P. 1
Maloletnicka delikvencija

Maloletnicka delikvencija

|Views: 4,816|Likes:
Published by Milan Milosavljevic

More info:

Published by: Milan Milosavljevic on Dec 03, 2010
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as DOC, PDF, TXT or read online from Scribd
See more
See less

07/05/2013

pdf

text

original

Малолетничка делинквенција

Из Википедије, слободне енциклопедије Скочи на: навигација, претрага Малолетничка делинквенција је преступничко понашање специфично за популацију малолетника. У ужем, строго правном смислу, сви видови понашања младих, старијих од 14, а млађих од 21 годину који, према закону, спадају у кривична дела. Сви облици делинквентног понашања младих могу се сврстати у четири категорије: радње деструктивно уперене против интегритета других личности, радње деструктивно уперене против власништва и материјалних добара других, радње повлачења и радње самоуништења. Постоји и подела која у облике делинквенције укључује: преступе кривично-

Делинквент
Из Википедије, слободне енциклопедије Скочи на: навигација, претрага Делинквент је у ширем смислу особа која испољава антисоцијална понашања којима крши моралне, прекршајне и кривично-правне норме. У психолошком смислу, некада значи делинквентну личност која има одређена и специфична психо-социјална својства (нпр. психопатија, агресивност, емоционална незрелост, снижена интелигенција итд.) која узрокују девијантна понашања. У кривично-правном смислу – особа која је извршилац кривичних дела. Појам се најчешће везује за малолетнике који врше прекршаје и кривична дела. Делинквенција је у општем смислу укупност људских понашања којима се угрожавају основне друштвене норме и вредности. У ужем и најчешће коришћеном смислу, под делинквенцијом се подразумевају различити облици девијантног и некомформистичког понашања деце и малолетника којима се крше неке од друштвених моралних, прекршајних и кривичних норми. Најчешћи облици малолетничке делинквенције су асоцијална понашања, различити облици прекршаја, имовински деликти и деликти против живота и тела. На ова понашања постоје специфични институционализовани превентивно заштитни, породично правни и процесно кривични видови друштвеног реаговања који се разликују од друштвеног реаговања на преступничка понашања одраслих.

bekstvo od kuće). ali u Srbiji pod maloletnicima se podrazumevaju lica od 14 do 18 godina. narkomanija i dr. Po užoj definiciji. psiholog Postavljeno: 06. danas je nemoguće ne videti. razlikuju se uža i šira definicija. psovanje. Delikvencija kap socijalni problem Maloletnička delinkvencija je zaista postala jedan od ključnih problema našeg društva. zabrinjavajuće je koliko rano se počinju ispoljavati kriminogeni uticaji društva na ponašanje mladih. bežanje iz škole. Kada je u pitanju zakonsko određenje maloletničke delinkvencije. U okviru ove kategorije. uzimajući u obzir. dalje se razlikuju druge dve kategorije: mlađi maloletnici (od 14 do 16 godina) i stariji maloletnici (od 16 do 18 godina). i to nam ukazuje da su maloletna lica manje odgovorna u društvenom i moralnom smislu.. kriminala i krvi. ali i razvijene svesti o svojim postupcima kao i odgovornostima za iste. Problem maloletničke delinkvencije je problem društva. maloletničku delinkvenciju ne čine samo prekršajna dela kažnjiva zakonom već i ona dela koja kod punoletnih osoba nisu kažnjiva (npr. u neprestanoj trci za senzacionalizmom. da je granica početnog perioda adolescentnog razvoja znatno snižena. Iako se može reći da se do sada ovaj problem mladih nije primećivao..2010 Mediji. ne libe se objavljivanja zločina među maloletnicima. Ove okolnosti pružaju . Sredstva masovnih komunikacija. društva koje toliko želimo da zaštitimo. mlađi punoletnici. Ovim su obuhvaćena najraznovrsnija maloletnička ponašanja: autostopiranje..01. u nekim zemljama (među kojima je i Srbija) pod maloletničkom delinkvencijom podrazumevaju se sva ona ponašanja za koja bi punoletna lica krivično odgovarala. trebalo bi da paze i vode računa o ljudima koji im veruju. Kao svevideći advokat naroda. odnosno lica od 18 do 21 godine života. Kada se radi o široj definiciji. "nepristojno ponašanje". Prvi znaci devijantnog ponašanja primećuju se još u ranom pubertetu i zato. a ne vidimo korov u našim "staklenim baštama". To su. Starosne granice se razlikuju u pojedinim zemljama. dakle. ali i novinari kao neizostavni deo medija pretstavljaju "oči i uši" javnosti. Ukoliko se na vreme taj uticaj ne primeti i ne spreči. Strahujemo od "globalnog zagrevanja". Mentalni sklop i delikvencija Maloletnici se od odraslih razlikuju po stepenu intelektualne i emocionalne zrelosti. Ponekad treću kategoriju mogu da čine tzv.Uticaj medija na maloletničku delikvenciju u Srbiji Autor: Jelena Ristevski. krivična ponašanja lica određenog starosnog doba. ali i prostitucija. na sadržaj njihovih misli i u krajnjem slučaju na njihova kriminalna dela prezentovanjem sadržaja koja su prepuni zločina. Međutim. mogao bi poprimiti ogromne razmere. samo ako znate gde bi trebalo da gledate i ako želite da vidite. iako upoznati sa činjenicom da velikoj meri utiču na razvijanje svesti maloletnika.

Vrste krivičnih sankcija koje se primenjuju za maloletne delinkvente Vaspitni nalog može se primeniti prema maloletnom učiniocu krivičnog dela za koje je propisana novčana kazna ili kazna zatvora do 5 godina.velike mogućnosti za vaspitanje. to su slučajevi. od 14 do 16 godine starosti. samoprecenjivanje. nesposobnost prihvatanja drugih. Karakteristike ličnosti maloletnih prestupnika nisu uzrok njihovog delinkventnog ponašanja. Krivično . kazna maloletničkog zatvora. Takođe. kada punoletno lice u vreme suđenja nije navršilo 21 godinu života. odnosno njihovo sazrevanje i socijalizaciju. neadekvatno korišćenje slobodnog vremena. psihopatske crte ličnosti kao što su agresivnost. faktori mogu se podeliti na: · faktore koji su vezani za ličnost · faktore socijalne sredine Pod ličnim faktorima podrazumevaju se: niži nivo inteligencije u odnosu na ostalu (nedelinkventsku) omladinu i to se ispoljava kroz loš uspeh u obrazovanju. utiču mnogi subjektivni i objektivni faktori.pravni sistem naše zemlje klasifikuje maloletne učinioce krivičnih dela i prekršaja. egocentričnost. sredstva masovne komunikacije sa negativnim sadržajima. Jedine mere koje se prema njima mogu primenjivati su mere socijalne zaštite. na sledeći način: · deca do 14 godina starosti se smatraju krivično neodgovornim. od 18 do 21 godine starosti. Međutim. osećaj inferiornosti. kulturna zaostalost i kultuni primitivizam idr. mere bezbednosti) . negativan uticaj vršnjaka. U faktore socijalne sredine spadaju: loši odnosi u porodici. Na razvoj ličnosti maloletnih lica. nedostaci i neuspesi u školskom obrazovanju. upravo zbog nedovoljne razvijenosti ličnosti. odnosno uzročni. a izuzetno može se primeniti i kazna maloletničkog zatvora (za teška krivična dela). ali mogu biti preduslov za reagovanje u negativnom smislu. prema njima se mogu primenjivati i izricati samo vaspitne mere. mlade osobe su istovremeno u velikoj meri podložne uticajima koje njihov razvoj i ponašanje mogu usmeriti ka nedruštvenom (asocijalnom) i protivdruštvenom (antisocijalnom) ponašanju. Mlađa punoletna lica. to su lica od 16 do 18 godina starosti. uključujući dela i prekršaje. Kao vrste sankcija prema maloletnicima navode se . a primenjuje ga nadležni javni tužilac za maloletnike ili sudija za maloletnike. nedostatak osećaja odgovornosti. Ovi etiološki. tako da se prema njima ne može pokrenuti niti voditi krivični postupak. · stariji maloletnici. prema njima se ne mogu izricati niti primenjivati krivične sankcije. te mu sud može izreći neku od krivičnih sankcija koje se primenjuju prema maloletnicima (vaspitne mere. kao i emocionalna nestabilnost idr. Zato postoje velike razlike u ponašanju pojedinaca istog uzrasta. usvajanje kulturnih i moralnih vrednosti i socijalizaciju. prema njima se mogu izricati i primenjivati vaspitne mere. · mlađi maloletnici.

od 2000 do 2004 godine. počinjenih od strane maloletnika. 465 osoba su ženskog pola. obavezno lečenje alkoholičara i narkomanskih zavisnika. teške telesne povrede. Starost ustvari predstavlja poslednju fazu u psihološkom i biološkom razvoju čoveka. taj "opravdani" nedostatak odgovornosti ne sme i ne može biti razlog za opravdavanje krivičnih dela. Poražavajuća činjenica je što u našem društvu više ne caruje drugarstvo. optuženo 2726. kako je to rekao Branko "Kockica". c) zavodske mere. Međutim. prijavljeno je 3120 maloletnih lica. Maloletnička delinkvencija u Srbiji od 2000 do 2004 godine Čovekov "hod kroz vreme" podrazumeva prolaženje kroz različita starosna doba. staratelja. a optuženo je 15724 maloletnika. Maloletna lica se od odraslih razlikuju po stepenu intelektualne i emocionalne zrelosti i po razvijenosti svesti kako bi shvatali svoje postupke. već kriminal. mogu se izreći i mere bezbednosti. Međutim. Vaspitne mere: a) mere upozorenja i usmeravanja: b) mere pojačanog nadzora(od strane roditelja. zrelog doba i poznijih godina sve do duboke starosti. ukoliko je za počinjeno delo propisana kazna zatvora od dvadeset godina ili teža. teške krađe. Prema izvodima iz Republičkog zavoda za statistiku. silovanje. Naravno. Od ukupnog broja prijavljenih. razbojničke krađe i razbojništvo. Zastrašujući podatak je što je broj dece koja ubijaju u porastu i što se može očekivati da se već koliko sutra iz te kategorije mladih regrutuju kriminalci. optuženo je 1112. ili u drugoj porodici). preko mladosti. Maloletniku se zbog učinjenog dela mogu izreći samostalno mere bezbednosti obaveznog psihijatrijskog lečenja i čuvanja u odgovarajućoj zdravstvenoj ustanovi. prijavljeno je 1104 lica.još i. Kazna maloletničkog zatvora može se izreći u trajanju od 6 meseci do 5 godina. u Srbiji je osuđeno 11057 maloletnih lica. Na osnovu toga može se zaključiti da su maloletna lica manje odgovorna od odraslih u društvenom i moralnom smislu. a osuđeno je 793 maloletnika (257 mlađih maloletnika i 536 starijih maloletnika). kao nagrade za učinak u minulim godinama. Ovo su "teške" činjenice. maloletnički zatvor i mere bezbednosti. . Od najranijeg detinjstva. dok je osuđeno 1983 lica (688 mlađih maloletnika i 1295 starijih maloletnika). vaspitne mere. uz izrečene mere upozorenja i usmeravanja ne mogu se istovremeno izreći i mere bezbednosti kao što su npr. Od ukupnog broja maloletnih prestupnika. Samo tokom 2004 godine. kojima su izrečene vaspitne mere ili kazna maloletničkog zatvora. moramo navesti i podatak da je 1133 prijava povučeno jer prekršioci nisu imali ni 14 godina. Postoje uslovi za primenu kazne: Prema maloletnim učiniocima krivičnog dela. optuženih i osuđenih maloletnika za teška krivična dela u koja spadaju: ubistvo i ubistvo na mah. dok je zabeleženo 15884 krivičnih prijava protiv maloletnih delinkvenata. ali i isto tako bili sposobni da preuzmu odgovornost za njih. jer tendencije rasta kriminaliteta među mladima u našem društvu vidljive su i zastrašujuće.

onoga što se nekada zvalo šund. želeli mi to ili ne. Naučno je dokazano da deca koja žive u sredinama (područjima) sa izraženom stopom nasilja.literature. ne možemo okretati glavu od činjenice da su i društvo i država odgovorni za razvoj i porast maloletničke delinkvencije. jer kao što je već navedeno. Nabavljanje kostima i opreme koje bi im poslužilo za što verniju kopiju filma. medijski sadržaj se treba preispitati. Njihovo opravdanje za takve postupke jeste da se to isto desilo na filmu. Gledanje vestern filmova. mediji imaju etičku i moralnu odgovornost prema svojoj publici. sociolozi. pedagozi i drugi naučnici i danas diskutuju. u svojoj igri koriste pravo oružje. Upravo iz tog razloga. pojedine scene ostaju u njihovoj podsvesti. tako i iz bogatih. Međutim. Takođe. Ta ista deca. deca provode dosta vremena u gledanju televizijskih programa. U siromašnim porodicama problem je što roditelji nemaju vremena da vode računa o svojoj deci. jer predstavlja izuzetno složen problem o kojem mnogi psiholozi. Naravno. Psihološki profil maloletnih delinkvenata je različit. televizija je tek sekundarni činilac u razvoju kriminalističke svesti kod maloletnika. Tako dolazimo do zaključka da. veliki uticaj na kriminalnu svest kod dece ima i neorganizovana sredina. došlo se do saznanja o uticajima koje masovna kultura ima na maloletničku delinkvenciju i učinjen je pokušaj da se objasne bar neka pitanja vezana za taj gorući problem u društvu i iznesu negativni uticaji koje masovna kultura ima na omladinu. Oni potiču kako iz siromašnih porodica. pored porodice sa patološkim problemima. Izlišno je govoriti da je ova problematika samo približno dotaknuta. tako da. . Istraživanjima koja su vršena kao priprema za ovaj rad. oni su videli. trilera i čitanje krimi – romana. Primarni mogu biti dezorganizovana. izaziva u mladima potrebu oponašanja junaka iz filmova i romana. Nemali je broj slučajeva nastanka bandi sa imenima i radnjama koja su istovetna sa imenima i radnjama pomenutih filmova.Šta je to što pokreće mlade ljude i vodi ih u zločin? Iako polazimo od toga da se glavni uzroci moraju tražiti u porodici. više i češće potpadaju pod negativne uticaje kriminalističkih filmova i šund. Slična je situacija i u bogatim porodicama. ma kakva ona bila i ma kojoj starosnoj grupi pripadala. bar kad je u pitanju lišenost mladih vaspitne brige. te uvek ima povređenih i ranjenih. negoli deca iz sredine sa manjom stopom kriminaliteta. Nije isključeno ni razbojničko ponašanje kako bi se ostvario željeni cilj. povlači za sobom pljačkanje sopstvene ili pordice iz susedstva. brinući o tome kako će preživeti sutra. Teška ekonomska i finansijska situacija i nemaština glavni su uzroci vaspitne zapuštenosti ove dece. zasluge medija se ne mogu iskjučiti niti zanemariti. rastrojena porodica ili pak genetičke predispozicije.

ili da bi poklonila nešto porodici i prijateljima ili da bi bili prihvaćeni od drugih. uobičajeno je da su roditelji zabrinuti. olovkama ili priborom sa posla ili se hvališe oko greške prodavačice iz prodavnice u računu." Za svako dete je normalno da uzme nešto šta mu privlači pažnju. oni trebaju da se razmisle da li dete krade iz potrebe da privuče njihovu pažnju. u većini slučajeva krađa prestaje. ako brat ili sesta dobijaju više poklona. Ako roditelji preduzmu odgovarajuće mere.2007 Kada dete ili tinejdžer kradu. Ovo se ne treba smatrati krađom sve dok dete ne bude dovljno staro da razume da uzimanje nečega. lekcije o poštenju će biti veoma teške za dete da ih razume. što pripada drugoj osobi. To je znak da roditelji trebaju da se potrude da pokažu detetu da je važan član porodice. starija deca i tinejdžeri kradu iz različitih razloga Mladi mogu da kradu da bi se izjednačili. Ponekada. predviđanje budućeg lošeg ponašanja. To je obično između 3 i 5 godina. Roditeljima koji su saznali da njihovo dete krade. ne želeći da budu zavisna od bilo koga. Ukradeni predmet može da postane zamena za ljubav ili pažnju. Roditelji su bazični modeli po kojim deca uče.Deca koja kradu Autor: mr sci dr Miodrag Stanković Postavljeno: 10. nije dobro. da li je njihov sin ili kćer "maloletni delikvent. deca kradu da bi pokazala prijateljima da su hrabra. Pogotovo sa odrastanjem deteta. Deca mogu da kradu i zbog straha od zavisnosti. Iako nauče da je krađa loša. odnosno. U onim slučajevima kada krađom dete izkazuje bes ili pokušava da se sveti svojim roditeljima. dečji psihijatar preporučuje • • • • • Da se uvere da dete ne profitira od krađe Kažu detetu da je krađa loša Pomognu mlađima da plate ili vrate ukradeni predmet Izbegavaju prekoravanje. Pre toga dete ne može razumno shvatiti tuđa građanska prava i treba mu pomoći u učenju sa razumevanjem tog ograničenja. Najčešće pitanje koje postavljaju sebi je. Roditelji trebaju aktivno da uče svoju decu o tome šta znači biti vlasnik nečega i kakvi su odnosi sa drugima su poželjni.03. ili da govore da sada posmatraju dete kao lopova i lošu osobu Uvere dete da je ovakvo ponašanje potpuno neprihvatljivo u porodičnoj tradiciji i zajednici . uzimaju šta im je potrebno. Ako roditelj dođe kući sa kancelarijskim materijalom.

2003 Priredili: Mr sci. To će detetu pomoći da bez krivice započne ili nastavi sa dobrim ponašanjem. Deca koja učestalo kradu mogu takođe da imaju problem poverenja u druge ljude i formiranja bliskih veza. Važni delovi tretmana podrazumevaju pomoć detetu da nauči da ostvaruje veze i poverenje. Child Development Institute. psiholog . krađa može da bude znak mnogo ozbiljnijih problema u detetovom emotivnom razvoju ili problema u porodici. zato moram sam da uzimam. Takva dece će radije okriviti ponašanje drugih. dečji psihijatar će proceniti razlog koji leži ispod potrebe deteta da krade i razviti plan tretmana. Ako su krađe učestale ili su udružene sa drugim simptomima ili problemima u ponašanju. roditelji ne trebaju ponovo da komentarišu slučaj. dr Miodrag Stanković. U tretmanu deteta koje krade učestalo.Kada dete plati ili vrati ukradenu robu. Mogu govoriti "Ne daju mi ono što mi treba. Porodično savetovanje ima za cilj da pomogne porodici da podrži dete u procesu promene u osobu koja ne krade i razvija se bez zastoja ili defomacija. dečji psihijatar Ivan Topalović." Procena od strane dečjeg psihijatra bila bi od koristi takvoj deci. nego se osećati krivim.

Pojam adolescencije kao razdoblja u psihičkom razvoju čoveka nastao je u savremenom društvu.04. u primitivnijim društvima. Posebno u zadnjoj deceniji 20. Sticanje emocionalne stabilnosti Adolescentima se nameće rešavanje mnogih životnih zadatka i postihnuća u različitim područjima. veka. S obzirom na neka lična obeležja i psihičke osobenosti pojedinca. Veliki broj ovih istraživanja bavio se jednom od osnovnih dimenzija ličnosti . Činioci okoline. rezultiralo je mnoštvom istraživanja na tu temu. mladi čovek je tada preuzimao i prava odraslih.u dalekoj prošlosti. zasnovanih na brojnim. Neprihvatljivo društveno ponašanje U objašnjavanju fenomena asocijalnog. koje predstavljaju relativno stabilnu organizaciju motivacionih sklonosti individue. osim socijalnih. to je bilo realnije nego u našim. Život mladih u savremenom društvu je neizmerno složeniji. postalo je alarmantno. Preuzimajući dužnosti. koje se uopšteno naziva društveno neprihvatljivim. upornost i drugih osobina ličnosti u užem smislu. a posebno ne o njegovoj socijalnoj zrelosti i ekonomskoj samostalnosti. antisocijalnog i delinkventnog ponašanja. koja proizilazi iz interakcije bioloških poriva i socijalne i fizičke okoline. Sve ovo nalaže više napora u oblasti primarne. što je povezano sa potrebom za privlačenjem pažnje . sekundarne i tercijarne prevencije u oblasti maloletničke delinkvencije. posebna se pažnja. pa sama činjenica da je adolescent anatomski i fiziološki zreo ne govori neminovno o njegovoj psihološkoj zrelosti. koja ispoljava svoje delovanje u svim oblicima čovekovog ponašanja. poklanja osobinama ličnosti. U okvirima relativno jednostavne organizacije društva. obogaćena emocijama vezanim za ljubav i tek probuđenu polnost. Protivurečnosti savremenog trenutka nalažu da se mladi što duže školuju. pa time adolescencija traje sve duže a samostalnost se ostvaruje sve kasnije. može se govoriti o pogodnijim uslovima i određenim tendencijama ka kriminalnom ponašanju. Predstavljena su i druga teorijska gledišta i istraživanja koja potkrepljuju dokaze o povezanosti ili uslovljenosti asocijalnog i antisocijalnog ponašanja i osobina ličnosti. i sposobnost za obavljanje što više poslova. u nastojanju da time sebi obezbede što bolje prilagođavanje. U takvim društvima.2007 Često postavljano pitanje da li je kriminalna ličnost specifičan biopsihički entitet.Ličnost maloletnih delikvenata Autor: prof dr Bojana Dimitrijević Postavljeno: 27. dragocenim rezultatima istraživanja sprovedenih na ovoj populaciji. savremenim uslovima. adolescentni period označavao je kraj detinjstva i ulazak u svet odraslih. kulturnih činilaca i sticaja okolnosti. Mnoga istraživanja potkrepila su dokaze o povezanosti ili uslovljenosti takvog ponašanja i osobina kao što su emocionalna stabilnost. i kao takva predstavlja značajan faktor i u oblikovanju ličnosti mladih. ne mogu u potpunosti objasniti ovakve oblike ponašanja. koje kao najznačajnije često ističu zastupnici nekih socioloških teorijskih orijentacija. Ta ocena je povezana i sa nepodeljenom procenom o lošem globalnom stanju društva. frustraciona tolerancija. stanje maloletničke delinkvencije kod nas. Emocionalna stabilnost se postupno stiče. anatomsko-fiziološka i polna zrelost podudarale su se sa psihološkom i socijalnom zrelošću.inteligencijom.

U takvim masovnim akcijama. što kao posledicu može imati otežano postizanje uspeha. a njihova humanizacija i socijalizacija bitno su oštećeni. Kako se opšti društveni uslovi života stalno menjaju. pa grupa postaje zamena za porodicu. Olport navodi da je osnovno pitanje mladih: "Ko sam ja?" Neprestano teže da ih tretiraju kao odrasle. Prisutna je nesigurnost u ličnosti mladih.suprotnog pola i ponašanjima koja do toga dovode. iako su za time silno žudeli. To je posebno prisutno kada porodica. postojeći društveni poremećaji će u većoj ili . Upravo ovokav doživljaj može predstavljati teren na kriminalne oblike ponašanja. Njihova povezanost zasniva se na prihvatanju istih gledišta i vrednosti koje grupa podržava. time ne olakšava. škola i druge ustanove za mlade. U vezi sa tim može doći do alijenacije. što nosi zbunjenost i konfuziju vezanu za lične potencijale i mogućnosti. Grupacija maloletnika koja sebe precenjuje. budu zapaženi i originalni. što se obično dešava u manje kontrolisanim uslovima. kroz proces masovnog sprovođenja tih aktivnosti. Oni imaju potrebu za udruživanjem. često se ne može dovoljno voditu briga o pojedincu. Sanjarenje se često bira kao jedino moguće rešenje kada su svesni svojih teškoća i nemogućnosti da se sa njima suoče i da ih reše. Gubi se svrha njihovih nastojanja da se uključe u društvo i njegove tokove. a istovremeno su posebno osetljivi po pitanju ugleda i časti. vezana za status i egzistenciju. već još više otažava svoju adaptaciju. U savremenim uslovima. ne mogavši da uskladi idealnu i realnu sliku sebe. Većina maloletnika ima još uvek neizgrađen odnos prema sebi. ali i sa svojim prijateljima. U ovom periodu oblikuju se i moralna gledišta i shvatanja mladih. Nekada se u ponašanju mladih ne razvijaju viši moralni ciljevi. a u okviru tog procesa odvija se i unutrašnje menjanje i proces sazrevanja mladih. iz čega takođe proističu neuspesi u rešavanju razvojnih i životnih problema. za njih nisu privlačne. ili im ono bar predstavlja način da se oslobode teskobe. Počinje da se razvija i vlastita individualnost. Formiranje slike mladih o sebi Način na koji se formira slika o sebi i drugima može trajnije uticati na ispoljavanje ličnosti adolescenta. Ponekada to mogu biti i grupe sa devijantnim ponašanjem. kao i druge elemente koji odlikuju život odraslih. a sadržaj njihovog grupisanja postaje kriminalno ponašanje. mladi se uključuju u društvo. mladi sve više gube lični kontakt i prisnu povezanost sa roditeljima. pa se uprkos druženju stvara doživljaj usamljenosti. Kriminalne grupe U kriminalne grupe se povezuju mladi ljudi koji imaju neke psihološke ili društvene probleme. Izgubljenu ili nedotajuću porodičnu komunikaciju zamenjuju onom u grupi. nastoje da se ističu. napetosti i izbegnu sukobe. mladi se uključuju u različite vidove društvenog života. pa zahteve grupe koju prepoznaju kao sebi blisku često nadređuju zahtevima roditelja. nedostatak samopoštovanja. U procesu traganja za svojim identitetom. Nastojeći da se što više mladih uključi u pojedine aktivnosti namenjene mladima. kao i sa nastavnicima. gubi se individualnost. Njihove stavove o sebi mogli bismo grupisati u tri celine: • • • Oni koji prema sebi pokazuju negativan stav izražavaju nepoverenje u svoje sposobnosti i vrednosti.

ličnost i ponašanje mladih. Neka svojstva . dok krivična dela vrše intelektualno jači pojedinci. maloletnici učestvuju sa 11-16%. Veliki broj ovih istraživanja bavio se jednom od osnovnih dimenzija ličnosti inteligencijom. Prestupnik ili ne? Često postavljano pitanje da li ima razlike u ličnosti prestupnika i onih koji to nisu. imaju znatno umanjenu pravnu i moralnu odgovornost. Istovremeno nesrazmerno izloženi pritisku negativnih političkih i kulturnih tendencija. Neke od osnovnih vrednosti koje adolescenti sebi postavljaju odnose se na potrebu za privatnošću. već je samo 14. U ovoj fazi razvojma.7%). podložni su krizama koje samo dodatno kontaminiraju ionako težku i kompleksnu razvojnu sliku ovog životnog perioda. koja ispoljava svoje delovanje u svim oblicima čovekovog ponašanja. Sami delinkventi su davali odgovore o uzrocima njihovog delikventnog ponašanja. Od svih prijavljenih dela protiv imovine. oni čine 27% a u relativno malom procentu učestvuju u masi prijavljenih dela protiv opšte sigurnosti.3% ispitanika to navelo kao razlog njihovog neprilagođenog ponašanja. Doba najveće fizičke snage. koji oni najoštrije doživljavaju.manjoj meri uticati i na uslove života. tako i u asocijalnom ili antisocijalnom smeru. Najmanja je važnost data vezi između bolesti i delinkventnog ponašanja. odgovarajućim materijalnim položajem. adolescencija. Za svoje ponašanje. odnosno da li kriminalna ličnost ima specifičan biopsihički sklop. rezultati pokazuju da se intelektualni nivo razlikuje u zavisnosti od tipa kriminalnog dela. češće čine intelektualno zaostalije osobe. Silovanja. Iz ovog istraživanje se vidi da su delinkventni dominantno tražili razloge za svoje ponašanje i svojim osobinama i postupcima. koji se konzumira u vreme izvršenja dela. Na populaciji maloletnih delikvenata. mladi ljudi su prijemčivi za uticaje koji njen uticaj mogu usmeriti kako u pozitivnot. Kao najbitniji navedeni razlog je druženje sa asocijalnim ili antisocijanim osobama iz njihove okoline (40. samosvojnošću. U ukupnoj masi prijavljenih dela. Iz redova onih koji su izrazito nezadovoljni mogućnostima ostvarenja ovih cileva regrutuju se oni koji na ovakve okolnosti reaguju socijalno devijantnim i kriminalnim oblicima ponašanja. čija dinamika pruža velike mogućnosti za vaspitne uticaje i usmeravanje procesa socijalizacija. Proces prerastanja mladića u zrelu ličnost povezan je sa nizom biopsihičkih promena. dok osobe viših intelektualnih potencijala obavljaju organizatorske funkcije u kriminalnim aktivnostima. može se govoriti o pogodnijim uslovima i određenim tendencijama ka kriminalnom ponašanju. kao još nepotpuno formirane ličnosti. Takođe. a mnogo manje da su sebe doživeli kao pasivni derivat nesrećnih životnih okolnosti. profesionalnim uspehom i kvalitetnim organizovanjem slobodnog vremena. rezultiralo je mnoštvom istraživanja na tu temu. Po nalazima Burta. S obzirom na neka lična obeležja i psihičke osobenosti pojedinca. odnosno neke osobine njihove ličnosti koje su izvan njihove kontrole. osobe nižih intelektualnih sposobnosti češće su saučesnici i ostavljaju za sobom više tragova prilikom izvršenja krivičnog dela. kriminalne aktivnosti nekih osoba slabije inteligencije uslovljene su njihovom nemogućnošću da shvate nedozvoljenost nekih postupaka i nedoličnost pobuda koje ih na to navode.2%). čine da je upravo ovaj segment društva upravo onaj koji društvene promene najsnažnije doživljava. koincidira sa vrhuncem uspona kriminaliteta. Donekle iznenađuje podatak da ispitanici roditeljima i neadekvatnom vaspitanju nisu pridali poseban značaj. Oko jedne četvrtine ispitanika smatralo je da odgovornu ulogu u njihovom delinkventnom ponašanju ima njihova »narav«. Nesklad i raskorak između ličnih interesa i mogućnosti. i kao takva predstavlja značajan faktor i u oblikovanju ličnosti mladih. na primer. Kao značajan faktor izdvojen je i alkohol (31.

U mnogim evropskim zemljama. postalo je alarmantno. Iako su se ranije počinioci krivičnih dela protiv imovine regrutovale iz socijalno i ekonomski nižih slojeva. što podrazumeva primarnu. pokazuju pretežno iste oblike ponašanja. sekundarnu i tercijarnu prevenciju u oblasti maloletničke delinkvencije zasnovanu na mnogobrojnim. nestalni oblici delinkventne i asocijalne aktivnosti. dragocenim rezultatima istraživanja sprovedenih na ovoj populaciji. Kod maloletnih osoba javljaju se različiti. Ličnost prihvata one oblike ponašanja koji se najlakše uklapaju u njenu već formiranu. stabilnu strukturu. kao posebno efikasna pokazala se specifična vaspitna mera sprovedena kroz dobrovoljan. Kriminalna dela sve više vrše mladi. često u grupama. Verovatno zato stariji delinkventi. što ponašanju maloletnika daje izvesnu specifičnost u odnosu na ponašanje punoletnih osoba. kod kojih tretman prevaspitavanja nije uspeo. društveno koristan rad maloletnih izvršilaca krivičnih dela. i u našoj sredini uraditi više i konkretnije. sve je više mladih koji ova dela vrše a potiču iz dobrostojećih i imućnih porodica. Lišavanje slobode maloletnika koristi se kao poslednje sredstvo vaspitnog uticaja. stanje maloletničke delinkvencije kod nas. ili u strukturu koja je u formiranju. . Ta ocena je povezana i sa nepodeljenom procenom o lošem globalnom stanju društva. Alarmantno stanje delikvencije Posebno u zadnjoj deceniji 20. Drugim rečima. već raznovrsnim strukturama verovatno odgovaraju raznovrsni oblici asocijalnog ili antisocijalnog ponašanja.ličnosti su takva da se na njih lako »primi« kriminalno ponašanje. a njihovo ponašanje je sve brutalnije. veka. Potrebno je. raznovrsni oblici delikventnog ponašanja ne razvijaju se na terenu bilo koje strukture ličnosti.

nerijetko u svoje redove vješto uvlače i druge mlade osobe. siledžijstva. devijantno ponašanje.PONAŠANJE MALOLJETNIČKA DELIKVENCIJA Pojam delikvencije (tal. Delikventne skupine vrlo su opasne jer djeluju poput neke epidemije. 1996. Pojedinci povremeno čine kaznena djela pa ih nazivano recidivistima (povratnicima). Djeca mlađa od 14 godina ne mogu kazneno odgovarati niti se protiv . krimen kaznena aktivnost. socio-patološkog i kriminalnog ponašanja (s izuzetkom ubojstva). a osim činjenja kaznenih djela. činiti kaznena djela) obuhvaća teže oblike asocijalnog. Jenkins svrstali su ih u tri velike skupine: . huliganstvo. a drugi to vrlo često rade pa za njih kažemo da su multirecidivisti (višestruki povratnici). Pojam kriminalitet (lat. vršenje kaznenih djela. E. Delikventne aktivnosti mogu biti usmjerene protiv imovine i vlasništva. osim skitnje i laži. nego. vrlo delikatan ne samo kriminološki.pogriješiti.socijalizirano delikventno ponašanje (krađa u skupini.). ličnosti i osobne slobode te protiv društvenih običaja.KTUALNE TEME . namjerno izazivanje šteta i požara. delikti i zločini. koji. protiv tijela. Delikventne radnje mogu biti izvedene individualno (pojedinačno). . apatija. iritabilnost) (prema. a osobu koja to čini maloljetnim delikventom. pljačka. pravni. ekonomski i sociološki. Takav društveno neprihvatljiv i devijantan način ponašanja i činjenje kaznenih djela naš pravosudni sustav označava terminom maloljetnička delikvencija. podliježu kaznenoj odgovornosti. itd. asocijalnosti. kao što su: krađa. skitnja).agresivno asocijalno ponašanje (okrutnost. medicinski i težak općedruštveni problem. ozbiljan obiteljski. Zasigurno je jedan od najuočljivijih segmenata i najtežih oblika poremećena ponašanja mladih osoba. u parovima ili u manjim skupinama. stvaranje nereda. huliganstva. pedagoški. zločinstvo) obično se rabi kad je riječ o odraslima. . izostajanje iz škole. razbojstvo. To su kaznena djela. antisocijalnog. prenaglašena prisutnost nasilnosti. Hewitt i L. Postoji mnogo različitih vrsta i tipova delikventnog ponašanja L. a delikvencija kad je riječ o maloljetnim počiniteljima kaznenih djela. delinque . opasna i složena socijalno-patološka pojava. jednako tako.inhibirano ponašanje (stidljivost. krađa i vožnja automobila i motora. Grudenu. U delinkventa je izrazit deficit moralne svijesti. destruktivnosti i patoloških poriva. prijestupništvo. izazivanje). prijestupništva. drskosti. R. To je protudruštveni oblik ponašanja.

i maloljetnički zatvor. Elizabeth B. koja su. Izriču im se odgojne i popravne mjere. igru. Okupiranost mladih dobro osmišljenim. zanimljivim. mora grešku ispraviti. Za njih su odgovorni roditelji.nameće se imperativan i opravdan zahtjev za intenzivnijim. Za prevenciju poremećaja i usvajanje etičkih normi potrebna je moralna praksa koja se doživljava jedino u zdravim sredinama. organiziranijim i angažiranijim prevencijskim djelovanjem kroz aktivnosti i rad s tom dobnom kategorijom. poglavito u obiteljima i školama. a njihovo se društveno neprihvatljivo. škole i okružja. Stariji maloljetnici počinitelji kaznenih djela osobe su koje su u vrijeme počinjenja kaznenog djela imale 16. Njima valja ponuditi zanimljive i atraktivne sadržaje. na svakodnevnim primjerima moralnog djelovanja svih članova obitelji. osmišljenijim. a nisu navršile 18 godina života. resocijalizacije i rehabilitacije .jedini put do uspjeha Analize statističkih pokazatelja ozbiljno upozoravaju i imperativno nameću zadatak i potrebu većeg nadzora i skrbi za djecu i mladež. maksimalno ih okupirati pa neće imati potrebu upuštati se u činjenje kaznenih djela. preodgoja. školi i dječjim domovima. glazbu. zabavu. uz uvjete predviđene Zakonom. Maloljetnički počinitelji kaznenih djela osobe su koje su u vrijeme počinjenja tog djela navršile 14.maloljetnički zatvor ili neka druga odgojnopopravna mjera propisana zakonom.njih podnosi kaznena prijava. protiv kojih je prekršajni postupak pravomoćno završen sudskom odlukom kojom se obustavlja postupak ili im je izrečena zaštitna mjera. pretežito učenicima osnovnih i srednjih škola. vrtića. Mladima se treba više baviti. kazneno neodgovorna. prostor i mogućnosti za šport. Osuđena je osoba maloljetni počinitelj kaznenog djela prema kojemu je izrečena sankcija . a nisu napunile 16 godina života. a da i ne spominjemo djecu počinitelje kaznenih djela. Poznata je izreka: Čovjek koji počini grešku i ne . No. Njima se mogu izreći odgojne i popravne mjere. odvjetništvo i sudovi za maloljetnike ustaljenom praksom provode represivne mjere i učinkovito obavljaju svoje zadaće. devijacija. zdravim i konstruktivnim aktivnostima najbolja je prevencija prijestupništva. zdravu rekreaciju i racionalno korištenje slobodnog vremena. Maloljetni počinitelji prekršaja osobe su koje su u vrijeme počinjenja prekršaja imale 14. a u posebno teškoj situaciji. a nisu navršile 18 godina života. Ako čovjek pogriješi. shodno zakonskim propisima. Prevencija . a dosada njihov najjači uzročnik. kako je riječ o mladima. Njihovo se ponašanje ispravlja isključivo odgojnim metodama i pedagoškim postupcima u obitelji. Organi MUP-a. delikvencije. prijestupničko i delikventno ponašanje može suzbijati i sprečavati isključivo odgojnim i popravnim mjerama iz nadležnosti organa starateljstva ili ustanova izobrazbe. Hurlock kaže: Način na koji dijete provodi svoje slobodno vrijeme snažno utječe na vrijednost i kvalitetu njegova ponašanja. osigurati im dobre uvjete.

Praksa pokazuje. policijom. a ne samo kad se uoče smetnje i poremećen psihosocijalni razvitak djeteta. sudom za maloljetnike.ispravi ju. odrasli kriminalci vješto uvlače lakovjerne maloljetnike u svoj gnusni i prljav posao. Ne poduzmu li se pravovremene i učinkovite preventivne.ti će mladi ljudi jednoga dana postati pravim kriminalcima. škole i društvo u cijelosti morali bi voditi stalnu skrb. odvjetništvom.kod koje se zamjećuje kršenje društveno-etičkih normi. Zadaća je policije otkrivanje tih kriminalnih osoba. poglavito ako dođu pod utjecaj odraslih kriminalnih osoba. inkliniranje delikvencije i činjenju prijestupa . sustavno znalačko i organizirano provođenje odgojnih i korektivnih mjera s djecom . kod kojih će se "specijalizirati". a iskustvo nas uči. njihovo sprječavanje i onemogućavanje da djecu i mladež uvlače i uvode u kriminalne aktivnosti. Zato i kažemo da je sprega maloljetnih delikvenata s odraslim kriminalcima najopasniji oblik kriminaliteta. Delikvencija je velika opasnost od koje se društvo štiti svim snagama. Jučerašnja greška danas i zauvijek nam mora biti učitelj. različitim užicima. resocijalizacije i rehabilitacije . predškolske ustanove. OPASNA DRUŠTVENA POJAVA Način na koji dijete provodi svoje slobodno vrijeme snažno utječe na vrijednost i kvalitetu njegova ponašanja. čini drugu grešku. zakonom. Hurlock . da rana detekcija (otkrivanje). korektivne i kurativne mjere te mjere preodgoja. Elizabet B. Lažnim obećanjima o lagodnom životu. izučiti "zanat" i za koje će "raditi". pedagoškim i odgojno-popravnim sredstvima. zabavi. Roditelji. nemilosrdno ih zlorabe i iskorištavaju. dijagnosticiranje poremećaja. provodu i avanturizmu.daju zadovoljavajuće rezultate. odgojno djelovati i provoditi prevenciju od najranijeg djetinjstva.

krađa i vožnja automobila i motora. školi i dječjim domovima. vršenje kaznenih djela. To je protudruštveni oblik ponašanja. huliganstva. nerijetko u svoje redove vješto uvlače i druge mlade osobe. Delikventne aktivnosti mogu biti usmjerene protiv imovine i vlasništva. Osuđena je osoba maloljetni počinitelj kaznenog djela prema kojemu je izrečena sankcija - . prijestupništvo. Hewitt i L.socijalizirano delikventno ponašanje (krađa u skupini. osim skitnje i laži. krimen . 1996. pedagoški. razbojstvo. E. Takav društveno neprihvatljiv i devijantan način ponašanja i činjenje kaznenih djela naš pravosudni sustav označava terminom maloljetnička delikvencija. Počinitelji kaznenih djela . apatija. namjerno izazivanje šteta i požara. koji. izazivanje). a nisu navršile 18 godina života.). huliganstvo. Postoji mnogo različitih vrsta i tipova delikventnog ponašanja L. pljačka. protiv kojih je prekršajni postupak pravomoćno završen sudskom odlukom kojom se obustavlja postupak ili im je izrečena zaštitna mjera. antisocijalnog. delinque . činiti kaznena djela) obuhvaća teže oblike asocijalnog. zločinstvo) obično se rabi kad je riječ o odraslima. Pojam kriminalitet (lat. prijestupništva. ličnosti i osobne slobode te protiv društvenih običaja. Jenkins svrstali su ih u tri velike skupine: . prenaglašena prisutnost nasilnosti. a nisu navršile 18 godina života. stvaranje nereda.poduzimanje odgojnih mjera i sankcija Djeca mlađa od 14 godina ne mogu kazneno odgovarati niti se protiv njih podnosi kaznena prijava. a osim činjenja kaznenih djela. Maloljetnički počinitelji kaznenih djela osobe su koje su u vrijeme počinjenja tog djela navršile 14. pravni. Delikventne radnje mogu biti izvedene individualno (pojedinačno). Njihovo se ponašanje ispravlja isključivo odgojnim metodama i pedagoškim postupcima u obitelji. . delikti i zločini. drskosti. izostajanje iz škole. iritabilnost) (prema. Njima se mogu izreći odgojne i popravne mjere. a osobu koja to čini maloljetnim delikventom. devijantno ponašanje. ozbiljan obiteljski. protiv tijela. opasna i složena socijalno-patološka pojava.Pojam delikvencije (tal. u parovima ili u manjim skupinama. skitnja). kao što su: krađa.pogriješiti. ekonomski i sociološki. U delinkventa je izrazit deficit moralne svijesti. Pojedinci povremeno čine kaznena djela pa ih nazivano recidivistima (povratnicima). a u posebno teškoj situaciji. i maloljetnički zatvor. uz uvjete predviđene Zakonom. Grudenu. destruktivnosti i patoloških poriva. itd. . a drugi to vrlo često rade pa za njih kažemo da su multirecidivisti (višestruki povratnici). R. To su kaznena djela.kaznena aktivnost. Izriču im se odgojne i popravne mjere. vrlo delikatan ne samo kriminološki. a delikvencija kad je riječ o maloljetnim počiniteljima kaznenih djela. socio-patološkog i kriminalnog ponašanja (s izuzetkom ubojstva). Stariji maloljetnici počinitelji kaznenih djela osobe su koje su u vrijeme počinjenja kaznenog djela imale 16. siledžijstva. Maloljetni počinitelji prekršaja osobe su koje su u vrijeme počinjenja prekršaja imale 14. Za njih su odgovorni roditelji. a nisu napunile 16 godina života. medicinski i težak općedruštveni problem. jednako tako.agresivno asocijalno ponašanje (okrutnost. nego.inhibirano ponašanje (stidljivost. asocijalnosti. podliježu kaznenoj odgovornosti. Zasigurno je jedan od najuočljivijih segmenata i najtežih oblika poremećena ponašanja mladih osoba. Delikventne skupine vrlo su opasne jer djeluju poput neke epidemije.

odnosno teških je 11 manje. Druge odgojne mjere (ukor. a 325 to su učinili individualno. s majkom 168. pojačanu brigu i nadzor (160) te pojačanu brigu i nadzor uz dnevni boravak u odgojnoj ustanovi (5). 787. Kazneno djelo u sudioništvu počinila su 462 maloljetnika. veće su (216 prema 195) za 21. Izrečeno je 409 odgojnih mjera. i to 50 starijim i 40 mlađim maloljetnicima. Ostale mjere na istoj su razini ili su smanjene. posebne obveze (128). a 1999. U 2000. bilo je 37 presuda za teške i 6 za lakše tjelesne ozljede. imale su osobe sa 17 godina (225 prema 185 u 1999. sami žive 7.). Ukupan je broj sankcija izrečenih starijim maloljetnicima (16-18 god. a kod tinejdžerki (18 prema 20) manje za dvije.) u 2000. od kojih 13 za istovrsna. i približno šest puta više nego u 1998. (509 prema 432). a djevojkama za 3. godini. a u 1999. a drugih 13. a petnaestogodišnjakinje pet kaznenih sankcija više (8 prema 13). što je za 16 manje nego godinu dana ranije (59). god. i to za istovrsna 27. god. bio je ranije osuđivan 21 maloljetnik.maloljetnički zatvor ili neka druga odgojno-popravna mjera propisana zakonom. Djevojke sa 16 godina imale su 4 osude manje (10 prema 14). a djevojčicama smanjenje za jednu. Kod djevojaka je taj odnos 21 prema 16. (434:384). što je povećanje za 50. a kod maloljetnica (10 prema 7) za 3 u odnosu na 1999. dok su druge odgojne mjere smanjene. takvih bilo 39. veći za 50 nego u 1999. Izvanbračne djece je 52. bile su 53 sankcije. Značajno je smanjen broj recidivista. od kada se ta mjera primjenjuje. od toga 5 djevojkama. što je dokaz učinkovitosti poduzetih mjera i sankcija. odnosno 11 više nego u 1999. Najdrastičnije povećanje delikventnog ponašanja. kod djevojčica (8:9) za jednu. Za 77 je povećan broj sankcija za kaznena djela protiv imovine u 2000. što je dvostruko više nego za prethodne dvije godine. a 16 ih je smješteno u odgojne ustanove i ustanove socijalne skrbi. 8 presuda. U odgojne ustanove upučeno ih je 43. prvih je bilo 26.. Recidivizam je značajno smanjen (za 18). U Hrvatskoj je 1999. U 2000. a u 2000. je izrečeno 90 odgojnih mjera više. Protiv života i tijela izrečeno je 1999. a godinu ranije 359. a 2000. 9. odnosno jedna više. dok je u 1999. To je ukupno povećanje za 90 sankcija. 9 protiv spolne slobode i spolnog ćudoređa (od toga pet su počinili učenici). pojačana briga i nadzor. s 15 ih je bilo 200 prema 180. u odnosu na 1999. god. što je porast za pet sankcija. 135 protiv vrijednosti zaštićenih međunarodnim pravom. Sankcije za ostala kaznena djela u 2000. a sa 14 godina 153 prema 135. odgojne zavode i posebne odgojne ustanove upućeno je 38 maloljetnika i maloljetnica. I kod mlađih su maloljetnika posebne obveze gotovo udvostručene. s 39 na 21 slučaj. U odnosu na 1999. a 2000. godinu. bilo ih je 9. od čega su 42 djevojčice. s ocem 45. u 2000. god. sa 14 jednu manje (6 prema 5). od čega 2 djevojkama. a 8 za druga kaznena djela. Izrečeno je 128 posebnih obveza. god. . Ostale odgojne mjere odnose se na sudski ukor (57). Pojačana briga i nadzor za četvrtinu su brojniji u odnosu na prethodnu godinu. teške krađe (287 prema 274) za 13. godine 254). U njih su udvostručene sankcije (9 prema 18). za počinjena kaznena djela osuđeno 697 maloljetnika. od toga 41 djevojčice. Na maloljetnički zatvor odnose se 22 presude. s rodbinom živi 28. U 2000. bilo ih je 290. što je za 40 više nego u 1999. izrečene su 53 sankcije za kaznena djela protiv života i tijela. S oba roditelja živi 523 djece. prema tome i izrečenih osuda bilo je kod 17-godišnjaka.) brojnije su za 36 (2000. godini sankcije za krađe i sitne krađe (97:94) brojnije su za 3. U 1999. što je ukupno smanjenje za 4. Najveći porast osuda (40) u 2000. ukupno 57 sankcija. a u 2000. 509 protiv imovine. 36 protiv opće sigurnosti ljudi i imovine i sigurnosti prometa i 45 za ostala kaznena djela. Sa 16 godina sankcionirano je 209 prema 197 maloljetnika i maloljetnica. Za ubojstvo i ubojstvo na mah izrečeno je 1999. čak 13. U odgojne ustanove.. a 12 za druga kaznena djela. Starijim je maloljetnicima (17:7) izrečeno dva i pol puta više mjera upućivanja u odgojni zavod nego u 1999. Broj sankcija protiv spolne slobode i spolnog ćudoređa smanjen je za 4. U 2000. prema 24 u 1999. a lakših 7 više. Mlađim su maloljetnicima ukupno izrečene 353 odgojne mjere prema 313. upućivanje u odgojni centar za odgoj (21).

prostor i mogućnosti za šport. preodgoja. maksimalno ih okupirati pa neće imati potrebu upuštati se u činjenje kaznenih djela. Zadaća je policije otkrivanje tih kriminalnih osoba. Roditelji. osigurati im dobre uvjete. resocijalizacije i rehabilitacije . Mladima se treba više baviti. mora grešku ispraviti. odrasli kriminalci vješto uvlače lakovjerne maloljetnike u svoj gnusni i prljav posao. kod kojih će se "specijalizirati". nemilosrdno ih zlorabe i iskorištavaju. osmišljenijim. provodu i avanturizmu. glazbu.ti će mladi ljudi jednoga dana postati pravim kriminalcima. Ne poduzmu li se pravovremene i učinkovite preventivne. zanimljivim. Prevencija jedini put do uspjeha Navedeni pokazatelji odnose se samo na osuđene maloljetnike. Analize statističkih pokazatelja ozbiljno upozoravaju i imperativno nameću zadatak i potrebu većeg nadzora i skrbi za djecu i mladež. No. Treba računati i s "tamnom brojkom" koja je najveća. igru. a ne samo kad se uoče smetnje i poremećen psihosocijalni razvitak djeteta. i društvena opasnost od delikvenata i počinitelja kaznenih djela je veća. kazneno neodgovorna. na svakodnevnim primjerima moralnog djelovanja svih članova obitelji. odvjetništvo i sudovi za maloljetnike ustaljenom praksom provode represivne mjere i učinkovito obavljaju svoje zadaće. zdravu rekreaciju i racionalno korištenje slobodnog vremena. pretežito učenicima osnovnih i srednjih škola. koja su.daju zadovoljavajuće rezultate. inkliniranje delikvencije i činjenju prijestupa . devijacija. Jučerašnja greška danas i zauvijek nam mora biti učitelj. poglavito u obiteljima i školama. korektivne i kurativne mjere te mjere preodgoja. zdravim i konstruktivnim aktivnostima najbolja je prevencija prijestupništva. resocijalizacije i rehabilitacije . vrtića. da rana detekcija (otkrivanje). odgojno djelovati i provoditi prevenciju od najranijeg djetinjstva. organiziranijim i angažiranijim prevencijskim djelovanjem kroz aktivnosti i rad s tom dobnom kategorijom.Među njima je čak 576 učenika. izučiti "zanat" i za koje će "raditi". kako je riječ o mladima. poglavito ako dođu pod utjecaj odraslih kriminalnih osoba. a njihovo se društveno neprihvatljivo. Hurlock kaže: Način na koji dijete provodi svoje slobodno vrijeme snažno utječe na vrijednost i kvalitetu njegova ponašanja. predškolske ustanove. Praksa pokazuje. ra<ličitim užicima. a iskustvo nas uči.nameće se imperativan i opravdan zahtjev za intenzivnijim. Elizabeth B. škole i okružja. škole i društvo u cijelosti morali bi voditi stalnu skrb. zabavi. ali ne na prijavljene niti one koji su počinili prekršaje. delikvencije. Okupiranost mladih dobro osmišljenim. čini drugu grešku. Sukladno tomu.kod koje se zamjećuje kršenje društvenoetičkih normi. Konfučije kaže: Čovjek koji počini grešku i ne ispravi ju. dijagnosticiranje poremećaja. a dosada njihov najjači uzročnik. Njima valja ponuditi zanimljive i atraktivne sadržaje. Lažnim obećanjima o lagodnom životu. njihovo sprječavanje i . shodno zakonskim propisima. Za prevenciju poremećaja i usvajanje etičkih normi potrebna je moralna praksa koja se doživljava jedino u zdravim sredinama. sustavno znalačko i organizirano provođenje odgojnih i korektivnih mjera s djecom . Organi MUP-a. To pokazuje da udruženi maloljetnici čine više kaznenih djela i da im je potrebno pokloniti više pozornosti i stručnog tretmana. a da i ne spominjemo djecu počinitelje kaznenih djela. Ako čovjek pogriješi. prijestupničko i delikventno ponašanje može suzbijati i sprečavati isključivo odgojnim i popravnim mjerama iz nadležnosti organa starateljstva ili ustanova izobrazbe. zabavu. Zato i kažemo da je sprega maloljetnih delikvenata s odraslim kriminalcima najopasniji oblik kriminaliteta.

Ivica Stanić .onemogućavanje da djecu i mladež uvlače i uvode u kriminalne aktivnosti. policijom. pedagoškim i odgojnopopravnim sredstvima. zakonom. Delikvencija je velika opasnost od koje se društvo štiti svim snagama. sudom za maloljetnike. Mr. sc. odvjetništvom.

You're Reading a Free Preview

Download
scribd
/*********** DO NOT ALTER ANYTHING BELOW THIS LINE ! ************/ var s_code=s.t();if(s_code)document.write(s_code)//-->