon sanacije)


Slika 11.6-5 Sanacija klizišta horizontalnim drenažnim bušotinama.












Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 171
Dodatak 10. A (obavijesni) Ogledna analitička metoda za proračun
nosivosti

10.A.1 Općenito

Približne jednadžbe izvedene na temelju teorije plastičnosti i rezultata ispitivanja mogu poslužiti za
projektnu vertikalnu nosivost. Treba uzeti u obzir:

– čvrstoću temeljnoga tla, koja se obično iskazuje uporabom projektnih vrijednosti c
u
, c′ i φ′,
– ekscentričnost i nagib projektnih opterećenja,
– oblik, dubinu i nagib temelja,
– nagib površine temeljnoga tla,
– tlak podzemne vode i hidrauličke gradijente,
– promjenljivost temeljnoga tla, naročito uslojenost.

Oznake koje se upotrebljavaju:

δ projektni kut trenja na osnovici,
q projektni totalni pritisak nadsloja na razini osnovice temelja,
q′ projektni efektivni pritisak nadsloja na razini osnovice temelja,
γ′ projektna efektivna jedinična težina tla ispod razine temelja, umanjena na
vrijednost γ′ = γ - γ
w
(1 + i) ako hidraulički gradijent i djeluje prema gore,
B′ projektna efektivna širina temelja,
L′ projektna efektivna dužina temelja,
A′ = B′L′ projektna efektivna površina temelja, koja se definira kao osnovica temelja ili, u
slučaju ekscentričnog opterećenja, umanjena površina temelja čije je težište ona
točka u kojoj djeluje rezultanta opterećenja,
s, i projektne vrijednosti bezdimenzionalnih koeficijenata za oblik temelja odnosno
za nagib opterećenja; indeksi c, q i γ označavaju utjecaje kohezije, dodatnog
opterećenja i težine tla; ovi koeficijenti vrijede jedino ako parametri posmične
čvrstoće ne ovise o smjeru.

10.A.2 Nedrenirani uvjeti

Projektna se nosivost računa iz:

( ) q i s c A R + =
c c u
2 / π ′
(B.1)

s projektnim vrijednostima bezdimenzionalnih koeficijenata za:

– oblik temelja:

s
c
= 1 + 0,2 (B′ / L′) za pravokutni oblik,
s
c
= 1,2 za kvadratni ili kružni oblik.
– nagib opterećenja uslijed horizontalnog opterećenja H:
Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 172

) 1 1 ( 0,5
u c
c A / H i ′ − + =

10.A.3 Drenirani uvjeti

Projektna se nosivost računa iz:


γ γ γ q q q c c c
5 , 0 / i s N B i s N q i s N c A R ⋅ ⋅ ⋅ ⋅ ⋅ + ⋅ ⋅ ⋅ + ⋅ ⋅ ⋅ = ′ ′ γ ′ ′ ′
(B.2)

s projektnim vrijednostima bezdimenzionalnih koeficijenata za:

– nosivost:

N
q
= e
π tanφ′
tan
2
(45° + φ′ / 2)
N
c
= (N
q
- 1) cot φ′
N
γ
= 2 (N
q
- 1) tan φ′ kad je δ ≥ φ′ / 2 (hrapava osnovica)

– oblik temelja:

s
q
= 1 + (B′ / L′) sinφ′ za pravokutni oblik
s
q
= 1 + sinφ′ za kvadratni ili kružni oblik

s
γ
= 1 - 0,3 (B′ / L′) za pravokutni oblik
s
γ
= 0,7 za kvadratni ili kružni oblik

s
c
= (s
q
⋅ N
q
- 1) / (N
q
- 1) za pravokutni, kvadratni ili kružni oblik

- nagib opterećenja uslijed horizontalnog opterećenja H:

i
c
= i
q
- (1 - i
q
) / (N
c
tanφ′)
| |
m
c A V H i ′ φ ′ ′ cot /( 1
q
+ − =
| |
1
γ
cot /( 1
+
+ − =
m
c A V H i ′ φ ′ ′
gdje je:

| | | | ) / ( 1 / ) / ( 2
B
′ ′ ′ ′ L B L B m m + + = = kad H djeluje u smjeru B′
| | | | ) / ( 1 / ) / ( 2
L
′ ′ ′ ′ B L B L m m + + = = kad H djeluje u smjeru L′


Također treba uzeti u obzir utjecaje uslijed dubine ukopavanja, nagiba osnovice temelja i nagiba površine
tla.
Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 173
12. POTPORNI ZIDOVI I SLIČNE KONSTRUKCIJE

12.1 Aktivno i pasivno stanje naprezanja
12.1.1 Rankineovo stanje naprezanja

Ovo se poglavlje bavi prikazom djelovanja tla na potporne konstrukcije. Potporne su
konstrukcije razne građevine ili njihovi dijelovi čija je uloga da osiguraju vertikalne ili nagnute
stijene u tlu. Takve stijene mogu biti prirodne i umjetne. Umjetne su često posljedica iskopa za
građevne jame, ili da se omogući prolaz neke prometnice, odnosno proširi korisna površina, sl.
12.1-1. Kako bi se one mogle dimenzionirati, mehanika tla pomaže odrediti naprezanja u tlu u
okolini takvih konstrukcija,.


građevna
jama
zagatna
stijena


Slika 12.1-1 Primjeri potpornih konstrukcija.

Kada je tlo prije iskopa horizontalno, relativno je jednostavno odrediti početna
naprezanja u tlu. U poglavlju 5. odredili smo vertikalno naprezanje u dubini z, od vlastite težine
tla u elastičnom poluprostoru, kao težinu stupca iznad te dubine (sl. 12.1-2 i 12.1-3a). Glavna su
horizontalna, σ
h
, i vertikalna, σ
v
, i vrijedi: σ
h
= K
0
.
σ
v
, gdje je K
0
koeficijent tlaka mirovanja, sl.
12.1-2.
Pri iskapanju se tlo na granici iskopa horizontalno relaksira, a pod djelovanjem potporne
konstrukcije se isto tako može horizontalno zbijati. Promatrat ćemo odgovarajuće promjene
horizontalnih naprezanja.

σ
h
σ
v
σ
v
σ
v
σ
h
σ
h
z


Slika 12.1-2 Početno stanje naprezanja u tlu.

Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 174
Stanje naprezanja u dubini z može se prikazati Mohrovom kružnicom (sl. 12.1-3b,
kružnica C). Ako dopustimo da se poluprostor horizontalno jednoliko rasteže, ili zbija, vertikalna
naprezanja se neće mijenjati, ali će horizontalna doseći svoju minimalnu (kružnica C
A
) ili
maksimalnu vrijednost (kružnica C
P
). To su ujedno i stanja sloma materijala (jer kružnice diraju
anvelope sloma) i, prema odgovarajućoj konstrukciji za Mohrove dijagrame, (Dodatak 9A) mogu
se odrediti pravci ravnina sloma u poluprostoru (sl. 12.1-3c i d) koji, za svako stanje daju po dva
para familija ravnina sloma. Stanja naprezanja dobivena na taj način nazivamo aktivno odnosno
pasivno Rankineovo stanje naprezanja (Rankine, 1857, čita se Renkin).

aktivno
← proširenje mase →
pasivno
→ zbijanje mase ←
+ σ
90
0
+ ϕ
45
0
-

ϕ
2
P
P
C
P
M
M
1
b
b
1
Z
C
A
C
P
A
a
a
1
45
0
+

ϕ
2
ϕ
ϕ
σP =
p
P
σA
=p
A
σ
g
=
γ
.
z
Κ
0

.

γ
.
z
+ τ
− τ
0
σ
g
=
γ
.
z
z
1
45
0
-

ϕ
2
45
0
-

ϕ
2
45
0
-

ϕ
2
45
0
-

ϕ
2
najveće glavno
naprezanje
najveće glavno
naprezanje
a)
b)
d)
c)


Slika 12.1-3 (a) Vertikalno naprezanje, kao posljedica vlastite težina stupca tla,
(b) Mohrove kružnice: C -za početno stanje, C
A
-za aktivno stanje i
C
P
-za pasivno stanje naprezanja u elementu tla,
(c) aktivno stanje naprezanja i (d) Pasivno stanje naprezanja u tlu.

Uslijed relaksacije, naprezanje u horizontalnom smjeru koje je prvotno bilo:
σ
h
=K
0
⋅σ
v
, (12.1-1)
opada na p
a
. Iz pravokutnog trokuta ∆OSA (sl. 12.1-3) može se za nekoherentna tla uspostaviti
odnos:
Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 175
) (
2
1
sin ) (
2
1
a a
p z p z − ⋅ ⋅ = ⋅ + ⋅ ⋅ γ ϕ γ , (12.1-2)
ϕ
ϕ
γ
sin 1
sin 1
+

⋅ ⋅ = ⇒ z p
a
. (12.1-3)
Trigonometrijskim transformacijama može se pokazati da je jednadžba (12.1-3) jednaka
jednadžbi (12.1-4):
)
2
45 ( tan
2
ϕ
γ − ⋅ ⋅ = z p
a
. (12.1-4)
Izraz
)
2
45 ( tan
2
ϕ
− =
A
K , (12.1-5)
gdje je K
A
nazivamo koeficijentom aktivnog naprezanja, pa vrijedi:
p
A
= γ⋅ z⋅ K
A
= K
A
⋅ σ
V
. (12.1-6)
Analogno aktivnom, za pasivno se stanje (također iz konstrukcije na sl. 12.1-3b) određuje
se koeficijent pasivnog otpora, K
P

)
2
45 ( tan
2
ϕ
+ =
P
K (12.1-7)

12.1.2 Primjena Rankineovog stanja naprezanja kod potpornih zidova

Ako, umjesto poluprostora, imamo stanje da je tlo po dubini poduprto s jedne strane
vertikalnom poduporom, koja se može slobodno odmaknuti, možemo u tlu također izazvati
aktivno stanje naprezanja. U praksi takva podupora može biti, primjerice, potporni zid.
Teoretski i praktički je ustanovljeno da se, ako je omogućeno da se zid zarotira oko točke
A, s pomakom potpornog zida relaksira područje tla iza zida koje nazivamo aktivai klin (ABC, sl.
12.1-4).
z
− δ
θ
σ
v
p
a
σ
v
σ
v
σ
v
p
a
σ
h
σ
h
P
a
σ
h
=p
A
= K
A

.
σ
v
aktivni klin iza zida
A
B C
zid
tlo u stanju mirovanja


Slika 12.1-4 Shema kinematike pomaka potpornog zida, prilikom njegove rotacije
oko točke A.

Prije rotacije zida, ili ako je ona spriječena, stanje u tlu iza zida jednako je stanju
naprezanja u horizontalno uslojenom tlu, tj. stanju mirovanja. Rotacijom zida omogućeno je
horizontalno dilatiranje tla iza zida. Dolazi do razrahljenja (dilatiranja) tla, ali ne cijelog
volumena, već samo unutar zone ABC, koju nazivamo aktivni klin. Smatramo da je iza zida
nastupilo Rankineovo (aktivno) stanje naprezanja. Elementi tla iza potpornog zida, u aktivnom
Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 176
klinu su u aktivnom stanju sloma i p
A
= K
A
.
σ
v
. U zoni izvan aktivnog klina se tlo nalazi u stanju
mirovanja, pa je horizontalno naprezanje, σ
h
= K
0
.
σ
v
. To je prilično idealiziran model, jer je
očito da, uz različita horizontalna naprezanja na kontaktnoj plohi, ravnoteža nije moguća.
Konstrukcija nagiba ravnine sloma (stražnja strana aktivnog klina) dobije se prema konstrukciji
sa sl. 12.1-3.
Da stanje naprezanja iza potpornog zida odgovara Rankineovom, trebaju biti ispunjena
slijedeća četiri uvjeta:
(1) teren je iza zida je horizontalan,
(2) stražnja strana zida je vertikalna,
(3) zid je gladak (nema trenja izmađu tla i zida) i
(4) zid rotira prema van oko unutrašnje donje točke (čime se postiže da je horizontalna relativna
deformacija aktivnog klina konstantna, ε
h
=const.).

Element tla iza potpornog zida, u aktivnom stanju, prikazan je na sl. 12.1-5a. Na sl. 12.1-
5b prikazana su stanja glavnih naprezanja iza zida, prije iskopa: vertikalna, σ
v
, horizontalna, σ
h
= K
0
.
σ
v
, te nakon izgradnje zida: p
A
= K
A
.
σ
v
. Na sl. 12.1-5c je prikazana konstrukcija
određivanja stanja naprezanja u elementu tla, te nagiba ravnine sloma

σ
τ
ϕ'
τ f

=
σ
t
g
ϕ
'
Θ
S
p
a
A
σ
h
=K
0

.
σ
v
σ
v
= γ
.
z
trag naprezanja
uslijed dilatiranja

1
2

.
z + p
a
)

1
2

.
z - p
a
)
σ
n
τ
f
z
Θ = 45 +

ϕ
2
σ
n
p
A
σ
v
= γ
.
z
τ = τ
f
h

h
3
P
a
p
Ah
= K
Ah

.
γ
.
h
a)
b)
c)

Slika 12.1-5 (a) Element tla iza zida, (b) razna stanja naprezanja u elementu tla
iza zida, ovisno o horizontalnom pomaku zida i (c) aktivno stanje naprezanja u elementu
tla i konstrukcija nagiba ploha sloma.

U slučajevima da se oko zida nalaze zone u kojima se mogu javiti aktivni pritisci i pasivni
otpori, treba imati na umu da je za razvoj punog iznosa tih pritisaka potrebna određena
deformacija. Deformacija, da se razviju odgovarajući pritisci, se može prikazati i preko
koeficijenata K
o
na K
A
i K
P
. Naime, budući da je veličina sila proporcionalna s odgovarajućim
koeficijentom, razvoj pritiska s pomakom može se prikazati i dijagramom promjene koeficijenta
s pomakom.
Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 177
Promjena koeficijenta bočnog naprezanja, od K
o
na K
A
i K
P
, s pomakom zida, δ, prikazana
je na sl. 12.2-5. Treba uočiti da je, za postizanje pune vrijednosti aktivnog pritiska, potreban
puno manji pomak nego za pasivni otpor. To postaje važno kod projektiranja potpornih
konstrukcija jer se ne može računati s punim iznosom pasivnog otpora (koji nam djeluje
povoljno), već ga treba umanjiti s odgovarajućim parcijalnim koeficijentom.
Bitno je uočiti da se, od stanja mirovanja na aktivno naprezanje, može prijeći samo ako
takav pomak postoji, odnosno, ako ga nema, da treba računati s većim naprezanjem na potporne
konstrukcije (kakav je slučaj kod, primjerice, razupora).

− δ
Α
K
A
− δ + δ
K
K
0
K
p
− δ
p


Slika 12.1-5 Promjena koeficijenta bočnog naprezanja, od K
o
na K
A
i K
P
, s
pomakom zida.

Ukupai aktivan pritisak na zid. Rankineovo stanje nam omogućuje da odredimo
raspodjelu aktivnih naprezanja na stražnju stranu zida. Ako se ostvari odgovarajući pomak, i iza
zida nastupi aktivno stanje, prema Rankineu, raspodjela aktivnog naprezanja po visini zida je, s
K
A
, proporcionalna porastu vertikalnih naprezanja. Iz raspodjele se može odrediti ukupna sila
aktivnog pritiska i njezin položaj. (sl. 12.1-5). Aktivni pritisak jednak je površini dijagrama
aktivnog naprezanja, a djeluje u njegovom težištu (na trećini visine):
2
2
1
2
1
2
1
h K h h K h p P
A A Ah A
⋅ ⋅ ⋅ = ⋅ ⋅ ⋅ ⋅ = ⋅ ⋅ = γ γ , (12.1-8)
odnosno, uvrštavanjem K
A
:
|
.
|

\
|
− ⋅ ⋅ ⋅ =
2
45 tan
2
1
2 2
ϕ
γ h P
A
. (12.1-9)
Za stabilnost zida važan je ne samo intenzitet (veličina) sile, već i njezin položaj jer, s
povećanjem visine raste i moment kojim aktivni pritisak djeluje na potporni zid.


Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 178
12.1.2 Utjecaj kohezije na aktivni pritisak i određivanje maksimalne dubine iskopa bez
podgrađivanja

Kada tlo u aktivnom klinu iza zida ima koheziju, c, analogno izvodu od (12.1-1) do (12.1-5)
dobije se:
A V A A
K c K p 2 − = σ . (12.1-10)
Očito je da je utjecaj kohezije na pritisak povoljan, tj. da kohezija smanjuje aktivno
naprezanje. Osim toga, ukupna rezultanta P
AC
je niže, pa je i njezin moment manji.

P
Ac

h
3
z
c
h
p
a
= 0
-2c√K
A
dijagram aktivnog
naprezanja kad
djeluje i kohezija
h
c

h
c
3
P
Ac


Slika 12.1-6 Utjecaj kohezije na aktivno naprezanje.

Dubina iskopa bez podgrađivanja. Zbog djelovanja kohezije do dubine z
c
nema
djelovanja aktivnog naprezanja, pa se iskopi u tlu mogu izvoditi do te dubine bez podgrade. Ta
se dubina dobije iz uvjeta:
P
A
= 0 =K
A ⋅
σ
V
-2⋅ c⋅ √K
A
, a σ
V
= γ ⋅ z
c
, sljedi (12.1-12)

A
c
K
c
z
γ
2
= ⇒ (12.1-13)


12.1.3 Utjecaj vode na aktivan pritisak

Aktivan pritisak je do sada određivan za suho tlo u zaleđu potpornog zida. Ako u zaleđu ima
podzemne vode, vrijede iste formule, samo, umjesto ukupnih (totalnih) treba uvrstiti efektivna
naprezanja. Budući da su efektivna manja od ukupnih, dobiju se i manja aktivna naprezanja. S
druge strane, međutim, pojavljuje se i horizontalni tlak od vode, koji je, u pravilu veći od
aktivnog naprezanja, pa je ukupni efekt djelovanja vode nepovoljniji nego da vode nema. Zbog
toga je ispravno, iza potpornog zida, predvidjeti drenažu koja će djelomično ili potpuno
eliminirati vodu iz zaleđa zida.
Slijede neki primjeri (sl. 12.1-7 do 12.1-10) koji pokazuju djelovanje vode na aktivno
naprezanje pri raznim stanjima mirovanja ili tečenja vode u zaleđu zida. Neki su slučajevi više
"akademski" nego stvarni, ali dobro ilustriraju razne kombinacije mogućih djelovanja vode.

1. primjer, sl. 12.1-7: voda je iza zida na površini. Jedinična težina iz γ prelazi u ⋅γ', pa je
aktivni pritisak manji, ali se pojavljuje sila U kao rezultanta tlakova od vode.
Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 179

P
A
h
U
u
γ
w
σ'
h
σ'
h
= p
A
= K
A

.
γ'
P
H
= P
A
+ U


Slika 12.1-7 Aktivno stanje tlak kada je razina vode u razini terena iza zida; voda
ne teče.

2. primjer, sl. 12.1-8: voda je iza zida na nekoj dubini. Jedinična težina iznad RPV je γ, a
ispod RPV iz γ prelazi u ⋅γ'. Ostalo je isto kao u primjeru 1.


h
U
γ
w
K
A

.
γ'
P'
A
K
A

.
γ
h
1
h
2


Slika 12.1-8 Aktivno naprezanje kad je razina vode niža od terena; voda ne teče.

3. primjer, sl. 12.1-9: Pretpostavlja se da s gornje strane dotječe uvijek dovoljno vode da
održava strujanje, a na donjem kraju postoji horizontalni dren. Budući da su poznati
piezometarski potencijali, s gornje i donje strane (h
p
= 0), definirana je i raspodjela tlakova od
vode po visini zida tj. u = 0, dakle nema horizontalnog pritiska od vode. U izrazu za aktivno
naprezanje treba uzeti efektivnu jediničnu težinu u polju strujanja ⋅γ'', koja je za ovaj slučaj (vidi
sliku) jednaka γ. Dobije se jednaka slika aktivnog naprezanja kao i kad nema tečenja vode.


h = ∆H
γ'' =
γ' + iγ
w
= γ' + γ
w
= γ
K
A

.
γ''
u = 0
dren, u = 0
smjer tečenja
vode
u = 0
i =
∆H
∆l
=
∆H
h
= 1


Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 180
Slika 12.1-9 Aktivno naprezanje pri tečenju vode u vertikalnom smjeru.

4. primjer, sl. 12.1-10: Iza zida je, u gornjoj polovici, bazen s vodom, a na dnu je dren kao
i u primjeru 3. Uslijed tečenja, efektivna jedinična težina tla postaje 50% veća od ukupne jed.
težine.

1,5γ
dren
u
i =
h

h
2
= 2

h
2

h
2
∆l
γ'' =
γ' + iγ
w
= γ' + 2γ
w
≈ 1,5γ
σ'
h

h
2

.
γ


Slika 12.1-10 Aktivno naprezanje kada imamo bazen iza zida do pola visine.


12.1.4 Utjecaj opterećenja iza zida na aktivno naprezanje

Čest je slučaj da se pojavljuje opterećenje iza zida kao što su: građevina, vozilo, dizalica i sl.
Ako se to opterećenje može prikazati kao kontinuirano opterećenje iza zida, postupak
određivanja aktivnog naprezanja je jednostavan: tlo iza zida se povisi tako da na razini površine
iza zida daje jednako kontaktno naprezanje. Daljnji je postupak jednak prethodnima, sl. 12.1-11.
h
h
p
= p / γ
p
p
σ
v
p
h
.
γ
σ
v
= hγ + p
σ
h
= K
A

.
σ
v
σ
v


Slika 12.1-11 Utjecaj dodatnog opterećenja na aktivno naprezanje.


12.1.5 Razupiranje

Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 181
Razupiranje se rabi kod iskopa rovova za cjevovode, drenažne rovove i sl. Kod razupiranja u
pravilu nisu ostvareni uvjeti deformacija kao kod ranije spomenutih potpornih konstrukcija
(rotacija oko donje točke) pa je raspodjela horizontalnih naprezanja na oplatu drugačija nego u
Rankineovom stanju. Ovdje navodimo nekoliko dijagrama raspodjela horizontlnih naprezanja
ovisno o vrsti i zbijenosti tla (sl. 12.1-12, prema Nonveiller, 1979). Opaža se da su naprezanja
veća od aktivnih u gornjem dijelu, pa ako se razupore dimenzioniraju prema aktivnim pritiscima,
moglo doći do sloma razupora u tom dijelu.

0
,
6
5

.

K
A

.

h

.

γ
p
a
h
p
a
h
p
a
h
h
K
A

.

h

.

γ
0,2 - 0,4 K
A

.
h
.
γ
0,25h
0,75h
0,25h
0,5h
0,25h
nekoherentno
tlo
lakognječiva
glina
teškognječiva
glina



Slika 12.1-12 Rasodjele pritisaka na razupore (prema Nonveiller, 1979).





12.1.6 Coulombova teorija i Culmannov grafički postupak

Određivanje aktivnog pritiska po Rankineu je vrlo jednostavno, ali primjenjivo samo na
ograničen broj slučajeva (kod kojih su ispunjena prije navedena četri uvjeta). Kada ti uvjeti nisu
ispunjeni, primjenjuje se model koji je predložio Coulomb (1776). U tom se modelu
pretopstavlja da na zid djeluje klin tla koji prolazi kroz najdonju točku stražnje strane zida (klin
tla se ponaša kao kruto tijelo), sl. 12.1-13. Treba naći klin koji daje najveću silu P
Amax
, a koja je
onda i mjerodavna za dimenzioniranje zida. Coulomb je problem riješio analitički. Prema tom
rješenju najveća sila P
a
dobije se iz izraza:
β α
γ
cos sin 2
1
2

⋅ ⋅ ⋅ =
a
a
K
H P , (12.1-14)
gdje je:

+ ⋅ −
− ⋅ +
+ ⋅ − ⋅
⋅ +
=
) sin( ) sin(
) sin( ) sin(
1 ) sin( sin
cos ) ( sin
2
β α δ α
β ϕ δ ϕ
β α α
δ ϕ α
a
K . (12.1-15)

Dobiveni je izraz jednostavan pa se lako programira i za ručni kalkulator. Međutim, ako
su podaci malo složeniji nego što je to na sl. 12.1-13 (primjerice, ako tlo iza zida nije ravno, već
izlomljeno), analitičko rješenje postaje prekomplicirano, pa se pristupa grafičkoj konstrukciji
koju je razradio Culmann, 1866. Ovdje će se prikazati i njegovo rješenje.
Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 182
Osnova grafičkog postupka je uravnotežavanje mogućeg aktivnog klina tla iza zida, sl.
12.1-13. Poznato je: smjer i veličina težine klina, W, te smjerovi sila P
a
i Q, pa se može zatvoriti
poligon sila i odrediti njihove veličine. Kut trenja između stražne plohe zida i tla, δ, uzima se
između ½ i 2/3 kuta unutarnjeg trenja, φ.
Da se odredi klin tla koji daje najveću silu, P
Amax
, primjenjuje se grafička konstrukcija u
kojoj se poligon sila zarotira za 90°-φ (sl. 12.1-14). Može se pokazati da je pravac sila P
A
tada
paralelan s pomoćnim pravcem pod kutom φ+δ.
Sada su sve sile P
A
postavljene na istu bazu, a tangentom, paralelnom s pravcem sila W,
na spojnicu njihovih vrhova, odredi se koja je od njih najveća, tj. P
Amax
(sl. 12.1-15). Vrh sile
P
Amax
ujedno određuje i mjerodavni klin tla.

Q
W
P
A
α
δ
ϕ
β
Θ
potporni
zid
aktivni
klin
Q
W
P
A
Θ − ϕ
α−δ


Slika 12.1-13 Poligon sila koje djeluju na aktivni klin.
W
α
ϕ
υ
P
A
ϕ + δ
Q


Slika 12.1-14 Zarotirani poligon sila.
Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 183
W
1
P
MAX
W
2
W
3
W
4
W
5
mjerodavni aktivni klin
Culmann-ova linija

Slika 12.1-15 Grafička konstrukcija sile aktivnog pritiska, P
Amax
..

KOMENTAR:

U Culmannovoj metodi se klin tla promatra kao kruto tijelo pa se po ovom postupku ne mogu
izravno odrediti i naprezanja iza zida, ali je uobičajeno da se aktivna naprezanja raspodjele
linearno s dubinom (kao kod Rankinove metode).
Treba napomenuti da danas postoji niz programa za računare koji izračunavaju aktivno
naprezanje i pritisak, uzimajući u obzir složene geometrijske uvjete, uslojenost tla i sile strujnog
tlaka. Ipak, projektant se, ovisno o važnosti objekta i raspoloživih podataka o tlu, mora odlučiti
treba li primijeniti složene postupke ili se slučaj može svesti na neki jednostavniji (lako rješivi)
uz svjesno zanemarivanje detalja.
12.2 Stabilnost potpornih zidova

Aktivan pritisak i pasivan otpor su, govoreći riječnikom eurokodova, djelovanja na potporne
konstrukcije. Aktivan pritisak, u tom smislu, je nepovoljno djelovanje (jer teži destabilizirati), a
pasivni otpor je povoljno. Ove sile, uz djelovanje vode, ulaze u proračun za granična stanja (SLS
i ULS). Navodimo neke zahtjeve o graničnim stanjima iz EC7/1 za potporne konstrukcije
(poglavlje 8.):
o Moraju se razmotriti svi mjerodavni oblici graničnih stanja.
o Proračunima za granična stanja nosivosti mora se potvrditi da se, uz projektna djelovanja i
projektnu čvrstoću, može postići ravnoteža.
o Kad se određuju projektne čvrstoće, treba razmotriti uzajamne deformacije u raznim
materijalima iz proračuna (primjerice, ako se u nekoj projektnoj situaciji aktivni pritisak
aktivira u punoj vrijednosti – treba ispitati do koje se mjere aktivirao pasivni otpor, za čije je
puno aktiviranje potrebna veća deformacija, vidi sl. 12.1-6).
o Za čvrstoću tla treba uzimati gornje ili donje projektne vrijednosti, ovisno o tome koje su od
njih nepovoljnije.
o Mogu se primijeniti sve one metode proračuna koje daju raspodjelu pritisaka tla u skladu s:
relativnim pomacima, krutostima tla i krutostima elemenata konstrukcije .
Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 184
o Za sitnozrna se tla mora razmotriti kako kratkoročno tako i dugoročno ponašanje (što znači
da treba u obzir uzeti i nedrenirano i drenirano stanje naprezanja).
o Mora se razmotriti kako nosivost tako i klizanje.
o Mora se pokazati da je ravnotežu vertikalnih sila moguće ostvariti s projektnom čvrstoćom
tla i projektnim vertikalnim silama na zid (tj. u vertikalno opterećenje treba uzeti ne samo
vlastitu težinu zida sa stalnim i pokretnim opterećenjima već i vertikalne komponente koje se
zbog trenja između tla i zida prenose na zid).
Prema 8.2 (1)P, mora se načiniti popis graničnih stanja za razmatranje. Kao najmanje
moguće, treba razmotriti sljedeća granična stanja za sve vrste potpornih konstrukcija:
- gubitak sveukupne stabilnosti (sl. 12.2-1),
- slom nekog elementa konstrukcije kao što je zid, sidro, vezna greda ili razupora, ili slom
spoja među ovim elementima,
- istodobni slom u temeljnom tlu i u elementu konstrukcije,
- pomake potporne konstrukcije koji mogu izazvati urušavanje, ili mogu utjecati na izgled
ili djelotvornu uporabu konstrukcije, susjednih konstrukcija ili instalacija koje se na nju
oslanjaju, neprihvatljivo curenje vode kroz zid ili ispod njega,
- neprihvatljiv pronos čestica tla kroz zid ili ispod njega,
- neprihvatljivu promjenu strujanja podzemne vode.
Prema 8.2 (2)P, za gravitacijske potporne zidove i složene potporne konstrukcije moraju se
razmotriti još i sljedeća granična stanja:
- slom dosezanjem nosivosti tla ispod osnovice (sl. 12.2-2),
- slom klizanjem osnovice zida (sl. 12.2-3),
- slom prevrtanjem zida (sl. 12.2-4).
Granično stanje nosivosti, za elemente konstrukcije i projektne pritiske tla, mora se
provjeriti s projektnim vrijednostima, a granično stanje uporabivosti, s karakterističnim
vrijednostima svih parametara tla.
Dobrim konstruktivnim rješenjima se neka djelovanja mogu umanjiti ili eliminirati. To se
prvenstveno odnosi na djelovanje vode u zaleđu zida, a što se djelotvorno može umanjiti
izvedbom odgovarajućih brtvi, drenaža i ispusta (vidi 12.3).

S


Slika 12.2-1 Gubitak sveukupne stabilnosti.

Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 185
R
W
P
a
P
y
P
x
x
R
x
δ
B
a'
a
b'
b
y
y'


Slika 12.2-2 Slom dosezanjem nosivosti tla ispod osnovice (ograničenja za silu
R).
a b
c
d
B
P
a
P
p

Slika 12.2-3 Slom klizanjem osnovice zida.
P
a
P
p
W
l
p
l
w
l
a

Slika 12.2-4 Slom prevrtanjem zida (kontrolira se suma momenata oko A).
Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 186
12.3 Drenaže iza masivnih potpornih zidova

12.3.1 Drenaže prema vrsti tla i zasipa

Voda je neželjen gost potpornih zidova. Ona povećava pritisak na zid, stvara leće leda i mrlje na
fasadi potpornog zida. Zbog toga se voda nastoji odvesti što prije i što dalje od zida. Treba
razlikovati dvije mogućnosti pojave vode: oborinsku i podzemnu vodu:
(1) Oborinsku vodu treba spriječiti da uđe u zaleđe zida, kako ne bi vršila dodatni pritisak
na zid. Zbog toga se na površini tla iza zida, ako je zasip od propusnog materijala, ugrađuje tepih
od nepropusnog tla (uglavnom gline), a voda, što je moguće brže odvodi sustavom kanala ispred
i iza zida (sl. 12.3-1 i 12.3-2).

drenirana
podloga
zasip od
propusnog tla
25 cm → šljunak D
MAX
~ 30 mm
25 cm → šljunak D
MAX
~ 80 mm
ispust
4%
}
filterski
slojevi

Slika 12.3-1 Drenaža iza i ispod zida koji se nalazi na propusnoj podlozi.
drenirana
podloga
zasip od
propusnog tla
25 cm → šljunak D
MAX
~ 30 mm
25 cm → šljunak D
MAX
~ 80 mm
ispust
4%
}
filterski
slojevi

Slika 12.3-2 Drenaža iza potpornog zida na nepropusnoj podlozi.
Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 187
(2) Podzemna voda, koja se može pojaviti u zaleđu zida, odvodi se raznim sustavima
dreniranja, koji se sastoje od zasipa iza zida s granulacijama određenim prema filtarskom pravilu
(vidi 12.3.2). Najpovoljniji su zasipi koji po obliku približno odgovaraju kritičnom klinu tla (sl.
12.1-14), kao što su na sl. 12.3-1 do 12.3-3. Kod zida s vertikalnim otkopom, (sl. 12.3-4b)
drenaža je jeftinija, ali nije tako efikasna i trebalo bi je primjenjivati samo kod slučajeva gdje je
mala vjerojatnost pojave podzemne vode. Treba razlikovati odvodnju u donjem dijelu zida za
propusnu i nepropusnu podlogu (sl.12.3-1 i 12.3-2).
dodatna mogućnost
dreniranja zasipa
ispust
zbijeno nepropusno tlo
koherentno
tlo
3
0

c
m
p
i
j
e
s
k
a
30 cm
pijeska


Slika 12.3-3 Drenaža kad je zasip od koherentnog tla
nepropusno
okno
ispusti
4 - 6 m
10 - 30 m
a)
b)



Slika 12.3-4 a) Pogled na zid s "lica" i b) slučaj s vertikalnim otkopom.

Voda, prikupljena u drenaži, odvodi se cijevima do otvora u zidovima (sl. 12.3-4a), i
putem kanala u kanalizaciju. Ne smije se dozvoliti da se voda, nakon izlaza kroz otvore,
nekontrolirano ispušta. Sve se češće u drenažama rabe geotekstili koji su, za razliku od prirodnih
materijala, tvornički proizvod, s kontroliranim svojstvima; efikasni su u razdvajanju materijala
različite krupnoće, a ujedno imaju i dobra filtarska svojstva.
Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 188
ispust
perforirana PVC cijev
šljunak
geotekstil


Slika 12.3-5 Upotreba geotekstila u filtrima.

12.3.2 Filtarsko pravilo

Uloga drenaže je da provede podzemnu vodu, od relativno slabopopusne sredine (prirodnog tla u
zaleđu zida), do (jako propusne) drenažne cijevi. Pri tome postoji opasnost od ispiranja čestica i
pojava nestabilnosti skeleta tla (sufozije). Da se to ne dogodi, drenaža se projektira i izvodi u
slojevima koji imaju krupnoću zrna između početnog prirodnog tla i perforacija na drenažnoj
cijevi. Svaki slijedeći sloj je krupniji od prethodnog. Pri tome je onaj sloj iz kojeg voda teče
osnova a onaj u kojeg utječe filtar. Filtar mora zadovoljiti dva zahtjeva:
− hidrauličku stabilnost i
− mehaničku stabilnost.
Hidraulička stabilnost je zahtjev da se omogući nesmetano tečenje vode kroz oba materijala.
Mehanička stabilnost je zahtjev da se onemogući iznošenje čestica osnove kroz čestice filtra. Na
filtar se tako postavljaju dva međusobno suprotna zahtjeva: slobodno protjecanje vode traži da su
pore filtra što veće, a zadržavanje čestica da su što manje. Ovdje ćemo navesti Terzaghijevu
preporuku (Terzaghi, 1948) za konstrukciju filtra, a koja se veže na karakteristične vrijednosti
veličina zrna filtra i osnove. Dakle, granulometrijski sastavi filtra i osnove trebaju zadovoljiti:
• Za hidrauličku stabilnost: 4 <
osnove D
filtra D
15
15
< 5 , (12.3-1)
• Za mehaničke stabilnost: 4 <
osnove D
filtra D
85
15
< 5. (12.3-2)

Ovi zahtjevi definiraju tzv. filtarsko pravilo (slika 12.3-6). Mnogi su se istraživači bavili
filtrima; rezultati istraživanja se razlikuju, uglavnom, po veličini raspona (od-do) u izrazima
12.3-1 i 12.3-2.


Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 189
0.001 0.01 0.1 1 10 100
promjer zrna [mm]
0
10
20
30
40
50
60
70
80
90
100
[
%
]
2
2
60 0.06 0.002
tlo u kontaktu s filtrom
(osnova)
GRANULOMETRIJSKI DIJAGRAM
šljunak
pijesak prah
glina
d
85
4d
85
d
15
4d
15
materijal
pogodan
za filtarski
sloj


Slika 12.3-6 Određivanje svojstava filtera prema filtarskom pravilu.


KOMENTAR:

Ovdje smo se zadržali uglavnom na masivnim zidovima, koji su i najčešći. Postoje još razne
druge konstrukcije potpornih zidova za koje, što se tiče: pritisaka na zid, odvodnje i drenaža
vrijede isti principi kao i za masivne zidove.


REFERENCE

[1] Coulomb, C.A. (1776). Essai sur une application des Règles des Maximis et Minimis à
quelques Problèmes de Statique Relatifs a l’Architecture, Mém. acad. roy. prés. divers
savants, Vol. 7, Paris.
[2] Culmann, C. (1866). Graphische Statik, Zürich.
[3] Nonveiller, E. (1979). Mehanika tla i temeljenje građevina. Školska knjiga, Zagreb
[4] Rankine, W. J. M. (1857). On the stability of loose eartj, Phil. Trans. Roy. Soc., London,
Vol. 147.
[5] Terzaghi, K. (1943) Theoretical soil mechanics, prema: Teorijska mehanika tla. tiskano
1972, Naučna knjiga, Beograd

Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 190
13. DODATAK - GRAĐEVNE JAME

Građevna jama je prostor koji je siguran i pristupačan za rad , a ikojem se gradi buduća
građevina.
Metode iskopa i podgrađivanja ovise o :
• tlu
• položaju temelja građevine u odnosu razine podzemne vode
• dubinu temelja .

13.1 Jame za plitke temelje bez razupiranja

U koherentnim se materijalima temelji u manjim dubinama mogu graditi u građevnoj jami bez
razupiranja kako je prikazano na slici 13.1-1.
klizna
ploha
pukotine
d
c
d
c
P
a
k
a

.
γ
-2c√K
a
d
c
=
2c
γ√K
a


Slika 13.1-1 Dubina iskopa bez podgrađivanja

U pravilu treba iskapati do dubine d
c
( bez podgrade ) . Za kratkotrajno otvorene iskope može se
ići i do 2d
c
. Ubrzo se međutim pojavljuju pukotine.














Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 191
13.2 Dublje građevne jame

Ako ima dovoljno prostora , građevne se jame u pravilu iskopaju u otvorenom iskopu . U tom
se slučaju doduše iskapa veća količina tla nego što je potrebna za same temelje . Prednost je
međutim u tom da se koristi samo jedna tehnologija (iskapanje građ . strojevima ). Pokosi jame
mogu poslužiti kao ulazne i izlazne rampe i nema problema s osiguranjem pokosa. Pri tome se
zahtjeva faktor sigurnosti 1,2 (Fs > 1,2). U nekoherentnim tlima nagib pokosa (1:n) dobijemo:

Fs
tg
n
ϕ
=
1
(13.1-1)

Fs
tg
n
ϕ
γ
γ
⋅ =
' 1
(13.1-2)










a)












b)

Slika 13.2-1 Nagibi kosina prilikom otvorenog iskopa građevne jame, a) iskop u suhom
tlu, b) iskop u potopljenom tlu.



višak iskopa
1
:

n
r. p. v.
γ
γ'
Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 192
13.3 Izrada građevnih jama razupiranjem

U naseljenim mjestima građevne jame treba najčešće razupirati . Razupiranjem osim što
se sprječava rušenje pokosa , sprječava nastajanje pomaka u tlu oko građevne jame, što je važno
za zgrade u neposrednoj blizini .

13.3.1 Uske građevne jame

Služe za polaganje instalacija.















Slika 13.3.1-1 Razupiranje uskih građevnih jama.

13.3.1 Široke građevne jame


















Slika 13.3.1-1 Razupiranje širokih građevnih jama, a) bokocrt, b) tlocrt.
oplata
klinovi
razupore
približna raspodjela
tlaka na razupore
zagatna stijena
(čelična) žmurje
žmurje (spoj na utor i pero)
a) b)
Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 193
Zagata stijena može biti od raznih materijala (drvo, čelik, beton). Također može biti slobodno
stojeća ili usidrena (slika 13.3.1-2).


















a) b)

Slika 13.3.1-2 Vrste zagata, a) slobodno stojeći, b) usidreni.


Slobodno stojeće zagatne stijene su obično za pliće iskope dok se kod dubljih iskopa obično
pridrže sidrima , usidrenim u tlu. Sidro može biti usidreno i u sidreni zid (ako ima dovoljno
mjesta). Treba samo paziti da je sidreni zid ugrađen dovoljno daleko od zagatne stijene .




















Slika 13.3.1-2 Primjer sidrenja zagata pomoću sidrenog zida.


sidra
ϑ
1
ϑ
2
aktivni
klin
zona pasivnog otpora
sidreni zid
sidro
ϑ
1
=45
0
+

ϕ
2
ϑ
1
=45
0


ϕ
2
Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 194
13.4 Crpljenje vode iz građevne jame

Ako je dio građevne jame niže od razine podzemne vode u pravilu se voda crpi da bi se
osiguralo suhi prostor. Pri tom postoji opasnost od hidaruličkog sloma dna (naročito u
nekoherentnim tlima ). Zbog toga način odvodnje ovisi o :
• opasnosti od erozije i proloma dna
• o potrebnoj količini crpljenja da jama ostane suha



















Slika 13.4-1 Primjer crpljenja široke građevne jame u slabopropusnom tlu.


















Slika 13.4-2 Primjer crpljenja široke građevne jame u jako propusnom tlu.

crpljenje
buduća
građevina
iglo filter
bunar
cjevovod
slabopropusno tlo
pregrad prolasku vode
Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 195
Pregrade prolasku vode mogu biti čelično žmurje (talpe), ali se u nas najčešće gradi tzv .
betonska ili glino betonska „dijafragma“. Za veće iskope se dijafragma armira tzv. „armaturnim
koševima“. U tom slučaju je dijafragma višestruke namjene: osigurava pokos, sprječava
pomicanje tla u okolini građevne jame i kontrolira dotok vode u jamu.

















Slika 13.4-2 Raspodjela pornih tlakova na zagat.

raspodijela
aktivnog pritiska
tlakovi
od vode
raspodijela
pasivnog otpora
dijafragma
izlazni hidraulični gradijent
Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 196
14. DODATAK - PILOTI
14.1. Uvod

Piloti (šipovi) su stupovi od čvrstog materijala, pobijeni u tlo ili izgrađeni u tlu, a služe za
prenošenje sila od građevine na dublje slojeve tla. Obično se grade kada prirodno tlo nije
povoljno za plitko temeljenje što je obično slučaj u urbaniziranim sredinama, gdje su vrlo često
već iskorištene lokacije za plitko temeljenje. Slična tomu je situacija kad treba izgraditi neku
prometnicu koja treba prijeći preko raznih (i loših) vrsta tala. Piloti se vrlo često koriste za
temeljenje stupova mostova jer su u dolinama rijeka obično nataložena mekana muljevito
pjeskovita tla većih debljina.

Crkva SV. Marka
Piloti su poznati u graditeljstvu od davnih dana. Poznati su primjeri sojenica (kuća na vodi) koje
su temeljene na drvenim pilotima, pobijenim u močvarno tlo. Do kraja 19. stoljeća najviše su
rabljeni drveni piloti. Drvo, pobijeno u močvarno tlo, a da nije izloženo ciklusima sušenja i
vlaženja, moglo se dugo održati i nositi teret gornje konstrukcije. Poznati je primjer grad
Venecija koji je uglavnom sagrađen na drvenim pilotima, neke od građevina stare su i preko
tisuću godina. Toranj crkve Sv. Marka sagrađen je 900. godine na drvenim pilotima, zabijenim
kroz naplavinu lagune do naslaga pijesaka i gline. Toranj je bio visok 100 m, ali je imao otklon
od vertikale 80 cm. 1902. g. mu je, zbog loše izvedene rekonstrukcije, oslabljena konstrukcija i
toranj se naglo srušio. Obnovljen je, u istom obliku, na starim drvenim pilotima, pa tako stoji još
i danas.

Slika 14.1-1 Toranj crkve Sv. Marka u Veneciji, temeljen na drvenim pilotima.

Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 197
Razvojem tehnike i graditeljstva, uvođenjem novih materijala (čelika, armiranog i
prednapregnutog betona) razvili su se razni postupci zabijanja, odnosno izvedbe pilota u tlu.
Novi materijali omogućuju da se piloti povežu s građevinom u jedinstvenu cjelinu i tako tvore
sustav koji je otporniji na djelovanje vanjskih i unutarnjih sila nego kada ti elementi nisu
međusobno povezani (ovo se posebno odnosi na horizontalne sile - primjerice, od potresa).

Silu u tlo piloti mogu prenositi na slijedeće načine (slika 1.2):
(a) stojeći pilot - preko vrha (kao stupovi) kad je dobro nosivo tlo u za pilote dohvatljivoj
dubini,
(b) lebdeći pilot - trenjem preko plašta stupa i vrha, kad je tlo jednolično do većih dubina,
(c) kombinirano - preko vrha i trenjem na plaštu
(d) zbijanje tla oko pilota.




Slika 14.1-2 Načini prijenosa sile od pilota u tlo (Nonveiller 1979, slika 20.1).

Prema načinu prijenosa sile i vrsti tla bira se i tehnologija izvedbe pilota. Treba naglasiti da je
pravilna izvedba pilota temelj njegove dobre nosivosti. Tehnologiju izvedbe treba tako
prilagoditi da se tlo u okolini vrha i plašta ne razrahli. Poremećenjem tla ugrožava se veza
između tla i pilota i slabi prijenos sila s građevine i pilota na tlo (slika 1.2 d).

Dubina pilota treba biti u skladu sa širinom građevine.

Usporedbom polja naprezanja temelja bez pilota i na pilotima (slika 1.3. a, lijeva i desna strana)
može se ustanoviti da piloti smanjuju naprezanja neposredno ispod temelja građevine i prenose
ih u dubinu. Prema tome će i ukupno slijeganje građevine temeljene na pilotima biti manje, jer
su, u pravilu, tla u dubini manje stišljiva. Ako su piloti, međutim, kao na slici 2.b relativno kratki
u odnosu na širinu temeljenja, polje naprezanja se praktički ne mijenja, pa su slijeganja
građevine jednaka u oba slučaja, što znači da je promašena osnovna svrha temeljenja na
pilotima.


Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 198


Slika 14.1.-3 Izobare (linije jednakih naprezanja) u tlu ispod pilota (Nonveiller, slika
20.2, samo a i b).

Temeljenjem na pilotima znatnije će se smanjiti slijeganje građevine tek ako piloti prenose
naprezanja u dublje slojeve manje stišljivosti. Kratki piloti mogu biti korisni samo ako se dublje
od zone njihovog vrha nalazi sloj dobrih mehaničkih svojstava.

Zbog toga treba postaviti odnose između dubine pilota ( D ) i širine temelja ( B ). Prema našim je
propisima:

D = 2 B za trakaste temelje,

D = 1.5 B za kvadratične temelje.


14.2 Vrste pilota

14.2.1 Materijali za izradu pilota

Drvo. Drvo je pogodno za izradu pilota koji su u uvjetima stalne vlažnosti, primjerice. ispod
razine podzemne vode. Ako su izloženi promjenama razine podzemne vode, piloti će biti
pogodni samo za privremene konstrukcije. U takvim uvjetima drvo napadaju razni crvi koji brzo
unište drvo. Od crnogoričnog se drveta izrađuju privremeni, a od hrastovog trajni piloti.
Dimenzije drvenih pilota ovise o veličini stabala, duljine su od 15 do 20 m, debljine: na tanjem
kraju oko 20 cm, a na debljem oko 40 cm. Hrastovi piloti dosežu i do promjera od 60 cm. Kod
trajnih pilota treba prije zabijanja skinuti koru. Pojedinačni piloti mogu preuzimati sile do 250
Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 199
kN, a hrastovi i do 600 kN. Piloti se pripremaju za zabijanje tako da im se odozgo navuče
metalni užareni prsten, a donji kraj zašilji i zaštiti metalnim vrhom.

Beton. Nearmirani beton je pogodan samo za pilote izrađene u tlu. Mora biti otporan na
agresivnost podzemnih voda. Postoje tehnologije kod kojih se šupljina za pilot ispuni jednoliko
graduiranim šljunkom (GU), a cementni se malter utiskuje odozdo kroz cijev i ispunjava pore u
šljunku. Maksimalna duljina pilota je oko 30 m, a debljina 40 do 45 cm, mase oko 10 t.

Armirani beton. Dobar je za zabijene pilote. Armatura mora preuzeti dinamička naprezanja koja
nastaju pri zabijanju i vlačna naprezanja pri manipuliranju s pilotima na gradilištu. Armatura je
nužna i kod pilota koji su opterećeni na savijanje.

Prednapregnuti beton. Prvenstveno se koristi za izradu pilota za zabijanje jer onemogućuje
otvaranje pora u betonu prilikom zabijanja. Otvorene su pore put ulasku vodi u pilot što je glavni
uzrok korozije armature. Dugi su i do 75 m (s nastavcima), s dopuštenim opterećenjem do 7500
kN.

Čelik. Koristi se za zabijene pilote u obliku valjanih cijevi te H ili T profila. Kod bušenih se
pilota čelik rabi za kolone koje se ispunjavaju betonom i polagano izvlače s apredovanjem
betoniranja. Čelik je u vodi podložan koroziji koja se može sprečavati na različite načine:
pasivno (razni premazi) i aktivno (katodna zaštita).


14.2.2 Podjela prema načinu izvedbe
14.2.2.1 Općenito
Osim po prijenosu sile i vrsti materijala, piloti se dijele po načinu izvedbe:
- zabijeni piloti (gotovi i izrađeni u tlu),
- bušeni,
- utisnuti i
- “vijak” piloti.

Izbor materijala i načina izrade ovisi o uslojenosti tla, namjeni građevine, predviđenoj trajnosti te
veličini i smjeru sila koje djeluju na temelje.


14.2.2.2 Zabijeni piloti

AB piloti se zbijaju strojnim zabijalima (Slika 2.1 a,b, i c).
Odabir tipa zabijala prema vrsti tla:
• U pjeskovitom se tlu rabe čekići s brzim slijedom slabijih pojedinačnih udaraca.
• U glinovitopm su tlu dobri čekići s manjim brojem jačih udaraca.
• U mekom glinovitom tlu je pogodno vibracijsko zabijanje, koje, međutim nije pogodno za
krute gline. Vibracijsko zabijanje nije pogodno za dugačke pilote.




Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 200


Slika 14.2-1: Stroja zabijala:
a) padom čekića koji se strojno podiže preko vitla,
b) diesel čekićem,
c) vibracijski.










a) b)
pokretni cilindar
ispušni otvor
dovod goriva
prijenos udara
na pilot
čekić
opruge
kapa kruto vezana na pilot
pilot
rotirajući
ekscentrični tereti
c)
Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 201
14.2.2.3 Zabijeni piloti izrađeni u tlu (nabijeni)



Slika 14.2-2 Express piloti: a) zabijanje,
b) betoniranje uz pomoć padajućeg čekića.






Slika 14.2-3 Franki piloti.


čelična
cijev
a) b)
Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 202
Efekti zabijanja pilota na tlo:

Glina:
• Pregnječenje tla (povećanje vlažnosti) i djelomično poremećenje strukture tla oko pilota.
• Promjena stanja naprezanja u blizini pilota.
• dugotrajni povratak čvrstoće tla.


Slika 14.2-4 Porast nosivosti pilota s vremenom

Pijesak:
Kod zabijanja pilota u pijesak, tlo se kompaktira zbog pomaka i vibracija. U slabo zbijenom tlu,
kao rezultat porasta gustoće tla - čvrstoća raste. Na slici 2.5 prikazani su rezultati zabijanja
statičke penetracijske sonde (CPT) u pjeskovito tlo prije i nakon nabijanja pilota.


Slika 14.2-5. Rezultati CPT-a, prije i poslije zabijana pilota, u pjeskovitom tlu.
p
o
s
t
o
t
a
k

n
o
s
i
v
o
s
t
i

porast nosivosti s
vremenom
Seed i Reesse
Hansel
Yang
t [h]
CPT otpor vrha [MN/m
2
]
nakon
nabijanja
pilota
intaktno
stanje
pijesak
pijesak
glina
Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 203
14.2.2.4 Bušeni piloti

Bušeni piloti pod zaštitom čelične kolone





Slika 14.2-6 Sistem Benoto




laviranje
čelična kolona
grabilica, "greifer"
ISKOP

- meko tlo - grabilicom
- tvrdo tlo - prethodno se
razbija sjekačem
beton
teški čelični
čekić - sjekač
BETONIRANJE

- prednosti za rad u kršu i nasipu
- rad relativno spor
kontraktor
cijev
slabo tlo
stijena
Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 204




Slika 14.2-7 Bušeni piloti pod zaštitom isplake (betoniranje - kontraktor postupak).


14.2.2.5 Efekti bušenja na tlo

Kod bušenih pilota, pogotovo većeg promjera, bitan je utjecaj tehnologije i brzine izrade pilota
na degradaciju okolnog tla. Pokazuje se da je u glinovitim tlima, zbog omekšivanja gline uz
pilot, trenje između pilota i tla uvijek manje od nedrenirane čvrstoće tla (c
u
) prije bušenja.
Omekšavanje se može pojaviti iz tri razloga:
a) apsorpcije vlage iz svježeg betona,
b) migracije vode iz mase gline ka manje napregnutoj zoni u okolišu bušotine,
c) povećanja vlažnosti gline zbog vode ubačene u bušotinu radi lakšeg rada bušaćeg pribora.

Utjecaj b) se može smanjiti s manjom brzinom rada, a c) eliminirati dobrom tehnologijom
bušenja. U pjeskovitim materijalima se, u pravilu, radi s isplakom. Moguća su manja oslabljanja
tla uz bušotinu no to prvenstveno ovisi o tehnologiji rada.


14.2.2.6 Utisnuti piloti

Rabe se kod sanacije zgrada koje su temeljene na slabijem tlu, a u "dohvatnoj" se dubini nalazi
doboronosivi sloj tla. Ograničenje pri utiskivanju može biti nadteret postojeće zgrade. Takvi
piloti nisu pogodni za prijenos horizontalnih sila.





ISKOP
isplaka
uvodna kolona
Kely šipka
grabilica
Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 205
iskop
temelj
(stari)
AB greda podbetonirana u
kampadama
hidraulička preša (dizalica)
šiljak























Slika 14.2-8 Utisnuti piloti.


14.2.2.7 "Vijak" piloti

Vijak piloti dosežu do 1m u promjeru. Dno je otvoreno, a "jezgra" se vadi kako napreduje proces
uvijanja. Ovakvi su piloti pogodni u pomorskim gradnjama jer se mogu izvesti tako da podnose i
vlačne i tlačne sile.

Slika 14.2-9 “Vijak” piloti.
Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 206
14.3. Izbor odgovarajuće tehnologije izvedbe pilota i nosivost pilota
14.3.1 Općenito

Tijekom izvođenja pilota neminovno se narušava početna struktura tla. Ovisno o odabranoj
tehnologiji, mehanička svojstva tla u okolini pilota se pogoršavaju ili poboljšavaju. Zbog toga
treba uzeti u obzir i utjecaj tehnologije izvedbe pilota na te parametre. Pošto se taj utjecaj može
tek samo približno ocijeniti, poželno je, gdje god je to moguće, stvarnu nosivost pilota odrediti
na temelju probnog opterećenja. Probno opterećenje daje nosivost tek jednog (pojedinačnog)
pilota. Treba znači ocijeniti ponašanje takvog pilota u grupi, pogotovo ako su piloti gusto
postavljeni.

Stupanj poremećenja tla u okolini izvedenog pilota moguće je ocijeniti i in situ mjerenjima,
primjerice, statičkim penetracijskim pokusom (CPT). Ovdje će se navesti dva uzroka
poremećenja tla oko pilota: hidraulički slom i negativno trenje:

Hidraulički slom tla u koloni
Hidraulički slom tla u koloni može nastati kod izvedbe bušenih pilota ispod razine podzemne
vode. Za izvedbu tih pilota se koristi kolona koja sprečava urušavanje stijenki iskopa. Ako se iz
kolone vadi i tlo i voda, kod većih dubina može nastati takva razlika potencijala podzemne vode
unutar i izvan kolone koja će izazvati prodor vode i zemlje kroz dno kolone u bušotinu. U tlu oko
kolone tako nastaje "manjak" tla što uzrokuje rahlu strukturu tla oko pilota i slabi vezu pilota i
tla. Hidraulički se slom sprečava upuštanjem isplake u kolonu prilikom iskopa.

Negativno trenje
Negativno trenje nastaje kad se, oko pilota izgradi nasip. Tlo se sliježe, i uz pilote izaziva
posmična naprezanja koja dodatno opterećuju pilot, koji se i sam zbog toga dodatno sliježe.

14.3.2 Probno opterećenje pilota

Probno opterećenje pilota jedini je način određivanja stvarne nosivosti pilota. Za tu se namjenu
obično izvodi poseban pilot u tlu u kakvom će se izvoditi i ostali "pravi" piloti i opterećuje do
loma tla ispod i oko pilota (smatra se da će pilot uvijek biti dovoljno čvrst da ne dođe do
njegovog loma). Tradicionalno se takav, probni, pilot opterećuje statički, ali su zbog skupoće,
dugotrajnosti i problema s organizoacijom statičkog ispitivanja u novije vrijeme razrađene i
dinamičke metode ispitivanja pilota. Doduše, dinamičkim se metodama može samo približno
ocijeniti veličina sile loma pilota, jer uvijeti dinamičkog ispitivanja ne odgovaraju uvjetima
statičkog loma.

Za statičko opterećivanje najveći je problem osigurati čvrstu točku, u kojoj će pilot imati uporište
za reaktivnu silu koja nastaje pri njegovom utiskivanju u tlo. To se rješava izvedbom posebne
konstrukcije iznad pilota na koju je postavljeno statičko opterećenje (betonski blokovi, vreće i
sl.). Jednostavnije je rješenje, oko probnog pilota izvesti još nekoliko pilota koji su međusobno
kruto povezani gornjom konstrukcijom. Na vrh se probnog pilot postavi hidraulička preša koja
se, s jedne strane odupire od gornje konstrukcije, a s druge utiskuje probni pilot u tlo. Pri tomu su
okolni piloti napregnuti na vlačna naprezanja. Umjesto okolnih se pilota mogu izvesti i zatege
koje su usidrene u tlo i pridržavaju uporište za hidrauličku prešu.




Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 207


Slika 14.3-1 Statičko opterećivanje pilota.

Pri probnom se opterećenju mjeri sila utiskivanja i pomak (slijeganje) pilota. Moderna
tehnologija omogućuje postavljanje osjetila za silu (trenje) na vrh i uzduž plašta pilota što
omogućuje detaljnije analiziranje mehanizma loma tla ispod i oko pilota. Naime, nije
jednostavno postići lom tla oko pilota, tako da sila loma bude jasno izražena. Obično slijeganja
pilota isprva rastu postepeno, a kasnije sve brže. U slabopropusnim tlima, zbog porasta pornog
tlaka pri opterećenju, treba inkremente opterećenja nanositi postepeno, da se porni tlak može
disipirati (raspršiti, izjednačiti s nulom), pa probno opterećenje može trajati i mjesec - dva.
Uglavnom, pilot treba nastojati opteretiti silom koja je barem 2-3 puta veća od sile kojom će biti
opterećen u konstrukciji. Pri tomu treba mjeriti slijeganje pilota i ocijeniti da li je ono
prihvatljivo za konstrukciju koja će se na njega oslanjati. Očito je da pri ocjeni nosivosti pilota,
nema gotovih recepata i da je često potrebno upotrijebiti tzv. "inženjersku procjenu", pojam koji
u sebi uključuje solidno teoretsko i praktično znanje odgovorne osobe.

Slika 14.3-2 Tipičan dijagram slijeganja pilota pri probnom opterećenju (Nonveiller
20.47).
Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 208
Kod zabijenih se pilota nosivost procjenjuje prema izrazu koji izjednačava energiju pada malja
za zabijanje pilota s radom sile otpora na utiskivanju pilota:

W
.
H
.
f = Q
.
s,

Gdje je:
− W težina malja,
− H visina pada malja,
− Q otpor tla (nosivost pilota),
− s prodor pilota u tlo pri jednom udarcu,
− f koeficijent rasipanja energije malja.

Koeficijent f može varirati u širokim granicama, pa je potreban veliki broj mjerenja koji
uključuje dinamičko i statičko ispitivanje i to za različite vrste materijala tla i pilota. Zbog toga
navedena formula može poslužiti samo kao orijentacija na lokacijama gdje se provodi i probno
statičko opterećenje. U takvim slučajevima, pri dobro organiziranim mjerenjima, procjena prema
energerskoj formuli može odstupati do 20%.

14.4. Piloti u grupi
14.4.1 Odnos pojedinačnog pilota i grupe pilota

Prikazat će se odnos promjene naprezanja za pojedinačni pilot i pilot u grupi za dva
karakteristična slučaja (slika 14.4-1):
a) kad se piloti oslanjaju na čvrsto tlo (nose samo preko vrha) i
b) kad piloti silu u tlo prenose i preko vrha i preko plašta.

Slika 14.4-1 Prikaz volumena mobiliziranog tla za pojedinačni pilot i pilote u grupi
(naprezanja su prikazana pomoću izobara) |3, slika 2.2|

Na slici 14.4-1 a) vidljivo je da se naprezanja od pojedinačnih pilota koji nose preko vrha, kad su
ovi u grupi, superponiraju, i ukupna naprezanja za grupu zahvaćaju puno veći volumen tla nego
što je to slučaj za pojedinačni pilot. Zbog toga je nosivost grupe pilota u pravilu manja nego što
a) b)
Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 209
je to zbroj nosivosti pojedinačnih pilota koji tu grupu tvore. Ovaj efekt grupe ovisi o razmaku
između pilota odnosno o odnosu promjera pilota i udaljenosti do slijedećeg pilota. Ako se u
dubini oslanjanja vrhova grupe pilota nađe i slabiji (stišljiviji) sloj, slijeganja grupe pilota mogu
biti veća od očekivanih.

Sa slike 14.4-1 b) je vidljivo da, kad je tlo posvuda jednoličnih svojstava, pa piloti podjednako
nose i preko vrha i preko plašta, efekt grupe je manji. Utjecaj grupe pilota ponovno će ovisiti o
međusobnom razmaku pilota.

Ako na pilote djeluju i horizontalne sile, vertikalni piloti su opterećeni na savijanje. Ako su
horizontalne sile znatne, osim veritkalnih, grupi se dodaju i kosi piloti.


14.4.2 Opravdanost temeljenja na pilotima za različite vrste tla

Kada je doboronosivi sloj tla na za pilote dohvatnoj dubini to je klasičan je slučaj kada treba
temeljiti na pilotima. U praksi se, međutim, pojavljuju rješenja temeljenja na pilotima kad se,
umjesto da se temeljenjem na pilotima slijeganja građevine smanje, ona se, naprotiv, povećaju.
Ovdje će, prema slojevima tla u podlozi, biti komentirani neki slučajevi opravdanosti temeljenja
na pilotima (slika 14.4.2-1).

Slika 14.4-2 Primjeri različitih slučajeva temeljenja na pilotima.

Temeljenje na pilotima opravdano je za uslojenost tla kakva je prikazana na slikama 14.4-2 a), b)
i c). Za slučajeve d) i e) temeljenje na pilotima nije opravdano, osim ako se ne pretpostavlja da bi
moglo doći do ispiranja ili erozije gornjih slojeva (primjerice u koritu rijeke ili u bujičnim
tokovima). Ako je mekši sloj na dubini, kao što je glina u slučaju e) mogu biti veća slijeganja
građevine nego, ako se ne temelji na pilotima. Ako postoji opasnost od erozije gornjeg sloja,
a) b) c) d)
h) g) f) e)
Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 210
piloti bi trebali završavati u pijesku, koji je vjerojatno boljih mehaničkih svojstava. U slučaju f)
odluka o temeljenju na pilotima ovisi o osjetljivosti gline na određenu tehnologiju izrade pilota.
U slučaju g) ne bi trebalo koristiti pilote, osim ako se ne može dokazati da je dovoljno da piloti
ostanu cijelom duljinom u pijesku, a još uvijek dovoljno iznad sloja gline. U slučaju h) na
pilotima bi trebalo temeljiti tek ako je temeljna ploča (za pilote naglavlna ploča) široka, a
opterećenje veliko. Za slučaj h), ako se oko temelja naknadno nasipa još jedan sloj (nasip)
konsolidacija sloja plastične gline može izazvati negativno trenje na pilote.

14.4.3 Granično i dozvoljeno vertikalno opterećenje pojedinačnih pilota i pilota u grupi
14.4.3.1 Nosivost pojedinačnog pilota

Granično opterećenje pilota

Granično opterećenje pojedinačnog pilota određuje se prema jednadžbi :

Q
f
= Q
v
+ Q
p
= q
f
* A + p * O * D (14.4.3-1)

gdje je:
q
f
... granično opterećenje tla ispod vrha pilota,
A ... površina poprečnog presjeka pilota na vrhu,
p ... posmična čvrstoća uz plašt pilota,
O ... opseg pilota,
D ... duljina pilota.

U Pravilniku o tehničkim normativima za projektiranje i izvedbu radova na temeljenju
građevinskih objekata (Sl. list br. 34/1974) prihvaćen je proračun nosivosti pilota na vrhu (q
f
)
prema pretpostavkama Meyerhofa.

Meyerhof pretpostavlja da je mehanizam loma tla oko pilota kao što je to prikazan na slici 14.4-
3.

Slika 14.4-3 Mehanizam loma tla oko vrha pilota prema Meyerhofu (slike 3a i
3b).
a)
b)
Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 211
Prema Meyerhofu se, u homogenom materijalu, linje plastičnog loma tla povijaju od vrha prema
plaštu pilota u obliku logaritamske spirale. Plastični se lom prema ovom modelu događa kad je D
> (4*2r). Dimenzije zona d
1
i d
2
su:
− d
1
= f
1
* (2r),
− d
2
= f
2
* (2r).

Veličine f
1
i f
2
ovise o kutu trenja ϕ (slika 14.4-4).

Granično naprezanje na vrhu pilota je

q
f
= γ * r * N
γr
+ σ
g
* K
o
* N
qr
+ c * N
cr
. (14.4.3-2)

U jednadžbi oznake imaju slijedeće značenje:

γ ... težina jedinice volumena tla u razini vrha pilota,
r ... radijus vrha pilota,
σ
g
... vertikalno naprezanje od vlastite težine tla u razini vrha pilota,
K
o
... koeficijent tlaka mirovanja u razini vrha pilota (na sl. 14.4-5 označen kao K
s
),
c ... kohezija tla u razini vrha pilota,
N
γr
, N
qr
i N
cr
... faktori nosivosti koji ovise o veličini kuta unutarnjeg trenja ϕ
materijala u razini vrha pilota.




Slika 14.4-4 Faktori nosivosti prema Meyerhofu.


Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 212


Slika 14.4-5 a) Skica pilota s potrebnim elementima za proračun,
b) dijagram vertikalnih naprezanja od vlastite težine.

Na silu trenja na plaštu, Q
p
, otpada samo dio koji nije uključen u vrh, tj. treba odbiti duljinu
plašta koju pokrivaju d
1
i d
2
. Za jedan je sloj sila otpora

Q
p
= p* O * h,

gdje je h debljina promatranog sloja istih karakteristika. Posmična čvrsoća uz plašt pilota se
određuje prema izrazu:

p = a + σ
g
* K
o
* tg δ,

gdje je
a ... adhezija između plašta pilota i tla,
δ ... kut trenja između pilota i tla; δ ≅ 2ϕ /3.

U koherentnim se slojevima tla posmična čvrstoća tla određuje prema izrazu

p = a.

U nekohorentnim se slojevima p računa prema

p = σ
g
* K
o
* tg δ.

Ukupna sila otpora na plaštu jednaka je zbroju sila po slojevima:

Q
t
= Σ Q
p

a) b)
Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 213
Dozvoljeno opterećenje pojedinačnog pilota

Na temelju izraza (4.3 -1) dobije se granična sila tj. najveća sila koju pilot može podnijeti - Q
f
.
Pilot, kao i bilo koja druga građevina ili njezin dio, ne smije dospjeti u takvo stanje da bude
opterećen do granične sile. Zbog toga se definira tzv. dozvoljeno opterećenje - tj. najveće
opterećenje koje se smije pojaviti tijekom radnog vijeka građevine. Neka su opterećenja
relativno lako predvidiva, kao što je to vlastita težina građevine, dok je neka teže predvidjeti
(razna pokretna opterećenja, potres, vjetar ...). Zbog toga projektant treba ocijeniti intenzitete
svih mogućih opterećenja i dimenzije, u ovom slučaju pilota, predvidjeti takvima da su one još
uvijek dovoljno “daleko” od loma. Ta “daljina od loma” mjeri se faktorom sigurnosti (Fs).

Faktor sigurnosti se ranije često definirao kao odnos sile loma pilota (Q
f
) i maksimalne
dozvoljene sile na pilot (Q
a
):

Fs = Q
f
/ Q
a
.

Prema evropskim normama (za geotehniku - Eurokod 7), predviđeno je da se faktor sigurnosti
definira “prema mjestu nastanka” tj., za opterećenja, dimenzije pilota, metodu proračuna i
parametre materijala. Tako se, primjerice, umjesto s “pravim” parametrima čvrstoće c i ϕ, u
proračune ulazi s tzv. “mobiliziranim parametrima čvrstoće” c
m
i ϕ
m
.
Srećom i u već spomenutom našem “Pravilniku o tehničkim normama...” radi se s mobiliziranim
parametrima čvrstoće koji se određuju prema:

c
m
= c / Fs
c
i ϕ
m
= tg ϕ / Fs
ϕ
.

Ovaj pristup omogućuje da se, za pojedine veličine, definiraju različiti faktori sigurnosti. Za
parametre čvrstoće je to opravdano jer je kut unutarnjeg trenja pouzdaniji parametar od kohezije
<L>. Zbog toga Fs
c
i Fs
ϕ
ne moraju biti jednaki. Ti se faktori, prema propisima, mogu kretati u
granicama:

Fs
c
između 2.0 i 3.0 te
Fs
ϕ
između 1.2 i 1.8.

Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 214
14.4.3.2 Nosivost grupe pilota

Razni su autori ustanovili da granična nosivost grupe pilota odstupa od sume nosivosti
pojedinačnih pilota. Stoga je postavljen izraz za graničnu nosivost grupe pilota:

Q
f

gr
= η* n * Q
f
.

gdje je:

n ... broj pilota u grupi,
η ... faktor korekcije.

Na temelju raznih mjerenja izvedenih grupa pilota ustalila su se dva pristupa određivanju faktora
korekcije (nazivaju se prema autorima):

Converse-Labarre
D (n - 1) m + (m - 1) n
η = 1 - arc tg ------- * ---------------------------- ,
s 90 * m * n

gdje su
D i s promjer i razmak između pilota,
m i n brojevi pilota u dva okomita smjera (prema slici 4.6).




























Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 215









Slika 14.4-6 Prikaz elemenata grupe pilota (a) (Bowles19-3) i veličine η (b) (Lisac 21).

Arc tg (D/s) treba odrediti u stupnjevima.

Feld

Prema ovom “pravilu preko palca” (rule-of-thumb), nosivost pojedinačnog se pilota umanjuje, za
svaki susjedni pilot, za 1/16. Primjeri za vrijednost faktora η su prikazani na slici 4.7.


a)
b)
Rudarsko-geološko-naftni fakultet



Mehanika tla ♦ interna skripta 216

Slika 14.4-7 Primjeri za vrijednost faktora η (Feld - Lisac, sl 22.)

Ove se formule primjenjuju tek ako je odnos s ≤ 3 D, za stojeće pilote i s ≤ 5 D, za lebdeće
pilote.





14.5. Zaključak

Prema |1|, izbor neodgovarajuće tehnologije izvedbe pilota, odnosno, čak i tipa pilota, ima za
posljedicu da pilot prenosi po jedinici utrošenog materijala manje sile nego piloti izvedeni
povoljnim postupkom. Poželjno bi bilo provesti slijedeći postupak, koji bi vrlo vjerojatno
smanjio mogućnost promašaja:
a) Provesti "skraćeni" program geomehaničkih istražnih radova na temelju kojeg se donese
odluka o tipu i vrsti temeljenja.
b) Prema odabranoj vrsti temeljenjea provesti usmjereni ili potpuni program geomehaničkih
istražnih radova.
c) Na temelju b), definirati izbor temeljenja, sa svim tehnološkim detaljima, uzevši u obzir vrstu
građevine koja se temelji i sva prethodna iskustva sa sličnih lokacija.
d) Izvesti probni pilot i testirati ga. Interpretirati rezultate.
e) Na temelju d), ako je potrebno, dopuniti ili izmjeniti tehnologiju temeljenja.
f) Početi s izvedbom pilota uz kontinuirani nadzor nad izvedbom pri čemu treba striktno
poštivati odredbe o načinu izvođenja. Po mogućnosti, sumjive pilote testirati statičkim
opterećenjem.
g) Pohraniti sve relevantne podatke o temeljenju (istražni radovi, izvedba, testiranje, primjedbe
nadzora) za buduće potrebe analize bliskih ili sličnih lokacija.
h) Pratiti ponašanje objekta u eksploataciji i pohraniti podatke u istu arhivu kao za točku g).


BIBLIOGRAFIJA

1.Grubić, N. (1983). “Vrste pilota i tehnologija izvođenja”. Temeljenje - seminar DGIT.

2. Kleiner, I. (1978). “Temeljenje na pilotima”. Temeljenje - seminar DGIT.

3. Lisac, Z. (1978). “Proračun pilota”. Temeljenje - seminar DGIT.

4. Nonveiller, E. (1979). “Mehanika tla”. Školska Knjiga, Zagreb.

Rudarsko-geološko-naftni fakultet

POGLAVLJA: 1. Uvod 2. Fizičke osobine materijala tla 3. Terenski istraživački radovi 4. Ugradnja zemljanih materijala 5. Voda u tlu 6. Naprezanja i deformacije u tlu 7. Slijeganje tla 8. Vremenski tok slijeganja – konsolidacija 9. Čvrstoća tla 10. Plitki temelji 11. Stabilnost kosina 12. Potporni zidovi i slične konstrukcije

DODACI: 13. Građevne jame 14. Piloti

Mehanika tla ♦ interna skripta

2

Rudarsko-geološko-naftni fakultet

1. UVOD
Ova je knjiga namijenjena, kako početnicima u mehanici tla, dakle studentima tehničkih struka (prvenstveno rudarske i građevinske), tako i inženjerima koji se žele informirati o novim trendovima u geotehničkom projektiranju, posebno povezanim sa stupanjem na snagu eurokoda 7 (EC7). Na hrvatskom jeziku, doduše, već imamo knjige od Nonveillera i Terzaghija ([4] i [5]), koje su vrlo opsežne, pa baš i nisu pogodne za početnike, a primjenjuju i drugačija pravila za projektiranje nego što to nameće EC7. One, ipak i dalje ostaju kao dobra dopunska literatura za stručnjake koji se žele detaljnije informirati o porijeklu i nastanku pojedinih metoda projektiranja. Utoliko nisam smatrao potrebnim da neke izvode odande prenosim, kako ne bih nepotrebno opterećivao ovaj tekst. Uopće, ne smatram da ova knjiga može zamijeniti neke druge, nego samo da ona slijedi moj pristup izlaganju ove materije i da čitaoca upozna s «jezikom struke», a zatim i s nekim inženjerskim modelima proračuna, deformacija (slijeganja) i stabilnosti geotehničkih konstrukcija. Mehanika tla je nauka (tj. primijenjena znanost) koja proučava i opisuje mehaničke osobine temeljnog tla, bilo da je ono prirodni oslonac građevini čiju težinu mora preuzeti bez štetnih slijeganja i deformacija, bilo da služi kao materijal pri građenju nasipa za ceste, željeznice ili brane. Često se kaže i slijedeće: mehanika tla bavi se objektima «na tlu, u tlu i od tla». Mehanika tla je, zajedno s mehanikom stijena i inženjerskom geologijom, dio tehničke discipline geotehnike koja se bavi projektiranjem i izvođenjem objekata u tlu i stijeni. Za potrebe geotehnike, u mehanici tla se proučavaju teoretski modeli naprezanja, deformacija, tečenja i sl., pomoću kojih se predviđaju ponašanja geotehničkih objekata i procjenjuje koliko ta ponašanja zadovoljavaju postavljene kriterije. Ti su kriteriji, prema novim evropskim propisima – eurokodovima, povezani s graničnim stanjima uporabivosti i nosivosti, pa treba ustanoviti, zadovoljavaju li predviđeni geotehnički zahvati kriterije za odgovarajuća granična stanja. Rješavanje (geotehničkih) inženjerskih problema možemo prikazati simbolički, prema Lambe & Whitman (1969): MEHANIKA TLA • karakteristike tla vezane uz odnos
• naprezanje/deformacije teorijske analize

INŽENJERSKA GEOLOGIJA, ISTRAŽIVANJE • sastav i osobine temeljnog tla ISKUSTVO
• iz prethodnih projekata iz zahvata na susjednom i sličnom tlu

INŽENJERSKA + PROCJENA

RJEŠENJA
geotehničkih problema vezanih uz mehaniku tla

EKONOMIKA Slika 1.1-1 Rješavanje geotehničkih inženjerskih problema možemo prikazati simbolički (Lambe & Whitman, 1969).

Mehanika tla ♦ interna skripta

3

Rudarsko-geološko-naftni fakultet

Shema sa slike upućuje na to da je za rješavanje geotehničkih problema iz mehanike tla potrebno znati i nešto o bliskim strukama kao što je, primjerice, inženjerska geologija, nešto iz ekonomike (jer netko naše geotehničke zahvate treba platiti), a svakako je dobro imati i određeno iskustvo na sličnim poslovima (ako ne vlastito, barem nekog starijeg kolege koji vas može savjetovati). Uz sve to je potrebno i nešto što se zove «inženjerska procjena», a što bi otprilike trebalo značiti da sve ranije navedeno treba dobro «odvagnuti» prije nego što se predloži rješenje inženjerskog problema. Neki od geotehničkih zadataka su: plitko i duboko temeljenje, izrada nasipa i nasutih brana te potporne konstrukcije. Uz njih nailazimo i na specifične probleme iz rudarske prakse kao što su slijeganje tla kao posljedica (podzemnih i površinskih) rudarskih radova te odlaganje jalovine. Kako je organizirana i od čega se sastoji sama mehanika tla? Jedan, danas opće prihvaćeni način prikaz sheme mehanike tla je i tzv. Burlandov trokut (sl. 1.1-2, prema Burland, 1987).
postanak tla / geologija

profil tla

istraživanja na terenu i opis tla

iskustvo rizik
ponašanje tla odgovarajući model tla

laboratorijska / terenska ispitivanja / opažanja / mjerenja

idealizacija povezana s ocjenom / fizički i analitički modeli

Slika 1.1-2. Geotehnički trokut (Burland, 1987). Iz tog trokuta se vidi da teoretski dio mehanike tla (modeli) predstavlja tek jednu trećinu potrebnog znanja, a da je jednako tako važno dobro poznavati rasprostiranje i sastav tla (profil tla) te njegovo ponašanje koje se određuje pomoću terenskih istraživanja, vađenja uzoraka iz tla i određivanja njihovih svojstava u laboratoriju. Naime, u odnosu na, primjerice, građevinske materijale koji, u pravilu imaju poznata svojstva, tlo je na svakoj lokaciji drugačije, pa ga prvo treba dobro istražiti i procijeniti, a tek onda kombinirati moguća rješenja za projekte. Dodatna je «komplikacija» voda u tlu, bez koje ne bi bilo života na zemlji, ali koja inženjeru geotehničaru uvijek zagorča život. Kako neki kažu da «voda nije dobra ni u cipeli» tako bi se isto moglo reći i za njezino prisustvo u tlu.
Mehanika tla ♦ interna skripta 4

) u kojima se uvode modeli ponašanja tla pri malim deformacijama. Zagreb. John Willey & Sons. Soil mechanics.). (1987). [4] Nonveiller. pog. Dio 1. stabilnosti kosina (11. K. & Whitman. [2] EC 7 1994. pog. pog. Školska knjiga. Nash lecture: The teaching of soil mechanics – A personal view. Dublin. [3] Lambe. J. Inc.Opća pravila. New York.. [5] Terzaghi. pog.). istraživanjima na terenu (3. Naprezanja koja uzrokuju velike deformacije i slom tla obrađuju se u 9. E. – Projektiranje pomoću terenskih ispitivanja. R. Massachusetts Institute of Technology. V. Slijede poglavlja o modelima koji se primjenjuju za opise ponašanja plitkih temelja (10. prema: Teorijska mehanika tla. građevnih jama (13. pog. Zaključno je poglavlje o eurokodu 7. potpornih konstrukcija (12.). . pog.) te slijeganjima u vremenu (8. slijeganjima (7 pog.B. Mehanika tla i temeljenje građevina. Dio 2. tiskano 1972. Beograd Mehanika tla ♦ interna skripta 5 . posebno što se tiče uvođenja parcijalnih koeficijenata. (1979). ponašanjem zemljanih materijala prilikom ugradnje (4. – Projektiranje pomoću laboratorijskih ispitivanja i Dio 3. pog.).). gdje se govori o čvrstoći. (1943) Theoretical soil mechanics. Slijede poglavlja o dodatnim naprezanjima (6. pog. pog. U ovom su tekstu uvažene promjene koje su došle s novim evropskim propisima za geotehniku eurokod 7.Rudarsko-geološko-naftni fakultet Slijedom ovih razmišljanja organizirana su i poglavlja u ovoj knjizi.). pog.). tako i u prilagođavanju izraza za proračun.). čija se prva poglavlja bave općim fizikalnim osobinama tla (2. Groundwater effects in geotechnical engineering. kako u oznakama i terminologiji. poglavlje). T. (1969). LITERATURA: [1] Burland.) te pojavnošću i tečenjem vode u tlu gdje se daju prvi teoretski izvodi (5. Naučna knjiga. pilota (14. Eurokod 7.) i sidara (15. pog. pog. W. IX ECSMFE.

tlo je kruto plastično tijelo – za razmatranje problema sloma tla tj. Klasična mehanika tla zasniva se na dvije idealizacije realnog tla: 1. ali ne možemo reći da su svi problemi riješeni na odgovarajući način. bilo da je ono prirodni oslonac građevini čiju težinu mora preuzeti bez štetnih slijeganja i deformacija. UVOD Mehanika tla proučava i opisuje mehaničke osobine tla. 2. Mehanika tla ♦ interna skripta 6 . Tlo je materijal na kojem se gradi. nosivost tla. Suvremena mehanika tla osniva se na detaljnijim terenskim istraživanjima. metode laboratorijskog i terenskog ispitivanja i spada u širem smislu u tzv. geotehničko inženjerstvo. Mehanika tla proučava fizičke i mehaničke osobine tla. graničnog opterećenja. Realno tlo je ustvari nelinearno elastičan materijal s povratnim deformacijama pri rasterećenju. naprezanja i deformacije u tlu.Rudarsko-geološko-naftni fakultet Dodatak 1A 1. tečenje vode kroz tlo. parametre čvrstoće tla. Povoljne lokacije za izgradnju uglavnom su iskorištene. tlo je elastično tijelo – za razmatranje problema deformacija u tlu. bilo da služi kao materijal pri građenju (npr. složenijim laboratorijskim pokusima i primjeni raznih vrsta programa na osobnim računalima čime se bolje opisuje stvarno ponašanje tla. Realno tlo nije niti jedno od toga no ta je idealizacija pogodna za analitičko rješavanje više tipičnih zadataka u mehanici tla. u kojem se gradi i od kojeg se gradi. nasipa za ceste. preostale zahtijevaju složenija znanja i bolje tehnike izgradnje. željeznice ili brane). pa istraživanja u ovom području i dalje intenzivno traju. Mehanika tla spada u područje tehničke ili primijenjene mehanike u kojoj se zakoni i metode teorijske mehanike primjenjuju u tehnici.

Nakon što je Karl Terzaghi objavio svoju knjigu 1925. Početkom 20. POVIJEST Unatoč nedostatku sveukupnih saznanja o ponašanju tla. izotropni. no nisu bili integrirani u koherentnu disciplinu. Navodimo samo neke značajnije doprinose razvoju ove discipline: Charles Augustine Coulomb (1736-1806). ceste). tzv. potpornih zidova i posmične čvrstoće materijala. te se bavio analizom naprezanja u tlu uslijed vanjskog opterećenja – elastični. Naravno da su postojale i neuspješne građevine. građevinama u Grčkoj. također se bavio pitanjima potpornih zidova i pritisaka tla – Rankine-ova granična stanja ravnoteže. Geotechnique – Institution of Civil Engineers. termodinamici i čvrstoći materijala. francuski vojni inženjer. New York. Pretpostavlja se da su građevine koje se nisu zadovoljavajuće ponašale mijenjane novima na principu pokušaja i pogreške. a publicira se osim u knjigama. škotski inženjer i fizičar. osim doprinosa u molekularnoj fizici. Švedska. njemački inženjer.Rudarsko-geološko-naftni fakultet 1. Veći interes za probleme vezane uz tlo javlja se ponovno u 17. Mehanika tla ♦ interna skripta 7 . primijenjeni matematičar. Kineskom zidu. Navodimo samo neke značajnije: ASCE Journal of Geotechnical and Geoenvironmental Engineering. ASTM Geotechnical Testing Journal. postoje dokazi o empirijskom iskustvu starih civilizacija koje se očituje različitim građevinama iz Rimskog doba (akvadukti.2. Mohrovoj kružnici. ECSMFE). kao i po Mohrovoj teoriji loma baziranoj na posmičnoj čvrstoći odnosno koheziji i kutu unutrašnjeg trenja. stoljeća najviše istraživanja vezanih uz ovu disciplinu provedeno je u SAD. Francuska. poznatiji po istraživanjima elektriciteta i magnetizma. London. fond raspoložive literature o ovom području postaje ogroman. godine. poznat je po grafičkoj metodi predstavljanja naprezanja tzv. Henri Philibert Gaspard Darcy (1803-1858). mostovi. Canadian Geotechnical Journal. Temelje mehanike tla kao zasebne discipline dao je Karl Terzaghi (1882-1963) u knjizi “Erdbaumechanik” 1925. aktivno i pasivno stanje. Prije te publikacije. stoljeću uglavnom vezano za probleme stabilnosti pokosa i potpornih zidova. često na istoj lokaciji. William John Macquorn Rankine (1820-1872). kojeg prepoznajemo po poznatom Darcy-jevom zakonu. homogeni poluprostor. francuski inženjer poznat po eksperimentalnom radu vezanom za problem propusnosti tla. zemljanim branama u Indiji. postojali su doprinosi drugih autora. unaprijedio je Rankinovu analizu problema zemljanih pritisaka. Joseph Valentin Boussinesq (1842-1929). još i u stručnim časopisima te saopćenjima sa kongresa (ICSM. i 18. Karl Culman (1821-1881). Otto Mohr (1835-1918). razvio grafičku metodu određivanja pritisaka tla na potporne zidove. razmatrao je probleme pritisaka tla. Ottawa. egipatskim piramidama. st. te u nekim europskim državama: Njemačka. godine spojivši eksperimentalni i teoretski rad. Primjer neuspješnog temeljenja jeste kosi toranj u Pisi sagrađen u 12.

. što je raspodjela čestica tla po veličini. . No. radi čega je neophodno proučiti karakteristike svake faze.Rudarsko-geološko-naftni fakultet 2 FIZIČKE OSOBINE MATERIJALA TLA 2. oblik i mineraloški sastav čestica.). tj. Čestice tla su zrna i pločice vrlo različitih veličina.. rudarstvo.gustoća čestica tla ili masa jedinice volumena čestica tla (nekad se to krivo zvalo “specifična težina”).granulometrijski sastav. Svojstva djelomično zasićenih tala se u inženjerstvu uzimaju u obzir tek u zadnjih dvadesetak godina i to prvenstveno tamo gdje se zanemarivanjem tih svojstava dobivaju grube greške. Mehanika tla ♦ interna skripta 8 ..boja. U ponašanju tla odražavaju se svojstva svih triju faza kao i njihove interakcije. Tlo je materijal koji se sastoji od tri komponente (faze): čvrstih čestica te tekuće i plinovite faze u porama između čestica. Čestice tla Osnovne karakteristike čestica tla su: . jer dolazi do interakcije na molekularnoj razini.1 Trofazni karakter tla U ovom se poglavlju opisuje tlo kao inženjerski materijal. Ovdje ćemo se zadržati prvenstveno na onim osobinama tla koja su bitna za ono što bi se moglo nazvati inženjerskim osobinama tla. mineralogija. agronomija. osobinama koje su bitne za projektiranje i izvođenje građevinskih i rudarskih objekata i zahvata. oblika i mineraloškog sastava. Plin u porama O plinovitoj komponenti u tlu se vrlo malo zna te se iz tog razloga u inženjerskoj praksi najčešće promatraju ili potpuno “suha” ili vodom zasićena tla. Tlom se bave razne struke (geologija. izražena u postotku mase i ? . premda su mehaničke karakteristike vode dobro poznate. Ponašanje takvog materijala je vrlo kompleksno. ali može biti i nafta ili sl. a zatim i njihovu interakciju. i svaka razmatra “svoje” osobine tla. njeno ponašanje u sitnim porama u tlu ne odgovara uvijek klasičnoj fizici. graditeljstvo. Tekućina u porama Tekućina u porama tla je redovito voda.

Vw – volumen vode (engl. pa će se.2. mg – masa plina. [m3]. između nmin = 0. Oznake.2-1) relativni porozitet n= v V (raspon je. model tla uz pomoć kojega se kvantificiraju jedinični odnosi1 volumena i masa u uzorku tla. “gas”).2-2) Vs (raspon je uglavnom između emin = 0. [m3]. “solids”). “water”). [g].2-1 Model tla. 1 jedinični odnos ovdje znači: po jedinici volumena. [m3]. [m3].55) V e= v koeficijent pora (2. vrijednosti im se mogu izraziti i u postocima): V (2. “voids”). obično za m3 9 Mehanika tla ♦ interna skripta . ili u postocima).2-3) Vv (raspon mu je određen ispunjenošću pora vodom. uzorak tla model tla Vg Vv V Vs Vw plin tekućina mg mW m čestice tla ms volumeni mase - Oznake na slici su: V – ukupni volumen uzorka (sve tri faze). mw – masa vode. Vs – volumen čvrstih čestica (engl. indeksi i kratice se ovdje navode kao što su u Eurokodu 7 [1]. Vv – volumen pora (engl. navesti i engleski termini. uglavnom.10 i emax = 1. m – ukupna masa uzorka. Vg – volumen plina (engl. 0 ≤ Sr ≤ 1. [g].10 i nmax = 0. [m3]. a porijeklom su uglavnom iz engleskog jezika. [g] i ms – masa čvrstih čestica. [g].Rudarsko-geološko-naftni fakultet 2. Volumni odnosi Definirani su slijedeći volumni odnosi (bezdimenzionalne veličine. radi lakšeg pamćenja. MODEL TLA Radi jednostavnijeg definiranja odnosa faza u tlu uvodi se tzv. Slika 2.20) V Sr = w stupanj zasićenosti (2. masu plina u praktičnim problemima zanemarujemo.

0 ≤ Sr ≤ 100% → djelomično saturirano tlo. težine i jedinične (neki puta «specifične») težine. akceleracijom zemljine teže (tj. Relativni porozitet i koeficijent pora su međusobno zavisne veličine. a također se dobije i (2.2-6) 1− n Maseni odnosi U udžbenicima i knjigama iz mehanike tla na ovom se mjestu obično uvode. Njihova veza dobije se iz: n= Vv . tablica 2. množenjem s g.2-11) gustoća suhog tla (Sr = 0) ρ d = ρ s ⋅ (1 − n) ms ms = V Vs + Vv (2.2-12) Indeks d dolazi od engleskog “dry”. Očito da nije potrebno u osnovno svojstvo mase unositi i silu planeta na kojemu se masa nalazi.2-4) Vv + Vs e n= .2-10) Vw Gustoća tla se može povezati s ostalim jediničnim veličinama na slijedeći način: ρ = ρ s ⋅ (1 − n) + ρ w ⋅ S r ⋅ n (2. umjesto mase i gustoće. dok je težina sila kojom tu masu privlači sila zemljine teže.2-7) ms (vlažnost tla je obično w < 100 %.Rudarsko-geološko-naftni fakultet Kako Sr mjeri ispunjenost pora vodom? Sr = 0 → suho tlo. ρd = (2.2-1: Mehanika tla ♦ interna skripta 10 . gravitacijom) Definirani su slijedeći odnosi masa ili maseni odnosi unutar uzorka tla: m w= w vlažnost (2.2-5) 1+ e n e= (2. Treba prihvatiti da je masa osnovno svojstvo materijala. U inženjerskim problemima se često koriste i jedinične težine koje se iz masa i gustoća dobivaju jednostavno.2-8) V m gustoća čestica tla ρs = s (2. dijeljenjem i brojnika i nazivnika na desnoj srani s Vs dobiva se (2.2-9) Vs m ρw = w gustoća vode (2.2-13) Rasponi vrijednosti gustoća tla nalaze se u okviru sljedećih granica. Sr = 100% → potpuno zasićeno (saturirano) tlo. ako je w = 0 % ⇒ suho tlo) Slijede gustoće koje se izražavaju u jedinicama [kg/m3] ili [Mg/m3]: m gustoća tla ρ= (2.

tako da se masa (u kg) množi s akceleracijom (u m/s2) što daje silu (u N). gustoće ρs ρ ρd vrijednosti2 kg/m3 2500-2800 1750-2000 1400-1700 Kao što je već rečeno. [kg ⋅ m/s2 ] = [N]. dakle.V – volumen uzorka.m – masa uzorka. 1981) Vrijednosti gustoća bi se prema SI sustavu trebale izražavati u [g/m3]. prema drugom Newtonovom aksiomu. Tablica 1. Izrazi za računanje stupnja zasićenosti materijala (Nonveiller. .81 m/s2 i . tj.2-1 Rasponi vrijednosti gustoća tla. čak i u [t/m3]. povezati na slijedeći način: m⋅ g = ρ ⋅g γ = [kN/m3] (2. . Veličine navedenih masenih i volumnih odnosa se određuju odgovarajućim postupcima i mjerenjima u laboratoriju za mehaniku tla. . Zbog praktičnosti se jedinična težina češće izražava u 1000 puta većoj jedinici tj. svakoj gustoći odgovara neka jedinična težina.γ – jedinična težina. Mehanika tla ♦ interna skripta 11 2 .2-14) V gdje je: . u [ kN/m 3]. pa se za jediničnu težinu (sve se dijeli s m 3 ) dobije [kg⋅m/s2 / m 3 ] = [ N/m 3]. Jedinice težine dobiju se.Rudarsko-geološko-naftni fakultet Tablica 2. Jedinična težina i gustoća se mogu. ali se u svrhu pojednostavljenja izražavaju u [g/cm3] odnosno [kg/m3].ρ – gustoća. g = 9.g – ubrzanje sile teže (gravitacija).

Ako je on nepotpuno zasićen sa Sr <1.Rudarsko-geološko-naftni fakultet Tablica 2. Izrazi za računanje težina i poroziteta tla (Nonveiller. Mehanika tla ♦ interna skripta 12 . u sve izraze treba uvrstiti Sr⋅γw umjesto γw. 1981) Napomena:Svi odnosi vrijede za potpuno zasićen materijal.

3.3-1).1 Što je granulometrijski sastav i čemu služi? Već je uvodu rečeno da je granulometrijski sastav raspodjela čestica tla po veličini.Rudarsko-geološko-naftni fakultet 2. da se iz pora uzorka ukloni sav zrak i pore popune vodom. te prahove i gline (sitnozrnati materijali). pa ćemo o tome ovdje nešto više reći.1. i masa. Tlo je skupina čestica (zrnaca) različitog oblika i veličine. Prema dominantnoj veličini zrna svrstavamo tla u skupine (klasificiramo ih) u: pijeske i šljunke (krupnozrnati materijali). Gustoća čestica tla Gustoća čestica tla određuje se laboratorijski pomoću tzv. Volumen uzorka tada dobijemo odnosom istisnute mase vode iz piknometra i gustoće vode: m + m p − m p +u . mp+u.2. Pokus počinje tako da se izvaže masa male količine (cca 20 g) suhog tla (sušenog 24 sata na 100 do 110 oC). slijedi da je gustoća čestica tla: m ρs = s .2 Granulometrijski sastav 2. mase mu i izvaže piknometar s uzorkom ( mp+u). i izvaže masa. mp. Vs γ s = ρs ⋅ g a jedinična težina čestica tla (2.3-1) Vu = u ρw iz uvjeta da je Vu = Vs . U tu se istu bočicu usipa (rastresiti) uzorak.3-2) (2. male vatrostalne bočice sa šupljim staklenim čepom (slika 2. piknometra. mu. vaganjem se odredi masa piknometra s vodom (mp). dopuni vodom do vrha. moglo bi se reći – trikom: «volumen zrnaca zamijenimo jednakim volumenom vode». izražena u postotku mase. napunjenog vodom na temperaturi 20 oC. Volumen istisnute vode odredimo preko mase vode koja je jednaka razlici zbroja mase i piknometra s vodom (mu + mp) i mase piknometra s uzorkom u vodi (mp+u). Dominantna veličina zrna određuje se tako da se uzorak materijala tla prosijava kroz sita različite veličine okca i dobiju ostaci na sitima koji se važu i tako odrede razredi promjera zrna (=zrna promjera od-do?) izraženi u masama. Zrna uzorka istisnu toliko vode koliki je njihov volumen. LABORATORIJSKI POKUSI KOJIMA SE ODREĐUJU FIZIČKE OSOBINE ČESTICA TLA 2.3. 2. piknometra. U piknometar se prvo ulije voda. razmrvljenog uzorka. (2. a mu = ms . Problem se rješava posredno. Uzorak se tada stavi u prazan piknometar u koji dolijemo vodu (tri četvrtine volumena) i kuhamo ga na 105 oC.3-3) Slika 2. Kod određivanja gustoće čestica je problem odrediti gustoću pojedine čestice što se očito ne bi moglo učiniti mjerenjem mase i volumena svake pojedine čestice u uzorku. Dominantna Mehanika tla ♦ interna skripta 13 .3-1 Piknometri. Smatramo ga vrlo važnom osobinom materijala tla.3.3. Piknometar se ohladi.

Osnovni koraci u određivanju granulometrijskog sastava su: .odabiranje reprezentativnog uzorka. Klasifikacija materijala tla. 4 0. prikazana je u tablici 2. 200 areometriranje sijanje Mehanika tla ♦ interna skripta 14 .06 mm.3-1..filtarska svojstva.02 mm PRAH srednji 0. Možemo sada izreći nešto točniju definiciju granulometrijskog sastava: Granulometrijski sastav je. Već se samo na temelju granulometrijskog sastava mogu odrediti neke fizikalne karakteristike tla.uporabljivost određene mehanizacije itd. c) kombinirana analiza – ako materijal sadrži i krupne i sitne frakcije. Postupci za određivanje granulometrijskog sastava su: a) sijanje – za čestice veće od 0. . odnos) svih razreda promjera zrna i njihovih postotaka masa.2 mm USCS BROJ SITA (USCS) 75 mm 4.075 mm No.3-1.6 mm PIJESAK srednji sitni 0.06 mm krupni 0. veza (relacija.006 mm sitni 0.mjerenje mase pojedinih frakcija. a za njegovu primjenu u geotehničkim zahvatima. Tablica 2.vodopropusnost.kapilarnost. .stišljivost. kao primjerice [2]: .podložnost eroziji. . .nosivost.osjetljivost na smrzavanje.002 mm GLINA 0. b) areometriranje (sedimentiranje čestica u vodi) – za čestice manje od 0. . .75 mm No. Vrste materijala prema veličini čestica (ISO – Međunarodna organizacija za standardizaciju.06 mm.dispergiranje agregata na konačne čestice.Rudarsko-geološko-naftni fakultet veličina zrna je ona čiji razred ima najveći postotak u ukupnoj masi uzorka. za neki uzorak tla. . po raznim normama. prema granulometrijskom sastavu. . USCS – Američki propisi): VRSTA MATERIJALA ISO/DIS 14688 DROBINA (OBLUTCI) 60 mm krupni 20 mm ŠLJUNAK srednji 6 mm sitni 2 mm krupni 0. .

.2.3. gdje se svaka frakcija crta odvojeno.Rudarsko-geološko-naftni fakultet 2. za razliku od tzv.promjer (veličina) zrna u [mm] (logaritamsko mjerilo). Suhi postupak Uzme se određena količina materijala. Sita s uzorkom se tresu 10 do 15 min. Uzorak se usipa na najgrublje sito u nizu sita (koja su postavljena jedno iznad drugog) u tresilicu. te materijal koji je prošao kroz najfinije sito mp (uhvaćen u zdjelu na dnu). Nakon toga se važe ostatak na svakom situ: m1.2.3-2.3-5) Rezultati se prikazuju granulometrijskim dijagramom (sl. čiji se otvori smanjuju na svakom slijedećem situ (odozgo prema dolje). Mehanika tla ♦ interna skripta 15 . U mehanici tla je uobičajeno da se crtaju tzv. mn. Da se dobije kumulativna krivulja potrebno je odrediti: N Di = 100 − ∑ N i 1 i [ %] (2. 2. Postoci se određuju prema izrazu: Ni ∑ = ∑ i n mi mi ⋅100 [%] (2. kumulativni granulometrijski dijagrami. Prikaz ucrtavanja rezultata laboratorijskih pokusa sijanja i areometriranja u granulometrijski dijagram.. Slijedi proračun veličine razreda što je postotak mase ukupnog uzorka između dva promjera sita. Slika 2. Sijanje Provodi se suhim ili mokrim postupkom. m2. .): . uzorak (veličina uzorka ovisi o vrsti materijala i veličini zrna). Kroz sito s najvećim otvorima mora proći sav materijal (kako bi se znalo koje je maksimalno zrno).NDi – koeficijent prolaza mase u [%] kroz sito (linearno mjerilo) i .3-4) gdje je mi – masa ostatka na situ i. Za sijanje se koristi niz (garnitura) sita standardnih dimenzija.3.D . kod kojih se jedni postoci pribrajaju drugima. krivulja razdiobe.-2.

je ρ di «trenutna gustoća» tj. zatim suši i važe.3. efektivni promjer zrna. Sita. U postupku sijanja možemo tako pratiti promjenu mase. Postupak je isti kao i suhi samo se na svakom situ materijal ispire. Ovakvim ispitivanjem dobiva se tzv.3-6. Mehanika tla ♦ interna skripta 16 . b) Još jedna mogućnost tumačenja granulometrijskog dijagrama Ako uzorak kojeg sijemo ima neku početnu masu m0 i početni volumen V0. on ima i neku m početnu gustoću suhog tla. V0 kao promjenu početne gustoće suhog tla (za početni volumen uzorka.3-5. ρ d 0 = 0 . podijelimo brojnik i nazivnik s V0 dobijemo: N Di ∑m = 100 − ∑m i n i ⋅100 = (∑ mi − ∑ mi ) / V0 n i ∑ m /V i n i ⋅100 = 0 ρ di ⋅100 ρd0 (2.3-6) U izrazu 2. Ovakva predodžba sijanja pomaže pri povezivanju rezultata ovoga pokusa s areometriranjem u jedan zajednički dijagram (vidi 2.3-2. gustoća uzorka na odgovarajućem situ. Na slici 2.3-3. V0).3. jer zrno može biti pločasto ili izduženo: d d a) Slika 2.2.). Ako u izrazu 2. a) Nekoliko vrsta sita s obzirom na vrstu otvora. b) Shematski prikaz sijanja. prikazan je i odnos trenutne i početne gustoće suhog tla.Rudarsko-geološko-naftni fakultet Ako ima i sitnijih frakcija nalijepljenih na krupna zrna primjenjuje se mokri postupak.

veličina i postotak pojedinih frakcija određuju se indirektno. taj će registrirati promjenu gustoće suspenzije tek kad zadnja čestica iz krupne rešetke prođe mimo njega. Stockesov zakon. t . (2. viskoznost vode na određenoj temperaturi (svojstvo materijala). a sitnije sporije. . odrediti njezin promjer. ako u vodu uspemo malu količinu materijala koji se sastoji od čestica različite veličine... vrijeme i gustoće čestica i vode. mi njihov prolaz moramo mjeriti posredno. visina padanja zrna. ρs i ρw . a s manjim. Te grupe čestica treba zamisliti kao «rešetke» u čijim su čvorovima čestice. Gustoća suspenzije se očitava na vratu areometra. Budući da tako sitne čestice nije moguće sijati (nisu vidljive prostim okom). Opisani postupak provodi se u pokusu areometriranja u laboratoriju za mehaniku tla.. Kako i zašto je to moguće? Naime.. Sve rešetke kreću istovremeno (jer su sve čestice prije pokusa jednoliko raspodijeljene u suspenziji).3-7) 18 ⋅η H v = . Areometriranje Areometriranje je metoda određivanja granulometrijskog sastava tla za materijal koji sadrži zrna manja od 0.2. Ako na vratima imamo uređaj za mjerenje gustoće. na mjestu gdje vrat areometra izviruje iz vode (skala u jedinicama gustoće). sporije. Ako zamislimo da imamo neku posudu u kojoj te čestice padaju i ako na putu padanja čestica možemo postaviti «vrata» na nekoj dubini u kojoj možemo mjeriti vrijeme u kojemu je čestica potonula. krupnije čestice padat će brže. ako imamo više čestica različitog promjera. možemo.3.3... ali one s većim zrnima padaju brže.3-9) (ρ s − ρ w ) ⋅ t t ρs − ρw t gdje je v Dt . H .. promjer istaloženog zrna nakon vremena t. Mehanika tla ♦ interna skripta 17 .. primjenjujući tzv.Rudarsko-geološko-naftni fakultet 2. Stockes-ov zakon glasi: ρ − ρw 2 v= s ⋅D . pa izjednačavanjem tih dvaju izraza dobijemo (2..06 mm (prah. mjerenjem gustoće suspenzije u određenim vremenskim intervalima. prema Stockesovom zakonu. To činimo mjerenjem gustoće suspenzije na vratima. dobit ćemo vezu promjene mase (kao kod sijanja ostataka na sitima) i promjera pripadajuće grupe čestica. Međutim. a slijedit će je grupe čestica manjih promjera. od površine do te dubine. Areometar (još ga nazivaju i hidrometar) mjeri gustoću na dubini gdje pluta njegovo težište. U tom se pokusu za mjerenje prolaza čestica koristi u gustoćama umjereni plovak koji se zove areometar.-8) t H H 18 ⋅η ⋅ H 18 ⋅η Dt = = ⋅ = const ⋅ . a brzinu možemo pisati i kao (2.. zbog čestica koje su prošle kroz vrata. η ..3.. Stockesovim zakonom se definira brzina padanja zrnaca u mirnoj tekućini koja je to veća što su čestice krupnije. budući da su čestice nevidljive prostim okom. Ako možemo registrirati promjenu mase (ili gustoće) uzorka. u odnosu na početnu masu uzorka. Drugim riječima. brzina padanja čestice. glina). onda će kroz ta vrata proći prvo grupa krupnih čestica.

ρ Koeficijent prolaska mase iz izraza 2. Ti su razmaci (prema američkom standardu) 75''. može se tada napisati kao: ρd0 ρ ρ ρ − ρw N Di = di ⋅100 = dt ⋅100 = t ⋅100 . zapravo volumen menzure. a pripadajući se promjeri zrna dobiju iz 2. Pokus teče tako da se u menzuru od 1 l nalije destilirana voda (1 l) i naspe materijal tla. promjera i mase čestica u suspenziji dobije se na slijedeći način: Početna gustoća suspenzije. tj. i 2.3-11) (2. koji se dobro natopi i dispergira u vodi pomoću miješalice.. 24 h.Rudarsko-geološko-naftni fakultet Slika 2. Čestice tla padaju u suspenziji i talože se na dnu. što se očita na vratu areometra u određenim vremenskim razmacima. a što je praktički opet V0 . ρ 0 . Veza vremena.3. Prije nego što padnu na dno prođu pored težišta areometra koje predstavlja «vrata» pri prolasku pored kojih se registrira promjena gustoće suspenzije. 100 g za prah.-9.. prema 2. 5'.2. V0 . a početni volumen vode jednak volumenu pora. mogu. 5 h. 15'. nakupljanje manjih čestica u veće. pa su i stupanj zasićenosti i relativni porozitet jednaki jedan. N Di = di ⋅100 . 45'. Pretpostavke i ograničenja metode određivanja promjera zrna areometriranjem su: Mehanika tla ♦ interna skripta 18 . Izraz 2. i početna gustoća suhog tla suspenzije.3-10) gdje je početni volumen uzorka.-11.3-10 tako postaje ρ0 = ρd 0 + ρ w . Vodi je dodan antikoagulans – vodikov peroksid – da spriječi koagulaciju. Prikaz ucrtavanja rezultata laboratorijskih pokusa areometriranja u granulometrijski dijagram.3-12) gdje su ρt i ρ0 trenutna i početna gustoća suspenzije (koje se izravno mjere areometrom). 2'. ρd 0 ρd0 ρ0 − ρw (2.3-3.2-12. 2 h. ρ d 0 . povezati na sljedeći način: ρ 0 = ρ d 0 + S r nρ w (2. Količina materijala tla ovisi o veličini čestica.3-6. 25 g za glinu.

viskoziteta tekućine i vrste antikoagulansa. Areometri. treba nastaviti areometriranjem (za čestice manje od 0.3. sferična zrnca – nije točno naročito za zrnca gline < 0.0750 mm (USCS)). odnosno 0. 2. Kombinirana se analiza provodi ako više od 10% zrnaca prođe kroz sito s najmanjim otvorima.4. u proračunu treba uzeti u obzir korekcije zbog temperature.2. prirodni materijali su često kombinacija krupnih i sitnih materijala. dobivenu sijanjem.06 (ISO). pa granulometrijsku krivulju.oko 50 g u 1 l).005 mm – pločasti oblik.Rudarsko-geološko-naftni fakultet - nema utjecaja zrnaca jednog na drugo pri padanju (zato je važno da imamo ograničenu količinu uzorka u vodi . Kombinirana analiza Do sada su sijanje i areometriranje razmatrani odvojeno. Međutim. AREOMETRI Slika 2.3-4. Mehanika tla ♦ interna skripta 19 .

Rudarsko-geološko-naftni fakultet

Korekcija prolaza za areometriranje je:

N Di ' = N Di ⋅

m1 m0

(2.3-13)

gdje su - NDi – % prolaz kroz najmanje sito No. 200; - m1 – masa uzorka koja je prošla kroz sito No. 200; - m0 – ukupna masa suhog tla na početku sijanja. 2.3.2.5. Koeficijenti granulometrijskog sastava tla Za karakterizaciju granulometrijskog sastava tla definiraju se dva koeficijeta: koeficijent jednoličnosti i koeficijent zakrivljenosti. Oni se definiraju na temelju karakterističnih vrijednosti promjera zrna. Koeficijent jednoličnosti je D (2.3.-14) cu = 60 , D10 a koeficijent zakrivljenosti ( D30 ) 2 cc = . (2.3.-15) D10 ⋅ D60 Karakteristični promjeri zrna D10 , D30 i D60 se dobiju tako da se u granulometrijskom dijagramu povuče horizontala na odgovarajućim postocima (10%, 30% i 60%) i očitaju odgovarajuće vrijednosti promjera u [mm]. Koeficijent jednoličnosti cu = 1 odgovara materijalu kojemu su sva zrna jednakog promjera. Ako promjer zrna vrlo široko varira onda je cu vrlo velik. Ovdje treba upozoriti na «anomaliju naziva». Naime, što je cu veći to je materijal manje jednoličan, a ista je situacija i s koeficijentom zakrivljenosti. Na ovu su anomaliju već upozoravali razni autori (primjerice, Kovaks & Holtz), ali su takvi nazivi usvojeni i u međunarodnim standardima (ISO).
Tablica 2.3-2. Termini za oblik granulomet. krivulje (draft ISO/CD14688-2, Tab. 2).

termin dobro graduiran (multi-graded) srednje graduiran (medium-graded) jednoliko graduiran (even-graded) slabo graduiran (gap-graded)

cu cu >15.0
6.0 do 15.0

cc
1 < cc < 3

cc < 1.0 cc < 1.0
bilo koji (obično cc < 0.5)

cu < 6.0
obično visok

Mehanika tla ♦ interna skripta

20

Rudarsko-geološko-naftni fakultet

2.4 Indeksni pokazatelji 2.4.1 Što su indeksni pokazatelji?

Indeksni pokazatelji su parametri koji, uz granulometrijski sastav, daju dodatne informacije o osobinama tla koja su povezana s porozitetom i vlažnošću tla. To je posebno važno za sitnozrnate materijale, kod kojih svojstva tla i ne ovise toliko o granulometrijskom sastavu. Podaci kojima se detaljnije opisuju osobine tla, ovisno o porozitetu i vlažnosti, su: - indeks relativne gustoće – za nekoherentne materijale i - granice plastičnih stanja – za koherentne materijale.
2.4.2. Indeks relativne gustoće

Indeks relativne gustoće izračunavamo po formuli: e − e0 I D = max emax − emin gdje su ei koeficijenti pora uzorka: - e0 – u prirodnom stanju, - emin – u najgušćem stanju, - emax – u najrahlijem stanju. U tablici 2.4.-1. je dan pregled stanja tla po zbijenosti (ISO/DIS 14688-2).

(2.4-1)

Tablica 2.4-1. Stanja materijala tla prema zbijenosti (draft ISO/CD14688-2, Tab. 2). STANJE vrlo rahlo rahlo (rastresito) srednje zbijeno zbijeno vrlo zbijeno

ID [-] < 0,20 0,20 - 0,40 0,40 - 0,60 0,60 – 0,80 >0,80

SPT N30 <4 4–7 7 – 15 15 – 30 > 30

CPT qc [MPa] < 2,5 2,5 – 5,0 5,0 – 10,0 10,0 – 20,0 >20,0

PMT pl [MPa] < 0,30 0,30 - 0,50 0,50 - 1,0 1,0 – 2,0 >2,0

U tablici 2.4.-1., osim prema ID-u, određena je zbijenost i prema rezultatima in istu ispitivanja, o čemu će se govoriti kasnije. Indeks relativne gustoće je važan i za određivanje podložnosti tla dinamičkim utjecajima, koja je to veća što je relativna gustoća manja.
2.4.3. Granice plastičnih stanja (Atterbergove granice)

Fizikalne osobine glina mijenjaju se s promjenom sadržaja vode. Zato se njihovo stanje definira preko granica plastičnih stanja, koje je, na temelju iskustva, postavio švedski geokemičar Albert Atterberg, početkom dvadesetog stoljeća, pa ih zovu i Atterbergove granice. Granice se određuju na temelju jednostavni ispitivanja u laboratoriju za mehaniku tla. Na dijagramu su prikazana stanja kroz koja prolazi koherentno tlo s povećanjem vlažnosti.

Mehanika tla ♦ interna skripta

21

Rudarsko-geološko-naftni fakultet

STANJE GRANICA

ČVRSTO

POLUČVRSTO

PLASTIČNO

ŽITKO

w wS wP Ip
Granice plastičnih stanja su: - wS – granica stezanja (shrinkage limit), wS = 0 ÷ 30 %, - wP – granica plastičnosti (plastic limit), wP = 0 ÷ 100 %, uglavnom, wP < 40 % i - wL – granica tečenja (liquid limit), wL = 0 ÷ 1000 %, uglavnom, wL < 100 %. Poznavanjem gore spomenutih granica koherentan materijal možemo klasificirati u određene skupine prema plastičnosti. Za klasificiranje materijala prema plastičnosti, potrebno je odrediti i tzv. indeks plastičnosti.
I P = wL − wP

wL

(2.4-1)

Pomoću granice tečenja i indeksa plastičnosti razvrstavamo (klasificiramo) koherentne materijale prema plastičnosti (tablica 2.4.-2.). Još jednom treba naglasiti da koherentne materijale ne klasificiramo prema granulometrijskom sastavu, već prema plastičnosti.
Tablica 2.4-2. Klasificiranje koherentnih materijala prema plastičnosti (draft ISO/CD14688-2, Tab. 3).

stupanj plastičnosti neplastično nisko plastično srednje plastično visoko plastično

granica tečenja u [%] < 12,0 30,0-50,0 >50,0

indeks plastičnosti, IP < 12,0 12,0 do 25,0 25,0 do 40,0 >40,0

Važan je i indeks konzistencije (što je IC veći materijal je manje deformabilan): w − wO (2.4-2) IC = L IP Gdje je w0 prirodna vlažnost. Indeks konzistencije se, s povećanjem vlažnosti, kreće u rasponu od nule do jedinice, tj. od stanja u kojemu je uzorak praktički tekuć, do polučvrstog stanja. Suprotno od indeksa konzistencije je indeks tečenja: w − wP (2.4-3) IL = 0 IP tj. IL = 1-IC . Procjena konzistentnog stanja prema vrijednosti indeksa konzistencije dana je u tablici 2.4.-3. U tablici su navedeni hrvatski termini koje je predložio Nonveilller (1981). Termini nisu doslovno prevedeni s engleskog, ali su u nas uobičajeni.
Tablica 2.4-3. Indeks konzistencije za prahove i gline (draft ISO/CD14688-2, Tab. 8). konzistencije prahova i glina indeks konzistencije, IC žitko (very soft) <0,25 lako gnječivo (soft) 0,25 do 0,50 teško gnječivo (firm) 0,50 do 0,75 polučvrsto (stiff) 0,75 do 1,00 čvrsto (very stiff) >1,00
Mehanika tla ♦ interna skripta 22

Rudarsko-geološko-naftni fakultet

2.4.2.1. Granica tečenja Granica tečenja se određuje pomoću uređaja s pokretnom mjedenom zdjelicom standardiziranog oblika – tzv. Casagrandeovog aparata (sl, 2.4-1.). Pomoću ekscentra na osovini, zdjelica se podiže na visinu od 1 cm s koje slobodno pada na podlogu. Na uzorku se načini standardizirani žlijeb posebnim nožem. Pokretana ručno ili automatski, zdjelica brzinom od 2 udarca u sekundi udara o podlogu, dok se žlijeb ne sastavi na duljini od 12 mm. Broj udaraca ne smije biti manji od 10, a ne veći od 50. Pokus se ponavlja na više uzoraka (4 do 5) istog materijala, a kojima se postepeno dodaje voda (tj. povećava se vlažnost). Za svaki se uzorak odredi vlažnost, w. Rezultati se unose na dijagram w (% - lin. mjerilo) i N (broj udaraca - log mjerilo), povuče se pravac i odredi vlažnost za 25 udaraca. To je granica tečenja, wL (sl. 2.4.-2.).
2.126 in. (54 mm) radius
Uzorak tla

Gumeno postolje
50 45 Vlažnost [%] Granica tečenja = 42 40 35
8 mm 2 mm

11 mm

30 10 20 25 Broj udaraca [N] 30 40 50

Slika 2.4-1. Casagrandeov aparat (fotografija i presjeci) i određivanje granice tečenja pomoću dijagrama (granica tečenja je za N = 25).

2.4.2.2. Granica plastičnosti Za određivanje granice plastičnosti ne treba poseban aparat. Uzorak se pripremi u mekoplastičnom stanju. Grumeni materijala se valjaju, na neupijajućoj podlozi (primjerice, staklenoj ploči), u valjčiće promjera 3 mm. Valjčići bi se, kod te debljine, trebali početi kidati ili pucati. Ako se to ne događa, valjčići se ponovno stišću u grumenčiće i pokus se ponavlja. Tim se postupkom uzorku pomalo oduzima voda (smanjuje vlažnost). Valjčiće koji su počeli pucati na 3 mm spremamo u zatvorenu posudu, a zatim ih važemo i stavljamo sušiti da odredimo vlažnost. Tako dobijemo granicu plastičnosti - wp.

Mehanika tla ♦ interna skripta

23

dijagram plastičnosti služi i za klasifikaciju sitnozrnatih materijala (vidi poglavlje 2.4-4) Iznad pravca se grupiraju gline.2.4-5) A= P .4. N 0. i sadržaja frakcije promjera manjeg od 0. čestica plastično stanje tekuće stanje čvrsto stanje indeks plastičnosti [Ip] ws wp Vlažnost [w] wL Slika 2.4. Aktivnost Aktivnost glinovite frakcije tla definira se kao odnos indeksa plastičnosti. Dijagram plastičnosti (A-dijagram) A. Vrijednost granice stezanja interesantna je.002 gdje je N0. dijagramu plastičnosti (sl. Granica stezanja. Naime.4. S pozicijom materijala u A-dijagramu su povezana neka «inženjerska» svojstva materijala.Rudarsko-geološko-naftni fakultet 2. Aktivnost gline definira se na slijedeći način I (2. na mjestu gdje prestaje smanjenje volumena uzorka sa smanjenjem njegove vlažnosti. (2. Mehanika tla ♦ interna skripta 24 .3. IP. Kao što ćemo kasnije vidjeti. U tom se dijagramu rezultati ispitivanja grupiraju oko pravca s jednadžbom: I P = 0.-4. uglavnom.73 ⋅ ( wL − 20) . količina vode koja se može vezati uz čestice tla zavisi o količini i vrsti minerala gline. na osnovi relativno jednostavnih pokusa možemo približno dobiti uvid i u mineraloški sastav materijala. Granica stezanja Granica stezana je vlažnost od koje se sušenjem volumen uzorka više ne smanjuje. pora granica tečenja vol.2. kod uobičajenih laboratorijskih ispitivanja.002 mm u postocima. u postupku sušenja.). uzorak se steže sve dok čestice ne dođu u tako zbijenu strukturu da ih te sile više ne mogu zbijati. a povremeno mu se određuju vlažnost i volumen sve dok se daljnjim sušenjem volumen više ne smanjuje. Volumen čvrste čestice voda zrak granica stezanja polučvrsto stanje granica plastičnosti vol.002 mm. 2. kad se radi s nesaturiranim materijalima. 2. Granica stezanja u laboratoriju se određuje tako da se uzorak suši u posudi pravilnog oblika (da se može lako odrediti početni volumen uzorka).). pa se. a ispod prahovi i organske gline. Naime.3. zbog povećavanja kapilarnih sila vode u porama uzorka. Tako. 2.4.4-3.4.2. ws. Casagrande je predložio da se rezultati ispitivanja Atterbergovih granica prikazuju u tzv.4.002 sadržaj frakcija promjera zrna manjeg od 0.4. rijetko traži.

Dijagram aktivnosti gline. plastičnost.75 neaktivne gline (kaolinit). 100 nit ) Indeks plastičnosti. = Ip lin Ip ija 0) -2 l w m ja an Mehanika tla ♦ interna skripta 25 .): A < 0. propusnost ( 73 0.-5.4-4.4.Rudarsko-geološko-naftni fakultet - S obzirom na aktivnost gline dijelimo na (sl.g an g or e 0 0 Propusnost 20 40 wl 60 80 100 Suha čvrstoća. A > 1.75 < A < 1. stišljivost Slika 2. t vi t) Stišljivost. Ip [%] tm o 80 rilo on (m ne gli ne no rm al ne 60 gl in e (il it) ak 40 20 ne ak tiv g ne line o ( ka lini 0 0 20 40 60 Sadržaj gline [%] 80 100 Slika 2.25 aktivne gline (montmorilonit). 0.4-5. Dijagram plastičnosti (A – dijagram).25 normalne gline (ilit). 2. Suha čvrstoća 80 ija ez h ko 60 ća ve 40 e in gl A lin 20 . ah pr .

Ako se uzorak lijepi za prste. dvije grupe: pijesci i šljunci. dok se odnosi masa (koji se ucrtavaju u granulometrijski dijagram) mogu odrediti tek na temelju vaganja u laboratoriju.uglast. vezano. Za šljunak i krupni pijesak se vizualno to uglavnom može odrediti. Na terenu.poluuglast.poluzaobljen. Tada promatrani uzorak možemo klasificirati tj. d > 0. nekoherentno tlo. svrstati ga u klasifikacijsku grupu. nevezano. Klasifikacija je proces uspoređivanja tih osobina tla s osobinama grupe u nekom sustavu klasifikacije. koherentno tlo.pojedinačna zrna vidljiva prostim okom (dogovorno. Utvrdimo li da prevladavaju krupnija zrna. Identificikacija krupnozrnatih tala (nekoherentnih tala) Izvađeni uzorak materijala rasprostremo na neku ravnu površinu (novine. 2. jednoliko ili loše graduiran. kad se količine određuju vizualno (po volumenu). a bez sjaja su prah i organske niskoplastične gline. prvi je korak da se tla razdijele obzirom na na dominantna zrna: . Nakon toga pokušamo odrediti granulometrijski sastav. .060 mm) ⇒ krupnozrnato. primjerice. 2.i sitnozrnatog materijala. Što su identifikacijski pokusi? Treba razlikovati pojmove identifikacija i klasifikacija. mutan sjaj kod gline srednje plastičnosti. na temelju čega se određuju daljnja terenska i laboratorijska ispitivanja. Identifikacija sitnozrnatih tala (koherentnih tala) Na terenu uzimamo među prste malo vlažni uzorak tla. Treba reći da se vizualno mogu odrediti samo odnosi volumena pojedinih frakcija.3. Identifikacija je proces određivanja stanovitih osobina tla.4. Ona je prvenstveno vizualna.pojedinačna zrna nevidljiva prostim okom (dogovorno. Na terenu se radi o skupu jednostavnih pokusa koji se izvode rukama ili uz pomoć noža. d < 0.1. . slijedeći korak je odrediti oblik zrna: . .2.Rudarsko-geološko-naftni fakultet 2. Budući da terenski pokusi mogu dati samo ocjenu traženih osobina.4.zaobljen. boja i sjaj uzorka nam mogu pomoći da ocijenimo plastičnost i sadržaj organske komponente. dvije grupe: prah i glina. Sjaj određujemo zarezivanjem površine grumena slabo vlažnog do suhog materijala. Prah i treset se ne lijepe za prste. kod određivanja granulometrijskog sastava. . pa postoje dodatni kriteriji za određivanje klasifikacijske grupe. pa je i to uzrok moguće greške kod vizualnog procjenjivanja granulometrijskog sastava. konačno se materijali mogu klasificirati tek na temelju laboratorijskih ispitivanja. svježe Mehanika tla ♦ interna skripta 26 . Identifikacija i klasifikacija tla 2. Greška može nastati. dok za sitnije materijale ne može. ploča) i vizualno odredimo kolika je količina (postotak) koje vrste čestica (s obzirom na njihovu veličinu). odnosno je li materijal dobro.4. Identifikacijski se pokusi obavljaju na terenu i u laboratoriju. S obzirom na miris. a traže se odnosi u masama. Miris. Ustanovljavamo slijedeće: Lijepljenje za prste. Voštan sjaj se javlja kod gline visoke plastičnosti.4. radi se o glini ili o organskoj glini. Tlo je redovito mješavina krupno. Služe za svrstavanje uzoraka u klasifikacijske skupine. Za identifikaciju na terenu potrebno je određeno iskustvo osobe koja je obavlja.060 mm) ⇒ sitnozrnato.

4.žitko konzistentno stanje – ne može se valjati (blato). ruka se stisne. Klasifikacija tla 2. Drugom rukom lagano udaramo s donje strane po ruci koja drži kuglicu i čeka pojavu vode na poravnatoj površini kuglice. Za nju je potrebno provesti relativno jednostavna laboratorijska ispitivanja kao što su sijanje. pa je još zovu i AC-klasifikacija. Pokus se provodi tako da se na površinu uzorka kapne nekoliko kapi solne kiseline i prati reakcija. Treba reći da se.čvrsto konzistentno stanje – uzorak se mrvi u male komadiće. jedinstvena klasifikacija koja materijale dijeli prema veličini zrna. Brza je reakcija kod prašinastih i niskoplastičnih materijala. Jedinstvena klasifikacija U nas je uobičajena tzv. British standard. ne mogu odrediti svojstva materijala. .Rudarsko-geološko-naftni fakultet zarezana površina gline može biti: bez mirisa. . Radi se. 2. interesantna su prvenstveno svojstva materijala za iskope i građenje. Nonveiller (1981): . Razradio ju je Arthur Casagrande (1948). Reakcija na potresanje.1. a gornja se površina poravna nožem. već treba obaviti i odgovarajuće terenske i laboratorijske pokuse. pa slijedi: .4. 2.šumi jako.4. Kuglica se stavi na dlan. norme ISO 14688 (1997) i ISO 14688-2 (2000). . o čemu će biti riječi nešto kasnije.šumi jače.lako gnječivo – može formirati valjčiće tanje od 3 mm. .šumi kratko. a sitnozrnate još i prema plastičnosti. Mehanika tla ♦ interna skripta 27 .2. Još jedan dodatni pokus koji se ponekad provodi daje podatak o količini kalcijevog karbonata u sastavu čestica. Kao što je već rečeno. Kad se voda pojavi.4. ne predviđa se vlastiti sustav klasifikacije već će eurokodovi preuzeti sustav koji predlaže Međunaroda organizacija za normizaciju – ISO. pa raširi i promatra brzinu nestajanja vode s površine kuglice. drobe se valjčići od 3 mm. Čemu služi klasifikacija tla? Klasifikacija tla je već više puta spominjana. . .polučvrsto – može se gnječiti.4. Niska je za sve ostale materijale. a srednja kod glina srednje plastičnosti. slabo: 1÷2 %. kratko: 2÷4 %. AFNOR (Francuska) i ASTM (SAD). koje su bile povezane s poznatim institucijama za standardizaciju kao što su DIN. samo na temelju klasifikacijske grupe. Tada uzorak ima i karakterističnu tamnu do crnu boju. često kažemo i da su to inženjerska svojstva. pokušavamo prstima stisnuti grudicu materijala. Suha čvrstoća.ne šumi: < 1 % težinskog udjela. . dugo: > 5 %. dakle. areometriranje i Atterbergove granice. ali su nastojale u svoje klasifikacijske sustave uvrstiti grupe materijala koje su karakteristične za «njihova» tla. o svrstavanju materijala tla u grupe sličnih svojstava. CaCO3. Sve su one bazirane na istim principima kao i jedinstvena klasifikacija. visokoplastičnih materijala. Ako je uzorak suh. Što se tiče novih evropskih propisa za građevinarstvo – eurokodova (za geotehniku Eurokod 7). Kasnije su se pojavile još neke klasifikacije.4. Materijal se izmiješa s vodom u veličini loptice za stolni tenis tako da bude u lakognječivom stanju.teško gnječivo – valjčići od 3 mm se ne drobe. Konzistentno stanje određuje gnječenjem uzoraka među prstima. Klasifikacijske grupe nam služe da ocijenimo raspon vrijednosti u kojemu se rezultati pokusa mogu kretati (da ne pravimo grube greške). Velika je čvrstoća glinovitih. ali malo tanji se drobe. Sadržaj kalcijevog karbonata. imati zemljan miris ili mirisati po organskoj truleži.

Rudarsko-geološko-naftni fakultet

Važno je uočiti da su dosadašnje klasifikacije tla tretirale samo već poremećeno tlo. Takav pristup vuče porijeklo još od Atterberga koji je bio geokemičar i određivao je svoje granice da razvrsta materijale tla za keramičku industriju. Jedinstvena klasifikacija3 tla ima (prema Nonveiller, 1981): a) Oznake glavnih grupa materijala tla; klasificiraju se u grupe prema veličini zrna na (u zagradama su odgovarajući međunarodno usvojeni simboli, koji uglavnom dolaze iz engleskog jezika): - šljunak (gravel – G), - pijesak (sand – S), - prah (sand – M4), - glina (clay –C) i - organsko tlo (organic soil – O), - treset (peat – Pt). Granice materijala se određuju prema dominantnim razredima zrna, a koji su navedeni u tablici 2.3-1. b) Za krupnozrnata tla se uvode i dopunske opisi, prema graduiranosti i količini sitnih čestica, iz čega slijede i dopunske oznake: - dobro graduirano (well – W), - dobro graduirano s dovoljno sitnih čestica da veže krupna zrna (with clay – C), - slabo graduirano, nedostaje neki razred zrna, nema sitnih frakcija (poor – P), - slabo graduirano, s mnogo prašinastih čestica (fines – Fs), - slabo graduirano, s mnogo glinovitih čestica (fines, clay – Fc), - jednolično graduirano, jednozrnato, malo sitnih čestica (uniform – U). Za krupnozrnate materijale se opis dobiva kombinacijom osnovne grupe i dopunskih opisa (iz a i b), pa tako imamo i simbole materijala za razne šljunke: GW, GC, GP, GFs, GFc i GU. Tako se isto dobije i za pijeske, što ukupno čini deset grupa. c) Sitnozrnata tla se svrstavaju u klasifikacijske grupe prema plastičnosti i to prema vrijednosti granice tečenja, wL: - wL < 35 % , niskoplastično tlo (low – L), - 35 < wL < 50 %, srednjeplastično tlo (intermediate – I), - 50% < wL , visokoplastično tlo (high – H). Materijali iznad A-linije u dijagramu plastičnosti (sl. 2.4.-4) su gline, a ispod, prahovi i organske gline. Za sitnozrnata tla se opisi dobiju kombinacijom iz a) i c), pa su tako i simboli ML, MI i MH te CL, CI, CH, a za organsko tlo je OL, OI i OH. Ove grupe, s krupnozrnatim materijalima, daju ukupno 20 grupa. Američki standard (ASTM, D-2487) i danas uvažava jedinstvenu klasifikaciju, s time da nema krupnozrnate materijale tipa Fs i Fc, a kod sitnozrnatih, srednje plastičnosti (I). 2.4.4.3. Klasifikacija prema ISO 14688 (1997) i ISO 14688-2 (2000) Kao što je već rečeno, Međunaroda organizacija za normizaciju – ISO, s ciljem klasificiranja tla, je izdala norme ISO 14688 (1997) i ISO 14688-2 (2000). To su još uvijek nacrt norme i prednorma, pa tako nemaju punu snagu. Također su primijećene neke nedosljednosti. Naime, ISO 14688 (1997) razlikuje pet stupnjeva plastičnosti: nisku (L), srednju (I), visoku (H), vrlo visoku (very high – V) i ekstremno visoka (extremely high – E) (sl. 2.4-6.). S druge strane, ISO 14688-2 (2000) ima samo tri stupnja plastičnosti (tablica 2.4-2.). U ovim normama nisu na jasan

Istini za volju, američki standard za klasificiranje, iako se također zove jedinstvena klasifikacija ima neke grupe i oznake drugačije, ali ovdje se držimo opisa kakvi su dani u Nonveillerovoj knjizi, a i kakvi vrijede po hrvatskim normama. 4 slovo M za prah je dao A. Atterberg prema nazivu jednog naselja u Švedskoj (Mo), jer nije u jeziku našao prikladan naziv za materijal između pijeska i gline (prema Šuklje, 1967). Mehanika tla ♦ interna skripta 28

3

Rudarsko-geološko-naftni fakultet

način predložene klasifikacijske grupe s oznakama kao što je to u jedinstvenoj klasifikaciji. Zbog toga se ovdje navode samo neki elementi klasifikacije po tim normama. Nacrt norme ISO 14688 (1997) slijedi, u stvari, British Standard, BS 5930. Kao i jedinstvena klasifikacija, i ova slijedi svrstavanje materijala prema veličini zrna u ritmu brojeva 2 i 6 (tablica 2.3.-1). Sitnozrnati materijali se klasificiraju na temelju dijagrama plastičnosti (za materijale ili frakcije materijala čija su efektivna zrna manja od 425 µm).

Slika 2.4-5. Primjeri granulometrijskih krivulja, prema draft ISO/DIS 14688-1, sl.1.

Slika 2.4-6. Dijagram plastičnosti prema draft ISO/DIS 14688-1, sl-2.

Mehanika tla ♦ interna skripta

29

Rudarsko-geološko-naftni fakultet

Na sl. (sl. 2.4.-6.) je prikazan dijagram plastičnosti s odgovarajućim klasifikacijskim grupama za takve materijale. Za krupnozrnate materijale, tipovi graduiranosti se određuju na temelju koeficijenta jednoličnosti, cu i koeficijenta zakrivljenosti, cc (vidi potpoglavlje 2.3.2.5). Tako dijagrame na slici 2.4.-5. opisujemo na slijedeći način: 1 - GLINA, 2 – jednoliko graduirani prašinasti fini PIJESAK, 3 - pjeskovito šljunkovito prašinasta GLINA, 4 – slabo graduirana prašinasto šljunkoviti PIJESAK i 5 – dobro graduiran prašinasti pijesak fini do krupni ŠLJUNAK.

2.5. Geološki uvjeti postanka tla 2.5.1. Procesi u tlu

Ovdje će se o procesima u tlu reći nešto u najkraćim crtama jer su to pojave koje se tretiraju u geoznanostima kao što su to geologija i inženjerska geologija, pa više zainteresiranog čitaoca upućujem na literaturu specijaliziranu literaturu, primjerice, Šestanović (1993). Nama su, sa stanovišta mehanike tla, zanimljivi oni (dugotrajni) procesi koji izazivaju promjene u sastavu zemljine kore. Rezultati tih procesa su: 1. raspadanje stijena; 2. transport produkata raspadanja; 3. sedimentacija transportiranih čestica.
2.5.2. Mineraloški sastav tla

S geomehaničkog aspekta, mineraloški sastav krupnozrnatog materijala tla nema veliki značaj, dok kod sitnih čestica glavne osobine i ponašanje ovise upravo o mineraloškom sastavu. Glina je poluvezana klastična stijena pretežno izgrađena od minerala glina (kaolinit, ilit, montmorilonit), kvarca, klorita, Fe-hidroksida, feldspata, te organskih i drugih primjesa, veličine čestica D < 0.002 mm. Ishodišni materijal postanka glina povezan je s kemijskim trošenjem stijena, a svi ostali procesi nastanka mehaničkog su karaktera. Ako su vlažne, gline odlikuje plastičnost, što je posljedica koloidnog stanja većine minerala koji ih izgrađuju. Različite su boje: - bijele – ako su čiste; - žute i smeđe – od limonita; - zelenkaste – od klorita; - crvene – od hematita; - crne – od organskih materijala. Jedna od bitnih karakteristika glina jest njihova sposobnost bubrenja i skupljanja, što je rezultat ionske zamjene. Ovisno o zamijenjenim ionima, mijenjaju se i svojstva glina. Gline s kalcijskim i magnezijskim ionima bubre tek neznatno, ali ako se ti ioni zamijene ionom natrija sposobnost bubrenja se jako povećava. Mineraloški sastav se reflektira i u aktivnosti gline (vidi 2.3.2.4).

Mehanika tla ♦ interna skripta

30

Rudarsko-geološko-naftni fakultet

2.5.3. Struktura tla

Struktura tla je raspored čvrstih čestica u tlu. Strukture koherentnih i nekoherentnih materijala tla međusobno se bitno razlikuju. Kod nekoherentnog tla, dominantan čimbenik koji utječe na formiranje strukture tla je gravitacija. Kod koherentnih tala važan je utjecaj ne samo gravitacije već i molekularnih sila. Navode se neki primjeri struktura za idealne kuglice, slika 2.5-1 (prema Nonveiller, 1979):

a)

b)

c)

Slika 2.5-1. Neki primjeri struktura za idealne kuglice: a) jednoliko graduiran materijal, rahla struktura, n = 0,48; b) jednoliko graduiran materijal, gusta struktura, n = 0,26; c) kuglice dvaju promjera, vrlo gusta struktura, n < 0,26 Kod koherentnih tala prevladava utjecaj molekularnih sila. Struktura može biti saćasta ili pahuljasta. Najčešće imamo kombinacije jedne i druge strukture.

LITERATURA: [1] [2] [3] [4] [5] [6] [7] [8] [9] EC 7 1994, Eurokod 7. Dio 1. - Opća pravila, Dio 2. – Projektiranje pomoću laboratorijskih ispitivanja i Dio 3. – Projektiranje pomoću terenskih ispitivanja. Holtz, R. D., & Kovacs, W. D. (1981). An introduction to geotechnical engineering, Prentice Hall, Englewood Cliffs, New Jersey. ISO 14688 (1997), draft international standard, Geotechnics in civil engineering Identification and classification of soil, classification and quatification, International Standardisation Organisation. ISO 14688-2 (2000), Geotechnical engineering - Identification and classification of soils, Part 2: Classification principles and quatification of descriptive characteristics (draft prEN ISO/DIS 14688-2:2001), International Standardisation Organisation. Lambe, T. W. & Whitman, R. V. (1969). Soil mechanics. Massachusetts Institute of Technology, John Willey & Sons, Inc., New York. Morgenstern, N. (2000). Common ground. GeoEng2000. Vo. 1., Melbourne, Australia, 120. Nonveiller, E. (1979). Mehanika tla i temeljenje građevina. Školska knjiga, Zagreb Šestanović, S. (1993). Osnove inženjerske geologije – primjena u graditeljstvu. Udžbenici sveučilišta u Splitu. Sveučilište u Splitu. Šuklje, L. (1967). Mehanika tal, Univerza v Ljubljani, Fakulteta za arhitekturo, gradbeništvo in geodezijo. Ljubljana.

Mehanika tla ♦ interna skripta

31

po opsegu dovoljni za zadani projekt. Tijekom gradnje i izvođenja radova na projektu. Takvi se podaci mogu naći u: geološkim.2. Dio 3. Izvode se. Geoelektričnim se mjerenjima određuje električni otpor tla. na temelju pregleda terena. pa razlikujemo (EC 7/3. Prethodna istraživanja bi trebalo obaviti stručno lice. isporučeno gradivo (za nasipe i brane) i radovi u suglasju s onim što je predviđeno ili naručeno. S obje metode se može odrediti sastav slojeva tla po dubini. Ovdje opisan opseg i vrste istraživanja uglavnom se odnose na geotehničke građevine druge kategorije (prema EC 7/1). geofizička ispitivanja u EC 7/3 nisu opisana.Rudarsko-geološko-naftni fakultet 3 TERENSKI ISTRAŽIVAČKI RADOVI 3. nije moguće. Geofizička ispitivanja možemo podijeliti na geoelektrična i seizmička. bušotine i/ili sondažne jame za uzorkovanje. posredna ili nerazorna ispitivanja. To su podaci o inženjerskogeološkim karakteristikama terena. Istraživački radovi za projektiranje i gradnju. ako zatreba. Uključuju. u odnosu na količinu podataka koje pružaju.2 Geofizička ispitivanja5 3. rahlo-zbijeno. . Na temelju nerazornih bi trebalo planirati ostala ispitivanja. potoci. U njih spadaju: podaci o površinskim i podzemnim vodama (traže se izvori. Trebaju dati nužne podatke za zahvate u temeljnom tlu i podzemnoj vodi. prosječno složene građevine. Aneks A): prethodna. pogotovo ako se istražuje urbanizirano područje. – Projektiranje pomoću terenskih ispitivanja (što će se referencirati kao EC 7/3).1 Općenito Pripremni radovi i geofizička ispitivanja. brzine mehaničkih valova u tlu. Svrha terenskih istraživačkih radova je da se prikupe podaci o tlu.bušenja i vađenja uzoraka.. sa stanovišta temeljenja i stabilnosti. inženjer-geolog. odnosno istraživanja za. prethodna istraživanja na lokaciji i u okolici i prethodno stečena iskustva u tom području. prije svih. Ta su ispitivanja. Tu pomažu stari urbanistički planovi iz kojih se može doznati slijedeće: prethodna namjena lokacije. što često. penetracijske pokuse. ravnati prema načelima iz EC 7 1994. na površini terena.ili prekonsolidirano tlo. jeftinija od «razornih». spadaju u tzv. koji. a geofizička ponekad i u bušotini (down-hole i cross-hole). Provode se u fazama. injženjerskogeološkim i hidrogeološkim kartama te na aerofotogrametrijskim snimcima. Mehanika tla ♦ interna skripta 32 5 . a na temelju brzina Komentar: Iako se spominju kao dio preliminarnih ispitivanja (u EC 7/3. često se provode određene provjere i dodatna ispitivanja kad treba ustanoviti: kakav je sastav tla.geofizičkih ispitivanja. za razliku od ostalih ispitivanja. jezera) te podaci o nekim geotehničkim svojstvima tla (normalno. 3. Eurokod 7. Istraživačkim se radovima mora obuhvatiti tlo ispod i oko gradilišta u onoj širini u kojoj ponašanje tla može možda negativno utjecati na građevinske radove. topografskih i geoloških karata daje prve informacije o lokaciji. Kontrolna istraživanja. Aneks A). Kod određivanja svojstava tla mogu pomoći i podaci o geotehničkim ispitivanjima susjednih područja. lako-teško gnječivo). a seizmičkim. Sastoje se od: .mjerenja osobina tla in situ i . zbog ograničenog vremena za obavljanje zadatka. koliko je to bilo moguće.1 Što su terenski istraživački radovi? U ovom se tekstu nastojalo. in situ ispitivanja i mjerenje razine podzemne vode. u pravilu. projektna i kontrolna istraživanja.

Mehanika tla ♦ interna skripta 33 .2-1. ovdje će se navesti samo njihova osnovna obilježja. Ovakav princip. Ne treba zbog toga automatski odbaciti geoelektrična mjerenja jer svaka metoda ima svoje prednosti i mane.2. Shema mjerenja na terenu je prikazana na slici 3. kad je god to moguće. uzdužni valovi odražavaju svojstva krućeg medija – vode.2 Geoelektrična ispitivanja Geoelektričnim se ispitivanjem mjeri specifični električni otpor slojeva tla. Iz takvih se podataka mogu odrediti promjene specifičnog otpora u tlu. generiraju valovi (izvor vala). naziva se redundancija. a u okolini izvora se mjeri vrijeme nailaska vala (pomoću geofona postavljenih na točno određenim udaljenostima). Poprečni su nam valovi. pa s te strane seizmičke metode imaju određenu prednost. dakle. jer na temelju njih možemo odrediti neka mehanička svojstva tla kroz koje val prolazi.što kroz vodu nije moguće. i rijetko se možemo izravno uvjeriti o stvarnom sastavu tla. baterija mjerni most strujna mjerna elektroda naponska mjerna elektroda polje električnih potencijala u tlu Slika 3. Kroz tlo se šire trenjem među česticama tla . Vrste mehaničkih valova u tlu su prikazane na sl. može odrediti uslojenost tla.Rudarsko-geološko-naftni fakultet valova se mogu odrediti i neki mehanički parametri sredine kao što su to Youngov modul elastičnosti i Poissonov koeficijent. Uzdužni ili longitudinalni valovi se šire zbijanjem i razrjeđivanjem. važniji. Kad je tlo saturirano. 3. gdje jedna kontrolira drugu. nastoji provoditi u istraživačkim radovima. Redundancija se. Te se promjene ponekad uspoređuju sa specifičnim otporima na uzorcima izvađenim iz tla da se dobije točnija slika rasporeda materijala u tlu. 3.2-2. 3.2. Provode se tako da se na jednom mjestu. pa se često. pa se šire i kroz tlo i kroz vodu.Seizmička ispitivanja Seizmičkim se ispitivanjima mjeri brzina prolaska mehaničkih valova kroz slojeve tla. Budući da se geofizička ispitivanja temeljito obrađuju u drugim kolegijima.2. tek na temelju mjerenja na oba načina. da se jedan podatak određuje na temelju više metoda. Geoelektričnim mjerenjima se može ispitati sastav tla od 30 do 50 m dubine. pa je tako brzina poprečnih valova odraz svojstava skeleta tla. udarom čekića ili eksplozijom. Poprečni ili transverzalni valovi titraju okomito na smjer širenja. Preko naponskih se elektroda nametne električni potencijal (potencijalno polje) u tlu ispod površine. jer se podaci o tlu i tako određuju uglavnom posredno. dok se kod uzdužnih ne mogu odvojiti valovi koji prolaze kroz tlo od onih koji prolaze kroz vodu. U mjernim se elektrodama mjeri električni potencijal.2-1 Shema geoelektričnih ispitivanja.

ova metoda nje pogodna za tlo gdje su krući slojevi iznad mekših. pa se tako može ocijeniti i ispravnost mjerenja. Mehanika tla ♦ interna skripta 34 . a te se informacije obrađuju u računalu. za veće pomake su moduli manji.2-4 i 3. Zbog toga se seizmička mjerenja obavljaju i s površine u geotehničku bušotinu (down-hole) i između dviju bušotina (cross-hole). ali se danas i to rješava. Module za veće deformacije možemo ispitati samo na uzorcima tla u laboratoriju. Podaci se trenutno obrađuju u računalu. karotažnih mjerenja (primjenom radioaktivnih izotopa). tj. Mjerenja u bušotinama se provode rijetko i uglavnom kod vrlo zahtjevnih projekata (sl. gdje je ρ gustoća tla.Rudarsko-geološko-naftni fakultet površinski val uzdužni val smjer kretanja vala zgušnjavanje i razrjeđivanje u smjeru kretanja vala poprečni val smjer kretanja vala čestice titraju okomito na smjer kretanja vala Slika 3. Shema površinskog seizmičkih refrakcijskih mjerenja je prikazana na sl.2-5). 3. možemo odrediti. gdje je lako odrediti put vala (udaljenost između dvije točke). G: G = ρ vs2 . Važno je da izvor vala proizvodi jasno izraženi val. modul posmika.2-3. U pravilu. Mjerač brzine valova tada mjeri nailazak upravo takvog vala. transverzalno titrajući u vertikalnom smjeru. primjerice. ali i «ubrzivači valova» kao što su vodovodne i slične instalacije. gdje se elekronski mjeri brzina nailaska vala.2-2 Vrste mehaničkih valova u tlu. primjerice. pa ovaj modul posmika vrijedi samo za razinu deformacija koja odgovara seizmičkim valovima. Iz brzine poprečnih valova.2-3 Shema seizmičkog refrakcijskog mjerenja. Gustoće tla se mjere pomoću tzv. Treba reći da je ponašanje tla nelinearno. vs. Kao što je već rečeno. Valovima na putu često stoje neke prepreke. što olakšava interpretaciju mjerenja. Zbog toga moramo nastojati izvaditi kvalitetne uzorke tla. Valovi se na granicama slojeva odbijaju ili/i ogibaju (refleksija i refrakcija) i stižu u geofone na površini. 3. na osnovi seizmičkih ispitivanja se mogu odrediti i mehaničke karakteristike tla. a to su stotinke milimetra. udar geofoni pojačalo računalo smjer vala reflektirani val u prvom sloju reflektirani val u drugom sloju Slika 3.

6 m plast. to su prvenstveno šljunci. Od in situ ispitivanja koje ćemo ovdje navesti. a djelomično i pijesci. ali je ona često i jedini izvor podataka o parametrima.Rudarsko-geološko-naftni fakultet osciloskop input okidač vertikalni impuls električni okidač 0. Takvi se pokusi provode u velikom broju po cijelom svijetu. cijev injektirano pu tv va alo izvor valova 3-D mjerač brzine valova Slika 3. cijev injektirano izvor valova Slika 3.2-5 Cross-hole mjerenja brzine nailaska valova. ali i kod njega nisu do kraja definirani rubni uvjeti.2-4 Down-hole mjerenje brzine nailaska valova. Zbog toga se mehanička svojstva takvih materijala određuju uglavnom posredno.1 Općenito Iz nekih je materijala praktički nemoguće izvaditi neporemećeni uzorak. pa je preporučljivo rezultate komparirati s istovrsnima na uzorcima u aparatima u laboratoriju (princip Mehanika tla ♦ interna skripta 35 . 3. jedino se u pokusu krilnom sondom izravno određuje čvrstoća tla.3. niti uvjeti dreniranja (o čemu će biti više riječi u poglavlju 9. od SAD-a do Japana.3 Mjerenje osobina tla in situ 3. Za korelaciju se često kaže da je bolje nego ništa («correlation is better then nothing»). na temelju dinamičkog ili statičkog prodiranja stardandiziranog šiljka ili cilindra u tlo. pa se na temelju tako velikog broja podataka i usporedbi s mjerenjima na izvedenim objektima određuju korelacije s parametrima potrebnim za projektiranje kao što su moduli i čvrstoće. osciloskop input okidač vertikalni impuls mjerač vertikalne brzine smjer kretanja valova 3-D mjerač brzine plast. primjerice.).

obrađivati.3.5 3<α<6 1<α<2 2<α<6 1<α<2 2<α<8 1. Stožac se utiskuje relativno polagano.5 < α < 3 α=2 α = 1. Od ispitivanja koja se navode u EC 7.visokoplastičan organski prah: Pt-OH . Mjerenjem tlaka u vodi. Sl. Jedan primjer korelacijske veze edometarskog modula tla i specifičnog otpora stošca naveden je i u dodatku EC 7. specifični otpor stošca (sila na stošcu podijeljena s njegovom površinom).. ovdje će se nabrojiti samo ona in situ ispitivanja koja se kod nas primjenjuju. ...5 < α < 4 1 < α < 1. specifični otpor plašta (sila na plaštu podijeljena s površinom plašta). 3. pohranjivati i prikazivati pomoću računala. tab. Ako je.7 < qc < 2 (MPa) ML . sve se veličine i zapis mogu pratiti preko elektronskih uređaja. jedinični koeficijent trenja: fs / qc (za istu dubinu).terenska krilna sonda.. stalnom brzinom (od 2 cm/s).Rudarsko-geološko-naftni fakultet redundancije). CPT(U)) Ovaj se pokus ne izvodi u bušotini već sa samostalnim uređajem.: CPT i CPTU) . Ovi drugi su slabopropusniji.3-1) Tablica 3.R1 . Statički penetracijski pokus je precizniji od SPT-a jer se uvjeti izvođenja pokusa mogu bolje kontrolirati.. a to su: . 1972 i EC 7/3).mjerenja u podzemnoj vodi.standardni penetracijski pokus (SPP. U tlo se utiskuje stožac standardnog oblika.niskoplastičan prah CH . razlikuju se nekoherentni od koherentnih materijala.3-1: Eoed = α .5 α < 0. eng. DMT i .visoko plastična glina MH .statički penetracijski pokus i piezokon (oznaka. .plosnati dilatometrom. . SPT).presiometarski pokus.2 Statički penetracijski pokus i piezokon (cone penetration testing.7 (MPa) 50 < w ≤ 100 100 < w ≤ 200 Kreda: Pijesak: w > 300 2 < qc ≤ 3 (MPa) qc > 3 (MPa) qc < 5 (MPa) qc > 10 (MPa) Mehanika tla ♦ interna skripta 3<α<8 2<α<5 1 < α < 2. sporo disipira (raspršuje). organska glina: qc ≥ 2 (MPa) qc < 2 (MPa) qc ≥ 2 (MPa) qc < 2 (MPa) qc > 2 (MPa) qc < 1.7 (MPa) 0.5 36 .4 2<α<4 1. Otpor prodiranju šiljka mjerimo na osjetilu (2).3-1).. 3. Razlikujemo slijedeće veličine: . zovemo ga piezokon (piezocone – CPTU). CL .treset i visokopl. ugrađeno i osjetilo za mjerenje pornog tlaka. eng.visoko plastičan prah: OL .2 (MPa) qc < 0.fs . koji nastaje pri utiskivanju sonde. Mjeri se sila utiskivanja stošca i plašta (s dvama osjetilima za silu (1) i (2).3-1 Tablica koeficijenata α (prema Sanglerat. 1995). . osim određivanja razine podzemne vode. 3. a otpor plašta je razlika očitanja između (1) i (2). CPTU može poslužiti i za određivanje koeficijenta konsolidacije (Lancellotta.qc .nisko plastična glina: qc ≤ 0. qc (3. iza konusa. pa se tlak u vodi. Osim toga. .

nagib pravca za zonu II.3. 3.66 ⋅Vo ⋅ . Pomoću hidrauličkog uređaja na površini..-2. 3. Sl. što tumačimo kao posljedicu vibracija koje se javljaju prilikom zbijanja uzrokujući razrahljenje površinskog sloja.3-3) Interpretacija dijagrama prema EC 7/3.57 cm Slika 3.3 Presiometarski pokus (Menardov presiometar) Glavni dio presiometra je sonda koja se sastoji od valjka koji u srednjem dijelu ima elastičnu membranu (sl.3-2. Na dubini do 1 metra otpor šiljka nešto je manji nakon zbijanja tla. Crta se dijagram naprezanja (tlaka) i promjene volumena ekspandirajuće dionice (ćelije). prikazana je u dodatku 7. b). (sl.3-2b).. koji djeluje na stjenke bušotine i širi ih..33. (3.3-2) E = 2 ⋅ (1 + ν ) ⋅Vo ⋅ ∆V gdje je E . Vo . poslije zbijanja tla na dubini od 1-2 metra. u sondi se povećava tlak.) postaje: ∆p E = 2. 3. Menard preporučuje da se uzme vrijednost ν = 0. puno veći nego prije zbijanja tla.3-1 Vrh statičke penetracijske sonde (lijevo) i primjer rezultata statičke penetracije prije i nakon zbijanja tla. Mjere se tlak i bočni pomak membrane (u stvari tla).. Youngov modul tla. 1990).3. 3. Teorija za Menardov presiometar bazira se na širenju beskonačno debelog cilindra od elastičnog materijala (Das.. pa izraz (3. Poissonov koeficijent. pa se Youngov modul tla određuje prema: ∆p . Sonda se upušta u bušotinu čije su stjenke malo šire od sonde. volumen ekspandirajuće dionice (ćelije) koji odgovara tlaku po (na početku zone II. ν . ∆V (3.. ∆p /∆V ..3-2)..3-2) iz čega se određuje bočni modul tla.A. Iz slike se može zaključiti da je otpor šiljka. Mehanika tla ♦ interna skripta 37 . je nešto složenija nego što je to prikazano na sl. 3.Rudarsko-geološko-naftni fakultet Otpor šiljka osjetilo za silu (1) Prije zbijanja Poslije Dubina (m) 30 cm plašt osjetilo za silu (2) filtar i osjetilo za porni tlak vrh (stožac) φ = 3.

Ovo je najraširenije terensko ispitivanje. ćelije.Rudarsko-geološko-naftni fakultet bušotina PC šipka promjena volumena pres. pseudoelastično ponašanje zona I.5 kg s visine od 76 cm. plastično ∆V ponašanje ispitna dionica presiometarska sonda ekspandirajuća dionica ∆p V0 p0 tlak u presiometarskoj ćeliji.3.3-2. SPP (standard penetration testing. Cilindar. p (a) (b) Slika 3. početno opterećenje zona III. Izvodi se u bušotini. Prvenstveno se rabi za nekoherentna pjeskovita tla.3-3 Cilindar za SPP. (a) Presiometar . V vodovi zona II. a preko bušaćih šipki je spojen s površinom. Mjeri se broj udaraca N da cilindar uđe u tlo Mehanika tla ♦ interna skripta 38 . Na najvišoj je šipki “nakovanj” na koji pada malj od 63.3-3) se postavlja na dno (prethodno očišćene) bušotine. SPT) rupe za zrak kuglica 500 mm rasklopni cilindar 300 mm nož φ 50 mm Slika 3. 3. standardnih dimenzija (sl. 3.shema i (b) dijagram opterećivanja.4 Standardni penetracijski pokus.

b => Na / Nb = ERr. ID. S druge strane.0 ne bi trebalo primjenjivati (a poželjno je ni one veće od 1.00 0. 3. broj udaraca je potrebno korigirati i s tom veličinom. Mehanika tla ♦ interna skripta 39 . Utjecaj duljine šipki. Naime. Tab. za razne uređaje.10 4.2): Na ⋅ ERr.a = Nb ⋅ ERr.3-2 Popravni koeficijenti za duljinu šipke u pijesku (EC 7/3.3-3 je σ′v = 1. Iako se zove «standardni». a kod drugih je vezan užetom koje je prebačeno preko koloture (pa ima dodatno trenje).5). Tablica 3. Zbog toga su.3-4) (3. λ 1. za N60 N 60 = ERr N 60 (3. izmjereni različiti korekcijski faktori energije.3-3 Popravni koeficijenti CN za efektivno naprezanje uslijed nadsloja pijeska (EC 7/3. zbog povećanja naprezanja s dubinom.2).7 + σ′ v Za efektivno naprezanje nadsloja od 100 kPa.6 3. Vrsta pijeska Normalno konsolidiran Relativna zbijenost ID % 40 do 60 60 do 80 Prekonsolidiran CN za σ′v u [ kPa × 10-2] 2 1 + σ′ v 3 2 + σ′ v 1. 5. referentni broj udaraca N60 što je vrijednost N popravljena koeficijentom energije ERr od 60 %. CN iz tablice 3. poslužit ćemo se obrnutom proporcionalnošću između energetskog koeficijenta i broja udaraca (EC 7/3.1).7 0. 5.Rudarsko-geološko-naftni fakultet “jednu stopu” (ili 30cm). Uvodi se tzv. ERr. tako se dobije vrijednost (N1)60 što je vrijednost N popravljena na referentnu energiju ERr od 60 % i efektivno vertikalno naprezanje od σ′ = 100 kPa. Ako imamo uređaj s nekim drugim energetskim koeficijentom. da ga svedemo na 60%.3-3. Utjecaj prijenosa energije.3-2 (ako je materijal pijesak).85 0. Tab.3-5) gdje je N broj udaraca. kod nekih uređaja malj pada slobodno. pa prijenos energije s malja na nakovanj nije uvijek jednak.5. Duljina šipke ispod nakovnja [m] > 10 6 .95 0. što je omjer energije koja se (neposredno ispod nakovnja) prenosi na potisnu šipku i teoretske energije slobodnoga pada malja. Utjecaj pritiska nadsloja na vrijednosti N u pijesku.a iz čega slijedi. a za razne koeficijente relativne zbijenosti. a izražava se u postocima.75 Utjecaj pritiska nadsloja u pijesku. Vrijednosti popravnog koeficijenta CN koje su veće od 2. Definira se tzv.b / ERr. Ako je duljina šipki manja od 10 m. iz čega je i CN = 1. koeficijent energije. u tablici 3. a ERr je energetski koeficijent za upotrijebljenu opremu. Tablica 3. može se uzeti u obzir tako da se izmjerena vrijednost N pomnoži s popravnim koeficijentom. pojavljuju se različite izvedbe uređaja za spuštanje malja. a tada se vrijednost N definira kao normalizirana vrijednost N1. pa se broj udaraca treba korigirati pomoću koeficijenta iz tab. tada se manja energija prenosi na cilindar.4 Popravni koeficijent. 5.

Mehanika tla ♦ interna skripta 40 . izravno u tlo ili kroz bušotinu. Tab. a zatim zakreće s momentom. međusobno učvršćene pod kutom od 90°. N60. do zadane dubine.3-4 Prikaz krilne sonde i rezultata ispitivanja.3-6) 60 Za ilustraciju. brzina okretanja može biti i do 0. Tab.5 Krilna sonda (određivanje nedrenirane čvrstoće tla na terenu) Krilna sonda se sastoji od četiri ploče (krilca). bit će: ERr N 60 = ⋅ λ ⋅CN ⋅ N (3.3-4. tako da do sloma tla dođe u nedreniranim uvjetima (tj.2°/s (6°/min do 12°/min).3-4 Stanja materijala tla prema zbijenosti (draft ISO/CD14688-2. U mekom koherentnom tlu male osjetljivosti. brzina okretanja u koherentnom tlu treba biti od 0. Pokus se izvodi tako da se sonda utiskuje.1°/s do 0. prikazana je upotreba rezultata SPT-a za određivanje zbijenosti tla.Rudarsko-geološko-naftni fakultet Konačna normalizirana vrijednost. 2). Tablica 3. zakretni moment RPV površina ine σg kora c raste s dubinom jer i efektivna naprezanja od vlastite težine rastu s dubinom povećanje nedrenirane čvrstoće vlaženjem i sušenjem napr ezan j aut lu o d vlas ti meko.5°/s. Da se ostvare nedrenirani uvjeti. Krilnu sondu treba okretati stalnom brzinom. SPT N30 zbijenost tla 0-4 vrlo rahlo 4-7 rahlo (rastresito) 7-15 srednje zbijeno 15-30 zbijeno >30 vrlo zbijeno 3.3. korigirana sa svim gornjim popravnim koeficijentima. u vodi se mogu povećati porni tlakovi). prašinastoglinovito tlo te te ž z1 σg' od z1 cu od z1 krilna sonda krilca ploha sloma tla h efek t iv n a z z krilca τf = c u d Slika 3. 3.

na membranu dok je poravnata s jednom plohom sonde. Ovisnost nedrenirane čvrstoće od početnim efektivnim naprezanjima objašnjena je u 9.7 0. IDMT.3.2. dodatak G.µ 0.Rudarsko-geološko-naftni fakultet 1.3-4) jer rastu i početna efektivna naprezanja (od vlastite težine tla).5 Plosnati dilatometar (DMT) Plosnatim dilatometar (DMT) je sječivo s tankom okruglom čeličnom membranom koja je poravnata s jednom plohom sonde. 3. prikazani su na slikama 3. te još jedanput kad se izboči za 1. i efektivnog vertikalnog naprezanja.8 0.4 srednja vrijednost za c f v / σv' 0.3 0. za tla čije su čestice male u usporedbi s veličinom membrane.273 ⋅ 3 (3. Dodatak G). Ispitivanje se provodi tako da se sonda u tlo vertikalno utiskuje (u bušotini). M.9 faktor korekcije .µ faktor korekcije . Vrijednosti izmjerene posmične čvrstoće.4 Ip < 40 % Ip < 40 % 0.5 0. u0.3. Vrijednost u0 treba odrediti za svaku dubinu ispitivanja na temelju mjerenja tlaka porne vode. Izraz za cu = cfv (jed. (za meku.2 1. (d/2)/3.10 mm . Pretpostavlja se da. i momenata sila otpora po oplošju valjka od tla koji nastaje rotacijom krilca.6 0. Za interpretaciju rezultata DMT-a treba znati in situ vrijednosti tlaka porne vode. 3. koeficijent horizontalnog naprezanja KDMT i modul elastičnosti EDMT treba izračunati iz sljedećih izraza: Mehanika tla ♦ interna skripta 41 . prema EC7/3. Neki primjeri za popravne koeficijente za određivanje nedrenirane posmične čvrstoće iz mjerenih vrijednosti. u tlu nastaje slom. a temelje se na lokalno stečenom iskustvu i povratnim analizama klizanja kosina (iz EC 7/3. treba korigirati s popravnim koeficijentom koji treba odrediti na temelju lokalno stečenog iskustva.6 0. tj. 3. Vrijednost σ'v0 treba procijeniti za svaku dubinu ispitivanja na temelju jedinične težine slojeva tla iznad dubine ispitivanja. cfv. Dilatometarski koeficijent materijala.3-8) d d 2 πd  h +  3  Izraz s krajnje desne strane dobije se samo ako je odnos h = 2d (kako traži EC 7/3).2 0 20 40 60 80 100 120 140 granica tečenja wL 160 180 200 cf u = µcf v µ≤1 0 0.5 0. Određuje se kontaktno naprezanje tla . σ'v0.7 0.3-7) se dobije uravnoteženjem momenata aktivnih sila.1 1 1 0.8 0. pa jednadžba ravnoteže momenata glasi: 2 d d 2 ⋅π d + d ⋅ h ⋅π ⋅ ) (3.2 0.3-5. zbog rotacije krilca. Zakretnom momentu.3-5 Popravni koeficijent cfv. cfv.4 Slika 3.1 0. Nedrenirana čvrstoća cu raste s dubinom (sl. a po oplošju d/2. M.9 0. U tom je slučaju krak sila na dvjema bazama jednak 2.6 0. normalno konsolidiranu glinu) i 3. (za prekonsolidiranu glinu). za normalno konsolidiranu (lijevo) i prekonsolidiranu glinu (desno). prah i pijesak tj.p0.3-6. pa su posmična naprezanja i na plaštu i na bazama valjka jednaka čvrstoći tla.5 cf u = µcf v µ ≤ 1.p1. Služi za određivanje: svojstava čvrstoće i krutosti sitnozrnog tla. se odupire tlo koje se nađe na obodu krilca.3 (UU pokus). DMT je najprikladniji za glinu. prije utiskivanja sječiva.3-7) M = c fv ⋅ (2 ⋅ ⋅ 3 2 4 2 što daje 2M M τ f = c fv = = 0. stratigrafije tla i in situ stanja naprezanja.

p0).14 + 2. Mehanika tla ♦ interna skripta 42 .85.32 + 2.6 < IDMT < 3.85. bilo na temelju lokalno stečenog iskustava. uzima se da je RM = 0. RMO = 0.6) RM = 0.u0).3-9) (3.3-6 Plosnati dilatometar – shema instalacije uređaja.0 0.p0) / (p0 . Dodatak H): (3. čelična membrana 5 m 0 m P0 P1 95 mm čelična membrana Slika 3.6 IDMT ≥ 3. korelacija DMT-a i edometarskog modula Eoed = dσ′ / dε (tangentni modul) (EC 7/3.u0) / σ'v0.0.18 log KDMT Ako se iz gornjih izraza dobije vrijednost RM < 0.3-10) (3.14 + 0.15 (IDMT .7 (p1 . Postoji.Rudarsko-geološko-naftni fakultet IDMT = (p1 .5 + 2 log KDMT RM = RMO + (2. KDMT = (p0 . pneumatski i električni vodovi uređaj za upravljanje i umjeravanje utisna šipka tlačna cijev tlačna boca uzemljenje dilatometar Slika 3. bilo iz sljedećih izraza: RM = 0.RMO) log KDMT. (3. primjerice.0 KDMT > 10 RM = 0.5 .36 log KDMT IDMT ≤ 0.3-12) Eoed = RM ⋅ EDMT gdje je RM koeficijent koji se procjenjuje.3-7 Plosnati dilatometar (lijevo) i položaji membrane.3-11) EDMT = 34.

električni) sitan pijesak. kao što su bušotine za opažanje i otvorene perforirane cijevi. pneumatski. Zatvoren sustav je kad se umjesto cijevi. a mjeri se razina vode u bušotini. da se tlak točno izmjeri (što je naročito važno za koherentna tla). u kojima je tlak jednak atmosferskom tlaku. To je sustav u kojemu je podzemna voda u izravnom dodiru s atmosferom. u tlo (nasip. kosina Mehanika tla ♦ interna skripta 43 . glacijalni nanos. opterećenja ili rasterećenja.3-5 Podobnost sustava za mjerenja u podzemnoj vodi. tab. gdje nema opasnosti da će čestice tla ući u bušotinu ili cijev. branu) ugrade osjetila za tlak s mogućnošću praćenja tlaka elektronskim putem. pneumatski. najčešći su piezometri s otvorenom cijevi (sl. mogu se upotrebljavati samo u slučaju vrlo propusnog homogenog tla i stijene.3. U praksi se upotrebljavaju tri vrste otvorenih sustava: bušotina za opažanje (sa ili bez zacjevljenja). 14. 3. pneumatski. iskopa. kao što je to pijesak.6 Mjerenja u podzemnoj vodi Mjerenja u podzemnoj vodi se odnose prvenstveno na mjerenje razine podzemne vode ili pornoga tlaka. Razina podzemne vode ili vodno lice je linija koja povezuje one točke u prostoru (i vremenu). krupan pijesak bušotina za opažanje. Otvoreni sustavi. Postoje hidraulički. otvorena cijev filtar na vrhu cijevi filtar na vrhu cijevi piezometar (hidraulički. Tablica 3. ovisno o vremenu njihova odziva i svrsi mjerenja (EC 7/3. električni) sitan prah. Razina vode koja se digne u piezometru je tzv. otvorena perforirana cijev s filtrom od krupnog pijeska ili geotekstila te cijev s filtrom na vrhu i s unutarnjim plastičnim crijevom. Piezometarska razina. šljunak ili stijena s raspuklinama. pneumatski. ili cijevi s filtrima. učinaka zabijanja pilota.Rudarsko-geološko-naftni fakultet 3. cijevi ili plastičnom crijevu. To nije razina podzemne vode (vodno lice). Prednost zatvorenih sustava je u tome što je dovoljno da i mala količina vode uđe u sondu.3-7) što na donjem kraju cijevi imaju filtar. crpenja. pneumatski i električni sustavi zatvorenih piezometara. Ta se mjerenja obavljaju pomoću: . električni) piezometar (hidraulički. Ipak.1). Otvoren sustav je kad se u tlu postave otvorene cijevi. piezometarska razina iz koje se može izračunati piezometarski tlak (umnožak te visine i jedinične težine vode). ili radi praćenja npr. električni) filtar na vrhu cijevi piezometar (hidraulički.zatvorenog sustava. uvjeti u temeljnom tlu šljunak. krupan prah otvorena cijev filtar na dnu cijevi piezometar (hidraulički. a koji bi trebao odgovarati tlaku iz odgovarajuće strujne mreže.otvorenog sustava i . glina filtar na dnu cijevi piezometar (hidraulički. koji sprečava prodor čestica u piezometar. pneumatski. električni) Svrha mjerenja mjerenje razine podzemne vode ili raspodjele pornog tlaka i njihovih kolebanja mjerenje promjena pornog tlaka uslijed njegovih kolebanja.

3.3-7 Piezometar (otvoreni sustav).6 bentonitna brtva ispuna Slika 3. ako treba odrediti svojstva koja su ovisna o strukturi tla. ali su skupi jer je potrebno puno ljudskog rada. a i sondažne jame se ne kopaju dublje od 5.4. Da se izvadi uzorak iz tla. deformabilnost i čvrstoća. 3. Uzorci se mogu vaditi iz sondažnih jama i bušotina.4.-1 Vađenje uzoraka iz sondažnih jama.2 Vađenje uzoraka iz sondažnih jama Vađenje uzoraka iz sondažnih jama prikazano je na sl. umota se u plastičnu foliju. Uzorci se dalje ispituju u geomehaničkom laboratoriju. nožem i sličnim alatom.4 Vađenje uzoraka iz tla 3. obradi dio tla u obliku kvadra. a isto tako ih pažljivo transporti do laboratorija. na nekoj se dubini. U pravilu su to najkvalitetniji uzorci. Da se sačuva osnovna struktura uzoraka nakon vađenja. Uzorci mogu biti poremećeni (ako ih se ispituje samo zbog klasificiranja tla) i neporemećeni. koji može biti smješten na terenu ili u nekom većem mjestu. potrebno ih je čuvati u temperaturno i vlažnosno kondicioniranom prostoru.0 m. 3.4-1. Mehanika tla ♦ interna skripta 44 . a u lošijoj varijanti u gazu i parafin (jer se zagrijavanjem mijenja vlažnost uzorka).Rudarsko-geološko-naftni fakultet betonska brtva cijev d=50 mm nasip od priručnog materijala 0. kao što su vodopropusnost.4.0 m detalj "A" oštar alat cca 30 cm uzorak tla ovdje treba pažljivo odrezati detalj "A" Slika 3.6 bentonitna brtva 1+2 m filtar saturirani pijesak 0.1 Općenito Uzorci tla su nam potrebni da možemo odrediti sastav i svojstva tla. sanduk parafin sondažna jama do 5.

koeficijent površine (EC 7/3) : C a = v 2 n ≤ 0. Dn koeficijent unutrašnjeg otvora: Ci = Du − Dn ≤ 0. Najčešće se neporemećeni uzorci vade pomoću tzv. 3. Buši se pomoću svrdla (sl. Dv . zbog cijene i. maksimalno do 10 m.. Bušenje i vađenje uzoraka iz bušotina Bušenje može biti ručno ili motorno (odnosno. ugradi se cilindar za vađenje neporemećenih uzoraka.4-2).Rudarsko-geološko-naftni fakultet 3. «neporemećeni uzorci».4-3.4. Ako treba vaditi neporemećene uzorke.015 . Dn (3. tankostjenog cilindra (sl. na traženoj dubini se bušotina prvo dobro očisti. Služe uglavnom za određivanje slojeva po dubini i za klasifikacijska ispitivanja.3.. Samo bušenje se izvodi sa svrdlom ili s tzv. nepristupačnih terena. njihova je kvaliteta slabija nego kod onih vađenih strojno. Motorno bušenje.. za motorne garniture.. Iako je motorno suvremenije i kvalitetnije.4-2 Vađenje uzoraka iz bušotina – ručna garnitura. Ručno bušenje. Na taj se način dobivaju tzv. najveći vanjski promjer cilindra. Mehanika tla ♦ interna skripta 45 . Jedna jednostavnija motorna garnitura je prikazana na sl.4-4).15 . ”jezgrenom cijevi”. Prvenstveno se rabi za određivanje dubine i sastava slojeva u tlu. poremećeni uzorci. potrebno je da cilindar zadovolji dva kriterija: 2 2 D −D (3. Iako se vade i tzv. ručno se bušenje i danas uvelike primjenjuje. unutrašnji rub noža cilindra. i vade poremećeni uzorci. 3. a umjesto jezgrene cijevi.. 3. Da bi uzorak ostao koliko-toliko neporemećen.4-1) . unutrašnji promjer cilindra. bušaći toranj svrdla: ulazi tlo šipke (mogu se dodavati) svrdlo Slika 3. bušiti se može pomoću ručne ili motorne bušaće garniture).4-3 b) i cilindra s fiksnim klipom (sl. Du .4-2) gdje je: Dn .. 3.

Rudarsko-geološko-naftni fakultet kolotura četveronožni toranj vitlo (dizalica) pogonski motor glava s ventilom transmisija stezna glava pumpa isplačni bazen čelični cilindar uvodna kolona Du bušeča šipka 2. a do ispitivanja se uzorci čuvaju u vlažnoj komori. Važno je da se uzorci brzo ispitaju (ne kasnije od tjedan dana). ali pažljivo.4-3 a) Vađenje uzoraka iz bušotina – motorna garnitura i b) tankostjeni cilindar za vađenje neporemećenih Cilindri s uzorcima se nakon vađenja parafiniraju i prevoze u geomehanički laboratorij.5 mm isplaka Dn Dv jezgrena cijev dijamantna kruna a) b) uzoraka. Slika 3. U laboratoriju se uzorci istiskuju iz cilindra pomoću preše. gdje je L duljina uzorka u cilindru. Stupanj očuvanosti uzorka. Nakon što se uzorak istisne iz cilindra. a H duljina cilindra. ocjenjuje se stupanj očuvanosti uzorka prema odnosu L / H. Neporemećeni uzorci se ugrađuju u laboratorijske uređaje (primjerice. tako da je cilindar položen i uzorak klizi u žlijeb. edometre te uređaje za izravni i troosni posmik). Mehanika tla ♦ interna skripta 46 .

3.4 i Orr & Farell (1999). Rezultati ispitivanja prikazuju se tzv. Prvi dio sadrži sve rezultate istraživanja u koje su uključene i geološke i inženjerskogeološke značajke istraživane lokacije.Rudarsko-geološko-naftni fakultet 4 5 8 9 6 3 2 7 1 10 Slika 3.4-4 Cilindar s fiksnim klipom.podatke o kolebanju razine podzemne vode u bušotinama. geotehničkim izvještajem ili. Geotehnički je izvještaj ujedno i dio tzv. .bušotinske profile s fotografijama jezgri i opisima tla na temelju rezultata laboratorijskih ispitivanja i . geotehničkog projektnog izvještaja (EC 7/1. kako je kod nas uobičajeno reći geotehničkim elaboratom. 2. Sastoji se od dva dijela. pogl. Rezultati istraživanja moraju sadržavati i: .rezultate terenskih i laboratorijskih ispitivanja u odgovarajućim prilozima. 3. za vađenje neporemećenih uzoraka. a drugi sadrži izvedene vrijednosti parametara i njihovu ocjenu.5 Prikaz rezultata geotehničkih terenskih i laboratorijskih ispitivanja Izvještaj o geotehničkim istraživačkim radovima treba biti u skladu s EC 7/1. Geotehnički izvještaj treba sadržavati opis svih terenskih i laboratorijskih radova i dokumentaciju o postupcima terenskih i laboratorijskih ispitivanja. Mehanika tla ♦ interna skripta 47 .9). pogl.

Šljunak. W2 ( % ) . Uglavnom kompaktan u komadima svijeća. Uobičajeno je da se u bušotinske profile unose rezultati terenskih i laboratorijskih ispitivanja.4 50 60 30 30 150 0. srednje krupan slabo graduiran.60 5. Primjeri bušotinskog i geotehničkog profila prikazani su na sl. trebao bi raditi inženjer geolog. srednje zbijen. te mjestimično razlomljen (uglavnom usljed bušenja). GP 5 4. dobro graduiran do prašinast. prašinast. srednje krupan.prirodna vlažnost W0 ( % ) . slabo graduiran do prašinast. vrlo zbijen. Mjestimično sitni komadi polutrulog drveta.8 90 100 % 50 udaraca 50 ( kN/m ) 250 ( kPa ) 1. L >50 15. maks. max. organskog mirisa. GP/GM SP/SM GW/GM 2 26 GP/GM 7.atterbergove granice W1.50 W1 W2 W0 SPT qu 0 0 0 0 0 10 20 10 10 50 0.standardni penetracijski test (SPT) . Šljunak. sitni. sive boje. 26 40 14. vrlo rastresit. tako da se dobije slika podzemlja. sive boje. tamnosive do crne boje. smeđe boje. sitan do srednje krupan. oblog do poluzaobljenog zrna. a da se bušotinski profili nastoje povezati u tzv.neporemećeni uzorci . sitan do srednje krupan.5-1.razina podzemne vode .2 30 40 20 20 100 0. Pijesak. oblog do poluzaobljenog zrna. rastresit. čvrst. Posao povezivanja slojeva i stvaranje slike podzemlja. 1.pojava podzemne vode . rastresit. organskog mirisa. srednje krupan.5-3.50 Šljunak.30 SM 7 RPV PPV 2.40 Lapor. crne boje. 3 cm.00 4. Mjestimično pokoja valutica šljunka.5-1 Bušotinski profil.10 6. geotehničke profile. slabo graduiran do SP/SM prašinast.aksijalna čvrstoća qu (kPa) .suha prostorna težina d ( kN/m ) . slabo graduiran do prašinast.indeks konzistencije Ik PPV E-170-03-01 Prilog br. max. 3 cm.0 3 γ γd γs Ik Legenda : . 3 cm.6 70 80 40 40 200 0. sive boje. crne boje. kod imalo složenije situacije. 3. 3.30 Šljunak.5-2 i 3. rastresit.30 >50 30 Pijesak.Rudarsko-geološko-naftni fakultet U-2 0.vlažna prostorna težina RPV γ 3 γ ( kN/m3 ) GEOTEHNIČKI PRESJEK BUŠOTINE M 1:100 . oblog do poluzaobljenog zrna.: 5 Slika 3. rastresit. sitan do srednje krupan.00 AC KLASIFIKACIJA MATERIJALA SIMBOL TERENSKO LABORATORIJSKI REZULTATI Pijesak. slabo graduiran do prašinast.sive boje. Mehanika tla ♦ interna skripta 48 .

30 3.10 SP-SM N=2 N=22 6.20 5.50 4.30 7.50 (4) N=43 L Slika 3.5-3 Geotehnički profil za kosinu (u ovom slučaju ujedno i inženjerskogeološki model klizišta.70 N=34 CH (1) L SP 11. prema Mihalić.93) 0.5-2 Geotehnički profil za približno horizontalno uslojeno tlo.30 GP GW (1) (2) (2) 2. Mehanika tla ♦ interna skripta 49 os upornjaka U-2 SM N=7 GP N=5 GW-GM N=26 GP-GM N=29 N=30 SP-SM N=26 N=33 L N=35 . Slika 3. 2001).30 RPV S-2 (161.00 8.40 SP-SM GP N=24 SP-SM 7.02) 0.00 4.40 15.Rudarsko-geološko-naftni fakultet LIJEVA OBALA U-2 (164.60 GP-GM 5.10 8.00 1.60 N=38 14.20 4.00 (1) 1.

A Dodatak – Određivanje presiometarskog modula prema EC 7 utisnuti volumen Vc+2 Vr Vc+Vr ∆V Vr ∆p V ∆V (V = Vc+ Vr) EM = 2.A-1 Presiometarski dijagram prema EC 7/3. sl 4. Dio 2. Lancellota.∆p 1. . Mihalić. (1999). (1979).66 pr pLM tlak promjena volumena . (1995). – Projektiranje pomoću laboratorijskih ispitivanja i Dio 3. S.F. Geotechnical design to Eurocode 7. Geoexpert GTB (2001). [5] Nonveiller. R. Eurokod 7. Balkema. E. Geotechnical engineering. (1990). Rotterdam. Zagreb. Springer-Verlag. T. & Farell. Boston EC 7 1994.L.B.3. PWS-KENT. Školska knjiga. Principles of geotechnical engineering.Opća pravila. (2001) Geotehničko izvješće za klizište u ulici sv. R. Dio 1. [6] Mehanika tla ♦ interna skripta 50 .2 minimum minimum tlak pr Slika 7. Jakovlje. LITERATURA: [2] [3] [4] [1] Das. M.L..∆v promjena tlaka . Dorotea. – Projektiranje pomoću terenskih ispitivanja.Rudarsko-geološko-naftni fakultet 7. New York. Zagreb Orr. Mehanika tla i temeljenje građevina.

4. plastičnost. često se isplati koristiti zemljani materijal koji je slabije ugradljiv. Na takav se sloj treba moći ugraditi novi sloj tla. otpornost na drobljenje. 4. Na takvim se uzorcima obavljaju i drugi pokusi kojima se određuju mehanička svojstva materijala kao što su stišljivost i čvrstoća. veća krutost i čvrstoća. Energija zbijanja bi trebala odgovarati energiji ugradnje raznih strojeva za zbijanje na terenu. kao što su laka punila. Pri tome se mora uzeti u obzir svrha nasipavanja i zahtjeve moguće konstrukcije koja će se izgraditi na nasipanoj podlozi. međutim.R. modificirani Proctorovo pokus. Detaljnija istraživanja uključuju iskop istražnih jama i.2-1. Geolog treba obaviti preliminarna istraživanja terena i pronaći položaje potencijalnih nalazišta. nasipe i podloge za temelje objekata. vodoprivredne nasipe i brane. ali zahtijevaju poseban tretman. Podaci o standardnom i modificiranom Proctorovom pokusu navedeni su u tab. Na reprezentativnim se uzorcima (prema EC 7/1): Atterbergove granice. a neporemećenim se uzorcima odredi jednoosna čvrstoća. U prikladne materijale za nasipavanje spada većina prirodnih zrnatih materijala. kemijsku agresivnost. vlažnost i prirodni porozitet. temelje se na postizanju odgovarajuće čvrstoće. kao što su odabrana jalovina iz ugljenokopa i leteći pepeo. ali i određeni otpadni proizvodi. Nisu svi materijali tla jednako pogodni za ugradnju. Kriterij za odabir materijala. Neki se umjetno proizvedeni materijali. slijede istražna bušenja iz kojih se vade poremećeni i neporemećeni uzorci koji se klasificiraju. koji je prikladan za nasipavanje. Ugradljivost zemljanih materijala se ispituje na uzorcima u laboratoriju i na probnim poljima na terenu. otpornost na trošenje.Rudarsko-geološko-naftni fakultet 4 UGRADNJA ZEMLJANIH MATERIJALA 4. a bliži je mjestu ugradnje nego bolji iz udaljenog nalazišta.2. Zbijanjem se zemljanom materijalu daju bolja mehanička svojstva tj. mogućnost zbijanja. Zato treba podrobno ispitati razna nalazišta materijala u blizini gradilišta. R.2 Laboratorijsko mjerenje ugradljivosti i zbijenosti materijala 4. sadržaj organskih tvari.1 Proctorov pokus Iskustvo je pokazalo da se materijal različito zbija za razne vlažnosti i energije zbijanja. učinke smrzavanja. “Ugraditi”. učinke zagađenja. granulometrijski sastav. šljaka iz visoke peći). topivost.1 Uvod Zemljani se materijali ugrađuju u: nasipe za ceste i željeznice te u kolničke konstrukcije za ceste. prijevoza i ugradnje. “Najpopularniji” način ispitivanja ugradljivosti je Proctorov pokus. krutosti i vodopropusnosti nakon zbijanja. nasipe i konstrukcije za aerodromske piste. mogućnost cementiranja nakon ugradnje (npr.Proctor je standardizirao postupak ugradnje uzoraka u laboratoriju koji je približno odgovarao (prema iskustvu) tadašnjim strojevima (krajem tridesetih godina). s većom energijom zbijanja. učinke iskopa. Mehanika tla ♦ interna skripta 51 . jer su transportni troškovi vrlo veliki. U tom se pokusu uzorci zbijaju s kontroliranom energijom i određuje se vlažnost koja daje maksimalnu gustoću tla. također mogu upotrijebiti u nekim okolnostima. Strojevi su s vremenom imali sve veću masu. Neki koherentni materijali mogu biti prikladni. pa je kasnije standardiziran i tzv. eventualno dodatnih bušotina. odredi im se prirodna vlažnost. kako bi se odredila količina raspoloživog materijala. podložnost promjenama volumena (gline osjetljive na bubrenje ili materijali skloni urušavanju). znači najčešće materijal razastrijeti po pripremljenoj podlozi i zbiti ga valjanjem u sloj određene debljine.

2-3) U izrazu (4.2-1 Podaci o standardnom i modificiranom Proctorovom pokusu težina bata (N) visina pada bata (cm) broj slojeva*broj udaraca bata rad zbijanja (kNm/m3) standardni 25.4 3*25 610 modificirani 45. Tablica 4. određivanje optimalne vlažnosti).7 cm sloj tla 10 cm ρd [kN/m] 5 cm ρdMAX w1 w2 w4 w3=wopt w [%] w5 Slika 4. Pripremi se po 5 uzoraka od istog materijala. Mjerenjem mase materijala prije i nakon sušenja mogu se tako odrediti gustoće vlažnog i suhog tla (ρd) i pridružiti ih odgovarajućim vlažnostima. 4.5 5*25 2750 Budući da materijal pri zbijanju uvijek ima određenu vlažnost. 4. U dijagramu zbijanja (tj. Odnos između gustoće suhog tla. zbijanjem se zapravo “istjeruje” zrak iz pora.2-2) (4.2-1) sa zadanom energijoma zbijanja.2-3) su veličine ρw i ρs praktički konstante.2-1) ρ d = (1 − n) ρ s ⇒ n = 1 − w= mw nS r ρ w = ⇒ ρd = md ρd ρd ρs (4.2-1 Skica Proctorovog uređaja i dijagram zbijanja (ovisnost gustoće suhog tla o vlažnosti. Rezultat ispitivanja je vlažnost koja odgovara maksimalnoj gustoći suhog tla naziva se optimalnom i pri toj vlažnosti treba ugrađivati Mehanika tla ♦ interna skripta 52 ρs ρw 1+ s ρ wSr .0 30.0 42. vlažnosti i stupnja zasićenosti (Sr) možemo dobiti preko poznate formule (4. izraženu pomoću vlažnosti: ρ = (1 − n) ρ s + nS r ρ w (4.Rudarsko-geološko-naftni fakultet visina pada bat Sr = 100% Sr = 90% 11. a višak se ukloni pomoću noža.2-1).2-1) iz koje možemo dobiti gustoću suhog tla. ali različite vlažnosti (po 2% razlike) i zbija u standardiziranom kalupu (sl. odnosa vlažnosti i gustoće suhog tla) preko ove se formule dobije familija hiperbola u kojima se kao parametar pojavljuje stupanj zasićenosti uzorka (Sl. tj. Materijal mora potpuno ispuniti kalup.

Slika 4. umjesto ploče s opterećenjem postavi ploča s rupom kroz koju u uzorak može Mehanika tla ♦ interna skripta 53 . a u pravilu se rabi kod kolovoznih konstrukcija. dobro graduirani materijali mogu postići veću zbijenost od jednoliko graduiranih jer sitnije dobro ispunjavaju prostor među krupnim česticama. pa kod većih vlažnosti nema promjene gustoće jer višak vode brzo izlazi iz tla. uopće.6 1. ρd [t/m3] 2. 1986). .4 suha gustoća.najbolje se može zbiti granulirani materijal s ispunom od sitnih čestica.8 1. (4) i (8) prah.67) (1) i (5) dobro graduirani krupnozrnati materijal sa dosta prašinasto-glinovitih čestica. 4. (7) i (10) visokoplastična “masna” glina. 2. ali tako da ρdmax ne odstupa za više od 5%.2 3 5 7 9 11 13 15 17 19 21 23 25 27 29 31 33 vlažnost zbijanja [%] gline su osjetljive na promjenu energije prahovi su jako osjetljivi na vlažnost stupanj zasićenosti je 100% (za Gs=2.2-2 Prikaz odnosa vlažnosti i gustoće suhog tla za razne materijale (prema Monahan.4 1. Iz gornjeg se dijagrama može zaključiti: .karakteristični oblik Proctorove krivulje pojavljuje se uglavnom samo kod koherentnih materijala i mješavina koherentnih i nekoherentnih materijala. (6) i (9) niskoplastična “mršava” glina. Nakon 4 dana na uzorak se. . (2) i (3) čisti pijesak. .čiste su gline jako osjetljive na energiju zbijanja.2 Određivanje kalifornijskog indeksa nosivosti (California bearing ratio – CBR) U cestogradnji je uobičajeno ispitivanje i čvrstoće materijala tzv.2. Uglavnom se dozvoljava da vlažnost pri ugradnji varira. U kalup se ugradi uzorak prema Proctorovom postupku. a relativno neosjetljive na promjenu vlažnosti. Na površini uzorka je za to vrijeme ploča određene težine koja vrši pritisak na tlo.2 2 1.Rudarsko-geološko-naftni fakultet takav materijal u nasip. Uzorak se potopi u vodu i pusti da upija vodu (buja) 4 dana (za bolji kontakt tla i vode u dno se kalupa ugrađuje porozna ploča). CBR pokusom kojim se određuje kalifornijski indeks nosivosti tla (California bearing ratio).prašinasti materijali su znatno osjetljiviji na promjenu vlažnosti od glinovitih i daju se bolje zbiti. .krupnozrnati materijali bez sitnih čestica su dobropropusni.

4.5 mm.2 cm Slika 4.3.Rudarsko-geološko-naftni fakultet prodirati klip promjera 5. Mehanika tla ♦ interna skripta 54 . Kod većih se radova tehnologija zbijanja zemljanih materijala ispituje na probnom polju. Materijal se ugrađuje pri optimalnoj vlažnosti. Mjerodavne su vrijednosti čvrstoće kod 2. Ako ponovno ispitivanje pokaže isti rezultat. Materijal se nanosi u slojevima.1 Probno polje Koherentni materijal. a zbija ježevima ili valjcima.3 Ugradnja i kontrola ugradnje in situ 4.0 mm.0 m. ispitivanje treba ponoviti.2-5. σnB = 10300 kN/m2 . Podloga probnog polja mora biti poravnata i uvaljana.5 mm (A) i 5. Duljina probnog polja mora biti najmanje 15. CBR A = 100 6900 σ B (kN / m 2 ) CBR B = 100 10300 σ A (kN / m 2 ) [%] [%] (4.7 cm uzorak 15.2-1 Presjek kroz uređaj za ispitivanje CBR-a i dijagram prodiranja klipa.2-4.95 mikrometar za mjerenje slijeganja prstenasta ploča mjerna linija σ/w σ [kN/m2] B A σ2 σ1 25 25 mm 0 O1 w [mm] 12. Vrijednost CBR određuje se prema izrazima: P klip koji se utiskuje u uzorak 4. σnA =6900 kN/m2 i kod 5. Bilježe se: sila na klipu i dubina utiskivanja klipa u uzorak. mjerodavna je vrijednost CBRA. Ako je vrijednost CBRA veća od CBRB . mjerodavna je CBRB .) Ako je vrijednost CBRB veća od CBRA . Mjeri se povećanje gustoće tla s brojem prijelaza stroja za zbijanje (sl. Primjenjuje se ista tehnologija razastiranja i zbijanja kakva će se kasnije koristiti kod masovnih radova.3-1). Optimalan je broj prijelaza od kojega se suha gustoća tla više bitno ne povećava. razastire dozerom.0 mm (B). 4.0 cm (brzina utiskivanja klipa je 1 mm/min.) (4. Odgovarajuće vrijednosti za naprezanja za standardni materijal su: kod 2.

3-2 (To je obično jednoliko graduirani kvarcni pijesak kod kojeg zrna zauzimaju praktički jednaki volumen u rahlom i zbijenom stanju.6 1. h = 25 cm 6 7 8 broj prijelaza strojem Slika 4.). Kroz lijevak se pijesak upusti u rupu.9 ρd [t/m3] 1. Mehanika tla ♦ interna skripta 55 . Nekoherentni materijali.3.3. sl. pa se iz razlike volumena (prije i nakon upuštanja pijeska) može odrediti volumen rupe. ovisno o najkrupnijem zrnu) se vade uzorci s površine zbijenog sloja. na terenu se provode stalne kontrole zbijenosti ugrađenog materijala. U nasipu se iskopa rupa (do 3 dm3). Za mjerenje gustoće zbijenog tla se iskapaju jame koje se ispunjavaju vodom (prethodno se razastre plastična folija). gustoća i suha gustoća ugrađenog materijala.8 1. Određuju im se vlažnost i suha gustoća.1 Mjerenje gustoće tla pomoću kalibriranog pijeska. 4. > 15 m > 15 m 1. h = 40 cm debljina sloja. zbog krupnoće zrna.Rudarsko-geološko-naftni fakultet ~ 6 m h = const.3 -1 Prikaz ispitivanja na probnom polju. površine ne mogu dobro izravnati.7 1. Iz poznate mase iskopanog materijala (vlažne i suhe) odrede se vlažnost. pa se popunjavaju sitnozrnatim materijalom. Iskopani materijal je uzorak kojemu treba odrediti volumen. 4. Na staklenom balonu je podjela u jedinicama volumena. Mjerenje gustoće in situ Da se provjeri kakvoća zbijanja. Volumen se određuje tako da se iznad rupe postavi posuda s kalibriranim pijeskom. Pomoću manjih cilindara (100 do 1000 cm3.5 0 1 2 3 4 5 debljina sloja. 4. Kod nekoherentnih su materijala postupci slični samo što se.2.2.

Neutrone s velikom energijom usporavaju sudari s atomima vodika u vlažnom materijalu.2 Mjerenje gustoće tla pomoću nuklearnog densimetra. americij(241)-berilijski izvor zračenja emitira neutrone.3-3 Određivanje zbijenosti tla pomoću nuklearnog densimetra. Kad je potrebno obaviti veliki broj pokusa.Rudarsko-geološko-naftni fakultet stakleni balon kalibrirani pijesak ventil lijevak metalna ploča rupa. U vlažnom materijalu će se registrirati veliki broj sudara. Detektor u uređaju registrira samo neutrone niske energije. Dio zračenja će proći kroz materijal (tlo) i registrirat će ga GeigerMüllerov brojač na dnu densimetra. On međutim daje samo relativni odnos između gustoća na pojedinim mjestima. a gusti će materijal apsorbirati veliki broj zraka.3. pa je prije početka mjerenja takav uređaj potrebno umjeriti i usporediti s neporemećenim uzorcima.2. 4. Kroz materijal male gustoće će prolaziti više zraka (veći broj). mjeri gustoću medija kroz koje zrake prolaze. često se koristi i uređaj koji s površine. princip rada densimetra bazira se na gama zračenju cesiuma 137 u ispitivani materijal.3-2 Određivanje zbijenosti tla pomoću kalibriranog pijeska. na temelju radioaktivnog zračenja. ispunjena kalibriranim pijeskom Slika 4. Za određivanje gustoće. Mehanika tla ♦ interna skripta 56 . detektor nailaska fotona putovi fotona izvor zračenja Slika 4. Za određivanje vlažnosti.

11. Slijeganje ploče se mjeri s mikrouricama koje su pričvršćene na šipkama što su “usidrene” u zoni koja nije pod utjecajem slijeganja ploče. Ploča se opterećuje u inkrementima. Dijeljenjem P s površinom ploče dobijemo kontaktno naprezanje. promjer ploče. Obično se određuje tzv. d . Promjer ploče nije standardiziran. odabrani raspon kontaktnog naprezanja. p. Bilježi se slijeganje (preko mikroure). pokusom s opterećenenom kružnom pločom prema EC7/3 (pog.. P. ∆s .3-4). (4... za razna opterećenja. oslonac oslonac mikroura hidraulična preša (sila P) kružna ploča šipka d = 30 cm temeljno tlo Slika 4. Opterećena ploha mora biti očišćena i zaravnata. Ovo je ispitivanje u nas često rabi za ispitivanje kakvoće zbijanja materijala za prometnice. s.2): ∆p π ⋅ d E PLT = (1 − ν 2 ) . Mehanika tla ♦ interna skripta 57 . Opterećenja se mogu kombinirati s rasterećenjima. ako se očekuju osjetne povratne deformacije.. najčešći je promjer ∅ 30 cm (sl. s oko deset inkremenata jednakog intenziteta. ploča se utiskuje hidrauličnom prešom. tlo mora imati vlažnost i zbijenost koja približno odgovara prosječnom stanju u sloju koji se ispituje.3-4 Pokus kružnom pločom.3. Dodatak I. a odupire se o dno nekog građevinskog stroja ili kamiona.Rudarsko-geološko-naftni fakultet 4.. modul slijeganja probnom pločom (EC 7/3. slijeganje za ∆p. Budući da su potrebne velike sile..3 Pokus kružnom pločom Često se kakvoća ugradnje kontrolira i preko krutosti sloja. 4. Mora biti dobar kontakt ploče i tla po cijeloj površini. Plate loading test).3-1) ∆s 4 gdje je: ∆p . Pri svakom inkrementu opterećenja se pričeka neko vrijeme da se slijeganje umiri.

0 do 20. Principles of geotechnical engineering. R.Opća pravila. [5] Nonveiller. Korištenje rezultata Proctorovog pokusa i terenskih ispitivanja Rezultati Proctorovog pokusa.0 VRSTA ZEMLJANOG MATERIJALA DEBLJINE SLOJA (cm) 15 do 45 GLATKI VALJCI JEŽEVI bodlje 15-20cm VALJCI S GUMENIM KOTAČIMA VIBRACIJSKI GLATKI VALJCI VIBRACIJSKI JEŽEVI VIBRACIJSKE PLOČE I EKSPLOZIVNI MALJEVI LITERATURA: [2] [3] [4] [6] 3.L.0 mali strojevi kamena podloga.Rudarsko-geološko-naftni fakultet 4. Lancellota. Školska knjiga.3-1 Preporuke za odabir stroja za zbijanje prema vrsti materijala: VRSTA STROJA MASA STROJA (t) 1 do 18. (1990).3-1). & Farell. probnih polja i terenskih ispitivanja služe za određivanje tehničkih uvjeta za ugrađivanje zemljanih materijala koji trebaju sadržavati: -vrstu materijala. M.L. R. J. Mehanika tla ♦ interna skripta 58 . -osnovne osobine strojeva za zbijanje (tab. John Wiley & Sons.0 1. -granulometrijski sastav (gornja i donja granica).B. zaglađivanje površina koherentni materijali 15 do 25 koherentni i nekoherentni materijali 20 do 50 nekoherentni materijali i nasipi od krupnog drobljenca sitnozrni materijali i koherentni materijali razni materijali (manje količine radova) 60 do 2000 do 50 10 do 40 [1] Das. -donju i gornju granicu vlažnosti te najmanju dozvoljenu gustoću ugrađenog materijala. Dio 1.0 8. Tablica 4. T. – Projektiranje pomoću laboratorijskih ispitivanja i Dio 3. Zbijanjem treba postići 95 do 98% maksimalne gustoće dobivene Proctorovim pokusom. Rotterdam. Monahan..F.0 5. -minimalni broj prelazaka stroja za zbijanje. Eurokod 7. Springer-Verlag. Construction of and on compacted fills. Boston EC 7 1994. Balkema. (1979). Geotechnical engineering.0 do 15.0 do 50. 4. drobljenac.0 do 15. Mehanika tla i temeljenje građevina. PWS-KENT. (1986). Dio 2. E. New York.3. . (1999). -najveću dopuštenu debljinu sloja pri zbijanju. Zagreb Orr. E. Geotechnical design to Eurocode 7. – Projektiranje pomoću terenskih ispitivanja. (1995).

1 Pojavnost vode u tlu i kapilarnost Voda u tlu se nalazi u porama. u kapilari uronjenoj na razini podzemne vode (na desnoj strani slike). To nije razina na kojoj se pojavljuje voda već razina na kojoj su porni tlakovi jednaki atmosferskima. a djeluje po obodu cjevčice. Taj stupac je «obješen» svojom težinom na stjenke cjevčice preko površinske napetosti vode T [75⋅10-6 kN/m]. d površina tla razina adhezivno vezane vode razina otvorene kapilarne vode.Rudarsko-geološko-naftni fakultet 5 VODA U TLU 5. kapilara 1 h~ d h u=0 Visina kapilarnog dizanja (u laboratorijskim uvjetima) se može odrediti na temelju ravnoteže stupca vode u kapilari (sl.0 Sr = 1. Sr = 1. u > 0 Slika 5. Mehanika tla na dodiplomskoj se razini bavi. Može ih ispunjavati potpuno ili djelomično.0 porni tlak u kapilarnoj vodi. gdje se pokazuje u kakvim se oblicima voda pojavljuje ispod površine tla. 5.1-2) Za vodu je kut ψ približno jednak nuli. Iz ravnoteže vertikalnih sila dobije se: π ⋅ r 2 ⋅ hc ⋅ γ w = 2 ⋅ T ⋅ r ⋅ π ⋅ cosψ (5.1-1. Vrlo je često važno u tlu prepoznati razinu podzemne vode. Zbog površinske napetosti se površina vode na vrhu cjevčice formira u obliku kuglične plohe (sfere) a nazivamo je meniskus.1-3) Ako uvrstimo ranije navedene numeričke vrijednosti. primjerice. kažemo da je tlo vodom zasićeno (saturirano). a γw [10 kN/m ] je jedinična težina vode (specifična težina) 2 ⋅ T ⋅ cosψ hc = r ⋅γ w (5.03 K[cm] d (5. potpuno suhim ili potpuno zasićenim tlom. pa 5.1-1 Pojavnost vode u tlu. prelazi u hc = 2 ⋅T r ⋅γ w (5.1-1) 3 gdje je r = d/2 polumjer cjevčice. u < 0 razina zatvorene kapilarne vode. Sr < 1.1-4) 59 . koja je nagnuta pod kutem močenja ψ između stjenke i vode. Prava razina podzemne vode nije. već gdje je porni tlak.0 (zasićenost pora 100%) porni tlak u kapilarnoj vodi.1-2. To je ilustrirano na sl. Kada ispunjava potpuno.1-2). dakle. uglavnom. gdje počinju potpuno vodom zasićene pore (Sr = 1. u = 0.0). tlak je jednak atmosferskom). 5.0 kPa (tj. Iznad te razine porni su tlakovi manji od nule kao što bi bili. slijedi hc = Mehanika tla ♦ interna skripta 0. kada ne ispunjava potpuno kažemo da je tlo djelomično zasićeno (parcijalno saturirano).

τ = 0 .2 Naprezanja u tlu i tlak u vodi od vlastite težine Mehaničko ponašanje materijala tla ovisi o početnim naprezanjima.. Kad govorimo o naprezanjima onda promatramo naprezanja na tzv. Horizontalna naprezanja izračunavaju se na temelju vertikalnih. nešto i zbog djelovanja molekularnih sila među česticama gline.). Ako je promjer pore blizak promjeru zrna. 5. element tla.2-1). prema Arhimedovom zakonu: “Tijelo uronjeno u tekućinu izgubi na težini onoliko koliko teži istisnuta tekućina.0 he A B hc1 p=0 hc2 he1 hc a) b) Slika 5. Naprezanja σ v i σ h ujedno su i glavna naprezanja jer su. prema izrazu: σ h = K0 ⋅σ v .002 mm) 150 cm.. koeficijent tlaka mirovanja.Rudarsko-geološko-naftni fakultet U tlu se promjer cjevčice može povezati s promjerom pora. Za praksu su često važna naprezanja od vlastite težine u horizontalno uslojenom tlu. 5. što je kocka od tla (sl. a u glinama. Početna su naprezanja posljedica: vlastite težine. kako ćemo vidjeti u nastavku. naprezanja u vodi.0 mm) 0.2-1) . Teoretski je maksimalna visina dizanja približno 10 m (kad se tlak u kapilari izjednači s atmosferskim tlakom). Ko je za elastični materijal Ko = υ Mehanika tla ♦ interna skripta 60 .1-2 vidljivo. za materijal na granici šljunka i pijeska (2. Ako je voda u tlu. hc1 +h1 C T p0=0 y T h1 +he1 ±0. 5. određuju naprezanja i među česticama tla.15 cm. sila strujnog tlaka. (5. posmična naprezanja. (υ . ranijeg opterećenja i sl. a iznad nje negativna. naprezanja u vodi su ispod razine vode pozitivna.” gdje je K0 . Kako je na sl. jediničnih dimenzija. a na granici gline (0. 1−υ Poissonov koeficijent). Ako je razina podzemne vode blizu površine terena. Vertikalna se naprezanja izračunavaju kao vlastita težina stupca tla do dubine h. a za prirodne materijale ovisi o stupnju prekonsolidacije (vidi poglavlje 7. sila uzgona. može biti i oko 40 m. onda je visina dizanja. zbog uvjeta simetrije. na element tla djeluje i uzgon.1-2 a) Raspodjela tlakova u kapilari i b) površinska napetost.

ug = γ w (5.2-4) u = (h − a) ⋅ γ w ..2-2): u = ud .Rudarsko-geološko-naftni fakultet površina tla suho tlo z h raspodjela vertikalnih naprezanja s dubinom σv σh σh σv = γ . (5.2-2) .2-5) a njihova razlika je naprezanje što djeluje na čvrste čestice: σ ' v = h ⋅ γ − (h − a) ⋅ γ w .. Na element uronjen u vodu djeluje uzgon koji je jednak razlici tlakova s donje i gornje strane. (5. ukupno naprezanje..2-2 Naprezanja u elementu tla od vlastite težine kad je tlo potopljeno. σv element tla σh = K0 .. (5. efektivno naprezanje.2-6) što se može još izraziti i pomoću uronjene težine tla σ ' v = a ⋅ γ + (h − a ) ⋅ γ − (h − a ) ⋅ γ w = a ⋅ γ + (h − a ) ⋅ (γ − γ w ) = a ⋅ γ + (h − a ) ⋅ γ ' .2..γw porni tlak Slika 5.1 Naprezanja u elementu tla od vlastite težine. površina tla a r. v. 1 m3 u u = (h. σv Slika 5. 5. slijedeće vrste naprezanja: σ v = h ⋅γ . (5. porni tlak.a). h h-a ug ud ud ud σ' v σv element tla. p.. (5.2-3) pa je težina uronjenog tla: γ = γ − γ w . a za jedinični volumen je jednak jediničnoj težini vode (sl. dakle. U elementu tla ispod razine podzemne vode razlikujemo.2-7) Mehanika tla ♦ interna skripta 61 . h.

Rudarsko-geološko-naftni fakultet 5.3-2) Efektivna naprezanja su važna jer deformacije (slijeganja) i čvrstoća tla ovise upravo o tim naprezanjima. dakle. PRIMJER 5. efektivna naprezanja i označavaju se kao σ’! Može se reći i ovako: "Efektivno naprezanje je onaj dio totalnog naprezanja koji se prenosi preko skeleta tla". Naime. Za mehaničko ponašanje tla bitna su naprezanja koja se prenose preko čvrstih čestica (skeleta tla). u pijesku mijenjaju. To su tzv. razina jezera 1 razina jezera 2 pijesak Slika 5. ispod razine podzemne vode. a u tlu. ali efektivna ne. izvedena veličina. preko čvrstih čestica i vode. Naime.pijesak na dnu jezera Pri promjeni razine jezera mijenjaju se ukupna naprezanja u pijesku na njegovom dnu.3 Načelo efektivnih naprezanja U suhom se tlu naprezanja prenose preko čvrstih čestica. u … porni tlak. ne “osjeća” te promjene naprezanja jer se ona prenose putem vode i vode u porama pijeska. Načelo efektivnih naprezanja: Efektivno naprezanje je izvedena veličina.3-1 ilustracija za efektivna naprezanja . Pijesak. efektivna naprezanja se u tlu ne mogu izmjeriti.u (5. već se mogu izmjeriti samo ukupna (totalna naprezanja) i porni tlakovi (tlakovi u pornoj vodi). uzgon na čestice je jednak bez obzira kolika je dubina vode u jezeru.3-1 Naprezanja u sloju pijeska na dnu jezera.3-1) gdje su: σ … ukupno naprezanje. pa se može napisati : σ´ = σ . Budući da voda ne može prenositi posmična naprezanja vrijedi: τ =τ' (5. Mehanika tla ♦ interna skripta 62 . Ukupna se naprezanja. σ´ je. dakle. međutim.

referentna ravnina z b H Slika 5. Treba napomenuti da se RR može postaviti na bilo kojoj visini tj.4-1.4 Tečenje vode u tlu 5. Visinski se potencijali odmjeravaju od referentne ravnine koja je na slici označena s RR.Rudarsko-geološko-naftni fakultet 5. da izbor visine RR ne utječe na ukupne potencijale.4-1) Jednodimenzionalno tečenje. a uzorak tla H l hp. Na slici 5. Tečenje nastaje jer se potencijali na ulazu i izlazu iz uzorka razlikuju za H.4-1. koja s jedne strane uđe. h [m] tlačni potencijal ukupni potencijal a geodetski potencijal b RR . nacrtani potencijali. prema shemi na sl. 5. da je ukupni potencijal (h) jednak sumi geodetskog (hg) i piezometarskog potencijala (hp) glasi (izražena u visinama): h = hg + hp. U laboratoriju možemo ugraditi uzorak tla duljine l i površine F. Tečenje nastaje ako nastane razlika potencijala u podzemnoj vodi. jednodimenzionalan slučaj tečenja jer se može opisati promjenom u smjeru jedne dimenzije (osi z). To je ujedno i strujna cijev jer sva voda. 5. prikazan je tzv.4-1 Jednodimenzionalno tečenje i prikaz potencijala. Ovo se može ilustrirati na jednostavnom primjeru. Na desnoj su strani sl. Bernoullijeva jednadžba.1 Jednodimnezionalno tečenje Ako je površina podzemne vode horizontalna i pod jednakim uvjetima (jednaki su vanjski tlakovi na njenoj površini) – nema tečenja. (5.4. izađe van na drugoj. Ovdje potencijale treba shvatiti kako ih za modeliranje tečenja vode u cijevima definira poznata Bernoullijeva jednadžba. Važno je napomenuti da tečenje nastaje samo ako nastupi razlika ukupnih potencijala.. hg. Mehanika tla ♦ interna skripta 63 .4-1. za gibanje realnih tekućina (za slučaj malih brzina) tj.

Rudarsko-geološko-naftni fakultet 5.4-2 su prikazane sheme mjerenja koeficijenta propusnosti u laboratoriju. t . vrijeme. v. manja.. kaže da je brzina tečenja kroz tlo proporcionalna hidrauličkom gradijentu. volumen vode. što je razlika potencijala. Za taj pokus vrijedi izraz (5.) može se napisati i ovako: v = k ⋅i (5.. potrebno je izmjerenu brzinu podijeliti s hidrauličkim gradijentom. brzina tečenja..4-4) k = = A⋅t = H A⋅t ⋅ H i l Konstanta proporcionalnosti naziva se koeficijent propusnosti.4-2a). A . l.4-5) i naziva se Darcyijevim zakonom. H. Tečenje kroz uzorak (tlo) je to brže. v [m/s] vs = n gdje je n – relativni porozitet uzorka vs – stvarna brzina v.2 Darcyjev zakon i određivanje koeficijenata propusnosti tla (u laboratoriju) Neki put je potrebno odrediti brzinu kojom voda protječe kroz tlo. Mjerenje s konstantnim padom je ono u kojemu je za cijelo vrijeme trajanja pokusa zadržana razlika potencijala (sl 5. a mjere se: volumen tekućine koja je protekla kroz uzorak i vrijeme. pa se definira fizikalna veličina koja se naziva hidraulički gradijent.4-2) t⋅A gdje je V . Darcyjev zakon.-4. Primjenjuje se uglavnom kod dobro propusnih tala kakva su šljunak i pijesak.4. površina uzorka. što znači i da su koeficijenti propusnosti različitih materijala različiti. Mehanika tla ♦ interna skripta 64 . izjednače mjerenja pri različitim duljinama uzoraka i različitim padovima potencijala. Pretpostavlja se da se voda koja otječe iz gornje posude stalno nadoknađuje. veća. 5. Izraz (5. Rezultat je brzina po jediničnom gradijentu što nazivamo koeficijentom propusnosti (k): V V ⋅l v (5.. dakle. je V v= (m/s) (5. H. i i= H l (5.Darcy-eva brzina Na sl. dakle. dakle.. Voda protječe različitom brzinom kroz razne materijale.4. a duljina uzorka. Brzina tečenja je volumen vode koji proteče kroz površinu uzorka A u promatranom vremenu..4-4).4-3) Da se.

4-2 Shema mjerenja koeficijenta propusnosti: a) sa stalnim padom i b) s promjenjivim padom. pa se koeficijent propusnosti k izračuna iz k= h a⋅L ⋅ ln 1 A(t 2 − t1 ) h2 Mjerenje sa zadanim protokom. h1 i h2.4-2b) dq = A ⋅ v ⋅ dt = A ⋅ k ⋅ (h / L) ⋅ dt = a ⋅ dh . Mehanika tla ♦ interna skripta 65 .). za interval ∆t mjere početna i konačna visina stupaca vode. na temelju čega se može izračunati pad potencijala i odrediti koeficijent propusnosti prema Darcyju. poglavlje 9. bit će opisano u poglavlju o posmičnoj čvrstoći (v. pa pokusi mogu trajati danima. prvenstveno za slabopropusne materijale. Budući da je ovo ispitivanje vezano uz troosni uređaj. Mjerenje s promjenljivim padom je ono u kojemu je za vrijeme trajanja pokusa razlika potencijala mijenja (smanjuje) jer voda u cjevčici stalno pada (sl 5. na ulazu u uzorak se poveća porni tlak.Rudarsko-geološko-naftni fakultet h površina presjeka. čije je rješenje h a⋅L A ln h = k ⋅ t ⋅ . A dh h1 h2 a V l uzorak uzorak A l a) b) Slika 5. Ovo je suvremen način mjerenja. što se može napisati kao diferencijalna jednadžba dh A =k⋅ ⋅ dt . Kod takvih je materijala potrebno da protekne puno vremena da kroz uzorak proteče mjerljiva količina vode. Suvremena tehnika omogućuje nametanje odgovarajućeg precizno odmjerenog protoka kroz uzorak (čime je izbjegnuta potreba mjerenja volumena). a⋅L Rubni i početni uvjeti se dobiju tako da se. Kao reakcija na nametnuti protok.

4-3 Shema za tumačenja tečenja vode u 2D.3 Dvodimenzionalno tečenje – strujne mreže Praktični problemi su uvijek u tri dimenzije (3D). su naznačeni i neki elementi koji će se dalje koristiti. tako i tečenje u 2D nastaje kad se pojavi razlika potencijala.h2.Rudarsko-geološko-naftni fakultet 5. 5. pa ga treba detaljnije obrazložiti. ali se često mogu riješiti modeliranjem u 2D. kao rješenje odgovarajućih diferencijalnih jednadžbi. kao što je to prikazano na sl.4-4 Protjecanja vode kroz element tla. 5.4-3. nepropusna barijera tlačni potencijal h1 piezometar H = h1 . Na sl. Tečenje vode u tlu se modelira na temelju fizikalnih zakona. 2D model je složeniji.4-3. vZ + δvZ dz δz vX vy z x y δvX vX + dx δx vZ vy + δvy dy δy Slika 5. Mehanika tla ♦ interna skripta 66 .nastaje tečenje proizvoljno odabrana referentna ravnina Slika 5. razlika potencijala hpA h2 h = hgA + hpA strujnica geodetski potencijal hgA kada postoji razlika potencijala . a uz pomoć matematičkih izraza (diferencijalnih jednadžbi). koje nas već tamo čeka. po njezino rješenje možemo posegnuti u matematiku.4. Međutim. Kao i za 1D. Primjena matematike u definiranju problema omogućuje njezinu primjenu i pri njegovu rješavanju. nakon što smo definirali početnu jednadžbu. To znači da.

4-9 tada postaje ∂ 2Φ ∂ 2Φ + = 0.y): ∂Ψ ∂h = v y = −k . ako se promatra tečenje u pozitivnom smjeru osi x ili y. funkcija potencijala u tom smjeru mora padati. 5.4-10b) dy ∂y U gornjim je jednadžbama negativan predznak jer. Ako promatramo tečenje samo u ravnini (x. qe = q xe + q ye = v x dydz + v y dxdz (5.4-5) slijedi: ∂Φ ∂h = v x = −k . tj. Izjednačavanjem.y) pridruži konstantna vrijednost.y) i Ψ(x.. Može se pokazati da Laplacovu diferencijalnu jednadžbu.y) i primjenom Darcyjevog zakona (iz jednadžbe 5.4-13a) dy ∂x ∂Ψ ∂h = v x = −k . tada će njezin grafički prikaz biti krivulja duž koje je (ukupni) potencijal konstantan. Φ3. Jednadžba se može riješiti metodom konformnog preslikavanja tako da se definiraju konjugirani parovi funkcija Φ(x. recimo Φ1. + (5. (5. Laplaceova diferencijalna jednadžba za stacionarno stanje tečenja (jer ne ovisi o vremenu). ravninski model tečenja. s već izvedenim izrazom za promjenu volumena u elementu ∂t tla.4-6) .4-4) imamo promjene protoka vode u sve tri dimenzije (u smjerovima osi x.4-8) jednaka je promjeni volumena vode u elementu tla u ∂ Vw vremenu. y). (5.4-13b) dx ∂y Totalni diferencijal funkcije Ψ(x.-10. tj. y i z).ulazni protok ∂v y   ∂v   qo = q xo + q yo =  v x + x dx dydz +  v y + dy dxdz (5.Rudarsko-geološko-naftni fakultet Pri protjecanju kroz element tla (sl. Φ4 itd. (5.. Φ2.4-12) gdje je C konstanta. (5. Za rješenje diferencijalne jednadžbe 5. da je = 0 . 5. Integracijom jednadžbe 5. ∆q = ∆q x + ∆q y = x dxdydz + dydxdz (5..4-11) ∂x ∂y što je tzv. Ako se funkciji Φ(x..4-14) ∂x ∂y Ako se funkciji Ψ(x.y) pridruži konstantna vrijednost Ψ1. tada je dΨ=0 i slijedi: . y ) = −kh( x. dobije se jednadžba ravnoteže masa (balansa masa):  ∂ vx ∂ v y   dxdy = dV . Seriju takvih krivulja: Φ1. ∂t potencijalna funkcija Φ(x. Jednadžba 5.4-7)   ∂x  ∂y    ∂v y ∂v razlika protoka . 5.4-9) ∂ x dt ∂y    Najjednostavniji je slučaj ako pretpostavimo da je fluid nestišljiv i da nema promjene volumena ∂ Vw skeleta tla.4. Mehanika tla ♦ interna skripta 67 .y).y) je ∂Ψ ∂Ψ dΨ = dx + dy = −v y dx + v x dy (5. onda smatramo da je promjena protoka u smjeru z jednaka tj. ∆q.4-8) ∂x ∂y Promjena protoka (u jed.. imati predznak minus.4-9 uvodi se tzv. može izraziti ovako: . Tada se prirast protoka. nazivamo ekvipotencijale. dobije se Φ ( x.izlazni protok . imamo tzv.4-10a) dx ∂x ∂Φ ∂h = v y = −k . .. u smjerovima x i y. z ) + C (5. (5.4-9 može zadovoljiti još jedna funkcija koju ćemo nazvati funkcija tečenja Ψ(x.

za jednostavne primjere. Ψ4. a za složenije. dobije se familija krivulja koje nazivamo strujnice. Prije.4-5). strujna mreža se crtala ručno pri čemu se pazilo da se poštuju svojstva kvazikvadrata. Laplaceova se jednadžba (uz zadane rubne uvjete) može riješiti.4-15) = dx v x što znači da tangenta u svakoj točki funkcije Ψ(x. Svi kvazikvadrati tvore tzv. Ψ3. Ψ5 itd. 5. Davanjem vrijednosti Ψ1. numeričkim metodama. kad nije bilo računala. Važno je primijetiti da su ekvipotencijale i strujnice međusobno okomite samo kod izotropne sredine (kx = ky). Posao je bio prilično mučan i dugotrajan (izmjenično crtanje i brisanje). ∆b = ∆l (sl. analitičkim.y)=Ψ1 definira smjer brzine tečenja vode u toj točki. koji nastaju presijecanjem ekvipotencijala i strujnica. Konjugirane funkcije: ekvipotencijale i strujnice moraju biti međusobno okomite. Za takva rješenja danas postoje komercijalno dostupni kompjuterski programi.Rudarsko-geološko-naftni fakultet dy v y (5. Ψ2. tj. Jedna jednostavna strujna mreža je prikazana na slici 5.4-5. nazivamo kvazikvadratima jer imaju međusobno okomite stranice koje su približno jednakih veličina. Elementi strujnog polja. strujnu mrežu. Mehanika tla ♦ interna skripta 68 .

3 27 72 % 6% 3 6 . . 5. možemo odrediti piezometarske ili tlačne potencijale.5% 45.8%H pad potencijala između dvije H ekvipotencijale je D = 11 H piezometar polje "A" a ∆b 100% 0% ekvipotencijala ac ∆l .2%H H 81. nema tečenja preko granice strujne cijevi (na slici su 4 strujne cijevi). linija koja pokazuje smjer tečenja. (5.8%) ukupan broj padova je 11 tj.4. Na sl.Rudarsko-geološko-naftni fakultet 5.4 Upotreba strujne mreže Strujna mrežu koristimo za određivanje: tlakova u vodi koja se procjeđuje (pornih tlakova).5% 63.9 strujnica ije v 9. linija jednakih potencijala. Slika 5. ako poznajemo ukupne potencijale.4.4-5 Strujna mreža za jedan primjer građevne jame u vodi. primjerice dimenzioniranja crpki za evakuaciju vode iz građevne jame). Mehanika tla ♦ interna skripta 69 .. pomoću ekvipotencijala... ekvipotencijala strujnica strujna cijev . Iz jednadžbe 5.4-5) sa specifičnom težinom vode (što je isto što i jedinična težina vode): u = hp ⋅ γ w .4. ukupna razlika potencijala. područje između dvije strujnice.4-5 je to protok vode ispod zagatne stijene u građevnu jamu (potrebno ga je odrediti radi. .4..9% do 81. Porni tlak u bilo kojoj točki strujne mreže dobije se množenjem piezometarske visine (vidi sl. 2% ..2 Određivanje protoka Strujna mreža se može iskoristiti za izračunavanje ukupnog protoka. nH = 11 18.1 Određivanje pornog tlaka U strujnoj mreži su. prikazani ukupni potencijali.4 54. % nepropusna granica - H .4-1. 5.1% 18 .8 81 % ...4. protoka vode i sile strujnog tlaka.. dva pada potencijala (od 100% do 90.9% i od 90.4-16) 5. 5. 7% q s tr ujn % 90.

rezultanta sila od težine tla umanjene za uzgon (što daje uronjenu težinu). Mehanika tla ♦ interna skripta -l -b strujnica γw 70 .4-18) nH gdje je ns broj strujnih cijevi. γw ekvipotencijala s γ' γ γ'' s = i . prikazati kao zbroj protoka kroz strujne cijevi.3 Sila strujnog tlaka Uslijed tečenja.Rudarsko-geološko-naftni fakultet Prostor između dviju strujnica nazivamo strujna cijev. Ta se sila označava s γ ” i naziva efektivna jedinična težina tla. na elemente tla u strujnoj mreži. pomoću strujne mreže. na jedinični volumen. Ukupni protok se može. 5. osim uzgona.4-19) ∆l  ∆b  Tada je ukupna sila u polju tečenja.4.4-6 a) tlakovi od tečenja vode na element tla i b) sile od vode na jediničnom elementu tla.4-20) γ ' ' = γ '+i γ w . za jedinični volumen je sila strujnog tlaka r ∆H  ∆b  s1 = γ w ⋅  = γ w ⋅i (5. a nh broj padova potencijala između po dvije ekvipotencijale. γw a) b) Slika 5. Naime. djeluje i sila strujnog tlaka -h p = ∆h . (5. čemu se pridodaje djelovanje strujnog tlaka (sl.4-17) qi = k ⋅ ∆l Za kvadratičnu mrežu je ∆b / ∆l = 1 i tada je ukupni protok : n Q = n s ⋅ qi = k ⋅ s ⋅ H . (5. 5.4. a dobije se prema r r r (5. izlazi na granici nulapostotnog potencijala jer po definiciji strujnice nema tečenja u smjeru okomitom na nju.4-6). Protok za jednu strujnu cijev iznosi: ∆H ⋅ ∆b . Odnos ns / nh naziva se još i koeficijent mreže. sva voda koja uđe u taj prostor na granici stopostotnog potencijala.

njihov zbroj jednak nuli γ ' ' = γ '−iγ w = 0 .4 Hidraulički slom tla U. 5. sl. Tečenje u građ. 11. ic = . 5. kroz pijesak. a može doći i do ispiranja čestica iz tla u dnu građevne jame. Mehanika tla ♦ interna skripta 71 . 5. Zadan je slučaj procjeđivanja iza zagate stijene prema dolje priloženoj slici. i građevna jama u uslojenom tlu. (5.00 m razupora voda 5. gdje zagatne stijene. građevnoj jami može nastupiti slom tla uslijed strujanja vode prema gore (sl. γw (5.4-23) i ⋅γ w Vrijednosti faktora sigurnosti se kreću između 2 i 3. stijenama. polje “A”) jer član i ⋅ γ w može postati jednak γ'.4.4r 6.Rudarsko-geološko-naftni fakultet 5. a time povećava gradijent i dalje se sve ubrzava samo po sebi. sl.4-7.00 m 1. homogeno tlo. Proces je samoubrzavajući jer se ispiranjem čestica smanjuje debljina sloja. jamu ograđenu zag. dopiru do sloja gline da sve zajedno čini jedan vodobrtveni sustav. primjerice.4-7.50 m Slika 5.4.00 m voda zagatna stijena 4. tj.4-21) Kažemo tada da je to pojava tzv. Zbog toga je važno odrediti faktor sigurnosti protiv hidrauličkog sloma tla koji glasi γ' Fs = . (5.80 m dno jame 12. kritičnog hidrauličkog gradijenta: γ. - Odredit ćemo faktor sigurnosti protiv hidrauličkog sloma za dva slučaja: građevna jama ograđena zagatnim stijenama u homogenom tlu.4-22) Kad nastupi kritični hidraulički gradijent čestice tla u toj zoni počnu lebdjeti u vodi.4-8. Ako se to dogodi u građevnoj jami. proces može biti tako brz da mješavina vode i čestica u nekoliko sati ispuni čitav volumen građevne jame.00 m 4.

00 m datum 1.00 m zagatna stijena voda pijesak proslojak gline pijesak voda CL 12.Rudarsko-geološko-naftni fakultet 11. jezero betonska brana homogeno izotropno tlo Slika 5.00 m 2.4-8 Tečenje u građ. Mehanika tla ♦ interna skripta 72 . stijenama.50 m Slika 5.00 m razupora 5.4-9 Tečenje ispod betonske brane s pregradom ispod srednjeg dijela. jamu ograđenu zag.00 m 4. proslojak gline.

4-11 Tečenje kroz homogeni zemljani nasip. veće su leće bile neposredno iznad razine podzemne vode. 5. H jezero sn a an gr ic a homogeni nasip slobodno vodno lice pr u op filtar nepropusna granica Slika 5. i smanjuju čvrstoću tla. opaženo je i da je važna brzina smrzavanja. a da su brojne u prašinastim materijalima.Rudarsko-geološko-naftni fakultet jezero propusna granica betonska brana propusna granica uzvodna pregrada homogeno izotropno tlo nepropusna granica Slika 5. kad se na površini kolnika otvaraju rupe. se može izdvojiti: da nastanu leće u tlu. leća je bilo malo. ako se pouzdano zna da vode tamo prije zime nije bilo? Prvo. 1979): Mehanika tla ♦ interna skripta 73 . Sam proces nastajanja leća leda je prilično kompliciran termodinamički proces i povezan je s kemizmom vode. U proljeće leće leda se tope. Ipak. Kod naglih smrzavanja.4 Smrzavanje tla Kada je temperatura tla više dana ispod nule. leća leda. volumen smrznutog tla se može povećati oko 10%. Budući da je volumen leda veći od volumena vode. a prije većih snježnih padalina. a značajniji efekt je formiranje ledenih kristala u tlu i stvaranje tzv. leće su bile brojnije. što je značilo da su prihranjivane iz bliskog izvora vode. Drugo. Postavljaju se pitanja: Kako se stvaraju leće leda u tlu? Kako se voda penje blizu površine i formira leće. Kod sporih ohlađivanja. To se u nas osobito vidi na cestama u Gorskom kotaru nakon zime. Drugi. trebaju biti ispunjeni sljedeći uvjeti (iz Nonveiller. istraživanjem smrznutog tla ustanovljeno je da se leće vrlo rijetko pojavljuju u krupnozrnatim materijalima (šljunku i pijesku).4-10 Tečenje ispod betonske brane s pregradom s uzvodne strane. razmoče tlo. voda u tlu se smrzava.

(1967). Geotechnical engineering . – Projektiranje pomoću laboratorijskih ispitivanja i Dio 3. W. ISO 14688-2 (2000). (1981). Inc. Msoehanika tal. Univerza v Ljubljani. Mehanika tla i temeljenje građevina.. gradbeništvo in geodezijo.ispod prometnice se ugrađuje tamponski sloj od krupnozrnatog materijala koji prekida kapilarno dizanje. Melbourne.Rudarsko-geološko-naftni fakultet - tlo mora biti potpuno zasićeno. Dio 2.tlo mora biti sitnozrnato. D.građevine se moraju temeljiti na većoj dubini od one do koje prodire mraz (u kontinentalnoj Hrvatskoj to je oko 80 cm). N. Eurokod 7. Mehanika tla ♦ interna skripta 74 . New York. Zaštitne mjere protiv stvaranja leća su: . . T. (2000). New York. R. V.. R. sec. Part 2: Classification principles and quatification of descriptive characteristics (draft prEN ISO/DIS 14688-2:2001). Vo. . S. ISO 14688 (1997). EC 7 1994. Prentice Hall. Soil mechanics. Australia.ugrađuje se sloj koji je toplinski izolator. Udžbenici sveučilišta u Splitu. Lambe. LITERATURA: [1] [2] [2] [3] [4] [5] [6] [7] [8] [9] Craig. classification and quatification.. . a ipak dovoljno propusno da voda može migrirati (kretati se kroz pore). L. International Standardisation Organisation. Geotechnics in civil engineering Identification and classification of soil. (1979).. John Willey & Sons. Osnove inženjerske geologije – primjena u graditeljstvu. Common ground. (1969). Fakulteta za arhitekturo. & Whitman. International Standardisation Organisation. – Projektiranje pomoću terenskih ispitivanja. . New Jersey. (1978). R. draft international standard. 1. W. tako da se voda usisava iz debele zone i nakuplja u leće. Soil mechanics. Dio 1. GeoEng2000. Nonveiller. Ljubljana. edit. & Kovacs. temperature moraju biti manje od nule u toj zoni. (1993). Holtz. Školska knjiga. D. Zagreb Šestanović. Englewood Cliffs. Šuklje. An introduction to geotechnical engineering.Opća pravila. Van Nostrand Reinhold Company. Sveučilište u Splitu. Morgenstern. i tako zadrže veće temperature u tlu ispod njega.Identification and classification of soils. Massachusetts Institute of Technology. a leće se formiraju u zoni kapilarnog dizanja. E.F. a temperaturni gradijent mali. 120.

6. σ1. javljaju se reakcije u smjerovima σ2 i σ3 i pomaci. treba prethodno odrediti početna i konačna stanja naprezanja.2-1. odnosno rasterećenja (nakon iskopa). Određivanje veličina naprezanja na bilo kojoj ravnini i konstrukcije pomoću Mohrovih kružnica prikazane su u dodatku 6. od djelovanja npr.A. Zbog toga. Mehanika tla ♦ interna skripta 75 . 6. τ =0. dodatno opterećenje p σv element tla σv+∆σv σh+∆σh τ element tla σh σv σh σh+∆σh τ σv+∆σv naprezanje u tlu od vlastite težine tla i dodatnog opterećenja naprezanje u tlu od opterećenja vlastitom težinom Slika 6. već ovisi o početnom stanju naprezanja. Kreće se od elementa tla. u pravilu.1-1 Skica uz početna i dodatna naprezanja u tlu. Tako u tlu uvijek imamo neka početna naprezanja.1 Opće postavke Zbog čega nastaju naprezanja u tlu? Naprezanja u tlu najčešće nastaju od vlastite težine tla i dodatnog opterećenja (od građevine). kod geotehničkih problema kod kojih se traže deformacije. Kada se nanese dodatno opterećenje.1-1). odnosno relativne deformacije u tim smjerovima ε1. pa se dobije konačno stanje naprezanja. U horizontalno uslojenom tlu se pretpostavlja da su vertikalna (σv) i horizontalna (σh) naprezanja ujedno i glavna naprezanja tj. u svakom se elementu tla pojave i posmična naprezanja. kojima se onda pribrajaju dodatna naprezanja. ε2 i ε3 (sl. a σV i σH se uvećaju za ∆σv i ∆σh (sl.2 Odnosi između naprezanja i deformacija Za izračunavanje deformacija u tlu potrebno je poznavati odnose naprezanja i deformacija. Ponašanje tla.). 6.Rudarsko-geološko-naftni fakultet 6 NAPREZANJA I DEFORMACIJE U TLU 6. nije linearno elastično.

1982).2-1 Dijagram odnosa naprezanja i deformacija za razna stanja naprezanja.. Ipak. ne može se neka dimenzija zanemariti kao kod štapova i ploča. Jedna takva pretpostavka je da se. S ovom pretpostavkom treba biti oprezan i u praksi je koristiti uglavnom za teško stišljive materijale kao što su dobro zbijeni pijesci ili šljunci te prekonsolidirane gline.3 Dodatna naprezanja u tlu Dodatna naprezanja u tlu nastaju kao posljedica opterećivanja. Širenje informacija u tlu je. sl. Kontaktno opterećenje p se može promatrati kao skup opterećenja čija se normalna naprezanja šire s dubinom pod kutom između 300 i 450 (Bowles. ponašanje tla može smatrati linearno elastičnim.3. za ν = 0.2 do 0. εi Uobičajene vrijednosti za tlo su ν = 0.3-1) Youngov modul elastičnosti. j . Širenje naprezanja u tlu može se slikovito prikazati. k = 1. ν i = − ν .5 nema promjene volumena.3 (6.. deformacije izračunavati prema poznatim izrazima teorije elastičnosti: εi = gdje je E .Rudarsko-geološko-naftni fakultet σ1 σ idealno elastično ponašanje σ3 σ2 ε1 ε2 ε3 A er e ć e n je stvarno ponašanje razina radnih naprezanja r a st ε trajna deformacija Slika 6. ponašanje materijala se može smatrati idealno elastičnim i.2. dakle Mehanika tla ♦ interna skripta 76 . 1 σ i −ν ⋅ (σ j + σ k ) . a Poissonov koeficijent. 6.. mogu se uvesti neke pretpostavke koje omogućuju jednostavnije proračune deformacija. 6. na temelju toga. Zbog toga je veći intenzitet u razini (2) na manjoj površini. Tamo gdje se ti utjecaji preklapaju (kod elementa opterećenja „B“) je intenzitet u dubini veći nego na rubu gdje je samo jedan element („A“). ako su dodatna naprezanja dovoljno mala. Ako se razina naprezanja i deformacija zadržava u području “A”.3-1. odnosno iskopa. E [ ] i . U inženjerskom smislu je tlo materijal za koji je bitno odrediti ponašanje u tri dimenzije. εj . Očito je da intenzitet opterećenja opada od površine prema dubini. u razini (3) je manji intenzitet na većoj površini..

ako se naprezanja i deformacije zadržavaju u zoni „A“ (sl. Stanje naprezanja i deformacija u Boussinesqovom problemu je osno simetrično. a ne vertikalno. dubini (z) i kutu (Θ). 1885) za koncentriranu silu Q na površini izotropnog elastičnog poluprostora.4-3) Dio tla koji je ispod razine podzemne vode treba uzeti s uronjenom jediničnom težinom (γ'). Mehanika tla ♦ interna skripta 77 . koristi se Boussinesqovo rješenje.4. Elastičnim poluprostorom smatramo dio prostora.4 Izračunavanje dodatnih naprezanja prema teoriji elastičnosti 6.4-2 za normalno naprezanje vrijedi uz uvjet da je jedinična težina materijala poluprostora (tla) jednaka nuli. 6. izraženo formulom to je ∆σ v = (6. od kojih su najčešći kružni (Newmark) i pravokutni (Steinbrenner). 6. omeđen horizontalnom ravninom ispod koje je linearno-elastičan materijal (tlo).41): ∆σ v = ∆σ (Q. opterećeni jednolikim opterećenjem. E i ν. 6. ili simbolički (sl. z . Izraz 6. praksa je pokazala se da je ovakav model ponašanja tla dovoljno dobar za izračunavanje dodatnih naprezanja.2-1). koji je definiran samo s dva parametra.1 Boussinesqovo rješenje za koncentriranu silu na površini Dodatna naprezanja se izračunavaju na temelju Boussinesqovog rješenja (Boussinesq. Θ ) .3-1 Širenje dodatnih naprezanja u tlu. Boussinesqovi izrazi su poslužili drugim istraživačima kao podloga za rješavanje dodatnih naprezanja u tlu za razne oblike površinskog opterećenja. što znači da je to izraz za promjenu naprezanja samo od opterećenja na površini (zato iz označavamo s ∆).Rudarsko-geološko-naftni fakultet piramidalno. opterećenje p površina tla cca 45 0 A B cca 450 1 naprezanja ispod B p prvi sloj 2 σv2 drugi sloj σv3 3 z Slika 6.4-2) Interesantno je primijetiti da vertikalna dodatna naprezanja u elastičnom poluprostoru ne ovise o parametrima materijala E i ν. Za raspodjelu naprezanja po dubini. Dodatna vertikalna naprezanja su prema tome ovisna o intenzitetu sile (Q). u linearno-elastičnom materijalu. Iako tlo nije linearno elastično.4-1) 3Q cos 5 θ 2 2πz (6. Ukupno normalno naprezanje u nekoj dubini z je dakle zbroj dvaju naprezanja: σv = σvg + ∆σ = γ z + ∆σ (6.

p r ∆σ z Slika 6.2 Dodatna naprezanja ispod kružne jednoliko opterećene površine i Newmarkovi krugovi Na osnovi Bousinesqa. javljaju dodatna naprezanja (nisu naznačene posmične komponente naprezanja).4-5) Mehanika tla ♦ interna skripta 78 .4-4) (6. zbog sile.Rudarsko-geološko-naftni fakultet Q r z elastični poluprostor element tla Θ ∆σv ∆σ z ∆σ t r Slika 6. 1935) je izveo rješenje za dodatno naprezanje ispod sredine kružno opterećene ploče (na površini elastičnog poluprostora).4-1 Skica za Boussinesqovo rješenje: koncentrirana sila Q na površini izotropnog elastičnog poluprostora s elementom tla na kojemu se. Newmark (Newmark.4-2 Element tla ispod centra kružno opterećene površine.4. 6.Ic 3 −     r 2  2   ∆σ V = p 1 − 1 +       z       (6. ∆σv = p.

3 0.5 0.4p' 2r 0.2 0.4 0 r 0.4 0.4 0.1 Slika 6. Ako je temelj ukopan.3 0. s povšine.9 0. kontaktno opterećenje treba smanjiti jer se tlo rasterećuje za težinu iskopanog tla (uzeti γ'. 6.7 0. Primjećuje se da se kontaktno opterećenje p’ smanjuje na samo 20% na dubini koja je jednaka promjeru temelja.9p' B raspodjela dodatnih naprezanja ispod rubne točke B (neposredno s vanjske strane. Mehanika tla ♦ interna skripta 79 . 6.4-2 Prikaz širenja normalnih naprezanja ispod kružnog temelja.2p' 0.6p' 0.4-6) Ishodište koordinatnog sustava premještamo tada s površine na dno temelja otkuda onda određujemo novu koordinatu z' (umjesto z. sl.2 0.6 0.5 0.8 0.8 0. Pomoću ovog je rješenja Newmark razvio metodu za određivanje dodatnih naprezanja ispod površine proizvoljnog oblika.γ z (6.1p' 4r 0.1 z 1 p' 0.2 0 σv' = 0.6 0.6 0.7 0. gdje je rubno napr. p=0) 1 0.Rudarsko-geološko-naftni fakultet r raspodjela dodatnih naprezanja ispod središnje točke A A p 0.4-2) Na osnovi Newmarkovog opterećenja može se odrediti raspodjela naprezanja ispod kružnog opterećenja (sl. ako je RPV na površini terena): p' = p .4-2).

dobiju se vrijednosti r/z kao u tab. To znači da. polumjer (r) te površine treba biti 0.4-5 može se preformulirati na slijedeći način:  ∆σ v r = 1 −  z p      − 2 3 −1 (6.. p.4-6) Ako se za odnos N = ∆σv / p uvrštavaju.. a vanjskog 0.2 . n pačetvorina).1. 0. z = a (a je dužina te crte u cm). primjerice. Da se ilustrira značenje te tablice.1. p. ako opterećujemo prstenaste površine s polumjerima koji su jedan za drugim u tab.27 m. treba opteretiti površinu od 0.2. prvi stupac): da bi prirast dodatnog naprezanja u dubini od 1. Za traženu dubinu.0 m. 0.0 m će ponovno biti 0. 6. sa zrakama kao na sl.05. p.1. Dodatno naprezanje u jedičnoj dubini bit će tada ∆σv = n.4-1. prirast naprezanja od svake pačetvorine bit će 0. u istoj dubini. Jednadžba 6..Rudarsko-geološko-naftni fakultet z=a 0 1 Slika 6. p.05. primjerice.27 m..4-1. 0. prirast naprezanja na jediničnoj dubini bit će uvijek 0. 6. p = 0.1. prirast naprezanja na 1. može se reći (za. se sve dimenzije temelja reduciraju s veličinom a/z i nacrtaju na Newmarkovom dijagramu tako da se središte krugova poklopi s točkom temelja u kojoj treba odrediti dodatno naprezanje.40 m. Iz navedenog slijedi da se u mjerilu slike može ucrtati tlocrt temelja i samo prebrojiti sve pačetvorine koje temelj prekriva (recimo. Mehanika tla ♦ interna skripta 80 ∆σv = 0.4-3.4-4. Treba primijetiti da ako . p. 6.1/20. Za opteretimo prstenastu površinu unutarnjeg polumjera 0. Na taj se način može dobiti raspodjela dodatnih naprezanja po dubini ispod bilo koje točke temelja.40 m. ispod centra kružno opterećene površine bio 0.4-3 Newmarkovi krugovi za određivanje normalnih naprezanja ispod temelja proizvoljnog oblika.4-1 je naznačena i jedinična dimenzija. p. 6. 6. z. Na sl. sl. ova se konstrukcija može primijeniti za bilo koju dubinu z. Budući da su Newmarkovi izrazi dobiveni iz linearno elastičnog odnosa naprezanja i deformacija. Ako te prstenove podijelimo radijalno.

N r/z 0.518 0. na dubini od 80 m. pomoću Newmark–ove mreže.523 1.637 0.Rudarsko-geološko-naftni fakultet Tablica 6.0 : Primjer 6.4 0.4.3 0. za jediničnu dubinu (prema Newmark.6 0. s kontaktnim opterećenjem pk = 250 kN/m2.918 0.387 0.7 1. 1935).110 0.400 0.zatim u tom mjerilu nacrtamo zadani temelj. Odredi dodatno vertikalno naprezanje ispod točke A.dodatno naprezanje izračunamo prema formuli ∆σ v = p k ⋅ n ⋅ I kN / m 2 [ ] Mehanika tla ♦ interna skripta 81 . 40 20 10 20 A 40 60 Rješenje: Na Newmark-ovu mrežu za određivanje neprezanja ispod temelja proizvoljnog oblika potrebno je ucrtati zadani temelj.270 0.766 0.2 0.prvo odredimo mjerilo tako da nam dužina 01 odgovara dubini točke (A) u kojoj određujemo naprezanje (z = 80 m) .utjecajni faktor jednog segmenta naznačen je na mreži (I) . r. i to na sljedeći način: .4-1 Za kružno opterećenu površinu: veza prirasta naprezanja N= ∆σv / p i odgovarajućeg promjera.1 0.9 1.908 0.5 0. -1 Zadan je temelj dimenzija prema slici dolje.95 2.8 1.izbrojimo koliko segmenata Newmark-ove mreže pokriva (ili djelomično pokriva) temelj (n) . s točkom A u centru Newmark-ove mreže .

Prema tome naprezanje na dubini z iznosi P ∆σ v = kN / m 2 ( B + z )( L + z ) [ ] gdje je P = koncentrična sila B = širina Mehanika tla ♦ interna skripta 82 .3 Dodatna naprezanja ispod pravokutnog opterećenja Za određivanje dodatnih naprezanja u tlu ispod pravokutnog temelja može s primijeniti aproksimativna metoda odnosno (metoda 2:1) Aproksimativna metoda temelji se na pretpostavci da se raspodjela naprezanja (u horizontalnoj ravnini) širi sa porastom dubine (slika 6.005 (utjecajni faktor jednog segmenta mreže) n = 31 (broj segmenata) ∆σ v = p k ⋅ n ⋅ I = 250 ⋅ 31 ⋅ 0.75 kN / m 2 (dodatno naprezanje) 6.4-4).005 = 38.005 z=a 80 m 0 1 p k = 250 kN / m 2 (opterećenje temelja) I = 0.4. Iz slike se može uočiti da pravac naprezanja ima nagib 2:1 što dovodi do zaključka da na bilo kojoj dubini z. parametri L i B povećavaju za iznos dubine z.Rudarsko-geološko-naftni fakultet Newmark-ova mreža s ucrtanim temeljom I = 0.

Da bi se dobila točnija rješenja koristi se teorija elastičnosti.početna vertikalna naprezanja σ vo = z ⋅ γ [kN / m 2 ] .-2. Rješenje: . L i B konstantni u proračunu za dati temelj očito je da se naprezanje smanjuje kako se dubina povećava. te dodatna vertikalna naprezanja (∆σv) prema metodi 1:2 pk=117 kN/m2 γ = 17 kN/m3 B pk L z'=5m . Potrebno je odrediti raspodjelu početnih vertikalnih naprezanja (σvo). Ova metoda se koristi samo za preliminarane analize stabilnosti temelja jer rješenja nisu dovoljno točna.4. 15m i 20m.dodatna vertikalna naprezanja prema metodi 1:2 Mehanika tla ♦ interna skripta 83 .Rudarsko-geološko-naftni fakultet L = dužina Z = dubina ∆σ v = dodatno naprezanje L B ∆σv 1 2 2 1 z Slika 6. 10m. s kontaktnim opterećenjem pk = 117 kN/m2. Primjer 6.4-3 Raspodjela dodatnih naprezanja po dubini Kako su P. na dubinama 5m. Na tlo jedinične težine γ = 17 kN/m3 postavljen je temelj dimenzija B×L = 3×4.

54 -dijagram raspodjele početnih i dodatnih naprezanja po dubini 0 Početno naprezanje σvo [kN/m2] 100 200 300 400 0 Dodatno naprezanje ∆σv [kN/m2] 40 80 120 0 0 5 Dubina z [m] Dubina z [m] 5 10 10 15 15 20 20 Mehanika tla ♦ interna skripta 84 . a ne koncentrična sila P.00 19.71 4. Da bi smo odredili koncentričnu silu P potrebno je kontaktno opterećenje pomnožiti sa površinom temelja.Rudarsko-geološko-naftni fakultet ∆σ v = P kN / m 2 ( B + z )( L + z ) [ ] (dodatno naprezanje u tlu) komentar: U zadatku valja uočiti da je zadano kontaktno opterećenje pk .50 7. P = pk ⋅ B ⋅ L = 117 ⋅ 3 ⋅ 4 = 1404 kN (ukupna sila temelja na tlo) -tablica raspodjele početnih i dodatnih naprezanja po dubini z [m] 0 5 10 15 20 σvo [kN/m2] 0 85 170 255 340 (B+z)(L+z) [m2] 12 72 182 342 552 ∆σv [kN/m2] 117.11 2.

4-6a). “beskonačnom trakom”.4 Dodatna naprezanja ispod ugla pravokutne jednoliko opterećene površine (Steinbrenner.1 q a) b) Slika 6.4. za koju je izraz dao Terzaghi (1943). prirast od 0. izvan pravokutnika.4-7) Na sl.Rudarsko-geološko-naftni fakultet 6. b b q q 0.9 q z β α 0. primjerice. gdje je Is = [β + sin β. (6. Mehanika tla ♦ interna skripta 85 .4-5. Steinbrenner (Steinbrenner. Kako je utjecajni koeficijent određen za dodatno naprezanje ispod ugla pravokutnog temelja. sl. 1934) je izveo rješenje za dodatno opterećenje u dubini z' ispod ugla pravokutnog temelja dimenzija b × l . 6. 1934 i Newmark 1935) Na osnovi Bousinesqovog rješenja. Razlikujemo dvije situacije: − za točku A.cos( β + 2 α) ] / π (6. možemo temelj smatrati tzv. 6. 6.4.2. 6. Vidi se da je.5 q 0. Budući da su najčešći oblici temelja pravokutni. ispod sredine trake oko 3.4-5 a) shema za proračun dodatnih vertikalnih naprezanja i b) prikaz širenja dodatnih vertikalnih naprezanja ispod trakastog temelja. utjecaj površinskog opterećenja relativno brzo opada s dubinom. 6. unutar pravokutnika i − za točku B.3 q cL ∆σV x 0. Prema tome.4 Dodatna naprezanja ispod trakastog opterećenja Newmarkova konstrukcija traži određene pripreme i ponešto zamoran postupak crtanja i proračunavanja veličina temelja u različitim mjerilima. Ako je jedna dimenzija vrlo dugačka. izvedeni su izrazi i konstrukcije prilagođeni upravo takvim temeljima. p.a: ∆σv = q ·Is. dodatno naprezanje ispod bilo koje točke pravokutnog temelja možemo dobiti linearnom kombinacijom takvih pravokutnika.4-8) Utjecajni koeficijent I određuje se prema dijagramu sa slike (sl. b (jedne i pol širine temeljne trake).7 q 0.4-6b) za odgovarajuću dubinu z'/b i odnos l/b. ispod stupa) do temeljne trake (za zidove). prema izrazu: ∆σ V = I ⋅ p .4-5b prikazan je rezultat takvog proračuna linijama jednakog intenziteta dodatnog naprezanja. temelj samac. Pravokutni temelji protežu se od najjednostavnijeg (i najčešćeg) kvadratnog oblika (za tzv. s time da je b < l (sl.

I= 2 2 2 2 2 2 1 2 1 2 (6. c) shema površina za proračun naprezanja ispod unutrašnje i d) vanjske točke na površini. postupa se prema shemi na sl. 6. To je dozvoljeno samo ako vrijedi pretpostavka da je sredina (poluprostor) linearna i elastična. Numeričku vrijednost za utjecajni koeficijent I. s time da se utjecaji dvaju pravokutnika izvan područja osnovnog pravokutnika (IIII i IIV) moraju oduzeti: I=I1+I2 .Rudarsko-geološko-naftni fakultet Za točku A.4-6c. Pravokutna površina se podijeli na četiri manja pravokutnika i za svaki od njih se odredi I (uvijek pazeći koja je manja. 0. a n = l / z . Nakon toga je postupa po jednakom principu kao kod točke A. navodi se prema Newmarku (Newmark. 0 0. ispod ugla pravokutno opterećene površine. Osnovni pravokutnik se produlji do točke B.4-11) Mehanika tla ♦ interna skripta 86 .4-9) Zbrajanje koeficijenata znači da ćemo djelovanja svih četiriju pravokutnika superponirati. postupa se prema shemi na sl. pa slijedi: I=I1+I2 + I3 +I4 (6. 1943): 1 2mn(m + n + 1) m + n + 2 2mn(m + n + 1) ⋅ 2 + tg −1 2 2 2 2 2 2 4π m + n − m n + 1 m + n + 1 m + n2 + m2n2 + 1 gdje je m = b / z .4-10) l a) z ∆σV b c) 1 1 A 1 1 d) ∆σ Iσ = q 05 15 1 2 0.4-6d. b) dijagram utjecajnog koeficijenta I. 0 2 B 0. a koja veća stranica). 0. 25 b) l b=1 l b=2 l b=∝ 1 3 2 4 + + - z' 1 b=m 4 6 8 10 Slika 6. Za točku B. 6. 1935.4-6 a) shema za proračun dodatnih vertikalnih naprezanja ispod ugla pravokutne površine. iz Terzaghi. a što je i bilo polazište za Boussinesqova i Steinbrennerova rješenja.I3 -I4 (6.

Mehanika tla ♦ interna skripta 87 . između opterećenja i temeljnog tla. koja će preraspodjeljivati kontaktna naprezanja. nalazi nasip čiji je temelj u neposrednom kontaktu s temeljnim tlom.l K K Slika 6. recimo. Naime. a opterećenje na površini temelja jednoliko rasprostrto. slijeganja su u formi udubljene plohe (sl. Kod proračuna slijeganja.13. onda će kroz nju prolaziti i linije slijeganja za temelje svih ostalih krutosti.b b 0.l K 0.13.4-7.b 0. veličine slijeganja proračunavaju se najčešće upravo za te točke.74. ako kroz tu točku prolazi linija slijeganja za vrlo kruti i za vrlo savitljivi temelj.l l K 0.4-7).4-7 Položaji karakterističnih točaka ispod pravokutnog temelja.4. Za sve krutosti temelja postoje točke u kojima su slijeganja jednaka (Grasshoff.5 Karakteristična točka Do sada smo promatrali samo opterećenja koja izravno djeluju na površinu. 6.Rudarsko-geološko-naftni fakultet 6. 1951) i zovu se karakteristične točke. U praksi je obično. sve točke temelja slijegaju se jednako. krutost temelja mala do vrlo mala ( EI = 0 ).b 0. Položaji karakterističnih točaka su prikazani na sl.13. posrednik neka temeljna konstrukcija određene krutosti. Ako je pak. Ako je krutost temelja velika (to se obično izražava s EI = ∞ ). U praksi je to slučaj kad se na površini.74.13. 6. kruti temelj K K savitljivi temelj 0.

Application des Potentiels à l'Étude de l'Équilibre et du Mouvement des Solides Élastiques. Mass. Veza između općih i glavnih naprezanja . σ −σ X τ= Z sin 2α − τ XZ cos 2α . H. John Willey & Sons. Massachusetts Institute of Technology. pp. [5] Lambe. (1934) Tafeln zur Setzungberechnung. (1951). Paris. i posmična naprezanja. 2 pp.Opća pravila. (1935). osim normalnih. prema: Teorijska mehanika tla. i 2 (6A-1) (6A-2) (6A-3) . Die Strasse. W. – Projektiranje pomoću terenskih ispitivanja. Dio 1. Berlin. Vol. Školska knjiga. 53-54. σ X −σ Z σ = σ X ⋅ sin 2 α + σ Z ⋅ cos 2 α + 2τ XY ⋅ sin α cos α . Dio 2. Der Bauingenieur. Smjerove glavnih naprezanja dobijemo tako da iz jednadžbi ravnoteže za prikazani element tla (sl. Guthier-Villard. W. Setzungberechnungen Starrer Fundamente mit Hilfe des Kennzeihnenden Punktes.. (1979). (1969).. M. Internatioal Conf. N. . 142-143. V. Exper. – Projektiranje pomoću laboratorijskih ispitivanja i Dio 3. T. 121-124 i Proc. McGraw-Hill Book Company. iz čega slijedi 2τ XZ tg 2α = . (1982).Rudarsko-geološko-naftni fakultet LITERATURA: [1] Boussinesq. & Whitman. Foundation analysis and design. New York. 1. uz uvjet τ = 0. [2] Bowles. New York. (1943) Theoretical soil mechanics. 2 = σ X −σZ 2 σ −σ Z  2 ±  X  + τ XZ 2   Mehanika tla ♦ interna skripta 88 . 6A-1): 2 odredimo kut α. Circular 24. Sta. Zagreb [7] Newmark. (6A-4) σ 1.Mohrove kružnice U općem su slučaju na svim plohama elementa tla. [4] Grasshoff.E. J. tiskano 1972. Univ. Vol. K. Cambridge. [6] Nonveiller. Soil Mechanics. Eurokod 7. J. (1885). 1936. DODATAK 6A. R. [9] Terzaghi.. Simplified computation o f vertical pressures in elastic foundations. E. Mehanika tla i temeljenje građevina. Illinois Eng. [8] Steinbremmer. pp. Soil mechanics. Beograd . Naučna knjiga. [3] EC 7 1994. Inc.

pol ravnina σv + σh 2 σh P α τ σ v σ Mohrova kružnica σv pozitivan smjer posmičnih naprezanja σ +τ σ1 Slika 6.Rudarsko-geološko-naftni fakultet σ3 ∆z ∆l ∆x σ τ α τ σ1 + σ3 2 σ1 P α σ 2α σ σ1 . a P je pol ravnina kroz koji se. Dva karakteristična primjera uporabe Mohrove kružnice prikazana su na sl. određuju naprezanja na po volji odabranoj ravnini (sl. 9A-1). Mehanika tla ♦ interna skripta 89 .σ3 2 Slika 6A-1 Mohrova kružnica naprezanja i pol ravnina. σv σ σh α τ σh τ P .. (6A-5) 2 2 σ −σ3 τ =− 1 sin 2α . Ako su horizontalna i vertikalna ujedno i glavna naprezanja vrijedi: σ + σ 2 σ1 + σ 3 σ = 1 + cos 2α .A-2 Određivanje naprezanja u kosoj ravnini kad su glavna naprezanja u vertikalnoj i horizontalnoj ravnini. provlačenjem paralele. τ). (6A-6) 2 Ovo je jednadžba kružnice u koordinatnom sustavu (σ. 6A-2 i 6A-3..

.A-3 Određivanje naprezanja kad su glavna naprezanja na kosim ravninama. pol ravnina α σ3 τ σ1 σ σ σ1 P Slika 6. Mehanika tla ♦ interna skripta 90 .Rudarsko-geološko-naftni fakultet σ1 σ σ3 τ α σ3 τ P ..

2 Proračun slijeganja na bazi teorije elastičnosti 7. primarno konsolidacijsko (sc) i sekundarno konsolidacijsko (ss): s total = s inst + s cons + s sec (7.1-1) Trenutno slijeganje nastupa neposredno nakon promjene opterećenja. uzroci i vrste Slijeganje je vertikalni pomak površine tla (ili temeljne konstrukcije). može biti i tlo ispod građevine koje se može nalaziti na različitim dubinama. Budući da je tlo porozno. se slijeganje slojeva od koherentnih tala razvija s vremenom. Stanje ili proces prilikom kojeg dolazi do istjecanja vode. često koristi teorija elastičnosti gdje se tlo tretira kao homogen linearno elastičan materijal. dinamičkih efekata i sl. a izrazito je sporo kod zasićenih slabopropusnih tala (glina. 7. prah. Stanje ili proces prilikom kojeg ne dolazi do istjecanja vode. a ne više istjecanja vode.1 Koncentrirana sila na površini linearno-elastičnog poluprostora Ovdje će se prikazati rješenja (u zatvorenom obliku) proračuna slijeganja za opterećenja na elastičnom poluprostoru (za sada bez obzira radi li se o dreniranom ili dreniranom stanju). Teško ga je procijeniti jer: je tlo nehomogeno. potrebno je uzeti i utjecaj istjecanja vode na proračun deformacija. odnosno promjene volumena nazivamo nedreniranim stanjem Konsolidacijsko slijeganje (primarno) je posljedica promjene i oblika i volumena uslijed istjecanja viška vode iz pora. no može se javiti i uslijed drugih pojava – zbog sniženja razine podzemne vode. U inženjerstvu se. Slijeganje je najčešće uzrokovano opterećenjem.Rudarsko-geološko-naftni fakultet 7 SLIJEGANJE TLA 7. za proračun slijeganja. bit će prikazani modeli koji tlo tretiraju kao jednokomponentni materijal. Puzanje je izraženo uglavnom kod visokoplastičnih glina i treseta. Za početak. Sliježu se i pojedinačni dijelovi građevine. jako zaglinjeni pijesak ili šljunak). kao što su: temelji. Kod krupnozrnatih tala je to i najizraženija komponenta slijeganja. koji nastaje pod djelovanjem opterećenja. u ovom slučaju. a zatim će se prikazati modeliranje promjene volumena tla uslijed istjecanja vode iz pora. a u porama se nalazi voda i/ili zrak.2. temeljne ploče.1 Slijeganje – pojam. Zbog toga je određivanje slijeganja u mehanici tla ispravnije nazvati procjenom (prognozom) nego proračunom. Kod slabopropusnih. Smatra se da je puzanje posljedica deformacije samih čestica. Površina tla. potpuno saturiranih tala (zbog nemogućnosti brzog istjecanja vode iz pora) izazvano je samo promjenom oblika tla (distorzionom deformacijom). puzanja. tlo ima složene odnose naprezanja i deformacija. Mehanika tla ♦ interna skripta 91 . odnosno promjene volumena nazivamo dreniranim stanjem Konsolidacijsko slijeganje (sekundarno) je izazvano puzanjem tla (deformacijom pri konstantnom opterećenju). Općenito se ukupno slijeganje (st) može podijeliti na: trenutno (si). je teško odrediti reprezentativne parametre deformabilnosti tla. a izraženo je kod koherentnih tala. a bez promjene volumena. piloti i sl.

7.2-1) horizontalna udaljenost od sile do točke u kojoj se izračunava slijeganje.. Youngov modul elastičnosti (tla). može se slijeganje izračunati izravno (u zatvorenom obliku).2 Slijeganje uslijed kontinuiranog opterećenja na kružnoj površini izotropnog elastičnog poluprorstora Za kružnu površinu..Rudarsko-geološko-naftni fakultet P r sP z Slika 7. (1 − ν 2 ) ⋅ P π ⋅E ⋅r (7.2-1 Aksonometrijski prikaz slijeganja ispod koncentrirane sile na elastičnom poluprostoru. veličina koncentrirane sile. Kada je sloj tla relativno velike debljine. opterećenu kontinuiranim opterećenjem. q. ν . radijusa – R. E . Ono se može prikazati u obliku formule u koju je potrebno samo uvrstiti tražene parametre....2.. Da je rješenje u zatvorenom obliku. Poissonov koeficijent (tla). znači da je ono točno (a ne približno) rješenje određenog rubnog problema.2-1: Mehanika tla ♦ interna skripta 92 . ipak ima jedan nedostatak za praktičnu primjenu jer je prema njemu slijeganju ispod hvatišta sile (za r = 0) beskonačno veliko (singularna točka). r . Iako taj izraz daje točne vrijednosti slijeganja. na temelju Boussinesqovog rješenja (Boussinesq.2-1): sP = gdje je: P ... 1885) za djelovanje koncentrirane sile na površini homogenog elastičnog poluprostora (slika 7. slijeganje se izračunava kao integral jednadžbe 7. i kada se parametri stišljivosti ne mijenjaju po dubini. u odnosu na veličinu opterećene površine. veličine F.

7. (7.3 Slijeganje ispod ugla pravokutno opterećene plohe Slijeganje ispod ugla pravokutne plohe.2-2 Aksonometrijski prikaz slijeganja ispod kružno opterećene površine. pa čak i za relativno propusne prašinaste materijale. ( ) ( ) ( ) ( ) ( ) Mehanika tla ♦ interna skripta 93 . dobije iz izraza (prema Bowles. dobije se: 2 ⋅ (1 − ν 2 ) ⋅ q ⋅ R s qRo = . koeficijent koji je odredio Steinbrenner (1934). Za središte kružne plohe. Iz gornje jednadžbe se dobije rješenje na temelju kojeg se može odrediti slijeganje za bilo koju točku na horizontalnoj udaljenosti r od središta kružne plohe: q ⋅ R ⋅ Ir s qR = (7. Ovaj je izraz primjenljiv za razne tipove propusnih materijala (šljunke i pijeske).2-2).Rudarsko-geološko-naftni fakultet s qR = (1 − ν 2 ) ⋅ q ⋅ dF ∫∫ π ⋅ E ⋅ r .2.2-3) E gdje je Ir utjecajni koeficijent.2-4) E r0 q r sqr sqr0 z Slika 7. (F ) (7. 1982): 2   1+ l +1 2 1 l   l b (7. a za kruti temelj treba uzeti 7% manji koeficijent. ovisan o ν i r.2-3. 7. dimenzija l × b ( l > b) izračunava se prema q ⋅ b ⋅ (1 − ν 2 ) ⋅ I b . na temelju izraza 7.2-5) s qbo = E gdje se Ib. (7.2-6) Ib =  ln + ln  + l + 1  b b l π b   b   Ovo je rješenje za fleksibilni temelj.2-2) gdje je dF element kružno opterećene površine jednolikim opterećenjem q (sl.

(7. E' Mehanika tla ♦ interna skripta (7. primarno konsolidacijsko i sekundarno konsolidacijsko slijeganje.5 slijedi: 3 ⋅ E' Et = . ν’) se može uspostaviti veza na temelju činjenice da voda ne može preuzeti posmik tj. primjerice.5 ⋅ q ⋅ r0 2 2 ⋅ (1 + ν ') = = q ⋅ r0 .5) i ( E’ .2. gdje smo winst pripisali nedreniranom. (7. (7. da je modul posmika G svojstvo samo čvrstih čestica i u nedreniranom i dreniranom stanju.Rudarsko-geološko-naftni fakultet l>b l b q sqb 0 z Slika 7.2-12) 94 . Tada je vrijednost ν = 0. promjena vertikalne deformacije jednaka je sumi bočnih deformacija). kao dio ukupnog slijeganja.1-1. razlikujemo početno. da je G = G’.2-7) 2(1 + ν ) Iz uvjeta da je G = G’ slijedi Et E' = . a scons dreniranom stanju. središte kružne plohe (izraz 7.2-9) 2(1 + ν ') Na temelju gornjeg izraza može se dobiti odnos početnog i konsolidacijskog slijeganja za. Et Et 3 3⋅ E' (7.52 )⋅ q ⋅ r0 1. Prema teoriji elastičnosti je E G= . Ponašanje tla s vodom. 7.2-11) Konsolidacijsko je slijeganje povezano s efektivnim parametrima: 2(1 −ν 2 )⋅ q ⋅ R scons = . (7. s total = s inst + s cons + s sec .2-10) E Početno slijeganje (bez promjene volumena.2-3 Aksonometrijski prikaz slijeganja ispod ugla pravokutno opterećene površine. ν = 0. tj.2-4): 2 ⋅ (1 − ν 2 )⋅ q ⋅ r0 sqro = . ν = 0. Između dva para parametara ( Et . Ovdje ćemo pokazati kako treba razlikovati i parametre tla Et i ν koji se odnose na tlo s vodom (a odgovaraju nedreniranom stanju) od parametara koji se odnose na skelet (čvrste čestice) tla E’ i ν’ (i odgovaraju dreniranom stanju).2-8) 2(1 + ν ) 2(1 + ν ') a uz ν = 0. tj. kad nije omogućeno dreniranje.5 (tj.4 Početno i konsolidacijsko slijeganje temelja na površini potpuno saturiranog poroznog elastičnog poluprostora U izrazu 7.5) je onda sinst = 2(1 − 0. određuje nestišljiva voda u porama (tlo je potpuno saturirano).

kapa uzorka mikroura (mjeri pomak δ) prsten koji sprečava bočnu deformaciju uzorak porozni kamen (omogućava jednoliko dreniranje uzorka) Slika 7. obično promjera 6 do 7cm. u pravilu. Mehanika tla ♦ interna skripta 95 .3. Treba ih razlikovati od rješenja pomoću numeričke integracije koja će biti prikazana u slijedećem potpoglavlju. 0.3. a zaν = 0. 7. Zbog opterećivanja.6 s cons 2(1 − ν ) 2(1 − ν ) 1. a porozni kamenovi (pločice) s gornje i donje strane omogućuju dreniranje uzorka. pa se sve odvija u jednoj dimenziji (u smjeru vertikalne osi).2) kojega zato i nazivamo edometarski model slijeganja.1 Edometar i edometarski model Nedostatak izraza za slijeganje po teoriji elastičnosti je što su primjenljivi samo ako se za tlo može pretpostaviti da je homogeno i izotropno. ali su zato potpunije modelirane karakteristike deformabilnosti slojeva. tzv. Češći je slučaj da je tlo horizontalno uslojeno. konsolidacijsko slijeganje je (za uobičajene vrijednosti Poissonovog koeficijenta.3 Proračun slijeganja za slučaj spriječenih bočnih deformacija 7. preko kape uzorka. Deformabilnost uzorka se ispituje tako da se optereti vertikalno.3) za 40%.Rudarsko-geološko-naftni fakultet Odnos dvaju slijeganja onda ovisi samo o vrijednosti Poissonovnog koeficijenta: sinst 1 +ν 1 1 1 = = . Naziv edometarski model potječe od edometra. ugrađuju samo uzorci koherentnih materijala. nego u zatvorenim rješenjima teorije elastičnosti. a tada u obzir treba uzeti parametre deformabilnosti svakog sloja. 7. u kojemu su uprošćeni uvjeti deformacija tla. veće od početnog.4 Dakle. Pri opterećivanju se uzorak ne može bočno širiti jer je sa strane omeđen krutim prstenom ( ε h = 0 ). uzorak je valjkastog oblika. U edometar (sl. Takav isti rubni uvjet vrijedi za numerički model slijeganja (vidi 7. laboratorijskog uređaja za mjerenje deformabilnosti tla.3-1 Edometar. u pornoj se vodi uzorka povećaju gradijenti i voda istječe u prostor oko uzorka.2 i 0. odnosno 60%. U takvom je slučaju bolje primijeniti pojednostavljeni. vertikalna deformacija uzorka je upravo jednaka volumenu istisnute vode podijeljenom s površinom uzorka. za ν = 0.2 ⇒ .3 ⇒ (7. Obzirom da nema bočne deformacije. Komentar: Ovdje prikazana rješenja za proračun slijeganja se mogu odrediti samo za jednostavnije probleme teorije elastičnosti. a visine oko 2cm. edometarski model tla.3-1) se. prema teoriji elastičnosti.2-13) 2 1.

a svo opterećenje preuzimaju opruge (opruge stisnute. ∆σ ' = p i ∆u = 0 . izveden iz prethodnog.3-3) U edometru se ne može mjeriti porni tlak. uzorak se sliježe (drenirano stanje). Za svaki stupanj opterećenja čeka se obično 24 sata što je ujedno i radni ciklus u geomehaničkom laboratoriju (od jutra do jutra).3-2) Na kraju druge faze edometarskog pokusa višak vode je istekao kroz otvore. zbog mogućnosti dreniranja vode na krajevima uzorka. (7. Naime. Otvori uz rub poklopca su mali. Na sl. odigrava slijedeće: I FAZA: (t0 = 0) u početku svo opterećenje preuzima voda (kao krući medij). s istjecanjem vode iz pora. ∆u = p i ∆σ ' = 0 (7. pri određenom stupnju opterećenja.3-2 Faze edometarskog pokusa. 7. II FAZA:(t > t0) voda koja prolazi između čvrstih čestica i kroz porozne kamenove prelazi u okolinu. a prikazuje ovisnost slijeganja uzorka o efektivnim vertikalnim naprezanjima (na kraju II faze kad se smatra da su porni tlakovi jednaki nuli). 7.3-3a. Slijeganje. Mehanika tla ♦ interna skripta 96 .3-1) U II fazi. opterećenje δt I faza II faza Slika 7. U I fazi svo opterećenje preuzima voda (opruge su opuštene). Poklopac je oslonjen na opruge koje predstavljaju skelet tla (sl. a čvrste čestice nisu opterećene. opterećenje preuzimaju i čvrste čestice. tj. pa zbog toga treba čekati da se slijeganje. Praktički nema promjene volumena uzorka (nedrenirano stanje). 7. edometarski dijagram. a porni tlak je jednak nuli). a dio opruge: p=∆u+∆σ’. u edometru se nakon nanošenja opterećenja. (7.3-2).Rudarsko-geološko-naftni fakultet Opterećenje se nanosi u stupnjevima i to tako da je svaki slijedeći stupanj opterećenja dva puta veći od prethodnog. a volumen uzorka se smanjuje. je prikazano na dijagramu na sl. Ove se faze mogu predočiti slikovito tako da se uzorak u edometru prikaže kao lonac s vodom koji ima poklopac. Dio dodatnog opterećenja preuzima voda. a što je znak da je prestalo istjecanje vode iz pora. po stupnjevima opterećenja. Kod svakog stupnja opterećenja se mora čekati da višak vode izađe iz uzorka.3-3b je tzv. pa voda sporo istječe. umiri.

3-3. (7.Rudarsko-geološko-naftni fakultet edometarski dijagram δt p1 p2 p3 p4 0 II faza 24 δk δk1 konačno slijeganje p1= p 1' p2= p 2' p3= p 3' p4= p 4' t [sati] δk1 δk1 δk1 p1 p2 p3 p4 log p stupnjevi opterećenja I faza a) ∆u ≈ 0 b) Slika 7. δki s promjenom koeficijenata pora e. e0 + 1 1 + e0 Mehanika tla ♦ interna skripta (7. hs a koeficijent pora nakon slijeganja (hc ostaje konstantan). hs (7. a) dijagram slijeganja uzorka u vremenu i b) edometarski dijagram.3-6) h0 hv + hs Veza relativne deformacije i koeficijenata pora e dana je izrazom e −e ∆e ε= 0 1= . promjena visine izravno je povezana s promjenom koeficijenta pora. Običaj je da se edometarski dijagram prikazuje. Kod slijeganja uzorka u edometru mijenja se samo sadržaj vode (čvrste čestice ostaju) pa se uzorak može prikazati i kao na ∆h hv h0 h 1 čvrste čestice hs ∆h v hv1 Slika 7.3-5) Deformacija uzorka tla je: ∆h h −h ε = v = v v1 / : hs . e0 = (7.3-7) 97 .3-4 Promjena visine edometarskog uzorka za prvi stupanj opterećenja. Budući da je spriječeno bočno širenje. 7. sl.3-4) e1 = h v1 . umjesto sa slijeganjem uzorka. Početni koeficijent pora je hv .3-4.

nakon normalne konsolidacije. Na sl. ako se naprezanja na osi abscisa nanesu u logaritamskom mjerilu. tj. Tada se. indeks kompresije i indeks rekompresije.indeks rekompresije σg. za koherentne materijale.3-5. nije praktično u proračunima baratati s edometarskim modulom kao parametrom deformabilnosti materijala. e cr c ra s r t er e cc će n e stupanj prekonsolidacije OCR = cr σP σg cr je cc σg σ σg σp σ a) b) cc... To je zbog toga što je deformabilnost tla drugačija pri opterećenju i rasterećenju. tj. 7. Rezultati ispitivanja u edometru takvog materijala pokazat će naglo povećanje stišljivosti uzorka (prijelaz od nagiba cr u cc) kad opterećenje premaši naprezanje od vlastite težine sloja iz kojega je uzorak izvađen (σg). 7. element tla će pokazati lom u Mehanika tla ♦ interna skripta 98 . Čest je.geološko (geostatičko ) opterećenje (od vlastite težine) Slika 7. (NK). sl. ipak. promjene koeficijenta pora mogu linearizirati.3-7.3-5. pa je edometarski modul: ∆σ ' ∆σ '⋅(1 + eo ) E oed = = (7. može definirati parametar deformabilnosti materijala koji je konstantan u velikom rasponu naprezanja (dužine s nagibima cc i cr..3-5. međutim.2 Normalno konsolidirano (NK) i prekonsolidirano tlo (PK) Gore spomenute promjene deformabilnosti (odnosno nagiba dužina) imaju porijeklo u geološkom procesu nastajanja slojeva tla. normalno konsolidirano (sl. međutim da. prikazati pravcem (vidi grafičku konstrukciju na sl. edometarski se dijagram sastoji od nekoliko dužina. iako lineariziran. Pokazalo se. b). 7. prikazani su edometarski dijagrami za tzv.3-10).Rudarsko-geološko-naftni fakultet gdje je ∆e promjena poroziteta koja odgovara promjeni naprezanja ∆σ’. slučaj da.. današnje stanje tla je posljedica događanja u njegovoj geološkoj povijesti. nagibi cc i cr.3. tj. obično djelovanjem vode ili vjetra.3-8) εz ∆e Treba imati na umu da edometarski modul nije konstanta materijala već vrijedi samo za prirast naprezanja od σg’ do σg’+ ∆σ’. Zbog toga. Karakteristična je točka na dijagramu gdje je naprezanje u edometru jednako normalnom naprezanju u tlu. Iako toga sloja više nema. 7. Pretpostavlja se da su horizontalni slojevi tla nastali taloženjem u mirnoj vodi i da su postigli ravnotežno stanje naprezanja uslijed vlastite težine.3-5 Edometarski dijagram za normalnokonsolidirano i prekonsolidirano tlo.. 7...). a tlo normalno konsolidiranim. 7.. Vidi se da.indeks kompresije cr. dio tla (sloj) bude odnesen. a) i prekonsolidirano tlo (sl. Takav proces nazivamo normalnom konsolidacijom.

Ovdje se vidi da je važno znati. Posljedica promjene naprezanja je promjena koeficijenta pora uzorka.3-11) Mehanika tla ♦ interna skripta 99 . Takvo tlo nazivamo prekonsolidiranim tlom (PK).3-10) (7. Slijeganje tla nastaje kao posljedica promjene naprezanja od σg’ na σg’+ ∆σ’ (sl.3-9) σ g + ∆σ c ∆e .). σg (7.3-6. 1 + e0 σg ε NK = (7. σg p0 p0 površina z ∆σ σv σg uzorak tla izvađen iz ove dubine Slika 7. e e NK PK cr cr ∆eNK cc ∆ePK cc ∆σ σg σ σg ∆σ σp σ Slika 7. za proračun slijeganja je li tlo NK ili PK i koja su početna naprezanja u tlu. 7. a odnos najvećeg naprezanja u povijesti (σp).3-7 Prirast koeficijenta pora kod normalnokons. 7. Za NK se računa prema: ∆e NK = c0 ⋅ log a relativna deformacija σ g + ∆σ . prema današnjem (σg). Kažemo da tlo “pamti” svoju povijest. = c ⋅ log 1 + e0 1 + e0 σg Za PK će to biti (sl.3-7): σ g + ∆σ c ε = r ⋅ log . i prekonsolidiranog tla.Rudarsko-geološko-naftni fakultet edometarskom dijagramu na mjestu najvećeg prethodnog naprezanja. stupnjem prekonsolidacije OCR (overconsolidation ratio): OCR = σp .3-6 Opterećenje elementa tla na dubini z.

to se odredi iz vlažnosti i gustoće tla ( Gs . i 7. Ako je uzorak bio potpuno zasićen. što je ujedno i slijeganje površine tla.3-11. Kako se određuju nagibi cr i cc vidi se na slici. Kroz eo se povuče horizontala do naprezanja koje odgovara vlastitoj težini tla.). Konstrukcija nagiba cr na cc. zbroj relativnih deformacija od površine do dubine z u kojoj se još osjeća utjecaj opterećenja površine (to je oko dubine u kojoj se dodatno naprezanje smanji na 1/10 početne vrijednosti ): Mehanika tla ♦ interna skripta 100 .05) eo . Prvo treba odrediti početni koeficijent pora.3-7. i slijeganja NK su znatno veća od slijeganja u PK za jednake ostale uvjete.).3 Konstrukcija edometarskog dijagrama iz mjerenih vrijednosti Edometarski dijagrami na sl.Rudarsko-geološko-naftni fakultet Komentar: Budući da je cc znatno veći od cr. 7. Casagrande je (1936) predložio da se točka prekonsolidacije konstruira tako (sl.3-10 u obzir se uzima nelinearno ponašanje tla jer su cr i cc nagibi pravaca. ali i pogrešaka za vrijeme mjerenja u edometru . Konstrukcija točke naprezanja prekonsolidacije. ali u polulogaritamskom mjerilu. Na završni dio krivulje se povuče asimptota i gdje ona siječe simetralu kuta – tu je tražena točka. 7. Stvarni dijagrami često nemaju tako jasne prelaze od nagiba cr na cc i obrnuto. što znači da su u linearnom mjerilu ti pravci krivulje. 7. uzorak treba opterećivati sve dok se ne zbije na (0.3.4+0.3-9 i 7. Izrazima 7. Da se dobije jasni završni dio. 7. su idealizirani edometarski dijagrami. pa možemo reći da edometarski model točnije opisuje ponašanje (koherentnih) materijala nego što se to dobije računom s edometarskim modulom. 7.4 Teoretske pretpostavke za proračun slijeganja pomoću edometarskog modela Tada je primjerenije modelirati slijeganje tla kao stupca bez bočnih deformacija (sl.trenja između kape uzorka i stjenci prstena te nagnutosti kape uzorka. Pri tome je vertikalna deformacija. transporta i ugradnje u edometar.) da se u točki najveće zakrivljenosti na dijagramu povuku horizontala.0). (za Sr = 1. Ovim se izrazom također u obzir uzima različito ponašanje pri opterećenju i rasterećenju. tangenta i simetrala kuta među njima.3. 7. To može biti posljedica poremećenosti uzorka prilikom vađenja iz tla.3-10. a onda se ta točka spoji s točkom prekonsolidacije (sl. w.3-9.3-5. eo): eo= Gs . Zbog toga su razni autori dali prijedloge konstrukcije (odnosno rekonstrukcije) elemenata edometarskog dijagrama. w = Sr .

5 0. e poremećen uzorak "neporemećen uzorak" ≅(0.4+0.05)×e0 log p → ≅(0.7 0.r s/r w =1. p0= naprezanje od težine stupca tla e0 A Cr poremećen uzorak pc= prekonsolidacijsko naprezanje "djevičanska" krivulja "neporemećen uzorak" "djevičanska krivulja" ← koeficijent pora.6 0.3-10 Grafička konstrukcija nagiba cr i cc.3-13) Ukupna se deformacija može odrediti množenjem relativne deformacije s visinom štapa.4+0. e Cs Cr Cc ← koeficijent pora.3 10 100 1000 naprezanje [kPa] 10000 Slika 7.9 ≅ α/2 tangenta 0.Rudarsko-geološko-naftni fakultet σp=900 kPa 1 e0=wN .4 0. e 0.008 0. lo. odnosno. ako naprezanje nije jednoliko po cijeloj visini (kao što je to slučaj s dodatnim Mehanika tla ♦ interna skripta 101 . 0 z (7. s = ∫ ε z ⋅ dz .8 koeficijent pora.3-9 Grafička konstrukcija točke prekonsolidacije (Casagrande.1)×e0 log p → a) b) Slika 7. 1936).

7.3-15 do 7. (7. Termin edometarski modul.3-14) E Ako je stupac materijala bočno opterećen sa ∆σx i ∆σy.3-14 je modul. εx i εy = 0. relativna se vertikalna deformacija dobije prema: ∆σ ε= .3-17b) E Iz izraza 7. (7.Youngov modul (sl. (7. uglavnom spriječene.Rudarsko-geološko-naftni fakultet naprezanjima). E (1 − ν ) E oed = . vertikalna deformacija izražava se kao funkcija vertikalnih i horizontalnih naprezanja.3-18)   (1 + ν ) ⋅ (1 − 2ν )  Izraz u nazivniku. može se dobiti odnos  E ⋅ (1 − ν )  ε z = ∆σ z /  (7.3-11. samo dobiven uz uvjet deformacije stupca tla. za razliku od ostalih modula. prema izrazu: 1 ε z = σ z − ν (σ x + σ y ) . Kada je veza linearna. potrebno je znati odnose (veze) naprezanja i deformacija za promatrani materijal (tlo).. pa ih se može uzeti da su jednake nuli tj.3-17a) E 1 ε y = [σ z − ν (σ x + σ z )] = 0 .3–11 a) elastični štap i b) stupac kao modeli za proračun slijeganja. stupac se zbog numeričke integracije podijeli na dijelove. . (7.3-17. kad se usporedi s jed.. Da se odredi relativna deformacija. Odavde možemo izvesti odnos između naprezanja i deformacija koji nazivamo edometarskim modulom (prema laboratorijskom uređaju u kojemu se mjeri (kao što ćemo kasnije vidjeti) i označava s Eoed.3-19) [ ] [ ] [ ] ∆σz ∆σz ∆σx = 0 ∆σy = 0 ∆σx l y ∆σ ∆σz a) ∆σz b) Slika 7. uključuje da su pri njegovom određenju bočne deformacije bile jednake nuli.3-20) (1 + ν )(1 − 2ν ) Mehanika tla ♦ interna skripta 102 .3-15) E Prema teoriji elastičnosti. a) (7. 7. odnosno ε z = ∆σ z / E oed (7.3-16) E Za deformacije u ostala dva smjera se analogno mogu napisati odgovarajući izrazi. U tlu su bočne deformacije. 1 ε x = σ x − ν (σ y + σ z ) = 0 (7. onda je 1 ε z = ⋅ ∆σ z − ν ⋅ (∆σ x + ∆σ y ) . gdje je E. zbog utjecaja okolnog tla.

) izračunava slijeganje tla.3-27) h1 Prema tome. koji mogu biti stvarni (tj. za svaki ∆z. (7. ako se edometarski moduli po slojevima razlikuju.Rudarsko-geološko-naftni fakultet Prema izrazu 7.3-12. ako je edometarski modul konstantan s dubinom. tako se s manjom greškom može odabrati prosječno dodatno naprezanje za svaki sloj (sl.3-12).3-25) odnosno s = ∑ si . Da se zna koje sve slojeve treba uzeti u proračun slijeganja treba najprije odrediti tzv. visine hi. E oed ∫ 0 Približno numeričko integriranje svodi se na zbroj: 1 z s= (7. slijeganje sloja 1 može se odrediti množenjem debljine toga sloja s relativnom deformacijom.3-23) ∑ σ z ∆z . 7. Utjecajnom dubinom može se smatrati dubina do koje se «osjeća» promjena dodatnih naprezanja uslijed vanjskog opterećenja. Slijeganja pojedinih slojeva daju ukupno slijeganje. Ukupno slijeganje određuje se zbrajanjem slijeganja slojeva: ∆σ i s = ∑ si = ∑ ε i ⋅ hi = ∑ ⋅ hi (7. Za primjer prema sl. 7.3-12 dobivamo približan izraz za slijeganje (približan jer je uvedena pretpostavka da su bočne deformacije jednake nuli): . može se napisati i z 1 (7.5 Postupak proračuna slijeganja pomoću edometarskog modela Postupak proračuna slijeganja teče tako da se. (7. iz čega je s1 = ε 1 ⋅ h1 . Stupac tla se podijeli na slojeve. Slijeganje se izračunava kao zbroj slijeganja slojeva (visine hi) ispod opterećene površine.3-24) 0 E oedi 0 s=∫ z σ z ⋅ dz 7. na temelju izračunatih dodatnih naprezanja (poglavlje 6. naime. je to: s1+s2+s3+s4 = s. i =1 4 (7. potrebno je uzeti drugačiji Eoed.3-22) s= σ z ⋅ dz .3-26) Relativna deformacija sloja 1 je: s ε 1 = 1 . E oed 0 odnosno.3-21) E oed odnosno. utjecajnu dubinu. z 1 s=∑ σ zi ∆z i . Prema njemačkim normama (DIN4019) to je dubina u kojoj je dodatno naprezanje jednako 20% geostatičkog. (7.3-28) E oedi Mehanika tla ♦ interna skripta 103 .3. (7. ako se ispod te dubine ne nalazi izrazito stišljivi sloj tla. granice sloja se postave na mjestima promjene svojstava tla) ili umjetni (stupac se podijeli na slojeve radi točnije numeričke integracije iako se može raditi o potpuno homogenom tlu).

moduli se obično određuju na osnovi terenskih ispitivanja. Edometarski modul je svojstvo materijala. su formule za slijeganje jednostavnije.Rudarsko-geološko-naftni fakultet površina ∆σ1 prosječno naprezanje u sloju 1 s1 sloj 1 s2 sloj 2 slijeganje u sloju 1 debljina sloja 1 h1 h2 s3 h3 s4 h4 ∆σ2 ∆σ3 ∆σ4 nestišljivo tlo (stijena) sloj 3 sloj 4 Slika 7. Tu su moguće veće greške. a moduli određeni za slična tla na drugim lokacijama mogu poslužiti samo za ocjenu «reda veličine». edometar. što je vrlo čest slučaj. jer se voda u takvim materijalima polagano disipira. Za svaku novu lokaciju se edometarski moduli moraju odrediti. prilagođen upravo za određivanje tog modula. Ipak.). Eoed. umjesto dva E’ i ν’. je laboratorijski uređaj. tj. jer se u njemu ispituje stišljivost uzorka u uvjetima spriječene bočne deformacije. Komentar: Proračunom slijeganja pomoću edometarskog modula zanemaruju se bočne deformacije u tlu. se dobro može modelirati stišljivost horizontalno uslojenog tla. a s time i slijeganja u njima manja. pogotovo ako je tlo zasićeno vodom. dok je problem slijeganja u sitnozrnim materijalima složen. međutim. olakotna okolnost je da su moduli takvih materijala veći. Zbog toga slijeganje sitnozrnih materijala izračunavamo sumiranjem deformacija. Mehanika tla ♦ interna skripta 104 . Zbog toga se proračuni pomoću edometarskog modula smatraju prihvatljivim za krupnozrne materijale. za materijale kod kojih se uzorci ne mogu izvaditi tako da ostanu u prirodnom stanju (šljunak i pijesak).3-12 Shema za proračun slijeganja tla. pa proces slijeganja dugo traje. ali takav proračun ima određene prednosti jer: je potrebno odrediti samo jedan parametar materijala. ili korelacija s njima (vidi poglavlje 3. nego u sitnozrnatim materijalima.

Utjecaj naprezanja na stišljivost može se uzeti u obzir tako da se.3-31) ε z = c log Z σ 'Z 1 + e0 7. Kad to nije slučaj. budući da nema bočnih deformacija. kao primjerice. Realno. i ako se odredi indeks kompresije cc te indeks rekompresije cr može se odrediti relativna deformacija za neki sloj prema c σ ' + ∆σ Z .7 Ocjena točnosti proračuna slijeganja pomoću edometarskog modela U ovom će se odjeljku pokazati koliko na određivanje veličine slijeganja utječe pretpostavka da nema bočnih deformacija. ∆σ ' z ) dz . kod normalnokonsolidiranih koherentnih materijala. taj modul ovisi o veličini početnih (geostatičkih) i dodatnih naprezanja u svakom sloju. izračunatih prema točnom i približnom rješenju. potpoglavlje 7.-27 se koristi za određivanje slijeganja kad se u proračunu može pretpostaviti da je edometarski modul konstantan za svaki sloj.3-29) gdje je σ’z početno. pri čemu se u obzir uzima utjecaj promjene naprezanja na svojstva deformabilnosti tla. u izraz za slijeganje izravno uvrste odgovarajuće relativne deformacije koje se dobiju na temelju mjerenja u edometru. umjesto Eoed. a E = Eoed.5): ∆e( z ) εz = (7.Rudarsko-geološko-naftni fakultet 7. Izraz 7.3. a ∆σ’z dodatno efektivno vertikalno naprezanje.3-32 dobije se izraz za edometarsko slijeganje: q ⋅ b ⋅ I b ⋅ (1 + ν ') ⋅ (1 − 2ν ') (7.3. (7. dakle: s = ∫ ε z (σ ' z . Prema 7.3-32) E Ovaj će izraz biti upotrijebljen i za ocjenu slijeganja s edometarskim modulom tako da će se.3-35) s oed = (1 − ν ' )⋅ E ' Odnos edometarskog slijeganja i teoretski točnog ovisi samo o vrijednosti Poissonovog koeficijenta: s oed (1 + ν ')(1 − 2ν ') 1 − 2ν ' . u tlu bočne deformacije nisu u potpunosti spriječene.3. (7. Odgovarajući εz se dobije mjerenjem.3-36) = = s qb (1 − ν ')(1 − ν ' 2 ) (1 − ν ')2 Mehanika tla ♦ interna skripta 105 .3-19: E ' (1 − ν ') E oed = .6 Proračun slijeganja po edometarskom modelu sumiranjem deformacija Izraz za slijeganje 7. Naime.3-34) (1 + ν ')(1 − 2ν ') Uvrštenjem edometarskog modula u izraz 7. (7. (7. (7.3-12 je. na temelju edometarskog dijagrama (vidi u nastavku.2-5 postaje tada q ⋅ b ⋅ Ib s oed = . slijeganje se može točnije odrediti izravnim sumiranjem deformacija po dubini. uvrstiti da je ν = 0. pa će se ovdje pokazati usporedba slijeganja pravokutnog temelja. Točno rješenje za taj slučaj glasi (izraz 7.3-33) E oed Eoed je. (7. prema 7.2-5): q ⋅ b ⋅ (1 − ν 2 ) ⋅ I b s qb = .3-30) 1 + eo Ako je poznat početni koeficijent pora e0.

2 0. i za vrlo male inkremente naprezanja nastat će veliki inkrementi deformacija (slijeganja).3-1.3-1 Utjecaj Poissonovog koeficijenta na odnos edometarskog i teoretski točnog slijeganja. pa se primjenjuju. cu. biti to veća što je veći ν’. Dodatak A. Zato se često primjenjuju korelacije na temelju terenskih mjerenja. osim izračunavanja slijeganja. s proračunom dozvoljenog opterećenja tla određuju se ne samo maksimalna naprezanja na tlo već i područje u kojemu su izrazi za slijeganja još uvijek primjenljivi (o dozvoljenom opterećenju tla vidi poglavlje 10.94 0. Početna slijeganja.4 0. naravno. za razna stanja naprezanja. ne odgovaraju stvarnom stanju jer će tlo kod nekog naprezanja popustiti. odnosno edometarskog modula). Za vrijednost ν’ = 0. Te uzorke nije uvijek jednostavno izvaditi. s proračunom slijeganja preko edometarskog modula. kod ozbiljnijih zahvata.Rudarsko-geološko-naftni fakultet Utjecaj Poissonovog koeficijenta na odnos edometarskog i teoretski točnog slijeganja prikazan je u tablici 7. odnosno lom tla. Za krupnozrnate materijale se u praksi ne računaju jer se smatra da se početna slijeganja događaju za vrijeme gradnje.00 0.56 0.) i na njemu se. Određivanje deformacijskih parametara tla za proračun slijeganja Za proračun slijeganja. Tablica 7.00 Pogreška će. ali s preciznim mjerenjem deformacija (za normalno konsolidirana tla).82 0.99 0. Početna i konsolidacijska slijeganja. troosnih pokusa (anizotropno konsolidirani-nedrenirani). Ovdje ćemo navesti neke praktične upute za određivanje parametara stišljivosti za početna te početna i konsolidacijska slijeganja (prema Bowles. Za to je potrebno imati neporemećen uzorak koji se ugradi u edometar ili troosni uređaj (vidi poglavlje 9. Procjenjuju se na temelju: ukupnih slijeganja (početna plus konsolidacijska). statičke sonde (CPT) i Mehanika tla ♦ interna skripta 106 .5. Za krupnozrnate materijale se moduli određuju na temelju korelacija s terenskim mjerenjima: broja udaraca iz SPP-a (N). Zbog toga se kod temelja građevina. 1982). dobit će se sve veća slijeganja i tako u beskonačnost. Za inženjerske se konstrukcije u pravilu traže dovoljno veliki faktori sigurnosti kako bi radna naprezanja bila dovoljno mala da budu u području u kojemu su ranije navedeni izrazi za slijeganja još uvijek primjenljivi.3 0.1 0. Neporemećeni se uzorci mogu vaditi samo kod koherentnih tala. s qd Komentar uz izraze za slijeganja: Slijeganje i lom tla ispod temelja. potrebno je što je moguće točnije odrediti veličine deformacijskih parametara tla (Youngovog modula i Poissonovog koeficijenta. Ako se u izraze za slijeganja uvrštavaju sve veća naprezanja. Prema tomu.5 0. odrede odgovarajući moduli. ν’ sed / sqb 0 1. Takvi rezultati. moraju provjeriti i naprezanja koja dovode do loma tla ispod temelja (dozvoljena kontaktna naprezanja prema odgovarajućem pravilniku). postupci vađenja neporemećenih uzoraka su skupi. Za koherentna tla se određuju na temelju ispitivanja neporemećenih uzoraka u edometru. korelacija s nedreniranom čvrstoćom.). postupak određivanja slijeganja preko edometarskog modula je s neupotrebljiv jer je oed = 0 . uglavnom.

New York. Bowles.5 0.35 0.25 0. 60.Rudarsko-geološko-naftni fakultet probnog opterećenja. Foundation analysis and design.15 0. Et.3 0.3 0. E’. Soil Mechanics and Foundation Eng.2 do 0.3 do 0.36 0. fini stijena prapor led beton BIBLIOGRAFIJA: [1] [2] [3] ν’ 0. (Cambridge. Guthier-Villard. E. J. Massachusets). u tlu na temelju cu (nedrenirane čvrstoće) i indeksa plastičnosti Ip.3 0. The determination of the preconsolidation load and its practical significance. Paris.1 do 0.4 0.4 do 0. A-2 i A-3. tip gline Ip> 30 ili organske gline Ip< 30 ili krute gline 1 < OCR <2 2 < OCR Et 100 do 500 cu 500 do 1500 cu 800 do 1200 cu 1500 do 2000 cu Tablica A-3 Tipične vrijednosti Poissonovog koeficijenta ν’. Application des Potentiels à l'Étude de l'Équilibre et du Mouvement des Solides Élastiques. Neke korelacije za određivanje modula elastičnosti za drenirano Et i nedrenirano stanje E’ u tlu te Poissonovog koeficijenta ν’ na temelju N i qc (otpora šiljka u statičkom pokusu i pokusa jednoosne čvrstoće) prikazane su u tablicama A-1. nezasićena pjeskovita glina prah pijesak. p. Casagrande. (1982).15 Boussinesq.2 do 0. - tip tla pijesak zaglinjeni pijesak prašinasti pijesak šljunkovit pijesak meka glina preko N 500 (N+15) 18000+750N (15200 do 22000)ln N 320 (N+15) 300(N+6) 1200(N+6) - preko qc 2 do 4 qc 2(1+Dr2) qc 3 do 6 qc 1 do 2 qc 6 do 8 qc Tablica A-2 Korelacije za određivanje modula elastičnosti za nedrenirano stanje. tip tla glina. Tablica A-1 Korelacije za određivanje modula elastičnosti za drenirano. Conf. J. McGraw-Hill Book Company. zbijen pijesak.4 0.1 do 0. i nedrenirano stanje. 107 Mehanika tla ♦ interna skripta . zasićena glina.E. of 1st Int. A. tlu te na temelju N i qc (u kN/m2). (1885). (1936).1 do 0. grubi pijesak. Proc.

E. pp. 53-54. [7] Nonveiller. tiskano 1972. W. (1935). prema: Teorijska mehanika tla. Die Strasse.. . H. [9] Steinbremmer. Eurokod 7. Illinois Eng. New York. Dio 2. Vol. Berlin. M.. pp. Simplified computation o f vertical pressures in elastic foundations. Soil Mechanics. Naučna knjiga. (1979). Setzungberechnungen Starrer Fundamente mit Hilfe des Kennzeihnenden Punktes.. Sta. Internatioal Conf.Rudarsko-geološko-naftni fakultet [4] EC 7 1994. 142-143. (1969). – Projektiranje pomoću terenskih ispitivanja. 121-124 i Proc. Massachusetts Institute of Technology. Exper. Zagreb [8] Newmark. W. – Projektiranje pomoću laboratorijskih ispitivanja i Dio 3. Inc. Univ. (1951). (1943) Theoretical soil mechanics. 1. Der Bauingenieur. Beograd Mehanika tla ♦ interna skripta 108 . [5] Grasshoff. Školska knjiga.Opća pravila. Vol. Mehanika tla i temeljenje građevina. [10] Terzaghi. 1936. Circular 24. & Whitman. V. K. Dio 1. Cambridge. R. Soil mechanics. N. [6] Lambe. 2 pp. (1934) Tafeln zur Setzungberechnung. T. Mass. John Willey & Sons.

primarno konsolidacijskog i sekundarno konsolidacijskog (sekundarna konsolidacija je zanimljiva samo kod određenih vrsta materijala. U sitnozrnim materijalima. pa i godinama. Na slici 8.1-1 Prikaz stanja naprezanja i pornih tlakova u slojevima. VREMENSKI TOK SLIJEGANJA . važno na spojevima nasipa i mostova. a razina podzemne vode se nalazi u sloju šljunka iznad sloja gline.) navedeno je da se slijeganje sastoji od tri komponente (jed. Za opterećenje koje se prostire na ograničenoj površini potrebno je u obzir uzeti reduciranje naprezanja po dubini (v.). pogotovo ako su im pore ispunjene vodom. jer se u tom slučaju dodatno naprezanje prostire jednoliko (kostantno) s dubinom. Ukupno slijeganje površine tla je zbroj slijeganja slojeva šljunka.1-1.3 je prikazan edometarski model u kojemu se slijeganje razmatra kao da se odvija u dvije faze. s naprezanjem p po cijeloj površini6. voda koja prolazi između čvrstih čestica i kroz porozne kamenove prelazi u okolinu (drenirano stanje). sloj gline između slojeva šljunka i pijeska.1-1) Pretpostavlja se da je opterećena cijela površina kako bi primjer bio jednostavniji. pa je za sada nećemo razmatrati). pa efektivna naprezanja sporo rastu. Do sada smo promatrali samo apsolutne iznose slijeganja. pijeska i gline: w = wGW + wSU + wCI (8.1 Važnost određivanja vremenskog toka slijeganja U poglavlju o slijeganju (pog. ili tek nakon duljeg vremena. porni pretlak ∆u koji je nastao od nanošenja opterećenja. 7. Zatim nastupa (za t > t0) sekundarna konsolidacija. pa je svo slijeganje primarno konsolidacijsko. To je.): trenutnog. Slijeganje se u krupnozrnim materijalima događa praktički istovremeno s nanošenjem opterećenja. a s njima i slijeganja. s vremenom se nasip sliježe. Opterećivanjem površine tla.KONSOLIDACIJA 8. opterećenim dodatnim naprezanjem p. primjerice. između mosta i nasipa se stvori denivelacija. Mehanika tla ♦ interna skripta 109 6 . Nije nas zanimalo hoće li se ono dogoditi brzo. p = ∆σ GW p' ∆u CI SU u ti+1 tkonačno smjer tečenja vode iz sloja gline γ γ' σ g' σg ti t0 p = ∆σ z Slika 8.1-1. koji u početku mogu biti poravnati. u edometru nema niti trenutnog slijeganja. slijeganja nisu trenutna već se mogu razvijati mjesecima. U pog 7. u prvoj (t0 = 0) u početku svo opterećenje preuzima voda (kao krući medij). 7. poglavlje 5. zbog slabe propusnosti.Rudarsko-geološko-naftni fakultet 8. nastaju dodatna naprezanja uslijed kojih će se ti slojevi slegnuti. Budući da (u t0 = 0) nema promjene volumena. a čvrste čestice nisu opterećene i nema promjene volumena uzorka (nedrenirano stanje). pa vozila udaraju u most. sporo se disipira (raspršuje). prikazano je uslojeno tlo. Kod koherentnih materijala.

U logaritamskom se mjerilu (sl. može odrediti konsolidacija sloja.-9) tj. 8. Primjenom Darcyijeviog zakona. "višak vode") teče iz sloja gline prema tim slojevima.): Sloj gline je u kontaktu s propusnijim materijalima u kojima porni pretlak brzo pada na nulu. Tako su rubni uvjeti sloja gline jednaki onima u edometru (v.Rudarsko-geološko-naftni fakultet Ovo se slijeganje može prikazati i grafički (sl. Primjer odgovara slučaju jednodimenzionalne konsolidacije (granice slojeva i opterećenja su daleko). iz parametara dobivenih u edometru. dugo "ništa ne događa". naime. opterećenje prelazi na skelet tla (čvrste čestice) koji se zbog toga sliježe (primarna konsolidacija). 5. U linearnom se. pa bi graf bio izdužen i nepregledan (sl.] 10 100 1000 10 10 slijeganje u glini w [cm] w [cm] I FAZA: primarna konsolidacija II FAZA: sekundarna konsolidacija 20 20 a) a) Slika 8. a za smjerove x i y (balans masa):  ∂ vx ∂ vz  dV   (8.1-2.-9)  ∂ x + ∂ z dxdz = dt . linearno mjerilo t [mj. 8.2-2) pojednostavljuje na: ∆q = ∆q z =  k  ∂ z 2  ⋅ dxdydz . pa konsolidacija uzorka u edometru po svemu odgovara sloju in situ. Kako se smanjuju porni tlakovi tako se (zbog uvjeta ravnoteže u smjeru osi z) moraju povećavati vertikalna efektivna naprezanja tj.2-1 se  ∂ 2h  (8. U teoretskom prikazu procesa konsolidacije pokazat ćemo da se može uspostaviti jednostavna veza između edometra i sloja i kako se. pon.4. 8. b) završetak primarne konsolidacije odredi tako da se u točki infleksije povuče tangenta.Fröhlichom. Gdje se te dvije krivulje sijeku završava primarna.] 0 0 1 2 3 4 5 6 7 0 0. pa dio porne vode (tzv.1-2. lijeva strana izraza 8.1 1 log mjerilo t [mj. 1936). Edometarski model. a).    Mehanika tla ♦ interna skripta 110 . mjerilu. jed 5.4. poglavlje 7.2-1.   Promatrajmo samo tečenje i deformacija u smjeru z. Početne su postavke jednake kao i kod tečenja vode u tlu (poglavlje 5. zajedno s matematičarom O.01 0. a započinje sekundarna konsolidacija. pa se sve odvija samo u vertikalnom smjeru..2 Teorija primarne konsolidacije Teoriju konsolidacije je. da je pri protjecanju kroz element tla promjena protoka jednaka promjeni volumena vode u elementu tla u vremenu. Sloj gline ima veće ukupne potencijale. dakle promatramo jednodimenzionalan problem. a završetak krivulje aproksimira također pravcem. Grafički prikaz vremenskog toka slijeganja. razradio “otac mehanike tla” Karl Terzagi (Terzaghi & Fröhlich.K.). Uobičajeno je da se vremenski tok slijeganja prikazuje grafički u logaritamskom mjerilu jer se tako dugotrajne promjene mogu smjestiti na malom prostoru. jedino što je uzorak u edometru puno tanji od sloja i konsolidacija je puno brža.1-2.1-2. 8.

3-7. korištenjem 8. Uvjet ravnoteže u smjeru osi z: σ v = γ ⋅ z + p0 (8. (8.): ∂e ∆σ =ε = . Prije nego što prijeđemo na dobivanje konačnih izraza.0) i da je linearna veza naprezanja i deformacija. slučaj ćemo pojednostaviti tako da ćemo. osim uvjeta ravnoteže u vertikalnom smjeru. Rješavat će se slučaj kakav je prikazan na sl.2-11) k ⋅ E oed ⋅ 2 = ∂t ∂z gdje je ue porast pornog tlaka uslijed nanošenja opterećenja na površini.2-8) k⋅ 2 1+ e ∂ t ∂z 3. 1 ∂σ v ∂2h k⋅ 2 = . 7.2-1. volumen vode koji istekne iz pora elementa tla jednak je promjeni volumena vode u elementu (jednadžbe 8.2-6) k ⋅ = + Sr 2  1 + eo  ∂t ∂t ∂z  Budući da promjenu volumena elementa treba povezati s opterećenjem na površini (da se dobije slijeganje).2-4) 1 + eo Promjena volumena vode u elementu tla u vremenu je onda:  ∂ V w ∂  S r ⋅ eo  ∆q = = (8. pretpostaviti da je tlo potpuno zasićeno (Sr = 1. uz uvjet da nema promjene Sr-a: ∂ 2h 1 ∂e = ⋅ . je pretpostavljeno da je proces vremenski nepromjenljiv tj.2-6). potrebno je u gornji izraz uvesti i vezu naprezanja i deformacija. Izrazi na temelju kojih se izvodi jednadžba konsolidacije su. U slučaju primarne konsolidacije se element tla sliježe i imamo da je ∂ Vw ≠ 0.2-2 i 8.2-7) 2.ue (iz jed.2-3) ∂t Volumen vode u elementu tla se može izraziti preko stupnja zasićenosti Sr i koeficijenta pora e : S ⋅e Vw= r o ⋅ dxdydz . 8. Ravnoteža masa (jed. da se volumen elementa tla kroz koji voda protječe u vremenu ne mijenja. (8.Rudarsko-geološko-naftni fakultet U poglavlju 5. (8.  ∂ t ∂ t o  Iz uvjeta ravnoteže masa (balansa masa). 8.2-11) i promatramo jednostavan slučaj kad nema promjene ukupnog naprezanja na površini u vremenu. (8. (8.2-9 postaje .2-10) E oed ∂t ∂z ∂ 2 h ∂σ v .2-12) ∂t ∂t .2-9) 1 + eo E oed Jednadžba 8.2-6. 8. (σv=σ’v+ue) (8. Odnosi naprezanja i deformacija (jed.2-5) ∂ Sr ∂ e 1  ∂ 2h  eo ⋅ . dobit ćemo na desnoj strani ∂u ∂σ ' v =− e (8. dakle: 1. Ako umjesto efektivnog naprezanja σ’v uvrstimo σv .2-5)  1 + e ⋅ dxdydz  . (8. Mehanika tla ♦ interna skripta 111 .

(8. (8. rubni uvjet: Ako od opterećenja p u prvom trenutku nastane porni pretlak u0.2. umjesto h.13. 8.2-18) i vremenski faktor Tv = cv ⋅ 2 . Ne možemo još tražiti rješenje za jed.Rudarsko-geološko-naftni fakultet p0 r. H pa se 8.2-19) ∂Z 2 ∂Tv Diferencijalna jednadžba se rješava uz zadane početne i rubne uvjete.2-16 svodi na ∂ 2 u e ∂u e = . p. Z = 1. 8. z ue σ' hp stat c) Slika 8. (8. zbog pojave opterećenja na površini (slika 8. njihove druge derivacije po ordinati z bit će jednake nuli.2. 8.z p0 t Z=0 . 1. Ako u lijevu stranu jed. dolje).2-15) cv = γw Parametar cv nazivamo koeficijentom konsolidacije. Ukupni potencijal h možemo na slijedeći način prebaciti u porast pornog tlaka ue (sl. b. a i b): u u h=hg+(hpstat+hpe) = hg+ stat + e .0 γ h . svesti na jednu funkciju.2-1. pa će ostati samo druga derivacija ue i dobit ćemo k ⋅ E oed ∂u e ∂u e ⋅ 2 = (8.2-1 a) Skica početnih i dodatnih naprezanja za rješavanje problema jednodimenzionalne konsolidacije.2-13) γw γw gdje je ue porast pornog tlaka.11 uvrstimo.2-1. (8. ∂t ∂z Ovo je oblik hiperbolične parcijalne diferencijalne jednadžbe koji se rješava uvođenjem bezdimenzionalnih varijabli: z bezdimenzionalna dubina Z = .2-17) H t (8. tada prelazi u ∂ 2u ∂u (8. u smjeru osi z te b) prikaz promjene u vremenu vertikalnih totalnih naprezanja i c) pornih tlakova i efektivnih naprezanja u dubini z.2-14) γw ∂t ∂z Izraz uz derivaciju s lijeve strane se sastoji od konstanti pa ga možemo zamijeniti k ⋅ E oed jednom: .2-13. dakle. γw .2-11 jer imamo derivacije različitih funkcija. z H H hg h u. onda je početni uvjet je da je Mehanika tla ♦ interna skripta 112 . a jed.0 σv = γ z + p0 Z = 2.2-16) cv ⋅ 2e = e . u odnosu na već postojeći od vlastite težine vode ustat. izraz 8. Moramo ga. σ' b) uu = p 0 p0 a) σv γ. obzirom da su hg i ustat linearne funkcije. 8. v.

tj. 0 0 M = π (8. slika 8. m = 1...8 1 1. površina U= = t . konačno slijeganje. Definira se još i U.5 2 0.4 0.9 0.8 1 (u 0 .5 2 0 0. trenutno slijeganje.6 0.8 1 TV c) Slika 8. svo dodatno opterećenje u prvom trenutku preuzima voda u porama i to po čitavoj visini sloja.5 z Z=H 1 0. (8. (8.1 1. pa se U može shvatiti i kao bezdimenzionalno slijeganje. 8. Rješenje se dobije kao suma niza trigonometrijskih funkcija (trigonometrijski red): m =∞ 2 2u ue = ∑ 0 (sin MZ )e − M Tv (8.2-21) tj.2-2 Grafički prikaz rješenja jednadžbe konsolidacije.u e) / u 0 a) 0 20 (u 0 . prosječni stupanj konsolidacije. t > 0 => ue = 0 za Z=0 i Z=2. na gornjem i donjem rubu sloja koji se konsolidira. nakon početne vrijednosti ue = uo.8 1 0 0. rubni uvjet: za svaki kasniji t.4 0.2-2 b): w osjen.6 0. w0.2 0.2. prema sl.6 Tv = 0. 2.Rudarsko-geološko-naftni fakultet t= 0 => ue = u0.3 . (8. 2 Rješenje se može prikazati i u obliku dijagrama..2 0.2-23) Tv = 0 0.. Mehanika tla ♦ interna skripta 113 ..5 0.2-24) ukupna površina wo gdje je: wt.2 0.2-22) m =0 M gdje je: (2m + 1).4 0. za 0 ≤ Z ≤ 2 .6 0.u e) / u 0 b) U [%] 40 60 80 100 0 0.2-20) tj...2 0.2-2. ue odmah pada na nulu. a značenje mu je.4 0..

2-2 c) ili tab.403 0. pa se koristi samo prvi član rješenja u jed. Tv: w c ⋅t U = t i TV = v 2 (7.4 0. pa tamo dolazi do brzog slijeganja.2-1 Numeričke vrijednosti za U iTV .slijeganje i vrijeme su bez dimenzija. a slijeganje u vremenu se izračuna iz odnosa U : TV koji se očita iz dijagrama na sl.2-22. 8. p ∆u ∆u H=h h H=2 b) a) Slika 8. nastaju veliki gradijenti na gornjem i donjem rubu sloja gline.60 je Tv = -0. 8.848 Prema ovom modelu se vidi da brzina slijeganja ne ovisi o intenzitetu opterećenja.085.031 0. Prema Craig (1978) se veza U i Tv može numerički jednostavno izraziti na slijedeći za U < 0.2-25a) (7. kao u edometru). a varijable .2-25) wo H gdje je wt slijeganje koje odgovara vremenu t . a u srednjem djelu je tek za Tv>0.071 0.197 0.2-3 "Put dreniranja" za slučaj jednostranog i obostranog dreniranja. Vremenski tok slijeganja. za slučaj konstantnog opterećenja. pa se.Rudarsko-geološko-naftni fakultet Nekoliko komentara u vezi s rješenjem (Lambe & Whitman.2 0.3 0.126 0.0 su gradijenti uvijek jednaki nuli.5 0.7 0.1 0. Rješenje vrijedi za jednodimenzionalni slučaj (tj. se onda izračuna tako da se..6 0. pa nema tečenja kroz sredinu. 0.287 0.567 0. 8.933 log (1-U ) . U problemima slijeganja u vremenu.05. varijable su prosječni stupanj konsolidacije U i vremenski faktor. za svaki konkretni primjer mogu prilagoditi vrsti materijala i debljini sloja koji se sliježe. H2 .8 0.3 su krivulje normaliziranih pornih tlakova su skoro čista sinusna funkcija.60 je Tv = πU2/4.0. spriječeno bočno širenje.008 0.2-1. − za Z = 1. 1969): − odmah nakon opterećivanja. (7. − za Tv>0.9 U Tv 0.2-25b) način: Mehanika tla ♦ interna skripta 114 . gdje je t = Tv ⋅ cv Tablica 8. 8. a za U >0. a H je ”put dreniranja” prema sl. za konkretni sloj prvo izračuna konačno slijeganje.2-3.

v.5875 Mehanika tla ♦ interna skripta 115 .2 − 2 → (uo − ue) / uo Tv = 0.8.0 gdje je z dubina sloja u kojem određujemo porni tlak z= h 4.7 m2/god.0 H 2. s kontaktnim opterećenjem pk = 120 kN/m2.0 = = 2. Koeficijent konsolidacije iznosi cv = 4. Potrebno je odrediti porni tlak na sredini sloja gline dubine 5m.0 z u0 ue p0 z'=5m H H h=4m L t0 t6mj.Rudarsko-geološko-naftni fakultet Primjer 8.0 [m] 2 2 Određivanje vremenskog faktora Tv = cv ⋅ t 4.0 2 2 Z =1 → dijagram. B GW Z=0 Z = 1.5875 2. p.7 ⋅ 0.0 2 H2 Određivanje bezdimenzionalne dubine Z= z 2. p0=120 kN/m2 r. GW Slika P8.2-1 Prije šest mjeseci postavljen je temelj dimenzija B×L = 3×4.2-4 Utjecaj dodatnog opterećenja p0 na razvoj pornog pretlaka u ovisonsti o vremenu.0 = = 1. Komentar: Sloj gline omeđen je s obje strane fino graduiranim šljunkom stoga ima mogućnost obostranog dreniranja pa je ukupni put dreniranja jednak polovini debljine sloja Rješenje: H= h 4.0 CI Z = 2.5 = = 0.0 = = 2. Sloj gline debljine 4m omeđen fino graduiranim šljunkom.

p.5875 z Z=H 1 0.7 Komentar: Porni pretlak u0 u trenutku t = 0 na sredini sloja jednak je naprezanju na toj dubini izazvanim dodatnim opterećenjem.7 0.0 kN/m 2 Porni pretlak nakon šest mjeseci Mehanika tla ♦ interna skripta 116 . U ovom slučaju dodatno naprezanje ćemo odrediti metodom raspodjele naprezanja 1:2.5 Tv=0.0 kN P kN / m 2 ∆σ v = ′)( L + z ′) (B + z 1440.0 + 5) ∆σ v = 20.0 ⋅ 4.2 0.naprezanja).8 0 0.0 kN / m 2 ∆σ v = uo [ ] [ ] [ ] u0 =20.0 = 1440.0 ⋅ 3. v.6 Tv = 0.1 1.5 2 0. 0 GW 2 4 5m 5 CI Dubina [m] 6 8 GW Slika P8.ue) / u 0 Slika P8.8 1 (u 0 .2-6 Dijagram raspodjele naprezanja po dubini 10 P = po ⋅ B ⋅ L = 120.9 0.4 0.2 0.0 + 5)(4.0 ∆σ v = kN / m 2 (3.4 0.5875 (uo − ue) / uo = 0. p0=120 kN/m2 0 Dodatno naprezanje ∆σ [kN/m2] 120 20 40 80 r.6 0. Za raspodjelu naprezanja po dubini koriste se razne metode (poglavlje 6 .2-5 Očitana vrijednost koeficijenta (uo − ue ) / uo za izračunate vrijednosti Z = 1 i Tv = 0.Rudarsko-geološko-naftni fakultet 0 Tv = 0 0.

Rudarsko-geološko-naftni fakultet (uo − ue) / uo = 0.3 ⋅ 20. smatra se da je krivulja "najbolja" negdje oko sredine. Tako odredimo početak i kraj primarne konsolidacije. 1978).7 ue = 0. pa se. pa se s edometrom sve može brže obaviti (uglavnom za 24 sata).2-15 ako su poznati koeficijenti vodopropusnosti i edometarski modul.vremenska os u logaritamskom mjerilu. Budući da je logaritam za t = 0.3-1).0 = 6.3-1 Prilagodba dijagrama mjerenja vremenskog toka slijeganja u edometru i određivanje cv prema Casagrandeu.0 kN / m 2 ue = 6. U prva dva slučaja se pretpostavlja da se konsolidacija sloja tla i uzorka u edometru odvijaju prema istom zakonu .3 ⋅ uo = 0.0 2 . Budući da je uzorak u edometru daleko tanji od sloja tla. 8.197 ⋅ 1. beskonačno velik. prema Casagrandeu i Tayloru (izvor Craig. ovisi o kvadratu puta dreniranja). u njemu će se primarna konsolidacija daleko brže odvijati (sjetite se. cv = Tv 12 t 50% H Slika 8. pa se za reprezentativnu Mehanika tla ♦ interna skripta 117 . Može se izračunati iz izraza 8. treba odrediti na temelju ispitivanja uzoraka u laboratoriju.3-1.3 Određivanje koeficijenata konsolidacije u laboratoriju Koeficijent konsolidacije je svojstvo materijala. Budući da su krajnje vrijednosti dobivene rekonstrukcijom. početak krivulje određuje se aproksimacijom logaritamske krivulje parabolom i to tako da se uzmu po dvije vrijednosti vremena na absici od kojih se veća dobije množenjem manje s brojem 4 (primjerice 2s i 8s. Početak se odredi tako da se odsječak na ordinati za te dvije vrijednosti prenese od manje vrijednosti prema gore (veličina a na slici 8. prema tome.razlika je samo u visini sloja koji se sliježe (konsolidira). na temelju pokusa u edometru. Casagrande (1938) . ili 4s i 16s).0 kN / m 2 [ ] [ ] 8. Čest su još dva načina izravnog određivanja cv-a.0164 cm 2 / s = Tv = cv 2 . t50% = 12 s tp 1 logt [s] 1000 10000 2 810 a 100 U0% t1 4t a U50% U100% pomak [mm] t H 2 0. Završetak primarne konsolidacije određuje se povlačenjem tangenti (u točki infleksije i na asimptotu za velike vrijednosti) na krivulju kao i na sl. cv = 0.

vremenska os je u mjerilu drugog korijena. t  s  Postupak po Casagrandeu je više u upotrebi u Evropi. po Tayloru. Postupak po Tayloru uzima kao mjerodavni 90%-tni stupanj konsolidacije i koef. gdje je d horizontalna udaljenost pravca kroz ishodište od osi ordinate.0  cm 2  (8.15 d. Koeficijent konsolidacije se tada odredi kao što je prikazano izrazima na slici 8.3-2 Prilagodba dijagrama mjerenja vremenskog toka slijeganja u edometru i određivanje cv. a po Tayloru u SAD-u.197 ⋅ 1. što je približno 1.0  cm 2  (8.197).848 ⋅ 1. 0.3-2). pomoću izraza 0.0 cm.Rudarsko-geološko-naftni fakultet točku uzima prosječni stupanj konsolidacije U50 (odgovarajući Tv = 0. za koji se očita vrijeme konsolidacije t50.  t  s  Taylor (1948) . Vrijeme 90-postotne konsolidacije određuje se povlačenjem pravca iz ishodišta koji siječe krivulju slijeganja na udaljenosti 0.3-2) cv = .15d Slika 8. Mehanika tla ♦ interna skripta 118 . Pristup je sličan. s time što ima i vrijednost za t = 0.3-2) cv = . konsolidacije se odredi prema izrazu. Put dreniranja u edometru je pola visine uzorka (uzorak je obostrano dreniran). a koji se najbolje približava krivulji u početku slijeganja (slika 8.3-1. t90% √t [s] U90% pomak [mm] d 0. Prema Duncanu (1993). po Tayloru se dobivaju nešto bolje vrijednosti cv. koji je uspoređivao rezultate iz laboratorija i dugotrajna mjerenja in situ. .

Dodatno opterećenje se kasnije ukloni. primjerice nasip koji daje opterećenje p povisi. Ovdje se prikazuju dva načina: − povećavanjem slijeganja u početku pomoću predopterećenja.4-1). p predopterećenje. određuje se kao funkcija njihovog razmaka. Raspored drenova (tlocrtno) može biti kvadratičan i trokutast (sl. p t [s] slijeganje od p w(p) w (p + ∆p) pomak [mm] slijeganje od p + ∆p uklanjanje ∆p Slika 8. nepoželjna pojava jer se često odvija još dugo nakon dovršetka građenja. Mehanika tla ♦ interna skripta 119 . Zbog toga se primjenjuju mjere da se slijeganja od konsolidacije. Drenovi su u visini površine tla povezani horizontalnim drenom (ako sam nasip nije dovoljno propustan). Tako se izbjegavaju naknadna slijeganja. Drenovi se izvode kao vertikalni stupovi od šljunkovitog ili nekog drugog propusnog materijala.4 Ubrzanje konsolidacije Konsolidacija je za građevine. − ubrzavanje slijeganja bušenim drenovima. koja se i inače moraju dogoditi. ali veće opterećenje postiže veća slijeganja u kraćem vremenu. II način: pomoću vertikalnih bušenih drenova Drugi je način za ubrzanje konsolidacije bušenje vertikalnih drenova u tlu koje se sliježe (slika 8.). vrijeme konsolidacije se ubrzava s kvadratom puta dreniranja. ne može ubrzati slijeganje. R. Izradom drenova se skraćuje put dreniranja. doduše. u pravilu. u odnosu na potrebnu visinu. 8. pa tako nastaju pomaci i pukotine na konstrukcijama.4-2. s. I način: predopterećenje Jedna od metoda je da se opterećenje poveća s takozvanim predopterećenjem koje se može postaviti na neki teren dugo prije početka gradnje. ∆p stalno opterećenje. 8. Diferencijalna jednadžba za konsolidaciju kad je omogućeno dreniranje istovremenu u vertikalnom i horizontalnom smjeru su (prema.Rudarsko-geološko-naftni fakultet 8. Polumjer utjecaja pojedinog drena.4-2). 1978). odnosno velika naknadna slijeganja (vitoperenje) i pukotine na prometnicama.4-1 Prikaz ubrzanja slijeganja predopterećenjem. Danas je uobičajeno da se za te svrhe koriste razni umjetni materijali. Takvo opterećenje. teoretski. i time poveća opterećenje na p + ∆p (sl. dogode što ranije (primjerice. Drugi je način da se. za vrijeme gradnje nasipa). Craig.

525 .) Ovi će se izrazi rabiti u primjeru za ubrzanje konsolidacije pomoću vertikalnih drenova.za vertikalno dreniranje Uv i Tv = v 2 . 4R Zajednički prosječni stupanj konsolidacije U dobije se prema (1-U) = (1-Uv) · (1-Ur).) Analogno prema rješenjima za jednodimenzionalnu konsolidaciju.4-2. s H=h 2rd nepropusno vertikalni dren s R = 0. b) polumjeri utjecaja drenova. s nasip horizontalni dren d s R = 0. (8. kao funkcije njihovog rasporeda (kvadratični i trokutni). s a) b) Slika 8.za radijalno dreniranje Ur i Tr = h 2 .Rudarsko-geološko-naftni fakultet  ∂ 2 u 1 ∂u  ∂u ∂ 2u  + cv 2 = ch  2 +  ∂r ∂t r ∂r  ∂z   (8. definiraju se prosječni stupanj i vremenski faktori: c ⋅t .4-3.4-2 a) skica za ubrzanje konsolidacije ugradnjom vertikalnih drenova.a) H c ⋅t (8. R. Mehanika tla ♦ interna skripta 120 .b) . a (8.4-1.564 .4-2.

4-2.5 24. (1 .7 ⋅ 0 . bit će p = ∆σ = 65 kN/m2. Predviđeno je da se to postigne bušenim vertikalnim drenovima. Tlo ispod gline je nepropusno i nestišljivo. nasip se smije slegnuti još samo 2. (P8. 8. iz čega je potrebni Ur = 0. i E oed = 4000 2 .5 U= = 0.5 cm. Svojstva gline su: kN cv = 4.2 0.42 1 0 0 10 1 Ur √ 24.9 ⋅ 0 . uslijed izgradnje nasipa.4-4. Tlo ispod gline je nepropusno.5 tada = 0. Zadatak je ustanoviti razmak drenova u kvadratnom rasteru (mogu se ugraditi samo drenovi promjera 40 cm).) 2 2 Tr 4R 4 ⋅ 0 .7 m2/god.) 0 n 51015 20 r 0.17 i (P8. Craig. Promjena naprezanja. Rješenje: Konačno slijeganje sloja gline je: wk = ∆σ ’· d / Eoed = 65 ·10 / 4000 = 0. (P8.5 10 1 0.9 m2/god.7 24.5 cm.2 m. 1978).2cm.4-3.Rudarsko-geološko-naftni fakultet Primjer 8.) Tv = v 2 = 10 2 H c ⋅t 7 . ch =7.U) = (1-Uv) · (1-Ur).4-1 Proračun vertikalnih drenova.) 16. 8. Mehanika tla ♦ interna skripta 121 . pa će ukupni (za vertikalno i horizontalno dreniranje) prosječni stup. Konstruirat će se nasip na 10 m debelom stišljivom sloju gline (sl. k.).4-3.001 0. kons.162 m = 16. pa je d = H. m Komentar: Koeficijent propusnosti.85 .7 T :1 9 b) n 20 Slika P 8.7 Tr = h 2 = = 2 ⇒n= .2 · n (gdje je n utjecajni koeficijent za kojeg su pripremljeni dijagrami: veza vremenskog faktora i prosječnog stupnja konsolidacije za radijalno dreniranje).01 Tr 0.4-1..4-1 Dijagram odnosa Ur i Tr (gore) i dijagram za grafičku interpolaciju (dolje) (prema.2 − 2.82. a radijus utjecaja drena R = n · rd = 0. tada biti 16.0. Nakon što prođe šest mjeseci od početka gradnje nasipa.17) · (1-Ur).33 0.1 a) 0.85) = (1-0. (P8.2 Polumjer pješčanog drena je rd = 0.0235 ⇒ U v = 0.4-2. je obično veći u horizontalnom nego u vertikalnom smjeru pa je zato ch > cv. Konsolidaciju zbog toga treba ubrzati. pa slijedi => (1.2 ⋅ n n Zajednički prosječni stupanj konsolidacije U dobije se prema jed. Vremenski faktori za vertikalno i horizontalno dreniranje (za pola godine) su c ⋅ t 4 . Nakon šest mjeseci se tlo smije slegnuti samo još 2.

(1993). sec. (gore). Van Nostrand Reinhold Company. Tražena se vrijednost očita na mjestu presjecišta te krivulje s pravcem nagiba 1:1.564 0. Nonveiller. edit. U jed. (1936) Theorie der Setzung von Tonschichten. (1978).82.4-1. Tablica P 8... 8. Lambe. Verlag . Journal of geotechnical engineering. Leipzig und Wien.M. Naučna knjiga. R. – Projektiranje pomoću laboratorijskih ispitivanja i Dio 3. – Projektiranje pomoću terenskih ispitivanja. pa je s = = = 3. (1979).4-5. Inc.564 BIBLIOGRAFIJA: [1] [2] [3] [4] [5] [6] [7] Craig. K. P8. za Ur = 0.. T. n Tr 24. odrediti parametar n.). W.7 Tr 5 10 15 0. tiskano 1972. & Fröhlich.6 7.8 R R = 0. Zagreb Terzaghi.. Dio 2. J. (1969). John Willey & Sons. prema: Teorijska mehanika tla. New York.4-2. P8. Duncan. Beograd Terzaghi.K. Soil mechanics.Opća pravila. Massachusetts Institute of Technology. . 1. P8.2·9 = 1.1 8. Mehanika tla i temeljenje građevina. Eurokod 7. Limitations of conventional analysis of consolidation settlement.42 11.Rudarsko-geološko-naftni fakultet Da se odredi razmak drenova. & Whitman.2m .4-2. U dijagramima za radijalnu konsolidaciju ucrtane su vrijednosti Ur i Tr samo za vrijednosti n = 5. Twenty-seventh Terzaghi lecture. Za ostale vrijednosti n-ova. 1333-1359. New York.20 0.8m. potrebno je. (P8. K.F. Školska knjiga. Mehanika tla ♦ interna skripta 122 .4-2. Dio 1. V.4-3.) 0. 10 i 15 (sl. EC 7 1994. Soil mechanics. P8. R. O. gore). Deuticke.) i dobiju parovi vrijednosti za koje se nacrta krivulja (sl. pa se razmak drenova s odredi prema odnosima s i R za kvadratičnu mrežu (sl. treba se poslužiti grafičkom konstrukcijom. (1943) Theoretical soil mechanics. E. 119 (9): ASCE.33 0. izračunaju se vrijednosti za postojeće n-ove (tab.4-1 Izračunavanje parova vrijednosti n i Tr iz dijagrama P 8. dolje).4-1.7 Očitana je vrijednost n = 9.

1 Promjene naprezanja ispod opterećenja na površini terena p element "C" p τ element "B" τ σh=Κ0. pa treba voditi računa i o nosivosti tla. ∆σ Prema tom se modelu. rabili edometarski model tla (element A na sl. To je zato što su.1.Rudarsko-geološko-naftni fakultet 9 ČVRSTOĆA TLA 9.1-2). i u nekim elementima tla će nastati velika razlika ∆σv . a što na nekoj kosoj ravnini stvara velika posmična naprezana (sjeti se otpornosti Mehanika tla ♦ interna skripta 123 . Stanja naprezanja u elementu A koja nastaju kao posljedica povećanja naprezanja u edometarskom modelu mogu se prikazati Mohrovim kružnicama kroz čije vrhove prolazi pravac pod nagibom K0 (sl. Do sada smo. Realno (uz dozvoljeno bočno širenje). dakle. ∆σh = K0 ⋅∆σv.1-1a). koju tlo više neće moći izdržati već će nastati slom tla. dobivaju sve veća slijeganja. uvrštavaju sve veće i E oedi vrijednosti prirasta naprezanja. zbog spriječenog bočnog širenja (što je osnovno obilježje edometarskog modela!). kod sve većih bi naprezanja nastajale sve veće deformacije. Slom tla nastupa.1 Edometarski model i nosivost tla (čvrstoća) 9. dubina 1 σv1 σ a) b) Slika 9. s povećanjem ∆σv.1-1 a) Edometarski model i b) stvarno stanje. praktički bez ograničenja veličine. kad se pojavi dovoljno velika razlika dodatnih glavnih naprezanja. modelu. τ ac K 0 pra v τMAX. 9. w = ∑ .1-2 Promjena stanja naprezanja prema edom. ∆σv. dubina 2 σh = K0 . tj.σv a) element "A" b) Slika 9. horizontalna naprezanja proporcionalna vertikalnim tj.∆σh. za proračun slijeganja. je ∆σh ≤ K0 ⋅∆σv. 9. σv τMAX σ Mohrova kružnica σv σ σh1 σ σv1 σh2 τMAX. ako se u formulu za slijeganja.

1-1 b). kad se smatra da je prirast dodatnih naprezanja (u odnosu na postojeća.1-3). pa je čvrstoća tla to veća što su normalna naprezanja veća. 9. 9. U inženjerstvu nije uobičajeno da se razmatra cijelo područje deformacija (od malih do velikih). ne može se. od graničnog stanja nosivosti. Indeks f dolazi od eng.1-3 Realna promjena naprezanja ispod opterećene površine. 9. Sva stanja naprezanja kod kojih nastaje slom mogu se prikazati Mohrovim polukružnicama koja će tangirati jednu anvelopu (ovojnicu) svih naprezanja (sl. 9. međutim. U tom je slučaju i stanje naprezanja blisko K0 . osim malih deformacija. nikako aproksimirati nekim stanjem sa spriječenim bočnim širenjem (edometarskim modelom) već za to stanje treba rabiti druge modele.1-3). s razvojem tehnike ispitivanja svojstava tla i numeričkih metoda. već na kojoj je nagib naprezanja najveći (sjeti se konusa trenja!). deformacije koje postižu geotehnički i građevinski objekti u normalnoj upotrebi. kružnica III prikazuje B pri slomu (ako se opterećenje p jako poveća). Ako posmična naprezanja premaše čvrstoću tla. geološka) mali. Komentar: Da zaključimo. danas mogu prognozirati stanja tla i konstrukcija u širokom rasponu. pa je ravnina sloma paralelna s ravninom koja prolazi kroz točke koja spaja σhf s točkom u kojoj polukružnica III tangira anvelopu svih naprezanja. kružnica III. a što je karakteristično za sve zrnate materijale.1-3 položaj I (polukružnica za to stanje nije nacrtana) odgovara početnom stanju naprezanja u elementu B (naprezanja od vlastite težine). a posmično naprezanje sloma je τf (sl. Traže se takve vrijednost faktora sigurnosti da stanje sloma ne nastupi. na tim ravninama dolazi do posmika i odsklizavanja (sl. Na sl. Materijal će moći podnijeti na nekoj ravnini to veća posmična naprezanja što su veća normalna naprezanja na tu ravninu (zakon trenja). 9. kružnica I prelazi u II kad se pojavi opterećenje na površini (dozvoljeno je bočno širenje). Malom prirastu naprezanja odgovara i mali prirast deformacija.Rudarsko-geološko-naftni fakultet materijala!).slom.stanju (kružnica II na sl.1-3). pa se tako razlikuje granično stanje uporabivosti. stanje koje je na samom kraju izdržljivosti materijala – stanje sloma. Stanje sloma. već. edometarski model se može rabiti za proračun slijeganja. Svojstvo anvelope naprezanja je da ne postoji niti jedno stanje naprezanja koje se može prikazati polukružnicom što presijeca anvelopu Još jedna bitna opaska: slom ne nastaje na ravnini na kojoj je τMAX. ma nin e τ na gib lo p nve a a re z nap h svi ra v an n je (sta a m s lo slo a) ac K 0 prav τf I II τMAX III σhf σvf σ Slika 9. failure . od malih do velikih Mehanika tla ♦ interna skripta 124 . tj. pa kažemo da smo u području malih deformacija koje su u stvari i «radne deformacije». eurokodu 7. Treba napomenuti da se. Za ta stanja treba inženjer projektant prikazati sve moguće projektne situacije i dokazati da su kriteriji tih stanja zadovoljeni. Ovakav je pristup zadržan i u evropskim propisima za geotehniku.

neki je put praktično crtati samo najvišu točku kružnice.2 Parametri posmične čvrstoće Eksperimentalno se može pokazati da je anvelopa naprezanja sa sl. ϕ’. U nedreniranim uvjetima. gdje su u ponašanju materijala dominantne molekularne sile među česticama. Kut unutarnjeg trenja je parametar koji je karakterističan za sve materijale tla. tako i kad se razmatra čvrstoća tla. od 320 do 450). Taj se pravac naziva pravcem čvrstoće. Kohezija ovisi o osobinama materijala i povijesti opterećenja. i da je samo pitanje vremena kad će se takav pristup uvesti i u pravilnike i standarde za projektiranje. U dreniranim uvjetima opterećivanja. od 200 do 280) i veći za krupnozrnate (približno. 9. Parametri čvrstoće nisu konstante materijala već se određuju mjerenjima na uzorcima u laboratoriju (vidi 9.2). čine trag koji još zovemo i trag naprezanja (eng. smatramo da se promjene u tlu odvijaju Mehanika tla ♦ interna skripta 125 .1-3 gotovo ravna linija. promjene u tlu se događaju dovoljno sporo (ili je tlo dovoljno propusno) da se ne mijenja porni tlak. veže se uz naprezanja na čvrstim česticama.1-4).kohezija je odsječak na ordinati (τ). τ) dijagramu. koji se mogu pratiti od početnih (konsolidacijskih) naprezanja do sloma. a manji je za sitnozrnate (približno. Kako što smo i kod pojava slijeganja i konsolidacije vodili računa o uvjetima dreniranja. pa se.3 Tragovi naprezanja U prikazu stanja i promjene stanja naprezanja u (σ. c’. 9. ali se on mjeri i pomoću njega se određuju efektivna naprezanja za koja se veže i čvrstoća tla.1. a ne u vodi.Rudarsko-geološko-naftni fakultet deformacija. Položaji te točke. τ tgϕ + σv c ϕ' τf = c' σ Slika 9. za praktične probleme. Koordinate te točke su p’ i q’. 9.1. Kao što će se u ovom poglavlju dalje vidjeti. treba voditi računa o njima. može aproksimirati pravcem. pa se ti materijali nazivaju i koherentnima. 9. parametra čvrstoće. naprotiv.kut unutarnjeg trenja je nagib pravca čvrstoće. koje nazivamo sfernim i devijatorskim naprezanjima (respektivno). a prema teorijama čvrstoće (vidi otpornost materijala) odgovara Mohr-Coulombovom zakonu čvrstoće. Ovaj se parametar javlja samo kod sitnozrnatih materijala. umjesto stalnog crtanja polukružnica naprezanja. Pravac čvrstoće je određen s dva parametra (sl. a nazivamo ih: kohezija i kut unutarnjeg trenja.1-4 Pravac čvrstoće i parametri čvrstoće c i ϕ. tj. čvrstoća se može određivati i u pokusima u kojima se razvija porni tlak. Označavanjem s crticom simbola c i ϕ naglašava se da je čvrstoća određena za efektivna naprezanja. stress paths).

− σ 3 (σ 1 − u ) − (σ 3 − u ) σ 1 − σ 3 q' = 1 = = =q (9. σ . razlikujemo dvije vrste tragova naprezanja: Tragovi ukupnih naprezanja – su tragovi koji slijede samo vanjska naprezanja na element tla (ili uzorak tla). + σ 3 (σ 1 − u ) + (σ 3 − u ) σ 1 + σ 3 pa dobivamo: p ' = = = −u = p −u (9.Rudarsko-geološko-naftni fakultet pri konstantom volumenu pa dolazi do promjene pornog tlaka. u. Onda je to tzv. dok devijatorska ne. tečenje vode): σ’ = σ . (9. . tragovi naprezanja prikazuju u (p.1-2b) 2 2 2 Iz izraza 9. tragovi ukupnih naprezanja ujedno su i tragovi efektivnih naprezanja.1-2a) 2 2 2 . τ) dijagramu. σ 1. prilikom posmika. više nije pod kutem ϕ’ nego ψ'.1-1a) 2 σ −σ3 q= 1 .1-2 je vidljivo da sferna naprezanja ovise o promjeni pornog tlaka. Mehanika tla ♦ interna skripta 126 . Kad se.1-5 Veza Mohrove kružnice i traga naprezanja. q) dijagramu. drenirani posmik. Kf. i vrijedi odnos: Kf = tg ψ' = sinϕ’ (9.1-1b) 2 U slučaju da se prilikom posmika ne razvija porni tlak. umjesto u (σ. Kod njih se onda slijedi već ranije spomenuti princip efektivnih naprezanja (vidi poglavlje 5.1-6 Tragovi naprezanja za efektivna i ukupna naprezanja.u. Tragovi efektivnih naprezanja – su tragovi u kojima se u obzir uzima i promjena pornog tlaka. (9. τ τf = c' gϕ ' σ' t ϕ' + trag naprezanja σ '3 = σ ' c ∆σ' σ σ'1 = σ'3 + ∆σ' Slika 9. Prema tome. a ne vodi se računa o tome da li se prilikom posmika u σ +σ3 uzorku razvija i porni tlak: p= 1 . treba voditi računa o tome da nagib pravca čvrstoće.1-3) τ U U'' U' ∆ud polukružnica ukupnih naprezanja ϕ polukružnica efektivnih naprezanja trag efektivnih naprezanja σ3 σ'3 I σ1 σ'1 σ trag ukupnih naprezanja Slika 9.

U pokusu se mjere normalna naprezanja i deformacije te pomak i sila posmika. Kao i kod slijeganja (pogl. 3). Na uzorak se djeluje normalnom silom.2 Ispitivanje čvrstoće tla u laboratoriju 9. τf. treba odrediti za svaki sloj tla. Zbog toga će i posmično naprezanje pri slomu τf biti neovisno o ukupnim naprezanjima. jer su. a neće ovisiti o tragu ukupnih naprezanja. ili kraće: početno stanje efektivnih nap.2. 7). što je uglavnom samo kut unutarnjeg trenja ϕ. povezan s nedreniranim uvjetima. vidi pog. Budući da je komplicirano vaditi uzorke iz krupnozranatih materijala.5. u nekom inženjerskom problemu. materijal elastičan. Razlika je u tome da je kutija s uzorkom iz dva dijela koja se međusobno mogu posmaknuti do sloma uzorka. 3) i ispituju u uređajima u laboratoriju. cu Budući da vrijedi princip efektivnih naprezanja.2-1a).2 Izravni posmik.Rudarsko-geološko-naftni fakultet 9. Posmično naprezanje pri slomu. Pokus se odvija u dvije faze: I FAZA:konsolidacija II FAZA:posmik σv = P σv = P A A σ v = K0 ⋅σ v T τ= A (9. u nedreniranom stanju. Najraširenija su dva tipa uređaja za određivanje čvrstoće tla u laboratoriju: izravni posmik i troosni uređaj.=>nedrenirani posmik=>jedinstvena čvrstoća. s promjenom jedne komponente deformacije. od početnih naprezanja do sloma. nazivamo nedrenirana čvrstoća i označavamo cu. bilo izravnim mjerenjima na uzorcima u laboratoriju.4 Nedrenirana čvrstoća.5 ε1. (9. a smiče ga se s posmičnom silom.3). recimo ε1. nastalih na temelju in situ ispitivanja. može se. ostale dvije definirane. pa ih. Također. Uređaj za izravni posmik je vrlo sličan edometru (sl.1-4) Tada će trag efektivnih naprezanja u nedreniranim uvjetima. određuje se iz korelacija. Iz koherentnih slojeva se vade uzorci (pomoću tankostjenog cilindra. T. pa su s promjenom. bilo iz korelacija s in situ ispitivanjima (pog.2.1. 9. Ako je.5 ε1 i ε3 = 0. 9.1 Vrste uređaja za ispitivanje Parametre čvrstoće nisu konstante materijala.2-1) Mehanika tla ♦ interna skripta 127 . ovisiti samo o početnom konsolidacijskom naprezanju u elementu tla (uzorku) σc’. pri opterećivanju bez promjene volumena postoji jedinstvena veza između efektivnih naprezanja i deformacije uzorka. P. Poissonov koeficijent mora biti ν = 0. 9. Parametri se mogu odrediti. parametar čvrstoće. očekuje se različito ponašanje normalnokonsolidiranih i prekonsolidiranih tala.3. Naime.2. ostale dvije komponente deformacija: ε2 = 0. tako i kod ispitivanja parametara čvrstoće treba voditi računa o dreniranom i nedreniranom stanju (voditi računa o efektivnim naprezanjima!). Ovaj zaključak se koristi za određivanje čvrstoće uzoraka u UU pokusu (vidi odlomak 9. izvesti još jedan važan zaključak.

kako bi se omogućilo disipiranje (raspršenje) pornog tlaka. Mehanika tla ♦ interna skripta 128 . sl. koje se ne može izmjeriti. nakon posmika svih triju uzoraka.2-1e.2-1c. . τ) budu dovoljno udaljene da se može jasno povući Mohr-Coulombov pravac čvrstoće.ne može se mjeriti porni tlak pa je teško razlikovati ukupna i efektivna naprezanja. 9. Zbog toga se najčešće ispituju relativno propusni materijali. a prikazani su i na sl. τfi. koje. a samo se smicanje obavlja sporo.u toku pokusa se površina presjeka smanjuje (sl. te drenirano i nedrenirano stanje.kutija u kojoj se smiče uzorak ima trenje između okvira.2-1 Presjek uređaja za izravni posmik i prikaz rezultata ispitivanja. Početna stanja naprezanja treba odabrati tako da se. da su sva naprezanja uvijek efektivna. kad se ucrtaju u dijagram (σ. što. 9. dobiju dovoljno različite posmične čvrstoće. sl. Da se odredi Mohr-Coulombov pravac čvrstoće dovoljno je ispitati dva uzorka na različitim početnim naprezanjima. Mjere se pomaci i određuju τi naprezanja (za odgovarajuće σi). dakle. pa je otežan proračun stanja naprezanja na toj površini. Radi sigurnosti. 9. Rezultati posmika za tri uzorka dovoljni su da se povuče Mohr-Coulombov pravac za ispitani materijal.2-1b). 9. 9. sl. .2-1e. a zatim slijedi druga faza – posmik. u pravilu se ispituju po tri uzorka od iste vrste materijala. Uređaj za izravni posmik ima slijedeće nedostatke: .2-1d.Rudarsko-geološko-naftni fakultet P T a) T ploha posmika mjerenje sile T b) površina uzorka "A" a) c) mjerenje pomaka δ smjerovi glavnih naprezanja σ1 σ3 τ σv3 σv2 τf3 σv1 τf2 τf1 d) τ (3) τf2 tg ϕ + σ' τ f =c ϕ P smjerovi glavnih ravnina (1) δ c{ σ3 σv2 e) σ1 σ Slika 9. U uređaju se svaki uzorak postavi na početno stanje naprezanja i pusti da se konsolidira (cca 24 sata). Uz pomoć poznate grafičke konstrukcije (vidi i Dodatak 9A) mogu se konstruirati smjerovi ravnina na kojima djeluju glavna naprezanja. primjerice. Smatra se. U uređaju za izravni posmik ne može se mjeriti porni tlak. što uzrokuje greške u mjerenju. Najveća naprezanja τi koja uzorak pri nekom σi može podnijeti nazivamo čvrstoćom. znači tri uzorka iz istog tankostjenog cilindra za vađenje neporemećenih uzoraka.

Mehanika tla ♦ interna skripta 129 . SAD i L. ako je tvrđi. noža.Rudarsko-geološko-naftni fakultet mogu se na uzorak. 9. odvaja uzorak od okoline i sprječava miješanje porne vode s vodom u ćeliji. u njegovim porama ima vode. Skica uređaja je na sl. Na izvode iz uzorka se može priključiti uređaj za mjerenje pornog tlaka (kad nema promjene volumena uzorka).2-2. preko ventila (1). - 9. uzorak se pažljivo. Uzorak se zatim postavi na postolje s poroznom pločicom u troosnoj ćeliji. Standardno je klip povezan s motorom s različitim stupnjevima prijenosa. osim ukupnih (totalnih) naprezanja.0 cm.konsolidacija i druga . prije ispitivanja.2.1 Namjena i opis uređaja Krajem tridesetih godina izumljen je uređaj za troosni posmik. drenirano ili nedrenirano. Uzorak se može posmaknuti sa ili bez promjene volumena. u troosnom uređaju se uzorak ispituje u dvije faze: prva . stupanj zasićenosti Sr = 0 i Sr = 1.2. a ne sile.posmik. Kao i u uređaju za izravni posmik. Zatim se montira ćelija i napuni vodom. Na njega se postavlja kapa uzorka i navlači gumena membrana. Zbog toga se i troosne ćelije izrađuju u različitim veličinama. taj tlak prenositi na uzorak i time ga bočno i osno opteretiti. ∆u. a njegove dimenzije ovise o vrsti materijala (odnosno o veličini zrna). Moderni su uređaji hidraulički vođeni. što se. Zbog toga se obično rabe neporemećeni uzorci. u njemu mogu mjeriti i porni tlakovi. ili kraće: troosni uređaj (A. Ta membrana. ili uređaj za mjerenje promjene volumena uzorka preko istisnute porne vode. respektivno. dok se ona u tlu mogu pojaviti u različitim varijantama. simbolički prikazan kao menzura na sl. Prednosti u odnosu na izravni posmik: Prednost uređaja za troosni posmik je.sa i bez dreniranja uzorka. onda tlak na uzorak σc izaziva promjenu pornog tlaka u uzorku. pa se uzorku nameće stalna promjena vertikalne deformacije. pomoću tanke žice ili. bilo deformacije. dok za šljunke promjer uzorka može biti i 15 cm. 9. Uzorak je valjkastog oblika. Zbog jednostavnosti.3. Rendulic. kad se na nju primijeni tlak σc. Zbog navedenih je nedostataka izumljen savršeniji uređaj – uređaj za troosni posmik. koja će. izreže (trima) na potrebne dimenzije. Veličina uzorka tla: Glavni sastojak uređaja za troosni posmik je troosna ćelija u koju se ugrađuje uzorak tla.75 i 5.2-2. tj. ovdje ćemo razmatrati ponašanje ili potpuno suhih ili potpuno saturiranih uzoraka. bilo sile. tj. odnos visine i promjera je 2:1. Casagrande. Uzorak se osno opterećuje (∆σ1) pomoću klipa koji s vrha ulazi u ćeliju (i tako nameće posmično naprezanje na dijagonalnim ravninama). koriste se za provođenje različitih tipova pokusa. postaviti samo stanja naprezanja koja odgovaraju Ko stanju (jer je spriječeno bočno širenje). tj. Priprema ispitivanja: Troosno ispitivanje je složeno i skupo pa uzorak tla treba biti dobro odabran i pažljivo pripremljen.3 Uređaj za troosni posmik 9. Troosni uređaj služi za mjerenje deformabilnosti i čvrstoće uzoraka tla pri rotaciono simetričnom stanju naprezanja. Ako je uzorak vlažan.0. pa se mogu određivati i efektivna naprezanja (iz razlike ukupnih naprezanja i pornih tlakova). s dva gumena prstena na krajevima. ventil (2). Austrija). Nakon što se izvadi iz cilindra. Za gline su promjeri obično 3. Ove mogućnosti . pa se može birati vođenje.

Na uzorak djeluje samo ćelijski tlak. Čeka se da se uzorak konsolidira tj. Faze ispitivanja i tipovi pokusa : Ispitivanje se obično odvija u dvije faze: I faza: konsolidacija – Ovo je drenirani proces.∆u (9.2-2 a) shema troosnog uređaja. čekanje na disipaciju pornog tlaka bi predugo trajalo. U tom se slučaju mjere ukupna naprezanja i porni tlakovi. otvori (2).konsolidirani-drenirani pokus (CD.2-2) II faza: posmik . a efektivna naprezanja se izračunaju iz njihove razlike prema “načelu efektivnih naprezanja”: σ’ = σ . nedrenirani posmik. pa se primjenjuje tzv.Rudarsko-geološko-naftni fakultet osno opterećenje klip mjerenje vertikalnog pomaka uzorka ∆σ1 ispusni ventil kapa uzorka σc gumena membrana menzura za ∆V gumeni prsten voda u ćeliji manometar za ∆u uzorak porozna pločica σc σc σc ventil (3) ventil (1) ventil (2) ∆σ1 a) b) Slika 9.∆u i σ3 ‘= σc .konsolidirani-nedrenirani pokus (CU. dok se ne slomi (ventili ostaju kao i u prvoj fazi). kao poseban slučaj troosnog posmika.U troosnom aparatu uobičajene su dvije vrste posmika: drenirani (za krupnozrna tla) i nedrenirani (za sitnozrna). uzorak se opterećuje osno. o drenirani posmik Nakon konsolidacije. eng. jedino što bočna deformacija nije spriječena (εh ≠ 0). pa je otvoren ventil (1) – tj. Mehanika tla ♦ interna skripta 130 . Da se omogući istjecanje porne vode. Za vrijeme posmika ne dozvoljava se istjecanje vode iz pora uzorka.∆u : σ1’ = σc + ∆σ . (9. a zatvoren je ventil (2) – nema promjene volumena.nekonsolidirani-nedrenirani pokus (UU. b) shema opterećenja uzorka u troosnom uređaju. Ovim ispitivanjima. consolidated undrained). eng. da istekne “višak” vode i ukupna naprezanja prijeđu u efektivna. . consolidated drained). sličan onome u edometru. . pa se dobije: σ1’ = σc i σ3 ‘ = σc. koji se inače standardno izvodi kao klasifikacijski pokus.2-4) Kombinacijom navedenih faza dobiju se najčešći tipovi pokusa u troosnom uređaju: . σc. preko klipa. unconsolidated undrained). mjeri se porni tlak. eng. pokus jednoosnog posmika. σ1’ = σc + ∆σ i σ3 ‘= σc (9.2-3) o nedrenirani posmik Kod slabopropusnih materijala. pridodat ćemo i tzv. zatvori se ventil (1).

rezidualnu čvrstoću. a s povećanjem deformacije ta vrijednost pada na tzv.2-5a). a onda povećava. vršnu čvrstoću relativno brzo. zrna su međusobno ukliještena. orijentiraju se u smjeru posmika (složaj se razrahljuje). Mehanika tla ♦ interna skripta 131 . 9.2-4). i da pri posmiku može doći do pomaka.1 CD pokus Kod posmika u CD pokusu se razlikuju dva tipična oblika ponašanja materijala prema prekonsolidiranosti (sl.2. Normalno konsolidirano tlo se stalno komprimira (volumen se smanjuje). To se ponašanje tumači ovako: Normalno konsolidirano tlo ima relativno rahlu strukturu i zrna se za vrijeme posmika stalno preslaguju tako da na kraju zauzmu najzbijeniji složaj (sl. a pri različitim početnim stanjima naprezanja (sl. 9. stalno raste do sloma. uređaju za Da se dobije Mohr-Coulombov pravac čvrstoće potrebno je posmaknuti barem dva (bolje tri) uzorka od istog tla. Kod prekonsolidiranog materijala volumen se prvo smanjuje.2-5b). Prekonsolidirano tlo u početku ima relativno zbijenu strukturu.3. 9. 9. vršna čvrstoća ∆σ prekonsolidirano tlo rezidualna čvrstoća σ'3c=konst. dok devijatorsko naprezanje postiže tzv. a otpor uzorka opada(sl. a devijatorsko naprezanje.Rudarsko-geološko-naftni fakultet 9. potrebno je da zrna počnu prelaziti jedno preko drugih (kod vršne čvrstoće).2-3 Prikaz dreniranog posmika u troosnom normalnokonsolidirano i prekonsolidirano tlo. ∆σ. normalno konsolidirano tlo horizontalni pomak [mm] dilatiranje ∆V prekonsolidirano tlo 0 komprimiranje horizontalni pomak [mm] normalno konsolidirano tlo Slika 9.2-3).

(a) rahli uzorak: . uglavnom koherentnih tala. a zatim posmakne tako da je porna voda iz uzorka spojena na osjetilo za mjerenje pornog tlaka (bez promjene volumena).2 CU pokus Ovaj se tip pokusa primjenjuje kod slabopropusnih.2.2-5a Ponašanje rahlog (normalno konsolidiranog) uzorka u nedreniranom pokusu (u σ’.zrna su posložena tako da pri posmiku teže k smanjenju volumena lom a) b) - zrna upadaju u prostor među drugim zrnima.3.∆u σ'3f = σ3 . σ Mehanika tla ♦ interna skripta 132 . τ ' trag efektivnih ' tgϕ +σ naprezanja =c' τf stanje efektivnih naprezanja pri slomu ∆u trag ukupnih naprezanja c σ '3 = σ 'c σ'1f = σ3 .∆u početno stanje naprezanja Slika 9. 9. ako je u tom prostoru voda (nestišljiva) zrna pri lomu pritiskom na vodu izazivaju porast pornog tlaka ∆u.∆u σ1f = σ3 + σ . Uzorak se prvo konsolidira.τ dijagramu).Rudarsko-geološko-naftni fakultet σ1 τ σ3 θ σ3 θ = 45 + ϕ 2 σ τf = ' tg ϕ ϕ B σ1 A 2θ σ3 = σ'3 σ1 = σ'1 (∆σd)f (∆σd)f 2θ σ Slika 9.2-4 Prikaz dvaju Mohrovih krugova i njima pripadajućeg pravca čvrstoće.

ako je u tom prostoru voda dolazi do smanjenja pornog tlaka. Da se to postigne.2-5b Ponašanje zbijenog uzorka (prekonsolidiranog) u nedreniranom pokusu (u σ’. 9. S druge strane. negativni porni tlak je odraz težnje uzorka ka razrahljenju. kod ovog pokusa. (9.2-5a) sin ϕ = tg ψ. Naznačena su i dva traga ukupnih naprezanja.2-5 i 9.2-6.2-5).τ ) dijagrama. Jednaka je kao kod CD-pokusa. tragovi se ukupnih (TSP) i efektivnih naprezanja (ESP) poklapaju za vrijeme konsolidacije. a horizontalno su razmaknuti za veličinu pornog tlaka. dok je kohezija u odnosu prema odsječku na osi ordinata c= a/cosϕ. pa je razlika pornog i ćelijskog tlaka ista kao prije. nagib pravca sloma (ψ’) je tada drugačiji i odnosi se prema kutu trenja. S tim se pospješuje otapanje mjehurića zraka u pornoj vodi. Zato. 9. q) dijagramu.τ dijagramu). crta u (p’.2-5b) Na sl. a koja je spriječena nestišljivošću porne vode. U CD pokusu tragovi efektivnih i ukupnih naprezanja pri posmiku su se poklapali jer nije bilo promjene pornog tlaka. ∆u. a brzina nanošenja sile (ili osne deformacije) zadaje se dovoljno sporo da se prilikom posmika porni tlak homogeno mijenja po cijelom uzorku. treba razlikovati stanje ukupnih i efektivnih naprezanja koja se razlikuju za veličinu pornog tlaka. 9.2-8 prikazani su tragovi naprezanja za normalno konsolidirano i prekonsolidirano tlo u CU pokusu. U CU pokusu je promjena pornog tlaka posljedica težnje uzorka ka promjeni volumena. (9. tzv. τ trag ukupnih naprezanja −∆u τf =c σ' tg '+ ϕ' slom trag efektivnih naprezanja c σ Slika 9. Mehanika tla ♦ interna skripta 133 . očekujemo dva tipa ponašanja uzorka (sl. Preko klipa se nameće osna sila. zadaje se početni porni tlak u uzorku. uo. isti se iznos naprezanja pridoda i ćelijskom tlaku. Drenovi su zatvoreni.Rudarsko-geološko-naftni fakultet Konsolidacija. sa i bez povratnog tlaka uo. Da se ne promjene efektivna naprezanja.zrna su složena tako da pri posmiku teže povećavaju volumen lom a) b) - zrna se pomiču jedna preko drugih i teže k povećanju volumena. Kod mjerenja pornog tlaka treba osigurati da je uzorak potpuno zasićen. da porast pornog tlaka u nedreniranom pokusu nastaje zbog težnje uzorka ka zbijanju u dreniranom pokusu. pa kao i u CD pokusu. povratni tlak. Treba znati da su ponašanja uzoraka u dreniranom i nedreniranom posmiku povezana. Posmik. tj. Kako je prikazano na sl. (b) zbijeni uzorak . prema principu efektivnih naprezanja. ϕ'. a pri posmiku su na istoj visini. Ako se umjesto (σ’.

zbog težnje zbijenijeg uzorka k razrahljenju.2-6b. q Kf θ' u0 qf p'f ∆u f ESP ∆u 0 (T-u0)SP u0 pf TSP p'0 = σ'hc = σ'vc a) p0 = σhc = σvc p. a što se zove tzv. p' . materijal dođe u stanje kad se uzorak niti ne zbija niti ne razrahljuje. p' q −∆uf qf (T-u0)SP ESP u0 0 Kf θ' TSP p'0 pf p'f p0 p. “kritično stanje”. zbog težnje rahlijeg složaja k zbijanju. (u p’. 1968). Postoje i modeli ponašanja tla koji se baziraju na kritičnom stanju.2-6 Tragovi naprezanja za a) normalno konsolidirani i b) prekonsolidirani uzorak u CU pokusu (prema Kovacs&Holtz. a sl. b) Slika 9.2-6 a. U posmiku. Jedan od njih je i poznati Cam-clay model (Schofield & Wroth. porni tlak pri posmiku raste.Rudarsko-geološko-naftni fakultet Analogno s ponašanjem suhih uzoraka pri posmiku. Mehanika tla ♦ interna skripta 134 . q dijagramu). porni tlak pri posmiku opada. Očito je da kod rahlih (normalno konsolidiranih) tala. 9. 1981). dok je kod zbijenih obrnuto. pri velikim deformacijama. uzorak ima manju čvrstoću u stvarnim (efektivnim) naprezanjima nego kad se prate samo ukupna naprezanja. 9. sl.

pri slomu cu c' ϕ=0 σ'3f q σc1 σ'1f σf1 σ Mohrovi krugovi (ukupnih naprezanja) za UU pokus Slika 9. τ ϕ' σ' tg c' + slom u pokusu τ f = ϕ' jednoosne čvrstoće kruž.τ) dijagramu.3. kao što ćemo kasnije vidjeti. uzorak voda u uzorku vanjski rub uzorka Naime. čvrste čestice meniskus Slika 9. nap. za vrijeme kojeg se ne mjeri porni tlak. sl. Nakon ugradnje se uzorak ne konsolidira. Sam se pokus izvodi tako da se uzorak. može varirati u nekim granicama. To je Mehanika tla ♦ interna skripta 135 .7). 9. jer je nedrenirana čvrstoća za uzorak iz jedne dubine. te stanje efektivnih i ukupnih naprezanja pri slomu u UU pokusu (u σ’. σ3f.' ) koja odgovara svim kružnicama ukupnih naprezanja. Da bi rezultati UU pokusa bili upotrebljivi. meniskusi na rubu uzorka djeluju kao membrana i održavaju tlak u uzorku. kao i za ostale tipove pokusa. Vlačna naprezanja u vodi djeluju kao tlačna na čvrste čestice.2.2-8.2-8 Stanje početnih efektivnih naprezanja. ćelijski tlak djeluje preko membrane samo na povećanje pornog tlaka.' . To naprezanje. sve će Mohrove kružnice u ukupnim naprezanjima tangirati jedan horizontalni pravac. za različite početne tlakove u ćeliji – jednaka. a s time i odgovarajuća posmična čvrstoća koja o njemu ovisi (sl.2-7 Detalj ruba uzorka netom izvađenog iz tla. kut trenja za nedrenirano stanje i jednak je ϕu = 0. 9. Nagib tog pravca je. a efektivno naprezanje se ne mijenja. Naime.1. efekt. ugradi u troosnu ćeliju u kojoj se primijeni neko početno naprezanje σc.2. pa je približno sačuvano sferno naprezanje koje je uzorak imao u tlu. za jedno početno stanje efektivnih naprezanja. Označena je kružnica efektivnih naprezanja (σ1f.3 UU pokus Vezu između početnog efektivnog naprezanja u uzorku i posmične čvrstoće (vidi 9. pa porni tlak preuzima vlačna naprezanja. važno je da se uzorak ispituje u vrlo kratkom roku nakon vađenja iz tla (nekoliko sati). Ako se rezultati ispitivanja prikažu u (σ.4) iskoristit ćemo za određivanje nedrenirane čvrstoće uzoraka u UU pokusu. a da bitno ne utječe na čvrstoću uzorka.Rudarsko-geološko-naftni fakultet 9. već se odmah prelazi na posmik. kod takvog uzorka još djeluju kapilarne sile preko meniskusa (opni) na vanjskoj površini uzorka.τ dijagramu). Odsječak tog pravca na osi ordinata nazivamo nedrenirana čvrstoća i označavamo s cu.

uzorak iz veće dubine imat će veću nedreniranu čvrstoću. 11.3. s dubinom. budući da ne mjerimo porne tlakove. pri slomu. Mehanika tla ♦ interna skripta 136 . Kao što se na sl.4 može vidjeti. 9. potpornih zidova).Rudarsko-geološko-naftni fakultet podloga za tzv. 10.3. vidi pog. imat će različite nedrenirane čvrstoće. Između kružnica totalnih naprezanja..2-8). Iz UU pokusa. “skrivena” je (samo jedna) kružnica efektivnih naprezanja koja ima jednaki radijus. za uzorke iz dviju dubina). po uvjetima pod kojima se provodi. tj. pa je rezultat i jednog i drugog pokusa nedrenirana čvrstoća. a istovremeno tangira i horizontalni pravac čvrstoće za ukupna naprezanja i kosi pravac čvrstoće za efektivna naprezanja (sl. sl. nedrenirana čvrstoća in situ također raste s povećanjem početnog naprezanja. (u σ’.τ dijagramu). kosina. 9. nedrenirane kohezije za dva ' početna stanja naprezanja ' tgϕ + σ ϕ' c' τf = τ cu2 cu1 c' ϕu2 = 0 kutevi trenja za ukupna naprezanja su = 0 ϕu1 = 0 tragovi efektivnih naprezanja za dva početna stanja naprezanja σ' 1 σ' 2 σ σ’1 i σ’2-su dva početna stanja efektivnih naprezanja (npr.2-9 Tragovi naprezanja za dva uzorka iz različitih dubina u UU pokusu. Terenski pokus krilnom sondom. tj. Ono što mi znamo samo je početno stanje naprezanja u tlu iz kojega je uzorak izvađen (približno) i cu.2-9. budući da čvrstoća tla ovisi o početnom efektivnom naprezanju. fi-nula analizu u stabilnosti (temelja. 3. odgovara upravo opisanom UU pokusu (u 3. Dva uzorka izvađena iz različitih dubina. ne možemo odrediti tragove efektivnih naprezanja. i 12.5). Slika 9.

odgovarajuća kružnica totalnih naprezanja prolazi kroz ishodište koordinatnog sustava. Na slici 9. kao poseban slučaj troosnog ispitivanja mikroura za mjerenje sile P elastični prsten mikroura za mjerenje pomaka δ kapa uzorka uzorak oko uzorka nema membrane → σh = 0 djelovanje sile P presjek uzorka površine A Slika 9. Ako se usvoji tumačenje iz 9. qu.2.3. Mjere se samo vertikalna sila i pomak uzorka. Budući da se ne mjeri porni tlak. σ3f = 0.2. (u σ’. cu. 9. ostaje nam nepoznata kružnica efektivnih naprezanja. pa je. Ako je bočno naprezanje u totalnim naprezanjima. Shema jednoosnog posmika prikazana je na sl.2-10 Shema uređaja za jednoosni posmik.2-11 a) dijagram promjene naprezanja s deformacijom u jednoosnom posmiku b) trag naprezanja u jednoosnom posmiku i veza jednoosne čvrstoće s nedreniranom čvrstoćom.4 Jednoosni posmik.Rudarsko-geološko-naftni fakultet 9. u tom slučaju.2-10. Takav se pokus naziva pokusom jednoosnog posmika i njime se određuje jednoosna čvrstoća tla. sve znatno jednostavnije (i jeftinije).τ dijagramu) Mehanika tla ♦ interna skripta 137 .2-11b prikazana je Mohrova kružnica ukupnih naprezanja pri slomu uzorka. σ σ1f τ Mohrov krug sloma u ukupnim naprezanjima ' ' t gϕ '+σ =c slom τf τMAX = σ1f 2 c' σ1f σ' Mohrov krug sloma u efektivnim naprezanjima (ostaje nepoznat) c σ trag efektivnih naprezanja δ σ1 = P/A = q a) b) Slika 9.3 o zadržavanju početnih sfernih naprezanja u “svježem” uzorku tla.3. ovakav se pokus može izvesti i bez ćelije. koja se može izravno povezati s nedreniranom čvrstoćom tla.

a često se nazivaju i parametrima pornog tlaka. za isti je iznos potrebno povećati i ćelijski tlak.2. može odrediti vrijednost efektivnog naprezanja pri slomu Af. tj. A= Mehanika tla ♦ interna skripta 138 .2-6) može vidjeti. kad se. Nedrenirana kohezija je jednaka radijusu kružnice tj.2-8) Za potpuno zasićene uzorke tla je B =1. pa je interesantan samo parametar A. a kod odležanih uzoraka se mijenja vlažnost. mogla bi se odrediti i veličina pornog tlaka za razne priraste ukupnog osnog naprezanja. a ne smije se rabiti za određivanje čvrstoće (EC7/3).2-1. Vrijedi. polovici nedrenirane čvrstoće. Parametar B može se odrediti tako da se uzorak u troosnom pokusu optereti samo s prirastom tlaka u ćeliji.2-7) gdje su A i B parametri materijala. a s time i veličina efektivnih naprezanja. 9. Tu veličinu označavamo s qu. pri nedreniranom posmiku.2-9) ∆σ 1 što znači. Kod posmika u CU pokusu. potrebno je nametnuti povratni tlak u uzorak (obično između 200 i 300 kPa). 9. Kao što se na dijagramima (sl.2-5 vidi se da promjena pornog tlaka. za poznatu početnu vrijednost efektivnog naprezanja. da se osigura potpuna zasićenost uzorka. pa se taj pokus u pravilu rabi prvenstveno kao klasifikacijski ili indeksni pokus. koji onda djeluje na uzorak sa svih strana (izlazni ventili iz uzorka moraju biti zatvoreni). jednaka je osnom naprezanju. dakle: q cu = u (9. Tada je B= ∆uc ∆σ 3 (9.4 Skemptonovi parametri pornog tlaka A i B Na temelju dijagrama sa sl. Tipične vrijednosti parametra Af su prikazane u tablici 9. (9. Ovdje će se razmatrati samo slučajevi potpuno zasićenih uzoraka. a time i jednoosna čvrstoća. povećanje pornog tlaka nije linearno povezano s prirastom normalnog naprezanja. što znači da niti vrijednost A nije konstantna. Da se zbog toga ne promijeni stanje efektivnih naprezanja u uzorku. nakon konsolidacije prijeđe u fazu nedreniranog posmika (i nema prirasta ćelijskog tlaka) može se odrediti parametar A.2-6) 2 Nažalost. promjeru kružnice. (9. a za nezasićene je manji od jedinice. Zbog toga je Skempton (1954) definirao odnos: ∆u = B[∆σ 3 + A(∆σ 1 − ∆σ 3 )] . σ1f. Posebno je interesantna vrijednost A kod sloma uzorka jer se tada.Rudarsko-geološko-naftni fakultet Veličina jednoosne čvrstoće. ovisi o vrsti materijala. rijetko smo u prilici uzorke ispitivati neposredno nakon vađenja iz tla. Kako je već spomenuto. kad bi vrijednost parametra A bila unaprijed poznata. 9. prema ∆u .

5 do 0 9. vidi pog. koje su pravi fizikalni parametar.5 do 1. τ čvrstoća prekonsolidiranog τf tla gϕ σ vt + ϕ N =c ϕp c2 c1 ϕp σp1' čvrstoća normalno konsolidiranog tla σp2' σ Slika 9. Utjecaj prekonsolidacije na parametre čvrstoće Parametri čvrstoće nisu konstante materijala. za veći σp. a zatim rasterete i ponovno konsolidiraju na manje normalno naprezanje σ. To se odražava u povećanoj koheziji c1. vrsta gline senzitivne (osjetlijve) gline normalno konsolidirane gline kompaktirane pjeskovite gline slabo prekonsolidirane gline kompaktirane šljunkovite gline jako prekonsolidirane gline Af 0. 7) i o njegovoj povijesti. Zbog utjecaja prekonsolidacije na koheziju je važno da se uvijek ugrađuje neporemećeni uzorak. odnosno c2. Normalno konsolidirani materijali imaju vrlo malu koheziju ili je kohezija jednaka nuli.5 0. kao i drugi parametri materijala (primjerice edometarski modul. a kut unutarnjeg trenja je veći nego kod prekonsolidiranih materijala.5. Ako se uzorci konsolidiraju na naprezanje σp. pa tek onda posmaknu.5 -0. prema Nonveiller. Naime u svojoj «povijesti» je materijal bio podvrgavan raznim naprezanjima koja su mu odredila današnju strukturu čestica. 1979).0 0. čvrstoća će biti veća.75 0 do 0.2-1 Tipične vrijednosti parametra Af.75 do 1. pa termin «povijest» označava različite početne strukture. Utjecaj povijesti prikazat ćemo na jednom dobro odabranom pokusu u izravnom posmiku (Krey i Tiedemann.25 -0.2.2-12 Pravac čvrstoće za normalnokonsolidirane i prekonsolidirane materijale.25 do 0.Rudarsko-geološko-naftni fakultet Tablica 9.25 do 0. Mehanika tla ♦ interna skripta 139 . i nešto manjem kutu unutarnjeg trenja ϕp. već ovise.

. V. Kovacs. Geotechnique. W.M. Prantice-Hall civil engineering and engineering mechanics series. (1969). Geotechnical engineering.3 Zaključak i komentar U ovom je poglavlju prikazana čvrstoća tla i pokusi koji služe njezinom određivanju. 4. Massachusetts Institute of Technology. Samo se iznimno u proračunima rabe i analize u totalnim naprezanjima (finula analiza). W.D. jer se stanja efektivnih naprezanja mogu. (1981). J.Rudarsko-geološko-naftni fakultet 9. BIBLIOGRAFIJA: [1] [2] [3] [4] [5] [6] [7] Craig. 119 (9): ASCE. – Projektiranje pomoću terenskih ispitivanja. & Whitman. New York. povezati s ostalim stanjima naprezanja (drenirano i nedrenirano stanje). – Projektiranje pomoću laboratorijskih ispitivanja i Dio 3. Twenty-seventh Terzaghi lecture. (1993). London. (1978).W. Soil mechanics. EC 7 1994. Eurokod 7. Soil mechanics. Inc. New Jersey. Duncan. Vol. A. Journal of geotechnical engineering. pomoću izraza za porast pornog tlaka (Skemptnovi parametri).M. 1333-1359. R. John Willey & Sons. Zagreb Skempton. T. Školska knjiga. Limitations of conventional analysis of consolidation settlement. Dio 1. Mehanika tla i temeljenje građevina.. Nonveiller. New York. J. & Holtz.Opća pravila. R. Mehanika tla ♦ interna skripta 140 . Lambe. (1979).F. sec. The pore pressure parameters A and B. kroz sve se slučajeve provlači Mohr-Coulombov zakon sloma za efektivna naprezanja. (1954). Kad god je to moguće treba težiti takvim ispitivanjima koja će omogućiti da se zakon čvrstoće izrazi u efektivnim naprezanjima.. Dio 2. Kao crvena nit. edit. E. Van Nostrand Reinhold Company.

modele) za proračun nosivosti. koji zanemaruje čvrstoću tla. graničnim stanjem nosivosti. Primjeri sloma tla su klizište i slom tla ispod temelja. Zbog toga je potrebno. 10.1-2. aktivne sile aktivne sile temelj strujni tlak klizna ploha klizna ploha Slika 10. Ako se opterećenje (aktivna sila) na temelj povećava. pri proračunu temelja.1. Vesić (1973) je konstatirao da slom tla može nastati kao (a) proboj.1 Slom tla i nosivost temelja 10.3 Oblici sloma tla ispod temelja Slom tla obično nastaje kad posmična naprezanja u tlu dosegnu čvrstoću tla. krivulja (1)) iako će se realno tlo. a odgovarajuće stanje EC7 povezuje s tzv. Naime.1-3 i sl. sl. već se od njega treba ograditi s parcijalnim faktorima. Opterećenje pri slomu je ujedno i maksimalno opterećenje koje tlo ispod temelja može podnijeti. (b) lokalni slom i (c) potpuni slom (sl. kad se proračuna očekivano slijeganje. pri većim opterećenjima popustiti i slomiti se (sl. 10. 10.2 Slijeganje i nosivost temelja Kod dimenzioniranja temelja dva su osnovna parametra o kojima treba voditi računa: slijeganje i nosivost. Takvo stanje nazivamo slom tla.1-2. 10. Na temelju vlastitih mjerenja i opažanja te prema radovima drugih. procijene ponašanje temelja.1 Što je slom tla? Do sada smo obrađivali samo geotehničke probleme kod kojih se određuju veličine pomaka (slijeganja) pri očekivanim (radnim) opterećenjima temelja i ti problemi spadaju u domenu malih deformacija. Ovisno o zbijenosti tla. edometarski će model dati konačno slijeganje za svako opterećenje (sl.2-4). Mehanika tla ♦ interna skripta 141 . 10. krivulja (2)). Tako su razvili jedan model za proračun slijeganja (edometarski model).1-1.Rudarsko-geološko-naftni fakultet 10 Plitki temelji 10.1-1 Primjeri sloma tla: klizište i slom tla ispod temelja.1.1. provjeriti i dopušteno opterećenje. Takvo opterećenje onda nazivamo nosivost tla. slijeganja postaju sve veća dok tlo na kraju ne popusti. temelj obično slegne duboko u tlo i izbacuje u stranu dio materijala koji je bio ispod i sa strane temelja. odnosno graničnog stanja uporabe (prema EC7). 10. 10. a ovdje ćemo upoznati drugi model (bolje reći . U inženjerskim se građevinama ne smije dozvoliti da se pojavi takvo maksimalno opterećenje. pomoću jednostavnih modela. Inženjeri su se u prošlosti domišljali kako da.

nema izrazitih horizontalnih deformacija niti izbacivanja tla. krivulja slijeganja je izrazito zakrivljena. naprotiv. slom kod dublje ukopanih temelja nastaje kod puno veće sile nego kod plitkih.8 1 Slika 10.1-2 Odnos između slijeganja po edometarskom modelu i stvarnog slijeganja zbog plastičnih deformacija tla ispod temelja.6 0. jako zbijenih). Q Q s [mm] ploha sloma opterećenje slijeganje slijeganje ploha sloma naprezanje qF (1) qF (1) qF 0 0 1 2 3 4 5 indeks relativne gustoće 0.Rudarsko-geološko-naftni fakultet opterećenje sloma tla.1-4 Potpuni slom tla d i dijagram ovisnosti tipa sloma tla o indeksu relativne gustoće. R 0 Vd ≤ R d (a) Rd V d ≥ Rd (1) B V [kN] A sa sa' (2) C Slika 10.2 0. Q d /b opći lokalni slom slom ploha sloma opterećenje qF slijeganje slom probojem Slika 10. oblik sloma nije jednostavno ustanoviti. Mehanika tla ♦ interna skripta 142 .1-3 Slom probojem i lokalni slom. b (a) slom probojem – nastaje kod relativno rahlih materijala (i. ID.4 0.

krivulja slijeganja je ispočetka ravna. Pretpostavlja se da slom nastaje po dvama klinovima tla (dvije zone): . tlo je u aktivnom7 stanju naprezanja (odozgo pritisnuto. a kasnije zakrivljena. posmično naprezanje izjednači s posmičnom čvrstoćom tla τf’. τf’ = c’ + σ’ tg ϕ’ (Mohr-Coulombov zakon čvrstoće).2. a ako je duboko ukopan opet će se slomiti probojem. 10. 10. Prema teoretski zamišljenim i/ili modelski ispitanim temeljima. Pretpostavlja se da tada u tlu nastaju tzv.2 Modeli za određivanja maksimalnog opterećenja tla ispod temelja 10. izbacivanje tla sa strane. krivulja sloma je uglavnom ravna do maksimalne vrijednosti otpora tla. prema izrazu: γ ⋅b (10. d. a bočno se širi). u ravninskom stanju deformacija. ID (vidi poglavlje 2.2-1) qf = Nγ + γ ⋅ d ⋅ N q . dobivenih na temelju opažanja rušenja modela temelja ili probnih konstrukcija (1:1). . duž klizne plohe je posmična čvrstoća potpuno mobilizirana. plastične zone. morala biti korigirana pomoću popravnih koeficijenata. da bi bila primjenjiva.zona II.) i dubine ukapanja temelja. na potencijalnim kliznim plohama. razni su autori došli do rješenja za lom tla ispod temelja. je najjednostavniji ali ujedno i najlošiji model. Pri tome su pretpostavljali da je temelj kruto tijelo. dok isti takav temelj na površini vrlo zbijenog tla će se slomiti potpunim slomom.zona I. objavljen 1657. djelomično izbacivanje tla sa strane. 2 gdje su 1 + sin ϕ 1 5 2 2 1 . To su: Rankineov model. qf. koje se određuju kao rješenje matematičkog rubnog problema. N γ = ( N ϕ / 2 − N ϕ / 2 ) . N q = Nϕ = K p .Rudarsko-geološko-naftni fakultet (b) lokalni slom – posmična čvrstoća se u potpunosti razvije samo u dijelu klizne plohe ispod temelja. na čijim je rubovima iscrpljena posmična čvrstoća tla. Za tlo bez kohezije dobije se rješenje za opterećenje sloma. Rankineov model. Potporni zidovi 143 Mehanika tla ♦ interna skripta .1 Osnovne pretpostavke Slom tla nastaje kad se. (c) potpuni slom – pojavljuje se kod zbijenih tala. Takva su rješenja nužno zanemarivala neke elemente ponašanja tla. Ovdje će se navesti samo neka od tih rješenja (prema autorima). Prandtl i Reissnerov model i Terzaghijev model. u potpunosti se razvija klizna ploha. U teorijama koje modeliraju lom tla ispod temelja pretpostavlja se da takve plastične zone nastaju u tlu neposredno prije njegovog konačnog sloma. tlo je u pasivnom stanju naprezanja (odozgo i bočno pritisnuto).2 Rankineov model Opisan ovdje prema Lambe & Whitman (1969).2. Primjerice. pa su. Ovdje se navodi zbog njegovog temeljnog značenja i zato što je bio putokaz za kasnije modele jer u obzir uzima osnovne čimbenike koji se javljaju i u kasnijim rješenjima. temelj na vrlo rahlom tlu može se slomiti probojem. N ϕ = K p = 2 1 − sin ϕ 7 O aktivnom i pasivnom stanju naprezanja vidi više u poglavlju 12. Vesić je predložio i dijagram oblika sloma kao funkciju zbijenosti tla (koji mjeri indeksom relativne gustoće. male stišljivosti.

a ne zakrivljenim plohama. Rankineov je model za slom tla ispod trakastog temelja prikazan na slici 10.što su zone sloma u tlu omeđene ravnim.ϕ / 2 J (c) c) pretpostavljeni klinovi ispod temelja u plastičnom stanju ravnoteže.d d temelj temelj b (a) (b) a) stvarno stanje. .Rudarsko-geološko-naftni fakultet Q Q q=γ. Mehanika tla ♦ interna skripta 144 . funkcije samo kuta unutarnjeg trenja ϕ. dakle. a nadsloj. b) model: temelj je postavljen na površinu tla.2-1 Rankineov model za trakasti temelj. Nedostaci ovog modela su: .sin ϕ I T h N P II T (d) N d) model sloma tla ispod temelja.što su zanemarena posmična naprezanja na vertikalnoj ravnini pa zato ovo rješenje znatno podcjenjuje stvarno naprezanje sloma tla. opterećenje sloma tla se prikazuje kao zbroj utjecaja otpora tla ispod temelja i povoljnog djelovanja težine tla oko temelja koje djeluje kao “protuteret” na tlo u klizanju. Prema Rankineu. Slika 10. kao i u svim kasnijim rješenjima.2-1. b/2 Qult temelj I O I q0 ' I II 45 + ϕ / 2 M 45 . Qult b = (∆q)ult q0' ϕ b h = 2 tan (45 + 2 ) b = 2 √ Nϕ 1 + sin ϕ gdje je Nϕ = 1 . dubine d pretvoren u opterećenje. Funkcije Ni su.

Oblik plohe sloma. kao i Rankineov model. a povoljan je i s računskog stanovišta jer sve sile koje na kontaktu s podlogom prolaze kroz istu točku).ϕ / 2 Mehanika tla ♦ interna skripta 145 . zona u obliku logaritamske spirale (oblik logaritamske spirale je jedini kinematski opravdan oblik klizne plohe. pa je stanje naprezanja u Rankineovim područjima homogeno i poznato.Rudarsko-geološko-naftni fakultet 10.2-2 Plastificirane zone prema Prandtlu i Reissneru. a ostaju prelazna i pasivna zona. granice nagnute pod kutem ϕ prema horizontali. Jedinična težina tla se zanemaruje. pretpostavljaju da postoje: aktivna zona (trokut ABC) i pasivna zona (trokuti ADE i BGF). iz uvjeta ravnoteže i uvjeta sloma. 1 − sin ϕ (10. u vezi s tim. tj. 1924. Ni. q0 kao kruto tijelo ϕ logaritamska spirala 45 . Tako nema više zone aktivnog stanja naprezanja kao u Prandtlovom i Reissnerovom rješenju. pa se ovdje prikazuju samo dijagrami N-funkcija u ovisnosti o kutu unutarnjeg trenja (slika 10. b q q0 E A B 45 + ϕ / 2 q0 45 . a u prijelaznom je području određeno pomoću Airyjeve funkcije naprezanja.4 Terzaghijev model Početkom četrdesetih godina predloženo je da se utjecaj jedinične težine tla pribroji veličini nosivosti po Prandtlu i Reissneru kao pribrojnik.ϕ / 2 D C G Slika 10. ali da je među njima jedna prijelazna.2-3). prema ovim pretpostavkama.2-2.2-2) Mjerenja na modelima pokazuju dobro poklapanje oblika klizanja. Rješenje ima slijedeći oblik: q f = c ⋅ Nc + γ ⋅ d ⋅ Nq gdje je: 1 + sin ϕ π tan ϕ Nq = e i N c = ( N q − 1) cot ϕ . 10. 10. su nešto kompleksniji od prethodnih. postojanje elastičnog područja. prikazan je na sl. ali samo za slučaj hrapavog dna temelja kada su naprezanja na dnu kosa.2. s Reissnerovom dopunom.3 Prandtlov i Reissnerov model Prema Cernica (1995). Terzaghi (1943) je uveo utjecaj jedinične težine γ pretpostavljajući hrapavost dna temelja i. također pasivna. Prandtlov model iz 1920. Terzaghijevi izrazi za faktore nosivosti.2.ϕ / 2 F 45 .

a ona ovisi o razini podzemne vode (RPV).. Nγ = 780 60 50 Slika 10. Nγ = 260 ϕ = 480.2-3c) q f = 1. za kvadratični temelj q f = 1. a treći. promotrimo tri karakteristične RPV.. klizna ploha kod sloma tla ispod temelja ima uvijek isti oblik. opterećenja tla sa strane.d. strogo uzevši. Nγ i Nq .. nije potpuno korektno. Terzaghijevo rješenje tako postaje suma triju pribrojnika od kojih prvi predstavlja utjecaj kohezije.2-3a) (10. kod određivanja opterećenja sloma tla ispod temelja.00 40 30 NC. γ. Zbog toga se. qf.2-3b) (10.. Za razne oblike temelja uvedeni su korekcijski faktori. a dobiven je bez uzimanja u obzir kohezije i vanjskog opterećenja tla sa strane. širina trake... Mehanika tla ♦ interna skripta 146 . 10.. budući da u Terzaghijeve izraze. γ . za trakasti temelj 5.. Terzaghijevo rješenje prema zahtjevima teorije plastičnosti. Nc.5 ⋅ γ ⋅ b ⋅ N γ + γ ⋅ d ⋅ N q .3 ⋅ c ⋅ N c + 0. Nq 20 10 0 20 40 60 Nγ 80 (10.d temelj d (a) (b) (c) γ Slika 10. može se pokazati da je ovakvo rješenje na strani sigurnosti. stranice kvadratičnog temelja. Ovisnost qf o razini podzemne vode. Terzaghijev oblik izraza za opterećenje sloma tla je već vrlo blizu danas uobičajeno korištenih.Rudarsko-geološko-naftni fakultet 40 Nq 30 Nγ NC ϕ [ 0] 20 10 0 ϕ = 440. d . Ipak. u drugom i trećem članu. pa tako njegovi izrazi za maksimalno opterećenje glase: q f = c ⋅ N c + 0. a učinjena greška nije velika.3 ⋅ γ ⋅ b ⋅ N γ + γ ⋅ d ⋅ N q . kohezija. Naime. sl..4 ⋅ γ ⋅ b ⋅ N γ + γ ⋅ d ⋅ N q . Iako oblik ploha klizanja ovisi o odnosu ovih parametara. ϕ. Faktor nosivosti Nγ funkcija je samo kuta unutarnjeg trenja ϕ (kao i Nq i Nc).2-3 Dijagrami za Terzaghijevo rješenje.70 1. dubina temeljenja.2-4 Karakteristični položaji razine podzemne vode.3 ⋅ c ⋅ N c + 0. ili promjer okruglog temelja.. drugi težine tla ispod temelja. jedinična težina tla.2-4. ne mora pretpostaviti klizna ploha jer postoje gotova rješenja u kojima su autori već uzeli u obzir i oblik klizne plohe. faktori nosivosti koji ovise samo o kutu unutarnjeg trenja. b . ulazi i jedinična težina tla. Prema tome rješenju. γ . za kružni temelj gdje su c .

Granično stanje uporabe Konstrukcije prenose opterećenja na tlo preko temelja.0 do 3.mobilizirana kohezija c'm = .2-5) te faktore oblika temelja.8(1)): Mehanika tla ♦ interna skripta 147 . u drugom i trećem članu se uvrštava γ’ umjesto γ.5 Brinch-Hansenov model Na temelju Terzaghijevog rješenja je Brinch-Hansen (1961) (čita se: brin-hansen) izveo rješenje u kojemu je uzeo u obzir ekscentricitet i horizontalnu komponentu sile koja djeluje na temelj (sl. Kada je RPV u razini (b) γ’ je samo u drugom članu. hrvatske propise (prije nego što EC 7 stupi na snagu) tj.Rudarsko-geološko-naftni fakultet Moguće su slijedeće situacije: kad je RPV na površini. Pod opterećenjem se tlo ispod temelja sliježe. mobilizirani parametri čvrstoće: c' . 10. a isto tako i u EC 7. Fsϕ Propisi predviđaju i analizu u ukupnim naprezanjima (za nedrenirani slom). a kut unutarnjeg trenja ϕ = 0. samo se na drugačiji način uvode parcijalni faktori (vidi Dodatak 10. tj. koji se tiču plitkih temelja. Prema hrvatskim propisima. 10. a za (c) je svuda samo γ. Ovo je rješenje uvedeno i u. Fsϕ od 1. Umjesto kohezije se tada uvrštava nedrenirana čvrstoća. da ne nastupi slom tla ispod temelja. prema EC7/1 provjerava. 2.3 Zahtjevi za plitko temeljenje prema Eurokodu 7 Ovdje su citirani dijelovi tekstova iz EC 7. 10.2-5 Temelj pod djelovanjem opće sile.0 i Fsc tgϕ ' . temelj V H e ekscentricitet Slika 10. u Pravilnik o tehničkim normativima za projektiranje i izvođenje radova kod temeljenja građevinskih objekata (Sl. još važeće. stvarno opterećenje temelja mora biti uvijek manje od qf.8. Ovi se utjecaji određuju pomoću popravnih koeficijenata koji su izmjereni eksperimentalno. slučaj (a). Za granično stanje uporabe vrijedi (EC 7/1. a ako temelj nije dobro dimenzioniran. može doći i do sloma tla ispod temelja. koriste. tzv.4. Faktori sigurnosti su ugrađeni u parametre čvrstoće c’ i ϕ’.A). Fsc od 2.mobilizirani kut trenja tgϕ ' m = . kako slijeganje (granično stanje uporabe) tako i mogućnost sloma tla ispod temelja (granično stanje nosivosti). Očito je da je qf najmanji za slučaj (a). Zbog toga se. Tako se opterećenje zove dopušteno opterećenje.2. list 15/90).2 do 1.

John Wiley & Sons. Geotechnical design – Part 1: General rules. a Cd . (1995). EC 7. Na sl. projektna vrijednost učinka opterećenja. New York. umjesto proračuna deformacije (slijeganja).. 148 Mehanika tla ♦ interna skripta .6.3-1) ne smije prijeći 1/500...0 cm (slijeganje δB na sl..N. 10. EN 1997-1. ako je kod konvencionalnih građevina. je granična projektna vrijednost učinka opterećenja (slijeganja). Geotechnical engineering: Soil mechanics.se izričito ne traži da se odredi vrijednost deformacije za granično stanje uporabe ili da . Prema EC 7/1.3-1) gdje je Ed .3-1 Skica uz dozvoljeno ukupno i relativno slijeganje temelja. L ω ρA δρBA A ρB B C ∆ ρC δρBC αB Slika 10. Eurokod 7. (10. sila Vd ne smije pasti u područje između Rd i graničnog opterećenja tla R jer je tamo Vd ≥ Rd . (10.1-2 prikazana je granična linija projektnog otpora tla Rd i područja za koje je projektna vrijednost učinka opterećenja Vd unutar dozvoljenih granica Vd ≤ Rd .3-2) Izrazi za proračun projektne nosivosti dani su u Dodatku 10. maksimalna relativna rotacija za granično stanje uporabe (kut ω na sl.A (prema Dodatku B iz EC 7/1). i to kada .. Za pojedinačne temelje kod standardnih građevina uglavnom su prihvatljiva maksimalna slijeganja do 5... 10. temeljenih na glini. provjeriti je li dovoljno mali udio čvrstoće tla mobiliziran da deformacije (slijeganja) ostanu unutar uporabnih granica. LITERATURA: [1] [2] Cernica.. 10. građevinom i sl. projektna vrijednost učinka opterećenja..postoji dokumentirani usporedni projekt sa sličnim tlom. je projektna nosivost. a Rd . Što se plitkih temelja tiče. Može se. odnos opterećenja kod sloma prema vrijednosti opterećenja kod graničnog stanja uporabe manji od 3. Dodatak H. gdje je Vd .2). Granično stanje sloma Za granično stanje sloma vrijedi: Vd ≤ Rd . Dozvoljeno ukupno i relativno slijeganje plitkog temelja Prema EC 7/1. 6.3-1). J.Rudarsko-geološko-naftni fakultet Ed ≤ C d . treba obavezno proračunati i slijeganje tog temelja (EC7/1. a granično stanje sloma 1/150. Inc.

[6] Vesić. (1921) Über die Einringunfestigkeit plasticher Baustoffe und die Festigkeit von Schneiden. E.S. Mech. (1979). Massachusetts Institute of Technology. 1. Angew.. A. Mehanika tla ♦ interna skripta 149 . Mehanika tla i temeljenje građevina. 1921. T. R. Math. Zagreb [5] Prandtl. Soil mechanics. 99. & Whitman. (1969).Rudarsko-geološko-naftni fakultet [3] Lambe. New York. Analysis of ultimate load of shalow foundations. vol. John Willey & Sons. 1. Found. Z. ASCE J. Soil Mech. Switzerland. [4] Nonveiller. L. Vol. W.. Inc. Školska knjiga. Div. V. (1973). Basel. no.

one se javljaju u tlu.vrijedi Mohr-Coulombov zakon sloma tla. građevina.Rudarsko-geološko-naftni fakultet 11.reaktivne sile. faktor sigurnosti koji se još uvijek primjenjuje kod projektiranja u našoj geotehničkoj praksi. bile jednostavne.kliznu plohu treba. koje traže dobro poznavanje ponašanja tla. kako po pretpostavkama tako i po numeričkom postupku. kad posmična naprezanja dosegnu određenu vrijednost materijal puca i stvara se klizna ploha (masa tla iznad klizne plohe je klizni disk). ako se ustanovi da otpor tla nije dovoljan. Za stabilnost kosina su isprva primjenjivane. armature. na kliznoj plohi. a primjena metoda pojednostavljena. točan. Kao i u svakom inženjerskom problemu. Način rješavanja može biti grafički. koje su zbog tada još nerazvijenih sredstava za računanje. raspodjela naprezanja na kliznoj plohi nije jednoznačna. koje ovdje. nećemo razmatrati. potpun). povezana i potreba za opsežnijim istražnim radovima i laboratorijskim ispitivanjima. Razvoj računala potaknuo je i razvoj složenijih numeričkih metoda.1 Osnovne postavke metoda za određivanje stabilnosti kosina 11. . STABILNOST KOSINA 11. a uz određene manje modifikacije su prihvaćene i u novim evropskim normama (eurokod 7). U nastavku će se razmatrati samo analize stabilnosti kosina za dugačke ravne kosine i kružne klizne plohe. on to treba učiniti pomoću alata što mu ga pruža mehanika tla. Sile koje treba uravnotežiti su: . potres i . Kažemo da je problem statički neodređen. za svaku analizu.1 Zajedničke osobine svih klasičnih metoda Geotehničko inženjerstvo je egzaktna znanost (egzaktan . klasične metode.da je materijal tla kruto plastičan (neki to zovu i idealno plastičan). Radi potpunosti treba spomenuti da postoje metode analize stabilnosti za klizne plohe proizvoljnog oblika. Klasične metode se temelje na pretpostavkama: . da pri naprezanjima manjim od posmične čvrstoće u njemu nema pomaka. Također će se prikazati princip određivanja stabilnosti prema eurokodu 7. zadati unaprijed i . a s tim i veći broj parametara tla nego što su tražile klasične metode. u kojemu se razmatraju naprezanja. Rezultat klasične metode je tzv.1. vanjska opterećenja (nasip. S tim je.aktivne sile. Zbog toga se suvremenije metode uglavnom rabe kod složenijih geomehaničkih zahvata. međutim. piloti. S razvojem računala je postupak rješavanja ubrzan. tako je i kod metoda stabilnosti pokosa potrebno odrediti ravnotežu sila za zadani problem. Da se problem može riješiti potrebno je uvesti neke pretpostavke koje će u tekstu biti spomenute uz svaku metodu posebno.dokaziv pomoću materijalnih činjenica. Mehanika tla ♦ interna skripta 150 . kao rezultat otpora samog tla. zatege i sl. tzv. Na temelju ravnoteže aktivnih i reaktivnih sila određuje se veličina i raspodjela naprezanja na kliznoj plohi. pokretna opterećenja). to su sile koje teže pokrenuti klizni disk: vlastita težina kliznog diska. naravno. Kako se kod klasične metode ne uzimaju u obzir odnosi naprezanja i deformacija u tlu. Klasične metode su dugom primjenom i povratnim analizama pokazale da su primjenjive u velikom broju slučajeva. jednom rješenju ravnoteže sila odgovara beskonačan broj rješenja raspodjele naprezanja. sile strujnog tlaka. tj. Kad se od inženjera traži da odredi stabilnost nekog prirodnog ili umjetnog pokosa. i grafoanalitički. to su sile koje se suprotstavljaju aktivnim silama i nastoje stabilizirati kosinu. tj. dodatne reaktivne sile mogu se proizvesti pomoću raznih umjetno proizvedenih elemenata kao što su: sidra.

φ’ je kut unutarnjeg trenja u materijalu za efektivna naprezanja. Čvrstoća tla se definira kao granično posmično efektivno naprezanje i određuje pomoću izraza: τf = c’+σ’· tan φ’ (c’ je kohezija. povoljno je imati različite faktore sigurnosti. Vrijedi. tj. c' d (11. Budući da se u mjerenjima kut trenja može točnije odrediti od kohezije. (11. tan ϕ ' d Mehanika tla ♦ interna skripta (11.Rudarsko-geološko-naftni fakultet 11. da je faktor sigurnosti odnos efektivnih graničnih i mobiliziranih naprezanja: c'+σ ' tan ϕ ' FS = .1-3) FS FS prema tome je mobilizirana kohezija: c' c' d = . dakle.1-5) FS Ovaj pristup uključuje da je FS jednak i za koheziju i za kut trenja.1-7) 151 .1-6) a faktor sigurnosti za kut unutarnjeg trenja je tan ϕ ' Fϕ = .1-1) ϕ' ϕd' < ϕ ' c' cd' < c ' σ Slika 11. tzv.1. (11. Tako se može definirati faktor sigurnosti za koheziju FC = c' .1-4) FS a mobilizirani kut unutarnjeg trenja: tan ϕ ' tgϕ ' d = . σ’ je normalno naprezanje na potencijalnoj plohi sloma). (11. onakvi kakvi trebaju biti da se u tlu može uspostaviti ravnoteža (između aktivnih i reaktivnih sila). (11. τd = c’d Na odgovarajući način definiramo i mobilizirano posmično naprezanje. prema posmičnom naprezanju uzduž potencijalne klizne plohe τd: FS = τ τf τd (11.1-2) c' d +σ ' tan ϕ ' d ili: c' tan ϕ ' c’d + σ’tan φ’d = +σ' . τf. mobilizirani parametri čvrstoće.2 Definicija faktora sigurnosti Faktor sigurnosti se definira kao odnos prosječne posmične čvrstoće tla. + σ’· tan φ’d gdje su c’d i φ’d.1-1 Prikaz efektivnih graničnih i mobiliziranih parametara čvrstoće.

2-2) tangencijalna sila na bazu lamele T : T = γ ⋅ bz sin β .2 Stabilnost dugačkih kosina u nekoherentnom tlu Za početak razmatrat ćemo dugačke ravne klizne plohe. 11. još neraspadnuti sloj. b l lamela težine W β W z σ τd W T τd β N T Slika 11. − slučaj 3: pokos dulje vremena potopljen. Razmatrat će se tri slučaja: − slučaj 1: bez podzemne vode. a ispod njega je čvrst. U određenim se uvjetima promjene stanja (promjene opterećenja. l. razine podzemne vode) može dogoditi da se rastrošena masa pokrene. Jedan odsječak takve klizne plohe prikazan je na slici 11. potrebno je poznavati (zadati ili pretpostaviti) i naprezanja koja djeluju na klizno tijelo. Već se i takav jednostavan model može primijeniti za neke primjere u praksi.2-1 prikazane su sile koje djeluju na jedan odsječak kliznog tijela. dobijemo kao omjer normalne sile i površine baze lamele (za širinu lamele uzimamo 1m'): N γ ⋅ bz cos β σA = = = γ ⋅ z cos 2 β . − slučaj 2: podzemna voda teče paralelno s površinom terena. povezana je s njenom širinom.2-1. čiji je nagib paralelan s površinom terena. ιd. Zbog toga. b. Duljina baze lamele. polazimo od pretpostavke raspodjele naprezanja na klizno tijelo. Slučaj 1: bez podzemne vode. 11. (11. σA. Na sl.2-4) b l cos β Posmično naprezanje na bazi lamele. u svim klasičnim metodama stabilnosti kosina.2-1) l= cos β normalna sila na bazu lamele N iznosi: N = γ ⋅ bz cos β . Sile ćemo odrediti iz zadanih fizikalnih i geometrijskih podataka.2-3) Normalno naprezanje na bazi lamele.Rudarsko-geološko-naftni fakultet Princip ugrađivanja faktora sigurnosti u parametre čvrstoće usvojen je i u eurokodovima. koji nazivamo lamela. KOMENTAR: Kako je za određivanje FS potrebno odrediti mobiliziranu čvrstoću (koja ovisi o vertikalnim naprezanjima). Često se naime događa da je površinski sloj tla do neke manje dubine (4 do 6 m) rastrošan. dobijemo kao omjer posmične (mobilizirane) sile i površine baze lamele (za širinu lamele uzimamo 1m'): Mehanika tla ♦ interna skripta 152 . (11. W . Reaktivne sile N i T se odrede prema težini lamele. (11.2-1 Sile koje djeluju na lamelu dugačke klizne plohe. izrazom: b . (11.

2-6) Fs = = = τd τd γ ⋅ z ⋅ sin β ⋅ cos β tan ϕ ' FS = . po kliznoj plohi dobijemo iz izraza: hp = z cos2β. (11. Tok podzemne vode paralelan je s nagibom terena. Jer ako se stavi FS=1. (11. tj. τd = Slučaj 2: podzemna voda teče paralelno s površinom terena b l β 3 ∆H 3 ∆s hp γ•z z T U N Slika 11.2-2 Sile koje djeluju na lamelu dugačke klizne plohe.2-12) 153 τ f zγ ' cos 2 β ⋅ tan ϕ ' γ ' tan ϕ = = τ d γ ⋅ z sin β ⋅ cos β γ ⋅ tan β Mehanika tla ♦ interna skripta . to je labilna ravnoteža jer je tlo već praktički pred lomom.1-1 dobijemo izraz za faktor sigurnosti τ f σ '⋅ tan ϕ ' γ ⋅ z ⋅ cos 2 β ⋅ tan ϕ ' .γw z cos2 β = z (γ-γw) cos2β = z γ’cos2β Potrebna posmična naprezanja da ne dođe do klizanja su: τ = γ z sinβ cosβ FS = (11.2-8) prema tome izraz za vrijednost pornog tlaka po kliznoj plohi glasi: u = hp γw = z γw cos2β Efektivna naprezanja su.2-7) tan β Ovo rješenje pokazuje da je tlo u ravnoteži kada je kosina nagnuta pod kutem trenja φ i manjim.5-5 u izraz 9.2-10) (11.2-9) (11. Budući da voda teče paralelno s pokosom. ekvipotencijale su okomite na tok vode.Rudarsko-geološko-naftni fakultet T γ ⋅ bz sin β = = γ ⋅ z sin β ⋅ cos β (11.u = γ z cos2β .2-5) b l cos β Uvrštavanjem izraza 9. prema tome: σ’ = σ .2-11) (11. pa tlačni potencijal. β=φ’! Kada je FS=1. (11. Tečenje podzemne vode se može prikazati strujnom mrežom. hp. slijedi tgφ’=tgβ.

je isti kao i za “suhi” pokos (slučaj 1.1 Osnovne pretpostavke Za kružne klizne plohe grafičku je metodu razradio Taylor (1948).2-3 Slučaj potopljenog pokosa. ϕ = 0 analiza kod koje se rabi nedrenirana čvrstoća (link).3-1). FS = γ '⋅z cos 2 β ⋅ tan ϕ ' γ '⋅ z sin β ⋅ cos β tan ϕ ' FS = tan β (11. mora ili jezera.3. Vrijede slijedeće pretpostavke: • da se klizna masa pomiče kao kruti disk. Iz toga slijedi da mjere sanacije klizanja (kad imamo slučaj 2.Rudarsko-geološko-naftni fakultet Slučaj 3: pokos dulje vremena potopljen. Mehanika tla ♦ interna skripta 154 . ne znači da ćemo “pogoditi” i kliznu plohu po kojoj će stvarno nastati klizanje.). Budući da se položaj klizne plohe mora pretpostaviti. 11. Kad se kaže "dulje vremena potopljen" misli se da nema nagle promjene razine vode jer u tom slučaju može biti mjerodavna tzv.) treba usmjeriti ka smanjenju pornih tlakova na kliznoj plohi. Kada je strujanje paralelno s kosinom FS je približno dvostruko manji nego kod suhe ili potopljene kosine jer je γ'/γ približno jednako ½ što je ujedno i najkritičniji slučaj. • položaj klizne ploha ploha mora biti pretpostavljen unaprijed.grafička metoda 11. Klizanje će nastupiti po plohi koja ima najmanji Fs.3 Kružne klizne plohe . γ γ' Slika 11. • faktor sigurnosti je konstantan duž klizne plohe i • vrijedi Mohr-Coulombov zakon čvrstoće.2-14) KOMENTAR : Rezultat u slučaju 3. Zato uvijek treba proračunati veći broj kliznih ploha (slika 11.2-13) (11. Ovakav slučaj može biti obala rijeke.

r Postupak određivanja Fs se svodi na to da se aktivna sila. s najmanjim faktorom sigurnosti.3. Problem je statički neodređen (nije poznata raspodjela naprezanja otpora duž klizne plohe). i to. praktično je (nepoznata) naprezanja po kliznoj plohi zamijeniti djelovanjem dviju sila. r U aktivnoj sili P je dominantan dio težina tla.3. kad tlo ima koheziju.3-1 Odabiremo više kliznih ploha da možemo naći kritičnu. Mehanika tla ♦ interna skripta 155 . Težina se izračuna kao produkt površine kliznog diska s jediničnom težinom tla γ . a kut trenja je jednak nuli i .3).2). kad je obratno (potpoglavlje 11. pa treba uvesti neka pojednostavljenja. P (suma svih djelovanja) uravnoteži s reaktivnom koja je rezultat djelovanja otpora duž klizne plohe. Temelji se na dva pojedinačna jednostavna slučaja: . Kako je klizno tijelo kruto.prvi.Rudarsko-geološko-naftni fakultet Slika 11. jednom posmičnom i jednom normalnom silom Grafička metoda se primjenjuje za homogene kosine. Kad tlo ima i koheziju i kut trenja rješava se kombinacijom ovih slučajeva (potpoglavlje 11.drugi.

) formira luk r Grafički to možemo prikazati na sl. SLUČAJ 1. ϕ kombinacijom se rješavaju problemi kad je c ≠0 i ϕ ≠ 0. l r r T f = ∫ dT f 0 l r = ∫ c ⋅ dl = c ⋅ lt 0 (11.3-2 Grafička metoda određivanja stabilnosti pokosa za slučaj kada je ϕ=0. lt c b) dTf = c .3-1. gdje se vidi da poligon sila d T f jednak obliku klizne plohe. Ako je materijal homogen i ima samo koheziju. Mehanika tla ♦ interna skripta 156 .3-2a). 11. Potrebno je odrediti veličinu i položaj maksimalne posmične sile. Ovime smo doznali samo veličinu r sile. c ≠0 i ϕ = 0 ≠ 0 i c = 0. samo na τf = c’. koja nastaje kao rezultat maksimalnih posmičnih naprezanja duž klizne plohe: Tf = . Tf .određivanje potrebne sile S r duljina tetive lt a) A duljina luka l N .dl. posmična naprezanja uzduž klizne plohe pri slomu su konstantna Djelovanje naprezanja prevodi se na sile po jedinici duljine klizne plohe tako da se veličina naprezanja pomnoži s dl. pa je i logično da je modul vektora rezultante proporcionalan s duljinom tetive luka.3-2b. Njihovom Otpor tla se svodi od τf = c’+σ’· tan φ’.Rudarsko-geološko-naftni fakultet 11. za što nam je potreban i uvjet da je statičkih moment komponenata sile jednak momentu rezultante.3. dl c) P N T .rezultanta svih posmičnih sila dT = τ.2 Jednostavni slučajevi 0 te ϕ ≠ 0 i c = 0 Jednostavni slučajevi su. dl σ σ T . Veličina sile Tf . Veličina rezultante je modul r vektora koji se dobije sumiranjem pojedinačnih sila d T f tj. prvi. drugi. a c≠0. ali ne i njezin položaj. Reaktivna naprezanja zamjenjuje se reaktivnim silama T i N (sl. lt kao što to i gornja jednadžba pokazuje. dl B σ σ σ σ P rc τ dTf = c .rezultanta svih sila dN = σ . duž klizne plohe (paralelna s AB) Slika 11. kad je c ≠0 i ϕ = 0 i. odnosno krak sile d T f . 11.

11. Grafički postupak određivanja faktora sigurnosti svodi se na određivanje veličine sile T r koja je na mjestu i u smjeru sile T f .3-2c). Faktor sigurnosti odredi se kao odnos: T f c ⋅ lt FS = = . Skalarne veličine 0 tih produkata jednake su: r ⋅ c ⋅ ∫ dl =r c ⋅T f . (Sila N je rezultanta svih normalnih sila na kliznu plohu. Za razliku od prethodnog. a koja se mora uravnotežiti s poznatim vanjskim rc = r djelovanjem P i silom N.2 obrazloženo. otpor tla od τf = c’+σ’· tan φ’. Grafički se odredi presjecište sile P s pravcem sile T kroz koje mora prolaziti i sila N (sl. 11.3-5) T T SLUČAJ 2.3-2. za takvu je raspodjelu dobiven parametar odnosa polumjera kružnice i polumjera djelovanja reaktivne sile od trenja.Rudarsko-geološko-naftni fakultet Krak sile Tf . Θ/2). pa slijedi r⋅l⋅c = rc ⋅ Tf. ∫ r gdje je: l duljina luka. pa se veličina mobilizirane sile. κS . pa je potrebno poznavati veličinu i raspodjelu normalnih naprezanja po kliznoj plohi. pa je rS = κ S ⋅ r (11. ako su sve sile na kliznoj plohi nagnute pod kutom ψ (prema normali). jer sve sile koje su okomite na kliznu plohu prolaze kroz tu točku i ne daju moment.3-3 . Vrijedi postavka da. Taylor je. što je prirodni oblik raspodjele tog naprezanja (sl. Kako je u 11. i njihova će rezultanta biti nagnuta pod istim kutem prema normali. za raspodjelu. problem je statički neodređen.3-2a). pa se ta raspodjela mora pretpostaviti. uzeo funkciju sinus koja ima maksimalnu veličinu u sredini klizne plohe.3-6) gdje je r radijus klizne plohe. θ/2 σv klizna ploha funkcija raspodjele σv= σv (sin θ/2) Raspodjela normalnog naprezanja po kliznoj plohi po sinusnoj funkciji.3-5). 11. a rc nepoznati krak sile T f .). ϕ ≠ 0 i c = 0. T.3-3. može odrediti iz poligona sila (sl. Pogodno je postaviti uvjete ravnoteže momenata obzirom na središte kružnice. r polumjer kružnice. Analogno s κc u prethodnom slučaju.3-5. ovdje nije bitna veličina niti raspodjela normalnih naprezanja po kliznoj plohi). Iz jednakosti statičkih momenata na središte S slijedi: l r r r (11. Potrebno je odrediti kut ψ koji aktivna sila zatvara s rezultantom sila normalnih na kliznu plohu. Budući da je u ovom slučaju φ = 0. dN. 11. svodi se u ovom slučaju na τf = σ’· tan φ’. a jednaka je nuli na rubovima (ovisi o središnjem kutu.3-3) r Krak sile T f odredi se onda iz 0 l ⋅c l = r ⋅ =κc ⋅r (11.3-4) lt lt ⋅ c gdje je κc (čita se: kapa-c) parametar koji ovisi samo o veličini središnjeg kuta kod S (sl. Očitanju može Mehanika tla ♦ interna skripta 157 Slika 11.) r ⋅ dT f =r c ⋅T f . S. pa mora prolaziti kroz središte S i to neovisno o njihovoj veličini. a κS je funkcija središnjeg kuta Θ i očita se iz dijagrama na slici 11. l (11. (11.

3-4 Grafička metoda određivanja stabilnosti pokosa za slučaj kada je c=0. ponavlja se sve dok se te vrijednosti ne izjednače. iz čega se onda jednostavno odredi ψ .3 Slučajevi s c ≠0 i ϕ ≠ 0 Problem se rješava iterativno: svede na jedan od dva prethodna i to tako da se pretpostavi početna vrijednost Fs1. r r Ψ P klizna ploha TΨ N Slika 11.3-5 Dijagam vrijednosti κS i κc.sin ψ . postoje dvije varijante. obzirom na jedan od parametara čvrstoće.08 1. Grafički postupak se pro-vede do kraja i dobije Fs2 koji mora biti približno jednak Fs1 (prva iteracija). κs 1.28 κc.Rudarsko-geološko-naftni fakultet pomoći i tzv. 11. Obično su dovoljne dvije iteracije. postupak se ponavlja sa srednjom vrijednošću Fs3 = (Fs1 + Fs2)/2 (druga iteracija). Kada se odredi presjecište sile P. Obzirom na dva parametra čvrstoće.12 1. Jednom se pretpostavi Fsc .24 1. a drugi put Fsϕ . 1. 11. s kružnicom radijusa rS očita se ψ (sl.04 1 60 70 80 90 100 110 120 Θ0 κc κs Slika 11.3-7) tanψ S rΨ = rs .3-4). Mehanika tla ♦ interna skripta 158 . Ako to nije slučaj.16 1. «kruga trenja» kojemu je radijus rψ = rS . a faktor sigurnosti za ovaj slučaj dobijemo iz izraza: tan ϕ FS = . (11. a ϕ≠0.2 1.3. sinΨ Θ rs = κs .

5) i izračuna Tc1 = Mehanika tla ♦ interna skripta 159 . Pretpostavi se Fsc (sl. ako je različit od Fsc1. Postupak rješavanja: c ⋅ lt (Opaska: time sila Tc1 FSc1 postaje poznata veličina i s njom se može crtati poligon sila).Rudarsko-geološko-naftni fakultet NAČIN 1. Izračuna se Fsϕ1 = .3-6 Grafička metoda određivanja stabilnosti kosine za slučaj kada su c≠0 i ϕ≠0.napadna sila (zadana) R2 rs a) r R1 Ψ1 Ψ2 Tc Slika 11. postupak se ponavlja s Fsc2 = (Fsc1 + tanψ Fsϕ)/2. očita se ψ1 na sjecištu s rS. a zadaje se Fsc. 2.3-6): b) P R1 R 2 Tc1 Tc2 S P . Iz poligona sila odredi se smjer R1 i nacrta na slici.1. 1. 11. Pretpostavi se vrijednost Fsc1 (npr. tan ϕ 3.

i dobro ga je povremeno provjeriti grafičkom metodom ili se poslužiti već gotovim dijagramima za određivanje stabilnosti koji su razrađeni za jednostavnije slučajeve. postupak se ponavlja s Tc1 + Fsϕ1)/2 itd. Pretpostavi se Fsϕ1 (slika 11.3-7 Grafička metoda određivanja stabilnosti kosine za slučaj kada su c≠0 i ϕ≠0.3-7): b) P R1 R2 Tc Tc rϕ1 = r sin κ Ψ2 S rϕ1 R2 rs a) R1 P . a nedostaju kompjuteri i slične alatke (primjerice na gradilištu).5) i izračuna rφ1= r⋅ κ s⋅sinψ1 iz FSϕ 1 = tan ϕ tan ϕ ⇒ tanψ 1 = . Međutim. ako je FSc1 ≈ FSϕ 1 . Fsϕ2 = KOMENTAR O GRAFIČKOJ METODI: Grafička metoda se primjenjuje kad je tlo homogeno i jednostavni geometrijski i drugi uvjeti. Za složenije se uvjete koriste metode lamela.napadna sila (zadana) Ψ1 Ψ2 rc Tc Slika 11. Pretpostavi se Fsϕ1 (npr. tanψ 1 FSϕ 1 Tc l ⋅c = t FSc1 FSc1 Rezultanta R1 mora sjeći presjecište P i Tc. S time je postupak dobivanja Fs donekle zamagljen. Pogodna je kada nešto treba na brzinu izračunati. Iz poligona sila se odredi Tc1 = ⇒ FSc1 = (Fsc1 lt ⋅ c .Rudarsko-geološko-naftni fakultet NAČIN 2. s pedagoške je strane još uvijek prihvatljiva jer se u njoj zorno uravnotežuju aktivne i pasivne sile i određuje faktor sigurnosti. a zadaje se Fsφ. Danas se rijetko koristi. koje su danas uglavnom vezane uz upotrebu računala. Mehanika tla ♦ interna skripta 160 . ako ne. imamo rješenje.1.

U nastavku bit će prikazano uzimanje u obzir strujanja podzemne vode (sl.Drugi je razlog za upotrebu lamela – jednostavno uzimanje u obzir složenijih geometrijskih uvjeta.4-2).4-1 Upotreba lamela za analizu stabilnosti pokosa.metoda lamela 11.U grafičkoj metodi uvedena pretpostavka o raspodjeli normalnih naprezanja na kliznoj plohi. . Lamele pružaju dvije osnovne prednosti u odnosu na grafičku metodu: .Rudarsko-geološko-naftni fakultet 11.4-1). S γ σ h Slika 11.4. 11. a zatim se traže zajednički uvjeti ravnoteže za čitav klizni disk.4 Kružne klizne plohe . 11. Mehanika tla ♦ interna skripta 161 . ovdje se dobije jednostavno iz opterećenja (težine) same lamele (sl.1 Prednosti metode lamela u odnosu na grafičku metodu Kod metode lamela vrijede sve pretpostavke kao i kod grafičke metode samo što se klizni disk još dijeli na stupce (lamele) koji se promatraju pojedinačno. uslojenosti tla i strujanja podzemne vode.

4-3).4-2 Primjer složenih geometrijskih uvjeta uslojenosti tla. Sva tri načina daju jednako ukupno djelovanje sila od vlastite težine tla i sile od vode: • NAČIN I: Konstruira se strujna mreža i odrede sile strujnog tlaka u čvorovima strujne mreže. SW CL SF Slika 11.4.4-5). p. U dijelu kosine pokrivenom strujnom mrežom težina tla se računa kao produkt površine sa strujnom mrežom i γ’ (sl. a u jezeru silu P (sl. 11. PAŽNJA! Budući da svaka klizna ploha siječe strujnu mrežu na drugi način ⇒ svakoj kliznoj plohi odgovara njezina piezometarska linija. Budući da strujanje ipak postoji. 11.4-4).2 Određivanje djelovanja vode na klizni disk Bit će prikazana tri načina uzimanja u obzir djelovanja vode na klizni disk. (Pažnja: linija pornih tlakova po kliznoj plohi različita je od linije slobodnog vodnog lica). Time smo «potrošili rezultantu tlakova od vode. Sumirani porni tlakovi po kliznoj plohi daju rezultantu U. • NAČIN III: Produlji se linija vanjske vode i dio ispod te linije u kliznom disku se smatra da r je disk “uronjen” djelomično u vodu. • NAČIN II: Iz strujne mreže (koja nije ucrtana) odredi se piezometarska linija (linija pornih r tlakova). Mehanika tla ♦ interna skripta 162 . r Sila I je rezultanta svih tih pojedinačnih sila. 11. rezultat se r “popravi” dodavanjem sile pornih tlakova U 1 koja je “ostatak” od sile U. a dobije se mjerenjem visine od produljene razine mirne vode do piezometarske linije (sl.Rudarsko-geološko-naftni fakultet S r. 11. P1 iz NAČINA II i dio rezultante pornih tlakova U». v.

.4-3 I Način: Određivanje djelovanja vode na stabilnost pokosa preko strujne mreže.. Slika 11. U .Rudarsko-geološko-naftni fakultet S C W2 D B jezero A W1' I strujna mreža I . rezultanta od sila pornih tlakova vode na kliznoj plohi.. Slika 11... C slobodno vodno lice W piezometarska linija P B A u u u U E u W . ukupna težina BCDB. rezultanta sila od tlakova od vode u jezeru na potezu AB.. ukupni strujni tlak na ABDA (rezultanta svih strujnih tlakova po strujnoj mreži).4-4 II Način: Određivanje djelovanja vode na stabilnost pokosa preko vrijednosti pornih tlakova po kliznoj plohi (porni se tlakovi odrede iz strujne mreže)... Mehanika tla ♦ interna skripta 163 .. uronjena težina dijela ABDA. W'1 . W2 ... ukupna težina klizinog diska ACEA.. P .

pomoću parametara čvrstoće. Ei. Utjecaj podzemne vode se određuje na osnovi piezometarske linije za taj klizni disk i razine vanjske vode. Preostale su još nepoznate međulamelarne sile.3). T. sile N i nepoznatog FS. uronjena težina dijela ABEFA. opterećenje od vode i sl. Ovdje će se prikazati samo elementi proračuna. Lambe i Whitman. što su uglavnom djelovanja (kao vlastita težina.4. dobije se množenjem γ sa zasjenjenom površinom. Mehanika tla ♦ interna skripta 164 . i W’2. 11. pa je taj način upotrijebljen i u Bishopovoj pojednostavljenoj metodi (potpoglavlje 11. Vlastita težina lamele..4-5).4-5 III Način: Određivanje djelovanja vode na stabilnost pokosa pomoću produljene linije vode. preko Mohr-Coulombovog zakona sloma tla. Počinje se s određivanjem sila koje djeluju na svaku lamelu. Pri tome treba razlikovati sile koje se mogu odrediti unaprijed. koja se izrazi.Rudarsko-geološko-naftni fakultet S C piezometarska linija W4 D produljena linija vanjske vode U ∆u γw B A F E W3 ∆u W'3 . 1968). W1.. Promatra se kružni klizni disk.4-6... težina W1 i W’2 (jer je primijenjen način III iz prethodnog potpoglavlja). koje se mogu rastaviti na horizontalne i vertikalne komponente (Xi i Yi). Na bazi lamele djeluje još i nepoznata tangencijalna sila otpora. 1955). U . Slika 11. Ei i Ei+1. podijeljen na vertikalne lamele i sile koje na njih djeluju.. postavljaju se određena geometrijska i statička ograničenja (vidi npr. ukupna težina BCDEB. Djelovanje tog tlaka se pribroji nepoznatoj normalnoj sili N = N' + ∆us l. vanjsko opterećenje.4.3 Bishopova pojednostavljena metoda Od metoda lamela. Najpogodniji za proračun stabilnosti pokosa je NAČIN III jer ne treba dijeliti rezultantu od r tlakova na segmentu kliznog diska AB po lamelama (sila P1 na slici 11. ∆u. Preostali dio pornog tlaka na jednu lamelu odredi se kao udaljenost od produljene razine vanjske vode do piezometarske linije. Razina se vanjske vode produlji kroz klizno tijelo i razdvaja lamele na "suhi" i "uronjeni" dio. W4 . rezultanta od sila pornih nadtlakova vode na kliznoj plohi.. Da se odrede veze između nepoznatih sila. vrlo je popularna tzv. množenjem s γ’ preostale površine lamele. Bishopova pojednostavljena metoda (Bishop.) od onih koje se dobiju iz ravnoteže sila i momenata. Osnovni elementi te metode su prikazani na slici 11.

Izračuna se formula (11. mα = cos α + sin α ⋅ .Rudarsko-geološko-naftni fakultet Postavljaju se jednadžbe ravnoteže vertikalnih sila ∑ y = 0 i momenata.4-2). (11. što je ujedno i faktor sigurnosti za cijelu kosinu. FS se ne može izravno izračunati jer je sadržan i u mα.Izračuna se mα (11.3-8) W 1 + W 2 + ∆Y = (P ′ + Λu ⋅ l ) ⋅ cos α + T ⋅ sin α . npr. a postoje brojni komercijalni kompjuterski programi za rješavanje stabilnosti kosina po Bishopovoj metodi. . i 3. S).3-10) mα Fs gdje je: b tan ϕ l= .∆ u i ⋅ bi ) ⋅ tan ϕ ] ⋅ mα . pa se rješava iterativno (u koracima): . osim uz faktor sigurnosti Fs. Iako je faktor sigurnosti s lijeve strane.3-9) Fs Fs Rješavanjem gornjih jednadžbi po N' i T dobije se: 1 1 T= [c ′ ⋅ b + ( W 1 + W2' + ∆Y . Iz sume vertikalnih sila za i-tu lamelu slijedi (indeksi i su ispušteni jer se.ako nisu jednaki. a kut trenja je jednak nuli (tzv. (11. (11.3-14) Fs= ∑(W 1i + W 2i ) ⋅ sin α i U Bishopovoj pojednostavljenoj metodi se pretpostavlja da su vertikalne komponente međulamelarnih sila jednake i suprotnog smjera. ∆Yi = 0. Kod koherentnih materijala treba uzeti u obzir i moguća stanja nedreniranog sloma tla. Treba ispitati veći broj kliznih ploha. kohezija je jednaka nedreniranoj čvrstoći tla. pri čemu se često stabilnost proračunava u totalnim naprezanjima.3-13) Uvrštavanjem izraza za T dobiva se faktor sigurnosti: 1 ∑[ci′ bi + (W 1i + W 2i + ∆ Y i . (11.Pretpostavi se FS u mα. jednadžba se mora rješavati iterativno jer je Fs i u mα.∆u ⋅ b ) ⋅ tan ϕ ] ⋅ .Usporede se FS iz koraka 1.5.4-1) i dobije FS. Prikazani izraz je pogodan i za ručno rješavanje. Mjerodavna je ona ploha koja daje najmanji faktor sigurnosti. ∑M S = 0 (MS moment oko središta klizne plohe. Tangencijalna sila otpora na dnu lamele je: c′ ⋅ l tan ϕ T= +N ⋅ . . 11.3-12) Dijeljenjem s r dobiva se jednadžba: ∑ Ti = ∑ (W 1i + W 2i ) ⋅ sin α i . (11. fi-nula analiza. sa srednjom vrijednošću se ide ponovo od koraka 1 (kao i kod grafičke metode).5).3-11) cos α Fs Iz ravnoteže statičkih momenata sila oko središta kružne klizne plohe: ∑ Ti ⋅ r = ∑ W i ⋅ r ⋅ sin α i . tj. .. stavljaju uz svaku veličinu): (11. . Mehanika tla ♦ interna skripta 165 . FS = 1. (11. vidi pog.

).Rudarsko-geološko-naftni fakultet S α −α +α r slobodno vodno lice n r a) i α piezometarska linija produljena linija površine vanjske vode 1 2 broj lamele b c) sredina i . Mehanika tla ♦ interna skripta 166 .5 Kako odabrati parametre čvrstoće za analizu stabilnosti kosina? 11. Uvjete dreniranja u kosinama pri slomu usporedit ćemo s odgovarajućim tipovima pokusa u troosnom uređaju (pogl. tj.5-1). l Slika 11.4-6 Bishopova pojednostavljena metoda. Zbog toga se u analizi stabilnosti koriste parametri iz konsolidiranih dreniranih pokusa.te lamele b) T i piezometarska linija c' l FS W1 W1 Ei W2 N tgϕ' FS Ei+1 ∆u γw produljena linija površine α l vanjske vode N W2' ∆u . pa su tragovi ukupnih naprezanja jednaki tragovima efektivnih (sl.5. c’ i ϕ’. 9. Propusnost tala ima izravan utjecaj na uvjete dreniranja prilikom posmika (i sloma tla po kliznoj plohi). padaju na nulu. 11. 11. Podsjetimo se na dvije osnovne vrste tala: krupnozrnata (u pravilu dobropropusna) i sitnozrnata (slabopropusna). l ∆Ei ∆x T N ∆y ∆u . Čvrstoća je zbog toga jednaka za drenirano i nedrenirano stanje. U krupnozrnatim tlima se pretpostavlja da se porni tlakovi pri posmiku brzo disipiraju (raspršuju).1 Odabir parametara čvrstoće prema uvjetima dreniranja Parametri čvrstoće za analizu stabilnosti kosina odabiru se prema vrsti tala i očekivanom tipu sloma.

Nedrenirana čvrstoća za prekonsolidirana tla veća je.5.). U rahlim će materijalima trag efektivnih naprezanja “skretati ulijevo” što znači da će nedrenirana čvrstoća tla biti manja nego da čvrstoću izračunavamo preko dreniranih parametara.Rudarsko-geološko-naftni fakultet τ τf = c' gϕ' σ' t ϕ' + c' je malo ili 0 { σ trag ukupnih naprezanja jednak je tragu efektivnih naprezanja Slika 11. «Izračunata čvrstoća» je veća od stvarne. ϕ =0 (fi-nula) analiza.5-2). nedrenirane. Zbog toga treba stabilnost kosina. ne može doći do disipacije pornih tlakova. tj. a nedrenirana čvrstoća cu ≠ 0. Mehanika tla ♦ interna skripta 167 . nego izračunata preko c’ i ϕ’ (sl. izračunati i s nedreniranim parametrima.. To je tzv. c’ i ϕ’ (slika 11.5-2 Tragovi efektivnih naprezanja za normalno konsolidirano tlo -trag efektivnih naprezanja “skreće ulijevo”. koja se može izračunati pomoću Skemptonovog parametra Af (vidi poglavlje 9. Tu treba razlikovati normalno konsolidirane (u pravilu rahle ili meke) i prekonsolidirane (krute) materijale. što se rijetko čini.2 Fi-nula analiza.. Zbog toga se očekuje da će tragovi naprezanja odgovarati onima u konsolidiranom nedreniranom pokusu.nedrenirana čvrstoća Slika 11.5-1 Parametri čvrstoće dobiveni konsolidiranim dreniranim pokusom.5-3.). kod naglijih (brzih) opterećenja zbog slabopropusnosti.poćetno σ cu. ϕu = 0. U sitnozrnatim tlima se smatra da.). kao da je kut trenja u nedreniranom stanju. 11. 11. osim s dreniranim. Odgovarajuću sliku za nedrenirano stanje dobit ćemo samo ako u obzir uzmemo promjenu pornog tlaka pri slomu tla. ali se ipak preporučuje da se uzima ova druga jer se smatra da laboratorijska ispitivanja daju veću nedreniranu čvrstoću od one in situ. U fi-nula analizi se onda barata samo s ukupnim naprezanjima (ne uzimaju se u obzir porni tlakovi po kliznoj plohi i sl. τ τf = čvrstoća izračunata iz c' i ϕ' cu c' g ϕ' σ' t ϕ' + trag ukupnih naprezanja trag efektivnih naprezanja c' { σ ' .

nazivaju se klizišta. a u nožici se zemlja gomila. «Izračunata čvrstoća» je manja od stvarne. U vrhu klizišta se katkad vidi otvorena površina (kako je odsklizalo klizno tijelo).6. . Prirodne kosine. . .6-1). Klizišta se na terenu prepoznaju po nizu pojava (slika 11. I samo tlo na površini zna biti neobično vlažno.6 Sanacije klizišta 11. Osim geotehničkih istražnih radova najčešće se: − ako ima vremena. Da se ustanove podaci o klizištu potrebno je obaviti niz mjerenja. .5-3 Tragovi efektivnih naprezanja za prekonsolidirana tla . naborano.vrh klizišta. po kojem nastaje klizanje.preslica 4.Rudarsko-geološko-naftni fakultet τ ϕ' čvrstoća izračunata iz c' i ϕ' cu c' trag efektivnih naprezanja trag ukupnih naprezanja σ ' . pa se kaže da je «drveće pijano».pojave izvora Slika 11. vidljivo tlo u podlozi 2. Tlo na klizištu je često nepravilne površine. kod kojih je nastupilo klizanje. Na klizištima se nađu i izvori jer se javljaju na kontaktu propusnog (s gornje strane) i nepropusnog materijala. Mehanika tla ♦ interna skripta 168 .gomilanje tla u nožici o klizn o tijel 5. prate pomaci površine klizišta (geodetski se opažaju reperi). 11. .1 Opažanja i istraživanja na klizištu Upravo opisane metode proračuna Fs upotrebljavaju se za proračun stabilnosti prirodnih i umjetnih kosina (pokosa). nedrenirane.6-1 Pojave koje nam ukazuju na klizanje tla.trag efektivnih naprezanja “skreće udesno”. 3."pijano" drveće 1. Karakteristične su i pojave nekih biljaka kao što je to preslica u kopnenom dijelu Hrvatske i brnistra u krškim dijelovima.početno σ Slika 11. Vegetacija je na mjestima ispremiješana. pojavljuju se pukotine koje su u kišnim periodima ispunjene vodom.

2 Metode sanacije klizišta Nakon što se ustanovi položaj klizne plohe i razina podzemne vode te smjer klizanja. Tako se može procijeniti djelovanje raznih mjera sanacije na FS. prelaganje masa tijelo klizišta Slika 11.Rudarsko-geološko-naftni fakultet − ugrađuju piezometri da se snimi razina i smjer strujanja podzemne vode.6-3). Tada se može pristupiti proračunu Fs s podacima koji će vrijediti nakon primijenjenih mjera sanacije. Te mjere mogu biti: • Prelaganje masa. pristupa se proračunu stabilnosti kosina. inklinometrom (sl.6. 11. 11. − ugrađuju mekane ili razlomljene cijevi da se ustanovi vrsta i dubina klizanja. Mehanika tla ♦ interna skripta 169 . a promjene položaja i nagnutost cijevi se mjere tzv.6-2).6-2 Ustanovljavanje vrste i dubine klizanja ugradnjom mekane cijevi i mjerenjem inklinometrom.6-3 Sanacija klizišta prelaganjem masa. Tlo se s gornjeg dijela klizišta uklanja ili prebacuje na donji dio klizišta (sl. početni položaj cijevi plastična cijev Slika 11. Usklađuju se parametri čvrstoće i ostali podaci dok se ne dobije rezultat koji daje Fs = 1 (jer je tijelo kliznulo). klizno tijelo mekani malter klizna zona nepomično tlo 11.

11. Dren treba biti čim bliže kliznoj plohi. dren (perforirana izbušena cijev nakon sanacije) a) b) Slika 11. U slabopropusnom tlu je dobro nabušiti leću pijeska jer tada cijela površina leće služi kao dren. Mehanika tla ♦ interna skripta 170 .6-5).A glina pijesak šljunak A Slika 11.6-4 Sanacija klizišta drenažnim usjecima.Rudarsko-geološko-naftni fakultet • Povoljno skretanje sile strujnog tlaka. Ovo se skretanje obavlja drenovima. Ovo je skretanje potrebno izvršiti tamo gdje se ustanovi da je djelovanje podzemne vode uzrok klizanju. Drenovi se dijele na drenažne usjeke ili rovove (sl. 11.6-5 Sanacija klizišta horizontalnim drenažnim bušotinama. početna razina podzemne vode A razina vode u drenu presjek A .6-4) i horizontalne drenažne bušotine ili bušene drenove (sl.

2 nagib opterećenja uslijed horizontalnog opterećenja H: 171 Mehanika tla ♦ interna skripta .1 Općenito Približne jednadžbe izvedene na temelju teorije plastičnosti i rezultata ispitivanja mogu poslužiti za projektnu vertikalnu nosivost. za kvadratni ili kružni oblik. projektna efektivna jedinična težina tla ispod razine temelja. q i γ označavaju utjecaje kohezije. i 10. umanjena na vrijednost γ′ = γ . sc = 1. projektni efektivni pritisak nadsloja na razini osnovice temelja. ekscentričnost i nagib projektnih opterećenja. ovi koeficijenti vrijede jedino ako parametri posmične čvrstoće ne ovise o smjeru. nagib površine temeljnoga tla. koja se obično iskazuje uporabom projektnih vrijednosti cu . projektna efektivna širina temelja. projektni totalni pritisak nadsloja na razini osnovice temelja. koja se definira kao osnovica temelja ili.1) s projektnim vrijednostima bezdimenzionalnih koeficijenata za: – oblik temelja: sc = 1 + 0.A. projektna efektivna dužina temelja. umanjena površina temelja čije je težište ona točka u kojoj djeluje rezultanta opterećenja. dodatnog opterećenja i težine tla. γ′ B′ L′ A′ = B′L′ s.γw (1 + i) ako hidraulički gradijent i djeluje prema gore.2 (B′ / L′) – za pravokutni oblik. projektna efektivna površina temelja. projektne vrijednosti bezdimenzionalnih koeficijenata za oblik temelja odnosno za nagib opterećenja. u slučaju ekscentričnog opterećenja. oblik.A. dubinu i nagib temelja.Rudarsko-geološko-naftni fakultet Dodatak 10. A (obavijesni) Ogledna analitička metoda za proračun nosivosti 10. c′ i φ′. Oznake koje se upotrebljavaju: δ q q′ projektni kut trenja na osnovici. tlak podzemne vode i hidrauličke gradijente. Treba uzeti u obzir: – – – – – – čvrstoću temeljnoga tla. promjenljivost temeljnoga tla. naročito uslojenost.2 Nedrenirani uvjeti Projektna se nosivost računa iz: R / A′ = (2π )cu sc ic + q (B. indeksi c.

(1 .3 (B′ / L′) sγ = 0.3 Drenirani uvjeti Projektna se nosivost računa iz: R / A′ = c′ ⋅ N c ⋅ s c ⋅ ic + q′ ⋅ N q ⋅ s q ⋅ iq + 0.0.1) / (Nq .Rudarsko-geološko-naftni fakultet ic = 0.A.2) s projektnim vrijednostima bezdimenzionalnih koeficijenata za: – nosivost: Nq = eπ tanφ′ tan2 (45° + φ′ / 2) kad je δ ≥ φ′ / 2 (hrapava osnovica) Nc = (Nq . kvadratni ili kružni oblik - nagib opterećenja uslijed horizontalnog opterećenja H: ic = iq .5 ⋅ γ ′ ⋅ B′ ⋅ N γ ⋅ s γ ⋅ i γ (B.1) za pravokutni oblik za kvadratni ili kružni oblik za pravokutni oblik za kvadratni ili kružni oblik za pravokutni.iq) / (Nc tanφ′) iq = [1 − H /(V + A′ c′ cot φ′ ] m i γ = [1 − H /(V + A′ c′ cot φ′ ] gdje je: m +1 m = mB = [2 + ( B′ / L′ )] / [1 + ( B′ / L′ )] m = mL = [2 + ( L′ / B′ )] / [1 + ( L′ / B′ )] kad H djeluje u smjeru B′ kad H djeluje u smjeru L′ Također treba uzeti u obzir utjecaje uslijed dubine ukopavanja.5 (1 + 1 − H / A′ cu ) 10. Mehanika tla ♦ interna skripta 172 .1) tan φ′ – oblik temelja: sq = 1 + (B′ / L′) sinφ′ sq = 1 + sinφ′ sγ = 1 .1) cot φ′ Nγ = 2 (Nq .7 sc = (sq ⋅ Nq . nagiba osnovice temelja i nagiba površine tla.

Glavna su horizontalna. POTPORNI ZIDOVI I SLIČNE KONSTRUKCIJE 12. Promatrat ćemo odgovarajuće promjene horizontalnih naprezanja. σh. Pri iskapanju se tlo na granici iskopa horizontalno relaksira. σh σv σh z σv σv σh Slika 12.. U poglavlju 5. od vlastite težine tla u elastičnom poluprostoru. Kada je tlo prije iskopa horizontalno.1-2.1-3a). građevna jama zagatna stijena Slika 12. sl. i vrijedi: σh = K0 . gdje je K0 koeficijent tlaka mirovanja. kao težinu stupca iznad te dubine (sl.1-1 Primjeri potpornih konstrukcija. Potporne su konstrukcije razne građevine ili njihovi dijelovi čija je uloga da osiguraju vertikalne ili nagnute stijene u tlu.1-2 Početno stanje naprezanja u tlu. ili da se omogući prolaz neke prometnice. σv. Takve stijene mogu biti prirodne i umjetne.1 Rankineovo stanje naprezanja Ovo se poglavlje bavi prikazom djelovanja tla na potporne konstrukcije. 12.Rudarsko-geološko-naftni fakultet 12. sl. a pod djelovanjem potporne konstrukcije se isto tako može horizontalno zbijati. σv. 12.1 Aktivno i pasivno stanje naprezanja 12. relativno je jednostavno odrediti početna naprezanja u tlu. odnosno proširi korisna površina.1.1-2 i 12. Mehanika tla ♦ interna skripta 173 . odredili smo vertikalno naprezanje u dubini z. 12. i vertikalna.1-1. Umjetne su često posljedica iskopa za građevne jame. Kako bi se one mogle dimenzionirati. mehanika tla pomaže odrediti naprezanja u tlu u okolini takvih konstrukcija.

vertikalna naprezanja se neće mijenjati. kao posljedica vlastite težina stupca tla. Stanja naprezanja dobivena na taj način nazivamo aktivno odnosno pasivno Rankineovo stanje naprezanja (Rankine.1-1) opada na pa. z b1 σP = pP M1 −τ Slika 12. 12. CA -za aktivno stanje i CP -za pasivno stanje naprezanja u elementu tla. b CP 900 + ϕ 450 PP ϕ b) a PA a1 CA C Z ϕ 2 +σ σg = γ . 12. Uslijed relaksacije. (12. ali će horizontalna doseći svoju minimalnu (kružnica CA) ili maksimalnu vrijednost (kružnica CP). (Dodatak 9A) mogu se odrediti pravci ravnina sloma u poluprostoru (sl. Iz pravokutnog trokuta ∆OSA (sl. (c) aktivno stanje naprezanja i (d) Pasivno stanje naprezanja u tlu. naprezanje u horizontalnom smjeru koje je prvotno bilo: σh=K0 ⋅σv. z najveće glavno naprezanje ϕ 450 2 a) 450 - ϕ 2 c) 450 - ϕ 2 d) najveće glavno naprezanje +τ M 450 + ϕ 2 ϕ 0 Κ0 γ z σA=pA . ili zbija. prema odgovarajućoj konstrukciji za Mohrove dijagrame. 12.1-3 (a) Vertikalno naprezanje. za svako stanje daju po dva para familija ravnina sloma. 1 aktivno ← proširenje mase → pasivno → zbijanje mase ← z 450 - ϕ 2 σg = γ .1-3) može se za nekoherentna tla uspostaviti odnos: Mehanika tla ♦ interna skripta 174 . čita se Renkin). To su ujedno i stanja sloma materijala (jer kružnice diraju anvelope sloma) i. .1-3c i d) koji.1-3b. kružnica C). Ako dopustimo da se poluprostor horizontalno jednoliko rasteže. (b) Mohrove kružnice: C -za početno stanje.Rudarsko-geološko-naftni fakultet Stanje naprezanja u dubini z može se prikazati Mohrovom kružnicom (sl. 1857.

Dolazi do razrahljenja (dilatiranja) tla. umjesto poluprostora. potporni zid.1-5) 2 gdje je KA nazivamo koeficijentom aktivnog naprezanja. s pomakom potpornog zida relaksira područje tla iza zida koje nazivamo aktivai klin (ABC.1-2) 2 2 1 − sin ϕ . Prije rotacije zida. KP K P = tan 2 (45 + ϕ ϕ 2 ) (12.1-4) K A = tan 2 (45 − ) . (12. U praksi takva podupora može biti. možemo u tlu također izazvati aktivno stanje naprezanja. σh =pA= KA σv . već samo unutar zone ABC. tj.1-4).1-4): p a = γ ⋅ z ⋅ tan 2 (45 − ) . ili ako je ona spriječena. ako je omogućeno da se zid zarotira oko točke A. primjerice.2 Primjena Rankineovog stanja naprezanja kod potpornih zidova Ako.1-6) Analogno aktivnom.1-3b) određuje se koeficijent pasivnog otpora.1-4 Shema kinematike pomaka potpornog zida. (12. (12. sl. pa vrijedi: pA = γ⋅ z⋅ KA = KA ⋅ σV . −δ C pa B σv pa σh σv σh z zid σv σv tlo u stanju mirovanja Pa θ A aktivni klin iza zida Slika 12. prilikom njegove rotacije oko točke A. u aktivnom Mehanika tla ♦ interna skripta 175 . (12. 12. imamo stanje da je tlo po dubini poduprto s jedne strane vertikalnom poduporom. Rotacijom zida omogućeno je horizontalno dilatiranje tla iza zida. Teoretski i praktički je ustanovljeno da se. ali ne cijelog volumena.1-7) 12. stanje u tlu iza zida jednako je stanju naprezanja u horizontalno uslojenom tlu. 2 Izraz ϕ (12. koja se može slobodno odmaknuti. Elementi tla iza potpornog zida. 12.1. Smatramo da je iza zida nastupilo Rankineovo (aktivno) stanje naprezanja.Rudarsko-geološko-naftni fakultet 1 1 ⋅ (γ ⋅ z + p a ) ⋅ sin ϕ = ⋅ (γ ⋅ z − p a ) . koju nazivamo aktivni klin.1-3) jednaka jednadžbi (12.1-3) ⇒ pa = γ ⋅ z ⋅ 1 + sin ϕ Trigonometrijskim transformacijama može se pokazati da je jednadžba (12. za pasivno se stanje (također iz konstrukcije na sl. stanju mirovanja.

treba imati na umu da je za razvoj punog iznosa tih pritisaka potrebna određena deformacija. ravnoteža nije moguća. pa je horizontalno naprezanje. te nakon izgradnje zida: pA = KA . 12. (2) stražnja strana zida je vertikalna. da se razviju odgovarajući pritisci. σv. (3) zid je gladak (nema trenja izmađu tla i zida) i (4) zid rotira prema van oko unutrašnje donje točke (čime se postiže da je horizontalna relativna deformacija aktivnog klina konstantna.1-5 (a) Element tla iza zida. σv. 12. Element tla iza potpornog zida. prije iskopa: vertikalna. σh = K0 . γ . u aktivnom stanju. σv. (b) razna stanja naprezanja u elementu tla iza zida.1-5a. razvoj pritiska s pomakom može se prikazati i dijagramom promjene koeficijenta s pomakom. σv. te nagiba ravnine sloma z pA σv = γ . 12. budući da je veličina sila proporcionalna s odgovarajućim koeficijentom. Naime. Na sl. se može prikazati i preko koeficijenata Ko na KA i KP. z τ = τf σn ϕ 2 h Pa h 3 pAh = KAh .1-3. Deformacija. Konstrukcija nagiba ravnine sloma (stražnja strana aktivnog klina) dobije se prema konstrukciji sa sl.Rudarsko-geološko-naftni fakultet klinu su u aktivnom stanju sloma i pA = KA . horizontalna. σh = K0 . prikazan je na sl.1-5c je prikazana konstrukcija određivanja stanja naprezanja u elementu tla. (γ z . U slučajevima da se oko zida nalaze zone u kojima se mogu javiti aktivni pritisci i pasivni otpori.). trebaju biti ispunjena slijedeća četiri uvjeta: (1) teren je iza zida je horizontalan. Slika 12. ovisno o horizontalnom pomaku zida i (c) aktivno stanje naprezanja u elementu tla i konstrukcija nagiba ploha sloma. σv. U zoni izvan aktivnog klina se tlo nalazi u stanju mirovanja. To je prilično idealiziran model. h t =σ gϕ ' Θ = 45 + a) b) τ 1 . Mehanika tla ♦ interna skripta 176 . Da stanje naprezanja iza potpornog zida odgovara Rankineovom. 12. (γ z + pa) 2 c) σ σv = γ z .15b prikazana su stanja glavnih naprezanja iza zida.pa) 2 A Θ τf ϕ' τf trag naprezanja uslijed dilatiranja S pa σn σh =K0 . σv 1 . εh=const. jer je očito da. uz različita horizontalna naprezanja na kontaktnoj plohi. Na sl.

raspodjela aktivnog naprezanja po visini zida je. (sl. već i njezin položaj jer. potreban puno manji pomak nego za pasivni otpor. prema Rankineu. za postizanje pune vrijednosti aktivnog pritiska.1-5). Ako se ostvari odgovarajući pomak. primjerice. 12. može prijeći samo ako takav pomak postoji. uvrštavanjem KA: ϕ 1  PA = ⋅ γ ⋅ h 2 ⋅ tan 2  45 −  . (12. a djeluje u njegovom težištu (na trećini visine): 1 1 1 (12. od Ko na KA i KP.2-5. s pomakom zida. 2 2 2 odnosno.Rudarsko-geološko-naftni fakultet Promjena koeficijenta bočnog naprezanja. prikazana je na sl. To postaje važno kod projektiranja potpornih konstrukcija jer se ne može računati s punim iznosom pasivnog otpora (koji nam djeluje povoljno). proporcionalna porastu vertikalnih naprezanja. odnosno. Ukupai aktivan pritisak na zid. već ga treba umanjiti s odgovarajućim parcijalnim koeficijentom. Bitno je uočiti da se. Rankineovo stanje nam omogućuje da odredimo raspodjelu aktivnih naprezanja na stražnju stranu zida. Aktivni pritisak jednak je površini dijagrama aktivnog naprezanja.1-9) 2 2  Za stabilnost zida važan je ne samo intenzitet (veličina) sile. 12. δ. s KA.1-5 Promjena koeficijenta bočnog naprezanja. ako ga nema. s pomakom zida. od Ko na KA i KP. razupora). da treba računati s većim naprezanjem na potporne konstrukcije (kakav je slučaj kod.1-8) PA = ⋅ p Ah ⋅ h = ⋅ K A ⋅ γ ⋅ h ⋅ h = ⋅ K A ⋅ γ ⋅ h 2 . Iz raspodjele se može odrediti ukupna sila aktivnog pritiska i njezin položaj. i iza zida nastupi aktivno stanje. od stanja mirovanja na aktivno naprezanje. Treba uočiti da je. Mehanika tla ♦ interna skripta 177 . K Kp −δ KA K0 +δ − δp − δΑ Slika 12. s povećanjem visine raste i moment kojim aktivni pritisak djeluje na potporni zid.

-2c√KA zc h pa = 0 PAc hc PAc dijagram aktivnog naprezanja kad djeluje i kohezija h 3 hc 3 Slika 12.1-5) dobije se: p A = K Aσ V − 2c K A . pa se iskopi u tlu mogu izvoditi do te dubine bez podgrade.1. pojavljuje se i horizontalni tlak od vode.1-1) do (12. c. ukupna rezultanta PAC je niže.1-10) Očito je da je utjecaj kohezije na pritisak povoljan. Osim toga. umjesto ukupnih (totalnih) treba uvrstiti efektivna naprezanja. da kohezija smanjuje aktivno naprezanje. Dubina iskopa bez podgrađivanja. Mehanika tla ♦ interna skripta 178 . predvidjeti drenažu koja će djelomično ili potpuno eliminirati vodu iz zaleđa zida. ali dobro ilustriraju razne kombinacije mogućih djelovanja vode. Neki su slučajevi više "akademski" nego stvarni. 12.1-7 do 12. S druge strane. sljedi (12. Zbog djelovanja kohezije do dubine zc nema djelovanja aktivnog naprezanja.1-7: voda je iza zida na površini. Jedinična težina iz γ prelazi u ⋅γ'.1-6 Utjecaj kohezije na aktivno naprezanje. primjer. ali se pojavljuje sila U kao rezultanta tlakova od vode.3 Utjecaj vode na aktivan pritisak Aktivan pritisak je do sada određivan za suho tlo u zaleđu potpornog zida. dobiju se i manja aktivna naprezanja. sl. 1. tj. pa je ukupni efekt djelovanja vode nepovoljniji nego da vode nema. iza potpornog zida. analogno izvodu od (12. Slijede neki primjeri (sl.1.2 Utjecaj kohezije na aktivni pritisak i određivanje maksimalne dubine iskopa bez podgrađivanja Kada tlo u aktivnom klinu iza zida ima koheziju. koji je.1-12) 2c ⇒ zc = (12. u pravilu veći od aktivnog naprezanja. Zbog toga je ispravno. pa je i njezin moment manji. (12. Ta se dubina dobije iz uvjeta: PA = 0 =KA ⋅ σV -2⋅ c⋅ √KA. samo. pa je aktivni pritisak manji. 12. vrijede iste formule.1-13) γ KA 12. a σV = γ ⋅ zc. međutim. Budući da su efektivna manja od ukupnih. Ako u zaleđu ima podzemne vode.1-10) koji pokazuju djelovanje vode na aktivno naprezanje pri raznim stanjima mirovanja ili tečenja vode u zaleđu zida.Rudarsko-geološko-naftni fakultet 12.

1-9: Pretpostavlja se da s gornje strane dotječe uvijek dovoljno vode da održava strujanje. γ'' i= ∆H ∆H = h =1 ∆l γ'' = γ' + iγ = γ' + γw = γ w dren. dakle nema horizontalnog pritiska od vode. KA . γ h h1 P'A K A . u = 0 u=0 Mehanika tla ♦ interna skripta 179 . γ' h2 U γw Slika 12.Rudarsko-geološko-naftni fakultet σ 'h u h σ'h = pA = KA . sl. Jedinična težina iznad RPV je γ. primjer. s gornje i donje strane (hp = 0). 3. definirana je i raspodjela tlakova od vode po visini zida tj.1-7 Aktivno stanje tlak kada je razina vode u razini terena iza zida. u = 0. 12. voda ne teče.1-8: voda je iza zida na nekoj dubini. 12. a na donjem kraju postoji horizontalni dren. Dobije se jednaka slika aktivnog naprezanja kao i kad nema tečenja vode. voda ne teče. Budući da su poznati piezometarski potencijali. a ispod RPV iz γ prelazi u ⋅γ'. u=0 smjer tečenja vode h = ∆H KA . koja je za ovaj slučaj (vidi sliku) jednaka γ. sl. U izrazu za aktivno naprezanje treba uzeti efektivnu jediničnu težinu u polju strujanja ⋅γ''.1-8 Aktivno naprezanje kad je razina vode niža od terena. γ' PA U γw P H = PA + U Slika 12. primjer. Ostalo je isto kao u primjeru 1. 2.

Ako se to opterećenje može prikazati kao kontinuirano opterećenje iza zida.4 Utjecaj opterećenja iza zida na aktivno naprezanje Čest je slučaj da se pojavljuje opterećenje iza zida kao što su: građevina.1-9 Aktivno naprezanje pri tečenju vode u vertikalnom smjeru.5γ h. σv Slika 12. primjer.1.5 Razupiranje Mehanika tla ♦ interna skripta 180 . sl. bazen s vodom. Daljnji je postupak jednak prethodnima. u gornjoj polovici.γ p σv = hγ + p σh = KA .1-11 Utjecaj dodatnog opterećenja na aktivno naprezanje. σv hp = p / γ p p σv h h. 12. 4. 2 γ γ'' = γ' + iγ = γ' + 2γw ≈ 1. σ 'h h 2 h i=h=2 2 u h 2 dren ∆l 1. a na dnu je dren kao i u primjeru 3. 12. postupak određivanja aktivnog naprezanja je jednostavan: tlo iza zida se povisi tako da na razini površine iza zida daje jednako kontaktno naprezanje.1.1-11.Rudarsko-geološko-naftni fakultet Slika 12.1-10: Iza zida je. dizalica i sl. Uslijed tečenja. efektivna jedinična težina tla postaje 50% veća od ukupne jed.5γ w Slika 12. 12. vozilo. 12. težine. sl.1-10 Aktivno naprezanje kada imamo bazen iza zida do pola visine.

ako tlo iza zida nije ravno.5h 0. 12.1-15)  sin(ϕ + δ ) ⋅ sin(ϕ − β )  sin α ⋅ sin(α − β ) ⋅ 1 +  sin(α − δ ) ⋅ sin(α + β )   Dobiveni je izraz jednostavan pa se lako programira i za ručni kalkulator. h .2 . γ KA . (12. 12. pa ako se razupore dimenzioniraju prema aktivnim pritiscima.0. analitičko rješenje postaje prekomplicirano. Kod razupiranja u pravilu nisu ostvareni uvjeti deformacija kao kod ranije spomenutih potpornih konstrukcija (rotacija oko donje točke) pa je raspodjela horizontalnih naprezanja na oplatu drugačija nego u Rankineovom stanju. sl. 1979). Ovdje će se prikazati i njegovo rješenje.1. U tom se modelu pretopstavlja da na zid djeluje klin tla koji prolazi kroz najdonju točku stražnje strane zida (klin tla se ponaša kao kruto tijelo).Rudarsko-geološko-naftni fakultet Razupiranje se rabi kod iskopa rovova za cjevovode.25h h 0.25h 0. Kada ti uvjeti nisu ispunjeni. drenažne rovove i sl. moglo doći do sloma razupora u tom dijelu. γ 0.25h h 0. prema Nonveiller. Međutim. h .1-13. Ovdje navodimo nekoliko dijagrama raspodjela horizontlnih naprezanja ovisno o vrsti i zbijenosti tla (sl. γ h h Slika 12. već izlomljeno).6 Coulombova teorija i Culmannov grafički postupak Određivanje aktivnog pritiska po Rankineu je vrlo jednostavno. Opaža se da su naprezanja veća od aktivnih u gornjem dijelu. a koja je onda i mjerodavna za dimenzioniranje zida.1-12 Rasodjele pritisaka na razupore (prema Nonveiller. pa se pristupa grafičkoj konstrukciji koju je razradio Culmann. 1979). Treba naći klin koji daje najveću silu PAmax. ako su podaci malo složeniji nego što je to na sl. primjenjuje se model koji je predložio Coulomb (1776). KA .1-14) 2 sin α ⋅ cos β gdje je: sin 2 (α + ϕ ) ⋅ cos δ Ka = . 12. Mehanika tla ♦ interna skripta 181 .75h 0. 12. (12.1-13 (primjerice. ali primjenjivo samo na ograničen broj slučajeva (kod kojih su ispunjena prije navedena četri uvjeta).4 KA . Coulomb je problem riješio analitički. nekoherentno tlo pa lakognječiva glina pa teškognječiva glina pa 0. 1866.1-12. h . Prema tom rješenju najveća sila Pa dobije se iz izraza: Ka 1 Pa = ⋅ γ ⋅ H 2 ⋅ .65 .

δ. Mehanika tla ♦ interna skripta 182 . Može se pokazati da je pravac sila PA tada paralelan s pomoćnim pravcem pod kutom φ+δ. Poznato je: smjer i veličina težine klina. 12. sl. pa se može zatvoriti poligon sila i odrediti njihove veličine. Vrh sile PAmax ujedno određuje i mjerodavni klin tla.1-14 Zarotirani poligon sila.1-14). primjenjuje se grafička konstrukcija u kojoj se poligon sila zarotira za 90°-φ (sl. a tangentom. Sada su sve sile PA postavljene na istu bazu.1-13 Poligon sila koje djeluju na aktivni klin. 12. uzima se između ½ i 2/3 kuta unutarnjeg trenja. odredi se koja je od njih najveća. paralelnom s pravcem sila W. ϕ+δ PA W Q α υ ϕ Slika 12. 12. Kut trenja između stražne plohe zida i tla. te smjerovi sila Pa i Q.1-15). na spojnicu njihovih vrhova. W.1-13.Rudarsko-geološko-naftni fakultet Osnova grafičkog postupka je uravnotežavanje mogućeg aktivnog klina tla iza zida. Da se odredi klin tla koji daje najveću silu. PAmax. tj. PAmax (sl. φ. β aktivni klin α−δ PA W potporni zid Θ−ϕ Q δ PA ϕ α Θ Q W Slika 12.

ako se u nekoj projektnoj situaciji aktivni pritisak aktivira u punoj vrijednosti – treba ispitati do koje se mjere aktivirao pasivni otpor. 12. u tom smislu. ovisno o važnosti objekta i raspoloživih podataka o tlu. o Proračunima za granična stanja nosivosti mora se potvrditi da se. Navodimo neke zahtjeve o graničnim stanjima iz EC7/1 za potporne konstrukcije (poglavlje 8. ali je uobičajeno da se aktivna naprezanja raspodjele linearno s dubinom (kao kod Rankinove metode). 12. uz projektna djelovanja i projektnu čvrstoću. ulaze u proračun za granična stanja (SLS i ULS). mora odlučiti treba li primijeniti složene postupke ili se slučaj može svesti na neki jednostavniji (lako rješivi) uz svjesno zanemarivanje detalja. vidi sl. djelovanja na potporne konstrukcije. Ipak.1-15 Grafička konstrukcija sile aktivnog pritiska. za čije je puno aktiviranje potrebna veća deformacija. govoreći riječnikom eurokodova. projektant se. uzimajući u obzir složene geometrijske uvjete.1-6). o Kad se određuju projektne čvrstoće. krutostima tla i krutostima elemenata konstrukcije . je nepovoljno djelovanje (jer teži destabilizirati). KOMENTAR: U Culmannovoj metodi se klin tla promatra kao kruto tijelo pa se po ovom postupku ne mogu izravno odrediti i naprezanja iza zida. Ove sile. a pasivni otpor je povoljno.2 Stabilnost potpornih zidova Aktivan pritisak i pasivan otpor su. uz djelovanje vode. Mehanika tla ♦ interna skripta 183 . PAmax.Rudarsko-geološko-naftni fakultet mjerodavni aktivni klin Culmann-ova linija PMAX W4 W3 W2 W1 W5 Slika 12. Aktivan pritisak.. treba razmotriti uzajamne deformacije u raznim materijalima iz proračuna (primjerice. Treba napomenuti da danas postoji niz programa za računare koji izračunavaju aktivno naprezanje i pritisak.): o Moraju se razmotriti svi mjerodavni oblici graničnih stanja. o Mogu se primijeniti sve one metode proračuna koje daju raspodjelu pritisaka tla u skladu s: relativnim pomacima. uslojenost tla i sile strujnog tlaka. o Za čvrstoću tla treba uzimati gornje ili donje projektne vrijednosti. može postići ravnoteža. ovisno o tome koje su od njih nepovoljnije.

Prema 8.slom dosezanjem nosivosti tla ispod osnovice (sl. sidro. neprihvatljivo curenje vode kroz zid ili ispod njega. a što se djelotvorno može umanjiti izvedbom odgovarajućih brtvi. s karakterističnim vrijednostima svih parametara tla.slom prevrtanjem zida (sl. 12. za gravitacijske potporne zidove i složene potporne konstrukcije moraju se razmotriti još i sljedeća granična stanja: .2-2). drenaža i ispusta (vidi 12.gubitak sveukupne stabilnosti (sl. neprihvatljiv pronos čestica tla kroz zid ili ispod njega. ili slom spoja među ovim elementima.2-4). Granično stanje nosivosti.3). susjednih konstrukcija ili instalacija koje se na nju oslanjaju. Kao najmanje moguće. mora se provjeriti s projektnim vrijednostima.2-3). u vertikalno opterećenje treba uzeti ne samo vlastitu težinu zida sa stalnim i pokretnim opterećenjima već i vertikalne komponente koje se zbog trenja između tla i zida prenose na zid). istodobni slom u temeljnom tlu i u elementu konstrukcije.2-1). - Prema 8. S Slika 12. o Mora se pokazati da je ravnotežu vertikalnih sila moguće ostvariti s projektnom čvrstoćom tla i projektnim vertikalnim silama na zid (tj.Rudarsko-geološko-naftni fakultet o Za sitnozrna se tla mora razmotriti kako kratkoročno tako i dugoročno ponašanje (što znači da treba u obzir uzeti i nedrenirano i drenirano stanje naprezanja). mora se načiniti popis graničnih stanja za razmatranje. 12. pomake potporne konstrukcije koji mogu izazvati urušavanje.2-1 Gubitak sveukupne stabilnosti. .2 (2)P. a granično stanje uporabivosti. To se prvenstveno odnosi na djelovanje vode u zaleđu zida. vezna greda ili razupora. treba razmotriti sljedeća granična stanja za sve vrste potpornih konstrukcija: . - slom nekog elementa konstrukcije kao što je zid. 12. Mehanika tla ♦ interna skripta 184 . o Mora se razmotriti kako nosivost tako i klizanje. . ili mogu utjecati na izgled ili djelotvornu uporabu konstrukcije.2 (1)P. neprihvatljivu promjenu strujanja podzemne vode.slom klizanjem osnovice zida (sl. Dobrim konstruktivnim rješenjima se neka djelovanja mogu umanjiti ili eliminirati. 12. za elemente konstrukcije i projektne pritiske tla.

c Pa d Pp a b B Slika 12. Mehanika tla ♦ interna skripta 185 .2-2 Slom dosezanjem nosivosti tla ispod osnovice (ograničenja za silu R).2-3 Slom klizanjem osnovice zida.Rudarsko-geološko-naftni fakultet x W xR Py Pa δ Px b' b y' y a' a R B Slika 12.2-4 Slom prevrtanjem zida (kontrolira se suma momenata oko A). lw lp Pp Pa W la Slika 12.

3-1 i 12. 4% zasip od propusnog tla ispust 25 cm → šljunak DMAX ~ 30 mm filterski 25 cm → šljunak DMAX ~ 80 mm slojevi drenirana podloga } Slika 12.3.3-2 Drenaža iza potpornog zida na nepropusnoj podlozi.Rudarsko-geološko-naftni fakultet 12. što je moguće brže odvodi sustavom kanala ispred i iza zida (sl. 12. Treba razlikovati dvije mogućnosti pojave vode: oborinsku i podzemnu vodu: (1) Oborinsku vodu treba spriječiti da uđe u zaleđe zida. 4% zasip od propusnog tla ispust 25 cm → šljunak DMAX ~ 30 mm filterski 25 cm → šljunak DMAX ~ 80 mm slojevi drenirana podloga } Slika 12.1 Drenaže prema vrsti tla i zasipa Voda je neželjen gost potpornih zidova. stvara leće leda i mrlje na fasadi potpornog zida. Ona povećava pritisak na zid. kako ne bi vršila dodatni pritisak na zid.3-2).3-1 Drenaža iza i ispod zida koji se nalazi na propusnoj podlozi. ako je zasip od propusnog materijala. Mehanika tla ♦ interna skripta 186 . a voda. ugrađuje tepih od nepropusnog tla (uglavnom gline). Zbog toga se voda nastoji odvesti što prije i što dalje od zida.3 Drenaže iza masivnih potpornih zidova 12. Zbog toga se na površini tla iza zida.

efikasni su u razdvajanju materijala različite krupnoće. odvodi se cijevima do otvora u zidovima (sl. 12. za razliku od prirodnih materijala. prikupljena u drenaži.Rudarsko-geološko-naftni fakultet (2) Podzemna voda. s kontroliranim svojstvima. tvornički proizvod. Treba razlikovati odvodnju u donjem dijelu zida za propusnu i nepropusnu podlogu (sl. 12.30 m b) Slika 12.3-2). 12. odvodi se raznim sustavima dreniranja. Najpovoljniji su zasipi koji po obliku približno odgovaraju kritičnom klinu tla (sl. Voda. Kod zida s vertikalnim otkopom. Mehanika tla ♦ interna skripta 187 .3-4b) drenaža je jeftinija. (sl.3-4 a) Pogled na zid s "lica" i b) slučaj s vertikalnim otkopom.3-1 do 12. kao što su na sl.3.12.3-1 i 12.3-4a). koji se sastoje od zasipa iza zida s granulacijama određenim prema filtarskom pravilu (vidi 12. a ujedno imaju i dobra filtarska svojstva.1-14). koja se može pojaviti u zaleđu zida. Sve se češće u drenažama rabe geotekstili koji su. ali nije tako efikasna i trebalo bi je primjenjivati samo kod slučajeva gdje je mala vjerojatnost pojave podzemne vode. nekontrolirano ispušta. nakon izlaza kroz otvore. i putem kanala u kanalizaciju.2). 12. Ne smije se dozvoliti da se voda. koherentno tlo ispust 30 cm pijeska 3 pi 0 c m je sk a dodatna mogućnost dreniranja zasipa zbijeno nepropusno tlo Slika 12.3-3.3-3 Drenaža kad je zasip od koherentnog tla nepropusno ispusti okno 4-6m a) 10 .

Dakle. Svaki slijedeći sloj je krupniji od prethodnog. granulometrijski sastavi filtra i osnove trebaju zadovoljiti: D15 filtra • Za hidrauličku stabilnost: 4 < <5. rezultati istraživanja se razlikuju. a zadržavanje čestica da su što manje.2 Filtarsko pravilo Uloga drenaže je da provede podzemnu vodu. po veličini raspona (od-do) u izrazima 12.3-2) • Za mehaničke stabilnost: 4 < D85 osnove Ovi zahtjevi definiraju tzv. Da se to ne dogodi.3-1 i 12. od relativno slabopopusne sredine (prirodnog tla u zaleđu zida). Pri tome je onaj sloj iz kojeg voda teče osnova a onaj u kojeg utječe filtar.3-2. uglavnom. 1948) za konstrukciju filtra. Pri tome postoji opasnost od ispiranja čestica i pojava nestabilnosti skeleta tla (sufozije). Hidraulička stabilnost je zahtjev da se omogući nesmetano tečenje vode kroz oba materijala.3. filtarsko pravilo (slika 12. Ovdje ćemo navesti Terzaghijevu preporuku (Terzaghi. drenaža se projektira i izvodi u slojevima koji imaju krupnoću zrna između početnog prirodnog tla i perforacija na drenažnoj cijevi. 12.3-5 Upotreba geotekstila u filtrima. a koja se veže na karakteristične vrijednosti veličina zrna filtra i osnove. Filtar mora zadovoljiti dva zahtjeva: − hidrauličku stabilnost i − mehaničku stabilnost.3-6). Mehanika tla ♦ interna skripta 188 . (12. Mnogi su se istraživači bavili filtrima.Rudarsko-geološko-naftni fakultet geotekstil ispust šljunak perforirana PVC cijev Slika 12. do (jako propusne) drenažne cijevi. Mehanička stabilnost je zahtjev da se onemogući iznošenje čestica osnove kroz čestice filtra. Na filtar se tako postavljaju dva međusobno suprotna zahtjeva: slobodno protjecanje vode traži da su pore filtra što veće.3-1) D15 osnove D15 filtra < 5. (12.

(1979). Vol. prema: Teorijska mehanika tla. koji su i najčešći. Vol. 7. odvodnje i drenaža vrijede isti principi kao i za masivne zidove. C. Nonveiller. 147. KOMENTAR: Ovdje smo se zadržali uglavnom na masivnim zidovima.001 tlo u kontaktu s filtrom (osnova) materijal pogodan za filtarski sloj 4d85 4d 15 d15 0. (1943) Theoretical soil mechanics. Beograd Mehanika tla ♦ interna skripta 189 .. London.01 0. acad.Rudarsko-geološko-naftni fakultet GRANULOMETRIJSKI DIJAGRAM glina prah d85 2 pijesak šljunak 100 90 80 70 60 [%] 50 40 30 20 10 0 0. M. (1776). Paris. REFERENCE [1] [2] [3] [4] [5] Coulomb. C.1 1 promjer zrna [mm] 2 10 60 100 Slika 12. Phil. Essai sur une application des Règles des Maximis et Minimis à quelques Problèmes de Statique Relatifs a l’Architecture. Terzaghi. divers savants. (1866). roy. Culmann. W. Soc.002 0. prés. Roy. Naučna knjiga. Mém. Zagreb Rankine. (1857). On the stability of loose eartj. Postoje još razne druge konstrukcije potpornih zidova za koje. Mehanika tla i temeljenje građevina.A. što se tiče: pritisaka na zid. Zürich. E. Graphische Statik. K.06 0. Školska knjiga. tiskano 1972.3-6 Određivanje svojstava filtera prema filtarskom pravilu. J. Trans.

Ubrzo se međutim pojavljuju pukotine. 13. pukotine dc = 2c γ√Ka dc dc Pa ka . a ikojem se gradi buduća građevina.GRAĐEVNE JAME Građevna jama je prostor koji je siguran i pristupačan za rad . γ klizna ploha -2c√Ka Slika 13.Rudarsko-geološko-naftni fakultet 13. Metode iskopa i podgrađivanja ovise o : • tlu • položaju temelja građevine u odnosu razine podzemne vode • dubinu temelja . Mehanika tla ♦ interna skripta 190 .1-1 Dubina iskopa bez podgrađivanja U pravilu treba iskapati do dubine dc ( bez podgrade ) .1 Jame za plitke temelje bez razupiranja U koherentnim se materijalima temelji u manjim dubinama mogu graditi u građevnoj jami bez razupiranja kako je prikazano na slici 13. DODATAK . Za kratkotrajno otvorene iskope može se ići i do 2dc .1-1.

v.2 (Fs > 1. Pri tome se zahtjeva faktor sigurnosti 1.2-1 Nagibi kosina prilikom otvorenog iskopa građevne jame. građevne se jame u pravilu iskopaju u otvorenom iskopu . γ' b) Slika 13. Prednost je međutim u tom da se koristi samo jedna tehnologija (iskapanje građ . U tom se slučaju doduše iskapa veća količina tla nego što je potrebna za same temelje . a) iskop u suhom tlu. Mehanika tla ♦ interna skripta 191 . p.1-2) 1: n a) γ r. b) iskop u potopljenom tlu. Pokosi jame mogu poslužiti kao ulazne i izlazne rampe i nema problema s osiguranjem pokosa.2 Dublje građevne jame Ako ima dovoljno prostora . U nekoherentnim tlima nagib pokosa (1:n) dobijemo: 1 tgϕ = n Fs 1 γ ' tgϕ = ⋅ n γ Fs višak iskopa (13. strojevima ).Rudarsko-geološko-naftni fakultet 13.2).1-1) (13.

Rudarsko-geološko-naftni fakultet 13.3.1 Široke građevne jame zagatna stijena (čelična) žmurje žmurje (spoj na utor i pero) a) b) Slika 13. što je važno za zgrade u neposrednoj blizini . a) bokocrt. 13.3.1-1 Razupiranje uskih građevnih jama.3.3.1 Uske građevne jame Služe za polaganje instalacija. Razupiranjem osim što se sprječava rušenje pokosa . sprječava nastajanje pomaka u tlu oko građevne jame. razupore klinovi približna raspodjela tlaka na razupore oplata Slika 13.1-1 Razupiranje širokih građevnih jama. b) tlocrt. Mehanika tla ♦ interna skripta 192 .3 Izrada građevnih jama razupiranjem U naseljenim mjestima građevne jame treba najčešće razupirati . 13.

Također može biti slobodno stojeća ili usidrena (slika 13. Mehanika tla ♦ interna skripta 193 . sidra a) Slika 13.1-2 Primjer sidrenja zagata pomoću sidrenog zida. Sidro može biti usidreno i u sidreni zid (ako ima dovoljno mjesta).1-2 Vrste zagata. beton).3.Rudarsko-geološko-naftni fakultet Zagata stijena može biti od raznih materijala (drvo. Treba samo paziti da je sidreni zid ugrađen dovoljno daleko od zagatne stijene . b) Slobodno stojeće zagatne stijene su obično za pliće iskope dok se kod dubljih iskopa obično pridrže sidrima . b) usidreni. čelik.3. sidro sidreni zid zona pasivnog otpora ϑ2 aktivni klin ϑ1 =450 − ϑ1 ϑ1 =450 + ϕ 2 ϕ 2 Slika 13. a) slobodno stojeći.1-2).3. usidrenim u tlu.

Mehanika tla ♦ interna skripta 194 .4-2 Primjer crpljenja široke građevne jame u jako propusnom tlu.4 Crpljenje vode iz građevne jame Ako je dio građevne jame niže od razine podzemne vode u pravilu se voda crpi da bi se osiguralo suhi prostor. Pri tom postoji opasnost od hidaruličkog sloma dna (naročito u nekoherentnim tlima ).Rudarsko-geološko-naftni fakultet 13. pregrad prolasku vode slabopropusno tlo Slika 13.4-1 Primjer crpljenja široke građevne jame u slabopropusnom tlu. Zbog toga način odvodnje ovisi o : • opasnosti od erozije i proloma dna • o potrebnoj količini crpljenja da jama ostane suha crpljenje cjevovod iglo filter buduća građevina bunar Slika 13.

dijafragma izlazni hidraulični gradijent raspodijela tlakovi aktivnog pritiskaod vode raspodijela pasivnog otpora Slika 13. U tom slučaju je dijafragma višestruke namjene: osigurava pokos. ali se u nas najčešće gradi tzv . sprječava pomicanje tla u okolini građevne jame i kontrolira dotok vode u jamu. betonska ili glino betonska „dijafragma“. Za veće iskope se dijafragma armira tzv.4-2 Raspodjela pornih tlakova na zagat.Rudarsko-geološko-naftni fakultet Pregrade prolasku vode mogu biti čelično žmurje (talpe). „armaturnim koševima“. Mehanika tla ♦ interna skripta 195 .

a da nije izloženo ciklusima sušenja i vlaženja. Toranj crkve Sv. Obnovljen je. Uvod Piloti (šipovi) su stupovi od čvrstog materijala. DODATAK . Slika 14. moglo se dugo održati i nositi teret gornje konstrukcije. Marka Piloti su poznati u graditeljstvu od davnih dana. u istom obliku.Rudarsko-geološko-naftni fakultet 14.1-1 Toranj crkve Sv. zbog loše izvedene rekonstrukcije. ali je imao otklon od vertikale 80 cm. Crkva SV. pobijenim u močvarno tlo. a služe za prenošenje sila od građevine na dublje slojeve tla. na starim drvenim pilotima.1. 1902.PILOTI 14. stoljeća najviše su rabljeni drveni piloti. pa tako stoji još i danas. Toranj je bio visok 100 m. zabijenim kroz naplavinu lagune do naslaga pijesaka i gline. gdje su vrlo često već iskorištene lokacije za plitko temeljenje. Poznati su primjeri sojenica (kuća na vodi) koje su temeljene na drvenim pilotima. oslabljena konstrukcija i toranj se naglo srušio. pobijeno u močvarno tlo. g. neke od građevina stare su i preko tisuću godina. Obično se grade kada prirodno tlo nije povoljno za plitko temeljenje što je obično slučaj u urbaniziranim sredinama. Mehanika tla ♦ interna skripta 196 . Slična tomu je situacija kad treba izgraditi neku prometnicu koja treba prijeći preko raznih (i loših) vrsta tala. Piloti se vrlo često koriste za temeljenje stupova mostova jer su u dolinama rijeka obično nataložena mekana muljevito pjeskovita tla većih debljina. temeljen na drvenim pilotima. godine na drvenim pilotima. Marka u Veneciji. Marka sagrađen je 900. Do kraja 19. pobijeni u tlo ili izgrađeni u tlu. Poznati je primjer grad Venecija koji je uglavnom sagrađen na drvenim pilotima. mu je. Drvo.

Usporedbom polja naprezanja temelja bez pilota i na pilotima (slika 1. odnosno izvedbe pilota u tlu. (b) lebdeći pilot . pa su slijeganja građevine jednaka u oba slučaja. Slika 14. Tehnologiju izvedbe treba tako prilagoditi da se tlo u okolini vrha i plašta ne razrahli. polje naprezanja se praktički ne mijenja. kao na slici 2. a.preko vrha i trenjem na plaštu (d) zbijanje tla oko pilota.1). Mehanika tla ♦ interna skripta 197 . Prema tome će i ukupno slijeganje građevine temeljene na pilotima biti manje. što znači da je promašena osnovna svrha temeljenja na pilotima.2 d).Rudarsko-geološko-naftni fakultet Razvojem tehnike i graditeljstva. lijeva i desna strana) može se ustanoviti da piloti smanjuju naprezanja neposredno ispod temelja građevine i prenose ih u dubinu. slika 20. u pravilu.1-2 Načini prijenosa sile od pilota u tlo (Nonveiller 1979.primjerice.preko vrha (kao stupovi) kad je dobro nosivo tlo u za pilote dohvatljivoj dubini. Treba naglasiti da je pravilna izvedba pilota temelj njegove dobre nosivosti. od potresa).2): (a) stojeći pilot . Ako su piloti.3.trenjem preko plašta stupa i vrha. (c) kombinirano . Dubina pilota treba biti u skladu sa širinom građevine. međutim.b relativno kratki u odnosu na širinu temeljenja. Poremećenjem tla ugrožava se veza između tla i pilota i slabi prijenos sila s građevine i pilota na tlo (slika 1. kad je tlo jednolično do većih dubina. Silu u tlo piloti mogu prenositi na slijedeće načine (slika 1. jer su. armiranog i prednapregnutog betona) razvili su se razni postupci zabijanja. Prema načinu prijenosa sile i vrsti tla bira se i tehnologija izvedbe pilota. Novi materijali omogućuju da se piloti povežu s građevinom u jedinstvenu cjelinu i tako tvore sustav koji je otporniji na djelovanje vanjskih i unutarnjih sila nego kada ti elementi nisu međusobno povezani (ovo se posebno odnosi na horizontalne sile . uvođenjem novih materijala (čelika. tla u dubini manje stišljiva.

Pojedinačni piloti mogu preuzimati sile do 250 Mehanika tla ♦ interna skripta 198 . Kod trajnih pilota treba prije zabijanja skinuti koru. ispod razine podzemne vode. Drvo je pogodno za izradu pilota koji su u uvjetima stalne vlažnosti. 14. primjerice. D = 1.5 B za kvadratične temelje.1. U takvim uvjetima drvo napadaju razni crvi koji brzo unište drvo.Rudarsko-geološko-naftni fakultet Slika 14. Od crnogoričnog se drveta izrađuju privremeni.2.2. Hrastovi piloti dosežu i do promjera od 60 cm. Prema našim je propisima: D = 2 B za trakaste temelje. piloti će biti pogodni samo za privremene konstrukcije. slika 20. Kratki piloti mogu biti korisni samo ako se dublje od zone njihovog vrha nalazi sloj dobrih mehaničkih svojstava. Zbog toga treba postaviti odnose između dubine pilota ( D ) i širine temelja ( B ). samo a i b).2 Vrste pilota 14.-3 Izobare (linije jednakih naprezanja) u tlu ispod pilota (Nonveiller. Temeljenjem na pilotima znatnije će se smanjiti slijeganje građevine tek ako piloti prenose naprezanja u dublje slojeve manje stišljivosti. duljine su od 15 do 20 m.1 Materijali za izradu pilota Drvo. Ako su izloženi promjenama razine podzemne vode. a od hrastovog trajni piloti. debljine: na tanjem kraju oko 20 cm. Dimenzije drvenih pilota ovise o veličini stabala. a na debljem oko 40 cm.

2. Dobar je za zabijene pilote.Rudarsko-geološko-naftni fakultet kN. Koristi se za zabijene pilote u obliku valjanih cijevi te H ili T profila. a debljina 40 do 45 cm.1 Općenito Osim po prijenosu sile i vrsti materijala. Čelik.utisnuti i . Izbor materijala i načina izrade ovisi o uslojenosti tla. Mora biti otporan na agresivnost podzemnih voda. • U glinovitopm su tlu dobri čekići s manjim brojem jačih udaraca. Odabir tipa zabijala prema vrsti tla: • U pjeskovitom se tlu rabe čekići s brzim slijedom slabijih pojedinačnih udaraca. a donji kraj zašilji i zaštiti metalnim vrhom.b. Kod bušenih se pilota čelik rabi za kolone koje se ispunjavaju betonom i polagano izvlače s apredovanjem betoniranja. Čelik je u vodi podložan koroziji koja se može sprečavati na različite načine: pasivno (razni premazi) i aktivno (katodna zaštita). Postoje tehnologije kod kojih se šupljina za pilot ispuni jednoliko graduiranim šljunkom (GU). međutim nije pogodno za krute gline. Beton. • U mekom glinovitom tlu je pogodno vibracijsko zabijanje.2. s dopuštenim opterećenjem do 7500 kN. 14.2. koje. 14.1 a.2. Prvenstveno se koristi za izradu pilota za zabijanje jer onemogućuje otvaranje pora u betonu prilikom zabijanja. Dugi su i do 75 m (s nastavcima). mase oko 10 t. Otvorene su pore put ulasku vodi u pilot što je glavni uzrok korozije armature. Piloti se pripremaju za zabijanje tako da im se odozgo navuče metalni užareni prsten. a cementni se malter utiskuje odozdo kroz cijev i ispunjava pore u šljunku. Armatura je nužna i kod pilota koji su opterećeni na savijanje. Armirani beton. predviđenoj trajnosti te veličini i smjeru sila koje djeluju na temelje. Prednapregnuti beton. Armatura mora preuzeti dinamička naprezanja koja nastaju pri zabijanju i vlačna naprezanja pri manipuliranju s pilotima na gradilištu.2 Zabijeni piloti AB piloti se zbijaju strojnim zabijalima (Slika 2. Mehanika tla ♦ interna skripta 199 .bušeni. .zabijeni piloti (gotovi i izrađeni u tlu). . Nearmirani beton je pogodan samo za pilote izrađene u tlu.2 Podjela prema načinu izvedbe 14. Vibracijsko zabijanje nije pogodno za dugačke pilote. i c). a hrastovi i do 600 kN.2. Maksimalna duljina pilota je oko 30 m. namjeni građevine. piloti se dijele po načinu izvedbe: .“vijak” piloti.

Rudarsko-geološko-naftni fakultet a) b) pokretni cilindar ispušni otvor dovod goriva prijenos udara na pilot c) čekić rotirajući ekscentrični tereti opruge kapa kruto vezana na pilot pilot Slika 14.2-1: Stroja zabijala: a) padom čekića koji se strojno podiže preko vitla. c) vibracijski. Mehanika tla ♦ interna skripta 200 . b) diesel čekićem.

b) betoniranje uz pomoć padajućeg čekića.2. Mehanika tla ♦ interna skripta 201 . Slika 14.3 Zabijeni piloti izrađeni u tlu (nabijeni) čelična cijev a) b) Slika 14.Rudarsko-geološko-naftni fakultet 14.2.2-3 Franki piloti.2-2 Express piloti: a) zabijanje.

Rudarsko-geološko-naftni fakultet

Efekti zabijanja pilota na tlo: Glina: • Pregnječenje tla (povećanje vlažnosti) i djelomično poremećenje strukture tla oko pilota. • Promjena stanja naprezanja u blizini pilota. • dugotrajni povratak čvrstoće tla.

postotak nosivosti

Seed i Reesse Hansel Yang porast nosivosti s vremenom

t [h]

Slika 14.2-4 Porast nosivosti pilota s vremenom

Pijesak: Kod zabijanja pilota u pijesak, tlo se kompaktira zbog pomaka i vibracija. U slabo zbijenom tlu, kao rezultat porasta gustoće tla - čvrstoća raste. Na slici 2.5 prikazani su rezultati zabijanja statičke penetracijske sonde (CPT) u pjeskovito tlo prije i nakon nabijanja pilota.
otpor vrha [MN/m2]

CPT

pijesak
intaktno stanje

nakon nabijanja pilota

glina pijesak

Slika 14.2-5. Rezultati CPT-a, prije i poslije zabijana pilota, u pjeskovitom tlu.

Mehanika tla ♦ interna skripta

202

Rudarsko-geološko-naftni fakultet

14.2.2.4 Bušeni piloti

Bušeni piloti pod zaštitom čelične kolone

laviranje ISKOP meko tlo - grabilicom tvrdo tlo - prethodno se razbija sjekačem

čelična kolona

grabilica, "greifer"

beton

teški čelični čekić - sjekač kontraktor cijev slabo tlo BETONIRANJE prednosti za rad u kršu i nasipu rad relativno spor

stijena

Slika 14.2-6 Sistem Benoto

Mehanika tla ♦ interna skripta

203

Rudarsko-geološko-naftni fakultet

isplaka

uvodna kolona Kely šipka

ISKOP

grabilica

Slika 14.2-7 Bušeni piloti pod zaštitom isplake (betoniranje - kontraktor postupak).

14.2.2.5 Efekti bušenja na tlo

Kod bušenih pilota, pogotovo većeg promjera, bitan je utjecaj tehnologije i brzine izrade pilota na degradaciju okolnog tla. Pokazuje se da je u glinovitim tlima, zbog omekšivanja gline uz pilot, trenje između pilota i tla uvijek manje od nedrenirane čvrstoće tla (cu) prije bušenja. Omekšavanje se može pojaviti iz tri razloga: a) apsorpcije vlage iz svježeg betona, b) migracije vode iz mase gline ka manje napregnutoj zoni u okolišu bušotine, c) povećanja vlažnosti gline zbog vode ubačene u bušotinu radi lakšeg rada bušaćeg pribora. Utjecaj b) se može smanjiti s manjom brzinom rada, a c) eliminirati dobrom tehnologijom bušenja. U pjeskovitim materijalima se, u pravilu, radi s isplakom. Moguća su manja oslabljanja tla uz bušotinu no to prvenstveno ovisi o tehnologiji rada.

14.2.2.6 Utisnuti piloti

Rabe se kod sanacije zgrada koje su temeljene na slabijem tlu, a u "dohvatnoj" se dubini nalazi doboronosivi sloj tla. Ograničenje pri utiskivanju može biti nadteret postojeće zgrade. Takvi piloti nisu pogodni za prijenos horizontalnih sila.

Mehanika tla ♦ interna skripta

204

Rudarsko-geološko-naftni fakultet

temelj (stari)

AB greda podbetonirana u kampadama iskop hidraulička preša (dizalica)

šiljak

Slika 14.2-8 Utisnuti piloti.

14.2.2.7 "Vijak" piloti

Vijak piloti dosežu do 1m u promjeru. Dno je otvoreno, a "jezgra" se vadi kako napreduje proces uvijanja. Ovakvi su piloti pogodni u pomorskim gradnjama jer se mogu izvesti tako da podnose i vlačne i tlačne sile.

Slika 14.2-9 “Vijak” piloti.

Mehanika tla ♦ interna skripta

205

Za izvedbu tih pilota se koristi kolona koja sprečava urušavanje stijenki iskopa.). ali su zbog skupoće. koji se i sam zbog toga dodatno sliježe. Izbor odgovarajuće tehnologije izvedbe pilota i nosivost pilota 14.1 Općenito Tijekom izvođenja pilota neminovno se narušava početna struktura tla. Na vrh se probnog pilot postavi hidraulička preša koja se. dinamičkim se metodama može samo približno ocijeniti veličina sile loma pilota. Za statičko opterećivanje najveći je problem osigurati čvrstu točku. To se rješava izvedbom posebne konstrukcije iznad pilota na koju je postavljeno statičko opterećenje (betonski blokovi. 14. Umjesto okolnih se pilota mogu izvesti i zatege koje su usidrene u tlo i pridržavaju uporište za hidrauličku prešu. pogotovo ako su piloti gusto postavljeni. Pošto se taj utjecaj može tek samo približno ocijeniti. Zbog toga treba uzeti u obzir i utjecaj tehnologije izvedbe pilota na te parametre. primjerice. Doduše. s jedne strane odupire od gornje konstrukcije. Hidraulički se slom sprečava upuštanjem isplake u kolonu prilikom iskopa. stvarnu nosivost pilota odrediti na temelju probnog opterećenja. Treba znači ocijeniti ponašanje takvog pilota u grupi.3. oko probnog pilota izvesti još nekoliko pilota koji su međusobno kruto povezani gornjom konstrukcijom. gdje god je to moguće. i uz pilote izaziva posmična naprezanja koja dodatno opterećuju pilot. kod većih dubina može nastati takva razlika potencijala podzemne vode unutar i izvan kolone koja će izazvati prodor vode i zemlje kroz dno kolone u bušotinu. U tlu oko kolone tako nastaje "manjak" tla što uzrokuje rahlu strukturu tla oko pilota i slabi vezu pilota i tla. oko pilota izgradi nasip.Rudarsko-geološko-naftni fakultet 14.2 Probno opterećenje pilota Probno opterećenje pilota jedini je način određivanja stvarne nosivosti pilota. a s druge utiskuje probni pilot u tlo. probni. Mehanika tla ♦ interna skripta 206 . Tradicionalno se takav. Probno opterećenje daje nosivost tek jednog (pojedinačnog) pilota.3. Ako se iz kolone vadi i tlo i voda. vreće i sl. Jednostavnije je rješenje. pilot opterećuje statički. Za tu se namjenu obično izvodi poseban pilot u tlu u kakvom će se izvoditi i ostali "pravi" piloti i opterećuje do loma tla ispod i oko pilota (smatra se da će pilot uvijek biti dovoljno čvrst da ne dođe do njegovog loma). Ovisno o odabranoj tehnologiji. Stupanj poremećenja tla u okolini izvedenog pilota moguće je ocijeniti i in situ mjerenjima. Ovdje će se navesti dva uzroka poremećenja tla oko pilota: hidraulički slom i negativno trenje: Hidraulički slom tla u koloni Hidraulički slom tla u koloni može nastati kod izvedbe bušenih pilota ispod razine podzemne vode. jer uvijeti dinamičkog ispitivanja ne odgovaraju uvjetima statičkog loma. statičkim penetracijskim pokusom (CPT). Pri tomu su okolni piloti napregnuti na vlačna naprezanja.3. mehanička svojstva tla u okolini pilota se pogoršavaju ili poboljšavaju. poželno je. dugotrajnosti i problema s organizoacijom statičkog ispitivanja u novije vrijeme razrađene i dinamičke metode ispitivanja pilota. u kojoj će pilot imati uporište za reaktivnu silu koja nastaje pri njegovom utiskivanju u tlo. Tlo se sliježe. Negativno trenje Negativno trenje nastaje kad se.

izjednačiti s nulom). Naime. Slika 14. "inženjersku procjenu". da se porni tlak može disipirati (raspršiti. Pri probnom se opterećenju mjeri sila utiskivanja i pomak (slijeganje) pilota. Mehanika tla ♦ interna skripta 207 . pilot treba nastojati opteretiti silom koja je barem 2-3 puta veća od sile kojom će biti opterećen u konstrukciji. nema gotovih recepata i da je često potrebno upotrijebiti tzv.3-2 Tipičan dijagram slijeganja pilota pri probnom opterećenju (Nonveiller 20. nije jednostavno postići lom tla oko pilota.47). Obično slijeganja pilota isprva rastu postepeno. tako da sila loma bude jasno izražena. pojam koji u sebi uključuje solidno teoretsko i praktično znanje odgovorne osobe.3-1 Statičko opterećivanje pilota.dva. Pri tomu treba mjeriti slijeganje pilota i ocijeniti da li je ono prihvatljivo za konstrukciju koja će se na njega oslanjati. a kasnije sve brže. pa probno opterećenje može trajati i mjesec .Rudarsko-geološko-naftni fakultet Slika 14. treba inkremente opterećenja nanositi postepeno. Moderna tehnologija omogućuje postavljanje osjetila za silu (trenje) na vrh i uzduž plašta pilota što omogućuje detaljnije analiziranje mehanizma loma tla ispod i oko pilota. zbog porasta pornog tlaka pri opterećenju. U slabopropusnim tlima. Uglavnom. Očito je da pri ocjeni nosivosti pilota.

Rudarsko-geološko-naftni fakultet

Kod zabijenih se pilota nosivost procjenjuje prema izrazu koji izjednačava energiju pada malja za zabijanje pilota s radom sile otpora na utiskivanju pilota: W.H.f = Q.s, Gdje je: − W težina malja, − H visina pada malja, − Q otpor tla (nosivost pilota), − s prodor pilota u tlo pri jednom udarcu, − f koeficijent rasipanja energije malja. Koeficijent f može varirati u širokim granicama, pa je potreban veliki broj mjerenja koji uključuje dinamičko i statičko ispitivanje i to za različite vrste materijala tla i pilota. Zbog toga navedena formula može poslužiti samo kao orijentacija na lokacijama gdje se provodi i probno statičko opterećenje. U takvim slučajevima, pri dobro organiziranim mjerenjima, procjena prema energerskoj formuli može odstupati do 20%.
14.4. Piloti u grupi 14.4.1 Odnos pojedinačnog pilota i grupe pilota

Prikazat će se odnos promjene naprezanja za pojedinačni pilot i pilot u grupi za dva karakteristična slučaja (slika 14.4-1): a) kad se piloti oslanjaju na čvrsto tlo (nose samo preko vrha) i b) kad piloti silu u tlo prenose i preko vrha i preko plašta.

a)

b)

Slika 14.4-1 Prikaz volumena mobiliziranog tla za pojedinačni pilot i pilote u grupi (naprezanja su prikazana pomoću izobara) [3, slika 2.2]

Na slici 14.4-1 a) vidljivo je da se naprezanja od pojedinačnih pilota koji nose preko vrha, kad su ovi u grupi, superponiraju, i ukupna naprezanja za grupu zahvaćaju puno veći volumen tla nego što je to slučaj za pojedinačni pilot. Zbog toga je nosivost grupe pilota u pravilu manja nego što
Mehanika tla ♦ interna skripta 208

Rudarsko-geološko-naftni fakultet

je to zbroj nosivosti pojedinačnih pilota koji tu grupu tvore. Ovaj efekt grupe ovisi o razmaku između pilota odnosno o odnosu promjera pilota i udaljenosti do slijedećeg pilota. Ako se u dubini oslanjanja vrhova grupe pilota nađe i slabiji (stišljiviji) sloj, slijeganja grupe pilota mogu biti veća od očekivanih. Sa slike 14.4-1 b) je vidljivo da, kad je tlo posvuda jednoličnih svojstava, pa piloti podjednako nose i preko vrha i preko plašta, efekt grupe je manji. Utjecaj grupe pilota ponovno će ovisiti o međusobnom razmaku pilota. Ako na pilote djeluju i horizontalne sile, vertikalni piloti su opterećeni na savijanje. Ako su horizontalne sile znatne, osim veritkalnih, grupi se dodaju i kosi piloti.

14.4.2 Opravdanost temeljenja na pilotima za različite vrste tla

Kada je doboronosivi sloj tla na za pilote dohvatnoj dubini to je klasičan je slučaj kada treba temeljiti na pilotima. U praksi se, međutim, pojavljuju rješenja temeljenja na pilotima kad se, umjesto da se temeljenjem na pilotima slijeganja građevine smanje, ona se, naprotiv, povećaju. Ovdje će, prema slojevima tla u podlozi, biti komentirani neki slučajevi opravdanosti temeljenja na pilotima (slika 14.4.2-1).

a)

b)

c)

d)

e)

f)

g)

h)

Slika 14.4-2 Primjeri različitih slučajeva temeljenja na pilotima.

Temeljenje na pilotima opravdano je za uslojenost tla kakva je prikazana na slikama 14.4-2 a), b) i c). Za slučajeve d) i e) temeljenje na pilotima nije opravdano, osim ako se ne pretpostavlja da bi moglo doći do ispiranja ili erozije gornjih slojeva (primjerice u koritu rijeke ili u bujičnim tokovima). Ako je mekši sloj na dubini, kao što je glina u slučaju e) mogu biti veća slijeganja građevine nego, ako se ne temelji na pilotima. Ako postoji opasnost od erozije gornjeg sloja,
Mehanika tla ♦ interna skripta 209

Rudarsko-geološko-naftni fakultet

piloti bi trebali završavati u pijesku, koji je vjerojatno boljih mehaničkih svojstava. U slučaju f) odluka o temeljenju na pilotima ovisi o osjetljivosti gline na određenu tehnologiju izrade pilota. U slučaju g) ne bi trebalo koristiti pilote, osim ako se ne može dokazati da je dovoljno da piloti ostanu cijelom duljinom u pijesku, a još uvijek dovoljno iznad sloja gline. U slučaju h) na pilotima bi trebalo temeljiti tek ako je temeljna ploča (za pilote naglavlna ploča) široka, a opterećenje veliko. Za slučaj h), ako se oko temelja naknadno nasipa još jedan sloj (nasip) konsolidacija sloja plastične gline može izazvati negativno trenje na pilote.
14.4.3 Granično i dozvoljeno vertikalno opterećenje pojedinačnih pilota i pilota u grupi 14.4.3.1 Nosivost pojedinačnog pilota

Granično opterećenje pilota Granično opterećenje pojedinačnog pilota određuje se prema jednadžbi : Qf gdje je: qf A p O D ... granično opterećenje tla ispod vrha pilota, ... površina poprečnog presjeka pilota na vrhu, ... posmična čvrstoća uz plašt pilota, ... opseg pilota, ... duljina pilota. = Qv + Qp = qf * A + p * O * D (14.4.3-1)

U Pravilniku o tehničkim normativima za projektiranje i izvedbu radova na temeljenju građevinskih objekata (Sl. list br. 34/1974) prihvaćen je proračun nosivosti pilota na vrhu (qf) prema pretpostavkama Meyerhofa. Meyerhof pretpostavlja da je mehanizam loma tla oko pilota kao što je to prikazan na slici 14.43.

a) b)
Slika 14.4-3 Mehanizam loma tla oko vrha pilota prema Meyerhofu (slike 3a i 3b).
Mehanika tla ♦ interna skripta 210

Rudarsko-geološko-naftni fakultet

Prema Meyerhofu se, u homogenom materijalu, linje plastičnog loma tla povijaju od vrha prema plaštu pilota u obliku logaritamske spirale. Plastični se lom prema ovom modelu događa kad je D > (4*2r). Dimenzije zona d1 i d2 su: − d1 = f1 * (2r), − d2 = f2 * (2r). Veličine f1 i f2 ovise o kutu trenja ϕ (slika 14.4-4). Granično naprezanje na vrhu pilota je qf = γ * r * Nγr + σg * Ko* Nqr + c * Ncr. U jednadžbi oznake imaju slijedeće značenje: γ ... težina jedinice volumena tla u razini vrha pilota, r ... radijus vrha pilota, σg ... vertikalno naprezanje od vlastite težine tla u razini vrha pilota, Ko ... koeficijent tlaka mirovanja u razini vrha pilota (na sl. 14.4-5 označen kao Ks), c ... kohezija tla u razini vrha pilota, N γr, Nqr i Ncr ... faktori nosivosti koji ovise o veličini kuta unutarnjeg trenja ϕ materijala u razini vrha pilota. (14.4.3-2)

Slika 14.4-4 Faktori nosivosti prema Meyerhofu.

Mehanika tla ♦ interna skripta

211

U koherentnim se slojevima tla posmična čvrstoća tla određuje prema izrazu p = a. gdje je h debljina promatranog sloja istih karakteristika. kut trenja između pilota i tla.. Ukupna sila otpora na plaštu jednaka je zbroju sila po slojevima: Qt = Σ Qp Mehanika tla ♦ interna skripta 212 .. treba odbiti duljinu plašta koju pokrivaju d1 i d2. Posmična čvrsoća uz plašt pilota se određuje prema izrazu: p = a + σg * Ko * tg δ. δ .Rudarsko-geološko-naftni fakultet a) Slika 14. adhezija između plašta pilota i tla. Qp.. Na silu trenja na plaštu. tj. Za jedan je sloj sila otpora Qp = p* O * h.. otpada samo dio koji nije uključen u vrh. b) dijagram vertikalnih naprezanja od vlastite težine. gdje je a .4-5 b) a) Skica pilota s potrebnim elementima za proračun. U nekohorentnim se slojevima p računa prema p = σg * Ko * tg δ. δ ≅ 2ϕ /3.

0 i 3. dozvoljeno opterećenje . vjetar . potres. Zbog toga projektant treba ocijeniti intenzitete svih mogućih opterećenja i dimenzije.0 te Fsϕ između 1. Mehanika tla ♦ interna skripta 213 .8. Tako se.Eurokod 7). za opterećenja. Ti se faktori. kao što je to vlastita težina građevine.). Srećom i u već spomenutom našem “Pravilniku o tehničkim normama. Zbog toga Fsc i Fsϕ ne moraju biti jednaki. mogu kretati u granicama: Fsc između 2.. prema propisima.. Faktor sigurnosti se ranije često definirao kao odnos sile loma pilota (Qf) i maksimalne dozvoljene sile na pilot (Qa): Fs = Qf / Qa . u proračune ulazi s tzv. Prema evropskim normama (za geotehniku . predviđeno je da se faktor sigurnosti definira “prema mjestu nastanka” tj. predvidjeti takvima da su one još uvijek dovoljno “daleko” od loma.Qf. primjerice. ne smije dospjeti u takvo stanje da bude opterećen do granične sile. Ta “daljina od loma” mjeri se faktorom sigurnosti (Fs).2 i 1.3 -1) dobije se granična sila tj. dok je neka teže predvidjeti (razna pokretna opterećenja. u ovom slučaju pilota. za pojedine veličine. dimenzije pilota. najveće opterećenje koje se smije pojaviti tijekom radnog vijeka građevine. Neka su opterećenja relativno lako predvidiva.. Zbog toga se definira tzv. Ovaj pristup omogućuje da se.” radi se s mobiliziranim parametrima čvrstoće koji se određuju prema: cm = c / Fsc i ϕm = tg ϕ / Fsϕ. Za parametre čvrstoće je to opravdano jer je kut unutarnjeg trenja pouzdaniji parametar od kohezije <L>.. metodu proračuna i parametre materijala.. najveća sila koju pilot može podnijeti . Pilot.Rudarsko-geološko-naftni fakultet Dozvoljeno opterećenje pojedinačnog pilota Na temelju izraza (4. umjesto s “pravim” parametrima čvrstoće c i ϕ. “mobiliziranim parametrima čvrstoće” c m i ϕm. definiraju različiti faktori sigurnosti. kao i bilo koja druga građevina ili njezin dio.tj.

m i n brojevi pilota u dva okomita smjera (prema slici 4.2 Nosivost grupe pilota Razni su autori ustanovili da granična nosivost grupe pilota odstupa od sume nosivosti pojedinačnih pilota.1) n = 1 . faktor korekcije. Na temelju raznih mjerenja izvedenih grupa pilota ustalila su se dva pristupa određivanju faktora korekcije (nazivaju se prema autorima): Converse-Labarre η gdje su D i s promjer i razmak između pilota. D (n ..Rudarsko-geološko-naftni fakultet 14.. .3. broj pilota u grupi.4.arc tg ------... gdje je: n η .1) m + (m .6). Stoga je postavljen izraz za graničnu nosivost grupe pilota: Qf gr = η* n * Qf.* ---------------------------. s 90 * m * n Mehanika tla ♦ interna skripta 214 ..

za 1/16.Rudarsko-geološko-naftni fakultet a) b) Slika 14. nosivost pojedinačnog se pilota umanjuje. Primjeri za vrijednost faktora η su prikazani na slici 4.7.4-6 Prikaz elemenata grupe pilota (a) (Bowles19-3) i veličine η (b) (Lisac 21). Feld Prema ovom “pravilu preko palca” (rule-of-thumb). za svaki susjedni pilot. Mehanika tla ♦ interna skripta 215 . Arc tg (D/s) treba odrediti u stupnjevima.

Temeljenje . uzevši u obzir vrstu građevine koja se temelji i sva prethodna iskustva sa sličnih lokacija. (1979). sumjive pilote testirati statičkim opterećenjem. E. čak i tipa pilota. za lebdeće pilote. f) Početi s izvedbom pilota uz kontinuirani nadzor nad izvedbom pri čemu treba striktno poštivati odredbe o načinu izvođenja. (1978). 3. Mehanika tla ♦ interna skripta 216 . 14. Lisac. d) Izvesti probni pilot i testirati ga. Temeljenje . sa svim tehnološkim detaljima. testiranje. definirati izbor temeljenja. primjedbe nadzora) za buduće potrebe analize bliskih ili sličnih lokacija. ako je potrebno.4-7 Primjeri za vrijednost faktora η (Feld .Rudarsko-geološko-naftni fakultet Slika 14. 2.5. ima za posljedicu da pilot prenosi po jedinici utrošenog materijala manje sile nego piloti izvedeni povoljnim postupkom. Interpretirati rezultate. Školska Knjiga. sl 22. Kleiner.seminar DGIT. h) Pratiti ponašanje objekta u eksploataciji i pohraniti podatke u istu arhivu kao za točku g). Nonveiller. BIBLIOGRAFIJA 1. dopuniti ili izmjeniti tehnologiju temeljenja. (1978). Temeljenje .Grubić. I. Zagreb.Lisac.seminar DGIT.seminar DGIT. N.) Ove se formule primjenjuju tek ako je odnos s ≤ 3 D. izvedba. “Proračun pilota”. g) Pohraniti sve relevantne podatke o temeljenju (istražni radovi. Zaključak Prema [1]. “Vrste pilota i tehnologija izvođenja”. (1983). b) Prema odabranoj vrsti temeljenjea provesti usmjereni ili potpuni program geomehaničkih istražnih radova. Po mogućnosti. Z. 4. Poželjno bi bilo provesti slijedeći postupak. c) Na temelju b). “Temeljenje na pilotima”. odnosno. koji bi vrlo vjerojatno smanjio mogućnost promašaja: a) Provesti "skraćeni" program geomehaničkih istražnih radova na temelju kojeg se donese odluka o tipu i vrsti temeljenja. za stojeće pilote i s ≤ 5 D. “Mehanika tla”. izbor neodgovarajuće tehnologije izvedbe pilota. e) Na temelju d).

You're Reading a Free Preview

Download
scribd
/*********** DO NOT ALTER ANYTHING BELOW THIS LINE ! ************/ var s_code=s.t();if(s_code)document.write(s_code)//-->