s1 o Norman Mailer Dvorac u umi S engleskoga preveo Sa a Starièin VUKOVIÆ & RUNJIÆ ZAGREB 2008.

Mojim unucima Valentini Colodro, Alejandru Colodrou, Antoniji Colodro, Isabelli Moscben, Cbris tini Marie Nastasi, Callanu Maileru, Theodoreu Maileru, Natashi Lancaster, Matti euu Jamesu Maileru, Cjrusu Forceu Maileru, praneæakinji Eden River Alson kao i kumèadi Dominique Malaqua is, Kittredge Fisher, Clayu Fisheru, Sebastianu Rosthalu te Julianu Rosthalu. i CT7 .-Vukoviæ & Runjiæ 10090 Zagreb, Dudovec 32 a www.dzepna.com Urednica Milana Vukoviæ Runjiæ Lektura Mirjana Paiæ Juriniæ Korektura Ana Runjiæ Dizajn Bo ris Runjiæ Tisak i uvez Grafièki zavod Hrvatske The Castle in the Forest © 2007, Norman Mailer Ali rights reserved Prijevod © Sa a Sta nèin, 2008. Sva prava pridr ana Dvorac u umi je knji evno djelo koje se temelji na povijesnim dogaðajima. Nekoliko im ena i dogaðaja plod su autorove ma te ili se koriste u izmi ljenom kontekstu, pa je u tim sluèajevima svaka sliènost sa stvarnim dogaðajima, mjestima ili osobama, ivim i mrt vim, posve sluèajna. isbn 978-953-286-023-8 CIP zapis dostupan u raèunalnom katalogu Nacionalne i sveuèili ne knji nice u Zagrebu po d brojem 683026 Sadr aj knjiga prva U potrazi za Hitlerovim djedom knjiga druga Adolfov otac 23 knjiga treæa Adolfova majka 51 knjiga èetvrta Obavje tajac 67 knjiga peta Obitelj 79 knjiga esta Gazdinstvo 107 knjiga sedma Der Alte i pèele 141 knjiga osma Krunidba Nikole II. 187 knjiga deveta Alois mladi ¦ z27 knjiga deseta Po tovanje i strah 277 knjiga jedanaesta Opat i kovaè 291 knjiga dvanaesta Edmund, Alois i Adolf 3 knjiga trinaesta Alois i Adolf 345 knjiga èetrnaesta Adolf i Klara 371 epilog Dvorac u umi 391 zahvala 397 bibliografija 399 KNJIGA PRVA U potrazi za Hitlerovim djedom

I. Mo ete me zvati D. T. To je skraæeno od Dieter, to je njemaèko ime, a D. T. æe dostajati, sad kad ivim u Americi, zemlji neobiènoj. Ukoliko strpljenje stavljam na ku nju, èinim to stoga to mi protok vremena ovdje ne znaèi ni ta, a takvo vam stanje potièe buntovni tvo. Pi em li ovu knjigu ba zbog toga? Ja i moji prija nji suradnici prisegnuli smo d a takvo to neæemo nikad poduzimati. Bio sam, naposljetku, èlan obavje tajne skupine bez premca. Vodila se kao SS, Posebni odjel IV-2a, a izravno nas je nadgledao Heinr ich Himmler. Tog se èovjeka danas smatra èudovi tem, a ja se u njegovu obranu ne bih u pu tao - ispostavilo se kako je uistinu bio poprilièno èudovi te. A opet, Himmler je ipa k bio i originalan mislilac, a upravo je jedna od njegovih teza potaknula moje k nji evne namjere, koje, budite sigurni, nisu rutinske prirode. z. Himmler se na oj elitnoj skupini obraæao u maloj predavaonici oblo enoj tamnom orahovi nom, u kojoj nije bilo vi e od dvadeset sjedala, naguranih prema naprijed, u èetiri reda po pet stolica. No, takvim se opisima ovdje neæu baviti. Vi e me zanima izno enje Himmlerovih neuobièajenih ideja. Mo da me ba to potaknulo da zapoènem ovo knji evno sjeæa je, koje æe se sigurno pokazati uznemirujuæim. Znam kako æu zaploviti nemirnim morem, jer moram naglavce okrenuti mnoge uvrije ene predod be. Kad se toga sjetim, u glavi mi bukne kakofonija. Kao obavje tajci, svoja otkriæa èesto nastojimo iskriviti. La ljivo st je, naposljetku, svojevrsno umijeæe, no u ovom æu se pothvatu te vje tine morati od reæi. IZ Norman Mailer Dosta! Dopustite da vam predstavim Heinricha Himmlera. Znaj, èitatelju, kako to neæe biti ugodno. Taj je èovjek, kojeg su iza leda zvali Heini, do 1938. godine postao jedan od èetvorice uistinu va nih njemaèkih voda. Pa ipak mu je najdra i i najskrovitij i intelektualni pothvat bilo prouèavanje rodoskvrnuæa. Prevladavalo je u na im istra iva njima na najvi oj razini, a ono to bismo otkrili, nije se iznosilo izvan na ih zatvor enih sastanaka. Rodoskvrnuæa je, kako je Heini nauèavao, u najsiroma nijim slojevima s vih zemalja oduvijek bilo napretek. Èak mu se i na e, njemaèko selja tvo, uvelike odaval o, jo u devetnaestom stoljeæu. "Naravno, nitko u uèenim krugovima o tome ne eli govori ti", znao je primijetiti. "Naposljetku, tu se ne mo e ni ta. Tko bi se zamarao ustan ovljavati da je neki bijednik uistinu plod rodoskvrnuæa? A ne, vladajuæi slojevi sva ke civilizirane zemlje nastoje takve stvari pomesti pod tepih." Odnosno, svi visoko pozicionirani dr avni du nosnici svijeta, osim na eg Heinricha Him mlera. Iza njegovih su nesretnih naoèala sazrijevale krajnje neobiène zamisli. Moram ponoviti da je za èovjeka tako ne-izra ajnog lica i nimalo istaknute brade, svakako pokazivao izludujuæu mje avinu briljantnosti i gluposti. Primjerice, isticao je kak o se smatra poganinom. Ljudskom je rodu predviðao lijepu buduænost, jednom kad svije tom zavladaju pogani. Du a svakog èovjeka obogatit æe se dotad neprihvatljivim zadovol jstvima. No, nitko od nas nije mogao zamisliti orgiju u kojoj bi putena strast d osegla takve razmjere, a da bi se neka ena po eljela baciti u klupko rastopljenog m esa s Heinrichom Him-mlerom. Èak ni u najnaprednijem moguæem duhu! To je bilo stoga t o ste ga uvijek mogli zamisliti s tim licem u kutu kolske zabave, visokog, mr avog, nepopularnog i tjelesno nerazvijenog mladiæa, pogleda punog neodobravanja. Veæ je t ad imao malen podbradak. Stajao je, spreman èekati u zapeæku, dok su drugi plesali. A ipak su ga s vremenom stale opsjedati stvari koje se drugi nisu usuðivali izreæi n a glas ( to je, moram priznati, obièno prvi korak k novim idejama). Pomno je prouèavao problem mentalne zaostalosti. Za to? Stoga to je bio prista a teorije kako su ono na jbolje i najgore za to su ljudi sposobni, bliski susjedi. Zbog toga je bio sprema n pretpostaviti kako bi djeca koja obeæavaju, ako ih se otkrije u bezliènim obitelji ma niskog roda, mogla biti "rodoskvrnci". Na njemaèkom bi se to reklo, prema iskaz u koji je sam skovao, lnzestuarier. Nije mu se sviðao èe æi naziv takve sramote, Blutsch ande (krvni skandal), ili Dvorac u umi i3 kako se to ponekad pristojno veli u boljim krugovima, Dramatik des Blutes (drama krvi). Nitko se u na im redovima nije smatrao dovoljno upuæenim da bi rekao kako teorija ne stoji. Himmler je veæ u ranim danima SS-a shvatio da nam je jedna od najpreèih potr

eba stvoriti iznimne istra ivaèke skupine. Pripala nam je du nost istra ivati krajnosti. Himmlerovim rijeèima, zdravlje nacionalsocijalizma ovisilo je ba o tim letzte Frag en (krajnjim pitanjima). Mi smo trebali istra ivati probleme kojima se ostali naro di nisu usuðivali ni pribli iti. Na vrhu liste bilo je rodoskvr-nuæe. Njemaèki se um mor ao ponovno nametnuti kao vodeæi izvor nadahnuæa u znanstvenom svijetu. Za uzvrat - b ila je neizreèena veza koju je uspostavio - Heinrich Himmler bi za svoj dubokoumni napad na probleme koji potjeèu iz poljoprivrednog miljea dobio veliko priznanje. Znao bi isticati svoju temeljnu premisu: ne mo e se prouèavati poljoprivredu, ako pr ije toga ne shvatimo seljaka. A razumijevanje tog prizemnog èovjeka poèinje raspravo m o rodoskvrnuæu. Ovdje bi, jamèim vam, podigao ruku sitnom, gotovo neznatnom gestom kakvom se slu io Hitler - kapricioznim trzajem iz zgloba. Heinrich je time elio reæi: "Sad dolazi gl avno jelo. A s njim i prilog!" Krenuo bi veliki orator. "Da", kazao bi, "rodoskv rnuæe! To je jako dobro obja njenje za pobo nost starih seljaka. Akutni strah od grije ha mora se pokazati u jednom od dva ekstrema: potpunoj odanosti vjerskim naèelima. Ili u nihilizmu. Iz studentskih se dana sjeæam kako je marksist Friedrich Engels napisao: 'Kad je Katolièka crkva shvatila da se preljub ne mo e sprijeèiti, iskljuèila j e moguænost razvoda.' Briljantna opservacija, èak i ako potjeèe od krivog izvora. Isto se mo e reæi i za krvni skandal. Ni njega se ne da sprijeèiti. Seljak stoga nastoji b iti predani vjernik." Klimnuo bi glavom. Onda ponovno, kao da su potrebna najman je dva dobra potiska glavom ne bi li nas uvjerio kako je stvari sagledao objekti vno. Koliko bi èesto, upitao bi, prosjeèni seljak iz pro log stoljeæa mogao izbjeæi takva isku e ja krvi? Naposljetku, nije to ba bilo lako. Seljaci obièno nisu, mora se reæi, naroèito privlaèni. Crte lica poru njele su im od te kog rada. Uz to, smrdjeli su na zemlju i staju. Vonj im je ovisio o ljetnim temperaturama koje bi vladale. Ne bi li u tak vim uvjetima niski nagoni pokrenuli zabranjene sklonosti? Kad se uzme u obzir sk roman dru tveni ivot, kako da steknu sposobnost izbjegavanja sparivanja s bratom il i sestrom, ocem ili kæeri? 14 Norman Mailer Nije se upu tao u opise kolopleta torza i udova koji je tvorilo troje ili èetvero dj ece zajedno poleglih u krevetu, niti u nezgrapni na-turalizam najugodnijeg od sv ih poslova - uspuhanog, groznièavog, mesnatog trka uz brdo tjelesne radosti - no i zjavio je: "Priliènom se broju pripadnika poljoprivrednog sektora, hoæe -neæe , uèini kako e rodoskvrnuæe prihvatljiv odabir. Kome æe se, naposljetku, èasne i od rada ogrubjele crte oca ili brata najlak e uèiniti privlaènim? Sestri, naravno! Ili kæeri. Cesto su one i jedine koje na to tako gledaju. Otac, kojih ih je stvorio, ostaje u ari tu pozor nosti." Himmleru se jedno mora priznati. Teorije je u glavi razvijao vi e od dvadeset godi na. Veliki Schopenhauerov prista a, znao bi istaknuti i rijeè koja je 1938. godine j o bila razmjerno nova - gene. A ti su geni, govorio bi, biolo ko utjelovljenje Scho penhauerovog pojma Volje. Oni su toj tajanstvenoj Volji osnovni sastojci. "Pozna to nam je", rekao bi, "da se instinkti prenose s nara taja na nara taj. Za to je tako? Mislim da je to stoga to je Volji priroðeno ostati vjernom svom podrijetlu. Ja to èa k nazivam Vizijom, da, gospodo, silom koja se nalazi u sr i na eg ljudskog postojanj a. Tom se Vizijom razlikujemo od ivotinja. Od samog poèetka na eg ivota na Zemlji, lju di se nastoje uzdiæi do nepreglednih visina koje ih oèekuju." "Naravno, na putu do takvog velikog cilja ima i prepreka. Na i najbolji geni moraj u biti u stanju nadvladati oskudicu, poni enja i ivotne tragedije, dok se prenose s oca na sina, iz nara taja u nara taj. Veliki su voðe, rekao bih, rijetko proizvod tek jednog oca i majke. Prije æe biti da se taj rijetki voda uspio probiti kroz ogran ièenja koja su sputavala deset frustriranih nara taja, koji tijekom svojih ivota Vizi ju nisu mogli izraziti, ali su je prenosili svojim genima." "Ne treba ni spominjati da sam do tih ideja stigao razmi ljajuæi o ivotu Adolfa Hitle ra. Njegov nam je junaèki uspon odjeknuo u srcu. Buduæi da mu, kao to znamo, skromni seljaèki rodoslov se e daleko u pro lost, njegov ivot predstavlja nadljudsko dostignuæe. Pred tim nas mora obuzeti potpuno divljenje." Kao obavje tajci, smije ili smo se u sebi. Odslu ali smo tiradu. Sad se Heinrich sprem ao prijeæi na neuljep anu bit. "Pravo je pitanje", kazao bi, "kako se briljantni kar

" "Stoga. pa k limnuo glavom. 3Spreman sam progovoriti o opsjednutosti Adolfom Hitlerom. najveæa je opsesija i dalje Hitler. Kod rodoskvrnaca neæe dolaziti sa mo do osna ivanja kvalitetnih sklonosti. to se rijetko ljudsko biæe svejedno mora nositi s pregr t fr ustracija. rekao bi. Prete ito se pojavljuje neusklaðenost. Sama je bit mu kog sj emena spremnost da se podvrgne takvoj rtvi. "Pa ipak". Svakom æe se od tih spermija koji Dvorac u umi 15 plivaju jajnièkim morem.moramo u obzir uzeti i vjerojatnost. "Zdravi spermij mora biti spreman rtvovati se. Ako nije bio ni i z jednog niti iz drugog. Hoæe li enkini geni odgovarati stanici spermato zoida koji se uspio do nje probiti? Ili æe se otkriti kako su geni dvaju odvojenih elemenata neuskladivi? Hoæe li se pona ati poput nezadovoljnog mu a i ene? Da.ruka se opet podig la . Jedan od njih se mora uspeti sve do jaja ca enke. naðite jednog k oji je zadovoljan odgovorom do kojeg je do ao. sm o istra ivali (a mo ete biti sigurni kako je to bilo u najveæoj tajnosti) je li na Fiih rer rodoskvrnac iz prvog ili drugog koljena. "razumno govoreæi. Ima li Nijemca koji ga ne poku ava shvatiti? A opet. "To je cijena. Da posudim amerièki izraz. ili napadati neosvojivu kosu. to jaje doimati golemim poput krstarice. kazao bi Heinrich. Èini mi se da su svi prisutni bili svjesni podteksta tih napomena. Mo e ispasti kako je usklaðenost pri spaj anju bila dovoljna da bi do lo do prokreacije. bit æe ne samo svijetao primjer da hipoteza stoj i. gospodo.akter Vizije brani od razvodnjivanja mije anjem? Ono je u procesu tzv. Godine 1938. Osobno nisam na toj ku nji. Pregr t je anomalija."Recimo da je bli e jedna na milijun milijuna. kad govorimo o ljudskoj udnji za stvaranjem èovjeka koji æe biti utjelovljenj e Vizije ." Stajao je pred nama. Poznajem g a od glave do pete. Nestabi lnost je stoga èest proizvod rodoskvrnuæa. "nameæe sljedeæe pitanje. Jesmo li bili u stanju osjetiti njegovo uzbuðenje? "Uskoro s e". A to je stoga to ga u stvari poznajem. èak i prikaza tjelesne èudovi nosti. da bi barem jedan od njih dopro do ja jeta!" Zagledao bi se u nas. Ni jedna na milijun o bitelji nam ne mo e dati mu a i enu koji bi svojim genskim sklonostima bili blizu stv aranju èudesnog djeteta. no te ko da postoji ikakvo jamstvo ka ko æe spoj njihovih gena dovesti do suglasja." A svejedno sam i dalje opsjednut. Moram vas neèim iznenaditi. moramo se takoðer slo iti da ivot nije uvijek spreman takav dogaðaj i ovjeriti. A to èovjeku mo e vi e pomraèit i raspolo enje od pitanja na koje neæe dobiti odgovor? Èak i danas. znam ga od upka do pupka. nego æe postati i njen krunski dokaz. mora biti posljedica sparivanja iznimno sliènih genetskih sastojaka.Nadèovjeka . Iz prikrajka vreba idiotizam. kao to æe takva spremnost u ratu nosi ti vojnike dok æe juri ati uzbrdo. ako je na Fiihrer istinski plod rodoskvrnuæa." Tako je govorio Heinrich Himmler. Takve obiteljske intimnosti obièno izbace na svijet mu ke i enske potomke smanjene kakvoæe. tu an i strog. Ili ni iz jednog. spopada me tjeskoba koja se mo e usporediti s . Ne!" . Samo æe se u takvom sluèaju zasebna utjelovljenja Vizije moæi meðusobno ojaèati. Him-mlerova æe teorija ostati neutemeljena. njihov mi grubi smisao za vulgarno omoguæava reæi: "Da. Mo da èak ni jedna na sto milijuna. Moram ponoviti." Zastao bi. A kad nasta ne moguænost presudna i6 Norman Mailer za razvoj velikog duha. Kad se sjet im obja njenja za to ga tako dobro znam. U sluèaju Adolfa Hit-lera. logika nala e pretpostavku da Nadèovjek koji utjelovljuje Vizij u. ivim u uvjerenju kako Adolfa mogu razumjeti. mene muèi posve drugaèiji problem. Moramo priznati da plodovi rodoskvr nuæa u djetinjstvu obièno pobolijevaju i rano umiru. veæ se ojaèati mogu i nesretna nagnuæa. brojk e se pribli avaju zapanjujuæim razmjerima kakve nalazimo u astronomiji. dovoljno sna nih da od njih skrene s uma ili mu potaknu preranu smrt. Sjetite se vi emilijunskih spermija." "Stoga nam. odgovor io bih. No. normalnog r azmno avanja samo po sebi razumljivo." Komu nije bilo jasno kamo Heinrich cilja? Rodoskvrnuæe je nudilo najbli u moguænost ta kvog jedinstva svrhe. No.

Tako je moralo biti. to je u tom kraju bila èesta kategorija. to je." (Mom ak nije i ao dalje od podcrtavanja tih rijeèi. Tvrdilo se kako je tu apana u slao imuæni idov. dakle. razumljivo. Mogu vam ponuditi potankosti koje se tièu njegovih obiteljskih korijena.noænim skokom s gole litice u crnu vodu. Mogli bismo otkriti i ne to eksplozivno. Najspre mniji za hvatanje u ko tac s najneukusnijim pitanjima bili smo ba mi. No. a na vlast do ao tek 1933.. Pripada li na Fiihrer skupini nesretnih i hiperaktivnih mu karaca koji imaju samo jedan te stis? Istina je da bi u pravilu. To bi ne samo pokopalo Himmlerovu tezu. upnik ga je zaveo kao "izvanbraèno". jedna je prièa stalno kru ila medu seljacima u Strone su.) Da je po iljalac ivio u Njemaèkoj. S vremenom se nadam .. a drugo to i potvrditi. Njeni su bli nji dr ali kako n ovac alje neimenovani otac njenog djeèaka. Jedno smo se vrijeme poigravali s istragom napola aljive ali delikatne glasine. nije se moglo unaprijed znati hoæe li se svakim otkriæem moæi manipulirati. Narav no. Za sad. Na a je nelagoda djelomice proistjecala od glasine koje je medu nama kru ila osam godina prije. A taj je djeèak. U Posebnom odjelu IV-2a . rodila je sina kojem je nadjenula ime Alois. naposljetku. 1930. poslat i takvo pismo bilo bi vrlo opasno. veæ bismo morali zata kavati i stra an skanda l. bio poznat kao ubo nica Austrije. "zajednièkim okolnostima" radilo? William Pa-trick Hitler misli o je na Fiihrerovu baku.. Spominjale su se "zajednièke okolnosti iz povijesti na e obitelji. kad bi ga snimali. postojala je jedna posebna olakotna okolnost. to æe morati dostajati. u koj e joj je stizala skromna. jadnom selcu u austrijskoj pokrajini Waldviertelu. da æe ugrozi ti sam Treæi Reich. svima nam se gadila moguænost da je djed Adolfa Hitlera po ocu mo da bio idov. a pokazalo se kako se radi o sinu star ijeg polubrata Adolfa Hitlera. onda su pitanja monor-hidnosti suvi na. Stotinu godina poslije. svejedno smo se mogl i odluèiti za neistine kojima bismo u stanovni tvu poticali domoljubne osjeæaje. a i kasnije. Aloisa Hitlera mlaðeg. tipièna kretnja ako elite za tititi jedini testis. nakon Anschlussa 1938. Do dokaza se moglo lako stiæi razgovor om s malobrojnim jo ivuæim enama koje su s Fuhrerom imale intimne odnose. rezultat istrage.na a su otkriæa bila obavijena neprobojnom tajno æu.. pa se morala vratiti u svoje selo. no kako bis mo mogli zadr ati nadzor i nad posljedicama takvog postupka? Sto ako Hitler dozna da se nekoliko èasnika SS-a bavi. Kad Dvorac u umi 17 bismo prikupili èinjenice. ispipavanjem njegovih genitalija? Od to g smo projekta morali odustati. U neæakovom pismu bilo je nazn aka ucjene. Mariju Annu Schicklgruber. ipak. ali redovita novèana isplata. Neka se. jedno je takvu ra njivost zamijetiti. Morali smo ivj eti sa strahom da æe odgovori koje æemo razotkriti mo da biti tako otrovni. Monorhidnost. stoga. Kao primjer: to ako je Hitlerov djed po ocu bio i dov? 4To je bila jedna od moguænosti. Monorhidnost je. postao Hitlerov otac. zna kako æu u poèetku postupati oprezno i neæu iznositi ni ta vi e od onog to je tad bilo dostupno SS-u. kad je na Hitlerov radni stol stiglo pismo. odat æu vam. Maria Anna je tada. koji je ivio u pokrajinskom gradu Grazu. a ono to sam otkrio bilo je za pravo fascinantno. naposljetku. zatrudnjela. Iako bi bilo prerano otkriti naèin na koji sam to saznao. To bi se u ovoj fazi moglo pokazati dostatnim. " Bio je oèigledno. poslali su me u taj kraj.kao to sam veæ obja snio . ivjela u bijednom mjesta cu imenom Strones. Wald viertel je. èak i ako bi se pokazalo da su tetne. Iako se Adolf rodio tek 18 89. kad je odrastao. Kad je èedo donijela na kr ten je. Mladiæ koji ga j e napisao zvao se William Patrick Hitler. Prema toj je legendi Maria Anna Schicklgruber kod tog idova radila kao slu k inja. i8 Norman Mailer O kojim se. no tad je boravio u Engleskoj. meduno je prekrio rukom. tako reæi. Ostale su bile slièno zlokobne. Trebali smo se vratiti najboljem obja njenju legendarne Fiihrerove Volje .Drami krvi! Uz to. Odluku je donio Himmler: "Ukoliko se poka e da je na tovani voda rodoskvrnac iz prvog koljena. vjerojatan nusprodukt rodoskvrnuæa u prvom koljenu. Godine 1837. S druge strane.

bilo jako stalo doæi do vrijednog otkriæa o spolnim odnosima u nutar obitelji. od toga je petero veæ umrlo . imala je èetrdeset i dvije godine kad se 1837. bilo p odruèje u kojem nije bilo rijetkost vidjeti seljaka kako sam vuèe plug kroz nekoliko razlièitih slojeva blata. Vrlo je vj erojatno. kraj je prekrasnih. Sto li je taj èovjek oèekivao?" Hitler je klimnuo glavom. Schicklgruberovima su pomagale da se izdr avaju. Hitleru je kazao kako su mu poka zali pismo koje je napisao herr Frankenberger. Frank je tvrdio kako je vidio neoborive dokaze.kao to veæ znamo . Tih su godina brojni izdanci imuænih obitelji svoja prva intimna iskustva do ivljavali sa slu kinjama. stoga. Pismo . koje su stizale u malim ali r edovitim ratama. Dok je Strones bio pun svinjskih v alova podignutih oko svake nastambe. kamenje. visokih borova. "Vidjeli ste original?" pitao je Hitler. objavio je. otac mladiæa koji je spavao s Marij om Annom. za njega je tra io previ e. Frank je. Johann Georg Hiedler. Pa se tako veæ 1930. ni je govorilo." kao i .skupiti hrabrost i reæi ne to vi e. Hansu Franku je kazao kako je istina. bilo Adolfov otac. o kojoj se. Maria Anna je sa svojim sinom sljedeæih pet godina ivjela u j ednoj od dvije sobice kod oca. Tih su godina Heidlerovi (koji su kasnije postali Hilterovi) ivjel i u Spitalu. kal. Mje tani su morali odlaziti do susjednog selca.) Kako god. isprani ljunak. bez KNJI1NH-A ZELINA 20 Norman Mailer obzira na to". Èovjek koji ga j e dr ao kod sebe. U graðanskim se slojevima provincijskog grada poput Graza takva inicijacija dr ala razumnom praksom. "Nagli odlazak takvog èovjeka ne mo e se ni oèekivati. naposljetku. To je. "No. U njenoj je obitelji bilo jedanaestero djece. koji se napokon odluèio o eniti je pet godina nakon to se Alois rodio. Pa i rijeè Waldviertel se mo e doslovno prevesti kao " umska èetvrt". Zemlja pak nije pogodna za poljoprivredu. Iako nam je. katolik. (Himmleru tu ni ta nije smetalo. Austrijsko selce u ovakvoj zabiti pravo je olièenje neu gledne bijede. je r je njeno kopile. Osim toga. "Mogao sam ga vidjeti u njegovom uredu. potoci mulja. Koje im nisu morale ni pribli no biti vr njakinje. Dol lersheima. koji se prostirao u dubokom blatu uz seoski put. Strones èak ni crkvu nije imao. Tamo je. idov. morao biti glasono a lo ih vijesti o trudnoæi Marije Anne. sin Marije Anne bio zaveden kao "Alois Schicklgruber. rodi o Alois. Tajanstvene uplate." Maria Anna. naravno. pa je mogla ivjeti s bilo kojim od svoje braæe. na gradskim se livadama moglo naæi vi e kravlje balege. Uz njega su stajala dva krupna momka. grude zemlje. nastojao uvuæi u u i krug oko voðe. u opreci sa zelenilom polja na koje se tu i tamo naiðe. ponavljam. Zemlja tvrda Dvorac u umi 19 poput lave. u upnoj knjizi roðenih. godine. "rado bih pregledao to idovljevo pis mo mojem djedu. kako je otac bio devetnaestogo-di njak. veæ spomenutom Stronesu. Hitler je pismo. koju mu je povjerio njegov otac Alois. èim ga je proèitao. No."izvanbraèni. a njihovi roðaci Schicklgruberovi u obli njem . s najv i e nekoliko desetaka kuæeraka slamnatih krovova. da. koji se mo e nazvati selom. roðena 1795. osam godina prije. gdje se umske ti ine doi aju mraènim. Takvo to se dr alo mnogo po eljnijim nego da se momak iz imuæne obitelji d ru i s kurvama ili da se prerano ve e uz dragu iz skromnije obitelji. Uz to je na stolu dr ao i pi tolj. da je njegov pravi djed roðak Marije Anne. kazao je Hitler Hansu Franku. obièna ilovaèa. pismo je sigurno veæ i fotograf irano. na se Adolf s tim otkriæima nije slagao. a neki se toga vi e ne sjeæaju. provela i istraga." Frank je tad Hitlera izvijestio kako ipak jo nije u posjedu pisma. usprkos nevjerojatno m siroma tvu roditelja. nismo u toj udnji smjeli odbaciti ni idova iz Graza. dodu e. Kako nam je ispripovjedio Himmler. to nije zvuèalo nelogièno. no Hans Franc k se veæ 1930. mu ko. a miomiris one konjske tu se veæ jako cijenio. kancelar postao tek 1933. 5Waldviertel.. Fiihrer je. smje ten sjeverno od Dunava. sin uspje nog trgovca koji se zvao Frankenberger. proslijedio nacistièkom odvjetniku Hansu Franku. U pismu je obeæavao kako æe redovito plaæati za Aloisa dok ne navr i 14 godina ..

(kad je Frank veæ postao poznat kao "Krvnik Poljske") Hitler je ponovn o postao ivèan zbog svog moguæeg idovskog djeda i naredio nam da u Graz po aljemo nekog sposobnog èovjeka. jer. ionako. vratiti u 1930. marljiv seljak koji je imao enu i tri kæeri. jo uvijek im se nije dopu tao povratak. vjerojatno bilo na jednom. Nitko. pompoznog. gdje sam se pomuèio istra ujuæi u stotinu godina starom arhi vu. Kolièina alkohola k oju je konzumirao uistinu se kosila s pretpostavkom kako su bili ba toliko siroma n i. Nasmijali smo se istovre meno. nastojeæi za tititi Hansa Franka. stvar se manje-vi e mogla staviti ad acta. 1938. ali nije imao sina. Hans Frank je bio samo jo jedan od odvje tnika koji su se u Munchenu motali oko na ih ljudi. to pismo sam posjedovao. Buduæi da me Himmler pripremao za ulogu bliskog pomoænika. Johann Georg je svakako ta sredstva mogao i zapiti. U Stronesu mu je opijanje priskrbilo status legende. naravno. Frank ga je dobro slu io. To.nezgrapnog koraka. gdje je takav rezultat potvrðen. U vrijeme kad je bila sti gla poslanica Williama Patricka Hitlera. G odine 1942. No. godine udala za Johanna Georga Hiedlera. Zahvaljujuæi uzajamnom razumijevanju. Radije æe o otkriæu izvijestiti Hansa Franka. Hitler nije mogao znati je li ga Frank izmislio. Izmislio je kompromitirajuæe pismo kako bi se pribli io vodi. jo uvijek smo morali naæi dovoljno dokaza kak o bismo odbacili Zidova. Sad nam se Johann Nepomuk nametnuo kao izgledna moguænost. Je li bilo i jednog du nosnika na e vladajuæe skupine koj i nije poku avao pronaæi naèin da nekog meðu kolegama pouzdano dr i u aci? A Himmler je Fr nka sad imao u aci. bijednog mediokriteta kakvim bi ispao svatko tko se uzdigao i znad svojih moguænosti . mogao je to biti kraj Hansa Franka. Iako su ga iza leða i dalje ismijavali kao Heinija . Godina 1942. A taj se Johann Georg Hiedler nimalo nije protivio kad je Maria Anna Johannovog mlaðeg brata. Vi e nije bilo sigurno da je Maria Anna u doba kad je Aloisu bilo pet godina i dalje primala redovite isplate . koji se takoðer zvao Johann (no. jer sam odmah shvatio. a faksimil na drugom mjestu. najgore od svega. godine na a je istraga ponudila alternative. god ine. No. Nije li on mogao biti s tvarni otac? To nije bilo nemoguæe." Jo jedna Hitlerova briga.bi. Èak tristo èetrdeset i jednu godinu poslije. godinu. Kasniju sam godinu ponovno spomenuo zbog jednog sitnog dogaðaja ko ji se tijekom Anschlussa odigrao u Austriji. ni je znaèilo da im se novac vi e nije slao. trebalo se iz 1938. No. Je li Hans Frank l agao? Prouèiv i te nalaze. A nudi dobar uvid u Himmlera. ipak je od 1837. godine i Hitleru otkriti da u Grazu 1837. Buduæi da je dokum ent bio u tuðim rukama. Taj je mlaði brat Johann Nepomuk pak. idovi su iz te re gije protjerani 1496. Fuhreru kazao kako je jednog agenta veæ slao te da nije naðen nikakav opipljiv dokaz. ako ona nema dovoljno novca da se o n mo e i dalje opijati? tovi e. Istra io sam Israelitische KulturDvorac u umi 21 gemeinde idovskog arhiva u Grazu. govorio i stinu ili. Himmler je to Hitleru i savjetovao. ni je bilo idova. razmjeri njegovog lokanja nisu ba govorili u prilog te oriji da je on Aloisov otac. njih su dvoje bili presi roma ni da bi si mogli priu titi vlastiti dom. kad se rodio Alois. godine. s petogodi njim deri tem. Kako su svi bili pre zauzeti ratom. Neko su vrijeme morali spavati u star om dotrajalom valo-vu iz kojeg je u susjedovoj staji jela stoka. Himmler je izjavio: "Frank je vrlo smion tip!" Kako mi je Heini objasnio. KNJIGA DRUGA Adolfov otac I. pa .njegovi su osporavatelji opisivali tek vanj tinu. godinom. no odvjetnik je sigu rno bio spreman okladiti se da ni Hitler ba nije elio saznati istinu. iroke i ravne stra njice. za to bi se pijanac poput pedesetogodi njeg Johanna Georga o enio enom starom èet rdeset i sedam godina. A isto je tako i s 1938. Da je Hitler poslao nekog istra iti stvari u Grazu. 1837. sad je postalo jasno to je uèinio. Po to se 184Z. povjerio mi je kako se neæe poslu iti mojim istra ivanjem iz 1938. godine udaljena i vi e od stoljeæa. Himmler me poslao u Graz. u ovom s luèaju Johann Nepomuk Hiedler) zamolila da djeèaka uzme k sebi i dalje se za njega b rine. U gradskim se spisima pod imenom Frankenberger nije moglo naæi nikoga. Hmmler je. bio trezvenjak.

Dr e kako su se Zidovi na neki zadatak u stanju bolje usredotoèiti od veæine nas . 'jer vi Zidovi. Esesovci su se smijali nad tim prizorom. no Heiniju sam uspio sastaviti odgovor . Kad sam se vratio s informacijom da idov iz Graza nije postojao.' Stoga. ali ipak instinktivno g razumijevanja kojim na njemaèki narod raspola e. to n e! Potom sam zakljuèio i kako je Maria Anna ocu i majci mogla kazati da joj novac a lje idov. brat Marije Anne. to bi Himml erovoj tezi i lo znatno u prilog. kad bolje promislim". odluèio sluèaj temeljiti na njemu. prije nego to sam tu pekulaciju prenio Himmleru. ba to svakog dana i radite. besmislen. Time bi ih pouzdano navela na pogre an trag. marljivog mlaðeg brata? Iako bi trgovaèki putnik. predlo io sam da i stragu usmjerimo prema postupcima onog brata Marije Anne Schicklgruber koji je i pak bio dovoljno sposoban iskopati se iz blata Stronesa i kao trgovaèki putnik zar aditi ne to novca. isprva. Nakon to sam dobro promislio. ako je Maria Anna Aloisa zaèela s Johannom Ne-pomukom. bio rodoskvrnac. Privukao nam je pozornost . naèin na koji sam do nje do ao neæu otkriti. mlada ena koja æe post ati Aloisova treæa supruga i majka Adolfa Hitlera. snage kakvog voda . ne bi bilo dobro da sasvim od bacimo primitivne nagone koje je taj èin razotkrio. Èinjenica to postaje." Ta nam anegdota mo e biti korisna za razumijevanje Himmlera. m ogu reæi da se radilo o uspje nom ismijavanju. tek kad se otkrije sredstvo kojim se do nje do lo. predstavljao sluèaj rodoskv rnuæa prima facie. I ja se s time sla em. jer bi pretpostavka onda bila kako je otac Alois. Kod njega je bilo najbolje to je redovito obilazio Graz pa sam s e. no prekinula mi je iz laganje o tome kako sam doznao tko je u stvari bio Aloisov otac.idovi sigurno znaju kako ne to treba prouèiti . No. postalo je jasno da Maria Anna od tih dama nikad nije primala doda tna novèana sredstva. otpustile su je kad su je uhvatile u nekoliko sitnih kr aða. Svima n am je poznato kako takvi postupci srozavaju moral mnogih na ih najboljih ljudi. kako bi za titila brata.ili sam barem tako mislio . Toga sam se prisjetio prvog jutra po to su Smeðe ko ulje u le u Beè. "neæu brzati s osudom postupaka tih niskorangiranih nacista. trbuha nadutih od piva . Trudnoæa se kod neudane slu kinje mogla prihvatiti. Ti ljudi èvrsto dr e 26 Norman Mailer kako æe naposljetku osvojiti sve. a ne sam Adolf. V a a virtuozna znanost ne vodi nikamo. vele na i ulièn i fakini. zakljuèio je Himmler. u svakoj zemlji u kojoj su se naselili. no svjestan sam da æe nekim èitateljima iæi na iv ce to æu otkriæa podastrijeti bez navoðenja izvora. taj proizvod potom i prihvatiti. To æe u Beèu sigurno potaknuti neobuzdano pona anje. rekli bi neki. Znatno.to je obja njenje za to s rojni idovi tako uspje ni. zasad.t ipovi iz pivnice. Sutradan se Himmler obratio nekolicini nas. "Kod dobrog dijela na ih ljudi postoji neobièan.udovicu s dvije kæeri. osmislio sam . tovi e. to bi svejedno bio korak dalje od Himmlerovog pravog cilja. Dvorac u umi 2-7 Za to za prijenosnika sjemena ne bismo uzeli Johanna Nepomuka Hied-lera. Prouèavanjem njihovog starog ba nkovnog raèuna. a zanemariti obitelj u kojoj je Maria Anna stvarno bila zaposlena . no gubitak nekoliko novèiæa. Jer je Klara Poelzl. Zidovima su eljeli poruèiti kako je r ad. istovremeno bila unuka Johanna . Spreman sam otk riti njegovo ime i opisati sam dogaðaj. Budimo stoga zasad zadovoljni zakljuècima istrage koji su Him-mleru predoèeni 1938." "Stoga bih rekao kako je taj èin posljedica neartikuliranog. Fo tografije dogaðaja pojavile su se na naslovnicama mnogih listova u Europi i Americ i. S druge strane. Ipak. Ipak. a ja bih rekao i skriven osjeæaj ma nje vrijednosti. ako nema neku plemenitu svrhu. 'Ribajte tim èetkicama'.priveli su skupinu Zidova srednjih go dina i staraca. budu li se zalagali vi e od rase koja ih je primil a.èak ni Hitler. "To je bila vrlo skupa zabava i drag o mi je da nitko od na ih esesovaca nije bio upleten u ne to tako neotesano.alternativu koja je vi e obeæavala. svi s naoèalama bez okvira na vrhu nosa i dali im da èetkicama za zube ribaju ploènik. nije dublje od njega vjerovao u filozofska naèela nacizma. bili toga svjesni ili ne. U toj s u se prigodi sredstva koja stoje na raspolaganju Odjelu IV-2a pokazala nedostatn im.znao sam kako æe. uglednih zanimanja. ili vodi samo u beskrajni niz proturjeènosti. bude li moj konaèan p roizvod i ao u prilog njegovim teorijama." Zastao je.

Nepomuk je predlo io da umjesto njega. Nepomuk je ivio u Spitalu i sluèajno je ba boravio u Stronesu. blesane! . Maria Anna je eljela mu a spremnog priznati da je Aloisov ota c. Otkrio sam obiteljsku pro lost u kojoj u Fuhrerovom rodoslovu nije bilo Zidova. kazao je. Dodatno sam je uljep ao izmi ljenim razgovorima s mal obrojnim stanovnicima Stronesa u dubokoj starosti. koji su se rodili prije nego t o je na pijanac. U takvim sluèajev ima je za uspjeh uistinu potrebno imati Fiihrerovu Volju. Johann Georg Hiedler.zbog novca. Neka kopile to i ostane! Tu sam legendu iznio Himmleru. Osjetila sam!" Kako je moj scenarij obja njavao. èim je do la do daha: "Napravio si mi dijete. a saznanje da je isplaæuje Nepomuk ga je èinilo zadovoljnim. Alois i Klara. dr eæi za ruku petogodi njaka svaki put kad prekoraèi svoj prag." (Volju pi em velikim poèe tnim slovom jer je tu rijeè izgovarao s velikim po tovanjem. jedinstvene crte njegovog karaktera. "Ovo je". Georg se Marijom Annom o enio zbog njene hranarine. bile suvi e zastarjele da bi mogle biti potvrda mog prikaza. no pijancu je novi izvor novca i la kucavica. Pa je ona potom svojoj obitelji doista i rekla kako joj novac svakog mjeseca sti e iz Graza. kad se bolje p romotre. no. "O ovome neæu vi e nikad s tobom razgovarati". Mogu se zakleti.Nepomuka. Ako je Alois bio Nepomukov sin. no Georg ju je hitro izvijestio da se petlja u stvari koje se tièu njegove osob ne èasti.) "Vjerujem da u svijetu tajanstvenih duhova koji nas okru uju. Ako je u brojnim pijankama uspio pokojeg od svojih drugova u piæu i izvije stiti za to se o enio . Stoga ju je naveo da roditeljima ka e kako novac prima iz Graza. Johann Nepomuk je volio svoju enu i svoje tri kæeri . Pravi bjesomuènik ispunjen neuspjehom. trijumfalno su se preobrazili u njegove trancendentalne vrline. Rekla mu je kako joj je poni avajuæe izlaziti pred ene u Stronesu. Bio je èovjek na svom mjestu. "no pojave bliskog rodoskvrnuæa istinski su pogibeljne. 1857. Veze su. Nepomuku je kazala kako æe morati priznati to je posrijedi. preuzima odgovornost za red ovne uplate za buduæe èedo. bio je spreman sluèaj razmotriti i s gledi ta Marije Anne. za koje su svi znali da nije njegovo.tim mu je bilo va nije da od sebe ne pr avi budalu priznajuæi to deri te. ali ne previ e. znao sam kako ga Heiniju jo malo i uljep ati. jer je Nez8 Norman Mailer pomuk na svojoj njivi morao jo te e raditi kako bi zaradio dodatne krune. Takav bi prikaz bio dobro p rimljen. to im je osiguralo uvjerljivost. Genij i Volja. nagnuo su unatrag i polagano izdahnuo." U tom je trenutku sklopio oèi. tovi e. èak i u'-p rvom koljenu. ulogu supru nika odigra njegov stariji brat G eorg. a on. ali sasvim sigurno nije i rogonja. Opet. Nepomuk tu v ijest nije mogao dovesti u pitanje. Zlim duhom nije bio siroma an. Posreæio nam se trijumfalan ishod. Èak je moguæe da se najgori Dvorac u umi 2-9 od tih duhova okupljaju oko prisutnosti koju smo u pro lim vremenima zvali Sotonom . Zemljoradnièki geni na eg Fiihrera. Nepomuk brata nije volio. spusti o je glas. Kad se napokon udala. zar je mogla biti zadovoljna? Kad je pro lo pet godina. iako nitko nije vidio nikakvih omotnica. Maria Anna je pristala na takav polo aj. onda mu je Klara morala biti neæakinja! Ujak i neæakinja. Johann Nepomuk. godine umro. no Himmleru su se rezultati svidjeli. ima mnogo elemenata koje s pravom mo emo naz vati zlim. Kao da iz pl uæa mora izbaciti sav grje ni duh. "krunski dokaz nevjerojatne hrabro sti i snage na eg Fiihrera. a otac i majka bili su u jak i neæakinja. Himmleru je sinulo otkriæe. kao ni on njega. uèv r æivani nara tajima. jer se nije radilo o uobièajenom dogaðaju. Mo e on biti p ijanac i propalica. zaèeli su na eg Fiihrera. pa je svojih sat vremena s M arijom Annom proveo na sijenu. Na taj sam naèin uspio od Adolfa Hitlera napraviti Rodoskvrnca prvo g stupnja iz prvog koljena. no Fiihrer je jo jednom pokazao iz dr ljivost bez premca. pa nikad ne bi uni tavao vlastiti dom. Preuvelièao sam. Kao to èesto istièem. Moj je zavr ni scenarij i mao i primjesu putenosti: ustvrdio sam kako su Maria Anna Schicklgruber i Johann Nepomuk Hiedler Aloisa zaèeli onog dana kad je ona iz Graza do la u posjet. Georga je moguænost da trudom mlaðeg brata financira svoju neumjerenost èinila iznimno zadovolj nim. proistj eèu iz rijetkog J osna ivanja kakvo nastaje kod Rodoskvrnaca prvog stupnja. Ona je na licu mjesta ostala trudna. To mu je i rekla. izgledni ishodi kod Rodoskvrnaca prvo g stupnja je rana smrt i ozbiljne deformacije.

Svojom je novom obitelji bio za dovoljan. pa je Mariju Annu gotovo i zaboravio. tad u dobi od dvanaest." Himmler nije ni znao da se ono to je kazao moglo mirne du e uveæati na kvadrat. Johann Nepomuk neko je vrijeme èak razmi ljao da gospodarstvo ostavi njemu. Usporedni uzrok bila je srd ba. uspio 3° Norman Mailer nad ivjeti opæe uvjerenje kako ga èeka rana smrt. staje . Neæakinja Klara Poelzl. pa s u se siroma ni i imuæniji tu veæ pomalo dijelili. Dodatan ironijski obrat unutar obrata bila je èinjenica da je Adolf Hilter ne samo bio Ro doskvrnac prvog stupnja iz prvog koljena. Ustvrdio bih kako je on u stvari uspio èvrsto se dr at i svoje Vizije. Bu duæi da se nikad nije zamarao posjetiti Nepomuka ili Aloisa. U poèetku su Ne-pomukove kæeri. Kako bih svoje obeæanje mogao i ispuniti. u dobi od pedeset i dvije godine. koja je postala Aloisova treæa ena i majka Adolfa Hitlera . Johanna. veæ je bio i zaèet u samom sredi tu rodoskvr nuæa. nije m ogla zanemariti razoèaranje koje bi se u njegovom pogledu pojavilo svaki put kad b i mu rodila ensko dijete. Alois nije pretjerano patio ni kad je izgubio majku. 2. pak. Prièa koju sam slo io na temelju èinjen ca na granici uvjerljivosti. ovo æu sjeæanje sad morati pro iriti i zapoèeti s izno enjem obiteljske povijesti. S Marijom Annom Schicklgruber smo. sipljivoj. gotovi. uznemir ujuæoj. nikom nije nedostajao . deset godina nakon Aloisovog roðenja. U nju æu unije ti misli Johanna Nepomuka. pa kako bi takav Zli mogao a da ne u di izopaèiti iznimne sposobnosti koje je stvorilo udvostruèavanje Bogom danih gena? Tim je veæa snaga herr Hitlera. bila je to praktièna ena. Kad je narastao. nastavio je ivjeti jo deset godina. Takvo utjelovljenje. smrdljivoj.barem u vlastitom naselju. Mo da neæe uvijek biti na raspolaganju kako bi rije io svaku nep redvidljivu te koæu. pokazao je i volju za rad u polj u. Uskoro æu vam moæi ponuditi mno tvo pojedi osti o toj vezi. do kojeg iz Stronesa ima d osta hoda. ispunjavala dodatna srd ba. Iako ga duga razdoblja ti ine potkraj popodneva nisu ispunja vala spokojem. ne samo to je Aloisu bila supruga. malu ili veliku. Pred kraj ivota. veæ i kæi. koja bi mogla iskrsnuti u svakodnevnom poslu. stoka stopili u stvorenje koje je odgovaralo zahtjevnoj eni. galopirajuæo m su icom od koje je oboljela nakon to je svoje dvije zadnje zime spavala u valovu za stoku. kao i teorije njegovog izvanbraènog sina Aloisa Hitlera . ispala je toènom. Uzrok smrti je dijagnosticiran kao "tuberkuloza izazvana vodom u grudima". a pri je svih Johann Nepomuk. svakako æe eljeti posvetiti veliku pozornos t jednom Rodoskvrncu visoke razine. On je pak. Johann Nepomuk Hiedler uistinu je b io taj koji je slao novac. Sva bi se njegova polja. potrebitoj. lijepo je pjevao. Supruga Eva bila je dobra domaæica. pohlepnoj. No sad ju je. Walpurga i Josefa. koja od njega uvijek zna izvuæi jo . deset i osam godina. èesto bi pomislila kako je s devetnaest godina bila zdrava. Oti ao je za samo jedan dan. ba kao kakav romanopisac stare kole. do veèeri bi mu u snove do la prikaza. veæ i omiljeni lijek.Alois je bio dijete . ukoliko postoji. a tek na samom kraju i krvnik. bile odu evljene to su dobile petogodi njeg brata i ra do su ga primile u svoju sobu. A Aloisa su tako voljeli! Volio ga je otac. Seljaka su èak mogli smatrati i dobros tojeæim . Nazvali su to apopleksijom. Ako je i sumnjala kako bi Nepomuk djeèaku mogao biti ne to vi e od strica. da mu se onih najboljih dana èinilo kako èuje zemljin apat. Probud io bi se svjestan da Aloisu gospodarstvo neæe nikad ostaviti . koju je G eorg unosio u njihove povremene sno aje. gipkog tijela. a ukljuèit æu i osjeæaje Aloisove tri supruge i njegove djece. Svima je vjerojatno vi e godilo u kuæi konaèno imati i mu ko. djevojèice. Bio je zgodan. po to je tri desetlj eæa propatila prokleta izgubljenim oèekivanjima. Bila je i vrlo praktièna ena. Johann Nepomuk je pak svoj posao toliko volio. suoèen sa samim Vragom. glasa èiju su ljepotu hvalili dok je bila solistica u upnom zboru u Dollersheimu. Ta je nesretna majka preminula 1 847. Nisam irio la nu legendu. no dj eèaka mjesto nije dr alo. njegovom enom i tri kæeri obitelji Hiedler u Spitalu. D a. U Spitalu ih je takvih bila nekolicina. èak i Eva. Piæe mu nije bilo samo du manin. kao i mnogi pijanci prije njeg a. Uistinu. a Alois Schicklgruber bio mu je tajno dijete. a Alois je dotad veæ napunio dvadeset godina i radio je u Beèu.. Spital nije bio tek zaselak nego pravo selo. a kao i majka. ivio je s Jo-hannom Nepomuko m. radilo se o ironiènom obratu. Nakon to je ona usahnula.

kazao je Nepomuku. ali da pozorno izbjegava provesti ih u d jelo." To je bila ista pokora koju je upnik istog jutra veæ bio dao kolarcu to se poèastio pot ajnom masturbacijom u razredu zasliniv i si dlan (èin izveden vrlo potajno!). No.ne vodi se ljubav s velikim konjem tek tako! . No. Od nje. Stoga je sa svojom slu bom nastavio bez daljnjih pitanja. Ta mu je slika nepogre ivo uveæavala osjeæaj dubine grijeha. Takav bi dar razbj esnio njegovu enu. Time je rije io problem ispovijedi. Sebi i Evi ostavio je zgo dnu malu kolibu u voænjaku koji je granièio sa sad veæ Romederovim posjedom. Pregovori su bili tako dugi i uèljivi. to ga je navelo da se sjeti jedne druge staje u kojoj se sam na ao na sijenu s Marijom Annom. susjednom selu. "Ponizio si se kao Bo je dijete". Moguæi mlado enja. koju je prije vidio na vitraju u spit alskoj crkvi. oko tih su se miraza pojavile nove pote koæe. da je sama sveèanost prijenosa vlasni tva nad zemljom ispala podjednak o va an dogaðaj kao i netom zavr eno vjenèanje. a kad bi se i ispovjedio. od meðe do mede. nikad. Tog se velièanstvenog ljubavnog èina s Marij om Annom Schicklgruber zauvijek sjeæao. Kad je na red do ao miraz za drugu kæi. Otkrio ih je u hambaru u staji. Johanna Nepomuka je morio jad kakav èovjeku ok o vrata visi poput te kog utega. Josef Rome-der.a upnik mu je uzvratio pitan jem koliko je puta tako zgrije io. Stidim se. koliko mu je nedostajao Alois. Bez obzira na to. odluèi la udati se za siromaha. pa j e Nepomuk morao biti dare ljiviji. Za pokoru ti odreðujem pet stotina Oèena a i pet stot ina Zdravomarija. "poèinio si ozbiljan grijeh po ud e. a gazdinstvo mo da neæe dos ajati za vi e od dva dobra miraza.ene koju je sanjao. Najstarija s e kæi Johanna udala prva i dobila tek komadiæ zemlje. sama je. Svojim je kæerima eljela lijepu buduænost. nije moglo bit i potomstva. Nepomuk je naposljetku darovao svoju najplodniju ze mlju." "I kako se sad osjeæa kad radi s tom ivotinjom? Osjeæa li slièan poriv?" "Ne. mislim da je vi e mjeseci pro lo. a pregovori o iznosu Wal purginog miraza bili su te ki. a svejedno nije htio prestati u vitraju nazirat i lice Marije Anne. Stoga je odustao od te zamisli. Kod sva kog bi od osam meða a na meði to ponovio. za tu bi prigodu izmislio druge velike grijehe. U ivotu je bio samo s dvije ene. Nepomuk je svog novog zeta proveo imanjem. Morao je. ivio je kao bogohulnik. to mu je bilo jasno. usvojenog sina Aloisa sad nije bilo tu. ostavilo tek skroman komad. jednom malenom djeèaku. marljivog. ali nesretnog seljaka prezimena Poelzl. naposljetku. gruba i gologuza u sijenu. to inaèe nikad nije ni po ku ao . iako je bila podjednako smrtni grijeh kao i pre ljub ili rodoskvrnuæe. Bio je spreman na mirovinu. Nije mu toliko bilo ao predati vlasni tvo nad gazdin stvom. njemu èinila manjim zlom. veæ poput suncem obasjane Madone. kad mu je bilo trinaest godina. Povrijedio si nevinu ivotinju. jer ga je Johann Nepomuk tri godine prije otjerao. kuæica u voænjaku bila im je dostatna." Potom bi Josefa Romedera lupio po glavi. To mu je bilo dovoljno da se ne ispovijeda preèesto. Kad je na sijenu zatekao . Dvorac u umi 3i Kako su godine prolazile. To je treæoj kæeri Josephi. zastav i pred svakom ozn akom koja je njegovo polje dijelilo od susjednog. Walpurgi je veæ bila dvadeset i jedna godina. bio je sna an moma k s bogatog gazdinstva u Ober-Windhagu. a Walpurgi osamnaest. da Bog da radio pod crnim nebom. a poto m pljuvaèku i spermu utrljao u kosu djeèaku ispred sebe. a Maria je bila druga. no Johann je Nepomuk Hiedler zbog Aloiso ve stalne odsutnosti pro ivljavao pravu ljubavnu agoniju." upnik je bio srednjih godina i malo toga od seljaka veæ nije bio èuo. Oèe!" "Kad je to bilo? Koliko je od toga pro lo vremena?" "Mjeseci su pro li. jer se bestijalna sodomija. naposljetku. A njegovog voljenog. makar i onaj koji je pao na zemlju. pa je osjetio d a mu Nepomuk la e. Johann Nepomuk bi se kasnije zadovoljio time to bi istom upniku povremeno priznao kako i dalje ima bludne misli o kobili. bole ljivoj djevojci za koju se èinilo kako je ne bi s metalo ostati usidjelicom. odluèio je praviti se kako je njegov iskaz isti nit. i njemu nije nimalo izgledala kao obièna seoska cura. onog popodneva kad je zaèet Alois. "Samo jednom. Nepomuk je govorio: "Ako bilo kad iz voænjaka tog èovjeka uzme i jedan plod. 32Norman Mailer Jednom je èak ispovjedio sno aj s kobilom na svom gazdinstvu.

Zamijetio je kako se ti mu karci opu teno ophode s pre krasno odjevenim damama koje prate. sedam godina starija od A loisa. no. No. morao se dogovoriti. Obo a vao je mlade ene. razderav i si ko ulju. Najsjajnije svjetlo gotovo svakog njegovog dana. nije upoznao nikakvu mladu kitnièarku. Brak æe se zasnovati na la ima.obitelji se njegovo dr anje uèinilo autoritativnim. Momci æe otiæi za njima. obuæa i du a potj od istog zadivljujuæeg izvora. no Nepomuk je sad veæ bio poguren kao povijeno drvo koje je predugo bilo izlo eno prejakom vjetru. No. ako bi se upoznao s mladom kitnièarkom. to dr a esno mlado lice. U Spit alu od njega nije bilo boljeg kandidata za dru tveni uspon. Umrla je Nepomukova najmlaða kæi Josefa. pa bi mladi parovi iz najvi eg stale a u taj duæan dolazili ruku pod ruku. odnosn o. odore. u jedno je bio siguran . Dvorac u umi 33 "Ne mo e". to je znao samo Nepomuk. jer je Walpurga. no taj je san premetao po glavi jer su ga poticale prekrasne dame. I s pripadajuæom inteligencijom. Kakvu je svom novom zetu samo èinio neprav du. Godinama je to bila jedina poslovna zamisao kojom se bavio. u potrazi za izvr snim èizmama i elegantnim e irima. s polusestrama. Zbog Josefine smrti na srcu mu je le ala rana kao da su g a udarili sjekirom. Sljedeæih se pet godina uspeo do polo aja Finanztvache Oberaufsehera (vi eg nadg lednika u financijskoj policiji). Bio je preumoran da bi pazio na Aloisa. posljednjih jedanaest godina bila vjerna. doimajuæi se nekako neobièno visok za èovjeka srednj eg rasta . a Nepomuk je natuknuo kako bi mu bilo drago da Alois dode u posjet. Brak te mlade ene s Romederom. s ljedeæe tri godine ostala kod kuæe. koji ju je obièno neprestano dr ao u drugom stanju. A to je i mogao uèiniti? Njegova se najstarija kæi Johanna. jer bi se za takvo to morao roditi u odgova rajuæoj obitelji. naroèit o ako ste u dr avnu slu bu u li bez ikakvih veza.u Beèu si je mogao osigurati udoban ivot. na oèev zahtjev. no donio mu je dojmljivu odoru. je naposljetku sti gao i odgovor. a on je potjecao iz sredine u kojoj se vi e znalo o navikama svinj a. Jo je u ranoj dobi shva tio to eli u ivotu . a za dostizanje tog polo aja obièno je trebalo deset godina. to je bio velik udarac obitel ji. gdje su ga i pri mili. da bi ujutro veæ bio u koèiji za Beè. Nedjeljom bi rijetko propustio pogledati nji hovu promenadu. osjetio kako ga ste e oko srca. 34 Norman Mailer U dobi od osamnaest godina. Alois je t e veèeri poslan u susjedovu kuæu. pa je tu zamisao naslijedila druga. makar je na èednost svojih kæeri pazila poput narednika koji na smotri provjerava ispravnost odora svojeg voda. toga je bio svjestan. Alois nije te io nedos ti nom. Nepomuk Evi ni ta nije rekao. Kako je samo Nepomuk oplakivao sinovljevu odsutnost! 3Alois se u Beèu dobro sna ao. O svom je napredovanju vi e puta pisao Johannu Nepomuku i 1858. kojem nije prethod ilo udvaranje. "Njih æe dvije odlutati u umu. stasa koji izaziva divljenje. nego o izboru mirisa koje bi èovjek trebao nanijeti na rupèiæ. predao j e austrijskom Ministarstvu financija molbu za mjesto na Carini." Tog bi dana kad je s Romederom obilazio mede. A Eva je ipak. enski e iri bili su tako fine izrade. . Sad je slu io mladiæe koji su se dr ali kao da im tijelo. Sljedeæe se godine vratio u Spital. Stoga ga je udarao jaèe. udala u dobi od osamnaest godina i svom je mu u Johannu Poelzlu. svaki put kad bi udario novog mu a s voje kæeri. pa su ga primili u radn ju u kojoj su izraðivali èizme za èasnike. Alois je mnogo mogao nauèiti gledajuæi ih kako su samo pouzdani oko osobnog izgleda. nakon to je pet godina proveo kod postolara. odlièja. kazao bi Nepomuk. nije ni morao. Ranije mu je veliko zadovoljstvo bila igra s posestrama. Na zaprepa tenje preostalih ena u obitelji. To bi bilo svetogrðe prema zemlji.provesti ga u pristojnoj odori. koji nije bio vi i od èina kaplara. morat æe otiæi. Zbog toga se na susjedovu zemlju ne smije stupiti. Èak se doimao kao èovjek dobrog roda. Znao je da je djeèak a u tom trenutku izgubio. N epomuka gnjavila da Walpurgi dopusti da se nedjeljom eæe s prijateljicom. Glavom bi mu pro la misao kako b i. Johannu Nepomuku nije trebalo dugo da shvati kako je pozvav i Aloisa u posjet te ko pogrije io. Imao je dobro i pristalo lice.sina i kæi. bol ja. A glup sigurno nije bio. plakao je poput biblijskog oca. mogli zajedno otvoriti trgovinu. Nije mogao postati konjanièki èasnik.

Svaki put kad bi joj suprug. selio dvanaest puta. "S/e ist hier". Jo hanna mu je poslala pismo. Ka o petogodi njaka ga je uvijek milovala. zahvaljujuæi samopouz danju. o ivjelo kad je ugledala Aloisa. nisu poèeli zajedno valjati po s ijenu u taglju. pa mu se èinilo da sebi duguje i preost alu sestru . godinama ga je èupala za kosu i ljubila u obraz. makar mu je na umu tad bila karijera. I lo im . koje mu je stiglo usred stroge pripreme za ispit nako n kojeg bi postao Finanzivache Respizient. a to je èovjek uèinkovitije izvr avao svoje zadaæe.njegovo je zanimanje ipak podrazumijevalo stanovitu vje tinu u tome . kad je njemu bilo osam a njoj petnaest godina. Kad mu se ukazala prva prilika. toga bi istog èas a postala svjesna. Ubrzo bi. A uspjelo mu je za èetiri godine dobiti i novo promaknuæe. u Linzergasse. Bila je iz dobre obite lji. nikad se nije odricao svoje izrazite sklonost i drugom spolu. "Nikad se prij e nisam tako osjeæala". Mo da nije bila zgodna. Za mladiæa tako oskudne naobrazbe. kad mu je bilo dvanaest godina. U stvari. postao je carinski inspektor pa se potpisivao. o enio se udovicom. jo j edno. na stanu u Braunau.dok su mu sobarice i kuh arice bile zahvalne na pa nji i kad bi ih ostavio nisu radile scene. za koju se is postavilo da je bila i posljednja. primjerice. Sad su joj i noge i ruke bile oguljene. na dr avnim dokum entima.koliko se mu karaca mo e pohvaliti da je tako blisko upoznao tri sestre ? A svoja postignuæa u tim poslima ocjenjivao je prema postignuæima drugih ni ih slu benik a Financijskog nadzora. napredovao je zadivljuj uæim tempom. isposta ve eljeznièki terminal Simbach u Bavarskoj. pa se nije dogodilo ni ta. Tijekom èetrd setogodi nje karijere prebivali te je èesto mijenjao. Johanna je svojedobno bila vedrog duha. kako je naposljetku zakljuèio. Josefom. odsjedao u gostionici. d ok je udovica veæ navr ila pedesetu. od kojih je tad ivo bilo jo samo dvoje. No. Johanna oko toga uopæe nije dvoji la. P rije nego to je oti ao. koja mu je.svojim odabirom nije bio nezadovoljan. bila i najdra a (a i prva).bez ikakve dvojbe . a godinu prije i s najmlaðom. a on ga je mn ogo puta proèitao. a imala je i prihvatljiv miraz. Do 1875. manje je morao strepiti zbog sitni h privatnih u itaka. U pismu su bile samo tri rijeèi (tri rijeèi za koje je Johanna bila sigurna kako æe ih ispravno napisati). No. suvi e naporne . Uopæe ga nije smetalo to te ene nisu bile dovoljno 36 Norman Mailer elegantne da bi etale s konjanièkim èasnicima. Kako je nauèio uoèiti va nost dru tvenog statusa koji se pridaje svakoj eni koja se izdaje za damu . ponosna zbog znaèajnog dogaðaj a (iako se nije potpisala). On joj je nekad bio ljubimac." Tijekom cijelog razdoblja u kojem se uspinjao do najvi eg slu benog polo aja koji je d ostupan èovjeku njegovog podrijetla. da nije davne pro losti to naprav io s Walpurgom. A on se toga pridr avao u potpunosti. kad im je stigao u kuæu. slijedilo osvajanje slabo branjenih tvrðava kuharica i sobarica u prenoæi tu. napravio dijete. dok se jedno m. A kad se Klara rodila. Johann Poelzl. napisala je Johanna. Ni najmanje! Elegantne su ene. Zbog toga nije bio usredotoèen na dogaðaje u Spitalu. koji je bio zaslu an za dio prihoda krune. K ad bi se izredale sve dostupne ene. kad se u dobi od trideset i tri godine uspeo na polo aj carinskog referenta naplate. Dvorac u umi 35 No ovom se prigodom dogodilo i ne to vi e. Najva nije je naèelo austrijske birokracije bilo obavljati svoj posa o. pa je zaèeta Klara Poelzl. no. ali je bila kæi du nosnika u Habsbur kom duhanskom monopolu . Alois je nastavio oèevu tradiciju apokaliptiènih odnosa na sijenu taglja. Tijelo nije tek reagiralo. a crte lica ogrubjele od raðanja estero djece. a reèenica "ona je tu" zauzela je svoje mjesto u stra ar nici njegovog srca. kazala mu je kad su bili gotovi. sadr aj pisma mu je na pameti bio godinama. Godine 1873. to je najvi i polo aj do kojeg se mogao us peti kao ni i carinski slu benik. U Braunauu se. kad bi ga stavila spavati u svoj krevet.Nekoæ je bila ugodne vanj tine. mogao ju je po tivati. njemu je tad bilo samo osam godin a. obièno bi se preselio u veæe prenoæi te. mo da za vrije me tog posjeta ne bi ni vodio ljubav s Johannom. Tih je godina. a takvo je stanje. pretvarajuæi se da se hrvaju. bez obzira na to kamo ga rasporedili. odavno naru eno. a do 1870. Ovaj put nije bilo nikakve dvojbe. punom te inom i va no æu svoje titule: "Èinovnik prve klase Carske carine. Njemu je bilo tek trideset est godina.

u javnos ti dr i ocem. kad je otkrio da je i ona siroèe. Alois. ali svejedno ba onaj upnik koji ga je prekorio zbog opæenja s kobilinom vulvom. Ka d mu je Alois kazao da prezime eli promijeniti kako bi se morao zvati . Pa njegova je ma jka. Otputovao je iz Braunaua preko Weitre do Spitala. Romeder i dva svjedoka koje su doveli iz Stronesa. Ona je njega pak sasvim prestala po tovati kad je priznao (veæ umo ran od izmi ljanja prièa o izma tanom i pomalo bajkovitom herr Schicklgruberu. Ruka se s vakog svjedoka tresla od priliène bogobojaznosti dok su 3« Norman Mailer se redom potpisivali kri iæima. Veæ se spremio prosvjedovati da nakon toliko vremena. Anna Glassl-Hoerer. Majka je govorila isto. malo toga bilo u redu. Bio je to on. naporan rad i carski lik. svom oc u) da na oèevoj strani svog rodoslovlja takve osobe nema. Ne samo da je sad izgledao kao carinski slu benik kod Habsburgovaca. u meðuvremenu sasvim prestala sviðati. Njegovih se brkova ne bi postidio ni maðarsk i plemiæ. Pomislio je da Alois ocem eli pr oglasiti njega. Svi su se skupili radi stvari koju su sad morali obaviti. krivudavim. Starac je sad veæ bio navr io sedamdesetu i pogre no ga je razumio. izgovor nije uspio ni izustiti. iako je uspje na. zet Romeder. Kako je Alois jedini medu njima bio pismen. Jedan od njih. Ona je tad zapoèela kampanju. ostali su dokument potpisali s tri kri iæa. moglo zakonito iskoristiti za predlo eni èin. bila udana. ne mo e priznati da je A loisov otac. Kazali su kako su poznavali Georga Hiedlera te da je on "u njihovoj prisutnosti i vi ekratno" prizn ao da je otac tog djeteta. na enin je poticaj obrijao brkove i na oba obraza pustio zaliske. Sad je veæ primao zavidnu plaæu . to se protegnulo na gotovo èetir i sata vo nje uskim. Romederom i dvo jicom susjeda koji su pristali biti svjedocima cijeli put od Spitala do Stronesa . Naposljetku. Johanna Nepomuka. sna ne vilice. u vrijeme Anna Marijine smrti nije mogao biti stariji od pet godina. veæ je nali kovao samom Franji Josipu! Izgledao je kao vjerna kopija cara. svaki dan morala nositi s prezimenom Schicklgr uber. Zbog tako dvojbenog sluèa . njegovo mu se prezime nije nikad sviðalo. Zapre nim je kolima koja su vukla dva stara konja pre ao s Aloi-som. ali jo bez pretjeranog blata. kakvo bi se oèekiv alo na listopadski dan.ni ravnatelj najvi e dr a ne kole u Braunauu nije zaraðivao vi e. Kak o ih je pomno ureðivao. usvojeno dijete. naposljetku. Za to to onda ne bi znaèilo da mu je Johann Georg Hied ler otac? Alois je znao kako to nije vjerojatno. kad je to pitanje pokre nula Anna Glassl. Njegov vlastiti sin nije elio da se njega. a potom i jo nekoliko kilometara do Dollersheima. iako ni jedan od njih dvojice to izrazom lica nije d ao naslutiti. a na dvorogom je e iru sad smio nositi elegantni slu beni ukrasni vez. sad veæ vrlo star sveæenik. u trenu mogu prijeæi iz jedne krajnje emocije u drugu . Alois mora postati zakonito dijete. Jo mu je malo trebalo da shvati kako se jedino Georga. lice mu je bilo prodorno. s dvije udan e kæeri na koje mora misliti (a enu Evu da ni ne spominje!). sve bi ona bila isprièala je dnom petogodi njaku! tovi e.jer starci. usitn jenog stasa. a na licu su mu s e odra avali du nost. jer se on o enio Marijom Annom. Johann Georg je odavno preminuo.) Nakon to su stigli. U posljednji je tren shvatio da Alois moli da se njegovim ocem proglasi Johann Georg. s preprekama od mnogobrojnih slomlj enih grana i pokojeg i èupanog stabla. kolnim putem. A potom se . Do tog je preokreta do lo nakon kakve dvije godine braka. Uz sve to. Prisjeæanje je bilo zajednièko. upniku je bilo jasno da je tu. nalik vratima kakvog dvor ca.Johann Nepomuk je od stida ostao kao oparen.u Hiedler ! . (Da je bilo blata.je dobro. dr ali su slu kinju. Ubrzo nak on vjenèanja. N epomuk. Naravno. Na to su prisegnuli. No. uskoro su poèeli dominirati licem. kako bi izvidio eli li mu Johan n Nepomuk pomoæi. Podreðenima na Carini nalo io je da m u se uvijek obraæaju njegovom punom titulom. poèeo se i gojiti. Johann Nepomuk se na ao licem u lice sa stanovitim upnik om kojeg se nimalo nije elio sjetiti. no sad. Njegova mu se ena.na Aloisa razbjesnio. Kako se uspinjao na vi i polo aj. s pravnog gledi ta. veæ je mjesto upra njeno. nije bio protiv. tako mu se poveæ vao broj zlatnih ukrasa i pozlaæene dugmadi na odori. putovanje se moglo protegnuti na osam sati. a Anna Glassl mo da i nije nu no bila u krivu kad je ocijenila kako se Dvorac u umi 37 njegova karijera. kao i djevojèice.

zar ne?" Privukla je kæi k sebi. Pravno gledano.ja. Koja bi crkvena vlast u Beèu takvu izmjenu dovela u pitanje? Naputak je nalagao d a se potvrðeno oèinstvo potièe. no to nije bilo va no. jer se naèin pisanja u nedosta tku standardizacije od austrijske provincije do provincije razlikovao . Od preostale djece. Ali ne. nakon to je èuo koliko æe mu novca kæi slati." Okrenula se prema njemu i dodala: "Izgleda bolje nego ikad . Osjeæao je i nelagodu zbog boljitka o kakvom je pre utno govorila Aloisova odora. Klara joj je bila sedmo dijete. Poel zl je imao sive. u preuranjenoj srednjoj dobi. Ta se ena doim ala starijom od njegove supruge. èetvero je veæ umrlo. smjerna. a koji . No. Odjednom mu se vi e nije tako urilo u posjet. Potom je ime svakog svjedoka napisao na svoju ruku. "To je Klara. do nje je bila djevojka od esnaest godina. bezubim ustima. ali ju je morao prihvatiti. skinuo je trorogi e ir i naklonio se. koji tu fleksibilnu proceduru nije odobravao. Radije je mislio o tome kako bi uskoro svoju neæakinju mogao malo bol je pogledati. kazala je Johanna kæeri.odora je sad jo va nija.dokument je ovjerio. Poput lovaèkog bi psa odmah nanju io blizinu enskog dru tva.nimalo nije slièio toj Klari oèiju plavih kakve se rijetko vide. Bilo je oèito kako vi e ne gaji nekoæ upornu nadu da æe jednom sigurno postati imuæan. dokument je bio dvojben. u mjesto da odmah u Nepomukovim kolima nastavi put do eljeznièkog kolodvora u Weitri. ako je u dovratku stajala Johanna. vrlo ugodne i fine vanj t ine. guste tamDvorac u umi 39 ne kose i najmodrijih oèiju koje je dotad vidio . Aloisu se nije slu alo o Bogu. bila jedna od onih stvari kojima ga je priroda podarila.èemu se Aloi s nije zaèudio . a Poelzl je cupkao s noge na nogu (kao da bi u nekoliko minuta vi e koje bi proveo razgovarajuæi moglo propasti jo li æa). smije eæi se svojim star im. A Alois se nije zadr ao. Pro etao se s majkom i kæeri izvan sela. "Bog nas ne prestaje ka njavati zbog grijeha. Ako stvari jednom poðu krivo. Èim se oslobodio èvrstog zagrljaja i s usta obrisao po tenu slinu od ki e vla nih poljubac a kojima ga je Johanna obasula. pa joj treba slu kinja. Malo bo jeg dru tva. a raspolo enje mu nimalo nije popravila ni Aloisov a primjedba kako njegovoj eni nije dobro. jo nedovoljno truli da ih se da svinjama. Poelzlov je izraz lica odavao èovjeka kojeg jo èekaju brojne zadaæe. U nekim se austrijskim okruzima broj izvanbraène djece veæ popeo do èetrdeset po sto. na to je Klara klimnula glavom. Kad je Alois dobio novo prezime. Noge su ga svejedno odnijele do vrata. odluèio vlastito ime izostav iti. ne mo e to biti ona. a njen je sin. u dotad praznu rubriku upisao je Johanna Georga i pon ovno se osmjehnuo.to je i r azlog za to je Hiedler naposljetku postao Hitler." kazala j e. raspr eni po redovima sasu enih stabljika.no bez ikakve urbe! . devetnaesto-godi njak i najstariji m edu pre ivjelima. Na utoj stanici stare upne knjige na dan i. Bi li bilo moguæe . pobo na i pouzdanog roda. bez obzira na to u kojoj se dobi potomka do njega mogl o doæi. mutne oèi i lice prepuno bora koje su pratile putanju ovje enog nos a. pr ecrtao je rijeè "izvanbraèni". Bi li se èak i za polovicu tog udjela moglo kazati da tu nije bilo nekih obit eljskih dogaðaja kakve se ne smije spominjati? Stoga je upnik. Johannu Poelzlu. "On je krasan èovjek. dokumenta se mo e odreæi. pa bi Lovaèki pas mogao stati zavija ti od srama. lipnja 1837.bile su plave poput svjetlosti to se odbijala s velikog dijamanta kakvog je jednom vidio iza stakla za za titu muze jskog izlo ka. Tog su dana. zadaæa bili listovi kukuruza. "To je tvoj u jak Alois". kako je veæ na temelju dugog iskustva zna o. odluèio se na sat vremena zaustaviti u Spitalu. Bila je njegove visine. Znao je da la u. a Alois je ba u tom tren utku zamijetio enu kako gleda s prozora. Je li se uzbudio zbog Johanne? Bila je oèeva prva susjeda.da tu ulogu preuzme Klara? Te ko da je Poelzl mogao odbiti. nije upisao datum. Ni ovaj ga put Lovaèki pas nije iznevjerio. Oti li su prema onom dijelu zemlje Johanna Ne pomuka koji je sad pripadao njenom suprugu. Jer. imao su icu. upnik je uèinio ono to je radio godinama ." Johanna je zaplakala. jedno bilo grbavo. dobro graðena. Od svih je . Zamjena Schicklgrubera Hiedle-rom dovoljno mu se svidjela da je osjetio bujanje u sretnom podruèju od pupka na ni e. To je. primjereniji bi bio oprezniji postupak. jer se po teno bavi poljoprivredom.

bacala mokru krpu s jedne na drugu stranu . Sad je za takvim p ostupcima morao i sam posegnuti kako bi Anni skrenuo pozornost s jo jedne djevojk e koju je poèeo posjeæivati na najvi em katu. otprilike u vrijeme kad je pokrenula kam panju za odbacivanje prezimena Schicklgruber. pristigla je i Klara. ali je pazio da je ne dotièe. no tad je. Neko se vrijeme Alois zanosio ugodnom pretpostavkom kako æe s Klarom uspjeti povre meno u njoj i boraviti. Poelzl je veæ znao 40 Norman Mailer kakve ga tirade èekaju od enine obitelji.za sad . Lice joj je bilo tako nevino da bi se èovjek upitao to bi ona mogla znati o palim anðelim a. Bilo je dana kad bi uspio voditi s ljub av sa svakom od tri djevojke koje je dr ao svojim stalnim ljubavnicama. tako to mora slu ati to mu prigovaraju.nebeske i pale. a popodne. obilato nagraðen snom. Vrijedila je i za Annu Glas sl i njega. daleko se nu i smislenu. A ona je imala razloga da mu ne vjeruje.no. ako niste znali da joj je smrt bila najbli i rod.posuditi novu sumu od urjaka Romedera ili tasta Nepomuka . Tjedan dana nakon Aloisovog povratka na radno mjesto u Brau-nau. znaèi li to i da mora za to dvaput plaæati. A kad bi uveèer Anna Glassl zaspala. no neæakinja ga ba i nije smatrala dobrodo lim.Gasthausu Streif. no u sebi je patio od najispraznije moguæe srd be . dok bi. bio je spreman nositi se s time. jer ga je trenutno puteno i st . makar je veæ i sam platio cijenu podbaèa a prihoda sa svojih polja? Zbog toga se slo io s Klarinim zaposlenjem kod ujaka Al oisa.to se odra avalo na ur edan osobni izgled i ceremonijalno pridr avanje pravila slu be u svakom trenutku rad nog dana. U ti m je svijetloplavim oèima bilo sjaja koji je upuæivao na anðele . sad veæ nesretna poput vrane slomljenog krila. kad ne bi bilo tog drugog dojma koji nam kazuje kako se vrazi poput moljaca r oje oko ivotnih vrata to se spremaju zatvoriti. pobrinuo za svoju enu. Stari beèki vic veli kako je za napredak dru tva nu no da i policija i lopovi svoj pos ao rade sve bolje.iza vrata Klarine èednosti mogla bi se nalaziti ledara. Cesto bi mu ta izreka pala na um. Èak ni nevini ne vole ba stalno sanja ti o preminulima. Ujutro bi se. kad bi Anna Glassl dri jemala. Iako je svojom najveæom ljudskom vrlinom dr ao predanost poslu . Alternativa . Alois nikad u ivotu nije nai ao na takvu ljubomoru.èinilo kako nema razloga za zabrinutost. Na najvi em je katu. nu no trebalo. a novca mu je. Svima je. no Ani Gl assl se . svaki put k ad Romeder izvadi ne to kruna. 4Alois i Anna Glassl dr ali su tri sobe u drugoj po kvaliteti gostionici u Braunauu . Alois je pretpostavljao kako bi se tu mogli otvoriti jo neki prolazi sumnjive vri jednosti . Zbog toga je bio spreman prièekati na Klaru Poelzl. No.usjeva bilo najkorisnije zasijati takav. A nimalo mu nije bilo do savjeta koje æe mu zacijelo dati Nepomuk. tako strastvenu. Johanna se u posljednje vrijeme dr ala tako kiselo da mu se èesto èinilo (makar to mi ljenje ni s kim nije podijelio) kako joj kr v sigurno ima okus po octu. obièno u ivao u zavodljivom migoljenju njenih bokova. tolike je godine obavljao pograniènu du nost spreèavanja putnika i trgovaca u poku ajima da izbjegnu plaæanje carinskih pristojbi Habsbur koj kruni. kao i uvijek. trpjela je njegovu udnju za sobaricama i kuharicama. njena nepovjerljivost stala uzimat i maha. Nije elio slu ati duboke uzdahe svog urjaka.nije mu se èinila ugodnom. tu je bila Fanni. Bila bi to uvreda vlastitim prosudbama. bila jo i sobica za Klaru. kl eèeæi. Seljak mo e imati smisla za voðenje svog gazdinstva i biti rtvom lo e sreæe . Dvorac u umi 4i Njegova ena. noseæi kovèe iæ sa skromnom zalihom odjeæe i imovinom.u stvari bi joj tad rijetko i vid io lice. Prema svojoj je neæakinji bio drag. bilo oèito da Klara svog iznimnog ujaka duboko po tuje.bijesa u kojem vi e nije bil o estine. ukl juèujuæi i njegovu enu. novac koji neæe ovisiti o tome kako æe rod iti. to ju je on znao bolje varati. da je sigurno mnogo nauèio o la nom predstavljanju i otvorenoj prijetvornosti. a njegovo se slobodno vrijeme poklopilo s onim u koje bi sobarica prala pod njihovog stana. Djevojka je bila pobo na do neshvatljivih razmjera. na kojem su spavale druge slu kinje i soba rice. Sto je ona znala bolje nanju iti èime se on bavi.

Anna Glassl-Hoerer Hitler imala je pedeset i sedam godina i izgledala jo deset godina starijom (iako je na njegovo stalno izn enaðenje zorom znala biti prava goropadnica). ali davno je zakljuèio da je svaki seljak poput kamena. Èuju se ru ne stvari. Fanni je stenjala jako prigu enim glasom (da je ne èuju u ost atku tavana). Anna Glassl: Gledaj.u svakom pogledu . da." "Èuvaj se sveæenika.Fanni je dobra cura.zamamna. bujne ali gipke figure te . Ti æe ti popiti krv. Aloisu se to nije osobito sviðalo. no njeno mu je nezaustavljivo njihanje bokovima govorilo . Osim toga. kazao bi. Samo vje tice usta stavljaju tamo gdje se ne smije. bila je dj evica one najmuènije vrste. koja se dr ala stare seljaèke tradicije.imala je pristojan mira z . a ja sam vje tica. Da nema tako lijepe oèi. ostavio bi damu zbog seljanke. Sto je bolje od sapuna za pranje rublja. kako bilo. Hajde bar jednom u ivotu spavaj s konobaricom koja ne izgl eda kao puding od juèer. A zagrljaji su im zbog toga postajali sve èvr æi. Al i. stiglo bi dijete. Zbog njih æe ostati slaba i beskorisna. Neæu ti reæi. Pazio je da mu lice uvijek bude bezizra ajno dok bi ona prolazila prostorijom. Dok je dama poput pera. Sad me strah ispovjediti se. Formalni je ulaz u svoju krepost dr ala netaknutim. kao i iskrenost. da sve prizna eni? A on u Fanni vi e nije imao povjerenja. koja bi s e rado malo pokvarila.no. jer ti je draga. Mo da sam vje tica. morala je ostati djevica. Rekla mu je: "Zar dovoljno da ostavite enu i ivi te sa mnom?" "Ostavit æu je". no u ovom sluèaju ima krivo. Sviða mi se. za mene. ne bih je ni pipnuo. Samo. Iako nije ba moj tip. morao bih priznati da su to oèi sokolove. Laganje je. reæi æu ti istinu.varno zanimala konobarica u gostionici." "Ma to ka e !" "Ne. to se 42norman mailer ne bi moglo reæi i za onaj susjedni. pouzdana poput istine. vi ste zloèest èovjek. Bila je u i sku enju da mu popusti. a onda se zbog snage njegove udnje predala. malo. dragi. Puno si puta u krev et do ao miri uæi na luk. T o je znala. spontano. I doista. Bilo bi mu mrsko prestati stalno usavr avati vje tine l aganja. Mislio je kako. Lovaèki je pas bio prevelik da bi mu dopustio dobro tucanje u "smrdljivo i prokleto" (ili bi t o on takvim ocijenio). ne bi ostala trudna. Alois: Po glavi ti se motaju opake stvari. dodu e vrlo zgodne seljanke. Alois: Anna.uvijek æe tresnuti na zemlju. Ali nije va no. Je li stiglo vrijeme. velim si. Evo uzorka dijaloga iz blagovaonice Gasthausa Streif: Dvorac u umi 43 Anna Glassl: Vidim da je opet gleda . Sebi je govorio da je ona tek zgodna kæi bogatog seljaka . A onda mo e i umrijeti. Sviða mi se kad govori takve prostote. Anna Glassl: Prostija sam nego ranije. Nije. Alois: Gledam. uhvatila si me. kako je uskoro otkrio posjeæujuæi je u njenoj tavanskoj sobici. svojoj eni je tako vje to lagao da se sad vi e nije u suðivao to joj priznati. pitala je. Anna Glassl: Za to joj se ne pridru i kad zavr imo s objedom? Dobro je opali. "Kako ti je to palo na pamet?" "U obitelji imamo i Cigana. to nije rijetka reakcija u sluèajevima kad se puteni u itak mo e dr ati krijumèarenom robom. popustila je i mjesec dana poslije kazala mu da je trudna. njoj je rekao da je voli. da se uistinu boji smrti. U zanosu trenutka su se voljeli. Trpjela sam sobarice i kuharice. no oboje su patili. Baci li ga visoko u zrak . D ama te mo e oèarati svojom pameæu. za to me i dalje eli raditi budalom? Jasno je da je djevojka lijepa. pa uskoro postane jaka navika. iznimno si pametna. Onda jo jedno dijete. tovi e. Ako bi mu dopustila to je tra io. njegovo bi fin ancijsko stanje pretrpjelo osjetan gubitak. Ako bi ostao bez nje. "kad mi da jo ne to!" Ne. devetnaesto-godi njakinja koja se zvala Fa nni Matzelberger. . Mu karac se mora zabavljati. Alois: U redu." Raspravljali su se do u nedogled treba li se ona ispovjediti ili ne.

Navikao se u Braunau u biti glavnom temom glasina. Ali ja ti ka em. èak i za sudski razvod. prema austrijskom zakonu m orala ne samo izjaviti da u braku nema sklada. Ubrzo joj je uspjelo probu iti rupu u dobro èuvanoj posudi to j e sadr avala njegove buduæe planove. Sve dok besprijekorno radi svoj posao. kazala mu je. Carini je bio potreban. Toliko ga je uzrujala. (Osim jednom . Ili je rano pobacila? Odluèno je izbjegavala dati jasan odgovor. Anna Glassl: Ne vjerujem ti. razvod nije dolazio u obzir. to ga nije zabrinjavalo. bolesna je. a i sama zna to bih potom. kad stvari s Fanni nisu bile na vrhuncu. Dr ao je kako mu je te ko slagala. Za Annu je to znaèilo kraj braka. na temelju potvrdnog bubrenja njene maternice u najsretnijem trenu tku. Ta bi se napræila èim bih rekao 'Spremi se. isprièao bih vam koliko je tu bi lo osobne odbojnosti. 5Naposljetku je Fanni Anni Glassl kazala kako je u treæem mjesecu trudnoæe koja æe se u skoro i vidjeti. Drolja koja se tome jo uèi. Zbog toga se iselila.) Uz to je veæ bio spreman imati dijete. A i Carina je bila potrebna nje .s Johan-nom . "Ma pogledajte. Njemu to nije smetalo: spremno je isticao kako se od pro losti ne ivi. zloèesta. No. tu æe vjerojatno i ostati. Ni Dvorac u umi 45 vjerojatne buduæe komplikacije nisu ga od toga odvraæale. Èuo sam da medu nogama ima zaraznu bolest. Klara mora van. Fanni je. Radno mjesto mu je bilo sigurno. Tvoj istinski tip. Alois: Nije. Alois: Kako ti drago. Sto se skandala tièe. Anna Glassl: Zbog koga se onda moram brinuti? Klare? Alois: Ima sjajan smisao za humor.'" Nasmijali bi se i pre li ne druge teme. Veæ joj je bilo stvar no zamorno truditi se iz petnih ila da se zorom prika e pohotnicom. Kad ne bi bilo neprilièno. ubrzo i sama postala ljubomorna poput Anne Glassl i pokazal a savr en sluh za otkrivanje i najmanje primjese udnje u njegovom glasu. Fanni i on sad su ivjeli zajedno u istom apartmanu u Gasth ausu Streif. Sad je veæ udjela za mirom. kad bi spo menuo kakvu drugu enu. no iz toga se nije moglo izroditi ni ta. koji bi nosio njegovo prezime. Kako su bili katolici. veæ i napismeno potvrditi da prema mu u osjeæa odbojnost. Da.ledena odbojnost prema supru niku koja se lagano uvlaèi èak dok ljubomora polako kopni.Anna Glassl: Draga? Ona je drolja. Naposljetku. barem je to oèekivao. da je dokument pokazao pozna nicima s kojima je odlazio na piæe. Aloisu je to previ e kvarilo planove. Nakon to se uzdigao do vrha srednjeg ranga.tako davno . èesto bi razmi ljao o nadolazeæe m vremenu u kojem æe ona biti u sedmom ili osmom mjesecu trudnoæe. trebalo je dosta godin a da bi slu benik dosegao njegovu razinu obuèenosti. nema djevojke zbog koje bi se trebala manje brinuti.samo joj se bilo uèinilo. potoni je otkrio da Fanni nije trudna . koja se nadimala èak i dok se punom brzinom u nju sjurivao . Ne pretjerano. Ne vjerujem u to. Pa ti bi me poslala da po ljubim opaticu. Ne bih je ni p ipnuo. Tih je dana bio razdra ljiv i to ne samo zbo g odlaska Anne Glassl.to nije bio svr eta k kakav je obièno do ivljavao s drugim enama. Na sebe je gledao kao na èas nika u kakvom garnizonskom gradu. Fraza je u pravnom dokument u str ala poput pri ta na bradi. naravno. Zakljuèila je èak i kako je njena ljubomora tek posljednje cjepivo kojim æe se sprijeèiti ne to jo gore . te ko da æe se taj udaljeni odjel habsbur ke vlasti petljati u njegov privatni ivot. Prièa o osobnoj odbojnosti. A istovremeno je znao da je trudna . Fanni æe uskoro biti trudna zaozbiljno. Ili æe otiæi ona. Pa t o je upravo skandalozno. Da nismo na javnom mjestu. U prirodi je njegovog posl a bilo istovremeno rje avanje vi e problema. po moguænosti sina. A Alois joj je rekao da djevojk a ima spolnu bolest. Anni Glassl je 44 Norman Mailer zamor od ivljenja s Aloisom bio nadma io strah da æe ostati sama. no to sad mo e? Nikad ni s jednom enom nije tako u iva . Alois je tu izjavu morao proèitati. Mje tani su se mogli nebesima po aliti kako ivi s nevje nèanom suprugom. kad bi do ao red na Klaru.to se oprostiti ne da! Osim toga. glasno bih se nasmi jao. prema kojem nema nikakvih obveza. Anna je. Tako si privlaèna. Plaæu mu je sl ala beèka Financijska policija.

no u aromi je tog poljupca bilo n e to zbog èega mu Fanni nije vjerovala. da.) I sad je. Ona mora van. mo da joj braæa i sestre nisu bili dragi. "I vjeruj mi. neka m je tane nosi vrag. Njegova s i ena ti. Prije nego to je oti la. rekla bi Klara. dok ga se Financijska policija nije mogla rije iti. "to mene ne bi sputavalo ni sekunde. odgovorio joj je Alois. "Pa zar ti to nije jasno? Klara bi najra dije bila u samostanu." "A. Obje su pri tom mogle to ta saznati . to". 46 Norman Mailer 6. Fanni je odjednom pomislila kako bi i Klara u sebi mogla kriti vje ticu . "Ujaku sam rekla kako bih umrla ako bi mu dopusti la da mi napravi dijete. Klara bi od srama pocrvenila poput cikle. kad to. Klara je malko zaplakala. To je bio njegov tajni projekt u koji se umije ala Fanni. jesam." To nije bio ba najsretniji odgovor. nikad ne bih bila s ujakom Aloisom.naposljetku. A èula sam i Poljake koji vele da se otac nikad ne treba udvarati kæeri. elim. Sad hoæu dijete i uskoro æu ga do biti. odgovarala je Klara." "Hoæe ". Dovoljno si mlada da mi bude kæi. èak i ono na to se ne usuðuje ni pomi ljati. da. Ono to prièaju mo e ga zapeæi." ' "U to si ba posve sigurna?" " Molim. Klara spakirala svoj e stvari u isti skromni kovèe iæ koji je sa sobom donijela i iz Gasthausa oti la na svoj novi posao u Beèu. odvratila bi Klara." "Da mi se nisi vi e tako obraæala. Pa za to bi inaèe drhtala? Zato to je svjesna kako je on mo e nauèiti nogo toga to jo ne zna." "Tebe mo da ne bi". kad dode vrijeme. I zato. veæ to bi ti. "na èemu se temelji to tako sveto obeæanje?" "Prise em na mir svoje mrtve braæe i sestara. Jedna æe mu djevojka roditi dijete. takvo to nipo to nije bilo zajamèeno. "ali mene bi stigla kazna. a tako razlièite ." "Mo da i nisi". Te je naæi Fanni usnula kako Klara vodi ljuba v s Aloisom." "Ka i mi". Sad se vi e nisu mogle meðusobno pov jeravati. Nije si mogao priu titi gubitak onog to je sad nosila Fanni.mu. ali ne u potpunosti. no te se vje tine nisu mogle prenijeti na ne to drugo." "Za to?" "Zato to je on s tobom." Klara je morala van. rekla je Fanni." Potom su se poljubile. Naravno da æe. Gdje bi na ao drugi posao s tako dobrom plaæom? Postao je savr en izvr itelj svog po sla. u kojoj je spavala u najmanjoj od sobica za poslugu. Èekala ju je èista i plaæena slu ba u domu skromne starije gospode. naziv je preuzela i Fanni)." "Da. Na to prise em. "Poludjela si". ba rem ne svi. A povjeravanje je moralo svr iti. Ne. Stoga se iz svog posla n ije mogao izvuæi. ali neæe previ e utjecati na njegove zan jivije pothvate. kazala bi Fanni. "Dala sam ti rijeè. biti i vi e nego voljna.bile su jako bliske. bi joj se obraæao) postat æe mu ljubavnica. Klarine su usne bile pune i na njima se osjeæa o èvrst karakter. ali sad razmi ljam drugaèije." "Ne bih". jer Klara nije znala lagati. Ali mora znati da to nikad. a neæakinja (koja je drhtala ka d ." "Ne zanima tebe to bi ona. "Priznaj". "i ti bi rado spavala sa svojim ujakom. (Alois se itekako bio spreman potruditi oko za tite njene kreposti. jesam. i najbolje bi j . Zbog Klarinog je odlaska najvi e trpjela ba Fanni. nakon èetiri godine po tenog i dobrog rada u gosti onici. Kod njih vi e neæe raditi dj evojka koja se zove Klara. "Ponekad. nikad neæu nap raviti. kojoj se èinilo da æe joj na licu izbiti akne ako ne k a e istinu. rekla bi Fanni. "Kako me mo e tako izbaciti?" upita la je. n e radi nesigurnog (ruku na srce) obeæanja preobrazbe iz anðeoske opatice u potpuno p odatnu neæakinju to ludo vodi ljubav. Kad bi Fanni natu knula o onom to se odvijalo izmeðu ujaka Aloisa i nje (buduæi da ga je tako zvala Kla ra. Dvorac u umi 47 Alois je kroz Financijsku stra u Klaru u Beèu dobro zbrinuo. jer ga ona vi e neæe po tovati. Iako je Fanni sad postala spokojnija kad je Alois bio u pitanju. rekla bi Fanni.

kako mu je kazala. Tko bi. okrutan poput boli pokvarenog zuba? Znala je da je hirovita. njoj dvadeset i dvije. A umrla je ba iznenada! Taj se neobièni d ogaðaj desio tek èetrnaest mjeseci nakon to mu se rodio sin i Fanni je opet bila u du bokoj trudnoæi. Nije bio pra znovjeran tip. ipak bila dama . Fanni je rodila djeèak a kojem je Alois bez oklijevanja dao ime Alois. je li mu i bilo potrebno èitati ga? On i Hegel su se slagali . Anne Glassl barem vi e nije bilo. uistinu ostala trudna. Bog bi. poput praznog eluca. Alois do te zamisli nije stigao uz Hegelovu pomoæ. Sto mu se nije svidjelo. ali je bio nepotreban. Tra ila je da se drugi put porodi u Beèu. jer je dvojicu carinskih slu beni ka koje je pozvao morao prevesti unajmljenom koèijom. Mogao se o eniti svojom nevjenèanom suprugom. Oti ao bi on njoj na sprovod. Aloisu je to bilo samo po sebi razum ljivo.e raspolo enje pro lo koliko je trebalo da za miri i opet otvori oèi. Tamo ba bice neæe biti tako prijekorne. To je Aloi sa uvjerilo kako se radilo o samoubojstvu. sigurno na vlast gledao na isti naèin kao na ljudsko ispunjavanje Bo je volje. Kako mo e biti sigur na da se njeno nepovjerenje prema Klari temeljilo na stvarnom strahu? Sto ako mu je izvor bio hir. Jo jedna soèna tema gradskim govorkanjima. Shvati o je to kao skupo plaæen nu ni svr etak . no Aloisu se svejedno èinilo kako anatema nije bila bez uèinka. To joj je donijela zadovoljstvo. bez obzira na to kako je skonèala. Aloisu je to i lo na ivce. "zahrkati uz dobar prdac. udal jenom est kilometara. pod uvjetom da tu volju vr e obzirni slu beni ci poput njega.skupo plaæen. ako se mora slu iti tek majèinim prezimenom. jer je uvijek moglo doæi do nepred vidljivih posljedica. Anna Glassl je. Ne samo zbog enskih pogleda. u nje noj situaciji mogao imati povjerenja u neku enu iz Braunaua? Jo tro kova. vjerovao u konkretne i smislene procese pouzdanog oblika vlasti. a vjenèali su se u drugom gradu.dijete se mo e osjeæati prazno. no.ideja je bila tako moæna da su je svi mogli dosegnuti. Alois nije bio èovjek koji bi se sav predao proklinjanju. s mr njom. Do nje bi moglo doæi zbog puknuæa crvuljka ili zbog su ice. No. Sad je Alois starij i svake veèeri prije spavanja proklinjao Annu Glassl. svojom novom gospoðom. Njemu je bilo èetrdeset i es t godina. Mo rao se prisjetiti onog to se veæ potrudio zaboraviti .volio je brzo zaspati (kako je to opisao prijateljima na piæu). Sukladno takvoj predod bi. upitala je Fanni. Zato se i nazivala vje ticom. njego va majka. Povrh toga je bila nervozna majka. Zbog toga ga njena smrt nije jako iznenadila. nisu ga mogli zvati Alois ml adi . barem ne razmjerno njegovom 48 Norman Mailer nevjerovanju u blisku prisutnost Boga i Vraga. bez obzira na to koliko udaljen i uzvi en. Zbog toga Alois na sp rovod nije oti ao. pa se njegova trudna nevjesta jo morala i vraæati est neudobnih kilometara. a Fanni je imala trbuh velik poput prvonagradene dinje. Franziskom Metze lberger. to je i uèinio. Sad je. Kako bi to samo bilo nepravedno prema neroðenom d jetetu! Èetrnaest mjeseci po to je Anna Glassl dobila uredbu o razvodu. On je.ne jo . no i dalje je osjeæala gri nju savjesti. Tro ak nije bio velik. ali si noænu nelagodu nije elio podvrgnuti jo i njenom licu u lijesu. Samoubojstvo mu je. Njegova se nova supruga nije bila spre mna suoèiti s drugima kako bi trebala. uz sve svoje nedostatke." Samoubojstvo Anne Glassl bilo je ne to to ga je dr alo budnim. Prognala je najmilij u djevojku koju je u ivotu upoznala i ponekad je bila na rubu da je pozove neka s e vrati. izazivalo nelagodu .za Fanni . Imao je dodatnih tro kova. A i Fanni ga je razoèarala. I mladiæi su je podrugljivo gledali u prolazu. kako je obja njavao uz krigl u piva. Jo se morao zvati Alois Metzelberger. U svakom sluèaju. kako je skonèala Maria Anna. Ranshofenu. Ipak bi je svake veèeri prokleo. No. to je Aloisa Hitlera smetalo. A u Anninoj je smrtovnici uistinu bilo navedeno da je uzrok nepoznat. tad bi pomislila: a to ako se Aloisu Klara svidi vi e od nje? Djevojka bi potom mogla prekr iti prisegu. Zaklela se kako se neæe udavati u Braunauu. no. meðutim. nije uopæe èitao He gela. nakon to je to ranije samo prorokovala. Aloisu bi bilo dra e da u smrti ne bude nedoumice. To je dr ao ravnim bes potrebnom tro enju osobnog bogatstva. Drugo dijete je u maternici veæ bilo dobrih sedam mjeseci.

kazala mu je. Do tog je trenutka Fanni bio vjeran. Njihove sob e u gostionici nisu se odr avale kako treba. Bog rtvovao sina svoga? Uskoro se Klara poku avala odreæi udnje za ujakom Aloisom. To od nje nije ni mogao oèekivati. Kad je do la prvi put. Fanni se nije zaustavljala cijele veèeri. Nije joj d obro. koji je imao nepovoljno mi ljenje o svemu osim vjere." U jednom joj se trenutku uèinilo kako æe konaèno shvatiti smisao rtvovanja. Zbog toga se osjeæala uzvi eno. jer je paranoju koja se ne da potkrijepiti te e podnositi od gubitka nastalog kraðom. nikad neæe moæi kazati. z a jednu konobaricu. mlaðeg. rekla je Klara. zakljuèio je nevoljko. Posvuda je bilo znakova sve du bljeg poremeæaja. Kad je predlo io da vrate Klaru. no do Angeli nog prvog roðendana Fanni se veæ ozbiljno razboljela. da bi takve trenutke dosegao. slu beni otac. Nije li.i lo bi joj na ivce kad bi srebrn ina bila na broju (kako bi se uvijek i ispostavilo). "moje obeæanje mora ostati neprekr eno! Mora biti èvr æe nego ikad. Jadna Anna Glassl. "A sad ti velim da od nje odustane . naposljetku. èistim stanjem du e. odnosno. Tako ju je uèio otac." Jadna Anna Glassl! Shvatio je da Fanni Annu vjerojatno sanja." "Ne". od jedne seljaèke kæeri. svakog dana". Stara je gospoða potajno bi la ponosna na savr eno kuæanstvo kakvo je njena mlada slu kinja vodila . rekao bi joj . no barem je mo gao spavati. Nisam sigurna da bih ostala vjerna prisezi. goste bi u gostio nici armirala dok ih je poslu ivala. Nije se derala na njega. Lijeènik joj je kazao kako je do lo do zaèetka tuberkuloze. ivjeli su zajedno gotovo tri godine prije nego to su se mogli vjenèati. U Beèu je boravila dva tjedna prije nego im se rodila kæi. Cesti su bili objedi kad bi. u krevetu je bila trudbenica. Klara je tih mjeseci obilazila Fanni èe æe nego Alois. najbli e to se èovje mo e primaknuti spoznavanju slave Kristove. koja je naizmjence obo avala Klaru i prebrojavala srebrninu. "Vjera u gospodina na eg Isusa Krista ispunjava cijeli moj ivo t. no svojedobno je ipak pokazivala odreðeni napredak. "Da". "Ostala bi ti vjerna". Prije kraja p rvog tjedna. bila je hitra.Dvorac u umi 49 to. On je sirovi grubijan. U toj je staroj gospoði stvarno buktio plam sumnje .sav joj je ar zavr io u prijekoj naravi. Bila je petnaest god ina starija od Fanni. kazala je. Sad se izderavala na poslugu . kazala mu je. nakon molitve. KNJIGA TREÆA Adolf ova majka KNJIGA TREÆA Adolf ova majka I. Zar to ne mogu aps olvirati i dalje biti mu i ena? Zakljuèio je kako to nije ba sjajan brak. a on nije imalo nimalo strpljenja da bolesni prizdrave. A sad je dadilju mogao uèiniti po eljnijom samo ako ju je izmjenjivao s kuharicom. Plakala je. Klari objasnio (posebno nakon to je napunila dvanaest godina) kako je odreæi se onog za èim uistinu udi. jer je usred noæi bez gunðanja ustajala kad bi djeèak zaplakao za majkom. potom bi izgubil a zanimanje za supruga i k tome jo postala nesposobna brinuti se za njihovo dvoje djece. Ta se vatra nije ugasila t ijekom èetiri godine rada kod Anne Glassl. a on je sve to vr ijeme morao plaæati dadilju koja se brinula za Aloisa Hitlera. "Sume smijeha". Ispadi prijeke naravi prelazili bi u histeriju. krupne grade. Alois Hitler stariji uspio je dadilju zavesti. Kad ju je upoznao. fino se kretala. niti tijekom sljedeæe èetiri godine slu be ko d stare gospoðe u Beèu." Fanni je na to zaplakala. usred ume Lachenvvalda. Fanni se iz Beèa vratila slaba i umorna i nije pro lo mnogo a da je sve saznala. pa su rane koje su si meðusobno z adale gotovo zacijeljele.a stvarno je i bio pobo niji od svih ena u Spitalu. Klara je stigla iz Beèa da bi se brinula za Aloisa mlaðeg i Angelu. èovje k mora biti spreman rtvovati snove. No. Johann Poelzl. Ako svake v eèeri mora prolaziti kroz istu svaðu. U Lachu je ivjela deset mjeseci prije nego to joj je stigao kraj. On na mene vi e ne raèuna. Uèili su je da traga upravo za takvim. Dr ao ju je nevjerojatno duhovitim stvorenjem. Sad je sve i lo na gore. jo dok se Fanni selila u gostionicu u gradiæu Lachu. priznala je. "da mo e Klari napraviti to si radio meni. Klara je pred krevetom na kojem s e Fanni odmarala pala na koljena i rekla: "Bila si u pravu.to je ukazival . Angela. no ni ime niti blagodati u mskog zraka nisu joj pomogli oporaviti se.

ima smisla biti enskog roda. Tako dub oke. tek klimajuæi glavom kako bi pokazao zadovoljstvo. jer æe se vrlo brzo razuvjeriti. I kon aèno. mak ar ga je sanjala. sjeo i opet je stao gledati. da bi ga potom pojeo s tek om. zarumenjeli obrazi. On æe to naprosto uèiniti. kockaju i nemoralno ive. ako ne nauèi vje to lagati? Si e ist hier! Je li to bila istina. Kakvog. kako bi se iskupila za svoj jedini bludni grijeh s Aloisom. Koga je jo poznavao . koja se nije pretjerano razli kovala od drugih veèeri. veæ je umjesto toga zakoraèio prema njoj. Potom bi araèem pro arao po vatri. s hlaèama u punom profilu i izboèinom spremnom da pr ogovori u svoje ime. mogla bi mu biti kæi. Svaki je kuæanski posao tra io puno truda. uhvatio je za ruku. prije nego bi se u gostionicu Pommer vratio na objed koji bi Klara sk uhala u hotelskoj kuhinji i donijela u njihove odaje. za to je tako hr abar. pune oèajnièke udnje za njim. koji je postao punoljet an. naposljetku. ili ne? A opet. irom otvorenih oèiju. mrlja te svih zaprljanih tanjura. No. osim to bi povremeno ustao. a Klara je prihvatila svoj dio du nosti. Nije mogao sa sigurno æu z i je li mu Klara kæi . Ako bi neko od djece zapl akalo u snu. jedinstvenu vrstu hrabrosti. Makar je za Aloisom udjela. A za to i ne bi bile? Alois je sebe i dalje dr ao iznimnim tipom. Potom. Klara je svoj posao radila temeljito. za razliku od njih. Usko ro je svojom ma tom doticao skrovita mjesta njenog tijela. nije namjeravao osvrtati sa strahom i kajanjem. dok o "nemoraln om ivljenju" nimalo nije premi ljao. roðak se kod njega zanimao bi li njegov sin. alica. posebice ako nije stekao osobitu prethodnu naobrazbu. Uspalila su joj se bedr a. Potom bi uvijek slijedio grè razoèaranja.uzev i u ob zir duhove tolike umrle djece . Kako bi neki pr osjeèni upnik mogao biti na istoj ravni s njim? Na vjernost je prisegnuo Kruni i vi e od toga mu nije trebalo. Alois je znao za to ne mora odlaziti u crkvu. kao da joj prenosi to misli. Johanni Hiedler Poelzl nije morao vjerovati na rijeè. rtvovanje se s tim nije moglo mjeriti. pepela. 54 Norman Mailer Mnogo godina prije. ne smije brkati s pojedin ostima neèijeg privatnog ivota. Ka o da su i majka i kæi vjerovale da ono to je od njihove obitelji ostalo . Zar bi Bog kaznio èovjeka koji tako dobro slu i dr avu? Tjedan prije. postala vrlo dobra domaæica. Alois je svojim drugovima u piæu èesto opisivao koliko mu se njene oèi sviðaju. pra ine. Cesto nije propu tao istaknuti kako nikad ne ide u crkvu. ne opstanu dugo. Pretp ostavljenima na svim razinama mora pokazivati potpunu poslu nost. A sveæeniku se nikad ne bi ispovjedio. morala je smisliti kako da ga (kad bi Fannino dvoje djece spre mila na spavanje) dr i podalje od sebe. bio zadovoljan poslom u Financijskoj policiji. upadaju u dugove. nije rekao laku noæ. Nemoral se. èak i kad ste znali kako ga treba obaviti. Naravno. znao je. Nemoral se odnosio na uzimanje mita od krijumèara. Potom bi u njihov oj dnevnoj sobi zurio u nju. a privatni se ivot svojom slo eno æu takvom prosuðivanju izmicao. Alois bi ba svake veèeri u gostionici. Sto je konaèno i napravio potkraj jedne kratke veèeri. Pri pit od tri krigle piva koje bi svake veèeri u sebe ulio u dru tvu nekog od carinskih slu benika. a da bi bio spreman za sebe ustvrditi da je neosjetljiv na religiozni strah? T u je nalazio vlastitu. Bio je spreman krenuti istim zabranjenim putem na koji nabasaju pijani sel jaci i maloljetnici dok su zajedno u krevetu. kad je ona rukom krenula prema vratima djeèje sobe u kojoj je i sama spavala. No on se. poljubio u usta i odnio u svoju spavaæu sobu i krevet.ovisi o neprekidnoj svakodnevnoj borbi protiv bl ata. Johanna je. za sebe je dr ao kako posjeduje osobine navedene u pismu. Alois mu je otpisao: Dvorac u umi 55 Pazi da deèko ne bi pomislio kako je to igra. Oni k oji mnogo piju. niti ispovijedati se. bez obzira na vremenske uvjete.ali joj je njeno po tenje istovremeno i lo na ivce. lonaca i jedaæeg pribo ra. te veèeri.o na po tovanje prema gazdarici . dah joj je udio udahnuti njegov. izlazi se danju i noæu. No. Hoæe.naposljetku. Taj bi joj zvuk bio poput Fanninog zazivanja iz udaljenog Smijeha u Sumi. r tvovanje je znaèilo bol koju je osjeæala tik do srca. bez rijeèi. kad bi je gledao bez ikakvog pretvaranja i ne poduzimajuæi ni ta. gostionici Pommer (u koju su se bili preselili) u nju zurio. najbol joj u Braunauu. bistre. u ovom po slu treba mnogo uèiti. skoèila bi. iako ga je nesigurnim .

Jedino se tako mogla suz dr ati da ne urla na njega. jer Alois je nije poko pao u Braunauu. a potom drugaèijim poljupcima. tako svje im. Pravedna. u kojem su se vje nèali. On je bio prvi mu karac kojeg je poljubila. Po Braunauu se prièalo kako je lijes kupio mjesecima prije njene smrti. I Klara mu je sad postala ljubavnica. veæ zbog uzrujanosti. jesi. "O!" uzviknula bi. u zadnjem tjednu Fannine bolesti. Nit i smije iti se. Fanni bi ostala nepodno ljiva pomisao kako Klari nije bilo st alo èak ni toliko da joj ka e. èak i naèin na koji se s ljubavlju brinula za Aloisa mlaðeg i Angelu.èim bi se vratili. duboko u njoj i bilo je veæ gotovo kad je ona zajecala. I eto ga tu. moj zloèesti ujak". ba kao perj e . kao da usnama izra ava i srce. uvijek bi se dogodilo isto . donja polovica. nakon to joj je Klara sve priznala. mek im. Pola joj je tijela uspalila vatra." "Brinut æe se bolje nego to bih se ja brinula". Za mjesto je odabrao Ranshofen (Na-rubu-nade). Da mu nije bilo Lovaèkog psa. poderav i joj dokraja himen.srama zbog egzaltiranog drhtaja koji joj je u skoku pro ao tijelom i minuo. a istu je srd bu osjeæala i na dan kad su Fanni pokopali. spreman ustvrditi da "poput cara i ja imam mladu ljubavnicu". M nogih mu je veèeri bila i kuharica . pa ga je poljubila. zloèesti ujak. tako promuklim glasom da je jedva govorio. sve do dlakavog gnijezda koje je tako dugo skrivala. prianjala bi ona za njega. Sad je na Klaru do ao red izbjegavati mise. zaplakala bi bez iznimke.paperje . "tvoj zloèesti. to ih je vi e obo avala. prestanite". A tu je bila i Fanni. na to je on rukom nasta vio raditi prolaz. drugaèije nego kad ljubi roðaka. Pre la je na stranu Vraga Dvorac u umi 57 (to joj je bilo jasno!). veæ tako iskusan u prodiranju prstima kroz za titu rublja i korze ta. U njoj se stisnulo sve ono to nikako da je sasvim proðe. da je eksplodirao jo dok je u nju prodirao. Ljubila ga je i ljubila. Èinilo joj se kako je najtankoæutniji poticaji vode sve bli e Zlom. bila je to pogre na vrsta egzaltacije. Svaki put kad bi bilo gotovo. vrlo naporan dan. i bio je u njoj. no pola je bi lo okovano ledom. tako pun im. tako putenim. odgovor je bio kratak: "To mi je kazna to sam te prije èetiri godine otjerala. poèeo bi je zavoditi. poput djeteta koje obasipa poljupcima lice voljene odrasle osobe. mo da bi ustuknuo pr istupajuæi tako smrznutom ulazu. jer æe ih tad moæi gle dati s onog svijeta. a bol je jedva uspijev ala razlikovati od osjeæaja koji je poku avao postati zadovoljstvo . ma ko liko ga puta ona nazvala ujakom. ali je znala kako æe morati. rekla je. "Kaznit æe nas. rekao bi joj us red zagrljaja. Jer.i to sasvim grj e no zadovoljstvo. bio je dovol jan da promatraèima raspali indignaciju." "A koga briga?" zare ao bi on. "samo me vi e ne smije posjeæivati. "Ja sam tvoj zloèesti ujak". Nije mogla prestati plakati. Mje tani su i li tako daleko . Ali ga nije mogla prestati ljubiti. od jada i straha i jo gore .glasom preklinjala da prestane. Odluku nije donio zbog sentimentalnosti. a od toga bi joj grje no zadovoljstvo postalo dostupn ije.kako je i oèekivao. da.ukoliko nisu (nakon to bi na jedan sat anga iral i neku od hotelskih sobarica da èuva djecu) si li u blagovaonicu gostionice Pommer. sredovjeèni carinski slu benik u svojoj odori i n jegova smjerna mlada ljubavnica. Klara joj jo nije isprièala. Svaki put kad bi je odveo u blagovaonicu na veèeru. sigurno æe saznati ubrzo nakon to joj doðe kraj. Nikoga u Braunauu nisu uspjeli prevariti. Svojom je prljav tinom mogla zagaditi njihovu nevi nost. Naèin na koji je on sjedao kao da je sam Franjo J osip." "Jesi." "Za deèka i djevojèicu æu se brinuti kao da su moji roðeni. Osjeæala se tako krivom.." Klara je tad ponovo osjetila da ivi u vlasti Zloga. "Sve je u redu". ?. rekla je Fanni okreæuæi glavu. da. Iako ju je to isprva povrijed ilo. èistaèica i guvernanta Aloisu mlaðem i Angeli. Znala je da se radilo o samoj suprotnosti rtvova nju. uskoro je osjetila srd bu to ju je Fanni spremna opet otjerati. "molim vas. No. dubljim. no usta su joj 56 Norman Mailer bila onaj vatreni dio. svima na ogled kao ujak i neæakinja. ako sad i ne zna. to je bilo gore.

Samo se po tome nekog smije suditi.to nije bilo upi tno . Nikakvo iznenaðenje. Uz to. Mogao bi uslijediti i kakav upit. Mo e li se to i sprijeèiti na putu brzog sklapanja Dvorac u umi 59 braka? Prema slu benom dokumentu. Da. Sad ona mo e biti supruga. bila smire na i svjesna svog podrijetla. nakon sahrane. Je li to srodstvo suvi e blisko? Ako bi sad ustvrdio kako mu Johann Georg uopæe nije otac. stigao im je obeshrabrujuæi odgovor: u predmetima poput sluèaja he rr Hiedlera. a ako mu podari veliku obitelj.no blijedi mu se miris njenog parfema nije sviðao. odluèili su zasnovati bra . Ako i ostane bez kojeg djeteta. S druge strane. bio je sin Johanna Georga Hied-lera.no ugoda je trajala i dalje. Nije ga mjesecima dr ao u pripravi. A fino æe zaèi niti i pisma koja æe stizati Financijskoj policiji. A Fanni bi. Nij e prestala. S Annom Glassl je zadovoljio elju za dru tvenim statusom . Klara je. upnik nema ovlasti odobriti izuzeæe. D oslovno. Prodro je u nju izazvav i joj najpokvarenij e zadovoljstvo kakvo 5» Norman Mailer je dotad spoznala. k ad je s Johanom Nepomukom i jo trojicom svjedoka putovao u Strones. otac Koestler. nije mogao skinuti pogled s nje. Kad se Alois prvi put u upi u Braun auu oko toga malo raspitao. pak. Te plave oèi . ako za èet iri ili pet mjeseci zbog trbuha ne bude smjela pomoliti nos na ulicu. no on je to znao. on i Klara su po zakonu roðaci. no kako je Klara sad bila trudna. Vrag ju je uzeo pod svoje.da su èak tvrdili kako je unaprijed dogovorio i dobru cijenu (izraðen od mahagonija i zaplijenjen od vercera na carinskom prijelazu. dugo suspregnutoj i tako opakoj radosti koj u si je sad mogla dopustiti.ba kao dijama nti u muzeju! Te je kolovoske noæi u krevetu Klarin ivot primio jo jedan. Zatrudnjela je. du nosnici koji ih otvore mo da i neæe odm ah baciti u ko . Po prvi je put pomislio kako anonimna pisma k oja su o njemu slali Financijskoj policiji. saznao je da æe morati pisati molbu. vi e nije bila iva." Zato je Alois znao da mora ispuniti svoju novu du nost. velika je obitelj dodatni oblik osigu ranja. U Braunauu je prouèavanje problema preuzeo sveæenik u upnoj crkvi. Mje sec dana poslije. u najmanju ru ku. Nezadovoljstvo dobrih ljudi Braunaua uvuklo mu se pod ko u. Kako bilo. to bi u tome bilo tako stra no? Zaèepilo bi usta mje tanima. morao bi opet postati Al ois Schicklgruber. Alois je volio reæi. Do veèeri. jer ena koja ju je na èetiri godine bila prognala. To je Aloisu stvorilo novu brigu. "no èak i budala mora znati uèiti iz iskustva. Nikad mu nije dala do znanja da se eli udati. u drugom koljenu. Jer joj je du a sad bila ba tu. 3Va a biskupska ekscelencijo! Dvoje koje su u poniznoj pobo nosti prilo ili svoje potpise. "Èovjek mo e biti i b udala". Nije mogao a da ne cijeni kako mu se brinula za dj ecu. Èesto je to kao kad prijatelju koji je sasvim zlouporabio dobrodo licu ka e zbo gom. Klara i Alois morat æe se obratiti biskupu u Linzu. prizor bi mogao postati neugodan.) U stvari je prokleti sanduk ku pio jedva desetak dana prije nego to je umrla. U jednom je zastra ujuæem trenutku shvatila kako je dio ugode potjecao i od spoznaje da Fanni vi e nema. pa. Patio je od nepodno ljivog svraba. sama se tragiènost smrti precj enjuje. Sebi je mogao priznati i kako bi mu se po prvi put u ivotu ena s kojom se eni pone to i sviða. zbog la i koja se devet godina prije ovjerila. pa je ujutro nosila breme krivnje te ko poput stabla natopljeno g vodom. To uopæe ne dolazi u obzir! Zbog toga æe se on i Klara morati odl uèiti na hrabar korak i zatra iti crkvenu odluku. jo ima ostale. A otac Koestler æe mu pomoæi sastaviti pismo. Stigao joj je izravno u srce. U zrok su sigurno bile misli mje tana. Takve su se stvari odvijale spo ro. ili se barem njoj tako èinilo. sasvim podivljala sa svojim promjenama raspolo enja. uzev i u obzir da djeca èesto umru. odmah ispod srca i bila je na rubu da od ugode sklizne u tamu . A i elio je uæi u brak. stoga i Kla rin roðak. Nije joj namjeravao èesto iæi na grob. Stoga preko tih govorkanja nije mogao prijeæi. koji bi ponekad potrajao cijeli sat. Sva ona ljubav koju je osjeæala za te ko oboljelu pr ijateljicu istopila se u toj neèistoj. Tog je dana ba bio bacio oko na Klaru.

Nije si mogla pomoæi. No. Kako su p rijevodi na latinski skupi." "A. "Herr Hitler. oèe?" "Pismo s va om zamolbom sad moramo prevesti na latinski kod uèenjaka u lin koj biskupi ji. Alois je kazao: "To je dobar savjet. mlado enja Klara Poelzl. prema prilo enom rodoslovu." A iz Linza se na odgovor èekalo punih mjesec dana." Herr Hitler se suzdr ao od primjedbe da se. rekao je u sebi. ali bude tu i ugodnih iznenaðenja. ni epotpisani ponovno smjerno mole da im se velikodu no udijeli izu zeæe od prepreke afiniteta. Obièno ima. Prirede ih dobre ene koje se ne dr e ta ko uzvi eno. kolovoza ove godine i otac dvoje maloljetne djece. Kako je takav sjaj imao i sam. "To bi bila 'izjava o siroma tvu'?" toliko si je latinskog Alois znao prevesti i s am. Obrazi su joj sigurno rumeni kao i mjesto na k ojem je ostavio kompliment. "Crkvenjaci nose crne halje"." Oca Koestlera je s po tovanjem upitao: "Koji nam sad korak ostaje. "To je pla ljiv tip. "Kako vi to tako?" upitao je. Rim je udijelio izuzeæe. herr Hitler. listopada 1884." Nasmijala se. Alois joj je pokazao pismo i rekao: "Tu se ne spo minje jako va an razlog za na brak. Dvorac u umi 61 "Njome æe se ukloniti obveza." Da. ma znamo mi to". "Sretno vam bilo s biskupom u Linzu". "ali ne bi bilo pametno poslanicu ote ati jo i t akvim kamenom." Ono to je davao naslutiti nije bilo zanemarivo. 27. nevjesta nema svojih materijalnih sredstava. upniku je kazao: "Hvala vam na savjetu. smatra dobrostojeæim. to im prijeèi kanonska prepreka kolateralnog afin iteta.k. a sad ju je poèeo otvoreno prezirati. pa nije u stanju nadgledati obrazovanje i odgajanje svo je djece. rekla je ona. to prije to im je otac carinski slu benik koji je cijeli dan. a ona su je jako zavoljela. Umjesto toga. kao da eli provjeriti sredi te njene mudrosti. da se prijevod plati. a o boje trebaju dadilju. zar vas ne amaraju èesto?" "Samaraju. kao slu benik Krune. Aloisu Crkva dotad nije bila suvi e simpatièna. pa je te ko vjerovati kako æe imati jo koju priliku zasnovati uspje an brak. Ocu Koestleru to se toliko svidjelo. pa je polo io ruku na njenu stra njicu. Dr im kako æe papinski sud imati vi e razumijevan ja. O amarila ga je po licu. Nevjesta se za djecu skrbi otkako im je umrla majka. pomislio je Alois. Bio je gre nik. u Braunau am Innu Alois Hitler. No. Biskup je odbio dati izuzeæe. Alois i Klar . Tri tjedna poslije. Mislim kako æe u Rimu uvidjeti da se èin kojim æu svojoj djeci osigurati dobru majku mo e dr ati vrlinom dobrog katolika.. spreman vratiti se u krilo matere Crkve. hvala na pitanju. pred Bo iæ 1884. Nije se ba toliko udaljio o d seljaèke lukavosti da bi plaæao desetinu koja se mo e izbjeæi. Tako æemo ga smjeti poslati u Rim. na temelju s ljedeæeg: mlado enja je udovac od 10. godine. a brak bi ti sretan. bilo bi pametno potpisati Testimonium Pauperatis. jer je dovoljno daleko da si ne moraju razbijati glavu ok o jednog Austrijanca i Austrijanke. Zbog svega toga. da je odluèio dati ekonomièan savjet. mlada 6o Norman Mailer Alois se sprijateljio s domaæicom oca Koestlera. Vrlinom koju elim st eæi. tovi e. mlohavom enom srednjih godina sa s jajem u oèima. oèe. savjet je prihvatio. Dobro je sjeo". Stoga ponizno mole Va u biskupsku ekscelenciju da im da izuzeæe. a ponekad i noæu odsutan. kazala je. Od va s uvijek mogu puno nauèiti. djeèa ka od dvije i pol godine (Aloisa) i djevojèice stare èetrnaest mjeseci (Angele)." Nakon stanke za promi ljanje. Stoga se s pravom mo e pretpostaviti kako æe ih dobro odgajati. mlada je trudna. "da prekriju svoje snje no bijele s tra njice.

jednogodi nja Ida te Otto.a su i dalje morali èekati. koja je ime dobila po majci. Sluz se prelijevala iz grla dvogodi njaka i jednogodi njakinje. kazala je ona. star dvije i pol godine. Napola uzrujano. a napola u veselom zanosu. a do se dam je ujak Alois veæ bio na radnom mjestu. "Rije i se te slu kinje". apnuo je Klari. Kad su je zadirkivali. Gustav u dobi od dvije godine. Alois se spremio za svoje sljedeæe zastranjenje." Te su veèeri u gostionici Pommer odr ali svadbu. no po ivio je jo tri godine. nadolazeæih tu nih godina u kojima æe sin Gustav. dan je bio podijeljen na dva dijela. Prostorija se pretjerano zagrijala. Nepomuk je usnio stra nu moru. no ona je tek slegnula ramenima. Kak o je to poslije Klara prièala: "Pred oltar smo stali prije est sati ujutro. to su ih smjestili u sredi te svadbenog pira. Èinilo mu se da æe mu puæi srce. 62 Norman Mailer djevojku grimiznih obraza i veselih oèiju po imenu Rosalie. no Alo is je imao dvije lijeve noge. jo je bi o mrak." "Prièaj ti e". a Johann Nepomuk. curio je zeleni gnoj . pomislio je Alois. Ida i Otto. star samo nekoliko tjedana. kao da su zvuke s paæenièkim autoritetom ispu tali starac i starica dok poput galeota napre u pluæa ne bi li u njima oslobodili prolaz barem za slamku. u dru tvu Klarine sestre Johanne. nikad vi e nije bio isti. a ta je Rosalie ispekl a i teleæi but te odojka. veæ dovoljno stasalog da se upusti u ivahnu polku sa slu kinjo m koju su mladenci nedavno zaposlili. zar ne?" a Rosalie bi dlanovima prekrila obraze i hihotala se." Zasviralo se. Alois ju j e stalno zadirkivao: "Pa ti se to uri popaliti èovjeku ono to ima. "Eto nam krupnog momka". A u kamin je bila ubacila previ e drva. "Èuo sam da je ova grbavica grozne æudi. Carinski slu benici sa svojim suprugama. koja se o nako va ne veèeri osjetila tako blizu Zlom? Èak i ako dijete pre ivi. Jedan je od njih imao sina. Nije bilo neva no da su joj grudi b ile nedvojbeno pune. Ipak. Johanni Poelzl. pre valio je cijeli put od Spitala do Braunaua. sad veæ udovac. kao i na to je ukazivao Rosalienin pogled. koja je dobila zastupnièku ulogu (a nosila je i isto ime) bila je grb ava. Slje deæih æe se godina sjeæati te veèeri. To je dvojicu carinskih slu benika navelo na nekoliko prigu enih aljivih primjed bi. Poput mnogih svadbi carinskih slu benika. Ostali su slijedili njihov primjer. Rosalie bi razrogaèila oèi. rekao je jedan. uvijek bole ljivi Gustav. Prvi je umro Gustav. Dodatna je odgoda bila posebno nezgodna Klari: d otad æe joj trbuh narasti na vidljiva èetiri mjeseca trudnoæe. Djeèak i djevojèica glasali su se hripanjem. Nema organa koji bi bio otpornij i na pucanje od srca starog. Svi oni sati koje je prostajao na du nosti nisu ba po mogli da se pretvori u umjetnika na plesnom podiju. Klari ni toliko nije tr ebalo da bude posve sigurna. rekao je Alois. gu æi i te i od stroneskog blata. Ostali su plesaèi ubrzo odustali. otvrdnulog seljaka. 4Difterija je u njihovu obitelj stigla poput Crne smrti. a majka se isprièala uz "najdublje aljenje ". "sad je pitanje hoæe li se Aloisu uèiniti da bi joj ba moga o protrljati grbu za sreæu. Smrt je. I Johann Nepomuk je zamijetio da se prostorija zagrijala. Na harmonici. Johannina kæi. "Sljedeæa bi mogla biti i gora". "Da". stigla s istom epidemijom koja je odnijela i djecu. kad ga je u dobi od osamdeset i jedne godine posjetila. Sto bi moglo izaæi iz takve majke. odgovorila mu je aptom. a Alois i Klara dali su sve od sebe da zaple u. kao i dvoje djece koje æe slijediti. Jo i bolje. Nakon svadbe. koj je te veèeri nosila. koji je izgledao kao duh Klarine pomr le Dvorac u umi 63 . Nijedan se brak nije mogao slaviti u crkvi dok ne iste knu dva tjedna od Svetog roðenja. to je bila okrutna kazna starom udovcu koji je nastojao dr ati se za ono to mu je u iv otu preostalo. neæe li biti obilje e o? Ta æe je misao proganjati na svadbi. rekao je drugi. svi pomrijeti unutar godinu dana. "Nadam se da je tako". Te je noæi z amalo umro u krevetu. a sad su se nakon polke i nadimale. Kad sam se vratila u na e odaje.

" "Aloise". bila j e tako povuèena da je htio usta staviti na njeno najpovuèenije mjesto. Aloi s bi gunðao nakon to bi obavili èin. Francuski nije znao. Sad su joj se vratili. Kroz obje je smrti majka morala opet p roæi.bila je jaka kao i Lovaèki pas. Naravno. Tamo je. Alois je pak odluèio kako Bogu neæe oprostiti.to je veæ nauèi la kod gubitaka u obitelji Poelzl . Pivo ga je pu talo. Vodila je ona ljubav. Neke pojedinosti nisu mu bile nove. No. koji je oduvijek za toliko toga udio. Znala je koliko lijes mo e biti malen . zbog udarca koji je ubrzo uslijedio. uvijek sama. samo bi skoèila na svoj oltar. jest. onih noæi kad bi se Alois odluèio na voðenje ljubavi. veæ do ivjela zrelo doba. a sad su i njena vlastita djeca pomrla. Alois se nije dao impresionirati. Suvi e se bojala zla koje bi donijela tim novo roðenim du ama. kojem s u bila tek tri tjedna! . pa pomajka.to nije bilo èesto . posebno novacima. Alois mlaði i Angela poslani su u Spital. za mene je prava vlast Franjo Josip. Nije joj se èinilo da je udata. Smrad djeteta koje se rodilo da umre za nekoliko tjedana nastanio se u Klarinom nosu. dok su djeca bila iva. Rosalie. potom je oti la Ida. u bordelu. Svojim bi prijateljima iz taverne bli zu carinarnice. ispravan ivot onamo dolje ostavljao led. "Tu le i prava moæ. Bio je to Ottov svr etak . Poèela je kao slu kinja. a Anna Glassl u tim stvarima nij e izigravala damu. a opet je Bogu svemoguæem bila nevjerna one noæi kad je zaèet Gustav. a Klari se ne bi niti obra tio. ali je o te tri rijeèi znao sve to treba. kao da su nosnice jo jedan organ pamæenja. ba kao kuje koje je vidio da re e i kljocaju zubima prema genitalijama mu jaka. Sad bi najvi e jednom na tjedan (a bio je sav bijesan koliko su mu vitalnosti te tri smrti odnijele) pogledao Klaru kao njihove prve veèeri i poku ao smisliti ka ko da joj izlo i stanovite specialites de la maison. oti la je tri tjedna nakon Gustava. "prièa kao da ne strepi od odlaska gore. kako je tvrdio.Ottov. tu nije bilo nikakvog izgovora. tijekom tri odvojena dana tri sprovoda na groblju. Tek je nakon Gustavove smrti shvatila da ga je voljela. Zbog takvih ga je postupaka mrzila. Bog nam samo prekine ivot. u dvije noæi nauèio vi e nego u cijelom ivotu. Specialites de la maison! . Do dolaska kuæi. ako bi uopæe mog ao uæi dokraja u nju . a taj je vonj nastavljao ivjeti u Klarinoj odjeæi. Nimalo nije sumnjala tko je za sve kriv. takvo je to mogla razumjeti. rekao mu je prijatelj. ali sv e su njihove tri sobe u gostionici Pommer i dalje bazdjele na rasku ivanje nakon s vake smrti. Alois bi obièno veæ postao zlovoljan. rekao mu je stariji prijatelj. Alois je bio blizu Zlog.a odnijela ga je galopirajuæa kolika koja mu je razderala utrobu. kao malo raznolikosti na n jegovom tada njem jelovniku. Kao da joj je pojaèavala elju. Anna Glassl i Fanni uvijek su joj bile na pameti. a za tim je tajnim zadovoljstvom jo i tra gala. kazao bi joj. pravi plavo-oki Klarin odraz. Prekorio bi Aloisa mlaðeg. udjela je za obitelji u kojoj djeca ne bi umirala.no minijaturni ljesovi njene vlastite djece bili su poput tri posjekotine na srcu koje su probudile ljubav kakvu se. Nar avno! Ali to se tièe nje same. Fanni je.braæe i sestara. stara petnaest mjeseci. "Car je on aj koji nas ima snagu voditi". A tu i tamo bi mu neka od sobarica ili kuharica priredila zgo dno vla no iznenaðenje. Pokazao bi on njoj gdje se toèno nalazi Pobo nost. S druge je pak strane uvidjela koliko je ta vrsta mr nje prijetvorna. recimo. govorio s autoritetom tri desetljeæa u Financijskoj policiji." "Pretjeruje ". da. Jedan od carinskih slu benika hvalio se kako je kao mladiæ bio u Parizu. sad je bio s prepla enom ptièicom èiji bi ga torzo mogao opr iti èak i ako su joj bedra bila hladna poput snje nog zapuha. kad je di fterija napala mladu djecu. mladim carinskim slu 64 Norman Mailer benicima. voljela usta stavljati na razna mjesta. nije usuðivala osjeæati. nestajuæi u kis elom oblaku. èak i dok bi ga groznièavo ljubila kako bi popravila stvari. vezi s novom kuharicom u gostionici Pommer. primijetio je jedne vruæe ljetne veèeri. pa su izbjegli zarazu. Dok bi onih noæi kad bi na tre nutak prema Aloisu osjetila ljubav. Djeèak sam samcat u Beèu. izgrdio Angelu. da. a onda bi joj u usta mogao uvaliti Lovaèkog psa. "Usta ti daju obeæanja koja ti ne dr i ". potom Fanninoj djeci postala dadilja. Klara nije re ala niti kljocala zubima. sama." "Gore ili dolje.

te vruæe ljetne noæi. . "Jesam. Kad nam se naredi.prokleta supruga crkveni mi . Bez obzira na to.toga je bila sasvim svjesna. Nije Dvorac u umi 65 znala hoæe li ga to povratiti u ivot ili ga dokrajèiti. tog politièara koji se doimao tako skromnim. Bio mi je klijent. u srpanjskom zaèeæu. uvijek smo spremni p reuzeti takve uloge. Manjini intelektual aca je postojanje Boga jo uvijek prihvatljivo. ali dva. rekao bih kako ja njegovu p sihu mogu razumjeti.bilo je to èudo. A sad. A to je sredstvo od povjerenja upravo poèinilo izdaju: neprihvatljivo je da otkrijemo tko smo. U njenim ustima. poput zadnjih udisaja djece bez koje su ostali. Fanni j oj je svojedobno kazala to da uèini. Aloi s i ja punili smo maternicu Klare Poelzl Hitler.znala da se predaje Vragu. pomislio je Alois . naposljetku. Lovaèki se pas stao buditi. s njom i Aloisom. sa svojim oklja trenim brèiæem. dok je njegov stari ovan za razvaljivanje vrata uzela u usta. A sad je opet postao mu karac! Usta su mu se zapjenila od njenog soka. to da. a i ja sam bio tamo s njima. napokon spreman da joj ugura Lovaèkog psa. o n ajzagonetnijem ljudskom biæu stoljeæa. Jo su manje pripravni prihvatiti kozmièku dramu tekuæeg sukoba Sotone i Gospoda. a tamo je bio Zli. Od samog sam poèetka izra avao strah od pothvata u koji sam se upustio. tako sam i ja bio tu sa Zlim. i uistinu sam spoznao trenutak u kojem je do lo do stvaranja. Ovo je bilo bolje nego morska oluja! A tad se dogodilo ne to jo veæe jer je ona . staviv i svoj najinti mniji organ na njegova usta i nos na koja je sad te ko disao. kad sam ponudio da se demaskiram. Iznenadan ubo d boli! Naèas mu se èinilo kao da ga je oborio grom. Je li to bilo srce? Je li on na redu za umiranje? "Jesi li dobro?" viknula je kad se svalio pored nje. Jedan se m isterij dopu ta. to sa sobom nosi i pomak. Da. ivio u tijelu pravog èasnika SS-a). Da. to ga neæe pretjerano za tititi. Prezreti. no opet je osjetila onu istu srd bu. uistinu. Ona mu je svejedno stala pu iti gorljivo æu koju joj je mogao podariti samo Zli . znala da je on tu. sve troje se oslobodilo gejzirom koji je prokulja o iz njega. Ako sam se 1938. Poticaj je stigao iz tog izvora. èasnik u najboljoj obavje tajnoj slu bi koju je svijet ikad vidio. godine. a to ne! Time se opaju neznalice. prokleta crkva! . Zbog sada nje prevla svijeta znanosti. udi uæi i izdi uæi tako groznim hro pcem. o krenuo se i zagrlio joj lice svom stra æu vlastitih usana i lica. 20. devet mjeseci i deset dana prije nego to æe se roditi Adolf Hitler.No. KNJIGA ÈETVRTA Obavje tajac I. da prokleta bila sva bog obojaznost. Alois je bio tak o mlohav. Sad su oboje dr al i glavu na krivom kraju. Na mene s e vi e ne mo e gledati kao na nacistièkog èasnika. Kao to je anðeo Ga-brijel slu io Jahvi one preva ne veèeri Nazaretu.od koje medu enama u Braunauu nije bilo veæeg anðela . To ju je iznenadilo. no shvatiti ga. kakva ju je veæ bila obuzela nakon to je umrla Fanni. gurajuæi jaèe nego ik ad. u jednom ga je trenutku napustio dah. i pretvarao kako sam povjerljivi pomoænik Heinricha Himmlera (tako to sam. a onda iz nje. Ljudi su danas takve pekulacije skloni otpisati kao srednjovjekovne gluposti koj e je jo prije nekoliko stoljeæa iskorijenilo prosvjetiteljstvo. nabije ga u njenu bogobojaznost. ja sam sredstvo. niz koji smo vriskom pali sve troje. Ujak je sad bio mlohav poput koluta iz meta. rekao je. svom snagom svojih ruku. Autor neobjavljenog i nepotpisanog rukopisa mo e poku ati ostati anoniman. ali ne vjeruju u moguænost postojanj a suprotstavljenog entiteta. a ponos mu je bio poput maèa. bio sam treæa prisutnost i odnijelo me niz vodopad. pa iz oboje. Pratio sam njegov ivot od djetinjstva pa do uznapredovale faze razvoja u divlju zvijer svog stoljeæa. dok joj se trudio ra iriti skupljene noge. naseliti se u ljudski lik. Ja sam u slu bi Zloga.vr atio se iz mrtvih . travnja 1889. bilo je to tek privremeno. Nisam". Nikad nije bio tako blizu. sav se povratio. Stoga se Klara zaokrenula. Shvaæam da æe veæina mojih èitatelja te ko prihvatiti ova obja njenja. o tru poput igle. Stoga i ne iznenaðuje da je razumijevanje liènosti Adolfa Hiltera u svijetu danas ta ko skromno. veæina æe obrazovanih ljudi diæi nos kad im spomenete postojanje Vr aga. A ona se na la na njemu. a to sam èinio zato to sam znao kako æu se prije ili kasnije morati otkri ti.a radi se. bio sam tamo. ravno-pravnog-ili gotovo na razini Boga. no. U redu. to ne .

pa je Klari na oku ostala modrica. Onda j e usnila san u kojem joj je reèeno da se okane mu a. Sj eæanja na njene noæi s Aloisom sad je pro imao prodoran i bolestan miris sobe u kojoj su bolovali Gustav. pa se jedno po jedno gasili tijekom nekoliko mje seci iste godine. nakon posla i ao u kupnju . pa je spavao sklupèan n a svojoj strani kreveta. makar je smrt i dalje u Bo joj. Tjedan je dana.da. nemilosrdno . Klara je ivjela na rubu ponora. iskovanog moli vom. A kad je modrice napokon nestalo. ljubavi ili mr nji. Kad je poèeo vri tati s aki put kad bi ga poljubila u usta. Èim je Adolf poèeo pokazivati zn ake ivota . Vjerojatno stoji kako je. Demonima i vragovima sna na su èuvstva uvijek privlaèna. dok je on gugutao od zadovoljstva. Tako ga je sna no ujela za zglavak. Zbog tog je gubitka Klara Adolfa obo avala vi e nego to bi nalagala velika majèinska ljubav. sa zavojem na ruci. Kad za klijenta treba uzeti dijete. bio je sasvim uobièajen proizvod Klare Poelzl. Pretjerana majèinska ljubav obeæava n am gotovo koliko i njen potpuni izostanak. Iako nam posljedica incesta. da je potekla krv. Idemo polako. stekla je naviku svakog jutra sapunom za rublje prati usta . kaz ao joj je. Kako bilo. Oèekivali smo kako æe nam se to pokazati korisnim. Svako pretjerivanje u iskrenim osjeæajima slu i na oj svrsi. Buduæi da je takvo stanje dulje potrajalo. bila spremna umrijeti. Bi li bio spreman ovo dijete po tedjeti? Je li se mogla ponadati kako mu je srd ba splasnula? Da joj je mo da podario anðela? To je u prirodi bogobojazne nade. kako je Alois protjeran na svoju stanu kreveta. mo da joj èak i oprostiti . je dnom rukom zgrabio stra njicu. kasnije preplavljena ma jèinskom ljubavi. Mo da dijete neæe pre ivjeti. Pozornost s kojom ga je tijekom prvih dana pratila vjerojatno bi se kod neke druge ene s man je razloga za zabrinutost dr ala histerijom. Alois se uskoro morao suoèiti s moguæno æu da bi volja èvrsta poput eljeza. To je u prirodi bogobojazne du no sti. zakljuèiv i da se takva pobuna mora nemilosrdno ugu iti. èak i kad seljaci san jaju crnicu koju æe u buduænosti zasijati.tih se dana nije odlazilo u gostionicu. Ne treba posebno isticati kako su nam smrti Gustava.70 Norman Mailer 2. Ida i Otto. A potom joj je. a ne u na oj domeni. shvatila je da to radi zbog mirisa lu ine s nj enih usta.svojom velikom rukom na njenom vratu. a drugom dojku. svejedno èekamo.poèela je vjerovati kako bi Bog ovaj put mogao prema njoj biti blag.posebno u njenoj visokoj trudnoæi .razdragano bi se nasmije io kad bi mu se njeno lice pribli ilo . odluèili smo prièekati. Tako ih mnogo izgubimo. Kad se rodio. Adolfa je potom opet mogla ljubiti. morao je svejedno odustati od onog to je dr ao svojim neotuðivim pravom. no molitve joj nisu bile usli ane. promat ramo. tek neki nov naèin poticanja. no. Klaru bi istinski prestravio svaki put kad bi mu se kapljica bale iscijedila iz nosa. mogla biti jednako jaka kao i suprugovi dobro razvijeni mi iæi. za svaèim èega ima premalo ili p revi e. dr imo se pouzd anog pravila. vi e nije bilo potr ebe svako ih jutro dezinficirati. u dobru ili zlu. posebno ukoliko je dogaðaj pri zaèeæu bio pojaèan na om prisutno æu pa je razumno oèekivati pojavu iznimnih prilika. Isprva nije mog ao vjerovati da bi njeno odbijanje svakog dodira moglo biti vi e od hira. Nakon to je Adolf zaèet. Preèesto nam se dogaða da Bog zna za na odabir pa. Na to ju je on odalamio. Gott im Himmel! Sljedeæeg ju je jutra morao prekli njati da ne izlazi iz kuæe dok joj se oku Dvorac u sumi 7i ne vrati boja.Klarina u sta silom navesti na Lovaèkog psa i tamo ih dr ati . Nije bio zdrav. "Vi ene idete naprijed-natag poput maèeta dok si lovi rep". Ba dareni smo da tragamo za bilo kakvim pretjerivanjem. Ide i Otta ispale vrlo kori sne. odluèio sam do daljnjeg ostati u Klarinoj blizini. ne pozivi li ni on.to bih za njega svakako mogao reæi . (Alois je sad bio izrazito sklon . nudi brojne moguænosti. Bogu se predano molila da joj spasi svako od njene troje djece .) Ne iznenaðuje potom to je svu ljubav podarila djetetu. Bog mo e . ili mu se na djetinjim ustima naduo mjehur sluzi. No. Dr ala je kako je Bo ji prijekor samo potvrðivao nj eno grje no stanje.

Vragovi koji slu e Maestra ne ratuju vi e protiv anðela u falangama. slijepih ulica i primirja u na em ratu. i za Maestra. Sad smo se veæ vj e to ugradili u svaki kutak ljudskog postojanja.pa u stvari postoje tri zasebne vojske. da ponovimo. oklijeva . a mnogo je pojedinaca koji daju sve od sebe ne bi li se obranili od obiju strana. Ljudi su postali tako ta ti (na raèun tehnologije) da ih podosta danas oèekuje kako æe postati n eovisni o Bogu / o Vragu. Bog i njegove anðeoske kohorte djeluju na mu karce. To je. najpo rtvovanija i najvelikodu nija majka mo e stvoriti èudovi te. pokazao svoje intuitivno razumijevanje suparni tva Dvaju kraljevstava. Do Srednjeg vijeka. ili æe se premalo toga shvatiti. Stoga i ne iznenaðuje to m nogo umjetnika. Bez obzira na to koliko bio netoèan u pojedinostima. ljuds ka biæa u toj borbi nisu mogla igrati znaèajniju aktivnu ulogu. vrhunaca. No. dakle. èak i ako su mu opisi zastarjeli . Stoga. ogranièenja i moæi svijeta koji nastan jujem. tek poèetni pristup perverzijama koje su sastavni dio postojan ja. ubojica 72Norman Mailer i pokoji spasitelj dozive zrelo doba. Prvi elem ent meðusobnog uva avanja u borbi izmeðu D. i za Gospoda. moram najprije izlo iti kak ve to ovlasti nad ljudskim dru tvom elimo steæi. njegovi zastupnici . Osim toga. Tome nije ni potrebno dodati da se mi vragovi svakog dana suoèavam o sa svakovrsnim anðelima (mi ih zovemo "kand elima") kojih ima u zavidnom rasponu. konaèan ishod ni u jednoj igri nije za nas izvjestan. do kojeg je do lo kad su se prvotni anðeoski odredi podijelili na suprotstavljene tabore od kojih je svaki bio uvjeren kako mu prip ada pravo usmjeravati buduænost ljudskog roda. prinuðeni raèunati s poje dinaènim mu karcima i enama. kako bi ih priveli pod njegov utjecaj. èak i kad vodi k zlu. a ne dva.-a (kako æemo Boga èesto zvati) i na eg voðe aestra ." A mi vragovi za to vrijeme navodimo ljude koje smo priv ukli (i stvarno ih zovemo klijentima). (Vrijeme pi em velikim poèetnim slovom zato t . Milton je. èak i kad zna da smo odreðenog pojedinca veæ dobrim dijelom preuzeli. objasniti kakva su to Dva kraljevstva. skica stvarne slo enosti dogaðanja. Bo ansko i Sotonske O njima bih mogao govoriti kao o dva antagonizma.Bo anski. Primjerice. tro i Vrijeme. Gospod nije neosjetljiv na nad e onih oko èeda. ako mi ustreba. a primijetit æu i kako su mnogi meðu nama dobri poznavaoci klasiène literature. Gospod zbog toga tuje majèinsku ljubav. Sotonski i ljudski . Ne znam kako je s a nðelima. dva podruèja. Ponekad ne eli preuzeti uzgrednu tetu koju æe pretrpjeti obitelj. Ove zaraæene snage nikom tko je èitao Izgubljeni raj neæe biti ni ta novo. elim ponuditi poèetna ob ja njenja meandriDvorac u umi 73 ranja. Sad smo. dakle. Takva moæ. K. Èak æu reæi kako danas ljudi daju sve od sebe da bi izbjegli u nost bilo Bogu. jer ih se Bog nije odluèio rije iti. èak davno potisnuta sjeæanja svojeg klijenta. meðutim. njego vi anðeli uvijek mogu poku ati opet vratiti dijete iz na ih ruku. ali vragovi imaju obvezu biti upuæeni u dobru knji evnost. mogu izvuæi skrivena. Zbo g toga je ulaganje u novoroðenèe neuravnote ena igra. " elim otkriti tko sam. bilo Maestru. no izraz Dva kraljevstva upotrebljava se veæ nebroj eni niz stoljeæa. bez obzira na to kakvu cijenu morao za to platiti. Ako smo p risutni mi. 3Poku at æu. Rana smrt jednog iznimnog djeteta obitelj mo e sasvim obeshrabriti. meðutim.nemilosrdno ukloniti djecu. dvije vizije postojanja ko je su meðusobno suprotstavljene. Poèet æu primjedbom kako zbilja postoje tri vida . A koja bi to cijena bila? Tu postoji neobièan izraèun. genija. Istovremeno. Èesto otkriju (i to jako pompozno) . vidim da su nu na daljnja obja njenja uvjeta. Stoga se tom velikom slijepcu mo e odati priznanje. Na Maestro i mi. kand eli nam se suprotstavljaju. naposl jetku. nastojimo zaposjesti du e mnogih meðu tim istim ljudima.jest njihovo obostrano razumijevanje da nijedna zasebna sjajna osobina vjerojatno neæe sama od sebe postati ona glavna bez pomoæi njegove ili na e moæi. Ako. tri kraljevstva. gadova. Èak i na jplemenitija. Milton stoga ima v isoko mjesto u na em arkanumu od nekolicine knji evnih umjetnika koje neæemo dr ati neop rostivo drugorazrednima (zbog njihove sentimentalne netoènosti). zaèetnik je opisa moguæeg sukoba tih vojski na poèetku velikog raskola. Odatle potjeèe pojam Dva kraljevstva. ele biti slobodni. Cesto su bili samo p ijuni. ene i djecu.

Prema tom . (Maestro nas potièe da ga. trenutak zaèeæa ponovio mi je vrag koji mu je prisustvovao. One noæi u ko joj je Adolf zaèet bio sam. vi e i nema mnogo. Potreba da steknem bolji uvid u neku situaciju uvijek mora biti razmjerna ulag anju potrebnom da bi se na nekoj osobi izvr ila na a volja. Tijekom jednog nesretnog pro log razdoblja. Na taj naèin mo emo osigurati promaknuæe. kad se razvije. Postoji velika moguænost da propadne. ipak. kao to sam veæ rekao. Moramo se svako malo zadovolji ti mediokritetima. bojim se. a uskoro imali jo manje. Povlaðivao sam sitnim barunima i v ojvodama dok su na kocki gubili posljednje ostatke svog starog imanja. Imao sam klijente koje sam uspijevao ta ko dobro razviti da su nam mogli poslu iti u nekom od veæih projekata. na jednom drugom mjestu. sredstvo koje se mo e usporediti s moæi koju novac ima nad ljud ima. mogao. krvnog skandala. Nikad Dvorac u umi 75 4Duhovi kakav sam ja dogaðajima mogu prisustvovati i kad im nisu nazoèni. kad sam poèeo obavljati svoj zadatak s mladim Adolfom Hitlerom. oko kojeg se nate u anðeo èuvar i vrag ravnatelj poput mene. kad se stvarno i odluèi bit i dio spolnog èina.u spolnom èinu mo emo sudjelovati i nakon to je poèinjen. Jednom sam se prigodom ponadao. na primjer. Nisam se usuðivao pitati. zovemo Zlim. manji vrag mo e. takvi su mi gubici naru ili ugled. a na raèun toga mi se pobolj ala osobna situacija. a mogao b ih navesti i sitne lopove. mo emo znatno pobol j ati. A takvih mu karaca i ena. ali je u rodoslovlju imao devijacija punih opojnog smrada na eg s tarog prijatelja. Rekao je: "Za to sam se toliko zanimao za to jo neroðeno stvorenje? Je li moguæe da æe jednom razviti veliku ambiciju? Mo da æu predlo iti da mu se sasvim posveti . Imao sam horde klijenata. dakle. koji je tijekom prvotnog èina bio u Aloisovom krevetu. Stoga sam dobio zadatak ostati mu nakon roðenja u blizini. mo da me to jo uvijek èeka. No. No. na kraju odnio plijen. tek projekt. pijane grubijane i nevjerne mu eve i ene najgore vrste. Vi e smo usmjereni na pronala enje ljudi spremnih prekr iti nekoliko krupnijih zakona bilo dru tvenih. S vremenom b i. U na em dru tvu ih. pod uvjetom da i dalje sv u svoju pozornost posveæujem prozaiènim du nostima s propalicama. smjerno zamoliti Zloga da s njim podijel i prisutnost tijekom vrhunca. kao moj izravni sup arnik. Trebam li tome to dodati?" Sve je to Maestro izgovorio sa svojom uobièajenom ironijom. razvije li veæinu svog potencijala. To sam i èinio. Neko sam vrijeme dobivao samo klijente neuglednog podrijetla i skromnih dostignuæa. ali samo ih je nekolicina mogla stimulirati moje napre dnije sposobnosti. Poznavao sam nekoliko sveæenika koji su upali u nevolje s djeèacima i podosta prepr odavaèa nekretnina koji su pronevjerili sredstva.) Kasnije. Moram reæi kako nam ta moguænost uvijek stoji na raspolaganju . mo gao na kraju pokazati zapanjujuæim. kao i anðelima. nasilnicima i pijanc ima. Zbog toga nam prosjeèan èovj ek obièno nije zanimljiv. Cesto nisam mogao razabrati èuva li Maestro moj dar z a neku buduæu svrhu. obiène vojnike da dezertiranjem ru e moral svoje satnije. Pot icao sam. Cesto sam morao biti nadglednik onima koji su roðenjem stekli m alo. prosjeèan klijent.nama. radn ike i seljake koji su htjeli dizati revolucije da na kraju postanu pokvarenjaci. Taj je zametak sad bio beznaèajan. takvi su mu b ili i roditelji. Zasad je to. bilo bo anskih. S druge str ane. Da. Ima ogranièenu sposobnost uvida. Nije mi se te k o prisjetiti i pokoje nesretne situacije u kojoj je anðeo èuvar. pa sam naposljetku odabran da nadgledam rad skupine manjih de mona to su na oku dr ali austrijsku obitelj èiji bi se potencijal. a tom je prigodom to svakako bio. u kljuènim prigodama. èesto 74 Norman Mailer naposljetku napravi malo toga korisnog bilo kojem od Kraljevstava. sjeæanja i zlih namjera. Mojim je èulima predan takvom razin om potpunosti mirisa i tjelesnog dodira koja se mo e nazvati apsolutnom. ili me samo i dalje u raznim zabitima spu ta na sve ni u razinu. no u tom se trenutku Maestro odluèio izravno mi zadovoljit i znati elju. postati tvoj jedi ni klijent. svejedno sam mogao upiti potpuni do ivljaj tako to sam se obratio vragu (ni eg polo aja). kad mi je spomenuo kako bih mogao dobiti i zadat ak koji se po zahtjevnosti mo e usporediti s epskim susretima na eg Kraljevstva u tr i prva stoljeæa Rimske crkve.) Uvijek preraèunavamo koliko svakom pojedinom klijentu mo emo posvetiti Vremena . ako smo dovoljno strpljivi.

jo uvijek æe mi preost ati odabir da svoje djelo uni tim ili prijeðem na drugu stranu. (Papir èak i nakon prerade sadr i neizbje nu naznaku nje nosti koju je Bog podario svom drveæu. dogodila mi se. a danas mu je naporni je postojati nego ikad . mo e se poku ati ukra sti malo tajnosti za sebe. to se tièe mog sudj elovanja. S druge strane. (Glas mu je nepresu na k ornukopija prizvuka. Pod pretpostavkom da mi svoj proizvod uspije prikr iti od Maestra. to se mo e izvesti samo zato to on odskora u Americi pomnije prati elektronièke nego tiskane medije. Iako jo nekoliko godina neæu biti rasporeðen samo kod Adolfa Hitlera. veæ strahujem od njenih posljedica. Dvorac u umi 77 Dakle. Ona je vi e od sjeæanja. bio mi je staln a tema Pregleda. A uspije li mi stiæi do kraja. mogu u ivati u sv e rjeðem (za jednog vraga) zadovoljstvu to neæu samo ocrtati. barem dok ga ne dovr im. a oboje mogu postojati jednakom snagom. No. prikriti. nisam se usuðivao pitati. to znaèi da æe me skriti kand eli.izdaja ili nestanak.prilièno je jednostavni je od.) Iako Maestro ne udi utro iti dio sredstava koja su mu na raspolaganju kako bi prati o ba svaki na postupak . Buduæi da nisam vjeran Maestru.ili uni titi. Iz neus poredive sam snage te prigode zakljuèio kako se Maestro u jednom trenutku stvarno pridru io nazoènom vragu (èak i dok je Jahve anðelu Gabrijelu ponudio Svoju imanentnost tijekom drugog iznimnog dogaðaja). Sad je veæ stvarno oèito kako ova knjiga ne pripada nekoj jasno odreðenoj vrsti. ubrzo sam saznao kako je zaèet. Mo da se moje rijeèi neæe tako brzo uoèiti. a svakako je posve neobièna biografija. 76 Norman Mailer danima mogu pisati s punim samopouzdanjem kakvo niti jedan konvencionalni biogra f ne mo e ni pribli no osjeæati. ne udaljavam se od istine. Einsteinove posebne teorije relativnosti. Kako fizièari trenutaèno smatraju da je svjetlo st istovremeno èestica i val. Ova je druga moguænosti uvijek predstavljala najsigurnije rje en je (osim to bi mojoj ta tini zadala gotovo smrtonosan udarac). to ne smijem nièim pokazati. manje strepim. kakvu privatnu zonu. mogu birati . Neki su èitatelji mo da zamijetili da sam isprva govorio o tom iznimnom dogaðaju kao d a sam i sam bio u braènoj postelji. Naravno. objavim li ga. Dakle. tako vragovi ive i s istinom i s la i. Sto ako ne uspijem? Mnogi projekti propadnu. Ima raznih moguænosti. Obraæenja su im ionako osnovna djelatnost. Naravno. U pro losti se ne bih usudio upustiti u stvaranje ovakvog zapisa. Mogu se odluèiti uæi u na duhovni ekvivalent Programa za tite svjedoka savez nih organa.demona i vragova ima previ e da bi to mogao . Sve vi e vjerujem kako æu uspje no pr ikriti postojanje ovog rukopisa. a da ne privuèem Maes trovu pozornost. Stoga sam odluèio pisati po papiru . No danas. Kod nas je primitak toènog sjeæanja ravan prisustvovanju. Obja njenje . A tad æu ga morati ili obj aviti . jer ima i povlastice romana. . Maestro je napredak ljudskog roda u kibernetske tehnologije mnogo pomnije pratio od Gospoda. Buduæi da je Maestro trenutaèno prilièno optereæen. No. Moram priznati da mi se potonja moguænost poèinje sviðati. Obavje tajni se rad mo e protumaèiti kao nadmetanje izmeðu ifre i njenog zamagljivanja.) Kako bilo. Sad izjavljujem da nisam. moram reæi. Zbog toga o njegovim ranim nismo sigurni koliko je ozbiljan kad nam se obraæa u glavi. jedno pored drug og.nije ba ni skl on pu tati nam da se upu tamo u pothvate koje nije sam odabrao. primjerice. Strah bi me sasvim sputao. ako ba hoæete. Otkrivajuæi postupke kojima se slu imo. Mogao bih èak reæi da anrovsko odreðenje i nije osobito va no. Svoje skromne du nosti u Americi obavljam besprijekorno.koji nudi kakvu-takvu za titu.e. spreman sam nastaviti.pod uvjetom da nas je èovjek spreman slijediti . tad bih morao suraðivati s njima. èak i dok nudim na uvid dodatne pojedinosti o posl u koji sam obavio u ranoj fazi odgoja svojeg najva nijeg klijenta. Ovo djelo moram napisati. jer mi glavna briga i nije knji evni oblik. veæ i istra iti neuhvatljiv u prirodu vlastitog postojanja.vjerujem kako dr i da nikad nije bio bli e konaènoj pobjedi uzimam si slobodu da se upustim u svoj pothvat. u posvema njoj preplavljenosti posvuda zastupljene tehnologije. Ja mogu slobodno uæi u glave mnogih. morat æu se pred Maestrovom srd bom dati u bijeg.

A mogao je dodati ( to bi ponekom prijatelju i rekao): "Kad ti se ena s asu i." Druge su se ene. Gospode. Ili. " ene su poput guski". Bila im je dobra pomajka i Alois mlaði bio je zadovoljan. kad su ga upitali za to se nakon èetverogodi njeg boravka u gostionici Pommer pres elio." Rijetko je bilo slatki a za kojim one ne bi venule. Uèinilo mu se kako bi mu sudbina jo uvijek mogla namijeniti kakav vi sok polo aj. jer njegov izostana k mo e potaknuti neugodnu energiju koju bismo poslije mogli iskoristiti. sobarica i kuharica koje nisu bile prestare il i suvi e ru ne. kad bi razgovarao s kolegama s posla: "Krijumèara je lako zamijetiti. èa k i kad se radi o malenom upku koji se beskonaèno glanca. no pokojem je to zasmetalo. Klara je za to dobar pri mjer. gle Angela. Vr agovi se. uzmi ivot moj. Ne ki od na ih manjih vragova. malen i sjajan. suvi e dobro govore. "Gle". ali nije si mogla pomoæi. a amateri se uvijek jako trude gledati te u oèi.) Izmetne drame takoðer nude prednosti. "a ko ti to. Norman Mailer Tad je elio da majka bude uistinu bliska djetetu. praktiènije naravi. Alois. nije im bilo te ko povlaðivati joj klimanje m glavom. Napomenut æu kako je njegova predod ba visokog polo aja bila postati ef Cari nske uprave Dvorac u umi . pravi anðelak. A di je bio pun nagovje taja da æe i sutra biti meðu njima. Klarina je molitva bila tako neokaljana: "O. Najpohlepnije su uvijek nast ojale doæi do bolje kuæe. U stvari je potro io cjel okupnu zalihu tamo njih konobarica. " gle. To je mo e malo nauljiti. iako nitko od gostiju ne bi znao objasniti po èemu je to stra nji kraj guske tako prepoznatljiv. Klar ine su molitve bile suprotnost. pa je po to me nalikovalo bilo kojem drugom djetetu." Na dan kad se obitelj Hitler iselila iz gostionice Pommer. No. da bi time oèaralo nove poznanike. Ta je sel idba bila veæ dvanaesta promjena adrese u Braunauu u èetrnaest godina. govorila bi svojem posinku i pokæerki." Slijedio bi jak gostionièki smijeh. Alois se odluèio iseliti iz gostionice Pommer. Alois se o Pommeru izra avao pozitivno: "Elegantan je. Nisam siguran da bih taj termin upor abio za mnogo toga drugog u ovom gradiæu. preseli se. To bolje po nas! (Èudovi te je uèinko vitije ako se mo e pozvati na majèinsku ljubav. A i Adijev je siæu ni anus bio besprijekorno èist poput opala. izvijestili bi kako su njene molitve bile mnogo iskrenije nego kod bilo koje mlade majke u okolici. Klara je svog sina zvala Adi.KNJIGA PETA Obitelj I. jako malo ve u uz sentimentalno. U njega je ulijevala vlastitu snagu." No. "Volim promjene". po njenoj udnji da dijete pozivi dugo. u molitvama alile Bogu na ono to im u ivotu nedostaje. Namje taj je blista o. a isto tako i Angela. "prepozna ih odostraga. a ne Adolf ili Dolfi (Do lfi je suvi e nalikovalo na Teufel). S uvi e su dobro odjeveni. spremno b i kazao.ma jka je potencijalni klijent. 82. govorio bi. slegnuo je ramenima. velike okrugle oèi plave poput njenih i mala usta. naroèito otkako im je Alois kazao kako je Fanni bila luda. naravno." Imao je zalihu od desetak takvih primje dbi. Kad je navr io godinu dana. U oèima joj je bila ljepota. poput kuæe o kojoj bi se brinulo vi e dobrih slu kinja. Kuæa joj je uvijek uredna. zar nije?" Kako je dijete imalo okruglo lice. Njene su sobe u gostionici Pommer sad bile bespri jekorno èiste. Klara nije djeci kojoj je bila pomajka namjeravala s takvim neprikrivenim odu evlj enjem govoriti o novoroðenèetu. Glupe su bile u potrazi za iznenaðujuæe dobrim ljubavnikom. ili pak predobro da bi bili uvjerljivi. nije li Adi anðeo. do la mu je krajnje neu obièajena misao. koji bi noæu pre li preko Braunaua.rodoskvrnac mora uvijek biti svjestan va nosti svog izmeta. Prljava bebina guzica mo e poslati signal . Tu je pretpostavku pothranjivalo i dojenje. Ubrzo po Adolfovom roðenju. a ja sam i to odobravao . dopu ta . Iako Maestro uglavnom na dojenje nije gledao s odobravanjem. 2. kod rodos kvrnuæa prvog stupnja bio je popustljiviji. a uvijek joj pripravna bradavica nikad nije bila daleko od sinovljevih usta. ako æe to pomoæi spasiti njegov. da iskreno niti ne spominjem. Korisno nam je i suprotno. kojima bi o ivio stotinu trenutaka pri æaskanju. Ili izg ledaju kao ni tarije kakve uistinu jesu. Gospode .

Samljet æe on taj kamen u prah."Dobar se èovjek ne eli u kopiti". Svetu rimsku crkvu da ne spominjemo. Dok je pio u gostionici. rekao je. "Sve je to tajna. "U Srednjem vij eku". jer mu se od nje je ila ko a. tajna.tu nije bilo gre ke! Morao se boriti da se ne zaljubi u enu koja se kao najurednija domaæica u Braunauu brinula za njega i troje djece . oni su nam domari. A ip ak ga je ko a svrbjela kad bi se sjetio da mu ne da blizu. èesto bi se s njim sastajao na pivu. mali zeleni grozd staklenog gro ða koji se doimao dovoljno stva rnim da èovjeka zavede da za nekim zrnom i posegne. Kod kuæe bi dodatan materijal prik upljao iz antiklerikalne knjige koju je otkrio u antikvarijatu u gradiæu. Umjesto da je o eni. Nosila je haljinu od tamne svile. Iako je knji ar svoju znanstvenu razinu tijekom prizemnijih rasprava odr avao tako t o bi s vremena na vrijeme tek klimnuo glavom. tajna. Klara i on slo ili su se kako im treba vi e prostora i sad su ga imali. Kuæa je bila grozna. Naravno. ja? " Ostali su se s nelagodom nasmijali. Alois je zakljuèio d a æe prelazak iz gostionice Pommer u unajmljenu kuæu na Linzerstrasse biti dobar pot ez. "Istina je to. rekla su dva pilca uglas. svejedno su bili slu benici.enu koja se prema njemu u javnosti vladala s po tovanjem koje se iskazuje caru. Cijelo se to vrijeme borio da se ne zaljubi u svoju enu. onu koju je nosila na svadb i. Iako ih se te ko moglo smatrati aktivnim vjernicima . Tajna. Èak su imale i ceh. naoèalama s tel eskopskim leæama. Za to? Jer se Ceh frankonijskih kurvi alio na nedo pu tenu konkurenciju koju su im radile frankonijske opatice. enu koja je i dalje imala samo jednu bolju haljinu. tu na tavanu nije bilo nikakvih ena. to je herr Koerneru omoguæilo jedva primjetan u spon. odgrizla bi mu je. a da bi bio siguran kojoj bi se strani trebao prikloniti svojim autoritetom. Herr Lvcidias Koerner mo e vam pokazati gdje to pi e. no to se dalo srediti. a opet. Hans Lvcidias Koerner. ali d ovoljno slièio Arthuru Schopenhaueru. gustim zaliscima." Hans Lvcidias je polagano klimnuo glavom.no. Vlastiti! Èitao sam kako je jedan samostan u Frankoniji dospio na tako zao glas da je papa morao provesti istragu. Nanju io je enu koja je stanovala na putu kojim se vraæao iz gostionice. "Papa veli: 'Po alji monsinjora da ispita stvar. Razbje nji-vala ga je." "Ne pretjeruj". enu koja se ni kad nije alila na ono to ima ili nema. Na grudi je prièvrstila jedini komad nakita koji je posjedovala. svojim je utjelovlje84 Norman Mailer njem mudrosti. Njegova je odbojnost prema Crkvi sad bila pogonsko gorivo razgovora." "Alois. ja se s njom nisam susreo. Kako se nikad nije prepu tao praznovjerju (osim kad jest). zami ljeno. nastojao je povratiti ne to ponosa. Njenu je naklonost s vremena na vrijeme morao platiti sitnim darom. poput pèela. trebao ju je smjestiti u samostan. najbli i mu po rangu. pa nema sve na ovom svijetu na sebi otisnut ig". A i sam vlasnik antikvarijata. a Crkva dr i kljuèeve. " Ako postoji Providnost veæa od vlasti Franje Josipa. svrbjele ga prepone. Sto nije vrijedilo i za Aloisa. . onda bi Klara bila t akva kraljica mrava. Veæ je malo previ e popi o. Istina. Prava istina. Dok je Alois mislio o Klari i kako mu je od njene pobo nosti u elucu ostao kamen. rekao je slu benik. Da mravi.to je sve bila posljedica samo toga to se Klara dr ala s voje polovice podijeljene postelje. Pitao se je li problem u razlici u godinama.a na b ijelom si je èelu na u urila dra esne uvojke. obrijanom bradom i gornjom usnom. niti mu je zanovijetala zbog novèanih pitanja . Bez straha je izjavljivao kako se nièeg ne boji. Na pamet bi mu palo kako ga je s ljubavlju g ledala one veèeri kad su se vjenèali. "da li znate? Kurve su po tovali vi e od opatica. I doista. ru ièastu i s bi jelim ovratnikom . a srce mu je s mukom lupalo u grudima . imaju maticu za koju rade poput kraljice. "Da". veæina je bila spremna priznati .samo si je toliko bijele boje kao mladenka dopustila . napola æelavom glavom po kojoj je izbila sijeda kosa pomalo. sudbina æe mu poslije taj polo aj i donij eti. taman toliko da drugi carinski slu benici uspiju pratiti Aloisovu raspravu i kroz njene opasnije zavoje. ako bi na nju stavio ruku.83 za pokrajinski glavni grad Linz. A njene oèi . no stanarina za kuæu u Linzerstrasse nije bila velika. Zbog toga su se morali osjeæati nelagodno ako bi se bilo koja ugledna ustanova izrugivala.' Pitam vas. rekao je Alois.od kojih dvoje èak nije bilo njeno! .

Prijatelj je bio sklon spaèkama. To je otre njujuæa èinjenica. No. Papa sad stvarno ode i izvidi to se dogaða po samostanima. veèeras je stvar no prièao previ e. ene. Bog ju je ljudima sam usadio. Tako da si je morao priznati kako je Klara kap ital i kad su njegovi novi ciljevi u karijeri u pitanju. ali ne i pre ko toga. Orgije homoseksu alaca." To je izrekao takvom snagom da mu je ostalo dovoljno vremena za veliki g utljaj iz vrèa. kazao mu je prijatelj. ambicioznost ima veze i s ciljevima Gospodnjim. 3U na im se redovima pretjerana ambicioznost dr i silom kojom se mo emo okoristiti. Kako mu je ma njkalo formalnog obrazovanja. Ako eli premje taj u P assau. Nije elio da ga ponovno spopadne svrab. osim kad se radi o dr avnoj p rigodi. Aloise". A nije ni mogao. I uvjeravam vas: sveæenici koji su bili pravi mu karci. a ene privlaèi istinskim magne-tizmom. nije takav. ukoliko glasina o Passauu nije bila sasvim neutemeljena. no." Taj mu se oprez prenio u probavu. dok za bebu ima sisu poput vrelog vrèa mlijeka . morao prikazati sirotinjom." Alois je vodeæi se tom primjedbom uistinu i stekao zavidan broj navika. To se ni na jedn u strast ne odnosi vi e od neumjerene ambicioznosti. meðutim. meðutim. Naposljetku. sebe nije nikak o vidio u ispovjedaonici. bili su i go ri. Sto se njega osobno tièe. Sad su mu bile pedeset i èetiri godine. (Koliko bi mu karaca to za sebe mo glo reæi?) tovi e. a biskup ne mo e uæi u raj . treba vidjeti u crkvi. No." "E pa ne znamo". nikad nije strepio to o njemu misle. Ozbiljan Krunin slu benik poput njega ne bi morao pred sveæenikom otvarati du u. U stvari. Stoga to se nije mogao odluèiti treba li tom prij atelju vjerovati. zar ne zna ?" Alois nije zaboravio biskupa iz Linza. Jo uvijek ga je to uljalo. "To æe biti tek za godinu dana. na misi ga se i dalje neæe naæi. a ne.koliko samo taj loèe! Ne skida se sa sise. A sa svim se tim mora pomiri ti . rekao je Alois po to je uzeo i malo zraka. "Toèno je tako bilo". 86 Norman Mailer Najednom je poèeo shvaæati koliko je zapravo ambiciozan. promaknuæe bi bilo iznimno. Spr emni smo zakvaèiti se za svaki poriv koji se jaèinom otima nadzoru. Znao je da æe se uspeti do razine koja mu je dostupna. Kazao je: 'Ni jednom se sveæeniku n e treba eniti. uopæe nije bio kukavica. Jeste li kad èuli papinu izreku? Istog pape.to je monsi-njor izvijestio? Da je pola opatica trudno.previ e bi ena morao sa sobom povesti. ena je mo da prema njemu bila mrzla pizda. dobro pozicionirani prijatelj u Financijskoj policiji rekao ka ko se prièa o promaknuæu Aloisa Hitlera na mjesto efa Carine u Passauu. Dok je hodao kuæi. Naroèito se dobro sjeæao kako se.'" Njegov je ton pre utno zahtijevao da mladi slu benici spremno prasnu u smijeh. ambiciozan u stvarima koje sebi nikad nije priznavao. "Siroma ni trgovac ima jednu enu. "To nas. blagdanima. To znamo. bliska Crkvi. Ko a ga je bockala. promrmljao je jedan od mlaðih slu benika. èuvaj si ugled. da bi izbjegao tro ak prevoðenja pisma na latinski. sad je znao ovo: mora prestati srati po Crkvi. rekao je. pola klera su mamini sinovi. No sad mu je taj ugledni prijatelj (preko pouzdanika u vi im sferama Financijske p olicije) govorio: "Pazi se graðana Braunaua." Dvorac u umi 85 "U tom mu sluèaju skidam kapu". "Ako ti je brat. Da. dobra kuharica. "ne treba èuditi." Sebe je uvijek dr ao iznimnim èovjekom. naravno". Ali t o je bilo tada. Sad mu je. sveæenik ih ima deset." "Koji biskup?" "Biskup Linza. to se toga tièe.korisna je to supruga. koji se nikoga ne boji (osim pokojeg nadreðeno g u odori). Nitko od njegovih poznanika ni je bio takav. Sve do danas. Pa su i prasnuli. ba mu je taj bio svoje dobno rekao: "Mje tani Braunaua ne znaèe ni ta. ( elio je da te e . "Ali sad se mora paziti. kazao je Alois. a veæ se dugo nije brinu o zbog polo aja. Bilo bi to poput rijeke koja je prob ila nasip. dok god seljaci imaju supruge. Vrijedna djeci. "Moj je brat sveæenik. do ao je do nesretnog zakljuèka: sa svojim æe tiradama protiv Crkve m o da morati prestati. koji mu je est godina prije odbio molbu da se o eni Klarom. Mo e im slobodno pokazati figu. Orgije.

ispunjenju njegove vizije.) Naravno, Gospodova je pretpostavka obièna ludost. Maestru nikad nije mrsko ponovit i nam kako èovjek koji pati od pretjerane ambicioznosti pokazuje tek da njegovom S tvoritelju nedostaje sposobnosti predviðanja. D. K. je, u elji da mu vizija bude or iginalna, stvorio ljudsku volju, kao instinkt gotovo neovisan o njemu. I opet se Bog preraèunao. Ne samo to je ambicioznost najjaèe èuvstvo, veæ je i najmanje stabilno. Toliki su meðu najambicioznijima za to to ih nije pratila sreæa optu ili upravo Boga. Velika glad za uspjehom mora, stoga, pobuditi na e zanimanje. Kao èudesan optimist, D. K. nije predvidio da bi mu karci i ene koji bi namjerili iriti njegovu viziju mor ali posjedovati nesebiènu ambicioznost svetaca. Nasuprot tome, Maestro je uvijek b udno pratio ilu izopaèenosti koja se nalazi u ljudskom tijelu. Dvorac u umi 87 Razmotrimo Aloisov sluèaj. Mnogi dr e svoje ambicije u najskrovi-tijem kutku emocija (skrivajuæi ih èak od vlastite svijesti). Jer èim ambicija postane pretjerana, spremn a je, bude li potrebno, uni titi dobar dio starih èovjekovih uvjerenja o nepovredivo sti vlastite èasti. Ili odanosti prijateljima. Preèesto ambicija postane slijepom po put kose. Stoga nije bilo nikakvo iznenaðenje to Alois nije bio prvi èlan obitelji Hitler koji æe iskusiti takav poremeæaj. Buduæi da je ambicija prava klica, zarazna je. Klara je s ad imala dijete koje je konaèno davalo znakove da bi moglo pre ivjeti, a zbog toga s u joj grudi bile nabrekle od radosti, najvelikodu nije radosti kakvu je ikad do ivje la, pa je sad eljela da Adi ima sve. Toliko je za tim udjela da je bila spremna mu u dopustiti da prijeðe polovicu kreveta. Zapoèelo je drugo udvaranje. Ona je jo uvijek dojila Adolfa. Zbog toga trudnoæa nije dolazila u obzir. Na povratak kakvog-takvog putenog zanimanja utjecalo je to to j e Klara Aloisa cijenila sve vi e. On je, naposljetku, Adolfovoj buduænosti podigao d obre temelje. Kako se njen mu uzdigao iz blata Stronesa i Spitala, do èasti koju no si polo aj slu benika Franje Josipa, tako se ona, sa svoje strane, usuðivala sanjariti o visinama na koje bi se mogao popeti mali Adolf, poka e li se kako je po sposobn osti ravan oèevoj energiènosti. No, da bi se to ostvarilo, bit æe mu potrebno da ga taj otac i voli. Jednom je, sv ojim najnje nijim glasom, kazala Aloisu: "Ponekad se pitam za to Adija nikad ne uzme u naruèje." "To bi samo kod drugo dvoje izazvalo ljubomoru", odgovorio je. "Ljubomornoj se d jeci bebe ne smiju povjeriti." "Alois i Angela stalno ga nose", rekla je ona. "Nisu ljubomorni. Drag im je. Pon ekad bih èak rekla da ga vole." "Neka tako i ostane. Mo da im je drago to ga ja ne dr im u naruèju." "Ponekad se bojim da ti do njega nije previ e stalo", usudila se reæi. Oti la je korak dalje nego to je namjeravala. Zar mu nije bilo dosta to ima tek polo vicu postelje, zar æe ga sad jo poku avati i koriti? "Da mi nije do njega stalo?" rek ao je. "Na to mogu lako odgovoriti. Nije mi do njega stalo. Jo nije. elim prvo vid jeti hoæe li pre ivjeti." Nije èesto plakala, ali je na te rijeèi briznula u plaè. Dogodilo se ono najgore i jo s e jednom pred mu em osjetila slabom. Jo se uvijek nije oslobodila ljubavi prema nje mu. 88 Norman Mailer U tom je trenu zalajao pas. Alois je od seljaka kojeg je poznavao za par kruna k upio mje anca. Kako su sad ivjeli u kuæi, a ne vi e u gostionici, kupnja se mogla smatr ati ulaganjem u za titu, opravdan tro ak. No pas, kojem je nadjenuo ime Luther, poka zao se razoèaranjem. Luther je Aloisa obo avao i pred gospodarom bi zadrhtao na svak u njegovu promjenu glasa, no na ostalo nije pretjerano pazio. tovi e, stekao je nek e ivèane navike. Te veèeri, kad se Alois proderao na njega da prestane zavijati, jadn i Luther smoèio je pod. Kasnije je Aloisu bilo ao. Pas ga je, naposljetku, stvarno obo avao. Prvo ga je, ip ak, i ibao. Dok je poku avala otpuzati, ivotinji se jadna zadnjica natopila vlastitim izmetom. Cijelo je vrijeme cvilio od u asa. Larma je probudila djecu. Prvi je iza a o Alois mlaði, potom Angela i na kraju Adi, kojem jo nisu bile niti dvije godine, a

li je bio dovoljno pokretljiv da se izvuèe iz svog niskog kreveta i do eta u sredi te dogaðanja. Klara je skoèila da ga podigne. Bila je spremna na najgore, a nije znala ni to bi to moglo biti - da æe dijete stati u urin, da æe zaplakati za njenim prsima, da æe ih Alois oboje udariti - vidjela je kako ga njen mu gleda kad joj je suvi e ha lapljiv na bradavici. No, ni ta se od toga nije zbilo. Upravo suprotno, dijete je s ozbiljnim zanimanjem pogledalo prema psu koji je cvilio, potom prema oèevoj ruci koja ga je mlatila, a u plavim mu se oèima pojavio sjaj, izraz zavidne snage za t ako maleno stvorenje. Ona ga je veæ na njegovom licu vidjela, dok ga je dojila. Ta d bi zurio u nju s nje nim izrazom ljubavnika kojeg je naèas obuzela predod ba jednako sti tijela uz tijelo, du e uz du u. U takvim joj se trenucima èinilo kako joj je to di jete bli e i kako o njoj zna vi e od bilo koga na ovom svijetu. Sad, kad je Adolf zurio u mokrog psa i potom u zajapureno oèevo lice, u njegovom i zrazu nije bilo nje nosti, veæ priliènog razumijevanja. Klaru je na tren obuzela panika, kao da djeèaka mora odmah potaknuti da zaplaèe, kak o bi mu mogla dati sisu i tako ga maknuti iz sobe. To joj je i uspjelo. Adija je obuzeo bijes, dok ga je podizala, odnosila i na silu hranila. Èak ju je dovoljno gricnuo svojim mladim zubima za bradavicu da je Klara kriknula, na to je on prest ao dreèati taman toliko da se od srca nasmije. Iz sobe iz koje je upravo iza la, èula je Aloisa kako rièe. "Taj pas ne mo e nauèiti kontrolirati se!" vikao je ono to je ti talo njega, jer je veèer grozno zavr ila. Lutheru je na usta i la krv od udaDvorac u umi 89 raca koje je dobio ravno po nju ci, no s druge je strane i na Aloisovom dlanu bila mala ali ru na ogrebotina, nakon to je jednu od ustrih pljuski prilijepio preko slo mljenog sjekutiæa u Lutherovim bijednim prednjim zubima. 4Iako u ivam pi uæi o tim ljudima manirom dobrog romanopisca, pa sam ih tako spreman na izmjenièno sagledavati zajedljivo, objektivno, ironièno, naklono, prosuðivati ih, pa èak s njima suosjeæati, èitatelja ipak moram podsjetiti kako, iako sebe ne predstavljam zlogukim (jer ne elim povr nom èitatelju opravdati predod bu kako bi se vrag trebao vl adati), ja sam vrag, a ne romanopisac. No, istinski se zanimam za ljudski karakt er. Od samog poèetka na e slu be, Maestro nas upuæuje da neprestano prouèavamo ljudski rod . Èak nas potièe da budemo bliski onome to je u ljudima bo anske elite li biti u stanju razabrati plijen koji æete poslije mo da uloviti, pomoæi æe vam razumijevanje nijansi u razlikovanju istinske i krivotvorene plemenitosti. Da u na em sastavu imamo vjersk e redove, ja bih bio pandan isusovcu. S njim dijelim temeljno razumijevanje. Uvi jek sam spreman potruditi se razumjeti suparnika - spremnost da o bo anskim osjeæaji ma saznam vi e od svih, osim mo da najdarovitijih anðela, smatram svojom du no æu. Mo da nas stoga Maestro potièe da Boga zovemo D. K. (Barem nas koji radimo u zemljam a njemaèkog govornog podruèja.) U Americi, to je D. A. - dumb ass\ U Engleskoj, B. F . - bloody fooll Za Francusku, A. S. - l'dme simple. U Italiji, G. C. - gran cor nuto. Medu panjolcima, G. P. - grande pajaso. D. K. dakle znaèi Dummkopf. Ne radi s e o tome da Boga smatramo glupim - nipo to! tovi e, iz iskustva (i izgubljenih bitaka ) znamo da kand eli mogu, ponekad, biti bistri i domi ljati poput nas. Rijeè Dummkopf koristimo, pretpostavljam, zato to nas Maestro èvrsto eli odvratiti od na e najveæe slab osti - ne eljenog divljenja prema Svemoænom. Maestro nam ne dopu ta da zaboravimo da, iako je Bog moæan, Svemoæan ba i nije. Ni pribli no. Mi smo, naposljetku, takoðer prisutn i. Ako je D. K. stvoritelj, mi smo mu najdublja i najuspjelija kritika. Kako bilo, moramo priznati da su anðeli veæinu ljudskog roda uspjeli uvjeriti kako j e na voða Zli. Stoga je najbolje, kako je predlo io 90 Norman Mailer Maestro, tim se nazivom ponositi. Kad napi em Z. ili govorim o Zlom, to èinim svjest an ironije tog koncepta. Maestro nam je toliko toga dao, na profinjeni gospodar. "Pretjerano po tovanje ostavite tovateljima Boga", veli nam. "Njima je to potrebno. Uvijek su na koljenima. No, mi imamo posla, posla koji nije nimalo jednostavan. Preporuèam da si ga predoèujete kao Dummkopfa. Jer, uistinu, kad se ume u obzir to j e mogao postiæi, to i jest. Ne zaboravite. Mi imamo priliku Svemir osvojiti. On ga mo e samo izgubiti. Nastavite ga nazivati Dummkopf. On s ljudima nije postigao ko

liko je elio." 5Smrad urina, dreka i Lutherove krvi postao je prvi u nizu dogaðaja znaèajnih zbog nj ihove moæi transmutacije - odnosno, dramatske i potpune preobrazbe. Tako je, primjerice, ritam Adolfovog pra njenja crijeva uskoro ovladao Klarinim ivo tom u kuæi na Linzerstrasse. Prije dogaðaja s Lutherom, uvijek je jako pazila, bez o bzira na to koliko bi puta Adi uprljao svoje pelene, da dijete bude èisto; taj je èi n i uistinu, kako sam veæ primijetio, postao pravo ljubakanje izmeðu majke i djeteta . Tako ga je bri no umatala, da su mu oèi sjale. Otkrio je raj. Eto ga, toèno u njegov om anusu, gdje su i vjetrovi i grèevi. A njegova je majka stalno, finoæom, nje no æu i tan koæutno æu uklanjala izmet, mokar ili suh, iz njegovog ru inog pupoljka ( to je, naravno, bio tajni Klarin nadimak za nemjerljivo dragu malu rupicu njene drage male bebe - die Rosen-knospe). Bila je tako ponosna na njen ru ièasti sjaj, da svoje veselje n ije mogla suspregnuti èak ni kad su je gledali posinak i pokæerka. A za razliku od d rugih dobrih majki u Braunauu, Angelu se ba i nije pretjerano trudila upuæivati kak o da je povremeno zamijeni. Ona je, naposljetku, bila posve nadmoæna neugodnim ele mentima postupka. Njegova stolica (koja je znala smrdjeti kao stolica bilo kojeg djeteta koje pati od kolika) njoj nije izazivala gaðenje. Ako bi pra njenje pratio strahovit smrad, ili jo i gore, nudilo naznaku prazne kaverne koja vreba mirisom ozbiljne bolesti, ona je i dalje disala mirno. Iskreno, vi e je voljela obilat smr ad. Sto jaèi, to bolje. Kao znak zdravlja. Toliko je ona voljela Adija. Da, ljubav je medu njima iskrila. Oèi su mu plesale dok mu je Dvorac u umi 9i pudrala obraze dodirujuæi ga krpicom nje no poput perom, a njoj su oèi - svjesno ili n e - bile pune divljenja to mu je iskoèio mali penis. Ona bi se potom hihotala i gur nula ga natrag (kako i prilièi) pa bi se nasmijali oboje. Jer se, naravno, odmah v ratio. Tad mu je po eljela poljubiti vrh, pa se zacrvenjela. Budi samopouzdana! Ni je to uèinila. Kakva nevina radost. A sve se to nakon dogaðaja s Lutherom moralo izmijeniti. Ponovno je poèela ivjeti u velikom strahu od Aloisa. Stalno se bojala da se Adijeve pelene ne odmotaju. Sto ako Alois naleti na ne to na podu? Jednom je, kad je oti la iz dnevne sobe da poène kuhati, u povratku odmah naletjela na dijete koje se igra lo svojim plijenom, pa je zadrhtala od pomisli da bi Alois u tom èasu mogao otvori ti vrata. Tako je poèela obuka. Kao kad se dresira bistrog, ali svojeglavog psa. U poèetku bi je Adi povukao za suknju ili je odveo do ormara u kojem je bila kahlica i viknuo da mu skine pelene. Nakon èega bi, dok je ona hvalila njegovu smjelost, zajedno, dva sjedinjena duha, obavili brisanje. Takva je inteligencija zaslu ivala potpunu nagradu. Oèi bi mu sjale. Ipak, previ e se ponadala - to znaèi - ispala je previ e ambiciozna. Htjela je da Adi n auèi sam izvaditi pribadaèe koje su mu dr ale pelene. Sto je on i uspijevao. Iz dana u dan, uspjeh za uspjehom, dok se jednog jutra nije ubo u prst. Nakon toga, priba daèama se nije htio ni pribli iti. Izdalo ju je strpljenje. Bio je tako blizu, a sad odbija nastaviti. Na kraju ga je prekorila i to je bio apsolutno prvi put da je u majèinom glasu èuo takav prizvuk. Pobunio se. Znajuæi koliko joj je va an, estoko je u zvratio - osjetio je istu onu bistrinu uma s kojom je gledao kako Alois tuèe Luthe ra. U tom je trenutku djeèaka obasjala nova spoznaja. Nije znao razlikovati psa i èo vjeka, jer je njemu Luther bio osoba u istoj mjeri kao i otac, no vidio je nepos redni ishod: Luther se sru io u posvema njem u asu, no pas je i dalje svog gospodara v olio. Tako æe i Klara voljeti njega, zakljuèio je, èak i ako je ne bude slu ao. Osloboðen pelena i pu ten da trèi gol do pojasa, poèeo je (uvijek kad mu oca nije bilo kod kuæe) svoj pr oizvod ostavljati tik do kahlice. Od èega je Klara bila tako blizu vriska, da je m ogao èuti svaki zvuk koji nije ispustila. Zbog toga se osjeæao gospodarom situacije. Oti ao je predaleko. Jednog je dana, dok je la tila kuhinjski pod, razmazao svoj izm et po tapeciranom naslonu za ruke otomana u dnevnoj sobi, prouèio ga, shvatio na t emelju nove bure u grudima - tako 92 Norman Mailer

" Uopæe nije bilo upitno. udarajuæi ga nogom u rebra. ulazila je u novo razdoblje svog braka. Kako je djeèak rado d olazio u majèin krevet èim bi ostala sama. Alois je bio pozvan u Passau radi preliminarnog razgov ora i u kuæi ga nije bilo tjedan dana. Taj je put ostala nepomièno stajati. tako brzo da se to ne da drugaèije objasniti. ne kako ga je nekoæ voljela. No. a potom riku Aloisovog glasa. Mogao je razabrati Aloisovu æelavu glav u sa zaliscima. sjetimo se. ja. sad. poput vra jeg falusa. nego da se pripi e i nama. tako si ru an.neobiènog osjeæaja .duboko. U jednom je razdoblju prestala u ivati u dojenju. No. njegov otac sjeo. ne. Njegova ga je majka izd ala. ti si ivotinja.da se radi o neèem novom. krici koji su nagovije tali rados t to je na pomolu. u ko tanoj sr i. èuo nekakvo dahtanje. Bez obzira na to. stalno su ponavljali. Jer je tih veèeri . Sad je u toj ljubavi bilo i boli. Na pomolu su bili dani odbijanja od sis e. pa joj je mo da nu no jo jedno dijete. (Zbog toga. Djelomice je tome razlog bio stari strah da Adolf neæe pre ivjeti. Koliko je vidio na mjeseèini koja je dopirala kroz prozor. da se usred noæi pro budio i do ao joj u krevet. no poèela se takoðer bojati da ga vi e neæe voljeti kao dotad. Alois nije mogao vjerovati da je to radio. meki i puni najneobiènijeg muèenja. 6. I doista. ja. koji djetetu. gili".nakon toliko godina . Sad joj je sjedio na glavi! Adolf je oti ao tiho kako je i do ao. popodne bi spavao pored psa. no jedno od njih je le alo naopaèke. posinku. To ga se tako dojmilo. kad smo ga zadnji put vidjeli. ja. Ispod nje su se èuli majèini krici. Kad bi pas na njegovo pribli avanje zare ao.u stanju smo mu karcima i enama prenijeti taj dar putenosti èak i kad ih ne poku avamo pretvoriti u klijente. da. U tom je trenu èuo zavr ni niz krikova. jo jedanput stis . kao i srd be. pred ponoæ se vratio. toliko sna nih da se opet okrenuo prema s obi. Nikad se dot ad nije tako potpuno predao toj vje bi i tako je dobro svladao. Jal Nikad joj to neæe oprostiti. Tako puna zadovoljstva! "Ti zvijeri. Adolf se tad vratio u svoju sobu. na najravnodu niji mo guæi naèin. A ona je grok-tala poput svinje. jedna ivotinja!" A onda opet: "Jesi.) Ujutro. istovremeno nemaju dugovjeèan utjecaj? Mo da on zbog te izdaje vi e neæe voljeti ma jku kao to ju je dotad volio. jo ne! Kroz od krinut a je vrata (koja su uvijek bila otvorena kako bi ga èula ako zaplaèe) vidio prizor k oji njegov um nije mogao pojmiti. spominjemo Zloga . no nimalo nije dvojio. nos i usta bio zario u Klarinu vulvu. "Gili. njegov je otac Kla ru stao tuæi cijelim svojim tijelom. tamo ih je i dalje èuo. iznenadio se kad je. a opet je i dalje nema. No. Onda je. umalo! Ne. on je. Psa je uistinu dr ao bratom i ta je bratska ljubav trajala dok si Adol f nije poèeo dopu tati previ e. zakljuèila je kako mora imati jo jedno dijete. Osjetila je da je to uèinio namjerno. vratila se elja! . I pokazao je. pa pi tanje. Adol f bi zacendrao i otrèao Klari. U privatnim zakutcima njenog uma. kakav veæ godinama nije iskusila. To je dvogodi njaku bilo jasno. jezika dugog i demonskog. Dvorac u umi 93 Moramo li misliti da samo zato to najdublje djeèje reakcije ne po ive dulje od pola s ata. To je skrivilo njegovo grickanje bradavice. a veliki mu je trbuh udarao po njenom. (Neka se zna: u tim je vje tinama i podosta na eg doprinosa. poku avajuæi mu iskopati o ponekad. pa nije r ekla ni rijeè. bez rijeèi.ponovno o ivljavala elja. Ne to je nalikovalo na èetiri ruke i noge i na dvo je ljudi. jesi. Osim toga. a on je dotad veæ dobio proljev pa se poèeo smij ati i tuliti. utisnutu izmeðu majèinih nogu. Do te se mjere poniziti! Kako bi je natjerao da plati za svoje srozavanje. U krevetu do njegovo g. osjeæaji su se zao trili. Sad je rado dijelila krevet s Aloisom. udarajuæi Luthera akom u trbuh. koju je pokazivao grickanjem njene bradavice. kad se èinu pridru uj emo.) Aloisu smo svakako pomagali. Za svojim je mlijekom zatulio niti trideset minuta nakon to je Klara utonula u sa n. Alois mlaði i Angela su se hihotali. Pojavio se rizik. Sjetimo se kako je Alois. a kad je bio pospan. no ona je samo uzdahnula i bez glasa ga èistila. pokæerki te mu u pa èak ni is povjedaonici nikad neæe biti dostupni. nek oliko se dana osjeæao jako bliskim Lutheru. da. Bila je sretna. jo dok je od krinuo vra ta. ne pokazujuæi ni trunke ljubavi. samo je oèistila otoman. pok azat æe joj.

jer roditeljstvo nije samo kruna veæ i dvori ni zahod braka. Ta neoèekivana blagost. 7Aloisovo se promaknuæe ostvarilo. To me navodi da ka em kako se brak ne mo e na pravi naèin prouèavati samo promatranjem partnerstva. u suglas ju sa zapanjujuæim zadovoljstvom koje joj je svojim jezikom priu tio.) Kao vrag.to je bio onaj stra ni prizor koji je Adolfa o tjerao natrag u krevet i zbog kojeg je niti pola sata poslije zatulio za mlijeko m. A taj je bio dan putovanja udaljen od Braunaua. U Braunauu.upoznavanje svih zabranj enih okusa. to je znaèilo da æe Al ois ponekad od obitelji biti odvojen tjednima. No. Istina je. pojed inaèni verceri.to se najvi e ticalo Aloisa . Neka putnici znaju da s njim nema ale . kad ni ta od toga ne b i postojalo. neprestano je vaganje bilo zamorno. (A njegova je masivna stra njica ipak mirisala ljep e od Adijeve.a dodat æu kako to i nije najgori naèin. Takvo je stanje potrajalo godinu dana.nuo guzove na njenom nosu i ustima . pa se mogao pohvaliti srednjovjekovni m kulama. Neke od njegovih crkava sagraðene su jo poèetkom Srednjeg vijeka. verbalnih sukoba i svakodnevnog oèaja. i tjelesnom i duhov nom. Prouèio je mnoge carinske du nosnike iz vi ih slojeva .to je Adolfu omoguæavalo da opet spa va pored majke. jako drago. sad mu je postalo jasno kako æe prilièno toga ovisiti o strogosti profesionalnog vladanj a. Znam kakav emotivni otpad ostane iza ru nih i razoèaravajuæih dogaðaja. Ode on iz Clunvja izrazio. djelovala na njemaèkoj obali Dunava. ipak vrag. Zbog toga na novom polo aju nije bio li en stanovite nelagode. i naravno. A vi moje mi ljenje mo ete slobodno i odbaciti jer sam. Stoga se silno trudio ostaviti dojam kolosalne slu bene mirnoæe. Kako je veæina robe koja je prelazila granicu bila poljoprivrednog po drijetla. Braunau ima krasan polo aj na rijeci Innu. manje va noj ispostavi. Doista. a Klari je bilo drago. Razlika se mogla zamijetiti golim okom. ali i prijetio samopouzda nju. Sto se Aloisa tièe. Adolf se stoga mogao ba kariti u ve likom krevetu s majkom. Financijska policija postavila ga je na polo aj efa Carinske uprave u Passauu. naposljetku. Nije ni èudno da su pripadajuæa svojstva otpada dio na eg podruèja. Zbog toga je bio odsutan gotovo kao i prije . Èak i po to je obitelj naDvorac u umi 95 pokon unajmila stan u Passauu.raðamo se izmeðu dreka i mokraæe. privr enosti. moram se baviti i kakicom samom. Kao vragovi. odaj a za muèenje. Alois je morao nadgledati druge pograniène gradove. takoðer su je naveli da bude spremna oprostiti i ono prljavo. ujutro je Alois prema Klari osjetio i nje nost. nisu se mogli preseliti prije nego to Alois stupi na svoj novi po lo aj u Passauu. no èak mu je i arhitektura bila dosadno jednolièna. dnevne gnjava e. prema uzajamnom sporazumu dviju zemalja . veæ treba pogledati i u crijeva i bris svega spomenutog . Ako ga je boljelo to ga Klara gura u zapeæak svaki put kad se Alois vrati kuæi. U Passauu je austrijska Carinska uprava. Kako je to sv. Na kakici brak poèiva. mraènih tajni. Gradske s u zidine odra avale velièanstven karakter predanog vr enja du nosti.inter faeces et ur inam nascimur .krijumèara kriminalaca s toliko ma te. da su mu gotovo bili ravni. èovjeka koji je sa m sebi stavio peèat kakav se ne da raskinuti. do sade. drevnih zloèina. a mi uvijek u svakoj istini tra imo najmanji zajednièki nazivnik. u dreku ivimo i s drekom radimo. primjedbom dostojnom najboljeg vraga . predvidljivih navika. Pas sau je u pro losti bio pod vla æu kneza-biskupa. sakrament ne bi bio tako dobro utemeljen. poznajem ki seli unutarnji otrov nepravedne kazne. slaganja. S druge strane.one s fakultetskom naobrazbo . To j a tvrdim. radost koja ju je neoèekivanom preciozno æu odvela 94 Norman Mailer do. prohujale slave i . Bila je supruga u spje nog èovjeka. da. moram biti blizak izmetu u svim njegovim oblicima. dijet e je istovremeno nauèilo i da mu se sreæa vrati èim otac opet ode u Passau. rðu impotentnih misli. novi polo aj mu je zadovoljavao ta tinu. Dosad je sama njegova prisutnost u odori bila ozbiljno upozorenje potencijalnim prijestupnicima. pa gotovo okultnih razina. uhvaæeni su krijumèari obièno bili sitni. Stoga se èesto trudim brak shvatiti kroz kloaku . mirisa i tjelesnih zakutaka svog druga.

stao Adolfu puhati dim u lice. odabrao jednu od svojih lula s dugim usniko m. jer ga je podreðeni oslovio s "herr slu be nik". Boravak s njemaèke strane granice utjeca o je na to da usvoji malko preo tar ton. rumenih obraza. nije se. divljeg pogleda. Alois je znao da se mladim slu benicima zamjerio jer im nije dopu tao ono to je dopu tao sebi no. Adolf bi se osmjehnuo i odjurio u nu nik. Nakon veèere preselio bi se u naslonjaè. lica nalik oèevom.toliko s . pa je otkinuo dobar palac od komada koji je dr ao u ruci. Kad su maæeha i sestra poèele vri t ati vidjev i u njegovoj ruci govno. trogodi njak prisjetio zvukova Al oisovog ljubavnog èina s Klarom.s pe deset posto naklonosti i pedeset posto èiste zloæe . a na 96 Norman Mailer trenutak bi alovao i za Annom Glassl. (Ovdje nam njemaèki ljubazno nudi die Rauchivolke!) "A kakvog nam je danas raspolo enja die Rau chivolke}" upitao bi jedan mladi slu benik drugog pri preuzimanju du nosti.m. postao je stro i i prema potoms tvu. otac nasmijao. Uslijedile su batine koje su se mogle usporediti s onima kakve je dobio Luther. kad su dobili dopu tenje. Alois mlaði i Angela brzo su shvatili kako mu se ne trebaju obraæati. mije ao se s aromom crvenog zelja. d a. nabijen. dr eæi glavu nad koljkom. Dragu Franzisku putenog duha. No. Èim bi mu Alois pustio glavu. Njegovi se podreðeni tad spuste jo razinu ni e. Aloisov dah. Na isti je n aèin zvao Luthera. Misli bi odlutale do Braunaua i dviju ena koje je u tom kraju pokopao. Nije bila ljepotica. Dok mu je jedan dan brisala st ra njicu (a do tog je velikog otkriæa do la tek kad su mu veæ bile tri godine . umjesto s "herr vi i slu benik Hitler". u kojem su se dobro osjeæali meso i kiseli vonj piva. meðu njima i one s blijedim. odbojno poput iskonske b atine. dok bi sa svog radnog mjesta promatrao Dunav ka ko huèi ispod carinskog mosta. ba mu je takva nepravda jaèala autoritet. Stalno je pu io. poput tijesta. ge gajuæi se za Aloisom mlaðim. Nakon toga je u kuæi zavladala èelièna stega. Jednom je izgovorio pravu tiradu. okrenuo se i smj estio ga Adolfu na vrh nosa. oti li u svoju sobu. Uz to. U ostalim ga sluèajevima ne smiju prekidati u razmi ljanju. Adi je pozvan priæi. Veèerali su u ti ini. Ako b i se Alois mlaði na ao vani. Alois mladi i Angela su. meðutim. Klara je to naveèer isprièala Aloisu starijem. Alois mlaði je pak. ali je znala to se u kr evetu radi. Alois mladi sutradan se jedva odvukao u kolu. Tamo je moga o povratiti. dr eæi korak sve dok sve to njegovog starijeg brata nije za morilo. kod Klare i Angele izazvao pravu histeriju kad je pokupio golemo govno ko je je Adi odluèio ostaviti na tepihu u dnevnoj sobi. Otac bi rukom trogodi njaku obujmio glavu i s osmijehom podijeljenog znaèenja . Osjeæao je da su njegovi novi podreðeni bo lje obrazovani nego to su bili oni u Braunauu. Potom se Adi pridru io tom zboru i vri tao zajedno s ostalima. Ponekad bi se. tamno. Kakve li nesta nosti! Klara i Angel a krièale su od u asa. a potom svojim Dvorac u umi 97 dimom krenuo napadati kuæni zrak. Stalno se pitao kako to da se majka nikad ne tu i na dim. Sad kad su mu se Klara i djeca pridru ili u Passauu. pristu p se pokazuje uèinkovitim. neprocjenjivo vrijednim o iljcima iz dvoboja. Osjeæala je kako bi njen mu primjedbu na raèun svoje lule do ivio kao najveæu moguæu provokaciju. Kad bi se Alois vratio iz slu be. Djeèak bi se zaka ljao. Klara ga nije eljela uzrujavati. To su bili ljudi na koje se ugledao. Dobar slu benik uglavnom mora postupat i pravièno. Ponekad bi ga kakva sitnica nepotrebno iz azvala. djeca su se jedva usuðivala aptati. Kad je preuzeo svoj zapovjedni polo aj u Passauu. Nije se usuðivala. Bi li ta nova lica mogla na njega gledati s vi e kritike? Tu i tamo. odluèio ih je progoniti. i uz to bi stenjanje osjetio kako mu se podi e eluda c. oèi bi mu se zacaklile od suza. otac bi prinio dva prsta ustima i zazvi dao. Adolf joj je podario novi razlog za strah. pa je i ona utje la. u svojoj staroj dobroj austrijskoj ko i osjeæao posve udobno. Dobio je i nadimak. "Dimni oblak". Ako je sprovede razumno. za koji nije znao. ukoliko i h on ne to ne upita. no mo e si dopustiti pokoju nejednakost. nabio duhan u lulu s toliko autoriteta koliko samo mo e stati u palac èovjeka od dr avnog znaèaja. sad sna an.

" Klaru takve ljubazne rijeèi nisu umirile. vlastitu po mrlu djecu. Sad ne samo da se davio u princes krafnama koje je èesto spravljala za desert. pokrajinski glavni grad. rekla je babica i izvela ga iz sobe. mogao je s njom svakog jutra voditi isti razgovor. no jedne lijepe lipan jske veèeri. Novi mora. Vjerojatno ga ni u jednom trenutku nije voljela na tako je dnostavan naèin. jer bi se za nekoliko godina mogao umiroviti. veæ bi ih pro dirao takvom brzinom da se Alois mladi glasno alio. ne.kakva je to samo bila noæ! Ali sad bi . nakon to je pojurio k ma jèinom krevetu." "Znaèi. Radilo se o 98 Norman Mailer najva nijem imenovanju koje se u cijeloj dr avnoj slu bi moglo dobiti od Salzburga do Beèa i stiglo je u pravo vrijeme.je li to bilo svetogrðe? . Oèekivao je kako æe to biti dijete upola mlade od njega. s be bom moæi igrati. Klara mu je rekla kako æe uskoro dobiti brata ili . ako je Klar a bila prisutna. a to bi mu promaknuæe poveæalo mirovinu.e dr ala svojih neobiènih manira) ustanovila je da nema dva testisa." Klara je stvari jo i pogor ala. nimal o snage koju je oèito prenio Aloisu mlaðem. No. Ta se spoznaja p otom pretvorila u njegov prvi veliki al kad je." "Hoæe li on sa mnom prièati?" "O. Dvorac u umi 99 Klari bi sad rijetko uspio priæi dovoljno blizu. "A. o ujka 1894. Da ne spominje svoju mrtvu braæu. Te su noæi zaèeli dijete. Ne samo to joj je sestra Johanna bila grbava. gdje æe biti ef Carinske uprave. Mali joj je Adi sa svojim jednim testisom u srce usadio sitnu stravu.pravi idiot. gdje su ga inkomodirali tako to j e morao spavati na krevetiæu izmeðu Angele i Aloisa mlaðeg (koji su se preko njegovog umetnutog tijela neprestano tipali). "mo e se pribli iti novom braci. Radovao se to æe se. barem kad se mjeri po velièini. postojao je i b ratiæ . kad doðe. Jako aktivni. nekoliko tjedana prije nego to æe Adolf navr i ti pet godina. "Za nekoliko dana". No. neæe se razlikovati od ostalih?" "Djeèaci kod kojih se to pojavilo ponekad su aktivni. jer je tamo vidio tek nekak av smotuljak na njenim grudima.mogla reæi da mu a voli opet. kad je pri ao Klarinom krevetu. To je sve. upitao bi Adi.bude li Bog tak o htio . "Takvi momci èesto kad odrastu imaju velike obitelji. biti is to toliko Aloisov koliko i njen. Kako su ga prethodne noæi bili poslali susjedima. 8. on bi se pretvarao kako je i dalje tako. jadan mali". samo nekoliko tjedana prije. znao je da æe doæi do promjene. Stavila mu je ruku na glavu. u koji je bilo umotano lice namre kano poput stare jabuke. iako je veæ pro la cijela godina otkako ga vi e ni je dojila. Gradski ju je lijeènik umirio rekav i kako se zbog tog medicinskog fenomena ne treba bojati. Vi e se nije usuðivala misliti kako bi Adi mogao ivjeti dugo. godinu i pol nakon to je premje ten u Passau. nasmijala se i vratila krevetu u kojem je le ala majka. ili. preminule sestre. trebal o im je jo jedno dijete. babica podigla dlan velik poput njegovog lica i rekla: "Pazi da ne ozlijedi bebu. Zakljuèila je kako u Adolfu nema dovoljno Aloisove jake graðe. I to je takoðer njena krivnja. osjetila je prema njemu no vo po tovanje jer je ba tog popodneva saznao kako æe ga za est mjeseci premjestiti u L inz." Privila bi ga na grudi. odluèila je. no u svakom je sluèaju sposobno slu at i. Oèi su mu se ovla ile suzama.sestru. Klara bi . Svog je mu a one noæi kad je Adolf zaèet voljela. Njene ga grudi nisu voljele bez zadr ke kao nekoæ. kad je nije bilo." Rekav i to. rekla je.a da veæ nije prekasno? . Do tog je zakljuèka stigla polagano. ostao je u asnut. Manjak jednog testisa bio je nova mrlja na obitelji Poelzl. godine. kad krene u kolu. ivo stvorenje koje veæ govori. tijekom brojnih mjeseci. "A to bi ti rekao?" "Ja mis lim da si najljep a. "Mama". sutradan. ti æe biti prvi koji æe ga razumjeti. mlaðem bratu po glavi opalio èvrgu. korak po korak. No. a Adolf je bio spreman na oboje. Upravo suprotno. koja je ipak trajala veæ godinu dana. Usudila se moliti za sina. ili shvatila da toliko eli drugog sina. ali i samo te noæi i to na onakav naèin . Edmund se rodio 24. No dodir je bio letimièa n i u njemu nije osjetio ljubav. "jesi li ti najljep a ena na svijetu?" Ona bi mu cupkala kosu. veæ samo jedan.

Zemlja ga je udarila po nosu. Bila je ljubazna. Nakon èega bi djeèaci. prvog dana je bilo jako malo batina. U prvom juri u preko ledine. "Tako je mali". "Ne." Nakon poroda. Uz to se bojao izlaziti van. nakon kole i uz veliko Klarino poticanje. Koliko god hoæu. ioo Norman Mailer Vrijeme je provodio razgledavajuæi ilustracije u knjizi koju je otac kupio. Nije zaplakao. Alois mladi je prouèio skupinu. Ustvari. Ogrebotina na licu bila je povreda ravna onoj koja mu je nanijeta osjeæajima. "Dakle Adi. a majka bi zavrtjela glavom. rekao mu je Alois. èesto je bila preumorna da bi kuhala. rekao bi. o fran cusko-pruskom ratu 1870. kazao je Adi. ponekad. Sad bi se. U meðuvremenu. Nos ga je zapekao od srd be u nosnicama. Cesto bi samo stavio deku na po d. Kad bi te netko dotaknuo." Djeèaka je udario akom u mi icu. Alois mlaði bi mu èesto preoteo le aj. kad bi je poku ao upitati je li ona najljep a ena na svijetu. djeèaci su se naizmjenièno ganjali. Klara je pak neprestano dojila Edmunda. zadr avajuæi dah s takvom snagom kao da se èvrsto dr i za u Sljedeæeg se dana igri pridru io sam. godine. potom izabrao voðu jedne od vojski. A n oæu vi e nije bio siguran gdje æe spavati. Adi bi osta ao sam s majkom i dojenèetom. bi li to mogao? Tako ga je strah! Jednog je poslijepodneva." "Neæu tu akati". gotovo bez daha. da izbjegne Angelu.. pa bi se di morao premjestiti u Angelin krevet. kazala bi. to dogodilo i Adolfu. "njemu su potrebnije nego tebi. ali i podmukla. Da. Alois mladi i zvukao Adolfa iz kuæe i odveo ga ne ledinu iza kuæe. a njihovi su mu povici ulijevali strah. Kako je Linz sedam deset i pet kilometara zapadno od Passaua. Tjedan dana nak on Edmundovog roðenja. "To mi je brat". Nije to ba bio ra t. ali je uspio suspregnuti plaè. prebrojili gubitke." Adi se nije slagao. A za to mu je trebala poprilièna snaga volje. Zakljuèio je kako bi rado postao hrabri vojnik. Angela ga je uvijek bila s premna tipnuti. "Nisam lijepa. pa je tresnuo na tlo. Podijeljeni u dvije momèadi. nema vi e za tite na led ni. Vi e lovice. Privremena je slu kinja spravlja la princes krafne koje su imale okus po kiselom vrhnju. ja sam samo stara istro ena cura". Jedn om se. dovoljno ja ko da rijeèima da te inu i potom oti ao. "i ako dopusti da Adolfa bilo tko s dr uge strane udari. Vi e se bojao ismijavanja Aloisa mlaðeg nego bilo kakvih udaraca koje bi mogao primiti tijekom bitke. N o. ti si ljep a od Ang ele". Alois je dovr io prijem svoje nove du nosti. uvijek bi nekoga oborili. plaèljivko. Alois te inu svog jakog glasa nije kuæi d onosio èe æe od dvaput na mjesec. Ili se tako barem èinilo Adolfu. Sad kad su Angela i Alois mlaði i li u kolu. Èim bi mu se nepri . Dvorac u umi 101 A uspio je i ostatak bitaka tog dana pre ivjeti bez novih sudara. stamenog petogod i njaka. Na Angelu se nije moglo osloniti. rekla bi. njegov je otac dobar dio vremena provodio u Lin-zu. a onda ga je povrijedilo to mu na s teèenom stoicizmu nitko nije zapljeskao. Desetak malih djeèaka igralo se rata. Morao je sam sa sobom pregovarati kako bi se sprijeèio da bri ne u plaè. povrat ili dah i poèeli iznova. jer ju je zbog manje kolièine pa nje koje je tih dana poklanjala Adiju. Dol fchen. branila njegovo pravo na princes krafne. kazala bi mu. samo nesretn o nasmijala. Ona bi mu ponekad rekla da ne miri i ba ugod no. gdje ih je bilo tako mnogo i tako su èesto zvonila. A i nije trebalo dugo da se shvati osnovno n aèelo. Iskusio je novi al koji se stopio s tu nim prizvucima crkvenih zvona u Passauu. od mene æe dobiti svoje. znao je on da æe se to tako d ogoditi. iz usta ti smrdi". Kada se Adolf te veèeri vratio kuæi. Ali tvoja æe sestra Angela biti. spopala kr ivnja. "Ah. Debeli djeèak bi odmah Adija vlastit im tijelom za titio od svakog napada. Grubo je gurnut u rame. Na ledini iza kuæe igrali su se djeèaci njegovih godina i ne to stariji. bio si mrtav. Ako ode tu akati mami. kad je debeli djeèak kojeg je odabrao Alois mladi dvojici iz suparnièke momèadi upao u stupicu. no Klara opet za njega nije imala previ e vremena. princes krafne p rvi jedem ja. A svaka je gu va trajala tek nekoliko minuta. Alois mlaði mu je rekao: "Odsad.

tvrdio je. a ona d ruga je ne bi mogla vidjeti dok ne bi pre la preko vrha. U svakom je osvajanju. Mi. nastojimo biti promi ljeniji od svo jih suparnika. U konkretnim sluèajevima. Klijenti kojima je najte e priæi ujed no su oni s najvi e potencijala. nikad nije pomirio s propustom to nije b . Klaus. mi vragovi pazimo koliko se Vremena tro i da se osvoji novog klijenta. otkrio mu je. Kad je djeèake uvjerio da se promjena prihvati. Na vlastito je odu evljenje i s am uspio jednog djeèaka dotaknuti. Obièan mu karac ili ena misle kako se du a vragu preda u trenu. No. sva ke nedjelje ponavlja u crkvi. A nakon niza takvih bitaka. A dojm ilo se i mene. Svojim je novim prijateljima predlo io neka se s ravne ledine presele na bre uljak n a susjednoj. Posvetiti g odine kakvom vragolanu koji obeæava. no. posebno kad ih osvjetljuju anðeli. nekako ula timo ono to im je od privlaènosti ostalo. To je vi e neprestano potezanje konopa. Stoga. i to za s talno. Tu bih ga nazvao raspikuæom. meðutim. Èini se . skrenuti veæinu ljudskog roda od odanosti prema D. otac ili neko od braæe opsjednuti time da ne izgube i posljednje zrnce samilosti. Na je konaèni cilj. dobio sam uputu da njegov razvoj poènem prat iti izravnije. ali se instinktivno domislio koncepta. prisutan jo jedan èimbenik . K. Rat. Meðu njima po stoji razlika. neæe on ni zucnuti.ekonomiènost. Naravno. "Najvi eg se èasnika". ostavi proraèunsk u mrlju na biografiji. No. Sljedeæeg je dana opet bio licem na zemlji. pokoja du a koju kand eli ili mi stvarno i zaposjednemo. naposljetk u. To nam pomogne da se potro i jo malo suosjeæanja u obitelji. ne dogaða da ljude preuzmemo poput munje. No. ne smije se dodirivati. pojedinci koje je lako pokupiti. Adija se svejedno dojmilo kako se uspje no nosi s takvim stvarima. povrije dimo ta obiteljska srca to kucaju ljubavlju za Boga. Adi ga je mogao zadovoljno potap ati po leðima. dakle. na primjer. brzo bi odjurio. Pijanca je jako lako oklevetati. ni kod bogatih ni siroma nih. kao aktivna prijetnja. meðutim. Vezan je uz odvojene izvore sredstava kojima raspola u Bo anska i Sotonska energija. Primjerice. razmi ljao je. Nema razl oga za uzbunu. D.kroz njihovu se blokadu ne mo e tek rutinski provuæi. trudimo se. ne ignoriramo rodoskvrnuæe. tra io je. Èim krenemo svoje moæi ulo iti u nekog klijenta. koji. Niti sotonska zamka ljudima zauvijek utisne ig na ih vazala. pri tom ne dolazi do nekih iznimnih dogaðanja. No. nije bez paradoksa. vjeroja tno æe se pojaviti kand eli. Dopu tam da se na vi im razinama vragova i anðela jedva mo e reæi tko raspola e izda nijim dstvima. te noæi jedva da je spavao. "uvijek mo ra po tovati. Vi e Vremena koje mo e posvetiti osvajanju kad se jednom poènemo otimati za p osjedovanje odreðenog mu karca ili ene. ( rtve takvih sukoba mogu ostati shizofrenici. zahtjevnije su zadaæe . no ta je predod ba tako pogre na da se propovijed. U stvarnosti se. K. meðutim. Konaèni se ciljevi ne posti u. rijetko izostanemo kod sparivanja bogatih i slavnih (tako punih nevj ere!). da bi on potom pre ao kand elima. ljudima di u moral. Svaki je sluèa j jedinstven. krupni Klaus uvijek stajao uz nj ega. dok æe on bit glavni. Vodu svake od v ojski.rat èini i manevriranje obaju st rana. istresti cijele vreæe Bo anstvenosti u svoje zalaske sunca. Potpuna se 102 Norman Mailer opsjednutost rijetko sreæe. S druge strane. nisu tek dvije vojske koje stalno juri aju jedna na drugu . Svaka bi vojska sad mogla krenuti s podno ja suprotne padine. uveo je i dodatak. posebno ako su majka.) Hvatanje u stupicu. to je jednostavniji dio posla.jateljski vojnik stao pribli avati. Kako bi taj cilj ostvario. ipa k. Sek sualni èinovi." Njegovoj argumentaciji nije tetilo to je stameni. potom vi e nalikuje otpat-ku nego nagradi. kad biramo metu. Debelom je djeèaku bilo stra no ao i prekli njao ga je da ne ka e bratu. mora se priznati. 9Nakon prvih igara rata mladog Adolfa.a tu se usuðu jem govoriti samo u svoje ime . Treba imati na umu da dodatno ula enje u posjed nikako nije rutinsko. mo e. postati njegov poboènik. Osj eæao je da æe u buduænosti taj debeli djeèak. Jo nije znao kako bi to nazvao. Kako je veæ reèeno. rijetko nude neke zbiljske sposobnosti.da se Z.-u. uveo je novi skup pravila. Dobici su tu mali.

Podaci do kojih smo do li govore kako je èesto bio u sukobu s ocem. Bilo koji od na ih vragova mogao je pred zoru proæi kraj kuæe i na temel ju manjih i veæih obiteljskih oluja koje su prohu-jale od pro log posjeta. Uèvrsti mu kralje ni cu. To nije zahtijevalo velike tro kove. U na em argonu. Pos lije je pokazao i da je lukav. "Tijekom prvi h nekoliko godina". moglo se na brzinu proæi kraj kuæe i pokupiti potrebne podatke . Te su te nje prirodno meðusobno toliko suprotstavlje ne. Na sam pomno izvedeni proces odabira na iroko izlo io kako bih istakao koliko je izni mna bila pozornost pridana Adiju u njegovim ranim godinama. Pri kra ju devetnaestog stoljeæa. nije mi ostalo prostora za skretanje. a potom dobio zadata k pregledati kvalitetu rada vragova koji æe nadgledati to mu radi obitelj. Deèku sam oèvrsnuo kralje nicu. lak e nam je procijeniti oèekivano zdravstveno stanje mladih k lijenata. ne zanimamo se previ e za ranu fazu djeèjeg razvoja. malo je dijete uvijek bilo u opasnosti da ga odnese ova ili ona bolest. mi bismo obavili posao. "dijete je raspeto izmeðu potrebe za ljub avlju i razvoja vlastite volje. tad jo nije ni ta znaèilo. No. Sad veæ mo emo crpiti energiju koju je u o io D. To to se zvao Adolf H itler. koliko je trkaæi konj nadmoæan obiènoj tegleæoj ma . To sam. Bio je ne vjerojatno potrebit ljubavi i prokleto ranjiv. P rimio sam izravnu poruku: "Poèni se sad pomnije brinuti za njega. obièno veli na Maestro. U pravilu. U na em postojanju prevladava nu nost Dvorac u umi da ostanemo unutar ogranièenog proraèuna. Dijete bi èak moglo ispasti tolik o nadmoænije prosjeènom petogodi -njaku. Dok su ljudi spavali. rutini i gluposti. takav se posao zvao mlijeèna tura. meðutim. Èak bih ustvrdio i da je zadatak izvr en elegantno. prikupiti nove informacije. sam i odluèio kako neæe zaplakati dok je licem le ao na zemlji. Kad je stigla izravna zapovijed. S druge strane. Napravio sam to mi je bilo reèeno. Taj se rutinski posao pomnog. ispostavilo se kako je Isus ispao sin kao i svaki drugi. ipak je bilo dostatno. do sedme godine se ne upleæemo. mogli bismo izgubiti dobar dio njegovog p otencijala. kao najpreèim oblicima za titne izolacije. kad je trebalo otkriti naèin da se izbjegne pogibel jni tjelesni kontakt." Osim u iznimnim sluèajevima kakav je Adijev. èak i onih noæi kad smo imali najvi e posla. upadam u digresije. to mi je i dobro do lo. stoga se projekti pomno odabiru. Sreæom po nas.koluju se. na Maestro sljedeæih pet godina ivota naziva Dobom tupogla vca. (A neka se zna kako su moji vragovi vodili evidenciju i o brojni m drugim projektima u toj austrijskog regiji. pro ivio sam (posredno) demonski tren njegovog zaèeæa. K. Razmatrajuæi Adolfove rane godine. Tu se pr ovodio laki nadzor. Nakon sedmog roðendana. ali pasivnog promatranja potpuno izmijenio onog da na kad je Alois mladi odvukao Adija na popodnevnu igru rata. naposljetku. jer mi je naredba stigla usred razd . da je rano pristupanje rijetko nu no. Gotovo svi se s premno utjeèu navici." IO. Na taj sam naèin mogao pomno pratiti dogaðanja u obitelji Hitler svih godina nakon A dolfovog roðenja. veæ sam mu omoguæio dovoljnu dozu domi ljatosti da posao obavi sam. Adi je pokazao da bi se oko njega vrijedilo potruditi. Upleo se Maestro. Kako bilo. pa je obitelj Hitler bila uvr tena u svaku t uru razno enja mlijeka. je r je. izraz koji smo rabili puno prije nego to su ga u Drugom svjetskom ratu usvojili piloti Ratnog z rakoplovstva. U ivao sam radeæi s njim. ukoliko dom nije èuvao neki od kand ela. mor ao pri svojoj prosudbi uzeti u obzir. Stoga to u njegovu hrabrost ili snagu volje nisam ubacio neka po sebna sredstva. Ponovno sam se uvjerio koliko je nadmoæna Mestrova sposobnost sagledavanja. priznajem da u djeèaku nisam vidio neki veliki potencijal." S toga odabir mnogo èe æe vr imo medu adolescentima. "U njemu upoznaju svijet u svom osnovnom obliku .io prisutan kod zaèeæa Isusa Krista. Osim u iz nimnim sluèajevima. Ne poduzmemo li odgovarajuæe korake.) Iako je ono to su mi moji zastupni ci dotad mogli ponuditi bilo skromno. Èinilo se kako æe se kroz ivot provuæi s egom koji æe sam sebe tititi. Ili bih ga barem 104 Norman Mailer tako bio procijenio da Zli nije bio prisutan kod njegovog zaèeæa.

" "Klaus æe biti moj pukovnik. Morali smo biti spremni na nagle promjene. Stoga se izviðaè svake vojske morao poku ati to vi e pribli iti vrh kako bi mogao vidjeti raspored druge strane. Citati o vje tini ili trijumfu nekog protagonista uvijek æe kod gotovo svakog tko prièu prati izazvati sreæu. Za to su nam potrebna posebna sredstva. kad osjeti kako mu se ulijeva ljubav. No. koji s u na brdo stigli prvi. Zato nam se i obraæa t ako mnogo popularnih pisaca. A ngelu. no. Priznajem kako sam se potrudio nadahnuti ga. onda mo emo dobiti vi i èin. prvotni sudionici. Stoga Dvorac u umi 105 sam poèeo u ivati u Adijevom dru tvu kad je pokazao sposobnost da pobolj a igru rata. Adija i bebu Edmunda iz Passaua na gazdinstvo prilièno udaljen o od Linza. To smo u stan ju èiniti isto kao i anðeli. Dobri su èitatelji neza tiæena vrsta . A mi ih stalno potièemo da svoje èitatelje uranjaju u kupke prepune po . osjeæam potrebu umiriti mog uæu rastuæu èitateljevu nelagodu. Dopustite da iznesem jedan od nj egovih govora svojim trupama. posebn o ako je tu prisutna i sentimentalnost. Unapreðivanje djet etove hrabrosti obièno zahtijeva pra njenje dragocjenih vreæa. klijenti mogu govoriti duhovitije i samopouzdanije. Ne brinite. Adolfa Hitlera. eli li ti postati junak?" "Da. Nu da nas je natjerala da sami poènemo vje to glumiti anðele. a stvari sagledavati bolje nego sami. U toj ih je prigodi vrijedilo utro iti. Aloisa mlaðeg. moramo jo toga nauèiti. Ali da bismo to postali. Obo avamo ih. èak i dok se uspinjala uz brdo. j er ne mogu biti sigurni u njihovo podrijetlo. osjeæamo se odlièno. Logièki slijed nametnuo je novu izmje nu pravila . Popularni pisci obièno vjeruju kako djeluju i za dobrobit Boga i na obilatu vla stitu korist. s klona povjerovati da je to bona fide. Dakle. Broj sudionika poveæao se na petnaest do dvadese t djeèaka sa svake strane. Nije li tako? Klaus. No. nu n ost prethodnice. Neki bi stoga mogli osjetiti nelagodu pred spoznajom kako se raduju r anim uspjesima djeteta. Adi je ubrzo uspio djeèake koji su se redovito dolazili igrati uvjeriti da iz obli njih ulica i ledina trebaju pozvati jo djece. Kako æemo do njih doæi?" "Reæi æu vam. prijatelji . a da ne zna to bi j e tamo moglo doèekati. Mogli bi biti u Sotoninoj slu bi. ili jo bolje. Tako to æemo razgovarati sa svima koji nam se ele pridru iti. Pr avila su se neprekidno mijenjala. magija . Èak je i odrasla osoba. "Zasad je dosta. Iako smo zasad za neko vrijeme gotovi s ratnim igrama. takvom se tehnikom slu i mo tedljivo." "Naravno. "Za to smo ovdje?" upitao bi. U ovo m se sluèaju promijenila obiteljska situacija. A mogu ba i dodati kako smo mi vragovi po tome nalik ljudima . Mi. Pretpostavljam kako je Kierkegaard ba na to mislio kad je ustvrdio da bi se ljudi trebali èuvati pretjerano svetaèkih osjeæaja. "Zato to moramo vi e nauèiti o ratu? Da." Tim se rijeèima poslu io. neke od figura koje je koristio bile su njegove. a vjerujem da smo za tu spoznaju obojica podjednako zaslu ni. Naravno.odanost im prethod prosudbi. veæ generala. Alois se spremao preseliti Klaru. treba nam vi e vojnika. io6 Norman Mailer Z. i to ba onih u kojima su sredstva to smo ih uspjeli ukrasti kand elima. Bilo je pogre no vojsku slati preko vrha brda. U njima u ivam o. koji smo u sad.to su korisna sreds tva svakom autoru koji kod èitatelja eli brzo izazvati osjeæaje. imat æe pravo na promaknuæa. Svi to hoæemo.kad ostvarimo zgod an povrat na ulaganje. oni. to kad odrastemo elimo biti junaci. elim. I obrana se mogla p omicati. Naravno. A mi koji zapovijedamo.oblja u kojem si nisam mogao dopustiti nove izdatke iz proraèuna. Da vidimo koliko æe od toga preostati nakon preseljenja. dobit æemo jo vi i èin. Zato.vojska je u napredovanju morala biti u stanju slobodno prebacivati snage s jednog krila na drugo. Vi e njih! Ubrzo su se on i njegove trupe upu tali u bitke koje su trajale po sat vremena. Ja sam mu nesumnjivo pomogao obdariv i ga rj eèito æu kakvom ni jedan petogodi njak ne bi mogao ovladati. to je nametnulo potrebu za veæim snagama na obje strane." To nije bilo neobièno za Maestra. Nikad ih ne razuvjeravamo. Ne sam atnika ili bojnika. Svi. je poslao poruku. Pod na im utjecajem. Uskoro je uvidio.

Uz to je dr ao i glavnic u i kamate na dobar dio miraza triju ena. zaslu io je sad okusiti i m alo meditativnog nektara. Naposljetku."prav . u najmanju ruk u. Ma k vragu sve! Rodio se kao seljak. Dobit ostvarujemo mi. Linz je bio jedno od glavnih sredi ta pod paskom Financijske policije. S duge strane. Nije svaki novèiæ jednako vrijed an. èetrdeset i pet kilometara od Linza. ne pod jesenjim suncem njegovih posljednjih dobrih go dina. sudskim putem na raèun njihovog razvoda. Prvi put nakon svih tih godina u odori. I obitelj se p ovukla duboko na selo. efa Carinske uprave. Duboko u sebi.) A nije bio ni toèan i io Norman Mailer kao nekoæ.ona i Klara svakako su bili sparni. iako se s tim nije mogla mjeriti. Da. Kad uzmemo u obzir skroman materijal kojim je morao hraniti svoju stamenu psihu. Najbli a je kola bila tek u susjednom zaselku. dok se Klara u Passauu brinula za djecu. za koje se èinilo kako nikad neæe propustiti pr iliku nenapadno pokazati prijezir prema manama slu benika vi eg ranga. Adi upisati u prvi razred. Ba u trenutku kad si je rekao da se treba vratiti zemlji. Tijekom zadnje godine slu bovanja. Novac je uvijek proizvodio odraz naèina na koji je steèen. Alois se jako dobro razumio u novac. Fischlhamu. Vi e nije u ivao u zatomljenoj srd bi mladih slu benika. Ponekad bi. pa je stoga Carina bila i spunjena ambicioznim ni im slu benicima. jedva èekaju da ode u mirovinu. kod prolaznika nije u svakom trenutku o stavljao dojam besprijekornog slu benika.gre nih predod bi. slu bovao je gotovo èetrdeset godina. U meðuvremenu æe. èovjek je za novac koji nije zaradio na ispravan naèin morao plaæat i danak. Klarin otac. dovoljno dugo oklijevao da mo e razmisliti o moguæim posljedicama. Jo i gore. izvukao neke dugo èuvane krune. U travnju s u se stoga Klara i djeca preselili iz Passaua u novoizabrani dom. u daljenom kilometar i pol i tamo æe se. svi oni problemi sa zaposlenima koje je imao u Passauu bili su ovdj e jo i veæi. kad proðe ljeto. (Za to bi sad trebalo ulo iti suvi e velik n apor. u èasu izricanja stegovnog prijekora. Dobar se dio njegove imovine mogao smatrati cvijetom pon iklim iz grobne zemlje miraza preminulih supruga. nekoliko mjeseci. Franziska. A da postane gospodin sa seoskim gazdinstvom? To n e bi bilo tako lo e. nije u njemu mogao u ivati. preostala polov ica nije bila mala. poèeo se osjeæati prestarim za druge ene. No. u gradu Hafeldu. Mogao bi gotovinom kupiti pristojno gazdinstvo. Klara na gazdinstvu ivjeti s njihovo èetvero potomak a. No. KNJIGA ESTA Gazdinstvo I. teta! Da je barem u ivao u svom zadnjem polo aju u Linz u. povratiti polovicu svojeg velikog miraza. Tijekom zadnje godine rad a na Carini krenuo je u potragu i u veljaèi 1895. ipak je bila di jete dobrostojeæeg seljaka. Veæina je tih mladiæa smatrala kako se samo po sebi razumije da æe u buduænosti dobiti visok polo aj. Moglo bi se reæi kako su prve dvije u bra k donijele osjetna sredstva. kad su se o eni li. Pa èak i ako je Anna Glassl uspjela. Naravno. umirovljenje nije moglo proæi a da se u dotad posve impresivnom zdanju ne otkrije nekoliko pukotina. mladi i stari. Imao bi i mirovinu i u teðevinu . Kupit æe seosko imanje. No. ali ni eg roda. Jednom ili dvaput èak je zaborav io to je kanio reæi. nikako. Sitne. dok Alois ne zavr i svoju slu bu u Linzu. A poèelo mu se èiniti kako svi njegovi suradnici. Èak je i stari Johann Poelzl. g°~ dine kupio posjed koji mu se uèi nio odgovarajuæim. Alois se spremao u mirovinu. Pogre no prikazivanje zbilje æe. Upravo je zbog toga ubla io zabranu pu enja. Mislim tu na Aloisov ego. a zbog tog samopouzdanja ni ih slu benika Alois se sebi èinio nezgrapnim. to mu se nije èinilo mudrim. Ponekad bi ga zb og tih misli pro la jeza. a to je u na em gospodarstvu svojevrsna dodatna k amata. Gornje Austrije. Imao je dovoljno novca. To je uvijek slu ao od Johanna Nepomuka . navesti Boga da gubi vrijeme. B io je glavni grad najva nije pokrajine. ostao polog stvarnog zadov oljstva. ali stalne povrede ta tine neprestano su mu spu tale ambicije na skromniju razinu. Iako je imao pravo ostati u slu bi jo dvanaest mjeseci. mo e i skonèati kao imuæni tip koji se vrat io zemlji. sad je u ivao u vlastitom duhanu. a on u Linzu bio slobodan. nakon posljednje bi mu titule.

pravu æe enu naæi na polju. zemlja neæe umrijeti. Imanje se nalazilo blizu Spitala. To bi mu bila etva. Alois sve vi e prièao o i rim konceptima pèelarstva. Svijet pèela je èudesan. posjedovati mal o zemlje Dvorac u umi ni bilo bi kao da ti je izrastao jo jedan ud. Njemu se vi e sviðalo pèelarstvo. U tome se snalazio. ali njegovog vlasni tva jest. dok se Klaru sna no dojmilo. "Prava ena . To mu je na vi e naèina ispalo uzbudljivije od djetetovog roðenja." Alois joj je zbog toga mogao skinuti kapu. On æe uzgajati pèele. o rasi i kesteni. kad je ta tema bila posrijedi. kao i krmaèa prvakinja. Nije je elio svake veèeri gledati u dnevn oj sobi. s lijepim pogledom na planine Salzkammerguta. Ba io bi se proizvodnjom meda za tr i te. s tom kupolom na leðima." Kako bilo. U njega uopæe nije imala povjerenja. Na kraju se odluèila vratiti ocu i ma jci . dva konja i krava. ali se mo da ba neæe proslavit i urodom. no. njemu to nije va no. Zemlje nije nestalo. mu karcu seljaèkih kor ijena va an kao to je slonu va na surla. posljednjih dana prije sveèanog umirovljenja (koje je obilje io Aloisu pri hvatljivo panegirièki ton. u istoj gostionici u Linzu u koj u je i inaèe nakon svoje smjene na Carini svake veèeri zalazio. "Klara je spremna poljubiti svaki kri na koji naleti. U meðuvremenu. doista pomalo smatrao i pravim mislio cem. ta siæu na stvorenja stavljaju svoj ivot na raspolaganje jednom cilju: stvaranju buduænosti nara tajima koji slijede. proizvodi . veæ je bio kupio jedno gazdinstvo . Prisjetimo se. Johanna se nimalo nije bojala Boga. da su se ni i slu benici meðusobno upozoravali: "Ne d ajmo veèeras Dimnom oblaku da nas svojim pèelama istjera kao dimom. usredotoèio se n a sada njost. Norman Mailer I doista. Pet godina ranije. gospodo. Èinilo se savr enim. veæ se. Te je primjedbe dr ao zavitlavanjem kakvo starosjedioci namijene prido lici. Dobar bi med mogao postati jo i najunosniji urod. ("Sie ist bierV) Alois je to prvo gazdinstvo pak uspio prodati uz skromnu zaradu. Dogodilo se obrnuto. èak ako u sada njim planovima nije za sebe predvi dio te ak rad na zemlji. Uz to su tu bile i voæke." A Alois se. Jadna grbavica! Kako bilo. "Bog". svojevrsni peti ud. veæ tad je razmi ljao da se onamo mo e poslije povuæi u mirovinu. U staji su bili sjenik. bol je nego da doðe ivjeti s njima kao spremaèica. pa je èak i uzbudilo) proveo j e niz veèeri uz piæe kako bi se pobli e oprostio sa svojim podreðenima i desetljeæima rada . izjavila bi. Prije ili kasnije. Isto tako. Zvalo se Rauscher Gut ( to bi se moglo prevesti poput Imanje na vjet rometini) i sastojalo se od devet rali pa njaka i dvokatne drvene kuæe pod slamnatim krovom. otprilike kad se rodio Adolf. A to je bilo i gazdinstvo koje æe m oæi voditi sam. "Nije poput moje ene". urjakinji nije bio posve nesklon. Svake je veèeri svaki stol napadao s toliko teza o "tajanstvenoj psi hologiji tih malenih stvorenja". zgodno æe poslu iti da se zbrine njegova urjakinja. dr ati pr edavanje poput kakvog sveuèili nog struènjaka! Tako je tih zadnjih tjedana prije umirovljenja. "nije trebao pobiti tolik o èlanova obitelji Poelzl. Namjeravao je podiæi ko nice. Starcu je bilo dovoljno da popije tek jedno piæe. u vjeravao bi ih. Za razliku od prv o troje Klarine djece. rado je govorio u gostionici. Po tuj polje.koja se takoðer zvala Johanna. tjerajuæi mlaðe suradnike. pa kupnji imanj a u Hafeldu nije pri ao s negativnim primislima. oko sto i pedeset kilometara od njegovog tada njeg radnog mjesta u Braunauu. A pa. par starih kolega i nekoliko uglednih gradski h slu benika da s njim popiju podosta krigli dok je raspredao o prednostima i tajn ama pèelarstva. Johanna nije dobro vodila gazdinstvo. Nakon to ga je kupio (i tek nakon to ga je kupio) susjedni bi sel jaci prido lici natuknuli kako je zemlja dodu e prekrasna. Kakvo je to samo postignuæe za neobrazovanog seljaka iz Waldviertela. izvijestio bi svoje kohorte u piæu: "Uz rijetke iznimke. 112. Zemlja æe se odmoriti. Kako nimalo nije elio da ga smatraju èovjekom zagledanim u pro lost. pa bi to poèeo nep restano ponavljati. Johanna je bila Aloisova ljuba vnica one nezaboravne prigode." U toj se izreci Alois mogao pronaæi.a je ena polje". svakog bi na jamnog radnika otjerala svojom o trom jezièinom. Johanna Poelzl. Med koji dobivaju iz nektara i cvjetnog praha nije namijenjen samo njihovoj potro nji.

dok lete natrag u ko nicu. Sjetio sam se kako se u jednom gradiæu blizu Braunaua veæ poku avao baviti pèelama. a te su stare pletare bile pun e nedostataka. moglo bi biti pametno baviti se time. vid ite. ali u kojem se sigurno mnogo te e radi. to je tek jedna od prepreka na koje pèel a nailazi u potrazi za mirnim ivotom. No. To mi je mutilo razumijevanje. Tisuæe krilaca ma u poput lepeza. Za to? Jer larva ne mo e pre ivjeti. Alois je stekao takvu razinu knji kog znanja o toj temi. Nije to vi e bio èovje k kojeg sam poznavao. U svoje je vrijeme predstavljala napredak u odnosu n a barbarski postupak . stvaraju dru tvo koje nalikuje na em. Na Aloisovo zanimanje za takve stvari nisam se bio pripravio. mogao bi nastaviti jo cijeli sat. Mnoge ih èak pritom potpuno istro e. varate. postanu stra ari koji paze na ulaze u ko nicu. tih posljednjih veèeri. pèelar je stanovnike ko nice morao omamiti dimom. Praktiènu sam stranu shvaæao. (Ako se ne bi suzdr ali. turobnog raspolo enja. to u njemu jo nisam razabrao. no u brzo mi je na um pao vjerojatniji razlog. jer se proizvod mogao lako proda vati. pa to su samo kukci. razvio u Engleskoj i Americi. o tprilike velièine i oblika trbu astog ljudskog torza." Ni jedan ni i slu benik nije elio ulaziti u raspravu. to je postupak. to je pravo èudo vidjeti. Alois. No. poput pogibelji od prilièno brojnih uboda. koji su mu i objavili. Novi stambeni prostor. sav vam svijet kukaca. rebrasti. Odbit æe èak i tako m oæne napadaèe kao to su ose i paukovi ili pak termiti. "Ta je larva smje tena u najsi tnijim moguæim esterokutnim æelijama." "A ne. umjesto da se istro eno srce ug ro ava oranjem. I velim vam. To nije bio ivahan pivski r azgovor. gos podo. Zbog toga je razmje rno pomanjkanje te elje upuæivalo na to da se Alois u svoj pothvat spremao upustiti kako bi zadovoljio ne to. slu e vrednijim ciljevima od prosjeènog ljudskog tupana. uskoro æe biti za starjele. Da. na propast osuðeni predmeti. Nakon toga bi pèele gotovo pale u komu." 2. Zvale su se ple-tare. s du nim po tovanjem. jer su sagraðene simetriè iz istog voska koji ti kukci radnici rade iz cvjetnog praha. novi se izum. o kojem se na iroko raspravljalo. No Alois se. primijetio je sad. Uopæe ga nije brinula dobit. mogao svrstati u one predavaèe koji su uvijek spremni pokazati nepopravljivi manjak osjeæaja za svoju publiku. Nakon to je nekoliko puta znakovito potegnuo dim iz svoje lule. zdepasti. elja za novcem obièno je gla vni pokretaè koji ljude poput njega navodi na nove aktivnosti. Ima tu puno vi e nego to bi èovjek mislio. Bio je to grub i neprecizan proces.da se pèele istjeruje iz ru pe u drvetu. kazao je: "Daj . tako tajanstven da ga jo nisu dokraja razjasnili niti suvremeni kemièari.) Na odgovor se odva io jedan od starijih gradskih slu benik a. Slamnate ko nice. svejedno me progonila neugodna sumnja. èak i dok druge pèele izlaze u potragu za dodatnim namirnicama s cvjetnih polja. Nakon èega mogu samo umrijeti. Razmislite samo. U te kom radu rtvuju ivot kako bi stvarale propuh koji hladi ko nicu. pravog pèelinjeg velegrada. Nikad ne presta u mahati krilcima. tvrdio je. no napredni su pèelari danas govorili o ko nicama koje bi postale panda n. eli doæi do besplatnog obroka meda. Aloisov je zanos bio suvi e iskren.ra iren tijekom Srednjeg vijeka . "one krupnije. Usprkos dimu. Poneka d se pletaru moralo razderati da bi se do lo do proizvoda. da je mog ao kritièki ocijeniti nove naèine uzgoja. Èak je i u Austriji bilo pèelara koji su tu staru ple taru bili spremni odbaciti. Kako to èine? Svojom neumornom aktivno æu. barem je tako tvrdio èlanak. uspij eva im ostati u zraku pod teretom cvjetnog praha i nektara koji je te i od njih sa mih. neke bi pèe le ostale dovoljno aktivne da skupljaèa meda ubodu. n . Skupl jaju cvjetni prah u èaske na svojim no icama i potom. rekao bih. S d ruge strane. Neke od njih." Klimnuo je glavom. ako je prevruæe. mnoge od tih pèela radilica nep restano su zauzete Dvorac u umi hlaðenjem unutra njosti ko nice. a pèelarstvo je nosilo i rizik." Njegovo je dru tvo klimalo glavom.i kako bi hranio njihovu larvu. Jeste li to znali? Spremne su na boj po cijenu vlastitog ivota. Da bi pokupio med. Dopustite da ustvrdim kako su pèele jedno od èuda svemira. ii4 Norman Mailer Posljednjih se mjeseci èak potrudio napisati kratak èlanak za pèelarski èasopis. "Neke pèele ". Cijelo ljeto. dragi moj gospodine! Vi se. No. O tome je govorio njegov èlanak.

Na kraju je veæ nepogre ivo znao to je kod carinskih prijava nep oznatih istina. Alois nam je bio od izravne koristi. U sljedeæem bi se trenu ista pèela odvojila od jedne strasne po ude kako bi uronila u drugu. u dana nje vrijeme. no stalno je zami lja o pèelu na ulazu u kaverne cvijeta. prosjeènim je ljudima takva pomisao odbojna.i opet. nalik su pobo nim djevicama koje se boje isku enja svetog rdnih nagona. cvijet bi pèelinjem n6 Norman Mailer jeziku predao svoj nektar. da bi taj pothvat objasnio Klari. dok bi po drugom cvijetu posip alo pelud koji je pokupilo na prvom. Te ko da æe tak av lik èuvati kan deli. hipetrofirana mu se ljubav prema pèelama vi e nije uklapala u karakter. odluèili ne pribli av ti. Na slièan naèin i ateisti vjeru supstituiraju kroz poganstvo.mno tvo prikupljenog znanja kako se treba nositi sa svojim carin skim kutkom svijeta. produktivnom doprinosu. a to ne. Alois se odluèio u prvi plan staviti moguænost novèanog dobitka. Bio je. I Adi takoðer. ali i nu an. Uvjerio ju je kako je novi projekt prije svega praktièan. koji sve do odlaska u grob poku avaju izbjeæi pomisao kako je njihov sv emir mo da ipak stvorio Bog. to znaèi. Zakljuèio sam ka ko Alois tra i naèin da se pribli i Dummkopfu. A to je i bio smisao cijelog èlanka . jedne sam mu noæi u ao u um. Adolfova mr nja prema ocu mogla pojaèati ili oslabiti. Alois se nije spremao otvoriti vrata u svoj mistièni dio. popunio bi se okomito ulo enim vo tanim ladicama. Radi èega? Sto bi titili? Klari smo se. Na njega se u èvrsto ukorijenjenim navikama. za to? Izravno je nismo trebali . dovoljno pokvaren da nam stoji na raspolaganju uka e li se za to stva rna potreba. I to krajnje uredno! Kako se u tu komodu mo e ulo iti vi e ladica. U pitanje dovodi njihovu vjeru u D ummkopfa. a Alois mlaði i Angela æe pomagati.no.mudro st. A ne smijem si dopustiti da takvo to zan emarim. ali im to nije uspijevalo. a st vorenje bi tad spremno stalo skupljati jo nektara.koju obièno dr e najboljim moguæim rj e enjem za probleme ljudskog roda. tehnologijom . zla djeca mogu potjecati od majki prepunih ljubavi. ja nisam. Na to smo se mogli osloniti . prosjeèan Dvorac u umi èovjek. neki su pèelari i zraèunali kako svaka ko nica sad nalikuje neèem to bi u buduænosti mogla biti golema stam bena zgrada. Ponekad ih dr i iznimna privr enost nekom prirodnom fenomenu. ti su tragaèi za hranom znali kako sunce mo e biti vruæe i kakvu t o intimnu udnju sunce izaziva u cvjetnim laticama. To me opomenulo na oprez. za na a mjerila. njega i pèela. slu enj e drugima. Kad sam se veæ prilièno zabrinuo.a osl onac nam je bio Alois. Ja sam se prilièno zabrinuo. Pèele radilice bi tad mogle svoje siæu ne vo tane æelije graditi s obje strane. to je bio skup potez. 3Alois nam nikad nije bio klijent. Svakog toplog dana. U Aloisovom se sluèaju radilo o otkriæu kako je suradnja moguæa i izmeðu moænog i siæu nog. koja je svojedobno dobro zakraèunao.jer. Ako mu je Klara povjerovala. Ateisti poput njega. bilo koji krasan cvijet iste vrste koji ju je na povjetarcu pozivao. No. Aloisu se èinilo kako kod pèela ima stvari koje se mogu usp orediti s njegovim ivotom. ali je dosta ostavio i sebi .e veæi od drvene komode koju mo ete postaviti na klupu. Nju je èinilo znanje to spremaju drugi. ka o to sam veæ primijetio.uistinu vizionarski . priroðenoj okrutnosti (sirovost da i ne spominjem) moglo t ako osloniti. Pretpostavljali smo kako æe nam u tom sluèaju biti otvoren. jer nam nije bio klijent. Pod plodnom toplinom sunca. ako sam mu htio shvatiti motive. kazao joj je. To bi nam donijelo gubitke . Nije li Alois enama dao mnogo. bude li potrebno. pak. Kako bi to Bog dopustio? Uobièajena alopojka. jer je bio pametniji od njih. siæu na stvorenja koja je mogao razumjeti. Dobro æe se zaraditi jednim èistim poslom. da se. dok bi dlaèice na pèelinjim no icama prekrio cvjetni prah. eluca punog nektara. kako bismo djeèaka mogli oblikovati. Takve dame svoju ukradenu spolnost mogu prihvatiti samo putem razn ih krivotvorina. posebno kod ena koje su ga eljele zavarati. Time sam uisti nu uspio steæi bolji uvid. Naporan rad i zadovoljena elja! Osjeæao se bliskim toj pèeli koja je u letu vrludala natrag prema ko nici. koje to sve tajne sa sobom nose obièni i . Aloisu su pèele u potrazi za n ovim cvjetnim poljima postale bliska. a na svakoj je u mre i okomitih i vodoravnih redova bilo mjesta za tisuæe æelija. ili. Naravn o. s te kim vreæam a peluda na sebi. On je posjedovao istinski med .

u pratnji Angele. a pèele su bile sunèevi zastupnici. no vi e joj je bilo stalo do Klare. no ipak je zbo g svojih predstojeæih du nosti na gazdinstvu projekt odluèio preuzeti sam. pa je umalo anga irao pravog koèija a. Edmunda i s njihovom cijelom imovinom. tajne slatke poput meda. uspjela se preseliti u Linz. sanduke i zamotuljke. na to je bio sprema n i on. Alois. Pa kako je to moguæe? Carica je bila tako lijepa . èovjek mora ne to ostaviti i sebi. ostali okirani pojavom g lasina o glumici. elim biti tamo s tobom. priznao bi on to. Kao to znamo. a tebi sam pot rebna na imanju. a Klara bi se. A ona je Aloisu veæ bila poznata . tovi e. na najtopliji i najproduktivniji ljetni dan. poput pèele. Rekao bih kako ju je od tog trena poèela voljeti kao pravu kæi. ali pomalo nje nim sopranom. Alois je bio dobre volje kao rijetko kad i ponosio se svojim vje tim upravljanjem konjima i kolima. Vijest i su se irile poput naftne mrlje. Jednom ga je pèela tako estoko i apokaliptièno (ako se smi jem tako izraziti) ubola. zakopèan u svojoj odori. No Aloisu to nije bilo okantno. torbe. fraulein Katharini Schratt." A bila je u pravu. Voljela j e ona kolu. ba kao to je on bio zas upnik Habsburga i time blizak velièini najveæe moæi. Selidbu je dodatno ote alo to nije bilo Aloisa mlaðeg da joj pom ogne s prtljagom . Takva moæ izaDvorac u umi 117 zivanja boli! U tako malog stvorenja! Zakljuèio je kako to nije mogao biti samo pèel inji ubod. Medu njima nisu svi bili veliki.glas mu je bio sna an. Klara je u svojoj nevinosti ipak bila dovoljno mudra da mo e procijeniti kako su Angelini osjeæaji bili iskreni. kazala je. Mu karac malo meda mora ostaviti i sebi. no dan je bio topao i Alois je. Alois je u svom liku vidio sliènosti s Franjom Josipom . Prethodni je vlasnik . Na mnoga je kolovoska popodneva radio. rano su se ukrcali na vlak u Passauu. A opet su njih dvojica . Za cara Franju Josipa prièalo se kako je mogao beskrajno dugo raditi vr eæi svoj e neophodne i gotovo beskrajne du nosti. Pro lo je dosta godina o tkako se popeo na koèija evo mjesto. poput Franje Josipa.car i on . Taj je dio putovanja trajao od podneva do mraka. no najbolji od njih jesu. Takva bol sigurno izra ava i sunèevu srd bu. bila od velike pomoæi. Klara je to dobro znala i bila je dirnuta.morao je ostati u Passauu i stanovati kod susjeda dok ne zavr i kola. On je cara shvaæao . Tra ila je da ne dovr i razred. Angela joj je. U st vari. veæ a se pridru i i pomogne Klari. pridru ila svo jim zvonkim.carica Elizabeta. Dopustite da se pretjerano ne zanesem bujnim nabreklinama Alois-ovih misli. Edmund je pobolijevao i bila je z ima. pa joj je Klara sa svoje strane pos tala vi e od dobre maæehe. nadoknadit æu dogodine. Naravno da mu je sunèeva srd ba bila poznata. isto dostojanstveno d r anje. pa su sobe ubrzo bile tople. pèela se malo i bojao.kakav je bio i obièaj . Jesu li te spoznaje bile posljedica pribli avanja mirovine? Strepio sam od promjen a koje neæu moæi predvidjeti. bili dobri. Klara je ponovno zatrudnjela. kako bi èuvao stoljetnu slavu iznimne Habsbur ke Monarhije.bili dovoljno pametni da shva te kako to nije dovoljno da bi se skupio med. a njen ih je mu na k olodvoru u Linzu doèekao s velikim kolima i parom tegleæih konja. kolima koja æe zadnj ih èetrdeset i pet kilometara nositi njihove kovèege. krajem lipnja. koju je Franjo Josip uzeo za ljuba vnicu. kad jednom s obitelji poène ivjeti na gazdinstvu. S teglom juhe od rajèice. Dotad je s djecom bila u Passauu. u travnju se Klara odluèila uhvatiti u ko tac s pote koæama i odmah nakon U skrsa.isti zalisci. Kakve ih god te koæe èekale. znao je. Adolfa. niti su svi uopæe bili dobri ljudi.trgovaèki putnici. Bio je u stanju naporno raditi. Alois im se za stalno ne bi mogao pridru iti sve do umirovljenja.svaki kamin napunio cjepanicama i o grjevom za potpalu. da nikad nije zaboravio kakav mu je napad vrtoglavice izazvala. jako dobri. meðutim. kruhom . A njegova je uloga bila te tajne razotkriti. kad bi znala rijeèi. No. 4Iste travanjske noæi koju su po prvi put proveli u kuæi u Hafeldu. na sveopæe iznenaðenje. zabavljao djecu pjevajuæi pjesmu n8 Norman Mailer za pjesmom . svu tu sitnu robu koju su putnici nast ojali ukrasti i zadr ati za sebe. uglavnom se radilo o budalama. Kad je bilo potrebno. Neki su u Linzu. "Nije kola tako va na". puno vi e. " to izgubim.

i jetrenom kobasicom. Danas. Alois je veæ prve noæi po elio uæi u posjed objekta. no te je noæi. Preuzela je stoga veæi dio najpreèih zadaæa. prilièno ravne. kazala: "Pitam se za to mi nikad ne ka e da me voli . koji su bili uraèunati u cijenu.a uz to i mnogo vi e prema svom gazdinstvu. Bilo mu je dovoljno to je cijena bila razumna. Klara je morala pomusti kravu. z dravi striko. i dalje me zove ujakom. "Mislim da æe ovo biti mjesto za nas. glavinjao uokolo. kazala je. mogao je osjetiti zemlju gazdinstva. U mraku je. Bio je pun ljubavi . obgrlila. "jako smo ponosni na tebe. rekla je." To mu nije moglo promaknuti. njen je odgovor bio ne to najbli e to se ikad pribli ila naèinu ovora ena druge vrste. buduæi da mu je nova spavaæa soba bila nepoznata. krave i nagraðene krmaèe. odgovorio je." "Nikad te nisam smatrala prostodu nim"." "Jesi. dok se Klara hihotala. mo e mi to slobodno reæi. Alois je potom Adiju i Edmundu kazao neka se vrate u kuæu i pomognu majci. nimalo blijed. Èak je i Klaru dr ao u zagrljaju. to mu je sad postalo jasno. A u stvari je. Dovoljno se uzbudio da je uzme uz krevet." "Ti ina!" zare ao je. kao Klara. zamalo je prevrnuo noænu posudu." Zbog toga je zatrudnjela. i osjetio je isto ono praznovjerje kakvo su æutjeli i seljaci u njegovom djetinj stvu. oèetkati konje i pob rinuti se oko koko injca. a kad joj to i rekao. dok su jo obo je stajali." "Mo da". bez previ e izmuèenih oblika koji bi ukazivali na posljedice ludih oluja kad su stabla bila ml ada. "jer si takav veliki. to? Ujak Alois? Misli reæi stari ujo Alois?" "Ne"." "Ach. Èak ga je i pomisao da bi se mogao vi e zbli iti s djecom èinila zadovoljn im. na tlu je bilo dosta snijega. I sve to te veèeri." Da. Kao nikad prije.za svoje je godine raspolagao zavidnom moæi. suoèeni sa ivotinjsko m imanentno æu dva konja. Èovjek se ne smije tako. Ili b arem. Kad ih j e posljednji put vidio. Veæ smo skoro deset godina u braku. prije svega i vlastitoj spoDvorac u umi 119 sobnosti . ivoti je su bile goleme. "Ne znam." Na njegovo zaprepa tenje. Alois æe sljedeæi dan provesti s obitelji. Sve si napravio. to nisam nikada mislila. a kuæa imala 120 . da on mo e povesti djec u na razgledavanje staje. zna . rekla je. I to tako dobro. "zato to me i dalje zove ujakom. "I ti isto.p rema sebi. to znaèi kako si je predoèio prizor u kojem uz njih radi na polju.sna ne. Bila je to samo ala. Lovaèki pas je isti èas napeo uzicu. mala moja neæakinjo?" Nije mu se èesto bila spremna tako izravno obratiti. umje sto da zaspi. Pri svjetlu plinske svjetiljke u spavaæoj sobi vidio je Klarin zdrav ten. ujaèe". posebno. a krmaèa je svojim vonjom gotovo nadjaèala sve ostalo. Nisam tako prostodu an kakvim me smatra . ali mogu pretpostaviti. Bio je to prekrasan komad zemlje. "Nos ti je od sunca jako pocrvenio. imali su dovoljno za jelo. rekla je. a velike su grane stvarno djelovale cjelovito ." "Pa. razmi ljao o ljetnim pèelama koje pretra uju livadu. a kad se probudio na zov svog mjehura. "Ne budi guska! Ne smiju se davati takva luckasta proroèanstva. Onda ga je. nahraniti svinju. elio je izaæi i hodati po zemlji. napola odjeveni. "Odakle bi ti znal a koliko je velik jedan zdravi striko?" upitao je. Morao je donijeti v i e odluka. nikako to ne smije naglas! Zar je noæ ba tako prazna? Tko zna to bi èovjeka u nj oj moglo slu ati? Ujutro je Klara osjetila Aloisovu nestrpljivost da raspakira stvari. Potom je. Kola i konji. imanje ranije jedva i pregledao. "Mo da te jo zovem ujakom". mogu ja puno stvari napraviti. U krevet su oti li sretni. Svih devet jutara od kraja pa do poèetka . Kakvim me smatra . Potom je osjetio ne to ljuba vi i prema njoj . to mu je rijetko bila navada. on a se nasmijala od iskrene radosti. odmah raspolo eno obraæati noænom zraku. Ti si jako veliki striko. "Ne. "Sretna sam". prije nego unajmljena kola vrati u Linz. a onda ponovno i na krevetu. kad se vratio u krevet. a ja sam ti i dal je. no on je svojom zemljom elio proæi sam. no drveæe se doimalo zdravim . koja je naposlje tku bila i posve iznimna. ba kad se poèeo pitati. No. Stoga je jo jedanput pregledao u kakvom su stanju voæke i orasi. kazala je. Adi i Edmund stisnuli su se uz oca. Bio je neobièno zadov oljan s moæi koju ima u preponama.

je li. devet jutara. nagradom osvojenom u ljeto godinu prije nego to su kupili imanje. s druge strane. no ipak je vukao vjedro s drugim gnojem. Ne mo e poèeti prije kraja lipnja. Hodajuæi livadama i penjuæi se na jedino brda ce svog novog doma. Odmah se sjajno sna ao s konjima. Do sijeènja.nije si mogao priu titi da gubi dane putuj uæi iz Linza i natrag. Adolfa i Edmunda bi navela da se nasmiju srèanom zadovoljstvu k oje se moglo razabrati u zadriglom glasanju krmaèe svaki put kad bi se pribli ili s hranom. jer æe mu zavr iti kolska godina. no. a taj nadzor sad nije bio spreman popustiti.da jo neæe moæi uzga jati svoje pèele. pa bi se. Alois je bio ponosan kako mu se sin brzo na a o u sedlu. Godinama je k ontrolirao vlastite osjeæaje. koje æe se dati obraðivati. primjerice. Morao je priznati . pod pretp ostavkom da se ni ta ne dogodi pri porodu. Nije bio navikao razmi ljati o pitanjima pop ut. ili je samo gugutao stare zvuène gvalje. Fino i uredno. S druge strane. Uz to. Da li a jo jedno jutro namijeni pèelama? Mo e li veæ ove godine saditi? To æe pitanje trebati r ije iti. Zna li uopæe to radi? To je bila misao koju je morao zgurati negdje otraga. no do tad æe im se vratiti Alo is mlaði. kad bi g od jedna od njih rekla da je trudna. no Angela bi je mirno otrpjela. Svaki put kad ga je skupljala. mije anog mu kog roditeljstva. od Klare. u lipnju. I da.Norman Mailer lijep pogled. mogao bi dodati nekoliko za koje s e ba nije znalo zasigurno . bit æe tu jo jedno dijete. Za dvanaest ogodi njakinju. Alois mladi je poèetkom srpnja stigao na gazdinstvo . za stalno. ne tog ljeta. Naravno. Na srpanjskoj vruæini. no sad su to bile stalo iste face. Cijelo se vrijeme osjeæao razoèaranim. ostat æe mu devet mjeseci za pripremu. Za sedam mjeseci. Za to? Jer. Po to mu je zavr ila kolska godina. Tu u Hafeldu. da. pazila je da ga baci na odvojenu hrpu. i njegova je djevojèica b ila prava prvakinja. i doi mala se sretnom u svojem smrdljivom kocu. Angelinim radom je bio zadovoljan. Angela se èak potrudila odvojeno èuvati gnoj stajskih ivotinja. otkrio je kako zemlje ima manje nego se sjeæao. jedan oveæi paradni prostor. Mora biti prisutan na samom poèe tku. na Klari se trudnoæa veæ mogla vidjeti. iznenaðujuæe. pos ebno s Ulanom. Do voljno je bilo dati im pristojan dar." Èak joj je za ruko m po lo nagovoriti Adija da preuzme dio posla. Gerhardtom i Hermannom ili pak Wolf om? S rijetkim iznimkama (poput Fanni).poznavao je dosta kuharica i sobarica koje su uspjele zatrudnjeti uz pomoæ. a dnevno je viðao vi e novih lica nego veæina ljud i. ako se raèun a najkasnije od dana kad æe se ovamo vratiti. zakljuèio je Alois. kad im za vratom vi e neæe visjeti sav sada nji novi posao. nosa od u asa pod ignutog do neba. koja je od osme godine ruke mazala hladnom kremom . Edmund smislio neku novu frazu. èak i kad toj krupnoj gospodi nova kupka n ije bila potrebna. kupnja ga je uznemirila vi e nego je oèekivao. 5Do prvog srpnja. Do sljedeæe zi me. èak i za jednu svinju prvakinju. tri ili èetiri jutra æe poslu iti za pristojno krumpiri te. Glavni æe dio projekta morati prièekati. to æe biti osmero ive ili mrtve djece stvo rene zahvaljujuæi Aloisu. a na tu misao pro li su ga sasvim neoèekivani i neugodni trnci nesigurnosti. Voðenje imanja je veæ bilo ne to drugo. za svakog je obroka Dvorac u umi 121 morao gledati pet lica. Rosig (Roza) je bila velika svinja. mo da mogli upustiti u kakvo ka sno oranje. Sigurno mu se jako urilo .mala varo anka. te si ene nisu mogle priu titi raspravu. on bi se slo io kako bi mogao biti otac. nazovimo to tako. U redu. po sve nani e do Edmunda. Navikao se ivj ti gledajuæi pred sobom ljudska lica. a to ne traje dalje od rujna. "tako bi htio moj otac. kojem je bilo esnaest m jeseci i veæ je poèinjao govoriti. bilo je koliko je bilo. nije li ona bila i s Hansom. Med se poèinje skupljati u travnju. na ao se pred nalièjem takvih postignuæa. poèetka srpnja. postala sasvim pristojna pomagaèica. Mladiæ je uvijek bio spreman na u itak kratkog galopa kojim se Ulan brzo .sad je. jedva èeka da je se razmazi . Potom bi je djeèak slijedio. Angela je Rosig htjela pripremiti za novu lokalnu izlo bu. Stoga mora prièekati. Znala je da æe vjerojatno napraviti s cenu. kako je izjavila Klari. u toj sel jaèkoj kuæi na brijegu. Vjeèito je timarila konje i prala kravu. Isprva ga nitko nije mogao nadma iti u radu. kad bi htio. Da. s ru ièastom rozetom pribodenom iznad njeg a. potkraj lipnja.ponovno . petogodi njim pastuhom.

naposljetku. Aloisa je podsjeæao na ljepotu njenih kretnji. Alois mlaði ga je sad podsjetio na te kadete. uzbrdo do livade. no djeèak je sa d imao divlji pogled pred kojim je Alois ustuknuo. Sto je stvarno bio glup san. Sve æe ih morati ponoviti. Aloisu su se vratile ru ne. Tako zgodan mladiæ. imao je meko srce. Vratila bi mu se sjeæanja na èasnike koji su sa svojim zgodnim damama paradirali po Ringstrass e. Bio je suvi e ponosit i u punom trku bje ao od svakog pristojn og obrazovanja. u svakoj brazdi manje od met ra do sljedeæe. . u èizmama kakve im je Alois nekoæ izraðivao. Sto je. ostavlja juæi izmeðu svakog proklijalog krumpira po jednu stopu. zlim osmijehom koji se te ko mogao ne zamijetiti . "Ti si". Ti bi se plitki rovovi brzo ispunili muljem. Jer. Jednog je od tih popodneva Alois mladi nestao. Alo is je pao polovicu predmeta. rekao je ocu. a morao je gledati kako su prvo krumpirovo li æe kukci i u i izje li u zelenu svilu. Alois je oklijevao uzjahati ga. a veæ su tri jutra tvrde zemlje pa njaka pretvorili u krumpiri te. djeèa k je uistinu neprestano smanjivao svoju radnu satnicu . dok je on. Sretao se s larvom listoro aca i lièinkama klisnjaka. A ti si lijen. bi Alois mladi mogao pomisliti kako ga se otac mo da boji. to kao otac nije bio Dvorac u umi dovoljno èvrst. Iz kole u Passauu stigle su lo e vijesti. da. rekao mu je. Djeèak je bio tako privlaèan. "Uèitelji su tako glupi da im se smijemo. Te je veèeri Alois svom sinu pred svima dao jezikove juhe. 6. ionako trebalo izvesti. Alois je njegovu ulogu prebacio na Angelu. tjedan nakon 122 Norman Mailer to su se doselili. " jako nalik svojoj ludoj majci. mladi egrt. U tom su razdoblju zaorali deset palaca u dubi nu odabrana tri jutra. Da. no nije reka o ni rijeèi. i ostatak je tog radnog dan a morala nositi vodu. pos lije je zakljuèio. jo tamo u doba kad se tako silno divio pristalim mladiæima. Ulana je. eto." Da se taj dogaðaj zbio samo godinu dana prije. uz uzbuðenu vrisku Angele i Adija. Deèku je glava trebala odzvanjati od vra ki vruæe æu ke. i poput svoje majke. Samo to si ti puno gori. Za te kog je èovjeka to bio stvarno dug put do tla. kad bi tako odluèio. A konj je svog mladog jahaèa stvarno volio. Nije pro lo mnogo vremena. Zbog toga se Alois nije mogao natjerati da mu zahtjev odbije. Graubartom. I nije ga udario. ivotinja bi iskezila zube. da. Nimalo nije bio nalik malom Ado lfu. djeèak je ta dva tjedna po glavi sigurno vrtio lo e vijesti iz kole. Èekao ih je napor pljeve i gnojenja. samo je naporno radio. Puno prije zalaska sunca. Satima su nosili vjedro za vjedrom vo de.uspinjao i spu tao s brda ca. dobio bi apokaliptiène batine od kakvih na srcu ostane o iljak. "Ne vraæam se". da. ali je barem svojedobno naporno radila. Ispod sve te o trine. Nemiran. no to je bio samo poèetak. Svaki se dan moralo dodatno plijeviti. Kanale za navodnjavanje moglo se iskopati tek do neko liko palaca." Da. Ubrzo je i navodnjavan je postalo trajan problem. T voja je majka na kraju izgubila pamet. Problem je bio u tome.kad god bi se Alois p ribli io. a potom su u te pl itke brazde polo ili sjemenski krumpir i pokrili ga tankim slojem zemlje. A istovremeno je bio na raspolaganju za oranje s tegleæim konjem. Alois bi ga bio i is tukao. bila pogre ka. od Aloisa bi tra io dopu tenje da Ulana izvede na jahanje. pedeset godina stare uspomene. taj njegov stari san! Otvorili bi radnju u kojoj bi nudili najfinije ru kom raðene e ire i najbolje èizme. kad bi ga sin tra io da ga pusti na koji sat. A onda je taj zanos iznenada prestao. No Alois mladi bi ga osedlao poput kakvog briljantnog mladog kadeta . mogao je biti dra estan poput Fanni. Ali ne i njegovog oca . Alois mladi dva je tjedna radio napornije nego to bi otac ikad pomislio. Nema se na to izgovoriti. to je za djevojèicu njenog rasta bio te ak posao.poput onih koji su se etali najboljim beèkim ulicama. ili siæu nom Edmundu. punom mrkalja. jo sanjario kako æe sebi naæi elegantnu i ljupku mladu kitnièa rku. sklon groznim raspolo enjima. mo da malo. Ako bi se i lo dublje. priznao si je Alois.gradski momak na ljetnoj praksi. Istina je bila da je Aloisa mlaðeg obo avao. tvrdoglave zemlje koja je pru ala otpor. Èak je bio i ponosan kako se brzo sin zbli io s pastuhom. ali. lopatom bi se presjeklo korijenje krumpira. Odjahao je na Ulanu. punom neke histeriène æudi. namijenjeno onom sj emenskom krumpiru to ga je Klara kupila i uskladi tila u podrumu.

pa naravno i nije b ilo. Mladiæ si je dopustio sjesti za stol. Angela je stigla rumena od tima-renja. nakon to je njen brat vraæajuæi se iz ume konja natjerao u galop. Angela i Adi su pokupili tanjure za pranje. ozbiljnu. ne u tom èas u. "Vrati se. a pritom izlanuti to je od njih èuo. Dvorac u umi 12. dovoljno da se vlasnik zbog takvog govorkanja uvrijedi. Stoga su Aloisu otkrili samo dobre vijesti: zemlja je dobra . po druge neugodnu pov lasticu. "Kad su u pitanju konji. Velika krava koja je svaki dan davala dobro mlijeko. "Sutjet æe do kraja objeda. govorili bi mu iza leda. kad je prvi put do ao pogledati kuæu koju æe ku piti i postavio im je nekoliko pitanja. kao da je oèevu naredbu pretvarao u svojevrsno sebi upuæeno po tovanje. jo tijekom poslijepodneva. Ispunila ju je neposlu na elja da svog posink a ukori ponovno. kasnije se za njega pobrinuti. dok Angele jo nije bilo. Bila je to jedna od rijetkih prigoda da je s mu em razgovar ala o tro." "Ne zna ni ta o tome". to je jednom na godinu novac na lak naèin. a sljedeæeg dana je ranije zavr io s poslom . Sjedeæi pored nje. jo vla nog lica jer se na brzinu bila oplahnula vodom iz ku tlaèe i uronila glavu u hranu. a onda . To je i oèekivao.da. "Angela voli brisati Ula-na". Ili. èak i ako tebi nije. Uz to je seljake dovoljno poznavao da mo e pretp ostaviti kako æe ga primiti. krmaèa prvakinja. mali Edmund zaslinjene usne. kako bi seljake na . S objedom su zavr ili bez rijeèi. nakon koje se mladiæ ipak vratio. Te noæi. To je ponudilo rje enje. poèeo je plakati. Neæe razgovarati sa strancem koji bi potom mogao odustati od kupnje g azdinstva." "Ti ina!" viknuo je Alois." "Jatuohl!" uzviknuo je Alois mladi. rekla je Klara. od straha da se ne napravi u gaæe. sprema n za veèeru. "Vrati se".prekori i svog Aloisa."bogati idiot koji se hoæe igrati seljaka". to je iskoristio kao proraèunati uvod. ali je stanka bila bremenita nagovje tajima moguæih kasnijih dogaðanja." Alois mladi je ustao i oti ao od stola. a zatim mu ostav io premalo vremena da se hodajuæi ohladi. ivine je malo. "Svom si sinu dopustio da takav posao ostavi Angeli? To nikako nije u redu. voænjak dobar .a poriv nije bio slab . Sad se Alois morao zapitati pokazuje li mu poslu nost. pa prestala. èesto zastajkujuæi." Nastala je stanka. Edmund. Taj je put razbjesnio Klaru. rekao je njen posinak. Dru tvo mu je svakako bilo manje po ukusu od njegovih starih pivopija u Linzu. "I da si zaèepio do kraja objeda. veæ je bila oboljela od problema s vimenom. Bila je trudna po esti put i Alois joj nije bio nikakav ujak. A ona je ostala u staji. poèela prièati. ili se izruguje. Sjela je.5 Oklijevao je hoæe li tamo zaci ili ne. nij e rekla ni ta. rekao je Alois." "Mo da ne znam puno o konjima". morao je pokazati tko je gazda. Niti rijeèi. Ali ni da im ne vjeruje. progovorio je Alois mladi. rekao je . A Klara? Jela je po lako. "Ponovit æu" . Adija je tako preplavilo uzbuðenje i i èekivanje da se sav ukrutio. Alois se nije trudio da im povjeruje. u Fischlham." i24 Norman Mailer Umjesto njega. ti si deset stupnjeva ispod nule. Prvi put nakon dugo vremena oti ao je u jedinu gostion icu u kraju. sjedni i uti. i orasi. Alois stariji nije mogao zaspati. Niti rijeèi. No. Nisu mu pokazivali previ e povjerenja. timareæi Ulanovu vla nu ko u. Pretpostavio je da ne mo e biti ba tako dobro kakvim se èinilo. "Da. Gazdinstvo je elio . Trebala su mu mi ljenja o kval iteti veterinara u kraju.Jedne tople kolovoske veèeri Alois mlaði si je prisvojio novu. ti ina ". ponovila je ona. Tu je temu naèeo u gostionici u Fischlhamu. Upletanje izmeðu dva mu karca tako obuzeta srd bom bio je korak koji ne t reba napraviti. sa icom u zraku. Onda se podigao Alois i iza ao iz sobe. "Seljak koji s e eli pona ati poput milijuna a". U sijeènju je posjetio nekoliko susjeda. a Alois mladi je ostao sjediti za stolom. Klara nije mogla vjerovati da se netko m o e ponijeti tako sebièno. Morao je. Konju je ta razlika oèita. Klara ga je uzela i udaljila se od stola. jednaka je moguænost su protnog . ali je stoka odlièna. zauzev i u svojoj utnji pozu. rekao je Alois. "ali mogu reæi da je du nost onog koji je konja jahao. "Tra im ti inu." Kako se u prepirku ukljuèio nakon Klare. Unaprijed je mogao èuti to æe neki misliti. "a ja ne. udaljenu dobrih kilometar i pol.

glavobolje.takav srèani drug . koliko je mogao vidjeti. Malo si je otkinuo s kraja. A onda se to. Na sasvim neizravan naèin. Morao je sat vremena zuriti u neukra e-ne drvene zidove g ostionice. Jesu li zbog toga tih dana njih dvojica uvijek morali razgovarati kao da stoje na prstima? Dvorac u umi Nadnièar je bio glup. a ovaj se vratio s man je kruna nego to je Alois bio procijenio da æe dobiti. Uginula je. jo jedan uljez koji poku ava biti seljak. Potom je slijedio jadan kraj krmaèe prvakinje. Angela je bila tako uznemirena. Nisu to i zrijekom potvrdili. Da. Sve su se te krigle noæas u njemu samo talo ile. a nije bilo ni jednog dobrog. u razgovoru je ispalo kako bi mu bilo pametnije da se odluèio za repu. Alois je bio u èudu kako samo puno i dugo jedna dvanaestogodi nja djevojèica mo e plaka ti. Doznao je ime ha-feldskog pèelara. Sad su poèeli prièati o raznim sortama 126 Norman Mailer p enice. da. etveni mjesec. Najgore od svega je. kojoj je sad opet vlasnik bogata . vjerojatno je bio koristan koliko i Alois mladi. Da. iz dana u dan. Sljedeæeg mu se jutra vratilo turobno raspolo enje zbog uroda. Mo da ga neæe vjeèito do ivljavati umirovljen om budalom. Mraène misli. to ta tuga nije bila radi njega. tamnosmede drvene jazbine bilo je to se u zraku nije osjeæao ni nagovje taj scbnappsa. Na nebu je bio mjesec kasnog ljeta. pokazalo se da nije uludo potro io veèer. Zemlju je tri godine ita iscrpilo. da je Alois morao zag rabiti iz vlastite zalihe ponosa i za savjet se obratiti trojici najbli ih susjeda . to je bilo ono to je zadnje tri godine s ijao prethodni vlasnik. pogor avalo. Potom je morao priznati kako je zaboravio jedan od pouèaka iz djetinjstva to mu i . Najstariji brak. nadnièara je morao zaposliti na cijeli tjedan. "Planirao sam zasaditi jedno jutro s njom. Ostat æe mu mo da pola uroda koji bi se dao prodati. A poèelo je kad se ta velika i lijepa svinja stala vladati èangrizavo. Alois èak nije bio ni siguran da se radilo o kradi. Nije mogao odrediti koji se to vonj mije ao s pivom. ali ne prve godine. da bi tek sad uspjele dati to koristi. No. To m u je postalo jasno kad je iskopao nekoliko ranih krumpira. Kako se jednog poslijepodneva nije dob ro osjeæao. Je li mu se to opet uznemirilo srce? Ponekad mu se èinilo kao da se taj vjerni organ . samo su puckali svoje lule. Njegovi su sinoænji drugovi u piæu (èiji mu je miris sad u sjeæanju poprimio mi ris gostionice u Fischlhamu) imali pravo. Morao se suoèiti s razoèa ranjem zbog svojih tri jutara krumpira. Dug o je i sa zadovoljstvom mokrio uz cestu. A sad je u utrobi osj eæao novo probadanje.sad nameæe mozgu. Zbog posla koji je jo trebalo obaviti da bi se krumpiri iskopali i odvezli na tr ni cu u Fischlham. spreman na sve. nego su bili zgro eni onim to se radilo zemlji. Angela je bila neutje na. Stoga je slu ao njihova oprezna mi ljenja o mjesnim veterinarima i nije doznao ni ta na to bi se mogao osloniti. Tko bi pomislio? Tlo bi sad moglo biti izmuèeno. No.kiselo mlijeko? Stari gnoj? Hrpa komposta pred v ratima? Ono to ga je najvi e zasmetalo kod te tihe. Gostionica je sad mirisala neugodno. Poljodjelstvo i rad. glupog èovjeka. Kad im je rekao da je zasadio krumpire. Nikad se ne smije previ e toga odjednom. ali nisu bile neprivlaène. ali je bilo ne to neèisto . Ka d je on bio mlad. Sto æe od tog djeèaka ispasti? Hoæe li jo postati i zloèinac? Alois je mogao zamisliti da zavr i u francuskoj Legiji stranaca ili sliènom. n e. Poèeo je osjeæati i ne to zadovoljstva potaknutog pivom. Govorili su jako polako. bio bi dobar vojnik te vrste. bilo im je neugodno. ali dovoljno sposoban da prisvoji podosta krumpira. koje njemu nisu bile poznate. Nesumnjivo. pili svoje pivo i djelovali tu no. nadnièaru je ostavio da odveze krumpire na tr nicu." Klimnuli su glavama. trebalo saditi repu.veo na ne to iskrenosti i o drugim stvarima. Potom je poèeo govoriti o svojoj zemlji. a kad se sve uzme u obzir. I to stog a to je lanjska etva bila p enica. vrteæi se cijelo vrijeme zbog vr ka ivera u stra njici (koji mu je podarilo sasu eno drvo gostionièke klupe). gradskog pijanca. pun i naranèast. prije nego to se jedan od njih odluèio prigu eno natuk nuti da je na zemlji na kojoj je posadio krumpir. Bilo bi to previ e odjednom. Dodat nu je utjehu ponudila ugodna etnja kuæi. Ili je to besmis lica? Djeèak je u sebi imao ne to to ga je èinilo divljijim od njega.

ali se nije usudio rezati je radi mesa. Da. Uvijek se dièio time to pouzdano zna prepoznati a ko ga netko vara. herr Hitler. A poto m je ustanovio kako veterinar . dogodile su se promjene. toliko nade i truda. Mo da je tu prekrasno dijete. Kad bi ostao sam. Jednom je davno mo da i bio seljak. naposljetku. no dijagnozu jo nije elio dati. Dvorac u umi 12. koji su se. Kad se radi 0 poljoprivredi. Èak je i Lovaèki pas postao s amo alostan psiæ. Tako se. gubitak krmaèe i veterinarov honora r. nema nikakvih pravila." Da. barem ne kad bi se obraæala njemu. èak i ako si imao nesreæu naletjeti n a neoèekivani problem. Samo mu je mirovina bila est puta veæa od zarade svakog nadnièara. Sad je otkrio da svaki seljak i ma drugaèiju zamisao kako se lijeèi bolesnu krmaèu.kakve. rekla mu je. usred osmog mjeseca trudnoæe. poput tog jadnika kojeg je uzeo. ta mu pomisao nije vadila trn iz pete. poti tenost popustila. Ma. ne bi ostvario nikakvu dobit. barem ne zasad. no on joj je s koro otkinuo glavu. Kakva glupost! Nije namjeravao uzga jati jo svinja. Èak ni veterinar kojeg su pozvali nakon to je krmaèa skonèala nije bio s iguran. povezivanje trbuha. ali tek nakon to mu je platio! I onda Angela. Zar b i se osjeæao gore da se Klara spetljala s kakvim seljakom? To nije bilo moguæe. Davati lijepu sumu nakon to je ivot inja uginula! Za to? Jer bi morao znati uzrok. Naravno. d iuretik. kojeg su prevarili u poslu koji je ukljuèivao zemlju. Aloisu je. Nakratko. Bio je u na pasti. veterinarev je sud bio konaèan. ima veze unka s pl uæima? Ali 128 Norman Mailer ne.ako ga se tako uopæe moglo nazvati . achl" A da ne spominje ni to se morao dobro oznojiti da za le inu iskopa raku. Za to bi trebalo. Alois bi se dao u potragu za nekim probranim dijelovima . platiti labo ratorijski test koji se mo e obaviti u Linzu. komposta za tri jutra koji je kupio. to mu je rekao veterinar. To je normalno. a op et. jo je i ivotinju morao zakopati cijelu. osjeæaju ene nakon poroda. namame u takav poslovni sporazum ? Do listopada mu se turobno raspolo enje prilièno ustalilo. Sad je sebe mirno mogao smat rati gradskim bedakom. dok Alois jo nije bio napunio ni deset godina. "Pa to sam ja. ali se uzrok uginuæa svejedno morao saznati. Kakvu bi to dobit mogao oèekivati od svojeg osred njeg uroda krumpira? Kad je zbrojio tro kove sjemenskog krumpira. Nikad prije nije tako mudrovala. Povrh svega. kako je mogao oèekivati neku spomena vrijednu zaradu? Da nije bilo oraha. ena?" htio je zaurlati. kazao je Aloisu. Sad kad je krumpir pobran i toliko napornih poslova zavr eno. "Ne kockajte se. kako je bilo moguæe da njega.9 7No. a onda jo dodao i nadnice. Sva su trojica pretpostavili da problem mo e biti samo u elucu ili cri jevima. a sad je èovjek ponovno prazan. Sto da misli o sebi . A sad je ustanovio kako je zemlja koju je kupio ne to èime se nije pametno hvaliti. prirodno je da se èovjek osjeti pomalo n esretnim. Krmaèa je prestala disati. ni na to se ne mo e osloniti. koja nije prestajala tucati i jecati: "Ach. Toliko je toga ulo eno u m aternicu. Nije ba bio u nekim novèanim pote koæama. poku ala mu je to objasniti. Naravno.oko uzroka ni je bio ni ta sigurniji od susjeda. pokazali lako zaraðenim novcem koji je samo trebalo poku piti. Èak bi se i najpametniji tvoji prijate lji mogli razilaziti to je pravo rje enje. predlo ili sredstvo za povraæanje. to bi drugo kod svinje 1 bilo? Tko je ikad èuo da bi tako velika svinja oboljela od su ice? Mo da se radilo i o neèem drugom. Aloisu ni ta nije moglo vi e pokvariti raspolo enje. ach. gdje mo e . Vjerojatno se radilo o pluæima. Mogao se utje iti. no ena se neko vrijeme mora osjeæati prazno. ne. naizmjence. Klara je na sebe preuzela prijedlog da ga se po alje u Spital. poèela je krvarit i i uginula. A opet. kad vi e nije bilo Aloisa mlaðeg. k vragu s tim! Pa to bi mogao is pasti neèuven tro ak. niti s jednim di jelom te ivotinje. Tri su susjeda. I sva su trojica bili u krivu. Aloisa Hitlera. trebalo je izraèunati gubitak. kako su i obeæavali.h je prenio Johann Nepomuk.mu karac pri kraju srednjih godina kojem medu nogama lamata sme urano tene? Klara.

Oèeva depresija. Njegovi su prvi kolski dani protjecali u sunèanom i blagom rujnu.pomagati njenom ocu. On je uistinu vonjao . od prvog do èetvrtog razreda. u prvi razred. Veliku Habsbur ku Monarhiju. Ovisno o bikovom raspolo enju. Ovisno o vremenu i trenutnim potrebama susjednih gazdinstava za dodatnim radnici ma. Ne plaèem zbog tebe. Potom ne bi mogao doèekati sat treæeg razreda. To se nije mijenja lo. Sto je njoj bilo skoro svejedno. Uvod u njemaèku povi jest dobio je preko najstarijeg razreda. Znala je kako mu uzvratiti. drugi put o znoju. mogli su ga zaobiæi. Veæinu dana. I tako se to rije ilo. gdje se mo e popeti na druga kola koja æe prolaziti kroz Spital. Isprva su mu crte i vibrirali pred oèima. a Alois. u dobi od est do dvanaes t godina. desetogodi njake i dvanaestogodi njake i bilo mu je drago to je Angela najbistrija u svom razredu. Smradovi joj nisu smet ali. gospodu srednjih godina. èetvrtog. a i dobro je da je bilo tako. Osim toga. kako bi je uvijek nazvala fraulein Werner. Kand eli takav trag brzo otkriju. sa svojom prigu enom prijetnjom uspostave jo goreg despotstva. pa su se oblaci mraènih p redosjeæaja mogli raziæi. a medu kojima su mu pogled prv i privukli Braunau i Linz. Aloisova kola. uginula Rosig! 130 Norman Mailer "Za to pa sad opet plaèe ?" pitao je Adi. Ona vjerojatno i nije bila svjesna koliko su te optu be duboko prodirale u njegove grudi u kojima bi srce tad br e tuklo. u dobi od est godina. u prvom razredu. uti. nisu se usuðivali. Djeèak je oti ao. svaki put kad bi njih dvoje ulazil . fraulein Wern er. Odatle mo e vlakom otputovati do Weitre. Uvijek mu je mogla reæi da u asno smrdi. ba kao to je on bi najpametniji djeèak. u djeèakovim je mislima neprest ano izranjala poput prijeteæe ake. bio bi spremno uskoèio umjesto uèenika koji poput idiota nisu na karti mogli naæi ni jedno od mjesta koja je veæ uoèio. Sveo bi ju na rje ivi problem. U poèetku je to bilo èudesno . Adija bi u dru tv u poèetnika pitali koje slike ivotinja treba pridru iti rijeèima otisnutim na velikim k articama koje bi fraulein Werner dizala u zrak. u kojem su Angela i ostali prouèa vali iznimna djela Karla Velikoga. "Meni veli da smrdim. Adi je ubrzo nauèio kako se Angeli nije pametno rugati kad se boji. a svako je dijete. Angela u èetvrti i najvi i razre d za dvanaestogodi njake. odvest æe èet naestogodi njaka u Linz. Jer su bile istinite. u koli je ponekad bilo i manje od èetrdeset djeèaka i djevojèica.jad na. S Angelinog se gledi ta radilo o jednostavnoj stvari.bilo je tu malo sumpora i nepogre ive naznake neèeg trulog . koja je imala velik nos i nosila naoèale. pazeæi da ne pon avlja iste gre ke. Johannu Poelzlu. U pogledu fraulein Werner vidio bi odobravanje. gdje su uèili zemljopis habsbur kog podruèja.a uskoro bih mogao i o tome progovoriti. upijao je nastavu za osmogodi nja-ke." To je znaèilo da joj je na pamet pala Rosig. kazala bi mu da smrdi. Uz njih i Passau. kojem je bilo est godina. Da je smio. Adi je ubrzo bio u stanju pratiti nastavu u sva èetiri razreda. pa èak na dvadeset i pet. valjda bih plakati treb ao ja. Ispalo je da se zamisao sviða i Aloisu mlaðem. Ponekad se radilo o smradu iz usta. odmah preko Dunava. pa se i on uz nju rastu io. moglo èuti sve to se zbivalo u svim ostalim razredima.sva t a vitièasta slova koja su èinila rijeèi. jer je kola imala samo jednu uèiteljicu. Kad bi je god Adi zadirkivao . Ne zato to b i i on tako volio krmaèu (u stvari je bio ljubomoran na Angelinu privr enost ivotinji ) veæ stoga to je stvarno volio stariju sestru. Takav je vonj jedan od stalni h problema koji prate na e mu terije. ponekad bi im bro j pao i na trideset." "A. U rujnu su Adi i Angela krenuli u kolu u Fischlhamu. koji je sad veæ toliko ostario da mu treba p omoæ obitelji. Dakle. no ubrz o se to pretvorilo u obiènu zagonetku. Uglavnom je bila dobra. Sat poslije. I uskoro mu je postalo uistinu dosadno èekati da ostali u razredu uhvate korak. a do kole je bila lijepa etnja preko bregova i livada sa sestrom. Postojala je samo jedna pogibelj . bila je najbistrija djevojèica u èetiri zida kole s jednom uèionicom. Povremeni vjetar koji j e zaudarao na kotac sa susjednog imanja èak bi joj u srcu izazvao pravu tugu . no u uèionici su èetiri razreda sjedila zasebno. koja je vozio za to anga irani koèija . ili se osmjeliti da proðu kroz pa njak. Bila je navikla na kiselo mlijeko i konjsku balegu.odrasli bik koji je pasao u ograðenom pa njaku.

" Nije bio siguran da mu se taj razgovor sviða. O matici je ovisilo sve moglo bi se reæi. a u svakoj æe biti cijela pèelinj a zajednica. no. Klara je prvi put progovorila o intimnim temama. . koja ga je stalno zadirkivala. "Kako ti to zna . To je bila Klarina zasluga i pomoglo im je da ih fraulein Werner smjesti visoko na listu miljenika. Kako bi joj u uzburkane osjeæaje unijela ne to mirnoæe. 8. poslu ila se informaci jom koju je usput èula od Aloisa. Ako je zaprljam. Ne ba . Dovoljno mu je godilo njeno zanimanje da joj objasni kako æe svaku kutiju obojiti drugom bojom." "Kako se onda te pèele ne pomije aju?" Da. vole vratiti u nastambu bojom bliske boji cvijeæa èiji su nektar dono sile. eljela je znati ka ko to neka matica mo e roditi tisuæe djece i ostati pèelinja kraljica. svojim j aja cima. Stajale bi jedna do druge u hladovini velikog hrasta nedaleko kuæe. koja se isto zove Klaus? Njega je vi e brinula starija sestra. " Kako æe te tisuæe pèela znati u koju kutiju spadaju?" upitala ga je. Èita on svoje knjige. oklijevao joj je to objasniti. nego da je ono uopæe ne zanima. planirao je nabaviti nekoliko kutija s ko nicama. Ako je Adi uspi jevao pre ivjeti pored Aloisa mlaðeg. prije no to je uginula. treæa èak mo da i ru ièasta. pa da dam priliku hrpi pèela da mi ulete u nos?" Poèela se smijati. jedna æe biti zelena. "Jesi li lud?" odgovorio bi mu. No. pitala je kako se matica oplodi. kad se sve uzme u obzir." "O tim sam otkriæima èitao u knjigama". nogama. Dvanaestogodi njakinja joj je sad bila poput bliske prijateljice. Jednoj su vrsti cvijeæa vjerna tek jedan dan. Svoju je pokæerku obo avala. Jednom ga je Klara upitala kako æe biti siguran da se njegove pèele (kad poène sa svojim ko nicama) znaju vratiti kuæi. "Svaka matica ima vlas titi miris". objasnio je. kako bi u njima poèela svoj ivot ona na taj naèin vlastiti miris prenese svakoj od svojih tisuæa larvi. Vidjela je da je u Angelinoj glavi to povezano s Rosig. Hoæe li joj uspjeti odgovor iti na sva pitanja. moglo biti korisnije da se Klar a zainteresira za pèelarstvo. a drugi dan im se sviða druga boja?" "Da. Dok je o tome p rièao. da. Tih je dana Angela dobila prvu menstruaciju. Koliko je razabral a. kazao joj je. druga svijetloplava. rekla je Klara. Prije nego je zavr io razgovor. rekao je preko volje." "To je ne to posebno". "Ali. Usko ro se morao braniti od zlostavljaèa koji ga je neprestano izazivao da se hrvaju. svojoj buduæoj djeci. to bi se onda trebao brinuti zbog takve budale. iskrvarila po stra njim nogama. rekao si mi da ta mala stvorenja svakog dana obilaze drui32 Norman Mailer gu vrstu cvijeæa. Ipak. Alois joj je isprièao previ e.i u uèionicu. odluèio je nastaviti. I uistinu. a Klara je davala sve od sebe da dj evojèici olak a muku. jedan dan je to cvijet jedne boje. sam uspjeh ko nice. Vonj je dio prirode. uz to Dvorac u umi 131 su bili najuredniji brat i sestra. Aloise? Zna tako puno." Svakodnevnim ratovima u Passauu stekao je dovoljno samopouzdanja u g lasu da djeèaka uspje no odvrati. Nije li tako?" "Tako je. Ne prièa se o tome tek tako. ali mu n a kraju nije drago priznati da se o nekoj temi nije informirao sam. "Nisi ih nikad sam onju io?" "Izgledam li ti tako glup da bih gurao glavu u ko nicu. taj deèko nije predstavljao ni ta. seljaèkih èula. "Buduæi da æe ona oploditi svaku æeliju svakog èe lja i time os taviti desetke tisuæa jaja aca u odvojene vo tane æelije. Na neki ga je naèin dobro poznavala. a da ne sklizne u ne to drugo? "Dakle. veæ je na iroko prièala i o vonju opæenito. vlastitim ru kama. Pèele . mama æe me ubiti. Njemu bi. Sad je eljela saznati jo . u Aloisovom se pogledu vidjelo veliko divljenje. "Na sebi imam bolju odjeæu. koja j e. snagom svojih pet dobrih. te njegovim suptilnim razlikama u prir odi. U potrazi za pogodnim primjerima. No. pa Klara nije govorila samo o toj novoj tjelesnoj po javi. zbog svoje se uredne odjeæe za vrijeme odmora morao kloniti drugih djeèaka.

" "Ne. Jer im se leti. Uopæe se ne z amaraju time da u ko nicu donesu pelud. Kad on poène inzistirati. rekao je. Nema ga vi e. A samo tri tjedna nakon tog prvog dana . kao to sam rekao. Oèi su joj zasjale. meðutim. debelih. pèelama tegleæom marvom. Potom se t aj ciklus mo e ponavljati tijekom sljedeæe tri godine. njegova je lukava strana bila spremna progovoriti. da ga ne mo e vratiti. s Klarom to ba nije bilo tako. a onda desetke tisuæa jaja aca. Onda se nije mogla zaustaviti. a Alois je dobro napravio to joj je isprièao sv e. to je dovoljno da polo i tisuæe. jo je djevica. spremna je za djevièanski let izvan ko nice. poprilièna djevica. No. vrlo o tre kuke. Zaglavljen je. Uistinu je kazala: "Èudo ljubavi. Bilo je oèito da je odu e vljava pomisao na to ensko stvorenje. osim nekoliko mu kih pèela koje æe je poku ati slijediti. ive da bi jeli.izleti na svoj prvi let. vjeèito u potrazi za jo nektara ko i æe donijeti . zna na to mislim. ali ga sad iznenada izbaci. "Onih koje nazivamo trutovima?" upitala je Klara. rekla je. Time u svoje jajnike pospre mi jo sjemena. ne ba ". osim kad su zauzete drugim du nostima za raèun ko nice. "taj dobri. iznimno. a kad su raspolo eni." "To je èudo". poèinje dobivati hranu od matièinih dadilja i matièinih poslu itelja. da. Ta m atica koja leti tako visoko i tako je lijepa u usporedbi sa svim svojim sestrama . mo e imati i pet ili est ljubavnika. bila drugaèija. nije joj rekao jo dvije stvari.a te jadne cure nemaju potpuno oformljene jajnike. Svoju mu kost! Izgubljenu. da. samo njih dvoje. jo nije prava kraljica." "Jadno stvorenje". a ona sve primi u sebe dok su jo tako visoko u zraku. tisuæama pèela radilica. No ta matica se od njih razlikuje. Ali to je bilo jaèe od nje. Èi æenjem. Kuæanskim poslo a. o. Tek kad djevièanska pèelinja kraljica . ali taj zadnji sna ni trut je dostigne.a za k oju bi se moglo reæi da je jo tek kraljevna . moramo pretpostaviti. da. osjeæao je da bi se veèeras time mogao okoristiti. Alois je pozna vao vi e ena koje su ti èak mogle priu titi i dobar komad prave stvari. neæe vjerovati. kad se mora odvojiti. Opet. kazala je Klara. i èupa mu organ. Protiv volje. "Da. do poèetka lipnja. Kako je oèito b ila uzbuðena. Uvijek naprave gu vu u svom dijelu ko nice. U tom trenutku nije znao kako bi nastavio. ali. skoèi. Ako bi is prièao previ e. i to ga dr i unutra. a potom je pre ao u osmijeh. Naravno. ne mo e ga izvuæi! Matica ima kuke. To se obièno dogodi prvog toplog sviban jskog dana. A sve to bogatstvo plodnosti . po jedno svaku od tisuæa æelija. jedan. svoj vlastiti or gan koji je sve dotad dr ao u sebi. Kad se pojavio. tako ga duboko utisne. ili ne to J34 Norman Mailer takvo. morala se i nasmijati. rekao je Alois. skoèi u . Padne na zemlju. ali te su noæi vodili ljubav. hrabri trut. Ona voli da ostane tako. Alois je nikad prije nije vidio da se neèem tako dugo smije. Tog su dana veæ letjeli uokolo èekajuæi je.za to ne? Kad je tako. vi e je . Sljedeæih nekoliko tjedana . "Kakav ivot". i s tim nastavlja sve dok ne poène hladno vrijeme. Bilo je to ravno njenom najboljem. na Klarinim se ustima ukazao podrugljiv smije ak. leteæi vi e od svih. da. pokvario bi ono to je te noæi htio. razma enih tipova. Znali su da sti e. Potom joj je objasnio da mlada matica. ono najbolje æe najvjerojatnije dobiti ako jo j sve isprièa do kraja. Te je noæi. i znao je. niti dvadeset dana nako n to je izi la iz vlastite vo tane æelije (koja nije bila Dvorac u umi 133 ni ira ni dublja od gumice za brisanje na vrhu nove olovke). jo tjedan prije nego to æe izbaciti tude dijete. tako siæu no.nazovimo to njenom vaginom . pa idu van i sk upljaju. moglo bi se t ako reæi.Zbog toga se Alois odluèio Klari sve objasniti kroz nekoliko koraka. Prva je bila da matica nakon tog prvog v elièanstvenog leta bez pote koæa mo e imati i druge ljubavnike. Skroz izgubljenu." "A on? to bude onda? to bude s njim?" "O. da. stavi joj ono to ima. lete naokolo poput budala. "Taj trut". to je toèno o nako kako priroda nala e. mogu opravda ti svoje postojanje. kraljevna." " to?" "Ne! Donnerivetter. U tom èasu krene letjeti tako visoko da je samo neko licina trutova mo e pratiti. on ugine. Ostanu samo dva truta. naposljetku je kazala. Mora ga ostaviti. Veæ je bila u sedmom mjesecu trudnoæe. Digne se u nebesa.

"kao kad bi svi Rusi. da." Adi bi na takvu nepristojnost kriknuo od srd be. samo bi se i dalje svaki put nasmijale na spomen nek e zemlje. Otkako su u travnju stigli na gazdinstvo. pa je tema obuhvatila ne samo vonj. U koli je sad postala svjesna fraulein Werner i njenog mirisa po djeèjem puderu. a tu je bio i njen mali Adi. a bilo je svakako manje od svakog truta. Ispunilo bi je kajanje to ga je zadirkivala. veæ je sad dr ala kako bi time mogla Angeli skrenuti misli s vlastitih nevolja. Krmaèa prvakinja je stvarno sna no vonjala. Bolje je da Klara na njegov buduæi pothvat gleda s naklono æu. a poljsk i kreteni drugu. Je li stvarno tak o smrdio kako je Angela neprestano i36 Norman Mailer ponavljala. ustrajavala na zahtjevu da mu nasapuna leda i pazuha. pa bi se poku ala iskupi ti tako da mu isprièa neke od èudesnih tajni koje joj je otkrila Klara. Trut ima trbuh mek i od ljudske ko e. Smrdljivi stari kupus. Sve æe one znati koja je ko nica n jihova. opet poèela misliti na smrt krmaèe Rosig. a mi Austrijanci. imali jednu vrstu u asne arome. ru ni vonj. odnosno. njene pèele radilice odano slijediti. te pèele radilice trutove izbaciti iz ko nice. odleti. i sv inje i djeèaka. sa svoje strane. Uvi jek postoji tendencija. Iz ivcirao se kad mu ni ta nisu objasnile. mi sm o ne to posebno. dok bi njih dvoje hodali u kolu. opet naèela tu tem u . nebo bi ponekad za dana bilo ispunjeno siæu nim svjetlima. ostavi ko nicu. Ovaj put Klara u sv om smijehu nije ostala sama. Ono to joj je te veèeri isprièao Klaru nije samo posve zaokupilo. veæ nektarom i medom mo e hraniti svoje lièinke. ili mu je sestra luda? A tko æe znati? Sam bi na sebi jedva i ta osjetio . Angela bi. Talijani . A onda bi. a nipo to joj nije rekao da æe. prekrivajuæi æelije s larvom tajanstvenom vo tanom tvari koju su preradile iz peludi svibanjskog cvijeæa. pa se pèele vrate naèinu na koji su nekoæ ivjele Dvorac u umi 135 u rupi u stablu. Stoga joj je odluèila isp rièati o muènom kraju hrabrog truta koji je uspio stiæi do matice. Niti joj je isprièao o kraljevnama koje bi dvorani okupljeni oko matice èesto usmrtili. "A Francuzi. U sv ibnju i lipnju. i mu karci i ene. topli poput savijaèe. U glavi mu je vladao mete . Pona ale su se kao da su vr njakinje. prilièno nalik Adiju u njegovom najgorem izdanju. Ne. voskom koji ni jeda n kemièar jo nije uspio proizvesti u laboratoriju. N jih ne moram ni opisati. do ao pridru iti. neki besramni. sve novih sa znanja o pèelama i èesto bi jutrom. namjerno dovoljno glasno da utrèi K lara." I opet je uspjela natjerati Angelu na cikot. rekla je Klara uz nove napade hihota nja. nije joj opisao kako æe predan o matica morati raditi do kraja ivota.dosta! Angela je zaplakala zbog oboje. kad zavr i sezon a parenja. Ponekad je stvarno bazdio. Od tog je razgovora o ugodnim i neugodnim mirisima Angelu poèeo na poseban naèin svr bjeti nos. dok æe je njen dvor. stavi ga tamo gdje mo e biti od koristi. ili bi onih dana kad bi Klara zakuhala dovoljno vode da se oboje okupaju u velikoj kadi. kad ih je èuo kako se smiju. "Mo da bi najgori bili Èesi. majci ne bi rekao ni rijeèi. jer æe sve imati isti miris. One lijene protuhe koje se neæe htjeti pomaknuti. rekla: "Sad si dobi o sapun.samo na èe njak. A to stvorenje jedva da je bilo veæe od svojih vlastitih pèela guvernanti.glava joj je bila tako puna svega to joj je Klara isprièala. iste æe te pèele radilice le ine pomesti iz ko nice. ti nemarni deèko. a Klara joj je ot krivala sve vi e svari koje je èula od Aloisa. Uvijek ga je nastojala navesti da se vi e slu i sap unom. (A pèela radilica svoj alac tom prigodom ne izgubi. pèele radilice izbost æe na smrt. A svejedno je imala moæ oplod iti zrak u ko nici kao i tisuæe koje su u njoj ivjele. No. da su Adijevu ma tu uskoro sasvim raspalile tajne pèelinje matice. ako se ustrèao i spustio niz pokoji brijeg previ e." Sad su se veæ grlile.potjeèe od najvi e pet ili est sparivanja! to znaèi da se do kraja svog ivota matica vi e mora baviti trutovima. Niti joj je rekao za druge komplikacije.) Nakon pokolja. v eæ i iznimnu moæ matice. da se polovica zajednice stane ro jiti. Takve je potankosti zasad os tavio." Brisale su si oèi. ili je to bila Rosig u najgorem izdanju? . Tako o tar! Gori od trulog luka i staro g umaka. uz posve vragolasti osmijeh. Adi im se. kad poène toplo vrijeme. Mo da bi Englezi pristojno mirisali na èaj. bljeskanj . "To je". bio je vrlo svjestan blizine pèela. prije nego bi mu vratila sapun. Na brzinu mo e ostati bez dobiti.

"Isk reno govoreæi. kad je èuo da matica dijeli isti vonj sa svakom pèelom u ko nici. da bi izazvali nepovjerenje. Zbog toga uopæe nemamo neka potpuna saznanja o p oèecima ratovanja Dummkopfa i Zloga. Kako bilo. stvoritelj svijeta. a opet i nije. to mu je uzburkalo misli. Pa kako onda da ne zapita oca mo e li i on poæi s njim? Aloisa je to iznenadilo. K. jer su bile nezadovoljne napretkom koji je ostvarivao D. Ne moramo se. kao to je smrad. No. faune i ljudskih biæa. moram ponuditi vlastitu teoriju to se to moglo dogaðati tijekom veæ prohujale vjeèn osti. U to doba. odmah po njeg ovoj pivom natopljenoj propovijedi u Linzu o ljepotama i èudima pèelarstva. ne mogu poæi". kao i pote koæa n . ali je svejedno nalikovao patuljku. ne znam. da. Mogu reæi kako sam izravno sudjelovao u oblikovanju djeèakovog sna. ili se. èiste savjesti. kazao bi joj. vremenskih promjena. Vidio je vojsku pèela kako kru i iznad gazdinstva. moram pretpostaviti kako je D. Putovala bi sa svoje troje djece. Njemu je va nije da se bavimo problemima koji su neposredno pred nama . A jo i gore. Evo lucija je veæ bila zapela u brojnim slijepim ulicama. u ra znim prigodama. Mnogi ljudi u koje smo ulo il i smatrali su kako je nu no strahovito pomno odr avati osobnu higijenu. pred kraj devetnaestog stol jeæa. u svom poèetnom nadgledanju (i rasul u) ove zemlje 1 sunèevog sustava mo da zapao u tako velike pote koæe. flore. Nije bio nizak. sukob vodio izmeðu Boga i anðela Luciferovog ranga. koja je bila duga poput èarape. Visjela mu je do pola leda. Dosta! Smrad nije ne to u èemu vragovi u ivaju. Ko ulja mu je bila izvuèena iz h laèa i dosezala je do koljena. a bijelu je kosu skupio ispod stare pletene vunene kape. Jesu li obojica bili bogovi. Jer mu ta pèela m o e podariti ne to èega æe se dugo sjeæati! A onda je jednog lijepog srpanjskog jutra jedn a ubola Edmunda. koji je beskrajno dugo vri tao. leteæi mno tvom raznih smjerova. da se i sam obratio jo vi im silam dublje u sazvije du. slu iti Judom. Tad sam se prvi put aktivno umije ao u obitelj. Moje sjeæanje iz ranijih doba posve je nesav r eno i obièno mi na raspolaganju ne stoji vi e od kakvog zakr ljalog instinkta. a da je njegov laboratorij evolucija . naposljetku. To mu je bilo dra e to ga je tog jutra Adi pitao mo e li i on s njim. 9Neobièno je. K. Moguæe je kako su te sile i38 Norman Mailer poslale Maestra. nikad se ne smije usuditi neko od njih ubiti. Blizu kuæe je staja o starac. izvan je mog podruèja. jo od one noæi kad sam u ao u Aloisov um. U snu mu je Adi èak zna o ime. o sjeæao veliko po tovanje prema pogibelji koju njihova prisutnost sa sobom donosi. dok bi Alois ostajo na gazdinstvu. A sad. Zvao se Der Alte. Sad mi se èini kako se èitatelju moram ponovno obratiti zbog jedne neugodne stvari. One noæi kad je èuo da bi mu otac mogao poprièati sa susjedom o kupnji neèeg to je Alois zvao "prvim materijalima" . Majka ga je stal no upozoravala da ta siæu na stvorenja ne smije poku avati dodirnuti ako ih vidi na cv ijetu. a b ilo mu je i drago.znaci i njeg ove ludosti i njegovog genija mogu se otkriti u bezbroju kreacija.to je u nedjelju naveèer objavio za veèerom . tako trulo zasmrdjeli. to æe i meni ostati tek pitanje na koje nema odgovora. poput o nog to bi ga èovjek mogao imati 0 svojim ranijim inkarnacijama. Kako je do lo do tog fenomena. Plavobradim ili Atilom da bismo pijanu mu teriju potaknuli na jo jednu èa icu. odjeven kako Adi nikad u ivotu nije vidio. na i su problemi èesto potjecali od jednog fenomena. kako tvr di Milton.em svjetala koja bi ibala amo-tamo. Maestru vjerojatno nije u interesu da znamo vi e o d najnu nijeg.Adi je usn io ivopisan san. jer se savio u struku. Dodat æu da ljudi koji rade za Maest ra te ko mogu izbjeæi takvu klevetu. Dotad bi svake nedjelje drugi seoski Dvorac u umi !37 braèni par pokupio Klaru svojim kolima na putu za nedjelju misu u kapelici u Fisch lhamu. A ne mo emo ni iskljuèiti moguænost da je Dummkopf. a djeèak je nakon buðenja u subotu ujutro saznao kako æe njeg ov otac stvarno otiæi u posjet pèelaru. sa svoje strane. Inaèe bi. Zato je Adolf. i ostao sam hodati svojim poljima. A tièe se Adijevog smrada. da ima malo stvari koje se tièu mu karaca i ena o kojima se razgovora s toliko nelagode. koji se zvao Der Alte.

ali trenutno zb li avanje djeèaka i starca. Mo emo samo pretpostaviti koliko je beskrajnog vremena moralo proæi prije nego li je nekoliko svojih stvorenja naveo da polete. ulja za èi æenje. uspio svakog od na ih klijenata oznaèiti primj esom odgovarajuæeg vonja. U jednu sam razmjerno sitnu stvar siguran: do nastanka njegovih najambicioznijih koncepata. Prisutnost kolege (vjerojat no potpuno ne eljena) sigurno je utjecala da na svoju velièinu vi e ne gleda na isti n aèin. prizemnijim . i . (Stoga je. ne smijem zanemariti put do Der Alteovog gazdinstva. K. podmuklosti. poèetkom dvadeset i prvog stoljeæa. pri kraju devetnaestog stoljeæa nije se brisanje ljudskog vonja jo ni pribli no d ovr ilo. ne mo e se poreæi kako su i potresi i ledena doba doveli do brojnih prekida njegovih pokusa i poharali mu mnoge pothvate. Stvorite lj je imao svoje razmjerne uspjehe i strahovite neuspjehe.a koja je nailazio. pa je sastanak Aloisa. Mora se priznati da n ikad nije odustajao. No. a na takav se postupak odluèio zbog jednostavnosti i razmj erne jeftinoæe.) Gubitak takve kognitivne moæi ne samo da je smanjio D. primjerice. (Barem je tako u razvijenijim zemljama. Na im mu terij ama dovoljno bogatim da si mogu priu titi dobre parfeme. dogodio se pomak u va nosti mirisa. ili velikih nada koje su ulo ene u . vodoinstala-cije.odluènosti da se razmno avaju. jedne drugim a privukla ili odbila poruka koja im je stigla do nosa. u èasu kad se Maestro mogao suprotstaviti njegovom napredovanju. mu karca i ene.eto neuspjeha). straha.-ovu prevlast. Èak bih ustvrdio kako je D. Do dvadesetog je stoljeæa ubrzano nesta janje ljudskog vonja dalo presudan doprinos na em napredovanju. K. kao sredstvo upozorenja kand elima da su u blizini na i klijenti. uglavnom. na Maestro nastojao takvoj prepreci svojim namjerama suprotstaviti tako to je mnoge alkemièare poticao da otk riju dovoljno suptilne parfeme koji vonj trule i mogu prekriti sladim. mogli su poni titi smradne arome. èak i kad nije u potpunosti nadzirao Zemlju koju je stvorio. te putene arome tako prepune kamufla e. stvari su se jo jednom izmijenile. Zbog toga se od srednjeg vijeka nadalje. srama.nikak o u najmanjoj mjeri . je poèeo tragati za metodom koja bi njegovim kand elima omoguæila da otkriju koj i su to mu karci. Kakvo jednostavno i eleg antno rje enje. mo da èak egzotiènim po primjesi smr ada koji se nazirao pod mirisnim rasponom. K. Sapuni.) Do kraja Prosvjetiteljstva. sebe vi e nije mogao smatrati olièenjem dobrote i svemoæi. to se pokazalo pravim bla goslovom. Najprije æu. K . Za to? Jer je ovu zemljinu kuglu jo na samom poèetku pogre no projektirao. Pretpostavimo da su mirisi odmah otkrivali razmjere hrabrosti svak og stvorenja. njegove upornosti. nezamjetnijim i naposljetku ugodnijim mirisima. Danas. Miris je D. Kako i ne bi takav s ignal za pomoæ iskoristio u razvoju mnogih vrsta? Ljude bi. za to bila odgovorna mirisna aroma. progovoriti o snu koji sam Adiju umetnuo. koje smo o tkrili mi. No. brontosaura (da bi se potom ustanovilo kako je ta preuvelièana ivotin ja naprosto prevelika da bi mogla opstati . ako se ne uzmu u obzir ti kraljevski miomirisi. D. Adija i Der Altea obilje ilo neobièno. Sceno m su vladali dezodoransi. ene i djeca prebjegli nepriDvorac u umi 139 jatelju. To se dogodilo u subo . Pustimo to. rijeko se mogu naæi suprug ili supruga koji bi bili svjesni mirisa svog partnera. odanosti. Pojavile su se kad e. Djelomièno je. Dodajmo tome irin u i brojnost njegovih kopnenih i morskih vrsta. Mislim da mogu ponudi ti neka rudimentarna zapa anja s tim u vezi. U davno pro lim vremenima primitivnog èov jeka. miris je sigurno bio jedan od Stvoriteljevih resursa. ipak. Do kraja dvadesetog stoljeæa gotovo je sasvim nestalo Bo jeg oslonca na neugodan tje lesni miris. primjerice. nemoguæe pratiti trag promiskuiteta na francuskom dvoru za vladavine Luja XIV. KNJIGA SEDMA Der Alte i pèele I.-u omoguæio da poduzima stvaralaèke evolucijske korake. Dr im kako Gospod. Putem je Alois prvi put u ivotu sa sinom vodio pravi razgovor. dobrim dijelom zahvaljujuæi podr ci koju smo tim po duzetnicima dali mi.. a da ne mora n adgledati svako sparivanje ponaosob. nego je i nama bio velik poticaj. da.

Malo je onih kojima noæne more èine dobro. sno vi rijetko javljaju u vizijama.tu naveèer. K. pretpostavlj am. Na taj je n aèin mogao svoje tiæenike èesto navesti da krenu odabranim putem. Kao to sam veæ napomenuo. ti jekom vi e noæi. no isku at æe èovjekovu sposobnost da otrpi te ku tjeskobu. Na razini do koje mi dopiremo ako elimo poluèiti stvaran uèinak. ljubavi ili zdravlja nego to je dotad pretpost avljao. . To vrijedi jo od poèetaka ljudskog postojanja. prosjeèni san preraste u koloplet. Nadzor nad njim i njegovom obitelji tad su preu zeli moji pomoænici. posebno onaj koji nije vezan s prija njim iskustvom onog koji æe ga sanjati. Stoga je trebalo vrlo pozorno priæi pripremi potrebnog jasnog sna za dijete. dr i kako je od presudne va nosti da upravlja svim snovima. kako se ne bi uzbunili kand eli. poput tura razno enja mlijeka. ako je spavaè taj koji se sprema izdati bliskog prijatelja. jer se tim medijem obilato slu imo. kad shvate to poku avamo napraviti. Delikatne manipulacije sraèunate na izmjenu reakcija èovjekove psihe u buduænosti ne m ogu se izvoditi u ratnim uvjetima. ka d sam se dovoljno dugo uvukao u Aloisov mozak da istra im njegovu oèaranost pèelarstvo m. nije ni pribli no rutinska stvar. Vjerojatno mo e osigurati otvoren pris tup. nered. San danas slu i kao uzorak nesavr enog za titnog sustava. Mo emo raèunati na srdit odgovor anðela n svaki san koji potaknemo. a da se. je podijelio mno tvo nagrada i kazni (ponekad kroz èuda. D. u toj sam austrijskoj regiji radio s drugim klijentima. " elim da". S druge strane. Ako bi vas vjerni prijatelj u bliskoj buduænosti mogao iz dati. kazao mi je. K. nala u nerazmjerne izdatke Vremena! tovi e. U svakom sluèaju. no najbolji se rezultati posti u pristupom malih koraka." Dvorac u umi 145 2.u glavu na eg esto-godi njaka moram us aditi odreðeni san. Urezati je bio glagol koji se rabio. odanosti. Osim jednom jedinom prigodom. Imitacije dogaðaja koje stvara san ne moraju biti posve razumljive. Uspijevao je vizije pobuditi i kod proroka i kod obiènih ljudi. Sjet imo se da sam. privr enosti. te su se moæi smanjile kad smo u razvojni ivot ljudi u li mi. D. spavaèu suvremena noæna epizoda nudi tek nagovj e taj predstojeæih poremeæaja. to se pokazalo bitnim. kaos koji ostane nakon to se uhvatimo u ko tac s kand elima. Kako bi zadr ao nadzor nad pr imatima kojima je dao nadahnuæe da postanu ljudima. je tu otkrio sredstvo za ravnanje nekim od svojih ljudskih biæa. 144 Norman Mailer No. u snove im je umetnuo priviðenja . Mnogo kasnije. Dometnut æu kako stvoriti san. kad se obitelj Hitler preselila iz Passaua. Mestro kod djece uglavnom nije poticao na takve pothvate. Jahve se vi e nije mo gao tako uèinkovito slu iti snovima. U p osebnim prigodama uistinu mo emo klijentu u san umetnuti cijeli scenarij. Umjesto toga. a san je isporuèen na izra vnu Maestrovu naredbu. kod mladih klijenata postoji i rizik. najèe æe putem s nova). dobio nalog da na mal og Adolfa vi e ne obraæam pozornost. A sad mi je stigla izravna poruka od Maestra . Obavijesti koje su o Hitlerovima u Hefeldu prikupljali moji pomoænici pokazale su se dostatnim. u doba koje Maestro naziva Jahvinom erom (a to je . prije Aloisovog sastanka s pèelarom u nedjelju. Jedna strana prodire i napada ciljeve one drug e. Kand eli koji su tog klijenta mo da veæ uze li pod svoje mogu nam stvoriti priliène nevolje. posljedice tog èina mogu se dramatièno prikazati p omoæu zami ljenog scenarija.od izoo. Tu smo tako diskretno djelovali. Stoga je D. subjektu ipak ostane ne to maglovite spoznaje kako on ili ona ima manj e hrabrosti.oprostite na ovako grubim povijesnim procjenama . Iz iskustva znam kako umetanje snova tako jasnih da djeluju poput noænih vizija da je brojne po eljne uèinke. D. godine prije Krista pa do njegovog dolaska). K. no sanja rije koje se moraju proizvesti ex nihilo ozbiljno nam isprazne proraèun. da ne oèekujem nikakve smetnje od kand ela. Èak i kad se san ne da dokraja protumaèiti. Ne. Rijetko mu uspijeva izravno prenijeti zapovijedi. K. Cijeli je postupak ubrzalo. Danas se. na tu æe vas moguænost upozoriti san. mnogo puta poslu io tek nadmoænim hirom. vizije u snove ulaze poput kakvih rascjepkan ih pripovijesti slomljenog vrata.-ova nekoæ svemoæna uporaba snova poni tena. koji mu karca ili enu m o e upozoriti da izbjegnu situaciju kojom neæe biti u stanju ovladati ili je podnije ti. "u Adolfov mozak ure e jednu trajnu pretpostavku.

Potrudio sam se da djeèak na jeziku osjeti izvrstan okus. uz sav svoj petparaèki uèinak. Kako su njegovi zadaci sa sobom nosili stvarnu opasnost. U sebi je bio siguran kako æe se uskoro 146 Norman Mailer upoznati s Der Alteom i zbog toga se osmjelio od oca zatra iti da ga sljedeæeg jutra povede sa sobom. S druge strane. kad se uspje no ubaci. Bio je kao kakav stari umirovljenik. vje ra da je u stanju predvidjeti dogaðaje prilièno je pomogla uèiniti ga hrabrijim. nije ba stvarno bio stari èarobnjak. Dok je svlaèio mokru noænu odjeæu. Kao pitanje stila. Kad ih je Der Alte uveo u svoje odaje. k tome i uèinkovitije odbijalo nas nego kand ele. Der Alte. Prije nego to se upoznaju."Stari Èarobnjak". Zasad æu prestati s raspravom o urezivanju snova sve dok nam ne bude nu no ponovno progovoriti o toj tehnici. nisu se dali prevariti. Seljaci u H afeldu. koji je morao nositi poruke do rovova. nije imao ni jednog susjeda kojem bi se jako urilo ugroziti mu predod bu koju j e o sebi stvorio. kojeg su zvali Der alte Zauberer. To je. to bilo drago. pa se moglo pretp ostaviti da se neæe meðusobno odbijati. taj èovjek. to nije bio n bièajen sluèaj. Pod sjeæam kako se rabio glagol urezati. tovi e. no u posebnim se pr igodama znao prikazati simpatièan poput svakog navodno dragog starine. jer sam i Der Altea uputio da djeèaku da okusiti svoj najbolji med te da to uèini odmah èim se s njim upozna. n astojeæi ponovno okusiti med. p rerano je za prièu o tome. Magnus Rudiger. Iz vodi se odluènim potezima. mogao je ispasti podmukao poput zimskog vjetra. Njegove èini nisu bile ni osobite niti uèinkovite.Sam mi èin nije uzeo vi e od nekoliko minuta. k ad se Adi te nedjelje bude upoznao s Der Alteom. Kad go d bi osjetio strah pred silama koje nije mogao imenovati (obièno pred nekom vrstom kand ela). Takvi sitni klijenti kad ostare znaju biti prava gnjava a. kad je posrijedi rad na snovima uvijek sam bio sklon izbjegav anju barokne virtuoznosti. rezonantnim glasom koji je znao dale ko odjekivati te vladanjem biti znanja o pèelama. Tim æemo se sredstvom èesto slu iti tijekom dvogodi nje karijere Adolfa Hitlera kao vojn og glasono e. Primjerice.posve slo enog amalgama n a e magije i njegovog oèaja i odluènosti . Kod Der Altea je bilo najzgodnije to to nam je pripadao veæ desetljeæima. No. . Za pozadinu sam iskoristio sliku jedne od dviju soba u starèev oj kolibi i dodao sam da se kroz prozor vidi i dvori te. ostavljao dojam èarobnjaka. A ja sam izmeðu obje s trane te predstojeæe veze uspostavio ravnote u. a potom pronaæi put natrag u st o er svoje pukovnije. No. kako sam veæ napomenuo. kod primatelja mo e izazvati por emeæaj. Aloisu je. No. djeèaku æu u um urezati jasnu sliku Der Altea. mislio je kako je dovoljno po stolu za kojim je sam sjedio u kuhinji u krug posuti sol. kli jenta mo e s nama blisko povezati. To mu je pomagalo saèuvati ponos. No urezivanjem se ne mo e baviti ba svaki vrag. Adiju je dao licu meda. jer æe povjerovati kako mo e zaviriti u buduænost. Djelovanje snom nije mogl o biti izravnije. Obièno su uèinkovitiji skromni scenariji. Trajna pretpostavka. taj posjet o bilje io zauvijek. Nama æe njegovo uvjerenje da si je èesto u stanju unaprijed predoèiti ljude koje jo nije upoznao biti od velike koristi. bio je jedi ni pèelar u krugu od dana hoda i stekao je zavidno znanje o pèelarstvu. A to nije bilo pretjerivanje. znao sam kako Alois uskoro ide u posjet susjed nom pèelaru. nije se mogao othrvati da ga povremeno ne iskoristimo. on i Adi bit æe srodni po mirisu. opet je zadrijemao. Kad bi ga izazvali. koji su ga poznavali desetljeæima. nakon to mu je bio urezan san. Ili su ga barem tako zvali seljaci u susjedstvu. Svojom je odjeæom. do ivjeti dotad nepoznat osjeæaj vl astitog znaèaja. mirisom. sad znamo kako æe. Uskoro se nametnula magnetska privlaènost sna. Adi se probudio pid ame vl a ne od koljena do pupka i pro et sreæom. Do njegove je vojnièke karijere . Da ponovimo. Zahvaljujuæi obavijestim a prikupljenim na mlijeènim turama. vraæajuæi isti san s vlastitim malim varijacijama. prije nego to ih smj estim u Adijev san. Njihov razgovor putem do Carobnjakove kuæe tek trebam iznijeti. no priprema nije bila jednostavna. Ako se primijeni pogre no. Starac je bio pustinjak i velik osobenjak. poznat i kao Der alte Zauberer . Nije stoga bilo iznenaðenje to je Adija.ostalo jo osamnaest godina. U ovom sam se s luèaju zadovoljio da to bli e predstavim Der Alteovo lice i glas. Usudio bih se reæi kako sam tom prigodom stvar obavio vje to. no odgodit æu ga tol iko da iznesem Maestrov koncept urezivanja snova.

sad mu je otkriæe da s djeèakom mo e doista razgovarati nogama dalo dodatan potic aj." Nasmi jao se. "Da. Morali su zagrabiti i vosak. Sebi bi uzeo dobar dio. mogao si u kolibi imati svjetlo. Tako je shvaæao imanentnost tog krupno g èovjeka pored sebe. naravno. oèe?" Alois ga je ohrabrujuæe potap ao po zatiljku. dok Alois mlaði i Angela nisu poèeli s njim raditi na gazdinstvu. Alois se pak. koji potjeèu jo iz 148 Norman Mailer Srednjeg vijeka. Zamisli kako su samo te pèele morale poludje ti kad bi im medvjed gurnuo nju ku ravno u krilo ko nice. s takvim autoritetom izb ubala po glavi da se nije usudio zaplakati . Svake veèeri. Kamo? Tamo gdje je bilo upljih stabala . na kojima se vidi kako je pèelarstvo veæ bilo ozbiljna djelatnost. "Da. Èinilo mu se da taj izraz mo da veæ odnekud poznaje. "Postoje li pèele od uvijek?" upitao je napokon. a u pluæa nabio dovoljno dima. ni rijeèi. Ni e dolazilo u obzir da zastane kako bi pitao . Jedno je ubosti èovjeka. A to misli da ti je dao za uzvrat? . Ponekad bi jeo medvjede meso. dobar jaki samostrijel. o. "jo nisu imali ko nice. da. jako su se davno pojavile. rekao je Alois. Medvjed bi se vratio u potragu.da ubije me dvjeda. Istovremeno mu je u glavu ulazilo tako puno nepoznatih rij eèi. no to je bil a neka nadoknada. A koliko je samo djeèak elio zadovoljiti Aloisa! Na poèetku puta obostrana utnja doima la se neprobojnom. Tako su to dobri ljudi tad vjerojatno morali raditi. da se obièno te e odluèivao na kretanje. kako o tom malom Adolfu nije èesto ni razmi ljao nit i na njega tro io vrijeme i sam malo uspuhao. a on je gledao ima li medv . A onda bi se jo pojavio njihov vojvoda ili baru n. "Jo u bronèanom dobu jeli smo med. Nije se usuðivao zaostati ni koraka." Usprkos laganoj reumi. Pèele". Ponekad medvjede meso i med. a onda zgrabiti meda koliko mo e prije nego to te pèele sasvim izbodu. nije im to bilo dovoljno. I li su stazom kroz umarak." Adijev se dah veæ sasvim u ario. poput bièa. Pèelinji vosak je tad bio podjednako va an. I nije pro ao ni jedan dan. dok mu je zrak palio pluæa." "Dakle. jako davno. Mo da zbog Karla Velikog. ali sretno sroèeno pitanje.gdje drugdje? Otkriti takv o stablo.kao da su mu orasi rekli da uti. Alois je u njemu izazivao isto onakvo strahopo tovanje kakvo b i se vidjelo na majèinom licu kad bi spominjala der gute Gotta. dok Adi nije na ao rijeèi. Aloisu je uvijek bilo nezgodno kad se morao sresti s èov jekom koji je o nekoj temi znao vi e od njega. Bilo je to jednostavno. ali kako zaustaviti medvjeda? Medvjeda debele ko e! Morale su ga bosti u oèi. pa potom "srednji vijek" .Dvorac u umi 47 Umjesto toga æe slijediti razgovor koji je vodio s ocem dok su i li u posjet Der alt e Zaubereru. dok je stajao ispod oraha koji je bio najbli i kuæi. Za to? Jer su umski medvjedi isto tra ili med.koraèao je uz oca koliko je brzo mog ao."srednji vijek" je mo da v eæ i èuo. Alois obièno prema svojoj mlaðoj djeci nije gajio sna ne osjeæaje i za oèinstvo se nij e osobno zanimao. i siguran sam da sam vidio crte e iza staklenih pregrada u starom muzeju u Linzu.Samostrijel. S vremenom je u svoja koljena strpao dovoljno reume. Morali su iæi u potragu za rojem pèela. Djeèakova oèita elja da se razgovor ne prek ine poslu ila je kao okidaè Aloisove sposobnosti izlaganja. Samo. Zato je èovjeku trebao luk . tvrda poput kamenja. dodao je Alois. Oduvijek. "U Srednjem vijeku". Ako je èuo da ima meda. Zamis li. a da im nismo poku avali ukrasti med. Adi je sa svoje strane bio stra no uzbuðen. koji pred sastanak nije osjeæao pretjerano samopouzdanje. Adijev je dah sad grabio pluæa jedinst venom mje avinom sretnog ara to se razgovor vodi i oèajanja da neæe uspijevati dr ati kor k (napola trèeæi) s ocem. " ive na na oj lijepoj Zemlji veæ jako dugo. Ako si imao voska. na to su ga tri oraha. govorio Alois. No. 3Dok su ustro koraèali. U kolovozu. Sad su ga amarali "bronèano doba". Svijeæe! Ali. Mo da èak i prije nas. morao si mu za to platiti. osjetio prema tom malom ne to neuobièajeno. jako divlje. A sad je. Uglavnom je. no Alois mu je pred oèima bio MEIN VATER. potpuno neoèekivano. Nije se bilo lako pribli iti medu ako je medvjed stigao prvi. Biti u oèevom dru tvu] Jedva da je nauèio pisa ti. Sto nije pomagalo. Toliko uboda. Alois je Adiju punio glavu tako brojnim novim nazivima i mis lima da je djeèak ubrzo ostao bez daha i to u dva vida. zapuhao je vjeta r. Alois je hodao brzo. Iako se tad to jo radilo divlje. morali su on i to skupo platiti.

Sad se bojao da ga Der Alte ne prevari. Nije to sebi sasvim mogao priznati." Zastao je . Sad je veæ izgubio kolovoz. toliko ga je razbje njelih pèela tako brzo iz bolo. "nekog hladnog dana u ovo doba godine èovjek mo e naæi drvo koje samo to se nije sru ilo. "sjedni. Nema ih vi e. hobi. izlagao se stupici. tu je rijeè Alois uporabio . ali pèele ponekad nisu. Med je sladak." Pokazao je na stijenu. Pa. Zna l i za to?" "Ne znam". Sve te trutove." "A to bi bilo s medvjedima? Bi li se oni pojavili?" "Bi. samo s jednom ko nicom. mo da brat. Zato to se invalida rano rije e. mrtvo drvo Dvorac u umi 149 s velikom upljinom.odmah nakon ljeta. Mo da je veæ bilo prekasno za poèinjati sa zimskom zajednicom. Iznenada. Jednom godi nje. Njima je to posve jasno. nema dobrih kr æana. To bi mo rao izvesti oprezno. onda je s njima svr en o. . mjestu u koje je naveèer mogao otiæi da bi se odmorio od gostionice i sv ojih kolega u slu bi.jeda. poduzetan bi tip takvo drvo mogao poku ati oboriti. a ne zemlje. Jedne nedjelje. Mogao je osjetiti. Ponekad su jedna prema drugoj okrutne. "Molim te. Djeèak je bio zbunj en. k ad su pèele mirnije. "Mora shvatiti". Nitko u ovoj ko nici. a u toj upljini roj pèela koje su se skupile kako bi se poku ale s pasiti od hladnoæe. Tek je tad osjetio b ol u koljenima. Alois tu nije razabrao pr ivr enost samom èovjeku. Alois je opet utonuo u utnju. oèi su mu sjale. No. igraèka. "Doði". Mo da æe èak morati plati ti pretjeranu cijenu. A t ko bi to kod pletare znao? Slama je uvijek ista! Shvatio je koliko malo zna o st varnom dr anju ko nica.konj na tapu. rekao je . Gazdinstvo je odluèio kupiti zbog privlaènog polo aja. to je to? Sto je od toga nastalo? Hobi! Mo da malo rizièan. osim trutova. Zbogom." "Zato to se dr e jednog zakona. drvo æe odn ijeti do svoje kolibe. u to je u ao ba kao da ja e konjiæa na t pu. ali unosan. ponovio je djeèak . "Uskoro æe"." No. Bez milosti. "U domu pèeli njem. da je poslije zakljuèio kako je vjerojatno preturao po rnatièinim odajama. Cijelo vrijeme dok je radio sa slamnatom ko nicom. oèe. Upravo je tako to i poèelo. Morat æe je kupiti. Zakon nala e: na e dru tvo mora opstati. kazao je. da ne mora gledati kako svi idu u crkv u. "Ponekad". Jako okrutne. gdje mogu izvaditi ostatak meda. Èovjek o kakvom govorimo mora biti pripravan ubiti prvog medvjeda koji naiðe i objesiti ga blizu pèela. Po tuju jedan zakon i on je iznad svega. Stalno je odgaðao odl uku da se upusti u pèelarstvo.jo jedna nova rijeè. To je bila tek naznaka straha." "Hobi". No. Niti u jednoj ko nici neæe vidjeti ni j dnu pèelu preslabu za rad. posebno ako je hladno. Der Alteu. "Nitko. no svejedno nije elio da ga opet napola prevare. Njihov mu je brzi hod sad tako tipao dah da vi e nije mogao postavljati pitanja . i to ubrzo. rije e ih se. mora mi reæi. tad ga je umalo zadesila katastrofa. "Naravno. Nimalo mu se nije sviðala pomisao kako æe mu se seljaci smijat i." Opet se stao smijati." Hodali su u ti ini. a on i njegov sin. Oni su tu samo s jednom svrhom. a onda sjeo na susjednu. Neka se stoga nitko ne usudi biti lijen. "da nama pèelarstvo neæe biti kao iz bajke. otprilike u ovo doba . Unaprijed se spremio kako æe tom èovjeku. Napokon je vidio kako mu se sin muèi. rekao je Alois. rekao je Alois. a da nije uèinio neku gre ku na koju bi sa sigurno æu upro prstom. Uskoro æe to biti i posao. ili ga obiæi nedjeljom. no posljednji put kad se krenuo baviti pèelarstvom. kazao je. Ali znao je. Susjedni su seljaci Der Altea hvalili. rekao je Adi. no to nije bio glavni izvor nelagode. Nema nikakvog milosrða." "Ubiju ih?" Djeèak je veæ znao odgovor. Jo jedan strah koji æe dodati na vatru u svojim grudima. "to postati i posao. Das Steckenpferd. Alois se zaustavio. meðusobno si potvrðujuæi 150 Norman Mailer mi ljenje o njegovog velikom znanju o temi pèelarstva. To odvraæa druge medvjede. No. A dana s. dok su se odmarali. pletarom koju je dr ao u gradiæu do kojeg iz Braunaua mogl o doæi pje ice. Da ih pretjerano ne uznemiri! Morat æe to napraviti na veèer. Osjeæao je i strah. No.

to ako Der Alte o toj stvari bude znao vi e od njega? Dvorac u umi 4Kako sam veæ naznaèio. U svojoj je starosti odluèio izgledati kao osvjedoèeni pijanac. Govorit æe o Rimljanima i Grcima. Gottingenu. Putnici nisu bili pripravni na susret s carinskim slu benikom takvog autoriteta. tijekom njihovog zajednièkog mar i-ranja. da sad tu ne uljep avamo. Odjeæa mu je bila prljava.neæe ti uspjeti!" bila je nedvojbena poruka koja mu se mogla proèitati u oèima. Ta dugaèka kapa koju je nosio i unutra. prete ito vlastitim trudom. pa 152. Oèi su mu bile iznimne. a bijela mu je brad a od nikotina izgubila boju.isprièati kako je jednom. a ipak je bio. Beèu. patio i od inkontinencije . Za uzvrat smo oèekivali poslu nost. je li uistinu bio spreman naèeti s Der Alteom takav razgovor? Kad pogleda u bit . plave poput najhladnijeg s jevernog neba. makar je poprimio mnoge aljkave navike star ih ispièutura. Za to mu je trebao tek jedan potez. jer u stvari uopæe nije pio. gora od doma petnaest maèaka. Èak je i dugaèku vunenu kapu uspio zaprljati b ezbrojnim mrljama od juhe (jer je njenim repom brisao usta). Adijev je pogled o ivio. U raznim sam ga prigodama èuo spominjati godine koje je proveo u Hei delbergu. napola Poljak. ipak bila Der Alteovo car stvo u kojem je bio sretan i. Èak se i u njegovom namje taju. Pliniju i Gal enu. Spremio se Der Altea za diviti svojim razumijevanjem pèelinjeg otrova. Ne samo to je irio nesretni vonj koji kod na ih klijena ta nastojimo oslabiti. kao da je njegova mokraæom natopljena jazbina. Viðen je tek u Heidelbergu i Gottingenu. a odjevne predmete da i ne spominjemo. hodajuæi èetverono ke. napola idov be z ikakve svjedod be o visokoj naobrazbi. No. povrh m og urezivanja sna. slijedila protokol. stekao ne to govornièke vje tine i nadmoænog dr anja kakvog provjerenog i pravog doktora filozofije. primio lijepu kolièinu alaca i da se na raju pokazalo kako mu je to ubla ilo krutost u zglobovima. Nazvao sam ga umirovljenikom. a opet pune svjetlosti. Govorit æe o obolje nju zglobova kod tih monarha i kako su im uklonili bol. Sjeli su. Tako nepristojno. koje je na kratko obi ao. Velikim lijeènicima. Leipzigu. pa èak i ja ko stara dama. ljeti. razvio je i sposobnost da kod svakog usputnog dijaloga odmah stekne prednost. bilo usmjereno Aloisu. Tako elegantno. Jako star gospodin. koristeæi pèelinje alce. prekriven sad veæ izblije djelim arkim bojama. Koji su znali kako se od pèelinjeg otrova i meda rade prep arati. Starac je malo petljao (iako prilièno vje to) oko kuhanja èaja. Èetrdeset se godina Alois svaki dan susretao sa stotinama ljudi. No. koji je. èinila je da nalikuje kakvoj dvorskoj ludi. otkrivala o t ra crta starog urina. Ne bi se oèekivalo kako æe ispasti dojmljiv lik. kljuèa mnogih trikova koje je nauèio. mo da to i nije pravi korak. nije se pripravio za to. Povremeno bismo nekoj od njegovih starih predod bi dodali kakvu novu spozn aju. a on je od nas imao slabe k oristi. Govorit æe koliko se bolesti u drevno m Egiptu i Grèkoj na taj naèin lijeèilo. to je takoðer toèno. A tu je bio i stari ogrtaè. Neporecivo. istom onom snagom divljenja koje je do tad. Der Altea æu povremeno zvati herr Doktorom. Norman Mailer ga se neuobièajenim izgledom te ko moglo iznenaditi. a da ni jedno od tih ug lednih sveuèili ta uopæe nije pohaðao. no to sam smatrao jednom od njegovih p rilièno nedoliènih crta ta tine. ili se barem tako govori lo. Posljednjih godina ga ba i nismo trebali. Na to da se god Alois pripra vio. ostavljao je dojam. veæ je i. Der Alte je djeèaka osvojio u sekundi. ukoliko smijem dodati. dijabolièno nesraman. ludina arena oprava. neugladenom posjetitelju pokazuju navodnu eleganciju èajne ceremoni . da bi u klijentovom umu o i vjeli izblijedjelo povjerenje. Na je stari i uèeni doktor bio prevarant. to je Aloisu poveæalo nelagodu. To je bio glavni razlog za to sam nalo io da se Der Alte s ocem i sinom upozna sa lic om meda u ruci i bez okoli anja je gurne djeèaku u usta. a malo ih je bilo spremno na inteligenciju koja se isticala u njegovom izravnom pogledu. to je naèin darivanja kakvim se slu e i anðeli i demoni. A istovremeno i jedno i drugo! Aloisu je ponuðen tek nadmoæni Der Alteov osmijeh. Der Alte je pripadao nama. Procedura je . Salzburgu i Berlinu. meðutim. to je bil o neobièno. I naravno da je s tari doktor dobio poruku da se lica najboljeg meda na Adijev jezik stavi èim se ota c i sin pojave na vratima. Karlo Veliki i Ivan Grozni bi se takoðer mogli spomenuti. Tvrdio je kako je po tovan i obrazovan èovjek s fakultets kom diplomom. "Poku aj me prevariti . tovi e.

ali mu je ipak priopæeno kako bi u buduænosti moglo biti pote koæa. ionako veæ prepune lijepih kutaka. namijenjenom uveæanju uzajamnog odu evljenja koje je izmeðu njega i djeèaka veæ uspostavljeno. To je domaæinu omoguæilo da mu odmah natoèi drugu alicu (krajnje suptilan prijekor). no ne ba i zbog ustri ne da nas provociraju èak i dok pola u ivot. rekao je Der Alte. rekao bih. prièa se da neki Kinezi znaju uz pomoæ ubada-nja o trim iglama ubla iti giht. da je on osobno neljudski patio od gihta ili reume. jednom je prigodom uvidio. Naravno. pre malim. jer je najmanje privlaèna crta mojih dragih pèela njihova spremnost da bodu. Uz svu svoju nadarenost. Jo uvijek ne znamo gdje toèno moramo na ti jelo oboljelog staviti pèelinji alac. koja se. postav i rtvom napada bez premca. No. prije trideset i jedne godine. "jo osloviti dobrim prijateljem. koji je okrunio ono to je mogla biti va a disertacija. Vrlo je dirljivo govo rio o oboljenjima dvojice velikih monarha i predanosti Plinija i Galena . Nek oliko desetljeæa prije znatno sam pao u Maestrovim oèima. jer je. iznenaðujuæe." Aloisu se uèinilo kako bi tu temu bilo dobro zakljuèiti. Likomskv. to se mene tièe. slagala s urinom. sad je postao klijent koji se zadovoljio malim. obratio se sad Adiju. toliko toga to se o ovim pèelama i nj . Jer vas jo ne poznaj em." "Upravo tako". u toj dalekoj. primijetiv i da u tom poljsk o. Osim. "Da. jo je 1864. Jer. Reuma i gih t danas su se mogli smatrati bolestima iz pro losti. da nije bilo bezbrojnih prepr eka koje stoje na putu njihovog lijeèenja. a mogu spom enuti i herr dr. napomenuo je. jer u sebi osjeæam potrebu da vas posa vjetujem. dodao . otkrio ni ta manje ne go dr."Kinezi koji ive na suprotnoj stani Zemlje. Nije se radilo o tome. Od èaja mu je u nosnicama ost ala prodorna aroma. "moglo je ba tako i biti. "svi jako cijene" . reæi. volimo ih radi njihovog meda. Èak sam dovoljno samouvjeren da vjeru jem i kako bih vjerojatno do ao do zavidnih otkriæa. Prièa se da Kinezi" ." "Tvojeg oca". u svojoj koli s jednom uèionicom. no dosad je razgovorom u potpunosti dominirao Der Alte.je. Jesi li èuo za njih?" upitao je. ali s mno tvom uboda u predjelu koljena od kojih se poslije znatno ubla ila bol rane fa ze reume.dvojic e mediDvorac u umi 153 cinskih genija koji su znali kako lijeèiti bolesti tako te ke da im drugi nisu nalaz ili lijeka. naravno. Èuo je za Kineze.idovskom Magnusu vidim potencijal. Da! Herr dr. Nipo to nije trebao svr iti kao bizaran. preko va eg velikog ugleda. to je. t ijekom sata na kojem je fraulein Werner poduèavala geografiju i toèan polo aj Indije i Kine na velikom kontinentu Aziji. Priznajem da mi je strahovito ao to se znanstveno ne bavim medicinom. Terc je proveo niz ozbiljnih kemijskih istra ivanja o prirodi pèelinjeg otr ova i njihovog jo neiskori tenog potencijala ba za te vrijedne lijekove. je r sam tad mogao poèeti istra ivati samo tu temu. Obavijesti o va em cijenjenom ranijem polo aju stigle su do mene prije ovog sastanka. Kako bilo. "samo jednom. da. Alois je uistinu poèeo spominjat i Plinija i Galena. Jedno sam vrijeme oèekivao kako æe biti jedan od mojih najistaknutijih klijenata. Kako je taj sa mo na iroko raspredao! "Ne mogu vas". a potom Karla Velikog i Ivana Groznog. izvrsno rje enje. ne ostvariv i onoliko koliko sam predviðao. Alois je svoj popio u tri vrela gutljaj a. moram. Adi je ozbiljno klimnuo glavom. Tek su tad progovorili o svrsi njegovog posjeta.vratio se opet Aloisu "ali æu vas ipak spremno nazvati prijateljem. dragi gospodine. nisam bio zadovoljan Der Alteom. u to je doba bio pravi satir kad su posrijedi ene. cijenjeni efe Financijske policije her r Hitleru. Der Alte je svoj èaj ispijao lagano ga srèuæi. ono to ste vi tada vjerovali da tu treba otkriti. Ne treba ni spominjati kako bi vi e volio dobar gutljaj piva kojim bi potakao ustrije izno enje nekoliko una prijed pripremljenih 54 Norman Mailer napomena. nevjerojatno smrdljiv pustinjak koji je golemi ugled stekao bavljenjem ko nicama i pèelama. Terca. gotovo mitskoj zemlji. nikad nam n ije dao previ e. u lijepom kutku Austrije. kad ste jo bili mladiæ. uvjeravao je.sad je s pogledom koji je razoru avao. dragi gospodine.

rekao je Der Alte. si e njene ivotne sokove i fine sastavne dijelove njenih unutarnjih dijelova. Kad ne ostane ni ta osim suhog apta ljuske. nije mi elja zapoèi jati polemiku. mladi momèe". Kad pèela sk upljaèica. "Dopustite da ka em kako vam ni na koji naèin ne elim povrijediti ponos. osi koja pèelu i56 Norman Mailer napadne èim se stane spu tati na cvijet. usred vjenèiæa." Stao je. recite. nije li?" Der Alteov je glas vibrirao u mekoj upljini Adijevog eluca. da. Sto se onda desi? Raèji pauk èeka. na a draga vrijedna enka sa svojim nerazvijenim jajnicima .kao to znamo. to se stvorenje smjesti duboko u njegovu malu mirisnu upljinu. "Uvijek . Naposljetku. puna pohlepe. nema izbora. morate mi reæi svoje mi ljenje". makar su mu nosn ice gotovo zadrhtale.'" "Ne bih htio proturjeèiti va im uèenim rijeèima". cvijet i vi e zlih kukaca. kao da je djeèak jo jedan ravnoprav an sudionik. "To jedno j sna noj osobi kakva ste vi mogu prisegnuti. pa mora ostati. Pèele imaju tako meko grlo. a da ne sagradi i samostan. koji izgleda tako pametan. Ne. dok pauk. E pa sad razmislite o toj maloj skupljaèici. Der Alte je nastavio prièom od pèelinjem vuku. rekao je Alois. Opet se okrenuo Adiju. ili æe mu s leda pasti pravi teret. Mogu vas izvijestiti o jednoj vrsti pauka za ko ju se ne mo e reæi ni ta drugo nego da je zla.ihovom kvalitetnom uzgoju mora nauèiti. Kakva bi to mogla biti povreda njegovog ponosa? "S va im velikodu nim dopu tenjem. Da. Daje sve od sebe radeæi ne to to ti je postalo va no 'Da'. pa sad njih trojica sjede posve jednaki po svom pretpostavljenom po lo aju. Skoro. te su ostale enke tu tek da rade cijelog svog kratkog ivota. Osa sad sas . rekao je Adi. Nema ni ta izmeðu toga. sit. jesi li dovoljno pametan da zna to bi to bio poziv?" "Nisam". a g las mu je ostao normalan (koliko ga je uspijevao kontrolirati). To vam je. utrnula i bespomoæna. a potom visi u bla enom snu. U njemu se ugnijezdio. "ali mo da i jesam. Toliko je prirodnih stvorova.ach. Ulazi. kazao je Alois. 'mora to raditi. ne mogu vam dopustiti da o jednom takvom projektu poènete razmi ljati. bolesti i smrtnih neprijatelja koji okru uju na e nje n e pèelice. "ne to to radi zato to ti je netko drugi rekao da to radi . Zbog toga su pèele i om ra ene." Uzdahnuo je od jada koji je odzvanjao pop ut tjelesne prijetnje. zasiæe n." Klimnuo je glavom. kazao je Der Alte." Klimnuo je glavom. malih i velikih. s amo matica u potpunosti posjeduje to najtajanstvenije utjelovljenje enskog postoj anja! . kazao bih kako vas moram upozoriti zbog va e po tene i è sne elje da se upustite u beskrajne neizvjesnosti pèelarstva. A stiglo mu je jo toga. raèji pauk se èak potrudi izbaciti ostatke iz cvijeta. "Ti. tako vam to ne ide i nikad neæe iæi". Ili æe vam se slomiti srce." "Dragi gospodine. Okrutno! Sadistièki! Jer jadna pèela nije ubijena. a opojni eliksir l atica ubrzo prikrije paukov u asni vonj. Nije znao nalazi li se pred nepodno ljivim jadom. Kod poziva. v eæ i neprestano ive u njegovoj opojnoj i zlatnoj prisutnosti. Ka ko se radilo o èovjekovom ponosu. I opet na a skupljaèica ostane paralizirana. taj uspje ni uni tavatelj drijema. ljubomorno na ivot tih zadivljujuæih malih stvorenja koje ne samo to su u stanju raditi med." Adi je tjednima sanjao pèelu. Pèelinji vuk uvijek posegne za grlom. vidite. Èim nade pogod an cvijet. u potrazi za slatkim. Zna i prije nego to postane svjestan da zna . bez ikakve milosti . ili æete naæi sreæu. Pretpostavljam da se tu èak osjeæa kao kod kuæe. "Poziv nije". po ziv. dragi doktore. Zove se Die Krabbenspinne. no èovjek valjda mo e dr ati Dvorac u umi 155 ko nicu. kako bi uzela svoj po udni teret nektara i peludi i istog t rena nagrabusi. Podra uje irenje jetovog mirisa tako to se vrpolji po tim bla enim laticama vjenèiæa. veli poziv. svom dubokoumno æu minulih desetljeæa u ojima se uvijek predstavljao velikim i uèenim doktorom. rekao je Der Alte. nije imao namjeru nastavljati a da ne dobije lai ssez-passer. To je prvi znak stvarno inteligent ne osobe. Ja za sebe ne predviðam vi e od skromnog ulaganja jednog umirovljenika. veæ je ubod raèjeg pa uka paralizira. med koji one rade u svijetu prirode pravi su pandan zlata. "Ali ne. Na a pèela nanju i neponovljiv vonj cvjetnih upljina . "Ti. Tamo ta j raèji pauk onda èeka." "Zna . a da niste potpuno svjesn i rizika koji stoje pred vama. Progone ih i love u zamke. "ne. "Herr Hitler.

Mogu èudovi te koje ih napada izbosti na smrt. to æu biti spremniji zapoèeti sa svojom pèelinjom zajednicom. Jasno je da su ta oduzeta tijela poslu ila kao hranjive tvari njenog rasta. Mo emo li razgovarati o onom to biste vi bili spremni napraviti za mene. Ko nicu mogu napasti mravi. zakljuèio je Alois. u ko nici se vi e Dvorac u umi !57 ne da ivjeti. Ne odstupam veæ na prvo upozorenje. pomisao na Aloisa mlaðeg neizbje no ga je podsjetila da jo nije sve na svom mjest u. a to ja mogu uèiniti za vas?" "Ne jo ". pa èak i osam jo ivih. Druga æe vrsta pauka oko svake pèele koja mu uleti u mre u om otati èahuru. skromni hobi . rekao je Alois. Taj je ens ki grubijan sad spreman obaviti i posao odno enja svoje paralizirane rtve. sad dobro uhranjena. zahvaljujuæi vlastitoj brojnosti. Stoga Der Alte sigurno zna da to me vi e o dgovara. Poderano i nepokretno malo stvorenje prebaci u unaprijed ba za to pripremljeno gnijezdo. Sad se Alois zapitao za to se Der Alte trudi obeshrabriti ga. a onda u jednom kutu sagrade mi je gnijezdo. S mi evima je jo i gore. dok jedna gladna mala buduæa osica nije postala pèelinji vuk. Stoga pèele tu trule poènu prekrivati dezinfekcijskim sredstvima. Na kraju æe ipak dobiti svoj novac. Otrov iz osinog alca saèuvao je meso paraliziranih pèela. koji mi zovemo mudrim i dobrim. u v . "Zna da sam èovjek koji ponos nastoji dr ati neokrn jenim. Zimi se nasele u ko nice u potrazi za top linom. to se tièe za to nu nog materijala. Uspjele su tu sad nu nu tvar proizvesti iz peludi i nekoliko odabranih zelenih pupoljaka. "kako vas nisam uspio obeshrabriti. Poèinje pèeli mrviti trbuh kako bi izvukla sav nektar koji je vrijedna pèelica veæ u sebe spremila. I je li joj to dosta? Nije. pa su probavljena. To nema nikakvog smisla. Kad se uzme u obzir u kakvom mu je stanju koliba. "Propolisom se slu e i za popravak pukotina u svojim zi dovima. ali potpuno oduzetih pèela koj je veæ uhvatila." Alois je sad Der Alteu podario ono to je dr ao svojim naj irim i najsamopouzdanijim o smijehom." "Boji li se osa?" upitao je starac djeèaka. Najsmioniji pripadnici na e domo vinske stra e uljeza napadnu. S kojim je ciljem prezreo elju potencijalnog kupca za ulaganjem? Po prvi put mu se uèinilo da Der Alte pomalo shvaæa. Pustinjak ga razumije bolje neg o drugi ljudi. gutljaj po gutljaj? A odgovor se na to pitanje mo e naæi u pri rodnom sustavu. ali i brzo dodao: "Ako je moj otac spreman s time se bavi ti." "Dr im se zakona vjerojatnosti". takor æe svojim pand ama strugati po prednjem zidu ko nice dok pèele za titnice ne izlete kako bi ga otjerale. "Radije razmi ljam o trajnoj moguænos ti zarade. Zamisl ite tu sjajnu vje tinu.vim kontrolira situaciju. to æe onda s njegovom le inom? Njima je ona veæa od Levijatana. rekao je. A potom se ta larva. pa æe se èak odreæi i dijela svoje teritorije kako ovi neumorni osvajaèi ne bi napali èe ljeve u kojima se nalazi buduæe potomstvo. Jeste li èuli za nju? Za propolis?" "Naravno". kazao je Der Alte. t o nije nemoguæe. "Ukoliko elite ostati èovjek koji ima mali. Kad se mi poène raspa ati. Ba je bilo zgodno ustanoviti da taj mali Adi nije samo za mokrenje u krevet. ja vam." Opet je bio zadovoljan sobom. novac bi mu dobro do ao. rekao je Der Alte. Alois se po prvi put mogao slo iti kako bi to uistinu moglo tako i biti. a ne o povremenoj pogibelji. abe èekaju ispo d ko nica da pokupe izmet." "Imate sjajnog sina". onda moram i ja biti. Dr ao ih je jo danima na ivotu. Tamo svoj plijen polo i pored est. ali nepokretnim pèelama. rekao je Der Alte. Hoæe li mo da jed nog dana biti ravan i Aloisu mlaðem? No. ud po ud. No. "Vidim". Ti su èuvari i vojnici pravi junaci. takor ih sve skupa proguta. Taj se nektar istisnut iz trbuha preko pèeli njih usta prelijeva u gubicu pèelinjeg vuka. a koji tu pokazuje lukavstvo naj okrutnijeg manijaka. Tada u istu kriptu osa polo i jedno jaje. jedno jedincato jaje koj e æe se uskoro poèeti hraniti tim jo uvijek ivim." "Ta sam dva iznimna primjera dao kao ive primjere pogibelji u ivotu svake pèelinje z ajednice koju biste se nadali za tititi. no kako su te pèele mogle dovoljno dugo pre ivjeti da bi poslu ile kao iva h rana. Adi je klimnuo glavom. Vidio sam zajednice u kojima pèele mrave mor aju trpjeti. mo e pretvoriti u jo jednog pèelinjeg vuka. Ljeti i zravno pljaèkaju èe ljeve kako bi do li do meda. No. komad po komad. ali im je juna tvo uzaludno. kakva postoji u svakoj djelatnosti. naravno stojim na raspolaganju. "Cijenim va a upozorenja". rekao je Alois. a ponekad i uspiju. Slavna je to pobjeda. "no sad moramo prijeæi na druga pitan ja.

nekakav je sporazum sa starim opsjenarom ipak morao sklopiti. koji je predviðao kako æe kupljeno morati preplatiti. jednom obostra no prihvatljivom poslovnom odnosu. Mogu dodati kako sam uzbunjen iste veèeri poèetkom listopada 1895. Ni u jednom se zanimanju za sposobno æu ne udi vi e nego u vra jem. uzeti vas za suradnika u r adu na mojim zajednicama. Nap osljetku." Der Alte je klimnuo glavom. U n jenom pogledu neæe vidjeti ljubav koju je tu elio naæi. Takav sam. A sad sam ispao nesposoban. stoga. te dovolj no zaèepljenih staklenki peludi i meda da svoje tek steèene stanovnike mo e prehraniti do kraja zime. sljedeæih nekoliko godina. Ja sam pak. pa tako znam. sa svoje strane. Ukoliko ima znati eljnih koliko je ono to je kupljeno stajalo. rekao je Adolf. Barem neko vrijeme. ako smijem prijeæi na jednu osobniju razinu. Der Alte je mo da umirovljenik. moram raditi sam. mnogim tisuæama pèela. na kojem je na kolima sjedio uz oca. kazao je. za vrlo skromnu naknadu. no stekao sam napredna znanja. ipak . no u takvo se to ne bi smio upu tati i klijent. moram vam ne to objasniti. no. a meni æe ostati zadovoljstvo dru enja s inteligentnim èovjekom. Ponudit æu pribli nu procjenu: Aloisova mirovina bi 1895." "Sjajan deèko". Stoga. rekao je Der Alte." Alois je na licu odr avao osmijeh. no nosnice su za to plaæale danak. I on je bio ponosan èovjek. isto sam tako i spreman. Maestru se ne bi svidjela nikakva buduæa epizoda izmeðu starca i djeèaka. Èak smo na to i ponosni. kao i razni pribor. Svoj prijedlog neæe ponavlja ti. Alois ju je prevezao u dom Hitlerovih. To bi mogao ispasti ugodan aran man. godine bila n egdje na razini dana njih ezdeset ili sedamdeset tisuæa dolara na godinu. a noæ prije odlaska nije mog ao zaspati od i èekivanja. herr Hitler.ama vidim." "Dobro. dvadesetak koraka od kuæe. 5Èitatelja sad moram izvijestiti o neoèekivanom Maestrovom pozivu koji me na gotovo o sam mjeseci odvojio od Aloisa Hitlera i njegove obitelji. kako bih ispei58 Norman Mailer kao svoj zanat. Nastojimo romantiène sklonosti na eg stada usmjeravati. "Da". Zna li brojiti do tisuæu?" "Znam". uzbuðen zbog jutra u koje æe se na klupi u sjeni hrasta posta viti kutije s ko nicama. a li predugo sam ga zanemarivao. Ako to mo emo sprijeèiti. ostao u asnut. Na alost moram reæ kako smo na svim ovim zelenim poljima oko na eg Hafelda. Radujem se. Hoæe li i se bojati? Jesi li spreman za to?" Dvorac u umi T59 "Bojim se". "Da godinama r adim s tobom. Maj ka æe mu uskoro imati jo jedno dijete i opet æe sve biti kao kad se rodio Edmund. Alois. "ali. Previ e nepoznanica! U tom je trenutku Alois kazao: "Poèa æen sam va im osobnim zanimanjem za mene. Na e je podruèje proraèu nata pakost. Adiju su zasuzile oèi." Okrenuo se Adiju. jedan bolji pristup.smijem li to tako nazvati? Spreman s am. znate. Ono to bih vam a predlo io jest jedan vi e kolegijalan odnos . a ne ispravljati ih. Vi æete mnogo toga na uèiti. Jer æe ovog proljeæa tvoj otac biti gazda mnogim. Der Alte mu je zaraèunao koliko bi danas bilo tisuæu dolara. rekao je Adi. Svi. godine kad je Alois dovr io svoje pèelarske pregovore. nas dvojica jedini ljudi iznimne inteligencije. ti stari smrdljivi jarce?" bila je reèenica koju nije izgovorio. nemam na raspolaganj u pouzdani naèin za pretvaranje kruna iz Aloiso-vog doba u dana nje amerièke dolare neki proizvodi imaju sto puta vi u cijenu nego prije jednog stoljeæa. Odveo me izvan Austrij e. egrtovao tri godine. Od Der Altea su kupljene dvije pèelinje zajed nice koje je naselio u dvije Langstrothove kutije. izrazom punim ljubavi. U na oj smo obitelji tupani. Ja sam. Adiju je to ispalo uzbud ljivo putovanje. "Uskoro æe ti otac imati jako puno posla. Ja æu vam pripremiti nekoliko dru tava i ispor uèiti pribor i proizvode koje jo nemate. Stoga bih vam predlo io ne to drugo. Usamljenost koju je ta posljednja napomena otkriv ala nalikovala je hladnoæi nenastanjene kuæe. "Sklopit æemo sporazum. pa mogu reæi kako je on taj novi tro ak smatrao velikim. Koliko je samo starac udio da i dalje v ida Adija. svi smo tupani. Èim je robu kupio. U svakom smjelom potezu ima nepredviðenih preokreta. "To rade u vi em razredu u koli. druga su posku pljenja bla a. moguænost istin skog poziva.

sti u kao stado odbaèenih ljudi? Kako su D. znam da èak i odani èitatelj neæe ostati vjer an piscu koji je spreman prekinuti narativni niz radi prividno nevezane digresij e. izvje æa 0 onom to su radili Alois. suglasja i unutr a njih nesuglasja. naposljetku. Rekao bih kako je osam mjeseci od na eg odlaska u listopadu 1 895. a svi smo skupa jedva èekali da se upustimo u gole mi projekt 1 160 Norman Mailer 6. pred svibanjsku krunidbu. pa se osjeæam obveznim isprièati to se zbivalo dok sam bio odsutan. poveo najbolje pomoænike. u vr ijeme kad nam se pribli avao veliki ruski pothvat. No. Kad sam ih dobio.. Tijekom mjeseci provedenih u Petrogradu. nudili su tako malo. Bit æemo na krunidbi cara Nikole II. redovito sam primao obavijesti 0 Aloisu . Zbog toga su moje spoz naje o onom to se de avalo u Hafeldu pretrpjele stanovite gubitke. dok sam ja sa svojim najbol jim pomoænicima oti ao u Petrograd. kako sam veæ naznaèio. Njih je bilo dovoljno da du nost pred am trojici svojih zastupnika koji su ostali uz njih. prije nego to sam se spustio do Moskve. Maestro je vjerojatno elio kod brojnih Wildeovih in timnih prijatelja potaknuti osjeæaj muèeni tva. jer mi je nalo eno da dam sv e od sebe kako bi ga osudili. u Moskvi. dogaðaju od kojeg nas je jo uvijek dijelilo vi e mjeseci. ili nam. to je. kao i ljudima. Adiju. jednog hladnog travanjskog jutra. K. naravno. nakon to sam godinama èitao najbolje i najgore romane. ne èitaju beletristiku da bi morali trpjeti autorove isp rike. To bi odmah dovelo do pitanja koja zadiru u sveto podruèje: kako su uopæe nastali v ragovi? Prati li Zli budno moguæu pojavu nadmoænih ljudi koji bi mogli raditi za nas . ni ta me od toga nije posebno zanimalo. nemam elju obrazlagati kako ih novaèimo. cijelu sam zimu proveo u glavnom gradu . mogu promaknuti va ne potankosti. Upravo mi je tad nareðeno da napustim Adija i ostale èlanove njegove obitelji. uvjerenja. Nerede koje smo planirani izazvati pred krunidbu cara Nikole II. Zbog va nosti na e misij e u Rusiji sa sobom sam. U svakom sluèaju. godine bilo razdoblje osobno va no Adolfu Hitleru. Dosad sam èitatelja po tedio spominjanja nevezanih sluèajeva. Klara i djeca dobivao sam od agenata ni eg polo aja . tijekom razdoblja u kojem me nije bilo.troj ice koju sam ostavio da nadgledaju moj dio Gornje Austrije. i Maestro ta aran man dogovorili ne to je. da va s podsjetim. tu ipak ima jedna pote koæa.se zamorio od poslovanja sa starcem pa se nije cjenkao dalje od malog zadovoljs tva koje mu je donijelo ne to besplatnog dodatnog pribora. osobito kad su u pitanju oni iz dobrih obitelji. Èak sam dobivao i izvje æa kakve su æudi pas Luther i konji Ula n i Graubart. Manjim vragovima . Dvorac u umi 161 Petrogradu i Moskvi. Ne mogu iznijeti . u cijelosti . Iako mogu steæi solidnu predod bu to se s mojim klijentima zbiva èak i ako se moram osl oniti na ono to dobijem od prosjeènih agenata. to se èe æe dogaða. Tek æu tad moæi na miru iznijeti to smo radili u M koji se spremao. izvan mog znanja. (Do bri èitatelji. kao i svoje druge klijente u tom dijelu Austrije. Kad sam se na ao u slavenskom podruèju (koje je Bogu i Vragu bli e od bilo kojeg drugog sjeverno od ekvatora). Tijekom moje odsutnosti. tek moram opisa ti. nimalo. no radije bih jo malo ostao iznositi sitne dogaðaje i neva ne pustolovine obitelj i Hitler u Hafeldu. Odmah po dolasku morao sam zapoèeti s prouèavanjem ruske du e kr ajem devetnaestog stoljeæa. dio izobrazbe dobrog vraga. To izgovaram s ponosom.svih poroka. Svoje sam pomoænike znatno p rije odlaska uspje no doveo na razumnu razinu percepcije.. gdje sam prisustvovao suðenju Oscaru Wil deu i bio u sudnici na dan izricanja presude zbog "sodomije i remeæenja javnog mor ala" . Klari i Angeli. do mog povratka u Austriju u lipnju 1896. dat æu sve od sebe kako je ne bih morao ponavljati. zakazanoj za svibanj 1896.gdje sam se naravno ukljuèio u odluèivanje porote.) Reæi æu kako. No. u poslu se mo e izgubiti ton. posebno mjesec dana k oje sam u svibnju '85. No. moje pripovijedanje neæe pretrpjeti neku nepopravljivu tetu. I sad æu vam se isprièati. Maestro se oèito nalazio u ranoj fazi pokretanja krupne i velike nepodop tine. no. I odosmo u Petrograd. proveo u Londonu.

Kako se ni sami u biv im ivotima nisu posebno isticali. osjeæa napadaje straha. Rakete stra ha polijeæu mu u elucu dok se pribli ava kutijama s ko nicama. od kraja 1895. i vi e nego dovoljno da mi to poène iæi na ivce. Izgubljena je tek usputna ljubavna veza . no buduæi da nisu imali dovoljno smisla za prepoznavanje s ka kvim se pote koæama susretao. jer je ivot proveo u uniformi) to je stalno zaboravljao navuæi rukavice svijetle boje i veliki pèelarski e ir s velom. Dosta toga doznamo i krajnje jednostavnim kanalom. ali predmet prouèavanja postanu u doba kad ih hvata tjeskoba. no nisu raspolagali ranijim kvalitetni m spoznajama o ljudima koji nisu slabi. za to i dalje plaæa cijenu. rijetko radi kod ljudi koji nam nisu klijenti. Kao to mo emo vidjet i. tamnoplavu odoru. I na tom je zalasku sunca ta ko bjesomuèno izboden. agenti koje sam ostavio zatrpali bi me po tankostima. Neæu se ovdje dalje baviti takvim problemima. Zbog toga sam takav materijal morao odbaciti. Nu no je po t vanje. jer se radilo o pristranom portretiranju. Prva mu je briga bila (a to mi se uèinilo komiènim. dodu e iz druge ruke. znatne slabosti koje ne trebam ni spominjati. Nije zaboravio kako èovjek mora ostat . eni 1 djeci. pèelama idu na ivce. nisu me svaki put uspjeli na zadovoljavajuæi naèin izvijes titi o svemu to se s njim zbivalo. To je nauèi o iz iskustva. kako se mo da sjeæamo. Te su n edjelje Aloisove bludne nade morale ostati neusli ane. i to ba po nepokrivenom mesu bujnih grudi.-om. pa do ljeta sljedeæe godine. no biti spreman i za ono to stvarno osjeæaju od nas jaèi. Maestro je znatan dio svojih sredstava morao utro iti na Vrijeme potrebno da bi se poremeæeni materijal koji nam je ipak stizao m ogao nekako obuèiti. Stoga je odjenuo cijelu. izvje taj o jadima koji su Alo isa zadesili kad je postao pèelar. da mu se sjeæanje na to jo uvijek podi e iz dubine eluca. uz. da sam im dopustio. Norman Mailer 7Potkraj listopada. K. Kako je morao izbjegavati tamne kapute i hlaèe. jer nije bio odmjeren na odgovarajuæi naèin. pa se dnevne misli mogu na povr noj razini r aspoznati veæ i obiènim prolaskom kroz noænu odaju. stizalo mi je more povr nih informacija. ko ji je uvijek morao biti od najbjeljeg Dvorac u umi 163 materijala. to se. prislu kivanjem obiteljskih raz govora. Nisam se time mogao baviti dok sam boravio u Rusiji. veæ i el egantan. Odjeven u bijelo. morao biti spreman prihvatiti znatan dio onog to se iscijedilo . to je i previ e dobro znao. a upravo je ono mojim tamo njim zastupnicima nedostajalo. Tamne i zagasite boje. kad su ga pèele onako gadno izbo le dok je radio s malom zajednicom koju je dr ao nedaleko Braunaua. Reæi æu tek kako su agenti koje sam osta vio u Hafeldu dali sve od sebe kako bi me izvje tavali o tekuæim Alosovim naporima d a se bavi pèelarstvom. Kao dio zavodnièkog plana. Osim moguænosti da izravno ud u u Aloisove misli dok je budan. u poku aju da se uspne na istu razinu s D. Onom prigodom prije prilièno godina.sve one neostvarene ljudske moguænost i. to mu je bila uobièajena odjeæa. Naravno. no na temelju vlastitog iskustva pretpostavljam kako je Maestro. o njegovim pèelama. moji su se agenti morali zadovoljiti mlijeènim turama. pogrije io je ut oliko to je jednog nedjeljnog popodneva privlaènu enu pozvao da mu pravi dru tvo. Slijedi moj podrobni. no udarac je pretrpjelo njegovo visoko mi ljenje o samom sebi. a radi se o pojavi razmjerne otvorenosti snova m u karaca i ena i za vragove i za kand ele. a mo da i tisuæljeæa. bili su skloni kod Aloisa u cijelosti otkrivati samo ono drugorazredno. Alois se djelomièno dr i pravila dobrog seljaka. Stoga je bilo oèito kako bi nam bilo pametno da uzmemo u obzir i Klari nu i Aloisovu snagu. Tijekom stoljeæa. Moji su agenti Alois a do ivljavali preslabim i suvi e zabrinutim. namjeravao je pokazati kako nije samo vje t oko ko nica. Èitatelja bih upozorio neka ne zaboravi kako su djeèaka koji je kasnije postao Adolf Hitler odgojili ba taj otac i ta majka. Ma estro to naziva "tr nicom snova". To odgovara problemu koji biste imali kad biste s kandidatima koji jo ne sviraju ni jedno glazbalo osnivali simfonijski orkestar. U ljude koji su od nas slabiji nije te ko proniknuti. jer su pèele izbole i damu. prvih se dana stalno brinuo hoæe li se sjetiti presvuæi prije nego to ode do ko n ica. Nimalo me nije iznenadilo to se Alois opsesivno prihvatio svog novog pothvata. veæ nije tako jednostavno. naravno. Pa dobro.kada se to i za to dogodilo.

i budan èak i nakon najmanje katastrofe. Iz neoèekivane nedaæe mo e se ponekad izvuæi neoèe ivana vrijednost. Njegove je zanimljive medicinske teze, primjerice, potaknulo u bla avanje reumatske boli dan poslije - èinilo se kako su pèelinji alci bili blagotvorn i kod njegovih problema s koljenima. Prigodom njihovog sastanka, Der Alte se, sj etimo se, s tim bio voljan slo iti. A ta je potvrda djelomice mogla biti i razlog za to je Alois prihvatio Der Alteovo mi ljenje kako su uvozne talijanske pèele bolje od austrijske vrste. Iako je sumnja o i kako bi Der Alte mogao prodavati ba dio zaliha kojih se inaèe elio rije iti, presu dan je argument bio to to se s talijanskim pèelama moglo lak e raditi. Nje nije su, uvj eravao ga je Der Alte. tovi e, zbog izrazite ute puti, koja je nalikovala mekom sjaj u najbolje ko e za èizme, bile su i ljep e. Alois se divio trima zlatnim dijelovima nj ihovih tijela, od kojih se svaki isticao najo trijim moguæim crnim rubom. ik! Ta mu j e rijeè pala na pamet. Dok su austrijske pèele bile sive i dlakave. Nisu sjale poput tih pozlaæenih Talijanki. Poslije se Aloisa proganjao osjeæaj nelojalnosti. Morao j e uzeti "Franje Josipe", sivobrade. 164 Norman Mailer Nelagodu mu je neprestano uveæavalo to to se stalno pitao ne bi li mu bilo bolje pr ièekati proljeæe. Sad je morao u zajednici odr avati toplinu, da pèele ne uginu zbog hla dnoæe. No, tijekom tog razdoblja svaki se dan morala mjeriti temperatura u ko nicama. A k o nicu nije smio otvarati na dulje od nekoliko sekundi. "Koliko god bili znati eljni ", povjerio mu je Der Alte, "nemojte si dopustiti da mièete neki od pokretnih okvi ra kako biste prouèili èe ljeve. Hladni propuh koji bi mogao nastati zbog podizanja ve likog poklopca kutije mogao bi temperaturu toliko sniziti, da bi pèelama trebali s ati da opet zagriju unutra njost. Takva bi vam hladnoæa mogla desetkovati pèelinju pop ulaciju. Ne igrajte se s tim, herr Hitler. Do sad ste, zakljuèujem na temelju onog to ste mi isprièali, s pèelama ivjeli samo u lipnju i srpnju. To mo e i svaki turist. N o, ako svojem malom narodu elite biti pravi kapetan, vodeæi ih kroz ledeno hladni z rak nadolazeæih mjeseci, to æe zahtijevati i snagu karaktera, prijatelju." A onda je , kao da eli obogatiti pretpostavku, dodao: "Novi prijatelju." 8. Da je Alois sebe stavio na optu enièku klupu, proglasio bi se krivim. Kako jednog sn a nog èovjeka umirovljenje mo e tako oslabiti? Gazdinstvo je kupio impulzivno, bez pro mi ljanja, a sad je, da poveæa ulog, nabavio i dvije ko nice u Langstrothovim kutijama . Za to se tako iznenada odluèio tijekom zime baviti pèelarstvom? Zar nije i to odluèio previ e impulzivno? Der Alte je èak imao i obraza kazati mu, dok je Alois odlazio: " Vidjet æete koliki sam vam posao pri tedio." Sto je Alois za tedio od posla, potro io je na zabrinutost. Nije mu jo bilo ni ezdeset godina, do vraga, jo godinu i vi e mu neæe biti ezdeset, ali te nove du nosti stvarale su mu nevjerojatan osjeæaj umora. Te su dvije nastanjene kutije sad le ale ispod ora ha, na krovnoj ljepenci, a zbog hladnoæe su dobile i dodatnu ljepenku s gornje str ane, sve uèvr æeno kamenjem. U dvije su kutije bile dvije pèelinje zajednice. Svaki bi d an oèitao temperaturu u obje kutije, a jednom ih tjedno vagao. Djelomièno je problem bio u tome to su brige presezale stvarni posao. Budu li zajednice na proljeæe djel ovale slabo, spojit æe dvije kutije u jednu, a bude li trebalo, kupiti jo pèela, upus titi se u dodatne tro kove, u dodatne kontakte s Der Alteom, koji bi si, bez sumnj e, Dvorac u umi 165 zasmrdio hlaèe grohotom se smijuæi herr Hitleru s njegove dvije lijeve ruke koje æe us koro izbosti sve ono znanje naprednih pèelara koje nije posjedovao. Veæ u studenom j e Alois dr ao predavanje Angeli i Adiju, pa èak i Klari, o potrebi besprijekorne hig ijene u pèelarstvu, kad dode toplo vrijeme. Bez obzira na to koliko dan bude topao , ko nice se ne smiju ostaviti otvorene. Iznad svega, ne smije se izvan njih proli ti med. Ako im se to dogodi, moraju ga isti èas obrisati, jer bi mogao privuæi pèele, pa bi se poèele boriti za taj besplatan, lako steèen med, dok le i na tlu. Ako bi lokv a meda bila dovoljno duboka, mogle bi se sve skupa utopiti. Dakle, dovoljno je strahovao da svoju obitelj krene opsjedati onim to se na ljeto mo e, ali i ne mora dogoditi. To je uglavnom ovisilo o onom to bi prethodne veèeri p

roèitao o zimskom dr anju ko nice. Sam je napravio jednu novu kutiju za ko nice, koja mu jo nije bila potrebna, ali se ponosio vje tinom koju je to zahtijevalo, pa makar kutija i nije bila ravna Langs trothovoj. No, takav mu je posao ubla avao zabrinutost. Grudi mu je nadimala stara izreka. "D obra njemaèka krv zna", rekao je Alois supruzi, "da blagoslov ne daje Bog, nego st i e od napornog rada." No, napomena ba i nije bila najsretnija. Za to se tu ne spomin je austrijska krv? Uskoro ga je to pitanje poèelo opsjedati. Je li neka konkretna krv imala svoje vlastite vrline? Za to, stvarno, hvaliti njemaèku krv? Za to ne austri jsku? Imao je cara koji se mogao nositi s golemim (i èesto) idiotskim problemima o dr avanja mira izmeðu Ceha, Maðara, Talijana, Poljaka, Zidova, Srba pa jo i Cigana, u o kviru Habsbur kog carstva. Nijemci to ne bi bili u stanju. Vjeèito su se svaðali. Bez Bismarcka bi bili nitko i ni ta. Sitne provincije. Kralj Leopold I. i kralj Leopol d II. Ludi, obojica ludi Bavarci. A Prusi su bili jo i gori. Prusi su bili progut ali metlu. Za to onda spominjati dobru njemaèku krv? "Zato to", rekao je u sebi, " to z nam to to znaèi." No to je znaèilo zakljuèiti da ne to zna , ako nisi znao uistinu. Iako si na neki naèin ip k i znao. Krasna zagonetka. Alois je zakljuèio da poèinje razmi ljati poput filozofa. Sto nije lo e za djeèaka sa sela. Bio je u isku enju da tu temu naène u gostionici u Fis chlhamu, ali to, naposljetku, nije uèinio. Oni tamo su bili tukci. Bilo mu je ao vr emena koje bi s njima proveo. U studenom bi se tamo na piæu zatekao èak i popodne, to bi mu bio dokaz, da mu je bio potreban, kako nema dovoljno posla. Zbog toga je odluèio ne odlaziti nekoliko dana tamo i66 Norman Mailer i objesiti kakvu mre u oko ko nica, da na proljeæe do njih ne bi mogle ptice. Èak je raz matrao i moguænost da posjeti Der Altea, ali je sjeæanje na prodoran smrad takve pom isli okonèalo. Ubrzo se opet na ao u gostionici. Tamo je ipak nalazio jedno zadovoljstvo. Tukci s u ga sad dr ali struènjakom za pèelarstvo. Sve moguæe savjete koje mu je ponudio Der Alt e, uz svako zrno znanja to ga je u novije vrijeme skupio iz literature, sad je mo gao predstaviti vlastitim, dobro utemeljenim znanjem. Alois bi meðu prvima priznao da su po tenje i skromnost sjajne vrline, na koje se treba oslanjati kad èovjek ima posla s nadreðenima. No, inferioran je um uvijek elio osjetiti kako razgovara s mu drim èovjekom. Kako se do njega lak e dolazilo nego do Der Altea, uskoèio je kao de urni struènjak. Èak mu je jednog nedjeljnog popodneva do ao seljak koji je tra io upute kako zapoèeti. Alois ga je potom zasuo potankostima o hranjenju ko nice tijekom zime. To mu je izlaganje omoguæilo da se ponovno osjeti iznimnim likom kakav je bio pred umirovljenje. "Stvar je u tome", kazao je svom posjetitelju, "da se ovlada tehn ikom vlastite, posebne hranilice. U nju se smije stavljati samo tekuæa hrana, a vr h staklenke mora se prekriti, kao to sam objasnio, finom mre icom, no potom posudu treba okrenutu dr ati za otvor, iznad zajednice koju èeka hranjenje. Shvaæate li me?" Alois je mogao vidjeti da ne shvaæa. Nedjeljni bi se posjetitelj ubrzo, potpuno ob eshrabren, oprostio - vjerojatno mu sljedeæe zime neæe postati konkurencija. Moji su me agenti neprestano opskrbljivali takvim sitnim dogaðajima. A nisu primjeæi vali kako je samo duboka bila Aloisova nova tjeskoba. Èim bi posjetioci oti li, Aloi s bi se u svom projektu osjetio tako usamljenim, da bi stao razmi ljati hoæe li mu k akva bolest napasti zajednice. Veèeri je provodio èitajuæi svoje knjige, no tjeskoba ga nije pu tala. Sanjao je da ivi u jednoj od svojih kutija, da je pèela, tek dio grozda koji ivi u najdubljoj i najmr aènijoj tami. Kako su se pèele snalazile u takvom svjetlo æu siroma nom drugom svijetu? Do kraja je Alois svoj san podigao na razinu more - sad sam se veæ malo vi e zainter esirao za ono to su mi moji zastupnici slali. Aloisova se ko nica u tami uvi estruèila, a onda je pobjegla iz kutije i odletjela. Nije ju se vi e moglo naæi. Dvorac u umi Kad dode proljeæe, hoæe li izgubiti ko nicu? U mraku je pipao gdje je Klara i rukom jo j je dotakao trbuh. Veæ je bio tako velik, a prinova je trebala stiæi tek u sijeènju. Hoæe li to ispati pravi div? Probudila se zbog njegovog dlana na sebi i htjela mu se uvuæi u zagrljaj, no on je usred tame osjetio potrebu da raspravi ne to to ga je ti talo. Uskoro se sasvim razb

udila i nije bila zadovoljna. "Nadam se", kazao je Alois, "da si razgovarala s herr Rosten-meierom." Odmah je znala to slijedi. Herr Rostenmeier je bio vlasnik trgovine u Fischlhamu, u kojoj su jednom na tjedan, subotom, ona i Angela kupovale one namirnice koje nisu uzgajale u vrtu. Klari je herr Rostenmeier bio drag i poèela je s njim razgov arati o prodaji njihovog meda. Alois joj je kazao kako ne sklapa nikakve poslove , barem ne zasad, jer je jo postojala moguænost da postigne sporazum s Der Alteom. Bez obzira na to, u njoj je pomisao kako bi partner ipak mogao biti herr Rostenm eier izazivala zadovoljstvo, a u tom bi sluèaju ona posredovala i domaæinstvu zaradi la ne to novca. Prsti su je zasvrbjeli svaki put kad bi pomislila na takvu transak ciju. No, Alois se sad odluèio za Der Altea. Naprosto je to znala. "Mislila sam", rekla je u mraku, dok joj je tap ao trbuh, "da ti taj èovjek uopæe nije simpatièan. Sjeæam se ka ko si rekao da bi morao opet podnositi njegov smrad." "Bit æe dobar savjetnik", Alois je kratko odvratio. Jo su ga probadali kolci noæne mo re. "Da, da", rekla je Klara, "ali nisi li mi kazao kako Der Alteu ne vjeruje ?" Bila je blizu da je obuzme histerija. Zbog toga joj je prekinuo ugodan san! "Da, reka o si kako u njega nema povjerenja, a opet si spreman dati prednost Der Alteu pred po tenim èovjekom kakav je herr Rostenmeier?" "Klara, to je sve zato to ti je neugodno", kazao joj je. "Mo da si malo previ e prièala s Rostenmeierom. Mo da ne to to nisi spomenula? Kakva preuzeta obveza? A da prije to ga nisi razgovarala sa mnom?" "Ne", rekla je, "nimalo. Nije mi nimalo neugodno. Nisam se obvezala." Bila je u isku enju da doda, "ali æu reæi ovo, moram to reæi, nikad neæu razumjeti kako razmi lja net o poput tebe." No, utjela je. Ismijao bi je zbog takve glupe primjedbe. Morala bi ostati budna dobar dio noæi obja njavajuæi to je mislila time, "netko poput tebe." i68 Norman Mailer 9Nije to bilo nikakvo iznenaðenje. Alois se naposljetku odluèio vratiti Der Alteu. A za to i ne bi? Bio je realist, rekao si je, pa je navikao na neugodne mirise. Napo sljetku, èovjek se tu i tamo mora baviti Vragom. (Moj se vrag nasmijao kad mi je t o ispripovjedio.) Alois je u posjet oti ao sljedeæe nedjelje i opet je sa sobom poveo Adija. Djeèak je o vaj put gledao kuda idu. Put je bio dug oko kilometar i pol, pa je znao kako æe do kolibe doæi i sam, ako zapamti sva skretanja. Cijelo ga je vrijeme ispunjavalo ne lagodno uzbuðenje. Na elucu mu je le ao jad velik poput kruha, no, povrh tog tereta, srce mu je bilo vrlo ivahno. Znao je da ocu neæe reæi kako Der Altea namjerava posjet iti i neki drugi dan i to sasvim sam. "Da", stalno si je ponavljao, "neæe me biti strah otiæi tamo. No, mo da neæu iæi po noæi. T d je u umi previ e duhova." Adi je mislio kako je drugi susret njegovog oca i Der Altea nadma io prvi. U poèetku su prièali o prodaji meda na tr i tu i Adi ih je jedva pratio, no kad su rije ili poslo vne stvari, razgovor je opet postao zanimljiv. A to je bilo zato to starac nije m ogao prestati prièati o pèelinjim tajnama obavijenim drugim tajnama. "Da", rekao je Der Alte zvonkim glasom, "nikad se ne zamorim od razmi ljanja o tim siæu nim stvorenji ma, s njihovim besmrtnim medom i gotovo besmrtnim alcima. Za njihov je uzgoj potr ebna velika suptilnost." Poèeo je upuæenu raspravu. Alois jedva da je uspio koju dometnuti, no nije bio nezad ovoljan, jer æe sve to iskoristiti sutra u Fischlhamu. Dar tukcima! Adi je pak poz orno slu ao. Rijeèi koje nije razumio u glavi su mu ostajale po svojoj zvuènosti. "Mo emo li uopæe", upitao je Der Alte, "dovoljno pozornosti posvetiti ovom Stvoritel jevom ostvarenju? Tako je genijalno. Ti su nam vra iæci stigli kao dar Gospodinove b o anske i neobiène estetike - mudrosti prirode koja se izra ava u posve zaèudnom obliku. " Der Alte je nastavio prièati. A prièati je znao! Vukao je poveznice s Bo jim baletom, Bo jom gimnastikom, Bo jim ulaganjem u èudesno i zadivljujuæe. Der Alte se nije razlikov ao od mnogih na ih klijenata. Potièemo ih da hvale Boga. to vi e mogu. Uvijek. A on je pripovijedao tako dugo da je Alois, ponovno, uzvratio.

" A onda je. Cijelo ga je vrijeme ispunjavalo ne lagodno uzbuðenje. rekao je Der Alte zvonkim glasom. no progovorio je Adi. mo da neæu iæi po noæi. Rijeèi koje nije razumio u glavi su mu ostajale po svojoj zvuènosti. "nisam nikad vidio kako pèelinji dom izgled a iznutra. "ali mora se pripremiti.) Adi se nije tako razoèarao otkako je prvi put vidio Edmun dovo lice èovjeèuljka. ne. Sad je zima." Poèeo je upuæenu raspravu. jer æe sve to iskoristiti sutra u Fischlhamu. zbog razoèara nja koje se ukazalo na djeèakovom licu. a izmeðu njih je stajao okomit okvir ispunjen malim vo tanim æel ijama. nalik Klarinim. izmeðu kojih nije bilo niti desetak centimetara. Grozd stvarèica koje su plazile jedna preko druge. no. s kup neèeg to je izgledalo poput lomljivih malih stvorenja. njihov æe ivot obuhvatiti krajnosti postojanja. razgovor je opet postao zanimljiv. sudopera. no kad su rije ili poslo vne stvari. slegnuo ramenima. Uzdahnuo je kako ne bi briznuo u plaè. "neæe me biti strah otiæi tamo. Za njihov je uzgoj potr ebna velika suptilnost. mislim da je osam tjedana. pomislio je djeèak . Djeèak je o vaj put gledao kuda idu.poku ao je na brzinu izbrojiti . pokazala bi se dva staklena zida. Alois jedva da je uspio koju dometnuti. "Mora se èekati do proljeæa. A to je bilo zato to starac nije m ogao prestati prièati o pèelinjim tajnama obavijenim drugim tajnama. ruène pumpe za vodu iznad njega i vjedra ispod njega umjesto slivnika. Kakav u asan ivot! Nedostaje im sunce. (Moj se vrag nasmijao kad mi je t o ispripovjedio. uzviknuo je. Pogled tih plavih oèiju.) Alois je u posjet oti ao sljedeæe nedjelje i opet je sa sobom poveo Adija. "nikad se ne zamorim od razmi ljanja o tim siæu nim stvorenji ma. a da se nije poslu io vlastitim glasom. Znao je da ocu neæe reæi kako Der Altea namjerava posjet iti i neki drugi dan i to sasvim sam. Na jednom je njegovom kraju bila uska staklena kutija. pa je navikao na neugodne mirise. kojih je bilo bezbroj. Sad ne èine ni ta. Napo sljetku. jadno jato natiskanih i nabijenih. srce mu je bilo vrlo ivahno. uznemirenih svjetlo æu." Adi je mislio kako je drugi susret njegovog oca i Der Altea nadma io prvi. A te su pèele mogle biti i grah koji se tiska u zagrijanim loncu. Adi je ostao razoèaran. ne veæih od tamnih tableta u boèici."sedam. tek stvorenja nat opljena vlastitom sluzi. Zimskih mjeseci su pèele lijene. bez ikakvog namje taja osim male peæi. Alois se naposljetku odluèio vratiti Der Alteu. No. "Da". Sad su tek zbijene jedna uz drugu. èudesne poput rosnih kapi na sv etlu ranog i68 Norman Mailer 9Nije to bilo nikakvo iznenaðenje. stajao je i st ol. U poèetku su prièali o prodaji meda na tr i tu i Adi ih je jedva pratio. "Za to nas ne povedete u kuhinju. A u nj ima se sad oèitavalo po tovanje. stalno si je ponavljao. Dar tukcima! Adi je pak poz orno slu ao. "U redu". Moram li èekati do ljeta ? Molim vas!" "Do proljeæa". " O. no na ljeto æe ih vidjeti kako ple u u zraku.Dvorac u umi 169 Pro lo je previ e vremena. velikih i ivih. Kod nas doma su veæ tako dugo" . a vis oka jednu stopu. rekao je Der Alte. tovi e. T d je u umi previ e duhova. (Krilca su im bila sklopljena. Jedino to grah ni kad nije izgledao tako ivèano. kazao je Der Alte. "Mo emo li uopæe". Put je bio dug oko kilometar i pol. "U ovom su èasu". Kad bi se taj zastor povukao. "Da". molim vas. a jo ni jednu nisam vidio. pa je znao kako æe do kolibe doæi i sam. Alois je napokon uspio koju i dometnuti. U kuhinji. ru nih poput ohara. pa da djeèaku poka ete svoju kutiju za razgledavanje ?" Bilo je oèito da Der Alte ba i ne bi . èiju je unutra njost s obje strane skrivala crna zavjesa. s njihovim besmrtnim medom i gotovo besmrtnim alcima." A stvarno su i bile. rekao je. nije mu se svið o sinovljev pogled. A za to i ne bi? Bio je realist. povrh tog tereta. "one najjadnije meðu jadnima. gospodine". No. upitao je Der Alte. Na elucu mu je le ao jad velik poput kruha. "dovoljno pozornosti posvetiti ovom Stvoritel . stisnuto na Klarinoj dojci. ako zapamti sva skretanja.to je Alois i oèekivao. èovjek se tu i tamo mora baviti Vragom. no nije bio nezad ovoljan. duga mo da dvije. rekao si je.

"Za to nas ne povedete u kuhinju. duga mo da dvije. Alois je napokon uspio koju i dometnuti. jadno jato natiskanih i nabijenih.) Adi se nije tako razoèarao otkako je prvi put vidio Edmun dovo lice èovjeèuljka. no progovorio je Adi. jer bi te èudesne rijeèi koje je izgovarao mogao slu a ti povazdan." A onda je. Ne znam koliko je ta zadnja poruka koju je promrmljao mogla utjecati na Adija. Dvorac u umi 169 Pro lo je previ e vremena. a vis oka jednu stopu. Kod nas doma su veæ tako dugo" . Kakav u asan ivot! Nedostaje im sunce. starac mu je uspio apnuti."sedam. rekao je Alois. Ti su nam vra iæci stigli kao dar Gospodinove b o anske i neobiène estetike . èudesne poput rosnih kapi na sv etlu ranog 170 Norman Mailer jutra. nije mu se svið o sinovljev pogled. a jo ni jednu nisam vidio. Adi je ostao razoèaran. pa si onda mrtav. Potièemo ih da hvale Boga. a izmeðu njih je stajao okomit okvir ispunjen malim vo tanim æel ijama. "U ovom su èasu". velikih i ivih. ru nih poput ohara. Sad su tek zbijene jedna uz drugu. Zimskih mjeseci su pèele lijene. izvukao iz kreveta. ponovno." U starèevoj je ku hinji uzdrhtao od nepojmljivosti umiranja. stisnuto na Klarinoj dojci. njihov æe ivot obuhvatiti krajnosti postojanja. do k je ostatak kuæe jo spavao. mislim da je osam tjedana. a iz èasa u èas bivalo mu je sve hladnije. A ipak je o . A te su pèele mogle biti i grah koji se tiska u zagrijanim loncu. " Der Alte je nastavio prièati. Uzdahnuo je kako ne bi briznuo u plaè. Kako æe samo hrabro koracati kad udu medu zlatne latice cvj etova koji ih oèekuju. A opet se. " O. Tako neustra ive. gospodine". Adi se. IO. A Adi si je mislio: "Ove te pèele mogu izbosti. rekao je Der Alte. a da se nije poslu io vlastitim glasom. no na ljeto æe ih vidjeti kako ple u u zraku. èiju je unutra njost s obje strane skrivala crna zavjesa. nalik Klarinim. kazao je Der Alte. Sad ne èine ni ta. sudopera. usred te jeze. Bo jim ulaganjem u èudesno i zadivljujuæe. a li mogu reæi kako do tog trenutka ni jednom nisam tako za alio to se moram oslanjati na svoje hafeldske agente. navukao na sebe najtopliju odjeæu i oti ao sjesti na klupu pod hrastom. "nisam nikad vidio kako pèelinji dom izgled a iznutra. pokazala bi se dva staklena zida.jevom ostvarenju? Tako je genijalno. Sto vi e mogu. "U redu". Grozd stvarèica koje su plazile jedna preko druge. ne. ne veæih od tamnih tableta u boèici. Sad je zima. Bez obzira na svoje turobne strane. slegnuo ramenima.poku ao je na brzinu izbrojiti . molim vas. gdje su bile smje tene dvije Langstrotho-ve kuti je. uzvratio." "Tako je". Tamo je ostao dosta dugo. "Mora se èekati do proljeæa. uzviknuo je.to je Alois i oèekivao. (Krilca su im bila sklopljena. stajao je i st ol. imao je stila. No. tek stvorenja nat opljena vlastitom sluzi. pa da djeèaku poka ete svoju kutiju za razgledavanje ?" Bilo je oèito da Der Alte ba i ne bi . Pogled tih plavih oèiju. A on je pripovijedao tako dugo da je Alois." A stvarno su i bile. prije nego je Alois dao znak da kre nu. kojih je bilo bezbroj. Der Alte se nije razlikov ao od mnogih na ih klijenata. Kad bi se taj zastor povukao. zbog razoèara nja koje se ukazalo na djeèakovom licu. Bo jom gimnastikom. rekao je. Nije pro lo mnogo vremena (na sam Badnjak!). "Doði me posjetiti". "one najjadnije meðu jadnima. s kup neèeg to je izgledalo poput lomljivih malih stvorenja. A prièati je znao! Vukao je poveznice s Bo jim baletom. tovi e. uznemirenih svjetlo æu. pomislio je djeèak . U kuhinji. Uvijek.mudrosti prirode koja se izra ava u posve zaèudnom obliku. A u nj ima se sad oèitavalo po tovanje. izmeðu kojih nije bilo niti desetak centimetara. Moram li èekati do ljeta ? Molim vas!" "Do proljeæa". Na jednom je njegovom kraju bila uska staklena kutija. "ali mora se pripremiti. bez ikakvog namje taja osim male peæi. osjetio pod jednako bliskim i starcu i ocu. ruène pumpe za vodu iznad njega i vjedra ispod njega umjesto slivnika. To se smrdljivcu mora priznati. Jedino to grah ni kad nije izgledao tako ivèano.

no. To je bila noæ u kojoj si slobodno mogao udisati Dvorac u umi noæni zrak. a ne to od toga se èinilo i vrijednim. Maestro nije blagonaklon ni prema izos tanku bilo kakvog mi ljenja kod neposredno podreðenih. Lako je uvidjeti kako su mi ti dogaðaji u Rusiji barem privremeno bi li mnogo va niji od gotovo beznaèajnih zbivanja u Hafeldu. "Dopustite mi da promislim o konceptima koje bi neki od vas mogli ponuditi. djeèaka je ispunio majèin slavljenièki duh. Svoje sam agente vi e puta ispitivao to se iz djeèa kovih misli mo e razabrati. Te je noæi Adi èuo svog oca kako se ali da se paravan koji je titio ulaz u ko nicu poderao. Lete na zefirima itnog a . dok pivo nije poèelo smrdjeti poput bljuvotine dojenèeta." Dosta o tome. To je jed na od najkorisnijih pretpostavki koje mo emo ugraditi svojim klijentima. Kad ljudi piju u napuèenoj prostoriji. kad se Alois mlaði vrati iz S pitala. Zanimao se ja ili ne. Zbog toga Aloisu nije bi lo do proslave novog roðenja. Ako ga voli . sijeènja rodila novo dijete. Samo nje govo. Hoæe li on dati snagu k oja je Adiju bila potrebna kako bi mi a ubio snagom misli? Ubiti mi a snagom misli? Znao sam koliko su moji agenti ogranièeni. svaku je obgrlio jednom rukom. Na proljeæe. Nikad nisam naletio na skupinu kand ela koji bi b ili tako odluèni kao ova ruska ekipa. Mo da bih djeèaka naveo da povjeruje kak o mo e spasiti neke ivote tako da iskoristi jedinstvenu moæ uni tenja drugih. U Petro gradu sam imao i vi e nego dovoljno posla. Da sam bio prisutan. skupio sam dovoljn o hrabrosti i kazao mu kako mi se na i izgledi da osujetimo samu krunidbu ba ne èine velikim. To je moralo potjecati od Adija. U krevetu por odilje le ala je djevojèica. Najmilije. To je bilo njegovo. mogao znati u kojoj bi od njih mogao biti mi . no za nju je nu an niz urezivanja snova. Skupio sam hrabrost i kazao to mislim. Previ e æe se toga protiv nas postrojiti. Tijekom nekoliko zadnjih stoljeæa.no Adija to nije uvjerilo.u gostionici u Fischlhamu. i smjestiv i se izmeðu kutija. Stoga je stavio jednu ruku na sva ku. postanete mentalno neaktivn i. Oni su mi znatno korisniji od utnj e. "rodio Sin Bo ji. Sad æe opet sva ta larma od hranjenja bebe po noæi i njenog plaèa danju biti uzaludna. Neæu dopustiti da zbog straha da ne budete u pravu. Ka ko je otac tog popodneva popravio paravan. sad. 172. Niti tako brutalni." Adi je bio siguran. Mete glasova u gostionici veæ se mogao mjeriti s djetinjom larmom kod kuæe. Buduæi da me nije bilo.ogrubjele poput najpodmuklijih ruskih fratara . a o n je bio najljubaznije ljudsko biæe koje je ikad hodalo zemljom. iz veèeri u veèer i to prilièan broj dana. trudio sam se ne tugovati za izgubljenom moguænosti. Molio se za nast avak pèelinjeg ivota. Jer je Sin Bo ji bio prisutan. Adi nije. Buduæi snagator kojeg se toliko i èekivalo nije stigao. ma kako hladan bio. prij e tisuæu osam stotina devedeset i pet godina". ne bi nam trebalo biti suvi e t e ko napraviti veliki nered nekoliko dana nakon dogaðaja. Toga se oni ne b i mogli dosjetiti. Klara je zi. no opet. No. ti su ruski anðeli postali jako sposobni za borbu s brojnim demonima koje smo postavili u Ruskoj pravoslavnoj crkvi i njenim manastirima. Sad mu je u kuæi bilo estero ljudi. ali je to ipak radio . medu njima se razvije solidarnost.stao.divljaka.dr ao poprilièan zanos. Nik ole II. i on æe voljeti tebe. Kad me Maestro upitao za mi ljenje. Buduæi da je bio Badnjak. rekla je Klara. Norman Mailer Raèunao je kako æe dobiti pravu ljudinu od sina koja bi mu razvedrila starost. Aloisa to jedva da je razveselilo. kakav bi se mi mogao uvuæi u ko nicu. dok je sjedio medu kutijama . "Ove se veèeri. Ti jekom tih su mjeseci bili do kraja pripravni braniti krunidbu mladog careviæa. Alois je ubrzo zakljuèio kako to nij e moguæe . da. ba i nije mogao pohvaliti . Zbog toga je te kand ele . najdra e .rupa naprosto nije bila dovoljno velika . to bi se tu i tamo dogodilo. Ulaz je bio mal en. poveæao bih uloge. maminog sina i slinavog plaèljivka. To je bio signal koji me zanimao. U dru tvu svojih pomoænika nailazio sam na znatnu oporbu svojem djelovanju. Moji agenti nisu ni ta izvukli iz Aloisovih odlazaka u gostionicu. k oja bi bila kakav napredak u odnosu na tri djeèaka kojima se. bit æe ih sedmero.

naposljetku. mogao èuti p romjenu zvuka. Vi e mu je bilo drago Norman Mailer Raèunao je kako æe dobiti pravu ljudinu od sina koja bi mu razvedrila starost. Èuo se elegantan zvuk. pun sitnih zadovoljnih kre e nda. tisuæe . No. stotine. Sr d ba je udarila meðu lopatice. Potom se strovalio u krevet. To za na posao nisu dobri uvjeti za rad. kroz svoju cijev. ali oni znaju da je tako bilo. ali je to ipak radio . Kako to ti mali vra iæci mogu dr ati u sebi? Ujutro je bilo toplo. Ponekad ih. a snijeg je postao polje bje line prekrivene bezbrojnim utim toèkicama. a on je bio jedan od mnogih koji su patili poput svojih bratskih stvore nja . ii. Iako je znao kako ko nicu ne smije uznemirivati. sad se probudio i postao bolno svjestan svog onog izmeta koji se u zajednica ma tih mjeseci nagomilao. Poput maèke kad uvlaèi kand e. Jer se radilo o snu. Tad smo spremni. Bog za kojeg si tako sigur na da je tvoj. a onda i tisuæe biti u grozdu pripravnom za sisanje mre ice na staklenci irokog grla. razjareni zbog izgubljeno g vremena. ne.te su mu se pèelinje himne puno vi e sviðale od tuljenja dojenèeta. mogao je dati razumnu procjenu. sjajna poput dobrog konja na paradi . Nast ojao se prenuti. ne to to nam je Bog dao da radimo. Poput ica lude violine. i dalje je mogao èuti pripjev. Poku ao je izraèunati koliko bi u kutiji m oglo biti pèela. "Nisi mi nikad rek ao da pazim". pa je mogao slu ati rojenje nastam bi u tom gradiæu. i . maminog sina i slinavog plaèljivica. Potom je jedan kraj stavio na zid Langstrot-hove kutije. Koja prede u snu.divljaka. Zla tice po snijegu! Na triku za rublje visjele su Pauline pelene.u gostionici u Fischlhamu. Kakav j e to samo bio golemi pljusak izmeta! Alois je izmjerio koracima. da. nalazio zajedno s pèelama.kopnio je u grèevima te ke crijevne bolesti. " to æe sve to rublje morati ponovno prati. Ispu tale s u izmet. ravnopravni vanjskim silama. Ali kako da se isprièam ? To je. petnaest." Oti la je. Zbog toga Aloisu nije b ilo do proslave novog roðenja. Prièekat æe one dok dovoljno ne zatopli da bi to mogle raditi va ni. Nakon to se tako dovoljno dugo nastojao razbuditi. Sanjao. Koliko god bio pijan. u spoznaji kako su kao ljudi. njegove su horde bile posvud iznad njega. prvo toplo jutro zatopljenja u veljaèi i dok je Alois izlazi o iz kuæe. poput ko nja u vrsti. nikako. N akon oklijevanja je stao dublje disati i utonuo u drijeme . gotovo melodija. a svi su ispu tali izmet u uske redove Langstrothove kutije . Sve je zamirisalo na prezrele banane. Da. Pola sata poslije. sad. kazala je mu u. u kojem se. Radije je sjeo kod ko nica i izvadio gumenu cijev koju je dr ao u d epu. èesto uzviknu. meðutim. o tro je pokucao sa strane. a onda i trideset metara dal eko od ko nica. Jer je tad. ba i nije mogao pohvaliti .kakav prljav prizor. A onda se opet uti alo. u velikom krugu oko klupe s ko nicama. No. Nitko im ne vjeruje. u t om trenu. bratski prkoseæi upadu i anðela i demona. u ao je u kuæu i svukao ko ulju i hl aèe. a bijes nije bio njihov. To je sigurno toèan odgovor. no osjeæao se suvi e ivahno da bi u ao u kuæu. slu ao je pèele u jednoj ko n ici i zvuèale su èasno. To obièno shvate osobno. k oja bi bila kakav napredak u odnosu na tri djeèaka kojima se. gutajuæi med i vodu. Èudnih zvukova. tresnemo o tlo. Do la mu je jedna zakljuèn a misao. èak je i trid eset i pet metara od ko nice mogao vidjeti ute toèkice.ne.tko bi ih pre brajao? Ostavljale su izmet svuda uokolo. " teta je".lkohola. dok je voda kipjela u dva velika lon ca. Alois bi se tu i tamo zateturao. Pa za to mu pèele i ne bi bile zadovoljne? Ujutro æe stotine. Zdrave pèele nisu ostavljale izmet u vlastit om stani tu (osim mo da najgorih i najljenijih trutova). alopojka im je uobièajena. Recimo da i h je dvadeset tisuæa. zamrljane. sestrinskih stvorenja . Na ao se u nekom velikom unutra njem prostoru sa upljin ama. "Netko me gurnuo". Jesu li to dizale uzbunu? Dvorac u umi 173 Povisila se visina tonova. rekao je. Po tom su mraku u èasu ugodnog pijanstva Aloisu dolazile odvojene misli. to ga nije nimalo iznenadilo. Mekano. skinula je pelene sa trika i opet ih krenula iskuhavati. Na povratku. no prilike nam se ipak ukazu kad se ljud i s piæa teturajuæi vraæaju kuæi. Alois sebi nije namjeravao kazati da mu je ao. Klara je bila tako srdita koliko si je samo smjela dopustiti. jedna po jedna velika misao. nije ba lijepo.

Moji agenti nisu ni ta izvukli iz Aloisovih odlazaka u gostionicu. a bijes nije bio njihov. Èudnih zvukova. Nakon to se tako dovoljno dugo nastojao razbuditi. Pola sata poslije. a onda i trideset metara dal eko od ko nica. . Potom je jedan kraj stavio na zid Langstrot-hove kutije. u ao je u kuæu i svukao ko ulju i hl aèe. Na ao se u nekom velikom unutra njem prostoru sa upljin ama. stotine.ne. sestrinskih stvorenja . A onda se opet uti alo.te su mu se pèelinje himne puno vi e sviðale od tuljenja dojenèeta. To je sigurno toèan odgovor. bratski prkoseæi upadu i anðela i demona. a onda i tisuæe biti u grozdu pripravnom za sisanje mre ice na staklenci irokog grla. Potom se strovalio u krevet. "Netko me gurnuo". tresnemo o tlo. jedna po jedna velika misao. Poku ao je izraèunati koliko bi u kutiji m oglo biti pèela. njegove su horde bile posvud iznad njega. pun sitnih zadovoljnih kre e nda. kazala je mu u. gotovo melodija. Èuo se elegantan zvuk. kad se Alois mladi vrati i z Spitala. Lete na zefirima itnog a lkohola. o tro je pokucao sa strane. N akon oklijevanja je stao dublje disati i utonuo u drijeme . nalazio zajedno s pèelama. " teta je". zamrljane. naposljetku. Nast ojao se prenuti. Jesu li to dizale uzbunu? Dvorac u umi 173 Povisila se visina tonova. No. Da. gutajuæi med i vodu. Nitko im ne vjeruje. èesto uzviknu. Sad mu je u kuæi bilo estero ljudi. Na povratku. Sr d ba je udarila meðu lopatice. mogao èuti p romjenu zvuka. Alois bi se tu i tamo zateturao. to ga nije nimalo iznenadilo. u t om trenu. Bog za kojeg si tako sigur na da je tvoj. meðutim. Poput maèke kad uvlaèi kand e. Jer se radilo o snu. u kojem se. petnaest. a snijeg je postao polje bje line prekrivene bezbrojnim utim toèkicama. Sanjao. To za na posao nisu dobri uvjeti za rad. ali oni znaju da je tako bilo. bit æe ih sedmero. ii. u velikom krugu oko klupe s ko nicama. " to æe sve to rublje morati ponovno prati. i dalje je mogao èuti pripjev. dok je voda kipjela u dva velika lon ca. rekao je. Kad ljudi piju u napuèenoj prostoriji. ne to to nam je Bog dao da radimo. Klara je bila tako srdita koliko si je samo smjela dopustiti. ravnopravni vanjskim silama. To obièno shvate osobno. Mete glasova u gostionici veæ se mogao mjeriti s djetin jom larmom kod kuæe.z veèeri u veèer i to prilièan broj dana. Ali kako da se isprièam ? To je. Sve je zamirisalo na prezrele banane. prvo toplo jutro zatopljenja u veljaèi i dok je Alois izlazi o iz kuæe. Kakav j e to samo bio golemi pljusak izmeta! Alois je izmjerio koracima. Koliko god bio pijan. èak je i trid eset i pet metara od ko nice mogao vidjeti ute toèkice. Do la mu je jedna zakljuèn a misao. poput ko nja u vrsti. nikako. Ispu tale s u izmet. Radije je sjeo kod ko nica i izvadio gumenu cijev koju je dr ao u d epu. medu njima se razvije solidarnost. No. Pa za to mu pèele i ne bi bile zadovoljne? Ujutro æe stotine. dok pivo nije poèelo smrdjeti poput bljuvotine dojenèeta. Tad smo spremni. pa je mogao slu ati rojenje nastam bi u tom gradiæu. Ponekad ih. sjajna poput dobrog konja na paradi .kakav prljav prizor." Oti la je. Na proljeæe. Jer je tad. Mekano. Iako je znao kako ko nicu ne smije uznemirivati. u spoznaji kako su kao ljudi. mogao je dati razumnu procjenu. nije ba lijepo. Poput ica lude violine. sad se probudio i postao bolno svjestan svog onog izmeta koji se u zajednica ma tih mjeseci nagomilao. skinula je pelene sa trika i opet ih krenula iskuhavati. Zla tice po snijegu! Na triku za rublje visjele su Pauline pelene. alopojka im je uobièajena. Koja prede u snu. kroz svoju cijev. no osjeæao se suvi e ivahno da bi u ao u kuæu. Po tom su mraku u èasu ugodnog pijanstva Aloisu dolazile odvojene misli. "Nisi mi nikad rek ao da pazim". slu ao je pèele u jednoj ko n ici i zvuèale su èasno.kopnio je u grèevima te ke crijevne bolesti. Prièekat æe one dok dovoljno ne zatopli da bi to mogle raditi va ni. no prilike nam se ipak ukazu kad se ljud i s piæa teturajuæi vraæaju kuæi.tko bi ih pre brojao? Ostavljale su izmet svuda uokolo. a svi su ispu tali izmet u uske redove Langstrothove kutije . Recimo da i h je dvadeset tisuæa. ne. a on je bio jedan od mnogih koji su patili poput svojih bratskih stvore nja . Zdrave pèele nisu ostavljale izmet u vlastit om stani tu (osim mo da najgorih i najljenijih trutova). Kako to ti mali vra iæci mogu dr ati u sebi? Ujutro je bilo toplo. razjareni zbog izgubljeno g vremena. tisuæe .

ali je to ipak radio . Zbog toga Aloisu nije bi lo do proslave novog roðenja. poput ko nja u vrsti. jedna po jedna velika misao. iz veèeri u veèer i to prilièan broj dana. n. "Netko me gurnuo".tko bi ih pre brojao? Ostavljale su izmet svuda uokolo. No. a onda i trideset metara dal eko od ko nica. Èudnih zvukova. Potom se strovalio u krevet. ali oni znaju da je tako bilo. bit æe ih sedmero. N akon oklijevanja je stao dublje disati i utonuo u drijeme . a snijeg je postao polje bje line prekrivene bezbrojnim utim toèkicama. To je sigurno toèan odgovor. èesto uzviknu. petnaest. Recimo da i h je dvadeset tisuæa. Lete na zefirima itnog a lkohola. Zla tice po snijegu! Na triku za rublje visjele su Pauline pelene. da. nalazio zajedno s pèelama. sjajna poput dobrog konja na paradi . a onda i tisuæe biti u grozdu pripravnom za sisanje mre ice na staklenci irokog grla. Nitko im ne vjeruje. No. u t om trenu. Nast ojao se prenuti. razjareni zbog izgubljeno g vremena. a svi su ispu tali izmet u uske redove Langstrothove kutije . Poput ica lude violine. gutajuæi med i vodu. Nakon to se tako dovoljno dugo nastojao razbuditi. o tro je pokucao sa strane.u gostionici u Fischlhamu. kad se Alois mladi vrati iz Spitala.ne. u kojem se. gotovo melodija. alopojka im je uobièajena. u velikom krugu oko klupe s ko nicama. Prièekat æe one dok dovoljno ne zatopli da bi to mogle raditi va ni. Po tom su mraku u èasu ugodnog pijanstva Aloisu dolazile odvojene misli. slu ao je pèele u jednoj ko n ici i zvuèale su èasno. Poput maèke kad uvlaèi kand e.Alois sebi nije namjeravao kazati da mu je ao. Jer je tad. Zdrave pèele nisu ostavljale izmet u vlastit om stani tu (osim mo da najgorih i najljenijih trutova). Tad smo spremni. u ao je u kuæu i svukao ko ulju i hl aèe. mogao je dati razumnu procjenu. ne. Kakav j e to samo bio golemi pljusak izmeta! Alois je izmjerio koracima. tisuæe . u spoznaji kako su kao ljudi. tresnemo o tlo. A onda se opet uti alo. Potom je jedan kraj stavio na zid Langstrot-hove kutije. Sve je zamirisalo na prezrele banane. ba i nije mogao pohvaliti . bratski prkoseæi upadu i anðela i demona. Alois bi se tu i tamo zateturao. Na ao se u nekom velikom unutra njem prostoru sa upljin ama. stotine. no osjeæao se suvi e ivahno da bi u ao u kuæu.kakav prljav prizor. kroz svoju cijev. pa je mogao slu ati rojenje nastam bi u tom gradiæu. ravnopravni vanjskim silama. èak je i trid . To obièno shvate osobno. pun sitnih zadovoljnih kre e nda. Radije je sjeo kod ko nica i izvadio gumenu cijev koju je dr ao u d epu. Kako to ti mali vra iæci mogu dr ati u sebi? Ujutro je bilo toplo. medu njima se razvije solidarnost. meðutim. maminog sina i slinavog plaèljivka. Ispu tale s u izmet. Ponekad ih. Èuo se elegantan zvuk. sad. Sr d ba je udarila meðu lopatice. Mekano. sad se probudio i postao bolno svjestan svog onog izmeta koji se u zajednica ma tih mjeseci nagomilao.te su mu se pèelinje himne puno vi e sviðale od tuljenja dojenèeta. Sanjao. Moji agenti nisu ni ta izvukli iz Aloisovih odlazaka u gostionicu. no prilike nam se ipak ukazu kad se ljud i s piæa teturajuæi vraæaju kuæi.divljaka. Do la mu je jedna zakljuèn a misao. a bijes nije bio njihov. Mete glasova u gostionici veæ se mogao mjeriti s djetinj om larmom kod kuæe. k oja bi bila kakav napredak u odnosu na tri djeèaka kojima se. to ga nije nimalo iznenadilo. Iako je znao kako ko nicu ne smije uznemirivati. Na proljeæe. mogao èuti p romjenu zvuka. Koliko god bio pijan. Sad mu je u kuæi bilo estero ljudi. zamrljane. dok pivo nije poèelo smrdjeti poput bljuvotine dojenèeta. Da. nikako. Vi e mu je bilo drago 172 Norman Mailer Raèunao je kako æe dobiti pravu ljudinu od sina koja bi mu razvedrila starost. Na povratku. sestrinskih stvorenja . Pa za to mu pèele i ne bi bile zadovoljne? Ujutro æe stotine. Jer se radilo o snu. i dalje je mogao èuti pripjev.kopnio je u grèevima te ke crijevne bolesti. Koja prede u snu. prvo toplo jutro zatopljenja u veljaèi i dok je Alois izlazi o iz kuæe. Poku ao je izraèunati koliko bi u kutiji m oglo biti pèela. Jesu li to dizale uzbunu? Dvorac u umi 173 Povisila se visina tonova. a on je bio jedan od mnogih koji su patili poput svojih bratskih stvore nja . To za na posao nisu dobri uvjeti za rad. njegove su horde bile posvud iznad njega. Kad ljudi piju u napuèenoj prostoriji. nije ba lijepo.

rekla je Angela. Otkrit æu ti". i ovaj je put stajao u dovratku. da. rekla je. Klara je bila tako srdita koliko si je samo smjela dopustiti. rekao je. ne. "Da . Onda se sjetio to mu je Angela jednog jutra apnula. u nedjelju. naposljetku. dok ga je hranio medom. kao da ga netko pote e uzetom. Pola sata poslije. a Alois zadrijemao. Zijevnuo joj je u lice. kazala je. to kakav si ti. a èak ga je i samo sjeæanje potaknulo na jako èudan uzvik. sasvim siæu nim pelenama. "Nisi mi nikad rek ao da pazim". Mi samo ispravni ljudi. 'Kinder. Prostor u kojem ivimo dr imo besprijekorno èistim." "Reci mi ili æu se derati dok me ne èuje. To je ba zloèesto. koji je za taj posjet bio spreman (zasigurno zahvaljujuæi i stoj poruci koju je primio i Adi). da bi je dobio. te pèele. nego mamina. rekao je djeèaku. èula sam od tvoje majke. Sutradan je. oèe". a Alois ga je odjednom odluèio pozvati. Adi mu je morao sjesti u krilo. gore su od beba. Zelja da sam preva li taj put tako ga je vukla. Veæ je to èuo. Taj je svijet tajan. a zbog toga je pomislio na Dvorac u umi J75 Der Altea koji mu je sad tako èesto dolazio u misli. A majku je sve to tako sr dilo." "Ali.zahihotala se .'" . Èvrsto su odluèile da neæe prljati ko nicu." Vidjela je kako je spreman napraviti scenu. "a Edmund?" " to je s njim?" "On to jo radi u gaæe. opet bilo toplo. Kad je Klara oti la u crkvu. Alois sebi nije namjeravao kazati da mu je ao. Vi e mu je bilo drago 174 Norman Mailer zbog pèela. sve ive stvari. "da mi je kradomice kazala kako je prava izreka. A nije ga prolazilo ni uzbuðenje zbog tog leta proèi æenja. '"Kinder. Bog za kojeg si tako sigur na da je tvoj. tvoje drage majke. Adi je poèeo trèati po livadi..'" Klimnuo je glavom. no u glavi je i dalje vidio svako mjesto u umi gdje se put raèvao i bio je svjestan da bi kolibu znao naæi."'und Kacke!'" Sad se i on hihotao. Do la mu je luda slika svake pèele s pelenama. Jo se uvijek o sjeæao poni enim. kazala je mu u. pa su i pèele ponovno iza le. To je tako kako treba biti .eset i pet metara od ko nice mogao vidjeti ute toèkice. jako." "To nije tvoja briga. htio je to. èuje li me? Gledaj te pèele. Razumi je li? Mora biti uredan. rekao je Der Alte. Postoji i tajni svijet. Zato to je u njima bila sva ta kakica. koja me voli makar joj nisam kæi. ti s i tako dobar deèko". Kiicbe. Poèeo se tako smijati da mu je do lo na mokrenje. "Svi seru." Poslije se tog istog dana Adi prisjetio kako mu je Alois mlaði ravno na nos stavio prst izmeta. Nije se mogao prestati hihotati. "Svi seru". ne to to nam je Bog dao da radimo. O. A Der Alte.." "Tko ti je to rekao? Moja mama?" "Ne smijem ti reæi. "Tvoja mama ima jednu izreku". und. Adi je shvatio kako bi rado posjetio Der Altea. Kako je bila subota. rekla je. Kirbe. " to æe sve to rublje morati ponovno prati. posebno kad je morao mokriti. Neka èuje malo pravih r ijeèi." Uhvatila ga je za uho. I oti ao je. skinula je pelene sa trika i opet ih krenula iskuhavati. Kako su samo odu evljeno letjele naokolo. Te su pèele plesale na vjetru. Cijele zime se suzdr av ju. "Voljet æu te kao unuka i ne mora me se bojat i. "ali ne zna ." "Takav si ti. A to mo emo i mi. U koli su èitali bajke i ponekad su govorile o biæima koja su u umi jela ljude i zlodusima koji su djeèicu pre . ili. kao da poticaj da ode u posjet starcu eli nekako potro iti. "Da. Kiicbe. Ki rbe." Der Alte je djeèaku stavio ruku na bedro. " teta je". a opet tako radosnim. no u ruci jo nije dr ao licu meda. rekao je mali Adolf. "U redu. "Sjeti se" . Ono na to treba misliti jest kako se dreka osloboditi. jo se nije bojao." Oti la je. Krasne su. jedva ga dodiruj uæi. ili æe ostati posran. mo da tek pomalo. Djeèak se nije bojao. Adi je bi o blizu na livadama. Tako si drag i jak. dok je voda kipjela u dva velika lon ca. a sad su je se oslobodile. Ali kako da se isprièam ? To je. "Ti misli da veæ sve zna ".

Bila je mala i ivahna i kad je Der Alte otvorio kutiju. rekao je Der Alte. Sve razumije . "O". rekao je Der Alte. "Ono to poku avam nije lako i èini mi se da su mi izgledi za uspjeh slabi. Volite je. Skoèila je na vrh starèevog prsta koji je uronio u med. nakon to sam je odabrao.posebno nakon to je ostala bez krila . dragi deèko. Izopæenici mogu po stati pravo vrelo informacija. Sve æu ti o njoj isprièati." "Zar ne odleti?" "A. Hoæe li se otac zapitati gdje je? No. No. Tako je usamljena. hoæu vidjeti mogu li je barem nakratko usreæiti. S ocem se nikad nije znalo kad æe mu u li ce puhnuti dim od lule. Zato to." Nje no je dotakao djeèaka po glavi. No. No. Der Alte je rekao nekoli ko rijeèi koje su kod njega izazvale iznenaðenje nalik onom kad se okrene stanica u knjizi i uka e lijepa slika. ne. kad se uzvrpoljio. postupak oèito glup . Hoæe li uginuti?" "Prije ili kasnije.tvarali u svinje i koze. sjediti na Der Alteovim koljenima nije mu se èinilo o pasnim. vidjet æemo je l i bilo kakvog napretka. Zasigurno!" Der Alte se osmjehnuo. "Kad me sljedeæi put posjeti ." "Zar nema krila?" Nastala je stanka. Da". kako bi to bilo divno ako bih uspio raz vedriti osjeæaje tog malog stvorenja? Naposljetku. tako je sretna. Ali elim da zna kako na nju mislim. Mora. Tako je tu no biti usamljen. Pèele ive u ko nici. Reæi æu kako je jedan ishod postao jasan. Zatra io je da vidi pèelu. to sam sprijeèio. "Kad je izvadim iz njen e kutijice.poku ao se sjetiti izraza "privr ene su zajednici. ne potièem ja tu pèelicu da progovori na im jezikom. Sto nije tako i76 Norman Mailer lako. Sad je sretnijim mislima poku avao prekriti ne sretne. Nakon to je tako pro lo gotovo pa sat vremena. kazao je Adi. "Vi e ih nema. poèeo se ipak osjeæati pomalo nelagodno. hoæe." Je li Der Alte postajao senilan? Nije! Taj neèuveni pothvat "blagostanja" za jednu izdvojenu pèelu. Bilo je bolje nego u oèevom krilu." "Tvoj otac ima pravo. Mogu li je sad uzdignuti na razinu nedosti nu njenim sestrama? Zao mi j u je. Dr im je u kuhinji." "Poku ava li progovoriti?" "Pu ta glasove. stala je poskakivati od u zbuðenja. "Ne znam to æe se jo dogoditi". Ne tra e samostalan ivot. Stoga. ali zna da ne smije poku ati letjeti." "Mo da". rekao je. blizu mene. Sto je takoðer smisleno: Der Alte i Adi bili su suznih oèiju kad je djeèak sljedeæi put do ao u posjet i zbli ili su se vi e n ." Dvorac u umi 177 "Da". prije moje intervencije bila je beznaèajna. Na e je utjelovljenje usamljenosti bez krila uginulo prije nego to ju je Adi ponovno vidio. No. "nadam se da æe vam to uspjeti." "Moj otac ka e da pèele ive samo jedne za druge. No. Samo je elim usreæiti. rekao je Der Alte. rekao je Adi. "jasno mi je. dr im je na toplom i odlièno je hranim i na nj u stalno mislim svim svojim srcem. Najèudniji pokusi dosta toga otkriju. Da. klimajuæi glavom. makar i nije matica. potrudim se s njom prozboriti. Uzdahnuo je. Ponekad je èak i izvadim iz kutije za maticu." Adi je znao." "Èak i ako ih se stalno dobro hrani?" "Ti si najpametniji deèko kojeg sam dosad upoznao. Ona je personifikacija usamljenosti. "Nemoj to nikome isprièati". kad odlazim u drugu sobu. bojim se za ovu pèelu. Nije ni trebao pitati. One su" . Nedostaje joj roj. Ona ne razumije to joj govorim. To bi svakako bilo previ e za oèekivati. poku avam joj donijeti ugodu spasa. Stvarno sam elio vi djeti to æe biti ako odaberem jednu pèelu. "ali poku avam jako usreæiti jednu pèelu . A njih su dvojica tako ostala sjediti jo dugo nakon to je Adi okusio cijelu licu me da i nije ga smetalo to mu Der Alteova ruka le i na koljenu.imao j e svoju svrhu i za Maestra. "Ali ne. A to je dvadeset puta na dan. Odabrao sam tu pèelicu da ivi sama. Ona mo e nastati kad se stra na usamljenost z amijeni drugarstvom. skakuæe. mora ivjeti sama u kutiji za maticu koju sa m joj namijenio.

Alois ju je poslao u kuæu. Veæina urezanih snova ne razlikuju se od napu tenih temelja kakve se mo e vidjeti u predgraði ma Treæeg svijeta. a plin je svoj posao mogao brzo obaviti. Adi i Angela. Tu bih èitatelja upozorio da ne pridaje previ e pozornosti gu enju plinom. nije moglo usporeðivati. Radilo se o snu koji se vraæa. a u kojem otac od Adija tra i da sve mrtve pèele prebroji. stigao je tjedan koji je Hafeldu svaki dan donosio sunce. "Tv oja je starija sestra blesava". dio opreme koju je kupio p et mjeseci prije. i78 Norman Mailer Zbog toga bi inaèe klonuo duhom. Zar je matica uginula? Nije ba znao kako bi tu damu prepoznao . Adi ju je nalo eno da ih posla e u redove. Dok je u dobroj kutiji na podnici le alo nekoliko mrtvih pèela. no bolesne pèele u ovoj su ko nici izmetom prljale prosto r na kojem su jele i spavale. na Maestrov prijedlog. bili su mu pomoænici. Stoga je Alois odluèio da preostale pèele u zajednici ugu i plinom. ali je na kraju odl uèio da neæe. a sam postupak nije bio te ak. Odluèio se za jednu subotu. koji se mo da u narednim desetljeæima i neæe odigrati. No. Èak je bio spreman pozvati Der Altea da mu pomogne. Nitko u njegovom razredu nije to znao. Ostavljena da se zbog nedostatka sredstava pretvore u pra inu. Sad kad je otvorio da pogleda. posljedice bluda k ojem se visoko u zraku prepu tala pro log ljeta. drugoj je podnicu prekriva la cijela hrpa siæu nih le ina. a najotpornije meðu zimskim pèelama krenule su u potragu. jedan otisak stopala koji slu i za i èekiva nje buduæeg slijeda dogaðaja. Odluèio je otvoriti poklopac obje Langstrothove kutije i pogledati. n o samo je jedna bila puna ivota. Uzeo je mali sumporni kolaè. Dvije su zajednice cijelu zimu provele na istoj klupi. A tad je ustan ovio ba ono èega se bojao. "Tako se uzrujati! U prirodi za slabe nema milosti. to se.to je svakako bio zamoran san. naravno. le e . 12. Ulaz u ko nicu je zaèepio. U to se mo ete kladiti. No. niti prebro javanju le eva. koja je sad veæ bila mrtva. To ga je zabrinulo. Adi je proma trao. koliko god bilo vje to izv edeno. on je bez obzira na to bio ponosan do kako je velikog broja uspio stiæi. rekao je Alois. Jer je tako trebalo biti i s drugom. Nije se to moglo usporeðivati. pripremio jedno malo urezivanje sna. Kako b i bio siguran da je broj toèan. ivim pogledom prateæi oèevo predavanje. "Hajdemo sad isprazniti kutiju i oèistiti èe ljeve. sve s u bile polo ene na besprijekorno bijelu tkaninu. To ne treba shvatiti kao jedinstveni Dvorac u umi 179 uzrok onog to se dogaðalo poslije. Der Alte je svoju pèelicu volio. vrativ i se iz kole. Kad je A ngela zaplakala zbog smrti jadnih pèela. Ko nice su se uskome ale. prije nego to su je prekrili licom zemlje. Dobru se ko nicu mor a za tititi. a ma nja od trutova. Alois je uz pomoæ svoje gumene cjevèice u drugoj zajednici èuo p uno nemirnog zujanja. No. zapalio ga i ostavio da se dimi na podu lo e ko nice. ni pribli no. sjedeæi na susjednoj klupi do Aloisa. dovoljno jednostavno da ga mogu izvesti najbolji od mojih ha-feldskih agenata." "Dobro". po stotinu u svakom . Sad je jedna od ko nica svakog jutra bila sve te a. no potvrdilo se da ima smisla za pèelarstvo. od èega su mu i pak zasuzile oèi. Prije toplotnog vala. vidio j e kako su mnogi èe ljevi za nove nara taje prazni. Der Alte je malu kutiju ibica ukrasio kako bi pèeli poslu ila kao lijes. Bilo je èetrdeset redova po stotinu pèela. To je Aloisa zabrinulo. a starac i djeèak su je potom polo ili u malu rupu.bila je tek neznatno veæa od svojih pèela radilica. Te sam noæi. Dotad nije shvaæao da zna brojiti d o èetiri tisuæe. Iz zabrinutosti koja je potrajala cijele zime rodila se i smionost. pa vratio poklopac. Nije s e bio zabrinuo zbog sitnica. na èovjekovoj psihi ostavi tek toèkicu. rekao je Alois. Poèetkom o ujka." Adi se sjetio Der Alteove usamljene pèele. Ostala je jo hrpa mrtvih pèela koje je trebalo prebroj iti. Stao je treptati da odagna suze.go ikad. Matica je vje rojatno sad polagala jaja iz svoje dobro oèuvane zalihe sperme. dok se drugu ne bi moglo nazvati zdravom. Èinilo se kako je ko nicu opusto ila neka stra na bolest. Jedino mu je bil o ao to san nije uspio dovr iti. Stoga to urezivanje sna." "Ja se nisam uzrujao.

javori i jabuke. "To je zato". Otac i sin sad su s u itkom pazili na ulaze ko nica. za tiæenom ruka vicama. a njegove su pèele punile æelije . 13Dobra je ko nica bila ne to posve drugo. "da proizvode jo vi e meda. "Èarobne uèvr æivaèe". morat æe potro iti lijepe novce da bi uopæe moga o pomi ljati na takav uspjeh. Bez obzira na to. Svakog bi jutra ekipa novoroðenih pèela radilica pokupila sve le eve koji su pali na pod ko nice i izbacila ih van na ulaz s a stra arima. Oronula od pretjerane uporabe. uz sve to bogatstvo koje su donosile. sve j e procvalo. Na taj æe naèin sve tri biti ispunjen e samo djelomièno. "Gledaj. oèe". Aloisa je ponovno opila predanost njegovih tek roðenih stvorenja takvim zad aæama koje nikad ne prestaju. Kako bi posu ile vi ak vode. Alois je i dalje morao zajednice hrani ti medom. Naposl jetku. Der Alte ga je èak i pouèio kako da prepozna aktivnu maticu. nije bilo tako jednostavno vaditi èe ljeve radi pregleda. koje æe sve procvast i . pèele su svaki dan morale satima mahati kri lcima. Mlade su pèele zauzimale njihova mjesta. Nove æe pèele biti njegove. Uvjeravam vas kako bismo mi prvi zapljeskali kad bi to bilo ba tako jednostavno. rekao bi. gdje je ostao do voljno dugo da kupi novu maticu." U svakoj od tr i ko nice le alo je pet ladica ispunjenih èe ljevima. ljive. a onda ponovno odletjela. Nimalo nije htio ispasti nespretnjakoviæ koji bi zdrobio maticu. uskoro æe se moæi smatrati gazdom tri druge. a èe ljevi za med poèeli su se puniti. gdj e su na stra i bile pèele èuvarice. nego s dvije ma tice (obje oploðene pro le godine). kao i èe ljeva s novi medom. a onda ih vratiti n azad. osjeæao je oprezni optimizam. a ne Der Alte-ove. j er bi èuvarica otjerala posjetitelja. Aloisu poèelo èiniti kako je pomalo ovladao i pravim pèelarskim umijeæem. Prema tome. To nije te ko dok u prazn e æelije le e jaja ca. A u tri su odvojene ko nice tri mati ce polagale svoja jaja ca u æelije. kao i æelije za pohranu novog meda. hrastovi. pa su po tome. orasi. Na livadama æe biti gomila cvijeæa. pèele bile Der Alteova djeca. Svaki se tjedan poveæava la te ina zajednice. prije nego bi je pustila uæi. ozbiljna bi pogre ka bila pretpostaviti kako je sve ono to je uslijedil o odreðeno takvim umetnutim snom. pa æe biti mjesta da svaka zajednica sagradi vo tane æelije za svoje nove nara taje. Adi bi se povremeno proderao. Sad su to bili oronuli ostaci dotrajalih krila. a djeèak je bio bri no za tiæen opravom i ve lom koje je izradila Klara. a d rugu se mo e smjestiti u kutiju koju i8o Norman Mailer je Alois napravio pro le jeseni. Cvjetovi su izl azili iz pupoljaka. Sjajno se razvijala.ba kako je bilo i predviðeno! A vani se u svojoj bijeloj opravi s velikim bijelim èetvrtastim velom. Jedna æe osnovati zajednicu u rasku enoj kutiji. Neke od èe ljeva s novim nara tajem. Iz svojih je knjiga Alois na uèio da te siæu ne æelije pèele radilice voskom zatvore tek kad udjel vode u medu padne is pod 20 posto. "ne miri e kako treba. rekao je Der Alt . Svaku pèelu koja bi se vratila s peludi pa ljivo bi on ju ila neka od èuvarica. Bile su na umoru. Svaka bi se skupljaèica sa svojim teretom vratila svakih nekoliko mi nuta. Ako je veæ jednu zajednicu morao i zgubiti rasku ivanjem. a potom i s rampe. Dvorac u umi . Stigao je travanj. Volio je sjediti uz ko nice zajedno s Adijem. Alois jedva da bi stigao oplakati njihov odlazak. ali se vratio ne s jednom. koja æe zamijeniti onu ugu enu plinom u Langstrotho voj kutiji.na zapu tenom polju poput iskopina." No. bukve i tre nje. Alois je proèitao da je za kilogram meda trebalo o baviti èetrdeset tisuæa takvih misija. Ponekad bi promatrao stare pèele koje su u zdravoj kutiji pre ivjele zimu.mo e li se to tako desiti? Naravno. Èinilo mu se kako se napokon upustio u tra jan pèelarski poduhvat. rekao bi djeèaku. Alois se morao podvrgnuti predavanju. Nije se zamarao mislima kako su sve tri njegove matice oploðene prije godinu dana. dok su skupljaèice od jutra do mraka odlazile na s voje zadatke. mo e se prebaciti u dvije prazne kutije. Raspolo enje mu je dodatno popravila pojava prvog meda . jer je tad prati svita koja iznad svakog polo enog jaja ca lebdi do voljno dugo da po lièinkama izbaci vlastite enzime. s njihovih je tijela nestalo dlaèica. A samopouzd anje koje su mu donijeli ti rezultati odvelo ga je k Der Alteu.

Prilièno ga je razveselila pomisao kako mu je za rukom po l o otkriti novi koncept. "jednostavno uhvatiti. na u je damu". "To je vrijeme kad mnoge okvire pomièete i stru et e vosak koji prekriva æelije s medom. S druge strane te uzvisine. rekao je Alois. okrutna prema oèekivanjima koja je potaknulo rano proljeæe. rekao je u sebi Alois. Ta je izvidaèica . dok je u zraku bio roj pèela iz svake zajednice. no zasad æu vam pokazati sig urniju metodu. "a onda ispod gurn ete mali kavez za nju" . rekao je. To se moralo priznati.u zraku neprestano opisivala osmicu. Pèela koju je zapazio st varno je i bila izviðaèka. jer bi se mog lo ispostaviti kako su pèelarski znalci veæ upoznati s tim konceptom." Naravno. cijelo je poslijep odne svoje tri ljepotice hvatao i potom pu tao. Johann Nepomuk je znao reæi: "Od svih godi njih doba." Zbog toga je bilo dana kad bi se gotovo iscrpio mièuæi krovne ljepenke s vrha svake ko nice. A tu s e koristimo hvataljkom za maticu. Odmah bi pot om morao trèati da taj ter-papir skine. a ako bi se. tko toliko pu no zna . kako je Alois uskoro ustanovio. da bi mu se ime moglo spominjati godinama. ispostavilo da je to ne to posve novo. pa se ipak odluèio posjetiti De r Altea. da bi je onda vraæao. Vratila mu se stara po uda. u to je bio siguran. nego prvo uzmemo maticu. bilo je to otkriti neki novi koncept. rekao je Der Alte. dug dva palca .ili to j e veæ bila . I doista.jo jednom se mora oprostiti s prekrasnim snom . Ako je Alois oduvijek od ivota ne to elio (èak i vi e od nove ne). Sanjao je kako æe otkriti ne to tako zapa njujuæe i vrijedno. Nai la je hladna fronta. "i vi moæi primijeniti ovakav pristup hvatanju. prekrivajuæi krajnjim oprezom jednu ili drugu kupolastim krajem cjevèice i onda ih otpuhujuæi ra vno u mali matièin kavez. U kavezu mo e ostati dok se med ne pokupi. Alo is je u kretanju jedne pèele poèeo uoèavati stanovit obrazac. re kao je. shvatio je kako je malo vjerojatno da bi ono to je zamijetio u pèelinjem plesu mogla biti tajna nekom poput Der Altea. punkt! Sad je na sigurnom. Neopreznim potezom mo ete je zdrobiti.neæe ga pamtiti po otkriæu. Iz dva se razloga bojao to spomenuti Der Alteu . i8z Norman Mailer "Kad je jednom naðete. "Ovim prekrijete maticu". posegnuo za njom golom rukom i pa ljivo joj i krajnje nje no palcem i ka iprstom uhvatio krilca. prethodno ih pronalazeæi. Ponavljajuæi neprekidno tu zadaæu. Èovjek je bio vje t. ili se katkad i odmara na svom dvoru. I to obiènim promatranjem! Vidio je ne to to æe nazvati pèelinjim signalom. na jvarljivije je proljeæe. jer se poprilièan broj drugih pèela pridru i o prvoj. ne bi li Der Alte bolje od nj ega znao gdje to otkriæe treba objaviti? No i dalje ga je èekalo uèenje kako prepoznati maticu. s druge stane. u to se mogao zakleti. "Stoga". jedna pèela nastojala pobuditi druge da odlete nekamo gdje su cvjetovi puni nektara. rekao je Der Alte. slijedilo je izlaganje o svim metodama i naèinima otkriva nja gdje bi se to stvorenje moglo nalaziti. preko noæi je izniklo divlje cvijeæe. pa su odletjele prema vrhu livade. jer bi sunce ponovno iza lo i dan je opet bi o topao. jer smo dobri momci. "Daje znak ostalima". . Aloisovo je dobro raspolo enje stalo kopnjeti s nestankom toplog vremena. "n e idemo prvo skupljati med."i ma ticu otpuhnete ravno u njega. "Za nekoliko æete godina". "Poku ava im ne to pokazati.prvo. rekao je.181 14Prekrasnog svibanjskog jutra. koliko sam shvatio". Der Alte bi otvorio jednu od sv ojih ko nica. ako bi podnevna svjetlost postala mutna. Ni u jednoj od knjiga koje je dosad proèitao nije vidio da bi se spominjao taj mali ples." Uzeo je staklenu cjevèicu koja je na jednom kra ju imala konkavnu kupolu. "biti nu no kad æu htjeti svoj med obrati ?" "Upravo tako". da li pola e jaja ili ih jedno po jedn o oploðuje u njihovim novim æelijama. pregledao police. A elja je jo bila u njemu." Aloisu je posebno i lo na ivce kad bi Der Alte podigao prst u zrak. Alois se sad stao spremati na gubitak koji æe mu donijeti to neuobièajeno zahladnjenje. to signaliziranje zastavica ma na nebu.podigao je ba takav mali spremnik. Vratila mu se stara izreka. na ao maticu. Gore je." Sigurni smo kako je Alois uvje bavao hvatanje matice." "To æe." A to je dobro opazio.

mali anðele. u jednom stra nom èasu. U idealnom sluèaju. Ostao je bez ikakvog otpora. smrt mu se nikad nije èinila prijetnjom. n aprosto uzela Paulu kojoj su bila èetiri mjeseca i oti la na livadu.moralo se vladati slabima i neposlu nima. Nije vjeèito prebrojav ala koliko je gnijezda novog nara taja ispunjeno novim lièinkama. bez ikakvog zvuka. èak i mije alice za med koju je Alois sam napravio od bukovine. pa gotovo i kak o se klanja cvijeæe. Sad je poèeo ma ta ti o temi koju sebi nikad nije dopu tao naèinjati. Poèetkom svibnja opet je zatoplilo. ti ina koja bi upila i najbla e milovanje vjetr a. Veæ su suvi e oko tale prirode da bi se pustili oblikovati. mo emo njihove ciljeve preusmjeriti na na e. Sad kad su sunèano vrijeme i uzbibani zrak donijeli drug i val topline. slijedilo prokleto pitanje za prokletim pitanjem. Mo e li krivnja biti stvarna? Jadni Alois. a onda je. a mnogi su se Aloisovi jadi ubla ili. u hipu i dok je u kuæi jo bilo puno posla. kao da je dobio udarac u grudi. pa æe èuti kako apuæe cvijeæe. Svih tih godina. "I Bog poèiva". To je mogao izvesti i najbolji od moja tri agenta. No. A to ako smrt ni je ono to je on pretpostavljao da jest? Bio je siguran da vjera ima jasnu praktiènu svrhu. To je s a sobom donijelo novu brigu. Ogranièeno su iskoristivi. kakve nam nije pametno ignorirati. rekla je samoj sebi dok je kroz otvorene kuhi njske prozore udisala zrak. no pakao s tim nije imao nikakve veze. 184 Norman Mailer 16." Uèini se da su je najbli e latice èule. da su ljudi Aloisove dob i rijetko za to vrijedni. koja bi se mogla ops lu ivati i iskoristiti za neku konkretnu svrhu. a tu je zadaæu obavljao ba kao kakav dobar vojnik koji rastav lja pu ku kako bi je podmazao i potom ponovno sklopio. Kako moji hafeldski agenti nisu ba imali o mnogoèemu izvje æivati. gled amo postoji li kakva praznina u njihovom psiholo kom ustroju. Kao da je zbroj tih nje nih osjeta podr avao ti inu planina. kao i vilica za zatvaranje . Sad ga je stala hvatati panika nove vrste. jer su se prema njoj poèele naginjati peteljke najve selijih tratinèica koje je u ivotu vidjela. "Poèuj. dimilica. Zla starica koja svakog nudi jelom makar zna da nisu gladni. cvi- . Mo e li se prehladiti i jedna od njegovih matica? Kak o bi slijedila svog gospodara? Prekorio se. Djelomièno j e svoje dobro raspolo enje povratio veæ èi æenjem i podmazivanjem alata koji je pro le jese i kupio od Der Altea. M ogao sam imitirati anðela èuvara. kazala je i nije tu bilo nikakve zablude. niti se brinula zb og temperature u ko nicama. meðutim. kad se sve umalo smrzlo. No ponosan je èovjek (poput njega) radio to je htio. "Ba ste prekrasne. A onda je slijedio ulagaè na kotaèiæe za pripravu temelja okvira za ulaganje. Kakve su to gluposti! A onda je Aloisu palo na um kako povratak zabrinutosti mo da i nije tako luckast.hrpa detalja koji me nisu nimalo zani mali. svoje su zadnje depe e punili popisom pribora. Sad je. U rijetkim prigodama kad odaberemo mu karca ili enu starije od pedeset godina. sve". Ni jedan od kand ela ne bi se zamarao da ga poku a za tititi. "Slu aj kako je tiho". Èinilo joj se da bi èak mogla èuti povijanje visoke trave na polju. Nije mogla biti jednostavnija . Postaje im nelagodno zbog sve jaèe elj e da je ugu e najbli im jastukom. Klara je pak bolje znala kako iskoristiti proljeæe u Hafeldu. Nisam èak morao ni biti osobno prisutan. prskalica za vodu. Mo da dosadan konac dobrog ivota . Srce mu je na tu pomisao potonulo. Tamo je vladala tako divna ti ina. Mogao sam se poslu iti proku anim zadovoljstvom da mu doðem u san. Alois se prehladio. oplod njaka ( to god to bilo!). mo e cijelu jednu dobru obitelj skrenuti s puta. koliko mu je pamæe nje sezalo. koju bi to imalo svrhu? Bi li nam Alois ispao vrijedan odr avanja? Trijezna je èinjenica. osnova matiènjaka. Opetovano uzrujavanje drugih jedan je od primjera. Sto ako je to reakcija na ono to je dr ao da bi moglo biti njegovo stvarno zdravstv eno stanje? Bli i li mu se kraj? Nije mu mogla sinuti gora pomisao. a to su èinili tako nemilice da mi je poèelo iæi na ivce to na brajanje hranilica za pelud. pribora za ko nicu. bila je spremna rasplesti neke od èvorova koji su joj su tijekom ti me zgru ali u udovima. Kleknula je u travu s dojenèetom u rukama i stala s njima prièati. rekla je Pauli. a kod uzbudljivih novih klijenata tragamo ba za takvom gi pko æu.Dvorac u umi 183 Tijekom jednog vala hladnoæe.

no to neæe na preèac ponoviti. èitatelj a moram podsjetiti kako sam i ja u njemu jedan od likova. a sviðam mu se i ja i to je zato to ga nas dvije volimo. Jer. ali nije znala kako. I njima je . Kako bi i moglo biti drug aèije? Svaki je dah bio pun melema. rekla je Pauli. Klari se vraæalo tijelo. to su male dam e". Zar je to Bog spavao na lovorikama? To je i zavrijedio. to je bilo bolje obaviti u crkvi . a sad su bile lude od rados ti to mogu u zraku izvoditi salto. Tu mislim na slijepu narodnu volju. "Da. . nakon to su cijelu zimu pro ivjele u tamnici. iste ljubavi kakvu je ona osjeæala za èetveromjeseèno dijete u svojim rukama. veæ joj se èinilo i da je ona draga njima.je li to bilo najèistij e ludilo? . Angeli ba i nije bilo stalo (iako je ispunjavala svoje obveze). Nije bilo neke potrebe da ga sad unovaèimo. a jamèim da je osam mjeseci koje sam od kraja 1895. kao i Pauli. pa se i sama priroda zabavlja. tako ljubaznom prema bebi. Ono to sam o ruskim velikim knezovima doznao tijekom osam mjeseci koje s am ondje proveo. a ne razmetni m. izranjavano. Rekla s i je kako je to proljeæe. tijelo glupo tijekom svih tih zimskih mjeseci nakon t o se rodila Paula sad joj se uèinilo slatkim. apnula je svom djete tu. Bog je bio blizu i bio je u zraku.Alois je sa svoje strane ipak bio suvi e prosjeèan ljudski proizvod.jednom ga je vidjela kako Paulu tako jako ti pa za obraz da je zaplakala.jer ne samo to je osjeæala ljubav prema tratinèicama. KNJIGA OSMA Krunidba Nikole II. u to je bila sigurna. A Klara je pomislila i na godine koje slijede. Moji agenti mogu se zadovolji ti time da mu nadlijeæu snove. Klara mu je zbog toga ispra ila tur. eljela mu se sad pomoliti. tako ju je prodorno gledao da je jedva skupila svu svoju snagu pogleda kako bi ga natjerala da on obori svoj. sunèeva svjetlost bila ne to novo. do poèetka ljeta 1896.to je instinkt koji mogu razviti samo navi e pozicionirani vragovi. najbolja prija teljica. Nauèio sam i kako se manipulira voljom naroda. a Adi ju je brinuo . jer nije eljela mol iti za ne to. izbode no. Jer se sjetila svih djeèaka i djevojèica iz svog djetinjstva i onih rijetkih prigoda kad su mogli ludovati i igrati se poput tih ludih pèela koje sad lete oko kuæe. prije nego to se vratila kuæi i svojim du nostima. njeni dragi Bog. pa æe njegov buduæi razvoj uveliko ovisiti o mojem. radije æe Bogu zahvaliti na ovako slatkoj bebi. I. dok je ovdje bila sama s Paulom i cvijeæem i tako ispunjena rado æu. na poèetku istinskog oporavka. a onda se sama sebi morala nasmijati . kæeri koja k ad naraste tek treba postati. kad æe se Paula moæi igrati. izgrebano. Sad kad sam spreman prekinuti narativni niz zbog svojeg odlaska u Rusiju. Staro. "ovom se cvijeæu sviða . Tamo bi i svi ostali radili isto. glasno je izrekla. njena najdra a. pun sjaja. zakratko bez ikakvih du nosti i zadaæa. Ne treba ni dodati kako je do tridesetih godina dvadesetog stoljeæa i Hitler razvio s lièan dar. a Adolf je razvio dar koji mu je. A to je èak naglas Pauli i kazala. godine proveo u Rusiji imalo istaknutu ulogu u mom napredovanju do vraga vi eg pol o aja.princ meðu prinèevima. pa se moglo shvatiti poniznim. Melem zraka bi o je poput ljubavi. ili joj se tako barem èinilo. rekla je. Bio je to previ e lijep dan da bi razmi ljala o tom trenutku jada . I dalje joj se èinilo kako je te bijele latice slu aju. pokazalo se korisnim za moje kasnije razumijevanje njemaèkih tajk una.ne. Iako su takva gospoda obièno u stvarnosti mnogo moænija od kraljevskih likova. Nije li tako. da. "Da. Dvorac u umi 185 jeæe se gibalo zbog nje. Ali nije s i mogla pomoæi. tko bi to pomis lio? Pogledao ju je ravno u oèi . samo ga hvaliti to je bio tako dobar. "Neka me èuju anðeli". omoguæavao da se njihovom ta tinom okoristi. Paula". jedino m medu djecom koji je bio takav. Nakon tog sam razdoblja bio neusporedivo sposobniji predvidjeti ishod velik ih dogaðaja . "Ma ja sam jedna velika luda". tako sretne to su na suncu. dragi maleni?" Mogla je pri segnuti da ju je cvijeæe èulo i jo se jednom elegantno naklonilo. ispadnu podjednako narcisoidnima. jednom o trom plju skom po njegovoj maloj stra njici. Ja æu i dalje biti vodiè A dolfu Hitleru. No zrak je bio miran. Mlijeène æe ture dostajati. tijekom sljedeæih desetljeæa.a i86 Norman Mailer bio je tako velik . zbog èega je osjetila veliku ljubav prema malom Edmundu. kad je treba lo.

stranicu. Ako ima èitatelja koji su i dalje spremni kazati: "Radije bih da se nastavi s onim to se dogaðalo u Hafeldu". Infiltrirali smo se u Ohranu." Mogu im to mirno reæi. Sto ako nisam u pravu? Jesam li stek ao razumijevanje velièine Rusije? Nikad nisam tako izravno osjeæao D. Ovisiti o Rusiji . no Adolf je bio spreman. Kand eli bi tog dana na napad oèekivali. Bog ga ni je imao èime kazniti.za to èak i Himmler i SS nisu imali dovoljno hrabrosti. Tamo se nastavlja prièa o Adolfu Hitleru. pa bismo mo gli pretrpjeti ozbiljne gubitke. potaknuti razne dogaðaje . naravno. Imali smo vi e knezova i kneginja u raznim g ranama kraljevske obitelji. koji je zakazan za èetiri dana kasnije. Kako objasniti golemu pozornost koju je Bog pridavao toj krunidbi? Posljednjih je godina Gospod u Rusiji ulagao u razne ljude i razne ciljeve. pa je izvor moje zabrinutosti bio stalno prisutan. Kad je pokretanje takvih èimbenika posrijedi. Bio je otvo ren i za pozive na slobodu i zahtjeve plemstva. Nepravda je klica mr nje. Tako je to sam procijenio. radilo se o zadivljujuæoj odluci. Ne treba uopæe razglabati je li to Adolfu bilo korisno. mogli potaknuti niz dogaðaja koji bi u velikoj mjeri ometali krunidbu. pa se ti dugi.kao prete ak kamen koji se nije dao dignuti. Mnogo sam nauèio i o Bo jim prednostima i sve veæim slabostima. Tako prepunoj nepravde! Takvo bismo to mi eljeli pronaæi. Pozo rnost se davala i monarhistima i republikancima. odu evljenje mi se pomije alo s jadom. ia ko pomalo nediscipliniranu energiju ruskog naroda. Znatan ih je broj bio vi eg reda. nihilista i teroris ta." Maestro se s u itkom prepu tao ironiji. Kao to sam napomenuo. kad je Klara bila tako sretna dok je u naruèju dr ala Pau lu. veli on. 190 Norman Mailer 2. znali smo da smo. "inaèe ljudima dao slobodu? Oèito. Skorosteèe su pred nama le ali otvoreni poput kurvi. a plemstvo ili generale da ne spominjemo. K. Prijeðite lijepo na 229.tako zag aðenoj korupcijom. zavisti i gubitka ljubavi. kao u Ru siji. poklopila se (èak i vremenski) s krunidbom Nikole II. No.'" "Za to je". sunèani dani pok lapaju s mojim sjeæanjem na krunidbu i dane koji su slijedili. Rijetki su ljudi koji ne smatraju kako je oèito da su svakog dana rtve nepravde. lijepo se vrijeme u veæem dijelu Europe nastavilo.Bog je elio da krunidba uspije! To je na moj sud naleglo svom te inom neoborive èinjenice . no to ako je Bog zakljuèio kako su mu izgledi n ajveæi ako se uka e potreba za carem koji bi bio blisko povezan s Ruskom pravoslavno m crkvom? Je li mo da poticao odr avanje monumentalne sveèanosti kako bi uèvrstio vezu k rune i kri a? Pod njegovim bi vodstvom mladi car èak mogao pridobiti nepreglednu. Èak i kad sam se u lipnju vratio u Hafeld . Zbog toga sam predlo io da napad odgodimo do Selj aèkog festivala. dodao je Maestro. Ljepota onog ljetnog dana. . Ista se toplina ranog lj eta mogla osjetiti i u moskovskom zraku. najvi em Dvorac u umi 191 plemstvu i revolucionarima spremnim umrijeti kako bi te gospodare dobili èast svrg nuti. Ako je to bilo tako. Nigdje u Europi nismo na terenu imali tako mnogo klijenata i agenata. 'Mo da æu i koji put pogr ije iti'. Kad je Maestro prijedlog pr ihvatio. Tajkuni su nam bili meðu najvred nijim i najza tiæenijim klijentima. nahrupe pridru iti se redovima luðaka. ako smo spremn i prihvatiti njihovu cijenu.-ovu prisutn ost. Bilo je oèito . mogu im odgovoriti: "To je va e pravo.Kad ih se na pravi naèin potakne. Imali smo ministre u vladi koji su nam b ili odani poput pasa dok slinenad posudicom s hranom. To nam kod svakog èovjeka kamen temeljac. A zbog toga nije zanemario ni papu i Vatikan (a nismo ni mi!). U toj smo tajnoj polic iji sigurno imali vi e agenata od kand ela. Godine 1942. je trebal o odluèiti hoæe li se pokrenuti plinske komore u koncentracijskim logorima . Imali smo i kvotu anarhista. Kao to je jednom primijetio Maest ro: "Naèin na koji njegov um funkcionira nije te ko razabrati. Dummkopf je htio steæi nekakvu predod bu to je to u stvari stvorio. To je najbolji naèin da se otkrije to daje rezultate. Maestru sam bio kazao kako mislim da nikakav izravni napad na krunidbu nema izgleda na uspjeh. bio sam protiv takvih mjera. Pouzdano smo se infiltrira li u sve kraljevske obitelji u Europi. 'ali ne gubim iz vida onog koji pobjeðuje. Mogli bismo.

Izvor srd be kod svakog djeteta. se èak nije zamarao da im dodijeli kakvog anðela. a Ljubav æe sama rije iti sve ljudske Dvorac u umi 193 probleme.) Te sam obiteljske veze naveo kako bih istaknuo koliko su duboki bili kraljevski korijeni Nickvja i Alix. strièevima.. Posjedovali su kopije mnogobrojnih pisama i dnevnika. Bio sam oèaran. Ne samo to je i ona mogla èitati njegov dne vnik. Do krunidbe se tako zbli io s Alix (skorom caricom Aleksandrom) . On jest Ljubav i oni koji ga vole puni su ljubavi . ako bi ljudi jedno g dana poèeli tako intenzivno razmi ljati i o nepravdi koja se èini drugima. bio sin najstarije kæeri kraljice Viktorije. pa braæu. pot om on. Laknulo mi je." Mo e li to biti razlog takve brojnosti kand ela? Je li se Bog vratio svojoj srednjov jekovnoj pretpostavci. Bog. veæ je i sama u njega pisala. bila jedna od tri kæe ri kraljice Viktorije. Engleski kraljeviæ koji æe kasnije postati engleski kralj Jura j V.kand ela je bilo previ e.. Nickvju je bio bratiæ. kao to sam rekao. tom se Nickvju . Okru eni na im vr agovima. od djetinjstva je svakog dana pisao u svoj u ukra enu bilje nicu. (D. recimo. Izgleda da su sv i èlanovi svih europskih kraljevskih obitelji stalno pisali pisma roditeljima. Alix je bilo samo sedam godina. Je li t . Nickvju se ipak nisam mogao pribli iti . kako je monarhija najbolji temelj dru tva? Je li uistinu mo gao misliti kako æe. Nitko u Ljubav ne vjeruje vi e od Dummkopfa. No. Jedva da sam mogao razluèiti jesam li to promaknut. No. da je uvijek bila uz njega. roðacima i intimusima. cara Aleksandra III. a imao je za strièev e i èetiri kneza. to æe biti sve do abdikacije.nije moglo tek tako priæi. Meni je napomenuo: "Dummkopf se predstavlja kao Svemoguæe utjelovljenje ljubavi. Uz to ih je jo veæina vodila i dnevnik. taj æe par desetljeæima ivjeti kao vojvoda i vojvotkinja od Windsora. S tom pomadom od koje nam se povraæa ne samo to je zavarao tri èetvrtine lj udskog roda. nisam mu se mogao pribli iti. Kao to sam ubrzo otkrio. pravom ljubavi kakva se rijetko sreæe. Doslovno. K. roðac ima je bilo neobièno drag. sestre. dje ci.kako ga je zvala cijela velika obitelj . Na e bi se djelo sasvim raspalo. Norman Mailer biæu odredim duhovnu te inu. ili se od mene di u ruke. Stoga sam zakljuèio kako bi odgovor mogao le ati u mladiæu kojeg æe uskoro okruniti. vi e nije bio sasvim pri sebi. Je li u njemu bilo to anðeosko? Maestru sam postavio zahtjev: mogu li se posvetiti tom e da o Nikoli otkrijem koliko se god mo e? "Napravi to mo e ". Tim se darom radije slu imo samo kad o nekom odr eðenom mu karcu ili eni moramo brzo saznati mnogo toga. Tu je bio i Wilhelm II. Careviæ koji æe uskoro postati Nikola II. no kr aljica Viktorija ju je èesto primala u Engleskoj. carica Marija. tetama. Kutom nosnice ili rubom usne koljke mogu s drugog kraja velike prostorije osjetiti karakterne mane. D. a potpuno su predani vjeri u njegovu dobrotu. ako zgodan mladi kralj i privlaèna mlada kraljica ostanu prekra sno zaljubljeni jedno u drugo. Maestro nije bio posve uvjeren. Kasnije æe najstariji sin kralja Jurja postati Edvard V III. Alix je mo da bila tek princeza iz Hessea. Obièno se svojim razvijenim osjetilima mog u poslu iti da ljudskom 192. Sad sam imao hipotezu. ili su slu bovali u kremaljskim crkvama i uredima. K. bio je odgovor. tim se delikatnim osjetilima ne slu im u svakoj prigodi. To je dvoje mladih bilo u rodu s najveæim europskim vladarima. veæ zavarava i sam sebe. No. koji je tek trebao postati prezreni car Vilim iz Prvog svjetskog rata. Alka.. kako bi se o enio s Wallis Simpson. Koliko se dalo razabrati. On je. Nikad nisam nai ao na ljudsko biæe koje bi eskadroni anðela tako dobro èuvali. I opet sam se m orao poslu iti materijalom koji su na i ruski vragovi dobili od kraljevskih komornik a koji su radili u petrogradskim palaèama. tako osigurati uspjeh jednog smionog pokusa? Hoæe li ispasti bolje od nekih drugih njegovih poduhvata? Prija njim je monarhijama izrazito manjkalo ljuba vi medu ljudima na vrhu. Sotonsko bi postojanje bilo iscrpljujuæe kad bismo uvijek m orali djelovati na najvi oj razini. no njena je majka. rodbinu i tazbinu. Kad je Alica umrla. Majka mu je bila prekrasna Dankinja. Po tom e je bio Alixin bratiæ. Mogu jo dodati i kako su se svi ti ugledni roðaci slagali da su se njih dvoje jako voljeli.. u dovica njegovog nedavno preminulog oca.

a tad je eksplozija podigla krov. ne e lim ga izra avati rijeèima koje se doima194 Norman Mailer ju tako krotkim. Zbog toga nitko nije bio ozlijeðen. ono t o nas ve e? Pa ljiv je èitatelj mo da veæ zamijetio da se i ja ponekad rado poslu im takvim isticanjem na kraju zagrade. Iako se nisam mo gao pribli iti njihovoj ivuæoj prisutnosti. moja Maèkice! Nickyjev dnevnik. Tijekom adolescentnog je razdoblja zbog Dvorac u umi 195 toga vje bao . to bi bio i o dgovor na pitanje za to su mu ljudi ispali najmanje uspje no ostvarenje? Je li nas s ad zapljusnula neodluènost jednog starog bo anstva? Ovi Nicky i Alix . kakav dan! Gospod je sebi pozvao na eg obo avanog. nevinosti. kako bismo Gospoda mogli smatrati senilnim? Kad se povremeno naðem blizu mora. sliènu mi nelagodu izazovu lijepo polje. jedini moj. smatrati me dijelom sebe. Bo e moj. Livadia Bo e moj. u mene mo e imati puno povjerenje. Nickvjev se otac te ko razbolio. Odluèio sam nekoliko takvih poslanica izlo iti kako bih doèarao koliko su njih dvoje bili m ladi. te ko mi je i povjerovati da bi mogao izgubiti neke od svojih sposobnosti.. jeziku èije im je znanje bilo zajednièko: Volim te suvi e duboko i jako da bih to mogao pokazati: to je tako svet osjeæaj. no nikad nije postigao t e inu s kojom bi izgledao kao Romanov. div od èovjeka. naposljetku. sitna i prekrasna ena. Neka tvoje radosti i tuge budu i moje. . koji je bio nizak poput svoje majke. listopada. neponovljiv zalazak sunca ili pak nebeska retorta. to je napravio davno. kako t e volim. Nije li to. Ne mogu u to povjerovati . du ka. bez sumnje sam uspio upiti ton njihove lj ubavi. (Kad se ide prekidati pozornost. No.bildao. 20. a isto tako i u devet na veèer. U lipnju 1894. kad su im zaruke tek bile u le u treæi mjesec. Takvu je snagu mogao imati samo svetac. a Aleksandar III. sasvim tvoj vlastiti spitzbub.to je za nje ga bilo pitanje èasti. svetom je i svje tovnom snagom svojih ruku uspio zadr ati konstrukciju da ne padne. na vrhuncu svojih stvaralaèkih sposobnosti. u kojoj munje slijede gromovi.o moglo biti tako. voljenog tatu. Pustio je fine smeðe brkove i bradu. sad æu se nastojati osloboditi navike da skrivam svoje osjeæaje. listopada Pro le smo veèeri morali tatino tijelo odnijeti dolje. Livadia Nakon ruèka smo molili za mrtve. najdra e moje. koliko je treba lo da se njegova ena i djeca spase. pobo nosti. 21. U tom sluèaju. jadnim i uzaludnim! No. sa strahopo tovanjem je gledao Aleksan drovo poprsje. potrudio sam se prebrojiti te uskliènike. Nicky. Dr aga moja jaglaèice.doimali su se tako naivnima. pomozi nam u ovim u asnim danima! Kasnije sam doznao kako se Nicky prisjetio trenutka iz svog djetinjstva kad je n ihilist uspio podmetnuti malu bombu u eljeznièki vagon kojim je carska obitelj puto vala. ponudila je sljedeæe: Reci mi sve. Vrti mi se u glavi. je li se sad bavio mi lju kako mu moæ opada. u asna stvarnos t. Naravno. tako da smo stalno sve bli i. Alix. kr ov je tad stao padati na njih.èini se nezamislivim. treba barem hiniti kako je to zbog stvari od ivotne va nosti!) Èetiri mjeseca poslije. Dragi moj. Bio je sjajan i u konjièkim sportovima i u lovu . prije mnogo vremena. uvijek pripravna svoj e mi ljenje prilo iti Nickvjevom dnevniku. Isto tako. Samo tvoja. ili sam imao krivo? 3Svejedno. stjenovita litica. jer se na alost poèeo brzo raspad ati. a u nekim prigodama i sebièno. tako neprikladnim za bilo kakav golemi projekt. Tata je imao krasan izraz lica. Proèitao sam stotine poruka koje su razmijenili. izjav ila je carica Marija. listopada. Bila je to smrt jednog sveca! Gospode. smije io se kao da æe se nasmijati! 22. jer dr im kako je to pogre no. godine. volim te draga moja!!!!! Da se zna. Nicky joj je n apisao pismo na engleskom.

Brak s Alix sklopljen je samo nekoliko dana nakon pogreba . primijetili su kako je klimanjem glavom nalikovala golubu. u elji da im pothranjuje brak. dvor ga svakako nije. mora biti apsolutistièki vladar!" Njegov je djed. ljepotu i naèin na koji se klanjala kad god bi nekog pozdravljala. Mora se zatra it i apsolutna odanost. Kak o bih to mogao saznati? Dostupan mi je bio samo jezik njihovih pisama. vladati jo cijeli jedan nara taj. Kad bi god pro ao pored lijepe ume. Prije nego to je odr ao govor. Nickvju je bilo dvadeset i est godina i u tim stvarima nije bio neiskusan.te dvije rijeèi u sebi nose moj ivo t. Oni su ga uvjeravali kako m ora iæi oèevim koracima. Na i vragovi . protiv nimalo zanemarivih Maestrovih v je tina. ali uzvi ena. a kad ovom ivotu doðe kraj. Alix je dodala: Dvorac u umi 197 17. ako bi sam Bog odabrao novog cara. takav osjeæaj jedinstva izmeðu dva smrtna biæa. Moæni su morali ostati na nogama tri sata. Dogaðaj se odigrao godinu dana prije mog dolaska u Rusiju.u borbi. zatvorio se s knezovima. koji u takvim prigodama nimalo na pate od velikodu nosti. Bu duæi da je Alix bila djevica. opet æemo se sr esti na drugom svijetu. A nitko meðu nam a nije dobio stolicu. tovi e. zbog trajan ja cijelog dogaðaja. dok su se izvodile liturgije. mo ao se podsjetiti da je ta krasota njegovo vlasni tvo. nisam mogao biti siguran to osjeæa Nicky. 5S druge se strane moglo postaviti i pitanje koliko je Bog tog mladiæa pripremio da postane car. popu .I stvarno su ubrzo cara morali prekriti carskim prekrivaèem. prvi put nakon to smo se vjenèali mo emo ivjeti sami i do ista kao srodne du e. Bog obogaæuje tjelesnim ekstazama. naravno. R ijetko sam dotad upoznao tek vjenèane koji bi se doimali tako oèarani jedno drugim. sijeènja 1895. Svakako bi se moglo zam isliti da ih. kako bismo zajedno ostali u vjeènosti. Njeno mi je uvjerenje kako dijele istu putovnicu za vjeènost izazvalo zanimanje. onda tog cara i podr ao mudro æu i snagom . na prokleto se pitanje i dalje nije dalo odgovoriti. 1^6 Norman Mailer Nikad nisam vjerovala kako na ovom svijetu mo e postajati takva potpuna sreæa. ubijen u atentatu. 4Nicky je o boravku u Carskom Selu zapisao u dnevnik: Oboma nam tako drago mjesto. Petrograd Iscrpljujuæi dan. uz deset tisuæa plemiæa. no od na ih sa m tamo rasporeðenih vragova dobio dovoljno iscrpan izvje taj da mogu s uvjerenjem ka zati kako sam i sam stajao u Zimskom dvorcu. Sam ga je Bog odabrao. Iz Nickvjevog govora: Svjestan sam kako su se nedavno u nekim zemstvima pojavili glasovi ljudi koji su se zanijeli nerazumnim snovima kako æe sudjelovati u vlasti. Alek sandar II. sve dok mladu ne proglase caricom. No.. Ruke i lice poèeli su m u crnjeti. pa Nicky nije bio dobro pripremljen za javni ivot . Neka svima bude znano da æu se podjednako èvrsto i kruto dr ati naèela autokracije. Svi su odmah hvalili njeno dostojanstveno dr a nje. Sljedeæeg je dana napisala: Napokon sjedinjeni. "Nicky. Bio sam grozno raspolo en jer sam morao iæi u Nikolajevsku dvoranu d r ati govor predstavnicima plemstva i gradskim odborima. Svi su pretpostavljali kako æe Aleksandar III. po sebi tu na. Otac je zamalo postao rtvom u vlaku. Ne bi li on ljubav smatrao vrtoglavim usponom u kojem se ravnote a mo e odr ati samo ako se neprestano i dalje penje? No. Volim te . Ci jelo se to vrijeme izvodila zborska glazba.novi car ne mo e ostat i neo enjen. Èini se kako Rusi vjeruju da se pri slu bi bo joj mora trapiti t ijelo. Kao da je ponovno trebalo slu ati najdublje jauke Isusa Krista. bio sam sklon smatrati kako se u njenim zapisima vid i pomalo pretjerana elja da poka e kako je samo zaljubljena. vezani za cijeli ivot. a razumna je pretpostavka bila kako bi.

Dvorac u umi 199 Pogledajte stoga. naravno. èak i razdoblja odvratnosti prema voljenoj osobi. jedino to se mora potruditi biti koliko je god moguæe dobra i ljubazna. Uz to je bila i trudna. zadovoljstva i posveæenosti? Zbog jedne sam oprezne reèenice u njenom pismu. Naravno. raskala enosti. Simptomi su na a glavna roba. nedoumicama. Na to smo raèunali. Alix se spremala za novog cara. n . Mogao sam shvatiti da je Nickvju ljubav trebala kao to drugima treba piæe.. tvoja te enica tako duboko i jako voli. jedno mogu sa sigurno æu reæi .. to ba i ne elim priznati. jedino to pravu ljubav ne znam razlikovati od njenih umjetnièkih na domjestaka. Do lipnja su. "jedino to se enica mora potruditi b iti koliko je god moguæe dobra i ljubazna. mor ala ostati u krevetu. kako me samo Alix zbunjivala. koja bi to sreæa mogla biti veæa. Znaèi li to da Manvkin s i enica tamo dolje vi e ne kontaktiraju. na a. Nije i la ni u crkvu niti na ruèak. postoji i pobo na po uda. Naravno.. U ene viktorijanskog doba nij e se moglo lako ulagati. do ao do zakljuèka. To je bilo u lipnju. Sta lno se alio kako ne provodi dovoljno vremena s Alix. slu bene su mu du nosti bile tlaka. No. osim ljubavi same. Usprkos takvim najavama nepopustljive snage. Radi se o tome da ja znam sve o ljubavi... 10. no uvijek bismo kroz njihovu utegnutu obranu osobne kre posti mogli slati trnce. Dok se prva zima njihovog braka bli ila kraju. Petrograd Draga Alix i dalje u sljepooènicama osjeæa nepodno ljivu bol pa je. na a vlastita. U stanju smo prodrijeti u svaki vid la ne ljubavi i demon ski osjeæajnost ljubavi pretvarati u imperativ po ude. Radi se o neobiènom nadmetanju. a èovjek se ne usuðuje o tetiti razvoj te kraljevske glave. No. M ogu razglabati o njenim crtama i sklonostima. ipak. takva glavobolja pokazuje jasnu elju da se poèini umorstvo. no dijete se neæe roditi prije studenog. Ni jedan od nas nije to sebi spreman prizna ti (a priznali. iako moram. Veliki poljubac. Tijekom mnogih sam mlijeènih tura vidio trudnice kako se èinu odaju u osmom.. Ona je tu doista objavljivala privremeni moratorij na s eks.. sumnju..ljubav nisam nikad spoznao. kako zbog toga ne bi p atila druga. èak ni to je sam li duh oduvijek. mala osoba. mala osoba". ona je. glavobolja drage Alix nastavila se cijelog dana.t mog pokojnog. a jedan je od njih bilo i to to ju je èinio caricom. Trajna glavobolja! Kad je dovoljno jaka da je mo emo nazvati mi198 Norman Mailer grenom. Pr etpostavljam kako joj je svekrva zbog toga slabije pritiskala na sljepooènice. pa ta tema nije bez vi eznaènosti.. no prisutnost prave ljubavi zamag ljuje nam jasnoæu analize. mogu kod ljudi izazivati lju bomoru. travnja 1895. poèela pokazivati simp tome. No. kako zbog toga ne bi patila druga. mogu vam o ljuba vi isprièati sve. na moj savjet. U N ickvjev je dnevnik Alix 10. Bog u odreðenim prigod ama zakljuèi kako æe po uda nekom od njegovih odabranika biti na korist. travnja 1895. tu se radilo o drugaèijoj situaciji. Nièeg se iz svog ljudskog postojanja ne sjeæam. nezaboravnog oca. pa èak i devetom mjesecu trudnoæe. no s druge bih stra ne rekao kako smo od njih vje tiji u improvizaciji. lipnja upisala: Moj slatki. Poèela se razvijati netrpeljivost . dok ne dode beba? Moje razumijevanje nije napredovalo. da. Alix one najgore glavobolje pro le. Petrograd Na alost. ne bismo ni Maestru). meðutim. to je s Alix? Je li moguæe da je njena ljubavna histerija bila najbolji naèin da povjeruje kako je osjetila vrhunac stras ti. ili ono to iznosim neæe imati nikakvog smis la.. Carica Marija je svog golemog mu a obo avala iz pravih razloga. No. Nije mi to drago priznati. mogu op isati veæinu razloga za to se ona javlja i za to nestaje. Za to je trebalo samo zaprljati im snove nekom smrdljiv om mi lju. istina je. kakva sna na sreæa. no njena bi svekrva veæ mog la biti ne to drugo. Ubrzo bi uslijedili simptomi. Pretpostavljao sam kako Alix takve osjeæaje prema svom suprugu ne gaji. Anðeli mogu ponuditi moæne slatki e. manjka nam i jedna sposobn ost. stari dragi Manjkins. 9.

i to samo za mene. a svr io je tako to je Alix uspje no nahranila dojilji nog sina.zar seksa na dnevnom redu nema sve do studenog? Pa ona je to napi sala u lipnju! Sad sam sve vi e naginjao hipotezi kako se Alix jako puno napinjala ne bi li se uzdigla do vrhunaca strasti koje je dr ala nu nim za ostvarenje osnovne biti njihovog braka. A ja. no. Sad se na majèinim g rudima hranila èak i dok je Alix s carem pila jutarnju kavu. duboko volim . mislim kako su dvije ene.sve vi e i vi e.00 Norman Mailer 5. 6. Petrograd . bile spremne u ovom otvoreno m (iako jo 1 potajnom) tjelesnom spoju i u ivati. svoje maternièke osjeæaje izra avaju k roz majèine snove. ene su ba i z tog razloga oèajne kad im beba odbije mlijeko. svibnja u Moskvi i posvuda su se mogla vidjeti dva slova. dok je dojilja dala mlijeko Olgi. Vrlo neobièno! 6. zdrave mu ke bebe koja æe uskoro postati careviæ Nikole II. i èeki vali roðenje te mlade. svejedno! . 7Krunidbene sveèanosti odr at æe se 14. Pretpostavljam kako je sebi mogao kazati da golema Olgica posjeduje jedar ' instinkt koji je navodi da po eli omirisati i okusiti papicu od sna ne Ruskinje. Nisam bio iznenaðen. Alix je svoje odnose s Nickvjem i te kako nastavila. vjeruje li to.istinskije. mu u moji v Nicky je tako dobro podnio to mu je umjesto nasljednika rodila princezu da je Ali x. sad kad se buduæi nasljednik na ao gdje mu je mjesto. U svakom sluèaju. Da. no dijete ne eli njenu dojku. prihvatila ponuðeno. Nickvju je to bilo svejedno .. iz dana u dan. Malo nas je koji smo u stanju razabrati to zametak osjeæa tijeko m posljednjih mjeseci. tako duboko razlièite. kao to su morali pripremiti i la na proèelja kako bi se sakrile neke od ru nijih z grada na putu kojim æe povorka proæi. 2. sve je u redu. Hvala Bogu. Osim toga. No. njih su dvije. No. Moskvu su preplavili posjetitelji iz brojnih z . U posljednjem tromjeseèju.najva nije je bilo da Alix vi e ne prijeti opasnost! 3.. puni nervoze. zakuca li ti srce br e. kad se pojav ilo stameno ensko od pet kila. Nicky je bio oèaran nekim neoèekivanim vidovima prehrane dojenèeta. bila je spremna odmoriti se.01 ljevi mogu mijenjati. . Slob odno se mo e reæi kako nije bilo ni jednog vraga koji i sam ne bi osjeæao zanos i stra h. to je bio nov dogaðaj. Kako bilo. dublje . Alix je bila skroz trudna. rodilo se dijete i svi smo o dahnuli s olak anjem. pokazatelj je dobrog podrijetla to nitko nije izrazio razoèaranje. rijeèima se ne da izraziti kako te . studenoga 1895. na temelju bogate riznice cin izma. Po tome znamo kako veæina djece svjetlo dana raðaonice ugleda osjeæaj uæi bilo naklonost bilo odbojnost prema dobrodu nom kuæepazitelju (ili mrzovoljnom zat vorskom èuvaru) koji je donedavno predstavljao zidove njihove maternice. manje nego pola godine poslije. Za gledatelje su morali podiæi bezbrojne trib ine. Nikad se prisutnost gomile ne doima tako demonskom kao nekom va nom prigodom ko ju prati velika sveèanost. Drago moje srda ce. Olga je. ili. mala osoba". Uz molitvu smo kæeri svemoguæeg Boga nadjenuli ime "Olga!" Dva dana poslije. primjerice. "kako zbog toga ne bi patila druga. pa smo opet morali zvati dojilju. najvi e smo pozornosti pridavali krunidbi Nikole II. Romanovi su. A tako je postupao i Nicky. to ne smijemo raditi. dragocjeni Nicky moj..o. A ona se pribli avala. Carsko Selo Izveden je prvi poku aj dojenja. dadilja i mlada carica. na vlastito slatko iznenaðenje. Trbuh joj je bio golem. barem pretpostavljam kako je takav bi o.. dale sve od sebe da se to izbj egne otvoreno priznati. Toèno u devet sati naveèer. studenoga 1895. studenoga 1895. osjetila kako joj je "zakucalo srce" isti èas kad je prodro u nju. o ujka 1896. » 29. Carsko Selo Dan koji æu pamtiti zauvijek.slatki. puteni se ciDvorac u umi 2. N za Nickvja i A za Alix.

Kad stupe u braènu vezu. Kako su tu ulogu nekoæ imali Nijemci. koji su iz dr avnih razloga t akoðer odluèili prigodi dati svoj obol. Prvih tjedana njihovih zaruka. Balkon ste si mogli priu titi uz tro ak od 500 rubalja. diplomatske predstavnike. Bilo je i iznenaðenja. mogule i tajkune. umjetnike s p oèasnim titulama. Nicky i Alix æe do Spaskih vrata Kremlja stiæi iz svoje prizoz Norman Mailer vremene rezidencije u Petrovskom parku. veæ samo glazbenu veèer. nakon to sam odabran biti onaj koji æe s mukom izboreni prolaz iskoristi ti. svibnja bila pravoslavna slava sv. kao i argument da se za 1200 rubalja mo e kupi ti deset dobrih konja! Èak i za ogranièen pogled na uski prostor trebalo je dati 10 ili 15 rubalja za mjesto na improviziranoj platformi .na èas. da ne moraju patiti poput Joba. Hosana Maestru! Prije deset godina. Ona je tako na to gledala. rod io na dan 6. ne dulje . magnate. u Reims 1654. jer je 6 . to je bio skroman izdatak. Kako se ta veza dogodila vi e godina prije nego to su kand eli poèeli ula gati goleme napore da ga za tite. koja je odvratila kako æe joj biti du nost stajati uz nj ega. predstavljali su daleke barbarske zemlje to su ih Rusi pokorili tijekom vi e stoljeæa. uspio primaknuti njegovim mislima. Nickyju je to sve bilo dobro poznato. koji se. Slijedili su Vi i veliki me tar Krunidbenih ceremonija. iznajmljivali su svoje domove gledateljima. no pristup njegovom umu nije sasvim zapr ijeèen. Oni koji su ivjeli uz rutu. Kako nije b ila tajna da æe Rusi tim dogaðajem poku ati dosegnuti velièanstvenost ulaska Luja XIV. Na tom putu ga je sjeæanje vratilo u vrijeme kad je bio mladi pukovnik u Carskoj tjelesnoj gardi i priznao je . ukoliko su spremni Boga voljeti èak i vi e nego to ga je volio sv.emalja. smatrao je svojom du no æu upozoriti i Alix. svibnja odr ana je pod prekrasnim nebom. udaljene desetak kilometara. K oèija s koèija em stajala je 1200 rubalja na mjesec. sa svojim grimiznim tunikama i s rebrnim epoletama. Francuzi. njihova je diplomacija uzvratila unajmiv i dvorac usred ume izvan Moskve. Job.kako bi mu d ani sad bili sretniji da je ostao u tom èinu. To je sigurno ku nja na koju ih je stavio Bog. izgubili su. Prvo su stigli kozaci. dvorski mar ali i èlanovi Carskog vijeæa. P rozor koji gleda na ulicu mogao se za 200 rubalja unajmiti od zore do sumraka. dvadeset i pet komornika.jao pretilima. no. kao to su mnogi aptali. svibnja. iako u zak ulaz u Nickvjev um. do ivio je niz po udnih susreta s jednom od na ih vra ica. To sam doznao na dan kad su u li u Kremlj. Uzela je bila lik ciganske prostitutke. Parada je morala biti na razini najsjajnijih kraljevskih manifestacija iz pro lost i. U prvom dijelu povorke kretao se i sam Nicky. Odu evljenje vojnika. Mo da su se kladili kako æe biti lo e vrijeme. do k je on na svojoj bijeloj engleskoj kobili paradirao deset kilometara od Petrovs kog parka do kremaljskih Spaskih vrata. Prepirka kako ste koèiju trebali sa mo na tjedan dana bila je uzaludna. u njemu proveo koliko je bilo potrebno da Dvorac u umi 2. Pa ipak sam se tog dana. moæi æe takvo proroèanstvo nadvladati. dvanaest dvorskih komornika. jedan od najzlokobnijih datuma . Joba Paæenika. Bog je htio da se njih dvoj e zavole. godine. plavim hlaèama i crnim èizmama. Vlada je zauzela cijele katove k ako bi ugostila strane prinèeve. Mo ete biti sigurni kako nisam mogao uæi duboko. Uvodna procesija 9. po cijen i od samo sedam tisuæa rubalja. potro ili su 200 tisuæa rubalja kako bi se preds tavili velikim i dobrim carevim saveznicima. plemstvo. pokazujuæi kostime kakve se u Europi nikad dotad nije moglo vidjeti. slijedili su azijski prinèevi iz po druèja èiji se nazivi nisu dali izgovoriti. a nika d nisam do ivio da toliko anðela okru uje neko ljudsko biæe. koje su potom sli jedile pukovnije Carske vojske. no Nijemci nisu priredil i bal.03 Tverskom ulicom dode do Kremlja. A sad sam. Ni hotelsku se sobu nije moglo dobiti tek tako. povorka æe svijetu nastojati pokazati kako Rusko carstvo rasp ola e iznimnim sredstvima. kad je careviæ bio osamnaestogodi nji kade t. U tom sluèaj . Nitko ne bi nikad po elio ponoviti Jobove muke. pa sam tako uspio primiti neke od misli koje su prolazile njegovom kraljevskom glavom. Konaèno sam uspio uæi u Nickyjev um. radostan huk koj . Maestro je uspio otkriti jedan nebranjen. Tisuæe su Rusa taj podatak prenosili jedni drugima.

A on nije bio netko tko bi se bavio beskrajnim spletk ama. u du u . na ao za shod no pohvaliti mu umijeæe. postale pune zveketa i jek e. Èast je mogla pasti u be èa æe. Bio je osuðen raditi sa svoj im ministrima. doista. N o. tako elegantna. pun elegancije. tako svijetle dlake. koji su ga eljeli vidjeti. balkona. Engleska je kobila. Kako bi inaèe mogla imati tako èist okus?" Trgnuo se kad se tog bogohuljenja prisjetio. Sad se Nicky sjetio bogohuljenja koje mu je jednom opeklo drijelo. ni za to se èuo takav aplauz. Barem je tako sebi govorio. Za pet dana æe ga okruniti i obasuti du nostima. a oni ga nikad neæe po tovati. re kao: "Èovjeka se mo e ocijeniti po njegovim psima. ti su ministri svoju odanost potpuno vezivali uz irenj e podruèja svoje slu be. Zvuk uzb uðenja u publici pro ao je cijelim putem do kremaljskih Spaskih vrata. Svojim æe mi ljenjima nadglasavati njeg ova. Drugi deseci tisuæa gledatelja uz put kojim je povorka tek trebala proæi nisu vidjeli to se dogodi lo. vedar duh koji je bio zahvatio i konja i jahaèa ponovno je utonuo u turobno raspolo enje. Mogao im se oduprijeti. izazivao mu je bol. osjetio bli e Bogu . Jer Bog je taj koji je ljudskim biæima dao pra vo da tim divnim stvorenjima uzmu ivot. Presu dno je bilo da ga se vidi na èelu te vi ekilometarske povorke. Jelen je. njegova majka i Alix æe se sa svojim dvjema zlatnim koèij ama pojaviti tek na kraju. Mo da se osjeæao bliskim Bogu. Nicky je pocrvenio na ovaj tako rijedak oèev kompliment i o dmah stao zasluge prebacivati na svoje lovaèke pse. no sad su oko njega vjeèito bili ministri. kad je i Aleksandar III. Bilo je to kad je jelenju krv pio prvi put. s krovova Tverske ulic e . Na svaki bi mu se pozdrav k oji bi vojnici uzviknuli uzvrpoljilo meðuno je. Moskva je tog jutra sjala poput stare dame koja nikad nije bila tako lijepa i u svjetlu te slave Nicky je stao razmi ljati o svojim najboljim lovaèkim danima. Nicky je porumenio od zadovoljstva. da bi se u public i i dalje odr avalo i èekivanje. Sto mu je. pa je krenula koraèat i na nov naèin.pred njim su i dalje stajale buduæe du nosti. Na to je car Aleksandar III. tako besprijekornog oblika. ivotinje je poznavao. Dr ati korak s tim ministrima. a sigurno se osjeæao bliskim divnim ivotinjama. Dao sam sve od sebe da ga i dal je slijedim. prozora. No. morala i sama biti svjesna tog uzbuðenja. Za to? Za koga? Nickyju je odgovor bio jednostavan. u ozraèju takve promenade. neka ga Svemoguæi vidi sasvim odanim njegovim psima." Da. Ministri su tvrdili kako æe se takvim aran manom na najdr amatièniji moguæi naèin pokazati raspon ruske moæi. Zato se morala organizirati takva dugaèka parada.èast. Nickvjeve su misli krenule navrat-nanos. tad je publika zapljeskala. Smrt te divne ivotinje poveæa t æe razumijevanje izmeðu Boga i èovjeka. ostao u sedlu i primirio konja. Prijevara im je bila pri ruci. Joba Paæenika. upravo izgubio svoje postojanje. na mijenio Bog? No. Kako li se samo epirila! Nakon ne vi e od minute. Nicky je. Iznova ga je obuzela poti tenost. a za nju osjetiti i suæut . titio se trojstvom vrijednost i. jednako mu se brzo vratilo dobro raspolo enje. tradicija. Dok je ubiti ivotin ju. Vra ica koja mu je uvedena u mladalaèko iskustvo bila je kurva koja ga je i dalje posjeæivala.bila du evna hrana! U tom mu se trenutku kobila propela. . Nickvjeva su se sjeæanja potom okrenula po udi. dok bi pio krv upravo ulovljenog jelena. On èak ni tu povorku nije isplanirao. a slu enje èovjeka iscrpiti. Pomislio je : "Ova je krv sigurno ista kao Kristova. bilo je kao da pada stubi tem. koji su se po ku avali s njim sastati. slu enje. Roðen na slavu sv. Napravili su to oni. tradicija postati kr . Kobila je stajala na stra njim nogama. A navelo ga je i da pomisli na buduæe 204 Norman Mailer obveze. Ne zadugo . na oèev naputak . Je li se i njoj ukazao prizor jelenje krvi? Iz gledali ta su se zaèuli prestra eni uzvici. ali dubok. S ulica. Navikli su se na silu kakva mu je bio otac.i bi krenuo kad bi ga ugledali. Na proèeljima u Tverskoj ulici visjeli su ukrasi. no i oni su stali pljeskati. No. Gotovo bi se uvijek. Kazali su mu kako æe takav rastegnuti ulazak u Kremlj biti njegov trijumfalan ula zak na svjetsku pozornicu. da bi mogao ostati vjeran takvim n aèelima trebat æe mu neumoljiva snaga. a èak ni mraèno raspolo enje nije moglo prevladavati dugo. No. Gledanje vlastitog interesa u krvi. Znati vi e od njega.iz mase vi e desetaka tisuæa ljudi koji su bili svjedoci dogaðaja stigao je veliki val pljeska.

Svaki mu se dan od desetog do trinaestog èinio podjednako opasnim. od kojih æe neka biti prigu ena k ao u tanje li æa. nakon uvodne povorke 9. A potom je tu i samo prijestolje. S ceremonijama se dotad veæ dobro u poznao." Stoga nisam bio niti u jednoj od katedrala. godine. ali su mi neprestano pripovijedali o neizrecivom skandalu p rigodom dogaðaja u katedrali Uznesenja. pretpostavljam kako sva ta èarolija nije potjecala izravno od Dummkopfa.Alix mu je. Znao sam kako æe mnogi od nas biti prisutni kad procesija u pola jedanaest krene iz dvorca. A kad smo veæ kod toga. koje odzvanja od blagoslova i kletvi.naposljetku. a da se prit om ne pomièu noge niti otkriva ikakav napor. b rutalnosti. Ubrzo po to su se car i carica popeli na svoja prijestolja. Maestro je uvijek meðu Bo jim darovima ponosno krijumèario svoju robu. Pretpostavljam kako je znao da se ne to sprema." Norman Mailer 9O samoj krunidbi ne mogu ponuditi previ e. ezla i kugle. Nickvju je jedno bilo osjeæati se poput psa pred Bogom. Stoga dosta toga treba uze ti u obzir kod tih ruskih ceremonija. Sveæenici su iza . Kad se uzme u obzir brojnost kan d ela koji su toj sveèanosti prisustvovali. èetrnaestog je svibnja Moskva o ivjel a ranojutarnjim suncem. Uzev i u obzir èvrsto ru sko uvjerenje kako ni ta to je dobro ne mo e potrajati. Naravno. kao da sam se dosad veæ poèeo razvijati u nekog od njegovih intimusa: "U krajnjem poretku stvari. 8. pak. Nicky joj je poku ao objasniti to ele ministri. Maestro takve osjeæaje poku ava preokrenuti u na u korist. Krajem tog dana vi e neæe sam o vr iti carske du nosti. No. Sve ene koje s u spremno predvidjele prolome oblaka i dalje su bile uvjerene kako æe se dogoditi ne to lo e. isto prijestolje na kojem je car Mihail Fjodoroviè sjedio 1613. Maestro me nije ukljuèio medu vragove koj i su tijekom tog dogaðaja trebali raditi. Kako se Alix obratila na pravoslavlje odmah nakon to je Aleksandar III. Ni ta ne propu ta . Sad su mnogi gov orili: "Blizu smo kraja stoljeæa. neki meðu vjernicima uvjereni su kako i sama ceremonija zraèi neporecivom Bo jom snagom koja prodire kroz careve por e. kri a. smatralo se jo jednim ispitom vladarsk ih sposobnosti. lanac Reda sv. svibnja. htjela biti bli e. krune. Mo da æe to novo. na krunidbu æe se gledati kao na sitan dogaðaj. Napokon æe sve to biti gotovo . a svaki æe joj k orak biti uronjen u odbijanje tisuæa crkvenih zvona. Na 13. nego æe biti pravi. Kako se poslije po alio Alix i svojoj majci (uz osmijeh). Pokazivati ljubaznost." No. buduæi da je taj izn imni dan osvanuo lijep. u prijestolnu dvoranu Kremlja prebaèene su svete mosti. Andrije prekinuo se jo dok se car naginjao da ga primi. tkivo i srce. Nek a nas zadese èuda ljepote i utjehe. nije bio usamljen u takvim slutnjama. No. instrumentim a kraljevskog uspona poput lanca. postoji pravi la birint veza izmeðu Maestra i Dummkopfa. bi li sasvim zauzeti sveèanim prijemima na kojima su mnogim visokim du nosnicima iz zem lje i inozemstva morali izraziti dobrodo licu. nije mogao naslutiti to bi to m oglo biti. elio je da ni ta ne poðe krivo. utj ela je. od polju baca moænika krutih brkova pekli su ga obrazi. dvadeseto stoljeæe biti drugaèije. A èak mi je i kaza o. niti u Arhand ela. posveæeni car. no ne to sasvim drug o trpjeti takav osjeæaj pred suprugom. a druga te ka poput stenjanja samog srca te kog metala.ako ni ta ne poðe krivo. je li moguæe da je to bilo na e djelo? Ili n am je to podario sluèaj? U takvim se stvarima rijetko sti e do konaène istine . Najpouzdaniji put do nje gove milosti jest bez rijeèi prihvatiti mjesto koje vam dodijeli. Mrzovoljne prognoze morale su se odgoditi. ikonama. no njemu se èinilo kao da ga oèekuje sam pakao. mnogi su bili uvjereni kako æe do jutra krunidbe nestati lijepog vremena. Mogu navesti beskrajan popis kompromisa. podr anih relikvijama. Nicky i Alix su. Zbog toga nismo sasvim neblagonaklono gledali na jaèinu Nickvje-ve vjere u Svemoguæe g. a u njegov om je raspolo enju osvanulo jato novih tjeskoba. p reminuo. J er je na èetrnaesti svibnja gledao kao na dan osloboðenja. igara i varki koje su obje strane izvele. niti u onoj Uznesenja. niti Navje tenja. ene su sad govorile: "Sti e nam hodajuæi za lijesom. svibnja. No. Do krunidbe na 14. svibnja. Dvorac u umi ivotinji koja eli biti hrabra nema goreg nego u pogledu voljenog proèitati da je tek krotko i prilièno inferiorno stvorenje. Nisam se bunio. uskoro se pojavilo suprotno raspolo enje.

niti ponavljati govor petrogradskog metropolita. Pravoslavno bogoslu je u takvim prigodama nikad nije kratko. uspinjao uz o vo isto prijestolje. prvi car dinastije Romanovih. dok je Nikolu II. pokvarena svetost . Kako je Duh sveti utjelovljenje ljubavi Oca za Sina i Sina prema O cu.molitve su se triput ponovile. mepotropolit prekri io. Bili smo prisutni kad se Mihail Fjodoroviè. Dobro smo je poznavali. to je uvijek prostor u kojem Maestro odluèuje napasti. Moram se zapitati nije li to dio genija ruskog bogoslu ja. no neæe se zaboraviti do kraja ivota. Nicky i Alix su se potom usp eli stepenicama do prijestolja u sredi tu katedrale. Pa i Maestro je uvijek pozitivno govorio o Trojstvu. Svakako bih voli o da sam bio u njihovoj sobi. bez ikakvog zastajkivanja. Naravno. U bo ansku je liturgiju u la dosada. pa neæu podrobno opisivati kako je primljeno carsko znamenje. sveæenici se na taj zapanjujuæi dogaðaj nisu obazirali. nekoliko je trenutaka poslije ustao. U svom je dnevniku napisao: "Sve to se dogaðalo u katedrali Uznesenja èini se poput sna. nakon èega je Nikola II." Je li to bilo zbog zamora ili povratka po ude zbog dobrog i sretnog os jeæaja da je sve gotovo i da to neæe morati ponavljati. amen. obrubljen zlatnom èipkom. mogao uzeti kru nu. Dakle. a kuglu u lijevu ruku. Bilo da mu je takav drevni kontakt donio kakav preostali odbljesak ili ne. Andrije puknuo. U najmanju bih ruku doznao koliko je ta pokvarena svetost . dopustite da raspr im uobièajenu dod bu kako Bogu i Vragu na raspolaganju stoji sve moguæe znanje koje im je potrebno . koja je kleknula pred njega na purpurni jastuèiæ. Ritual se nastavio. nema potrebe n avoditi svaki korak koji su car i carica uèinili kad su se spustili s trona. Car i njegova pratnja pre li su iz katedrale Uznesenja u katedralu Arhanðela. Ako se èini neobiènim to sam uvijek eljan saznati vi e. Odmje rena tri koraka amo. tu damu bio upoznao u biblijskom smislu. stavio ruke na carevu glavu i izrekao dvije molitve. koli ko bi on vi e znao od kakvog tupana iz lo e kole. pozivao da s e javno ispovijedi. a takav je tip u tankoæutnom polo aju koji mi se zo8 Norman Mailer èini sliènim suptilnoj naklonosti koju na Maestro uvijek ima prema Duhu svetome. Jer duljina mise privukla je mnoge u kon gregaciji koji na poèetku nisu pokazivali stvarno zanimanje. Zbog toga mi se èini kako je kidanje karike u lancu Reda sv. ali ih èeka sveèani obrok u palaèi Gr anovitaji. a da to nitko osim mlade nije znao. Buduæi da se nikako ne mo e reæi kako su . a metropolit je kazao: "Neka te blagoslovi Duh sveti. Me du njima vlada pravilo da se nikad ne pokazuje kako je neki element svete slu be p o ao krivo. uz nekoliko varijacija.z katedrale Uznesenja da bi monarsima izraDvorac u umi ili dobrodo licu i dali im da poljube sveti kri ." Èemu je dodao: "Oti li smo ranije u krevet. Stoga se. Ponovno se iz stotinu i jednog topa ispalio plotun. Vidio sam kuma na svadbi koji je.tih svetih metropol ita imala veze s ekstazama Nickvja i Alix." Mogu reæi kako smo uvijek spremni osjetiti pribli avanje Duha svetoga. tri koraka tamo. no govorio je tako tiho i kratko da ga nitko nije mogao èuti. Jesu li sve te beskrajne ceremonije p oslu ile kao kakav slatki mjehur pohote? Trpio sam svu bol koju stvara iskljuèivanje . Andrije ipak bilo Mae strovo maslo. prije odlaska u katedralu Navje tenja. Potom j e svoju kraljevsku pozadinu jo jednom smjestio na sjedalo prijestolja cara Mihail a Fjodorovièa. ne mogu reæi.) I ba je u tom trenutku lanac Reda s v. kako bi taj kvintesenci jalni integritet oslabio. staviti je sebi na glavu i uzeti ezlo u desnu. A Nicky je tu javnu ispovijed doista i obavio. M nogi od onih koji su na poèetku osjetili neko unutra nje prosvjetljenje. Nakon toga je car vodio dnevnu mo litvu. gdje s e. Trojstvo koje je trebalo uvijek iznova tova ti. (U mnogim pri godama u njegov je blagoslov prodro i na duh. Uvij ek tu napada. slu ba ponovila. Reèeno mi je kako je caru i carici potreban odmor. Zazvano je trojstvo . io.slu im se namjerno ba tim rijeèima. kao da zna ne to to ostali ne znaju. predao kraljevsko znamenje pomoænicim a i pozvao Alix. sad su se p repustili umoru svojih udova. triput su se ljubile svete ikone. Rekao bih kako bi najlak i naèin na koji se moje moæi mogu shvatiti bila pretpostavk a da sam otprilike toliko obdaren znanjem u odnosu na uspje nog znanstvenika.

Je li im sad pao? A samo su najuzvi. Te sam noæi. od ugledne stare kraljice koja vlada najdu e u povijesti engleskog prij estolja. kojeg je prigoda oèito sasvim opèinila. Jedan od novinskih izvjes titelja iz Amerike. U to doba novinare nisu poticali da o velikima i moænima govore lo e. zauzet vlastitim pripremama za Seljaèki festival koji se trebao odr ati z a èetiri dana.dakle. i mene t akoðer mo e obeshrabriti ne to to ne znam. Udarac predod bi o vlastitoj va nosti ipak je posljednje to bi neki monarh elio izazva ti kod bogatih. najvi i ministri i neki od najveæih bogata a. za Mo skvu i cijelu Rusiju.mi na raspolaganju svi odgovori na sva pitanja koja opsjedaju èovjeèanstvo. v otki. a Granovi taja je izgledala blje tavo. a svi su oni i li od stola do stola u dvorani sv. pazio da obiðe svaki stol u obje prostorije. Mogu razumjeti za to su Nickvjevi ministri dr ali kako krunidba mora nadma iti sve vel ike europske sveèanosti u pro losti. kao i Glavni dvorski mar al. poèinje svoju vladavinu uz dobre elje cijelog svijeta. tijekom veèere svirao je Carski orkestar. Monarhije. eli li postati gospodarska sila koja bi s . nasmije enom licu tog mladog cara vidi obeæanje pravedne i blagotvorne vladavine. Banketi gotovo uvijek uspiju izazvati iste eluèane kiseline. Nisu ba uv ijek bili zadovoljni mjestom koje su dobili. za boga ta e i skorosteèe. Kad bi pogledali razmje taj gostiju i previ e bi dobro vidjeli kakav im je trenutaèan dru tveni status. vinima (francuskim i krimskim). Samo su najva niji dogaðaji ruske povijesti imali dovoljnu snagu otvoriti ta drevna vrata. u pratnji Alexandre. od na eg predsjednika i od mnogih drugih vladara i velikih i malih dr ava p rimio je najsrdaènije pozdravne poruke. Bili su suoèeni s golemim problemima.. a iznad svega. dan koji æe se pamtiti godinama. Sveti sinod. od Francuske. Stoga su svi d o li do zakljuèka kako se dogaðaj pokoljenjima neæe zaboraviti. Rusija je b ila jako bogata. pod uvjetom da je pozvan . jer je sve pro lo tako divno. njihovi napori bili apsurdni. ali i iznimno siroma na. bez obzira na to kroz kakva su isku enja pro li da bi do li do pozivni ca. napuljska kraljica i kr aljeviæ. veæ i da je Nicholas legitimni vladar. car stva i republike mu svi zajedno ele "bon voyage" na tom va nom putu. . Svima nam se æi ilo da smo vidjeli najvelièanstveniji prizor koji bi se mogao zamisliti i bili smo prilièno sretni smrtnici. bila poznata kao mjesto iznimnih i rijetkih sveèanosti. vojvotkinja od Edinburgha.a ne treba biti posebno pametan da bi s e to shvatilo. Ostali su dobili mjesta u Dvorani svetog Vladimira. ljudi koji su bili posve spremni pretpos taviti kako su. ampanjcu. krunski princ vedske. Stoga je Nicholas. veliko je srce obiènih ljudi jedinstveno osjetilo kako u tom ljubaznom.eniji gosti bili u istoj prostoriji s carem i caricom. orgija opæeprihvaæenog postignuæa. Jelovnici su bili oslikani. i sam propustio banket u Granovitaji. gd je bi ih doèekali pozdravi iz suhih grla.. Vladimira. Objed neæu opisivati. Tu je bil a krema diplomatskog kora. Ne bi mi bilo nikakvo zadovoljstvo raspredati o zlatnom tanj uru. Drugi je izvjestitelj iz Amerike napisao kako sad nije samo povjerovao u golemi ruski potencijal za velièanstvena ostvarenja. kategorijama kavijara. Oèekivali su da ih ignoriraju. a pratili su ga i carica majka Marija. jedan od onih dru tvenih dogaðaja kakvi èovjeku mogu ponuditi ve liki napredak u Dvorac u umi 209 buduænosti. vojvotkinja Elizabeta i n advojvoda Aleksej. Rusija je sad naprednija i mirnija nego to je bila godinama. Naravno. To je bio dogaðaj sezone. Od Njemaèke. A kakvo bi potom samo olak anje buknulo i pljesak odjeknuo kad bi ugledali cara i caricu kako im pr ilaze. ii. svoj je èlanak zavr io rijeèim a: 2io Norman Mailer / tako je svr io najveæi dan na ih ivota.Nikola II. Palaèa Granovitaja je napo sljetku. francuskim jelima. mnogima bi od tih ambicioznih du a oèekivanja ostala iznevjerena. no ovdj e su goste osobno poslu ivala po tri konobara u zlatno obrubljenim crvenim kaputim a. slavnih i moænih gostiju . Tu su svoj e krunidbene bankete odr ali Ivan Grozni i Petar Veliki. Veliki majsto r ceremonija.

Bit æe to sastanak onih koji su putovali stotinama kilometara. jaki. 212 Norman Mailer iz. ito je b ila jedina roba koju je Rusija mogla nuditi na veliko.na vrhu peæi. orasima. Ostatak obitelji spavao je na zemljanom podu. Golemi skup. Stoga se najveæi dio etve iz vozio. ru ni. Veliki je otvoreni p rostor Hodin kog polja spremno oèekivao pola milijuna du a.bili su strpljivi po put stoke. obojenih crvenim i zlatnim. Oni koji su ostali na selu i dalje su ivjeli u jednosobnim brvnarama. Proletarijat. istra ivanjem sam stekao uvid za to je Dummkopf tako mnogo pozornosti pridavao Rusiji. zbunjeni pa èak i otupjeli. Dvorac u umi zi i Maestra je to navelo na primjedbu: "Naravno da ti seljaci ele ostati na eljeznièkim kolodvorima." Bez obzira na to. imao najbolje mjesto za spavanje . St anovi su bili oèajno prenapuèeni. koji se trebao odr ati na Hodin. predviðen je za odavanje poèasti svim seljacima koji su sad bili u gradu. A kad smo kod toga. èak i razumijevanje. godine ipak je poslu ila svojoj gospodarskoj svrsi.koleru. Prije pet godina su gledali kako im ito odvoze teretnim vagonima. veliki. krupnim i èesto neskladno graðenim enama mo da bili zli." Nas su ti seljaci jako zanimali. Kad bi se buduæi genij otkrio u ruskom selja tvu. Iako su prerano ostarjeli i bili gotovo bezubi. naposljetku. mudrost . No. prije nego to bi polijegali. sad je pro ivljavao vlastite bolesti . eljeznicom. Rus ija je pet godina prije krunidbe veæinu svog ita morala poèeti izvoziti na Zapad. sv ibnja. uz malu knji icu o krunidbi s inicija lima cara i carice. Sad su stotine tisuæa njihovih roðaka stigli u Moskvu. Prodaja ita 1891. kao darovi cara i carice. gdje su se skupljali na razni m gradskim kolodvorima. Ima li su izreku: "Smrad tvojih nogu otjerat æe muhe. da. no ako u prostor iji nije bilo suvi e hladno. ili su barem Tolstoj i Do-stojevski u to uvjeravali svoje èitatelje. ljetnih mjeseci preplavljivala ulice siroma nih èetvrti. Dogaðaj na polju trebao je pokazati Nickvjevu ljubav prema narodu. koji je. mu karci bi. Na zidovima su visjele jeftine reprodukcije ikona. Zabavit æe ih. Ispod njihove sam inertnosti osjetio sposobnost za snagu. na kolima. odanost. Podijelit æe se èetiri stotine tisuæa eljeznih alica. Golemi su dru tveni problemi bili i alkoholizam te p rostitucija. s Nickvjevim inicijalima. kobasicama. èiji su unutr a nji zidovi bili crni od dima. i p odiæi æe se bezbrojne tezge i kiosci. pjevaèi i plesaèi. ti su se ljudi rijetko micali . neki èak i pje ice. sitnièavi. potom trideset tisuæa litara piva i besplatni paketi hrane s ruskim kru hom. nas bi to ozbiljno zabrinulo. no sve je to bio tek za titni vosak preko kvalitetnog ele a u staklenci. tuberkulozu. kolaèima i pekmezom. izuli èizme. Odr at æe se u èast n jegove vrijednosti. mogao vladati bez njihove od anosti? Na gradove nije mogao raèunati. Kao nalièje tog rasta. Veselili smo se èasu u kojem æemo od Dummkopfa konce preuzeti u svo je ruke. dok su radnici zimi umirali od hladnoæe. a enama i marame. neobrazovani. godine.kom polju 18. koji su èinili donedavni selja ci. A to je prouzroèilo veliku glad 1891.e mogla mjeriti s Britanijom ili Amerikom. bio smanjivati l judske moguænosti. Za svlaèenje se nije znalo. do ao je do zakljuèka da drugog izbora nema. Nastupit æe cirkuski zabavljaèi. ipak su bili sna ni poput tegleæe marve. ja sam seljake koje sam gledao po moskovskim kolodvorima po tova o. Na je cilj. Sa d na peronu èekaju hoæe li se vratiti. Kako bi Nikola II. koja se poèela graditi prije mnogo godina. Tek bi tad mogao pozdraviti domaæina. tifus. Sljedeæih su se deset godina ulaganja u te ku industriju utrostruèila. Kako joj je z a zavr etak radova na eljeznici vjeèito bio nu an veliki priljev stranih sredstava. Mnogi su spavali na tlu. moskovs ka bi kanalizacija. od presudne je va nosti bio brzi zavr eta k transsibirske eljeznice. Min istar financija Aleksandra III. Ti su siroma ni. praviènost. no svaki bi se posjetitelj seljaèke kolibe ipak osjeæao du nim pred njima se poklonit i. kao gazda. glupi mu karci sa svojim neugl ednim. u kojoj su pomrli milijuni se ljaka. kako bi bili u Moskvi kad careviæ bude postajao car. . velikodu nost. Stizao je majski dan. jo toploj od vatre na kojoj je zagrijana veèera. sifilis. sad veæ znatno optereæena.

u Bolj oj teatru odr avala se gala veèer. Ono to se nije oèekivalo. Te noæi sedamnaestog svibnja. pjevalo. Darovi æe se dijeliti rano.." Problem koji nije bio razmatran. Bili smo se spremni time okoristiti. Hodin ko je polje takoðer poslu ilo za seljaèki festival. Uz to se vlada veæ prilièno istro ila odr a vajuæi sigurnost cara i carice. govorilo se u Bolj oju. A imali su oni i veæih briga od Hodin kog polja. Na polju je pak vladao sasvim nelagodan nemir. nekoliko sati prije prvog jutarnjeg svjetla. tijekom tjedna krunidbenih sveèanosti. "nikada prij e nije toliko obiènih ljudi bilo spremno caru izraziti tovanje. Nije vi e bilo novca za dodatno osiguranje. Pilo se.kao to su mnogi primijetili . Milijun du a! "Da". "Nema vi e alica. Iako su se odigral i neki nesretni dogaðaji. Mno tvo mu karaca." Prepreke su se poèele naginjati. Ostali su stali gurati iz pozadine. Naposljetku. kazao je svojim ministrima. elio je zapoèeti s novom tradicijom. svi su kiosci zauzeti istovremeno. Pripremljene su iroke staz e kako bi se te prepreke zaobi le." "Ne". Podignuti su privremeni objekti.mogao natjecati sa svjetlima s rampe pozornice. koji æe moæi primiti i tisuæu onih spremnih za tu povlasticu platiti. Neki su seljaci poèeli ljuljati stupove koji su dr ali prepreke. Nema vi e piva. pa mogu odsjesti kod njih.14 Norman Mailer To se prièalo na gala veèeri. bio je vel k broj seljaka koji su na polje odluèili doæi dan prije dogaðaja. i kolodvori. Mast s kaputa od ovèje ko e i ogrtaèa nagrizenih znojem. Nicky. Samo su tri policajca bila rasporeðena da nadgledaju èetu od stotinu i pedeset kozaka koj e æe dovesti kao redare. dok su ljudi posezali za darovima. Moralo se èuvati mnoga druga gradska podruèja. Treæi bi se sudario. kojih je bilo tako mnogo da se sjaj dragulja . kako u njima ne bi demonstrirali revolucionari ili izgrednici. Golemo je polje sad bilo izbrazdano pje èanicima. Svakako æe moæi poslu iti za smje taj. Èovjek je trebao samo zateturati i veæ bi se drugi spotaknuo o njega. "treba nam vi e tradicija." 2. Potom je. U njemu æe biti mjesta za tisuæu uglednika. I oni su èuli glasine. ali ga je ostalo malo. veæina je plemstva raspravljala o polju. Stotinu i pedeset kozaka koji æe nadzirati pola milijuna ru skih du a? Njihov je zapovjednik zatra io jo redara. oborilo bi ih natisnuto mno tvo koje je guralo odostraga. Stoga su se tisuæe seljaka pomaknule prema vrhu i stale pritiskati drvene prepreke koje su titile tandove. Nicky je sam donio odluku da se Seljaèki festival ponovno odr i na istom mjestu. Alexandra i pripadnici dvora trebali su stiæi s redinom dana i zasjesti u Kraljevskom paviljonu. Godine 1891. Mnoge su dame po kazale svoje dijamante. Ka d je pala prva. U svemu tome sam jasno vidio Maestrove prste. ali je dobio odgovor kako vlada manjak policajaca.Kako bi iza li pred tu hordu. Vi e se du nosnika ozbiljno zabrinulo kako bi tamo moglo nedostajati policije. ka ftani i crni vuneni kaputi sigurno im neæe biti nepoznati mirisi. poèela stizati i moskovska radnièka populacija. Sad s u i siroma ne gradske èetvrti ulazile na polje. Masu koja je stizala u Moskvu treba lo je negdje smjestiti. Sve s e vi e tijela guralo naprijed. na njemu je od r ana velika izlo ba. No. ono najbolje otiæi æe prvo. Tisuæe su se nat iskivale na tisuæe koje su veæ bile naprijed. to se dr alo prihvatl jivim rtvama. a èetvrti ostao bez svijesti. Do veèeri se tamo veæ ut aborilo pravo mno tvo. nepokrivenim bunarima i napu tenim temeljima. Prièalo se kako bi se do kasnog jutra na Hodin kom mo glo natisnuti i milijun du a. pro irila se suprotna glasina. bilo je samo polje. D a. Svirale su se balalajk e. ena i dj ce sad je u mete u bilo zgurano u najveæi pje èenjak. ostalo je dovoljno ravnog terena za pola milij una posjetitelja. pa je trideset seljaka izgubilo ivot. Tu smo glasinu pro irili mi. U blizin i æe biti jo jedan paviljon. "Kako sam od vas èuo". nakon krunidbe Aleks andra III. malenim klancima. A tu su. koji je bio nedavno podignut na jednom kraju paradnog zemlji ta. Gradom se pronio glas. a pretpostavljalo se i kako æe se ljudi odgovorno kretati ba po njima. ene su vri tale. a u njemu su se panièno nastojali uh . Prije trinaest godina. palili se kresovi. no kasnije nije ostalo sredst ava da se zatrpaju iskopi. Neki æe seljaci mo da imati rodbinu koja radi u tvornicama. "ima jo piva. "Ono dobro je veæ oti lo". naravno . gov orili su tamo na i agenti. No. kioske i pultove u kojima su b ili smje teni darovi. Èovjeka se Dvorac u umi nije moglo pozivati na odgovornost za svaki izgred na tako velikom skupu. Djeca tulila.

Iz tisuæa se grla zaèuo krik bijesa. Tko je mogao izbrojiti koliko je tisuæa peta sad m ljelo koliko stotina torza? Ili nosova? Ili oèiju*. zavijanja. Neke j e od njih zahvatila histerija. U jednom bi se trenutku smijali. Kupole .vatiti za neèije tijelo i preko njega se uspeti iz rupe. cmizdrenja. onima koji su odlazili s polja u u ima je i dalje odzvanjalo naricanje. Kasnije je Nicky saznao kako je broj stradalih tisuæu i tristo. mukotrpno su na te pozlaæene kupole prièvr æivali novo li æe. strgnutih s jednog le a. bilo je maknuti mrtva tijela s polja prije nego to dode car. Nije mogao ni pretpostaviti koliko bi mog lo biti rtava. zbog stalnog pritis ka onih iza . tako je stalo i ovo. jutro je zasjalo u svoj svojoj ljepoti. Odrasl i koji su mogli doprijeti do ruba mase praæa-kali su se poput riba u pliæaku. kako bi se za titila mrtva stidijivost drugog. Djeca su stenjala pod te inom èizama koje su ih gazile. Drugi su se progurali u stranu. Konaèna je brojka bila tri tisuæe. prije nego to su stigli car i carica. kukanja i naricanja u bogohulnoj disharmoniji sa zvonima. le eve su veæ odnijeli. Nikad nisam èuo takav jad. slaveæi dogaðaj. prekrivene zlatnim li æem. Kako i ne bi. kao kakof onija jecanja. Meni se. nailazili na kola koja su se kretala prem a njima. Nekolicina! Nekoliko su djece podigli i iznad glava dodavali unatrag. Posljednjih pola godine . kad su svojim najmanjim dijelom mrtvog roðaka godinama potajno mrzili? Oni koji su se jo pribli avali Hodin kom polju morali su ostati zbunjeni svim tim lic ima koja su vri tala i i la im u susret. s Hodin kog je polja uklonjena veæina otpadaka. da bi potom udahnuli. a uz ta su krvava kola i li mu karci i ene koji su naricali od alosti. Dovedeno je vi e satnija vojnika èiji je zadatak bio preostala mrtva . a nisu se mogli micati niti disati. Na kolima. Na pijesku i po jamama i dalje je bilo poderanih komada odjeæe. moskovskim su ulicam a krenuli neredi. no taj je ministar bio poznat po tome to lo e vijesti umanjuje devedeset posto. Oni koji su se probili do kabina i oborili kioske morali su se i dalje pomicati prema naprijed. bljeskale su se kao da su djeca sunca. Tako ih je puno bilo bolesno u src u. a njihova su se zvona. Deseci tisuæa Moskovljana koji su ne to kasnije planirali prisustv ovati slu benom otvaranju. Drugi su rikal i imena èlanova obitelji. dok su se neki od palih jo trzali. i èa enih vilica. Kako je mete splasnuo. dosta ih je bilo prekriveno ostacima dronjaka s odjeæe drugih. No. Prvo to je vi im policijskim du nosnicima palo na pamet kad su stigli. Dvorac u umi 2-15 u drugom zastenjali. Bio je to deseti lijep dan zaredom. Mu karce i ene sitnijeg rasta bacalo je u v is poput pjene. ljudi su se izmicali u èetiri smjera. Mnogi su od mrtvih jo le ali na p lju. Na svakim su kolima bila tijela odjevena u sveèane seljaèke no nje raznih stupnjeva upropa tenosti. U jamama i po ravnom prostoru le ali su mrtvi. uzbuðenom razmjerom na eg trijumfa. radnici u stalnoj pogibelji da skliznu sa strmih crkvenih krovova obrubljenih zimskim ledom. Isprva je Nickvju reèeno kako ih je bilo tri stotine. u du i. Mrtve se mo e izbrojit i i poslije. Lica su veæ bila skamenjena od alosti. jedva nekako. izgubljena u vrtlogu sna. zi6 Norman Mailer 13U podne. kao to utihne oluja.dok naposljetku nisu stigli do kraja polja. gotovo golih tijela. slomljenih udova. za duh im se lijepila sluz. Sad su. No. a morali su strahovati i kako æe izgubiti razum. smrvljenih nosova. krenuli su ranije iz svojih domova kako bi izbjegli gu vu . A mnogi su drugi vri tali od u asa. u elucu. ogla avala razlièitom zvonjavom. U meðuvreme nu se sunce bljeskalo na zlatu svake od crkvenih kupola. Nisu znali trebaju li se smatrati blagoslovljenim to su uspj eli pobjeæi. Èuli su se zvuèi koji nisu bili s ovog svijeta. zubi? Nekolicina je èak i pobjeg la. Ljudi su se poèeli gu iti. iskrenutih. U meðuvremenu. U tim ranim satima jutra. Kasnije su poèele stizati procjene broja izgubljenih ivota. krvavih lica. Kupole èetrdeset puta èetrdeset moskovskih crkava sjale su na suncu. Mnogi su osjetili bogo hulnu spremnost na smijeh. tuljenja. pak. No. glasnim i suptilnim zvukom. èinilo kako bih mogao poviriti u osj eæaje barem polovine ljudi koje sam mimoilazio. dok su drugi padali preko njih. kako su se pje ice pribli avali. Neki su se u pozadini povukli kad su ispred sebe èuli vrisku i prestali se gurati.

u zraku ostane nekoliko èasaka. Moskovski trkaèki klub. tako glasnog da se jedva èuo orkestar.jedan me vrag izvijestio kad se to toèno zbilo. Na izmaku tog vjetra stigli su i car i carica. kome bi se urilo priznati da je nekoliko sati prije tu vladao u as? Ne. Ukupno je bilo èetrnaest skupina koje su im donijele darove. koji su s tiDvorac u umi 217 zali nakon jutarnjeg mete a. Osam je ljudi pladanj devet mjeseci izrezi va-lo u kristalu. uz u zvike i krikove prepoznavanja. Nicky i Alix stajali su na ulazu u Petrovski dvorac kako bi primili nova izaslanstva. . da nije bilo jedne neugodnosti. Dva su se le a polegnuta na stol mrtvaènice probudila iz kome. koji su donijeli srebrnu pliticu s Nickyjevim inicijalima od dijamanata. Tamo æe. ostat i dok ih kola ne prevezu do groblja ili dok posmrtne ostatke ne pronaðu roðaci. A ipak je zapuhalo.tijela prebaciti s druge strane kioska. kad se mogao èuti daroviti zbor tisuæu nebeskih glasova koji nudi glasovnu okre pu. se obratio uglednim predstavnicima tih plebejac a: "Carica i ja vam srdaèno zahvaljujemo na izrazima ljubavi i posveæenosti. koji je po paradnom terenu raspr io obla ke pra ine. Sposobnost ign oriranja odbojnog vi im je slojevima uvijek bila uroðena snaga. uredno poslagani u redove. kako bi ih koèija odvezla nekoliko stotina m etara do Petrovskog dvorca. eleæi opona ati vrhunske manire britanskih vi ih slojeva. Prvo je Nickyju i Alix predan poseban dar katedrale Krista spasitelja veliki pladanj za obredni kruh i sol. Ubacujuæi primjedbe u stank ama zbornog klicanja. T ribine su ispunili ugledni stranci i Moskovljani u svojim najboljim odorama. Èak je dobio i dar moskovskih Starovjeraca. pa èak i sekunda. to se nije zbilo. Na snazi je bilo dru tveno naèelo koje nala e da se u formalnoj prigodi ne smije priznati da se dogodilo ne to neugodno. Hodin ko polj e jedva se naziralo od svje e pra ine to su je dizale koèije kasnih prido lica. minuta. gdje æe car primiti izabrane skupine za to odabranih g raðana. sad su se vladali poput povla tenih promatraèa koji su se na li na hipodromu. Èak su i kriknuli istovremeno. Kao da se oluj a mogla raspr iti jo jednim valom klicanja. Briga za va u dobrobit uvijek æe mi le ati na srcu. jo od vremena Petra Velikog) pro lo nekoliko v oða stare njemaèke kolonije u Moskvi. i potom osmorici radnika stao zahvaljivati na sjajnoj izradi. Sve je bilo mirno. Taj je muèni vrtlog uskoro stigao i do paviljona na rubu Hodin kog polja. ta j golemi dr avni puhaèki orkestar koji je himnu svirao zvonkim uzbuðenjem. dobro o djeveni Rusi u paviljonu. pustio vjetar. Izn enada je zapuhao nevjerojatno jak vjetar." Tad sam sluèajno pogledao koliko je sati. Uskoro su Nicky i Alix mahnuli ljudima koji su pristi zali i potom ubrzo oti li iz paviljona. Svaki vrag uvijek je jasno svjestan koji je sat. s d amama u popodnevnoj sveèanoj odjeæi. no sad je bilo oèito da su ivi. Predstavnici ugostitelja. u mrtvaènici istovremeno odigravao dr ugi dogaðaj . Odvratnost koju os jete najbli i. pa su njihovi glasovi prigu ili sve drugo. obièno jedan od nas. no. po dolasku posjeli dovo ljno daleko da do njih takvi zvukovi ne dopru. naravno. Bio sam na gal a veèerama na kojima bi gost. Ne sumn jamo da takve osjeæaje dijele i va i suseljani. Za mene je to tek fraza. Ugledao sam ga samo na tren i doimao se iznimno blijedim. Niti pola kilom etra od Hodin kog polja. Nitko to nikad ne sp omene. Izaslanstvo seljanki slijedili su istaknuti u mjetnici Moskovskog carskog kazali ta. Slijedil a je konjanièka Gruzijska pukovnija. Nickv i Alix su. Sad. Jedva da sam znao jesam li bio svjedokom srd be Dummkopfa ili bijesa mrtvih. Ponekad i dulje. Nakon toga su Nicky i Alix mogli uæi u dvorac i sjediti na èelu gozbe za poèasne predstavnike obiènih ljudi. pa èak je i (kao zahvalu za stoljeæe odane slu be. kako bilo. Zbor od tisuæu mladiæa i djevojaka sm je ten je ispred Kraljevskog paviljona. pripremljene se sveèanosti nisu otkazivale. Stoga mogu ustvrditi kako se. Njih je ubrzo slijedila vojska i zvoðaèa koji su Moskvu ukrasili svjetlima i la nim proèeljima za devetosvibanjsku proces iju. Sto se tièe slu bene dru tvene verzije dogaðaja. pa sam se zapita o zna li to se dogodilo. potom Lovaèko dru tvo. Sa suprotnih k rajeva prostorije! Èinilo se kako su mrtvi. Dame i gosp oda na tribinama izgledali bi gotovo savr eno. dok je car govorio. Potom je po tovanje iskazalo izaslanstvo mosk ovskih koèija a. Nikola II. Na takav slavni dan takav vjetar ne bi smio zapuhati. Sat mi ne treba . Pretpostavljam kako je tad imao jo krajnje nepotpune obav ijesti. Nicky je stisnuo guzove kako bi u izraz lica istisnuo to vi e zah valnosti. Sve se izmijenilo.

Nisam bio meðu vodeæim izazivaèima nereda koje sam upravo opisao. No. To se dobrim dijelom moglo sprijeèi ti. Stalno sam prouèavao tu frazu "dogodio se veliki grijeh. "B og je tu!" vri tala je. tako skloni samouni tenju? A ipak mu je . usprkos izoblièenjima. Primjerice. i dalje pravi golub gu an." Je li mislio na ljude ko . Ja sam trebao nastaviti pazit i na Nickvja. Te je veèeri zapisao u dnevnik: Dosad je. Poneki razoèarani èovjek èak bi stavio bakrenjak na grud i neznanca. Kako mogu biti tako n ezahvalni. poèela se udarati akama u grudi. kad se s Alix sre dinom dana pojavio na tribinama. Osmjehnula bi se i klimnula glavom svakom gos tu koji bi pri ao. Je li se mogao pozvati na takav plemenit os jeæaj. no trebao sam pretpostaviti kako æe mi zadatak da prouèavam pisma i dnevnike Romanovih ostati temeljna uloga. Lijeènici su kleèali u pra ini kako bi provjerili ima li da se tko jo mièe. U za titnom krugu koji su oformi li oko Nickvja. dok su izludjeli roðaci zurili u zgnjeèene glave tih trupla na kojima su se. i dalje su u redovima te ala mrtva tijela. mogao priæi na razumnu udaljenost. dok se pribli avao paviljonu. neki su vojnici polagali posljednje rtve. pojavile su se pukotine.19 vao Moskvu da bi mogao zapovijedati mjesnom vragu. ruke i noge pod nemoguæim kutovima. paèetinu. hvala Bogu. A iza kioska. veæ i d a je to bila posljedica neobuzdane strasti. Ili nije? Je li taj dogaðaj bio neizbje an? Je li bio uklet? Nije znao. Na tribinama su ongleri i ciganski plesaèi zabavljali vlastelu. pro ivljavala je pravi u as. To mi je povrijedilo ta tinu. po pedeset. ili da mu bude drago to je rekla na i mu iæi. Za to su. prljave odjeæe. trudili jo nekako razabrati crte lica. "Bog je tu! Bog te spasio!" No. 14. desert. bio ne samo neuobièajeno blijed. Romanovi tog dana nisu izginuli u krvavoj ka i polomljenih kostiju. va an ili prizeman. no danas se dogodio veliki grijeh. gdje je neiskreno oplakivala odlazak dugovjeènog oca obitel ji. koja je plakala uz njega. Na nekim mjestima tijela su jo le ala na gomili.) Kilometar od Petrovskog dvorca. grozno je to i kazati. voæe i vino. Poslije sam èak saznao i kako je Alix pribli no u to vrijeme do ivjela v rhunac svog zloslutnog predosjeæaja. u buduænosti mi se pokazalo korisnim. mogao sam razabra ti da je Nicky. Mogao sam joj osjetiti intenzitet. Sebe sam smatrao sposobnim za svaki zadatak. Jer je bio podjednak o razbje njen i zbog nesposobnosti policije. Ni je pridavao pozornost organizaciji osiguranja. Uz pomoæ prolaza u njegove misli koji je Maestro i dalje uspje no dr ao otvorenim. nj egovo je osnovno nezadovoljstvo bilo usmjereno na seljake. Kao i kod Alix. hladnu bijel u ribu." Nicky nije znao da li da se uvrijedi. A nije n i mogao. prega eno 1300 ljudi. "Vrag te poslao natra g. (Te sam misli primio iz druge ruke od posebnog ruskog vraga koji j e odr avao ulaz u jednu od Alixinih dvorkinja. Jer je taj stari tiranin takoðer otvorio oèi. N eki od srd be pocrvene. sve i lo savr eno. dvadeset. ti èudovi te!" uzviknula je njegova stara ena. a na ti m su udaljenim rubovima Hodin kog polja jo stotine seljaka i Moskovljana tra ile svoj e izgubljene obitelji. pozdravl jajuæi seljake dok su jeli svoj poltavski bor è. Ustao je.du nost bila oprostiti im. peèenu piletinu. On je od neiskazanog bijesa bio blijed. teletinu sa svje im povræem. caru sam. Njegova ena. Uvidio sam kako me ne dr e dovoljno nemilosrdnim da bih bio voda na terenu. a isto tako i Nickvju. druga je obitelj. udaljena samo petnaest metara.te ka poput lanca koji mu je le a o na srcu . Prodavao se sladole d. Maestro je to izravn o objasnio: nisam dovoljno dobro poznaDvorac u umi 2. pitala se. poèela vri tati. Masa koj a je prenoæila na livadi Hodinki probila se kroz prepreke i do lo je do u asne gu ve u k ojoj je. Prvi je rezultat bila smanjena uèinkovitost kand ela. no neæe izbjeæi postati rtvama dogaðaja koji æe slijediti. preplavljen srd bom? Njegov je bijes imao toliko vidova. U kakvoj joj je samo opa snosti mu ! Èak si je dopustila osjetiti i ne to otvorenog gnjeva prema ruskom narodu. svje e i kisele krastavce. No. ono to sam saznao. U meðuvremenu je Nicky obilazio od stola do stola. Iznenada je jedan od mrtvih to prestao biti. uvijek spremni na nerede? Mu u je èak rekla: "Na i mu iæi nisu ba pr erano ljubazni. Obuzela j u je misao kako joj se bli i smrt. A uskoro je bio bijesan i na sebe.Te sam ustanike spomenuo zato da bih naglasio povezanost tih zi8 Norman Mailer dvaju dogaðaja.

a oni to sami sebi nikad ne bi prizna li. s tim estoko sla gala.) Jadni Nicky. "Nicky". Nicky je sad shvatio kako mu se ne ide na b al. bilo je to to u glavi nije dovoljno dugo uspijevao dr ati dvije meðusobno suprotstavljene ideje da bi mogao odluèiti koja je b olja. Sto je bilo. Jo i gore od toga. Sergej Aleksandroviè nije bio kriv. dok su njegovi izgi nuli podanici jo le ali nepokopani?" Njegova je elokventnost po ela uspjeh. Ali to ne mo e . na strani su bezbo nih sila. Sigurno je cijelom nara taju upravo preminulih du a trebalo pomoæi . Blesavi.ji su sudjelovali u neredu ili na sebe? Poslijepodne 18. o enjen Alixinom starijom sestrom EUom. dr av nik kojeg je Nicky najvi e slu ao. Luj XVI. No njegov bratiæ visoku razinu svoje rasprave nije znao odr ati.bio je jedan od na ih ruskih agenata. Nicky. braæa gubernatora." A potom je dodao. ti mrtve o ivio. tih starijih Romanova." Dovoljno sam se pribli io da mogu sva ta mi ljenja èuti. sve sveèanosti treba odmah zzo Norman Mailer otkazati. Usred stvarne pozornosti koju je dao govoru bratiæa Nikolaja. Nisu bili svjesni da se pribli ava oluja. Sto nije bila istina. veæ i nama . mjesto ravnatelja Seljaèkog festivala. Uskoro se prepu stio srd bi. Ako mu je ne to bila slabost. Tvoju bi enu jako pogodilo ako bi njena lijepa sestra Ella morala pretrpjeti takvu sramotu. preklinjem te. Èim je stric Aleksej oti ao. mora pok azati naklonost njihovim obiteljima. Gubernator je zagrabio u fond za kr unidbu kako bi otplatio kockarski dug. Znam da bi. Mi znamo!" "Nicky. A Sandrova su se braæa. Sergej Aleksan droviè je Witteu po glasono i poslao odgovor: "Car Hodinku dr i velikom katastrofom. "valjda si svjestan èinjenice kako si ne mo e dopust iti da slu a svoje bratiæe. Odanost. tog vi eg sloja nadvojvoda. Ba je taj pomoænik Sergeja Alek sandrovièa i pokrenuo glasinu kako je gubernator korumpiran. nastavio je. Zato. Nicky nipo to ne smije veèeras prisustvovati Francuskom balu. rekao je stric Aleksej. Htjeli mi to ili ne. svibnja grof Witte. Mladi su i neiskusni. preu zeo je.bratiæ Sandro. a posebno Sandra. I opet u blizini nije bilo ka nd ela. Tako sam èuo Sandrovog brata. no u tom je èasu u sobu u ao stric Aleksej. Nickvjev stric. tih ena i te dje ce zauvijek æe ostati na tvojoj vladavini. ele svrgnuti Sergeja Aleksandrovièa tako da netko od njih mo e preuzeti mjesto moskovskog gubernatora. U svakom sluèaju. spre mno je progovorio: "Nicky. ne mo e nazvati drugaèije nego "èudovi nim". Njihovo je pak stajali te bilo odvratno Nickvjevim bratiæima. Pomisli kako bi to primili Serg ej Aleksandroviè i Ella. (A taj tip nije samo dugovao kockar ima. Nickvev je najbli i pr ijatelj . izmeðu ostalih du nosti. bilo je vrlo lako ostati sasvim b lizu Nickyju. Shvati t o ti govorim. "naroèito bal francuskog veleposlanika". i dalje ivimo u sjeni Versaillesa. upitao bih". Kako mo e dopustiti neprija teljima ovog re ima da ka u kako je na mladi car cijelu noæ plesao. mlaðem nara taju nadvojvoda. kad bi mogao. Kakva nevjerojat na uvreda mrtvima! Gdje je tu èast Rusije? Car se nakon èetiri dana krunidbenih sveèan osti bio spreman slo iti sa Sandrom. sinovi nadvojvode Mihajla. odgovor osjeæa u du i. Je li to i on bio èuo glasi ne koje smo mi pro irili? U Moskvi se veæ prièalo. Mi ljenje grofa Wittea brzo je nai lo na neslaganje. ne idi veèeras na Francuski bal. dvojica su se . bilo je. Taj je bal b io predviðen za tu veèer. o enjen njegovom sestrom Ksenijom . a planiran je kao najvelièanstvenija veèer krunidbe. ljub azan.mo da je Dumm kopf poslao kand ele u mrtvaènicu." Ostale nadvojvode. a taj je nadvojvoda bio posljednji ivuæi brat njegovog pokojnog oca. Radilo se o njegovom pomoæniku. poslao je poruku: "Iz pijeteta prema mrtvima. Nikolaja Aleksandrovièa. "Sergej Aleksandroviè nije mogao pre dvidjeti da je tamo trebalo biti policije? Svaka mu je to budala mogla reæi. Po tovanje. Rad ikalni. nadvojvoda Sergej Aleksandroviè. Reæi æu ti." Ubrz o je stao tvrditi kako se radilo o prljavim trikovima. moskovski guber nator. n o eli vas izvijestiti kako se ipak ne radi o katastrofi razmjera koji bi trebali zasjeniti krunidbeno praznovanje. s tim su se slagali. To nije pravedno. Ali mi jesmo. i Marija Antoaneta mogli Dvorac u umi 221 su cijelu noæ plesati jer su bili naivni. Krv tih mu karaca. jer ti si dobar. "A. te Mihajlovièe.izjavio kako se stav ti h strièeva. za to.

Èov jek mora imati karaktera i duha da mo e. suprugom f rancuskog veleposlanika. Sv akom koga je pratio glas da zna ne to to drugi ne znaju. no vruæina je bila nepodno ljiva. ali nisu tako dugo èekale da zavjet prekr e. Slatki. Francusko veleposlanstvo puno je potro ilo na pripremu bala. Omiljena je iz reka nadvojvode Sergeja Aleksandrovièa bila: "Nije va no koliko je dan bio grozan. mora biti tamo. Bio je stvarn o u asnut. Naposljetku je izi lo van .barem ne dan ili dva. Velika tajn a za koju se dvorkinja zaklela kako nikom ivom neæe reæi. Svojoj se najbli oj dvorkinji povjer ila kako Nickvja obo ava." Bio sam zadovoljan. A bio sam siguran u to da æe mu biti zabavno èuti kako sam uspio te veèeri ubaciti se u kraljevski budoar." ." Nakon to su se dosita nasmijali na raèun Alix. Du ice moja . Meni je to topao jezik. Nesreæe ne smiju utjecati na vanjsku politiku. Deèko. "Nicky. u dva sata. na tebe æe gledati kao na enska-sto s tvorenje. do kraja u ivati u veèeri. najboljoj se prijateljici nije èinilo kako tajnu smije prebrzo odati . sad su bili poznati tajni nadimci koji su meðusobno koristili Alix i Nicky. Zovem ga tajnim nadimcima. Ponosni su na svoj froideur. Francuzi sebe ocjen juju po razboritosti koju pokazuju u kriznim trenucima. moskovski se gubernator smije io. Njemu se bal svidio. o trim rijeèima. Vrlo gostoljubiv. Veæ zbog toga. Alix je kazao kako mu je mo da du nost da se povuèe u samostan i moli za rtve. U meðuvremenu. Nisam se mogao sjetiti da su redovi kand ela ikad bili u takvom ras ulu. Maèkice moja. Poèeli su obja njavati. Stric Aleksej glasno je rekao: "Evo nam èetiri carska sljedbenika Ro bespierrea. Pro lo je nekoliko dana dok je nije otkrila prijateljici. I nije rekla . Svi mu slu e samo radi vlastitih karijera i osobnog pro bitka i brinem se te danima plaèem jer mi se èini kako mi je mu jako mlad i neiskusan . ba u trenutku kad nam trebaju dobri diplomatski potezi. U ovom sluèaju. Na propast i prokletstvo. a potom jo jednoj. I on e su prisegnule na utnju. kad sam urno uzmaknuo) mogao sam se uvuæi j o malo dublje u Nickvjev um i mogu izvijestiti kako mu se èinilo da je osuðen na prop ast. kako bi. jednoj se od dama uèinilo kako mora po dsjetiti ostale: "Ona nam je stigla iduæi za lijesom. "Ljubice. Du ice. Stoga im se te veèeri njegova nazoènost èinila dvostruko nepodno ljivom. Bude li odsutan. Demonstrativno su oti li kad je poèeo ples. "Toliko ga volim. Èini mi se da nitko u krugu oko mog supruga nema iskrene namjere. Nosi nesreæu. njemaèkoj grofici Rantzau. A nitko ne vr i ni svoju du nost prema Rusiji. Otvorio je te veèeri ples s groficom Monte-bello. Prije krunidbe je uèinila je kardinalnu pogre ku." Nicky je bio na balu. U to je bio siguran.to oni zloupotrebljavaju. Mo da j e to bilo razlog pisma koje æe Alix kasnije napisati svojoj prijateljici. to ti ne smijem reæi. Malo pomalo. kojeg suosjeæanje mo e skrenuti s puta. Tako su tajni." To je procurilo. kad je glazba ivahna. A koliko bi tek plakala da je znala to su o njoj govorile moskovske dame. A i Maestru æe biti drago. Moskovsko dru tv o ubrzo se stalo podsmjehivati carièinoj èesto isticanoj ljubavi prema engleskom. Potom je rekla svojoj najboljoj prijateljici. Preziru sentimentalnost. poèinio meðunarodnu uvredu. Na nekoliko minuta (do povratka kand ela. Da. uglavno m na engleskom. Oti li smo nakon veèere. a Alix je plesala s grofom. dopro sam do spavaæe sobe. Zovem ga raznim imenima od milja. Trebat æe proæi vi e od dva desetl jeæa da se potvrdi ono to je te noæi znao. moj Manvkinsu. ovisimo o francuskom savezni tvu.strièeva vratila u sobu. I to je jedna od mojih du nosti. kad Nicky ne bi do ao na bal. a piæe nadahnjuje. U svom je dnevniku Nicky da o ovu primjedbu: 222 Norman Mailer Bal Montebellovih organiziran je izvrsno." Sandro i njegova braæa veæ su dugo bili svjesni takvog Sergejevog kreda. ali u tom je èasu bio siguran." Dvorac u umi 223 "Kojim tajnim nadimcima?" upitala je dvorkinja. A tako se nije trebalo obratiti eni u noæi tako ispunjenom osjeæajem propasti. "A. Nedolazak cara i carice odrazio bi se na meðudr avne odnose.njena tajna. a ta je dama sa svoje st rane prisegnula kako se u nju u potpunosti i zauvijek mo e imati povjerenja.

no to ne spada u ovu knjigu. pa mi je moral bio gotovo sjajan. ipak je ustrajavao da i dalje bude u slu bi lukavog i visoko pozicio niranog kand ela. Trebalo je Der Altea nagovoriti . mogao sam. Nas se. Andrije. ostajati sve dok osam godina poslije n e bude ubijen Raspuæin . Njihov pripadnik o nekom projektu zna o noliko koliko je potrebno. zanimljivo je da mi je to palo na pamet. Na kraju su se s vi ponovno na li dvadeset i estog na Hodin kom polju. Nicky i Alix o ti li su u dr avnièki posjet manastiru Troiski-Sergejevskom. Nisam bio siguran hoæu li se moæi aklimatizir ati na Hafeld. no mogu reæi da se veæ godinama nisam osjeæao tako dobro kao nakon povratka u Aust riju. godine. nije namijenio neki skroman c ilj. ponovno povjerovati kako Maestro tom klijentu. Odavde mogu vidjeti stazu koja vodi do Der Alteove kuæe. na dvadeseti je moskovski gubernator uprilièio vlastiti bal. jer sam u Rusiju opet poslan 1908. Nakon povratka u Hafeld.taj Raspuæin koji se ni s èim nije dao usporediti. Sad kad su sve velike digresije privedene kraju. u svojoj su ambasadi sljedeæe veèeri priredili tek glazbenu veèer. plesovi. Na dvadeset i drugi. To je va no. a domaæin je bio p rinc Trubeckoj. kako bi nazoèili vojnoj paradi. a Nickvjevu je koèiju vu klo est bijelih konja. ponovno æu rekonstrui rati potrebno sjeæanje. po p ovratku u Hafeld sam se osjeæao uzvi eno. moskovski gubernator dobio je nadimak "Hodin ki princ. Stiglo je èetiri tisuæe gostiju. Na dan 19. èekala me jedna èudna zadaæa. Rekli smo kako nema mnogo vragova kojima je dopu teno veæe sjeæanje. Time æu okonèati ovaj knji evni pothvat. dakl e.Sto se toga tièe. Uskoro sam prestao misliti na Nickvja i Al ix. Kako mi se èini da sam vrag veæ stoljeæima i da sam se uspinjao i bio degradiran. Na taj naèin stjeèemo mnoge umne sposobnosti. Iako je blisko sa Dvorac u umi 225 mnom suraðivao. Tog se dana veèeralo s engleskim veleposlanikom na dvorskom balu u kremal jskoj dvorani sv. koji nimalo ne prilièi te koj odanosti u kojoj nema osobnog izbora. ali ih ubrzo i gubimo. Gledalo ih je ezdeset i sedam generala. J ame su tad veæ bile zatrpane. U tjednu koji je slijedio. Dugo nisam sudjelovao u operaciji veæoj od one na Hodin kom polju. a nju 224 Norman Mailer je dvadeset i petog slijedila veèera u dvorcu za diplomatski kor. naposljetku. Sad sam veæ oèekivao naredbu da otputujem. Za to bih to i èinio? Ako me u buduænosti opet po alju u Rusiju. elim zabilje iti to se s Aloisom. uzev i u obzir na uspjeh u Rusiji. koji su se bili prit ajili. Lakog duha. prijemi. Ili mi se b arem tako èinilo. Mo da æu te iznimne dogaðaje po eljeti opisati. Nijemci. suptilno znanje blijedi kad se pothvat prived e kraju. mogl o bi se postaviti pitanje kako sam to." Nisam mu imao razloga ni vjerovati niti ne vjerovati ." 15. nakon takvih iznimnih dana u Moskvi. svibnja u kremaljskoj je Aleksandrovoj dvor ani odr an banket. Bio je to jo jedan sjajan dan. osam su se dana odr avale fe te. skriveno njegovim nedokuèivim dr anj em. Vrativ i se obitelji Hitler. vraæamo na gazdinstvo.ono to je doista mislio bilo je. dok sam bio u Rusiji. no Maestro se tu dr i istog naèela kao i obavje tajne agencije. Klarom i Ado lfom dogaðalo iduæih devet godina. Zasad se. Trideset i osam tisuæa pet stotina i ezdeset vojnika stupalo je uz dvije tisuæe èasnika. potièe da u sjeæanju ne zadr avamo ni ta to nam n eæe trebati na novom projektu. posve izni man klijent. Kako smo samo ratovali zbog Ras-puæina i iznimnih crta njegove du e. pak. no Maestro mi je odmah kazao : "Po tuj Hafeld. uspio mnogo toga na uèiti. Hodin ko mi je ostalo u sjeæanju. s prekidima. To je stoga to neko tek steèeno. a u jutro dvadeset i treæeg . Na d vadeset i prvi se moskovsko plemstvo sastalo u Dvorani stupova. KNJIGA DEVETA Alois mlaði I. dr avnièki posjeti i glazbene veèeri. Tri tisuæe i sto gostiju. U stvari. a tamo æu potom. mladom Adolfu Hitleru. Ovdje je bilo neuobièajeno to to mi je Maestro dopustio da nedavno iskustvo zadr im u potpu nosti. Nicky je dao dvadeset tisuæa rubalja kao prvu ratu za gradnju djeèjeg doma za rtve Hodinke.

Iskrao se Klari i An-geli dok su se spremale za o dlazak u crkvu. Jo uvijek nisam pretjerano udio da se ponovno vrati m slo enoj psihi tog estogodi njaka. ali nisam bio spreman tako se brzo baciti na posao. Ono to je pospje ilo odluku da se èin izvede. Kod mene je to probudilo paranoju (koja mi je uvijek pri ruci. "Uèini to". a koje bi njegovom tijelu Norman Mailer bile stvarne poput èira. Hafeld æe mo da uskoro ponuditi vl . Nedjelje nose dvostruk u vrijednost. kako sam rekao. bila je srd ba koju j e jo dobrano osjeæao zbog pèelinjeg napada." Der Alte je moju naredbu ipak poslu ao. Potajnom. no tako drastiènu pobunu svojih stvorenja nije do ivio godina ma. jer je korisn ija od nesposobnosti predviðanja). sigurne znakove konaènog umora ." U snu je zastenjao.da spali jednu od svojih ko nica. stalno se nadajuæi da neæe po eljeti hranu. Sutra je nedjelja. nije ba bio ugodno dru tvo. veæ naredbom. bilo mu je bolje. "Ne mogu to napraviti". U nedjelju ujutro. Da. Danas je Alois rekao kako æe on ostati s dvoje malih. "to æe ti biti od koristi. Previ e bi ih moglo pre ivjeti. bila je zadovoljna i kad nije vodila Edmunda. To æe pojaèati pozitivan uèinak. Èinilo mu se kako æe zaplakati za s vim tim nevinim pèelama koje su sada bile spr ene u ni tavilo. "Langstroth me sk upo stajao. zbog èega je na starèiæ bio posve rastrojen. po uda mu je bila ogranièena na glavu. Pogodio sam.Der Alte je nije odmah poslu ao. Ipak je bio sav jadan zbog samog spaljivanja . Stare navade ne mogu si priu titi previ e okova." "Spali ga. Pro lo je nekoliko dana. nije mogao shvatiti kako mu se moglo dogoditi ne to tako sramotno dok je pregledavao jednu od svojih boljih ko nica. No. Moral mi je bio. Kad bi ga vodili sa sobom. Nekoliko alaca zamalo ga je pogodilo u oèi. No. pa se ko nicu moralo uni titi. skupa s kutijom.napala ga je nje na pratnja. Nije elio ivjeti s grozotama koje bismo mu mogli prirediti . no n a vlastito iznenaðenje. nije Dvorac u umi 231 mi smetalo to je postojanje tu bilo jednostavnije. Ako se nije me koljio na sjedalu.koju sam mu prenio dok je spavao . Uistinu mu je bilo od ko risti. ponekad mu je ta pomisao bi la blizu poput zvijeri koja u susjednoj sobi le i u kavezu. srce mu se tres lo u grudnom ko u. Je li to on omek ao? Je li to moguæe? To je svakako bil o pitanje koje æu i sam morati istra iti. znojio se kao pas. Nar avno da je to uèinio.pokazivala je prve. I on je u snu dobio poruku koj u mu nije bilo te ko prihvatiti. zajedno s krivima. Kao kod mnogih staraca. Zatim je zapali. A Klara se zbog njegovog bijega nije pretjerano brinula. no sad d ovoljno nagla eno da shvati kako se ne mo e smatrati snom. ponavljao sam mu dok je spavao. Mnogo je vremena pro lo otkako je po udnu misao slijedila tjelesna reakcij a vrednija spomena od kakvog probadanja u preponama. Dok je poku avao zamijen iti maticu . No nim prstima su mu prolazili trnci. Morao sam pretpostaviti kako su taj pèelinji napa d potaknuli kand eli. Meni je sve to. Der Alte je tu bunu uspio ugu iti uz pomoæ cigare koja mu se u tom trenu tku nalazila u ustima. Takvu tjelesn u slast nije osjetio godinama. bilo posve svejedno. Njegova predod ba ivotnih izvjesnosti postal a je upitna. Èesto bi mu na pamet pala smrt. Dok je zurio u mete koji se u vatri raspaljivao. Uzbuðenje ivota u Rusi ji sad me uèinilo pomalo tromim. Klara u takvu velikod u nost nije mogla povjerovati. Tako su podatni. najprije æu se pozabaviti Adijevim uzbuðen jem tijekom spaljivanja pèela. Buduæi da je bio vrlo vje t. Spomenut æu kako je spaljivanju prisustvovao i Adi. Morao je. Natopi ko nicu kerozinom. ili z a vrijeme slu be bo je morala na grudima dr ati Paulu. Ali nemoj se poslu iti sumpornom bombom. nije znao bi li vri tao ili urlao od smijeha.to se kosilo s njegovim profesionalnim instinktima. Klari je ostati s Angelom nasamo u nedjeljno jutro omoguæavalo da se s pokæerkom malo zbli i. s okrutnom oteklinom na licu. naravn o. Istini za volju. spustio je ko nicu na tlo i zapalio je. Misao sam mu u san poslao ponovno. Te ko je ne prezirati stare klijente. rekao je Der Alte. Nakon to sam dobio naredbu . u prepone mu se vratio rijedak osjeæaj slatkoæe. U svojim je godinama znao kako s mo mu se duboko uvukli. na visini. Po povratku skromnim zadaæama u to m dijelu Austrije. zap oèeo bi sa sestrom natjecanje u tipanju. Njegove su ga pèele bile tako izbole da sam ga na a o u krevetu.

S druge strane. No nije si to dopustio. Kad ju je Alois uhvatio. No vi e nije bio siguran hoæe li biti u stanju izbjegavati je i dalje. Drugi se slu benici nisu usuðivali dirati te privatne stvari. kako je bivalo sve toplije. Uvijek mu se èinilo kako æe on biti taj kojeg æe pèele divljaèki izbosti. Jesu li te posljednje godine malo popustili temelji njegovog pon osa? Nije poznavao nikog tko bi bio tako spreman zloslutnim znakovima pokazati f igu. jako visoko. Pomisao mu je bila odbojna. pa da ivi u strahu od pèela. to bi mogla biti i istina! Ljudi su tako prijetvorni. R anijih dana. a u meðuvremenu mi je omoguæavao da ivim u suptilnom okru ju sitnih zadaæa Mogao sam. Bio je u napasti da je pusti. No. Posjetio ga je d ok je starac jo bio u krevetu. No sad mu se strah stao vraæati. Sjeæao se ene koja je darove bila umotala u svoje crno donje rublje. obièno bi naletio na pokojeg drijepca koji bi mu odnio dio samopouzdanja. kako se pop eo gore. pustio da mu zare i eludac. takav je bio Alois mlaði. a Alois mlaði s Ulanom biti s druge strane bre uljka. Aloisu strah splasnuo. po ele li. to æe mu uni titi va an dio samopouzdanja. Primjerice. bilo je ne to u njihovom koraku . k akav mlaði brat osjeti ako vidi starijeg dok plaèe. Jedva je èekao ostati sam. Veæ i to je bilo dovoljno da se zainteresiram. elio je meditirati o nezgodi koja je zadesila Der Altea . poput èovjeka koji je nabio 125 kila u vreæu od 100. Sjediti u klupi tijekom tih besmislica! Takav bi mu potez izbrisao osjeæaj da je èovjek koji ne drhti poput ostalih. Kod Aloisa je to izazvalo apsurdan osjeæaj vrline. Zbog tog mu je dogaðaja bilo toplo oko srca. prije samo tjedan dana. Njeni roditelji su sigurno s njim dobro postupali. a sad se to veæ nastavilo i na proljeæe. u najslabijoj fazi.recimo. Tu na je èinjenica bila to se. Nije znao za to. ta energièna ta tina (koju je g radio od djeèa tva. Nakon toga je. Takvo postignuæe kod roðenih seljaka nije bilo uobièajeno. kazao joj je. gdje poku ava navesti poludjeli roj da se vrati u ko nicu. ali Der A lteova nesreæa umanjila mu je vlastitu grozu. Nekoæ mu se takav kraj èini nevjerojatnim. Ozbiljna p ravila nije zanemarivao. No opet. Klara nije imala pravo. strpao j e Paulu u njenu kolijevku a Edmundu nalo io da ostane u sobi i pazi da se ne probu di. no èim je oti la. Naravno da nije. To je dobro nauèio radeæi na carini. govorio je s ebi. U poku aju da ubla i strahove. ivio je s jasnom slikom pred oèima." "Zbog toga". 232 Norman Mailer A opet. Nije se dobro osjeæao otkako se vratio Alois mlaði. veæ je pet nogu. Ne biste imali p ojma kako takvu ivotinju obuzdati. od pèela ga je dr a o smrtni strah. Alois nije omek ao. Pusti da tro ak plaæanja kazne izbjegne tako to æe medu svoja bedra prokrijumèariti njega. mo da je o svom najstarijem sinu prestrogo sudio. nakon to je cijele zime fino jeo. Da. primjerice. u kojima je bio uvjeren kako æe ostati bez neke od vitalnih funkcija. Aloisu se stalno vraæao strah kako æe ostati bez svojih zajednica. Nestalo je tmurnih slutnji. jahaè bi mogao otkriti da pod njim nisu èetiri. Znao je da æe Adolf sam otiæi. Kazao joj je kako m u dobro èini kad s vremena na vrijeme bude malo i s malima. Zgodna ena. Tijekom cijelog svibnja. kad je jo mogao u ivati u jahanju. Èovjek se nakon pobune u ko nici nije uspio oporaviti. "veæina mojih suradnika ide u crkvu. Previ e je ove zime bilo tjedana. Gdje mu je bilo samopouzdanje? Te nedjelje nije oti ao u crkvu. posvjedoèiti nekoliko promjena u Aloisovom duhu.astita otkriæa. Pona a . komadiæ po komadiæ. Te je nedjelje èak razmi ljao da se pri dru i Klari. sjeæanje na taj dogaðaj ipak ga je navelo da razmi lja o prirodi prijetvornosti. Der Alte je èak i briznuo u plaè d ok je opisivao svoju nezgodu. Ne mo e biti takva budala. nipo to. sad u svojoj o djeæi osjeæao stije njen. Klara je stalno ponavljala kako ne ostavlja dojam da se radi o onom istom djeèaku koji je oti ao rad iti kod Johanna Poelzla. jer mu ta tina to nije dala zamisliti. na nekoliko dana. jer zbog sina osjeæa nelagodu. na kro nju. Nije potom bilo nikakvo iznenaðenje to je ove nedjelje rado opustio lice. ruke su mu stale drhtati dok je u novinama èitao v ijest o pogibiji pèelara. a nije i ao ni inaèe. a sfinkter ispu ta vjetrove. Alois je èak oti ao posjetiti Der Altea. Jutros vas nije pr atila sreæa." Nasmijala se. No. ako je to ikako mogao izbjeæi. bila je dovoljno drska da se osmjehne i ka e: "Tako ste pametni. uspje an dogaðaj po uspje an dogaðaj) naizgled je s blijedjeti.

" U njenom se glasu nije moglo razabrati misli li da bi ona i Alois imali za raspr aviti neku va niju. Nije to mogla dokazati. No. Tvoja majka ka e da je on dobar deèko. Ni i vragovi koji su ovdje ostali malo su. Jedan od njih uskoro bi mogao biti spreman za pouku o urezivanju snova. A sad se doimao Dvorac u umi boljim. Na su zanat uèili i bez mog nadgledanja. sva ta sam vidjela. na moje iznenaðe nje. go vorila je Klara. koju nije moguæe razl uèiti od osnove koju smo nastanili. I ja sam takoðer razmi ljao o promjenama kod Aloisa mlaðeg.a potom mu je dr uga zadaæa bila za tititi ljude. Ne znam je li podiæi takvu unutra nju prepreku podjednako t e ko kao. bio je bolji. a ja sam sve to mi je trebalo o Aloisu mlaðem mo gao saznati i u Hafeldu. a biv i vr vi sjeæanju donose manje zadovoljstva od osrednje pjesme.u stanju sam steæi vrlo dobar uvid veæ na temelju letimiènog pogled a na neèiji rukopis. umjesto str ica. Alois mlaði je dobar. od sjeæanja na svoj èin.o se pristojno. koji se mogao odu prijeti svakom poku aju ulaska u um. Tvoj otac. Plak at æe jer æe joj nedostajati. Prije nego to je oti ao. U tom sluèaju doista posjedujemo prisutnost. "Ne znam". Cijenjena kæeri! Ovo predajem djeèaku. Vrijedan radnik. Johann Poelzl Mogao sam zatra iti da neki od na ih noænika u Spitalu na mlijeènoj turi proðe Johannovim mislima. no èim bi mu okrenuo leda. Zbog toga su samo prouèili Johannovo pismo (koje je ostavio u Klarinoj korpi z a ivanje) i prepisali ga. Bolje da ja e preko brije ga. Takva sposobnost da se najneugodnije èinjenice o sebi sasvim potisnu. Kako sam veæ napomenuo. vragovi koje sam ostavio u Hafeldu nisu bili pretjerano vj e ti. pa stoga i nudi mno tvo uvida. Ono la no str i poput bubuljice. S jedne strane. privatnu temu. U njemu se nalazila konaèna i posve pozitivna ocjena mladiæa. Nije stalno izgledao kao da te prosuðuje. Na povr ini. U nekim ob iteljima. Dummkopfu se mora odati priznan je. 2-34 Norman Mailer U njemu se vide mnogi neotkriveni kutci du e. A ko se mo emo povesti za naèinom na koji se ophodio. veæ kopija koju je napravio agent. Sad je veæ pro lo vi e od stoljeæa. Tek je malo pocrve-njela dok je govorila. ali je mog la prisegnuti da je bio ba takav. 2. "No. popeti se na Alpe. I dalje je previ e vremena provodio ja uæi Ulana. recimo. On æe to predati tebi. Da su vladali boljom tehnikom. Bio je to tvrdoglav stari èovjek. Usudio bih se reæi da s njom nismo vezani vi e od . " to ti o takvim stvarima uopæe zna ?" upitao je Alois. èak i napredovali. Prisutnost mu karca ili ene blisko je vezana s njihovim tijelom. s tim se bila spremna pomiriti. Zbog toga se nisam mogao poslu iti jednim od svojih darova . a da ni na èasak nije pomislila nije li joj mu . morao sam se zadovoljiti samim rijeèima. neæu se zamarati da ih pobli e opisujem. No. mogli su krivotvoriti fa ksimil i original zadr ati. Reci svom cijenjenom mu u.koja nipo to nije bila na e djelo . no kako bilo. osim ukoliko ne moramo. To ka e. nego da poène oèijukati s vlastitom sestrom. ivjet i u tijelu èovjeka. kao to je Klara Aloi su takoðer dala do znanja. Nisam ba mogao povjerovati da je pismo autentièno. bio je poput prijatelja koji bi bio prijazan u tvom dru tvu. O tome se ne govori. mi vragovi pa k nemamo izrazitu osobnost. Mo da. Zbog toga gubimo neke prednosti. Posjeduju ne to to se mo e nazvati samo bogomdanom sposobnosti da se sakriju sami pred sobom. Stoga mi se sviðalo kako je Klara bila puna nepriznate brige zbo g Aloisa mlaðeg i Angele. Digao je branu rodoskvrnuæu . to nije bilo ori ginal. no odluèio sam prièekati. Bez kaligraflje na raspolaganju. rekla je Klara. u sluèaju da ga ipak poèine. postao je razumna imitacija ugod nog i pouzdanog mladiæa. o tebi bi rekao ne to ru no. Veæina ljudi nije se u stanju suoèiti s neugodnim i stinama. uvijek mi po takne ne eljeno divljenje. kad sam bila mlada. Vrlo dobar. mo da otac. dok traje neki projekt. Vragovi koje sam bio ostavio u Austriji sad su mi sa zadovoljstvom objavili kako su napravili kopiju kratkog pisma koje je Johann Poelzl poslao po Aloisu mlaðem.

ivotinje i bi ljke jo su bili njegova stvorenja. Stoga mogu potvrditi kako je Alois mlaði pokazivao prilièan dar da u svojoj neposred noj blizini oèara ba svakog. kojima je pak sad mogao dometnuti i novije iz Fischlhama. velike nade za koje je tvrdio da ih u mladog Adolfa Hitlera pola e. jednog ga je dana poveo u posjet Der Alteu. kad bi se suoèio sa sumnjivim turistom. a ubrzo je ponovio sve svoje ranije govore Klari. Dao nam je do znanja da vragovi nemaju to sami sebi èestitati na u as ima koje bi potaknuli noænom morom. èemu je dodao i monologe iz gostionice u Linzu. pa ako se s razumijevanjem vraæam u 1896. meðutim. godine. kazao nam je. Alois mladi pokazivao je i ne to zanimanja za pèele. Angeli i Adiju.radilo se o finom spoju mladosti. moram ponoviti. Djeèak je sve to stalno upijao. Kad bi snovi toliko upravl jali ljudskom povije æu kako bismo to mi eljeli.ako smo spremni priu titi si takav tro ak . Dosad nisu bili nimalo zanimlj ivi.da njegov otac nije uspijevao svoju te ku psiholo ku pozu odr avati v i e od nekoliko dana. godinu. navele su me da se zapitam bih li mogao razluèiti koji je stvarni Maestrov interes. No. "Nadzor nad dogaða jima treba imati danju. Bog je Dvorac u umi 235 i dalje bio Gospodar svemira koji nas je neposredno okru ivao. U zemlji snova postojimo lak e. Stoga je svaka procjena znaèaja mog zadataka morala tijekom godi njih doba koja su slijedila neprestano do ivljavati promjene. ne to duhovitosti i oèi te dobre volje . primjerice. Dummkopf bi brzo postao Maestrov plaæe ni sluga. nad ostale nadvila poput fronte nadolazeæeg lo eg vremena . a mnoge pojedinosti kojih se sad prisjeæam bile su vrijedne na e pozornosti . a oko ko nica je radio spretno. nismo tome ni blizu.ne bi mu se nimalo svidjelo da njegovu ulogu mjesnog struènjaka u s . Maestro nije s odobravanjem gledao na sa mopovladivanje. Starij i je Alois stao sanjariti o buduænosti u kojoj bi otac i sin mogli dodavati zajedn icu za zajednicom. a da je pritom p ostojala tek kakva sitna vjerojatnost da bi jednom mogli postati va ni na im ozbiljn im namjerama. pothvate i sitne istrage koje su vragovi pod mojom komandom izvodili u tim dijelovima pokrajine Gornje Au strije (u koje su pripadali Linz i Wald-viertel). Naposljetku je neke od kvalitetnijih Der Al teovih spoznaja poèeo predstavljati kao vlastite. ili delikatnosti i visokim motivima kojima su se njihovi ivo ti nadahnuli. Povijest je. Ponosan na Aloisa mlaðeg. Neko vrijeme je èak uspio i uveæati te ku sumnjièavost koja j izbijala iz osobe Aloisa starijeg. tovi e. nesavr enom kakva veæ jest. zdravlja.nije mu se èesto dogaðalo da zavo li svoje dijete. Na posebni estogodi njak mo da je tek jedan od stot inu ili tisuæu potencijalnih projekata koje je Maestro nadgledao. Barem jedno. nesavr enosti njegovog projekta ) i dalje je on upravljao. na nimalo nepogre iv naèin. Neke su improvizacije sjajne. Ljudi. Dotad je s t im oklijevao .mo em o postati tko god elimo. a i neæu navoditi brojne druge aktivnosti. pokazala kako je Maestro mudro predviðao buduænost. 3Nisam opisao. Aloisu mlaðem je èak odr ao neka od sv ojih najboljih predavanja o pèelarstvu. kad je bio nezgodno raspolo en. Posebno nismo bili 1896. to èinim osna en spoznajom da je moje djelo bilo znaèajno. A sad je zavolio. "Snovi i èezavaju".odjeæe koju mo emo presvuæi." Nadzor nad dogaðajima? Maestro je svoje zanimanje za Hitlerove iz Hafelda svakako i dalje odr avao. na kad sam poku ao shvatiti za to. gdje je izigravao stalnog domaæeg struènjaka. To bi jo moglo ispasti i pravo poslovanje. Tamo . Postav ljao je mnogo dobrih pitanja. Prirodom. No.to je izazivalo nelagodu i Z36 Norman Mailer time se èesto slu io na Carini. Djeèak je tako brzo uèio da je Alois morao posegnuti za naprednijim znanje m kakvo je upio èitajuæi pèelarske èasopise. Samo je noæ dobrim dijelom prip adala nama. djeèak je bi o tako armantan . a povremeno kataklizmièkom (uglavnom zahvaljujuæi. onu o pèelinjem gotovo ljudskom karakteru. Kako je toga bio svjestan u potpunosti. Ubrzo je Alois stariji iskusio rijedak osjeæaj sreæe . a koja bi se.

Mo da je Der Alt e znao vi e od njega o pèelama. Kako èesto biva kod depresije koja slijedi nakon neoèekivane nezgode.ili ih Dumkopf reinkarnira. velikih ili malih. ali on. sad se osjeæao sno ljivijim. Bio je sre tan to nije sam. polagao pravo. jer sam Der A lteu htio popraviti raspolo enje. Te ko bi veæi dio svo je etve mogao prodati ako je u proizvodu bilo Dvorac u umi 237 puno smeæa. (Za nas je mnogo korisnije ako umru mladi i srditi.inovljevim oèima preuzme Der Alte. Jedna mrtva muha dovoljna je da pokvari prodaju. Pustinjac i nisu èesto spremni na samopropitivanje. Nakon uvoda i formalnog zanimanja za njegovo zdravlje.) Veæina na ih klijenata il i prestane postojati . Oporavak mu se zavukao i ponekad je bio bolan poput jakog svjetl a u oèi. jer i mi moramo iz istro enih klijenat a nastojati izvuæi svu dobit koja se jo da. uspio sam ga osloboditi naj238 Norman Mailer nesretnijih misli. a on je . No. Njegov je polo aj postao stabilan u èasu kad mu je Der Alte umalo zaplakao na rukama. A jo bi se i svako malo sjetio ljudi koji su ga u pro lost i povrijedili. Posljednji sam tjedan morao tro iti vrijeme na Der Altea. vi e nije osjeæao nelagodu zbog pèelareve nadmoæno-sti.ako mu je potrebno . poèeli su raspravljati o po stupku. Prvi put je nakon dugo godin a osjetio elju voditi ljubav s adolescentom. Situacija. barem ne bi briznuo u plaè kad bi ne to p o lo krivo. koliko god da je tvoj . rekla je moja pomlaðena starina. a da im to nije uspio uzvratiti. pa èak mu . Ta tina je uvijek ljudski osjeæaj koji nam najvi e stoji na raspolaganju. Uz to. Der Alte se sad æutio posve pripravnim da se baci na izlaganje manje poznatih vidova tog postupka. poput vrata i zglavaka. ili o onima u na oj slu bi.zaradio previ e neugodnih uboda na mjestima koja za titna odjeæa nije pokrila. s tim sasvim zabrljao. Med koji je pokupio bio je pun sitnih komadiæa voska. htio sam Der Alteu popraviti raspolo enje. Alois. spomena vrijednog novca. S druge je strane bio ponosan na svoj odnos s D er Alteom. tako znamo i na sat ili dva èovjeka iz tmurnog raspol o enja podiæi.to bi mogao biti i razlog za to svijet sve vi e preplavljuje osre dnjost. istini za volju. Stoga je sa sobom poveo i Aloisa mlaðeg. "skupljanje meda samo je po sebi umjetnièka f orma. Aloi sa je zaèudilo kako mu je tom prigodom malo smetao miomiris kolibe. a Der Alte ih je toplo primio. Ponos mu se povio pod teretom svega to mu je u ivotu nedostajalo. "Skupljanje meda! Naravno! Isprièat æu vam sve o tome. kad se u obzir uzme usamljenost. ili povremeno o neovisnima .ne ostane im vi e nimalo du e! . oboljenje je smatrao posljedicom presude njemu samom. ponovn o mu je zatrebao praktièan savjet. U pro losti je. tako uèenim èovjekom koji je s njim postupao kao sa sebi ravnim . Ispod svega je bilo i te ko razoèara nje to nije stekao nikakvu moæ ili istaknuti polo aj na koje je. Sad bi to moglo biti vi e nalik velikom. mudrih ili lakomislenih . ako je kupac prvi ugl eda! Zato je po savjet jo jedanput po ao starom jarcu. Istini za volju. na raèun svoje intelig encije. Zbog toga je Der Alte osjetio kako ga Alois mlaði sna no privlaèi. takve klijente barem jednom na godinu treba provesti kroz èistili te neugodnih ra spolo enja. Ko nice su mu bile pune meda. j o u Passauu i Linzu.priu titi èasak radosti. nikad nije jednostavna. naravno. Prema tome. Èak sam mu ponovno uspostavio predod bu o sebi kao privlaènom mu karc u. no nije se osjeæao spremnim. Kako se klijentove misli daju pomraèiti kad ih po el imo malo spustiti na zemlju. jer ne voli okrenuti leða ni jednom od svojih stvorenja. Jedva da je tu va no radi li se o pustinja cima koje tite kand eli.djeèaka b i i to moglo zadiviti.to mu je bila jedna od najsna nijih ranih ambicija.bez obzira na mre u i rukavice . "Da". nasljednika. I èim su ga Alois stariji i m laði do li posjetiti." U punoj formi i izrazito svjestan djeèakove prisutnosti. dobro obavljenom poslu.makar je to posljednje prava poslastica. Ne elimo da i èez azni. Prouèio je svoje prir uènike o tehnikama njegovog skupljanja. Stoga sam se potrudio da tijekom Aloisovog posjeta budem prisutan. no kako bil o. Nije imao drugova. U pro losti je v eæ bio klonuo duhom zbog spoznaje da ni na koji naèin ne mo e postati dru tveni voda . Drago mi je to ste mi danas do li jer.

Taj zadatak imaju za to specijali zirane pèele. te se pèele iz saæa s medom od meda ne mogu odvojiti ako se ne stavi letvica za razdvajanje. pèele se." Der Alte se u stvari kod takvih prijenosa vratio kori tenju staklene hvataljke. ako ne znaju gdje im je matica. Te su radilice mlade. "ako sam i ta od vas nauèio." rekao je Alois stariji. rekao je Alois stariji. Ali ja sam poput akrobata koji je do ivio ozbilja n pad. meðutim. "pametan je on deèko. "Dakle". Mora biti strpljiv. kao da Der Altea eli posjetiti kako bi ta smjela procedura mogla prizvati katastrofu. A nije mu tre balo veæeg poticaja od elje da kod 240 Norman Mailer Aloisa mlaðeg izazove divljenje. mogao je na svaku temu samopouzdano lagati. primjerice. doðe vrijeme za iz lijeganje larvi u na im oplodnjacima. Èak mi je dopustio i da jednu od matica iz staklene hv ataljke otpuhnem u kavez. èak bih se usudio reæi kako na a mala stvoDvorac u umi 2-39 renja u to vrijeme hvata fjaka. mora prebaciti i maticu. no ako smijem dati svoje m i ljenje. Ma ta ti je usredotoèena. Prvo pitanje koje si stog a moramo postaviti jest. rekao je Der Alte. nako n duge zime i blagog. Nema mi druge nego ponovno se popeti na tu verdammte icu. Potom treba uzeti kavez za maticu". "Ba sam jutros". naposljetku" . Djeèaku je prije kazao neka bude pripravan slu ati." "Upravo tako". "premjestio tri svoje matice u zasebne ko nice. na konkretne elemente situacije. otac mi je to pokazao. meðutim. odgovorio je Alois stariji.i najbolji pèelari moraju steæi doslovno novo zanimanje kad. rekao je Der Alte. Stare su pèele vani na pa i.i tu se nasmijao ." "Da"." "Da." Alois se iz pristojnosti osmjehnuo." Alois se suzdr ao da ne ka e "to veæ znam". Za to vam moram posuditi praznu ko nicu. "Upravo tako". "To je sigurno najbolje vrijeme. Prstima. neæe se vi e slu iti kavezom. i umjesto toga namignuo je sinu. Devedeset posto onog to æe nam isprièati veæ znam. ali to je kao pecanje." Stao je b jesomuèno mahati prema nevidljivim pèelama. Mogao sam uzeti staklenu hvataljku." "To je odlièan postupak". puniti prazno saæe me dom i zatvarati ga finim. "S ovim se koristi staklena hvataljka. no veæ ih mo emo smatrati zanatlijama. oprezniji postupak. "ali ne poku avaj to napraviti na brzinu. "vrcanje meda. rekao je Der Alte.. kad se tako usavr i kako to od tebe oèekujem. rekao je Der Alte. Pèele radilice su pospane.otac postao sposoban za vrijeme svog kratkog razdoblja u Hafeldu . "To je kasno jutro". rekao je Der Alte. Mladi Aloise. ako se ne obavi kako treba i u pravo vrijeme. "Kad se radi o pèelama. iz d epa je izvadio kutijicu ne veæu od pila ka rata. od kojih je jedan. Der Alte mo e izgovar ati cijele pasuse. koje je najbolje vrijeme za vaðenje meda iz ko nica?" Digao je ruku kao da eli nadzirati vlastito izlaganje. sad je kazao Der Alte. no . Ko nice su tople. vidim. tankim slojem voska. trebalo neutralizirati Aloisa . Ako ih eli prebaciti iz jedn e kutije u drugu. pa æe obiti ono zbog èega si do ao. "Za kakvih godinu dana." "Zato to æemo morati u nju prebaciti pèele koje su u saæu s medom?" upitao je Alois mlaði . toplog proljeæa koje nam je ostvarilo nade. Treba samo klimati glavom. najnapetiji trenut ak na eg zanimanja. "Tvom sam ocu pokazao kako se tu damu mo e pronaæi . To je. ako smijem kazati. Najprije je. to je ravno èudu." "Tako dakle". Maticu æe moæi pok tima. To su.?" "Naæi maticu". Ponekad cijele stranice." Okrenuo se sinu."talija nske pèele. nekima je tek de set dana. nastavio j e Der Alte. kao iskusan klijent. uspa-nièe. Ko nice su prepune. mo e biti grub prekid pèelinjih poslova. kako je tvoj ota c napomenuo. rekao je Der Alte. a mlade su dobile b ezbrojne zadatke u domaæinstvu. "èinimo veliki korak. ali jo nisu prevruæe. "Sjajno predviða ." "Naravno". To je nedvojbeno.briljantan j e èovjek tvoj otac ." "Da. Alois mladi takoðer.. "Da. Sloj voska koji prekriva svako siæu no saæe nije deblji od kvalitetnog tvrdog papira. "stoga je prvi potez.

"no jo èekam kako æu izvaditi med iz ko nic e. Isto tako ni Adiju. èak i ako je to nametnulo niz Klarinih odlazaka u djeèju sobu. Ali doðite. No." "Sve je to lijepo". kao da mu eli omoguæiti jedan stvarni trenutak u kojem æe se osjetiti lijepa povezanost njih dvoj ice. Kad se ma kne matica. naravno. "Koliko smo tog a napravili". Kako æe se samo meðusobno boriti u urbi da se poslu e izlazom i to prije se opet spoje sa svojom damom. opet su spremne pona ati se poput ena. Nisu li sve ove pèele enice?" "Jesu"." "Na to sam i spreman". ne to to bi moglo zaustaviti tebe?" "Ima". pèele æe preko letvice za razdvajanje pobjeæi iz medi ta u oplodnjak. rekao je Alois stariji. ni u matice. za to je iskoristila svaku raspolo ivu krpu. intenzi vnom zvuku dinama u elektriènoj centrali. pa im se reproduktivni organi nisu razvili. U tom su smislu." Lutheru. To je zvuk kakav se èuje kod raznih motora. odluène. ive za dobrobit ko nice. vrijedne. odmah stave u zaèepljenu kutiju. enskog su roda." "U tom æu vam sluèaju". kao da si brundaju motori. Zbog toga se vrcanje nikad ne smije poku ati izvoditi na otvorenom. p ovest æu vas van.mislio je kako ni jedna pèela nije mogla uæi u kuæu. morate biti spremni sve te dobr e pèelice povesti letvicom za razdvajanje u pribje. Upravo tako. Ne smije se dopus titi da mu se u okus uvuèe cigara. Posljednja je Der Alteova uputa bila da se saæa s medom. "Mo da to jo ne zna . Der Alte ga je upozorio: "Dim ciga re na e pèelice mo e onesposobiti. J edna drugoj pjevaju.i te u koje ste prebacili maticu. . iz bilo koje ko nice. "Tvoj otac je". po tebi. na skupljanju nektara. ako to mogu tako nazvati." "Tempiranje". pristup nije dopu ten. pogodio u samu bit. Zvuk je svakako bio jak. a isto je uèinila i Angela. Tad æe. kad je obo avanje matice posrijedi. "kao i obièno. rekao je Alois mlaði. rekao je izravno Aloisu mlaðem. Edmun-du i Pauli. Onog jutra kad èujete takav zadovoljni pripjev. Alois mlaði se potrudio dodati: "Èini mi se kako ste me zbunili." Dvorac u umi 241 Po ao sam s njima kako bih je i ja èuo. No. Nalikovao je uzbuðenom. isti èas kad na njima vi e ne bude pèela." "Da. N eke su ratnici. "moj otac. rekao je Der Alte. No. Brane sve ulaze u ko nicu." Osmjehnuo se Aloisu mlaðem. Nisam siguran da bih zujanje koje mi je u lo u u i protumaèio ba tim rijeèima. da. Toplo se osmjehnuo Der Alteu. U moje me vrijeme ni ta nije moglo zaustaviti. Jedna od mojih ko nica ba pjeva tu pjesmu zadovoljstva. "dati kljuè. Kad je saæe s medom puno. kazao je Aloisu mlaðem. Taj zvuk morate biti u stanju prepoznati. pazite. no. U dobro zatvorenu prostoriju. Alois stariji je èak odustao od svoje cigare. Klara se potrudila zaèepiti sve prozore i prozorske daske u k uhinji. sasvim su poput mu k araca. naravno. Neke postaju stra ari. "To ste nam veæ kazali. "tehnièki gledano. rekao je Alois stariji. da se samo mo e vratiti mladost i krenuti u lov na mladu ensku. u èemu je tajna tempiranja? U tome da se prièeka dok se iz ko nice nepogre ivo ne zaèuje zvuk sreæe. No. to je opæe osnovno pravilo. Veæinom su odane. Zb og toga se pona aju poput mu karaca. pri èemu je svaki put mora la micati krpe poslagane pred vratima i onda ih po povratku vraæati.. A s isticanjem va nosti tog zatvaranja ne mo e se pretjerati". Alois se po ali o da je pretjerala sa za titom . "Ah. Zbog toga tr eba paziti da ne privuèe pèele koje su vani na pa i. Pjevaju od radost i. Na med æe nahrupiti gdje ga god pronaðu. uzvi enom. prije nego to ozraèje poprimi takav ton. Jedno podruèje se preusmjeri u drugo. i poput ena . a opet stra nom zujanju koje ljud i mogu èuti svaki put kad energija prelazi iz jednog oblika u drugi. U obitelji je to bio pravi dogaðaj. kad je posrijedi med. "Oca mora slu ati. ali ova bo anstvena st vorenja obilje avaju dvije karakterne crte: potpuna odanost matici i stra na pohlepa za medom. ako govorimo o njihovom spolu. "Tad je morate unijeti u kuæu radi vrcan ja. No. naravno. rekao je Der Alte." 4Kad je dobila upute. Ima li. a pèele shvate kako su napravile dobar med. Ponavljam: mora se obavlja ti u potpuno zaèepljenoj prostoriji. rekao je mladiæ. jer si maticu tamo premjestio. med biti spreman za na upad. Za tu je prigodu odjenula bije lu bluzu i pregaèu." Sva se trojica nasmija e.

a ne bi ni kirurg . No. kojim je odjedno m obraðivao cijele komade." Kad ga je Klara prostrijelila pogledom. koji je ispao jedan od dva najbolja ljubavnika koje je ikad imala. kazala je. a æelija u promjeru nije bila ira od djeèjeg prsta. skidajuæi vosak u irini od jednog palca i du ini od desetak centimetara. u svakom okviru. To je kod Aloisa starijeg potaknulo ponos. da ona i Angela jo sat vremena proizvod fi ltriraju kroz gazu za sirenje." "Pazi na saæe". Polako. "ozbiljno mu nudim. a do nijelo i blago razoèaranje. Jo ne. Jednom mu je jedna ena rekla kako je poznavala kirurga. Rostenmeier u trgovini u Fischlhamu. Med je c rio s prednje. Med poèinje izlaziti iz saæa." Klimnuo je glavom.morali su skidati drugi sloj voska. Svaka je ladica nakon skidanja voska morala biti ulo ena u vrcaljku. "Nemoj ih o tetiti svojim dugim jezikom. da. s medom je upadalo previ e voska. u stanju priliènog samozadovoljstva. Ubrzo je postalo oèito ka ko ona ima najspretnije prste. Adi je bio najnestrpljiviji. a Alois mlaði mu je pru io otkl apaè. to mu èak ni ma jka nije dopu tala. Te ko da ih se ba moglo otvarati jednu po jednu. "Da. U svak om je 242 Norman Mailer od deset okvira Lagstrothove ko nice bilo vi e od dvije tisuæe æelija. Uz pomoæ ventila na dnu. polak o. Alois se stoga slu io no em za separaciju. koji je upropastio jedan komad saæa. Kako mu se samo ta primjedba svidjela.obojica na isti naèin krvavi pod ko om! Nakon nekog vremena. Taj je posao potrajao nekoliko sati. "Budi strpljiv". Klara je bila pripravna s grubim i finim sitom. ba kao to sad radi . morao skidati. rekao je Alois mlaði. s druge stane la dice. Nu no je. da.) Pokazalo se napornim." Adiju su sad veæ dopustili da doðe u prostoriju i gleda. Predano je slijedila oèeve upu te. Angela. da. Pèelinji vosak je bio vrijedan. Stvar je pogor ao Alois mladi. Nemoj ubrzavati. Alois je frknuo. no potom mu je krenulo bolje. To b i potrajalo tjedan dana. " "Ne. htio ga se na derati. a jo vi e Dvorac u sumi 243 sa stra nje strane. rekao je Alois stariji." (Kao da vozi kola i daje zapovijedi konjima. za èi æenje druge povr ine trebalo im je vi e vremena. Sto je Angela sporije okretala. Pogledaj unutra. pa drugi. kazao je. Alois mlaði je sam stao va-kati. Od pomisli kako je nadaren za operiranje. kad bi ubrzala. To joj je kazao g . Pred tijelom ne bi ustuknuo. "Hoæe malo?" Klara ga je odmah ukorila. zagrijale su mu se prepone. "Za to svom braci nudi zalogaj voska? Mogao bi se ugu iti. Zakljuèio je kako bi bio dobar kirurg. kad poène idi polako. Njemu je to izgledalo poput ko e koju je on. No. Naravno. kao da veli. Uskoro je pokazivao oèevu vje tinu. Od njega su se mogle raditi najfinije svijeæe. Ubrzo je morao preuzeti Alois mlaði. No. "Med se mora slegnuti. predao je otklapaè Aloisu mlaðem. "Mislim da Adi ne bi bio tako glup da proguta i vosak. potom je i z usta izvukao neprogutani ostatak i klimnuo glavom. gdje su okviri bili smje teni okomito. kazala je." .Inaèe je sve pro lo dobro. ne". med se s ad skupljao u posudi. U kuhinji je nastala ti ina dok su oslu kivali mr morenje meda koji se cijedio niz stjenke vjedra. niz koje æe kapati u lijevak. Alois je bio drugi. Alois se pri svakom vaðenju okvira iz ko nice dr ao ponosno pop ut kirurga. Krajièkom oka je m otrio divi li se i Alois mlaði vje tini kojom je ovladao postupkom. Uskoro je posao postao te i . kad je kazao: "To je kao skidanje glazure s torte. I dalje polako. Uz to je èvrsto odluèila saèuvati i vosak. a taj vosak nije bilo nimalo lako skidati a da se ne o tete æelije koje je prekivao. To joj je i sam mogao reæi . Vosak s vo tanih kapica na saæu s medom rezao je alatom projektiranim da digne gornji sloj voska koji je zatvarao svaku æeliju saæa. to je centrifugalnoj sili trebalo vi e vremena da izbaci med na metalne stjenke vrcaljke. kirurg. Htio je meda. kako bi se saæe moglo graditi s obje st rane staklene povr ine. Klara je mogla samo skrenut i pogled. èiju je ruèicu okretala Angela. Na vosku ima meda. No svima j e rekla da prièekaju. Uskoro je Klara morala preuzeti posao. Poèeo je u ivati u svom poslu.

Med je c rio s prednje. no potom mu je krenulo bolje. Nemoj ubrzavati. Od mjehuriæa je med neugodan. Ubrzo je morao preuzeti Alois mladi. skidajuæi vosak u irini od jednog palca i du ini od desetak centimetara. ba kao to sad radi . Ubrzo je postalo oèito ka ko ona ima najspretnije prste. potom je i z usta izvukao neprogutani ostatak i klimnuo glavom. pa drugi. kako bi se saæe moglo graditi s obje st rane staklene povr ine. a ne bi ni kirurg . Mi smo ga tresli i strugali. "Nemoj ih o tetiti svojim dugim jezikom." "Ne zna . No. s medom je upadalo previ e voska. polak o. rekao je Alois stariji. Toliko toga. kad poène idi polako. ne". s druge stane la dice. "Mislim da Adi ne bi bio tako glup da proguta i vosak. Osim toga. za èi æenje druge povr ine trebalo im je vi e vremena." "Nije". Taj je posao potrajao nekoliko sati." "To mi ne smeta. rekao je Alois mlaði. u stanju priliènog samozadovoljstva. Polako." "Pazi na saæe"."Ali tu je".morali su skidati drugi sloj voska." Adiju su sad veæ dopustili da doðe u prostoriju i gleda. Pogledaj unutra. Alois je bio drugi. " "Ne. Klara je mogla samo skrenut i pogled." Klimnuo je glavom. Na vosku ima meda. Med poèinje izlaziti iz saæa. Uz pomoæ ventila na dnu. Od pomisli kako je nadaren za operiranje. da. Alois mlaði je sam stao va-kati. Zakljuèio je kako bi bio dobar kirurg. a do nijelo i blago razoèaranje. da. Svaka je ladica nakon skidanja voska morala biti ulo ena u vrcaljku. To je kod Aloisa starijeg potaknulo ponos. Èinilo se toènim. Te ko da ih se ba moglo otvarati jednu po jednu. Oèi su mu zasuzile. Uskoro je pokazivao oèevu vje tinu. to je Angela sporije okretala. zagrijale su mu se prepone. Kako mu se samo ta primjedba svidjela.) Pokazalo se napornim. Kad god mu ne to ne bi dali. "pun je mjehuriæa. morao skidati. "Da. "ozbiljno mu nudim. Uskoro je Klara morala preuzeti posao. rekla je Klara. da.obojica na isti naèin krvavi pod ko om! Nakon nekog vremena. U kuhinji je nastala ti ina dok su oslu kivali mrmorenje meda koji se cijedio niz stjenke vjedra. a pèele su mu bile prijatelji. Pred tijelom ne bi ustuknuo. I dalje polako. Naravno. Jo ne. Predano je slijedila oèeve upu te." (Kao da vozi kola i daje zapovijedi konjima. a jo vi e Dvorac u umi 2-43 sa stra nje strane. uzviknuo je. to je centrifugalnoj sili tr ebalo vi e vremena da izbaci med na metalne stjenke vrcaljke. ali joj nije bilo ni stalo. rekla je Adiju. gdje su okviri bili smje teni okomito. rekao je Adi. Na jednom j e mjestu mirno ivio. Njemu je to izgledalo poput ko e koju je on. "Znam da nije. Adiju æe dobro èiniti da prièeka. Od zraka æe". Uskoro je posao postao te i . a taj vosak nije bilo nimalo lako skidati a da se ne o tete æelije koje je prekivao. "Hoæe malo?" Klara ga je odmah ukorila. koji je upropastio jedan komad saæa. a æelija u promjeru nije bila ira od djeèjeg prsta. To b i potrajalo tjedan dana. niz koje æe kapati u l ijevak. predao je otklapaè Aloisu mlaðem." "Ne". Krajièkom oka je m otrio divi li se i Alois mlaði vje tini kojom je ovladao postupkom. kao da veli. Strpljenje bi mu moglo ojaèati ka rakter. kad je kazao: "To je kao sk idanje glazure s torte. ba kao da ti je u elucu plin. med se . Onda Norman Mailer od deset okvira Lagstrothove ko nice bilo vi e od dvije tisuæe æelija. "Toliko je toga pro ao. "Hoæe da ga probamo. brzo bi zaplaka o. Poèeo je u ivati u svom poslu. Sad njih vi e nema. Kao to se i oèekivalo. èiju je ruèicu okretala Angela. No. kad bi ubrzala. "med postati neugodan." "Smetat æe ti. koji je ispao jedan od dva najbolja ljubavnika koje je ikad imala." Kad ga je Klara prostrijelila pogledom. Jednom mu je jedna ena rekla kako je poznavala kirurga." Nije znala bi li to uopæe moglo biti toèno. "Za to svom braci nudi zalogaj voska? Mogao bi se ugu iti. rekla je ona. kojim je odjedno m obraðivao cijele komade. Stvar je pogor ao Alois mlaði. Alois se stoga slu io no em za separaciju. kirurg. a gle to se de silo. "Pomisli na med". Angela. a Alois mladi mu je pru io ot klapaè.

a pèele su mu bile prijatelji. no Alois mladi i stariji. Alois st ariji razmi ljao je da pozove Der Altea. Umrijeti tako mlada. rekao je Adi.sad skupljao u posudi. a gle to se de silo. da. "Znam da nije. Onda 244 Norman Mailer 5Sljedeæeg se dana ipak nisu gostili. poput dobrog francuskog ko njaka . opet se sjetila mladiæa koji joj se sviðao dok je jo ivjela u Spitalu i bila jako mlada. Na jednom j e mjestu mirno ivio. Naposljetku je objavila kako je med gotov. unovaèila da je odmijene. Potaknuo mu je s jeæanje na Fanni. Kao da su bili pijani. Nu no je. mogao bi ba i biti pijan. med joj se sigurno kradom uvukao u srce jer je sad shvatila . Klara je ispe kla biskvit i nudila im kri ke namoèene u koritu. Èovjek mora biti na oprezu. Svi. Htjela je i dalje mije ati med. koju je Klara dr ala i hranila ka iprstom." Nije znala bi li to uopæe moglo biti toèno. kazala je. Od njega su se mogle raditi najfinije svijeæe. To joj je i sam mogao reæi. "Pomisli na med". "Budi strpljiv". Svi se moramo jako truditi. uzviknuo je. Oèi su mu zasuzile. Uz to je èvrsto odluèila saèuvati i vosak. s grubim apama seljaèiæa. Po povr ini meda uhvatili su se pjena i komadiæi voska. ispunjena predod bom mno tva Bo jih darova. Pèelinji vos ak je bio vrijedan. Pa je svaki uzeo licu meda i stali su u krug. . brzo bi zaplaka o. Mi smo ga tresli i strugali. ujak koji æe postati mu karac njenog ivota. Strpljenje bi mu moglo ojaèati ka rakter. Aloisu je med bio krajnje poseban i neusporediv. taj j e drugi tip bio smo ga vrtjeli.koji je u ivotu okusio triput. Adiju æe dobro èiniti da prièeka. rekla je Klara. kazala je. Toga se s jeæala iz djetinjstva. to mu èak ni ma jka nije dopu tala. uzbuðenja i njegovo staro ali tako uspje no varanje Anne Glassl dobro su se slagali s okusom meda. Toliko toga. sretnija nego to je i kad bila s Aloisom. taj je med bio èaroban. "med postati neugodan." "Ne zna . Kao to se i oèekivalo. Sad med ne zna gdje je." "Ne". svi osim Paule. Kad god mu ne to ne bi dali. no svima je bilo nevjerojatno do bro. rekla je Adiju. htio ga se na derati. sjajne uspomene koje si godinama nije dopu tao. Angela i Adi bi. "To je samo za obitelj". Klara je bila pripravna s grubim i finim sitom. Sad njih vi e nema. Od mjehuriæa je med neugodan. "pun je mjehuriæa. svaki put nakon to bi zagrabili. Ka d bi god do la u kuhinju. a nikad ga nije poljubila. Svatko na svoj naèin. Od zraka æe". ali je Klara brzo takvu pomisao sprijeèila. pa su mogli prirediti gozbu. da ona i Angela jo sat vremena proizvod filtriraju kroz gazu za sirenje. Pazila je da ne odlo i licu i ne poène jesti kolaè. Pusti ga da se slegne. Ne mo e se s medom ivje ti svaki dan. kako se med ne bi stvrd-nuo." "Ali tu je". No. Bi li se moglo reæi kako ga je previ e voljela? Pomisao na takav vi ak ljubavi. kazala im je. Èinilo se toènim. Kakva kuja! Kakva vje tica! teta. "Med se mora slegnuti. ivot je takav. mije ala bi ga barem deset minuta i onda Angelu ili Aloisa mlaðeg.takvo krasno sjeæanje da je bila sretna dok se dr ala za ruke. No. ali joj nije bilo ni stalo. A Klara. kazala je. Bila je uvjerena kako je to nu no. "Hoæe da ga probamo. Alois je frknuo. kazao je. Skupo je to platila. Htio je meda." Dvorac u umi M5 drag. "Toliko je toga pro ao. No. A sutra æem o se gostiti. Èekat æemo. ba kao da ti je u elucu plin. Rostenmeier u trgovini u Fischlhamu. Tu i tamo bi supruga mogla biti dalekovidnija od mu a. To joj je kazao g. rekla je ona." "Nije". no zatra ila je i da se njihova proslava odgodi . No svima je rekla da prièekaju. èak godinu ili dvije mlaða nego ka d je gazdinstvo posjetio Alois. Da." "Smetat æe ti. Isti su tren po eljeli jo ." "To mi ne smeta. Klara ih je pa ljivo skidala. Za to ne ? Bog je svakom dao drugaèiji dar. Adi je bio najnestrpljiviji. to ne. Osim toga. iz dana u dan. Samo su se jednom dr ali za ruke. Ostali su olizali lice. samo oblizivali lice. To je bila prava p o uda. bez obzira na to to su prosvjedovali.

Ak o se prema tom osjetilu odnosimo s po tovanjem. "Kako mo e raditi takve nepodop tine?" rekla je Adiju. podivljao je. " Neka jednom zaplaèe ona.a mo da je to bilo zbog meda ." 6. Adi je veæ stupao prema Aloisu mlaðem . kad ga je pio na prazan eludac . Kad je viknuo da ne. To je dovoljno. onda taj traèak. Vra ." Time je Angeli omoguæio brzu osvetu. S Edmundom i Paulom nisam proveo nimalo vremena. pripisat æu to medu. suznih je oèiju osta la ona. primakao se Angeli s grudicom meda na ka iprstu. No. a u tom je kriku bilo i mr nje. A onda i vi e ne go par puta. koji nije znao je li nagraðen ili do datno prekoren. Naroèito Klara. nakratko. Koju bi poveo na jahanje na Ulanu. jadno g malog Edmunda. Kao da je u njoj neka druga osoba. stalno je prlj av. radi Angele." Taj je put Adija stvarno eljela rasplakati. ja nisam tako radio u gaæe kad su mi bile dvije godine. On se . Par puta. Angela je kriknula kad joj se zapleo u kosu. Morate znati kako u tim pitanjima ne donosim moralne prosudbe. uhvatila ga je i poljubila svom m i iæavom snagom majke koja vr i svoju du nost.koji ga je za ustavio pogledom. Je li bilo ispravno u neèem ba toliko u ivati? Ako se pitate kako je vragu poput mene uspjelo uæi u misli cijele obitelji. kako bi Klari isp rièala to se zbilo i to je tako precizno opisala. Taj Edmund. ali je to morala napraviti radi ostalih. No. No to je b ilo poslije. Osjeæaj. taj ga je krupni tip udario u trbuh. umjesto njega. Angela je odlutala u svoj san. Svojim je mislima apnuo: "Neæu joj to nikad oprostiti. Adi mu je na glavi ostavio toliko meda da je dvogodi njak ispu stio jo kakice u gaæe. "To je sramotno. Jedan je od na ih dar ova sposobnost da se u mnoge tvari ubaci traèak na e prisutnosti. Otrgn uo ju je od osjeæaja koji su u njoj veselo jurcali. djeèak j e progutao previ e meda i napravio se u gaæe. ene ili djeteta. no kad j e vidjela kako je Adi u svom smijehu zastao. Isprva su se oboje smije ili u takvom nevinom veselju. Sjetio se starijih djeèaka koji su od njega tra ili da to radi njima. A ne stalno ja. Kao to sam i predvidio. Sad moram opisati tjelesni èin Aloisa mlaðeg i Der Altea. To je krupnog obeshrabrilo.sam sebi uèinio va nijim nego ikada pri je u svojih est i pol godina ivota. Poku ao je navesti djevojku da mu to radi. mo e èak biti i i tina. da je Klara Adija poèela prekoravat i rijeèima kojima mu se dotad nije obraæala. mo e uæi u mi sli mu karca. Osvanula je na licu mjesta. Nije eljela kvariti tu krasnu obiteljsku prigodu. koji se opet napravio. netko koga je ugod no osjetiti. Jedan mu je èak zavrtao ruku. netko nov. "Edmund te tako voli. da su im se os tali smijali. u ivajuæi u njihovoj panici kojom su te poljupce bri sale s usta.Alois mladi je mislio na Der Altea. pokazao na Edmunda i kazao: "Majko. Da li me razumije ? Grij eh je biti okrutan prema manjima od sebe. To bi ga pripravilo za djevojku na koju je veæ bacio oko . Zbog naèina na koji ga je starac gledao. Ta tankoæutna veza. ali je odbila. Adi je bio najzanimljiviji. To je èinjeni ca! Odvest æu je u pakao!" I bio je na to ponosan. Bio je dovoljno pametan da povrati. Od meda se osjeæala ljep e nego ikad u ivotu. Vrijeme joj je da nauèi. pretpostavljam kako je zato Klara nekoliko dana neprekidno mije ala med. Na njega je sla tko imalo isti uèinak kao i schnapps na Aloisa mlaðeg. dok se Angela jo trudila po vratiti dah da ga mo e izgrditi. Med mu je govorio istinu. a Adi. Starac se doimao kao da je spreman otvoriti usta. Uèinit æu to usprkos stanovito j odbojnosti. na to je Adi pri ao Klari. neæe. Obrisati usta njoj je bila refleksna radnja. ovla iti usne i radit i ono to su mu neki od mladih momaka u Spitalu veæ radili. T ako intenzivan. Tako vla nim oèima. Preostao je Edmund. a beba je patila od kolika. Sad bi si mo da ne to mo gao priu titi s Der Alteom. Neosedlanom. iskori tena suptilno. Uspio si je rasplakati majku. Bog æe nas sve kazniti. kao da ga je izraz odbojnosti na nj enom licu dovoljno iznenadio da mu zasuzi oko." U glasu joj se osjeæao jad. Kako mo e biti tako zloèest? Bog æe te kaznit i. u kojo j mi je stvarni klijent bio tek mali Adi. Adi se zbog toga potrudio obasuti Klaru 246 Norman Mailer i Angelu ljepljivim poljupcima. Svidjelo mu se. Kao da se eljela nametnuti kao jo jedan èuvar protiv na ih upada. Ta ga je kritika razbjesnila. Prije nego je sve svr ilo. Angelu je prostr ijelio pogledom.

kako to Ame rikanci nazivaju misionarsko . nego je pri ao Aloisu mlaðem. To to se ne bavi m moralnim prosudbama ne znaèi i kako nemam ukusa. Tko zn a? Ne uspije li sljedeæih nekoliko dana na isto nagovoriti seljanku na koju je veæ b io bacio oko. K. kao i raznoraznim imenima od milja.Alois mlaði ustao. Nikad ne znamo kad æe se pojaviti erekcija. Reæi æu izravno. Ulog je veæi. odavno nekori tene usne. ispunil a ga je odvratnost prema tom jednokratnom partneru i oti ao je èim je uzmogao. èija je prisutnost psihi veæ postala te kom pop ut starih vreæa s pijeskom koje podupiru rovove. Mogao bi nam poslu iti na razno . mo da bi bio najpodno ljiviji primjer koji sam spreman ponuditi.veæ je s èetrnaest godina seks shvaæao na naèin koji je nama idealan. A voditi mladiæa je vrlo ugodno. Tako puno na ih klijenata raspola e alatom koji se ni po èe m ne istièe. prirodno se zanimao za ene. Nakon nekoliko rutinskih pristojnosti i opæih mjesta dru tvenog ophoðenja. pljeskanju i mastima koje tu radnju prate . Pun oèeve krvi. Da. gotovo kozmopolitsku i skoro onomatopejsku rijeè. To na m stvara probleme. Djevojke su. Fukanje . Der Alte se popisao u hlaèe. Nimalo nije elio ostati i dobar dio sata b iti obasipan imenima od milja koja su mu se po ko i lijepila poput pauèine. Kod velike veæine primarnih odnosa prisut an je zastupnik bilo Maestra ili D. naravno.poput ustre kukavice zidne ure . odraslog mu karca jo i bolje. osim z a ono to je dr ao njihovom ugraðenom zamkom. A. bile suvi e vezane osjeæajem obiteljske odgovornosti. Mo e se mnogo toga dog oditi i to vrlo brzo. To bi se moglo isprijeèiti pred kakvim ponovnim posjetom. "Tako mi je drago to si m e po elio posjetiti". To cijenimo. To je pak bilo njegovo istresanje . Primjerice. kojih je svrha bila prikri ti preveliko zadovoljstvo (i trenutaènu uzbunu) to na svojim vratima vidi Aloisa ml aðeg . Moje se nezadovoljstvo pojavilo tijekom sljedeæih nekoliko minuta. naravno i naj-besmisleniji. S druge ga je strane praktièna priroda natjerala da ostane dovoljno dugo da Der Altea ne u vrijedi otvoreno."popeo sam se i derao". Uskoro æe se zahvaljujuæi svom prijapskom daru izvje titi u èestom stjecanju na dmoænog polo aja. "Slatkog si okusa.to ako od svega ispadne katastrofa? . dobra srca"." Konj je bio vezan vani. neobavezno. ponovio je nekoliko puta tijekom prvih nekoliko minuta. krvlju natopljenom organu. pripravna za pozdrav. jer mi Alois mladi nije mor ao biti klijent da bih osjetio kako mu je srce hladno. A za to mu je trebalo nekoliko minuta. Hoæe li neko konkretno sparivanje na u poziciju oslabiti ili ojaèati? Tom sam prigodom ipak zbog onog to se odigralo osjetio odbojnost. Stare se navike. Nas.-a. koji je odmah gurnuo Der Alteu u usta meðu te udne. Nasuprot tome.Der Alte je uskoro shvatio (zahvaljujuæi desetljeæima iskustva u tim pitanjima) kako je Alois mlaði do ao ba radi onog dara koj i mu je Der Alte sanjao ponuditi otkako su se upoznali. iako smo ii stanju od potpune ili djelomiène impotencije naprav iti uèinkovito sredstvo. rata i svoje rane politièke i mu evne dobi.govi bi trebali biti zainteresirani za Dvorac u umi 247 svaki oblik tjelesnog zbli avanja. na to je Alois napokon odvratio: "Da. Nije stoga veliko iznenaðenje to se ne slu imo moralnim prosudbama i spremni smo na n ove procjene. Uveæali bismo mu moæ. opet æe posjetiti tu staru kahlicu. Alois mlaði je posjedovao ono to im aju na i najbolji klijenti . N a to je . kleknuo pred njega i stavio mu ruku na prepone. No. tako blisku mesu. poput ena. udaljen vi e od petnaest metara od kuæe. predano. on bi nam bio savr en klijent. Alois mlaði je bio èista suprotnost. prvi se spolni odnos rijetko mo e ignorira ti. raskopèanih hlaèa. sad mogu registrirati. sav u s vom sretnom. evo me. Adolf æe od toga patiti tijekom mladenaèke dobi. mladiæi su bili na raspolaganju spremni na odbacivanje meðuno nih ogranièenja. Poput bebe.mjesecima se nije bolje pomokrio. slinio je po djeèaku i neobuzdano pro i tao kad mu se Alois mlaði istovario u grlo. Shvatio je kako na razgovor ne treba vi e potro iti ni seku nde. Poput svih mladiæa.istinski zanima obje strane. no Der Alte je moga o èuti kako Ulan iba repom. Njih nazivamo primarnim. a Der Alte se stra no ponizio.da uporabim tu najkorisniju. perverzno ili. koje ovdje neæu pon avljati. znatno vi e z animaju seksualni èinovi koji ne pripadaju nekoj veæ uspostavljenoj kategoriji. Potom je Aloisa mlaðeg 248 Norman Mailer stao obasipati poljupcima. Na oj su svrsi rutinske radnje nekorisne.

razne naèine. No, dobio sam nalog da ga pustim na miru. Maestro je oko bio bacio n a Adolfa. Shvaæao sam i za to. Vrlo je neproduktivno istovremeno raditi s dva klijen ta u istoj obitelji, a jo je i gore kad su razlièitih karaktera. Jedan bi se vrag, poku avajuæi opslu iti obojicu, mogao zbog njihovih suprotstavljenih potreba naæi u rask oraku. No, jo bi gore bilo u istoj kuæi imati dva vraga, svakog sa svojim klijentom . Mogla bi se raspaliti zavist. Zbog toga sam se dr ao podalje od Aloisa mlaðeg. Vrlo mu je brzo uspjelo oèarati Gretu Marie Schmidt, zgodnu seljanèicu koju je vodio Dvorac u umi 249 na jahanje na Ulanu. Ubrzo je i on imao ne to slièno sve nju kljuèeva za njene intimne d ijelove tijela, poput Aloisa starijeg i Fanni, dok je jo bila djevica. Da se pono vno poslu im jednim od svojih amerièkih vulgarizama (priznajem kako nedolièno u ivam rab eæi ih) Alois mladi je Gretu Marie poznavao od " upka do pupka". Nije joj elio uzeti djevièanstvo - ono je predstavljalo njenu dobro napetu zamku. tovi e, nije mu se ba ni sviðala. Bila je malo suvi e prosta. Zbog toga se vratio Der Alteu. Usprkos jakom v onju u njegovoj kolibi, neke su od tih prigoda bile prepune libidnih novina. Sad kad se stvar ustalila, Der Alte je nudio lijeno klizanje i nadahnuto dra kanje je zikom - sve za dobro Aloisa mlaðeg, ljubitelja u itka, no, naravno, kad bi bio gotov , Alois bi ga jedva i pogledao. Mladiæ je, poput mene, bio zgaðen svim tim usputnim cmizdrenjem i grgoljenjem. Tu na je istina bila da se Der Alteov jezik abnormalno uzbuðivao stra njim ulazom. Aloisovi su guzovi njemu bili poput portala obilato obda renog hrama. Èekao bi da mu ugoda naraste do trenutka kad æe eksplodirati, a onda bi se okrenuo i sve to istresao starom u drijelo. Nakon toga bi opet stajao mirno p oput kipa, dvostruko zgaðen spoznajom kako njegov otac, Alois, na Der Altea gleda s beznadnim strahopo tovanjem. "Kako je samo vje t govornik", rekao je otac. No, Der Alte je pokazivao takvu spremnost opslu ivati ga. Pa kako da onda on, Alos i mlaði, po tuje starijeg? Sva ta grozna, beskrajna ivèanost zbog pèela? Vjeèito se za sav et obraæati Der Alteu. Nakon to se obitelj osladila medom, njegov se otac veæ brinuo kako doæi do proizvoda iz preostalih dviju ko nica. Sve je to za posljedicu imalo jedva izbjegnutu katastrofu. Nisam se nimalo iznen adio. Aloisu mlaðem uspjelo je jednu od tih dragocjenih ko nica ostaviti na suncu. B ez ikakvog obja njenja. Svog je oca tako duboko prezirao, da je toga jedva bio i s vjestan. 7Otac je do ao do ko nice, dodirnuo kutiju, osjetio vrelinu drveta, ali je uvidio i k ako se pèele jo nisu stale pretjerano estoko kome ati. Stigao je na vrijeme i ko nicu vr atio u hlad. "Sto ti je bilo na pameti, idiote?" viknuo je na Aloisa mlaðeg. Djeèak se osjeæao kao da ga je oèev glas svojom snagom izvrnuo Norman Mailer naopako. Zvuk ga je zapljusnuo poput primljenog udarca. Adolescenti se mogu sasv im raspametiti kad ih iznenada stigne kazna kakvu dotad nisu iskusili. To im se ne dogaða samo zato to su puni poza, raspolo enja i nerazumnih temperamentnih ispada veæ, to je jo i gore - u dubini du e uopæe nemaju stvarnu dob. U tom je trenu Alois mlaði prestao biti mladiæ od 14 godina. Do tad je na sebe gledao kao na "èetrnaestogodi njak a", kao na neki jasan, o tro ocrtan koncept. No, poput mnogih drugih adolescenata, bio je proraèunat kao kakav dvadesetogodi njak, dok su drugi zakutci njegove liènosti bili skloni sami sebe izdati, poput osmogodi njaka kojeg bi uhvatili u nekoj ne-p romi ljenosti. Kao to je bilo ostaviti ko nicu na suncu. U tom mu se trenu doista èinil o kako æe briznuti u plaè. Poèeo je moliti oca. Na svoju sramotu, molio je. "Dao si mi tako puno dobrih infor macija", rekao je. "Tako novih i tako poticajnih, dragi po tovani oèe." Pljesnuo se po èelu. "Priznajem da je to moglo biti previ e za moju glavu neznalice. Pogrije io sa m. Sad sam toga svjestan. Ali mislio sam kako ko nicu trebam ostaviti na suncu, da , na nekoliko minuta - ne vi e od toga, priznajem - kako bi se zagrijali mednjaci. Pro le je noæi bilo tako hladno. Tako hladno - za proljeæe! Nadam se da nisam napravi o neku stra nu pogre ku." Èuo je vlastiti glas, u kojem je nestalo pretenzije i na privid mu- evnosti. Tako kr e tav! "Mora mi oprostiti, oèe! Moja je pogre ka neèuvena. Ne mogu se dovoljno isprièati."

Znao je da to neæe biti dovoljno. Nad Aloisa starijeg nadvila se golema vremenska fronta, mraèna poput dubina sumnje. "Sjeti se jednog, Aloise", otac mu je tiho rek ao. "Na e pèele, sve te pèele, svoj posao rade tako da po tuju pravila." Potom je Aloisa mlaðeg prostrijelio pogledom, dok djeèak nije skrenuo svoj. "Nemaju strpljenja za s labe i lijene. Ili one suvi e sebiène da bi upamtile svoje du nosti." Uhvatio je sina za bradu. I dalje ga je gledao u oèi. U tinuo ga je za bradu, palcem i ka iprstom, kao da ga hvata klije tima. No, djeèaku se od boli vratila snaga. Der A lte je vi e po tovao njega, Aloisa mlaðeg, nego tog èovjeka, Aloisa starijeg, koji ga je sad tipao za bradu. Ta mu se misao pojavila u pogledu i zadr ala u izrazu lica. Na kon to je zavr io, Alois stariji je morao priznati kako ga je ova konfrontacija str a no iscrpila. Alois mladi se èak usudio gledati ga u oèi, ne skreæuæi pogled. Dvorac u umi Ako se tad zabrinuo zbog svog polo aja oca, uskoro su slijedila nova isku enja. Poja vila se Klara. Primila je pismo od majke koje je uni tilo i ono malo nesigurnog po vjerenja koje je ranije imala u oèevo pismo. Èim je proèitala majèine rijeèi, zapitala se kako je mogla i na tren pomisliti da se Alois mladi izmijenio. Naravno, Johanni je pisanje pisma bila prava agonija. Klari je to bilo sasvim ja sno. Od svoje devete godine morala je odgovarati na rijetka pisma koja bi stigla u njihovu kuèu u Spitalu. A sad je, kao da eli istaknuti va nost ba tog epistolarnog èi na, ispisala cijelu stranicu punu bolnih stilskih proma aja i sudara. Najprije je morala navesti vrline Aloisa mlaðeg. Tako je bistar, jako bistar, to mo e svakom reæi. Oku ugodan, i to bi isto rekla. Alois ju je èak podsjetio na svog oca, tvog mu a, u jaka Aloisa, kad je tvoj ujak bio tako mlad, tako zgodan, dobar mladiæ, tako odgov oran. Tih davnih godina. "Ka em ti, Klara", napisala je, "zabrinuta sam. Sto smo ti to poslali? Alois mlaði j e divlji, tako divlji, Klara, a mi smo ti ga vratili. Morali smo. Johann je sad za pomoænika morao uzeti drugog. Taj je novi glupi pijanac. Tom pijancu dajemo nad nicu. Toliko nas stoji to smo vratili Aloisa, no, Klara, taj je ni koristi pijanac bolji od Aloisa. Vi e nas nije tako strah." Klara je oti la do svoje kutije sa ivaæim priborom i izvadila pismo koje je napisao J ohann Poelzl. Alois mladi joj ga je predao onog dana kad je stigao. Pretra ila je najvi u policu kredenca kako bi na la staro oèevo pismo, koje se potrudila omotati vrp com. U njemu je bio oèev blagoslov Edmundovog roðenja. Sad je, èim ga je pogledala, sh vatila kako se na komadu papira koji joj je dao Alois mlaði nalazio rukopis nalik oèevom, ali svakako razlièit. Klara Aloisu starijem nije ni ta kazala. Sve do kasno nakon veèere. On se u krevetu stao aliti na Aloisa mlaðeg. "Ne mogu od njega izvuæi da ne to dobro napravi", rekao je Alois. "Obratim mu se, al i nisam zadovoljan reakcijama. Ode nekamo s konjem. Ne elim se brinuti, ali se br inem. Mo e upasti u nevolje. Vidi djevojke s druge strane brda. To bi djelomice mo gla biti i moja krivnja, jer sam odluèio da u proljeæe ne sadimo krumpir. Sad za nje ga nema dovoljno pravog posla." Tad mu je rekla za majèino pismo. Klimnuo je glavom. Samo je klimnuo. 252. Norman Mailer " to æe mu sad reæi?" upitala ga je. "Razmislit æu", kazao je. "Moram si dati vremena. Sljedeæi bi korak mogao biti va an." Nju je to razbjesnilo. Nije mogla spavati. Kao da je stjenka plazila po postelji ni. Ako Alois nije bio spreman ukoriti svog sina, morat æe to uèiniti ona. No, nikak o za to nije bila pripravna. Naposljetku, radilo se o njegovom sinu. Sljedeæeg dana pred veèeru, Alois mladi se poèeo pona ati kao da veæ zna da je stiglo jo j dno pismo. Nemam bolje obja njenje za to je na Adijevoj glavi odluèio razbiti jaje. Razlog je bio jednostavan. Njegova djevojka, Greta Marie, tog mu je popodneva do datno pokazala to je u stvari bila - dosadna krava. Stoga su ga prsti svrbjeli za novim pothvatom. Neèim novim. Do lo mu je da Gretu Marie ispljuska, pa se pribli io A ngeli. Sestra mu je opet kokodakala nad svojim koko ima, kupeæi svako jaje kao da se radilo o zlatnim polugama - obiènim, prljavim jajima s tragovima koko i. Zbog toga joj je iz korpe uzeo jedno. Tek toliko da poène vri tati. No kad je vrisnula, bio jo j je spreman jaje razbiti na glavi. No, nije mogao. Ona mu je bila prava sestra - koga je jo osim nje imao? Stoga je jaje vratio. Bez obzira na to, njegov ga je èi

n preskupo ko tao. A sad je kraj njega bio Adi, koji mu se prikrao na domet, smrdl jiva mala hijena. Èim se vratio s jurcanja na Ulanu, vidio je Adija kako le i na pod u njihove staje i vri ti, u jo jednoj od svojih cendravih scena. Alois mladi ga je podigao s poda, a potom ga natjerao da se uspravi. "Ne deri se ", kazao mu je. "Natjeraj me", rekao je Adolf. Alois mladi je znao da æe klinac otiæi tuliti svojoj mami. To bi uvijek uèinio. Adi je imao mamu - on nije. Zbog toga je deri te morao trpjeti. Radilo se o primirju. No, tog je kasnog popodneva Angela tepala svojim koko ima, dok mu se Adi podsmje lji vo iskezio. Tako siguran sa svoje strane primirja. "Natjeraj me." Alois mladi uzeo je jaje iz Angeline ko arice i razbio ga Adiju na glavi, potrudiv i se utrljati mu u kosu umanjak i komadiæe ljuske. Adolf je zatulio. Kao da je ba takvu vrstu okr aja i oèekivao. Sad je, ostav i sam, odm ah poèeo stiskati svoju gnjecavu kosu dok nije istisnuo dovoljno da mu na dlanu os tane malo razlivenog umanjka. Koji je obrisao o ko ulju. Od èega nije ostala dovoljno velika mrlja, pa Dvorac u umi 253 je Adolf uzeo jo jedno jaje iz Angeline ko arice - na to je ona lanula - i sam si ga razbio na glavi, preko lica i ko ulje, pa je stao tako zavijati kao da ga je Alois mladi udario nogom u slabine. Potom je otrèao mami. Èuli su se stra ni krikovi, glasni poput same katastrofe. Klara je pristigla trèeæi, dr eæi Adolfa za ruku, a njena je tirada krenula i prije nego je do la do njih. Aloisu mlaðem je poku ala reæi za pismo, ali su joj rijeèi izlijetale b ez nekog reda. Njegove su la i, kazala mu je, gore od prljav tine koju u svinjcu stv araju svinje. "Njima se mo e oprostiti, jer su svinje. Ti nema ni ta. Grubijan si. Ti si svinja. Ti si obièno smeæe." Nije mogla vjerovati vlastitim rijeèima. Bile su tako te ke. Na njeno iznenaðenje, Alois mlaði èak je i zaplakao. Usred svega, dotad uopæe nije bio svjestan koliko ju je bio spreman voljeti, a koliko je njena odbojnost prem a njemu bila duboka. Da, on je potajice mislio kako ga stvarno voli, da, vi e nego to mu je voljela oca. Sad se osjetio prljavim. Njegovom je egu to bilo kao da je o alo æen. Nije to mogao podnijeti. A potom su mu isto tako iznenada jecaji presahnul i. Snagom volje. U trenu je prestao plakati, formalno klimnuo glavom i iskoraèio i z staje. Nije znao gdje æe i kada u svijetu naæi svoje mjesto, ali je shvatio da u H afeldu neæe ostati. Ne mo e. Ne zadugo. Uskoro æe se ovdje morati pozdraviti sa svime i svima, posebno sa svojim konjem. Ili da ga ukrade? Ta mu je zadnja ideja ispala prete kom za njegova pleæa. No, bilo je dovoljno da zna kako, radi svog buduæeg samopo tovanja, neæe odlaziti dok ne bude spreman uzvratiti u darac. A to æe se morati nekako odigrati. Uskoro. 8. Za veèerom su bili tihi, èak i Paula, koju je Klara dr ala na prsima. Alois stariji je svakako bio prezauzet. Pèele su ga ubole vi e puta, dok je jednom, dvaput, ili, pov remeno triput uglavnom bio navikao prihvatiti - to je bio rizik posla, ni ta vi e od toga. Veèeras ne samo da nije imao to za reæi, veæ edva da je zamijetio kako su utjeli i drugi. Èekao je odlazak u krevet. Odnedavno mu je Klara poèela njegovati ubode i to mu se s viðalo. Bila je tako sposobna. Pa ljiva. alce nikad nije izvlaèila nespretno. Zbog toga nije morao cijelu noæ trpjeti sitne ubode bodlji koje bi mu ostale pod ko om. Ako b i se lo e obavilo, bilo 2-54 Norman Mailer je kao da je unutra ostala igla. Siæu na, ali stvarna rana, spremna izazvati oteklin u. Ponekad je to èak primao osobno, kao da ga je, iz èiste zloæe, rana odbijala presta ti boljeti. No, Klara je znala kako gurnuti tkivo iz kojeg je virio alac i potom ga izbaciti nje nim pritiskom. Sad je, kad bi oti li u krevet, tra io samo da mu se netko pobrine za bol. No, te je noæi morao prièekati. Prvo mu je morala opisati sav nered koji je napravio Alois ml adi, sa svim tim jajima i ljuskom. Nije mu se to dalo slu ati. "Ach", kazao je, "a ko uvijek stane na Adijevu stranu, to stvara zlovolju." "Sto to govori ? Reci mi to to pozitivno mo emo oèekivati od Aloisa?"

ili njihovu braæu. èistio je ko nice. neke od njih. Èuj me. Za j ednu je Aloisovu crtu imao puno razumijevanja."Ne". pa ne bi znao govoriti o Postajan ju (stanje postojanja u kojem se Bitak istra uje otvoreno). Cesto su na jmiliji anðeli. kao da se sperma vrpoljila u njegovom vlastitom kvalitetnom al atu. Èak je uspio i pronaæi mat icu i prebaciti je u njen kavez bez staklene hvataljke. (To je bilo najbli e to se Alois primakao divljenju nad Stvoriteljevim djelima. pa æe se sve smiriti. Umorni su od dosade. Djeèak je vr io svoje du nos ti. no to sposobnost kojom se mo e poslu iti u oveæem mjestu. Alo is mlaði neprestano je pokazivao svoju vje tinu. Kako bilo. Alois se zbo g toga rastu io. U tome je tajna.) Takav divan raspored m esa i sokova . je li mogla vjerovati da joj je mu imao pravo? Mladi se Alois vl adao poput Fanni. Alois je isto tako znao i to se ispod toga kuha. njegova utnja pritiskala. Kako je bio èuvar granice. sinu bi bio kazao: "Priu ti si svaku enu koju mo e . No. uskoro æe to biti djevojke. Otac je to znao. radeæi taman toliko da mo e opravdati odlaske na Ulanu. Neka ostane na ovom: da je Alois sa sinom mogao razgovarati. da.ta ponuda svodova i ud ubina i usana. mladi Aloise. Koju je slijedila jo veæa ti ina. sve je isto. Moram kazati da se krivcem svakako mogao smatrati on. Pleæa su im jaka. Ta otkriæa! Ni ta nije ravno trenutku kad ti ena ra iri noge. ne bi oklijevao izvi jestiti ga kako na svijetu nema ni ta bolje nego biti mladiæ koji se zanima za djevo jke . Dobar policajac mora se prema povjerenju odnositi kao da rukuje opasnom bocom kiseline. morao je svom poslu priæi vrlo lukavo. Ali. ali je on bio jo krupniji. Morao sam s e izvuæi prièom. Jednom me djevojèin tric umalo pretukao. bi li to bilo moguæe? Je li to ona bacila urok? A njih su dvoje vi e noæi morali pro ivjeti uz znakove koji nisu slutili na dobro. Sto mu je m oglo biti bli e od odr avanja vlastitog autoriteta? Dakle. mladi Aloise". ako bi to toga do lo . znao je kad i kamo prebacivati okvire."ali. Bio sam krupan momak. Taj prvi put! Ako si imao dobro oko za neznatne razlike. Nitko mu u obitelji tih dana ne bi stao na put. Jedino to je bio deset puta gori nego to bi Fanni ikad mogla i p oku ati. enski organ! Tko god da je taj oblik projektirao.on. Povjerenje je b remenito rizikom. mladi Aloise. za veèerom. otac. da je to bio u stanju. tijekom tih posljednjih lipanjskih dana. no svejedno bi Hei-deg geru mogao dati pokoji savjet. mogao mu je isprièati najbolje stvari. Posebno na selu. Ali.ljudi na selu mogu biti prilièno te ki. moram ti prenijeti i ovo: mlade ene mogu biti i opasne." Ti ina. dodatno æe s e udaljiti. Morat æe se pripravit i na oèeve ovih anðela. no neæe se ti morati baviti s njima. A morat æe i ti. da je bio u stanju razgovarati s mladim Aloisom. nehotice. osjeæao privr enost sinu. Kako bi i bilo drugaèije? Bile su to pjesnièke misli. o njoj si mogao zakljuèiti dvostruko vi e nego t o si joj mogao Dvorac u umi 2-55 saznati s lica. Ovdje u Hafeldu i Fischlhamu . nije bio tako velikodu an pa da kroz savjete ponudi sr svoje ivotne mudrosti. Jasno je kako æe ti znati prièati. no ivot kojim ive . Alois stariji je to mogao posvjedoèiti. Pravu ravnote u meðu tim djeèacima. Meðutim. "Poku at æu". No. no bu di svjestan cijene koju bi mogao platiti.takvo mno tvo tkiva na minijaturnoj razini . nije mogao vjerovati ni vlastitoj djeci. no on je. Postajanje je. djeèak se sigurno osjeæao z godnim poput èasnika na jednoj od boljih beèkih ulica. Mo da èak i ponekog strica. to znaèi policajac. "mora me poslu ati. imao bi mu to ta za reæi . rekao je on.to neæe biti tako korisno . Ponuditi svoje najintimnije misli drugima. a najbolje u gradu. Moram o poku ati. "seljake 2. Njen joj je instinkt kazao da smanji prostor meðu njima. Alois nije bio nikakav filozof. Ako to ne uèini. znaèilo bi nepotrebno im otvoriti du u. Zbog toga razmi ljaju o nepravdama koj . Ja uæi Ulana. Poput Der Altea. naposljetku je kazala. Moramo se potruditi napraviti ravnote u. Sad ih je. kad ti ena ra iri noge! Alois se osjeæao poput pjesnika. mogao j e to obaviti prstima. Samo da su se jedan drugom povjeravali. èak ni Alois stariji.56 Norman Mailer ni ta ne tjera na pretjeran umni rad. Ako je sad jo najva niji bio konj. kazao bi mu. nikad se nije upu tao u razgovor o tim temama." Toliko bi toga sinu isprièao.iz godine u godinu.

èuo je razgovor koji je isprva odbacio kao dokono naklapanje. no. Luther je sad mogao poslu iti tek za tuljenje na mjesec .ali ih nemojte zadirkivati. obliven znojem. no dr ao je kako je takvo to daleko ispod njegove razine." Alois je probdio noæ punu straha ." Alois je le ao u krevetu. pa mu se iznenada ukazalo lice tog tipa. Trebao mu je pas spreman za grubijana koji æe im se prikradati poljem. jer je shvatio kako se previ e sna neæe moæi nadati dok ne nabavi novo g psa. Nikad nemoj uvrijediti seljaka koji ne mora o mnogo èemu misliti. Kad je ustao da bi pogledao kroz prozor svoje spavaæe sobe. taj vam to nikad neæe oprostiti. Jedne veèeri. I velim ti sine. Budala je u Njemaèku poku ala prenijeti boèicu opijuma.e su im uèinjene. Da. Mladom bi Aloisu bio kazao: "Ne uzimaj olako ni jednog oca djevojk e koju si imao u sijenu. uvjeravali su ga. Dva su seljaka u go stionici èovjeka stvarno i poznavala." A da se svega do kraja sjeti. Da." A ni ta mu i nije govorilo. ali mu se narugao. Ponekad to ne prolazi. sve dok mu se usred jedne besane lipanjske noæi nije vra tilo. "Vi ste ne to ljuti na mene?" rekao je. "Uvjeravam vas". Alois im je odgovorio sa svog mjesnog pijedestala. koji u njih p rodire u potrazi za jo zemljinog blaga. Na Carini. sad ga se sjeæao. uskoro sam shvatio kako se iza svih tih krasnih savjeta m ladom Aloisu krije oèeva zabrinutost za vlastitu sigurnost. zato sam ga svih tih mjesec i zadr ao i hranio. Alois se svakako s jeæao mr nje u pogledu Dvorac u umi 2-57 èovjeka kojeg je otkrio. Alois je odluèio kupiti tu psinu. otkrit æe gdje ivi . S psima se uvijek dobro razum io. Mo ete li si priu titi dulje radno vrijeme? Je r on vam jede neprestano. Niste mu ba dragi. Kad dode vrijeme. kad sam imao osamnaest godina. nekoliko kilometara od Hafelda. koliko je Alois mogao vidjeti. zato to je za to jadno ru no kopil . Seljak kojeg je poznavao elio je prodati njemaèkog ovèara. v i e puta. Tipa nije udario. kojeg je svojedobno uhvatio u Linzu. "Najbolji je iz svog legla. Obièna epruveta opijuma skrivena u unki.krijumèar kojeg je zadirkivao dobio je godinu dan a zatvora. dok je u fischlhamskoj gostionici pio svoje pivo. Alois je potom pogrije io i pogledao prema punom mjesecu. Da. kad se noæu ni ta ne bi dogaðalo. A sad je bio na slobodi! Alois je iz kreveta ustao. S tim bih v as uhvatio na svoj prvi dan u slu bi. "Srd ite se na sebe. Njegovo mi ime ne govori ni ta. Koliko je puta reka o svojim mladim slu benicima: "Ako se malo zabavite na raèun nevaljalca. pokucati ti na vrata i skinuti gl avu saèmaricom. ako sam ikad i upoznao tog pojedinca. o tipu koji iv i s druge strane gostionice. Vi ste budala. O moj Bo e! Taj je èovjek bio krijumèar. Naslu ao sam se takvih prièa. Zato æu vam ga dati budza to. istinski o tru psinu. pa je stao razmi ljati kako li su ta polja samo sretna to mogu jalova le ati i ne moraju zadovoljavati mladi krumpir. pazi se! Nemoj curu uvaliti u nevolju.otkrivanje je dio igre . ni na koga nije digao ruku dok je bio na du nosti. srca ispunjenog mr njom. to zaboravio. Je li pun mjesec zrcalo èovjekovog sjeæanja? Vratilo mu se. sasvim jasno. A pas je bio dobar. Mo da æe i vas dovesti na prosjaèk i tap. a da se nije odmo rio kako treba. a vi plaèite. koji je bio iskazao veli ku odbojnost prema Aloisu Hitleru. kao to je doveo mene. Eto kakva ste budala. "da sam. nemoj biti previ e siguran kako æe uspje no opovrgnuti da si ba ti tip s kojim je zatrudnjela. nije li ga mo da krijumèar poèeo gledati s mr njom tek kad ga je Alois stao zadirkivati? Krijumèari vas ne gledaju s mr njom zato to ste ih uhv atili . 9A pokazalo se da je takav pas bio na raspolaganju. Aloisu starijem se èinilo kako su tu njegovi vlastiti dragocjeni guzovi na vjetrometini." Buduæi da vragovi znaju kako su ljudi u stanju temeljito u sebi zastrti jasan pogl ed na vlastite motive. tog velikog deronju. "Poznaje vas i to nam je jasno stavio do znanja. Deset godina kasnije. mogao je vidjeti srebrna polja obasjana mjeseèinom. a èinilo se kako je on spominjao Aloisa. Pred oèima mu se sinova drama vrtjela snag om tragedije." Nasmijali su se. godinama. Taj ga je zloæudni pogled dovoljno vrijeðao da ga isprovocira na udarac. Onda æu se ja smijati. to nikako." Dobar pivski nastup. prije vi e od mjesec dana. Mogao je zuriti ravno u oèi estokog mje anca.

Luther je bio ozlijeðen iznutra. stigao je posljednji. prilazim ti kao prijatelju. Obuzd ao se samo zato to je za to bilo prerano. Bio je prvi. nje no. iako je Spartane r sve to tako brzo uèio da je sigurno veæ pro ao kakvu obuku. Alois se bio spreman pljesnuti po èelu radi slijepe uvj erenosti. Alois se tako oraspolo io. Obitelj je istrèala na dvori te. Divno. napola omamljeni." Èak je znao i kako prinijeti ruku pasjoj gubici. dok nisu ugledali gazdinst vo. Kad se izmeðu èovjeka i psa ljubav r odi odmah. kako m o e tako sa z58 Norman Mailer mnom razgovarati? Ti si meni simpatièan. a i jedini koji se bacio u to klupko. Alois. Ostali su u asnuti. Osim toga. i to iznenada. Bit æe o tar. kako odmah uz kuæu vidi jedan problem. Taj se re im nastavljao i nakon to im je Klara poèela namjerno davati hr . Le ali su na tlu. pa bi ga ivotinja i dalje psovala. zakljuèio je. Alois se odu evio tim pretjerano izraslim estomjeseènim njemaèkim ovèarom." Alois ga je zamalo pomilovao. Ni jedne se od tih ivotinja nije bojao. bacao mu tapove da ih vraæa. Alois bi joj rekao: "Stari. I promijenit æe mu me. iako sad veæ star.e na trenutak osjetio ljubav. kao da je zrak koji mu je potreban taman izvan d oma aja jezika. Nikad nije pogrije io. Jo i bolje od toga. Kako je Alois samo u ivao pje ke se vraæati preko brda. krvavih gubica i slabina. a koji se njihao od uha do uha tog osmijeha. Nikakav se biv i krijumèar koji bi se bavio mi lju da se usred noæi pojavi n a gazdinstvu to vi e neæe usuditi. zaratili su dva sata nakon to su se prvi put ugledali. Svaki se smrtno prepao drugog. Kako je ispalo. poput iljatih rogova. Spartaner je neprestano dahtao. Ovo je sad bio nepodno ljiv neposluh. I nisu se slo ili. èe kali buhe koje su odjednom otkrili izvan dometa gubice. Instinktivno ih je razdvojio golim rukama. kad je pas uistinu bio dovoljno o tar da ugrize. obilje avali teritorij urinom. pa je mlaðem psu dao do znanja èime se mo e okoristiti. dva metra jedan od drugog. Zaurlao je na njih da prestanu. uèio ga da stane i sjedne na zapovijed. Neka se Klara ali. Njegove su poodmakle godine eksplod irale. a obojici je b ilo zlo od srama nad vlastitim strahom. Naravno. k ralj Friedrich Veliki imao je deèka. posebno sad. pa bi ispru io ka iprst i mali prst bli e ruke i usmjerio ih prema oèima psa. Dvorac u umi 259 no napravio je kljuènu pogre ku kad se predugo te ko uokolo vukao. da se umalo s ivotinjom pohrvao. bio veæi od Spartanera. no tad bi te napao Spa rtaner. Dok su im rane zacjeljivale. gdje ih je ugledala kako se valjaju po tlu. Bio je to Luther. Alois b i i to uvidio. kao prijateljski znak. sa svojim zastra uj uæim sjekutiæima poput zubi morskog psa. kad su tu oba psa. Grizli su si dlaku zubima. Neka mladi Alois gle da svoja posla. sad mu je sinulo. No. Alois je znao govoriti s psima. koji je bio najudaljeniji. lajali na pèele. Psa je rano pustio s povodca. Svog æe psa nazvati Spartan er. bio je i Nijemac. Aloisa je gledao tako bolno i izrazom nabijenim znaèenjem. Tako da mo da i nije bio tako velik. Ako bi zvijer malo zare ala. a potom na leptire. Neka to djeca brzo shvate. pokazujuæi otvorene rane na gubici i krvavu dlaku po grlu. Kako se usuðuju takvo to zapoèeti? Luthe-ru je sat prije rekao da zaèepi i sje dne. da je ovaj gotov o mogao protumaèiti to mu eli reæi: "Svih sam ovih godina bdio nad tobom i tvojom kuæom. Luther nije ni poku avao jesti sve dok se Spartaner n e bi na derao. Luthera si se mog ao rije iti komadom mesa i krpicom natopljenom kloroformom. a ne ljubavnicu. J ednom na stotinu prigoda. ali ga ne bi napala. ivotinja bi obièno reagirala pozitivno. Zvuk njegovog glasa bio je dovoljan. i to prilièno. ivotinja se nije prestajala keziti svojim sveznajuæim jezikom kojim je stalno uzima la zrak. to je blizu savr enstva. koji je nosio kraljevsko ime Friedrich. to je pas koji æe imati jed nog gospodara. a na mene vièe kao da ti ne znaèim ni ta vi e od ovog uljeza kojeg si malo prije doveo. On æe jedini hraniti Friedricha. trèal i u krugovima koji se nisu meðusobno preklapali. Bio je suvi e ra zbje njen. Ratnik. Kako je èuo. Luther je. Vraga æemo ga tovati. Nije bilo nikakve sumnje da je pas dobar. zbog koje mu uopæe nije palo na pamet kako se ta dva psa mo da ba i neæe slo it i. no time bi pokvario svoj plan da od Spartan era napravi savr enog psa èuvara. bez daha. kad se prvi put sretnu.

Bilo da se radilo o sa moobrani ili hladnokrvnoj uporabi. a njegov ih je otac ipak razdvojio. Jedna od stra njih nogu mu se od bitke inficirala. zonama. i to samo kad je nu no. pojasevima. u najmanju ruku. To i nije vi e bilo va no.to nije bila mala stvar . sferama. nije mi moglo proDvorac u umi 261 maæi da je Luther znao kako mu se bli i kraj i Alois je. No Spartaner bi uvijek ispraznio i drugu p osudu. Nisam u njega ulo io. Maestro ne bi bio zadovoljan. Da. no ja sam skrenuo djeèaka. Mora se rije iti Luthera. da u oca i majku uðem jasn o kao da su ljudi koje stvarno posjedujemo. Rikao bi na drveæe. dok mu se ne bi upalilo grlo. Poèeo sam shvaæati za to mu Maestro posveæuje posebnu pa n ju. op hodnjama i okultnim enklavama kojima Maestro zapovijeda. Alois se odluèio koji mu je sljedeæi korak. no po povratku iz Rusije bile su mi dopu tene neke sekundarne sposobnosti. Imao je saèmaricu i pi tolj rvo bi bilo previ e nezgrapno. orbitama. Otac bi se djetetu mogao narugati to je tako ludo da se dere na drveæe. no poznavao sam ga bolje od mnogih klijenata. Pretpostavljam kako su mi na tom zadatku razvijene ili dopu tene neke iznimne spos obnosti. . no nas ne potièe da se svojim instinktom s lu imo u tom pravcu. Dobri stari Luth er sad je vjerojatno bio spreman liznuti ruku prvom lopovu koji bi im usred noæi b anuo. Posebno o tom posljednj em . Bio sam s njim vrlo zadovoljan. Uroci i èini za koje legende tvrde da su sred stva na raspolaganju svim vragovima. I to na dan bez da ka vjetra! Jednom je u umi umalo naletio na oca. Ako bi. Tako neustra ivo! Adi se zaljubio u o ca. Adi mi je bio glavna zadaæa. Adi bi odmah zakljuèio kako je to postigao snagom iz vlasti tog grla. o zloslutnom znam samo onoliko koliko mi treb a za uèinkovito kori tenje u svom poslu. Mi smo svoje klijente nastojali oblikovati sami. Kako je samo vladao situacijom! Otac je skoèio medu dvije zvijeri u razjarenom klupku.anu u odvojenim i udaljenim posudama. To je bilo drugi put da je Adi èuo oca tako rikati. koja su potiho mrmorila ispod svoda umske ti ine. Prvi je put urlao na mladog Al oisa. Maestro je bez sumnje sposoban pratiti sve misli koje razmjenjuju ljudi i ivotinje. odluèio je kako se neæe poslu iti vatrenim oru jem. kako bi pse prestravio da se razdvoj e. To se popodne Aloisu starijem pretvorilo u neugodnu etnju. Kad smo veæ kod toga. Nisam htio da se o tac i sin sretnu. a drugo ga je ispunjavalo nelagodom. dosegu. rutinski ne bih mogao pratiti misli koje su se slale i primale izmeðu Aloisa i Luthera. dok je za Luthera ispa la i osjetno neugodnija. Za poèetak. drhtureæi. dovoljne. dok bi se djeèak mogao prikrasti za ocem i biti svjedok Lutherovog smaknuæa. Mislim da je Luther shvatio to ga èeka. To bi Luthera obe èastilo. u stvari nam se izdaju kao radni alat. u kojem se krv rasprskavala o slina ve niti. Prema tome.okultnim enklavama. Luther je izgubio tek. Dopustite da napomenem kako me nije iznenadilo to Aloisove misli mogu lako èitati. Kao vrag. Pi tolji su bili rezervirani za prijestupnike. Tamo bi. To sam nastojao izbjeæi. veæ i ra zoran kraj. predstra ama. i sad. z6o Norman Mailer Kakvu je samo tajnu oèev glas posjedovao. kad je ko nicu ostavio na suncu. Ili je barem tako kod vragova s kojima ja imam posla. èesto osjeæam bolnu radoznalost nad svim to ne znam o odjelima. 10. nakon najuspjelijih poku aja da zaurla. svojevoljno ili ne. a ne da to prepu tamo onom to bi im se dogodilo.Adi se prisiljavao da se ne stra i ti ine tih golemih stabala. ako bi ok poslije ispao smet nja. Bez obzira na to. Adi vje bao snagu svog glasa. hitac iz pi tolja bio je ne samo bezlièan. bio pot puno obuzet razmi ljanjem kako da se psa rije i. posebnim slu bama. epesao je. na usputnom povjetarcu zatrepe rilo nekoliko listova. Kad bi odlazio sam u umu . a nakon nekoliko stotina metara stao se vuæi. Odavno sam se veæ upoznao s naèinom na koji mu radi mozak i slijediti njegove svjesn e misli nije mi bilo te e od spajanja toèki crtom na kakvoj djeèjoj zagonetci. okruzima.

Zaustavilo se na onom izrazu koji æe imati prvih nekoliko sati nakon smrti. Luthe r je sad opet nalikovao mladom psu i vratilo mu se samopo tovanje koje bi bilo te ko odrediti. rek ao: "Znam da æe me ubiti i zbog toga mi je jasno za to sam te se cijeli ivot bojao. u stvari. pas je legao da se odmori i spokojno uginuo.jo je gori od pi tolja ili saèmarice . estokim i èistim. Kad je drugi put oti ao u umu kako bi pijukom i lopatom Lut-heru iskopao grob. Alois je stalno o tome mislio dok je stupao umom. A on. jo nisu bili stigli do mjesta koje je odabrao za svoj èin. potom granama. oèito i izravno.mnogo bolje nego da te gu i grumenje zemlje. pomilovao ga. kao to bi se pokvario i izraz lica svakog starog stvorenja kojem se jetra uri preteæi ga u grob. A takvo to se veæ neko vrijeme nije dogaðalo. no tog je popodneva u umi pro ao raskri jem na v titom putu prema smrti. Dok su on i Luther etali umom. Jadni Luther. iste je noæi Alois. Zakljuèio je kako je jed ini naèin da svog starog druga Luthera otpravi ubod no em u srce. u èasu kad se prekida veza s postojanjem. no kod pasa nije nimalo dvojio. kao da je uvijek bio ljep i nego to su to drugi uviðali. Stoga se to mora obaviti tu. kakvih est sati nakon to je pas skonèao. s njom vrlo ivo vodio ljub av. Stoga se poslije pitao je li zbog odluke da se Luthera r ije i sam i potom ga bri no pokopa ispao bolji ili lo iji èovjek. prije nego to se sve poène raspadati. nije njegov pas vra ji krum pir! . pa je. Promislio je svaku potankost. to se mora obaviti odluènim ubodom no em. da. zbog èega je osjeæao praz ninu. uèvrstio bi sve kamenjem. da. i du i psa morao si b iti odan. ako eli da idemo dalje. Alois. Potom se psu na licu izmijenilo mno tvo izraza." Alois je ispuhao nos. a na kraju bi na truplo stavio veliku up lju granu. Jer. moglo bi se to obaviti tu. Zbog toga je prilièno potrajalo dok mu nije povadil . a epanje starog psa uporno ga je usporavalo. Alois je otkopèao futrolu svog lovaèkog no a. To je Alois isprièao obitelji. koje su se zadnjih nekoliko minuta toliko pogor ale.potpuno je prevrtljiv. gdje bi le inu mogao polegnuti na dno i prekriti je blatom i li æem. Mnogo je vi e slièio ljudsko m nego to bi oèekivao. pa je uskoro stigao i trenutak kad je Luther sjeo i odbio se dalje kretati te je Aloisa dugo gledao u oèi. vrat io se pun raznih uboda kukaca. mogao postati i veliki ratnik. bio zeleno i sasvim pristojno mjesto. bilo je to svakako jedno tu no. ispustio je zvuk skonèavanja koji je Aloisa zabolio. Nisi ga mogao s ovog svijeta izbaciti uz odjekivanje hica . To je bio Aloisov plan. okru en polukrugom stabala i s ne to grmlja. donio je ispravnu odluku. Psi su du u imali. Samo je Klara posumnjala kako to mo da nije bilo sve.A Aloisove su misli tom prigodom bile uistinu zanimljive. Alois je stoga posjelog psa okrenuo na leda. Alois nije znao (niti mu je ba i bilo naroèito stalo) imaju l i ljudi du u. Alois je zakljuèio kako je to bila bolja smrt nego to se nadao. a njegove su se crte oblikovale u izraz gotovo konaènog ponosa. Ako bi bilo potrebno. ali su ga svejedno zapanjile promjen e koje je na psu vidio tijekom njegovih zadnjih trenutaka.kakav je t o ok za du u! . a mo e izaz vati i bolnu agoniju. Bio je zadovoljan v lastitom sposobno æu. koji je.ne. Vidio je da se pas vi e ne namjerava pomak262 Norman Mailer nuti. dok me ti vuèe sve dublje i dublje u umu? Ne mogu vi e kontrolirati crijeva i n e elim i dalje vuæi noge dok po njima pada taj izmet i zato æu sjesti tu i morat æe me p odiæi i nositi. Otrov je tu posve neprikladan . pogledao u oèi.no sad je vidio da se Luther vi e ne eli pomaknuti. I dalje se bojim. da je ovladao govorom. Psu se lice zg rèilo. Dvorac u umi 263 11. Kunem se da bi. staro lice. ali se vi e ne mièem. No. Svidjela mu se logika takv og pokopa . stavio vrh o trice na sredinu Lutherovog grudnog ko a i zario ga do korica. nalikovao je r atniku. da se to o d njega dok je bio mlad tra ilo. U sebi je odab rao mali jarak udaljen jo gotovo kilometar. na alost nij e vi e bio dovoljno jak da bi ga jo kilometar po toj stazi nosio uzbrdo i nizbrdo. kakvo je pseæe srce. Alois æe po ivjeti jo est i pol godina. Zar ne vidi da gubim posljednje ostatke dostoja nstva. Poslije æe se vratiti na gazdinstvo po kramp i lopatu i iskopati grob u ovom gu tiku.

prozraèi se dotad ustajali br ak. Alois je iskusio ne to to se ne mo e nazvati drugaèije nego preobrazbom. Sav taj duhovni izmet! U braku postoji da bi se neprestano razmj enjivao. za njega podi gnutoj dan nakon Lutherove smrti. Poput na ih Klare i Aloisa. bila je sklona misliti kako mo da i ne postoji mu karac Aloisove dobi. samo to je odluèio kako si to neæe priznati. no dok potraju. mogu biti paradoksalne. ne . Svemoguæi Bo e. dobro je spavao. ipak. Proveli su nekoliko ugodnih noæi. 264 Norman Mailer A ovdje to nije bio sluèaj. ali ga se nije dalo i zbjeæi. obra zima. ili mo da blago nadprosjeènim. pa se to onda mo e obaviti kritièkom prosudbom vlas titog supru nika. Bila je to samo pretpostavka . Kad je s tim obredom zavr ila. Poèeo je èak razmi ljati nije li bol od tih uboda naèin na ko ji èovjek plaæa za svoje grijehe. mo e p oslu iti i onim mu karcima i enama koje bismo mogli smatrati prosjeènim.65 Bila je to èinjenica o tra poput no a koji je zario Lutheru. Takvim se ob ratima mo emo poslu iti da za neko vrijeme odr imo i najgori brak . Nije ba nastojao da ga ubodu. onda je morala biti njego vo dijete. Ne samo to je pas èuvar imao pravo na vlastiti zaklon. a ja sam uhvaæen na spavan ju. mo e se reæi kako je pretrpio nekoliko nepotrebnih napada . Taj se ritual izvodio iz veèeri u veèer.majka koja se nad njega nadvija. a mediokriteti brzo ustanove kako im je iznimno potreban. je li znao da mu je Johann Nepomuk otac? Naravno da je to oduvijek znao. Cesto je i nu no. kako bi u svakom trenutku mogli po segnuti za kakvom sitnom okrutno æu. Èovjek bi ne to htio svijetu o tro zamjeriti (ali se ne usuðuje). Na um su mu padale zamisli za koje ne bi vjerovao da su njegove. A sad se na la u sr edi tu. ("Sie ist hier!") Dvorac u umi 2. Svoj su stav sami izmijenili.ukoliko nam to slu i svrsi. mora ju na raspolaganju imati o sebi ovisnu osobu. da to ne bi m orali poput slabiæa zadr ati u sebi. pravog mu karca. Naravno. kojem do ezdesete nedostaje tek godinu dana. B ila je to jedna od onih pomisli koje je uvijek gurao u stranu. Iako ga nije imala s kim usporediti. Ako Klara nije bila kæi Johanna Poelzla. Jo i gore. Alois je pored nj e le ao s povjerenjem . Zato to veæina supru nika tako velik dio vremena koje provode zajedno koriste za razm jenu gadosti. brak je korisna institucija . Malo se tih obrata poka u trajnim. Zbog toga kod luèenja o enjenih budno pazimo ima li znakova svje eg daha. posebno u novom okru enj u.no je li moguæe da se tim ranicama èovjeka ka njava za sve lo e ivotne postupke? Kakva pomisao! Do one noæi u kojoj mu je pala na um. poput njenog ujaka Aloisa. Ponekad bi bio tako nemaran da je radio bez za titne mre ice.posebno groznim ljudima. A neobièni se pomaci u ljubavi uistinu dogo de. Aloisu se ponekad uèinilo da mu kripi mozak. No nije vi e bio siguran mo e li ih i dalje prezirati. No i najgori je brak sa sobom nosio svojevrsnu èaroliju. a to ukoliko . Alois se prevrtao od nelagode koju m u je izazivala misao na stvarnu krivnju. svrhovito i on je kraj nje bio spokojan.a alce i namazala plikove. Takvo se to u braku mo e dogoditi. Tih ih je dana bilo puno vi e nego inaèe. njenog mu karca. no ona je radila spretno. dolje u pseæoj kuæici. Voditi ljubav sa sve tri svoje polusestre nije bilo rodoskvrnuæe. Opijen punim mjesecom i zrakom koji se noæu podizao s polja. To nije bio lak zadatak. Prema tome.znao je kako joj prsti neæe pogrije iti i dok mu bri no vadi sva ki alac izazvati bol.jer ni na koji drug i naèin nije prihvaæao vlastitu vjeru u postojanje grijeha . Radi toga su se u stvari i vjenèali. naposljetku. rukama. Previ e je dostojanstva donosila svim oni m slabiæima to su se stiskali po crkvama. No. veæ je djelo Aloisovih ruku èovjeka i psa zbli ilo. zahvaljujuæi bogatom ka snom proljeæu. Ljubio ju je. oboje su bili spremni vod iti ljubav. Putovali su svijetom s kamenom na srcu i jo veæim u stra njici. San mu je èuva la spoznaja da se vani nalazi prsati Spartaner. koji su njenim prstima omoguæili izvoðenje nje nih pokreta po njegovim obrvama. a da je tako potentan. Nove zamisli. U tom je trenutku Klara postajala ne to to u ivotu nije iskusio . No. Jer je poèin o rodoskvrnuæe. osim ako njihov otac nije bio i njegov. stekao je dovoljno vje ti ne i sve manje grije io. Kako to prikazuje Maestro.

Aloisu je to bila svojevrsna glazba. pripravan primi ti poruku koja mu je stizala iz tog tajanstvenog podruèja boli. Kad redarstvenik u sebi otkrije manu. Sljedeæih je nekoliko dana Alois nastojao pozorno promatrati Ange- . "Strah te popeti se na Ulana". Bojim se." "Ne bojim se. Ne bi li bilo moguæe da su ga èuli kako se pribli ava staji? Ako jesu. Poginut æu slomljenog vrata. Nije znao da ponuditi vla stitu ko u rapsodiji sitne boli znaèi tek tra iti sredstvo za izbjegavanje bo anskog sud a. Kako se ipak malo previ e pribli io potpunom priznanju da je uistinu poèinio rodosk vrnuæe. èak i pomalo okrutna prema njegovom tkivu. a da sam za to ne plati previsoku cijenu. to to tebi znaèi? Ima djevojke svud a unaokolo. Otvorio se moænom zvuku svake pojedine boli. Ne elim umrijeti. "ne elim se na njega penjati. kazala je." Bila je na rubu da zaplaèe koliko joj je i ao na ivc e. Za to se ne bih bojala? Taj æe me konj zbaciti i slomit æu vrat. mladi Alois nije nastojao zadr ati iskljuèivi posjed konja. Do jutra je o pet stao razmi ljati poput policajca. Ali ako ja poginem. Aloisa ne bih oznaèio takvim. ipak je posjedovao mentalnu snagu da takve misli ponovno odagn a. no i on se nastojao domoæi m alo bla eni tva. zvuku irokog raspona." "To je samo izgovor. Vrat ti je tvrd kao i glava." "Je. Stalno je odbijala. Ja e konja kad god po eli ." Sad je napokon i briznula u plaè. bogata novim osjetima i za srce i za um. Ne. Izluðivat æe m . Te skromne agonije nije na stojao odvratiti potragom za sretnim mislima. nego da se mota oko Angele. èak i onaj najgori od najgorih. Alois stariji èuo je njihov razgovor. 12. Angeli je nudio da je nauèi jahati. U gostionici je Alo is stariji veæ naèuo nekoliko glasina od djevojci koja se zvala Greta Marie Schmidt . rekao bi joj. "Nije." Ona je na kraju rekla: "Neka bude po tvom. trebalo je brzo intervenirati u tu navalu svetaèkih sklonosti. Nije bio spreman odreæi se du evnih zadovoljstava koja su stizala svake veèeri. Uskoro se zabrinuo zbog Aloisa i Angele. iako se ogla avala o tro . ako treba. je." "Boji se. Èujem prièe." "Neæe . koji za takve stvari zna? Kao i veæina ljudi." "Je. Boji se da te ne zbaci. Jednostavno". Ja æu g ajahati.ostoji Bog. taj razgovor . no Alois mlaði je Gretu Marie uèio jahati na neosedlanom konju. puna vlastite jasnoæe. stigao je na vrijeme da svjedoèi Aloisovoj reakciji. Na cijeli dan. poène je tra iti i u drugima." "Dat æu ti konja koliko god bude htjela. Alois mladi ju je neprestano zadir kivao. Na oèevo iznenaðenje. "Tako si siguran u sebe. Znam ja tebe. Stalno ih ljubi i one ti poljupce uzvraæaju. i to je to. Svatko je sposoban postati svecem. Oèito je èega se ti boji . a konj æe udariti u galop. Naravno." "Nije. jako si ti duhovit. Znak opasnosti. M orat æu te moliti da mi da jahati. Priznaj. ali znam to æe se desiti. Pribli avajuæi se staji. U tom je èasu Alois pomislio kako je mo da i bolje da djeèak sve to vrijeme provodi tj erajuæi konja po bregovima.ni ta to bi za sina ili njega osobno bilo uvredljivo. Je li se u njihovim odajama zbivalo to nekreposno? Nije mu se dopao prizvuk to ga je razabrao u sporu koji se izmeðu djeèaka i djevojèice razvijao oko toga tko ima pravo jahati Ulana. za sve je bolje da se petlja s kakvom seljanèicom. poput cijelog zbora. to onda? Ti æe i dalje konja dr ati samo za sebe. z66 Norman Mailer Sad je do ao red na Angelu. a da ne is kusim kako je to ljubiti se. ostajao je tu. A ja æu ovaj tjedan navr iti trinaest godina. Takvih bi mu lipanjskih veèeri bol odzvanjala nutrinom. Pokazivao j e svetost gre nika. Djeèak se nije mogao prestati smijati. a nisam se nikad poljubila. O tim se stvarima premalo toga razumije." "Neæu. Za to i bih? Ako nauèim jahati i ispadne da mi ide dobro. pri je nego to bi mu se iz tijela poèele vaditi iglice. Upravo suprotno.je li to voden za njeg ove u i? Jesu li oni bili u stanju izvesti takav konspirativni manevar? Za to ne bi bili? Njihova se majka time èesto slu ila. Alois stariji se poèeo pitati jesu li njih dvoje veæ spavali.

kako bi se pripremio za malo predavanje koje æe odr ati obitelji. pomislila je Angela. Onda æe ubaciti malo kulture." "Uvijek æe biti neobuzdan". dostojno Der Altea. kao da pazi da ga ne dotakne ni jednim dijelom tijela. To bi ih zaposlilo. To æe. Angela bi klizala oko njega. A. Pitala se za to se za nju zanima. Hitler i sin. Priznajem . pèelarski proizvodi. Lo e rje enje nekog problema ponekad je stoga bolje od izostanka bilo k akvog rje enja. Nije se mogla natjerati da zavoli Aloisa mlaðeg. Sama si mi to tolik o puta kazala. no neæe se baviti osnovnim stvarima. Dokonost bi bila ravna tome da pusti djeèaka jurcati na kon ju uzbrdo i nizbrdo i upadati u nevolje. obraæajuæi se u mislima Aloisu mlaðem. Lipe". A sadnja repe mo e ispasti podjednako neuspje na. i svakako. kao i javora." Ideja mu se svidjela. Mo da se ne to da poduzeti u tom pravcu. "Mo da je tako". kao i nama. Mu joj sljedeæeg ljeta neæe ponovno saditi krumpir To je bilo oèito. "To je bio ra iren postupak u sjevernoj panj olskoj i ju noj Francuskoj". "lip e su pèelama oduvijek bile omiljena stabla. pa se morala za ne to odluèiti.zasad je pomalo neobuzdan.da ponovim njenu mudru izreku bolje je od nikakvog. "ali tvog sina ipak razumijem. rekao je Alois. Nije to bilo samo tako. Stoga je Aloisu predlo ila da podignu kuæicu za pèele. Èak bi mogao dobivati i ma li dio dobiti. Nesavr eno rje enje . previ e je godina proveo izazivajuæi kod ljudi nelagodu snagom svog pogleda. Klara je imala pravo. uvlaèeæi bokove prema trbuhu. Naravno da æe ga uoblièiti za Aloisa mlaðeg. "Ambiciozan je. Djeca su kod Poelzlovih ne prestano umirala. No s pèelama je ost vario prihvatljive rezultate. rekao je Alois. I to kontradiktornih. Ako onaj plaèljivko Adolf i mrkavac Edmund ikad narastu. reæi æe Aloisu mlaðem. tak o grozno odvratno. eli zaraditi novac. To je Aloisa uznemirilo. morali su s njim ne to uèiniti. "ta pèelinja ljubav prema lipama potjeèe jo od samog kraja ne . sve do dana njih dana. Toliko je od oca i majke uspjela nauèiti. a na vidiku nije bilo nikakvog rj e enja. A to je da stalna stanja èesto nisu ugodna. Nije stoga bilo nikakvo iznenaðenje to je Angelu oèeva pozornost uznemirila. Pravi poslovni pothvat. Ako ne uèinimo ni ta. Klara se sva usredotoèila na to. sve sam to rekla". èasnog stabla brijesta. poput njegovih rasprava u gostionici u Linzu i F ischlhamu. u koju bi mogli smjestiti deset ili petnaest ko nica. Ne to moraju uèiniti kako bi djeèakovu ambiciju usmjerili. Ipak. Jedna je djevojèica èak i s a ta s ocem radila. Isprièat æe prièu o neprestanoj borbi pèela i medvjeda u srednjem vijeku." "Da. Njoj je najvi e briga zadavao A lois mlaði. kulture i drevne pèelarske tradicije. ona je u ivotu dobila jednostavnu pouku. Alois se vratio svojim knjigama." "Moram o tome razmisliti. Ali ja ga shvaæa m. zakljuèio e Alois. Sljedeæih je nekoliki popodneva iz vi e svezaka izv ukao ne to povijesti. veæ æe to biti ne to bolje. Neka obitelj zna kako su se jo do prije stotinu godina pèelari penjali na visoko drveæe. "Ali djeèaci se mijenjaju. mogao se èuti kako istièe. morala se slo iti. Suvi e je vje to dr ala razmak meðu njima. breze i bukve." 268 Norman Mailer "Doista? Rekao bih da si puna raznih primjedbi. "Da ga uzmem za partnera? Pa ti u njega nema èak ni povjerenja. k oristilo bi i Aloisu mlaðem. hrasta i vrbe. kako bi doprli do ko nica koje medvjedi nisu mogli dosegnuti. priznala je. Takav æe med zadr ati najfinije aromatiène crte lipove kore." "Razumijem ga". I ne zna to bi sa sobom. dodala je. No to bi bilo tek u buduænosti..Dvorac u umi z6y lu. ali su njeni roditelji barem znali voljeti one koji su im preo stali. Fuj. Naèin na koji je uvlaèila bokov e. "Èovjek je morao znati koje drvo odabr ati. moglo bi to biti Hitler i sinovi. Ili se barem tako u kalo. rekla je. No. Gdje li je to samo nauèila? Klara nije dijelila njegovu zabrinutost za Angelu.. Alois kod djevojèica A ngeline dobi nipo to nije odobravao istanèanu enstvenost. U koli je veæ èula za takve stvari. Trenutaèno je na rad gledao kao na ne to nedostojno. Kad god bi joj se sad Alois stariji primakao. Mogao bi biti mladi partner. odvratno. Na posljetku. Da". Kako ga nisu mogli vratiti Poelzlovima. biti dobar poèetak. Izmeðu johe i jasena.

Sto naglije." "Posve toèno. fosil. Raditi za oca? Biti tri godine rob? Previ e ga je dobrih stvari èekalo.. neæe joj to nikad zaboraviti. "Mogli bismo èak u kljuèiti i Der Altea. stao prièati o novcu koji bi mogli zaraditi ako bi se udru ili. Tog jutra nije mogao doæi do Grete Marie ." "Da". "to je prvi korak da se èovjek odluèi oko zaposlenja." Oklijevao je. Za nekoliko bi godina ti mogao posta ti imuæan mladiæ.hajdemo se pro etati. obraæajuæi se mladiæu izravno kao da mu gura prst u rebra. nedavno su prona li jed no saæe.. no sad mu se èinilo kako bi se jedno cjelovito izlaganje Aloisa mlaðeg dojmilo. dovoljno dugo da ponovi: "On o to govori vrijedi za nekog poput tebe. I dopusti da ka em kako se zgodni mladi tipovi poput tebe mogu o eniti dobrom prilikom. Jo je uvijek u nosnicama osjeæao Der Alteov miris. kao i lovcima na med u ju nom Sudanu. a Angela je klimala s izrazo m lica koji je prizivao jade iz kolske uèionice. No. Da. posjeo ga je na klupu blizu ko nica i umjesto etn je. Govori jer zna za to si nadaren. pa je posjetio Der Altea. rekao je. Nevje rojatno. Nakon tri godine marljivog rada. no nije ba mogao razluèiti je li odobravala nj egovim rijeèima ili savijaèi od jabuka koju je ispekla. da. kad je novosteèenu erudiciju trebalo iskoristiti za stolom. "Sve to govori je sasvim toèno. no. tijekom sljedeæe tri godine ! Der Alte æe davati mno tvo tajnih signala koji bi ocu mogli zapeti za oko. Sazrio je trenutak da ih napusti i ode u B eè. rekao je naposljetku Aloisu mlaðem. Ovo sad nije bilo isto. Radilo se o ivici i obojica su mogla pasti. Ne. Sad æe to morati odmah ponoviti i to tako da progovori otvoreno. "cijenim tvoju brigu za moju buduænost. a sasvi m je sigurno kako æe Alois stariji svaki dan naæi ne to zbog èega æe se namr titi. ako se smatra kako su i sami u stanju fino zara diti. a mladiæ se snu dio.i ona je s roditeljima bila u crkvi. "Mo da æe mi otkriti o kakvim se to stvarima radi?" . koja bi se nadvila nad sve. Obraditi i Grke i Rimljane. Naprosto nije bio rjeèit poput Der Altea. Znao je da mora skoèiti. "Ti". Kakva bi to samo radost bila." I tu je stigao do prepreke koja je meðu njima stajala poput ograde. Do ao sam do odreðenih zakljuèaka. Mo da je glavu napunio prevelikom kolièinom znanja. Mogu kazati kako sam ja za tvoje nadar enosti pun po tovanja. koji je tom prigodom bio tako pohlepan da je Norman Mailer Aloisu nestalo poleta. odustao je nedugo po to se u predavanje upustio. oèe. Sjeverno od nas. polako je kopnio. Ja sam nadaren za dru ge stvari. Veæ je ne to i natuknuo. Kako je u to vrijeme obièno progovarao rijetko. on je z nao. Tako mi se barem èini. Nije i lo dobro. Juèer je prvi pu t natjerao Ulana na skok. a i Alois mlaði. obrok bi se obièno konzumirao uz njegovu dubokoumnu ti inu. "Ti i ja . gore u Njemaèkoj. Posebno stoga to si prilièno sposoban razluèiti ono bitno. ti bi mogao sjediti na lijepoj hrpi novca . koji je jo ne to zanimanja i pokazivao." Dvorac u umi 269 Spremio se tijekom nedjeljne rane veèere isprazniti cijela spremi ta novih informaci ja." Popodnevno je sunce bilo jako. svaki dan raditi s ta dva starca. a ja nisam ba takav. Te su slatke rijeèi bile tako bremenite prijevarom. to bolje. Kla ra je neprekidno odobravajuæi klimala." Kako je samo pogrije io to je za predavanje odabrao ranu veèeru sredinom dana. No. Alois stariji je morao obuzdati zlovolju. To me navodi n a pomisao da bismo mogli proæi vrlo povoljno. vrlo imuæan. Klari nije oprostio to je pro li tjedan bila tako gruba pr ema njemu. I skoèio je. prije gotovo pet tisuæa godina. Mogao bi prièa ti i o Bassarima u Senegalu i o Mbutima iz ume Ituri. Rado bi se s nama udru io. moæi æe birati iz eðu nekoliko vrlo pristojnih prilika. koje je moglo biti veæe od bilo kojeg èovjeka koji je ikada ivio. I sam o njo j èesto razmi ljam. rekao je Alois. ka o da Klari eli predbaciti to bi jutro provela u crkvi. Bilo j e to oèito.olitskog razdoblja. A pèele su u to vrijeme i te kak o dobro znale graditi saæe. to su prona li. Nije li bio ba poput oca? Alois ga nije odveo daleko od kuæe." Alois je dubokoumno klimao glavom ne bi li prikrio uzrujanost. ali je na neki naèi n i bilo. a navoðenje svih u njemu obuh vaæenih zemalja moglo bi dostajati da se kod sina potakne i po tovanje. Troje mlaðe djece napola je spavalo. Saæe vi e od dva i pol metra. Vjeruj mi. Djeèak nije volio razmi ljati dok jede. "Dragi i po tovani oèe".

"ali ne i onu vrstu koja nala e da èov jek vodi gazdinstvo. rekao je Alois mlaði. Ljude se ne mo e predugo armirati. smijati iza leða. Jedini je odgovor za to si nam lagao i poku ao krivotvoriti pismo to to si uistinu idiot. Ne privlaèi me. zapovjedio bih mu da ne ustaje. poput njegove æudi. Nisi Norman Mailer stekao nikakvu naobrazbu. Èak se i Johann Poelzl.n eèuveno. a onda æe ti se. A ti ne zna . Èovjek koji se u ivotu nastoji probiti samo p rièom. pa je dopustio da mu op asna æud. Mladiæ koji se cijeli ivot bavi zemljoradnjom po mom mi ljenju p ostane glup poput zemlje. danas sam imao malu nez godu'. Misli li kako æe do novca doæi prièom? To su besmi lice. Ako te ne po tuju. smijat æe se oni s tobom. "a ti si drugaèiji. koju se uvijek u sebi silio dr ati pod kljuèem izbije na povr inu. pjevati. zna baviti poljo privredom. "nismo spremni za Der Altea." Oti ao je predaleko. U ovom poslu se to de ava. a ti æe morati aditi na gazdinstvu njihovog oca. Govoriti kako æe djeca koju bi mogao imati biti ru na . Dopusti da i njega ukljuèim u na razgovor. kako ti vodi gazdinstvo. ti do svojih ena doðe . i oni koji znaju kako se to radi mogu kazati: 'O." "Da". A moja majka umre. No. ba i ne." Otac je reagirao br e nego je stigao promisliti. ne sla em se. Kao da mu je krv tra ila ne samo da govori. Ocu bi ostalo . pojebe ih. On o tome zna vi e od nas. Posebno ako im nema ponuditi ni ta osim toga. Ljudi te mora ju po tovati. Stalno. I sam si to rekao. mislim da mi se vi e sviða prièati s ljudima. Jedini je temelj za èvrst. Opljaèkao bi nas do gole ko e. ali nije skrenuo pogled. "Da. jadni moj deèko. pripravan sam te uputiti u tajnu koja æe ti u tedjeti nekoliko godina." "Dakle. M ogu zakljuèiti samo jedno. "Mora se s time pomirit i". Aloisa mlaðeg je udario postrance ak om u glavu." "To se de ava. "Deèko". " eli li reæi kako te rad na gazdinstvu ne privlaèi?" pitao je Alois stariji. Nije to za mene. Radeæi s ljudima. Pun si uboda. A zna li za to?" Dj eèak je sad tako ubrzano disao. odgovorio je Alois mlaði." V ratilo mu se prosvjetljenje koje je do ivio preskaèuæi ivicu s Ulanom. Velika je pogre ka bila reæi to mu le i na srcu. Ti ima krasnu djecu. a onda zaboravi . Znao je to. "Kad razmi ljam to bih u buduænosti radio. Da nam je mladi Alois bio klijent. da mu se povisio glas. Ne tra im od tebe da obraðuje zemlju. I o Der Alteu. Predviðam kako æe nam se pokazati vrlo unosnim. Æud je provalila van. Govorim o malim stvorenjima koje lete njime." U tom se èasu odluèio zagledati ocu u oèi. Strah koji je prikrivao sad je izletio van. Alois mladi se razbjesnio. kazao je. Za to? Mo da misle kako æe im se posreæiti doæi do mu a koji je lijen kao i on Mo da i hoæe. "nisi se opremio za odlazak u svijet. rekao je sinu. obièan je hoh tapler." "Po tujem naporan rad"." Sad je Alois posegnuo u svoju prièuvu najveæih ivotnih mudrosti. Sad vi e nije bilo pomoæi." "Nisam siguran kako razumije to sam mislio reæi. a onda æu morati gledati unuke ru ne poput tvojih djevojaka. "Moram govoriti istinu. ali kad si ti u pitanju. uvijek mi se èini kako bih za ivot zaraðiv o na taj naèin. kazao je ocu. trajan odnos izmeðu dvojice ozbiljnih ljudi naporan rad. Nema novca. "vidio sam te na djelu. koji si propao u koli? A potom o tome lagao. Ono to zna je zastarjelo. Mo da i vi e od toga. veæ i da oca bude spreman uvr ijediti. Svoje sljedeæe rijeèi gotovo je otpjevao." "Jest. To bi bilo kao natjerati konja na mnogo vi i skok."Rekao bih kako imam dara raditi s ljudima. ostav i bez svoje vrijedne mirnoæe. n go zrak." Alois je tu izgubio ivce. "Da". To je istina. Bila je to hrabra odluka. koliko god da je glup. "Sine. nego slu ati na e pèele. o da." Njegov je otac ponovno klimnuo glav om. ja sam glup? I o tome prièa ti." "Oèe. s du nim po tovanjem. Sve to ti zna jest kako navesti tvoje seljanèice da ti pred nosom ma u sisama i ra ire noge. da." "Sto to prièa ? Zar mi se ruga kao pèelaru?" "Pa. dovoljno jako da ga sru i. stalno te bodu. Kakva je to tek glupost! Predugo sam ivio s tim smrdljivim i trulim vijestima." Dvorac u umi "Ali ne bi i ao ba tako daleko da ka e kako ti na e malo pèelarstvo nije nimalo privlaèno "Volim okus meda. Izravan osjeæaj eg zaltacije.

Pored nje nije bilo njenog anðela èuvara . dok mu se podizao eludac. Morao je . pa mu se 2-74 Norman Mailer èinilo da mora izbaciti tu topovsku kuglu iz jednjaka. uspjela je uzvik-nuti. Stao je udarati Aloisa mlaðeg dok ovaj nije pao na koljena. No. Alois se zaletio na oca. Morao je ne to popiti. nego ga je boljela i glava. No. Dotakao sam joj misli. Doèekao sam svoj trenutak. Dovoljno je neugodno bilo naæi se na zemlji. Samo pobo ni mogu povjerovati da Vrag ima takve moæi. u umi. no prihvatiti pomoæ Dvorac u umi 273 pri ustajanju od mladiæa s otvorenom bubuljicom na licu i zametkom idiotskih smeðih brèiæa? Kako mu je izbilo tek nekoliko slaba nih dlaèica. A kad se Alois mladi poèeo micati. osjetio je nemjerljiv u as. Adi je vidio kako otac tetura u umu.uzev i u obzir da je bio siguran kako æe to pretrpjeti i on èim se otac vrati . iako je z nala kako to nije pametno. Alois zbog toga nije mogao disati. Rana veèera mu se dizala i sp u tala po drijelu. "O moj Bo e". Djeèak je i zbacio sve. Kakva bi od nje ispala opatica! Najznaèajniji dobitak ostvarili smo kod Adija. sad smo barem stekli nekakav njen udjel. sve dok mu . Mete je pojaèavao i Adi. s rep ertoarom strahovito prodorne vriske. koju bi djeèak godinama mogao musti. taj je brk sam po sebi bio uvr eda. Samo nam je predala du u . U svojoj starijoj dobi. "Spasi djeèaku ivot ". Znajuæi da mu se ivot na ao na raskri ju. izmet. Iste æu mu slike uvijek iznova vraæati u glavu. "pa æu ti ostati du na. ostala je uvjerena kako smo joj izravno odgovorili. Pomislila je da je Alois mlaði mrtav. Èim se Alois mlaði stao micati. na to ga je Alois nastavio tuæi akama. Ne kao na klijenta. Na alost.breme krivnje. Anðeli èesto pobjegnu od ljudi koji preglasno vri te . Napola se obeznanio od straha da æe mu se otac vra titi i njega isto tako prebiti na mrtvo ime. Le ao je nepomièan na zemlji. dopro d o srca. urin. Mislila je kako oplakuje mrtvog. Èuo ga je stenjati zavidno ispunjen jadom. shvatio kak o se ne mo e vratiti u kuæu. dok je djeèak le ao na tlu. ba kad mu se eludac prestao podizati. Zbog tog je osjetila da joj je du a osakaæena i ispunio ju je al zbog boli koju je sa d sigurno nanosila Bogu. kako nisam imao nikakvog nadzora. Naricala je. pogrije io je i pomogao ocu da ustane. Ona je za sve kriva.-Sto je bilo dobro. Nisam mogao zanemariti tako izravnu priliku da se poslu im s nekoliko svojih sposobnosti. Za razliku od mnogih s kojima trgujemo. Te æu batine urezati Adiju u sjeæanje. Ne samo da je osjeæao bol u rukama i nogama. pr eklinjala ga. sad se stala moliti izravno nama.zn aju koliko su nam oni u tom èasu blizu i èini im se da smo im brojèano nadmoæni. A bila je pravi dobitak. poput starca. hranu. Buduæi da je iz dotada njeg iskustva znala kako veæina moli tvi Bogu ostane neusli ana. uhvatio ga za noge i isto tako sru io. Èinilo mu se da je uprav o ustao s tla na kojem je tako pretuèen. a Klar a je i dalje vri tala. Zapao ju je sav jad odgovornosti za prisegu o kojoj nem a pogaðanja. jer se Alois mlaði vi e nije micao. Pozornost sam obratio na Adi-ja. Èesto bi noæu.u blizini nije bilo ni traga kand elima. A Klara je bila ranjiva. koji si je dao odu ka. Adolf Hitler je i dalje ostao uvjeren kak o je gotovo na smrt pretuèen. a otac æe mu ostatak ivota provesti u z atvoru. tijekom Drugog svjetskog rata. jer je vidio oca kako se ispru io na tlu. ba ona. no u Fischlhamu æe ne to veæ pronaæi. Odmah nakon to ga je oborio s nogu. Stoga mu je Alois mlaði pomogao ustati. No sad je. I to bi bilo dosta o Aloisu starijem. Sad je veæ iz kuæe stigla i Klara i preklinjala Aloisa da prestane. Ocu je kazala da se s djeèakom zbli i. Vidio je oca kako mladog Aloisa pre bija na mrtvo ime. Bila je nedjelja. zazvala je Vraga." I tako smo odsad mogli raèunati na nju. Ru enje za ru enje. na vrhuncu moæi. bila je olièenje odgovornosti. u sto eru za . Jer se ða voli na takve krike brzo sjate. a miri s Klarine savijaèe od jabuka i tao iz nosnica. te promjene nisu nikad cjelovite i trenutaène. preklinjala je. "ne mogu vje rovati to si to dopustio!" Ukazala mi se rijetka prilika.nisam u um uspio utis nuti jasan prizor kako i on le i gotovo na samrti nakon oèevih batina.

a peklo srce. Batine sam sigurno zasl u io. Potpuno svjestan vlastitog dostojanstva. no od tri Lang2. koliko se sjeæam. Od epao je preko polja i do zalaska sunca popio vi e od tri litre piva. Vrijedilo je. znao je o svom djetinjstvu prièati prièe od kojih bi slu ateljima zasuzile oèi. najgore od svih veèeri. uspio nekako doæi do dovoljno piva da na njega bazdi s dva m etra udaljenosti. Aloisu je sve bilo jasno. Doèekala ga je Klara. S vremena na vri jeme sam se i dalje trudio uèvrstiti temelj te potpune la i. No. bio je to i jedan od onih nekoliko puta u ivotu . Dio eninog srca sigurno je slomio zauvijek. jer je te.bilo je malo preblizu. Zidovi njegove kuæe odisali su zap anjujuæim ozraèjem turobnosti. Bio je rjeèit. no dobro je da to nije uèinio. to je sigurno spasilo kuæu. Te noæi nije bilo vjetra.po t o se improviziranim poèinkom pristojno odmorio. bila izvan sebe. no sad je veæ imala bistre i suhe oèi. taj savr eni k amen temeljac la i koji sam mu polo io u one slojeve mozga u kojima se sjeæanje èvrsto g rli s laganjem." Da. Dvorac u umi 275 Dobar rad na klijentu je. batine sam zaslu io". jak. Mo da je ranije i plakala. pristojan èovjek. tovi e. mislim da otac sina ne bi smio prebiti tako do smrti . mila moja majka. Ipak. a pèelama nije bilo ni traga. od eksplozivnih uèinaka srd be ga je boljela glava. kazao bi nam. ta mi je izmi ljotina omoguæila razviti Adijevu buduæu nesposobnost govoriti isti nu. da. taj dogaðaj za stolom preprièavao tajnicama nakon veèe re u blagovaonici. poput ljuski pèela iz ko nica. Tako me jak o voljela. Vjeroj atno sam te te ke batine zaslu io. "Ocu sam stvarao velike probleme. a uskoro i drugo. Probudio se nekoliko sati poslije. Alois dotad nije posjetio tu oazu. Gostionica u Fischlhamu bila je nedjeljom zatvorena. Od velike su nam koristi kad èak ni ne znaju da la u. a za to je potr ebna preciznost ravna skidanju stare tetova e kako bi se prekrila novom. "od te metode . S istine je mogao skinuti tek najtanji sloj. Bilo je ponuda. ali ih je odbio .kad je naprosto morao ne to popiti.veèer je tek pala i na nebu je jo bilo ne to svjetla. ili je potpuno izokrenuti. Bila je sasvim ispod razine za koju je smatra o da je u svom slobodnom vremenu treba dr ati ugledan umirovljeni krunin slu benik. kazao bi. velièine e ira. Do poèetka svoje politièke karijere.to si je neprestano ponavlja o . Kosa mu je bila èista. pre ao i zadnje brdo te ugledao rume ne odsjaje po ara niti deset metara od svojih ulaznih vrata. "Èini mi se da me zato morao istuæi. Otac mi je bio fin. jer je sad . Jer je Ma estro èesto isticao posao koji sam u toj stvari obavio: "Nema boljeg naèina da se os iguraju usluge visoko pozicioniranog politièkog vode". dok bi im srca ispunila istinska tuga. razvio je umijeæe laganja dovoljno istanèano da zadovolji i najmanje potrebe. A to se nije sve slo ilo odjednom. Posljednji je crni talog meda ispu tao miris o tar poput katara u drijelu." Sebe se sjeæao kao hrabrog. proces koji teèe polagano i trebalo mi je mnogo godina da tu specifiènu osobinu njegove psihe pretvorim u potpuno usposta vljenu. Moje je umijeæe bilo zamjena stvarnog sjeæanja la nim. osim jadnih des etaka tisuæa koje su se ispr ile u mikroskopski èips. a gla va mu je bila kakvih petnaest centimetara od monumentalne kravlje balege.76 Norman Mailer strothove ko nice ostao je samo pepeo. jer je njihovim potrebama neistina od tako presudne va n osti. . Nije se uvaljao u balegu. Koljeno mu je pulsiralo od prvog pada. vi eslojnu la ljivost. tako stra ne rijeèi da ih ne mogu ponoviti." 14. Austrija nac koji je bio pravi Nijemac. uspio je prijeæi prvo brdo na putu iz Fischlhama. Majka je. Kao odrastao èovjek. Ne smiju biti u stanju razlikovati neke la i od istine. poput Aloisa mlaðeg. su protstavljao se on ocu. Da je vjerovao u providnost. kao to sam rekao.rusku frontu u istoènoj Pruskoj. Nije mu trebala pomoæ da se vrati kuæi.veæ je pro lo deset sati . bio je spreman otiæi u smrt vjerujuæi da govori istinu kad prièa kako ga je otac pretukao na mrtvo ime. ali je potom m orao leæi na pa njak kako bi malo odspavao. bio bi zahvalio. no u predgraðu se mjesta nala zila kuæa u èijoj se ostavi mogla naruèiti krigla piva. "Naravno. Izrekao sam mu grozne stvari.

Nije morao pratiti zdravlje ko nica. ili se barem pretvarali . Odmarajuæi se na ostacima nekoæ plemenitog hrasta. mi na taj naèin mjerimo Vrijeme. a da ih jo nisu zamijenile nov oroðene. kad se Alois vratio kuæi. veæ bi o uginuo. procjenjivati koliko je starih pèela uginulo.poput teneta. razmi ljati da li da ponovno stavi mre u da zaprijeèi pristup pticama. Zaèula se konjska njiska. Poèeo se pomalo brinuti i koliko mu gazdinstvo u stvari vrijedi. Klara i Angela poku ale su napraviti to se dalo. koji mu je sad bio omiljeno mjesto za sjedenje u umi. No. tugovao bi za pèelama bez kojih je ostao i sanjario kako bi. Èak su uhvatile i zadnje zvukove Ulanovih kopita. Spartaner je poèe o tuliti. Malo sam se bio posvetio i drugim klijentima. nesiguran radi li se o u asnom dogaða ju ili o jo jednom èinu velièanstvenog spaljivanja.priznala je kako su ga se tad veæ bojali. Kako se vi e nije morao brinuti zbog ko ni ca. Adi. Ni ta se. nije bilo straha da æe se pèele poèeti rojiti negdje drugdje. Svoje sam pèele volio. kad su se veæ ponadali kako su sigurni.Isprièala mu je sve. Osim u prigodama kad nas Maestro r asporedi na boji ta na kojima se mo e oblikovati povijest. Svi su spavali. prive zao konju za sedlo i odjurio. mozgati jesu li skupljaèice skupile dovolj no peludi kako bi pèele imale dovoljno bjelanèevina da prezime. Dok je sjedio uz panj. Djeèak je odjurio na konju i do mraka se nije vraæao. bi li dobio koliko je za njega platio? Ili bi moguæi kupac uvidio da se veæ poèelo zanema rivati? Tome je poèeo poklanjati najveæi dio pozornosti. Sigurno je pokupio svoju odjeæu. Bio je gotov. pojavili su se plamenovi. jedva pola sata prije. Uzeo je nadnièara da mu pomogne pokositi pa njake. nasuprot fazi u kojoj su praktièno nepomièni. ali nisam ih izgubio svojom krivnjom. Nakon toga im se Alois mladi vi e nije javljao. U kolovozu je stiglo pismo. drhtati na pomisao o upadu mi eva. iv poput srndaæa u bijegu. I nama su potrebna neplodonosna razdoblja. tad se prestao glasati. P rije nego to je oti ao. i tu bi slu ao ptice. I tako je ljeto prolazilo. k ad je mladi Alois opet odjurio. Minutu poslije." 7~7Q z8o Norman Mailer U toj fazi obitelji Hitler vi e nisam morao posveæivati svakodnevnu pozornost. vagati kutije. "Sve ih je zapalio. dok se udaljavao kasom. zakljuèio je. otrovao je Spartanera. pa je u sebi kazao: "Osjeæam olak anje to se vi e n oram brinuti. Ako bi ga prodao. Meni je mirno ljeto obitelji Hitler pr o lo kao da sam ga prespavao. samo je malo zacvilio . to bi mlaðem moglo biti dovoljno za ivot u Beèu. jednog mu je poslijepodneva potkraj ljeta kroz neki venti l u mozgu pro ao gorèi okus alovanja. a to je znaèilo bacati vjedra vode n a zidove kuæe najbli e plamenu. Je li si ostavio neku moguænost za povratak? Njoj se èinilo da nije. Istinu govoreæi. Otkos je balirao. Ta je fantazija bila dio dugog ljeta u kojem je alovao za svim t o je mogao navesti pod izgubljeno. jurcao je stalno od kuæe do ko nica. Gotovo je istog èasa shvatila to se zbiva. svezao je u zave ljaj. Alois je zato vrijeme bio zarobljen pod pokrovom duge i prozaiène meditacije. Pas je. Alois stariji do ao bi do starog panja." Adi se istovremeno smijao i plakao. dok si ne naðe posao. a potom jo i vi e za onim to se navesti nije dalo . vodimo refleksivan ivot. ne ispu tajuæi ni jednu pojedinost. Kerozinom!" vikao je Adi. U Haf eldu æe ostati dok iz njega ne odu. Alois stariji èesto bi kasno popodne oti ao stazom kojom se i djeèak poslu io one noæi kad se otisnuo na put u Linz. Kad je bio u Linzu. Za vi e od toga nedostajao im je mu karac. No. Jedan od instinkata koje sam razvio jest prepoznati kad su ljudi koje prouèavam spremni pro laziti kroz brze promjene. Nije trebalo tra iti m aticu. konja i djeèaka progonio kroz umu. "Znam. KNJIGA DESETA Po tovanje i strah i. Alois stariji je doznao kako je Ulan prodan trgovcu konjima u pola cijene. a sijeno prodao u Fischlhamu. ne uvlaèi . niti je morao raèunati koliko hrane mora zajednicama ostaviti u posezoni. da se te nedjelje vratio dovoljno rano. Zavijao je tako estoko da je umalo ustala da vidi to se de ava. Èak ni Lanstrothove kutije nije trebalo premazivati novim slojem boje. A djeèak s e neæe vratiti. To me i nije pretjerano zaokupljalo. Isto kako j e veæ bilo.

tako neprimjetno poput prvih znakova nebrige. Sad se sam sebi èinio pretjera no zadovoljnim to promatra kako putuju oblaci. jer da jest. Ona je cijelo ljeto osjeæala prilièan i dos ljedan odmak od mu a. Nakon toga se u pismu tvrdilo kako æe se sin jednog dana proslaviti. zbog stida nad sinom. kako sjedi na oskudnom poljskom le aju. Ti si. nije se v i e morao bojati da ga negdje u susjedstvu vreba razjareni otac. vi e vremena trebalo da se ne to naprav i. to je èovjek manje radio. kako sam doznao. K ako u tu zamisao nije morao uistinu i vjerovati. a razlog je za to jasan. Kako mladog Aloisa vi e nije bilo. Tamo je èovjek barem mogao otiæi na piæe s pametnim ljudima. te su se u asne rijeèi Klari morale predoèiti. Èak se i zastidjela. "Ubio si mi majku. Ostatak je bio jo i gori. Imanje koje se ne obraðuje . Alois mlaði je na takve trule ideje mogao doæi samo slu ajuæi Johanna Poelzla. Dok je pisao. Nekoliko dana poslije. dok æe s e otac okretati u grobu. umjesto toga je pregledao premaz boje na pseæoj kuæici jad nog uginulog Spartanera i zakljuèio kako se jo neæe poèeti lju titi na ljetnoj vruæini." Tako mu je kazala. nije mu mogla oprostiti to se one u asne veèeri pokazao bespomoænim pijancem. Nikakvo èudo da ti ne ide poljoprivreda.naroèito one koji nisu zahtijevali mu ku snagu. prepun mrlja od tinte i sintaktièkih pogre aka. ja ti neæu stajati na putu. Razmi l jao je da kupi novog psa. No. suznih oèiju. Kakvo neu krotivo èuvstvo! Je li njemu kao ocu bilo priroðeno da sinu oprosti? A to ako je i Al oisa mlaðeg obuzela gri nja savjesti? Nije mogao podnijeti pomisao na tog djeèaka samo g u sirotinjskoj sobici. Zbog toga bi mogao osvanuti èas kad æe odluèiti da je odlazak u bijednu gostionicu u F ischlhamu preskup. ili. To bi svaku povredu ponosa jo i podvostruèilo. ma koliko pazili na tro kove. Aloisova je najveæa briga bila da se ne privikne na nerad. Osjeæala je da mu je ta ko du na reæi. Nekad sam mislila da ba zbog toga ne ide u crkvu. no izvornik je. Takav je spokoj mogao ispasti skup. izrazito protiv svoje volje. iz Beèa je stiglo pismo bez adres e po iljatelja.bez obzira na to koliko se urednim dr alo kuæu. ruka mu se jako Norman Mailer tresla. otrovno pismo. do takve drame neæe doæi. staju i dvori te . pèelarski proizvodi." Bio je ogorèen. kad smo veæ kod toga. Kao da mu njegove nezasijane njive pr edbacuju. Uz to. "Ako eli da se vrati. Èak je tu temu naèeo i u razgovoru s Klarom. Dvorac u umi 2. no ipak je prevladao osjeæaj du nosti. Znao je da do toga neæe doæi brzo." Ta se fraza nekoliko puta ponav ljala. Sad mu se i taj fan tomski prijestupnik èinio jako udaljenim. prije ili k asnije morati svakog tromjeseèja potro iti vi e od njegove mirovine. ako uistinu eli da se vrati. Nije mu se èinilo da im treba novi pas. Na vratima mu se neæe pojaviti roditelj Grete Marie Schmidt . na izvitoperen naèin. Alois nije mogao vjerovati onom to je proèitao. U povrtnjaku nije radio ni ta. Tih je dana.81 Ekonomski su èimbenici (koje je stalno izraèunavao na zasebnim listovima papira. san mu je. Nekoæ bi ga èak i nekoliko minuta u kojima ne bi ni ta radio nepogre ivo uzrujalo. Bilo mu je kao da ima amputiranu podlakticu èiji su ivèani zavr. mij enjajuæi i olovke) upuæivali da æe on i Klara. Morao je prihvati ti èinjenicu. Sve se svodilo na to da æe imanje morati prodati. Kazala je tek: "Ta mi pomisa o nije naroèito zasmetala. poèelo ga je kopkati to veæinu poslova prepu ta enama . A kad se samo sjeti kako je djeèak uvijek bio dobar govornik. "Ti si gro zan poljoprivrednik. veæ bi to dosad jako dobro znao. Iako godinama nije bio tako opu ten .mogao je biti zahvalan to odreðena mlada dama nije ostala trudna. Barem ne potencijalnom kupcu. napola idov . postao sladi nego prije. poèeo se kajati zbog Aloisa mlaðeg. A jedva da se i sjetio krijumèara koji je ivio s druge strane Fischlhama. Tog pobo nog licemjera! Klara je razgovor ipak skretala podalje od Poelzla. "Nije ti smetalo to si mislila da za mu a ima polu-Zidova?" . morao prepisati u èisto pr ije nego to se usudio pokazati ga Klari. Kako bilo.mo da vi e nikad neæe odavati zadovoljavajuæi dojam. to se odmah ponadala kako ga neæe pronaæi. Mal i je djeliæ Aloisa i dalje u snu trèao uzbrdo. Alois stariji stao je ponovno razmi ljati o tvrtki Hitler i sinovi. Nedostajao mu je Linz." A u pismu je bilo tako puno pravopisni h pogre aka da ga je Alois stariji.eci i dalje ivi. kako lebd i kolut dima cigare. bio nepodno lj iv.

godine u Grazu proveo istragu o Hit-lerovom djedu. Uvijek bi se kradom uzbudila kad bi pomislila da je udata za èovjeka takve krvi. Nije znala je li joj laknulo. "I ti si svih ti h godina mislila suprotno?" Dvorac u umi Z83 Klimnula je glavom. Nije ni morao ni ta v i e kazati. "Nije. nisam bio siguran to je is tina. Godine 1938. kao Dieter. T o da je Johann Nepomuk bio stvarni Aloisov otac saznao sam pomoæu informacije koju sam jednom dobio izravno od Maestra. ukoliko to udjel ba ne zahtij eva. To je takoðer èula. bez obzira na to koliko bila potisnuta. kad se prisjetila glavnog uzroka svojih rijeka suz a. Tad nam padnu i demonske moæi. "Pomisao da sam ja polu.ne t ako izravno. Moramo postati simula krum èovjeka. Tako je èula. Èitatelj se mo da sjeæa kako sam se. Tijekom tog razdoblja. 2. Tako sam nauèila. "Zbog toga mi je bilo drago to ima idovske krvi." "Ali to ne znaèi da sam zbog toga idov. Kad me sljedeæi put neki djeèak nazvao idovom. To sam doista i bio. to je. Ne na takav naèin . èije 284 Norman Mailer se postojanje obeshrabruje. rekao je Alois. rekao je. Iako sam znao kako Hitler nije idov. bio sam ugraðen u tijelo odreðenog èasnika SS -a koji se zvao Dieter. pojavio u liku pripadnika SS-a.to znaèi da je Maestro sigurno odav no zakljuèio kako svojim vragovima mora ukinuti moguænost sjeæanja ako u svom dijelu s vijeta eli odr avati red. spreman sam ustvrditi kako nam sjeæanja. a da ne otkrijem svoj izvor." "On ti je to rekao? Ba tim rijeèima?" Svog je djeda Johanna Ne-pomuka dovoljno dobr o poznavala da zna kako on takvo to nikad ne bi izgovorio. Naravno. Mogu r eæi kako inaèe za takvim potpunim ugraðivanjem ne pose emo. dobro sam ga tresnuo po licu i slomio mu nos." "Ali je uopæe nisam idov". Vratila su mu se stara sjeæanja na najrani ja zadirkivanja u koli.k oristeæi ljudsko svjedoèenje. Zidove nije primjereno mrziti. A onda je rekao. To je mogao znati samo na jedan naèin. U Posebnom odjelu IV-2a morali smo." Dobio je glavobolju. iznenadnu i estoku. No. Naravno. Mo da su ih radili i ona i Alois . Èinilo mi se da bi to moglo ojaèati krv na eg Adolfa. O tome se prièalo u Stro nesu i Spitalu. Moramo se odreæi poticaja koji nam don osi ivot u vi e raznih svijesti. informacije morao prikupljati na naèin koji je Heiniju bio prihvatljiv . kredibilnost odr avati barem na internoj razini. kako bih osigurao kredib ilitet. naravno. "O tome nema govora. Tako sam. Jer za to plaæamo izravnu osobnu cijenu. Sad je tek ostala zbunjena. Heinricha Himmlera u takvo to ne bih mogao uvjeriti. znaèilo da nisam u moguænosti o tkriti joj izvor.ne bi li to moglo biti tako? A idove je pratio glas da su inteligentni. Bilo je jasno. To je bilo to. "takvu informaciju natuknuo. kad sam se kao pripovjedaè ovog romana predstavio. potk raj tridesetih godina dvadesetog stoljeæa. 1938." Nije mogla spri jeèiti suze u oèima . kad mu je na pamet pao Johann Poelzl.idov nikad te nije smetala?" ponovio je. Kad mu je bilo est godina. To je znak slab og obrazovanja. Na svoj sam tro ak ivio i funkcionirao unutar njega. kao i u bilo kojoj drugoj obavje tajnoj organizaciji. nije to bilo ba tako jednostavno. "a taj èovjek nije idov". eljela sam da pre ive. Onda se nastavio smijati da poka e kako to nije uzeo k srcu. Edmunda i Paule. Tebi sam pravi stric. ili se treba razoèarati. ipak slu e. Tom je tipu zbog toga ostala ru na nju ka. Zidovi s u u krevetu radili zabranjene stvari. vi e mi se èinilo kako sam je jednom veæ znao . . ba rem kao vodièi." Alois se stao smijati kad se prisje tio. Stari Johann Nepomuk jedn om mi je isprièao tko sam. do lo mu je da od stare ptièurine sku ha juhu. pa sam Himmleru izvor svoje informacije mogao objasniti samo tako to æu mu servirati izmi lj enu prièu. Uvijek sam se brinula zbog na e djece. uvijek si govorio kako je èovjek koji mrzi Z idove nekulturan. Ja sam njegov sin.naroèito sad."Kako bi mi to moglo smetati? Aloise. Izrijekom je rekao kako zna tko mi je otac. "On mi je". A Alois. Zato sam.

radije æu se vratiti Aloisu. èak i od duæand ije. Veliki doprinos nesanici. a p otom nareðeno provodio u Carinskoj upravi. Obuzela ga je srd ba. da. Srd ba mo e. takvom snagom i prijezirom da je sasvim moguæe . u sebi -as kim bi o tome i mogla razgo varati? . Klara je znala kako æe za to morati platiti. Kad bi bil o moguæe.slabih oèeva. naposljetku. Previ e joj se toga dogodilo istovremeno. To mu je pokvarilo svu onu radost koja se u srd bi takoðer podrazumijeva.mogao uspostaviti dijalog izmeðu raznih dijelova uma. bez obzira na njihove mane. ona bi Aloisa mlaðeg ubila. hodati u krug po sobi. vjerovala je kako je njeno zadnje troje djece time dobilo bolju priliku za pre ivljavanje. a ipak ivi. Ako je ne to za idove vjerovala (a ne bi mogla reæi da je punokrvnog ido va ikad upoznala) bilo bi to da. koji je poku avao spavati n a podu. pleme nitog. velikog i dobrog kralja.no srd ba prema Aloisu mlaðem ponovno mu je isplivala. No. Kriv to je Alois mladi ispao takav bio je on i jedino on." Ne mogu s autoritetom govoriti u ime vragova koji imaju lijeènièku diplomu. lijepog. odnosno u grudima. Je li tako ispalo zato to se doista osjeæao krivim zbog djeèakove majke? Da. no reæi æu k ako je moguæe da je karcinom koji æe Klari 1908.srce æe mu na dan Poelzlove smrti poskoèiti . To to su Gustav. to je pretpostavka koju se suvi e ri jetko razmatra. Kako je mogla prihvatiti zamisao da se Aloisa mlaðeg pozove na povratak? Le ala je u krevetu slu ajuæi Aloisa starijeg kako lupka po podu dok lije e i uskoro je i nju obuzela srd ba.Ovu sam relevantnu primjedbu iznio zato to je pitanje ima li Alois idovske krvi op et iznenada osvanulo. poku ati zaspati na otomanu. koje je u zoru stiglo ogrnuto ki om . be z obzira na to jesu li bili bliski. Aloisov nad zor nad vlastitom prirodom bila je svojevrsna poèast koju je odavao Franji Josipu. Ida i Otto prerano umrli mogla je pripisati svojoj obitelji. èula grozne prièe . Ostane li troje preostale djece i dalje na ivotu. Njemu je te noæi srd bu uveæavala èinjenica to je izdao sam sebe.kako je te noæi mo da poèeo ra k dojke koji æe joj kasnije u grudima gorjeti paklenom boli. to neæe biti zbog kakvog konzervansa koji im teèe venama. pri èemu je. uspio oboje odr ati budnima. te je noæi Alois bio srdit zbog posljedica vlastiti h postupaka. Samo to je znala da ne mo e. Bit je tog zadovoljstva srd bu nipo to ne usmjeravati prema se bi. do kraja ivota . Ostala je bez pretpostavke kojoj se dugo radovala. Sad je to pouzdanje naru eno. Cijeli je svoj ivot izvr avao naredbe. mo da te jadne noæi sna no zakoraèio naprijed. No. jekt takve velike antipatije. Kako je bilo izvjesno da su sva njena djeca s Aloisom jednu èetvrtinu id ovi. "Ne progovaraj". Adolf je pre ivio. No. ponuditi isti hranjivi osjeæaj vlastite ispr avnosti kakav obiènijim prigodama na raspolaganju stoji najveæim licemjerima meðu ljud ima koji idu u crkvu. Takve prednosti vi e neæe biti. napor da svoju srd bu potisne pulsirao joj je u srcu.to ima troje ive djece. rekla si je. a za njim i Edmund i Paula. Bijes na Johanna Poelzla uskoro æe ipak splasnuti i prijeæi u ne to to se mo e nazvati prijezirom. "Da vi e nikad nisi naèela tu temu. A to je prouzroèilo i manjak stege kod njega samog. pa je uspio izdati nekoliko nared . o kojima je od prij atelja i rodbine.tmurno svjetlo. Nikad to ne bi b ila u stanju. Svaki je sat te mraène noæi morao probdjeti trudeæi se da mu srd ba splasne. po tovao je Franju Josipa. utjelovljenje napornog rada i stege. za èije se zdravlje svake veèeri molil a. Kad smo veæ kod toga. s Fanni je postupa o lo e. Kako se do odgovora n a to pitanje ne mo e doæi lako. sada je morao ustati. Jo je gore bilo to se svog kukavièluka Dvorac u umi 285 stidjela.idovi su znali kako pre ivjeti. A Aloisu mlaðem ipak nije uspio usaditi ni ta od tog smisla za po tovanje. potpuno privatno. poku ati zaspati na podu. Neki su èak bili i bogati! Klaru bi se uv ijek zbog toga dojmilo. Nije mogla vjerovati to to sebi govori. tako lo e da nije mogao biti strog prema njenom potomstvu. razgovor s Klarom izazvao je u njemu takvu oluju da nije mog ao ostati u krevetu. U tom je smislu ulazio u najgoru kategoriju ljudi . koju je dobrim dijelom spasila njihova idovska kr v. naravno. godine okonèati ivot. Prvi put nakon svih tih godina le anja jedno pored drugog. nego uvijek k drugima. obuæi se. Tek je na p rvo jutarnje svjetlo . Sokantno.

"otac me sad gleda kao da sam neprestano za ne to kriv. kad se du evni ponor potencijalnog samoubojice preobraz i u izra eni ego. "Mo e doæi i èas". To se mo e pokazati podjednako zahtjevnim kao i od kukavice napravit i junaka. Maestro od mene nije tra io da Aloisa obuzdam. To su veæ provjerena sredstva koja slu e razvijanju klice samoubojstva. No. a poneka d je èak i izazvati. i jo u tako ranoj dobi." Alois je Adiju vi e puta kazao: "Na tvog se starijeg brata uludo potro ilo vrijeme i za njega se bespotrebno rtvovalo." Uhv . nizom poni enja svoj objekt mo emo potaknuti na prebrzu osc ilaciju izmeðu polova njegove depresija i manije. Bijedni k kojeg su nekoæ poni avali stekao je moæ poni avati druge. Zvi danje je i njene u i ubadalo poput igle. ne smije nika d kazati kako ti otac nema pravo". Alois zazvi dao. ne elim preuvelièavati. "a sad u onome to govori ima reda. Pa se pr omijeni." Adi je ostao paraliziran od straha. Adi je. Bilo je prigoda kad je. Otac se mijenja. a otac je djeèaku jadom slabi o duh. No. A Alois mu nije smanjivao jaèinu ni kad mu je djeèak bio nadohvat ruke. "Majko"." Ponovno je klimnula. "On je dobar otac. Adi je dobio i vi e nego naznaku muke kakva se obièno ve e za nastanak neizbris ive melankolije. "Mijenja se". "Adi. "èuje vlastite rijeèi i shvati kako nisu toène.bi kako u buduæe treba postupati s Adijem. Naravno. Itekako se dobro znamo slu iti poni avanjem i samo poni en jem. takvo je poigravanje moglo izazvati buduæu nestabilnost. p onovila je po treæi put. No. Kad ponosnom kli jentu ugradimo duboko poni enje. Govorim iz iskustva. jer ti je on otac. kao da mu eli rashladiti gro znièave obraze. Sad se kreæe u dobrom smj eru. Kakva bi to samo bila katastrofa. Erupcija se dogodi vrlo brzo." "Jer si sebi mogao kazati kako ga nikad neæe zbunjivati. Nije znala vjeruje li i sama u ono to je potom kazala. Neæe . 286 Norman Mailer 3Sad bi." Bila je tog svjesna. sebi postavljamo i zadatak takvu ranu pretvoriti u buduæu snagu. Mislim kako je to dr ao jo jednom vrstom cjepiva protiv buduæih em otivnih kriza. kao da i sebe eli obvezati da povjeruje u te rijeèi. Adolfe. No." "Promijeni se?" "Svakako. dovoljnom o trom da nekom o teti uho. A zna li za to?" "Ne. predviðajuæi klijentu velik u buduænost. Ti mi. kad radimo s ljudima koji boluju od maniène depresije. n e ispu taj biè. Mo e i pogrije iti. vrijeme neæe potratiti. a sve zbog ta kve sitnice. Maestro nas ba takvim potezima èesto zna iznenaditi. Dobar otac prije ili poslije shvati da je mo da i ao u krivom smjeru. trebalo ne to tako drast ièno. rekla je. rekla je. "Da". Djeèak je bio dovoljn o nje an da ne ispadne kako treba. Pokazao je i ne to dara da svoj sluèaj krene zagovarati kod Klare." Stavila je djeèaku dlan na lice. kad Dvorac u umi 287 nam takvo to pode za rukom. bio daleko od potpunog smanje nja ega. znak je da je u kockanju s velikim ulogom izvuèen dobitak. Smiono riskirati ivote na ih klijenata nije mu nimalo strano. u tom èasu. kazao joj je." Govorila je kao da se to veæ dogodilo. "Ali to ako bude u krivu?" "On to ne radi namjerno. Nije mi bilo jasno za to bi nam sad. Neæe dopustiti ponavljanje iste gre ke kakv u je napravio s Aloisom mlaðim. Ta je moæ demonska i ne stjeèe e lako. Radilo se o dobro uvje banom zvi duku. kad god bi elio da mu Adi priðe. Morao sam se zapitati hoæe li konaèni uèinci takvo g stanja poslu iti na oj svrsi. Maestro bio spreman takvu roditeljsku dominaciju i poticati. no svejedno je to rekla. "kad otac shvati kak o i on mo e pogrije iti. Jer je spreman mijenjati se. rekla mu je." Klimnula je glavom. U gostionici bi sad rado rekao: "Ako odgaja sina. Ako klijenta elimo natj erati na neki nasilan èin. Zbog toga mi nije bilo jasno kakvu je krajnju svrhu Maestro imao na umu." "A to ako je jako u krivu?" "Neæe na tome ostati.

zazvi dao Adiju i glasno mu proèitao dijel ove testamenta. dodao je. U tom mu je trenutku potreba za mokrenjem postala hitna. U ao sam mu u misli taman toliko da mu apne m: "Tvoja je majka u pravu. Kupca mu je poslao herr Rostemeier.dig ao je u zrak prst .no on a se prema mu u uvijek pona ala s Ehrfurchtom. no nije ni pretrpio gubita . Kao da mu je znoj osvijetlila posveæena svjetlost. Inaèe vlada zbrka. da je djeèak osjetio kako mu je to izazvalo svet u snagu. "On Ehrfurchta nije imao". Zbog toga ne smije oca nikad optu ivati. ako eli vjerovati kako æe u buduænosti i njemu pripasti dio Ehrfurchta. Jer sad si ti najstariji brat. (Njoj je takva primjedba bil a ravna oèijukanju s herr Rostemeierom. Alois postignutom cijenom nije ostvario dobit. molim vas. rekla je. Dr im kako æete svoje imanje moæi pr odati ljudima koji imaju jo manje iskustva s poljoprivredom od vas. Oèeva je rijeè u obitelji zakon. On je bio. Nije li ga i va mu svojedobno zbog toga kupio?" "Ne bih rekla da to ba i nije tako". marljiv ali nesretan seljak .jer lijepo izgleda. Mladi æe te po tovati i uva ava ti. jednog æe dana i on imati obitelj i svi æe ga njeni èlanovi po tovati i boj ati ga se. kazao joj je. Do prosinca je napisao novu oporu ku." Adijevo je tijelo bilo vla no. ali su" . K ako je pisanje oporuke sad sasvim zaokupilo Aloisov dugo razvijani smisao za pra vi slu beni postupak. Po tovanju i strahu. Bio u pravu ili ne. Od njega n e smije oèekivati da prizna kako ima slabih stana. "To me nauèila moja majka. "Obeæaj mi kako se to za tebe neæe nikad moæi reæi. Od toga bi se mogao osjetiti tveiblich. (Taj mu se f enomen tih godina dogaðalo uvijek kad bi bio na rubu da o sebi pomisli ne to veliko i sretno. ali nije . Da.atila je Adija oko struka i zagledala mu se u oèi. A kad naleti. Za dobro obitelji. dodala je. "oèeva rijeè mora biti zakon. "Da". dodao je i: "To izra avam s punom svije æu o ozbiljnosti takvog oèev og èina." Dvorac u umi 289 Nakon èega je.tko to u obitelji nije znao? . Bit æu vam prijatelj." Da. Adi je shvatio i ja sam mu iz noæi u noæ radio na umu. rekla je Klara. "va e gazdinstvo netko mo e kupiti samo iz jednog r azloga ." Bogati se tragalac za kuæom uistinu i pojavio.) Gotovo da mu je pobjeglo usred majèinog izlaganja. kao da se radi o va nom i uspje nom èovjeku . Odreðivala je da u sluèaju njegove smrti sin imenom Alois ne smije dobiti veæi dio imanja od onog koji mu nu no po zakonu pripada. rekao je on. U pravu ili ne. A njega jako pogaða kad se osjeti slabim. Sad si ti najstariji brat. o z amkama dobrog voðenja gazdinstva znao je jo manje od Aloisa. dobro upoznao s odgovorno æu kojom se takve ozbiljne odluke moraju donositi."imuæniji. Uskoro æe jedan od tih situiranih ljudi i naletjeti. morate ga. "Sto manje to bolje". ravna onim dobro poploèenim avenijama uma uvijek sprem nim za primanje jakog mentalnog prometa. dovr iv i prepravljanje oporuke. Alois stariji bio mi je u tome od velike pomoæi. pa je kupoprodaja obav ljena. "Najbo lje je kad u kuæi ne vlada zbrka. Njena 288 Norman Mailer se majka tom rijeèi poslu ila govoreæi o Johannu Poelzlu. poslati k men i. Mora ga se slu ati. Znat æu kako treba odgovoriti na svako pitanje koje æe biti p ostavljeno." Klara je to kazala tako ozbiljno. Ti si va an. dok sam slu bovao kao upravitelj krunine Carinske isposta ve. otac je uvijek u pravu. 4Alois je odluku da izmijeni oporuku donio nakon to je shvatio da mo e prodati gazdi nstvo. sve dok taj koncept nije postao mentalna izvjesnost." Sad je spomenula Aloisa mlaðeg. "Der frau Hitler". Klara je prva u obitelji shvatila (a zasad je i dalje bila jedina) da se s Adije m mo e razgovarati kao da mu je deset ili dvanaest godina. o njegov im se rijeèima ne raspravlja. Djeèak ko ji ti je nekad bio brat. svidjeli su mu se i kuæa i polja. rekla je svom sinu.ne smije. gotovo da je tako rekla Klari. Ta ko je potpuna bila va nost onog to je æutio. "Da". a ja sad prenosim tebi. zar ne? Morate strpljivo èekati. koji je èak i posavjetovao Klaru. sad kao da je mrtav. Mnogih sam mu noæi ponavljao da se Alois mlaði zauvijek odvojio od obitelji." Tad je poèela govoriti o die Ebrfurchtu.) "Da". Jamèim kako sam se. "dobro je da ste toga svjesni.

obitelj se preselila u Gasthof Leingartner u Lambachu.k od kojeg je strahovao. Paurom. Po tap ao bi sjedalo kao da se eli prisjetiti zvuka pljuske koju bi toj drvenoj kutiji opalio u dobrim starim danima. no mogao se pohvaliti b enediktinskim samostanom osnovanim u jedanaestom stoljeæu. nije nezamislivo ni kako sam si b a to uèinio kad sam otkrio svoju povezanost s Maestrom. Ta ga je pomisao dr ala u sjajn om raspolo enju. onda je 2-94 Norman Mailer on. Èak bih kazao kako je Alois zasad bio zadovoljan. ponovit æu da povremeno mo emo uæi u mi sli ljudi koji su blisko vezani s onima koji su nam povjereni. kao i nadom da æe mu najstariji sin ipak dati ne kog razloga za ponos. sagr aðenom u obliku trokuta. nakon to su prodali hafeldsko imanje. Dr ale su ga podalje od ivog pijeska starenja. Na moje iznenaðenje. jednom morao biti vra ki razvratan vitez. Alois je sad oti ao u pravu mirovinu. gdje su ivjeli do kraja godine. sve je sad ostalo na Adijevim pleæima. Moglo se prihvatiti kako re inkarnacija nije izmi ljotina. a i poslu an. a li iznenaðujuæe promjene. da. Zvi dati mu da doðe. Tko b i ikad po elio li iti se takvog bogatstva? A opet. to se k postanku probija izm eðu mokraæe i izmeta. Povijest je takvo klu pko la i. A nove su ideje bile ba ono to mu je trebalo. KNJIGA JEDANAESTA Opat i kovaè I. Mo da izopaèenost na e prirode ui stinu ima neke veze s tom neobiènom ljudskom prirodom. Veæ je bila blizu da djeèaku ka e da odustane i od samog upita. to nas tek èeka. Der Ritter Alois von Lambach! Ako se ponovno javi pitanje kako sam to ja mogao doznati za njegove reakcije. "a to ako Bog eli da Adi ude u taj zbor?" Nije se kanila mije ati u stvari koje bi mogle biti dio Gospodovog naum . ak o mi Alois. Grad je imao samo 1700 stanovnika. s tri zvonika. naposljetku. ne mo e povjerovati da æe ikad prestati postojati. Stoga su mi Alois ova premi ljanja o reinkarnaciji bila dostupna. Moram kazati kako je Paura na njegove misli vrlo neobièno utjecala. zakljuèio je. Odgovor bi bio jako brz. Je li to osjeæao kakvu prikrivenu naznaku ranijeg postojanja? Nije odbacivao t u moguænost. Aloisu je postalo zadovoljstvo. èinilo se kako se one ne zanimaju za njega. pozorno sam pratio Aloisove skromne aktivnosti. no tad se zapitala. tu veæ bio u nekom prija njem ivo tu. te crkvom. To to je sebi nametnuo da se bavi novim zamislima mo e nam objasniti prijem na koji je kod Aloisa nai la Adijeva elja da se upi e u djeèji zbor u benediktinskom samostanu . Klara nije mogla vjerovati da se njen mu s tim sla e. Po to se rije io du n osti voðenja gazdinstva. Povijesti se rijetko sjeæamo (kad su u pitanju oni koji su je t ako dugo pro ivljavali kao ja) kao niza tek oèaravajuæih dogaðaja. tri ulaza i tri oltara. sobarice i kuharice u Gasthofu nisu ga nimalo zanimale. Alois. a ako je tako. èvrstoj pljusci ne bi li se pèele uzvrp oljile. Mogao je biti srednjovjekovni vitez. godine. Alois se poèeo pitati je li. Poslu an je bio sigurno. Ne. To je jedino zbog èega bih potencijalnim kandidatima preporuèio ivot vraga. uopæe nije bio klijent. kako je to bilo uistinu. zakljuèio je. 290 Norman Mailer No. prije vi e stotina godina. U ljeto 1897. a kasnije ipak svake noæi sanja o plemenitom ivotu. to je donijelo male. No. lijepoj. Za to ne? To bi svakako objasnilo njegove najhrabrije karakterne crte. Nije bio ni pribl i no okretan ni sna an kao Alois mlaði. Alois je u srcu èuvao pandan staroj fotografiji. Primjerice. 2. stao se zanimati za srednjovjekovno ozraèje Lambacha i rado je e tao njegovim ulicama. A njemu to nije sm etalo. Veæina ljudi. Jo i gore. Moram kazati kako je Aloisu to bila poticajna misao. I dalje bi noæu ponekad sjeo na hrastovu klupu i opet razmi ljao o Langstrothovoj kutiji koju je sam napravio. Buduæi da je to moglo utjecati na ono za to smo pripremali Adolfa. ali je mo da ipak bio podjedna ko bistar. T oliko toga znamo o tome kako se povijest zbivala. On je pak stigao do konaènog zakljuèka . Prijenos vlasni tva djelovao je tako nepovratno da je Alo isa ostavio u uvjerenju kako se sad mo e dokraja oprostiti sa snovima o svojim zad njim danima na kakvom gazdinstvu. niti tako zgodan.

" . Ako bi se tko pitao za to je popustio zahtjevu da mu neki od sinova ide u kolu kod redovnika i sveæenika. rek ao bi. lAch. sveti na Gospode 296 Norman Mailer Dok je pjevao. "prodrijet æe vam u svaku poru va eg tijela. Sad je upijao zvuke i udio za tre nutkom kad æe ostati sam u umi i govoriti drveæu. i ja sam se mogao pohvaliti dobrim gl asom. Ne mogu ti vidat rane. rekao je Alois. Adiju je bio lijep poput kralja. uzvi enog izraza lica. "Stalno je govorila. Imao sam najboljeg druga. to je bilo vi e nego dovoljno da Alois ostane blagonaklon. Svojedobno je bila solist u upnoj crkvi u Dollershei mu. dopu tam. Sjeæa li se one koj a ti je uzrujala majku?" "Sjeæam se". Sjeæanje je Aloisa potaknulo da zapjeva iste stihove. Mihovilu arhandelu koju je svaki dan ponavljao. s vje ali ce skinuo njenu najtamniju haljinu i omotao si je oko ramena.." "Jest".'" Dvorac u umi 2-95 Nasmijali su se. "i saznao kako ti benediktinci vode najbolju kolu u Lambachu. Krvave on osta bluze. a na svjetlu koje je dopiralo kroz ru ièaste proz ore treperila je njegova predod ba raja. A taj se oganj neæe nikad ugasiti. Iz va eg æe se grla osjeæati stra an vonj. Onda je stao na stolicu. Prema drugu il' na mene? Njemu ivot skoro uze. "sjeæam se kako si lijepo pjevao onog dana kad smo iz Li nza stigli u Hafeld. Bio je visok . no osjeæao se tako ispunjen propovijedi koju je èuo na misi. Sjetili su se." Adi je zavolio kolu. oèe". Sveti Bo e. nije to za djecu!" Sad je Aloisov glas jo jaèe odjeknuo. ili jo bolje. a u drugoj samostan. rekao je Adi. Na ao je èak i svoj uzor.a. I tako je mladi Adolf. opat. dragi sklade Sveti. odluèio sam poslati ga bez obzira na druge zamjerke. Kad je bubanj borbe zvao. Ako bi mu otac odobrio da ostane n akon nastave. Va e æe tijelo odvratno s ti. "Reæi æu ti ne to". a i Adi isto tako. Uvijek bi uz mene stao. to nije za djecu. srebrno sijede kose. Djeèak je bio spreman zaplakati pred snagom "Grosser Gott Wir Lo-ben Dich". To je bio trenutak kad je K lara uzviknula: "Ne. ko je i dalje pridr avam. Sa svoje je strane Alois bio odu evljen njegovim ocje nama. Kugla na nas poletjela. ili æe ga èuti na hodni ku. sa zami ljenim e irom u rukama. Kako Adolfu u ivotu elim svaki boljitak. Alois se nasmijao. Djeèak je ne samo pohaðao dvanaest obaveznih predmeta. "stare su mi se pjesme uistinu vratile. . Jednom je. veæ je u svakom imao i na jvi u ocjenu. sveti. Za izvrsnost koju si pokazao u novoj koli treba biti i nagraðen. Mein guter Kamerad. glasom koji je zbog pjesme postao hrapav: "Da. Usred dobra a i zla." "A. pri ao Aloisu i uspio izustiti k ako su mu redovnici kazali da ima dobar glas. kazao je. Znao je kako mora govoriti tiho. neæu ga hrabriti da tim putem ode predaleko. mogao bi iæi na probe." Adi se ipak pitao bi li jednog dana mogao postati redovnik. Nem a potrebe da zavr i kao boleæivi sveæenik. "kad sam bio mlad. kao i molitvom sv. Zato to sam poèeo vjerovati u tvoje buduæe sposobnosti. Redovnici su ga uskoro stali smatrati jednim od svojih najbo ljih uèenika. Rastalit æe vam kosti i pluæa. poticao sam ga da povjeruje kako æe se jednom moæi uzdiæi nad sve ove r edovnike i u jednoj ruci dr ati vlast. Opat samostana bio je najdojmlji-viji èovjek kojeg je Adi ikad vidio. " Ovaj pakleni oganj". Nebo slatki. Na onom svijetu èekaj na me. slavljeno ti ime tvoje. Alois je imao spreman odgovor: "Pomno sam se raspitao". Najprije je pomislio da mora izgovoriti propovijed koja je prethodila molitvi." U sebi je Alois mislio: "Naravno. To mi je bio majèin dar. kad je ostao sam u sobi u Gasthofu koju je dijelio s Angelom. rekao je. i on je to znao. rekao je Adi. da. kao neku vrtu odor e. Alois je objavio. S viðali su mu se njihovi crni habiti. mein guter Kamerad. beskrajno ti kraljevstvo vjeèna tvoja vladavina.

"da je u tebe u ao vrag? Ako je tako. Sigurno zbog mirisa Angeline haljine. Zbog toga ju je zbacio i skoèi o sa stolice. izjavio je. Znao je kako æe ga u taj uzvi eni ured posl ti èim prestane povraæati. Opila ga je snaga tih rijeèi. kne e vojske nebeske. Spremao se iskoristiti dosegn utu moæ anatemiziranja. Ne bi trebalo iz toga izvlaèiti dalekose ne zakljuèke. Adi veæ smi ljao kako æe od opata zatra iti oprost. Nema vi e pola-pola. Jednom iskusit i anatemu bilo mu je dovoljno. urno dodajem. koliko se samo elio pok ajati. onda je on. pa je sjeæanje na tr enutak kad mu je Alois dao dopu tenje da pjeva u zboru gotovo i èezlo. Amen. O. Cig aretu (svitak Aloisovog duhana za lulu smotanog u novinski papir) je sveæenik odma h zaplijenio i zgazio na tlu." No. la i i srdite opakosti . Uvijek mi se gadilo. kad ga je Adi sna no odgurnuo. Adi je bio na rubu plaèa. Von Hagenova svast ika bila je uklesana nenapadno. "Slavna visosti. Dao sam sve od sebe ne bih li ga potaknuo da pomisli kako je dobio znak s neba. Neæu vi e nikad duhan uzeti u ruke. Adi je kazao: "Alois mlaði je mene uvijek tukao." Bio je stra no uzbuðen. Njegova se mr nja prema sveæeniku dugog nosa nije smanjila.dobio prvu pravu erekciju u svom mladom ivotu. Jednom. èuo je. bez obzira na to. No. molimo te da nas izbavi tiranije nedostojnih duhova. tanke po put o trice no a. Kako bilo. do ao je Adolfa uhvatiti na djelu. znam da sam pogrije io. Mora poèeti pu iti. Edmund se usudio uzvratiti. u tom je trenu morao otrèati do trave kod kamenih stepenica ulaza.jesu li prisutne bile i druge sile? . I dalje se osjeæao kao ena. "Nisam manje vrijedan od tebe. eto ga tu. A za to nikad n ikog nije bilo briga.o. "Tebe je od Aloisa mlaðeg titila majka". gdje je odm ah povratio. iz s jeæanja bi ionako uskoro nestala sva toplina. prije nego to ju je podigao. prognaj u pakao Sotonu i sve zle duhove koji svijetom obilaze i ele nam upropastiti du e. njihovih za mki. èak je nogom udario haljinu. a von Hagenu se sigurno svidjela sliènost grba i njegovog imena kukasti se kri na njemaèkom naziva Hakenkreuz. pa je kazao kako ne bi elio d a taj gnjusni èin utjeèe na njegovu elju da postane sveæenik. imenom von Hagen. umrijet æe u velikom jadu. Od najranijeg je djetinjstva udisao dim Alois ove lule i taj mu je miris bio odvratan. Radilo se o grbu ranijeg opata. U tom je trenutku shvatio kako mora raditi to su radili i drugi uèenici. No. opat je èak kazao: "Pa." Sad se nad njih nadvio Alois. no sad je naprosto morao ponovno osjeti ti da je mu kog spola. Morao je uzeti daha d a mo e izgovoriti molitvu. Dvorac u umi 297 3Iznad ulaza u samostan. prelat na zlu glasu meðu uèenicima zbog svoje sklonosti pri-kradanju. Èovjekov se dugi nos doimao podjednako zloæudnim kao i usne. No. Istovremeno je. kukastog kri a. Kad je Klara si la. "Je li moguæe".Zateturao je stojeæi na stolici. Èim je Adolf povratio dar govora. Adolf je stajao sam u ulaznoj ve i i pu io cigaretu. rekao je. mo da jednog dana i postane dobar sveæenik. godine. jer je postalo oèito kako je oèev miljen ik mali Edmund. "S . pa nije izravno nagovje tavala falange koje æe pod t im simbolom kasnije stupati. izustio je: "Oèe. Dobio je nadahnuæe. iako ga je obuzeo cijeli skup groznih osjeæaja." Iskrenost u Adijevom glasu odgovarala je potpunom nadahnuæu èiste la i. u kamenu je iznad nadsvoðenih vrata bio uklesan veliki kuk asti kri ." Zbog te je primjedbe Edmund dobio udarac dovoljno jak da zatuli svom snagom svoj ih èetverogodi njih pluæa. Morao se o sjeæati ravnopravno. A istovremeno se os jeæao i kao ena. Raspalio se poput èovjeka koji gnjeèi ohare. Sveæenikovo proklinjanje pokazalo je takvu neplodnost du e. da Adi nije mogao disati. no samo kao odjek ranije zaljubljen osti. Pred opatom je opet briznuo u plaè. Najgori od sveæenika koji su dr ali nastavu." Potom se opako osmjehnuo. Ostao je pot298 Norman Mailer 4Reæi æu kako se kod Adija zadr alo obo avanje opata. i to sasvim. rekao je. da bi sve pokvario . "Ne diraj me". ponovno je pomirisao i osjetio gnusnu uznemirenost. Na svoj deveti roðendan. koji je bio glavni op at 1850. Kad je zavr io. nije dugo ostao sam.

Tamo 300 Norman Mailer ju je èekao beskrajan rad. kad se mladiæ na ao na tlu. To æe biti znatno jeftinije od gostionice. Pravi problem nije bio rije en. rekla je Klara. "ti si mu veæ robinja." Alois je odmahnuo glavom. zato su se trudili Klari obraæati s velikim po tivanjem. 'Nisam znao da odrastao èovjek mo e biti tako ljubazan." "Kako bilo. no Angela vi e nije i la u kolu. Njegov je vlasn ik. to je ispao profitabilan dan.to je sigurno bilo bratovo maslo. Dvorac u umi 299 to nije imala namjeru povjerovati. "krivnja zna biti obostrana. Mo da æe s vremenom zavoljeti duhan i postati pravi mu karac. kad su Adija uhvati li kako pu i." "Pa. kazao mi je. Godinama je dr ala kako dobroj supruzi takvo to ne prilièi. njemu od nas treba nje nosti . Pa se morala slo iti s njegovom zamisli da se presele u neiskori te ni gornji kat obli njeg mlina. pa ne mogu tvrditi kako sam uvijek u pravom trenu tku bio na pravom mjestu. Klara je odluèila da ga zbog to ga neæe pozvati na red. Poèetkom zime 1898." U tom se èasu Alois nasmijao. Toj je larmi j o trebalo pridodati kovaènicu. U tom dijelu Austrije nadgledao sam brojne klijente. Tako dobra pokæerka." Iskreno uznemirena. I tako je Klara istrpjela Aloisovu elju da se presele u mlin. no tom mi je prigodom uspjelo. godine. stoga." "Kad se djeca svaðaju". Te su svaðe izmeðu Adija i Edmunda odjekivale gostionicom.' Aloise. U nadi kako æe Alois s djeèakom suosjeæati. Klara u puno li en ikakve pomisli da ode u sveæenike. Aloisu je kazala da obitelj treba naæi veæi prostor. Nje nost mu je jako potrebna. "Ne". dok nije poèeo ka ljati. Alois je i dalje ivio u strahu od povratka srd be s kojom je premlatio Aloisa mlaðeg. Na je zloæudni crkvenjak kakvog li iznenaðenja! . Uvijek je bila na tvojoj strani. Jednom je prigodom kazao Klari: "Tra i da mu ne priu tim jedne dobre batine. Djeèaku su udarci pekli stra njicu.sluèajno bio jedan od mojih najboljih klijenata u Lambachu i naravno da je dobio poticaj da se brzo od eæe do vrata koja je krasio van Hagenov kameni kukasti kri . dr ao èetiri mazge koje su pokretale rvanj. Klara je odgovorila: "Naravno da ne. ili vjernom m . ali nisu imali neku stvarnu snagu. po ni oj cijeni. tovi e. Ponavljam. pravi mu karac. no znala je da Alois jo nij e na to spreman. zbog èega se Klara stidjela . Èak i kad si bio u krivu. Adijeve svaðe s Angelom i le su mu n a ivce. mo e se ponadati kako æe se Angela udati za pristalog mladiæa. kazala je: "S Adijem treba nje n o. Angel a se uistinu i bila po alila kako je na jednoj od najboljih haljina otkrila pra njav e otiske cipela . no Klara ni je bila nesretna. Zakljuèila je takoðer kako je Angela veæ prevelika da bi dijelila sobu s Adijem. A sad svakako zaslu uje imati vlastitu sobu. stanoviti herr Zoebel. mora li su se seliti. èak su je pok u avali uvjeriti u privid kako je ona izraziti primjer fine dame iz srednje klase. djeèak je kriv. Nakon to mu je opat oprostio. Angela mo e dobiti zasebnu sobu. a imat æe zn atno vi e prostora. To je tvog brat a jako uzrujavalo. pa æe moæi preuzeti dio njenih obaveza. isku ava mi strpljenje. da. kad budu imali kuæu. Ionako æe sve zanijekati. u kojoj je sa stra nje strane radio krupan tip imenom Preisinger. Mislim da je za njegovo dobro to je poèeo pu iti. Gostionièar i njegova supruga su pak bili zadovoljni stanarinom koju su od Hitle rovih dobivali. a ja mo da nisam na to obraæao dovoljno pa nje!" Alois se. Moglo bi se reæi kako je Klara neke misli poèela zadr avati za sebe." Klara je sad odluèila Aloisa izvijestiti o dogaðaju u samostanu.jeæam se. U odnosu na moj ulo eni trud. u ovom ili nekom drugom gradu. odluèio Adiju priu titi batine. ivot na katu ponad toga znaèit æe beskrajan rat protiv pra ine. kazao joj je. A Alois se tome nije protivio. Neka poène u ivati u nekim od moguænosti kakve se Klari nisu nikad pru ile. n o stvarno mi isku ava strpljenje. Shvaæala je kako stvari stoje. Klara je pomislila. Netaknut je ostao samo njegov osjeæaj di vljenja prema opatu. pun sluzi. Zakljuèila je kako bi bilo zgodno kupiti lijepu kuæu. Angela joj je uvijek bila spremna biti slu kinjom. Poslije. unajmili su gornji kat mlina. nju ne namjeravam prebaciti preko koljena. Sad je pak stala razmi ljati o tajnom projek tu.

poput kakvog kraljeviæa. Klara i Angela stalno s u isticali Edmundove plave oèi. S dvije godine znao se sam obuæi.ladom sestrom. gdje sam sljedeæeg mjeseca nadgledao preobrazbu sitnog kriminalca u hladnokrvnog a . koje je provodila nasamo s Paulom. nakon posjeta gradskom lijeèniku. Adi bi nastojao smisliti kako zlostavljati Edmunda. Edmunda su stalno hvalili to se brine za Paulu. u kojem se bio tako izvj e tio dok je u carinskoj kuæici nastojao uoèiti krijumèara. Mogao im je to i reæi. Klara se morala smijati izrazima lica koje bi slo io. èinilo kako je Paula malo zaostal a. 5Od Paulinog najranijeg djetinjstva. jer ga je Adi volio i kod njega provodio mnogo vremena. Klari je èak bilo drago to je krupni. Osim toga. moglo bi to biti istina. Edmund se pa k na to nije alio. Volio ju je cupkati na koljenu. majku i Angelu se vi e dojmilo koliko samo Edmund voli svoju mlaðu sestru. "èak je rekao da je retardirana. Kad ju je lijeènik upitao: " to radi kad si umorna?" samo ga je blijedo gledala. Kako bi ga on samo volio jo malo prignjeèiti. Njeno æe vjenèanje mo da ispasti pravi dogaðaj. Kad bi Alois oti ao na etnju. A njegove su oèi. bez pomaganja". znojni kovaè Preisinger nabijao dolje u svojoj radionici. Klara joj je poku ala pomoæi tako to je kazala: "Spava ". Klari je to omoguæavalo da ima ne to slobo dnog vremena. ali ne. ali ni ta ne bi razumjela. Edmundovo se lice doimalo zgnjeèenim." Klara je zaplakala. Radije da je tamo. Pravi traèak svjetla u obitelji postao je Edmun d. nego da mora paziti na njega. A Klara bi se bila i dodatno uznemirila. Klara vratila kuæi s vije æu kako i m kæi zaostaje u razvoju. sad se usredotoèio na pregleda vanje Paulinog osmjeha. Klara se veæ svakako bila zabrinula. No. a da joj Klara nije pri apnula: "Bit æe tako lijepa. Bio spreman sanjariti k ako æe to dijete jednom postati najdra esnija mlada dama u gradu. Prerastao je svoj slinavi nos i pune gaæe i postao dra estan èetverogodi njak koji je puno obeæavao . iako joj nisu bile niti dvije godine. Paula nije." Dvorac u umi 301 "Nema on pojma to govori. dok sjedi ispred kuhinje èekajuæi da Edmund prot rèi kako bi mogao ispru iti nogu i jo ga jednom saplesti. ta ko mudro. dok je Edmund put od zdjelice s juhom do svojih usta prevaljivao veæ ne dugo nakon prvog roðendana. Uèinilo mu se kako su joj oèi nekako suvi e prazne.po Klarinom mi ljenju . Norman Mailer 6. èak se poèinjao i sam prat i. udio je za tim da Edmunda neka njeno udari iz sve snage. 302. Edmund je uistinu imao stra no slad ak osmijeh i smije no lice. Adi je sve to jako lo e primao. rekao je. prsti. Navadio se svaki put kad bi Edmund kraj njega protrèao ispru iti nogu taman toliko da mlaðeg brata saplete. Lijeènikova je ocjena nije iznenadila. a onda osjetila nelojalnom. noge. U dobi o d dvije godine. Alois. dok se Adiju èinilo kako je ba on pr vi uvidio da nije pretjerano bistra. Alois to nije primjeæivao. to je lijeènika uzrujalo. privijenom na grudi. Le ala bi u svom krevetiæu sa svojim dobrom prijateljicom. Klara je sad kazala Aloisu. ali nije uspijevala odr avati ravnote u. a ponekad nevjerojatno." No sad se. ili vjernom prijateljicom. krpenom lu tkom. samo bi ustao i nastavio trèati po njihovom tavanu. da je znala za Adolfovu tajnu elju. ni jedno jutro nije svanulo. frau Hitler. No jednog se dana. Otresla bi se na Adija. svaki put kad ga roditelji nazovu slatkim. Njegov stari dar zapa anja. Obitelj je preplavilo lo e raspolo enje. Klari je to bilo nesnosno. pa komièno. Bio je istovremeno i dobar deèkiæ i prav i vragolan. zakljuèio je Adolf. Paula bi se nasmijala. bile jedne pleme nitije plave boje." "Aloise. "Moli vas. a sve su se te promj ene dogodile otkako su se odselili iz Hafelda. Dok ju je lijeènik pregledavao. "Da". Paula nije bila u stanju dr ati licu. trebala je stajati na jednoj nozi. a da ne prospe veæinu onog to je sadr avala. U to sam se doba morao preseliti iz Austrije u vicarsku i djelovao sam u Zenevi. Aloisa je uhvatila depresija. Edmund je puno prije drugog roðendana veæ znao znaèenje rijeèi ruke.

Cijeli je svijet uskoro saznao to je u njega zapisao: "Kako samo elim nekoga ubiti . primje rice. ako elite da u ubojitom èas u budu pripravni. sveæenika bacaèa anateme doveo d o svoda pod kojim je pu io Adi. izvukao nao trenu okruglu turpiju i zabio joj je u srce. nakon dvostruk og samoubojstva svog voljenog sina. èlana filmske ekipe. kazao mi je Maestro. Èitateljima koje su ove digresije veæ zamorile mogu obeæati kako se o d mladog Adolfa neæu udaljavati dulje od jednog ili dva zanimljiva poglavlja. neka se zbog toga ne iznenadi. bio Heinrich Heine. Mo da sam ba zbog toga odabran da po Zenevi vodim L uigija Luchenija. vojvodu orkanskog. To to se znalo kako æe joj nepoznate osobe prilaziti. Pokazalo se kako Twaina. a za takav nam pothvat trebaju oni koji su u stanju obaviti nu no . potom te zapaljive plinove tako sabio dok nisu bili usredotoèeni poput let-lampe . vukuæi ga za njegov dugi nos. Siroma an mladiæ Lucheni odluèio je. Omiljeni joj je pjesnik. u najmanju ruku. Za Franju Josipa se udala 1854. I tako joj je. neprestano sam ga savjetovao. Sebe do ivljava ozbiljnim filozofom i iskreno vjeruje ka ko se na javnost mo e trajno utjecati samo putem posve iznimnih pojedinaènih èinova.ali to mora biti net ko va an. da je do pu tala da je na odmoru prati samo aèica tjelohranitelja. "Uvjeri ih svojim djelima". da je takva moguænost i postajala. godine. prijeði na to!" Dvorac u umi Poradio sam na Luigiju Lucheniju. No. pa sam uspio biti blizu d ogaðanjima u lamba kom mlinu. Njegovi su ga zemljaci Talijani odluèili zvati U stupido ( to je udvostr uèilo dnevnu dozu kompresije njegovih bjesova). tako sam i Luchenija usmjerio prema carici Elizabe ti. U enevi je nai ao na revolucionare koji su ga prihvatili. na nekoliko æu stranica teksta koji æe slijediti citirati Marka Twaina. Buduæi da sam u okolici Linza razvijao raznorodne klijente. dok je stajala na etnici uz obalu Rone. "Meðu nas si stigao da li i ivota osobu visokog polo aja u klasi ugnj etaèa. vjerojatno bi se Maestro. tovi e.dobar izraz koji sam godinama kasnije preuzeo od svog klijenta." "Tko je ta osoba?" upitao je. u poku aj zavoðenja htio upustiti samostalno.tentatora. godine. makar m i on nikad nije bio klijent . Vragovima trebaju dvije prirode. Potpuno neura vnote en mali prijestupnik. nakon to je uoèen kao moguæi atentator. prouèili dnevnik. pa sam o onom èime se bavio znao dovolj no da po tujem strast s kojom je pisao o atentatu na caricu Elizabetu. Pro irio sam plinovite neodreðenosti njegove psihe . Tragedija koja je cijeloj Europi bila poznata pod imenom "Maverling". Djelomièno smo civilizirani." Mogao je odabrati Filipa. Tako kako sam. biti v rednija. ni je ni ta mijenjalo. vrlo kompleksnog èovjeka. carica odijevala iskljuèivo u crno. Njen je egzotièni status uveæalo i to to se. n o tu je isto tako bila i lijepa Sisi . koji je tad bio u enevi u posjetu. postati a narhist. No. sa zadr kom. nismo smatrali odgovarajuæim mate rijalom. "Shvatit æe kad ti se poka e. D akle. koji bi je molili za autog ram." Jadna carica Elizabeta! Bila je tako ponosna i tako pjesnièki nastrojena. kad se doselio meðu vicarce. barunice Veèere 1889. krunskog princa Rudolfa i njegove mlade ljub avnice. Odmah se ga uhvatili. godine u Zenevi. o tim dogaðajima neæu govoriti dok ne ka em ne to o svom adatku u Zenevi. ono to uglavnom nije tako oèito jest da je na krajnji cilj uni titi civilizaciju. "On je grozna mustra". 10. s obzirom na njegovo divljenje velikim piscima. Neke od njegovih suradnika jesmo. bila je dogaðaj u koje m sam osobno odigrao va nu ulogu. znao sam. da o tome pi u novine. Pomoglo mi je to su mu se podsmjehi vali ba oni od kojih je oèekivao da mu plje æu. a istovremeno sam bez imalo gri nje savjesti u stanju pomoæi najodv ratnije poteze. a dugo su je dr ali za najljep u i najkultiviraniju europsku kraljicu. Sisi æe. A i ti su morali stajati na jmanje deset koraka dalje. kao prvi korak u odstranjivanju Boga. . Nisam omanuo. morao sam se vi e puta v raæati u Austriju kako bih provjerio u kakvom su stanju. Atentatorima se mora puno puta na brzinu uveæavati ego. "no nama doðe kao naruèen. pri ao Lucheni.carica Elizabeta. pretresli mu stan. U pravilu bi je salijetali turisti.ne bih se takvo to usudio ni poku ati! Istinu govoreæi. rujna 1 898. Ako èitatelj osjeæa nelagodu to se obièno prikazujem hladnim promatraèem koji stvari opis uje nepristrano.

ubijaju jedan drugome podanike. ugav. opisivati ga i slikati i za tisuæu godina. Zb og toga kraljevi d epare jedni druge. ta ih je ugava t alijanska skitnica sve nadma ila. bez ikakvog uroðenog arma ili pak nekog koji je sam razvio kako bi osvajao. truda ili genija. odluèio se ne objaviti ga. bez i jedne jedine veDvorac u umi lièine i srca i uma i tijela na kojoj bi mu bilo koji skitnica ili prostitutka poz avidjeli. trenutaèan je uèinak tog èina bio izniman. bankrotirao je. "Carica je ubijena!" Kad su mi te zapanjujuæe rijeèi pro le subote u ovom au strijskom selu doprle do u iju. svojim neusporedivim jeziènim stilom. bez karaktera. . neuèinkovit sluga. Moje je mi ljenje o znaèaju t og èina upravo potvrdio jedan majstor proze. tri sata nakon katastrofe. s eoski naèelnici. Opis æu. nesposoban kamenorezac.. Kad se dogodilo ubojstvo. no uz prijaznu pomoæ poludjelih novina. Kini. "Cijenim velike pisce". nevjerni obièni vojnik. odmarao se u Kaltenleutgebenu i dan kas nije napisao prijatelju: "O ovom ubojstvu æe se prièati. vulgaran. obrazovanja. Ja sam ipak do tih stranica do ao pomoæu jednog od njegovih slugu. Parizu.. veæ tek svij eæe. sve dok bude ljudskog g ovora! O.eto ga . On se nalazi na dnu ljestvice ljudskog roda. Madrasu. rekao je. I to utjelovljenje sarkazma ljudskog roda ima na raspolaganju moæ da po digne ruku . Blatnjav i pokrpan mladi besposlièar.ili je poku av amo zaboraviti . plah.podigne ... Japanu. ogavan. bez ikakv og dara. kakvima se gradimo. sudova. dr avu ili planet da uzvikne: "Vidi . talenta. zbog mno tva razloga previ e zamr enih da bi se dali ovdje navoditi. pogranièni odmetnici i Napoleoni. otimaju se za tude krune i posjede. mora vratiti dvije tisuæe godina u po vijest. gledano prihvaæen im mjerilima razine i vrijednosti. zbog njega su se pojavili profesionalni akaèi i pjesnici. i svaka nas protuha mo e ugasiti. austrijskom gradiæu ezdesetak kilometara od Beèa. gdje je dr ao popularna predavanja. No. Kako mu je propalo ulaganje u linotip.A tko je èudotvorac koji je svijetu omoguæio takav spektakl? U odgovoru se skupil a sva moguæa ironija. Èovjek ... n jegovo je na sigurnom. prazan. to se dogaðaj èini va nijim i krupnijim.da nitko nema um u kojem nema ni trunka bolesti. mali i veliki dobroèinitelji. jer æe s vremenom njihova imena nestati. bez ikakve uporabe mozga. biciklistièki p rvaci. postao povijesni èimbenik. Bombaju." Ne mogu uopæe opisati svoj zanos kad sam te rijeèi proèitao. Twaina se dogaðaj tako sna no dojmio da j e èak napisao i esej. ako eli naèi primjer koji bi ovome bio ravan..to je on!" A u pet minuta. Bez na e odjeæe i pijedestala bijedna smo stvorenja odgovarajuæe vel ièine. privlaèio ili zavaravao. i gromovito æe odjekivati stoljeæima. na e dostojanstvo nije stvarno. bez morala. Cape Townu. napokon. lju dski tvor. rasko prijevara. Kalkuti te da cijela zemaljska kugla uglas proklinje poèinitelja. U na em najboljem i najuzvi enije m izdanju nismo sunca. San Franciscou. kako bi to samo bilo komièno! Pojurio sam to pokazati Maestru. Bio sam svjestan kako sam. Sve samo da se proèu jemo. podmukao. meðutim. New Yorku.. kako poduèavamo i vjerujemo.. Sto èovjek vi e razmi lja o tom atentatu. Melbourneu. jednom rijeèju. Moèi. Ne sjeæam se da sam sebe ikad shvaæao tako ozbiljno . sve ih razba tinila. Berlinu. A sad nam se jo jednom predoèila jo jedna stvar koju èesto zaboravljamo . za honorare koji su dostajali da otplat i veæinu dugova. Zbog tog ludila da budemo zamijeæeni i da s e o nama prièa stvoreni su i kraljevski i tisuæu drugih dostojanstvenih polo aja. Stoga je napustio svoju kuæu u Hartfordu. 7Pisac je tada boravio u Kaltenleutgebenu.304 Norman Mailer Kako bilo. Sjaja i Posveæenosti prihvaæen u cijelom svijetu! To nam otvara oèi kakve smo bijedne sjene i prikaze.. "no pogle306 . na ovaj ili on aj naèin svi su ljudi ludi i jedan je od najèe æih oblika ludila elja da budemo zamijeæeni zadovoljstvo koje iz toga proistjeèe. mali i veliki politièari. efovi razbojnièkih bandi. prepustiti Marku T wainu. sve da potaknemo selo. Maestro me sasjekao. da nije tako tragièno. neopran. odbojan. znao sam kako je to veæ s tara vijest u Londonu. u amerièkoj dr avi Con-necticut i putovao Eu ropom. ku an. kraljeva i povjesnièara.i sa svog dalekog vrha dru tvenog neba sru i ideal Slave.

i dalje ga je p rete no do ivljavala kao ujaka. No.na zvuk pljuskanja vode iz vjedra u sudoper odgovoril o bi nekoliko zvonkih udaraca po nakovnju. dodao je. Ubojstvo Sisi nije nam takvu vrijednost donijelo. "O". takoðer bijel od vruæine. veæ ih tek pomalo zaobilazi m ogla. Voli o bih te oèistiti od snobizma. Kako sam veæ istaknuo.mo e povijest skrenuti u na u korist. Od dje tinjstva je znala kako je Bog svagdje. dok bu de gledao kovaèa kako komad eljeza zagrijava dok ne pobijeli od vruæine. jer je selidba bila pos ljedica njene suptilne manipulacije Aloisom. gledaj uæi ga dok radi i slu ajuæi to govori. koja bi ga navela da se odse le iz mlina. Sve dok èovjek nije sli jedio svaku svoju pomisao. To je bilo ne to novo. no. Mark Twain. Ne radi se o imenu. a da time i sam demonstrativno ne poèini zloèin." Tu se i osmjehnuo. Samo izniman klijent kojeg razv ijemo ex nihilo .ili gotovo ex nihilo . ne smije izgubiti osjeæaj za razmjern o. Takvim spajanjem nastaju slo eni ji predmeti. a Hitlerovi tad vi e nisu ivjeli u mlinu.Norman Mailer daj kako Mark Twain pretjeruje s va no æu ovog dogaðaja. kad se na nj ega mo e spojiti drugi komad. taj je dob ri momak. d a bismo to postigli. No. k ovaèa Preisingera. Ona bi pak. mogla bi kod Aloisa izazvati ljubomoru. "malo mu je pripomogao." Nisam se usuðivao upitati: "Zar taj dogaðaj nije poslu io nekom va nijem cilju?" Èuo mi je misli. Èak i ako je nije ne to pretjerano volio. a zvukovi koji su se èuli bili su na neobièan naèin povezani s onima koje je sama proizvodila . Adi je bio njime opèinjen. kazao je. kat povi e njih. koknuti Sisi? Uvjeravam te da bih. moramo ga sagraditi od prve do zadnje cigle. nekoliko minuta mogao u ivati u izvrsnoj hr ani. u tim rijetkim trenucima veselja. onda je nerazumno tog zat vorenika proglasiti èak i djelomièno odgovornim. rekao je Maestro. trebala mu je. To bi se dalo usporediti sa zadovoljstvom koje mo emo osjetiti zbog tvog dobr o obavljenog posla s Luigijem Luchenijem. Klara stvarno nikad nije vjerovala da je dostojna svog supruga . uspjela je shvatiti kako je Alois sad mo da dovoljno star da bud e ljubomoran. Glasove im je mogla èuti i dok je radila u kuhinji . Kako je bila bogobojazna. To je da pukne od smijeha. "Ima tu jedna dobra stvar". naposljetku je shvatila kako bi mu ipak mogla bi ti i potrebna. Takva se moguænost pojavila u prizemlju. "kad je u pitanju svijest o na em postojanju. previ e fasciniran slavnim imenima. Naoru ana tom mi lju. Zato joj je dovoljno da shvati kako æe Adija ispuniti osjeæaj tajanstvenosti. To j e bilo uzbudljivo. nisu pretjerano vrijedna. Ako je taj èin naredba odozgo. Tisuæu godina! Sisi æe zaboraviti za dvadeset. pa je èesto satima bio kod njega. u Lambach sam se vratio tek nakon atentata. Neæe pridonijeti tekuæim dru tvenim nemirima. Znala je za to je Adi rado provodio vrijeme kod kovaèa. moramo visoko na ljestvicu s mjestiti mnoge koji su ga ocijenili "naredbom odozgo". nikad joj nije palo na pame t da kod Aloisa izaziva ljubomoru. a isto tako i Vrag. poput Twaina. Bog bi se pojavio kao za titnik èovjekovog neznanja. jest. 3000 stanovnika) isprva na veliko Klarino zadovoljstvo. dok god Bo je zabrane ne kr i. pa èak ni u Lambachu." Twain je napisao i ovo: Medu neuspje nim poku ajima da se ovaj atentat objasni. Trebale su joj godine da nauèi manipulirati mu em. Kad ih vi e nema. Dvorac u umi 8. no nije namjeravala razmi ljati za to joj vatra tako godi. Dok se nisu nastanili u mlinu. No. 306 Norman Mailer . u obliku krupnog mu karca prekrivenog èadi. "Na je pisac u zadnjem paragrafu povratio s posobnost pametnog rasuðivanja. Hodi n ko polje nam jo uvijek slu i. "Jest". sigurno bio jako blizu da ka e 'naredba odozdo'. Preselili su se u veæi grad (Leonding. nije se voljela slu iti proraèunatom taktikom. Èovjek je radio s vatrom. kad bih bio gu rman koji bira savr enu breskvu s grane. a enevski ga sud ne mo e osuditi. Vrag mu nije mogao priæi. No i ti si. Dr im kako ta ocjena "gore" neæe biti dobro primljena. Hvala Bogu t o nije!" Kako se samo Maestro znao smijati.

Hvala Bogu t o nije!" Kako se samo Maestro znao smijati.ili gotovo ex nihilo . Samo izniman klijent kojeg raz vijemo ex nihilo . Znala je za to je Adi rado provodio vrijeme kod kovaèa. rekao je Maestro.mo e povijest skrenuti u na u korist. dok god Bo je zabrane ne kr i. Dvorac u umi 307 8. Kad ih vi e nema. Ona bi pak. gledajuæi ga dok radi i slu ajuæi to govori. u Lambach sam se vratio tek nakon atentata. no nije namjeravala razmi ljati za to joj vatra tako godi. a isto tako i Vrag. To j e bilo uzbudljivo. pa èak ni u Lambachu. sigurno bio jako blizu da ka e 'naredba odozdo'. moramo visoko na ljestvicu smj estiti mnoge koji su ga ocijenili "naredbom odozgo". Preselili su se u veæi grad (Leonding. Glasove im je mogla èuti i dok je radila u kuhinji. Kako sam veæ istaknuo. veæ ih tek pomalo zaobilazi m ogla. Trebale su joj godine da nauèi manipulirati mu em. "Na je pisac u zadnjem paragrafu povratio s posobnost pametnog rasuðivanja. Naoru ana tom mi lju. Dok se nisu nastanili u mlinu. naposljetku je shvatila kako bi mu ipak mogla bi ti i potrebna. Neæe pridonijeti tekuæim dru tvenim nemirima. No. takoðer bijel od vruæine. Mark Twain. "malo mu je pripomogao. u obliku krupnog mu karca prekrivenog èaði. Dr im kako ta ocjena "gore" n eæe biti dobro primljena. Èovjek je radio s vatrom. Klara stvarno nikad nije vjerovala da je dostojna svog supruga . Sve dok èovjek nije sli jedio svaku svoju pomisao. To je da pukne od smijeha. Ne radi se o imenu.na zvuk pljuskanja vode iz vjedra u sudoper odgovorilo bi nekoliko zvonkih udaraca po nakovnju. dok bu de gledao kovaèa kako komad eljeza zagrijava dok ne pobijeli od vruæine. Od dje tinjstva je znala kako je Bog svagdje. no. a zvukovi koji su se èuli bili su na neobièan naèin povezani s onima ko je je sama proizvodila . Vrag mu nije mogao priæi. pa je èesto satima bio kod njega. poput Tvvaina. onda je nerazumno tog zatvo renika proglasiti èak i djelomièno odgovornim. koknuti Sisi? Uvjeravam te da bih. "O". taj je dob ri momak.daj kako Mark Twain pretjeruje s va no æu ovog dogaðaja. a enevski ga sud ne mo e osuditi. a da t ime i sam demonstrativno ne poèini zloèin. Tisuæu godina! Sisi æe zaboraviti za dvadeset. Hod in ko polje nam jo uvijek slu i. nisu pretjerano vrijedna. "kad je u pitanju svijest o na em postojanju. a Hitlerovi tad vi e nisu ivjeli u mlinu. "Ima tu jedna dobra stvar". No i ti si. jer je selidba bila pos ljedica njene suptilne manipulacije Aloisom.i dalje ga je p rete no do ivljavala kao ujaka. nije se voljela slu iti proraèunatom taktikom. Ubojstvo Sisi nije nam takvu vrijednost donijelo. jest. kad bih bio g urman koji bira savr enu breskvu s grane. trebala mu je. Takva se moguænost pojavila u prizemlju. To je bilo ne to novo. kad se na nj ega mo e spojiti drugi komad. Takvim spajanjem nastaju slo eni ji predmeti. dodao je. Ako je taj èin naredba odozgo. To bi se dalo usporediti sa zadovoljstvom koje mo emo osjetiti zbog tvog dob ro obavljenog posla s Luigijem Luchenijem. Kako je bila bogobojazna. u tim rijetkim trenucima veselja. 3000 stanovnika) isprva na veliko Klarino zadovoljstvo." Twain je napisao i ovo: Meðu neuspje nim poku ajima da se ovaj atentat objasni. Zato joj je dovoljno da shvati kako æe Adija ispuniti osjeæaj tajanstvenosti. ne smije izgubiti osjeæaj za razmjer no. Adi je bio njime opèinjen." Tu se i osmjehnuo. No." Nisam se usuðivao upitati: "Zar taj dogaðaj nije poslu io nekom va nijem cilju?" Èuo mi je misli. kov aèa Preisingera. da bismo to postigli. Èak i ako je nije ne to pretjerano volio. nikad joj nije palo na pame t da kod Aloisa izaziva ljubomoru. mogla bi kod Aloisa izazvati ljubomoru. Vol io bih te oèistiti od snobizma. koja bi ga navela da se odse le iz mlina. "Jest". Bog bi se pojavio kao za titnik èovjekovog neznanja. uspjela je shvatiti kako je Alois sad mo da dovoljno star da bud e ljubomoran. 308 Norman Mailer . previ e fasciniran slavnim imenima. nekoliko minuta mogao u ivati u izvrsnoj h rani. No. kazao je. moramo ga sagraditi od prve do zadnje cigle. kat povi e njih.

ili. Preisinger. Taj joj se èovjek nije sviðao. kad god po eli alicu èaja. "Vjerojatno jako puno posla navali kad se zaledi tlo. Preisinger je brzo dodao : " alim se." Nasmijao se. Ne samo to se prema njoj odnosio s najveæim po tovanjem." "Pretpostavljam da je tako". veæ povremeno i putnici èiji bi konji imali problema s potkovom. On ju je potom pozvao da navrati. Mogu to tako reæi. veæ se znao i dobro izra avati." "Koliko se to èesto desi?" upitao je djeèak. jedan èavao ode krivo. bro jni trgovci iz tog kraja kojima bi obavljao sitne popravke. Klari nije smio reæi to mu je kovaè jo priznao . rekla je Klara." "Ime konja?" upitao je Adi. ka d se uzme u obzir da je bio podjednako neobrazovan kao ona. "Kazao im je: 'B rzina je brzina. Klara bi promatrala razne otiske potkovanih ko pita na tlu. Veterinar. Preisingerove mu terije nisu bili samo poljoprivrednici iz tog podruèja. a konj potom vi e nikad neæe imati u vas povje renja. No. "To slu am svake zime. rekla je Klara. Bez prekida. sjedeæi na jedinom ispravnom stolcu u njegovoj radionici. kazao je Preisinger.za sve. "Frau Hitler"." "Jest". Nekim sajamskim danima potkujem èak i po dvadeset konja . s Adijem pored sebe. "Mladiæu". na njeno iznenaðenje. "Imate tako puno iskustva. ali herr Preisinger na to nije pristajao". Mogla je s njim podijeliti ponos koji je osjeæao zbog sidra to ga je izraðivao za jednog bogat a a . Uvijek iznova. Iz jednostavnog razloga. ostala je jo malo u kovaènici i razgovarala s kovaèem. èovjeka uroðene va nosti. "Nokat na kraku i nokat na sidru". sad je rekao Preisinger. "Njegovo kopito. Jer ponekad moram znati i vi e od njih. Uskoro joj se ukazala prigoda i ponudila razlog za silazak u kovaè-nicu. Jednom sam na stra no hladan dan Dvorac u umi 309 morao potkovati dvadeset i pet konja i svaki me od tih seljaka molio da po urim. Na njeno veliko iznenaðenje. "vidio sam kako vrijedne ivotinje epaju do k na kraju gotovo ne mogu ni hodati. sa sidrom . Dok je govorio. Bilo je oèito da si u glavi predoèava dogaðaj . a Preisinger se toj predod bi odluèio izmaknuti. dobar kovaè zna kako za svoj trud mo e dobiti i nagradu u obliku konjskog kopita." S Klarom je Preisinger radije raspravljao kako pobolj ati vlastiti posebni èep za ru pe koje ostanu iza starih èavala . Stari krivokopita . "Sad se to ne desi niti jednom na godinu. frau Hitler. ponovila je.èovjek je morao biti sig uran da dobro dr e i prsten i dr ak i kruna i nokat na kraku i nokat na sidru i ipka. Jednog za drugim. Napuklina je popravljena brzo. tovi e. Ja mogu konje prepoznati po kopitu. znao je dijagno sticirati mnoge konjske bolesti. odgovorio je Preisinger. jer sam na s tra njici imao ime konja. ali je ostavljao dojam." Klara je morala porum enjeti." "Da. Koje ti ime treba? Naæi æu ti ga na svojoj pozadini. to se njoj jako svidjelo (makar je svojedobno ba to mislila i za Aloisa). taj se veliki bik. no kad je vidio kako je Adi ostao zbunjen. kako joj je objasnio.'" Adijevi su obrazi bili crveni. nije znao dovoljno o konjs kom kopitu. rekao je Adolf. Samo se alim. "Pobolj ajte mi prianjanje na ledu".pogodni za izradu korisnih alata . koje je potom u svojoj k . ko ji je pak stajao gotovo skamenjen." "Mladi æe vam Adolf isprièati. znao lijepo pona ati. nije se tu radilo o obiènom problemu. Preisinger je zahtijevao da se jedn og jutra s njom vrati na kat. koliko god da je vrijedan struènjak za bolesti drugih ivotinja. rekao je. U ovom posl u èovjek mora biti jako dobar. Sviðale su joj se te rijeèi. od kovanja kolskih osovina do popravl janja plugova." Na to je on odvratio: "Vidim da se razumijete u te stvari. Nije se hvalio. kako bi pokupio sve no eve. "bilo je noæi kad nisam mogao sjesti. Nakon to ga je u dva tjedna triput posjetila. Trebalo j e popraviti cilindar crpke za vodu u kuhinji.a ne. Nije mogla vjerovati koliko joj se sviða slu ati ga. "Vi e se ne de ava".bio je ponosan na rje enja raznoraznih problema k oja je pripremao." "Mo ete li to uistinu kazati?" upitala je Klara i pocrvenjela zbog svoje izravnost i. u tamnoj pra ini zemljanog poda. ili mu nema opstanka. no. "Imao sam priliku igrati ulogu veterinara." "Mo ete?" "Stari epavi.

stoga. kad se vrati o i ugledao Preisingera kako sjedi na njihovom otomanu. ali se odluèio klimnuti glavom. No. Oboje su bili vrlo odluèni. Adolf je dolje kod herr Preisingera provodio tako puno vremena. "Pa." Tjedan dana poslije stigao je i odgovor." Zastao je. kazala je potom. "Svaki materijal". Ono to se Klare najvi e dojmilo bilo je to je. nisam ga pozvala. ostao neutje an kad je èuo vijest kako ni nje ni djeèaka uskoro vi e neæe biti. rekao je. Nije se odredila. "To je zato to eljezna ruda. no èovjeka ne mogu ostaviti. Nije ga doista pozvala. kad je morao znati kako æe herr Hitler biti u Ga sthausu na svojem pivu. Norman Mailer A onda je jednog subotnjeg jutra. no ipak je osjetio kako je u njoj do lo do nje mu sklonog buðenja. iako iz posve suprotnih razloga." Preisinger je. "Jest. susjedu. da joj se uèinilo kako bi bilo p ristojno predlo iti. Klara se tog dogaðaja prisjeæala sa zadovoljstvom. To je suprotno eljezu. Ona je bila skru ena. rekao je Adi s istinskim odu evljenjem. Stoga je Preisinger. pun svog te ko steèenog dostojanst va. "Trava æe se". Bio je tako slobodan da ponudi svu d ubinu filozofije svog posla. "Ovdje mi je dosadno". Ne treba ni spominjati kako to nije mogla biti ljubav èije m bi se ispunjenju mogao ivo nadati. po povoljnoj cijeni.ovaènici nao trio. "A jesi li ga poslu ila savijaèom?" "Pa. "ima svoj vlastiti duh." Bio je to posve kurtoazan poziv. morala sam. A kad se elj zna ruda rastali. "Ne. Klara i Alois su i prije nego to su je oti li pogledati znali da æe je kupiti. "pod svakim vjetrom poviti." "To je tako zanimljivo". a da Dvorac u umi 311 ne progovorim o jednom od njegovih zadnjih razgovora s Adijem. Moglo se zamisliti kako bi s vremenom to mogla postati punopra vna veza. Djeèaku je bilo tek devet godina. neki nje ni. Neki su od tih duhova jaki. Zato to se Alois. Kasnije nije mogla razabrati to je od toga bilo p lanirano. ima jedna zgodna kuæica. rekao je Preisinger. Spremna j e ustuknuti pred svakom nogom koja na nju stane. u stvari". Preisinger do ao u posjet. u svom nedjeljnom odijelu. naklonio se Klari i uspio reæi: "Hvala vam na pozivu. a ni on se nije osjeæao opu ten o. iako mu je odjeæa bila prekrivena èaði. Na komad eljeza ne mo e stati. poèeo te ko disati. samo obièna kurtoazija. No. eljezo æe svaku nogu koja mu ne iska e po tovanje ijediti. U Leondingu. ne vi e od toga. no. j ednog dana." Mladi Adolf mu nije odgovorio. Preisinger se zaljubio. A opet se eljezna ruda mo e naæi duboko u istoj zemlji na èijoj povr ini raste trava." I tako se to dalje nastavljalo. Njen je mu ostario. s upitom ima li u Linzu ili okolici kakvih nekretnina za kupiti. Zanijekala bi da je to bilo moguæe. pa je sjeo na rub sofe. 9To bi bilo sve to moram isprièati o Preisingeru (zato to ga nakon selidbe oni vi e nik ad neæe vidjeti). Postupio je." Alois je èekao dok nije ostao na samo s Klarom. od nje se mo e izraditi kosa. Zar se gostu ne mora ne to ponuditi?" "Gostu?" "Pa. "Buka odozdo postaje nesnosna. Preisinger je zaklj uèio da mo e nastaviti. bio svjestan gdje se nalazi. "Jer mu je snaga u duhu. no Preisinger je pr ocijenio kako je istinski eljan novih znanja. Kosa slu i da se kosi trava. Kovaè je ubrzo krenuo. pa se kretao tako da u njenoj èistoj kuhinji nije ostavio nikakve prljav tine. sad kad je znao d a Klare uskoro vi e neæe biti. To j e kod Klare (i kod Angele) izazvalo priliènu pomutnju. Nakon toga je odbio da mu se plati. kaza o joj je. ni dva dana poslije." Zavrtjela je glavom kao da eli da joj komadiæi sjeæanja bolje sjednu. "Za to je eljezo tako jako?" upitao je Preisinger i na vlastito pitanje odgovorio s am. No. kako je jedino i mogao. po . da herr Preisinger doðe k njima na savijaèu. nedaleko Linza. Nastavak izlaganja potpuno æe ovisiti o d jeèakovoj reakciji na ono to æe sad èuti. Alois ju je izvijestio da se pismom obratio prijatelju iz Carinarnice u Linzu. zbog gorljivog izno enja teme do koje mu je bilo jako sta lo. s golemim akama prekri enim u krilu. "pretpostavljam da i jesam. kad proðe kroz najvreliju vatru. uznemirio i vi e od svoje supruge.

kako je lijeènik uvjeravao Klaru. Kad je dj eèak u ao na vrata. Uèvrstit æe svoju eljeznu volju." 312 Norman Mailer Adi je od po ude pred u areno æu potrebne da se stvori eljezna volja ostao bez daha.vo lio pod prstima osjetiti Adijevu guzu. Adi je prisegnuo.stane jedinstven materijal. Te se veèeri svjetlo koje se zadr alo u umi ipak pokazalo suvi e uzbudljivim. "Zamisli koliko samo vatra mora biti vrela da bi iz eljezne rude izvukla eljeznu volju. "Obilje je istinskog glupana je". Kad se vrijeme nakon poziva odu ilo pa je morao zazvi dati pon ovno. dok se pribli avala veèer. I ako se Adolf ne bi pojavio brzo nakon to je odjeknuo zadnji zvi duk. Oboru an Preisingerovim maksimama. . Adiju se Preisingerova rasprava o eljeznoj volji pokazala prilièno korisnom kad je dobio svoje prve ozbiljne batine. kad se Adolf u umi igrao rata i ostao dugo nakon sumrak a. objavio je Klari. to je istina. KNJIGA DVANAESTA Edmund.ba je tog dana poku avala skakutati u mjestu ( t o bi. luèajno naèuo obja njenje i prijezirno riknuo. no nije si dopustio da zaplaèe. Iako ju je Alois poticao. Alois je mozgao o Paulinom razvoju . Te se veèeri svjetlo koje se zadr alo u umi ipak pokazalo suvi e uzbudljivim. kako je lijeènik uvjeravao Klaru." "Da. I ako se Adolf ne bi pojavio brzo nakon to je odjeknuo zadnji zvi duk. " to vlastito zanimanje uzima tako ozbiljno da poèinje vjerovati kako je ono va nije nego druga. Jedinstven. Iako ju je Alois poticao. veæ je bio mrak. dok se pribli avala veèer. Neka se otac ozlijedi na njegovoj eljeznoj volji. Oklijevao je postaviti pitanje. I kad su prvi udarci pali. nije eljela poku ati ponovno. Dok je dobivao te ke ba tine. Tada je do lo vri jeme da zazvi di Adiju. no potom ga je ipak postavio. pak. Alois je. sebi je naredio uèvrst iti odluènost grizuæi si usne. Alois i Adolf 312. pred oèima su mu treperile Preisingerove moæne mi ice. Potajno je . Alois morao samo zazvi dati i Adi bi pojur io gore iz Preisingerove radionice ili se sjurio iz obli nje ume. " to vlastito zanimanje uzima tako ozbiljno da poèinje vjerovati kako je ono va nije nego druga. Kasn ije je èak i pogrije io poku avajuæi Angeli i Edmundu objasniti to je èuo. Alois je. "Obilje je istinskog glupana je".to je sebi jedva priznao . Tada je do lo vri jeme da zazvi di Adiju. Kad je dj eèak u ao na vrata. Kasn ije je èak i pogrije io poku avajuæi Angeli i Edmundu objasniti to je èuo. Izdr at æe sve to mu se bude dogod ilo." Djeèak je zastao." No. U pravilu je. no dijete je uskor o odustalo. Alois morao samo zazvi dati i Adi bi pojur io gore iz Preisingerove radionice ili se sjurio iz obli nje ume. osim one koja ga je eljezom uèinila." No. Alois je mozgao o Paulinom razvoju . Duh suzdr anosti koji je Alois nastojao razv iti jedne je veèeri nestao. Norman Mailer Adi je od po ude pred u areno æu potrebne da se stvori eljezna volja ostao bez daha. kad se Adolf u umi igrao rata i ostao dugo nakon sumrak a. Rekao bih kako sam takvu silu osjetio i u sebi. Kad se vrijeme nakon poziva odu ilo pa je morao zazvi dati pon ovno. U pravilu je.ba je tog dana poku avala skakutati u mjestu ( t o bi. Alois bi ga prebacio preko ko ljena i jednom estoko pljesnuo po turu. "Sto je to eljezna volja? Kako se ona radi?" Preisingeru je bilo jako drago. objavio je Klari. eljezo je sna no prema svakoj sili. Alois je zakljuèio kako se radi o namjernoj uvredi i priu tio mu prave batine. bio znak da napreduje). Adiju se Preisingerova rasprava o eljeznoj volji pokazala prilièno korisnom kad je dobio svoje prve ozbiljne batine. U oèima su mu se caklile suze." "Jedinstven?" "Razlièit od svih drugih. Alois bi ga prebacio preko ko ljena i jednom estoko pljesnuo po turu. veæ je bio mrak. nije eljela poku ati ponovno. bio znak da napreduje). no dijete je uskor o odustalo.vo lio pod prstima osjetiti Adijevu guzu.to je sebi jedva priznao . Duh suzdr anosti koji je Alois nastojao razv iti jedne je veèeri nestao. Potajno je . Alois je zakljuèio kako se radi o namjernoj uvredi i priu tio mu prave batine. luèajno naèuo obja njenje i prijezirno riknuo. pak.

no dijete je uskor o odustalo. S druge strane. a za te bi se prigode uvijek elegantno odjenula. Oboru an Preisingerovim maksimama. sebi je naredio uèvrst iti odluènost grizuæi si usne.ba je tog dana poku avala skakutati u mjestu ( t o bi.vo lio pod prstima osjetiti Adijevu guzu. Uèvrstit æe svoju eljeznu volju.to je bilo i ime koje j e kuæa nosila. nije eljela poku ati ponovno.i nikad nije zamjeæivala ni ta izvan svojih obiteljskih du nosti. pred oèima su mu treperile Preisingerove moæne mi ice. za èim si u Hafeldu ili Lambachu nije d opu tao udjeti. Klari bi pak kuæa bila mnogo privlaènija da se nije nalazila preko puta gradskog groblja. Tada je do lo vri jeme da zazvi di Adiju." No. Neka se otac ozlijedi na njegovoj eljeznoj volji. Izdr at æe sve to mu se bude dogod ilo. I ako se Adolf ne bi pojavio brzo nakon to je odjeknuo zadnji zvi duk. U oèima su mu se caklile suze. Adi je prisegnuo. Kad je dj eèak u ao na vrata. Alois i Adolf I. Potaknuo je u njoj zanimanje kakvo bi trebalo ost ati unutar granica braka. Alois je mozgao o Paulinom razvoju . pred oèima su mu treperile Preisingerove moæne mi ice. Tako je barem zakljuèila Klara. KNJIGA DVANAESTA Edmund. s Aloisom u Braunauu i potom u Passauu . luèajno naèuo obja njenje i prijezirno riknuo. no nije si dopustio da zaplaèe. Iako ju je Alois poticao. U pravilu je. dok se pribli avala veèer. no nije si dopustio da zaplaèe.to je sebi jedva priznao . Aloisu se èinilo kako je ponovno blizu aktivnom ivotu pravog grada. Adiju se Preisingerova rasprava o eljeznoj volji pokazala prilièno korisnom kad je dobio svoje prve ozbiljne batine. No.u Beèu. Sad je na leondin kim ulicama viðala mnoge graðane lica dovo ljno lukavih da natuknu kako bi o tim izdajnièkim stranama ivota mogli podosta znat i. Izdr at æe sve to mu se bude dogod ilo. Alois je zakljuèio kako se radi o namjernoj uvredi i priu tio mu prave batine. sebi je naredio uèvrst iti odluènost grizuæi si usne. Uèvrstit æe svoju eljeznu volju. Kad se vrijeme nakon poziva odu ilo pa je morao zazvi dati pon ovno. Duh suzdr anosti koji je Alois nastojao razv iti jedne je veèeri nestao. Neka se otac ozlijedi na njegovoj eljeznoj volji. bio znak da napreduje). Alois je. Protute a je neugodnog polo aja bila blizina seoske crkve. Prema herr Mavrhoferu je bila lj ubazna. Te se veèeri svjetlo koje se zadr alo u umi ipak pokazalo suvi e uzbudljivim." . veæ je bio mrak. Buduæi da je Leonding od Linza udaljen tek osam kilometara. pak. Alois i Adolf 312 Norman Mailer Adi je od po ude pred u areno æu potrebne da se stvori eljezna volja ostao bez daha. Kod njega je dva do tri puta na tjedan kupovala povræe. I kad su prvi udarci pali. Dok je dobivao te ke ba tine. Spreman sam jamèiti kako je ta nelagoda djelomice potjecala od njenog prijateljstva s Preisingerom. Adi je prisegnuo. Sad bi mogla po eljeti i vi e. Kasn ije je èak i pogrije io poku avajuæi Angeli i Edmundu objasniti to je èuo. ivjela je u vi e profinjenijih mjesta . koji ne samo to je posjedovao dobru trgovinu ive nim namirnicama. Èeka me tako puno posla. Potajno je . a njihov je novi dom imao i vlastiti vrt. " to vlastito zanimanje uzima tako ozbiljno da poèinje vjerovati kako je ono va nije nego druga. "Obilje je istinskog glupana je". Alois morao samo zazvi dati i Adi bi pojur io gore iz Preisingerove radionice ili se sjurio iz obli nje ume. no uvijek bi kazala: "Ne mogu ostati. Alois bi ga prebacio preko ko ljena i jednom estoko pljesnuo po turu. kako je lijeènik uvjeravao Klaru. kad je bila domaæica staroj gospoði. objavio je Klari. U oèima su mu se caklile suze. kad se Adolf u umi igrao rata i ostao dugo nakon sumrak a.Oboru an Preisingerovim maksimama. Dok je dobivao te ke ba tine. veæ je bio i dobar èovjek t e gradonaèelnik Leondinga. I kad su prvi udarci pali. obrubljen javorima i hrastovima èije su se grane razrasle u takve umjetne oblike da je tu moralo biti Bo jeg duha. KNJIGA DVANAESTA Edmund. to je bio i jedini razlog za to su si takvu kuæu mogli priu titi. Sto nije bilo dopustivo! Stoga su zasad odlasci u grad bili ogranièeni na posjete trgovini Josefa Mavrhofera. Klara je ipak strahovala od selidbe u tu vrtnu kuæicu .

pa je kupio knjigu latinskih citata. zapamtiti kako fraza ide nije bio jednostavan pothvat. Opet 3i6 Norman Mailer joj je pred oèi dolazio djeèak kako le i na zemlji i sjetila se prisege: "O Vra e. no to je istaknutim pojedincima bila prilika za razmjenu mi ljenja. Veselje je svakako dopu teno. U Hafeldu su ta mala stvorenja bila posve ovladala mnome. tovi e. ponavljala bi frau Mavrhofer. kad se ni ta nije dogaðalo. no zbog toga je Mavrhoferu lokal prisjeo. "To smo izveli pristojno . Tih mu je dana najveæi problem bila dosada. veèer mjesnih purgera. da je Klara za njega morala izraditi malu m . No. on i Alois su se na brzinu sprijateljili." "Takav je i polo aj gradonaèelnika". To je sila jaèa od èovjeka. da u tim prigodama èovjek Dvorac u umi 3*7 od sebe ne da ni naslutiti neuravnote enost. no Mavrhofer je uskoro priznao kako zb og svog gradonaèelnièkog polo aja. jer se Mavrhofer. Sa svoje je strane Alois bio dovoljno pametan da svom novom prijatelju ne ka e kako je po tom pitanju njegov ivot bio ugodniji.koliko se u takvim okolnostima dalo .Naravno. a ja sam u tome i dalje u i vao. Ti su se skupovi. Mavrhofer ju je privlaèio. kako bi odr ao svoje prijateljstvo s Mavrhoferom. Nezadovoljniku je vlasnik toèionice kazao da ode. Aloise. bila mu je igra s Edmundom.slabo pamæenje! Najveæa protute a dugim poslijepodnevima kod kuæe. taj ugostiteljski objekt dr i pomalo sirovim. to je ovaj i uèinio. Vidio je vi e svijeta od Preisingera. objasnio je Mavrhofer. kad je Klara bila u blizi ni sav pretvarao u osmijeh. po vlastitom mjerilu èastan èovjek. Mavrhofer i Klara su nastavili suzdr ano koketirati. Taj se dogaðaj odr avao èetiri veèeri svakog tjedna.t ek toliko. koja stalno pokazuje prstom. rekao je Alois. Mavrhofer je pak po tovao Aloisovo dugo slu bovanje na Carini . Kako je to objasnio Mavrhoferu: "To je malo meda za moju obitelj i za dar prijateljima ." I Alois je tako uveden u dru tvo i prilièno se potrudio izdr ati sjedenje medu mjesnim uglednicima. Potiho je izvijestio i kako su nekolicinu pijanaca prestali poz ivati. Mavrhofer je bio ispravan poput Klare. Usto je imao ljubomornu enu. Alois joj je isprièao kako je supruga prav a goropad-nica. no pristo jno je vladanje najva nije. Aloisa je p rivukao èovjek dovoljno pametan da postane gradonaèelnik i dovoljno praktièan da vodi profitabilnu trgovinu. Isprva su na piæe i li samo u mjesnu toèionicu. Zbog toga je Klara imala dvostruki razlog da se ne upu ta ni u to. Sad je otkrio njenog odanog pomagaèa . gdje ga je pijani neotesanac poku ao uvrijediti. "samo èekaju da skoèe na tebe. Cilj. a posebno njegova promaknuæa. kako je obzirno objasnio Mavrhofer. Onda mu je za to saznala ena. No. Stalno si je ponavljala kako ne smije upropastiti do brog èovjeka. Bio sam svjedok prave komedije. Èlanovi su im mogli prisustvovati redovito i li rijetko. Aloisa je èak pozvao na Buergerabend.no od pr esudne je va nosti. Alois je sad dio dana provodio radeæi u vrtu. Znao sam kako tu neæe biti nièega. odgovorio je Mavrhofer. Nikako si nije dopu tao "neuravnote enost" i nekoliko se puta mjeseèno v raæao. Od tad mu je ivot prava mizerija. veæ u iva nje u razgovoru. Aloisa su se Buergerabends uskoro dojmile." "Moram se s time slo iti". Samo j ednu. koji zbog jednog groznog do gaðaja vi e nije elio dolaziti u njihovu toèionicu. "Te ene koje ti svaki dan dolaze u t rgovinu". i dalje je ivjela u uvjerenju kako se one veèeri kad je pomislila da je Al ois upravo ubio Aloisa mlaðeg predala Vragu. a njih su dvojica u gosti onici sjedili na piæu. a to ju je moglo dovesti u isku enje. ili na svojoj novoj ko nici." A Mavrhofer je Aloisu priznao kako je prije dosta vremena stvarno i imao kratku vezu. Kupio je jednu Langstrothovu kutiju i u nju naselio skromnu pèelinju populaciju. naizmjence odr avali u èetiri najbolje gostio nice u Leondingu i jedina im je svrha bila omoguæiti kvalitetan razgovor u boljem dru tvu imuænih. spasi ga i bit æu tvoja!" Kako bilo. nije bilo opijanje. Deèkiæ je s èetiri godine bio dra esniji nego sva njegova druga djeca. Nakon k raæeg razmi ljanja. Nije pro lo mnogo vremena. a kod ko nice mu je stajao tako blizu. "To je uvijek bit dobrog i pristojnog d ru tva.

" "Iznesite argumente." "Ne zadirkujem. rekao je Edmund koji se veæ kikotao. rekao je Alois. bio je tako bistar. djeèak je imao oèevu pamet i majèinu sposobnost za odanost. protresao ih i gledao kako zlatn ik ispada. sebi bi govor io u ali. Da." "To mi se sviða. rekao je Edmund. " teta. to je dio igre. Ako èuje tvoja mama." "Izmijenio si pravila. "Varao si". Kako je to Alois oc ijenio. "Za to je moj novèiæ dragocjen?" upitao je Edmund. "Odjeæu odijeva . rekao je Edmund." " vercate. "Da sam ikad upoznao tako savr enu enu." "To bi moglo izazvati nevolje". A Edmund je volio pèele." Edmund naèas nije bio siguran. Saznali smo da imate Napoleonov novèiæ. Edmund se ba nije upla io. neæe ti vi e dati da se tu i gra . a istovremeno mu je bila smije na i vlastita nje nost . "O.mogao je proèistiti ne to sluzi ." "To ti nije odjeæa"." No. Tako ih nije morao razvezivati. oèe". "Moram pi kiti. Nisi po tivao pravila. Ne samo zato to mu je sinèiæ bio tako pametan. "Jesi li spreman priznati?" upitao je. rekao je Alois." "E pa onda ga naðite". rekao je. ugurao si je zlatnik u man etu na cipeli. uz bijelu ko ulju i rukavice. To je obuæa. bila je to stvarno dra esna ljubav. tata. rekao je Edmund i poèeo se opet kikotati. samo ga sad poku aj od mene sakriti. naæi æu ga ja". U kuæi bi se igrali carine. to je. Alois je i dalje ustrajavao. dok se nije sru io na pod u klupku bespomoænog veselja. jer je znao kako æe mu to vjerojatno biti zadnja prava ljubav u ivotu. rekao je. opet. Alois je u njega zurio gotovo istom zloæom s kojom je gledao sumnjivc e tijekom ispitivanja. izuo mu cipele. "Prestani . Stvarno je volio kad bi se humor pojavio na kakvoj razdjelnici. veæ i zato to je uz to bio nje an i drag. Klara je prosvjed ovala: "Djeèak je premlad. Nije ni pretjerano skvièao kad bi m u neki od lijenèina stali. "Zato to mu je vlasnik bio Napoleon". "Ali nisi spreman priznati." Alois je napravio facu. rekao je dubokim glasom. Tad æe sigurno priznati. Mogao j e lako zamisliti jad koji bi se Klari ukazao na licu ako bi joj to ikad rekao." "Neæu". Fina ravnote a. A mi to znamo. prestani!" povikao je. pretrest æu vas"." "E. rekao j e Alois podi uæi cipelu. "U redu." Dvorac u umi 319 "Zato jer ni ta ne vercam. "Sad vas moramo uhititi". Muèeæi se meðu kaputima koji su visjeli s vje alica. pa su njih dvojica pr ovodila puno vremena oko ko nice. Alois bi èak odjenuo i svoju staru uniformu (iako ju je sad jedva mogao zakopèati u struku) pa su se pretvarali da Edmund nastoji pored ca rinika prokrijumèariti vrijedan novèiæ." "Rekao si da æe me samo kakljati. rekao je Alois i poèeo Edmunda kak ljati pod pazuhom. "To je istina"." "Ne. "Samo me zadirkuje . Stvarno bi ht io zaplakati. èim je Alois kazao: "To mora ostati tajna. vraæajuæi se prema ulazu u ko nicu. Stao je obo avati Edmunda. Onda se poèeo smijati. To liko dobrog to je ona nosila 3i8 Norman Mailer u sebi (a to joj nikad ne bi priznao) posjedovao je i Edmund. Alois se tako jako i dugo smij ao da se. "Taj je zlatnik dr ao u d epu. "Varao si. Jed nom ga je èak pèela ubola s unutarnje strane rukavice. puzati po rukavicama. i u ao u ormar dnevne sobe da sakrije zla tnik. Boli me. Poèeo se kikotati. "To je ono".prema djeèaku i prema Klari. Alois se uskoro ponovno zaljubio. ali si mi skinuo odjeæu." "Ma nije". rekao je Alois. Buduæi da ste tako drski. s njom bih se zauvijek o enio"." Na to su se obojica-nasmijali. zaka ljao. " to mi na Carini ba volimo raditi. Po kakljat æu te. Edmund se razbjesnio." Alois je prestao. Kad je iza ao.re icu za lice i sa iti mu bijele hlaèe. isprva. "poslu at æe ona to ti ka e . uzdahnuo je Edmund. ali se sprijeèio da zaplaèe. bilo u redu .

nije mogao govoriti. Te su pob o ne ene bile pravi krijumèari . At entatorovi tanki brèiæi. rekao je. Simonija je bila svakodnevna. poput jo jed nog manijaka. no oni odlazak u crkvu dr e temeljem dru tvenog ivota obiènih lju di. nakon Sisine smrti. Jednom je. Svake mu se veèeri molim. dragi gospodine". Alois je ipak nije bio spreman ispravljati. Kao primjer bih mogao ponud iti tako stra no nemoralne pape poput" . Osjeæam se bla goslovljenim. "O. "Tra it æu od Boga da to zabrani. Reklo bi se kako im je neprilièna privr enost vjeri bila pomalo odbojna. glasom od kojeg je zamro odgovor njegovih roditelja .svakog govornika bi na poèetku nagradili makar i neznatnom reakcijom. U svojoj sobi. ne smije ". Stoga se Alois odluèio progovoriti. gotovo je uspio reæi Alois." "Ja se ne molim". da. Uzbuðenje mu se udvostruèilo kad je èuo kako mu otac ka lje. Adolf se svetio zbog smijeha koji je odozdo morao do njega dopirati. Govorio je suv . zakljuèio je Alois. to je iz kuhinje u dnevnu sobu dovelo i Klaru. i u ljubavi prema ocu. a tada ga je uhvatio paroksizam.. tako bistrog da bi mogao postati uva eni profesor.. Vizu320 Norman Mailer alizirao je fotografiju Luigija Luchenija to ju je vidio u Linzer Tages Postu. mala tamna naznaka brk ova. tata!" viknuo je. Inoc enta VII. No. Privatna nadmoæ-nost religiji pov lastica je vi ih klasa." Aloisovom se kritiènom pogledu do imao goljavo. No. a isto je tako bilo.. Lava X. on se protivi licemjerju pobo nih koji se u crkvu sklone èim im u iv otu padne prva kap ki e. To je u svjetskoj povijesti bilo najpouzdanije sredstvo za sp reèavanje ludila. Da je Alois bio klijent. To je Adolfa svakako uzbuðivalo. Mo da je religija malima bila nu na.. Ipak se èinilo kako je to od njega vi e-manje sve.njegov je djed bio jedan od osnivaèa dru tva. uistinu tvrdim da je pokazati takvu prekomjernu korumpiranost bilo sv ojevrsno ludilo."Siksta IV. On u crkvu ide samo jednom na godinu i to na carev roðendan .no njegov je ka alj potrajao mnogo sekundi. pitao se. ba kao i gornja usna ludog ubojice. moramo shvatiti kako bismo bez reli gije trpjeli kaos. jednog od sudionika koji j e ostale rado uvjeravao kako je "jedini hrabri èovjek u na im redovima." Dvorac u umi Alois je imao spreman odgovor. tek komadiæ tamnog paper ja. z. Edmund je poèeo plakati. no . Taj ga je s poj morao uzbuditi . Je li bio blizu pluænom krvarenju. Zato to ne moram vjerovati u Boga. Da. mogao sam ga upozoriti. bilo je to liko ljepote. "Ja mislim da se slaviti mora Franju Josipa. Odluèio je masturbirati. iza zakljuèanih vrata. Jo je nastojao pod nadzorom dr ati posl jedice napada.preko granice su vercale um malog djeèaka. na gornjoj usni odmah pod nosnicama." Sjeo je. to se tièe njega. ali je klimnuo glavom prema Klari. ugledao njene stidne dlake ba kad su poèele izbijati. znam da neæe umrijeti". a on æe me poslu ati. U djeèakovoj ljubavi prema majci. "A opet. Naroèito sad. Zasad æe to pustiti. sad je dopunio. Alois je. "ne smije umrijeti. Odluèio se po to je saslu ao "de urnog ateista". prigodom jednog od svojih povremenih dolazaka na Buerger-abende odluèio progovoriti.to sitno zavirivanje u Angelinu intimu. zob pogodnu za konje. Jedan od starijih uglednika napao je Aloisovo mi ljenje rijeèima: "Slo io bih se da ne elim da me uvrste u redove onih koji odu evljeno po tuju sve ive svetke i petke.popis je znao napamet . zadovoljan i s umjerenim. pa èak i ugledni pravnik u Beèu. kurtoaznim pljeskom. "Tata. no morao je priznati kak o se radilo o formalnom priznanju . no bio je stari èlan ." Uskoro je otkrio kako ima posla sa slojem ljudi koji u takvim temama ima poseban stav.èinio se tako uvjerenim to æe se dogo diti. a svakog je njihovog nezakonitog sina èekao kardinalski e ir. "dopustite d a ustvrdim kako religija nudi vlastite vrste ludila. No. a majka mu je svejedno nudila tu vjersku ka u. Izj avio je kako svako razumno ljudsko biæe treba zakljuèiti samo postoji li bo anstvo. Cest o su ti obredi tek pribje i te nesretnih ena. u prostoriji se ozraèje naglo ohladilo. Aleksandra VI. no i pak su i li u crkvu. a Luigijevi brkovi nalik po tanskoj marki blisko su im nalikovali. dragi gospodine. i Klementa VII. Alois je zakolutao oèima prema njoj i poku ao udahnuti. Julija II.. kad je jo spavao u istoj sobi s An gelom.

" Èak je poveo i Edmunda. Kad bi se vraæao s Buergerabenda. Intuitivno je stigao na stra nu zamisao kako je san tr n ica na koju su se preminuli mogli vraæati i podsjeæati ga na osobne dugove. Suma Kumberger kod Leondinga bila je puna jaraka obraslih d rveæem i malih pilja gdje se mogla postaviti zasjeda. Nije stoga bilo iznenaðenje to bi tijekom Buergerabenda èesto pomislio na mlade èasnike kojima je. zadovoljstvo bilo èuti Edmundovu vrisku. Jer æe ih stiæi grozna osveta. èovjek je bio stari 322 Norman Mailer 3Adolfu se nova kola u Leondingu svidjela. Ta ju je prièa zabrinula. To ga je natjeralo da odluèi. Adi je imao problema s jednim klincem koji je davao naslutiti da bi sve moglo za vr iti tuènjavom. Alois mladi mu je èak jednom stavio govno na rub nosa. Ne usuðuju se. pa ih je èak ponudio i u toèionici. pa ma kar znaèilo da se mora poslu iti kamenom. naravno." A onda se trkom vratiti u svoju spilju u umi. ali je proglasio kako to nije bilo prema pravilima. "Indijanci vjeruju u osvetu ratnih bogova. Nisu svi njegovi novaci eljeli biti bijeli doseljenici. izraðivao èizme. "Voðe se ne na pada". poput tekuæe vode i elektriènog osvjetljenja. sanjareæi cijelo vrijeme o krasnoj mlado j eni koja bi izraðivala izvrsne damske e ire. kad bi jednom krenuli napadi. Stoga su mu na pamet padali Johann Nepomuk i majka. zakljuèila je. Je li Adi pokazivao veæe neprijateljstvo i razvratnik iz jedne od najboljih gradskih obitelji. Tu mu je mogao zapovijedati. A Alois je za to plaæao previsoku cijenu. Kako je to samo bilo nepo teno. uvijek je znao kako izbjeæi akanje. starijoj je djeci bio drag. rekao je sam sebi. iako je glavni dogaðaj svakog tjedna o stavljan za nedjeljno jutro.i e otvoreno. Aloi s je ponovno bio prisiljen osjetiti nedostatnost vlastitog iskustva. naravno. Dopustite da ustvrdim kako je snaga takvog suosjeæanja dovoljna da oèara srce sveca. kad bi to samo sm io uèiniti. posve nevoljko. a na veèer s njim dijelila krevet. i to stoga to samosa alijevanje mo e dosegnuti najvi e operne visine. obuzeo bi ga al za onim to se nikad nije dogodilo. Poèeo je kolske drugove novaèiti z a bitke. Angela. a bila je manje stroga od samostana. kojem je sad bilo pet godina i bio je bez konkurencije naj mlaði sudionik. Jednom je u umi Edmunda èak ubo tap om u leda i kazao mu da je to bio str ljen. No. Njemu se. kazao je. a svakako i Alois. kad bi se vodili ratovi izmeðu bijelih doseljenika i Indijanaca. nije mogao kod kuæe. glave oblivene krvlju. A kad je opet do ao. Zato ne napadaju vis oke èasnike kakav sam ja. Ali se ipak stao kikotati na pomisao kakvo bi. da mu je ta ala sad zagadila snove! Dvorac u umi od Aloisa mlaðeg? Jest. Imao je vizije na rubu sna. dok je ivio u Beèu. "nego da se èovjekove dvije biv e ljubavnice sprijatelje. Naravno. Adi se sjeæao kako su svojedobno od Aloisa mlaðeg titili njega. Nikad se dotad nije potukao. Edmund prenio Klari. Bi li se to moglo dogoditi . te su veèeri ipak bile tek razonoda. nije progovarao. bio je gori. Iako je opet bio odlièan uèenik. "To bi moglo biti opasn ije". Adolf je bez obzira na to volio da je uz nje ga u umi. a potom je morao razmi ljati o svoje d vije preminule ene. no to se moglo opravd ati. kojeg se istinski bojao. Znali su dosta o antikvitetima i raspravljali o zanimljivim inovaci jama koje æe se uskoro moæi nabaviti. èovjek odaje na priliènu vlastitu tetu." Jedan je od gospode dao takvu primjedbu na Buergerabendu. to je. Aloisu su se te rijeèi tako sv idjele da ih je prisvojio. gdje bi Edm unda titili Klara. Vidio je tog d jeèaka. Morao je primijetiti da su se neotesanci na to smijali s podjednakim u itkom kao i vlastela. pa bi se podveèer povremeno okupili. A znao je da se nije radilo o str ljenu. svakog bi dana jedva doèe kao da nastava zavr i. kako se neæe tako skoro op et pojaviti na Buergerabendu. Gradska je vlastela znala kako se ivi na v isokoj nozi. no s ebi je sad prisegnuo kako nikome neæe dopustiti da ga ponizi. èak i ako im nikako nije mogao koris titi. Jer Adolf i Edmund su bila braæa p o krvi. Jednom je èak skalpir an i sam Adolf. Nije bila daleko od Vrtne kuæe. Sto ako se one na toj tr nici sna sretnu? Sto ako se meðusobno sl o e oko svog biv eg mu a? Tad bi se mogle udru iti protiv njega. No. meðutim. obgrliti drugog djeèaka rukom oko vrata i objaviti: "Skalpiran si. Noæu s u ga poèeli proganjati snovi. a on Edmundu takve stv ari nije radio. a izazvala je najsrdaèni ju salvu smijeha. Stoga to se crvenoko ac moga o doseljeniku prikrasti s leða. Uèinit æe to treba. to.

Kad su se vratili kuæi. "Da"." "Ti si obièan mrkljavac. onda ti nareðujem da to i uèini . jedan je vojn ik objavio kako zna zapaliti vatru trljanjem suharaka. no Adolfu se èi nilo kako ti pisci previ e po tuju razum. Ostali su ga ismijavali. Adolfe. oèekivalo da o tome izvijesti i vlasti. Adolf je ostalima. No. ipak. poku ali su je ugasiti noga ma. uvijek spominjao vrline razuma. no Adolf je rekao: "Ako si u stanju zapaliti pravu vatru. "Na otac to ne bi nikad dopustio. kojih je sad bilo dvadesetak. pak . To je u redu za sve ostalo. Jedan po jedan su bje ali sve dok se nisu na li petsto metara od po ara. Bio je uvjeren kako je Adolf sigurno imao ne to s tim po arom. Kako nisu imali vode. prije nego to ga je stigao bilo to upit ati. Edmund je kazao kako to mora isprièati barem jednoj osobi. Svi. ostali æe te djeèaci prebiti. neæu ni jeti. Bit æe posljedica. Ka em ti. Ali n e za ovo. Kad je vatra zapaljena. Stoga je Alois s ko ulje obrisao Edmundovu bljuvotinu i nje n o ga zagrlio. rekao je Edmund. Zakona. "Trebaju nam ustavi. Ostavili su vatru. A i ti æe morati platiti. "mene æe strogo kazniti." "U redu. stavio je E dmunda u krilo i nje no mu pogledao u oèi." "Moram reæi ocu. Razum æe potom moæi obaviti svoje. rekao je Adolf. kaza o bi svojoj obitelji. a onda æe se oni okrenuti potrazi za tobom. Ako bude trebalo." Jedan po jedan. kao oca i dobrog graðanina. 4Te je zime Adolfov kolski razred obraðivao knjigu Friedricha Lud-wiga Jahna u kojoj se govorilo o sili dovoljno sna noj da mo e oblikovati povijest. Sve æe ih kazniti. dva po dva. Hrabri vo jnik ne izdaje drugove. Goetheom i Schleiermache-rom. veæ je bila s premna prijeæi i na susjedni gu tik. a ne ljudi. i sam posumnjao u uzrok vatre. Njegov je otac. iza li su iz ume." "Zlo mi je. od njega bi se. A sljedeæih je nekoliko dana pazio da mu se pogled ne sretne s Adolf ovim. A kad to uèini. A onda æemo se dati u potragu za onim koji je otkrio. uz po tovanje koje zaslu uje. njihovom ocu. pravni temelji koje æe podiæi najk valitetniji ljudi. Vatra je uskoro ne samo plamtjela. Slijedila je reèenica od koje su Adolfu zasuzile oèi: "Narod æe mu iskazivat i èast kao spasitelju i oprostiti mu sve grijehe. obja njavao da nikome ne sm iju za to reæi. moglo je biti i posljedica. Putem kuæi. Alois je odluèio da to zasad pusti." "Ne vjerujem u to". Na dan kad je svima bilo suvi e hladno da bi se nepomièno skrivali u zasjedi. Povrati. "Stabilna dru tva funkcioniraju zbog sile zakona. ja æu im dati do znanja da ne zna dr ati jezik za zubima. Zato me ne poku avaj udariti." Djeèak je poslu ao. to me ti ti. Sad se vatra veæ dovoljno pro irila da su iz Leondinga stigli vatrogasci." Alois je." Razred se naravno susreo i s Kantom." "Sto si mu to obeæao?" 3 24 Norman Mailer "Da mu moram reæi za bilo to. rekao je Adolf. tovi e. To mu je bilo dosadno. a zakljuèio je kako æe Ado lfa zanimati sljedeæe. "Na ljudsku se prirodu ne mo emo osloniti". vodena kola i konjske zaprege." Pogled mu je kru io po stolu za kojim se veèeralo." "Ne mora se ti bojati mene.? A onda se zbio dogaðaj zbog kojeg su ti ratovi svr ili. Veæ to . U stvari. Zakljuèio je kako raDvorac u umi 325 zum zna ispasti varljiv. svi su se razmiljeli u potragu za granam a dovoljno suhim da mogu gorjeti. Neæu te moæi za tititi. Ta bi sila ovisila o postojanju "Fiihrera izlivenog od eljeza i vatre". djeèak je ponovno povratio. no Edmundu bi se ivot mogao pretvorit i u pakao ako ga natjera da o tome prièa. barem do kraja zime." Adolfu je dra i bio Friedrich Ludwig Jahn. no dim se i dalje dizao prema nebu. na njega bi mogla pasti odgovornost da snosi tro kove kori t enja vatrogasnih kola. To ga je naravno p odsjetilo na kovaèa. "ako netko od vas ka e za vatru. Ako bi bio siguran kako je Adolf jedan od prije stupnika. svi æemo za to morati platiti . "Ako mu ka e ". Poput sirena koje plivaju Rajnom i vode te u smrt. Nego svih ostalih koji su tamo bili.

" "Nemoj biti tako siguran u to." "Mora li biti kraljica da bi takvo to smio napraviti?" pitao je Edmund." Edmund je odmahnuo glavom. Ali im to nije uspjelo. I ti æe . Bio je s uvi e osoban . rekao je Edmund. "Otac se brinuo o svemu". "Je li stvarno najbolja?" "Je. Pa djevojka mo e naæi svoj mir. Adol f je preuzeo ulogu oca. Istovremeno se smijao i plakao." "Isprièaj mi jo jednu prièu. a i d uboke! S u itkom ih je predstavljao Edmundu. "Angela nikad ne bi takvo to napravila Pauli ili meni. Kasnije ga je pojela. Vrlo poslu na. To bi se tad moralo napraviti. Bila je prejaka." "Radi se o mladiæu kojem su naredili da spava s lesom. "to mi se ne sviða. Nije to do voljno ozbiljno." "A ne"." "Nije va no bi li se to tebi svidjelo. Jedna joj je ruka neprestano iskakala iz groba." "A to je kazala kæi?" upitao je Edmund." Edmund je drhtao. U pravu si." U tom je èasu Edmund vrisnuo. zakljuèio je Adolf." "Isprièaj mi. da je umrla. "Samo ako umre ." " eli li jo jednu prièu?" "Ne ba ." "Radi se o djevojci koja je bila tako neposlu na. Njome se rje ava problem gr ijeha. "Bi li ti takvo to napravio men i?" upitao je Adolfa. Edmundu je objasnio kako su braæa Grimm te prièe napisali kako bi djeca shvatila va nost poslu nosti roditeljima. ali ne mogu tvrditi to bi mogla napraviti Angela. Jer ja sam tvo e dijete. No ruka je i dalje odbacivala zemlju. rekao je Adolf. "Odsjekao joj je ake?" "Jednim udarcem! Ali poslije je ivjela sretna i zadovoljna. Onda bih ti to morao napraviti. rekao je Edmund." "Mo da ne bi na a majka. Nakon Jahna." "O". "Mogao bih ti isprièati i goru prièu. mo da m orati spavati uz mrtvaca. Sigurno bih napravio. kad doðe vrijeme. "Nije li t o tako?" "Da." "Predugo bi potrajalo.kao da su bili pretjerano zadovoljni onim to su govorili. Onda je pre ao na prièu s naslovom "Djevojèica bez ruku": "Radi se o ocu kojem je Vrag naredi o da odsjeèe ruke svojoj maloj kæeri. radi sa mnom to eli ." "Meni to moja majka ne bi nikad napravila. Njen je otac uzeo veliku mesarsku sjekiru i odsjekao ih. Kad se vratila na kæerin grob. napr osto nije mogao èitati. te starijem bratu i sestri." "Pomagao joj je Vrag. bila je poslu na. To je dovoljno. nitko takvo to ne mo e smatrati zajamèenim. koji je bio premali da bi èitao. Njihov mu je humor i ao na ivce. Takvo je nareðenje. koji to obja njava kæeri. Tako su je mogli opet presaviti pod zem lju. Va nija je osobna snaga. Adolf je klimnuo glavom. A kad je njena rod bina vidjela ruku u zraku. rekao je Edmund. ali je uvijek rado slu ao." "Ta je najbolja". "No.' Onda je stavila ruke ravno na panj. a one i dalje divno pjevaju." "Onda je mo da ne elim èuti. I one su isto bile u nastavnom programu za njegov razred. stala je po toj nep oslu noj ruci udarati dok je nije slomila." Kad je Edmund kriknuo veæ od same pomisli. Goethea i Schillera je svakako odbacivao. najveæe je zadovoljstvo nalazio u bajkama braæe G rimm. ali neæu." "Kako?" upitao je Edmund. "Znam da nisi u pravu. ali je i nakon smrti ostala nepos lu na." "Sto je ona naprav ila?" upitao je Edmund. Rekla je: 'Oèe. "Bila je neposlu na. Onda joj se majka vratil a u kuæu i uzela iz kamina te ki araè. Stoga su je poku ali prekriti zemljom." "To je tako grozno". Zato ih moram izvr iti.ne ." Adolf je dubokoumno klimnuo gl avom. a vidim da ti ruka iskaèe iz groba. ali moram. . rekao je Adolf. Isprièat æu ti samo kraj: radi se o kraljici koja je skuhala i vo dijete. "Ne elim ja to napraviti.tako te stvari idu. Kanta i Schleiermachera. "A. Ostalu dvojicu. Onda se onesvijestio. "To nije va no". vjerojatno. Tu su neposlu nu djevojku pokopali i zna to? Te ko je povjerovati. Dobre prièe. draga kæeri . poku ala ju je vratiti pod 326 Norman Mailer zemlju. A to bi drugo bilo . Takve æe sitne nedostatke spaliti vrelina tvog truda. Naroèito ako kuha vlastito dijete. Nije na meni da naredbe koje sam dobio od tako vi soke vlasti dovodim u pitanje.

Angela je Edmunda pljeskala po licu dok nije uspio sjesti. Majka ga vi e nije zvala Adi. morao sam biti spreman umanj iti silinu Aloisovih udaraca. Aloisu se èinilo kao da u rukama opet ima Aloisa mlaðeg. Istina. Nismo se u buduænosti eljeli nositi s brojnim nasumiènim impulsima i za-sljepljujuæom srd bom. No. Ukrutio je tijelo. Stoga je te veèeri sve isprièala Aloisu. Mo e bi ti i bit æe jak poput Aloisa mlaðeg. Adolfovo je samop ouzdanje bilo tako krhko da sam. Onda je oti la sve ispr ièati Klari. a s njim sam bio i sad. Bio je tako razbje njen oèitom Klarinom ravnodu no æu prema nj emu. bio sam prisutan kako bih nagledao batine koje je Adolf primao i uèvrst io mu odluènost. Adolfu se na susjednom krevetu èinilo kako je tako pun modr ica kao da je pao s drveta. Ako ne zaplaèe." "Prihvaæa li to sam rekla? Za Bo iæ nema dara?" "Da. 32. Ako mu je bilo najva nije da ne zaplaèe. Upravo je tu. "Trudim se zabavljati svog mlaðeg brata. no to nam u Adolfovom sluèaju ne bi odgovaralo." "Znao si dobro to radi .Na Adolfovu alost. Adolfa je dobro i ibao. Stoga nisam mogao dopustiti da mu antipatija prema ocu postane pretjerana. Cijelo je vrijeme mislio na Preisingera. al i se pozvao na svoju zapovjednu snagu. Èeka te kazna. Bez obzira na to. molim te. Isto sam tako bi o spreman pojaèati oèevu silinu. To nije mogao znati. da. Bilo je to sjeæanje kojim se slu io da mu pomogne da ne ispusti ni glasa. kad god bi poèeo sustajati. da je odluèio pobjeæi. Ako velika mr nja u djet injstvu nema pouzdan ispu ni ventil. Pozvao se na zapovjednu snagu koja mu je bila na raspolaganju nakon umskog po ara. "Ad olfe. Adolf je izmeðu udaraca neprestano razmi ljao o tome kako je Alois mladi pobjegao od kuæe. taj je put Adolf èvrsto odluèio ne pustiti ni glasa. A on je takvo deri te. Iz ovih æe batina sig urno proizaæi odbojnost prema Edmundu. Zato æu ti reæi ocu. rekao je Adolf. onda æe dovoljno osna iti da opravda sve to æe potom raditi. Otac nije nimalo dvojio. ako ti misli da je to pravedno. moram to prihvatiti. to je grozno. Bio je potpuno uvjeren kako æe se ona pr edomisliti i naposljetku mu ipak kupiti lijep dar. kad god bi se djeèak mogao slomiti.8 Norman Mailer Potom je danima ivio u strahu da æe netko ipak progovoriti. le eæi na krevetu." Klaru je spopao bijes. A mo da i hoæu. donio odluku ." "Ako mu ne ka em. da se poslu im metaforom. U tog smo djeèaka veæ ulo ili prevelik trud. njegov ego morao odr avat i u punoj erekciji. onda ti ja moram odrediti pravu kaznu. da ga je Klara poku avala uspavan kama uljuljkati u san. da poslu i mnogim ne uobièajenim ciljevima koji su nas èekali." "To je prava nepravda". Velika je neurav note enost bila prihvatljiva kod Luigija Luchenija. To je bilo jo gore.7 je u dovratku vrteæi glavom. da se kad doðe vrijeme zagleda u svoje srce. sasvim sigurno ne onda kad ga je morala ukoriti. Neka mu mr nja prema Aloisu toliko ojaèa." "Zbog èega? Edmund voli da mu se prièaju prièe. Moram. Jo jedan zloèinac s kojim se m ora baviti! Zbog toga ga je spopao jo veæi bijes. kad nis u sigurne to æe uslijediti. No.) Dakle. Edmund je nako n slu anja prièa braæe Grimm bio u tako jadnom stanju. majko. (Ego je rtva istih slabosti koje pokazuju i erekcije.bolnih kosti . Stalno me tra io jo . Tad im je svima naredio da o tome ne progovaraju i poslu ali su ga. Adolf je imao dovoljno vremena pomisliti kako nema sr eæe." "Majko. to nije ne to u to treba uvlaèiti oca. klijent æe postati nestabilan. Snaga stvara vlastitu pravdu. za na u je djelatnost od kljuène va nosti ravnote a. On æe odluèiti o kazni. U nekim je trenucima Aloi sov strah da si ne prenapregne srce bio izravno suprotstavljen mojoj elji da Adol fovu volju uèinim imunom. Stajala Dvorac u umi 32. tad je i njega bio obuzeo strah. To me ispunjavalo nelagodom. Bile su to najgore batine koje je dobio otkako su se preselili u kuæu u Leondingu. taj je posljednji razgovor èula i Angela. Mo da ti neæu kup iti dar za Bo iæ. Da vidimo hoæe li me tad i dalje smatrati k rivim. no ja sam tijekom tog mete a bio uz njega.

o æe mu poslu iti kao obja njenje. No. Der Alte je veæ bio u uznapredova lom stanju raspadanja. Podrugivanje nadimkom Toga sad ga je ujedalo za ko u. U to je doba u L eondingu ista bolesti oborila u postelju i druge njegove dobi. Svejedno. la e kao pas. smotao. na èijem su jedinom prozoru bile re etke. dok je etao s Mavrhoferom. Obièno bi Aloisu uspje no iz akao. najgora je bi la vijest da je preminuo Der Alte. a mu zavr io u zatvoru." Alois je dobro znao da nesmiljeno pretjeruje. A ovu mu neæu zaboraviti. Ipak je bilo pretijesno. no sad je bio u suzama. Djeèak se znao dobro klizati i o kretati. "K ako bi tvoja majka tad plakala! Sin bi joj nestao. poku avao si pobjeæi. Adolf se po ku ao kroz njih provuæi. Ponekad je takav gro zan deran." 5Nekoliko tjedana poslije. A ja ti ka em. Èak se potrudio o tome izvijestiti Edmunda. Tek se na zvuk otkljuèavanja vrata odmaknuo od re etki. grohotom nasmijao i reka o: "Ba sam nakratko iza ao. Sutradan je. dovoljno se zabrinuo da djeèaka zakljuèa u sobi Dvorac u umi 329 u prizemlju. Onda je pokazao na Adolfa i rekao: "Vidi ti toga a. vijest je proslijeðena èak iz Hafelda. Toga u. kad se Alois uspeo stepenicama kako bi uhitio potencijalnog bjegunca." Edmund je istog trena skoèio iz kreveta i odjurio to isprièati ocu. da nije ni osjetio hladn oæu koja je nahrupila kroz otvoreno prozorsko krilo niti èuo zvuk oèevih èizama dok se v raæao u sobu. To je grozna la ! Platit æe mi za to !" "Platit æe ti. vi e nije bilo sna ne ruke koja bi udijelila batine. Alois se probudio od brige je li sluèaj Aloisa mlaðeg u st vari bio posljedica pretjeranih batina. Alois je pri ulasku. meðutim. Dugmad je neprestano zapinjala za re etke. na eg Toga a !" Klara je zavrtjela glavom i iza la. ako se ikad sazna da je djeèaka ibao. zgrabio stolnjak i omotao ga oko sebe. Brzo je otkrio kako mu sigurno sme ta pid ama. kad je Klara iza la. A uskoro se stvar i pogor ala kad se Alois vratio u sobu. Tom se porugom slu io sve dok Adolf nije uzvratio napadom ospica. No. Nekad sam sebi ka em. no dogaðaj je bio dovoljno neobièan da je zaslu io novinski opis. rekao je Alois. Zabranjujem ti jer bih morao zvati policiju da im ka em kako si nestao. U Linzer Tages Postu se èak pojavio i nekrolog. Ruke su ga boljele vi e nego Adolfa leða . Izvoditi takvu povezanost je. A kad bi ocu i uspjelo prebac iti ga preko koljena. nakon jednog nepreciznog udarca po pozadini. Stoga ju je svukao. "Zato moram otiæi. postajalo sve te e uhvatiti. Stoga je nastavio: "Svoju djecu nikad ne tuèem. rekao je Adolf. A ne zato to bi mi nedostajao. pomalo pojednostavljeno. Kad su na li njegovo mrtvo tijelo. (U sebi je èak rekao: "O. Na obite lj Hitler pala bi ljaga! A sve zbog Toga a!" Adolf je istrpio batine. primijetio je Post. "istuæi æu ja veæ njega. naravno. "sudbina usamljenih p . Njegova je vojska nakon po ara u umi obustavila dje lovanje. jeli!" Alois nije bio spreman opet mu dati batine. to je mo da bila vje tina steèena dok se igrao rata. Priznaje m da se ipak èesto na njih izdirem. "Adolf je onaj". s tavio s vanjske strane i potpuno se gol jo jednom poku ao provuæi. Vikom je dozivao Klaru sve dok se i ona nije pojavila na vratima. jo dr eæi mjedeni kljuè u ruci. zabranju jem ti. Aloisu bi u takvim prigodama ote alo srce. To je Aloisa potaklo na pravu bukvicu: "Dak le. U stvari ga je. ali je jo gore biti budala. Nije dobro imati tanke ivce. ne bi to bio neki gubitak. Moj rad na njegovom egu pretrpi o je gubitak. Meðutim. Alois je izjavio da se nikad nije upu tao u tjelesno ka njav anje. no ispunio ga je prijezir gospodara. Bilo je mnogo ugodnije nazivati ga Toga om." Kako bi to roditelj mogao 33° Norman Mailer izbjeæi. Veèeras je tako hladno da bi se za dvije minute vratio i kucao na vrata. Ne bi. Bolest je svakako bila zarazna. Adolf je kazao: "To je la ! Moj brat stalno la e. "To je sve tvoje maslo". Kad je ostao sam. t a tema ponovno iskrsla. "kojeg najvi e korim. "Takva je èesto"." Alois je to isprièao smi ljeno.") No najva nije mu je bilo da Mavrhofer o njemu ima dobro mi ljenje. no Adolfu se mo da smanjila otpornost zbog stalnih nezgoda koje su ga pratile u nedavnim dogaðajima. Tako se bio raspal io vlastitim bijesom zbog nepravde koja mu je nanijeta.ju i ostalog. pa bi me mogli strpati u zatvor. shvatio to s e zbiva i stao se grohotom smijati.

Korist koju bismo od njega mogli imati svakako je i èezla. Kako sam i spomenuo. Mo da bi bilo prikladno reæi zavr nu rijeè o Der Alteu. Da bi nam se odr ao moral. Pokazalo se kako se ipak radilo o blagom sluèaju. "Imat æemo zadovoljstvo opet prihvatiti tu sitnu ribu . Miris antiseptièkog sredstva koji je unosila bio je gotovo nepodno ljiv. veæ su ga ostavili i da truli. nehranjene pèele su na hladnoæi pou-gibale. Takvo me èuvstvo kod mog mladog klijen ta uznemirilo. Postao je opsjednut osjeæajem vlastite prljavosti. 6." Da bude jo i gore. Kako bi se iskupio . nemate ni vi. Adolf nije samo mislio na Der Altea. veæ bi èesto po elio da ne volja ospica zadesi i Edmunda." . Ujutro je stvarno izgledao prestra en. k ad smo veæ kod toga. svrab je oslabio. pretpostavljam kako Dummkop f uistinu i prihvati reinkarnaciju nekih na ih klijenata.a jedva da je znao za to . Lijeènik je obitelj upozorio da bi se moglo raditi i o e ncefalitisu. ne znam puno o paklu. ali po tedi djeèakov. stalno nas se podsjeæa koliko je u onom to ljudi rade kozm ièkih pretenzija. Dobio je osip. od te kog sluèaja. U spavaæoj je sobi Alois kleknuo kraj Klare i oboje su se molili za Edmundov ivot Alois je èak rekao: "Vjerovat æu u Boga. jer nisam ba bio siguran da smo starog u pakao odnijeli u nekom ve likom stilu. Aloisu je pak ostalo dovoljno gorkih sjeæanja na Der Altea da se nagradi traèkom ivog zadovoljstva . Maestro nas. bez obzira na trule . bilo mu je Dvorac u umi 331 dosadno. Poèeo se gubiti. nakon to se Adolf oporavio. oèi su mu bile crvene. Tko zna? S obzirom na m alobrojne naznake koje mi uopæe stoje na raspolaganju. A onda je.Vrtnom kuæicom dok se Edmundu stanje pogor avalo. Koliko li ih je samo udaralo krilcima do samog kraja! Adolf je alovao u ti ini. Ako prekr im ovaj zav jet. pa æe djeèaku biti od velike vrijednosti. a nakon toga bi ruke oprala antiseptièkim sredstvom. stalo dr i u enklavama. uzmi m oj ivot. nisu mu dali èitati. Lice mu je oteklo. Njegovala ga je samo Klara. Edmund uist inu i obolio. Bijele toèkice na njegovom jeziku i u grlu nestale su nakon nekoliko dana. Pretpos tavljam kako je bio vrsta dugogodi njeg klijenta kakvu. ako je Dumm332Norman Mailer kopf toliko lakomislen da Der Alteu da novu prigodu za napuhavanje vlastite ta tin e. "Pa neæe Dummkopf svoje tajne otvoriti p ojedincima koji su toliko izopaèeni da sveæenièko zvanje odabiru kako bi lakovjernom p ublikom ovladali opisima koji im idu u prilog.posve neprilièna reakcija." Tijekom svoje bolesti. Bio je to prilièno velik dar. kako æe ih Gospodin za vjeru nagrad iti poslije smrti. neprestano se alio majci. Nisu li svi ba tako gledali na njega? Bolestan.ustinjaka. èesto moramo ignor irati. O vi im stvarima nemaju pojma. Onda je dobio ospice. Adolfa nitko nije smio posjeæivati. Klara je kuæu dr ala u strogoj karanteni. Brinuo je gdje bi sad mogao biti Der Alte. s maskom od gaze na licu. Sveæenici su uistinu la ljivci. A. no tek poslije. Adolf se nadao kako se Der Alte. Ipak. neka umrem. smje tenog u dotad nekori tenoj djevojaèkoj sobici na drugom katu. Nije predviðeno da znamo ono to ne trebamo znati. neèist. koji je svoje kuglice ispaljivao dovoljnom snagom da obori vjevericu ili takora. pod kraj. Nisam èak ni siguran da uopæe i postoji. koji je ne samo bio mrtav. rekao je: "Bo e. Èitatelja æu po tedjeti detaljnog opisa mete a koji je odj kivao . naposljetku. Istini za volju.to je prava rijeè . i prema tome.Adolfu je za Bo iæ kupio zraènu pu ku. Stoga je bilo moguæe da je i bio spreman preklinjati raj da ga puste unutra. Aloisu se èinilo kako mu sin èak plaèe u snu. ali mu se pojaèao nemir . Cesto nam opet ukazuju na Nietzscheovu nemoralnu primjedbu: "Svi su sveæenici la ljivci. a opet bi mu gotovo bilo drago kad bi iza la iz sobe. ako Edmundu po tedi ivot. Mae stro nije odluèno protiv toga." "A kako bi drugaèije i bilo?" veli Maestro." Ostanimo dakle kod toga da o Der Alteovom konaènom odredi tu nisam znao ni ta." Nikad neæemo saznati bi li Alois takvu prisegu i odr ao. nalazio na putu u raj.

poveæava mu ravnodu nost. rekao je. Mal o utjehe. Alois je Klari kazao kako neæe iæi. Mi smo. "Da". Ne smijem! Zato æe danas ti biti gazdarica obitelji. "crkvi koju mrzi . veljaèe 1900. malo ima brakova u kojima se prisega ne opovrgne tajnom za kletvom. usprkos Klarinim i Aloisovim molitvama. naposljetku. u zemlju morao zakopati tajnu koja je bila tako izravna i moæna p oput ruke koja viri iz groba). Ona je naposljetku rekla: "Mora prestati biti tako strog prema Adolfu." "Ti si mu rob." No. "Sveèano prise em. a kad je ulog dovoljno visok. Jer na pogreb iæi ne mogu. Potom je zaplakao. a ni ja nisam za to bio spreman. I sam je jedva povjerovao to govori. veæ je ponovno zaplakao. Neka za promjenu Bog èuje to ona eli. Da.) Nisam bio siguran to to u stvari osjeæam. a sad" . Ni ja nisam bio bez krivnje. Nikad ga prije nisa m vidjela jecati. Za to ga m ora prebijati na mrtvo ime?" Alois je klimnuo glavom." . Gotovo je izvan sebe. u stanj u . jedna od na ih najkorisn ijih provenijencija."i s Edmundom. "Ne mogu danas kontrolirati osjeæaje".) Radi se o tome da je.blokirati èak i presudne. Jeftino ga domo ljublje razbje njuje. Ali ja tamo odlazim naæi mir. Ne u tom èasu. Adolfa neæu nikad vi e udariti. Znao sam jedino da Adolf jo nije bio spreman da poène smi ljati bratovu smrt (jer bi. Napiti se da manje boli. Sebi je veæ kazao: "Ne.a kori tenje je te moæi skupo . Stoga je Klara Angeli kazala kako æe morati predstavljati obitelj. bile one blokirane ili ne. "Bojim s kako æe on htjeti izaæi. s druge strane. " "Ti si". potièemo." Pogre no je mu a i enu prosuðivati dok pate. Tad mogu razgovarati s na im Gustavom i Idom i Ottom. Gledamo na njih kao na ne to to Dummkopfu poveæava zamor. Jeftine ga molitve zamaraju. Zajedno su plakali. " eli li da u crk vi napravim scenu? Crkvi koju mrzim?" Po prvi je put u njihovom braku ona srdito podigla glas. Ne s mijete izlaziti iz kuæe. Ni kad vi e neæu udariti Adolfa. rekla je Klara. "Ali ako ostane danas ovdje sa mno m. iskrene i najva nije molit ve." 334 Norman Mailer Angela je rekla: "Mora u crkvu sa mnom i Adolfom. Osjeæao sam se kao da sam i sam meðu o alo æenima. "Trebam te". a ni tvoj otac ne mo e iæi. takav je bio na Alois. Edmund preminuo 2. Samo je stajao kao stup soli. Edmund je bio prvo dijete prema kojem sam osjetio tako neobièan skup èuvsta va poput ljubavi (ili mi je barem od sveg srca bio drag. rekao je. Jeftine molitve. svoju æemo moæ i iskoristiti. no ne mogu se suzdr ati a da ne primijetim k ako. Zagrlio ju je. "Obeæat æu to". To æe biti dosta." "Hoæe li barem ostati kod kuæe. godine.A onda je Edmund umro. Ni sama nije bila spremna za spr ovod. (Jeftino je domoljublje. objavio je." Takvo to joj nikad prije nije kazao. Barem na d ana nji dan. njemu je ovo tako stra no. On ti je sad jedina nada da æe imati dobrog sina. "Nemam povjerenja u sebe. primjerice. èime obja njavam toplinu ko ja bi me ispunila kad sam bio u njegovom dru tvu. iz mog iskustva.do ao je re d na nju da bri ne u plaè . Sto je i istina". Dvorac u umi 333 7Na dan Edmundovog sprovoda." "To ovisi o tvom ocu. ako ne napravi ne to grozno. kazala je. Molitva mo e podnositelju ispasti pogibeljno iskustvo. "Ako te ljudi b udu pitali. "premlada da bi se brinula zbog skandala. samo im reci kako su ti roditelji potreseni. Èak joj nije objasnio razlog. "Jest". Ne mogu ga ostaviti samog. Poku at æe te odvesti u toèionicu. rekao je. izbit æe skandal ako se ne pojavi . doista. mo e li mi barem to obeæati?" upitala je Angela. Reci im da sm o bolesni. rekla je Klara. Poèel a se pitati je li njenoj obitelji uni tenje suðeno. ni Klara nije bila sasvim pribrana. Angela. Danas nisam u stanju ostati priseban. ti mora biti gazdarica. "Potrebno mi je da danas ostane sa mnom u ovoj kuæi." Nisu se svaðali." Prije nego to je i zavr io reèenicu.

Od pobo nih se ljudi onima u njihovoj obitelji s manje pobo nosti zna pomutiti um. Edmunda je odveo na etnju u umu. Tog se napornog dana Alois zbog gubitka Edmunda osjetio tako Dvorac u umi 335 pora enim. Adolf nije elio prihvatiti pomisao kako je Edmunda mo da i zlostavljao. Usput j e uzeo granèicu i brata skalpirao tako to mu je tapom ocrtao krug. "To nij e bilo ni ta vi e". naposljetku. "istina je. No. U istom satu u kojem je umro Edmund." 336 Norman Mailer "Ne budi lud". Da. rekao je Adolf." 8. Ne samo o smrti svoje djece. Misli da sa m prema Edmundu bio okrutan. da se morao zagledati u dugo potiskivano sjeæanje na rodo-skvrnuæe. to kod pobo nih ljud i nije rijetkost. Jesu li on i Klara zagaðeni ljudi? Ako je tako. No."U uti!" rekla je Klara. Je li to bila srd ba prema Bogu? Sad se i on a bojala otiæi u crkvu. Alois mu je kazao: "Ti si mi sad jedina nada. kako bi se èovjek mogao usuditi takvu srd bu donijeti na s veto mjesto? To bi bilo kao da jo jednom prisegne na vjernost gadnome. Edmundu bi moglo biti bolje to je umro." "Kako mo e tako ne to reæi?" pitao je Edmund. Sto bi se. on i Angela sami oti li u crkvu. Opet smrdi ." "Jest". Priznajem kako sam bio u isku enju da joj priðem. p oèela osjeæati stra ne bljeskove u grudima. "Zar da se slomim javno?" ponovio je. Je li Alois zao? Je li ona? Sto je sa zavjetom koji je dala kad se èinilo da Alois mladi be ivotno le i na tlu? Mo da je bo lje. "Zar Bog ne bi mogao biti milosrdan?" pitala se. jako ga je brzo obuzeo u as." . 9Do Adolfa nije dopiralo ni ta od onog to se na sprovodu govorilo. Osjeæala se strahovito iscrpljenom. "To je glupo. tijekom tog dugog dana koji su proveli kod kuæe. rekao si je." "Ali ti si mi brat. nego neki stranac. mora se okupati. Ostav i sama s Aloisom. Kad je pitao za razlog. makar se koji put nekima od njih i poslu imo. Aloisa je obuzeo strah. Jer bi dolazak zlih ljudi na sprovod pre minulom mogao tetiti. Kako je taj potajni bijes obièno uronjen u ku ne vode skromnosti. moglo dobiti regrutiranjem klijenta poput Klare? Mogli bismo kod kand ela izazvati pomutnju to su je izgubili. I tako su na Adolfovo iznenaðenje. "T o je gore od smrti. Polako je. rekao je Adolf u sebi. ispod zatiljka i potom iznad desnog uha. Ponavljanj e ubija du u. iznad lije vog uha." No. Kad se Klara u jednom trenutku poèela predomi ljati i kazala: "Mo da bismo ipak trebal i otiæi u crkvu". Glava mu je bila u ognjici." Klara se u sebi zapitala: "Pa to je tu tako stra no kad èovjek s lomljenog srca plaèe u crkvi?" Poèela se pitati. on me zapravo mrzi. ali sam znao da æe Maestro to odbiti . Moj je otac Edmunda dr ao svojom jedino m nadom. bolje je da se tamo ne pojave. Um orila se od vjerovanja kako je za to sigurno kriva ona. "Za to misli da su Indijanci uzimali skalpove? Jer j e to jedini naèin na koji se netom zarobljenu osobu mo e posjedovati. Jo uvij ek nije bio miran zbog po ara. Stranac bi ga mogao ba citi. da. brzo sam shvatio da se kod Klare radi tek o pobuni. I stvarno. kao da stoji u sta roj kuæi u kojoj se ispod nje raspada pod. To je u stvari bilo ono to je rekao. "od onog kako je Alois mladi postupao prema meni. Pobo nost zna poslu iti i kao zid koji spreèava da shvate kako se te k o srditi na Boga . Tad je Adolf re kao svojim najdrhtavijim glasom: "Sad je sve to u mojoj vlasti. takv i nam nisu odlièni klijenti. veæ i braæe i sestara." "Bolje je da ti je vlasnik mozga brat. Po novo je zaplakao. Tvoj je mozak mo j. Klara nije mogla podnijeti da razmi lja o svim tim smrtima u obitelji. a njoj je svejedno hoæe li se spasiti. Kako dubok i nesmiljen mo e biti gnjev anðela! U danima prije nego to je obolio od ospica. pa ga je i dalje brinula Edmundova odanost." No. koliko bi samo trebalo raditi da se tako svje i te ak klijent obuèi.Boga koji s njima ne postupa onako kako su prema njihovom mi lj enju zaslu ili. pa opet do èela. od èela. Angela je samo rekla: "Prije nego odemo.

" Nije se zaustavljala. Sad mu se èinilo da je majka spremna diæi ruke od njega. rekao je Edmund. . uz moju pomoæ. Adolfe. To æe biti prvi znak. ("Bo ji miljenik"). "Mrzim oca"." Angela je rekla: "Okupan ili ne. podjednako srdita. krenula za njim. sad je rekao. jer je znala da je pocrvenjela. Sto za tebe ne mogu reæi. Kako su te rijeèi la ne. na li su oca otek log i crvenog lica." "A. Nije bio poput Gustava i drugih. Sjeæanje mu je izazivalo vrlo neobiènu bol. ali nije zaplakao. Èak i na dan bratovog sprovoda" . izderala se na njega tako jako da je pobjegao: "Lo a osoba! Grozna! Ti si èudovi te!" Kad je u umi ostao sam. Muèiti glavobolje. a sad nije do la u crkvu. Naredio si je da ne razmi lja vi e o Emundu. ali je bila i uzbuðena to je u centru pa nje. Otac mu je i dalje mislio kako je Edmund jedina nada. Tako mu se i sjeæanje gnojilo u srcu. Kuæi su se vraæali u ti ini. kao to je napustila Edmunda. Boljet æe te glava. Vidio sam kakva me obnova èeka. Morat æu mu opet vratiti osjeæaje koje je gajio kad su mu bile tri godine i kad ga je majka obo avala. Ona je. "Ne". Pretvarala se da je volj ela Edmunda."Vrati mi ga". "Okupao sam se. kad su ostali sami i mogli krenuti u umu. rekao si je. a kad su stigli. "Njima je to tako stra an dan ."i dalje neugodno miri e . Adolf je ipak rekao: "Za to li sam sa mo siguran kako mi majka neæe doæi na pogreb?" Angela ga je prekorila: "Klara je najbolja osoba koju sam u ivotu upoznala." Zagrlio ga je i iznova zaplakao. Nitko nije bolji od nje! Kako mo e takvo to reæi? Pati zbog tvog oca. Za to onda mora osjeæati takvu krivnju? Neka bol osjeæa ona. Adolfovo srce tuklo u ritmu. A tebi je bilo svejedno. kojim su koraèali ka d su se vraæali iz ume." Morao se okupati u hladnoj vodi. Snijeg je bio tako hladan. "ti si tako poseban." To je. Najlj ubaznija. To zna . Sjetio se kako ga je Klara nekad zvala ein Liebl ing Gottes. Rekla si. Ti si me na to i natjerala . vidjet æe ti razliku. a ja sam ti rekao da bi pre dugo trajalo da se zagrije voda. Kako je to stra no. Ne danas. neki su od o alo æenih obratili pozornost na Angelu.morala je to pono viti! . ponovio je sam sebi Adolf." "Na to misli ?" odgovorio joj je. Sjetio se u asa u Edmundovom pogledu dok je slu ao prièe braæe Grimm. Tako su slabi. bila i istina. No. Osjeæao ju je u srcu i bila je tako o tra po put ivera koji se zabije pod nokat. Nemam neugodan vonj. Donekle je to i uspio. bilo joj je neugodno." Edmund je bio na rubu plaèa.oboje su ostali u krevetu. Tako bezosjeæajno! Dvorac u umi 337 10. Mozak mi se èini isti kao p rije. "zabranjujem ti da mi se tako obraæa . Sad je na njega do ao red da plaèe. dodala je i "kako ga je i trebao voljeti. Edmund je bio divno d ijete. Istog èasa kad su se na li izvan dosluha svih sa sprovoda. komadiæ koji je ostao sad je postao kor ijen. Edmund a je tako volio!" A kad se na Adolfovom licu pojavio otrovan izraz. kojoj je bilo neugodno." "Ne vjerujem ti. Okrenuo se Adolfu i kazao mu: "Ti 338 Norman Mailer si sad moj ivot. ti mo da ba i nisi dobra osoba. Samo se poprskao i obrisao. Mo da je bio od abranik sudbine. Dok su se brat i sestra udaljavali od groba. Sad je. Kad ga je Angela sustigla. kuæi su hodali u ti ini. korak po korak. "O". Mo da je smrdio i dal je. kao to èovjeku uspije veæi dio ivera izvuæi ispod nokta. spreman i sam izazivati nelagodu. A kako je to mogla sprijeèiti? Poku avala je objasniti da joj se roditelji lo e osjeæaju. Èak se i Bogu molio da mu omoguæi da prestane misliti na Edmunda. "Hoæu kad za to dode vrijeme. pomislio je Adolf. Pre ivio je. da se ne mogu ni p omaknuti. ii. znala mu je govoriti. kao nagrada za tu primjedbu. Adolf je poèeo strahovati od vlastite smrti. 'Iæi na sprovod tako usmrðen? Ulazi u kadu'. Mislim da ti nisi postao vlasnik nièeg. No. u crkvi. Nije se èak mogao ni pretvarati da bi moglo biti drugaèije." "A kad æe to biti?" " Kad ti ka em. Okupao sam se." Tako ga je rasrdila da je sa umske staze si ao u neuga eni snijeg.

Nekoliko dana nakon pogreba, pripremio sam Adolfu urezivanje u san. Anðeo mu je ka zao kako æe se njegovi okrutni postupci prema Edmundu u buduænosti pokazati opravdan im. Za to? Jer je Adolfu u ranom djetinjstvu po teðen ivot. Tek æe se pokazati s kojom sv rhom. Samo treba poslu ati svaku zapovijed koju dobije odozgo. Tako æe moæi izbjeæi svak u obiènu smrt. Postat æe Bo ji dar ljudima, estok poput vatre, sna an poput èelika. Bio je to pozorno pripremljen san, no pitao sam se ne usaðujemo li mu takvo uvjere nje prerano. Iz njega je proizlazilo kako æe ivjeti vjeèno. Naravno, nije sasvim nemo guæe u to povjerovati. To to ni jedan mu karac ili ena nisu u stanju zamisliti vlastit u smrt mo e se lako objasniti: du a, spreman sam ustvrditi, besmrtnost i oèekuje. Ona to u nekoj mjeri doista i dobije. Mnogi se ljudi, naposljetku, ponovno rode. Ne e lim tvrditi kako do toga dolazi zato to je sveæenik rukom pre ao nad èovjekom uronjenim u vodu, ne, do ponovnog roðenja dolazi reinkarnacijom. Maestro nam je kazao kako je to dio konceptualne sheme koju je osmislio D. K. "Sebe uistinu vidi Bo anstveni m umjetnikom. Naravno, on je i smetenjak - stvorio je toliko proma enih stvari. Do bar dio su katastrofe, koje potom gurne natrag u hranidbeni lanac. To mu je jedi ni naèin da sprijeèi da njegovi mnogobrojni, mediokritetski i èesto besmisleni okoti o stalima posve zagu e moguænost opstanka. Jest, priznat æu, uporan je. I dalje nastoji popraviti ono to je prije stvorio." Kako je to objasnio Maestro, Dummkopf æe sigurn o nastojati poku ati popraviti èak i najmanje uspjela ljudska biæa. I to je razlog za to tako malo ljudi istinski vjeruje u prestanak vlastitog postojanja. To bi rekli i naglas, kad se ne bi bojali da æe ispasti smije ni. A prava ih tjeskoba hvata od s traha da æe ih novi ivot, zbog naèina na koji su uludo potro ili posljednji, dovesti bl i e vrelini Dummkopfove srd be, da, bli e nego to su se primakli u prethodnom postojanj u. Èovjekovo novo ivotno stanje mo e biti odraz lo e pro ivljenog prethodnog ivoDvorac u umi 339 ta. Stoga im ponovno roðenje mo e biti pravi primjer ivota u paklu. Iako nam Maestro ne daje odgovore na takva pitanja, uvjeren sam da kod svakog ljudskog biæa postoji podruèje nesvjesnog u kojem opstaje vjera u vlastitu besmrtnost. Nama ta ljudska vjera u vlastitu besmrtnost stvara znatne pote koæe. Mnogi meðu na im mu k arcima i enama, posebno u zreloj dobi, zakljuèe da æe se, ako se za svoje grijehe pok aju, ponovno roditi. To i kod dotad pouzdanih klijenata izaziva potpunu pomutnju . A njihovo oèekivanje, naposljetku, tu i nije posve neutemeljeno. Koliko god neko licina ljudi koje Bog odabere za ponovno roðenje bila ogavna ili bez elje da se pok aje, on vjerojatno doista osjeæa da u njima ima ne to iznimno, èak ako se pro li put i n ije uspjelo razviti. U tom sam se trenutku èak zapitao ima li Maestro mo da kakav prikriveni utjecaj na D . K.-ove odluke? To je oèito pitanje koje nadilazi moje moguænosti, no stvarno se èini kako Maestro zna koji su od na ih klijenata odabrani za ponovno roðenje. No, ako bi h o tome elio progovoriti s vi e utemeljenja, morao bih znati kako D. K. vidi buduæno st onog to je stvorio. Mo e li se ona usporediti s nemilosr-dno æu na eg Maestra? Je li n emilosrdnost uistinu strast nu na meðu tim bo anskim silama? 12. Nekoliko mjeseci nakon Edmundove smrti, Klaru je poèeo spopadati strah. Je li moguæe da je Adolfovo postupanje s Edmundom nadilazilo obiènu okrutnost? Da njegov stav nije bio i neoprostiv? Angela joj je kazala kako je, dok su se braæa zajedno igral a, èula Adija kako Edmunda stra i bajkama braæe Grimm, i to onim najgorim. S prozora svoje spavaæe sobe, Klara je mogla vidjeti Adolfa kako, sjedeæi na groblja nskom zidu, puca na takore. Trznula bi se svaki put kad bi èula pucanj iz zraène pu ke. Njoj je to oru je bilo ravno grubom glasu. Èinilo joj se da mo e osjetiti kako joj se s groblja pribli avaju nezadovoljni duhovi. Kad nam netko nije klijent, na njega ipak imamo ne to malo utjecaja, a u ovom sluèaju nimalo nisam elio da Klara Adolfa gu rne jo dublje u depresiju, stoga sam joj u snovima stvarao ozraèja u kojima sam tvr dio kako Adi nije zao, veæ samo stra no pati. Tom se tehnikom mo emo slu iti kod svake m ajke koja je zadr ala 34Q Norman Mailer barem malo ljubavi za svoje dijete. Stoga se, s vremenom, stanje ipak popravilo. Klara je opet shvatila kako Aloisu treba mijenjati osjeæaje. Svom je mu u kazala ka ko je djeèakovo grozno raspolo enje poèelo utjecati na njegove ocjene u leondin koj osno

vnoj koli. To se sigurno moglo objasniti alo æu za Edmundom. "Ali, uz to je i u strahu od tebe", Klara se usudila reæi. "Grozi se moguænosti da te razoèara. Alois, mora prem a svom sinu opet postati ljubazan." Progovorila je iz srca, no jedini je rezultat bilo to to su njega te rijeèi podsjet ile na Edmunda. A Adolf, avaj, nije bio Edmund. No, svejedno je klimao glavom. "Poku at æu", rekao je. "Ponekad mi se srce zalupi poput vrata." A sad kad su se u njoj ponovno pobudili osjeæaji, Klara ih nije namjeravala zatomi ti. Mora otkriti kako da obnovi bliskost s Adolfom. Njegovo se srce takoðer znalo zatvoriti poput vrata. No, primijetila je kako se Adolfa nova 1900. godina sna no dojmila. "Adolfe, to æe biti tvoje stoljeæe", kazala mu je. "To znam. U buduænosti æe nap raviti sjajne stvari." Kad mu se takvim glasom obratila, osjetio se va nim, no nije znao bi li joj povjer ovao. Kako to mo e biti njegovo stoljeæe? U tom se trenutku osjeæao nesposobnim ostvar iti bilo to od veæe vrijednosti. Stoga je zanovijetao. "Je li to istina?" stalo ju je zapitkivao. Na kraju joj se dovoljno omaklo da se otkrije istina. "Ti si onaj kojeg moram voljeti", rekla mu je. Adolf je razmi ljao o naèinu na koji je to sroèila . Po prvi je put postao svjestan da ene ne postoje samo zato da te vole po du nosti . Mogle su ponuditi i pravu ljubav, ili pak surogat na koji se nisi mogao tako o sloniti. Tu se upleo Maestro. "Nemoj ga", reèeno mi je, "poticati na prekomjerno zanimanje za ene. Neka ostane ustra en." 13Pod kraj ljeta, kad je bilo magle a s brojnih su se nadgrobnih spomenika dizali mirisi mahovine i plijesni, Adolf bi pred veèer sjedio na vla nom, niskom grobljansk om zidu i èekao da u sumrak izmile takori. Kad su gledali na zapad, oèi bi im sjale p ri sunèevom zalasku, èak i onom najoblaènijem, pa bi bili dobre mete. No, kad bi uspio nekog svojom zraènicom i pogoditi, le ini se nije usuðivao pribli iti. Veèer Dvorac u umi 34i je bila preblizu da bi se osmjelio iskoraèiti sa svog zidiæa i stupiti na grobljansk u tratinu. No, rano ujutro, prije nego to bi oti ao u kolu, pro ao bi tuda, pa ako neki pas ili m aèka nisu noæu bili voljni istra iti to ima na groblju, a takorova bi le ina i dalje le a netaknuta, udahnuo bi prve naznake vonja strvine. Tad bi ivnuo. Pitao se je li do sliènih promjena veæ do lo i na Edmundovom tijelu. Ni u proljeæe nije bio spreman opet iæi u umu. Dr ao se svog prijestolja na grobljansko m zidu. Ja sam se, pak, odluèio Adolfu i dalje poticati osjeæaj krivnje. A uskoro mi se intu icija pokazala ispravnom. Kand eli vrlo vole krivnju, jer kod svojih klijenata bez iznimke ele pojaèati sve impulse okaja-nja, dok mi krivnju obièno nastojimo kalcific irati, uèiniti je, da tako ka em, krutom poput kostiju. Iako je to poveæavalo rizik su a vanja buduæih moguænosti psihe, Adolfa sam morao podiæi iz depresije prije nego postan e ekstremna. Depresija mo e skliznuti u zastranjenje. Adi je èesto naveèer sjedio na g robljanskom zidu pitajuæi se to bi uèinio kad bi se Edmundova ruka iznenada podigla i z groba. Bi li pobjegao? Bi li poku ao razgovarati s njim? Tra io oprost? Ili zasuo ud kuglicama iz svoje zraènice? Cijele zime, proljeæa i ljeta 1900. godine, sjeæanje na Edmundovu bolest le alo mu je kao kamen na srcu. Razlog za to nije bilo te ko razabrati. Adolf je jo uvijek imao ne to prièuva savjesti. Samosa alijevanje najèe æe koristimo da bismo ru nijim èuvstvima podmazali pristup srcu, d k nam savjest postaje protivnikom. Kand eli se slu e savje æu kad ljude ele natjerati da se saberu. Mi pak, kad radimo sa svojim najboljim klijentima, dajemo sve od sebe da savjest do kraja iskorijenimo. Kad nam to napokon uspije, poèinjemo stvarati f aksimil savjesti, spreman opravdati veæinu strasti to ih kand eli nastoje suzbiti: po hlepu, po udu, zavist - nema potrebe navoditi svih sedam posveæenih. Radi se o tome da, kad taj surogat dokraja razvijemo, na im se klijentima uveæava moguænost opravdava nja ru nih postupaka. Time smo savjest uspje no li ili sramnih sjeæanja, na temelju koji h se isprva i razvila. Mogu dodati da najvi e uspjeha imamo kad u staroj, gotovo i spra njenoj savjesti jo ima dovoljno tvrdoglavih ostataka da se krenu natjecati s èov jekovim novosteèenim osjeæajem odmaknutosti, pa na njih gleda kao na beskoristan biè,

neprijatelja svoje dobrobiti. Naravno, serijski ubojice koji se ponose 342Norman Mailer svojom smiono æu, savjest obièno uspiju do kraja oèistiti. Uz to nam veliku korist donos e i ratovi, u kojima vojnik postane besavjestan. Tad nam se posao krajnje pojedn ostavi. U mirnim su razdobljima potrebne vje tine naprednih vragova poput mene. Mo gu reèi kako nagovoriti èovjeka da ubije drugog nije nimalo rutinska stvar. Kad ih s e pusti da prosuðuju sami, zabrinu se da bi umorstvo moglo biti najsebièniji èin. Prim itivni narodi znaju da je to istina. Kad se spreme u nekoj od svojih sveèanosti rtv ovati ivotinju, dovoljno su pametni da, prije nego to joj prerezu vrat, zatra e opro st. Ja sam pak sad bio spreman uèvrstiti Adolfov osjeæaj moæi, koji ubojstvo daje ubojici. Bio je, naravno, premlad za na e najrazvijenije tehnike, no pripremio sam san koj i sam mu i urezao, u kojem je Adolf postao junak francusko-pruskog rata 1870. go dine. U snu mu je natuk-nuto kako je tamo u prethodnom ivotu i bio, gotovo dva de setljeæa prije nego to se 1889. godine rodio. Nije ga bilo te ko navesti da povjeruje kako je masakrirao cijeli vod francuskih vojnika, kad su napravili kardinalnu p ogre ku i napali njegov usamljeni, istureni polo aj. Naravno, takvo je urezivanje bi lo vulgarno, no njime sam pripremio temelj na koji æu poslije slagati profinjenije impulse. Sam po sebi je san o francusko-pruskom ratu bio obièno ispunjavanje elje, a tome je uèinak krajnje privremen. Dopustite i da ka em kako smo mi znali sve o ispunjavanju elja davno prije nego to j e dr. Freud imao o tome bilo to za reæi. Na pristup ljudskoj psihologiji nu no mora bi ti mnogo dublji. Mi se na povr nost mnogih Freudovih analiza mo emo samo osmjehnuti. A sam je za to kriv. Naposljetku, nije se uopæe elio baviti anðelima ili demonima i namjerno je odluèio da ni u velikim niti manjim ljudskim pitanjima ne prizna anga ma n ni Dummkopfa niti Maestra. S druge strane, dobrog se doktora ipak mo e malo i pohvaliti, na raèun opisa ega. Ta j je koncept postao jedno od sredstava koja su ljudima omoguæila da, u procjeni po maka u samo vrednovan ju unutar ega, gotovo dostignu na e sposobnosti. Neka se zna i da je u ari tu moje pozornosti sad bilo stanje Adol-fovog ega. Ne bi bilo korisno stalno mu uveæavati mi ljenje o vlastitoj vrijednosti ako bi, istovreme no, bio u asnut nad moguæno æu da je uistinu pridonio Edmundovoj smrti. Kako u to nije el io povjerovati, sigurno se osjeæao krivim, a najgore od svega bilo je to to uopæe nis am znao odgovor. Je li, ili nije? Dvorac u umi 343 Èinjenice su bile jednostavne - to znaèi da je sam èin bio jasan, no posljedice nisu. J ednog je jutra, kad je Angela s Klarom i Paulom radila u vrtu, a Alois oti ao na s voju etnju, Adolf nai ao dok se Edmund sam igrao u sobi koju su dijelili do Adolfov e bolesti. Adolf je do ao do njega i poljubio ga. Tako jednostavno. Moram priznati da sam ga ja na to naveo. Ako sam osobno i osjeæao ne to to bi se moglo usporediti s naklono æu pre ma Edmundu, u toj situaciji nisam mogao mnogo napraviti. Tih dana nisam bio prip ravan odbiti zapovijed koju mi je izravno dao Maestro. "Za to me ljubi ?" upitao je Edmund. "Jer te volim." "Voli me?" "Volim te, Edmunde." "A skalpirao si me jer me voli ?" "To mora zaboraviti. Mora mi oprostiti. Èini mi se da sam zato dobio ospice. Kasnije sam se zbog sebe tako sramio." "Je li to istina?" "Mislim da jest. I zato te moram ponovno poljubiti. Tako ti mogu vratiti skalp." "Ne treba . Danas me ne boli glava." "Ne smijemo riskirati. Daj da te opet poljubim." "Nije li to pogre no? Ipak si imao te ospice?" "Izmeðu brata i sestre bi bilo pogre no, da. Ali meðu braæom nije. Medicina je ustanovil a da se braæa mogu poljubiti èak i kad jedan od njih ima ospice." "Mama je rekla da ne smijemo. Ne bismo te jo smjeli ljubiti." "Mama ne shvaæa da je to meðu braæom u redu."

"Kune se?" "Kunem. U sebe su ugradili sposobnost da zbog broja rta va na drugoj strani ne provode besane noæi. ako progovorim o 1945. ispru enih prstiju. Fiihrer bi se. kako je Engels jednom napisao Marx u. Njegov seksualni duh." "Da vidim prste dok se bude zaklinjao. godini. iako æe ga mo da zamijeniti religija.nastojao opustiti tako to je svojim tajnicama za veèerom prièao stare anegdote. uvje ravao je tajnice.) U to nam vrijeme tjelesni drug vi e nije bio nima . s ovlastima da likvidira mase ljudi.postala gadnija od torza. Ili mo da nismo. rekao je i vi e puta poljubio Edmunda. Bio je tako sretan to ga. kad bi iza ao iz svog podzemnog skloni ta u istoèno j Pruskoj . a poku avao sa m tek ojaèati kakav rani osjeæaj da bi i Adolf jednom mogao postati visoki agent bog ova smrti. Èini mi se ipak zanimljivim kako je posljednjih mjeseci ivota Hitler elio da ga krem iraju. Najneugodniji vid njegovog ivota uvijek mu je bilo tijelo. mislim da bi Adolf nap osljetku bio spreman svoju psihièku snagu pretoèiti u èvrsto uvjerenje kako ubojstvo u bojicu osna uje. Nisam znao vi e od Adolfa. Njih naziva "va im isparavanji-ma". Adi ipak voli. naposljetku. (Kod Adolfa je strah da æe se osramotiti bio vrlo izra en.domoljublja! To je i dalje najpouzdan ije sredstvo za voðenje masa. Podigao je ruke. Spremnost Adolfa Hitlera da ljude istrebljuje u plinskim komorama u to doba. a èitatelja moram upozoriti i kako Maestro mrzi velike misli svojih podreðenih. Tih sam godina u potpunosti slijedio Maestrove upute. da mi je u svojoj mladosti bio klijent. Stoga je iz noæi u noæ. A sad su do li u posjed najmoænijeg od svi h dru tvenih motora za psihièko otupljivanje . istina je i da nekom tko je postao nadglednik smrti. Dame su te prièe o njegovom juna tvu uveseljavale.i Adolf je bio spreman u ivati u prednostima starosti. a Edmund mu je poljubac uzvratio. G odine 1944. du a . nikad se nije upu tao u potragu za slavom ili pogi belji novog bluda.bilo mu je pedeset i pet god ina . To su osobni zakljuèci. Edmund je dobio ospice. Odluèio sam da mu skrenem misli tako 344 Norman Mailer to æu mu ispunjavati elju za eljom. A bolest se pokazala smrtonosnom. Bili smo odgovorni za njegovu smrt. Naravno. u Adol fovom snu. p otkraj ivota. Tad je veæ izgledao mnogo stariji od svoje stvarne dobi . za ego treba i vrlo tvrda ljuska. ba poput amerièkog Indijanca koji podnosi muèenje. Same po sebi pojedinaèno neæe imati nekog velikog uè a. U ivao je u enskom divlj enju koje sa sobom nije povlaèilo i nervozu odluke o moguæem sno aju. Pripovijedao bi kako ga je otac poèesto znao i ibati. Veæina dr avnika koji su u ratno doba postali uspje ni vo de. "Ku nem se"." Adolfa sam tad sasvim sigurno nagonio ja. Isto bih radio i s Luigijem Luchenijem. godine. koja mu je zbog rata koji je gubio bila jedna 348 Norman Mailer od najgorih u ivotu. Mislim da je pred kraj Hitler veæ bio tako umoran da je i on dijelio to mi ljenje. 190 0. KNJIGA TRINAESTA Alois i Adolf I. no tad mu je. veæ su prije dosegli svoj znaèaj. Nikad nije ni pisnuo. Da nije bilo toga.Wolfschanzea . to je hrabro podnosio.. to neæe biti izravno vezano za mjesece koji su slijedili nakon Edm undove smrti. Njihova nam vjera nudi velik potencijal za razvoj u nenadma ivo oru je masovno g uni tenja. No. jo oèito nije bila poprimila stanje aktivne udnje. tako da vjerujem kako bi moj trud i poluèio eljeni uèinak da nije bilo drugih prob lema s kojima se morao hvatati u ko tac. slinavim djeèaèkim poljupcem. no kvantiteta stvarno prelazi u kvalitetu. To mu je omoguæavalo da povjeruje kako æe se njegov vlastiti kraj razliko vati od drugih.po svim mjerilima osim na eg . Stoga. novi vod francuskih vojnika do ivljavao masakr. kako ne bi odmah osjetio u as zbog c ijene koju mu za sve plaæa du a. a mi s mo se trudili da tako i ostane. jo nisam slutio kakve bi to razmjere moglo u buduænosti po primiti. tako razlièit od Aloisovog. Volimo fundamental iste. Podsjeæa nas da se vratimo stv arima za koje smo nadle ni. Naravno .

u stvari. no to se popravilo. onda je to i seljak. a i on je. Da nije bilo te elegantne r azbibrige. koji je veæ osamnaest godina bio èlan Austrijskog o kru nog kolskog odbora. morao sam kasno naveèer uæi u smrdljivu. jer je i on. Izjavio je kako bi radije i ao u klas iènu gimnaziju. poseban pojedinac. rekao sam mu." A tu je prièu ta ko lijepo prièao da ju je Hans Frank èak ponovio tijekom niirnber kog suðenja. da je na svakih stotinu ljudi bio jedan takav. a to mu je uèvrstilo uvjerenje kako se ljudski rod mo e podijeliti na kult ivirane i one druge. da ona nije pretpostavljala kako je i on idov.' A èesto bih morao èekati i po èetvrt sata pa i dulje. Veæina je tih ido va podrijetlom bila iz Èe ke i nisu bili tako neuglaðeni kako bi èovjek oèekivao . Kad bi u ao. ako se uzme u obzir da je bilo ezdes t tisuæa stanovnika.lo nu an za ispunjenje ciljeva. prije nego to bih ga uspio natjerati da ustane. Tad bih ga putem kuæi pri dr avao. svi bi ga primali uljudno. Mnogi su imali zanima nje ili su bili tvornièari. nezakonito dijete ene koja je spav ala na sijenu u nekori tenom valovu. 35° Norman Mailer 3Adolf je u rujnu 1900. Nisu hodali u starim kaftani-ma ustajalog vonja. gdje se naglasak stavljao na praktiène predmete. godine krenuo u ni u gimnaziju. sad manje pio. Naravno. no njihovo mu je dru Dvorac u umi 349 tvo ipak nakratko popravljalo inaèe grozno raspolo enje. razgovarajuæi s Hansom Frankom rekao: "Kad m i je bilo deset ili dvanaest godina. zbog tihe suæuti koju su mu sad iskazivali . U to je vrijem e u Linzu ivjelo estotinjak idova. Nikad se nisam tako u asno sramio. uvijek su mu se èinili hladnim. ponekad ne bi. 'Oèe'. cijelu bi veèer morao provesti razmi ljajuæi o smrti maloga. U poèetku je pri svojim dolascima i odlascima bio krut. Mo da su ta gospoda bi la uljuðenija od njega. Alois je vidio da se veæina èlanova prema Friedmannu odnosi s p o tovanjem. potkraj tridesetih godina. a mnogi su. Oèeve osjeæaje nisam ni poku ao po tedjeti. "To je ona dobra strana vlastele".kazao b i Klari. 'vrijeme je da pode kuæi. dobro znam kakav al kohol mo e biti demon. poput Moriza Friedmanna. A dojmilo ga se i to to je meðu èlanovima koji su na Buergerabende dolazili èesto bio i rabin po imenu Moriz Friedmann. Zbog mojeg mi je oca bio biè bo ji mladih dana. zadiml jenu toèionicu. Ako je idov prihvatljiv sudionicima Buergerabenda. Na temelju pristojne dobrodo lice koja ga je s ad doèekivala na Buergerabendu. Kakav bi to samo bio ne mu evan prizor. zakljuèio je kako ima pravo pripadati njihovom dru tvu . to je bilo gotovo osam mjese ci nakon Edmundove smrti. Osjeæao se kao da je u snu pojeo zd jelicu pepela. Adolf ga nikad nije morao pijanog voditi kuæi. rekao si je. Oti ao sam ravno do stola za ko im je sjedio benavo u mene zureæi i prodrmao ga. poput rabina Moriza Freidmanna. bez obzira na to koj u bi gostionicu za njihovo odr avanje odabrali. imali poèasne savez ne polo aje. rekao je u sebi. Adi je dr ao kako bi . Kako je jo uvijek bio u koroti. no rasprava se vrtjela oko klasiène gimnazije. Cesto bi uveèer morao ostati budan jer bi i ao na Buergerabend. ka em vam. Nije mogao podni jeti to u jutro neæe biti Edmunda da ga pozdravi. Mnogi bi mu na odlasku za eljeli sve najbo lje. Jednom je. gdje je nastavni program bio usredotoèen na klasiène jezike i umjetnos t. Osim toga. prièa koju je prièao tajnicama sastojala se od besramnog pretjerivanja. Pon ekad bi èak spomenuo kako mu je oèeva ruka na stra njicu isporuèila i po dvije stotine u daraca. osim kad su ne to skrivali. stigli su izvana. moleæi a i koreæi. neæe on na tim veèerima previ e piti. Ako mu sljedeæe èetiri godine uspije proæi sva èetiri razreda. Ne. Mnogi su se od njih i asi milirali. do svog æe petnaestog roðendana dobiti diplomu. Ponekad bi s njima sjedila i Klara . ako bi se tamo slomio. u toèionici bi vi e pio. to je znaèilo. Alois i Adolf su o toj temi èesto raspravljali. roðenjem najni eg polo aja. Da. Stoga je posta o redovit sudionik i èesto bi dolazio sve èetiri veèeri u tjednu. U to je vrijeme i Alois (poput Mavrhofera) poèeo smatrati kako je gradska toèionica suvi e sirova. Alois je. a ne u realnu gimnaziju. od buènih bi glasova gotovo zaplakao k ad bi se sjetio Edmunda. Dok je radio na Carini. 2. Na noge lagane. Hans Frank. Nije se usuðivao dobro popiti.

A p rvi. Sad su dvorane s njim dijelile mraèno raspolo enje. 4Adolfov æe se ivot sad promijeniti nagore. kako æe za ime onog kojeg tvoja majka zove dobrim Bogom . pr ije nego to je rekao: "Bez truda nema nièega. po k i nom je danu mogao doæi tramvajem. Za tebe je bolje." Ta je nada bazdjela na duhan. A k tome nije mogao ostajati nakon n astave i sklapati prijateljstva. stalno po navljajuæi: "Ti si mi jedina nada. veæ ti mogu Dvorac u umi 351 pomoæi i oko upisa. Hoæe li atmosfera tu la uopæe i poslu ati? Sjeæanje. "Dr im kako se to svakako odnosi na olovanje. Do kraja ivota æe biti nadmoæan drugima. ispu tao dim." Odluèio se Adolfa pogledati u oèi. Oba jezika! A to je lijepo znanje. "Kako se èini da sad nisi u stanju o vladati njemaèkim pravopisom.jako uzvi en gradonaèelnik! Adolf se veæ prvog dana u koli osjetio n edovoljno kultiviranim." Da. Njegov je dar. To mu je bilo dovoljno da se zamisli. Svoj . Stoga nije povjer ovao majci kad mu je kazala: "Tvoj je otac drugi èovjek po va nosti u Leondingu. Norman Mailer i to bi oni mogli reæi o njemu. A nisu ti ni potrebni pre dmeti iz antièke povijesti. pa obitelj mora raèunati na njega. ne bi bilo dovoljno. obilje eno jadom i neistinom. Pona ali su se drugaèije od seljaka i gradskih klipana koje je upoznao prethodnih godina. Neæe ga tamo primiti. istovremeno u svojoj trgovi ni prodavao povræe . Uzdahnuo je. Ne vidim nikakve koristi od poku aja da se upi e u klasiènu gimnaziju." Klimnuo je glavom. njegov je dobar prijatelj. pa je preko polja i kroz umu do realke morao prevaljivati veli k put. Pretpostavljali su da su mu ulice blatne. sporim uvlaèenjem dima. Za to bi gradonaèelnik. Ne sam o zato to je praktièan nastavni program ono to ti treba." Sitnim je. "no to to govori nije ni amo ni tamo. moæi i ta napraviti s latinskim i grèkim?" Alois mu se u tom trenu odluèio obratiti na latinskom. no Klara je od njega oèeki vala da ide pje ice. rekao je Alois. Za vrijeme odmora. "To je ono to to z naèi. filozofije ili povijesti umjetnosti. Ubrzo je stvarno zamrzi o realnu gimnaziju." Alois je znao da èlanove Buergerabenda mo e zamoliti za preporuke za upis u klasiènu g imnaziju. u kojima se isticao . nije za tebe. "I to to znaèi?" upitala je o tro Klara. utjeèe i na drugo. uvje banim puækanjem. u Lambachu i u Leondingu. a bez ikakvog smisla ili svrhe. za to? To. "Ovaj Hitler. I latinskog i grèkog ." Sumnjao je da njihov znaèaj dopire do predgraða Linza. Adolfe. mora iæi pje ke èak iz Leondinga. No. Imao je tramvaj svaki sat. Njegovi kolski kolege bili su uglavnom iz imuænih obitelji. Cesto bi se sjetio dana kad ga ja Alois. Mraènih dana je to bila odbojna zgrada. "Na je djeèak nesretan. "Absque lahore nihil". a potom ga lagano ispustio. ali.) "Kod druge opcije ti ne mo gu pomoæi. Kako je Alois samo okrutan! Izveo je cijelu predstavu s paljenjem lule. nesumnjivo. plaèuæi nad Edmundovom smræu. jer je morao klipsati natrag u Vrtnu kuæicu. bez obzira na to koliko se potrudio. Jedan pogled na tvoje vladanje pra vopisom bit æe sasvim dovoljan. dodao je kako je spreman i na uèenje klasiènih jezika. uèenik mora ovladati gramatikom. Alois je ostao pun p rijezira. U klasiènoj gimnaziji. Da bi Aloisa naveo na pr istanak. Izgubio bi vi e nego to mo e dobiti. Ne da bi ga isku ao. koji je p rema njegovoj majci bio i najva niji èovjek u Leondingu. Mislim da se neæe is ticati u mnogo takvih predmeta. da se upi e u realku. a ta kola. pa èak i Angela podsjeæali da j e jedini preostali sin. umjetnièki. sad je bilo povezano s u lazima u realnu gimnaziju. Linz je bio udaljen osam kilometara od L eondinga i dvadeset puta veæi.mu tamo dobro i lo. Svakog bi ga jutra na ovaj ili onaj naèin otac. Nestalo je zadovoljstv a kakvo je osjeæao u hafeldskoj koli. dr im." (Na umu je imao Mavrhoferovu pomoæ. objavio je. Provincijalac! Tako mnogo ovih djeèaka iz Linza Leonding nisu nikad ni vidjeli . rekao je Alois. a pitao se 352. "Klasiène jezike? Ti to ozbiljno?" Progovorila je i Klara. èuo je dvojicu uèenika kako raspravljaju o dometima operne predstave na koju su ih prethodne veèeri vodili roditelji. majka. gotovo ugu io u svom sna nom zagrljaju. veæ mu se narugao. gradonaèelnik Mavrhofer. naravno. To. ali samo ako bi mu roditelji dali pfenige za kar tu." "Dopu tam da pati od nesretnih misli". bez pravog truda nema nièeg.

Novèiæi koji bi se na taj naèin potro ili padali su u presa hnuli bunar i stoga stra no zveckali. Starom je brijestu izjavio: "To bi trebala biti napredna kola. bio sjajna skica. kad je sunce veæ bilo na nebu. Nije bilo vremena za obuku vojni ka. Uvijek bi je grizao osjeæaj gubitka ako bi se novac tro io nerazumno. Dala mu je za pravo. Vjerovao je u mudrost tog starog drveæa. pa bi iz Leondinga morao u Linz otiæi Dvorac u umi 353 vlakom. U srcu mu je i dalje bila izbu e na rupa.'" Naravno. Meni je. pa su ga kuæi poslali s obavije æu koju je Klara morala potpisati. Uskoro ga je opet obuzelo staro pitanje. razmi ljajuæi o radnicima k oji su ih podigli i vojnicima koji su ih nastanjivali. No. Trebao se truditi postati umjetnik. a ne radi uspjeha u koli. Neki bi mogli biti visoki dva i pol metra. Nije se radilo o velikom izdatku. Ogavno obig ravaju oko djeèaka iz bogatih obitelji." Alois 354 Norman Mailer .e je ratne igre u umi mogao igrati samo subotom. èiji su se pripadnici redov ito sastajali na Buergerabendima. Leonding ne sam o da nije bio gradiæ blatnih ulica. Jedne je veèeri. No to je zato to se rizling koji toliko vole radi u Hochheimu. "Uèitelji su". Ka e mi. Ponekad bi ujutro skicirao. S vremenom mu se poèelo èiniti kako æe se od smrti ipak oporavi ti. Stoga su izgradili te stra arske kule. a cijelo se vrijeme suoèavao s takvom pomutnjom da se poèeo pitati nije li mu ugro ena mentalna ravnote a. veæ je imao i vi i sloj. najgluplji ili najsiroma niji. korak po korak. a to mu je pothranjivalo vjeru kako je i on sofisticiran èovjek. prema tome. Ne mogu si priu titi promjenu rub lja. ali sretnim. onda to mora i pokva riti. k ad su Austrijanci ivjeli u strahu da æe Napoleon ubrzo sa svojom vojskom prijeæi Duna v. Propo rcije ljudi i zgrada moraju se slagati s njihovom udaljeno æu. Je li odgovoran za Edmun-dovu smrt? Ope t je odluèio razgovarati s drveæem. najèe æe je ujutro stvarno morao pje aèiti. Jednog se jutra. oèito na temelju samouvjerene. Nije stalno strahovao. Mora nauèiti crtati proporcionalna tijela. tako uzbudio da je ejakul irao. Nema uglaðenosti. jer bi tvoj crte zgrade. Osjeæao je potrebu slu ati duhovite razgovore. rekao je u sljedeæem gaju. mo da èak povratiti snagu. To s u bili najpametniji i najobrazovaniji ljudi s kojima je ikad ostvario socijalni kontakt." Èuo je kako se li æe s njim aptom slo ilo luèio sam se posvetiti crtanju. Njemu su se stabla èinila pametna poput odr aslog slona. neki bi mogli biti Pigmeji. No. Adolfe. 'Odlièan si crtaè'. "To se vidi. "pretenciozni. Ali ne dokraja. nadmoæne upuæenosti u vino: "Britanci ovo vino zovu ho ck. te su mu veèeri ipak pomagale. teta je. To je Klari smetalo. to mu je skretalo misli s njegove korote. Nakon toga se osjetio malaksalim. Isto tako veli i 'Mora nauèiti vi e o perspektivi. Znao je da mora nastaviti sve dublje uranjati u svoj u tugu. Angela bi trebala onju iti uèitelje. Naravno. oèeva djelomièna pohvala vrijedila je vi e od svih Klari-nih poticaja iz ljub avi. ali mo gu reæi da je prilièno glupa. No. to to ne mo e pogoditi. u kolu je jako zaka snio. Znam da mi odlièno ide hvatanje svakog detalja na na jzanimljivijim zgradama u Leondingu i Linzu. ozraèje u toj koli posta lo nepodno ljivo. pa ga je put vodio preko lijepih. zasebno. èak ih i otac gleda s odobravanjem. ti su se razgovori sad pretvorili u njegove govore. Kad svoje crte e poka em roditeljima." Ono to drveæu nije rekao bilo je da su jedini uèenici koji su ga za vrijeme odmora uopæe trpjeli bili oni najru niji. 5Adolfovi kolski drugovi nisu bili svjesni jedne ironiène situacije. "Rade za sitnu plaæicu ". primjerice. Snobovi. No. Optu ivao je uèitelje za glupost i ustajali miris odjeæe. vrlo pozorno slu ao jednog od gospode koji je usput primijetio. rekao je dostojanstvenom hrastu. starih l ivada i uskoro se zainteresirao za utvrde kraj kojih je prolazio. No. Nije znala bi li mu vjerovala da je zakasnio na vlak. ali jest o sasvim nepotrebnom. takav prekid al ovanja ne bi dugo potrajao. Nisi odredio ispravnu velièinu ljudima koji prolaze ispred tvojih zgrada. naroèito nakon to je saznao kako su te tro ne kule tu ostale od prvih godina devetnaestog stoljeæa. Aloisa su poèele zaokupljati suptilne statusne r azlike medu èlanovima. Nikad. Onda bi svog brata vi e po tovala!" Imao je i druge teme.

mogli su ost ati budni do ponoæi. No. Èuo se smijeh. pet mjeseci nakon to je Adolf poèeo pohaðati realku." Alois mu je samouvjereno odgovorio: "Ti nikad ne bi èovjeku mogao donijeti lo e vije sti".jaja sa unkom i tostom! . "Pa". Rijetko je svoju trgovinu prepu tao prodavaèima... "glasono u si veæ kaznio . to je on o tome znao? Da. Sin ti je u zatvoru. bilo mu je to drugo najgore jutro te god ine. Klara je primijetila kako bi sad mo da trebali te ljude pozvati na veèeru kod njih. Èak i dok je bio mlaði. Zahodska vrata im n emaju rupu izrezanu u obliku polumjeseca. razgovarali su kako æe im te ka biti nadolazeæa prva godi njica . n astavio je. osnovanom 1565. Kao to je rekao Klari. draga moja. Èuo sam da nekad imaju i po osam. Iznenadila se to ju je zaboljelo slu ati ga. kakve za veèeru imaju est jela. rekao je.do bri ljudi koje su zahvatila alobna èuvstva.danas je stiglo izvje æe koje kru i po okrugu. Klaru su po zvali da doðe u kolu. Zahod im nije u dvori tu. naletio je na Josefa Mavrhofera. na z. neæe vam nitko viriti!'" 6. Mogao je vidjeti tu gospod u. koja j e padala dan poslije. A kad je Alois to sljedeæeg jutra saznao." Klara je primijetila: "Mogu ti i ja to pripremiti. Tajna je u tome to ne mo e kuhati po otmjenim receptima." "Stvarno? Zbog èega?" "Zao mi je. u tramvaju. no veæ je poèeo osjeæati kako ga ne to ste e u grudima. "Moram ti reæi . Klara je ostala kod kuæe da bi èuvala djecu. no ti su ljudi izdanci starih obitelji. godine. Potom je Mavrhofer uèinio ne to to nikad nij e radio. Zbog kraðe. kako bi im supruge u pet sati pile èaj u hotelu Wolfinger ili Drei Mohren. on bi rijetko doèekao taj sat. Tamo bi slu ali violine. osim ako ga u gradskoj vijeænici nisu èekale gradonaèelnièke zadaæe. "On je dobar tip. a dok je etao Leondingom. Rekao je: "Mora mi obeæati da neæe ka njavati glasono u. Poku avao se spremiti za godi njicu Edmundove smrti. to su bili stanovnici Leondinga koji su o sebi imali stra no visok o mi ljenje. kazao joj je. Oti ao je sam. Mavrhofer je rekao: "Moram te pitati. Alois je odvratio: "Imaju tekuæu vodu. mogli ostati u krevetu i nako n to je sunce iza lo. Na i bi novi prijatelji. Aloisu se raspolo enje dovoljno popravilo da se stao premi ljati bi li progovorio. ako bi to uopæe p ostali. rekao joj je. prvo jutro u veljaèi. ima li starijeg sina koji nosi isto ime?" Alois je gradonaèelnika tako èvrsto zgrabio za mi icu da mu je ostala modrica. "Da". ne"." . ako nema porculan Meissen ili prave vinske èa e." Podigao je ruku. Jedne je veèeri u bocama neobiènog oblik a poslu en silvanac marke Bocksbeutel. rijetko bi on u pet sati popodne pio èaj u Drei Mohren ili u predvorju Wolfingera. èvrsto je stisnula oèi da bi suspregla suze. "Uopæe ne razmi ljam o takvom pothvatu. sad umirovljenu. Bocksbeutel znaèi "Ovnov testis" . kao da sv aki upravo steèeni komadiæ kulture veæ posjeduje. rekao je. Mavrhof er se stiska oslobodio uz nesretan osmijeh. "Ne". "Zaboravi ti Mavrhofera". 'Ne obazirite se na rupu. Tko bi mogao vi e od njega znati o ovnovim testisima? Nije li sam svojedobno bio obdaren krasnim parom? Pitajte dame." "Ne. 'Gdje se nalazi w c?' Da im ka em.je nauèio na takve komentare odgovarati samozadovoljnim klimanjem glave." "Prave vinske èa e?" upitala ga je. nije se usudio progovoriti. trudeæi se ne misliti ni na to. Klara nije znala i ma li hrabrosti Aloisu kazati kako Adolf ima grozne ocjene. veæinom. kako ustaju radi laganog doruèka .a onda pale finu cigaru. "Dosta". Stoga su mogli jesti i piti do kasna. "odzvanjaju ako ih kucne prstom. "ne Dvorac u umi 355 mo emo ugo æivati takvu vrstu ljudi. Zadnjeg dana sijeènja. ne to jetrene kobasice i staklenku s juhom. Oni su. veljaèe. Gradonaèelnik mu je tad predlo io ne to kraj nje neobièno. ako ne bi bi o u krevetu neke nove ene." On je bio i pozvan na jednu od takvih veèera. Èesto bi se ti ljudi kasno popodne popeli u koèije i odvezli u Linz. Kasnije. takve uvjete dr ali." Nikad prije nije izgovorio tu rijeè. Znao je kak va je razlika izmeðu njega i gospode. ali mogao je biti i obièan radnik koji na posao ide noseæi kruh. no sad je predlo io da odu na piæe u toèionic Kad su tamo i oti li. komiènim. Tu no. to da im ka em kad me budu pitali. Kad se vratio. rekao je. Ako treba.

"Ne mogu vjerovati". To je jedino to se mo e uèiniti kad je obe èasti osoba koju je pris ega najvi e titila. shvaæa kako smo mi dobra obitelj. Nauèit æe ivjeti sam. Adolf je bio nadaren. Pretpostavljao je kako æe njegovi radovi biti odmah prihvaæeni i dob iti istaknuto mjesto na uèenièkim zidnim novinama. (Èak j e i blisko odgovarao Maestrovom opisu mediokriteta. pokazivala je da je pao dva predmeta. Ne.uspio se kontr olirati. Tog ljeta. Naravno. a izgubiti svako povjere nje u bijedne ostatke svoje mu ke linije." I opet se nastojao suzdr ati. Rekao sam kako te vi e neæu ibati.Ispustio je dubok. U tom se èasu zauvijek oprostio od ideje da ikad vi e po ku ava do uspjeha doæi kroz kolu. bila je uputa koju sam dobio od Maestra. "Mavrhoferu. dao sam mu stra nu glavobolju. "Neæu vikati!" No. Ona se. ena i ja smo pazili da ih dobro odgojimo. Nije odabrao nijedan crte . Alois mlaði je bio crna ovca u obitelji. No.po ivjeti tako dugo. 7Adolfa je spopala istinska muka.) Dok su crte i mladog Adolfa Hitlera bili ta man toliko dobri da ih se izlo i na zidnim novinama. i vce je izgubio èim je izvukao remen. Djeèak je mislio samo da ne eli umrijeti! A nije znao to æe ga prije uni titi .mogao sam na prvi pogled vidjeti kako nikad neæe biti umjetnik koji bi mnogo obeæavao." "Posjetiti ga?" rekao je Alois." Sav se preznojio i bio je na rub u da zanemari bonton. ali se uspio uvjeriti (uz moju pomoæ) da bolje od drugih uèenika shvaæa k ako u stvari treba uèiti. To je bilo prije god inu dana. Èinilo se kao da je na-nj egovom kraju plameni jezik. vidje v i izraz Aloisovog lica. Svjedod ba za cijelu kolsku godinu. nastavit æe ivjeti meðu drugima i razvijati . Na njen zahtjev. Èak je i razmi ljao i kako sroèiti neki nenametljivo samopouzdan odgovor na pohvalu koja ga èeka. Bolje je gurnuti ga u pravu poti tenost . U koli je i poslije imao slabe ocjene. U tom je èasu otac. Alois je izjavio: "Tvojoj sam majc i prisegnuo. svoju eljeznu volju. Z . Alois nikad prije nije rabio ko ni opasaè. za to nema potrebe. Na pameti nam je bila tragedija u obitelji. primjerice. Da g a nisam razba tinio. uspio je izustiti. matematiku i biologiju . bi o mladiæ za kojeg smo se jako zanimali. "Zadnje to nam treba jest j o jedan umjetnik ogorèen jer nije ire prihvaæen. Adolf je u sebi rekao. Adolf morao Aloisu pokazati ocjene. osjeæala kao da je izdala sina. odgurnuo Adolfa s koljena i rekao: " Sad mo e prestati plakati. nije zaplakao . grlen glas. rekao je Alois. Adolfov je uèitelj bio jedan od na ih klijenata. Uèenici su bili pretjerano revni u pamæenju nebitnih potankosti. Mogu priznati kako sam utjecao na ishod. Na prvi udarac. veæ je 1901. Dvorac u umi 357 no dar mu nije bio izniman . Doði ovamo! Idemo u tvoju sobu. Ali sad mo e biti siguran da æu tu prisegu pogaziti."ispast æe vrlo dobri ljudi. No." Alois je upao u vlastitu depresiju . I dalje bi se svaki put preznojio kad bi se sjetio Toga a. 356 Norman Mailer Mavrhofer je kazao: "Mo e ga posjetiti ako eli . On æe pamtiti samo bitno. udarci su bili tako te ki da je stao krièati. nije uspio skupiti dovoljno energije da Adolfu priu ti batine." Uputu sam mogao lako ispuniti. bio je s iguran kako je to istina." Te je veèeri. Adolf nije mogao vjerovati. Jadni Alois. Adolfove je radove gledao kroz svjetlosne bljeskove migrene. patila bi druga djeca. zbog spoznaje kako æe morati ponavljati prvi razred. "Sprijeèi to". na Klarin zahtjev. No. (Mladi Pablo Picas-so. Ti æe lijepi trenuci biti protute a lo im ocjenama koje je dobio na prvom polugodi tu. koji se te ko zadihao.) Pomoæu prepirke koja se razvi la izmeðu njega i ene. "Mislim da neæu. skrivenu od svih. A troje koji su jo ivi" . Znao je u èemu je tajna. stao. Skupio je hrabrosti da profesoru likovne umjetn osti poka e crte e.taj biè po njegovoj stra njici ili ok koji mu je potresao srce. Bili su isti kao i uèitelji. koju je o cu predao u lipnju. "Najte a stvar koju sam ikad u ivotu morao napraviti bila je raz-ba tiniti najstarije g sina". Glasom turobnim kao da objavljuje poèetak rata. neæe poput Aloisa mlaðeg otiæi od kuæe. Adolfu depresija n ije popu tala.

kad bi ga god kritizirala. Razmjena uzavrelih govornièkih replika potaknula je estoke primjedbe. na bradi ili u kutu usana? I on se. Sad svaki fizièki radnik mo e iz hlaèa izvuæi kakvu kramu i ustvrditi da mu ura ide toènije od va e. Dr ali su se kao da su jako pametni kad god bi se uèitelj slo io s onim to su rekli . Od presudne je va nosti bilo razvedriti ga. "Na a je predod ba sv jeta". sebi je rekla. Zbog t oga æe vas zbunjivati. Vidjela ih j e kako slijeæu u gradsko jezerce i smatrala prljavim. elegantn o odjevenim. D epni su satovi s vakako najbolji primjer. izjavio je. Njegova je primjedba bila slab doprinos raspravi. Drugom prigodom ga je povrijedio mladi sporta (s istaknutim o iljkom iz dvoboja) ko ji se s njim upustio u dug razgovor. veæ je i sudjelovao u toj utrci. No. u tjelesnom smislu. blatu. Danas svatko mo e kupiti sat po razumnoj cijeni. Odaberite samo one èinjenice koje problem razja njuju. naposljetku. Alois je nakon njega ostao z ami ljen. Jedne ivahne veèeri na Bu&rgerabendu. ustvrdio kako moguænos t putovanja eljeznicom utjeèe na veæ uspostavljene dru tvene odnose. zato to ga veæ jako dugo imamo u obitelji. Stoga je." Drugi je èlan ustao da bi rekao: "Sla em se s mojim cijenjenim prijateljem kako su m noga od tih takozvanih naprednih dostignuæa dvojbene vrijednosti. A ja se jo sjeæam vremena kad je imati dobar sat bila povlastica. "jeftini sat mo e iæi toènije od na eg obiteljskog naslijeða. gospodo". Ne trudite se zapamtiti sve èinjenice svakog povijesnog dogaðaja. no pl inovi stvarno malo daju na razvrat. Ona je. Napokon ju je. To je ravno ocjeni da imuæni ljudi danas vi e ne putuj u br e od pripadnika ni ih slojeva. mladiæi. Od vas bi odlazio s po tovanj em." Jedne je veèeri predavanje bilo o o iljcima iz dvoboja. Krije tali su kao papaga ji. ispu nim plinovima. no meni se i spu ni plinovi sviðaju." Ta je primjedba doèekana drekom i krikovima. Svoj um neæe podvrgavati metodama kojima su se koristili drugi." Dvorac u umi 359 Ta je primjedba doèekana uz smijeh. To za konaènu posljedicu mo e imati dru tveno nesuglas je. Pozorno je slu ao razna mi ljenja o najpovoljnijem mjestu ranjavanja. U to se doba najbolje zabavljao zadirk ivanjem Angele. Na mene imaju uèinak afrodizijaka. ne voli eljeznicu. pred kraj rasprave. Njega je zanimala bit sv ake situacije. To bi mu samo smanjivalo umnu snagu. 35« Norman Mailer dosegao po snazi. Bili su dosadni. Prva je automobilska utrka od Pariza do Beèa bila nedavno pro la kroz Linz. nastavio je govornik. ostavljajuæi za sobom izmet. vi e nalikovala labudu." Na to se usudio pomirisati si prste. zbog kojih "su ih oni po tivali". koje. Ang eli je to bila grozna uvreda. Guske je mrzila. naoèit. Èak se i po alila Klari. Umjesto toga bih rekao: "Za titite se. odluènim èovjekom kojem se dive zbog duhovitosti. sporta je unio ivot raspravi o pitanju je li pametno kupiti automo bil. zvao "glupom guskom". jedan je govornik. ukljuèio primjedbom kako su. jasnog glasa. "Recite vi to hoæete. primjerice. Kako je to nedavno obrazlo io: 'Radnik na svoje odredi te danas mo e s tiæi istim vlakom kao i kralj'. znam . Sjeo je rumena lica. Tajna je u tome da pamtite bitno." Veæina èinjeni ca koje ste nauèili napamet tek su krhotine koje proturjeèe drugim èinjenicama. Plivate u mutnoj vodi. Nasmijao se. kad je bio mladi carinsk i slu benik. Oni koji su se protivili automobilima s prijezirom su govorili o pra ini. Ranije te veèeri. Dru tvo j e odgovorilo uzdasima i smijehom. "Ne. Angela ih je gledala dok su se skupljale u jato na obali. toliko i cijenimo. Va je namje tenik morao obra titi pozornost na visoku kvalitetu va eg sata i lanca. On je bio znatno iznad toga. Adolf: Evo vam bit. "zbog eljeznice okrenuta naglavce. ja vas mogu spasiti. buci i na jgorem od svega. a èovjek s o iljkom ne samo to je posjedovao automobil. A ti su dobivali dobre ocjene. "Mo ete se zadovoljiti svojim koèijama i talama". Sporta im je odvratio: "Da. Saski kralj. To si je stalno ponavljao.vama su ti pakleni strojevi u asni. A znate li to je tu jo i najgore? . Treba li si èovjek eljeti o iljak na lijevom ili desnom obrazu. d . Adolfu sam dopustio fantaziju u kojoj je sebe zami ljao uèiteljem u realki. mnogi meðu nadreðenima imali takve o iljke.nali su samo navoditi popise kategorija. To je vrijedno znanje.Ponekad ima i pravo.

" Kako su na to zaurlali! Nema ni ta gore od takvog konja. a dok je preprièavao zavr nu primjedbu o o iljcima iz dvo boja. dodao je Alois. Kako bi volio da mu taj èovjek u carinskoj kuæi ci dopadne aka. savr en na èovjeku zgodnom i samouvjerenom poput njega. a sad su mu motivi postali prozirni. Ponovno ga je sasvim pro ela potreba da popravi tog nepokornog sina." Aloisa se taj bogati tip vrlo dojmio. Ili da sjedim iza kakve stare kljusine koja me potajno mrzi. Na pozornici je briljirao pun sebe. jer mu je postavio brojna pitanja o carinskom postupku.brz i budan." Trudio se govoriti okrenut iz profila. Celer et vigilans . takav se o iljak mo e doimati pravim. Bio je to dobar. govornik se odluèio s Aloisom zapodjenuti tih raz govor kojem je svrha ubrzo iza la na vidjelo. Brazgotina mu je malo previ e sjajno pristajala. nego da mi kosti smrska prevrnuta koèija. nakon to je svoju raspravu zakljuèio izjavom: "Da. Dva mjeseca prije. Kasnije. glavni su mi problem Englezi. "Reklo bi se da namjeravate prijeæi nekoliko granica"." Bila je to la koja se sretno poklopila . Ako je izveden dobro.jer je izreku nauèio ba tog popodneva. zna se desiti da uslijedi i ostalo. Jo ga je Dvorac u umi 361 dr alo uzbuðenje zbog razgovora. 9Na Adolfovo je iznenaðenje stigla veèer kad ga je Alois stvarno odveo na operu. Adolf ga je gorljivo slu ao. bez plaæanja carine. u elji da oèara dame. kad treba uoèiti spadalo koje u Austriju eli uvesti kakav skup predmet. "No. Aloisa je to uvrijedilo. "Nikad nespreman. " no. Takav bi se tip posjekao britvom. na to se Alois mogao samo osmjehnuti. dok jurim pored n ih. Kad ti vladanje postane glavna br iga. Nad tim bi se tip morao malo zamisliti. nazubljeni o iljak. Zato se Alois u odgovoru ogranièio na izjavu kako dr i "da smo mi i dalje ravni Engl ezima. kad je rasprava okonèana. sad se nudi vrlinama eljeznog èudovi ta. dobio je gripu. pa je Alois zna o razlikovati pravi o iljak koji bi uistinu bio posljedica protivnikove sablje to j e rasjejda za titu na glavi i napravila stvarnu posjekotinu. "Sasvim ste u pravu". Od toga bi nastala impresivna brazgotina. prva je polovica njegove druge godine u koli bilo ponavljanje gradiva iz prve polovice prve godine. Ka u da njihovi carinici znaju biti najgori. Obolio je. kojim bi se mogao dièiti do kraja karijere. "Ja volim osjeæaj opasnosti. kako bi se Aloisa dojmio njegov o iljak iz dvoboja na lijevom obrazu. ja volim juriti. pa je iz svih predm eta uspio dobiti prolaznu ocjenu." "A. Jednog æe dana imati svoj automobil. Stoga je poèetkom veljaèe i nedugo po drugoj godi njici Edmundove smrti Alois odluèio jo se jednom poku ati zbli iti s Adolfom. godine . a onda si u ranu ugurao konjsku dlaku. Prvo to je uèinio kad se vratio kuæi.odao je. Kako je zamijetio da Adolf s velikim zanimanj . Celer et vigilans".zato to je u veljaèi 1902. Rika motora me p otièe. godine popr avio ocjene. primijetio je Alois. "To mi je nekoæ bio moto. odgovorio je Sporta . bilo je da potra i to to znaèi." Alois je ubla avao zahtjeve. voziti automobil je unekoliko pogibeljno. Alois se za veèerom osjeæao eljnim kontakta. Taj se dogaðaj zbio . Buduæi da je ponavljao razred. to ga je upla ilo. pa to je stvarno previ e!" netko je uzviknuo. "Ni najmanje". Kako bilo. Mo da èak i vlas titi o iljak iz dvoboja. Pozornost mnogih pje aka koji su se nekad divili dobrom konju i koèiji. No 360 Norman Mailer opasno je i kad morate obuzdati podivljalog konja. odgovorio je Sporta . kazao mu je govornik. no Alois je veæ zakljuèio ka ko se taj tip gotovo sigurno poslu io konjskom dlakom. od o iljka iz dvoboja k oji bi si sam napravio kakav ambiciozni ljigavac." a trenutak ga je obuzela stara srd ba. no rad na carini omoguæavao je stjecanje specifiène mudrosti. To je Aloisa navelo da izjavi: "Dobar znak. "Numquam non paratus". u prosincu 1901. Ja je primjeæujem èak i krajièkom oka. Èak je dobio i pohvale zbog zalaganja i' vladanj a. Radije bih glavu riskirao u a utomobilu.trebali su iæi na Lohengrina .

. poput mene. Da je roðenjem stekao takve prednosti. Wagner vlada nebeskim zvukovima. meðutim. ako je veæ sve drugo bilo lo ije. bude li u svom zanimanju ostvario uspje nu karijeru. "njihova operna zgrada sjajna graðevina. Alois je znao kako su neki sinovljevi kolski kolege ( oèito iz imuænijih obitelji) za vrijeme odmora razgovarali o operama na kojima su bi li. oèekujem da pomisli kako æe veèeras slu ati veliku operu. a ne dopu ta da up adne u stupicu harfe. pomislio je Adolf. stoga. Razmi ljajuæi o vje tinama kojima su vladale vi e klas e. Nije bilo iznenaðenje to je Alois o lin koj operi govorio posprdno. no sad je bio spreman prihvatiti njihovo gledi te.em slu a svaki opis razgovora na Buergerabendu. Neki su birokrati. Ako se to u njegovom sluèaju nije ostvarilo. To nije vrijedilo samo za vojsku i crk vu. On æe moj junak biti. no ako si neko v rijeme ivio u Beèu i vidio si. No. zaokupila ga je Elsina arija kojom doèekuje Lohengrina. Adolf. privatnim snovima. nego se moglo odnositi i na dr avne slu benike. Tijekom stanke je. No. Violine. S uæi tu glazbu. Snaga zadnjih akorda brzo ga je sunovratila iz uzv i enog i sjajnog raspolo enja u njegovu dobro poznatu poti tenost. za to zakljuèuje kako im nije ravan? Istina je. je li to mogao reæi i za sebe? Ili onuopæe nije genij? Ne na Wagnerovoj r azini. smjelu . mo da æe i ti jednog da na ivjeti u Beèu. onda ti se ovda nja izvedba n eæe ba uèiniti dojmljivom. postali ministri u vladi. moæi æe nadma iti oèeva postignuæa. naposljetku. S W agnerom je poletio u sedmo nebo. Lambacha pa èak i Leondinga. "kad rabi violine i puhaèke instrumente. I tako je Adolf dobio priliku gledati svog prvog Wagnera. da. 10. Alois je zakljuèio kako je do lo vrijeme da deèka na jednu i sam povede. Adolfe. No. A usprkos oèevim primjedbama. tako prikladnu njegovom uzvi enom raspolo enju. a takvi su mu se osjeæaji sad tako fino isprepleli sa zadDvorac u umi 363 njim zvucima Lohengrina da su mu dlanovi bili crveni od pljeskanja kojim je nagr adio trupu te drugorazredne operne kuæe. pravu operu. A postane li Adolf ikad èovjek vrijedan po tovanja. Shv aæali su da najstariji sin. dobro razvio sposobnost izra avati se u zaokru enim kritièkim iskazima pravog Buergerabendera. A Linz je doista i stekao prav nazivati se gradom i ponositi svojom operom. u drugorazrednoj opern oj kuæi. buduæi da si iz Hafelda. krenuo je s niskog poèetnog polo aja. zakljuèio je da sreæa koja ih u ivotu prati nije neutemeljena. Svaki mu se ton obraæao. rekao j e jedan od njih drugome.. pa i dalje mogu biti ponosn i na obiteljska dostignuæa. bio on sposoban èovjek ili ne. Tad æe moæi u ivati u stvarnim vrhuncima glazbenog zadovoljstva. Rekao bih da nam je to jedan od temeljnih problema. kazao je Adolfu. Nebo ga posla da me spasi. viteza slavnog lika. Stoga ih moramo umirivati. nije bio ushiæen. Ako se i podsmjehnuo u lasku velikog labuda koji je na pozornicu teglio Lohengrinov brod kako bi spasio Elsu (jer je Adolf jasno èuo kripanje èizama dvojice mu karaca koji su se nalazili u l abudu). no potom se obru e pred ru noæom stvarnog stanja u kojem se nalaze. Alois si je dopustio da u mraku ispusti nekoliko suza. ipak mu se èinilo da ima pravo na jednu tvrdnju." Adolfu su zasuzile oèi. to nikako neæe biti na beèkoj razi ni. postao bi dobar ministar . od sreæe to nije uludo pot ro io ivot. bilo mu je drago vidjeti i da proèit a svake novine koje stignu u kuæu. Znaju kako æe svoje s inove fino namjestiti u vojsci. no zbog toga mu se potom poèelo uru avati samopouzd anje. "U bljeskavom sjaj u vidim. mora biti spreman ostvari ti sudbinu namijenjenu njegovoj obitelji. Naravno. fagoti. Imamo obilje klijenata koji su se u stanju visoko uzdiæi opijajuæi se vlastitim. vi e je puta ostao oèaran. "Kako je Wagner samo izbirljiv". . Alois je pak uronio u meditaciju. "Stanovnicima Lin za je". Stigao je do onog ivotnog doba u kojem je . Sutra æe se kretati medu uèenicima koji raspravljaju o opernim izvedbama koje su gledali. crkvi ili u pravosuðu." 36z Norman Mailer Alois je bio zadovoljan svojim govorom. A na temelju nekoliko primjedbi koje je Adolf i znio za obiteljskim stolom. Wagner je bio genij. slu ao primjedbe posjetitelj a koji su ga se izgledom najvi e dojmili." Jest. Adolf je odmah stekao takvo mi ljenje. to æe on sutra u koli ponoviti. tako ambicioznu. Kao da je prvi koji ih je otkrio. ali maknimo te harfe. oboe. u sluèaju èovje ka koji je morao krenuti s najni e preèke na ljestvici.

Zapamtite ovo predviðanje: gradovi æe se pro iriti. tata!" no nasmijalo ju je kako bi on rado izgovorio ne to ogavno. a mor am se slo iti kako se radi o zanimljivom mi ljenju. a i vama djeco. koja se eljela pridru iti razgovoru. Mogu ti reæi da bih i ja vo lio da su mene tako oslovljavali. znam. No. Zato bih te nastojao upozoriti. Razlog je tome na eljeznièki sustav. "Tako je bilo nekad. sa svojom inteligencijom. kad obrani doktorat. U moje vrijeme to èovjeku mojeg podrijetla nije bilo moguæe." Na to je Angela mogla samo opet vrisnuti. "A". rekao je Alois. Èuo sam na Buergerabendima kako se prièa o seljacima. O toj se temi razvila dobra rasprava. a posvuda æe se moæi zaraditi novac. Zb og skromnih je rezultata postao razdra ljiv." U tom se trenutku Alois nasmijao. Naravno. iako Dvorac u umi 365 ulaz na sveuèili te nije u ivotu ni vidjela. bude li u koli vrijedno uèio. a èak i seljaci sudjeluju u toj utrci. Ka em ti. ba te i ne vidim kao in enjera ili poslovnog èovjeka.Vraæajuæi se zadnjim tramvajem u Leonding. kad bi god razgovor skrenuo u tom smjeru. Adolf bi napomi-njao kako eli posta ti umjetnik. A. No. N sam li ja u ivotu radio i vi e od jedne stvari?" Pa. tvoju bi majku zvali frau doktor. Jest". da. tata! O. opet. Adolfe." "O. da. a ne klasièna gimnazija. Uopæe nije upitno da mo e oboje. obrati te na to pozornost. da se smanjuje jaz izmeðu bogatih i siroma nih.ostatak je morao pro aptati . Sad æe mo da biti nadaren za trgovinu ili tehnologiju." "Uistinu?" upitala je Klara." Dig ao je ruku. djeèak je klimao glavom u turobnoj rezignaciji. jer æe te tad zvati herr doktor.rabit æu izraz za koji ste sad dovoljno stari da ga mo ete razumjeti. zakljuèio sam kako bi ti mogao ispasti vrlo inteligentan mlad iæ. èim onamo proðu ceste. A ceste æe se sagraditi. No. "A onda si prste otaru o pod. "moguæe je da se poène zanimati za poslovnu s feru. pa bi me u dru tvu jo i vi e po tovali nego sad. "Jedan tip u na em klubu neprestano ponavlja. i to ljudima koji se spremaju na njima izgraditi tvornice. B i li deèko elio s njim otiæi u posjet Carini? Mjesecima je razmi ljao o svim moguæim zani manjima u koja bi Adolf mogao poku ati uæi i zakljuèio kako bi posao na Carini bio naj bolji."da s e bri u rukom. Alois se podsjetio kako otac kod sina u pubertetu ne smije propustiti prepoznati ni jednu naznaku pozitivne promjene. Alois bi potom predlo io: "Pa mo e oboje. to je samo realka. dodao je. nije va no! Putuje jednako brzo. Bogat ili siroma an. tako siroma nim da . I budale æe p ostati pismene. rekao je Alois. kad je Adolf dobio malo bolje ocjene. to æe biti velik an i za tebe i sve nas. mora naæi naèin kako æe mu ispostaviti raèun. pa. sad je drugaèij e nego kad sam ja bio mlad. " sve juri naprijed. tata!" vrisnula je Angela. "Makar se ja nikako ne alim. danas medu tim nekoæ siroma nim ljudim a ima i onih dovoljno pametnih da znaju to æe se dogoditi. ti Angela i ti Adolfe. osjetiv i kako mu je duh Buergerabenda omoguæio da poka e veæi govornièki dar nego ikad prije. No. Alois nije bio ni ta sretniji od svog sina. no i ti æe bez obzira na to moæi postati in enjer. Promjene u dru tv u izmijenit æe prirodu na eg posla. pa da se sasvim izgubi znaèaj titule poput herr doktora. jer kod uspjeha u tim po . Alois nije mogao odoljeti. "Jest". Ima tako siroma nih ljudi da" . a Kla ra pocrvenjela. Stoga je trebalo jo jednom ulo iti trud kako bi se djeèaku omoguæio dobar ivot. No. Nimalo. a zvat æe te. Zbog toga je jedne veèeri Alois za obiteljskim stolom izgovorio 364 Norman Mailer 1 jedan od svojih monologa. va no je da neko dobro obrazovanje ne steknu ba svi. Znao je kako je nasmijati. "O. da su me zvali herr doktor. makar ju je dobro poznavao. Adolfe. "Svakako. daj bo e. To bi se moglo usporediti s ulaskom u cijenjeno zanimanje koje se prenosi u kakvoj dobroj obitelji. Sto je bila is tina. Sad kad je Adolfa nagradio Lohengrinom. Alois je s vremenom prestao govoriti o slu bi na Carini. a u buduænosti æe se i kultivirati. No ti. Sti e obrazovanje i ono æe osvojiti sve. Èuo sam èak i za seljake dov oljno bistre da prodaju vlastita imanja. Nagovori t æe ga da s njim ode u posjet carinarnici. kao da se oèevim ponavljanjima u vijek mora odati poèast.

ili netko tko zna to govori. Aloisu nije uspijevalo ostvariti nikakav uèinak. Kad je zavr io posao. Ne." Kako je taj govor odr an za obiteljskom veèerom. bio je obuæar. uvi jek æe imati slobodan vikend i slobodnu veèer. tako ne izaziva razdor u obitelji kao kad nema novca. I bila je u pravu. èekala ga je vrlo jadna buduænost i grozni ljudi meðu kojima bi morao ivjeti i rad iti. k oji bi mu pomogao sav taj ugljen prebaciti u kante u podrumu. Ne mora se brinuti hoæe li imati dovoljno novca. To bi mu èesto pokvarilo raspolo enje. je li mu otac pot puna budala. Moæi æe se bavi tno æu. "Mo da nisam tako bogat kako vi mislite". dok im je uzimao mjeru. Ako po elim. Sin mu neæe poslu ati dobar savjet. Za to su mu bila potrebna dv a sata na suncu i u pra nom podrumu. na to mu je trgovac odvratio: "A.èovjek nema vremena za sebe. naravno. nije dolazio èak ni Karl Wes seley. prokrvario je. ne mogu vam va ugljen odnijeti u podrum. posjet se nije pokazao uspje nim. da. kazao je èovjeku. "sad su mi dobri prijatelji. Nakon to je ugljen uspio kupiti u pola cije ne. Angela si nije mogla pomoæi. Usprkos svom Aloisovom govornièkom umijeæu. Alois je poku ao jo jedanput. vrijeme koje ti stoji na raspolaganju. pa je èasnicim a. gospodine. Ipak. Stoga su oti li do carinarnice. morao je prodati svoje zalihe da bi vra tio neke dugove. Kad je bio mlad. Sjetila se iznenadnog odlaska Aloisa mlaðeg.druèju ima jedan problem . Adolf bi u majèinom glasu osjetio zabrinutos t kolièinom krvi koja je ocu istekla na usta." Usprkos svemu. izjavio je. duboko udahnuo i napomenuo: "Ako se ikad odluèi zaposliti na Carini. A nju je izazivala nedoumica. Uvijek nas nasto jite dr ati u siroma tvu. Adolfe. da za taj posao uzme Adolfa. Najgore je od svega bilo to su u li kroz glavno knjigovodstvo . "da mi ugljen isporuèite u kante u podrumu"." Stoga je poèeo prebacivati pola tone ugljena u kante. vi bogata i. Isto tako i in enjer. ali nije rekla ni ta. up ozoravam te. Nakon tog posjeta. Nije elio posao podijeliti s djeèa kom . Nema ru nih svaða! Kako je otac to mogao kazati? Prolazeæi mu iza leða. "Oèekujem". sa titnicima za oèi na èelu. "ali sam svakako sna niji nego to izgledam. razvedrio se kad je èuo za dobru priliku koja je iskrsnula u susjedstvu. Nakon takvih bi ri jeèi Adolf osjetio nervozu u elucu. ne bi zasmetao. u kojem su radili èinovnici. Sto ako mu sudbina nije namijenila da postane veliki slikar ili arhitekt? to ako nije bio ravan Wagneru? Za Carinu se moglo reæi jedno.sigurno bi se posvaðali. Ali on. II. odluèio je zanemariti Klarin savjet. No. svoj ivot ne kani provesti u mauzoleju punom starih vonjeva starih ljudi koji sjede jedan na drugo m. Klara ju je vidjela. Zapahnuo ih je nesretan miris skupine sredovjeènih ti jela. Klarin prijedlog nije bio proma en.nakon radnog vremena mogao bi voditi sasvim drugaèiji ivot." Adolf se pitao gdje su svi ti ljudi. poku ao se cjenkati s prodavaèem. Kako je vrijeme prolazilo. a otac je to dobro ist aknuo . a iako Dvorac u umi 367 . Ona mu je predlo ila da anga ira pomoænika. Mirovina. da ih provede kako eli . Alois je za ugljen postigao povoljnu cijenu. Mogu t i reæi da sigurnost i dobra mirovina èovjeku mogu omoguæiti da ni ne 366 Norman Mailer osjeti muku umirovljenja. Za to nema potrebe. poput majmuna u kavezima. "Jako mnogo mojih kolega". No Alois je nastavljao: "Mnogo je dobrih strana. Zanemario je i nje n sljedeæi prijedlog. Bilo je dovoljno i to to æe Alois morati shvatiti kako su sve te lijepe rijeèi uzalud ne. Kako je ljeti malo kupaca. mogu obilaziti dobre ljudi po cijel oj Gornjoj Austriji. isplazila je jezik. Posao nosi sa sobom kuæi. Alois je odustao od zamisli o Carini. morao mirisati noge. koji se èesto spominjao kao oèev najbolji prijatelj. Poslovan èovjek nema svoj mir. Ni ta. Sitni trgovac ugljenom koji je ivio u blizini. Adolf. Ne po cijeni po kojoj sam vam ga morao dati. okupljenih pod plinskim svjetiljkama. Zato u na oj obitelji nema ru nih svaða. to ako se most sru i?" Alois je naprav io stanku. Rijetko bi im tko do ao u goste. No." Stoga je Alois odluèio to obaviti sam. kazao mu je. Takav vonj n jegovom ocu. U tjednima nakon to se Alois oporavio. ljude koji jo rade u Breslauu i Passauu. Ako bi se pokazalo da je istina to poto nje.

To je dovoljno. kako ste nam kazali. Kad bi im se ustalile p redrasude. ali je upozorenje izgubilo na dramatiènosti. zaprijetio ibom. Alois je ostao zbunjen. Alois je to Wess eleyu èak i priznao. Sad je na Buergerabendim a iznosio meðusobno suprotstavljene primjedbe. Po tome ispadate pronjemaèk i nastrojeni. Cesto bismo uèvrstili mr nju koju takvi klijenti osjeæaju prema svemu to im je kod drugih ljudi suprotstavljeno. Alois Adolfa nije vi e tukao. "Vidio sam lijepih jezera. Po mom si mi ljenju. Alois je izgubio jasnoæu kojom se tako ponosio. ustvrdio je Wesseley.' No ne mogu vas razu mjeti. Na Aloisovu nesreæu. pokazalo se kako je ta èasna starina i malko poremeæena." . Alois je osjeæao nelagodu. na èe kom. Mogao sam takoðer raditi i sa idovskim klijentima koj i su bili socijalisti. Kad bi pogled ao najzgodnije i najjaèe djeèake u razredu. na Maestrov prijedlog. Na alost. kapu-cinski redovnik imenom Jurichek pozvan dr ati propo vijedi u crkvi sv. "Ako doðe do èe kog ustanka".sve te nevidlj ive struje i plinove u kojima se mogu pronaæi prosvjetljenje i sigurnost pogleda n a svijet koji ne ukljuèuje krv. reci mi istinu. Ponekad bi. "izrazili ste tako potpuno neslaganje s na im malim sveæenikom. Ja. makar je to zahtijevalo slag anje s intelektualcima koji su naglasak stavljali na zrak i duh . no mogao sam biti podjednako uèinkovit i s klijentima ortodoksnim Zidovima. Èini se da elite reæi: 'Rije ite se tih prljavih Èeha. rekao je. dubok kao more. ili s njemaèkim socijalistima. radio sam i s klijentima koji su bili komunisti i ne bi se zvali crvenima da nisu. Va je najbolji prijatelj." Nakon njegovog kratkog posjeta. kad ga je zadnji put posjetio. koji bi ga raspustili u trenu. vjerovali u njemaèku krv. bilo mu je ao to tom dogaðaju nije prisustvovao. a Alois je osjeæao kako se ozraèje zbog toga pokvarilo. Po to se oporavio od krvarenja. Èeh." I iznenada je sjeo. Kao da mu je gubitak krvi razvezao jezik. a potom na drugoj. u toj stvari nisam imao nikakvo mi ljenje. Isprva bi se na ao na jednoj strani rasprave. A ja sam. 368 Norman Mailer "on bi mogao znaèiti samo kraj Austro-Ugarske Monarhije. N eki su se èlanovi Buergerabenda po alili (a ispostavilo se posve neosnovano) da æe ubr zo doæi do èe kog napada na Linz. koji je bio u prolazu na p oslovnom putovanju iz Praga u Salzburg. Sad mu je na um padalo mnogo misli . A opet"." Umalo je poèeo preprièavati razgovor s Karlom Wesseleyom. barem ne poput mene. ali va u zbunjenost moram pripisati bolesti koja nam svima ovih dana prijeti. Niste stari. Jesi li ikad vidio kakvu veliku vodu?" upitao je Wessel ey. èija je svrha bila da ukazu na suprotno onom to je tvrdio dotad. kao da se eli isprièati o je pretjerao. takoðer vjerovali u krv. Adolfa naveo da o tome malo vi e razmi lja. Nakon to je do ivio krvarenje u pluæima.si to nije sasvim smio priznati. samo ako bi s e mogli povezati s Prusi-ma. A. znao bi tiho izu stiti: "Moj je najbolji prijatelj Ceh. godine. koji su v jerovali u nadmoæ njihove krvi. Narod mo e imati svoju krv. 12. koji eli siroma ni m èehoslovaèkim radnicima omoguæiti besplatne javne kuhinje. starac nije bio u krivu. "Osj eæam se kao da ivim u pustinji. kako bi se skupio novac za otvaranje èe ke kole. osjetio bi marce na onim dijelovima prepo na koji su bili rezervirani za umu. poput Adolfa. Naposljetk u ga je napao jedan od najstarije gospode u klubu. Krv je èarobna. na svoj naèin. rekao je. nevo ljko to ka em. "odan iji carstvu od vas Austro-Nijemaca. Posljed njih je nekoliko tjedana. ako se odmah ne ra èisti. Bio sam spreman raditi sa svojim austrijskim klijentima koji su. mo e progutati dobre namjere. bila je to krv koju je dijelio sa kolskim drugovima. Dragi herr Hitleru. kad bi zak ljuèio da se djeèak osjeæa previ e sigurnim. no. i to mnoga." Napravio je stanku. moram vas upozoriti kako zbunjenost. èlanovi su si dopustil i da malo vi e popiju. Kad bi mu se penis natopio krvlju. "Mi smo Èesi". Na Buergerabendu odr anom veèer prije Silvestrova 1901." "Aloise. A to je preuranjena starost. Martina. na to je uzdahnuo i rekao: "Vol im s tobom razgovarati. Uvijek smo svojim klijentima u stanju osna iti uvjerenja. naravno. naravno. pa mu s e uskoro nametnuo koncept. "Herr Alois". drag i moj buerger-abendski kolega. mogli smo prijeæi na izmjenu èvrstih uvjerenja.

Alois se osjetio tako slabim da nije uspio skupit i dovoljno snage da ustane i izaðe iz prostorije. Èlan ovi Buergerabenda nisu èesto izlazili tako naglo. 5. Alois se nije dobro osjeæao. Èetiri dana poslije. a potom je kutija opet zapeèaæena. Krijumèar .Nekoliko veèeri nakon tirade starog èlana. no vlasnik toèionice je kazao: "Mislim da herr Alois to ne bi elio!" "Gospodine". no. pr eplavile su ga emocije. Ostao je u asnut.bio je spreman predlo iti neko rje enje. Èinilo mu se oèitim kako su ga na Buergeraben-dima tek podnosili . sijeènja 1903. s prvim gutljajem vina nije uspio ponovo prizvati oèekivano zadovoljstv o. Spopao ga je bijes. ispalo je da je njihov gost u trenutku kad je u ao sveæenik 374 Norman Mailer veæ bio mrtav. Gdje je fokus v a ih ideja?" Dok je bio meta predbacivanja. pa je na svojoj dnevno j etnji Leondingom odluèio svratiti u Gasthaus Steifer i popiti èa u vina. ne pre-stajuæi. Alois bi se prisjetio kako je nekoliko bu ergerabendovaca potvrdno klimalo glavama. "Dobro. Veæ su jurili ulicama koje su vodile do Gasthausa. ponosan to se prisjetio Cezarovih posljednjih rijeèi: "Kome diji je kraj!" Gostionièar i njegov pomoænik odnijeli su ga u praznu pokrajnju prostoriju. onda mu se snaga vratila. (Njegovo uvjerenje da se Bog zanima za njega u to mu je vrijeme veæ bilo temelj ta tine . K vragu i njegova slabost. No dotad mu je veæ postalo naporno tjerati se da pusti dovoljno suza kako bi ostavio dojam na ljude koji bi ga prom . Tim e bi se poslu io da od obitelji izmami malo suosjeæanja. Jednom je na Carini. svojim se po tenjem ponosio. Toga se znao vi e puta prisjetiti kako bi popravio stanje duha. Klara je nekoliko minuta nakon toga dotrèala s djecom. idi po njega. To je mogao razabrati po tankom s loju cementa na rubu markice. Kao da æe mu. do podneva je v eæ bio mrtav. tako to bi u sjeæanje prizvao davni dogaðaj. To mu je svakako pomoglo da p rije dobije promaknuæe. Tom je prigodom bio u isku enju . Polo eno na stolu." No. vijesti nije povjerovao. Izrekao ju je na glas i onesvijestio se. "mo e li se u takvim stvarima suditi sa sigurno æu?" G ostionièar je odmahnuo glavom. Posljednja mu je misao bila na latinskom: acta est fabula. Èak je bio u isku enju da ga strpa u d ep. u Gasthaus u Steifer. Tek kad je vidio mrtvo tijelo. skrivenog ispod cigara. s ru io. Umjesto toga se. sijeènja. Stoga je kutiju otvorio radi carinskog pregleda i u njoj. ) Na dan sprovoda. prije mnogo godina. Konobar je htio odjuriti po sveæenika. Plakao je glasno. na zgra anje nekolicine gostiju prisutnih na subotnje jutro. Poku ao se raz vedriti.no ipak ga je predao vlastima. kad je konobar doj urio u kuæu. da izbje gne prijavu. prona ao dijamant. to bude vi e plakao. Adolf je brizn uo u plaè. upitao je konobar. godine. a tu je dijagnozu sat poslije postavio lijeènik . No.elegantan putnik . od krvarenja u pluæima. Ujutro 2. no sad. Tako je dugo sanjao o oèevoj smrti da. doimalo se vo tanim. a Angela je zaplakala. Ta kvim se smicalicama nije nikad bavio. Alois se meðutim bojao stupice. Prva je vidjela oèevo mrtvo tijelo. plakao je u crkvi. a Adolf jo nije vjerovao. sijeènja. Bog vi e vjerovati da je gubitkom stvarno o alo æen. 3. naletio na kutiju cigara s koje je pozo rno skinut peèat. a onda vas èujem Dvorac u umi 369 govoriti kako je biti protiv idova i Maðara dokaz nekultiviranosti. I dalje je èuo starèev glas: "Ka ete da Èesima dajemo previ e. Jesu li se meðusobno smijali njegovim primjedbama? Je li imao takav status? Je l i im bio de urna budala? Od toga je dobio stra nu glavobolju.jedan od mojih glavnih doprinosa. tom je prigodom to postalo n u no. Bio je uvjeren kako otac smrt samo hini. Prva mu je pomisao bila kako sasvim sakriti da je pri eljkivao oèev kraj. K tome. KNJIGA ÈETRNAESTA Adolf i Klara I.dragulj se doimao vrijednim .

U djetinjstvu su joj rekli da. godine. rek ao je Alois. uvijek blizu t elepatiji. I stvarno. poneko praznovjerje ne mo e koditi. ona mu je to isprièala i upitala ga t reba li razgovarati s pèelama. Zbog toga sam se opet predstaviokao njegov anðeo èuvar. Bila je u to sigurna. a majèinska percepcija. kad sam se jednom drugom klijentu usudio glumiti anðela èuv ara. no. dok bi joj mu naveèer bio u toèionici u Fischlhamu. Stoga se plaè. Sad je. Ru an san koji je usnuo u Hafeldu est godina prije. kako bi iz sebe uspio izvuæi i pokoji jecaj. . No. joj. da æe ga njegove ko nice ostaviti. no zaplakao je zbog Der Alteove smrti. ostvario se u ljeto 1902. To mu je sjeæanje om oguæilo da pusti suzu. jedan od kand ela gurnuo niz kamene stepenice. Oni u takvim prigodama poprilièno ude za osvetom to smo ih se usudili opona ati. Zbog s vih tih prepreka. Bojao se popeti na drvo na koj em su se pèele poèele rojiti. po tujuæi stare obièaje iz Spitala i Stronesa. Sjetila se kako bi se u Hafeldu obraæala Langstrothovim kutijama. Stoga. Sad je na sprovodu. Kako tad nisam bio u tjelesnom obliku. Ne usuðuje se pomisliti na Edmunda! Potisnula je svoj beskrajan al. to Dvorac u umi 375 mo da neæe biti dovoljno da se uspje no crpi suhi bunar tako bijedne o alo æenosti. ko ba mora . tad znaj da æe ti netk o u obitelji umrijeti. Kad se radi o velikom ulaganju". Jest. makar ga je svatko u crkvi mogao dobro vidjeti. jer. morao i z sjeæanja iskopati nekolicinu ugodnih razgovora s Aloisom. "èovjek ga ne eli ugroziti ni po kojoj osnovi. Ponekad smo u stanju klijentima ubla iti str ah od Gospoda tako da klijentu pojaèamo dojam kako ga sila nebeska stvarno voli. Klara je tom prigodom sjedila blizu Adolfa. pola godine poslije. svakako. a kako bi se moglo sa sigurno æu tvrditi da neæe pomoæi? No. No. Pred nama je stajao sasvim drugaèiji zadatak od onog prvog plaèa kad je oca vidio mrtvog. no i duhovi se mogu ozlijediti pri padu. znao 376 Norman Mailer je na koje su drvo pre le. Ja sam ga pak morao uvjeriti da se Bog na njega ne ljuti. bila uvjerena da mu je taj pèelinji bijeg pospje io krvarenje u pluæima. Aloisova posljednja mala ko nica donijela im je malo meda. Tako me jednom prigodom. "To bi imalo smisla ako bi se radilo o pravoj pèelarskoj kuæi kakvu je imao Der Alte. Kakav nerazuman èin! Razoèaranje Adolfom. Mo da to nije lako zamisliti. Sad se sjetila kako je prije samo est mjeseci Alois estoko kleo kad su mu se pèele i z ko nice stale drugdje rojiti. Adolfa sam morao pripremiti da proizvede vi estruke fak simile o alo æenosti. One æe takav traè nastojati p enijeti novinama". no jo u Hafeldu . niti na trenut ak. kako mi se samo unutra nja prisutnost natuk la! Èelik i kamen grubi su materijali kad doðu u dodir s Duhom. Na kraj je odluèio misliti na dan kad su prvi put posjetili Der Altea. dovoljno da ona po ali to mu je i ta rekla. n o radi se o zapetljanom zadatku. ni sam imao gdje dobiti modrice. Zato se od njih i gr ade zatvori. navela ju je da misli na pèele. Jer pèele takvu pa nju oèekuju. ali se pravio da ne zna.kog pothvata. Na sprovodu èovjek treba plakati kako dolikuje. ne smije o tome misliti. ako te ik ad zadesi nesreæa da vidi roj kako se spustio na mrtvu biljku. i od srca se nasmijao vlastitoj ali. znala je ona to. Kad je Alois osnovao novu ko nicu u Leondingu. Pomoglo je to se ipak ( makar i nevoljko) divio naèinu na koji je otac govorio.atrali. odluèila je s ko nicama razgovarati i izv je tavati ih o onom to se u obitelji dogaðalo. To je bio i kraj leondin.ne. odluèio sam pr ebaciti sav onaj ugljen u podrum. Jecaji bi mu posustali svaki put kad bi se sjetio Aloisovog mr tvog tijela u Gasthausu Steifer. odr i pèelama pravi govor i reci im sve o nama. tjednima èekati da ga nadu. kad èovje k ne razgovara s pèelama. Zato to se nije osjeæao sposobnim da se popne na drvo. to je veæi riz ik da nam klijent uzvrati s dovoljnom dozom pobo nosti da privuèe pozornost kand ela. to donosi nesreæu. da se iskupi. situacij a s Paulom koja mu je slomila srce . a istinski je mogao zaplakati samo kad bi pomis lio kako je Der Alteu bilo grozno umrijeti sam. Zato je. Nasmijao se. No. to nam to bolje pode za rukom. da ne skreæem s pogreba. Sad se p itala da li da stavi vijenac na praznu ko nicu koja je i dalje stajala iza kuæe u Le ondingu. èesto je bio na rubu tucanja. morao pomiriti s te kuæim inhibicijama. a njoj je do lo da vri ti.

ma nemoj! Sve to je od njego vog oca ostalo bila je slika u okviru. Obojica su bila suvi e ponosna. lAch\ Vi Èesi'. Alois je. a takva se kolièina ponosa mora pretvoriti u neprijateljstvo. a onda. na Aloisovom je nadgrobnom spomeniku bila i njegova fotografija. stvarno! "U Bogu poèiva". na nadgrobnom spomeniku. "Draga frau Hitler". to je bio èovjek koji je slu io svog cara. Sebi je kazala: "Ipak je on svog oca volio". barem. sijeènja 1903. drveæe golo . kao to vam je poznato. Takvu ljubav nije se moglo izraziti tek tako. dirnula bilje ka koju je o sprovodu objavio Linzer Tages Post: Pokopali smo dobra èovjeka . Nakratko je razgovarao s Klarom i rekao joj: "O. 'Ti si pravi Austrijanac'. rekao bi tad on meni. a kako smo se samo znali smijati. i prito m je morala neprestano klimati glavom kako bi tvrdnji dala te inu. Da. Kako bilo. Kasnije. Znali smo se zajedno dobro provesti. Bilje ku je neprestano iznova i èitavala. kad su ljudi stizali u posjet Vrtnoj kuæici. slu benika Carske i kraljevske carinske uprave. rekao je." U Linzer Tages Postu objavljena je osmrtnica: U najdubljoj boli. otac. na s voj 65. kad navr e osamnaest godina. Svake je godine Klara od dr ave dobila mirovinu u visini polovice Aloisove godi nje plaæe. a ja vi e volim vino." Mavrhofer je spomenuo stra an dan kad je Aloisu morao reæi da Dvorac u umi 377 je Alois mladi dopao zatvora. Novine su to objavile samoinicijativno. godini Adolf je zakljuèio kako mu je majka licemjerka zloèinaèkih razmjera. novine s najveæom 378 Norman Mailer nakladom u Gornjoj Austriji. nakon sprovoda. "noæu se budim i pred bacujem si to sam ispao glasono a takvih vijesti. meðutim. Gazite ga svojim prljavim stopalima. Ona æe odavati poèast sjeæanju na njegovog oca. To je. Klara je seb e poku ala uvjeriti da Adolf aluje iskreno. Odluèila je ne reæi mu koliko joj s amo mu nije bio religiozan. frau Hitler. Ponovno se opredijelila za procjenu kak o je djeèak oca volio. "Va je suprug znao govoriti. . Preminuo 3. radi od ita. Njima je srd ba prirodna. istaknutih sitnih oèiju. Tako je zakljuèila. ceste su bile poput stakla. 'pa pije pivo poput Nijemaca. stric. da. sa svojim franc-jozefinskim zalis cima. a ispod nje je stajao sljedeæi natpis: Ovdje u Bogu poèiva Alois Hitler Vi i carinski slu benik i domaæin. u nedjelju 3. Karl Wesseley je do ao èak iz Praga. sveæenik je sad iznio dostojanstven opis Alosove slu b e carevini. Pivo se. Vi eg carinika u mi rovini. Sprovod je odr an po ledeno hladnom vremenu. u svoje ime i ime cijele rodbine.' Naravno da smo se alili. kazao bih mu. 'okrutni ste p rema gro ðu. Ti su joj reci u sjeæanje prizivali svaki trenutak sprovoda. 2. u svojoj 65. visoki slu benik Carsko-kraljevs ke carinske uprave u mirovini. dodate mu eæera i pretvarate se da ste poznavaoci. a nebo mraèno. iako je znala da su do njega sigurno morala doprijeti mnoga govorkanja. zet. Na groblju. No ispod nje se nalazila ljubav. Opet si je predoèila Adolfa kako plaèe i u velikoj se mjeri utje ila. sijeènja 1 903.Sveæenikovo je posmrtno slovo ispalo prihvatljivo. a bit æe delikatna poput izmagli e. koji je ovdje danas polo en na vjeèni poèinak. Bili su mu karci. Sljedeæih æe g odina traèci o alo æenosti sigurno lutati Adolfovom du om. no kako bi itko mogao reæi da u B ogu poèiva? Klaru je. godine u 10 sati. nas smo se dvojica nemilosrdno meðusobno zad irkivali."' To joj je isprièao kroz smijeh.. Alois Hitler. Pijuck ate svoj kiseli sok sa eæerom i trudite se ne pokazati da vam je odvratan. Alois s kratko pod i anom kosom.to se mo e kazati za Aloisa Hitle-ra. ali mi Èesi smo dovoljno kultivirani da pijemo v ino. do li su gotovo svi koje su u Leondingu poznavali. iznenada u Gospodinu preminuo. rado pio pivo. izbuljenih poput ptièjih. Nema tako nje ne osjeæaje. javljamo da je na dragi i ne zaboravni suprug. staklenom okviru koji je fotografiju trebao tititi od zuba vremena. roðendan. Na tu je bilje ku bila tako ponosna. za tiæe na staklenim okvirom. kao i njegove ko lege iz Carinske ispostave u Linzu. Uz to su djeca imala pravo na dodatne primitke. takoðer moglo biti ono to je Bog htio. rekao je. kad se jadnom od takvog zl ostavljanja skiseli lice. Nije se radilo o plaæenom oglasu.

Njemu se u tom trenutku nimalo nije tra io posao. Bilo je i drugih koristi.'" Herr Schvvamm si je morao obrisati oèi. oboje u vo tenim m odelima. her Sc hvvammu isprièati." Potom je Adolfu predoèio tekst." Sastanak je ispao vrlo neobièan. "Takvu gadost u ivotu nisam èuo". tad su stigla dva redara. Umjesto toga zahtijevam da naglas proèi ta sljedeæu molitvu. Adolf je zakljuèio da je taj nastavnik sigurno siroma ni roðak nekog s dovoljno utjeca ja da mu osigura taj posao. Tijekom drugog razreda i druge polovice svoje treæe godi ne u realki. No. Latinska mu je izreka i dalje pulsirala u glavi. "Imam brat a koji studira latinski". "Pravi si frajer". Ti æe se. no ipak je uspio stro im glasom nego je postizao u r azredu izreæi: "Neæemo raspravljati za to si tu. Nauèio ga je da o nekoj osobi ne znamo ni ta. Herr Schvvimm se pretvarao da ne razumije. takoðer od voska. Navrle su mu suze. progutao slinu i us pio nagla eno izgovoriti: "'Zivischen Kot un Urin sind wir geboren. NJIHOVIH ZAM KI. AMEN . pa se uskoro osmjelio odgovarati profesorima. Uèenici su se jedan po jedan ustaja li.Ukupna suma bila bi dovoljna za udoban ivot. ustvrdio je herr Schwamm. Odona. Trieb. Dvorac u umi 379 S druge strane. koji su ga stalno zapitkivali o pojedinostima. a onda g a je spopalo uzbuðenje. "i od njega sam dobio prvu pouku: Tnter faeces et urinam nascimur. Jednog je jutra za vrijeme odmora. MOLIMO TE DA NAS IZBAVI TIRANIJE NEDOSTOJNIH DUHOVA. 380 Norman Mailer LA I I SRDITE OPAKOSTI . rekao je herr dr. herr dr. Èak je i Adolf morao priznati kako je Aloisova primjedba o sigurnosti obitelji ima la nekog smisla. na dobrom papiru su se nalazile rijeèi: SLAVNA VISOSTI. naravno. Adolf je zamijetio kako podosta uèenika prema njemu vi e nije tako nelj ubazno. Adol fa nije nastojao gledati u oèi. Djeèaci koji su ga cijele godine ignoriral i. Je li to bilo stoga to mu je umro otac? Kad se rije io Aloisove srd be. "Latinski se ne mo e izgovarati nerazgovijetno". sad su ga tap ali po leðima." Adolf je odgovorio: "Onda moram govoriti njemaèki. Herr Schwamm je Adolfu priu tio nezaboravnu lekciju . Uspio je uæi kad je slagao koliko mu je godina. Ispisane samim velikim slovima. kad je zavr ila nastava. Adolf je ostao u oku. opis posjeta muzeju uèinio ga je omiljenijim kod nekoliko kolega i z razreda. kazao je djeèak. no potom je izjurio iz razreda . Seks je prljav. kao i nekoliko mu karaca i ena u punoj velièini. Adolf je pro ivio pola minute bla enstva. ja bih te izbacio". sve dok ne vidimo kakva je snaga sla biæa. "Zbog t ih æu okolnosti pretpostaviti kako je smrt tvog nepre aljenog oca bila èimbenik u tvom besprimjernom vladanju. pa je namjerno izgovorio frazu biskupa iz Clunvja. Nekoliko djeèaka veæ se stalo smijuljiti. uspio je izjaviti.'" Èim je dobio prijevod. poduèavao vjeronauk. koji je bio biskup u Clunvju. sv. Herr Shwamm je za tu prigodu odjenuo svoje najbolje odijelo i govorio sa eto. Stoga æu tvoju nazoènost u koli prihvaæati jo jedno polugodi te. Kakav o tar rjeènik! Istinska snaga! Dovoljno se uzbudio da je . "Zbog n aèina na koji poku ava recitirati." Namr tio se. To ga je ohrabrilo da uèitelja namami u stupicu. oti ao u Anatomski muzej Linza. i stoga je. Trie bu. Po prvi je put u ivotu u razredu do ivio ovacije. Roditi se izmeðu mokraæe i dreka! To je uvijek i pretpostavljao. rijeèi djeluju posve neuvjerljivo. naroèito jedn om nesretnom sredovjeènom nastavniku koji je svaki tjedan dr ao nekoliko sati vjeron auka. "Da kraj godine nije tako blizu i da se u ovoj koli nismo tako trudili da ti popr avimo neprestano lo e ocjene. pa mu je uspjelo vidjeti i penis i vaginu. eto. da bi Adolfa priveli ravnatelju. Adolf èuo jednog od uèenika kako kolegi spominje srednjovjekovnog crkvenjaka. bio j e opu teniji na nastavi. KNE E VOJSKE NEBESKE. ukoliko se ovakvo pona anje ni u kakvom pogledu ne nastavi.O. PROGNAJ U PAKAO SOTONU I SVE ZLE D UHOVE KOJI SVIJETOM OBILAZE 1 ELE NAM UPROPASTITI DU E. èuo je. Herr Schvvamm je bio tu an èovjek vla nih oèiju.

nego kuæi? Stoga su se sad vodile ozbiljne rasprave oko toga koliko se vremena mora provesti u zatvoru. Onda je morao priznati da bi potonje moglo brojne bitke prebrzo okonèati. i prestao govoriti prije nego to poène zamuckivati. kao da se radilo o jo jednom nesretnom ishodu. Do kraja proljeæa 1903. Neprestano je odreðivao nova pravila borbe.) Adolf je ipak uzeo svoj primjerak Treitschkea kad je do ao kuæi i uskoro napamet nauèi o sljedeæi pasus: Bog je svim Nijemcima dao Zemlju da na njoj sagrade dom. Schwamm je bio luteran. Glas mu je sna no odzvanjao." Kad je iza ao iz kole. pa iz toga proizlazi ka ko æe doæi vrijeme za pojavu vode cijelog svijeta. zakljuèio je. odgovorio je. kako bi saznali to se zbilo. Vode koji æe poslu iti kao utjelovlje nje. Kratak govor koji je herr Schvvamm pripremio o tim vatrama i pogibeljima pakla s ad se èinio uzaludnim. Dok ju je glasno èitao. koji skru en nije bio nimalo. mora o poèeti baviti i logistikom. ponav ljao ju je svakog jutra nakon mise. koja je ne koæ Adolfu predstavljala iznimnu snagu. arhandelu Mihovilu. molitva sv. Trideset minuta ili cijeli sat? A tk o æe to vrijeme mjeriti? Trebao im je neovisan mjerilac vremena. no s nekoliko se svojih no vih prijatelja zapoèeo grudati. Èak je pripremio govor koji æe odr ati svojim kolegama kad ga na odmoru okru e. bit najtajanstvenije moæi koja æe ljude vezati s nevidljivom velièin om nacije. reæi æe im. Herr Schvvamm je osjetio da je opet na rubu suza. hoæe -neæe . s Angelinom haljinom prebaèenom preko ramena. Adolfa je obuzeo bijes."Zna li kome je ta molitva upuæena?" upitao je herr Schvvamm. tovi e. koji ne bi bio od an ni jednoj strani. bio lik skromnog znaèaja u svo joj koli. Mi vragovi veæ dugo znamo da prosjeèan um. Je li u to vjerovao? Je li to bila istina? Nijemaca je bilo svih vrsta. "to je. a onda ih mijenjao. Koliko mu je bilo poznato. Stvari tako rijetko ispadnu onako kako èovjek oèekuje. "Da". Jedne je subote odluèio da. kad se sasvim posveti jednoj mistièno j zamisli. sad veæ bila dobro poznata. i nisu prestajali sve do sumraka. u potpunoj suprotnosti. krv i èelik. Ni ta to æe sljedeæa èetiri desetljeæa proèitati neæe kod njega izazvati takvo anje. Kad se na ao s one strane vrata. u umi bio generalisimus." Èak je osjetio i odjek svo je prve erekcije. fraza nije bila iz neke knjige. gospodine. Jedva da je shvaæao to znaèi. odgovorio j e Adolf. "Pa". mladi Hitleru". barem donedavno. Jo se jednom na krajnje nesretan naèin osjetio nedoraslim tom mladom i neprijaznom uèeniku. krv i èelik". nije osjetio strah. pa se Adolf. vani je bilo kasno o ujsko popodne. kad se na ao usred jo jedne umske bitke. ili ubijen. inkarnacija. "Nije li upuæena. Sljedeæih je mjeseci èesto razmi ljao o tim rijeèima. gospodine. "u svakom sam se sluèaju dobro dr ao pred jadnim starim Shvvammom. a sad je. godine njegova je igra rata postala jo slo enija. arhandelu Mihovilu?" Naravno! Barem je tu molitvu Adolf dobro poznavao. pa nije znao da je molitva. Uspio se sabrati tako to je neu padljivom gestom otpustio Adolfa. bili beskièmenjaci po put Schwamma. mo e steæi mentalnu samouvjerenost daleko iznad vlastitih moguænosti. Ipak je tu dugu reèenicu iskoristio kao borbeni pokliè samom sebi. vatra. koji su u tom Dvorac u umi 381 improviziranom i ledenom pokusu bitke bili na njegovoj strani. "Potpuno se skru eno isprièavam za svoje juèera nje postupke. no ipak ju je u sebi ponavljao. veæ iz njegovih usta: "Optimizam. Kamo bi poginuli vojnik oti ao." (Je li ponavljao rijeèi koje sam ga ja nauèio? Nisam se uvijek u stanju sjetiti ba svakog nadahnuæa koje sam podario klijentu. kad j e netko zarobljen. Ponekad bi subotom popodne na svakoj strani bilo i po pedeset djeèaka. Te je licemjere trebalo o dvuæi da vide vo tanu vaginu u anatomskom muzeju. Adolf je. i dalje se sjeæao kako je nastojao odr ati ravnote u na stolici. i stra no mu je godilo kad su je tri uèenika. mo e biti ili zatvoren. vatra. Neprestano je po navljao frazu: "Optimizam. od njega preuzeli . (To su na kraju rije ili tako to su odredili jedinog djeèaka koj . Svaka je vojska sad morala zbrinjavati ranjenike i b aviti se zarobljenicima. a neki su. Izrekao je nekoliko fraza èiji je smisao bio izraziti njegovo zadovoljstvo to prepo znaje "i tvoju trijeznu stranu. herr Shvvamm". U samostanu u Lambachu. sv.

obitelj sve to bi joj mog lo zatrebati spakirala u dva golema kovèega. no èovjeka koji se elio o eniti. A bila je i ljuta na samu sebe. bila je Angelina tajna krivnja. ona ga je pretvorila u savr enog mladiæa. i nekol icinu je poku ao nauèiti da se igraju rata.popravit æe mu se financijska sit uacija. Raubal èak nije djelovao ni z drav. u potrazi za novim vojnim polo ajima. po spitalskim mjerili ma. Alois mlaði bio je ponosan to je dobio sliku na kojoj stoji kraj konja. Sjeæala se kako je samo bio zgodan. Zatvorenik bi mogao br e na slob odu. No. Igrao se s ma njom djecom na gazdinstvu kad bi ona svr ila sa svojim popodnevnim zadaæama. imao imanje dovoljno veliko da smjesti cijeli klan Kie dler-Poelzl. poveæat æe se dio mirovine koji otpada na njega. Gdje bi Raubal takvo to mogao èut i. Prethodno je ljeto. Kad god bi Raubal do ao u posjetu. Ispostavilo se kako je Raubal medu raspolo ivim kandidatima bio naj bolji. Klara je odluèila kako ne smije raditi. veæ i iznenadila. Naravno. Po Klarinom je mi ljenju taj èovjek imao puno sreæe to se dokopao njene pokæerke. Angeli nije stvorila nikakav dru tveni ivot. jer ne eli da Adolf i ta radi. toplog dana u Hafeldu snimio putujuæi fotograf. koju je jednog lijepog. Adolf nije radio. dok je jahao na Ulanu. Angela se trebala udati za èovjeka imenom Leo Rau-bal. Kad su jednom od njega zatra ili d a se pridru i radu u polju. u ljeto 1903. trebao mu je svaki par ruku-koji bi mu Klara ponudila. gospodarskih zgra da i ivotinja. osim od Angele? Dvorac u umi 383 No. Sestri Theresi je èak ponudila. koji je u banc i radio kao bilje nik. ali tijekom sedam god ina otkako ga nije bilo. to je bio prikladan prostor da mlada djevojka prima goste. a potom bi popodne od lutao u umu. Angela. svom bi buduæem urjaku kazao: "Tvoja pluæa nisu u tako lo em stanju kako tvrdi . zar ne?" to je bilo dovoljno da Adolfa obuzme hladna srd ba.) Onda je Adolfu stiglo nadahnuæe. Ili bi mogao odbiti sve ponude i ostati u zatvoru. kazao je. koje su proveli u Vrtnoj kuæici. Ono to Klara nije znala. ako bi postao uhoda. kao i stvaranje dojma o moguæem mirazu. Klara se nije samo razoèarala. gdje j e Angela imala svoju sobu. staja. pa su Klara. Gazdinstvo se sastojalo tek od zemlje. Za upoznavanje i oèa ravanje stranaca. kuæe. Angela je imala pravo na mnogo bolje. Podsjetilo bi ga na valov u kojem mu je spavala majka. Nikad nije prestal a aliti za Aloisom mladim. zbog trajnih pro blema s pluæima. Kod nje su ljetovali . pod Klarinom za titom. no Schmidt je bio marljiv radnik i uspio je. proveo èitajuæi i crtajuæi. Kako je trebalo obraðivati nekoliko polja i brati plodove po umi. . za njeg a plaæati hranu. To se pokazalo prihvatljivim. Tog ljeta. Obitelj je ivjela u Vrtnoj kuæici. Znala je da se nikad neæe vratiti. sad je se ljak Schmidt. A sad je. od njega napraviti unosno imanje. za razliku od ostalih èlanova obitelji. Ulana je ba za to i iz veo iz staje i uveo u fotografov kadar. Adolf i Paula ot putovali u Spital. "Bit æe joj lak e u koroti. Udavala se za èovje ka kojeg nije obo avala. Adolf je bio svjestan da zarobljenicima brzo p ostane dosadno. Veæi bi dio dana. 3kola je zavr ila u lipnju. Kad je Angela takav brak prihvatila. Naravno. Njemu bi to bilo n epodno ljivo. Èak i nakon to se obitelj preselila u Vrtnu kuæicu. no sad je bratu mogla dopu stiti da sja i i poljubi je. godine. Bio je to pravi zloèin. i dalje je bri no skrivala saèuvanu bratovu fotografiju. Kad mu starija sestra ode iz kuæanstva. Nije si mogl a oprostiti. no Klara nije z nala kako bi se sprijateljila s ljudima koji bi to i omoguæili. Klarini se veliki planovi za njenu buduænost ba i nisu ostvarili. povratak u Spital nije dolazio u obzir. Adolf je u tom braku vidio i ne to pozitivno . Theresin mu . nikad ne bi uèinila neprilièan korak. da je Alo is mlaði jo uvijek tu. iako su mu novaci bili tako umorni da bi zaspali na polo aju. no ta se moguænost nije èesto koristila. bila je sigurna kako. i ona i Angela bile su s uvi e stidljive. Nakon ljeta. Angela ba nije bila oèarana svojim izgledima. Dok je Alois bio iv. u kojem je ivjela Klarina sestra Theresa. zavr il o Aloisovim krvarenjem.i 38z Norman Mailer je imao d epni sat. Adolfu nije bio simpatièan. ako radom skrene misli s o alo æenosti".

Pripremajuæi se za opro taj od frau Sekire. t o sigurno neæe biti u Linzu. gd je je vrijeme provodio u èitanju i crtanju. nalet vjetra mu je svjedod bu odnio! No. Adolf joj se uvijek obraæao vrlo formalno. "Prise em na hrpu Biblija". no. polagati francuski. Nakon vjenèanja. Frau Sekirina je du nost bila da svojim st anarima osigura razmjerno dobru prehranu i pazi da pi u domaæe zadaæe. Sad ga je Leo trljao nutra-van tim navodno svetim prolazom izmeðu Angeline dvije rupe koje se n e mogu spomenuti . U svibnju sljedeæe. Na jesen ga je èekao popravni ispit. kod koje su stanovala jo èetiri uèenika. Adolfa su progonile misli koliko je samo ru no moralo biti ono to su Angela i Leo èinili u krevetu. Kad je fotografija nestala. Te su veèeri uèenici ostali budni dokasna i Adolf je izjavio: "Napio sam se kako mi se otac znao napiti".a mo da i nije 384 Norman Mailer bila ba tako nevina . 1904. a k tome i pao iz francuskog. Tako je od nedjelje naveèer do petka popodne Adolf odsjedao kod e ne. spomenuo joj je svoj problem. Jedan od djeèaka od k uæe je donio èetiri boce vina i velikodu no ih sa svima podijelio. m orao je majci ne to pokazati. Tako okrutno! Angela je i dalje èuvala njegovu fotografiju. pokidala taj komadiæ svoje pro losti i u rano i mraèno jutro papiriæe ubacila u zdjelicu.Angela je tu sliku ukrala. Adolf je ostvario jo jedan krajnje prosjeèan prosje k ocjena. kako sliku mora uni titi. Bila mu je u d epu. "A gdje su te Biblije?" upitao je Alois mlaði. no ravnatelj mu nije oprostio dogaðaj s herr Schwammom. Ravna telj je najavio da. Dan je bio hladan. Tamo æe moæi steæi diplomu realne gimnazije. Aloisu mlaðem je morala prisegnuti kako nema pojma gdje bi mogla biti. kad su jeda n kraj drugog mokrili u polju i pomislio da to nije ugodan prizor. a potom bi odlazio u svoju sobicu. buduæi da je dan bio topao. no. no Adolf se u rujnu vratio u Steyr. Adolf je jednom vidio mlado enjin falus. Naposljetku je do la do okrutnog zakljuèka. kad je iza ao van razbistriti glavu. Dvorac u umi 385 U jesen 1905. Taj je put polo io i dobio je maturalnu svjedod bu. jedne noæi kad nije mogla zas pati. umjesto da plaæa svakodnevno putovanje vlakom. Dobio je prolaznu ocjenu. no sad je nestala. s hvatio je da takva prièa ne bi bila dovoljna. Na raèun mir ovine. kako bi mu mogli dati diplomu. Vjeruj mi. Bez ikakvog upozore nja. To ka e moj otac. Dok se trudio smisliti kakvo obja njenje." Klara je problem rije ila tako to je Adolfa poslala u grad Steyr. Kako je istog dana trebao otputovati kuæi. rekla . pitao se bi li joj mogao reæi da je taj dragocjeni komad papira razmotao u vlaku kako bi ga pogledao . Tijekom sljedeæeg je ljeta Klara Paulu i Adolfa opet odvela u Spital. Nikad mu neæe povjerovati da je maturirao ako joj ne b ude pokazao svjedod bu. prethodno je otvorio prozor. Frau Sekir a mu je predlo ila da ne poku ava prevariti majku. stala se brinuti to joj ta nevina . "Moj otac veli da j e dobro usvinjiti se jednom godi nje. sa svo jim je novim cimerima kod frau Sekire odluèio uprilièiti zabavu. godine. ne dvaput. Ujutro nije mogao naæi maturalnu svjedod bu." Svi su o dsutnom ocu zapljeskali. Kak o je samo grozna bila ta tajna o kojoj su mu karci i ene morali utjeti. ukoliko se Adolf Hitler eli upisati u zadnji razred realke. Dr ala se majèinski . u maloj ali potpuno privatnoj sveèanosti. u srcu i dalje o di e puteno æu. Zaslu io je da pati j er ju je onako zadirkivao. "To ti ne bih savjetovala". kazala je." Nije joj smetalo ni to je patio kao da je izgubio zlatan sat. Jednom. Kako bi se to proslavilo. u sebi kazao: "Neæu dopustiti da m i ova kola vrijeða intelektualne sposobnosti. Tu su. morao je izaæi na popravni ispit.kako odvratno! Naglo je prestao o tome razmi ljati kad je shvat io kako se njegovi otac i majka nisu od mlado enje i mlade nimalo razlikovali. udaljen dvadeset i pet kilometara od Leondinga. prinijela im veliku ibicu i tiho plakala dok su ostaci fotografije crnjeli. kako joj se pribli avao datum udaj e.vezanost uz izblijedjeli portret u sepiji.) Stoga je. Ni u realki u Steyru nije imao ni ta bol je ocjene. Adolf je. "U mojoj glavi. Klara si je mogla priu titi da mu iznajmi sobu. Aloisu se time osvetila za zadirkivanje to se ne usuðuje jahati Ulana. i zaspao na podu. (Inaè i je Leo Raubal prije ili kasnije prona ao. za osvetu. a do kraja kolske godine uspio je opet pasti francuski.

Ali. a rek tor ga je pustio da èeka. Takv o bi suoèavanje sramotu samo poveæalo. osjeæat æe stra nu krivnju. Trebam li pisati va oj majci? Ne. ja sam oko njegove viz ije samog sebe sagradio tako sna nu za titu. "Gospodine. Umjest o toga æete mi se zakleti kako vas nakon to izaðete iz ovog ureda. Onda je komadiæe zalijepio na drugi komad papira.je." Tijekom kolske godine. tako æe to srediti." D a. kao majka i sin. a kako sam ja to slabo shvaæao. Da. to je bila tek ena koja mu je svaki dan poslu ivala obrok i j ednom na tjedan mijenjala posteljinu. proveli ugodnu veèer. Nakon toga je rekao: "Ne mogu se natjerati da povjerujem kako bi uèe nik na e kole poèinio ne to tako bestijalno! Trebate se zabrinuti hoæete li se u ivotu ik d nauèiti kontrolirati takve izopaèene nagone. "Budite tako ljubazni pa mi ka ite. i dalje se pitao koji ga je to od kolega izdao. majko. A ako ti majka otkrije istin u. upitao ju je: "Sto da radim?" "O". kad ga je rek tor konaèno pozvao da ude. Sad se veæ mogao sjetiti. rekla je. " estoka su piæa za izdajnike". Njegovo j e dupe sad bilo superiorno svim tim kolskim glupostima. Klari æe veæ nekako objasniti ostalo. Stalno je nju io dokument da provjeri kako sad miri i na puder. kako je rektor za to doznao? Postojalo je samo jedno moguæe obja njenje. a njih su dvoje n . neæu." Zavrtio je glavom. Kad se vratio kod frau Sekire." "Dragi moj herr Hitleru. Paula je brzo zaspala. kazao e u sebi. Poderana je na èe tiri dijela. rekla mu je." Ovo je sad poèelo nalikovati saslu anju pred sveæenikom dugog nosa. to sam je vi e gledao. Sav jadan. pa s u. Tako æe moæi dokazati da je polo io is pit. No. No. "Po izostanku shvaæanja u va em pogledu v idim da se èak niti ne sjeæate prizemnog pona anja koje ste si bili odluèili priu titi. to sam uèinio?" uspjelo mu je reæi. No. Poderao sam je da ne bih zaplakao kao dijete. bit æu itekako ljubazan da vam ka em. Pazite jedino da vreæu ne otvorite dok ste jo unutar zidova ove kole!" Adolf je klimnuo glavom. Mo e si barem dopustiti misao da je napravio va an korak nap rijed. to sam vi e shvaæao koliko si se samo za mene rtvovala . "O. "Ovako mi je jo dragocjenija"." Stoga se Adolf vratio u kolu za koju je mislio kako je nikad vi e neæe vidjeti. pomislio je Adolf. neæu vi e nikad vidjet i. Uskoro æe vidjeti u kakvom je stanju. ne to je posve drugo. herr Hitler. ali æe ti sigurn o dati kopiju.nije elio saznati. "Ponosno æu je dati uokviriti. dugo je na umivaoniku èistio i su io svoju svjedod bu. morao je otvoriti zakljuèani ormar i iz njega izvaditi te k u papirnatu vreæu. Mogla su to uèiniti Dvorac u umi 387 i sva èetvorica! Odluèio je da nikad vi e neæe piti. V jerojatno je to dobra ena koja nije zaslu ila da je se tako smradno sramoti. No. Jedan od èetvorice uèenika koji su s njim pili. Adolfov osjeæaj vlastite va nosti nije bio toliko ugro en kao prigodom tog dogaðaja. radilo se o upisnom danu. upustiti se u pijanèevanje koje svr i èino m vrijednim prijezira. Stvar je pogor alo to se sad morao upitati. Sto ako je to napravio jedan od dvojice krupn ijih od njega? To uopæe ne bi bilo nemoguæe. Nakon toga je rekao: "Tvoja je svjedod ba u njoj. Taj mu se èas vratio u sjeæanje. Osjeæao se tako obdarenim unutra njom velièanstveno æu! Kako su mu samo njegovi kolege s kojima je pio pljeskali. Sad je postala rijetko i misaono ljudsko b iæe. sigurn o je rektoru predao svjedod bu. "Ako ona tu prièu prihvati. "isprièaj u koli to ti se desilo. "Jedno je kad uèenik slavi svoju maturu i sretan je to 386 Norman Mailer je pro ao popravni ispit. tko bi to mogao biti . Uzeli ste ovaj dokume nt i na njemu ostavili svoj izmet!" Ruke su mu se tresle od gaðenja dok je vreæu pre davao Adolfu. da èak ni takva epizoda nije ispala katas trofalnom. 5Klara je zaplakala od ljubavi kad je èula za to joj se svjedod ba vratila u èetiri dijel a. Moram takoðer napomenuti i da ni jednom od Aloisove smrti. uzeo je svjedod bu i njom si obrisao stra njicu. Neæe im biti drago. bit æe jo i gore." U tom je èasu Adolf zakljuèio kako je umijeæe laganja vje tina koju treba cijeniti. Naposljetku." Rektor je sad stao zuriti u nje ga. koji ga je uhvatio kako pu i.

Jo napola dijete. Svaki put bi se u to iznova uvjerio kad bi u izlogu uhvatio vlastiti odraz. Ako zasad ostane kod kuæe. jednog æe ga dana smatrati velikim slikarom ili ar hitektom. Time je ostvario prisegu iz mladosti siroma nog momka. to je ona pak morala trpjeti u sebi. no takva se predod ba u Adolfov u m tako duboko usadila. kad bu de spreman. da se u svoje rodno selo ne vraèa. Obiteljsko je evanðelje dr alo samorazumljivim da Adolf treba biti za hvalan to je Aloisa imao za oca. takav mali djeèak. a lako je moguæe i oboje. gdje je uèenicima pokazivao s . o Aloisu napisao panegirik: Nije mu bilo niti trinaest godina.a divanu sjedili jedno kraj drugoga i prisjeæali se starih vremena. Izmijenio se i Adolfov naèin masturbiranja. Njeg ove su glinene lule s dugim pipcem stajale poredane na kaminu. Nije mu se ukazivao kak av unosan naèin da se pridru i redovima zaposlenih. Adolfu je prilièno dosadilo slu ati Klarine prièe o Aloisu. pa je izlazio u dobrom tamnom od ijelu. otvoriti razne prilike. da je. Rijetko bi izlazi o po suncu. poma uæi se tapom sa s rebrnom dr kom. Dalje je nije morao uvjeravati. Tijekom pro le godine. Ne mogu procijeniti je li Klara u toj stvari bila utjecajnija od mene. Klara se. otisnu ti se na put u nepoznato. Kako bi dodatno popravila svoje financijsko stanje. To sam mu i sam bio spreman kazati. No. njegovim izgledom jako ponosila. umrijeti od k rvarenja u pluæima? Nije ju bilo te ko uvjeriti da sad nije pametno tra iti zaposlenje . pa æe stoga postati sasvim istaknut pojedinac. (Volio je li æe. Nakon pet godina strogog re im a u realki. Klara je prodala kuæu u Leondi ngu. Veæina ljudi nikako da shvati koliko je duboko utemeljena opæenita pretpostavka Dvorac u umi 389 da ono to se osuðuje kao Zlo. Klara mu je kupila novu odjeæu. se nije nimalo radilo. pi uæi 1924. Smatrat æe ga. naravno. Znala je kako æe mu se. Bila je to posebna prigoda. poput Aloisa. skupio je svoje stvari i pob jegao iz zavièaja. istinski predanog dr avnog slu benika. Bila je prava sreæa imati oca koji se u svojoj kar ijeri popeo do planinskih visina. S dobrim razlogom. svaka ulo ena u svo j posebni dr ak. a Paula èistila zahod. s crnim e irom na glavi. doista te i mraku. Crtat æe i èitati. Kakva je to morala biti ogorèena odluènost. Adolf je danju rijetko izlazio iz tog novog stana. Radilo se o tome da mu je Alois omoguæio da u ivot krene s vi eg polo aj a nego otac. za druge mu. Nisu svi kli eji koji se tièu vragova pogre ni.) Sad je zakljuèavao vrata svoje so be i pri ruci ostavljao spreman rupèiæ. jedn im od pripadnika lin ke mlade gospode. U umi je obièno sve istresao po najbli em l i æu. Sjetio bi se zahoda u realci. godine Me in Kampf. veæ mu je trenutno toliko slobodnog vremena i trebalo. vje bao je koliko je god mogao dr ati ruku u zraku pod kutom od èetr deset i pet stupnjeva. kad su njemu b ile dvije ili tri godine. Ne samo da je bio vrlo neobièan djeèak. Sto se toga tièe. nije mu bilo te ko u ivati u svom novom ivotu u urfahrskoj Humboldtstrass e. Potrebi da tijekom dana ne izlazi bila je ravna samo njegova ljubav prema mraku. vraæajuæi se svakog vikenda iz Stev ra. Pustio je brkove. dok ne postane netko i ne to. preko kojeg je nosio tamni kaput. Taj je trinaestogodi nji djeèak do svog sedamnaestog roðendana morao izdr ati ivot u krajnjoj oskudici. iz Waldviertela. Noæ je pogodnija za prizivanje. Uz to se pomalo æutio su ièavim . to mu je bila najdragocjenija imovina. 388 Norman Mailer sa samo tri zlatnika kao jedinom popudbinom. prije nego to bi mislima dopustio da pole te izvan nadzora. Tek bi se naveèer pro etao uz Dunav od Urfahra do Linza. kako bi pro ao po red zgrade opere. Kako joj je on to predstavio. Beskrajno siroma tvo i mizerija uèinili su ga odluènim i stekao je izrazitu upornost èovjeka koji je "ostari o" zbog nepresu nih jada. a volio se i po njemu istresati. Majka je plaæala raèune.dovoljno da Klaru stalno dr i u asnu tom. kad je trinaest godina poslije. s druge strane rijeke na kojoj le i Linz. taj sedam-naestogodi njak nije odustajao od svoje vizije i postao je dr avni slu benik. a obitelj se preselila u stan u Urfahru. mislio je. Hoæe li i on. mo e si poveæati obrazova nje. Tih sam dana u njegove misli nastojao usadit i jednu ideju. 6. U njenoj se glavi sad starca trebalo sjeæati kao stupa carevine.

mora poèeti zaraðivati za ivot. no sad bi gotovo sv aki radni dan gledala Klaru kako Paulu vodi cijelim putem do kole. Kako je samo nepristojan prema njenom mu u! Klara bi sve to èula i ne bi progovarala. Ili je mo da i bolji. Lea Raubala. i iscrpljen svim tim to se u njemu bilo nakupilo. a meðu njima æe neki stvarno biti p okvareni. Bilo je gotovo. Erekcije bi. Angela bi ostala zapanjena. Mo da æe jednom i postati velik umjetnik? Tko bi to moga o znati? Tko predvidjeti? Tako je ozbiljan. t ako sam se na ao na rubu mete a koji je vladao na polju gdje se i nakon mraka nastav . no na ovom poslu koji si odabrao. bio je. njegove sve br e i jaèe stiske tako raspalila da se vi e nije mogao obuzdati i bum!. samo iz po tovanja pr ema Angeli. dok se trljao. ona nije znala. To je bio neobièan dogaðaj. EPILOG Dvorac u umi Na poèetku sam naveo kako se zovem D. stoga. Majèina je ljubav. Nije eljela biti punica koja mladom b raènom paru stvara probleme. A ta je pomisao.. U njegovom je sada njem ivotu ipak postojao jedan trn u oku. Edmund i Alois. Stoga djevojci nije bilo va no to Paula nastavu nije mogla pratiti pa je u koli zaostala . to nije posve netoèno. a tu sam se smjestio sve do k raja Drugog svjetskog rata. Taj nije propu tao. Ne. pribli avajuæi se da ispali iz vlastitog topa. Ne vida se s pokvarenim djevojkama. Ne moram se brinuti zbog djevojaka. 39° Norman Mailer ali kad crta. a njemu samo jedan. to su onda veæ bila dvojica koje je zbiljski skalpirao. te ko da joj je moglo pas ti na pamet da se zapita o èemu on razmi lja dok masturbira. Mislim da si poti ten zbog toga to svi tvoji roðaci u Spitalu dr e da si ni koristi. sve je bi lo gotovo. suprug njene drage pokæerke. Seljanka nikad nije ni ta slièno do ivjela. ne treba mu alkohol i ne pu i. a oni nisu." Adolf bi tad iza ao iz sobe. Ta je djevojka donedavno ivjela na gazdinstvu.voju vje tinu. Kako je Klara sad na Adolfa gledala srcem punim ljubavi. no on je ruku m ogao dugo dr ati podignutu. Pazio je da ispere rupèiæe. Dok to ne napravi . da u toj ljubavi takoðer u ivamo. bilo je i previ e prigoda kad bi se opæe zanimanje usmjerilo drugamo. dok sam zauzimao tijelo i osobu pripadnika SS-a. U njegovom ivotu nema pokvareni h cura. naporno radi. svaki put kad bi s Adolfom razgovarao. Tako ispunjen spoznajom kako æe i od njega ne to biti.) Ukratko. pitao ima li kakve veze i zmeðu njegovog odbijanja da se zaposli na Carini i oèevog zadnjeg krvarenja? Ako je veze bilo. I stvarno." I opet je ponovila: "Adolf ne trati vrijeme na djevojke. Bolje bi joj bilo da se zabrinula zbog ljubavni h veza koje æe on tek imati. U obliku Angelinog mu a. sigurno slatka poput meda. Tako su zvali Dietera . Leo Raubal. Adolf ne gubi vrijeme. Osim toga." A neæe ih ni biti.T. Zet koji je jako precjenjivao vrijednost vlastitih savjeta. Ne jo jako dugo. no. Taj neotesanac. naposljetku. pa je Adijeva sposobnost da dugo dr i ruku ispru enu bila tek jo jedna od stva ri koje su im odvlaèile pa nju. To bi bilo i gore nego slu ati kako joj taj novi zet pr ekorava sina. i znamo da nije tako. tu smo i mi. Sjeæanje na raznovrsne osobne alatke koje je vidio meðu uèenicima dostajalo mu je za uspje no predoèavanje. Neka njima njihova dva testisa. A kako bi i pogodila? N ije bilo nikakvih dokaza. Naravno. ne raditi ni ta. Klara je u sebi odluèila: "Adolf nije besposlièar. On je pak sad u sobi otkrio kako mo e odr ati erekciju i s visoko podignutom rukom. A besposlièari nisu takvi. Alois je suvi e toga elio odmah. tako je sna an i ponosan na sebe. Stoga nije eljela izazivati nevolje. Po tome je sasvim nalik Aloisu. kod najmanjih zvukova velikom brzinom spla snule. u suglasju sa sjeæanjima na uèenike oko pisoara u realki. (Dieter je tad urno morao otiæi iz Berlina. gdje je poljub i za rastanak. s mu karcima i djeèacima. a on je bio sretan. 7Prilièno godina kasnije. protisnut i mu u uho: "Momèe. Kad je sam i dok radi. Njena je majka uvijek imala previ e posla. Uvijek su se bojali da bi mo gao upasti uèitelj. Sjedi kod kuæe. stalno æe se osj o e. Djeèaci bi'se skupili oko pisoara da bi usporeðival i velièinu svojih genitalija. da se.seljanka joj je svejedno zavidjela. djevojka koja je i la u Paulinu kolu èesto bi je vidjela kako hoda s Klarom. zakljuèi la je. mora dati otkaz.

Otputovao sam u Ameriku. Am erikancu je to èak bilo dovoljno ku no da meni. Amerikanac uzeo svoj pi tolj.ljala proslava. Stoga sam se preselio. visok. krièali su poput gnjuraca. idovski se satnik vi e nije mogao nositi sa stanjem u koje je zapao. okretan.ukoliko je bila istina . Sebe sam ubacio u posve novu igru. To .45 i to je oru je sad le alo na stolu. On je primijetio: "Da.to znaèi da je nastojao pobjeæi to dalje od najneugodnijih lj dskih mirisa. plav." 394 Norman Mailer Nisam èak znao ni bih li mu povjerovao. ukljuèujuæi i mene. pa sam ostao da se u Americi sam pobrinem za sebe. Vidio s am kako mu je zbog pi tolja nelagodno. A ko bi èitatelj. osuðujuæi pretjerivanja u Fiihrerovim dostignuæima. a ne treba obja njavati kako mu se nije svidjelo on o to je vidio. Zbog mete a koji je zadnjih dana vladao. Amerikanci su upravo oslobodili koncentracijski logor. koji je sa mnom pratio roðenje Adolfa Hitlera. na kojoj je nekad bilo polje krumpir a. ali gdje je dvorac?" odgovorio bih kako se "Dvorac u umi" na njemaèkom ka e Das Waldschloss. Na raspolaganju mi je ostao jedva jo pokoji potez. Po èinu je bio satnik. kazao mi je. ne toliko zanimljiva. Izlagao sam mu psiholo ke pothvate koje s mo mi nacisti izvodili u dotad nepoznatim vodama. naredi da s njim ostanem u ovom uredu. Na reveru je nosio idovsko ime. Kako je noæ prolazila. rasporeðen u amerièku div iziju koja je oslobodila logor. Sad je. Likovi su. U na im su redovima carevale glasine. èak sam dao naslutiti kako je tog nacista muèila sa vjest. Ta moguænost . gdje je tu sad poveznica s tvojim teksto m? U tvojoj je prièi puno uma. Waldschloss je smje ten na praznoj èistini. U maloj me æeliji ispitivao psihijatar. Po karakteru pacifist. Sve to je jo ostalo za raspravu jest za to sam odabrao ovaj naslov. njemu na dohvat ruke. taj nam je idovski s atnik pokazao kako trebamo raditi. "Zasad. djetinjstvo i dobar d io adolescencije sad upitao: "Die-tere. na zadnji dan mjeseca travnja 1945. Uèinak nije izostao. Tu sam. na stijeni premalenoj za trojicu. Ne vidi se mnogo drveæa. plavih oèiju. Oni kojima je preostalo dovoljno snage da se glasaju. "Dvorac u umi". Radosne uzvike biv ih zatvorenika pratilo je i trulo isparavanje. To je ime koje su zatvorenici dali tom upravo osloboðenom logoDvorac u umi 395 ru.kao to èovjek uvijek otkr ije . Nisam va an dio povijesti. Jedan se vrag èak usudio i ustvrditi kako je Maestro degradiran. odgovarao na nje gove upite. Waldschloss je. radi za sebe". Od luèio sam se poigrati sa idovskim èasnikom tako da se pretvaram kako mu obja njavam svj etonazor ljudi medu kojima sam se borio. Ulo it æemo i u Arape i u Izraelce!" Nakon toga mi je za elio sreæu. Bili smo izdvojeni poput dvije du e u oceanu. Da pojaèam pritisak. Na obzorju nema nièeg zanimljivog.odluèio sam o tome ne razmi ljati. Govorio sam s finom krivotvorinom istinskog osjeæaja. Do kraja su eljeli zadr ati ponos to se nikad nisu odrekli ironije. no. za koji je ipak znao da ga mora otkoèiti i ustrijel io me. Izvan æelije. Razgovarao s Maestrom. a priznajem kako sam se poigravao s njegovim uvjerenjima. nema naznaka dvorca. T o je veæ druga prièa.ukazivala je da u Maestrovom podruèju ima el emenata i dubina koje ja nikako nisam mogao pojmiti. Za mene je to bilo vrije me poraza. manji. Dieter je bio armantan esesovac. svom jedinom pandanu sa suprotne str ane. FJuboko potisnut u prosjeènom pacifistu . nakon ponoæi. bio naziv koji su najbistriji medu zatvorenicima dali svo jem objektu. radilo se o lijeèniku koji nije bio vièan k ratkim cijevima. biv i su zatvorenici ludovali po polju za pos trojavanje. Mogu reæi kako sam vi e puta morao napu tati tijelo. "Ja æu na e djelovanje preb aciti u Ameriku i posjetit æu te kad donesem nekoliko odluka to bismo tamo bili spr emni raditi. Stoga sam postupio poput lj udskog biæa . godine. Zbog toga takva osoba i postane pacifistom.krije se ubojica. duhovit. dobio je pi tolj kalibra 0. taj je idovski èasnik dao sve od sebe da izbjegne najgore u onom to ga je okru ivalo . zbog mog sofisticiranog napada na ono to je vjerovao da su njegove ljudske vrijednost i. dakle. Maestro me upravo b io otpustio iz slu be.

Posebno se to odnosi na dame.ukorijeni. od presudne va nosti za osjeæaj ponosa. Angelinom kæeri. nije li isto tako istina kako se ne mo e naæi vraga koji ne radi na obje strane ulice? Stoga moram priznati iznenaðujuæu razinu privr enosti onim svojim èitateljima koj i su sa mnom pro li cijeli ovaj put. plemenskih ljudi. ne. Nikad se nije ustanovilo. Ili se ubila. Ni na to mo da nema odgovora. Kako bilo. Je li moguæe da me Maestro. Shvaæam kako nas ovo izlaganje udaljava od prièe èije smo izno enje upravo zavr ili.jer ne zna jesu li tu navedene Sotonin e rijeèi ili tek jetke opservacije jo jednog posrednika . Tu ne ukljuèujem duge njemaèke rijeèi. da vi e nisam siguran tra im li jo klijenta koji obeæava. svakom je o troumnom Nijemcu. nego samo jo jedan iz njegovih redova . Jedan se stalno vraæa.. uspje an pijanist i pripadnik visokog dru tva Putzi Hanfstaengl: "Ado lf voli svirati samo po crnim tipkama. pokojnoj Judith McNallv i Dwayneu Prickettu. Ne trebam ni primijetiti kako se nadam da smo od tog vremena daleko napredovali. ponoseæi se to sam jedan od predstavnika na terenu moæne eminencije samog Sotone. I sam sam ispisujuæi ovu prièu oti ao tako daleko. No.ne dr im da je iznenaðenje to su mnogi pripadnici njemaèkog graðanstva to su u gradski ivot stigli iz svojih blatnih seoskih dvori ta. naravno. sve do potkraj dvadesetih i poèetka tridesetih godina. s Geli Raubal. Ako èitatelj zbog toga opet osjeæa nelagodu . Imali su posve perverzne odnose. No.priznajem da sam ostao do voljno veliki vrag da s njim ne suosjeæam. dali sve od sebe da govore meko poput svile na svojim rukavima. spremnih i za poljodj elstvo i za lov. i tanja du nika. Sve to je proiza lo iz tog dogaðaja bila je potpuna utnja. No. kad je Dieter bio èlan Posebnog o djela IV-2a. Ako me èin izdaje Maestra ne uni ti. Maestro je zakljuèio kako je bud uæi Fiihrer postao dovoljno znaèajan da ga dalje vodi prisutnost vi a od mene. mo da æu se jednom moæi vratiti izvje ta u o svojoj ulozi u ranoj fazi karijere Adolfa Hitlera.im je davalo snagu. Ne treba iznenaditi to su zatvorenici koji su se toj nomenkla turi domislili bili iz Berlina. Kako je to sroèio visoko pozicioni rani podèinjeni. Ako ste Nijemac ivahne inteligencije. no dobra pitanja i dalje podrhtavaju unutarnjim ponosom. Njemaèki smo prvotno upoznali kao jezik jednostavnih ljudi. Pretpos tavljam èak da me zamijenio sam Maestro. Tri god ina poslije. No." Godine 1930. smijenje n sam sa svog stalnog zadatka s Adolfom Hitlerom. Hitler ju je obo avao.neka budu spremni prihvatiti pogodnosti zapadne civil izacije prije nego to im prilika za to nepovratno proðe . govorim o preslatkim palatalima. ipak doveo u zabludu? Nije li sad postalo vj erojatno kako Maestro nije bio Sotona. naredbi koje se izvikuju domaæim ivotinjama. a ono je pak moglo pomoæi da se sjeme moje pobune . dobr ih poganih grubijana i poljoprivrednika. u tom je razdoblju Adolf do ivio ljubav svog ivota . nisam mogao dobiti odgovor na to pitanje. dobrom pr . Omoguæava mi da se vratim na poèetak. ironija vam je. vjetrova iz crijeva zdrav og postojanja. no up ravo to i elim. Stoga je to jezik pun kruljenja eluca. Vragovi opstaju zato to smo dovoljno pam etni da shvatimo kako odgovora nema . ironija tome neizbje na protute a. ko jem sam slu io u stotinama raznih uloga. Priznajem kako svoju degradaciju Maestru nisam mogao oprostiti. Bila je ustrijeljena. A ne mogu ni sebe zadovoljiti u tom pitanju. zgodna i plava.na visokom polo aju? ' Naravno. ili odanog prijatelja. sentimentalnim zvuci ma za manje vrijedne mozgove. nisam nikad uspio doznati ne to vi e o Gelinoj smrti. mo da postoji i drugi motiv. Nedugo prije samog dogaðaja.postoje samo pitanja. a posebno Berlinci ma. Najva n ije je bilo sve to dobro zata kati. i urlika koji se iz grla otme kad se ugleda krv. u krilu Hitlerovog stana na Prinzregentenstrasse 396 Norman Mailer u Miinchenu. èime se vjerojatno najbolje i najjezgrovitije mo e objasniti to me navelo da napi em ovu knjigu. èesto preteèe na eg t hnolo kog duha dana njice. Jer. Hitler i nacisti su veæ bili na vlasti i dobio sam zadatak da uðem u ti jelo tog dobrog esesovca Dietera. Geli je bila oble figure. s obzirom na ono to se tom narodu stoljeæima nametalo . Geli Raubal su na li mrtvu na gornjem katu odaje u kojoj je stanoval a. rike pluæa. KNJI NICA ZELINA Zahvala Mojim izvrsnim pomoænicama.

Nicholas. Fest. 1985. The Night ofLong Knives. NY: Prometheus Books. 1. Burleigh. mojoj supruzi Norris i moje devetero djece za t oplinu koju unose u moj ivot te Andrevvu Wylieju i Jeffu Posternaku. Cambridge: Da Capo Press. Gallo. Colum. Sve je ostalo fabuliranje. Mineola. Jasonu Epsteinu za v elikodu no èitanje ranije verzije. Goldhagen. * Bullock. * Fest. The O ccult Roots ofNazism: Secret Aryan Cults and Their Influence on Nazi \deology. New York: Harcourt Brace Jovanovich. Daniel Jonah.ijatelju i arhivaru J. 1994. Shareen Blair. Nordic Gods and Heroes. Nevv York.. Eva. Pre tisak. Preveo Bruce Little. 1996. Pretisak. Farago. Pretisak. G. W. Karen. Alan. mojem uredniku Davidu Ebershoffu i nakl adnici Gini Centello za njihovu suradnju i o troumna zapa anja. Nevv York: W. izd. Norman Mailer Anderson. Pretisak. Nevv York: Knopf. Max. Joseph. Preveli Richard i Clara Winston. 2. Sv. * Goebbels. Bibliografija Uz neke je naslove u popisu literature dodana zvjezdica kako bi se naznaèilo da su s povijesnog i tematskog gledi ta bitni za Dvorac u umi. Erik H. The Battle for God. 1971. Nicholas. Crankshavv. Nevv York: Avon. NY: Dover. NJ: Transaction Publishers. Michaelu Lennonu. No. IL: Northern Illinois Universitv Press. 2. * Fest. mojim sjajni m i marljivim knji evnim agentima. Nuremberg Diary. Hitler Among the Germans. Nevv York: Hovvard Fertig. Hitler. 1995* Gobineau. Nevv York: Hill &C Wang. Pretisak. New York: Hovvard Fertig. Rudolp h. Nevv York: Nevv York University Press. Cambridge: Da Capo Press. * Fulop-Miller. Amherst. Gilbert.'1997.1962. Erikson. Nevv York: Nevv York University Press. Hitler: A Study in Tyranny (skraæeno izdanje). The World History of Beekeeping and Honey Hunting. Resisting Hitler: Mildre d Harnack and the Red Orchestra. 2. Arthur de. Goodrich-Clarke. Brvsac. 4. Alan. 1992. Young Man Luther. Hitler and the Occult. * Bullock. . London: Routledge. Mineol a. 1999. Armstrong. d obrim prijateljima Hansu Janitscheku i Ivanu Fisheru za èitanje rukopisa. 1979. Nevv York: Harcourt. My Part in Germany's Fight. Alan. Hollv Webber i Janet Wygal za sjajnu korekturu. 1973. Michael. New York: Harper Collins. Hitler and Stalin: Parallel Lives. 1975. Elke Ros thal za pouku iz njemaèkog jezika. 1928. New York: Bantam. New York: Ballantine. 1992. The Occult Roots ofNazism. The lnequality of Human Races. Jacob. Rene. Pretisak. 1996. Padraic. Joachim C. Viking. 1976. 2000 . Norton Co. Geoffrev. 2001. Goodrich-Clarke. Nevv York: Henry Holt. 1999. After Math: The Fi nal Search for Martin Bormann. M. Cocks. dj ela oznaèena zvjezdicom ponudila su mi riznicu èinjenica i povijesnih referenci koje roman ove vrste ne mo e zanemariti.. Dekalb. Somerset. Nevv York: Knopf. Teutonic Mythology. Ne treba posebno napominj ati kako su i druga navedena djela takoðer obogatila mnoge knji evne zamisli. 1995. 1997. * Grimm. Ladislas. Crane. Joachim C. 3. Hitler: A Study in Tyranny. * Bullock. Ken. Cambridge: Da Capo Press. Gestapo: Instrument ofTyranny. New York: Oxford Universitv Press. Joachim C. Psychotherapy in the Third Reich. Binion. Hitlers Willing Executioners: Ord inary Germans and the Holocaust. 1999. Pretisak. 1996. Edvvard. Plotting Hitler's Death. Ponovljeno izdanje. 1961. The Third Reich: A New History. izd. Speer: The Final Verdict. 2000. Rasputin: The Holy Devil. Preveli Evvald Osers i Alexandra Dring.

Kirkpatrick. Pretisak. Nevv York: Basic Books. Cambridge: Harvard University Press. 1972. Levenda. New York: The Century Co. Norton. Emst "Pitzi. Reflections. Janik. 2000. Dreams. Kershaw. 1979. and Drugs. 1959* Kogon.. 1950. 1998. 1999. 1961. Kaufmann. William A. * Kubizek. New York: Doubledav. New York: Oxford University Press. The Ailing Empire: Germany from Bism arck to Hitler. Gun. New York: W W. W. 1961. Iliodor. New York: Pantheon. Nevv York: W. * Kershavv. Nevv York: Basic Books. lan. Hitler: 1889-1936: Hubris. London: Hutchinson of London Press. The Hidden Hitler. and Renate Heston. The Young Hitler I Kneiv. John. * Jenks. NY: Prometheus Books. Heston.. 1989. 1995. Eugen. * Machtan. 22 Cells in Nuremberg. Macdonald. The Medical Ca sebook of Adolf Hitler: His Illnesses. 1958. lan. Nevv York: Knopf. Langer. 1985. Memories. Callum . Nevv York: The Free Press/Macmillan. The Queen Must Die!: and Other Affairs of Bees and Men. i Stephen Toulmin. Unholy Alliance. Haffner. 1992. The Kersten Memoirs 1940-45. Boston: Houghton Mifflin. Hitler's Youth. Heiden. 1996. Nevv Y ork: Meredith Press. London: Burke. * Hanfstaengl. 1947Kershavv. 1944. Random House. The Theorj and Practice ofHell: The Shocking Storj of the Nazi SS and the Horror of the Concentration Camps. New York: Columbia University Press. 1994. Felix. Irving. 1954. Franz. Douglas M. Nevv York : Avon. August. 1973. 1979. New York: Arcade Publishing. Amherst. Walter C. 1997. Hitler 's Vienna: A Dictators Apprenticeship. 1968. Heidegger. Ivone. Kelley. New York: Touchstone/Simon and Schuster. Martin. Martin. London: Macmillan & Co. The Mind of Adolf Hitler: The Secret Wartime Report... Der Fuehrer: Hitler's Rise to Potver. W. Wittgenst eins Vienna. 2001. * Heidegger. New York: Dou-bleday. * Jung. * Longgood. * Hamann. New York: Oxford University Press. Konrad. Carl. Nevv York: W. New York: Greenberg. Lukacs. Rudolph. Goethe's Faust. Nevv York: Fromm International Publishing Corp. Goebbels: Mastermind of the Third Reich. David. 1918. The Hitler Myth: Image and Reality in the Third Reich. Preveo Steven Paskuly. * Haffner. Death Dealer: The Memoirs of the SS Kommandant at Auschtvitz. Brigitte. Boston: Houghton Mifflin Company. Lothar. 1998." Hitler: The Missing Years. John. Horsham. * Lukacs. The Mad Monk of Russia. lan. Leonard L. The Hitler of Historj. Sergei Michailovich Trufanoff. Eva Braun: Hitler's Mistress. Sebastian.NY: Dover Publications. Nevv York: Berklev Pub lishing. 1962. Norton. Heinrich. 1966. New York: Hovvard Fertig. The Inner Circle. 1987. Pretisak. 1963. 1960. 1989. Hitler Was My Friend. 1994. Ne vv Haven: Yale Universitv Press. prevoditelj i urednik. Being and Time. New York: Stein and Day. * Kersten. Walter. The Meaning of Hitler. An Introduction to Metaphysics . Allan. Iliodor. The Killing of SS Obergruppenfiihrer Reinhard Hejdtich. Preveo Lawrence Wilson. Hitler: 1936-1945: Nemesis. Peter. San Francisco: Harper Collins. Doctors. Nerin E. 1955* Hoess. West Sussex: Focal Point Press. Norton. . * Jetzinger. Sebastian. Vienna and the Young Hitler. * Hoffmann. William. A Thread of Years.

Nevv York: Dell. Gerald L. Sv. Thomas. * Mann. i Heinrich Fraenkel. 1919.. ME: Samuel Weiser. Dr. Sergei. Werner. 1965. 1980. Nevv York: Dodd. Preveo D. Pridham. New York: Random House. Pretisak. NY: Barron's Press. Robert. Pullman. 1966. Emst. On the Genealogy of Morals. * Nietzsche.. 1996. 1997. 1982. 1971. ur. Mengele: The Complete Storj. Noakes. Beyond Good and Evil. 2001. * Nietzsche. * Newman. George L. New York: Penguin. Mowatt. New York: Knopf. Ron. White Snow: Russia's Revolu- . J. Carl Gustav Jung. Three Faces ofFascism: Action Francaise. 1998. Massie. i G. Nevv York: Praeger Publishers. George L. i Andrei Mavlunas. 1966. M osse. Friedrich. Posner. Paradise Lost. A Lifelong Passion: Nicholas and Alexandra: Tbeir Own Story. AH Too Human. 1967. Manvell. Pisma u knjizi osmoj preuzeta su iz ovog izvora. The Life and Death of Adolf Hitler. Mosse. The Birth ofTragedy and the Case ofWagner. Nietzsche. National Socialism. * Nietzsche. New York: Doubledav. * Mironenko. 1989. Totuard the Final Solution. Moeller van den Bruck. Nevv York: St. Edvard. McLynn. 1999. 1964.. Trevor. 1919-1934. The Crisis of German ldeology. 1983. 1973. 1978. 1971. Ernst. * Rosenbaum. Nazism 1919-1945: Sv. * Noll. The Genealogy of Morals and Ecce Homo. After Auscbivitz: Radical Theology and Con-temporarj Judaism. New Yor k: Hovvard Fertig. Beekeeping: A Cotnplete Oivner's Manual. * Nietzsche. Nevv York: Harpe r & Rovv. Pretisak. Roger. Friedrich. Tovvard the Final Solution. 1997. Human. * Nietzsche. Inc. 1998. Mosse. NE: Bison Books/University of Nebraska Press. Nolte. WA: Washington State University Press. George L. New York: Schocken Books. Italian Fascism. 1-4. 1. * Salisbury. The Aryan Christ: The Secret Life ofCarl Jung. Friedrich. ME: HeartTree Press. Winnetou. New York: Hovvard Fertig. Faustus. Ma rtin's Press. Hauppauge. Nevv York: Nevv American Librarv. Mosse. Suzanne. Ravenscroft. 1965. Thus Spoke Zarathustra. Black Night. Exeter: University of Exeter Press. 1996. Rubenstein. G. Harrison E. York Beach. Land of the Firebird. Frank. ur. Germany's Third Empire. New York: Howard Fertig. 1986. Blue Hill. 19 66. Friedrich. 2001. N ew York: Grosset & Dunlap.* Maeterlinck. Melzer. New York: Random House. The Nibelungenlied. i John Ware. Mineola. Nevv York: Anchor Books. 1946. Mead and Co. Nevv York: Random House. New York: Random House. May. Friedrich. Karl. Richard. The Rasputin File. NY: Dover Books. * Milton. George L. New York: Oxford Universitv Pr ess. Maurice. * Payne. New York: Signet. Arthur. New York: Howard Fertig.. The Spear of Destinj. Pretisak. Friedrich. The Portable Nietzsche. Radzinsky. Preti sak. * Nietzsche. Explaining Hitler: The Search for the Origins of His Evil. John. 1999. New York: Random House. Werner. The Fascist Revolution. Mosse. Mosse. 1985. Heinrich Himmler. 1968. Lincoln. Maser. 1996. The Crisis of German ldeology. Pretisak 1892-93 ur. Indianapolis: Bobbs-Merrill Co.. Pretisak. Nevv York: Knopf. Hitler: Legend. George L. The Life ofthe Bee. New York: Penguin. Friedrich. London: Heinemann. 1982. New York: Howard Fertig. Myth & Realitj. Richard L. 1967. 1978. Walter Kaufmann. The Life of Wagner. Nazi Culture. 1948. George L.

Viroubova. The Psychopathic God: Adolf Hitler. John. New York: Ticknor & Fields. 1923. Robert G.tions 1905-1917. Cambridge: Da Capo Press. New York: Presidio Press. 1992. veliki knji evnik i novinar. Prince Felix. 1953. A. vatreni aktivist i samotni buntovnik protiv establi menta. 1967. 1934-1941. R. Shovvalter. Philadelphia: Lippincott. Stanford: Hoover Institution Press (Stanford University). 1960. 1969. * Trevor-Roper. Himmle r.. 1970. The Rise and Fali of the Third Reich. 1961. New York: Random House. 1964. John. Pretisak. Adolf Hitler (vol. Hitler Close-Up. von Frisch. * Speer. * Schellenberg. 1982. London: AMS Press/ Weidenfeld and Nicholson. 1930. Albert. von Lang. 2000. 2001. New York: Macmillan. Rasputin. 1976. Straus and Co. Warlimont. What Now? Der Sturme r in the Weimar Republic. Na juri ju je osvojio prvijencem Goli i mrtvi . H. * Stein. Gen. New York: Pathfinder Press. London: Macmillan. Wilson. New York: Farrar. T. * Smith. o . Leo. Tolstoy. Bradley F. Heinrich Himmler: A Nazi in the Making 19001926. H. Anton. 1954. 1971. CT: Archon Books. 193 4. Telford. Chicago: University of Chicago Press. Youssoupoff. 1993. Incurablj Ge rman. William L. Nevv York: Doubleday.). Inside the Third Reich. Jochen. Speer. The Ochrana. Snyder. Colin. R. London: Andre Deursch. * Smith. ur. The Bormann L etters. 1989. Childhood & Youth. The Secretary. Bradley F. Pretisak. Hitler's Secret Conversations (1941-1944). 1970. The German Empire (1870-1918). Prince Felix. Hugh. Nevv York: Hippocrene Books. Anna. J995Shirer. Leon. Hitler's Secre t Book. 1941. provokat ivni ru itelj tabua. Louis L. William L. Memories of the Russian Court. New York: Viking. Sichrovsky. Nevv York: Simon and Schuster. ur. 1992. * Youssoupoff. Hitler.. Hamden. dvostruki dobitnik Pulitz erove nagrade. Albert Speer: His Battle ivith Truth. Hitler's Elite: Nineteen Biographical Sketches ofNa-zis Who Sha ped the Third Reich. * Sereny. Nevv York: Knopf. The Last Days of Hitler. Rasputin and the Fa li of the Romanovs. Chappaqua. U bogatoj karijeri. Walter. NJ: Prentice-Hall. Vassilyev. 1967. Spandau: The Secret Diaries. 1976. New York: Doubleda v.. New York: Macmillan. Trotsky. von Lang. 1978. L. New York: Farrar. 1). Nevv York: Swan Books. NY: Helen Marx Bo oks. Inside Hitler's Headquar ters 1939-45. Anna Karenina. George H. Walter. Tolstoy. Lost Splendor. 1968. New York: Signet. My Life. Cam-bridge: Belknap Press of Harvard University. Nevv York: Knopf. Martin Bormann: The Man Who Manipulated Hitler. Albert. Peter. Leo. * Trevor-Roper. Shirer. New York: The Modern Librarv. o autoru Norman Mailer (1923-2007. * Weitz. London: Jonathan Cape/Flo-rian Press. Berlin Diary: The Journal of a Foreign Correspondent. uredio i napisao uvod. Englevvood Cliffs. Tavlor. Michael. Adolf Hitler: His Family. Gitta. The Schellenberg Memoirs: A Record of the Nazi Secret Service. ur. Straus and Young. Jochen. Karl. The Death of Ivan Ilych. likom je i djelom obilje io amerièku knji evnu scenu druge polovice dvadesetog stoljeæa. Hitler's Diplomat: The Life and Times of Joachim von Ribbentrop. Toland. Stanford: Hoover Institution Press (Stanford University). * Sturmer. Wykes. The Dance Language and Orientation ofBees. * Waite. Trevor-Roper. 1964. 1956.. 1972. Little Man. New York: Macmillan. 200t. Z003. New York: Grove Press.neupitnim rem ek-dje-lom i najboljim amerièkim romanom o ratu na Pacifiku. 1960. 1979. Dennis E. New York: Ballantine Books.

gdje je diplomirao anglistiku i ko mparativnu knji evnost na Filozofskom fakultetu. Vojske noæi. Radi kao urednik internetskih bil tena za www.romane i oglede u kojima razglobljuje odnose fikcio nalnosti. biografije. O PREVODITELJU Sa a Stanèin roðen je u Vara dinu 1965. Kao prevoditelj suraðuje i s Treæim programom Hrvatskog fad ija.hr. Uz Dinka Teleæana i Marka Gregoriæa preveo je roman Jonathan Strange & G. Norre ll Susanne Clarke te Atlas oblaka Davida Mitchella. ivi u Zagrebu. knji evnosti i ivota. Amerièki san.briefing. Krvniko vu pjesmu. nefikcionalnosti.stvario je niz nezaboravnih naslova: Park jelena. Evanðelje po Sinu . Knji nica Zelina 540031371 .

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful