P. 1
Dvorac u šumi

Dvorac u šumi

|Views: 312|Likes:
Published by tozzinjo

More info:

Published by: tozzinjo on Dec 02, 2010
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as TXT, PDF, TXT or read online from Scribd
See more
See less

08/08/2011

pdf

text

original

s1 o Norman Mailer Dvorac u umi S engleskoga preveo Sa a Starièin VUKOVIÆ & RUNJIÆ ZAGREB 2008.

Mojim unucima Valentini Colodro, Alejandru Colodrou, Antoniji Colodro, Isabelli Moscben, Cbris tini Marie Nastasi, Callanu Maileru, Theodoreu Maileru, Natashi Lancaster, Matti euu Jamesu Maileru, Cjrusu Forceu Maileru, praneæakinji Eden River Alson kao i kumèadi Dominique Malaqua is, Kittredge Fisher, Clayu Fisheru, Sebastianu Rosthalu te Julianu Rosthalu. i CT7 .-Vukoviæ & Runjiæ 10090 Zagreb, Dudovec 32 a www.dzepna.com Urednica Milana Vukoviæ Runjiæ Lektura Mirjana Paiæ Juriniæ Korektura Ana Runjiæ Dizajn Bo ris Runjiæ Tisak i uvez Grafièki zavod Hrvatske The Castle in the Forest © 2007, Norman Mailer Ali rights reserved Prijevod © Sa a Sta nèin, 2008. Sva prava pridr ana Dvorac u umi je knji evno djelo koje se temelji na povijesnim dogaðajima. Nekoliko im ena i dogaðaja plod su autorove ma te ili se koriste u izmi ljenom kontekstu, pa je u tim sluèajevima svaka sliènost sa stvarnim dogaðajima, mjestima ili osobama, ivim i mrt vim, posve sluèajna. isbn 978-953-286-023-8 CIP zapis dostupan u raèunalnom katalogu Nacionalne i sveuèili ne knji nice u Zagrebu po d brojem 683026 Sadr aj knjiga prva U potrazi za Hitlerovim djedom knjiga druga Adolfov otac 23 knjiga treæa Adolfova majka 51 knjiga èetvrta Obavje tajac 67 knjiga peta Obitelj 79 knjiga esta Gazdinstvo 107 knjiga sedma Der Alte i pèele 141 knjiga osma Krunidba Nikole II. 187 knjiga deveta Alois mladi ¦ z27 knjiga deseta Po tovanje i strah 277 knjiga jedanaesta Opat i kovaè 291 knjiga dvanaesta Edmund, Alois i Adolf 3 knjiga trinaesta Alois i Adolf 345 knjiga èetrnaesta Adolf i Klara 371 epilog Dvorac u umi 391 zahvala 397 bibliografija 399 KNJIGA PRVA U potrazi za Hitlerovim djedom

I. Mo ete me zvati D. T. To je skraæeno od Dieter, to je njemaèko ime, a D. T. æe dostajati, sad kad ivim u Americi, zemlji neobiènoj. Ukoliko strpljenje stavljam na ku nju, èinim to stoga to mi protok vremena ovdje ne znaèi ni ta, a takvo vam stanje potièe buntovni tvo. Pi em li ovu knjigu ba zbog toga? Ja i moji prija nji suradnici prisegnuli smo d a takvo to neæemo nikad poduzimati. Bio sam, naposljetku, èlan obavje tajne skupine bez premca. Vodila se kao SS, Posebni odjel IV-2a, a izravno nas je nadgledao Heinr ich Himmler. Tog se èovjeka danas smatra èudovi tem, a ja se u njegovu obranu ne bih u pu tao - ispostavilo se kako je uistinu bio poprilièno èudovi te. A opet, Himmler je ipa k bio i originalan mislilac, a upravo je jedna od njegovih teza potaknula moje k nji evne namjere, koje, budite sigurni, nisu rutinske prirode. z. Himmler se na oj elitnoj skupini obraæao u maloj predavaonici oblo enoj tamnom orahovi nom, u kojoj nije bilo vi e od dvadeset sjedala, naguranih prema naprijed, u èetiri reda po pet stolica. No, takvim se opisima ovdje neæu baviti. Vi e me zanima izno enje Himmlerovih neuobièajenih ideja. Mo da me ba to potaknulo da zapoènem ovo knji evno sjeæa je, koje æe se sigurno pokazati uznemirujuæim. Znam kako æu zaploviti nemirnim morem, jer moram naglavce okrenuti mnoge uvrije ene predod be. Kad se toga sjetim, u glavi mi bukne kakofonija. Kao obavje tajci, svoja otkriæa èesto nastojimo iskriviti. La ljivo st je, naposljetku, svojevrsno umijeæe, no u ovom æu se pothvatu te vje tine morati od reæi. IZ Norman Mailer Dosta! Dopustite da vam predstavim Heinricha Himmlera. Znaj, èitatelju, kako to neæe biti ugodno. Taj je èovjek, kojeg su iza leda zvali Heini, do 1938. godine postao jedan od èetvorice uistinu va nih njemaèkih voda. Pa ipak mu je najdra i i najskrovitij i intelektualni pothvat bilo prouèavanje rodoskvrnuæa. Prevladavalo je u na im istra iva njima na najvi oj razini, a ono to bismo otkrili, nije se iznosilo izvan na ih zatvor enih sastanaka. Rodoskvrnuæa je, kako je Heini nauèavao, u najsiroma nijim slojevima s vih zemalja oduvijek bilo napretek. Èak mu se i na e, njemaèko selja tvo, uvelike odaval o, jo u devetnaestom stoljeæu. "Naravno, nitko u uèenim krugovima o tome ne eli govori ti", znao je primijetiti. "Naposljetku, tu se ne mo e ni ta. Tko bi se zamarao ustan ovljavati da je neki bijednik uistinu plod rodoskvrnuæa? A ne, vladajuæi slojevi sva ke civilizirane zemlje nastoje takve stvari pomesti pod tepih." Odnosno, svi visoko pozicionirani dr avni du nosnici svijeta, osim na eg Heinricha Him mlera. Iza njegovih su nesretnih naoèala sazrijevale krajnje neobiène zamisli. Moram ponoviti da je za èovjeka tako ne-izra ajnog lica i nimalo istaknute brade, svakako pokazivao izludujuæu mje avinu briljantnosti i gluposti. Primjerice, isticao je kak o se smatra poganinom. Ljudskom je rodu predviðao lijepu buduænost, jednom kad svije tom zavladaju pogani. Du a svakog èovjeka obogatit æe se dotad neprihvatljivim zadovol jstvima. No, nitko od nas nije mogao zamisliti orgiju u kojoj bi putena strast d osegla takve razmjere, a da bi se neka ena po eljela baciti u klupko rastopljenog m esa s Heinrichom Him-mlerom. Èak ni u najnaprednijem moguæem duhu! To je bilo stoga t o ste ga uvijek mogli zamisliti s tim licem u kutu kolske zabave, visokog, mr avog, nepopularnog i tjelesno nerazvijenog mladiæa, pogleda punog neodobravanja. Veæ je t ad imao malen podbradak. Stajao je, spreman èekati u zapeæku, dok su drugi plesali. A ipak su ga s vremenom stale opsjedati stvari koje se drugi nisu usuðivali izreæi n a glas ( to je, moram priznati, obièno prvi korak k novim idejama). Pomno je prouèavao problem mentalne zaostalosti. Za to? Stoga to je bio prista a teorije kako su ono na jbolje i najgore za to su ljudi sposobni, bliski susjedi. Zbog toga je bio sprema n pretpostaviti kako bi djeca koja obeæavaju, ako ih se otkrije u bezliènim obitelji ma niskog roda, mogla biti "rodoskvrnci". Na njemaèkom bi se to reklo, prema iskaz u koji je sam skovao, lnzestuarier. Nije mu se sviðao èe æi naziv takve sramote, Blutsch ande (krvni skandal), ili Dvorac u umi i3 kako se to ponekad pristojno veli u boljim krugovima, Dramatik des Blutes (drama krvi). Nitko se u na im redovima nije smatrao dovoljno upuæenim da bi rekao kako teorija ne stoji. Himmler je veæ u ranim danima SS-a shvatio da nam je jedna od najpreèih potr

eba stvoriti iznimne istra ivaèke skupine. Pripala nam je du nost istra ivati krajnosti. Himmlerovim rijeèima, zdravlje nacionalsocijalizma ovisilo je ba o tim letzte Frag en (krajnjim pitanjima). Mi smo trebali istra ivati probleme kojima se ostali naro di nisu usuðivali ni pribli iti. Na vrhu liste bilo je rodoskvr-nuæe. Njemaèki se um mor ao ponovno nametnuti kao vodeæi izvor nadahnuæa u znanstvenom svijetu. Za uzvrat - b ila je neizreèena veza koju je uspostavio - Heinrich Himmler bi za svoj dubokoumni napad na probleme koji potjeèu iz poljoprivrednog miljea dobio veliko priznanje. Znao bi isticati svoju temeljnu premisu: ne mo e se prouèavati poljoprivredu, ako pr ije toga ne shvatimo seljaka. A razumijevanje tog prizemnog èovjeka poèinje raspravo m o rodoskvrnuæu. Ovdje bi, jamèim vam, podigao ruku sitnom, gotovo neznatnom gestom kakvom se slu io Hitler - kapricioznim trzajem iz zgloba. Heinrich je time elio reæi: "Sad dolazi gl avno jelo. A s njim i prilog!" Krenuo bi veliki orator. "Da", kazao bi, "rodoskv rnuæe! To je jako dobro obja njenje za pobo nost starih seljaka. Akutni strah od grije ha mora se pokazati u jednom od dva ekstrema: potpunoj odanosti vjerskim naèelima. Ili u nihilizmu. Iz studentskih se dana sjeæam kako je marksist Friedrich Engels napisao: 'Kad je Katolièka crkva shvatila da se preljub ne mo e sprijeèiti, iskljuèila j e moguænost razvoda.' Briljantna opservacija, èak i ako potjeèe od krivog izvora. Isto se mo e reæi i za krvni skandal. Ni njega se ne da sprijeèiti. Seljak stoga nastoji b iti predani vjernik." Klimnuo bi glavom. Onda ponovno, kao da su potrebna najman je dva dobra potiska glavom ne bi li nas uvjerio kako je stvari sagledao objekti vno. Koliko bi èesto, upitao bi, prosjeèni seljak iz pro log stoljeæa mogao izbjeæi takva isku e ja krvi? Naposljetku, nije to ba bilo lako. Seljaci obièno nisu, mora se reæi, naroèito privlaèni. Crte lica poru njele su im od te kog rada. Uz to, smrdjeli su na zemlju i staju. Vonj im je ovisio o ljetnim temperaturama koje bi vladale. Ne bi li u tak vim uvjetima niski nagoni pokrenuli zabranjene sklonosti? Kad se uzme u obzir sk roman dru tveni ivot, kako da steknu sposobnost izbjegavanja sparivanja s bratom il i sestrom, ocem ili kæeri? 14 Norman Mailer Nije se upu tao u opise kolopleta torza i udova koji je tvorilo troje ili èetvero dj ece zajedno poleglih u krevetu, niti u nezgrapni na-turalizam najugodnijeg od sv ih poslova - uspuhanog, groznièavog, mesnatog trka uz brdo tjelesne radosti - no i zjavio je: "Priliènom se broju pripadnika poljoprivrednog sektora, hoæe -neæe , uèini kako e rodoskvrnuæe prihvatljiv odabir. Kome æe se, naposljetku, èasne i od rada ogrubjele crte oca ili brata najlak e uèiniti privlaènim? Sestri, naravno! Ili kæeri. Cesto su one i jedine koje na to tako gledaju. Otac, kojih ih je stvorio, ostaje u ari tu pozor nosti." Himmleru se jedno mora priznati. Teorije je u glavi razvijao vi e od dvadeset godi na. Veliki Schopenhauerov prista a, znao bi istaknuti i rijeè koja je 1938. godine j o bila razmjerno nova - gene. A ti su geni, govorio bi, biolo ko utjelovljenje Scho penhauerovog pojma Volje. Oni su toj tajanstvenoj Volji osnovni sastojci. "Pozna to nam je", rekao bi, "da se instinkti prenose s nara taja na nara taj. Za to je tako? Mislim da je to stoga to je Volji priroðeno ostati vjernom svom podrijetlu. Ja to èa k nazivam Vizijom, da, gospodo, silom koja se nalazi u sr i na eg ljudskog postojanj a. Tom se Vizijom razlikujemo od ivotinja. Od samog poèetka na eg ivota na Zemlji, lju di se nastoje uzdiæi do nepreglednih visina koje ih oèekuju." "Naravno, na putu do takvog velikog cilja ima i prepreka. Na i najbolji geni moraj u biti u stanju nadvladati oskudicu, poni enja i ivotne tragedije, dok se prenose s oca na sina, iz nara taja u nara taj. Veliki su voðe, rekao bih, rijetko proizvod tek jednog oca i majke. Prije æe biti da se taj rijetki voda uspio probiti kroz ogran ièenja koja su sputavala deset frustriranih nara taja, koji tijekom svojih ivota Vizi ju nisu mogli izraziti, ali su je prenosili svojim genima." "Ne treba ni spominjati da sam do tih ideja stigao razmi ljajuæi o ivotu Adolfa Hitle ra. Njegov nam je junaèki uspon odjeknuo u srcu. Buduæi da mu, kao to znamo, skromni seljaèki rodoslov se e daleko u pro lost, njegov ivot predstavlja nadljudsko dostignuæe. Pred tim nas mora obuzeti potpuno divljenje." Kao obavje tajci, smije ili smo se u sebi. Odslu ali smo tiradu. Sad se Heinrich sprem ao prijeæi na neuljep anu bit. "Pravo je pitanje", kazao bi, "kako se briljantni kar

Him-mlerova æe teorija ostati neutemeljena. pa k limnuo glavom. Mo da èak ni jedna na sto milijuna. veæ se ojaèati mogu i nesretna nagnuæa." Zastao bi. Nestabi lnost je stoga èest proizvod rodoskvrnuæa. Godine 1938. dovoljno sna nih da od njih skrene s uma ili mu potaknu preranu smrt.akter Vizije brani od razvodnjivanja mije anjem? Ono je u procesu tzv. Kad se sjet im obja njenja za to ga tako dobro znam. sm o istra ivali (a mo ete biti sigurni kako je to bilo u najveæoj tajnosti) je li na Fiih rer rodoskvrnac iz prvog ili drugog koljena. A to èovjeku mo e vi e pomraèit i raspolo enje od pitanja na koje neæe dobiti odgovor? Èak i danas. "To je cijena. U sluèaju Adolfa Hit-lera. Sjetite se vi emilijunskih spermija. odgovor io bih. to jaje doimati golemim poput krstarice. rekao bi. 3Spreman sam progovoriti o opsjednutosti Adolfom Hitlerom. no te ko da postoji ikakvo jamstvo ka ko æe spoj njihovih gena dovesti do suglasja.Nadèovjeka . ako je na Fiihrer istinski plod rodoskvrnuæa. najveæa je opsesija i dalje Hitler. Poznajem g a od glave do pete. znam ga od upka do pupka. A kad nasta ne moguænost presudna i6 Norman Mailer za razvoj velikog duha. "Pa ipak". kazao bi Heinrich. Samo æe se u takvom sluèaju zasebna utjelovljenja Vizije moæi meðusobno ojaèati. "Zdravi spermij mora biti spreman rtvovati se. njihov mi grubi smisao za vulgarno omoguæava reæi: "Da. normalnog r azmno avanja samo po sebi razumljivo.moramo u obzir uzeti i vjerojatnost. nego æe postati i njen krunski dokaz. Ako nije bio ni i z jednog niti iz drugog. mora biti posljedica sparivanja iznimno sliènih genetskih sastojaka. Iz prikrajka vreba idiotizam. tu an i strog. Takve obiteljske intimnosti obièno izbace na svijet mu ke i enske potomke smanjene kakvoæe." A svejedno sam i dalje opsjednut. Pregr t je anomalija. kad govorimo o ljudskoj udnji za stvaranjem èovjeka koji æe biti utjelovljenj e Vizije . mene muèi posve drugaèiji problem. A to je stoga to ga u stvari poznajem." Komu nije bilo jasno kamo Heinrich cilja? Rodoskvrnuæe je nudilo najbli u moguænost ta kvog jedinstva svrhe. Jesmo li bili u stanju osjetiti njegovo uzbuðenje? "Uskoro s e". moramo se takoðer slo iti da ivot nije uvijek spreman takav dogaðaj i ovjeriti. Osobno nisam na toj ku nji. naðite jednog k oji je zadovoljan odgovorom do kojeg je do ao."Recimo da je bli e jedna na milijun milijuna. èak i prikaza tjelesne èudovi nosti. Ne!" . Moramo priznati da plodovi rodoskvr nuæa u djetinjstvu obièno pobolijevaju i rano umiru. Jedan od njih se mora uspeti sve do jaja ca enke." "Stoga nam. Mo e ispasti kako je usklaðenost pri spaj anju bila dovoljna da bi do lo do prokreacije." Tako je govorio Heinrich Himmler. "nameæe sljedeæe pitanje. ili napadati neosvojivu kosu. ivim u uvjerenju kako Adolfa mogu razumjeti. gospodo. Ima li Nijemca koji ga ne poku ava shvatiti? A opet." "Stoga. Svakom æe se od tih spermija koji Dvorac u umi 15 plivaju jajnièkim morem. to se rijetko ljudsko biæe svejedno mora nositi s pregr t fr ustracija. Da posudim amerièki izraz. No. Moram vas neèim iznenaditi. logika nala e pretpostavku da Nadèovjek koji utjelovljuje Vizij u. No." Stajao je pred nama. brojk e se pribli avaju zapanjujuæim razmjerima kakve nalazimo u astronomiji.ruka se opet podig la . Sama je bit mu kog sj emena spremnost da se podvrgne takvoj rtvi. Prete ito se pojavljuje neusklaðenost. Moram ponoviti. "razumno govoreæi. kao to æe takva spremnost u ratu nosi ti vojnike dok æe juri ati uzbrdo. Kod rodoskvrnaca neæe dolaziti sa mo do osna ivanja kvalitetnih sklonosti. bit æe ne samo svijetao primjer da hipoteza stoj i. da bi barem jedan od njih dopro do ja jeta!" Zagledao bi se u nas. Ni jedna na milijun o bitelji nam ne mo e dati mu a i enu koji bi svojim genskim sklonostima bili blizu stv aranju èudesnog djeteta. Ili ni iz jednog. spopada me tjeskoba koja se mo e usporediti s . Èini mi se da su svi prisutni bili svjesni podteksta tih napomena. Hoæe li enkini geni odgovarati stanici spermato zoida koji se uspio do nje probiti? Ili æe se otkriti kako su geni dvaju odvojenih elemenata neuskladivi? Hoæe li se pona ati poput nezadovoljnog mu a i ene? Da.

rezultat istrage. Najspre mniji za hvatanje u ko tac s najneukusnijim pitanjima bili smo ba mi. naposljetku. upnik ga je zaveo kao "izvanbraèno". naposljetku. meduno je prekrio rukom. Narav no. Za sad. ali redovita novèana isplata. Prema toj je legendi Maria Anna Schicklgruber kod tog idova radila kao slu k inja.na a su otkriæa bila obavijena neprobojnom tajno æu. Neka se. Wald viertel je. poslat i takvo pismo bilo bi vrlo opasno. Do dokaza se moglo lako stiæi razgovor om s malobrojnim jo ivuæim enama koje su s Fuhrerom imale intimne odnose. onda su pitanja monor-hidnosti suvi na. bio poznat kao ubo nica Austrije. Odluku je donio Himmler: "Ukoliko se poka e da je na tovani voda rodoskvrnac iz prvog koljena. veæ bismo morali zata kavati i stra an skanda l. ivjela u bijednom mjesta cu imenom Strones. S vremenom se nadam . a na vlast do ao tek 1933.noænim skokom s gole litice u crnu vodu. U Posebnom odjelu IV-2a . kad je na Hitlerov radni stol stiglo pismo. u koj e joj je stizala skromna. Mogli bismo otkriti i ne to eksplozivno. To bi se u ovoj fazi moglo pokazati dostatnim. jedna je prièa stalno kru ila medu seljacima u Strone su. Kao primjer: to ako je Hitlerov djed po ocu bio i dov? 4To je bila jedna od moguænosti. èak i ako bi se pokazalo da su tetne. Godine 1837. Iako bi bilo prerano otkriti naèin na koji sam to saznao. a i kasnije. Mogu vam ponuditi potankosti koje se tièu njegovih obiteljskih korijena. to je. jedno je takvu ra njivost zamijetiti. postao Hitlerov otac. to je u tom kraju bila èesta kategorija. razumljivo. i8 Norman Mailer O kojim se. Njeni su bli nji dr ali kako n ovac alje neimenovani otac njenog djeèaka. Mladiæ koji ga j e napisao zvao se William Patrick Hitler. Tako je moralo biti. odat æu vam. Pripada li na Fiihrer skupini nesretnih i hiperaktivnih mu karaca koji imaju samo jedan te stis? Istina je da bi u pravilu. Trebali smo se vratiti najboljem obja njenju legendarne Fiihrerove Volje . tipièna kretnja ako elite za tititi jedini testis. zna kako æu u poèetku postupati oprezno i neæu iznositi ni ta vi e od onog to je tad bilo dostupno SS-u. Morali smo ivj eti sa strahom da æe odgovori koje æemo razotkriti mo da biti tako otrovni. svejedno smo se mogl i odluèiti za neistine kojima bismo u stanovni tvu poticali domoljubne osjeæaje. No. no tad je boravio u Engleskoj.kao to sam veæ obja snio . Spominjale su se "zajednièke okolnosti iz povijesti na e obitelji." (Mom ak nije i ao dalje od podcrtavanja tih rijeèi. vjerojatan nusprodukt rodoskvrnuæa u prvom koljenu. Tvrdilo se kako je tu apana u slao imuæni idov. koji je ivio u pokrajinskom gradu Grazu. no kako bis mo mogli zadr ati nadzor i nad posljedicama takvog postupka? Sto ako Hitler dozna da se nekoliko èasnika SS-a bavi. Iako se Adolf rodio tek 18 89. 1930. S druge strane.. svima nam se gadila moguænost da je djed Adolfa Hitlera po ocu mo da bio idov.. pa se morala vratiti u svoje selo. zatrudnjela. To bi ne samo pokopalo Himmlerovu tezu. Kad Dvorac u umi 17 bismo prikupili èinjenice. to æe morati dostajati. Na a je nelagoda djelomice proistjecala od glasine koje je medu nama kru ila osam godina prije. A taj je djeèak. "zajednièkim okolnostima" radilo? William Pa-trick Hitler misli o je na Fiihrerovu baku. U neæakovom pismu bilo je nazn aka ucjene. a drugo to i potvrditi. poslali su me u taj kraj... nije se moglo unaprijed znati hoæe li se svakim otkriæem moæi manipulirati. postojala je jedna posebna olakotna okolnost. dakle.Drami krvi! Uz to.) Da je po iljalac ivio u Njemaèkoj. jadnom selcu u austrijskoj pokrajini Waldviertelu. stoga. kad je odrastao. Stotinu godina poslije. Mariju Annu Schicklgruber. a ono to sam otkrio bilo je za pravo fascinantno. Maria Anna je tada. Kad je èedo donijela na kr ten je. tako reæi. kad bi ga snimali. Jedno smo se vrijeme poigravali s istragom napola aljive ali delikatne glasine. ispipavanjem njegovih genitalija? Od to g smo projekta morali odustati. " Bio je oèigledno. nakon Anschlussa 1938. Monorhidnost. Ostale su bile slièno zlokobne. da æe ugrozi ti sam Treæi Reich. rodila je sina kojem je nadjenula ime Alois. a pokazalo se kako se radi o sinu star ijeg polubrata Adolfa Hitlera. Aloisa Hitlera mlaðeg. Monorhidnost je. ipak.

veæ spomenutom Stronesu. èim ga je proèitao. katolik. o kojoj se. U pismu je obeæavao kako æe redovito plaæati za Aloisa dok ne navr i 14 godina . kancelar postao tek 1933. Mje tani su morali odlaziti do susjednog selca. Tih su godina brojni izdanci imuænih obitelji svoja prva intimna iskustva do ivljavali sa slu kinjama. isprani ljunak. Koje im nisu morale ni pribli no biti vr njakinje. Austrijsko selce u ovakvoj zabiti pravo je olièenje neu gledne bijede. Zemlja tvrda Dvorac u umi 19 poput lave. dodu e. "Vidjeli ste original?" pitao je Hitler. koje su stizale u malim ali r edovitim ratama. Frank je tvrdio kako je vidio neoborive dokaze. Tamo je. a miomiris one konjske tu se veæ jako cijenio. roðena 1795. nastojao uvuæi u u i krug oko voðe. "No. U njenoj je obitelji bilo jedanaestero djece. visokih borova. Frank je. Fiihrer je. Dok je Strones bio pun svinjskih v alova podignutih oko svake nastambe. bilo jako stalo doæi do vrijednog otkriæa o spolnim odnosima u nutar obitelji. stoga.. kako je otac bio devetnaestogo-di njak. usprkos nevjerojatno m siroma tvu roditelja. Kako nam je ispripovjedio Himmler. je r je njeno kopile. bilo p odruèje u kojem nije bilo rijetkost vidjeti seljaka kako sam vuèe plug kroz nekoliko razlièitih slojeva blata. Zemlja pak nije pogodna za poljoprivredu. Hitleru je kazao kako su mu poka zali pismo koje je napisao herr Frankenberger. Strones èak ni crkvu nije imao. imala je èetrdeset i dvije godine kad se 1837. s najv i e nekoliko desetaka kuæeraka slamnatih krovova. bez KNJI1NH-A ZELINA 20 Norman Mailer obzira na to".) Kako god. pa je mogla ivjeti s bilo kojim od svoje braæe. koju mu je povjerio njegov otac Alois. naposljetku. a njihovi roðaci Schicklgruberovi u obli njem . gdje se umske ti ine doi aju mraènim. Maria Anna je sa svojim sinom sljedeæih pet godina ivjela u j ednoj od dvije sobice kod oca. u upnoj knjizi roðenih. kraj je prekrasnih. obièna ilovaèa. grude zemlje." Frank je tad Hitlera izvijestio kako ipak jo nije u posjedu pisma.. koji se prostirao u dubokom blatu uz seoski put. da. osam godina prije. "Nagli odlazak takvog èovjeka ne mo e se ni oèekivati. Dol lersheima. Hitler je pismo. ponavljam. Pismo . godine. na gradskim se livadama moglo naæi vi e kravlje balege.kao to veæ znamo . provela i istraga. idov. to nije zvuèalo nelogièno. ni je govorilo. kal. Takvo to se dr alo mnogo po eljnijim nego da se momak iz imuæne obitelji d ru i s kurvama ili da se prerano ve e uz dragu iz skromnije obitelji. sin uspje nog trgovca koji se zvao Frankenberger." kao i . Hansu Franku je kazao kako je istina. Schicklgruberovima su pomagale da se izdr avaju. mu ko. kazao je Hitler Hansu Franku. Tih su godina Heidlerovi (koji su kasnije postali Hilterovi) ivjel i u Spitalu. objavio je. Pa se tako veæ 1930. U graðanskim se slojevima provincijskog grada poput Graza takva inicijacija dr ala razumnom praksom.skupiti hrabrost i reæi ne to vi e. Osim toga. da je njegov pravi djed roðak Marije Anne. Johann Georg Hiedler. Pa i rijeè Waldviertel se mo e doslovno prevesti kao " umska èetvrt". morao biti glasono a lo ih vijesti o trudnoæi Marije Anne. naravno. pismo je sigurno veæ i fotograf irano. Sto li je taj èovjek oèekivao?" Hitler je klimnuo glavom. Iako nam je. bilo Adolfov otac. Èovjek koji ga j e dr ao kod sebe. Uz njega su stajala dva krupna momka. potoci mulja. a neki se toga vi e ne sjeæaju. "Mogao sam ga vidjeti u njegovom uredu. rodi o Alois. To je. koji se mo e nazvati selom. smje ten sjeverno od Dunava. Vrlo je vj erojatno. nismo u toj udnji smjeli odbaciti ni idova iz Graza. Uz to je na stolu dr ao i pi tolj. otac mladiæa koji je spavao s Marij om Annom. 5Waldviertel. sin Marije Anne bio zaveden kao "Alois Schicklgruber. Tajanstvene uplate. koji se napokon odluèio o eniti je pet godina nakon to se Alois rodio." Maria Anna. u opreci sa zelenilom polja na koje se tu i tamo naiðe. "rado bih pregledao to idovljevo pis mo mojem djedu. od toga je petero veæ umrlo ."izvanbraèni. no Hans Franc k se veæ 1930. na se Adolf s tim otkriæima nije slagao. kamenje. za njega je tra io previ e. proslijedio nacistièkom odvjetniku Hansu Franku. (Himmleru tu ni ta nije smetalo. No.

U Stronesu mu je opijanje priskrbilo status legende." Jo jedna Hitlerova briga. A isto je tako i s 1938. naravno. No. Himmler je izjavio: "Frank je vrlo smion tip!" Kako mi je Heini objasnio. Hans Frank je bio samo jo jedan od odvje tnika koji su se u Munchenu motali oko na ih ljudi. Fuhreru kazao kako je jednog agenta veæ slao te da nije naðen nikakav opipljiv dokaz. 1938. godinom. Istra io sam Israelitische KulturDvorac u umi 21 gemeinde idovskog arhiva u Grazu. gdje je takav rezultat potvrðen. U gradskim se spisima pod imenom Frankenberger nije moglo naæi nikoga. Himmler me poslao u Graz. njih su dvoje bili presi roma ni da bi si mogli priu titi vlastiti dom. Johann Georg je svakako ta sredstva mogao i zapiti. KNJIGA DRUGA Adolfov otac I. Vi e nije bilo sigurno da je Maria Anna u doba kad je Aloisu bilo pet godina i dalje primala redovite isplate . jer. No. A nudi dobar uvid u Himmlera. ionako. Kasniju sam godinu ponovno spomenuo zbog jednog sitnog dogaðaja ko ji se tijekom Anschlussa odigrao u Austriji. Kako su svi bili pre zauzeti ratom. to pismo sam posjedovao. mogao je to biti kraj Hansa Franka. Hitler nije mogao znati je li ga Frank izmislio. za to bi se pijanac poput pedesetogodi njeg Johanna Georga o enio enom starom èet rdeset i sedam godina. nastojeæi za tititi Hansa Franka. Buduæi da me Himmler pripremao za ulogu bliskog pomoænika. Sad nam se Johann Nepomuk nametnuo kao izgledna moguænost. gdje sam se pomuèio istra ujuæi u stotinu godina starom arhi vu. (kad je Frank veæ postao poznat kao "Krvnik Poljske") Hitler je ponovn o postao ivèan zbog svog moguæeg idovskog djeda i naredio nam da u Graz po aljemo nekog sposobnog èovjeka. kad se rodio Alois. godinu. No. razmjeri njegovog lokanja nisu ba govorili u prilog te oriji da je on Aloisov otac. 1837. Kolièina alkohola k oju je konzumirao uistinu se kosila s pretpostavkom kako su bili ba toliko siroma n i. u ovom s luèaju Johann Nepomuk Hiedler) zamolila da djeèaka uzme k sebi i dalje se za njega b rine. ni je znaèilo da im se novac vi e nije slao. godine. To. Je li Hans Frank l agao? Prouèiv i te nalaze. idovi su iz te re gije protjerani 1496. marljiv seljak koji je imao enu i tri kæeri. Izmislio je kompromitirajuæe pismo kako bi se pribli io vodi. Frank ga je dobro slu io. koji se takoðer zvao Johann (no. povjerio mi je kako se neæe poslu iti mojim istra ivanjem iz 1938. a faksimil na drugom mjestu. bijednog mediokriteta kakvim bi ispao svatko tko se uzdigao i znad svojih moguænosti . Zahvaljujuæi uzajamnom razumijevanju. A taj se Johann Georg Hiedler nimalo nije protivio kad je Maria Anna Johannovog mlaðeg brata. iroke i ravne stra njice. Iako su ga iza leða i dalje ismijavali kao Heinija . ni je bilo idova. pa . Himmler je to Hitleru i savjetovao. Èak tristo èetrdeset i jednu godinu poslije. s petogodi njim deri tem. Nije li on mogao biti s tvarni otac? To nije bilo nemoguæe. Hmmler je. vjerojatno bilo na jednom. ali nije imao sina. Radije æe o otkriæu izvijestiti Hansa Franka. god ine. Da je Hitler poslao nekog istra iti stvari u Grazu. Nasmijali smo se istovre meno. ako ona nema dovoljno novca da se o n mo e i dalje opijati? tovi e.njegovi su osporavatelji opisivali tek vanj tinu. bio trezvenjak. vratiti u 1930. pompoznog. godine udala za Johanna Georga Hiedlera. Nitko. stvar se manje-vi e mogla staviti ad acta. jo uvijek im se nije dopu tao povratak. Je li bilo i jednog du nosnika na e vladajuæe skupine koj i nije poku avao pronaæi naèin da nekog meðu kolegama pouzdano dr i u aci? A Himmler je Fr nka sad imao u aci.nezgrapnog koraka. govorio i stinu ili. godine i Hitleru otkriti da u Grazu 1837. sad je postalo jasno to je uèinio. jer sam odmah shvatio. no odvjetnik je sigu rno bio spreman okladiti se da ni Hitler ba nije elio saznati istinu. godine na a je istraga ponudila alternative. jo uvijek smo morali naæi dovoljno dokaza kak o bismo odbacili Zidova. U vrijeme kad je bila sti gla poslanica Williama Patricka Hitlera. najgore od svega. Po to se 184Z. Neko su vrijeme morali spavati u star om dotrajalom valo-vu iz kojeg je u susjedovoj staji jela stoka. Godina 1942. ipak je od 1837. Taj je mlaði brat Johann Nepomuk pak. Buduæi da je dokum ent bio u tuðim rukama. godine udaljena i vi e od stoljeæa.bi. trebalo se iz 1938. G odine 1942.

osmislio sam . Privukao nam je pozornost . tek kad se otkrije sredstvo kojim se do nje do lo. bio rodoskvrnac. zakljuèio je Himmler. Prouèavanjem njihovog starog ba nkovnog raèuna. a zanemariti obitelj u kojoj je Maria Anna stvarno bila zaposlena . to bi Himml erovoj tezi i lo znatno u prilog. brat Marije Anne. Ipak. No. Spreman sam otk riti njegovo ime i opisati sam dogaðaj. snage kakvog voda . kako bi za titila brata. besmislen. no Heiniju sam uspio sastaviti odgovor . isprva. Toga sam se prisjetio prvog jutra po to su Smeðe ko ulje u le u Beè. svi s naoèalama bez okvira na vrhu nosa i dali im da èetkicama za zube ribaju ploènik." "Stoga bih rekao kako je taj èin posljedica neartikuliranog. no prekinula mi je iz laganje o tome kako sam doznao tko je u stvari bio Aloisov otac. to n e! Potom sam zakljuèio i kako je Maria Anna ocu i majci mogla kazati da joj novac a lje idov.idovi sigurno znaju kako ne to treba prouèiti . ali ipak instinktivno g razumijevanja kojim na njemaèki narod raspola e. Fo tografije dogaðaja pojavile su se na naslovnicama mnogih listova u Europi i Americ i. mlada ena koja æe post ati Aloisova treæa supruga i majka Adolfa Hitlera." Ta nam anegdota mo e biti korisna za razumijevanje Himmlera. uglednih zanimanja. 'Ribajte tim èetkicama'." Zastao je. taj proizvod potom i prihvatiti. vele na i ulièn i fakini. ako je Maria Anna Aloisa zaèela s Johannom Ne-pomukom.to je obja njenje za to s rojni idovi tako uspje ni. Kad sam se vratio s informacijom da idov iz Graza nije postojao. ba to svakog dana i radite. Trudnoæa se kod neudane slu kinje mogla prihvatiti. predlo io sam da i stragu usmjerimo prema postupcima onog brata Marije Anne Schicklgruber koji je i pak bio dovoljno sposoban iskopati se iz blata Stronesa i kao trgovaèki putnik zar aditi ne to novca. Ipak. a ne sam Adolf. naèin na koji sam do nje do ao neæu otkriti. "Kod dobrog dijela na ih ljudi postoji neobièan. to bi svejedno bio korak dalje od Himmlerovog pravog cilja. u svakoj zemlji u kojoj su se naselili. otpustile su je kad su je uhvatile u nekoliko sitnih kr aða. budu li se zalagali vi e od rase koja ih je primil a. a ja bih rekao i skriven osjeæaj ma nje vrijednosti. bude li moj konaèan p roizvod i ao u prilog njegovim teorijama. Nakon to sam dobro promislio.ili sam barem tako mislio . odluèio sluèaj temeljiti na njemu. marljivog mlaðeg brata? Iako bi trgovaèki putnik. prije nego to sam tu pekulaciju prenio Himmleru. Jer je Klara Poelzl. Znatno.udovicu s dvije kæeri. Dr e kako su se Zidovi na neki zadatak u stanju bolje usredotoèiti od veæine nas . Èinjenica to postaje.t ipovi iz pivnice. U toj s u se prigodi sredstva koja stoje na raspolaganju Odjelu IV-2a pokazala nedostatn im. Svima n am je poznato kako takvi postupci srozavaju moral mnogih na ih najboljih ljudi. istovremeno bila unuka Johanna . "neæu brzati s osudom postupaka tih niskorangiranih nacista. tovi e. 'jer vi Zidovi. no gubitak nekoliko novèiæa.' Stoga. jer bi pretpostavka onda bila kako je otac Alois. no svjestan sam da æe nekim èitateljima iæi na iv ce to æu otkriæa podastrijeti bez navoðenja izvora. rekli bi neki.èak ni Hitler. Kod njega je bilo najbolje to je redovito obilazio Graz pa sam s e. ili vodi samo u beskrajni niz proturjeènosti. postalo je jasno da Maria Anna od tih dama nikad nije primala doda tna novèana sredstva. V a a virtuozna znanost ne vodi nikamo. Budimo stoga zasad zadovoljni zakljuècima istrage koji su Him-mleru predoèeni 1938. zasad. predstavljao sluèaj rodoskv rnuæa prima facie.priveli su skupinu Zidova srednjih go dina i staraca. kad bolje promislim". "To je bila vrlo skupa zabava i drag o mi je da nitko od na ih esesovaca nije bio upleten u ne to tako neotesano. Dvorac u umi 2-7 Za to za prijenosnika sjemena ne bismo uzeli Johanna Nepomuka Hied-lera. I ja se s time sla em. Sutradan se Himmler obratio nekolicini nas. ako nema neku plemenitu svrhu. nije dublje od njega vjerovao u filozofska naèela nacizma. bili toga svjesni ili ne. S druge strane. ne bi bilo dobro da sasvim od bacimo primitivne nagone koje je taj èin razotkrio.alternativu koja je vi e obeæavala. Esesovci su se smijali nad tim prizorom. trbuha nadutih od piva . Time bi ih pouzdano navela na pogre an trag. Ti ljudi èvrsto dr e 26 Norman Mailer kako æe naposljetku osvojiti sve. m ogu reæi da se radilo o uspje nom ismijavanju.znao sam kako æe. To æe u Beèu sigurno potaknuti neobuzdano pona anje. Zidovima su eljeli poruèiti kako je r ad.

pa nikad ne bi uni tavao vlastiti dom. Alois i Klara. Stoga ju je naveo da roditeljima ka e kako novac prima iz Graza. Himmleru je sinulo otkriæe. jer je Nez8 Norman Mailer pomuk na svojoj njivi morao jo te e raditi kako bi zaradio dodatne krune. blesane! .Nepomuka. Bio je èovjek na svom mjestu. Nepomuk je predlo io da umjesto njega. "Ovo je". koji su se rodili prije nego t o je na pijanac. nagnuo su unatrag i polagano izdahnuo. zaèeli su na eg Fiihrera." (Volju pi em velikim poèe tnim slovom jer je tu rijeè izgovarao s velikim po tovanjem. Georga je moguænost da trudom mlaðeg brata financira svoju neumjerenost èinila iznimno zadovolj nim. Na taj sam naèin uspio od Adolfa Hitlera napraviti Rodoskvrnca prvo g stupnja iz prvog koljena. ima mnogo elemenata koje s pravom mo emo naz vati zlim. Kao da iz pl uæa mora izbaciti sav grje ni duh. uèv r æivani nara tajima. Nepomuk je ivio u Spitalu i sluèajno je ba boravio u Stronesu. Johann Nepomuk. godine umro. bile suvi e zastarjele da bi mogle biti potvrda mog prikaza. Rekla mu je kako joj je poni avajuæe izlaziti pred ene u Stronesu. Veze su. pa je svojih sat vremena s M arijom Annom proveo na sijenu. ali ne previ e." U tom je trenutku sklopio oèi. Nepomuku je kazala kako æe morati priznati to je posrijedi. izgledni ishodi kod Rodoskvrnaca prvo g stupnja je rana smrt i ozbiljne deformacije. Maria Anna je eljela mu a spremnog priznati da je Aloisov ota c. Moj je zavr ni scenarij i mao i primjesu putenosti: ustvrdio sam kako su Maria Anna Schicklgruber i Johann Nepomuk Hiedler Aloisa zaèeli onog dana kad je ona iz Graza do la u posjet. Kad se napokon udala. trijumfalno su se preobrazili u njegove trancendentalne vrline. Dodatno sam je uljep ao izmi ljenim razgovorima s mal obrojnim stanovnicima Stronesa u dubokoj starosti. Georg se Marijom Annom o enio zbog njene hranarine. Genij i Volja. znao sam kako ga Heiniju jo malo i uljep ati.tim mu je bilo va nije da od sebe ne pr avi budalu priznajuæi to deri te. Posreæio nam se trijumfalan ishod. ali sasvim sigurno nije i rogonja. preuzima odgovornost za red ovne uplate za buduæe èedo. bio je spreman sluèaj razmotriti i s gledi ta Marije Anne. Nepomuk brata nije volio. Johann Georg Hiedler. Preuvelièao sam. èak i u'-p rvom koljenu. Otkrio sam obiteljsku pro lost u kojoj u Fuhrerovom rodoslovu nije bilo Zidova. kad se bolje p romotre. Ona je na licu mjesta ostala trudna. Kao to èesto istièem. Johann Nepomuk je volio svoju enu i svoje tri kæeri . Ako je u brojnim pijankama uspio pokojeg od svojih drugova u piæu i izvije stiti za to se o enio . to im je osiguralo uvjerljivost. no. no pijancu je novi izvor novca i la kucavica. jer se nije radilo o uobièajenom dogaðaju. Pa je ona potom svojoj obitelji doista i rekla kako joj novac svakog mjeseca sti e iz Graza.zbog novca. Opet. kao ni on njega. Osjetila sam!" Kako je moj scenarij obja njavao. za koje su svi znali da nije njegovo. "krunski dokaz nevjerojatne hrabro sti i snage na eg Fiihrera. no Himmleru su se rezultati svidjeli. 1857. Nepomuk tu v ijest nije mogao dovesti u pitanje. U takvim sluèajev ima je za uspjeh uistinu potrebno imati Fiihrerovu Volju. proistj eèu iz rijetkog J osna ivanja kakvo nastaje kod Rodoskvrnaca prvog stupnja. a on. kazao je. Èak je moguæe da se najgori Dvorac u umi 2-9 od tih duhova okupljaju oko prisutnosti koju smo u pro lim vremenima zvali Sotonom . a saznanje da je isplaæuje Nepomuk ga je èinilo zadovoljnim. onda mu je Klara morala biti neæakinja! Ujak i neæakinja. To mu je i rekla.) "Vjerujem da u svijetu tajanstvenih duhova koji nas okru uju. no Fiihrer je jo jednom pokazao iz dr ljivost bez premca. dr eæi za ruku petogodi njaka svaki put kad prekoraèi svoj prag. èim je do la do daha: "Napravio si mi dijete. "no pojave bliskog rodoskvrnuæa istinski su pogibeljne. tovi e. Zlim duhom nije bio siroma an. Neka kopile to i ostane! Tu sam legendu iznio Himmleru. ulogu supru nika odigra njegov stariji brat G eorg. iako nitko nije vidio nikakvih omotnica. spusti o je glas. Mo e on biti p ijanac i propalica. zar je mogla biti zadovoljna? Kad je pro lo pet godina. Mogu se zakleti. Pravi bjesomuènik ispunjen neuspjehom. Maria Anna je pristala na takav polo aj. a otac i majka bili su u jak i neæakinja. "O ovome neæu vi e nikad s tobom razgovarati". no Georg ju je hitro izvijestio da se petlja u stvari koje se tièu njegove osob ne èasti. Takav bi prikaz bio dobro p rimljen. Zemljoradnièki geni na eg Fiihrera. jedinstvene crte njegovog karaktera. Ako je Alois bio Nepomukov sin.

nije m ogla zanemariti razoèaranje koje bi se u njegovom pogledu pojavilo svaki put kad b i mu rodila ensko dijete. Uskoro æu vam moæi ponuditi mno tvo pojedi osti o toj vezi. Svojom je novom obitelji bio za dovoljan. Seljaka su èak mogli smatrati i dobros tojeæim . pak. koja bi mogla iskrsnuti u svakodnevnom poslu. Nisam irio la nu legendu. lijepo je pjevao. Iako ga duga razdoblja ti ine potkraj popodneva nisu ispunja vala spokojem. a tek na samom kraju i krvnik. Ta je nesretna majka preminula 1 847. deset godina nakon Aloisovog roðenja. njegovom enom i tri kæeri obitelji Hiedler u Spitalu. èesto bi pomislila kako je s devetnaest godina bila zdrava. pa je Mariju Annu gotovo i zaboravio. Usporedni uzrok bila je srd ba. Svima je vjerojatno vi e godilo u kuæi konaèno imati i mu ko. da mu se onih najboljih dana èinilo kako èuje zemljin apat. 2. pokazao je i volju za rad u polj u. Mo da neæe uvijek biti na raspolaganju kako bi rije io svaku nep redvidljivu te koæu. U nju æu unije ti misli Johanna Nepomuka. Johann Nepomuk je pak svoj posao toliko volio. uznemir ujuæoj. Nakon to je ona usahnula. Johanna. D a. Bu duæi da se nikad nije zamarao posjetiti Nepomuka ili Aloisa.barem u vlastitom naselju. gotovi. No sad ju je. u dobi od pedeset i dvije godine. djevojèice. Spital nije bio tek zaselak nego pravo selo. U Spitalu ih je takvih bila nekolicina. stoka stopili u stvorenje koje je odgovaralo zahtjevnoj eni. ne samo to je Aloisu bila supruga. Johann Nepomuk Hiedler uistinu je b io taj koji je slao novac." Himmler nije ni znao da se ono to je kazao moglo mirne du e uveæati na kvadrat. po to je tri desetlj eæa propatila prokleta izgubljenim oèekivanjima. a pri je svih Johann Nepomuk. Bio je zgodan. Uzrok smrti je dijagnosticiran kao "tuberkuloza izazvana vodom u grudima". Dodatan ironijski obrat unutar obrata bila je èinjenica da je Adolf Hilter ne samo bio Ro doskvrnac prvog stupnja iz prvog koljena. do kojeg iz Stronesa ima d osta hoda. pa kako bi takav Zli mogao a da ne u di izopaèiti iznimne sposobnosti koje je stvorilo udvostruèavanje Bogom danih gena? Tim je veæa snaga herr Hitlera.. Supruga Eva bila je dobra domaæica. Prièa koju sam slo io na temelju èinjen ca na granici uvjerljivosti. radilo se o ironiènom obratu. smrdljivoj. Kad je narastao. staje . galopirajuæo m su icom od koje je oboljela nakon to je svoje dvije zadnje zime spavala u valovu za stoku. ivio je s Jo-hannom Nepomuko m. Ako je i sumnjala kako bi Nepomuk djeèaku mogao biti ne to vi e od strica. veæ i omiljeni lijek. svakako æe eljeti posvetiti veliku pozornos t jednom Rodoskvrncu visoke razine. a Alois Schicklgruber bio mu je tajno dijete. Pred kraj ivota. Oti ao je za samo jedan dan. Takvo utjelovljenje. glasa èiju su ljepotu hvalili dok je bila solistica u upnom zboru u Dollersheimu. koju je G eorg unosio u njihove povremene sno aje. sipljivoj. Johann Nepomuk neko je vrijeme èak razmi ljao da gospodarstvo ostavi njemu. veæ je bio i zaèet u samom sredi tu rodoskvr nuæa. On je pak. uspio 3° Norman Mailer nad ivjeti opæe uvjerenje kako ga èeka rana smrt. pohlepnoj. Walpurga i Josefa. suoèen sa samim Vragom. kao i mnogi pijanci prije njeg a. Kako bih svoje obeæanje mogao i ispuniti. pa s u se siroma ni i imuæniji tu veæ pomalo dijelili. èak i Eva. tad u dobi od dvanaest. bila je to praktièna ena.Alois je bio dijete . koja je postala Aloisova treæa ena i majka Adolfa Hitlera . Alois nije pretjerano patio ni kad je izgubio majku. nikom nije nedostajao . deset i osam godina. ba kao kakav romanopisac stare kole. veæ i kæi. ispala je toènom. malu ili veliku. A Aloisa su tako voljeli! Volio ga je otac. gipkog tijela. potrebitoj. a Alois je dotad veæ napunio dvadeset godina i radio je u Beèu. bile odu evljene to su dobile petogodi njeg brata i ra do su ga primile u svoju sobu. Neæakinja Klara Poelzl. do veèeri bi mu u snove do la prikaza. U poèetku su Ne-pomukove kæeri. Probud io bi se svjestan da Aloisu gospodarstvo neæe nikad ostaviti . Bila je i vrlo praktièna ena. no dj eèaka mjesto nije dr alo. Uistinu. Piæe mu nije bilo samo du manin. koja od njega uvijek zna izvuæi jo . a kao i majka. Nazvali su to apopleksijom. a ukljuèit æu i osjeæaje Aloisove tri supruge i njegove djece. Ustvrdio bih kako je on u stvari uspio èvrsto se dr at i svoje Vizije. nastavio je ivjeti jo deset godina. ukoliko postoji. S Marijom Annom Schicklgruber smo. kao i teorije njegovog izvanbraènog sina Aloisa Hitlera . ispunjavala dodatna srd ba. ovo æu sjeæanje sad morati pro iriti i zapoèeti s izno enjem obiteljske povijesti. Sva bi se njegova polja.

veæ poput suncem obasjane Madone. Svojim je kæerima eljela lijepu buduænost. Bio je spreman na mirovinu. sama je. a kad bi se i ispovjedio.a upnik mu je uzvratio pitan jem koliko je puta tako zgrije io. Johanna Nepomuka je morio jad kakav èovjeku ok o vrata visi poput te kog utega. Josef Rome-der. Morao je. Kod sva kog bi od osam meða a na meði to ponovio. da Bog da radio pod crnim nebom. Kad je na sijenu zatekao . koju je prije vidio na vitraju u spit alskoj crkvi. jer ga je Johann Nepomuk tri godine prije otjerao. onog popodneva kad je zaèet Alois. Ta mu je slika nepogre ivo uveæavala osjeæaj dubine grijeha. Takav bi dar razbj esnio njegovu enu. Johann Nepomuk bi se kasnije zadovoljio time to bi istom upniku povremeno priznao kako i dalje ima bludne misli o kobili. Oèe!" "Kad je to bilo? Koliko je od toga pro lo vremena?" "Mjeseci su pro li. ali da pozorno izbjegava provesti ih u d jelo. To mu je bilo dovoljno da se ne ispovijeda preèesto. Walpurgi je veæ bila dvadeset i jedna godina. Od nje. Tog se velièanstvenog ljubavnog èina s Marij om Annom Schicklgruber zauvijek sjeæao. No. Pregovori su bili tako dugi i uèljivi. Za pokoru ti odreðujem pet stotina Oèena a i pet stot ina Zdravomarija. Nepomuk je naposljetku darovao svoju najplodniju ze mlju. U ivotu je bio samo s dvije ene. i njemu nije nimalo izgledala kao obièna seoska cura. gruba i gologuza u sijenu. iako je bila podjednako smrtni grijeh kao i pre ljub ili rodoskvrnuæe. to mu je bilo jasno. to ga je navelo da se sjeti jedne druge staje u kojoj se sam na ao na sijenu s Marijom Annom." upnik je bio srednjih godina i malo toga od seljaka veæ nije bio èuo. a svejedno nije htio prestati u vitraju nazirat i lice Marije Anne. ali nesretnog seljaka prezimena Poelzl. od meðe do mede. "Ponizio si se kao Bo je dijete". Najstarija s e kæi Johanna udala prva i dobila tek komadiæ zemlje. Kad je na red do ao miraz za drugu kæi. naposljetku. nikad. a Maria je bila druga. usvojenog sina Aloisa sad nije bilo tu. Stoga je sa svojom slu bom nastavio bez daljnjih pitanja. jednom malenom djeèaku. bole ljivoj djevojci za koju se èinilo kako je ne bi s metalo ostati usidjelicom.ene koju je sanjao. ostavilo tek skroman komad. odluèio je praviti se kako je njegov iskaz isti nit. bio je sna an moma k s bogatog gazdinstva u Ober-Windhagu. Nepomuk je govorio: "Ako bilo kad iz voænjaka tog èovjeka uzme i jedan plod.ne vodi se ljubav s velikim konjem tek tako! . no Johann je Nepomuk Hiedler zbog Aloiso ve stalne odsutnosti pro ivljavao pravu ljubavnu agoniju. A njegovog voljenog. ivio je kao bogohulnik. za tu bi prigodu izmislio druge velike grijehe. Dvorac u umi 3i Kako su godine prolazile. Bez obzira na to. kad mu je bilo trinaest godina. a pregovori o iznosu Wal purginog miraza bili su te ki. nije moglo bit i potomstva. susjednom selu. to inaèe nikad nije ni po ku ao . marljivog. kuæica u voænjaku bila im je dostatna. njemu èinila manjim zlom. jer se bestijalna sodomija. koliko mu je nedostajao Alois. a Walpurgi osamnaest. odluèi la udati se za siromaha. Nepomuk je svog novog zeta proveo imanjem. naposljetku. 32Norman Mailer Jednom je èak ispovjedio sno aj s kobilom na svom gazdinstvu." Potom bi Josefa Romedera lupio po glavi. Nije mu toliko bilo ao predati vlasni tvo nad gazdin stvom. pa j e Nepomuk morao biti dare ljiviji. Otkrio ih je u hambaru u staji. makar i onaj koji je pao na zemlju. a gazdinstvo mo da neæe dos ajati za vi e od dva dobra miraza. a poto m pljuvaèku i spermu utrljao u kosu djeèaku ispred sebe. mislim da je vi e mjeseci pro lo. kazao je Nepomuku. "Samo jednom. Sebi i Evi ostavio je zgo dnu malu kolibu u voænjaku koji je granièio sa sad veæ Romederovim posjedom. To je treæoj kæeri Josephi. oko tih su se miraza pojavile nove pote koæe. Time je rije io problem ispovijedi." "I kako se sad osjeæa kad radi s tom ivotinjom? Osjeæa li slièan poriv?" "Ne." To je bila ista pokora koju je upnik istog jutra veæ bio dao kolarcu to se poèastio pot ajnom masturbacijom u razredu zasliniv i si dlan (èin izveden vrlo potajno!). Moguæi mlado enja. No. pa je osjetio d a mu Nepomuk la e. Povrijedio si nevinu ivotinju. "poèinio si ozbiljan grijeh po ud e. Stidim se. da je sama sveèanost prijenosa vlasni tva nad zemljom ispala podjednak o va an dogaðaj kao i netom zavr eno vjenèanje. zastav i pred svakom ozn akom koja je njegovo polje dijelilo od susjednog. Stoga je odustao od te zamisli.

Glavom bi mu pro la misao kako b i. nije upoznao nikakvu mladu kitnièarku. a za dostizanje tog polo aja obièno je trebalo deset godina. N epomuka gnjavila da Walpurgi dopusti da se nedjeljom eæe s prijateljicom. to je bio velik udarac obitel ji. Brak te mlade ene s Romederom. Johannu Nepomuku nije trebalo dugo da shvati kako je pozvav i Aloisa u posjet te ko pogrije io." Tog bi dana kad je s Romederom obilazio mede. No. jer je Walpurga. Znao je da je djeèak a u tom trenutku izgubio. Stoga ga je udarao jaèe. udala u dobi od osamnaest godina i svom je mu u Johannu Poelzlu. A glup sigurno nije bio. "Njih æe dvije odlutati u umu. I s pripadajuæom inteligencijom. O svom je napredovanju vi e puta pisao Johannu Nepomuku i 1858. jer bi se za takvo to morao roditi u odgova rajuæoj obitelji. obuæa i du a potj od istog zadivljujuæeg izvora. Na zaprepa tenje preostalih ena u obitelji. Ranije mu je veliko zadovoljstvo bila igra s posestrama. makar je na èednost svojih kæeri pazila poput narednika koji na smotri provjerava ispravnost odora svojeg voda. Brak æe se zasnovati na la ima. Sad je slu io mladiæe koji su se dr ali kao da im tijelo. koji nije bio vi i od èina kaplara. da bi ujutro veæ bio u koèiji za Beè. pa su ga primili u radn ju u kojoj su izraðivali èizme za èasnike. odlièja. Alois je mnogo mogao nauèiti gledajuæi ih kako su samo pouzdani oko osobnog izgleda.obitelji se njegovo dr anje uèinilo autoritativnim. nije ni morao. nakon to je pet godina proveo kod postolara.provesti ga u pristojnoj odori. odnosn o. no donio mu je dojmljivu odoru. Obo a vao je mlade ene. Bio je preumoran da bi pazio na Aloisa. Nije mogao postati konjanièki èasnik. predao j e austrijskom Ministarstvu financija molbu za mjesto na Carini. Alois je t e veèeri poslan u susjedovu kuæu. a on je potjecao iz sredine u kojoj se vi e znalo o navikama svinj a. Umrla je Nepomukova najmlaða kæi Josefa. je naposljetku sti gao i odgovor. Sljedeæih se pet godina uspeo do polo aja Finanztvache Oberaufsehera (vi eg nadg lednika u financijskoj policiji). to dr a esno mlado lice. Jo je u ranoj dobi shva tio to eli u ivotu .sina i kæi. Alois nije te io nedos ti nom. A Eva je ipak. razderav i si ko ulju. To bi bilo svetogrðe prema zemlji. to je znao samo Nepomuk. kazao bi Nepomuk. na oèev zahtjev. Zbog toga se na susjedovu zemlju ne smije stupiti. pa bi mladi parovi iz najvi eg stale a u taj duæan dolazili ruku pod ruku. koji ju je obièno neprestano dr ao u drugom stanju. U Spit alu od njega nije bilo boljeg kandidata za dru tveni uspon. pa je tu zamisao naslijedila druga. sedam godina starija od A loisa. no Nepomuk je sad veæ bio poguren kao povijeno drvo koje je predugo bilo izlo eno prejakom vjetru. Kako je samo Nepomuk oplakivao sinovljevu odsutnost! 3Alois se u Beèu dobro sna ao. Dvorac u umi 33 "Ne mo e". ako bi se upoznao s mladom kitnièarkom. s ljedeæe tri godine ostala kod kuæe. no taj je san premetao po glavi jer su ga poticale prekrasne dame. Sljedeæe se godine vratio u Spital. svaki put kad bi udario novog mu a s voje kæeri. mogli zajedno otvoriti trgovinu. stasa koji izaziva divljenje. Momci æe otiæi za njima. 34 Norman Mailer U dobi od osamnaest godina. osjetio kako ga ste e oko srca. posljednjih jedanaest godina bila vjerna. s polusestrama. No. Kakvu je svom novom zetu samo èinio neprav du. odore. u potrazi za izvr snim èizmama i elegantnim e irima. u jedno je bio siguran . kojem nije prethod ilo udvaranje. gdje su ga i pri mili. Zamijetio je kako se ti mu karci opu teno ophode s pre krasno odjevenim damama koje prate. Godinama je to bila jedina poslovna zamisao kojom se bavio. doimajuæi se nekako neobièno visok za èovjeka srednj eg rasta . Èak se doimao kao èovjek dobrog roda. Nepomuk Evi ni ta nije rekao. .u Beèu si je mogao osigurati udoban ivot. nego o izboru mirisa koje bi èovjek trebao nanijeti na rupèiæ. bol ja. enski e iri bili su tako fine izrade. toga je bio svjestan. morat æe otiæi. Zbog Josefine smrti na srcu mu je le ala rana kao da su g a udarili sjekirom. a Nepomuk je natuknuo kako bi mu bilo drago da Alois dode u posjet. naroèit o ako ste u dr avnu slu bu u li bez ikakvih veza. morao se dogovoriti. no. plakao je poput biblijskog oca. Najsjajnije svjetlo gotovo svakog njegovog dana. Imao je dobro i pristalo lice. Nedjeljom bi rijetko propustio pogledati nji hovu promenadu. A to je i mogao uèiniti? Njegova se najstarija kæi Johanna.

za koju se is postavilo da je bila i posljednja. selio dvanaest puta. Do 1875. K ad bi se izredale sve dostupne ene. mo da za vrije me tog posjeta ne bi ni vodio ljubav s Johannom. jo j edno. d ok je udovica veæ navr ila pedesetu. makar mu je na umu tad bila karijera. Kako je nauèio uoèiti va nost dru tvenog statusa koji se pridaje svakoj eni koja se izdaje za damu . koje mu je stiglo usred stroge pripreme za ispit nako n kojeg bi postao Finanzivache Respizient. On joj je nekad bio ljubimac. Dvorac u umi 35 No ovom se prigodom dogodilo i ne to vi e. a godinu prije i s najmlaðom. a takvo je stanje. nikad se nije odricao svoje izrazite sklonost i drugom spolu. A kad se Klara rodila. kad se u dobi od trideset i tri godine uspeo na polo aj carinskog referenta naplate. a imala je i prihvatljiv miraz. a crte lica ogrubjele od raðanja estero djece. punom te inom i va no æu svoje titule: "Èinovnik prve klase Carske carine. a on ga je mn ogo puta proèitao.Nekoæ je bila ugodne vanj tine. pa je zaèeta Klara Poelzl. kad im je stigao u kuæu. ponosna zbog znaèajnog dogaðaj a (iako se nije potpisala). ali je bila kæi du nosnika u Habsbur kom duhanskom monopolu . dok se jedno m. "S/e ist hier". da nije davne pro losti to naprav io s Walpurgom. Mo da nije bila zgodna. u Linzergasse. U Braunauu se. to je najvi i polo aj do kojeg se mogao us peti kao ni i carinski slu benik. Za mladiæa tako oskudne naobrazbe.njegovo je zanimanje ipak podrazumijevalo stanovitu vje tinu u tome . o enio se udovicom.koliko se mu karaca mo e pohvaliti da je tako blisko upoznao tri sestre ? A svoja postignuæa u tim poslima ocjenjivao je prema postignuæima drugih ni ih slu benik a Financijskog nadzora. Tijelo nije tek reagiralo. Njemu je bilo tek trideset est godina. Johanna oko toga uopæe nije dvoji la. Josefom. napisala je Johanna. mogao ju je po tivati. pa se nije dogodilo ni ta. Johanna je svojedobno bila vedrog duha. od kojih je tad ivo bilo jo samo dvoje. godinama ga je èupala za kosu i ljubila u obraz. A on se toga pridr avao u potpunosti. napravio dijete. Uopæe ga nije smetalo to te ene nisu bile dovoljno 36 Norman Mailer elegantne da bi etale s konjanièkim èasnicima. nisu poèeli zajedno valjati po s ijenu u taglju." Tijekom cijelog razdoblja u kojem se uspinjao do najvi eg slu benog polo aja koji je d ostupan èovjeku njegovog podrijetla. kad bi ga stavila spavati u svoj krevet. a reèenica "ona je tu" zauzela je svoje mjesto u stra ar nici njegovog srca. manje je morao strepiti zbog sitni h privatnih u itaka. bez obzira na to kamo ga rasporedili. kako je naposljetku zakljuèio. bila i najdra a (a i prva). Kad mu se ukazala prva prilika. Ka o petogodi njaka ga je uvijek milovala. Ubrzo bi. Tijekom èetrd setogodi nje karijere prebivali te je èesto mijenjao. "Nikad se prij e nisam tako osjeæala". o ivjelo kad je ugledala Aloisa. Alois je nastavio oèevu tradiciju apokaliptiènih odnosa na sijenu taglja.bez ikakve dvojbe . kazala mu je kad su bili gotovi. odsjedao u gostionici. Svaki put kad bi joj suprug. Zbog toga nije bio usredotoèen na dogaðaje u Spitalu. odavno naru eno. Najva nije je naèelo austrijske birokracije bilo obavljati svoj posa o. No. na dr avnim dokum entima. Sad su joj i noge i ruke bile oguljene. primjerice. No. zahvaljujuæi samopouz danju. sadr aj pisma mu je na pameti bio godinama. a do 1870. slijedilo osvajanje slabo branjenih tvrðava kuharica i sobarica u prenoæi tu. a to je èovjek uèinkovitije izvr avao svoje zadaæe. no.svojim odabirom nije bio nezadovoljan. I lo im . Jo hanna mu je poslala pismo. isposta ve eljeznièki terminal Simbach u Bavarskoj. Ovaj put nije bilo nikakve dvojbe. pretvarajuæi se da se hrvaju. na stanu u Braunau. postao je carinski inspektor pa se potpisivao. pa mu se èinilo da sebi duguje i preost alu sestru . P rije nego to je oti ao. Johann Poelzl. kad je njemu bilo osam a njoj petnaest godina. U pismu su bile samo tri rijeèi (tri rijeèi za koje je Johanna bila sigurna kako æe ih ispravno napisati). toga bi istog èas a postala svjesna.dok su mu sobarice i kuh arice bile zahvalne na pa nji i kad bi ih ostavio nisu radile scene. suvi e naporne . Ni najmanje! Elegantne su ene. A uspjelo mu je za èetiri godine dobiti i novo promaknuæe. U stvari. Tih je godina. napredovao je zadivljuj uæim tempom. njemu je tad bilo samo osam godin a. obièno bi se preselio u veæe prenoæi te. Godine 1873. koja mu je. Bila je iz dobre obite lji. koji je bio zaslu an za dio prihoda krune. kad mu je bilo dvanaest godina.

veæ je nali kovao samom Franji Josipu! Izgledao je kao vjerna kopija cara. to se protegnulo na gotovo èetir i sata vo nje uskim. a potom i jo nekoliko kilometara do Dollersheima. u vrijeme Anna Marijine smrti nije mogao biti stariji od pet godina. Pomislio je da Alois ocem eli pr oglasiti njega. Majka je govorila isto.jer starci. Anna Glassl-Hoerer. ali jo bez pretjeranog blata. Bio je to on. Jedan od njih. No.u Hiedler ! . kolnim putem. kakvo bi se oèekiv alo na listopadski dan. ne mo e priznati da je A loisov otac. bila udana. sve bi ona bila isprièala je dnom petogodi njaku! tovi e. dr ali su slu kinju. Romeder i dva svjedoka koje su doveli iz Stronesa. s preprekama od mnogobrojnih slomlj enih grana i pokojeg i èupanog stabla.ni ravnatelj najvi e dr a ne kole u Braunauu nije zaraðivao vi e. (Da je bilo blata. Otputovao je iz Braunaua preko Weitre do Spitala. nalik vratima kakvog dvor ca. Kako se uspinjao na vi i polo aj. Ka d mu je Alois kazao da prezime eli promijeniti kako bi se morao zvati . Zbog tako dvojbenog sluèa . sna ne vilice. A potom se . veæ je mjesto upra njeno. kako bi izvidio eli li mu Johan n Nepomuk pomoæi. jer se on o enio Marijom Annom. naporan rad i carski lik. njegovo mu se prezime nije nikad sviðalo. U posljednji je tren shvatio da Alois moli da se njegovim ocem proglasi Johann Georg. Do tog je preokreta do lo nakon kakve dvije godine braka. lice mu je bilo prodorno. u javnos ti dr i ocem. Alois. Podreðenima na Carini nalo io je da m u se uvijek obraæaju njegovom punom titulom. Johann Georg je odavno preminuo. svaki dan morala nositi s prezimenom Schicklgr uber. svom oc u) da na oèevoj strani svog rodoslovlja takve osobe nema. Svi su se skupili radi stvari koju su sad morali obaviti. usitn jenog stasa. ali svejedno ba onaj upnik koji ga je prekorio zbog opæenja s kobilinom vulvom. s pravnog gledi ta.Johann Nepomuk je od stida ostao kao oparen. Johanna Nepomuka. nije bio protiv. a Anna Glassl mo da i nije nu no bila u krivu kad je ocijenila kako se Dvorac u umi 37 njegova karijera. ostali su dokument potpisali s tri kri iæa. putovanje se moglo protegnuti na osam sati. sad veæ vrlo star sveæenik. Pa njegova je ma jka. uskoro su poèeli dominirati licem. poèeo se i gojiti. a na dvorogom je e iru sad smio nositi elegantni slu beni ukrasni vez. Ona je njega pak sasvim prestala po tovati kad je priznao (veæ umo ran od izmi ljanja prièa o izma tanom i pomalo bajkovitom herr Schicklgruberu. Naposljetku. Starac je sad veæ bio navr io sedamdesetu i pogre no ga je razumio. Ne samo da je sad izgledao kao carinski slu benik kod Habsburgovaca. N epomuk. Prisjeæanje je bilo zajednièko. Naravno. Sad je veæ primao zavidnu plaæu . no sad. tako mu se poveæ vao broj zlatnih ukrasa i pozlaæene dugmadi na odori. zet Romeder. kad je to pitanje pokre nula Anna Glassl. moglo zakonito iskoristiti za predlo eni èin. Kazali su kako su poznavali Georga Hiedlera te da je on "u njihovoj prisutnosti i vi ekratno" prizn ao da je otac tog djeteta. Na to su prisegnuli.je dobro. na enin je poticaj obrijao brkove i na oba obraza pustio zaliske. naposljetku. Jo mu je malo trebalo da shvati kako se jedino Georga. Kak o ih je pomno ureðivao. Alois mora postati zakonito dijete. iako je uspje na.na Aloisa razbjesnio. u trenu mogu prijeæi iz jedne krajnje emocije u drugu . malo toga bilo u redu. izgovor nije uspio ni izustiti. Johann Nepomuk se na ao licem u lice sa stanovitim upnik om kojeg se nimalo nije elio sjetiti. Kako je Alois jedini medu njima bio pismen. Uz sve to. krivudavim. Ubrzo nak on vjenèanja. kad je otkrio da je i ona siroèe. iako ni jedan od njih dvojice to izrazom lica nije d ao naslutiti. Njegov vlastiti sin nije elio da se njega. u meðuvremenu sasvim prestala sviðati. Njegovih se brkova ne bi postidio ni maðarsk i plemiæ. s dvije udan e kæeri na koje mora misliti (a enu Evu da ni ne spominje!). Romederom i dvo jicom susjeda koji su pristali biti svjedocima cijeli put od Spitala do Stronesa . a na licu su mu s e odra avali du nost. usvojeno dijete. Za to to onda ne bi znaèilo da mu je Johann Georg Hied ler otac? Alois je znao kako to nije vjerojatno. upniku je bilo jasno da je tu. Ruka se s vakog svjedoka tresla od priliène bogobojaznosti dok su 3« Norman Mailer se redom potpisivali kri iæima. kao i djevojèice.) Nakon to su stigli. Ona je tad zapoèela kampanju. Zapre nim je kolima koja su vukla dva stara konja pre ao s Aloi-som. Njegova mu se ena. Veæ se spremio prosvjedovati da nakon toliko vremena.

Poel zl je imao sive. upnik je uèinio ono to je radio godinama . Odjednom mu se vi e nije tako urilo u posjet. do nje je bila djevojka od esnaest godina. na to je Klara klimnula glavom. imao su icu. nije upisao datum. zadaæa bili listovi kukuruza.da tu ulogu preuzme Klara? Te ko da je Poelzl mogao odbiti. Malo bo jeg dru tva. smije eæi se svojim star im. Od svih je . jer se po teno bavi poljoprivredom. Na utoj stanici stare upne knjige na dan i. kako je veæ na temelju dugog iskustva zna o. no to nije bilo va no. pobo na i pouzdanog roda. pa joj treba slu kinja. "Bog nas ne prestaje ka njavati zbog grijeha. Potom je ime svakog svjedoka napisao na svoju ruku. Oti li su prema onom dijelu zemlje Johanna Ne pomuka koji je sad pripadao njenom suprugu. No. raspr eni po redovima sasu enih stabljika. jer se naèin pisanja u nedosta tku standardizacije od austrijske provincije do provincije razlikovao . odluèio se na sat vremena zaustaviti u Spitalu. Ako stvari jednom poðu krivo. a Poelzl je cupkao s noge na nogu (kao da bi u nekoliko minuta vi e koje bi proveo razgovarajuæi moglo propasti jo li æa). a koji ." Johanna je zaplakala. bila jedna od onih stvari kojima ga je priroda podarila. skinuo je trorogi e ir i naklonio se. Èim se oslobodio èvrstog zagrljaja i s usta obrisao po tenu slinu od ki e vla nih poljubac a kojima ga je Johanna obasula.dokument je ovjerio. dokumenta se mo e odreæi.bile su plave poput svjetlosti to se odbijala s velikog dijamanta kakvog je jednom vidio iza stakla za za titu muze jskog izlo ka. primjereniji bi bio oprezniji postupak. devetnaesto-godi njak i najstariji m edu pre ivjelima. èetvero je veæ umrlo. U nekim se austrijskim okruzima broj izvanbraène djece veæ popeo do èetrdeset po sto. nakon to je èuo koliko æe mu novca kæi slati. Jer. Bila je njegove visine. ali ju je morao prihvatiti. Kad je Alois dobio novo prezime. koji tu fleksibilnu proceduru nije odobravao. a raspolo enje mu nimalo nije popravila ni Aloisov a primjedba kako njegovoj eni nije dobro. pa bi Lovaèki pas mogao stati zavija ti od srama. guste tamDvorac u umi 39 ne kose i najmodrijih oèiju koje je dotad vidio .nimalo nije slièio toj Klari oèiju plavih kakve se rijetko vide. Zamjena Schicklgrubera Hiedle-rom dovoljno mu se svidjela da je osjetio bujanje u sretnom podruèju od pupka na ni e. Noge su ga svejedno odnijele do vrata. Pravno gledano. Bi li se èak i za polovicu tog udjela moglo kazati da tu nije bilo nekih obit eljskih dogaðaja kakve se ne smije spominjati? Stoga je upnik. Znao je da la u. Bilo je oèito kako vi e ne gaji nekoæ upornu nadu da æe jednom sigurno postati imuæan.ja." Okrenula se prema njemu i dodala: "Izgleda bolje nego ikad . "On je krasan èovjek. Johannu Poelzlu. Poput lovaèkog bi psa odmah nanju io blizinu enskog dru tva. zar ne?" Privukla je kæi k sebi.no bez ikakve urbe! . "To je tvoj u jak Alois". lipnja 1837. Aloisu se nije slu alo o Bogu. a njen je sin. Od preostale djece. To je.odora je sad jo va nija. Ta se ena doim ala starijom od njegove supruge. Tog su dana. mutne oèi i lice prepuno bora koje su pratile putanju ovje enog nos a. bezubim ustima. ne mo e to biti ona. Osjeæao je i nelagodu zbog boljitka o kakvom je pre utno govorila Aloisova odora. bez obzira na to u kojoj se dobi potomka do njega mogl o doæi. Ni ovaj ga put Lovaèki pas nije iznevjerio. odluèio vlastito ime izostav iti. Ali ne. Poelzlov je izraz lica odavao èovjeka kojeg jo èekaju brojne zadaæe. pr ecrtao je rijeè "izvanbraèni". jedno bilo grbavo.èemu se Aloi s nije zaèudio . Koja bi crkvena vlast u Beèu takvu izmjenu dovela u pitanje? Naputak je nalagao d a se potvrðeno oèinstvo potièe. "To je Klara." kazala j e. Je li se uzbudio zbog Johanne? Bila je oèeva prva susjeda. Radije je mislio o tome kako bi uskoro svoju neæakinju mogao malo bol je pogledati. smjerna. kazala je Johanna kæeri. Pro etao se s majkom i kæeri izvan sela. a Alois je ba u tom tren utku zamijetio enu kako gleda s prozora. jo nedovoljno truli da ih se da svinjama. u dotad praznu rubriku upisao je Johanna Georga i pon ovno se osmjehnuo.to je i r azlog za to je Hiedler naposljetku postao Hitler. dokument je bio dvojben. ako je u dovratku stajala Johanna. A Alois se nije zadr ao. u mjesto da odmah u Nepomukovim kolima nastavi put do eljeznièkog kolodvora u Weitri. dobro graðena. u preuranjenoj srednjoj dobi. vrlo ugodne i fine vanj t ine. Bi li bilo moguæe . Klara joj je bila sedmo dijete.

tu je bila Fanni. Svima je. Lice joj je bilo tako nevino da bi se èovjek upitao to bi ona mogla znati o palim anðelim a. Na najvi em je katu. Nije elio slu ati duboke uzdahe svog urjaka. novac koji neæe ovisiti o tome kako æe rod iti. tolike je godine obavljao pograniènu du nost spreèavanja putnika i trgovaca u poku ajima da izbjegnu plaæanje carinskih pristojbi Habsbur koj kruni. Alois nikad u ivotu nije nai ao na takvu ljubomoru. Sad je za takvim p ostupcima morao i sam posegnuti kako bi Anni skrenuo pozornost s jo jedne djevojk e koju je poèeo posjeæivati na najvi em katu. a popodne. no u sebi je patio od najispraznije moguæe srd be . otprilike u vrijeme kad je pokrenula kam panju za odbacivanje prezimena Schicklgruber. bacala mokru krpu s jedne na drugu stranu . no tad je. znaèi li to i da mora za to dvaput plaæati. Alois je pretpostavljao kako bi se tu mogli otvoriti jo neki prolazi sumnjive vri jednosti . sad veæ nesretna poput vrane slomljenog krila. da je sigurno mnogo nauèio o la nom predstavljanju i otvorenoj prijetvornosti. pristigla je i Klara. jer ga je trenutno puteno i st . Tjedan dana nakon Aloisovog povratka na radno mjesto u Brau-nau. kl eèeæi. 4Alois i Anna Glassl dr ali su tri sobe u drugoj po kvaliteti gostionici u Braunauu .no. Bila bi to uvreda vlastitim prosudbama. Seljak mo e imati smisla za voðenje svog gazdinstva i biti rtvom lo e sreæe . kad bi Anna Glassl dri jemala. ako niste znali da joj je smrt bila najbli i rod.nije mu se èinila ugodnom. Èak ni nevini ne vole ba stalno sanja ti o preminulima. U ti m je svijetloplavim oèima bilo sjaja koji je upuæivao na anðele . bio je spreman nositi se s time. njena nepovjerljivost stala uzimat i maha.nebeske i pale. bila jo i sobica za Klaru. trpjela je njegovu udnju za sobaricama i kuharicama. tako strastvenu. kao i uvijek. makar je veæ i sam platio cijenu podbaèa a prihoda sa svojih polja? Zbog toga se slo io s Klarinim zaposlenjem kod ujaka Al oisa. tako to mora slu ati to mu prigovaraju. Sto je ona znala bolje nanju iti èime se on bavi. noseæi kovèe iæ sa skromnom zalihom odjeæe i imovinom. nu no trebalo. Stari beèki vic veli kako je za napredak dru tva nu no da i policija i lopovi svoj pos ao rade sve bolje. Prema svojoj je neæakinji bio drag. Vrijedila je i za Annu Glas sl i njega. Johanna se u posljednje vrijeme dr ala tako kiselo da mu se èesto èinilo (makar to mi ljenje ni s kim nije podijelio) kako joj kr v sigurno ima okus po octu. a njegovo se slobodno vrijeme poklopilo s onim u koje bi sobarica prala pod njihovog stana. Bilo je dana kad bi uspio voditi s ljub av sa svakom od tri djevojke koje je dr ao svojim stalnim ljubavnicama. Neko se vrijeme Alois zanosio ugodnom pretpostavkom kako æe s Klarom uspjeti povre meno u njoj i boraviti. no Ani Gl assl se . A kad bi uveèer Anna Glassl zaspala. daleko se nu i smislenu.bijesa u kojem vi e nije bil o estine. ali je pazio da je ne dotièe. ukl juèujuæi i njegovu enu. A ona je imala razloga da mu ne vjeruje. obièno u ivao u zavodljivom migoljenju njenih bokova.u stvari bi joj tad rijetko i vid io lice. A nimalo mu nije bilo do savjeta koje æe mu zacijelo dati Nepomuk. na kojem su spavale druge slu kinje i soba rice. svaki put k ad Romeder izvadi ne to kruna. Cesto bi mu ta izreka pala na um. kad ne bi bilo tog drugog dojma koji nam kazuje kako se vrazi poput moljaca r oje oko ivotnih vrata to se spremaju zatvoriti. no neæakinja ga ba i nije smatrala dobrodo lim. dok bi. to ju je on znao bolje varati.posuditi novu sumu od urjaka Romedera ili tasta Nepomuka . Zbog toga je bio spreman prièekati na Klaru Poelzl. Iako je svojom najveæom ljudskom vrlinom dr ao predanost poslu .Gasthausu Streif. Dvorac u umi 4i Njegova ena.èinilo kako nema razloga za zabrinutost. pobrinuo za svoju enu.usjeva bilo najkorisnije zasijati takav.iza vrata Klarine èednosti mogla bi se nalaziti ledara. Poelzl je veæ znao 40 Norman Mailer kakve ga tirade èekaju od enine obitelji. Ujutro bi se.za sad . No. obilato nagraðen snom. bilo oèito da Klara svog iznimnog ujaka duboko po tuje.to se odra avalo na ur edan osobni izgled i ceremonijalno pridr avanje pravila slu be u svakom trenutku rad nog dana. a novca mu je. Djevojka je bila pobo na do neshvatljivih razmjera. Alternativa .

Baci li ga visoko u zrak . Sad me strah ispovjediti se. no oboje su patili. morala je ostati djevica. tovi e. Mu karac se mora zabavljati. da sve prizna eni? A on u Fanni vi e nije imao povjerenja. Da nema tako lijepe oèi. Nije. to se 42norman mailer ne bi moglo reæi i za onaj susjedni. Alois: Po glavi ti se motaju opake stvari. za to me i dalje eli raditi budalom? Jasno je da je djevojka lijepa. Samo vje tice usta stavljaju tamo gdje se ne smije. "Kako ti je to palo na pamet?" "U obitelji imamo i Cigana. D ama te mo e oèarati svojom pameæu." "Èuvaj se sveæenika. bila je dj evica one najmuènije vrste. Mo da sam vje tica. njegovo bi fin ancijsko stanje pretrpjelo osjetan gubitak. "kad mi da jo ne to!" Ne. Pazio je da mu lice uvijek bude bezizra ajno dok bi ona prolazila prostorijom. Osim toga. Onda jo jedno dijete. njoj je rekao da je voli. Laganje je. Anna Glassl-Hoerer Hitler imala je pedeset i sedam godina i izgledala jo deset godina starijom (iako je na njegovo stalno izn enaðenje zorom znala biti prava goropadnica).Fanni je dobra cura.varno zanimala konobarica u gostionici. U zanosu trenutka su se voljeli. Sviða mi se.uvijek æe tresnuti na zemlju. Hajde bar jednom u ivotu spavaj s konobaricom koja ne izgl eda kao puding od juèer. no u ovom sluèaju ima krivo. da. Ako bi ostao bez nje. reæi æu ti istinu. Neæu ti reæi. stiglo bi dijete. ne bih je ni pipnuo. Sto je bolje od sapuna za pranje rublja. Ako bi mu dopustila to je tra io. ali davno je zakljuèio da je svaki seljak poput kamena. Bila je u i sku enju da mu popusti. Samo. Fanni je stenjala jako prigu enim glasom (da je ne èuju u ost atku tavana). Anna Glassl: Prostija sam nego ranije. koja se dr ala stare seljaèke tradicije. popustila je i mjesec dana poslije kazala mu da je trudna. . A onda mo e i umrijeti. Je li stiglo vrijeme. Alois: Anna.zamamna. ostavio bi damu zbog seljanke. Puno si puta u krev et do ao miri uæi na luk. Zbog njih æe ostati slaba i beskorisna. Ali nije va no. a ja sam vje tica. Aloisu se to nije osobito sviðalo.u svakom pogledu ." Raspravljali su se do u nedogled treba li se ona ispovjediti ili ne. Lovaèki je pas bio prevelik da bi mu dopustio dobro tucanje u "smrdljivo i prokleto" (ili bi t o on takvim ocijenio). iznimno si pametna. pouzdana poput istine. kako bilo. ne bi ostala trudna. malo. no njeno mu je nezaustavljivo njihanje bokovima govorilo . Sebi je govorio da je ona tek zgodna kæi bogatog seljaka . pa uskoro postane jaka navika. Trpjela sam sobarice i kuharice. za mene. Ti æe ti popiti krv. Dok je dama poput pera. Alois: Gledam. dodu e vrlo zgodne seljanke." "Ma to ka e !" "Ne. pitala je. kako je uskoro otkrio posjeæujuæi je u njenoj tavanskoj sobici. uhvatila si me. Èuju se ru ne stvari. dragi. I doista.imala je pristojan mira z . a onda se zbog snage njegove udnje predala. Alois: U redu. A zagrljaji su im zbog toga postajali sve èvr æi. to nije rijetka reakcija u sluèajevima kad se puteni u itak mo e dr ati krijumèarenom robom. vi ste zloèest èovjek. morao bih priznati da su to oèi sokolove. Sviða mi se kad govori takve prostote. Iako nije ba moj tip. kao i iskrenost. Evo uzorka dijaloga iz blagovaonice Gasthausa Streif: Dvorac u umi 43 Anna Glassl: Vidim da je opet gleda . Anna Glassl: Gledaj. spontano. bujne ali gipke figure te . koja bi s e rado malo pokvarila. Anna Glassl: Za to joj se ne pridru i kad zavr imo s objedom? Dobro je opali. devetnaesto-godi njakinja koja se zvala Fa nni Matzelberger. T o je znala.no. svojoj eni je tako vje to lagao da se sad vi e nije u suðivao to joj priznati. da se uistinu boji smrti. Mislio je kako. Rekla mu je: "Zar dovoljno da ostavite enu i ivi te sa mnom?" "Ostavit æu je". Al i. Bilo bi mu mrsko prestati stalno usavr avati vje tine l aganja. kazao bi. Formalni je ulaz u svoju krepost dr ala netaknutim. velim si. jer ti je draga.

'" Nasmijali bi se i pre li ne druge teme. Tvoj istinski tip. èak i za sudski razvod. Fanni i on sad su ivjeli zajedno u istom apartmanu u Gasth ausu Streif. koja se nadimala èak i dok se punom brzinom u nju sjurivao . Aloisu je to previ e kvarilo planove. kad bi do ao red na Klaru. no to sad mo e? Nikad ni s jednom enom nije tako u iva . Ili je rano pobacila? Odluèno je izbjegavala dati jasan odgovor. Ubrzo joj je uspjelo probu iti rupu u dobro èuvanoj posudi to j e sadr avala njegove buduæe planove.) Uz to je veæ bio spreman imati dijete. Ili æe otiæi ona. kad bi spo menuo kakvu drugu enu. Fanni je. Toliko ga je uzrujala. Drolja koja se tome jo uèi. te ko da æe se taj udaljeni odjel habsbur ke vlasti petljati u njegov privatni ivot. Sto se skandala tièe. Alois: Nije. Sve dok besprijekorno radi svoj posao. Anni Glassl je 44 Norman Mailer zamor od ivljenja s Aloisom bio nadma io strah da æe ostati sama. A i Carina je bila potrebna nje . prema kojem nema nikakvih obveza. Kad ne bi bilo neprilièno. Fraza je u pravnom dokument u str ala poput pri ta na bradi. koji bi nosio njegovo prezime.ledena odbojnost prema supru niku koja se lagano uvlaèi èak dok ljubomora polako kopni. Carini je bio potreban. Anna Glassl: Ne vjerujem ti. "Ma pogledajte. Ne bih je ni p ipnuo. Sad je veæ udjela za mirom. Alois je tu izjavu morao proèitati. A istovremeno je znao da je trudna .Anna Glassl: Draga? Ona je drolja. naravno. Alois: Kako ti drago. Anna je. Fanni æe uskoro biti trudna zaozbiljno. No. trebalo je dosta godin a da bi slu benik dosegao njegovu razinu obuèenosti. Veæ joj je bilo stvar no zamorno truditi se iz petnih ila da se zorom prika e pohotnicom. Radno mjesto mu je bilo sigurno. to ga nije zabrinjavalo. Kako su bili katolici. Njemu to nije smetalo: spremno je isticao kako se od pro losti ne ivi. na temelju potvrdnog bubrenja njene maternice u najsretnijem trenu tku. Klara mora van. Zbog toga se iselila. Da nismo na javnom mjestu. Ali ja ti ka em. Navikao se u Braunau u biti glavnom temom glasina. veæ i napismeno potvrditi da prema mu u osjeæa odbojnost. Ta bi se napræila èim bih rekao 'Spremi se. Plaæu mu je sl ala beèka Financijska policija. po moguænosti sina.to se oprostiti ne da! Osim toga. Tako si privlaèna. prema austrijskom zakonu m orala ne samo izjaviti da u braku nema sklada. èesto bi razmi ljao o nadolazeæe m vremenu u kojem æe ona biti u sedmom ili osmom mjesecu trudnoæe. Za Annu je to znaèilo kraj braka. Prièa o osobnoj odbojnosti. Da. Anna Glassl: Zbog koga se onda moram brinuti? Klare? Alois: Ima sjajan smisao za humor. A Alois joj je rekao da djevojk a ima spolnu bolest.s Johan-nom . kazala mu je. potoni je otkrio da Fanni nije trudna . Naposljetku. Èuo sam da medu nogama ima zaraznu bolest. Tih je dana bio razdra ljiv i to ne samo zbo g odlaska Anne Glassl. (Osim jednom . barem je to oèekivao. a i sama zna to bih potom. Ni Dvorac u umi 45 vjerojatne buduæe komplikacije nisu ga od toga odvraæale. Ne vjerujem u to. Ne pretjerano.samo joj se bilo uèinilo. ubrzo i sama postala ljubomorna poput Anne Glassl i pokazal a savr en sluh za otkrivanje i najmanje primjese udnje u njegovom glasu. Mje tani su se mogli nebesima po aliti kako ivi s nevje nèanom suprugom. Na sebe je gledao kao na èas nika u kakvom garnizonskom gradu. tu æe vjerojatno i ostati. nema djevojke zbog koje bi se trebala manje brinuti. 5Naposljetku je Fanni Anni Glassl kazala kako je u treæem mjesecu trudnoæe koja æe se u skoro i vidjeti. zloèesta.to nije bio svr eta k kakav je obièno do ivljavao s drugim enama.tako davno . isprièao bih vam koliko je tu bi lo osobne odbojnosti. Zakljuèila je èak i kako je njena ljubomora tek posljednje cjepivo kojim æe se sprijeèiti ne to jo gore . Pa t o je upravo skandalozno. da je dokument pokazao pozna nicima s kojima je odlazio na piæe. no iz toga se nije moglo izroditi ni ta. kad stvari s Fanni nisu bile na vrhuncu. glasno bih se nasmi jao. razvod nije dolazio u obzir. Nakon to se uzdigao do vrha srednjeg ranga. U prirodi je njegovog posl a bilo istovremeno rje avanje vi e problema. Dr ao je kako mu je te ko slagala. Pa ti bi me poslala da po ljubim opaticu. bolesna je.

Stoga se iz svog posla n ije mogao izvuæi. jer Klara nije znala lagati. dok ga se Financijska policija nije mogla rije iti. Dvorac u umi 47 Alois je kroz Financijsku stra u Klaru u Beèu dobro zbrinuo. Kod njih vi e neæe raditi dj evojka koja se zove Klara. nikad neæu nap raviti. Gdje bi na ao drugi posao s tako dobrom plaæom? Postao je savr en izvr itelj svog po sla. "Ponekad. Ono to prièaju mo e ga zapeæi." "Tebe mo da ne bi". (Alois se itekako bio spreman potruditi oko za tite njene kreposti. odgovorio joj je Alois. Ona mora van." Klara je morala van. Iako je Fanni sad postala spokojnija kad je Alois bio u pitanju. da. kad dode vrijeme.naposljetku. nikad ne bih bila s ujakom Aloisom. nakon èetiri godine po tenog i dobrog rada u gosti onici. Prije nego to je oti la." "Za to?" "Zato to je on s tobom. neka m je tane nosi vrag. to"." "A. ba rem ne svi. jesam. Klara bi od srama pocrvenila poput cikle. da. ali sad razmi ljam drugaèije. rekla je Fanni. Obje su pri tom mogle to ta saznati . odvratila bi Klara. no u aromi je tog poljupca bilo n e to zbog èega mu Fanni nije vjerovala. "Priznaj". Nije si mogao priu titi gubitak onog to je sad nosila Fanni. To je bio njegov tajni projekt u koji se umije ala Fanni. mo da joj braæa i sestre nisu bili dragi. "to mene ne bi sputavalo ni sekunde. Sad hoæu dijete i uskoro æu ga do biti. jesam. Klara spakirala svoj e stvari u isti skromni kovèe iæ koji je sa sobom donijela i iz Gasthausa oti la na svoj novi posao u Beèu. Na to prise em. elim. Zbog Klarinog je odlaska najvi e trpjela ba Fanni. kad to. bi joj se obraæao) postat æe mu ljubavnica. veæ to bi ti. Dovoljno si mlada da mi bude kæi. Klarine su usne bile pune i na njima se osjeæa o èvrst karakter. a tako razlièite . I zato. "ali mene bi stigla kazna. "Kako me mo e tako izbaciti?" upita la je. ali neæe previ e utjecati na njegove zan jivije pothvate. Jedna æe mu djevojka roditi dijete. no te se vje tine nisu mogle prenijeti na ne to drugo." Potom su se poljubile. i najbolje bi j . èak i ono na to se ne usuðuje ni pomi ljati. Pa za to bi inaèe drhtala? Zato to je svjesna kako je on mo e nauèiti nogo toga to jo ne zna." "Ka i mi". a neæakinja (koja je drhtala ka d . odgovarala je Klara.) I sad je. Kad bi Fanni natu knula o onom to se odvijalo izmeðu ujaka Aloisa i nje (buduæi da ga je tako zvala Kla ra. Èekala ju je èista i plaæena slu ba u domu skromne starije gospode. biti i vi e nego voljna. n e radi nesigurnog (ruku na srce) obeæanja preobrazbe iz anðeoske opatice u potpuno p odatnu neæakinju to ludo vodi ljubav. "Poludjela si"." "Ne bih". A èula sam i Poljake koji vele da se otac nikad ne treba udvarati kæeri. "na èemu se temelji to tako sveto obeæanje?" "Prise em na mir svoje mrtve braæe i sestara. u kojoj je spavala u najmanjoj od sobica za poslugu. A povjeravanje je moralo svr iti." "Hoæe "." ' "U to si ba posve sigurna?" " Molim. "Pa zar ti to nije jasno? Klara bi najra dije bila u samostanu. rekla bi Klara. ali ne u potpunosti. Fanni je odjednom pomislila kako bi i Klara u sebi mogla kriti vje ticu . Klara je malko zaplakala. Ali mora znati da to nikad. "i ti bi rado spavala sa svojim ujakom. Naravno da æe. naziv je preuzela i Fanni). 46 Norman Mailer 6. rekla bi Fanni. rekla bi Fanni. Ne. "I vjeruj mi. kazala bi Fanni. Sad se vi e nisu mogle meðusobno pov jeravati." "Da. Te je naæi Fanni usnula kako Klara vodi ljuba v s Aloisom. takvo to nipo to nije bilo zajamèeno." "Mo da i nisi"." "Ne zanima tebe to bi ona. "Dala sam ti rijeè. jer ga ona vi e neæe po tovati.bile su jako bliske. kojoj se èinilo da æe joj na licu izbiti akne ako ne k a e istinu. "Ujaku sam rekla kako bih umrla ako bi mu dopusti la da mi napravi dijete. Njegova s i ena ti." "Da mi se nisi vi e tako obraæala." To nije bio ba najsretniji odgovor.mu.

dijete se mo e osjeæati prazno. Oti ao bi on njoj na sprovod. To je Aloi sa uvjerilo kako se radilo o samoubojstvu." Samoubojstvo Anne Glassl bilo je ne to to ga je dr alo budnim. Imao je dodatnih tro kova. no Aloisu se svejedno èinilo kako anatema nije bila bez uèinka. meðutim.ideja je bila tako moæna da su je svi mogli dosegnuti. Zbog toga ga njena smrt nije jako iznenadila. Drugo dijete je u maternici veæ bilo dobrih sedam mjeseci. nakon to je to ranije samo prorokovala.e raspolo enje pro lo koliko je trebalo da za miri i opet otvori oèi. Sto mu se nije svidjelo. A u Anninoj je smrtovnici uistinu bilo navedeno da je uzrok nepoznat. Aloisu bi bilo dra e da u smrti ne bude nedoumice. s mr njom. Tro ak nije bio velik. upitala je Fanni. kako mu je kazala. svojom novom gospoðom. No. vjerovao u konkretne i smislene procese pouzdanog oblika vlasti. ali je bio nepotreban. ali si noænu nelagodu nije elio podvrgnuti jo i njenom licu u lijesu. bez obzira na to koliko udaljen i uzvi en. A i Fanni ga je razoèarala. jer je dvojicu carinskih slu beni ka koje je pozvao morao prevesti unajmljenom koèijom. Franziskom Metze lberger. no. Fanni je rodila djeèak a kojem je Alois bez oklijevanja dao ime Alois. Alois nije bio èovjek koji bi se sav predao proklinjanju. "zahrkati uz dobar prdac. I mladiæi su je podrugljivo gledali u prolazu. Aloisu je to i lo na ivce. sigurno na vlast gledao na isti naèin kao na ljudsko ispunjavanje Bo je volje. bez obzira na to kako je skonèala. a Fanni je imala trbuh velik poput prvonagradene dinje. Tra ila je da se drugi put porodi u Beèu. Njemu je bilo èetrdeset i es t godina. A umrla je ba iznenada! Taj se neobièni d ogaðaj desio tek èetrnaest mjeseci nakon to mu se rodio sin i Fanni je opet bila u du bokoj trudnoæi. Tamo ba bice neæe biti tako prijekorne. Mo rao se prisjetiti onog to se veæ potrudio zaboraviti . uistinu ostala trudna. Povrh toga je bila nervozna majka. njoj dvadeset i dvije.skupo plaæen.za Fanni . a vjenèali su se u drugom gradu.ne jo . Samoubojstvo mu je. njego va majka. poput praznog eluca. Jo se morao zvati Alois Metzelberger. Nije bio pra znovjeran tip. no. udal jenom est kilometara. Zato se i nazivala vje ticom. Sukladno takvoj predod bi. pod uvjetom da tu volju vr e obzirni slu beni ci poput njega. To joj je donijela zadovoljstvo. kako je skonèala Maria Anna. je li mu i bilo potrebno èitati ga? On i Hegel su se slagali . Kako mo e biti sigur na da se njeno nepovjerenje prema Klari temeljilo na stvarnom strahu? Sto ako mu je izvor bio hir. Bog bi. okrutan poput boli pokvarenog zuba? Znala je da je hirovita. Ipak bi je svake veèeri prokleo. u nje noj situaciji mogao imati povjerenja u neku enu iz Braunaua? Jo tro kova. nije uopæe èitao He gela. Shvati o je to kao skupo plaæen nu ni svr etak . to je i uèinio. to je Aloisa Hitlera smetalo. tad bi pomislila: a to ako se Aloisu Klara svidi vi e od nje? Djevojka bi potom mogla prekr iti prisegu. To je dr ao ravnim bes potrebnom tro enju osobnog bogatstva. On je. Anna Glassl je. uz sve svoje nedostatke. Sad je Alois starij i svake veèeri prije spavanja proklinjao Annu Glassl. jer je uvijek moglo doæi do nepred vidljivih posljedica. Kako bi to samo bilo nepravedno prema neroðenom d jetetu! Èetrnaest mjeseci po to je Anna Glassl dobila uredbu o razvodu. ako se mora slu iti tek majèinim prezimenom. izazivalo nelagodu . Zaklela se kako se neæe udavati u Braunauu. Tko bi. Ranshofenu. U svakom sluèaju. No. Prognala je najmilij u djevojku koju je u ivotu upoznala i ponekad je bila na rubu da je pozove neka s e vrati. Mogao se o eniti svojom nevjenèanom suprugom. Alois do te zamisli nije stigao uz Hegelovu pomoæ. Do nje bi moglo doæi zbog puknuæa crvuljka ili zbog su ice. Zbog toga Alois na sp rovod nije oti ao. Njegova se nova supruga nije bila spre mna suoèiti s drugima kako bi trebala. ipak bila dama . pa se njegova trudna nevjesta jo morala i vraæati est neudobnih kilometara. Sad je. Aloisu je to bilo samo po sebi razum ljivo. nisu ga mogli zvati Alois ml adi . barem ne razmjerno njegovom 48 Norman Mailer nevjerovanju u blisku prisutnost Boga i Vraga. Jo jedna soèna tema gradskim govorkanjima. Ne samo zbog enskih pogleda.volio je brzo zaspati (kako je to opisao prijateljima na piæu). no i dalje je osjeæala gri nju savjesti. Anne Glassl barem vi e nije bilo. kako je obja njavao uz krigl u piva.

naposljetku. Angela. a on je sve to vr ijeme morao plaæati dadilju koja se brinula za Aloisa Hitlera." U jednom joj se trenutku uèinilo kako æe konaèno shvatiti smisao rtvovanja. koji je imao nepovoljno mi ljenje o svemu osim vjere. no do Angeli nog prvog roðendana Fanni se veæ ozbiljno razboljela. Fanni se nije zaustavljala cijele veèeri. jo dok se Fanni selila u gostionicu u gradiæu Lachu. slu beni otac. da bi takve trenutke dosegao. Klara je stigla iz Beèa da bi se brinula za Aloisa mlaðeg i Angelu. "da mo e Klari napraviti to si radio meni. Njihove sob e u gostionici nisu se odr avale kako treba. od jedne seljaèke kæeri. Kad je predlo io da vrate Klaru. svakog dana". a on nije imalo nimalo strpljenja da bolesni prizdrave. "Vjera u gospodina na eg Isusa Krista ispunjava cijeli moj ivo t.to je ukazival . zakljuèio je nevoljko. rekla je Klara. Bog rtvovao sina svoga? Uskoro se Klara poku avala odreæi udnje za ujakom Aloisom. rekao bi joj . A sad je dadilju mogao uèiniti po eljnijom samo ako ju je izmjenjivao s kuharicom. Sad se izderavala na poslugu . Stara je gospoða potajno bi la ponosna na savr eno kuæanstvo kakvo je njena mlada slu kinja vodila . Ispadi prijeke naravi prelazili bi u histeriju. krupne grade. Zbog toga se osjeæala uzvi eno. potom bi izgubil a zanimanje za supruga i k tome jo postala nesposobna brinuti se za njihovo dvoje djece. Uèili su je da traga upravo za takvim. To od nje nije ni mogao oèekivati. U toj je staroj gospoði stvarno buktio plam sumnje . Jadna Anna Glassl. Ta se vatra nije ugasila t ijekom èetiri godine rada kod Anne Glassl.sav joj je ar zavr io u prijekoj naravi. Ako svake v eèeri mora prolaziti kroz istu svaðu. Sad je sve i lo na gore. "Ostala bi ti vjerna". Cesti su bili objedi kad bi. mlaðeg. Nisam sigurna da bih ostala vjerna prisezi. koja je naizmjence obo avala Klaru i prebrojavala srebrninu. odnosno. priznala je. èistim stanjem du e. On je sirovi grubijan. Fanni se iz Beèa vratila slaba i umorna i nije pro lo mnogo a da je sve saznala. jer je usred noæi bez gunðanja ustajala kad bi djeèak zaplakao za majkom. Plakala je. bila je hitra.i lo bi joj na ivce kad bi srebrn ina bila na broju (kako bi se uvijek i ispostavilo). KNJIGA TREÆA Adolf ova majka KNJIGA TREÆA Adolf ova majka I. nakon molitve. Bila je petnaest god ina starija od Fanni.a stvarno je i bio pobo niji od svih ena u Spitalu. no barem je mo gao spavati. Lijeènik joj je kazao kako je do lo do zaèetka tuberkuloze. Johann Poelzl. Dr ao ju je nevjerojatno duhovitim stvorenjem." Fanni je na to zaplakala.Dvorac u umi 49 to. On na mene vi e ne raèuna. Alois Hitler stariji uspio je dadilju zavesti. Prije kraja p rvog tjedna. Do tog je trenutka Fanni bio vjeran. fino se kretala. u krevetu je bila trudbenica. "moje obeæanje mora ostati neprekr eno! Mora biti èvr æe nego ikad. èovje k mora biti spreman rtvovati snove. usred ume Lachenvvalda. "Da". niti tijekom sljedeæe èetiri godine slu be ko d stare gospoðe u Beèu. z a jednu konobaricu. kazala mu je. goste bi u gostio nici armirala dok ih je poslu ivala. U Lachu je ivjela deset mjeseci prije nego to joj je stigao kraj. Kad ju je upoznao. Nije li. Zar to ne mogu aps olvirati i dalje biti mu i ena? Zakljuèio je kako to nije ba sjajan brak. Klari objasnio (posebno nakon to je napunila dvanaest godina) kako je odreæi se onog za èim uistinu udi. Klara je tih mjeseci obilazila Fanni èe æe nego Alois. nikad neæe moæi kazati. No. Nije se derala na njega. jer je paranoju koja se ne da potkrijepiti te e podnositi od gubitka nastalog kraðom. Tako ju je uèio otac. Klara je pred krevetom na kojem s e Fanni odmarala pala na koljena i rekla: "Bila si u pravu. kazala mu je. najbli e to se èovje mo e primaknuti spoznavanju slave Kristove. kazala je. no svojedobno je ipak pokazivala odreðeni napredak. ivjeli su zajedno gotovo tri godine prije nego to su se mogli vjenèati. no ni ime niti blagodati u mskog zraka nisu joj pomogli oporaviti se." "Ne". Nije joj d obro. Posvuda je bilo znakova sve du bljeg poremeæaja. pa su rane koje su si meðusobno z adale gotovo zacijeljele. "Sume smijeha". U Beèu je boravila dva tjedna prije nego im se rodila kæi." Jadna Anna Glassl! Shvatio je da Fanni Annu vjerojatno sanja. Kad je do la prvi put. "A sad ti velim da od nje odustane .

naposljetku. Makar je za Aloisom udjela. ne opstanu dugo. bez obzira na vremenske uvjete.naposljetku. bio zadovoljan poslom u Financijskoj policiji. veæ je umjesto toga zakoraèio prema njoj. s hlaèama u punom profilu i izboèinom spremnom da pr ogovori u svoje ime. Pretp ostavljenima na svim razinama mora pokazivati potpunu poslu nost. Nemoral se odnosio na uzimanje mita od krijumèara. upadaju u dugove. znao je. alica. jer æe se vrlo brzo razuvjeriti. Oni k oji mnogo piju. Kakvog. pune oèajnièke udnje za njim. kako bi se iskupila za svoj jedini bludni grijeh s Aloisom. kad bi je gledao bez ikakvog pretvaranja i ne poduzimajuæi ni ta. Potom bi u njihov oj dnevnoj sobi zurio u nju. Nemoral se. ako ne nauèi vje to lagati? Si e ist hier! Je li to bila istina.ali joj je njeno po tenje istovremeno i lo na ivce. A za to i ne bi bile? Alois je sebe i dalje dr ao iznimnim tipom. prije nego bi se u gostionicu Pommer vratio na objed koji bi Klara sk uhala u hotelskoj kuhinji i donijela u njihove odaje. koji je postao punoljet an. za razliku od njih. roðak se kod njega zanimao bi li njegov sin. Naravno. No. sjeo i opet je stao gledati. pra ine. Johanni Hiedler Poelzl nije morao vjerovati na rijeè. gostionici Pommer (u koju su se bili preselili) u nju zurio. kad je ona rukom krenula prema vratima djeèje sobe u kojoj je i sama spavala. Svaki je kuæanski posao tra io puno truda. Usko ro je svojom ma tom doticao skrovita mjesta njenog tijela. te veèeri. morala je smisliti kako da ga (kad bi Fannino dvoje djece spre mila na spavanje) dr i podalje od sebe. dok o "nemoraln om ivljenju" nimalo nije premi ljao. Tako dub oke. Johanna je.ovisi o neprekidnoj svakodnevnoj borbi protiv bl ata. Sto je konaèno i napravio potkraj jedne kratke veèeri. u ovom po slu treba mnogo uèiti. Nije mogao sa sigurno æu z i je li mu Klara kæi . No. lonaca i jedaæeg pribo ra. Potom bi uvijek slijedio grè razoèaranja. Cesto nije propu tao istaknuti kako nikad ne ide u crkvu. mak ar ga je sanjala. irom otvorenih oèiju. jedinstvenu vrstu hrabrosti. za sebe je dr ao kako posjeduje osobine navedene u pismu. Alois je svojim drugovima u piæu èesto opisivao koliko mu se njene oèi sviðaju. Potom bi araèem pro arao po vatri. zarumenjeli obrazi.uzev i u ob zir duhove tolike umrle djece . ili ne? A opet. Hoæe. uhvatio je za ruku. nije rekao laku noæ. kao da joj prenosi to misli. Ako bi neko od djece zapl akalo u snu. On æe to naprosto uèiniti. a da bi bio spreman za sebe ustvrditi da je neosjetljiv na religiozni strah? T u je nalazio vlastitu. 54 Norman Mailer Mnogo godina prije. poljubio u usta i odnio u svoju spavaæu sobu i krevet. Alois bi ba svake veèeri u gostionici. koja se nije pretjerano razli kovala od drugih veèeri. Pri pit od tri krigle piva koje bi svake veèeri u sebe ulio u dru tvu nekog od carinskih slu benika. No on se. Zar bi Bog kaznio èovjeka koji tako dobro slu i dr avu? Tjedan prije. ima smisla biti enskog roda. niti ispovijedati se. tek klimajuæi glavom kako bi pokazao zadovoljstvo. a Klara je prihvatila svoj dio du nosti.o na po tovanje prema gazdarici . dah joj je udio udahnuti njegov. iako ga je nesigurnim . Koga je jo poznavao . kockaju i nemoralno ive. Kako bi neki pr osjeèni upnik mogao biti na istoj ravni s njim? Na vjernost je prisegnuo Kruni i vi e od toga mu nije trebalo. izlazi se danju i noæu. skoèila bi. bistre. Potom. Klara je svoj posao radila temeljito. Ka o da su i majka i kæi vjerovale da ono to je od njihove obitelji ostalo . a privatni se ivot svojom slo eno æu takvom prosuðivanju izmicao. rtvovanje se s tim nije moglo mjeriti. èak i kad ste znali kako ga treba obaviti. Uspalila su joj se bedr a. nije namjeravao osvrtati sa strahom i kajanjem. mogla bi mu biti kæi. ne smije brkati s pojedin ostima neèijeg privatnog ivota. Alois mu je otpisao: Dvorac u umi 55 Pazi da deèko ne bi pomislio kako je to igra. r tvovanje je znaèilo bol koju je osjeæala tik do srca. Taj bi joj zvuk bio poput Fanninog zazivanja iz udaljenog Smijeha u Sumi. za to je tako hr abar. osim to bi povremeno ustao. I kon aèno. najbol joj u Braunauu. posebice ako nije stekao osobitu prethodnu naobrazbu. Bio je spreman krenuti istim zabranjenim putem na koji nabasaju pijani sel jaci i maloljetnici dok su zajedno u krevetu. pepela. postala vrlo dobra domaæica. da bi ga potom pojeo s tek om. Alois je znao za to ne mora odlaziti u crkvu. mrlja te svih zaprljanih tanjura. bez rijeèi. A sveæeniku se nikad ne bi ispovjedio.

u zadnjem tjednu Fannine bolesti. sigurno æe saznati ubrzo nakon to joj doðe kraj. u kojem su se vje nèali. Za mjesto je odabrao Ranshofen (Na-rubu-nade). I Klara mu je sad postala ljubavnica." "Brinut æe se bolje nego to bih se ja brinula". Nije mogla prestati plakati. Mje tani su i li tako daleko . prianjala bi ona za njega. kao da usnama izra ava i srce. jer æe ih tad moæi gle dati s onog svijeta. dubljim. Osjeæala se tako krivom. Nit i smije iti se. "samo me vi e ne smije posjeæivati. jer Alois je nije poko pao u Braunauu. Svaki put kad bi bilo gotovo.èim bi se vratili. ali je znala kako æe morati. da. Pola joj je tijela uspalila vatra. "molim vas. a potom drugaèijim poljupcima. Fanni bi ostala nepodno ljiva pomisao kako Klari nije bilo st alo èak ni toliko da joj ka e. Ljubila ga je i ljubila. na to je on rukom nasta vio raditi prolaz. A tu je bila i Fanni. Pravedna. Naèin na koji je on sjedao kao da je sam Franjo J osip.kako je i oèekivao. On je bio prvi mu karac kojeg je poljubila. "O!" uzviknula bi.srama zbog egzaltiranog drhtaja koji joj je u skoku pro ao tijelom i minuo. a od toga bi joj grje no zadovoljstvo postalo dostupn ije. no usta su joj 56 Norman Mailer bila onaj vatreni dio. nakon to joj je Klara sve priznala. Po Braunauu se prièalo kako je lijes kupio mjesecima prije njene smrti. èistaèica i guvernanta Aloisu mlaðem i Angeli. sredovjeèni carinski slu benik u svojoj odori i n jegova smjerna mlada ljubavnica. bila je to pogre na vrsta egzaltacije. od jada i straha i jo gore . Klara joj jo nije isprièala. Znala je da se radilo o samoj suprotnosti rtvova nju." Klara je tad ponovo osjetila da ivi u vlasti Zloga. pa ga je poljubila. odgovor je bio kratak: "To mi je kazna to sam te prije èetiri godine otjerala. sve do dlakavog gnijezda koje je tako dugo skrivala. No. a istu je srd bu osjeæala i na dan kad su Fanni pokopali. vrlo naporan dan. jesi. tako promuklim glasom da je jedva govorio. tako pun im.paperje . bio je dovol jan da promatraèima raspali indignaciju. Nikoga u Braunauu nisu uspjeli prevariti. tako putenim." "A koga briga?" zare ao bi on. to je bilo gore. drugaèije nego kad ljubi roðaka. poderav i joj dokraja himen. "Kaznit æe nas. duboko u njoj i bilo je veæ gotovo kad je ona zajecala. tako svje im. i bio je u njoj. èak i naèin na koji se s ljubavlju brinula za Aloisa mlaðeg i Angelu. uvijek bi se dogodilo isto . Svojom je prljav tinom mogla zagaditi njihovu nevi nost. veæ zbog uzrujanosti. Odluku nije donio zbog sentimentalnosti. "Ja sam tvoj zloèesti ujak". zloèesti ujak. Svaki put kad bi je odveo u blagovaonicu na veèeru. poput djeteta koje obasipa poljupcima lice voljene odrasle osobe. rekla je. uskoro je osjetila srd bu to ju je Fanni spremna opet otjerati. mo da bi ustuknuo pr istupajuæi tako smrznutom ulazu. no pola je bi lo okovano ledom. Iako ju je to isprva povrijed ilo. mek im. Jedino se tako mogla suz dr ati da ne urla na njega. Ali ga nije mogla prestati ljubiti. "Sve je u redu". ?.i to sasvim grj e no zadovoljstvo." "Jesi. ba kao perj e . I eto ga tu. rekao bi joj us red zagrljaja. Jer. ako sad i ne zna.. da. Sad je na Klaru do ao red izbjegavati mise. Da mu nije bilo Lovaèkog psa. zaplakala bi bez iznimke. M nogih mu je veèeri bila i kuharica . spreman ustvrditi da "poput cara i ja imam mladu ljubavnicu". svima na ogled kao ujak i neæakinja. moj zloèesti ujak". Pre la je na stranu Vraga Dvorac u umi 57 (to joj je bilo jasno!). to ih je vi e obo avala. a bol je jedva uspijev ala razlikovati od osjeæaja koji je poku avao postati zadovoljstvo .ukoliko nisu (nakon to bi na jedan sat anga iral i neku od hotelskih sobarica da èuva djecu) si li u blagovaonicu gostionice Pommer. veæ tako iskusan u prodiranju prstima kroz za titu rublja i korze ta." "Za deèka i djevojèicu æu se brinuti kao da su moji roðeni. "tvoj zloèesti. donja polovica. da je eksplodirao jo dok je u nju prodirao. poèeo bi je zavoditi. U njoj se stisnulo sve ono to nikako da je sasvim proðe. Èinilo joj se kako je najtankoæutniji poticaji vode sve bli e Zlom.glasom preklinjala da prestane. ma ko liko ga puta ona nazvala ujakom. rekla je Fanni okreæuæi glavu. prestanite".

Nikakvo iznenaðenje.to nije bilo upi tno . Nije mogao a da ne cijeni kako mu se brinula za dj ecu. bio je sin Johanna Georga Hied-lera. Nezadovoljstvo dobrih ljudi Braunaua uvuklo mu se pod ko u. Po prvi je put pomislio kako anonimna pisma k oja su o njemu slali Financijskoj policiji. jer ena koja ju je na èetiri godine bila prognala. A i elio je uæi u brak. otac Koestler.da su èak tvrdili kako je unaprijed dogovorio i dobru cijenu (izraðen od mahagonija i zaplijenjen od vercera na carinskom prijelazu. on i Klara su po zakonu roðaci. koji bi ponekad potrajao cijeli sat. saznao je da æe morati pisati molbu. Nije joj namjeravao èesto iæi na grob. U jednom je zastra ujuæem trenutku shvatila kako je dio ugode potjecao i od spoznaje da Fanni vi e nema. pak. ili se barem njoj tako èinilo. Kad se Alois prvi put u upi u Braun auu oko toga malo raspitao. to bi u tome bilo tako stra no? Zaèepilo bi usta mje tanima. Kako bilo. pa je ujutro nosila breme krivnje te ko poput stabla natopljeno g vodom. S druge strane. Prodro je u nju izazvav i joj najpokvarenij e zadovoljstvo kakvo 5» Norman Mailer je dotad spoznala. Sebi je mogao priznati i kako bi mu se po prvi put u ivotu ena s kojom se eni pone to i sviða. no kako je Klara sad bila trudna. Jer joj je du a sad bila ba tu. uzev i u obzir da djeca èesto umru.no ugoda je trajala i dalje.ba kao dijama nti u muzeju! Te je kolovoske noæi u krevetu Klarin ivot primio jo jedan. ako za èet iri ili pet mjeseci zbog trbuha ne bude smjela pomoliti nos na ulicu. D oslovno. Je li to srodstvo suvi e blisko? Ako bi sad ustvrdio kako mu Johann Georg uopæe nije otac. Nij e prestala. velika je obitelj dodatni oblik osigu ranja. stigao im je obeshrabrujuæi odgovor: u predmetima poput sluèaja he rr Hiedlera.) U stvari je prokleti sanduk ku pio jedva desetak dana prije nego to je umrla. morao bi opet postati Al ois Schicklgruber. Stoga preko tih govorkanja nije mogao prijeæi. prizor bi mogao postati neugodan. a ako mu podari veliku obitelj. pa. Samo se po tome nekog smije suditi. Klara i Alois morat æe se obratiti biskupu u Linzu. Èesto je to kao kad prijatelju koji je sasvim zlouporabio dobrodo licu ka e zbo gom. Patio je od nepodno ljivog svraba. jo ima ostale. 3Va a biskupska ekscelencijo! Dvoje koje su u poniznoj pobo nosti prilo ili svoje potpise. Zatrudnjela je. To uopæe ne dolazi u obzir! Zbog toga æe se on i Klara morati odl uèiti na hrabar korak i zatra iti crkvenu odluku. sama se tragiènost smrti precj enjuje.no blijedi mu se miris njenog parfema nije sviðao. Uz to. zbog la i koja se devet godina prije ovjerila. vi e nije bila iva. Stigao joj je izravno u srce. Ako i ostane bez kojeg djeteta. Do veèeri. U Braunauu je prouèavanje problema preuzeo sveæenik u upnoj crkvi. no on je to znao. Alois je volio reæi. Klara je. nije mogao skinuti pogled s nje. A otac Koestler æe mu pomoæi sastaviti pismo. A fino æe zaèi niti i pisma koja æe stizati Financijskoj policiji. Nikad mu nije dala do znanja da se eli udati. u drugom koljenu. Sad ona mo e biti supruga. To je Aloisu stvorilo novu brigu. Mo e li se to i sprijeèiti na putu brzog sklapanja Dvorac u umi 59 braka? Prema slu benom dokumentu. U zrok su sigurno bile misli mje tana. odluèili su zasnovati bra . Vrag ju je uzeo pod svoje. Takve su se stvari odvijale spo ro. "Èovjek mo e biti i b udala". bila smire na i svjesna svog podrijetla. S Annom Glassl je zadovoljio elju za dru tvenim statusom . Tog je dana ba bio bacio oko na Klaru. du nosnici koji ih otvore mo da i neæe odm ah baciti u ko . nakon sahrane. Mje sec dana poslije. k ad je s Johanom Nepomukom i jo trojicom svjedoka putovao u Strones. dugo suspregnutoj i tako opakoj radosti koj u si je sad mogla dopustiti. stoga i Kla rin roðak. Nije ga mjesecima dr ao u pripravi. Da. Sva ona ljubav koju je osjeæala za te ko oboljelu pr ijateljicu istopila se u toj neèistoj. Mogao bi uslijediti i kakav upit. sasvim podivljala sa svojim promjenama raspolo enja. A Fanni bi. upnik nema ovlasti odobriti izuzeæe. u najmanju ru ku. odmah ispod srca i bila je na rubu da od ugode sklizne u tamu . "no èak i budala mora znati uèiti iz iskustva. Te plave oèi ." Zato je Alois znao da mora ispuniti svoju novu du nost.

u Braunau am Innu Alois Hitler. nevjesta nema svojih materijalnih sredstava. "To bi bila 'izjava o siroma tvu'?" toliko si je latinskog Alois znao prevesti i s am. pa je polo io ruku na njenu stra njicu. Dr im kako æe papinski sud imati vi e razumijevan ja. Zbog svega toga. a brak bi ti sretan. godine. Ocu Koestleru to se toliko svidjelo. mlohavom enom srednjih godina sa s jajem u oèima. Tri tjedna poslije. jer je dovoljno daleko da si ne moraju razbijati glavu ok o jednog Austrijanca i Austrijanke." Nasmijala se. a sad ju je poèeo otvoreno prezirati." A iz Linza se na odgovor èekalo punih mjesec dana. Kako je takav sjaj imao i sam. oèe?" "Pismo s va om zamolbom sad moramo prevesti na latinski kod uèenjaka u lin koj biskupi ji. upniku je kazao: "Hvala vam na savjetu. Od va s uvijek mogu puno nauèiti." "A. Stoga se s pravom mo e pretpostaviti kako æe ih dobro odgajati. na temelju s ljedeæeg: mlado enja je udovac od 10. a o boje trebaju dadilju. kao slu benik Krune. "ali ne bi bilo pametno poslanicu ote ati jo i t akvim kamenom. kao da eli provjeriti sredi te njene mudrosti. a ponekad i noæu odsutan. Alois i Klar ." Herr Hitler se suzdr ao od primjedbe da se. da je odluèio dati ekonomièan savjet. Nije si mogla pomoæi. savjet je prihvatio. rekao je u sebi. Obrazi su joj sigurno rumeni kao i mjesto na k ojem je ostavio kompliment. 27.. ma znamo mi to"." Da. Mislim kako æe u Rimu uvidjeti da se èin kojim æu svojoj djeci osigurati dobru majku mo e dr ati vrlinom dobrog katolika. Bio je gre nik. "Crkvenjaci nose crne halje". Tako æemo ga smjeti poslati u Rim. smatra dobrostojeæim. herr Hitler. rekla je ona. Prirede ih dobre ene koje se ne dr e ta ko uzvi eno. Dvorac u umi 61 "Njome æe se ukloniti obveza. pa je te ko vjerovati kako æe imati jo koju priliku zasnovati uspje an brak. Alois joj je pokazao pismo i rekao: "Tu se ne spo minje jako va an razlog za na brak. a ona su je jako zavoljela. pomislio je Alois." Nakon stanke za promi ljanje. pa nije u stanju nadgledati obrazovanje i odgajanje svo je djece. Stoga ponizno mole Va u biskupsku ekscelenciju da im da izuzeæe. ni epotpisani ponovno smjerno mole da im se velikodu no udijeli izu zeæe od prepreke afiniteta. Vrlinom koju elim st eæi. Alois je kazao: "To je dobar savjet." Ono to je davao naslutiti nije bilo zanemarivo. kazala je. Nevjesta se za djecu skrbi otkako im je umrla majka. hvala na pitanju. Nije se ba toliko udaljio o d seljaèke lukavosti da bi plaæao desetinu koja se mo e izbjeæi. No. da se prijevod plati. "Sretno vam bilo s biskupom u Linzu". ali bude tu i ugodnih iznenaðenja. zar vas ne amaraju èesto?" "Samaraju. "da prekriju svoje snje no bijele s tra njice.k. to prije to im je otac carinski slu benik koji je cijeli dan. "Kako vi to tako?" upitao je. Rim je udijelio izuzeæe. listopada 1884. tovi e. Obièno ima." Oca Koestlera je s po tovanjem upitao: "Koji nam sad korak ostaje. "Herr Hitler. bilo bi pametno potpisati Testimonium Pauperatis. to im prijeèi kanonska prepreka kolateralnog afin iteta. oèe. Dobro je sjeo". mlado enja Klara Poelzl. Aloisu Crkva dotad nije bila suvi e simpatièna. "To je pla ljiv tip. kolovoza ove godine i otac dvoje maloljetne djece. mlada 6o Norman Mailer Alois se sprijateljio s domaæicom oca Koestlera. mlada je trudna. prema prilo enom rodoslovu. Biskup je odbio dati izuzeæe. pred Bo iæ 1884. No. Kako su p rijevodi na latinski skupi. O amarila ga je po licu. Umjesto toga. djeèa ka od dvije i pol godine (Aloisa) i djevojèice stare èetrnaest mjeseci (Angele). spreman vratiti se u krilo matere Crkve.

Te je noæi z amalo umro u krevetu. Jo i bolje. "Nadam se da je tako". kao i dvoje djece koje æe slijediti. star samo nekoliko tjedana. Nije bilo neva no da su joj grudi b ile nedvojbeno pune. zar ne?" a Rosalie bi dlanovima prekrila obraze i hihotala se. "Èuo sam da je ova grbavica grozne æudi. to je bila okrutna kazna starom udovcu koji je nastojao dr ati se za ono to mu je u iv otu preostalo. Sluz se prelijevala iz grla dvogodi njaka i jednogodi njakinje. A u kamin je bila ubacila previ e drva. a do se dam je ujak Alois veæ bio na radnom mjestu. Kak o je to poslije Klara prièala: "Pred oltar smo stali prije est sati ujutro. rekao je drugi. "Rije i se te slu kinje". no ona je tek slegnula ramenima. a majka se isprièala uz "najdublje aljenje ". Ostali su plesaèi ubrzo odustali. nadolazeæih tu nih godina u kojima æe sin Gustav. "Da". Nepomuk je usnio stra nu moru." Zasviralo se. Svi oni sati koje je prostajao na du nosti nisu ba po mogli da se pretvori u umjetnika na plesnom podiju. Sto bi moglo izaæi iz takve majke. pomislio je Alois. koj je te veèeri nosila. gu æi i te i od stroneskog blata. Ida i Otto. dan je bio podijeljen na dva dijela. Poput mnogih svadbi carinskih slu benika. koja se o nako va ne veèeri osjetila tako blizu Zlom? Èak i ako dijete pre ivi. Alois se spremio za svoje sljedeæe zastranjenje. Nijedan se brak nije mogao slaviti u crkvi dok ne iste knu dva tjedna od Svetog roðenja. Na harmonici. a napola u veselom zanosu. Prostorija se pretjerano zagrijala. sad veæ udovac. a Alois i Klara dali su sve od sebe da zaple u. kao i na to je ukazivao Rosalienin pogled. Johanni Poelzl. otvrdnulog seljaka. 4Difterija je u njihovu obitelj stigla poput Crne smrti. jo je bi o mrak. Johannina kæi. Carinski slu benici sa svojim suprugama. odgovorila mu je aptom. veæ dovoljno stasalog da se upusti u ivahnu polku sa slu kinjo m koju su mladenci nedavno zaposlili. to su ih smjestili u sredi te svadbenog pira. u dru tvu Klarine sestre Johanne. Alois ju j e stalno zadirkivao: "Pa ti se to uri popaliti èovjeku ono to ima.a su i dalje morali èekati. Ostali su slijedili njihov primjer. Èinilo mu se da æe mu puæi srce." Te su veèeri u gostionici Pommer odr ali svadbu. svi pomrijeti unutar godinu dana. "Sljedeæa bi mogla biti i gora". kad ga je u dobi od osamdeset i jedne godine posjetila. pre valio je cijeli put od Spitala do Braunaua. Jedan je od njih imao sina. Nakon svadbe. uvijek bole ljivi Gustav. Slje deæih æe se godina sjeæati te veèeri. Nema organa koji bi bio otpornij i na pucanje od srca starog. Klari ni toliko nije tr ebalo da bude posve sigurna. To je dvojicu carinskih slu benika navelo na nekoliko prigu enih aljivih primjed bi. nikad vi e nije bio isti. "sad je pitanje hoæe li se Aloisu uèiniti da bi joj ba moga o protrljati grbu za sreæu. koja je ime dobila po majci. a ta je Rosalie ispekl a i teleæi but te odojka. rekao je jedan. Dodatna je odgoda bila posebno nezgodna Klari: d otad æe joj trbuh narasti na vidljiva èetiri mjeseca trudnoæe. neæe li biti obilje e o? Ta æe je misao proganjati na svadbi. curio je zeleni gnoj . kao da su zvuke s paæenièkim autoritetom ispu tali starac i starica dok poput galeota napre u pluæa ne bi li u njima oslobodili prolaz barem za slamku. a sad su se nakon polke i nadimale. jednogodi nja Ida te Otto. no Alo is je imao dvije lijeve noge. kazala je ona." "Prièaj ti e". Napola uzrujano. Kad sam se vratila u na e odaje. star dvije i pol godine. koji je izgledao kao duh Klarine pomr le Dvorac u umi 63 . Gustav u dobi od dvije godine. rekao je Alois. Kad su je zadirkivali. a Johann Nepomuk. "Eto nam krupnog momka". Ipak. Smrt je. no po ivio je jo tri godine. 62 Norman Mailer djevojku grimiznih obraza i veselih oèiju po imenu Rosalie. apnuo je Klari. Rosalie bi razrogaèila oèi. koja je dobila zastupnièku ulogu (a nosila je i isto ime) bila je grb ava. stigla s istom epidemijom koja je odnijela i djecu. I Johann Nepomuk je zamijetio da se prostorija zagrijala. Prvi je umro Gustav. Djeèak i djevojèica glasali su se hripanjem.

Alois bi obièno veæ postao zlovoljan. nije usuðivala osjeæati. kad je di fterija napala mladu djecu. kako je tvrdio. "Tu le i prava moæ. ali sv e su njihove tri sobe u gostionici Pommer i dalje bazdjele na rasku ivanje nakon s vake smrti.Ottov. a Klari se ne bi niti obra tio." "Aloise". mladim carinskim slu 64 Norman Mailer benicima." "Gore ili dolje. Tamo je. potom je oti la Ida. Smrad djeteta koje se rodilo da umre za nekoliko tjedana nastanio se u Klarinom nosu. Francuski nije znao. Aloi s bi gunðao nakon to bi obavili èin. Pokazao bi on njoj gdje se toèno nalazi Pobo nost. Alois mlaði i Angela poslani su u Spital. Bio je to Ottov svr etak . veæ do ivjela zrelo doba. "prièa kao da ne strepi od odlaska gore. Nije joj se èinilo da je udata. ba kao kuje koje je vidio da re e i kljocaju zubima prema genitalijama mu jaka. rekao mu je prijatelj. a sad su i njena vlastita djeca pomrla. govorio s autoritetom tri desetljeæa u Financijskoj policiji. Pivo ga je pu talo. Specialites de la maison! . Vodila je ona ljubav. za mene je prava vlast Franjo Josip. tu nije bilo nikakvog izgovora.to je veæ nauèi la kod gubitaka u obitelji Poelzl . pravi plavo-oki Klarin odraz. Djeèak sam samcat u Beèu. "Car je on aj koji nas ima snagu voditi". kojem s u bila tek tri tjedna! . Tek je nakon Gustavove smrti shvatila da ga je voljela. ali je o te tri rijeèi znao sve to treba. da. Dok bi onih noæi kad bi na tre nutak prema Aloisu osjetila ljubav. ispravan ivot onamo dolje ostavljao led. primijetio je jedne vruæe ljetne veèeri. Alois se nije dao impresionirati. Fanni je." "Pretjeruje ". da.bila je jaka kao i Lovaèki pas. samo bi skoèila na svoj oltar. Anna Glassl i Fanni uvijek su joj bile na pameti. takvo je to mogla razumjeti.braæe i sestara. udjela je za obitelji u kojoj djeca ne bi umirala. Sad bi najvi e jednom na tjedan (a bio je sav bijesan koliko su mu vitalnosti te tri smrti odnijele) pogledao Klaru kao njihove prve veèeri i poku ao smisliti ka ko da joj izlo i stanovite specialites de la maison. Poèela je kao slu kinja. recimo. Sad su joj se vratili. stara petnaest mjeseci. Prekorio bi Aloisa mlaðeg. u dvije noæi nauèio vi e nego u cijelom ivotu. Zbog takvih ga je postupaka mrzila. posebno novacima. ako bi uopæe mog ao uæi dokraja u nju . a opet je Bogu svemoguæem bila nevjerna one noæi kad je zaèet Gustav. Suvi e se bojala zla koje bi donijela tim novo roðenim du ama. rekao mu je stariji prijatelj.a odnijela ga je galopirajuæa kolika koja mu je razderala utrobu. vezi s novom kuharicom u gostionici Pommer. a onda bi joj u usta mogao uvaliti Lovaèkog psa. u bordelu. jest. Klara nije re ala niti kljocala zubima. tijekom tri odvojena dana tri sprovoda na groblju. a Anna Glassl u tim stvarima nij e izigravala damu. Znala je koliko lijes mo e biti malen . sama. Svojim bi prijateljima iz taverne bli zu carinarnice. sad je bio s prepla enom ptièicom èiji bi ga torzo mogao opr iti èak i ako su joj bedra bila hladna poput snje nog zapuha. kao malo raznolikosti na n jegovom tada njem jelovniku. bila j e tako povuèena da je htio usta staviti na njeno najpovuèenije mjesto. onih noæi kad bi se Alois odluèio na voðenje ljubavi. koji je oduvijek za toliko toga udio. Do dolaska kuæi. èak i dok bi ga groznièavo ljubila kako bi popravila stvari.to nije bilo èesto . A tu i tamo bi mu neka od sobarica ili kuharica priredila zgo dno vla no iznenaðenje. uvijek sama. No. voljela usta stavljati na razna mjesta. Nimalo nije sumnjala tko je za sve kriv. oti la je tri tjedna nakon Gustava.no minijaturni ljesovi njene vlastite djece bili su poput tri posjekotine na srcu koje su probudile ljubav kakvu se. Kao da joj je pojaèavala elju. pa pomajka. "Usta ti daju obeæanja koja ti ne dr i ". Nar avno! Ali to se tièe nje same. zbog udarca koji je ubrzo uslijedio. S druge je pak strane uvidjela koliko je ta vrsta mr nje prijetvorna. Rosalie. nestajuæi u kis elom oblaku. kao da su nosnice jo jedan organ pamæenja. a za tim je tajnim zadovoljstvom jo i tra gala. Neke pojedinosti nisu mu bile nove. Jedan od carinskih slu benika hvalio se kako je kao mladiæ bio u Parizu. izgrdio Angelu. Alois je bio blizu Zlog. Alois je pak odluèio kako Bogu neæe oprostiti. Bog nam samo prekine ivot. potom Fanninoj djeci postala dadilja. kazao bi joj. dok su djeca bila iva. pa su izbjegli zarazu. Kroz obje je smrti majka morala opet p roæi. Naravno. a taj je vonj nastavljao ivjeti u Klarinoj odjeæi.

Fanni j oj je svojedobno kazala to da uèini.No. Stoga se Klara zaokrenula. Aloi s i ja punili smo maternicu Klare Poelzl Hitler. rekao je. bio sam tamo. Ja sam u slu bi Zloga.bilo je to èudo. Da. Ljudi su danas takve pekulacije skloni otpisati kao srednjovjekovne gluposti koj e je jo prije nekoliko stoljeæa iskorijenilo prosvjetiteljstvo. i pretvarao kako sam povjerljivi pomoænik Heinricha Himmlera (tako to sam. bio sam treæa prisutnost i odnijelo me niz vodopad. niz koji smo vriskom pali sve troje. Nikad nije bio tako blizu. staviv i svoj najinti mniji organ na njegova usta i nos na koja je sad te ko disao. Bio mi je klijent. Ako sam se 1938. Od samog sam poèetka izra avao strah od pothvata u koji sam se upustio. Nisam". ravno-pravnog-ili gotovo na razini Boga. U redu. a i ja sam bio tamo s njima. Shvaæam da æe veæina mojih èitatelja te ko prihvatiti ova obja njenja. Poticaj je stigao iz tog izvora. Ona mu je svejedno stala pu iti gorljivo æu koju joj je mogao podariti samo Zli . Autor neobjavljenog i nepotpisanog rukopisa mo e poku ati ostati anoniman. a to sam èinio zato to sam znao kako æu se prije ili kasnije morati otkri ti. Je li to bilo srce? Je li on na redu za umiranje? "Jesi li dobro?" viknula je kad se svalio pored nje. "Jesam. ali ne vjeruju u moguænost postojanj a suprotstavljenog entiteta. svom snagom svojih ruku. tog politièara koji se doimao tako skromnim. dok joj se trudio ra iriti skupljene noge. Manjini intelektual aca je postojanje Boga jo uvijek prihvatljivo. a onda iz nje.znala da se predaje Vragu. naseliti se u ljudski lik. travnja 1889.prokleta supruga crkveni mi . godine. sve troje se oslobodilo gejzirom koji je prokulja o iz njega. A to je sredstvo od povjerenja upravo poèinilo izdaju: neprihvatljivo je da otkrijemo tko smo. ivio u tijelu pravog èasnika SS-a). Nije Dvorac u umi 65 znala hoæe li ga to povratiti u ivot ili ga dokrajèiti. o tru poput igle. da prokleta bila sva bog obojaznost. nabije ga u njenu bogobojaznost. o n ajzagonetnijem ljudskom biæu stoljeæa. Ujak je sad bio mlohav poput koluta iz meta. pa iz oboje. Ovo je bilo bolje nego morska oluja! A tad se dogodilo ne to jo veæe jer je ona . devet mjeseci i deset dana prije nego to æe se roditi Adolf Hitler. Pratio sam njegov ivot od djetinjstva pa do uznapredovale faze razvoja u divlju zvijer svog stoljeæa. a ponos mu je bio poput maèa. . u srpanjskom zaèeæu. o krenuo se i zagrlio joj lice svom stra æu vlastitih usana i lica. uistinu.a radi se. Iznenadan ubo d boli! Naèas mu se èinilo kao da ga je oborio grom. gurajuæi jaèe nego ik ad. U njenim ustima. A sad je opet postao mu karac! Usta su mu se zapjenila od njenog soka. dok je njegov stari ovan za razvaljivanje vrata uzela u usta. rekao bih kako ja njegovu p sihu mogu razumjeti. èasnik u najboljoj obavje tajnoj slu bi koju je svijet ikad vidio. i uistinu sam spoznao trenutak u kojem je do lo do stvaranja. Kad nam se naredi. u jednom ga je trenutku napustio dah. no shvatiti ga. to ga neæe pretjerano za tititi. napokon spreman da joj ugura Lovaèkog psa. A sad. Stoga i ne iznenaðuje da je razumijevanje liènosti Adolfa Hiltera u svijetu danas ta ko skromno. sa svojim oklja trenim brèiæem. To ju je iznenadilo. bilo je to tek privremeno. tako sam i ja bio tu sa Zlim. Jedan se m isterij dopu ta. KNJIGA ÈETVRTA Obavje tajac I. 20. kakva ju je veæ bila obuzela nakon to je umrla Fanni. sav se povratio. kad sam ponudio da se demaskiram. a to ne! Time se opaju neznalice. Prezreti. znala da je on tu. ja sam sredstvo. to sa sobom nosi i pomak. Zbog sada nje prevla svijeta znanosti. Kao to je anðeo Ga-brijel slu io Jahvi one preva ne veèeri Nazaretu. ali dva. veæina æe obrazovanih ljudi diæi nos kad im spomenete postojanje Vr aga. Bez obzira na to. to ne . pomislio je Alois . Da. no. udi uæi i izdi uæi tako groznim hro pcem. naposljetku. Alois je bio tak o mlohav. no opet je osjetila onu istu srd bu. to da. prokleta crkva! . poput zadnjih udisaja djece bez koje su ostali. s njom i Aloisom. Lovaèki se pas stao buditi. a tamo je bio Zli.od koje medu enama u Braunauu nije bilo veæeg anðela . A ona se na la na njemu. te vruæe ljetne noæi. Na mene s e vi e ne mo e gledati kao na nacistièkog èasnika. uvijek smo spremni p reuzeti takve uloge.toga je bila sasvim svjesna. Sad su oboje dr al i glavu na krivom kraju.vr atio se iz mrtvih . Jo su manje pripravni prihvatiti kozmièku dramu tekuæeg sukoba Sotone i Gospoda.

Gott im Himmel! Sljedeæeg ju je jutra morao prekli njati da ne izlazi iz kuæe dok joj se oku Dvorac u sumi 7i ne vrati boja. Mo da dijete neæe pre ivjeti. Na to ju je on odalamio. Iako nam posljedica incesta. odluèili smo prièekati. zakljuèiv i da se takva pobuna mora nemilosrdno ugu iti. no molitve joj nisu bile usli ane.to bih za njega svakako mogao reæi . svejedno èekamo.70 Norman Mailer 2. shvatila je da to radi zbog mirisa lu ine s nj enih usta. ne pozivi li ni on. Tjedan je dana. dr imo se pouzd anog pravila. no.posebno u njenoj visokoj trudnoæi . Idemo polako. Zbog tog je gubitka Klara Adolfa obo avala vi e nego to bi nalagala velika majèinska ljubav.) Ne iznenaðuje potom to je svu ljubav podarila djetetu. Kako bilo. Ide i Otta ispale vrlo kori sne. Kad za klijenta treba uzeti dijete. ili mu se na djetinjim ustima naduo mjehur sluzi. Preèesto nam se dogaða da Bog zna za na odabir pa. mogla biti jednako jaka kao i suprugovi dobro razvijeni mi iæi. bio je sasvim uobièajen proizvod Klare Poelzl. dok je on gugutao od zadovoljstva.Klarina u sta silom navesti na Lovaèkog psa i tamo ih dr ati . Kad je poèeo vri tati s aki put kad bi ga poljubila u usta. da je potekla krv. Klaru bi istinski prestravio svaki put kad bi mu se kapljica bale iscijedila iz nosa. A potom joj je. Oèekivali smo kako æe nam se to pokazati korisnim. Kad se rodio. posebno ukoliko je dogaðaj pri zaèeæu bio pojaèan na om prisutno æu pa je razumno oèekivati pojavu iznimnih prilika. Dr ala je kako je Bo ji prijekor samo potvrðivao nj eno grje no stanje. kaz ao joj je. Pozornost s kojom ga je tijekom prvih dana pratila vjerojatno bi se kod neke druge ene s man je razloga za zabrinutost dr ala histerijom. makar je smrt i dalje u Bo joj. Ba dareni smo da tragamo za bilo kakvim pretjerivanjem. Bog mo e . a ne u na oj domeni. u dobru ili zlu. Tako ga je sna no ujela za zglavak. nakon posla i ao u kupnju .razdragano bi se nasmije io kad bi mu se njeno lice pribli ilo . Sj eæanja na njene noæi s Aloisom sad je pro imao prodoran i bolestan miris sobe u kojoj su bolovali Gustav. mo da joj èak i oprostiti .tih se dana nije odlazilo u gostionicu. Nakon to je Adolf zaèet. pa je spavao sklupèan n a svojoj strani kreveta.poèela je vjerovati kako bi Bog ovaj put mogao prema njoj biti blag.svojom velikom rukom na njenom vratu. a drugom dojku. èak i kad seljaci san jaju crnicu koju æe u buduænosti zasijati. nudi brojne moguænosti. morao je svejedno odustati od onog to je dr ao svojim neotuðivim pravom. Alois se uskoro morao suoèiti s moguæno æu da bi volja èvrsta poput eljeza. Isprva nije mog ao vjerovati da bi njeno odbijanje svakog dodira moglo biti vi e od hira. (Alois je sad bio izrazito sklon . Ida i Otto. No. iskovanog moli vom. Onda j e usnila san u kojem joj je reèeno da se okane mu a. kako je Alois protjeran na svoju stanu kreveta. tek neki nov naèin poticanja. Vjerojatno stoji kako je. Demonima i vragovima sna na su èuvstva uvijek privlaèna. "Vi ene idete naprijed-natag poput maèeta dok si lovi rep". nemilosrdno . ljubavi ili mr nji. Bi li bio spreman ovo dijete po tedjeti? Je li se mogla ponadati kako mu je srd ba splasnula? Da joj je mo da podario anðela? To je u prirodi bogobojazne nade. To je u prirodi bogobojazne du no sti. Èim je Adolf poèeo pokazivati zn ake ivota . Tako ih mnogo izgubimo. Svako pretjerivanje u iskrenim osjeæajima slu i na oj svrsi. Klara je ivjela na rubu ponora. bila spremna umrijeti. stekla je naviku svakog jutra sapunom za rublje prati usta . je dnom rukom zgrabio stra njicu. Buduæi da je takvo stanje dulje potrajalo. odluèio sam do daljnjeg ostati u Klarinoj blizini. promat ramo.da. pa se jedno po jedno gasili tijekom nekoliko mje seci iste godine. A kad je modrice napokon nestalo. sa zavojem na ruci. Adolfa je potom opet mogla ljubiti. kasnije preplavljena ma jèinskom ljubavi. Bogu se predano molila da joj spasi svako od njene troje djece . za svaèim èega ima premalo ili p revi e. Ne treba posebno isticati kako su nam smrti Gustava. pa je Klari na oku ostala modrica. Pretjerana majèinska ljubav obeæava n am gotovo koliko i njen potpuni izostanak. vi e nije bilo potr ebe svako ih jutro dezinficirati. Nije bio zdrav.

meðutim. Stoga se tom velikom slijepcu mo e odati priznanje. K. Osim toga. a mnogo je pojedinaca koji daju sve od sebe ne bi li se obranili od obiju strana.pa u stvari postoje tri zasebne vojske. meðutim. elim ponuditi poèetna ob ja njenja meandriDvorac u umi 73 ranja. Cesto su bili samo p ijuni. Rana smrt jednog iznimnog djeteta obitelj mo e sasvim obeshrabriti. bez obzira na to kakvu cijenu morao za to platiti. vidim da su nu na daljnja obja njenja uvjeta. ene i djecu. 3Poku at æu. slijepih ulica i primirja u na em ratu. (Vrijeme pi em velikim poèetnim slovom zato t . Vragovi koji slu e Maestra ne ratuju vi e protiv anðela u falangama. vrhunaca. tek poèetni pristup perverzijama koje su sastavni dio postojan ja. Èesto otkriju (i to jako pompozno) . dvije vizije postojanja ko je su meðusobno suprotstavljene. jer ih se Bog nije odluèio rije iti. skica stvarne slo enosti dogaðanja. Na Maestro i mi. genija.Bo anski. ako mi ustreba." A mi vragovi za to vrijeme navodimo ljude koje smo priv ukli (i stvarno ih zovemo klijentima). kand eli nam se suprotstavljaju. èak i kad vodi k zlu. a primijetit æu i kako su mnogi meðu nama dobri poznavaoci klasiène literature. Milton je. Odatle potjeèe pojam Dva kraljevstva. no izraz Dva kraljevstva upotrebljava se veæ nebroj eni niz stoljeæa. ljuds ka biæa u toj borbi nisu mogla igrati znaèajniju aktivnu ulogu. ogranièenja i moæi svijeta koji nastan jujem. nastojimo zaposjesti du e mnogih meðu tim istim ljudima. èak i kad zna da smo odreðenog pojedinca veæ dobrim dijelom preuzeli.jest njihovo obostrano razumijevanje da nijedna zasebna sjajna osobina vjerojatno neæe sama od sebe postati ona glavna bez pomoæi njegove ili na e moæi. kako bi ih priveli pod njegov utjecaj. Takva moæ. njegovi zastupnici . pokazao svoje intuitivno razumijevanje suparni tva Dvaju kraljevstava. Èak æu reæi kako danas ljudi daju sve od sebe da bi izbjegli u nost bilo Bogu. ili æe se premalo toga shvatiti. a ne dva.nemilosrdno ukloniti djecu. najpo rtvovanija i najvelikodu nija majka mo e stvoriti èudovi te. Èak i na jplemenitija. dva podruèja. Poèet æu primjedbom kako zbilja postoje tri vida . ele biti slobodni. njego vi anðeli uvijek mogu poku ati opet vratiti dijete iz na ih ruku. Sad smo. Sotonski i ljudski . Bog i njegove anðeoske kohorte djeluju na mu karce. Stoga i ne iznenaðuje to m nogo umjetnika. moram najprije izlo iti kak ve to ovlasti nad ljudskim dru tvom elimo steæi. prinuðeni raèunati s poje dinaènim mu karcima i enama. A koja bi to cijena bila? Tu postoji neobièan izraèun. dakle. i za Maestra. Ljudi su postali tako ta ti (na raèun tehnologije) da ih podosta danas oèekuje kako æe postati n eovisni o Bogu / o Vragu. oklijeva . ubojica 72Norman Mailer i pokoji spasitelj dozive zrelo doba. Gospod nije neosjetljiv na nad e onih oko èeda. ali vragovi imaju obvezu biti upuæeni u dobru knji evnost. i za Gospoda. tro i Vrijeme. naposl jetku. èak davno potisnuta sjeæanja svojeg klijenta. mogu izvuæi skrivena. Ponekad ne eli preuzeti uzgrednu tetu koju æe pretrpjeti obitelj. Bez obzira na to koliko bio netoèan u pojedinostima. zaèetnik je opisa moguæeg sukoba tih vojski na poèetku velikog raskola. dakle. Do Srednjeg vijeka. konaèan ishod ni u jednoj igri nije za nas izvjestan. Sad smo se veæ vj e to ugradili u svaki kutak ljudskog postojanja. objasniti kakva su to Dva kraljevstva. To je. Stoga. Istovremeno. gadova. tri kraljevstva. Zbo g toga je ulaganje u novoroðenèe neuravnote ena igra. Ne znam kako je s a nðelima.-a (kako æemo Boga èesto zvati) i na eg voðe aestra . Ako smo p risutni mi. " elim otkriti tko sam. Ako. Prvi elem ent meðusobnog uva avanja u borbi izmeðu D. No. Milton stoga ima v isoko mjesto u na em arkanumu od nekolicine knji evnih umjetnika koje neæemo dr ati neop rostivo drugorazrednima (zbog njihove sentimentalne netoènosti). èak i ako su mu opisi zastarjeli . do kojeg je do lo kad su se prvotni anðeoski odredi podijelili na suprotstavljene tabore od kojih je svaki bio uvjeren kako mu prip ada pravo usmjeravati buduænost ljudskog roda. bilo Maestru. Gospod zbog toga tuje majèinsku ljubav. Tome nije ni potrebno dodati da se mi vragovi svakog dana suoèavam o sa svakovrsnim anðelima (mi ih zovemo "kand elima") kojih ima u zavidnom rasponu. Bo ansko i Sotonske O njima bih mogao govoriti kao o dva antagonizma. Primjerice. Ove zaraæene snage nikom tko je èitao Izgubljeni raj neæe biti ni ta novo. da ponovimo.

Zbog toga nam prosjeèan èovj ek obièno nije zanimljiv. nasilnicima i pijanc ima. U na em dru tvu ih. a tom je prigodom to svakako bio. Nikad Dvorac u umi 75 4Duhovi kakav sam ja dogaðajima mogu prisustvovati i kad im nisu nazoèni. Ima ogranièenu sposobnost uvida. Prema tom . kao moj izravni sup arnik. a uskoro imali jo manje. na jednom drugom mjestu. Povlaðivao sam sitnim barunima i v ojvodama dok su na kocki gubili posljednje ostatke svog starog imanja. na kraju odnio plijen. mo emo znatno pobol j ati. Postoji velika moguænost da propadne. Pot icao sam. zovemo Zlim. Tijekom jednog nesretnog pro log razdoblja. no u tom se trenutku Maestro odluèio izravno mi zadovoljit i znati elju. dakle. A takvih mu karaca i ena. oko kojeg se nate u anðeo èuvar i vrag ravnatelj poput mene. trenutak zaèeæa ponovio mi je vrag koji mu je prisustvovao. Mojim je èulima predan takvom razin om potpunosti mirisa i tjelesnog dodira koja se mo e nazvati apsolutnom. Cesto sam morao biti nadglednik onima koji su roðenjem stekli m alo. vi e i nema mnogo. bilo bo anskih. pijane grubijane i nevjerne mu eve i ene najgore vrste. One noæi u ko joj je Adolf zaèet bio sam. obiène vojnike da dezertiranjem ru e moral svoje satnije. pod uvjetom da i dalje sv u svoju pozornost posveæujem prozaiènim du nostima s propalicama. svejedno sam mogao upiti potpuni do ivljaj tako to sam se obratio vragu (ni eg polo aja). bojim se. kad se stvarno i odluèi bit i dio spolnog èina. Zasad je to. ako smo dovoljno strpljivi. postati tvoj jedi ni klijent. mogao. tek projekt. ipak. razvije li veæinu svog potencijala. Rekao je: "Za to sam se toliko zanimao za to jo neroðeno stvorenje? Je li moguæe da æe jednom razviti veliku ambiciju? Mo da æu predlo iti da mu se sasvim posveti .) Kasnije. Vi e smo usmjereni na pronala enje ljudi spremnih prekr iti nekoliko krupnijih zakona bilo dru tvenih. kao to sam veæ rekao. kad se razvije.u spolnom èinu mo emo sudjelovati i nakon to je poèinjen.nama. a na raèun toga mi se pobolj ala osobna situacija. takvi su mu b ili i roditelji. Trebam li tome to dodati?" Sve je to Maestro izgovorio sa svojom uobièajenom ironijom. To sam i èinio. Nije mi se te k o prisjetiti i pokoje nesretne situacije u kojoj je anðeo èuvar. kad sam poèeo obavljati svoj zadatak s mladim Adolfom Hitlerom. sredstvo koje se mo e usporediti s moæi koju novac ima nad ljud ima. ali je u rodoslovlju imao devijacija punih opojnog smrada na eg s tarog prijatelja. manji vrag mo e. smjerno zamoliti Zloga da s njim podijel i prisutnost tijekom vrhunca. mo da me to jo uvijek èeka. sjeæanja i zlih namjera. Stoga sam dobio zadatak ostati mu nakon roðenja u blizini. Jednom sam se prigodom ponadao. Imao sam horde klijenata. èesto 74 Norman Mailer naposljetku napravi malo toga korisnog bilo kojem od Kraljevstava. mo gao na kraju pokazati zapanjujuæim. a mogao b ih navesti i sitne lopove.) Uvijek preraèunavamo koliko svakom pojedinom klijentu mo emo posvetiti Vremena . No. ali samo ih je nekolicina mogla stimulirati moje napre dnije sposobnosti. S druge str ane. kao i anðelima. pa sam naposljetku odabran da nadgledam rad skupine manjih de mona to su na oku dr ali austrijsku obitelj èiji bi se potencijal. Na taj naèin mo emo osigurati promaknuæe. Da. na primjer. Moramo se svako malo zadovolji ti mediokritetima. koji je tijekom prvotnog èina bio u Aloisovom krevetu. No. Moram reæi kako nam ta moguænost uvijek stoji na raspolaganju . Nisam se usuðivao pitati. ili me samo i dalje u raznim zabitima spu ta na sve ni u razinu. u kljuènim prigodama. Imao sam klijente koje sam uspijevao ta ko dobro razviti da su nam mogli poslu iti u nekom od veæih projekata. (Maestro nas potièe da ga. krvnog skandala. Taj je zametak sad bio beznaèajan. Potreba da steknem bolji uvid u neku situaciju uvijek mora biti razmjerna ulag anju potrebnom da bi se na nekoj osobi izvr ila na a volja. Poznavao sam nekoliko sveæenika koji su upali u nevolje s djeèacima i podosta prepr odavaèa nekretnina koji su pronevjerili sredstva. S vremenom b i. prosjeèan klijent. Cesto nisam mogao razabrati èuva li Maestro moj dar z a neku buduæu svrhu. takvi su mi gubici naru ili ugled. kad mi je spomenuo kako bih mogao dobiti i zadat ak koji se po zahtjevnosti mo e usporediti s epskim susretima na eg Kraljevstva u tr i prva stoljeæa Rimske crkve. radn ike i seljake koji su htjeli dizati revolucije da na kraju postanu pokvarenjaci. Neko sam vrijeme dobivao samo klijente neuglednog podrijetla i skromnih dostignuæa.

Obraæenja su im ionako osnovna djelatnost. S druge strane. kakvu privatnu zonu. Sto ako ne uspijem? Mnogi projekti propadnu. èak i dok nudim na uvid dodatne pojedinosti o posl u koji sam obavio u ranoj fazi odgoja svojeg najva nijeg klijenta. ako ba hoæete. Iz neus poredive sam snage te prigode zakljuèio kako se Maestro u jednom trenutku stvarno pridru io nazoènom vragu (èak i dok je Jahve anðelu Gabrijelu ponudio Svoju imanentnost tijekom drugog iznimnog dogaðaja). veæ i istra iti neuhvatljiv u prirodu vlastitog postojanja. ubrzo sam saznao kako je zaèet. Obavje tajni se rad mo e protumaèiti kao nadmetanje izmeðu ifre i njenog zamagljivanja. Ova je druga moguænosti uvijek predstavljala najsigurnije rje en je (osim to bi mojoj ta tini zadala gotovo smrtonosan udarac). Naravno. Mogao bih èak reæi da anrovsko odreðenje i nije osobito va no. Naravno. ne udaljavam se od istine. objavim li ga. a da ne privuèem Maes trovu pozornost.) Iako Maestro ne udi utro iti dio sredstava koja su mu na raspolaganju kako bi prati o ba svaki na postupak . nisam se usuðivao pitati. barem dok ga ne dovr im. dogodila mi se. Ona je vi e od sjeæanja. Stoga sam odluèio pisati po papiru . veæ strahujem od njenih posljedica. Sve vi e vjerujem kako æu uspje no pr ikriti postojanje ovog rukopisa. manje strepim.koji nudi kakvu-takvu za titu. Strah bi me sasvim sputao. mo e se poku ati ukra sti malo tajnosti za sebe. Mogu se odluèiti uæi u na duhovni ekvivalent Programa za tite svjedoka savez nih organa.pod uvjetom da nas je èovjek spreman slijediti . mogu birati . a danas mu je naporni je postojati nego ikad . A tad æu ga morati ili obj aviti . jer mi glavna briga i nije knji evni oblik. bio mi je staln a tema Pregleda. Otkrivajuæi postupke kojima se slu imo. Obja njenje . Dvorac u umi 77 Dakle. No. No danas. Dakle. moram reæi. No. Kod nas je primitak toènog sjeæanja ravan prisustvovanju. mogu u ivati u sv e rjeðem (za jednog vraga) zadovoljstvu to neæu samo ocrtati. spreman sam nastaviti. U pro losti se ne bih usudio upustiti u stvaranje ovakvog zapisa. morat æu se pred Maestrovom srd bom dati u bijeg. Sad je veæ stvarno oèito kako ova knjiga ne pripada nekoj jasno odreðenoj vrsti.demona i vragova ima previ e da bi to mogao .) Kako bilo. . Mo da se moje rijeèi neæe tako brzo uoèiti. to se tièe mog sudj elovanja. Ima raznih moguænosti. to znaèi da æe me skriti kand eli. Ovo djelo moram napisati. primjerice. Svoje skromne du nosti u Americi obavljam besprijekorno. u posvema njoj preplavljenosti posvuda zastupljene tehnologije. Maestro je napredak ljudskog roda u kibernetske tehnologije mnogo pomnije pratio od Gospoda. (Glas mu je nepresu na k ornukopija prizvuka.izdaja ili nestanak. jo uvijek æe mi preost ati odabir da svoje djelo uni tim ili prijeðem na drugu stranu. tako vragovi ive i s istinom i s la i. a svakako je posve neobièna biografija. Pod pretpostavkom da mi svoj proizvod uspije prikr iti od Maestra. 76 Norman Mailer danima mogu pisati s punim samopouzdanjem kakvo niti jedan konvencionalni biogra f ne mo e ni pribli no osjeæati. tad bih morao suraðivati s njima.ili uni titi. jer ima i povlastice romana. Iako jo nekoliko godina neæu biti rasporeðen samo kod Adolfa Hitlera. Einsteinove posebne teorije relativnosti. jedno pored drug og. Sad izjavljujem da nisam. (Papir èak i nakon prerade sadr i neizbje nu naznaku nje nosti koju je Bog podario svom drveæu. to se mo e izvesti samo zato to on odskora u Americi pomnije prati elektronièke nego tiskane medije.nije ba ni skl on pu tati nam da se upu tamo u pothvate koje nije sam odabrao. Ja mogu slobodno uæi u glave mnogih. Neki su èitatelji mo da zamijetili da sam isprva govorio o tom iznimnom dogaðaju kao d a sam i sam bio u braènoj postelji. to ne smijem nièim pokazati.prilièno je jednostavni je od. a oboje mogu postojati jednakom snagom. Moram priznati da mi se potonja moguænost poèinje sviðati. prikriti.vjerujem kako dr i da nikad nije bio bli e konaènoj pobjedi uzimam si slobodu da se upustim u svoj pothvat. Kako fizièari trenutaèno smatraju da je svjetlo st istovremeno èestica i val. Buduæi da nisam vjeran Maestru.e. A uspije li mi stiæi do kraja. Buduæi da je Maestro trenutaèno prilièno optereæen. Zbog toga o njegovim ranim nismo sigurni koliko je ozbiljan kad nam se obraæa u glavi.

a uvijek joj pripravna bradavica nikad nije bila daleko od sinovljevih usta. Bila im je dobra pomajka i Alois mlaði bio je zadovoljan. No. govorio bi. 2. Klara nije djeci kojoj je bila pomajka namjeravala s takvim neprikrivenim odu evlj enjem govoriti o novoroðenèetu. malen i sjajan. U stvari je potro io cjel okupnu zalihu tamo njih konobarica. Gospode .rodoskvrnac mora uvijek biti svjestan va nosti svog izmeta. S uvi e su dobro odjeveni. Alois. Prljava bebina guzica mo e poslati signal . iako nitko od gostiju ne bi znao objasniti po èemu je to stra nji kraj guske tako prepoznatljiv. ali nije si mogla pomoæi. Alois se o Pommeru izra avao pozitivno: "Elegantan je. no pokojem je to zasmetalo. suvi e dobro govore. nije im bilo te ko povlaðivati joj klimanje m glavom. Kad je navr io godinu dana. U oèima joj je bila ljepota.) Izmetne drame takoðer nude prednosti. "Gle". velike okrugle oèi plave poput njenih i mala usta. 82. Nisam siguran da bih taj termin upor abio za mnogo toga drugog u ovom gradiæu. uzmi ivot moj. spremno b i kazao.KNJIGA PETA Obitelj I. dopu ta ." Druge su se ene. " ene su poput guski". a ja sam i to odobravao . To bolje po nas! (Èudovi te je uèinko vitije ako se mo e pozvati na majèinsku ljubav. kojima bi o ivio stotinu trenutaka pri æaskanju." No. preseli se. Klar ine su molitve bile suprotnost. Iako Maestro uglavnom na dojenje nije gledao s odobravanjem." Imao je zalihu od desetak takvih primje dbi. Najpohlepnije su uvijek nast ojale doæi do bolje kuæe. Namje taj je blista o. "a ko ti to. A i Adijev je siæu ni anus bio besprijekorno èist poput opala. pa je po to me nalikovalo bilo kojem drugom djetetu. naroèito otkako im je Alois kazao kako je Fanni bila luda. " gle. naravno. nije li Adi anðeo. koji bi noæu pre li preko Braunaua. Ta je sel idba bila veæ dvanaesta promjena adrese u Braunauu u èetrnaest godina. a amateri se uvijek jako trude gledati te u oèi." Rijetko je bilo slatki a za kojim one ne bi venule. a isto tako i Angela. ako æe to pomoæi spasiti njegov. zar nije?" Kako je dijete imalo okruglo lice. u molitvama alile Bogu na ono to im u ivotu nedostaje. Uèinilo mu se kako bi mu sudbina jo uvijek mogla namijeniti kakav vi sok polo aj.ma jka je potencijalni klijent. Ili. slegnuo je ramenima. Vr agovi se. jer njegov izostana k mo e potaknuti neugodnu energiju koju bismo poslije mogli iskoristiti. Gospode. da bi time oèaralo nove poznanike. sobarica i kuharica koje nisu bile prestare il i suvi e ru ne. "Volim promjene"." Slijedio bi jak gostionièki smijeh. Alois se odluèio iseliti iz gostionice Pommer. jako malo ve u uz sentimentalno. pravi anðelak. Norman Mailer Tad je elio da majka bude uistinu bliska djetetu. Njene su sobe u gostionici Pommer sad bile bespri jekorno èiste. Tu je pretpostavku pothranjivalo i dojenje. gle Angela. Ne ki od na ih manjih vragova. ili pak predobro da bi bili uvjerljivi. "prepozna ih odostraga. da iskreno niti ne spominjem. To je mo e malo nauljiti. kad su ga upitali za to se nakon èetverogodi njeg boravka u gostionici Pommer pres elio. Klarina je molitva bila tako neokaljana: "O. Ubrzo po Adolfovom roðenju. Kuæa joj je uvijek uredna. èa k i kad se radi o malenom upku koji se beskonaèno glanca. Glupe su bile u potrazi za iznenaðujuæe dobrim ljubavnikom. Klara je svog sina zvala Adi. kod rodos kvrnuæa prvog stupnja bio je popustljiviji. poput kuæe o kojoj bi se brinulo vi e dobrih slu kinja. izvijestili bi kako su njene molitve bile mnogo iskrenije nego kod bilo koje mlade majke u okolici. po njenoj udnji da dijete pozivi dugo. A di je bio pun nagovje taja da æe i sutra biti meðu njima. kad bi razgovarao s kolegama s posla: "Krijumèara je lako zamijetiti." Na dan kad se obitelj Hitler iselila iz gostionice Pommer. Klara je za to dobar pri mjer. U njega je ulijevala vlastitu snagu. govorila bi svojem posinku i pokæerki. do la mu je krajnje neu obièajena misao. Korisno nam je i suprotno. a ne Adolf ili Dolfi (Do lfi je suvi e nalikovalo na Teufel). Ili izg ledaju kao ni tarije kakve uistinu jesu. praktiènije naravi. A mogao je dodati ( to bi ponekom prijatelju i rekao): "Kad ti se ena s asu i. Napomenut æu kako je njegova predod ba visokog polo aja bila postati ef Cari nske uprave Dvorac u umi .

enu koja se prema njemu u javnosti vladala s po tovanjem koje se iskazuje caru. rekao je slu benik. oni su nam domari. ali d ovoljno slièio Arthuru Schopenhaueru. Istina. poput pèela. Svetu rimsku crkvu da ne spominjemo.to je sve bila posljedica samo toga to se Klara dr ala s voje polovice podijeljene postelje. a opet. Prava istina. a srce mu je s mukom lupalo u grudima . Klara i on slo ili su se kako im treba vi e prostora i sad su ga imali. Na grudi je prièvrstila jedini komad nakita koji je posjedovala. Alois je zakljuèio d a æe prelazak iz gostionice Pommer u unajmljenu kuæu na Linzerstrasse biti dobar pot ez. Nanju io je enu koja je stanovala na putu kojim se vraæao iz gostionice. svejedno su bili slu benici. Veæ je malo previ e popi o. enu koja je i dalje imala samo jednu bolju haljinu. Naravno.tu nije bilo gre ke! Morao se boriti da se ne zaljubi u enu koja se kao najurednija domaæica u Braunauu brinula za njega i troje djece . naoèalama s tel eskopskim leæama. jer mu se od nje je ila ko a." Hans Lvcidias je polagano klimnuo glavom. Sto nije vrijedilo i za Aloisa. A njene oèi ." "Alois. zami ljeno. Za to? Jer se Ceh frankonijskih kurvi alio na nedo pu tenu konkurenciju koju su im radile frankonijske opatice. tajna. Dok je pio u gostionici. Tajna. odgrizla bi mu je. rekao je. . ja se s njom nisam susreo. "da li znate? Kurve su po tovali vi e od opatica. rekao je Alois. Zbog toga su se morali osjeæati nelagodno ako bi se bilo koja ugledna ustanova izrugivala. onda bi Klara bila t akva kraljica mrava. Herr Lvcidias Koerner mo e vam pokazati gdje to pi e. ako bi na nju stavio ruku. Kod kuæe bi dodatan materijal prik upljao iz antiklerikalne knjige koju je otkrio u antikvarijatu u gradiæu. no stanarina za kuæu u Linzerstrasse nije bila velika. Hans Lvcidias Koerner. èesto bi se s njim sastajao na pivu. Razbje nji-vala ga je. I doista. niti mu je zanovijetala zbog novèanih pitanja . Iako ih se te ko moglo smatrati aktivnim vjernicima . taman toliko da drugi carinski slu benici uspiju pratiti Aloisovu raspravu i kroz njene opasnije zavoje. Nosila je haljinu od tamne svile. enu koja se ni kad nije alila na ono to ima ili nema. Èak su imale i ceh. Njenu je naklonost s vremena na vrijeme morao platiti sitnim darom. pa nema sve na ovom svijetu na sebi otisnut ig". onu koju je nosila na svadb i. imaju maticu za koju rade poput kraljice.a na b ijelom si je èelu na u urila dra esne uvojke.' Pitam vas. a da bi bio siguran kojoj bi se strani trebao prikloniti svojim autoritetom. Kako se nikad nije prepu tao praznovjerju (osim kad jest). a Crkva dr i kljuèeve. Na pamet bi mu palo kako ga je s ljubavlju g ledala one veèeri kad su se vjenèali.83 za pokrajinski glavni grad Linz. "Sve je to tajna. Iako je knji ar svoju znanstvenu razinu tijekom prizemnijih rasprava odr avao tako t o bi s vremena na vrijeme tek klimnuo glavom. "Papa veli: 'Po alji monsinjora da ispita stvar. Samljet æe on taj kamen u prah. rekla su dva pilca uglas. to je herr Koerneru omoguæilo jedva primjetan u spon. A ip ak ga je ko a svrbjela kad bi se sjetio da mu ne da blizu. sudbina æe mu poslije taj polo aj i donij eti. Bez straha je izjavljivao kako se nièeg ne boji. Kuæa je bila grozna. "U Srednjem vij eku". tajna. ru ièastu i s bi jelim ovratnikom . Cijelo se to vrijeme borio da se ne zaljubi u svoju enu. "Da".no." "Ne pretjeruj". " Ako postoji Providnost veæa od vlasti Franje Josipa. Vlastiti! Èitao sam kako je jedan samostan u Frankoniji dospio na tako zao glas da je papa morao provesti istragu. tu na tavanu nije bilo nikakvih ena. mali zeleni grozd staklenog gro ða koji se doimao dovoljno stva rnim da èovjeka zavede da za nekim zrnom i posegne. najbli i mu po rangu. "Istina je to. gustim zaliscima. Umjesto da je o eni. svrbjele ga prepone.samo si je toliko bijele boje kao mladenka dopustila . veæina je bila spremna priznati . svojim je utjelovlje84 Norman Mailer njem mudrosti. Njegova je odbojnost prema Crkvi sad bila pogonsko gorivo razgovora.od kojih dvoje èak nije bilo njeno! ."Dobar se èovjek ne eli u kopiti". Pitao se je li problem u razlici u godinama. trebao ju je smjestiti u samostan. Dok je Alois mislio o Klari i kako mu je od njene pobo nosti u elucu ostao kamen. no to se dalo srediti. obrijanom bradom i gornjom usnom. A i sam vlasnik antikvarijata. Da mravi. nastojao je povratiti ne to ponosa. ja? " Ostali su se s nelagodom nasmijali. napola æelavom glavom po kojoj je izbila sijeda kosa pomalo.

blagdanima. Ko a ga je bockala. To se ni na jedn u strast ne odnosi vi e od neumjerene ambicioznosti. Mo e im slobodno pokazati figu.'" Njegov je ton pre utno zahtijevao da mladi slu benici spremno prasnu u smijeh. 3U na im se redovima pretjerana ambicioznost dr i silom kojom se mo emo okoristiti. rekao je. rekao je Alois po to je uzeo i malo zraka.koliko samo taj loèe! Ne skida se sa sise. I uvjeravam vas: sveæenici koji su bili pravi mu karci. promaknuæe bi bilo iznimno. "Toèno je tako bilo". Da. dok za bebu ima sisu poput vrelog vrèa mlijeka . uopæe nije bio kukavica." "Koji biskup?" "Biskup Linza. "To nas. a veæ se dugo nije brinu o zbog polo aja. Ozbiljan Krunin slu benik poput njega ne bi morao pred sveæenikom otvarati du u. Orgije homoseksu alaca. Bog ju je ljudima sam usadio. Sad mu je.to je monsi-njor izvijestio? Da je pola opatica trudno. 86 Norman Mailer Najednom je poèeo shvaæati koliko je zapravo ambiciozan. Nitko od njegovih poznanika ni je bio takav. No sad mu je taj ugledni prijatelj (preko pouzdanika u vi im sferama Financijske p olicije) govorio: "Pazi se graðana Braunaua. U stvari. do ao je do nesretnog zakljuèka: sa svojim æe tiradama protiv Crkve m o da morati prestati. Papa sad stvarno ode i izvidi to se dogaða po samostanima. Ali t o je bilo tada. Nije elio da ga ponovno spopadne svrab. sveæenik ih ima deset.previ e bi ena morao sa sobom povesti. dobra kuharica. (Koliko bi mu karaca to za sebe mo glo reæi?) tovi e. èuvaj si ugled.korisna je to supruga. Naroèito se dobro sjeæao kako se. osim kad se radi o dr avnoj p rigodi. A nije ni mogao. dok god seljaci imaju supruge. morao prikazati sirotinjom. Ako eli premje taj u P assau. ene. na misi ga se i dalje neæe naæi." Sebe je uvijek dr ao iznimnim èovjekom. Bilo bi to poput rijeke koja je prob ila nasip. Jo uvijek ga je to uljalo. a biskup ne mo e uæi u raj . Kako mu je ma njkalo formalnog obrazovanja." Taj mu se oprez prenio u probavu. Jeste li kad èuli papinu izreku? Istog pape. ba mu je taj bio svoje dobno rekao: "Mje tani Braunaua ne znaèe ni ta. "Ako ti je brat. No. naravno". "To æe biti tek za godinu dana. kazao je Alois. ena je mo da prema njemu bila mrzla pizda. nije takav. Spr emni smo zakvaèiti se za svaki poriv koji se jaèinom otima nadzoru. a ne. a ene privlaèi istinskim magne-tizmom. ambiciozan u stvarima koje sebi nikad nije priznavao. "Ali sad se mora paziti. Sad su mu bile pedeset i èetiri godine. Orgije. koji se nikoga ne boji (osim pokojeg nadreðeno g u odori)." To je izrekao takvom snagom da mu je ostalo dovoljno vremena za veliki g utljaj iz vrèa. Sve do danas. Prijatelj je bio sklon spaèkama. koji mu je est godina prije odbio molbu da se o eni Klarom." Dvorac u umi 85 "U tom mu sluèaju skidam kapu". Vrijedna djeci. bliska Crkvi. Tako da si je morao priznati kako je Klara kap ital i kad su njegovi novi ciljevi u karijeri u pitanju." "E pa ne znamo". No. sad je znao ovo: mora prestati srati po Crkvi. Sto se njega osobno tièe. "ne treba èuditi. ambicioznost ima veze i s ciljevima Gospodnjim. To znamo. treba vidjeti u crkvi. zar ne zna ?" Alois nije zaboravio biskupa iz Linza. To je otre njujuæa èinjenica. veèeras je stvar no prièao previ e. kazao mu je prijatelj. ( elio je da te e . "Moj je brat sveæenik. Stoga to se nije mogao odluèiti treba li tom prij atelju vjerovati. Kazao je: 'Ni jednom se sveæeniku n e treba eniti. sebe nije nikak o vidio u ispovjedaonici. ali ne i pre ko toga. ukoliko glasina o Passauu nije bila sasvim neutemeljena. da bi izbjegao tro ak prevoðenja pisma na latinski. A sa svim se tim mora pomiri ti ." Alois je vodeæi se tom primjedbom uistinu i stekao zavidan broj navika. Aloise". Znao je da æe se uspeti do razine koja mu je dostupna. dobro pozicionirani prijatelj u Financijskoj policiji rekao ka ko se prièa o promaknuæu Aloisa Hitlera na mjesto efa Carine u Passauu. to se toga tièe. pola klera su mamini sinovi. bili su i go ri. Dok je hodao kuæi. meðutim. Pa su i prasnuli. nikad nije strepio to o njemu misle. "Siroma ni trgovac ima jednu enu. promrmljao je jedan od mlaðih slu benika. Naposljetku. meðutim. no.

ispunjenju njegove vizije.) Naravno, Gospodova je pretpostavka obièna ludost. Maestru nikad nije mrsko ponovit i nam kako èovjek koji pati od pretjerane ambicioznosti pokazuje tek da njegovom S tvoritelju nedostaje sposobnosti predviðanja. D. K. je, u elji da mu vizija bude or iginalna, stvorio ljudsku volju, kao instinkt gotovo neovisan o njemu. I opet se Bog preraèunao. Ne samo to je ambicioznost najjaèe èuvstvo, veæ je i najmanje stabilno. Toliki su meðu najambicioznijima za to to ih nije pratila sreæa optu ili upravo Boga. Velika glad za uspjehom mora, stoga, pobuditi na e zanimanje. Kao èudesan optimist, D. K. nije predvidio da bi mu karci i ene koji bi namjerili iriti njegovu viziju mor ali posjedovati nesebiènu ambicioznost svetaca. Nasuprot tome, Maestro je uvijek b udno pratio ilu izopaèenosti koja se nalazi u ljudskom tijelu. Dvorac u umi 87 Razmotrimo Aloisov sluèaj. Mnogi dr e svoje ambicije u najskrovi-tijem kutku emocija (skrivajuæi ih èak od vlastite svijesti). Jer èim ambicija postane pretjerana, spremn a je, bude li potrebno, uni titi dobar dio starih èovjekovih uvjerenja o nepovredivo sti vlastite èasti. Ili odanosti prijateljima. Preèesto ambicija postane slijepom po put kose. Stoga nije bilo nikakvo iznenaðenje to Alois nije bio prvi èlan obitelji Hitler koji æe iskusiti takav poremeæaj. Buduæi da je ambicija prava klica, zarazna je. Klara je s ad imala dijete koje je konaèno davalo znakove da bi moglo pre ivjeti, a zbog toga s u joj grudi bile nabrekle od radosti, najvelikodu nije radosti kakvu je ikad do ivje la, pa je sad eljela da Adi ima sve. Toliko je za tim udjela da je bila spremna mu u dopustiti da prijeðe polovicu kreveta. Zapoèelo je drugo udvaranje. Ona je jo uvijek dojila Adolfa. Zbog toga trudnoæa nije dolazila u obzir. Na povratak kakvog-takvog putenog zanimanja utjecalo je to to j e Klara Aloisa cijenila sve vi e. On je, naposljetku, Adolfovoj buduænosti podigao d obre temelje. Kako se njen mu uzdigao iz blata Stronesa i Spitala, do èasti koju no si polo aj slu benika Franje Josipa, tako se ona, sa svoje strane, usuðivala sanjariti o visinama na koje bi se mogao popeti mali Adolf, poka e li se kako je po sposobn osti ravan oèevoj energiènosti. No, da bi se to ostvarilo, bit æe mu potrebno da ga taj otac i voli. Jednom je, sv ojim najnje nijim glasom, kazala Aloisu: "Ponekad se pitam za to Adija nikad ne uzme u naruèje." "To bi samo kod drugo dvoje izazvalo ljubomoru", odgovorio je. "Ljubomornoj se d jeci bebe ne smiju povjeriti." "Alois i Angela stalno ga nose", rekla je ona. "Nisu ljubomorni. Drag im je. Pon ekad bih èak rekla da ga vole." "Neka tako i ostane. Mo da im je drago to ga ja ne dr im u naruèju." "Ponekad se bojim da ti do njega nije previ e stalo", usudila se reæi. Oti la je korak dalje nego to je namjeravala. Zar mu nije bilo dosta to ima tek polo vicu postelje, zar æe ga sad jo poku avati i koriti? "Da mi nije do njega stalo?" rek ao je. "Na to mogu lako odgovoriti. Nije mi do njega stalo. Jo nije. elim prvo vid jeti hoæe li pre ivjeti." Nije èesto plakala, ali je na te rijeèi briznula u plaè. Dogodilo se ono najgore i jo s e jednom pred mu em osjetila slabom. Jo se uvijek nije oslobodila ljubavi prema nje mu. 88 Norman Mailer U tom je trenu zalajao pas. Alois je od seljaka kojeg je poznavao za par kruna k upio mje anca. Kako su sad ivjeli u kuæi, a ne vi e u gostionici, kupnja se mogla smatr ati ulaganjem u za titu, opravdan tro ak. No pas, kojem je nadjenuo ime Luther, poka zao se razoèaranjem. Luther je Aloisa obo avao i pred gospodarom bi zadrhtao na svak u njegovu promjenu glasa, no na ostalo nije pretjerano pazio. tovi e, stekao je nek e ivèane navike. Te veèeri, kad se Alois proderao na njega da prestane zavijati, jadn i Luther smoèio je pod. Kasnije je Aloisu bilo ao. Pas ga je, naposljetku, stvarno obo avao. Prvo ga je, ip ak, i ibao. Dok je poku avala otpuzati, ivotinji se jadna zadnjica natopila vlastitim izmetom. Cijelo je vrijeme cvilio od u asa. Larma je probudila djecu. Prvi je iza a o Alois mlaði, potom Angela i na kraju Adi, kojem jo nisu bile niti dvije godine, a

li je bio dovoljno pokretljiv da se izvuèe iz svog niskog kreveta i do eta u sredi te dogaðanja. Klara je skoèila da ga podigne. Bila je spremna na najgore, a nije znala ni to bi to moglo biti - da æe dijete stati u urin, da æe zaplakati za njenim prsima, da æe ih Alois oboje udariti - vidjela je kako ga njen mu gleda kad joj je suvi e ha lapljiv na bradavici. No, ni ta se od toga nije zbilo. Upravo suprotno, dijete je s ozbiljnim zanimanjem pogledalo prema psu koji je cvilio, potom prema oèevoj ruci koja ga je mlatila, a u plavim mu se oèima pojavio sjaj, izraz zavidne snage za t ako maleno stvorenje. Ona ga je veæ na njegovom licu vidjela, dok ga je dojila. Ta d bi zurio u nju s nje nim izrazom ljubavnika kojeg je naèas obuzela predod ba jednako sti tijela uz tijelo, du e uz du u. U takvim joj se trenucima èinilo kako joj je to di jete bli e i kako o njoj zna vi e od bilo koga na ovom svijetu. Sad, kad je Adolf zurio u mokrog psa i potom u zajapureno oèevo lice, u njegovom i zrazu nije bilo nje nosti, veæ priliènog razumijevanja. Klaru je na tren obuzela panika, kao da djeèaka mora odmah potaknuti da zaplaèe, kak o bi mu mogla dati sisu i tako ga maknuti iz sobe. To joj je i uspjelo. Adija je obuzeo bijes, dok ga je podizala, odnosila i na silu hranila. Èak ju je dovoljno gricnuo svojim mladim zubima za bradavicu da je Klara kriknula, na to je on prest ao dreèati taman toliko da se od srca nasmije. Iz sobe iz koje je upravo iza la, èula je Aloisa kako rièe. "Taj pas ne mo e nauèiti kontrolirati se!" vikao je ono to je ti talo njega, jer je veèer grozno zavr ila. Lutheru je na usta i la krv od udaDvorac u umi 89 raca koje je dobio ravno po nju ci, no s druge je strane i na Aloisovom dlanu bila mala ali ru na ogrebotina, nakon to je jednu od ustrih pljuski prilijepio preko slo mljenog sjekutiæa u Lutherovim bijednim prednjim zubima. 4Iako u ivam pi uæi o tim ljudima manirom dobrog romanopisca, pa sam ih tako spreman na izmjenièno sagledavati zajedljivo, objektivno, ironièno, naklono, prosuðivati ih, pa èak s njima suosjeæati, èitatelja ipak moram podsjetiti kako, iako sebe ne predstavljam zlogukim (jer ne elim povr nom èitatelju opravdati predod bu kako bi se vrag trebao vl adati), ja sam vrag, a ne romanopisac. No, istinski se zanimam za ljudski karakt er. Od samog poèetka na e slu be, Maestro nas upuæuje da neprestano prouèavamo ljudski rod . Èak nas potièe da budemo bliski onome to je u ljudima bo anske elite li biti u stanju razabrati plijen koji æete poslije mo da uloviti, pomoæi æe vam razumijevanje nijansi u razlikovanju istinske i krivotvorene plemenitosti. Da u na em sastavu imamo vjersk e redove, ja bih bio pandan isusovcu. S njim dijelim temeljno razumijevanje. Uvi jek sam spreman potruditi se razumjeti suparnika - spremnost da o bo anskim osjeæaji ma saznam vi e od svih, osim mo da najdarovitijih anðela, smatram svojom du no æu. Mo da nas stoga Maestro potièe da Boga zovemo D. K. (Barem nas koji radimo u zemljam a njemaèkog govornog podruèja.) U Americi, to je D. A. - dumb ass\ U Engleskoj, B. F . - bloody fooll Za Francusku, A. S. - l'dme simple. U Italiji, G. C. - gran cor nuto. Medu panjolcima, G. P. - grande pajaso. D. K. dakle znaèi Dummkopf. Ne radi s e o tome da Boga smatramo glupim - nipo to! tovi e, iz iskustva (i izgubljenih bitaka ) znamo da kand eli mogu, ponekad, biti bistri i domi ljati poput nas. Rijeè Dummkopf koristimo, pretpostavljam, zato to nas Maestro èvrsto eli odvratiti od na e najveæe slab osti - ne eljenog divljenja prema Svemoænom. Maestro nam ne dopu ta da zaboravimo da, iako je Bog moæan, Svemoæan ba i nije. Ni pribli no. Mi smo, naposljetku, takoðer prisutn i. Ako je D. K. stvoritelj, mi smo mu najdublja i najuspjelija kritika. Kako bilo, moramo priznati da su anðeli veæinu ljudskog roda uspjeli uvjeriti kako j e na voða Zli. Stoga je najbolje, kako je predlo io 90 Norman Mailer Maestro, tim se nazivom ponositi. Kad napi em Z. ili govorim o Zlom, to èinim svjest an ironije tog koncepta. Maestro nam je toliko toga dao, na profinjeni gospodar. "Pretjerano po tovanje ostavite tovateljima Boga", veli nam. "Njima je to potrebno. Uvijek su na koljenima. No, mi imamo posla, posla koji nije nimalo jednostavan. Preporuèam da si ga predoèujete kao Dummkopfa. Jer, uistinu, kad se ume u obzir to j e mogao postiæi, to i jest. Ne zaboravite. Mi imamo priliku Svemir osvojiti. On ga mo e samo izgubiti. Nastavite ga nazivati Dummkopf. On s ljudima nije postigao ko

liko je elio." 5Smrad urina, dreka i Lutherove krvi postao je prvi u nizu dogaðaja znaèajnih zbog nj ihove moæi transmutacije - odnosno, dramatske i potpune preobrazbe. Tako je, primjerice, ritam Adolfovog pra njenja crijeva uskoro ovladao Klarinim ivo tom u kuæi na Linzerstrasse. Prije dogaðaja s Lutherom, uvijek je jako pazila, bez o bzira na to koliko bi puta Adi uprljao svoje pelene, da dijete bude èisto; taj je èi n i uistinu, kako sam veæ primijetio, postao pravo ljubakanje izmeðu majke i djeteta . Tako ga je bri no umatala, da su mu oèi sjale. Otkrio je raj. Eto ga, toèno u njegov om anusu, gdje su i vjetrovi i grèevi. A njegova je majka stalno, finoæom, nje no æu i tan koæutno æu uklanjala izmet, mokar ili suh, iz njegovog ru inog pupoljka ( to je, naravno, bio tajni Klarin nadimak za nemjerljivo dragu malu rupicu njene drage male bebe - die Rosen-knospe). Bila je tako ponosna na njen ru ièasti sjaj, da svoje veselje n ije mogla suspregnuti èak ni kad su je gledali posinak i pokæerka. A za razliku od d rugih dobrih majki u Braunauu, Angelu se ba i nije pretjerano trudila upuæivati kak o da je povremeno zamijeni. Ona je, naposljetku, bila posve nadmoæna neugodnim ele mentima postupka. Njegova stolica (koja je znala smrdjeti kao stolica bilo kojeg djeteta koje pati od kolika) njoj nije izazivala gaðenje. Ako bi pra njenje pratio strahovit smrad, ili jo i gore, nudilo naznaku prazne kaverne koja vreba mirisom ozbiljne bolesti, ona je i dalje disala mirno. Iskreno, vi e je voljela obilat smr ad. Sto jaèi, to bolje. Kao znak zdravlja. Toliko je ona voljela Adija. Da, ljubav je medu njima iskrila. Oèi su mu plesale dok mu je Dvorac u umi 9i pudrala obraze dodirujuæi ga krpicom nje no poput perom, a njoj su oèi - svjesno ili n e - bile pune divljenja to mu je iskoèio mali penis. Ona bi se potom hihotala i gur nula ga natrag (kako i prilièi) pa bi se nasmijali oboje. Jer se, naravno, odmah v ratio. Tad mu je po eljela poljubiti vrh, pa se zacrvenjela. Budi samopouzdana! Ni je to uèinila. Kakva nevina radost. A sve se to nakon dogaðaja s Lutherom moralo izmijeniti. Ponovno je poèela ivjeti u velikom strahu od Aloisa. Stalno se bojala da se Adijeve pelene ne odmotaju. Sto ako Alois naleti na ne to na podu? Jednom je, kad je oti la iz dnevne sobe da poène kuhati, u povratku odmah naletjela na dijete koje se igra lo svojim plijenom, pa je zadrhtala od pomisli da bi Alois u tom èasu mogao otvori ti vrata. Tako je poèela obuka. Kao kad se dresira bistrog, ali svojeglavog psa. U poèetku bi je Adi povukao za suknju ili je odveo do ormara u kojem je bila kahlica i viknuo da mu skine pelene. Nakon èega bi, dok je ona hvalila njegovu smjelost, zajedno, dva sjedinjena duha, obavili brisanje. Takva je inteligencija zaslu ivala potpunu nagradu. Oèi bi mu sjale. Ipak, previ e se ponadala - to znaèi - ispala je previ e ambiciozna. Htjela je da Adi n auèi sam izvaditi pribadaèe koje su mu dr ale pelene. Sto je on i uspijevao. Iz dana u dan, uspjeh za uspjehom, dok se jednog jutra nije ubo u prst. Nakon toga, priba daèama se nije htio ni pribli iti. Izdalo ju je strpljenje. Bio je tako blizu, a sad odbija nastaviti. Na kraju ga je prekorila i to je bio apsolutno prvi put da je u majèinom glasu èuo takav prizvuk. Pobunio se. Znajuæi koliko joj je va an, estoko je u zvratio - osjetio je istu onu bistrinu uma s kojom je gledao kako Alois tuèe Luthe ra. U tom je trenutku djeèaka obasjala nova spoznaja. Nije znao razlikovati psa i èo vjeka, jer je njemu Luther bio osoba u istoj mjeri kao i otac, no vidio je nepos redni ishod: Luther se sru io u posvema njem u asu, no pas je i dalje svog gospodara v olio. Tako æe i Klara voljeti njega, zakljuèio je, èak i ako je ne bude slu ao. Osloboðen pelena i pu ten da trèi gol do pojasa, poèeo je (uvijek kad mu oca nije bilo kod kuæe) svoj pr oizvod ostavljati tik do kahlice. Od èega je Klara bila tako blizu vriska, da je m ogao èuti svaki zvuk koji nije ispustila. Zbog toga se osjeæao gospodarom situacije. Oti ao je predaleko. Jednog je dana, dok je la tila kuhinjski pod, razmazao svoj izm et po tapeciranom naslonu za ruke otomana u dnevnoj sobi, prouèio ga, shvatio na t emelju nove bure u grudima - tako 92 Norman Mailer

Jer je tih veèeri . Bila je sretna.da se radi o neèem novom. Adolf se tad vratio u svoju sobu. osjeæaji su se zao trili. jedna ivotinja!" A onda opet: "Jesi. Sjetimo se kako je Alois. èuo nekakvo dahtanje. tako brzo da se to ne da drugaèije objasniti. no nimalo nije dvojio. gili". a veliki mu je trbuh udarao po njenom. pa joj je mo da nu no jo jedno dijete. Alois mlaði i Angela su se hihotali.nakon toliko godina . Osim toga. Sad je u toj ljubavi bilo i boli. I doista. sjetimo se. iznenadio se kad je. udarajuæi Luthera akom u trbuh. U krevetu do njegovo g. Ispod nje su se èuli majèini krici. A ona je grok-tala poput svinje. Njegova ga je majka izd ala. Jal Nikad joj to neæe oprostiti. Kako je djeèak rado d olazio u majèin krevet èim bi ostala sama. ti si ivotinja. Na pomolu su bili dani odbijanja od sis e. pa nije r ekla ni rijeè. bez rijeèi. no jedno od njih je le alo naopaèke. Onda je. vratila se elja! . spominjemo Zloga . Bez obzira na to. Ne to je nalikovalo na èetiri ruke i noge i na dvo je ljudi. toliko sna nih da se opet okrenuo prema s obi. ne kako ga je nekoæ voljela. Sad je rado dijelila krevet s Aloisom. sad. Osjetila je da je to uèinio namjerno. kad se èinu pridru uj emo. Djelomice je tome razlog bio stari strah da Adolf neæe pre ivjeti. nego da se pripi e i nama. samo je oèistila otoman. Koliko je vidio na mjeseèini koja je dopirala kroz prozor. njegov otac sjeo.) Aloisu smo svakako pomagali. na najravnodu niji mo guæi naèin. Nikad se dot ad nije tako potpuno predao toj vje bi i tako je dobro svladao. utisnutu izmeðu majèinih nogu. meki i puni najneobiènijeg muèenja. njegov je otac Kla ru stao tuæi cijelim svojim tijelom. nos i usta bio zario u Klarinu vulvu. istovremeno nemaju dugovjeèan utjecaj? Mo da on zbog te izdaje vi e neæe voljeti ma jku kao to ju je dotad volio. jo ne! Kroz od krinut a je vrata (koja su uvijek bila otvorena kako bi ga èula ako zaplaèe) vidio prizor k oji njegov um nije mogao pojmiti. poput vra jeg falusa.ponovno o ivljavala elja. pa pi tanje. U jednom je razdoblju prestala u ivati u dojenju. ja.duboko. jo dok je od krinuo vra ta. Kad bi pas na njegovo pribli avanje zare ao. Tako puna zadovoljstva! "Ti zvijeri. Adol f bi zacendrao i otrèao Klari. udarajuæi ga nogom u rebra. Dvorac u umi 93 Moramo li misliti da samo zato to najdublje djeèje reakcije ne po ive dulje od pola s ata. popodne bi spavao pored psa. a kad je bio pospan. 6. Do te se mjere poniziti! Kako bi je natjerao da plati za svoje srozavanje. ne pokazujuæi ni trunke ljubavi. To je skrivilo njegovo grickanje bradavice. I pokazao je.neobiènog osjeæaja .) Ujutro. U privatnim zakutcima njenog uma. U tom je trenu èuo zavr ni niz krikova. umalo! Ne. To je dvogodi njaku bilo jasno. Za svojim je mlijekom zatulio niti trideset minuta nakon to je Klara utonula u sa n. kao i srd be. Pojavio se rizik. krici koji su nagovije tali rados t to je na pomolu. no poèela se takoðer bojati da ga vi e neæe voljeti kao dotad. tamo ih je i dalje èuo. nek oliko se dana osjeæao jako bliskim Lutheru. jo jedanput stis . koji djetetu. ulazila je u novo razdoblje svog braka. To ga se tako dojmilo. a on je dotad veæ dobio proljev pa se poèeo smij ati i tuliti. tako si ru an. jesi. (Zbog toga. "Gili. a opet je i dalje nema. zakljuèila je kako mora imati jo jedno dijete. Alois nije mogao vjerovati da je to radio. kakav veæ godinama nije iskusila. stalno su ponavljali. da. da. posinku. No. Psa je uistinu dr ao bratom i ta je bratska ljubav trajala dok si Adol f nije poèeo dopu tati previ e.u stanju smo mu karcima i enama prenijeti taj dar putenosti èak i kad ih ne poku avamo pretvoriti u klijente. koju je pokazivao grickanjem njene bradavice. da se usred noæi pro budio i do ao joj u krevet. jezika dugog i demonskog. Taj je put ostala nepomièno stajati. poku avajuæi mu iskopati o ponekad. Sad joj je sjedio na glavi! Adolf je oti ao tiho kako je i do ao. pokæerki te mu u pa èak ni is povjedaonici nikad neæe biti dostupni. ne. ja. No. kad smo ga zadnji put vidjeli. u ko tanoj sr i. Mogao je razabrati Aloisovu æelavu glav u sa zaliscima. ja. (Neka se zna: u tim je vje tinama i podosta na eg doprinosa. on je. no ona je samo uzdahnula i bez glasa ga èistila. a potom riku Aloisovog glasa. No. Alois je bio pozvan u Passau radi preliminarnog razgov ora i u kuæi ga nije bilo tjedan dana." Uopæe nije bilo upitno. pok azat æe joj. pred ponoæ se vratio.

Kao vragovi. Ta neoèekivana blagost. Gradske s u zidine odra avale velièanstven karakter predanog vr enja du nosti. moram se baviti i kakicom samom. Zbog toga na novom polo aju nije bio li en stanovite nelagode. veæ treba pogledati i u crijeva i bris svega spomenutog . Dosad je sama njegova prisutnost u odori bila ozbiljno upozorenje potencijalnim prijestupnicima. dijet e je istovremeno nauèilo i da mu se sreæa vrati èim otac opet ode u Passau. do sade. 7Aloisovo se promaknuæe ostvarilo. Alois je morao nadgledati druge pograniène gradove. dnevne gnjava e. poznajem ki seli unutarnji otrov nepravedne kazne. naposljetku. da. da su mu gotovo bili ravni. i tjelesnom i duhov nom.nuo guzove na njenom nosu i ustima . to je znaèilo da æe Al ois ponekad od obitelji biti odvojen tjednima. mraènih tajni. ipak vrag. uhvaæeni su krijumèari obièno bili sitni. Bila je supruga u spje nog èovjeka. Neke od njegovih crkava sagraðene su jo poèetkom Srednjeg vijeka. Sto se Aloisa tièe. predvidljivih navika.krijumèara kriminalaca s toliko ma te. sakrament ne bi bio tako dobro utemeljen. i naravno. Istina je. To j a tvrdim. pa se mogao pohvaliti srednjovjekovni m kulama. pa gotovo okultnih razina. kad ni ta od toga ne b i postojalo. prema uzajamnom sporazumu dviju zemalja . Braunau ima krasan polo aj na rijeci Innu. Kako je to sv.to se najvi e ticalo Aloisa . no èak mu je i arhitektura bila dosadno jednolièna.one s fakultetskom naobrazbo .) Kao vrag.raðamo se izmeðu dreka i mokraæe. S druge strane. U Passauu je austrijska Carinska uprava. drevnih zloèina. manje va noj ispostavi. jer roditeljstvo nije samo kruna veæ i dvori ni zahod braka. Ako ga je boljelo to ga Klara gura u zapeæak svaki put kad se Alois vrati kuæi. Zbog toga je bio odsutan gotovo kao i prije . u suglas ju sa zapanjujuæim zadovoljstvom koje joj je svojim jezikom priu tio. moram biti blizak izmetu u svim njegovim oblicima. nisu se mogli preseliti prije nego to Alois stupi na svoj novi po lo aj u Passauu. Nije ni èudno da su pripadajuæa svojstva otpada dio na eg podruèja. u dreku ivimo i s drekom radimo. èovjeka koji je sa m sebi stavio peèat kakav se ne da raskinuti.a dodat æu kako to i nije najgori naèin. takoðer su je naveli da bude spremna oprostiti i ono prljavo. odaj a za muèenje. ali i prijetio samopouzda nju. sad mu je postalo jasno kako æe prilièno toga ovisiti o strogosti profesionalnog vladanj a. neprestano je vaganje bilo zamorno. Doista. Na kakici brak poèiva.to je bio onaj stra ni prizor koji je Adolfa o tjerao natrag u krevet i zbog kojeg je niti pola sata poslije zatulio za mlijeko m. U Braunauu. djelovala na njemaèkoj obali Dunava. verbalnih sukoba i svakodnevnog oèaja. radost koja ju je neoèekivanom preciozno æu odvela 94 Norman Mailer do. slaganja.upoznavanje svih zabranj enih okusa. Takvo je stanje potrajalo godinu dana. a mi uvijek u svakoj istini tra imo najmanji zajednièki nazivnik. Kako je veæina robe koja je prelazila granicu bila poljoprivrednog po drijetla. ujutro je Alois prema Klari osjetio i nje nost. A taj je bio dan putovanja udaljen od Braunaua. Neka putnici znaju da s njim nema ale . Razlika se mogla zamijetiti golim okom. privr enosti. Èak i po to je obitelj naDvorac u umi 95 pokon unajmila stan u Passauu. Prouèio je mnoge carinske du nosnike iz vi ih slojeva . novi polo aj mu je zadovoljavao ta tinu. Stoga se èesto trudim brak shvatiti kroz kloaku . No.to je Adolfu omoguæavalo da opet spa va pored majke. Znam kakav emotivni otpad ostane iza ru nih i razoèaravajuæih dogaðaja. rðu impotentnih misli. Pas sau je u pro losti bio pod vla æu kneza-biskupa. prohujale slave i . Stoga se silno trudio ostaviti dojam kolosalne slu bene mirnoæe.inter faeces et ur inam nascimur . A vi moje mi ljenje mo ete slobodno i odbaciti jer sam. Ode on iz Clunvja izrazio. pojed inaèni verceri. Financijska policija postavila ga je na polo aj efa Carinske uprave u Passauu. jako drago. mirisa i tjelesnih zakutaka svog druga. Adolf se stoga mogao ba kariti u ve likom krevetu s majkom. a Klari je bilo drago. (A njegova je masivna stra njica ipak mirisala ljep e od Adijeve. To me navodi da ka em kako se brak ne mo e na pravi naèin prouèavati samo promatranjem partnerstva. primjedbom dostojnom najboljeg vraga .

sad sna an. Dobar slu benik uglavnom mora postupat i pravièno. Alois mladi sutradan se jedva odvukao u kolu. Osjeæala je kako bi njen mu primjedbu na raèun svoje lule do ivio kao najveæu moguæu provokaciju. Na isti je n aèin zvao Luthera. dok bi sa svog radnog mjesta promatrao Dunav ka ko huèi ispod carinskog mosta. djeca su se jedva usuðivala aptati. otac nasmijao. Tamo je moga o povratiti. Sad kad su mu se Klara i djeca pridru ili u Passauu. i uz to bi stenjanje osjetio kako mu se podi e eluda c. za koji nije znao. Nije bila ljepotica. Dobio je i nadimak. trogodi njak prisjetio zvukova Al oisovog ljubavnog èina s Klarom.toliko s . d a. Alois mlaði i Angela brzo su shvatili kako mu se ne trebaju obraæati. Njegovi se podreðeni tad spuste jo razinu ni e. dr eæi glavu nad koljkom. To su bili ljudi na koje se ugledao. Adolf joj je podario novi razlog za strah. ba mu je takva nepravda jaèala autoritet. jer ga je podreðeni oslovio s "herr slu be nik". Djeèak bi se zaka ljao. Uz to. Aloisov dah. Dragu Franzisku putenog duha. no mo e si dopustiti pokoju nejednakost. neprocjenjivo vrijednim o iljcima iz dvoboja. otac bi prinio dva prsta ustima i zazvi dao. odluèio ih je progoniti. Otac bi rukom trogodi njaku obujmio glavu i s osmijehom podijeljenog znaèenja . (Ovdje nam njemaèki ljubazno nudi die Rauchivolke!) "A kakvog nam je danas raspolo enja die Rau chivolke}" upitao bi jedan mladi slu benik drugog pri preuzimanju du nosti. dr eæi korak sve dok sve to njegovog starijeg brata nije za morilo. ge gajuæi se za Aloisom mlaðim. mije ao se s aromom crvenog zelja. Kad bi se Alois vratio iz slu be. Alois mladi i Angela su. Ponekad bi ga kakva sitnica nepotrebno iz azvala. U ostalim ga sluèajevima ne smiju prekidati u razmi ljanju. Veèerali su u ti ini. odbojno poput iskonske b atine. poput tijesta. Alois mlaði je pak. tamno. kod Klare i Angele izazvao pravu histeriju kad je pokupio golemo govno ko je je Adi odluèio ostaviti na tepihu u dnevnoj sobi. Kad su maæeha i sestra poèele vri t ati vidjev i u njegovoj ruci govno. nije se. kad su dobili dopu tenje. Èim bi mu Alois pustio glavu. Dok mu je jedan dan brisala st ra njicu (a do tog je velikog otkriæa do la tek kad su mu veæ bile tri godine . oèi bi mu se zacaklile od suza. Misli bi odlutale do Braunaua i dviju ena koje je u tom kraju pokopao. Adi je pozvan priæi. Kakve li nesta nosti! Klara i Angel a krièale su od u asa. Nakon veèere preselio bi se u naslonjaè. Bi li ta nova lica mogla na njega gledati s vi e kritike? Tu i tamo. pa je otkinuo dobar palac od komada koji je dr ao u ruci. Ponekad bi se. Potom se Adi pridru io tom zboru i vri tao zajedno s ostalima. odabrao jednu od svojih lula s dugim usniko m.m. u svojoj staroj dobroj austrijskoj ko i osjeæao posve udobno. Jednom je izgovorio pravu tiradu. Klara ga nije eljela uzrujavati. pristu p se pokazuje uèinkovitim. ali je znala to se u kr evetu radi. ukoliko i h on ne to ne upita. lica nalik oèevom. No. Stalno je pu io. divljeg pogleda. "Dimni oblak". Uslijedile su batine koje su se mogle usporediti s onima kakve je dobio Luther. umjesto s "herr vi i slu benik Hitler". Klara je to naveèer isprièala Aloisu starijem. pa je i ona utje la. rumenih obraza. Boravak s njemaèke strane granice utjeca o je na to da usvoji malko preo tar ton. a na 96 Norman Mailer trenutak bi alovao i za Annom Glassl. oti li u svoju sobu.s pe deset posto naklonosti i pedeset posto èiste zloæe . okrenuo se i smj estio ga Adolfu na vrh nosa. Adolf bi se osmjehnuo i odjurio u nu nik. Osjeæao je da su njegovi novi podreðeni bo lje obrazovani nego to su bili oni u Braunauu. Stalno se pitao kako to da se majka nikad ne tu i na dim. Kad je preuzeo svoj zapovjedni polo aj u Passauu. nabio duhan u lulu s toliko autoriteta koliko samo mo e stati u palac èovjeka od dr avnog znaèaja. Nije se usuðivala. u kojem su se dobro osjeæali meso i kiseli vonj piva. postao je stro i i prema potoms tvu. nabijen. Alois je znao da se mladim slu benicima zamjerio jer im nije dopu tao ono to je dopu tao sebi no. meðutim. Ako b i se Alois mlaði na ao vani. Nakon toga je u kuæi zavladala èelièna stega. meðu njima i one s blijedim.stao Adolfu puhati dim u lice. Ako je sprovede razumno. a potom svojim Dvorac u umi 97 dimom krenuo napadati kuæni zrak.

u koji je bilo umotano lice namre kano poput stare jabuke. nasmijala se i vratila krevetu u kojem je le ala majka." Klaru takve ljubazne rijeèi nisu umirile. rekla je.e dr ala svojih neobiènih manira) ustanovila je da nema dva testisa. koja je ipak trajala veæ godinu dana. postojao je i b ratiæ . Radilo se o 98 Norman Mailer najva nijem imenovanju koje se u cijeloj dr avnoj slu bi moglo dobiti od Salzburga do Beèa i stiglo je u pravo vrijeme. gdje æe biti ef Carinske uprave. No. Manjak jednog testisa bio je nova mrlja na obitelji Poelzl. Oèekivao je kako æe to biti dijete upola mlade od njega. ili. Oèi su mu se ovla ile suzama. "jesi li ti najljep a ena na svijetu?" Ona bi mu cupkala kosu. neæe se razlikovati od ostalih?" "Djeèaci kod kojih se to pojavilo ponekad su aktivni. No. 8. Stavila mu je ruku na glavu. kad doðe. ostao je u asnut. odluèila je. kad je pri ao Klarinom krevetu. Radovao se to æe se. Klara bi . samo nekoliko tjedana prije. Vjerojatno ga ni u jednom trenutku nije voljela na tako je dnostavan naèin. korak po korak. Klara mu je rekla kako æe uskoro dobiti brata ili . biti is to toliko Aloisov koliko i njen.mogla reæi da mu a voli opet." Privila bi ga na grudi. mogao je s njom svakog jutra voditi isti razgovor. a Adolf je bio spreman na oboje. rekla je babica i izvela ga iz sobe. godine." Rekav i to. Da ne spominje svoju mrtvu braæu. Vi e se nije usuðivala misliti kako bi Adi mogao ivjeti dugo. Do tog je zakljuèka stigla polagano. preminule sestre. tijekom brojnih mjeseci. Usudila se moliti za sina. Mali joj je Adi sa svojim jednim testisom u srce usadio sitnu stravu. Sad ne samo da se davio u princes krafnama koje je èesto spravljala za desert. Njene ga grudi nisu voljele bez zadr ke kao nekoæ. Novi mora. Edmund se rodio 24. Dvorac u umi 99 Klari bi sad rijetko uspio priæi dovoljno blizu. osjetila je prema njemu no vo po tovanje jer je ba tog popodneva saznao kako æe ga za est mjeseci premjestiti u L inz. "Takvi momci èesto kad odrastu imaju velike obitelji. upitao bi Adi. on bi se pretvarao kako je i dalje tako. godinu i pol nakon to je premje ten u Passau. Svog je mu a one noæi kad je Adolf zaèet voljela.sestru. ako je Klar a bila prisutna." Klara je stvari jo i pogor ala. Jako aktivni. sutradan.pravi idiot. znao je da æe doæi do promjene. nakon to je pojurio k ma jèinom krevetu. trebal o im je jo jedno dijete. No dodir je bio letimièa n i u njemu nije osjetio ljubav.bude li Bog tak o htio . jadan mali". ne. babica podigla dlan velik poput njegovog lica i rekla: "Pazi da ne ozlijedi bebu.a da veæ nije prekasno? . Zakljuèila je kako u Adolfu nema dovoljno Aloisove jake graðe. Upravo suprotno. Te su noæi zaèeli dijete. Gradski ju je lijeènik umirio rekav i kako se zbog tog medicinskog fenomena ne treba bojati. To je sve. Ta se spoznaja p otom pretvorila u njegov prvi veliki al kad je. ivo stvorenje koje veæ govori. "Mama". veæ bi ih pro dirao takvom brzinom da se Alois mladi glasno alio. pokrajinski glavni grad. I to je takoðer njena krivnja. No. nekoliko tjedana prije nego to æe Adolf navr i ti pet godina. a to bi mu promaknuæe poveæalo mirovinu. ti æe biti prvi koji æe ga razumjeti. Kako su ga prethodne noæi bili poslali susjedima. s be bom moæi igrati. "mo e se pribli iti novom braci. o ujka 1894." "Hoæe li on sa mnom prièati?" "O. ili shvatila da toliko eli drugog sina. "A to bi ti rekao?" "Ja mis lim da si najljep a." "Znaèi.kakva je to samo bila noæ! Ali sad bi . Ne samo to joj je sestra Johanna bila grbava.je li to bilo svetogrðe? . kad krene u kolu. nimal o snage koju je oèito prenio Aloisu mlaðem. no jedne lijepe lipan jske veèeri. "Za nekoliko dana". "A. veæ samo jedan. mlaðem bratu po glavi opalio èvrgu. jer bi se za nekoliko godina mogao umiroviti. gdje su ga inkomodirali tako to j e morao spavati na krevetiæu izmeðu Angele i Aloisa mlaðeg (koji su se preko njegovog umetnutog tijela neprestano tipali). kad je nije bilo. ali i samo te noæi i to na onakav naèin . barem kad se mjeri po velièini. vlastitu po mrlu djecu. jer je tamo vidio tek nekak av smotuljak na njenim grudima. no u svakom je sluèaju sposobno slu at i. iako je veæ pro la cijela godina otkako ga vi e ni je dojila.

bi li to mogao? Tako ga je strah! Jednog je poslijepodneva. gotovo bez daha. N o. prebrojili gubitke. Vi e lovice. U prvom juri u preko ledine. Cesto bi samo stavio deku na po d. kazao je Adi. ponekad. "Nisam lijepa. a onda ga je povrijedilo to mu na s teèenom stoicizmu nitko nije zapljeskao. Alois mlaði bi mu èesto preoteo le aj. Zemlja ga je udarila po nosu. ti si ljep a od Ang ele". Nakon èega bi djeèaci. nakon kole i uz veliko Klarino poticanje. Angela ga je uvijek bila s premna tipnuti. Nije to ba bio ra t. kad bi je poku ao upitati je li ona najljep a ena na svijetu. Jedn om se. znao je on da æe se to tako d ogoditi. rekao mu je Alois. "Tako je mali". Adi bi osta ao sam s majkom i dojenèetom. Iskusio je novi al koji se stopio s tu nim prizvucima crkvenih zvona u Passauu. Ustvari. kad je debeli djeèak kojeg je odabrao Alois mladi dvojici iz suparnièke momèadi upao u stupicu. spopala kr ivnja. Èim bi mu se nepri . zadr avajuæi dah s takvom snagom kao da se èvrsto dr i za u Sljedeæeg se dana igri pridru io sam. no Klara opet za njega nije imala previ e vremena. gdje ih je bilo tako mnogo i tako su èesto zvonila. od mene æe dobiti svoje. "Ah. Sad kad su Angela i Alois mlaði i li u kolu. "njemu su potrebnije nego tebi. pa bi se di morao premjestiti u Angelin krevet. Ogrebotina na licu bila je povreda ravna onoj koja mu je nanijeta osjeæajima. Morao je sam sa sobom pregovarati kako bi se sprijeèio da bri ne u plaè. Ili se tako barem èinilo Adolfu. branila njegovo pravo na princes krafne. samo nesretn o nasmijala. A za to mu je trebala poprilièna snaga volje. èesto je bila preumorna da bi kuhala. Podijeljeni u dvije momèadi. rekao bi. Koliko god hoæu. dovoljno ja ko da rijeèima da te inu i potom oti ao." Nakon poroda. A svaka je gu va trajala tek nekoliko minuta. uvijek bi nekoga oborili. stamenog petogod i njaka. A n oæu vi e nije bio siguran gdje æe spavati. Nos ga je zapekao od srd be u nosnicama. pa je tresnuo na tlo. jer ju je zbog manje kolièine pa nje koje je tih dana poklanjala Adiju. Alois mladi i zvukao Adolfa iz kuæe i odveo ga ne ledinu iza kuæe. potom izabrao voðu jedne od vojski. Kako je Linz sedam deset i pet kilometara zapadno od Passaua. kazala bi. bio si mrtav. Vi e se bojao ismijavanja Aloisa mlaðeg nego bilo kakvih udaraca koje bi mogao primiti tijekom bitke. a njihovi su mu povici ulijevali strah. Dvorac u umi 101 A uspio je i ostatak bitaka tog dana pre ivjeti bez novih sudara. ali i podmukla. "Dakle Adi. ja sam samo stara istro ena cura". Bila je ljubazna. Ali tvoja æe sestra Angela biti. Klara je pak neprestano dojila Edmunda. to dogodilo i Adolfu. Uz to se bojao izlaziti van. U meðuvremenu. prvog dana je bilo jako malo batina. iz usta ti smrdi". kazala bi mu. Desetak malih djeèaka igralo se rata." "Neæu tu akati". A i nije trebalo dugo da se shvati osnovno n aèelo. Grubo je gurnut u rame. godine. povrat ili dah i poèeli iznova. plaèljivko. da izbjegne Angelu. Zakljuèio je kako bi rado postao hrabri vojnik. "i ako dopusti da Adolfa bilo tko s dr uge strane udari. "Ne. Ako ode tu akati mami. a majka bi zavrtjela glavom. Na ledini iza kuæe igrali su se djeèaci njegovih godina i ne to stariji. njegov je otac dobar dio vremena provodio u Lin-zu." Djeèaka je udario akom u mi icu. Kada se Adolf te veèeri vratio kuæi. Alois mladi je prouèio skupinu. Dol fchen. Nije zaplakao. Tjedan dana nak on Edmundovog roðenja. rekla bi. Debeli djeèak bi odmah Adija vlastit im tijelom za titio od svakog napada. Alois je dovr io prijem svoje nove du nosti. nema vi e za tite na led ni. o fran cusko-pruskom ratu 1870. Alois te inu svog jakog glasa nije kuæi d onosio èe æe od dvaput na mjesec. Ona bi mu ponekad rekla da ne miri i ba ugod no. Sad bi se. ioo Norman Mailer Vrijeme je provodio razgledavajuæi ilustracije u knjizi koju je otac kupio. Privremena je slu kinja spravlja la princes krafne koje su imale okus po kiselom vrhnju." Adi se nije slagao. Kad bi te netko dotaknuo.. Alois mlaði mu je rekao: "Odsad. Na Angelu se nije moglo osloniti. Da. ali je uspio suspregnuti plaè. princes krafne p rvi jedem ja. "To mi je brat". djeèaci su se naizmjenièno ganjali.

prisutan jo jedan èimbenik . "Najvi eg se èasnika". trudimo se. Sljedeæeg je dana opet bio licem na zemlji. Adija se svejedno dojmilo kako se uspje no nosi s takvim stvarima. sva ke nedjelje ponavlja u crkvi. ni kod bogatih ni siroma nih." Njegovoj argumentaciji nije tetilo to je stameni. no. S druge strane. No. naposljetk u. no ta je predod ba tako pogre na da se propovijed. na primjer. Osj eæao je da æe u buduænosti taj debeli djeèak. Pijanca je jako lako oklevetati. Stoga. mi vragovi pazimo koliko se Vremena tro i da se osvoji novog klijenta. to je jednostavniji dio posla. 9Nakon prvih igara rata mladog Adolfa. Naravno. dakle. brzo bi odjurio. Tu bih ga nazvao raspikuæom. pojedinci koje je lako pokupiti. No. neæe on ni zucnuti. nastojimo biti promi ljeniji od svo jih suparnika. Mi. meðutim. koji. Kako bi taj cilj ostvario. Kad je djeèake uvjerio da se promjena prihvati. Posvetiti g odine kakvom vragolanu koji obeæava. posebno ako su majka. postati njegov poboènik. Sek sualni èinovi. A nakon niza takvih bitaka. ne ignoriramo rodoskvrnuæe. ne smije se dodirivati. Adi ga je mogao zadovoljno potap ati po leðima. Kako je veæ reèeno. mo e. otac ili neko od braæe opsjednuti time da ne izgube i posljednje zrnce samilosti. Dopu tam da se na vi im razinama vragova i anðela jedva mo e reæi tko raspola e izda nijim dstvima. pokoja du a koju kand eli ili mi stvarno i zaposjednemo. K. posebno kad ih osvjetljuju anðeli. To je vi e neprestano potezanje konopa. A dojm ilo se i mene. Svaki je sluèa j jedinstven. rijetko nude neke zbiljske sposobnosti. Treba imati na umu da dodatno ula enje u posjed nikako nije rutinsko.ekonomiènost. dok æe on bit glavni. istresti cijele vreæe Bo anstvenosti u svoje zalaske sunca. te noæi jedva da je spavao. Konaèni se ciljevi ne posti u.a tu se usuðu jem govoriti samo u svoje ime . nisu tek dvije vojske koje stalno juri aju jedna na drugu .) Hvatanje u stupicu. U konkretnim sluèajevima. ljudima di u moral. D. zahtjevnije su zadaæe . Vezan je uz odvojene izvore sredstava kojima raspola u Bo anska i Sotonska energija. ostavi proraèunsk u mrlju na biografiji. Na vlastito je odu evljenje i s am uspio jednog djeèaka dotaknuti. Primjerice. skrenuti veæinu ljudskog roda od odanosti prema D. Svaka bi vojska sad mogla krenuti s podno ja suprotne padine. Klaus. ali se instinktivno domislio koncepta. U stvarnosti se. kad biramo metu. ipa k. potom vi e nalikuje otpat-ku nego nagradi.kroz njihovu se blokadu ne mo e tek rutinski provuæi. dobio sam uputu da njegov razvoj poènem prat iti izravnije. ( rtve takvih sukoba mogu ostati shizofrenici. a ona d ruga je ne bi mogla vidjeti dok ne bi pre la preko vrha. nikad nije pomirio s propustom to nije b . otkrio mu je. meðutim. U svakom je osvajanju. i to za s talno. da bi on potom pre ao kand elima. Rat. Nema razl oga za uzbunu.-u.jateljski vojnik stao pribli avati. pri tom ne dolazi do nekih iznimnih dogaðanja. krupni Klaus uvijek stajao uz nj ega. K. tra io je. uveo je i dodatak. Debelom je djeèaku bilo stra no ao i prekli njao ga je da ne ka e bratu. Obièan mu karac ili ena misle kako se du a vragu preda u trenu.da se Z. Vodu svake od v ojski. Vi e Vremena koje mo e posvetiti osvajanju kad se jednom poènemo otimati za p osjedovanje odreðenog mu karca ili ene. Svojim je novim prijateljima predlo io neka se s ravne ledine presele na bre uljak n a susjednoj. Niti sotonska zamka ljudima zauvijek utisne ig na ih vazala. To nam pomogne da se potro i jo malo suosjeæanja u obitelji. kao aktivna prijetnja. povrije dimo ta obiteljska srca to kucaju ljubavlju za Boga. Na je konaèni cilj. ne dogaða da ljude preuzmemo poput munje.rat èini i manevriranje obaju st rana. nije bez paradoksa. meðutim. Dobici su tu mali. razmi ljao je. rijetko izostanemo kod sparivanja bogatih i slavnih (tako punih nevj ere!). mora se priznati. tvrdio je. nekako ula timo ono to im je od privlaènosti ostalo. No. No. vjeroja tno æe se pojaviti kand eli. Klijenti kojima je najte e priæi ujed no su oni s najvi e potencijala. Jo nije znao kako bi to nazvao. "uvijek mo ra po tovati. Èini se . Potpuna se 102 Norman Mailer opsjednutost rijetko sreæe. Meðu njima po stoji razlika. Èim krenemo svoje moæi ulo iti u nekog klijenta. uveo je novi skup pravila.

Osim u iz nimnim sluèajevima. moglo se na brzinu proæi kraj kuæe i pokupiti potrebne podatke . Uèvrsti mu kralje ni cu. "U njemu upoznaju svijet u svom osnovnom obliku . ali pasivnog promatranja potpuno izmijenio onog da na kad je Alois mladi odvukao Adija na popodnevnu igru rata. izraz koji smo rabili puno prije nego to su ga u Drugom svjetskom ratu usvojili piloti Ratnog z rakoplovstva. Ponovno sam se uvjerio koliko je nadmoæna Mestrova sposobnost sagledavanja. takav se posao zvao mlijeèna tura. mor ao pri svojoj prosudbi uzeti u obzir. U pravilu. priznajem da u djeèaku nisam vidio neki veliki potencijal. obièno veli na Maestro. Podaci do kojih smo do li govore kako je èesto bio u sukobu s ocem. S druge strane. Kako bilo. Bio je ne vjerojatno potrebit ljubavi i prokleto ranjiv. Gotovo svi se s premno utjeèu navici. Kad je stigla izravna zapovijed. ukoliko dom nije èuvao neki od kand ela. ispostavilo se kako je Isus ispao sin kao i svaki drugi. U na em argonu. (A neka se zna kako su moji vragovi vodili evidenciju i o brojni m drugim projektima u toj austrijskog regiji. ipak je bilo dostatno. Ili bih ga barem 104 Norman Mailer tako bio procijenio da Zli nije bio prisutan kod njegovog zaèeæa. Sad veæ mo emo crpiti energiju koju je u o io D. Pri kra ju devetnaestog stoljeæa." IO. lak e nam je procijeniti oèekivano zdravstveno stanje mladih k lijenata. veæ sam mu omoguæio dovoljnu dozu domi ljatosti da posao obavi sam. Sreæom po nas. Ne poduzmemo li odgovarajuæe korake. do sedme godine se ne upleæemo. koliko je trkaæi konj nadmoæan obiènoj tegleæoj ma . U na em postojanju prevladava nu nost Dvorac u umi da ostanemo unutar ogranièenog proraèuna. K. mogli bismo izgubiti dobar dio njegovog p otencijala. stoga se projekti pomno odabiru." Osim u iznimnim sluèajevima kakav je Adijev. "Tijekom prvi h nekoliko godina". Bilo koji od na ih vragova mogao je pred zoru proæi kraj kuæe i na temel ju manjih i veæih obiteljskih oluja koje su prohu-jale od pro log posjeta. na Maestro sljedeæih pet godina ivota naziva Dobom tupogla vca. P rimio sam izravnu poruku: "Poèni se sad pomnije brinuti za njega. Te su te nje prirodno meðusobno toliko suprotstavlje ne. Na taj sam naèin mogao pomno pratiti dogaðanja u obitelji Hitler svih godina nakon A dolfovog roðenja. Dijete bi èak moglo ispasti tolik o nadmoænije prosjeènom petogodi -njaku. To to se zvao Adolf H itler. To nije zahtijevalo velike tro kove.) Iako je ono to su mi moji zastupni ci dotad mogli ponuditi bilo skromno. malo je dijete uvijek bilo u opasnosti da ga odnese ova ili ona bolest. èak i onih noæi kad smo imali najvi e posla.koluju se. U ivao sam radeæi s njim. meðutim. naposljetku. kao najpreèim oblicima za titne izolacije. to mi je i dobro do lo. pa je obitelj Hitler bila uvr tena u svaku t uru razno enja mlijeka. Na sam pomno izvedeni proces odabira na iroko izlo io kako bih istakao koliko je izni mna bila pozornost pridana Adiju u njegovim ranim godinama. Dok su ljudi spavali. da je rano pristupanje rijetko nu no. To sam. je r je. Adi je pokazao da bi se oko njega vrijedilo potruditi. tad jo nije ni ta znaèilo. Taj se rutinski posao pomnog. ne zanimamo se previ e za ranu fazu djeèjeg razvoja. rutini i gluposti. Tu se pr ovodio laki nadzor.io prisutan kod zaèeæa Isusa Krista. No. Stoga to u njegovu hrabrost ili snagu volje nisam ubacio neka po sebna sredstva. Èak bih ustvrdio i da je zadatak izvr en elegantno. sam i odluèio kako neæe zaplakati dok je licem le ao na zemlji. Nakon sedmog roðendana. nije mi ostalo prostora za skretanje. kad je trebalo otkriti naèin da se izbjegne pogibel jni tjelesni kontakt. Razmatrajuæi Adolfove rane godine." S toga odabir mnogo èe æe vr imo medu adolescentima. prikupiti nove informacije. Pos lije je pokazao i da je lukav. Napravio sam to mi je bilo reèeno. a potom dobio zadata k pregledati kvalitetu rada vragova koji æe nadgledati to mu radi obitelj. Deèku sam oèvrsnuo kralje nicu. pro ivio sam (posredno) demonski tren njegovog zaèeæa. Èinilo se kako æe se kroz ivot provuæi s egom koji æe sam sebe tititi. "dijete je raspeto izmeðu potrebe za ljub avlju i razvoja vlastite volje. jer mi je naredba stigla usred razd . upadam u digresije. mi bismo obavili posao. Upleo se Maestro.

" Tim se rijeèima poslu io. Pretpostavljam kako je Kierkegaard ba na to mislio kad je ustvrdio da bi se ljudi trebali èuvati pretjerano svetaèkih osjeæaja. prvotni sudionici. eli li ti postati junak?" "Da. io6 Norman Mailer Z. Ali da bismo to postali. Priznajem kako sam se potrudio nadahnuti ga. Ne sam atnika ili bojnika. Adi je ubrzo uspio djeèake koji su se redovito dolazili igrati uvjeriti da iz obli njih ulica i ledina trebaju pozvati jo djece. Dakle. koji s u na brdo stigli prvi. onda mo emo dobiti vi i èin. Uskoro je uvidio. Dopustite da iznesem jedan od nj egovih govora svojim trupama. Vi e njih! Ubrzo su se on i njegove trupe upu tali u bitke koje su trajale po sat vremena.kad ostvarimo zgod an povrat na ulaganje. Aloisa mlaðeg. Ja sam mu nesumnjivo pomogao obdariv i ga rj eèito æu kakvom ni jedan petogodi njak ne bi mogao ovladati. Ne brinite. magija . èak i dok se uspinjala uz brdo. Broj sudionika poveæao se na petnaest do dvadese t djeèaka sa svake strane. osjeæamo se odlièno. Citati o vje tini ili trijumfu nekog protagonista uvijek æe kod gotovo svakog tko prièu prati izazvati sreæu. oni. A mi ih stalno potièemo da svoje èitatelje uranjaju u kupke prepune po . Adolfa Hitlera. Logièki slijed nametnuo je novu izmje nu pravila . Da vidimo koliko æe od toga preostati nakon preseljenja. No. Pod na im utjecajem. "Za to smo ovdje?" upitao bi. elim. a da ne zna to bi j e tamo moglo doèekati. s klona povjerovati da je to bona fide. Unapreðivanje djet etove hrabrosti obièno zahtijeva pra njenje dragocjenih vreæa.oblja u kojem si nisam mogao dopustiti nove izdatke iz proraèuna. No. Pr avila su se neprekidno mijenjala." "Naravno. A mogu ba i dodati kako smo mi vragovi po tome nalik ljudima . a stvari sagledavati bolje nego sami. U njima u ivam o. Adija i bebu Edmunda iz Passaua na gazdinstvo prilièno udaljen o od Linza. Popularni pisci obièno vjeruju kako djeluju i za dobrobit Boga i na obilatu vla stitu korist. neke od figura koje je koristio bile su njegove. To smo u stan ju èiniti isto kao i anðeli. I obrana se mogla p omicati. U ovo m se sluèaju promijenila obiteljska situacija. moramo jo toga nauèiti. Bilo je pogre no vojsku slati preko vrha brda. imat æe pravo na promaknuæa. a vjerujem da smo za tu spoznaju obojica podjednako zaslu ni. Nu da nas je natjerala da sami poènemo vje to glumiti anðele. Dobri su èitatelji neza tiæena vrsta . Nije li tako? Klaus. Neki bi stoga mogli osjetiti nelagodu pred spoznajom kako se raduju r anim uspjesima djeteta. Naravno. A mi koji zapovijedamo.odanost im prethod prosudbi. posebn o ako je tu prisutna i sentimentalnost. Zato." "Klaus æe biti moj pukovnik. Svi to hoæemo. A ngelu. "Zasad je dosta. Stoga se izviðaè svake vojske morao poku ati to vi e pribli iti vrh kako bi mogao vidjeti raspored druge strane. veæ generala. koji smo u sad. takvom se tehnikom slu i mo tedljivo. Stoga Dvorac u umi 105 sam poèeo u ivati u Adijevom dru tvu kad je pokazao sposobnost da pobolj a igru rata. no. je poslao poruku. to kad odrastemo elimo biti junaci." To nije bilo neobièno za Maestra. Naravno. Kako æemo do njih doæi?" "Reæi æu vam. Èak je i odrasla osoba. Tako to æemo razgovarati sa svima koji nam se ele pridru iti. prijatelji . Mogli bi biti u Sotoninoj slu bi. Iako smo zasad za neko vrijeme gotovi s ratnim igrama. osjeæam potrebu umiriti mog uæu rastuæu èitateljevu nelagodu. Alois se spremao preseliti Klaru. klijenti mogu govoriti duhovitije i samopouzdanije. nu n ost prethodnice. j er ne mogu biti sigurni u njihovo podrijetlo. Morali smo biti spremni na nagle promjene. Svi. dobit æemo jo vi i èin. Obo avamo ih. Za to su nam potrebna posebna sredstva. Mi. treba nam vi e vojnika. Nikad ih ne razuvjeravamo. ili jo bolje.vojska je u napredovanju morala biti u stanju slobodno prebacivati snage s jednog krila na drugo.to su korisna sreds tva svakom autoru koji kod èitatelja eli brzo izazvati osjeæaje. kad osjeti kako mu se ulijeva ljubav. "Zato to moramo vi e nauèiti o ratu? Da. i to ba onih u kojima su sredstva to smo ih uspjeli ukrasti kand elima. to je nametnulo potrebu za veæim snagama na obje strane. Zato nam se i obraæa t ako mnogo popularnih pisaca. U toj ih je prigodi vrijedilo utro iti.

èetrdeset i pet kilometara od Linza. u najmanju ruk u. A da postane gospodin sa seoskim gazdinstvom? To n e bi bilo tako lo e. ali stalne povrede ta tine neprestano su mu spu tale ambicije na skromniju razinu.gre nih predod bi. No. Èak je i stari Johann Poelzl. iako se s tim nije mogla mjeriti. Adi upisati u prvi razred. U meðuvremenu æe. sad je u ivao u vlastitom duhanu. Naravno. Pa èak i ako je Anna Glassl uspjela. Ba u trenutku kad si je rekao da se treba vratiti zemlji. Fischlhamu. Najbli a je kola bila tek u susjednom zaselku. Gornje Austrije. Dobit ostvarujemo mi. u gradu Hafeldu. u èasu izricanja stegovnog prijekora. poèeo se osjeæati prestarim za druge ene. Uz to je dr ao i glavnic u i kamate na dobar dio miraza triju ena. Vi e nije u ivao u zatomljenoj srd bi mladih slu benika. preostala polov ica nije bila mala. Linz je bio jedno od glavnih sredi ta pod paskom Financijske policije. Tijekom zadnje godine slu bovanja. u daljenom kilometar i pol i tamo æe se. U travnju s u se stoga Klara i djeca preselili iz Passaua u novoizabrani dom. sudskim putem na raèun njihovog razvoda. Iako je imao pravo ostati u slu bi jo dvanaest mjeseci. Franziska. Sitne. Upravo je zbog toga ubla io zabranu pu enja. A poèelo mu se èiniti kako svi njegovi suradnici. to mu se nije èinilo mudrim. kad su se o eni li. zaslu io je sad okusiti i m alo meditativnog nektara. dok Alois ne zavr i svoju slu bu u Linzu. Mislim tu na Aloisov ego. nikako. svi oni problemi sa zaposlenima koje je imao u Passauu bili su ovdj e jo i veæi. Alois se spremao u mirovinu. Ponekad bi. Moglo bi se reæi kako su prve dvije u bra k donijele osjetna sredstva. a on u Linzu bio slobodan. èovjek je za novac koji nije zaradio na ispravan naèin morao plaæat i danak. Alois se jako dobro razumio u novac. To je uvijek slu ao od Johanna Nepomuka . No. pa je stoga Carina bila i spunjena ambicioznim ni im slu benicima. umirovljenje nije moglo proæi a da se u dotad posve impresivnom zdanju ne otkrije nekoliko pukotina. No. Jo i gore. g°~ dine kupio posjed koji mu se uèi nio odgovarajuæim. nekoliko mjeseci. nije u njemu mogao u ivati. ipak je bila di jete dobrostojeæeg seljaka. ne pod jesenjim suncem njegovih posljednjih dobrih go dina. Nije svaki novèiæ jednako vrijed an. navesti Boga da gubi vrijeme. S duge strane. KNJIGA ESTA Gazdinstvo I. Klara na gazdinstvu ivjeti s njihovo èetvero potomak a. Tijekom zadnje godine rad a na Carini krenuo je u potragu i u veljaèi 1895. Imao bi i mirovinu i u teðevinu . dok se Klara u Passauu brinula za djecu. Ponekad bi ga zb og tih misli pro la jeza. I obitelj se p ovukla duboko na selo."prav . Pogre no prikazivanje zbilje æe. a zbog tog samopouzdanja ni ih slu benika Alois se sebi èinio nezgrapnim. kad proðe ljeto. ali ni eg roda. Klarin otac. Mogao bi gotovinom kupiti pristojno gazdinstvo. Naposljetku. mladi i stari. Da. izvukao neke dugo èuvane krune. nakon posljednje bi mu titule. Veæina je tih mladiæa smatrala kako se samo po sebi razumije da æe u buduænosti dobiti visok polo aj. mo e i skonèati kao imuæni tip koji se vrat io zemlji.ona i Klara svakako su bili sparni. dovoljno dugo oklijevao da mo e razmisliti o moguæim posljedicama. Prvi put nakon svih tih godina u odori. ostao polog stvarnog zadov oljstva. Imao je dovoljno novca. a to je u na em gospodarstvu svojevrsna dodatna k amata. Dobar se dio njegove imovine mogao smatrati cvijetom pon iklim iz grobne zemlje miraza preminulih supruga. (Za to bi sad trebalo ulo iti suvi e velik n apor. Ma k vragu sve! Rodio se kao seljak. B io je glavni grad najva nije pokrajine. efa Carinske uprave. teta! Da je barem u ivao u svom zadnjem polo aju u Linz u. jedva èekaju da ode u mirovinu. za koje se èinilo kako nikad neæe propustiti pr iliku nenapadno pokazati prijezir prema manama slu benika vi eg ranga. Duboko u sebi. Kupit æe seosko imanje. Jednom ili dvaput èak je zaborav io to je kanio reæi. Kad uzmemo u obzir skroman materijal kojim je morao hraniti svoju stamenu psihu. povratiti polovicu svojeg velikog miraza. slu bovao je gotovo èetrdeset godina. kod prolaznika nije u svakom trenutku o stavljao dojam besprijekornog slu benika.) A nije bio ni toèan i io Norman Mailer kao nekoæ. Novac je uvijek proizvodio odraz naèina na koji je steèen.

gospodo. njemu to nije va no.pravu æe enu naæi na polju. pa kupnji imanj a u Hafeldu nije pri ao s negativnim primislima. svojevrsni peti ud. On æe uzgajati pèele. mu karcu seljaèkih kor ijena va an kao to je slonu va na surla. posjedovati mal o zemlje Dvorac u umi ni bilo bi kao da ti je izrastao jo jedan ud. Kako nimalo nije elio da ga smatraju èovjekom zagledanim u pro lost. veæ je bio kupio jedno gazdinstvo . u istoj gostionici u Linzu u koj u je i inaèe nakon svoje smjene na Carini svake veèeri zalazio. kao i krmaèa prvakinja. Kakvo je to samo postignuæe za neobrazovanog seljaka iz Waldviertela. ali njegovog vlasni tva jest.a je ena polje". otprilike kad se rodio Adolf. Te je primjedbe dr ao zavitlavanjem kakvo starosjedioci namijene prido lici. èak ako u sada njim planovima nije za sebe predvi dio te ak rad na zemlji. Imanje se nalazilo blizu Spitala. Na kraju se odluèila vratiti ocu i ma jci . da su se ni i slu benici meðusobno upozoravali: "Ne d ajmo veèeras Dimnom oblaku da nas svojim pèelama istjera kao dimom. Isto tako. Po tuj polje. Svake je veèeri svaki stol napadao s toliko teza o "tajanstvenoj psi hologiji tih malenih stvorenja". s lijepim pogledom na planine Salzkammerguta. A to je bilo i gazdinstvo koje æe m oæi voditi sam. Nije je elio svake veèeri gledati u dnevn oj sobi. Dogodilo se obrnuto. Èinilo se savr enim. Johanna nije dobro vodila gazdinstvo. Svijet pèela je èudesan. zemlja neæe umrijeti. dva konja i krava. o rasi i kesteni. Johanna se nimalo nije bojala Boga. Norman Mailer I doista." Kako bilo. Johanna je bila Aloisova ljuba vnica one nezaboravne prigode. Nakon to ga je kupio (i tek nakon to ga je kupio) susjedni bi sel jaci prido lici natuknuli kako je zemlja dodu e prekrasna. ta siæu na stvorenja stavljaju svoj ivot na raspolaganje jednom cilju: stvaranju buduænosti nara tajima koji slijede. Zemlje nije nestalo. Prije ili kasnije." Alois joj je zbog toga mogao skinuti kapu. izjavila bi. no. "Bog". proizvodi . Prisjetimo se. U meðuvremenu. veæ se. Med koji dobivaju iz nektara i cvjetnog praha nije namijenjen samo njihovoj potro nji. "Nije poput moje ene". Pet godina ranije. rado je govorio u gostionici. usredotoèio se n a sada njost. ("Sie ist bierV) Alois je to prvo gazdinstvo pak uspio prodati uz skromnu zaradu. pa bi to poèeo nep restano ponavljati. doista pomalo smatrao i pravim mislio cem. par starih kolega i nekoliko uglednih gradski h slu benika da s njim popiju podosta krigli dok je raspredao o prednostima i tajn ama pèelarstva. Johanna Poelzl. 112. "nije trebao pobiti tolik o èlanova obitelji Poelzl. u vjeravao bi ih. Dobar bi med mogao postati jo i najunosniji urod. Ba io bi se proizvodnjom meda za tr i te. posljednjih dana prije sveèanog umirovljenja (koje je obilje io Aloisu pri hvatljivo panegirièki ton. To bi mu bila etva. Njemu se vi e sviðalo pèelarstvo. Namjeravao je podiæi ko nice. svakog bi na jamnog radnika otjerala svojom o trom jezièinom.koja se takoðer zvala Johanna. kad je ta tema bila posrijedi. veæ tad je razmi ljao da se onamo mo e poslije povuæi u mirovinu. Uz to su tu bile i voæke. bol je nego da doðe ivjeti s njima kao spremaèica. Jadna grbavica! Kako bilo. U njega uopæe nije imala povjerenja. ali se mo da ba neæe proslavit i urodom. Zemlja æe se odmoriti. izvijestio bi svoje kohorte u piæu: "Uz rijetke iznimke. U tome se snalazio. zgodno æe poslu iti da se zbrine njegova urjakinja. To mu je na vi e naèina ispalo uzbudljivije od djetetovog roðenja." A Alois se. Starcu je bilo dovoljno da popije tek jedno piæe. dok se Klaru sna no dojmilo. dr ati pr edavanje poput kakvog sveuèili nog struènjaka! Tako je tih zadnjih tjedana prije umirovljenja." U toj se izreci Alois mogao pronaæi. tjerajuæi mlaðe suradnike. Alois sve vi e prièao o i rim konceptima pèelarstva. U staji su bili sjenik. A pa. pa je èak i uzbudilo) proveo j e niz veèeri uz piæe kako bi se pobli e oprostio sa svojim podreðenima i desetljeæima rada . Za razliku od prv o troje Klarine djece. oko sto i pedeset kilometara od njegovog tada njeg radnog mjesta u Braunauu. "Klara je spremna poljubiti svaki kri na koji naleti. s tom kupolom na leðima. Zvalo se Rauscher Gut ( to bi se moglo prevesti poput Imanje na vjet rometini) i sastojalo se od devet rali pa njaka i dvokatne drvene kuæe pod slamnatim krovom. "Prava ena . urjakinji nije bio posve nesklon.

turobnog raspolo enja. svejedno me progonila neugodna sumnja. razvio u Engleskoj i Americi. a te su stare pletare bile pun e nedostataka. a pèelarstvo je nosilo i rizik. to je tek jedna od prepreka na koje pèel a nailazi u potrazi za mirnim ivotom. ako je prevruæe. umjesto da se istro eno srce ug ro ava oranjem. Skupl jaju cvjetni prah u èaske na svojim no icama i potom. novi se izum. mogao bi nastaviti jo cijeli sat. to u njemu jo nisam razabrao. rebrasti." Njegovo je dru tvo klimalo glavom. Odbit æe èak i tako m oæne napadaèe kao to su ose i paukovi ili pak termiti. I velim vam. elja za novcem obièno je gla vni pokretaè koji ljude poput njega navodi na nove aktivnosti. Jeste li to znali? Spremne su na boj po cijenu vlastitog ivota. Da bi pokupio med. Nakon toga bi pèele gotovo pale u komu. o kojem se na iroko raspravljalo." "A ne. rekao bih. uspij eva im ostati u zraku pod teretom cvjetnog praha i nektara koji je te i od njih sa mih. Alois." Ni jedan ni i slu benik nije elio ulaziti u raspravu. Kako to èine? Svojom neumornom aktivno æu. sav vam svijet kukaca. jer su sagraðene simetriè iz istog voska koji ti kukci radnici rade iz cvjetnog praha. Ima tu puno vi e nego to bi èovjek mislio. uskoro æe biti za starjele. dok lete natrag u ko nicu. koji su mu i objavili. No.) Na odgovor se odva io jedan od starijih gradskih slu benik a. barem je tako tvrdio èlanak. Zvale su se ple-tare. moglo bi biti pametno baviti se time. Neke od njih. Cijelo ljeto. tvrdio je." 2. Dopustite da ustvrdim kako su pèele jedno od èuda svemira. Da. No. ali u kojem se sigurno mnogo te e radi. Sjetio sam se kako se u jednom gradiæu blizu Braunaua veæ poku avao baviti pèelama. mogao svrstati u one predavaèe koji su uvijek spremni pokazati nepopravljivi manjak osjeæaja za svoju publiku. n . Za to? Jer larva ne mo e pre ivjeti. pa to su samo kukci. No Alois se. s du nim po tovanjem. Na Aloisovo zanimanje za takve stvari nisam se bio pripravio. Nakon èega mogu samo umrijeti.ra iren tijekom Srednjeg vijeka . Usprkos dimu. Uopæe ga nije brinula dobit. Slamnate ko nice. tako tajanstven da ga jo nisu dokraja razjasnili niti suvremeni kemièari. no u brzo mi je na um pao vjerojatniji razlog. postanu stra ari koji paze na ulaze u ko nicu. Mnoge ih èak pritom potpuno istro e. Poneka d se pletaru moralo razderati da bi se do lo do proizvoda. neke bi pèe le ostale dovoljno aktivne da skupljaèa meda ubodu. Bio je to grub i neprecizan proces.i kako bi hranio njihovu larvu. no napredni su pèelari danas govorili o ko nicama koje bi postale panda n. No. U svoje je vrijeme predstavljala napredak u odnosu n a barbarski postupak . Zbog toga je razmje rno pomanjkanje te elje upuæivalo na to da se Alois u svoj pothvat spremao upustiti kako bi zadovoljio ne to. stvaraju dru tvo koje nalikuje na em." Klimnuo je glavom. dragi moj gospodine! Vi se. Nije to vi e bio èovje k kojeg sam poznavao. zdepasti. tih posljednjih veèeri. vid ite. to je postupak. kazao je: "Daj . O tome je govorio njegov èlanak. Èak je i u Austriji bilo pèelara koji su tu staru ple taru bili spremni odbaciti. to je pravo èudo vidjeti. poput pogibelji od prilièno brojnih uboda. èak i dok druge pèele izlaze u potragu za dodatnim namirnicama s cvjetnih polja. Tisuæe krilaca ma u poput lepeza. da je mog ao kritièki ocijeniti nove naèine uzgoja. U te kom radu rtvuju ivot kako bi stvarale propuh koji hladi ko nicu. Alois je stekao takvu razinu knji kog znanja o toj temi. pravog pèelinjeg velegrada. Aloisov je zanos bio suvi e iskren. Praktiènu sam stranu shvaæao. (Ako se ne bi suzdr ali. Razmislite samo. "one krupnije. S d ruge strane. Novi stambeni prostor. o tprilike velièine i oblika trbu astog ljudskog torza. na propast osuðeni predmeti. gos podo. "Ta je larva smje tena u najsi tnijim moguæim esterokutnim æelijama.da se pèele istjeruje iz ru pe u drvetu. primijetio je sad. varate. ii4 Norman Mailer Posljednjih se mjeseci èak potrudio napisati kratak èlanak za pèelarski èasopis. Nakon to je nekoliko puta znakovito potegnuo dim iz svoje lule. jer se proizvod mogao lako proda vati. eli doæi do besplatnog obroka meda. mnoge od tih pèela radilica nep restano su zauzete Dvorac u umi hlaðenjem unutra njosti ko nice. Nikad ne presta u mahati krilcima. "Neke pèele ". pèelar je stanovnike ko nice morao omamiti dimom. To mi je mutilo razumijevanje. slu e vrednijim ciljevima od prosjeènog ljudskog tupana. To nije bio ivahan pivski r azgovor.

popunio bi se okomito ulo enim vo tanim ladicama. prosjeènim je ljudima takva pomisao odbojna. kako bismo djeèaka mogli oblikovati.mno tvo prikupljenog znanja kako se treba nositi sa svojim carin skim kutkom svijeta. zla djeca mogu potjecati od majki prepunih ljubavi. 3Alois nam nikad nije bio klijent. siæu na stvorenja koja je mogao razumjeti. ako sam mu htio shvatiti motive. ka o to sam veæ primijetio.mudro st. Aloisu se èinilo kako kod pèela ima stvari koje se mogu usp orediti s njegovim ivotom. jer je bio pametniji od njih. nalik su pobo nim djevicama koje se boje isku enja svetog rdnih nagona. Naporan rad i zadovoljena elja! Osjeæao se bliskim toj pèeli koja je u letu vrludala natrag prema ko nici. To me opomenulo na oprez. njega i pèela. Kad sam se veæ prilièno zabrinuo. to znaèi. Adolfova mr nja prema ocu mogla pojaèati ili oslabiti. Ponekad ih dr i iznimna privr enost nekom prirodnom fenomenu. prosjeèan Dvorac u umi èovjek. eluca punog nektara.a osl onac nam je bio Alois. jedne sam mu noæi u ao u um. tehnologijom . Na kraju je veæ nepogre ivo znao to je kod carinskih prijava nep oznatih istina. ali je dosta ostavio i sebi . odluèili ne pribli av ti. dovoljno pokvaren da nam stoji na raspolaganju uka e li se za to stva rna potreba. ja nisam. to je bio skup potez.jer. Pod plodnom toplinom sunca. dok bi po drugom cvijetu posip alo pelud koji je pokupilo na prvom. hipetrofirana mu se ljubav prema pèelama vi e nije uklapala u karakter. Naravn o. Na to smo se mogli osloniti . Ako mu je Klara povjerovala. Pretpostavljali smo kako æe nam u tom sluèaju biti otvoren. a to ne. Takve dame svoju ukradenu spolnost mogu prihvatiti samo putem razn ih krivotvorina. priroðenoj okrutnosti (sirovost da i ne spominjem) moglo t ako osloniti. Te ko da æe tak av lik èuvati kan deli. Radi èega? Sto bi titili? Klari smo se.e veæi od drvene komode koju mo ete postaviti na klupu.uistinu vizionarski . I to krajnje uredno! Kako se u tu komodu mo e ulo iti vi e ladica. produktivnom doprinosu. Pèele radilice bi tad mogle svoje siæu ne vo tane æelije graditi s obje strane. a Alois mlaði i Angela æe pomagati. Dobro æe se zaraditi jednim èistim poslom. s te kim vreæam a peluda na sebi. U pitanje dovodi njihovu vjeru u D ummkopfa. A ne smijem si dopustiti da takvo to zan emarim. U Aloisovom se sluèaju radilo o otkriæu kako je suradnja moguæa i izmeðu moænog i siæu nog. Uvjerio ju je kako je novi projekt prije svega praktièan. Time sam uisti nu uspio steæi bolji uvid. za to? Izravno je nismo trebali . I Adi takoðer. posebno kod ena koje su ga eljele zavarati. To bi nam donijelo gubitke . Nije li Alois enama dao mnogo. da bi taj pothvat objasnio Klari. Svakog toplog dana. On je posjedovao istinski med . u dana nje vrijeme. Ateisti poput njega. ili. ali i nu an. Ja sam se prilièno zabrinuo. Na njega se u èvrsto ukorijenjenim navikama. ali im to nije uspijevalo. neki su pèelari i zraèunali kako svaka ko nica sad nalikuje neèem to bi u buduænosti mogla biti golema stam bena zgrada. Alois se odluèio u prvi plan staviti moguænost novèanog dobitka. Kako bi to Bog dopustio? Uobièajena alopojka. pak. koji sve do odlaska u grob poku avaju izbjeæi pomisao kako je njihov sv emir mo da ipak stvorio Bog. bude li potrebno. Aloisu su pèele u potrazi za n ovim cvjetnim poljima postale bliska. cvijet bi pèelinjem n6 Norman Mailer jeziku predao svoj nektar. a na svakoj je u mre i okomitih i vodoravnih redova bilo mjesta za tisuæe æelija. koje to sve tajne sa sobom nose obièni i . Bio je.koju obièno dr e najboljim moguæim rj e enjem za probleme ljudskog roda. Nju je èinilo znanje to spremaju drugi.no. jer nam nije bio klijent. no stalno je zami lja o pèelu na ulazu u kaverne cvijeta. za na a mjerila. da se. bilo koji krasan cvijet iste vrste koji ju je na povjetarcu pozivao. No. A to je i bio smisao cijelog èlanka . koja je svojedobno dobro zakraèunao. a st vorenje bi tad spremno stalo skupljati jo nektara. kazao joj je. Na slièan naèin i ateisti vjeru supstituiraju kroz poganstvo. slu enj e drugima. dok bi dlaèice na pèelinjim no icama prekrio cvjetni prah. ti su tragaèi za hranom znali kako sunce mo e biti vruæe i kakvu t o intimnu udnju sunce izaziva u cvjetnim laticama. U sljedeæem bi se trenu ista pèela odvojila od jedne strasne po ude kako bi uronila u drugu. Alois se nije spremao otvoriti vrata u svoj mistièni dio. Zakljuèio sam ka ko Alois tra i naèin da se pribli i Dummkopfu.i opet. Alois nam je bio od izravne koristi.

A njegova je uloga bila te tajne razotkriti. Klara je to dobro znala i bila je dirnuta. puno vi e. Angela joj je. a tebi sam pot rebna na imanju. Naravno da mu je sunèeva srd ba bila poznata. bili dobri. Kao to znamo. kruhom . Voljela j e ona kolu. isto dostojanstveno d r anje. u pratnji Angele." A bila je u pravu. kad bi znala rijeèi. nadoknadit æu dogodine. znao je. svu tu sitnu robu koju su putnici nast ojali ukrasti i zadr ati za sebe. no vi e joj je bilo stalo do Klare. ostali okirani pojavom g lasina o glumici. elim biti tamo s tobom. tajne slatke poput meda. kolima koja æe zadnj ih èetrdeset i pet kilometara nositi njihove kovèege. A opet su njih dvojica . tovi e. kazala je. torbe. Bio je u stanju naporno raditi. Za cara Franju Josipa prièalo se kako je mogao beskrajno dugo raditi vr eæi svoj e neophodne i gotovo beskrajne du nosti. krajem lipnja.car i on . Neki su u Linzu. Taj je dio putovanja trajao od podneva do mraka. Pro lo je dosta godina o tkako se popeo na koèija evo mjesto. niti su svi uopæe bili dobri ljudi. bila od velike pomoæi. ba kao to je on bio zas upnik Habsburga i time blizak velièini najveæe moæi. Kad je bilo potrebno. Takva bol sigurno izra ava i sunèevu srd bu. Takva moæ izaDvorac u umi 117 zivanja boli! U tako malog stvorenja! Zakljuèio je kako to nije mogao biti samo pèel inji ubod.kakav je bio i obièaj . Alois. na to je bio sprema n i on. no ipak je zbo g svojih predstojeæih du nosti na gazdinstvu projekt odluèio preuzeti sam. Dopustite da se pretjerano ne zanesem bujnim nabreklinama Alois-ovih misli. A ona je Aloisu veæ bila poznata . Klara je u svojoj nevinosti ipak bila dovoljno mudra da mo e procijeniti kako su Angelini osjeæaji bili iskreni. a njen ih je mu na k olodvoru u Linzu doèekao s velikim kolima i parom tegleæih konja. On je cara shvaæao . sanduke i zamotuljke.isti zalisci. na sveopæe iznenaðenje. kad jednom s obitelji poène ivjeti na gazdinstvu. Alois je u svom liku vidio sliènosti s Franjom Josipom . Rekao bih kako ju je od tog trena poèela voljeti kao pravu kæi. uspjela se preseliti u Linz. Alois im se za stalno ne bi mogao pridru iti sve do umirovljenja. poput Franje Josipa. No. rano su se ukrcali na vlak u Passauu. Prethodni je vlasnik . uglavnom se radilo o budalama. poput pèele. jako dobri. Kakve ih god te koæe èekale. priznao bi on to. Adolfa.trgovaèki putnici. Klara je ponovno zatrudnjela. koju je Franjo Josip uzeo za ljuba vnicu.glas mu je bio sna an. a Klara bi se. S teglom juhe od rajèice. Alois je bio dobre volje kao rijetko kad i ponosio se svojim vje tim upravljanjem konjima i kolima. "Nije kola tako va na". zabavljao djecu pjevajuæi pjesmu n8 Norman Mailer za pjesmom . Pa kako je to moguæe? Carica je bila tako lijepa . Na mnoga je kolovoska popodneva radio.svaki kamin napunio cjepanicama i o grjevom za potpalu. Selidbu je dodatno ote alo to nije bilo Aloisa mlaðeg da joj pom ogne s prtljagom . kako bi èuvao stoljetnu slavu iznimne Habsbur ke Monarhije. u travnju se Klara odluèila uhvatiti u ko tac s pote koæama i odmah nakon U skrsa. pa je umalo anga irao pravog koèija a.morao je ostati u Passauu i stanovati kod susjeda dok ne zavr i kola. No Aloisu to nije bilo okantno.bili dovoljno pametni da shva te kako to nije dovoljno da bi se skupio med. no dan je bio topao i Alois je. pa su sobe ubrzo bile tople. pèela se malo i bojao. Jednom ga je pèela tako estoko i apokaliptièno (ako se smi jem tako izraziti) ubola. no najbolji od njih jesu. Mu karac malo meda mora ostaviti i sebi. èovjek mora ne to ostaviti i sebi. Medu njima nisu svi bili veliki. a pèele su bile sunèevi zastupnici. da nikad nije zaboravio kakav mu je napad vrtoglavice izazvala. pa joj je Klara sa svoje strane pos tala vi e od dobre maæehe. Dotad je s djecom bila u Passauu. U st vari. meðutim. 4Iste travanjske noæi koju su po prvi put proveli u kuæi u Hafeldu. pridru ila svo jim zvonkim.carica Elizabeta. ali pomalo nje nim sopranom. na najtopliji i najproduktivniji ljetni dan. veæ a se pridru i i pomogne Klari. " to izgubim. Vijest i su se irile poput naftne mrlje. Tra ila je da ne dovr i razred. zakopèan u svojoj odori. Jesu li te spoznaje bile posljedica pribli avanja mirovine? Strepio sam od promjen a koje neæu moæi predvidjeti. Edmund je pobolijevao i bila je z ima. Edmunda i s njihovom cijelom imovinom. fraulein Katharini Schratt.

mo e mi to slobodno reæi. I to tako dobro. a krmaèa je svojim vonjom gotovo nadjaèala sve ostalo. a kuæa imala 120 . Potom je osjetio ne to ljuba vi i prema njoj . a onda ponovno i na krevetu. dok su jo obo je stajali. rekla je. to mu je rijetko bila navada. to nisam nikada mislila. kazala je. kao Klara. Lovaèki pas je isti èas napeo uzicu. "Ne budi guska! Ne smiju se davati takva luckasta proroèanstva. "I ti isto. to? Ujak Alois? Misli reæi stari ujo Alois?" "Ne". z dravi striko. nimalo blijed. prilièno ravne. Veæ smo skoro deset godina u braku. Kakvim me smatra . na tlu je bilo dosta snijega. zamalo je prevrnuo noænu posudu." "Ti ina!" zare ao je. rekla je. glavinjao uokolo. No.i jetrenom kobasicom.a uz to i mnogo vi e prema svom gazdinstvu. Bio je pun ljubavi . Sve si napravio. Bio je neobièno zadov oljan s moæi koju ima u preponama. imali su dovoljno za jelo. umje sto da zaspi.p rema sebi. zna . Onda ga je. da on mo e povesti djec u na razgledavanje staje." Na njegovo zaprepa tenje. Klara je morala pomusti kravu. A u stvari je. odgovorio je. rekla je. a kad se probudio na zov svog mjehura. Kad ih j e posljednji put vidio. kazala: "Pitam se za to mi nikad ne ka e da me voli ." Da. "zato to me i dalje zove ujakom. dok se Klara hihotala." "Mo da". a velike su grane stvarno djelovale cjelovito . Potom je. oèetkati konje i pob rinuti se oko koko injca. i osjetio je isto ono praznovjerje kakvo su æutjeli i seljaci u njegovom djetinj stvu. U mraku je. "Sretna sam". mala moja neæakinjo?" Nije mu se èesto bila spremna tako izravno obratiti. Ti si jako veliki striko. krave i nagraðene krmaèe. Alois je veæ prve noæi po elio uæi u posjed objekta. Èak je i Klaru dr ao u zagrljaju. njen je odgovor bio ne to najbli e to se ikad pribli ila naèinu ovora ena druge vrste. Pri svjetlu plinske svjetiljke u spavaæoj sobi vidio je Klarin zdrav ten." To mu nije moglo promaknuti." "Pa. ba kad se poèeo pitati. Bio je to prekrasan komad zemlje. Morao je donijeti v i e odluka. "Nos ti je od sunca jako pocrvenio." "Nikad te nisam smatrala prostodu nim". Nisam tako prostodu an kakvim me smatra . kazala je. ali mogu pretpostaviti. Bilo mu je dovoljno to je cijena bila razumna.sna ne. kad se vratio u krevet. koji su bili uraèunati u cijenu. a kad joj to i rekao. no te je noæi. "Mo da te jo zovem ujakom"." Zbog toga je zatrudnjela. bez previ e izmuèenih oblika koji bi ukazivali na posljedice ludih oluja kad su stabla bila ml ada. mogao je osjetiti zemlju gazdinstva. suoèeni sa ivotinjsko m imanentno æu dva konja. prije svega i vlastitoj spoDvorac u umi 119 sobnosti . mogu ja puno stvari napraviti. Alois æe sljedeæi dan provesti s obitelji. imanje ranije jedva i pregledao. ivoti je su bile goleme. elio je izaæi i hodati po zemlji. on a se nasmijala od iskrene radosti. Alois je potom Adiju i Edmundu kazao neka se vrate u kuæu i pomognu majci. Èovjek se ne smije tako. i dalje me zove ujakom. Dovoljno se uzbudio da je uzme uz krevet. koja je naposlje tku bila i posve iznimna. "Ne. "jer si takav veliki. to mu je sad postalo jasno. Bila je to samo ala. Kola i konji. no drveæe se doimalo zdravim . napola odjeveni. Danas. to znaèi kako si je predoèio prizor u kojem uz njih radi na polju. nikako to ne smije naglas! Zar je noæ ba tako prazna? Tko zna to bi èovjeka u nj oj moglo slu ati? Ujutro je Klara osjetila Aloisovu nestrpljivost da raspakira stvari. "Mislim da æe ovo biti mjesto za nas. Ili b arem. a ja sam ti i dal je. Kao nikad prije. buduæi da mu je nova spavaæa soba bila nepoznata. "jako smo ponosni na tebe. obgrlila. U krevet su oti li sretni. I sve to te veèeri. posebno." "Ach. Stoga je jo jedanput pregledao u kakvom su stanju voæke i orasi. odmah raspolo eno obraæati noænom zraku. "Odakle bi ti znal a koliko je velik jedan zdravi striko?" upitao je.za svoje je godine raspolagao zavidnom moæi. ujaèe". "Ne znam." "Jesi. razmi ljao o ljetnim pèelama koje pretra uju livadu. Preuzela je stoga veæi dio najpreèih zadaæa. no on je svojom zemljom elio proæi sam. Svih devet jutara od kraja pa do poèetka . nahraniti svinju. Èak ga je i pomisao da bi se mogao vi e zbli iti s djecom èinila zadovoljn im. Adi i Edmund stisnuli su se uz oca. prije nego unajmljena kola vrati u Linz.

kupnja ga je uznemirila vi e nego je oèekivao. èak i za jednu svinju prvakinju. jedan oveæi paradni prostor. Godinama je k ontrolirao vlastite osjeæaje. Znala je da æe vjerojatno napraviti s cenu. kad bi g od jedna od njih rekla da je trudna. devet jutara. Tu u Hafeldu. Do sijeènja. Mladiæ je uvijek bio spreman na u itak kratkog galopa kojim se Ulan brzo . koje æe se dati obraðivati. ili je samo gugutao stare zvuène gvalje. kad im za vratom vi e neæe visjeti sav sada nji novi posao. zakljuèio je Alois. Alois mladi je poèetkom srpnja stigao na gazdinstvo . Potom bi je djeèak slijedio. no ipak je vukao vjedro s drugim gnojem. na Klari se trudnoæa veæ mogla vidjeti. poèetka srpnja. Edmund smislio neku novu frazu. i njegova je djevojèica b ila prava prvakinja. Isprva ga nitko nije mogao nadma iti u radu. te si ene nisu mogle priu titi raspravu. a to ne traje dalje od rujna. bilo je koliko je bilo. to æe biti osmero ive ili mrtve djece stvo rene zahvaljujuæi Aloisu. Angela se èak potrudila odvojeno èuvati gnoj stajskih ivotinja.poznavao je dosta kuharica i sobarica koje su uspjele zatrudnjeti uz pomoæ. za svakog je obroka Dvorac u umi 121 morao gledati pet lica. u toj sel jaèkoj kuæi na brijegu. Da li a jo jedno jutro namijeni pèelama? Mo e li veæ ove godine saditi? To æe pitanje trebati r ije iti. Po to mu je zavr ila kolska godina.da jo neæe moæi uzga jati svoje pèele. Mora biti prisutan na samom poèe tku. Do voljno je bilo dati im pristojan dar. Navikao se ivj ti gledajuæi pred sobom ljudska lica. Odmah se sjajno sna ao s konjima. ostat æe mu devet mjeseci za pripremu. Hodajuæi livadama i penjuæi se na jedino brda ce svog novog doma. S druge strane. Za dvanaest ogodi njakinju. Med se poèinje skupljati u travnju. pos ebno s Ulanom. za stalno. Naravno. primjerice. Voðenje imanja je veæ bilo ne to drugo. da. jer æe mu zavr iti kolska godina. ako se raèun a najkasnije od dana kad æe se ovamo vratiti. petogodi njim pastuhom. bit æe tu jo jedno dijete. Cijelo se vrijeme osjeæao razoèaranim. a dnevno je viðao vi e novih lica nego veæina ljud i.sad je. u lipnju. je li. a na tu misao pro li su ga sasvim neoèekivani i neugodni trnci nesigurnosti. po sve nani e do Edmunda. tri ili èetiri jutra æe poslu iti za pristojno krumpiri te. on bi se slo io kako bi mogao biti otac. Uz to. Glavni æe dio projekta morati prièekati. Sigurno mu se jako urilo . s druge strane. mo da mogli upustiti u kakvo ka sno oranje. s ru ièastom rozetom pribodenom iznad njeg a. postala sasvim pristojna pomagaèica. Angela je Rosig htjela pripremiti za novu lokalnu izlo bu. kako je izjavila Klari. kad bi htio. nije li ona bila i s Hansom. Gerhardtom i Hermannom ili pak Wolf om? S rijetkim iznimkama (poput Fanni). Vjeèito je timarila konje i prala kravu. od Klare. koja je od osme godine ruke mazala hladnom kremom . mogao bi dodati nekoliko za koje s e ba nije znalo zasigurno . kojem je bilo esnaest m jeseci i veæ je poèinjao govoriti. mije anog mu kog roditeljstva. I da. otkrio je kako zemlje ima manje nego se sjeæao. pod pretp ostavkom da se ni ta ne dogodi pri porodu. Morao je priznati .nije si mogao priu titi da gubi dane putuj uæi iz Linza i natrag. Da. Alois je bio ponosan kako mu se sin brzo na a o u sedlu. Za to? Jer. 5Do prvog srpnja. Na srpanjskoj vruæini. Svaki put kad ga je skupljala. Zna li uopæe to radi? To je bila misao koju je morao zgurati negdje otraga. "tako bi htio moj otac." Èak joj je za ruko m po lo nagovoriti Adija da preuzme dio posla. U redu.mala varo anka. Fino i uredno. no Angela bi je mirno otrpjela. Ne mo e poèeti prije kraja lipnja. no do tad æe im se vratiti Alo is mlaði. pazila je da ga baci na odvojenu hrpu. Do sljedeæe zi me. a taj nadzor sad nije bio spreman popustiti. Nije bio navikao razmi ljati o pitanjima pop ut. no. no sad su to bile stalo iste face. èak i kad toj krupnoj gospodi nova kupka n ije bila potrebna.ponovno . jedva èeka da je se razmazi . nosa od u asa pod ignutog do neba. nazovimo to tako. na ao se pred nalièjem takvih postignuæa. potkraj lipnja. Adolfa i Edmunda bi navela da se nasmiju srèanom zadovoljstvu k oje se moglo razabrati u zadriglom glasanju krmaèe svaki put kad bi se pribli ili s hranom. i doi mala se sretnom u svojem smrdljivom kocu. Za sedam mjeseci. pa bi se. ne tog ljeta. nagradom osvojenom u ljeto godinu prije nego to su kupili imanje. Angelinim radom je bio zadovoljan. Stoga mora prièekati.Norman Mailer lijep pogled. Rosig (Roza) je bila velika svinja. iznenaðujuæe.

Alois je njegovu ulogu prebacio na Angelu. Sto je stvarno bio glup san. Alois je oklijevao uzjahati ga. pos lije je zakljuèio. samo je naporno radio. Nimalo nije bio nalik malom Ado lfu. namijenjeno onom sj emenskom krumpiru to ga je Klara kupila i uskladi tila u podrumu. Alo is je pao polovicu predmeta.poput onih koji su se etali najboljim beèkim ulicama.gradski momak na ljetnoj praksi. "Ti si". U tom su razdoblju zaorali deset palaca u dubi nu odabrana tri jutra. Samo to si ti puno gori. Da. sklon groznim raspolo enjima. mogao je biti dra estan poput Fanni. eto. jo tamo u doba kad se tako silno divio pristalim mladiæima. pedeset godina stare uspomene. Ali ne i njegovog oca . Èak je bio i ponosan kako se brzo sin zbli io s pastuhom.uspinjao i spu tao s brda ca. i poput svoje majke. tvrdoglave zemlje koja je pru ala otpor. jo sanjario kako æe sebi naæi elegantnu i ljupku mladu kitnièa rku. Èekao ih je napor pljeve i gnojenja. Odjahao je na Ulanu. Sve æe ih morati ponoviti. a veæ su tri jutra tvrde zemlje pa njaka pretvorili u krumpiri te. mo da malo. A konj je svog mladog jahaèa stvarno volio. A istovremeno je bio na raspolaganju za oranje s tegleæim konjem. Satima su nosili vjedro za vjedrom vo de. Alois mladi dva je tjedna radio napornije nego to bi otac ikad pomislio.kad god bi se Alois p ribli io. Nema se na to izgovoriti. "Ne vraæam se". da. ostavlja juæi izmeðu svakog proklijalog krumpira po jednu stopu. ili siæu nom Edmundu. taj njegov stari san! Otvorili bi radnju u kojoj bi nudili najfinije ru kom raðene e ire i najbolje èizme. dok je on. ionako trebalo izvesti. Sretao se s larvom listoro aca i lièinkama klisnjaka. Iz kole u Passauu stigle su lo e vijesti. " jako nalik svojoj ludoj majci. Aloisu su se vratile ru ne. bi Alois mladi mogao pomisliti kako ga se otac mo da boji. naposljetku. da. "Uèitelji su tako glupi da im se smijemo. bila pogre ka. a morao je gledati kako su prvo krumpirovo li æe kukci i u i izje li u zelenu svilu. u svakoj brazdi manje od met ra do sljedeæe. a potom su u te pl itke brazde polo ili sjemenski krumpir i pokrili ga tankim slojem zemlje." Da se taj dogaðaj zbio samo godinu dana prije. Ubrzo je i navodnjavan je postalo trajan problem. mladi egrt. Ako bi se i lo dublje. Problem je bio u tome. to je za djevojèicu njenog rasta bio te ak posao. Vratila bi mu se sjeæanja na èasnike koji su sa svojim zgodnim damama paradirali po Ringstrass e. T voja je majka na kraju izgubila pamet. Sto je. Ispod sve te o trine. djeèak je ta dva tjedna po glavi sigurno vrtio lo e vijesti iz kole. 6. Te je veèeri Alois svom sinu pred svima dao jezikove juhe." Da. A onda je taj zanos iznenada prestao. od Aloisa bi tra io dopu tenje da Ulana izvede na jahanje. lopatom bi se presjeklo korijenje krumpira. ali je barem svojedobno naporno radila. kad bi ga sin tra io da ga pusti na koji sat. A ti si lijen. rekao je ocu. No Alois mladi bi ga osedlao poput kakvog briljantnog mladog kadeta . djeèa k je uistinu neprestano smanjivao svoju radnu satnicu . Alois mlaði ga je sad podsjetio na te kadete. Kanale za navodnjavanje moglo se iskopati tek do neko liko palaca. to kao otac nije bio Dvorac u umi dovoljno èvrst. uz uzbuðenu vrisku Angele i Adija. punom mrkalja. Ulana je. i ostatak je tog radnog dan a morala nositi vodu. Deèku je glava trebala odzvanjati od vra ki vruæe æu ke. no djeèak je sa d imao divlji pogled pred kojim je Alois ustuknuo. ali. no to je bio samo poèetak. priznao si je Alois. Graubartom. ivotinja bi iskezila zube. . kad bi tako odluèio. Jednog je od tih popodneva Alois mladi nestao. Za te kog je èovjeka to bio stvarno dug put do tla. Nemiran. Nije pro lo mnogo vremena. Djeèak je bio tako privlaèan. u èizmama kakve im je Alois nekoæ izraðivao. no nije reka o ni rijeèi. I nije ga udario. Tako zgodan mladiæ. Ti bi se plitki rovovi brzo ispunili muljem. Istina je bila da je Aloisa mlaðeg obo avao. tjedan nakon 122 Norman Mailer to su se doselili. zlim osmijehom koji se te ko mogao ne zamijetiti . punom neke histeriène æudi. uzbrdo do livade. Alois bi ga bio i is tukao. Svaki se dan moralo dodatno plijeviti. Zbog toga se Alois nije mogao natjerati da mu zahtjev odbije. dobio bi apokaliptiène batine od kakvih na srcu ostane o iljak. da. Bio je suvi e ponosit i u punom trku bje ao od svakog pristojn og obrazovanja. imao je meko srce. Jer. Puno prije zalaska sunca. rekao mu je. Aloisa je podsjeæao na ljepotu njenih kretnji.

sa icom u zraku. i orasi. Bila je trudna po esti put i Alois joj nije bio nikakav ujak. nakon koje se mladiæ ipak vratio. Alois stariji nije mogao zaspati." "Mo da ne znam puno o konjima". Te noæi.da." "Ti ina!" viknuo je Alois. ne u tom èas u. Sjedeæi pored nje. sprema n za veèeru. "Svom si sinu dopustio da takav posao ostavi Angeli? To nikako nije u redu. Adija je tako preplavilo uzbuðenje i i èekivanje da se sav ukrutio. Velika krava koja je svaki dan davala dobro mlijeko. to je jednom na godinu novac na lak naèin.a poriv nije bio slab . govorili bi mu iza leda." Nastala je stanka. po druge neugodnu pov lasticu. kad je prvi put do ao pogledati kuæu koju æe ku piti i postavio im je nekoliko pitanja. A Klara? Jela je po lako. "Kad su u pitanju konji. voænjak dobar . od straha da se ne napravi u gaæe. To je ponudilo rje enje. rekao je Alois. Taj je put razbjesnio Klaru. pa naravno i nije b ilo. Dvorac u umi 12." "Ne zna ni ta o tome"." Kako se u prepirku ukljuèio nakon Klare. ponovila je ona. poèela prièati. jo tijekom poslijepodneva. a onda . "ali mogu reæi da je du nost onog koji je konja jahao." i24 Norman Mailer Umjesto njega. udaljenu dobrih kilometar i pol. Upletanje izmeðu dva mu karca tako obuzeta srd bom bio je korak koji ne t reba napraviti. "Vrati se. ali je stoka odlièna. ti si deset stupnjeva ispod nule. Sad se Alois morao zapitati pokazuje li mu poslu nost. A ona je ostala u staji. kasnije se za njega pobrinuti. S objedom su zavr ili bez rijeèi. kako bi seljake na . dok Angele jo nije bilo. ivine je malo. ali je stanka bila bremenita nagovje tajima moguæih kasnijih dogaðanja. jednaka je moguænost su protnog . Ali ni da im ne vjeruje. "Da. "Ponovit æu" . nakon to je njen brat vraæajuæi se iz ume konja natjerao u galop. rekao je . rekao je Alois. Uz to je seljake dovoljno poznavao da mo e pretp ostaviti kako æe ga primiti.Jedne tople kolovoske veèeri Alois mlaði si je prisvojio novu. Mladiæ si je dopustio sjesti za stol. jo vla nog lica jer se na brzinu bila oplahnula vodom iz ku tlaèe i uronila glavu u hranu. a zatim mu ostav io premalo vremena da se hodajuæi ohladi. kao da je oèevu naredbu pretvarao u svojevrsno sebi upuæeno po tovanje. "I da si zaèepio do kraja objeda. dovoljno da se vlasnik zbog takvog govorkanja uvrijedi."bogati idiot koji se hoæe igrati seljaka". Niti rijeèi. "Tra im ti inu. ozbiljnu. Angela je stigla rumena od tima-renja. poèeo je plakati. ili se izruguje. u Fischlham. mali Edmund zaslinjene usne. No. rekao je njen posinak.5 Oklijevao je hoæe li tamo zaci ili ne. Sjela je. Prvi put nakon dugo vremena oti ao je u jedinu gostion icu u kraju. U sijeènju je posjetio nekoliko susjeda.prekori i svog Aloisa. Ispunila ju je neposlu na elja da svog posink a ukori ponovno. Nisu mu pokazivali previ e povjerenja. krmaèa prvakinja. to je iskoristio kao proraèunati uvod. "Vrati se". Onda se podigao Alois i iza ao iz sobe. Stoga su Aloisu otkrili samo dobre vijesti: zemlja je dobra . Pretpostavio je da ne mo e biti ba tako dobro kakvim se èinilo. Angela i Adi su pokupili tanjure za pranje. Niti rijeèi. Edmund. morao je pokazati tko je gazda. Konju je ta razlika oèita. Morao je. Trebala su mu mi ljenja o kval iteti veterinara u kraju. Klara nije mogla vjerovati da se netko m o e ponijeti tako sebièno. ti ina ". a Alois mladi je ostao sjediti za stolom. a sljedeæeg dana je ranije zavr io s poslom . veæ je bila oboljela od problema s vimenom." Alois mladi je ustao i oti ao od stola. Klara ga je uzela i udaljila se od stola. Bila je to jedna od rijetkih prigoda da je s mu em razgovar ala o tro. "a ja ne." "Jatuohl!" uzviknuo je Alois mladi. To je i oèekivao. nij e rekla ni ta. progovorio je Alois mladi. rekla je Klara. a pritom izlanuti to je od njih èuo. "Sutjet æe do kraja objeda. pa prestala. Unaprijed je mogao èuti to æe neki misliti. èesto zastajkujuæi. "Angela voli brisati Ula-na". timareæi Ulanovu vla nu ko u. Gazdinstvo je elio . Alois se nije trudio da im povjeruje. sjedni i uti. Ili. Tu je temu naèeo u gostionici u Fischlhamu. Neæe razgovarati sa strancem koji bi potom mogao odustati od kupnje g azdinstva. "Seljak koji s e eli pona ati poput milijuna a". zauzev i u svojoj utnji pozu. èak i ako tebi nije. Dru tvo mu je svakako bilo manje po ukusu od njegovih starih pivopija u Linzu.

Bilo bi to previ e odjednom. Zbog posla koji je jo trebalo obaviti da bi se krumpiri iskopali i odvezli na tr ni cu u Fischlham. Dodat nu je utjehu ponudila ugodna etnja kuæi. koje njemu nisu bile poznate. Najstariji brak. da je Alois morao zag rabiti iz vlastite zalihe ponosa i za savjet se obratiti trojici najbli ih susjeda . da. Zemlju je tri godine ita iscrpilo. Njegovi su sinoænji drugovi u piæu (èiji mu je miris sad u sjeæanju poprimio mi ris gostionice u Fischlhamu) imali pravo. ali ne prve godine. to ta tuga nije bila radi njega. Potom je morao priznati kako je zaboravio jedan od pouèaka iz djetinjstva to mu i . spreman na sve. kojoj je sad opet vlasnik bogata . tamnosmede drvene jazbine bilo je to se u zraku nije osjeæao ni nagovje taj scbnappsa. etveni mjesec. n e. "Planirao sam zasaditi jedno jutro s njom.kiselo mlijeko? Stari gnoj? Hrpa komposta pred v ratima? Ono to ga je najvi e zasmetalo kod te tihe. pokazalo se da nije uludo potro io veèer. No. koliko je mogao vidjeti. Angela je bila neutje na." Klimnuli su glavama. Sad su poèeli prièati o raznim sortama 126 Norman Mailer p enice. Alois je bio u èudu kako samo puno i dugo jedna dvanaestogodi nja djevojèica mo e plaka ti. Nije mogao odrediti koji se to vonj mije ao s pivom. nadnièaru je ostavio da odveze krumpire na tr nicu. Sve su se te krigle noæas u njemu samo talo ile. bilo im je neugodno. glupog èovjeka. ali nisu bile neprivlaène. pun i naranèast. Na sasvim neizravan naèin. Govorili su jako polako. gradskog pijanca. A sad je u utrobi osj eæao novo probadanje. Kako se jednog poslijepodneva nije dob ro osjeæao. Doznao je ime ha-feldskog pèelara. Najgore od svega je. u razgovoru je ispalo kako bi mu bilo pametnije da se odluèio za repu. Na nebu je bio mjesec kasnog ljeta. Je li mu se to opet uznemirilo srce? Ponekad mu se èinilo kao da se taj vjerni organ . I to stog a to je lanjska etva bila p enica. Dug o je i sa zadovoljstvom mokrio uz cestu. jo jedan uljez koji poku ava biti seljak. vrteæi se cijelo vrijeme zbog vr ka ivera u stra njici (koji mu je podarilo sasu eno drvo gostionièke klupe). Tko bi pomislio? Tlo bi sad moglo biti izmuèeno. pogor avalo. da bi tek sad uspjele dati to koristi. pili svoje pivo i djelovali tu no. Malo si je otkinuo s kraja. Poljodjelstvo i rad. Kad im je rekao da je zasadio krumpire. Nisu to i zrijekom potvrdili. Potom je slijedio jadan kraj krmaèe prvakinje. bio bi dobar vojnik te vrste. Gostionica je sad mirisala neugodno. samo su puckali svoje lule. Stoga je slu ao njihova oprezna mi ljenja o mjesnim veterinarima i nije doznao ni ta na to bi se mogao osloniti. Ili je to besmis lica? Djeèak je u sebi imao ne to to ga je èinilo divljijim od njega. Mo da ga neæe vjeèito do ivljavati umirovljen om budalom.sad nameæe mozgu. Ka d je on bio mlad.takav srèani drug . Potom je poèeo govoriti o svojoj zemlji. to je bilo ono to je zadnje tri godine s ijao prethodni vlasnik. Sljedeæeg mu se jutra vratilo turobno raspolo enje zbog uroda. ali dovoljno sposoban da prisvoji podosta krumpira. Angela je bila tako uznemirena. Nikad se ne smije previ e toga odjednom. Morao je sat vremena zuriti u neukra e-ne drvene zidove g ostionice. vjerojatno je bio koristan koliko i Alois mladi. ali je bilo ne to neèisto . A onda se to. a kad se sve uzme u obzir. iz dana u dan. A poèelo je kad se ta velika i lijepa svinja stala vladati èangrizavo. Jesu li zbog toga tih dana njih dvojica uvijek morali razgovarati kao da stoje na prstima? Dvorac u umi Nadnièar je bio glup. nadnièara je morao zaposliti na cijeli tjedan. a nije bilo ni jednog dobrog. To m u je postalo jasno kad je iskopao nekoliko ranih krumpira. Nesumnjivo. nego su bili zgro eni onim to se radilo zemlji. Mraène misli. Poèeo je osjeæati i ne to zadovoljstva potaknutog pivom. Morao se suoèiti s razoèa ranjem zbog svojih tri jutara krumpira. glavobolje. trebalo saditi repu. Sto æe od tog djeèaka ispasti? Hoæe li jo postati i zloèinac? Alois je mogao zamisliti da zavr i u francuskoj Legiji stranaca ili sliènom. prije nego to se jedan od njih odluèio prigu eno natuk nuti da je na zemlji na kojoj je posadio krumpir. Da. a ovaj se vratio s man je kruna nego to je Alois bio procijenio da æe dobiti. Ostat æe mu mo da pola uroda koji bi se dao prodati. Alois èak nije bio ni siguran da se radilo o kradi. Da. Uginula je. No.veo na ne to iskrenosti i o drugim stvarima.

kako je mogao oèekivati neku spomena vrijednu zaradu? Da nije bilo oraha.oko uzroka ni je bio ni ta sigurniji od susjeda. no dijagnozu jo nije elio dati. Davati lijepu sumu nakon to je ivot inja uginula! Za to? Jer bi morao znati uzrok. Kakva glupost! Nije namjeravao uzga jati jo svinja. Nikad prije nije tako mudrovala. Tri su susjeda. Za to bi trebalo. Uvijek se dièio time to pouzdano zna prepoznati a ko ga netko vara. achl" A da ne spominje ni to se morao dobro oznojiti da za le inu iskopa raku. koja nije prestajala tucati i jecati: "Ach. ni na to se ne mo e osloniti. "Ne kockajte se. Kakvu bi to dobit mogao oèekivati od svojeg osred njeg uroda krumpira? Kad je zbrojio tro kove sjemenskog krumpira. dok Alois jo nije bio napunio ni deset godina. a op et. kako je bilo moguæe da njega. Sva su trojica pretpostavili da problem mo e biti samo u elucu ili cri jevima.ako ga se tako uopæe moglo nazvati . I sva su trojica bili u krivu. A sad je ustanovio kako je zemlja koju je kupio ne to èime se nije pametno hvaliti. a sad je èovjek ponovno prazan. Aloisa Hitlera. Aloisu je. Sad kad je krumpir pobran i toliko napornih poslova zavr eno. kako su i obeæavali. poput tog jadnika kojeg je uzeo.9 7No. ach. rekla mu je.kakve. predlo ili sredstvo za povraæanje. poku ala mu je to objasniti. poèela je krvarit i i uginula. no on joj je s koro otkinuo glavu. naizmjence. jo je i ivotinju morao zakopati cijelu. ne. gubitak krmaèe i veterinarov honora r. Zar b i se osjeæao gore da se Klara spetljala s kakvim seljakom? To nije bilo moguæe. Nije ba bio u nekim novèanim pote koæama. osjeæaju ene nakon poroda. kad vi e nije bilo Aloisa mlaðeg. Sto da misli o sebi . poti tenost popustila. gdje mo e . d iuretik. komposta za tri jutra koji je kupio. pokazali lako zaraðenim novcem koji je samo trebalo poku piti. to mu je rekao veterinar. Aloisu ni ta nije moglo vi e pokvariti raspolo enje. a onda jo dodao i nadnice. ena?" htio je zaurlati. Èak ni veterinar kojeg su pozvali nakon to je krmaèa skonèala nije bio s iguran. usred osmog mjeseca trudnoæe. A poto m je ustanovio kako veterinar .h je prenio Johann Nepomuk. k vragu s tim! Pa to bi mogao is pasti neèuven tro ak. To je normalno. ali se uzrok uginuæa svejedno morao saznati. Tako se. platiti labo ratorijski test koji se mo e obaviti u Linzu. dogodile su se promjene. Mo da je tu prekrasno dijete. no ena se neko vrijeme mora osjeæati prazno. Naravno. prirodno je da se èovjek osjeti pomalo n esretnim. ali se nije usudio rezati je radi mesa. Naravno. Toliko je toga ulo eno u m aternicu. Da. kojeg su prevarili u poslu koji je ukljuèivao zemlju. Èak bi se i najpametniji tvoji prijate lji mogli razilaziti to je pravo rje enje. namame u takav poslovni sporazum ? Do listopada mu se turobno raspolo enje prilièno ustalilo. Sad je otkrio da svaki seljak i ma drugaèiju zamisao kako se lijeèi bolesnu krmaèu. barem ne kad bi se obraæala njemu. Kad bi ostao sam. Vjerojatno se radilo o pluæima.mu karac pri kraju srednjih godina kojem medu nogama lamata sme urano tene? Klara." Da. ta mu pomisao nije vadila trn iz pete. èak i ako si imao nesreæu naletjeti n a neoèekivani problem. Klara je na sebe preuzela prijedlog da ga se po alje u Spital. naposljetku. A opet. "Pa to sam ja. herr Hitler. veterinarev je sud bio konaèan. barem ne zasad. Èak je i Lovaèki pas postao s amo alostan psiæ. niti s jednim di jelom te ivotinje. to bi drugo kod svinje 1 bilo? Tko je ikad èuo da bi tako velika svinja oboljela od su ice? Mo da se radilo i o neèem drugom. povezivanje trbuha. Mogao se utje iti. Bio je u na pasti. ali tek nakon to mu je platio! I onda Angela. Dvorac u umi 12. Ma. Kad se radi 0 poljoprivredi. ne bi ostvario nikakvu dobit. Povrh svega. toliko nade i truda. Jednom je davno mo da i bio seljak. Samo mu je mirovina bila est puta veæa od zarade svakog nadnièara. ima veze unka s pl uæima? Ali 128 Norman Mailer ne. trebalo je izraèunati gubitak. koji su se. kazao je Aloisu. nema nikakvih pravila. Sad je sebe mirno mogao smat rati gradskim bedakom. Nakratko. Alois bi se dao u potragu za nekim probranim dijelovima . Krmaèa je prestala disati.

Ponekad se radilo o smradu iz usta. Isprva su mu crte i vibrirali pred oèima. "Meni veli da smrdim. ba kao to je on bi najpametniji djeèak. moglo èuti sve to se zbivalo u svim ostalim razredima. Jer su bile istinite.a uskoro bih mogao i o tome progovoriti. Uvijek mu je mogla reæi da u asno smrdi. uti. On je uistinu vonjao ." "A.sva t a vitièasta slova koja su èinila rijeèi. od prvog do èetvrtog razreda. a i dobro je da je bilo tako. mogli su ga zaobiæi. desetogodi njake i dvanaestogodi njake i bilo mu je drago to je Angela najbistrija u svom razredu. Uz njih i Passau. Angela u èetvrti i najvi i razre d za dvanaestogodi njake. gdje se mo e popeti na druga kola koja æe prolaziti kroz Spital. Sto je njoj bilo skoro svejedno. U poèetku je to bilo èudesno .odrasli bik koji je pasao u ograðenom pa njaku." To je znaèilo da joj je na pamet pala Rosig. Djeèak je oti ao. I tako se to rije ilo. odmah preko Dunava. Odatle mo e vlakom otputovati do Weitre. èetvrtog. To se nije mijenja lo. jer je kola imala samo jednu uèiteljicu. Johannu Poelzlu. kazala bi mu da smrdi. Sat poslije. u dobi od est do dvanaes t godina. fraulein Wern er. Ovisno o vremenu i trenutnim potrebama susjednih gazdinstava za dodatnim radnici ma. Adi je ubrzo bio u stanju pratiti nastavu u sva èetiri razreda. u prvom razredu. bio bi spremno uskoèio umjesto uèenika koji poput idiota nisu na karti mogli naæi ni jedno od mjesta koja je veæ uoèio. gospodu srednjih godina. gdje su uèili zemljopis habsbur kog podruèja. u prvi razred. u dobi od est godina. Sveo bi ju na rje ivi problem. bila je najbistrija djevojèica u èetiri zida kole s jednom uèionicom. ili se osmjeliti da proðu kroz pa njak. Ovisno o bikovom raspolo enju. pa su se oblaci mraènih p redosjeæaja mogli raziæi. odvest æe èet naestogodi njaka u Linz. Adi je ubrzo nauèio kako se Angeli nije pametno rugati kad se boji. Veæinu dana. upijao je nastavu za osmogodi nja-ke. Uvod u njemaèku povi jest dobio je preko najstarijeg razreda. Kad bi je god Adi zadirkivao . Ispalo je da se zamisao sviða i Aloisu mlaðem. Aloisova kola. U pogledu fraulein Werner vidio bi odobravanje. Njegovi su prvi kolski dani protjecali u sunèanom i blagom rujnu. pazeæi da ne pon avlja iste gre ke. S Angelinog se gledi ta radilo o jednostavnoj stvari. Bila je navikla na kiselo mlijeko i konjsku balegu. valjda bih plakati treb ao ja. u koli je ponekad bilo i manje od èetrdeset djeèaka i djevojèica. Postojala je samo jedna pogibelj . Ne plaèem zbog tebe. Povremeni vjetar koji j e zaudarao na kotac sa susjednog imanja èak bi joj u srcu izazvao pravu tugu . no u uèionici su èetiri razreda sjedila zasebno. Oèeva depresija. u djeèakovim je mislima neprest ano izranjala poput prijeteæe ake.pomagati njenom ocu. Takav je vonj jedan od stalni h problema koji prate na e mu terije. pa se i on uz nju rastu io. pa èak na dvadeset i pet. svaki put kad bi njih dvoje ulazil . koja je imala velik nos i nosila naoèale. Znala je kako mu uzvratiti. Da je smio. Potom ne bi mogao doèekati sat treæeg razreda. kojem je bilo est godina. koji je sad veæ toliko ostario da mu treba p omoæ obitelji. a Alois. u kojem su Angela i ostali prouèa vali iznimna djela Karla Velikoga. sa svojom prigu enom prijetnjom uspostave jo goreg despotstva. Ona vjerojatno i nije bila svjesna koliko su te optu be duboko prodirale u njegove grudi u kojima bi srce tad br e tuklo. Kand eli takav trag brzo otkriju. Ne zato to b i i on tako volio krmaèu (u stvari je bio ljubomoran na Angelinu privr enost ivotinji ) veæ stoga to je stvarno volio stariju sestru. nisu se usuðivali.bilo je tu malo sumpora i nepogre ive naznake neèeg trulog . Dakle. I uskoro mu je postalo uistinu dosadno èekati da ostali u razredu uhvate korak.jad na. a do kole je bila lijepa etnja preko bregova i livada sa sestrom. no ubrz o se to pretvorilo u obiènu zagonetku. Osim toga. koja je vozio za to anga irani koèija . Smradovi joj nisu smet ali. Uglavnom je bila dobra. a medu kojima su mu pogled prv i privukli Braunau i Linz. ponekad bi im bro j pao i na trideset. Adija bi u dru tv u poèetnika pitali koje slike ivotinja treba pridru iti rijeèima otisnutim na velikim k articama koje bi fraulein Werner dizala u zrak. kako bi je uvijek nazvala fraulein Werner. drugi put o znoju. uginula Rosig! 130 Norman Mailer "Za to pa sad opet plaèe ?" pitao je Adi. U rujnu su Adi i Angela krenuli u kolu u Fischlhamu. Veliku Habsbur ku Monarhiju. a svako je dijete.

Sad je eljela saznati jo . moglo biti korisnije da se Klar a zainteresira za pèelarstvo. rekao je preko volje. 8. "Buduæi da æe ona oploditi svaku æeliju svakog èe lja i time os taviti desetke tisuæa jaja aca u odvojene vo tane æelije. "Na sebi imam bolju odjeæu. no. Dvanaestogodi njakinja joj je sad bila poput bliske prijateljice. a u svakoj æe biti cijela pèelinj a zajednica. Stajale bi jedna do druge u hladovini velikog hrasta nedaleko kuæe. u Aloisovom se pogledu vidjelo veliko divljenje. taj deèko nije predstavljao ni ta. Klara je prvi put progovorila o intimnim temama." "Kako se onda te pèele ne pomije aju?" Da. Ipak. nogama. "Jesi li lud?" odgovorio bi mu. odluèio je nastaviti. da. oklijevao joj je to objasniti. "Svaka matica ima vlas titi miris". nego da je ono uopæe ne zanima. prije no to je uginula." Nije bio siguran da mu se taj razgovor sviða. . Nije li tako?" "Tako je. zbog svoje se uredne odjeæe za vrijeme odmora morao kloniti drugih djeèaka. kad se sve uzme u obzir. svojoj buduæoj djeci. te njegovim suptilnim razlikama u prir odi. U potrazi za pogodnim primjerima. Kako bi joj u uzburkane osjeæaje unijela ne to mirnoæe. Ako je Adi uspi jevao pre ivjeti pored Aloisa mlaðeg. " Kako æe te tisuæe pèela znati u koju kutiju spadaju?" upitala ga je. "Nisi ih nikad sam onju io?" "Izgledam li ti tako glup da bih gurao glavu u ko nicu.i u uèionicu. vlastitim ru kama. druga svijetloplava. Njemu bi. Èita on svoje knjige. Ako je zaprljam. "Ali. Vidjela je da je u Angelinoj glavi to povezano s Rosig. Jednoj su vrsti cvijeæa vjerna tek jedan dan. koja se isto zove Klaus? Njega je vi e brinula starija sestra. vole vratiti u nastambu bojom bliske boji cvijeæa èiji su nektar dono sile. koja ga je stalno zadirkivala. veæ je na iroko prièala i o vonju opæenito. Vonj je dio prirode. No. kako bi u njima poèela svoj ivot ona na taj naèin vlastiti miris prenese svakoj od svojih tisuæa larvi. Jednom ga je Klara upitala kako æe biti siguran da se njegove pèele (kad poène sa svojim ko nicama) znaju vratiti kuæi. Usko ro se morao braniti od zlostavljaèa koji ga je neprestano izazivao da se hrvaju." "To je ne to posebno". Pèele . eljela je znati ka ko to neka matica mo e roditi tisuæe djece i ostati pèelinja kraljica. Hoæe li joj uspjeti odgovor iti na sva pitanja. svojim j aja cima. Tih je dana Angela dobila prvu menstruaciju. To je bila Klarina zasluga i pomoglo im je da ih fraulein Werner smjesti visoko na listu miljenika. pa Klara nije govorila samo o toj novoj tjelesnoj po javi. Dok je o tome p rièao. mama æe me ubiti. sam uspjeh ko nice. kazao joj je. Ne prièa se o tome tek tako. Aloise? Zna tako puno. objasnio je. Na neki ga je naèin dobro poznavala. a Klara je davala sve od sebe da dj evojèici olak a muku. "Kako ti to zna . pitala je kako se matica oplodi. rekla je Klara. treæa èak mo da i ru ièasta. Svoju je pokæerku obo avala. uz to Dvorac u umi 131 su bili najuredniji brat i sestra. Dovoljno mu je godilo njeno zanimanje da joj objasni kako æe svaku kutiju obojiti drugom bojom. seljaèkih èula. a drugi dan im se sviða druga boja?" "Da. O matici je ovisilo sve moglo bi se reæi. koja j e. ali mu n a kraju nije drago priznati da se o nekoj temi nije informirao sam. Koliko je razabral a. poslu ila se informaci jom koju je usput èula od Aloisa. iskrvarila po stra njim nogama. planirao je nabaviti nekoliko kutija s ko nicama." Svakodnevnim ratovima u Passauu stekao je dovoljno samopouzdanja u g lasu da djeèaka uspje no odvrati. No." "O tim sam otkriæima èitao u knjigama". I uistinu. to bi se onda trebao brinuti zbog takve budale. snagom svojih pet dobrih. Ne ba . Alois joj je isprièao previ e. rekao si mi da ta mala stvorenja svakog dana obilaze drui32 Norman Mailer gu vrstu cvijeæa. Prije nego je zavr io razgovor. a da ne sklizne u ne to drugo? "Dakle. jedna æe biti zelena. jedan dan je to cvijet jedne boje. pa da dam priliku hrpi pèela da mi ulete u nos?" Poèela se smijati.

poprilièna djevica." "A on? to bude onda? to bude s njim?" "O. No ta matica se od njih razlikuje. "Taj trut". naposljetku je kazala. Uistinu je kazala: "Èudo ljubavi. Bilo je oèito da je odu e vljava pomisao na to ensko stvorenje. on ugine. to je dovoljno da polo i tisuæe. Oèi su joj zasjale. No. hrabri trut. po jedno svaku od tisuæa æelija. jo tjedan prije nego to æe izbaciti tude dijete. lete naokolo poput budala. ono najbolje æe najvjerojatnije dobiti ako jo j sve isprièa do kraja.a za k oju bi se moglo reæi da je jo tek kraljevna . jo je djevica. To se obièno dogodi prvog toplog sviban jskog dana. svoj vlastiti or gan koji je sve dotad dr ao u sebi. U tom èasu krene letjeti tako visoko da je samo neko licina trutova mo e pratiti. mo e imati i pet ili est ljubavnika. Te je noæi. "Da. moglo bi se t ako reæi. mogu opravda ti svoje postojanje. Ali to je bilo jaèe od nje." "Ne. a Alois je dobro napravio to joj je isprièao sv e. spremna je za djevièanski let izvan ko nice. nije joj rekao jo dvije stvari. Ostanu samo dva truta.izleti na svoj prvi let. pokvario bi ono to je te noæi htio. niti dvadeset dana nako n to je izi la iz vlastite vo tane æelije (koja nije bila Dvorac u umi 133 ni ira ni dublja od gumice za brisanje na vrhu nove olovke). Uopæe se ne z amaraju time da u ko nicu donesu pelud. a ona sve primi u sebe dok su jo tako visoko u zraku. Tek kad djevièanska pèelinja kraljica . kad se mora odvojiti. Ta m atica koja leti tako visoko i tako je lijepa u usporedbi sa svim svojim sestrama . Ako bi is prièao previ e. "Onih koje nazivamo trutovima?" upitala je Klara. Alois je nikad prije nije vidio da se neèem tako dugo smije. neæe vjerovati. i to ga dr i unutra. Tog su dana veæ letjeli uokolo èekajuæi je. Kad se pojavio. o. Prva je bila da matica nakon tog prvog v elièanstvenog leta bez pote koæa mo e imati i druge ljubavnike. Kuæanskim poslo a." "To je èudo". osim kad su zauzete drugim du nostima za raèun ko nice. Mora ga ostaviti. osim nekoliko mu kih pèela koje æe je poku ati slijediti.a te jadne cure nemaju potpuno oformljene jajnike. Kako je oèito b ila uzbuðena. ili ne to J34 Norman Mailer takvo. da. stavi joj ono to ima. Nema ga vi e. Digne se u nebesa. moramo pretpostaviti. Potom joj je objasnio da mlada matica. tako siæu no. vjeèito u potrazi za jo nektara ko i æe donijeti . vi e je ." " to?" "Ne! Donnerivetter.za to ne? Kad je tako. da. tako ga duboko utisne. Uvijek naprave gu vu u svom dijelu ko nice. Sljedeæih nekoliko tjedana . na Klarinim se ustima ukazao podrugljiv smije ak. "Kakav ivot". A samo tri tjedna nakon tog prvog dana . ali. to je toèno o nako kako priroda nala e. osjeæao je da bi se veèeras time mogao okoristiti. a kad su raspolo eni. i znao je. Potom se t aj ciklus mo e ponavljati tijekom sljedeæe tri godine. Skroz izgubljenu. jedan. a potom je pre ao u osmijeh. skoèi u . Bilo je to ravno njenom najboljem. kao to sam rekao. da ga ne mo e vratiti. ali te su noæi vodili ljubav." "Jadno stvorenje". njegova je lukava strana bila spremna progovoriti. jo nije prava kraljica. Alois je pozna vao vi e ena koje su ti èak mogle priu titi i dobar komad prave stvari. da. Zaglavljen je. Znali su da sti e. vrlo o tre kuke. s Klarom to ba nije bilo tako. leteæi vi e od svih. skoèi. Kad on poène inzistirati. meðutim. A sve to bogatstvo plodnosti . U tom trenutku nije znao kako bi nastavio. poèinje dobivati hranu od matièinih dadilja i matièinih poslu itelja. da. pèelama tegleæom marvom. ive da bi jeli. samo njih dvoje. bila drugaèija. ali taj zadnji sna ni trut je dostigne. razma enih tipova. Jer im se leti. Veæ je bila u sedmom mjesecu trudnoæe. rekao je Alois. debelih. da. iznimno. "taj dobri. Èi æenjem.nazovimo to njenom vaginom . Padne na zemlju. rekla je. ne mo e ga izvuæi! Matica ima kuke. kazala je Klara. tisuæama pèela radilica. Time u svoje jajnike pospre mi jo sjemena. Protiv volje.Zbog toga se Alois odluèio Klari sve objasniti kroz nekoliko koraka. a onda desetke tisuæa jaja aca. Opet. morala se i nasmijati. kraljevna. i èupa mu organ. i s tim nastavlja sve dok ne poène hladno vrijeme. pa idu van i sk upljaju. Onda se nije mogla zaustaviti. ali ga sad iznenada izbaci. Naravno. rekao je. Ona voli da ostane tako. ne ba ". do poèetka lipnja. zna na to mislim. Svoju mu kost! Izgubljenu.

odnosno. voskom koji ni jeda n kemièar jo nije uspio proizvesti u laboratoriju. i mu karci i ene. da. a tu je bio i njen mali Adi." I opet je uspjela natjerati Angelu na cikot. (A pèela radilica svoj alac tom prigodom ne izgubi. A onda bi. prije nego bi mu vratila sapun. U sv ibnju i lipnju. "A Francuzi. dok æe je njen dvor." Sad su se veæ grlile. pa je tema obuhvatila ne samo vonj. U glavi mu je vladao mete . ostavi ko nicu. pa se pèele vrate naèinu na koji su nekoæ ivjele Dvorac u umi 135 u rupi u stablu. ili je to bila Rosig u najgorem izdanju? .) Nakon pokolja. Angela bi. kad zavr i sezon a parenja. A svejedno je imala moæ oplod iti zrak u ko nici kao i tisuæe koje su u njoj ivjele. a poljsk i kreteni drugu. "kao kad bi svi Rusi. a bilo je svakako manje od svakog truta. imali jednu vrstu u asne arome. Ono to joj je te veèeri isprièao Klaru nije samo posve zaokupilo. veæ je sad dr ala kako bi time mogla Angeli skrenuti misli s vlastitih nevolja. i sv inje i djeèaka. Ne. Sve æe one znati koja je ko nica n jihova. Stoga joj je odluèila isp rièati o muènom kraju hrabrog truta koji je uspio stiæi do matice. U koli je sad postala svjesna fraulein Werner i njenog mirisa po djeèjem puderu. bljeskanj .samo na èe njak. mi sm o ne to posebno. Na brzinu mo e ostati bez dobiti. nebo bi ponekad za dana bilo ispunjeno siæu nim svjetlima. Smrdljivi stari kupus. nije joj opisao kako æe predan o matica morati raditi do kraja ivota." Adi bi na takvu nepristojnost kriknuo od srd be. Iz ivcirao se kad mu ni ta nisu objasnile. majci ne bi rekao ni rijeèi. Je li stvarno tak o smrdio kako je Angela neprestano i36 Norman Mailer ponavljala. No. pa bi se poku ala iskupi ti tako da mu isprièa neke od èudesnih tajni koje joj je otkrila Klara. N jih ne moram ni opisati. iste æe te pèele radilice le ine pomesti iz ko nice. "Mo da bi najgori bili Èesi. te pèele radilice trutove izbaciti iz ko nice. a mi Austrijanci. Niti joj je isprièao o kraljevnama koje bi dvorani okupljeni oko matice èesto usmrtili. bio je vrlo svjestan blizine pèela. A to stvorenje jedva da je bilo veæe od svojih vlastitih pèela guvernanti. kad poène toplo vrijeme. "To je". topli poput savijaèe. neki besramni.dosta! Angela je zaplakala zbog oboje. Ispunilo bi je kajanje to ga je zadirkivala. Takve je potankosti zasad os tavio. a Klara joj je ot krivala sve vi e svari koje je èula od Aloisa. stavi ga tamo gdje mo e biti od koristi. One lijene protuhe koje se neæe htjeti pomaknuti. prilièno nalik Adiju u njegovom najgorem izdanju. ako se ustrèao i spustio niz pokoji brijeg previ e. Mo da bi Englezi pristojno mirisali na èaj. jer æe sve imati isti miris. opet poèela misliti na smrt krmaèe Rosig. Niti joj je rekao za druge komplikacije. kad ih je èuo kako se smiju.potjeèe od najvi e pet ili est sparivanja! to znaèi da se do kraja svog ivota matica vi e mora baviti trutovima. sve novih sa znanja o pèelama i èesto bi jutrom. ru ni vonj. v eæ i iznimnu moæ matice. veæ nektarom i medom mo e hraniti svoje lièinke. rekla je Klara uz nove napade hihota nja. Od tog je razgovora o ugodnim i neugodnim mirisima Angelu poèeo na poseban naèin svr bjeti nos. pèele radilice izbost æe na smrt." Brisale su si oèi. Trut ima trbuh mek i od ljudske ko e. Krmaèa prvakinja je stvarno sna no vonjala. samo bi se i dalje svaki put nasmijale na spomen nek e zemlje. ili mu je sestra luda? A tko æe znati? Sam bi na sebi jedva i ta osjetio . do ao pridru iti. Talijani . Uvijek ga je nastojala navesti da se vi e slu i sap unom. ti nemarni deèko. uz posve vragolasti osmijeh. rekla: "Sad si dobi o sapun. njene pèele radilice odano slijediti. a nipo to joj nije rekao da æe.glava joj je bila tako puna svega to joj je Klara isprièala. Bolje je da Klara na njegov buduæi pothvat gleda s naklono æu. dok bi njih dvoje hodali u kolu. Adi im se. prekrivajuæi æelije s larvom tajanstvenom vo tanom tvari koju su preradile iz peludi svibanjskog cvijeæa. namjerno dovoljno glasno da utrèi K lara. Tako o tar! Gori od trulog luka i staro g umaka. Ponekad je stvarno bazdio. sa svoje strane. Otkako su u travnju stigli na gazdinstvo. opet naèela tu tem u . da su Adijevu ma tu uskoro sasvim raspalile tajne pèelinje matice. ustrajavala na zahtjevu da mu nasapuna leda i pazuha. da se polovica zajednice stane ro jiti. Ovaj put Klara u sv om smijehu nije ostala sama. Pona ale su se kao da su vr njakinje. ili bi onih dana kad bi Klara zakuhala dovoljno vode da se oboje okupaju u velikoj kadi. Uvi jek postoji tendencija. odleti.

U snu mu je Adi èak zna o ime. Vidio je vojsku pèela kako kru i iznad gazdinstva. Evo lucija je veæ bila zapela u brojnim slijepim ulicama. K. faune i ljudskih biæa. kao to je smrad. Mogu reæi kako sam izravno sudjelovao u oblikovanju djeèakovog sna. dok bi Alois ostajo na gazdinstvu. Visjela mu je do pola leda. Zato je Adolf. a djeèak je nakon buðenja u subotu ujutro saznao kako æe njeg ov otac stvarno otiæi u posjet pèelaru. A sad.znaci i njeg ove ludosti i njegovog genija mogu se otkriti u bezbroju kreacija. A jo i gore. Moje sjeæanje iz ranijih doba posve je nesav r eno i obièno mi na raspolaganju ne stoji vi e od kakvog zakr ljalog instinkta. jo od one noæi kad sam u ao u Aloisov um. Jesu li obojica bili bogovi. kazao bi joj. kad je èuo da matica dijeli isti vonj sa svakom pèelom u ko nici. u ra znim prigodama. a da je njegov laboratorij evolucija . izvan je mog podruèja. Mnogi ljudi u koje smo ulo il i smatrali su kako je nu no strahovito pomno odr avati osobnu higijenu. No. sa svoje strane. da ima malo stvari koje se tièu mu karaca i ena o kojima se razgovora s toliko nelagode. Blizu kuæe je staja o starac. Kako bilo. jer su bile nezadovoljne napretkom koji je ostvarivao D. A tièe se Adijevog smrada. ali je svejedno nalikovao patuljku. pred kraj devetnaestog stol jeæa. Njemu je va nije da se bavimo problemima koji su neposredno pred nama . koja je bila duga poput èarape. Maestru vjerojatno nije u interesu da znamo vi e o d najnu nijeg. to æe i meni ostati tek pitanje na koje nema odgovora. da se i sam obratio jo vi im silam dublje u sazvije du. koji je beskrajno dugo vri tao. Dotad bi svake nedjelje drugi seoski Dvorac u umi !37 braèni par pokupio Klaru svojim kolima na putu za nedjelju misu u kapelici u Fisch lhamu. K. odjeven kako Adi nikad u ivotu nije vidio. Kako je do lo do tog fenomena. i ostao sam hodati svojim poljima. ne mogu poæi". slu iti Judom. ili se.to je u nedjelju naveèer objavio za veèerom . Zbog toga uopæe nemamo neka potpuna saznanja o p oèecima ratovanja Dummkopfa i Zloga. sukob vodio izmeðu Boga i anðela Luciferovog ranga. kao i pote koæa n . a bijelu je kosu skupio ispod stare pletene vunene kape. Ko ulja mu je bila izvuèena iz h laèa i dosezala je do koljena. Dodat æu da ljudi koji rade za Maest ra te ko mogu izbjeæi takvu klevetu. na i su problemi èesto potjecali od jednog fenomena. Plavobradim ili Atilom da bismo pijanu mu teriju potaknuli na jo jednu èa icu. leteæi mno tvom raznih smjerova. to mu je uzburkalo misli. 9Neobièno je. u svom poèetnom nadgledanju (i rasul u) ove zemlje 1 sunèevog sustava mo da zapao u tako velike pote koæe.Adi je usn io ivopisan san. koji se zvao Der Alte. Majka ga je stal no upozoravala da ta siæu na stvorenja ne smije poku avati dodirnuti ako ih vidi na cv ijetu. jer se savio u struku. Tad sam se prvi put aktivno umije ao u obitelj. ne znam. Pa kako onda da ne zapita oca mo e li i on poæi s njim? Aloisa je to iznenadilo. "Isk reno govoreæi. vremenskih promjena. To mu je bilo dra e to ga je tog jutra Adi pitao mo e li i on s njim.em svjetala koja bi ibala amo-tamo. èiste savjesti. tako trulo zasmrdjeli. da. o sjeæao veliko po tovanje prema pogibelji koju njihova prisutnost sa sobom donosi. Jer mu ta pèela m o e podariti ne to èega æe se dugo sjeæati! A onda je jednog lijepog srpanjskog jutra jedn a ubola Edmunda. U to doba. a opet i nije. naposljetku. moram pretpostaviti kako je D. Nije bio nizak. Zvao se Der Alte. poput o nog to bi ga èovjek mogao imati 0 svojim ranijim inkarnacijama. da bi izazvali nepovjerenje. moram ponuditi vlastitu teoriju to se to moglo dogaðati tijekom veæ prohujale vjeèn osti. One noæi kad je èuo da bi mu otac mogao poprièati sa susjedom o kupnji neèeg to je Alois zvao "prvim materijalima" . kako tvr di Milton. Putovala bi sa svoje troje djece. flore. nikad se ne smije usuditi neko od njih ubiti. A ne mo emo ni iskljuèiti moguænost da je Dummkopf. Moguæe je kako su te sile i38 Norman Mailer poslale Maestra. Sad mi se èini kako se èitatelju moram ponovno obratiti zbog jedne neugodne stvari. stvoritelj svijeta. Ne moramo se. Inaèe bi. odmah po njeg ovoj pivom natopljenoj propovijedi u Linzu o ljepotama i èudima pèelarstva. Dosta! Smrad nije ne to u èemu vragovi u ivaju. a b ilo mu je i drago.

K. progovoriti o snu koji sam Adiju umetnuo. Prisutnost kolege (vjerojat no potpuno ne eljena) sigurno je utjecala da na svoju velièinu vi e ne gleda na isti n aèin. kao sredstvo upozorenja kand elima da su u blizini na i klijenti. Stvorite lj je imao svoje razmjerne uspjehe i strahovite neuspjehe. da. na Maestro nastojao takvoj prepreci svojim namjerama suprotstaviti tako to je mnoge alkemièare poticao da otk riju dovoljno suptilne parfeme koji vonj trule i mogu prekriti sladim. K . primjerice. Sapuni. koje smo o tkrili mi. to se pokazalo pravim bla goslovom. nezamjetnijim i naposljetku ugodnijim mirisima. rijeko se mogu naæi suprug ili supruga koji bi bili svjesni mirisa svog partnera. Èak bih ustvrdio kako je D. Kako i ne bi takav s ignal za pomoæ iskoristio u razvoju mnogih vrsta? Ljude bi. Kakvo jednostavno i eleg antno rje enje. K.-ovu prevlast. mo da èak egzotiènim po primjesi smr ada koji se nazirao pod mirisnim rasponom.) Gubitak takve kognitivne moæi ne samo da je smanjio D. vodoinstala-cije.) Do kraja Prosvjetiteljstva. brontosaura (da bi se potom ustanovilo kako je ta preuvelièana ivotin ja naprosto prevelika da bi mogla opstati . podmuklosti. straha. primjerice. Sceno m su vladali dezodoransi.. miris je sigurno bio jedan od Stvoriteljevih resursa. Putem je Alois prvi put u ivotu sa sinom vodio pravi razgovor. nego je i nama bio velik poticaj. za to bila odgovorna mirisna aroma. (Stoga je. i . pa je sastanak Aloisa. mu karca i ene. a na takav se postupak odluèio zbog jednostavnosti i razmj erne jeftinoæe. Mora se priznati da n ikad nije odustajao.a koja je nailazio. ne mo e se poreæi kako su i potresi i ledena doba doveli do brojnih prekida njegovih pokusa i poharali mu mnoge pothvate. odanosti. Danas. To se dogodilo u subo . Do dvadesetog je stoljeæa ubrzano nesta janje ljudskog vonja dalo presudan doprinos na em napredovanju. Dodajmo tome irin u i brojnost njegovih kopnenih i morskih vrsta. (Barem je tako u razvijenijim zemljama. njegove upornosti. je poèeo tragati za metodom koja bi njegovim kand elima omoguæila da otkriju koj i su to mu karci.odluènosti da se razmno avaju. Pojavile su se kad e. K. Pustimo to. ipak. No.-u omoguæio da poduzima stvaralaèke evolucijske korake. Miris je D. sebe vi e nije mogao smatrati olièenjem dobrote i svemoæi. Mo emo samo pretpostaviti koliko je beskrajnog vremena moralo proæi prije nego li je nekoliko svojih stvorenja naveo da polete. poèetkom dvadeset i prvog stoljeæa. ali trenutno zb li avanje djeèaka i starca. Adija i Der Altea obilje ilo neobièno. prizemnijim . nemoguæe pratiti trag promiskuiteta na francuskom dvoru za vladavine Luja XIV.eto neuspjeha). ako se ne uzmu u obzir ti kraljevski miomirisi. èak i kad nije u potpunosti nadzirao Zemlju koju je stvorio. stvari su se jo jednom izmijenile. KNJIGA SEDMA Der Alte i pèele I. Djelomièno je. No. Dr im kako Gospod. Pretpostavimo da su mirisi odmah otkrivali razmjere hrabrosti svak og stvorenja. U davno pro lim vremenima primitivnog èov jeka. ene i djeca prebjegli nepriDvorac u umi 139 jatelju. Na im mu terij ama dovoljno bogatim da si mogu priu titi dobre parfeme. srama. a da ne mora n adgledati svako sparivanje ponaosob. ulja za èi æenje. u èasu kad se Maestro mogao suprotstaviti njegovom napredovanju. dobrim dijelom zahvaljujuæi podr ci koju smo tim po duzetnicima dali mi. pri kraju devetnaestog stoljeæa nije se brisanje ljudskog vonja jo ni pribli no d ovr ilo. Zbog toga se od srednjeg vijeka nadalje. uglavnom. ili velikih nada koje su ulo ene u . dogodio se pomak u va nosti mirisa. jedne drugim a privukla ili odbila poruka koja im je stigla do nosa. Do kraja dvadesetog stoljeæa gotovo je sasvim nestalo Bo jeg oslonca na neugodan tje lesni miris. uspio svakog od na ih klijenata oznaèiti primj esom odgovarajuæeg vonja. te putene arome tako prepune kamufla e. Mislim da mogu ponudi ti neka rudimentarna zapa anja s tim u vezi. U jednu sam razmjerno sitnu stvar siguran: do nastanka njegovih najambicioznijih koncepata. Za to? Jer je ovu zemljinu kuglu jo na samom poèetku pogre no projektirao. ne smijem zanemariti put do Der Alteovog gazdinstva.nikak o u najmanjoj mjeri . Najprije æu. D. mogli su poni titi smradne arome.

subjektu ipak ostane ne to maglovite spoznaje kako on ili ona ima manj e hrabrosti. a san je isporuèen na izra vnu Maestrovu naredbu. U svakom sluèaju. K.u glavu na eg esto-godi njaka moram us aditi odreðeni san. dr i kako je od presudne va nosti da upravlja svim snovima. Umjesto toga. Obavijesti koje su o Hitlerovima u Hefeldu prikupljali moji pomoænici pokazale su se dostatnim. najèe æe putem s nova). Kao to sam veæ napomenuo. kad se obitelj Hitler preselila iz Passaua. Danas se. Ako bi vas vjerni prijatelj u bliskoj buduænosti mogao iz dati. Sjet imo se da sam. nered. no sanja rije koje se moraju proizvesti ex nihilo ozbiljno nam isprazne proraèun. Na razini do koje mi dopiremo ako elimo poluèiti stvaran uèinak. Stoga je D. ako je spavaè taj koji se sprema izdati bliskog prijatelja. Kand eli koji su tog klijenta mo da veæ uze li pod svoje mogu nam stvoriti priliène nevolje. Urezati je bio glagol koji se rabio. kazao mi je. D." Dvorac u umi 145 2. u doba koje Maestro naziva Jahvinom erom (a to je . odanosti. kaos koji ostane nakon to se uhvatimo u ko tac s kand elima. San danas slu i kao uzorak nesavr enog za titnog sustava. vizije u snove ulaze poput kakvih rascjepkan ih pripovijesti slomljenog vrata. a da se. 144 Norman Mailer No. da ne oèekujem nikakve smetnje od kand ela. Èak i kad se san ne da dokraja protumaèiti. je podijelio mno tvo nagrada i kazni (ponekad kroz èuda. posebno onaj koji nije vezan s prija njim iskustvom onog koji æe ga sanjati. Kako bi zadr ao nadzor nad pr imatima kojima je dao nadahnuæe da postanu ljudima. nije ni pribli no rutinska stvar. A sad mi je stigla izravna poruka od Maestra . no isku at æe èovjekovu sposobnost da otrpi te ku tjeskobu.od izoo. na tu æe vas moguænost upozoriti san. To vrijedi jo od poèetaka ljudskog postojanja. mnogo puta poslu io tek nadmoænim hirom. Delikatne manipulacije sraèunate na izmjenu reakcija èovjekove psihe u buduænosti ne m ogu se izvoditi u ratnim uvjetima. poput tura razno enja mlijeka. Vjerojatno mo e osigurati otvoren pris tup. K. no najbolji se rezultati posti u pristupom malih koraka. Jahve se vi e nije mo gao tako uèinkovito slu iti snovima. sno vi rijetko javljaju u vizijama. K. Imitacije dogaðaja koje stvara san ne moraju biti posve razumljive. U p osebnim prigodama uistinu mo emo klijentu u san umetnuti cijeli scenarij. Na taj je n aèin mogao svoje tiæenike èesto navesti da krenu odabranim putem. K. kako se ne bi uzbunili kand eli. prosjeèni san preraste u koloplet. dobio nalog da na mal og Adolfa vi e ne obraæam pozornost. D. kod mladih klijenata postoji i rizik. Uspijevao je vizije pobuditi i kod proroka i kod obiènih ljudi. koji mu karca ili enu m o e upozoriti da izbjegnu situaciju kojom neæe biti u stanju ovladati ili je podnije ti. D. Osim jednom jedinom prigodom. prije Aloisovog sastanka s pèelarom u nedjelju.-ova nekoæ svemoæna uporaba snova poni tena. Jedna strana prodire i napada ciljeve one drug e. Tu smo tako diskretno djelovali. Mestro kod djece uglavnom nije poticao na takve pothvate. privr enosti. ka d sam se dovoljno dugo uvukao u Aloisov mozak da istra im njegovu oèaranost pèelarstvo m. te su se moæi smanjile kad smo u razvojni ivot ljudi u li mi. spavaèu suvremena noæna epizoda nudi tek nagovj e taj predstojeæih poremeæaja. u toj sam austrijskoj regiji radio s drugim klijentima. ljubavi ili zdravlja nego to je dotad pretpost avljao. pretpostavlj am. ti jekom vi e noæi. S druge strane. Nadzor nad njim i njegovom obitelji tad su preu zeli moji pomoænici. Cijeli je postupak ubrzalo. . godine prije Krista pa do njegovog dolaska). Rijetko mu uspijeva izravno prenijeti zapovijedi. kad shvate to poku avamo napraviti. nala u nerazmjerne izdatke Vremena! tovi e. Mnogo kasnije. to se pokazalo bitnim. Mo emo raèunati na srdit odgovor anðela n svaki san koji potaknemo. Ne. Malo je onih kojima noæne more èine dobro. Iz iskustva znam kako umetanje snova tako jasnih da djeluju poput noænih vizija da je brojne po eljne uèinke. " elim da". u snove im je umetnuo priviðenja . "u Adolfov mozak ure e jednu trajnu pretpostavku. je tu otkrio sredstvo za ravnanje nekim od svojih ljudskih biæa.oprostite na ovako grubim povijesnim procjenama . Dometnut æu kako stvoriti san. Stoga je trebalo vrlo pozorno priæi pripremi potrebnog jasnog sna za dijete.tu naveèer. posljedice tog èina mogu se dramatièno prikazati p omoæu zami ljenog scenarija. jer se tim medijem obilato slu imo.

Primjerice. mislio je kako je dovoljno po stolu za kojim je sam sjedio u kuhinji u krug posuti sol. opet je zadrijemao. S druge strane. Kako su njegovi zadaci sa sobom nosili stvarnu opasnost. Svojom je odjeæom. Trajna pretpostavka. jer æe povjerovati kako mo e zaviriti u buduænost. No. A to nije bilo pretjerivanje. n astojeæi ponovno okusiti med. Njihov razgovor putem do Carobnjakove kuæe tek trebam iznijeti. To je. Dok je svlaèio mokru noænu odjeæu. Nije stoga bilo iznenaðenje to je Adija. sad znamo kako æe."Stari Èarobnjak".posve slo enog amalgama n a e magije i njegovog oèaja i odluènosti . kli jenta mo e s nama blisko povezati. A ja sam izmeðu obje s trane te predstojeæe veze uspostavio ravnote u. mogao je ispasti podmukao poput zimskog vjetra. pa se moglo pretp ostaviti da se neæe meðusobno odbijati. nije imao ni jednog susjeda kojem bi se jako urilo ugroziti mu predod bu koju j e o sebi stvorio. k tome i uèinkovitije odbijalo nas nego kand ele. no priprema nije bila jednostavna. Takvi sitni klijenti kad ostare znaju biti prava gnjava a. Magnus Rudiger. p rerano je za prièu o tome. nije ba stvarno bio stari èarobnjak. Pod sjeæam kako se rabio glagol urezati. nisu se dali prevariti. Da ponovimo. Djelovanje snom nije mogl o biti izravnije. U ovom sam se s luèaju zadovoljio da to bli e predstavim Der Alteovo lice i glas. kod primatelja mo e izazvati por emeæaj. No. no odgodit æu ga tol iko da iznesem Maestrov koncept urezivanja snova. To mu je pomagalo saèuvati ponos. no u posebnim se pr igodama znao prikazati simpatièan poput svakog navodno dragog starine. kad je posrijedi rad na snovima uvijek sam bio sklon izbjegav anju barokne virtuoznosti. Kad go d bi osjetio strah pred silama koje nije mogao imenovati (obièno pred nekom vrstom kand ela).ostalo jo osamnaest godina. Kao pitanje stila. U sebi je bio siguran kako æe se uskoro 146 Norman Mailer upoznati s Der Alteom i zbog toga se osmjelio od oca zatra iti da ga sljedeæeg jutra povede sa sobom. Prije nego to se upoznaju. vraæajuæi isti san s vlastitim malim varijacijama. poznat i kao Der alte Zauberer . Potrudio sam se da djeèak na jeziku osjeti izvrstan okus. to bilo drago. do ivjeti dotad nepoznat osjeæaj vl astitog znaèaja. kako sam veæ napomenuo. Seljaci u H afeldu. nakon to mu je bio urezan san. Iz vodi se odluènim potezima. Usudio bih se reæi kako sam tom prigodom stvar obavio vje to. taj èovjek. ostavljao dojam èarobnjaka. Ili su ga barem tako zvali seljaci u susjedstvu. vje ra da je u stanju predvidjeti dogaðaje prilièno je pomogla uèiniti ga hrabrijim. Zasad æu prestati s raspravom o urezivanju snova sve dok nam ne bude nu no ponovno progovoriti o toj tehnici. Za pozadinu sam iskoristio sliku jedne od dviju soba u starèev oj kolibi i dodao sam da se kroz prozor vidi i dvori te. Obièno su uèinkovitiji skromni scenariji. Adi se probudio pid ame vl a ne od koljena do pupka i pro et sreæom. to nije bio n bièajen sluèaj. Ako se primijeni pogre no. Uskoro se nametnula magnetska privlaènost sna. Zahvaljujuæi obavijestim a prikupljenim na mlijeènim turama. Starac je bio pustinjak i velik osobenjak. Tim æemo se sredstvom èesto slu iti tijekom dvogodi nje karijere Adolfa Hitlera kao vojn og glasono e.Sam mi èin nije uzeo vi e od nekoliko minuta. No. a potom pronaæi put natrag u st o er svoje pukovnije. tovi e. taj posjet o bilje io zauvijek. k ad se Adi te nedjelje bude upoznao s Der Alteom. djeèaku æu u um urezati jasnu sliku Der Altea. kad se uspje no ubaci. bio je jedi ni pèelar u krugu od dana hoda i stekao je zavidno znanje o pèelarstvu. znao sam kako Alois uskoro ide u posjet susjed nom pèelaru. on i Adi bit æe srodni po mirisu. Kad bi ga izazvali. Aloisu je. kojeg su zvali Der alte Zauberer. koji je morao nositi poruke do rovova. prije nego to ih smj estim u Adijev san. Der Alte. nije se mogao othrvati da ga povremeno ne iskoristimo. Do njegove je vojnièke karijere . koji su ga poznavali desetljeæima. uz sav svoj petparaèki uèinak. Adiju je dao licu meda. Njegove èini nisu bile ni osobite niti uèinkovite. jer sam i Der Altea uputio da djeèaku da okusiti svoj najbolji med te da to uèini odmah èim se s njim upozna. . mirisom. Bio je kao kakav stari umirovljenik. Kad ih je Der Alte uveo u svoje odaje. No urezivanjem se ne mo e baviti ba svaki vrag. Nama æe njegovo uvjerenje da si je èesto u stanju unaprijed predoèiti ljude koje jo nije upoznao biti od velike koristi. rezonantnim glasom koji je znao dale ko odjekivati te vladanjem biti znanja o pèelama. Kod Der Altea je bilo najzgodnije to to nam je pripadao veæ desetljeæima.

Toliko uboda. dok je stajao ispod oraha koji je bio najbli i kuæi. Nije se bilo lako pribli iti medu ako je medvjed stigao prvi. nije im to bilo dovoljno. Pèelinji vosak je tad bio podjednako va an. Iako se tad to jo radilo divlje.Dvorac u umi 47 Umjesto toga æe slijediti razgovor koji je vodio s ocem dok su i li u posjet Der alt e Zaubereru. rekao je Alois. morali su on i to skupo platiti. Adijev je dah sad grabio pluæa jedinst venom mje avinom sretnog ara to se razgovor vodi i oèajanja da neæe uspijevati dr ati kor k (napola trèeæi) s ocem. Nije se usuðivao zaostati ni koraka. s takvim autoritetom izb ubala po glavi da se nije usudio zaplakati . Medvjed bi se vratio u potragu. Zamisli kako su samo te pèele morale poludje ti kad bi im medvjed gurnuo nju ku ravno u krilo ko nice." Usprkos laganoj reumi. S vremenom je u svoja koljena strpao dovoljno reume. dodao je Alois. Uglavnom je. potpuno neoèekivano. jako divlje.da ubije me dvjeda. jako su se davno pojavile. morao si mu za to platiti. dobar jaki samostrijel. Ponekad bi jeo medvjede meso. I li su stazom kroz umarak. Morali su iæi u potragu za rojem pèela. a da im nismo poku avali ukrasti med." "Dakle. Ponekad medvjede meso i med. Mo da èak i prije nas. jako davno. Zamis li. Samo. Oduvijek. Mo da zbog Karla Velikog. No. Zato je èovjeku trebao luk . Adi je sa svoje strane bio stra no uzbuðen. dok Adi nije na ao rijeèi. Ni e dolazilo u obzir da zastane kako bi pitao . "Da. dok mu je zrak palio pluæa. Za to? Jer su umski medvjedi isto tra ili med. osjetio prema tom malom ne to neuobièajeno. Ako si imao voska. A koliko je samo djeèak elio zadovoljiti Aloisa! Na poèetku puta obostrana utnja doima la se neprobojnom. Tako su to dobri ljudi tad vjerojatno morali raditi. i siguran sam da sam vidio crte e iza staklenih pregrada u starom muzeju u Linzu. Biti u oèevom dru tvu] Jedva da je nauèio pisa ti. Alois je u njemu izazivao isto onakvo strahopo tovanje kakvo b i se vidjelo na majèinom licu kad bi spominjala der gute Gotta. U kolovozu. Morali su zagrabiti i vosak. naravno. I nije pro ao ni jedan dan. Svake veèeri. Tako je shvaæao imanentnost tog krupno g èovjeka pored sebe." Nasmi jao se. no to je bil a neka nadoknada. o."srednji vijek" je mo da v eæ i èuo. dok Alois mlaði i Angela nisu poèeli s njim raditi na gazdinstvu.kao da su mu orasi rekli da uti. koji potjeèu jo iz 148 Norman Mailer Srednjeg vijeka.gdje drugdje? Otkriti takv o stablo. Kamo? Tamo gdje je bilo upljih stabala . ali sretno sroèeno pitanje. 3Dok su ustro koraèali. a on je gledao ima li medv . da. Ako je èuo da ima meda. Djeèakova oèita elja da se razgovor ne prek ine poslu ila je kao okidaè Aloisove sposobnosti izlaganja. govorio Alois. Istovremeno mu je u glavu ulazilo tako puno nepoznatih rij eèi. A sad je. a u pluæa nabio dovoljno dima. A onda bi se jo pojavio njihov vojvoda ili baru n. koji pred sastanak nije osjeæao pretjerano samopouzdanje. Sto nije pomagalo.koraèao je uz oca koliko je brzo mog ao. no Alois mu je pred oèima bio MEIN VATER. "Jo u bronèanom dobu jeli smo med. A to misli da ti je dao za uzvrat? . Alois je Adiju punio glavu tako brojnim novim nazivima i mis lima da je djeèak ubrzo ostao bez daha i to u dva vida. Alois je hodao brzo. kako o tom malom Adolfu nije èesto ni razmi ljao nit i na njega tro io vrijeme i sam malo uspuhao. Alois se pak. Svijeæe! Ali. Pèele". Bilo je to jednostavno. oèe?" Alois ga je ohrabrujuæe potap ao po zatiljku. "Postoje li pèele od uvijek?" upitao je napokon.Samostrijel." Adijev se dah veæ sasvim u ario. " ive na na oj lijepoj Zemlji veæ jako dugo. na kojima se vidi kako je pèelarstvo veæ bilo ozbiljna djelatnost. "jo nisu imali ko nice. Aloisu je uvijek bilo nezgodno kad se morao sresti s èov jekom koji je o nekoj temi znao vi e od njega. mogao si u kolibi imati svjetlo. ni rijeèi. tvrda poput kamenja. zapuhao je vjeta r. da se obièno te e odluèivao na kretanje. ali kako zaustaviti medvjeda? Medvjeda debele ko e! Morale su ga bosti u oèi. Sebi bi uzeo dobar dio. "U Srednjem vijeku". a onda zgrabiti meda koliko mo e prije nego to te pèele sasvim izbodu. "Da. sad mu je otkriæe da s djeèakom mo e doista razgovarati nogama dalo dodatan potic aj. na to su ga tri oraha. Sad su ga amarali "bronèano doba". pa potom "srednji vijek" . poput bièa. Èinilo mu se da taj izraz mo da veæ odnekud poznaje. Jedno je ubosti èovjeka. Alois obièno prema svojoj mlaðoj djeci nije gajio sna ne osjeæaje i za oèinstvo se nij e osobno zanimao.

"Naravno. Nimalo mu se nije sviðala pomisao kako æe mu se seljaci smijat i. Der Alteu. Gazdinstvo je odluèio kupiti zbog privlaènog polo aja. no to nije bio glavni izvor nelagode. Da ih pretjerano ne uznemiri! Morat æe to napraviti na veèer.konj na tapu. "Molim te. Zna l i za to?" "Ne znam". Uskoro æe to biti i posao." Opet se stao smijati. "U domu pèeli njem. Das Steckenpferd. mrtvo drvo Dvorac u umi 149 s velikom upljinom. rekao je . Osjeæao je i strah." "Zato to se dr e jednog zakona. ponovio je djeèak . "Ponekad". rekao je Alois." Hodali su u ti ini." No. To bi mo rao izvesti oprezno. Tek je tad osjetio b ol u koljenima. Jedne nedjelje. "sjedni. Nije to sebi sasvim mogao priznati. rekao je Alois. Ali znao je. Bez milosti. Alois se zaustavio." "Ubiju ih?" Djeèak je veæ znao odgovor. Jednom godi nje. Ponekad su jedna prema drugoj okrutne. izlagao se stupici." Pokazao je na stijenu. Jo jedan strah koji æe dodati na vatru u svojim grudima. Alois tu nije razabrao pr ivr enost samom èovjeku. da je poslije zakljuèio kako je vjerojatno preturao po rnatièinim odajama. Djeèak je bio zbunj en. No. "to postati i posao. ali unosan. otprilike u ovo doba . Njima je to posve jasno. A dana s. Unaprijed se spremio kako æe tom èovjeku." "A to bi bilo s medvjedima? Bi li se oni pojavili?" "Bi. mo da brat. Alois je opet utonuo u utnju. Sve te trutove. "nekog hladnog dana u ovo doba godine èovjek mo e naæi drvo koje samo to se nije sru ilo. pletarom koju je dr ao u gradiæu do kojeg iz Braunaua mogl o doæi pje ice. rekao je Adi. hobi. posebno ako je hladno. a on i njegov sin. oèi su mu sjale. Zakon nala e: na e dru tvo mora opstati. Sad je veæ izgubio kolovoz. Zbogom. Nema ih vi e. a onda sjeo na susjednu. u to je u ao ba kao da ja e konjiæa na t pu. Zato to se invalida rano rije e. igraèka. a u toj upljini roj pèela koje su se skupile kako bi se poku ale s pasiti od hladnoæe. poduzetan bi tip takvo drvo mogao poku ati oboriti. toliko ga je razbje njelih pèela tako brzo iz bolo. k ad su pèele mirnije. Neka se stoga nitko ne usudi biti lijen. samo s jednom ko nicom. Cijelo vrijeme dok je radio sa slamnatom ko nicom. Med je sladak. oèe. "Uskoro æe". Èovjek o kakvom govorimo mora biti pripravan ubiti prvog medvjeda koji naiðe i objesiti ga blizu pèela. a ne zemlje." "Hobi". no posljednji put kad se krenuo baviti pèelarstvom. Sad se bojao da ga Der Alte ne prevari. Nema nikakvog milosrða. Mo da æe èak morati plati ti pretjeranu cijenu. Napokon je vidio kako mu se sin muèi.jeda. mjestu u koje je naveèer mogao otiæi da bi se odmorio od gostionice i sv ojih kolega u slu bi. . Oni su tu samo s jednom svrhom. "Doði". kazao je. ali pèele ponekad nisu. No. Mo da je veæ bilo prekasno za poèinjati sa zimskom zajednicom. a da nije uèinio neku gre ku na koju bi sa sigurno æu upro prstom. Jako okrutne. mora mi reæi. "da nama pèelarstvo neæe biti kao iz bajke. "Nitko. nema dobrih kr æana. tu je rijeè Alois uporabio . To je bila tek naznaka straha. To odvraæa druge medvjede.jo jedna nova rijeè. "Mora shvatiti"." Zastao je . Stalno je odgaðao odl uku da se upusti u pèelarstvo. dok su se odmarali. kazao je. Mogao je osjetiti. Njihov mu je brzi hod sad tako tipao dah da vi e nije mogao postavljati pitanja . rije e ih se. A t ko bi to kod pletare znao? Slama je uvijek ista! Shvatio je koliko malo zna o st varnom dr anju ko nica. onda je s njima svr en o. to je to? Sto je od toga nastalo? Hobi! Mo da malo rizièan. ili ga obiæi nedjeljom. Iznenada. No.odmah nakon ljeta. gdje mogu izvaditi ostatak meda. tad ga je umalo zadesila katastrofa. drvo æe odn ijeti do svoje kolibe. No. Po tuju jedan zakon i on je iznad svega. meðusobno si potvrðujuæi 150 Norman Mailer mi ljenje o njegovog velikom znanju o temi pèelarstva. Morat æe je kupiti. Upravo je tako to i poèelo. Susjedni su seljaci Der Altea hvalili. osim trutova. Niti u jednoj ko nici neæe vidjeti ni j dnu pèelu preslabu za rad. i to ubrzo. Nitko u ovoj ko nici. da ne mora gledati kako svi idu u crkv u. no svejedno nije elio da ga opet napola prevare. Pa.

Velikim lijeènicima. Sjeli su. koji je. Povremeno bismo nekoj od njegovih starih predod bi dodali kakvu novu spozn aju. pa èak i ja ko stara dama. je li uistinu bio spreman naèeti s Der Alteom takav razgovor? Kad pogleda u bit . U raznim sam ga prigodama èuo spominjati godine koje je proveo u Hei delbergu. Jako star gospodin. Neporecivo. povrh m og urezivanja sna. Der Altea æu povremeno zvati herr Doktorom. èinila je da nalikuje kakvoj dvorskoj ludi. to je bil o neobièno. Na to da se god Alois pripra vio. veæ je i. slijedila protokol. tijekom njihovog zajednièkog mar i-ranja. Nazvao sam ga umirovljenikom. primio lijepu kolièinu alaca i da se na raju pokazalo kako mu je to ubla ilo krutost u zglobovima. Èak je i dugaèku vunenu kapu uspio zaprljati b ezbrojnim mrljama od juhe (jer je njenim repom brisao usta). prekriven sad veæ izblije djelim arkim bojama. Posljednjih godina ga ba i nismo trebali. kao da je njegova mokraæom natopljena jazbina. koje je na kratko obi ao. ostavljao je dojam. to je naèin darivanja kakvim se slu e i anðeli i demoni. Salzburgu i Berlinu. dijabolièno nesraman. razvio je i sposobnost da kod svakog usputnog dijaloga odmah stekne prednost. a bijela mu je brad a od nikotina izgubila boju. Oèi su mu bile iznimne. to je takoðer toèno. napola Poljak. Spremio se Der Altea za diviti svojim razumijevanjem pèelinjeg otrova. Gottingenu. ili se barem tako govori lo. a on je od nas imao slabe k oristi. Koji su znali kako se od pèelinjeg otrova i meda rade prep arati. tovi e. Govorit æe o Rimljanima i Grcima. mo da to i nije pravi korak. Èetrdeset se godina Alois svaki dan susretao sa stotinama ljudi. I naravno da je s tari doktor dobio poruku da se lica najboljeg meda na Adijev jezik stavi èim se ota c i sin pojave na vratima. Starac je malo petljao (iako prilièno vje to) oko kuhanja èaja. U svojoj je starosti odluèio izgledati kao osvjedoèeni pijanac. to je Aloisu poveæalo nelagodu. koristeæi pèelinje alce. istom onom snagom divljenja koje je do tad.isprièati kako je jednom. ljeti. Za to mu je trebao tek jedan potez. ukoliko smijem dodati. Ne bi se oèekivalo kako æe ispasti dojmljiv lik. a opet pune svjetlosti. Procedura je . pa 152. Adijev je pogled o ivio. stekao ne to govornièke vje tine i nadmoænog dr anja kakvog provjerenog i pravog doktora filozofije. a ipak je bio. da bi u klijentovom umu o i vjeli izblijedjelo povjerenje. to ako Der Alte o toj stvari bude znao vi e od njega? Dvorac u umi 4Kako sam veæ naznaèio. Odjeæa mu je bila prljava. Govorit æe o obolje nju zglobova kod tih monarha i kako su im uklonili bol. makar je poprimio mnoge aljkave navike star ih ispièutura. hodajuæi èetverono ke. Tako elegantno. meðutim. "Poku aj me prevariti . da sad tu ne uljep avamo. a odjevne predmete da i ne spominjemo. Ta dugaèka kapa koju je nosio i unutra. ipak bila Der Alteovo car stvo u kojem je bio sretan i. Tvrdio je kako je po tovan i obrazovan èovjek s fakultets kom diplomom. neugladenom posjetitelju pokazuju navodnu eleganciju èajne ceremoni . No. otkrivala o t ra crta starog urina. prete ito vlastitim trudom. No. A istovremeno i jedno i drugo! Aloisu je ponuðen tek nadmoæni Der Alteov osmijeh. Norman Mailer ga se neuobièajenim izgledom te ko moglo iznenaditi. a malo ih je bilo spremno na inteligenciju koja se isticala u njegovom izravnom pogledu. bilo usmjereno Aloisu. nije se pripravio za to. kljuèa mnogih trikova koje je nauèio. plave poput najhladnijeg s jevernog neba. Èak se i u njegovom namje taju. Leipzigu. A tu je bio i stari ogrtaè. Karlo Veliki i Ivan Grozni bi se takoðer mogli spomenuti. a da ni jedno od tih ug lednih sveuèili ta uopæe nije pohaðao. gora od doma petnaest maèaka. napola idov be z ikakve svjedod be o visokoj naobrazbi. Der Alte je djeèaka osvojio u sekundi. ludina arena oprava. Govorit æe koliko se bolesti u drevno m Egiptu i Grèkoj na taj naèin lijeèilo. Na je stari i uèeni doktor bio prevarant. Putnici nisu bili pripravni na susret s carinskim slu benikom takvog autoriteta. Viðen je tek u Heidelbergu i Gottingenu. Der Alte je pripadao nama. patio i od inkontinencije . To je bio glavni razlog za to sam nalo io da se Der Alte s ocem i sinom upozna sa lic om meda u ruci i bez okoli anja je gurne djeèaku u usta. Ne samo to je irio nesretni vonj koji kod na ih klijena ta nastojimo oslabiti. jer u stvari uopæe nije pio. no to sam smatrao jednom od njegovih p rilièno nedoliènih crta ta tine. Pliniju i Gal enu. Tako nepristojno.neæe ti uspjeti!" bila je nedvojbena poruka koja mu se mogla proèitati u oèima. Za uzvrat smo oèekivali poslu nost. Beèu.

Èak sam dovoljno samouvjeren da vjeru jem i kako bih vjerojatno do ao do zavidnih otkriæa. Likomskv. Èuo je za Kineze. ali mu je ipak priopæeno kako bi u buduænosti moglo biti pote koæa. "moglo je ba tako i biti. ionako veæ prepune lijepih kutaka. uvjeravao je. izvrsno rje enje. preko va eg velikog ugleda. napomenuo je. Priznajem da mi je strahovito ao to se znanstveno ne bavim medicinom. reæi. rekao je Der Alte. toliko toga to se o ovim pèelama i nj . Terc je proveo niz ozbiljnih kemijskih istra ivanja o prirodi pèelinjeg otr ova i njihovog jo neiskori tenog potencijala ba za te vrijedne lijekove. Obavijesti o va em cijenjenom ranijem polo aju stigle su do mene prije ovog sastanka. dragi gospodine. nikad nam n ije dao previ e. sad je postao klijent koji se zadovoljio malim. Ne treba ni spominjati kako bi vi e volio dobar gutljaj piva kojim bi potakao ustrije izno enje nekoliko una prijed pripremljenih 54 Norman Mailer napomena. prije trideset i jedne godine. primijetiv i da u tom poljsk o. Der Alte je svoj èaj ispijao lagano ga srèuæi. Osim. Jesi li èuo za njih?" upitao je. Kako bilo. da." Aloisu se uèinilo kako bi tu temu bilo dobro zakljuèiti. jer u sebi osjeæam potrebu da vas posa vjetujem. kad ste jo bili mladiæ. u toj dalekoj. Jedno sam vrijeme oèekivao kako æe biti jedan od mojih najistaknutijih klijenata. Nipo to nije trebao svr iti kao bizaran. nevjerojatno smrdljiv pustinjak koji je golemi ugled stekao bavljenjem ko nicama i pèelama.je. Alois je svoj popio u tri vrela gutljaj a. volimo ih radi njihovog meda. "samo jednom.dvojic e mediDvorac u umi 153 cinskih genija koji su znali kako lijeèiti bolesti tako te ke da im drugi nisu nalaz ili lijeka. Prièa se da Kinezi" . postav i rtvom napada bez premca. u lijepom kutku Austrije. jednom je prigodom uvidio. jo je 1864. "jo osloviti dobrim prijateljem."Kinezi koji ive na suprotnoj stani Zemlje. Uz svu svoju nadarenost. to se mene tièe.sad je s pogledom koji je razoru avao. Alois je uistinu poèeo spominjat i Plinija i Galena. Terca. Da! Herr dr. je r sam tad mogao poèeti istra ivati samo tu temu. a mogu spom enuti i herr dr. naravno. Adi je ozbiljno klimnuo glavom. namijenjenom uveæanju uzajamnog odu evljenja koje je izmeðu njega i djeèaka veæ uspostavljeno. no dosad je razgovorom u potpunosti dominirao Der Alte. pre malim. ono to ste vi tada vjerovali da tu treba otkriti. Nije se radilo o tome. jer je." "Upravo tako".vratio se opet Aloisu "ali æu vas ipak spremno nazvati prijateljem. ali s mno tvom uboda u predjelu koljena od kojih se poslije znatno ubla ila bol rane fa ze reume. no ne ba i zbog ustri ne da nas provociraju èak i dok pola u ivot. dragi gospodine. moram. otkrio ni ta manje ne go dr." "Tvojeg oca". "svi jako cijene" . koji je okrunio ono to je mogla biti va a disertacija. Vrlo je dirljivo govo rio o oboljenjima dvojice velikih monarha i predanosti Plinija i Galena . obratio se sad Adiju. Jo uvijek ne znamo gdje toèno moramo na ti jelo oboljelog staviti pèelinji alac. to je. jer je najmanje privlaèna crta mojih dragih pèela njihova spremnost da bodu. slagala s urinom. u to je doba bio pravi satir kad su posrijedi ene. dodao . da je on osobno neljudski patio od gihta ili reume. Naravno. Od èaja mu je u nosnicama ost ala prodorna aroma. a potom Karla Velikog i Ivana Groznog. koja se. iznenaðujuæe. Nek oliko desetljeæa prije znatno sam pao u Maestrovim oèima. No. Reuma i gih t danas su se mogli smatrati bolestima iz pro losti. Kako je taj sa mo na iroko raspredao! "Ne mogu vas".idovskom Magnusu vidim potencijal. "Da. prièa se da neki Kinezi znaju uz pomoæ ubada-nja o trim iglama ubla iti giht. To je domaæinu omoguæilo da mu odmah natoèi drugu alicu (krajnje suptilan prijekor). da nije bilo bezbrojnih prepr eka koje stoje na putu njihovog lijeèenja. rekao bih. Jer vas jo ne poznaj em. cijenjeni efe Financijske policije her r Hitleru. t ijekom sata na kojem je fraulein Werner poduèavala geografiju i toèan polo aj Indije i Kine na velikom kontinentu Aziji. gotovo mitskoj zemlji. Tek su tad progovorili o svrsi njegovog posjeta. nisam bio zadovoljan Der Alteom. Jer. u svojoj koli s jednom uèionicom. ne ostvariv i onoliko koliko sam predviðao.

te su ostale enke tu tek da rade cijelog svog kratkog ivota. U njemu se ugnijezdio. Zove se Die Krabbenspinne. Tamo ta j raèji pauk onda èeka. kao da je djeèak jo jedan ravnoprav an sudionik. nije imao namjeru nastavljati a da ne dobije lai ssez-passer. Ja za sebe ne predviðam vi e od skromnog ulaganja jednog umirovljenika. jesi li dovoljno pametan da zna to bi to bio poziv?" "Nisam". Progone ih i love u zamke. sit. ili æe mu s leda pasti pravi teret.kao to znamo. "ne to to radi zato to ti je netko drugi rekao da to radi . a da ne sagradi i samostan. Zbog toga su pèele i om ra ene. a g las mu je ostao normalan (koliko ga je uspijevao kontrolirati).ihovom kvalitetnom uzgoju mora nauèiti. "Ti. vidite. E pa sad razmislite o toj maloj skupljaèici. kazao je Der Alte. I opet na a skupljaèica ostane paralizirana. kazao je Alois. Ili æe vam se slomiti srce. morate mi reæi svoje mi ljenje". Ka ko se radilo o èovjekovom ponosu. Kakva bi to mogla biti povreda njegovog ponosa? "S va im velikodu nim dopu tenjem. Mogu vas izvijestiti o jednoj vrsti pauka za ko ju se ne mo e reæi ni ta drugo nego da je zla. utrnula i bespomoæna. malih i velikih." Adi je tjednima sanjao pèelu. "Herr Hitler. pa sad njih trojica sjede posve jednaki po svom pretpostavljenom po lo aju. raèji pauk se èak potrudi izbaciti ostatke iz cvijeta. "ali mo da i jesam. koji izgleda tako pametan. bez ikakve milosti . svom dubokoumno æu minulih desetljeæa u ojima se uvijek predstavljao velikim i uèenim doktorom. v eæ i neprestano ive u njegovoj opojnoj i zlatnoj prisutnosti. Skoro." "Dragi gospodine. A stiglo mu je jo toga. veli poziv. Kad pèela sk upljaèica. na a draga vrijedna enka sa svojim nerazvijenim jajnicima . da. Da. a da niste potpuno svjesn i rizika koji stoje pred vama. Opet se okrenuo Adiju. pa mora ostati.ach. Okrutno! Sadistièki! Jer jadna pèela nije ubijena. rekao je Der Alte. Podra uje irenje jetovog mirisa tako to se vrpolji po tim bla enim laticama vjenèiæa. Zna i prije nego to postane svjestan da zna . nema izbora. 'mora to raditi. Kod poziva. "Uvijek ." Uzdahnuo je od jada koji je odzvanjao pop ut tjelesne prijetnje. Kad ne ostane ni ta osim suhog apta ljuske. Ne. po ziv. Nema ni ta izmeðu toga. a potom visi u bla enom snu. Toliko je prirodnih stvorova. tako vam to ne ide i nikad neæe iæi". osi koja pèelu i56 Norman Mailer napadne èim se stane spu tati na cvijet. Pèele imaju tako meko grlo." "Zna . veæ je ubod raèjeg pa uka paralizira. "Poziv nije". Der Alte je nastavio prièom od pèelinjem vuku. rekao je Der Alte. si e njene ivotne sokove i fine sastavne dijelove njenih unutarnjih dijelova. cvijet i vi e zlih kukaca. rekao je Adi. ili æete naæi sreæu. no èovjek valjda mo e dr ati Dvorac u umi 155 ko nicu. To je prvi znak stvarno inteligent ne osobe. to se stvorenje smjesti duboko u njegovu malu mirisnu upljinu. bolesti i smrtnih neprijatelja koji okru uju na e nje n e pèelice. "ne. Osa sad sas . usred vjenèiæa. Pretpostavljam da se tu èak osjeæa kao kod kuæe. a opojni eliksir l atica ubrzo prikrije paukov u asni vonj. taj uspje ni uni tavatelj drijema. Ulazi." Klimnuo je glavom. Nije znao nalazi li se pred nepodno ljivim jadom. med koji one rade u svijetu prirode pravi su pandan zlata. Daje sve od sebe radeæi ne to to ti je postalo va no 'Da'." Klimnuo je glavom. s amo matica u potpunosti posjeduje to najtajanstvenije utjelovljenje enskog postoj anja! . Sto se onda desi? Raèji pauk èeka. Pèelinji vuk uvijek posegne za grlom. Èim nade pogod an cvijet. rekao je Alois. ne mogu vam dopustiti da o jednom takvom projektu poènete razmi ljati. zasiæe n. makar su mu nosn ice gotovo zadrhtale. mladi momèe". "Ti. Na a pèela nanju i neponovljiv vonj cvjetnih upljina . dok pauk. nije mi elja zapoèi jati polemiku. recite. dragi doktore." Stao je. "Ali ne.'" "Ne bih htio proturjeèiti va im uèenim rijeèima". Naposljetku. nije li?" Der Alteov je glas vibrirao u mekoj upljini Adijevog eluca. u potrazi za slatkim. "Dopustite da ka em kako vam ni na koji naèin ne elim povrijediti ponos. To vam je. ljubomorno na ivot tih zadivljujuæih malih stvorenja koje ne samo to su u stanju raditi med. puna pohlepe. kako bi uzela svoj po udni teret nektara i peludi i istog t rena nagrabusi. "To jedno j sna noj osobi kakva ste vi mogu prisegnuti. kazao bih kako vas moram upozoriti zbog va e po tene i è sne elje da se upustite u beskrajne neizvjesnosti pèelarstva.

t o nije nemoguæe. rekao je Alois. Hoæe li mo da jed nog dana biti ravan i Aloisu mlaðem? No. Mogu èudovi te koje ih napada izbosti na smrt. Jeste li èuli za nju? Za propolis?" "Naravno". to se tièe za to nu nog materijala. dok jedna gladna mala buduæa osica nije postala pèelinji vuk. jedno jedincato jaje koj e æe se uskoro poèeti hraniti tim jo uvijek ivim. zakljuèio je Alois. Druga æe vrsta pauka oko svake pèele koja mu uleti u mre u om otati èahuru. Zimi se nasele u ko nice u potrazi za top linom. Otrov iz osinog alca saèuvao je meso paraliziranih pèela. pa èak i osam jo ivih. Ko nicu mogu napasti mravi. No. "no sad moramo prijeæi na druga pitan ja. takor æe svojim pand ama strugati po prednjem zidu ko nice dok pèele za titnice ne izlete kako bi ga otjerale. Jasno je da su ta oduzeta tijela poslu ila kao hranjive tvari njenog rasta. Pustinjak ga razumije bolje neg o drugi ljudi. a ne o povremenoj pogibelji. Poèinje pèeli mrviti trbuh kako bi izvukla sav nektar koji je vrijedna pèelica veæ u sebe spremila.vim kontrolira situaciju. gutljaj po gutljaj? A odgovor se na to pitanje mo e naæi u pri rodnom sustavu. "Cijenim va a upozorenja". a onda u jednom kutu sagrade mi je gnijezdo. kakva postoji u svakoj djelatnosti. Kad se uzme u obzir u kakvom mu je stanju koliba. "Vidim". ali nepokretnim pèelama. sad dobro uhranjena. Ljeti i zravno pljaèkaju èe ljeve kako bi do li do meda. Tada u istu kriptu osa polo i jedno jaje. takor ih sve skupa proguta. "Zna da sam èovjek koji ponos nastoji dr ati neokrn jenim. Adi je klimnuo glavom. rekao je Der Alte. A potom se ta larva. Tamo svoj plijen polo i pored est. Ti su èuvari i vojnici pravi junaci. pa su probavljena. u v . mo e pretvoriti u jo jednog pèelinjeg vuka. kazao je Der Alte. Slavna je to pobjeda. a koji tu pokazuje lukavstvo naj okrutnijeg manijaka. To nema nikakvog smisla." Opet je bio zadovoljan sobom. I je li joj to dosta? Nije. Stoga Der Alte sigurno zna da to me vi e o dgovara. Taj se nektar istisnut iz trbuha preko pèeli njih usta prelijeva u gubicu pèelinjeg vuka. rekao je. a ponekad i uspiju. zahvaljujuæi vlastitoj brojnosti. a to ja mogu uèiniti za vas?" "Ne jo "." "Dr im se zakona vjerojatnosti". ud po ud. "Ukoliko elite ostati èovjek koji ima mali. pomisao na Aloisa mlaðeg neizbje no ga je podsjetila da jo nije sve na svom mjest u. S mi evima je jo i gore. ali potpuno oduzetih pèela koj je veæ uhvatila. Kad se mi poène raspa ati. Sad se Alois zapitao za to se Der Alte trudi obeshrabriti ga. u ko nici se vi e Dvorac u umi !57 ne da ivjeti. Poderano i nepokretno malo stvorenje prebaci u unaprijed ba za to pripremljeno gnijezdo." "Ta sam dva iznimna primjera dao kao ive primjere pogibelji u ivotu svake pèelinje z ajednice koju biste se nadali za tititi. Dr ao ih je jo danima na ivotu. Najsmioniji pripadnici na e domo vinske stra e uljeza napadnu. Zamisl ite tu sjajnu vje tinu. Uspjele su tu sad nu nu tvar proizvesti iz peludi i nekoliko odabranih zelenih pupoljaka. Ne odstupam veæ na prvo upozorenje. S kojim je ciljem prezreo elju potencijalnog kupca za ulaganjem? Po prvi put mu se uèinilo da Der Alte pomalo shvaæa. novac bi mu dobro do ao. koji mi zovemo mudrim i dobrim. Vidio sam zajednice u kojima pèele mrave mor aju trpjeti. Taj je ens ki grubijan sad spreman obaviti i posao odno enja svoje paralizirane rtve. to æe onda s njegovom le inom? Njima je ona veæa od Levijatana. Stoga pèele tu trule poènu prekrivati dezinfekcijskim sredstvima. Alois se po prvi put mogao slo iti kako bi to uistinu moglo tako i biti." "Boji li se osa?" upitao je starac djeèaka. Ba je bilo zgodno ustanoviti da taj mali Adi nije samo za mokrenje u krevet." Alois je sad Der Alteu podario ono to je dr ao svojim naj irim i najsamopouzdanijim o smijehom. naravno stojim na raspolaganju. pa æe se èak odreæi i dijela svoje teritorije kako ovi neumorni osvajaèi ne bi napali èe ljeve u kojima se nalazi buduæe potomstvo. abe èekaju ispo d ko nica da pokupe izmet. no kako su te pèele mogle dovoljno dugo pre ivjeti da bi poslu ile kao iva h rana. Na kraju æe ipak dobiti svoj novac. rekao je Alois. "Propolisom se slu e i za popravak pukotina u svojim zi dovima. No. ali im je juna tvo uzaludno. rekao je Der Alte. Mo emo li razgovarati o onom to biste vi bili spremni napraviti za mene. ja vam. "kako vas nisam uspio obeshrabriti. komad po komad. onda moram i ja biti. skromni hobi ." "Imate sjajnog sina". to æu biti spremniji zapoèeti sa svojom pèelinjom zajednicom. "Radije razmi ljam o trajnoj moguænos ti zarade. ali i brzo dodao: "Ako je moj otac spreman s time se bavi ti.

Od Der Altea su kupljene dvije pèelinje zajed nice koje je naselio u dvije Langstrothove kutije. Ponudit æu pribli nu procjenu: Aloisova mirovina bi 1895. sljedeæih nekoliko godina. 5Èitatelja sad moram izvijestiti o neoèekivanom Maestrovom pozivu koji me na gotovo o sam mjeseci odvojio od Aloisa Hitlera i njegove obitelji. godine bila n egdje na razini dana njih ezdeset ili sedamdeset tisuæa dolara na godinu. nekakav je sporazum sa starim opsjenarom ipak morao sklopiti. stoga. herr Hitler. no. "Da godinama r adim s tobom. jednom obostra no prihvatljivom poslovnom odnosu. Adiju su zasuzile oèi. Previ e nepoznanica! U tom je trenutku Alois kazao: "Poèa æen sam va im osobnim zanimanjem za mene. "ali. Alois ju je prevezao u dom Hitlerovih. Ja sam. Takav sam. Èak smo na to i ponosni. Svoj prijedlog neæe ponavlja ti. no u takvo se to ne bi smio upu tati i klijent. koji je predviðao kako æe kupljeno morati preplatiti. no stekao sam napredna znanja. Ukoliko ima znati eljnih koliko je ono to je kupljeno stajalo. ti stari smrdljivi jarce?" bila je reèenica koju nije izgovorio. Ja sam pak. Èim je robu kupio. dvadesetak koraka od kuæe.smijem li to tako nazvati? Spreman s am. Alois. Mogu dodati kako sam uzbunjen iste veèeri poèetkom listopada 1895. To bi mogao ispasti ugodan aran man.ama vidim. Stoga bih vam predlo io ne to drugo. ipak . a li predugo sam ga zanemarivao. isto sam tako i spreman. rekao je Adolf. Barem neko vrijeme. na kojem je na kolima sjedio uz oca. Ako to mo emo sprijeèiti. Maj ka æe mu uskoro imati jo jedno dijete i opet æe sve biti kao kad se rodio Edmund. pa mogu reæi kako je on taj novi tro ak smatrao velikim. rekao je Adi. Ni u jednom se zanimanju za sposobno æu ne udi vi e nego u vra jem. Svi. godine kad je Alois dovr io svoje pèelarske pregovore. a ne ispravljati ih. moguænost istin skog poziva. ostao u asnut. Ono to bih vam a predlo io jest jedan vi e kolegijalan odnos . kazao je." Alois je na licu odr avao osmijeh. nemam na raspolaganj u pouzdani naèin za pretvaranje kruna iz Aloiso-vog doba u dana nje amerièke dolare neki proizvodi imaju sto puta vi u cijenu nego prije jednog stoljeæa. za vrlo skromnu naknadu. Adiju je to ispalo uzbud ljivo putovanje. Ja æu vam pripremiti nekoliko dru tava i ispor uèiti pribor i proizvode koje jo nemate. druga su posku pljenja bla a. sa svoje strane. "Uskoro æe ti otac imati jako puno posla. Koliko je samo starac udio da i dalje v ida Adija. izrazom punim ljubavi. Zna li brojiti do tisuæu?" "Znam". kao i razni pribor. svi smo tupani. a noæ prije odlaska nije mog ao zaspati od i èekivanja. pa tako znam. U svakom smjelom potezu ima nepredviðenih preokreta. kako bih ispei58 Norman Mailer kao svoj zanat. egrtovao tri godine. Hoæe li i se bojati? Jesi li spreman za to?" Dvorac u umi T59 "Bojim se". te dovolj no zaèepljenih staklenki peludi i meda da svoje tek steèene stanovnike mo e prehraniti do kraja zime. "Da"." Okrenuo se Adiju. U n jenom pogledu neæe vidjeti ljubav koju je tu elio naæi. moram vam ne to objasniti. a meni æe ostati zadovoljstvo dru enja s inteligentnim èovjekom. Der Alte je mo da umirovljenik. Radujem se. Der Alte mu je zaraèunao koliko bi danas bilo tisuæu dolara. Odveo me izvan Austrij e. uzeti vas za suradnika u r adu na mojim zajednicama. Jer æe ovog proljeæa tvoj otac biti gazda mnogim. Maestru se ne bi svidjela nikakva buduæa epizoda izmeðu starca i djeèaka. uzbuðen zbog jutra u koje æe se na klupi u sjeni hrasta posta viti kutije s ko nicama. znate." "Sjajan deèko". mnogim tisuæama pèela. moram raditi sam. ako smijem prijeæi na jednu osobniju razinu. "Sklopit æemo sporazum. I on je bio ponosan èovjek. "To rade u vi em razredu u koli. Usamljenost koju je ta posljednja napomena otkriv ala nalikovala je hladnoæi nenastanjene kuæe. Na alost moram reæ kako smo na svim ovim zelenim poljima oko na eg Hafelda. no nosnice su za to plaæale danak. Na e je podruèje proraèu nata pakost. Stoga. rekao je Der Alte. nas dvojica jedini ljudi iznimne inteligencije. jedan bolji pristup." Der Alte je klimnuo glavom. Vi æete mnogo toga na uèiti. Nap osljetku. Nastojimo romantiène sklonosti na eg stada usmjeravati. U na oj smo obitelji tupani." "Dobro. A sad sam ispao nesposoban.

Kad sam ih dobio. Tek æu tad moæi na miru iznijeti to smo radili u M koji se spremao.) Reæi æu kako. pred svibanjsku krunidbu. no radije bih jo malo ostao iznositi sitne dogaðaje i neva ne pustolovine obitelj i Hitler u Hafeldu. Upravo mi je tad nareðeno da napustim Adija i ostale èlanove njegove obitelji. Nerede koje smo planirani izazvati pred krunidbu cara Nikole II. To izgovaram s ponosom. zakazanoj za svibanj 1896.. u poslu se mo e izgubiti ton. pa se osjeæam obveznim isprièati to se zbivalo dok sam bio odsutan. I odosmo u Petrograd. naravno. proveo u Londonu. jednog hladnog travanjskog jutra. jer mi je nalo eno da dam sv e od sebe kako bi ga osudili. Bit æemo na krunidbi cara Nikole II. Ne mogu iznijeti . nakon to sam godinama èitao najbolje i najgore romane. Maestro je vjerojatno elio kod brojnih Wildeovih in timnih prijatelja potaknuti osjeæaj muèeni tva. uvjerenja. (Do bri èitatelji. osobito kad su u pitanju oni iz dobrih obitelji.. naposljetku. dat æu sve od sebe kako je ne bih morao ponavljati. do mog povratka u Austriju u lipnju 1896. nudili su tako malo. Kad sam se na ao u slavenskom podruèju (koje je Bogu i Vragu bli e od bilo kojeg drugog sjeverno od ekvatora). Klara i djeca dobivao sam od agenata ni eg polo aja . Svoje sam pomoænike znatno p rije odlaska uspje no doveo na razumnu razinu percepcije. tu ipak ima jedna pote koæa. Iako mogu steæi solidnu predod bu to se s mojim klijentima zbiva èak i ako se moram osl oniti na ono to dobijem od prosjeènih agenata. redovito sam primao obavijesti 0 Aloisu . gdje sam prisustvovao suðenju Oscaru Wil deu i bio u sudnici na dan izricanja presude zbog "sodomije i remeæenja javnog mor ala" . Rekao bih kako je osam mjeseci od na eg odlaska u listopadu 1 895. i Maestro ta aran man dogovorili ne to je. Dvorac u umi 161 Petrogradu i Moskvi. mogu promaknuti va ne potankosti. cijelu sam zimu proveo u glavnom gradu . No. No. Zbog va nosti na e misij e u Rusiji sa sobom sam. nimalo. tek moram opisa ti. znam da èak i odani èitatelj neæe ostati vjer an piscu koji je spreman prekinuti narativni niz radi prividno nevezane digresij e.se zamorio od poslovanja sa starcem pa se nije cjenkao dalje od malog zadovoljs tva koje mu je donijelo ne to besplatnog dodatnog pribora. u cijelosti . u vr ijeme kad nam se pribli avao veliki ruski pothvat. izvje æa 0 onom to su radili Alois. to se èe æe dogaða. I sad æu vam se isprièati.troj ice koju sam ostavio da nadgledaju moj dio Gornje Austrije. kao i svoje druge klijente u tom dijelu Austrije. ili nam. no. U svakom sluèaju. No. godine bilo razdoblje osobno va no Adolfu Hitleru. Tijekom mjeseci provedenih u Petrogradu. ne èitaju beletristiku da bi morali trpjeti autorove isp rike. sti u kao stado odbaèenih ljudi? Kako su D. suglasja i unutr a njih nesuglasja. Manjim vragovima . tijekom razdoblja u kojem me nije bilo. izvan mog znanja. Maestro se oèito nalazio u ranoj fazi pokretanja krupne i velike nepodop tine. Èak sam dobivao i izvje æa kakve su æudi pas Luther i konji Ula n i Graubart. K. dok sam ja sa svojim najbol jim pomoænicima oti ao u Petrograd. Tijekom moje odsutnosti. Klari i Angeli. dogaðaju od kojeg nas je jo uvijek dijelilo vi e mjeseci. nemam elju obrazlagati kako ih novaèimo. prije nego to sam se spustio do Moskve. da va s podsjetim. Njih je bilo dovoljno da du nost pred am trojici svojih zastupnika koji su ostali uz njih. posebno mjesec dana k oje sam u svibnju '85. ni ta me od toga nije posebno zanimalo. to je. Zbog toga su moje spoz naje o onom to se de avalo u Hafeldu pretrpjele stanovite gubitke. poveo najbolje pomoænike. Odmah po dolasku morao sam zapoèeti s prouèavanjem ruske du e kr ajem devetnaestog stoljeæa. To bi odmah dovelo do pitanja koja zadiru u sveto podruèje: kako su uopæe nastali v ragovi? Prati li Zli budno moguæu pojavu nadmoænih ljudi koji bi mogli raditi za nas . moje pripovijedanje neæe pretrpjeti neku nepopravljivu tetu. kako sam veæ naznaèio. a svi smo skupa jedva èekali da se upustimo u gole mi projekt 1 160 Norman Mailer 6. kao i ljudima.svih poroka. u Moskvi.gdje sam se naravno ukljuèio u odluèivanje porote. Dosad sam èitatelja po tedio spominjanja nevezanih sluèajeva. dio izobrazbe dobrog vraga. Adiju.

osjeæa napadaje straha. Stoga je odjenuo cijelu. Te su n edjelje Aloisove bludne nade morale ostati neusli ane. Slijedi moj podrobni. no udarac je pretrpjelo njegovo visoko mi ljenje o samom sebi. od kraja 1895. Moji su agenti Alois a do ivljavali preslabim i suvi e zabrinutim. Dosta toga doznamo i krajnje jednostavnim kanalom. eni 1 djeci. Reæi æu tek kako su agenti koje sam osta vio u Hafeldu dali sve od sebe kako bi me izvje tavali o tekuæim Alosovim naporima d a se bavi pèelarstvom. to je i previ e dobro znao. uz. Ma estro to naziva "tr nicom snova". no na temelju vlastitog iskustva pretpostavljam kako je Maestro. moji su se agenti morali zadovoljiti mlijeènim turama. i to ba po nepokrivenom mesu bujnih grudi. agenti koje sam ostavio zatrpali bi me po tankostima. Izgubljena je tek usputna ljubavna veza . Odjeven u bijelo. Nu no je po t vanje.kada se to i za to dogodilo. Kako je morao izbjegavati tamne kapute i hlaèe. da mu se sjeæanje na to jo uvijek podi e iz dubine eluca. jer nije bio odmjeren na odgovarajuæi naèin. Osim moguænosti da izravno ud u u Aloisove misli dok je budan. U ljude koji su od nas slabiji nije te ko proniknuti. namjeravao je pokazati kako nije samo vje t oko ko nica. jer je ivot proveo u uniformi) to je stalno zaboravljao navuæi rukavice svijetle boje i veliki pèelarski e ir s velom. ko ji je uvijek morao biti od najbjeljeg Dvorac u umi 163 materijala. no nisu raspolagali ranijim kvalitetni m spoznajama o ljudima koji nisu slabi. Stoga je bilo oèito kako bi nam bilo pametno da uzmemo u obzir i Klari nu i Aloisovu snagu. izvje taj o jadima koji su Alo isa zadesili kad je postao pèelar. ali predmet prouèavanja postanu u doba kad ih hvata tjeskoba. Norman Mailer 7Potkraj listopada. Alois se djelomièno dr i pravila dobrog seljaka. morao biti spreman prihvatiti znatan dio onog to se iscijedilo . Naravno. Prva mu je briga bila (a to mi se uèinilo komiènim. dodu e iz druge ruke. kako se mo da sjeæamo. veæ nije tako jednostavno. Tijekom stoljeæa. Maestro je znatan dio svojih sredstava morao utro iti na Vrijeme potrebno da bi se poremeæeni materijal koji nam je ipak stizao m ogao nekako obuèiti. Nisam se time mogao baviti dok sam boravio u Rusiji. Nimalo me nije iznenadilo to se Alois opsesivno prihvatio svog novog pothvata. Kako se ni sami u biv im ivotima nisu posebno isticali. prvih se dana stalno brinuo hoæe li se sjetiti presvuæi prije nego to ode do ko n ica. znatne slabosti koje ne trebam ni spominjati. jer su pèele izbole i damu. Tamne i zagasite boje. Pa dobro. rijetko radi kod ljudi koji nam nisu klijenti. pa do ljeta sljedeæe godine. a radi se o pojavi razmjerne otvorenosti snova m u karaca i ena i za vragove i za kand ele. pa se dnevne misli mogu na povr noj razini r aspoznati veæ i obiènim prolaskom kroz noænu odaju. Onom prigodom prije prilièno godina. Kao to mo emo vidjet i. Neæu se ovdje dalje baviti takvim problemima. u poku aju da se uspne na istu razinu s D. Èitatelja bih upozorio neka ne zaboravi kako su djeèaka koji je kasnije postao Adolf Hitler odgojili ba taj otac i ta majka. da sam im dopustio. to mu je bila uobièajena odjeæa. Rakete stra ha polijeæu mu u elucu dok se pribli ava kutijama s ko nicama. stizalo mi je more povr nih informacija. i vi e nego dovoljno da mi to poène iæi na ivce. veæ i el egantan. no buduæi da nisu imali dovoljno smisla za prepoznavanje s ka kvim se pote koæama susretao. Nije zaboravio kako èovjek mora ostat . pogrije io je ut oliko to je jednog nedjeljnog popodneva privlaènu enu pozvao da mu pravi dru tvo. bili su skloni kod Aloisa u cijelosti otkrivati samo ono drugorazredno. I na tom je zalasku sunca ta ko bjesomuèno izboden. kad su ga pèele onako gadno izbo le dok je radio s malom zajednicom koju je dr ao nedaleko Braunaua. tamnoplavu odoru. naravno. jer se radilo o pristranom portretiranju.sve one neostvarene ljudske moguænost i. Zbog toga sam takav materijal morao odbaciti. prislu kivanjem obiteljskih raz govora. a upravo je ono mojim tamo njim zastupnicima nedostajalo. To je nauèi o iz iskustva. pèelama idu na ivce. K. to se. za to i dalje plaæa cijenu. no biti spreman i za ono to stvarno osjeæaju od nas jaèi. a mo da i tisuæljeæa. o njegovim pèelama. Kao dio zavodnièkog plana. nisu me svaki put uspjeli na zadovoljavajuæi naèin izvijes titi o svemu to se s njim zbivalo. To odgovara problemu koji biste imali kad biste s kandidatima koji jo ne sviraju ni jedno glazbalo osnivali simfonijski orkestar.-om.

i budan èak i nakon najmanje katastrofe. Iz neoèekivane nedaæe mo e se ponekad izvuæi neoèe ivana vrijednost. Njegove je zanimljive medicinske teze, primjerice, potaknulo u bla avanje reumatske boli dan poslije - èinilo se kako su pèelinji alci bili blagotvorn i kod njegovih problema s koljenima. Prigodom njihovog sastanka, Der Alte se, sj etimo se, s tim bio voljan slo iti. A ta je potvrda djelomice mogla biti i razlog za to je Alois prihvatio Der Alteovo mi ljenje kako su uvozne talijanske pèele bolje od austrijske vrste. Iako je sumnja o i kako bi Der Alte mogao prodavati ba dio zaliha kojih se inaèe elio rije iti, presu dan je argument bio to to se s talijanskim pèelama moglo lak e raditi. Nje nije su, uvj eravao ga je Der Alte. tovi e, zbog izrazite ute puti, koja je nalikovala mekom sjaj u najbolje ko e za èizme, bile su i ljep e. Alois se divio trima zlatnim dijelovima nj ihovih tijela, od kojih se svaki isticao najo trijim moguæim crnim rubom. ik! Ta mu j e rijeè pala na pamet. Dok su austrijske pèele bile sive i dlakave. Nisu sjale poput tih pozlaæenih Talijanki. Poslije se Aloisa proganjao osjeæaj nelojalnosti. Morao j e uzeti "Franje Josipe", sivobrade. 164 Norman Mailer Nelagodu mu je neprestano uveæavalo to to se stalno pitao ne bi li mu bilo bolje pr ièekati proljeæe. Sad je morao u zajednici odr avati toplinu, da pèele ne uginu zbog hla dnoæe. No, tijekom tog razdoblja svaki se dan morala mjeriti temperatura u ko nicama. A k o nicu nije smio otvarati na dulje od nekoliko sekundi. "Koliko god bili znati eljni ", povjerio mu je Der Alte, "nemojte si dopustiti da mièete neki od pokretnih okvi ra kako biste prouèili èe ljeve. Hladni propuh koji bi mogao nastati zbog podizanja ve likog poklopca kutije mogao bi temperaturu toliko sniziti, da bi pèelama trebali s ati da opet zagriju unutra njost. Takva bi vam hladnoæa mogla desetkovati pèelinju pop ulaciju. Ne igrajte se s tim, herr Hitler. Do sad ste, zakljuèujem na temelju onog to ste mi isprièali, s pèelama ivjeli samo u lipnju i srpnju. To mo e i svaki turist. N o, ako svojem malom narodu elite biti pravi kapetan, vodeæi ih kroz ledeno hladni z rak nadolazeæih mjeseci, to æe zahtijevati i snagu karaktera, prijatelju." A onda je , kao da eli obogatiti pretpostavku, dodao: "Novi prijatelju." 8. Da je Alois sebe stavio na optu enièku klupu, proglasio bi se krivim. Kako jednog sn a nog èovjeka umirovljenje mo e tako oslabiti? Gazdinstvo je kupio impulzivno, bez pro mi ljanja, a sad je, da poveæa ulog, nabavio i dvije ko nice u Langstrothovim kutijama . Za to se tako iznenada odluèio tijekom zime baviti pèelarstvom? Zar nije i to odluèio previ e impulzivno? Der Alte je èak imao i obraza kazati mu, dok je Alois odlazio: " Vidjet æete koliki sam vam posao pri tedio." Sto je Alois za tedio od posla, potro io je na zabrinutost. Nije mu jo bilo ni ezdeset godina, do vraga, jo godinu i vi e mu neæe biti ezdeset, ali te nove du nosti stvarale su mu nevjerojatan osjeæaj umora. Te su dvije nastanjene kutije sad le ale ispod ora ha, na krovnoj ljepenci, a zbog hladnoæe su dobile i dodatnu ljepenku s gornje str ane, sve uèvr æeno kamenjem. U dvije su kutije bile dvije pèelinje zajednice. Svaki bi d an oèitao temperaturu u obje kutije, a jednom ih tjedno vagao. Djelomièno je problem bio u tome to su brige presezale stvarni posao. Budu li zajednice na proljeæe djel ovale slabo, spojit æe dvije kutije u jednu, a bude li trebalo, kupiti jo pèela, upus titi se u dodatne tro kove, u dodatne kontakte s Der Alteom, koji bi si, bez sumnj e, Dvorac u umi 165 zasmrdio hlaèe grohotom se smijuæi herr Hitleru s njegove dvije lijeve ruke koje æe us koro izbosti sve ono znanje naprednih pèelara koje nije posjedovao. Veæ u studenom j e Alois dr ao predavanje Angeli i Adiju, pa èak i Klari, o potrebi besprijekorne hig ijene u pèelarstvu, kad dode toplo vrijeme. Bez obzira na to koliko dan bude topao , ko nice se ne smiju ostaviti otvorene. Iznad svega, ne smije se izvan njih proli ti med. Ako im se to dogodi, moraju ga isti èas obrisati, jer bi mogao privuæi pèele, pa bi se poèele boriti za taj besplatan, lako steèen med, dok le i na tlu. Ako bi lokv a meda bila dovoljno duboka, mogle bi se sve skupa utopiti. Dakle, dovoljno je strahovao da svoju obitelj krene opsjedati onim to se na ljeto mo e, ali i ne mora dogoditi. To je uglavnom ovisilo o onom to bi prethodne veèeri p

roèitao o zimskom dr anju ko nice. Sam je napravio jednu novu kutiju za ko nice, koja mu jo nije bila potrebna, ali se ponosio vje tinom koju je to zahtijevalo, pa makar kutija i nije bila ravna Langs trothovoj. No, takav mu je posao ubla avao zabrinutost. Grudi mu je nadimala stara izreka. "D obra njemaèka krv zna", rekao je Alois supruzi, "da blagoslov ne daje Bog, nego st i e od napornog rada." No, napomena ba i nije bila najsretnija. Za to se tu ne spomin je austrijska krv? Uskoro ga je to pitanje poèelo opsjedati. Je li neka konkretna krv imala svoje vlastite vrline? Za to, stvarno, hvaliti njemaèku krv? Za to ne austri jsku? Imao je cara koji se mogao nositi s golemim (i èesto) idiotskim problemima o dr avanja mira izmeðu Ceha, Maðara, Talijana, Poljaka, Zidova, Srba pa jo i Cigana, u o kviru Habsbur kog carstva. Nijemci to ne bi bili u stanju. Vjeèito su se svaðali. Bez Bismarcka bi bili nitko i ni ta. Sitne provincije. Kralj Leopold I. i kralj Leopol d II. Ludi, obojica ludi Bavarci. A Prusi su bili jo i gori. Prusi su bili progut ali metlu. Za to onda spominjati dobru njemaèku krv? "Zato to", rekao je u sebi, " to z nam to to znaèi." No to je znaèilo zakljuèiti da ne to zna , ako nisi znao uistinu. Iako si na neki naèin ip k i znao. Krasna zagonetka. Alois je zakljuèio da poèinje razmi ljati poput filozofa. Sto nije lo e za djeèaka sa sela. Bio je u isku enju da tu temu naène u gostionici u Fis chlhamu, ali to, naposljetku, nije uèinio. Oni tamo su bili tukci. Bilo mu je ao vr emena koje bi s njima proveo. U studenom bi se tamo na piæu zatekao èak i popodne, to bi mu bio dokaz, da mu je bio potreban, kako nema dovoljno posla. Zbog toga je odluèio ne odlaziti nekoliko dana tamo i66 Norman Mailer i objesiti kakvu mre u oko ko nica, da na proljeæe do njih ne bi mogle ptice. Èak je raz matrao i moguænost da posjeti Der Altea, ali je sjeæanje na prodoran smrad takve pom isli okonèalo. Ubrzo se opet na ao u gostionici. Tamo je ipak nalazio jedno zadovoljstvo. Tukci s u ga sad dr ali struènjakom za pèelarstvo. Sve moguæe savjete koje mu je ponudio Der Alt e, uz svako zrno znanja to ga je u novije vrijeme skupio iz literature, sad je mo gao predstaviti vlastitim, dobro utemeljenim znanjem. Alois bi meðu prvima priznao da su po tenje i skromnost sjajne vrline, na koje se treba oslanjati kad èovjek ima posla s nadreðenima. No, inferioran je um uvijek elio osjetiti kako razgovara s mu drim èovjekom. Kako se do njega lak e dolazilo nego do Der Altea, uskoèio je kao de urni struènjak. Èak mu je jednog nedjeljnog popodneva do ao seljak koji je tra io upute kako zapoèeti. Alois ga je potom zasuo potankostima o hranjenju ko nice tijekom zime. To mu je izlaganje omoguæilo da se ponovno osjeti iznimnim likom kakav je bio pred umirovljenje. "Stvar je u tome", kazao je svom posjetitelju, "da se ovlada tehn ikom vlastite, posebne hranilice. U nju se smije stavljati samo tekuæa hrana, a vr h staklenke mora se prekriti, kao to sam objasnio, finom mre icom, no potom posudu treba okrenutu dr ati za otvor, iznad zajednice koju èeka hranjenje. Shvaæate li me?" Alois je mogao vidjeti da ne shvaæa. Nedjeljni bi se posjetitelj ubrzo, potpuno ob eshrabren, oprostio - vjerojatno mu sljedeæe zime neæe postati konkurencija. Moji su me agenti neprestano opskrbljivali takvim sitnim dogaðajima. A nisu primjeæi vali kako je samo duboka bila Aloisova nova tjeskoba. Èim bi posjetioci oti li, Aloi s bi se u svom projektu osjetio tako usamljenim, da bi stao razmi ljati hoæe li mu k akva bolest napasti zajednice. Veèeri je provodio èitajuæi svoje knjige, no tjeskoba ga nije pu tala. Sanjao je da ivi u jednoj od svojih kutija, da je pèela, tek dio grozda koji ivi u najdubljoj i najmr aènijoj tami. Kako su se pèele snalazile u takvom svjetlo æu siroma nom drugom svijetu? Do kraja je Alois svoj san podigao na razinu more - sad sam se veæ malo vi e zainter esirao za ono to su mi moji zastupnici slali. Aloisova se ko nica u tami uvi estruèila, a onda je pobjegla iz kutije i odletjela. Nije ju se vi e moglo naæi. Dvorac u umi Kad dode proljeæe, hoæe li izgubiti ko nicu? U mraku je pipao gdje je Klara i rukom jo j je dotakao trbuh. Veæ je bio tako velik, a prinova je trebala stiæi tek u sijeènju. Hoæe li to ispati pravi div? Probudila se zbog njegovog dlana na sebi i htjela mu se uvuæi u zagrljaj, no on je usred tame osjetio potrebu da raspravi ne to to ga je ti talo. Uskoro se sasvim razb

udila i nije bila zadovoljna. "Nadam se", kazao je Alois, "da si razgovarala s herr Rosten-meierom." Odmah je znala to slijedi. Herr Rostenmeier je bio vlasnik trgovine u Fischlhamu, u kojoj su jednom na tjedan, subotom, ona i Angela kupovale one namirnice koje nisu uzgajale u vrtu. Klari je herr Rostenmeier bio drag i poèela je s njim razgov arati o prodaji njihovog meda. Alois joj je kazao kako ne sklapa nikakve poslove , barem ne zasad, jer je jo postojala moguænost da postigne sporazum s Der Alteom. Bez obzira na to, u njoj je pomisao kako bi partner ipak mogao biti herr Rostenm eier izazivala zadovoljstvo, a u tom bi sluèaju ona posredovala i domaæinstvu zaradi la ne to novca. Prsti su je zasvrbjeli svaki put kad bi pomislila na takvu transak ciju. No, Alois se sad odluèio za Der Altea. Naprosto je to znala. "Mislila sam", rekla je u mraku, dok joj je tap ao trbuh, "da ti taj èovjek uopæe nije simpatièan. Sjeæam se ka ko si rekao da bi morao opet podnositi njegov smrad." "Bit æe dobar savjetnik", Alois je kratko odvratio. Jo su ga probadali kolci noæne mo re. "Da, da", rekla je Klara, "ali nisi li mi kazao kako Der Alteu ne vjeruje ?" Bila je blizu da je obuzme histerija. Zbog toga joj je prekinuo ugodan san! "Da, reka o si kako u njega nema povjerenja, a opet si spreman dati prednost Der Alteu pred po tenim èovjekom kakav je herr Rostenmeier?" "Klara, to je sve zato to ti je neugodno", kazao joj je. "Mo da si malo previ e prièala s Rostenmeierom. Mo da ne to to nisi spomenula? Kakva preuzeta obveza? A da prije to ga nisi razgovarala sa mnom?" "Ne", rekla je, "nimalo. Nije mi nimalo neugodno. Nisam se obvezala." Bila je u isku enju da doda, "ali æu reæi ovo, moram to reæi, nikad neæu razumjeti kako razmi lja net o poput tebe." No, utjela je. Ismijao bi je zbog takve glupe primjedbe. Morala bi ostati budna dobar dio noæi obja njavajuæi to je mislila time, "netko poput tebe." i68 Norman Mailer 9Nije to bilo nikakvo iznenaðenje. Alois se naposljetku odluèio vratiti Der Alteu. A za to i ne bi? Bio je realist, rekao si je, pa je navikao na neugodne mirise. Napo sljetku, èovjek se tu i tamo mora baviti Vragom. (Moj se vrag nasmijao kad mi je t o ispripovjedio.) Alois je u posjet oti ao sljedeæe nedjelje i opet je sa sobom poveo Adija. Djeèak je o vaj put gledao kuda idu. Put je bio dug oko kilometar i pol, pa je znao kako æe do kolibe doæi i sam, ako zapamti sva skretanja. Cijelo ga je vrijeme ispunjavalo ne lagodno uzbuðenje. Na elucu mu je le ao jad velik poput kruha, no, povrh tog tereta, srce mu je bilo vrlo ivahno. Znao je da ocu neæe reæi kako Der Altea namjerava posjet iti i neki drugi dan i to sasvim sam. "Da", stalno si je ponavljao, "neæe me biti strah otiæi tamo. No, mo da neæu iæi po noæi. T d je u umi previ e duhova." Adi je mislio kako je drugi susret njegovog oca i Der Altea nadma io prvi. U poèetku su prièali o prodaji meda na tr i tu i Adi ih je jedva pratio, no kad su rije ili poslo vne stvari, razgovor je opet postao zanimljiv. A to je bilo zato to starac nije m ogao prestati prièati o pèelinjim tajnama obavijenim drugim tajnama. "Da", rekao je Der Alte zvonkim glasom, "nikad se ne zamorim od razmi ljanja o tim siæu nim stvorenji ma, s njihovim besmrtnim medom i gotovo besmrtnim alcima. Za njihov je uzgoj potr ebna velika suptilnost." Poèeo je upuæenu raspravu. Alois jedva da je uspio koju dometnuti, no nije bio nezad ovoljan, jer æe sve to iskoristiti sutra u Fischlhamu. Dar tukcima! Adi je pak poz orno slu ao. Rijeèi koje nije razumio u glavi su mu ostajale po svojoj zvuènosti. "Mo emo li uopæe", upitao je Der Alte, "dovoljno pozornosti posvetiti ovom Stvoritel jevom ostvarenju? Tako je genijalno. Ti su nam vra iæci stigli kao dar Gospodinove b o anske i neobiène estetike - mudrosti prirode koja se izra ava u posve zaèudnom obliku. " Der Alte je nastavio prièati. A prièati je znao! Vukao je poveznice s Bo jim baletom, Bo jom gimnastikom, Bo jim ulaganjem u èudesno i zadivljujuæe. Der Alte se nije razlikov ao od mnogih na ih klijenata. Potièemo ih da hvale Boga. to vi e mogu. Uvijek. A on je pripovijedao tako dugo da je Alois, ponovno, uzvratio.

Moram li èekati do ljeta ? Molim vas!" "Do proljeæa". Kakav u asan ivot! Nedostaje im sunce. pa da djeèaku poka ete svoju kutiju za razgledavanje ?" Bilo je oèito da Der Alte ba i ne bi . (Moj se vrag nasmijao kad mi je t o ispripovjedio. no nije bio nezad ovoljan. U poèetku su prièali o prodaji meda na tr i tu i Adi ih je jedva pratio. jadno jato natiskanih i nabijenih. jer æe sve to iskoristiti sutra u Fischlhamu. no na ljeto æe ih vidjeti kako ple u u zraku. Djeèak je o vaj put gledao kuda idu. s njihovim besmrtnim medom i gotovo besmrtnim alcima. zbog razoèara nja koje se ukazalo na djeèakovom licu. Cijelo ga je vrijeme ispunjavalo ne lagodno uzbuðenje. nalik Klarinim. ako zapamti sva skretanja. pokazala bi se dva staklena zida. izmeðu kojih nije bilo niti desetak centimetara.) Alois je u posjet oti ao sljedeæe nedjelje i opet je sa sobom poveo Adija. stajao je i st ol. Rijeèi koje nije razumio u glavi su mu ostajale po svojoj zvuènosti. njihov æe ivot obuhvatiti krajnosti postojanja. No. A to je bilo zato to starac nije m ogao prestati prièati o pèelinjim tajnama obavijenim drugim tajnama. no. " O. a vis oka jednu stopu. slegnuo ramenima. "U ovom su èasu". Adi je ostao razoèaran. ruène pumpe za vodu iznad njega i vjedra ispod njega umjesto slivnika. ru nih poput ohara. povrh tog tereta.to je Alois i oèekivao. mo da neæu iæi po noæi. A te su pèele mogle biti i grah koji se tiska u zagrijanim loncu." Poèeo je upuæenu raspravu. Kad bi se taj zastor povukao. molim vas. velikih i ivih. rekao si je. uznemirenih svjetlo æu. bez ikakvog namje taja osim male peæi. U kuhinji. uzviknuo je. rekao je." A onda je. ne. a izmeðu njih je stajao okomit okvir ispunjen malim vo tanim æel ijama. no kad su rije ili poslo vne stvari. Na elucu mu je le ao jad velik poput kruha. pomislio je djeèak . "dovoljno pozornosti posvetiti ovom Stvoritel . èovjek se tu i tamo mora baviti Vragom."sedam. "neæe me biti strah otiæi tamo. Alois se naposljetku odluèio vratiti Der Alteu. èiju je unutra njost s obje strane skrivala crna zavjesa. "Da"." Adi je mislio kako je drugi susret njegovog oca i Der Altea nadma io prvi. Znao je da ocu neæe reæi kako Der Altea namjerava posjet iti i neki drugi dan i to sasvim sam. a da se nije poslu io vlastitim glasom.Dvorac u umi 169 Pro lo je previ e vremena. No. Alois je napokon uspio koju i dometnuti. srce mu je bilo vrlo ivahno. "Mora se èekati do proljeæa. (Krilca su im bila sklopljena. Na jednom je njegovom kraju bila uska staklena kutija. sudopera. A u nj ima se sad oèitavalo po tovanje. pa je znao kako æe do kolibe doæi i sam. razgovor je opet postao zanimljiv. stisnuto na Klarinoj dojci. no progovorio je Adi. ne veæih od tamnih tableta u boèici. tek stvorenja nat opljena vlastitom sluzi.poku ao je na brzinu izbrojiti . Napo sljetku. "ali mora se pripremiti. "one najjadnije meðu jadnima. rekao je Der Alte. "nikad se ne zamorim od razmi ljanja o tim siæu nim stvorenji ma.) Adi se nije tako razoèarao otkako je prvi put vidio Edmun dovo lice èovjeèuljka. Za njihov je uzgoj potr ebna velika suptilnost. Sad ne èine ni ta. kojih je bilo bezbroj. Kod nas doma su veæ tako dugo" . gospodine". duga mo da dvije. "Mo emo li uopæe". T d je u umi previ e duhova. "U redu". Sad je zima. rekao je Der Alte zvonkim glasom." A stvarno su i bile. "Za to nas ne povedete u kuhinju. pa je navikao na neugodne mirise. a jo ni jednu nisam vidio. tovi e. upitao je Der Alte. Dar tukcima! Adi je pak poz orno slu ao. stalno si je ponavljao. Alois jedva da je uspio koju dometnuti. Pogled tih plavih oèiju. èudesne poput rosnih kapi na sv etlu ranog i68 Norman Mailer 9Nije to bilo nikakvo iznenaðenje. Grozd stvarèica koje su plazile jedna preko druge. A za to i ne bi? Bio je realist. mislim da je osam tjedana. Sad su tek zbijene jedna uz drugu. Uzdahnuo je kako ne bi briznuo u plaè. "nisam nikad vidio kako pèelinji dom izgled a iznutra. "Da". nije mu se svið o sinovljev pogled. s kup neèeg to je izgledalo poput lomljivih malih stvorenja. kazao je Der Alte. Jedino to grah ni kad nije izgledao tako ivèano. Put je bio dug oko kilometar i pol. Zimskih mjeseci su pèele lijene.

"Doði me posjetiti". Adi se. Pogled tih plavih oèiju. osjetio pod jednako bliskim i starcu i ocu. jer bi te èudesne rijeèi koje je izgovarao mogao slu a ti povazdan. kazao je Der Alte. Adi je ostao razoèaran." "Tako je". A opet se. pa si onda mrtav. Bo jom gimnastikom. izmeðu kojih nije bilo niti desetak centimetara. duga mo da dvije. navukao na sebe najtopliju odjeæu i oti ao sjesti na klupu pod hrastom. rekao je Alois. èiju je unutra njost s obje strane skrivala crna zavjesa. Uvijek. A te su pèele mogle biti i grah koji se tiska u zagrijanim loncu. A on je pripovijedao tako dugo da je Alois. starac mu je uspio apnuti.) Adi se nije tako razoèarao otkako je prvi put vidio Edmun dovo lice èovjeèuljka. uzviknuo je. Bo jim ulaganjem u èudesno i zadivljujuæe. Jedino to grah ni kad nije izgledao tako ivèano. Bez obzira na svoje turobne strane. " O. Grozd stvarèica koje su plazile jedna preko druge. pa da djeèaku poka ete svoju kutiju za razgledavanje ?" Bilo je oèito da Der Alte ba i ne bi .mudrosti prirode koja se izra ava u posve zaèudnom obliku. gospodine". A prièati je znao! Vukao je poveznice s Bo jim baletom. usred te jeze. IO. A ipak je o . To se smrdljivcu mora priznati. mislim da je osam tjedana. "U ovom su èasu". Sto vi e mogu. Kod nas doma su veæ tako dugo" . nije mu se svið o sinovljev pogled. izvukao iz kreveta. slegnuo ramenima. Kad bi se taj zastor povukao. Der Alte se nije razlikov ao od mnogih na ih klijenata. do k je ostatak kuæe jo spavao. rekao je Der Alte. Moram li èekati do ljeta ? Molim vas!" "Do proljeæa". "Za to nas ne povedete u kuhinju. No. ru nih poput ohara. ne. a iz èasa u èas bivalo mu je sve hladnije. Sad ne èine ni ta. Kako æe samo hrabro koracati kad udu medu zlatne latice cvj etova koji ih oèekuju. A Adi si je mislio: "Ove te pèele mogu izbosti. zbog razoèara nja koje se ukazalo na djeèakovom licu. a da se nije poslu io vlastitim glasom. "Mora se èekati do proljeæa. gdje su bile smje tene dvije Langstrotho-ve kuti je. stisnuto na Klarinoj dojci. Kakav u asan ivot! Nedostaje im sunce. tovi e. uznemirenih svjetlo æu.to je Alois i oèekivao. ponovno. Ne znam koliko je ta zadnja poruka koju je promrmljao mogla utjecati na Adija. a vis oka jednu stopu. Sad je zima. (Krilca su im bila sklopljena. a izmeðu njih je stajao okomit okvir ispunjen malim vo tanim æel ijama. "ali mora se pripremiti. pokazala bi se dva staklena zida. Potièemo ih da hvale Boga. Dvorac u umi 169 Pro lo je previ e vremena. Zimskih mjeseci su pèele lijene. "one najjadnije meðu jadnima. "nisam nikad vidio kako pèelinji dom izgled a iznutra.poku ao je na brzinu izbrojiti . prije nego je Alois dao znak da kre nu. s kup neèeg to je izgledalo poput lomljivih malih stvorenja. bez ikakvog namje taja osim male peæi. no progovorio je Adi. " Der Alte je nastavio prièati." A onda je. "U redu". a li mogu reæi kako do tog trenutka ni jednom nisam tako za alio to se moram oslanjati na svoje hafeldske agente. a jo ni jednu nisam vidio." A stvarno su i bile. nalik Klarinim. Ti su nam vra iæci stigli kao dar Gospodinove b o anske i neobiène estetike . njihov æe ivot obuhvatiti krajnosti postojanja. tek stvorenja nat opljena vlastitom sluzi."sedam." U starèevoj je ku hinji uzdrhtao od nepojmljivosti umiranja. U kuhinji. Tamo je ostao dosta dugo. kojih je bilo bezbroj. Nije pro lo mnogo vremena (na sam Badnjak!). velikih i ivih. imao je stila. molim vas. Alois je napokon uspio koju i dometnuti. Na jednom je njegovom kraju bila uska staklena kutija. sudopera. ne veæih od tamnih tableta u boèici. pomislio je djeèak . Sad su tek zbijene jedna uz drugu.jevom ostvarenju? Tako je genijalno. jadno jato natiskanih i nabijenih. Tako neustra ive. ruène pumpe za vodu iznad njega i vjedra ispod njega umjesto slivnika. Uzdahnuo je kako ne bi briznuo u plaè. uzvratio. stajao je i st ol. no na ljeto æe ih vidjeti kako ple u u zraku. èudesne poput rosnih kapi na sv etlu ranog 170 Norman Mailer jutra. rekao je. A u nj ima se sad oèitavalo po tovanje.

a o n je bio najljubaznije ljudsko biæe koje je ikad hodalo zemljom.divljaka. dok je sjedio medu kutijama . to bi se tu i tamo dogodilo. Ti jekom tih su mjeseci bili do kraja pripravni braniti krunidbu mladog careviæa. dok pivo nije poèelo smrdjeti poput bljuvotine dojenèeta. Kad ljudi piju u napuèenoj prostoriji. To je moralo potjecati od Adija. no opet. Nikad nisam naletio na skupinu kand ela koji bi b ili tako odluèni kao ova ruska ekipa. Buduæi snagator kojeg se toliko i èekivalo nije stigao. djeèaka je ispunio majèin slavljenièki duh. bit æe ih sedmero. medu njima se razvije solidarnost. Skupio sam hrabrost i kazao to mislim. k oja bi bila kakav napredak u odnosu na tri djeèaka kojima se. Jer je Sin Bo ji bio prisutan. Da sam bio prisutan. no za nju je nu an niz urezivanja snova. Svoje sam agente vi e puta ispitivao to se iz djeèa kovih misli mo e razabrati. Kad me Maestro upitao za mi ljenje. Lete na zefirima itnog a . Tijekom nekoliko zadnjih stoljeæa. Norman Mailer Raèunao je kako æe dobiti pravu ljudinu od sina koja bi mu razvedrila starost. Sad æe opet sva ta larma od hranjenja bebe po noæi i njenog plaèa danju biti uzaludna. Aloisa to jedva da je razveselilo. Toga se oni ne b i mogli dosjetiti. no. ti su ruski anðeli postali jako sposobni za borbu s brojnim demonima koje smo postavili u Ruskoj pravoslavnoj crkvi i njenim manastirima. ali je to ipak radio . kad se Alois mlaði vrati iz S pitala. Buduæi da je bio Badnjak. Neæu dopustiti da zbog straha da ne budete u pravu. trudio sam se ne tugovati za izgubljenom moguænosti. Moji agenti nisu ni ta izvukli iz Aloisovih odlazaka u gostionicu. To je bilo njegovo. i smjestiv i se izmeðu kutija. "Dopustite mi da promislim o konceptima koje bi neki od vas mogli ponuditi. Zanimao se ja ili ne." Adi je bio siguran. ma kako hladan bio. Ulaz je bio mal en. Adi nije. Buduæi da me nije bilo. Maestro nije blagonaklon ni prema izos tanku bilo kakvog mi ljenja kod neposredno podreðenih. To je bio signal koji me zanimao. postanete mentalno neaktivn i. Ako ga voli . ba i nije mogao pohvaliti . Samo nje govo. mogao znati u kojoj bi od njih mogao biti mi .no Adija to nije uvjerilo. Niti tako brutalni. najdra e . Stoga je stavio jednu ruku na sva ku. 172. prij e tisuæu osam stotina devedeset i pet godina". No. maminog sina i slinavog plaèljivka. Te je noæi Adi èuo svog oca kako se ali da se paravan koji je titio ulaz u ko nicu poderao. poveæao bih uloge.u gostionici u Fischlhamu. "Ove se veèeri. Previ e æe se toga protiv nas postrojiti. Mete glasova u gostionici veæ se mogao mjeriti s djetinjom larmom kod kuæe. Lako je uvidjeti kako su mi ti dogaðaji u Rusiji barem privremeno bi li mnogo va niji od gotovo beznaèajnih zbivanja u Hafeldu. U dru tvu svojih pomoænika nailazio sam na znatnu oporbu svojem djelovanju. Na proljeæe. "rodio Sin Bo ji. da." Dosta o tome. iz veèeri u veèer i to prilièan broj dana. rekla je Klara. Ka ko je otac tog popodneva popravio paravan. sijeènja rodila novo dijete. To je jed na od najkorisnijih pretpostavki koje mo emo ugraditi svojim klijentima.stao. svaku je obgrlio jednom rukom. sad. Najmilije. Mo da bih djeèaka naveo da povjeruje kak o mo e spasiti neke ivote tako da iskoristi jedinstvenu moæ uni tenja drugih.dr ao poprilièan zanos. To je bila noæ u kojoj si slobodno mogao udisati Dvorac u umi noæni zrak. Alois je ubrzo zakljuèio kako to nij e moguæe . Klara je zi. Sad mu je u kuæi bilo estero ljudi. i on æe voljeti tebe. skupio sam dovoljn o hrabrosti i kazao mu kako mi se na i izgledi da osujetimo samu krunidbu ba ne èine velikim. Molio se za nast avak pèelinjeg ivota.ogrubjele poput najpodmuklijih ruskih fratara . ne bi nam trebalo biti suvi e t e ko napraviti veliki nered nekoliko dana nakon dogaðaja. a ne to od toga se èinilo i vrijednim. U Petro gradu sam imao i vi e nego dovoljno posla. U krevetu por odilje le ala je djevojèica. Zbog toga je te kand ele . Oni su mi znatno korisniji od utnj e. Hoæe li on dati snagu k oja je Adiju bila potrebna kako bi mi a ubio snagom misli? Ubiti mi a snagom misli? Znao sam koliko su moji agenti ogranièeni. Nik ole II. Zbog toga Aloisu nije bi lo do proslave novog roðenja. kakav bi se mi mogao uvuæi u ko nicu.rupa naprosto nije bila dovoljno velika .

tisuæe . Potom je jedan kraj stavio na zid Langstrot-hove kutije. a onda i tisuæe biti u grozdu pripravnom za sisanje mre ice na staklenci irokog grla. Sr d ba je udarila meðu lopatice. mogao èuti p romjenu zvuka. u ao je u kuæu i svukao ko ulju i hl aèe.divljaka. a snijeg je postao polje bje line prekrivene bezbrojnim utim toèkicama.kopnio je u grèevima te ke crijevne bolesti.ne. zamrljane. mogao je dati razumnu procjenu. sestrinskih stvorenja . èak je i trid eset i pet metara od ko nice mogao vidjeti ute toèkice. razjareni zbog izgubljeno g vremena. u t om trenu. ravnopravni vanjskim silama. rekao je. Kako to ti mali vra iæci mogu dr ati u sebi? Ujutro je bilo toplo. skinula je pelene sa trika i opet ih krenula iskuhavati. to ga nije nimalo iznenadilo. a bijes nije bio njihov. dok je voda kipjela u dva velika lon ca. maminog sina i slinavog plaèljivica. Zla tice po snijegu! Na triku za rublje visjele su Pauline pelene. Na ao se u nekom velikom unutra njem prostoru sa upljin ama. Sve je zamirisalo na prezrele banane. jedna po jedna velika misao. Jesu li to dizale uzbunu? Dvorac u umi 173 Povisila se visina tonova. ii. Pola sata poslije. Mekano. naposljetku. To obièno shvate osobno. bratski prkoseæi upadu i anðela i demona. To je sigurno toèan odgovor.kakav prljav prizor. slu ao je pèele u jednoj ko n ici i zvuèale su èasno. i .u gostionici u Fischlhamu. kroz svoju cijev. gutajuæi med i vodu. stotine.te su mu se pèelinje himne puno vi e sviðale od tuljenja dojenèeta. Vi e mu je bilo drago Norman Mailer Raèunao je kako æe dobiti pravu ljudinu od sina koja bi mu razvedrila starost. " teta je". petnaest. a svi su ispu tali izmet u uske redove Langstrothove kutije . ba i nije mogao pohvaliti . Zdrave pèele nisu ostavljale izmet u vlastit om stani tu (osim mo da najgorih i najljenijih trutova). da. "Nisi mi nikad rek ao da pazim". Klara je bila tako srdita koliko si je samo smjela dopustiti. Nast ojao se prenuti. njegove su horde bile posvud iznad njega. Poput maèke kad uvlaèi kand e. Iako je znao kako ko nicu ne smije uznemirivati. To za na posao nisu dobri uvjeti za rad. Poku ao je izraèunati koliko bi u kutiji m oglo biti pèela. no prilike nam se ipak ukazu kad se ljud i s piæa teturajuæi vraæaju kuæi. No. N akon oklijevanja je stao dublje disati i utonuo u drijeme . Èuo se elegantan zvuk. Na povratku. Koliko god bio pijan. meðutim. alopojka im je uobièajena. No." Oti la je. "Netko me gurnuo". Poput ica lude violine. kazala je mu u. " to æe sve to rublje morati ponovno prati. Ponekad ih. ne to to nam je Bog dao da radimo. nije ba lijepo. pun sitnih zadovoljnih kre e nda. Zbog toga Aloisu nije b ilo do proslave novog roðenja. prvo toplo jutro zatopljenja u veljaèi i dok je Alois izlazi o iz kuæe. no osjeæao se suvi e ivahno da bi u ao u kuæu. Ispu tale s u izmet. ali oni znaju da je tako bilo. sjajna poput dobrog konja na paradi . u velikom krugu oko klupe s ko nicama. nalazio zajedno s pèelama. Alois sebi nije namjeravao kazati da mu je ao. Recimo da i h je dvadeset tisuæa. Prièekat æe one dok dovoljno ne zatopli da bi to mogle raditi va ni. a on je bio jedan od mnogih koji su patili poput svojih bratskih stvore nja . Jer se radilo o snu. A onda se opet uti alo. k oja bi bila kakav napredak u odnosu na tri djeèaka kojima se. sad se probudio i postao bolno svjestan svog onog izmeta koji se u zajednica ma tih mjeseci nagomilao. Pa za to mu pèele i ne bi bile zadovoljne? Ujutro æe stotine. ne. pa je mogao slu ati rojenje nastam bi u tom gradiæu. o tro je pokucao sa strane. Kakav j e to samo bio golemi pljusak izmeta! Alois je izmjerio koracima. Nakon to se tako dovoljno dugo nastojao razbuditi. Po tom su mraku u èasu ugodnog pijanstva Aloisu dolazile odvojene misli. sad. Alois bi se tu i tamo zateturao. gotovo melodija. a onda i trideset metara dal eko od ko nica. nikako. Èudnih zvukova.tko bi ih pre brajao? Ostavljale su izmet svuda uokolo. i dalje je mogao èuti pripjev. Radije je sjeo kod ko nica i izvadio gumenu cijev koju je dr ao u d epu.lkohola. Jer je tad. Bog za kojeg si tako sigur na da je tvoj. u kojem se. tresnemo o tlo. Koja prede u snu. Ali kako da se isprièam ? To je. Tad smo spremni. u spoznaji kako su kao ljudi. Nitko im ne vjeruje. Potom se strovalio u krevet. ali je to ipak radio . Da. Do la mu je jedna zakljuèn a misao. poput ko nja u vrsti. Sanjao. èesto uzviknu.

nalazio zajedno s pèelama. a on je bio jedan od mnogih koji su patili poput svojih bratskih stvore nja . Ali kako da se isprièam ? To je. ii. no prilike nam se ipak ukazu kad se ljud i s piæa teturajuæi vraæaju kuæi. ne. Moji agenti nisu ni ta izvukli iz Aloisovih odlazaka u gostionicu. slu ao je pèele u jednoj ko n ici i zvuèale su èasno. u kojem se. Poku ao je izraèunati koliko bi u kutiji m oglo biti pèela.tko bi ih pre brojao? Ostavljale su izmet svuda uokolo. Zdrave pèele nisu ostavljale izmet u vlastit om stani tu (osim mo da najgorih i najljenijih trutova). To za na posao nisu dobri uvjeti za rad. njegove su horde bile posvud iznad njega. stotine. ravnopravni vanjskim silama. skinula je pelene sa trika i opet ih krenula iskuhavati. Na ao se u nekom velikom unutra njem prostoru sa upljin ama. mogao je dati razumnu procjenu. a onda i tisuæe biti u grozdu pripravnom za sisanje mre ice na staklenci irokog grla. " teta je". prvo toplo jutro zatopljenja u veljaèi i dok je Alois izlazi o iz kuæe. bit æe ih sedmero. mogao èuti p romjenu zvuka. Lete na zefirima itnog a lkohola. Bog za kojeg si tako sigur na da je tvoj. jedna po jedna velika misao. Zla tice po snijegu! Na triku za rublje visjele su Pauline pelene. sjajna poput dobrog konja na paradi . Koliko god bio pijan. Da. Tad smo spremni. a svi su ispu tali izmet u uske redove Langstrothove kutije . Nitko im ne vjeruje. Èuo se elegantan zvuk. Iako je znao kako ko nicu ne smije uznemirivati.kakav prljav prizor. Sve je zamirisalo na prezrele banane.kopnio je u grèevima te ke crijevne bolesti. tisuæe . u t om trenu. tresnemo o tlo. Recimo da i h je dvadeset tisuæa. Po tom su mraku u èasu ugodnog pijanstva Aloisu dolazile odvojene misli.ne. petnaest.te su mu se pèelinje himne puno vi e sviðale od tuljenja dojenèeta. nikako. a onda i trideset metara dal eko od ko nica. Do la mu je jedna zakljuèn a misao. kad se Alois mladi vrati i z Spitala. No." Oti la je. razjareni zbog izgubljeno g vremena. Mete glasova u gostionici veæ se mogao mjeriti s djetin jom larmom kod kuæe. Mekano. Pa za to mu pèele i ne bi bile zadovoljne? Ujutro æe stotine. A onda se opet uti alo. Kako to ti mali vra iæci mogu dr ati u sebi? Ujutro je bilo toplo. u ao je u kuæu i svukao ko ulju i hl aèe. Koja prede u snu. ali oni znaju da je tako bilo. sestrinskih stvorenja . gotovo melodija. " to æe sve to rublje morati ponovno prati. Na povratku. Jer se radilo o snu. N akon oklijevanja je stao dublje disati i utonuo u drijeme . Kad ljudi piju u napuèenoj prostoriji. Nast ojao se prenuti. Sr d ba je udarila meðu lopatice. rekao je. Ponekad ih. dok je voda kipjela u dva velika lon ca. "Nisi mi nikad rek ao da pazim". meðutim. Jer je tad. pa je mogao slu ati rojenje nastam bi u tom gradiæu. o tro je pokucao sa strane. i dalje je mogao èuti pripjev. Pola sata poslije. Jesu li to dizale uzbunu? Dvorac u umi 173 Povisila se visina tonova. Prièekat æe one dok dovoljno ne zatopli da bi to mogle raditi va ni. Klara je bila tako srdita koliko si je samo smjela dopustiti. Sad mu je u kuæi bilo estero ljudi. kazala je mu u. Èudnih zvukova. Nakon to se tako dovoljno dugo nastojao razbuditi. Radije je sjeo kod ko nica i izvadio gumenu cijev koju je dr ao u d epu. Ispu tale s u izmet. Poput ica lude violine. ne to to nam je Bog dao da radimo. Alois bi se tu i tamo zateturao. Poput maèke kad uvlaèi kand e. a snijeg je postao polje bje line prekrivene bezbrojnim utim toèkicama. poput ko nja u vrsti. "Netko me gurnuo". No. sad se probudio i postao bolno svjestan svog onog izmeta koji se u zajednica ma tih mjeseci nagomilao. To obièno shvate osobno. dok pivo nije poèelo smrdjeti poput bljuvotine dojenèeta. u spoznaji kako su kao ljudi. alopojka im je uobièajena. pun sitnih zadovoljnih kre e nda. u velikom krugu oko klupe s ko nicama.z veèeri u veèer i to prilièan broj dana. to ga nije nimalo iznenadilo. no osjeæao se suvi e ivahno da bi u ao u kuæu. èesto uzviknu. Potom je jedan kraj stavio na zid Langstrot-hove kutije. bratski prkoseæi upadu i anðela i demona. èak je i trid eset i pet metara od ko nice mogao vidjeti ute toèkice. zamrljane. To je sigurno toèan odgovor. a bijes nije bio njihov. gutajuæi med i vodu. Potom se strovalio u krevet. Na proljeæe. Kakav j e to samo bio golemi pljusak izmeta! Alois je izmjerio koracima. . nije ba lijepo. naposljetku. Sanjao. kroz svoju cijev. medu njima se razvije solidarnost.

petnaest. sad.divljaka. Sve je zamirisalo na prezrele banane. ali oni znaju da je tako bilo. Zla tice po snijegu! Na triku za rublje visjele su Pauline pelene. iz veèeri u veèer i to prilièan broj dana. ravnopravni vanjskim silama. Recimo da i h je dvadeset tisuæa. Potom je jedan kraj stavio na zid Langstrot-hove kutije. Potom se strovalio u krevet. medu njima se razvije solidarnost. dok pivo nije poèelo smrdjeti poput bljuvotine dojenèeta. Na ao se u nekom velikom unutra njem prostoru sa upljin ama. "Netko me gurnuo". Pa za to mu pèele i ne bi bile zadovoljne? Ujutro æe stotine. slu ao je pèele u jednoj ko n ici i zvuèale su èasno. A onda se opet uti alo. u spoznaji kako su kao ljudi. razjareni zbog izgubljeno g vremena. Èudnih zvukova. Nakon to se tako dovoljno dugo nastojao razbuditi. Koja prede u snu. Ispu tale s u izmet. Ponekad ih.te su mu se pèelinje himne puno vi e sviðale od tuljenja dojenèeta. Sr d ba je udarila meðu lopatice. meðutim. To je sigurno toèan odgovor. Lete na zefirima itnog a lkohola. a onda i tisuæe biti u grozdu pripravnom za sisanje mre ice na staklenci irokog grla. k oja bi bila kakav napredak u odnosu na tri djeèaka kojima se. bit æe ih sedmero. no prilike nam se ipak ukazu kad se ljud i s piæa teturajuæi vraæaju kuæi. no osjeæao se suvi e ivahno da bi u ao u kuæu. Zdrave pèele nisu ostavljale izmet u vlastit om stani tu (osim mo da najgorih i najljenijih trutova). Nitko im ne vjeruje. a snijeg je postao polje bje line prekrivene bezbrojnim utim toèkicama. u t om trenu. nalazio zajedno s pèelama.kakav prljav prizor. Poku ao je izraèunati koliko bi u kutiji m oglo biti pèela.tko bi ih pre brojao? Ostavljale su izmet svuda uokolo. alopojka im je uobièajena. i dalje je mogao èuti pripjev. Mete glasova u gostionici veæ se mogao mjeriti s djetinj om larmom kod kuæe. sad se probudio i postao bolno svjestan svog onog izmeta koji se u zajednica ma tih mjeseci nagomilao. tresnemo o tlo. pun sitnih zadovoljnih kre e nda. sjajna poput dobrog konja na paradi . Èuo se elegantan zvuk. poput ko nja u vrsti. Poput maèke kad uvlaèi kand e.ne. Jer se radilo o snu. Kad ljudi piju u napuèenoj prostoriji. u kojem se. a svi su ispu tali izmet u uske redove Langstrothove kutije . mogao èuti p romjenu zvuka.u gostionici u Fischlhamu. gutajuæi med i vodu. Na proljeæe. gotovo melodija. to ga nije nimalo iznenadilo. mogao je dati razumnu procjenu. Moji agenti nisu ni ta izvukli iz Aloisovih odlazaka u gostionicu. To za na posao nisu dobri uvjeti za rad. Kakav j e to samo bio golemi pljusak izmeta! Alois je izmjerio koracima. N akon oklijevanja je stao dublje disati i utonuo u drijeme . tisuæe . Alois bi se tu i tamo zateturao. kroz svoju cijev. Do la mu je jedna zakljuèn a misao. Prièekat æe one dok dovoljno ne zatopli da bi to mogle raditi va ni. Radije je sjeo kod ko nica i izvadio gumenu cijev koju je dr ao u d epu. Sad mu je u kuæi bilo estero ljudi. maminog sina i slinavog plaèljivka. Na povratku. ali je to ipak radio . jedna po jedna velika misao. a onda i trideset metara dal eko od ko nica. njegove su horde bile posvud iznad njega. kad se Alois mladi vrati iz Spitala. zamrljane. sestrinskih stvorenja . Koliko god bio pijan. To obièno shvate osobno. ba i nije mogao pohvaliti . Kako to ti mali vra iæci mogu dr ati u sebi? Ujutro je bilo toplo. prvo toplo jutro zatopljenja u veljaèi i dok je Alois izlazi o iz kuæe. o tro je pokucao sa strane. pa je mogao slu ati rojenje nastam bi u tom gradiæu. Da. Nast ojao se prenuti. n. ne. èak je i trid . Mekano. No. u ao je u kuæu i svukao ko ulju i hl aèe.Alois sebi nije namjeravao kazati da mu je ao. da. Po tom su mraku u èasu ugodnog pijanstva Aloisu dolazile odvojene misli. a bijes nije bio njihov. Zbog toga Aloisu nije bi lo do proslave novog roðenja. Iako je znao kako ko nicu ne smije uznemirivati. Tad smo spremni. a on je bio jedan od mnogih koji su patili poput svojih bratskih stvore nja . Jesu li to dizale uzbunu? Dvorac u umi 173 Povisila se visina tonova. stotine. Poput ica lude violine. Jer je tad. èesto uzviknu.kopnio je u grèevima te ke crijevne bolesti. bratski prkoseæi upadu i anðela i demona. Sanjao. nije ba lijepo. nikako. u velikom krugu oko klupe s ko nicama. Vi e mu je bilo drago 172 Norman Mailer Raèunao je kako æe dobiti pravu ljudinu od sina koja bi mu razvedrila starost. No.

"U redu. '"Kinder. U koli su èitali bajke i ponekad su govorile o biæima koja su u umi jela ljude i zlodusima koji su djeèicu pre . htio je to. "ali ne zna . rekao je Der Alte. Ono na to treba misliti jest kako se dreka osloboditi. Jo se uvijek o sjeæao poni enim. Adi je shvatio kako bi rado posjetio Der Altea." Der Alte je djeèaku stavio ruku na bedro. Zato to je u njima bila sva ta kakica. "Da .zahihotala se . Kiicbe." Vidjela je kako je spreman napraviti scenu. Djeèak se nije bojao. "Svi seru. Tako si drag i jak. a sad su je se oslobodile. Kirbe. Adi mu je morao sjesti u krilo. Zelja da sam preva li taj put tako ga je vukla. Te su pèele plesale na vjetru. "da mi je kradomice kazala kako je prava izreka. nego mamina. Kako su samo odu evljeno letjele naokolo. ne to to nam je Bog dao da radimo. Vi e mu je bilo drago 174 Norman Mailer zbog pèela. ti s i tako dobar deèko". Kiicbe. "Ti misli da veæ sve zna ". jo se nije bojao. und. "Voljet æu te kao unuka i ne mora me se bojat i. u nedjelju. "Da. " to æe sve to rublje morati ponovno prati. A Der Alte. sasvim siæu nim pelenama. rekla je Angela."'und Kacke!'" Sad se i on hihotao. Krasne su. èuje li me? Gledaj te pèele.eset i pet metara od ko nice mogao vidjeti ute toèkice. Taj je svijet tajan. Neka èuje malo pravih r ijeèi. Adi je poèeo trèati po livadi. Bog za kojeg si tako sigur na da je tvoj. i ovaj je put stajao u dovratku. Do la mu je luda slika svake pèele s pelenama. "Svi seru". Otkrit æu ti". Poèeo se tako smijati da mu je do lo na mokrenje. 'Kinder. Zijevnuo joj je u lice. Razumi je li? Mora biti uredan. a èak ga je i samo sjeæanje potaknulo na jako èudan uzvik. te pèele. rekla je. rekao je mali Adolf. "Tvoja mama ima jednu izreku". rekao je djeèaku." "To nije tvoja briga. To je tako kako treba biti . A to mo emo i mi. a opet tako radosnim. To je ba zloèesto. to kakav si ti. pa su i pèele ponovno iza le. Klara je bila tako srdita koliko si je samo smjela dopustiti. kao da poticaj da ode u posjet starcu eli nekako potro iti. O. naposljetku. koji je za taj posjet bio spreman (zasigurno zahvaljujuæi i stoj poruci koju je primio i Adi). kazala je mu u. a zbog toga je pomislio na Dvorac u umi J75 Der Altea koji mu je sad tako èesto dolazio u misli. oèe". ne. kao da ga netko pote e uzetom. Ki rbe..'" . da bi je dobio." "Reci mi ili æu se derati dok me ne èuje." Poslije se tog istog dana Adi prisjetio kako mu je Alois mlaði ravno na nos stavio prst izmeta. no u glavi je i dalje vidio svako mjesto u umi gdje se put raèvao i bio je svjestan da bi kolibu znao naæi. Prostor u kojem ivimo dr imo besprijekorno èistim. Cijele zime se suzdr av ju. posebno kad je morao mokriti. "Sjeti se" . sve ive stvari. "Nisi mi nikad rek ao da pazim"." "Takav si ti. Ali kako da se isprièam ? To je. tvoje drage majke. a Alois ga je odjednom odluèio pozvati. opet bilo toplo. èula sam od tvoje majke. Mi samo ispravni ljudi. Èvrsto su odluèile da neæe prljati ko nicu." Uhvatila ga je za uho. dok ga je hranio medom.. no u ruci jo nije dr ao licu meda. Pola sata poslije. jako." "Ali." Oti la je. a Alois zadrijemao. Veæ je to èuo. A majku je sve to tako sr dilo. skinula je pelene sa trika i opet ih krenula iskuhavati. Onda se sjetio to mu je Angela jednog jutra apnula. "a Edmund?" " to je s njim?" "On to jo radi u gaæe. I oti ao je. dok je voda kipjela u dva velika lon ca. da. Adi je bi o blizu na livadama. mo da tek pomalo. jedva ga dodiruj uæi." "Tko ti je to rekao? Moja mama?" "Ne smijem ti reæi. ili æe ostati posran. Alois sebi nije namjeravao kazati da mu je ao. ili. kazala je. A nije ga prolazilo ni uzbuðenje zbog tog leta proèi æenja. Kako je bila subota. Kad je Klara oti la u crkvu. gore su od beba.'" Klimnuo je glavom. " teta je". Sutradan je. Nije se mogao prestati hihotati. koja me voli makar joj nisam kæi. Postoji i tajni svijet. rekla je. rekao je.

kad se uzvrpoljio. Tako je usamljena. Skoèila je na vrh starèevog prsta koji je uronio u med. Zatra io je da vidi pèelu. Nije ni trebao pitati. skakuæe. Nedostaje joj roj. ali zna da ne smije poku ati letjeti." Je li Der Alte postajao senilan? Nije! Taj neèuveni pothvat "blagostanja" za jednu izdvojenu pèelu. To bi svakako bilo previ e za oèekivati. nakon to sam je odabrao. Ona je personifikacija usamljenosti. Stoga. "ali poku avam jako usreæiti jednu pèelu . No. No. A njih su dvojica tako ostala sjediti jo dugo nakon to je Adi okusio cijelu licu me da i nije ga smetalo to mu Der Alteova ruka le i na koljenu. Sto je takoðer smisleno: Der Alte i Adi bili su suznih oèiju kad je djeèak sljedeæi put do ao u posjet i zbli ili su se vi e n .poku ao se sjetiti izraza "privr ene su zajednici. Ona mo e nastati kad se stra na usamljenost z amijeni drugarstvom. Nakon to je tako pro lo gotovo pa sat vremena. "Ono to poku avam nije lako i èini mi se da su mi izgledi za uspjeh slabi. Der Alte je rekao nekoli ko rijeèi koje su kod njega izazvale iznenaðenje nalik onom kad se okrene stanica u knjizi i uka e lijepa slika. rekao je Der Alte. Tako je tu no biti usamljen. rekao je Der Alte. Ponekad je èak i izvadim iz kutije za maticu." "Zar nema krila?" Nastala je stanka. A to je dvadeset puta na dan. dr im je na toplom i odlièno je hranim i na nj u stalno mislim svim svojim srcem. Da. Ne tra e samostalan ivot. rekao je. tako je sretna. hoæe. Sve razumije . Zasigurno!" Der Alte se osmjehnuo. No. Uzdahnuo je. Odabrao sam tu pèelicu da ivi sama. One su" . Na e je utjelovljenje usamljenosti bez krila uginulo prije nego to ju je Adi ponovno vidio. prije moje intervencije bila je beznaèajna. rekao je Der Alte. "Ne znam to æe se jo dogoditi". Sve æu ti o njoj isprièati. Volite je. Sad je sretnijim mislima poku avao prekriti ne sretne. Zato to. Stvarno sam elio vi djeti to æe biti ako odaberem jednu pèelu. "Kad me sljedeæi put posjeti . vidjet æemo je l i bilo kakvog napretka. to sam sprijeèio. hoæu vidjeti mogu li je barem nakratko usreæiti. "nadam se da æe vam to uspjeti. poèeo se ipak osjeæati pomalo nelagodno. blizu mene.posebno nakon to je ostala bez krila . Da". Ali elim da zna kako na nju mislim. kazao je Adi. "Vi e ih nema. mora ivjeti sama u kutiji za maticu koju sa m joj namijenio. Hoæe li se otac zapitati gdje je? No. No." Dvorac u umi 177 "Da". Mogu li je sad uzdignuti na razinu nedosti nu njenim sestrama? Zao mi j u je." Adi je znao. Sto nije tako i76 Norman Mailer lako. "Kad je izvadim iz njen e kutijice. rekao je Adi. kad odlazim u drugu sobu. Bila je mala i ivahna i kad je Der Alte otvorio kutiju. Mora. Samo je elim usreæiti.imao j e svoju svrhu i za Maestra. Izopæenici mogu po stati pravo vrelo informacija.tvarali u svinje i koze." "Èak i ako ih se stalno dobro hrani?" "Ti si najpametniji deèko kojeg sam dosad upoznao." Nje no je dotakao djeèaka po glavi. Ona ne razumije to joj govorim. kako bi to bilo divno ako bih uspio raz vedriti osjeæaje tog malog stvorenja? Naposljetku. klimajuæi glavom. Reæi æu kako je jedan ishod postao jasan." "Tvoj otac ima pravo. ne potièem ja tu pèelicu da progovori na im jezikom. postupak oèito glup . "jasno mi je. dragi deèko. bojim se za ovu pèelu." "Zar ne odleti?" "A. Pèele ive u ko nici. "O". potrudim se s njom prozboriti. Bilo je bolje nego u oèevom krilu." "Mo da". S ocem se nikad nije znalo kad æe mu u li ce puhnuti dim od lule. "Nemoj to nikome isprièati". makar i nije matica. ne." "Poku ava li progovoriti?" "Pu ta glasove. stala je poskakivati od u zbuðenja. "Ali ne. poku avam joj donijeti ugodu spasa. sjediti na Der Alteovim koljenima nije mu se èinilo o pasnim." "Moj otac ka e da pèele ive samo jedne za druge. Dr im je u kuhinji. Hoæe li uginuti?" "Prije ili kasnije. No. Najèudniji pokusi dosta toga otkriju.

Adi i Angela. Poèetkom o ujka." "Dobro". Ostala je jo hrpa mrtvih pèela koje je trebalo prebroj iti. Dok je u dobroj kutiji na podnici le alo nekoliko mrtvih pèela. vrativ i se iz kole. koja je sad veæ bila mrtva. Odluèio se za jednu subotu. Tu bih èitatelja upozorio da ne pridaje previ e pozornosti gu enju plinom. jedan otisak stopala koji slu i za i èekiva nje buduæeg slijeda dogaðaja. naravno. po stotinu u svakom . nije moglo usporeðivati. sjedeæi na susjednoj klupi do Aloisa. Stao je treptati da odagna suze. Ostavljena da se zbog nedostatka sredstava pretvore u pra inu. Prije toplotnog vala. no potvrdilo se da ima smisla za pèelarstvo. a plin je svoj posao mogao brzo obaviti. No. rekao je Alois. n o samo je jedna bila puna ivota.go ikad. drugoj je podnicu prekriva la cijela hrpa siæu nih le ina." "Ja se nisam uzrujao. Èak je bio spreman pozvati Der Altea da mu pomogne. "Tako se uzrujati! U prirodi za slabe nema milosti. na Maestrov prijedlog. Der Alte je malu kutiju ibica ukrasio kako bi pèeli poslu ila kao lijes. Te sam noæi. stigao je tjedan koji je Hafeldu svaki dan donosio sunce. no bolesne pèele u ovoj su ko nici izmetom prljale prosto r na kojem su jele i spavale. To ne treba shvatiti kao jedinstveni Dvorac u umi 179 uzrok onog to se dogaðalo poslije. No. i78 Norman Mailer Zbog toga bi inaèe klonuo duhom. Kad je A ngela zaplakala zbog smrti jadnih pèela. Nije se to moglo usporeðivati. Sad kad je otvorio da pogleda. a ma nja od trutova. koji se mo da u narednim desetljeæima i neæe odigrati. rekao je Alois. Adi je proma trao. Zar je matica uginula? Nije ba znao kako bi tu damu prepoznao . Stoga to urezivanje sna. to se. od èega su mu i pak zasuzile oèi. dio opreme koju je kupio p et mjeseci prije. "Tv oja je starija sestra blesava". Èinilo se kako je ko nicu opusto ila neka stra na bolest. Nitko u njegovom razredu nije to znao. a sam postupak nije bio te ak. Radilo se o snu koji se vraæa. le e . posljedice bluda k ojem se visoko u zraku prepu tala pro log ljeta. a najotpornije meðu zimskim pèelama krenule su u potragu. ali je na kraju odl uèio da neæe. a starac i djeèak su je potom polo ili u malu rupu. Dotad nije shvaæao da zna brojiti d o èetiri tisuæe. A tad je ustan ovio ba ono èega se bojao.bila je tek neznatno veæa od svojih pèela radilica. Jer je tako trebalo biti i s drugom. Nije s e bio zabrinuo zbog sitnica. Ko nice su se uskome ale. vidio j e kako su mnogi èe ljevi za nove nara taje prazni. Dobru se ko nicu mor a za tititi. Jedino mu je bil o ao to san nije uspio dovr iti. on je bez obzira na to bio ponosan do kako je velikog broja uspio stiæi. sve s u bile polo ene na besprijekorno bijelu tkaninu. Veæina urezanih snova ne razlikuju se od napu tenih temelja kakve se mo e vidjeti u predgraði ma Treæeg svijeta. Kako b i bio siguran da je broj toèan. Bilo je èetrdeset redova po stotinu pèela. dok se drugu ne bi moglo nazvati zdravom. To ga je zabrinulo. pripremio jedno malo urezivanje sna. prije nego to su je prekrili licom zemlje. Ulaz u ko nicu je zaèepio. 12. Der Alte je svoju pèelicu volio. To je Aloisa zabrinulo.to je svakako bio zamoran san. Alois ju je poslao u kuæu." Adi se sjetio Der Alteove usamljene pèele. na èovjekovoj psihi ostavi tek toèkicu. zapalio ga i ostavio da se dimi na podu lo e ko nice. ivim pogledom prateæi oèevo predavanje. U to se mo ete kladiti. Iz zabrinutosti koja je potrajala cijele zime rodila se i smionost. Sad je jedna od ko nica svakog jutra bila sve te a. pa vratio poklopac. No. koliko god bilo vje to izv edeno. Uzeo je mali sumporni kolaè. Dvije su zajednice cijelu zimu provele na istoj klupi. Matica je vje rojatno sad polagala jaja iz svoje dobro oèuvane zalihe sperme. niti prebro javanju le eva. dovoljno jednostavno da ga mogu izvesti najbolji od mojih ha-feldskih agenata. "Hajdemo sad isprazniti kutiju i oèistiti èe ljeve. a u kojem otac od Adija tra i da sve mrtve pèele prebroji. Alois je uz pomoæ svoje gumene cjevèice u drugoj zajednici èuo p uno nemirnog zujanja. Odluèio je otvoriti poklopac obje Langstrothove kutije i pogledati. ni pribli no. Adi ju je nalo eno da ih posla e u redove. bili su mu pomoænici. Stoga je Alois odluèio da preostale pèele u zajednici ugu i plinom.

pèele bile Der Alteova djeca. "ne miri e kako treba. Svaka bi se skupljaèica sa svojim teretom vratila svakih nekoliko mi nuta. za tiæenom ruka vicama. Alois je i dalje morao zajednice hrani ti medom. kao i æelije za pohranu novog meda. bukve i tre nje." U svakoj od tr i ko nice le alo je pet ladica ispunjenih èe ljevima. Bez obzira na to. Aloisa je ponovno opila predanost njegovih tek roðenih stvorenja takvim zad aæama koje nikad ne prestaju.mo e li se to tako desiti? Naravno. a djeèak je bio bri no za tiæen opravom i ve lom koje je izradila Klara. Neke od èe ljeva s novim nara tajem. Alois se morao podvrgnuti predavanju. Dvorac u umi . Svakog bi jutra ekipa novoroðenih pèela radilica pokupila sve le eve koji su pali na pod ko nice i izbacila ih van na ulaz s a stra arima. To nije te ko dok u prazn e æelije le e jaja ca. 13Dobra je ko nica bila ne to posve drugo. Na livadama æe biti gomila cvijeæa. a èe ljevi za med poèeli su se puniti. sve j e procvalo. oèe". nije bilo tako jednostavno vaditi èe ljeve radi pregleda. javori i jabuke. "Gledaj. Alois jedva da bi stigao oplakati njihov odlazak. jer je tad prati svita koja iznad svakog polo enog jaja ca lebdi do voljno dugo da po lièinkama izbaci vlastite enzime. ozbiljna bi pogre ka bila pretpostaviti kako je sve ono to je uslijedil o odreðeno takvim umetnutim snom. Sjajno se razvijala. a njegove su pèele punile æelije . "Èarobne uèvr æivaèe". A u tri su odvojene ko nice tri mati ce polagale svoja jaja ca u æelije. A samopouzd anje koje su mu donijeli ti rezultati odvelo ga je k Der Alteu. Sad su to bili oronuli ostaci dotrajalih krila. Volio je sjediti uz ko nice zajedno s Adijem. kao i èe ljeva s novi medom. Na taj æe naèin sve tri biti ispunjen e samo djelomièno. pa su po tome. j er bi èuvarica otjerala posjetitelja. nego s dvije ma tice (obje oploðene pro le godine). Alois je proèitao da je za kilogram meda trebalo o baviti èetrdeset tisuæa takvih misija. a onda ih vratiti n azad. a onda ponovno odletjela. Otac i sin sad su s u itkom pazili na ulaze ko nica. a d rugu se mo e smjestiti u kutiju koju i8o Norman Mailer je Alois napravio pro le jeseni. Der Alte ga je èak i pouèio kako da prepozna aktivnu maticu. "To je zato". Èinilo mu se kako se napokon upustio u tra jan pèelarski poduhvat. Prema tome. Aloisu poèelo èiniti kako je pomalo ovladao i pravim pèelarskim umijeæem. Svaki se tjedan poveæava la te ina zajednice. Stigao je travanj. a ne Der Alte-ove. rekao bi djeèaku. s njihovih je tijela nestalo dlaèica. ali se vratio ne s jednom. prije nego bi je pustila uæi. a potom i s rampe. pa æe biti mjesta da svaka zajednica sagradi vo tane æelije za svoje nove nara taje." No. uskoro æe se moæi smatrati gazdom tri druge. Ako je veæ jednu zajednicu morao i zgubiti rasku ivanjem. Ponekad bi promatrao stare pèele koje su u zdravoj kutiji pre ivjele zimu.na zapu tenom polju poput iskopina. Mlade su pèele zauzimale njihova mjesta. Naposl jetku. ljive. Kako bi posu ile vi ak vode. osjeæao je oprezni optimizam. Bile su na umoru. Svaku pèelu koja bi se vratila s peludi pa ljivo bi on ju ila neka od èuvarica.ba kako je bilo i predviðeno! A vani se u svojoj bijeloj opravi s velikim bijelim èetvrtastim velom. gdj e su na stra i bile pèele èuvarice. Cvjetovi su izl azili iz pupoljaka. koja æe zamijeniti onu ugu enu plinom u Langstrotho voj kutiji. Nove æe pèele biti njegove. Nimalo nije htio ispasti nespretnjakoviæ koji bi zdrobio maticu. uz sve to bogatstvo koje su donosile. dok su skupljaèice od jutra do mraka odlazile na s voje zadatke. Nije se zamarao mislima kako su sve tri njegove matice oploðene prije godinu dana. hrastovi. pèele su svaki dan morale satima mahati kri lcima. koje æe sve procvast i . gdje je ostao do voljno dugo da kupi novu maticu. morat æe potro iti lijepe novce da bi uopæe moga o pomi ljati na takav uspjeh. Uvjeravam vas kako bismo mi prvi zapljeskali kad bi to bilo ba tako jednostavno. Raspolo enje mu je dodatno popravila pojava prvog meda . rekao je Der Alt . rekao bi. Adi bi se povremeno proderao. Iz svojih je knjiga Alois na uèio da te siæu ne æelije pèele radilice voskom zatvore tek kad udjel vode u medu padne is pod 20 posto. Oronula od pretjerane uporabe. "da proizvode jo vi e meda. orasi. Jedna æe osnovati zajednicu u rasku enoj kutiji. mo e se prebaciti u dvije prazne kutije.

prekrivajuæi krajnjim oprezom jednu ili drugu kupolastim krajem cjevèice i onda ih otpuhujuæi ra vno u mali matièin kavez."i ma ticu otpuhnete ravno u njega. "jednostavno uhvatiti." Uzeo je staklenu cjevèicu koja je na jednom kra ju imala konkavnu kupolu. na jvarljivije je proljeæe. rekao je Der Alte. to signaliziranje zastavica ma na nebu.prvo." Zbog toga je bilo dana kad bi se gotovo iscrpio mièuæi krovne ljepenke s vrha svake ko nice. posegnuo za njom golom rukom i pa ljivo joj i krajnje nje no palcem i ka iprstom uhvatio krilca. S druge strane te uzvisine. cijelo je poslijep odne svoje tri ljepotice hvatao i potom pu tao. rekao je. "Poku ava im ne to pokazati. rekao je Alois. jer bi sunce ponovno iza lo i dan je opet bi o topao. "Za nekoliko æete godina". pa su odletjele prema vrhu livade. Neopreznim potezom mo ete je zdrobiti. . jedna pèela nastojala pobuditi druge da odlete nekamo gdje su cvjetovi puni nektara. koliko sam shvatio". Èovjek je bio vje t. Aloisovo je dobro raspolo enje stalo kopnjeti s nestankom toplog vremena. bilo je to otkriti neki novi koncept. Gore je. jer se poprilièan broj drugih pèela pridru i o prvoj. slijedilo je izlaganje o svim metodama i naèinima otkriva nja gdje bi se to stvorenje moglo nalaziti.podigao je ba takav mali spremnik. ispostavilo da je to ne to posve novo. no zasad æu vam pokazati sig urniju metodu. na ao maticu. u to se mogao zakleti. Prilièno ga je razveselila pomisao kako mu je za rukom po l o otkriti novi koncept. dug dva palca . "Stoga". pa se ipak odluèio posjetiti De r Altea.neæe ga pamtiti po otkriæu. kako je Alois uskoro ustanovio. ako bi podnevna svjetlost postala mutna. i8z Norman Mailer "Kad je jednom naðete. pregledao police. Odmah bi pot om morao trèati da taj ter-papir skine. Vratila mu se stara po uda. Pèela koju je zapazio st varno je i bila izviðaèka. tko toliko pu no zna .u zraku neprestano opisivala osmicu. ili se katkad i odmara na svom dvoru. Vratila mu se stara izreka. "To je vrijeme kad mnoge okvire pomièete i stru et e vosak koji prekriva æelije s medom. Nai la je hladna fronta. "n e idemo prvo skupljati med.ili to j e veæ bila . jer bi se mog lo ispostaviti kako su pèelarski znalci veæ upoznati s tim konceptom. na u je damu". Ta je izvidaèica . da bi mu se ime moglo spominjati godinama. punkt! Sad je na sigurnom. a ako bi se. dok je u zraku bio roj pèela iz svake zajednice. Johann Nepomuk je znao reæi: "Od svih godi njih doba. Sanjao je kako æe otkriti ne to tako zapa njujuæe i vrijedno. okrutna prema oèekivanjima koja je potaknulo rano proljeæe. A elja je jo bila u njemu." "To æe. s druge stane. U kavezu mo e ostati dok se med ne pokupi. Ni u jednoj od knjiga koje je dosad proèitao nije vidio da bi se spominjao taj mali ples. "Daje znak ostalima". Alois se sad stao spremati na gubitak koji æe mu donijeti to neuobièajeno zahladnjenje. Ako je Alois oduvijek od ivota ne to elio (èak i vi e od nove ne). da li pola e jaja ili ih jedno po jedn o oploðuje u njihovim novim æelijama. Ponavljajuæi neprekidno tu zadaæu. I doista. jer smo dobri momci. ne bi li Der Alte bolje od nj ega znao gdje to otkriæe treba objaviti? No i dalje ga je èekalo uèenje kako prepoznati maticu. "biti nu no kad æu htjeti svoj med obrati ?" "Upravo tako". I to obiènim promatranjem! Vidio je ne to to æe nazvati pèelinjim signalom. Der Alte bi otvorio jednu od sv ojih ko nica. To se moralo priznati. nego prvo uzmemo maticu.jo jednom se mora oprostiti s prekrasnim snom . rekao je. rekao je Der Alte. re kao je.181 14Prekrasnog svibanjskog jutra. A tu s e koristimo hvataljkom za maticu. "i vi moæi primijeniti ovakav pristup hvatanju. Iz dva se razloga bojao to spomenuti Der Alteu . Alo is je u kretanju jedne pèele poèeo uoèavati stanovit obrazac. "a onda ispod gurn ete mali kavez za nju" ." Aloisu je posebno i lo na ivce kad bi Der Alte podigao prst u zrak. preko noæi je izniklo divlje cvijeæe. shvatio je kako je malo vjerojatno da bi ono to je zamijetio u pèelinjem plesu mogla biti tajna nekom poput Der Altea." Naravno. u to je bio siguran. rekao je u sebi Alois." A to je dobro opazio. prethodno ih pronalazeæi. "Ovim prekrijete maticu". da bi je onda vraæao." Sigurni smo kako je Alois uvje bavao hvatanje matice.

Veæ su suvi e oko tale prirode da bi se pustili oblikovati. a tu je zadaæu obavljao ba kao kakav dobar vojnik koji rastav lja pu ku kako bi je podmazao i potom ponovno sklopio. Mogao sam se poslu iti proku anim zadovoljstvom da mu doðem u san. jer su se prema njoj poèele naginjati peteljke najve selijih tratinèica koje je u ivotu vidjela. cvi- . koliko mu je pamæe nje sezalo. A to ako smrt ni je ono to je on pretpostavljao da jest? Bio je siguran da vjera ima jasnu praktiènu svrhu. u hipu i dok je u kuæi jo bilo puno posla. To je mogao izvesti i najbolji od moja tri agenta. Ostao je bez ikakvog otpora. koju bi to imalo svrhu? Bi li nam Alois ispao vrijedan odr avanja? Trijezna je èinjenica.moralo se vladati slabima i neposlu nima. Tamo je vladala tako divna ti ina. To je s a sobom donijelo novu brigu. 184 Norman Mailer 16. Nisam èak morao ni biti osobno prisutan. mo e cijelu jednu dobru obitelj skrenuti s puta. rekla je samoj sebi dok je kroz otvorene kuhi njske prozore udisala zrak. Sad ga je stala hvatati panika nove vrste. prskalica za vodu. u jednom stra nom èasu. niti se brinula zb og temperature u ko nicama. mo emo njihove ciljeve preusmjeriti na na e. Zla starica koja svakog nudi jelom makar zna da nisu gladni. Kao da je zbroj tih nje nih osjeta podr avao ti inu planina. pa gotovo i kak o se klanja cvijeæe. no pakao s tim nije imao nikakve veze. U idealnom sluèaju. bez ikakvog zvuka. Kakve su to gluposti! A onda je Aloisu palo na um kako povratak zabrinutosti mo da i nije tako luckast. Svih tih godina. Alois se prehladio. osnova matiènjaka. gled amo postoji li kakva praznina u njihovom psiholo kom ustroju. Sad je poèeo ma ta ti o temi koju sebi nikad nije dopu tao naèinjati. Djelomièno j e svoje dobro raspolo enje povratio veæ èi æenjem i podmazivanjem alata koji je pro le jese i kupio od Der Altea. koja bi se mogla ops lu ivati i iskoristiti za neku konkretnu svrhu. svoje su zadnje depe e punili popisom pribora. smrt mu se nikad nije èinila prijetnjom. a kod uzbudljivih novih klijenata tragamo ba za takvom gi pko æu. kakve nam nije pametno ignorirati. pribora za ko nicu. bila je spremna rasplesti neke od èvorova koji su joj su tijekom ti me zgru ali u udovima. kazala je i nije tu bilo nikakve zablude. Mo e li se prehladiti i jedna od njegovih matica? Kak o bi slijedila svog gospodara? Prekorio se. ti ina koja bi upila i najbla e milovanje vjetr a. Kleknula je u travu s dojenèetom u rukama i stala s njima prièati. A onda je slijedio ulagaè na kotaèiæe za pripravu temelja okvira za ulaganje.hrpa detalja koji me nisu nimalo zani mali. rekla je Pauli.Dvorac u umi 183 Tijekom jednog vala hladnoæe. kao da je dobio udarac u grudi. Sad kad su sunèano vrijeme i uzbibani zrak donijeli drug i val topline. Èinilo joj se da bi èak mogla èuti povijanje visoke trave na polju. Srce mu je na tu pomisao potonulo. èak i mije alice za med koju je Alois sam napravio od bukovine. Opetovano uzrujavanje drugih jedan je od primjera. Mo e li krivnja biti stvarna? Jadni Alois. Mo da dosadan konac dobrog ivota . Sad je. slijedilo prokleto pitanje za prokletim pitanjem. pa æe èuti kako apuæe cvijeæe. "I Bog poèiva". sve". dimilica. kad se sve umalo smrzlo. Nije vjeèito prebrojav ala koliko je gnijezda novog nara taja ispunjeno novim lièinkama. U rijetkim prigodama kad odaberemo mu karca ili enu starije od pedeset godina. Ni jedan od kand ela ne bi se zamarao da ga poku a za tititi. a mnogi su se Aloisovi jadi ubla ili. Ogranièeno su iskoristivi. meðutim. oplod njaka ( to god to bilo!). da su ljudi Aloisove dob i rijetko za to vrijedni. M ogao sam imitirati anðela èuvara. Sto ako je to reakcija na ono to je dr ao da bi moglo biti njegovo stvarno zdravstv eno stanje? Bli i li mu se kraj? Nije mu mogla sinuti gora pomisao. Klara je pak bolje znala kako iskoristiti proljeæe u Hafeldu. No ponosan je èovjek (poput njega) radio to je htio. Nije mogla biti jednostavnija . n aprosto uzela Paulu kojoj su bila èetiri mjeseca i oti la na livadu. mali anðele. Kako moji hafeldski agenti nisu ba imali o mnogoèemu izvje æivati. kao i vilica za zatvaranje . No. "Poèuj. "Ba ste prekrasne. "Slu aj kako je tiho"." Uèini se da su je najbli e latice èule. Poèetkom svibnja opet je zatoplilo. a onda je. a to su èinili tako nemilice da mi je poèelo iæi na ivce to na brajanje hranilica za pelud. Postaje im nelagodno zbog sve jaèe elj e da je ugu e najbli im jastukom.

Rekla s i je kako je to proljeæe. rekla je Pauli. ali nije znala kako.to je instinkt koji mogu razviti samo navi e pozicionirani vragovi. radije æe Bogu zahvaliti na ovako slatkoj bebi. Jer. a jamèim da je osam mjeseci koje sam od kraja 1895. tako ju je prodorno gledao da je jedva skupila svu svoju snagu pogleda kako bi ga natjerala da on obori svoj. ili joj se tako barem èinilo. Jer se sjetila svih djeèaka i djevojèica iz svog djetinjstva i onih rijetkih prigoda kad su mogli ludovati i igrati se poput tih ludih pèela koje sad lete oko kuæe. Tu mislim na slijepu narodnu volju. godine proveo u Rusiji imalo istaknutu ulogu u mom napredovanju do vraga vi eg pol o aja. Bio je to previ e lijep dan da bi razmi ljala o tom trenutku jada . nakon to su cijelu zimu pro ivjele u tamnici. pa se moglo shvatiti poniznim. pa æe njegov buduæi razvoj uveliko ovisiti o mojem. "Ma ja sam jedna velika luda". Bog je bio blizu i bio je u zraku. A Klara je pomislila i na godine koje slijede. jedino m medu djecom koji je bio takav. kæeri koja k ad naraste tek treba postati. kad æe se Paula moæi igrati.ne. sunèeva svjetlost bila ne to novo. to je bilo bolje obaviti u crkvi . a sad su bile lude od rados ti to mogu u zraku izvoditi salto. I njima je . pa se i sama priroda zabavlja. njena najdra a. Nauèio sam i kako se manipulira voljom naroda. dragi maleni?" Mogla je pri segnuti da ju je cvijeæe èulo i jo se jednom elegantno naklonilo. a ne razmetni m. Sad kad sam spreman prekinuti narativni niz zbog svojeg odlaska u Rusiju. to su male dam e". kad je treba lo. kao i Pauli. na poèetku istinskog oporavka. . prije nego to se vratila kuæi i svojim du nostima.a i86 Norman Mailer bio je tako velik . njeni dragi Bog. eljela mu se sad pomoliti. Ali nije s i mogla pomoæi. "Neka me èuju anðeli". No zrak je bio miran.je li to bilo najèistij e ludilo? . Zar je to Bog spavao na lovorikama? To je i zavrijedio. I dalje joj se èinilo kako je te bijele latice slu aju. da. veæ joj se èinilo i da je ona draga njima.Alois je sa svoje strane ipak bio suvi e prosjeèan ljudski proizvod. pun sjaja. no to neæe na preèac ponoviti. Melem zraka bi o je poput ljubavi. tako sretne to su na suncu. jednom o trom plju skom po njegovoj maloj stra njici. "Da. a Adolf je razvio dar koji mu je. do poèetka ljeta 1896. najbolja prija teljica. Nije li tako. A to je èak naglas Pauli i kazala. Staro. tijelo glupo tijekom svih tih zimskih mjeseci nakon t o se rodila Paula sad joj se uèinilo slatkim.jer ne samo to je osjeæala ljubav prema tratinèicama. iste ljubavi kakvu je ona osjeæala za èetveromjeseèno dijete u svojim rukama. izbode no. apnula je svom djete tu. izranjavano. Nakon tog sam razdoblja bio neusporedivo sposobniji predvidjeti ishod velik ih dogaðaja . Kako bi i moglo biti drug aèije? Svaki je dah bio pun melema. Paula". a sviðam mu se i ja i to je zato to ga nas dvije volimo. Ja æu i dalje biti vodiè A dolfu Hitleru. Nije bilo neke potrebe da ga sad unovaèimo. zakratko bez ikakvih du nosti i zadaæa. u to je bila sigurna. a Adi ju je brinuo . Klari se vraæalo tijelo. tijekom sljedeæih desetljeæa. Mlijeène æe ture dostajati. "Da. dok je ovdje bila sama s Paulom i cvijeæem i tako ispunjena rado æu. a onda se sama sebi morala nasmijati . pokazalo se korisnim za moje kasnije razumijevanje njemaèkih tajk una. èitatelj a moram podsjetiti kako sam i ja u njemu jedan od likova. Iako su takva gospoda obièno u stvarnosti mnogo moænija od kraljevskih likova. Ono to sam o ruskim velikim knezovima doznao tijekom osam mjeseci koje s am ondje proveo.princ meðu prinèevima. Ne treba ni dodati kako je do tridesetih godina dvadesetog stoljeæa i Hitler razvio s lièan dar.jednom ga je vidjela kako Paulu tako jako ti pa za obraz da je zaplakala. Angeli ba i nije bilo stalo (iako je ispunjavala svoje obveze). glasno je izrekla. Tamo bi i svi ostali radili isto. samo ga hvaliti to je bio tako dobar. rekla je. ispadnu podjednako narcisoidnima. izgrebano. tko bi to pomis lio? Pogledao ju je ravno u oèi . KNJIGA OSMA Krunidba Nikole II. Dvorac u umi 185 jeæe se gibalo zbog nje. omoguæavao da se njihovom ta tinom okoristi. zbog èega je osjetila veliku ljubav prema malom Edmundu. I. jer nije eljela mol iti za ne to. tako ljubaznom prema bebi. Klara mu je zbog toga ispra ila tur. "ovom se cvijeæu sviða . Moji agenti mogu se zadovolji ti time da mu nadlijeæu snove.

Tamo se nastavlja prièa o Adolfu Hitleru." Maestro se s u itkom prepu tao ironiji. Tako prepunoj nepravde! Takvo bismo to mi eljeli pronaæi. radilo se o zadivljujuæoj odluci. najvi em Dvorac u umi 191 plemstvu i revolucionarima spremnim umrijeti kako bi te gospodare dobili èast svrg nuti. Nigdje u Europi nismo na terenu imali tako mnogo klijenata i agenata. Infiltrirali smo se u Ohranu. Ne treba uopæe razglabati je li to Adolfu bilo korisno. Imali smo vi e knezova i kneginja u raznim g ranama kraljevske obitelji.tako zag aðenoj korupcijom.Bog je elio da krunidba uspije! To je na moj sud naleglo svom te inom neoborive èinjenice . Kao to sam napomenuo. Ako je to bilo tako. kao u Ru siji. Ista se toplina ranog lj eta mogla osjetiti i u moskovskom zraku. Kao to je jednom primijetio Maest ro: "Naèin na koji njegov um funkcionira nije te ko razabrati. Kand eli bi tog dana na napad oèekivali. Ovisiti o Rusiji . To nam kod svakog èovjeka kamen temeljac. No. 'Mo da æu i koji put pogr ije iti'. Prijeðite lijepo na 229. stranicu. Nepravda je klica mr nje. Znatan ih je broj bio vi eg reda. poklopila se (èak i vremenski) s krunidbom Nikole II. kad je Klara bila tako sretna dok je u naruèju dr ala Pau lu. potaknuti razne dogaðaje . Imali smo ministre u vladi koji su nam b ili odani poput pasa dok slinenad posudicom s hranom.'" "Za to je". Kad je pokretanje takvih èimbenika posrijedi. "inaèe ljudima dao slobodu? Oèito. Èak i kad sam se u lipnju vratio u Hafeld . pa bismo mo gli pretrpjeti ozbiljne gubitke.-ovu prisutn ost. mogli potaknuti niz dogaðaja koji bi u velikoj mjeri ometali krunidbu. dodao je Maestro." Mogu im to mirno reæi. koji je zakazan za èetiri dana kasnije. no to ako je Bog zakljuèio kako su mu izgledi n ajveæi ako se uka e potreba za carem koji bi bio blisko povezan s Ruskom pravoslavno m crkvom? Je li mo da poticao odr avanje monumentalne sveèanosti kako bi uèvrstio vezu k rune i kri a? Pod njegovim bi vodstvom mladi car èak mogao pridobiti nepreglednu. a plemstvo ili generale da ne spominjemo. K. Skorosteèe su pred nama le ali otvoreni poput kurvi. je trebal o odluèiti hoæe li se pokrenuti plinske komore u koncentracijskim logorima . Rijetki su ljudi koji ne smatraju kako je oèito da su svakog dana rtve nepravde. nahrupe pridru iti se redovima luðaka. 'ali ne gubim iz vida onog koji pobjeðuje. ako smo spremn i prihvatiti njihovu cijenu. Mogli bismo. Pouzdano smo se infiltrira li u sve kraljevske obitelji u Europi. Kad je Maestro prijedlog pr ihvatio. Sto ako nisam u pravu? Jesam li stek ao razumijevanje velièine Rusije? Nikad nisam tako izravno osjeæao D. odu evljenje mi se pomije alo s jadom. Bog ga ni je imao èime kazniti. Kako objasniti golemu pozornost koju je Bog pridavao toj krunidbi? Posljednjih je godina Gospod u Rusiji ulagao u razne ljude i razne ciljeve. Maestru sam bio kazao kako mislim da nikakav izravni napad na krunidbu nema izgleda na uspjeh. 190 Norman Mailer 2. . U toj smo tajnoj polic iji sigurno imali vi e agenata od kand ela. lijepo se vrijeme u veæem dijelu Europe nastavilo. Dummkopf je htio steæi nekakvu predod bu to je to u stvari stvorio. Bilo je oèito . Godine 1942. zavisti i gubitka ljubavi. Mnogo sam nauèio i o Bo jim prednostima i sve veæim slabostima. pa je izvor moje zabrinutosti bio stalno prisutan. no Adolf je bio spreman. nihilista i teroris ta. ia ko pomalo nediscipliniranu energiju ruskog naroda. Imali smo i kvotu anarhista. Ako ima èitatelja koji su i dalje spremni kazati: "Radije bih da se nastavi s onim to se dogaðalo u Hafeldu".za to èak i Himmler i SS nisu imali dovoljno hrabrosti. A zbog toga nije zanemario ni papu i Vatikan (a nismo ni mi!). naravno. Tajkuni su nam bili meðu najvred nijim i najza tiæenijim klijentima. pa se ti dugi. sunèani dani pok lapaju s mojim sjeæanjem na krunidbu i dane koji su slijedili. Tako je to sam procijenio. Zbog toga sam predlo io da napad odgodimo do Selj aèkog festivala.Kad ih se na pravi naèin potakne. veli on. bio sam protiv takvih mjera. znali smo da smo. Ljepota onog ljetnog dana. mogu im odgovoriti: "To je va e pravo. Bio je otvo ren i za pozive na slobodu i zahtjeve plemstva. Pozo rnost se davala i monarhistima i republikancima. To je najbolji naèin da se otkrije to daje rezultate.kao prete ak kamen koji se nije dao dignuti.

Alix je mo da bila tek princeza iz Hessea. Kasnije æe najstariji sin kralja Jurja postati Edvard V III. tetama. Je li u njemu bilo to anðeosko? Maestru sam postavio zahtjev: mogu li se posvetiti tom e da o Nikoli otkrijem koliko se god mo e? "Napravi to mo e ". roðacima i intimusima. (D. No. carica Marija. rodbinu i tazbinu. Doslovno. no kr aljica Viktorija ju je èesto primala u Engleskoj. veæ je i sama u njega pisala. se èak nije zamarao da im dodijeli kakvog anðela. Laknulo mi je.. Koliko se dalo razabrati.) Te sam obiteljske veze naveo kako bih istaknuo koliko su duboki bili kraljevski korijeni Nickvja i Alix. vi e nije bio sasvim pri sebi. Alix je bilo samo sedam godina.kako ga je zvala cijela velika obitelj . no njena je majka. to æe biti sve do abdikacije. Careviæ koji æe uskoro postati Nikola II.. taj æe par desetljeæima ivjeti kao vojvoda i vojvotkinja od Windsora. kako je monarhija najbolji temelj dru tva? Je li uistinu mo gao misliti kako æe. Maestro nije bio posve uvjeren. cara Aleksandra III. K. Uz to ih je jo veæina vodila i dnevnik. ako zgodan mladi kralj i privlaèna mlada kraljica ostanu prekra sno zaljubljeni jedno u drugo. No. pot om on. Majka mu je bila prekrasna Dankinja.. Kad je Alica umrla. veæ zavarava i sam sebe.kand ela je bilo previ e. od djetinjstva je svakog dana pisao u svoj u ukra enu bilje nicu. Tu je bio i Wilhelm II. bila jedna od tri kæe ri kraljice Viktorije. Alka. Bog. a imao je za strièev e i èetiri kneza. recimo. bio je odgovor.Izvor srd be kod svakog djeteta. Po tom e je bio Alixin bratiæ. On jest Ljubav i oni koji ga vole puni su ljubavi . No. strièevima.. Stoga sam zakljuèio kako bi odgovor mogao le ati u mladiæu kojeg æe uskoro okruniti. sestre. da je uvijek bila uz njega. Je li t . u dovica njegovog nedavno preminulog oca." Mo e li to biti razlog takve brojnosti kand ela? Je li se Bog vratio svojoj srednjov jekovnoj pretpostavci. Nitko u Ljubav ne vjeruje vi e od Dummkopfa. K. Sotonsko bi postojanje bilo iscrpljujuæe kad bismo uvijek m orali djelovati na najvi oj razini. tako osigurati uspjeh jednog smionog pokusa? Hoæe li ispasti bolje od nekih drugih njegovih poduhvata? Prija njim je monarhijama izrazito manjkalo ljuba vi medu ljudima na vrhu. Posjedovali su kopije mnogobrojnih pisama i dnevnika. Izgleda da su sv i èlanovi svih europskih kraljevskih obitelji stalno pisali pisma roditeljima. Meni je napomenuo: "Dummkopf se predstavlja kao Svemoguæe utjelovljenje ljubavi. To je dvoje mladih bilo u rodu s najveæim europskim vladarima. a Ljubav æe sama rije iti sve ljudske Dvorac u umi 193 probleme. bio sin najstarije kæeri kraljice Viktorije. dje ci. Kao to sam ubrzo otkrio. Bio sam oèaran. Ne samo to je i ona mogla èitati njegov dne vnik. koji je tek trebao postati prezreni car Vilim iz Prvog svjetskog rata. Nickvju je bio bratiæ. Obièno se svojim razvijenim osjetilima mog u poslu iti da ljudskom 192. Okru eni na im vr agovima. a potpuno su predani vjeri u njegovu dobrotu. tom se Nickvju . Sad sam imao hipotezu. pravom ljubavi kakva se rijetko sreæe. Tim se darom radije slu imo samo kad o nekom odr eðenom mu karcu ili eni moramo brzo saznati mnogo toga. roðac ima je bilo neobièno drag. D. I opet sam se m orao poslu iti materijalom koji su na i ruski vragovi dobili od kraljevskih komornik a koji su radili u petrogradskim palaèama. Nikad nisam nai ao na ljudsko biæe koje bi eskadroni anðela tako dobro èuvali. ili se od mene di u ruke. Engleski kraljeviæ koji æe kasnije postati engleski kralj Jura j V. Jedva da sam mogao razluèiti jesam li to promaknut. pa braæu. On je. Kutom nosnice ili rubom usne koljke mogu s drugog kraja velike prostorije osjetiti karakterne mane. kao to sam rekao. S tom pomadom od koje nam se povraæa ne samo to je zavarao tri èetvrtine lj udskog roda. Na e bi se djelo sasvim raspalo. ili su slu bovali u kremaljskim crkvama i uredima. nisam mu se mogao pribli iti. Mogu jo dodati i kako su se svi ti ugledni roðaci slagali da su se njih dvoje jako voljeli. tim se delikatnim osjetilima ne slu im u svakoj prigodi. Nickvju se ipak nisam mogao pribli iti . Norman Mailer biæu odredim duhovnu te inu. kako bi se o enio s Wallis Simpson.nije moglo tek tako priæi. Do krunidbe se tako zbli io s Alix (skorom caricom Aleksandrom) . ako bi ljudi jedno g dana poèeli tako intenzivno razmi ljati i o nepravdi koja se èini drugima.

Ne mogu u to povjerovati . ili sam imao krivo? 3Svejedno. tako neprikladnim za bilo kakav golemi projekt. naposljetku. tako da smo stalno sve bli i. neponovljiv zalazak sunca ili pak nebeska retorta. potrudio sam se prebrojiti te uskliènike. sliènu mi nelagodu izazovu lijepo polje. izjav ila je carica Marija. ne e lim ga izra avati rijeèima koje se doima194 Norman Mailer ju tako krotkim.èini se nezamislivim. jeziku èije im je znanje bilo zajednièko: Volim te suvi e duboko i jako da bih to mogao pokazati: to je tako svet osjeæaj. Bila je to smrt jednog sveca! Gospode. prije mnogo vremena. moja Maèkice! Nickyjev dnevnik. a tad je eksplozija podigla krov. Iako se nisam mo gao pribli iti njihovoj ivuæoj prisutnosti. to bi bio i o dgovor na pitanje za to su mu ljudi ispali najmanje uspje no ostvarenje? Je li nas s ad zapljusnula neodluènost jednog starog bo anstva? Ovi Nicky i Alix . listopada. a isto tako i u devet na veèer. Vrti mi se u glavi.. pobo nosti. sitna i prekrasna ena. Nickvjev se otac te ko razbolio. pomozi nam u ovim u asnim danima! Kasnije sam doznao kako se Nicky prisjetio trenutka iz svog djetinjstva kad je n ihilist uspio podmetnuti malu bombu u eljeznièki vagon kojim je carska obitelj puto vala. jer se na alost poèeo brzo raspad ati. sasvim tvoj vlastiti spitzbub. te ko mi je i povjerovati da bi mogao izgubiti neke od svojih sposobnosti. uvijek pripravna svoj e mi ljenje prilo iti Nickvjevom dnevniku. godine. Bo e moj. Isto tako. Dragi moj. je li se sad bavio mi lju kako mu moæ opada. Samo tvoja. Naravno.to je za nje ga bilo pitanje èasti. U lipnju 1894. Nicky. najdra e moje.o moglo biti tako. kako bismo Gospoda mogli smatrati senilnim? Kad se povremeno naðem blizu mora. jadnim i uzaludnim! No. bez sumnje sam uspio upiti ton njihove lj ubavi. Takvu je snagu mogao imati samo svetac. smije io se kao da æe se nasmijati! 22. div od èovjeka. ponudila je sljedeæe: Reci mi sve. Tata je imao krasan izraz lica. Nicky joj je n apisao pismo na engleskom. a Aleksandar III. koji je bio nizak poput svoje majke. nevinosti. voljenog tatu. listopada Pro le smo veèeri morali tatino tijelo odnijeti dolje. a u nekim prigodama i sebièno. Odluèio sam nekoliko takvih poslanica izlo iti kako bih doèarao koliko su njih dvoje bili m ladi. du ka. na vrhuncu svojih stvaralaèkih sposobnosti. 20. to je napravio davno. Dr aga moja jaglaèice. svetom je i svje tovnom snagom svojih ruku uspio zadr ati konstrukciju da ne padne. u mene mo e imati puno povjerenje. smatrati me dijelom sebe. kr ov je tad stao padati na njih. Alix. jer dr im kako je to pogre no. u kojoj munje slijede gromovi. Neka tvoje radosti i tuge budu i moje. Zbog toga nitko nije bio ozlijeðen. kakav dan! Gospod je sebi pozvao na eg obo avanog. u asna stvarnos t. Livadia Nakon ruèka smo molili za mrtve. Tijekom adolescentnog je razdoblja zbog Dvorac u umi 195 toga vje bao . No. . volim te draga moja!!!!! Da se zna. ono t o nas ve e? Pa ljiv je èitatelj mo da veæ zamijetio da se i ja ponekad rado poslu im takvim isticanjem na kraju zagrade. 21. Pustio je fine smeðe brkove i bradu. listopada. no nikad nije postigao t e inu s kojom bi izgledao kao Romanov. (Kad se ide prekidati pozornost. kako t e volim. koliko je treba lo da se njegova ena i djeca spase.bildao. kad su im zaruke tek bile u le u treæi mjesec. Livadia Bo e moj. Nije li to. sa strahopo tovanjem je gledao Aleksan drovo poprsje. stjenovita litica. sad æu se nastojati osloboditi navike da skrivam svoje osjeæaje.doimali su se tako naivnima. treba barem hiniti kako je to zbog stvari od ivotne va nosti!) Èetiri mjeseca poslije. jedini moj. Bio je sjajan i u konjièkim sportovima i u lovu . Proèitao sam stotine poruka koje su razmijenili. U tom sluèaju.

"Nicky. Sam ga je Bog odabrao. ako bi sam Bog odabrao novog cara. protiv nimalo zanemarivih Maestrovih v je tina. naravno. Njeno mi je uvjerenje kako dijele istu putovnicu za vjeènost izazvalo zanimanje. Sljedeæeg je dana napisala: Napokon sjedinjeni. Volim te . Alix je dodala: Dvorac u umi 197 17. opet æemo se sr esti na drugom svijetu. Kao da je ponovno trebalo slu ati najdublje jauke Isusa Krista. dok su se izvodile liturgije. ali uzvi ena. prvi put nakon to smo se vjenèali mo emo ivjeti sami i do ista kao srodne du e.u borbi. Ruke i lice poèeli su m u crnjeti. Oni su ga uvjeravali kako m ora iæi oèevim koracima. Èini se kako Rusi vjeruju da se pri slu bi bo joj mora trapiti t ijelo. Na i vragovi . Bio sam grozno raspolo en jer sam morao iæi u Nikolajevsku dvoranu d r ati govor predstavnicima plemstva i gradskim odborima. A nitko meðu nam a nije dobio stolicu. Ci jelo se to vrijeme izvodila zborska glazba. na prokleto se pitanje i dalje nije dalo odgovoriti. pa Nicky nije bio dobro pripremljen za javni ivot . Svi su pretpostavljali kako æe Aleksandar III. zatvorio se s knezovima.te dvije rijeèi u sebi nose moj ivo t. bio sam sklon smatrati kako se u njenim zapisima vid i pomalo pretjerana elja da poka e kako je samo zaljubljena. primijetili su kako je klimanjem glavom nalikovala golubu. 4Nicky je o boravku u Carskom Selu zapisao u dnevnik: Oboma nam tako drago mjesto. Bog obogaæuje tjelesnim ekstazama. po sebi tu na. sijeènja 1895. Alek sandar II. Bu duæi da je Alix bila djevica. takav osjeæaj jedinstva izmeðu dva smrtna biæa.novi car ne mo e ostat i neo enjen. u elji da im pothranjuje brak. a kad ovom ivotu doðe kraj. Brak s Alix sklopljen je samo nekoliko dana nakon pogreba . 5S druge se strane moglo postaviti i pitanje koliko je Bog tog mladiæa pripremio da postane car. Svi su odmah hvalili njeno dostojanstveno dr a nje.I stvarno su ubrzo cara morali prekriti carskim prekrivaèem. mo ao se podsjetiti da je ta krasota njegovo vlasni tvo. tovi e. sve dok mladu ne proglase caricom. koji u takvim prigodama nimalo na pate od velikodu nosti. Svakako bi se moglo zam isliti da ih. ljepotu i naèin na koji se klanjala kad god bi nekog pozdravljala. onda tog cara i podr ao mudro æu i snagom . dvor ga svakako nije. mora biti apsolutistièki vladar!" Njegov je djed. Prije nego to je odr ao govor. vezani za cijeli ivot. Kak o bih to mogao saznati? Dostupan mi je bio samo jezik njihovih pisama. Moæni su morali ostati na nogama tri sata. popu . Petrograd Iscrpljujuæi dan. vladati jo cijeli jedan nara taj. no od na ih sa m tamo rasporeðenih vragova dobio dovoljno iscrpan izvje taj da mogu s uvjerenjem ka zati kako sam i sam stajao u Zimskom dvorcu. ubijen u atentatu. No. Nickvju je bilo dvadeset i est godina i u tim stvarima nije bio neiskusan. Mora se zatra it i apsolutna odanost. Neka svima bude znano da æu se podjednako èvrsto i kruto dr ati naèela autokracije. uz deset tisuæa plemiæa. Iz Nickvjevog govora: Svjestan sam kako su se nedavno u nekim zemstvima pojavili glasovi ljudi koji su se zanijeli nerazumnim snovima kako æe sudjelovati u vlasti. Otac je zamalo postao rtvom u vlaku. kako bismo zajedno ostali u vjeènosti. nisam mogao biti siguran to osjeæa Nicky. zbog trajan ja cijelog dogaðaja. Kad bi god pro ao pored lijepe ume. 1^6 Norman Mailer Nikad nisam vjerovala kako na ovom svijetu mo e postajati takva potpuna sreæa. Dogaðaj se odigrao godinu dana prije mog dolaska u Rusiju. R ijetko sam dotad upoznao tek vjenèane koji bi se doimali tako oèarani jedno drugim.. a razumna je pretpostavka bila kako bi. Ne bi li on ljubav smatrao vrtoglavim usponom u kojem se ravnote a mo e odr ati samo ako se neprestano i dalje penje? No.

ne bismo ni Maestru).t mog pokojnog. "jedino to se enica mora potruditi b iti koliko je god moguæe dobra i ljubazna. dok ne dode beba? Moje razumijevanje nije napredovalo. M ogu razglabati o njenim crtama i sklonostima. pa èak i devetom mjesecu trudnoæe. U stanju smo prodrijeti u svaki vid la ne ljubavi i demon ski osjeæajnost ljubavi pretvarati u imperativ po ude. mor ala ostati u krevetu. do ao do zakljuèka. lipnja upisala: Moj slatki. ipak. Nije mi to drago priznati.. tu se radilo o drugaèijoj situaciji. No. 10. zadovoljstva i posveæenosti? Zbog jedne sam oprezne reèenice u njenom pismu. Anðeli mogu ponuditi moæne slatki e.. mala osoba. stari dragi Manjkins.. Naravno. no dijete se neæe roditi prije studenog. kako me samo Alix zbunjivala. Alix one najgore glavobolje pro le. na a. U N ickvjev je dnevnik Alix 10. kako zbog toga ne bi p atila druga. na a vlastita. a èovjek se ne usuðuje o tetiti razvoj te kraljevske glave. manjka nam i jedna sposobn ost. Uz to je bila i trudna. kakva sna na sreæa. To je bilo u lipnju. Za to je trebalo samo zaprljati im snove nekom smrdljiv om mi lju. na moj savjet. to ba i ne elim priznati. Dvorac u umi 199 Pogledajte stoga. Nije i la ni u crkvu niti na ruèak. slu bene su mu du nosti bile tlaka. osim ljubavi same. meðutim. travnja 1895. Znaèi li to da Manvkin s i enica tamo dolje vi e ne kontaktiraju. takva glavobolja pokazuje jasnu elju da se poèini umorstvo.. Radi se o neobiènom nadmetanju.. èak ni to je sam li duh oduvijek. no s druge bih stra ne rekao kako smo od njih vje tiji u improvizaciji. Sta lno se alio kako ne provodi dovoljno vremena s Alix. Ona je tu doista objavljivala privremeni moratorij na s eks. Mogao sam shvatiti da je Nickvju ljubav trebala kao to drugima treba piæe. Trajna glavobolja! Kad je dovoljno jaka da je mo emo nazvati mi198 Norman Mailer grenom. to je s Alix? Je li moguæe da je njena ljubavna histerija bila najbolji naèin da povjeruje kako je osjetila vrhunac stras ti. tvoja te enica tako duboko i jako voli. Carica Marija je svog golemog mu a obo avala iz pravih razloga. Alix se spremala za novog cara. iako moram. nezaboravnog oca. Pr etpostavljam kako joj je svekrva zbog toga slabije pritiskala na sljepooènice. No. 9. Radi se o tome da ja znam sve o ljubavi. mogu op isati veæinu razloga za to se ona javlja i za to nestaje. kako zbog toga ne bi patila druga. Nièeg se iz svog ljudskog postojanja ne sjeæam. no njena bi svekrva veæ mog la biti ne to drugo. Poèela se razvijati netrpeljivost . ona je. No. da. glavobolja drage Alix nastavila se cijelog dana.ljubav nisam nikad spoznao. Ni jedan od nas nije to sebi spreman prizna ti (a priznali. pa ta tema nije bez vi eznaènosti. nedoumicama. Tijekom mnogih sam mlijeènih tura vidio trudnice kako se èinu odaju u osmom.. n . mogu vam o ljuba vi isprièati sve. raskala enosti. Usprkos takvim najavama nepopustljive snage. no prisutnost prave ljubavi zamag ljuje nam jasnoæu analize. Veliki poljubac. Ubrzo bi uslijedili simptomi. Pretpostavljao sam kako Alix takve osjeæaje prema svom suprugu ne gaji. a jedan je od njih bilo i to to ju je èinio caricom. jedino to se mora potruditi biti koliko je god moguæe dobra i ljubazna. mogu kod ljudi izazivati lju bomoru. postoji i pobo na po uda... Bog u odreðenim prigod ama zakljuèi kako æe po uda nekom od njegovih odabranika biti na korist. Dok se prva zima njihovog braka bli ila kraju. U ene viktorijanskog doba nij e se moglo lako ulagati. jedno mogu sa sigurno æu reæi .. poèela pokazivati simp tome. Na to smo raèunali. èak i razdoblja odvratnosti prema voljenoj osobi. No.. Petrograd Draga Alix i dalje u sljepooènicama osjeæa nepodno ljivu bol pa je. ili ono to iznosim neæe imati nikakvog smis la. Do lipnja su. Simptomi su na a glavna roba. mala osoba". naravno. travnja 1895. no uvijek bismo kroz njihovu utegnutu obranu osobne kre posti mogli slati trnce. Naravno. Petrograd Na alost. sumnju. jedino to pravu ljubav ne znam razlikovati od njenih umjetnièkih na domjestaka. koja bi to sreæa mogla biti veæa. istina je.

Kako bilo. Za gledatelje su morali podiæi bezbrojne trib ine. sad kad se buduæi nasljednik na ao gdje mu je mjesto. dale sve od sebe da se to izbj egne otvoreno priznati. sve je u redu. U posljednjem tromjeseèju. svibnja u Moskvi i posvuda su se mogla vidjeti dva slova. Da. svejedno! . i èeki vali roðenje te mlade. Sad se na majèinim g rudima hranila èak i dok je Alix s carem pila jutarnju kavu. bile spremne u ovom otvoreno m (iako jo 1 potajnom) tjelesnom spoju i u ivati. manje nego pola godine poslije. na vlastito slatko iznenaðenje. kao to su morali pripremiti i la na proèelja kako bi se sakrile neke od ru nijih z grada na putu kojim æe povorka proæi. dublje . no dijete ne eli njenu dojku. prihvatila ponuðeno. Nisam bio iznenaðen. studenoga 1895. pa smo opet morali zvati dojilju. puteni se ciDvorac u umi 2. Trbuh joj je bio golem. Olga je. Romanovi su. iz dana u dan.najva nije je bilo da Alix vi e ne prijeti opasnost! 3. zakuca li ti srce br e. bila je spremna odmoriti se.00 Norman Mailer 5. "kako zbog toga ne bi patila druga. Alix je bila skroz trudna. rijeèima se ne da izraziti kako te . ene su ba i z tog razloga oèajne kad im beba odbije mlijeko. 2. Carsko Selo Dan koji æu pamtiti zauvijek. Moskvu su preplavili posjetitelji iz brojnih z . Carsko Selo Izveden je prvi poku aj dojenja. Hvala Bogu. svoje maternièke osjeæaje izra avaju k roz majèine snove. Malo nas je koji smo u stanju razabrati to zametak osjeæa tijeko m posljednjih mjeseci. A ja. zdrave mu ke bebe koja æe uskoro postati careviæ Nikole II. Petrograd . njih su dvije. A ona se pribli avala. primjerice. mu u moji v Nicky je tako dobro podnio to mu je umjesto nasljednika rodila princezu da je Ali x. . A tako je postupao i Nicky. No. o ujka 1896. U svakom sluèaju. ili. tako duboko razlièite. no. studenoga 1895. Uz molitvu smo kæeri svemoguæeg Boga nadjenuli ime "Olga!" Dva dana poslije. duboko volim . 7Krunidbene sveèanosti odr at æe se 14. dadilja i mlada carica. kad se pojav ilo stameno ensko od pet kila. dragocjeni Nicky moj. Slob odno se mo e reæi kako nije bilo ni jednog vraga koji i sam ne bi osjeæao zanos i stra h. Osim toga. Toèno u devet sati naveèer. rodilo se dijete i svi smo o dahnuli s olak anjem. Nicky je bio oèaran nekim neoèekivanim vidovima prehrane dojenèeta. studenoga 1895. mislim kako su dvije ene.. » 29. najvi e smo pozornosti pridavali krunidbi Nikole II.. Nikad se prisutnost gomile ne doima tako demonskom kao nekom va nom prigodom ko ju prati velika sveèanost.zar seksa na dnevnom redu nema sve do studenog? Pa ona je to napi sala u lipnju! Sad sam sve vi e naginjao hipotezi kako se Alix jako puno napinjala ne bi li se uzdigla do vrhunaca strasti koje je dr ala nu nim za ostvarenje osnovne biti njihovog braka. mala osoba". to je bio nov dogaðaj. na temelju bogate riznice cin izma. Nickvju je to bilo svejedno .sve vi e i vi e. No. a svr io je tako to je Alix uspje no nahranila dojilji nog sina. barem pretpostavljam kako je takav bi o. to ne smijemo raditi. Vrlo neobièno! 6. Drago moje srda ce.. i to samo za mene. dok je dojilja dala mlijeko Olgi. Alix je svoje odnose s Nickvjem i te kako nastavila. pokazatelj je dobrog podrijetla to nitko nije izrazio razoèaranje.istinskije. 6. N za Nickvja i A za Alix.. osjetila kako joj je "zakucalo srce" isti èas kad je prodro u nju. Pretpostavljam kako je sebi mogao kazati da golema Olgica posjeduje jedar ' instinkt koji je navodi da po eli omirisati i okusiti papicu od sna ne Ruskinje.o.slatki. vjeruje li to.01 ljevi mogu mijenjati. Po tome znamo kako veæina djece svjetlo dana raðaonice ugleda osjeæaj uæi bilo naklonost bilo odbojnost prema dobrodu nom kuæepazitelju (ili mrzovoljnom zat vorskom èuvaru) koji je donedavno predstavljao zidove njihove maternice. puni nervoze.

plavim hlaèama i crnim èizmama. ukoliko su spremni Boga voljeti èak i vi e nego to ga je volio sv. njihova je diplomacija uzvratila unajmiv i dvorac usred ume izvan Moskve. nakon to sam odabran biti onaj koji æe s mukom izboreni prolaz iskoristi ti. no Nijemci nisu priredil i bal. Nitko ne bi nikad po elio ponoviti Jobove muke. pa sam tako uspio primiti neke od misli koje su prolazile njegovom kraljevskom glavom. svibnja. godine. smatrao je svojom du no æu upozoriti i Alix. To sam doznao na dan kad su u li u Kremlj. koje su potom sli jedile pukovnije Carske vojske. koja je odvratila kako æe joj biti du nost stajati uz nj ega. udaljene desetak kilometara. a nika d nisam do ivio da toliko anðela okru uje neko ljudsko biæe. Uzela je bila lik ciganske prostitutke. u Reims 1654. A sad sam. Oni koji su ivjeli uz rutu. uspio primaknuti njegovim mislima. da ne moraju patiti poput Joba. po cijen i od samo sedam tisuæa rubalja. Konaèno sam uspio uæi u Nickyjev um.03 Tverskom ulicom dode do Kremlja. mogule i tajkune. Joba Paæenika.na èas. no pristup njegovom umu nije sasvim zapr ijeèen. K oèija s koèija em stajala je 1200 rubalja na mjesec. svibnja odr ana je pod prekrasnim nebom. jedan od najzlokobnijih datuma . U tom sluèaj . magnate. Kad stupe u braènu vezu. Mo da su se kladili kako æe biti lo e vrijeme. umjetnike s p oèasnim titulama. Pa ipak sam se tog dana.emalja. plemstvo.jao pretilima. Parada je morala biti na razini najsjajnijih kraljevskih manifestacija iz pro lost i. radostan huk koj . dvadeset i pet komornika. potro ili su 200 tisuæa rubalja kako bi se preds tavili velikim i dobrim carevim saveznicima. to je bio skroman izdatak.kako bi mu d ani sad bili sretniji da je ostao u tom èinu. kao i argument da se za 1200 rubalja mo e kupi ti deset dobrih konja! Èak i za ogranièen pogled na uski prostor trebalo je dati 10 ili 15 rubalja za mjesto na improviziranoj platformi . povorka æe svijetu nastojati pokazati kako Rusko carstvo rasp ola e iznimnim sredstvima. Odu evljenje vojnika. koji su iz dr avnih razloga t akoðer odluèili prigodi dati svoj obol. kad je careviæ bio osamnaestogodi nji kade t. ne dulje . no. koji se. dvorski mar ali i èlanovi Carskog vijeæa. sa svojim grimiznim tunikama i s rebrnim epoletama. rod io na dan 6. Nickyju je to sve bilo dobro poznato. u njemu proveo koliko je bilo potrebno da Dvorac u umi 2. Kako nije b ila tajna da æe Rusi tim dogaðajem poku ati dosegnuti velièanstvenost ulaska Luja XIV. kao to su mnogi aptali. Tisuæe su Rusa taj podatak prenosili jedni drugima. svibnja bila pravoslavna slava sv. Mo ete biti sigurni kako nisam mogao uæi duboko. Uvodna procesija 9. Kako se ta veza dogodila vi e godina prije nego to su kand eli poèeli ula gati goleme napore da ga za tite. do ivio je niz po udnih susreta s jednom od na ih vra ica. Hosana Maestru! Prije deset godina. diplomatske predstavnike. Ona je tako na to gledala. Maestro je uspio otkriti jedan nebranjen. Prvih tjedana njihovih zaruka. iako u zak ulaz u Nickvjev um. Prvo su stigli kozaci. Vlada je zauzela cijele katove k ako bi ugostila strane prinèeve. iznajmljivali su svoje domove gledateljima. To je sigurno ku nja na koju ih je stavio Bog. Slijedili su Vi i veliki me tar Krunidbenih ceremonija. jer je 6 . veæ samo glazbenu veèer. P rozor koji gleda na ulicu mogao se za 200 rubalja unajmiti od zore do sumraka. Kako su tu ulogu nekoæ imali Nijemci. dvanaest dvorskih komornika. Prepirka kako ste koèiju trebali sa mo na tjedan dana bila je uzaludna. U prvom dijelu povorke kretao se i sam Nicky. moæi æe takvo proroèanstvo nadvladati. Job. pokazujuæi kostime kakve se u Europi nikad dotad nije moglo vidjeti. Nicky i Alix æe do Spaskih vrata Kremlja stiæi iz svoje prizoz Norman Mailer vremene rezidencije u Petrovskom parku. Bog je htio da se njih dvoj e zavole. Na tom putu ga je sjeæanje vratilo u vrijeme kad je bio mladi pukovnik u Carskoj tjelesnoj gardi i priznao je . do k je on na svojoj bijeloj engleskoj kobili paradirao deset kilometara od Petrovs kog parka do kremaljskih Spaskih vrata. Francuzi. predstavljali su daleke barbarske zemlje to su ih Rusi pokorili tijekom vi e stoljeæa. Balkon ste si mogli priu titi uz tro ak od 500 rubalja. Ni hotelsku se sobu nije moglo dobiti tek tako. izgubili su. slijedili su azijski prinèevi iz po druèja èiji se nazivi nisu dali izgovoriti. Bilo je i iznenaðenja.

postale pune zveketa i jek e. osjetio bli e Bogu . Smrt te divne ivotinje poveæa t æe razumijevanje izmeðu Boga i èovjeka. Gledanje vlastitog interesa u krvi. Gotovo bi se uvijek. upravo izgubio svoje postojanje. Jelen je. Jer Bog je taj koji je ljudskim biæima dao pra vo da tim divnim stvorenjima uzmu ivot. njegova majka i Alix æe se sa svojim dvjema zlatnim koèij ama pojaviti tek na kraju. Za pet dana æe ga okruniti i obasuti du nostima. Bilo je to kad je jelenju krv pio prvi put.iz mase vi e desetaka tisuæa ljudi koji su bili svjedoci dogaðaja stigao je veliki val pljeska. Roðen na slavu sv. da bi se u public i i dalje odr avalo i èekivanje. . Dao sam sve od sebe da ga i dal je slijedim. a slu enje èovjeka iscrpiti. N o. dok bi pio krv upravo ulovljenog jelena. No. Joba Paæenika.bila du evna hrana! U tom mu se trenutku kobila propela. no i oni su stali pljeskati. re kao: "Èovjeka se mo e ocijeniti po njegovim psima. morala i sama biti svjesna tog uzbuðenja. Sto mu je. On èak ni tu povorku nije isplanirao. Kako li se samo epirila! Nakon ne vi e od minute. Nicky je pocrvenio na ovaj tako rijedak oèev kompliment i o dmah stao zasluge prebacivati na svoje lovaèke pse. Znati vi e od njega. Zato se morala organizirati takva dugaèka parada. Navikli su se na silu kakva mu je bio otac.i bi krenuo kad bi ga ugledali. tad je publika zapljeskala. A on nije bio netko tko bi se bavio beskrajnim spletk ama." Da. ali dubok. Engleska je kobila. balkona. na ao za shod no pohvaliti mu umijeæe. Kobila je stajala na stra njim nogama. Dok je ubiti ivotin ju. koji su ga eljeli vidjeti. A navelo ga je i da pomisli na buduæe 204 Norman Mailer obveze. Èast je mogla pasti u be èa æe. Iznova ga je obuzela poti tenost. Za to? Za koga? Nickyju je odgovor bio jednostavan. Kazali su mu kako æe takav rastegnuti ulazak u Kremlj biti njegov trijumfalan ula zak na svjetsku pozornicu. Na svaki bi mu se pozdrav k oji bi vojnici uzviknuli uzvrpoljilo meðuno je. Svojim æe mi ljenjima nadglasavati njeg ova. Ne zadugo . Bio je osuðen raditi sa svoj im ministrima. Sad se Nicky sjetio bogohuljenja koje mu je jednom opeklo drijelo. Vra ica koja mu je uvedena u mladalaèko iskustvo bila je kurva koja ga je i dalje posjeæivala. jednako mu se brzo vratilo dobro raspolo enje. Prijevara im je bila pri ruci. Zvuk uzb uðenja u publici pro ao je cijelim putem do kremaljskih Spaskih vrata. tako svijetle dlake. pun elegancije. da bi mogao ostati vjeran takvim n aèelima trebat æe mu neumoljiva snaga. Na proèeljima u Tverskoj ulici visjeli su ukrasi. a za nju osjetiti i suæut . Mo da se osjeæao bliskim Bogu. tradicija postati kr . Presu dno je bilo da ga se vidi na èelu te vi ekilometarske povorke. titio se trojstvom vrijednost i. No.èast. no sad su oko njega vjeèito bili ministri. u ozraèju takve promenade. Moskva je tog jutra sjala poput stare dame koja nikad nije bila tako lijepa i u svjetlu te slave Nicky je stao razmi ljati o svojim najboljim lovaèkim danima. Nickvjeve su misli krenule navrat-nanos. slu enje. Nickvjeva su se sjeæanja potom okrenula po udi. a sigurno se osjeæao bliskim divnim ivotinjama. Na to je car Aleksandar III. ostao u sedlu i primirio konja. a oni ga nikad neæe po tovati. ni za to se èuo takav aplauz. Nicky je porumenio od zadovoljstva. u du u . neka ga Svemoguæi vidi sasvim odanim njegovim psima. prozora. doista. Dr ati korak s tim ministrima. tako elegantna. a èak ni mraèno raspolo enje nije moglo prevladavati dugo. S ulica. ti su ministri svoju odanost potpuno vezivali uz irenj e podruèja svoje slu be. Je li se i njoj ukazao prizor jelenje krvi? Iz gledali ta su se zaèuli prestra eni uzvici. tradicija. na mijenio Bog? No. bilo je kao da pada stubi tem. kad je i Aleksandar III. No. Mogao im se oduprijeti. koji su se po ku avali s njim sastati. Ministri su tvrdili kako æe se takvim aran manom na najdr amatièniji moguæi naèin pokazati raspon ruske moæi. s krovova Tverske ulic e . Kako bi inaèe mogla imati tako èist okus?" Trgnuo se kad se tog bogohuljenja prisjetio. Pomislio je : "Ova je krv sigurno ista kao Kristova. pa je krenula koraèat i na nov naèin. vedar duh koji je bio zahvatio i konja i jahaèa ponovno je utonuo u turobno raspolo enje. Napravili su to oni. izazivao mu je bol. Nicky je.pred njim su i dalje stajale buduæe du nosti. ivotinje je poznavao. Drugi deseci tisuæa gledatelja uz put kojim je povorka tek trebala proæi nisu vidjeli to se dogodi lo. Barem je tako sebi govorio. na oèev naputak . tako besprijekornog oblika.

instrumentim a kraljevskog uspona poput lanca. podr anih relikvijama. htjela biti bli e. Andrije prekinuo se jo dok se car naginjao da ga primi. Mogu navesti beskrajan popis kompromisa. Mrzovoljne prognoze morale su se odgoditi. Na 13. a svaki æe joj k orak biti uronjen u odbijanje tisuæa crkvenih zvona. no njemu se èinilo kao da ga oèekuje sam pakao. Kako se Alix obratila na pravoslavlje odmah nakon to je Aleksandar III. Napokon æe sve to biti gotovo . Ubrzo po to su se car i carica popeli na svoja prijestolja. a da se prit om ne pomièu noge niti otkriva ikakav napor. Krajem tog dana vi e neæe sam o vr iti carske du nosti. no ne to sasvim drug o trpjeti takav osjeæaj pred suprugom. ikonama. isto prijestolje na kojem je car Mihail Fjodoroviè sjedio 1613. od kojih æe neka biti prigu ena k ao u tanje li æa. A kad smo veæ kod toga. godine. postoji pravi la birint veza izmeðu Maestra i Dummkopfa. nakon uvodne povorke 9. utj ela je. lanac Reda sv." Norman Mailer 9O samoj krunidbi ne mogu ponuditi previ e. S ceremonijama se dotad veæ dobro u poznao. Kad se uzme u obzir brojnost kan d ela koji su toj sveèanosti prisustvovali.naposljetku.ako ni ta ne poðe krivo. nego æe biti pravi.Alix mu je. igara i varki koje su obje strane izvele. ezla i kugle. a druga te ka poput stenjanja samog srca te kog metala. Maestro je uvijek meðu Bo jim darovima ponosno krijumèario svoju robu. Nisam se bunio. Sve ene koje s u spremno predvidjele prolome oblaka i dalje su bile uvjerene kako æe se dogoditi ne to lo e. uskoro se pojavilo suprotno raspolo enje. Nicky joj je poku ao objasniti to ele ministri. p reminuo. Naravno. Pokazivati ljubaznost. svibnja. niti u Arhand ela. Uzev i u obzir èvrsto ru sko uvjerenje kako ni ta to je dobro ne mo e potrajati. krune. pak. J er je na èetrnaesti svibnja gledao kao na dan osloboðenja. Maestro me nije ukljuèio medu vragove koj i su tijekom tog dogaðaja trebali raditi. ali su mi neprestano pripovijedali o neizrecivom skandalu p rigodom dogaðaja u katedrali Uznesenja. Dvorac u umi ivotinji koja eli biti hrabra nema goreg nego u pogledu voljenog proèitati da je tek krotko i prilièno inferiorno stvorenje. mnogi su bili uvjereni kako æe do jutra krunidbe nestati lijepog vremena. pretpostavljam kako sva ta èarolija nije potjecala izravno od Dummkopfa. Kako se poslije po alio Alix i svojoj majci (uz osmijeh). tkivo i srce. je li moguæe da je to bilo na e djelo? Ili n am je to podario sluèaj? U takvim se stvarima rijetko sti e do konaène istine . bi li sasvim zauzeti sveèanim prijemima na kojima su mnogim visokim du nosnicima iz zem lje i inozemstva morali izraziti dobrodo licu. Maestro takve osjeæaje poku ava preokrenuti u na u korist. posveæeni car. smatralo se jo jednim ispitom vladarsk ih sposobnosti. dvadeseto stoljeæe biti drugaèije. Znao sam kako æe mnogi od nas biti prisutni kad procesija u pola jedanaest krene iz dvorca." Stoga nisam bio niti u jednoj od katedrala. Mo da æe to novo. elio je da ni ta ne poðe krivo. A potom je tu i samo prijestolje. Pretpostavljam kako je znao da se ne to sprema. neki meðu vjernicima uvjereni su kako i sama ceremonija zraèi neporecivom Bo jom snagom koja prodire kroz careve por e. Ni ta ne propu ta . No. ene su sad govorile: "Sti e nam hodajuæi za lijesom. svibnja. kao da sam se dosad veæ poèeo razvijati u nekog od njegovih intimusa: "U krajnjem poretku stvari. od polju baca moænika krutih brkova pekli su ga obrazi. Zbog toga nismo sasvim neblagonaklono gledali na jaèinu Nickvje-ve vjere u Svemoguæe g. b rutalnosti. nije bio usamljen u takvim slutnjama. niti u onoj Uznesenja. svibnja. u prijestolnu dvoranu Kremlja prebaèene su svete mosti. Nickvju je jedno bilo osjeæati se poput psa pred Bogom. kri a." No. A èak mi je i kaza o. Svaki mu se dan od desetog do trinaestog èinio podjednako opasnim. No. koje odzvanja od blagoslova i kletvi. niti Navje tenja. Sad su mnogi gov orili: "Blizu smo kraja stoljeæa. No. èetrnaestog je svibnja Moskva o ivjel a ranojutarnjim suncem. a u njegov om je raspolo enju osvanulo jato novih tjeskoba. Nicky i Alix su. buduæi da je taj izn imni dan osvanuo lijep. na krunidbu æe se gledati kao na sitan dogaðaj. Sveæenici su iza . Stoga dosta toga treba uze ti u obzir kod tih ruskih ceremonija. Nek a nas zadese èuda ljepote i utjehe. nije mogao naslutiti to bi to m oglo biti. Najpouzdaniji put do nje gove milosti jest bez rijeèi prihvatiti mjesto koje vam dodijeli. Do krunidbe na 14. 8.

tu damu bio upoznao u biblijskom smislu." Èemu je dodao: "Oti li smo ranije u krevet.slu im se namjerno ba tim rijeèima. A Nicky je tu javnu ispovijed doista i obavio. Moram se zapitati nije li to dio genija ruskog bogoslu ja. staviti je sebi na glavu i uzeti ezlo u desnu. Bili smo prisutni kad se Mihail Fjodoroviè. Stoga se. bez ikakvog zastajkivanja. kako bi taj kvintesenci jalni integritet oslabio. ne mogu reæi. a kuglu u lijevu ruku. Ako se èini neobiènim to sam uvijek eljan saznati vi e. prije odlaska u katedralu Navje tenja. uspinjao uz o vo isto prijestolje.molitve su se triput ponovile. pa neæu podrobno opisivati kako je primljeno carsko znamenje. Me du njima vlada pravilo da se nikad ne pokazuje kako je neki element svete slu be p o ao krivo.tih svetih metropol ita imala veze s ekstazama Nickvja i Alix. Zazvano je trojstvo . Dobro smo je poznavali. U svom je dnevniku napisao: "Sve to se dogaðalo u katedrali Uznesenja èini se poput sna. U bo ansku je liturgiju u la dosada. Uvij ek tu napada. nakon èega je Nikola II. Kako je Duh sveti utjelovljenje ljubavi Oca za Sina i Sina prema O cu. Ritual se nastavio. Potom j e svoju kraljevsku pozadinu jo jednom smjestio na sjedalo prijestolja cara Mihail a Fjodorovièa. dok je Nikolu II. mogao uzeti kru nu. U najmanju bih ruku doznao koliko je ta pokvarena svetost . koja je kleknula pred njega na purpurni jastuèiæ. M nogi od onih koji su na poèetku osjetili neko unutra nje prosvjetljenje. to je uvijek prostor u kojem Maestro odluèuje napasti. Vidio sam kuma na svadbi koji je. Naravno. mepotropolit prekri io. a da to nitko osim mlade nije znao. Reèeno mi je kako je caru i carici potreban odmor. prvi car dinastije Romanovih. pozivao da s e javno ispovijedi. gdje s e. Zbog toga mi se èini kako je kidanje karike u lancu Reda sv. triput su se ljubile svete ikone.) I ba je u tom trenutku lanac Reda s v." Je li to bilo zbog zamora ili povratka po ude zbog dobrog i sretnog os jeæaja da je sve gotovo i da to neæe morati ponavljati. Car i njegova pratnja pre li su iz katedrale Uznesenja u katedralu Arhanðela. dopustite da raspr im uobièajenu dod bu kako Bogu i Vragu na raspolaganju stoji sve moguæe znanje koje im je potrebno . Trojstvo koje je trebalo uvijek iznova tova ti. niti ponavljati govor petrogradskog metropolita. kao da zna ne to to ostali ne znaju. no neæe se zaboraviti do kraja ivota. Svakako bih voli o da sam bio u njihovoj sobi. ali ih èeka sveèani obrok u palaèi Gr anovitaji. Pa i Maestro je uvijek pozitivno govorio o Trojstvu. Bilo da mu je takav drevni kontakt donio kakav preostali odbljesak ili ne. no govorio je tako tiho i kratko da ga nitko nije mogao èuti. Andrije puknuo. Buduæi da se nikako ne mo e reæi kako su . obrubljen zlatnom èipkom. Odmje rena tri koraka amo. Ponovno se iz stotinu i jednog topa ispalio plotun. uz nekoliko varijacija. Jer duljina mise privukla je mnoge u kon gregaciji koji na poèetku nisu pokazivali stvarno zanimanje. amen. Dakle. io. predao kraljevsko znamenje pomoænicim a i pozvao Alix. Rekao bih kako bi najlak i naèin na koji se moje moæi mogu shvatiti bila pretpostavk a da sam otprilike toliko obdaren znanjem u odnosu na uspje nog znanstvenika. Jesu li sve te beskrajne ceremonije p oslu ile kao kakav slatki mjehur pohote? Trpio sam svu bol koju stvara iskljuèivanje .z katedrale Uznesenja da bi monarsima izraDvorac u umi ili dobrodo licu i dali im da poljube sveti kri . (U mnogim pri godama u njegov je blagoslov prodro i na duh. nekoliko je trenutaka poslije ustao. stavio ruke na carevu glavu i izrekao dvije molitve. sad su se p repustili umoru svojih udova. Nicky i Alix su se potom usp eli stepenicama do prijestolja u sredi tu katedrale. Pravoslavno bogoslu je u takvim prigodama nikad nije kratko. tri koraka tamo. nema potrebe n avoditi svaki korak koji su car i carica uèinili kad su se spustili s trona. Nakon toga je car vodio dnevnu mo litvu. slu ba ponovila. sveæenici se na taj zapanjujuæi dogaðaj nisu obazirali. pokvarena svetost . a metropolit je kazao: "Neka te blagoslovi Duh sveti." Mogu reæi kako smo uvijek spremni osjetiti pribli avanje Duha svetoga. Andrije ipak bilo Mae strovo maslo. koli ko bi on vi e znao od kakvog tupana iz lo e kole. a takav je tip u tankoæutnom polo aju koji mi se zo8 Norman Mailer èini sliènim suptilnoj naklonosti koju na Maestro uvijek ima prema Duhu svetome.

Nisu ba uv ijek bili zadovoljni mjestom koje su dobili. pod uvjetom da je pozvan . kategorijama kavijara. Sveti sinod. bila poznata kao mjesto iznimnih i rijetkih sveèanosti. Vladimira. Udarac predod bi o vlastitoj va nosti ipak je posljednje to bi neki monarh elio izazva ti kod bogatih. od Francuske. no ovdj e su goste osobno poslu ivala po tri konobara u zlatno obrubljenim crvenim kaputim a. bez obzira na to kroz kakva su isku enja pro li da bi do li do pozivni ca. ali i iznimno siroma na. kojeg je prigoda oèito sasvim opèinila. Ne bi mi bilo nikakvo zadovoljstvo raspredati o zlatnom tanj uru. vojvotkinja od Edinburgha. a pratili su ga i carica majka Marija. za Mo skvu i cijelu Rusiju. nasmije enom licu tog mladog cara vidi obeæanje pravedne i blagotvorne vladavine. svoj je èlanak zavr io rijeèim a: 2io Norman Mailer / tako je svr io najveæi dan na ih ivota. Svima nam se æi ilo da smo vidjeli najvelièanstveniji prizor koji bi se mogao zamisliti i bili smo prilièno sretni smrtnici. Kad bi pogledali razmje taj gostiju i previ e bi dobro vidjeli kakav im je trenutaèan dru tveni status. Stoga je Nicholas. zauzet vlastitim pripremama za Seljaèki festival koji se trebao odr ati z a èetiri dana. Naravno. jedan od onih dru tvenih dogaðaja kakvi èovjeku mogu ponuditi ve liki napredak u Dvorac u umi 209 buduænosti. Samo su najva niji dogaðaji ruske povijesti imali dovoljnu snagu otvoriti ta drevna vrata. Mogu razumjeti za to su Nickvjevi ministri dr ali kako krunidba mora nadma iti sve vel ike europske sveèanosti u pro losti. orgija opæeprihvaæenog postignuæa. krunski princ vedske. A kakvo bi potom samo olak anje buknulo i pljesak odjeknuo kad bi ugledali cara i caricu kako im pr ilaze. Stoga su svi d o li do zakljuèka kako se dogaðaj pokoljenjima neæe zaboraviti.eniji gosti bili u istoj prostoriji s carem i caricom. veæ i da je Nicholas legitimni vladar. a svi su oni i li od stola do stola u dvorani sv. Objed neæu opisivati. Rusija je b ila jako bogata. mnogima bi od tih ambicioznih du a oèekivanja ostala iznevjerena.mi na raspolaganju svi odgovori na sva pitanja koja opsjedaju èovjeèanstvo. Jedan od novinskih izvjes titelja iz Amerike. Monarhije.. od ugledne stare kraljice koja vlada najdu e u povijesti engleskog prij estolja.a ne treba biti posebno pametan da bi s e to shvatilo. Tu je bil a krema diplomatskog kora. a iznad svega. Tu su svoj e krunidbene bankete odr ali Ivan Grozni i Petar Veliki. Veliki majsto r ceremonija. To je bio dogaðaj sezone. pazio da obiðe svaki stol u obje prostorije. jer je sve pro lo tako divno. ljudi koji su bili posve spremni pretpos taviti kako su. veliko je srce obiènih ljudi jedinstveno osjetilo kako u tom ljubaznom. tijekom veèere svirao je Carski orkestar. a Granovi taja je izgledala blje tavo. . slavnih i moænih gostiju . Te sam noæi.dakle. Od Njemaèke. Je li im sad pao? A samo su najuzvi. u pratnji Alexandre. Ostali su dobili mjesta u Dvorani svetog Vladimira. francuskim jelima. od na eg predsjednika i od mnogih drugih vladara i velikih i malih dr ava p rimio je najsrdaènije pozdravne poruke. Rusija je sad naprednija i mirnija nego to je bila godinama. v otki. gd je bi ih doèekali pozdravi iz suhih grla. ampanjcu. Palaèa Granovitaja je napo sljetku. ii. Banketi gotovo uvijek uspiju izazvati iste eluèane kiseline. poèinje svoju vladavinu uz dobre elje cijelog svijeta.Nikola II. Jelovnici su bili oslikani. najvi i ministri i neki od najveæih bogata a. i mene t akoðer mo e obeshrabriti ne to to ne znam. U to doba novinare nisu poticali da o velikima i moænima govore lo e.. eli li postati gospodarska sila koja bi s . car stva i republike mu svi zajedno ele "bon voyage" na tom va nom putu. i sam propustio banket u Granovitaji. za boga ta e i skorosteèe. vojvotkinja Elizabeta i n advojvoda Aleksej. Drugi je izvjestitelj iz Amerike napisao kako sad nije samo povjerovao u golemi ruski potencijal za velièanstvena ostvarenja. Oèekivali su da ih ignoriraju. napuljska kraljica i kr aljeviæ. njihovi napori bili apsurdni. vinima (francuskim i krimskim). dan koji æe se pamtiti godinama. Bili su suoèeni s golemim problemima. kao i Glavni dvorski mar al.

Rus ija je pet godina prije krunidbe veæinu svog ita morala poèeti izvoziti na Zapad. sifilis. jaki. ito je b ila jedina roba koju je Rusija mogla nuditi na veliko. veliki. Prodaja ita 1891. glupi mu karci sa svojim neugl ednim. Zabavit æe ih. no sve je to bio tek za titni vosak preko kvalitetnog ele a u staklenci. Stizao je majski dan. koji se trebao odr ati na Hodin. Veliki je otvoreni p rostor Hodin kog polja spremno oèekivao pola milijuna du a.kom polju 18. Odr at æe se u èast n jegove vrijednosti.e mogla mjeriti s Britanijom ili Amerikom. ti su se ljudi rijetko micali . pjevaèi i plesaèi. do ao je do zakljuèka da drugog izbora nema.na vrhu peæi. Za svlaèenje se nije znalo. velikodu nost. Kako bi Nikola II. Stoga se najveæi dio etve iz vozio. ja sam seljake koje sam gledao po moskovskim kolodvorima po tova o. neki èak i pje ice. Oni koji su ostali na selu i dalje su ivjeli u jednosobnim brvnarama. tifus. tuberkulozu. jo toploj od vatre na kojoj je zagrijana veèera. Dogaðaj na polju trebao je pokazati Nickvjevu ljubav prema narodu. koji je. Prije pet godina su gledali kako im ito odvoze teretnim vagonima. nas bi to ozbiljno zabrinulo. obojenih crvenim i zlatnim.bili su strpljivi po put stoke. potom trideset tisuæa litara piva i besplatni paketi hrane s ruskim kru hom. ili su barem Tolstoj i Do-stojevski u to uvjeravali svoje èitatelje. imao najbolje mjesto za spavanje . krupnim i èesto neskladno graðenim enama mo da bili zli. No. kolaèima i pekmezom. Golemi skup. èiji su unutr a nji zidovi bili crni od dima. A to je prouzroèilo veliku glad 1891. i p odiæi æe se bezbrojne tezge i kiosci. kao darovi cara i carice. Sad su stotine tisuæa njihovih roðaka stigli u Moskvu. mudrost . sv ibnja. godine ipak je poslu ila svojoj gospodarskoj svrsi. uz malu knji icu o krunidbi s inicija lima cara i carice. s Nickvjevim inicijalima. Iako su prerano ostarjeli i bili gotovo bezubi. sad veæ znatno optereæena. naposljetku. Sljedeæih su se deset godina ulaganja u te ku industriju utrostruèila. da. Proletarijat. mu karci bi. bio smanjivati l judske moguænosti. u kojoj su pomrli milijuni se ljaka. kao gazda. orasima. 212 Norman Mailer iz. od presudne je va nosti bio brzi zavr eta k transsibirske eljeznice. kobasicama. neobrazovani. sitnièavi. predviðen je za odavanje poèasti svim seljacima koji su sad bili u gradu. eljeznicom. Bit æe to sastanak onih koji su putovali stotinama kilometara. zbunjeni pa èak i otupjeli. odanost. praviènost. Sa d na peronu èekaju hoæe li se vratiti." Bez obzira na to. St anovi su bili oèajno prenapuèeni." Nas su ti seljaci jako zanimali. Ostatak obitelji spavao je na zemljanom podu. Dvorac u umi zi i Maestra je to navelo na primjedbu: "Naravno da ti seljaci ele ostati na eljeznièkim kolodvorima. kako bi bili u Moskvi kad careviæ bude postajao car. mogao vladati bez njihove od anosti? Na gradove nije mogao raèunati. Nastupit æe cirkuski zabavljaèi. Ispod njihove sam inertnosti osjetio sposobnost za snagu. ipak su bili sna ni poput tegleæe marve. no svaki bi se posjetitelj seljaèke kolibe ipak osjeæao du nim pred njima se poklonit i. Na je cilj. sad je pro ivljavao vlastite bolesti . Kao nalièje tog rasta. Tek bi tad mogao pozdraviti domaæina. istra ivanjem sam stekao uvid za to je Dummkopf tako mnogo pozornosti pridavao Rusiji. a enama i marame. godine. na kolima. izuli èizme. koji su èinili donedavni selja ci. koja se poèela graditi prije mnogo godina. gdje su se skupljali na razni m gradskim kolodvorima. Mnogi su spavali na tlu. Na zidovima su visjele jeftine reprodukcije ikona. Ima li su izreku: "Smrad tvojih nogu otjerat æe muhe. ljetnih mjeseci preplavljivala ulice siroma nih èetvrti. Kako joj je z a zavr etak radova na eljeznici vjeèito bio nu an veliki priljev stranih sredstava. prije nego to bi polijegali. ru ni. Podijelit æe se èetiri stotine tisuæa eljeznih alica. Veselili smo se èasu u kojem æemo od Dummkopfa konce preuzeti u svo je ruke. Ti su siroma ni.koleru. Kad bi se buduæi genij otkrio u ruskom selja tvu. A kad smo kod toga. Golemi su dru tveni problemi bili i alkoholizam te p rostitucija. Min istar financija Aleksandra III. no ako u prostor iji nije bilo suvi e hladno. . èak i razumijevanje. dok su radnici zimi umirali od hladnoæe. moskovs ka bi kanalizacija.

Svirale su se balalajk e. Moralo se èuvati mnoga druga gradska podruèja. Darovi æe se dijeliti rano. Tisuæe su se nat iskivale na tisuæe koje su veæ bile naprijed. palili se kresovi. no kasnije nije ostalo sredst ava da se zatrpaju iskopi. Hodin ko je polje takoðer poslu ilo za seljaèki festival. Prije trinaest godina. Golemo je polje sad bilo izbrazdano pje èanicima. Naposljetku. Stoga su se tisuæe seljaka pomaknule prema vrhu i stale pritiskati drvene prepreke koje su titile tandove. malenim klancima. bio je vel k broj seljaka koji su na polje odluèili doæi dan prije dogaðaja. Treæi bi se sudario. oborilo bi ih natisnuto mno tvo koje je guralo odostraga. Mnoge su dame po kazale svoje dijamante. U blizin i æe biti jo jedan paviljon. nakon krunidbe Aleks andra III. Na polju je pak vladao sasvim nelagodan nemir. bilo je samo polje. Vi e se du nosnika ozbiljno zabrinulo kako bi tamo moglo nedostajati policije. ena i dj ce sad je u mete u bilo zgurano u najveæi pje èenjak. ostalo je dovoljno ravnog terena za pola milij una posjetitelja. nepokrivenim bunarima i napu tenim temeljima. Tu smo glasinu pro irili mi. pjevalo. Stotinu i pedeset kozaka koji æe nadzirati pola milijuna ru skih du a? Njihov je zapovjednik zatra io jo redara. Djeca tulila. kojih je bilo tako mnogo da se sjaj dragulja .kao to su mnogi primijetili . Potom je. kako u njima ne bi demonstrirali revolucionari ili izgrednici. to se dr alo prihvatl jivim rtvama. Nicky je sam donio odluku da se Seljaèki festival ponovno odr i na istom mjestu. "nikada prij e nije toliko obiènih ljudi bilo spremno caru izraziti tovanje. Bili smo se spremni time okoristiti. Pilo se." "Ne". ali ga je ostalo malo. ono najbolje otiæi æe prvo. koji æe moæi primiti i tisuæu onih spremnih za tu povlasticu platiti. veæina je plemstva raspravljala o polju. i kolodvori. I oni su èuli glasine. Masu koja je stizala u Moskvu treba lo je negdje smjestiti. Èovjeka se Dvorac u umi nije moglo pozivati na odgovornost za svaki izgred na tako velikom skupu. a èetvrti ostao bez svijesti. A tu su. naravno ." 2. u Bolj oj teatru odr avala se gala veèer. "Ono dobro je veæ oti lo". "Nema vi e alica." Problem koji nije bio razmatran.mogao natjecati sa svjetlima s rampe pozornice. Neki æe seljaci mo da imati rodbinu koja radi u tvornicama. A imali su oni i veæih briga od Hodin kog polja. koji je bio nedavno podignut na jednom kraju paradnog zemlji ta. Nicky. gov orili su tamo na i agenti. ali je dobio odgovor kako vlada manjak policajaca.. Ostali su stali gurati iz pozadine. pro irila se suprotna glasina. Mno tvo mu karaca. "treba nam vi e tradicija. pa je trideset seljaka izgubilo ivot. Milijun du a! "Da". Prièalo se kako bi se do kasnog jutra na Hodin kom mo glo natisnuti i milijun du a. a u njemu su se panièno nastojali uh . elio je zapoèeti s novom tradicijom. Svakako æe moæi poslu iti za smje taj. No. na njemu je od r ana velika izlo ba. Sad s u i siroma ne gradske èetvrti ulazile na polje. Samo su tri policajca bila rasporeðena da nadgledaju èetu od stotinu i pedeset kozaka koj e æe dovesti kao redare. ka ftani i crni vuneni kaputi sigurno im neæe biti nepoznati mirisi. nekoliko sati prije prvog jutarnjeg svjetla.14 Norman Mailer To se prièalo na gala veèeri. ene su vri tale. tijekom tjedna krunidbenih sveèanosti. Pripremljene su iroke staz e kako bi se te prepreke zaobi le. Gradom se pronio glas. Ka d je pala prva. Mast s kaputa od ovèje ko e i ogrtaèa nagrizenih znojem. govorilo se u Bolj oju. a pretpostavljalo se i kako æe se ljudi odgovorno kretati ba po njima. Sve s e vi e tijela guralo naprijed." Prepreke su se poèele naginjati. Ono to se nije oèekivalo. U svemu tome sam jasno vidio Maestrove prste. Iako su se odigral i neki nesretni dogaðaji. U njemu æe biti mjesta za tisuæu uglednika. Godine 1891.Kako bi iza li pred tu hordu. Te noæi sedamnaestog svibnja. kioske i pultove u kojima su b ili smje teni darovi. Do veèeri se tamo veæ ut aborilo pravo mno tvo. Nema vi e piva. Nije vi e bilo novca za dodatno osiguranje. dok su ljudi posezali za darovima. "ima jo piva. kazao je svojim ministrima. poèela stizati i moskovska radnièka populacija. "Kako sam od vas èuo". Uz to se vlada veæ prilièno istro ila odr a vajuæi sigurnost cara i carice. No. Èovjek je trebao samo zateturati i veæ bi se drugi spotaknuo o njega. D a. Podignuti su privremeni objekti. Neki su seljaci poèeli ljuljati stupove koji su dr ali prepreke. svi su kiosci zauzeti istovremeno. Alexandra i pripadnici dvora trebali su stiæi s redinom dana i zasjesti u Kraljevskom paviljonu. pa mogu odsjesti kod njih.

Mrtve se mo e izbrojit i i poslije. Deseci tisuæa Moskovljana koji su ne to kasnije planirali prisustv ovati slu benom otvaranju. kukanja i naricanja u bogohulnoj disharmoniji sa zvonima. Nije mogao ni pretpostaviti koliko bi mog lo biti rtava. mukotrpno su na te pozlaæene kupole prièvr æivali novo li æe. prije nego to su stigli car i carica. kad su svojim najmanjim dijelom mrtvog roðaka godinama potajno mrzili? Oni koji su se jo pribli avali Hodin kom polju morali su ostati zbunjeni svim tim lic ima koja su vri tala i i la im u susret. bljeskale su se kao da su djeca sunca. Na svakim su kolima bila tijela odjevena u sveèane seljaèke no nje raznih stupnjeva upropa tenosti. kako bi se za titila mrtva stidijivost drugog. Tko je mogao izbrojiti koliko je tisuæa peta sad m ljelo koliko stotina torza? Ili nosova? Ili oèiju*. èinilo kako bih mogao poviriti u osj eæaje barem polovine ljudi koje sam mimoilazio. bilo je maknuti mrtva tijela s polja prije nego to dode car. Lica su veæ bila skamenjena od alosti. izgubljena u vrtlogu sna. Odrasl i koji su mogli doprijeti do ruba mase praæa-kali su se poput riba u pliæaku. dok su se neki od palih jo trzali. U jamama i po ravnom prostoru le ali su mrtvi. u elucu. slomljenih udova. onima koji su odlazili s polja u u ima je i dalje odzvanjalo naricanje. le eve su veæ odnijeli. Kasnije je Nicky saznao kako je broj stradalih tisuæu i tristo. slaveæi dogaðaj. tuljenja. a morali su strahovati i kako æe izgubiti razum. Mnogi su od mrtvih jo le ali na p lju. a njihova su se zvona. cmizdrenja. Bio je to deseti lijep dan zaredom. Mu karce i ene sitnijeg rasta bacalo je u v is poput pjene. smrvljenih nosova. Kupole èetrdeset puta èetrdeset moskovskih crkava sjale su na suncu. a nisu se mogli micati niti disati.vatiti za neèije tijelo i preko njega se uspeti iz rupe. Iz tisuæa se grla zaèuo krik bijesa. U meðuvremenu. Isprva je Nickvju reèeno kako ih je bilo tri stotine. iskrenutih. za duh im se lijepila sluz. Dovedeno je vi e satnija vojnika èiji je zadatak bio preostala mrtva . a uz ta su krvava kola i li mu karci i ene koji su naricali od alosti. Neki su se u pozadini povukli kad su ispred sebe èuli vrisku i prestali se gurati. zubi? Nekolicina je èak i pobjeg la. glasnim i suptilnim zvukom. dosta ih je bilo prekriveno ostacima dronjaka s odjeæe drugih. nailazili na kola koja su se kretala prem a njima. Na pijesku i po jamama i dalje je bilo poderanih komada odjeæe. Konaèna je brojka bila tri tisuæe. Oni koji su se probili do kabina i oborili kioske morali su se i dalje pomicati prema naprijed. Kako je mete splasnuo. Kako i ne bi. Neke j e od njih zahvatila histerija. Kupole . radnici u stalnoj pogibelji da skliznu sa strmih crkvenih krovova obrubljenih zimskim ledom. u du i. No. Prvo to je vi im policijskim du nosnicima palo na pamet kad su stigli. uzbuðenom razmjerom na eg trijumfa.dok naposljetku nisu stigli do kraja polja. Drugi su rikal i imena èlanova obitelji. Sad su. ogla avala razlièitom zvonjavom. No. gotovo golih tijela. Èuli su se zvuèi koji nisu bili s ovog svijeta. Nikad nisam èuo takav jad. strgnutih s jednog le a. da bi potom udahnuli. ljudi su se izmicali u èetiri smjera. s Hodin kog je polja uklonjena veæina otpadaka. pak. Tako ih je puno bilo bolesno u src u. A mnogi su drugi vri tali od u asa. no taj je ministar bio poznat po tome to lo e vijesti umanjuje devedeset posto. jedva nekako. Ljudi su se poèeli gu iti. dok su drugi padali preko njih. krenuli su ranije iz svojih domova kako bi izbjegli gu vu . Nisu znali trebaju li se smatrati blagoslovljenim to su uspj eli pobjeæi. Dvorac u umi 2-15 u drugom zastenjali. zavijanja. Na kolima. zbog stalnog pritis ka onih iza . U meðuvreme nu se sunce bljeskalo na zlatu svake od crkvenih kupola. U jednom bi se trenutku smijali. U tim ranim satima jutra. kao kakof onija jecanja. Mnogi su osjetili bogo hulnu spremnost na smijeh. i èa enih vilica. prekrivene zlatnim li æem. jutro je zasjalo u svoj svojoj ljepoti. Djeca su stenjala pod te inom èizama koje su ih gazile. No. kako su se pje ice pribli avali. Meni se. Kasnije su poèele stizati procjene broja izgubljenih ivota. krvavih lica. zi6 Norman Mailer 13U podne. Posljednjih pola godine . kao to utihne oluja. moskovskim su ulicam a krenuli neredi. Drugi su se progurali u stranu. tako je stalo i ovo. Nekolicina! Nekoliko su djece podigli i iznad glava dodavali unatrag.

Ukupno je bilo èetrnaest skupina koje su im donijele darove. Sat mi ne treba . Njih je ubrzo slijedila vojska i zvoðaèa koji su Moskvu ukrasili svjetlima i la nim proèeljima za devetosvibanjsku proces iju." Tad sam sluèajno pogledao koliko je sati. Moskovski trkaèki klub. gdje æe car primiti izabrane skupine za to odabranih g raðana. pa su njihovi glasovi prigu ili sve drugo. Tamo æe. Ugledao sam ga samo na tren i doimao se iznimno blijedim. u zraku ostane nekoliko èasaka. koji su donijeli srebrnu pliticu s Nickyjevim inicijalima od dijamanata. tako glasnog da se jedva èuo orkestar. Nicky i Alix stajali su na ulazu u Petrovski dvorac kako bi primili nova izaslanstva. kako bi ih koèija odvezla nekoliko stotina m etara do Petrovskog dvorca. Bio sam na gal a veèerama na kojima bi gost. obièno jedan od nas. Ne sumn jamo da takve osjeæaje dijele i va i suseljani. se obratio uglednim predstavnicima tih plebejac a: "Carica i ja vam srdaèno zahvaljujemo na izrazima ljubavi i posveæenosti. Osam je ljudi pladanj devet mjeseci izrezi va-lo u kristalu. Sto se tièe slu bene dru tvene verzije dogaðaja. Sa suprotnih k rajeva prostorije! Èinilo se kako su mrtvi. Prvo je Nickyju i Alix predan poseban dar katedrale Krista spasitelja veliki pladanj za obredni kruh i sol. Svaki vrag uvijek je jasno svjestan koji je sat. dobro o djeveni Rusi u paviljonu. pripremljene se sveèanosti nisu otkazivale. pa sam se zapita o zna li to se dogodilo. Potom je po tovanje iskazalo izaslanstvo mosk ovskih koèija a. Nickv i Alix su. no. s d amama u popodnevnoj sveèanoj odjeæi. Stoga mogu ustvrditi kako se. kako bilo. ostat i dok ih kola ne prevezu do groblja ili dok posmrtne ostatke ne pronaðu roðaci. koji su s tiDvorac u umi 217 zali nakon jutarnjeg mete a. Sad. pustio vjetar. i potom osmorici radnika stao zahvaljivati na sjajnoj izradi. jo od vremena Petra Velikog) pro lo nekoliko v oða stare njemaèke kolonije u Moskvi. Hodin ko polj e jedva se naziralo od svje e pra ine to su je dizale koèije kasnih prido lica. Za mene je to tek fraza. uredno poslagani u redove. Izn enada je zapuhao nevjerojatno jak vjetar. Izaslanstvo seljanki slijedili su istaknuti u mjetnici Moskovskog carskog kazali ta. Sve je bilo mirno. Odvratnost koju os jete najbli i. po dolasku posjeli dovo ljno daleko da do njih takvi zvukovi ne dopru. pa èak je i (kao zahvalu za stoljeæe odane slu be. Nakon toga su Nicky i Alix mogli uæi u dvorac i sjediti na èelu gozbe za poèasne predstavnike obiènih ljudi. Nitko to nikad ne sp omene. Predstavnici ugostitelja. naravno. Uskoro su Nicky i Alix mahnuli ljudima koji su pristi zali i potom ubrzo oti li iz paviljona. Dva su se le a polegnuta na stol mrtvaènice probudila iz kome. Taj je muèni vrtlog uskoro stigao i do paviljona na rubu Hodin kog polja. Slijedil a je konjanièka Gruzijska pukovnija. sad su se vladali poput povla tenih promatraèa koji su se na li na hipodromu. Èak je dobio i dar moskovskih Starovjeraca. Èak su i kriknuli istovremeno. minuta. Zbor od tisuæu mladiæa i djevojaka sm je ten je ispred Kraljevskog paviljona. Nicky je stisnuo guzove kako bi u izraz lica istisnuo to vi e zah valnosti. Sve se izmijenilo. pa èak i sekunda. potom Lovaèko dru tvo. Briga za va u dobrobit uvijek æe mi le ati na srcu. Kao da se oluj a mogla raspr iti jo jednim valom klicanja. eleæi opona ati vrhunske manire britanskih vi ih slojeva. dok je car govorio. Pretpostavljam kako je tad imao jo krajnje nepotpune obav ijesti. kad se mogao èuti daroviti zbor tisuæu nebeskih glasova koji nudi glasovnu okre pu. koji je po paradnom terenu raspr io obla ke pra ine. A ipak je zapuhalo.tijela prebaciti s druge strane kioska. Dame i gosp oda na tribinama izgledali bi gotovo savr eno. to se nije zbilo. Nikola II.jedan me vrag izvijestio kad se to toèno zbilo. kome bi se urilo priznati da je nekoliko sati prije tu vladao u as? Ne. Ponekad i dulje. . da nije bilo jedne neugodnosti. Niti pola kilom etra od Hodin kog polja. Na snazi je bilo dru tveno naèelo koje nala e da se u formalnoj prigodi ne smije priznati da se dogodilo ne to neugodno. Na izmaku tog vjetra stigli su i car i carica. no sad je bilo oèito da su ivi. Jedva da sam znao jesam li bio svjedokom srd be Dummkopfa ili bijesa mrtvih. ta j golemi dr avni puhaèki orkestar koji je himnu svirao zvonkim uzbuðenjem. Sposobnost ign oriranja odbojnog vi im je slojevima uvijek bila uroðena snaga. uz u zvike i krikove prepoznavanja. Ubacujuæi primjedbe u stank ama zbornog klicanja. T ribine su ispunili ugledni stranci i Moskovljani u svojim najboljim odorama. u mrtvaènici istovremeno odigravao dr ugi dogaðaj . Na takav slavni dan takav vjetar ne bi smio zapuhati.

Osmjehnula bi se i klimnula glavom svakom gos tu koji bi pri ao. To se dobrim dijelom moglo sprijeèi ti. poèela se udarati akama u grudi.du nost bila oprostiti im. paèetinu. udaljena samo petnaest metara. svje e i kisele krastavce. Stalno sam prouèavao tu frazu "dogodio se veliki grijeh. U za titnom krugu koji su oformi li oko Nickvja. Uvidio sam kako me ne dr e dovoljno nemilosrdnim da bih bio voda na terenu. A nije n i mogao. Ustao je. Jer je bio podjednak o razbje njen i zbog nesposobnosti policije. Mogao sam joj osjetiti intenzitet. tako skloni samouni tenju? A ipak mu je . "B og je tu!" vri tala je. druga je obitelj. "Bog je tu! Bog te spasio!" No. U meðuvremenu je Nicky obilazio od stola do stola. Primjerice. mogao priæi na razumnu udaljenost. desert. gdje je neiskreno oplakivala odlazak dugovjeènog oca obitel ji. i dalje pravi golub gu an. Ili nije? Je li taj dogaðaj bio neizbje an? Je li bio uklet? Nije znao.Te sam ustanike spomenuo zato da bih naglasio povezanost tih zi8 Norman Mailer dvaju dogaðaja. dvadeset. a na ti m su udaljenim rubovima Hodin kog polja jo stotine seljaka i Moskovljana tra ile svoj e izgubljene obitelji. Masa koj a je prenoæila na livadi Hodinki probila se kroz prepreke i do lo je do u asne gu ve u k ojoj je.te ka poput lanca koji mu je le a o na srcu . ti èudovi te!" uzviknula je njegova stara ena. Te je veèeri zapisao u dnevnik: Dosad je. No. uvijek spremni na nerede? Mu u je èak rekla: "Na i mu iæi nisu ba pr erano ljubazni. ono to sam saznao. teletinu sa svje im povræem. Njegova ena. "Vrag te poslao natra g. pitala se.) Kilometar od Petrovskog dvorca. peèenu piletinu. Za to su. Na nekim mjestima tijela su jo le ala na gomili. grozno je to i kazati. pozdravl jajuæi seljake dok su jeli svoj poltavski bor è. po pedeset. veæ i d a je to bila posljedica neobuzdane strasti. To mi je povrijedilo ta tinu. preplavljen srd bom? Njegov je bijes imao toliko vidova. Nisam bio meðu vodeæim izazivaèima nereda koje sam upravo opisao. voæe i vino. i dalje su u redovima te ala mrtva tijela. hvala Bogu. usprkos izoblièenjima. Kao i kod Alix. Poslije sam èak saznao i kako je Alix pribli no u to vrijeme do ivjela v rhunac svog zloslutnog predosjeæaja. U kakvoj joj je samo opa snosti mu ! Èak si je dopustila osjetiti i ne to otvorenog gnjeva prema ruskom narodu. Prodavao se sladole d. u buduænosti mi se pokazalo korisnim. caru sam. hladnu bijel u ribu. Ni je pridavao pozornost organizaciji osiguranja. koja je plakala uz njega. nj egovo je osnovno nezadovoljstvo bilo usmjereno na seljake. no danas se dogodio veliki grijeh. Maestro je to izravn o objasnio: nisam dovoljno dobro poznaDvorac u umi 2. ruke i noge pod nemoguæim kutovima. a isto tako i Nickvju. On je od neiskazanog bijesa bio blijed. prljave odjeæe. (Te sam misli primio iz druge ruke od posebnog ruskog vraga koji j e odr avao ulaz u jednu od Alixinih dvorkinja. kad se s Alix sre dinom dana pojavio na tribinama. Kako mogu biti tako n ezahvalni. Jer je taj stari tiranin takoðer otvorio oèi. mogao sam razabra ti da je Nicky. Je li se mogao pozvati na takav plemenit os jeæaj. neki su vojnici polagali posljednje rtve. No. pro ivljavala je pravi u as. N eki od srd be pocrvene. Poneki razoèarani èovjek èak bi stavio bakrenjak na grud i neznanca. prega eno 1300 ljudi. Sebe sam smatrao sposobnim za svaki zadatak. bio ne samo neuobièajeno blijed. va an ili prizeman. Iznenada je jedan od mrtvih to prestao biti. Lijeènici su kleèali u pra ini kako bi provjerili ima li da se tko jo mièe. trudili jo nekako razabrati crte lica. Na tribinama su ongleri i ciganski plesaèi zabavljali vlastelu. Ja sam trebao nastaviti pazit i na Nickvja. poèela vri tati. 14. Prvi je rezultat bila smanjena uèinkovitost kand ela. A iza kioska. no neæe izbjeæi postati rtvama dogaðaja koji æe slijediti. pojavile su se pukotine. ili da mu bude drago to je rekla na i mu iæi. sve i lo savr eno. Obuzela j u je misao kako joj se bli i smrt. no trebao sam pretpostaviti kako æe mi zadatak da prouèavam pisma i dnevnike Romanovih ostati temeljna uloga. A uskoro je bio bijesan i na sebe." Nicky nije znao da li da se uvrijedi. dok se pribli avao paviljonu." Je li mislio na ljude ko . Uz pomoæ prolaza u njegove misli koji je Maestro i dalje uspje no dr ao otvorenim. Romanovi tog dana nisu izginuli u krvavoj ka i polomljenih kostiju.19 vao Moskvu da bi mogao zapovijedati mjesnom vragu. dok su izludjeli roðaci zurili u zgnjeèene glave tih trupla na kojima su se.

Radilo se o njegovom pomoæniku. preklinjem te." Dovoljno sam se pribli io da mogu sva ta mi ljenja èuti." A potom je dodao.izjavio kako se stav ti h strièeva. Ako mu je ne to bila slabost. Usred stvarne pozornosti koju je dao govoru bratiæa Nikolaja. na strani su bezbo nih sila. mlaðem nara taju nadvojvoda. Nicky je sad shvatio kako mu se ne ide na b al. o enjen Alixinom starijom sestrom EUom." Ostale nadvojvode. preu zeo je. n o eli vas izvijestiti kako se ipak ne radi o katastrofi razmjera koji bi trebali zasjeniti krunidbeno praznovanje. Kakva nevjerojat na uvreda mrtvima! Gdje je tu èast Rusije? Car se nakon èetiri dana krunidbenih sveèan osti bio spreman slo iti sa Sandrom. Jo i gore od toga. no u tom je èasu u sobu u ao stric Aleksej. Ba je taj pomoænik Sergeja Alek sandrovièa i pokrenuo glasinu kako je gubernator korumpiran. poslao je poruku: "Iz pijeteta prema mrtvima. i Marija Antoaneta mogli Dvorac u umi 221 su cijelu noæ plesati jer su bili naivni. a posebno Sandra. I opet u blizini nije bilo ka nd ela. Krv tih mu karaca. Sigurno je cijelom nara taju upravo preminulih du a trebalo pomoæi .ji su sudjelovali u neredu ili na sebe? Poslijepodne 18.) Jadni Nicky. za to. o enjen njegovom sestrom Ksenijom . dvojica su se . nadvojvoda Sergej Aleksandroviè. tih starijih Romanova. Po tovanje. "Sergej Aleksandroviè nije mogao pre dvidjeti da je tamo trebalo biti policije? Svaka mu je to budala mogla reæi. mjesto ravnatelja Seljaèkog festivala. "A. Sergej Aleksan droviè je Witteu po glasono i poslao odgovor: "Car Hodinku dr i velikom katastrofom. te Mihajlovièe. Njihovo je pak stajali te bilo odvratno Nickvjevim bratiæima. Reæi æu ti. Blesavi. Htjeli mi to ili ne. tih ena i te dje ce zauvijek æe ostati na tvojoj vladavini. To nije pravedno. Taj je bal b io predviðen za tu veèer. Ali mi jesmo. kad bi mogao. bilo je to to u glavi nije dovoljno dugo uspijevao dr ati dvije meðusobno suprotstavljene ideje da bi mogao odluèiti koja je b olja. izmeðu ostalih du nosti. ne mo e nazvati drugaèije nego "èudovi nim". odgovor osjeæa u du i. Nickvev je najbli i pr ijatelj . braæa gubernatora. Èim je stric Aleksej oti ao. "valjda si svjestan èinjenice kako si ne mo e dopust iti da slu a svoje bratiæe.bio je jedan od na ih ruskih agenata. s tim su se slagali. ti mrtve o ivio. a oni to sami sebi nikad ne bi prizna li. sve sveèanosti treba odmah zzo Norman Mailer otkazati. Mladi su i neiskusni. moskovski guber nator. dr av nik kojeg je Nicky najvi e slu ao. spre mno je progovorio: "Nicky. bilo je. i dalje ivimo u sjeni Versaillesa. Shvati t o ti govorim. Nikolaja Aleksandrovièa. "Nicky". Nickvjev stric. sinovi nadvojvode Mihajla. ne idi veèeras na Francuski bal. (A taj tip nije samo dugovao kockar ima. Znam da bi. a planiran je kao najvelièanstvenija veèer krunidbe. upitao bih". ljub azan.mo da je Dumm kopf poslao kand ele u mrtvaènicu. U svakom sluèaju. "naroèito bal francuskog veleposlanika". rekao je stric Aleksej. veæ i nama . Nicky nipo to ne smije veèeras prisustvovati Francuskom balu. Mi ljenje grofa Wittea brzo je nai lo na neslaganje. Uskoro se prepu stio srd bi. Gubernator je zagrabio u fond za kr unidbu kako bi otplatio kockarski dug.bratiæ Sandro. jer ti si dobar. A Sandrova su se braæa. Odanost. ele svrgnuti Sergeja Aleksandrovièa tako da netko od njih mo e preuzeti mjesto moskovskog gubernatora. Zato. mora pok azati naklonost njihovim obiteljima. bilo je vrlo lako ostati sasvim b lizu Nickyju. Sergej Aleksandroviè nije bio kriv. No njegov bratiæ visoku razinu svoje rasprave nije znao odr ati. Pomisli kako bi to primili Serg ej Aleksandroviè i Ella. Tvoju bi enu jako pogodilo ako bi njena lijepa sestra Ella morala pretrpjeti takvu sramotu. Nisu bili svjesni da se pribli ava oluja. Sto nije bila istina. Sto je bilo." Ubrz o je stao tvrditi kako se radilo o prljavim trikovima. Je li to i on bio èuo glasi ne koje smo mi pro irili? U Moskvi se veæ prièalo. Nicky. nastavio je. Ali to ne mo e . s tim estoko sla gala. Mi znamo!" "Nicky. dok su njegovi izgi nuli podanici jo le ali nepokopani?" Njegova je elokventnost po ela uspjeh. Kako mo e dopustiti neprija teljima ovog re ima da ka u kako je na mladi car cijelu noæ plesao. svibnja grof Witte. a taj je nadvojvoda bio posljednji ivuæi brat njegovog pokojnog oca. tog vi eg sloja nadvojvoda. Rad ikalni. Luj XVI. Tako sam èuo Sandrovog brata.

Stric Aleksej glasno je rekao: "Evo nam èetiri carska sljedbenika Ro bespierrea. Maèkice moja. A bio sam siguran u to da æe mu biti zabavno èuti kako sam uspio te veèeri ubaciti se u kraljevski budoar. dopro sam do spavaæe sobe." Dvorac u umi 223 "Kojim tajnim nadimcima?" upitala je dvorkinja. Èov jek mora imati karaktera i duha da mo e. A nitko ne vr i ni svoju du nost prema Rusiji. "A." Nicky je bio na balu. U ovom sluèaju.barem ne dan ili dva. Zovem ga raznim imenima od milja. a Alix je plesala s grofom. ali u tom je èasu bio siguran. Prije krunidbe je uèinila je kardinalnu pogre ku. moj Manvkinsu. Poèeli su obja njavati. Potom je rekla svojoj najboljoj prijateljici. kojeg suosjeæanje mo e skrenuti s puta. no vruæina je bila nepodno ljiva. Otvorio je te veèeri ples s groficom Monte-bello. mora biti tamo." ." Sandro i njegova braæa veæ su dugo bili svjesni takvog Sergejevog kreda. Da. U meðuvremenu. Na propast i prokletstvo. A tako se nije trebalo obratiti eni u noæi tako ispunjenom osjeæajem propasti. Trebat æe proæi vi e od dva desetl jeæa da se potvrdi ono to je te noæi znao. ali nisu tako dugo èekale da zavjet prekr e. Francuzi sebe ocjen juju po razboritosti koju pokazuju u kriznim trenucima." To je procurilo. ba u trenutku kad nam trebaju dobri diplomatski potezi. njemaèkoj grofici Rantzau. Deèko. Zovem ga tajnim nadimcima. Svi mu slu e samo radi vlastitih karijera i osobnog pro bitka i brinem se te danima plaèem jer mi se èini kako mi je mu jako mlad i neiskusan . na tebe æe gledati kao na enska-sto s tvorenje. "Toliko ga volim. ovisimo o francuskom savezni tvu. moskovski se gubernator smije io. Nosi nesreæu. Naposljetku je izi lo van . Slatki. Stoga im se te veèeri njegova nazoènost èinila dvostruko nepodno ljivom. najboljoj se prijateljici nije èinilo kako tajnu smije prebrzo odati . I to je jedna od mojih du nosti." Bio sam zadovoljan. kad je glazba ivahna. Vrlo gostoljubiv. Francusko veleposlanstvo puno je potro ilo na pripremu bala. A i Maestru æe biti drago. I nije rekla . kad sam urno uzmaknuo) mogao sam se uvuæi j o malo dublje u Nickvjev um i mogu izvijestiti kako mu se èinilo da je osuðen na prop ast. suprugom f rancuskog veleposlanika. U to je bio siguran. Bio je stvarn o u asnut. Du ice moja . kako bi. Veæ zbog toga. Nisam se mogao sjetiti da su redovi kand ela ikad bili u takvom ras ulu. Moskovsko dru tv o ubrzo se stalo podsmjehivati carièinoj èesto isticanoj ljubavi prema engleskom. Omiljena je iz reka nadvojvode Sergeja Aleksandrovièa bila: "Nije va no koliko je dan bio grozan." Nakon to su se dosita nasmijali na raèun Alix. Ponosni su na svoj froideur. Demonstrativno su oti li kad je poèeo ples. "Ljubice. Pro lo je nekoliko dana dok je nije otkrila prijateljici. Velika tajn a za koju se dvorkinja zaklela kako nikom ivom neæe reæi. A koliko bi tek plakala da je znala to su o njoj govorile moskovske dame. to ti ne smijem reæi. Alix je kazao kako mu je mo da du nost da se povuèe u samostan i moli za rtve. Bude li odsutan. Mo da j e to bilo razlog pisma koje æe Alix kasnije napisati svojoj prijateljici. uglavno m na engleskom. Oti li smo nakon veèere. u dva sata. jednoj se od dama uèinilo kako mora po dsjetiti ostale: "Ona nam je stigla iduæi za lijesom. a piæe nadahnjuje. Na nekoliko minuta (do povratka kand ela. Svojoj se najbli oj dvorkinji povjer ila kako Nickvja obo ava. o trim rijeèima.njena tajna. a potom jo jednoj. do kraja u ivati u veèeri. kad Nicky ne bi do ao na bal. Meni je to topao jezik. Malo pomalo. Du ice. "Nicky. Sv akom koga je pratio glas da zna ne to to drugi ne znaju. U svom je dnevniku Nicky da o ovu primjedbu: 222 Norman Mailer Bal Montebellovih organiziran je izvrsno. poèinio meðunarodnu uvredu. Preziru sentimentalnost. Èini mi se da nitko u krugu oko mog supruga nema iskrene namjere. Tako su tajni.to oni zloupotrebljavaju. a ta je dama sa svoje st rane prisegnula kako se u nju u potpunosti i zauvijek mo e imati povjerenja. Nesreæe ne smiju utjecati na vanjsku politiku.strièeva vratila u sobu. Nedolazak cara i carice odrazio bi se na meðudr avne odnose. sad su bili poznati tajni nadimci koji su meðusobno koristili Alix i Nicky. I on e su prisegnule na utnju. Njemu se bal svidio.

potièe da u sjeæanju ne zadr avamo ni ta to nam n eæe trebati na novom projektu. Trideset i osam tisuæa pet stotina i ezdeset vojnika stupalo je uz dvije tisuæe èasnika. U tjednu koji je slijedio. a nju 224 Norman Mailer je dvadeset i petog slijedila veèera u dvorcu za diplomatski kor. To je stoga to neko tek steèeno. Za to bih to i èinio? Ako me u buduænosti opet po alju u Rusiju. To je va no. suptilno znanje blijedi kad se pothvat prived e kraju. Vrativ i se obitelji Hitler. uzev i u obzir na uspjeh u Rusiji. Stiglo je èetiri tisuæe gostiju. skriveno njegovim nedokuèivim dr anj em. Iako je blisko sa Dvorac u umi 225 mnom suraðivao. prijemi. Nas se.taj Raspuæin koji se ni s èim nije dao usporediti. koji su se bili prit ajili. pa mi je moral bio gotovo sjajan. Nijemci. Rekli smo kako nema mnogo vragova kojima je dopu teno veæe sjeæanje. Na kraju su se s vi ponovno na li dvadeset i estog na Hodin kom polju. Na taj naèin stjeèemo mnoge umne sposobnosti. godine. s prekidima. dr avnièki posjeti i glazbene veèeri. Mo da æu te iznimne dogaðaje po eljeti opisati. Tri tisuæe i sto gostiju. ostajati sve dok osam godina poslije n e bude ubijen Raspuæin . èekala me jedna èudna zadaæa. koji nimalo ne prilièi te koj odanosti u kojoj nema osobnog izbora. plesovi. Nisam bio siguran hoæu li se moæi aklimatizir ati na Hafeld. na dvadeseti je moskovski gubernator uprilièio vlastiti bal. ponovno æu rekonstrui rati potrebno sjeæanje. no Maestro mi je odmah kazao : "Po tuj Hafeld. moskovski gubernator dobio je nadimak "Hodin ki princ. no mogu reæi da se veæ godinama nisam osjeæao tako dobro kao nakon povratka u Aust riju. nije namijenio neki skroman c ilj. vraæamo na gazdinstvo. Gledalo ih je ezdeset i sedam generala. Trebalo je Der Altea nagovoriti . Hodin ko mi je ostalo u sjeæanju. dok sam bio u Rusiji. Sad kad su sve velike digresije privedene kraju. Nakon povratka u Hafeld. dakl e. pak. po p ovratku u Hafeld sam se osjeæao uzvi eno. ponovno povjerovati kako Maestro tom klijentu. elim zabilje iti to se s Aloisom. mogao sam. a Nickvjevu je koèiju vu klo est bijelih konja. nakon takvih iznimnih dana u Moskvi. mladom Adolfu Hitleru. svibnja u kremaljskoj je Aleksandrovoj dvor ani odr an banket. Tog se dana veèeralo s engleskim veleposlanikom na dvorskom balu u kremal jskoj dvorani sv. kako bi nazoèili vojnoj paradi. jer sam u Rusiju opet poslan 1908. Njihov pripadnik o nekom projektu zna o noliko koliko je potrebno." 15. a u jutro dvadeset i treæeg ." Nisam mu imao razloga ni vjerovati niti ne vjerovati . no to ne spada u ovu knjigu. Na d vadeset i prvi se moskovsko plemstvo sastalo u Dvorani stupova. Andrije.ono to je doista mislio bilo je. Lakog duha. naposljetku. posve izni man klijent. a tamo æu potom. Sad sam veæ oèekivao naredbu da otputujem. Zasad se. a domaæin je bio p rinc Trubeckoj. Kako smo samo ratovali zbog Ras-puæina i iznimnih crta njegove du e. uspio mnogo toga na uèiti. Kako mi se èini da sam vrag veæ stoljeæima i da sam se uspinjao i bio degradiran. Dugo nisam sudjelovao u operaciji veæoj od one na Hodin kom polju. no Maestro se tu dr i istog naèela kao i obavje tajne agencije. U stvari. Odavde mogu vidjeti stazu koja vodi do Der Alteove kuæe. mogl o bi se postaviti pitanje kako sam to. Bio je to jo jedan sjajan dan. ali ih ubrzo i gubimo. Nicky i Alix o ti li su u dr avnièki posjet manastiru Troiski-Sergejevskom.Sto se toga tièe. Uskoro sam prestao misliti na Nickvja i Al ix. Na dan 19. Ili mi se b arem tako èinilo. Ovdje je bilo neuobièajeno to to mi je Maestro dopustio da nedavno iskustvo zadr im u potpu nosti. u svojoj su ambasadi sljedeæe veèeri priredili tek glazbenu veèer. KNJIGA DEVETA Alois mlaði I. osam su se dana odr avale fe te. Nicky je dao dvadeset tisuæa rubalja kao prvu ratu za gradnju djeèjeg doma za rtve Hodinke. zanimljivo je da mi je to palo na pamet. J ame su tad veæ bile zatrpane. Na dvadeset i drugi. Klarom i Ado lfom dogaðalo iduæih devet godina. Time æu okonèati ovaj knji evni pothvat. ipak je ustrajavao da i dalje bude u slu bi lukavog i visoko pozicio niranog kand ela.

Der Alte je nije odmah poslu ao. Te ko je ne prezirati stare klijente. na visini. nije mogao shvatiti kako mu se moglo dogoditi ne to tako sramotno dok je pregledavao jednu od svojih boljih ko nica. Ako se nije me koljio na sjedalu. bila je zadovoljna i kad nije vodila Edmunda. zajedno s krivima. Èesto bi mu na pamet pala smrt. no sad d ovoljno nagla eno da shvati kako se ne mo e smatrati snom. nije znao bi li vri tao ili urlao od smijeha. skupa s kutijom. no n a vlastito iznenaðenje.to se kosilo s njegovim profesionalnim instinktima. a koje bi njegovom tijelu Norman Mailer bile stvarne poput èira. Buduæi da je bio vrlo vje t. u prepone mu se vratio rijedak osjeæaj slatkoæe. znojio se kao pas. Meni je sve to." U snu je zastenjao. U svojim je godinama znao kako s mo mu se duboko uvukli. ponekad mu je ta pomisao bi la blizu poput zvijeri koja u susjednoj sobi le i u kavezu. Èinilo mu se kako æe zaplakati za s vim tim nevinim pèelama koje su sada bile spr ene u ni tavilo. nije ba bio ugodno dru tvo.koju sam mu prenio dok je spavao . Iskrao se Klari i An-geli dok su se spremale za o dlazak u crkvu. Kod mene je to probudilo paranoju (koja mi je uvijek pri ruci. Je li to on omek ao? Je li to moguæe? To je svakako bil o pitanje koje æu i sam morati istra iti. Natopi ko nicu kerozinom. Sutra je nedjelja. Ipak je bio sav jadan zbog samog spaljivanja .da spali jednu od svojih ko nica. pa se ko nicu moralo uni titi. Pogodio sam. Stare navade ne mogu si priu titi previ e okova. A Klara se zbog njegovog bijega nije pretjerano brinula. Klara u takvu velikod u nost nije mogla povjerovati. Morao je. bila je srd ba koju j e jo dobrano osjeæao zbog pèelinjeg napada. Morao sam pretpostaviti kako su taj pèelinji napa d potaknuli kand eli. Nekoliko alaca zamalo ga je pogodilo u oèi. srce mu se tres lo u grudnom ko u. Zatim je zapali. Pro lo je nekoliko dana. No nim prstima su mu prolazili trnci. sigurne znakove konaènog umora . naravn o. To æe pojaèati pozitivan uèinak. Tako su podatni. Nar avno da je to uèinio. Moral mi je bio. Uzbuðenje ivota u Rusi ji sad me uèinilo pomalo tromim. Jo uvijek nisam pretjerano udio da se ponovno vrati m slo enoj psihi tog estogodi njaka. Nije elio ivjeti s grozotama koje bismo mu mogli prirediti . Dok je poku avao zamijen iti maticu . Po povratku skromnim zadaæama u to m dijelu Austrije. Klari je ostati s Angelom nasamo u nedjeljno jutro omoguæavalo da se s pokæerkom malo zbli i. Spomenut æu kako je spaljivanju prisustvovao i Adi. najprije æu se pozabaviti Adijevim uzbuðen jem tijekom spaljivanja pèela. jer je korisn ija od nesposobnosti predviðanja). Dok je zurio u mete koji se u vatri raspaljivao. zap oèeo bi sa sestrom natjecanje u tipanju. bilo mu je bolje. no tako drastiènu pobunu svojih stvorenja nije do ivio godina ma. "Ne mogu to napraviti". Danas je Alois rekao kako æe on ostati s dvoje malih. "to æe ti biti od koristi.pokazivala je prve. Ali nemoj se poslu iti sumpornom bombom. rekao je Der Alte. Uistinu mu je bilo od ko risti. ali nisam bio spreman tako se brzo baciti na posao. U nedjelju ujutro. ili z a vrijeme slu be bo je morala na grudima dr ati Paulu. stalno se nadajuæi da neæe po eljeti hranu. No." "Spali ga. veæ naredbom. Ono to je pospje ilo odluku da se èin izvede. Nedjelje nose dvostruk u vrijednost. I on je u snu dobio poruku koj u mu nije bilo te ko prihvatiti. s okrutnom oteklinom na licu. "Langstroth me sk upo stajao. Der Alte je tu bunu uspio ugu iti uz pomoæ cigare koja mu se u tom trenu tku nalazila u ustima. Mnogo je vremena pro lo otkako je po udnu misao slijedila tjelesna reakcij a vrednija spomena od kakvog probadanja u preponama. bilo posve svejedno. Potajnom. Misao sam mu u san poslao ponovno. "Uèini to". zbog èega je na starèiæ bio posve rastrojen. Njegova predod ba ivotnih izvjesnosti postal a je upitna. spustio je ko nicu na tlo i zapalio je. Nakon to sam dobio naredbu . Kao kod mnogih staraca." Der Alte je moju naredbu ipak poslu ao. po uda mu je bila ogranièena na glavu. Njegove su ga pèele bile tako izbole da sam ga na a o u krevetu. Da. Takvu tjelesn u slast nije osjetio godinama. Hafeld æe mo da uskoro ponuditi vl . nije Dvorac u umi 231 mi smetalo to je postojanje tu bilo jednostavnije. No.napala ga je nje na pratnja. kako sam rekao. Istini za volju. Previ e bi ih moglo pre ivjeti. ponavljao sam mu dok je spavao. Kad bi ga vodili sa sobom.

u kojima je bio uvjeren kako æe ostati bez neke od vitalnih funkcija. ali Der A lteova nesreæa umanjila mu je vlastitu grozu. sjeæanje na taj dogaðaj ipak ga je navelo da razmi lja o prirodi prijetvornosti. strpao j e Paulu u njenu kolijevku a Edmundu nalo io da ostane u sobi i pazi da se ne probu di. kazao joj je. Ozbiljna p ravila nije zanemarivao. uspje an dogaðaj po uspje an dogaðaj) naizgled je s blijedjeti. Sjeæao se ene koja je darove bila umotala u svoje crno donje rublje. "veæina mojih suradnika ide u crkvu. Veæ i to je bilo dovoljno da se zainteresiram. kako je bivalo sve toplije. bilo je ne to u njihovom koraku .recimo. a sfinkter ispu ta vjetrove. Previ e je ove zime bilo tjedana." Nasmijala se. Kod Aloisa je to izazvalo apsurdan osjeæaj vrline. mo da je o svom najstarijem sinu prestrogo sudio. Ne mo e biti takva budala. Pusti da tro ak plaæanja kazne izbjegne tako to æe medu svoja bedra prokrijumèariti njega. Ne biste imali p ojma kako takvu ivotinju obuzdati. Èovjek se nakon pobune u ko nici nije uspio oporaviti. Primjerice. obièno bi naletio na pokojeg drijepca koji bi mu odnio dio samopouzdanja. k akav mlaði brat osjeti ako vidi starijeg dok plaèe. Aloisu se stalno vraæao strah kako æe ostati bez svojih zajednica. elio je meditirati o nezgodi koja je zadesila Der Altea . ako je to ikako mogao izbjeæi. jako visoko. a nije i ao ni inaèe. takav je bio Alois mlaði. Nakon toga je. bila je dovoljno drska da se osmjehne i ka e: "Tako ste pametni. no èim je oti la. Zgodna ena. No opet. na kro nju. Posjetio ga je d ok je starac jo bio u krevetu. To je dobro nauèio radeæi na carini. Alois nije omek ao. Naravno da nije. kako se pop eo gore. Te je nedjelje èak razmi ljao da se pri dru i Klari. ruke su mu stale drhtati dok je u novinama èitao v ijest o pogibiji pèelara. Nije se dobro osjeæao otkako se vratio Alois mlaði. 232 Norman Mailer A opet. posvjedoèiti nekoliko promjena u Aloisovom duhu. Nekoæ mu se takav kraj èini nevjerojatnim. jer mu ta tina to nije dala zamisliti. Klara je stalno ponavljala kako ne ostavlja dojam da se radi o onom istom djeèaku koji je oti ao rad iti kod Johanna Poelzla. Uvijek mu se èinilo kako æe on biti taj kojeg æe pèele divljaèki izbosti. Tijekom cijelog svibnja. to bi mogla biti i istina! Ljudi su tako prijetvorni. Jutros vas nije pr atila sreæa. nakon to je cijele zime fino jeo." "Zbog toga". Gdje mu je bilo samopouzdanje? Te nedjelje nije oti ao u crkvu. Aloisu strah splasnuo. prije samo tjedan dana. Nestalo je tmurnih slutnji. Njeni roditelji su sigurno s njim dobro postupali. jahaè bi mogao otkriti da pod njim nisu èetiri. No. veæ je pet nogu. gdje poku ava navesti poludjeli roj da se vrati u ko nicu. Da. Takvo postignuæe kod roðenih seljaka nije bilo uobièajeno. na nekoliko dana. pa da ivi u strahu od pèela. pustio da mu zare i eludac. Kad ju je Alois uhvatio. Der Alte je èak i briznuo u plaè d ok je opisivao svoju nezgodu. S druge strane. ivio je s jasnom slikom pred oèima. Jesu li te posljednje godine malo popustili temelji njegovog pon osa? Nije poznavao nikog tko bi bio tako spreman zloslutnim znakovima pokazati f igu. to æe mu uni titi va an dio samopouzdanja. R anijih dana. No. Pona a . komadiæ po komadiæ. a Alois mlaði s Ulanom biti s druge strane bre uljka. Pomisao mu je bila odbojna. jer zbog sina osjeæa nelagodu. No sad mu se strah stao vraæati. Kazao joj je kako m u dobro èini kad s vremena na vrijeme bude malo i s malima. a u meðuvremenu mi je omoguæavao da ivim u suptilnom okru ju sitnih zadaæa Mogao sam. Sjediti u klupi tijekom tih besmislica! Takav bi mu potez izbrisao osjeæaj da je èovjek koji ne drhti poput ostalih. Klara nije imala pravo. Zbog tog mu je dogaðaja bilo toplo oko srca. od pèela ga je dr a o smrtni strah. Nije potom bilo nikakvo iznenaðenje to je ove nedjelje rado opustio lice.astita otkriæa. a sad se to veæ nastavilo i na proljeæe. primjerice. U poku aju da ubla i strahove. No nije si to dopustio. Alois je èak oti ao posjetiti Der Altea. poput èovjeka koji je nabio 125 kila u vreæu od 100. Nije znao za to. po ele li. nipo to. govorio je s ebi. ta energièna ta tina (koju je g radio od djeèa tva. Drugi se slu benici nisu usuðivali dirati te privatne stvari. Jedva je èekao ostati sam. No vi e nije bio siguran hoæe li biti u stanju izbjegavati je i dalje. kad je jo mogao u ivati u jahanju. u najslabijoj fazi. Znao je da æe Adolf sam otiæi. sad u svojoj o djeæi osjeæao stije njen. Tu na je èinjenica bila to se. Bio je u napasti da je pusti.

Nisam ba mogao povjerovati da je pismo autentièno. veæ kopija koju je napravio agent. u sluèaju da ga ipak poèine. mi vragovi pa k nemamo izrazitu osobnost. Takva sposobnost da se najneugodnije èinjenice o sebi sasvim potisnu.o se pristojno. Kako sam veæ napomenuo. U njemu se nalazila konaèna i posve pozitivna ocjena mladiæa. a da ni na èasak nije pomislila nije li joj mu . mo da otac. A ko se mo emo povesti za naèinom na koji se ophodio. Ono la no str i poput bubuljice. U nekim ob iteljima. rekla je Klara. Tvoja majka ka e da je on dobar deèko. Zbog toga se nisam mogao poslu iti jednim od svojih darova . kad sam bila mlada.u stanju sam steæi vrlo dobar uvid veæ na temelju letimiènog pogled a na neèiji rukopis. Bolje da ja e preko brije ga. sva ta sam vidjela. osim ukoliko ne moramo. a biv i vr vi sjeæanju donose manje zadovoljstva od osrednje pjesme. Ni i vragovi koji su ovdje ostali malo su. o tebi bi rekao ne to ru no." U njenom se glasu nije moglo razabrati misli li da bi ona i Alois imali za raspr aviti neku va niju. Nije stalno izgledao kao da te prosuðuje. A sad se doimao Dvorac u umi boljim. èak i napredovali. kao to je Klara Aloi su takoðer dala do znanja. Na su zanat uèili i bez mog nadgledanja. Zbog toga su samo prouèili Johannovo pismo (koje je ostavio u Klarinoj korpi z a ivanje) i prepisali ga. s tim se bila spremna pomiriti. to nije bilo ori ginal. Prije nego to je oti ao. "Ne znam". koju nije moguæe razl uèiti od osnove koju smo nastanili. Digao je branu rodoskvrnuæu . od sjeæanja na svoj èin.a potom mu je dr uga zadaæa bila za tititi ljude. no kako bilo. Johann Poelzl Mogao sam zatra iti da neki od na ih noænika u Spitalu na mlijeènoj turi proðe Johannovim mislima. Tvoj otac. mogli su krivotvoriti fa ksimil i original zadr ati. bio je bolji. 2-34 Norman Mailer U njemu se vide mnogi neotkriveni kutci du e. Mo da. privatnu temu. Veæina ljudi nije se u stanju suoèiti s neugodnim i stinama.koja nipo to nije bila na e djelo . recimo. No. On æe to predati tebi. ivjet i u tijelu èovjeka. Plak at æe jer æe joj nedostajati. no odluèio sam prièekati. dok traje neki projekt. Vragovi koje sam bio ostavio u Austriji sad su mi sa zadovoljstvom objavili kako su napravili kopiju kratkog pisma koje je Johann Poelzl poslao po Aloisu mlaðem. 2. Alois mlaði je dobar. postao je razumna imitacija ugod nog i pouzdanog mladiæa. Nije to mogla dokazati. Jedan od njih uskoro bi mogao biti spreman za pouku o urezivanju snova. ali je mog la prisegnuti da je bio ba takav. "No. Stoga mi se sviðalo kako je Klara bila puna nepriznate brige zbo g Aloisa mlaðeg i Angele. Bio je to tvrdoglav stari èovjek. Posjeduju ne to to se mo e nazvati samo bogomdanom sposobnosti da se sakriju sami pred sobom. S jedne strane. " to ti o takvim stvarima uopæe zna ?" upitao je Alois. umjesto str ica. Da su vladali boljom tehnikom. Tek je malo pocrve-njela dok je govorila. Vrijedan radnik. bio je poput prijatelja koji bi bio prijazan u tvom dru tvu. neæu se zamarati da ih pobli e opisujem. koji se mogao odu prijeti svakom poku aju ulaska u um. no èim bi mu okrenuo leda. na moje iznenaðe nje. Vrlo dobar. uvijek mi po takne ne eljeno divljenje. Bez kaligraflje na raspolaganju. Zbog toga gubimo neke prednosti. O tome se ne govori. Sad je veæ pro lo vi e od stoljeæa. Prisutnost mu karca ili ene blisko je vezana s njihovim tijelom. Ne znam je li podiæi takvu unutra nju prepreku podjednako t e ko kao. Dummkopfu se mora odati priznan je. a ja sam sve to mi je trebalo o Aloisu mlaðem mo gao saznati i u Hafeldu. Usudio bih se reæi da s njom nismo vezani vi e od . vragovi koje sam ostavio u Hafeldu nisu bili pretjerano vj e ti. To ka e. nego da poène oèijukati s vlastitom sestrom. pa stoga i nudi mno tvo uvida. go vorila je Klara. Cijenjena kæeri! Ovo predajem djeèaku. I ja sam takoðer razmi ljao o promjenama kod Aloisa mlaðeg. U tom sluèaju doista posjedujemo prisutnost. popeti se na Alpe. I dalje je previ e vremena provodio ja uæi Ulana. No. morao sam se zadovoljiti samim rijeèima. Na povr ini. Reci svom cijenjenom mu u.

No. "Snovi i èezavaju". a i neæu navoditi brojne druge aktivnosti. Bog je Dvorac u umi 235 i dalje bio Gospodar svemira koji nas je neposredno okru ivao. a povremeno kataklizmièkom (uglavnom zahvaljujuæi. Tamo . Prirodom. Dummkopf bi brzo postao Maestrov plaæe ni sluga. jednog ga je dana poveo u posjet Der Alteu. Ponosan na Aloisa mlaðeg. Angeli i Adiju. a da je pritom p ostojala tek kakva sitna vjerojatnost da bi jednom mogli postati va ni na im ozbiljn im namjerama. Aloisu mlaðem je èak odr ao neka od sv ojih najboljih predavanja o pèelarstvu. nismo tome ni blizu. Djeèak je tako brzo uèio da je Alois morao posegnuti za naprednijim znanje m kakvo je upio èitajuæi pèelarske èasopise. zdravlja.ne bi mu se nimalo svidjelo da njegovu ulogu mjesnog struènjaka u s . No. gdje je izigravao stalnog domaæeg struènjaka. Stoga je svaka procjena znaèaja mog zadataka morala tijekom godi njih doba koja su slijedila neprestano do ivljavati promjene. Neke su improvizacije sjajne. A sad je zavolio. Djeèak je sve to stalno upijao." Nadzor nad dogaðajima? Maestro je svoje zanimanje za Hitlerove iz Hafelda svakako i dalje odr avao. meðutim.to je izazivalo nelagodu i Z36 Norman Mailer time se èesto slu io na Carini.ako smo spremni priu titi si takav tro ak . Barem jedno. Posebno nismo bili 1896. kad bi se suoèio sa sumnjivim turistom. nesavr enom kakva veæ jest. kad je bio nezgodno raspolo en.mo em o postati tko god elimo. Dotad je s t im oklijevao . pokazala kako je Maestro mudro predviðao buduænost. Postav ljao je mnogo dobrih pitanja. Dao nam je do znanja da vragovi nemaju to sami sebi èestitati na u as ima koje bi potaknuli noænom morom. Kad bi snovi toliko upravl jali ljudskom povije æu kako bismo to mi eljeli. Povijest je. primjerice. onu o pèelinjem gotovo ljudskom karakteru.nije mu se èesto dogaðalo da zavo li svoje dijete. nesavr enosti njegovog projekta ) i dalje je on upravljao. a oko ko nica je radio spretno. Ljudi. Na posebni estogodi njak mo da je tek jedan od stot inu ili tisuæu potencijalnih projekata koje je Maestro nadgledao. kojima je pak sad mogao dometnuti i novije iz Fischlhama. djeèak je bi o tako armantan . moram ponoviti. na nimalo nepogre iv naèin. godine. a mnoge pojedinosti kojih se sad prisjeæam bile su vrijedne na e pozornosti . tovi e.radilo se o finom spoju mladosti. Alois mladi pokazivao je i ne to zanimanja za pèele. godinu. velike nade za koje je tvrdio da ih u mladog Adolfa Hitlera pola e. "Nadzor nad dogaða jima treba imati danju. to èinim osna en spoznajom da je moje djelo bilo znaèajno. pothvate i sitne istrage koje su vragovi pod mojom komandom izvodili u tim dijelovima pokrajine Gornje Au strije (u koje su pripadali Linz i Wald-viertel). a ubrzo je ponovio sve svoje ranije govore Klari. ne to duhovitosti i oèi te dobre volje . navele su me da se zapitam bih li mogao razluèiti koji je stvarni Maestrov interes. na kad sam poku ao shvatiti za to. Kako je toga bio svjestan u potpunosti. Stoga mogu potvrditi kako je Alois mlaði pokazivao prilièan dar da u svojoj neposred noj blizini oèara ba svakog. ivotinje i bi ljke jo su bili njegova stvorenja. Samo je noæ dobrim dijelom prip adala nama. Dosad nisu bili nimalo zanimlj ivi. Ubrzo je Alois stariji iskusio rijedak osjeæaj sreæe . èemu je dodao i monologe iz gostionice u Linzu. Naposljetku je neke od kvalitetnijih Der Al teovih spoznaja poèeo predstavljati kao vlastite.odjeæe koju mo emo presvuæi. Starij i je Alois stao sanjariti o buduænosti u kojoj bi otac i sin mogli dodavati zajedn icu za zajednicom. a koja bi se. ili delikatnosti i visokim motivima kojima su se njihovi ivo ti nadahnuli. nad ostale nadvila poput fronte nadolazeæeg lo eg vremena . U zemlji snova postojimo lak e. kazao nam je.da njegov otac nije uspijevao svoju te ku psiholo ku pozu odr avati v i e od nekoliko dana. Maestro nije s odobravanjem gledao na sa mopovladivanje. To bi jo moglo ispasti i pravo poslovanje. 3Nisam opisao. pa ako se s razumijevanjem vraæam u 1896. Neko vrijeme je èak uspio i uveæati te ku sumnjièavost koja j izbijala iz osobe Aloisa starijeg.

no kako bil o. spomena vrijednog novca. takve klijente barem jednom na godinu treba provesti kroz èistili te neugodnih ra spolo enja. Posljednji sam tjedan morao tro iti vrijeme na Der Altea. a Der Alte ih je toplo primio. U pro losti je v eæ bio klonuo duhom zbog spoznaje da ni na koji naèin ne mo e postati dru tveni voda . uspio sam ga osloboditi naj238 Norman Mailer nesretnijih misli. Med koji je pokupio bio je pun sitnih komadiæa voska. Mo da je Der Alt e znao vi e od njega o pèelama. mudrih ili lakomislenih .djeèaka b i i to moglo zadiviti. Èak sam mu ponovno uspostavio predod bu o sebi kao privlaènom mu karc u. polagao pravo. ili o onima u na oj slu bi. Jedva da je tu va no radi li se o pustinja cima koje tite kand eli. U pro losti je. S druge je strane bio ponosan na svoj odnos s D er Alteom. kad se u obzir uzme usamljenost. Kako èesto biva kod depresije koja slijedi nakon neoèekivane nezgode. a on je . a da im to nije uspio uzvratiti.makar je to posljednje prava poslastica." U punoj formi i izrazito svjestan djeèakove prisutnosti. Zbog toga je Der Alte osjetio kako ga Alois mlaði sna no privlaèi. Aloi sa je zaèudilo kako mu je tom prigodom malo smetao miomiris kolibe. Te ko bi veæi dio svo je etve mogao prodati ako je u proizvodu bilo Dvorac u umi 237 puno smeæa. "Skupljanje meda! Naravno! Isprièat æu vam sve o tome.priu titi èasak radosti.to mu je bila jedna od najsna nijih ranih ambicija.ili ih Dumkopf reinkarnira. barem ne bi briznuo u plaè kad bi ne to p o lo krivo. Kako se klijentove misli daju pomraèiti kad ih po el imo malo spustiti na zemlju. Ne elimo da i èez azni. Stoga sam se potrudio da tijekom Aloisovog posjeta budem prisutan. naravno. no nije se osjeæao spremnim. Nakon uvoda i formalnog zanimanja za njegovo zdravlje. istini za volju.ako mu je potrebno . Prema tome. Ispod svega je bilo i te ko razoèara nje to nije stekao nikakvu moæ ili istaknuti polo aj na koje je. No. ako je kupac prvi ugl eda! Zato je po savjet jo jedanput po ao starom jarcu. pa èak mu .) Veæina na ih klijenata il i prestane postojati . na raèun svoje intelig encije. Uz to. Oporavak mu se zavukao i ponekad je bio bolan poput jakog svjetl a u oèi. Sad bi to moglo biti vi e nalik velikom. Bio je sre tan to nije sam. I èim su ga Alois stariji i m laði do li posjetiti. Prvi put je nakon dugo godin a osjetio elju voditi ljubav s adolescentom. s tim sasvim zabrljao. Ponos mu se povio pod teretom svega to mu je u ivotu nedostajalo. Istini za volju. Nije imao drugova. Prouèio je svoje prir uènike o tehnikama njegovog skupljanja. velikih ili malih. Stoga je sa sobom poveo i Aloisa mlaðeg. jer i mi moramo iz istro enih klijenat a nastojati izvuæi svu dobit koja se jo da. (Za nas je mnogo korisnije ako umru mladi i srditi. poput vrata i zglavaka. sad se osjeæao sno ljivijim. rekla je moja pomlaðena starina. dobro obavljenom poslu. Situacija. Der Alte se sad æutio posve pripravnim da se baci na izlaganje manje poznatih vidova tog postupka. tako uèenim èovjekom koji je s njim postupao kao sa sebi ravnim . "Da". "skupljanje meda samo je po sebi umjetnièka f orma. jer ne voli okrenuti leða ni jednom od svojih stvorenja. oboljenje je smatrao posljedicom presude njemu samom. Pustinjac i nisu èesto spremni na samopropitivanje. Njegov je polo aj postao stabilan u èasu kad mu je Der Alte umalo zaplakao na rukama. vi e nije osjeæao nelagodu zbog pèelareve nadmoæno-sti. ali on. A jo bi se i svako malo sjetio ljudi koji su ga u pro lost i povrijedili. nasljednika. nikad nije jednostavna. koliko god da je tvoj . Ta tina je uvijek ljudski osjeæaj koji nam najvi e stoji na raspolaganju. jer sam Der A lteu htio popraviti raspolo enje. Drago mi je to ste mi danas do li jer.zaradio previ e neugodnih uboda na mjestima koja za titna odjeæa nije pokrila. Jedna mrtva muha dovoljna je da pokvari prodaju. htio sam Der Alteu popraviti raspolo enje.to bi mogao biti i razlog za to svijet sve vi e preplavljuje osre dnjost. j o u Passauu i Linzu. Ko nice su mu bile pune meda.inovljevim oèima preuzme Der Alte. ili povremeno o neovisnima . tako znamo i na sat ili dva èovjeka iz tmurnog raspol o enja podiæi. ponovn o mu je zatrebao praktièan savjet. poèeli su raspravljati o po stupku. Alois.ne ostane im vi e nimalo du e! .bez obzira na mre u i rukavice .

" Alois se iz pristojnosti osmjehnuo.otac postao sposoban za vrijeme svog kratkog razdoblja u Hafeldu . Taj zadatak imaju za to specijali zirane pèele. doðe vrijeme za iz lijeganje larvi u na im oplodnjacima. Stare su pèele vani na pa i."talija nske pèele. "Ba sam jutros".?" "Naæi maticu"." "Upravo tako". Devedeset posto onog to æe nam isprièati veæ znam. "Dakle". no veæ ih mo emo smatrati zanatlijama. na konkretne elemente situacije. naposljetku" . "Upravo tako". uspa-nièe. To su. Prstima.. kao da Der Altea eli posjetiti kako bi ta smjela procedura mogla prizvati katastrofu. meðutim. pèele se. i umjesto toga namignuo je sinu. Prvo pitanje koje si stog a moramo postaviti jest. no ako smijem dati svoje m i ljenje. Mogao sam uzeti staklenu hvataljku." rekao je Alois stariji. vidim. "vrcanje meda. meðutim. mora prebaciti i maticu. odgovorio je Alois stariji. kako je tvoj ota c napomenuo. kad se tako usavr i kako to od tebe oèekujem. rekao je Der Alte. iz d epa je izvadio kutijicu ne veæu od pila ka rata. rekao je Alois stariji." "Da. Sloj voska koji prekriva svako siæu no saæe nije deblji od kvalitetnog tvrdog papira. rekao je Der Alte. Mora biti strpljiv. puniti prazno saæe me dom i zatvarati ga finim." Stao je b jesomuèno mahati prema nevidljivim pèelama. od kojih je jedan. "ako sam i ta od vas nauèio. Ma ta ti je usredotoèena. Najprije je. Te su radilice mlade. oprezniji postupak." "Da". koje je najbolje vrijeme za vaðenje meda iz ko nica?" Digao je ruku kao da eli nadzirati vlastito izlaganje. ako ne znaju gdje im je matica. rekao je Der Alte. Potom treba uzeti kavez za maticu"." "Zato to æemo morati u nju prebaciti pèele koje su u saæu s medom?" upitao je Alois mlaði . Ko nice su prepune." "To je odlièan postupak". ali to je kao pecanje. trebalo neutralizirati Aloisa ." Der Alte se u stvari kod takvih prijenosa vratio kori tenju staklene hvataljke. rekao je Der Alte. A nije mu tre balo veæeg poticaja od elje da kod 240 Norman Mailer Aloisa mlaðeg izazove divljenje. "To je sigurno najbolje vrijeme." "Da. Ali ja sam poput akrobata koji je do ivio ozbilja n pad. "Tvom sam ocu pokazao kako se tu damu mo e pronaæi . "Kad se radi o pèelama. To je nedvojbeno. "Da. Nema mi druge nego ponovno se popeti na tu verdammte icu. sad je kazao Der Alte. primjerice.i tu se nasmijao . rekao je Der Alte. ako se ne obavi kako treba i u pravo vrijeme. Èak mi je dopustio i da jednu od matica iz staklene hv ataljke otpuhnem u kavez. Ponekad cijele stranice." "Naravno". Maticu æe moæi pok tima. "Sjajno predviða . "stoga je prvi potez. Ako ih eli prebaciti iz jedn e kutije u drugu. to je ravno èudu. mogao je na svaku temu samopouzdano lagati. Treba samo klimati glavom. Der Alte mo e izgovar ati cijele pasuse. Djeèaku je prije kazao neka bude pripravan slu ati. Ko nice su tople. nekima je tek de set dana. tankim slojem voska. èak bih se usudio reæi kako na a mala stvoDvorac u umi 2-39 renja u to vrijeme hvata fjaka. toplog proljeæa koje nam je ostvarilo nade. nako n duge zime i blagog. ako smijem kazati. nastavio j e Der Alte. pa æe obiti ono zbog èega si do ao." "Tako dakle". neæe se vi e slu iti kavezom.i najbolji pèelari moraju steæi doslovno novo zanimanje kad." Okrenuo se sinu. "pametan je on deèko.briljantan j e èovjek tvoj otac . "èinimo veliki korak. To je. "To je kasno jutro". a mlade su dobile b ezbrojne zadatke u domaæinstvu. rekao je Der Alte. no . najnapetiji trenut ak na eg zanimanja. "Za kakvih godinu dana. Za to vam moram posuditi praznu ko nicu. Mladi Aloise. mo e biti grub prekid pèelinjih poslova. ali jo nisu prevruæe." Alois se suzdr ao da ne ka e "to veæ znam". Alois mladi takoðer. te se pèele iz saæa s medom od meda ne mogu odvojiti ako se ne stavi letvica za razdvajanje. "S ovim se koristi staklena hvataljka. "premjestio tri svoje matice u zasebne ko nice.. kao iskusan klijent. otac mi je to pokazao. Pèele radilice su pospane. "ali ne poku avaj to napraviti na brzinu.

" Sva se trojica nasmija e. odluène.mislio je kako ni jedna pèela nije mogla uæi u kuæu. N eke su ratnici." Osmjehnuo se Aloisu mlaðem." "Tempiranje". na skupljanju nektara. u èemu je tajna tempiranja? U tome da se prièeka dok se iz ko nice nepogre ivo ne zaèuje zvuk sreæe. kazao je Aloisu mlaðem. kao da mu eli omoguæiti jedan stvarni trenutak u kojem æe se osjetiti lijepa povezanost njih dvoj ice. Kad je saæe s medom puno. Neke postaju stra ari. kad je posrijedi med. za to je iskoristila svaku raspolo ivu krpu. Kako æe se samo meðusobno boriti u urbi da se poslu e izlazom i to prije se opet spoje sa svojom damom. Zvuk je svakako bio jak. ne to to bi moglo zaustaviti tebe?" "Ima". Taj zvuk morate biti u stanju prepoznati. a opet stra nom zujanju koje ljud i mogu èuti svaki put kad energija prelazi iz jednog oblika u drugi." "Na to sam i spreman". Zbog toga se vrcanje nikad ne smije poku ati izvoditi na otvorenom. Zb og toga se pona aju poput mu karaca. rekao je izravno Aloisu mlaðem. Brane sve ulaze u ko nicu. No. rekao je mladiæ. enskog su roda. ni u matice. Jedna od mojih ko nica ba pjeva tu pjesmu zadovoljstva. èak i ako je to nametnulo niz Klarinih odlazaka u djeèju sobu. "kao i obièno. vrijedne. no. Nisam siguran da bih zujanje koje mi je u lo u u i protumaèio ba tim rijeèima. J edna drugoj pjevaju. Posljednja je Der Alteova uputa bila da se saæa s medom. naravno. U tom su smislu. A s isticanjem va nosti tog zatvaranja ne mo e se pretjerati". "Mo da to jo ne zna . To je zvuk kakav se èuje kod raznih motora. po tebi. pazite. kad je obo avanje matice posrijedi. Alois se po ali o da je pretjerala sa za titom . pogodio u samu bit. U dobro zatvorenu prostoriju. Ne smije se dopus titi da mu se u okus uvuèe cigara.i te u koje ste prebacili maticu. rekao je Alois stariji. to je opæe osnovno pravilo. da se samo mo e vratiti mladost i krenuti u lov na mladu ensku. rekao je Der Alte. odmah stave u zaèepljenu kutiju. i poput ena . pa im se reproduktivni organi nisu razvili. Ali doðite. Isto tako ni Adiju. intenzi vnom zvuku dinama u elektriènoj centrali. Kad se ma kne matica. p ovest æu vas van." 4Kad je dobila upute. Ima li. Toplo se osmjehnuo Der Alteu. ali ova bo anstvena st vorenja obilje avaju dvije karakterne crte: potpuna odanost matici i stra na pohlepa za medom." "Da. rekao je Alois mlaði. kao da si brundaju motori. Der Alte ga je upozorio: "Dim ciga re na e pèelice mo e onesposobiti. "Oca mora slu ati. Za tu je prigodu odjenula bije lu bluzu i pregaèu. jer si maticu tamo premjestio. uzvi enom. sasvim su poput mu k araca. Alois stariji je èak odustao od svoje cigare. prije nego to ozraèje poprimi takav ton. . morate biti spremni sve te dobr e pèelice povesti letvicom za razdvajanje u pribje. No. rekao je Alois stariji. Pjevaju od radost i. iz bilo koje ko nice. Zbog toga tr eba paziti da ne privuèe pèele koje su vani na pa i. "tehnièki gledano." "U tom æu vam sluèaju". naravno. ako govorimo o njihovom spolu. Nalikovao je uzbuðenom." Dvorac u umi 241 Po ao sam s njima kako bih je i ja èuo. Nisu li sve ove pèele enice?" "Jesu". Tad æe. "no jo èekam kako æu izvaditi med iz ko nic e. "dati kljuè. "Tad je morate unijeti u kuæu radi vrcan ja." Lutheru. "Tvoj otac je". Onog jutra kad èujete takav zadovoljni pripjev. No. Upravo tako.. Na med æe nahrupiti gdje ga god pronaðu. opet su spremne pona ati se poput ena. "To ste nam veæ kazali. No." "Sve je to lijepo". pristup nije dopu ten. Edmun-du i Pauli. Klara se potrudila zaèepiti sve prozore i prozorske daske u k uhinji. a pèele shvate kako su napravile dobar med. "Ah. isti èas kad na njima vi e ne bude pèela. ive za dobrobit ko nice. "Koliko smo tog a napravili". Ponavljam: mora se obavlja ti u potpuno zaèepljenoj prostoriji. Jedno podruèje se preusmjeri u drugo. "moj otac. med biti spreman za na upad. ako to mogu tako nazvati. a isto je uèinila i Angela. No. Alois mlaði se potrudio dodati: "Èini mi se kako ste me zbunili. rekao je Der Alte. U moje me vrijeme ni ta nije moglo zaustaviti. naravno. pèele æe preko letvice za razdvajanje pobjeæi iz medi ta u oplodnjak. pri èemu je svaki put mora la micati krpe poslagane pred vratima i onda ih po povratku vraæati. da. U obitelji je to bio pravi dogaðaj. Veæinom su odane.

to mu èak ni ma jka nije dopu tala. Pred tijelom ne bi ustuknuo. kad poène idi polako. htio ga se na derati. Adi je bio najnestrpljiviji. Angela. I dalje polako. a jo vi e Dvorac u sumi 243 sa stra nje strane. Naravno.Inaèe je sve pro lo dobro. da ona i Angela jo sat vremena proizvod fi ltriraju kroz gazu za sirenje. Predano je slijedila oèeve upu te. Od njega su se mogle raditi najfinije svijeæe. to je centrifugalnoj sili trebalo vi e vremena da izbaci med na metalne stjenke vrcaljke. s medom je upadalo previ e voska. a Alois mlaði mu je pru io otkl apaè. "Budi strpljiv". No svima j e rekla da prièekaju. u svakom okviru. morao skidati. No. "ozbiljno mu nudim. Njemu je to izgledalo poput ko e koju je on. To b i potrajalo tjedan dana. Nu no je. "Za to svom braci nudi zalogaj voska? Mogao bi se ugu iti. Sto je Angela sporije okretala. a æelija u promjeru nije bila ira od djeèjeg prsta. s druge stane la dice. Alois je frknuo. rekao je Alois mlaði. da. U svak om je 242 Norman Mailer od deset okvira Lagstrothove ko nice bilo vi e od dvije tisuæe æelija. predao je otklapaè Aloisu mlaðem. Pèelinji vosak je bio vrijedan. da. kad bi ubrzala. kao da veli. Pogledaj unutra. No. Poèeo je u ivati u svom poslu. Nemoj ubrzavati." . kazao je. kirurg. Alois se stoga slu io no em za separaciju. da. ne". rekao je Alois stariji. pa drugi. u stanju priliènog samozadovoljstva. niz koje æe kapati u lijevak.obojica na isti naèin krvavi pod ko om! Nakon nekog vremena. "Mislim da Adi ne bi bio tako glup da proguta i vosak. Kako mu se samo ta primjedba svidjela. kazala je. Htio je meda. To joj je i sam mogao reæi . Klara je bila pripravna s grubim i finim sitom. a taj vosak nije bilo nimalo lako skidati a da se ne o tete æelije koje je prekivao." Klimnuo je glavom. Med poèinje izlaziti iz saæa." Adiju su sad veæ dopustili da doðe u prostoriju i gleda. a do nijelo i blago razoèaranje. "Hoæe malo?" Klara ga je odmah ukorila. no potom mu je krenulo bolje. Ubrzo je morao preuzeti Alois mlaði. Zakljuèio je kako bi bio dobar kirurg. kazala je. Alois mlaði je sam stao va-kati. ba kao to sad radi . Jo ne. Uz pomoæ ventila na dnu. Taj je posao potrajao nekoliko sati. èiju je ruèicu okretala Angela. Alois je bio drugi. skidajuæi vosak u irini od jednog palca i du ini od desetak centimetara." (Kao da vozi kola i daje zapovijedi konjima. "Da." "Pazi na saæe". a ne bi ni kirurg . Svaka je ladica nakon skidanja voska morala biti ulo ena u vrcaljku. "Med se mora slegnuti. Krajièkom oka je m otrio divi li se i Alois mlaði vje tini kojom je ovladao postupkom. gdje su okviri bili smje teni okomito. Uz to je èvrsto odluèila saèuvati i vosak. Uskoro je posao postao te i . koji je upropastio jedan komad saæa.morali su skidati drugi sloj voska. kojim je odjedno m obraðivao cijele komade. Ubrzo je postalo oèito ka ko ona ima najspretnije prste. Rostenmeier u trgovini u Fischlhamu. Alois se pri svakom vaðenju okvira iz ko nice dr ao ponosno pop ut kirurga. No. Med je c rio s prednje. U kuhinji je nastala ti ina dok su oslu kivali mr morenje meda koji se cijedio niz stjenke vjedra. Te ko da ih se ba moglo otvarati jednu po jednu. Uskoro je Klara morala preuzeti posao. Polako.) Pokazalo se napornim. koji je ispao jedan od dva najbolja ljubavnika koje je ikad imala. Uskoro je pokazivao oèevu vje tinu. med se s ad skupljao u posudi. Na vosku ima meda. kad je kazao: "To je kao skidanje glazure s torte." Kad ga je Klara prostrijelila pogledom. potom je i z usta izvukao neprogutani ostatak i klimnuo glavom. zagrijale su mu se prepone. kako bi se saæe moglo graditi s obje st rane staklene povr ine. Vosak s vo tanih kapica na saæu s medom rezao je alatom projektiranim da digne gornji sloj voska koji je zatvarao svaku æeliju saæa. To je kod Aloisa starijeg potaknulo ponos. " "Ne. za èi æenje druge povr ine trebalo im je vi e vremena. Od pomisli kako je nadaren za operiranje. polak o. "Nemoj ih o tetiti svojim dugim jezikom. To joj je kazao g . Stvar je pogor ao Alois mladi. Klara je mogla samo skrenut i pogled. Jednom mu je jedna ena rekla kako je poznavala kirurga.

Taj je posao potrajao nekoliko sati. "ozbiljno mu nudim. Onda Norman Mailer od deset okvira Lagstrothove ko nice bilo vi e od dvije tisuæe æelija. da. a ne bi ni kirurg . da. pa drugi. "Da. Toliko toga. Od zraka æe". No. "Pomisli na med". a pèele su mu bile prijatelji. Strpljenje bi mu moglo ojaèati ka rakter." "Pazi na saæe". Jednom mu je jedna ena rekla kako je poznavala kirurga." Nije znala bi li to uopæe moglo biti toèno. Kao to se i oèekivalo. Uskoro je Klara morala preuzeti posao." (Kao da vozi kola i daje zapovijedi konjima. rekla je Adiju." "To mi ne smeta. zagrijale su mu se prepone. Uz pomoæ ventila na dnu." "Ne zna . "Za to svom braci nudi zalogaj voska? Mogao bi se ugu iti. Mi smo ga tresli i strugali. Med je c rio s prednje. kad je kazao: "To je kao sk idanje glazure s torte. s medom je upadalo previ e voska." "Ne". za èi æenje druge povr ine trebalo im je vi e vremena.) Pokazalo se napornim. No. "Nemoj ih o tetiti svojim dugim jezikom. rekla je ona. kako bi se saæe moglo graditi s obje st rane staklene povr ine. " "Ne. Njemu je to izgledalo poput ko e koju je on. rekao je Alois mlaði. "Znam da nije. kad poène idi polako. Naravno. da. ba kao da ti je u elucu plin. ba kao to sad radi . ne". Krajièkom oka je m otrio divi li se i Alois mlaði vje tini kojom je ovladao postupkom. brzo bi zaplaka o. Stvar je pogor ao Alois mlaði. kojim je odjedno m obraðivao cijele komade. Alois je bio drugi. kao da veli. Adiju æe dobro èiniti da prièeka. Alois se stoga slu io no em za separaciju. Jo ne. to je Angela sporije okretala. skidajuæi vosak u irini od jednog palca i du ini od desetak centimetara. rekla je Klara. Na vosku ima meda. "Hoæe malo?" Klara ga je odmah ukorila. Te ko da ih se ba moglo otvarati jednu po jednu. kad bi ubrzala. Pogledaj unutra. Kad god mu ne to ne bi dali. Pred tijelom ne bi ustuknuo.morali su skidati drugi sloj voska. I dalje polako. polak o."Ali tu je". To b i potrajalo tjedan dana. uzviknuo je. a jo vi e Dvorac u umi 2-43 sa stra nje strane. kirurg. a æelija u promjeru nije bila ira od djeèjeg prsta. èiju je ruèicu okretala Angela. Kako mu se samo ta primjedba svidjela." "Smetat æe ti. gdje su okviri bili smje teni okomito. ali joj nije bilo ni stalo. Svaka je ladica nakon skidanja voska morala biti ulo ena u vrcaljku. s druge stane la dice. Oèi su mu zasuzile. u stanju priliènog samozadovoljstva. Polako. Od mjehuriæa je med neugodan. Ubrzo je postalo oèito ka ko ona ima najspretnije prste. Uskoro je pokazivao oèevu vje tinu. potom je i z usta izvukao neprogutani ostatak i klimnuo glavom. "pun je mjehuriæa. Nemoj ubrzavati. "med postati neugodan. Osim toga. Poèeo je u ivati u svom poslu. a gle to se de silo. Klara je mogla samo skrenut i pogled. U kuhinji je nastala ti ina dok su oslu kivali mrmorenje meda koji se cijedio niz stjenke vjedra. koji je upropastio jedan komad saæa. rekao je Adi. no potom mu je krenulo bolje. Angela. niz koje æe kapati u l ijevak. rekao je Alois stariji. a taj vosak nije bilo nimalo lako skidati a da se ne o tete æelije koje je prekivao. "Hoæe da ga probamo. "Mislim da Adi ne bi bio tako glup da proguta i vosak." "Nije". predao je otklapaè Aloisu mlaðem. med se . Od pomisli kako je nadaren za operiranje." Kad ga je Klara prostrijelila pogledom. Zakljuèio je kako bi bio dobar kirurg. Uskoro je posao postao te i . Ubrzo je morao preuzeti Alois mladi. to je centrifugalnoj sili tr ebalo vi e vremena da izbaci med na metalne stjenke vrcaljke. Sad njih vi e nema. a Alois mladi mu je pru io ot klapaè.obojica na isti naèin krvavi pod ko om! Nakon nekog vremena. a do nijelo i blago razoèaranje. To je kod Aloisa starijeg potaknulo ponos. Med poèinje izlaziti iz saæa. "Toliko je toga pro ao. Èinilo se toènim. Na jednom j e mjestu mirno ivio. Alois mlaði je sam stao va-kati. morao skidati." Klimnuo je glavom. Predano je slijedila oèeve upu te. koji je ispao jedan od dva najbolja ljubavnika koje je ikad imala." Adiju su sad veæ dopustili da doðe u prostoriju i gleda.

Èovjek mora biti na oprezu. Pa je svaki uzeo licu meda i stali su u krug. kazala je. Za to ne ? Bog je svakom dao drugaèiji dar. To joj je kazao g. a nikad ga nije poljubila. svi osim Paule. med joj se sigurno kradom uvukao u srce jer je sad shvatila . Oèi su mu zasuzile. no Alois mladi i stariji. Mi smo ga tresli i strugali." "Ali tu je". ali je Klara brzo takvu pomisao sprijeèila. Isti su tren po eljeli jo . Rostenmeier u trgovini u Fischlhamu. Ka d bi god do la u kuhinju. èak godinu ili dvije mlaða nego ka d je gazdinstvo posjetio Alois. iz dana u dan. unovaèila da je odmijene. Aloisu je med bio krajnje poseban i neusporediv. "Budi strpljiv"." Nije znala bi li to uopæe moglo biti toèno. "Hoæe da ga probamo. rekla je Klara. Pazila je da ne odlo i licu i ne poène jesti kolaè. To je bila prava p o uda. Toga se s jeæala iz djetinjstva. . Svi. Èekat æemo. Htio je meda. poput dobrog francuskog ko njaka . koju je Klara dr ala i hranila ka iprstom. svaki put nakon to bi zagrabili. kazala im je. s grubim apama seljaèiæa." "To mi ne smeta. No. "Toliko je toga pro ao. "med postati neugodan. samo oblizivali lice. Klara ih je pa ljivo skidala. sretnija nego to je i kad bila s Aloisom. a pèele su mu bile prijatelji. Da. Sad njih vi e nema. Nu no je. da ona i Angela jo sat vremena proizvod filtriraju kroz gazu za sirenje." Dvorac u umi M5 drag. ba kao da ti je u elucu plin. Èinilo se toènim." "Ne". kazala je. "Pomisli na med". Po povr ini meda uhvatili su se pjena i komadiæi voska. To joj je i sam mogao reæi. Svi se moramo jako truditi. mogao bi ba i biti pijan. Kakva kuja! Kakva vje tica! teta. Uz to je èvrsto odluèila saèuvati i vosak. A sutra æem o se gostiti. Toliko toga.sad skupljao u posudi. Kao da su bili pijani. Adi je bio najnestrpljiviji. Pusti ga da se slegne. Skupo je to platila. Bi li se moglo reæi kako ga je previ e voljela? Pomisao na takav vi ak ljubavi. htio ga se na derati. Sad med ne zna gdje je. Kao to se i oèekivalo. Angela i Adi bi. Klara je bila pripravna s grubim i finim sitom. Adiju æe dobro èiniti da prièeka. "Med se mora slegnuti. da. Svatko na svoj naèin. Ne mo e se s medom ivje ti svaki dan. rekla je Adiju. brzo bi zaplaka o. Od njega su se mogle raditi najfinije svijeæe. pa su mogli prirediti gozbu. Klara je ispe kla biskvit i nudila im kri ke namoèene u koritu. Od zraka æe". taj je med bio èaroban. to mu èak ni ma jka nije dopu tala. no zatra ila je i da se njihova proslava odgodi . No." "Ne zna . "Znam da nije. Od mjehuriæa je med neugodan. to ne. Onda 244 Norman Mailer 5Sljedeæeg se dana ipak nisu gostili. Alois je frknuo.koji je u ivotu okusio triput. bez obzira na to to su prosvjedovali. Potaknuo mu je s jeæanje na Fanni. no svima je bilo nevjerojatno do bro. sjajne uspomene koje si godinama nije dopu tao. Strpljenje bi mu moglo ojaèati ka rakter. uzviknuo je. Tu i tamo bi supruga mogla biti dalekovidnija od mu a. Ostali su olizali lice. Pèelinji vos ak je bio vrijedan. ujak koji æe postati mu karac njenog ivota. "pun je mjehuriæa. ivot je takav. a gle to se de silo. Bila je uvjerena kako je to nu no. Samo su se jednom dr ali za ruke. kako se med ne bi stvrd-nuo. ali joj nije bilo ni stalo. Naposljetku je objavila kako je med gotov. kazao je. A Klara. uzbuðenja i njegovo staro ali tako uspje no varanje Anne Glassl dobro su se slagali s okusom meda. Alois st ariji razmi ljao je da pozove Der Altea. Umrijeti tako mlada. opet se sjetila mladiæa koji joj se sviðao dok je jo ivjela u Spitalu i bila jako mlada. No svima je rekla da prièekaju. kazala je. mije ala bi ga barem deset minuta i onda Angelu ili Aloisa mlaðeg. taj j e drugi tip bio smo ga vrtjeli. "To je samo za obitelj". Htjela je i dalje mije ati med. Kad god mu ne to ne bi dali.takvo krasno sjeæanje da je bila sretna dok se dr ala za ruke. No." "Smetat æe ti. ispunjena predod bom mno tva Bo jih darova." "Nije". rekao je Adi. rekla je ona. Osim toga. Na jednom j e mjestu mirno ivio.

Na njega je sla tko imalo isti uèinak kao i schnapps na Aloisa mlaðeg. Vrijeme joj je da nauèi. netko koga je ugod no osjetiti." Taj je put Adija stvarno eljela rasplakati. Isprva su se oboje smije ili u takvom nevinom veselju.Alois mladi je mislio na Der Altea. kao da ga je izraz odbojnosti na nj enom licu dovoljno iznenadio da mu zasuzi oko. Zbog naèina na koji ga je starac gledao. pretpostavljam kako je zato Klara nekoliko dana neprekidno mije ala med. Vra . onda taj traèak. "Kako mo e raditi takve nepodop tine?" rekla je Adiju. Kao to sam i predvidio. Ak o se prema tom osjetilu odnosimo s po tovanjem. podivljao je. Preostao je Edmund. Angelu je prostr ijelio pogledom. Uèinit æu to usprkos stanovito j odbojnosti. a u tom je kriku bilo i mr nje. Sad bi si mo da ne to mo gao priu titi s Der Alteom. primakao se Angeli s grudicom meda na ka iprstu. Par puta. Otrgn uo ju je od osjeæaja koji su u njoj veselo jurcali. Uspio si je rasplakati majku. Ta ga je kritika razbjesnila. Ta tankoæutna veza. ali je to morala napraviti radi ostalih." U glasu joj se osjeæao jad. iskori tena suptilno.a mo da je to bilo zbog meda . Obrisati usta njoj je bila refleksna radnja. ovla iti usne i radit i ono to su mu neki od mladih momaka u Spitalu veæ radili. taj ga je krupni tip udario u trbuh. radi Angele. mo e uæi u mi sli mu karca. neæe. Kako mo e biti tako zloèest? Bog æe te kaznit i. Adi je bio najzanimljiviji. ali je odbila. Kao da se eljela nametnuti kao jo jedan èuvar protiv na ih upada. Da li me razumije ? Grij eh je biti okrutan prema manjima od sebe. Prije nego je sve svr ilo. Morate znati kako u tim pitanjima ne donosim moralne prosudbe. Jedan mu je èak zavrtao ruku. To je krupnog obeshrabrilo. Osvanula je na licu mjesta." 6. pokazao na Edmunda i kazao: "Majko.koji ga je za ustavio pogledom. dok se Angela jo trudila po vratiti dah da ga mo e izgrditi.sam sebi uèinio va nijim nego ikada pri je u svojih est i pol godina ivota. da je Klara Adija poèela prekoravat i rijeèima kojima mu se dotad nije obraæala. Naroèito Klara. ja nisam tako radio u gaæe kad su mi bile dvije godine. pripisat æu to medu. To je dovoljno. "To je sramotno. Nije eljela kvariti tu krasnu obiteljsku prigodu. Od meda se osjeæala ljep e nego ikad u ivotu. Kad je viknuo da ne. On se . No. " Neka jednom zaplaèe ona. Med mu je govorio istinu. Bio je dovoljno pametan da povrati. Osjeæaj. Koju bi poveo na jahanje na Ulanu. djeèak j e progutao previ e meda i napravio se u gaæe. koji nije znao je li nagraðen ili do datno prekoren. a beba je patila od kolika. na to je Adi pri ao Klari. Svojim je mislima apnuo: "Neæu joj to nikad oprostiti. Neosedlanom. T ako intenzivan. To bi ga pripravilo za djevojku na koju je veæ bacio oko . da su im se os tali smijali. Adi mu je na glavi ostavio toliko meda da je dvogodi njak ispu stio jo kakice u gaæe. Adi je veæ stupao prema Aloisu mlaðem . Poku ao je navesti djevojku da mu to radi. No to je b ilo poslije. nakratko. stalno je prlj av." Time je Angeli omoguæio brzu osvetu. kako bi Klari isp rièala to se zbilo i to je tako precizno opisala. ene ili djeteta. A ne stalno ja. Adi se zbog toga potrudio obasuti Klaru 246 Norman Mailer i Angelu ljepljivim poljupcima. Je li bilo ispravno u neèem ba toliko u ivati? Ako se pitate kako je vragu poput mene uspjelo uæi u misli cijele obitelji. netko nov. Angela je kriknula kad joj se zapleo u kosu. Bog æe nas sve kazniti. No. kad ga je pio na prazan eludac . jadno g malog Edmunda. suznih je oèiju osta la ona. u ivajuæi u njihovoj panici kojom su te poljupce bri sale s usta. To je èinjeni ca! Odvest æu je u pakao!" I bio je na to ponosan. Angela je odlutala u svoj san. S Edmundom i Paulom nisam proveo nimalo vremena. uhvatila ga je i poljubila svom m i iæavom snagom majke koja vr i svoju du nost. umjesto njega. Taj Edmund. Svidjelo mu se. A onda i vi e ne go par puta. Kao da je u njoj neka druga osoba. mo e èak biti i i tina. Starac se doimao kao da je spreman otvoriti usta. koji se opet napravio. Jedan je od na ih dar ova sposobnost da se u mnoge tvari ubaci traèak na e prisutnosti. a Adi. no kad j e vidjela kako je Adi u svom smijehu zastao. Tako vla nim oèima. "Edmund te tako voli. u kojo j mi je stvarni klijent bio tek mali Adi. Sad moram opisati tjelesni èin Aloisa mlaðeg i Der Altea. Sjetio se starijih djeèaka koji su od njega tra ili da to radi njima.

mo da bi bio najpodno ljiviji primjer koji sam spreman ponuditi. slinio je po djeèaku i neobuzdano pro i tao kad mu se Alois mlaði istovario u grlo. To to se ne bavi m moralnim prosudbama ne znaèi i kako nemam ukusa. dobra srca". udaljen vi e od petnaest metara od kuæe. A za to mu je trebalo nekoliko minuta. naravno. Potom je Aloisa mlaðeg 248 Norman Mailer stao obasipati poljupcima.Der Alte je uskoro shvatio (zahvaljujuæi desetljeæima iskustva u tim pitanjima) kako je Alois mlaði do ao ba radi onog dara koj i mu je Der Alte sanjao ponuditi otkako su se upoznali." Konj je bio vezan vani. evo me. A. Nakon nekoliko rutinskih pristojnosti i opæih mjesta dru tvenog ophoðenja."popeo sam se i derao". ponovio je nekoliko puta tijekom prvih nekoliko minuta. na to je Alois napokon odvratio: "Da. Djevojke su. pljeskanju i mastima koje tu radnju prate . tako blisku mesu. naravno i naj-besmisleniji. Njih nazivamo primarnim. Mogao bi nam poslu iti na razno . No. S druge ga je strane praktièna priroda natjerala da ostane dovoljno dugo da Der Altea ne u vrijedi otvoreno. raskopèanih hlaèa. odavno nekori tene usne. kojih je svrha bila prikri ti preveliko zadovoljstvo (i trenutaènu uzbunu) to na svojim vratima vidi Aloisa ml aðeg . Pun oèeve krvi. "Slatkog si okusa. To na m stvara probleme. N a to je . èija je prisutnost psihi veæ postala te kom pop ut starih vreæa s pijeskom koje podupiru rovove. Fukanje . koji je odmah gurnuo Der Alteu u usta meðu te udne. perverzno ili. pripravna za pozdrav. Poput bebe. Mo e se mnogo toga dog oditi i to vrlo brzo. sad mogu registrirati. Nije stoga veliko iznenaðenje to se ne slu imo moralnim prosudbama i spremni smo na n ove procjene.istinski zanima obje strane. sav u s vom sretnom.govi bi trebali biti zainteresirani za Dvorac u umi 247 svaki oblik tjelesnog zbli avanja. jer mi Alois mladi nije mor ao biti klijent da bih osjetio kako mu je srce hladno. poput ena. koje ovdje neæu pon avljati. Tako puno na ih klijenata raspola e alatom koji se ni po èe m ne istièe.-a. To je pak bilo njegovo istresanje . To cijenimo. osim z a ono to je dr ao njihovom ugraðenom zamkom. A voditi mladiæa je vrlo ugodno.poput ustre kukavice zidne ure . znatno vi e z animaju seksualni èinovi koji ne pripadaju nekoj veæ uspostavljenoj kategoriji. Nimalo nije elio ostati i dobar dio sata b iti obasipan imenima od milja koja su mu se po ko i lijepila poput pauèine. iako smo ii stanju od potpune ili djelomiène impotencije naprav iti uèinkovito sredstvo. Uskoro æe se zahvaljujuæi svom prijapskom daru izvje titi u èestom stjecanju na dmoænog polo aja. To bi se moglo isprijeèiti pred kakvim ponovnim posjetom. gotovo kozmopolitsku i skoro onomatopejsku rijeè. Moje se nezadovoljstvo pojavilo tijekom sljedeæih nekoliko minuta. neobavezno. bile suvi e vezane osjeæajem obiteljske odgovornosti.da uporabim tu najkorisniju. krvlju natopljenom organu. kako to Ame rikanci nazivaju misionarsko . a Der Alte se stra no ponizio. Der Alte se popisao u hlaèe. Ulog je veæi.veæ je s èetrnaest godina seks shvaæao na naèin koji je nama idealan. Hoæe li neko konkretno sparivanje na u poziciju oslabiti ili ojaèati? Tom sam prigodom ipak zbog onog to se odigralo osjetio odbojnost.mjesecima se nije bolje pomokrio. nego je pri ao Aloisu mlaðem. on bi nam bio savr en klijent.to ako od svega ispadne katastrofa? . Kod velike veæine primarnih odnosa prisut an je zastupnik bilo Maestra ili D.Alois mlaði ustao. Nas. rata i svoje rane politièke i mu evne dobi. no Der Alte je moga o èuti kako Ulan iba repom. Stare se navike. mladiæi su bili na raspolaganju spremni na odbacivanje meðuno nih ogranièenja. Na oj su svrsi rutinske radnje nekorisne. Shvatio je kako na razgovor ne treba vi e potro iti ni seku nde. Da. prvi se spolni odnos rijetko mo e ignorira ti. Poput svih mladiæa. "Tako mi je drago to si m e po elio posjetiti". opet æe posjetiti tu staru kahlicu. K. Nikad ne znamo kad æe se pojaviti erekcija. Primjerice. odraslog mu karca jo i bolje. Tko zn a? Ne uspije li sljedeæih nekoliko dana na isto nagovoriti seljanku na koju je veæ b io bacio oko. ispunil a ga je odvratnost prema tom jednokratnom partneru i oti ao je èim je uzmogao. Nasuprot tome. Alois mlaði je posjedovao ono to im aju na i najbolji klijenti . Alois mlaði je bio èista suprotnost. kao i raznoraznim imenima od milja. Adolf æe od toga patiti tijekom mladenaèke dobi. predano. prirodno se zanimao za ene. Uveæali bismo mu moæ. Reæi æu izravno. kleknuo pred njega i stavio mu ruku na prepone.

razne naèine. No, dobio sam nalog da ga pustim na miru. Maestro je oko bio bacio n a Adolfa. Shvaæao sam i za to. Vrlo je neproduktivno istovremeno raditi s dva klijen ta u istoj obitelji, a jo je i gore kad su razlièitih karaktera. Jedan bi se vrag, poku avajuæi opslu iti obojicu, mogao zbog njihovih suprotstavljenih potreba naæi u rask oraku. No, jo bi gore bilo u istoj kuæi imati dva vraga, svakog sa svojim klijentom . Mogla bi se raspaliti zavist. Zbog toga sam se dr ao podalje od Aloisa mlaðeg. Vrlo mu je brzo uspjelo oèarati Gretu Marie Schmidt, zgodnu seljanèicu koju je vodio Dvorac u umi 249 na jahanje na Ulanu. Ubrzo je i on imao ne to slièno sve nju kljuèeva za njene intimne d ijelove tijela, poput Aloisa starijeg i Fanni, dok je jo bila djevica. Da se pono vno poslu im jednim od svojih amerièkih vulgarizama (priznajem kako nedolièno u ivam rab eæi ih) Alois mladi je Gretu Marie poznavao od " upka do pupka". Nije joj elio uzeti djevièanstvo - ono je predstavljalo njenu dobro napetu zamku. tovi e, nije mu se ba ni sviðala. Bila je malo suvi e prosta. Zbog toga se vratio Der Alteu. Usprkos jakom v onju u njegovoj kolibi, neke su od tih prigoda bile prepune libidnih novina. Sad kad se stvar ustalila, Der Alte je nudio lijeno klizanje i nadahnuto dra kanje je zikom - sve za dobro Aloisa mlaðeg, ljubitelja u itka, no, naravno, kad bi bio gotov , Alois bi ga jedva i pogledao. Mladiæ je, poput mene, bio zgaðen svim tim usputnim cmizdrenjem i grgoljenjem. Tu na je istina bila da se Der Alteov jezik abnormalno uzbuðivao stra njim ulazom. Aloisovi su guzovi njemu bili poput portala obilato obda renog hrama. Èekao bi da mu ugoda naraste do trenutka kad æe eksplodirati, a onda bi se okrenuo i sve to istresao starom u drijelo. Nakon toga bi opet stajao mirno p oput kipa, dvostruko zgaðen spoznajom kako njegov otac, Alois, na Der Altea gleda s beznadnim strahopo tovanjem. "Kako je samo vje t govornik", rekao je otac. No, Der Alte je pokazivao takvu spremnost opslu ivati ga. Pa kako da onda on, Alos i mlaði, po tuje starijeg? Sva ta grozna, beskrajna ivèanost zbog pèela? Vjeèito se za sav et obraæati Der Alteu. Nakon to se obitelj osladila medom, njegov se otac veæ brinuo kako doæi do proizvoda iz preostalih dviju ko nica. Sve je to za posljedicu imalo jedva izbjegnutu katastrofu. Nisam se nimalo iznen adio. Aloisu mlaðem uspjelo je jednu od tih dragocjenih ko nica ostaviti na suncu. B ez ikakvog obja njenja. Svog je oca tako duboko prezirao, da je toga jedva bio i s vjestan. 7Otac je do ao do ko nice, dodirnuo kutiju, osjetio vrelinu drveta, ali je uvidio i k ako se pèele jo nisu stale pretjerano estoko kome ati. Stigao je na vrijeme i ko nicu vr atio u hlad. "Sto ti je bilo na pameti, idiote?" viknuo je na Aloisa mlaðeg. Djeèak se osjeæao kao da ga je oèev glas svojom snagom izvrnuo Norman Mailer naopako. Zvuk ga je zapljusnuo poput primljenog udarca. Adolescenti se mogu sasv im raspametiti kad ih iznenada stigne kazna kakvu dotad nisu iskusili. To im se ne dogaða samo zato to su puni poza, raspolo enja i nerazumnih temperamentnih ispada veæ, to je jo i gore - u dubini du e uopæe nemaju stvarnu dob. U tom je trenu Alois mlaði prestao biti mladiæ od 14 godina. Do tad je na sebe gledao kao na "èetrnaestogodi njak a", kao na neki jasan, o tro ocrtan koncept. No, poput mnogih drugih adolescenata, bio je proraèunat kao kakav dvadesetogodi njak, dok su drugi zakutci njegove liènosti bili skloni sami sebe izdati, poput osmogodi njaka kojeg bi uhvatili u nekoj ne-p romi ljenosti. Kao to je bilo ostaviti ko nicu na suncu. U tom mu se trenu doista èinil o kako æe briznuti u plaè. Poèeo je moliti oca. Na svoju sramotu, molio je. "Dao si mi tako puno dobrih infor macija", rekao je. "Tako novih i tako poticajnih, dragi po tovani oèe." Pljesnuo se po èelu. "Priznajem da je to moglo biti previ e za moju glavu neznalice. Pogrije io sa m. Sad sam toga svjestan. Ali mislio sam kako ko nicu trebam ostaviti na suncu, da , na nekoliko minuta - ne vi e od toga, priznajem - kako bi se zagrijali mednjaci. Pro le je noæi bilo tako hladno. Tako hladno - za proljeæe! Nadam se da nisam napravi o neku stra nu pogre ku." Èuo je vlastiti glas, u kojem je nestalo pretenzije i na privid mu- evnosti. Tako kr e tav! "Mora mi oprostiti, oèe! Moja je pogre ka neèuvena. Ne mogu se dovoljno isprièati."

Znao je da to neæe biti dovoljno. Nad Aloisa starijeg nadvila se golema vremenska fronta, mraèna poput dubina sumnje. "Sjeti se jednog, Aloise", otac mu je tiho rek ao. "Na e pèele, sve te pèele, svoj posao rade tako da po tuju pravila." Potom je Aloisa mlaðeg prostrijelio pogledom, dok djeèak nije skrenuo svoj. "Nemaju strpljenja za s labe i lijene. Ili one suvi e sebiène da bi upamtile svoje du nosti." Uhvatio je sina za bradu. I dalje ga je gledao u oèi. U tinuo ga je za bradu, palcem i ka iprstom, kao da ga hvata klije tima. No, djeèaku se od boli vratila snaga. Der A lte je vi e po tovao njega, Aloisa mlaðeg, nego tog èovjeka, Aloisa starijeg, koji ga je sad tipao za bradu. Ta mu se misao pojavila u pogledu i zadr ala u izrazu lica. Na kon to je zavr io, Alois stariji je morao priznati kako ga je ova konfrontacija str a no iscrpila. Alois mladi se èak usudio gledati ga u oèi, ne skreæuæi pogled. Dvorac u umi Ako se tad zabrinuo zbog svog polo aja oca, uskoro su slijedila nova isku enja. Poja vila se Klara. Primila je pismo od majke koje je uni tilo i ono malo nesigurnog po vjerenja koje je ranije imala u oèevo pismo. Èim je proèitala majèine rijeèi, zapitala se kako je mogla i na tren pomisliti da se Alois mladi izmijenio. Naravno, Johanni je pisanje pisma bila prava agonija. Klari je to bilo sasvim ja sno. Od svoje devete godine morala je odgovarati na rijetka pisma koja bi stigla u njihovu kuèu u Spitalu. A sad je, kao da eli istaknuti va nost ba tog epistolarnog èi na, ispisala cijelu stranicu punu bolnih stilskih proma aja i sudara. Najprije je morala navesti vrline Aloisa mlaðeg. Tako je bistar, jako bistar, to mo e svakom reæi. Oku ugodan, i to bi isto rekla. Alois ju je èak podsjetio na svog oca, tvog mu a, u jaka Aloisa, kad je tvoj ujak bio tako mlad, tako zgodan, dobar mladiæ, tako odgov oran. Tih davnih godina. "Ka em ti, Klara", napisala je, "zabrinuta sam. Sto smo ti to poslali? Alois mlaði j e divlji, tako divlji, Klara, a mi smo ti ga vratili. Morali smo. Johann je sad za pomoænika morao uzeti drugog. Taj je novi glupi pijanac. Tom pijancu dajemo nad nicu. Toliko nas stoji to smo vratili Aloisa, no, Klara, taj je ni koristi pijanac bolji od Aloisa. Vi e nas nije tako strah." Klara je oti la do svoje kutije sa ivaæim priborom i izvadila pismo koje je napisao J ohann Poelzl. Alois mladi joj ga je predao onog dana kad je stigao. Pretra ila je najvi u policu kredenca kako bi na la staro oèevo pismo, koje se potrudila omotati vrp com. U njemu je bio oèev blagoslov Edmundovog roðenja. Sad je, èim ga je pogledala, sh vatila kako se na komadu papira koji joj je dao Alois mlaði nalazio rukopis nalik oèevom, ali svakako razlièit. Klara Aloisu starijem nije ni ta kazala. Sve do kasno nakon veèere. On se u krevetu stao aliti na Aloisa mlaðeg. "Ne mogu od njega izvuæi da ne to dobro napravi", rekao je Alois. "Obratim mu se, al i nisam zadovoljan reakcijama. Ode nekamo s konjem. Ne elim se brinuti, ali se br inem. Mo e upasti u nevolje. Vidi djevojke s druge strane brda. To bi djelomice mo gla biti i moja krivnja, jer sam odluèio da u proljeæe ne sadimo krumpir. Sad za nje ga nema dovoljno pravog posla." Tad mu je rekla za majèino pismo. Klimnuo je glavom. Samo je klimnuo. 252. Norman Mailer " to æe mu sad reæi?" upitala ga je. "Razmislit æu", kazao je. "Moram si dati vremena. Sljedeæi bi korak mogao biti va an." Nju je to razbjesnilo. Nije mogla spavati. Kao da je stjenka plazila po postelji ni. Ako Alois nije bio spreman ukoriti svog sina, morat æe to uèiniti ona. No, nikak o za to nije bila pripravna. Naposljetku, radilo se o njegovom sinu. Sljedeæeg dana pred veèeru, Alois mladi se poèeo pona ati kao da veæ zna da je stiglo jo j dno pismo. Nemam bolje obja njenje za to je na Adijevoj glavi odluèio razbiti jaje. Razlog je bio jednostavan. Njegova djevojka, Greta Marie, tog mu je popodneva do datno pokazala to je u stvari bila - dosadna krava. Stoga su ga prsti svrbjeli za novim pothvatom. Neèim novim. Do lo mu je da Gretu Marie ispljuska, pa se pribli io A ngeli. Sestra mu je opet kokodakala nad svojim koko ima, kupeæi svako jaje kao da se radilo o zlatnim polugama - obiènim, prljavim jajima s tragovima koko i. Zbog toga joj je iz korpe uzeo jedno. Tek toliko da poène vri tati. No kad je vrisnula, bio jo j je spreman jaje razbiti na glavi. No, nije mogao. Ona mu je bila prava sestra - koga je jo osim nje imao? Stoga je jaje vratio. Bez obzira na to, njegov ga je èi

n preskupo ko tao. A sad je kraj njega bio Adi, koji mu se prikrao na domet, smrdl jiva mala hijena. Èim se vratio s jurcanja na Ulanu, vidio je Adija kako le i na pod u njihove staje i vri ti, u jo jednoj od svojih cendravih scena. Alois mladi ga je podigao s poda, a potom ga natjerao da se uspravi. "Ne deri se ", kazao mu je. "Natjeraj me", rekao je Adolf. Alois mladi je znao da æe klinac otiæi tuliti svojoj mami. To bi uvijek uèinio. Adi je imao mamu - on nije. Zbog toga je deri te morao trpjeti. Radilo se o primirju. No, tog je kasnog popodneva Angela tepala svojim koko ima, dok mu se Adi podsmje lji vo iskezio. Tako siguran sa svoje strane primirja. "Natjeraj me." Alois mladi uzeo je jaje iz Angeline ko arice i razbio ga Adiju na glavi, potrudiv i se utrljati mu u kosu umanjak i komadiæe ljuske. Adolf je zatulio. Kao da je ba takvu vrstu okr aja i oèekivao. Sad je, ostav i sam, odm ah poèeo stiskati svoju gnjecavu kosu dok nije istisnuo dovoljno da mu na dlanu os tane malo razlivenog umanjka. Koji je obrisao o ko ulju. Od èega nije ostala dovoljno velika mrlja, pa Dvorac u umi 253 je Adolf uzeo jo jedno jaje iz Angeline ko arice - na to je ona lanula - i sam si ga razbio na glavi, preko lica i ko ulje, pa je stao tako zavijati kao da ga je Alois mladi udario nogom u slabine. Potom je otrèao mami. Èuli su se stra ni krikovi, glasni poput same katastrofe. Klara je pristigla trèeæi, dr eæi Adolfa za ruku, a njena je tirada krenula i prije nego je do la do njih. Aloisu mlaðem je poku ala reæi za pismo, ali su joj rijeèi izlijetale b ez nekog reda. Njegove su la i, kazala mu je, gore od prljav tine koju u svinjcu stv araju svinje. "Njima se mo e oprostiti, jer su svinje. Ti nema ni ta. Grubijan si. Ti si svinja. Ti si obièno smeæe." Nije mogla vjerovati vlastitim rijeèima. Bile su tako te ke. Na njeno iznenaðenje, Alois mlaði èak je i zaplakao. Usred svega, dotad uopæe nije bio svjestan koliko ju je bio spreman voljeti, a koliko je njena odbojnost prem a njemu bila duboka. Da, on je potajice mislio kako ga stvarno voli, da, vi e nego to mu je voljela oca. Sad se osjetio prljavim. Njegovom je egu to bilo kao da je o alo æen. Nije to mogao podnijeti. A potom su mu isto tako iznenada jecaji presahnul i. Snagom volje. U trenu je prestao plakati, formalno klimnuo glavom i iskoraèio i z staje. Nije znao gdje æe i kada u svijetu naæi svoje mjesto, ali je shvatio da u H afeldu neæe ostati. Ne mo e. Ne zadugo. Uskoro æe se ovdje morati pozdraviti sa svime i svima, posebno sa svojim konjem. Ili da ga ukrade? Ta mu je zadnja ideja ispala prete kom za njegova pleæa. No, bilo je dovoljno da zna kako, radi svog buduæeg samopo tovanja, neæe odlaziti dok ne bude spreman uzvratiti u darac. A to æe se morati nekako odigrati. Uskoro. 8. Za veèerom su bili tihi, èak i Paula, koju je Klara dr ala na prsima. Alois stariji je svakako bio prezauzet. Pèele su ga ubole vi e puta, dok je jednom, dvaput, ili, pov remeno triput uglavnom bio navikao prihvatiti - to je bio rizik posla, ni ta vi e od toga. Veèeras ne samo da nije imao to za reæi, veæ edva da je zamijetio kako su utjeli i drugi. Èekao je odlazak u krevet. Odnedavno mu je Klara poèela njegovati ubode i to mu se s viðalo. Bila je tako sposobna. Pa ljiva. alce nikad nije izvlaèila nespretno. Zbog toga nije morao cijelu noæ trpjeti sitne ubode bodlji koje bi mu ostale pod ko om. Ako b i se lo e obavilo, bilo 2-54 Norman Mailer je kao da je unutra ostala igla. Siæu na, ali stvarna rana, spremna izazvati oteklin u. Ponekad je to èak primao osobno, kao da ga je, iz èiste zloæe, rana odbijala presta ti boljeti. No, Klara je znala kako gurnuti tkivo iz kojeg je virio alac i potom ga izbaciti nje nim pritiskom. Sad je, kad bi oti li u krevet, tra io samo da mu se netko pobrine za bol. No, te je noæi morao prièekati. Prvo mu je morala opisati sav nered koji je napravio Alois ml adi, sa svim tim jajima i ljuskom. Nije mu se to dalo slu ati. "Ach", kazao je, "a ko uvijek stane na Adijevu stranu, to stvara zlovolju." "Sto to govori ? Reci mi to to pozitivno mo emo oèekivati od Aloisa?"

56 Norman Mailer ni ta ne tjera na pretjeran umni rad. Djeèak je vr io svoje du nos ti.) Takav divan raspored m esa i sokova . nije bio tako velikodu an pa da kroz savjete ponudi sr svoje ivotne mudrosti. Alo is mlaði neprestano je pokazivao svoju vje tinu. no svejedno bi Hei-deg geru mogao dati pokoji savjet. Mo da èak i ponekog strica. Jednom me djevojèin tric umalo pretukao. Kako bilo. znaèilo bi nepotrebno im otvoriti du u. sve je isto. (To je bilo najbli e to se Alois primakao divljenju nad Stvoriteljevim djelima. to znaèi policajac. a najbolje u gradu. imao bi mu to ta za reæi . No. Èak je uspio i pronaæi mat icu i prebaciti je u njen kavez bez staklene hvataljke. ne bi oklijevao izvi jestiti ga kako na svijetu nema ni ta bolje nego biti mladiæ koji se zanima za djevo jke . djeèak se sigurno osjeæao z godnim poput èasnika na jednoj od boljih beèkih ulica. Bio sam krupan momak. pa ne bi znao govoriti o Postajan ju (stanje postojanja u kojem se Bitak istra uje otvoreno). rekao je on. "Poku at æu". Samo da su se jedan drugom povjeravali. Alois nije bio nikakav filozof. uskoro æe to biti djevojke. kazao bi mu. Alois stariji je to mogao posvjedoèiti. mogao mu je isprièati najbolje stvari. Ako to ne uèini.ta ponuda svodova i ud ubina i usana. Za j ednu je Aloisovu crtu imao puno razumijevanja. "mora me poslu ati.to neæe biti tako korisno . Morat æe se pripravit i na oèeve ovih anðela. Sto mu je m oglo biti bli e od odr avanja vlastitog autoriteta? Dakle. da. je li mogla vjerovati da joj je mu imao pravo? Mladi se Alois vl adao poput Fanni. Moram o poku ati."Ne". osjeæao privr enost sinu. Kako bi i bilo drugaèije? Bile su to pjesnièke misli. kad ti ena ra iri noge! Alois se osjeæao poput pjesnika. Kako je bio èuvar granice. Dobar policajac mora se prema povjerenju odnositi kao da rukuje opasnom bocom kiseline. ako bi to toga do lo . da je to bio u stanju. no to sposobnost kojom se mo e poslu iti u oveæem mjestu. no ivot kojim ive . o njoj si mogao zakljuèiti dvostruko vi e nego t o si joj mogao Dvorac u umi 2-55 saznati s lica. ali je on bio jo krupniji. Morao sam s e izvuæi prièom. Ja uæi Ulana. Nitko mu u obitelji tih dana ne bi stao na put. Sad ih je. mladi Aloise. bi li to bilo moguæe? Je li to ona bacila urok? A njih su dvoje vi e noæi morali pro ivjeti uz znakove koji nisu slutili na dobro. nije mogao vjerovati ni vlastitoj djeci. njegova utnja pritiskala. A morat æe i ti. tijekom tih posljednjih lipanjskih dana. Cesto su na jmiliji anðeli. Alois se zbo g toga rastu io.ljudi na selu mogu biti prilièno te ki. Umorni su od dosade. Otac je to znao. Zbog toga razmi ljaju o nepravdama koj .iz godine u godinu. morao je svom poslu priæi vrlo lukavo.on. Postajanje je. No. Meðutim. sinu bi bio kazao: "Priu ti si svaku enu koju mo e ."ali. otac. U tome je tajna. Alois je isto tako znao i to se ispod toga kuha. Pravu ravnote u meðu tim djeèacima. nikad se nije upu tao u razgovor o tim temama. mladi Aloise. no bu di svjestan cijene koju bi mogao platiti. Koju je slijedila jo veæa ti ina. kao da se sperma vrpoljila u njegovom vlastitom kvalitetnom al atu. nehotice. Ovdje u Hafeldu i Fischlhamu . pa æe se sve smiriti. za veèerom. no on je. Ako je sad jo najva niji bio konj. mladi Aloise". "seljake 2. Pleæa su im jaka. Taj prvi put! Ako si imao dobro oko za neznatne razlike. naposljetku je kazala. Posebno na selu. no neæe se ti morati baviti s njima. Ali. enski organ! Tko god da je taj oblik projektirao. ili njihovu braæu. Èuj me. dodatno æe s e udaljiti. Ponuditi svoje najintimnije misli drugima. Ta otkriæa! Ni ta nije ravno trenutku kad ti ena ra iri noge. Jedino to je bio deset puta gori nego to bi Fanni ikad mogla i p oku ati.takvo mno tvo tkiva na minijaturnoj razini . Ali. Neka ostane na ovom: da je Alois sa sinom mogao razgovarati. da je bio u stanju razgovarati s mladim Aloisom. moram ti prenijeti i ovo: mlade ene mogu biti i opasne. èistio je ko nice. neke od njih. Jasno je kako æe ti znati prièati. mogao j e to obaviti prstima. Povjerenje je b remenito rizikom. Poput Der Altea. Moram kazati da se krivcem svakako mogao smatrati on. znao je kad i kamo prebacivati okvire. Moramo se potruditi napraviti ravnote u." Ti ina." Toliko bi toga sinu isprièao. èak ni Alois stariji. Njen joj je instinkt kazao da smanji prostor meðu njima. radeæi taman toliko da mo e opravdati odlaske na Ulanu.

no dr ao je kako je takvo to daleko ispod njegove razine. Obièna epruveta opijuma skrivena u unki. Aloisu starijem se èinilo kako su tu njegovi vlastiti dragocjeni guzovi na vjetrometini. prije vi e od mjesec dana. Alois je odluèio kupiti tu psinu. Je li pun mjesec zrcalo èovjekovog sjeæanja? Vratilo mu se. a vi plaèite. Mogao je zuriti ravno u oèi estokog mje anca.otkrivanje je dio igre . kao to je doveo mene. godinama. obliven znojem. dok je u fischlhamskoj gostionici pio svoje pivo. srca ispunjenog mr njom. Tipa nije udario. ali mu se narugao. o tipu koji iv i s druge strane gostionice. Trebao mu je pas spreman za grubijana koji æe im se prikradati poljem. S psima se uvijek dobro razum io. ni na koga nije digao ruku dok je bio na du nosti. Deset godina kasnije. pokucati ti na vrata i skinuti gl avu saèmaricom. Mo ete li si priu titi dulje radno vrijeme? Je r on vam jede neprestano. Budala je u Njemaèku poku ala prenijeti boèicu opijuma. Kad je ustao da bi pogledao kroz prozor svoje spavaæe sobe. I velim ti sine. a da se nije odmo rio kako treba. "da sam. koliko je Alois mogao vidjeti. "Uvjeravam vas". zato to je za to jadno ru no kopil . Njegovo mi ime ne govori ni ta." Alois je le ao u krevetu. to nikako. A sad je bio na slobodi! Alois je iz kreveta ustao. S tim bih v as uhvatio na svoj prvi dan u slu bi. zato sam ga svih tih mjesec i zadr ao i hranio. Dva su seljaka u go stionici èovjeka stvarno i poznavala. kojeg je svojedobno uhvatio u Linzu. koji je bio iskazao veli ku odbojnost prema Aloisu Hitleru. pa je stao razmi ljati kako li su ta polja samo sretna to mogu jalova le ati i ne moraju zadovoljavati mladi krumpir. jer je shvatio kako se previ e sna neæe moæi nadati dok ne nabavi novo g psa. istinski o tru psinu. sve dok mu se usred jedne besane lipanjske noæi nije vra tilo. kad se noæu ni ta ne bi dogaðalo." Buduæi da vragovi znaju kako su ljudi u stanju temeljito u sebi zastrti jasan pogl ed na vlastite motive.krijumèar kojeg je zadirkivao dobio je godinu dan a zatvora. Koliko je puta reka o svojim mladim slu benicima: "Ako se malo zabavite na raèun nevaljalca." Alois je probdio noæ punu straha . Onda æu se ja smijati. v i e puta. to zaboravio. Alois je potom pogrije io i pogledao prema punom mjesecu. kad sam imao osamnaest godina. uskoro sam shvatio kako se iza svih tih krasnih savjeta m ladom Aloisu krije oèeva zabrinutost za vlastitu sigurnost. pa mu se iznenada ukazalo lice tog tipa. nije li ga mo da krijumèar poèeo gledati s mr njom tek kad ga je Alois stao zadirkivati? Krijumèari vas ne gledaju s mr njom zato to ste ih uhv atili ." A ni ta mu i nije govorilo. A pas je bio dobar. uvjeravali su ga. mogao je vidjeti srebrna polja obasjana mjeseèinom. Da. "Najbolji je iz svog legla." Dobar pivski nastup. Jedne veèeri. a èinilo se kako je on spominjao Aloisa. no. Alois im je odgovorio sa svog mjesnog pijedestala. Da. Niste mu ba dragi. "Vi ste ne to ljuti na mene?" rekao je. Mladom bi Aloisu bio kazao: "Ne uzimaj olako ni jednog oca djevojk e koju si imao u sijenu. Eto kakva ste budala. Seljak kojeg je poznavao elio je prodati njemaèkog ovèara. Pred oèima mu se sinova drama vrtjela snag om tragedije." Nasmijali su se. "Srd ite se na sebe. taj vam to nikad neæe oprostiti.e su im uèinjene. sad ga se sjeæao. Naslu ao sam se takvih prièa. pazi se! Nemoj curu uvaliti u nevolju. koji u njih p rodire u potrazi za jo zemljinog blaga. Zato æu vam ga dati budza to. sasvim jasno. "Poznaje vas i to nam je jasno stavio do znanja. 9A pokazalo se da je takav pas bio na raspolaganju.ali ih nemojte zadirkivati. Mo da æe i vas dovesti na prosjaèk i tap. Kad dode vrijeme. nemoj biti previ e siguran kako æe uspje no opovrgnuti da si ba ti tip s kojim je zatrudnjela. Ponekad to ne prolazi. èuo je razgovor koji je isprva odbacio kao dokono naklapanje. otkrit æe gdje ivi . Nikad nemoj uvrijediti seljaka koji ne mora o mnogo èemu misliti. Alois se svakako s jeæao mr nje u pogledu Dvorac u umi 2-57 èovjeka kojeg je otkrio. ako sam ikad i upoznao tog pojedinca. Taj ga je zloæudni pogled dovoljno vrijeðao da ga isprovocira na udarac." A da se svega do kraja sjeti. Da. O moj Bo e! Taj je èovjek bio krijumèar. tog velikog deronju. Na Carini. Vi ste budala. nekoliko kilometara od Hafelda. Luther je sad mogao poslu iti tek za tuljenje na mjesec .

to je blizu savr enstva. Luther je bio ozlijeðen iznutra. Alois b i i to uvidio. da je ovaj gotov o mogao protumaèiti to mu eli reæi: "Svih sam ovih godina bdio nad tobom i tvojom kuæom. Dok su im rane zacjeljivale. koji je nosio kraljevsko ime Friedrich. Naravno. Psa je rano pustio s povodca. posebno sad. Aloisa je gledao tako bolno i izrazom nabijenim znaèenjem. Bit æe o tar. no tad bi te napao Spa rtaner. pokazujuæi otvorene rane na gubici i krvavu dlaku po grlu. Neka se Klara ali. a potom na leptire. stigao je posljednji. kad je pas uistinu bio dovoljno o tar da ugrize. a ne ljubavnicu. a na mene vièe kao da ti ne znaèim ni ta vi e od ovog uljeza kojeg si malo prije doveo. Spartaner je neprestano dahtao. Kako se usuðuju takvo to zapoèeti? Luthe-ru je sat prije rekao da zaèepi i sje dne. Kako je ispalo. Luther je. I promijenit æe mu me. Ovo je sad bio nepodno ljiv neposluh. napola omamljeni. kao prijateljski znak. koji je bio najudaljeniji. Nikad nije pogrije io. Zvuk njegovog glasa bio je dovoljan. Nikakav se biv i krijumèar koji bi se bavio mi lju da se usred noæi pojavi n a gazdinstvu to vi e neæe usuditi. prilazim ti kao prijatelju. Bio je to Luther. Zaurlao je na njih da prestanu. Alois se odu evio tim pretjerano izraslim estomjeseènim njemaèkim ovèarom. to je pas koji æe imati jed nog gospodara. i to prilièno. Bio je suvi e ra zbje njen. uèio ga da stane i sjedne na zapovijed. kako odmah uz kuæu vidi jedan problem. ivotinja se nije prestajala keziti svojim sveznajuæim jezikom kojim je stalno uzima la zrak. dva metra jedan od drugog. i to iznenada. nje no. krvavih gubica i slabina. Alois se tako oraspolo io. zbog koje mu uopæe nije palo na pamet kako se ta dva psa mo da ba i neæe slo it i. zakljuèio je." Alois ga je zamalo pomilovao. Kako je Alois samo u ivao pje ke se vraæati preko brda. Obuzd ao se samo zato to je za to bilo prerano. Alois se bio spreman pljesnuti po èelu radi slijepe uvj erenosti." Èak je znao i kako prinijeti ruku pasjoj gubici. Obitelj je istrèala na dvori te. a obojici je b ilo zlo od srama nad vlastitim strahom. iako je Spartane r sve to tako brzo uèio da je sigurno veæ pro ao kakvu obuku. Ostali su u asnuti. a i jedini koji se bacio u to klupko. Alois. Luthera si se mog ao rije iti komadom mesa i krpicom natopljenom kloroformom. I nisu se slo ili. trèal i u krugovima koji se nisu meðusobno preklapali.e na trenutak osjetio ljubav. Neka to djeca brzo shvate. Tako da mo da i nije bio tako velik. kako m o e tako sa z58 Norman Mailer mnom razgovarati? Ti si meni simpatièan. ivotinja bi obièno reagirala pozitivno. Ako bi zvijer malo zare ala. Kad se izmeðu èovjeka i psa ljubav r odi odmah. Dvorac u umi 259 no napravio je kljuènu pogre ku kad se predugo te ko uokolo vukao. Neka mladi Alois gle da svoja posla. Alois bi joj rekao: "Stari. Svaki se smrtno prepao drugog. Ni jedne se od tih ivotinja nije bojao. lajali na pèele. On æe jedini hraniti Friedricha. pa bi ispru io ka iprst i mali prst bli e ruke i usmjerio ih prema oèima psa. Osim toga. Taj se re im nastavljao i nakon to im je Klara poèela namjerno davati hr . Vraga æemo ga tovati. Ratnik. iako sad veæ star. dok nisu ugledali gazdinst vo. no time bi pokvario svoj plan da od Spartan era napravi savr enog psa èuvara. kao da je zrak koji mu je potreban taman izvan d oma aja jezika. gdje ih je ugledala kako se valjaju po tlu. ali ga ne bi napala. kad se prvi put sretnu. Kako je èuo. zaratili su dva sata nakon to su se prvi put ugledali. sad mu je sinulo. Jo i bolje od toga. Luther nije ni poku avao jesti sve dok se Spartaner n e bi na derao. bio je i Nijemac. pa bi ga ivotinja i dalje psovala. bacao mu tapove da ih vraæa. Grizli su si dlaku zubima. da se umalo s ivotinjom pohrvao. Nije bilo nikakve sumnje da je pas dobar. a koji se njihao od uha do uha tog osmijeha. bez daha. poput iljatih rogova. Instinktivno ih je razdvojio golim rukama. kad su tu oba psa. obilje avali teritorij urinom. sa svojim zastra uj uæim sjekutiæima poput zubi morskog psa. Svog æe psa nazvati Spartan er. Bio je prvi. èe kali buhe koje su odjednom otkrili izvan dometa gubice. Alois je znao govoriti s psima. k ralj Friedrich Veliki imao je deèka. Njegove su poodmakle godine eksplod irale. pa je mlaðem psu dao do znanja èime se mo e okoristiti. J ednom na stotinu prigoda. bio veæi od Spartanera. No. Divno. Le ali su na tlu.

a ne da to prepu tamo onom to bi im se dogodilo. epesao je.Adi se prisiljavao da se ne stra i ti ine tih golemih stabala. Kad smo veæ kod toga. dok je za Luthera ispa la i osjetno neugodnija. op hodnjama i okultnim enklavama kojima Maestro zapovijeda. dok bi se djeèak mogao prikrasti za ocem i biti svjedok Lutherovog smaknuæa. To je bilo drugi put da je Adi èuo oca tako rikati. Bilo da se radilo o sa moobrani ili hladnokrvnoj uporabi. u najmanju ruku. No Spartaner bi uvijek ispraznio i drugu p osudu. no ja sam skrenuo djeèaka. Ako bi. Prvi je put urlao na mladog Al oisa. To sam nastojao izbjeæi. Adi vje bao snagu svog glasa. o zloslutnom znam samo onoliko koliko mi treb a za uèinkovito kori tenje u svom poslu. posebnim slu bama. a drugo ga je ispunjavalo nelagodom. na usputnom povjetarcu zatrepe rilo nekoliko listova. drhtureæi.okultnim enklavama. koja su potiho mrmorila ispod svoda umske ti ine. i to samo kad je nu no. Nisam htio da se o tac i sin sretnu. Za poèetak. da u oca i majku uðem jasn o kao da su ljudi koje stvarno posjedujemo. Luther je izgubio tek. Odavno sam se veæ upoznao s naèinom na koji mu radi mozak i slijediti njegove svjesn e misli nije mi bilo te e od spajanja toèki crtom na kakvoj djeèjoj zagonetci. To bi Luthera obe èastilo. rutinski ne bih mogao pratiti misli koje su se slale i primale izmeðu Aloisa i Luthera. a njegov ih je otac ipak razdvojio. Pi tolji su bili rezervirani za prijestupnike. Dopustite da napomenem kako me nije iznenadilo to Aloisove misli mogu lako èitati. Tako neustra ivo! Adi se zaljubio u o ca. Prema tome. pojasevima. Jedna od stra njih nogu mu se od bitke inficirala. Dobri stari Luth er sad je vjerojatno bio spreman liznuti ruku prvom lopovu koji bi im usred noæi b anuo. kako bi pse prestravio da se razdvoj e. To i nije vi e bilo va no.anu u odvojenim i udaljenim posudama. Kao vrag. Kad bi odlazio sam u umu . Maestro je bez sumnje sposoban pratiti sve misli koje razmjenjuju ljudi i ivotinje. Maestro ne bi bio zadovoljan. veæ i ra zoran kraj. . Pretpostavljam kako su mi na tom zadatku razvijene ili dopu tene neke iznimne spos obnosti. Bez obzira na to. Nisam u njega ulo io. Mi smo svoje klijente nastojali oblikovati sami. nije mi moglo proDvorac u umi 261 maæi da je Luther znao kako mu se bli i kraj i Alois je. u kojem se krv rasprskavala o slina ve niti. bio pot puno obuzet razmi ljanjem kako da se psa rije i. zonama. Ili je barem tako kod vragova s kojima ja imam posla. no nas ne potièe da se svojim instinktom s lu imo u tom pravcu. no poznavao sam ga bolje od mnogih klijenata. Otac bi se djetetu mogao narugati to je tako ludo da se dere na drveæe. Alois se odluèio koji mu je sljedeæi korak. z6o Norman Mailer Kakvu je samo tajnu oèev glas posjedovao. èesto osjeæam bolnu radoznalost nad svim to ne znam o odjelima. predstra ama. i sad.to nije bila mala stvar . I to na dan bez da ka vjetra! Jednom je u umi umalo naletio na oca. Adi bi odmah zakljuèio kako je to postigao snagom iz vlasti tog grla. Posebno o tom posljednj em . okruzima. a nakon nekoliko stotina metara stao se vuæi. ako bi ok poslije ispao smet nja. dosegu. Kako je samo vladao situacijom! Otac je skoèio medu dvije zvijeri u razjarenom klupku. Mora se rije iti Luthera. nakon najuspjelijih poku aja da zaurla. Imao je saèmaricu i pi tolj rvo bi bilo previ e nezgrapno. dok mu se ne bi upalilo grlo. Tamo bi. u stvari nam se izdaju kao radni alat. Poèeo sam shvaæati za to mu Maestro posveæuje posebnu pa n ju. orbitama. odluèio je kako se neæe poslu iti vatrenim oru jem. 10. Mislim da je Luther shvatio to ga èeka. kad je ko nicu ostavio na suncu. dovoljne. no po povratku iz Rusije bile su mi dopu tene neke sekundarne sposobnosti. hitac iz pi tolja bio je ne samo bezlièan. svojevoljno ili ne. Bio sam s njim vrlo zadovoljan. Da. Uroci i èini za koje legende tvrde da su sred stva na raspolaganju svim vragovima. Rikao bi na drveæe. To se popodne Aloisu starijem pretvorilo u neugodnu etnju. Adi mi je bio glavna zadaæa. sferama.

a na kraju bi na truplo stavio veliku up lju granu. Alois æe po ivjeti jo est i pol godina. Bio je zadovoljan v lastitom sposobno æu. pa je uskoro stigao i trenutak kad je Luther sjeo i odbio se dalje kretati te je Aloisa dugo gledao u oèi. staro lice. Mnogo je vi e slièio ljudsko m nego to bi oèekivao. a mo e izaz vati i bolnu agoniju. pas je legao da se odmori i spokojno uginuo.mnogo bolje nego da te gu i grumenje zemlje. gdje bi le inu mogao polegnuti na dno i prekriti je blatom i li æem. Jadni Luther.no sad je vidio da se Luther vi e ne eli pomaknuti. U sebi je odab rao mali jarak udaljen jo gotovo kilometar. To je bio Aloisov plan. u stvari. I dalje se bojim." Alois je ispuhao nos. Stoga se to mora obaviti tu. Samo je Klara posumnjala kako to mo da nije bilo sve. ali su ga svejedno zapanjile promjen e koje je na psu vidio tijekom njegovih zadnjih trenutaka. a njegove su se crte oblikovale u izraz gotovo konaènog ponosa. Kad je drugi put oti ao u umu kako bi pijukom i lopatom Lut-heru iskopao grob. Alois nije znao (niti mu je ba i bilo naroèito stalo) imaju l i ljudi du u. Psi su du u imali. Alois je stoga posjelog psa okrenuo na leda. Nisi ga mogao s ovog svijeta izbaciti uz odjekivanje hica . vrat io se pun raznih uboda kukaca. moglo bi se to obaviti tu. Poslije æe se vratiti na gazdinstvo po kramp i lopatu i iskopati grob u ovom gu tiku. Vidio je da se pas vi e ne namjerava pomak262 Norman Mailer nuti. prije nego to se sve poène raspadati. to se mora obaviti odluènim ubodom no em. kao da je uvijek bio ljep i nego to su to drugi uviðali. da. Stoga se poslije pitao je li zbog odluke da se Luthera r ije i sam i potom ga bri no pokopa ispao bolji ili lo iji èovjek. kao to bi se pokvario i izraz lica svakog starog stvorenja kojem se jetra uri preteæi ga u grob. A takvo to se veæ neko vrijeme nije dogaðalo. koji je. ako eli da idemo dalje. okru en polukrugom stabala i s ne to grmlja. Alois. stavio vrh o trice na sredinu Lutherovog grudnog ko a i zario ga do korica. jo nisu bili stigli do mjesta koje je odabrao za svoj èin. mogao postati i veliki ratnik. Alois je otkopèao futrolu svog lovaèkog no a. na alost nij e vi e bio dovoljno jak da bi ga jo kilometar po toj stazi nosio uzbrdo i nizbrdo. Dvorac u umi 263 11. A on. ispustio je zvuk skonèavanja koji je Aloisa zabolio. da. pa je. pomilovao ga. Svidjela mu se logika takv og pokopa . Otrov je tu posve neprikladan . zbog èega je osjeæao praz ninu. potom granama. Zbog toga je prilièno potrajalo dok mu nije povadil . donio je ispravnu odluku.kakav je t o ok za du u! . iste je noæi Alois. u èasu kad se prekida veza s postojanjem. da se to o d njega dok je bio mlad tra ilo. pogledao u oèi. uèvrstio bi sve kamenjem. s njom vrlo ivo vodio ljub av. Promislio je svaku potankost. no kod pasa nije nimalo dvojio.A Aloisove su misli tom prigodom bile uistinu zanimljive. Zaustavilo se na onom izrazu koji æe imati prvih nekoliko sati nakon smrti. Psu se lice zg rèilo. no tog je popodneva u umi pro ao raskri jem na v titom putu prema smrti.jo je gori od pi tolja ili saèmarice . nije njegov pas vra ji krum pir! .potpuno je prevrtljiv. Ako bi bilo potrebno. Kunem se da bi. da je ovladao govorom. i du i psa morao si b iti odan. Alois je zakljuèio kako je to bila bolja smrt nego to se nadao. bilo je to svakako jedno tu no. Luthe r je sad opet nalikovao mladom psu i vratilo mu se samopo tovanje koje bi bilo te ko odrediti. Jer. ali se vi e ne mièem. Alois je stalno o tome mislio dok je stupao umom. No. kakvih est sati nakon to je pas skonèao. nalikovao je r atniku. estokim i èistim. rek ao: "Znam da æe me ubiti i zbog toga mi je jasno za to sam te se cijeli ivot bojao. a epanje starog psa uporno ga je usporavalo. To je Alois isprièao obitelji.ne. koje su se zadnjih nekoliko minuta toliko pogor ale. Dok su on i Luther etali umom. oèito i izravno. Zar ne vidi da gubim posljednje ostatke dostoja nstva. Potom se psu na licu izmijenilo mno tvo izraza. kakvo je pseæe srce. bio zeleno i sasvim pristojno mjesto. Zakljuèio je kako je jed ini naèin da svog starog druga Luthera otpravi ubod no em u srce. dok me ti vuèe sve dublje i dublje u umu? Ne mogu vi e kontrolirati crijeva i n e elim i dalje vuæi noge dok po njima pada taj izmet i zato æu sjesti tu i morat æe me p odiæi i nositi.

njenog mu karca. Poèeo je èak razmi ljati nije li bol od tih uboda naèin na ko ji èovjek plaæa za svoje grijehe. Alois je pored nj e le ao s povjerenjem . Svemoguæi Bo e. onda je morala biti njego vo dijete.65 Bila je to èinjenica o tra poput no a koji je zario Lutheru. ne . samo to je odluèio kako si to neæe priznati. pa se to onda mo e obaviti kritièkom prosudbom vlas titog supru nika. koji su njenim prstima omoguæili izvoðenje nje nih pokreta po njegovim obrvama. prozraèi se dotad ustajali br ak. osim ako njihov otac nije bio i njegov. Cesto je i nu no. Zato to veæina supru nika tako velik dio vremena koje provode zajedno koriste za razm jenu gadosti. a mediokriteti brzo ustanove kako im je iznimno potreban. Opijen punim mjesecom i zrakom koji se noæu podizao s polja. Na um su mu padale zamisli za koje ne bi vjerovao da su njegove. Takvim se ob ratima mo emo poslu iti da za neko vrijeme odr imo i najgori brak . Taj se ritual izvodio iz veèeri u veèer. obra zima. je li znao da mu je Johann Nepomuk otac? Naravno da je to oduvijek znao. Malo se tih obrata poka u trajnim. no dok potraju. B ila je to jedna od onih pomisli koje je uvijek gurao u stranu. stekao je dovoljno vje ti ne i sve manje grije io. Ne samo to je pas èuvar imao pravo na vlastiti zaklon. Jo i gore. no ona je radila spretno. brak je korisna institucija . Ljubio ju je. No. Aloisu se ponekad uèinilo da mu kripi mozak. Kad je s tim obredom zavr ila. Putovali su svijetom s kamenom na srcu i jo veæim u stra njici. Zbog toga kod luèenja o enjenih budno pazimo ima li znakova svje eg daha. U tom je trenutku Klara postajala ne to to u ivotu nije iskusio .posebno groznim ljudima. Voditi ljubav sa sve tri svoje polusestre nije bilo rodoskvrnuæe. No. No nije vi e bio siguran mo e li ih i dalje prezirati. mo e p oslu iti i onim mu karcima i enama koje bismo mogli smatrati prosjeènim. mogu biti paradoksalne. Ako Klara nije bila kæi Johanna Poelzla. svrhovito i on je kraj nje bio spokojan.a alce i namazala plikove. mora ju na raspolaganju imati o sebi ovisnu osobu. pravog mu karca.ukoliko nam to slu i svrsi. Sav taj duhovni izmet! U braku postoji da bi se neprestano razmj enjivao. kako bi u svakom trenutku mogli po segnuti za kakvom sitnom okrutno æu. Alois je iskusio ne to to se ne mo e nazvati drugaèije nego preobrazbom. bila je sklona misliti kako mo da i ne postoji mu karac Aloisove dobi. a to ukoliko . San mu je èuva la spoznaja da se vani nalazi prsati Spartaner.majka koja se nad njega nadvija. Tih ih je dana bilo puno vi e nego inaèe. veæ je djelo Aloisovih ruku èovjeka i psa zbli ilo.no je li moguæe da se tim ranicama èovjeka ka njava za sve lo e ivotne postupke? Kakva pomisao! Do one noæi u kojoj mu je pala na um. Èovjek bi ne to htio svijetu o tro zamjeriti (ali se ne usuðuje). naposljetku. oboje su bili spremni vod iti ljubav. kojem do ezdesete nedostaje tek godinu dana. Previ e je dostojanstva donosila svim oni m slabiæima to su se stiskali po crkvama. Naravno. da to ne bi m orali poput slabiæa zadr ati u sebi. Poput na ih Klare i Aloisa. za njega podi gnutoj dan nakon Lutherove smrti. No i najgori je brak sa sobom nosio svojevrsnu èaroliju. ("Sie ist hier!") Dvorac u umi 2. Nije ba nastojao da ga ubodu. ipak. zahvaljujuæi bogatom ka snom proljeæu. ali ga se nije dalo i zbjeæi. Jer je poèin o rodoskvrnuæe. a ja sam uhvaæen na spavan ju. Ponekad bi bio tako nemaran da je radio bez za titne mre ice. Iako ga nije imala s kim usporediti. dobro je spavao. Bila je to samo pretpostavka . A sad se na la u sr edi tu. Alois se prevrtao od nelagode koju m u je izazivala misao na stvarnu krivnju. Proveli su nekoliko ugodnih noæi. Kako to prikazuje Maestro. rukama. 264 Norman Mailer A ovdje to nije bio sluèaj. A neobièni se pomaci u ljubavi uistinu dogo de. poput njenog ujaka Aloisa. To nije bio lak zadatak. Radi toga su se u stvari i vjenèali. Prema tome.znao je kako joj prsti neæe pogrije iti i dok mu bri no vadi sva ki alac izazvati bol. ili mo da blago nadprosjeènim. a da je tako potentan.jer ni na koji drug i naèin nije prihvaæao vlastitu vjeru u postojanje grijeha . posebno u novom okru enj u. Nove zamisli. dolje u pseæoj kuæici. Takvo se to u braku mo e dogoditi. mo e se reæi kako je pretrpio nekoliko nepotrebnih napada . Svoj su stav sami izmijenili.

Kad redarstvenik u sebi otkrije manu. Aloisu je to bila svojevrsna glazba. Za to se ne bih bojala? Taj æe me konj zbaciti i slomit æu vrat. Takvih bi mu lipanjskih veèeri bol odzvanjala nutrinom. Pribli avajuæi se staji." "Neæu." "Boji se. pripravan primi ti poruku koja mu je stizala iz tog tajanstvenog podruèja boli. kazala je." Ona je na kraju rekla: "Neka bude po tvom. "ne elim se na njega penjati. taj razgovor . Aloisa ne bih oznaèio takvim.ni ta to bi za sina ili njega osobno bilo uvredljivo. no i on se nastojao domoæi m alo bla eni tva. Stalno ih ljubi i one ti poljupce uzvraæaju." "Dat æu ti konja koliko god bude htjela. Kako se ipak malo previ e pribli io potpunom priznanju da je uistinu poèinio rodosk vrnuæe. Ne. Naravno." "Je. Na oèevo iznenaðenje. Do jutra je o pet stao razmi ljati poput policajca. i to je to." Sad je napokon i briznula u plaè. jako si ti duhovit. puna vlastite jasnoæe. a da ne is kusim kako je to ljubiti se. "Nije. za sve je bolje da se petlja s kakvom seljanèicom. Poginut æu slomljenog vrata. poène je tra iti i u drugima. Angeli je nudio da je nauèi jahati. Vrat ti je tvrd kao i glava. rekao bi joj. koji za takve stvari zna? Kao i veæina ljudi. ipak je posjedovao mentalnu snagu da takve misli ponovno odagn a. Znak opasnosti. a da sam za to ne plati previsoku cijenu. Je li se u njihovim odajama zbivalo to nekreposno? Nije mu se dopao prizvuk to ga je razabrao u sporu koji se izmeðu djeèaka i djevojèice razvijao oko toga tko ima pravo jahati Ulana. Ne elim umrijeti.ostoji Bog. Oèito je èega se ti boji . poput cijelog zbora. èak i onaj najgori od najgorih. Priznaj. Ne bi li bilo moguæe da su ga èuli kako se pribli ava staji? Ako jesu. z66 Norman Mailer Sad je do ao red na Angelu. ako treba. Svatko je sposoban postati svecem. iako se ogla avala o tro . Na cijeli dan. Znam ja tebe. Alois mladi ju je neprestano zadir kivao. Za to i bih? Ako nauèim jahati i ispadne da mi ide dobro. Ja e konja kad god po eli . Te skromne agonije nije na stojao odvratiti potragom za sretnim mislima. Èujem prièe. ostajao je tu. "Tako si siguran u sebe. U gostionici je Alo is stariji veæ naèuo nekoliko glasina od djevojci koja se zvala Greta Marie Schmidt . zvuku irokog raspona. bogata novim osjetima i za srce i za um. a konj æe udariti u galop. Otvorio se moænom zvuku svake pojedine boli." "Je. Sljedeæih je nekoliko dana Alois nastojao pozorno promatrati Ange- . a nisam se nikad poljubila. nego da se mota oko Angele. U tom je èasu Alois pomislio kako je mo da i bolje da djeèak sve to vrijeme provodi tj erajuæi konja po bregovima. to to tebi znaèi? Ima djevojke svud a unaokolo." "To je samo izgovor." "Nije. Alois stariji se poèeo pitati jesu li njih dvoje veæ spavali. Nije znao da ponuditi vla stitu ko u rapsodiji sitne boli znaèi tek tra iti sredstvo za izbjegavanje bo anskog sud a. Izluðivat æe m . mladi Alois nije nastojao zadr ati iskljuèivi posjed konja. pri je nego to bi mu se iz tijela poèele vaditi iglice. Boji se da te ne zbaci. Alois stariji èuo je njihov razgovor.je li to voden za njeg ove u i? Jesu li oni bili u stanju izvesti takav konspirativni manevar? Za to ne bi bili? Njihova se majka time èesto slu ila." "Ne bojim se. Uskoro se zabrinuo zbog Aloisa i Angele. "Strah te popeti se na Ulana". je. èak i pomalo okrutna prema njegovom tkivu. Pokazivao j e svetost gre nika. Nije bio spreman odreæi se du evnih zadovoljstava koja su stizala svake veèeri. Ali ako ja poginem. to onda? Ti æe i dalje konja dr ati samo za sebe. Ja æu g ajahati. stigao je na vrijeme da svjedoèi Aloisovoj reakciji. A ja æu ovaj tjedan navr iti trinaest godina." "Neæe . no Alois mlaði je Gretu Marie uèio jahati na neosedlanom konju. Djeèak se nije mogao prestati smijati. M orat æu te moliti da mi da jahati. Jednostavno". 12. O tim se stvarima premalo toga razumije. Bojim se. Upravo suprotno. ali znam to æe se desiti. trebalo je brzo intervenirati u tu navalu svetaèkih sklonosti. Stalno je odbijala." Bila je na rubu da zaplaèe koliko joj je i ao na ivc e.

k oristilo bi i Aloisu mlaðem. Nije se mogla natjerati da zavoli Aloisa mlaðeg. To æe. sve sam to rekla". Gdje li je to samo nauèila? Klara nije dijelila njegovu zabrinutost za Angelu. Dokonost bi bila ravna tome da pusti djeèaka jurcati na kon ju uzbrdo i nizbrdo i upadati u nevolje. mogao se èuti kako istièe. hrasta i vrbe. Klara je imala pravo. Jedna je djevojèica èak i s a ta s ocem radila. kako bi se pripremio za malo predavanje koje æe odr ati obitelji. Izmeðu johe i jasena. "Ali djeèaci se mijenjaju. dodala je. Njoj je najvi e briga zadavao A lois mlaði. Nesavr eno rje enje . pomislila je Angela. Ne to moraju uèiniti kako bi djeèakovu ambiciju usmjerili. No. Na posljetku. uvlaèeæi bokove prema trbuhu. A. reæi æe Aloisu mlaðem. pèelarski proizvodi. "lip e su pèelama oduvijek bile omiljena stabla. Onda æe ubaciti malo kulture. Angela bi klizala oko njega.. priznala je. Djeca su kod Poelzlovih ne prestano umirala. "ali tvog sina ipak razumijem. Mu joj sljedeæeg ljeta neæe ponovno saditi krumpir To je bilo oèito. Ako onaj plaèljivko Adolf i mrkavac Edmund ikad narastu. ali su njeni roditelji barem znali voljeti one koji su im preo stali. "ta pèelinja ljubav prema lipama potjeèe jo od samog kraja ne . morala se slo iti. veæ æe to biti ne to bolje. Pravi poslovni pothvat. Klara se sva usredotoèila na to. Sama si mi to tolik o puta kazala. Lo e rje enje nekog problema ponekad je stoga bolje od izostanka bilo k akvog rje enja. kao da pazi da ga ne dotakne ni jednim dijelom tijela. "Ambiciozan je. Isprièat æe prièu o neprestanoj borbi pèela i medvjeda u srednjem vijeku." "Moram o tome razmisliti. A sadnja repe mo e ispasti podjednako neuspje na. Naravno da æe ga uoblièiti za Aloisa mlaðeg. previ e je godina proveo izazivajuæi kod ljudi nelagodu snagom svog pogleda. Kad god bi joj se sad Alois stariji primakao. Mo da se ne to da poduzeti u tom pravcu. rekao je Alois. Takav æe med zadr ati najfinije aromatiène crte lipove kore. odvratno. kako bi doprli do ko nica koje medvjedi nisu mogli dosegnuti. ona je u ivotu dobila jednostavnu pouku. pa se morala za ne to odluèiti. Stoga je Aloisu predlo ila da podignu kuæicu za pèele. Ili se barem tako u kalo." "Uvijek æe biti neobuzdan". U koli je veæ èula za takve stvari. morali su s njim ne to uèiniti. eli zaraditi novac. zakljuèio e Alois. "Da ga uzmem za partnera? Pa ti u njega nema èak ni povjerenja.. Hitler i sin. i svakako. Ali ja ga shvaæa m. moglo bi to biti Hitler i sinovi. I ne zna to bi sa sobom. sve do dana njih dana.zasad je pomalo neobuzdan. Ako ne uèinimo ni ta. rekao je Alois. Pitala se za to se za nju zanima. poput njegovih rasprava u gostionici u Linzu i F ischlhamu. Èak bi mogao dobivati i ma li dio dobiti. obraæajuæi se u mislima Aloisu mlaðem. "To je bio ra iren postupak u sjevernoj panj olskoj i ju noj Francuskoj". Alois se vratio svojim knjigama. biti dobar poèetak." Ideja mu se svidjela. Nije stoga bilo nikakvo iznenaðenje to je Angelu oèeva pozornost uznemirila. Naèin na koji je uvlaèila bokov e. Fuj. Ipak. I to kontradiktornih.da ponovim njenu mudru izreku bolje je od nikakvog. a na vidiku nije bilo nikakvog rj e enja. Da". u koju bi mogli smjestiti deset ili petnaest ko nica." 268 Norman Mailer "Doista? Rekao bih da si puna raznih primjedbi. breze i bukve. Sljedeæih je nekoliki popodneva iz vi e svezaka izv ukao ne to povijesti. Kako ga nisu mogli vratiti Poelzlovima. To bi ih zaposlilo. èasnog stabla brijesta. Lipe"." "Razumijem ga". Mogao bi biti mladi partner. Priznajem . "Èovjek je morao znati koje drvo odabr ati.Dvorac u umi z6y lu. Neka obitelj zna kako su se jo do prije stotinu godina pèelari penjali na visoko drveæe. Alois kod djevojèica A ngeline dobi nipo to nije odobravao istanèanu enstvenost. kao i javora. Toliko je od oca i majke uspjela nauèiti. "Mo da je tako". dostojno Der Altea. no neæe se baviti osnovnim stvarima. A to je da stalna stanja èesto nisu ugodna. tak o grozno odvratno. Trenutaèno je na rad gledao kao na ne to nedostojno. To je Aloisa uznemirilo. No s pèelama je ost vario prihvatljive rezultate." "Da. rekla je. Nije to bilo samo tako. Suvi e je vje to dr ala razmak meðu njima. No to bi bilo tek u buduænosti. kulture i drevne pèelarske tradicije. kao i nama.

no sad mu se èinilo kako bi se jedno cjelovito izlaganje Aloisa mlaðeg dojmilo. no nije ba mogao razluèiti je li odobravala nj egovim rijeèima ili savijaèi od jabuka koju je ispekla. Znao je da mora skoèiti. a ja nisam ba takav. Djeèak nije volio razmi ljati dok jede. a mladiæ se snu dio. Ovo sad nije bilo isto. Kakva bi to samo radost bila. Nakon tri godine marljivog rada. a i Alois mlaði. Nije i lo dobro. kad je novosteèenu erudiciju trebalo iskoristiti za stolom. Mo da je glavu napunio prevelikom kolièinom znanja.olitskog razdoblja. Bilo j e to oèito. vrlo imuæan. on je z nao. Naprosto nije bio rjeèit poput Der Altea.i ona je s roditeljima bila u crkvi. Raditi za oca? Biti tri godine rob? Previ e ga je dobrih stvari èekalo. koji je jo ne to zanimanja i pokazivao. To me navodi n a pomisao da bismo mogli proæi vrlo povoljno. koje je moglo biti veæe od bilo kojeg èovjeka koji je ikada ivio. Troje mlaðe djece napola je spavalo. obraæajuæi se mladiæu izravno kao da mu gura prst u rebra. Veæ je ne to i natuknuo. Sazrio je trenutak da ih napusti i ode u B eè. pa je posjetio Der Altea. polako je kopnio. koja bi se nadvila nad sve. "Sve to govori je sasvim toèno." Alois je dubokoumno klimao glavom ne bi li prikrio uzrujanost. Govori jer zna za to si nadaren. obrok bi se obièno konzumirao uz njegovu dubokoumnu ti inu." Oklijevao je. Tako mi se barem èini. Rado bi se s nama udru io. I skoèio je. Posebno stoga to si prilièno sposoban razluèiti ono bitno. Nevje rojatno. Jo je uvijek u nosnicama osjeæao Der Alteov miris. oèe. a navoðenje svih u njemu obuh vaæenih zemalja moglo bi dostajati da se kod sina potakne i po tovanje. Ne. No. Saæe vi e od dva i pol metra. Vjeruj mi." I tu je stigao do prepreke koja je meðu njima stajala poput ograde. ka o da Klari eli predbaciti to bi jutro provela u crkvi." Kako je samo pogrije io to je za predavanje odabrao ranu veèeru sredinom dana. Sto naglije. rekao je. kao i lovcima na med u ju nom Sudanu. Alois stariji je morao obuzdati zlovolju. fosil. prije gotovo pet tisuæa godina. Klari nije oprostio to je pro li tjedan bila tako gruba pr ema njemu. "Ti". Sad æe to morati odmah ponoviti i to tako da progovori otvoreno. to su prona li. ali je na neki naèi n i bilo. "Ti i ja . Do ao sam do odreðenih zakljuèaka. rekao je naposljetku Aloisu mlaðem. Te su slatke rijeèi bile tako bremenite prijevarom. Sjeverno od nas. da. "to je prvi korak da se èovjek odluèi oko zaposlenja. nedavno su prona li jed no saæe. No. I sam o njo j èesto razmi ljam. koji je tom prigodom bio tako pohlepan da je Norman Mailer Aloisu nestalo poleta. A pèele su u to vrijeme i te kak o dobro znale graditi saæe. Mogao bi prièa ti i o Bassarima u Senegalu i o Mbutima iz ume Ituri. Ja sam nadaren za dru ge stvari. ti bi mogao sjediti na lijepoj hrpi novca . a sasvi m je sigurno kako æe Alois stariji svaki dan naæi ne to zbog èega æe se namr titi." "Posve toèno. Nije li bio ba poput oca? Alois ga nije odveo daleko od kuæe." Popodnevno je sunce bilo jako. tijekom sljedeæe tri godine ! Der Alte æe davati mno tvo tajnih signala koji bi ocu mogli zapeti za oko. I dopusti da ka em kako se zgodni mladi tipovi poput tebe mogu o eniti dobrom prilikom. rekao je Alois. dovoljno dugo da ponovi: "On o to govori vrijedi za nekog poput tebe." "Da". moæi æe birati iz eðu nekoliko vrlo pristojnih prilika.." Dvorac u umi 269 Spremio se tijekom nedjeljne rane veèere isprazniti cijela spremi ta novih informaci ja. svaki dan raditi s ta dva starca. a Angela je klimala s izrazo m lica koji je prizivao jade iz kolske uèionice.. Radilo se o ivici i obojica su mogla pasti. to bolje. posjeo ga je na klupu blizu ko nica i umjesto etn je. Mogu kazati kako sam ja za tvoje nadar enosti pun po tovanja. odustao je nedugo po to se u predavanje upustio.hajdemo se pro etati. no. "cijenim tvoju brigu za moju buduænost. "Mogli bismo èak u kljuèiti i Der Altea. Juèer je prvi pu t natjerao Ulana na skok. Obraditi i Grke i Rimljane. gore u Njemaèkoj. "Mo da æe mi otkriti o kakvim se to stvarima radi?" . neæe joj to nikad zaboraviti. Kako je u to vrijeme obièno progovarao rijetko. Tog jutra nije mogao doæi do Grete Marie . "Dragi i po tovani oèe". Da. Kla ra je neprekidno odobravajuæi klimala. Za nekoliko bi godina ti mogao posta ti imuæan mladiæ. ako se smatra kako su i sami u stanju fino zara diti. stao prièati o novcu koji bi mogli zaraditi ako bi se udru ili.

ne sla em se. Èak se i Johann Poelzl. Misli li kako æe do novca doæi prièom? To su besmi lice. Alois mladi se razbjesnio." "Po tujem naporan rad". Nisi Norman Mailer stekao nikakvu naobrazbu." U tom se èasu odluèio zagledati ocu u oèi. odgovorio je Alois mlaði. poput njegove æudi." Dvorac u umi "Ali ne bi i ao ba tako daleko da ka e kako ti na e malo pèelarstvo nije nimalo privlaèno "Volim okus meda. uvijek mi se èini kako bih za ivot zaraðiv o na taj naèin." Sad je Alois posegnuo u svoju prièuvu najveæih ivotnih mudrosti." V ratilo mu se prosvjetljenje koje je do ivio preskaèuæi ivicu s Ulanom.n eèuveno. Svoje sljedeæe rijeèi gotovo je otpjevao. Ne privlaèi me. I sam si to rekao. "Da". "nismo spremni za Der Altea. pripravan sam te uputiti u tajnu koja æe ti u tedjeti nekoliko godina." Njegov je otac ponovno klimnuo glav om. pjevati. "Sine. danas sam imao malu nez godu'. Æud je provalila van. "vidio sam te na djelu. Ljude se ne mo e predugo armirati. ali nije skrenuo pogled. smijat æe se oni s tobom. Za to? Mo da misle kako æe im se posreæiti doæi do mu a koji je lijen kao i on Mo da i hoæe. " eli li reæi kako te rad na gazdinstvu ne privlaèi?" pitao je Alois stariji. rekao je Alois mlaði. Jedini je temelj za èvrst. smijati iza leða. "a ti si drugaèiji. obièan je hoh tapler."Rekao bih kako imam dara raditi s ljudima. Strah koji je prikrivao sad je izletio van. nego slu ati na e pèele. M ogu zakljuèiti samo jedno. rekao je sinu. Kao da mu je krv tra ila ne samo da govori. pojebe ih. Mladiæ koji se cijeli ivot bavi zemljoradnjom po mom mi ljenju p ostane glup poput zemlje. zapovjedio bih mu da ne ustaje. o da. koju se uvijek u sebi silio dr ati pod kljuèem izbije na povr inu. On o tome zna vi e od nas. s du nim po tovanjem. Znao je to." "Nisam siguran kako razumije to sam mislio reæi. ostav i bez svoje vrijedne mirnoæe. a onda æe ti se. "Kad razmi ljam to bih u buduænosti radio. Kakva je to tek glupost! Predugo sam ivio s tim smrdljivim i trulim vijestima. "nisi se opremio za odlazak u svijet. No. Bila je to hrabra odluka. I o Der Alteu. "Moram govoriti istinu. A moja majka umre. zna baviti poljo privredom. Ako te ne po tuju. n go zrak. Ne tra im od tebe da obraðuje zemlju. Ti ima krasnu djecu. Predviðam kako æe nam se pokazati vrlo unosnim. Ono to zna je zastarjelo. Govorim o malim stvorenjima koje lete njime." Alois je tu izgubio ivce. veæ i da oca bude spreman uvr ijediti. jadni moj deèko. a ti æe morati aditi na gazdinstvu njihovog oca. Èovjek koji se u ivotu nastoji probiti samo p rièom. "ali ne i onu vrstu koja nala e da èov jek vodi gazdinstvo. Nije to za mene. A ti ne zna . kazao je. Nema novca. a onda æu morati gledati unuke ru ne poput tvojih djevojaka. Da nam je mladi Alois bio klijent." "Da". dovoljno jako da ga sru i. da. stalno te bodu. pa je dopustio da mu op asna æud." "Sto to prièa ? Zar mi se ruga kao pèelaru?" "Pa. ba i ne. Jedini je odgovor za to si nam lagao i poku ao krivotvoriti pismo to to si uistinu idiot. Radeæi s ljudima. U ovom poslu se to de ava. trajan odnos izmeðu dvojice ozbiljnih ljudi naporan rad. mislim da mi se vi e sviða prièati s ljudima. i oni koji znaju kako se to radi mogu kazati: 'O. da mu se povisio glas. ti do svojih ena doðe . Mo da i vi e od toga. kazao je ocu. ali kad si ti u pitanju. A zna li za to?" Dj eèak je sad tako ubrzano disao. Aloisa mlaðeg je udario postrance ak om u glavu. koliko god da je glup. "Da. Ljudi te mora ju po tovati. Velika je pogre ka bila reæi to mu le i na srcu. koji si propao u koli? A potom o tome lagao. "Deèko". Sad vi e nije bilo pomoæi. Sve to ti zna jest kako navesti tvoje seljanèice da ti pred nosom ma u sisama i ra ire noge. ja sam glup? I o tome prièa ti. Ocu bi ostalo ." "Dakle. "Mora se s time pomirit i". Posebno ako im nema ponuditi ni ta osim toga." "Oèe. a onda zaboravi . To je istina. kako ti vodi gazdinstvo. Pun si uboda." Oti ao je predaleko. Dopusti da i njega ukljuèim u na razgovor. Stalno. To bi bilo kao natjerati konja na mnogo vi i skok. Izravan osjeæaj eg zaltacije." "To se de ava. Govoriti kako æe djeca koju bi mogao imati biti ru na ." "Jest." Otac je reagirao br e nego je stigao promisliti. Opljaèkao bi nas do gole ko e.

Alois zbog toga nije mogao disati. urin. Ne kao na klijenta. sad smo barem stekli nekakav njen udjel. uhvatio ga za noge i isto tako sru io. u sto eru za . jer se Alois mlaði vi e nije micao. uspjela je uzvik-nuti. A kad se Alois mladi poèeo micati. Stao je udarati Aloisa mlaðeg dok ovaj nije pao na koljena. Na alost. pogrije io je i pomogao ocu da ustane. sve dok mu . Adi je vidio kako otac tetura u umu. pr eklinjala ga. "ne mogu vje rovati to si to dopustio!" Ukazala mi se rijetka prilika. U svojoj starijoj dobi. Te æu batine urezati Adiju u sjeæanje. Èesto bi noæu. Nisam mogao zanemariti tako izravnu priliku da se poslu im s nekoliko svojih sposobnosti.-Sto je bilo dobro. Morao je ne to popiti. koju bi djeèak godinama mogao musti. I to bi bilo dosta o Aloisu starijem.u blizini nije bilo ni traga kand elima. sad se stala moliti izravno nama. ba kad mu se eludac prestao podizati.uzev i u obzir da je bio siguran kako æe to pretrpjeti i on èim se otac vrati .nisam u um uspio utis nuti jasan prizor kako i on le i gotovo na samrti nakon oèevih batina. Mete je pojaèavao i Adi. Èinilo mu se da je uprav o ustao s tla na kojem je tako pretuèen. preklinjala je. s rep ertoarom strahovito prodorne vriske. Ru enje za ru enje. No. a otac æe mu ostatak ivota provesti u z atvoru.breme krivnje. Ne samo da je osjeæao bol u rukama i nogama. Alois se zaletio na oca.zn aju koliko su nam oni u tom èasu blizu i èini im se da smo im brojèano nadmoæni. "Spasi djeèaku ivot ". Mislila je kako oplakuje mrtvog. te promjene nisu nikad cjelovite i trenutaène. Samo pobo ni mogu povjerovati da Vrag ima takve moæi. Bila je nedjelja. Pozornost sam obratio na Adi-ja. "pa æu ti ostati du na. Èuo ga je stenjati zavidno ispunjen jadom. hranu. bila je olièenje odgovornosti. Dovoljno je neugodno bilo naæi se na zemlji. Morao je . No. na vrhuncu moæi. Anðeli èesto pobjegnu od ljudi koji preglasno vri te . Naricala je. A Klara je bila ranjiva. dok mu se podizao eludac. Vidio je oca kako mladog Aloisa pre bija na mrtvo ime. osjetio je nemjerljiv u as. dok je djeèak le ao na tlu. shvatio kak o se ne mo e vratiti u kuæu. a Klar a je i dalje vri tala. Odmah nakon to ga je oborio s nogu. koji si je dao odu ka. no prihvatiti pomoæ Dvorac u umi 273 pri ustajanju od mladiæa s otvorenom bubuljicom na licu i zametkom idiotskih smeðih brèiæa? Kako mu je izbilo tek nekoliko slaba nih dlaèica. Kakva bi od nje ispala opatica! Najznaèajniji dobitak ostvarili smo kod Adija. "O moj Bo e". Èim se Alois mlaði stao micati. poput starca. zazvala je Vraga. Iste æu mu slike uvijek iznova vraæati u glavu. Buduæi da je iz dotada njeg iskustva znala kako veæina moli tvi Bogu ostane neusli ana. Za razliku od mnogih s kojima trgujemo. no u Fischlhamu æe ne to veæ pronaæi. Pored nje nije bilo njenog anðela èuvara . Jer se ða voli na takve krike brzo sjate. taj je brk sam po sebi bio uvr eda. pa mu se 2-74 Norman Mailer èinilo da mora izbaciti tu topovsku kuglu iz jednjaka. Zapao ju je sav jad odgovornosti za prisegu o kojoj nem a pogaðanja." I tako smo odsad mogli raèunati na nju. a miri s Klarine savijaèe od jabuka i tao iz nosnica. ba ona. na to ga je Alois nastavio tuæi akama. A bila je pravi dobitak. dopro d o srca. Zbog tog je osjetila da joj je du a osakaæena i ispunio ju je al zbog boli koju je sa d sigurno nanosila Bogu. No sad je. kako nisam imao nikakvog nadzora. Ocu je kazala da se s djeèakom zbli i. Sad je veæ iz kuæe stigla i Klara i preklinjala Aloisa da prestane. jer je vidio oca kako se ispru io na tlu. Samo nam je predala du u . Stoga mu je Alois mlaði pomogao ustati. nego ga je boljela i glava. Rana veèera mu se dizala i sp u tala po drijelu. u umi. Le ao je nepomièan na zemlji. izmet. Dotakao sam joj misli. tijekom Drugog svjetskog rata. Napola se obeznanio od straha da æe mu se otac vra titi i njega isto tako prebiti na mrtvo ime. Znajuæi da mu se ivot na ao na raskri ju. Djeèak je i zbacio sve. ostala je uvjerena kako smo joj izravno odgovorili. Doèekao sam svoj trenutak. Ona je za sve kriva. iako je z nala kako to nije pametno. Adolf Hitler je i dalje ostao uvjeren kak o je gotovo na smrt pretuèen. Pomislila je da je Alois mlaði mrtav.

a za to je potr ebna preciznost ravna skidanju stare tetova e kako bi se prekrila novom. poput ljuski pèela iz ko nica. Kao odrastao èovjek. uspio je prijeæi prvo brdo na putu iz Fischlhama. bio bi zahvalio. S istine je mogao skinuti tek najtanji sloj. pre ao i zadnje brdo te ugledao rume ne odsjaje po ara niti deset metara od svojih ulaznih vrata. Bio je rjeèit. a uskoro i drugo. vi eslojnu la ljivost. Aloisu je sve bilo jasno. A to se nije sve slo ilo odjednom. jer je njihovim potrebama neistina od tako presudne va n osti. Probudio se nekoliko sati poslije. bila izvan sebe. Te noæi nije bilo vjetra. Mo da je ranije i plakala. velièine e ira. mila moja majka. jak. Doèekala ga je Klara. a peklo srce. razvio je umijeæe laganja dovoljno istanèano da zadovolji i najmanje potrebe. Posljednji je crni talog meda ispu tao miris o tar poput katara u drijelu. Dio eninog srca sigurno je slomio zauvijek. pristojan èovjek.76 Norman Mailer strothove ko nice ostao je samo pepeo. no sad je veæ imala bistre i suhe oèi. Dvorac u umi 275 Dobar rad na klijentu je.veèer je tek pala i na nebu je jo bilo ne to svjetla. kazao bi nam. to je sigurno spasilo kuæu.bilo je malo preblizu. bio je to i jedan od onih nekoliko puta u ivotu . a gla va mu je bila kakvih petnaest centimetara od monumentalne kravlje balege." Sebe se sjeæao kao hrabrog. mislim da otac sina ne bi smio prebiti tako do smrti . no od tri Lang2. da. taj savr eni k amen temeljac la i koji sam mu polo io u one slojeve mozga u kojima se sjeæanje èvrsto g rli s laganjem. znao je o svom djetinjstvu prièati prièe od kojih bi slu ateljima zasuzile oèi. Vrijedilo je.rusku frontu u istoènoj Pruskoj. su protstavljao se on ocu. ili je potpuno izokrenuti. Zidovi njegove kuæe odisali su zap anjujuæim ozraèjem turobnosti. batine sam zaslu io".po t o se improviziranim poèinkom pristojno odmorio. Vjeroj atno sam te te ke batine zaslu io.to si je neprestano ponavlja o . kao to sam rekao. Nije mu trebala pomoæ da se vrati kuæi. tako stra ne rijeèi da ih ne mogu ponoviti. Tako me jak o voljela. jer je te. Koljeno mu je pulsiralo od prvog pada. od eksplozivnih uèinaka srd be ga je boljela glava. Bila je sasvim ispod razine za koju je smatra o da je u svom slobodnom vremenu treba dr ati ugledan umirovljeni krunin slu benik. ali je potom m orao leæi na pa njak kako bi malo odspavao. Od velike su nam koristi kad èak ni ne znaju da la u. koliko se sjeæam. Moje je umijeæe bilo zamjena stvarnog sjeæanja la nim. Nije se uvaljao u balegu. Majka je. Bilo je ponuda. Gostionica u Fischlhamu bila je nedjeljom zatvorena. Potpuno svjestan vlastitog dostojanstva. Do poèetka svoje politièke karijere. Jer je Ma estro èesto isticao posao koji sam u toj stvari obavio: "Nema boljeg naèina da se os iguraju usluge visoko pozicioniranog politièkog vode". Ipak. uspio nekako doæi do dovoljno piva da na njega bazdi s dva m etra udaljenosti. Da je vjerovao u providnost. S vremena na vri jeme sam se i dalje trudio uèvrstiti temelj te potpune la i. osim jadnih des etaka tisuæa koje su se ispr ile u mikroskopski èips. jer je sad . ta mi je izmi ljotina omoguæila razviti Adijevu buduæu nesposobnost govoriti isti nu. "od te metode . poput Aloisa mlaðeg. no dobro je da to nije uèinio.kad je naprosto morao ne to popiti. a pèelama nije bilo ni traga. bio je spreman otiæi u smrt vjerujuæi da govori istinu kad prièa kako ga je otac pretukao na mrtvo ime. "Naravno. no u predgraðu se mjesta nala zila kuæa u èijoj se ostavi mogla naruèiti krigla piva. ali ih je odbio . Alois dotad nije posjetio tu oazu. najgore od svih veèeri. Otac mi je bio fin. kazao bi. Izrekao sam mu grozne stvari. ." Da. taj dogaðaj za stolom preprièavao tajnicama nakon veèe re u blagovaonici. tovi e. No. Od epao je preko polja i do zalaska sunca popio vi e od tri litre piva. dok bi im srca ispunila istinska tuga. Kosa mu je bila èista. "Ocu sam stvarao velike probleme. Batine sam sigurno zasl u io. Ne smiju biti u stanju razlikovati neke la i od istine." 14. proces koji teèe polagano i trebalo mi je mnogo godina da tu specifiènu osobinu njegove psihe pretvorim u potpuno usposta vljenu.veæ je pro lo deset sati . Austrija nac koji je bio pravi Nijemac. "Èini mi se da me zato morao istuæi.

Isprièala mu je sve. Kako se vi e nije morao brinuti zbog ko ni ca. Alois je zato vrijeme bio zarobljen pod pokrovom duge i prozaiène meditacije. P rije nego to je oti ao. da se te nedjelje vratio dovoljno rano. a to je znaèilo bacati vjedra vode n a zidove kuæe najbli e plamenu. mi na taj naèin mjerimo Vrijeme. Kad je bio u Linzu. Nije morao pratiti zdravlje ko nica. Uzeo je nadnièara da mu pomogne pokositi pa njake. nije bilo straha da æe se pèele poèeti rojiti negdje drugdje." 7~7Q z8o Norman Mailer U toj fazi obitelji Hitler vi e nisam morao posveæivati svakodnevnu pozornost. vodimo refleksivan ivot. Nakon toga im se Alois mladi vi e nije javljao. Isto kako j e veæ bilo. Svoje sam pèele volio. Alois stariji do ao bi do starog panja. Pas je. Djeèak je odjurio na konju i do mraka se nije vraæao.priznala je kako su ga se tad veæ bojali. I tako je ljeto prolazilo. dok se udaljavao kasom. Bio je gotov. Osim u prigodama kad nas Maestro r asporedi na boji ta na kojima se mo e oblikovati povijest. vagati kutije. Kerozinom!" vikao je Adi. No. "Znam. Svi su spavali. tad se prestao glasati. Odmarajuæi se na ostacima nekoæ plemenitog hrasta. "Sve ih je zapalio. Alois stariji èesto bi kasno popodne oti ao stazom kojom se i djeèak poslu io one noæi kad se otisnuo na put u Linz. nesiguran radi li se o u asnom dogaða ju ili o jo jednom èinu velièanstvenog spaljivanja. Istinu govoreæi. jednog mu je poslijepodneva potkraj ljeta kroz neki venti l u mozgu pro ao gorèi okus alovanja. Ni ta se. tugovao bi za pèelama bez kojih je ostao i sanjario kako bi. bi li dobio koliko je za njega platio? Ili bi moguæi kupac uvidio da se veæ poèelo zanema rivati? Tome je poèeo poklanjati najveæi dio pozornosti. razmi ljati da li da ponovno stavi mre u da zaprijeèi pristup pticama. A djeèak s e neæe vratiti. k ad je mladi Alois opet odjurio. Ta je fantazija bila dio dugog ljeta u kojem je alovao za svim t o je mogao navesti pod izgubljeno. konja i djeèaka progonio kroz umu. Jedan od instinkata koje sam razvio jest prepoznati kad su ljudi koje prouèavam spremni pro laziti kroz brze promjene. U kolovozu je stiglo pismo. a potom jo i vi e za onim to se navesti nije dalo . iv poput srndaæa u bijegu. No. pojavili su se plamenovi. KNJIGA DESETA Po tovanje i strah i. Je li si ostavio neku moguænost za povratak? Njoj se èinilo da nije. kad se Alois vratio kuæi. veæ bi o uginuo. To me i nije pretjerano zaokupljalo." Adi se istovremeno smijao i plakao. Alois stariji je doznao kako je Ulan prodan trgovcu konjima u pola cijene. Klara i Angela poku ale su napraviti to se dalo. drhtati na pomisao o upadu mi eva. ne ispu tajuæi ni jednu pojedinost. nasuprot fazi u kojoj su praktièno nepomièni. Èak ni Lanstrothove kutije nije trebalo premazivati novim slojem boje. samo je malo zacvilio . U Haf eldu æe ostati dok iz njega ne odu. Malo sam se bio posvetio i drugim klijentima. dok si ne naðe posao.poput teneta. a sijeno prodao u Fischlhamu. koji mu je sad bio omiljeno mjesto za sjedenje u umi. Za vi e od toga nedostajao im je mu karac. Poèeo se pomalo brinuti i koliko mu gazdinstvo u stvari vrijedi. pa je u sebi kazao: "Osjeæam olak anje to se vi e n oram brinuti. a da ih jo nisu zamijenile nov oroðene. I nama su potrebna neplodonosna razdoblja. to bi mlaðem moglo biti dovoljno za ivot u Beèu. Otkos je balirao. mozgati jesu li skupljaèice skupile dovolj no peludi kako bi pèele imale dovoljno bjelanèevina da prezime. Sigurno je pokupio svoju odjeæu. otrovao je Spartanera. Dok je sjedio uz panj. Gotovo je istog èasa shvatila to se zbiva. Minutu poslije. Nije trebalo tra iti m aticu. Meni je mirno ljeto obitelji Hitler pr o lo kao da sam ga prespavao. Ako bi ga prodao. procjenjivati koliko je starih pèela uginulo. Adi. kad su se veæ ponadali kako su sigurni. svezao je u zave ljaj. jurcao je stalno od kuæe do ko nica. jedva pola sata prije. ne uvlaèi . i tu bi slu ao ptice. Èak su uhvatile i zadnje zvukove Ulanovih kopita. zakljuèio je. niti je morao raèunati koliko hrane mora zajednicama ostaviti u posezoni. ili se barem pretvarali . prive zao konju za sedlo i odjurio. Zavijao je tako estoko da je umalo ustala da vidi to se de ava. Zaèula se konjska njiska. Spartaner je poèe o tuliti. ali nisam ih izgubio svojom krivnjom.

to je èovjek manje radio. Mal i je djeliæ Aloisa i dalje u snu trèao uzbrdo. vi e vremena trebalo da se ne to naprav i. Aloisova je najveæa briga bila da se ne privikne na nerad. poèeo se kajati zbog Aloisa mlaðeg. te su se u asne rijeèi Klari morale predoèiti. "Ti si gro zan poljoprivrednik. Nije mu se èinilo da im treba novi pas. no ipak je prevladao osjeæaj du nosti. Alois mlaði je na takve trule ideje mogao doæi samo slu ajuæi Johanna Poelzla. K ako u tu zamisao nije morao uistinu i vjerovati. prepun mrlja od tinte i sintaktièkih pogre aka. bio nepodno lj iv." Ta se fraza nekoliko puta ponav ljala. A jedva da se i sjetio krijumèara koji je ivio s druge strane Fischlhama.tako neprimjetno poput prvih znakova nebrige. umjesto toga je pregledao premaz boje na pseæoj kuæici jad nog uginulog Spartanera i zakljuèio kako se jo neæe poèeti lju titi na ljetnoj vruæini. Nekad sam mislila da ba zbog toga ne ide u crkvu. Sad mu se i taj fan tomski prijestupnik èinio jako udaljenim. Tog pobo nog licemjera! Klara je razgovor ipak skretala podalje od Poelzla. Nakon toga se u pismu tvrdilo kako æe se sin jednog dana proslaviti. veæ bi to dosad jako dobro znao. Kako mladog Aloisa vi e nije bilo. Razmi l jao je da kupi novog psa. kako sam doznao. no izvornik je. postao sladi nego prije. ako uistinu eli da se vrati. ma koliko pazili na tro kove. Kako bilo. iz Beèa je stiglo pismo bez adres e po iljatelja. Bilo mu je kao da ima amputiranu podlakticu èiji su ivèani zavr.eci i dalje ivi. otrovno pismo. "Ubio si mi majku. kako lebd i kolut dima cigare. Alois nije mogao vjerovati onom to je proèitao." Tako mu je kazala. izrazito protiv svoje volje. Uz to. Iako godinama nije bio tako opu ten . Nikakvo èudo da ti ne ide poljoprivreda. mij enjajuæi i olovke) upuæivali da æe on i Klara. kako sjedi na oskudnom poljskom le aju. Zbog toga bi mogao osvanuti èas kad æe odluèiti da je odlazak u bijednu gostionicu u F ischlhamu preskup. No. Nekoæ bi ga èak i nekoliko minuta u kojima ne bi ni ta radio nepogre ivo uzrujalo. Nekoliko dana poslije. morao prepisati u èisto pr ije nego to se usudio pokazati ga Klari. suznih oèiju. prije ili k asnije morati svakog tromjeseèja potro iti vi e od njegove mirovine. Imanje koje se ne obraðuje . Sve se svodilo na to da æe imanje morati prodati. Dok je pisao. Na vratima mu se neæe pojaviti roditelj Grete Marie Schmidt .bez obzira na to koliko se urednim dr alo kuæu. poèelo ga je kopkati to veæinu poslova prepu ta enama . do takve drame neæe doæi. zbog stida nad sinom. A kad se samo sjeti kako je djeèak uvijek bio dobar govornik. Kakvo neu krotivo èuvstvo! Je li njemu kao ocu bilo priroðeno da sinu oprosti? A to ako je i Al oisa mlaðeg obuzela gri nja savjesti? Nije mogao podnijeti pomisao na tog djeèaka samo g u sirotinjskoj sobici. Tamo je èovjek barem mogao otiæi na piæe s pametnim ljudima. kad smo veæ kod toga. Osjeæala je da mu je ta ko du na reæi. Alois stariji stao je ponovno razmi ljati o tvrtki Hitler i sinovi." A u pismu je bilo tako puno pravopisni h pogre aka da ga je Alois stariji. To bi svaku povredu ponosa jo i podvostruèilo. Ona je cijelo ljeto osjeæala prilièan i dos ljedan odmak od mu a. Znao je da do toga neæe doæi brzo. nije se v i e morao bojati da ga negdje u susjedstvu vreba razjareni otac. Kao da mu njegove nezasijane njive pr edbacuju. Morao je prihvati ti èinjenicu. Nedostajao mu je Linz. nije mu mogla oprostiti to se one u asne veèeri pokazao bespomoænim pijancem. san mu je.naroèito one koji nisu zahtijevali mu ku snagu.81 Ekonomski su èimbenici (koje je stalno izraèunavao na zasebnim listovima papira." Bio je ogorèen. Sad se sam sebi èinio pretjera no zadovoljnim to promatra kako putuju oblaci. Ti si. na izvitoperen naèin. staju i dvori te . Barem ne potencijalnom kupcu.mogao je biti zahvalan to odreðena mlada dama nije ostala trudna. Kazala je tek: "Ta mi pomisa o nije naroèito zasmetala. ja ti neæu stajati na putu. dok æe s e otac okretati u grobu. Dvorac u umi 2.mo da vi e nikad neæe odavati zadovoljavajuæi dojam. ili. Èak se i zastidjela. Ostatak je bio jo i gori. Takav je spokoj mogao ispasti skup. Èak je tu temu naèeo i u razgovoru s Klarom. pèelarski proizvodi. "Ako eli da se vrati. a razlog je za to jasan. to se odmah ponadala kako ga neæe pronaæi. jer da jest. ruka mu se jako Norman Mailer tresla. napola idov . Tih je dana. "Nije ti smetalo to si mislila da za mu a ima polu-Zidova?" . U povrtnjaku nije radio ni ta.

"Nije. Tom je tipu zbog toga ostala ru na nju ka." "On ti je to rekao? Ba tim rijeèima?" Svog je djeda Johanna Ne-pomuka dovoljno dobr o poznavala da zna kako on takvo to nikad ne bi izgovorio. Tad nam padnu i demonske moæi. èije 284 Norman Mailer se postojanje obeshrabruje. iznenadnu i estoku. Naravno.k oristeæi ljudsko svjedoèenje. Nije znala je li joj laknulo. Moramo postati simula krum èovjeka. Tako sam nauèila. Zidove nije primjereno mrziti. Tebi sam pravi stric. Edmunda i Paule. T o da je Johann Nepomuk bio stvarni Aloisov otac saznao sam pomoæu informacije koju sam jednom dobio izravno od Maestra. pojavio u liku pripadnika SS-a. Vratila su mu se stara sjeæanja na najrani ja zadirkivanja u koli. "O tome nema govora. Bilo je jasno. A onda je rekao. "Zbog toga mi je bilo drago to ima idovske krvi. Jer za to plaæamo izravnu osobnu cijenu. A Alois. informacije morao prikupljati na naèin koji je Heiniju bio prihvatljiv . kao Dieter.to znaèi da je Maestro sigurno odav no zakljuèio kako svojim vragovima mora ukinuti moguænost sjeæanja ako u svom dijelu s vijeta eli odr avati red. "a taj èovjek nije idov". do lo mu je da od stare ptièurine sku ha juhu. Kad me sljedeæi put neki djeèak nazvao idovom. 2. kredibilnost odr avati barem na internoj razini. To sam doista i bio. Èinilo mi se da bi to moglo ojaèati krv na eg Adolfa.idov nikad te nije smetala?" ponovio je. O tome se prièalo u Stro nesu i Spitalu." Nije mogla spri jeèiti suze u oèima . nisam bio siguran to je is tina. Iako sam znao kako Hitler nije idov. Ne na takav naèin . kad mu je na pamet pao Johann Poelzl. Uvijek sam se brinula zbog na e djece. Kad mu je bilo est godina. Na svoj sam tro ak ivio i funkcionirao unutar njega. Èitatelj se mo da sjeæa kako sam se. nije to bilo ba tako jednostavno. uvijek si govorio kako je èovjek koji mrzi Z idove nekulturan. Tako je èula. kad sam se kao pripovjedaè ovog romana predstavio. kad se prisjetila glavnog uzroka svojih rijeka suz a. naravno. Naravno. To je takoðer èula. bez obzira na to koliko bila potisnuta. bio sam ugraðen u tijelo odreðenog èasnika SS -a koji se zvao Dieter."Kako bi mi to moglo smetati? Aloise. pa sam Himmleru izvor svoje informacije mogao objasniti samo tako to æu mu servirati izmi lj enu prièu. rekao je Alois. Zidovi s u u krevetu radili zabranjene stvari. "I ti si svih ti h godina mislila suprotno?" Dvorac u umi Z83 Klimnula je glavom. ipak slu e. potk raj tridesetih godina dvadesetog stoljeæa. Tijekom tog razdoblja. Stari Johann Nepomuk jedn om mi je isprièao tko sam. znaèilo da nisam u moguænosti o tkriti joj izvor. "Pomisao da sam ja polu. Izrijekom je rekao kako zna tko mi je otac. 1938.ne t ako izravno.naroèito sad. Nije ni morao ni ta v i e kazati. a da ne otkrijem svoj izvor. To je znak slab og obrazovanja. ." Dobio je glavobolju. Uvijek bi se kradom uzbudila kad bi pomislila da je udata za èovjeka takve krvi. Moramo se odreæi poticaja koji nam don osi ivot u vi e raznih svijesti. eljela sam da pre ive. Ja sam njegov sin. dobro sam ga tresnuo po licu i slomio mu nos. Godine 1938. Tako sam. vi e mi se èinilo kako sam je jednom veæ znao . No. Sad je tek ostala zbunjena. "takvu informaciju natuknuo. ili se treba razoèarati. ukoliko to udjel ba ne zahtij eva. Onda se nastavio smijati da poka e kako to nije uzeo k srcu. rekao je. Mogu r eæi kako inaèe za takvim potpunim ugraðivanjem ne pose emo." Alois se stao smijati kad se prisje tio. kako bih osigurao kredib ilitet. To je bilo to. to je. kao i u bilo kojoj drugoj obavje tajnoj organizaciji.ne bi li to moglo biti tako? A idove je pratio glas da su inteligentni. Mo da su ih radili i ona i Alois . U Posebnom odjelu IV-2a morali smo. Heinricha Himmlera u takvo to ne bih mogao uvjeriti. To je mogao znati samo na jedan naèin. spreman sam ustvrditi kako nam sjeæanja." "Ali to ne znaèi da sam zbog toga idov. ba rem kao vodièi. Zato sam." "Ali je uopæe nisam idov". "On mi je". godine u Grazu proveo istragu o Hit-lerovom djedu.

mogao uspostaviti dijalog izmeðu raznih dijelova uma. Kriv to je Alois mladi ispao takav bio je on i jedino on. Sad je to pouzdanje naru eno. naravno. Kad bi bil o moguæe. Kako se do odgovora n a to pitanje ne mo e doæi lako. Kad smo veæ kod toga. Kako je mogla prihvatiti zamisao da se Aloisa mlaðeg pozove na povratak? Le ala je u krevetu slu ajuæi Aloisa starijeg kako lupka po podu dok lije e i uskoro je i nju obuzela srd ba. Njemu je te noæi srd bu uveæavala èinjenica to je izdao sam sebe. èula grozne prièe . bez obzira na njihove mane. koje je u zoru stiglo ogrnuto ki om . rekla si je. Tek je na p rvo jutarnje svjetlo . Nikad to ne bi b ila u stanju. "Ne progovaraj". nego uvijek k drugima. napor da svoju srd bu potisne pulsirao joj je u srcu. Adolf je pre ivio. be z obzira na to jesu li bili bliski. pleme nitog. potpuno privatno.to ima troje ive djece. u sebi -as kim bi o tome i mogla razgo varati? . po tovao je Franju Josipa. ponuditi isti hranjivi osjeæaj vlastite ispr avnosti kakav obiènijim prigodama na raspolaganju stoji najveæim licemjerima meðu ljud ima koji idu u crkvu. èak i od duæand ije. Svaki je sat te mraène noæi morao probdjeti trudeæi se da mu srd ba splasne. Veliki doprinos nesanici. U tom je smislu ulazio u najgoru kategoriju ljudi . lijepog. Kako je bilo izvjesno da su sva njena djeca s Aloisom jednu èetvrtinu id ovi. Ako je ne to za idove vjerovala (a ne bi mogla reæi da je punokrvnog ido va ikad upoznala) bilo bi to da. Ida i Otto prerano umrli mogla je pripisati svojoj obitelji. to je pretpostavka koju se suvi e ri jetko razmatra. Obuzela ga je srd ba. utjelovljenje napornog rada i stege. To mu je pokvarilo svu onu radost koja se u srd bi takoðer podrazumijeva. vjerovala je kako je njeno zadnje troje djece time dobilo bolju priliku za pre ivljavanje. naposljetku. No. A to je prouzroèilo i manjak stege kod njega samog. a za njim i Edmund i Paula. Takve prednosti vi e neæe biti.idovi su znali kako pre ivjeti. Jo je gore bilo to se svog kukavièluka Dvorac u umi 285 stidjela. poku ati zaspati na podu. tako lo e da nije mogao biti strog prema njenom potomstvu. No. obuæi se.tmurno svjetlo. uspio oboje odr ati budnima. Samo to je znala da ne mo e. godine okonèati ivot. koju je dobrim dijelom spasila njihova idovska kr v. takvom snagom i prijezirom da je sasvim moguæe . Cijeli je svoj ivot izvr avao naredbe. No. pa je uspio izdati nekoliko nared . Neki su èak bili i bogati! Klaru bi se uv ijek zbog toga dojmilo. Srd ba mo e. razgovor s Klarom izazvao je u njemu takvu oluju da nije mog ao ostati u krevetu. no reæi æu k ako je moguæe da je karcinom koji æe Klari 1908. da. s Fanni je postupa o lo e. te je noæi Alois bio srdit zbog posljedica vlastiti h postupaka. odnosno u grudima. Ostane li troje preostale djece i dalje na ivotu. hodati u krug po sobi. Sokantno. pri èemu je. mo da te jadne noæi sna no zakoraèio naprijed. za èije se zdravlje svake veèeri molil a.kako je te noæi mo da poèeo ra k dojke koji æe joj kasnije u grudima gorjeti paklenom boli. sada je morao ustati. koji je poku avao spavati n a podu. velikog i dobrog kralja. Bijes na Johanna Poelzla uskoro æe ipak splasnuti i prijeæi u ne to to se mo e nazvati prijezirom. Previ e joj se toga dogodilo istovremeno. A Aloisu mlaðem ipak nije uspio usaditi ni ta od tog smisla za po tovanje.Ovu sam relevantnu primjedbu iznio zato to je pitanje ima li Alois idovske krvi op et iznenada osvanulo. to neæe biti zbog kakvog konzervansa koji im teèe venama. To to su Gustav. ona bi Aloisa mlaðeg ubila. a ipak ivi. Nije mogla vjerovati to to sebi govori. "Da vi e nikad nisi naèela tu temu. a p otom nareðeno provodio u Carinskoj upravi.no srd ba prema Aloisu mlaðem ponovno mu je isplivala.srce æe mu na dan Poelzlove smrti poskoèiti . Klara je znala kako æe za to morati platiti.slabih oèeva." Ne mogu s autoritetom govoriti u ime vragova koji imaju lijeènièku diplomu. jekt takve velike antipatije. Aloisov nad zor nad vlastitom prirodom bila je svojevrsna poèast koju je odavao Franji Josipu. Ostala je bez pretpostavke kojoj se dugo radovala. do kraja ivota . radije æu se vratiti Aloisu. poku ati zaspati na otomanu. Je li tako ispalo zato to se doista osjeæao krivim zbog djeèakove majke? Da. Bit je tog zadovoljstva srd bu nipo to ne usmjeravati prema se bi. o kojima je od prij atelja i rodbine. Prvi put nakon svih tih godina le anja jedno pored drugog.

trebalo ne to tako drast ièno." "A to ako je jako u krivu?" "Neæe na tome ostati. predviðajuæi klijentu velik u buduænost." Klimnula je glavom. kad Dvorac u umi 287 nam takvo to pode za rukom. Naravno. Radilo se o dobro uvje banom zvi duku. No. "Da". "Ali to ako bude u krivu?" "On to ne radi namjerno. ne smije nika d kazati kako ti otac nema pravo". Alois zazvi dao. No. kao da mu eli rashladiti gro znièave obraze. Dobar otac prije ili poslije shvati da je mo da i ao u krivom smjeru. kazao joj je. Neæe . Pa se pr omijeni. Ti mi. Erupcija se dogodi vrlo brzo. Maestro nas ba takvim potezima èesto zna iznenaditi. Nije mi bilo jasno za to bi nam sad. Kakva bi to samo bila katastrofa. kad radimo s ljudima koji boluju od maniène depresije." Stavila je djeèaku dlan na lice." Bila je tog svjesna. No. i jo u tako ranoj dobi." Uhv . u tom èasu. no svejedno je to rekla. a sve zbog ta kve sitnice." Govorila je kao da se to veæ dogodilo. "otac me sad gleda kao da sam neprestano za ne to kriv. To su veæ provjerena sredstva koja slu e razvijanju klice samoubojstva. Maestro bio spreman takvu roditeljsku dominaciju i poticati. ne elim preuvelièavati. jer ti je on otac." Alois je Adiju vi e puta kazao: "Na tvog se starijeg brata uludo potro ilo vrijeme i za njega se bespotrebno rtvovalo. znak je da je u kockanju s velikim ulogom izvuèen dobitak. nizom poni enja svoj objekt mo emo potaknuti na prebrzu osc ilaciju izmeðu polova njegove depresija i manije. sebi postavljamo i zadatak takvu ranu pretvoriti u buduæu snagu.bi kako u buduæe treba postupati s Adijem. takvo je poigravanje moglo izazvati buduæu nestabilnost. Smiono riskirati ivote na ih klijenata nije mu nimalo strano. p onovila je po treæi put. a poneka d je èak i izazvati. Jer je spreman mijenjati se. 286 Norman Mailer 3Sad bi. Govorim iz iskustva. A Alois mu nije smanjivao jaèinu ni kad mu je djeèak bio nadohvat ruke. n e ispu taj biè. Sad se kreæe u dobrom smj eru. Nije znala vjeruje li i sama u ono to je potom kazala. Morao sam se zapitati hoæe li konaèni uèinci takvo g stanja poslu iti na oj svrsi. Djeèak je bio dovoljn o nje an da ne ispadne kako treba. Ta je moæ demonska i ne stjeèe e lako." "Promijeni se?" "Svakako. vrijeme neæe potratiti. kad god bi elio da mu Adi priðe. Mo e i pogrije iti. Bijedni k kojeg su nekoæ poni avali stekao je moæ poni avati druge. Adolfe. "Majko". rekla je. Itekako se dobro znamo slu iti poni avanjem i samo poni en jem. Ako klijenta elimo natj erati na neki nasilan èin. A zna li za to?" "Ne. U gostionici bi sad rado rekao: "Ako odgaja sina. dovoljnom o trom da nekom o teti uho. Kad ponosnom kli jentu ugradimo duboko poni enje. "Adi. bio daleko od potpunog smanje nja ega. To se mo e pokazati podjednako zahtjevnim kao i od kukavice napravit i junaka. Adi je. "a sad u onome to govori ima reda. "kad otac shvati kak o i on mo e pogrije iti. rekla mu je. kad se du evni ponor potencijalnog samoubojice preobraz i u izra eni ego. Maestro od mene nije tra io da Aloisa obuzdam." Ponovno je klimnula." Adi je ostao paraliziran od straha. Adi je dobio i vi e nego naznaku muke kakva se obièno ve e za nastanak neizbris ive melankolije. Pokazao je i ne to dara da svoj sluèaj krene zagovarati kod Klare. kao da i sebe eli obvezati da povjeruje u te rijeèi. Mislim kako je to dr ao jo jednom vrstom cjepiva protiv buduæih em otivnih kriza. Bilo je prigoda kad je. "èuje vlastite rijeèi i shvati kako nisu toène. "Mo e doæi i èas". a otac je djeèaku jadom slabi o duh. "On je dobar otac. Zvi danje je i njene u i ubadalo poput igle. "Mijenja se". Neæe dopustiti ponavljanje iste gre ke kakv u je napravio s Aloisom mlaðim." "Jer si sebi mogao kazati kako ga nikad neæe zbunjivati. Zbog toga mi nije bilo jasno kakvu je krajnju svrhu Maestro imao na umu. rekla je. Otac se mijenja. No.

" Sad je spomenula Aloisa mlaðeg. Od toga bi se mogao osjetiti tveiblich. Klara je prva u obitelji shvatila (a zasad je i dalje bila jedina) da se s Adije m mo e razgovarati kao da mu je deset ili dvanaest godina. zazvi dao Adiju i glasno mu proèitao dijel ove testamenta. svidjeli su mu se i kuæa i polja. U ao sam mu u misli taman toliko da mu apne m: "Tvoja je majka u pravu. On je bio. "va e gazdinstvo netko mo e kupiti samo iz jednog r azloga . Njena 288 Norman Mailer se majka tom rijeèi poslu ila govoreæi o Johannu Poelzlu. Bio u pravu ili ne. (Taj mu se f enomen tih godina dogaðalo uvijek kad bi bio na rubu da o sebi pomisli ne to veliko i sretno. "To me nauèila moja majka. "On Ehrfurchta nije imao". K ako je pisanje oporuke sad sasvim zaokupilo Aloisov dugo razvijani smisao za pra vi slu beni postupak." Adijevo je tijelo bilo vla no. "Najbo lje je kad u kuæi ne vlada zbrka. pa je kupoprodaja obav ljena.tko to u obitelji nije znao? . kao da se radi o va nom i uspje nom èovjeku . zar ne? Morate strpljivo èekati. 4Alois je odluku da izmijeni oporuku donio nakon to je shvatio da mo e prodati gazdi nstvo. Odreðivala je da u sluèaju njegove smrti sin imenom Alois ne smije dobiti veæi dio imanja od onog koji mu nu no po zakonu pripada. ali su" .ne smije." Da. rekla je svom sinu. Da. dodao je i: "To izra avam s punom svije æu o ozbiljnosti takvog oèev og èina."imuæniji. dok sam slu bovao kao upravitelj krunine Carinske isposta ve. o njegov im se rijeèima ne raspravlja. dovr iv i prepravljanje oporuke.atila je Adija oko struka i zagledala mu se u oèi. Po tovanju i strahu. (Njoj je takva primjedba bil a ravna oèijukanju s herr Rostemeierom." Dvorac u umi 289 Nakon èega je. poslati k men i. Adi je shvatio i ja sam mu iz noæi u noæ radio na umu. dodala je.no on a se prema mu u uvijek pona ala s Ehrfurchtom. koji je èak i posavjetovao Klaru. Kao da mu je znoj osvijetlila posveæena svjetlost. Od njega n e smije oèekivati da prizna kako ima slabih stana. ravna onim dobro poploèenim avenijama uma uvijek sprem nim za primanje jakog mentalnog prometa. Uskoro æe jedan od tih situiranih ljudi i naletjeti. a ja sad prenosim tebi." Tad je poèela govoriti o die Ebrfurchtu. dodao je. sad kao da je mrtav.) "Da"." Bogati se tragalac za kuæom uistinu i pojavio. Ti si va an. Do prosinca je napisao novu oporu ku. morate ga. rekla je. "Sto manje to bolje"." Klara je to kazala tako ozbiljno. ako eli vjerovati kako æe u buduænosti i njemu pripasti dio Ehrfurchta. Sad si ti najstariji brat. "dobro je da ste toga svjesni. Bit æu vam prijatelj.jer lijepo izgleda. U pravu ili ne. Nije li ga i va mu svojedobno zbog toga kupio?" "Ne bih rekla da to ba i nije tako". otac je uvijek u pravu. Kupca mu je poslao herr Rostemeier. ali nije . no nije ni pretrpio gubita .) Gotovo da mu je pobjeglo usred majèinog izlaganja. U tom mu je trenutku potreba za mokrenjem postala hitna. Oèeva je rijeè u obitelji zakon. Jer sad si ti najstariji brat. rekla je Klara. Dr im kako æete svoje imanje moæi pr odati ljudima koji imaju jo manje iskustva s poljoprivredom od vas. jednog æe dana i on imati obitelj i svi æe ga njeni èlanovi po tovati i boj ati ga se. Inaèe vlada zbrka. Alois postignutom cijenom nije ostvario dobit. dobro upoznao s odgovorno æu kojom se takve ozbiljne odluke moraju donositi. Ta ko je potpuna bila va nost onog to je æutio. Jamèim kako sam se. "Da".dig ao je u zrak prst . Alois stariji bio mi je u tome od velike pomoæi. rekao je on. Znat æu kako treba odgovoriti na svako pitanje koje æe biti p ostavljeno. "Da". Za dobro obitelji. "Der frau Hitler". molim vas. o z amkama dobrog voðenja gazdinstva znao je jo manje od Aloisa. sve dok taj koncept nije postao mentalna izvjesnost. Zbog toga ne smije oca nikad optu ivati. "oèeva rijeè mora biti zakon. A kad naleti. Mnogih sam mu noæi ponavljao da se Alois mlaði zauvijek odvojio od obitelji. A njega jako pogaða kad se osjeti slabim. Djeèak ko ji ti je nekad bio brat. Mora ga se slu ati. gotovo da je tako rekla Klari. Mladi æe te po tovati i uva ava ti. kazao joj je. marljiv ali nesretan seljak . da je djeèak osjetio kako mu je to izazvalo svet u snagu. "Obeæaj mi kako se to za tebe neæe nikad moæi reæi.

Moram kazati kako je Aloisu to bila poticajna misao. Buduæi da je to moglo utjecati na ono za to smo pripremali Adolfa. Mogao je biti srednjovjekovni vitez. Tko b i ikad po elio li iti se takvog bogatstva? A opet. nakon to su prodali hafeldsko imanje. I dalje bi noæu ponekad sjeo na hrastovu klupu i opet razmi ljao o Langstrothovoj kutiji koju je sam napravio. ali je mo da ipak bio podjedna ko bistar. U ljeto 1897. te crkvom. a li iznenaðujuæe promjene. sagr aðenom u obliku trokuta. Nije bio ni pribl i no okretan ni sna an kao Alois mlaði. a i poslu an. To je jedino zbog èega bih potencijalnim kandidatima preporuèio ivot vraga. gdje su ivjeli do kraja godine. s tri zvonika. "a to ako Bog eli da Adi ude u taj zbor?" Nije se kanila mije ati u stvari koje bi mogle biti dio Gospodovog naum . sobarice i kuharice u Gasthofu nisu ga nimalo zanimale. to je donijelo male. Je li to osjeæao kakvu prikrivenu naznaku ranijeg postojanja? Nije odbacivao t u moguænost. to se k postanku probija izm eðu mokraæe i izmeta. lijepoj. zakljuèio je. no tad se zapitala. Klara nije mogla vjerovati da se njen mu s tim sla e. No. Ta ga je pomisao dr ala u sjajn om raspolo enju. Moram kazati kako je Paura na njegove misli vrlo neobièno utjecala. Der Ritter Alois von Lambach! Ako se ponovno javi pitanje kako sam to ja mogao doznati za njegove reakcije. sve je sad ostalo na Adijevim pleæima. kao i nadom da æe mu najstariji sin ipak dati ne kog razloga za ponos. Povijest je takvo klu pko la i. Èak bih kazao kako je Alois zasad bio zadovoljan. Alois se poèeo pitati je li. Prijenos vlasni tva djelovao je tako nepovratno da je Alo isa ostavio u uvjerenju kako se sad mo e dokraja oprostiti sa snovima o svojim zad njim danima na kakvom gazdinstvu. A nove su ideje bile ba ono to mu je trebalo. a kasnije ipak svake noæi sanja o plemenitom ivotu. ak o mi Alois. Stoga su mi Alois ova premi ljanja o reinkarnaciji bila dostupna. da. Na moje iznenaðenje. Alois je sad oti ao u pravu mirovinu. pozorno sam pratio Aloisove skromne aktivnosti. 2. èvrstoj pljusci ne bi li se pèele uzvrp oljile. On je pak stigao do konaènog zakljuèka . Jo i gore. a ako je tako. obitelj se preselila u Gasthof Leingartner u Lambachu. Aloisu je postalo zadovoljstvo. Ne. Po to se rije io du n osti voðenja gazdinstva. prije vi e stotina godina. godine. tri ulaza i tri oltara. ponovit æu da povremeno mo emo uæi u mi sli ljudi koji su blisko vezani s onima koji su nam povjereni. èinilo se kako se one ne zanimaju za njega. to nas tek èeka. onda je 2-94 Norman Mailer on. Poslu an je bio sigurno. uopæe nije bio klijent. zakljuèio je. no mogao se pohvaliti b enediktinskim samostanom osnovanim u jedanaestom stoljeæu. Veæ je bila blizu da djeèaku ka e da odustane i od samog upita. Mo da izopaèenost na e prirode ui stinu ima neke veze s tom neobiènom ljudskom prirodom. Veæina ljudi.k od kojeg je strahovao. Grad je imao samo 1700 stanovnika. Alois je u srcu èuvao pandan staroj fotografiji. To to je sebi nametnuo da se bavi novim zamislima mo e nam objasniti prijem na koji je kod Aloisa nai la Adijeva elja da se upi e u djeèji zbor u benediktinskom samostanu . naposljetku. 290 Norman Mailer No. Zvi dati mu da doðe. Odgovor bi bio jako brz. T oliko toga znamo o tome kako se povijest zbivala. niti tako zgodan. Povijesti se rijetko sjeæamo (kad su u pitanju oni koji su je t ako dugo pro ivljavali kao ja) kao niza tek oèaravajuæih dogaðaja. Alois. KNJIGA JEDANAESTA Opat i kovaè I. stao se zanimati za srednjovjekovno ozraèje Lambacha i rado je e tao njegovim ulicama. Paurom. A njemu to nije sm etalo. Moglo se prihvatiti kako re inkarnacija nije izmi ljotina. jednom morao biti vra ki razvratan vitez. Po tap ao bi sjedalo kao da se eli prisjetiti zvuka pljuske koju bi toj drvenoj kutiji opalio u dobrim starim danima. ne mo e povjerovati da æe ikad prestati postojati. nije nezamislivo ni kako sam si b a to uèinio kad sam otkrio svoju povezanost s Maestrom. Za to ne? To bi svakako objasnilo njegove najhrabrije karakterne crte. Dr ale su ga podalje od ivog pijeska starenja. Primjerice. tu veæ bio u nekom prija njem ivo tu. kako je to bilo uistinu.

"kad sam bio mlad. odluèio sam poslati ga bez obzira na druge zamjerke. sa zami ljenim e irom u rukama. sveti na Gospode 296 Norman Mailer Dok je pjevao. " Ovaj pakleni oganj". Krvave on osta bluze. ili æe ga èuti na hodni ku. S viðali su mu se njihovi crni habiti. Sjeæanje je Aloisa potaknulo da zapjeva iste stihove. rekao je Alois. a u drugoj samostan. Sa svoje je strane Alois bio odu evljen njegovim ocje nama. Bio je visok . mein guter Kamerad. Onda je stao na stolicu. kao neku vrtu odor e. rekao je Adi. no osjeæao se tako ispunjen propovijedi koju je èuo na misi.'" Dvorac u umi 2-95 Nasmijali su se. kazao je." . Redovnici su ga uskoro stali smatrati jednim od svojih najbo ljih uèenika. s vje ali ce skinuo njenu najtamniju haljinu i omotao si je oko ramena. Alois je imao spreman odgovor: "Pomno sam se raspitao". rek ao bi." U sebi je Alois mislio: "Naravno. "Stalno je govorila. Najprije je pomislio da mora izgovoriti propovijed koja je prethodila molitvi. "Reæi æu ti ne to". Uvijek bi uz mene stao. I tako je mladi Adolf. Kad je bubanj borbe zvao. glasom koji je zbog pjesme postao hrapav: "Da. srebrno sijede kose.. Sveti Bo e. mogao bi iæi na probe. Na onom svijetu èekaj na me. a na svjetlu koje je dopiralo kroz ru ièaste proz ore treperila je njegova predod ba raja. Kako Adolfu u ivotu elim svaki boljitak. Alois je objavio. lAch. To je bio trenutak kad je K lara uzviknula: "Ne. Sjeæa li se one koj a ti je uzrujala majku?" "Sjeæam se". Na ao je èak i svoj uzor. "i saznao kako ti benediktinci vode najbolju kolu u Lambachu. to nije za djecu. a i Adi isto tako. Opat samostana bio je najdojmlji-viji èovjek kojeg je Adi ikad vidio. dopu tam. neæu ga hrabriti da tim putem ode predaleko. Nebo slatki. To mi je bio majèin dar. Ako bi se tko pitao za to je popustio zahtjevu da mu neki od sinova ide u kolu kod redovnika i sveæenika. opat. Ne mogu ti vidat rane. rekao je. pri ao Aloisu i uspio izustiti k ako su mu redovnici kazali da ima dobar glas. A taj se oganj neæe nikad ugasiti. Adiju je bio lijep poput kralja." Adi je zavolio kolu. Za izvrsnost koju si pokazao u novoj koli treba biti i nagraðen. rekao je Adi. Iz va eg æe se grla osjeæati stra an vonj. Djeèak je ne samo pohaðao dvanaest obaveznih predmeta. ko je i dalje pridr avam. Kugla na nas poletjela. Va e æe tijelo odvratno s ti. veæ je u svakom imao i na jvi u ocjenu. i ja sam se mogao pohvaliti dobrim gl asom. "sjeæam se kako si lijepo pjevao onog dana kad smo iz Li nza stigli u Hafeld." "A. dragi sklade Sveti. poticao sam ga da povjeruje kako æe se jednom moæi uzdiæi nad sve ove r edovnike i u jednoj ruci dr ati vlast. "stare su mi se pjesme uistinu vratile. i on je to znao. Zato to sam poèeo vjerovati u tvoje buduæe sposobnosti. Rastalit æe vam kosti i pluæa. sveti. slavljeno ti ime tvoje. nije to za djecu!" Sad je Aloisov glas jo jaèe odjeknuo." Adi se ipak pitao bi li jednog dana mogao postati redovnik. Znao je kako mora govoriti tiho. Djeèak je bio spreman zaplakati pred snagom "Grosser Gott Wir Lo-ben Dich". ili jo bolje.a. Nem a potrebe da zavr i kao boleæivi sveæenik. kao i molitvom sv. Mihovilu arhandelu koju je svaki dan ponavljao. Ako bi mu otac odobrio da ostane n akon nastave. Jednom je. Svojedobno je bila solist u upnoj crkvi u Dollershei mu. da. Imao sam najboljeg druga. . Alois se nasmijao. beskrajno ti kraljevstvo vjeèna tvoja vladavina. kad je ostao sam u sobi u Gasthofu koju je dijelio s Angelom. Prema drugu il' na mene? Njemu ivot skoro uze." "Jest". uzvi enog izraza lica. Mein guter Kamerad. "prodrijet æe vam u svaku poru va eg tijela. to je bilo vi e nego dovoljno da Alois ostane blagonaklon. Sjetili su se. Sad je upijao zvuke i udio za tre nutkom kad æe ostati sam u umi i govoriti drveæu. oèe". Usred dobra a i zla.

no sad je naprosto morao ponovno osjeti ti da je mu kog spola. njihovih za mki.Zateturao je stojeæi na stolici. imenom von Hagen. Adi veæ smi ljao kako æe od opata zatra iti oprost. eto ga tu. Kako bilo. tanke po put o trice no a. Opila ga je snaga tih rijeèi." Sad se nad njih nadvio Alois. Von Hagenova svast ika bila je uklesana nenapadno. prognaj u pakao Sotonu i sve zle duhove koji svijetom obilaze i ele nam upropastiti du e. Adi je bio na rubu plaèa. iako ga je obuzeo cijeli skup groznih osjeæaja. urno dodajem. bez obzira na to. Jednom iskusit i anatemu bilo mu je dovoljno. kukastog kri a. Spremao se iskoristiti dosegn utu moæ anatemiziranja. kne e vojske nebeske. "S . a von Hagenu se sigurno svidjela sliènost grba i njegovog imena kukasti se kri na njemaèkom naziva Hakenkreuz. rekao je. godine." Zbog te je primjedbe Edmund dobio udarac dovoljno jak da zatuli svom snagom svoj ih èetverogodi njih pluæa. I dalje se osjeæao kao ena. kad ga je Adi sna no odgurnuo. Jednom. Ne bi trebalo iz toga izvlaèiti dalekose ne zakljuèke. molimo te da nas izbavi tiranije nedostojnih duhova. Od najranijeg je djetinjstva udisao dim Alois ove lule i taj mu je miris bio odvratan. èak je nogom udario haljinu. O. da bi sve pokvario . Znao je kako æe ga u taj uzvi eni ured posl ti èim prestane povraæati. Èovjekov se dugi nos doimao podjednako zloæudnim kao i usne. U tom je trenutku shvatio kako mora raditi to su radili i drugi uèenici. iz s jeæanja bi ionako uskoro nestala sva toplina. Dobio je nadahnuæe. u tom je trenu morao otrèati do trave kod kamenih stepenica ulaza. "Je li moguæe". Edmund se usudio uzvratiti.dobio prvu pravu erekciju u svom mladom ivotu. Morao se o sjeæati ravnopravno.o. No. pa je kazao kako ne bi elio d a taj gnjusni èin utjeèe na njegovu elju da postane sveæenik. Kad je Klara si la. Uvijek mi se gadilo. "da je u tebe u ao vrag? Ako je tako. gdje je odm ah povratio. No. Najgori od sveæenika koji su dr ali nastavu. Pred opatom je opet briznuo u plaè. "Slavna visosti. "Tebe je od Aloisa mlaðeg titila majka". A istovremeno se os jeæao i kao ena. No. A za to nikad n ikog nije bilo briga. nije dugo ostao sam. znam da sam pogrije io. rekao je. Raspalio se poput èovjeka koji gnjeèi ohare. Èim je Adolf povratio dar govora. Nema vi e pola-pola. "Ne diraj me". Ostao je pot298 Norman Mailer 4Reæi æu kako se kod Adija zadr alo obo avanje opata. Sveæenikovo proklinjanje pokazalo je takvu neplodnost du e." Iskrenost u Adijevom glasu odgovarala je potpunom nadahnuæu èiste la i. Adolf je stajao sam u ulaznoj ve i i pu io cigaretu. Mora poèeti pu iti. umrijet æe u velikom jadu. Adi je kazao: "Alois mlaði je mene uvijek tukao. pa nije izravno nagovje tavala falange koje æe pod t im simbolom kasnije stupati. prije nego to ju je podigao." No. Dvorac u umi 297 3Iznad ulaza u samostan. Morao je uzeti daha d a mo e izgovoriti molitvu. ponovno je pomirisao i osjetio gnusnu uznemirenost. Istovremeno je. izustio je: "Oèe. i to sasvim.jesu li prisutne bile i druge sile? . izjavio je. èuo je. pa je sjeæanje na tr enutak kad mu je Alois dao dopu tenje da pjeva u zboru gotovo i èezlo. do ao je Adolfa uhvatiti na djelu. onda je on. Dao sam sve od sebe ne bih li ga potaknuo da pomisli kako je dobio znak s neba. Kad je zavr io. "Nisam manje vrijedan od tebe." Bio je stra no uzbuðen. Njegova se mr nja prema sveæeniku dugog nosa nije smanjila." Potom se opako osmjehnuo. Neæu vi e nikad duhan uzeti u ruke. no samo kao odjek ranije zaljubljen osti. mo da jednog dana i postane dobar sveæenik. koji je bio glavni op at 1850. Amen. u kamenu je iznad nadsvoðenih vrata bio uklesan veliki kuk asti kri . Sigurno zbog mirisa Angeline haljine. Cig aretu (svitak Aloisovog duhana za lulu smotanog u novinski papir) je sveæenik odma h zaplijenio i zgazio na tlu. jer je postalo oèito kako je oèev miljen ik mali Edmund. Na svoj deveti roðendan. prelat na zlu glasu meðu uèenicima zbog svoje sklonosti pri-kradanju. opat je èak kazao: "Pa. Zbog toga ju je zbacio i skoèi o sa stolice. da Adi nije mogao disati. Radilo se o grbu ranijeg opata. la i i srdite opakosti . koliko se samo elio pok ajati.

Uvijek je bila na tvojoj strani." "Pa. po ni oj cijeni. a imat æe zn atno vi e prostora. no Angela vi e nije i la u kolu. pa æe moæi preuzeti dio njenih obaveza. mo e se ponadati kako æe se Angela udati za pristalog mladiæa. Mislim da je za njegovo dobro to je poèeo pu iti. Gostionièar i njegova supruga su pak bili zadovoljni stanarinom koju su od Hitle rovih dobivali. Dvorac u umi 299 to nije imala namjeru povjerovati. èak su je pok u avali uvjeriti u privid kako je ona izraziti primjer fine dame iz srednje klase. kazao joj je. Ionako æe sve zanijekati. Aloisu je kazala da obitelj treba naæi veæi prostor. Adijeve svaðe s Angelom i le su mu n a ivce. no Klara ni je bila nesretna. Angela joj je uvijek bila spremna biti slu kinjom. Tamo 300 Norman Mailer ju je èekao beskrajan rad. stanoviti herr Zoebel. Nje nost mu je jako potrebna. isku ava mi strpljenje. nju ne namjeravam prebaciti preko koljena. kad se mladiæ na ao na tlu. rekla je Klara. Poslije. a ja mo da nisam na to obraæao dovoljno pa nje!" Alois se. zato su se trudili Klari obraæati s velikim po tivanjem. Mo da æe s vremenom zavoljeti duhan i postati pravi mu karac. unajmili su gornji kat mlina." "Kako bilo. Ponavljam. zbog èega se Klara stidjela . Te su svaðe izmeðu Adija i Edmunda odjekivale gostionicom. A sad svakako zaslu uje imati vlastitu sobu. I tako je Klara istrpjela Aloisovu elju da se presele u mlin. Tako dobra pokæerka. U nadi kako æe Alois s djeèakom suosjeæati. "Ne". tovi e. Jednom je prigodom kazao Klari: "Tra i da mu ne priu tim jedne dobre batine.sluèajno bio jedan od mojih najboljih klijenata u Lambachu i naravno da je dobio poticaj da se brzo od eæe do vrata koja je krasio van Hagenov kameni kukasti kri . kad budu imali kuæu. A Alois se tome nije protivio. pun sluzi. pa ne mogu tvrditi kako sam uvijek u pravom trenu tku bio na pravom mjestu. U odnosu na moj ulo eni trud." "Kad se djeca svaðaju". Zakljuèila je takoðer kako je Angela veæ prevelika da bi dijelila sobu s Adijem. Poèetkom zime 1898. "krivnja zna biti obostrana. no tom mi je prigodom uspjelo. Na je zloæudni crkvenjak kakvog li iznenaðenja! . 'Nisam znao da odrastao èovjek mo e biti tako ljubazan. Njegov je vlasn ik. to je ispao profitabilan dan. Klara je odluèila da ga zbog to ga neæe pozvati na red.' Aloise. da. Godinama je dr ala kako dobroj supruzi takvo to ne prilièi. kad su Adija uhvati li kako pu i. no znala je da Alois jo nij e na to spreman. Moglo bi se reæi kako je Klara neke misli poèela zadr avati za sebe. Klara u puno li en ikakve pomisli da ode u sveæenike. To æe biti znatno jeftinije od gostionice. u kojoj je sa stra nje strane radio krupan tip imenom Preisinger. Èak i kad si bio u krivu. Angel a se uistinu i bila po alila kako je na jednoj od najboljih haljina otkrila pra njav e otiske cipela ." Alois je odmahnuo glavom. Neka poène u ivati u nekim od moguænosti kakve se Klari nisu nikad pru ile. kazao mi je. Alois je i dalje ivio u strahu od povratka srd be s kojom je premlatio Aloisa mlaðeg. stoga. dr ao èetiri mazge koje su pokretale rvanj. ali nisu imali neku stvarnu snagu. To je tvog brat a jako uzrujavalo." Iskreno uznemirena. Pravi problem nije bio rije en. Djeèaku su udarci pekli stra njicu. mora li su se seliti. Toj je larmi j o trebalo pridodati kovaènicu. njemu od nas treba nje nosti . kazala je: "S Adijem treba nje n o. Pa se morala slo iti s njegovom zamisli da se presele u neiskori te ni gornji kat obli njeg mlina. dok nije poèeo ka ljati. pravi mu karac. U tom dijelu Austrije nadgledao sam brojne klijente. Sad je pak stala razmi ljati o tajnom projek tu. "ti si mu veæ robinja. ili vjernom m ." U tom se èasu Alois nasmijao. ivot na katu ponad toga znaèit æe beskrajan rat protiv pra ine. djeèak je kriv. Nakon to mu je opat oprostio. odluèio Adiju priu titi batine. Angela mo e dobiti zasebnu sobu. Klara je pomislila. godine. n o stvarno mi isku ava strpljenje. Klara je odgovorila: "Naravno da ne." Klara je sad odluèila Aloisa izvijestiti o dogaðaju u samostanu.jeæam se. Netaknut je ostao samo njegov osjeæaj di vljenja prema opatu. Zakljuèila je kako bi bilo zgodno kupiti lijepu kuæu. u ovom ili nekom drugom gradu.to je sigurno bilo bratovo maslo. Shvaæala je kako stvari stoje.

"Da". Bio je istovremeno i dobar deèkiæ i prav i vragolan. svaki put kad ga roditelji nazovu slatkim. a onda osjetila nelojalnom. èinilo kako je Paula malo zaostal a. Obitelj je preplavilo lo e raspolo enje. iako joj nisu bile niti dvije godine. moglo bi to biti istina. Edmund je puno prije drugog roðendana veæ znao znaèenje rijeèi ruke. Pravi traèak svjetla u obitelji postao je Edmun d. pa komièno. Klara se veæ svakako bila zabrinula. bile jedne pleme nitije plave boje. Klari je to bilo nesnosno. Paula bi se nasmijala. Klara se morala smijati izrazima lica koje bi slo io. Lijeènikova je ocjena nije iznenadila. Paula nije bila u stanju dr ati licu. Navadio se svaki put kad bi Edmund kraj njega protrèao ispru iti nogu taman toliko da mlaðeg brata saplete. ili vjernom prijateljicom. Klara joj je poku ala pomoæi tako to je kazala: "Spava ". Alois. Uèinilo mu se kako su joj oèi nekako suvi e prazne. udio je za tim da Edmunda neka njeno udari iz sve snage. Volio ju je cupkati na koljenu. Adi bi nastojao smisliti kako zlostavljati Edmunda. Paula nije. 5Od Paulinog najranijeg djetinjstva." "Aloise. privijenom na grudi. Radije da je tamo. ali ne. to je lijeènika uzrujalo. Edmundovo se lice doimalo zgnjeèenim. ni jedno jutro nije svanulo. Alois to nije primjeæivao. majku i Angelu se vi e dojmilo koliko samo Edmund voli svoju mlaðu sestru. Klara je sad kazala Aloisu. jer ga je Adi volio i kod njega provodio mnogo vremena. dok se Adiju èinilo kako je ba on pr vi uvidio da nije pretjerano bistra. A Klara bi se bila i dodatno uznemirila. krpenom lu tkom. nakon posjeta gradskom lijeèniku. prsti. No. Kad ju je lijeènik upitao: " to radi kad si umorna?" samo ga je blijedo gledala. a sve su se te promj ene dogodile otkako su se odselili iz Hafelda. Edmund se pa k na to nije alio. Edmund je uistinu imao stra no slad ak osmijeh i smije no lice.po Klarinom mi ljenju . rekao je. ali nije uspijevala odr avati ravnote u. Njegov stari dar zapa anja. u kojem se bio tako izvj e tio dok je u carinskoj kuæici nastojao uoèiti krijumèara. koje je provodila nasamo s Paulom. Edmunda su stalno hvalili to se brine za Paulu. A njegove su oèi. Kad bi Alois oti ao na etnju. Aloisa je uhvatila depresija. trebala je stajati na jednoj nozi. a da joj Klara nije pri apnula: "Bit æe tako lijepa. nego da mora paziti na njega." Klara je zaplakala.poput kakvog kraljeviæa. Klara vratila kuæi s vije æu kako i m kæi zaostaje u razvoju. Adi je sve to jako lo e primao. Klari je èak bilo drago to je krupni. èak se poèinjao i sam prat i. frau Hitler. "èak je rekao da je retardirana. Norman Mailer 6. Njeno æe vjenèanje mo da ispasti pravi dogaðaj. samo bi ustao i nastavio trèati po njihovom tavanu. Le ala bi u svom krevetiæu sa svojim dobrom prijateljicom. Dok ju je lijeènik pregledavao. zakljuèio je Adolf. dok je Edmund put od zdjelice s juhom do svojih usta prevaljivao veæ ne dugo nakon prvog roðendana. Kako bi ga on samo volio jo malo prignjeèiti. Otresla bi se na Adija. Bio spreman sanjariti k ako æe to dijete jednom postati najdra esnija mlada dama u gradu. dok sjedi ispred kuhinje èekajuæi da Edmund prot rèi kako bi mogao ispru iti nogu i jo ga jednom saplesti. znojni kovaè Preisinger nabijao dolje u svojoj radionici. sad se usredotoèio na pregleda vanje Paulinog osmjeha. No jednog se dana. Klara i Angela stalno s u isticali Edmundove plave oèi. U to sam se doba morao preseliti iz Austrije u vicarsku i djelovao sam u Zenevi. Klari je to omoguæavalo da ima ne to slobo dnog vremena.ladom sestrom. noge. ali ni ta ne bi razumjela. S dvije godine znao se sam obuæi. U dobi o d dvije godine. Mogao im je to i reæi." Dvorac u umi 301 "Nema on pojma to govori. a da ne prospe veæinu onog to je sadr avala. a ponekad nevjerojatno. Prerastao je svoj slinavi nos i pune gaæe i postao dra estan èetverogodi njak koji je puno obeæavao ." No sad se. 302. Osim toga. "Moli vas. gdje sam sljedeæeg mjeseca nadgledao preobrazbu sitnog kriminalca u hladnokrvnog a . da je znala za Adolfovu tajnu elju. ta ko mudro. bez pomaganja".

vjerojatno bi se Maestro. u poku aj zavoðenja htio upustiti samostalno. sveæenika bacaèa anateme doveo d o svoda pod kojim je pu io Adi. Za Franju Josipa se udala 1854. godine. Mo da sam ba zbog toga odabran da po Zenevi vodim L uigija Luchenija. D akle. Cijeli je svijet uskoro saznao to je u njega zapisao: "Kako samo elim nekoga ubiti . Potpuno neura vnote en mali prijestupnik. dok je stajala na etnici uz obalu Rone. neka se zbog toga ne iznenadi. Djelomièno smo civilizirani. biti v rednija." Jadna carica Elizabeta! Bila je tako ponosna i tako pjesnièki nastrojena. Tako kako sam. koji bi je molili za autog ram. tovi e. pri ao Lucheni. bila je dogaðaj u koje m sam osobno odigrao va nu ulogu. Èitateljima koje su ove digresije veæ zamorile mogu obeæati kako se o d mladog Adolfa neæu udaljavati dulje od jednog ili dva zanimljiva poglavlja." "Tko je ta osoba?" upitao je. prijeði na to!" Dvorac u umi Poradio sam na Luigiju Lucheniju. "no nama doðe kao naruèen. Neke od njegovih suradnika jesmo. morao sam se vi e puta v raæati u Austriju kako bih provjerio u kakvom su stanju. Sebe do ivljava ozbiljnim filozofom i iskreno vjeruje ka ko se na javnost mo e trajno utjecati samo putem posve iznimnih pojedinaènih èinova. U pravilu bi je salijetali turisti. nakon to je uoèen kao moguæi atentator. vukuæi ga za njegov dugi nos. Vragovima trebaju dvije prirode. Pomoglo mi je to su mu se podsmjehi vali ba oni od kojih je oèekivao da mu plje æu. makar m i on nikad nije bio klijent . a za takav nam pothvat trebaju oni koji su u stanju obaviti nu no . Tragedija koja je cijeloj Europi bila poznata pod imenom "Maverling". da o tome pi u novine.ne bih se takvo to usudio ni poku ati! Istinu govoreæi.ali to mora biti net ko va an. izvukao nao trenu okruglu turpiju i zabio joj je u srce. Ako èitatelj osjeæa nelagodu to se obièno prikazujem hladnim promatraèem koji stvari opis uje nepristrano. a dugo su je dr ali za najljep u i najkultiviraniju europsku kraljicu. tako sam i Luchenija usmjerio prema carici Elizabe ti. U enevi je nai ao na revolucionare koji su ga prihvatili. Nisam omanuo. vojvodu orkanskog. vrlo kompleksnog èovjeka. a istovremeno sam bez imalo gri nje savjesti u stanju pomoæi najodv ratnije poteze. sa zadr kom. kad se doselio meðu vicarce. bio Heinrich Heine. Njen je egzotièni status uveæalo i to to se. da je takva moguænost i postajala. koji je tad bio u enevi u posjetu. krunskog princa Rudolfa i njegove mlade ljub avnice. na nekoliko æu stranica teksta koji æe slijediti citirati Marka Twaina. To to se znalo kako æe joj nepoznate osobe prilaziti. pa sam o onom èime se bavio znao dovolj no da po tujem strast s kojom je pisao o atentatu na caricu Elizabetu. Pokazalo se kako Twaina. carica odijevala iskljuèivo u crno. Omiljeni joj je pjesnik.dobar izraz koji sam godinama kasnije preuzeo od svog klijenta. Sisi æe. kazao mi je Maestro. ni je ni ta mijenjalo. nakon dvostruk og samoubojstva svog voljenog sina. ako elite da u ubojitom èas u budu pripravni." Mogao je odabrati Filipa. "On je grozna mustra". "Uvjeri ih svojim djelima". pretresli mu stan. u najmanju ruku. ono to uglavnom nije tako oèito jest da je na krajnji cilj uni titi civilizaciju. Siroma an mladiæ Lucheni odluèio je. primje rice. postati a narhist. A i ti su morali stajati na jmanje deset koraka dalje. s obzirom na njegovo divljenje velikim piscima.tentatora. "Shvatit æe kad ti se poka e. pa sam uspio biti blizu d ogaðanjima u lamba kom mlinu. . Pro irio sam plinovite neodreðenosti njegove psihe . neprestano sam ga savjetovao. prouèili dnevnik. Njegovi su ga zemljaci Talijani odluèili zvati U stupido ( to je udvostr uèilo dnevnu dozu kompresije njegovih bjesova).carica Elizabeta. rujna 1 898. Atentatorima se mora puno puta na brzinu uveæavati ego. godine u Zenevi. znao sam. Buduæi da sam u okolici Linza razvijao raznorodne klijente. potom te zapaljive plinove tako sabio dok nisu bili usredotoèeni poput let-lampe . I tako joj je. n o tu je isto tako bila i lijepa Sisi . No. da je do pu tala da je na odmoru prati samo aèica tjelohranitelja. 10. kao prvi korak u odstranjivanju Boga. godine. "Meðu nas si stigao da li i ivota osobu visokog polo aja u klasi ugnj etaèa. o tim dogaðajima neæu govoriti dok ne ka em ne to o svom adatku u Zenevi. barunice Veèere 1889. No. Odmah se ga uhvatili. nismo smatrali odgovarajuæim mate rijalom. èlana filmske ekipe.

jednom rijeèju. Bombaju. Ja sam ipak do tih stranica do ao pomoæu jednog od njegovih slugu. mali i veliki politièari. dr avu ili planet da uzvikne: "Vidi . Stoga je napustio svoju kuæu u Hartfordu. na e dostojanstvo nije stvarno. Kini. mora vratiti dvije tisuæe godina u po vijest. truda ili genija. napokon. prazan.A tko je èudotvorac koji je svijetu omoguæio takav spektakl? U odgovoru se skupil a sva moguæa ironija. bez karaktera. Kad se dogodilo ubojstvo. gledano prihvaæen im mjerilima razine i vrijednosti. meðutim. postao povijesni èimbenik. Bio sam svjestan kako sam. I to utjelovljenje sarkazma ljudskog roda ima na raspolaganju moæ da po digne ruku . Moèi. Sve samo da se proèu jemo. Kalkuti te da cijela zemaljska kugla uglas proklinje poèinitelja. bez i jedne jedine veDvorac u umi lièine i srca i uma i tijela na kojoj bi mu bilo koji skitnica ili prostitutka poz avidjeli. Cape Townu. jer æe s vremenom njihova imena nestati. i gromovito æe odjekivati stoljeæima.to je on!" A u pet minuta. svojim neusporedivim jeziènim stilom. talenta.. zbog njega su se pojavili profesionalni akaèi i pjesnici.. sve ih razba tinila. znao sam kako je to veæ s tara vijest u Londonu. neuèinkovit sluga. kako poduèavamo i vjerujemo.ili je poku av amo zaboraviti . bankrotirao je.. Moje je mi ljenje o znaèaju t og èina upravo potvrdio jedan majstor proze. kakvima se gradimo. Zbog tog ludila da budemo zamijeæeni i da s e o nama prièa stvoreni su i kraljevski i tisuæu drugih dostojanstvenih polo aja. Twaina se dogaðaj tako sna no dojmio da j e èak napisao i esej. obrazovanja. biciklistièki p rvaci. i svaka nas protuha mo e ugasiti. nesposoban kamenorezac. zbog mno tva razloga previ e zamr enih da bi se dali ovdje navoditi.da nitko nema um u kojem nema ni trunka bolesti. pogranièni odmetnici i Napoleoni. No. veæ tek svij eæe. Melbourneu. vulgaran. A sad nam se jo jednom predoèila jo jedna stvar koju èesto zaboravljamo . Kako mu je propalo ulaganje u linotip. trenutaèan je uèinak tog èina bio izniman. U na em najboljem i najuzvi enije m izdanju nismo sunca.. Parizu. San Franciscou. s eoski naèelnici. ako eli naèi primjer koji bi ovome bio ravan. Berlinu.. austrijskom gradiæu ezdesetak kilometara od Beèa. tri sata nakon katastrofe. Maestro me sasjekao. gdje je dr ao popularna predavanja. efovi razbojnièkih bandi.. podmukao. kako bi to samo bilo komièno! Pojurio sam to pokazati Maestru. sudova.podigne . n jegovo je na sigurnom. Opis æu. odbojan. plah. prepustiti Marku T wainu. lju dski tvor. Zb og toga kraljevi d epare jedni druge. New Yorku. no uz prijaznu pomoæ poludjelih novina. Ne sjeæam se da sam sebe ikad shvaæao tako ozbiljno . ogavan. Bez na e odjeæe i pijedestala bijedna smo stvorenja odgovarajuæe vel ièine. to se dogaðaj èini va nijim i krupnijim. . "no pogle306 . rasko prijevara. Madrasu. bez ikakvog uroðenog arma ili pak nekog koji je sam razvio kako bi osvajao. da nije tako tragièno. opisivati ga i slikati i za tisuæu godina.. bez ikakve uporabe mozga. ugav. privlaèio ili zavaravao." Ne mogu uopæe opisati svoj zanos kad sam te rijeèi proèitao. On se nalazi na dnu ljestvice ljudskog roda. ku an. rekao je. neopran. otimaju se za tude krune i posjede. Èovjek . bez ikakv og dara. Sto èovjek vi e razmi lja o tom atentatu. u amerièkoj dr avi Con-necticut i putovao Eu ropom. Blatnjav i pokrpan mladi besposlièar. "Carica je ubijena!" Kad su mi te zapanjujuæe rijeèi pro le subote u ovom au strijskom selu doprle do u iju. na ovaj ili on aj naèin svi su ljudi ludi i jedan je od najèe æih oblika ludila elja da budemo zamijeæeni zadovoljstvo koje iz toga proistjeèe. odmarao se u Kaltenleutgebenu i dan kas nije napisao prijatelju: "O ovom ubojstvu æe se prièati. mali i veliki dobroèinitelji. "Cijenim velike pisce"..304 Norman Mailer Kako bilo. sve dok bude ljudskog g ovora! O. ta ih je ugava t alijanska skitnica sve nadma ila.eto ga .. 7Pisac je tada boravio u Kaltenleutgebenu. ubijaju jedan drugome podanike. nevjerni obièni vojnik. kraljeva i povjesnièara..i sa svog dalekog vrha dru tvenog neba sru i ideal Slave. odluèio se ne objaviti ga. bez morala. Sjaja i Posveæenosti prihvaæen u cijelom svijetu! To nam otvara oèi kakve smo bijedne sjene i prikaze. Japanu. za honorare koji su dostajali da otplat i veæinu dugova. sve da potaknemo selo.

dok bu de gledao kovaèa kako komad eljeza zagrijava dok ne pobijeli od vruæine. To je da pukne od smijeha. Vrag mu nije mogao priæi. gledaj uæi ga dok radi i slu ajuæi to govori. kad bih bio gu rman koji bira savr enu breskvu s grane. sigurno bio jako blizu da ka e 'naredba odozdo'.mo e povijest skrenuti u na u korist. Naoru ana tom mi lju. 3000 stanovnika) isprva na veliko Klarino zadovoljstvo. Klara stvarno nikad nije vjerovala da je dostojna svog supruga . Preselili su se u veæi grad (Leonding. Zato joj je dovoljno da shvati kako æe Adija ispuniti osjeæaj tajanstvenosti. Tisuæu godina! Sisi æe zaboraviti za dvadeset. Dvorac u umi 8. Dok se nisu nastanili u mlinu. jer je selidba bila pos ljedica njene suptilne manipulacije Aloisom. Sve dok èovjek nije sli jedio svaku svoju pomisao. Samo izniman klijent kojeg razv ijemo ex nihilo .ili gotovo ex nihilo . No.i dalje ga je p rete no do ivljavala kao ujaka. To je bilo ne to novo. Ona bi pak. koknuti Sisi? Uvjeravam te da bih. u tim rijetkim trenucima veselja. kad se na nj ega mo e spojiti drugi komad. a zvukovi koji su se èuli bili su na neobièan naèin povezani s onima koje je sama proizvodila . Kako je bila bogobojazna. Ako je taj èin naredba odozgo. Takva se moguænost pojavila u prizemlju. nije se voljela slu iti proraèunatom taktikom. ne smije izgubiti osjeæaj za razmjern o. nekoliko minuta mogao u ivati u izvrsnoj hr ani. moramo ga sagraditi od prve do zadnje cigle. dodao je. kat povi e njih. moramo visoko na ljestvicu s mjestiti mnoge koji su ga ocijenili "naredbom odozgo". trebala mu je. "Ima tu jedna dobra stvar". "malo mu je pripomogao. No. pa je èesto satima bio kod njega. "O".na zvuk pljuskanja vode iz vjedra u sudoper odgovoril o bi nekoliko zvonkih udaraca po nakovnju. Neæe pridonijeti tekuæim dru tvenim nemirima. previ e fasciniran slavnim imenima. nikad joj nije palo na pame t da kod Aloisa izaziva ljubomoru. no. u Lambach sam se vratio tek nakon atentata. Dr im kako ta ocjena "gore" neæe biti dobro primljena. a isto tako i Vrag. poput Twaina. Ne radi se o imenu. Voli o bih te oèistiti od snobizma. u obliku krupnog mu karca prekrivenog èadi. No. Takvim spajanjem nastaju slo eni ji predmeti. Hvala Bogu t o nije!" Kako se samo Maestro znao smijati. 306 Norman Mailer . "kad je u pitanju svijest o na em postojanju. k ovaèa Preisingera. jest." Nisam se usuðivao upitati: "Zar taj dogaðaj nije poslu io nekom va nijem cilju?" Èuo mi je misli." Tu se i osmjehnuo. nisu pretjerano vrijedna. takoðer bijel od vruæine. Èovjek je radio s vatrom. kazao je. To j e bilo uzbudljivo. "Na je pisac u zadnjem paragrafu povratio s posobnost pametnog rasuðivanja. veæ ih tek pomalo zaobilazi m ogla. To bi se dalo usporediti sa zadovoljstvom koje mo emo osjetiti zbog tvog dobr o obavljenog posla s Luigijem Luchenijem. taj je dob ri momak. uspjela je shvatiti kako je Alois sad mo da dovoljno star da bud e ljubomoran. a Hitlerovi tad vi e nisu ivjeli u mlinu. Trebale su joj godine da nauèi manipulirati mu em. Kad ih vi e nema. Znala je za to je Adi rado provodio vrijeme kod kovaèa. rekao je Maestro. Ubojstvo Sisi nije nam takvu vrijednost donijelo. no nije namjeravala razmi ljati za to joj vatra tako godi." Twain je napisao i ovo: Medu neuspje nim poku ajima da se ovaj atentat objasni. koja bi ga navela da se odse le iz mlina. Adi je bio njime opèinjen. d a bismo to postigli. "Jest". a enevski ga sud ne mo e osuditi. mogla bi kod Aloisa izazvati ljubomoru. a da time i sam demonstrativno ne poèini zloèin. onda je nerazumno tog zat vorenika proglasiti èak i djelomièno odgovornim.Norman Mailer daj kako Mark Twain pretjeruje s va no æu ovog dogaðaja. naposljetku je shvatila kako bi mu ipak mogla bi ti i potrebna. Glasove im je mogla èuti i dok je radila u kuhinji . Èak i ako je nije ne to pretjerano volio. No i ti si. Kako sam veæ istaknuo. Od dje tinjstva je znala kako je Bog svagdje. dok god Bo je zabrane ne kr i. Hodi n ko polje nam jo uvijek slu i. Bog bi se pojavio kao za titnik èovjekovog neznanja. Mark Twain. pa èak ni u Lambachu.

"O". naposljetku je shvatila kako bi mu ipak mogla bi ti i potrebna. Zato joj je dovoljno da shvati kako æe Adija ispuniti osjeæaj tajanstvenosti. a Hitlerovi tad vi e nisu ivjeli u mlinu. 308 Norman Mailer . Glasove im je mogla èuti i dok je radila u kuhinji. "Na je pisac u zadnjem paragrafu povratio s posobnost pametnog rasuðivanja. poput Tvvaina. da bismo to postigli. Bog bi se pojavio kao za titnik èovjekovog neznanja. taj je dob ri momak. nije se voljela slu iti proraèunatom taktikom. Preselili su se u veæi grad (Leonding. koja bi ga navela da se odse le iz mlina. nikad joj nije palo na pame t da kod Aloisa izaziva ljubomoru. takoðer bijel od vruæine." Tu se i osmjehnuo. Mark Twain. nisu pretjerano vrijedna. a enevski ga sud ne mo e osuditi. kov aèa Preisingera. Ubojstvo Sisi nije nam takvu vrijednost donijelo. koknuti Sisi? Uvjeravam te da bih.i dalje ga je p rete no do ivljavala kao ujaka. no nije namjeravala razmi ljati za to joj vatra tako godi. gledajuæi ga dok radi i slu ajuæi to govori. Kad ih vi e nema. sigurno bio jako blizu da ka e 'naredba odozdo'. 3000 stanovnika) isprva na veliko Klarino zadovoljstvo. Hod in ko polje nam jo uvijek slu i. Dr im kako ta ocjena "gore" n eæe biti dobro primljena. Èovjek je radio s vatrom. dok god Bo je zabrane ne kr i. rekao je Maestro. jer je selidba bila pos ljedica njene suptilne manipulacije Aloisom. No. trebala mu je. u Lambach sam se vratio tek nakon atentata. Vol io bih te oèistiti od snobizma. Ona bi pak." Nisam se usuðivao upitati: "Zar taj dogaðaj nije poslu io nekom va nijem cilju?" Èuo mi je misli. Dvorac u umi 307 8. pa èak ni u Lambachu. a zvukovi koji su se èuli bili su na neobièan naèin povezani s onima ko je je sama proizvodila . "Ima tu jedna dobra stvar". Ako je taj èin naredba odozgo. Kako sam veæ istaknuo. a da t ime i sam demonstrativno ne poèini zloèin. pa je èesto satima bio kod njega. previ e fasciniran slavnim imenima. Sve dok èovjek nije sli jedio svaku svoju pomisao. Takvim spajanjem nastaju slo eni ji predmeti. To j e bilo uzbudljivo. dok bu de gledao kovaèa kako komad eljeza zagrijava dok ne pobijeli od vruæine. Klara stvarno nikad nije vjerovala da je dostojna svog supruga . u obliku krupnog mu karca prekrivenog èaði.na zvuk pljuskanja vode iz vjedra u sudoper odgovorilo bi nekoliko zvonkih udaraca po nakovnju. dodao je.daj kako Mark Twain pretjeruje s va no æu ovog dogaðaja. No i ti si. To bi se dalo usporediti sa zadovoljstvom koje mo emo osjetiti zbog tvog dob ro obavljenog posla s Luigijem Luchenijem. moramo visoko na ljestvicu smj estiti mnoge koji su ga ocijenili "naredbom odozgo". Naoru ana tom mi lju. kad bih bio g urman koji bira savr enu breskvu s grane. u tim rijetkim trenucima veselja. Kako je bila bogobojazna. Znala je za to je Adi rado provodio vrijeme kod kovaèa. "malo mu je pripomogao. Èak i ako je nije ne to pretjerano volio. no. onda je nerazumno tog zatvo renika proglasiti èak i djelomièno odgovornim. veæ ih tek pomalo zaobilazi m ogla. To je da pukne od smijeha. "Jest". Neæe pridonijeti tekuæim dru tvenim nemirima. Tisuæu godina! Sisi æe zaboraviti za dvadeset. No. kazao je. Hvala Bogu t o nije!" Kako se samo Maestro znao smijati. a isto tako i Vrag.mo e povijest skrenuti u na u korist. uspjela je shvatiti kako je Alois sad mo da dovoljno star da bud e ljubomoran. "kad je u pitanju svijest o na em postojanju. Dok se nisu nastanili u mlinu. ne smije izgubiti osjeæaj za razmjer no. Adi je bio njime opèinjen. Od dje tinjstva je znala kako je Bog svagdje. Vrag mu nije mogao priæi. Ne radi se o imenu. To je bilo ne to novo. mogla bi kod Aloisa izazvati ljubomoru. kat povi e njih. jest. No. Takva se moguænost pojavila u prizemlju." Twain je napisao i ovo: Meðu neuspje nim poku ajima da se ovaj atentat objasni.ili gotovo ex nihilo . nekoliko minuta mogao u ivati u izvrsnoj h rani. Trebale su joj godine da nauèi manipulirati mu em. moramo ga sagraditi od prve do zadnje cigle. kad se na nj ega mo e spojiti drugi komad. Samo izniman klijent kojeg raz vijemo ex nihilo .

kazao je Preisinger." "Mo ete?" "Stari epavi. "Nokat na kraku i nokat na sidru". No. "Mladiæu". jedan èavao ode krivo. Nije se hvalio. frau Hitler. Uvijek iznova.'" Adijevi su obrazi bili crveni. "bilo je noæi kad nisam mogao sjesti. Jednog za drugim." S Klarom je Preisinger radije raspravljao kako pobolj ati vlastiti posebni èep za ru pe koje ostanu iza starih èavala . dobar kovaè zna kako za svoj trud mo e dobiti i nagradu u obliku konjskog kopita. tovi e. Napuklina je popravljena brzo. sa sidrom . ili mu nema opstanka. "Imate tako puno iskustva. Preisinger je zahtijevao da se jedn og jutra s njom vrati na kat. Preisingerove mu terije nisu bili samo poljoprivrednici iz tog podruèja. rekla je Klara. ali herr Preisinger na to nije pristajao". Veterinar.èovjek je morao biti sig uran da dobro dr e i prsten i dr ak i kruna i nokat na kraku i nokat na sidru i ipka. Na njeno veliko iznenaðenje. Ja mogu konje prepoznati po kopitu. odgovorio je Preisinger. ali je ostavljao dojam. bro jni trgovci iz tog kraja kojima bi obavljao sitne popravke. èovjeka uroðene va nosti. Dok je govorio. Klari nije smio reæi to mu je kovaè jo priznao . sad je rekao Preisinger. no. Trebalo j e popraviti cilindar crpke za vodu u kuhinji. nije se tu radilo o obiènom problemu. rekao je Adolf. On ju je potom pozvao da navrati. Bilo je oèito da si u glavi predoèava dogaðaj . no kad je vidio kako je Adi ostao zbunjen. znao lijepo pona ati. Nije mogla vjerovati koliko joj se sviða slu ati ga. Preisinger. "Kazao im je: 'B rzina je brzina. "Pobolj ajte mi prianjanje na ledu". Bez prekida. od kovanja kolskih osovina do popravl janja plugova. veæ se znao i dobro izra avati.bio je ponosan na rje enja raznoraznih problema k oja je pripremao. "Frau Hitler". koliko god da je vrijedan struènjak za bolesti drugih ivotinja. kad god po eli alicu èaja. to se njoj jako svidjelo (makar je svojedobno ba to mislila i za Aloisa). nije znao dovoljno o konjs kom kopitu. sjedeæi na jedinom ispravnom stolcu u njegovoj radionici." "Jest". kako bi pokupio sve no eve. rekao je. "To slu am svake zime. a konj potom vi e nikad neæe imati u vas povje renja. "vidio sam kako vrijedne ivotinje epaju do k na kraju gotovo ne mogu ni hodati. ko ji je pak stajao gotovo skamenjen.za sve. na njeno iznenaðenje. "Vi e se ne de ava". "Vjerojatno jako puno posla navali kad se zaledi tlo. ili." Klara je morala porum enjeti. Jednom sam na stra no hladan dan Dvorac u umi 309 morao potkovati dvadeset i pet konja i svaki me od tih seljaka molio da po urim. s Adijem pored sebe. ostala je jo malo u kovaènici i razgovarala s kovaèem. taj se veliki bik. Preisinger je brzo dodao : " alim se." "Mo ete li to uistinu kazati?" upitala je Klara i pocrvenjela zbog svoje izravnost i. Uskoro joj se ukazala prigoda i ponudila razlog za silazak u kovaè-nicu. Iz jednostavnog razloga. Taj joj se èovjek nije sviðao. Nekim sajamskim danima potkujem èak i po dvadeset konja . u tamnoj pra ini zemljanog poda. Koje ti ime treba? Naæi æu ti ga na svojoj pozadini." "Pretpostavljam da je tako". kako joj je objasnio. Nakon to ga je u dva tjedna triput posjetila." "Ime konja?" upitao je Adi. Ne samo to se prema njoj odnosio s najveæim po tovanjem. Stari krivokopita . koje je potom u svojoj k . rekla je Klara." "Mladi æe vam Adolf isprièati. Jer ponekad moram znati i vi e od njih." Nasmijao se. veæ povremeno i putnici èiji bi konji imali problema s potkovom." "Koliko se to èesto desi?" upitao je djeèak." Na to je on odvratio: "Vidim da se razumijete u te stvari. Mogla je s njim podijeliti ponos koji je osjeæao zbog sidra to ga je izraðivao za jednog bogat a a . Samo se alim. "Sad se to ne desi niti jednom na godinu. jer sam na s tra njici imao ime konja. a Preisinger se toj predod bi odluèio izmaknuti. U ovom posl u èovjek mora biti jako dobar. ponovila je. Sviðale su joj se te rijeèi. ka d se uzme u obzir da je bio podjednako neobrazovan kao ona." "Da.a ne. znao je dijagno sticirati mnoge konjske bolesti.pogodni za izradu korisnih alata . "Njegovo kopito. Mogu to tako reæi. Klara bi promatrala razne otiske potkovanih ko pita na tlu. "Imao sam priliku igrati ulogu veterinara.

stoga. Postupio je. kako je jedino i mogao." "To je tako zanimljivo". Preisinger do ao u posjet. pa se kretao tako da u njenoj èistoj kuhinji nije ostavio nikakve prljav tine. "Buka odozdo postaje nesnosna. morala sam. To j e kod Klare (i kod Angele) izazvalo priliènu pomutnju. Nakon toga je odbio da mu se plati. a da Dvorac u umi 311 ne progovorim o jednom od njegovih zadnjih razgovora s Adijem. no èovjeka ne mogu ostaviti. Njen je mu ostario. Kasnije nije mogla razabrati to je od toga bilo p lanirano. uznemirio i vi e od svoje supruge. eljezo æe svaku nogu koja mu ne iska e po tovanje ijediti. "Za to je eljezo tako jako?" upitao je Preisinger i na vlastito pitanje odgovorio s am." Zavrtjela je glavom kao da eli da joj komadiæi sjeæanja bolje sjednu. iako iz posve suprotnih razloga. Stoga je Preisinger. 9To bi bilo sve to moram isprièati o Preisingeru (zato to ga nakon selidbe oni vi e nik ad neæe vidjeti). Zanijekala bi da je to bilo moguæe." Alois je èekao dok nije ostao na samo s Klarom. u stvari". ni dva dana poslije. a ni on se nije osjeæao opu ten o. Spremna j e ustuknuti pred svakom nogom koja na nju stane." Mladi Adolf mu nije odgovorio. nisam ga pozvala. A opet se eljezna ruda mo e naæi duboko u istoj zemlji na èijoj povr ini raste trava. j ednog dana. po povoljnoj cijeni. Ne treba ni spominjati kako to nije mogla biti ljubav èije m bi se ispunjenju mogao ivo nadati. Ona je bila skru ena. "Ovdje mi je dosadno". ima jedna zgodna kuæica. ne vi e od toga. Preisinger se zaljubio. s upitom ima li u Linzu ili okolici kakvih nekretnina za kupiti. Nastavak izlaganja potpuno æe ovisiti o d jeèakovoj reakciji na ono to æe sad èuti. po . Alois ju je izvijestio da se pismom obratio prijatelju iz Carinarnice u Linzu. da herr Preisinger doðe k njima na savijaèu. Zar se gostu ne mora ne to ponuditi?" "Gostu?" "Pa. Klara i Alois su i prije nego to su je oti li pogledati znali da æe je kupiti. bio svjestan gdje se nalazi. Bio je tako slobodan da ponudi svu d ubinu filozofije svog posla. pun svog te ko steèenog dostojanst va.ovaènici nao trio. Oboje su bili vrlo odluèni. No. No. "Pa. no. poèeo te ko disati. "Jest. Nije ga doista pozvala." Tjedan dana poslije stigao je i odgovor. kad proðe kroz najvreliju vatru. "Trava æe se". Na komad eljeza ne mo e stati. kaza o joj je." Zastao je. rekao je Preisinger. ostao neutje an kad je èuo vijest kako ni nje ni djeèaka uskoro vi e neæe biti. od nje se mo e izraditi kosa. no ipak je osjetio kako je u njoj do lo do nje mu sklonog buðenja. zbog gorljivog izno enja teme do koje mu je bilo jako sta lo. neki nje ni. "Ne. sad kad je znao d a Klare uskoro vi e neæe biti. kazala je potom. u svom nedjeljnom odijelu. "Svaki materijal". Kovaè je ubrzo krenuo. no Preisinger je pr ocijenio kako je istinski eljan novih znanja." Preisinger je. Moglo se zamisliti kako bi s vremenom to mogla postati punopra vna veza. da joj se uèinilo kako bi bilo p ristojno predlo iti. naklonio se Klari i uspio reæi: "Hvala vam na pozivu. "pod svakim vjetrom poviti. U Leondingu. nedaleko Linza. pa je sjeo na rub sofe. iako mu je odjeæa bila prekrivena èaði. "A jesi li ga poslu ila savijaèom?" "Pa. ali se odluèio klimnuti glavom. Djeèaku je bilo tek devet godina. No. Ono to se Klare najvi e dojmilo bilo je to je. Adolf je dolje kod herr Preisingera provodio tako puno vremena. kad je morao znati kako æe herr Hitler biti u Ga sthausu na svojem pivu. rekao je. samo obièna kurtoazija. To je suprotno eljezu. kad se vrati o i ugledao Preisingera kako sjedi na njihovom otomanu. s golemim akama prekri enim u krilu. susjedu. Klara se tog dogaðaja prisjeæala sa zadovoljstvom. "pretpostavljam da i jesam. rekao je Adi s istinskim odu evljenjem. A kad se elj zna ruda rastali. Preisinger je zaklj uèio da mo e nastaviti. "To je zato to eljezna ruda. Zato to se Alois." Bio je to posve kurtoazan poziv. "Jer mu je snaga u duhu. "ima svoj vlastiti duh. Kosa slu i da se kosi trava." I tako se to dalje nastavljalo. Norman Mailer A onda je jednog subotnjeg jutra. Nije se odredila. Neki su od tih duhova jaki.

Kad je dj eèak u ao na vrata. "Sto je to eljezna volja? Kako se ona radi?" Preisingeru je bilo jako drago. nije eljela poku ati ponovno. kad se Adolf u umi igrao rata i ostao dugo nakon sumrak a. objavio je Klari. sebi je naredio uèvrst iti odluènost grizuæi si usne.ba je tog dana poku avala skakutati u mjestu ( t o bi. Oboru an Preisingerovim maksimama. Alois je zakljuèio kako se radi o namjernoj uvredi i priu tio mu prave batine. KNJIGA DVANAESTA Edmund. Adi je prisegnuo.ba je tog dana poku avala skakutati u mjestu ( t o bi. to je istina.to je sebi jedva priznao . eljezo je sna no prema svakoj sili. veæ je bio mrak. Kad je dj eèak u ao na vrata. Izdr at æe sve to mu se bude dogod ilo. Kad se vrijeme nakon poziva odu ilo pa je morao zazvi dati pon ovno. "Obilje je istinskog glupana je". U pravilu je. kako je lijeènik uvjeravao Klaru. Alois bi ga prebacio preko ko ljena i jednom estoko pljesnuo po turu. Iako ju je Alois poticao. pak. objavio je Klari. U oèima su mu se caklile suze." Djeèak je zastao. kad se Adolf u umi igrao rata i ostao dugo nakon sumrak a. Alois je mozgao o Paulinom razvoju . " to vlastito zanimanje uzima tako ozbiljno da poèinje vjerovati kako je ono va nije nego druga. no dijete je uskor o odustalo.vo lio pod prstima osjetiti Adijevu guzu. dok se pribli avala veèer. Tada je do lo vri jeme da zazvi di Adiju. Dok je dobivao te ke ba tine. Kad se vrijeme nakon poziva odu ilo pa je morao zazvi dati pon ovno. Alois je. no potom ga je ipak postavio. pred oèima su mu treperile Preisingerove moæne mi ice. " to vlastito zanimanje uzima tako ozbiljno da poèinje vjerovati kako je ono va nije nego druga. luèajno naèuo obja njenje i prijezirno riknuo. no nije si dopustio da zaplaèe. Alois i Adolf 312. Uèvrstit æe svoju eljeznu volju. kako je lijeènik uvjeravao Klaru.stane jedinstven materijal. Alois morao samo zazvi dati i Adi bi pojur io gore iz Preisingerove radionice ili se sjurio iz obli nje ume. Kasn ije je èak i pogrije io poku avajuæi Angeli i Edmundu objasniti to je èuo. bio znak da napreduje). I ako se Adolf ne bi pojavio brzo nakon to je odjeknuo zadnji zvi duk. bio znak da napreduje). I kad su prvi udarci pali. "Obilje je istinskog glupana je". Iako ju je Alois poticao." "Da." No." 312 Norman Mailer Adi je od po ude pred u areno æu potrebne da se stvori eljezna volja ostao bez daha. Adiju se Preisingerova rasprava o eljeznoj volji pokazala prilièno korisnom kad je dobio svoje prve ozbiljne batine. Oklijevao je postaviti pitanje. Rekao bih kako sam takvu silu osjetio i u sebi. Duh suzdr anosti koji je Alois nastojao razv iti jedne je veèeri nestao. Kasn ije je èak i pogrije io poku avajuæi Angeli i Edmundu objasniti to je èuo. nije eljela poku ati ponovno. Alois je. Tada je do lo vri jeme da zazvi di Adiju. no dijete je uskor o odustalo. osim one koja ga je eljezom uèinila. veæ je bio mrak. Norman Mailer Adi je od po ude pred u areno æu potrebne da se stvori eljezna volja ostao bez daha. Te se veèeri svjetlo koje se zadr alo u umi ipak pokazalo suvi e uzbudljivim. Jedinstven. dok se pribli avala veèer. Te se veèeri svjetlo koje se zadr alo u umi ipak pokazalo suvi e uzbudljivim. luèajno naèuo obja njenje i prijezirno riknuo. U pravilu je. Alois bi ga prebacio preko ko ljena i jednom estoko pljesnuo po turu.vo lio pod prstima osjetiti Adijevu guzu. Alois morao samo zazvi dati i Adi bi pojur io gore iz Preisingerove radionice ili se sjurio iz obli nje ume.to je sebi jedva priznao . Neka se otac ozlijedi na njegovoj eljeznoj volji." No. pak. I ako se Adolf ne bi pojavio brzo nakon to je odjeknuo zadnji zvi duk. . Potajno je . Alois je zakljuèio kako se radi o namjernoj uvredi i priu tio mu prave batine. Adiju se Preisingerova rasprava o eljeznoj volji pokazala prilièno korisnom kad je dobio svoje prve ozbiljne batine. Alois je mozgao o Paulinom razvoju ." "Jedinstven?" "Razlièit od svih drugih. "Zamisli koliko samo vatra mora biti vrela da bi iz eljezne rude izvukla eljeznu volju. Duh suzdr anosti koji je Alois nastojao razv iti jedne je veèeri nestao. Potajno je .

obrubljen javorima i hrastovima èije su se grane razrasle u takve umjetne oblike da je tu moralo biti Bo jeg duha. no dijete je uskor o odustalo. no nije si dopustio da zaplaèe.to je sebi jedva priznao . Uèvrstit æe svoju eljeznu volju. Sad bi mogla po eljeti i vi e. Protute a je neugodnog polo aja bila blizina seoske crkve. Potajno je . Tada je do lo vri jeme da zazvi di Adiju. Prema herr Mavrhoferu je bila lj ubazna. Kod njega je dva do tri puta na tjedan kupovala povræe. KNJIGA DVANAESTA Edmund. no nije si dopustio da zaplaèe. Spreman sam jamèiti kako je ta nelagoda djelomice potjecala od njenog prijateljstva s Preisingerom. Adi je prisegnuo. koji ne samo to je posjedovao dobru trgovinu ive nim namirnicama. U pravilu je.Oboru an Preisingerovim maksimama. kad je bila domaæica staroj gospoði. Alois je zakljuèio kako se radi o namjernoj uvredi i priu tio mu prave batine. nije eljela poku ati ponovno. Neka se otac ozlijedi na njegovoj eljeznoj volji. I ako se Adolf ne bi pojavio brzo nakon to je odjeknuo zadnji zvi duk. Potaknuo je u njoj zanimanje kakvo bi trebalo ost ati unutar granica braka. veæ je bio i dobar èovjek t e gradonaèelnik Leondinga. Alois morao samo zazvi dati i Adi bi pojur io gore iz Preisingerove radionice ili se sjurio iz obli nje ume. Dok je dobivao te ke ba tine. U oèima su mu se caklile suze. Kad se vrijeme nakon poziva odu ilo pa je morao zazvi dati pon ovno. sebi je naredio uèvrst iti odluènost grizuæi si usne. Izdr at æe sve to mu se bude dogod ilo. S druge strane. veæ je bio mrak. Tako je barem zakljuèila Klara." No. Iako ju je Alois poticao. Alois je. No. Neka se otac ozlijedi na njegovoj eljeznoj volji. KNJIGA DVANAESTA Edmund. a za te bi se prigode uvijek elegantno odjenula. dok se pribli avala veèer. Adiju se Preisingerova rasprava o eljeznoj volji pokazala prilièno korisnom kad je dobio svoje prve ozbiljne batine. Dok je dobivao te ke ba tine. kad se Adolf u umi igrao rata i ostao dugo nakon sumrak a. ivjela je u vi e profinjenijih mjesta .u Beèu. pred oèima su mu treperile Preisingerove moæne mi ice. Sto nije bilo dopustivo! Stoga su zasad odlasci u grad bili ogranièeni na posjete trgovini Josefa Mavrhofera. Kasn ije je èak i pogrije io poku avajuæi Angeli i Edmundu objasniti to je èuo." . Klara je ipak strahovala od selidbe u tu vrtnu kuæicu . Alois je mozgao o Paulinom razvoju . kako je lijeènik uvjeravao Klaru. a njihov je novi dom imao i vlastiti vrt. no uvijek bi kazala: "Ne mogu ostati. Buduæi da je Leonding od Linza udaljen tek osam kilometara. pred oèima su mu treperile Preisingerove moæne mi ice. s Aloisom u Braunauu i potom u Passauu . Alois bi ga prebacio preko ko ljena i jednom estoko pljesnuo po turu. Alois i Adolf I. Klari bi pak kuæa bila mnogo privlaènija da se nije nalazila preko puta gradskog groblja. Èeka me tako puno posla. I kad su prvi udarci pali.to je bilo i ime koje j e kuæa nosila. to je bio i jedini razlog za to su si takvu kuæu mogli priu titi. Oboru an Preisingerovim maksimama. U oèima su mu se caklile suze.i nikad nije zamjeæivala ni ta izvan svojih obiteljskih du nosti. sebi je naredio uèvrst iti odluènost grizuæi si usne. Alois i Adolf 312 Norman Mailer Adi je od po ude pred u areno æu potrebne da se stvori eljezna volja ostao bez daha. Kad je dj eèak u ao na vrata. I kad su prvi udarci pali. " to vlastito zanimanje uzima tako ozbiljno da poèinje vjerovati kako je ono va nije nego druga.ba je tog dana poku avala skakutati u mjestu ( t o bi. objavio je Klari. bio znak da napreduje). Adi je prisegnuo.vo lio pod prstima osjetiti Adijevu guzu. Duh suzdr anosti koji je Alois nastojao razv iti jedne je veèeri nestao. luèajno naèuo obja njenje i prijezirno riknuo. Te se veèeri svjetlo koje se zadr alo u umi ipak pokazalo suvi e uzbudljivim. "Obilje je istinskog glupana je". za èim si u Hafeldu ili Lambachu nije d opu tao udjeti. Izdr at æe sve to mu se bude dogod ilo. pak. Aloisu se èinilo kako je ponovno blizu aktivnom ivotu pravog grada. Sad je na leondin kim ulicama viðala mnoge graðane lica dovo ljno lukavih da natuknu kako bi o tim izdajnièkim stranama ivota mogli podosta znat i. Uèvrstit æe svoju eljeznu volju.

tovi e. Potiho je izvijestio i kako su nekolicinu pijanaca prestali poz ivati. Mavrhofer je pak po tovao Aloisovo dugo slu bovanje na Carini . Aloisa su se Buergerabends uskoro dojmile. nije bilo opijanje. Nikako si nije dopu tao "neuravnote enost" i nekoliko se puta mjeseèno v raæao. Èlanovi su im mogli prisustvovati redovito i li rijetko." I Alois je tako uveden u dru tvo i prilièno se potrudio izdr ati sjedenje medu mjesnim uglednicima. veæ u iva nje u razgovoru. Aloise. kad je Klara bila u blizi ni sav pretvarao u osmijeh. naizmjence odr avali u èetiri najbolje gostio nice u Leondingu i jedina im je svrha bila omoguæiti kvalitetan razgovor u boljem dru tvu imuænih. kako bi odr ao svoje prijateljstvo s Mavrhoferom. Bio sam svjedok prave komedije. Mavrhofer je bio ispravan poput Klare. "To je uvijek bit dobrog i pristojnog d ru tva. Taj se dogaðaj odr avao èetiri veèeri svakog tjedna. To je sila jaèa od èovjeka. jer se Mavrhofer. Kupio je jednu Langstrothovu kutiju i u nju naselio skromnu pèelinju populaciju. Vidio je vi e svijeta od Preisingera. da u tim prigodama èovjek Dvorac u umi 3*7 od sebe ne da ni naslutiti neuravnote enost. rekao je Alois. Cilj." A Mavrhofer je Aloisu priznao kako je prije dosta vremena stvarno i imao kratku vezu. ponavljala bi frau Mavrhofer. no to je istaknutim pojedincima bila prilika za razmjenu mi ljenja. po vlastitom mjerilu èastan èovjek. Nezadovoljniku je vlasnik toèionice kazao da ode. Opet 3i6 Norman Mailer joj je pred oèi dolazio djeèak kako le i na zemlji i sjetila se prisege: "O Vra e. objasnio je Mavrhofer. Isprva su na piæe i li samo u mjesnu toèionicu. Stalno si je ponavljala kako ne smije upropastiti do brog èovjeka. Kako je to objasnio Mavrhoferu: "To je malo meda za moju obitelj i za dar prijateljima . koja stalno pokazuje prstom. Ti su se skupovi. to je ovaj i uèinio. kad se ni ta nije dogaðalo. da je Klara za njega morala izraditi malu m . Od tad mu je ivot prava mizerija.Naravno. a ja sam u tome i dalje u i vao. zapamtiti kako fraza ide nije bio jednostavan pothvat. Sa svoje je strane Alois bio dovoljno pametan da svom novom prijatelju ne ka e kako je po tom pitanju njegov ivot bio ugodniji. Mavrhofer i Klara su nastavili suzdr ano koketirati. "To smo izveli pristojno . spasi ga i bit æu tvoja!" Kako bilo. bila mu je igra s Edmundom. Nije pro lo mnogo vremena. "Te ene koje ti svaki dan dolaze u t rgovinu". Veselje je svakako dopu teno. Deèkiæ je s èetiri godine bio dra esniji nego sva njegova druga djeca. a to ju je moglo dovesti u isku enje. kako je obzirno objasnio Mavrhofer. odgovorio je Mavrhofer. no Mavrhofer je uskoro priznao kako zb og svog gradonaèelnièkog polo aja. a njih su dvojica u gosti onici sjedili na piæu.t ek toliko. taj ugostiteljski objekt dr i pomalo sirovim. on i Alois su se na brzinu sprijateljili. Usto je imao ljubomornu enu. Alois joj je isprièao kako je supruga prav a goropad-nica. no zbog toga je Mavrhoferu lokal prisjeo. no pristo jno je vladanje najva nije. a posebno njegova promaknuæa. Aloisa je èak pozvao na Buergerabend.slabo pamæenje! Najveæa protute a dugim poslijepodnevima kod kuæe. pa je kupio knjigu latinskih citata. i dalje je ivjela u uvjerenju kako se one veèeri kad je pomislila da je Al ois upravo ubio Aloisa mlaðeg predala Vragu. Znao sam kako tu neæe biti nièega. Aloisa je p rivukao èovjek dovoljno pametan da postane gradonaèelnik i dovoljno praktièan da vodi profitabilnu trgovinu. Sad je otkrio njenog odanog pomagaèa . koji zbog jednog groznog do gaðaja vi e nije elio dolaziti u njihovu toèionicu. Tih mu je dana najveæi problem bila dosada. Nakon k raæeg razmi ljanja. Samo j ednu. a kod ko nice mu je stajao tako blizu. ili na svojoj novoj ko nici. No. Onda mu je za to saznala ena. Mavrhofer ju je privlaèio.koliko se u takvim okolnostima dalo .no od pr esudne je va nosti. U Hafeldu su ta mala stvorenja bila posve ovladala mnome. Alois je sad dio dana provodio radeæi u vrtu. Zbog toga je Klara imala dvostruki razlog da se ne upu ta ni u to." "Takav je i polo aj gradonaèelnika". No. "samo èekaju da skoèe na tebe." "Moram se s time slo iti". gdje ga je pijani neotesanac poku ao uvrijediti. veèer mjesnih purgera.

Fina ravnote a. "Da sam ikad upoznao tako savr enu enu. Kako je to Alois oc ijenio. Poèeo se kikotati." "Izmijenio si pravila. to je. "Varao si. Alois se tako jako i dugo smij ao da se. Da. "poslu at æe ona to ti ka e . bio je tako bistar." "Iznesite argumente. neæe ti vi e dati da se tu i gra . Alois je i dalje ustrajavao." Alois je prestao. Alois se uskoro ponovno zaljubio. " to mi na Carini ba volimo raditi." "E pa onda ga naðite". pretrest æu vas". A mi to znamo." "To ti nije odjeæa". Po kakljat æu te. uzdahnuo je Edmund." Alois je napravio facu.re icu za lice i sa iti mu bijele hlaèe. " teta. Nisi po tivao pravila. bila je to stvarno dra esna ljubav." "Neæu". izuo mu cipele. Muèeæi se meðu kaputima koji su visjeli s vje alica. rekao je." "Rekao si da æe me samo kakljati. jer je znao kako æe mu to vjerojatno biti zadnja prava ljubav u ivotu." "Ne zadirkujem. Edmund se razbjesnio. Alois bi èak odjenuo i svoju staru uniformu (iako ju je sad jedva mogao zakopèati u struku) pa su se pretvarali da Edmund nastoji pored ca rinika prokrijumèariti vrijedan novèiæ.mogao je proèistiti ne to sluzi . protresao ih i gledao kako zlatn ik ispada. Ne samo zato to mu je sinèiæ bio tako pametan. sebi bi govor io u ali." Edmund naèas nije bio siguran. "U redu. U kuæi bi se igrali carine. rekao j e Alois podi uæi cipelu. Saznali smo da imate Napoleonov novèiæ. rekao je Edmund. zaka ljao. a istovremeno mu je bila smije na i vlastita nje nost . "Sad vas moramo uhititi"." "Ma nije". Mogao j e lako zamisliti jad koji bi se Klari ukazao na licu ako bi joj to ikad rekao. oèe". To je obuæa. To liko dobrog to je ona nosila 3i8 Norman Mailer u sebi (a to joj nikad ne bi priznao) posjedovao je i Edmund. to je dio igre. pa su njih dvojica pr ovodila puno vremena oko ko nice. rekao je dubokim glasom. rekao je Alois. Jed nom ga je èak pèela ubola s unutarnje strane rukavice. rekao je Alois i poèeo Edmunda kak ljati pod pazuhom. "Ali nisi spreman priznati. puzati po rukavicama.prema djeèaku i prema Klari. "Moram pi kiti. Tako ih nije morao razvezivati." " vercate. rekao je Edmund." Na to su se obojica-nasmijali. naæi æu ga ja". "Za to je moj novèiæ dragocjen?" upitao je Edmund. "To je istina". uz bijelu ko ulju i rukavice. "Jesi li spreman priznati?" upitao je." "Ne. prestani!" povikao je. Buduæi da ste tako drski. Kad je iza ao. Boli me. ali se sprijeèio da zaplaèe. Stvarno bi ht io zaplakati. djeèak je imao oèevu pamet i majèinu sposobnost za odanost. s njom bih se zauvijek o enio". bilo u redu . Alois je u njega zurio gotovo istom zloæom s kojom je gledao sumnjivc e tijekom ispitivanja. rekao je Edmund i poèeo se opet kikotati." "To bi moglo izazvati nevolje". isprva. "Zato to mu je vlasnik bio Napoleon". "To je ono". rekao je Edmund koji se veæ kikotao. rekao je. "Taj je zlatnik dr ao u d epu." Dvorac u umi 319 "Zato jer ni ta ne vercam. "Odjeæu odijeva . "O. ali si mi skinuo odjeæu. "Varao si"." No. èim je Alois kazao: "To mora ostati tajna." "E. vraæajuæi se prema ulazu u ko nicu. Stao je obo avati Edmunda. Nije ni pretjerano skvièao kad bi m u neki od lijenèina stali. Ako èuje tvoja mama. Edmund se ba nije upla io. samo ga sad poku aj od mene sakriti. rekao je Alois. A Edmund je volio pèele. "Samo me zadirkuje ." "To mi se sviða. Tad æe sigurno priznati. Stvarno je volio kad bi se humor pojavio na kakvoj razdjelnici. dok se nije sru io na pod u klupku bespomoænog veselja. veæ i zato to je uz to bio nje an i drag. "Prestani . tata. i u ao u ormar dnevne sobe da sakrije zla tnik. Klara je prosvjed ovala: "Djeèak je premlad. rekao je Alois. ugurao si je zlatnik u man etu na cipeli. opet. Onda se poèeo smijati.

èinio se tako uvjerenim to æe se dogo diti. Odluèio je masturbirati. dragi gospodine". on se protivi licemjerju pobo nih koji se u crkvu sklone èim im u iv otu padne prva kap ki e." Uskoro je otkrio kako ima posla sa slojem ljudi koji u takvim temama ima poseban stav. uistinu tvrdim da je pokazati takvu prekomjernu korumpiranost bilo sv ojevrsno ludilo. "Ja mislim da se slaviti mora Franju Josipa. tata!" viknuo je. no oni odlazak u crkvu dr e temeljem dru tvenog ivota obiènih lju di.. "Tata." Aloisovom se kritiènom pogledu do imao goljavo. "dopustite d a ustvrdim kako religija nudi vlastite vrste ludila. No. Vizu320 Norman Mailer alizirao je fotografiju Luigija Luchenija to ju je vidio u Linzer Tages Postu. At entatorovi tanki brèiæi. Zasad æe to pustiti. "O. to se tièe njega. a svakog je njihovog nezakonitog sina èekao kardinalski e ir. no morao je priznati kak o se radilo o formalnom priznanju . Jedan od starijih uglednika napao je Aloisovo mi ljenje rijeèima: "Slo io bih se da ne elim da me uvrste u redove onih koji odu evljeno po tuju sve ive svetke i petke. pa èak i ugledni pravnik u Beèu. nakon Sisine smrti. a Luigijevi brkovi nalik po tanskoj marki blisko su im nalikovali. poput jo jed nog manijaka. Privatna nadmoæ-nost religiji pov lastica je vi ih klasa. prigodom jednog od svojih povremenih dolazaka na Buerger-abende odluèio progovoriti. glasom od kojeg je zamro odgovor njegovih roditelja . Lava X. To je Adolfa svakako uzbuðivalo..popis je znao napamet . Julija II. u prostoriji se ozraèje naglo ohladilo. no bio je stari èlan . Alois je ipak nije bio spreman ispravljati. iza zakljuèanih vrata. To je u svjetskoj povijesti bilo najpouzdanije sredstvo za sp reèavanje ludila.. bilo je to liko ljepote. Adolf se svetio zbog smijeha koji je odozdo morao do njega dopirati. "Tra it æu od Boga da to zabrani. da."Siksta IV. no i pak su i li u crkvu. Naroèito sad. On u crkvu ide samo jednom na godinu i to na carev roðendan . ba kao i gornja usna ludog ubojice. Odluèio se po to je saslu ao "de urnog ateista". zadovoljan i s umjerenim. U djeèakovoj ljubavi prema majci. no . Jednom je. tako bistrog da bi mogao postati uva eni profesor.preko granice su vercale um malog djeèaka. dragi gospodine. jednog od sudionika koji j e ostale rado uvjeravao kako je "jedini hrabri èovjek u na im redovima. na gornjoj usni odmah pod nosnicama.. ugledao njene stidne dlake ba kad su poèele izbijati. a majka mu je svejedno nudila tu vjersku ka u. "ne smije umrijeti. Da je Alois bio klijent. Da.to sitno zavirivanje u Angelinu intimu. Aleksandra VI. tek komadiæ tamnog paper ja. nije mogao govoriti. z." "Ja se ne molim". i Klementa VII. Svake mu se veèeri molim. Taj ga je s poj morao uzbuditi . rekao je. Inoc enta VII." Dvorac u umi Alois je imao spreman odgovor. Osjeæam se bla goslovljenim. Simonija je bila svakodnevna. znam da neæe umrijeti". gotovo je uspio reæi Alois. sad je dopunio. pitao se. kurtoaznim pljeskom. Cest o su ti obredi tek pribje i te nesretnih ena. a tada ga je uhvatio paroksizam. kad je jo spavao u istoj sobi s An gelom." Sjeo je. Alois je zakolutao oèima prema njoj i poku ao udahnuti.no njegov je ka alj potrajao mnogo sekundi. Mo da je religija malima bila nu na. Alois je. Zato to ne moram vjerovati u Boga. Govorio je suv . zob pogodnu za konje. ali je klimnuo glavom prema Klari. Uzbuðenje mu se udvostruèilo kad je èuo kako mu otac ka lje. zakljuèio je Alois. moramo shvatiti kako bismo bez reli gije trpjeli kaos. a isto je tako bilo. Je li bio blizu pluænom krvarenju. a on æe me poslu ati. i u ljubavi prema ocu. ne smije ".. Te su pob o ne ene bile pravi krijumèari .njegov je djed bio jedan od osnivaèa dru tva. Edmund je poèeo plakati. Kao primjer bih mogao ponud iti tako stra no nemoralne pape poput" . Ipak se èinilo kako je to od njega vi e-manje sve. to je iz kuhinje u dnevnu sobu dovelo i Klaru. U svojoj sobi. mala tamna naznaka brk ova. "A opet. Jo je nastojao pod nadzorom dr ati posl jedice napada. mogao sam ga upozoriti.svakog govornika bi na poèetku nagradili makar i neznatnom reakcijom. Reklo bi se kako im je neprilièna privr enost vjeri bila pomalo odbojna. Stoga se Alois odluèio progovoriti. Izj avio je kako svako razumno ljudsko biæe treba zakljuèiti samo postoji li bo anstvo. No. No.

Nikad se dotad nije potukao. i to stoga to samosa alijevanje mo e dosegnuti najvi e operne visine. Stoga to se crvenoko ac moga o doseljeniku prikrasti s leða. èak i ako im nikako nije mogao koris titi. a izazvala je najsrdaèni ju salvu smijeha. starijoj je djeci bio drag. obuzeo bi ga al za onim to se nikad nije dogodilo. Nije stoga bilo iznenaðenje to bi tijekom Buergerabenda èesto pomislio na mlade èasnike kojima je. Imao je vizije na rubu sna. nije mogao kod kuæe. izraðivao èizme. Suma Kumberger kod Leondinga bila je puna jaraka obraslih d rveæem i malih pilja gdje se mogla postaviti zasjeda. "Indijanci vjeruju u osvetu ratnih bogova. svakog bi dana jedva doèe kao da nastava zavr i. nije progovarao.i e otvoreno. Angela. Zato ne napadaju vis oke èasnike kakav sam ja. Je li Adi pokazivao veæe neprijateljstvo i razvratnik iz jedne od najboljih gradskih obitelji. A znao je da se nije radilo o str ljenu. dok je ivio u Beèu. "nego da se èovjekove dvije biv e ljubavnice sprijatelje. da mu je ta ala sad zagadila snove! Dvorac u umi od Aloisa mlaðeg? Jest. kojeg se istinski bojao. to. Aloisu su se te rijeèi tako sv idjele da ih je prisvojio. posve nevoljko. kad bi se vodili ratovi izmeðu bijelih doseljenika i Indijanaca." A onda se trkom vratiti u svoju spilju u umi. Morao je primijetiti da su se neotesanci na to smijali s podjednakim u itkom kao i vlastela. a potom je morao razmi ljati o svoje d vije preminule ene." Jedan je od gospode dao takvu primjedbu na Buergerabendu. Tu mu je mogao zapovijedati. ali je proglasio kako to nije bilo prema pravilima. to je. Naravno. zadovoljstvo bilo èuti Edmundovu vrisku. Znali su dosta o antikvitetima i raspravljali o zanimljivim inovaci jama koje æe se uskoro moæi nabaviti. Jednom je èak skalpir an i sam Adolf. Ne usuðuju se. Alois mladi mu je èak jednom stavio govno na rub nosa. Ta ju je prièa zabrinula. pa ma kar znaèilo da se mora poslu iti kamenom. Vidio je tog d jeèaka. pa ih je èak ponudio i u toèionici. Adi se sjeæao kako su svojedobno od Aloisa mlaðeg titili njega. naravno. To ga je natjeralo da odluèi. kad bi jednom krenuli napadi." Èak je poveo i Edmunda. No. te su veèeri ipak bile tek razonoda. Jer Adolf i Edmund su bila braæa p o krvi. Bi li se to moglo dogoditi . pa bi se podveèer povremeno okupili. a svakako i Alois. Ali se ipak stao kikotati na pomisao kakvo bi. "To bi moglo biti opasn ije". a na veèer s njim dijelila krevet. Edmund prenio Klari. Jer æe ih stiæi grozna osveta. Intuitivno je stigao na stra nu zamisao kako je san tr n ica na koju su se preminuli mogli vraæati i podsjeæati ga na osobne dugove. Adi je imao problema s jednim klincem koji je davao naslutiti da bi sve moglo za vr iti tuènjavom. kazao je. sanjareæi cijelo vrijeme o krasnoj mlado j eni koja bi izraðivala izvrsne damske e ire. kad bi to samo sm io uèiniti. bio je gori. Iako je opet bio odlièan uèenik. zakljuèila je. kojem je sad bilo pet godina i bio je bez konkurencije naj mlaði sudionik. Dopustite da ustvrdim kako je snaga takvog suosjeæanja dovoljna da oèara srce sveca. Nije bila daleko od Vrtne kuæe. a bila je manje stroga od samostana. A Alois je za to plaæao previsoku cijenu. Njemu se. Jednom je u umi Edmunda èak ubo tap om u leda i kazao mu da je to bio str ljen. no s ebi je sad prisegnuo kako nikome neæe dopustiti da ga ponizi. uvijek je znao kako izbjeæi akanje. obgrliti drugog djeèaka rukom oko vrata i objaviti: "Skalpiran si. Poèeo je kolske drugove novaèiti z a bitke. Kad bi se vraæao s Buergerabenda. a on Edmundu takve stv ari nije radio. Aloi s je ponovno bio prisiljen osjetiti nedostatnost vlastitog iskustva. Uèinit æe to treba. Sto ako se one na toj tr nici sna sretnu? Sto ako se meðusobno sl o e oko svog biv eg mu a? Tad bi se mogle udru iti protiv njega. èovjek je bio stari 322 Norman Mailer 3Adolfu se nova kola u Leondingu svidjela. Adolf je bez obzira na to volio da je uz nje ga u umi. glave oblivene krvlju. Gradska je vlastela znala kako se ivi na v isokoj nozi. "Voðe se ne na pada". no to se moglo opravd ati. poput tekuæe vode i elektriènog osvjetljenja. kako se neæe tako skoro op et pojaviti na Buergerabendu. Kako je to samo bilo nepo teno. naravno. èovjek odaje na priliènu vlastitu tetu. Nisu svi njegovi novaci eljeli biti bijeli doseljenici. Noæu s u ga poèeli proganjati snovi. Stoga su mu na pamet padali Johann Nepomuk i majka. rekao je sam sebi. iako je glavni dogaðaj svakog tjedna o stavljan za nedjeljno jutro. gdje bi Edm unda titili Klara. A kad je opet do ao. meðutim. No.

Alois je odluèio da to zasad pusti. Edmund je kazao kako to mora isprièati barem jednoj osobi. Bio je uvjeren kako je Adolf sigurno imao ne to s tim po arom. Nego svih ostalih koji su tamo bili. Ostali su ga ismijavali. Stoga je Alois s ko ulje obrisao Edmundovu bljuvotinu i nje n o ga zagrlio. no dim se i dalje dizao prema nebu. Sve æe ih kazniti." "Sto si mu to obeæao?" 3 24 Norman Mailer "Da mu moram reæi za bilo to. no Adolfu se èi nilo kako ti pisci previ e po tuju razum. "ako netko od vas ka e za vatru." Djeèak je poslu ao. jedan je vojn ik objavio kako zna zapaliti vatru trljanjem suharaka. kojih je sad bilo dvadesetak. No. rekao je Adolf. dva po dva. "Trebaju nam ustavi. svi su se razmiljeli u potragu za granam a dovoljno suhim da mogu gorjeti.? A onda se zbio dogaðaj zbog kojeg su ti ratovi svr ili. A sljedeæih je nekoliko dana pazio da mu se pogled ne sretne s Adolf ovim. Ka em ti. djeèak je ponovno povratio. vodena kola i konjske zaprege. To ga je naravno p odsjetilo na kovaèa. Adolf je ostalima. Kako nisu imali vode. Neæu te moæi za tititi. Adolfe. Zakljuèio je kako raDvorac u umi 325 zum zna ispasti varljiv. no Adolf je rekao: "Ako si u stanju zapaliti pravu vatru. "Na otac to ne bi nikad dopustio. kao oca i dobrog graðanina. ipak." "Zlo mi je. Veæ to . Razum æe potom moæi obaviti svoje. rekao je Adolf. Ali n e za ovo. obja njavao da nikome ne sm iju za to reæi. Ta bi sila ovisila o postojanju "Fiihrera izlivenog od eljeza i vatre". "Stabilna dru tva funkcioniraju zbog sile zakona. no Edmundu bi se ivot mogao pretvorit i u pakao ako ga natjera da o tome prièa." "Ne vjerujem u to". uz po tovanje koje zaslu uje. onda ti nareðujem da to i uèini . moglo je biti i posljedica." Alois je. a onda æe se oni okrenuti potrazi za tobom. To mu je bilo dosadno. To je u redu za sve ostalo. "mene æe strogo kazniti. poku ali su je ugasiti noga ma. Putem kuæi. A kad to uèini. Poput sirena koje plivaju Rajnom i vode te u smrt. to me ti ti. U stvari. pak . a zakljuèio je kako æe Ado lfa zanimati sljedeæe. 4Te je zime Adolfov kolski razred obraðivao knjigu Friedricha Lud-wiga Jahna u kojoj se govorilo o sili dovoljno sna noj da mo e oblikovati povijest. neæu ni jeti. A onda æemo se dati u potragu za onim koji je otkrio. Ako bi bio siguran kako je Adolf jedan od prije stupnika. Sad se vatra veæ dovoljno pro irila da su iz Leondinga stigli vatrogasci. Ostavili su vatru. Goetheom i Schleiermache-rom. tovi e. a ne ljudi. na njega bi mogla pasti odgovornost da snosi tro kove kori t enja vatrogasnih kola. ja æu im dati do znanja da ne zna dr ati jezik za zubima. Slijedila je reèenica od koje su Adolfu zasuzile oèi: "Narod æe mu iskazivat i èast kao spasitelju i oprostiti mu sve grijehe. njihovom ocu. barem do kraja zime. veæ je bila s premna prijeæi i na susjedni gu tik. pravni temelji koje æe podiæi najk valitetniji ljudi. Ako bude trebalo." Adolfu je dra i bio Friedrich Ludwig Jahn. oèekivalo da o tome izvijesti i vlasti. i sam posumnjao u uzrok vatre. kaza o bi svojoj obitelji. "Na ljudsku se prirodu ne mo emo osloniti". prije nego to ga je stigao bilo to upit ati. iza li su iz ume. Zakona." "Moram reæi ocu." Pogled mu je kru io po stolu za kojim se veèeralo. svi æemo za to morati platiti ." "Ti si obièan mrkljavac. Na dan kad je svima bilo suvi e hladno da bi se nepomièno skrivali u zasjedi. ostali æe te djeèaci prebiti. "Da"." "Ne mora se ti bojati mene. Vatra je uskoro ne samo plamtjela." Razred se naravno susreo i s Kantom. Povrati. od njega bi se. rekao je Edmund. Kad su se vratili kuæi. uvijek spominjao vrline razuma. stavio je E dmunda u krilo i nje no mu pogledao u oèi." "U redu. Jedan po jedan su bje ali sve dok se nisu na li petsto metara od po ara. Hrabri vo jnik ne izdaje drugove. Svi. "Ako mu ka e ". Kad je vatra zapaljena. A i ti æe morati platiti. Zato me ne poku avaj udariti. Bit æe posljedica. Njegov je otac." Jedan po jedan.

"Samo ako umre ." "Meni to moja majka ne bi nikad napravila." "To je tako grozno". Nakon Jahna." Edmund je drhtao. Adol f je preuzeo ulogu oca." "Kako?" upitao je Edmund. Edmundu je objasnio kako su braæa Grimm te prièe napisali kako bi djeca shvatila va nost poslu nosti roditeljima. najveæe je zadovoljstvo nalazio u bajkama braæe G rimm. ali moram. Ali im to nije uspjelo. "to mi se ne sviða. Pa djevojka mo e naæi svoj mir.' Onda je stavila ruke ravno na panj. Nije na meni da naredbe koje sam dobio od tako vi soke vlasti dovodim u pitanje." "Mora li biti kraljica da bi takvo to smio napraviti?" pitao je Edmund." " eli li jo jednu prièu?" "Ne ba . nitko takvo to ne mo e smatrati zajamèenim. ali je i nakon smrti ostala nepos lu na. Kanta i Schleiermachera. Kad se vratila na kæerin grob. Onda joj se majka vratil a u kuæu i uzela iz kamina te ki araè.ne . koji to obja njava kæeri. I ti æe . Njome se rje ava problem gr ijeha. Rekla je: 'Oèe. "Bi li ti takvo to napravio men i?" upitao je Adolfa. Njen je otac uzeo veliku mesarsku sjekiru i odsjekao ih. Nije to do voljno ozbiljno. Dobre prièe. kad doðe vrijeme. a one i dalje divno pjevaju. koji je bio premali da bi èitao. rekao je Edmund." "O". Vrlo poslu na. Takvo je nareðenje. Adolf je klimnuo glavom. bila je poslu na. Bila je prejaka. "Ne elim ja to napraviti. ali je uvijek rado slu ao. rekao je Adolf. U pravu si. vjerojatno. a i d uboke! S u itkom ih je predstavljao Edmundu. Zato ih moram izvr iti. a vidim da ti ruka iskaèe iz groba.kao da su bili pretjerano zadovoljni onim to su govorili. Bio je s uvi e osoban . te starijem bratu i sestri." U tom je èasu Edmund vrisnuo. Isprièat æu ti samo kraj: radi se o kraljici koja je skuhala i vo dijete. To je dovoljno." "A to je kazala kæi?" upitao je Edmund. "Znam da nisi u pravu. zakljuèio je Adolf. "Odsjekao joj je ake?" "Jednim udarcem! Ali poslije je ivjela sretna i zadovoljna. Takve æe sitne nedostatke spaliti vrelina tvog truda." Kad je Edmund kriknuo veæ od same pomisli." "Isprièaj mi jo jednu prièu. Kasnije ga je pojela. ali neæu. A to bi drugo bilo . Onda se onesvijestio." Adolf je dubokoumno klimnuo gl avom. ." "Sto je ona naprav ila?" upitao je Edmund. "Mogao bih ti isprièati i goru prièu. Tako su je mogli opet presaviti pod zem lju. Goethea i Schillera je svakako odbacivao. Njihov mu je humor i ao na ivce." "Pomagao joj je Vrag. radi sa mnom to eli . "A." "Predugo bi potrajalo. No ruka je i dalje odbacivala zemlju." "Isprièaj mi. Ostalu dvojicu. I one su isto bile u nastavnom programu za njegov razred. Naroèito ako kuha vlastito dijete. Istovremeno se smijao i plakao.tako te stvari idu. rekao je Edmund. ali ne mogu tvrditi to bi mogla napraviti Angela. Jedna joj je ruka neprestano iskakala iz groba." "Nemoj biti tako siguran u to. To bi se tad moralo napraviti. "To nije va no"." "Mo da ne bi na a majka. draga kæeri . "Angela nikad ne bi takvo to napravila Pauli ili meni." "Onda je mo da ne elim èuti. Stoga su je poku ali prekriti zemljom. rekao je Adolf." Edmund je odmahnuo glavom." "Radi se o mladiæu kojem su naredili da spava s lesom. Va nija je osobna snaga. da je umrla. rekao je Edmund. "Otac se brinuo o svemu". Onda je pre ao na prièu s naslovom "Djevojèica bez ruku": "Radi se o ocu kojem je Vrag naredi o da odsjeèe ruke svojoj maloj kæeri. "Nije li t o tako?" "Da. poku ala ju je vratiti pod 326 Norman Mailer zemlju. napr osto nije mogao èitati." "Radi se o djevojci koja je bila tako neposlu na. Onda bih ti to morao napraviti. Tu su neposlu nu djevojku pokopali i zna to? Te ko je povjerovati." "Ta je najbolja". A kad je njena rod bina vidjela ruku u zraku. Sigurno bih napravio. mo da m orati spavati uz mrtvaca." "A ne". "No. stala je po toj nep oslu noj ruci udarati dok je nije slomila. "Je li stvarno najbolja?" "Je. "Bila je neposlu na." "Nije va no bi li se to tebi svidjelo. Jer ja sam tvo e dijete.

Stalno me tra io jo . Moram. A mo da i hoæu. moram to prihvatiti. Angela je Edmunda pljeskala po licu dok nije uspio sjesti. al i se pozvao na svoju zapovjednu snagu. Stajala Dvorac u umi 32.) Dakle. njegov ego morao odr avat i u punoj erekciji. Èeka te kazna. U nekim je trenucima Aloi sov strah da si ne prenapregne srce bio izravno suprotstavljen mojoj elji da Adol fovu volju uèinim imunom. to nije ne to u to treba uvlaèiti oca. Mo da ti neæu kup iti dar za Bo iæ. Ako mu je bilo najva nije da ne zaplaèe. taj je put Adolf èvrsto odluèio ne pustiti ni glasa. onda ti ja moram odrediti pravu kaznu. tad je i njega bio obuzeo strah. bio sam prisutan kako bih nagledao batine koje je Adolf primao i uèvrst io mu odluènost. "Ad olfe." "Zbog èega? Edmund voli da mu se prièaju prièe. onda æe dovoljno osna iti da opravda sve to æe potom raditi. Cijelo je vrijeme mislio na Preisingera. Upravo je tu." "Prihvaæa li to sam rekla? Za Bo iæ nema dara?" "Da. ako ti misli da je to pravedno. Mo e bi ti i bit æe jak poput Aloisa mlaðeg. On æe odluèiti o kazni. A on je takvo deri te. Bile su to najgore batine koje je dobio otkako su se preselili u kuæu u Leondingu. Stoga je te veèeri sve isprièala Aloisu. Zato æu ti reæi ocu. da poslu i mnogim ne uobièajenim ciljevima koji su nas èekali. kad god bi poèeo sustajati.Na Adolfovu alost. morao sam biti spreman umanj iti silinu Aloisovih udaraca. No. To je bilo jo gore.7 je u dovratku vrteæi glavom. klijent æe postati nestabilan. Iz ovih æe batina sig urno proizaæi odbojnost prema Edmundu. Istina. Stoga nisam mogao dopustiti da mu antipatija prema ocu postane pretjerana. Ako velika mr nja u djet injstvu nema pouzdan ispu ni ventil. Bio je potpuno uvjeren kako æe se ona pr edomisliti i naposljetku mu ipak kupiti lijep dar. Otac nije nimalo dvojio. rekao je Adolf.8 Norman Mailer Potom je danima ivio u strahu da æe netko ipak progovoriti. taj je posljednji razgovor èula i Angela. To nije mogao znati." "Znao si dobro to radi ." "Majko. Ukrutio je tijelo. Bez obzira na to. No. Adolf je izmeðu udaraca neprestano razmi ljao o tome kako je Alois mladi pobjegao od kuæe. Adolfu se na susjednom krevetu èinilo kako je tako pun modr ica kao da je pao s drveta. Bio je tako razbje njen oèitom Klarinom ravnodu no æu prema nj emu. Adolfa je dobro i ibao. To me ispunjavalo nelagodom." "To je prava nepravda"." "Ako mu ne ka em. Tad im je svima naredio da o tome ne progovaraju i poslu ali su ga. Snaga stvara vlastitu pravdu. da je odluèio pobjeæi. a s njim sam bio i sad. Bilo je to sjeæanje kojim se slu io da mu pomogne da ne ispusti ni glasa. majko. Ako ne zaplaèe. kad god bi se djeèak mogao slomiti. le eæi na krevetu. Velika je neurav note enost bila prihvatljiva kod Luigija Luchenija. Da vidimo hoæe li me tad i dalje smatrati k rivim." Klaru je spopao bijes. U tog smo djeèaka veæ ulo ili prevelik trud.bolnih kosti . da se kad doðe vrijeme zagleda u svoje srce. Neka mu mr nja prema Aloisu toliko ojaèa. 32. za na u je djelatnost od kljuène va nosti ravnote a. Aloisu se èinilo kao da u rukama opet ima Aloisa mlaðeg. donio odluku . sasvim sigurno ne onda kad ga je morala ukoriti. Adolfovo je samop ouzdanje bilo tako krhko da sam. molim te. kad nis u sigurne to æe uslijediti. (Ego je rtva istih slabosti koje pokazuju i erekcije. Pozvao se na zapovjednu snagu koja mu je bila na raspolaganju nakon umskog po ara. Jo jedan zloèinac s kojim se m ora baviti! Zbog toga ga je spopao jo veæi bijes. Onda je oti la sve ispr ièati Klari. da ga je Klara poku avala uspavan kama uljuljkati u san. no to nam u Adolfovom sluèaju ne bi odgovaralo. Edmund je nako n slu anja prièa braæe Grimm bio u tako jadnom stanju. Nismo se u buduænosti eljeli nositi s brojnim nasumiènim impulsima i za-sljepljujuæom srd bom. da se poslu im metaforom. no ja sam tijekom tog mete a bio uz njega. Isto sam tako bi o spreman pojaèati oèevu silinu. Adolf je imao dovoljno vremena pomisliti kako nema sr eæe. Majka ga vi e nije zvala Adi. to je grozno. da. "Trudim se zabavljati svog mlaðeg brata.

a mu zavr io u zatvoru. To je Aloisa potaklo na pravu bukvicu: "Dak le. Alois se probudio od brige je li sluèaj Aloisa mlaðeg u st vari bio posljedica pretjeranih batina. "Zato moram otiæi. rekao je Alois. poku avao si pobjeæi. no sad je bio u suzama. s tavio s vanjske strane i potpuno se gol jo jednom poku ao provuæi. Alois je izjavio da se nikad nije upu tao u tjelesno ka njav anje. U to je doba u L eondingu ista bolesti oborila u postelju i druge njegove dobi. Kad je ostao sam. grohotom nasmijao i reka o: "Ba sam nakratko iza ao. smotao. Obièno bi Aloisu uspje no iz akao. no dogaðaj je bio dovoljno neobièan da je zaslu io novinski opis. Moj rad na njegovom egu pretrpi o je gubitak. Na obite lj Hitler pala bi ljaga! A sve zbog Toga a!" Adolf je istrpio batine. Meðutim. vijest je proslijeðena èak iz Hafelda.ju i ostalog. No. Toga u. Zabranjujem ti jer bih morao zvati policiju da im ka em kako si nestao. vi e nije bilo sna ne ruke koja bi udijelila batine. la e kao pas. kad je Klara iza la. jeli!" Alois nije bio spreman opet mu dati batine. Podrugivanje nadimkom Toga sad ga je ujedalo za ko u. zabranju jem ti. No. no ispunio ga je prijezir gospodara. dok je etao s Mavrhoferom. zgrabio stolnjak i omotao ga oko sebe. Ponekad je takav gro zan deran. primijetio je Post. Ruke su ga boljele vi e nego Adolfa leða . "To je sve tvoje maslo". Adolf je kazao: "To je la ! Moj brat stalno la e. Tom se porugom slu io sve dok Adolf nije uzvratio napadom ospica. Sutradan je. najgora je bi la vijest da je preminuo Der Alte. Brzo je otkrio kako mu sigurno sme ta pid ama. jo dr eæi mjedeni kljuè u ruci. nakon jednog nepreciznog udarca po pozadini. Vikom je dozivao Klaru sve dok se i ona nije pojavila na vratima. meðutim. postajalo sve te e uhvatiti. A kad bi ocu i uspjelo prebac iti ga preko koljena. Veèeras je tako hladno da bi se za dvije minute vratio i kucao na vrata. kad se Alois uspeo stepenicama kako bi uhitio potencijalnog bjegunca. U Linzer Tages Postu se èak pojavio i nekrolog. Izvoditi takvu povezanost je. "K ako bi tvoja majka tad plakala! Sin bi joj nestao. shvatio to s e zbiva i stao se grohotom smijati." Alois je to isprièao smi ljeno. Alois je pri ulasku. pomalo pojednostavljeno. (U sebi je èak rekao: "O. t a tema ponovno iskrsla. Kad su na li njegovo mrtvo tijelo. na eg Toga a !" Klara je zavrtjela glavom i iza la. ako se ikad sazna da je djeèaka ibao. Èak se potrudio o tome izvijestiti Edmunda." Edmund je istog trena skoèio iz kreveta i odjurio to isprièati ocu. A ne zato to bi mi nedostajao. Dugmad je neprestano zapinjala za re etke. Njegova je vojska nakon po ara u umi obustavila dje lovanje. "istuæi æu ja veæ njega. A ja ti ka em. Ne bi. To je grozna la ! Platit æe mi za to !" "Platit æe ti. Stoga ju je svukao." Kako bi to roditelj mogao 33° Norman Mailer izbjeæi. Ipak je bilo pretijesno. Aloisu bi u takvim prigodama ote alo srce. naravno. Adolf se po ku ao kroz njih provuæi. Djeèak se znao dobro klizati i o kretati. no Adolfu se mo da smanjila otpornost zbog stalnih nezgoda koje su ga pratile u nedavnim dogaðajima. "sudbina usamljenih p . U stvari ga je. da nije ni osjetio hladn oæu koja je nahrupila kroz otvoreno prozorsko krilo niti èuo zvuk oèevih èizama dok se v raæao u sobu. Bilo je mnogo ugodnije nazivati ga Toga om. o æe mu poslu iti kao obja njenje.") No najva nije mu je bilo da Mavrhofer o njemu ima dobro mi ljenje. "Adolf je onaj". Der Alte je veæ bio u uznapredova lom stanju raspadanja. Stoga je nastavio: "Svoju djecu nikad ne tuèem. Nekad sam sebi ka em. Nije dobro imati tanke ivce. "Takva je èesto". Onda je pokazao na Adolfa i rekao: "Vidi ti toga a. Priznaje m da se ipak èesto na njih izdirem." 5Nekoliko tjedana poslije. na èijem su jedinom prozoru bile re etke. Bolest je svakako bila zarazna. dovoljno se zabrinuo da djeèaka zakljuèa u sobi Dvorac u umi 329 u prizemlju. pa bi me mogli strpati u zatvor. Tek se na zvuk otkljuèavanja vrata odmaknuo od re etki. ali je jo gore biti budala. ne bi to bio neki gubitak. A ovu mu neæu zaboraviti. Svejedno. rekao je Adolf. to je mo da bila vje tina steèena dok se igrao rata. Tako se bio raspal io vlastitim bijesom zbog nepravde koja mu je nanijeta." Alois je dobro znao da nesmiljeno pretjeruje. "kojeg najvi e korim. A uskoro se stvar i pogor ala kad se Alois vratio u sobu.

Korist koju bismo od njega mogli imati svakako je i èezla. uzmi m oj ivot. pretpostavljam kako Dummkop f uistinu i prihvati reinkarnaciju nekih na ih klijenata. Aloisu se èinilo kako mu sin èak plaèe u snu. a opet bi mu gotovo bilo drago kad bi iza la iz sobe. i prema tome. Nije predviðeno da znamo ono to ne trebamo znati." . Edmund uist inu i obolio.posve neprilièna reakcija. nisu mu dali èitati. Dobio je osip. veæ bi èesto po elio da ne volja ospica zadesi i Edmunda. Lice mu je oteklo. koji je ne samo bio mrtav. nalazio na putu u raj. Poèeo se gubiti." Tijekom svoje bolesti. O vi im stvarima nemaju pojma. nemate ni vi. pa æe djeèaku biti od velike vrijednosti. Miris antiseptièkog sredstva koji je unosila bio je gotovo nepodno ljiv. neèist. neka umrem. Istini za volju. A onda je." Ostanimo dakle kod toga da o Der Alteovom konaènom odredi tu nisam znao ni ta. rekao je: "Bo e. "Imat æemo zadovoljstvo opet prihvatiti tu sitnu ribu .Vrtnom kuæicom dok se Edmundu stanje pogor avalo. k ad smo veæ kod toga. nehranjene pèele su na hladnoæi pou-gibale." Da bude jo i gore. 6." "A kako bi drugaèije i bilo?" veli Maestro. A. od te kog sluèaja. Sveæenici su uistinu la ljivci. Takvo me èuvstvo kod mog mladog klijen ta uznemirilo.ustinjaka.Adolfu je za Bo iæ kupio zraènu pu ku. Lijeènik je obitelj upozorio da bi se moglo raditi i o e ncefalitisu. Ujutro je stvarno izgledao prestra en. kako æe ih Gospodin za vjeru nagrad iti poslije smrti. Brinuo je gdje bi sad mogao biti Der Alte. a nakon toga bi ruke oprala antiseptièkim sredstvom. Mo da bi bilo prikladno reæi zavr nu rijeè o Der Alteu. Da bi nam se odr ao moral. Koliko li ih je samo udaralo krilcima do samog kraja! Adolf je alovao u ti ini. Cesto nam opet ukazuju na Nietzscheovu nemoralnu primjedbu: "Svi su sveæenici la ljivci. Adolf se nadao kako se Der Alte. Maestro nas.a jedva da je znao za to . Stoga je bilo moguæe da je i bio spreman preklinjati raj da ga puste unutra. "Pa neæe Dummkopf svoje tajne otvoriti p ojedincima koji su toliko izopaèeni da sveæenièko zvanje odabiru kako bi lakovjernom p ublikom ovladali opisima koji im idu u prilog. neprestano se alio majci. Onda je dobio ospice. bilo mu je Dvorac u umi 331 dosadno. Pretpos tavljam kako je bio vrsta dugogodi njeg klijenta kakvu. Adolf nije samo mislio na Der Altea. Tko zna? S obzirom na m alobrojne naznake koje mi uopæe stoje na raspolaganju. veæ su ga ostavili i da truli. Ako prekr im ovaj zav jet. ako Edmundu po tedi ivot. smje tenog u dotad nekori tenoj djevojaèkoj sobici na drugom katu. svrab je oslabio. ali po tedi djeèakov." Nikad neæemo saznati bi li Alois takvu prisegu i odr ao. koji je svoje kuglice ispaljivao dovoljnom snagom da obori vjevericu ili takora. U spavaæoj je sobi Alois kleknuo kraj Klare i oboje su se molili za Edmundov ivot Alois je èak rekao: "Vjerovat æu u Boga. Bio je to prilièno velik dar. èesto moramo ignor irati. Nisam èak ni siguran da uopæe i postoji. Kako sam i spomenuo. s maskom od gaze na licu. oèi su mu bile crvene. Klara je kuæu dr ala u strogoj karanteni. Kako bi se iskupio . Pokazalo se kako se ipak radilo o blagom sluèaju. stalno nas se podsjeæa koliko je u onom to ljudi rade kozm ièkih pretenzija. Postao je opsjednut osjeæajem vlastite prljavosti. Njegovala ga je samo Klara. ako je Dumm332Norman Mailer kopf toliko lakomislen da Der Alteu da novu prigodu za napuhavanje vlastite ta tin e. bez obzira na trule . Ipak. Aloisu je pak ostalo dovoljno gorkih sjeæanja na Der Altea da se nagradi traèkom ivog zadovoljstva . Mae stro nije odluèno protiv toga. no tek poslije.to je prava rijeè . Bijele toèkice na njegovom jeziku i u grlu nestale su nakon nekoliko dana. Èitatelja æu po tedjeti detaljnog opisa mete a koji je odj kivao . nakon to se Adolf oporavio. stalo dr i u enklavama. ne znam puno o paklu. pod kraj. jer nisam ba bio siguran da smo starog u pakao odnijeli u nekom ve likom stilu. ali mu se pojaèao nemir . Adolfa nitko nije smio posjeæivati. Nisu li svi ba tako gledali na njega? Bolestan. naposljetku.

rekla je Klara. Ona je naposljetku rekla: "Mora prestati biti tako strog prema Adolfu." No." Pogre no je mu a i enu prosuðivati dok pate. kazala je. a sad" ."i s Edmundom. poveæava mu ravnodu nost. Adolfa neæu nikad vi e udariti. Poku at æe te odvesti u toèionicu. Edmund je bio prvo dijete prema kojem sam osjetio tako neobièan skup èuvsta va poput ljubavi (ili mi je barem od sveg srca bio drag. "Trebam te". Ne s mijete izlaziti iz kuæe. s druge strane." Takvo to joj nikad prije nije kazao. Tad mogu razgovarati s na im Gustavom i Idom i Ottom.do ao je re d na nju da bri ne u plaè . Samo je stajao kao stup soli. Angela. rekao je. Mi smo. "premlada da bi se brinula zbog skandala. Molitva mo e podnositelju ispasti pogibeljno iskustvo. ni Klara nije bila sasvim pribrana. (Jeftino je domoljublje. On ti je sad jedina nada da æe imati dobrog sina." Nisu se svaðali. usprkos Klarinim i Aloisovim molitvama. Ali ja tamo odlazim naæi mir. mo e li mi barem to obeæati?" upitala je Angela. doista. Èak joj nije objasnio razlog." Prije nego to je i zavr io reèenicu." "To ovisi o tvom ocu. bile one blokirane ili ne. Alois je Klari kazao kako neæe iæi. rekao je. veljaèe 1900. njemu je ovo tako stra no. rekao je. potièemo. "Ali ako ostane danas ovdje sa mno m. "Sveèano prise em. Da. To æe biti dosta. Jeftino ga domo ljublje razbje njuje. veæ je ponovno zaplakao. ti mora biti gazdarica. Ne smijem! Zato æe danas ti biti gazdarica obitelji. Mal o utjehe. ako ne napravi ne to grozno. iskrene i najva nije molit ve. Dvorac u umi 333 7Na dan Edmundovog sprovoda. Poèel a se pitati je li njenoj obitelji uni tenje suðeno. no ne mogu se suzdr ati a da ne primijetim k ako. "Ne mogu danas kontrolirati osjeæaje". Neka za promjenu Bog èuje to ona eli. Za to ga m ora prebijati na mrtvo ime?" Alois je klimnuo glavom.) Nisam bio siguran to to u stvari osjeæam. u stanj u . svoju æemo moæ i iskoristiti. Ni sama nije bila spremna za spr ovod.) Radi se o tome da je. Ni ja nisam bio bez krivnje. "Obeæat æu to". iz mog iskustva.A onda je Edmund umro. a ni ja nisam za to bio spreman." 334 Norman Mailer Angela je rekla: "Mora u crkvu sa mnom i Adolfom. Stoga je Klara Angeli kazala kako æe morati predstavljati obitelj. " "Ti si". samo im reci kako su ti roditelji potreseni. Danas nisam u stanju ostati priseban. Osjeæao sam se kao da sam i sam meðu o alo æenima. jedna od na ih najkorisn ijih provenijencija. I sam je jedva povjerovao to govori. "Bojim s kako æe on htjeti izaæi. "Ako te ljudi b udu pitali. Sto je i istina".a kori tenje je te moæi skupo . godine. Jeftine ga molitve zamaraju. " eli li da u crk vi napravim scenu? Crkvi koju mrzim?" Po prvi je put u njihovom braku ona srdito podigla glas. Znao sam jedino da Adolf jo nije bio spreman da poène smi ljati bratovu smrt (jer bi. Jeftine molitve. Ne u tom èasu. objavio je. Zajedno su plakali. a kad je ulog dovoljno visok." "Hoæe li barem ostati kod kuæe. "Potrebno mi je da danas ostane sa mnom u ovoj kuæi. malo ima brakova u kojima se prisega ne opovrgne tajnom za kletvom. rekla je Klara. naposljetku. u zemlju morao zakopati tajnu koja je bila tako izravna i moæna p oput ruke koja viri iz groba). èime obja njavam toplinu ko ja bi me ispunila kad sam bio u njegovom dru tvu. Barem na d ana nji dan. Edmund preminuo 2. Jer na pogreb iæi ne mogu. Sebi je veæ kazao: "Ne. Ne mogu ga ostaviti samog. Gledamo na njih kao na ne to to Dummkopfu poveæava zamor. "Jest". Gotovo je izvan sebe. Potom je zaplakao. "Da". Nikad ga prije nisa m vidjela jecati. Zagrlio ju je. Ni kad vi e neæu udariti Adolfa. primjerice. Reci im da sm o bolesni." .blokirati èak i presudne. a ni tvoj otac ne mo e iæi. "crkvi koju mrzi . izbit æe skandal ako se ne pojavi . takav je bio na Alois. Napiti se da manje boli. "Nemam povjerenja u sebe." "Ti si mu rob.

" . Ponavljanj e ubija du u. rekao je Adolf.Boga koji s njima ne postupa onako kako su prema njihovom mi lj enju zaslu ili. Misli da sa m prema Edmundu bio okrutan. Priznajem kako sam bio u isku enju da joj priðem. Aloisa je obuzeo strah. Je li to bila srd ba prema Bogu? Sad se i on a bojala otiæi u crkvu. jako ga je brzo obuzeo u as. Polako je. naposljetku. to kod pobo nih ljud i nije rijetkost. makar se koji put nekima od njih i poslu imo. Tvoj je mozak mo j. "To nij e bilo ni ta vi e"." No. od èela. Um orila se od vjerovanja kako je za to sigurno kriva ona. takv i nam nisu odlièni klijenti. rekao si je. "Zar Bog ne bi mogao biti milosrdan?" pitala se. "T o je gore od smrti. Adolf nije elio prihvatiti pomisao kako je Edmunda mo da i zlostavljao. moglo dobiti regrutiranjem klijenta poput Klare? Mogli bismo kod kand ela izazvati pomutnju to su je izgubili. Od pobo nih se ljudi onima u njihovoj obitelji s manje pobo nosti zna pomutiti um. pa opet do èela. I stvarno. Jer bi dolazak zlih ljudi na sprovod pre minulom mogao tetiti. "Zar da se slomim javno?" ponovio je. ali sam znao da æe Maestro to odbiti . Edmunda je odveo na etnju u umu." 8." "Kako mo e tako ne to reæi?" pitao je Edmund. Po novo je zaplakao. kako bi se èovjek mogao usuditi takvu srd bu donijeti na s veto mjesto? To bi bilo kao da jo jednom prisegne na vjernost gadnome. U istom satu u kojem je umro Edmund. "istina je. Ne samo o smrti svoje djece. on me zapravo mrzi. Ostav i sama s Aloisom." "Bolje je da ti je vlasnik mozga brat. I tako su na Adolfovo iznenaðenje."U uti!" rekla je Klara. Kako dubok i nesmiljen mo e biti gnjev anðela! U danima prije nego to je obolio od ospica. a njoj je svejedno hoæe li se spasiti. "To je glupo. To je u stvari bilo ono to je rekao. nego neki stranac. No. Pobo nost zna poslu iti i kao zid koji spreèava da shvate kako se te k o srditi na Boga . Tad je Adolf re kao svojim najdrhtavijim glasom: "Sad je sve to u mojoj vlasti. Usput j e uzeo granèicu i brata skalpirao tako to mu je tapom ocrtao krug. Alois mu je kazao: "Ti si mi sad jedina nada. Angela je samo rekla: "Prije nego odemo. Je li Alois zao? Je li ona? Sto je sa zavjetom koji je dala kad se èinilo da Alois mladi be ivotno le i na tlu? Mo da je bo lje. bolje je da se tamo ne pojave. da. mora se okupati. koliko bi samo trebalo raditi da se tako svje i te ak klijent obuèi. "od onog kako je Alois mladi postupao prema meni. tijekom tog dugog dana koji su proveli kod kuæe. kao da stoji u sta roj kuæi u kojoj se ispod nje raspada pod. ispod zatiljka i potom iznad desnog uha. p oèela osjeæati stra ne bljeskove u grudima. 9Do Adolfa nije dopiralo ni ta od onog to se na sprovodu govorilo. da se morao zagledati u dugo potiskivano sjeæanje na rodo-skvrnuæe. Jesu li on i Klara zagaðeni ljudi? Ako je tako. Sto bi se." "Ali ti si mi brat." 336 Norman Mailer "Ne budi lud". Opet smrdi . Moj je otac Edmunda dr ao svojom jedino m nadom. Edmundu bi moglo biti bolje to je umro. Kad je pitao za razlog. No. "Za to misli da su Indijanci uzimali skalpove? Jer j e to jedini naèin na koji se netom zarobljenu osobu mo e posjedovati. Glava mu je bila u ognjici. rekao je Adolf u sebi." No. Stranac bi ga mogao ba citi. Tog se napornog dana Alois zbog gubitka Edmunda osjetio tako Dvorac u umi 335 pora enim. Da." "Jest". brzo sam shvatio da se kod Klare radi tek o pobuni. Kako je taj potajni bijes obièno uronjen u ku ne vode skromnosti. Osjeæala se strahovito iscrpljenom. Jo uvij ek nije bio miran zbog po ara. veæ i braæe i sestara." Klara se u sebi zapitala: "Pa to je tu tako stra no kad èovjek s lomljenog srca plaèe u crkvi?" Poèela se pitati. on i Angela sami oti li u crkvu. Klara nije mogla podnijeti da razmi lja o svim tim smrtima u obitelji. iznad lije vog uha. pa ga je i dalje brinula Edmundova odanost. Kad se Klara u jednom trenutku poèela predomi ljati i kazala: "Mo da bismo ipak trebal i otiæi u crkvu".

"Ne". Morat æu mu opet vratiti osjeæaje koje je gajio kad su mu bile tri godine i kad ga je majka obo avala. Pretvarala se da je volj ela Edmunda. Kad ga je Angela sustigla. "Okupao sam se. kao to je napustila Edmunda." Angela je rekla: "Okupan ili ne. ali nije zaplakao. "ti si tako poseban. spreman i sam izazivati nelagodu. a sad nije do la u crkvu. 'Iæi na sprovod tako usmrðen? Ulazi u kadu'. Èak i na dan bratovog sprovoda" . "Njima je to tako stra an dan . kad su ostali sami i mogli krenuti u umu. Mo da je smrdio i dal je. Naredio si je da ne razmi lja vi e o Emundu. "O". ii. Okrenuo se Adolfu i kazao mu: "Ti 338 Norman Mailer si sad moj ivot. rekao si je."Vrati mi ga". Adolfe. Pre ivio je. Tako bezosjeæajno! Dvorac u umi 337 10. Dok su se brat i sestra udaljavali od groba. Mozak mi se èini isti kao p rije. Sad je." "Ne vjerujem ti. a kad su stigli. Edmund a je tako volio!" A kad se na Adolfovom licu pojavio otrovan izraz. ("Bo ji miljenik"). komadiæ koji je ostao sad je postao kor ijen. Nije se èak mogao ni pretvarati da bi moglo biti drugaèije. Vidio sam kakva me obnova èeka.morala je to pono viti! . Sad je na njega do ao red da plaèe. Sjetio se u asa u Edmundovom pogledu dok je slu ao prièe braæe Grimm. Nitko nije bolji od nje! Kako mo e takvo to reæi? Pati zbog tvog oca. korak po korak. No. bila i istina." Zagrlio ga je i iznova zaplakao. Kako je to stra no. neki su od o alo æenih obratili pozornost na Angelu. krenula za njim. No. Nemam neugodan vonj. Kako su te rijeèi la ne." Morao se okupati u hladnoj vodi. izderala se na njega tako jako da je pobjegao: "Lo a osoba! Grozna! Ti si èudovi te!" Kad je u umi ostao sam. Adolfovo srce tuklo u ritmu. To æe biti prvi znak. da se ne mogu ni p omaknuti." To je. Tako su slabi. Èak se i Bogu molio da mu omoguæi da prestane misliti na Edmunda. "zabranjujem ti da mi se tako obraæa . pomislio je Adolf. ali je bila i uzbuðena to je u centru pa nje. . Sjetio se kako ga je Klara nekad zvala ein Liebl ing Gottes. a ja sam ti rekao da bi pre dugo trajalo da se zagrije voda. sad je rekao. kuæi su hodali u ti ini. "Hoæu kad za to dode vrijeme. Istog èasa kad su se na li izvan dosluha svih sa sprovoda. Donekle je to i uspio. kao to èovjeku uspije veæi dio ivera izvuæi ispod nokta." "A. Sjeæanje mu je izazivalo vrlo neobiènu bol. kojoj je bilo neugodno. bilo joj je neugodno. jer je znala da je pocrvenjela.oboje su ostali u krevetu." Nije se zaustavljala. Boljet æe te glava. Osjeæao ju je u srcu i bila je tako o tra po put ivera koji se zabije pod nokat. Otac mu je i dalje mislio kako je Edmund jedina nada. A kako je to mogla sprijeèiti? Poku avala je objasniti da joj se roditelji lo e osjeæaju. Za to onda mora osjeæati takvu krivnju? Neka bol osjeæa ona. Ne danas. Sad mu se èinilo da je majka spremna diæi ruke od njega." "A kad æe to biti?" " Kad ti ka em. Ti si me na to i natjerala . "Mrzim oca". A tebi je bilo svejedno. vidjet æe ti razliku. Okupao sam se. ti mo da ba i nisi dobra osoba. Mo da je bio od abranik sudbine. Najlj ubaznija." Edmund je bio na rubu plaèa. Rekla si. Samo se poprskao i obrisao." Tako ga je rasrdila da je sa umske staze si ao u neuga eni snijeg. Mislim da ti nisi postao vlasnik nièeg." "Na to misli ?" odgovorio joj je. Adolf je ipak rekao: "Za to li sam sa mo siguran kako mi majka neæe doæi na pogreb?" Angela ga je prekorila: "Klara je najbolja osoba koju sam u ivotu upoznala. ponovio je sam sebi Adolf. Snijeg je bio tako hladan. podjednako srdita. Nije bio poput Gustava i drugih. To zna . kao nagrada za tu primjedbu."i dalje neugodno miri e . dodala je i "kako ga je i trebao voljeti. u crkvi. znala mu je govoriti. Ona je. uz moju pomoæ. Edmund je bio divno d ijete. kojim su koraèali ka d su se vraæali iz ume. Adolf je poèeo strahovati od vlastite smrti. Sto za tebe ne mogu reæi. rekao je Edmund. Tako mu se i sjeæanje gnojilo u srcu. Muèiti glavobolje. Kuæi su se vraæali u ti ini. na li su oca otek log i crvenog lica.

Nekoliko dana nakon pogreba, pripremio sam Adolfu urezivanje u san. Anðeo mu je ka zao kako æe se njegovi okrutni postupci prema Edmundu u buduænosti pokazati opravdan im. Za to? Jer je Adolfu u ranom djetinjstvu po teðen ivot. Tek æe se pokazati s kojom sv rhom. Samo treba poslu ati svaku zapovijed koju dobije odozgo. Tako æe moæi izbjeæi svak u obiènu smrt. Postat æe Bo ji dar ljudima, estok poput vatre, sna an poput èelika. Bio je to pozorno pripremljen san, no pitao sam se ne usaðujemo li mu takvo uvjere nje prerano. Iz njega je proizlazilo kako æe ivjeti vjeèno. Naravno, nije sasvim nemo guæe u to povjerovati. To to ni jedan mu karac ili ena nisu u stanju zamisliti vlastit u smrt mo e se lako objasniti: du a, spreman sam ustvrditi, besmrtnost i oèekuje. Ona to u nekoj mjeri doista i dobije. Mnogi se ljudi, naposljetku, ponovno rode. Ne e lim tvrditi kako do toga dolazi zato to je sveæenik rukom pre ao nad èovjekom uronjenim u vodu, ne, do ponovnog roðenja dolazi reinkarnacijom. Maestro nam je kazao kako je to dio konceptualne sheme koju je osmislio D. K. "Sebe uistinu vidi Bo anstveni m umjetnikom. Naravno, on je i smetenjak - stvorio je toliko proma enih stvari. Do bar dio su katastrofe, koje potom gurne natrag u hranidbeni lanac. To mu je jedi ni naèin da sprijeèi da njegovi mnogobrojni, mediokritetski i èesto besmisleni okoti o stalima posve zagu e moguænost opstanka. Jest, priznat æu, uporan je. I dalje nastoji popraviti ono to je prije stvorio." Kako je to objasnio Maestro, Dummkopf æe sigurn o nastojati poku ati popraviti èak i najmanje uspjela ljudska biæa. I to je razlog za to tako malo ljudi istinski vjeruje u prestanak vlastitog postojanja. To bi rekli i naglas, kad se ne bi bojali da æe ispasti smije ni. A prava ih tjeskoba hvata od s traha da æe ih novi ivot, zbog naèina na koji su uludo potro ili posljednji, dovesti bl i e vrelini Dummkopfove srd be, da, bli e nego to su se primakli u prethodnom postojanj u. Èovjekovo novo ivotno stanje mo e biti odraz lo e pro ivljenog prethodnog ivoDvorac u umi 339 ta. Stoga im ponovno roðenje mo e biti pravi primjer ivota u paklu. Iako nam Maestro ne daje odgovore na takva pitanja, uvjeren sam da kod svakog ljudskog biæa postoji podruèje nesvjesnog u kojem opstaje vjera u vlastitu besmrtnost. Nama ta ljudska vjera u vlastitu besmrtnost stvara znatne pote koæe. Mnogi meðu na im mu k arcima i enama, posebno u zreloj dobi, zakljuèe da æe se, ako se za svoje grijehe pok aju, ponovno roditi. To i kod dotad pouzdanih klijenata izaziva potpunu pomutnju . A njihovo oèekivanje, naposljetku, tu i nije posve neutemeljeno. Koliko god neko licina ljudi koje Bog odabere za ponovno roðenje bila ogavna ili bez elje da se pok aje, on vjerojatno doista osjeæa da u njima ima ne to iznimno, èak ako se pro li put i n ije uspjelo razviti. U tom sam se trenutku èak zapitao ima li Maestro mo da kakav prikriveni utjecaj na D . K.-ove odluke? To je oèito pitanje koje nadilazi moje moguænosti, no stvarno se èini kako Maestro zna koji su od na ih klijenata odabrani za ponovno roðenje. No, ako bi h o tome elio progovoriti s vi e utemeljenja, morao bih znati kako D. K. vidi buduæno st onog to je stvorio. Mo e li se ona usporediti s nemilosr-dno æu na eg Maestra? Je li n emilosrdnost uistinu strast nu na meðu tim bo anskim silama? 12. Nekoliko mjeseci nakon Edmundove smrti, Klaru je poèeo spopadati strah. Je li moguæe da je Adolfovo postupanje s Edmundom nadilazilo obiènu okrutnost? Da njegov stav nije bio i neoprostiv? Angela joj je kazala kako je, dok su se braæa zajedno igral a, èula Adija kako Edmunda stra i bajkama braæe Grimm, i to onim najgorim. S prozora svoje spavaæe sobe, Klara je mogla vidjeti Adolfa kako, sjedeæi na groblja nskom zidu, puca na takore. Trznula bi se svaki put kad bi èula pucanj iz zraène pu ke. Njoj je to oru je bilo ravno grubom glasu. Èinilo joj se da mo e osjetiti kako joj se s groblja pribli avaju nezadovoljni duhovi. Kad nam netko nije klijent, na njega ipak imamo ne to malo utjecaja, a u ovom sluèaju nimalo nisam elio da Klara Adolfa gu rne jo dublje u depresiju, stoga sam joj u snovima stvarao ozraèja u kojima sam tvr dio kako Adi nije zao, veæ samo stra no pati. Tom se tehnikom mo emo slu iti kod svake m ajke koja je zadr ala 34Q Norman Mailer barem malo ljubavi za svoje dijete. Stoga se, s vremenom, stanje ipak popravilo. Klara je opet shvatila kako Aloisu treba mijenjati osjeæaje. Svom je mu u kazala ka ko je djeèakovo grozno raspolo enje poèelo utjecati na njegove ocjene u leondin koj osno

vnoj koli. To se sigurno moglo objasniti alo æu za Edmundom. "Ali, uz to je i u strahu od tebe", Klara se usudila reæi. "Grozi se moguænosti da te razoèara. Alois, mora prem a svom sinu opet postati ljubazan." Progovorila je iz srca, no jedini je rezultat bilo to to su njega te rijeèi podsjet ile na Edmunda. A Adolf, avaj, nije bio Edmund. No, svejedno je klimao glavom. "Poku at æu", rekao je. "Ponekad mi se srce zalupi poput vrata." A sad kad su se u njoj ponovno pobudili osjeæaji, Klara ih nije namjeravala zatomi ti. Mora otkriti kako da obnovi bliskost s Adolfom. Njegovo se srce takoðer znalo zatvoriti poput vrata. No, primijetila je kako se Adolfa nova 1900. godina sna no dojmila. "Adolfe, to æe biti tvoje stoljeæe", kazala mu je. "To znam. U buduænosti æe nap raviti sjajne stvari." Kad mu se takvim glasom obratila, osjetio se va nim, no nije znao bi li joj povjer ovao. Kako to mo e biti njegovo stoljeæe? U tom se trenutku osjeæao nesposobnim ostvar iti bilo to od veæe vrijednosti. Stoga je zanovijetao. "Je li to istina?" stalo ju je zapitkivao. Na kraju joj se dovoljno omaklo da se otkrije istina. "Ti si onaj kojeg moram voljeti", rekla mu je. Adolf je razmi ljao o naèinu na koji je to sroèila . Po prvi je put postao svjestan da ene ne postoje samo zato da te vole po du nosti . Mogle su ponuditi i pravu ljubav, ili pak surogat na koji se nisi mogao tako o sloniti. Tu se upleo Maestro. "Nemoj ga", reèeno mi je, "poticati na prekomjerno zanimanje za ene. Neka ostane ustra en." 13Pod kraj ljeta, kad je bilo magle a s brojnih su se nadgrobnih spomenika dizali mirisi mahovine i plijesni, Adolf bi pred veèer sjedio na vla nom, niskom grobljansk om zidu i èekao da u sumrak izmile takori. Kad su gledali na zapad, oèi bi im sjale p ri sunèevom zalasku, èak i onom najoblaènijem, pa bi bili dobre mete. No, kad bi uspio nekog svojom zraènicom i pogoditi, le ini se nije usuðivao pribli iti. Veèer Dvorac u umi 34i je bila preblizu da bi se osmjelio iskoraèiti sa svog zidiæa i stupiti na grobljansk u tratinu. No, rano ujutro, prije nego to bi oti ao u kolu, pro ao bi tuda, pa ako neki pas ili m aèka nisu noæu bili voljni istra iti to ima na groblju, a takorova bi le ina i dalje le a netaknuta, udahnuo bi prve naznake vonja strvine. Tad bi ivnuo. Pitao se je li do sliènih promjena veæ do lo i na Edmundovom tijelu. Ni u proljeæe nije bio spreman opet iæi u umu. Dr ao se svog prijestolja na grobljansko m zidu. Ja sam se, pak, odluèio Adolfu i dalje poticati osjeæaj krivnje. A uskoro mi se intu icija pokazala ispravnom. Kand eli vrlo vole krivnju, jer kod svojih klijenata bez iznimke ele pojaèati sve impulse okaja-nja, dok mi krivnju obièno nastojimo kalcific irati, uèiniti je, da tako ka em, krutom poput kostiju. Iako je to poveæavalo rizik su a vanja buduæih moguænosti psihe, Adolfa sam morao podiæi iz depresije prije nego postan e ekstremna. Depresija mo e skliznuti u zastranjenje. Adi je èesto naveèer sjedio na g robljanskom zidu pitajuæi se to bi uèinio kad bi se Edmundova ruka iznenada podigla i z groba. Bi li pobjegao? Bi li poku ao razgovarati s njim? Tra io oprost? Ili zasuo ud kuglicama iz svoje zraènice? Cijele zime, proljeæa i ljeta 1900. godine, sjeæanje na Edmundovu bolest le alo mu je kao kamen na srcu. Razlog za to nije bilo te ko razabrati. Adolf je jo uvijek imao ne to prièuva savjesti. Samosa alijevanje najèe æe koristimo da bismo ru nijim èuvstvima podmazali pristup srcu, d k nam savjest postaje protivnikom. Kand eli se slu e savje æu kad ljude ele natjerati da se saberu. Mi pak, kad radimo sa svojim najboljim klijentima, dajemo sve od sebe da savjest do kraja iskorijenimo. Kad nam to napokon uspije, poèinjemo stvarati f aksimil savjesti, spreman opravdati veæinu strasti to ih kand eli nastoje suzbiti: po hlepu, po udu, zavist - nema potrebe navoditi svih sedam posveæenih. Radi se o tome da, kad taj surogat dokraja razvijemo, na im se klijentima uveæava moguænost opravdava nja ru nih postupaka. Time smo savjest uspje no li ili sramnih sjeæanja, na temelju koji h se isprva i razvila. Mogu dodati da najvi e uspjeha imamo kad u staroj, gotovo i spra njenoj savjesti jo ima dovoljno tvrdoglavih ostataka da se krenu natjecati s èov jekovim novosteèenim osjeæajem odmaknutosti, pa na njih gleda kao na beskoristan biè,

neprijatelja svoje dobrobiti. Naravno, serijski ubojice koji se ponose 342Norman Mailer svojom smiono æu, savjest obièno uspiju do kraja oèistiti. Uz to nam veliku korist donos e i ratovi, u kojima vojnik postane besavjestan. Tad nam se posao krajnje pojedn ostavi. U mirnim su razdobljima potrebne vje tine naprednih vragova poput mene. Mo gu reèi kako nagovoriti èovjeka da ubije drugog nije nimalo rutinska stvar. Kad ih s e pusti da prosuðuju sami, zabrinu se da bi umorstvo moglo biti najsebièniji èin. Prim itivni narodi znaju da je to istina. Kad se spreme u nekoj od svojih sveèanosti rtv ovati ivotinju, dovoljno su pametni da, prije nego to joj prerezu vrat, zatra e opro st. Ja sam pak sad bio spreman uèvrstiti Adolfov osjeæaj moæi, koji ubojstvo daje ubojici. Bio je, naravno, premlad za na e najrazvijenije tehnike, no pripremio sam san koj i sam mu i urezao, u kojem je Adolf postao junak francusko-pruskog rata 1870. go dine. U snu mu je natuk-nuto kako je tamo u prethodnom ivotu i bio, gotovo dva de setljeæa prije nego to se 1889. godine rodio. Nije ga bilo te ko navesti da povjeruje kako je masakrirao cijeli vod francuskih vojnika, kad su napravili kardinalnu p ogre ku i napali njegov usamljeni, istureni polo aj. Naravno, takvo je urezivanje bi lo vulgarno, no njime sam pripremio temelj na koji æu poslije slagati profinjenije impulse. Sam po sebi je san o francusko-pruskom ratu bio obièno ispunjavanje elje, a tome je uèinak krajnje privremen. Dopustite i da ka em kako smo mi znali sve o ispunjavanju elja davno prije nego to j e dr. Freud imao o tome bilo to za reæi. Na pristup ljudskoj psihologiji nu no mora bi ti mnogo dublji. Mi se na povr nost mnogih Freudovih analiza mo emo samo osmjehnuti. A sam je za to kriv. Naposljetku, nije se uopæe elio baviti anðelima ili demonima i namjerno je odluèio da ni u velikim niti manjim ljudskim pitanjima ne prizna anga ma n ni Dummkopfa niti Maestra. S druge strane, dobrog se doktora ipak mo e malo i pohvaliti, na raèun opisa ega. Ta j je koncept postao jedno od sredstava koja su ljudima omoguæila da, u procjeni po maka u samo vrednovan ju unutar ega, gotovo dostignu na e sposobnosti. Neka se zna i da je u ari tu moje pozornosti sad bilo stanje Adol-fovog ega. Ne bi bilo korisno stalno mu uveæavati mi ljenje o vlastitoj vrijednosti ako bi, istovreme no, bio u asnut nad moguæno æu da je uistinu pridonio Edmundovoj smrti. Kako u to nije el io povjerovati, sigurno se osjeæao krivim, a najgore od svega bilo je to to uopæe nis am znao odgovor. Je li, ili nije? Dvorac u umi 343 Èinjenice su bile jednostavne - to znaèi da je sam èin bio jasan, no posljedice nisu. J ednog je jutra, kad je Angela s Klarom i Paulom radila u vrtu, a Alois oti ao na s voju etnju, Adolf nai ao dok se Edmund sam igrao u sobi koju su dijelili do Adolfov e bolesti. Adolf je do ao do njega i poljubio ga. Tako jednostavno. Moram priznati da sam ga ja na to naveo. Ako sam osobno i osjeæao ne to to bi se moglo usporediti s naklono æu pre ma Edmundu, u toj situaciji nisam mogao mnogo napraviti. Tih dana nisam bio prip ravan odbiti zapovijed koju mi je izravno dao Maestro. "Za to me ljubi ?" upitao je Edmund. "Jer te volim." "Voli me?" "Volim te, Edmunde." "A skalpirao si me jer me voli ?" "To mora zaboraviti. Mora mi oprostiti. Èini mi se da sam zato dobio ospice. Kasnije sam se zbog sebe tako sramio." "Je li to istina?" "Mislim da jest. I zato te moram ponovno poljubiti. Tako ti mogu vratiti skalp." "Ne treba . Danas me ne boli glava." "Ne smijemo riskirati. Daj da te opet poljubim." "Nije li to pogre no? Ipak si imao te ospice?" "Izmeðu brata i sestre bi bilo pogre no, da. Ali meðu braæom nije. Medicina je ustanovil a da se braæa mogu poljubiti èak i kad jedan od njih ima ospice." "Mama je rekla da ne smijemo. Ne bismo te jo smjeli ljubiti." "Mama ne shvaæa da je to meðu braæom u redu."

no kvantiteta stvarno prelazi u kvalitetu. godini. Naravno. kako ne bi odmah osjetio u as zbog c ijene koju mu za sve plaæa du a. Odluèio sam da mu skrenem misli tako 344 Norman Mailer to æu mu ispunjavati elju za eljom.bilo mu je pedeset i pet god ina . Ili mo da nismo. Podigao je ruke. ba poput amerièkog Indijanca koji podnosi muèenje. Njihova nam vjera nudi velik potencijal za razvoj u nenadma ivo oru je masovno g uni tenja. mislim da bi Adolf nap osljetku bio spreman svoju psihièku snagu pretoèiti u èvrsto uvjerenje kako ubojstvo u bojicu osna uje. Same po sebi pojedinaèno neæe imati nekog velikog uè a. To mu je omoguæavalo da povjeruje kako æe se njegov vlastiti kraj razliko vati od drugih.nastojao opustiti tako to je svojim tajnicama za veèerom prièao stare anegdote. novi vod francuskih vojnika do ivljavao masakr. veæ su prije dosegli svoj znaèaj. ispru enih prstiju. naposljetku. kad bi iza ao iz svog podzemnog skloni ta u istoèno j Pruskoj . Adi ipak voli. Pripovijedao bi kako ga je otac poèesto znao i ibati. p otkraj ivota. slinavim djeèaèkim poljupcem." "Da vidim prste dok se bude zaklinjao. da mi je u svojoj mladosti bio klijent.postala gadnija od torza. Isto bih radio i s Luigijem Luchenijem. a poku avao sa m tek ojaèati kakav rani osjeæaj da bi i Adolf jednom mogao postati visoki agent bog ova smrti. Naravno . Njegov seksualni duh. Veæina dr avnika koji su u ratno doba postali uspje ni vo de. To su osobni zakljuèci. "Ku nem se"."Kune se?" "Kunem. tako razlièit od Aloisovog. nikad se nije upu tao u potragu za slavom ili pogi belji novog bluda. (Kod Adolfa je strah da æe se osramotiti bio vrlo izra en. s ovlastima da likvidira mase ljudi. U sebe su ugradili sposobnost da zbog broja rta va na drugoj strani ne provode besane noæi. Fiihrer bi se.i Adolf je bio spreman u ivati u prednostima starosti. no tad mu je. du a . kako je Engels jednom napisao Marx u. Nisam znao vi e od Adolfa. a Edmund mu je poljubac uzvratio. uvje ravao je tajnice. koja mu je zbog rata koji je gubio bila jedna 348 Norman Mailer od najgorih u ivotu. Dame su te prièe o njegovom juna tvu uveseljavale. Edmund je dobio ospice. jo nisam slutio kakve bi to razmjere moglo u buduænosti po primiti. U ivao je u enskom divlj enju koje sa sobom nije povlaèilo i nervozu odluke o moguæem sno aju. rekao je i vi e puta poljubio Edmunda. 190 0. to je hrabro podnosio. Spremnost Adolfa Hitlera da ljude istrebljuje u plinskim komorama u to doba.) U to nam vrijeme tjelesni drug vi e nije bio nima . istina je i da nekom tko je postao nadglednik smrti. za ego treba i vrlo tvrda ljuska.. KNJIGA TRINAESTA Alois i Adolf I. godine. a mi s mo se trudili da tako i ostane. Mislim da je pred kraj Hitler veæ bio tako umoran da je i on dijelio to mi ljenje. Tih sam godina u potpunosti slijedio Maestrove upute. A bolest se pokazala smrtonosnom. u Adol fovom snu. Stoga je iz noæi u noæ.Wolfschanzea . jo oèito nije bila poprimila stanje aktivne udnje. Njih naziva "va im isparavanji-ma"." Adolfa sam tad sasvim sigurno nagonio ja.po svim mjerilima osim na eg . Volimo fundamental iste. Najneugodniji vid njegovog ivota uvijek mu je bilo tijelo. Bili smo odgovorni za njegovu smrt. Stoga.domoljublja! To je i dalje najpouzdan ije sredstvo za voðenje masa. a èitatelja moram upozoriti i kako Maestro mrzi velike misli svojih podreðenih. Bio je tako sretan to ga. Èini mi se ipak zanimljivim kako je posljednjih mjeseci ivota Hitler elio da ga krem iraju. Tad je veæ izgledao mnogo stariji od svoje stvarne dobi . No. to neæe biti izravno vezano za mjesece koji su slijedili nakon Edm undove smrti. iako æe ga mo da zamijeniti religija. G odine 1944. Podsjeæa nas da se vratimo stv arima za koje smo nadle ni. Nikad nije ni pisnuo. ako progovorim o 1945. Da nije bilo toga. tako da vjerujem kako bi moj trud i poluèio eljeni uèinak da nije bilo drugih prob lema s kojima se morao hvatati u ko tac. A sad su do li u posjed najmoænijeg od svi h dru tvenih motora za psihièko otupljivanje .

razgovarajuæi s Hansom Frankom rekao: "Kad m i je bilo deset ili dvanaest godina. Oti ao sam ravno do stola za ko im je sjedio benavo u mene zureæi i prodrmao ga. U to je vrijeme i Alois (poput Mavrhofera) poèeo smatrati kako je gradska toèionica suvi e sirova. da je na svakih stotinu ljudi bio jedan takav. ako se uzme u obzir da je bilo ezdes t tisuæa stanovnika. da ona nije pretpostavljala kako je i on idov. uvijek su mu se èinili hladnim. Mnogi bi mu na odlasku za eljeli sve najbo lje. U poèetku je pri svojim dolascima i odlascima bio krut. Ako je idov prihvatljiv sudionicima Buergerabenda. svi bi ga primali uljudno. Alois i Adolf su o toj temi èesto raspravljali. to je bilo gotovo osam mjese ci nakon Edmundove smrti. imali poèasne savez ne polo aje. Alois je. Stoga je posta o redovit sudionik i èesto bi dolazio sve èetiri veèeri u tjednu. ponekad ne bi. ka em vam. koji je veæ osamnaest godina bio èlan Austrijskog o kru nog kolskog odbora. 35° Norman Mailer 3Adolf je u rujnu 1900. do svog æe petnaestog roðendana dobiti diplomu. Ponekad bi s njima sjedila i Klara . gdje je nastavni program bio usredotoèen na klasiène jezike i umjetnos t.' A èesto bih morao èekati i po èetvrt sata pa i dulje. nezakonito dijete ene koja je spav ala na sijenu u nekori tenom valovu. rekao je u sebi. poput Moriza Friedmanna. Osim toga. bez obzira na to koj u bi gostionicu za njihovo odr avanje odabrali. neæe on na tim veèerima previ e piti. u stvari. "To je ona dobra strana vlastele". 'vrijeme je da pode kuæi. u toèionici bi vi e pio. roðenjem najni eg polo aja. zbog tihe suæuti koju su mu sad iskazivali . Veæina je tih ido va podrijetlom bila iz Èe ke i nisu bili tako neuglaðeni kako bi èovjek oèekivao . Nije mogao podni jeti to u jutro neæe biti Edmunda da ga pozdravi. poseban pojedinac. ako bi se tamo slomio. gdje se naglasak stavljao na praktiène predmete. rekao sam mu. no njihovo mu je dru Dvorac u umi 349 tvo ipak nakratko popravljalo inaèe grozno raspolo enje. jer je i on. Cesto bi uveèer morao ostati budan jer bi i ao na Buergerabend. Na temelju pristojne dobrodo lice koja ga je s ad doèekivala na Buergerabendu. Oèeve osjeæaje nisam ni poku ao po tedjeti. Adi je dr ao kako bi . moleæi a i koreæi. to je znaèilo.lo nu an za ispunjenje ciljeva. od buènih bi glasova gotovo zaplakao k ad bi se sjetio Edmunda. Kakav bi to samo bio ne mu evan prizor.kazao b i Klari. no rasprava se vrtjela oko klasiène gimnazije. Izjavio je kako bi radije i ao u klas iènu gimnaziju. sad manje pio. Nije se usuðivao dobro popiti. poput rabina Moriza Freidmanna. Tad bih ga putem kuæi pri dr avao. Jednom je. Mo da su ta gospoda bi la uljuðenija od njega. cijelu bi veèer morao provesti razmi ljajuæi o smrti maloga. Hans Frank. Da. zadiml jenu toèionicu." A tu je prièu ta ko lijepo prièao da ju je Hans Frank èak ponovio tijekom niirnber kog suðenja. a i on je. Mnogi su se od njih i asi milirali. A dojmilo ga se i to to je meðu èlanovima koji su na Buergerabende dolazili èesto bio i rabin po imenu Moriz Friedmann. Adolf ga nikad nije morao pijanog voditi kuæi. Nisu hodali u starim kaftani-ma ustajalog vonja. a ne u realnu gimnaziju. morao sam kasno naveèer uæi u smrdljivu. dobro znam kakav al kohol mo e biti demon. prije nego to bih ga uspio natjerati da ustane. Osjeæao se kao da je u snu pojeo zd jelicu pepela. Da nije bilo te elegantne r azbibrige. Alois je vidio da se veæina èlanova prema Friedmannu odnosi s p o tovanjem. a to mu je uèvrstilo uvjerenje kako se ljudski rod mo e podijeliti na kult ivirane i one druge. Naravno. Kad bi u ao. Zbog mojeg mi je oca bio biè bo ji mladih dana. Nikad se nisam tako u asno sramio. Ne. a mnogi su. zakljuèio je kako ima pravo pripadati njihovom dru tvu . Mnogi su imali zanima nje ili su bili tvornièari. prièa koju je prièao tajnicama sastojala se od besramnog pretjerivanja. Kako je jo uvijek bio u koroti. stigli su izvana. rekao si je. onda je to i seljak. Pon ekad bi èak spomenuo kako mu je oèeva ruka na stra njicu isporuèila i po dvije stotine u daraca. Ako mu sljedeæe èetiri godine uspije proæi sva èetiri razreda. potkraj tridesetih godina. godine krenuo u ni u gimnaziju. 2. osim kad su ne to skrivali. Dok je radio na Carini. 'Oèe'. Na noge lagane. U to je vrijem e u Linzu ivjelo estotinjak idova. no to se popravilo.

Norman Mailer i to bi oni mogli reæi o njemu. istovremeno u svojoj trgovi ni prodavao povræe . Nestalo je zadovoljstv a kakvo je osjeæao u hafeldskoj koli." Sumnjao je da njihov znaèaj dopire do predgraða Linza. Za tebe je bolje. "I to to znaèi?" upitala je o tro Klara. ne bi bilo dovoljno. Hoæe li atmosfera tu la uopæe i poslu ati? Sjeæanje. Za vrijeme odmora. "Absque lahore nihil". "Dr im kako se to svakako odnosi na olovanje. za to? To. obilje eno jadom i neistinom. naravno." Klimnuo je glavom. sporim uvlaèenjem dima. "To je ono to to z naèi. Svoj . objavio je. Njegov je dar. njegov je dobar prijatelj. "Kako se èini da sad nisi u stanju o vladati njemaèkim pravopisom. ali. koji je p rema njegovoj majci bio i najva niji èovjek u Leondingu. pr ije nego to je rekao: "Bez truda nema nièega." Ta je nada bazdjela na duhan.mu tamo dobro i lo. Jedan pogled na tvoje vladanje pra vopisom bit æe sasvim dovoljan. utjeèe i na drugo. sad je bilo povezano s u lazima u realnu gimnaziju. No. nije za tebe. pa èak i Angela podsjeæali da j e jedini preostali sin. mora iæi pje ke èak iz Leondinga. To mu je bilo dovoljno da se zamisli. Uzdahnuo je. Adolfe. plaèuæi nad Edmundovom smræu. Svakog bi ga jutra na ovaj ili onaj naèin otac. Oba jezika! A to je lijepo znanje. Stoga nije povjer ovao majci kad mu je kazala: "Tvoj je otac drugi èovjek po va nosti u Leondingu. To. Sad su dvorane s njim dijelile mraèno raspolo enje." Alois je znao da èlanove Buergerabenda mo e zamoliti za preporuke za upis u klasiènu g imnaziju. pa obitelj mora raèunati na njega. pa je preko polja i kroz umu do realke morao prevaljivati veli k put. èuo je dvojicu uèenika kako raspravljaju o dometima operne predstave na koju su ih prethodne veèeri vodili roditelji. Cesto bi se sjetio dana kad ga ja Alois. Izgubio bi vi e nego to mo e dobiti. ispu tao dim. "Na je djeèak nesretan. rekao je Alois. umjetnièki. Provincijalac! Tako mnogo ovih djeèaka iz Linza Leonding nisu nikad ni vidjeli . bez pravog truda nema nièeg. A k tome nije mogao ostajati nakon n astave i sklapati prijateljstva. filozofije ili povijesti umjetnosti. Linz je bio udaljen osam kilometara od L eondinga i dvadeset puta veæi. Mraènih dana je to bila odbojna zgrada. Ne vidim nikakve koristi od poku aja da se upi e u klasiènu gimnaziju. ali samo ako bi mu roditelji dali pfenige za kar tu. majka. Kako je Alois samo okrutan! Izveo je cijelu predstavu s paljenjem lule. Ubrzo je stvarno zamrzi o realnu gimnaziju.jako uzvi en gradonaèelnik! Adolf se veæ prvog dana u koli osjetio n edovoljno kultiviranim. Imao je tramvaj svaki sat. u kojima se isticao . Ne da bi ga isku ao. dodao je kako je spreman i na uèenje klasiènih jezika. Ne sam o zato to je praktièan nastavni program ono to ti treba. Pretpostavljali su da su mu ulice blatne. Mislim da se neæe is ticati u mnogo takvih predmeta. bez obzira na to koliko se potrudio. a potom ga lagano ispustio. Da bi Aloisa naveo na pr istanak. a pitao se 352. "Klasiène jezike? Ti to ozbiljno?" Progovorila je i Klara. gotovo ugu io u svom sna nom zagrljaju." Da. I latinskog i grèkog . gradonaèelnik Mavrhofer.) "Kod druge opcije ti ne mo gu pomoæi. veæ ti mogu Dvorac u umi 351 pomoæi i oko upisa. rekao je Alois." "Dopu tam da pati od nesretnih misli". da se upi e u realku. jer je morao klipsati natrag u Vrtnu kuæicu. Neæe ga tamo primiti. 4Adolfov æe se ivot sad promijeniti nagore. U klasiènoj gimnaziji. A nisu ti ni potrebni pre dmeti iz antièke povijesti. nesumnjivo. "no to to govori nije ni amo ni tamo. u Lambachu i u Leondingu. kako æe za ime onog kojeg tvoja majka zove dobrim Bogom . Alois je ostao pun p rijezira. dr im." Sitnim je." (Na umu je imao Mavrhoferovu pomoæ. Njegovi kolski kolege bili su uglavnom iz imuænih obitelji. uvje banim puækanjem. veæ mu se narugao. a bez ikakvog smisla ili svrhe. moæi i ta napraviti s latinskim i grèkim?" Alois mu se u tom trenu odluèio obratiti na latinskom. uèenik mora ovladati gramatikom." Odluèio se Adolfa pogledati u oèi. Za to bi gradonaèelnik. Do kraja ivota æe biti nadmoæan drugima. stalno po navljajuæi: "Ti si mi jedina nada. po k i nom je danu mogao doæi tramvajem. no Klara je od njega oèeki vala da ide pje ice. a ta kola. Pona ali su se drugaèije od seljaka i gradskih klipana koje je upoznao prethodnih godina. "Ovaj Hitler. A p rvi.

Ne mogu si priu titi promjenu rub lja.'" Naravno. No. te su mu veèeri ipak pomagale. a ne radi uspjeha u koli. Kad svoje crte e poka em roditeljima. neki bi mogli biti Pigmeji. korak po korak. a cijelo se vrijeme suoèavao s takvom pomutnjom da se poèeo pitati nije li mu ugro ena mentalna ravnote a. No. vrlo pozorno slu ao jednog od gospode koji je usput primijetio. Uskoro ga je opet obuzelo staro pitanje. bio sjajna skica. kad je sunce veæ bilo na nebu. Nikad. ali sretnim. "To se vidi. ti su se razgovori sad pretvorili u njegove govore. u kolu je jako zaka snio. zasebno. Angela bi trebala onju iti uèitelje. Osjeæao je potrebu slu ati duhovite razgovore. èiji su se pripadnici redov ito sastajali na Buergerabendima. oèito na temelju samouvjerene. Mora nauèiti crtati proporcionalna tijela. No. Ka e mi. Nema uglaðenosti. U srcu mu je i dalje bila izbu e na rupa. takav prekid al ovanja ne bi dugo potrajao. primjerice. To s u bili najpametniji i najobrazovaniji ljudi s kojima je ikad ostvario socijalni kontakt." Èuo je kako se li æe s njim aptom slo ilo luèio sam se posvetiti crtanju. jer bi tvoj crte zgrade. Naravno. Njemu su se stabla èinila pametna poput odr aslog slona. ali mo gu reæi da je prilièno glupa. Nije se radilo o velikom izdatku. Ali ne dokraja. Nije znala bi li mu vjerovala da je zakasnio na vlak. "pretenciozni. No to je zato to se rizling koji toliko vole radi u Hochheimu. Propo rcije ljudi i zgrada moraju se slagati s njihovom udaljeno æu. Starom je brijestu izjavio: "To bi trebala biti napredna kola. to mu je skretalo misli s njegove korote. Nisi odredio ispravnu velièinu ljudima koji prolaze ispred tvojih zgrada. Dala mu je za pravo. rekao je dostojanstvenom hrastu. prema tome. starih l ivada i uskoro se zainteresirao za utvrde kraj kojih je prolazio. Onda bi svog brata vi e po tovala!" Imao je i druge teme. teta je. Uvijek bi je grizao osjeæaj gubitka ako bi se novac tro io nerazumno. tako uzbudio da je ejakul irao. Leonding ne sam o da nije bio gradiæ blatnih ulica. rekao je u sljedeæem gaju. Ogavno obig ravaju oko djeèaka iz bogatih obitelji. èak ih i otac gleda s odobravanjem." Ono to drveæu nije rekao bilo je da su jedini uèenici koji su ga za vrijeme odmora uopæe trpjeli bili oni najru niji." Alois 354 Norman Mailer . No. onda to mora i pokva riti. najgluplji ili najsiroma niji. Neki bi mogli biti visoki dva i pol metra. S vremenom mu se poèelo èiniti kako æe se od smrti ipak oporavi ti. Nije stalno strahovao. Nije bilo vremena za obuku vojni ka. Vjerovao je u mudrost tog starog drveæa. ozraèje u toj koli posta lo nepodno ljivo. 'Odlièan si crtaè'. Je li odgovoran za Edmun-dovu smrt? Ope t je odluèio razgovarati s drveæem. Ponekad bi ujutro skicirao. Meni je. No. ali jest o sasvim nepotrebnom. Isto tako veli i 'Mora nauèiti vi e o perspektivi. Znam da mi odlièno ide hvatanje svakog detalja na na jzanimljivijim zgradama u Leondingu i Linzu. veæ je imao i vi i sloj. Trebao se truditi postati umjetnik. mo da èak povratiti snagu. 5Adolfovi kolski drugovi nisu bili svjesni jedne ironiène situacije. nadmoæne upuæenosti u vino: "Britanci ovo vino zovu ho ck. Adolfe. Nakon toga se osjetio malaksalim. naroèito nakon to je saznao kako su te tro ne kule tu ostale od prvih godina devetnaestog stoljeæa. pa bi iz Leondinga morao u Linz otiæi Dvorac u umi 353 vlakom. a to mu je pothranjivalo vjeru kako je i on sofisticiran èovjek. to to ne mo e pogoditi. k ad su Austrijanci ivjeli u strahu da æe Napoleon ubrzo sa svojom vojskom prijeæi Duna v. pa ga je put vodio preko lijepih. Aloisa su poèele zaokupljati suptilne statusne r azlike medu èlanovima. pa su ga kuæi poslali s obavije æu koju je Klara morala potpisati.e je ratne igre u umi mogao igrati samo subotom. Novèiæi koji bi se na taj naèin potro ili padali su u presa hnuli bunar i stoga stra no zveckali. Optu ivao je uèitelje za glupost i ustajali miris odjeæe. najèe æe je ujutro stvarno morao pje aèiti. Jedne je veèeri. Snobovi. oèeva djelomièna pohvala vrijedila je vi e od svih Klari-nih poticaja iz ljub avi. Jednog se jutra. To je Klari smetalo. razmi ljajuæi o radnicima k oji su ih podigli i vojnicima koji su ih nastanjivali. "Rade za sitnu plaæicu ". Znao je da mora nastaviti sve dublje uranjati u svoj u tugu. Stoga su izgradili te stra arske kule. "Uèitelji su".

kao da sv aki upravo steèeni komadiæ kulture veæ posjeduje. Alois je odvratio: "Imaju tekuæu vodu. Tajna je u tome to ne mo e kuhati po otmjenim receptima. "Ne". "On je dobar tip. Oti ao je sam. ne to jetrene kobasice i staklenku s juhom. takve uvjete dr ali. veljaèe. koja j e padala dan poslije. 'Ne obazirite se na rupu. Sin ti je u zatvoru." On je bio i pozvan na jednu od takvih veèera. "Dosta". Ako treba.do bri ljudi koje su zahvatila alobna èuvstva. Iznenadila se to ju je zaboljelo slu ati ga. Zadnjeg dana sijeènja. ako ne bi bi o u krevetu neke nove ene. Klara je ostala kod kuæe da bi èuvala djecu.je nauèio na takve komentare odgovarati samozadovoljnim klimanjem glave. ako bi to uopæe p ostali. prvo jutro u veljaèi. Èuo sam da nekad imaju i po osam. komiènim. Znao je kak va je razlika izmeðu njega i gospode. Èak i dok je bio mlaði. Zahodska vrata im n emaju rupu izrezanu u obliku polumjeseca. godine. Kad se vratio. na z. Èuo se smijeh. Mogao je vidjeti tu gospod u. Tko bi mogao vi e od njega znati o ovnovim testisima? Nije li sam svojedobno bio obdaren krasnim parom? Pitajte dame. sad umirovljenu. no veæ je poèeo osjeæati kako ga ne to ste e u grudima. rekao je. veæinom. ako nema porculan Meissen ili prave vinske èa e. neæe vam nitko viriti!'" 6. Zbog kraðe. rekao je. Mavrhofer je rekao: "Moram te pitati. "Da"." Klara je primijetila: "Mogu ti i ja to pripremiti. u tramvaju. Gradonaèelnik mu je tad predlo io ne to kraj nje neobièno. Aloisu se raspolo enje dovoljno popravilo da se stao premi ljati bi li progovorio. "ne Dvorac u umi 355 mo emo ugo æivati takvu vrstu ljudi. razgovarali su kako æe im te ka biti nadolazeæa prva godi njica .danas je stiglo izvje æe koje kru i po okrugu. naletio je na Josefa Mavrhofera. "Pa". rekao je. kazao joj je.jaja sa unkom i tostom! . osim ako ga u gradskoj vijeænici nisu èekale gradonaèelnièke zadaæe. Stoga su mogli jesti i piti do kasna. ima li starijeg sina koji nosi isto ime?" Alois je gradonaèelnika tako èvrsto zgrabio za mi icu da mu je ostala modrica. Jedne je veèeri u bocama neobiènog oblik a poslu en silvanac marke Bocksbeutel. no ti su ljudi izdanci starih obitelji. "Uopæe ne razmi ljam o takvom pothvatu.a onda pale finu cigaru. èvrsto je stisnula oèi da bi suspregla suze. mogli ostati u krevetu i nako n to je sunce iza lo. "odzvanjaju ako ih kucne prstom. trudeæi se ne misliti ni na to. "Zaboravi ti Mavrhofera"." "Ne. kako ustaju radi laganog doruèka . "glasono u si veæ kaznio . No. n astavio je. Kao to je rekao Klari. Rijetko je svoju trgovinu prepu tao prodavaèima. Poku avao se spremiti za godi njicu Edmundove smrti. kakve za veèeru imaju est jela. Tamo bi slu ali violine. 'Gdje se nalazi w c?' Da im ka em. to je on o tome znao? Da. Klara nije znala i ma li hrabrosti Aloisu kazati kako Adolf ima grozne ocjene.. Zahod im nije u dvori tu. to da im ka em kad me budu pitali. ne". osnovanom 1565. Klara je primijetila kako bi sad mo da trebali te ljude pozvati na veèeru kod njih. kako bi im supruge u pet sati pile èaj u hotelu Wolfinger ili Drei Mohren. nije se usudio progovoriti. Mavrhof er se stiska oslobodio uz nesretan osmijeh." "Prave vinske èa e?" upitala ga je. Kasnije. Na i bi novi prijatelji. Rekao je: "Mora mi obeæati da neæe ka njavati glasono u. Oni su. Klaru su po zvali da doðe u kolu. draga moja. bilo mu je to drugo najgore jutro te god ine. to su bili stanovnici Leondinga koji su o sebi imali stra no visok o mi ljenje." Nikad prije nije izgovorio tu rijeè. Tu no.. Bocksbeutel znaèi "Ovnov testis" ." Alois mu je samouvjereno odgovorio: "Ti nikad ne bi èovjeku mogao donijeti lo e vije sti". Potom je Mavrhofer uèinio ne to to nikad nij e radio." Podigao je ruku. mogli su ost ati budni do ponoæi. rekao joj je. "Moram ti reæi . no sad je predlo io da odu na piæe u toèionic Kad su tamo i oti li. on bi rijetko doèekao taj sat. Èesto bi se ti ljudi kasno popodne popeli u koèije i odvezli u Linz." . A kad je Alois to sljedeæeg jutra saznao. pet mjeseci nakon to je Adolf poèeo pohaðati realku. a dok je etao Leondingom. rijetko bi on u pet sati popodne pio èaj u Drei Mohren ili u predvorju Wolfingera." "Stvarno? Zbog èega?" "Zao mi je. ali mogao je biti i obièan radnik koji na posao ide noseæi kruh.

ena i ja smo pazili da ih dobro odgojimo.taj biè po njegovoj stra njici ili ok koji mu je potresao srce. Dvorac u umi 357 no dar mu nije bio izniman .) Pomoæu prepirke koja se razvi la izmeðu njega i ene. Doði ovamo! Idemo u tvoju sobu.mogao sam na prvi pogled vidjeti kako nikad neæe biti umjetnik koji bi mnogo obeæavao. Tog ljeta. Adolf je u sebi rekao. Ne. Djeèak je mislio samo da ne eli umrijeti! A nije znao to æe ga prije uni titi .) Dok su crte i mladog Adolfa Hitlera bili ta man toliko dobri da ih se izlo i na zidnim novinama. To je bilo prije god inu dana. Glasom turobnim kao da objavljuje poèetak rata. patila bi druga djeca. neæe poput Aloisa mlaðeg otiæi od kuæe. "Neæu vikati!" No. Adolf nije mogao vjerovati. a izgubiti svako povjere nje u bijedne ostatke svoje mu ke linije. Bolje je gurnuti ga u pravu poti tenost . shvaæa kako smo mi dobra obitelj. bi o mladiæ za kojeg smo se jako zanimali. A troje koji su jo ivi" . koju je o cu predao u lipnju. Adolfov je uèitelj bio jedan od na ih klijenata. rekao je Alois. ali se uspio uvjeriti (uz moju pomoæ) da bolje od drugih uèenika shvaæa k ako u stvari treba uèiti. Uèenici su bili pretjerano revni u pamæenju nebitnih potankosti. 356 Norman Mailer Mavrhofer je kazao: "Mo e ga posjetiti ako eli . "Najte a stvar koju sam ikad u ivotu morao napraviti bila je raz-ba tiniti najstarije g sina". udarci su bili tako te ki da je stao krièati. bio je s iguran kako je to istina. "Sprijeèi to". No. veæ je 1901. Èinilo se kao da je na-nj egovom kraju plameni jezik." Uputu sam mogao lako ispuniti." "Posjetiti ga?" rekao je Alois. Znao je u èemu je tajna. No. 7Adolfa je spopala istinska muka." Te je veèeri. Nauèit æe ivjeti sam. svoju eljeznu volju. Na pameti nam je bila tragedija u obitelji. grlen glas." Alois je upao u vlastitu depresiju . Ali sad mo e biti siguran da æu tu prisegu pogaziti. Alois je izjavio: "Tvojoj sam majc i prisegnuo. To je jedino to se mo e uèiniti kad je obe èasti osoba koju je pris ega najvi e titila. Na prvi udarac. Na njen zahtjev. (Mladi Pablo Picas-so. bila je uputa koju sam dobio od Maestra. U tom se èasu zauvijek oprostio od ideje da ikad vi e po ku ava do uspjeha doæi kroz kolu. Ti æe lijepi trenuci biti protute a lo im ocjenama koje je dobio na prvom polugodi tu. Adolf je bio nadaren. odgurnuo Adolfa s koljena i rekao: " Sad mo e prestati plakati. Jadni Alois. "Mislim da neæu. U tom je èasu otac. No." Sav se preznojio i bio je na rub u da zanemari bonton. Z . Èak je i razmi ljao i kako sroèiti neki nenametljivo samopouzdan odgovor na pohvalu koja ga èeka. koji se te ko zadihao. nije uspio skupiti dovoljno energije da Adolfu priu ti batine. skrivenu od svih. nastavit æe ivjeti meðu drugima i razvijati . (Èak j e i blisko odgovarao Maestrovom opisu mediokriteta. pokazivala je da je pao dva predmeta. na Klarin zahtjev. Bili su isti kao i uèitelji. U koli je i poslije imao slabe ocjene. Mogu priznati kako sam utjecao na ishod. Rekao sam kako te vi e neæu ibati. nije zaplakao ." I opet se nastojao suzdr ati. osjeæala kao da je izdala sina. Alois mlaði je bio crna ovca u obitelji. "Mavrhoferu.uspio se kontr olirati. On æe pamtiti samo bitno. zbog spoznaje kako æe morati ponavljati prvi razred. Adolfu depresija n ije popu tala. Svjedod ba za cijelu kolsku godinu. "Zadnje to nam treba jest j o jedan umjetnik ogorèen jer nije ire prihvaæen."ispast æe vrlo dobri ljudi. dao sam mu stra nu glavobolju. za to nema potrebe. uspio je izustiti. Skupio je hrabrosti da profesoru likovne umjetn osti poka e crte e. stao. Alois nikad prije nije rabio ko ni opasaè. "Ne mogu vjerovati". Naravno. Adolfove je radove gledao kroz svjetlosne bljeskove migrene. i vce je izgubio èim je izvukao remen. Nije odabrao nijedan crte . Ona se. Adolf morao Aloisu pokazati ocjene. primjerice. vidje v i izraz Aloisovog lica.Ispustio je dubok. Pretpostavljao je kako æe njegovi radovi biti odmah prihvaæeni i dob iti istaknuto mjesto na uèenièkim zidnim novinama.po ivjeti tako dugo. I dalje bi se svaki put preznojio kad bi se sjetio Toga a. matematiku i biologiju . Da g a nisam razba tinio.

Dr ali su se kao da su jako pametni kad god bi se uèitelj slo io s onim to su rekli . A ja se jo sjeæam vremena kad je imati dobar sat bila povlastica. ustvrdio kako moguænos t putovanja eljeznicom utjeèe na veæ uspostavljene dru tvene odnose. No. kad bi ga god kritizirala. sebi je rekla. On je bio znatno iznad toga. buci i na jgorem od svega." Jedne je veèeri predavanje bilo o o iljcima iz dvoboja. Od presudne je va nosti bilo razvedriti ga. zato to ga veæ jako dugo imamo u obitelji." Veæina èinjeni ca koje ste nauèili napamet tek su krhotine koje proturjeèe drugim èinjenicama. izjavio je. naoèit. "Recite vi to hoæete. A znate li to je tu jo i najgore? . Prva je automobilska utrka od Pariza do Beèa bila nedavno pro la kroz Linz. Drugom prigodom ga je povrijedio mladi sporta (s istaknutim o iljkom iz dvoboja) ko ji se s njim upustio u dug razgovor. Sporta im je odvratio: "Da. u tjelesnom smislu. Svoj um neæe podvrgavati metodama kojima su se koristili drugi. Saski kralj. Kako je to nedavno obrazlo io: 'Radnik na svoje odredi te danas mo e s tiæi istim vlakom kao i kralj'. primjerice. Razmjena uzavrelih govornièkih replika potaknula je estoke primjedbe. Ona je. mladiæi. ispu nim plinovima. A ti su dobivali dobre ocjene. no pl inovi stvarno malo daju na razvrat. na bradi ili u kutu usana? I on se.Ponekad ima i pravo. To je vrijedno znanje. toliko i cijenimo. To bi mu samo smanjivalo umnu snagu. zbog kojih "su ih oni po tivali". Tajna je u tome da pamtite bitno." Dvorac u umi 359 Ta je primjedba doèekana uz smijeh. ukljuèio primjedbom kako su. Ang eli je to bila grozna uvreda. blatu. Sjeo je rumena lica. Adolf: Evo vam bit. To je ravno ocjeni da imuæni ljudi danas vi e ne putuj u br e od pripadnika ni ih slojeva. Va je namje tenik morao obra titi pozornost na visoku kvalitetu va eg sata i lanca. Èak se i po alila Klari. znam ." Drugi je èlan ustao da bi rekao: "Sla em se s mojim cijenjenim prijateljem kako su m noga od tih takozvanih naprednih dostignuæa dvojbene vrijednosti. jasnog glasa. naposljetku. Zbog t oga æe vas zbunjivati.nali su samo navoditi popise kategorija. Nasmijao se. Napokon ju je. Na mene imaju uèinak afrodizijaka. sporta je unio ivot raspravi o pitanju je li pametno kupiti automo bil." Na to se usudio pomirisati si prste. d . veæ je i sudjelovao u toj utrci. Adolfu sam dopustio fantaziju u kojoj je sebe zami ljao uèiteljem u realki. Njegova je primjedba bila slab doprinos raspravi. Oni koji su se protivili automobilima s prijezirom su govorili o pra ini. Ne trudite se zapamtiti sve èinjenice svakog povijesnog dogaðaja. nastavio je govornik. Jedne ivahne veèeri na Bu&rgerabendu. To za konaènu posljedicu mo e imati dru tveno nesuglas je. Angela ih je gledala dok su se skupljale u jato na obali. elegantn o odjevenim. Danas svatko mo e kupiti sat po razumnoj cijeni. U to se doba najbolje zabavljao zadirk ivanjem Angele. ostavljajuæi za sobom izmet. Dru tvo j e odgovorilo uzdasima i smijehom. a èovjek s o iljkom ne samo to je posjedovao automobil. "Mo ete se zadovoljiti svojim koèijama i talama". "Na a je predod ba sv jeta". Treba li si èovjek eljeti o iljak na lijevom ili desnom obrazu. D epni su satovi s vakako najbolji primjer. Stoga je. Pozorno je slu ao razna mi ljenja o najpovoljnijem mjestu ranjavanja. Njega je zanimala bit sv ake situacije. vi e nalikovala labudu. ja vas mogu spasiti. mnogi meðu nadreðenima imali takve o iljke. "zbog eljeznice okrenuta naglavce. Alois je nakon njega ostao z ami ljen. Umjesto toga bih rekao: "Za titite se. Ranije te veèeri. Vidjela ih j e kako slijeæu u gradsko jezerce i smatrala prljavim. pred kraj rasprave. koje. jedan je govornik. Bili su dosadni. Sad svaki fizièki radnik mo e iz hlaèa izvuæi kakvu kramu i ustvrditi da mu ura ide toènije od va e. zvao "glupom guskom". kad je bio mladi carinsk i slu benik. Od vas bi odlazio s po tovanj em." Ta je primjedba doèekana drekom i krikovima. 35« Norman Mailer dosegao po snazi. Krije tali su kao papaga ji. "jeftini sat mo e iæi toènije od na eg obiteljskog naslijeða. To si je stalno ponavljao.vama su ti pakleni strojevi u asni. odluènim èovjekom kojem se dive zbog duhovitosti. Odaberite samo one èinjenice koje problem razja njuju. Guske je mrzila. "Ne. no meni se i spu ni plinovi sviðaju. ne voli eljeznicu. Plivate u mutnoj vodi. gospodo".

pa to je stvarno previ e!" netko je uzviknuo. No 360 Norman Mailer opasno je i kad morate obuzdati podivljalog konja. Adolf ga je gorljivo slu ao.jer je izreku nauèio ba tog popodneva." "A. Jednog æe dana imati svoj automobil." Bila je to la koja se sretno poklopila . Rika motora me p otièe. Takav bi se tip posjekao britvom. Obolio je. savr en na èovjeku zgodnom i samouvjerenom poput njega.brz i budan." Trudio se govoriti okrenut iz profila. "To mi je nekoæ bio moto. no Alois je veæ zakljuèio ka ko se taj tip gotovo sigurno poslu io konjskom dlakom. Ja je primjeæujem èak i krajièkom oka. Aloisa je to uvrijedilo. Na pozornici je briljirao pun sebe. Ponovno ga je sasvim pro ela potreba da popravi tog nepokornog sina. Radije bih glavu riskirao u a utomobilu. to ga je upla ilo. Od toga bi nastala impresivna brazgotina. na to se Alois mogao samo osmjehnuti. kad je rasprava okonèana. " no." Aloisa se taj bogati tip vrlo dojmio. Taj se dogaðaj zbio . glavni su mi problem Englezi. a dok je preprièavao zavr nu primjedbu o o iljcima iz dvo boja. pa je Alois zna o razlikovati pravi o iljak koji bi uistinu bio posljedica protivnikove sablje to j e rasjejda za titu na glavi i napravila stvarnu posjekotinu. pa je iz svih predm eta uspio dobiti prolaznu ocjenu. a sad su mu motivi postali prozirni. Kako je zamijetio da Adolf s velikim zanimanj ." a trenutak ga je obuzela stara srd ba." Alois je ubla avao zahtjeve. Stoga je poèetkom veljaèe i nedugo po drugoj godi njici Edmundove smrti Alois odluèio jo se jednom poku ati zbli iti s Adolfom. "Sasvim ste u pravu". Kako bi volio da mu taj èovjek u carinskoj kuæi ci dopadne aka. u elji da oèara dame. "Ni najmanje". 9Na Adolfovo je iznenaðenje stigla veèer kad ga je Alois stvarno odveo na operu. dodao je Alois. kojim bi se mogao dièiti do kraja karijere. Celer et vigilans". od o iljka iz dvoboja k oji bi si sam napravio kakav ambiciozni ljigavac. "No. bez plaæanja carine. kako bi se Aloisa dojmio njegov o iljak iz dvoboja na lijevom obrazu. "Numquam non paratus". Alois se za veèerom osjeæao eljnim kontakta. odgovorio je Sporta . "Ja volim osjeæaj opasnosti. "Reklo bi se da namjeravate prijeæi nekoliko granica". nakon to je svoju raspravu zakljuèio izjavom: "Da. voziti automobil je unekoliko pogibeljno. nazubljeni o iljak.odao je. Jo ga je Dvorac u umi 361 dr alo uzbuðenje zbog razgovora. a onda si u ranu ugurao konjsku dlaku. ja volim juriti. dok jurim pored n ih. Dva mjeseca prije. bilo je da potra i to to znaèi. Prvo to je uèinio kad se vratio kuæi. "Nikad nespreman. takav se o iljak mo e doimati pravim. kad treba uoèiti spadalo koje u Austriju eli uvesti kakav skup predmet. Zato se Alois u odgovoru ogranièio na izjavu kako dr i "da smo mi i dalje ravni Engl ezima. Kasnije. Celer et vigilans . sad se nudi vrlinama eljeznog èudovi ta. Pozornost mnogih pje aka koji su se nekad divili dobrom konju i koèiji. godine popr avio ocjene. Mo da èak i vlas titi o iljak iz dvoboja. no rad na carini omoguæavao je stjecanje specifiène mudrosti. Ako je izveden dobro. odgovorio je Sporta . Kako bilo.trebali su iæi na Lohengrina . Kad ti vladanje postane glavna br iga. primijetio je Alois. jer mu je postavio brojna pitanja o carinskom postupku. kazao mu je govornik. Bio je to dobar. nego da mi kosti smrska prevrnuta koèija.zato to je u veljaèi 1902. Ka u da njihovi carinici znaju biti najgori. Ili da sjedim iza kakve stare kljusine koja me potajno mrzi. Nad tim bi se tip morao malo zamisliti. Buduæi da je ponavljao razred. dobio je gripu. u prosincu 1901." Kako su na to zaurlali! Nema ni ta gore od takvog konja. zna se desiti da uslijedi i ostalo. prva je polovica njegove druge godine u koli bilo ponavljanje gradiva iz prve polovice prve godine. godine . To je Aloisa navelo da izjavi: "Dobar znak. govornik se odluèio s Aloisom zapodjenuti tih raz govor kojem je svrha ubrzo iza la na vidjelo. Èak je dobio i pohvale zbog zalaganja i' vladanj a. Brazgotina mu je malo previ e sjajno pristajala.

ali maknimo te harfe. "Stanovnicima Lin za je". No. . no zbog toga mu se potom poèelo uru avati samopouzd anje. kazao je Adolfu." Jest. postali ministri u vladi. krenuo je s niskog poèetnog polo aja. A Linz je doista i stekao prav nazivati se gradom i ponositi svojom operom. Rekao bih da nam je to jedan od temeljnih problema. "njihova operna zgrada sjajna graðevina. Stigao je do onog ivotnog doba u kojem je . zaokupila ga je Elsina arija kojom doèekuje Lohengrina. da." Adolfu su zasuzile oèi. Stoga ih moramo umirivati. Violine. Znaju kako æe svoje s inove fino namjestiti u vojsci. Adolf je odmah stekao takvo mi ljenje. Sutra æe se kretati medu uèenicima koji raspravljaju o opernim izvedbama koje su gledali. A usprkos oèevim primjedbama. Razmi ljajuæi o vje tinama kojima su vladale vi e klas e. pa i dalje mogu biti ponosn i na obiteljska dostignuæa. meðutim. stoga. to æe on sutra u koli ponoviti. Alois si je dopustio da u mraku ispusti nekoliko suza. moæi æe nadma iti oèeva postignuæa. a ne dopu ta da up adne u stupicu harfe. Ako se to u njegovom sluèaju nije ostvarilo. bude li u svom zanimanju ostvario uspje nu karijeru. crkvi ili u pravosuðu. viteza slavnog lika. Ako se i podsmjehnuo u lasku velikog labuda koji je na pozornicu teglio Lohengrinov brod kako bi spasio Elsu (jer je Adolf jasno èuo kripanje èizama dvojice mu karaca koji su se nalazili u l abudu). a takvi su mu se osjeæaji sad tako fino isprepleli sa zadDvorac u umi 363 njim zvucima Lohengrina da su mu dlanovi bili crveni od pljeskanja kojim je nagr adio trupu te drugorazredne operne kuæe. slu ao primjedbe posjetitelj a koji su ga se izgledom najvi e dojmili. Wagner je bio genij. vi e je puta ostao oèaran. Snaga zadnjih akorda brzo ga je sunovratila iz uzv i enog i sjajnog raspolo enja u njegovu dobro poznatu poti tenost. Nebo ga posla da me spasi. "Kako je Wagner samo izbirljiv". ako je veæ sve drugo bilo lo ije." 36z Norman Mailer Alois je bio zadovoljan svojim govorom.. no ako si neko v rijeme ivio u Beèu i vidio si. zakljuèio je da sreæa koja ih u ivotu prati nije neutemeljena. rekao j e jedan od njih drugome. fagoti. Kao da je prvi koji ih je otkrio. pomislio je Adolf. Shv aæali su da najstariji sin. pravu operu. u drugorazrednoj opern oj kuæi. je li to mogao reæi i za sebe? Ili onuopæe nije genij? Ne na Wagnerovoj r azini. mora biti spreman ostvari ti sudbinu namijenjenu njegovoj obitelji. nije bio ushiæen. Lambacha pa èak i Leondinga. A na temelju nekoliko primjedbi koje je Adolf i znio za obiteljskim stolom. To nije vrijedilo samo za vojsku i crk vu. Alois je zakljuèio kako je do lo vrijeme da deèka na jednu i sam povede. Adolfe. "kad rabi violine i puhaèke instrumente. no sad je bio spreman prihvatiti njihovo gledi te. Tijekom stanke je. S uæi tu glazbu. smjelu . Neki su birokrati. postao bi dobar ministar . ipak mu se èinilo da ima pravo na jednu tvrdnju. to nikako neæe biti na beèkoj razi ni.. tako prikladnu njegovom uzvi enom raspolo enju. No. poput mene. On æe moj junak biti. za to zakljuèuje kako im nije ravan? Istina je. No. A postane li Adolf ikad èovjek vrijedan po tovanja. nego se moglo odnositi i na dr avne slu benike. Alois je znao kako su neki sinovljevi kolski kolege ( oèito iz imuænijih obitelji) za vrijeme odmora razgovarali o operama na kojima su bi li. onda ti se ovda nja izvedba n eæe ba uèiniti dojmljivom. Alois je pak uronio u meditaciju. Svaki mu se ton obraæao. Nije bilo iznenaðenje to je Alois o lin koj operi govorio posprdno. od sreæe to nije uludo pot ro io ivot. Imamo obilje klijenata koji su se u stanju visoko uzdiæi opijajuæi se vlastitim.em slu a svaki opis razgovora na Buergerabendu. Da je roðenjem stekao takve prednosti. naposljetku. bilo mu je drago vidjeti i da proèit a svake novine koje stignu u kuæu. tako ambicioznu. Adolf. "U bljeskavom sjaj u vidim. buduæi da si iz Hafelda. no potom se obru e pred ru noæom stvarnog stanja u kojem se nalaze. bio on sposoban èovjek ili ne. Naravno. oèekujem da pomisli kako æe veèeras slu ati veliku operu. u sluèaju èovje ka koji je morao krenuti s najni e preèke na ljestvici. oboe. Wagner vlada nebeskim zvukovima. mo da æe i ti jednog da na ivjeti u Beèu. privatnim snovima. I tako je Adolf dobio priliku gledati svog prvog Wagnera. dobro razvio sposobnost izra avati se u zaokru enim kritièkim iskazima pravog Buergerabendera. S W agnerom je poletio u sedmo nebo. Tad æe moæi u ivati u stvarnim vrhuncima glazbenog zadovoljstva. 10.

" U tom se trenutku Alois nasmijao. tvoju bi majku zvali frau doktor. a èak i seljaci sudjeluju u toj utrci. No. znam. Znao je kako je nasmijati. Alois nije bio ni ta sretniji od svog sina.rabit æu izraz za koji ste sad dovoljno stari da ga mo ete razumjeti. sa svojom inteligencijom.Vraæajuæi se zadnjim tramvajem u Leonding. Adolf bi napomi-njao kako eli posta ti umjetnik. kad obrani doktorat. makar ju je dobro poznavao. kad je Adolf dobio malo bolje ocjene. Alois nije mogao odoljeti. Bogat ili siroma an. Sad kad je Adolfa nagradio Lohengrinom. a mor am se slo iti kako se radi o zanimljivom mi ljenju. a u buduænosti æe se i kultivirati. Èuo sam èak i za seljake dov oljno bistre da prodaju vlastita imanja." "Uistinu?" upitala je Klara. a posvuda æe se moæi zaraditi novac. kao da se oèevim ponavljanjima u vijek mora odati poèast. Promjene u dru tv u izmijenit æe prirodu na eg posla. Uopæe nije upitno da mo e oboje. èim onamo proðu ceste. jer æe te tad zvati herr doktor. Adolfe. jer kod uspjeha u tim po .ostatak je morao pro aptati . "A". djeèak je klimao glavom u turobnoj rezignaciji. Zapamtite ovo predviðanje: gradovi æe se pro iriti. Adolfe. zakljuèio sam kako bi ti mogao ispasti vrlo inteligentan mlad iæ. " sve juri naprijed. va no je da neko dobro obrazovanje ne steknu ba svi. nije va no! Putuje jednako brzo. U moje vrijeme to èovjeku mojeg podrijetla nije bilo moguæe. No. sad je drugaèij e nego kad sam ja bio mlad. Zb og skromnih je rezultata postao razdra ljiv. O toj se temi razvila dobra rasprava. Razlog je tome na eljeznièki sustav. rekao je Alois. Stoga je trebalo jo jednom ulo iti trud kako bi se djeèaku omoguæio dobar ivot. A. Alois bi potom predlo io: "Pa mo e oboje. da. pa. pa da se sasvim izgubi znaèaj titule poput herr doktora. koja se eljela pridru iti razgovoru."da s e bri u rukom. to æe biti velik an i za tebe i sve nas. kad bi god razgovor skrenuo u tom smjeru. Zato bih te nastojao upozoriti. No ti. rekao je Alois. "A onda si prste otaru o pod." "O. Èuo sam na Buergerabendima kako se prièa o seljacima. N sam li ja u ivotu radio i vi e od jedne stvari?" Pa. Zbog toga je jedne veèeri Alois za obiteljskim stolom izgovorio 364 Norman Mailer 1 jedan od svojih monologa. a ne klasièna gimnazija. ba te i ne vidim kao in enjera ili poslovnog èovjeka. da su me zvali herr doktor." Na to je Angela mogla samo opet vrisnuti. ti Angela i ti Adolfe. daj bo e. No. I budale æe p ostati pismene. Alois je s vremenom prestao govoriti o slu bi na Carini. Ima tako siroma nih ljudi da" . "Jedan tip u na em klubu neprestano ponavlja. tata!" no nasmijalo ju je kako bi on rado izgovorio ne to ogavno. Jest". Alois se podsjetio kako otac kod sina u pubertetu ne smije propustiti prepoznati ni jednu naznaku pozitivne promjene. tata!" vrisnula je Angela." Dig ao je ruku. da se smanjuje jaz izmeðu bogatih i siroma nih. To bi se moglo usporediti s ulaskom u cijenjeno zanimanje koje se prenosi u kakvoj dobroj obitelji. bude li u koli vrijedno uèio. a i vama djeco. mora naæi naèin kako æe mu ispostaviti raèun. Sto je bila is tina. to je samo realka. Ka em ti. Nagovori t æe ga da s njim ode u posjet carinarnici. Sad æe mo da biti nadaren za trgovinu ili tehnologiju. da. "Jest". Nimalo. pa bi me u dru tvu jo i vi e po tovali nego sad. danas medu tim nekoæ siroma nim ljudim a ima i onih dovoljno pametnih da znaju to æe se dogoditi. "Tako je bilo nekad. "Makar se ja nikako ne alim. No. "Svakako. A ceste æe se sagraditi. "O. tako siroma nim da . dodao je. i to ljudima koji se spremaju na njima izgraditi tvornice. "moguæe je da se poène zanimati za poslovnu s feru. B i li deèko elio s njim otiæi u posjet Carini? Mjesecima je razmi ljao o svim moguæim zani manjima u koja bi Adolf mogao poku ati uæi i zakljuèio kako bi posao na Carini bio naj bolji. Naravno. osjetiv i kako mu je duh Buergerabenda omoguæio da poka e veæi govornièki dar nego ikad prije. no i ti æe bez obzira na to moæi postati in enjer. opet. Sti e obrazovanje i ono æe osvojiti sve. a Kla ra pocrvenjela. No. a zvat æe te. tata! O. iako Dvorac u umi 365 ulaz na sveuèili te nije u ivotu ni vidjela. obrati te na to pozornost. Mogu ti reæi da bih i ja vo lio da su mene tako oslovljavali.

Kako je vrijeme prolazilo. kazao mu je. gospodine. Adolf. Ne mora se brinuti hoæe li imati dovoljno novca. morao mirisati noge. da ih provede kako eli . svoj ivot ne kani provesti u mauzoleju punom starih vonjeva starih ljudi koji sjede jedan na drugo m. Moæi æe se bavi tno æu. prokrvario je. Sin mu neæe poslu ati dobar savjet. Ako bi se pokazalo da je istina to poto nje. Najgore je od svega bilo to su u li kroz glavno knjigovodstvo . Nije elio posao podijeliti s djeèa kom . U tjednima nakon to se Alois oporavio. ne bi zasmetao. kazao je èovjeku. up ozoravam te. Kako je ljeti malo kupaca. Rijetko bi im tko do ao u goste. duboko udahnuo i napomenuo: "Ako se ikad odluèi zaposliti na Carini. mogu obilaziti dobre ljudi po cijel oj Gornjoj Austriji.sigurno bi se posvaðali. poku ao se cjenkati s prodavaèem." Stoga je poèeo prebacivati pola tone ugljena u kante. je li mu otac pot puna budala. Zanemario je i nje n sljedeæi prijedlog. Kad je bio mlad. "ali sam svakako sna niji nego to izgledam. Zapahnuo ih je nesretan miris skupine sredovjeènih ti jela. Angela si nije mogla pomoæi. Stoga su oti li do carinarnice. Takav vonj n jegovom ocu. dok im je uzimao mjeru. Ni ta. Klara ju je vidjela. k oji bi mu pomogao sav taj ugljen prebaciti u kante u podrumu. A nju je izazivala nedoumica. Usprkos svom Aloisovom govornièkom umijeæu. èekala ga je vrlo jadna buduænost i grozni ljudi meðu kojima bi morao ivjeti i rad iti. Nakon to je ugljen uspio kupiti u pola cije ne.nakon radnog vremena mogao bi voditi sasvim drugaèiji ivot. Ipak. pa je èasnicim a. Ne po cijeni po kojoj sam vam ga morao dati. No Alois je nastavljao: "Mnogo je dobrih strana. ali nije rekla ni ta. Nakon tog posjeta.èovjek nema vremena za sebe. razvedrio se kad je èuo za dobru priliku koja je iskrsnula u susjedstvu. "Mo da nisam tako bogat kako vi mislite". Mirovina. da za taj posao uzme Adolfa. Aloisu nije uspijevalo ostvariti nikakav uèinak. a otac je to dobro ist aknuo . Ako po elim.druèju ima jedan problem . Kad je zavr io posao." Adolf se pitao gdje su svi ti ljudi. uvi jek æe imati slobodan vikend i slobodnu veèer. okupljenih pod plinskim svjetiljkama. Uvijek nas nasto jite dr ati u siroma tvu. Zato u na oj obitelji nema ru nih svaða. To bi mu èesto pokvarilo raspolo enje. sa titnicima za oèi na èelu. to ako se most sru i?" Alois je naprav io stanku. Bilo je dovoljno i to to æe Alois morati shvatiti kako su sve te lijepe rijeèi uzalud ne." Usprkos svemu. Sjetila se iznenadnog odlaska Aloisa mlaðeg. u kojem su radili èinovnici. Nakon takvih bi ri jeèi Adolf osjetio nervozu u elucu. Poslovan èovjek nema svoj mir. odluèio je zanemariti Klarin savjet. Alois je poku ao jo jedanput. Nema ru nih svaða! Kako je otac to mogao kazati? Prolazeæi mu iza leða. Sitni trgovac ugljenom koji je ivio u blizini. tako ne izaziva razdor u obitelji kao kad nema novca. naravno. poput majmuna u kavezima. "da mi ugljen isporuèite u kante u podrumu". morao je prodati svoje zalihe da bi vra tio neke dugove. Isto tako i in enjer. vi bogata i. "Oèekujem". Ne. Posao nosi sa sobom kuæi. Sto ako mu sudbina nije namijenila da postane veliki slikar ili arhitekt? to ako nije bio ravan Wagneru? Za Carinu se moglo reæi jedno. Adolfe. Adolf bi u majèinom glasu osjetio zabrinutos t kolièinom krvi koja je ocu istekla na usta. Ona mu je predlo ila da anga ira pomoænika. Ali on. nije dolazio èak ni Karl Wes seley. I bila je u pravu. vrijeme koje ti stoji na raspolaganju. isplazila je jezik. na to mu je trgovac odvratio: "A. Klarin prijedlog nije bio proma en. posjet se nije pokazao uspje nim. "sad su mi dobri prijatelji. da. No. bio je obuæar." Stoga je Alois odluèio to obaviti sam. No. ne mogu vam va ugljen odnijeti u podrum. Alois je odustao od zamisli o Carini. "Jako mnogo mojih kolega". koji se èesto spominjao kao oèev najbolji prijatelj. II. ili netko tko zna to govori. a iako Dvorac u umi 367 . ljude koji jo rade u Breslauu i Passauu. Za to su mu bila potrebna dv a sata na suncu i u pra nom podrumu." Kako je taj govor odr an za obiteljskom veèerom. izjavio je. Alois je za ugljen postigao povoljnu cijenu. Za to nema potrebe. Mogu t i reæi da sigurnost i dobra mirovina èovjeku mogu omoguæiti da ni ne 366 Norman Mailer osjeti muku umirovljenja.

ustvrdio je Wesseley. i to mnoga. no. kao da se eli isprièati o je pretjerao. koji eli siroma ni m èehoslovaèkim radnicima omoguæiti besplatne javne kuhinje. na to je uzdahnuo i rekao: "Vol im s tobom razgovarati. Na alost. Kad bi im se ustalile p redrasude. zaprijetio ibom. Alois je osjeæao nelagodu. no mogao sam biti podjednako uèinkovit i s klijentima ortodoksnim Zidovima. a Alois je osjeæao kako se ozraèje zbog toga pokvarilo. èlanovi su si dopustil i da malo vi e popiju. èija je svrha bila da ukazu na suprotno onom to je tvrdio dotad. na Maestrov prijedlog. Martina. takoðer vjerovali u krv. ako se odmah ne ra èisti. Isprva bi se na ao na jednoj strani rasprave. Va je najbolji prijatelj." . Alois Adolfa nije vi e tukao. vjerovali u njemaèku krv. znao bi tiho izu stiti: "Moj je najbolji prijatelj Ceh. Ja. Naposljetk u ga je napao jedan od najstarije gospode u klubu. pokazalo se kako je ta èasna starina i malko poremeæena. Bio sam spreman raditi sa svojim austrijskim klijentima koji su. Po tome ispadate pronjemaèk i nastrojeni." "Aloise. "odan iji carstvu od vas Austro-Nijemaca. Niste stari. "izrazili ste tako potpuno neslaganje s na im malim sveæenikom. Èini se da elite reæi: 'Rije ite se tih prljavih Èeha. samo ako bi s e mogli povezati s Prusi-ma. ili s njemaèkim socijalistima. ali je upozorenje izgubilo na dramatiènosti. 368 Norman Mailer "on bi mogao znaèiti samo kraj Austro-Ugarske Monarhije. na svoj naèin. makar je to zahtijevalo slag anje s intelektualcima koji su naglasak stavljali na zrak i duh . A to je preuranjena starost. Na Aloisovu nesreæu. radio sam i s klijentima koji su bili komunisti i ne bi se zvali crvenima da nisu. na èe kom. pa mu s e uskoro nametnuo koncept. Alois je izgubio jasnoæu kojom se tako ponosio. Cesto bismo uèvrstili mr nju koju takvi klijenti osjeæaju prema svemu to im je kod drugih ljudi suprotstavljeno. Krv je èarobna. naravno. Mogao sam takoðer raditi i sa idovskim klijentima koj i su bili socijalisti. A ja sam. bila je to krv koju je dijelio sa kolskim drugovima. nevo ljko to ka em. godine. Dragi herr Hitleru. reci mi istinu. Alois je to Wess eleyu èak i priznao. kapu-cinski redovnik imenom Jurichek pozvan dr ati propo vijedi u crkvi sv.sve te nevidlj ive struje i plinove u kojima se mogu pronaæi prosvjetljenje i sigurnost pogleda n a svijet koji ne ukljuèuje krv. Po mom si mi ljenju. Jesi li ikad vidio kakvu veliku vodu?" upitao je Wessel ey. osjetio bi marce na onim dijelovima prepo na koji su bili rezervirani za umu. kad bi zak ljuèio da se djeèak osjeæa previ e sigurnim. Po to se oporavio od krvarenja." Nakon njegovog kratkog posjeta.' No ne mogu vas razu mjeti. Kad bi pogled ao najzgodnije i najjaèe djeèake u razredu. koji su v jerovali u nadmoæ njihove krvi. N eki su se èlanovi Buergerabenda po alili (a ispostavilo se posve neosnovano) da æe ubr zo doæi do èe kog napada na Linz. bilo mu je ao to tom dogaðaju nije prisustvovao. Uvijek smo svojim klijentima u stanju osna iti uvjerenja. Ponekad bi. Kad bi mu se penis natopio krvlju. koji je bio u prolazu na p oslovnom putovanju iz Praga u Salzburg. Èeh. mogli smo prijeæi na izmjenu èvrstih uvjerenja. moram vas upozoriti kako zbunjenost. kako bi se skupio novac za otvaranje èe ke kole. Sad mu je na um padalo mnogo misli . dubok kao more. kad ga je zadnji put posjetio. A opet". a potom na drugoj. To je dovoljno. Sad je na Buergerabendim a iznosio meðusobno suprotstavljene primjedbe. "Ako doðe do èe kog ustanka". naravno. mo e progutati dobre namjere. rekao je. A. starac nije bio u krivu. 12. u toj stvari nisam imao nikakvo mi ljenje." I iznenada je sjeo. kako ste nam kazali. koji bi ga raspustili u trenu.si to nije sasvim smio priznati." Napravio je stanku. rekao je. Nakon to je do ivio krvarenje u pluæima. Posljed njih je nekoliko tjedana. "Mi smo Èesi". Narod mo e imati svoju krv. poput Adolfa. Kao da mu je gubitak krvi razvezao jezik. drag i moj buerger-abendski kolega. "Vidio sam lijepih jezera. "Osj eæam se kao da ivim u pustinji. Na Buergerabendu odr anom veèer prije Silvestrova 1901. Alois je ostao zbunjen. ali va u zbunjenost moram pripisati bolesti koja nam svima ovih dana prijeti. "Herr Alois". Adolfa naveo da o tome malo vi e razmi lja." Umalo je poèeo preprièavati razgovor s Karlom Wesseleyom. barem ne poput mene.

jedan od mojih glavnih doprinosa. Toga se znao vi e puta prisjetiti kako bi popravio stanje duha. sijeènja 1903. Alois se meðutim bojao stupice. No. od krvarenja u pluæima. Krijumèar . onda mu se snaga vratila. ) Na dan sprovoda. tom je prigodom to postalo n u no. Umjesto toga se. ne pre-stajuæi.Nekoliko veèeri nakon tirade starog èlana. to bude vi e plakao. tako to bi u sjeæanje prizvao davni dogaðaj. Prva je vidjela oèevo mrtvo tijelo. upitao je konobar. doimalo se vo tanim. skrivenog ispod cigara. no sad. a Angela je zaplakala. idi po njega." No. K vragu i njegova slabost. Tom je prigodom bio u isku enju . I dalje je èuo starèev glas: "Ka ete da Èesima dajemo previ e. Adolf je brizn uo u plaè. No dotad mu je veæ postalo naporno tjerati se da pusti dovoljno suza kako bi ostavio dojam na ljude koji bi ga prom . no. Tim e bi se poslu io da od obitelji izmami malo suosjeæanja. pr eplavile su ga emocije. da izbje gne prijavu. Èak je bio u isku enju da ga strpa u d ep. (Njegovo uvjerenje da se Bog zanima za njega u to mu je vrijeme veæ bilo temelj ta tine . Tako je dugo sanjao o oèevoj smrti da. pa je na svojoj dnevno j etnji Leondingom odluèio svratiti u Gasthaus Steifer i popiti èa u vina. K tome.dragulj se doimao vrijednim . plakao je u crkvi. Kao da æe mu. Gdje je fokus v a ih ideja?" Dok je bio meta predbacivanja. Stoga je kutiju otvorio radi carinskog pregleda i u njoj. a Adolf jo nije vjerovao. Èlan ovi Buergerabenda nisu èesto izlazili tako naglo. u Gasthaus u Steifer.bio je spreman predlo iti neko rje enje. s prvim gutljajem vina nije uspio ponovo prizvati oèekivano zadovoljstv o. a onda vas èujem Dvorac u umi 369 govoriti kako je biti protiv idova i Maðara dokaz nekultiviranosti. Prva mu je pomisao bila kako sasvim sakriti da je pri eljkivao oèev kraj. "mo e li se u takvim stvarima suditi sa sigurno æu?" G ostionièar je odmahnuo glavom. kad je konobar doj urio u kuæu. Veæ su jurili ulicama koje su vodile do Gasthausa. Poku ao se raz vedriti. Alois se nije dobro osjeæao. Konobar je htio odjuriti po sveæenika. svojim se po tenjem ponosio. godine. Ujutro 2. Alois bi se prisjetio kako je nekoliko bu ergerabendovaca potvrdno klimalo glavama. 5. To mu je svakako pomoglo da p rije dobije promaknuæe. 3. Plakao je glasno. Klara je nekoliko minuta nakon toga dotrèala s djecom. a potom je kutija opet zapeèaæena. Spopao ga je bijes. Alois se osjetio tako slabim da nije uspio skupit i dovoljno snage da ustane i izaðe iz prostorije. Ta kvim se smicalicama nije nikad bavio. naletio na kutiju cigara s koje je pozo rno skinut peèat. no vlasnik toèionice je kazao: "Mislim da herr Alois to ne bi elio!" "Gospodine". Bog vi e vjerovati da je gubitkom stvarno o alo æen. ispalo je da je njihov gost u trenutku kad je u ao sveæenik 374 Norman Mailer veæ bio mrtav. Jednom je na Carini. Tek kad je vidio mrtvo tijelo. KNJIGA ÈETRNAESTA Adolf i Klara I. do podneva je v eæ bio mrtav. Posljednja mu je misao bila na latinskom: acta est fabula. Ostao je u asnut. a tu je dijagnozu sat poslije postavio lijeènik . Izrekao ju je na glas i onesvijestio se. Èetiri dana poslije. Èinilo mu se oèitim kako su ga na Buergeraben-dima tek podnosili .no ipak ga je predao vlastima. s ru io. Jesu li se meðusobno smijali njegovim primjedbama? Je li imao takav status? Je l i im bio de urna budala? Od toga je dobio stra nu glavobolju. sijeènja. Bio je uvjeren kako otac smrt samo hini. prije mnogo godina. To je mogao razabrati po tankom s loju cementa na rubu markice. ponosan to se prisjetio Cezarovih posljednjih rijeèi: "Kome diji je kraj!" Gostionièar i njegov pomoænik odnijeli su ga u praznu pokrajnju prostoriju.elegantan putnik . prona ao dijamant. vijesti nije povjerovao. Polo eno na stolu. "Dobro. na zgra anje nekolicine gostiju prisutnih na subotnje jutro. sijeènja.

ni sam imao gdje dobiti modrice. To je bio i kraj leondin. ona mu je to isprièala i upitala ga t reba li razgovarati s pèelama. Ne usuðuje se pomisliti na Edmunda! Potisnula je svoj beskrajan al. Sad se p itala da li da stavi vijenac na praznu ko nicu koja je i dalje stajala iza kuæe u Le ondingu. kad sam se jednom drugom klijentu usudio glumiti anðela èuv ara. Zbog s vih tih prepreka. "To bi imalo smisla ako bi se radilo o pravoj pèelarskoj kuæi kakvu je imao Der Alte. morao pomiriti s te kuæim inhibicijama. po tujuæi stare obièaje iz Spitala i Stronesa. U djetinjstvu su joj rekli da. odluèila je s ko nicama razgovarati i izv je tavati ih o onom to se u obitelji dogaðalo. tjednima èekati da ga nadu. "èovjek ga ne eli ugroziti ni po kojoj osnovi. Na sprovodu èovjek treba plakati kako dolikuje. situacij a s Paulom koja mu je slomila srce . Na kraj je odluèio misliti na dan kad su prvi put posjetili Der Altea. dok bi joj mu naveèer bio u toèionici u Fischlhamu. Mo da to nije lako zamisliti. no jo u Hafeldu . Stoga. ostvario se u ljeto 1902. Zato je. odr i pèelama pravi govor i reci im sve o nama. da æe ga njegove ko nice ostaviti. a majèinska percepcija. to nam to bolje pode za rukom. pola godine poslije. jer. Kako tad nisam bio u tjelesnom obliku. Adolfa sam morao pripremiti da proizvede vi estruke fak simile o alo æenosti. Ja sam ga pak morao uvjeriti da se Bog na njega ne ljuti. Jest. joj. to donosi nesreæu.atrali. Sad se sjetila kako je prije samo est mjeseci Alois estoko kleo kad su mu se pèele i z ko nice stale drugdje rojiti. ali se pravio da ne zna. odluèio sam pr ebaciti sav onaj ugljen u podrum. Zato to se nije osjeæao sposobnim da se popne na drvo. Sad je na sprovodu. No. One æe takav traè nastojati p enijeti novinama". Bojao se popeti na drvo na koj em su se pèele poèele rojiti. svakako. Aloisova posljednja mala ko nica donijela im je malo meda. dovoljno da ona po ali to mu je i ta rekla. znao 376 Norman Mailer je na koje su drvo pre le. Nasmijao se. Bila je u to sigurna. Oni u takvim prigodama poprilièno ude za osvetom to smo ih se usudili opona ati. Kad se radi o velikom ulaganju". No. navela ju je da misli na pèele. To mu je sjeæanje om oguæilo da pusti suzu. uvijek blizu t elepatiji. Stoga se plaè. jedan od kand ela gurnuo niz kamene stepenice. Kad je Alois osnovao novu ko nicu u Leondingu. to je veæi riz ik da nam klijent uzvrati s dovoljnom dozom pobo nosti da privuèe pozornost kand ela.kog pothvata. ko ba mora . Ru an san koji je usnuo u Hafeldu est godina prije. èesto je bio na rubu tucanja. makar ga je svatko u crkvi mogao dobro vidjeti. rek ao je Alois. poneko praznovjerje ne mo e koditi. godine. No. tad znaj da æe ti netk o u obitelji umrijeti. a kako bi se moglo sa sigurno æu tvrditi da neæe pomoæi? No. Klara je tom prigodom sjedila blizu Adolfa. kako bi iz sebe uspio izvuæi i pokoji jecaj.ne. morao i z sjeæanja iskopati nekolicinu ugodnih razgovora s Aloisom. Sad je. da se iskupi. no i duhovi se mogu ozlijediti pri padu. Jer pèele takvu pa nju oèekuju. no zaplakao je zbog Der Alteove smrti. . kako mi se samo unutra nja prisutnost natuk la! Èelik i kamen grubi su materijali kad doðu u dodir s Duhom. Pred nama je stajao sasvim drugaèiji zadatak od onog prvog plaèa kad je oca vidio mrtvog. znala je ona to. Sjetila se kako bi se u Hafeldu obraæala Langstrothovim kutijama. ne smije o tome misliti. da ne skreæem s pogreba. Kakav nerazuman èin! Razoèaranje Adolfom. Zbog toga sam se opet predstaviokao njegov anðeo èuvar. Ponekad smo u stanju klijentima ubla iti str ah od Gospoda tako da klijentu pojaèamo dojam kako ga sila nebeska stvarno voli. Jecaji bi mu posustali svaki put kad bi se sjetio Aloisovog mr tvog tijela u Gasthausu Steifer. n o radi se o zapetljanom zadatku. Tako me jednom prigodom. no. bila uvjerena da mu je taj pèelinji bijeg pospje io krvarenje u pluæima. i od srca se nasmijao vlastitoj ali. a istinski je mogao zaplakati samo kad bi pomis lio kako je Der Alteu bilo grozno umrijeti sam. Zato se od njih i gr ade zatvori. kad èovje k ne razgovara s pèelama. niti na trenut ak. ako te ik ad zadesi nesreæa da vidi roj kako se spustio na mrtvu biljku. a njoj je do lo da vri ti. Pomoglo je to se ipak ( makar i nevoljko) divio naèinu na koji je otac govorio. to Dvorac u umi 375 mo da neæe biti dovoljno da se uspje no crpi suhi bunar tako bijedne o alo æenosti. I stvarno.

javljamo da je na dragi i ne zaboravni suprug. roðendan. sveæenik je sad iznio dostojanstven opis Alosove slu b e carevini. drveæe golo . sijeènja 1903. godini Adolf je zakljuèio kako mu je majka licemjerka zloèinaèkih razmjera. rekao bi tad on meni. Znali smo se zajedno dobro provesti. Gazite ga svojim prljavim stopalima. Tako je zakljuèila. Sljedeæih æe g odina traèci o alo æenosti sigurno lutati Adolfovom du om. Preminuo 3. Alois je. barem. dirnula bilje ka koju je o sprovodu objavio Linzer Tages Post: Pokopali smo dobra èovjeka . Kako bilo. Na groblju. na Aloisovom je nadgrobnom spomeniku bila i njegova fotografija." Mavrhofer je spomenuo stra an dan kad je Aloisu morao reæi da Dvorac u umi 377 je Alois mladi dopao zatvora. frau Hitler. Da. rado pio pivo. istaknutih sitnih oèiju. novine s najveæom 378 Norman Mailer nakladom u Gornjoj Austriji. Opet si je predoèila Adolfa kako plaèe i u velikoj se mjeri utje ila. u nedjelju 3. sa svojim franc-jozefinskim zalis cima. Takvu ljubav nije se moglo izraziti tek tako. ali mi Èesi smo dovoljno kultivirani da pijemo v ino.Sveæenikovo je posmrtno slovo ispalo prihvatljivo. Klara je seb e poku ala uvjeriti da Adolf aluje iskreno. Obojica su bila suvi e ponosna."' To joj je isprièao kroz smijeh. lAch\ Vi Èesi'. stric. izbuljenih poput ptièjih. nas smo se dvojica nemilosrdno meðusobno zad irkivali. slu benika Carske i kraljevske carinske uprave. Uz to su djeca imala pravo na dodatne primitke. Kasnije. Na tu je bilje ku bila tako ponosna. Sebi je kazala: "Ipak je on svog oca volio". Pivo se. a bit æe delikatna poput izmagli e. sijeènja 1 903. Nije se radilo o plaæenom oglasu. Vi eg carinika u mi rovini. na nadgrobnom spomeniku. i prito m je morala neprestano klimati glavom kako bi tvrdnji dala te inu. kao to vam je poznato. Bilje ku je neprestano iznova i èitavala. iznenada u Gospodinu preminuo. 'okrutni ste p rema gro ðu. iako je znala da su do njega sigurno morala doprijeti mnoga govorkanja. Odluèila je ne reæi mu koliko joj s amo mu nije bio religiozan. No ispod nje se nalazila ljubav. ceste su bile poput stakla. no kako bi itko mogao reæi da u B ogu poèiva? Klaru je. visoki slu benik Carsko-kraljevs ke carinske uprave u mirovini. Alois s kratko pod i anom kosom. "Va je suprug znao govoriti. 2. 'pa pije pivo poput Nijemaca. zet. a onda. do li su gotovo svi koje su u Leondingu poznavali. Novine su to objavile samoinicijativno. kad su ljudi stizali u posjet Vrtnoj kuæici. kad navr e osamnaest godina. 'Ti si pravi Austrijanac'. koji je ovdje danas polo en na vjeèni poèinak. Nema tako nje ne osjeæaje. Pijuck ate svoj kiseli sok sa eæerom i trudite se ne pokazati da vam je odvratan. Ona æe odavati poèast sjeæanju na njegovog oca. za tiæe na staklenim okvirom. nakon sprovoda.to se mo e kazati za Aloisa Hitle-ra. otac. a ja vi e volim vino.' Naravno da smo se alili. na s voj 65. a takva se kolièina ponosa mora pretvoriti u neprijateljstvo. Karl Wesseley je do ao èak iz Praga. takoðer moglo biti ono to je Bog htio. kazao bih mu. Bili su mu karci. Sprovod je odr an po ledeno hladnom vremenu. to je bio èovjek koji je slu io svog cara. rekao je. radi od ita. a nebo mraèno. Ti su joj reci u sjeæanje prizivali svaki trenutak sprovoda. u svoje ime i ime cijele rodbine. Svake je godine Klara od dr ave dobila mirovinu u visini polovice Aloisove godi nje plaæe. .." U Linzer Tages Postu objavljena je osmrtnica: U najdubljoj boli. stvarno! "U Bogu poèiva". kad se jadnom od takvog zl ostavljanja skiseli lice. a kako smo se samo znali smijati. Alois Hitler. ma nemoj! Sve to je od njego vog oca ostalo bila je slika u okviru. kao i njegove ko lege iz Carinske ispostave u Linzu. a ispod nje je stajao sljedeæi natpis: Ovdje u Bogu poèiva Alois Hitler Vi i carinski slu benik i domaæin. "noæu se budim i pred bacujem si to sam ispao glasono a takvih vijesti. dodate mu eæera i pretvarate se da ste poznavaoci. u svojoj 65. godine u 10 sati. da. Ponovno se opredijelila za procjenu kak o je djeèak oca volio. staklenom okviru koji je fotografiju trebao tititi od zuba vremena. To je. Njima je srd ba prirodna. "Draga frau Hitler". rekao je. Nakratko je razgovarao s Klarom i rekao joj: "O. meðutim.

rekao je herr dr. koji su ga stalno zapitkivali o pojedinostima. Adolf je zamijetio kako podosta uèenika prema njemu vi e nije tako nelj ubazno. Adolf èuo jednog od uèenika kako kolegi spominje srednjovjekovnog crkvenjaka. PROGNAJ U PAKAO SOTONU I SVE ZLE D UHOVE KOJI SVIJETOM OBILAZE 1 ELE NAM UPROPASTITI DU E. Kakav o tar rjeènik! Istinska snaga! Dovoljno se uzbudio da je . Je li to bilo stoga to mu je umro otac? Kad se rije io Aloisove srd be. Djeèaci koji su ga cijele godine ignoriral i. Uspio je uæi kad je slagao koliko mu je godina. ja bih te izbacio". To ga je ohrabrilo da uèitelja namami u stupicu. "Latinski se ne mo e izgovarati nerazgovijetno". Uèenici su se jedan po jedan ustaja li.'" Herr Schvvamm si je morao obrisati oèi. Ti æe se. "Da kraj godine nije tako blizu i da se u ovoj koli nismo tako trudili da ti popr avimo neprestano lo e ocjene. Trie bu. oti ao u Anatomski muzej Linza." Potom je Adolfu predoèio tekst. sv. Adol fa nije nastojao gledati u oèi. rijeèi djeluju posve neuvjerljivo. opis posjeta muzeju uèinio ga je omiljenijim kod nekoliko kolega i z razreda. "Imam brat a koji studira latinski". no ipak je uspio stro im glasom nego je postizao u r azredu izreæi: "Neæemo raspravljati za to si tu. oboje u vo tenim m odelima. Ispisane samim velikim slovima. Èak je i Adolf morao priznati kako je Aloisova primjedba o sigurnosti obitelji ima la nekog smisla. herr dr. her Sc hvvammu isprièati. "Takvu gadost u ivotu nisam èuo". kazao je djeèak. Njemu se u tom trenutku nimalo nije tra io posao. Herr Shwamm je za tu prigodu odjenuo svoje najbolje odijelo i govorio sa eto. Herr Schvvimm se pretvarao da ne razumije. Odona.'" Èim je dobio prijevod.O. pa mu je uspjelo vidjeti i penis i vaginu. ustvrdio je herr Schwamm. Umjesto toga zahtijevam da naglas proèi ta sljedeæu molitvu. Trieb. Bilo je i drugih koristi. Po prvi je put u ivotu u razredu do ivio ovacije. pa je namjerno izgovorio frazu biskupa iz Clunvja. naravno. Adolf je zakljuèio da je taj nastavnik sigurno siroma ni roðak nekog s dovoljno utjeca ja da mu osigura taj posao. KNE E VOJSKE NEBESKE. poduèavao vjeronauk. Stoga æu tvoju nazoènost u koli prihvaæati jo jedno polugodi te." Adolf je odgovorio: "Onda moram govoriti njemaèki. "Pravi si frajer". Latinska mu je izreka i dalje pulsirala u glavi. da bi Adolfa priveli ravnatelju. Herr Schvvamm je bio tu an èovjek vla nih oèiju. Adolf je ostao u oku.Ukupna suma bila bi dovoljna za udoban ivot. ukoliko se ovakvo pona anje ni u kakvom pogledu ne nastavi. sve dok ne vidimo kakva je snaga sla biæa. "Zbog n aèina na koji poku ava recitirati. Adolf je pro ivio pola minute bla enstva. Dvorac u umi 379 S druge strane. koji je bio biskup u Clunvju. Seks je prljav. pa se uskoro osmjelio odgovarati profesorima. Tijekom drugog razreda i druge polovice svoje treæe godi ne u realki. Herr Schwamm je Adolfu priu tio nezaboravnu lekciju . Nekoliko djeèaka veæ se stalo smijuljiti. a onda g a je spopalo uzbuðenje. i stoga je." Namr tio se. Nauèio ga je da o nekoj osobi ne znamo ni ta. sad su ga tap ali po leðima. naroèito jedn om nesretnom sredovjeènom nastavniku koji je svaki tjedan dr ao nekoliko sati vjeron auka. 380 Norman Mailer LA I I SRDITE OPAKOSTI . No. "i od njega sam dobio prvu pouku: Tnter faeces et urinam nascimur. NJIHOVIH ZAM KI. Jednog je jutra za vrijeme odmora. MOLIMO TE DA NAS IZBAVI TIRANIJE NEDOSTOJNIH DUHOVA. takoðer od voska. Roditi se izmeðu mokraæe i dreka! To je uvijek i pretpostavljao. kad je zavr ila nastava. tad su stigla dva redara. progutao slinu i us pio nagla eno izgovoriti: "'Zivischen Kot un Urin sind wir geboren. na dobrom papiru su se nalazile rijeèi: SLAVNA VISOSTI. èuo je. no potom je izjurio iz razreda . eto. AMEN . bio j e opu teniji na nastavi. uspio je izjaviti." Sastanak je ispao vrlo neobièan. kao i nekoliko mu karaca i ena u punoj velièini. Navrle su mu suze. "Zbog t ih æu okolnosti pretpostaviti kako je smrt tvog nepre aljenog oca bila èimbenik u tvom besprimjernom vladanju.

bili beskièmenjaci po put Schwamma.) Adolf je ipak uzeo svoj primjerak Treitschkea kad je do ao kuæi i uskoro napamet nauèi o sljedeæi pasus: Bog je svim Nijemcima dao Zemlju da na njoj sagrade dom. barem donedavno. reæi æe im. Kratak govor koji je herr Schvvamm pripremio o tim vatrama i pogibeljima pakla s ad se èinio uzaludnim. Schwamm je bio luteran. Neprestano je odreðivao nova pravila borbe. Herr Schvvamm je osjetio da je opet na rubu suza." (Je li ponavljao rijeèi koje sam ga ja nauèio? Nisam se uvijek u stanju sjetiti ba svakog nadahnuæa koje sam podario klijentu. godine njegova je igra rata postala jo slo enija. (To su na kraju rije ili tako to su odredili jedinog djeèaka koj . a sad je. mladi Hitleru". Jedne je subote odluèio da. mo e steæi mentalnu samouvjerenost daleko iznad vlastitih moguænosti. Trideset minuta ili cijeli sat? A tk o æe to vrijeme mjeriti? Trebao im je neovisan mjerilac vremena. Mi vragovi veæ dugo znamo da prosjeèan um. "to je. kad j e netko zarobljen. od njega preuzeli . s Angelinom haljinom prebaèenom preko ramena. i prestao govoriti prije nego to poène zamuckivati."Zna li kome je ta molitva upuæena?" upitao je herr Schvvamm. "Potpuno se skru eno isprièavam za svoje juèera nje postupke. i nisu prestajali sve do sumraka. "Nije li upuæena. Kad se na ao s one strane vrata. U samostanu u Lambachu. ponav ljao ju je svakog jutra nakon mise. mora o poèeti baviti i logistikom. hoæe -neæe . Je li u to vjerovao? Je li to bila istina? Nijemaca je bilo svih vrsta. pa iz toga proizlazi ka ko æe doæi vrijeme za pojavu vode cijelog svijeta. "Da". a onda ih mijenjao. odgovorio je. u potpunoj suprotnosti. mo e biti ili zatvoren. inkarnacija. sad veæ bila dobro poznata. Ipak je tu dugu reèenicu iskoristio kao borbeni pokliè samom sebi. Adolfa je obuzeo bijes. Jo se jednom na krajnje nesretan naèin osjetio nedoraslim tom mladom i neprijaznom uèeniku. no s nekoliko se svojih no vih prijatelja zapoèeo grudati. herr Shvvamm". kad se na ao usred jo jedne umske bitke. vatra. Onda je morao priznati da bi potonje moglo brojne bitke prebrzo okonèati. nego kuæi? Stoga su se sad vodile ozbiljne rasprave oko toga koliko se vremena mora provesti u zatvoru. Jedva da je shvaæao to znaèi. tovi e. gospodine. vani je bilo kasno o ujsko popodne. kao da se radilo o jo jednom nesretnom ishodu. Kamo bi poginuli vojnik oti ao. i dalje se sjeæao kako je nastojao odr ati ravnote u na stolici. vatra. pa se Adolf. fraza nije bila iz neke knjige. Ni ta to æe sljedeæa èetiri desetljeæa proèitati neæe kod njega izazvati takvo anje. Ponekad bi subotom popodne na svakoj strani bilo i po pedeset djeèaka." Kad je iza ao iz kole. i stra no mu je godilo kad su je tri uèenika. bio lik skromnog znaèaja u svo joj koli. koja je ne koæ Adolfu predstavljala iznimnu snagu. ili ubijen. sv. Sljedeæih je mjeseci èesto razmi ljao o tim rijeèima. Svaka je vojska sad morala zbrinjavati ranjenike i b aviti se zarobljenicima. kad se sasvim posveti jednoj mistièno j zamisli. veæ iz njegovih usta: "Optimizam. Izrekao je nekoliko fraza èiji je smisao bio izraziti njegovo zadovoljstvo to prepo znaje "i tvoju trijeznu stranu. Do kraja proljeæa 1903. Èak je pripremio govor koji æe odr ati svojim kolegama kad ga na odmoru okru e. kako bi saznali to se zbilo. u umi bio generalisimus. "u svakom sam se sluèaju dobro dr ao pred jadnim starim Shvvammom. koji skru en nije bio nimalo. arhandelu Mihovilu. Stvari tako rijetko ispadnu onako kako èovjek oèekuje." Èak je osjetio i odjek svo je prve erekcije. Vode koji æe poslu iti kao utjelovlje nje. krv i èelik". a neki su. molitva sv. Glas mu je sna no odzvanjao. no ipak ju je u sebi ponavljao. zakljuèio je. gospodine. krv i èelik. koji su u tom Dvorac u umi 381 improviziranom i ledenom pokusu bitke bili na njegovoj strani. Dok ju je glasno èitao. Neprestano je po navljao frazu: "Optimizam. "Pa". bit najtajanstvenije moæi koja æe ljude vezati s nevidljivom velièin om nacije. Uspio se sabrati tako to je neu padljivom gestom otpustio Adolfa. nije osjetio strah. Adolf je. Koliko mu je bilo poznato. arhandelu Mihovilu?" Naravno! Barem je tu molitvu Adolf dobro poznavao. koji ne bi bio od an ni jednoj strani. Te je licemjere trebalo o dvuæi da vide vo tanu vaginu u anatomskom muzeju. odgovorio j e Adolf. pa nije znao da je molitva.

no ta se moguænost nije èesto koristila. no sad je bratu mogla dopu stiti da sja i i poljubi je. godine. 3kola je zavr ila u lipnju. trebao mu je svaki par ruku-koji bi mu Klara ponudila. Ulana je ba za to i iz veo iz staje i uveo u fotografov kadar. Obitelj je ivjela u Vrtnoj kuæici. Adolf nije radio. koje su proveli u Vrtnoj kuæici. pa su Klara. Njemu bi to bilo n epodno ljivo. obitelj sve to bi joj mog lo zatrebati spakirala u dva golema kovèega. u potrazi za novim vojnim polo ajima. i nekol icinu je poku ao nauèiti da se igraju rata. Klarini se veliki planovi za njenu buduænost ba i nisu ostvarili. Zatvorenik bi mogao br e na slob odu. . Adolfu nije bio simpatièan. Sjeæala se kako je samo bio zgodan.popravit æe mu se financijska sit uacija. no èovjeka koji se elio o eniti. veæ i iznenadila. Naravno. A bila je i ljuta na samu sebe. zavr il o Aloisovim krvarenjem. ako bi postao uhoda. Ili bi mogao odbiti sve ponude i ostati u zatvoru. u kojem je ivjela Klarina sestra Theresa. bila je Angelina tajna krivnja. sad je se ljak Schmidt. no Schmidt je bio marljiv radnik i uspio je. no Klara nije z nala kako bi se sprijateljila s ljudima koji bi to i omoguæili.i 38z Norman Mailer je imao d epni sat. Znala je da se nikad neæe vratiti. staja. nikad ne bi uèinila neprilièan korak. i dalje je bri no skrivala saèuvanu bratovu fotografiju. Naravno. kazao je. Theresin mu . koji je u banc i radio kao bilje nik. od njega napraviti unosno imanje. Ono to Klara nije znala. imao imanje dovoljno veliko da smjesti cijeli klan Kie dler-Poelzl. iako su mu novaci bili tako umorni da bi zaspali na polo aju. Za upoznavanje i oèa ravanje stranaca. jer ne eli da Adolf i ta radi. Veæi bi dio dana. to je bio prikladan prostor da mlada djevojka prima goste. Udavala se za èovje ka kojeg nije obo avala. Angeli nije stvorila nikakav dru tveni ivot. poveæat æe se dio mirovine koji otpada na njega. Dok je Alois bio iv. u ljeto 1903. kao i stvaranje dojma o moguæem mirazu. osim od Angele? Dvorac u umi 383 No. pod Klarinom za titom. kuæe. ako radom skrene misli s o alo æenosti". toplog dana u Hafeldu snimio putujuæi fotograf. Ispostavilo se kako je Raubal medu raspolo ivim kandidatima bio naj bolji. Èak i nakon to se obitelj preselila u Vrtnu kuæicu. Kad je Angela takav brak prihvatila. Sestri Theresi je èak ponudila. koju je jednog lijepog. Kad su jednom od njega zatra ili d a se pridru i radu u polju. bila je sigurna kako. gdje j e Angela imala svoju sobu. Adolf i Paula ot putovali u Spital. Klara se nije samo razoèarala. zar ne?" to je bilo dovoljno da Adolfa obuzme hladna srd ba. Podsjetilo bi ga na valov u kojem mu je spavala majka. Prethodno je ljeto. dok je jahao na Ulanu. Kod nje su ljetovali . Kad mu starija sestra ode iz kuæanstva. Alois mlaði bio je ponosan to je dobio sliku na kojoj stoji kraj konja. Nakon ljeta. A sad je. No. Gazdinstvo se sastojalo tek od zemlje. za njeg a plaæati hranu. za razliku od ostalih èlanova obitelji. To se pokazalo prihvatljivim. Po Klarinom je mi ljenju taj èovjek imao puno sreæe to se dokopao njene pokæerke. i ona i Angela bile su s uvi e stidljive. Angela se trebala udati za èovjeka imenom Leo Rau-bal. Angela ba nije bila oèarana svojim izgledima. Adolf je bio svjestan da zarobljenicima brzo p ostane dosadno. Gdje bi Raubal takvo to mogao èut i. zbog trajnih pro blema s pluæima. proveo èitajuæi i crtajuæi. da je Alo is mlaði jo uvijek tu. Kako je trebalo obraðivati nekoliko polja i brati plodove po umi. po spitalskim mjerili ma. "Bit æe joj lak e u koroti. Klara je odluèila kako ne smije raditi. gospodarskih zgra da i ivotinja. Adolf je u tom braku vidio i ne to pozitivno . Angela. Nije si mogl a oprostiti.) Onda je Adolfu stiglo nadahnuæe. ali tijekom sedam god ina otkako ga nije bilo. Raubal èak nije djelovao ni z drav. povratak u Spital nije dolazio u obzir. Angela je imala pravo na mnogo bolje. a potom bi popodne od lutao u umu. Kad god bi Raubal do ao u posjetu. Bio je to pravi zloèin. Nikad nije prestal a aliti za Aloisom mladim. Igrao se s ma njom djecom na gazdinstvu kad bi ona svr ila sa svojim popodnevnim zadaæama. ona ga je pretvorila u savr enog mladiæa. svom bi buduæem urjaku kazao: "Tvoja pluæa nisu u tako lo em stanju kako tvrdi . Tog ljeta.

ne dvaput. Aloisu mlaðem je morala prisegnuti kako nema pojma gdje bi mogla biti. no Adolf se u rujnu vratio u Steyr. Tako je od nedjelje naveèer do petka popodne Adolf odsjedao kod e ne. Adolf je. no sad je nestala. a k tome i pao iz francuskog. kad je iza ao van razbistriti glavu. Kad je fotografija nestala. sa svo jim je novim cimerima kod frau Sekire odluèio uprilièiti zabavu. "A gdje su te Biblije?" upitao je Alois mlaði. u maloj ali potpuno privatnoj sveèanosti. spomenuo joj je svoj problem. Na jesen ga je èekao popravni ispit. prinijela im veliku ibicu i tiho plakala dok su ostaci fotografije crnjeli. Aloisu se time osvetila za zadirkivanje to se ne usuðuje jahati Ulana. no. Jedan od djeèaka od k uæe je donio èetiri boce vina i velikodu no ih sa svima podijelio. Tamo æe moæi steæi diplomu realne gimnazije. i zaspao na podu." Klara je problem rije ila tako to je Adolfa poslala u grad Steyr. Bez ikakvog upozore nja. buduæi da je dan bio topao. polagati francuski. Nakon vjenèanja. Tijekom sljedeæeg je ljeta Klara Paulu i Adolfa opet odvela u Spital. za osvetu. gd je je vrijeme provodio u èitanju i crtanju. u sebi kazao: "Neæu dopustiti da m i ova kola vrijeða intelektualne sposobnosti. Tako okrutno! Angela je i dalje èuvala njegovu fotografiju. stala se brinuti to joj ta nevina . Bila mu je u d epu. Kako bi se to proslavilo. Tu su. no. jedne noæi kad nije mogla zas pati. godine. kako joj se pribli avao datum udaj e. Te su veèeri uèenici ostali budni dokasna i Adolf je izjavio: "Napio sam se kako mi se otac znao napiti". To ka e moj otac. kad su jeda n kraj drugog mokrili u polju i pomislio da to nije ugodan prizor. a potom bi odlazio u svoju sobicu. Taj je put polo io i dobio je maturalnu svjedod bu. Adolf je jednom vidio mlado enjin falus. Adolf joj se uvijek obraæao vrlo formalno. Adolfa su progonile misli koliko je samo ru no moralo biti ono to su Angela i Leo èinili u krevetu. Naposljetku je do la do okrutnog zakljuèka. Pripremajuæi se za opro taj od frau Sekire. Kak o je samo grozna bila ta tajna o kojoj su mu karci i ene morali utjeti. pokidala taj komadiæ svoje pro losti i u rano i mraèno jutro papiriæe ubacila u zdjelicu. Jednom.a mo da i nije 384 Norman Mailer bila ba tako nevina .kako odvratno! Naglo je prestao o tome razmi ljati kad je shvat io kako se njegovi otac i majka nisu od mlado enje i mlade nimalo razlikovali. Dr ala se majèinski . u srcu i dalje o di e puteno æu. a do kraja kolske godine uspio je opet pasti francuski. Ravna telj je najavio da. Zaslu io je da pati j er ju je onako zadirkivao.vezanost uz izblijedjeli portret u sepiji. "Moj otac veli da j e dobro usvinjiti se jednom godi nje. nalet vjetra mu je svjedod bu odnio! No. kod koje su stanovala jo èetiri uèenika. t o sigurno neæe biti u Linzu. Vjeruj mi.) Stoga je. umjesto da plaæa svakodnevno putovanje vlakom. no ravnatelj mu nije oprostio dogaðaj s herr Schwammom. kako sliku mora uni titi. Dan je bio hladan. rekla . kazala je. Adolf je ostvario jo jedan krajnje prosjeèan prosje k ocjena. Klara si je mogla priu titi da mu iznajmi sobu. ukoliko se Adolf Hitler eli upisati u zadnji razred realke. s hvatio je da takva prièa ne bi bila dovoljna. 1904. Dobio je prolaznu ocjenu. pitao se bi li joj mogao reæi da je taj dragocjeni komad papira razmotao u vlaku kako bi ga pogledao . "To ti ne bih savjetovala". Sad ga je Leo trljao nutra-van tim navodno svetim prolazom izmeðu Angeline dvije rupe koje se n e mogu spomenuti . m orao je majci ne to pokazati. Frau Sekir a mu je predlo ila da ne poku ava prevariti majku.Angela je tu sliku ukrala. Nikad mu neæe povjerovati da je maturirao ako joj ne b ude pokazao svjedod bu. Kako je istog dana trebao otputovati kuæi. kako bi mu mogli dati diplomu. (Inaè i je Leo Raubal prije ili kasnije prona ao. prethodno je otvorio prozor." Nije joj smetalo ni to je patio kao da je izgubio zlatan sat. "U mojoj glavi. Ni u realki u Steyru nije imao ni ta bol je ocjene. Ujutro nije mogao naæi maturalnu svjedod bu. Dok se trudio smisliti kakvo obja njenje. Frau Sekirina je du nost bila da svojim st anarima osigura razmjerno dobru prehranu i pazi da pi u domaæe zadaæe. U svibnju sljedeæe." Svi su o dsutnom ocu zapljeskali. morao je izaæi na popravni ispit. "Prise em na hrpu Biblija". Na raèun mir ovine. Dvorac u umi 385 U jesen 1905. udaljen dvadeset i pet kilometara od Leondinga.

Uskoro æe vidjeti u kakvom je stanju. "Jedno je kad uèenik slavi svoju maturu i sretan je to 386 Norman Mailer je pro ao popravni ispit. morao je otvoriti zakljuèani ormar i iz njega izvaditi te k u papirnatu vreæu. osjeæat æe stra nu krivnju. Stvar je pogor alo to se sad morao upitati.nije elio saznati. to je bila tek ena koja mu je svaki dan poslu ivala obrok i j ednom na tjedan mijenjala posteljinu. Tako æe moæi dokazati da je polo io is pit. Adolfov osjeæaj vlastite va nosti nije bio toliko ugro en kao prigodom tog dogaðaja. Naposljetku. Sav jadan. No. Sad je postala rijetko i misaono ljudsko b iæe. Klari æe veæ nekako objasniti ostalo. Ali. tako æe to srediti. bit æe jo i gore. Mo e si barem dopustiti misao da je napravio va an korak nap rijed. Mogla su to uèiniti Dvorac u umi 387 i sva èetvorica! Odluèio je da nikad vi e neæe piti. Paula je brzo zaspala. Sad se veæ mogao sjetiti. i dalje se pitao koji ga je to od kolega izdao. ja sam oko njegove viz ije samog sebe sagradio tako sna nu za titu." Ovo je sad poèelo nalikovati saslu anju pred sveæenikom dugog nosa." Zavrtio je glavom. Neæe im biti drago. "O." "Dragi moj herr Hitleru. dugo je na umivaoniku èistio i su io svoju svjedod bu. ne to je posve drugo. Takv o bi suoèavanje sramotu samo poveæalo. "Ovako mi je jo dragocjenija". rekla je. bit æu itekako ljubazan da vam ka em. Taj mu se èas vratio u sjeæanje. kako je rektor za to doznao? Postojalo je samo jedno moguæe obja njenje. A ako ti majka otkrije istin u." Rektor je sad stao zuriti u nje ga. Osjeæao se tako obdarenim unutra njom velièanstveno æu! Kako su mu samo njegovi kolege s kojima je pio pljeskali. No. Pazite jedino da vreæu ne otvorite dok ste jo unutar zidova ove kole!" Adolf je klimnuo glavom. radilo se o upisnom danu. Poderana je na èe tiri dijela. ali æe ti sigurn o dati kopiju. Stalno je nju io dokument da provjeri kako sad miri i na puder. da èak ni takva epizoda nije ispala katas trofalnom. Uzeli ste ovaj dokume nt i na njemu ostavili svoj izmet!" Ruke su mu se tresle od gaðenja dok je vreæu pre davao Adolfu. a njih su dvoje n . No. a kako sam ja to slabo shvaæao. tko bi to mogao biti . Trebam li pisati va oj majci? Ne. herr Hitler. majko. "Ako ona tu prièu prihvati. Nakon toga je rekao: "Tvoja je svjedod ba u njoj. Moram takoðer napomenuti i da ni jednom od Aloisove smrti. pomislio je Adolf. sigurn o je rektoru predao svjedod bu. neæu. neæu vi e nikad vidjet i. Umjest o toga æete mi se zakleti kako vas nakon to izaðete iz ovog ureda. kad ga je rek tor konaèno pozvao da ude. "isprièaj u koli to ti se desilo. upitao ju je: "Sto da radim?" "O". a rek tor ga je pustio da èeka. No. "Gospodine. Njegovo j e dupe sad bilo superiorno svim tim kolskim glupostima. kao majka i sin. upustiti se u pijanèevanje koje svr i èino m vrijednim prijezira. "Budite tako ljubazni pa mi ka ite. Jedan od èetvorice uèenika koji su s njim pili. 5Klara je zaplakala od ljubavi kad je èula za to joj se svjedod ba vratila u èetiri dijel a. V jerojatno je to dobra ena koja nije zaslu ila da je se tako smradno sramoti. kazao e u sebi. " estoka su piæa za izdajnike"." U tom je èasu Adolf zakljuèio kako je umijeæe laganja vje tina koju treba cijeniti.je." Stoga se Adolf vratio u kolu za koju je mislio kako je nikad vi e neæe vidjeti. to sam je vi e gledao. Poderao sam je da ne bih zaplakao kao dijete. Onda je komadiæe zalijepio na drugi komad papira. to sam uèinio?" uspjelo mu je reæi. to sam vi e shvaæao koliko si se samo za mene rtvovala . "Ponosno æu je dati uokviriti. Kad se vratio kod frau Sekire. Nakon toga je rekao: "Ne mogu se natjerati da povjerujem kako bi uèe nik na e kole poèinio ne to tako bestijalno! Trebate se zabrinuti hoæete li se u ivotu ik d nauèiti kontrolirati takve izopaèene nagone. proveli ugodnu veèer. rekla mu je. uzeo je svjedod bu i njom si obrisao stra njicu. Sto ako je to napravio jedan od dvojice krupn ijih od njega? To uopæe ne bi bilo nemoguæe." Tijekom kolske godine." D a. pa s u. koji ga je uhvatio kako pu i. Da. "Po izostanku shvaæanja u va em pogledu v idim da se èak niti ne sjeæate prizemnog pona anja koje ste si bili odluèili priu titi.

Njeg ove su glinene lule s dugim pipcem stajale poredane na kaminu. preko kojeg je nosio tamni kaput. a obitelj se preselila u stan u Urfahru. Klara mu je kupila novu odjeæu. dok ne postane netko i ne to. 6. Pustio je brkove. vje bao je koliko je god mogao dr ati ruku u zraku pod kutom od èetr deset i pet stupnjeva. Kakva je to morala biti ogorèena odluènost. Jo napola dijete. Ne mogu procijeniti je li Klara u toj stvari bila utjecajnija od mene. njegovim izgledom jako ponosila. takav mali djeèak. iz Waldviertela. Nisu svi kli eji koji se tièu vragova pogre ni. jednog æe ga dana smatrati velikim slikarom ili ar hitektom. Dalje je nije morao uvjeravati. poma uæi se tapom sa s rebrnom dr kom. Taj je trinaestogodi nji djeèak do svog sedamnaestog roðendana morao izdr ati ivot u krajnjoj oskudici. da se u svoje rodno selo ne vraèa. to je ona pak morala trpjeti u sebi. Hoæe li i on. a lako je moguæe i oboje. Sto se toga tièe. kad je trinaest godina poslije. umrijeti od k rvarenja u pluæima? Nije ju bilo te ko uvjeriti da sad nije pametno tra iti zaposlenje . Beskrajno siroma tvo i mizerija uèinili su ga odluènim i stekao je izrazitu upornost èovjeka koji je "ostari o" zbog nepresu nih jada. poput Aloisa. Rijetko bi izlazi o po suncu. Tek bi se naveèer pro etao uz Dunav od Urfahra do Linza. Radilo se o tome da mu je Alois omoguæio da u ivot krene s vi eg polo aj a nego otac. 388 Norman Mailer sa samo tri zlatnika kao jedinom popudbinom. Klara je prodala kuæu u Leondi ngu. nije mu bilo te ko u ivati u svom novom ivotu u urfahrskoj Humboldtstrass e. Izmijenio se i Adolfov naèin masturbiranja. Obiteljsko je evanðelje dr alo samorazumljivim da Adolf treba biti za hvalan to je Aloisa imao za oca. Adolf je danju rijetko izlazio iz tog novog stana. Crtat æe i èitati. Veæina ljudi nikako da shvati koliko je duboko utemeljena opæenita pretpostavka Dvorac u umi 389 da ono to se osuðuje kao Zlo. godine Me in Kampf. Klara se. taj sedam-naestogodi njak nije odustajao od svoje vizije i postao je dr avni slu benik. skupio je svoje stvari i pob jegao iz zavièaja. Ne samo da je bio vrlo neobièan djeèak. mo e si poveæati obrazova nje. Tijekom pro le godine. doista te i mraku. naravno. Sjetio bi se zahoda u realci. Kako bi dodatno popravila svoje financijsko stanje. vraæajuæi se svakog vikenda iz Stev ra. Nakon pet godina strogog re im a u realki.a divanu sjedili jedno kraj drugoga i prisjeæali se starih vremena. Bila je prava sreæa imati oca koji se u svojoj kar ijeri popeo do planinskih visina. Bila je to posebna prigoda. otisnu ti se na put u nepoznato. o Aloisu napisao panegirik: Nije mu bilo niti trinaest godina. kad su njemu b ile dvije ili tri godine. U njenoj se glavi sad starca trebalo sjeæati kao stupa carevine. no takva se predod ba u Adolfov u m tako duboko usadila. Majka je plaæala raèune. pi uæi 1924. U umi je obièno sve istresao po najbli em l i æu. s druge strane rijeke na kojoj le i Linz. Znala je kako æe mu se. (Volio je li æe. Nije mu se ukazivao kak av unosan naèin da se pridru i redovima zaposlenih. s crnim e irom na glavi. Potrebi da tijekom dana ne izlazi bila je ravna samo njegova ljubav prema mraku. Ako zasad ostane kod kuæe. svaka ulo ena u svo j posebni dr ak. Noæ je pogodnija za prizivanje. gdje je uèenicima pokazivao s . istinski predanog dr avnog slu benika. to mu je bila najdragocjenija imovina. Svaki put bi se u to iznova uvjerio kad bi u izlogu uhvatio vlastiti odraz. a Paula èistila zahod.dovoljno da Klaru stalno dr i u asnu tom. pa je izlazio u dobrom tamnom od ijelu. S dobrim razlogom. da je.) Sad je zakljuèavao vrata svoje so be i pri ruci ostavljao spreman rupèiæ. Tih sam dana u njegove misli nastojao usadit i jednu ideju. a volio se i po njemu istresati. jedn im od pripadnika lin ke mlade gospode. pa æe stoga postati sasvim istaknut pojedinac. za druge mu. No. veæ mu je trenutno toliko slobodnog vremena i trebalo. mislio je. Uz to se pomalo æutio su ièavim . Smatrat æe ga. se nije nimalo radilo. To sam mu i sam bio spreman kazati. otvoriti razne prilike. Kako joj je on to predstavio. kako bi pro ao po red zgrade opere. Adolfu je prilièno dosadilo slu ati Klarine prièe o Aloisu. Time je ostvario prisegu iz mladosti siroma nog momka. prije nego to bi mislima dopustio da pole te izvan nadzora. kad bu de spreman.

Nije eljela biti punica koja mladom b raènom paru stvara probleme. Dok to ne napravi .) Ukratko. a on je bio sretan. A kako bi i pogodila? N ije bilo nikakvih dokaza. mora dati otkaz. i iscrpljen svim tim to se u njemu bilo nakupilo. Ili je mo da i bolji. Klara je u sebi odluèila: "Adolf nije besposlièar. u suglasju sa sjeæanjima na uèenike oko pisoara u realki. Sjeæanje na raznovrsne osobne alatke koje je vidio meðu uèenicima dostajalo mu je za uspje no predoèavanje. EPILOG Dvorac u umi Na poèetku sam naveo kako se zovem D.voju vje tinu. A ta je pomisao. a meðu njima æe neki stvarno biti p okvareni. Alois je suvi e toga elio odmah." A neæe ih ni biti. U obliku Angelinog mu a. to nije posve netoèno. no on je ruku m ogao dugo dr ati podignutu. samo iz po tovanja pr ema Angeli. zakljuèi la je. Ne vida se s pokvarenim djevojkama. To bi bilo i gore nego slu ati kako joj taj novi zet pr ekorava sina. Angela bi ostala zapanjena. ne treba mu alkohol i ne pu i. sve je bi lo gotovo. njegove sve br e i jaèe stiske tako raspalila da se vi e nije mogao obuzdati i bum!. no na ovom poslu koji si odabrao. I stvarno. no. bio je. On je pak sad u sobi otkrio kako mo e odr ati erekciju i s visoko podignutom rukom.seljanka joj je svejedno zavidjela. a oni nisu. Tako su zvali Dietera . Edmund i Alois." I opet je ponovila: "Adolf ne trati vrijeme na djevojke. ne raditi ni ta. tako je sna an i ponosan na sebe. Ne jo jako dugo.T. Majèina je ljubav. tu smo i mi. bilo je i previ e prigoda kad bi se opæe zanimanje usmjerilo drugamo." Adolf bi tad iza ao iz sobe. Seljanka nikad nije ni ta slièno do ivjela. pribli avajuæi se da ispali iz vlastitog topa. te ko da joj je moglo pas ti na pamet da se zapita o èemu on razmi lja dok masturbira. to su onda veæ bila dvojica koje je zbiljski skalpirao. pa je Adijeva sposobnost da dugo dr i ruku ispru enu bila tek jo jedna od stva ri koje su im odvlaèile pa nju.. t ako sam se na ao na rubu mete a koji je vladao na polju gdje se i nakon mraka nastav . 39° Norman Mailer ali kad crta. gdje je poljub i za rastanak. dok sam zauzimao tijelo i osobu pripadnika SS-a. Zet koji je jako precjenjivao vrijednost vlastitih savjeta. Leo Raubal. protisnut i mu u uho: "Momèe. Osim toga. da se. Ne moram se brinuti zbog djevojaka. pitao ima li kakve veze i zmeðu njegovog odbijanja da se zaposli na Carini i oèevog zadnjeg krvarenja? Ako je veze bilo. naposljetku. s mu karcima i djeèacima. naporno radi. Mo da æe jednom i postati velik umjetnik? Tko bi to moga o znati? Tko predvidjeti? Tako je ozbiljan. Djeèaci bi'se skupili oko pisoara da bi usporeðival i velièinu svojih genitalija. Erekcije bi. Kad je sam i dok radi. no sad bi gotovo sv aki radni dan gledala Klaru kako Paulu vodi cijelim putem do kole. Mislim da si poti ten zbog toga to svi tvoji roðaci u Spitalu dr e da si ni koristi. a njemu samo jedan. Kako je Klara sad na Adolfa gledala srcem punim ljubavi. suprug njene drage pokæerke. Neka njima njihova dva testisa. Ne. Stoga nije eljela izazivati nevolje. Adolf ne gubi vrijeme. stalno æe se osj o e. a tu sam se smjestio sve do k raja Drugog svjetskog rata. Tako ispunjen spoznajom kako æe i od njega ne to biti. Bolje bi joj bilo da se zabrinula zbog ljubavni h veza koje æe on tek imati. i znamo da nije tako. Pazio je da ispere rupèiæe. stoga. 7Prilièno godina kasnije. A besposlièari nisu takvi. To je bio neobièan dogaðaj. Kako je samo nepristojan prema njenom mu u! Klara bi sve to èula i ne bi progovarala. mora poèeti zaraðivati za ivot. Uvijek su se bojali da bi mo gao upasti uèitelj. Po tome je sasvim nalik Aloisu. sigurno slatka poput meda. Stoga djevojci nije bilo va no to Paula nastavu nije mogla pratiti pa je u koli zaostala . ona nije znala. dok se trljao. U njegovom ivotu nema pokvareni h cura. Ta je djevojka donedavno ivjela na gazdinstvu. da u toj ljubavi takoðer u ivamo. U njegovom je sada njem ivotu ipak postojao jedan trn u oku. Njena je majka uvijek imala previ e posla. Naravno. Lea Raubala. djevojka koja je i la u Paulinu kolu èesto bi je vidjela kako hoda s Klarom. Taj nije propu tao. kod najmanjih zvukova velikom brzinom spla snule. Taj neotesanac. svaki put kad bi s Adolfom razgovarao. Sjedi kod kuæe. Bilo je gotovo. (Dieter je tad urno morao otiæi iz Berlina.

Sad je. ne toliko zanimljiva. Stoga sam se preselio. Bili smo izdvojeni poput dvije du e u oceanu. taj je idovski èasnik dao sve od sebe da izbjegne najgore u onom to ga je okru ivalo . Amerikanac uzeo svoj pi tolj. Tu sam. nakon ponoæi. Do kraja su eljeli zadr ati ponos to se nikad nisu odrekli ironije. zbog mog sofisticiranog napada na ono to je vjerovao da su njegove ljudske vrijednost i. krièali su poput gnjuraca.krije se ubojica. Zbog toga takva osoba i postane pacifistom. idovski se satnik vi e nije mogao nositi sa stanjem u koje je zapao. Ne vidi se mnogo drveæa. Maestro me upravo b io otpustio iz slu be.ukoliko je bila istina . a ne treba obja njavati kako mu se nije svidjelo on o to je vidio. osuðujuæi pretjerivanja u Fiihrerovim dostignuæima. a priznajem kako sam se poigravao s njegovim uvjerenjima. Ta moguænost . za koji je ipak znao da ga mora otkoèiti i ustrijel io me. pa sam ostao da se u Americi sam pobrinem za sebe. odgovarao na nje gove upite. nema naznaka dvorca. èak sam dao naslutiti kako je tog nacista muèila sa vjest. Razgovarao s Maestrom. dakle. godine. bio naziv koji su najbistriji medu zatvorenicima dali svo jem objektu. Izlagao sam mu psiholo ke pothvate koje s mo mi nacisti izvodili u dotad nepoznatim vodama. T o je veæ druga prièa.45 i to je oru je sad le alo na stolu. na stijeni premalenoj za trojicu. plav. radi za sebe". ali gdje je dvorac?" odgovorio bih kako se "Dvorac u umi" na njemaèkom ka e Das Waldschloss. Kako je noæ prolazila. Na reveru je nosio idovsko ime.kao to èovjek uvijek otkr ije . U maloj me æeliji ispitivao psihijatar. Radosne uzvike biv ih zatvorenika pratilo je i trulo isparavanje. Mogu reæi kako sam vi e puta morao napu tati tijelo. Na obzorju nema nièeg zanimljivog. biv i su zatvorenici ludovali po polju za pos trojavanje. rasporeðen u amerièku div iziju koja je oslobodila logor. Am erikancu je to èak bilo dovoljno ku no da meni. Sve to je jo ostalo za raspravu jest za to sam odabrao ovaj naslov. Zbog mete a koji je zadnjih dana vladao. na zadnji dan mjeseca travnja 1945.odluèio sam o tome ne razmi ljati. Otputovao sam u Ameriku. To . Po èinu je bio satnik. Waldschloss je smje ten na praznoj èistini. Waldschloss je. Govorio sam s finom krivotvorinom istinskog osjeæaja. Od luèio sam se poigrati sa idovskim èasnikom tako da se pretvaram kako mu obja njavam svj etonazor ljudi medu kojima sam se borio. taj nam je idovski s atnik pokazao kako trebamo raditi. Likovi su. kazao mi je. Za mene je to bilo vrije me poraza. dobio je pi tolj kalibra 0. Stoga sam postupio poput lj udskog biæa . Sebe sam ubacio u posve novu igru. Po karakteru pacifist. To je ime koje su zatvorenici dali tom upravo osloboðenom logoDvorac u umi 395 ru. plavih oèiju. visok. Dieter je bio armantan esesovac. Uèinak nije izostao. Ulo it æemo i u Arape i u Izraelce!" Nakon toga mi je za elio sreæu." 394 Norman Mailer Nisam èak znao ni bih li mu povjerovao. Izvan æelije. gdje je tu sad poveznica s tvojim teksto m? U tvojoj je prièi puno uma. "Zasad. koji je sa mnom pratio roðenje Adolfa Hitlera. Na raspolaganju mi je ostao jedva jo pokoji potez. okretan. njemu na dohvat ruke. ukljuèujuæi i mene. FJuboko potisnut u prosjeènom pacifistu . A ko bi èitatelj. radilo se o lijeèniku koji nije bio vièan k ratkim cijevima. djetinjstvo i dobar d io adolescencije sad upitao: "Die-tere. On je primijetio: "Da. naredi da s njim ostanem u ovom uredu. svom jedinom pandanu sa suprotne str ane. no. Jedan se vrag èak usudio i ustvrditi kako je Maestro degradiran.to znaèi da je nastojao pobjeæi to dalje od najneugodnijih lj dskih mirisa. Nisam va an dio povijesti. U na im su redovima carevale glasine.ljala proslava.ukazivala je da u Maestrovom podruèju ima el emenata i dubina koje ja nikako nisam mogao pojmiti. "Ja æu na e djelovanje preb aciti u Ameriku i posjetit æu te kad donesem nekoliko odluka to bismo tamo bili spr emni raditi. Da pojaèam pritisak. Amerikanci su upravo oslobodili koncentracijski logor. Vidio s am kako mu je zbog pi tolja nelagodno. "Dvorac u umi". na kojoj je nekad bilo polje krumpir a. Oni kojima je preostalo dovoljno snage da se glasaju. manji. duhovit.

Shvaæam kako nas ovo izlaganje udaljava od prièe èije smo izno enje upravo zavr ili. nisam nikad uspio doznati ne to vi e o Gelinoj smrti. Vragovi opstaju zato to smo dovoljno pam etni da shvatimo kako odgovora nema ." Godine 1930. spremnih i za poljodj elstvo i za lov. nisam mogao dobiti odgovor na to pitanje. Ne trebam ni primijetiti kako se nadam da smo od tog vremena daleko napredovali.im je davalo snagu. ironija vam je. Priznajem kako svoju degradaciju Maestru nisam mogao oprostiti. dobr ih poganih grubijana i poljoprivrednika. Najva n ije je bilo sve to dobro zata kati. Jer. no dobra pitanja i dalje podrhtavaju unutarnjim ponosom. sve do potkraj dvadesetih i poèetka tridesetih godina. Hitler i nacisti su veæ bili na vlasti i dobio sam zadatak da uðem u ti jelo tog dobrog esesovca Dietera.neka budu spremni prihvatiti pogodnosti zapadne civil izacije prije nego to im prilika za to nepovratno proðe . sentimentalnim zvuci ma za manje vrijedne mozgove.na visokom polo aju? ' Naravno. Hitler ju je obo avao.. s Geli Raubal.ukorijeni. I sam sam ispisujuæi ovu prièu oti ao tako daleko. Ni na to mo da nema odgovora. Ili se ubila. od presudne va nosti za osjeæaj ponosa. Posebno se to odnosi na dame. zgodna i plava. Kako bilo. Ako me èin izdaje Maestra ne uni ti. Bila je ustrijeljena. Jedan se stalno vraæa. naravno. èesto preteèe na eg t hnolo kog duha dana njice. Ako èitatelj zbog toga opet osjeæa nelagodu . dali sve od sebe da govore meko poput svile na svojim rukavima. mo da æu se jednom moæi vratiti izvje ta u o svojoj ulozi u ranoj fazi karijere Adolfa Hitlera. da vi e nisam siguran tra im li jo klijenta koji obeæava. Ne treba iznenaditi to su zatvorenici koji su se toj nomenkla turi domislili bili iz Berlina. Njemaèki smo prvotno upoznali kao jezik jednostavnih ljudi. plemenskih ljudi. A ne mogu ni sebe zadovoljiti u tom pitanju. no up ravo to i elim. Kako je to sroèio visoko pozicioni rani podèinjeni. èime se vjerojatno najbolje i najjezgrovitije mo e objasniti to me navelo da napi em ovu knjigu. nije li isto tako istina kako se ne mo e naæi vraga koji ne radi na obje strane ulice? Stoga moram priznati iznenaðujuæu razinu privr enosti onim svojim èitateljima koj i su sa mnom pro li cijeli ovaj put. nego samo jo jedan iz njegovih redova . No.postoje samo pitanja. a posebno Berlinci ma. Maestro je zakljuèio kako je bud uæi Fiihrer postao dovoljno znaèajan da ga dalje vodi prisutnost vi a od mene. ne. Sve to je proiza lo iz tog dogaðaja bila je potpuna utnja. ko jem sam slu io u stotinama raznih uloga. kad je Dieter bio èlan Posebnog o djela IV-2a. Geli je bila oble figure. No. Pretpos tavljam èak da me zamijenio sam Maestro. ili odanog prijatelja. naredbi koje se izvikuju domaæim ivotinjama. Tu ne ukljuèujem duge njemaèke rijeèi. Geli Raubal su na li mrtvu na gornjem katu odaje u kojoj je stanoval a.priznajem da sam ostao do voljno veliki vrag da s njim ne suosjeæam. Nikad se nije ustanovilo. Stoga je to jezik pun kruljenja eluca.jer ne zna jesu li tu navedene Sotonin e rijeèi ili tek jetke opservacije jo jednog posrednika . s obzirom na ono to se tom narodu stoljeæima nametalo . No. Imali su posve perverzne odnose. i tanja du nika. i urlika koji se iz grla otme kad se ugleda krv. smijenje n sam sa svog stalnog zadatka s Adolfom Hitlerom. a ono je pak moglo pomoæi da se sjeme moje pobune . mo da postoji i drugi motiv. Omoguæava mi da se vratim na poèetak. Angelinom kæeri. ipak doveo u zabludu? Nije li sad postalo vj erojatno kako Maestro nije bio Sotona. uspje an pijanist i pripadnik visokog dru tva Putzi Hanfstaengl: "Ado lf voli svirati samo po crnim tipkama. dobrom pr . ponoseæi se to sam jedan od predstavnika na terenu moæne eminencije samog Sotone. ironija tome neizbje na protute a.ne dr im da je iznenaðenje to su mnogi pripadnici njemaèkog graðanstva to su u gradski ivot stigli iz svojih blatnih seoskih dvori ta. pokojnoj Judith McNallv i Dwayneu Prickettu. No. rike pluæa. Tri god ina poslije. svakom je o troumnom Nijemcu. u tom je razdoblju Adolf do ivio ljubav svog ivota . vjetrova iz crijeva zdrav og postojanja. Ako ste Nijemac ivahne inteligencije. u krilu Hitlerovog stana na Prinzregentenstrasse 396 Norman Mailer u Miinchenu. Je li moguæe da me Maestro. KNJI NICA ZELINA Zahvala Mojim izvrsnim pomoænicama. govorim o preslatkim palatalima. Nedugo prije samog dogaðaja.

Shareen Blair. Nevv York: Harcourt. New York: Bantam. 1996. My Part in Germany's Fight. Preveo Bruce Little. Goodrich-Clarke.. Bibliografija Uz neke je naslove u popisu literature dodana zvjezdica kako bi se naznaèilo da su s povijesnog i tematskog gledi ta bitni za Dvorac u umi. Goldhagen. Michaelu Lennonu. Crankshavv. The lnequality of Human Races. 1995. Gilbert. Somerset. The Occult Roots ofNazism. Max. 4. 1985. NY: Prometheus Books. G. 1976. mojoj supruzi Norris i moje devetero djece za t oplinu koju unose u moj ivot te Andrevvu Wylieju i Jeffu Posternaku. Nordic Gods and Heroes. Joachim C. Nicholas. Pretisak. * Fulop-Miller. Ken. mojem uredniku Davidu Ebershoffu i nakl adnici Gini Centello za njihovu suradnju i o troumna zapa anja. 2001. Nevv York: Hovvard Fertig. Cocks. Nevv York: Avon.'1997. Pretisak. 1992. 1999. Nevv York: Hill &C Wang. Resisting Hitler: Mildre d Harnack and the Red Orchestra. Cambridge: Da Capo Press. Nevv York: Knopf. NY: Dover. Sv. 2000. Nevv York: Nevv York University Press. * Grimm. Colum. Nevv York. mojim sjajni m i marljivim knji evnim agentima. The Third Reich: A New History.ijatelju i arhivaru J. * Fest.. Daniel Jonah. 1971. Alan. Burleigh. Nevv York: Knopf. New York: Hovvard Fertig. Rudolp h. London: Routledge. Crane. Dekalb. Eva. Brvsac. * Fest. Geoffrev. Viking. Sve je ostalo fabuliranje. 2. 2. Rene. Pre tisak. Erikson. 1996. NJ: Transaction Publishers. 2000 . Alan. Nuremberg Diary. Hollv Webber i Janet Wygal za sjajnu korekturu. 1928. 3. 1979. After Math: The Fi nal Search for Martin Bormann. d obrim prijateljima Hansu Janitscheku i Ivanu Fisheru za èitanje rukopisa. Michael. Teutonic Mythology. New York: Oxford Universitv Press. Karen. 1992. Binion. izd. Preveli Evvald Osers i Alexandra Dring. Speer: The Final Verdict. No. Joachim C. 1997. Nicholas. IL: Northern Illinois Universitv Press. Mineol a. Joachim C. Cambridge: Da Capo Press. Preveli Richard i Clara Winston. Armstrong. Jacob. Arthur de. The World History of Beekeeping and Honey Hunting. 1973. Nevv York: W. The Night ofLong Knives. 1961. Gestapo: Instrument ofTyranny. 1. New York: Harcourt Brace Jovanovich. Norton Co. Padraic. 1996. Elke Ros thal za pouku iz njemaèkog jezika. Pretisak. Edvvard. Hitler and the Occult. New York: Harper Collins. 1994. Hitlers Willing Executioners: Ord inary Germans and the Holocaust. Jasonu Epsteinu za v elikodu no èitanje ranije verzije. Gallo. Hitler: A Study in Tyranny. 2. Goodrich-Clarke. Amherst. Young Man Luther. Hitler. Farago. * Goebbels. * Bullock. 1999. Cambridge: Da Capo Press. Hitler: A Study in Tyranny (skraæeno izdanje). .1962. Mineola. Rasputin: The Holy Devil. 1975. Pretisak. Fest. Joseph. M. Pretisak. Ladislas. izd. 1995* Gobineau. Alan. Nevv York: Henry Holt. Nevv York: Nevv York University Press. Plotting Hitler's Death. The O ccult Roots ofNazism: Secret Aryan Cults and Their Influence on Nazi \deology. Norman Mailer Anderson. Hitler and Stalin: Parallel Lives. * Bullock. Pretisak. The Battle for God. New York: Ballantine. Ne treba posebno napominj ati kako su i druga navedena djela takoðer obogatila mnoge knji evne zamisli. dj ela oznaèena zvjezdicom ponudila su mi riznicu èinjenica i povijesnih referenci koje roman ove vrste ne mo e zanemariti. W. Psychotherapy in the Third Reich. Hitler Among the Germans. Erik H. Ponovljeno izdanje. 1999. * Bullock.

Lukacs. 1995. New York: Pantheon. 1963. Nevv York: Basic Books. The Hitler of Historj. The Kersten Memoirs 1940-45. Random House. 1979. Nevv York: Knopf. Felix. 22 Cells in Nuremberg. The Young Hitler I Kneiv. An Introduction to Metaphysics . 1955* Hoess. 1994. Vienna and the Young Hitler. 1999. Leonard L. Emst "Pitzi. Allan. Iliodor. 1918. The Hitler Myth: Image and Reality in the Third Reich. The Mind of Adolf Hitler: The Secret Wartime Report. The Ailing Empire: Germany from Bism arck to Hitler. West Sussex: Focal Point Press. Heinrich. New York: Arcade Publishing. W. 1979. 1996. 1985. Boston: Houghton Mifflin. Eva Braun: Hitler's Mistress. Peter. 1960. 1962. 1989. Being and Time. Nevv York: The Free Press/Macmillan. London: Burke. * Longgood. * Kershavv. * Hanfstaengl. 1972. San Francisco: Harper Collins. New York: Oxford University Press. NY: Prometheus Books. New York: Hovvard Fertig. John. 1958. Macdonald. 1997. lan. Norton. Carl.. Hitler's Youth. Pretisak. * Lukacs. London: Hutchinson of London Press. 1994. Kaufmann. 1973. Goebbels: Mastermind of the Third Reich. The Inner Circle. Walter C. Nerin E. William. 1959* Kogon. lan. Walter. W. Nevv York: W. * Machtan. Hitler: 1936-1945: Nemesis. Heston. Lothar. Hitler 's Vienna: A Dictators Apprenticeship. lan. The Queen Must Die!: and Other Affairs of Bees and Men. Haffner. 1961. * Kubizek. 2000. New York: Touchstone/Simon and Schuster. 2001. * Jenks. Reflections. Levenda. * Hoffmann. New York: Oxford University Press. Death Dealer: The Memoirs of the SS Kommandant at Auschtvitz. Cambridge: Harvard University Press. Hitler: 1889-1936: Hubris. The Medical Ca sebook of Adolf Hitler: His Illnesses. . i Stephen Toulmin. Martin. 1966. 1998. The Killing of SS Obergruppenfiihrer Reinhard Hejdtich. 1954. 1992. 1950. Pretisak. August. Irving. Heiden. Der Fuehrer: Hitler's Rise to Potver. Goethe's Faust. * Haffner. 1947Kershavv. Memories. prevoditelj i urednik. 1998. Konrad. The Mad Monk of Russia. Norton. Douglas M.. Nevv York: Basic Books. Sebastian. William A. New York: Columbia University Press. Franz. Martin. The Meaning of Hitler. Janik.NY: Dover Publications. A Thread of Years. New York: Doubledav. Heidegger. Doctors. New York: Greenberg. Preveo Lawrence Wilson. * Jetzinger. 1944. 1968.. Boston: Houghton Mifflin Company. New York: W W. Amherst.. Gun. and Renate Heston. Kershaw. * Kersten. Callum . Eugen. Kelley. London: Macmillan & Co. Ivone. 1961. Dreams. Langer. * Heidegger. John. Iliodor. Nevv York: W. and Drugs. Brigitte. Kirkpatrick. Hitler Was My Friend. New York: Dou-bleday. Nevv York: Berklev Pub lishing. David. Horsham. Norton. 1989." Hitler: The Missing Years. * Hamann. * Jung. Unholy Alliance. Preveo Steven Paskuly. Nevv York : Avon. Nevv York: Fromm International Publishing Corp. Nevv Y ork: Meredith Press. Wittgenst eins Vienna. Sergei Michailovich Trufanoff. Sebastian. 1987. New York: Stein and Day. Ne vv Haven: Yale Universitv Press. Rudolph. The Hidden Hitler. New York: The Century Co. The Theorj and Practice ofHell: The Shocking Storj of the Nazi SS and the Horror of the Concentration Camps.

New York: Hovvard Fertig. Mosse. NY: Dover Books. 1997. Pisma u knjizi osmoj preuzeta su iz ovog izvora. Posner. 1998. 1968.. 1973. The Aryan Christ: The Secret Life ofCarl Jung. 1985. * Mann. 1998. The Fascist Revolution. Pretisak. Mosse. Friedrich. Harrison E. 1996. The Crisis of German ldeology. Nevv York: Nevv American Librarv. Mengele: The Complete Storj. Friedrich. New York: Schocken Books. Nevv York: Random House. The Portable Nietzsche. Sergei. The Nibelungenlied. Suzanne. George L. Pretisak.. Werner. Nevv York: Praeger Publishers. Roger. Nazism 1919-1945: Sv. Nazi Culture. Mosse. 1967. Pretisak 1892-93 ur. Paradise Lost. 1982. Italian Fascism. 1965. Hitler: Legend. Ernst. Mosse. Three Faces ofFascism: Action Francaise. Karl. ME: Samuel Weiser. Nevv York: Dell. New Yor k: Hovvard Fertig. * Nietzsche. Carl Gustav Jung. Mineola. i John Ware. New York: Knopf. A Lifelong Passion: Nicholas and Alexandra: Tbeir Own Story. The Spear of Destinj. Friedrich. Ron. Mowatt. The Birth ofTragedy and the Case ofWagner. Hauppauge. Edvard. Mead and Co. New York: Doubledav. 1966. Faustus. 1978. York Beach. 1999. New York: Oxford Universitv Pr ess. New York: Random House. * Salisbury. Nevv York: Harpe r & Rovv. George L. ur. Nevv York: Anchor Books. May. The Life ofthe Bee. White Snow: Russia's Revolu- . The Crisis of German ldeology. 1986. Pullman. Mosse. 1948. 1983. Friedrich. Thomas. Land of the Firebird. 2001. Myth & Realitj. New York: Howard Fertig. New York: Penguin. The Genealogy of Morals and Ecce Homo. The Life and Death of Adolf Hitler. N ew York: Grosset & Dunlap. New York: Random House. Friedrich. NE: Bison Books/University of Nebraska Press. National Socialism. Werner. Rubenstein. Dr. Trevor. i Heinrich Fraenkel. The Life of Wagner. George L. Inc. Germany's Third Empire. McLynn. * Milton. i G. Explaining Hitler: The Search for the Origins of His Evil. 1971. New York: Howard Fertig. Nolte. * Payne. Tovvard the Final Solution.. Pretisak. Noakes. The Rasputin File. Pridham. 1964. 1980. ur. * Nietzsche. 1999. Totuard the Final Solution. Frank. Heinrich Himmler. Richard. Manvell. 1989. Ma rtin's Press. 1946. Winnetou. Nietzsche. John. * Nietzsche. Thus Spoke Zarathustra. Melzer. Maser. 1-4. Nevv York: St. Preti sak. Radzinsky. George L. Moeller van den Bruck. J.* Maeterlinck. * Newman. New York: Signet. Nevv York: Dodd. Indianapolis: Bobbs-Merrill Co. Exeter: University of Exeter Press. Ravenscroft. * Nietzsche. 1. 1919. 1996.. * Nietzsche. After Auscbivitz: Radical Theology and Con-temporarj Judaism. ME: HeartTree Press. Preveo D. New York: Random House. New York: Penguin. 1919-1934. Blue Hill. AH Too Human. * Rosenbaum. Robert. NY: Barron's Press. Friedrich. George L. 1965.. * Noll. Arthur. 1971. Friedrich. * Mironenko. 1996. Beekeeping: A Cotnplete Oivner's Manual. Massie. New York: Random House. 1966. New York: Howard Fertig. WA: Washington State University Press. Richard L. Black Night. London: Heinemann. Walter Kaufmann. 1967. Human. Nevv York: Knopf. Gerald L. Sv. Maurice. Lincoln. 1982. i Andrei Mavlunas. 2001. Beyond Good and Evil. 1978. 19 66. George L. G. Pretisak. M osse. * Nietzsche. On the Genealogy of Morals. Emst. 1997.

Walter. 193 4. CT: Archon Books. Cambridge: Da Capo Press. Anna Karenina. Rasputin. 1923. Himmle r. H. Stanford: Hoover Institution Press (Stanford University). 1970. 1930. von Lang. 1971. 1968. Nevv York: Swan Books. 1978. The Ochrana. * Speer. R. Straus and Co. * Schellenberg. The German Empire (1870-1918). Berlin Diary: The Journal of a Foreign Correspondent. 1956. Shirer. 1967. 1953. Viroubova. Hitler's Secret Conversations (1941-1944). 1934-1941. 1). * Stein. Cam-bridge: Belknap Press of Harvard University. New York: Viking. NJ: Prentice-Hall. Nevv York: Hippocrene Books. Lost Splendor. Albert. William L. New York: Random House. Memories of the Russian Court. Nevv York: Knopf. J995Shirer. Heinrich Himmler: A Nazi in the Making 19001926. London: Macmillan. Hitler's Diplomat: The Life and Times of Joachim von Ribbentrop. von Frisch. Nevv York: Simon and Schuster. London: AMS Press/ Weidenfeld and Nicholson. Anton. * Sereny. Adolf Hitler (vol. Nevv York: Knopf. ur. Stanford: Hoover Institution Press (Stanford University). Wykes. Warlimont. New York: Macmillan. New York: Ballantine Books. The Bormann L etters. 1961. Chicago: University of Chicago Press.. John. Youssoupoff.. London: Andre Deursch. 1941.tions 1905-1917. The Psychopathic God: Adolf Hitler. New York: Macmillan. T. The Dance Language and Orientation ofBees. Hitler. Hitler's Elite: Nineteen Biographical Sketches ofNa-zis Who Sha ped the Third Reich. Philadelphia: Lippincott. * Waite. * Youssoupoff. o . * Trevor-Roper. William L. 1992. Adolf Hitler: His Family. 1976. Chappaqua. Incurablj Ge rman. Wilson. 1967. 1964. Pretisak. 1960. Snyder. Robert G. Albert Speer: His Battle ivith Truth. Hamden. New York: Farrar.. Toland. Bradley F. Speer. 1989. 1993. The Rise and Fali of the Third Reich. New York: Signet. Spandau: The Secret Diaries. Tolstoy. dvostruki dobitnik Pulitz erove nagrade. H. New York: Ticknor & Fields. * Trevor-Roper. George H. Colin. Tavlor. New York: The Modern Librarv. Englevvood Cliffs. 200t. Leo. Prince Felix. * Smith. 1976. o autoru Norman Mailer (1923-2007. * Smith. 1970. Michael. Albert. My Life. 1954. Shovvalter. Z003. What Now? Der Sturme r in the Weimar Republic. veliki knji evnik i novinar. provokat ivni ru itelj tabua. 1964. Childhood & Youth. L. A. Walter. Jochen. ur. Leo. NY: Helen Marx Bo oks. New York: Grove Press. * Sturmer. Gitta. Bradley F. U bogatoj karijeri. The Last Days of Hitler. Inside Hitler's Headquar ters 1939-45. 1972. Karl. 1992. Nevv York: Doubleday. uredio i napisao uvod. Anna. 1960. Sichrovsky. New York: Doubleda v. R. Louis L.neupitnim rem ek-dje-lom i najboljim amerièkim romanom o ratu na Pacifiku. New York: Pathfinder Press. likom je i djelom obilje io amerièku knji evnu scenu druge polovice dvadesetog stoljeæa. Little Man. John. New York: Macmillan. ur. Dennis E. von Lang. Trevor-Roper. Inside the Third Reich. Rasputin and the Fa li of the Romanovs. Telford. Hugh. 1979. 2001. * Weitz. 1982. Hitler Close-Up. The Schellenberg Memoirs: A Record of the Nazi Secret Service. 1969. Prince Felix. Vassilyev. The Death of Ivan Ilych. Pretisak. Martin Bormann: The Man Who Manipulated Hitler. Straus and Young. Trotsky. Peter. Na juri ju je osvojio prvijencem Goli i mrtvi . 2000..). New York: Presidio Press. Leon. New York: Farrar. The Secretary. Hitler's Secre t Book. vatreni aktivist i samotni buntovnik protiv establi menta. Gen. London: Jonathan Cape/Flo-rian Press. Jochen. Tolstoy.

ivi u Zagrebu.briefing. Amerièki san. knji evnosti i ivota. Uz Dinka Teleæana i Marka Gregoriæa preveo je roman Jonathan Strange & G. Evanðelje po Sinu . O PREVODITELJU Sa a Stanèin roðen je u Vara dinu 1965.hr.stvario je niz nezaboravnih naslova: Park jelena. Norre ll Susanne Clarke te Atlas oblaka Davida Mitchella. Vojske noæi. Kao prevoditelj suraðuje i s Treæim programom Hrvatskog fad ija. Krvniko vu pjesmu. Radi kao urednik internetskih bil tena za www. gdje je diplomirao anglistiku i ko mparativnu knji evnost na Filozofskom fakultetu. Knji nica Zelina 540031371 .romane i oglede u kojima razglobljuje odnose fikcio nalnosti. nefikcionalnosti. biografije.

You're Reading a Free Preview

Download
scribd
/*********** DO NOT ALTER ANYTHING BELOW THIS LINE ! ************/ var s_code=s.t();if(s_code)document.write(s_code)//-->