Малолетничка делинквенција

Из Википедије, слободне енциклопедије Скочи на: навигација, претрага Малолетничка делинквенција је преступничко понашање специфично за популацију малолетника. У ужем, строго правном смислу, сви видови понашања младих, старијих од 14, а млађих од 21 годину који, према закону, спадају у кривична дела. Сви облици делинквентног понашања младих могу се сврстати у четири категорије: радње деструктивно уперене против интегритета других личности, радње деструктивно уперене против власништва и материјалних добара других, радње повлачења и радње самоуништења. Постоји и подела која у облике делинквенције укључује: преступе кривично-

Делинквент
Из Википедије, слободне енциклопедије Скочи на: навигација, претрага Делинквент је у ширем смислу особа која испољава антисоцијална понашања којима крши моралне, прекршајне и кривично-правне норме. У психолошком смислу, некада значи делинквентну личност која има одређена и специфична психо-социјална својства (нпр. психопатија, агресивност, емоционална незрелост, снижена интелигенција итд.) која узрокују девијантна понашања. У кривично-правном смислу – особа која је извршилац кривичних дела. Појам се најчешће везује за малолетнике који врше прекршаје и кривична дела. Делинквенција је у општем смислу укупност људских понашања којима се угрожавају основне друштвене норме и вредности. У ужем и најчешће коришћеном смислу, под делинквенцијом се подразумевају различити облици девијантног и некомформистичког понашања деце и малолетника којима се крше неке од друштвених моралних, прекршајних и кривичних норми. Најчешћи облици малолетничке делинквенције су асоцијална понашања, различити облици прекршаја, имовински деликти и деликти против живота и тела. На ова понашања постоје специфични институционализовани превентивно заштитни, породично правни и процесно кривични видови друштвеног реаговања који се разликују од друштвеног реаговања на преступничка понашања одраслих.

psovanje. da je granica početnog perioda adolescentnog razvoja znatno snižena. kriminala i krvi. Ove okolnosti pružaju . Starosne granice se razlikuju u pojedinim zemljama. mogao bi poprimiti ogromne razmere.. Ponekad treću kategoriju mogu da čine tzv. danas je nemoguće ne videti. zabrinjavajuće je koliko rano se počinju ispoljavati kriminogeni uticaji društva na ponašanje mladih. na sadržaj njihovih misli i u krajnjem slučaju na njihova kriminalna dela prezentovanjem sadržaja koja su prepuni zločina. Mentalni sklop i delikvencija Maloletnici se od odraslih razlikuju po stepenu intelektualne i emocionalne zrelosti. Kada je u pitanju zakonsko određenje maloletničke delinkvencije. maloletničku delinkvenciju ne čine samo prekršajna dela kažnjiva zakonom već i ona dela koja kod punoletnih osoba nisu kažnjiva (npr. u nekim zemljama (među kojima je i Srbija) pod maloletničkom delinkvencijom podrazumevaju se sva ona ponašanja za koja bi punoletna lica krivično odgovarala. društva koje toliko želimo da zaštitimo. bekstvo od kuće). Delikvencija kap socijalni problem Maloletnička delinkvencija je zaista postala jedan od ključnih problema našeg društva. odnosno lica od 18 do 21 godine života. Ukoliko se na vreme taj uticaj ne primeti i ne spreči. mlađi punoletnici. Ovim su obuhvaćena najraznovrsnija maloletnička ponašanja: autostopiranje. ali i novinari kao neizostavni deo medija pretstavljaju "oči i uši" javnosti. ne libe se objavljivanja zločina među maloletnicima. iako upoznati sa činjenicom da velikoj meri utiču na razvijanje svesti maloletnika. i to nam ukazuje da su maloletna lica manje odgovorna u društvenom i moralnom smislu. krivična ponašanja lica određenog starosnog doba. Strahujemo od "globalnog zagrevanja". Po užoj definiciji. U okviru ove kategorije. Kao svevideći advokat naroda. dalje se razlikuju druge dve kategorije: mlađi maloletnici (od 14 do 16 godina) i stariji maloletnici (od 16 do 18 godina).01..2010 Mediji. trebalo bi da paze i vode računa o ljudima koji im veruju. Problem maloletničke delinkvencije je problem društva. a ne vidimo korov u našim "staklenim baštama". Kada se radi o široj definiciji. narkomanija i dr.. ali u Srbiji pod maloletnicima se podrazumevaju lica od 14 do 18 godina. To su. razlikuju se uža i šira definicija. uzimajući u obzir. samo ako znate gde bi trebalo da gledate i ako želite da vidite. dakle. Iako se može reći da se do sada ovaj problem mladih nije primećivao. "nepristojno ponašanje". psiholog Postavljeno: 06. Međutim. u neprestanoj trci za senzacionalizmom. bežanje iz škole.Uticaj medija na maloletničku delikvenciju u Srbiji Autor: Jelena Ristevski. ali i prostitucija. Prvi znaci devijantnog ponašanja primećuju se još u ranom pubertetu i zato. Sredstva masovnih komunikacija. ali i razvijene svesti o svojim postupcima kao i odgovornostima za iste.

mlade osobe su istovremeno u velikoj meri podložne uticajima koje njihov razvoj i ponašanje mogu usmeriti ka nedruštvenom (asocijalnom) i protivdruštvenom (antisocijalnom) ponašanju. na sledeći način: · deca do 14 godina starosti se smatraju krivično neodgovornim.velike mogućnosti za vaspitanje. kazna maloletničkog zatvora. te mu sud može izreći neku od krivičnih sankcija koje se primenjuju prema maloletnicima (vaspitne mere. odnosno uzročni. to su slučajevi. sredstva masovne komunikacije sa negativnim sadržajima. odnosno njihovo sazrevanje i socijalizaciju. a primenjuje ga nadležni javni tužilac za maloletnike ili sudija za maloletnike. negativan uticaj vršnjaka. osećaj inferiornosti. nesposobnost prihvatanja drugih. prema njima se mogu izricati i primenjivati vaspitne mere. upravo zbog nedovoljne razvijenosti ličnosti. a izuzetno može se primeniti i kazna maloletničkog zatvora (za teška krivična dela). nedostaci i neuspesi u školskom obrazovanju. Jedine mere koje se prema njima mogu primenjivati su mere socijalne zaštite. od 14 do 16 godine starosti. nedostatak osećaja odgovornosti. Karakteristike ličnosti maloletnih prestupnika nisu uzrok njihovog delinkventnog ponašanja. usvajanje kulturnih i moralnih vrednosti i socijalizaciju. kada punoletno lice u vreme suđenja nije navršilo 21 godinu života. Ovi etiološki. mere bezbednosti) . kulturna zaostalost i kultuni primitivizam idr. Na razvoj ličnosti maloletnih lica. faktori mogu se podeliti na: · faktore koji su vezani za ličnost · faktore socijalne sredine Pod ličnim faktorima podrazumevaju se: niži nivo inteligencije u odnosu na ostalu (nedelinkventsku) omladinu i to se ispoljava kroz loš uspeh u obrazovanju. uključujući dela i prekršaje. samoprecenjivanje. Mlađa punoletna lica. Kao vrste sankcija prema maloletnicima navode se . utiču mnogi subjektivni i objektivni faktori. Vrste krivičnih sankcija koje se primenjuju za maloletne delinkvente Vaspitni nalog može se primeniti prema maloletnom učiniocu krivičnog dela za koje je propisana novčana kazna ili kazna zatvora do 5 godina. Krivično . Zato postoje velike razlike u ponašanju pojedinaca istog uzrasta. Takođe. egocentričnost. U faktore socijalne sredine spadaju: loši odnosi u porodici. · stariji maloletnici. psihopatske crte ličnosti kao što su agresivnost. kao i emocionalna nestabilnost idr. prema njima se mogu primenjivati i izricati samo vaspitne mere. od 18 do 21 godine starosti. · mlađi maloletnici. to su lica od 16 do 18 godina starosti. prema njima se ne mogu izricati niti primenjivati krivične sankcije. ali mogu biti preduslov za reagovanje u negativnom smislu. Međutim. tako da se prema njima ne može pokrenuti niti voditi krivični postupak. neadekvatno korišćenje slobodnog vremena.pravni sistem naše zemlje klasifikuje maloletne učinioce krivičnih dela i prekršaja.

teške telesne povrede. staratelja. jer tendencije rasta kriminaliteta među mladima u našem društvu vidljive su i zastrašujuće. u Srbiji je osuđeno 11057 maloletnih lica.još i. c) zavodske mere. dok je zabeleženo 15884 krivičnih prijava protiv maloletnih delinkvenata. . preko mladosti. Samo tokom 2004 godine. od 2000 do 2004 godine. optuženih i osuđenih maloletnika za teška krivična dela u koja spadaju: ubistvo i ubistvo na mah. Postoje uslovi za primenu kazne: Prema maloletnim učiniocima krivičnog dela. 465 osoba su ženskog pola. optuženo je 1112. Maloletna lica se od odraslih razlikuju po stepenu intelektualne i emocionalne zrelosti i po razvijenosti svesti kako bi shvatali svoje postupke. teške krađe. Kazna maloletničkog zatvora može se izreći u trajanju od 6 meseci do 5 godina. vaspitne mere. zrelog doba i poznijih godina sve do duboke starosti. kako je to rekao Branko "Kockica". uz izrečene mere upozorenja i usmeravanja ne mogu se istovremeno izreći i mere bezbednosti kao što su npr. kojima su izrečene vaspitne mere ili kazna maloletničkog zatvora. Maloletnička delinkvencija u Srbiji od 2000 do 2004 godine Čovekov "hod kroz vreme" podrazumeva prolaženje kroz različita starosna doba. mogu se izreći i mere bezbednosti. Od najranijeg detinjstva. a optuženo je 15724 maloletnika. Ovo su "teške" činjenice. već kriminal. maloletnički zatvor i mere bezbednosti. taj "opravdani" nedostatak odgovornosti ne sme i ne može biti razlog za opravdavanje krivičnih dela. Naravno. Vaspitne mere: a) mere upozorenja i usmeravanja: b) mere pojačanog nadzora(od strane roditelja. ali i isto tako bili sposobni da preuzmu odgovornost za njih. Na osnovu toga može se zaključiti da su maloletna lica manje odgovorna od odraslih u društvenom i moralnom smislu. Od ukupnog broja maloletnih prestupnika. Prema izvodima iz Republičkog zavoda za statistiku. kao nagrade za učinak u minulim godinama. obavezno lečenje alkoholičara i narkomanskih zavisnika. ukoliko je za počinjeno delo propisana kazna zatvora od dvadeset godina ili teža. prijavljeno je 3120 maloletnih lica. Maloletniku se zbog učinjenog dela mogu izreći samostalno mere bezbednosti obaveznog psihijatrijskog lečenja i čuvanja u odgovarajućoj zdravstvenoj ustanovi. počinjenih od strane maloletnika. a osuđeno je 793 maloletnika (257 mlađih maloletnika i 536 starijih maloletnika). prijavljeno je 1104 lica. Međutim. Zastrašujući podatak je što je broj dece koja ubijaju u porastu i što se može očekivati da se već koliko sutra iz te kategorije mladih regrutuju kriminalci. silovanje. Poražavajuća činjenica je što u našem društvu više ne caruje drugarstvo. Međutim. optuženo 2726. dok je osuđeno 1983 lica (688 mlađih maloletnika i 1295 starijih maloletnika). moramo navesti i podatak da je 1133 prijava povučeno jer prekršioci nisu imali ni 14 godina. razbojničke krađe i razbojništvo. ili u drugoj porodici). Od ukupnog broja prijavljenih. Starost ustvari predstavlja poslednju fazu u psihološkom i biološkom razvoju čoveka.

brinući o tome kako će preživeti sutra. Psihološki profil maloletnih delinkvenata je različit. negoli deca iz sredine sa manjom stopom kriminaliteta. tako da. izaziva u mladima potrebu oponašanja junaka iz filmova i romana. trilera i čitanje krimi – romana. ma kakva ona bila i ma kojoj starosnoj grupi pripadala. u svojoj igri koriste pravo oružje. Slična je situacija i u bogatim porodicama. medijski sadržaj se treba preispitati. jer kao što je već navedeno. tako i iz bogatih.literature. deca provode dosta vremena u gledanju televizijskih programa. pored porodice sa patološkim problemima. Upravo iz tog razloga. rastrojena porodica ili pak genetičke predispozicije. Nemali je broj slučajeva nastanka bandi sa imenima i radnjama koja su istovetna sa imenima i radnjama pomenutih filmova. Njihovo opravdanje za takve postupke jeste da se to isto desilo na filmu. sociolozi. Naučno je dokazano da deca koja žive u sredinama (područjima) sa izraženom stopom nasilja. U siromašnim porodicama problem je što roditelji nemaju vremena da vode računa o svojoj deci. mediji imaju etičku i moralnu odgovornost prema svojoj publici. više i češće potpadaju pod negativne uticaje kriminalističkih filmova i šund. Naravno. bar kad je u pitanju lišenost mladih vaspitne brige. Izlišno je govoriti da je ova problematika samo približno dotaknuta. Takođe. veliki uticaj na kriminalnu svest kod dece ima i neorganizovana sredina. Istraživanjima koja su vršena kao priprema za ovaj rad. te uvek ima povređenih i ranjenih.Šta je to što pokreće mlade ljude i vodi ih u zločin? Iako polazimo od toga da se glavni uzroci moraju tražiti u porodici. onoga što se nekada zvalo šund. zasluge medija se ne mogu iskjučiti niti zanemariti. Gledanje vestern filmova. došlo se do saznanja o uticajima koje masovna kultura ima na maloletničku delinkvenciju i učinjen je pokušaj da se objasne bar neka pitanja vezana za taj gorući problem u društvu i iznesu negativni uticaji koje masovna kultura ima na omladinu. povlači za sobom pljačkanje sopstvene ili pordice iz susedstva. Oni potiču kako iz siromašnih porodica. jer predstavlja izuzetno složen problem o kojem mnogi psiholozi. Teška ekonomska i finansijska situacija i nemaština glavni su uzroci vaspitne zapuštenosti ove dece. Ta ista deca. Tako dolazimo do zaključka da. Nije isključeno ni razbojničko ponašanje kako bi se ostvario željeni cilj. Nabavljanje kostima i opreme koje bi im poslužilo za što verniju kopiju filma. pojedine scene ostaju u njihovoj podsvesti. pedagozi i drugi naučnici i danas diskutuju. televizija je tek sekundarni činilac u razvoju kriminalističke svesti kod maloletnika. . Međutim. želeli mi to ili ne. Primarni mogu biti dezorganizovana. ne možemo okretati glavu od činjenice da su i društvo i država odgovorni za razvoj i porast maloletničke delinkvencije. oni su videli.

03. Pre toga dete ne može razumno shvatiti tuđa građanska prava i treba mu pomoći u učenju sa razumevanjem tog ograničenja. Deca mogu da kradu i zbog straha od zavisnosti. uzimaju šta im je potrebno. odnosno. nije dobro. Roditelji su bazični modeli po kojim deca uče. da li je njihov sin ili kćer "maloletni delikvent.2007 Kada dete ili tinejdžer kradu. Ako roditelj dođe kući sa kancelarijskim materijalom. To je znak da roditelji trebaju da se potrude da pokažu detetu da je važan član porodice. ili da govore da sada posmatraju dete kao lopova i lošu osobu Uvere dete da je ovakvo ponašanje potpuno neprihvatljivo u porodičnoj tradiciji i zajednici . predviđanje budućeg lošeg ponašanja. Roditeljima koji su saznali da njihovo dete krade. ne želeći da budu zavisna od bilo koga. To je obično između 3 i 5 godina. Iako nauče da je krađa loša. starija deca i tinejdžeri kradu iz različitih razloga Mladi mogu da kradu da bi se izjednačili. Pogotovo sa odrastanjem deteta. što pripada drugoj osobi. deca kradu da bi pokazala prijateljima da su hrabra." Za svako dete je normalno da uzme nešto šta mu privlači pažnju. oni trebaju da se razmisle da li dete krade iz potrebe da privuče njihovu pažnju. Roditelji trebaju aktivno da uče svoju decu o tome šta znači biti vlasnik nečega i kakvi su odnosi sa drugima su poželjni. ili da bi poklonila nešto porodici i prijateljima ili da bi bili prihvaćeni od drugih. lekcije o poštenju će biti veoma teške za dete da ih razume. dečji psihijatar preporučuje • • • • • Da se uvere da dete ne profitira od krađe Kažu detetu da je krađa loša Pomognu mlađima da plate ili vrate ukradeni predmet Izbegavaju prekoravanje. Ako roditelji preduzmu odgovarajuće mere. Ovo se ne treba smatrati krađom sve dok dete ne bude dovljno staro da razume da uzimanje nečega. uobičajeno je da su roditelji zabrinuti. olovkama ili priborom sa posla ili se hvališe oko greške prodavačice iz prodavnice u računu. U onim slučajevima kada krađom dete izkazuje bes ili pokušava da se sveti svojim roditeljima.Deca koja kradu Autor: mr sci dr Miodrag Stanković Postavljeno: 10. Najčešće pitanje koje postavljaju sebi je. Ponekada. Ukradeni predmet može da postane zamena za ljubav ili pažnju. u većini slučajeva krađa prestaje. ako brat ili sesta dobijaju više poklona.

dečji psihijatar će proceniti razlog koji leži ispod potrebe deteta da krade i razviti plan tretmana. To će detetu pomoći da bez krivice započne ili nastavi sa dobrim ponašanjem. dr Miodrag Stanković. Child Development Institute. U tretmanu deteta koje krade učestalo. zato moram sam da uzimam. roditelji ne trebaju ponovo da komentarišu slučaj. dečji psihijatar Ivan Topalović. psiholog . Deca koja učestalo kradu mogu takođe da imaju problem poverenja u druge ljude i formiranja bliskih veza. Mogu govoriti "Ne daju mi ono što mi treba. krađa može da bude znak mnogo ozbiljnijih problema u detetovom emotivnom razvoju ili problema u porodici. Ako su krađe učestale ili su udružene sa drugim simptomima ili problemima u ponašanju. Porodično savetovanje ima za cilj da pomogne porodici da podrži dete u procesu promene u osobu koja ne krade i razvija se bez zastoja ili defomacija. nego se osećati krivim. Takva dece će radije okriviti ponašanje drugih.Kada dete plati ili vrati ukradenu robu." Procena od strane dečjeg psihijatra bila bi od koristi takvoj deci. Važni delovi tretmana podrazumevaju pomoć detetu da nauči da ostvaruje veze i poverenje. 2003 Priredili: Mr sci.

a posebno ne o njegovoj socijalnoj zrelosti i ekonomskoj samostalnosti. koje se uopšteno naziva društveno neprihvatljivim.04. Sticanje emocionalne stabilnosti Adolescentima se nameće rešavanje mnogih životnih zadatka i postihnuća u različitim područjima. što je povezano sa potrebom za privlačenjem pažnje . Sve ovo nalaže više napora u oblasti primarne. adolescentni period označavao je kraj detinjstva i ulazak u svet odraslih. koje kao najznačajnije često ističu zastupnici nekih socioloških teorijskih orijentacija. obogaćena emocijama vezanim za ljubav i tek probuđenu polnost. rezultiralo je mnoštvom istraživanja na tu temu. koja proizilazi iz interakcije bioloških poriva i socijalne i fizičke okoline. antisocijalnog i delinkventnog ponašanja. kulturnih činilaca i sticaja okolnosti.Ličnost maloletnih delikvenata Autor: prof dr Bojana Dimitrijević Postavljeno: 27.inteligencijom. Predstavljena su i druga teorijska gledišta i istraživanja koja potkrepljuju dokaze o povezanosti ili uslovljenosti asocijalnog i antisocijalnog ponašanja i osobina ličnosti. to je bilo realnije nego u našim. sekundarne i tercijarne prevencije u oblasti maloletničke delinkvencije. Neprihvatljivo društveno ponašanje U objašnjavanju fenomena asocijalnog. Mnoga istraživanja potkrepila su dokaze o povezanosti ili uslovljenosti takvog ponašanja i osobina kao što su emocionalna stabilnost. postalo je alarmantno.2007 Često postavljano pitanje da li je kriminalna ličnost specifičan biopsihički entitet. frustraciona tolerancija. i kao takva predstavlja značajan faktor i u oblikovanju ličnosti mladih. pa time adolescencija traje sve duže a samostalnost se ostvaruje sve kasnije. posebna se pažnja. zasnovanih na brojnim. Pojam adolescencije kao razdoblja u psihičkom razvoju čoveka nastao je u savremenom društvu. savremenim uslovima. Protivurečnosti savremenog trenutka nalažu da se mladi što duže školuju. Život mladih u savremenom društvu je neizmerno složeniji. anatomsko-fiziološka i polna zrelost podudarale su se sa psihološkom i socijalnom zrelošću. Ta ocena je povezana i sa nepodeljenom procenom o lošem globalnom stanju društva. Veliki broj ovih istraživanja bavio se jednom od osnovnih dimenzija ličnosti . poklanja osobinama ličnosti. mladi čovek je tada preuzimao i prava odraslih. dragocenim rezultatima istraživanja sprovedenih na ovoj populaciji. može se govoriti o pogodnijim uslovima i određenim tendencijama ka kriminalnom ponašanju. S obzirom na neka lična obeležja i psihičke osobenosti pojedinca. u nastojanju da time sebi obezbede što bolje prilagođavanje. ne mogu u potpunosti objasniti ovakve oblike ponašanja. koja ispoljava svoje delovanje u svim oblicima čovekovog ponašanja. Emocionalna stabilnost se postupno stiče. Činioci okoline. pa sama činjenica da je adolescent anatomski i fiziološki zreo ne govori neminovno o njegovoj psihološkoj zrelosti. i sposobnost za obavljanje što više poslova. Posebno u zadnjoj deceniji 20. stanje maloletničke delinkvencije kod nas. U takvim društvima. U okvirima relativno jednostavne organizacije društva. veka. Preuzimajući dužnosti. upornost i drugih osobina ličnosti u užem smislu. koje predstavljaju relativno stabilnu organizaciju motivacionih sklonosti individue. osim socijalnih. u primitivnijim društvima.u dalekoj prošlosti.

pa zahteve grupe koju prepoznaju kao sebi blisku često nadređuju zahtevima roditelja. U savremenim uslovima. ili im ono bar predstavlja način da se oslobode teskobe. time ne olakšava. mladi se uključuju u društvo. što se obično dešava u manje kontrolisanim uslovima. nastoje da se ističu. škola i druge ustanove za mlade. često se ne može dovoljno voditu briga o pojedincu. kao i sa nastavnicima. U procesu traganja za svojim identitetom. kroz proces masovnog sprovođenja tih aktivnosti. iz čega takođe proističu neuspesi u rešavanju razvojnih i životnih problema. ali i sa svojim prijateljima. Većina maloletnika ima još uvek neizgrađen odnos prema sebi. Njihova povezanost zasniva se na prihvatanju istih gledišta i vrednosti koje grupa podržava. Gubi se svrha njihovih nastojanja da se uključe u društvo i njegove tokove. već još više otažava svoju adaptaciju. što kao posledicu može imati otežano postizanje uspeha. što nosi zbunjenost i konfuziju vezanu za lične potencijale i mogućnosti. pa grupa postaje zamena za porodicu. mladi se uključuju u različite vidove društvenog života. gubi se individualnost. ne mogavši da uskladi idealnu i realnu sliku sebe. pa se uprkos druženju stvara doživljaj usamljenosti. Formiranje slike mladih o sebi Način na koji se formira slika o sebi i drugima može trajnije uticati na ispoljavanje ličnosti adolescenta. Njihove stavove o sebi mogli bismo grupisati u tri celine: • • • Oni koji prema sebi pokazuju negativan stav izražavaju nepoverenje u svoje sposobnosti i vrednosti. Upravo ovokav doživljaj može predstavljati teren na kriminalne oblike ponašanja. Kriminalne grupe U kriminalne grupe se povezuju mladi ljudi koji imaju neke psihološke ili društvene probleme. Kako se opšti društveni uslovi života stalno menjaju. Izgubljenu ili nedotajuću porodičnu komunikaciju zamenjuju onom u grupi. budu zapaženi i originalni. nedostatak samopoštovanja. kao i druge elemente koji odlikuju život odraslih. napetosti i izbegnu sukobe. mladi sve više gube lični kontakt i prisnu povezanost sa roditeljima. Oni imaju potrebu za udruživanjem. a sadržaj njihovog grupisanja postaje kriminalno ponašanje. a u okviru tog procesa odvija se i unutrašnje menjanje i proces sazrevanja mladih. iako su za time silno žudeli. U takvim masovnim akcijama. Olport navodi da je osnovno pitanje mladih: "Ko sam ja?" Neprestano teže da ih tretiraju kao odrasle. U ovom periodu oblikuju se i moralna gledišta i shvatanja mladih. Nekada se u ponašanju mladih ne razvijaju viši moralni ciljevi. U vezi sa tim može doći do alijenacije. Sanjarenje se često bira kao jedino moguće rešenje kada su svesni svojih teškoća i nemogućnosti da se sa njima suoče i da ih reše.suprotnog pola i ponašanjima koja do toga dovode. Počinje da se razvija i vlastita individualnost. vezana za status i egzistenciju. Prisutna je nesigurnost u ličnosti mladih. To je posebno prisutno kada porodica. a istovremeno su posebno osetljivi po pitanju ugleda i časti. a njihova humanizacija i socijalizacija bitno su oštećeni. postojeći društveni poremećaji će u većoj ili . za njih nisu privlačne. Grupacija maloletnika koja sebe precenjuje. Nastojeći da se što više mladih uključi u pojedine aktivnosti namenjene mladima. Ponekada to mogu biti i grupe sa devijantnim ponašanjem.

2%). koja ispoljava svoje delovanje u svim oblicima čovekovog ponašanja.3% ispitanika to navelo kao razlog njihovog neprilagođenog ponašanja. Proces prerastanja mladića u zrelu ličnost povezan je sa nizom biopsihičkih promena. rezultiralo je mnoštvom istraživanja na tu temu. Od svih prijavljenih dela protiv imovine. na primer. Na populaciji maloletnih delikvenata. koji oni najoštrije doživljavaju. Donekle iznenađuje podatak da ispitanici roditeljima i neadekvatnom vaspitanju nisu pridali poseban značaj. maloletnici učestvuju sa 11-16%. čine da je upravo ovaj segment društva upravo onaj koji društvene promene najsnažnije doživljava. čija dinamika pruža velike mogućnosti za vaspitne uticaje i usmeravanje procesa socijalizacija. koincidira sa vrhuncem uspona kriminaliteta. ličnost i ponašanje mladih. oni čine 27% a u relativno malom procentu učestvuju u masi prijavljenih dela protiv opšte sigurnosti.7%). U ukupnoj masi prijavljenih dela. dok osobe viših intelektualnih potencijala obavljaju organizatorske funkcije u kriminalnim aktivnostima. Iz ovog istraživanje se vidi da su delinkventni dominantno tražili razloge za svoje ponašanje i svojim osobinama i postupcima. U ovoj fazi razvojma. kriminalne aktivnosti nekih osoba slabije inteligencije uslovljene su njihovom nemogućnošću da shvate nedozvoljenost nekih postupaka i nedoličnost pobuda koje ih na to navode. imaju znatno umanjenu pravnu i moralnu odgovornost. Silovanja. samosvojnošću. odnosno neke osobine njihove ličnosti koje su izvan njihove kontrole. češće čine intelektualno zaostalije osobe. Nesklad i raskorak između ličnih interesa i mogućnosti.manjoj meri uticati i na uslove života. Veliki broj ovih istraživanja bavio se jednom od osnovnih dimenzija ličnosti inteligencijom. koji se konzumira u vreme izvršenja dela. odgovarajućim materijalnim položajem. Doba najveće fizičke snage. Takođe. kao još nepotpuno formirane ličnosti. odnosno da li kriminalna ličnost ima specifičan biopsihički sklop. tako i u asocijalnom ili antisocijalnom smeru. adolescencija. Najmanja je važnost data vezi između bolesti i delinkventnog ponašanja. profesionalnim uspehom i kvalitetnim organizovanjem slobodnog vremena. Kao najbitniji navedeni razlog je druženje sa asocijalnim ili antisocijanim osobama iz njihove okoline (40. može se govoriti o pogodnijim uslovima i određenim tendencijama ka kriminalnom ponašanju. već je samo 14. i kao takva predstavlja značajan faktor i u oblikovanju ličnosti mladih. podložni su krizama koje samo dodatno kontaminiraju ionako težku i kompleksnu razvojnu sliku ovog životnog perioda. Kao značajan faktor izdvojen je i alkohol (31. a mnogo manje da su sebe doživeli kao pasivni derivat nesrećnih životnih okolnosti. Istovremeno nesrazmerno izloženi pritisku negativnih političkih i kulturnih tendencija. Za svoje ponašanje. Prestupnik ili ne? Često postavljano pitanje da li ima razlike u ličnosti prestupnika i onih koji to nisu. Sami delinkventi su davali odgovore o uzrocima njihovog delikventnog ponašanja. Po nalazima Burta. Iz redova onih koji su izrazito nezadovoljni mogućnostima ostvarenja ovih cileva regrutuju se oni koji na ovakve okolnosti reaguju socijalno devijantnim i kriminalnim oblicima ponašanja. Neka svojstva . mladi ljudi su prijemčivi za uticaje koji njen uticaj mogu usmeriti kako u pozitivnot. Neke od osnovnih vrednosti koje adolescenti sebi postavljaju odnose se na potrebu za privatnošću. S obzirom na neka lična obeležja i psihičke osobenosti pojedinca. rezultati pokazuju da se intelektualni nivo razlikuje u zavisnosti od tipa kriminalnog dela. dok krivična dela vrše intelektualno jači pojedinci. osobe nižih intelektualnih sposobnosti češće su saučesnici i ostavljaju za sobom više tragova prilikom izvršenja krivičnog dela. Oko jedne četvrtine ispitanika smatralo je da odgovornu ulogu u njihovom delinkventnom ponašanju ima njihova »narav«.

postalo je alarmantno. često u grupama. sekundarnu i tercijarnu prevenciju u oblasti maloletničke delinkvencije zasnovanu na mnogobrojnim. dragocenim rezultatima istraživanja sprovedenih na ovoj populaciji. a njihovo ponašanje je sve brutalnije. stanje maloletničke delinkvencije kod nas. U mnogim evropskim zemljama. Kriminalna dela sve više vrše mladi. Alarmantno stanje delikvencije Posebno u zadnjoj deceniji 20. stabilnu strukturu. Iako su se ranije počinioci krivičnih dela protiv imovine regrutovale iz socijalno i ekonomski nižih slojeva. što podrazumeva primarnu. kod kojih tretman prevaspitavanja nije uspeo. Potrebno je. Lišavanje slobode maloletnika koristi se kao poslednje sredstvo vaspitnog uticaja. i u našoj sredini uraditi više i konkretnije. ili u strukturu koja je u formiranju. raznovrsni oblici delikventnog ponašanja ne razvijaju se na terenu bilo koje strukture ličnosti. Kod maloletnih osoba javljaju se različiti. Ličnost prihvata one oblike ponašanja koji se najlakše uklapaju u njenu već formiranu. Drugim rečima. Verovatno zato stariji delinkventi. pokazuju pretežno iste oblike ponašanja. . društveno koristan rad maloletnih izvršilaca krivičnih dela. već raznovrsnim strukturama verovatno odgovaraju raznovrsni oblici asocijalnog ili antisocijalnog ponašanja. sve je više mladih koji ova dela vrše a potiču iz dobrostojećih i imućnih porodica. kao posebno efikasna pokazala se specifična vaspitna mera sprovedena kroz dobrovoljan.ličnosti su takva da se na njih lako »primi« kriminalno ponašanje. što ponašanju maloletnika daje izvesnu specifičnost u odnosu na ponašanje punoletnih osoba. veka. nestalni oblici delinkventne i asocijalne aktivnosti. Ta ocena je povezana i sa nepodeljenom procenom o lošem globalnom stanju društva.

razbojstvo. protiv tijela. Delikventne skupine vrlo su opasne jer djeluju poput neke epidemije. a osim činjenja kaznenih djela. nego. 1996. opasna i složena socijalno-patološka pojava. pljačka. delikti i zločini. namjerno izazivanje šteta i požara. asocijalnosti. siledžijstva. Pojedinci povremeno čine kaznena djela pa ih nazivano recidivistima (povratnicima). .pogriješiti. vršenje kaznenih djela. To je protudruštveni oblik ponašanja. ekonomski i sociološki. skitnja). devijantno ponašanje. huliganstva. ozbiljan obiteljski. Takav društveno neprihvatljiv i devijantan način ponašanja i činjenje kaznenih djela naš pravosudni sustav označava terminom maloljetnička delikvencija. Djeca mlađa od 14 godina ne mogu kazneno odgovarati niti se protiv . ličnosti i osobne slobode te protiv društvenih običaja. zločinstvo) obično se rabi kad je riječ o odraslima. destruktivnosti i patoloških poriva. Pojam kriminalitet (lat. Grudenu. R. u parovima ili u manjim skupinama. medicinski i težak općedruštveni problem. U delinkventa je izrazit deficit moralne svijesti. drskosti. stvaranje nereda. Delikventne aktivnosti mogu biti usmjerene protiv imovine i vlasništva.agresivno asocijalno ponašanje (okrutnost. podliježu kaznenoj odgovornosti. prijestupništvo. prenaglašena prisutnost nasilnosti. nerijetko u svoje redove vješto uvlače i druge mlade osobe. a osobu koja to čini maloljetnim delikventom. Postoji mnogo različitih vrsta i tipova delikventnog ponašanja L.socijalizirano delikventno ponašanje (krađa u skupini. apatija. a delikvencija kad je riječ o maloljetnim počiniteljima kaznenih djela.). Jenkins svrstali su ih u tri velike skupine: . . izostajanje iz škole.inhibirano ponašanje (stidljivost. iritabilnost) (prema. antisocijalnog. osim skitnje i laži. krimen kaznena aktivnost. pedagoški. To su kaznena djela. itd. izazivanje). kao što su: krađa. socio-patološkog i kriminalnog ponašanja (s izuzetkom ubojstva). Delikventne radnje mogu biti izvedene individualno (pojedinačno). Hewitt i L. Zasigurno je jedan od najuočljivijih segmenata i najtežih oblika poremećena ponašanja mladih osoba. pravni. a drugi to vrlo često rade pa za njih kažemo da su multirecidivisti (višestruki povratnici).PONAŠANJE MALOLJETNIČKA DELIKVENCIJA Pojam delikvencije (tal. jednako tako. huliganstvo. činiti kaznena djela) obuhvaća teže oblike asocijalnog.KTUALNE TEME . krađa i vožnja automobila i motora. delinque . prijestupništva. koji. vrlo delikatan ne samo kriminološki. E.

a u posebno teškoj situaciji. a dosada njihov najjači uzročnik. a njihovo se društveno neprihvatljivo. Mladima se treba više baviti. mora grešku ispraviti. kazneno neodgovorna. maksimalno ih okupirati pa neće imati potrebu upuštati se u činjenje kaznenih djela. odvjetništvo i sudovi za maloljetnike ustaljenom praksom provode represivne mjere i učinkovito obavljaju svoje zadaće. osmišljenijim. Poznata je izreka: Čovjek koji počini grešku i ne . prijestupničko i delikventno ponašanje može suzbijati i sprečavati isključivo odgojnim i popravnim mjerama iz nadležnosti organa starateljstva ili ustanova izobrazbe. devijacija. na svakodnevnim primjerima moralnog djelovanja svih članova obitelji. zdravim i konstruktivnim aktivnostima najbolja je prevencija prijestupništva. Hurlock kaže: Način na koji dijete provodi svoje slobodno vrijeme snažno utječe na vrijednost i kvalitetu njegova ponašanja. i maloljetnički zatvor.nameće se imperativan i opravdan zahtjev za intenzivnijim. protiv kojih je prekršajni postupak pravomoćno završen sudskom odlukom kojom se obustavlja postupak ili im je izrečena zaštitna mjera. a nisu napunile 16 godina života. Maloljetni počinitelji prekršaja osobe su koje su u vrijeme počinjenja prekršaja imale 14. Stariji maloljetnici počinitelji kaznenih djela osobe su koje su u vrijeme počinjenja kaznenog djela imale 16. Za njih su odgovorni roditelji. resocijalizacije i rehabilitacije . Osuđena je osoba maloljetni počinitelj kaznenog djela prema kojemu je izrečena sankcija . školi i dječjim domovima. zanimljivim. Izriču im se odgojne i popravne mjere.jedini put do uspjeha Analize statističkih pokazatelja ozbiljno upozoravaju i imperativno nameću zadatak i potrebu većeg nadzora i skrbi za djecu i mladež.njih podnosi kaznena prijava. igru. Ako čovjek pogriješi. osigurati im dobre uvjete. preodgoja. zdravu rekreaciju i racionalno korištenje slobodnog vremena. uz uvjete predviđene Zakonom. kako je riječ o mladima. prostor i mogućnosti za šport. zabavu. a da i ne spominjemo djecu počinitelje kaznenih djela. shodno zakonskim propisima. No. Okupiranost mladih dobro osmišljenim. glazbu. Njima valja ponuditi zanimljive i atraktivne sadržaje. Elizabeth B. organiziranijim i angažiranijim prevencijskim djelovanjem kroz aktivnosti i rad s tom dobnom kategorijom. Za prevenciju poremećaja i usvajanje etičkih normi potrebna je moralna praksa koja se doživljava jedino u zdravim sredinama. Prevencija .maloljetnički zatvor ili neka druga odgojnopopravna mjera propisana zakonom. Njima se mogu izreći odgojne i popravne mjere. Organi MUP-a. pretežito učenicima osnovnih i srednjih škola. Maloljetnički počinitelji kaznenih djela osobe su koje su u vrijeme počinjenja tog djela navršile 14. delikvencije. a nisu navršile 18 godina života. a nisu navršile 18 godina života. poglavito u obiteljima i školama. Njihovo se ponašanje ispravlja isključivo odgojnim metodama i pedagoškim postupcima u obitelji. škole i okružja. koja su. vrtića.

daju zadovoljavajuće rezultate. Praksa pokazuje. Zadaća je policije otkrivanje tih kriminalnih osoba. inkliniranje delikvencije i činjenju prijestupa . izučiti "zanat" i za koje će "raditi". različitim užicima. sustavno znalačko i organizirano provođenje odgojnih i korektivnih mjera s djecom . odgojno djelovati i provoditi prevenciju od najranijeg djetinjstva. Lažnim obećanjima o lagodnom životu. odvjetništvom.kod koje se zamjećuje kršenje društveno-etičkih normi. zakonom. a ne samo kad se uoče smetnje i poremećen psihosocijalni razvitak djeteta. Delikvencija je velika opasnost od koje se društvo štiti svim snagama. škole i društvo u cijelosti morali bi voditi stalnu skrb. korektivne i kurativne mjere te mjere preodgoja. pedagoškim i odgojno-popravnim sredstvima. provodu i avanturizmu. Elizabet B. odrasli kriminalci vješto uvlače lakovjerne maloljetnike u svoj gnusni i prljav posao. sudom za maloljetnike. resocijalizacije i rehabilitacije . kod kojih će se "specijalizirati". zabavi. njihovo sprječavanje i onemogućavanje da djecu i mladež uvlače i uvode u kriminalne aktivnosti. Ne poduzmu li se pravovremene i učinkovite preventivne. predškolske ustanove. poglavito ako dođu pod utjecaj odraslih kriminalnih osoba. Jučerašnja greška danas i zauvijek nam mora biti učitelj. OPASNA DRUŠTVENA POJAVA Način na koji dijete provodi svoje slobodno vrijeme snažno utječe na vrijednost i kvalitetu njegova ponašanja.ti će mladi ljudi jednoga dana postati pravim kriminalcima. nemilosrdno ih zlorabe i iskorištavaju. a iskustvo nas uči. čini drugu grešku. Hurlock . da rana detekcija (otkrivanje). Roditelji. Zato i kažemo da je sprega maloljetnih delikvenata s odraslim kriminalcima najopasniji oblik kriminaliteta.ispravi ju. policijom. dijagnosticiranje poremećaja.

destruktivnosti i patoloških poriva.socijalizirano delikventno ponašanje (krađa u skupini.inhibirano ponašanje (stidljivost. činiti kaznena djela) obuhvaća teže oblike asocijalnog. protiv kojih je prekršajni postupak pravomoćno završen sudskom odlukom kojom se obustavlja postupak ili im je izrečena zaštitna mjera. To su kaznena djela. jednako tako. devijantno ponašanje. pljačka. a osobu koja to čini maloljetnim delikventom. Počinitelji kaznenih djela . Pojam kriminalitet (lat. izostajanje iz škole. E. pedagoški. huliganstva. To je protudruštveni oblik ponašanja. Hewitt i L. vršenje kaznenih djela. prijestupništva. delinque . huliganstvo. a nisu napunile 16 godina života. nerijetko u svoje redove vješto uvlače i druge mlade osobe. 1996. namjerno izazivanje šteta i požara. Postoji mnogo različitih vrsta i tipova delikventnog ponašanja L. Pojedinci povremeno čine kaznena djela pa ih nazivano recidivistima (povratnicima). itd. Maloljetnički počinitelji kaznenih djela osobe su koje su u vrijeme počinjenja tog djela navršile 14. protiv tijela. a osim činjenja kaznenih djela. razbojstvo. asocijalnosti. Delikventne aktivnosti mogu biti usmjerene protiv imovine i vlasništva.Pojam delikvencije (tal. iritabilnost) (prema. a nisu navršile 18 godina života. Jenkins svrstali su ih u tri velike skupine: . pravni. i maloljetnički zatvor. Delikventne radnje mogu biti izvedene individualno (pojedinačno). Stariji maloljetnici počinitelji kaznenih djela osobe su koje su u vrijeme počinjenja kaznenog djela imale 16.pogriješiti. prenaglašena prisutnost nasilnosti. zločinstvo) obično se rabi kad je riječ o odraslima. uz uvjete predviđene Zakonom. koji. Maloljetni počinitelji prekršaja osobe su koje su u vrijeme počinjenja prekršaja imale 14. a nisu navršile 18 godina života. skitnja). krađa i vožnja automobila i motora. vrlo delikatan ne samo kriminološki. apatija.agresivno asocijalno ponašanje (okrutnost. a u posebno teškoj situaciji. opasna i složena socijalno-patološka pojava.kaznena aktivnost. osim skitnje i laži. stvaranje nereda. izazivanje). Njihovo se ponašanje ispravlja isključivo odgojnim metodama i pedagoškim postupcima u obitelji. ekonomski i sociološki. Zasigurno je jedan od najuočljivijih segmenata i najtežih oblika poremećena ponašanja mladih osoba. Delikventne skupine vrlo su opasne jer djeluju poput neke epidemije. školi i dječjim domovima.). Osuđena je osoba maloljetni počinitelj kaznenog djela prema kojemu je izrečena sankcija - . a delikvencija kad je riječ o maloljetnim počiniteljima kaznenih djela. . Grudenu.poduzimanje odgojnih mjera i sankcija Djeca mlađa od 14 godina ne mogu kazneno odgovarati niti se protiv njih podnosi kaznena prijava. krimen . siledžijstva. antisocijalnog. u parovima ili u manjim skupinama. ozbiljan obiteljski. Takav društveno neprihvatljiv i devijantan način ponašanja i činjenje kaznenih djela naš pravosudni sustav označava terminom maloljetnička delikvencija. a drugi to vrlo često rade pa za njih kažemo da su multirecidivisti (višestruki povratnici). kao što su: krađa. Njima se mogu izreći odgojne i popravne mjere. podliježu kaznenoj odgovornosti. Izriču im se odgojne i popravne mjere. Za njih su odgovorni roditelji. prijestupništvo. R. delikti i zločini. U delinkventa je izrazit deficit moralne svijesti. medicinski i težak općedruštveni problem. nego. drskosti. ličnosti i osobne slobode te protiv društvenih običaja. . socio-patološkog i kriminalnog ponašanja (s izuzetkom ubojstva).

bilo je 37 presuda za teške i 6 za lakše tjelesne ozljede. U 2000. čak 13. teške krađe (287 prema 274) za 13. Za 77 je povećan broj sankcija za kaznena djela protiv imovine u 2000. što je za 40 više nego u 1999. a 2000. godini. kod djevojčica (8:9) za jednu. dok je u 1999. i približno šest puta više nego u 1998. U odnosu na 1999. godini sankcije za krađe i sitne krađe (97:94) brojnije su za 3. a kod tinejdžerki (18 prema 20) manje za dvije. od kada se ta mjera primjenjuje. U odgojne ustanove. Izvanbračne djece je 52. veći za 50 nego u 1999. Značajno je smanjen broj recidivista. U njih su udvostručene sankcije (9 prema 18). Ukupan je broj sankcija izrečenih starijim maloljetnicima (16-18 god. Pojačana briga i nadzor za četvrtinu su brojniji u odnosu na prethodnu godinu. s majkom 168. U 2000. bilo ih je 290. S oba roditelja živi 523 djece. Ostale mjere na istoj su razini ili su smanjene. . dok su druge odgojne mjere smanjene. i to 50 starijim i 40 mlađim maloljetnicima.. veće su (216 prema 195) za 21. što je porast za pet sankcija. U 2000. s 39 na 21 slučaj. Druge odgojne mjere (ukor. a godinu ranije 359. upućivanje u odgojni centar za odgoj (21). a sa 14 godina 153 prema 135. s 15 ih je bilo 200 prema 180. 135 protiv vrijednosti zaštićenih međunarodnim pravom. prvih je bilo 26. od čega su 42 djevojčice. takvih bilo 39. izrečene su 53 sankcije za kaznena djela protiv života i tijela. 36 protiv opće sigurnosti ljudi i imovine i sigurnosti prometa i 45 za ostala kaznena djela. a djevojkama za 3. od čega 2 djevojkama. god. To je ukupno povećanje za 90 sankcija. god. I kod mlađih su maloljetnika posebne obveze gotovo udvostručene. Najdrastičnije povećanje delikventnog ponašanja.).. (509 prema 432). Kod djevojaka je taj odnos 21 prema 16. posebne obveze (128). a 8 za druga kaznena djela. Na maloljetnički zatvor odnose se 22 presude. 787. godine 254). je izrečeno 90 odgojnih mjera više. a djevojčicama smanjenje za jednu. odnosno 11 više nego u 1999. imale su osobe sa 17 godina (225 prema 185 u 1999. a 1999. Kazneno djelo u sudioništvu počinila su 462 maloljetnika. što je dokaz učinkovitosti poduzetih mjera i sankcija. U odgojne ustanove upučeno ih je 43. a drugih 13. U 2000. pojačana briga i nadzor. prema 24 u 1999. što je dvostruko više nego za prethodne dvije godine. (434:384). u odnosu na 1999. a 325 to su učinili individualno. 8 presuda. 9. od kojih 13 za istovrsna. bio je ranije osuđivan 21 maloljetnik. Izrečeno je 409 odgojnih mjera. god. što je povećanje za 50. u 2000. sami žive 7. godinu. a u 1999. a 12 za druga kaznena djela. 9 protiv spolne slobode i spolnog ćudoređa (od toga pet su počinili učenici). i to za istovrsna 27. odnosno teških je 11 manje. Recidivizam je značajno smanjen (za 18). Djevojke sa 16 godina imale su 4 osude manje (10 prema 14). Izrečeno je 128 posebnih obveza. a 16 ih je smješteno u odgojne ustanove i ustanove socijalne skrbi. prema tome i izrečenih osuda bilo je kod 17-godišnjaka. a kod maloljetnica (10 prema 7) za 3 u odnosu na 1999. bile su 53 sankcije. a u 2000. Sa 16 godina sankcionirano je 209 prema 197 maloljetnika i maloljetnica. od toga 5 djevojkama. a u 2000. Ostale odgojne mjere odnose se na sudski ukor (57). bilo ih je 9. Najveći porast osuda (40) u 2000. što je ukupno smanjenje za 4. Protiv života i tijela izrečeno je 1999. Za ubojstvo i ubojstvo na mah izrečeno je 1999. a petnaestogodišnjakinje pet kaznenih sankcija više (8 prema 13). što je za 16 manje nego godinu dana ranije (59). od toga 41 djevojčice. odnosno jedna više.) brojnije su za 36 (2000. 509 protiv imovine. god. ukupno 57 sankcija. za počinjena kaznena djela osuđeno 697 maloljetnika. U 1999. s rodbinom živi 28. sa 14 jednu manje (6 prema 5). U Hrvatskoj je 1999. god. Broj sankcija protiv spolne slobode i spolnog ćudoređa smanjen je za 4. Mlađim su maloljetnicima ukupno izrečene 353 odgojne mjere prema 313.maloljetnički zatvor ili neka druga odgojno-popravna mjera propisana zakonom.) u 2000. s ocem 45. Starijim je maloljetnicima (17:7) izrečeno dva i pol puta više mjera upućivanja u odgojni zavod nego u 1999. Sankcije za ostala kaznena djela u 2000. a lakših 7 više. pojačanu brigu i nadzor (160) te pojačanu brigu i nadzor uz dnevni boravak u odgojnoj ustanovi (5). odgojne zavode i posebne odgojne ustanove upućeno je 38 maloljetnika i maloljetnica. a 2000.

shodno zakonskim propisima. Jučerašnja greška danas i zauvijek nam mora biti učitelj. Sukladno tomu. igru. zanimljivim. maksimalno ih okupirati pa neće imati potrebu upuštati se u činjenje kaznenih djela. osmišljenijim. Analize statističkih pokazatelja ozbiljno upozoravaju i imperativno nameću zadatak i potrebu većeg nadzora i skrbi za djecu i mladež. No. To pokazuje da udruženi maloljetnici čine više kaznenih djela i da im je potrebno pokloniti više pozornosti i stručnog tretmana. Prevencija jedini put do uspjeha Navedeni pokazatelji odnose se samo na osuđene maloljetnike. škole i društvo u cijelosti morali bi voditi stalnu skrb.Među njima je čak 576 učenika. glazbu. vrtića. resocijalizacije i rehabilitacije . odgojno djelovati i provoditi prevenciju od najranijeg djetinjstva. zdravim i konstruktivnim aktivnostima najbolja je prevencija prijestupništva. sustavno znalačko i organizirano provođenje odgojnih i korektivnih mjera s djecom . provodu i avanturizmu.daju zadovoljavajuće rezultate. a dosada njihov najjači uzročnik. Za prevenciju poremećaja i usvajanje etičkih normi potrebna je moralna praksa koja se doživljava jedino u zdravim sredinama. mora grešku ispraviti. Organi MUP-a. Zadaća je policije otkrivanje tih kriminalnih osoba. Konfučije kaže: Čovjek koji počini grešku i ne ispravi ju. Okupiranost mladih dobro osmišljenim. koja su. a iskustvo nas uči. izučiti "zanat" i za koje će "raditi". njihovo sprječavanje i . odrasli kriminalci vješto uvlače lakovjerne maloljetnike u svoj gnusni i prljav posao. Praksa pokazuje. nemilosrdno ih zlorabe i iskorištavaju. škole i okružja. a ne samo kad se uoče smetnje i poremećen psihosocijalni razvitak djeteta. predškolske ustanove. preodgoja. ra<ličitim užicima. a da i ne spominjemo djecu počinitelje kaznenih djela. na svakodnevnim primjerima moralnog djelovanja svih članova obitelji. osigurati im dobre uvjete. zdravu rekreaciju i racionalno korištenje slobodnog vremena. odvjetništvo i sudovi za maloljetnike ustaljenom praksom provode represivne mjere i učinkovito obavljaju svoje zadaće. kod kojih će se "specijalizirati". Ne poduzmu li se pravovremene i učinkovite preventivne. Treba računati i s "tamnom brojkom" koja je najveća. prostor i mogućnosti za šport. kako je riječ o mladima. zabavu. Njima valja ponuditi zanimljive i atraktivne sadržaje. Ako čovjek pogriješi. ali ne na prijavljene niti one koji su počinili prekršaje. prijestupničko i delikventno ponašanje može suzbijati i sprečavati isključivo odgojnim i popravnim mjerama iz nadležnosti organa starateljstva ili ustanova izobrazbe. kazneno neodgovorna. i društvena opasnost od delikvenata i počinitelja kaznenih djela je veća. organiziranijim i angažiranijim prevencijskim djelovanjem kroz aktivnosti i rad s tom dobnom kategorijom. a njihovo se društveno neprihvatljivo. da rana detekcija (otkrivanje). devijacija. Mladima se treba više baviti. poglavito u obiteljima i školama.nameće se imperativan i opravdan zahtjev za intenzivnijim. Elizabeth B. dijagnosticiranje poremećaja.kod koje se zamjećuje kršenje društvenoetičkih normi. Roditelji. čini drugu grešku. resocijalizacije i rehabilitacije . Hurlock kaže: Način na koji dijete provodi svoje slobodno vrijeme snažno utječe na vrijednost i kvalitetu njegova ponašanja. zabavi. pretežito učenicima osnovnih i srednjih škola. Zato i kažemo da je sprega maloljetnih delikvenata s odraslim kriminalcima najopasniji oblik kriminaliteta.ti će mladi ljudi jednoga dana postati pravim kriminalcima. Lažnim obećanjima o lagodnom životu. inkliniranje delikvencije i činjenju prijestupa . korektivne i kurativne mjere te mjere preodgoja. delikvencije. poglavito ako dođu pod utjecaj odraslih kriminalnih osoba.

onemogućavanje da djecu i mladež uvlače i uvode u kriminalne aktivnosti. sc. odvjetništvom. Ivica Stanić . policijom. zakonom. Mr. pedagoškim i odgojnopopravnim sredstvima. sudom za maloljetnike. Delikvencija je velika opasnost od koje se društvo štiti svim snagama.

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful