Малолетничка делинквенција

Из Википедије, слободне енциклопедије Скочи на: навигација, претрага Малолетничка делинквенција је преступничко понашање специфично за популацију малолетника. У ужем, строго правном смислу, сви видови понашања младих, старијих од 14, а млађих од 21 годину који, према закону, спадају у кривична дела. Сви облици делинквентног понашања младих могу се сврстати у четири категорије: радње деструктивно уперене против интегритета других личности, радње деструктивно уперене против власништва и материјалних добара других, радње повлачења и радње самоуништења. Постоји и подела која у облике делинквенције укључује: преступе кривично-

Делинквент
Из Википедије, слободне енциклопедије Скочи на: навигација, претрага Делинквент је у ширем смислу особа која испољава антисоцијална понашања којима крши моралне, прекршајне и кривично-правне норме. У психолошком смислу, некада значи делинквентну личност која има одређена и специфична психо-социјална својства (нпр. психопатија, агресивност, емоционална незрелост, снижена интелигенција итд.) која узрокују девијантна понашања. У кривично-правном смислу – особа која је извршилац кривичних дела. Појам се најчешће везује за малолетнике који врше прекршаје и кривична дела. Делинквенција је у општем смислу укупност људских понашања којима се угрожавају основне друштвене норме и вредности. У ужем и најчешће коришћеном смислу, под делинквенцијом се подразумевају различити облици девијантног и некомформистичког понашања деце и малолетника којима се крше неке од друштвених моралних, прекршајних и кривичних норми. Најчешћи облици малолетничке делинквенције су асоцијална понашања, различити облици прекршаја, имовински деликти и деликти против живота и тела. На ова понашања постоје специфични институционализовани превентивно заштитни, породично правни и процесно кривични видови друштвеног реаговања који се разликују од друштвеног реаговања на преступничка понашања одраслих.

2010 Mediji. ali i novinari kao neizostavni deo medija pretstavljaju "oči i uši" javnosti. ali i prostitucija. razlikuju se uža i šira definicija. Problem maloletničke delinkvencije je problem društva. Starosne granice se razlikuju u pojedinim zemljama. kriminala i krvi.. Ove okolnosti pružaju . Kada se radi o široj definiciji. krivična ponašanja lica određenog starosnog doba. Međutim. U okviru ove kategorije. dakle. Ovim su obuhvaćena najraznovrsnija maloletnička ponašanja: autostopiranje. Kao svevideći advokat naroda. Iako se može reći da se do sada ovaj problem mladih nije primećivao. na sadržaj njihovih misli i u krajnjem slučaju na njihova kriminalna dela prezentovanjem sadržaja koja su prepuni zločina. u neprestanoj trci za senzacionalizmom. Strahujemo od "globalnog zagrevanja". Ukoliko se na vreme taj uticaj ne primeti i ne spreči. psovanje.Uticaj medija na maloletničku delikvenciju u Srbiji Autor: Jelena Ristevski. u nekim zemljama (među kojima je i Srbija) pod maloletničkom delinkvencijom podrazumevaju se sva ona ponašanja za koja bi punoletna lica krivično odgovarala. bekstvo od kuće). iako upoznati sa činjenicom da velikoj meri utiču na razvijanje svesti maloletnika. uzimajući u obzir. Kada je u pitanju zakonsko određenje maloletničke delinkvencije.. samo ako znate gde bi trebalo da gledate i ako želite da vidite. Ponekad treću kategoriju mogu da čine tzv.01. danas je nemoguće ne videti. To su. ali i razvijene svesti o svojim postupcima kao i odgovornostima za iste. ne libe se objavljivanja zločina među maloletnicima. a ne vidimo korov u našim "staklenim baštama". Delikvencija kap socijalni problem Maloletnička delinkvencija je zaista postala jedan od ključnih problema našeg društva. zabrinjavajuće je koliko rano se počinju ispoljavati kriminogeni uticaji društva na ponašanje mladih. Sredstva masovnih komunikacija. trebalo bi da paze i vode računa o ljudima koji im veruju. narkomanija i dr. "nepristojno ponašanje". odnosno lica od 18 do 21 godine života. dalje se razlikuju druge dve kategorije: mlađi maloletnici (od 14 do 16 godina) i stariji maloletnici (od 16 do 18 godina). mlađi punoletnici. Prvi znaci devijantnog ponašanja primećuju se još u ranom pubertetu i zato. ali u Srbiji pod maloletnicima se podrazumevaju lica od 14 do 18 godina. Mentalni sklop i delikvencija Maloletnici se od odraslih razlikuju po stepenu intelektualne i emocionalne zrelosti. Po užoj definiciji. maloletničku delinkvenciju ne čine samo prekršajna dela kažnjiva zakonom već i ona dela koja kod punoletnih osoba nisu kažnjiva (npr. psiholog Postavljeno: 06. bežanje iz škole. i to nam ukazuje da su maloletna lica manje odgovorna u društvenom i moralnom smislu. da je granica početnog perioda adolescentnog razvoja znatno snižena.. društva koje toliko želimo da zaštitimo. mogao bi poprimiti ogromne razmere.

Takođe. utiču mnogi subjektivni i objektivni faktori. od 14 do 16 godine starosti. Kao vrste sankcija prema maloletnicima navode se . Karakteristike ličnosti maloletnih prestupnika nisu uzrok njihovog delinkventnog ponašanja. Krivično . mere bezbednosti) . a izuzetno može se primeniti i kazna maloletničkog zatvora (za teška krivična dela). mlade osobe su istovremeno u velikoj meri podložne uticajima koje njihov razvoj i ponašanje mogu usmeriti ka nedruštvenom (asocijalnom) i protivdruštvenom (antisocijalnom) ponašanju. nedostaci i neuspesi u školskom obrazovanju. odnosno uzročni.pravni sistem naše zemlje klasifikuje maloletne učinioce krivičnih dela i prekršaja. · stariji maloletnici. kada punoletno lice u vreme suđenja nije navršilo 21 godinu života. Mlađa punoletna lica. kao i emocionalna nestabilnost idr. Na razvoj ličnosti maloletnih lica. prema njima se ne mogu izricati niti primenjivati krivične sankcije. nesposobnost prihvatanja drugih. samoprecenjivanje. osećaj inferiornosti. odnosno njihovo sazrevanje i socijalizaciju. egocentričnost. faktori mogu se podeliti na: · faktore koji su vezani za ličnost · faktore socijalne sredine Pod ličnim faktorima podrazumevaju se: niži nivo inteligencije u odnosu na ostalu (nedelinkventsku) omladinu i to se ispoljava kroz loš uspeh u obrazovanju. upravo zbog nedovoljne razvijenosti ličnosti.velike mogućnosti za vaspitanje. prema njima se mogu izricati i primenjivati vaspitne mere. psihopatske crte ličnosti kao što su agresivnost. sredstva masovne komunikacije sa negativnim sadržajima. od 18 do 21 godine starosti. tako da se prema njima ne može pokrenuti niti voditi krivični postupak. uključujući dela i prekršaje. to su slučajevi. a primenjuje ga nadležni javni tužilac za maloletnike ili sudija za maloletnike. · mlađi maloletnici. na sledeći način: · deca do 14 godina starosti se smatraju krivično neodgovornim. kazna maloletničkog zatvora. usvajanje kulturnih i moralnih vrednosti i socijalizaciju. U faktore socijalne sredine spadaju: loši odnosi u porodici. Vrste krivičnih sankcija koje se primenjuju za maloletne delinkvente Vaspitni nalog može se primeniti prema maloletnom učiniocu krivičnog dela za koje je propisana novčana kazna ili kazna zatvora do 5 godina. Jedine mere koje se prema njima mogu primenjivati su mere socijalne zaštite. Ovi etiološki. prema njima se mogu primenjivati i izricati samo vaspitne mere. nedostatak osećaja odgovornosti. kulturna zaostalost i kultuni primitivizam idr. Međutim. ali mogu biti preduslov za reagovanje u negativnom smislu. neadekvatno korišćenje slobodnog vremena. te mu sud može izreći neku od krivičnih sankcija koje se primenjuju prema maloletnicima (vaspitne mere. Zato postoje velike razlike u ponašanju pojedinaca istog uzrasta. negativan uticaj vršnjaka. to su lica od 16 do 18 godina starosti.

prijavljeno je 1104 lica. dok je zabeleženo 15884 krivičnih prijava protiv maloletnih delinkvenata. optuženo je 1112. prijavljeno je 3120 maloletnih lica. . Poražavajuća činjenica je što u našem društvu više ne caruje drugarstvo. maloletnički zatvor i mere bezbednosti. 465 osoba su ženskog pola. Ovo su "teške" činjenice. uz izrečene mere upozorenja i usmeravanja ne mogu se istovremeno izreći i mere bezbednosti kao što su npr. kako je to rekao Branko "Kockica". a osuđeno je 793 maloletnika (257 mlađih maloletnika i 536 starijih maloletnika). kojima su izrečene vaspitne mere ili kazna maloletničkog zatvora. c) zavodske mere. mogu se izreći i mere bezbednosti. Starost ustvari predstavlja poslednju fazu u psihološkom i biološkom razvoju čoveka. Samo tokom 2004 godine. Naravno. teške krađe. počinjenih od strane maloletnika. staratelja. ukoliko je za počinjeno delo propisana kazna zatvora od dvadeset godina ili teža. a optuženo je 15724 maloletnika. Zastrašujući podatak je što je broj dece koja ubijaju u porastu i što se može očekivati da se već koliko sutra iz te kategorije mladih regrutuju kriminalci. Maloletnička delinkvencija u Srbiji od 2000 do 2004 godine Čovekov "hod kroz vreme" podrazumeva prolaženje kroz različita starosna doba. Kazna maloletničkog zatvora može se izreći u trajanju od 6 meseci do 5 godina. vaspitne mere. optuženo 2726. Međutim. optuženih i osuđenih maloletnika za teška krivična dela u koja spadaju: ubistvo i ubistvo na mah. Maloletniku se zbog učinjenog dela mogu izreći samostalno mere bezbednosti obaveznog psihijatrijskog lečenja i čuvanja u odgovarajućoj zdravstvenoj ustanovi. Maloletna lica se od odraslih razlikuju po stepenu intelektualne i emocionalne zrelosti i po razvijenosti svesti kako bi shvatali svoje postupke. Međutim. teške telesne povrede. od 2000 do 2004 godine.još i. razbojničke krađe i razbojništvo. u Srbiji je osuđeno 11057 maloletnih lica. ili u drugoj porodici). moramo navesti i podatak da je 1133 prijava povučeno jer prekršioci nisu imali ni 14 godina. obavezno lečenje alkoholičara i narkomanskih zavisnika. Na osnovu toga može se zaključiti da su maloletna lica manje odgovorna od odraslih u društvenom i moralnom smislu. zrelog doba i poznijih godina sve do duboke starosti. ali i isto tako bili sposobni da preuzmu odgovornost za njih. Prema izvodima iz Republičkog zavoda za statistiku. silovanje. taj "opravdani" nedostatak odgovornosti ne sme i ne može biti razlog za opravdavanje krivičnih dela. dok je osuđeno 1983 lica (688 mlađih maloletnika i 1295 starijih maloletnika). Od ukupnog broja prijavljenih. Vaspitne mere: a) mere upozorenja i usmeravanja: b) mere pojačanog nadzora(od strane roditelja. kao nagrade za učinak u minulim godinama. već kriminal. jer tendencije rasta kriminaliteta među mladima u našem društvu vidljive su i zastrašujuće. Postoje uslovi za primenu kazne: Prema maloletnim učiniocima krivičnog dela. preko mladosti. Od najranijeg detinjstva. Od ukupnog broja maloletnih prestupnika.

Oni potiču kako iz siromašnih porodica. televizija je tek sekundarni činilac u razvoju kriminalističke svesti kod maloletnika. Takođe. želeli mi to ili ne. pored porodice sa patološkim problemima. tako i iz bogatih. deca provode dosta vremena u gledanju televizijskih programa. rastrojena porodica ili pak genetičke predispozicije. sociolozi. ne možemo okretati glavu od činjenice da su i društvo i država odgovorni za razvoj i porast maloletničke delinkvencije. jer kao što je već navedeno.Šta je to što pokreće mlade ljude i vodi ih u zločin? Iako polazimo od toga da se glavni uzroci moraju tražiti u porodici. izaziva u mladima potrebu oponašanja junaka iz filmova i romana. Psihološki profil maloletnih delinkvenata je različit. te uvek ima povređenih i ranjenih. oni su videli. zasluge medija se ne mogu iskjučiti niti zanemariti. Slična je situacija i u bogatim porodicama. došlo se do saznanja o uticajima koje masovna kultura ima na maloletničku delinkvenciju i učinjen je pokušaj da se objasne bar neka pitanja vezana za taj gorući problem u društvu i iznesu negativni uticaji koje masovna kultura ima na omladinu. Gledanje vestern filmova. . trilera i čitanje krimi – romana. Teška ekonomska i finansijska situacija i nemaština glavni su uzroci vaspitne zapuštenosti ove dece. ma kakva ona bila i ma kojoj starosnoj grupi pripadala. Upravo iz tog razloga. Međutim. Nije isključeno ni razbojničko ponašanje kako bi se ostvario željeni cilj. mediji imaju etičku i moralnu odgovornost prema svojoj publici. u svojoj igri koriste pravo oružje. Izlišno je govoriti da je ova problematika samo približno dotaknuta. Naučno je dokazano da deca koja žive u sredinama (područjima) sa izraženom stopom nasilja. veliki uticaj na kriminalnu svest kod dece ima i neorganizovana sredina.literature. U siromašnim porodicama problem je što roditelji nemaju vremena da vode računa o svojoj deci. pojedine scene ostaju u njihovoj podsvesti. tako da. pedagozi i drugi naučnici i danas diskutuju. Istraživanjima koja su vršena kao priprema za ovaj rad. onoga što se nekada zvalo šund. brinući o tome kako će preživeti sutra. više i češće potpadaju pod negativne uticaje kriminalističkih filmova i šund. Nemali je broj slučajeva nastanka bandi sa imenima i radnjama koja su istovetna sa imenima i radnjama pomenutih filmova. Naravno. Njihovo opravdanje za takve postupke jeste da se to isto desilo na filmu. Ta ista deca. bar kad je u pitanju lišenost mladih vaspitne brige. povlači za sobom pljačkanje sopstvene ili pordice iz susedstva. medijski sadržaj se treba preispitati. negoli deca iz sredine sa manjom stopom kriminaliteta. Primarni mogu biti dezorganizovana. jer predstavlja izuzetno složen problem o kojem mnogi psiholozi. Nabavljanje kostima i opreme koje bi im poslužilo za što verniju kopiju filma. Tako dolazimo do zaključka da.

Ako roditelj dođe kući sa kancelarijskim materijalom.03. Iako nauče da je krađa loša. Pre toga dete ne može razumno shvatiti tuđa građanska prava i treba mu pomoći u učenju sa razumevanjem tog ograničenja. Roditelji trebaju aktivno da uče svoju decu o tome šta znači biti vlasnik nečega i kakvi su odnosi sa drugima su poželjni. Ovo se ne treba smatrati krađom sve dok dete ne bude dovljno staro da razume da uzimanje nečega. ne želeći da budu zavisna od bilo koga. dečji psihijatar preporučuje • • • • • Da se uvere da dete ne profitira od krađe Kažu detetu da je krađa loša Pomognu mlađima da plate ili vrate ukradeni predmet Izbegavaju prekoravanje. To je znak da roditelji trebaju da se potrude da pokažu detetu da je važan član porodice.Deca koja kradu Autor: mr sci dr Miodrag Stanković Postavljeno: 10. Deca mogu da kradu i zbog straha od zavisnosti. deca kradu da bi pokazala prijateljima da su hrabra. što pripada drugoj osobi. oni trebaju da se razmisle da li dete krade iz potrebe da privuče njihovu pažnju. Ukradeni predmet može da postane zamena za ljubav ili pažnju. da li je njihov sin ili kćer "maloletni delikvent. olovkama ili priborom sa posla ili se hvališe oko greške prodavačice iz prodavnice u računu. ili da govore da sada posmatraju dete kao lopova i lošu osobu Uvere dete da je ovakvo ponašanje potpuno neprihvatljivo u porodičnoj tradiciji i zajednici . odnosno. starija deca i tinejdžeri kradu iz različitih razloga Mladi mogu da kradu da bi se izjednačili. To je obično između 3 i 5 godina. uzimaju šta im je potrebno." Za svako dete je normalno da uzme nešto šta mu privlači pažnju. ako brat ili sesta dobijaju više poklona. nije dobro. lekcije o poštenju će biti veoma teške za dete da ih razume. U onim slučajevima kada krađom dete izkazuje bes ili pokušava da se sveti svojim roditeljima. uobičajeno je da su roditelji zabrinuti. Roditeljima koji su saznali da njihovo dete krade. ili da bi poklonila nešto porodici i prijateljima ili da bi bili prihvaćeni od drugih. u većini slučajeva krađa prestaje. Ponekada. Najčešće pitanje koje postavljaju sebi je. Roditelji su bazični modeli po kojim deca uče.2007 Kada dete ili tinejdžer kradu. predviđanje budućeg lošeg ponašanja. Pogotovo sa odrastanjem deteta. Ako roditelji preduzmu odgovarajuće mere.

Takva dece će radije okriviti ponašanje drugih. roditelji ne trebaju ponovo da komentarišu slučaj. Mogu govoriti "Ne daju mi ono što mi treba. Child Development Institute. dr Miodrag Stanković.Kada dete plati ili vrati ukradenu robu. dečji psihijatar će proceniti razlog koji leži ispod potrebe deteta da krade i razviti plan tretmana. Porodično savetovanje ima za cilj da pomogne porodici da podrži dete u procesu promene u osobu koja ne krade i razvija se bez zastoja ili defomacija. dečji psihijatar Ivan Topalović. Važni delovi tretmana podrazumevaju pomoć detetu da nauči da ostvaruje veze i poverenje. Deca koja učestalo kradu mogu takođe da imaju problem poverenja u druge ljude i formiranja bliskih veza. zato moram sam da uzimam. nego se osećati krivim. To će detetu pomoći da bez krivice započne ili nastavi sa dobrim ponašanjem. psiholog . 2003 Priredili: Mr sci. krađa može da bude znak mnogo ozbiljnijih problema u detetovom emotivnom razvoju ili problema u porodici." Procena od strane dečjeg psihijatra bila bi od koristi takvoj deci. Ako su krađe učestale ili su udružene sa drugim simptomima ili problemima u ponašanju. U tretmanu deteta koje krade učestalo.

04. U takvim društvima. u primitivnijim društvima. anatomsko-fiziološka i polna zrelost podudarale su se sa psihološkom i socijalnom zrelošću. zasnovanih na brojnim. pa time adolescencija traje sve duže a samostalnost se ostvaruje sve kasnije.inteligencijom. a posebno ne o njegovoj socijalnoj zrelosti i ekonomskoj samostalnosti. može se govoriti o pogodnijim uslovima i određenim tendencijama ka kriminalnom ponašanju.u dalekoj prošlosti. Posebno u zadnjoj deceniji 20. antisocijalnog i delinkventnog ponašanja. S obzirom na neka lična obeležja i psihičke osobenosti pojedinca. postalo je alarmantno. Činioci okoline. Sve ovo nalaže više napora u oblasti primarne. Ta ocena je povezana i sa nepodeljenom procenom o lošem globalnom stanju društva. koje kao najznačajnije često ističu zastupnici nekih socioloških teorijskih orijentacija. poklanja osobinama ličnosti. Emocionalna stabilnost se postupno stiče. adolescentni period označavao je kraj detinjstva i ulazak u svet odraslih. posebna se pažnja. Život mladih u savremenom društvu je neizmerno složeniji. osim socijalnih.Ličnost maloletnih delikvenata Autor: prof dr Bojana Dimitrijević Postavljeno: 27. koja proizilazi iz interakcije bioloških poriva i socijalne i fizičke okoline. Neprihvatljivo društveno ponašanje U objašnjavanju fenomena asocijalnog. u nastojanju da time sebi obezbede što bolje prilagođavanje. ne mogu u potpunosti objasniti ovakve oblike ponašanja. veka. rezultiralo je mnoštvom istraživanja na tu temu. Mnoga istraživanja potkrepila su dokaze o povezanosti ili uslovljenosti takvog ponašanja i osobina kao što su emocionalna stabilnost.2007 Često postavljano pitanje da li je kriminalna ličnost specifičan biopsihički entitet. sekundarne i tercijarne prevencije u oblasti maloletničke delinkvencije. mladi čovek je tada preuzimao i prava odraslih. što je povezano sa potrebom za privlačenjem pažnje . obogaćena emocijama vezanim za ljubav i tek probuđenu polnost. Preuzimajući dužnosti. Pojam adolescencije kao razdoblja u psihičkom razvoju čoveka nastao je u savremenom društvu. Predstavljena su i druga teorijska gledišta i istraživanja koja potkrepljuju dokaze o povezanosti ili uslovljenosti asocijalnog i antisocijalnog ponašanja i osobina ličnosti. kulturnih činilaca i sticaja okolnosti. to je bilo realnije nego u našim. i kao takva predstavlja značajan faktor i u oblikovanju ličnosti mladih. upornost i drugih osobina ličnosti u užem smislu. savremenim uslovima. Sticanje emocionalne stabilnosti Adolescentima se nameće rešavanje mnogih životnih zadatka i postihnuća u različitim područjima. dragocenim rezultatima istraživanja sprovedenih na ovoj populaciji. U okvirima relativno jednostavne organizacije društva. i sposobnost za obavljanje što više poslova. Protivurečnosti savremenog trenutka nalažu da se mladi što duže školuju. Veliki broj ovih istraživanja bavio se jednom od osnovnih dimenzija ličnosti . stanje maloletničke delinkvencije kod nas. frustraciona tolerancija. koje se uopšteno naziva društveno neprihvatljivim. koje predstavljaju relativno stabilnu organizaciju motivacionih sklonosti individue. koja ispoljava svoje delovanje u svim oblicima čovekovog ponašanja. pa sama činjenica da je adolescent anatomski i fiziološki zreo ne govori neminovno o njegovoj psihološkoj zrelosti.

Njihova povezanost zasniva se na prihvatanju istih gledišta i vrednosti koje grupa podržava. kroz proces masovnog sprovođenja tih aktivnosti. Formiranje slike mladih o sebi Način na koji se formira slika o sebi i drugima može trajnije uticati na ispoljavanje ličnosti adolescenta. za njih nisu privlačne. iz čega takođe proističu neuspesi u rešavanju razvojnih i životnih problema. Nastojeći da se što više mladih uključi u pojedine aktivnosti namenjene mladima. ali i sa svojim prijateljima. što kao posledicu može imati otežano postizanje uspeha. budu zapaženi i originalni. U procesu traganja za svojim identitetom.suprotnog pola i ponašanjima koja do toga dovode. time ne olakšava. što se obično dešava u manje kontrolisanim uslovima. već još više otažava svoju adaptaciju. pa zahteve grupe koju prepoznaju kao sebi blisku često nadređuju zahtevima roditelja. nedostatak samopoštovanja. ne mogavši da uskladi idealnu i realnu sliku sebe. gubi se individualnost. a u okviru tog procesa odvija se i unutrašnje menjanje i proces sazrevanja mladih. Ponekada to mogu biti i grupe sa devijantnim ponašanjem. Grupacija maloletnika koja sebe precenjuje. pa grupa postaje zamena za porodicu. Sanjarenje se često bira kao jedino moguće rešenje kada su svesni svojih teškoća i nemogućnosti da se sa njima suoče i da ih reše. Njihove stavove o sebi mogli bismo grupisati u tri celine: • • • Oni koji prema sebi pokazuju negativan stav izražavaju nepoverenje u svoje sposobnosti i vrednosti. a njihova humanizacija i socijalizacija bitno su oštećeni. Kako se opšti društveni uslovi života stalno menjaju. mladi se uključuju u društvo. mladi se uključuju u različite vidove društvenog života. mladi sve više gube lični kontakt i prisnu povezanost sa roditeljima. često se ne može dovoljno voditu briga o pojedincu. U takvim masovnim akcijama. Kriminalne grupe U kriminalne grupe se povezuju mladi ljudi koji imaju neke psihološke ili društvene probleme. Nekada se u ponašanju mladih ne razvijaju viši moralni ciljevi. pa se uprkos druženju stvara doživljaj usamljenosti. škola i druge ustanove za mlade. iako su za time silno žudeli. napetosti i izbegnu sukobe. a istovremeno su posebno osetljivi po pitanju ugleda i časti. ili im ono bar predstavlja način da se oslobode teskobe. Oni imaju potrebu za udruživanjem. kao i druge elemente koji odlikuju život odraslih. Prisutna je nesigurnost u ličnosti mladih. U ovom periodu oblikuju se i moralna gledišta i shvatanja mladih. U vezi sa tim može doći do alijenacije. Većina maloletnika ima još uvek neizgrađen odnos prema sebi. Izgubljenu ili nedotajuću porodičnu komunikaciju zamenjuju onom u grupi. Upravo ovokav doživljaj može predstavljati teren na kriminalne oblike ponašanja. nastoje da se ističu. U savremenim uslovima. Olport navodi da je osnovno pitanje mladih: "Ko sam ja?" Neprestano teže da ih tretiraju kao odrasle. To je posebno prisutno kada porodica. postojeći društveni poremećaji će u većoj ili . Gubi se svrha njihovih nastojanja da se uključe u društvo i njegove tokove. što nosi zbunjenost i konfuziju vezanu za lične potencijale i mogućnosti. a sadržaj njihovog grupisanja postaje kriminalno ponašanje. vezana za status i egzistenciju. kao i sa nastavnicima. Počinje da se razvija i vlastita individualnost.

imaju znatno umanjenu pravnu i moralnu odgovornost. Prestupnik ili ne? Često postavljano pitanje da li ima razlike u ličnosti prestupnika i onih koji to nisu. oni čine 27% a u relativno malom procentu učestvuju u masi prijavljenih dela protiv opšte sigurnosti. dok krivična dela vrše intelektualno jači pojedinci. kriminalne aktivnosti nekih osoba slabije inteligencije uslovljene su njihovom nemogućnošću da shvate nedozvoljenost nekih postupaka i nedoličnost pobuda koje ih na to navode. može se govoriti o pogodnijim uslovima i određenim tendencijama ka kriminalnom ponašanju. Kao najbitniji navedeni razlog je druženje sa asocijalnim ili antisocijanim osobama iz njihove okoline (40. Doba najveće fizičke snage. Kao značajan faktor izdvojen je i alkohol (31. koji se konzumira u vreme izvršenja dela. Najmanja je važnost data vezi između bolesti i delinkventnog ponašanja. Od svih prijavljenih dela protiv imovine. čija dinamika pruža velike mogućnosti za vaspitne uticaje i usmeravanje procesa socijalizacija. Istovremeno nesrazmerno izloženi pritisku negativnih političkih i kulturnih tendencija. Veliki broj ovih istraživanja bavio se jednom od osnovnih dimenzija ličnosti inteligencijom. profesionalnim uspehom i kvalitetnim organizovanjem slobodnog vremena. adolescencija. koincidira sa vrhuncem uspona kriminaliteta. osobe nižih intelektualnih sposobnosti češće su saučesnici i ostavljaju za sobom više tragova prilikom izvršenja krivičnog dela. Sami delinkventi su davali odgovore o uzrocima njihovog delikventnog ponašanja.3% ispitanika to navelo kao razlog njihovog neprilagođenog ponašanja. dok osobe viših intelektualnih potencijala obavljaju organizatorske funkcije u kriminalnim aktivnostima. ličnost i ponašanje mladih. kao još nepotpuno formirane ličnosti. češće čine intelektualno zaostalije osobe. i kao takva predstavlja značajan faktor i u oblikovanju ličnosti mladih. Proces prerastanja mladića u zrelu ličnost povezan je sa nizom biopsihičkih promena. Silovanja. Iz redova onih koji su izrazito nezadovoljni mogućnostima ostvarenja ovih cileva regrutuju se oni koji na ovakve okolnosti reaguju socijalno devijantnim i kriminalnim oblicima ponašanja. na primer. odgovarajućim materijalnim položajem. odnosno neke osobine njihove ličnosti koje su izvan njihove kontrole. maloletnici učestvuju sa 11-16%. a mnogo manje da su sebe doživeli kao pasivni derivat nesrećnih životnih okolnosti. Takođe. Neka svojstva . rezultiralo je mnoštvom istraživanja na tu temu. rezultati pokazuju da se intelektualni nivo razlikuje u zavisnosti od tipa kriminalnog dela. tako i u asocijalnom ili antisocijalnom smeru. Za svoje ponašanje. S obzirom na neka lična obeležja i psihičke osobenosti pojedinca.2%). mladi ljudi su prijemčivi za uticaje koji njen uticaj mogu usmeriti kako u pozitivnot. Oko jedne četvrtine ispitanika smatralo je da odgovornu ulogu u njihovom delinkventnom ponašanju ima njihova »narav«. samosvojnošću. Donekle iznenađuje podatak da ispitanici roditeljima i neadekvatnom vaspitanju nisu pridali poseban značaj. Po nalazima Burta. čine da je upravo ovaj segment društva upravo onaj koji društvene promene najsnažnije doživljava. Na populaciji maloletnih delikvenata. koja ispoljava svoje delovanje u svim oblicima čovekovog ponašanja. koji oni najoštrije doživljavaju. podložni su krizama koje samo dodatno kontaminiraju ionako težku i kompleksnu razvojnu sliku ovog životnog perioda. već je samo 14. Nesklad i raskorak između ličnih interesa i mogućnosti. U ovoj fazi razvojma. odnosno da li kriminalna ličnost ima specifičan biopsihički sklop. Neke od osnovnih vrednosti koje adolescenti sebi postavljaju odnose se na potrebu za privatnošću. Iz ovog istraživanje se vidi da su delinkventni dominantno tražili razloge za svoje ponašanje i svojim osobinama i postupcima.manjoj meri uticati i na uslove života. U ukupnoj masi prijavljenih dela.7%).

sve je više mladih koji ova dela vrše a potiču iz dobrostojećih i imućnih porodica.ličnosti su takva da se na njih lako »primi« kriminalno ponašanje. Potrebno je. i u našoj sredini uraditi više i konkretnije. a njihovo ponašanje je sve brutalnije. raznovrsni oblici delikventnog ponašanja ne razvijaju se na terenu bilo koje strukture ličnosti. što ponašanju maloletnika daje izvesnu specifičnost u odnosu na ponašanje punoletnih osoba. društveno koristan rad maloletnih izvršilaca krivičnih dela. Kod maloletnih osoba javljaju se različiti. Ta ocena je povezana i sa nepodeljenom procenom o lošem globalnom stanju društva. stabilnu strukturu. dragocenim rezultatima istraživanja sprovedenih na ovoj populaciji. nestalni oblici delinkventne i asocijalne aktivnosti. pokazuju pretežno iste oblike ponašanja. Kriminalna dela sve više vrše mladi. kod kojih tretman prevaspitavanja nije uspeo. Iako su se ranije počinioci krivičnih dela protiv imovine regrutovale iz socijalno i ekonomski nižih slojeva. ili u strukturu koja je u formiranju. Drugim rečima. kao posebno efikasna pokazala se specifična vaspitna mera sprovedena kroz dobrovoljan. često u grupama. Ličnost prihvata one oblike ponašanja koji se najlakše uklapaju u njenu već formiranu. sekundarnu i tercijarnu prevenciju u oblasti maloletničke delinkvencije zasnovanu na mnogobrojnim. . Lišavanje slobode maloletnika koristi se kao poslednje sredstvo vaspitnog uticaja. U mnogim evropskim zemljama. već raznovrsnim strukturama verovatno odgovaraju raznovrsni oblici asocijalnog ili antisocijalnog ponašanja. postalo je alarmantno. veka. Verovatno zato stariji delinkventi. što podrazumeva primarnu. stanje maloletničke delinkvencije kod nas. Alarmantno stanje delikvencije Posebno u zadnjoj deceniji 20.

protiv tijela. itd. vrlo delikatan ne samo kriminološki. prenaglašena prisutnost nasilnosti. Djeca mlađa od 14 godina ne mogu kazneno odgovarati niti se protiv .). razbojstvo. stvaranje nereda. To su kaznena djela. ekonomski i sociološki. zločinstvo) obično se rabi kad je riječ o odraslima. Delikventne radnje mogu biti izvedene individualno (pojedinačno).PONAŠANJE MALOLJETNIČKA DELIKVENCIJA Pojam delikvencije (tal. namjerno izazivanje šteta i požara. Delikventne skupine vrlo su opasne jer djeluju poput neke epidemije. antisocijalnog. vršenje kaznenih djela. nerijetko u svoje redove vješto uvlače i druge mlade osobe. pljačka. skitnja). . medicinski i težak općedruštveni problem. huliganstva. a osobu koja to čini maloljetnim delikventom. izazivanje). R. podliježu kaznenoj odgovornosti.agresivno asocijalno ponašanje (okrutnost. Grudenu. pravni. U delinkventa je izrazit deficit moralne svijesti. iritabilnost) (prema. koji. opasna i složena socijalno-patološka pojava.pogriješiti. Hewitt i L. pedagoški. jednako tako. E. ozbiljan obiteljski. .inhibirano ponašanje (stidljivost.KTUALNE TEME . ličnosti i osobne slobode te protiv društvenih običaja. destruktivnosti i patoloških poriva. krađa i vožnja automobila i motora. prijestupništvo. Pojam kriminalitet (lat. a delikvencija kad je riječ o maloljetnim počiniteljima kaznenih djela. 1996. Pojedinci povremeno čine kaznena djela pa ih nazivano recidivistima (povratnicima). Takav društveno neprihvatljiv i devijantan način ponašanja i činjenje kaznenih djela naš pravosudni sustav označava terminom maloljetnička delikvencija. Delikventne aktivnosti mogu biti usmjerene protiv imovine i vlasništva. socio-patološkog i kriminalnog ponašanja (s izuzetkom ubojstva). kao što su: krađa. asocijalnosti. delinque . a drugi to vrlo često rade pa za njih kažemo da su multirecidivisti (višestruki povratnici). a osim činjenja kaznenih djela. To je protudruštveni oblik ponašanja. apatija. prijestupništva. osim skitnje i laži. Jenkins svrstali su ih u tri velike skupine: . nego. delikti i zločini. izostajanje iz škole. Zasigurno je jedan od najuočljivijih segmenata i najtežih oblika poremećena ponašanja mladih osoba. huliganstvo. krimen kaznena aktivnost. činiti kaznena djela) obuhvaća teže oblike asocijalnog. devijantno ponašanje. Postoji mnogo različitih vrsta i tipova delikventnog ponašanja L.socijalizirano delikventno ponašanje (krađa u skupini. siledžijstva. u parovima ili u manjim skupinama. drskosti.

Osuđena je osoba maloljetni počinitelj kaznenog djela prema kojemu je izrečena sankcija . Za prevenciju poremećaja i usvajanje etičkih normi potrebna je moralna praksa koja se doživljava jedino u zdravim sredinama. osigurati im dobre uvjete. Hurlock kaže: Način na koji dijete provodi svoje slobodno vrijeme snažno utječe na vrijednost i kvalitetu njegova ponašanja. zanimljivim.jedini put do uspjeha Analize statističkih pokazatelja ozbiljno upozoravaju i imperativno nameću zadatak i potrebu većeg nadzora i skrbi za djecu i mladež.njih podnosi kaznena prijava. a dosada njihov najjači uzročnik. škole i okružja. odvjetništvo i sudovi za maloljetnike ustaljenom praksom provode represivne mjere i učinkovito obavljaju svoje zadaće. poglavito u obiteljima i školama. vrtića. igru. Ako čovjek pogriješi. No. a nisu navršile 18 godina života. protiv kojih je prekršajni postupak pravomoćno završen sudskom odlukom kojom se obustavlja postupak ili im je izrečena zaštitna mjera. organiziranijim i angažiranijim prevencijskim djelovanjem kroz aktivnosti i rad s tom dobnom kategorijom. Njihovo se ponašanje ispravlja isključivo odgojnim metodama i pedagoškim postupcima u obitelji. pretežito učenicima osnovnih i srednjih škola. Mladima se treba više baviti. a nisu napunile 16 godina života. školi i dječjim domovima. prijestupničko i delikventno ponašanje može suzbijati i sprečavati isključivo odgojnim i popravnim mjerama iz nadležnosti organa starateljstva ili ustanova izobrazbe. Njima valja ponuditi zanimljive i atraktivne sadržaje. koja su. Prevencija . kako je riječ o mladima. Okupiranost mladih dobro osmišljenim. delikvencije. Stariji maloljetnici počinitelji kaznenih djela osobe su koje su u vrijeme počinjenja kaznenog djela imale 16. prostor i mogućnosti za šport. i maloljetnički zatvor. a da i ne spominjemo djecu počinitelje kaznenih djela. osmišljenijim. Njima se mogu izreći odgojne i popravne mjere. resocijalizacije i rehabilitacije .maloljetnički zatvor ili neka druga odgojnopopravna mjera propisana zakonom. na svakodnevnim primjerima moralnog djelovanja svih članova obitelji. Maloljetnički počinitelji kaznenih djela osobe su koje su u vrijeme počinjenja tog djela navršile 14. Elizabeth B. mora grešku ispraviti. zdravu rekreaciju i racionalno korištenje slobodnog vremena. shodno zakonskim propisima. Organi MUP-a. zdravim i konstruktivnim aktivnostima najbolja je prevencija prijestupništva. devijacija. preodgoja. Za njih su odgovorni roditelji. kazneno neodgovorna. maksimalno ih okupirati pa neće imati potrebu upuštati se u činjenje kaznenih djela. zabavu. glazbu. a u posebno teškoj situaciji. a nisu navršile 18 godina života. uz uvjete predviđene Zakonom.nameće se imperativan i opravdan zahtjev za intenzivnijim. Maloljetni počinitelji prekršaja osobe su koje su u vrijeme počinjenja prekršaja imale 14. Poznata je izreka: Čovjek koji počini grešku i ne . Izriču im se odgojne i popravne mjere. a njihovo se društveno neprihvatljivo.

zakonom. resocijalizacije i rehabilitacije . inkliniranje delikvencije i činjenju prijestupa . Zato i kažemo da je sprega maloljetnih delikvenata s odraslim kriminalcima najopasniji oblik kriminaliteta. a ne samo kad se uoče smetnje i poremećen psihosocijalni razvitak djeteta. njihovo sprječavanje i onemogućavanje da djecu i mladež uvlače i uvode u kriminalne aktivnosti. odgojno djelovati i provoditi prevenciju od najranijeg djetinjstva. sustavno znalačko i organizirano provođenje odgojnih i korektivnih mjera s djecom . Roditelji. predškolske ustanove. čini drugu grešku.daju zadovoljavajuće rezultate. poglavito ako dođu pod utjecaj odraslih kriminalnih osoba. OPASNA DRUŠTVENA POJAVA Način na koji dijete provodi svoje slobodno vrijeme snažno utječe na vrijednost i kvalitetu njegova ponašanja. odrasli kriminalci vješto uvlače lakovjerne maloljetnike u svoj gnusni i prljav posao. kod kojih će se "specijalizirati". zabavi. a iskustvo nas uči. Delikvencija je velika opasnost od koje se društvo štiti svim snagama. provodu i avanturizmu.ti će mladi ljudi jednoga dana postati pravim kriminalcima. pedagoškim i odgojno-popravnim sredstvima. nemilosrdno ih zlorabe i iskorištavaju. škole i društvo u cijelosti morali bi voditi stalnu skrb. korektivne i kurativne mjere te mjere preodgoja. različitim užicima. da rana detekcija (otkrivanje).kod koje se zamjećuje kršenje društveno-etičkih normi. Hurlock . Jučerašnja greška danas i zauvijek nam mora biti učitelj. Lažnim obećanjima o lagodnom životu.ispravi ju. Elizabet B. Ne poduzmu li se pravovremene i učinkovite preventivne. Zadaća je policije otkrivanje tih kriminalnih osoba. dijagnosticiranje poremećaja. izučiti "zanat" i za koje će "raditi". policijom. Praksa pokazuje. odvjetništvom. sudom za maloljetnike.

nerijetko u svoje redove vješto uvlače i druge mlade osobe.Pojam delikvencije (tal. činiti kaznena djela) obuhvaća teže oblike asocijalnog. Pojam kriminalitet (lat. 1996. a delikvencija kad je riječ o maloljetnim počiniteljima kaznenih djela. vršenje kaznenih djela. Zasigurno je jedan od najuočljivijih segmenata i najtežih oblika poremećena ponašanja mladih osoba.poduzimanje odgojnih mjera i sankcija Djeca mlađa od 14 godina ne mogu kazneno odgovarati niti se protiv njih podnosi kaznena prijava. namjerno izazivanje šteta i požara. skitnja). Osuđena je osoba maloljetni počinitelj kaznenog djela prema kojemu je izrečena sankcija - . krimen . kao što su: krađa.pogriješiti. ozbiljan obiteljski. pravni. apatija. huliganstva. i maloljetnički zatvor. podliježu kaznenoj odgovornosti. a nisu navršile 18 godina života. Maloljetnički počinitelji kaznenih djela osobe su koje su u vrijeme počinjenja tog djela navršile 14. a u posebno teškoj situaciji.kaznena aktivnost. itd. Izriču im se odgojne i popravne mjere. . delikti i zločini. prenaglašena prisutnost nasilnosti. U delinkventa je izrazit deficit moralne svijesti. protiv kojih je prekršajni postupak pravomoćno završen sudskom odlukom kojom se obustavlja postupak ili im je izrečena zaštitna mjera. vrlo delikatan ne samo kriminološki. R. osim skitnje i laži. Maloljetni počinitelji prekršaja osobe su koje su u vrijeme počinjenja prekršaja imale 14. opasna i složena socijalno-patološka pojava. Grudenu. koji. siledžijstva. uz uvjete predviđene Zakonom. a drugi to vrlo često rade pa za njih kažemo da su multirecidivisti (višestruki povratnici). jednako tako. izostajanje iz škole. prijestupništvo. a nisu napunile 16 godina života. Počinitelji kaznenih djela . To je protudruštveni oblik ponašanja.socijalizirano delikventno ponašanje (krađa u skupini. iritabilnost) (prema. a osobu koja to čini maloljetnim delikventom. antisocijalnog. drskosti. Njima se mogu izreći odgojne i popravne mjere. Jenkins svrstali su ih u tri velike skupine: .agresivno asocijalno ponašanje (okrutnost. zločinstvo) obično se rabi kad je riječ o odraslima. stvaranje nereda. Takav društveno neprihvatljiv i devijantan način ponašanja i činjenje kaznenih djela naš pravosudni sustav označava terminom maloljetnička delikvencija. asocijalnosti. Pojedinci povremeno čine kaznena djela pa ih nazivano recidivistima (povratnicima). Delikventne aktivnosti mogu biti usmjerene protiv imovine i vlasništva. nego. medicinski i težak općedruštveni problem. Za njih su odgovorni roditelji. Delikventne skupine vrlo su opasne jer djeluju poput neke epidemije. Stariji maloljetnici počinitelji kaznenih djela osobe su koje su u vrijeme počinjenja kaznenog djela imale 16. razbojstvo. pedagoški. ekonomski i sociološki. školi i dječjim domovima. socio-patološkog i kriminalnog ponašanja (s izuzetkom ubojstva). a nisu navršile 18 godina života. krađa i vožnja automobila i motora. izazivanje). protiv tijela. a osim činjenja kaznenih djela. Njihovo se ponašanje ispravlja isključivo odgojnim metodama i pedagoškim postupcima u obitelji. delinque . u parovima ili u manjim skupinama. Hewitt i L. Delikventne radnje mogu biti izvedene individualno (pojedinačno). To su kaznena djela. devijantno ponašanje.inhibirano ponašanje (stidljivost. ličnosti i osobne slobode te protiv društvenih običaja. pljačka.). . destruktivnosti i patoloških poriva. Postoji mnogo različitih vrsta i tipova delikventnog ponašanja L. E. prijestupništva. huliganstvo.

Najdrastičnije povećanje delikventnog ponašanja. Ukupan je broj sankcija izrečenih starijim maloljetnicima (16-18 god. odnosno jedna više. sa 14 jednu manje (6 prema 5). Mlađim su maloljetnicima ukupno izrečene 353 odgojne mjere prema 313. a 12 za druga kaznena djela. posebne obveze (128). s ocem 45. takvih bilo 39. veće su (216 prema 195) za 21. 509 protiv imovine. bilo ih je 290. što je dokaz učinkovitosti poduzetih mjera i sankcija. a godinu ranije 359. 9. a djevojkama za 3. bile su 53 sankcije. U njih su udvostručene sankcije (9 prema 18). od čega 2 djevojkama. s rodbinom živi 28. a kod tinejdžerki (18 prema 20) manje za dvije. što je za 16 manje nego godinu dana ranije (59). odgojne zavode i posebne odgojne ustanove upućeno je 38 maloljetnika i maloljetnica. čak 13. sami žive 7. što je povećanje za 50. ukupno 57 sankcija. a drugih 13. 9 protiv spolne slobode i spolnog ćudoređa (od toga pet su počinili učenici). Ostale odgojne mjere odnose se na sudski ukor (57). U 2000. bilo je 37 presuda za teške i 6 za lakše tjelesne ozljede. Izvanbračne djece je 52. U 1999. od toga 5 djevojkama. u odnosu na 1999. 787. s 39 na 21 slučaj.) u 2000. kod djevojčica (8:9) za jednu.) brojnije su za 36 (2000. je izrečeno 90 odgojnih mjera više..maloljetnički zatvor ili neka druga odgojno-popravna mjera propisana zakonom. s majkom 168. a 1999. Izrečeno je 409 odgojnih mjera. odnosno 11 više nego u 1999. godine 254). od kojih 13 za istovrsna. za počinjena kaznena djela osuđeno 697 maloljetnika. god. god. U odgojne ustanove. god. Sankcije za ostala kaznena djela u 2000. imale su osobe sa 17 godina (225 prema 185 u 1999. Značajno je smanjen broj recidivista. a u 1999. To je ukupno povećanje za 90 sankcija. pojačana briga i nadzor. S oba roditelja živi 523 djece. a 8 za druga kaznena djela. bilo ih je 9. a petnaestogodišnjakinje pet kaznenih sankcija više (8 prema 13). U 2000. od kada se ta mjera primjenjuje. prema 24 u 1999. a kod maloljetnica (10 prema 7) za 3 u odnosu na 1999. Kazneno djelo u sudioništvu počinila su 462 maloljetnika. pojačanu brigu i nadzor (160) te pojačanu brigu i nadzor uz dnevni boravak u odgojnoj ustanovi (5).. a sa 14 godina 153 prema 135. dok je u 1999. god. godini. što je dvostruko više nego za prethodne dvije godine. upućivanje u odgojni centar za odgoj (21). Druge odgojne mjere (ukor. U odgojne ustanove upučeno ih je 43. i približno šest puta više nego u 1998. a lakših 7 više. (509 prema 432). 8 presuda. odnosno teških je 11 manje. prema tome i izrečenih osuda bilo je kod 17-godišnjaka. s 15 ih je bilo 200 prema 180. Broj sankcija protiv spolne slobode i spolnog ćudoređa smanjen je za 4. Pojačana briga i nadzor za četvrtinu su brojniji u odnosu na prethodnu godinu. a djevojčicama smanjenje za jednu. i to 50 starijim i 40 mlađim maloljetnicima. prvih je bilo 26. Starijim je maloljetnicima (17:7) izrečeno dva i pol puta više mjera upućivanja u odgojni zavod nego u 1999. U 2000. Na maloljetnički zatvor odnose se 22 presude. (434:384). a 2000. što je porast za pet sankcija. Ostale mjere na istoj su razini ili su smanjene. godini sankcije za krađe i sitne krađe (97:94) brojnije su za 3. Djevojke sa 16 godina imale su 4 osude manje (10 prema 14). a 2000. Za 77 je povećan broj sankcija za kaznena djela protiv imovine u 2000. dok su druge odgojne mjere smanjene. veći za 50 nego u 1999. od toga 41 djevojčice. a 16 ih je smješteno u odgojne ustanove i ustanove socijalne skrbi. Izrečeno je 128 posebnih obveza. što je za 40 više nego u 1999.). od čega su 42 djevojčice. a u 2000. Kod djevojaka je taj odnos 21 prema 16. I kod mlađih su maloljetnika posebne obveze gotovo udvostručene. izrečene su 53 sankcije za kaznena djela protiv života i tijela. godinu. a 325 to su učinili individualno. 135 protiv vrijednosti zaštićenih međunarodnim pravom. Sa 16 godina sankcionirano je 209 prema 197 maloljetnika i maloljetnica. u 2000. U Hrvatskoj je 1999. U 2000. što je ukupno smanjenje za 4. a u 2000. Najveći porast osuda (40) u 2000. teške krađe (287 prema 274) za 13. U odnosu na 1999. 36 protiv opće sigurnosti ljudi i imovine i sigurnosti prometa i 45 za ostala kaznena djela. . bio je ranije osuđivan 21 maloljetnik. god. i to za istovrsna 27. Recidivizam je značajno smanjen (za 18). Protiv života i tijela izrečeno je 1999. Za ubojstvo i ubojstvo na mah izrečeno je 1999.

osigurati im dobre uvjete. nemilosrdno ih zlorabe i iskorištavaju. a iskustvo nas uči. mora grešku ispraviti. Zadaća je policije otkrivanje tih kriminalnih osoba. ra<ličitim užicima. zdravim i konstruktivnim aktivnostima najbolja je prevencija prijestupništva. a da i ne spominjemo djecu počinitelje kaznenih djela. i društvena opasnost od delikvenata i počinitelja kaznenih djela je veća. Elizabeth B. Analize statističkih pokazatelja ozbiljno upozoravaju i imperativno nameću zadatak i potrebu većeg nadzora i skrbi za djecu i mladež. kako je riječ o mladima. To pokazuje da udruženi maloljetnici čine više kaznenih djela i da im je potrebno pokloniti više pozornosti i stručnog tretmana. Sukladno tomu. Jučerašnja greška danas i zauvijek nam mora biti učitelj. poglavito ako dođu pod utjecaj odraslih kriminalnih osoba. Njima valja ponuditi zanimljive i atraktivne sadržaje. korektivne i kurativne mjere te mjere preodgoja. provodu i avanturizmu.daju zadovoljavajuće rezultate. čini drugu grešku. glazbu. sustavno znalačko i organizirano provođenje odgojnih i korektivnih mjera s djecom . zabavi. Prevencija jedini put do uspjeha Navedeni pokazatelji odnose se samo na osuđene maloljetnike. da rana detekcija (otkrivanje). vrtića. Okupiranost mladih dobro osmišljenim. a njihovo se društveno neprihvatljivo. Organi MUP-a. njihovo sprječavanje i . izučiti "zanat" i za koje će "raditi". Mladima se treba više baviti. zdravu rekreaciju i racionalno korištenje slobodnog vremena. kod kojih će se "specijalizirati". ali ne na prijavljene niti one koji su počinili prekršaje. Hurlock kaže: Način na koji dijete provodi svoje slobodno vrijeme snažno utječe na vrijednost i kvalitetu njegova ponašanja. odrasli kriminalci vješto uvlače lakovjerne maloljetnike u svoj gnusni i prljav posao. Roditelji. odvjetništvo i sudovi za maloljetnike ustaljenom praksom provode represivne mjere i učinkovito obavljaju svoje zadaće. predškolske ustanove. pretežito učenicima osnovnih i srednjih škola. Konfučije kaže: Čovjek koji počini grešku i ne ispravi ju. organiziranijim i angažiranijim prevencijskim djelovanjem kroz aktivnosti i rad s tom dobnom kategorijom. Treba računati i s "tamnom brojkom" koja je najveća.kod koje se zamjećuje kršenje društvenoetičkih normi. delikvencije. poglavito u obiteljima i školama. kazneno neodgovorna. koja su. zabavu. prijestupničko i delikventno ponašanje može suzbijati i sprečavati isključivo odgojnim i popravnim mjerama iz nadležnosti organa starateljstva ili ustanova izobrazbe. No. a dosada njihov najjači uzročnik. maksimalno ih okupirati pa neće imati potrebu upuštati se u činjenje kaznenih djela. škole i društvo u cijelosti morali bi voditi stalnu skrb. Ako čovjek pogriješi. Lažnim obećanjima o lagodnom životu. škole i okružja. dijagnosticiranje poremećaja. resocijalizacije i rehabilitacije . zanimljivim. na svakodnevnim primjerima moralnog djelovanja svih članova obitelji. prostor i mogućnosti za šport. a ne samo kad se uoče smetnje i poremećen psihosocijalni razvitak djeteta. devijacija. Zato i kažemo da je sprega maloljetnih delikvenata s odraslim kriminalcima najopasniji oblik kriminaliteta. resocijalizacije i rehabilitacije . Praksa pokazuje. Za prevenciju poremećaja i usvajanje etičkih normi potrebna je moralna praksa koja se doživljava jedino u zdravim sredinama.Među njima je čak 576 učenika.nameće se imperativan i opravdan zahtjev za intenzivnijim. Ne poduzmu li se pravovremene i učinkovite preventivne. odgojno djelovati i provoditi prevenciju od najranijeg djetinjstva. shodno zakonskim propisima.ti će mladi ljudi jednoga dana postati pravim kriminalcima. inkliniranje delikvencije i činjenju prijestupa . osmišljenijim. igru. preodgoja.

odvjetništvom. policijom. sudom za maloljetnike. Ivica Stanić . zakonom. pedagoškim i odgojnopopravnim sredstvima.onemogućavanje da djecu i mladež uvlače i uvode u kriminalne aktivnosti. Mr. sc. Delikvencija je velika opasnost od koje se društvo štiti svim snagama.

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful