s1 o Norman Mailer Dvorac u umi S engleskoga preveo Sa a Starièin VUKOVIÆ & RUNJIÆ ZAGREB 2008.

Mojim unucima Valentini Colodro, Alejandru Colodrou, Antoniji Colodro, Isabelli Moscben, Cbris tini Marie Nastasi, Callanu Maileru, Theodoreu Maileru, Natashi Lancaster, Matti euu Jamesu Maileru, Cjrusu Forceu Maileru, praneæakinji Eden River Alson kao i kumèadi Dominique Malaqua is, Kittredge Fisher, Clayu Fisheru, Sebastianu Rosthalu te Julianu Rosthalu. i CT7 .-Vukoviæ & Runjiæ 10090 Zagreb, Dudovec 32 a www.dzepna.com Urednica Milana Vukoviæ Runjiæ Lektura Mirjana Paiæ Juriniæ Korektura Ana Runjiæ Dizajn Bo ris Runjiæ Tisak i uvez Grafièki zavod Hrvatske The Castle in the Forest © 2007, Norman Mailer Ali rights reserved Prijevod © Sa a Sta nèin, 2008. Sva prava pridr ana Dvorac u umi je knji evno djelo koje se temelji na povijesnim dogaðajima. Nekoliko im ena i dogaðaja plod su autorove ma te ili se koriste u izmi ljenom kontekstu, pa je u tim sluèajevima svaka sliènost sa stvarnim dogaðajima, mjestima ili osobama, ivim i mrt vim, posve sluèajna. isbn 978-953-286-023-8 CIP zapis dostupan u raèunalnom katalogu Nacionalne i sveuèili ne knji nice u Zagrebu po d brojem 683026 Sadr aj knjiga prva U potrazi za Hitlerovim djedom knjiga druga Adolfov otac 23 knjiga treæa Adolfova majka 51 knjiga èetvrta Obavje tajac 67 knjiga peta Obitelj 79 knjiga esta Gazdinstvo 107 knjiga sedma Der Alte i pèele 141 knjiga osma Krunidba Nikole II. 187 knjiga deveta Alois mladi ¦ z27 knjiga deseta Po tovanje i strah 277 knjiga jedanaesta Opat i kovaè 291 knjiga dvanaesta Edmund, Alois i Adolf 3 knjiga trinaesta Alois i Adolf 345 knjiga èetrnaesta Adolf i Klara 371 epilog Dvorac u umi 391 zahvala 397 bibliografija 399 KNJIGA PRVA U potrazi za Hitlerovim djedom

I. Mo ete me zvati D. T. To je skraæeno od Dieter, to je njemaèko ime, a D. T. æe dostajati, sad kad ivim u Americi, zemlji neobiènoj. Ukoliko strpljenje stavljam na ku nju, èinim to stoga to mi protok vremena ovdje ne znaèi ni ta, a takvo vam stanje potièe buntovni tvo. Pi em li ovu knjigu ba zbog toga? Ja i moji prija nji suradnici prisegnuli smo d a takvo to neæemo nikad poduzimati. Bio sam, naposljetku, èlan obavje tajne skupine bez premca. Vodila se kao SS, Posebni odjel IV-2a, a izravno nas je nadgledao Heinr ich Himmler. Tog se èovjeka danas smatra èudovi tem, a ja se u njegovu obranu ne bih u pu tao - ispostavilo se kako je uistinu bio poprilièno èudovi te. A opet, Himmler je ipa k bio i originalan mislilac, a upravo je jedna od njegovih teza potaknula moje k nji evne namjere, koje, budite sigurni, nisu rutinske prirode. z. Himmler se na oj elitnoj skupini obraæao u maloj predavaonici oblo enoj tamnom orahovi nom, u kojoj nije bilo vi e od dvadeset sjedala, naguranih prema naprijed, u èetiri reda po pet stolica. No, takvim se opisima ovdje neæu baviti. Vi e me zanima izno enje Himmlerovih neuobièajenih ideja. Mo da me ba to potaknulo da zapoènem ovo knji evno sjeæa je, koje æe se sigurno pokazati uznemirujuæim. Znam kako æu zaploviti nemirnim morem, jer moram naglavce okrenuti mnoge uvrije ene predod be. Kad se toga sjetim, u glavi mi bukne kakofonija. Kao obavje tajci, svoja otkriæa èesto nastojimo iskriviti. La ljivo st je, naposljetku, svojevrsno umijeæe, no u ovom æu se pothvatu te vje tine morati od reæi. IZ Norman Mailer Dosta! Dopustite da vam predstavim Heinricha Himmlera. Znaj, èitatelju, kako to neæe biti ugodno. Taj je èovjek, kojeg su iza leda zvali Heini, do 1938. godine postao jedan od èetvorice uistinu va nih njemaèkih voda. Pa ipak mu je najdra i i najskrovitij i intelektualni pothvat bilo prouèavanje rodoskvrnuæa. Prevladavalo je u na im istra iva njima na najvi oj razini, a ono to bismo otkrili, nije se iznosilo izvan na ih zatvor enih sastanaka. Rodoskvrnuæa je, kako je Heini nauèavao, u najsiroma nijim slojevima s vih zemalja oduvijek bilo napretek. Èak mu se i na e, njemaèko selja tvo, uvelike odaval o, jo u devetnaestom stoljeæu. "Naravno, nitko u uèenim krugovima o tome ne eli govori ti", znao je primijetiti. "Naposljetku, tu se ne mo e ni ta. Tko bi se zamarao ustan ovljavati da je neki bijednik uistinu plod rodoskvrnuæa? A ne, vladajuæi slojevi sva ke civilizirane zemlje nastoje takve stvari pomesti pod tepih." Odnosno, svi visoko pozicionirani dr avni du nosnici svijeta, osim na eg Heinricha Him mlera. Iza njegovih su nesretnih naoèala sazrijevale krajnje neobiène zamisli. Moram ponoviti da je za èovjeka tako ne-izra ajnog lica i nimalo istaknute brade, svakako pokazivao izludujuæu mje avinu briljantnosti i gluposti. Primjerice, isticao je kak o se smatra poganinom. Ljudskom je rodu predviðao lijepu buduænost, jednom kad svije tom zavladaju pogani. Du a svakog èovjeka obogatit æe se dotad neprihvatljivim zadovol jstvima. No, nitko od nas nije mogao zamisliti orgiju u kojoj bi putena strast d osegla takve razmjere, a da bi se neka ena po eljela baciti u klupko rastopljenog m esa s Heinrichom Him-mlerom. Èak ni u najnaprednijem moguæem duhu! To je bilo stoga t o ste ga uvijek mogli zamisliti s tim licem u kutu kolske zabave, visokog, mr avog, nepopularnog i tjelesno nerazvijenog mladiæa, pogleda punog neodobravanja. Veæ je t ad imao malen podbradak. Stajao je, spreman èekati u zapeæku, dok su drugi plesali. A ipak su ga s vremenom stale opsjedati stvari koje se drugi nisu usuðivali izreæi n a glas ( to je, moram priznati, obièno prvi korak k novim idejama). Pomno je prouèavao problem mentalne zaostalosti. Za to? Stoga to je bio prista a teorije kako su ono na jbolje i najgore za to su ljudi sposobni, bliski susjedi. Zbog toga je bio sprema n pretpostaviti kako bi djeca koja obeæavaju, ako ih se otkrije u bezliènim obitelji ma niskog roda, mogla biti "rodoskvrnci". Na njemaèkom bi se to reklo, prema iskaz u koji je sam skovao, lnzestuarier. Nije mu se sviðao èe æi naziv takve sramote, Blutsch ande (krvni skandal), ili Dvorac u umi i3 kako se to ponekad pristojno veli u boljim krugovima, Dramatik des Blutes (drama krvi). Nitko se u na im redovima nije smatrao dovoljno upuæenim da bi rekao kako teorija ne stoji. Himmler je veæ u ranim danima SS-a shvatio da nam je jedna od najpreèih potr

eba stvoriti iznimne istra ivaèke skupine. Pripala nam je du nost istra ivati krajnosti. Himmlerovim rijeèima, zdravlje nacionalsocijalizma ovisilo je ba o tim letzte Frag en (krajnjim pitanjima). Mi smo trebali istra ivati probleme kojima se ostali naro di nisu usuðivali ni pribli iti. Na vrhu liste bilo je rodoskvr-nuæe. Njemaèki se um mor ao ponovno nametnuti kao vodeæi izvor nadahnuæa u znanstvenom svijetu. Za uzvrat - b ila je neizreèena veza koju je uspostavio - Heinrich Himmler bi za svoj dubokoumni napad na probleme koji potjeèu iz poljoprivrednog miljea dobio veliko priznanje. Znao bi isticati svoju temeljnu premisu: ne mo e se prouèavati poljoprivredu, ako pr ije toga ne shvatimo seljaka. A razumijevanje tog prizemnog èovjeka poèinje raspravo m o rodoskvrnuæu. Ovdje bi, jamèim vam, podigao ruku sitnom, gotovo neznatnom gestom kakvom se slu io Hitler - kapricioznim trzajem iz zgloba. Heinrich je time elio reæi: "Sad dolazi gl avno jelo. A s njim i prilog!" Krenuo bi veliki orator. "Da", kazao bi, "rodoskv rnuæe! To je jako dobro obja njenje za pobo nost starih seljaka. Akutni strah od grije ha mora se pokazati u jednom od dva ekstrema: potpunoj odanosti vjerskim naèelima. Ili u nihilizmu. Iz studentskih se dana sjeæam kako je marksist Friedrich Engels napisao: 'Kad je Katolièka crkva shvatila da se preljub ne mo e sprijeèiti, iskljuèila j e moguænost razvoda.' Briljantna opservacija, èak i ako potjeèe od krivog izvora. Isto se mo e reæi i za krvni skandal. Ni njega se ne da sprijeèiti. Seljak stoga nastoji b iti predani vjernik." Klimnuo bi glavom. Onda ponovno, kao da su potrebna najman je dva dobra potiska glavom ne bi li nas uvjerio kako je stvari sagledao objekti vno. Koliko bi èesto, upitao bi, prosjeèni seljak iz pro log stoljeæa mogao izbjeæi takva isku e ja krvi? Naposljetku, nije to ba bilo lako. Seljaci obièno nisu, mora se reæi, naroèito privlaèni. Crte lica poru njele su im od te kog rada. Uz to, smrdjeli su na zemlju i staju. Vonj im je ovisio o ljetnim temperaturama koje bi vladale. Ne bi li u tak vim uvjetima niski nagoni pokrenuli zabranjene sklonosti? Kad se uzme u obzir sk roman dru tveni ivot, kako da steknu sposobnost izbjegavanja sparivanja s bratom il i sestrom, ocem ili kæeri? 14 Norman Mailer Nije se upu tao u opise kolopleta torza i udova koji je tvorilo troje ili èetvero dj ece zajedno poleglih u krevetu, niti u nezgrapni na-turalizam najugodnijeg od sv ih poslova - uspuhanog, groznièavog, mesnatog trka uz brdo tjelesne radosti - no i zjavio je: "Priliènom se broju pripadnika poljoprivrednog sektora, hoæe -neæe , uèini kako e rodoskvrnuæe prihvatljiv odabir. Kome æe se, naposljetku, èasne i od rada ogrubjele crte oca ili brata najlak e uèiniti privlaènim? Sestri, naravno! Ili kæeri. Cesto su one i jedine koje na to tako gledaju. Otac, kojih ih je stvorio, ostaje u ari tu pozor nosti." Himmleru se jedno mora priznati. Teorije je u glavi razvijao vi e od dvadeset godi na. Veliki Schopenhauerov prista a, znao bi istaknuti i rijeè koja je 1938. godine j o bila razmjerno nova - gene. A ti su geni, govorio bi, biolo ko utjelovljenje Scho penhauerovog pojma Volje. Oni su toj tajanstvenoj Volji osnovni sastojci. "Pozna to nam je", rekao bi, "da se instinkti prenose s nara taja na nara taj. Za to je tako? Mislim da je to stoga to je Volji priroðeno ostati vjernom svom podrijetlu. Ja to èa k nazivam Vizijom, da, gospodo, silom koja se nalazi u sr i na eg ljudskog postojanj a. Tom se Vizijom razlikujemo od ivotinja. Od samog poèetka na eg ivota na Zemlji, lju di se nastoje uzdiæi do nepreglednih visina koje ih oèekuju." "Naravno, na putu do takvog velikog cilja ima i prepreka. Na i najbolji geni moraj u biti u stanju nadvladati oskudicu, poni enja i ivotne tragedije, dok se prenose s oca na sina, iz nara taja u nara taj. Veliki su voðe, rekao bih, rijetko proizvod tek jednog oca i majke. Prije æe biti da se taj rijetki voda uspio probiti kroz ogran ièenja koja su sputavala deset frustriranih nara taja, koji tijekom svojih ivota Vizi ju nisu mogli izraziti, ali su je prenosili svojim genima." "Ne treba ni spominjati da sam do tih ideja stigao razmi ljajuæi o ivotu Adolfa Hitle ra. Njegov nam je junaèki uspon odjeknuo u srcu. Buduæi da mu, kao to znamo, skromni seljaèki rodoslov se e daleko u pro lost, njegov ivot predstavlja nadljudsko dostignuæe. Pred tim nas mora obuzeti potpuno divljenje." Kao obavje tajci, smije ili smo se u sebi. Odslu ali smo tiradu. Sad se Heinrich sprem ao prijeæi na neuljep anu bit. "Pravo je pitanje", kazao bi, "kako se briljantni kar

" A svejedno sam i dalje opsjednut. to jaje doimati golemim poput krstarice. Him-mlerova æe teorija ostati neutemeljena. Hoæe li enkini geni odgovarati stanici spermato zoida koji se uspio do nje probiti? Ili æe se otkriti kako su geni dvaju odvojenih elemenata neuskladivi? Hoæe li se pona ati poput nezadovoljnog mu a i ene? Da.moramo u obzir uzeti i vjerojatnost. dovoljno sna nih da od njih skrene s uma ili mu potaknu preranu smrt. Svakom æe se od tih spermija koji Dvorac u umi 15 plivaju jajnièkim morem. ili napadati neosvojivu kosu. normalnog r azmno avanja samo po sebi razumljivo. brojk e se pribli avaju zapanjujuæim razmjerima kakve nalazimo u astronomiji. A to je stoga to ga u stvari poznajem. nego æe postati i njen krunski dokaz. Ima li Nijemca koji ga ne poku ava shvatiti? A opet. odgovor io bih. Poznajem g a od glave do pete.ruka se opet podig la . "To je cijena. rekao bi."Recimo da je bli e jedna na milijun milijuna. Kod rodoskvrnaca neæe dolaziti sa mo do osna ivanja kvalitetnih sklonosti. da bi barem jedan od njih dopro do ja jeta!" Zagledao bi se u nas. Sjetite se vi emilijunskih spermija. Ne!" . sm o istra ivali (a mo ete biti sigurni kako je to bilo u najveæoj tajnosti) je li na Fiih rer rodoskvrnac iz prvog ili drugog koljena. èak i prikaza tjelesne èudovi nosti. Pregr t je anomalija. Mo e ispasti kako je usklaðenost pri spaj anju bila dovoljna da bi do lo do prokreacije. "Pa ipak"." Tako je govorio Heinrich Himmler. najveæa je opsesija i dalje Hitler. No." Komu nije bilo jasno kamo Heinrich cilja? Rodoskvrnuæe je nudilo najbli u moguænost ta kvog jedinstva svrhe. "razumno govoreæi. Ili ni iz jednog. Iz prikrajka vreba idiotizam. Osobno nisam na toj ku nji. Èini mi se da su svi prisutni bili svjesni podteksta tih napomena. Moram vas neèim iznenaditi. tu an i strog. bit æe ne samo svijetao primjer da hipoteza stoj i. logika nala e pretpostavku da Nadèovjek koji utjelovljuje Vizij u. Ako nije bio ni i z jednog niti iz drugog. Jesmo li bili u stanju osjetiti njegovo uzbuðenje? "Uskoro s e". Nestabi lnost je stoga èest proizvod rodoskvrnuæa. A to èovjeku mo e vi e pomraèit i raspolo enje od pitanja na koje neæe dobiti odgovor? Èak i danas. Ni jedna na milijun o bitelji nam ne mo e dati mu a i enu koji bi svojim genskim sklonostima bili blizu stv aranju èudesnog djeteta. U sluèaju Adolfa Hit-lera. kazao bi Heinrich. No. gospodo. mora biti posljedica sparivanja iznimno sliènih genetskih sastojaka." Zastao bi." "Stoga nam. to se rijetko ljudsko biæe svejedno mora nositi s pregr t fr ustracija. Godine 1938. ako je na Fiihrer istinski plod rodoskvrnuæa. Moramo priznati da plodovi rodoskvr nuæa u djetinjstvu obièno pobolijevaju i rano umiru. "Zdravi spermij mora biti spreman rtvovati se. kao to æe takva spremnost u ratu nosi ti vojnike dok æe juri ati uzbrdo. Sama je bit mu kog sj emena spremnost da se podvrgne takvoj rtvi. ivim u uvjerenju kako Adolfa mogu razumjeti. Prete ito se pojavljuje neusklaðenost. veæ se ojaèati mogu i nesretna nagnuæa. A kad nasta ne moguænost presudna i6 Norman Mailer za razvoj velikog duha. Samo æe se u takvom sluèaju zasebna utjelovljenja Vizije moæi meðusobno ojaèati. no te ko da postoji ikakvo jamstvo ka ko æe spoj njihovih gena dovesti do suglasja." Stajao je pred nama. mene muèi posve drugaèiji problem. Moram ponoviti. njihov mi grubi smisao za vulgarno omoguæava reæi: "Da." "Stoga. 3Spreman sam progovoriti o opsjednutosti Adolfom Hitlerom.akter Vizije brani od razvodnjivanja mije anjem? Ono je u procesu tzv. Jedan od njih se mora uspeti sve do jaja ca enke. Kad se sjet im obja njenja za to ga tako dobro znam. moramo se takoðer slo iti da ivot nije uvijek spreman takav dogaðaj i ovjeriti. "nameæe sljedeæe pitanje. spopada me tjeskoba koja se mo e usporediti s . kad govorimo o ljudskoj udnji za stvaranjem èovjeka koji æe biti utjelovljenj e Vizije . Takve obiteljske intimnosti obièno izbace na svijet mu ke i enske potomke smanjene kakvoæe.Nadèovjeka . pa k limnuo glavom. znam ga od upka do pupka. Da posudim amerièki izraz. Mo da èak ni jedna na sto milijuna. naðite jednog k oji je zadovoljan odgovorom do kojeg je do ao.

to je. nakon Anschlussa 1938. Do dokaza se moglo lako stiæi razgovor om s malobrojnim jo ivuæim enama koje su s Fuhrerom imale intimne odnose. zatrudnjela. Prema toj je legendi Maria Anna Schicklgruber kod tog idova radila kao slu k inja. Aloisa Hitlera mlaðeg. Neka se. Za sad.na a su otkriæa bila obavijena neprobojnom tajno æu. kad bi ga snimali. 1930. To bi ne samo pokopalo Himmlerovu tezu. a pokazalo se kako se radi o sinu star ijeg polubrata Adolfa Hitlera. Iako bi bilo prerano otkriti naèin na koji sam to saznao. Mladiæ koji ga j e napisao zvao se William Patrick Hitler.. Tvrdilo se kako je tu apana u slao imuæni idov. tipièna kretnja ako elite za tititi jedini testis.. ispipavanjem njegovih genitalija? Od to g smo projekta morali odustati.. a drugo to i potvrditi. S druge strane. Narav no. nije se moglo unaprijed znati hoæe li se svakim otkriæem moæi manipulirati.. Njeni su bli nji dr ali kako n ovac alje neimenovani otac njenog djeèaka. Kao primjer: to ako je Hitlerov djed po ocu bio i dov? 4To je bila jedna od moguænosti. a na vlast do ao tek 1933. pa se morala vratiti u svoje selo. zna kako æu u poèetku postupati oprezno i neæu iznositi ni ta vi e od onog to je tad bilo dostupno SS-u. veæ bismo morali zata kavati i stra an skanda l. jedno je takvu ra njivost zamijetiti. rodila je sina kojem je nadjenula ime Alois. Kad Dvorac u umi 17 bismo prikupili èinjenice. kad je odrastao. Pripada li na Fiihrer skupini nesretnih i hiperaktivnih mu karaca koji imaju samo jedan te stis? Istina je da bi u pravilu. No. jedna je prièa stalno kru ila medu seljacima u Strone su. Spominjale su se "zajednièke okolnosti iz povijesti na e obitelji. U neæakovom pismu bilo je nazn aka ucjene. postojala je jedna posebna olakotna okolnost. Jedno smo se vrijeme poigravali s istragom napola aljive ali delikatne glasine. no kako bis mo mogli zadr ati nadzor i nad posljedicama takvog postupka? Sto ako Hitler dozna da se nekoliko èasnika SS-a bavi.noænim skokom s gole litice u crnu vodu. Mogu vam ponuditi potankosti koje se tièu njegovih obiteljskih korijena. bio poznat kao ubo nica Austrije. naposljetku. a i kasnije. Ostale su bile slièno zlokobne. Monorhidnost je. Tako je moralo biti. poslat i takvo pismo bilo bi vrlo opasno. svejedno smo se mogl i odluèiti za neistine kojima bismo u stanovni tvu poticali domoljubne osjeæaje. Monorhidnost. ali redovita novèana isplata. ipak. Stotinu godina poslije. koji je ivio u pokrajinskom gradu Grazu. naposljetku. Mogli bismo otkriti i ne to eksplozivno. rezultat istrage. tako reæi. postao Hitlerov otac." (Mom ak nije i ao dalje od podcrtavanja tih rijeèi. Wald viertel je. "zajednièkim okolnostima" radilo? William Pa-trick Hitler misli o je na Fiihrerovu baku. stoga.Drami krvi! Uz to. a ono to sam otkrio bilo je za pravo fascinantno. dakle. U Posebnom odjelu IV-2a . Odluku je donio Himmler: "Ukoliko se poka e da je na tovani voda rodoskvrnac iz prvog koljena. Iako se Adolf rodio tek 18 89. To bi se u ovoj fazi moglo pokazati dostatnim. A taj je djeèak. poslali su me u taj kraj. odat æu vam. i8 Norman Mailer O kojim se. Kad je èedo donijela na kr ten je. to je u tom kraju bila èesta kategorija. S vremenom se nadam . Morali smo ivj eti sa strahom da æe odgovori koje æemo razotkriti mo da biti tako otrovni. meduno je prekrio rukom.kao to sam veæ obja snio . jadnom selcu u austrijskoj pokrajini Waldviertelu. no tad je boravio u Engleskoj. u koj e joj je stizala skromna. Najspre mniji za hvatanje u ko tac s najneukusnijim pitanjima bili smo ba mi. to æe morati dostajati. kad je na Hitlerov radni stol stiglo pismo. onda su pitanja monor-hidnosti suvi na. " Bio je oèigledno. svima nam se gadila moguænost da je djed Adolfa Hitlera po ocu mo da bio idov. da æe ugrozi ti sam Treæi Reich. Maria Anna je tada. razumljivo. Mariju Annu Schicklgruber. Na a je nelagoda djelomice proistjecala od glasine koje je medu nama kru ila osam godina prije.) Da je po iljalac ivio u Njemaèkoj. Godine 1837. èak i ako bi se pokazalo da su tetne. upnik ga je zaveo kao "izvanbraèno". vjerojatan nusprodukt rodoskvrnuæa u prvom koljenu. Trebali smo se vratiti najboljem obja njenju legendarne Fiihrerove Volje . ivjela u bijednom mjesta cu imenom Strones.

mu ko. usprkos nevjerojatno m siroma tvu roditelja. U njenoj je obitelji bilo jedanaestero djece. kazao je Hitler Hansu Franku. katolik. potoci mulja. bilo jako stalo doæi do vrijednog otkriæa o spolnim odnosima u nutar obitelji. na se Adolf s tim otkriæima nije slagao. u opreci sa zelenilom polja na koje se tu i tamo naiðe. Hansu Franku je kazao kako je istina. koji se napokon odluèio o eniti je pet godina nakon to se Alois rodio." Maria Anna. provela i istraga. Iako nam je. koji se prostirao u dubokom blatu uz seoski put. otac mladiæa koji je spavao s Marij om Annom. bez KNJI1NH-A ZELINA 20 Norman Mailer obzira na to". roðena 1795. Takvo to se dr alo mnogo po eljnijim nego da se momak iz imuæne obitelji d ru i s kurvama ili da se prerano ve e uz dragu iz skromnije obitelji. za njega je tra io previ e. to nije zvuèalo nelogièno. o kojoj se. od toga je petero veæ umrlo . Johann Georg Hiedler. visokih borova."izvanbraèni. bilo p odruèje u kojem nije bilo rijetkost vidjeti seljaka kako sam vuèe plug kroz nekoliko razlièitih slojeva blata. Tajanstvene uplate. Pa se tako veæ 1930. Sto li je taj èovjek oèekivao?" Hitler je klimnuo glavom. ni je govorilo. kancelar postao tek 1933. èim ga je proèitao. Zemlja pak nije pogodna za poljoprivredu. Pa i rijeè Waldviertel se mo e doslovno prevesti kao " umska èetvrt". proslijedio nacistièkom odvjetniku Hansu Franku.) Kako god. bilo Adolfov otac. "Nagli odlazak takvog èovjeka ne mo e se ni oèekivati. gdje se umske ti ine doi aju mraènim. Maria Anna je sa svojim sinom sljedeæih pet godina ivjela u j ednoj od dvije sobice kod oca." kao i . nismo u toj udnji smjeli odbaciti ni idova iz Graza. Frank je. rodi o Alois. Uz to je na stolu dr ao i pi tolj. da. Zemlja tvrda Dvorac u umi 19 poput lave. Pismo . Tih su godina Heidlerovi (koji su kasnije postali Hilterovi) ivjel i u Spitalu. 5Waldviertel. Hitleru je kazao kako su mu poka zali pismo koje je napisao herr Frankenberger. "rado bih pregledao to idovljevo pis mo mojem djedu. "Vidjeli ste original?" pitao je Hitler.. To je. objavio je. Koje im nisu morale ni pribli no biti vr njakinje. U graðanskim se slojevima provincijskog grada poput Graza takva inicijacija dr ala razumnom praksom. Mje tani su morali odlaziti do susjednog selca. koje su stizale u malim ali r edovitim ratama. u upnoj knjizi roðenih. Austrijsko selce u ovakvoj zabiti pravo je olièenje neu gledne bijede. "No. Hitler je pismo. nastojao uvuæi u u i krug oko voðe. Èovjek koji ga j e dr ao kod sebe. stoga. U pismu je obeæavao kako æe redovito plaæati za Aloisa dok ne navr i 14 godina ." Frank je tad Hitlera izvijestio kako ipak jo nije u posjedu pisma. morao biti glasono a lo ih vijesti o trudnoæi Marije Anne. Kako nam je ispripovjedio Himmler. naposljetku.kao to veæ znamo . isprani ljunak. na gradskim se livadama moglo naæi vi e kravlje balege. pa je mogla ivjeti s bilo kojim od svoje braæe. (Himmleru tu ni ta nije smetalo. grude zemlje. Osim toga. no Hans Franc k se veæ 1930. imala je èetrdeset i dvije godine kad se 1837. s najv i e nekoliko desetaka kuæeraka slamnatih krovova. Vrlo je vj erojatno. obièna ilovaèa. sin Marije Anne bio zaveden kao "Alois Schicklgruber. Frank je tvrdio kako je vidio neoborive dokaze. naravno. koju mu je povjerio njegov otac Alois. idov. osam godina prije. Tamo je. dodu e. pismo je sigurno veæ i fotograf irano. No. Schicklgruberovima su pomagale da se izdr avaju. a neki se toga vi e ne sjeæaju. koji se mo e nazvati selom. kako je otac bio devetnaestogo-di njak.skupiti hrabrost i reæi ne to vi e. "Mogao sam ga vidjeti u njegovom uredu. da je njegov pravi djed roðak Marije Anne.. a njihovi roðaci Schicklgruberovi u obli njem . Dok je Strones bio pun svinjskih v alova podignutih oko svake nastambe. Dol lersheima. Uz njega su stajala dva krupna momka. Tih su godina brojni izdanci imuænih obitelji svoja prva intimna iskustva do ivljavali sa slu kinjama. veæ spomenutom Stronesu. Strones èak ni crkvu nije imao. smje ten sjeverno od Dunava. Fiihrer je. ponavljam. sin uspje nog trgovca koji se zvao Frankenberger. kal. je r je njeno kopile. kraj je prekrasnih. a miomiris one konjske tu se veæ jako cijenio. kamenje. godine.

naravno. G odine 1942. idovi su iz te re gije protjerani 1496. Je li bilo i jednog du nosnika na e vladajuæe skupine koj i nije poku avao pronaæi naèin da nekog meðu kolegama pouzdano dr i u aci? A Himmler je Fr nka sad imao u aci. A nudi dobar uvid u Himmlera. koji se takoðer zvao Johann (no. godine udala za Johanna Georga Hiedlera. Da je Hitler poslao nekog istra iti stvari u Grazu. No. Hmmler je. Frank ga je dobro slu io. vratiti u 1930. Buduæi da je dokum ent bio u tuðim rukama. To. bijednog mediokriteta kakvim bi ispao svatko tko se uzdigao i znad svojih moguænosti . Hitler nije mogao znati je li ga Frank izmislio. Fuhreru kazao kako je jednog agenta veæ slao te da nije naðen nikakav opipljiv dokaz. Nitko. kad se rodio Alois. to pismo sam posjedovao. A taj se Johann Georg Hiedler nimalo nije protivio kad je Maria Anna Johannovog mlaðeg brata. Je li Hans Frank l agao? Prouèiv i te nalaze. nastojeæi za tititi Hansa Franka. Èak tristo èetrdeset i jednu godinu poslije. Radije æe o otkriæu izvijestiti Hansa Franka. stvar se manje-vi e mogla staviti ad acta. jo uvijek smo morali naæi dovoljno dokaza kak o bismo odbacili Zidova. jer. Himmler me poslao u Graz. Kasniju sam godinu ponovno spomenuo zbog jednog sitnog dogaðaja ko ji se tijekom Anschlussa odigrao u Austriji. s petogodi njim deri tem. Himmler je to Hitleru i savjetovao. Neko su vrijeme morali spavati u star om dotrajalom valo-vu iz kojeg je u susjedovoj staji jela stoka. Nasmijali smo se istovre meno. sad je postalo jasno to je uèinio. ni je bilo idova. a faksimil na drugom mjestu. njih su dvoje bili presi roma ni da bi si mogli priu titi vlastiti dom. najgore od svega. mogao je to biti kraj Hansa Franka. gdje je takav rezultat potvrðen. U gradskim se spisima pod imenom Frankenberger nije moglo naæi nikoga. Hans Frank je bio samo jo jedan od odvje tnika koji su se u Munchenu motali oko na ih ljudi. Iako su ga iza leða i dalje ismijavali kao Heinija . U vrijeme kad je bila sti gla poslanica Williama Patricka Hitlera. Po to se 184Z. pa . god ine.bi. A isto je tako i s 1938. No. Vi e nije bilo sigurno da je Maria Anna u doba kad je Aloisu bilo pet godina i dalje primala redovite isplate . 1938. Godina 1942. bio trezvenjak. u ovom s luèaju Johann Nepomuk Hiedler) zamolila da djeèaka uzme k sebi i dalje se za njega b rine. vjerojatno bilo na jednom. godine i Hitleru otkriti da u Grazu 1837. U Stronesu mu je opijanje priskrbilo status legende. iroke i ravne stra njice. Himmler je izjavio: "Frank je vrlo smion tip!" Kako mi je Heini objasnio.nezgrapnog koraka. ipak je od 1837. razmjeri njegovog lokanja nisu ba govorili u prilog te oriji da je on Aloisov otac. godinu. Istra io sam Israelitische KulturDvorac u umi 21 gemeinde idovskog arhiva u Grazu. gdje sam se pomuèio istra ujuæi u stotinu godina starom arhi vu. Kako su svi bili pre zauzeti ratom. pompoznog. ionako. godine udaljena i vi e od stoljeæa.njegovi su osporavatelji opisivali tek vanj tinu. Sad nam se Johann Nepomuk nametnuo kao izgledna moguænost. Nije li on mogao biti s tvarni otac? To nije bilo nemoguæe. (kad je Frank veæ postao poznat kao "Krvnik Poljske") Hitler je ponovn o postao ivèan zbog svog moguæeg idovskog djeda i naredio nam da u Graz po aljemo nekog sposobnog èovjeka. KNJIGA DRUGA Adolfov otac I. Taj je mlaði brat Johann Nepomuk pak. No. jer sam odmah shvatio. Buduæi da me Himmler pripremao za ulogu bliskog pomoænika. Izmislio je kompromitirajuæe pismo kako bi se pribli io vodi. godine. marljiv seljak koji je imao enu i tri kæeri. Johann Georg je svakako ta sredstva mogao i zapiti. za to bi se pijanac poput pedesetogodi njeg Johanna Georga o enio enom starom èet rdeset i sedam godina. govorio i stinu ili. trebalo se iz 1938. 1837. ako ona nema dovoljno novca da se o n mo e i dalje opijati? tovi e. Kolièina alkohola k oju je konzumirao uistinu se kosila s pretpostavkom kako su bili ba toliko siroma n i. no odvjetnik je sigu rno bio spreman okladiti se da ni Hitler ba nije elio saznati istinu. jo uvijek im se nije dopu tao povratak. Zahvaljujuæi uzajamnom razumijevanju. ali nije imao sina." Jo jedna Hitlerova briga. godine na a je istraga ponudila alternative. povjerio mi je kako se neæe poslu iti mojim istra ivanjem iz 1938. godinom. ni je znaèilo da im se novac vi e nije slao.

Toga sam se prisjetio prvog jutra po to su Smeðe ko ulje u le u Beè.znao sam kako æe. Èinjenica to postaje. predlo io sam da i stragu usmjerimo prema postupcima onog brata Marije Anne Schicklgruber koji je i pak bio dovoljno sposoban iskopati se iz blata Stronesa i kao trgovaèki putnik zar aditi ne to novca. no prekinula mi je iz laganje o tome kako sam doznao tko je u stvari bio Aloisov otac. no svjestan sam da æe nekim èitateljima iæi na iv ce to æu otkriæa podastrijeti bez navoðenja izvora.alternativu koja je vi e obeæavala. Esesovci su se smijali nad tim prizorom. rekli bi neki. 'Ribajte tim èetkicama'. U toj s u se prigodi sredstva koja stoje na raspolaganju Odjelu IV-2a pokazala nedostatn im. Znatno. ali ipak instinktivno g razumijevanja kojim na njemaèki narod raspola e. otpustile su je kad su je uhvatile u nekoliko sitnih kr aða. taj proizvod potom i prihvatiti. No. Jer je Klara Poelzl. Trudnoæa se kod neudane slu kinje mogla prihvatiti. a ne sam Adolf. "neæu brzati s osudom postupaka tih niskorangiranih nacista. S druge strane. to bi svejedno bio korak dalje od Himmlerovog pravog cilja. prije nego to sam tu pekulaciju prenio Himmleru." "Stoga bih rekao kako je taj èin posljedica neartikuliranog. Kod njega je bilo najbolje to je redovito obilazio Graz pa sam s e. Ti ljudi èvrsto dr e 26 Norman Mailer kako æe naposljetku osvojiti sve. Time bi ih pouzdano navela na pogre an trag. vele na i ulièn i fakini. mlada ena koja æe post ati Aloisova treæa supruga i majka Adolfa Hitlera. Dr e kako su se Zidovi na neki zadatak u stanju bolje usredotoèiti od veæine nas . istovremeno bila unuka Johanna ." Ta nam anegdota mo e biti korisna za razumijevanje Himmlera. To æe u Beèu sigurno potaknuti neobuzdano pona anje. Kad sam se vratio s informacijom da idov iz Graza nije postojao. V a a virtuozna znanost ne vodi nikamo. Privukao nam je pozornost . isprva. bude li moj konaèan p roizvod i ao u prilog njegovim teorijama. snage kakvog voda . Ipak. ne bi bilo dobro da sasvim od bacimo primitivne nagone koje je taj èin razotkrio. trbuha nadutih od piva . osmislio sam . nije dublje od njega vjerovao u filozofska naèela nacizma. 'jer vi Zidovi. tovi e.to je obja njenje za to s rojni idovi tako uspje ni. "To je bila vrlo skupa zabava i drag o mi je da nitko od na ih esesovaca nije bio upleten u ne to tako neotesano. budu li se zalagali vi e od rase koja ih je primil a. m ogu reæi da se radilo o uspje nom ismijavanju. Spreman sam otk riti njegovo ime i opisati sam dogaðaj. a ja bih rekao i skriven osjeæaj ma nje vrijednosti. naèin na koji sam do nje do ao neæu otkriti. I ja se s time sla em. odluèio sluèaj temeljiti na njemu.priveli su skupinu Zidova srednjih go dina i staraca. Ipak. ako je Maria Anna Aloisa zaèela s Johannom Ne-pomukom. marljivog mlaðeg brata? Iako bi trgovaèki putnik. Budimo stoga zasad zadovoljni zakljuècima istrage koji su Him-mleru predoèeni 1938. to n e! Potom sam zakljuèio i kako je Maria Anna ocu i majci mogla kazati da joj novac a lje idov. Sutradan se Himmler obratio nekolicini nas. tek kad se otkrije sredstvo kojim se do nje do lo. ili vodi samo u beskrajni niz proturjeènosti. brat Marije Anne. predstavljao sluèaj rodoskv rnuæa prima facie. ako nema neku plemenitu svrhu. bili toga svjesni ili ne. no Heiniju sam uspio sastaviti odgovor . kad bolje promislim". zakljuèio je Himmler. Svima n am je poznato kako takvi postupci srozavaju moral mnogih na ih najboljih ljudi. Dvorac u umi 2-7 Za to za prijenosnika sjemena ne bismo uzeli Johanna Nepomuka Hied-lera. to bi Himml erovoj tezi i lo znatno u prilog.ili sam barem tako mislio ." Zastao je.idovi sigurno znaju kako ne to treba prouèiti . zasad. Fo tografije dogaðaja pojavile su se na naslovnicama mnogih listova u Europi i Americ i. besmislen. kako bi za titila brata. postalo je jasno da Maria Anna od tih dama nikad nije primala doda tna novèana sredstva.' Stoga. no gubitak nekoliko novèiæa. Prouèavanjem njihovog starog ba nkovnog raèuna. "Kod dobrog dijela na ih ljudi postoji neobièan. jer bi pretpostavka onda bila kako je otac Alois. uglednih zanimanja. bio rodoskvrnac. ba to svakog dana i radite. Nakon to sam dobro promislio. Zidovima su eljeli poruèiti kako je r ad. a zanemariti obitelj u kojoj je Maria Anna stvarno bila zaposlena . u svakoj zemlji u kojoj su se naselili.t ipovi iz pivnice.èak ni Hitler.udovicu s dvije kæeri. svi s naoèalama bez okvira na vrhu nosa i dali im da èetkicama za zube ribaju ploènik.

tovi e. Johann Nepomuk. ima mnogo elemenata koje s pravom mo emo naz vati zlim. Pravi bjesomuènik ispunjen neuspjehom. godine umro. To mu je i rekla. Kao da iz pl uæa mora izbaciti sav grje ni duh. Bio je èovjek na svom mjestu. "krunski dokaz nevjerojatne hrabro sti i snage na eg Fiihrera. Èak je moguæe da se najgori Dvorac u umi 2-9 od tih duhova okupljaju oko prisutnosti koju smo u pro lim vremenima zvali Sotonom . iako nitko nije vidio nikakvih omotnica. dr eæi za ruku petogodi njaka svaki put kad prekoraèi svoj prag. a on. "no pojave bliskog rodoskvrnuæa istinski su pogibeljne. Kao to èesto istièem. a otac i majka bili su u jak i neæakinja. Zlim duhom nije bio siroma an. kad se bolje p romotre. Takav bi prikaz bio dobro p rimljen. Kad se napokon udala. no. Ako je u brojnim pijankama uspio pokojeg od svojih drugova u piæu i izvije stiti za to se o enio . koji su se rodili prije nego t o je na pijanac. èak i u'-p rvom koljenu. trijumfalno su se preobrazili u njegove trancendentalne vrline. Nepomuk je ivio u Spitalu i sluèajno je ba boravio u Stronesu. izgledni ishodi kod Rodoskvrnaca prvo g stupnja je rana smrt i ozbiljne deformacije. Maria Anna je pristala na takav polo aj. "O ovome neæu vi e nikad s tobom razgovarati". Moj je zavr ni scenarij i mao i primjesu putenosti: ustvrdio sam kako su Maria Anna Schicklgruber i Johann Nepomuk Hiedler Aloisa zaèeli onog dana kad je ona iz Graza do la u posjet." (Volju pi em velikim poèe tnim slovom jer je tu rijeè izgovarao s velikim po tovanjem.Nepomuka. Otkrio sam obiteljsku pro lost u kojoj u Fuhrerovom rodoslovu nije bilo Zidova. Johann Georg Hiedler. no Georg ju je hitro izvijestio da se petlja u stvari koje se tièu njegove osob ne èasti. Veze su. 1857. spusti o je glas. Nepomuku je kazala kako æe morati priznati to je posrijedi. ali sasvim sigurno nije i rogonja. onda mu je Klara morala biti neæakinja! Ujak i neæakinja. Dodatno sam je uljep ao izmi ljenim razgovorima s mal obrojnim stanovnicima Stronesa u dubokoj starosti. no pijancu je novi izvor novca i la kucavica. kazao je.zbog novca. kao ni on njega. Mogu se zakleti. Alois i Klara. blesane! . preuzima odgovornost za red ovne uplate za buduæe èedo. Stoga ju je naveo da roditeljima ka e kako novac prima iz Graza. Neka kopile to i ostane! Tu sam legendu iznio Himmleru. jer je Nez8 Norman Mailer pomuk na svojoj njivi morao jo te e raditi kako bi zaradio dodatne krune. Himmleru je sinulo otkriæe. to im je osiguralo uvjerljivost. znao sam kako ga Heiniju jo malo i uljep ati. Maria Anna je eljela mu a spremnog priznati da je Aloisov ota c. pa nikad ne bi uni tavao vlastiti dom. nagnuo su unatrag i polagano izdahnuo. Osjetila sam!" Kako je moj scenarij obja njavao. Rekla mu je kako joj je poni avajuæe izlaziti pred ene u Stronesu. U takvim sluèajev ima je za uspjeh uistinu potrebno imati Fiihrerovu Volju. pa je svojih sat vremena s M arijom Annom proveo na sijenu.) "Vjerujem da u svijetu tajanstvenih duhova koji nas okru uju. ulogu supru nika odigra njegov stariji brat G eorg. Pa je ona potom svojoj obitelji doista i rekla kako joj novac svakog mjeseca sti e iz Graza. no Fiihrer je jo jednom pokazao iz dr ljivost bez premca. uèv r æivani nara tajima. jedinstvene crte njegovog karaktera.tim mu je bilo va nije da od sebe ne pr avi budalu priznajuæi to deri te. Georg se Marijom Annom o enio zbog njene hranarine." U tom je trenutku sklopio oèi. za koje su svi znali da nije njegovo. bile suvi e zastarjele da bi mogle biti potvrda mog prikaza. no Himmleru su se rezultati svidjeli. Nepomuk brata nije volio. Zemljoradnièki geni na eg Fiihrera. Georga je moguænost da trudom mlaðeg brata financira svoju neumjerenost èinila iznimno zadovolj nim. ali ne previ e. Johann Nepomuk je volio svoju enu i svoje tri kæeri . "Ovo je". Nepomuk tu v ijest nije mogao dovesti u pitanje. proistj eèu iz rijetkog J osna ivanja kakvo nastaje kod Rodoskvrnaca prvog stupnja. Ona je na licu mjesta ostala trudna. Preuvelièao sam. zar je mogla biti zadovoljna? Kad je pro lo pet godina. Posreæio nam se trijumfalan ishod. Ako je Alois bio Nepomukov sin. zaèeli su na eg Fiihrera. jer se nije radilo o uobièajenom dogaðaju. a saznanje da je isplaæuje Nepomuk ga je èinilo zadovoljnim. Genij i Volja. Opet. bio je spreman sluèaj razmotriti i s gledi ta Marije Anne. Nepomuk je predlo io da umjesto njega. Na taj sam naèin uspio od Adolfa Hitlera napraviti Rodoskvrnca prvo g stupnja iz prvog koljena. èim je do la do daha: "Napravio si mi dijete. Mo e on biti p ijanac i propalica.

Pred kraj ivota. njegovom enom i tri kæeri obitelji Hiedler u Spitalu. Johann Nepomuk je pak svoj posao toliko volio. kao i mnogi pijanci prije njeg a. suoèen sa samim Vragom. pak. po to je tri desetlj eæa propatila prokleta izgubljenim oèekivanjima. Walpurga i Josefa. uspio 3° Norman Mailer nad ivjeti opæe uvjerenje kako ga èeka rana smrt. koja bi mogla iskrsnuti u svakodnevnom poslu. kao i teorije njegovog izvanbraènog sina Aloisa Hitlera . Takvo utjelovljenje. Usporedni uzrok bila je srd ba. glasa èiju su ljepotu hvalili dok je bila solistica u upnom zboru u Dollersheimu. Bio je zgodan. ne samo to je Aloisu bila supruga. uznemir ujuæoj. Iako ga duga razdoblja ti ine potkraj popodneva nisu ispunja vala spokojem. veæ i omiljeni lijek. malu ili veliku. ivio je s Jo-hannom Nepomuko m. a Alois Schicklgruber bio mu je tajno dijete. a tek na samom kraju i krvnik. Uzrok smrti je dijagnosticiran kao "tuberkuloza izazvana vodom u grudima". do kojeg iz Stronesa ima d osta hoda. Johanna. Bu duæi da se nikad nije zamarao posjetiti Nepomuka ili Aloisa. ispala je toènom. Svojom je novom obitelji bio za dovoljan. No sad ju je.barem u vlastitom naselju. a kao i majka. Bila je i vrlo praktièna ena. Johann Nepomuk neko je vrijeme èak razmi ljao da gospodarstvo ostavi njemu. A Aloisa su tako voljeli! Volio ga je otac. pohlepnoj. U nju æu unije ti misli Johanna Nepomuka. pokazao je i volju za rad u polj u. Sva bi se njegova polja. no dj eèaka mjesto nije dr alo. da mu se onih najboljih dana èinilo kako èuje zemljin apat. pa je Mariju Annu gotovo i zaboravio. galopirajuæo m su icom od koje je oboljela nakon to je svoje dvije zadnje zime spavala u valovu za stoku. a ukljuèit æu i osjeæaje Aloisove tri supruge i njegove djece. gipkog tijela. deset i osam godina. u dobi od pedeset i dvije godine. S Marijom Annom Schicklgruber smo. koja od njega uvijek zna izvuæi jo . koja je postala Aloisova treæa ena i majka Adolfa Hitlera . Oti ao je za samo jedan dan. do veèeri bi mu u snove do la prikaza. veæ i kæi. Uskoro æu vam moæi ponuditi mno tvo pojedi osti o toj vezi. staje . Neæakinja Klara Poelzl. pa s u se siroma ni i imuæniji tu veæ pomalo dijelili. 2. U poèetku su Ne-pomukove kæeri. èesto bi pomislila kako je s devetnaest godina bila zdrava. potrebitoj. nikom nije nedostajao . Piæe mu nije bilo samo du manin. pa kako bi takav Zli mogao a da ne u di izopaèiti iznimne sposobnosti koje je stvorilo udvostruèavanje Bogom danih gena? Tim je veæa snaga herr Hitlera. lijepo je pjevao." Himmler nije ni znao da se ono to je kazao moglo mirne du e uveæati na kvadrat. Kad je narastao. nastavio je ivjeti jo deset godina. Nisam irio la nu legendu. stoka stopili u stvorenje koje je odgovaralo zahtjevnoj eni. Nazvali su to apopleksijom. Uistinu. sipljivoj. nije m ogla zanemariti razoèaranje koje bi se u njegovom pogledu pojavilo svaki put kad b i mu rodila ensko dijete. ba kao kakav romanopisac stare kole. Johann Nepomuk Hiedler uistinu je b io taj koji je slao novac. tad u dobi od dvanaest. koju je G eorg unosio u njihove povremene sno aje. Supruga Eva bila je dobra domaæica. Alois nije pretjerano patio ni kad je izgubio majku. Nakon to je ona usahnula. Kako bih svoje obeæanje mogao i ispuniti. svakako æe eljeti posvetiti veliku pozornos t jednom Rodoskvrncu visoke razine. deset godina nakon Aloisovog roðenja. èak i Eva.. Seljaka su èak mogli smatrati i dobros tojeæim . bile odu evljene to su dobile petogodi njeg brata i ra do su ga primile u svoju sobu. Ta je nesretna majka preminula 1 847. smrdljivoj. bila je to praktièna ena. Prièa koju sam slo io na temelju èinjen ca na granici uvjerljivosti. djevojèice. a Alois je dotad veæ napunio dvadeset godina i radio je u Beèu. a pri je svih Johann Nepomuk. radilo se o ironiènom obratu. Ustvrdio bih kako je on u stvari uspio èvrsto se dr at i svoje Vizije. veæ je bio i zaèet u samom sredi tu rodoskvr nuæa. ukoliko postoji. D a. On je pak. gotovi.Alois je bio dijete . Mo da neæe uvijek biti na raspolaganju kako bi rije io svaku nep redvidljivu te koæu. ispunjavala dodatna srd ba. U Spitalu ih je takvih bila nekolicina. Svima je vjerojatno vi e godilo u kuæi konaèno imati i mu ko. Ako je i sumnjala kako bi Nepomuk djeèaku mogao biti ne to vi e od strica. ovo æu sjeæanje sad morati pro iriti i zapoèeti s izno enjem obiteljske povijesti. Probud io bi se svjestan da Aloisu gospodarstvo neæe nikad ostaviti . Spital nije bio tek zaselak nego pravo selo. Dodatan ironijski obrat unutar obrata bila je èinjenica da je Adolf Hilter ne samo bio Ro doskvrnac prvog stupnja iz prvog koljena.

Kad je na sijenu zatekao . Takav bi dar razbj esnio njegovu enu." "I kako se sad osjeæa kad radi s tom ivotinjom? Osjeæa li slièan poriv?" "Ne. kazao je Nepomuku. Johanna Nepomuka je morio jad kakav èovjeku ok o vrata visi poput te kog utega. i njemu nije nimalo izgledala kao obièna seoska cura. Bez obzira na to. jer ga je Johann Nepomuk tri godine prije otjerao. onog popodneva kad je zaèet Alois. Dvorac u umi 3i Kako su godine prolazile. kad mu je bilo trinaest godina. Najstarija s e kæi Johanna udala prva i dobila tek komadiæ zemlje. koju je prije vidio na vitraju u spit alskoj crkvi. pa j e Nepomuk morao biti dare ljiviji. a Maria je bila druga. njemu èinila manjim zlom. Morao je. Za pokoru ti odreðujem pet stotina Oèena a i pet stot ina Zdravomarija. Ta mu je slika nepogre ivo uveæavala osjeæaj dubine grijeha. Nije mu toliko bilo ao predati vlasni tvo nad gazdin stvom. to inaèe nikad nije ni po ku ao . iako je bila podjednako smrtni grijeh kao i pre ljub ili rodoskvrnuæe. da Bog da radio pod crnim nebom. Kad je na red do ao miraz za drugu kæi. Pregovori su bili tako dugi i uèljivi. a poto m pljuvaèku i spermu utrljao u kosu djeèaku ispred sebe. "poèinio si ozbiljan grijeh po ud e. veæ poput suncem obasjane Madone. a Walpurgi osamnaest. koliko mu je nedostajao Alois. bio je sna an moma k s bogatog gazdinstva u Ober-Windhagu. Johann Nepomuk bi se kasnije zadovoljio time to bi istom upniku povremeno priznao kako i dalje ima bludne misli o kobili. Povrijedio si nevinu ivotinju. Nepomuk je naposljetku darovao svoju najplodniju ze mlju. "Ponizio si se kao Bo je dijete". odluèi la udati se za siromaha. pa je osjetio d a mu Nepomuk la e." upnik je bio srednjih godina i malo toga od seljaka veæ nije bio èuo. ali nesretnog seljaka prezimena Poelzl. Time je rije io problem ispovijedi. No." Potom bi Josefa Romedera lupio po glavi. Otkrio ih je u hambaru u staji. od meðe do mede. to ga je navelo da se sjeti jedne druge staje u kojoj se sam na ao na sijenu s Marijom Annom. susjednom selu. kuæica u voænjaku bila im je dostatna. ivio je kao bogohulnik. Nepomuk je svog novog zeta proveo imanjem. marljivog. a kad bi se i ispovjedio." To je bila ista pokora koju je upnik istog jutra veæ bio dao kolarcu to se poèastio pot ajnom masturbacijom u razredu zasliniv i si dlan (èin izveden vrlo potajno!). nikad. Svojim je kæerima eljela lijepu buduænost. mislim da je vi e mjeseci pro lo. odluèio je praviti se kako je njegov iskaz isti nit. Josef Rome-der. jer se bestijalna sodomija. ostavilo tek skroman komad. Oèe!" "Kad je to bilo? Koliko je od toga pro lo vremena?" "Mjeseci su pro li. Od nje. Tog se velièanstvenog ljubavnog èina s Marij om Annom Schicklgruber zauvijek sjeæao. a gazdinstvo mo da neæe dos ajati za vi e od dva dobra miraza. Moguæi mlado enja. naposljetku. "Samo jednom. da je sama sveèanost prijenosa vlasni tva nad zemljom ispala podjednak o va an dogaðaj kao i netom zavr eno vjenèanje. usvojenog sina Aloisa sad nije bilo tu. To mu je bilo dovoljno da se ne ispovijeda preèesto. Stidim se. gruba i gologuza u sijenu. Walpurgi je veæ bila dvadeset i jedna godina.a upnik mu je uzvratio pitan jem koliko je puta tako zgrije io. To je treæoj kæeri Josephi. za tu bi prigodu izmislio druge velike grijehe. Stoga je odustao od te zamisli. Nepomuk je govorio: "Ako bilo kad iz voænjaka tog èovjeka uzme i jedan plod. oko tih su se miraza pojavile nove pote koæe. sama je.ne vodi se ljubav s velikim konjem tek tako! . bole ljivoj djevojci za koju se èinilo kako je ne bi s metalo ostati usidjelicom. A njegovog voljenog. 32Norman Mailer Jednom je èak ispovjedio sno aj s kobilom na svom gazdinstvu. makar i onaj koji je pao na zemlju.ene koju je sanjao. a svejedno nije htio prestati u vitraju nazirat i lice Marije Anne. Kod sva kog bi od osam meða a na meði to ponovio. zastav i pred svakom ozn akom koja je njegovo polje dijelilo od susjednog. No. a pregovori o iznosu Wal purginog miraza bili su te ki. no Johann je Nepomuk Hiedler zbog Aloiso ve stalne odsutnosti pro ivljavao pravu ljubavnu agoniju. nije moglo bit i potomstva. Stoga je sa svojom slu bom nastavio bez daljnjih pitanja. jednom malenom djeèaku. naposljetku. U ivotu je bio samo s dvije ene. ali da pozorno izbjegava provesti ih u d jelo. to mu je bilo jasno. Bio je spreman na mirovinu. Sebi i Evi ostavio je zgo dnu malu kolibu u voænjaku koji je granièio sa sad veæ Romederovim posjedom.

kojem nije prethod ilo udvaranje. Nepomuk Evi ni ta nije rekao. makar je na èednost svojih kæeri pazila poput narednika koji na smotri provjerava ispravnost odora svojeg voda. jer je Walpurga. Zbog toga se na susjedovu zemlju ne smije stupiti. kazao bi Nepomuk. Najsjajnije svjetlo gotovo svakog njegovog dana. s ljedeæe tri godine ostala kod kuæe. doimajuæi se nekako neobièno visok za èovjeka srednj eg rasta . no donio mu je dojmljivu odoru. Alois nije te io nedos ti nom. na oèev zahtjev. A glup sigurno nije bio. obuæa i du a potj od istog zadivljujuæeg izvora. . nije ni morao. Znao je da je djeèak a u tom trenutku izgubio. bol ja.obitelji se njegovo dr anje uèinilo autoritativnim. Alois je t e veèeri poslan u susjedovu kuæu. I s pripadajuæom inteligencijom. Dvorac u umi 33 "Ne mo e". O svom je napredovanju vi e puta pisao Johannu Nepomuku i 1858. sedam godina starija od A loisa.provesti ga u pristojnoj odori.u Beèu si je mogao osigurati udoban ivot. naroèit o ako ste u dr avnu slu bu u li bez ikakvih veza. udala u dobi od osamnaest godina i svom je mu u Johannu Poelzlu. no taj je san premetao po glavi jer su ga poticale prekrasne dame. enski e iri bili su tako fine izrade. koji ju je obièno neprestano dr ao u drugom stanju. razderav i si ko ulju. no. N epomuka gnjavila da Walpurgi dopusti da se nedjeljom eæe s prijateljicom. Sljedeæe se godine vratio u Spital. Brak æe se zasnovati na la ima. 34 Norman Mailer U dobi od osamnaest godina. nakon to je pet godina proveo kod postolara. U Spit alu od njega nije bilo boljeg kandidata za dru tveni uspon. morao se dogovoriti. A Eva je ipak. Bio je preumoran da bi pazio na Aloisa. Johannu Nepomuku nije trebalo dugo da shvati kako je pozvav i Aloisa u posjet te ko pogrije io. Glavom bi mu pro la misao kako b i. Nije mogao postati konjanièki èasnik. Kakvu je svom novom zetu samo èinio neprav du. A to je i mogao uèiniti? Njegova se najstarija kæi Johanna. Momci æe otiæi za njima. pa su ga primili u radn ju u kojoj su izraðivali èizme za èasnike. Zamijetio je kako se ti mu karci opu teno ophode s pre krasno odjevenim damama koje prate.sina i kæi. No. da bi ujutro veæ bio u koèiji za Beè. gdje su ga i pri mili. Nedjeljom bi rijetko propustio pogledati nji hovu promenadu. Sad je slu io mladiæe koji su se dr ali kao da im tijelo. nego o izboru mirisa koje bi èovjek trebao nanijeti na rupèiæ. Imao je dobro i pristalo lice. Stoga ga je udarao jaèe. u potrazi za izvr snim èizmama i elegantnim e irima. pa bi mladi parovi iz najvi eg stale a u taj duæan dolazili ruku pod ruku. stasa koji izaziva divljenje. Godinama je to bila jedina poslovna zamisao kojom se bavio. posljednjih jedanaest godina bila vjerna. jer bi se za takvo to morao roditi u odgova rajuæoj obitelji. "Njih æe dvije odlutati u umu. Umrla je Nepomukova najmlaða kæi Josefa. a Nepomuk je natuknuo kako bi mu bilo drago da Alois dode u posjet. mogli zajedno otvoriti trgovinu. Sljedeæih se pet godina uspeo do polo aja Finanztvache Oberaufsehera (vi eg nadg lednika u financijskoj policiji). no Nepomuk je sad veæ bio poguren kao povijeno drvo koje je predugo bilo izlo eno prejakom vjetru. s polusestrama. to je bio velik udarac obitel ji. Brak te mlade ene s Romederom. odore. Zbog Josefine smrti na srcu mu je le ala rana kao da su g a udarili sjekirom. u jedno je bio siguran . osjetio kako ga ste e oko srca. a za dostizanje tog polo aja obièno je trebalo deset godina." Tog bi dana kad je s Romederom obilazio mede. Ranije mu je veliko zadovoljstvo bila igra s posestrama. je naposljetku sti gao i odgovor. to dr a esno mlado lice. To bi bilo svetogrðe prema zemlji. Alois je mnogo mogao nauèiti gledajuæi ih kako su samo pouzdani oko osobnog izgleda. odnosn o. predao j e austrijskom Ministarstvu financija molbu za mjesto na Carini. plakao je poput biblijskog oca. Èak se doimao kao èovjek dobrog roda. Na zaprepa tenje preostalih ena u obitelji. Obo a vao je mlade ene. koji nije bio vi i od èina kaplara. svaki put kad bi udario novog mu a s voje kæeri. Kako je samo Nepomuk oplakivao sinovljevu odsutnost! 3Alois se u Beèu dobro sna ao. Jo je u ranoj dobi shva tio to eli u ivotu . ako bi se upoznao s mladom kitnièarkom. toga je bio svjestan. odlièja. to je znao samo Nepomuk. nije upoznao nikakvu mladu kitnièarku. No. a on je potjecao iz sredine u kojoj se vi e znalo o navikama svinj a. morat æe otiæi. pa je tu zamisao naslijedila druga.

obièno bi se preselio u veæe prenoæi te. mo da za vrije me tog posjeta ne bi ni vodio ljubav s Johannom.svojim odabirom nije bio nezadovoljan.njegovo je zanimanje ipak podrazumijevalo stanovitu vje tinu u tome . a to je èovjek uèinkovitije izvr avao svoje zadaæe. Tijelo nije tek reagiralo. a crte lica ogrubjele od raðanja estero djece. koje mu je stiglo usred stroge pripreme za ispit nako n kojeg bi postao Finanzivache Respizient. Bila je iz dobre obite lji. od kojih je tad ivo bilo jo samo dvoje." Tijekom cijelog razdoblja u kojem se uspinjao do najvi eg slu benog polo aja koji je d ostupan èovjeku njegovog podrijetla. kako je naposljetku zakljuèio. punom te inom i va no æu svoje titule: "Èinovnik prve klase Carske carine. u Linzergasse. napredovao je zadivljuj uæim tempom. nikad se nije odricao svoje izrazite sklonost i drugom spolu. isposta ve eljeznièki terminal Simbach u Bavarskoj. mogao ju je po tivati. Johann Poelzl. Ovaj put nije bilo nikakve dvojbe. toga bi istog èas a postala svjesna. On joj je nekad bio ljubimac. Najva nije je naèelo austrijske birokracije bilo obavljati svoj posa o. kad bi ga stavila spavati u svoj krevet.Nekoæ je bila ugodne vanj tine. Jo hanna mu je poslala pismo. "Nikad se prij e nisam tako osjeæala". to je najvi i polo aj do kojeg se mogao us peti kao ni i carinski slu benik. Johanna oko toga uopæe nije dvoji la. Josefom. Sad su joj i noge i ruke bile oguljene. napravio dijete. K ad bi se izredale sve dostupne ene. kazala mu je kad su bili gotovi. selio dvanaest puta. odsjedao u gostionici. a reèenica "ona je tu" zauzela je svoje mjesto u stra ar nici njegovog srca. ali je bila kæi du nosnika u Habsbur kom duhanskom monopolu . suvi e naporne . U pismu su bile samo tri rijeèi (tri rijeèi za koje je Johanna bila sigurna kako æe ih ispravno napisati). Dvorac u umi 35 No ovom se prigodom dogodilo i ne to vi e. godinama ga je èupala za kosu i ljubila u obraz. dok se jedno m. A kad se Klara rodila. Tijekom èetrd setogodi nje karijere prebivali te je èesto mijenjao. da nije davne pro losti to naprav io s Walpurgom. sadr aj pisma mu je na pameti bio godinama. Tih je godina. kad je njemu bilo osam a njoj petnaest godina. No. ponosna zbog znaèajnog dogaðaj a (iako se nije potpisala). napisala je Johanna. makar mu je na umu tad bila karijera.koliko se mu karaca mo e pohvaliti da je tako blisko upoznao tri sestre ? A svoja postignuæa u tim poslima ocjenjivao je prema postignuæima drugih ni ih slu benik a Financijskog nadzora. U Braunauu se. Kako je nauèio uoèiti va nost dru tvenog statusa koji se pridaje svakoj eni koja se izdaje za damu . a on ga je mn ogo puta proèitao.dok su mu sobarice i kuh arice bile zahvalne na pa nji i kad bi ih ostavio nisu radile scene. kad mu je bilo dvanaest godina. a godinu prije i s najmlaðom.bez ikakve dvojbe . o enio se udovicom. No. bila i najdra a (a i prva). kad se u dobi od trideset i tri godine uspeo na polo aj carinskog referenta naplate. A uspjelo mu je za èetiri godine dobiti i novo promaknuæe. postao je carinski inspektor pa se potpisivao. Ubrzo bi. bez obzira na to kamo ga rasporedili. pa je zaèeta Klara Poelzl. U stvari. Njemu je bilo tek trideset est godina. Do 1875. pa mu se èinilo da sebi duguje i preost alu sestru . pa se nije dogodilo ni ta. Uopæe ga nije smetalo to te ene nisu bile dovoljno 36 Norman Mailer elegantne da bi etale s konjanièkim èasnicima. A on se toga pridr avao u potpunosti. P rije nego to je oti ao. o ivjelo kad je ugledala Aloisa. Ka o petogodi njaka ga je uvijek milovala. "S/e ist hier". njemu je tad bilo samo osam godin a. zahvaljujuæi samopouz danju. primjerice. na stanu u Braunau. Kad mu se ukazala prva prilika. Johanna je svojedobno bila vedrog duha. Mo da nije bila zgodna. slijedilo osvajanje slabo branjenih tvrðava kuharica i sobarica u prenoæi tu. koji je bio zaslu an za dio prihoda krune. nisu poèeli zajedno valjati po s ijenu u taglju. Svaki put kad bi joj suprug. manje je morao strepiti zbog sitni h privatnih u itaka. Godine 1873. koja mu je. na dr avnim dokum entima. kad im je stigao u kuæu. a do 1870. pretvarajuæi se da se hrvaju. za koju se is postavilo da je bila i posljednja. a imala je i prihvatljiv miraz. d ok je udovica veæ navr ila pedesetu. jo j edno. Za mladiæa tako oskudne naobrazbe. Zbog toga nije bio usredotoèen na dogaðaje u Spitalu. a takvo je stanje. odavno naru eno. I lo im . Ni najmanje! Elegantne su ene. no. Alois je nastavio oèevu tradiciju apokaliptiènih odnosa na sijenu taglja.

nije bio protiv. Ne samo da je sad izgledao kao carinski slu benik kod Habsburgovaca. poèeo se i gojiti. naporan rad i carski lik. Zbog tako dvojbenog sluèa . ali jo bez pretjeranog blata. tako mu se poveæ vao broj zlatnih ukrasa i pozlaæene dugmadi na odori. Kak o ih je pomno ureðivao. Romeder i dva svjedoka koje su doveli iz Stronesa. s preprekama od mnogobrojnih slomlj enih grana i pokojeg i èupanog stabla. ostali su dokument potpisali s tri kri iæa. u vrijeme Anna Marijine smrti nije mogao biti stariji od pet godina. Uz sve to. U posljednji je tren shvatio da Alois moli da se njegovim ocem proglasi Johann Georg. Podreðenima na Carini nalo io je da m u se uvijek obraæaju njegovom punom titulom. upniku je bilo jasno da je tu. Zapre nim je kolima koja su vukla dva stara konja pre ao s Aloi-som. Jedan od njih. a na dvorogom je e iru sad smio nositi elegantni slu beni ukrasni vez. (Da je bilo blata. putovanje se moglo protegnuti na osam sati. Ona je njega pak sasvim prestala po tovati kad je priznao (veæ umo ran od izmi ljanja prièa o izma tanom i pomalo bajkovitom herr Schicklgruberu. Njegova mu se ena. jer se on o enio Marijom Annom. kako bi izvidio eli li mu Johan n Nepomuk pomoæi. to se protegnulo na gotovo èetir i sata vo nje uskim. Alois. kad je otkrio da je i ona siroèe. Naravno. malo toga bilo u redu. naposljetku. Njegov vlastiti sin nije elio da se njega. na enin je poticaj obrijao brkove i na oba obraza pustio zaliske. u javnos ti dr i ocem. usvojeno dijete.Johann Nepomuk je od stida ostao kao oparen. kad je to pitanje pokre nula Anna Glassl. zet Romeder. Svi su se skupili radi stvari koju su sad morali obaviti. Pa njegova je ma jka. Do tog je preokreta do lo nakon kakve dvije godine braka. u trenu mogu prijeæi iz jedne krajnje emocije u drugu . Starac je sad veæ bio navr io sedamdesetu i pogre no ga je razumio. Kazali su kako su poznavali Georga Hiedlera te da je on "u njihovoj prisutnosti i vi ekratno" prizn ao da je otac tog djeteta. Ka d mu je Alois kazao da prezime eli promijeniti kako bi se morao zvati . Majka je govorila isto. iako je uspje na. Johann Nepomuk se na ao licem u lice sa stanovitim upnik om kojeg se nimalo nije elio sjetiti. svom oc u) da na oèevoj strani svog rodoslovlja takve osobe nema. Za to to onda ne bi znaèilo da mu je Johann Georg Hied ler otac? Alois je znao kako to nije vjerojatno.je dobro. a potom i jo nekoliko kilometara do Dollersheima. Sad je veæ primao zavidnu plaæu . moglo zakonito iskoristiti za predlo eni èin. ali svejedno ba onaj upnik koji ga je prekorio zbog opæenja s kobilinom vulvom. Naposljetku. izgovor nije uspio ni izustiti. Jo mu je malo trebalo da shvati kako se jedino Georga. s dvije udan e kæeri na koje mora misliti (a enu Evu da ni ne spominje!). Na to su prisegnuli. krivudavim. kolnim putem. lice mu je bilo prodorno. svaki dan morala nositi s prezimenom Schicklgr uber. Bio je to on.na Aloisa razbjesnio. u meðuvremenu sasvim prestala sviðati. kao i djevojèice. ne mo e priznati da je A loisov otac. veæ je mjesto upra njeno. Johanna Nepomuka.ni ravnatelj najvi e dr a ne kole u Braunauu nije zaraðivao vi e.jer starci. no sad. N epomuk. Ruka se s vakog svjedoka tresla od priliène bogobojaznosti dok su 3« Norman Mailer se redom potpisivali kri iæima. iako ni jedan od njih dvojice to izrazom lica nije d ao naslutiti. veæ je nali kovao samom Franji Josipu! Izgledao je kao vjerna kopija cara. sad veæ vrlo star sveæenik. nalik vratima kakvog dvor ca. njegovo mu se prezime nije nikad sviðalo. Romederom i dvo jicom susjeda koji su pristali biti svjedocima cijeli put od Spitala do Stronesa . dr ali su slu kinju. Prisjeæanje je bilo zajednièko. s pravnog gledi ta. bila udana. Ubrzo nak on vjenèanja. a na licu su mu s e odra avali du nost. Kako se uspinjao na vi i polo aj. Johann Georg je odavno preminuo. Alois mora postati zakonito dijete. Pomislio je da Alois ocem eli pr oglasiti njega. a Anna Glassl mo da i nije nu no bila u krivu kad je ocijenila kako se Dvorac u umi 37 njegova karijera. usitn jenog stasa. Otputovao je iz Braunaua preko Weitre do Spitala. No. Njegovih se brkova ne bi postidio ni maðarsk i plemiæ. sve bi ona bila isprièala je dnom petogodi njaku! tovi e. Anna Glassl-Hoerer. uskoro su poèeli dominirati licem. Ona je tad zapoèela kampanju. Kako je Alois jedini medu njima bio pismen. A potom se .u Hiedler ! . Veæ se spremio prosvjedovati da nakon toliko vremena.) Nakon to su stigli. sna ne vilice. kakvo bi se oèekiv alo na listopadski dan.

Tog su dana. pr ecrtao je rijeè "izvanbraèni". no to nije bilo va no. U nekim se austrijskim okruzima broj izvanbraène djece veæ popeo do èetrdeset po sto." Johanna je zaplakala. Pravno gledano. ne mo e to biti ona. Poput lovaèkog bi psa odmah nanju io blizinu enskog dru tva. kazala je Johanna kæeri. vrlo ugodne i fine vanj t ine. u mjesto da odmah u Nepomukovim kolima nastavi put do eljeznièkog kolodvora u Weitri. odluèio vlastito ime izostav iti. A Alois se nije zadr ao. Poel zl je imao sive. Kad je Alois dobio novo prezime.no bez ikakve urbe! . na to je Klara klimnula glavom. dokumenta se mo e odreæi. raspr eni po redovima sasu enih stabljika. Potom je ime svakog svjedoka napisao na svoju ruku. No.odora je sad jo va nija. nije upisao datum. Znao je da la u. jer se naèin pisanja u nedosta tku standardizacije od austrijske provincije do provincije razlikovao .bile su plave poput svjetlosti to se odbijala s velikog dijamanta kakvog je jednom vidio iza stakla za za titu muze jskog izlo ka.nimalo nije slièio toj Klari oèiju plavih kakve se rijetko vide. a raspolo enje mu nimalo nije popravila ni Aloisov a primjedba kako njegovoj eni nije dobro. nakon to je èuo koliko æe mu novca kæi slati. jo nedovoljno truli da ih se da svinjama. Ako stvari jednom poðu krivo. a njen je sin.ja." Okrenula se prema njemu i dodala: "Izgleda bolje nego ikad . Bilo je oèito kako vi e ne gaji nekoæ upornu nadu da æe jednom sigurno postati imuæan. Na utoj stanici stare upne knjige na dan i. Radije je mislio o tome kako bi uskoro svoju neæakinju mogao malo bol je pogledati. dobro graðena. bila jedna od onih stvari kojima ga je priroda podarila. "Bog nas ne prestaje ka njavati zbog grijeha. ako je u dovratku stajala Johanna. To je. Oti li su prema onom dijelu zemlje Johanna Ne pomuka koji je sad pripadao njenom suprugu.to je i r azlog za to je Hiedler naposljetku postao Hitler. skinuo je trorogi e ir i naklonio se. u preuranjenoj srednjoj dobi. "To je Klara. devetnaesto-godi njak i najstariji m edu pre ivjelima. primjereniji bi bio oprezniji postupak. smije eæi se svojim star im. Johannu Poelzlu. Osjeæao je i nelagodu zbog boljitka o kakvom je pre utno govorila Aloisova odora. zadaæa bili listovi kukuruza. odluèio se na sat vremena zaustaviti u Spitalu. Zamjena Schicklgrubera Hiedle-rom dovoljno mu se svidjela da je osjetio bujanje u sretnom podruèju od pupka na ni e. zar ne?" Privukla je kæi k sebi. pobo na i pouzdanog roda. imao su icu. do nje je bila djevojka od esnaest godina. Od preostale djece. Koja bi crkvena vlast u Beèu takvu izmjenu dovela u pitanje? Naputak je nalagao d a se potvrðeno oèinstvo potièe. mutne oèi i lice prepuno bora koje su pratile putanju ovje enog nos a." kazala j e. Malo bo jeg dru tva. "On je krasan èovjek. Bi li se èak i za polovicu tog udjela moglo kazati da tu nije bilo nekih obit eljskih dogaðaja kakve se ne smije spominjati? Stoga je upnik. Odjednom mu se vi e nije tako urilo u posjet. jedno bilo grbavo. a Alois je ba u tom tren utku zamijetio enu kako gleda s prozora. "To je tvoj u jak Alois". Noge su ga svejedno odnijele do vrata. Bi li bilo moguæe . jer se po teno bavi poljoprivredom. Ta se ena doim ala starijom od njegove supruge. upnik je uèinio ono to je radio godinama . a koji . bezubim ustima. Je li se uzbudio zbog Johanne? Bila je oèeva prva susjeda. Ali ne. dokument je bio dvojben. a Poelzl je cupkao s noge na nogu (kao da bi u nekoliko minuta vi e koje bi proveo razgovarajuæi moglo propasti jo li æa). pa joj treba slu kinja. Pro etao se s majkom i kæeri izvan sela. ali ju je morao prihvatiti. kako je veæ na temelju dugog iskustva zna o. Ni ovaj ga put Lovaèki pas nije iznevjerio.da tu ulogu preuzme Klara? Te ko da je Poelzl mogao odbiti. èetvero je veæ umrlo. guste tamDvorac u umi 39 ne kose i najmodrijih oèiju koje je dotad vidio . Bila je njegove visine. Èim se oslobodio èvrstog zagrljaja i s usta obrisao po tenu slinu od ki e vla nih poljubac a kojima ga je Johanna obasula. Aloisu se nije slu alo o Bogu. bez obzira na to u kojoj se dobi potomka do njega mogl o doæi.dokument je ovjerio.èemu se Aloi s nije zaèudio . Jer. Klara joj je bila sedmo dijete. lipnja 1837. pa bi Lovaèki pas mogao stati zavija ti od srama. Poelzlov je izraz lica odavao èovjeka kojeg jo èekaju brojne zadaæe. smjerna. u dotad praznu rubriku upisao je Johanna Georga i pon ovno se osmjehnuo. koji tu fleksibilnu proceduru nije odobravao. Od svih je .

Svima je. Djevojka je bila pobo na do neshvatljivih razmjera.usjeva bilo najkorisnije zasijati takav. Prema svojoj je neæakinji bio drag. trpjela je njegovu udnju za sobaricama i kuharicama. sad veæ nesretna poput vrane slomljenog krila. bacala mokru krpu s jedne na drugu stranu . pobrinuo za svoju enu. dok bi. ukl juèujuæi i njegovu enu. tolike je godine obavljao pograniènu du nost spreèavanja putnika i trgovaca u poku ajima da izbjegnu plaæanje carinskih pristojbi Habsbur koj kruni.u stvari bi joj tad rijetko i vid io lice. Lice joj je bilo tako nevino da bi se èovjek upitao to bi ona mogla znati o palim anðelim a. no neæakinja ga ba i nije smatrala dobrodo lim. to ju je on znao bolje varati. da je sigurno mnogo nauèio o la nom predstavljanju i otvorenoj prijetvornosti. Alois nikad u ivotu nije nai ao na takvu ljubomoru. makar je veæ i sam platio cijenu podbaèa a prihoda sa svojih polja? Zbog toga se slo io s Klarinim zaposlenjem kod ujaka Al oisa. kad ne bi bilo tog drugog dojma koji nam kazuje kako se vrazi poput moljaca r oje oko ivotnih vrata to se spremaju zatvoriti. Dvorac u umi 4i Njegova ena. na kojem su spavale druge slu kinje i soba rice. kad bi Anna Glassl dri jemala. 4Alois i Anna Glassl dr ali su tri sobe u drugoj po kvaliteti gostionici u Braunauu . no Ani Gl assl se . bila jo i sobica za Klaru. obièno u ivao u zavodljivom migoljenju njenih bokova. Seljak mo e imati smisla za voðenje svog gazdinstva i biti rtvom lo e sreæe .za sad . Bilo je dana kad bi uspio voditi s ljub av sa svakom od tri djevojke koje je dr ao svojim stalnim ljubavnicama. bilo oèito da Klara svog iznimnog ujaka duboko po tuje. Johanna se u posljednje vrijeme dr ala tako kiselo da mu se èesto èinilo (makar to mi ljenje ni s kim nije podijelio) kako joj kr v sigurno ima okus po octu. A kad bi uveèer Anna Glassl zaspala. kao i uvijek. A nimalo mu nije bilo do savjeta koje æe mu zacijelo dati Nepomuk. Poelzl je veæ znao 40 Norman Mailer kakve ga tirade èekaju od enine obitelji. bio je spreman nositi se s time. obilato nagraðen snom.to se odra avalo na ur edan osobni izgled i ceremonijalno pridr avanje pravila slu be u svakom trenutku rad nog dana. tako strastvenu.no. Tjedan dana nakon Aloisovog povratka na radno mjesto u Brau-nau. a njegovo se slobodno vrijeme poklopilo s onim u koje bi sobarica prala pod njihovog stana. Zbog toga je bio spreman prièekati na Klaru Poelzl. Stari beèki vic veli kako je za napredak dru tva nu no da i policija i lopovi svoj pos ao rade sve bolje. tako to mora slu ati to mu prigovaraju. Neko se vrijeme Alois zanosio ugodnom pretpostavkom kako æe s Klarom uspjeti povre meno u njoj i boraviti. no u sebi je patio od najispraznije moguæe srd be . Nije elio slu ati duboke uzdahe svog urjaka. nu no trebalo. pristigla je i Klara. noseæi kovèe iæ sa skromnom zalihom odjeæe i imovinom. Na najvi em je katu.iza vrata Klarine èednosti mogla bi se nalaziti ledara. Alternativa . tu je bila Fanni.bijesa u kojem vi e nije bil o estine. ali je pazio da je ne dotièe. jer ga je trenutno puteno i st . Bila bi to uvreda vlastitim prosudbama. a popodne. no tad je. Sto je ona znala bolje nanju iti èime se on bavi. svaki put k ad Romeder izvadi ne to kruna. novac koji neæe ovisiti o tome kako æe rod iti. Èak ni nevini ne vole ba stalno sanja ti o preminulima. njena nepovjerljivost stala uzimat i maha. a novca mu je. kl eèeæi.èinilo kako nema razloga za zabrinutost.posuditi novu sumu od urjaka Romedera ili tasta Nepomuka . otprilike u vrijeme kad je pokrenula kam panju za odbacivanje prezimena Schicklgruber. Sad je za takvim p ostupcima morao i sam posegnuti kako bi Anni skrenuo pozornost s jo jedne djevojk e koju je poèeo posjeæivati na najvi em katu. ako niste znali da joj je smrt bila najbli i rod. Cesto bi mu ta izreka pala na um. U ti m je svijetloplavim oèima bilo sjaja koji je upuæivao na anðele . A ona je imala razloga da mu ne vjeruje. znaèi li to i da mora za to dvaput plaæati.Gasthausu Streif.nebeske i pale. Vrijedila je i za Annu Glas sl i njega. Alois je pretpostavljao kako bi se tu mogli otvoriti jo neki prolazi sumnjive vri jednosti .nije mu se èinila ugodnom. Iako je svojom najveæom ljudskom vrlinom dr ao predanost poslu . Ujutro bi se. daleko se nu i smislenu. No.

tovi e. devetnaesto-godi njakinja koja se zvala Fa nni Matzelberger. A zagrljaji su im zbog toga postajali sve èvr æi. A onda mo e i umrijeti. Baci li ga visoko u zrak . Rekla mu je: "Zar dovoljno da ostavite enu i ivi te sa mnom?" "Ostavit æu je". no oboje su patili. reæi æu ti istinu. Hajde bar jednom u ivotu spavaj s konobaricom koja ne izgl eda kao puding od juèer. Samo. kao i iskrenost. uhvatila si me. Ti æe ti popiti krv. koja se dr ala stare seljaèke tradicije. a onda se zbog snage njegove udnje predala. bujne ali gipke figure te . pitala je. Da nema tako lijepe oèi. Alois: Po glavi ti se motaju opake stvari. Puno si puta u krev et do ao miri uæi na luk. no u ovom sluèaju ima krivo. kako je uskoro otkrio posjeæujuæi je u njenoj tavanskoj sobici. velim si. Sviða mi se kad govori takve prostote. Onda jo jedno dijete. Dok je dama poput pera. D ama te mo e oèarati svojom pameæu. dodu e vrlo zgodne seljanke.no.uvijek æe tresnuti na zemlju. Zbog njih æe ostati slaba i beskorisna. svojoj eni je tako vje to lagao da se sad vi e nije u suðivao to joj priznati. Je li stiglo vrijeme.imala je pristojan mira z . . Mo da sam vje tica. Neæu ti reæi. Alois: Anna. Ako bi ostao bez nje. pouzdana poput istine. Sviða mi se. Formalni je ulaz u svoju krepost dr ala netaknutim. ne bih je ni pipnuo. koja bi s e rado malo pokvarila. Lovaèki je pas bio prevelik da bi mu dopustio dobro tucanje u "smrdljivo i prokleto" (ili bi t o on takvim ocijenio).Fanni je dobra cura. Anna Glassl-Hoerer Hitler imala je pedeset i sedam godina i izgledala jo deset godina starijom (iako je na njegovo stalno izn enaðenje zorom znala biti prava goropadnica). a ja sam vje tica. Laganje je. Bilo bi mu mrsko prestati stalno usavr avati vje tine l aganja. I doista. Aloisu se to nije osobito sviðalo. U zanosu trenutka su se voljeli. Anna Glassl: Za to joj se ne pridru i kad zavr imo s objedom? Dobro je opali. Alois: Gledam. to nije rijetka reakcija u sluèajevima kad se puteni u itak mo e dr ati krijumèarenom robom. "kad mi da jo ne to!" Ne. ne bi ostala trudna. bila je dj evica one najmuènije vrste. morala je ostati djevica. dragi. Sto je bolje od sapuna za pranje rublja. vi ste zloèest èovjek. kazao bi. da sve prizna eni? A on u Fanni vi e nije imao povjerenja. Samo vje tice usta stavljaju tamo gdje se ne smije. Al i. Sebi je govorio da je ona tek zgodna kæi bogatog seljaka . da. Fanni je stenjala jako prigu enim glasom (da je ne èuju u ost atku tavana). no njeno mu je nezaustavljivo njihanje bokovima govorilo . morao bih priznati da su to oèi sokolove. Bila je u i sku enju da mu popusti. Alois: U redu. jer ti je draga. njegovo bi fin ancijsko stanje pretrpjelo osjetan gubitak. Ali nije va no. "Kako ti je to palo na pamet?" "U obitelji imamo i Cigana. da se uistinu boji smrti. Mu karac se mora zabavljati. Osim toga." "Ma to ka e !" "Ne. ali davno je zakljuèio da je svaki seljak poput kamena. pa uskoro postane jaka navika. Ako bi mu dopustila to je tra io. kako bilo. Anna Glassl: Gledaj. iznimno si pametna. malo. Anna Glassl: Prostija sam nego ranije. za mene. za to me i dalje eli raditi budalom? Jasno je da je djevojka lijepa. Trpjela sam sobarice i kuharice. njoj je rekao da je voli. Iako nije ba moj tip.zamamna. Nije. stiglo bi dijete. Èuju se ru ne stvari." Raspravljali su se do u nedogled treba li se ona ispovjediti ili ne." "Èuvaj se sveæenika.varno zanimala konobarica u gostionici. spontano. Mislio je kako. popustila je i mjesec dana poslije kazala mu da je trudna. ostavio bi damu zbog seljanke. T o je znala. Sad me strah ispovjediti se. Pazio je da mu lice uvijek bude bezizra ajno dok bi ona prolazila prostorijom. Evo uzorka dijaloga iz blagovaonice Gasthausa Streif: Dvorac u umi 43 Anna Glassl: Vidim da je opet gleda .u svakom pogledu . to se 42norman mailer ne bi moglo reæi i za onaj susjedni.

Naposljetku. Njemu to nije smetalo: spremno je isticao kako se od pro losti ne ivi. Kako su bili katolici. a i sama zna to bih potom. Fanni æe uskoro biti trudna zaozbiljno. Prièa o osobnoj odbojnosti. Anna je. glasno bih se nasmi jao. koja se nadimala èak i dok se punom brzinom u nju sjurivao . Carini je bio potreban. Toliko ga je uzrujala. nema djevojke zbog koje bi se trebala manje brinuti. Nakon to se uzdigao do vrha srednjeg ranga. Fanni i on sad su ivjeli zajedno u istom apartmanu u Gasth ausu Streif. potoni je otkrio da Fanni nije trudna . Drolja koja se tome jo uèi. Ubrzo joj je uspjelo probu iti rupu u dobro èuvanoj posudi to j e sadr avala njegove buduæe planove. razvod nije dolazio u obzir. Alois: Nije. U prirodi je njegovog posl a bilo istovremeno rje avanje vi e problema. Da. Zakljuèila je èak i kako je njena ljubomora tek posljednje cjepivo kojim æe se sprijeèiti ne to jo gore . Mje tani su se mogli nebesima po aliti kako ivi s nevje nèanom suprugom. ubrzo i sama postala ljubomorna poput Anne Glassl i pokazal a savr en sluh za otkrivanje i najmanje primjese udnje u njegovom glasu. Tvoj istinski tip. zloèesta. bolesna je. Tih je dana bio razdra ljiv i to ne samo zbo g odlaska Anne Glassl. Alois je tu izjavu morao proèitati.tako davno . Tako si privlaèna. A Alois joj je rekao da djevojk a ima spolnu bolest. A istovremeno je znao da je trudna . koji bi nosio njegovo prezime. Klara mora van. Veæ joj je bilo stvar no zamorno truditi se iz petnih ila da se zorom prika e pohotnicom. Ne bih je ni p ipnuo. Aloisu je to previ e kvarilo planove. kad bi spo menuo kakvu drugu enu. Kad ne bi bilo neprilièno. èesto bi razmi ljao o nadolazeæe m vremenu u kojem æe ona biti u sedmom ili osmom mjesecu trudnoæe. Sad je veæ udjela za mirom. "Ma pogledajte.samo joj se bilo uèinilo. no iz toga se nije moglo izroditi ni ta. Da nismo na javnom mjestu. tu æe vjerojatno i ostati. no to sad mo e? Nikad ni s jednom enom nije tako u iva .) Uz to je veæ bio spreman imati dijete. na temelju potvrdnog bubrenja njene maternice u najsretnijem trenu tku. Pa t o je upravo skandalozno. to ga nije zabrinjavalo. Ni Dvorac u umi 45 vjerojatne buduæe komplikacije nisu ga od toga odvraæale. Sve dok besprijekorno radi svoj posao. Ili æe otiæi ona. 5Naposljetku je Fanni Anni Glassl kazala kako je u treæem mjesecu trudnoæe koja æe se u skoro i vidjeti.to nije bio svr eta k kakav je obièno do ivljavao s drugim enama.ledena odbojnost prema supru niku koja se lagano uvlaèi èak dok ljubomora polako kopni. Ne vjerujem u to. prema austrijskom zakonu m orala ne samo izjaviti da u braku nema sklada. po moguænosti sina. kazala mu je. trebalo je dosta godin a da bi slu benik dosegao njegovu razinu obuèenosti. kad stvari s Fanni nisu bile na vrhuncu. Ali ja ti ka em. Na sebe je gledao kao na èas nika u kakvom garnizonskom gradu. te ko da æe se taj udaljeni odjel habsbur ke vlasti petljati u njegov privatni ivot. da je dokument pokazao pozna nicima s kojima je odlazio na piæe. Fraza je u pravnom dokument u str ala poput pri ta na bradi. prema kojem nema nikakvih obveza. kad bi do ao red na Klaru. Ne pretjerano. Radno mjesto mu je bilo sigurno. Plaæu mu je sl ala beèka Financijska policija. Zbog toga se iselila. Anna Glassl: Zbog koga se onda moram brinuti? Klare? Alois: Ima sjajan smisao za humor. isprièao bih vam koliko je tu bi lo osobne odbojnosti. Anna Glassl: Ne vjerujem ti. barem je to oèekivao. èak i za sudski razvod. No. veæ i napismeno potvrditi da prema mu u osjeæa odbojnost.s Johan-nom .'" Nasmijali bi se i pre li ne druge teme.Anna Glassl: Draga? Ona je drolja. Anni Glassl je 44 Norman Mailer zamor od ivljenja s Aloisom bio nadma io strah da æe ostati sama. Fanni je. naravno. Za Annu je to znaèilo kraj braka. Èuo sam da medu nogama ima zaraznu bolest. Ili je rano pobacila? Odluèno je izbjegavala dati jasan odgovor. Ta bi se napræila èim bih rekao 'Spremi se. A i Carina je bila potrebna nje . Navikao se u Braunau u biti glavnom temom glasina. (Osim jednom . Alois: Kako ti drago. Pa ti bi me poslala da po ljubim opaticu.to se oprostiti ne da! Osim toga. Dr ao je kako mu je te ko slagala. Sto se skandala tièe.

da. "I vjeruj mi. Naravno da æe. Gdje bi na ao drugi posao s tako dobrom plaæom? Postao je savr en izvr itelj svog po sla. nikad ne bih bila s ujakom Aloisom. Obje su pri tom mogle to ta saznati ." "Za to?" "Zato to je on s tobom. Sad hoæu dijete i uskoro æu ga do biti. odgovorio joj je Alois.naposljetku. Klarine su usne bile pune i na njima se osjeæa o èvrst karakter. Zbog Klarinog je odlaska najvi e trpjela ba Fanni. A povjeravanje je moralo svr iti. 46 Norman Mailer 6. Ono to prièaju mo e ga zapeæi." "Ne bih". no u aromi je tog poljupca bilo n e to zbog èega mu Fanni nije vjerovala. jesam. rekla bi Fanni.bile su jako bliske." "Da. rekla bi Klara. Stoga se iz svog posla n ije mogao izvuæi. da. Èekala ju je èista i plaæena slu ba u domu skromne starije gospode. ali ne u potpunosti. a tako razlièite ." "Ne zanima tebe to bi ona. u kojoj je spavala u najmanjoj od sobica za poslugu. "na èemu se temelji to tako sveto obeæanje?" "Prise em na mir svoje mrtve braæe i sestara. n e radi nesigurnog (ruku na srce) obeæanja preobrazbe iz anðeoske opatice u potpuno p odatnu neæakinju to ludo vodi ljubav. To je bio njegov tajni projekt u koji se umije ala Fanni. elim. Klara je malko zaplakala. (Alois se itekako bio spreman potruditi oko za tite njene kreposti. "i ti bi rado spavala sa svojim ujakom." ' "U to si ba posve sigurna?" " Molim. Pa za to bi inaèe drhtala? Zato to je svjesna kako je on mo e nauèiti nogo toga to jo ne zna. Dvorac u umi 47 Alois je kroz Financijsku stra u Klaru u Beèu dobro zbrinuo. jer ga ona vi e neæe po tovati. ali sad razmi ljam drugaèije. Kad bi Fanni natu knula o onom to se odvijalo izmeðu ujaka Aloisa i nje (buduæi da ga je tako zvala Kla ra." "Ka i mi". "Kako me mo e tako izbaciti?" upita la je. takvo to nipo to nije bilo zajamèeno. Ali mora znati da to nikad. to". veæ to bi ti. I zato. kojoj se èinilo da æe joj na licu izbiti akne ako ne k a e istinu. "Ujaku sam rekla kako bih umrla ako bi mu dopusti la da mi napravi dijete. Iako je Fanni sad postala spokojnija kad je Alois bio u pitanju. biti i vi e nego voljna. ali neæe previ e utjecati na njegove zan jivije pothvate. Sad se vi e nisu mogle meðusobno pov jeravati. Kod njih vi e neæe raditi dj evojka koja se zove Klara." "Mo da i nisi". "Dala sam ti rijeè. kazala bi Fanni. Ona mora van. Njegova s i ena ti. "to mene ne bi sputavalo ni sekunde. dok ga se Financijska policija nije mogla rije iti. odvratila bi Klara. mo da joj braæa i sestre nisu bili dragi. ba rem ne svi. "Pa zar ti to nije jasno? Klara bi najra dije bila u samostanu. Fanni je odjednom pomislila kako bi i Klara u sebi mogla kriti vje ticu . kad dode vrijeme." To nije bio ba najsretniji odgovor. Klara bi od srama pocrvenila poput cikle." "Tebe mo da ne bi"." "Da mi se nisi vi e tako obraæala. no te se vje tine nisu mogle prenijeti na ne to drugo. Klara spakirala svoj e stvari u isti skromni kovèe iæ koji je sa sobom donijela i iz Gasthausa oti la na svoj novi posao u Beèu. "ali mene bi stigla kazna. Ne. Dovoljno si mlada da mi bude kæi. "Ponekad. Nije si mogao priu titi gubitak onog to je sad nosila Fanni. i najbolje bi j . Jedna æe mu djevojka roditi dijete. A èula sam i Poljake koji vele da se otac nikad ne treba udvarati kæeri. jesam. rekla je Fanni. nikad neæu nap raviti. èak i ono na to se ne usuðuje ni pomi ljati. rekla bi Fanni." "A. odgovarala je Klara. bi joj se obraæao) postat æe mu ljubavnica. "Priznaj". nakon èetiri godine po tenog i dobrog rada u gosti onici. naziv je preuzela i Fanni). Prije nego to je oti la. Te je naæi Fanni usnula kako Klara vodi ljuba v s Aloisom. Na to prise em." Klara je morala van.) I sad je.mu." "Hoæe ". jer Klara nije znala lagati." Potom su se poljubile. kad to. neka m je tane nosi vrag. "Poludjela si". a neæakinja (koja je drhtala ka d .

nije uopæe èitao He gela. uistinu ostala trudna. Bog bi. udal jenom est kilometara. njoj dvadeset i dvije. bez obzira na to kako je skonèala. To je dr ao ravnim bes potrebnom tro enju osobnog bogatstva. Zato se i nazivala vje ticom.za Fanni . nakon to je to ranije samo prorokovala. Jo se morao zvati Alois Metzelberger. Tra ila je da se drugi put porodi u Beèu. Aloisu bi bilo dra e da u smrti ne bude nedoumice. ako se mora slu iti tek majèinim prezimenom. poput praznog eluca. no. Kako bi to samo bilo nepravedno prema neroðenom d jetetu! Èetrnaest mjeseci po to je Anna Glassl dobila uredbu o razvodu. Tro ak nije bio velik. Tamo ba bice neæe biti tako prijekorne. Sad je. to je Aloisa Hitlera smetalo. jer je uvijek moglo doæi do nepred vidljivih posljedica. A umrla je ba iznenada! Taj se neobièni d ogaðaj desio tek èetrnaest mjeseci nakon to mu se rodio sin i Fanni je opet bila u du bokoj trudnoæi. barem ne razmjerno njegovom 48 Norman Mailer nevjerovanju u blisku prisutnost Boga i Vraga. to je i uèinio. On je. tad bi pomislila: a to ako se Aloisu Klara svidi vi e od nje? Djevojka bi potom mogla prekr iti prisegu. no. Anna Glassl je. Aloisu je to i lo na ivce. Anne Glassl barem vi e nije bilo.ne jo . njego va majka.volio je brzo zaspati (kako je to opisao prijateljima na piæu). Aloisu je to bilo samo po sebi razum ljivo. Kako mo e biti sigur na da se njeno nepovjerenje prema Klari temeljilo na stvarnom strahu? Sto ako mu je izvor bio hir. Tko bi. no i dalje je osjeæala gri nju savjesti. Zbog toga Alois na sp rovod nije oti ao. nisu ga mogli zvati Alois ml adi . Sukladno takvoj predod bi. ipak bila dama . Alois nije bio èovjek koji bi se sav predao proklinjanju. Sad je Alois starij i svake veèeri prije spavanja proklinjao Annu Glassl." Samoubojstvo Anne Glassl bilo je ne to to ga je dr alo budnim. ali je bio nepotreban. Ipak bi je svake veèeri prokleo. Mogao se o eniti svojom nevjenèanom suprugom. Nije bio pra znovjeran tip. okrutan poput boli pokvarenog zuba? Znala je da je hirovita. s mr njom. a vjenèali su se u drugom gradu. uz sve svoje nedostatke. Zaklela se kako se neæe udavati u Braunauu. Zbog toga ga njena smrt nije jako iznenadila. upitala je Fanni. Povrh toga je bila nervozna majka. Samoubojstvo mu je. I mladiæi su je podrugljivo gledali u prolazu. Do nje bi moglo doæi zbog puknuæa crvuljka ili zbog su ice. Franziskom Metze lberger. bez obzira na to koliko udaljen i uzvi en. vjerovao u konkretne i smislene procese pouzdanog oblika vlasti. "zahrkati uz dobar prdac. Oti ao bi on njoj na sprovod. kako je obja njavao uz krigl u piva. Sto mu se nije svidjelo. Ranshofenu. kako mu je kazala. u nje noj situaciji mogao imati povjerenja u neku enu iz Braunaua? Jo tro kova. svojom novom gospoðom. kako je skonèala Maria Anna. Ne samo zbog enskih pogleda. Drugo dijete je u maternici veæ bilo dobrih sedam mjeseci. To joj je donijela zadovoljstvo.skupo plaæen. Shvati o je to kao skupo plaæen nu ni svr etak . Alois do te zamisli nije stigao uz Hegelovu pomoæ. pa se njegova trudna nevjesta jo morala i vraæati est neudobnih kilometara. Njemu je bilo èetrdeset i es t godina. no Aloisu se svejedno èinilo kako anatema nije bila bez uèinka. Fanni je rodila djeèak a kojem je Alois bez oklijevanja dao ime Alois. To je Aloi sa uvjerilo kako se radilo o samoubojstvu. A i Fanni ga je razoèarala. a Fanni je imala trbuh velik poput prvonagradene dinje. A u Anninoj je smrtovnici uistinu bilo navedeno da je uzrok nepoznat. izazivalo nelagodu . pod uvjetom da tu volju vr e obzirni slu beni ci poput njega. Prognala je najmilij u djevojku koju je u ivotu upoznala i ponekad je bila na rubu da je pozove neka s e vrati.dijete se mo e osjeæati prazno. Imao je dodatnih tro kova. Jo jedna soèna tema gradskim govorkanjima. U svakom sluèaju. ali si noænu nelagodu nije elio podvrgnuti jo i njenom licu u lijesu. meðutim. sigurno na vlast gledao na isti naèin kao na ljudsko ispunjavanje Bo je volje. No.e raspolo enje pro lo koliko je trebalo da za miri i opet otvori oèi. Mo rao se prisjetiti onog to se veæ potrudio zaboraviti .ideja je bila tako moæna da su je svi mogli dosegnuti. Njegova se nova supruga nije bila spre mna suoèiti s drugima kako bi trebala. No. jer je dvojicu carinskih slu beni ka koje je pozvao morao prevesti unajmljenom koèijom. je li mu i bilo potrebno èitati ga? On i Hegel su se slagali .

Njihove sob e u gostionici nisu se odr avale kako treba. no svojedobno je ipak pokazivala odreðeni napredak. mlaðeg. potom bi izgubil a zanimanje za supruga i k tome jo postala nesposobna brinuti se za njihovo dvoje djece. usred ume Lachenvvalda. da bi takve trenutke dosegao. "A sad ti velim da od nje odustane . priznala je. kazala mu je. goste bi u gostio nici armirala dok ih je poslu ivala. rekla je Klara. odnosno. Ta se vatra nije ugasila t ijekom èetiri godine rada kod Anne Glassl. Sad je sve i lo na gore. naposljetku. Fanni se iz Beèa vratila slaba i umorna i nije pro lo mnogo a da je sve saznala. Sad se izderavala na poslugu ." Fanni je na to zaplakala. A sad je dadilju mogao uèiniti po eljnijom samo ako ju je izmjenjivao s kuharicom. pa su rane koje su si meðusobno z adale gotovo zacijeljele. "Vjera u gospodina na eg Isusa Krista ispunjava cijeli moj ivo t. Plakala je. jer je usred noæi bez gunðanja ustajala kad bi djeèak zaplakao za majkom. U Beèu je boravila dva tjedna prije nego im se rodila kæi. Kad je predlo io da vrate Klaru. Nije joj d obro. ivjeli su zajedno gotovo tri godine prije nego to su se mogli vjenèati. kazala mu je. U Lachu je ivjela deset mjeseci prije nego to joj je stigao kraj. nakon molitve. Klara je stigla iz Beèa da bi se brinula za Aloisa mlaðeg i Angelu. Fanni se nije zaustavljala cijele veèeri. Kad ju je upoznao." "Ne". Zar to ne mogu aps olvirati i dalje biti mu i ena? Zakljuèio je kako to nije ba sjajan brak.a stvarno je i bio pobo niji od svih ena u Spitalu. Prije kraja p rvog tjedna. zakljuèio je nevoljko. "da mo e Klari napraviti to si radio meni. Bog rtvovao sina svoga? Uskoro se Klara poku avala odreæi udnje za ujakom Aloisom. fino se kretala. koji je imao nepovoljno mi ljenje o svemu osim vjere. nikad neæe moæi kazati. slu beni otac. Johann Poelzl. Uèili su je da traga upravo za takvim. On je sirovi grubijan. Ako svake v eèeri mora prolaziti kroz istu svaðu. a on nije imalo nimalo strpljenja da bolesni prizdrave. z a jednu konobaricu. no do Angeli nog prvog roðendana Fanni se veæ ozbiljno razboljela. bila je hitra. najbli e to se èovje mo e primaknuti spoznavanju slave Kristove. èovje k mora biti spreman rtvovati snove.to je ukazival . niti tijekom sljedeæe èetiri godine slu be ko d stare gospoðe u Beèu. KNJIGA TREÆA Adolf ova majka KNJIGA TREÆA Adolf ova majka I." U jednom joj se trenutku uèinilo kako æe konaèno shvatiti smisao rtvovanja. "Da". u krevetu je bila trudbenica. Cesti su bili objedi kad bi. Lijeènik joj je kazao kako je do lo do zaèetka tuberkuloze. Nije se derala na njega. no ni ime niti blagodati u mskog zraka nisu joj pomogli oporaviti se. To od nje nije ni mogao oèekivati. On na mene vi e ne raèuna. Nije li. Kad je do la prvi put. krupne grade. Klara je tih mjeseci obilazila Fanni èe æe nego Alois. No. Posvuda je bilo znakova sve du bljeg poremeæaja. no barem je mo gao spavati.Dvorac u umi 49 to. Nisam sigurna da bih ostala vjerna prisezi. "moje obeæanje mora ostati neprekr eno! Mora biti èvr æe nego ikad. Alois Hitler stariji uspio je dadilju zavesti. Stara je gospoða potajno bi la ponosna na savr eno kuæanstvo kakvo je njena mlada slu kinja vodila . Tako ju je uèio otac. rekao bi joj .i lo bi joj na ivce kad bi srebrn ina bila na broju (kako bi se uvijek i ispostavilo). èistim stanjem du e. kazala je. Angela. Do tog je trenutka Fanni bio vjeran." Jadna Anna Glassl! Shvatio je da Fanni Annu vjerojatno sanja. svakog dana". Jadna Anna Glassl. koja je naizmjence obo avala Klaru i prebrojavala srebrninu. Ispadi prijeke naravi prelazili bi u histeriju. U toj je staroj gospoði stvarno buktio plam sumnje . jo dok se Fanni selila u gostionicu u gradiæu Lachu. Bila je petnaest god ina starija od Fanni. od jedne seljaèke kæeri. Klari objasnio (posebno nakon to je napunila dvanaest godina) kako je odreæi se onog za èim uistinu udi. "Ostala bi ti vjerna". Klara je pred krevetom na kojem s e Fanni odmarala pala na koljena i rekla: "Bila si u pravu. "Sume smijeha". a on je sve to vr ijeme morao plaæati dadilju koja se brinula za Aloisa Hitlera. jer je paranoju koja se ne da potkrijepiti te e podnositi od gubitka nastalog kraðom.sav joj je ar zavr io u prijekoj naravi. Dr ao ju je nevjerojatno duhovitim stvorenjem. Zbog toga se osjeæala uzvi eno.

postala vrlo dobra domaæica. No on se. ne smije brkati s pojedin ostima neèijeg privatnog ivota. niti ispovijedati se. mak ar ga je sanjala. No. mrlja te svih zaprljanih tanjura. Makar je za Aloisom udjela. jer æe se vrlo brzo razuvjeriti. Naravno. Cesto nije propu tao istaknuti kako nikad ne ide u crkvu. dok o "nemoraln om ivljenju" nimalo nije premi ljao. Kako bi neki pr osjeèni upnik mogao biti na istoj ravni s njim? Na vjernost je prisegnuo Kruni i vi e od toga mu nije trebalo. upadaju u dugove. irom otvorenih oèiju. Svaki je kuæanski posao tra io puno truda. Ako bi neko od djece zapl akalo u snu. Potom bi u njihov oj dnevnoj sobi zurio u nju. ili ne? A opet. ne opstanu dugo. Alois bi ba svake veèeri u gostionici. nije namjeravao osvrtati sa strahom i kajanjem. Alois mu je otpisao: Dvorac u umi 55 Pazi da deèko ne bi pomislio kako je to igra. poljubio u usta i odnio u svoju spavaæu sobu i krevet. kockaju i nemoralno ive. On æe to naprosto uèiniti. ima smisla biti enskog roda. dah joj je udio udahnuti njegov. u ovom po slu treba mnogo uèiti. izlazi se danju i noæu. Koga je jo poznavao . Tako dub oke. 54 Norman Mailer Mnogo godina prije. bez obzira na vremenske uvjete. sjeo i opet je stao gledati. Alois je svojim drugovima u piæu èesto opisivao koliko mu se njene oèi sviðaju. A sveæeniku se nikad ne bi ispovjedio. Uspalila su joj se bedr a. Hoæe. I kon aèno. Nije mogao sa sigurno æu z i je li mu Klara kæi . Alois je znao za to ne mora odlaziti u crkvu. Bio je spreman krenuti istim zabranjenim putem na koji nabasaju pijani sel jaci i maloljetnici dok su zajedno u krevetu. Pri pit od tri krigle piva koje bi svake veèeri u sebe ulio u dru tvu nekog od carinskih slu benika. èak i kad ste znali kako ga treba obaviti. Nemoral se.uzev i u ob zir duhove tolike umrle djece . Oni k oji mnogo piju. Pretp ostavljenima na svim razinama mora pokazivati potpunu poslu nost. da bi ga potom pojeo s tek om. bistre. uhvatio je za ruku. lonaca i jedaæeg pribo ra. a privatni se ivot svojom slo eno æu takvom prosuðivanju izmicao. bez rijeèi. alica. najbol joj u Braunauu. posebice ako nije stekao osobitu prethodnu naobrazbu. Ka o da su i majka i kæi vjerovale da ono to je od njihove obitelji ostalo . iako ga je nesigurnim . za to je tako hr abar. veæ je umjesto toga zakoraèio prema njoj. Johanni Hiedler Poelzl nije morao vjerovati na rijeè. zarumenjeli obrazi.ali joj je njeno po tenje istovremeno i lo na ivce. mogla bi mu biti kæi. za razliku od njih. pepela. Johanna je. No.o na po tovanje prema gazdarici .ovisi o neprekidnoj svakodnevnoj borbi protiv bl ata. s hlaèama u punom profilu i izboèinom spremnom da pr ogovori u svoje ime. rtvovanje se s tim nije moglo mjeriti. ako ne nauèi vje to lagati? Si e ist hier! Je li to bila istina. skoèila bi. bio zadovoljan poslom u Financijskoj policiji. Klara je svoj posao radila temeljito. Taj bi joj zvuk bio poput Fanninog zazivanja iz udaljenog Smijeha u Sumi. Sto je konaèno i napravio potkraj jedne kratke veèeri. te veèeri. kao da joj prenosi to misli.naposljetku. r tvovanje je znaèilo bol koju je osjeæala tik do srca. Potom. a Klara je prihvatila svoj dio du nosti. kad je ona rukom krenula prema vratima djeèje sobe u kojoj je i sama spavala. pune oèajnièke udnje za njim. Usko ro je svojom ma tom doticao skrovita mjesta njenog tijela. a da bi bio spreman za sebe ustvrditi da je neosjetljiv na religiozni strah? T u je nalazio vlastitu. Potom bi uvijek slijedio grè razoèaranja. koji je postao punoljet an. kako bi se iskupila za svoj jedini bludni grijeh s Aloisom. roðak se kod njega zanimao bi li njegov sin. Kakvog. tek klimajuæi glavom kako bi pokazao zadovoljstvo. pra ine. koja se nije pretjerano razli kovala od drugih veèeri. gostionici Pommer (u koju su se bili preselili) u nju zurio. Potom bi araèem pro arao po vatri. nije rekao laku noæ. jedinstvenu vrstu hrabrosti. prije nego bi se u gostionicu Pommer vratio na objed koji bi Klara sk uhala u hotelskoj kuhinji i donijela u njihove odaje. znao je. kad bi je gledao bez ikakvog pretvaranja i ne poduzimajuæi ni ta. Zar bi Bog kaznio èovjeka koji tako dobro slu i dr avu? Tjedan prije. morala je smisliti kako da ga (kad bi Fannino dvoje djece spre mila na spavanje) dr i podalje od sebe. A za to i ne bi bile? Alois je sebe i dalje dr ao iznimnim tipom. naposljetku. Nemoral se odnosio na uzimanje mita od krijumèara. za sebe je dr ao kako posjeduje osobine navedene u pismu. osim to bi povremeno ustao.

Pravedna. Pre la je na stranu Vraga Dvorac u umi 57 (to joj je bilo jasno!). Svaki put kad bi je odveo u blagovaonicu na veèeru.ukoliko nisu (nakon to bi na jedan sat anga iral i neku od hotelskih sobarica da èuva djecu) si li u blagovaonicu gostionice Pommer. èak i naèin na koji se s ljubavlju brinula za Aloisa mlaðeg i Angelu. rekao bi joj us red zagrljaja." "A koga briga?" zare ao bi on. M nogih mu je veèeri bila i kuharica . dubljim. ba kao perj e . jer Alois je nije poko pao u Braunauu. tako pun im. vrlo naporan dan. Znala je da se radilo o samoj suprotnosti rtvova nju." "Jesi. to ih je vi e obo avala. drugaèije nego kad ljubi roðaka. od jada i straha i jo gore . A tu je bila i Fanni. Èinilo joj se kako je najtankoæutniji poticaji vode sve bli e Zlom. On je bio prvi mu karac kojeg je poljubila. ali je znala kako æe morati. i bio je u njoj. "Kaznit æe nas. a od toga bi joj grje no zadovoljstvo postalo dostupn ije. tako svje im. u kojem su se vje nèali. mo da bi ustuknuo pr istupajuæi tako smrznutom ulazu.paperje . ako sad i ne zna. svima na ogled kao ujak i neæakinja. uvijek bi se dogodilo isto . jesi. a potom drugaèijim poljupcima. rekla je Fanni okreæuæi glavu. odgovor je bio kratak: "To mi je kazna to sam te prije èetiri godine otjerala. Osjeæala se tako krivom. zaplakala bi bez iznimke. nakon to joj je Klara sve priznala. sredovjeèni carinski slu benik u svojoj odori i n jegova smjerna mlada ljubavnica. èistaèica i guvernanta Aloisu mlaðem i Angeli. pa ga je poljubila. donja polovica. veæ zbog uzrujanosti. zloèesti ujak. Nit i smije iti se. prestanite"." "Za deèka i djevojèicu æu se brinuti kao da su moji roðeni. "O!" uzviknula bi. "Sve je u redu". mek im." Klara je tad ponovo osjetila da ivi u vlasti Zloga. I Klara mu je sad postala ljubavnica. spreman ustvrditi da "poput cara i ja imam mladu ljubavnicu". Fanni bi ostala nepodno ljiva pomisao kako Klari nije bilo st alo èak ni toliko da joj ka e. Sad je na Klaru do ao red izbjegavati mise. moj zloèesti ujak". poderav i joj dokraja himen. tako putenim.i to sasvim grj e no zadovoljstvo. Ali ga nije mogla prestati ljubiti. "samo me vi e ne smije posjeæivati. Nikoga u Braunauu nisu uspjeli prevariti. kao da usnama izra ava i srce. ma ko liko ga puta ona nazvala ujakom. to je bilo gore. Klara joj jo nije isprièala. Pola joj je tijela uspalila vatra. Iako ju je to isprva povrijed ilo. "Ja sam tvoj zloèesti ujak". no usta su joj 56 Norman Mailer bila onaj vatreni dio.. rekla je. Ljubila ga je i ljubila. No. Jer. da. Odluku nije donio zbog sentimentalnosti. bila je to pogre na vrsta egzaltacije.srama zbog egzaltiranog drhtaja koji joj je u skoku pro ao tijelom i minuo. u zadnjem tjednu Fannine bolesti. da je eksplodirao jo dok je u nju prodirao. na to je on rukom nasta vio raditi prolaz. bio je dovol jan da promatraèima raspali indignaciju. uskoro je osjetila srd bu to ju je Fanni spremna opet otjerati. sve do dlakavog gnijezda koje je tako dugo skrivala. ?. Da mu nije bilo Lovaèkog psa. poput djeteta koje obasipa poljupcima lice voljene odrasle osobe. Za mjesto je odabrao Ranshofen (Na-rubu-nade). poèeo bi je zavoditi. U njoj se stisnulo sve ono to nikako da je sasvim proðe. duboko u njoj i bilo je veæ gotovo kad je ona zajecala. Jedino se tako mogla suz dr ati da ne urla na njega. Svojom je prljav tinom mogla zagaditi njihovu nevi nost. no pola je bi lo okovano ledom. a istu je srd bu osjeæala i na dan kad su Fanni pokopali. "molim vas.èim bi se vratili. sigurno æe saznati ubrzo nakon to joj doðe kraj. Naèin na koji je on sjedao kao da je sam Franjo J osip.glasom preklinjala da prestane. "tvoj zloèesti. prianjala bi ona za njega. Po Braunauu se prièalo kako je lijes kupio mjesecima prije njene smrti. veæ tako iskusan u prodiranju prstima kroz za titu rublja i korze ta. Nije mogla prestati plakati. da. Svaki put kad bi bilo gotovo. I eto ga tu. a bol je jedva uspijev ala razlikovati od osjeæaja koji je poku avao postati zadovoljstvo . Mje tani su i li tako daleko .kako je i oèekivao." "Brinut æe se bolje nego to bih se ja brinula". jer æe ih tad moæi gle dati s onog svijeta. tako promuklim glasom da je jedva govorio.

" Zato je Alois znao da mora ispuniti svoju novu du nost. Nikad mu nije dala do znanja da se eli udati. jer ena koja ju je na èetiri godine bila prognala. saznao je da æe morati pisati molbu. A fino æe zaèi niti i pisma koja æe stizati Financijskoj policiji. upnik nema ovlasti odobriti izuzeæe. u drugom koljenu. S Annom Glassl je zadovoljio elju za dru tvenim statusom . Te plave oèi . U jednom je zastra ujuæem trenutku shvatila kako je dio ugode potjecao i od spoznaje da Fanni vi e nema. Sva ona ljubav koju je osjeæala za te ko oboljelu pr ijateljicu istopila se u toj neèistoj. A Fanni bi. A otac Koestler æe mu pomoæi sastaviti pismo. pa je ujutro nosila breme krivnje te ko poput stabla natopljeno g vodom. odluèili su zasnovati bra . Klara je. velika je obitelj dodatni oblik osigu ranja. Nij e prestala. A i elio je uæi u brak. nakon sahrane. Sad ona mo e biti supruga. Uz to. Mogao bi uslijediti i kakav upit. Nezadovoljstvo dobrih ljudi Braunaua uvuklo mu se pod ko u. Samo se po tome nekog smije suditi. S druge strane. Mje sec dana poslije. U Braunauu je prouèavanje problema preuzeo sveæenik u upnoj crkvi. Jer joj je du a sad bila ba tu. otac Koestler.da su èak tvrdili kako je unaprijed dogovorio i dobru cijenu (izraðen od mahagonija i zaplijenjen od vercera na carinskom prijelazu. pa. Zatrudnjela je. odmah ispod srca i bila je na rubu da od ugode sklizne u tamu . Ako i ostane bez kojeg djeteta. no kako je Klara sad bila trudna.no blijedi mu se miris njenog parfema nije sviðao. Nije mogao a da ne cijeni kako mu se brinula za dj ecu. Do veèeri. 3Va a biskupska ekscelencijo! Dvoje koje su u poniznoj pobo nosti prilo ili svoje potpise. Stoga preko tih govorkanja nije mogao prijeæi. stoga i Kla rin roðak. a ako mu podari veliku obitelj. Vrag ju je uzeo pod svoje. bila smire na i svjesna svog podrijetla. prizor bi mogao postati neugodan. morao bi opet postati Al ois Schicklgruber. du nosnici koji ih otvore mo da i neæe odm ah baciti u ko . ili se barem njoj tako èinilo. Nije joj namjeravao èesto iæi na grob. jo ima ostale. nije mogao skinuti pogled s nje. Tog je dana ba bio bacio oko na Klaru. "no èak i budala mora znati uèiti iz iskustva. Mo e li se to i sprijeèiti na putu brzog sklapanja Dvorac u umi 59 braka? Prema slu benom dokumentu.ba kao dijama nti u muzeju! Te je kolovoske noæi u krevetu Klarin ivot primio jo jedan.no ugoda je trajala i dalje. bio je sin Johanna Georga Hied-lera. sasvim podivljala sa svojim promjenama raspolo enja. Takve su se stvari odvijale spo ro. sama se tragiènost smrti precj enjuje. To uopæe ne dolazi u obzir! Zbog toga æe se on i Klara morati odl uèiti na hrabar korak i zatra iti crkvenu odluku. no on je to znao. Patio je od nepodno ljivog svraba. "Èovjek mo e biti i b udala". Prodro je u nju izazvav i joj najpokvarenij e zadovoljstvo kakvo 5» Norman Mailer je dotad spoznala. Nije ga mjesecima dr ao u pripravi. k ad je s Johanom Nepomukom i jo trojicom svjedoka putovao u Strones. zbog la i koja se devet godina prije ovjerila. u najmanju ru ku. U zrok su sigurno bile misli mje tana. Da.) U stvari je prokleti sanduk ku pio jedva desetak dana prije nego to je umrla. koji bi ponekad potrajao cijeli sat. Je li to srodstvo suvi e blisko? Ako bi sad ustvrdio kako mu Johann Georg uopæe nije otac. Sebi je mogao priznati i kako bi mu se po prvi put u ivotu ena s kojom se eni pone to i sviða. Po prvi je put pomislio kako anonimna pisma k oja su o njemu slali Financijskoj policiji. ako za èet iri ili pet mjeseci zbog trbuha ne bude smjela pomoliti nos na ulicu.to nije bilo upi tno . to bi u tome bilo tako stra no? Zaèepilo bi usta mje tanima. Alois je volio reæi. pak. To je Aloisu stvorilo novu brigu. stigao im je obeshrabrujuæi odgovor: u predmetima poput sluèaja he rr Hiedlera. Stigao joj je izravno u srce. vi e nije bila iva. Kad se Alois prvi put u upi u Braun auu oko toga malo raspitao. on i Klara su po zakonu roðaci. Nikakvo iznenaðenje. Klara i Alois morat æe se obratiti biskupu u Linzu. uzev i u obzir da djeca èesto umru. dugo suspregnutoj i tako opakoj radosti koj u si je sad mogla dopustiti. Èesto je to kao kad prijatelju koji je sasvim zlouporabio dobrodo licu ka e zbo gom. Kako bilo. D oslovno.

Tako æemo ga smjeti poslati u Rim. "To je pla ljiv tip. a o boje trebaju dadilju. herr Hitler. listopada 1884. Stoga se s pravom mo e pretpostaviti kako æe ih dobro odgajati. Alois i Klar . O amarila ga je po licu. mlada je trudna. Rim je udijelio izuzeæe. mlada 6o Norman Mailer Alois se sprijateljio s domaæicom oca Koestlera. kao da eli provjeriti sredi te njene mudrosti." Herr Hitler se suzdr ao od primjedbe da se. tovi e. Nije se ba toliko udaljio o d seljaèke lukavosti da bi plaæao desetinu koja se mo e izbjeæi. "da prekriju svoje snje no bijele s tra njice. ni epotpisani ponovno smjerno mole da im se velikodu no udijeli izu zeæe od prepreke afiniteta." "A. Kako su p rijevodi na latinski skupi. ali bude tu i ugodnih iznenaðenja. Vrlinom koju elim st eæi. kolovoza ove godine i otac dvoje maloljetne djece. Alois je kazao: "To je dobar savjet. Kako je takav sjaj imao i sam. Nevjesta se za djecu skrbi otkako im je umrla majka. kao slu benik Krune." Ono to je davao naslutiti nije bilo zanemarivo. u Braunau am Innu Alois Hitler. mlohavom enom srednjih godina sa s jajem u oèima. pa je te ko vjerovati kako æe imati jo koju priliku zasnovati uspje an brak. Mislim kako æe u Rimu uvidjeti da se èin kojim æu svojoj djeci osigurati dobru majku mo e dr ati vrlinom dobrog katolika. zar vas ne amaraju èesto?" "Samaraju." Oca Koestlera je s po tovanjem upitao: "Koji nam sad korak ostaje. Dobro je sjeo". a ponekad i noæu odsutan. da je odluèio dati ekonomièan savjet. oèe?" "Pismo s va om zamolbom sad moramo prevesti na latinski kod uèenjaka u lin koj biskupi ji. "Herr Hitler. Obrazi su joj sigurno rumeni kao i mjesto na k ojem je ostavio kompliment. Biskup je odbio dati izuzeæe. ma znamo mi to". Zbog svega toga. na temelju s ljedeæeg: mlado enja je udovac od 10.. jer je dovoljno daleko da si ne moraju razbijati glavu ok o jednog Austrijanca i Austrijanke." Nakon stanke za promi ljanje. a brak bi ti sretan. Umjesto toga. Bio je gre nik. a sad ju je poèeo otvoreno prezirati. to prije to im je otac carinski slu benik koji je cijeli dan. da se prijevod plati." Da. hvala na pitanju. pomislio je Alois. savjet je prihvatio.k. "Crkvenjaci nose crne halje". Dr im kako æe papinski sud imati vi e razumijevan ja. No. Aloisu Crkva dotad nije bila suvi e simpatièna. "ali ne bi bilo pametno poslanicu ote ati jo i t akvim kamenom. bilo bi pametno potpisati Testimonium Pauperatis. "Sretno vam bilo s biskupom u Linzu". 27. nevjesta nema svojih materijalnih sredstava. upniku je kazao: "Hvala vam na savjetu. Nije si mogla pomoæi. Obièno ima. No. to im prijeèi kanonska prepreka kolateralnog afin iteta. mlado enja Klara Poelzl. "Kako vi to tako?" upitao je. "To bi bila 'izjava o siroma tvu'?" toliko si je latinskog Alois znao prevesti i s am. Od va s uvijek mogu puno nauèiti. kazala je. rekla je ona. pred Bo iæ 1884." Nasmijala se. Dvorac u umi 61 "Njome æe se ukloniti obveza. pa nije u stanju nadgledati obrazovanje i odgajanje svo je djece. Ocu Koestleru to se toliko svidjelo. prema prilo enom rodoslovu. Prirede ih dobre ene koje se ne dr e ta ko uzvi eno. a ona su je jako zavoljela. smatra dobrostojeæim. godine. Alois joj je pokazao pismo i rekao: "Tu se ne spo minje jako va an razlog za na brak. pa je polo io ruku na njenu stra njicu. Stoga ponizno mole Va u biskupsku ekscelenciju da im da izuzeæe." A iz Linza se na odgovor èekalo punih mjesec dana. oèe. djeèa ka od dvije i pol godine (Aloisa) i djevojèice stare èetrnaest mjeseci (Angele). Tri tjedna poslije. spreman vratiti se u krilo matere Crkve. rekao je u sebi.

"sad je pitanje hoæe li se Aloisu uèiniti da bi joj ba moga o protrljati grbu za sreæu. 4Difterija je u njihovu obitelj stigla poput Crne smrti. Na harmonici. "Èuo sam da je ova grbavica grozne æudi. "Sljedeæa bi mogla biti i gora". no po ivio je jo tri godine. Johanni Poelzl. Ostali su plesaèi ubrzo odustali. kazala je ona. I Johann Nepomuk je zamijetio da se prostorija zagrijala. Jedan je od njih imao sina. kao i na to je ukazivao Rosalienin pogled. Poput mnogih svadbi carinskih slu benika. koj je te veèeri nosila. a ta je Rosalie ispekl a i teleæi but te odojka. a majka se isprièala uz "najdublje aljenje ". Djeèak i djevojèica glasali su se hripanjem. "Da". sad veæ udovac." "Prièaj ti e". Kak o je to poslije Klara prièala: "Pred oltar smo stali prije est sati ujutro. "Rije i se te slu kinje". rekao je Alois. Slje deæih æe se godina sjeæati te veèeri. a napola u veselom zanosu. neæe li biti obilje e o? Ta æe je misao proganjati na svadbi." Te su veèeri u gostionici Pommer odr ali svadbu. nikad vi e nije bio isti. Sluz se prelijevala iz grla dvogodi njaka i jednogodi njakinje. jo je bi o mrak. to je bila okrutna kazna starom udovcu koji je nastojao dr ati se za ono to mu je u iv otu preostalo. koja se o nako va ne veèeri osjetila tako blizu Zlom? Èak i ako dijete pre ivi. stigla s istom epidemijom koja je odnijela i djecu. rekao je drugi. svi pomrijeti unutar godinu dana. Nakon svadbe. koja je dobila zastupnièku ulogu (a nosila je i isto ime) bila je grb ava. jednogodi nja Ida te Otto. "Nadam se da je tako". Svi oni sati koje je prostajao na du nosti nisu ba po mogli da se pretvori u umjetnika na plesnom podiju. veæ dovoljno stasalog da se upusti u ivahnu polku sa slu kinjo m koju su mladenci nedavno zaposlili. Alois ju j e stalno zadirkivao: "Pa ti se to uri popaliti èovjeku ono to ima. no ona je tek slegnula ramenima. 62 Norman Mailer djevojku grimiznih obraza i veselih oèiju po imenu Rosalie. Sto bi moglo izaæi iz takve majke. a sad su se nakon polke i nadimale. Ida i Otto. Prostorija se pretjerano zagrijala. To je dvojicu carinskih slu benika navelo na nekoliko prigu enih aljivih primjed bi. Jo i bolje. "Eto nam krupnog momka". dan je bio podijeljen na dva dijela. Te je noæi z amalo umro u krevetu. Klari ni toliko nije tr ebalo da bude posve sigurna. pomislio je Alois. Nijedan se brak nije mogao slaviti u crkvi dok ne iste knu dva tjedna od Svetog roðenja. a do se dam je ujak Alois veæ bio na radnom mjestu. Prvi je umro Gustav. odgovorila mu je aptom. apnuo je Klari. Ostali su slijedili njihov primjer. kad ga je u dobi od osamdeset i jedne godine posjetila. a Alois i Klara dali su sve od sebe da zaple u. zar ne?" a Rosalie bi dlanovima prekrila obraze i hihotala se. koji je izgledao kao duh Klarine pomr le Dvorac u umi 63 . Carinski slu benici sa svojim suprugama. otvrdnulog seljaka. Alois se spremio za svoje sljedeæe zastranjenje. to su ih smjestili u sredi te svadbenog pira. Napola uzrujano. Nije bilo neva no da su joj grudi b ile nedvojbeno pune. Rosalie bi razrogaèila oèi. a Johann Nepomuk. no Alo is je imao dvije lijeve noge. curio je zeleni gnoj . Nepomuk je usnio stra nu moru. A u kamin je bila ubacila previ e drva. Kad su je zadirkivali. star dvije i pol godine. gu æi i te i od stroneskog blata. uvijek bole ljivi Gustav. star samo nekoliko tjedana. Ipak. u dru tvu Klarine sestre Johanne. Gustav u dobi od dvije godine. kao da su zvuke s paæenièkim autoritetom ispu tali starac i starica dok poput galeota napre u pluæa ne bi li u njima oslobodili prolaz barem za slamku. Èinilo mu se da æe mu puæi srce. pre valio je cijeli put od Spitala do Braunaua. nadolazeæih tu nih godina u kojima æe sin Gustav. Dodatna je odgoda bila posebno nezgodna Klari: d otad æe joj trbuh narasti na vidljiva èetiri mjeseca trudnoæe. Smrt je. kao i dvoje djece koje æe slijediti. rekao je jedan. koja je ime dobila po majci.a su i dalje morali èekati. Kad sam se vratila u na e odaje." Zasviralo se. Johannina kæi. Nema organa koji bi bio otpornij i na pucanje od srca starog.

onih noæi kad bi se Alois odluèio na voðenje ljubavi. Prekorio bi Aloisa mlaðeg. nestajuæi u kis elom oblaku. a Anna Glassl u tim stvarima nij e izigravala damu. Klara nije re ala niti kljocala zubima. Neke pojedinosti nisu mu bile nove. kojem s u bila tek tri tjedna! . ako bi uopæe mog ao uæi dokraja u nju . posebno novacima. Alois je bio blizu Zlog. mladim carinskim slu 64 Norman Mailer benicima. "Car je on aj koji nas ima snagu voditi". govorio s autoritetom tri desetljeæa u Financijskoj policiji.to nije bilo èesto . "Usta ti daju obeæanja koja ti ne dr i ". "Tu le i prava moæ. jest. kao da su nosnice jo jedan organ pamæenja. Nimalo nije sumnjala tko je za sve kriv. Suvi e se bojala zla koje bi donijela tim novo roðenim du ama. potom Fanninoj djeci postala dadilja. kako je tvrdio. Pivo ga je pu talo. u dvije noæi nauèio vi e nego u cijelom ivotu. Fanni je. Pokazao bi on njoj gdje se toèno nalazi Pobo nost. Vodila je ona ljubav. pa su izbjegli zarazu. Bio je to Ottov svr etak . voljela usta stavljati na razna mjesta. pravi plavo-oki Klarin odraz. potom je oti la Ida. pa pomajka. S druge je pak strane uvidjela koliko je ta vrsta mr nje prijetvorna. Tamo je. kao malo raznolikosti na n jegovom tada njem jelovniku. Nar avno! Ali to se tièe nje same. vezi s novom kuharicom u gostionici Pommer. u bordelu. Smrad djeteta koje se rodilo da umre za nekoliko tjedana nastanio se u Klarinom nosu. ali je o te tri rijeèi znao sve to treba. Aloi s bi gunðao nakon to bi obavili èin. Kao da joj je pojaèavala elju. tu nije bilo nikakvog izgovora. Poèela je kao slu kinja. Znala je koliko lijes mo e biti malen . zbog udarca koji je ubrzo uslijedio.a odnijela ga je galopirajuæa kolika koja mu je razderala utrobu. oti la je tri tjedna nakon Gustava. No. kad je di fterija napala mladu djecu. koji je oduvijek za toliko toga udio. recimo. Alois bi obièno veæ postao zlovoljan. rekao mu je stariji prijatelj. da." "Gore ili dolje. izgrdio Angelu. kazao bi joj. dok su djeca bila iva. Alois se nije dao impresionirati. A tu i tamo bi mu neka od sobarica ili kuharica priredila zgo dno vla no iznenaðenje. Svojim bi prijateljima iz taverne bli zu carinarnice. da. Naravno. èak i dok bi ga groznièavo ljubila kako bi popravila stvari. Sad su joj se vratili. takvo je to mogla razumjeti. Sad bi najvi e jednom na tjedan (a bio je sav bijesan koliko su mu vitalnosti te tri smrti odnijele) pogledao Klaru kao njihove prve veèeri i poku ao smisliti ka ko da joj izlo i stanovite specialites de la maison. a za tim je tajnim zadovoljstvom jo i tra gala. samo bi skoèila na svoj oltar.braæe i sestara. "prièa kao da ne strepi od odlaska gore. stara petnaest mjeseci. a sad su i njena vlastita djeca pomrla. Bog nam samo prekine ivot.no minijaturni ljesovi njene vlastite djece bili su poput tri posjekotine na srcu koje su probudile ljubav kakvu se. Anna Glassl i Fanni uvijek su joj bile na pameti.Ottov. a Klari se ne bi niti obra tio. bila j e tako povuèena da je htio usta staviti na njeno najpovuèenije mjesto. ispravan ivot onamo dolje ostavljao led. sad je bio s prepla enom ptièicom èiji bi ga torzo mogao opr iti èak i ako su joj bedra bila hladna poput snje nog zapuha. nije usuðivala osjeæati." "Aloise". Nije joj se èinilo da je udata. rekao mu je prijatelj. udjela je za obitelji u kojoj djeca ne bi umirala. Jedan od carinskih slu benika hvalio se kako je kao mladiæ bio u Parizu. a opet je Bogu svemoguæem bila nevjerna one noæi kad je zaèet Gustav. uvijek sama. za mene je prava vlast Franjo Josip. Alois mlaði i Angela poslani su u Spital.bila je jaka kao i Lovaèki pas. sama. Dok bi onih noæi kad bi na tre nutak prema Aloisu osjetila ljubav. a taj je vonj nastavljao ivjeti u Klarinoj odjeæi. a onda bi joj u usta mogao uvaliti Lovaèkog psa. tijekom tri odvojena dana tri sprovoda na groblju. Specialites de la maison! . Rosalie. ali sv e su njihove tri sobe u gostionici Pommer i dalje bazdjele na rasku ivanje nakon s vake smrti." "Pretjeruje ". Francuski nije znao. veæ do ivjela zrelo doba. Tek je nakon Gustavove smrti shvatila da ga je voljela. Do dolaska kuæi. primijetio je jedne vruæe ljetne veèeri. Zbog takvih ga je postupaka mrzila. Djeèak sam samcat u Beèu.to je veæ nauèi la kod gubitaka u obitelji Poelzl . Alois je pak odluèio kako Bogu neæe oprostiti. ba kao kuje koje je vidio da re e i kljocaju zubima prema genitalijama mu jaka. Kroz obje je smrti majka morala opet p roæi.

Iznenadan ubo d boli! Naèas mu se èinilo kao da ga je oborio grom. naposljetku. u srpanjskom zaèeæu.toga je bila sasvim svjesna. ali ne vjeruju u moguænost postojanj a suprotstavljenog entiteta. kad sam ponudio da se demaskiram. s njom i Aloisom.a radi se. Jo su manje pripravni prihvatiti kozmièku dramu tekuæeg sukoba Sotone i Gospoda. Ujak je sad bio mlohav poput koluta iz meta. A to je sredstvo od povjerenja upravo poèinilo izdaju: neprihvatljivo je da otkrijemo tko smo. staviv i svoj najinti mniji organ na njegova usta i nos na koja je sad te ko disao. napokon spreman da joj ugura Lovaèkog psa. i uistinu sam spoznao trenutak u kojem je do lo do stvaranja. da prokleta bila sva bog obojaznost. u jednom ga je trenutku napustio dah. a to sam èinio zato to sam znao kako æu se prije ili kasnije morati otkri ti. naseliti se u ljudski lik. bio sam treæa prisutnost i odnijelo me niz vodopad. to ga neæe pretjerano za tititi. dok joj se trudio ra iriti skupljene noge. Manjini intelektual aca je postojanje Boga jo uvijek prihvatljivo.vr atio se iz mrtvih . a ponos mu je bio poput maèa. niz koji smo vriskom pali sve troje. o krenuo se i zagrlio joj lice svom stra æu vlastitih usana i lica. Da. no. prokleta crkva! . o tru poput igle. a onda iz nje. godine. ravno-pravnog-ili gotovo na razini Boga. KNJIGA ÈETVRTA Obavje tajac I. ivio u tijelu pravog èasnika SS-a). U njenim ustima. pa iz oboje. uistinu. Aloi s i ja punili smo maternicu Klare Poelzl Hitler. znala da je on tu. Fanni j oj je svojedobno kazala to da uèini. Kad nam se naredi. a tamo je bio Zli. o n ajzagonetnijem ljudskom biæu stoljeæa.znala da se predaje Vragu. kakva ju je veæ bila obuzela nakon to je umrla Fanni. Stoga se Klara zaokrenula. veæina æe obrazovanih ljudi diæi nos kad im spomenete postojanje Vr aga. to sa sobom nosi i pomak. Ja sam u slu bi Zloga. to da. A sad je opet postao mu karac! Usta su mu se zapjenila od njenog soka. to ne . Bio mi je klijent.od koje medu enama u Braunauu nije bilo veæeg anðela . Shvaæam da æe veæina mojih èitatelja te ko prihvatiti ova obja njenja. a to ne! Time se opaju neznalice. tog politièara koji se doimao tako skromnim. Bez obzira na to. Nisam". travnja 1889. pomislio je Alois . Ovo je bilo bolje nego morska oluja! A tad se dogodilo ne to jo veæe jer je ona . Ako sam se 1938. tako sam i ja bio tu sa Zlim. Kao to je anðeo Ga-brijel slu io Jahvi one preva ne veèeri Nazaretu. no shvatiti ga. devet mjeseci i deset dana prije nego to æe se roditi Adolf Hitler. Ona mu je svejedno stala pu iti gorljivo æu koju joj je mogao podariti samo Zli . sav se povratio. bilo je to tek privremeno. Jedan se m isterij dopu ta. uvijek smo spremni p reuzeti takve uloge. Na mene s e vi e ne mo e gledati kao na nacistièkog èasnika. te vruæe ljetne noæi. . Prezreti. i pretvarao kako sam povjerljivi pomoænik Heinricha Himmlera (tako to sam. Alois je bio tak o mlohav. ja sam sredstvo. 20. dok je njegov stari ovan za razvaljivanje vrata uzela u usta.bilo je to èudo. A sad. poput zadnjih udisaja djece bez koje su ostali. Zbog sada nje prevla svijeta znanosti. Je li to bilo srce? Je li on na redu za umiranje? "Jesi li dobro?" viknula je kad se svalio pored nje. "Jesam. gurajuæi jaèe nego ik ad. nabije ga u njenu bogobojaznost. Lovaèki se pas stao buditi. Poticaj je stigao iz tog izvora. Autor neobjavljenog i nepotpisanog rukopisa mo e poku ati ostati anoniman. Pratio sam njegov ivot od djetinjstva pa do uznapredovale faze razvoja u divlju zvijer svog stoljeæa. udi uæi i izdi uæi tako groznim hro pcem. Stoga i ne iznenaðuje da je razumijevanje liènosti Adolfa Hiltera u svijetu danas ta ko skromno. rekao je. a i ja sam bio tamo s njima. To ju je iznenadilo. sve troje se oslobodilo gejzirom koji je prokulja o iz njega. Nije Dvorac u umi 65 znala hoæe li ga to povratiti u ivot ili ga dokrajèiti.prokleta supruga crkveni mi . èasnik u najboljoj obavje tajnoj slu bi koju je svijet ikad vidio. U redu. Od samog sam poèetka izra avao strah od pothvata u koji sam se upustio. Da. sa svojim oklja trenim brèiæem. Ljudi su danas takve pekulacije skloni otpisati kao srednjovjekovne gluposti koj e je jo prije nekoliko stoljeæa iskorijenilo prosvjetiteljstvo. svom snagom svojih ruku. rekao bih kako ja njegovu p sihu mogu razumjeti. Sad su oboje dr al i glavu na krivom kraju. ali dva. A ona se na la na njemu. no opet je osjetila onu istu srd bu.No. Nikad nije bio tako blizu. bio sam tamo.

shvatila je da to radi zbog mirisa lu ine s nj enih usta. Nije bio zdrav. Ida i Otto. svejedno èekamo. Kako bilo. Bog mo e . èak i kad seljaci san jaju crnicu koju æe u buduænosti zasijati. stekla je naviku svakog jutra sapunom za rublje prati usta .posebno u njenoj visokoj trudnoæi . Oèekivali smo kako æe nam se to pokazati korisnim. vi e nije bilo potr ebe svako ih jutro dezinficirati. Kad se rodio. Ide i Otta ispale vrlo kori sne.da. tek neki nov naèin poticanja. Pozornost s kojom ga je tijekom prvih dana pratila vjerojatno bi se kod neke druge ene s man je razloga za zabrinutost dr ala histerijom. pa je spavao sklupèan n a svojoj strani kreveta. da je potekla krv. dr imo se pouzd anog pravila. Ne treba posebno isticati kako su nam smrti Gustava. ne pozivi li ni on. makar je smrt i dalje u Bo joj. "Vi ene idete naprijed-natag poput maèeta dok si lovi rep". dok je on gugutao od zadovoljstva. kaz ao joj je. Na to ju je on odalamio. A kad je modrice napokon nestalo. iskovanog moli vom.to bih za njega svakako mogao reæi . Klara je ivjela na rubu ponora. Onda j e usnila san u kojem joj je reèeno da se okane mu a. sa zavojem na ruci. ili mu se na djetinjim ustima naduo mjehur sluzi. Alois se uskoro morao suoèiti s moguæno æu da bi volja èvrsta poput eljeza. pa se jedno po jedno gasili tijekom nekoliko mje seci iste godine. ljubavi ili mr nji. Iako nam posljedica incesta.tih se dana nije odlazilo u gostionicu. Vjerojatno stoji kako je. Svako pretjerivanje u iskrenim osjeæajima slu i na oj svrsi. u dobru ili zlu. zakljuèiv i da se takva pobuna mora nemilosrdno ugu iti. mogla biti jednako jaka kao i suprugovi dobro razvijeni mi iæi. kasnije preplavljena ma jèinskom ljubavi. no. kako je Alois protjeran na svoju stanu kreveta. promat ramo. Adolfa je potom opet mogla ljubiti. Demonima i vragovima sna na su èuvstva uvijek privlaèna. (Alois je sad bio izrazito sklon . Kad je poèeo vri tati s aki put kad bi ga poljubila u usta. je dnom rukom zgrabio stra njicu. Sj eæanja na njene noæi s Aloisom sad je pro imao prodoran i bolestan miris sobe u kojoj su bolovali Gustav. Bi li bio spreman ovo dijete po tedjeti? Je li se mogla ponadati kako mu je srd ba splasnula? Da joj je mo da podario anðela? To je u prirodi bogobojazne nade. Èim je Adolf poèeo pokazivati zn ake ivota . pa je Klari na oku ostala modrica. a drugom dojku. Nakon to je Adolf zaèet. bila spremna umrijeti. morao je svejedno odustati od onog to je dr ao svojim neotuðivim pravom. Mo da dijete neæe pre ivjeti. A potom joj je. No. posebno ukoliko je dogaðaj pri zaèeæu bio pojaèan na om prisutno æu pa je razumno oèekivati pojavu iznimnih prilika. Tako ih mnogo izgubimo. Idemo polako. To je u prirodi bogobojazne du no sti. Ba dareni smo da tragamo za bilo kakvim pretjerivanjem. za svaèim èega ima premalo ili p revi e. Dr ala je kako je Bo ji prijekor samo potvrðivao nj eno grje no stanje.Klarina u sta silom navesti na Lovaèkog psa i tamo ih dr ati .poèela je vjerovati kako bi Bog ovaj put mogao prema njoj biti blag. Gott im Himmel! Sljedeæeg ju je jutra morao prekli njati da ne izlazi iz kuæe dok joj se oku Dvorac u sumi 7i ne vrati boja. nemilosrdno . Buduæi da je takvo stanje dulje potrajalo. Zbog tog je gubitka Klara Adolfa obo avala vi e nego to bi nalagala velika majèinska ljubav. mo da joj èak i oprostiti . odluèio sam do daljnjeg ostati u Klarinoj blizini. Tjedan je dana. no molitve joj nisu bile usli ane. odluèili smo prièekati.razdragano bi se nasmije io kad bi mu se njeno lice pribli ilo .70 Norman Mailer 2. nakon posla i ao u kupnju . a ne u na oj domeni. Tako ga je sna no ujela za zglavak.svojom velikom rukom na njenom vratu. Pretjerana majèinska ljubav obeæava n am gotovo koliko i njen potpuni izostanak. nudi brojne moguænosti. bio je sasvim uobièajen proizvod Klare Poelzl. Bogu se predano molila da joj spasi svako od njene troje djece .) Ne iznenaðuje potom to je svu ljubav podarila djetetu. Klaru bi istinski prestravio svaki put kad bi mu se kapljica bale iscijedila iz nosa. Preèesto nam se dogaða da Bog zna za na odabir pa. Isprva nije mog ao vjerovati da bi njeno odbijanje svakog dodira moglo biti vi e od hira. Kad za klijenta treba uzeti dijete.

Zbo g toga je ulaganje u novoroðenèe neuravnote ena igra. dakle. genija. meðutim. dva podruèja. do kojeg je do lo kad su se prvotni anðeoski odredi podijelili na suprotstavljene tabore od kojih je svaki bio uvjeren kako mu prip ada pravo usmjeravati buduænost ljudskog roda. no izraz Dva kraljevstva upotrebljava se veæ nebroj eni niz stoljeæa. zaèetnik je opisa moguæeg sukoba tih vojski na poèetku velikog raskola." A mi vragovi za to vrijeme navodimo ljude koje smo priv ukli (i stvarno ih zovemo klijentima). èak i kad vodi k zlu. tri kraljevstva. i za Maestra. mogu izvuæi skrivena. najpo rtvovanija i najvelikodu nija majka mo e stvoriti èudovi te. a mnogo je pojedinaca koji daju sve od sebe ne bi li se obranili od obiju strana. Osim toga. a ne dva. Do Srednjeg vijeka. moram najprije izlo iti kak ve to ovlasti nad ljudskim dru tvom elimo steæi. Ako smo p risutni mi. Gospod nije neosjetljiv na nad e onih oko èeda. oklijeva . Bo ansko i Sotonske O njima bih mogao govoriti kao o dva antagonizma. konaèan ishod ni u jednoj igri nije za nas izvjestan. To je. Stoga i ne iznenaðuje to m nogo umjetnika. ubojica 72Norman Mailer i pokoji spasitelj dozive zrelo doba.pa u stvari postoje tri zasebne vojske. pokazao svoje intuitivno razumijevanje suparni tva Dvaju kraljevstava. ene i djecu.-a (kako æemo Boga èesto zvati) i na eg voðe aestra . vidim da su nu na daljnja obja njenja uvjeta. Ne znam kako je s a nðelima. prinuðeni raèunati s poje dinaènim mu karcima i enama. ogranièenja i moæi svijeta koji nastan jujem. ele biti slobodni. slijepih ulica i primirja u na em ratu. Sad smo. Bez obzira na to koliko bio netoèan u pojedinostima. K.Bo anski. Rana smrt jednog iznimnog djeteta obitelj mo e sasvim obeshrabriti. Gospod zbog toga tuje majèinsku ljubav. Milton je. Èak æu reæi kako danas ljudi daju sve od sebe da bi izbjegli u nost bilo Bogu. dakle. gadova. Ponekad ne eli preuzeti uzgrednu tetu koju æe pretrpjeti obitelj. (Vrijeme pi em velikim poèetnim slovom zato t . Stoga se tom velikom slijepcu mo e odati priznanje. Sad smo se veæ vj e to ugradili u svaki kutak ljudskog postojanja. naposl jetku. jer ih se Bog nije odluèio rije iti. Istovremeno. Ako. kand eli nam se suprotstavljaju. ali vragovi imaju obvezu biti upuæeni u dobru knji evnost. èak davno potisnuta sjeæanja svojeg klijenta. èak i ako su mu opisi zastarjeli .jest njihovo obostrano razumijevanje da nijedna zasebna sjajna osobina vjerojatno neæe sama od sebe postati ona glavna bez pomoæi njegove ili na e moæi. vrhunaca. Ove zaraæene snage nikom tko je èitao Izgubljeni raj neæe biti ni ta novo. " elim otkriti tko sam. bilo Maestru. Vragovi koji slu e Maestra ne ratuju vi e protiv anðela u falangama. Sotonski i ljudski . tek poèetni pristup perverzijama koje su sastavni dio postojan ja. ljuds ka biæa u toj borbi nisu mogla igrati znaèajniju aktivnu ulogu. Prvi elem ent meðusobnog uva avanja u borbi izmeðu D. ako mi ustreba. Takva moæ. èak i kad zna da smo odreðenog pojedinca veæ dobrim dijelom preuzeli. da ponovimo. Primjerice. No. Èesto otkriju (i to jako pompozno) . tro i Vrijeme. Odatle potjeèe pojam Dva kraljevstva. objasniti kakva su to Dva kraljevstva. skica stvarne slo enosti dogaðanja. njegovi zastupnici . elim ponuditi poèetna ob ja njenja meandriDvorac u umi 73 ranja. ili æe se premalo toga shvatiti. Ljudi su postali tako ta ti (na raèun tehnologije) da ih podosta danas oèekuje kako æe postati n eovisni o Bogu / o Vragu. Stoga. dvije vizije postojanja ko je su meðusobno suprotstavljene.nemilosrdno ukloniti djecu. i za Gospoda. Milton stoga ima v isoko mjesto u na em arkanumu od nekolicine knji evnih umjetnika koje neæemo dr ati neop rostivo drugorazrednima (zbog njihove sentimentalne netoènosti). Tome nije ni potrebno dodati da se mi vragovi svakog dana suoèavam o sa svakovrsnim anðelima (mi ih zovemo "kand elima") kojih ima u zavidnom rasponu. njego vi anðeli uvijek mogu poku ati opet vratiti dijete iz na ih ruku. Na Maestro i mi. kako bi ih priveli pod njegov utjecaj. A koja bi to cijena bila? Tu postoji neobièan izraèun. Poèet æu primjedbom kako zbilja postoje tri vida . 3Poku at æu. Èak i na jplemenitija. nastojimo zaposjesti du e mnogih meðu tim istim ljudima. Cesto su bili samo p ijuni. Bog i njegove anðeoske kohorte djeluju na mu karce. meðutim. bez obzira na to kakvu cijenu morao za to platiti. a primijetit æu i kako su mnogi meðu nama dobri poznavaoci klasiène literature.

a mogao b ih navesti i sitne lopove. No. Rekao je: "Za to sam se toliko zanimao za to jo neroðeno stvorenje? Je li moguæe da æe jednom razviti veliku ambiciju? Mo da æu predlo iti da mu se sasvim posveti . Postoji velika moguænost da propadne. pod uvjetom da i dalje sv u svoju pozornost posveæujem prozaiènim du nostima s propalicama. Nisam se usuðivao pitati. Neko sam vrijeme dobivao samo klijente neuglednog podrijetla i skromnih dostignuæa. bojim se. takvi su mi gubici naru ili ugled. Vi e smo usmjereni na pronala enje ljudi spremnih prekr iti nekoliko krupnijih zakona bilo dru tvenih. dakle. razvije li veæinu svog potencijala. Stoga sam dobio zadatak ostati mu nakon roðenja u blizini. S vremenom b i. a tom je prigodom to svakako bio. Taj je zametak sad bio beznaèajan. Cesto nisam mogao razabrati èuva li Maestro moj dar z a neku buduæu svrhu. na primjer. sjeæanja i zlih namjera. a na raèun toga mi se pobolj ala osobna situacija. ipak. kao to sam veæ rekao. Da. smjerno zamoliti Zloga da s njim podijel i prisutnost tijekom vrhunca. koji je tijekom prvotnog èina bio u Aloisovom krevetu. Zbog toga nam prosjeèan èovj ek obièno nije zanimljiv. Cesto sam morao biti nadglednik onima koji su roðenjem stekli m alo. pa sam naposljetku odabran da nadgledam rad skupine manjih de mona to su na oku dr ali austrijsku obitelj èiji bi se potencijal.nama. Nije mi se te k o prisjetiti i pokoje nesretne situacije u kojoj je anðeo èuvar. kad se razvije. oko kojeg se nate u anðeo èuvar i vrag ravnatelj poput mene. Povlaðivao sam sitnim barunima i v ojvodama dok su na kocki gubili posljednje ostatke svog starog imanja.) Kasnije. Poznavao sam nekoliko sveæenika koji su upali u nevolje s djeèacima i podosta prepr odavaèa nekretnina koji su pronevjerili sredstva. radn ike i seljake koji su htjeli dizati revolucije da na kraju postanu pokvarenjaci. a uskoro imali jo manje. ali samo ih je nekolicina mogla stimulirati moje napre dnije sposobnosti. A takvih mu karaca i ena. ili me samo i dalje u raznim zabitima spu ta na sve ni u razinu. Imao sam horde klijenata. trenutak zaèeæa ponovio mi je vrag koji mu je prisustvovao. ako smo dovoljno strpljivi. tek projekt. Potreba da steknem bolji uvid u neku situaciju uvijek mora biti razmjerna ulag anju potrebnom da bi se na nekoj osobi izvr ila na a volja. Trebam li tome to dodati?" Sve je to Maestro izgovorio sa svojom uobièajenom ironijom. pijane grubijane i nevjerne mu eve i ene najgore vrste. Pot icao sam. Mojim je èulima predan takvom razin om potpunosti mirisa i tjelesnog dodira koja se mo e nazvati apsolutnom. To sam i èinio. manji vrag mo e. Imao sam klijente koje sam uspijevao ta ko dobro razviti da su nam mogli poslu iti u nekom od veæih projekata. (Maestro nas potièe da ga. u kljuènim prigodama. kad sam poèeo obavljati svoj zadatak s mladim Adolfom Hitlerom. krvnog skandala. prosjeèan klijent. no u tom se trenutku Maestro odluèio izravno mi zadovoljit i znati elju. Jednom sam se prigodom ponadao. S druge str ane. na kraju odnio plijen. U na em dru tvu ih.u spolnom èinu mo emo sudjelovati i nakon to je poèinjen. mo da me to jo uvijek èeka. mo gao na kraju pokazati zapanjujuæim. kao moj izravni sup arnik. bilo bo anskih. Prema tom . Tijekom jednog nesretnog pro log razdoblja. Nikad Dvorac u umi 75 4Duhovi kakav sam ja dogaðajima mogu prisustvovati i kad im nisu nazoèni. kad mi je spomenuo kako bih mogao dobiti i zadat ak koji se po zahtjevnosti mo e usporediti s epskim susretima na eg Kraljevstva u tr i prva stoljeæa Rimske crkve. No. zovemo Zlim. sredstvo koje se mo e usporediti s moæi koju novac ima nad ljud ima. Moramo se svako malo zadovolji ti mediokritetima. na jednom drugom mjestu. One noæi u ko joj je Adolf zaèet bio sam. èesto 74 Norman Mailer naposljetku napravi malo toga korisnog bilo kojem od Kraljevstava. Na taj naèin mo emo osigurati promaknuæe. postati tvoj jedi ni klijent.) Uvijek preraèunavamo koliko svakom pojedinom klijentu mo emo posvetiti Vremena . Zasad je to. mogao. vi e i nema mnogo. nasilnicima i pijanc ima. mo emo znatno pobol j ati. takvi su mu b ili i roditelji. kad se stvarno i odluèi bit i dio spolnog èina. kao i anðelima. ali je u rodoslovlju imao devijacija punih opojnog smrada na eg s tarog prijatelja. svejedno sam mogao upiti potpuni do ivljaj tako to sam se obratio vragu (ni eg polo aja). obiène vojnike da dezertiranjem ru e moral svoje satnije. Moram reæi kako nam ta moguænost uvijek stoji na raspolaganju . Ima ogranièenu sposobnost uvida.

Dakle. Zbog toga o njegovim ranim nismo sigurni koliko je ozbiljan kad nam se obraæa u glavi. A uspije li mi stiæi do kraja. Mogao bih èak reæi da anrovsko odreðenje i nije osobito va no. U pro losti se ne bih usudio upustiti u stvaranje ovakvog zapisa. Obavje tajni se rad mo e protumaèiti kao nadmetanje izmeðu ifre i njenog zamagljivanja. Ja mogu slobodno uæi u glave mnogih. No. S druge strane. morat æu se pred Maestrovom srd bom dati u bijeg. mogu birati . primjerice.) Iako Maestro ne udi utro iti dio sredstava koja su mu na raspolaganju kako bi prati o ba svaki na postupak . a danas mu je naporni je postojati nego ikad .izdaja ili nestanak. Obraæenja su im ionako osnovna djelatnost. 76 Norman Mailer danima mogu pisati s punim samopouzdanjem kakvo niti jedan konvencionalni biogra f ne mo e ni pribli no osjeæati. Kako fizièari trenutaèno smatraju da je svjetlo st istovremeno èestica i val.vjerujem kako dr i da nikad nije bio bli e konaènoj pobjedi uzimam si slobodu da se upustim u svoj pothvat. Sad izjavljujem da nisam. manje strepim. (Papir èak i nakon prerade sadr i neizbje nu naznaku nje nosti koju je Bog podario svom drveæu. a svakako je posve neobièna biografija. jer ima i povlastice romana. Ova je druga moguænosti uvijek predstavljala najsigurnije rje en je (osim to bi mojoj ta tini zadala gotovo smrtonosan udarac).nije ba ni skl on pu tati nam da se upu tamo u pothvate koje nije sam odabrao. Mo da se moje rijeèi neæe tako brzo uoèiti. Stoga sam odluèio pisati po papiru . Ona je vi e od sjeæanja. ne udaljavam se od istine. Buduæi da je Maestro trenutaèno prilièno optereæen. Naravno. jo uvijek æe mi preost ati odabir da svoje djelo uni tim ili prijeðem na drugu stranu. jedno pored drug og. Naravno. Pod pretpostavkom da mi svoj proizvod uspije prikr iti od Maestra. bio mi je staln a tema Pregleda. to se mo e izvesti samo zato to on odskora u Americi pomnije prati elektronièke nego tiskane medije. ubrzo sam saznao kako je zaèet. Maestro je napredak ljudskog roda u kibernetske tehnologije mnogo pomnije pratio od Gospoda. mogu u ivati u sv e rjeðem (za jednog vraga) zadovoljstvu to neæu samo ocrtati. prikriti. tad bih morao suraðivati s njima. dogodila mi se. objavim li ga.e. veæ strahujem od njenih posljedica. Moram priznati da mi se potonja moguænost poèinje sviðati. Svoje skromne du nosti u Americi obavljam besprijekorno. ako ba hoæete. Obja njenje . barem dok ga ne dovr im. Dvorac u umi 77 Dakle. . Ima raznih moguænosti. Sve vi e vjerujem kako æu uspje no pr ikriti postojanje ovog rukopisa. Ovo djelo moram napisati. veæ i istra iti neuhvatljiv u prirodu vlastitog postojanja. Iako jo nekoliko godina neæu biti rasporeðen samo kod Adolfa Hitlera. Otkrivajuæi postupke kojima se slu imo. a da ne privuèem Maes trovu pozornost. u posvema njoj preplavljenosti posvuda zastupljene tehnologije.ili uni titi. èak i dok nudim na uvid dodatne pojedinosti o posl u koji sam obavio u ranoj fazi odgoja svojeg najva nijeg klijenta. to se tièe mog sudj elovanja. Iz neus poredive sam snage te prigode zakljuèio kako se Maestro u jednom trenutku stvarno pridru io nazoènom vragu (èak i dok je Jahve anðelu Gabrijelu ponudio Svoju imanentnost tijekom drugog iznimnog dogaðaja). moram reæi. Sto ako ne uspijem? Mnogi projekti propadnu.koji nudi kakvu-takvu za titu. tako vragovi ive i s istinom i s la i. Strah bi me sasvim sputao. Buduæi da nisam vjeran Maestru.prilièno je jednostavni je od.pod uvjetom da nas je èovjek spreman slijediti . jer mi glavna briga i nije knji evni oblik. Sad je veæ stvarno oèito kako ova knjiga ne pripada nekoj jasno odreðenoj vrsti. Kod nas je primitak toènog sjeæanja ravan prisustvovanju. spreman sam nastaviti.demona i vragova ima previ e da bi to mogao . Mogu se odluèiti uæi u na duhovni ekvivalent Programa za tite svjedoka savez nih organa. No. nisam se usuðivao pitati. kakvu privatnu zonu. mo e se poku ati ukra sti malo tajnosti za sebe. Neki su èitatelji mo da zamijetili da sam isprva govorio o tom iznimnom dogaðaju kao d a sam i sam bio u braènoj postelji. A tad æu ga morati ili obj aviti . a oboje mogu postojati jednakom snagom. Einsteinove posebne teorije relativnosti.) Kako bilo. No danas. (Glas mu je nepresu na k ornukopija prizvuka. to ne smijem nièim pokazati. to znaèi da æe me skriti kand eli.

Ili. sobarica i kuharica koje nisu bile prestare il i suvi e ru ne. Ne ki od na ih manjih vragova. Tu je pretpostavku pothranjivalo i dojenje. velike okrugle oèi plave poput njenih i mala usta. preseli se. ili pak predobro da bi bili uvjerljivi. a ne Adolf ili Dolfi (Do lfi je suvi e nalikovalo na Teufel). Prljava bebina guzica mo e poslati signal . a amateri se uvijek jako trude gledati te u oèi. govorio bi. suvi e dobro govore. kad bi razgovarao s kolegama s posla: "Krijumèara je lako zamijetiti. nije li Adi anðeo. Gospode . koji bi noæu pre li preko Braunaua. Najpohlepnije su uvijek nast ojale doæi do bolje kuæe. da bi time oèaralo nove poznanike. Ili izg ledaju kao ni tarije kakve uistinu jesu." Imao je zalihu od desetak takvih primje dbi. da iskreno niti ne spominjem." Slijedio bi jak gostionièki smijeh. Klara je za to dobar pri mjer. "Volim promjene". A di je bio pun nagovje taja da æe i sutra biti meðu njima. Norman Mailer Tad je elio da majka bude uistinu bliska djetetu. 82. poput kuæe o kojoj bi se brinulo vi e dobrih slu kinja. Iako Maestro uglavnom na dojenje nije gledao s odobravanjem. Bila im je dobra pomajka i Alois mlaði bio je zadovoljan. zar nije?" Kako je dijete imalo okruglo lice." Rijetko je bilo slatki a za kojim one ne bi venule. Korisno nam je i suprotno. U njega je ulijevala vlastitu snagu. " ene su poput guski". 2. "prepozna ih odostraga. Vr agovi se. Klarina je molitva bila tako neokaljana: "O. kad su ga upitali za to se nakon èetverogodi njeg boravka u gostionici Pommer pres elio. èa k i kad se radi o malenom upku koji se beskonaèno glanca. izvijestili bi kako su njene molitve bile mnogo iskrenije nego kod bilo koje mlade majke u okolici. malen i sjajan. Uèinilo mu se kako bi mu sudbina jo uvijek mogla namijeniti kakav vi sok polo aj. a ja sam i to odobravao . Klara je svog sina zvala Adi. jer njegov izostana k mo e potaknuti neugodnu energiju koju bismo poslije mogli iskoristiti. A i Adijev je siæu ni anus bio besprijekorno èist poput opala. No. praktiènije naravi. kod rodos kvrnuæa prvog stupnja bio je popustljiviji. S uvi e su dobro odjeveni. Nisam siguran da bih taj termin upor abio za mnogo toga drugog u ovom gradiæu. Klara nije djeci kojoj je bila pomajka namjeravala s takvim neprikrivenim odu evlj enjem govoriti o novoroðenèetu.rodoskvrnac mora uvijek biti svjestan va nosti svog izmeta. Klar ine su molitve bile suprotnost. gle Angela.ma jka je potencijalni klijent.) Izmetne drame takoðer nude prednosti. naravno.KNJIGA PETA Obitelj I. Kuæa joj je uvijek uredna. a isto tako i Angela. nije im bilo te ko povlaðivati joj klimanje m glavom. iako nitko od gostiju ne bi znao objasniti po èemu je to stra nji kraj guske tako prepoznatljiv. Kad je navr io godinu dana. spremno b i kazao." Druge su se ene. To bolje po nas! (Èudovi te je uèinko vitije ako se mo e pozvati na majèinsku ljubav. slegnuo je ramenima. Alois." No. Ta je sel idba bila veæ dvanaesta promjena adrese u Braunauu u èetrnaest godina. a uvijek joj pripravna bradavica nikad nije bila daleko od sinovljevih usta. pravi anðelak. Ubrzo po Adolfovom roðenju. Gospode. kojima bi o ivio stotinu trenutaka pri æaskanju." Na dan kad se obitelj Hitler iselila iz gostionice Pommer. uzmi ivot moj. Alois se o Pommeru izra avao pozitivno: "Elegantan je. jako malo ve u uz sentimentalno. no pokojem je to zasmetalo. u molitvama alile Bogu na ono to im u ivotu nedostaje. Glupe su bile u potrazi za iznenaðujuæe dobrim ljubavnikom. U oèima joj je bila ljepota. pa je po to me nalikovalo bilo kojem drugom djetetu. naroèito otkako im je Alois kazao kako je Fanni bila luda. A mogao je dodati ( to bi ponekom prijatelju i rekao): "Kad ti se ena s asu i. Njene su sobe u gostionici Pommer sad bile bespri jekorno èiste. dopu ta . Napomenut æu kako je njegova predod ba visokog polo aja bila postati ef Cari nske uprave Dvorac u umi . ali nije si mogla pomoæi. "Gle". do la mu je krajnje neu obièajena misao. " gle. ako æe to pomoæi spasiti njegov. Namje taj je blista o. Alois se odluèio iseliti iz gostionice Pommer. po njenoj udnji da dijete pozivi dugo. "a ko ti to. To je mo e malo nauljiti. govorila bi svojem posinku i pokæerki. U stvari je potro io cjel okupnu zalihu tamo njih konobarica.

Herr Lvcidias Koerner mo e vam pokazati gdje to pi e. mali zeleni grozd staklenog gro ða koji se doimao dovoljno stva rnim da èovjeka zavede da za nekim zrnom i posegne." "Alois. Da mravi. ja? " Ostali su se s nelagodom nasmijali. Istina. jer mu se od nje je ila ko a. A i sam vlasnik antikvarijata. èesto bi se s njim sastajao na pivu. oni su nam domari. rekao je slu benik. Za to? Jer se Ceh frankonijskih kurvi alio na nedo pu tenu konkurenciju koju su im radile frankonijske opatice. Sto nije vrijedilo i za Aloisa. Nosila je haljinu od tamne svile. Razbje nji-vala ga je. . Nanju io je enu koja je stanovala na putu kojim se vraæao iz gostionice. no stanarina za kuæu u Linzerstrasse nije bila velika. rekla su dva pilca uglas. tajna.tu nije bilo gre ke! Morao se boriti da se ne zaljubi u enu koja se kao najurednija domaæica u Braunauu brinula za njega i troje djece . Zbog toga su se morali osjeæati nelagodno ako bi se bilo koja ugledna ustanova izrugivala. a Crkva dr i kljuèeve. enu koja je i dalje imala samo jednu bolju haljinu. "Istina je to. napola æelavom glavom po kojoj je izbila sijeda kosa pomalo. rekao je. Pitao se je li problem u razlici u godinama. Kuæa je bila grozna. tu na tavanu nije bilo nikakvih ena. svrbjele ga prepone. veæina je bila spremna priznati . Klara i on slo ili su se kako im treba vi e prostora i sad su ga imali. a srce mu je s mukom lupalo u grudima . "U Srednjem vij eku". to je herr Koerneru omoguæilo jedva primjetan u spon. Njenu je naklonost s vremena na vrijeme morao platiti sitnim darom.no. Cijelo se to vrijeme borio da se ne zaljubi u svoju enu. Umjesto da je o eni. Dok je pio u gostionici.a na b ijelom si je èelu na u urila dra esne uvojke.to je sve bila posljedica samo toga to se Klara dr ala s voje polovice podijeljene postelje. Kako se nikad nije prepu tao praznovjerju (osim kad jest).83 za pokrajinski glavni grad Linz. onda bi Klara bila t akva kraljica mrava.enu koja se prema njemu u javnosti vladala s po tovanjem koje se iskazuje caru. trebao ju je smjestiti u samostan. I doista. "Papa veli: 'Po alji monsinjora da ispita stvar. sudbina æe mu poslije taj polo aj i donij eti. Vlastiti! Èitao sam kako je jedan samostan u Frankoniji dospio na tako zao glas da je papa morao provesti istragu. Èak su imale i ceh. nastojao je povratiti ne to ponosa. Veæ je malo previ e popi o. pa nema sve na ovom svijetu na sebi otisnut ig". ako bi na nju stavio ruku. ja se s njom nisam susreo. onu koju je nosila na svadb i. Na grudi je prièvrstila jedini komad nakita koji je posjedovala. Bez straha je izjavljivao kako se nièeg ne boji. Samljet æe on taj kamen u prah. odgrizla bi mu je. " Ako postoji Providnost veæa od vlasti Franje Josipa. "Sve je to tajna. naoèalama s tel eskopskim leæama. Njegova je odbojnost prema Crkvi sad bila pogonsko gorivo razgovora. Svetu rimsku crkvu da ne spominjemo. a opet. "Da". ru ièastu i s bi jelim ovratnikom . tajna. gustim zaliscima. A njene oèi . poput pèela. Tajna. taman toliko da drugi carinski slu benici uspiju pratiti Aloisovu raspravu i kroz njene opasnije zavoje. Alois je zakljuèio d a æe prelazak iz gostionice Pommer u unajmljenu kuæu na Linzerstrasse biti dobar pot ez. Naravno. Na pamet bi mu palo kako ga je s ljubavlju g ledala one veèeri kad su se vjenèali. enu koja se ni kad nije alila na ono to ima ili nema. zami ljeno. Hans Lvcidias Koerner. Iako ih se te ko moglo smatrati aktivnim vjernicima ." Hans Lvcidias je polagano klimnuo glavom. imaju maticu za koju rade poput kraljice."Dobar se èovjek ne eli u kopiti". no to se dalo srediti. svojim je utjelovlje84 Norman Mailer njem mudrosti. ali d ovoljno slièio Arthuru Schopenhaueru. Dok je Alois mislio o Klari i kako mu je od njene pobo nosti u elucu ostao kamen.samo si je toliko bijele boje kao mladenka dopustila . "da li znate? Kurve su po tovali vi e od opatica. A ip ak ga je ko a svrbjela kad bi se sjetio da mu ne da blizu. obrijanom bradom i gornjom usnom. Kod kuæe bi dodatan materijal prik upljao iz antiklerikalne knjige koju je otkrio u antikvarijatu u gradiæu." "Ne pretjeruj". a da bi bio siguran kojoj bi se strani trebao prikloniti svojim autoritetom. Iako je knji ar svoju znanstvenu razinu tijekom prizemnijih rasprava odr avao tako t o bi s vremena na vrijeme tek klimnuo glavom. Prava istina.' Pitam vas. niti mu je zanovijetala zbog novèanih pitanja .od kojih dvoje èak nije bilo njeno! . rekao je Alois. svejedno su bili slu benici. najbli i mu po rangu.

A nije ni mogao. Prijatelj je bio sklon spaèkama. Aloise". naravno". "To æe biti tek za godinu dana. Bog ju je ljudima sam usadio. a ene privlaèi istinskim magne-tizmom. ba mu je taj bio svoje dobno rekao: "Mje tani Braunaua ne znaèe ni ta. to se toga tièe. Papa sad stvarno ode i izvidi to se dogaða po samostanima. 86 Norman Mailer Najednom je poèeo shvaæati koliko je zapravo ambiciozan. èuvaj si ugled. "Toèno je tako bilo". do ao je do nesretnog zakljuèka: sa svojim æe tiradama protiv Crkve m o da morati prestati. Tako da si je morao priznati kako je Klara kap ital i kad su njegovi novi ciljevi u karijeri u pitanju. morao prikazati sirotinjom. No. To znamo. Kazao je: 'Ni jednom se sveæeniku n e treba eniti. ukoliko glasina o Passauu nije bila sasvim neutemeljena. a ne. no. dok za bebu ima sisu poput vrelog vrèa mlijeka . Jeste li kad èuli papinu izreku? Istog pape. ali ne i pre ko toga." "Koji biskup?" "Biskup Linza. promaknuæe bi bilo iznimno. To se ni na jedn u strast ne odnosi vi e od neumjerene ambicioznosti. "Ali sad se mora paziti. ena je mo da prema njemu bila mrzla pizda. No. Ko a ga je bockala. Orgije homoseksu alaca. Nije elio da ga ponovno spopadne svrab. Mo e im slobodno pokazati figu. nije takav. Sve do danas. Sad mu je. Da. a veæ se dugo nije brinu o zbog polo aja.koliko samo taj loèe! Ne skida se sa sise. dok god seljaci imaju supruge. Vrijedna djeci.'" Njegov je ton pre utno zahtijevao da mladi slu benici spremno prasnu u smijeh. dobro pozicionirani prijatelj u Financijskoj policiji rekao ka ko se prièa o promaknuæu Aloisa Hitlera na mjesto efa Carine u Passauu. treba vidjeti u crkvi. osim kad se radi o dr avnoj p rigodi." Alois je vodeæi se tom primjedbom uistinu i stekao zavidan broj navika. Dok je hodao kuæi. uopæe nije bio kukavica. 3U na im se redovima pretjerana ambicioznost dr i silom kojom se mo emo okoristiti. Sto se njega osobno tièe." "E pa ne znamo". "ne treba èuditi. Ozbiljan Krunin slu benik poput njega ne bi morao pred sveæenikom otvarati du u. ambicioznost ima veze i s ciljevima Gospodnjim. a biskup ne mo e uæi u raj . dobra kuharica. "Siroma ni trgovac ima jednu enu. veèeras je stvar no prièao previ e. kazao je Alois. No sad mu je taj ugledni prijatelj (preko pouzdanika u vi im sferama Financijske p olicije) govorio: "Pazi se graðana Braunaua. U stvari." Sebe je uvijek dr ao iznimnim èovjekom. rekao je. blagdanima. zar ne zna ?" Alois nije zaboravio biskupa iz Linza. Pa su i prasnuli. Naposljetku. Bilo bi to poput rijeke koja je prob ila nasip. To je otre njujuæa èinjenica. Sad su mu bile pedeset i èetiri godine. Kako mu je ma njkalo formalnog obrazovanja. Spr emni smo zakvaèiti se za svaki poriv koji se jaèinom otima nadzoru. nikad nije strepio to o njemu misle. da bi izbjegao tro ak prevoðenja pisma na latinski. sveæenik ih ima deset. pola klera su mamini sinovi. Stoga to se nije mogao odluèiti treba li tom prij atelju vjerovati." Dvorac u umi 85 "U tom mu sluèaju skidam kapu". Jo uvijek ga je to uljalo. na misi ga se i dalje neæe naæi. Nitko od njegovih poznanika ni je bio takav. Ako eli premje taj u P assau. ambiciozan u stvarima koje sebi nikad nije priznavao. bliska Crkvi. Orgije. meðutim.korisna je to supruga. bili su i go ri. "Moj je brat sveæenik.to je monsi-njor izvijestio? Da je pola opatica trudno. sad je znao ovo: mora prestati srati po Crkvi. kazao mu je prijatelj. Znao je da æe se uspeti do razine koja mu je dostupna.previ e bi ena morao sa sobom povesti. sebe nije nikak o vidio u ispovjedaonici. meðutim. koji mu je est godina prije odbio molbu da se o eni Klarom. ene. I uvjeravam vas: sveæenici koji su bili pravi mu karci. Ali t o je bilo tada. "Ako ti je brat." To je izrekao takvom snagom da mu je ostalo dovoljno vremena za veliki g utljaj iz vrèa. (Koliko bi mu karaca to za sebe mo glo reæi?) tovi e. "To nas. A sa svim se tim mora pomiri ti . koji se nikoga ne boji (osim pokojeg nadreðeno g u odori)." Taj mu se oprez prenio u probavu. rekao je Alois po to je uzeo i malo zraka. promrmljao je jedan od mlaðih slu benika. Naroèito se dobro sjeæao kako se. ( elio je da te e .

ispunjenju njegove vizije.) Naravno, Gospodova je pretpostavka obièna ludost. Maestru nikad nije mrsko ponovit i nam kako èovjek koji pati od pretjerane ambicioznosti pokazuje tek da njegovom S tvoritelju nedostaje sposobnosti predviðanja. D. K. je, u elji da mu vizija bude or iginalna, stvorio ljudsku volju, kao instinkt gotovo neovisan o njemu. I opet se Bog preraèunao. Ne samo to je ambicioznost najjaèe èuvstvo, veæ je i najmanje stabilno. Toliki su meðu najambicioznijima za to to ih nije pratila sreæa optu ili upravo Boga. Velika glad za uspjehom mora, stoga, pobuditi na e zanimanje. Kao èudesan optimist, D. K. nije predvidio da bi mu karci i ene koji bi namjerili iriti njegovu viziju mor ali posjedovati nesebiènu ambicioznost svetaca. Nasuprot tome, Maestro je uvijek b udno pratio ilu izopaèenosti koja se nalazi u ljudskom tijelu. Dvorac u umi 87 Razmotrimo Aloisov sluèaj. Mnogi dr e svoje ambicije u najskrovi-tijem kutku emocija (skrivajuæi ih èak od vlastite svijesti). Jer èim ambicija postane pretjerana, spremn a je, bude li potrebno, uni titi dobar dio starih èovjekovih uvjerenja o nepovredivo sti vlastite èasti. Ili odanosti prijateljima. Preèesto ambicija postane slijepom po put kose. Stoga nije bilo nikakvo iznenaðenje to Alois nije bio prvi èlan obitelji Hitler koji æe iskusiti takav poremeæaj. Buduæi da je ambicija prava klica, zarazna je. Klara je s ad imala dijete koje je konaèno davalo znakove da bi moglo pre ivjeti, a zbog toga s u joj grudi bile nabrekle od radosti, najvelikodu nije radosti kakvu je ikad do ivje la, pa je sad eljela da Adi ima sve. Toliko je za tim udjela da je bila spremna mu u dopustiti da prijeðe polovicu kreveta. Zapoèelo je drugo udvaranje. Ona je jo uvijek dojila Adolfa. Zbog toga trudnoæa nije dolazila u obzir. Na povratak kakvog-takvog putenog zanimanja utjecalo je to to j e Klara Aloisa cijenila sve vi e. On je, naposljetku, Adolfovoj buduænosti podigao d obre temelje. Kako se njen mu uzdigao iz blata Stronesa i Spitala, do èasti koju no si polo aj slu benika Franje Josipa, tako se ona, sa svoje strane, usuðivala sanjariti o visinama na koje bi se mogao popeti mali Adolf, poka e li se kako je po sposobn osti ravan oèevoj energiènosti. No, da bi se to ostvarilo, bit æe mu potrebno da ga taj otac i voli. Jednom je, sv ojim najnje nijim glasom, kazala Aloisu: "Ponekad se pitam za to Adija nikad ne uzme u naruèje." "To bi samo kod drugo dvoje izazvalo ljubomoru", odgovorio je. "Ljubomornoj se d jeci bebe ne smiju povjeriti." "Alois i Angela stalno ga nose", rekla je ona. "Nisu ljubomorni. Drag im je. Pon ekad bih èak rekla da ga vole." "Neka tako i ostane. Mo da im je drago to ga ja ne dr im u naruèju." "Ponekad se bojim da ti do njega nije previ e stalo", usudila se reæi. Oti la je korak dalje nego to je namjeravala. Zar mu nije bilo dosta to ima tek polo vicu postelje, zar æe ga sad jo poku avati i koriti? "Da mi nije do njega stalo?" rek ao je. "Na to mogu lako odgovoriti. Nije mi do njega stalo. Jo nije. elim prvo vid jeti hoæe li pre ivjeti." Nije èesto plakala, ali je na te rijeèi briznula u plaè. Dogodilo se ono najgore i jo s e jednom pred mu em osjetila slabom. Jo se uvijek nije oslobodila ljubavi prema nje mu. 88 Norman Mailer U tom je trenu zalajao pas. Alois je od seljaka kojeg je poznavao za par kruna k upio mje anca. Kako su sad ivjeli u kuæi, a ne vi e u gostionici, kupnja se mogla smatr ati ulaganjem u za titu, opravdan tro ak. No pas, kojem je nadjenuo ime Luther, poka zao se razoèaranjem. Luther je Aloisa obo avao i pred gospodarom bi zadrhtao na svak u njegovu promjenu glasa, no na ostalo nije pretjerano pazio. tovi e, stekao je nek e ivèane navike. Te veèeri, kad se Alois proderao na njega da prestane zavijati, jadn i Luther smoèio je pod. Kasnije je Aloisu bilo ao. Pas ga je, naposljetku, stvarno obo avao. Prvo ga je, ip ak, i ibao. Dok je poku avala otpuzati, ivotinji se jadna zadnjica natopila vlastitim izmetom. Cijelo je vrijeme cvilio od u asa. Larma je probudila djecu. Prvi je iza a o Alois mlaði, potom Angela i na kraju Adi, kojem jo nisu bile niti dvije godine, a

li je bio dovoljno pokretljiv da se izvuèe iz svog niskog kreveta i do eta u sredi te dogaðanja. Klara je skoèila da ga podigne. Bila je spremna na najgore, a nije znala ni to bi to moglo biti - da æe dijete stati u urin, da æe zaplakati za njenim prsima, da æe ih Alois oboje udariti - vidjela je kako ga njen mu gleda kad joj je suvi e ha lapljiv na bradavici. No, ni ta se od toga nije zbilo. Upravo suprotno, dijete je s ozbiljnim zanimanjem pogledalo prema psu koji je cvilio, potom prema oèevoj ruci koja ga je mlatila, a u plavim mu se oèima pojavio sjaj, izraz zavidne snage za t ako maleno stvorenje. Ona ga je veæ na njegovom licu vidjela, dok ga je dojila. Ta d bi zurio u nju s nje nim izrazom ljubavnika kojeg je naèas obuzela predod ba jednako sti tijela uz tijelo, du e uz du u. U takvim joj se trenucima èinilo kako joj je to di jete bli e i kako o njoj zna vi e od bilo koga na ovom svijetu. Sad, kad je Adolf zurio u mokrog psa i potom u zajapureno oèevo lice, u njegovom i zrazu nije bilo nje nosti, veæ priliènog razumijevanja. Klaru je na tren obuzela panika, kao da djeèaka mora odmah potaknuti da zaplaèe, kak o bi mu mogla dati sisu i tako ga maknuti iz sobe. To joj je i uspjelo. Adija je obuzeo bijes, dok ga je podizala, odnosila i na silu hranila. Èak ju je dovoljno gricnuo svojim mladim zubima za bradavicu da je Klara kriknula, na to je on prest ao dreèati taman toliko da se od srca nasmije. Iz sobe iz koje je upravo iza la, èula je Aloisa kako rièe. "Taj pas ne mo e nauèiti kontrolirati se!" vikao je ono to je ti talo njega, jer je veèer grozno zavr ila. Lutheru je na usta i la krv od udaDvorac u umi 89 raca koje je dobio ravno po nju ci, no s druge je strane i na Aloisovom dlanu bila mala ali ru na ogrebotina, nakon to je jednu od ustrih pljuski prilijepio preko slo mljenog sjekutiæa u Lutherovim bijednim prednjim zubima. 4Iako u ivam pi uæi o tim ljudima manirom dobrog romanopisca, pa sam ih tako spreman na izmjenièno sagledavati zajedljivo, objektivno, ironièno, naklono, prosuðivati ih, pa èak s njima suosjeæati, èitatelja ipak moram podsjetiti kako, iako sebe ne predstavljam zlogukim (jer ne elim povr nom èitatelju opravdati predod bu kako bi se vrag trebao vl adati), ja sam vrag, a ne romanopisac. No, istinski se zanimam za ljudski karakt er. Od samog poèetka na e slu be, Maestro nas upuæuje da neprestano prouèavamo ljudski rod . Èak nas potièe da budemo bliski onome to je u ljudima bo anske elite li biti u stanju razabrati plijen koji æete poslije mo da uloviti, pomoæi æe vam razumijevanje nijansi u razlikovanju istinske i krivotvorene plemenitosti. Da u na em sastavu imamo vjersk e redove, ja bih bio pandan isusovcu. S njim dijelim temeljno razumijevanje. Uvi jek sam spreman potruditi se razumjeti suparnika - spremnost da o bo anskim osjeæaji ma saznam vi e od svih, osim mo da najdarovitijih anðela, smatram svojom du no æu. Mo da nas stoga Maestro potièe da Boga zovemo D. K. (Barem nas koji radimo u zemljam a njemaèkog govornog podruèja.) U Americi, to je D. A. - dumb ass\ U Engleskoj, B. F . - bloody fooll Za Francusku, A. S. - l'dme simple. U Italiji, G. C. - gran cor nuto. Medu panjolcima, G. P. - grande pajaso. D. K. dakle znaèi Dummkopf. Ne radi s e o tome da Boga smatramo glupim - nipo to! tovi e, iz iskustva (i izgubljenih bitaka ) znamo da kand eli mogu, ponekad, biti bistri i domi ljati poput nas. Rijeè Dummkopf koristimo, pretpostavljam, zato to nas Maestro èvrsto eli odvratiti od na e najveæe slab osti - ne eljenog divljenja prema Svemoænom. Maestro nam ne dopu ta da zaboravimo da, iako je Bog moæan, Svemoæan ba i nije. Ni pribli no. Mi smo, naposljetku, takoðer prisutn i. Ako je D. K. stvoritelj, mi smo mu najdublja i najuspjelija kritika. Kako bilo, moramo priznati da su anðeli veæinu ljudskog roda uspjeli uvjeriti kako j e na voða Zli. Stoga je najbolje, kako je predlo io 90 Norman Mailer Maestro, tim se nazivom ponositi. Kad napi em Z. ili govorim o Zlom, to èinim svjest an ironije tog koncepta. Maestro nam je toliko toga dao, na profinjeni gospodar. "Pretjerano po tovanje ostavite tovateljima Boga", veli nam. "Njima je to potrebno. Uvijek su na koljenima. No, mi imamo posla, posla koji nije nimalo jednostavan. Preporuèam da si ga predoèujete kao Dummkopfa. Jer, uistinu, kad se ume u obzir to j e mogao postiæi, to i jest. Ne zaboravite. Mi imamo priliku Svemir osvojiti. On ga mo e samo izgubiti. Nastavite ga nazivati Dummkopf. On s ljudima nije postigao ko

liko je elio." 5Smrad urina, dreka i Lutherove krvi postao je prvi u nizu dogaðaja znaèajnih zbog nj ihove moæi transmutacije - odnosno, dramatske i potpune preobrazbe. Tako je, primjerice, ritam Adolfovog pra njenja crijeva uskoro ovladao Klarinim ivo tom u kuæi na Linzerstrasse. Prije dogaðaja s Lutherom, uvijek je jako pazila, bez o bzira na to koliko bi puta Adi uprljao svoje pelene, da dijete bude èisto; taj je èi n i uistinu, kako sam veæ primijetio, postao pravo ljubakanje izmeðu majke i djeteta . Tako ga je bri no umatala, da su mu oèi sjale. Otkrio je raj. Eto ga, toèno u njegov om anusu, gdje su i vjetrovi i grèevi. A njegova je majka stalno, finoæom, nje no æu i tan koæutno æu uklanjala izmet, mokar ili suh, iz njegovog ru inog pupoljka ( to je, naravno, bio tajni Klarin nadimak za nemjerljivo dragu malu rupicu njene drage male bebe - die Rosen-knospe). Bila je tako ponosna na njen ru ièasti sjaj, da svoje veselje n ije mogla suspregnuti èak ni kad su je gledali posinak i pokæerka. A za razliku od d rugih dobrih majki u Braunauu, Angelu se ba i nije pretjerano trudila upuæivati kak o da je povremeno zamijeni. Ona je, naposljetku, bila posve nadmoæna neugodnim ele mentima postupka. Njegova stolica (koja je znala smrdjeti kao stolica bilo kojeg djeteta koje pati od kolika) njoj nije izazivala gaðenje. Ako bi pra njenje pratio strahovit smrad, ili jo i gore, nudilo naznaku prazne kaverne koja vreba mirisom ozbiljne bolesti, ona je i dalje disala mirno. Iskreno, vi e je voljela obilat smr ad. Sto jaèi, to bolje. Kao znak zdravlja. Toliko je ona voljela Adija. Da, ljubav je medu njima iskrila. Oèi su mu plesale dok mu je Dvorac u umi 9i pudrala obraze dodirujuæi ga krpicom nje no poput perom, a njoj su oèi - svjesno ili n e - bile pune divljenja to mu je iskoèio mali penis. Ona bi se potom hihotala i gur nula ga natrag (kako i prilièi) pa bi se nasmijali oboje. Jer se, naravno, odmah v ratio. Tad mu je po eljela poljubiti vrh, pa se zacrvenjela. Budi samopouzdana! Ni je to uèinila. Kakva nevina radost. A sve se to nakon dogaðaja s Lutherom moralo izmijeniti. Ponovno je poèela ivjeti u velikom strahu od Aloisa. Stalno se bojala da se Adijeve pelene ne odmotaju. Sto ako Alois naleti na ne to na podu? Jednom je, kad je oti la iz dnevne sobe da poène kuhati, u povratku odmah naletjela na dijete koje se igra lo svojim plijenom, pa je zadrhtala od pomisli da bi Alois u tom èasu mogao otvori ti vrata. Tako je poèela obuka. Kao kad se dresira bistrog, ali svojeglavog psa. U poèetku bi je Adi povukao za suknju ili je odveo do ormara u kojem je bila kahlica i viknuo da mu skine pelene. Nakon èega bi, dok je ona hvalila njegovu smjelost, zajedno, dva sjedinjena duha, obavili brisanje. Takva je inteligencija zaslu ivala potpunu nagradu. Oèi bi mu sjale. Ipak, previ e se ponadala - to znaèi - ispala je previ e ambiciozna. Htjela je da Adi n auèi sam izvaditi pribadaèe koje su mu dr ale pelene. Sto je on i uspijevao. Iz dana u dan, uspjeh za uspjehom, dok se jednog jutra nije ubo u prst. Nakon toga, priba daèama se nije htio ni pribli iti. Izdalo ju je strpljenje. Bio je tako blizu, a sad odbija nastaviti. Na kraju ga je prekorila i to je bio apsolutno prvi put da je u majèinom glasu èuo takav prizvuk. Pobunio se. Znajuæi koliko joj je va an, estoko je u zvratio - osjetio je istu onu bistrinu uma s kojom je gledao kako Alois tuèe Luthe ra. U tom je trenutku djeèaka obasjala nova spoznaja. Nije znao razlikovati psa i èo vjeka, jer je njemu Luther bio osoba u istoj mjeri kao i otac, no vidio je nepos redni ishod: Luther se sru io u posvema njem u asu, no pas je i dalje svog gospodara v olio. Tako æe i Klara voljeti njega, zakljuèio je, èak i ako je ne bude slu ao. Osloboðen pelena i pu ten da trèi gol do pojasa, poèeo je (uvijek kad mu oca nije bilo kod kuæe) svoj pr oizvod ostavljati tik do kahlice. Od èega je Klara bila tako blizu vriska, da je m ogao èuti svaki zvuk koji nije ispustila. Zbog toga se osjeæao gospodarom situacije. Oti ao je predaleko. Jednog je dana, dok je la tila kuhinjski pod, razmazao svoj izm et po tapeciranom naslonu za ruke otomana u dnevnoj sobi, prouèio ga, shvatio na t emelju nove bure u grudima - tako 92 Norman Mailer

ja. posinku. pokæerki te mu u pa èak ni is povjedaonici nikad neæe biti dostupni. Sad je u toj ljubavi bilo i boli. Bez obzira na to. a on je dotad veæ dobio proljev pa se poèeo smij ati i tuliti. Za svojim je mlijekom zatulio niti trideset minuta nakon to je Klara utonula u sa n. (Zbog toga. ne. Koliko je vidio na mjeseèini koja je dopirala kroz prozor. da. utisnutu izmeðu majèinih nogu. Jer je tih veèeri . Na pomolu su bili dani odbijanja od sis e. bez rijeèi. U privatnim zakutcima njenog uma. samo je oèistila otoman. gili". No. Njegova ga je majka izd ala. (Neka se zna: u tim je vje tinama i podosta na eg doprinosa. ja. sad. Adol f bi zacendrao i otrèao Klari. krici koji su nagovije tali rados t to je na pomolu. Kako je djeèak rado d olazio u majèin krevet èim bi ostala sama. Alois mlaði i Angela su se hihotali. umalo! Ne. Djelomice je tome razlog bio stari strah da Adolf neæe pre ivjeti. ulazila je u novo razdoblje svog braka. A ona je grok-tala poput svinje. jesi. kao i srd be. Sjetimo se kako je Alois. toliko sna nih da se opet okrenuo prema s obi. "Gili. udarajuæi ga nogom u rebra. tako brzo da se to ne da drugaèije objasniti. Taj je put ostala nepomièno stajati. a opet je i dalje nema. 6.) Ujutro. jedna ivotinja!" A onda opet: "Jesi. To ga se tako dojmilo. U tom je trenu èuo zavr ni niz krikova. iznenadio se kad je. popodne bi spavao pored psa. Onda je. ti si ivotinja. Mogao je razabrati Aloisovu æelavu glav u sa zaliscima. Alois je bio pozvan u Passau radi preliminarnog razgov ora i u kuæi ga nije bilo tjedan dana. Tako puna zadovoljstva! "Ti zvijeri. a veliki mu je trbuh udarao po njenom. Osjetila je da je to uèinio namjerno. pok azat æe joj." Uopæe nije bilo upitno. stalno su ponavljali. osjeæaji su se zao trili. Adolf se tad vratio u svoju sobu. Kad bi pas na njegovo pribli avanje zare ao. njegov otac sjeo.u stanju smo mu karcima i enama prenijeti taj dar putenosti èak i kad ih ne poku avamo pretvoriti u klijente. spominjemo Zloga . nego da se pripi e i nama. jezika dugog i demonskog. I doista. jo ne! Kroz od krinut a je vrata (koja su uvijek bila otvorena kako bi ga èula ako zaplaèe) vidio prizor k oji njegov um nije mogao pojmiti. èuo nekakvo dahtanje. ja. sjetimo se. pa nije r ekla ni rijeè. a potom riku Aloisovog glasa. on je.ponovno o ivljavala elja. Alois nije mogao vjerovati da je to radio. u ko tanoj sr i. poput vra jeg falusa. na najravnodu niji mo guæi naèin. No. To je dvogodi njaku bilo jasno. kad se èinu pridru uj emo. poku avajuæi mu iskopati o ponekad. istovremeno nemaju dugovjeèan utjecaj? Mo da on zbog te izdaje vi e neæe voljeti ma jku kao to ju je dotad volio. a kad je bio pospan. pa pi tanje. tako si ru an. Ispod nje su se èuli majèini krici. To je skrivilo njegovo grickanje bradavice. U krevetu do njegovo g. jo jedanput stis . Bila je sretna. no ona je samo uzdahnula i bez glasa ga èistila. da se usred noæi pro budio i do ao joj u krevet.nakon toliko godina . zakljuèila je kako mora imati jo jedno dijete. nos i usta bio zario u Klarinu vulvu. udarajuæi Luthera akom u trbuh. pa joj je mo da nu no jo jedno dijete. Osim toga. no poèela se takoðer bojati da ga vi e neæe voljeti kao dotad. pred ponoæ se vratio. kad smo ga zadnji put vidjeli. Jal Nikad joj to neæe oprostiti. kakav veæ godinama nije iskusila. Sad joj je sjedio na glavi! Adolf je oti ao tiho kako je i do ao. meki i puni najneobiènijeg muèenja. Pojavio se rizik.duboko. jo dok je od krinuo vra ta. vratila se elja! . U jednom je razdoblju prestala u ivati u dojenju. Sad je rado dijelila krevet s Aloisom. I pokazao je. Ne to je nalikovalo na èetiri ruke i noge i na dvo je ljudi.) Aloisu smo svakako pomagali.neobiènog osjeæaja . Nikad se dot ad nije tako potpuno predao toj vje bi i tako je dobro svladao. tamo ih je i dalje èuo. da. koji djetetu. ne pokazujuæi ni trunke ljubavi.da se radi o neèem novom. ne kako ga je nekoæ voljela. No. Dvorac u umi 93 Moramo li misliti da samo zato to najdublje djeèje reakcije ne po ive dulje od pola s ata. no nimalo nije dvojio. njegov je otac Kla ru stao tuæi cijelim svojim tijelom. nek oliko se dana osjeæao jako bliskim Lutheru. no jedno od njih je le alo naopaèke. Do te se mjere poniziti! Kako bi je natjerao da plati za svoje srozavanje. koju je pokazivao grickanjem njene bradavice. Psa je uistinu dr ao bratom i ta je bratska ljubav trajala dok si Adol f nije poèeo dopu tati previ e.

inter faeces et ur inam nascimur . naposljetku. Znam kakav emotivni otpad ostane iza ru nih i razoèaravajuæih dogaðaja. Ode on iz Clunvja izrazio. Zbog toga je bio odsutan gotovo kao i prije . uhvaæeni su krijumèari obièno bili sitni. Stoga se silno trudio ostaviti dojam kolosalne slu bene mirnoæe. Adolf se stoga mogao ba kariti u ve likom krevetu s majkom. ali i prijetio samopouzda nju.raðamo se izmeðu dreka i mokraæe.upoznavanje svih zabranj enih okusa. Pas sau je u pro losti bio pod vla æu kneza-biskupa. odaj a za muèenje. prohujale slave i . ipak vrag. Neke od njegovih crkava sagraðene su jo poèetkom Srednjeg vijeka. privr enosti. U Passauu je austrijska Carinska uprava. to je znaèilo da æe Al ois ponekad od obitelji biti odvojen tjednima. S druge strane. Kako je to sv.nuo guzove na njenom nosu i ustima . Braunau ima krasan polo aj na rijeci Innu. Èak i po to je obitelj naDvorac u umi 95 pokon unajmila stan u Passauu. Bila je supruga u spje nog èovjeka. moram biti blizak izmetu u svim njegovim oblicima. u suglas ju sa zapanjujuæim zadovoljstvom koje joj je svojim jezikom priu tio. (A njegova je masivna stra njica ipak mirisala ljep e od Adijeve. kad ni ta od toga ne b i postojalo. Neka putnici znaju da s njim nema ale . mraènih tajni.to je Adolfu omoguæavalo da opet spa va pored majke. jer roditeljstvo nije samo kruna veæ i dvori ni zahod braka. Razlika se mogla zamijetiti golim okom. takoðer su je naveli da bude spremna oprostiti i ono prljavo. poznajem ki seli unutarnji otrov nepravedne kazne. prema uzajamnom sporazumu dviju zemalja . No. a Klari je bilo drago. Takvo je stanje potrajalo godinu dana. no èak mu je i arhitektura bila dosadno jednolièna. mirisa i tjelesnih zakutaka svog druga. slaganja. To j a tvrdim. pa gotovo okultnih razina. da. nisu se mogli preseliti prije nego to Alois stupi na svoj novi po lo aj u Passauu. rðu impotentnih misli. dnevne gnjava e. Istina je.one s fakultetskom naobrazbo . Financijska policija postavila ga je na polo aj efa Carinske uprave u Passauu. jako drago. Stoga se èesto trudim brak shvatiti kroz kloaku . u dreku ivimo i s drekom radimo.a dodat æu kako to i nije najgori naèin. dijet e je istovremeno nauèilo i da mu se sreæa vrati èim otac opet ode u Passau. Alois je morao nadgledati druge pograniène gradove. predvidljivih navika. sad mu je postalo jasno kako æe prilièno toga ovisiti o strogosti profesionalnog vladanj a. Prouèio je mnoge carinske du nosnike iz vi ih slojeva . i tjelesnom i duhov nom. pa se mogao pohvaliti srednjovjekovni m kulama. Kao vragovi. Sto se Aloisa tièe. Ta neoèekivana blagost.) Kao vrag. sakrament ne bi bio tako dobro utemeljen.to se najvi e ticalo Aloisa . Gradske s u zidine odra avale velièanstven karakter predanog vr enja du nosti. radost koja ju je neoèekivanom preciozno æu odvela 94 Norman Mailer do. A vi moje mi ljenje mo ete slobodno i odbaciti jer sam. Nije ni èudno da su pripadajuæa svojstva otpada dio na eg podruèja. a mi uvijek u svakoj istini tra imo najmanji zajednièki nazivnik. Doista.krijumèara kriminalaca s toliko ma te. verbalnih sukoba i svakodnevnog oèaja. pojed inaèni verceri. Zbog toga na novom polo aju nije bio li en stanovite nelagode. da su mu gotovo bili ravni. do sade. Na kakici brak poèiva. neprestano je vaganje bilo zamorno. èovjeka koji je sa m sebi stavio peèat kakav se ne da raskinuti. To me navodi da ka em kako se brak ne mo e na pravi naèin prouèavati samo promatranjem partnerstva. moram se baviti i kakicom samom. drevnih zloèina. U Braunauu. novi polo aj mu je zadovoljavao ta tinu. Kako je veæina robe koja je prelazila granicu bila poljoprivrednog po drijetla. i naravno. manje va noj ispostavi. Ako ga je boljelo to ga Klara gura u zapeæak svaki put kad se Alois vrati kuæi.to je bio onaj stra ni prizor koji je Adolfa o tjerao natrag u krevet i zbog kojeg je niti pola sata poslije zatulio za mlijeko m. primjedbom dostojnom najboljeg vraga . 7Aloisovo se promaknuæe ostvarilo. veæ treba pogledati i u crijeva i bris svega spomenutog . Dosad je sama njegova prisutnost u odori bila ozbiljno upozorenje potencijalnim prijestupnicima. ujutro je Alois prema Klari osjetio i nje nost. A taj je bio dan putovanja udaljen od Braunaua. djelovala na njemaèkoj obali Dunava.

Ponekad bi se. oèi bi mu se zacaklile od suza. Klara je to naveèer isprièala Aloisu starijem. Stalno je pu io. nije se. Adi je pozvan priæi. u kojem su se dobro osjeæali meso i kiseli vonj piva. pa je otkinuo dobar palac od komada koji je dr ao u ruci. postao je stro i i prema potoms tvu. d a. Nije bila ljepotica. a potom svojim Dvorac u umi 97 dimom krenuo napadati kuæni zrak. Adolf bi se osmjehnuo i odjurio u nu nik. Kad bi se Alois vratio iz slu be. Tamo je moga o povratiti. Alois mladi sutradan se jedva odvukao u kolu. Djeèak bi se zaka ljao. jer ga je podreðeni oslovio s "herr slu be nik". Klara ga nije eljela uzrujavati. nabijen. meðu njima i one s blijedim. Uslijedile su batine koje su se mogle usporediti s onima kakve je dobio Luther. sad sna an. djeca su se jedva usuðivala aptati.m. ge gajuæi se za Aloisom mlaðim. odabrao jednu od svojih lula s dugim usniko m. ukoliko i h on ne to ne upita. odluèio ih je progoniti. dr eæi glavu nad koljkom. Kakve li nesta nosti! Klara i Angel a krièale su od u asa. Nakon toga je u kuæi zavladala èelièna stega. lica nalik oèevom. To su bili ljudi na koje se ugledao. Alois mlaði je pak. trogodi njak prisjetio zvukova Al oisovog ljubavnog èina s Klarom.toliko s . Dobar slu benik uglavnom mora postupat i pravièno. Jednom je izgovorio pravu tiradu. Kad je preuzeo svoj zapovjedni polo aj u Passauu. umjesto s "herr vi i slu benik Hitler". poput tijesta. pa je i ona utje la. Èim bi mu Alois pustio glavu. U ostalim ga sluèajevima ne smiju prekidati u razmi ljanju. Dragu Franzisku putenog duha. i uz to bi stenjanje osjetio kako mu se podi e eluda c. Potom se Adi pridru io tom zboru i vri tao zajedno s ostalima. Osjeæao je da su njegovi novi podreðeni bo lje obrazovani nego to su bili oni u Braunauu. Ako je sprovede razumno. Ponekad bi ga kakva sitnica nepotrebno iz azvala. Misli bi odlutale do Braunaua i dviju ena koje je u tom kraju pokopao. otac bi prinio dva prsta ustima i zazvi dao. no mo e si dopustiti pokoju nejednakost. Osjeæala je kako bi njen mu primjedbu na raèun svoje lule do ivio kao najveæu moguæu provokaciju. Bi li ta nova lica mogla na njega gledati s vi e kritike? Tu i tamo. Kad su maæeha i sestra poèele vri t ati vidjev i u njegovoj ruci govno.stao Adolfu puhati dim u lice. Alois mladi i Angela su. tamno. ba mu je takva nepravda jaèala autoritet. Dok mu je jedan dan brisala st ra njicu (a do tog je velikog otkriæa do la tek kad su mu veæ bile tri godine . Alois mlaði i Angela brzo su shvatili kako mu se ne trebaju obraæati. Na isti je n aèin zvao Luthera. kod Klare i Angele izazvao pravu histeriju kad je pokupio golemo govno ko je je Adi odluèio ostaviti na tepihu u dnevnoj sobi. (Ovdje nam njemaèki ljubazno nudi die Rauchivolke!) "A kakvog nam je danas raspolo enja die Rau chivolke}" upitao bi jedan mladi slu benik drugog pri preuzimanju du nosti. neprocjenjivo vrijednim o iljcima iz dvoboja. Ako b i se Alois mlaði na ao vani. No. Stalno se pitao kako to da se majka nikad ne tu i na dim. Aloisov dah. "Dimni oblak". otac nasmijao. Nije se usuðivala. dr eæi korak sve dok sve to njegovog starijeg brata nije za morilo. dok bi sa svog radnog mjesta promatrao Dunav ka ko huèi ispod carinskog mosta. a na 96 Norman Mailer trenutak bi alovao i za Annom Glassl. divljeg pogleda. za koji nije znao. pristu p se pokazuje uèinkovitim. mije ao se s aromom crvenog zelja. oti li u svoju sobu. okrenuo se i smj estio ga Adolfu na vrh nosa. meðutim. u svojoj staroj dobroj austrijskoj ko i osjeæao posve udobno.s pe deset posto naklonosti i pedeset posto èiste zloæe . Otac bi rukom trogodi njaku obujmio glavu i s osmijehom podijeljenog znaèenja . odbojno poput iskonske b atine. Dobio je i nadimak. Sad kad su mu se Klara i djeca pridru ili u Passauu. Nakon veèere preselio bi se u naslonjaè. Alois je znao da se mladim slu benicima zamjerio jer im nije dopu tao ono to je dopu tao sebi no. rumenih obraza. Boravak s njemaèke strane granice utjeca o je na to da usvoji malko preo tar ton. Adolf joj je podario novi razlog za strah. nabio duhan u lulu s toliko autoriteta koliko samo mo e stati u palac èovjeka od dr avnog znaèaja. Uz to. ali je znala to se u kr evetu radi. kad su dobili dopu tenje. Veèerali su u ti ini. Njegovi se podreðeni tad spuste jo razinu ni e.

znao je da æe doæi do promjene. "Mama". Oèekivao je kako æe to biti dijete upola mlade od njega. To je sve. rekla je babica i izvela ga iz sobe. a Adolf je bio spreman na oboje. vlastitu po mrlu djecu. gdje su ga inkomodirali tako to j e morao spavati na krevetiæu izmeðu Angele i Aloisa mlaðeg (koji su se preko njegovog umetnutog tijela neprestano tipali).je li to bilo svetogrðe? . o ujka 1894. Do tog je zakljuèka stigla polagano." Klara je stvari jo i pogor ala. ostao je u asnut. Radilo se o 98 Norman Mailer najva nijem imenovanju koje se u cijeloj dr avnoj slu bi moglo dobiti od Salzburga do Beèa i stiglo je u pravo vrijeme. ako je Klar a bila prisutna. jadan mali". no u svakom je sluèaju sposobno slu at i. babica podigla dlan velik poput njegovog lica i rekla: "Pazi da ne ozlijedi bebu. Vi e se nije usuðivala misliti kako bi Adi mogao ivjeti dugo. Te su noæi zaèeli dijete. I to je takoðer njena krivnja. on bi se pretvarao kako je i dalje tako. Sad ne samo da se davio u princes krafnama koje je èesto spravljala za desert. Novi mora. "A to bi ti rekao?" "Ja mis lim da si najljep a. Svog je mu a one noæi kad je Adolf zaèet voljela. 8. Da ne spominje svoju mrtvu braæu. preminule sestre. No. Ne samo to joj je sestra Johanna bila grbava. tijekom brojnih mjeseci. kad je nije bilo. godine. sutradan. Njene ga grudi nisu voljele bez zadr ke kao nekoæ. veæ samo jedan. u koji je bilo umotano lice namre kano poput stare jabuke. ali i samo te noæi i to na onakav naèin . jer bi se za nekoliko godina mogao umiroviti. kad doðe.pravi idiot.mogla reæi da mu a voli opet. samo nekoliko tjedana prije. Zakljuèila je kako u Adolfu nema dovoljno Aloisove jake graðe. rekla je. nakon to je pojurio k ma jèinom krevetu. postojao je i b ratiæ . Mali joj je Adi sa svojim jednim testisom u srce usadio sitnu stravu. gdje æe biti ef Carinske uprave. No." Privila bi ga na grudi. Edmund se rodio 24. trebal o im je jo jedno dijete. "Za nekoliko dana"." "Hoæe li on sa mnom prièati?" "O. mogao je s njom svakog jutra voditi isti razgovor. ili. kad je pri ao Klarinom krevetu. korak po korak. kad krene u kolu. mlaðem bratu po glavi opalio èvrgu. nimal o snage koju je oèito prenio Aloisu mlaðem. ivo stvorenje koje veæ govori." "Znaèi.kakva je to samo bila noæ! Ali sad bi . odluèila je. veæ bi ih pro dirao takvom brzinom da se Alois mladi glasno alio.a da veæ nije prekasno? . "mo e se pribli iti novom braci. Jako aktivni.bude li Bog tak o htio . Dvorac u umi 99 Klari bi sad rijetko uspio priæi dovoljno blizu. osjetila je prema njemu no vo po tovanje jer je ba tog popodneva saznao kako æe ga za est mjeseci premjestiti u L inz. No dodir je bio letimièa n i u njemu nije osjetio ljubav. Stavila mu je ruku na glavu." Rekav i to. Klara mu je rekla kako æe uskoro dobiti brata ili . biti is to toliko Aloisov koliko i njen. "A. koja je ipak trajala veæ godinu dana. Gradski ju je lijeènik umirio rekav i kako se zbog tog medicinskog fenomena ne treba bojati. neæe se razlikovati od ostalih?" "Djeèaci kod kojih se to pojavilo ponekad su aktivni. upitao bi Adi. Klara bi . godinu i pol nakon to je premje ten u Passau. jer je tamo vidio tek nekak av smotuljak na njenim grudima. pokrajinski glavni grad. s be bom moæi igrati. "jesi li ti najljep a ena na svijetu?" Ona bi mu cupkala kosu. nasmijala se i vratila krevetu u kojem je le ala majka. Usudila se moliti za sina." Klaru takve ljubazne rijeèi nisu umirile. Oèi su mu se ovla ile suzama. Kako su ga prethodne noæi bili poslali susjedima. iako je veæ pro la cijela godina otkako ga vi e ni je dojila. barem kad se mjeri po velièini. Radovao se to æe se. "Takvi momci èesto kad odrastu imaju velike obitelji. a to bi mu promaknuæe poveæalo mirovinu.sestru. ili shvatila da toliko eli drugog sina. Manjak jednog testisa bio je nova mrlja na obitelji Poelzl. No. ti æe biti prvi koji æe ga razumjeti.e dr ala svojih neobiènih manira) ustanovila je da nema dva testisa. Ta se spoznaja p otom pretvorila u njegov prvi veliki al kad je. nekoliko tjedana prije nego to æe Adolf navr i ti pet godina. Upravo suprotno. no jedne lijepe lipan jske veèeri. Vjerojatno ga ni u jednom trenutku nije voljela na tako je dnostavan naèin. ne.

ioo Norman Mailer Vrijeme je provodio razgledavajuæi ilustracije u knjizi koju je otac kupio. djeèaci su se naizmjenièno ganjali. "Dakle Adi. Grubo je gurnut u rame. "i ako dopusti da Adolfa bilo tko s dr uge strane udari. a onda ga je povrijedilo to mu na s teèenom stoicizmu nitko nije zapljeskao. iz usta ti smrdi". zadr avajuæi dah s takvom snagom kao da se èvrsto dr i za u Sljedeæeg se dana igri pridru io sam. Alois te inu svog jakog glasa nije kuæi d onosio èe æe od dvaput na mjesec. Na Angelu se nije moglo osloniti. povrat ili dah i poèeli iznova. ali i podmukla. Ustvari. bio si mrtav. dovoljno ja ko da rijeèima da te inu i potom oti ao. Sad kad su Angela i Alois mlaði i li u kolu. Alois je dovr io prijem svoje nove du nosti. U prvom juri u preko ledine. "Nisam lijepa. Ona bi mu ponekad rekla da ne miri i ba ugod no. Angela ga je uvijek bila s premna tipnuti. A za to mu je trebala poprilièna snaga volje. "Tako je mali". ti si ljep a od Ang ele". nakon kole i uz veliko Klarino poticanje. Jedn om se. Cesto bi samo stavio deku na po d. Nakon èega bi djeèaci. Nos ga je zapekao od srd be u nosnicama. potom izabrao voðu jedne od vojski. a njihovi su mu povici ulijevali strah. rekao bi. bi li to mogao? Tako ga je strah! Jednog je poslijepodneva. kad je debeli djeèak kojeg je odabrao Alois mladi dvojici iz suparnièke momèadi upao u stupicu. "Ah. kazao je Adi. Ili se tako barem èinilo Adolfu. Ali tvoja æe sestra Angela biti. kazala bi. stamenog petogod i njaka. samo nesretn o nasmijala. Dol fchen. Zakljuèio je kako bi rado postao hrabri vojnik. kad bi je poku ao upitati je li ona najljep a ena na svijetu. Alois mlaði bi mu èesto preoteo le aj. A i nije trebalo dugo da se shvati osnovno n aèelo. "njemu su potrebnije nego tebi. pa bi se di morao premjestiti u Angelin krevet. spopala kr ivnja.. Morao je sam sa sobom pregovarati kako bi se sprijeèio da bri ne u plaè. Ogrebotina na licu bila je povreda ravna onoj koja mu je nanijeta osjeæajima. gotovo bez daha. U meðuvremenu. Privremena je slu kinja spravlja la princes krafne koje su imale okus po kiselom vrhnju. godine." "Neæu tu akati". Podijeljeni u dvije momèadi. Na ledini iza kuæe igrali su se djeèaci njegovih godina i ne to stariji. Nije to ba bio ra t." Nakon poroda. ali je uspio suspregnuti plaè. Kad bi te netko dotaknuo. njegov je otac dobar dio vremena provodio u Lin-zu. A n oæu vi e nije bio siguran gdje æe spavati. Iskusio je novi al koji se stopio s tu nim prizvucima crkvenih zvona u Passauu. uvijek bi nekoga oborili. Ako ode tu akati mami. branila njegovo pravo na princes krafne. Vi e se bojao ismijavanja Aloisa mlaðeg nego bilo kakvih udaraca koje bi mogao primiti tijekom bitke. Adi bi osta ao sam s majkom i dojenèetom. rekla bi. Desetak malih djeèaka igralo se rata. Debeli djeèak bi odmah Adija vlastit im tijelom za titio od svakog napada. kazala bi mu. Zemlja ga je udarila po nosu. "Ne. gdje ih je bilo tako mnogo i tako su èesto zvonila. Bila je ljubazna. znao je on da æe se to tako d ogoditi. nema vi e za tite na led ni. Klara je pak neprestano dojila Edmunda. o fran cusko-pruskom ratu 1870. ja sam samo stara istro ena cura". to dogodilo i Adolfu. jer ju je zbog manje kolièine pa nje koje je tih dana poklanjala Adiju. N o. Kada se Adolf te veèeri vratio kuæi. prebrojili gubitke. Alois mlaði mu je rekao: "Odsad. Kako je Linz sedam deset i pet kilometara zapadno od Passaua." Djeèaka je udario akom u mi icu. èesto je bila preumorna da bi kuhala. Tjedan dana nak on Edmundovog roðenja. Nije zaplakao." Adi se nije slagao. Dvorac u umi 101 A uspio je i ostatak bitaka tog dana pre ivjeti bez novih sudara. Da. Koliko god hoæu. Alois mladi i zvukao Adolfa iz kuæe i odveo ga ne ledinu iza kuæe. od mene æe dobiti svoje. Alois mladi je prouèio skupinu. Uz to se bojao izlaziti van. Vi e lovice. "To mi je brat". a majka bi zavrtjela glavom. plaèljivko. no Klara opet za njega nije imala previ e vremena. rekao mu je Alois. Sad bi se. Èim bi mu se nepri . A svaka je gu va trajala tek nekoliko minuta. ponekad. prvog dana je bilo jako malo batina. da izbjegne Angelu. princes krafne p rvi jedem ja. pa je tresnuo na tlo.

U konkretnim sluèajevima. K. Kako je veæ reèeno. Potpuna se 102 Norman Mailer opsjednutost rijetko sreæe. D. dobio sam uputu da njegov razvoj poènem prat iti izravnije. ne dogaða da ljude preuzmemo poput munje. no ta je predod ba tako pogre na da se propovijed. meðutim. to je jednostavniji dio posla. otac ili neko od braæe opsjednuti time da ne izgube i posljednje zrnce samilosti. ali se instinktivno domislio koncepta. kad biramo metu. Vodu svake od v ojski. Meðu njima po stoji razlika. U stvarnosti se. Vi e Vremena koje mo e posvetiti osvajanju kad se jednom poènemo otimati za p osjedovanje odreðenog mu karca ili ene. nekako ula timo ono to im je od privlaènosti ostalo. Na je konaèni cilj. Rat. Posvetiti g odine kakvom vragolanu koji obeæava. kao aktivna prijetnja. Svojim je novim prijateljima predlo io neka se s ravne ledine presele na bre uljak n a susjednoj. Pijanca je jako lako oklevetati. Naravno. posebno ako su majka. Sljedeæeg je dana opet bio licem na zemlji. da bi on potom pre ao kand elima. Adi ga je mogao zadovoljno potap ati po leðima. Konaèni se ciljevi ne posti u. ( rtve takvih sukoba mogu ostati shizofrenici.rat èini i manevriranje obaju st rana. nisu tek dvije vojske koje stalno juri aju jedna na drugu . No. Èini se . Svaki je sluèa j jedinstven. no. Dopu tam da se na vi im razinama vragova i anðela jedva mo e reæi tko raspola e izda nijim dstvima. ljudima di u moral. nije bez paradoksa. koji.-u. "Najvi eg se èasnika". ne smije se dodirivati. tvrdio je. ostavi proraèunsk u mrlju na biografiji. na primjer. Vezan je uz odvojene izvore sredstava kojima raspola u Bo anska i Sotonska energija. potom vi e nalikuje otpat-ku nego nagradi. Primjerice.a tu se usuðu jem govoriti samo u svoje ime . To nam pomogne da se potro i jo malo suosjeæanja u obitelji. Obièan mu karac ili ena misle kako se du a vragu preda u trenu. nastojimo biti promi ljeniji od svo jih suparnika. ne ignoriramo rodoskvrnuæe. neæe on ni zucnuti. Tu bih ga nazvao raspikuæom. mo e. te noæi jedva da je spavao. skrenuti veæinu ljudskog roda od odanosti prema D. meðutim. Niti sotonska zamka ljudima zauvijek utisne ig na ih vazala. pri tom ne dolazi do nekih iznimnih dogaðanja. To je vi e neprestano potezanje konopa. Stoga. Adija se svejedno dojmilo kako se uspje no nosi s takvim stvarima. istresti cijele vreæe Bo anstvenosti u svoje zalaske sunca. meðutim. a ona d ruga je ne bi mogla vidjeti dok ne bi pre la preko vrha. pojedinci koje je lako pokupiti. trudimo se. K. brzo bi odjurio. posebno kad ih osvjetljuju anðeli. Nema razl oga za uzbunu. Dobici su tu mali. A dojm ilo se i mene. razmi ljao je. A nakon niza takvih bitaka. rijetko nude neke zbiljske sposobnosti. No. prisutan jo jedan èimbenik . ni kod bogatih ni siroma nih." Njegovoj argumentaciji nije tetilo to je stameni. uveo je novi skup pravila. naposljetk u. mora se priznati.) Hvatanje u stupicu. sva ke nedjelje ponavlja u crkvi. 9Nakon prvih igara rata mladog Adolfa. Kad je djeèake uvjerio da se promjena prihvati. Osj eæao je da æe u buduænosti taj debeli djeèak. rijetko izostanemo kod sparivanja bogatih i slavnih (tako punih nevj ere!). pokoja du a koju kand eli ili mi stvarno i zaposjednemo. Debelom je djeèaku bilo stra no ao i prekli njao ga je da ne ka e bratu. i to za s talno. Kako bi taj cilj ostvario.jateljski vojnik stao pribli avati. "uvijek mo ra po tovati. ipa k. Èim krenemo svoje moæi ulo iti u nekog klijenta. Klijenti kojima je najte e priæi ujed no su oni s najvi e potencijala. dakle. Svaka bi vojska sad mogla krenuti s podno ja suprotne padine. Sek sualni èinovi. dok æe on bit glavni. Klaus. nikad nije pomirio s propustom to nije b . No.da se Z. krupni Klaus uvijek stajao uz nj ega. tra io je. No.kroz njihovu se blokadu ne mo e tek rutinski provuæi. postati njegov poboènik. Na vlastito je odu evljenje i s am uspio jednog djeèaka dotaknuti. otkrio mu je.ekonomiènost. Treba imati na umu da dodatno ula enje u posjed nikako nije rutinsko. Jo nije znao kako bi to nazvao. zahtjevnije su zadaæe . S druge strane. U svakom je osvajanju. Mi. vjeroja tno æe se pojaviti kand eli. mi vragovi pazimo koliko se Vremena tro i da se osvoji novog klijenta. uveo je i dodatak. povrije dimo ta obiteljska srca to kucaju ljubavlju za Boga.

Razmatrajuæi Adolfove rane godine.) Iako je ono to su mi moji zastupni ci dotad mogli ponuditi bilo skromno. Podaci do kojih smo do li govore kako je èesto bio u sukobu s ocem." Osim u iznimnim sluèajevima kakav je Adijev. malo je dijete uvijek bilo u opasnosti da ga odnese ova ili ona bolest. mi bismo obavili posao. Na sam pomno izvedeni proces odabira na iroko izlo io kako bih istakao koliko je izni mna bila pozornost pridana Adiju u njegovim ranim godinama. ne zanimamo se previ e za ranu fazu djeèjeg razvoja. pro ivio sam (posredno) demonski tren njegovog zaèeæa. Bio je ne vjerojatno potrebit ljubavi i prokleto ranjiv. To sam. Dijete bi èak moglo ispasti tolik o nadmoænije prosjeènom petogodi -njaku. "dijete je raspeto izmeðu potrebe za ljub avlju i razvoja vlastite volje. Pri kra ju devetnaestog stoljeæa. Tu se pr ovodio laki nadzor. naposljetku. Stoga to u njegovu hrabrost ili snagu volje nisam ubacio neka po sebna sredstva. Na taj sam naèin mogao pomno pratiti dogaðanja u obitelji Hitler svih godina nakon A dolfovog roðenja. a potom dobio zadata k pregledati kvalitetu rada vragova koji æe nadgledati to mu radi obitelj. Nakon sedmog roðendana. U ivao sam radeæi s njim. Osim u iz nimnim sluèajevima. Napravio sam to mi je bilo reèeno. Sreæom po nas. kad je trebalo otkriti naèin da se izbjegne pogibel jni tjelesni kontakt. ipak je bilo dostatno. To to se zvao Adolf H itler. izraz koji smo rabili puno prije nego to su ga u Drugom svjetskom ratu usvojili piloti Ratnog z rakoplovstva. prikupiti nove informacije. tad jo nije ni ta znaèilo. Kako bilo. upadam u digresije. "Tijekom prvi h nekoliko godina". da je rano pristupanje rijetko nu no. U na em argonu. Deèku sam oèvrsnuo kralje nicu. Kad je stigla izravna zapovijed. Ponovno sam se uvjerio koliko je nadmoæna Mestrova sposobnost sagledavanja.koluju se. Te su te nje prirodno meðusobno toliko suprotstavlje ne. Adi je pokazao da bi se oko njega vrijedilo potruditi. obièno veli na Maestro. Dok su ljudi spavali." IO. takav se posao zvao mlijeèna tura. No. je r je. mogli bismo izgubiti dobar dio njegovog p otencijala. U na em postojanju prevladava nu nost Dvorac u umi da ostanemo unutar ogranièenog proraèuna. Bilo koji od na ih vragova mogao je pred zoru proæi kraj kuæe i na temel ju manjih i veæih obiteljskih oluja koje su prohu-jale od pro log posjeta. Ili bih ga barem 104 Norman Mailer tako bio procijenio da Zli nije bio prisutan kod njegovog zaèeæa." S toga odabir mnogo èe æe vr imo medu adolescentima. sam i odluèio kako neæe zaplakati dok je licem le ao na zemlji. Èak bih ustvrdio i da je zadatak izvr en elegantno. rutini i gluposti. Ne poduzmemo li odgovarajuæe korake. To nije zahtijevalo velike tro kove. K. Taj se rutinski posao pomnog. èak i onih noæi kad smo imali najvi e posla. koliko je trkaæi konj nadmoæan obiènoj tegleæoj ma . "U njemu upoznaju svijet u svom osnovnom obliku . ispostavilo se kako je Isus ispao sin kao i svaki drugi. lak e nam je procijeniti oèekivano zdravstveno stanje mladih k lijenata. Uèvrsti mu kralje ni cu.io prisutan kod zaèeæa Isusa Krista. Èinilo se kako æe se kroz ivot provuæi s egom koji æe sam sebe tititi. do sedme godine se ne upleæemo. mor ao pri svojoj prosudbi uzeti u obzir. kao najpreèim oblicima za titne izolacije. nije mi ostalo prostora za skretanje. priznajem da u djeèaku nisam vidio neki veliki potencijal. P rimio sam izravnu poruku: "Poèni se sad pomnije brinuti za njega. jer mi je naredba stigla usred razd . Pos lije je pokazao i da je lukav. na Maestro sljedeæih pet godina ivota naziva Dobom tupogla vca. to mi je i dobro do lo. stoga se projekti pomno odabiru. ali pasivnog promatranja potpuno izmijenio onog da na kad je Alois mladi odvukao Adija na popodnevnu igru rata. pa je obitelj Hitler bila uvr tena u svaku t uru razno enja mlijeka. (A neka se zna kako su moji vragovi vodili evidenciju i o brojni m drugim projektima u toj austrijskog regiji. Sad veæ mo emo crpiti energiju koju je u o io D. Gotovo svi se s premno utjeèu navici. Upleo se Maestro. meðutim. moglo se na brzinu proæi kraj kuæe i pokupiti potrebne podatke . U pravilu. ukoliko dom nije èuvao neki od kand ela. S druge strane. veæ sam mu omoguæio dovoljnu dozu domi ljatosti da posao obavi sam.

Adolfa Hitlera. nu n ost prethodnice. Aloisa mlaðeg. Popularni pisci obièno vjeruju kako djeluju i za dobrobit Boga i na obilatu vla stitu korist. Stoga Dvorac u umi 105 sam poèeo u ivati u Adijevom dru tvu kad je pokazao sposobnost da pobolj a igru rata. U toj ih je prigodi vrijedilo utro iti. Citati o vje tini ili trijumfu nekog protagonista uvijek æe kod gotovo svakog tko prièu prati izazvati sreæu. Dakle. elim. Unapreðivanje djet etove hrabrosti obièno zahtijeva pra njenje dragocjenih vreæa. Pr avila su se neprekidno mijenjala. s klona povjerovati da je to bona fide. klijenti mogu govoriti duhovitije i samopouzdanije. No. Priznajem kako sam se potrudio nadahnuti ga. èak i dok se uspinjala uz brdo. A mogu ba i dodati kako smo mi vragovi po tome nalik ljudima . Iako smo zasad za neko vrijeme gotovi s ratnim igrama. osjeæamo se odlièno." "Klaus æe biti moj pukovnik.kad ostvarimo zgod an povrat na ulaganje. Nu da nas je natjerala da sami poènemo vje to glumiti anðele. Èak je i odrasla osoba. Pretpostavljam kako je Kierkegaard ba na to mislio kad je ustvrdio da bi se ljudi trebali èuvati pretjerano svetaèkih osjeæaja. koji smo u sad. Da vidimo koliko æe od toga preostati nakon preseljenja. Broj sudionika poveæao se na petnaest do dvadese t djeèaka sa svake strane. io6 Norman Mailer Z. eli li ti postati junak?" "Da. Morali smo biti spremni na nagle promjene. Uskoro je uvidio. ili jo bolje. Mogli bi biti u Sotoninoj slu bi. U ovo m se sluèaju promijenila obiteljska situacija. veæ generala. posebn o ako je tu prisutna i sentimentalnost.odanost im prethod prosudbi. je poslao poruku. No. Ne brinite. Svi to hoæemo. i to ba onih u kojima su sredstva to smo ih uspjeli ukrasti kand elima." To nije bilo neobièno za Maestra. A ngelu. Vi e njih! Ubrzo su se on i njegove trupe upu tali u bitke koje su trajale po sat vremena. oni. Obo avamo ih. prijatelji . treba nam vi e vojnika. "Za to smo ovdje?" upitao bi. Tako to æemo razgovarati sa svima koji nam se ele pridru iti.oblja u kojem si nisam mogao dopustiti nove izdatke iz proraèuna. imat æe pravo na promaknuæa. A mi koji zapovijedamo. I obrana se mogla p omicati. Mi. no. kad osjeti kako mu se ulijeva ljubav. Logièki slijed nametnuo je novu izmje nu pravila . Nikad ih ne razuvjeravamo. To smo u stan ju èiniti isto kao i anðeli. a da ne zna to bi j e tamo moglo doèekati. Dopustite da iznesem jedan od nj egovih govora svojim trupama. Naravno. Pod na im utjecajem. "Zato to moramo vi e nauèiti o ratu? Da. Adi je ubrzo uspio djeèake koji su se redovito dolazili igrati uvjeriti da iz obli njih ulica i ledina trebaju pozvati jo djece. Bilo je pogre no vojsku slati preko vrha brda. takvom se tehnikom slu i mo tedljivo. Naravno. Ne sam atnika ili bojnika. moramo jo toga nauèiti. prvotni sudionici. dobit æemo jo vi i èin. "Zasad je dosta. Nije li tako? Klaus.vojska je u napredovanju morala biti u stanju slobodno prebacivati snage s jednog krila na drugo. a stvari sagledavati bolje nego sami. Adija i bebu Edmunda iz Passaua na gazdinstvo prilièno udaljen o od Linza. U njima u ivam o." "Naravno. to kad odrastemo elimo biti junaci. onda mo emo dobiti vi i èin. Zato nam se i obraæa t ako mnogo popularnih pisaca. Dobri su èitatelji neza tiæena vrsta .to su korisna sreds tva svakom autoru koji kod èitatelja eli brzo izazvati osjeæaje. magija . Svi. neke od figura koje je koristio bile su njegove. Zato. Stoga se izviðaè svake vojske morao poku ati to vi e pribli iti vrh kako bi mogao vidjeti raspored druge strane. Ali da bismo to postali. Ja sam mu nesumnjivo pomogao obdariv i ga rj eèito æu kakvom ni jedan petogodi njak ne bi mogao ovladati." Tim se rijeèima poslu io. Za to su nam potrebna posebna sredstva. osjeæam potrebu umiriti mog uæu rastuæu èitateljevu nelagodu. Alois se spremao preseliti Klaru. a vjerujem da smo za tu spoznaju obojica podjednako zaslu ni. koji s u na brdo stigli prvi. Neki bi stoga mogli osjetiti nelagodu pred spoznajom kako se raduju r anim uspjesima djeteta. to je nametnulo potrebu za veæim snagama na obje strane. j er ne mogu biti sigurni u njihovo podrijetlo. A mi ih stalno potièemo da svoje èitatelje uranjaju u kupke prepune po . Kako æemo do njih doæi?" "Reæi æu vam.

èetrdeset i pet kilometara od Linza.) A nije bio ni toèan i io Norman Mailer kao nekoæ. poèeo se osjeæati prestarim za druge ene. efa Carinske uprave. B io je glavni grad najva nije pokrajine. iako se s tim nije mogla mjeriti. Alois se spremao u mirovinu. Upravo je zbog toga ubla io zabranu pu enja. pa je stoga Carina bila i spunjena ambicioznim ni im slu benicima. Adi upisati u prvi razred. dovoljno dugo oklijevao da mo e razmisliti o moguæim posljedicama. No. povratiti polovicu svojeg velikog miraza. dok se Klara u Passauu brinula za djecu. Pa èak i ako je Anna Glassl uspjela. teta! Da je barem u ivao u svom zadnjem polo aju u Linz u. Tijekom zadnje godine rad a na Carini krenuo je u potragu i u veljaèi 1895. Èak je i stari Johann Poelzl. Da. za koje se èinilo kako nikad neæe propustiti pr iliku nenapadno pokazati prijezir prema manama slu benika vi eg ranga. Duboko u sebi. KNJIGA ESTA Gazdinstvo I. Ponekad bi ga zb og tih misli pro la jeza. Ponekad bi. izvukao neke dugo èuvane krune. A da postane gospodin sa seoskim gazdinstvom? To n e bi bilo tako lo e. ipak je bila di jete dobrostojeæeg seljaka. Jo i gore. Linz je bio jedno od glavnih sredi ta pod paskom Financijske policije. nikako. kod prolaznika nije u svakom trenutku o stavljao dojam besprijekornog slu benika. slu bovao je gotovo èetrdeset godina. èovjek je za novac koji nije zaradio na ispravan naèin morao plaæat i danak. mladi i stari. ali stalne povrede ta tine neprestano su mu spu tale ambicije na skromniju razinu. Najbli a je kola bila tek u susjednom zaselku. (Za to bi sad trebalo ulo iti suvi e velik n apor. a zbog tog samopouzdanja ni ih slu benika Alois se sebi èinio nezgrapnim. ali ni eg roda. Naravno. to mu se nije èinilo mudrim.ona i Klara svakako su bili sparni.gre nih predod bi. u najmanju ruk u. zaslu io je sad okusiti i m alo meditativnog nektara. u daljenom kilometar i pol i tamo æe se. No. Imao bi i mirovinu i u teðevinu . nakon posljednje bi mu titule. nekoliko mjeseci. Mislim tu na Aloisov ego. navesti Boga da gubi vrijeme. Sitne. Vi e nije u ivao u zatomljenoj srd bi mladih slu benika. u gradu Hafeldu. Uz to je dr ao i glavnic u i kamate na dobar dio miraza triju ena. a to je u na em gospodarstvu svojevrsna dodatna k amata. S duge strane. Kad uzmemo u obzir skroman materijal kojim je morao hraniti svoju stamenu psihu. To je uvijek slu ao od Johanna Nepomuka . ne pod jesenjim suncem njegovih posljednjih dobrih go dina. kad su se o eni li. nije u njemu mogao u ivati. Moglo bi se reæi kako su prve dvije u bra k donijele osjetna sredstva. mo e i skonèati kao imuæni tip koji se vrat io zemlji. Pogre no prikazivanje zbilje æe. sudskim putem na raèun njihovog razvoda. preostala polov ica nije bila mala. sad je u ivao u vlastitom duhanu. umirovljenje nije moglo proæi a da se u dotad posve impresivnom zdanju ne otkrije nekoliko pukotina. Dobit ostvarujemo mi. U travnju s u se stoga Klara i djeca preselili iz Passaua u novoizabrani dom. Kupit æe seosko imanje. Novac je uvijek proizvodio odraz naèina na koji je steèen."prav . Jednom ili dvaput èak je zaborav io to je kanio reæi. Alois se jako dobro razumio u novac. U meðuvremenu æe. Klara na gazdinstvu ivjeti s njihovo èetvero potomak a. g°~ dine kupio posjed koji mu se uèi nio odgovarajuæim. ostao polog stvarnog zadov oljstva. Veæina je tih mladiæa smatrala kako se samo po sebi razumije da æe u buduænosti dobiti visok polo aj. Prvi put nakon svih tih godina u odori. Gornje Austrije. Imao je dovoljno novca. dok Alois ne zavr i svoju slu bu u Linzu. Klarin otac. jedva èekaju da ode u mirovinu. Nije svaki novèiæ jednako vrijed an. Dobar se dio njegove imovine mogao smatrati cvijetom pon iklim iz grobne zemlje miraza preminulih supruga. Mogao bi gotovinom kupiti pristojno gazdinstvo. Ma k vragu sve! Rodio se kao seljak. Naposljetku. u èasu izricanja stegovnog prijekora. a on u Linzu bio slobodan. A poèelo mu se èiniti kako svi njegovi suradnici. Franziska. kad proðe ljeto. I obitelj se p ovukla duboko na selo. Ba u trenutku kad si je rekao da se treba vratiti zemlji. Iako je imao pravo ostati u slu bi jo dvanaest mjeseci. No. Tijekom zadnje godine slu bovanja. Fischlhamu. svi oni problemi sa zaposlenima koje je imao u Passauu bili su ovdj e jo i veæi.

" Kako bilo. doista pomalo smatrao i pravim mislio cem. Jadna grbavica! Kako bilo. U staji su bili sjenik. Zemlje nije nestalo. pa kupnji imanj a u Hafeldu nije pri ao s negativnim primislima. tjerajuæi mlaðe suradnike. svojevrsni peti ud. Namjeravao je podiæi ko nice. ali se mo da ba neæe proslavit i urodom. u istoj gostionici u Linzu u koj u je i inaèe nakon svoje smjene na Carini svake veèeri zalazio. dr ati pr edavanje poput kakvog sveuèili nog struènjaka! Tako je tih zadnjih tjedana prije umirovljenja. veæ tad je razmi ljao da se onamo mo e poslije povuæi u mirovinu. Na kraju se odluèila vratiti ocu i ma jci . ta siæu na stvorenja stavljaju svoj ivot na raspolaganje jednom cilju: stvaranju buduænosti nara tajima koji slijede. Johanna Poelzl. Nakon to ga je kupio (i tek nakon to ga je kupio) susjedni bi sel jaci prido lici natuknuli kako je zemlja dodu e prekrasna. kad je ta tema bila posrijedi. On æe uzgajati pèele. Med koji dobivaju iz nektara i cvjetnog praha nije namijenjen samo njihovoj potro nji. "Bog". usredotoèio se n a sada njost. 112. zgodno æe poslu iti da se zbrine njegova urjakinja. Dogodilo se obrnuto. njemu to nije va no." A Alois se. Svake je veèeri svaki stol napadao s toliko teza o "tajanstvenoj psi hologiji tih malenih stvorenja". Èinilo se savr enim. zemlja neæe umrijeti. s lijepim pogledom na planine Salzkammerguta. o rasi i kesteni. Johanna nije dobro vodila gazdinstvo. Po tuj polje. dva konja i krava. Za razliku od prv o troje Klarine djece. svakog bi na jamnog radnika otjerala svojom o trom jezièinom. otprilike kad se rodio Adolf. "Prava ena . To bi mu bila etva.pravu æe enu naæi na polju. dok se Klaru sna no dojmilo. no. Te je primjedbe dr ao zavitlavanjem kakvo starosjedioci namijene prido lici. posljednjih dana prije sveèanog umirovljenja (koje je obilje io Aloisu pri hvatljivo panegirièki ton. veæ se. rado je govorio u gostionici. Prisjetimo se. bol je nego da doðe ivjeti s njima kao spremaèica. ("Sie ist bierV) Alois je to prvo gazdinstvo pak uspio prodati uz skromnu zaradu. gospodo. A to je bilo i gazdinstvo koje æe m oæi voditi sam. s tom kupolom na leðima. Kakvo je to samo postignuæe za neobrazovanog seljaka iz Waldviertela. "Nije poput moje ene". pa je èak i uzbudilo) proveo j e niz veèeri uz piæe kako bi se pobli e oprostio sa svojim podreðenima i desetljeæima rada . U meðuvremenu. U njega uopæe nije imala povjerenja. U tome se snalazio. izvijestio bi svoje kohorte u piæu: "Uz rijetke iznimke. "Klara je spremna poljubiti svaki kri na koji naleti. Svijet pèela je èudesan. Norman Mailer I doista.a je ena polje". u vjeravao bi ih. Johanna se nimalo nije bojala Boga. posjedovati mal o zemlje Dvorac u umi ni bilo bi kao da ti je izrastao jo jedan ud. urjakinji nije bio posve nesklon. Njemu se vi e sviðalo pèelarstvo. Prije ili kasnije. pa bi to poèeo nep restano ponavljati. Kako nimalo nije elio da ga smatraju èovjekom zagledanim u pro lost. èak ako u sada njim planovima nije za sebe predvi dio te ak rad na zemlji. Zvalo se Rauscher Gut ( to bi se moglo prevesti poput Imanje na vjet rometini) i sastojalo se od devet rali pa njaka i dvokatne drvene kuæe pod slamnatim krovom. To mu je na vi e naèina ispalo uzbudljivije od djetetovog roðenja. Dobar bi med mogao postati jo i najunosniji urod. izjavila bi. Starcu je bilo dovoljno da popije tek jedno piæe. A pa. oko sto i pedeset kilometara od njegovog tada njeg radnog mjesta u Braunauu. ali njegovog vlasni tva jest. par starih kolega i nekoliko uglednih gradski h slu benika da s njim popiju podosta krigli dok je raspredao o prednostima i tajn ama pèelarstva. Ba io bi se proizvodnjom meda za tr i te. "nije trebao pobiti tolik o èlanova obitelji Poelzl. Uz to su tu bile i voæke. Isto tako. kao i krmaèa prvakinja.koja se takoðer zvala Johanna. Zemlja æe se odmoriti. veæ je bio kupio jedno gazdinstvo ." Alois joj je zbog toga mogao skinuti kapu. Nije je elio svake veèeri gledati u dnevn oj sobi. Alois sve vi e prièao o i rim konceptima pèelarstva. da su se ni i slu benici meðusobno upozoravali: "Ne d ajmo veèeras Dimnom oblaku da nas svojim pèelama istjera kao dimom. mu karcu seljaèkih kor ijena va an kao to je slonu va na surla." U toj se izreci Alois mogao pronaæi. Pet godina ranije. proizvodi . Johanna je bila Aloisova ljuba vnica one nezaboravne prigode. Imanje se nalazilo blizu Spitala.

elja za novcem obièno je gla vni pokretaè koji ljude poput njega navodi na nove aktivnosti. To mi je mutilo razumijevanje. Mnoge ih èak pritom potpuno istro e. barem je tako tvrdio èlanak. No. "one krupnije. Skupl jaju cvjetni prah u èaske na svojim no icama i potom. ii4 Norman Mailer Posljednjih se mjeseci èak potrudio napisati kratak èlanak za pèelarski èasopis. Novi stambeni prostor. mogao svrstati u one predavaèe koji su uvijek spremni pokazati nepopravljivi manjak osjeæaja za svoju publiku. I velim vam." Njegovo je dru tvo klimalo glavom. U svoje je vrijeme predstavljala napredak u odnosu n a barbarski postupak . Usprkos dimu. rebrasti. koji su mu i objavili. novi se izum. turobnog raspolo enja. tih posljednjih veèeri. Alois. tako tajanstven da ga jo nisu dokraja razjasnili niti suvremeni kemièari. da je mog ao kritièki ocijeniti nove naèine uzgoja. zdepasti. To nije bio ivahan pivski r azgovor.ra iren tijekom Srednjeg vijeka . jer su sagraðene simetriè iz istog voska koji ti kukci radnici rade iz cvjetnog praha. mogao bi nastaviti jo cijeli sat. no u brzo mi je na um pao vjerojatniji razlog. "Neke pèele ". Nije to vi e bio èovje k kojeg sam poznavao. Da. no napredni su pèelari danas govorili o ko nicama koje bi postale panda n. mnoge od tih pèela radilica nep restano su zauzete Dvorac u umi hlaðenjem unutra njosti ko nice. poput pogibelji od prilièno brojnih uboda. No Alois se." Klimnuo je glavom. dok lete natrag u ko nicu. na propast osuðeni predmeti. ali u kojem se sigurno mnogo te e radi. razvio u Engleskoj i Americi. moglo bi biti pametno baviti se time. Odbit æe èak i tako m oæne napadaèe kao to su ose i paukovi ili pak termiti. uspij eva im ostati u zraku pod teretom cvjetnog praha i nektara koji je te i od njih sa mih. neke bi pèe le ostale dovoljno aktivne da skupljaèa meda ubodu. vid ite. No. Jeste li to znali? Spremne su na boj po cijenu vlastitog ivota. o kojem se na iroko raspravljalo. èak i dok druge pèele izlaze u potragu za dodatnim namirnicama s cvjetnih polja. Neke od njih. Cijelo ljeto. Zvale su se ple-tare." "A ne. Nakon toga bi pèele gotovo pale u komu. svejedno me progonila neugodna sumnja. slu e vrednijim ciljevima od prosjeènog ljudskog tupana." 2. Praktiènu sam stranu shvaæao. Na Aloisovo zanimanje za takve stvari nisam se bio pripravio. kazao je: "Daj . Slamnate ko nice." Ni jedan ni i slu benik nije elio ulaziti u raspravu. Da bi pokupio med. to u njemu jo nisam razabrao. stvaraju dru tvo koje nalikuje na em. "Ta je larva smje tena u najsi tnijim moguæim esterokutnim æelijama. a te su stare pletare bile pun e nedostataka. to je postupak. gos podo. Nikad ne presta u mahati krilcima. Ima tu puno vi e nego to bi èovjek mislio. O tome je govorio njegov èlanak. to je pravo èudo vidjeti. pravog pèelinjeg velegrada. Sjetio sam se kako se u jednom gradiæu blizu Braunaua veæ poku avao baviti pèelama. Uopæe ga nije brinula dobit. umjesto da se istro eno srce ug ro ava oranjem. o tprilike velièine i oblika trbu astog ljudskog torza.) Na odgovor se odva io jedan od starijih gradskih slu benik a. s du nim po tovanjem. dragi moj gospodine! Vi se. Poneka d se pletaru moralo razderati da bi se do lo do proizvoda. primijetio je sad. Nakon to je nekoliko puta znakovito potegnuo dim iz svoje lule. pèelar je stanovnike ko nice morao omamiti dimom.i kako bi hranio njihovu larvu. Èak je i u Austriji bilo pèelara koji su tu staru ple taru bili spremni odbaciti. Aloisov je zanos bio suvi e iskren. Kako to èine? Svojom neumornom aktivno æu.da se pèele istjeruje iz ru pe u drvetu. tvrdio je. (Ako se ne bi suzdr ali. varate. U te kom radu rtvuju ivot kako bi stvarale propuh koji hladi ko nicu. eli doæi do besplatnog obroka meda. ako je prevruæe. S d ruge strane. uskoro æe biti za starjele. Razmislite samo. n . postanu stra ari koji paze na ulaze u ko nicu. Za to? Jer larva ne mo e pre ivjeti. Bio je to grub i neprecizan proces. Tisuæe krilaca ma u poput lepeza. jer se proizvod mogao lako proda vati. Dopustite da ustvrdim kako su pèele jedno od èuda svemira. rekao bih. to je tek jedna od prepreka na koje pèel a nailazi u potrazi za mirnim ivotom. No. a pèelarstvo je nosilo i rizik. sav vam svijet kukaca. Zbog toga je razmje rno pomanjkanje te elje upuæivalo na to da se Alois u svoj pothvat spremao upustiti kako bi zadovoljio ne to. Nakon èega mogu samo umrijeti. pa to su samo kukci. Alois je stekao takvu razinu knji kog znanja o toj temi.

Kad sam se veæ prilièno zabrinuo. Pretpostavljali smo kako æe nam u tom sluèaju biti otvoren. a na svakoj je u mre i okomitih i vodoravnih redova bilo mjesta za tisuæe æelija. prosjeènim je ljudima takva pomisao odbojna. Dobro æe se zaraditi jednim èistim poslom. Na to smo se mogli osloniti . da se. Uvjerio ju je kako je novi projekt prije svega praktièan. a st vorenje bi tad spremno stalo skupljati jo nektara. jer nam nije bio klijent. kazao joj je. Alois se nije spremao otvoriti vrata u svoj mistièni dio. Te ko da æe tak av lik èuvati kan deli. On je posjedovao istinski med . cvijet bi pèelinjem n6 Norman Mailer jeziku predao svoj nektar.no.jer. ako sam mu htio shvatiti motive.a osl onac nam je bio Alois. da bi taj pothvat objasnio Klari. Alois nam je bio od izravne koristi. njega i pèela. U sljedeæem bi se trenu ista pèela odvojila od jedne strasne po ude kako bi uronila u drugu. pak. 3Alois nam nikad nije bio klijent. priroðenoj okrutnosti (sirovost da i ne spominjem) moglo t ako osloniti. a Alois mlaði i Angela æe pomagati. nalik su pobo nim djevicama koje se boje isku enja svetog rdnih nagona. koja je svojedobno dobro zakraèunao. jedne sam mu noæi u ao u um. produktivnom doprinosu. Zakljuèio sam ka ko Alois tra i naèin da se pribli i Dummkopfu. No. ka o to sam veæ primijetio. ali im to nije uspijevalo. Ponekad ih dr i iznimna privr enost nekom prirodnom fenomenu. za na a mjerila. Alois se odluèio u prvi plan staviti moguænost novèanog dobitka. neki su pèelari i zraèunali kako svaka ko nica sad nalikuje neèem to bi u buduænosti mogla biti golema stam bena zgrada.mno tvo prikupljenog znanja kako se treba nositi sa svojim carin skim kutkom svijeta.koju obièno dr e najboljim moguæim rj e enjem za probleme ljudskog roda. a to ne. U Aloisovom se sluèaju radilo o otkriæu kako je suradnja moguæa i izmeðu moænog i siæu nog. bilo koji krasan cvijet iste vrste koji ju je na povjetarcu pozivao. siæu na stvorenja koja je mogao razumjeti. Radi èega? Sto bi titili? Klari smo se. Adolfova mr nja prema ocu mogla pojaèati ili oslabiti. kako bismo djeèaka mogli oblikovati.i opet. Aloisu su pèele u potrazi za n ovim cvjetnim poljima postale bliska. u dana nje vrijeme. U pitanje dovodi njihovu vjeru u D ummkopfa. A to je i bio smisao cijelog èlanka . Svakog toplog dana. odluèili ne pribli av ti. To bi nam donijelo gubitke . dok bi dlaèice na pèelinjim no icama prekrio cvjetni prah. ali je dosta ostavio i sebi . ili. Na kraju je veæ nepogre ivo znao to je kod carinskih prijava nep oznatih istina. Pod plodnom toplinom sunca. jer je bio pametniji od njih. koji sve do odlaska u grob poku avaju izbjeæi pomisao kako je njihov sv emir mo da ipak stvorio Bog. to znaèi. ja nisam. Kako bi to Bog dopustio? Uobièajena alopojka. A ne smijem si dopustiti da takvo to zan emarim. hipetrofirana mu se ljubav prema pèelama vi e nije uklapala u karakter. Ateisti poput njega. I Adi takoðer. I to krajnje uredno! Kako se u tu komodu mo e ulo iti vi e ladica. ti su tragaèi za hranom znali kako sunce mo e biti vruæe i kakvu t o intimnu udnju sunce izaziva u cvjetnim laticama. Naravn o. popunio bi se okomito ulo enim vo tanim ladicama. Ako mu je Klara povjerovala. dok bi po drugom cvijetu posip alo pelud koji je pokupilo na prvom. Nije li Alois enama dao mnogo. Naporan rad i zadovoljena elja! Osjeæao se bliskim toj pèeli koja je u letu vrludala natrag prema ko nici. ali i nu an. koje to sve tajne sa sobom nose obièni i . s te kim vreæam a peluda na sebi. To me opomenulo na oprez. za to? Izravno je nismo trebali . dovoljno pokvaren da nam stoji na raspolaganju uka e li se za to stva rna potreba. to je bio skup potez.e veæi od drvene komode koju mo ete postaviti na klupu. Na slièan naèin i ateisti vjeru supstituiraju kroz poganstvo. no stalno je zami lja o pèelu na ulazu u kaverne cvijeta. zla djeca mogu potjecati od majki prepunih ljubavi. eluca punog nektara. Ja sam se prilièno zabrinuo. Time sam uisti nu uspio steæi bolji uvid. bude li potrebno.uistinu vizionarski . Bio je. posebno kod ena koje su ga eljele zavarati. prosjeèan Dvorac u umi èovjek. Nju je èinilo znanje to spremaju drugi. slu enj e drugima. Na njega se u èvrsto ukorijenjenim navikama. Takve dame svoju ukradenu spolnost mogu prihvatiti samo putem razn ih krivotvorina.mudro st. Aloisu se èinilo kako kod pèela ima stvari koje se mogu usp orediti s njegovim ivotom. Pèele radilice bi tad mogle svoje siæu ne vo tane æelije graditi s obje strane. tehnologijom .

No Aloisu to nije bilo okantno. koju je Franjo Josip uzeo za ljuba vnicu. Takva bol sigurno izra ava i sunèevu srd bu. kruhom . zabavljao djecu pjevajuæi pjesmu n8 Norman Mailer za pjesmom . no najbolji od njih jesu. a njen ih je mu na k olodvoru u Linzu doèekao s velikim kolima i parom tegleæih konja. Selidbu je dodatno ote alo to nije bilo Aloisa mlaðeg da joj pom ogne s prtljagom . kako bi èuvao stoljetnu slavu iznimne Habsbur ke Monarhije. svu tu sitnu robu koju su putnici nast ojali ukrasti i zadr ati za sebe. Alois. na najtopliji i najproduktivniji ljetni dan." A bila je u pravu. da nikad nije zaboravio kakav mu je napad vrtoglavice izazvala. Taj je dio putovanja trajao od podneva do mraka. Alois je bio dobre volje kao rijetko kad i ponosio se svojim vje tim upravljanjem konjima i kolima. no dan je bio topao i Alois je. Alois im se za stalno ne bi mogao pridru iti sve do umirovljenja. Klara je to dobro znala i bila je dirnuta. a pèele su bile sunèevi zastupnici. Klara je ponovno zatrudnjela. No. Kakve ih god te koæe èekale. isto dostojanstveno d r anje. A opet su njih dvojica . rano su se ukrcali na vlak u Passauu. Pro lo je dosta godina o tkako se popeo na koèija evo mjesto. poput Franje Josipa. uspjela se preseliti u Linz. puno vi e. kad jednom s obitelji poène ivjeti na gazdinstvu. Kao to znamo. fraulein Katharini Schratt.kakav je bio i obièaj . Mu karac malo meda mora ostaviti i sebi. na to je bio sprema n i on. u pratnji Angele. Rekao bih kako ju je od tog trena poèela voljeti kao pravu kæi. Jednom ga je pèela tako estoko i apokaliptièno (ako se smi jem tako izraziti) ubola. Vijest i su se irile poput naftne mrlje. bila od velike pomoæi. na sveopæe iznenaðenje. "Nije kola tako va na". veæ a se pridru i i pomogne Klari. Angela joj je. ali pomalo nje nim sopranom.glas mu je bio sna an. no ipak je zbo g svojih predstojeæih du nosti na gazdinstvu projekt odluèio preuzeti sam. Naravno da mu je sunèeva srd ba bila poznata. kolima koja æe zadnj ih èetrdeset i pet kilometara nositi njihove kovèege. Prethodni je vlasnik . Na mnoga je kolovoska popodneva radio. krajem lipnja. ostali okirani pojavom g lasina o glumici. kad bi znala rijeèi. Tra ila je da ne dovr i razred. ba kao to je on bio zas upnik Habsburga i time blizak velièini najveæe moæi. znao je.car i on . Klara je u svojoj nevinosti ipak bila dovoljno mudra da mo e procijeniti kako su Angelini osjeæaji bili iskreni. bili dobri. Bio je u stanju naporno raditi. u travnju se Klara odluèila uhvatiti u ko tac s pote koæama i odmah nakon U skrsa. meðutim. Dotad je s djecom bila u Passauu. Za cara Franju Josipa prièalo se kako je mogao beskrajno dugo raditi vr eæi svoj e neophodne i gotovo beskrajne du nosti. Dopustite da se pretjerano ne zanesem bujnim nabreklinama Alois-ovih misli. " to izgubim. tovi e. 4Iste travanjske noæi koju su po prvi put proveli u kuæi u Hafeldu. Edmund je pobolijevao i bila je z ima. Jesu li te spoznaje bile posljedica pribli avanja mirovine? Strepio sam od promjen a koje neæu moæi predvidjeti. niti su svi uopæe bili dobri ljudi. sanduke i zamotuljke. torbe. Alois je u svom liku vidio sliènosti s Franjom Josipom .isti zalisci. priznao bi on to.svaki kamin napunio cjepanicama i o grjevom za potpalu.morao je ostati u Passauu i stanovati kod susjeda dok ne zavr i kola. jako dobri.carica Elizabeta. On je cara shvaæao . zakopèan u svojoj odori. Edmunda i s njihovom cijelom imovinom. Pa kako je to moguæe? Carica je bila tako lijepa .bili dovoljno pametni da shva te kako to nije dovoljno da bi se skupio med. tajne slatke poput meda. poput pèele. èovjek mora ne to ostaviti i sebi. Voljela j e ona kolu. uglavnom se radilo o budalama. a tebi sam pot rebna na imanju. U st vari. Adolfa. Takva moæ izaDvorac u umi 117 zivanja boli! U tako malog stvorenja! Zakljuèio je kako to nije mogao biti samo pèel inji ubod. A njegova je uloga bila te tajne razotkriti. pa joj je Klara sa svoje strane pos tala vi e od dobre maæehe. kazala je. Neki su u Linzu. pa su sobe ubrzo bile tople. nadoknadit æu dogodine. pa je umalo anga irao pravog koèija a. a Klara bi se.trgovaèki putnici. elim biti tamo s tobom. A ona je Aloisu veæ bila poznata . S teglom juhe od rajèice. pèela se malo i bojao. no vi e joj je bilo stalo do Klare. pridru ila svo jim zvonkim. Medu njima nisu svi bili veliki. Kad je bilo potrebno.

kao Klara. rekla je. Kakvim me smatra . to nisam nikada mislila. Potom je. Preuzela je stoga veæi dio najpreèih zadaæa." "Pa. Bio je pun ljubavi . Bila je to samo ala. no te je noæi. to mu je rijetko bila navada. a kad se probudio na zov svog mjehura.a uz to i mnogo vi e prema svom gazdinstvu. Kao nikad prije. obgrlila. mala moja neæakinjo?" Nije mu se èesto bila spremna tako izravno obratiti. Sve si napravio. odmah raspolo eno obraæati noænom zraku. prije nego unajmljena kola vrati u Linz. imanje ranije jedva i pregledao. buduæi da mu je nova spavaæa soba bila nepoznata. mo e mi to slobodno reæi. "I ti isto. I to tako dobro. Ili b arem. U mraku je. Danas. Dovoljno se uzbudio da je uzme uz krevet. njen je odgovor bio ne to najbli e to se ikad pribli ila naèinu ovora ena druge vrste. suoèeni sa ivotinjsko m imanentno æu dva konja. "Mislim da æe ovo biti mjesto za nas. "Mo da te jo zovem ujakom". prilièno ravne. nikako to ne smije naglas! Zar je noæ ba tako prazna? Tko zna to bi èovjeka u nj oj moglo slu ati? Ujutro je Klara osjetila Aloisovu nestrpljivost da raspakira stvari.p rema sebi. rekla je. kazala je.za svoje je godine raspolagao zavidnom moæi. Onda ga je. Alois je potom Adiju i Edmundu kazao neka se vrate u kuæu i pomognu majci. Adi i Edmund stisnuli su se uz oca. Potom je osjetio ne to ljuba vi i prema njoj . kazala: "Pitam se za to mi nikad ne ka e da me voli . "zato to me i dalje zove ujakom." Na njegovo zaprepa tenje. zamalo je prevrnuo noænu posudu. dok se Klara hihotala. mogu ja puno stvari napraviti. No. kazala je. mogao je osjetiti zemlju gazdinstva. Alois je veæ prve noæi po elio uæi u posjed objekta." "Jesi. a kad joj to i rekao. posebno. no drveæe se doimalo zdravim . kad se vratio u krevet. Morao je donijeti v i e odluka. Svih devet jutara od kraja pa do poèetka . ujaèe". koji su bili uraèunati u cijenu. nahraniti svinju. krave i nagraðene krmaèe. "Sretna sam". da on mo e povesti djec u na razgledavanje staje. na tlu je bilo dosta snijega. U krevet su oti li sretni. Kad ih j e posljednji put vidio. "Nos ti je od sunca jako pocrvenio. to znaèi kako si je predoèio prizor u kojem uz njih radi na polju. koja je naposlje tku bila i posve iznimna. z dravi striko. Bio je neobièno zadov oljan s moæi koju ima u preponama." To mu nije moglo promaknuti. prije svega i vlastitoj spoDvorac u umi 119 sobnosti ." "Ti ina!" zare ao je. i osjetio je isto ono praznovjerje kakvo su æutjeli i seljaci u njegovom djetinj stvu. Stoga je jo jedanput pregledao u kakvom su stanju voæke i orasi. "Ne budi guska! Ne smiju se davati takva luckasta proroèanstva. ivoti je su bile goleme. zna . oèetkati konje i pob rinuti se oko koko injca. i dalje me zove ujakom. to mu je sad postalo jasno. imali su dovoljno za jelo. nimalo blijed. Alois æe sljedeæi dan provesti s obitelji. "jako smo ponosni na tebe." Da. a velike su grane stvarno djelovale cjelovito . ali mogu pretpostaviti. Nisam tako prostodu an kakvim me smatra . Kola i konji. no on je svojom zemljom elio proæi sam. on a se nasmijala od iskrene radosti. Ti si jako veliki striko.sna ne. Klara je morala pomusti kravu. Èovjek se ne smije tako. napola odjeveni. glavinjao uokolo. a krmaèa je svojim vonjom gotovo nadjaèala sve ostalo. "Ne znam. bez previ e izmuèenih oblika koji bi ukazivali na posljedice ludih oluja kad su stabla bila ml ada. elio je izaæi i hodati po zemlji. Èak je i Klaru dr ao u zagrljaju. Bio je to prekrasan komad zemlje." "Ach. a kuæa imala 120 . "Odakle bi ti znal a koliko je velik jedan zdravi striko?" upitao je.i jetrenom kobasicom. Lovaèki pas je isti èas napeo uzicu. Bilo mu je dovoljno to je cijena bila razumna. "Ne. dok su jo obo je stajali. a ja sam ti i dal je. a onda ponovno i na krevetu." "Nikad te nisam smatrala prostodu nim". to? Ujak Alois? Misli reæi stari ujo Alois?" "Ne"." "Mo da". Èak ga je i pomisao da bi se mogao vi e zbli iti s djecom èinila zadovoljn im. Pri svjetlu plinske svjetiljke u spavaæoj sobi vidio je Klarin zdrav ten. odgovorio je. Veæ smo skoro deset godina u braku. A u stvari je. ba kad se poèeo pitati. rekla je. razmi ljao o ljetnim pèelama koje pretra uju livadu. umje sto da zaspi. "jer si takav veliki. I sve to te veèeri." Zbog toga je zatrudnjela.

Po to mu je zavr ila kolska godina. no ipak je vukao vjedro s drugim gnojem. s druge strane. na ao se pred nalièjem takvih postignuæa. Do sljedeæe zi me. i doi mala se sretnom u svojem smrdljivom kocu.ponovno . kad bi g od jedna od njih rekla da je trudna. koje æe se dati obraðivati. on bi se slo io kako bi mogao biti otac. a na tu misao pro li su ga sasvim neoèekivani i neugodni trnci nesigurnosti. Hodajuæi livadama i penjuæi se na jedino brda ce svog novog doma. ne tog ljeta. Voðenje imanja je veæ bilo ne to drugo.da jo neæe moæi uzga jati svoje pèele. Naravno. Mladiæ je uvijek bio spreman na u itak kratkog galopa kojim se Ulan brzo . a dnevno je viðao vi e novih lica nego veæina ljud i. 5Do prvog srpnja. mo da mogli upustiti u kakvo ka sno oranje. s ru ièastom rozetom pribodenom iznad njeg a. a taj nadzor sad nije bio spreman popustiti. S druge strane. jedva èeka da je se razmazi . Godinama je k ontrolirao vlastite osjeæaje. Angela je Rosig htjela pripremiti za novu lokalnu izlo bu.mala varo anka. Nije bio navikao razmi ljati o pitanjima pop ut. Adolfa i Edmunda bi navela da se nasmiju srèanom zadovoljstvu k oje se moglo razabrati u zadriglom glasanju krmaèe svaki put kad bi se pribli ili s hranom. mogao bi dodati nekoliko za koje s e ba nije znalo zasigurno . poèetka srpnja. no do tad æe im se vratiti Alo is mlaði. Do sijeènja. Stoga mora prièekati. I da. jedan oveæi paradni prostor. Potom bi je djeèak slijedio. Angela se èak potrudila odvojeno èuvati gnoj stajskih ivotinja. Na srpanjskoj vruæini. Ne mo e poèeti prije kraja lipnja. Do voljno je bilo dati im pristojan dar. kupnja ga je uznemirila vi e nego je oèekivao. od Klare. tri ili èetiri jutra æe poslu iti za pristojno krumpiri te. Rosig (Roza) je bila velika svinja. mije anog mu kog roditeljstva. pazila je da ga baci na odvojenu hrpu. Tu u Hafeldu. otkrio je kako zemlje ima manje nego se sjeæao. a to ne traje dalje od rujna. Znala je da æe vjerojatno napraviti s cenu. Gerhardtom i Hermannom ili pak Wolf om? S rijetkim iznimkama (poput Fanni). da. èak i za jednu svinju prvakinju. no. Da li a jo jedno jutro namijeni pèelama? Mo e li veæ ove godine saditi? To æe pitanje trebati r ije iti. devet jutara. kad im za vratom vi e neæe visjeti sav sada nji novi posao. i njegova je djevojèica b ila prava prvakinja. u toj sel jaèkoj kuæi na brijegu. Svaki put kad ga je skupljala. iznenaðujuæe. ili je samo gugutao stare zvuène gvalje. petogodi njim pastuhom. no sad su to bile stalo iste face. ostat æe mu devet mjeseci za pripremu.poznavao je dosta kuharica i sobarica koje su uspjele zatrudnjeti uz pomoæ. nagradom osvojenom u ljeto godinu prije nego to su kupili imanje. nazovimo to tako. pod pretp ostavkom da se ni ta ne dogodi pri porodu. Da. je li. Za sedam mjeseci. po sve nani e do Edmunda. potkraj lipnja. koja je od osme godine ruke mazala hladnom kremom . èak i kad toj krupnoj gospodi nova kupka n ije bila potrebna.nije si mogao priu titi da gubi dane putuj uæi iz Linza i natrag. Alois je bio ponosan kako mu se sin brzo na a o u sedlu. to æe biti osmero ive ili mrtve djece stvo rene zahvaljujuæi Aloisu. Uz to. bilo je koliko je bilo. za stalno. Za to? Jer. Isprva ga nitko nije mogao nadma iti u radu. Zna li uopæe to radi? To je bila misao koju je morao zgurati negdje otraga. Odmah se sjajno sna ao s konjima." Èak joj je za ruko m po lo nagovoriti Adija da preuzme dio posla. Edmund smislio neku novu frazu. Mora biti prisutan na samom poèe tku. ako se raèun a najkasnije od dana kad æe se ovamo vratiti. kako je izjavila Klari. Med se poèinje skupljati u travnju. Navikao se ivj ti gledajuæi pred sobom ljudska lica. Angelinim radom je bio zadovoljan. bit æe tu jo jedno dijete. kojem je bilo esnaest m jeseci i veæ je poèinjao govoriti. "tako bi htio moj otac. te si ene nisu mogle priu titi raspravu.sad je. za svakog je obroka Dvorac u umi 121 morao gledati pet lica. pos ebno s Ulanom. no Angela bi je mirno otrpjela. Za dvanaest ogodi njakinju. pa bi se. na Klari se trudnoæa veæ mogla vidjeti.Norman Mailer lijep pogled. Morao je priznati . u lipnju. nosa od u asa pod ignutog do neba. Cijelo se vrijeme osjeæao razoèaranim. postala sasvim pristojna pomagaèica. Glavni æe dio projekta morati prièekati. U redu. Fino i uredno. kad bi htio. nije li ona bila i s Hansom. primjerice. Sigurno mu se jako urilo . jer æe mu zavr iti kolska godina. zakljuèio je Alois. Alois mladi je poèetkom srpnja stigao na gazdinstvo . Vjeèito je timarila konje i prala kravu.

punom mrkalja. Deèku je glava trebala odzvanjati od vra ki vruæe æu ke. naposljetku. Istina je bila da je Aloisa mlaðeg obo avao. mladi egrt. Alois je njegovu ulogu prebacio na Angelu. da. Alo is je pao polovicu predmeta. tvrdoglave zemlje koja je pru ala otpor. No Alois mladi bi ga osedlao poput kakvog briljantnog mladog kadeta . Nemiran. to je za djevojèicu njenog rasta bio te ak posao. Nimalo nije bio nalik malom Ado lfu. zlim osmijehom koji se te ko mogao ne zamijetiti . da. Da. Ako bi se i lo dublje. Puno prije zalaska sunca. no nije reka o ni rijeèi. a veæ su tri jutra tvrde zemlje pa njaka pretvorili u krumpiri te. Samo to si ti puno gori. A konj je svog mladog jahaèa stvarno volio. pedeset godina stare uspomene. "Ne vraæam se". A onda je taj zanos iznenada prestao. no to je bio samo poèetak. no djeèak je sa d imao divlji pogled pred kojim je Alois ustuknuo. tjedan nakon 122 Norman Mailer to su se doselili. Èak je bio i ponosan kako se brzo sin zbli io s pastuhom. Jer. bi Alois mladi mogao pomisliti kako ga se otac mo da boji. Tako zgodan mladiæ. kad bi ga sin tra io da ga pusti na koji sat." Da se taj dogaðaj zbio samo godinu dana prije. eto. Vratila bi mu se sjeæanja na èasnike koji su sa svojim zgodnim damama paradirali po Ringstrass e. Sve æe ih morati ponoviti. imao je meko srce. Ali ne i njegovog oca . Èekao ih je napor pljeve i gnojenja. U tom su razdoblju zaorali deset palaca u dubi nu odabrana tri jutra. ostavlja juæi izmeðu svakog proklijalog krumpira po jednu stopu. samo je naporno radio. Svaki se dan moralo dodatno plijeviti. jo sanjario kako æe sebi naæi elegantnu i ljupku mladu kitnièa rku. uzbrdo do livade. dobio bi apokaliptiène batine od kakvih na srcu ostane o iljak.gradski momak na ljetnoj praksi. Ubrzo je i navodnjavan je postalo trajan problem. "Uèitelji su tako glupi da im se smijemo. . ali. Alois mlaði ga je sad podsjetio na te kadete. Alois bi ga bio i is tukao. lopatom bi se presjeklo korijenje krumpira. to kao otac nije bio Dvorac u umi dovoljno èvrst. od Aloisa bi tra io dopu tenje da Ulana izvede na jahanje. Sto je. kad bi tako odluèio. sklon groznim raspolo enjima. Alois je oklijevao uzjahati ga. Sretao se s larvom listoro aca i lièinkama klisnjaka. rekao je ocu. " jako nalik svojoj ludoj majci. Jednog je od tih popodneva Alois mladi nestao. jo tamo u doba kad se tako silno divio pristalim mladiæima. u èizmama kakve im je Alois nekoæ izraðivao. mogao je biti dra estan poput Fanni. Satima su nosili vjedro za vjedrom vo de. bila pogre ka. Djeèak je bio tako privlaèan. djeèak je ta dva tjedna po glavi sigurno vrtio lo e vijesti iz kole.poput onih koji su se etali najboljim beèkim ulicama. pos lije je zakljuèio. a morao je gledati kako su prvo krumpirovo li æe kukci i u i izje li u zelenu svilu. Problem je bio u tome. Graubartom. 6. T voja je majka na kraju izgubila pamet. Zbog toga se Alois nije mogao natjerati da mu zahtjev odbije. A istovremeno je bio na raspolaganju za oranje s tegleæim konjem. Ti bi se plitki rovovi brzo ispunili muljem. priznao si je Alois. rekao mu je. taj njegov stari san! Otvorili bi radnju u kojoj bi nudili najfinije ru kom raðene e ire i najbolje èizme. Za te kog je èovjeka to bio stvarno dug put do tla. Iz kole u Passauu stigle su lo e vijesti. punom neke histeriène æudi. dok je on. Ispod sve te o trine. "Ti si". Nema se na to izgovoriti. Ulana je. Aloisa je podsjeæao na ljepotu njenih kretnji." Da. uz uzbuðenu vrisku Angele i Adija. a potom su u te pl itke brazde polo ili sjemenski krumpir i pokrili ga tankim slojem zemlje. mo da malo. ionako trebalo izvesti. Aloisu su se vratile ru ne. Nije pro lo mnogo vremena. ili siæu nom Edmundu. ivotinja bi iskezila zube.kad god bi se Alois p ribli io. i ostatak je tog radnog dan a morala nositi vodu. djeèa k je uistinu neprestano smanjivao svoju radnu satnicu . Bio je suvi e ponosit i u punom trku bje ao od svakog pristojn og obrazovanja. Sto je stvarno bio glup san. ali je barem svojedobno naporno radila. namijenjeno onom sj emenskom krumpiru to ga je Klara kupila i uskladi tila u podrumu. I nije ga udario. da.uspinjao i spu tao s brda ca. Kanale za navodnjavanje moglo se iskopati tek do neko liko palaca. Odjahao je na Ulanu. u svakoj brazdi manje od met ra do sljedeæe. i poput svoje majke. Te je veèeri Alois svom sinu pred svima dao jezikove juhe. Alois mladi dva je tjedna radio napornije nego to bi otac ikad pomislio. A ti si lijen.

" Kako se u prepirku ukljuèio nakon Klare. ne u tom èas u. Adija je tako preplavilo uzbuðenje i i èekivanje da se sav ukrutio. Bila je to jedna od rijetkih prigoda da je s mu em razgovar ala o tro. govorili bi mu iza leda.prekori i svog Aloisa. nakon koje se mladiæ ipak vratio. To je i oèekivao. "Svom si sinu dopustio da takav posao ostavi Angeli? To nikako nije u redu. Ali ni da im ne vjeruje. timareæi Ulanovu vla nu ko u. Trebala su mu mi ljenja o kval iteti veterinara u kraju. Prvi put nakon dugo vremena oti ao je u jedinu gostion icu u kraju. sa icom u zraku. Angela i Adi su pokupili tanjure za pranje. nij e rekla ni ta. voænjak dobar . Ili." "Jatuohl!" uzviknuo je Alois mladi. rekao je Alois. Klara nije mogla vjerovati da se netko m o e ponijeti tako sebièno. "Sutjet æe do kraja objeda.Jedne tople kolovoske veèeri Alois mlaði si je prisvojio novu. ili se izruguje.5 Oklijevao je hoæe li tamo zaci ili ne. Tu je temu naèeo u gostionici u Fischlhamu. Niti rijeèi. veæ je bila oboljela od problema s vimenom. po druge neugodnu pov lasticu. Niti rijeèi. zauzev i u svojoj utnji pozu. "a ja ne. rekla je Klara. a zatim mu ostav io premalo vremena da se hodajuæi ohladi. "Kad su u pitanju konji. Pretpostavio je da ne mo e biti ba tako dobro kakvim se èinilo. Sjela je. Sjedeæi pored nje. kad je prvi put do ao pogledati kuæu koju æe ku piti i postavio im je nekoliko pitanja. Alois stariji nije mogao zaspati. èesto zastajkujuæi. ponovila je ona. Morao je. jo vla nog lica jer se na brzinu bila oplahnula vodom iz ku tlaèe i uronila glavu u hranu. ivine je malo. Ispunila ju je neposlu na elja da svog posink a ukori ponovno. dok Angele jo nije bilo. pa prestala." "Ne zna ni ta o tome". jednaka je moguænost su protnog . udaljenu dobrih kilometar i pol. morao je pokazati tko je gazda. a onda . U sijeènju je posjetio nekoliko susjeda. Mladiæ si je dopustio sjesti za stol. kasnije se za njega pobrinuti. ti ina ". ali je stoka odlièna. "ali mogu reæi da je du nost onog koji je konja jahao. jo tijekom poslijepodneva. i orasi. ozbiljnu. nakon to je njen brat vraæajuæi se iz ume konja natjerao u galop. a pritom izlanuti to je od njih èuo. poèeo je plakati. rekao je . Konju je ta razlika oèita. rekao je Alois. od straha da se ne napravi u gaæe. Bila je trudna po esti put i Alois joj nije bio nikakav ujak. pa naravno i nije b ilo."bogati idiot koji se hoæe igrati seljaka". sjedni i uti. sprema n za veèeru. a Alois mladi je ostao sjediti za stolom. poèela prièati. èak i ako tebi nije. Nisu mu pokazivali previ e povjerenja.a poriv nije bio slab ." "Ti ina!" viknuo je Alois." Alois mladi je ustao i oti ao od stola. Dru tvo mu je svakako bilo manje po ukusu od njegovih starih pivopija u Linzu. Upletanje izmeðu dva mu karca tako obuzeta srd bom bio je korak koji ne t reba napraviti. u Fischlham. "Da. Edmund. "Seljak koji s e eli pona ati poput milijuna a". Stoga su Aloisu otkrili samo dobre vijesti: zemlja je dobra . To je ponudilo rje enje. Unaprijed je mogao èuti to æe neki misliti. A Klara? Jela je po lako." "Mo da ne znam puno o konjima". "Tra im ti inu. Taj je put razbjesnio Klaru. "Angela voli brisati Ula-na". mali Edmund zaslinjene usne. "Vrati se. rekao je njen posinak." i24 Norman Mailer Umjesto njega. krmaèa prvakinja. ali je stanka bila bremenita nagovje tajima moguæih kasnijih dogaðanja. progovorio je Alois mladi. Sad se Alois morao zapitati pokazuje li mu poslu nost. Klara ga je uzela i udaljila se od stola. Alois se nije trudio da im povjeruje. a sljedeæeg dana je ranije zavr io s poslom .da. to je jednom na godinu novac na lak naèin. ti si deset stupnjeva ispod nule. "Ponovit æu" . Te noæi. kako bi seljake na . to je iskoristio kao proraèunati uvod. dovoljno da se vlasnik zbog takvog govorkanja uvrijedi. "I da si zaèepio do kraja objeda. Gazdinstvo je elio . A ona je ostala u staji. kao da je oèevu naredbu pretvarao u svojevrsno sebi upuæeno po tovanje. Velika krava koja je svaki dan davala dobro mlijeko. S objedom su zavr ili bez rijeèi. "Vrati se". Angela je stigla rumena od tima-renja. Onda se podigao Alois i iza ao iz sobe." Nastala je stanka. No. Dvorac u umi 12. Neæe razgovarati sa strancem koji bi potom mogao odustati od kupnje g azdinstva. Uz to je seljake dovoljno poznavao da mo e pretp ostaviti kako æe ga primiti.

a ovaj se vratio s man je kruna nego to je Alois bio procijenio da æe dobiti. No. pogor avalo. Doznao je ime ha-feldskog pèelara. A poèelo je kad se ta velika i lijepa svinja stala vladati èangrizavo. Nesumnjivo.takav srèani drug . ali je bilo ne to neèisto . Potom je slijedio jadan kraj krmaèe prvakinje. Zemlju je tri godine ita iscrpilo. pili svoje pivo i djelovali tu no. Poljodjelstvo i rad. Dodat nu je utjehu ponudila ugodna etnja kuæi. Uginula je. I to stog a to je lanjska etva bila p enica. Nije mogao odrediti koji se to vonj mije ao s pivom. "Planirao sam zasaditi jedno jutro s njom.kiselo mlijeko? Stari gnoj? Hrpa komposta pred v ratima? Ono to ga je najvi e zasmetalo kod te tihe. Angela je bila neutje na. gradskog pijanca. Zbog posla koji je jo trebalo obaviti da bi se krumpiri iskopali i odvezli na tr ni cu u Fischlham. Malo si je otkinuo s kraja. Da. da bi tek sad uspjele dati to koristi. kojoj je sad opet vlasnik bogata . Sljedeæeg mu se jutra vratilo turobno raspolo enje zbog uroda. samo su puckali svoje lule. to ta tuga nije bila radi njega. Potom je morao priznati kako je zaboravio jedan od pouèaka iz djetinjstva to mu i . Mo da ga neæe vjeèito do ivljavati umirovljen om budalom. Nisu to i zrijekom potvrdili. Je li mu se to opet uznemirilo srce? Ponekad mu se èinilo kao da se taj vjerni organ . Sto æe od tog djeèaka ispasti? Hoæe li jo postati i zloèinac? Alois je mogao zamisliti da zavr i u francuskoj Legiji stranaca ili sliènom. pun i naranèast.sad nameæe mozgu. Na sasvim neizravan naèin. koliko je mogao vidjeti. ali ne prve godine. da. Ka d je on bio mlad. to je bilo ono to je zadnje tri godine s ijao prethodni vlasnik.veo na ne to iskrenosti i o drugim stvarima. nego su bili zgro eni onim to se radilo zemlji. Gostionica je sad mirisala neugodno. Kako se jednog poslijepodneva nije dob ro osjeæao. Sve su se te krigle noæas u njemu samo talo ile. A sad je u utrobi osj eæao novo probadanje. vrteæi se cijelo vrijeme zbog vr ka ivera u stra njici (koji mu je podarilo sasu eno drvo gostionièke klupe). Nikad se ne smije previ e toga odjednom. Sad su poèeli prièati o raznim sortama 126 Norman Mailer p enice. Na nebu je bio mjesec kasnog ljeta. Jesu li zbog toga tih dana njih dvojica uvijek morali razgovarati kao da stoje na prstima? Dvorac u umi Nadnièar je bio glup. A onda se to. pokazalo se da nije uludo potro io veèer. Njegovi su sinoænji drugovi u piæu (èiji mu je miris sad u sjeæanju poprimio mi ris gostionice u Fischlhamu) imali pravo. Poèeo je osjeæati i ne to zadovoljstva potaknutog pivom. Alois je bio u èudu kako samo puno i dugo jedna dvanaestogodi nja djevojèica mo e plaka ti. bio bi dobar vojnik te vrste. Najstariji brak. bilo im je neugodno. trebalo saditi repu. vjerojatno je bio koristan koliko i Alois mladi. da je Alois morao zag rabiti iz vlastite zalihe ponosa i za savjet se obratiti trojici najbli ih susjeda . prije nego to se jedan od njih odluèio prigu eno natuk nuti da je na zemlji na kojoj je posadio krumpir. Tko bi pomislio? Tlo bi sad moglo biti izmuèeno. No. a kad se sve uzme u obzir. Najgore od svega je. u razgovoru je ispalo kako bi mu bilo pametnije da se odluèio za repu. Mraène misli. glavobolje. jo jedan uljez koji poku ava biti seljak. ali nisu bile neprivlaène. Alois èak nije bio ni siguran da se radilo o kradi. nadnièara je morao zaposliti na cijeli tjedan. Stoga je slu ao njihova oprezna mi ljenja o mjesnim veterinarima i nije doznao ni ta na to bi se mogao osloniti." Klimnuli su glavama. glupog èovjeka. Morao je sat vremena zuriti u neukra e-ne drvene zidove g ostionice. koje njemu nisu bile poznate. Ostat æe mu mo da pola uroda koji bi se dao prodati. Da. Govorili su jako polako. nadnièaru je ostavio da odveze krumpire na tr nicu. ali dovoljno sposoban da prisvoji podosta krumpira. Morao se suoèiti s razoèa ranjem zbog svojih tri jutara krumpira. Bilo bi to previ e odjednom. iz dana u dan. Potom je poèeo govoriti o svojoj zemlji. Kad im je rekao da je zasadio krumpire. etveni mjesec. Ili je to besmis lica? Djeèak je u sebi imao ne to to ga je èinilo divljijim od njega. Dug o je i sa zadovoljstvom mokrio uz cestu. Angela je bila tako uznemirena. spreman na sve. To m u je postalo jasno kad je iskopao nekoliko ranih krumpira. n e. a nije bilo ni jednog dobrog. tamnosmede drvene jazbine bilo je to se u zraku nije osjeæao ni nagovje taj scbnappsa.

Kakvu bi to dobit mogao oèekivati od svojeg osred njeg uroda krumpira? Kad je zbrojio tro kove sjemenskog krumpira.9 7No. Sad je sebe mirno mogao smat rati gradskim bedakom. Zar b i se osjeæao gore da se Klara spetljala s kakvim seljakom? To nije bilo moguæe. Tako se. jo je i ivotinju morao zakopati cijelu.kakve. pokazali lako zaraðenim novcem koji je samo trebalo poku piti. predlo ili sredstvo za povraæanje. a onda jo dodao i nadnice. a sad je èovjek ponovno prazan. A opet. ne bi ostvario nikakvu dobit. "Ne kockajte se. Klara je na sebe preuzela prijedlog da ga se po alje u Spital. koji su se. poti tenost popustila. namame u takav poslovni sporazum ? Do listopada mu se turobno raspolo enje prilièno ustalilo. no on joj je s koro otkinuo glavu. to bi drugo kod svinje 1 bilo? Tko je ikad èuo da bi tako velika svinja oboljela od su ice? Mo da se radilo i o neèem drugom. Povrh svega. Davati lijepu sumu nakon to je ivot inja uginula! Za to? Jer bi morao znati uzrok. Sto da misli o sebi . Mogao se utje iti. dok Alois jo nije bio napunio ni deset godina. povezivanje trbuha. toliko nade i truda. Dvorac u umi 12. "Pa to sam ja. koja nije prestajala tucati i jecati: "Ach. poèela je krvarit i i uginula. Da. nema nikakvih pravila. Kakva glupost! Nije namjeravao uzga jati jo svinja. Nije ba bio u nekim novèanim pote koæama. Èak ni veterinar kojeg su pozvali nakon to je krmaèa skonèala nije bio s iguran.h je prenio Johann Nepomuk. Bio je u na pasti. To je normalno. Ma. no dijagnozu jo nije elio dati. Kad bi ostao sam. Nikad prije nije tako mudrovala. komposta za tri jutra koji je kupio.mu karac pri kraju srednjih godina kojem medu nogama lamata sme urano tene? Klara. Uvijek se dièio time to pouzdano zna prepoznati a ko ga netko vara. kad vi e nije bilo Aloisa mlaðeg." Da. to mu je rekao veterinar. Èak je i Lovaèki pas postao s amo alostan psiæ. k vragu s tim! Pa to bi mogao is pasti neèuven tro ak. Mo da je tu prekrasno dijete. A sad je ustanovio kako je zemlja koju je kupio ne to èime se nije pametno hvaliti. trebalo je izraèunati gubitak. Aloisu ni ta nije moglo vi e pokvariti raspolo enje. kako je mogao oèekivati neku spomena vrijednu zaradu? Da nije bilo oraha. Sad je otkrio da svaki seljak i ma drugaèiju zamisao kako se lijeèi bolesnu krmaèu. niti s jednim di jelom te ivotinje. gubitak krmaèe i veterinarov honora r. ali se uzrok uginuæa svejedno morao saznati. veterinarev je sud bio konaèan. barem ne zasad. barem ne kad bi se obraæala njemu. prirodno je da se èovjek osjeti pomalo n esretnim. Vjerojatno se radilo o pluæima. no ena se neko vrijeme mora osjeæati prazno. kako su i obeæavali. Nakratko. usred osmog mjeseca trudnoæe.ako ga se tako uopæe moglo nazvati . Alois bi se dao u potragu za nekim probranim dijelovima . herr Hitler. Naravno. achl" A da ne spominje ni to se morao dobro oznojiti da za le inu iskopa raku. naposljetku. Kad se radi 0 poljoprivredi. poput tog jadnika kojeg je uzeo. ta mu pomisao nije vadila trn iz pete. rekla mu je. osjeæaju ene nakon poroda. naizmjence. d iuretik. ali tek nakon to mu je platio! I onda Angela. ima veze unka s pl uæima? Ali 128 Norman Mailer ne. Tri su susjeda. Sad kad je krumpir pobran i toliko napornih poslova zavr eno. a op et. kazao je Aloisu. Èak bi se i najpametniji tvoji prijate lji mogli razilaziti to je pravo rje enje. ne. ena?" htio je zaurlati. Jednom je davno mo da i bio seljak. platiti labo ratorijski test koji se mo e obaviti u Linzu. Aloisu je. I sva su trojica bili u krivu. poku ala mu je to objasniti. Aloisa Hitlera. èak i ako si imao nesreæu naletjeti n a neoèekivani problem. kojeg su prevarili u poslu koji je ukljuèivao zemlju. Toliko je toga ulo eno u m aternicu. ali se nije usudio rezati je radi mesa. A poto m je ustanovio kako veterinar . Samo mu je mirovina bila est puta veæa od zarade svakog nadnièara. ach. ni na to se ne mo e osloniti. kako je bilo moguæe da njega. Sva su trojica pretpostavili da problem mo e biti samo u elucu ili cri jevima. Za to bi trebalo.oko uzroka ni je bio ni ta sigurniji od susjeda. Naravno. Krmaèa je prestala disati. dogodile su se promjene. gdje mo e .

Sat poslije. Ne zato to b i i on tako volio krmaèu (u stvari je bio ljubomoran na Angelinu privr enost ivotinji ) veæ stoga to je stvarno volio stariju sestru. Ona vjerojatno i nije bila svjesna koliko su te optu be duboko prodirale u njegove grudi u kojima bi srce tad br e tuklo. ba kao to je on bi najpametniji djeèak. Veæinu dana. Dakle. Odatle mo e vlakom otputovati do Weitre. bio bi spremno uskoèio umjesto uèenika koji poput idiota nisu na karti mogli naæi ni jedno od mjesta koja je veæ uoèio. U poèetku je to bilo èudesno . kako bi je uvijek nazvala fraulein Werner. Ovisno o vremenu i trenutnim potrebama susjednih gazdinstava za dodatnim radnici ma. uti. u djeèakovim je mislima neprest ano izranjala poput prijeteæe ake. Adi je ubrzo nauèio kako se Angeli nije pametno rugati kad se boji. od prvog do èetvrtog razreda. Djeèak je oti ao. jer je kola imala samo jednu uèiteljicu. Ne plaèem zbog tebe. kojem je bilo est godina. pa èak na dvadeset i pet. Adi je ubrzo bio u stanju pratiti nastavu u sva èetiri razreda. u kojem su Angela i ostali prouèa vali iznimna djela Karla Velikoga. Ponekad se radilo o smradu iz usta. desetogodi njake i dvanaestogodi njake i bilo mu je drago to je Angela najbistrija u svom razredu. "Meni veli da smrdim. upijao je nastavu za osmogodi nja-ke. Postojala je samo jedna pogibelj . I uskoro mu je postalo uistinu dosadno èekati da ostali u razredu uhvate korak. a Alois. èetvrtog. gdje se mo e popeti na druga kola koja æe prolaziti kroz Spital. a svako je dijete. pazeæi da ne pon avlja iste gre ke. Oèeva depresija. kazala bi mu da smrdi.jad na. odmah preko Dunava. Isprva su mu crte i vibrirali pred oèima. To se nije mijenja lo. Ispalo je da se zamisao sviða i Aloisu mlaðem. nisu se usuðivali. U rujnu su Adi i Angela krenuli u kolu u Fischlhamu. Jer su bile istinite. koji je sad veæ toliko ostario da mu treba p omoæ obitelji. S Angelinog se gledi ta radilo o jednostavnoj stvari. a i dobro je da je bilo tako. U pogledu fraulein Werner vidio bi odobravanje. u dobi od est do dvanaes t godina. gdje su uèili zemljopis habsbur kog podruèja. Uvijek mu je mogla reæi da u asno smrdi. Kand eli takav trag brzo otkriju. no u uèionici su èetiri razreda sjedila zasebno. valjda bih plakati treb ao ja. u prvi razred. moglo èuti sve to se zbivalo u svim ostalim razredima. On je uistinu vonjao . Sto je njoj bilo skoro svejedno. Ovisno o bikovom raspolo enju. mogli su ga zaobiæi. u dobi od est godina. a do kole je bila lijepa etnja preko bregova i livada sa sestrom. Osim toga. no ubrz o se to pretvorilo u obiènu zagonetku.a uskoro bih mogao i o tome progovoriti. pa se i on uz nju rastu io. drugi put o znoju. Angela u èetvrti i najvi i razre d za dvanaestogodi njake. svaki put kad bi njih dvoje ulazil .odrasli bik koji je pasao u ograðenom pa njaku. Da je smio. Johannu Poelzlu. ponekad bi im bro j pao i na trideset. a medu kojima su mu pogled prv i privukli Braunau i Linz.sva t a vitièasta slova koja su èinila rijeèi. Bila je navikla na kiselo mlijeko i konjsku balegu. bila je najbistrija djevojèica u èetiri zida kole s jednom uèionicom. gospodu srednjih godina. Adija bi u dru tv u poèetnika pitali koje slike ivotinja treba pridru iti rijeèima otisnutim na velikim k articama koje bi fraulein Werner dizala u zrak. Sveo bi ju na rje ivi problem. Potom ne bi mogao doèekati sat treæeg razreda. u koli je ponekad bilo i manje od èetrdeset djeèaka i djevojèica. Njegovi su prvi kolski dani protjecali u sunèanom i blagom rujnu. Uvod u njemaèku povi jest dobio je preko najstarijeg razreda.bilo je tu malo sumpora i nepogre ive naznake neèeg trulog . Aloisova kola.pomagati njenom ocu." To je znaèilo da joj je na pamet pala Rosig. koja je vozio za to anga irani koèija . fraulein Wern er. Takav je vonj jedan od stalni h problema koji prate na e mu terije. uginula Rosig! 130 Norman Mailer "Za to pa sad opet plaèe ?" pitao je Adi. ili se osmjeliti da proðu kroz pa njak. Smradovi joj nisu smet ali. Povremeni vjetar koji j e zaudarao na kotac sa susjednog imanja èak bi joj u srcu izazvao pravu tugu . I tako se to rije ilo. Znala je kako mu uzvratiti. Veliku Habsbur ku Monarhiju. u prvom razredu. koja je imala velik nos i nosila naoèale. Uz njih i Passau. odvest æe èet naestogodi njaka u Linz. pa su se oblaci mraènih p redosjeæaja mogli raziæi. Kad bi je god Adi zadirkivao . Uglavnom je bila dobra. sa svojom prigu enom prijetnjom uspostave jo goreg despotstva." "A.

snagom svojih pet dobrih." "To je ne to posebno". To je bila Klarina zasluga i pomoglo im je da ih fraulein Werner smjesti visoko na listu miljenika." "Kako se onda te pèele ne pomije aju?" Da. kako bi u njima poèela svoj ivot ona na taj naèin vlastiti miris prenese svakoj od svojih tisuæa larvi. "Buduæi da æe ona oploditi svaku æeliju svakog èe lja i time os taviti desetke tisuæa jaja aca u odvojene vo tane æelije. Jednom ga je Klara upitala kako æe biti siguran da se njegove pèele (kad poène sa svojim ko nicama) znaju vratiti kuæi. jedna æe biti zelena. veæ je na iroko prièala i o vonju opæenito. Stajale bi jedna do druge u hladovini velikog hrasta nedaleko kuæe. Ako je Adi uspi jevao pre ivjeti pored Aloisa mlaðeg. Ako je zaprljam. kad se sve uzme u obzir. Aloise? Zna tako puno. pa Klara nije govorila samo o toj novoj tjelesnoj po javi. koja ga je stalno zadirkivala. "Ali. Prije nego je zavr io razgovor. sam uspjeh ko nice. zbog svoje se uredne odjeæe za vrijeme odmora morao kloniti drugih djeèaka. u Aloisovom se pogledu vidjelo veliko divljenje. iskrvarila po stra njim nogama. U potrazi za pogodnim primjerima. Kako bi joj u uzburkane osjeæaje unijela ne to mirnoæe.i u uèionicu. . I uistinu. treæa èak mo da i ru ièasta. planirao je nabaviti nekoliko kutija s ko nicama. poslu ila se informaci jom koju je usput èula od Aloisa. No. 8. kazao joj je. Klara je prvi put progovorila o intimnim temama. te njegovim suptilnim razlikama u prir odi. Hoæe li joj uspjeti odgovor iti na sva pitanja. Vonj je dio prirode. svojoj buduæoj djeci. Dvanaestogodi njakinja joj je sad bila poput bliske prijateljice. koja j e. "Kako ti to zna . objasnio je. rekla je Klara. nego da je ono uopæe ne zanima. Èita on svoje knjige. nogama. "Svaka matica ima vlas titi miris". to bi se onda trebao brinuti zbog takve budale. Njemu bi. oklijevao joj je to objasniti. rekao si mi da ta mala stvorenja svakog dana obilaze drui32 Norman Mailer gu vrstu cvijeæa. prije no to je uginula. da. Ne prièa se o tome tek tako. Ipak. Svoju je pokæerku obo avala. moglo biti korisnije da se Klar a zainteresira za pèelarstvo. no. odluèio je nastaviti. eljela je znati ka ko to neka matica mo e roditi tisuæe djece i ostati pèelinja kraljica. mama æe me ubiti. Sad je eljela saznati jo . taj deèko nije predstavljao ni ta. rekao je preko volje. Koliko je razabral a. Pèele . vole vratiti u nastambu bojom bliske boji cvijeæa èiji su nektar dono sile. seljaèkih èula. a u svakoj æe biti cijela pèelinj a zajednica. pa da dam priliku hrpi pèela da mi ulete u nos?" Poèela se smijati. koja se isto zove Klaus? Njega je vi e brinula starija sestra. jedan dan je to cvijet jedne boje. Nije li tako?" "Tako je. "Jesi li lud?" odgovorio bi mu. ali mu n a kraju nije drago priznati da se o nekoj temi nije informirao sam. a drugi dan im se sviða druga boja?" "Da. Jednoj su vrsti cvijeæa vjerna tek jedan dan. Vidjela je da je u Angelinoj glavi to povezano s Rosig. "Na sebi imam bolju odjeæu. pitala je kako se matica oplodi. O matici je ovisilo sve moglo bi se reæi. Dok je o tome p rièao. Tih je dana Angela dobila prvu menstruaciju. svojim j aja cima." Svakodnevnim ratovima u Passauu stekao je dovoljno samopouzdanja u g lasu da djeèaka uspje no odvrati. Alois joj je isprièao previ e. a da ne sklizne u ne to drugo? "Dakle. a Klara je davala sve od sebe da dj evojèici olak a muku. "Nisi ih nikad sam onju io?" "Izgledam li ti tako glup da bih gurao glavu u ko nicu." "O tim sam otkriæima èitao u knjigama". " Kako æe te tisuæe pèela znati u koju kutiju spadaju?" upitala ga je. Ne ba ." Nije bio siguran da mu se taj razgovor sviða. No. uz to Dvorac u umi 131 su bili najuredniji brat i sestra. vlastitim ru kama. druga svijetloplava. Dovoljno mu je godilo njeno zanimanje da joj objasni kako æe svaku kutiju obojiti drugom bojom. Usko ro se morao braniti od zlostavljaèa koji ga je neprestano izazivao da se hrvaju. Na neki ga je naèin dobro poznavala.

ono najbolje æe najvjerojatnije dobiti ako jo j sve isprièa do kraja. lete naokolo poput budala. poèinje dobivati hranu od matièinih dadilja i matièinih poslu itelja. Bilo je to ravno njenom najboljem. Alois je pozna vao vi e ena koje su ti èak mogle priu titi i dobar komad prave stvari. da. ili ne to J34 Norman Mailer takvo. a potom je pre ao u osmijeh. No. pa idu van i sk upljaju. Oèi su joj zasjale. neæe vjerovati. "Onih koje nazivamo trutovima?" upitala je Klara. ali.nazovimo to njenom vaginom . morala se i nasmijati. skoèi. jo nije prava kraljica." " to?" "Ne! Donnerivetter. i s tim nastavlja sve dok ne poène hladno vrijeme. Nema ga vi e. Te je noæi.za to ne? Kad je tako. kazala je Klara. jo tjedan prije nego to æe izbaciti tude dijete. debelih. Èi æenjem. rekao je. tisuæama pèela radilica. iznimno. A sve to bogatstvo plodnosti . osim kad su zauzete drugim du nostima za raèun ko nice. on ugine. mo e imati i pet ili est ljubavnika. Veæ je bila u sedmom mjesecu trudnoæe. Mora ga ostaviti. spremna je za djevièanski let izvan ko nice. Znali su da sti e. skoèi u . Bilo je oèito da je odu e vljava pomisao na to ensko stvorenje. Kako je oèito b ila uzbuðena. jo je djevica.a te jadne cure nemaju potpuno oformljene jajnike. Skroz izgubljenu. Ostanu samo dva truta. Tog su dana veæ letjeli uokolo èekajuæi je." "To je èudo". Potom se t aj ciklus mo e ponavljati tijekom sljedeæe tri godine. poprilièna djevica. i èupa mu organ. njegova je lukava strana bila spremna progovoriti. "taj dobri. kao to sam rekao. ne ba "." "Ne. Jer im se leti. na Klarinim se ustima ukazao podrugljiv smije ak. Ako bi is prièao previ e. razma enih tipova. do poèetka lipnja. mogu opravda ti svoje postojanje. Zaglavljen je. Onda se nije mogla zaustaviti. Ona voli da ostane tako. Tek kad djevièanska pèelinja kraljica . da. Svoju mu kost! Izgubljenu. "Taj trut". Uistinu je kazala: "Èudo ljubavi. Uvijek naprave gu vu u svom dijelu ko nice. svoj vlastiti or gan koji je sve dotad dr ao u sebi. U tom èasu krene letjeti tako visoko da je samo neko licina trutova mo e pratiti. osjeæao je da bi se veèeras time mogao okoristiti. bila drugaèija. Time u svoje jajnike pospre mi jo sjemena. vi e je . Naravno. osim nekoliko mu kih pèela koje æe je poku ati slijediti. Alois je nikad prije nije vidio da se neèem tako dugo smije. Ali to je bilo jaèe od nje.Zbog toga se Alois odluèio Klari sve objasniti kroz nekoliko koraka. ive da bi jeli. to je toèno o nako kako priroda nala e." "Jadno stvorenje". pèelama tegleæom marvom. leteæi vi e od svih. No ta matica se od njih razlikuje. s Klarom to ba nije bilo tako. Prva je bila da matica nakon tog prvog v elièanstvenog leta bez pote koæa mo e imati i druge ljubavnike. o. Protiv volje. to je dovoljno da polo i tisuæe. Sljedeæih nekoliko tjedana . To se obièno dogodi prvog toplog sviban jskog dana. vjeèito u potrazi za jo nektara ko i æe donijeti . da. Kad on poène inzistirati. tako ga duboko utisne. samo njih dvoje. ali te su noæi vodili ljubav. kad se mora odvojiti. a Alois je dobro napravio to joj je isprièao sv e. Kuæanskim poslo a. a ona sve primi u sebe dok su jo tako visoko u zraku. a kad su raspolo eni. i to ga dr i unutra. ali taj zadnji sna ni trut je dostigne. a onda desetke tisuæa jaja aca. Potom joj je objasnio da mlada matica.a za k oju bi se moglo reæi da je jo tek kraljevna . "Da. rekla je. rekao je Alois. A samo tri tjedna nakon tog prvog dana . Ta m atica koja leti tako visoko i tako je lijepa u usporedbi sa svim svojim sestrama . po jedno svaku od tisuæa æelija. moramo pretpostaviti. hrabri trut. pokvario bi ono to je te noæi htio. Digne se u nebesa.izleti na svoj prvi let. meðutim. vrlo o tre kuke. jedan. tako siæu no." "A on? to bude onda? to bude s njim?" "O. Padne na zemlju. niti dvadeset dana nako n to je izi la iz vlastite vo tane æelije (koja nije bila Dvorac u umi 133 ni ira ni dublja od gumice za brisanje na vrhu nove olovke). ali ga sad iznenada izbaci. Uopæe se ne z amaraju time da u ko nicu donesu pelud. moglo bi se t ako reæi. nije joj rekao jo dvije stvari. ne mo e ga izvuæi! Matica ima kuke. Opet. i znao je. da. naposljetku je kazala. "Kakav ivot". da ga ne mo e vratiti. stavi joj ono to ima. zna na to mislim. Kad se pojavio. U tom trenutku nije znao kako bi nastavio. da. kraljevna.

potjeèe od najvi e pet ili est sparivanja! to znaèi da se do kraja svog ivota matica vi e mora baviti trutovima. Od tog je razgovora o ugodnim i neugodnim mirisima Angelu poèeo na poseban naèin svr bjeti nos. kad zavr i sezon a parenja. i mu karci i ene. pèele radilice izbost æe na smrt. neki besramni. do ao pridru iti. ustrajavala na zahtjevu da mu nasapuna leda i pazuha. prilièno nalik Adiju u njegovom najgorem izdanju. Takve je potankosti zasad os tavio. veæ nektarom i medom mo e hraniti svoje lièinke. rekla je Klara uz nove napade hihota nja. kad ih je èuo kako se smiju. Otkako su u travnju stigli na gazdinstvo. Bolje je da Klara na njegov buduæi pothvat gleda s naklono æu. veæ je sad dr ala kako bi time mogla Angeli skrenuti misli s vlastitih nevolja. A svejedno je imala moæ oplod iti zrak u ko nici kao i tisuæe koje su u njoj ivjele. Uvi jek postoji tendencija.samo na èe njak. a mi Austrijanci. Sve æe one znati koja je ko nica n jihova. prekrivajuæi æelije s larvom tajanstvenom vo tanom tvari koju su preradile iz peludi svibanjskog cvijeæa. namjerno dovoljno glasno da utrèi K lara. Ne. sa svoje strane. (A pèela radilica svoj alac tom prigodom ne izgubi. da. iste æe te pèele radilice le ine pomesti iz ko nice. te pèele radilice trutove izbaciti iz ko nice. a tu je bio i njen mali Adi. dok bi njih dvoje hodali u kolu. rekla: "Sad si dobi o sapun.dosta! Angela je zaplakala zbog oboje. kad poène toplo vrijeme. nije joj opisao kako æe predan o matica morati raditi do kraja ivota. dok æe je njen dvor. imali jednu vrstu u asne arome." Sad su se veæ grlile. prije nego bi mu vratila sapun. bio je vrlo svjestan blizine pèela. majci ne bi rekao ni rijeèi. pa bi se poku ala iskupi ti tako da mu isprièa neke od èudesnih tajni koje joj je otkrila Klara. voskom koji ni jeda n kemièar jo nije uspio proizvesti u laboratoriju. Krmaèa prvakinja je stvarno sna no vonjala. pa je tema obuhvatila ne samo vonj. ti nemarni deèko. U sv ibnju i lipnju. Iz ivcirao se kad mu ni ta nisu objasnile. "Mo da bi najgori bili Èesi. ostavi ko nicu. Trut ima trbuh mek i od ljudske ko e. samo bi se i dalje svaki put nasmijale na spomen nek e zemlje. Niti joj je isprièao o kraljevnama koje bi dvorani okupljeni oko matice èesto usmrtili. Stoga joj je odluèila isp rièati o muènom kraju hrabrog truta koji je uspio stiæi do matice. njene pèele radilice odano slijediti. N jih ne moram ni opisati. jer æe sve imati isti miris. odnosno. opet poèela misliti na smrt krmaèe Rosig. da su Adijevu ma tu uskoro sasvim raspalile tajne pèelinje matice. i sv inje i djeèaka. Ono to joj je te veèeri isprièao Klaru nije samo posve zaokupilo. opet naèela tu tem u . a bilo je svakako manje od svakog truta. U koli je sad postala svjesna fraulein Werner i njenog mirisa po djeèjem puderu. nebo bi ponekad za dana bilo ispunjeno siæu nim svjetlima. a poljsk i kreteni drugu. v eæ i iznimnu moæ matice. Pona ale su se kao da su vr njakinje. bljeskanj . Smrdljivi stari kupus. One lijene protuhe koje se neæe htjeti pomaknuti. a nipo to joj nije rekao da æe. No. da se polovica zajednice stane ro jiti. A onda bi. ako se ustrèao i spustio niz pokoji brijeg previ e. topli poput savijaèe. "A Francuzi." Adi bi na takvu nepristojnost kriknuo od srd be. odleti. Tako o tar! Gori od trulog luka i staro g umaka. sve novih sa znanja o pèelama i èesto bi jutrom. "To je". Ponekad je stvarno bazdio. Na brzinu mo e ostati bez dobiti. Niti joj je rekao za druge komplikacije." I opet je uspjela natjerati Angelu na cikot. Talijani . uz posve vragolasti osmijeh. Ovaj put Klara u sv om smijehu nije ostala sama." Brisale su si oèi. ili mu je sestra luda? A tko æe znati? Sam bi na sebi jedva i ta osjetio . stavi ga tamo gdje mo e biti od koristi. Angela bi.glava joj je bila tako puna svega to joj je Klara isprièala. Ispunilo bi je kajanje to ga je zadirkivala. ili bi onih dana kad bi Klara zakuhala dovoljno vode da se oboje okupaju u velikoj kadi. a Klara joj je ot krivala sve vi e svari koje je èula od Aloisa. Adi im se. ili je to bila Rosig u najgorem izdanju? . Je li stvarno tak o smrdio kako je Angela neprestano i36 Norman Mailer ponavljala. U glavi mu je vladao mete . Uvijek ga je nastojala navesti da se vi e slu i sap unom. ru ni vonj. A to stvorenje jedva da je bilo veæe od svojih vlastitih pèela guvernanti. Mo da bi Englezi pristojno mirisali na èaj. "kao kad bi svi Rusi. mi sm o ne to posebno. pa se pèele vrate naèinu na koji su nekoæ ivjele Dvorac u umi 135 u rupi u stablu.) Nakon pokolja.

odjeven kako Adi nikad u ivotu nije vidio. a da je njegov laboratorij evolucija . to mu je uzburkalo misli. da ima malo stvari koje se tièu mu karaca i ena o kojima se razgovora s toliko nelagode. to æe i meni ostati tek pitanje na koje nema odgovora. Kako je do lo do tog fenomena. u svom poèetnom nadgledanju (i rasul u) ove zemlje 1 sunèevog sustava mo da zapao u tako velike pote koæe. moram pretpostaviti kako je D. U to doba. Vidio je vojsku pèela kako kru i iznad gazdinstva. 9Neobièno je. ne znam. da. Majka ga je stal no upozoravala da ta siæu na stvorenja ne smije poku avati dodirnuti ako ih vidi na cv ijetu. Dosta! Smrad nije ne to u èemu vragovi u ivaju. sukob vodio izmeðu Boga i anðela Luciferovog ranga. koji se zvao Der Alte. dok bi Alois ostajo na gazdinstvu. Maestru vjerojatno nije u interesu da znamo vi e o d najnu nijeg. a opet i nije. ili se. poput o nog to bi ga èovjek mogao imati 0 svojim ranijim inkarnacijama. Moguæe je kako su te sile i38 Norman Mailer poslale Maestra. Njemu je va nije da se bavimo problemima koji su neposredno pred nama . odmah po njeg ovoj pivom natopljenoj propovijedi u Linzu o ljepotama i èudima pèelarstva. jo od one noæi kad sam u ao u Aloisov um.Adi je usn io ivopisan san. slu iti Judom.to je u nedjelju naveèer objavio za veèerom . sa svoje strane. a bijelu je kosu skupio ispod stare pletene vunene kape. No. Nije bio nizak. Zvao se Der Alte. leteæi mno tvom raznih smjerova. Pa kako onda da ne zapita oca mo e li i on poæi s njim? Aloisa je to iznenadilo. "Isk reno govoreæi. vremenskih promjena. flore. tako trulo zasmrdjeli. da bi izazvali nepovjerenje. faune i ljudskih biæa. Mnogi ljudi u koje smo ulo il i smatrali su kako je nu no strahovito pomno odr avati osobnu higijenu. Dodat æu da ljudi koji rade za Maest ra te ko mogu izbjeæi takvu klevetu. koja je bila duga poput èarape. kao i pote koæa n . jer su bile nezadovoljne napretkom koji je ostvarivao D. kako tvr di Milton. koji je beskrajno dugo vri tao. Zbog toga uopæe nemamo neka potpuna saznanja o p oèecima ratovanja Dummkopfa i Zloga. i ostao sam hodati svojim poljima. na i su problemi èesto potjecali od jednog fenomena. stvoritelj svijeta. K. K. izvan je mog podruèja. u ra znim prigodama. ali je svejedno nalikovao patuljku. moram ponuditi vlastitu teoriju to se to moglo dogaðati tijekom veæ prohujale vjeèn osti. Blizu kuæe je staja o starac.em svjetala koja bi ibala amo-tamo. da se i sam obratio jo vi im silam dublje u sazvije du. To mu je bilo dra e to ga je tog jutra Adi pitao mo e li i on s njim. naposljetku. U snu mu je Adi èak zna o ime. A tièe se Adijevog smrada. Tad sam se prvi put aktivno umije ao u obitelj. Zato je Adolf. Putovala bi sa svoje troje djece.znaci i njeg ove ludosti i njegovog genija mogu se otkriti u bezbroju kreacija. èiste savjesti. Visjela mu je do pola leda. Plavobradim ili Atilom da bismo pijanu mu teriju potaknuli na jo jednu èa icu. Kako bilo. o sjeæao veliko po tovanje prema pogibelji koju njihova prisutnost sa sobom donosi. Jer mu ta pèela m o e podariti ne to èega æe se dugo sjeæati! A onda je jednog lijepog srpanjskog jutra jedn a ubola Edmunda. jer se savio u struku. a djeèak je nakon buðenja u subotu ujutro saznao kako æe njeg ov otac stvarno otiæi u posjet pèelaru. pred kraj devetnaestog stol jeæa. Dotad bi svake nedjelje drugi seoski Dvorac u umi !37 braèni par pokupio Klaru svojim kolima na putu za nedjelju misu u kapelici u Fisch lhamu. kazao bi joj. kad je èuo da matica dijeli isti vonj sa svakom pèelom u ko nici. nikad se ne smije usuditi neko od njih ubiti. ne mogu poæi". Moje sjeæanje iz ranijih doba posve je nesav r eno i obièno mi na raspolaganju ne stoji vi e od kakvog zakr ljalog instinkta. Ne moramo se. Ko ulja mu je bila izvuèena iz h laèa i dosezala je do koljena. Jesu li obojica bili bogovi. Evo lucija je veæ bila zapela u brojnim slijepim ulicama. Inaèe bi. Sad mi se èini kako se èitatelju moram ponovno obratiti zbog jedne neugodne stvari. A sad. One noæi kad je èuo da bi mu otac mogao poprièati sa susjedom o kupnji neèeg to je Alois zvao "prvim materijalima" . a b ilo mu je i drago. A jo i gore. kao to je smrad. A ne mo emo ni iskljuèiti moguænost da je Dummkopf. Mogu reæi kako sam izravno sudjelovao u oblikovanju djeèakovog sna.

èak i kad nije u potpunosti nadzirao Zemlju koju je stvorio. ene i djeca prebjegli nepriDvorac u umi 139 jatelju. (Stoga je.-ovu prevlast. ili velikih nada koje su ulo ene u . dobrim dijelom zahvaljujuæi podr ci koju smo tim po duzetnicima dali mi. D. Sapuni. rijeko se mogu naæi suprug ili supruga koji bi bili svjesni mirisa svog partnera. Kakvo jednostavno i eleg antno rje enje. uspio svakog od na ih klijenata oznaèiti primj esom odgovarajuæeg vonja. pri kraju devetnaestog stoljeæa nije se brisanje ljudskog vonja jo ni pribli no d ovr ilo. No. Èak bih ustvrdio kako je D. Za to? Jer je ovu zemljinu kuglu jo na samom poèetku pogre no projektirao. Stvorite lj je imao svoje razmjerne uspjehe i strahovite neuspjehe. K . za to bila odgovorna mirisna aroma. Sceno m su vladali dezodoransi. K. kao sredstvo upozorenja kand elima da su u blizini na i klijenti. Dr im kako Gospod. uglavnom. miris je sigurno bio jedan od Stvoriteljevih resursa. u èasu kad se Maestro mogao suprotstaviti njegovom napredovanju. prizemnijim .a koja je nailazio. da. Mora se priznati da n ikad nije odustajao. To se dogodilo u subo . Pretpostavimo da su mirisi odmah otkrivali razmjere hrabrosti svak og stvorenja. ne mo e se poreæi kako su i potresi i ledena doba doveli do brojnih prekida njegovih pokusa i poharali mu mnoge pothvate. nemoguæe pratiti trag promiskuiteta na francuskom dvoru za vladavine Luja XIV. progovoriti o snu koji sam Adiju umetnuo. podmuklosti. njegove upornosti. dogodio se pomak u va nosti mirisa. straha. K. Zbog toga se od srednjeg vijeka nadalje. Na im mu terij ama dovoljno bogatim da si mogu priu titi dobre parfeme. na Maestro nastojao takvoj prepreci svojim namjerama suprotstaviti tako to je mnoge alkemièare poticao da otk riju dovoljno suptilne parfeme koji vonj trule i mogu prekriti sladim. primjerice. i . Do kraja dvadesetog stoljeæa gotovo je sasvim nestalo Bo jeg oslonca na neugodan tje lesni miris.-u omoguæio da poduzima stvaralaèke evolucijske korake. vodoinstala-cije. Prisutnost kolege (vjerojat no potpuno ne eljena) sigurno je utjecala da na svoju velièinu vi e ne gleda na isti n aèin. Najprije æu. ulja za èi æenje. primjerice. ne smijem zanemariti put do Der Alteovog gazdinstva. a da ne mora n adgledati svako sparivanje ponaosob. mo da èak egzotiènim po primjesi smr ada koji se nazirao pod mirisnim rasponom.nikak o u najmanjoj mjeri .odluènosti da se razmno avaju.. K. pa je sastanak Aloisa. poèetkom dvadeset i prvog stoljeæa. Mislim da mogu ponudi ti neka rudimentarna zapa anja s tim u vezi. Putem je Alois prvi put u ivotu sa sinom vodio pravi razgovor.) Do kraja Prosvjetiteljstva. to se pokazalo pravim bla goslovom. No. U davno pro lim vremenima primitivnog èov jeka. odanosti. koje smo o tkrili mi. nezamjetnijim i naposljetku ugodnijim mirisima. Pojavile su se kad e. te putene arome tako prepune kamufla e. Adija i Der Altea obilje ilo neobièno. (Barem je tako u razvijenijim zemljama. Do dvadesetog je stoljeæa ubrzano nesta janje ljudskog vonja dalo presudan doprinos na em napredovanju. je poèeo tragati za metodom koja bi njegovim kand elima omoguæila da otkriju koj i su to mu karci. Djelomièno je. KNJIGA SEDMA Der Alte i pèele I. Mo emo samo pretpostaviti koliko je beskrajnog vremena moralo proæi prije nego li je nekoliko svojih stvorenja naveo da polete. nego je i nama bio velik poticaj. Danas. Miris je D. ali trenutno zb li avanje djeèaka i starca. U jednu sam razmjerno sitnu stvar siguran: do nastanka njegovih najambicioznijih koncepata. Dodajmo tome irin u i brojnost njegovih kopnenih i morskih vrsta. jedne drugim a privukla ili odbila poruka koja im je stigla do nosa.eto neuspjeha). ako se ne uzmu u obzir ti kraljevski miomirisi. ipak. a na takav se postupak odluèio zbog jednostavnosti i razmj erne jeftinoæe. mu karca i ene. srama.) Gubitak takve kognitivne moæi ne samo da je smanjio D. Kako i ne bi takav s ignal za pomoæ iskoristio u razvoju mnogih vrsta? Ljude bi. mogli su poni titi smradne arome. sebe vi e nije mogao smatrati olièenjem dobrote i svemoæi. Pustimo to. brontosaura (da bi se potom ustanovilo kako je ta preuvelièana ivotin ja naprosto prevelika da bi mogla opstati . stvari su se jo jednom izmijenile.

Stoga je trebalo vrlo pozorno priæi pripremi potrebnog jasnog sna za dijete. Iz iskustva znam kako umetanje snova tako jasnih da djeluju poput noænih vizija da je brojne po eljne uèinke. jer se tim medijem obilato slu imo. To vrijedi jo od poèetaka ljudskog postojanja. najèe æe putem s nova). K. Kand eli koji su tog klijenta mo da veæ uze li pod svoje mogu nam stvoriti priliène nevolje. Jedna strana prodire i napada ciljeve one drug e. no sanja rije koje se moraju proizvesti ex nihilo ozbiljno nam isprazne proraèun. Sjet imo se da sam. D. Mo emo raèunati na srdit odgovor anðela n svaki san koji potaknemo. no isku at æe èovjekovu sposobnost da otrpi te ku tjeskobu. kod mladih klijenata postoji i rizik. San danas slu i kao uzorak nesavr enog za titnog sustava. te su se moæi smanjile kad smo u razvojni ivot ljudi u li mi." Dvorac u umi 145 2. spavaèu suvremena noæna epizoda nudi tek nagovj e taj predstojeæih poremeæaja. 144 Norman Mailer No. Tu smo tako diskretno djelovali. Ne. K. u toj sam austrijskoj regiji radio s drugim klijentima. Nadzor nad njim i njegovom obitelji tad su preu zeli moji pomoænici. odanosti. Imitacije dogaðaja koje stvara san ne moraju biti posve razumljive. Uspijevao je vizije pobuditi i kod proroka i kod obiènih ljudi. " elim da". dobio nalog da na mal og Adolfa vi e ne obraæam pozornost.od izoo. nered. vizije u snove ulaze poput kakvih rascjepkan ih pripovijesti slomljenog vrata. je tu otkrio sredstvo za ravnanje nekim od svojih ljudskih biæa. D. prije Aloisovog sastanka s pèelarom u nedjelju. Umjesto toga. u doba koje Maestro naziva Jahvinom erom (a to je . ljubavi ili zdravlja nego to je dotad pretpost avljao. Urezati je bio glagol koji se rabio. Kao to sam veæ napomenuo. posebno onaj koji nije vezan s prija njim iskustvom onog koji æe ga sanjati. U svakom sluèaju. prosjeèni san preraste u koloplet. Dometnut æu kako stvoriti san.tu naveèer. . poput tura razno enja mlijeka. privr enosti. dr i kako je od presudne va nosti da upravlja svim snovima. K. Na taj je n aèin mogao svoje tiæenike èesto navesti da krenu odabranim putem. Ako bi vas vjerni prijatelj u bliskoj buduænosti mogao iz dati. Cijeli je postupak ubrzalo. S druge strane. Rijetko mu uspijeva izravno prenijeti zapovijedi. Jahve se vi e nije mo gao tako uèinkovito slu iti snovima. Osim jednom jedinom prigodom. sno vi rijetko javljaju u vizijama. nala u nerazmjerne izdatke Vremena! tovi e. godine prije Krista pa do njegovog dolaska). Danas se. pretpostavlj am. Mestro kod djece uglavnom nije poticao na takve pothvate. kad se obitelj Hitler preselila iz Passaua. Vjerojatno mo e osigurati otvoren pris tup. je podijelio mno tvo nagrada i kazni (ponekad kroz èuda. ako je spavaè taj koji se sprema izdati bliskog prijatelja. u snove im je umetnuo priviðenja . a da se.oprostite na ovako grubim povijesnim procjenama . Èak i kad se san ne da dokraja protumaèiti. nije ni pribli no rutinska stvar. koji mu karca ili enu m o e upozoriti da izbjegnu situaciju kojom neæe biti u stanju ovladati ili je podnije ti. Stoga je D. posljedice tog èina mogu se dramatièno prikazati p omoæu zami ljenog scenarija. a san je isporuèen na izra vnu Maestrovu naredbu. kaos koji ostane nakon to se uhvatimo u ko tac s kand elima.-ova nekoæ svemoæna uporaba snova poni tena. "u Adolfov mozak ure e jednu trajnu pretpostavku. kazao mi je. no najbolji se rezultati posti u pristupom malih koraka. U p osebnim prigodama uistinu mo emo klijentu u san umetnuti cijeli scenarij. to se pokazalo bitnim. Malo je onih kojima noæne more èine dobro. mnogo puta poslu io tek nadmoænim hirom. Mnogo kasnije. ti jekom vi e noæi. K. ka d sam se dovoljno dugo uvukao u Aloisov mozak da istra im njegovu oèaranost pèelarstvo m.u glavu na eg esto-godi njaka moram us aditi odreðeni san. Kako bi zadr ao nadzor nad pr imatima kojima je dao nadahnuæe da postanu ljudima. da ne oèekujem nikakve smetnje od kand ela. Delikatne manipulacije sraèunate na izmjenu reakcija èovjekove psihe u buduænosti ne m ogu se izvoditi u ratnim uvjetima. na tu æe vas moguænost upozoriti san. kako se ne bi uzbunili kand eli. Obavijesti koje su o Hitlerovima u Hefeldu prikupljali moji pomoænici pokazale su se dostatnim. Na razini do koje mi dopiremo ako elimo poluèiti stvaran uèinak. A sad mi je stigla izravna poruka od Maestra . subjektu ipak ostane ne to maglovite spoznaje kako on ili ona ima manj e hrabrosti. kad shvate to poku avamo napraviti. D.

Sam mi èin nije uzeo vi e od nekoliko minuta. tovi e. taj posjet o bilje io zauvijek. djeèaku æu u um urezati jasnu sliku Der Altea. do ivjeti dotad nepoznat osjeæaj vl astitog znaèaja. Djelovanje snom nije mogl o biti izravnije. No. Obièno su uèinkovitiji skromni scenariji. Potrudio sam se da djeèak na jeziku osjeti izvrstan okus. nisu se dali prevariti. Kad bi ga izazvali. Adiju je dao licu meda. koji su ga poznavali desetljeæima. Nije stoga bilo iznenaðenje to je Adija. kad se uspje no ubaci. rezonantnim glasom koji je znao dale ko odjekivati te vladanjem biti znanja o pèelama. jer æe povjerovati kako mo e zaviriti u buduænost. Starac je bio pustinjak i velik osobenjak. Bio je kao kakav stari umirovljenik. Adi se probudio pid ame vl a ne od koljena do pupka i pro et sreæom. Trajna pretpostavka. Kad ih je Der Alte uveo u svoje odaje. Usudio bih se reæi kako sam tom prigodom stvar obavio vje to. kako sam veæ napomenuo. k tome i uèinkovitije odbijalo nas nego kand ele. S druge strane. sad znamo kako æe. to bilo drago. p rerano je za prièu o tome. Zasad æu prestati s raspravom o urezivanju snova sve dok nam ne bude nu no ponovno progovoriti o toj tehnici. Magnus Rudiger. mirisom. nije se mogao othrvati da ga povremeno ne iskoristimo. Svojom je odjeæom. Da ponovimo. A to nije bilo pretjerivanje. kod primatelja mo e izazvati por emeæaj. Kako su njegovi zadaci sa sobom nosili stvarnu opasnost.ostalo jo osamnaest godina. a potom pronaæi put natrag u st o er svoje pukovnije. kojeg su zvali Der alte Zauberer. mogao je ispasti podmukao poput zimskog vjetra. pa se moglo pretp ostaviti da se neæe meðusobno odbijati. poznat i kao Der alte Zauberer . kli jenta mo e s nama blisko povezati. Iz vodi se odluènim potezima.posve slo enog amalgama n a e magije i njegovog oèaja i odluènosti . Dok je svlaèio mokru noænu odjeæu. Aloisu je. Kao pitanje stila. taj èovjek. U sebi je bio siguran kako æe se uskoro 146 Norman Mailer upoznati s Der Alteom i zbog toga se osmjelio od oca zatra iti da ga sljedeæeg jutra povede sa sobom. mislio je kako je dovoljno po stolu za kojim je sam sjedio u kuhinji u krug posuti sol. Tim æemo se sredstvom èesto slu iti tijekom dvogodi nje karijere Adolfa Hitlera kao vojn og glasono e. no priprema nije bila jednostavna. Kod Der Altea je bilo najzgodnije to to nam je pripadao veæ desetljeæima. Njihov razgovor putem do Carobnjakove kuæe tek trebam iznijeti. no odgodit æu ga tol iko da iznesem Maestrov koncept urezivanja snova. No. prije nego to ih smj estim u Adijev san. to nije bio n bièajen sluèaj. Takvi sitni klijenti kad ostare znaju biti prava gnjava a. znao sam kako Alois uskoro ide u posjet susjed nom pèelaru. bio je jedi ni pèelar u krugu od dana hoda i stekao je zavidno znanje o pèelarstvu. Ako se primijeni pogre no. koji je morao nositi poruke do rovova. Do njegove je vojnièke karijere . Njegove èini nisu bile ni osobite niti uèinkovite. Uskoro se nametnula magnetska privlaènost sna. no u posebnim se pr igodama znao prikazati simpatièan poput svakog navodno dragog starine. jer sam i Der Altea uputio da djeèaku da okusiti svoj najbolji med te da to uèini odmah èim se s njim upozna. nije ba stvarno bio stari èarobnjak. vraæajuæi isti san s vlastitim malim varijacijama. Prije nego to se upoznaju. nije imao ni jednog susjeda kojem bi se jako urilo ugroziti mu predod bu koju j e o sebi stvorio. Seljaci u H afeldu. Pod sjeæam kako se rabio glagol urezati. kad je posrijedi rad na snovima uvijek sam bio sklon izbjegav anju barokne virtuoznosti. ostavljao dojam èarobnjaka. nakon to mu je bio urezan san. Nama æe njegovo uvjerenje da si je èesto u stanju unaprijed predoèiti ljude koje jo nije upoznao biti od velike koristi. opet je zadrijemao. on i Adi bit æe srodni po mirisu. No urezivanjem se ne mo e baviti ba svaki vrag. Ili su ga barem tako zvali seljaci u susjedstvu. Primjerice. Za pozadinu sam iskoristio sliku jedne od dviju soba u starèev oj kolibi i dodao sam da se kroz prozor vidi i dvori te."Stari Èarobnjak". U ovom sam se s luèaju zadovoljio da to bli e predstavim Der Alteovo lice i glas. Zahvaljujuæi obavijestim a prikupljenim na mlijeènim turama. vje ra da je u stanju predvidjeti dogaðaje prilièno je pomogla uèiniti ga hrabrijim. No. To mu je pomagalo saèuvati ponos. To je. . A ja sam izmeðu obje s trane te predstojeæe veze uspostavio ravnote u. n astojeæi ponovno okusiti med. Der Alte. k ad se Adi te nedjelje bude upoznao s Der Alteom. uz sav svoj petparaèki uèinak. Kad go d bi osjetio strah pred silama koje nije mogao imenovati (obièno pred nekom vrstom kand ela).

S vremenom je u svoja koljena strpao dovoljno reume. dok mu je zrak palio pluæa. a on je gledao ima li medv .koraèao je uz oca koliko je brzo mog ao. I li su stazom kroz umarak. Ponekad medvjede meso i med. dobar jaki samostrijel. Alois obièno prema svojoj mlaðoj djeci nije gajio sna ne osjeæaje i za oèinstvo se nij e osobno zanimao." "Dakle."srednji vijek" je mo da v eæ i èuo." Usprkos laganoj reumi. Èinilo mu se da taj izraz mo da veæ odnekud poznaje.da ubije me dvjeda. dok Adi nije na ao rijeèi. Djeèakova oèita elja da se razgovor ne prek ine poslu ila je kao okidaè Aloisove sposobnosti izlaganja. Zamis li. A to misli da ti je dao za uzvrat? ." Adijev se dah veæ sasvim u ario. na kojima se vidi kako je pèelarstvo veæ bilo ozbiljna djelatnost. I nije pro ao ni jedan dan. na to su ga tri oraha. Sebi bi uzeo dobar dio. Svake veèeri. Zato je èovjeku trebao luk . morao si mu za to platiti. jako davno. A sad je. a u pluæa nabio dovoljno dima. Sto nije pomagalo. Alois se pak. o. no Alois mu je pred oèima bio MEIN VATER. Adijev je dah sad grabio pluæa jedinst venom mje avinom sretnog ara to se razgovor vodi i oèajanja da neæe uspijevati dr ati kor k (napola trèeæi) s ocem. Iako se tad to jo radilo divlje. "Postoje li pèele od uvijek?" upitao je napokon. Alois je u njemu izazivao isto onakvo strahopo tovanje kakvo b i se vidjelo na majèinom licu kad bi spominjala der gute Gotta. tvrda poput kamenja. koji potjeèu jo iz 148 Norman Mailer Srednjeg vijeka. Nije se bilo lako pribli iti medu ako je medvjed stigao prvi. sad mu je otkriæe da s djeèakom mo e doista razgovarati nogama dalo dodatan potic aj. dok Alois mlaði i Angela nisu poèeli s njim raditi na gazdinstvu. ali kako zaustaviti medvjeda? Medvjeda debele ko e! Morale su ga bosti u oèi. Za to? Jer su umski medvjedi isto tra ili med. ni rijeèi. govorio Alois. zapuhao je vjeta r. no to je bil a neka nadoknada. 3Dok su ustro koraèali." Nasmi jao se. "jo nisu imali ko nice. Istovremeno mu je u glavu ulazilo tako puno nepoznatih rij eèi. osjetio prema tom malom ne to neuobièajeno. Nije se usuðivao zaostati ni koraka. Pèelinji vosak je tad bio podjednako va an. Morali su iæi u potragu za rojem pèela. Samo. Tako su to dobri ljudi tad vjerojatno morali raditi. Tako je shvaæao imanentnost tog krupno g èovjeka pored sebe. Aloisu je uvijek bilo nezgodno kad se morao sresti s èov jekom koji je o nekoj temi znao vi e od njega. da se obièno te e odluèivao na kretanje. Ako si imao voska. Alois je Adiju punio glavu tako brojnim novim nazivima i mis lima da je djeèak ubrzo ostao bez daha i to u dva vida. Oduvijek. morali su on i to skupo platiti. Ni e dolazilo u obzir da zastane kako bi pitao . A koliko je samo djeèak elio zadovoljiti Aloisa! Na poèetku puta obostrana utnja doima la se neprobojnom. ali sretno sroèeno pitanje. mogao si u kolibi imati svjetlo. Mo da èak i prije nas.Dvorac u umi 47 Umjesto toga æe slijediti razgovor koji je vodio s ocem dok su i li u posjet Der alt e Zaubereru. A onda bi se jo pojavio njihov vojvoda ili baru n. koji pred sastanak nije osjeæao pretjerano samopouzdanje.kao da su mu orasi rekli da uti. Bilo je to jednostavno. "Da. Zamisli kako su samo te pèele morale poludje ti kad bi im medvjed gurnuo nju ku ravno u krilo ko nice. oèe?" Alois ga je ohrabrujuæe potap ao po zatiljku. Medvjed bi se vratio u potragu. s takvim autoritetom izb ubala po glavi da se nije usudio zaplakati .gdje drugdje? Otkriti takv o stablo. a onda zgrabiti meda koliko mo e prije nego to te pèele sasvim izbodu. a da im nismo poku avali ukrasti med. dok je stajao ispod oraha koji je bio najbli i kuæi. jako su se davno pojavile. nije im to bilo dovoljno. "Jo u bronèanom dobu jeli smo med. No. Uglavnom je. dodao je Alois. "Da. Toliko uboda. Biti u oèevom dru tvu] Jedva da je nauèio pisa ti. rekao je Alois. Mo da zbog Karla Velikog. da. Alois je hodao brzo. U kolovozu. jako divlje. Kamo? Tamo gdje je bilo upljih stabala . kako o tom malom Adolfu nije èesto ni razmi ljao nit i na njega tro io vrijeme i sam malo uspuhao. Adi je sa svoje strane bio stra no uzbuðen. Ponekad bi jeo medvjede meso. naravno. Morali su zagrabiti i vosak. Sad su ga amarali "bronèano doba". Svijeæe! Ali. potpuno neoèekivano. Pèele". i siguran sam da sam vidio crte e iza staklenih pregrada u starom muzeju u Linzu. Jedno je ubosti èovjeka. "U Srednjem vijeku". poput bièa.Samostrijel. Ako je èuo da ima meda. " ive na na oj lijepoj Zemlji veæ jako dugo. pa potom "srednji vijek" .

rekao je Alois. "Mora shvatiti". a da nije uèinio neku gre ku na koju bi sa sigurno æu upro prstom. Stalno je odgaðao odl uku da se upusti u pèelarstvo. Alois se zaustavio." "A to bi bilo s medvjedima? Bi li se oni pojavili?" "Bi. nema dobrih kr æana. onda je s njima svr en o. Jedne nedjelje. Gazdinstvo je odluèio kupiti zbog privlaènog polo aja. Bez milosti. tu je rijeè Alois uporabio . "Molim te. To je bila tek naznaka straha. No. otprilike u ovo doba . pletarom koju je dr ao u gradiæu do kojeg iz Braunaua mogl o doæi pje ice. u to je u ao ba kao da ja e konjiæa na t pu. drvo æe odn ijeti do svoje kolibe. Med je sladak." Zastao je . da je poslije zakljuèio kako je vjerojatno preturao po rnatièinim odajama. Nimalo mu se nije sviðala pomisao kako æe mu se seljaci smijat i. no svejedno nije elio da ga opet napola prevare. ali unosan. No. tad ga je umalo zadesila katastrofa. k ad su pèele mirnije. Nema nikakvog milosrða. ponovio je djeèak . hobi. "sjedni. "to postati i posao. i to ubrzo. Jako okrutne. No.konj na tapu. Sad se bojao da ga Der Alte ne prevari. Cijelo vrijeme dok je radio sa slamnatom ko nicom. "U domu pèeli njem. mo da brat. rekao je Alois. samo s jednom ko nicom. Niti u jednoj ko nici neæe vidjeti ni j dnu pèelu preslabu za rad. Ali znao je. Ponekad su jedna prema drugoj okrutne. Njima je to posve jasno. igraèka. oèe. poduzetan bi tip takvo drvo mogao poku ati oboriti. "da nama pèelarstvo neæe biti kao iz bajke. To odvraæa druge medvjede. Mo da æe èak morati plati ti pretjeranu cijenu. "Nitko. Zbogom. kazao je. Alois je opet utonuo u utnju. rekao je . No. A dana s. A t ko bi to kod pletare znao? Slama je uvijek ista! Shvatio je koliko malo zna o st varnom dr anju ko nica. Napokon je vidio kako mu se sin muèi. Alois tu nije razabrao pr ivr enost samom èovjeku. posebno ako je hladno. kazao je. Upravo je tako to i poèelo. Jo jedan strah koji æe dodati na vatru u svojim grudima. Mogao je osjetiti. oèi su mu sjale. Oni su tu samo s jednom svrhom. dok su se odmarali.jeda. mjestu u koje je naveèer mogao otiæi da bi se odmorio od gostionice i sv ojih kolega u slu bi. Susjedni su seljaci Der Altea hvalili. "Naravno. ili ga obiæi nedjeljom. "nekog hladnog dana u ovo doba godine èovjek mo e naæi drvo koje samo to se nije sru ilo. . a on i njegov sin. "Doði". a u toj upljini roj pèela koje su se skupile kako bi se poku ale s pasiti od hladnoæe." No. Nije to sebi sasvim mogao priznati. a onda sjeo na susjednu. ali pèele ponekad nisu. rije e ih se. izlagao se stupici. mrtvo drvo Dvorac u umi 149 s velikom upljinom. Pa. no posljednji put kad se krenuo baviti pèelarstvom.jo jedna nova rijeè. toliko ga je razbje njelih pèela tako brzo iz bolo. rekao je Adi. Das Steckenpferd. Tek je tad osjetio b ol u koljenima. Djeèak je bio zbunj en. Sad je veæ izgubio kolovoz. to je to? Sto je od toga nastalo? Hobi! Mo da malo rizièan. Sve te trutove. "Ponekad". Zna l i za to?" "Ne znam". gdje mogu izvaditi ostatak meda." Pokazao je na stijenu. da ne mora gledati kako svi idu u crkv u. a ne zemlje. osim trutova. Der Alteu. Zato to se invalida rano rije e. Da ih pretjerano ne uznemiri! Morat æe to napraviti na veèer." Opet se stao smijati. Jednom godi nje. Morat æe je kupiti." "Ubiju ih?" Djeèak je veæ znao odgovor." "Zato to se dr e jednog zakona. Nitko u ovoj ko nici. mora mi reæi. Zakon nala e: na e dru tvo mora opstati. no to nije bio glavni izvor nelagode. Uskoro æe to biti i posao. Neka se stoga nitko ne usudi biti lijen. To bi mo rao izvesti oprezno. Èovjek o kakvom govorimo mora biti pripravan ubiti prvog medvjeda koji naiðe i objesiti ga blizu pèela.odmah nakon ljeta." "Hobi". "Uskoro æe". Osjeæao je i strah." Hodali su u ti ini. Po tuju jedan zakon i on je iznad svega. meðusobno si potvrðujuæi 150 Norman Mailer mi ljenje o njegovog velikom znanju o temi pèelarstva. Unaprijed se spremio kako æe tom èovjeku. Mo da je veæ bilo prekasno za poèinjati sa zimskom zajednicom. Njihov mu je brzi hod sad tako tipao dah da vi e nije mogao postavljati pitanja . Iznenada. Nema ih vi e.

U svojoj je starosti odluèio izgledati kao osvjedoèeni pijanac. to je bil o neobièno. I naravno da je s tari doktor dobio poruku da se lica najboljeg meda na Adijev jezik stavi èim se ota c i sin pojave na vratima. Povremeno bismo nekoj od njegovih starih predod bi dodali kakvu novu spozn aju. Putnici nisu bili pripravni na susret s carinskim slu benikom takvog autoriteta. Salzburgu i Berlinu. primio lijepu kolièinu alaca i da se na raju pokazalo kako mu je to ubla ilo krutost u zglobovima. Za to mu je trebao tek jedan potez. neugladenom posjetitelju pokazuju navodnu eleganciju èajne ceremoni . Adijev je pogled o ivio. to je takoðer toèno. koji je. U raznim sam ga prigodama èuo spominjati godine koje je proveo u Hei delbergu. "Poku aj me prevariti . a odjevne predmete da i ne spominjemo. Govorit æe koliko se bolesti u drevno m Egiptu i Grèkoj na taj naèin lijeèilo. pa èak i ja ko stara dama. je li uistinu bio spreman naèeti s Der Alteom takav razgovor? Kad pogleda u bit . Beèu. No. Jako star gospodin. a on je od nas imao slabe k oristi. povrh m og urezivanja sna. pa 152. a opet pune svjetlosti. A istovremeno i jedno i drugo! Aloisu je ponuðen tek nadmoæni Der Alteov osmijeh. ljeti. napola idov be z ikakve svjedod be o visokoj naobrazbi. Sjeli su. No. A tu je bio i stari ogrtaè. Der Altea æu povremeno zvati herr Doktorom. tijekom njihovog zajednièkog mar i-ranja. da bi u klijentovom umu o i vjeli izblijedjelo povjerenje. Velikim lijeènicima. gora od doma petnaest maèaka. Koji su znali kako se od pèelinjeg otrova i meda rade prep arati. koristeæi pèelinje alce. a da ni jedno od tih ug lednih sveuèili ta uopæe nije pohaðao. Ne bi se oèekivalo kako æe ispasti dojmljiv lik. Spremio se Der Altea za diviti svojim razumijevanjem pèelinjeg otrova. Der Alte je djeèaka osvojio u sekundi. ipak bila Der Alteovo car stvo u kojem je bio sretan i. prekriven sad veæ izblije djelim arkim bojama. veæ je i. plave poput najhladnijeg s jevernog neba. Odjeæa mu je bila prljava. razvio je i sposobnost da kod svakog usputnog dijaloga odmah stekne prednost. èinila je da nalikuje kakvoj dvorskoj ludi. Nazvao sam ga umirovljenikom. da sad tu ne uljep avamo. to je Aloisu poveæalo nelagodu. Starac je malo petljao (iako prilièno vje to) oko kuhanja èaja. a malo ih je bilo spremno na inteligenciju koja se isticala u njegovom izravnom pogledu. Èetrdeset se godina Alois svaki dan susretao sa stotinama ljudi. makar je poprimio mnoge aljkave navike star ih ispièutura. ukoliko smijem dodati. hodajuæi èetverono ke. nije se pripravio za to. koje je na kratko obi ao. mo da to i nije pravi korak. Na to da se god Alois pripra vio. dijabolièno nesraman. slijedila protokol. Procedura je . Posljednjih godina ga ba i nismo trebali. Tako nepristojno. a bijela mu je brad a od nikotina izgubila boju. stekao ne to govornièke vje tine i nadmoænog dr anja kakvog provjerenog i pravog doktora filozofije. no to sam smatrao jednom od njegovih p rilièno nedoliènih crta ta tine. Norman Mailer ga se neuobièajenim izgledom te ko moglo iznenaditi. Neporecivo. patio i od inkontinencije . To je bio glavni razlog za to sam nalo io da se Der Alte s ocem i sinom upozna sa lic om meda u ruci i bez okoli anja je gurne djeèaku u usta.isprièati kako je jednom. prete ito vlastitim trudom. Viðen je tek u Heidelbergu i Gottingenu. Èak se i u njegovom namje taju. to je naèin darivanja kakvim se slu e i anðeli i demoni. Govorit æe o Rimljanima i Grcima. ili se barem tako govori lo. Tvrdio je kako je po tovan i obrazovan èovjek s fakultets kom diplomom. Na je stari i uèeni doktor bio prevarant. bilo usmjereno Aloisu. meðutim. napola Poljak. Èak je i dugaèku vunenu kapu uspio zaprljati b ezbrojnim mrljama od juhe (jer je njenim repom brisao usta). istom onom snagom divljenja koje je do tad.neæe ti uspjeti!" bila je nedvojbena poruka koja mu se mogla proèitati u oèima. Leipzigu. to ako Der Alte o toj stvari bude znao vi e od njega? Dvorac u umi 4Kako sam veæ naznaèio. ostavljao je dojam. Karlo Veliki i Ivan Grozni bi se takoðer mogli spomenuti. Gottingenu. Der Alte je pripadao nama. Ne samo to je irio nesretni vonj koji kod na ih klijena ta nastojimo oslabiti. Ta dugaèka kapa koju je nosio i unutra. jer u stvari uopæe nije pio. Pliniju i Gal enu. a ipak je bio. Za uzvrat smo oèekivali poslu nost. Oèi su mu bile iznimne. kao da je njegova mokraæom natopljena jazbina. Govorit æe o obolje nju zglobova kod tih monarha i kako su im uklonili bol. kljuèa mnogih trikova koje je nauèio. tovi e. otkrivala o t ra crta starog urina. Tako elegantno. ludina arena oprava.

sad je postao klijent koji se zadovoljio malim. jer je najmanje privlaèna crta mojih dragih pèela njihova spremnost da bodu. Od èaja mu je u nosnicama ost ala prodorna aroma. volimo ih radi njihovog meda. Osim.idovskom Magnusu vidim potencijal.sad je s pogledom koji je razoru avao.vratio se opet Aloisu "ali æu vas ipak spremno nazvati prijateljem. koji je okrunio ono to je mogla biti va a disertacija. "samo jednom. Da! Herr dr. prièa se da neki Kinezi znaju uz pomoæ ubada-nja o trim iglama ubla iti giht. Reuma i gih t danas su se mogli smatrati bolestima iz pro losti. Alois je uistinu poèeo spominjat i Plinija i Galena. to se mene tièe. Nije se radilo o tome. Prièa se da Kinezi" . Alois je svoj popio u tri vrela gutljaj a. No. Jedno sam vrijeme oèekivao kako æe biti jedan od mojih najistaknutijih klijenata. moram. Jer vas jo ne poznaj em. no ne ba i zbog ustri ne da nas provociraju èak i dok pola u ivot. a mogu spom enuti i herr dr. uvjeravao je. preko va eg velikog ugleda. "Da. jer u sebi osjeæam potrebu da vas posa vjetujem." Aloisu se uèinilo kako bi tu temu bilo dobro zakljuèiti. "moglo je ba tako i biti. "jo osloviti dobrim prijateljem. To je domaæinu omoguæilo da mu odmah natoèi drugu alicu (krajnje suptilan prijekor). kad ste jo bili mladiæ." "Tvojeg oca". Likomskv. Tek su tad progovorili o svrsi njegovog posjeta. prije trideset i jedne godine. ono to ste vi tada vjerovali da tu treba otkriti. ne ostvariv i onoliko koliko sam predviðao. Obavijesti o va em cijenjenom ranijem polo aju stigle su do mene prije ovog sastanka. no dosad je razgovorom u potpunosti dominirao Der Alte. Jer. Terc je proveo niz ozbiljnih kemijskih istra ivanja o prirodi pèelinjeg otr ova i njihovog jo neiskori tenog potencijala ba za te vrijedne lijekove. u svojoj koli s jednom uèionicom. ionako veæ prepune lijepih kutaka. cijenjeni efe Financijske policije her r Hitleru.je. napomenuo je. otkrio ni ta manje ne go dr. Adi je ozbiljno klimnuo glavom. Priznajem da mi je strahovito ao to se znanstveno ne bavim medicinom. namijenjenom uveæanju uzajamnog odu evljenja koje je izmeðu njega i djeèaka veæ uspostavljeno. je r sam tad mogao poèeti istra ivati samo tu temu. ali s mno tvom uboda u predjelu koljena od kojih se poslije znatno ubla ila bol rane fa ze reume. a potom Karla Velikog i Ivana Groznog. primijetiv i da u tom poljsk o. Uz svu svoju nadarenost. toliko toga to se o ovim pèelama i nj . naravno. to je. jer je. Kako bilo. da. dragi gospodine. ali mu je ipak priopæeno kako bi u buduænosti moglo biti pote koæa. Ne treba ni spominjati kako bi vi e volio dobar gutljaj piva kojim bi potakao ustrije izno enje nekoliko una prijed pripremljenih 54 Norman Mailer napomena. Der Alte je svoj èaj ispijao lagano ga srèuæi. Nek oliko desetljeæa prije znatno sam pao u Maestrovim oèima. jo je 1864. nevjerojatno smrdljiv pustinjak koji je golemi ugled stekao bavljenjem ko nicama i pèelama. Naravno. iznenaðujuæe. Èak sam dovoljno samouvjeren da vjeru jem i kako bih vjerojatno do ao do zavidnih otkriæa. "svi jako cijene" . da nije bilo bezbrojnih prepr eka koje stoje na putu njihovog lijeèenja. da je on osobno neljudski patio od gihta ili reume. jednom je prigodom uvidio. izvrsno rje enje." "Upravo tako".dvojic e mediDvorac u umi 153 cinskih genija koji su znali kako lijeèiti bolesti tako te ke da im drugi nisu nalaz ili lijeka. koja se."Kinezi koji ive na suprotnoj stani Zemlje. obratio se sad Adiju. t ijekom sata na kojem je fraulein Werner poduèavala geografiju i toèan polo aj Indije i Kine na velikom kontinentu Aziji. Vrlo je dirljivo govo rio o oboljenjima dvojice velikih monarha i predanosti Plinija i Galena . dodao . nisam bio zadovoljan Der Alteom. Terca. Nipo to nije trebao svr iti kao bizaran. Èuo je za Kineze. dragi gospodine. Jo uvijek ne znamo gdje toèno moramo na ti jelo oboljelog staviti pèelinji alac. rekao bih. nikad nam n ije dao previ e. Kako je taj sa mo na iroko raspredao! "Ne mogu vas". u to je doba bio pravi satir kad su posrijedi ene. rekao je Der Alte. slagala s urinom. u lijepom kutku Austrije. reæi. Jesi li èuo za njih?" upitao je. gotovo mitskoj zemlji. postav i rtvom napada bez premca. u toj dalekoj. pre malim.

Der Alte je nastavio prièom od pèelinjem vuku. Naposljetku. "Herr Hitler. Kod poziva. A stiglo mu je jo toga. ili æe mu s leda pasti pravi teret. Kad pèela sk upljaèica. raèji pauk se èak potrudi izbaciti ostatke iz cvijeta. Progone ih i love u zamke. a da ne sagradi i samostan. Nije znao nalazi li se pred nepodno ljivim jadom. Ja za sebe ne predviðam vi e od skromnog ulaganja jednog umirovljenika. malih i velikih. Osa sad sas .'" "Ne bih htio proturjeèiti va im uèenim rijeèima". "Ti. cvijet i vi e zlih kukaca. u potrazi za slatkim. to se stvorenje smjesti duboko u njegovu malu mirisnu upljinu. rekao je Der Alte. ili æete naæi sreæu. vidite. Opet se okrenuo Adiju. taj uspje ni uni tavatelj drijema. Zove se Die Krabbenspinne. Na a pèela nanju i neponovljiv vonj cvjetnih upljina . "Ali ne. Sto se onda desi? Raèji pauk èeka.kao to znamo. U njemu se ugnijezdio. bez ikakve milosti . a da niste potpuno svjesn i rizika koji stoje pred vama. Tamo ta j raèji pauk onda èeka. utrnula i bespomoæna. a g las mu je ostao normalan (koliko ga je uspijevao kontrolirati). Kad ne ostane ni ta osim suhog apta ljuske. jesi li dovoljno pametan da zna to bi to bio poziv?" "Nisam".ihovom kvalitetnom uzgoju mora nauèiti. puna pohlepe. I opet na a skupljaèica ostane paralizirana." Uzdahnuo je od jada koji je odzvanjao pop ut tjelesne prijetnje.ach. Toliko je prirodnih stvorova." Stao je. Pretpostavljam da se tu èak osjeæa kao kod kuæe. nije imao namjeru nastavljati a da ne dobije lai ssez-passer." Adi je tjednima sanjao pèelu. s amo matica u potpunosti posjeduje to najtajanstvenije utjelovljenje enskog postoj anja! . "To jedno j sna noj osobi kakva ste vi mogu prisegnuti. morate mi reæi svoje mi ljenje". koji izgleda tako pametan. te su ostale enke tu tek da rade cijelog svog kratkog ivota. veæ je ubod raèjeg pa uka paralizira. na a draga vrijedna enka sa svojim nerazvijenim jajnicima . si e njene ivotne sokove i fine sastavne dijelove njenih unutarnjih dijelova. bolesti i smrtnih neprijatelja koji okru uju na e nje n e pèelice. pa sad njih trojica sjede posve jednaki po svom pretpostavljenom po lo aju. Okrutno! Sadistièki! Jer jadna pèela nije ubijena. kazao je Der Alte. kazao bih kako vas moram upozoriti zbog va e po tene i è sne elje da se upustite u beskrajne neizvjesnosti pèelarstva. Zna i prije nego to postane svjestan da zna . tako vam to ne ide i nikad neæe iæi". da. Ili æe vam se slomiti srce." "Dragi gospodine. "Poziv nije". To vam je. nije mi elja zapoèi jati polemiku. rekao je Der Alte. rekao je Alois. "Uvijek . ljubomorno na ivot tih zadivljujuæih malih stvorenja koje ne samo to su u stanju raditi med. med koji one rade u svijetu prirode pravi su pandan zlata. veli poziv. Èim nade pogod an cvijet. dok pauk. rekao je Adi. "Dopustite da ka em kako vam ni na koji naèin ne elim povrijediti ponos. no èovjek valjda mo e dr ati Dvorac u umi 155 ko nicu. Kakva bi to mogla biti povreda njegovog ponosa? "S va im velikodu nim dopu tenjem. Ne. usred vjenèiæa. Da. Ulazi. "ne to to radi zato to ti je netko drugi rekao da to radi . a potom visi u bla enom snu. pa mora ostati. kako bi uzela svoj po udni teret nektara i peludi i istog t rena nagrabusi. nije li?" Der Alteov je glas vibrirao u mekoj upljini Adijevog eluca." Klimnuo je glavom. sit. Nema ni ta izmeðu toga. Skoro. makar su mu nosn ice gotovo zadrhtale. osi koja pèelu i56 Norman Mailer napadne èim se stane spu tati na cvijet. Podra uje irenje jetovog mirisa tako to se vrpolji po tim bla enim laticama vjenèiæa. 'mora to raditi. nema izbora. zasiæe n. ne mogu vam dopustiti da o jednom takvom projektu poènete razmi ljati." Klimnuo je glavom. To je prvi znak stvarno inteligent ne osobe. kao da je djeèak jo jedan ravnoprav an sudionik. Pèele imaju tako meko grlo." "Zna . "ali mo da i jesam. E pa sad razmislite o toj maloj skupljaèici. svom dubokoumno æu minulih desetljeæa u ojima se uvijek predstavljao velikim i uèenim doktorom. dragi doktore. a opojni eliksir l atica ubrzo prikrije paukov u asni vonj. po ziv. Pèelinji vuk uvijek posegne za grlom. mladi momèe". Mogu vas izvijestiti o jednoj vrsti pauka za ko ju se ne mo e reæi ni ta drugo nego da je zla. "Ti. v eæ i neprestano ive u njegovoj opojnoj i zlatnoj prisutnosti. Daje sve od sebe radeæi ne to to ti je postalo va no 'Da'. Ka ko se radilo o èovjekovom ponosu. "ne. recite. kazao je Alois. Zbog toga su pèele i om ra ene.

"Vidim". Ba je bilo zgodno ustanoviti da taj mali Adi nije samo za mokrenje u krevet. onda moram i ja biti. Najsmioniji pripadnici na e domo vinske stra e uljeza napadnu. ali im je juna tvo uzaludno. Pustinjak ga razumije bolje neg o drugi ljudi. "Propolisom se slu e i za popravak pukotina u svojim zi dovima. takor æe svojim pand ama strugati po prednjem zidu ko nice dok pèele za titnice ne izlete kako bi ga otjerale. komad po komad. dok jedna gladna mala buduæa osica nije postala pèelinji vuk. mo e pretvoriti u jo jednog pèelinjeg vuka. Mo emo li razgovarati o onom to biste vi bili spremni napraviti za mene. S mi evima je jo i gore. Vidio sam zajednice u kojima pèele mrave mor aju trpjeti. ali potpuno oduzetih pèela koj je veæ uhvatila. Sad se Alois zapitao za to se Der Alte trudi obeshrabriti ga. pa èak i osam jo ivih.vim kontrolira situaciju. Dr ao ih je jo danima na ivotu. kakva postoji u svakoj djelatnosti. koji mi zovemo mudrim i dobrim. Na kraju æe ipak dobiti svoj novac." "Imate sjajnog sina". I je li joj to dosta? Nije. ja vam. sad dobro uhranjena. rekao je Der Alte." "Dr im se zakona vjerojatnosti". Ko nicu mogu napasti mravi. No. "kako vas nisam uspio obeshrabriti. a koji tu pokazuje lukavstvo naj okrutnijeg manijaka. ali i brzo dodao: "Ako je moj otac spreman s time se bavi ti. a to ja mogu uèiniti za vas?" "Ne jo ". Poèinje pèeli mrviti trbuh kako bi izvukla sav nektar koji je vrijedna pèelica veæ u sebe spremila. no kako su te pèele mogle dovoljno dugo pre ivjeti da bi poslu ile kao iva h rana. pa su probavljena. novac bi mu dobro do ao. to æe onda s njegovom le inom? Njima je ona veæa od Levijatana. No. Druga æe vrsta pauka oko svake pèele koja mu uleti u mre u om otati èahuru. A potom se ta larva. Ne odstupam veæ na prvo upozorenje. to æu biti spremniji zapoèeti sa svojom pèelinjom zajednicom." "Boji li se osa?" upitao je starac djeèaka. Taj je ens ki grubijan sad spreman obaviti i posao odno enja svoje paralizirane rtve. Uspjele su tu sad nu nu tvar proizvesti iz peludi i nekoliko odabranih zelenih pupoljaka. skromni hobi . a ne o povremenoj pogibelji. to se tièe za to nu nog materijala. Tamo svoj plijen polo i pored est." Opet je bio zadovoljan sobom. kazao je Der Alte. "Zna da sam èovjek koji ponos nastoji dr ati neokrn jenim. takor ih sve skupa proguta. Stoga Der Alte sigurno zna da to me vi e o dgovara. zahvaljujuæi vlastitoj brojnosti. u ko nici se vi e Dvorac u umi !57 ne da ivjeti. Hoæe li mo da jed nog dana biti ravan i Aloisu mlaðem? No. S kojim je ciljem prezreo elju potencijalnog kupca za ulaganjem? Po prvi put mu se uèinilo da Der Alte pomalo shvaæa. Stoga pèele tu trule poènu prekrivati dezinfekcijskim sredstvima. "Radije razmi ljam o trajnoj moguænos ti zarade. ud po ud. Alois se po prvi put mogao slo iti kako bi to uistinu moglo tako i biti. abe èekaju ispo d ko nica da pokupe izmet. "Cijenim va a upozorenja". ali nepokretnim pèelama. "no sad moramo prijeæi na druga pitan ja. Taj se nektar istisnut iz trbuha preko pèeli njih usta prelijeva u gubicu pèelinjeg vuka. Jeste li èuli za nju? Za propolis?" "Naravno". rekao je Alois. zakljuèio je Alois. pomisao na Aloisa mlaðeg neizbje no ga je podsjetila da jo nije sve na svom mjest u. Tada u istu kriptu osa polo i jedno jaje. Poderano i nepokretno malo stvorenje prebaci u unaprijed ba za to pripremljeno gnijezdo. u v . To nema nikakvog smisla. gutljaj po gutljaj? A odgovor se na to pitanje mo e naæi u pri rodnom sustavu. naravno stojim na raspolaganju. "Ukoliko elite ostati èovjek koji ima mali. Otrov iz osinog alca saèuvao je meso paraliziranih pèela. Slavna je to pobjeda. a onda u jednom kutu sagrade mi je gnijezdo. Kad se uzme u obzir u kakvom mu je stanju koliba. Mogu èudovi te koje ih napada izbosti na smrt. pa æe se èak odreæi i dijela svoje teritorije kako ovi neumorni osvajaèi ne bi napali èe ljeve u kojima se nalazi buduæe potomstvo. Jasno je da su ta oduzeta tijela poslu ila kao hranjive tvari njenog rasta. rekao je. jedno jedincato jaje koj e æe se uskoro poèeti hraniti tim jo uvijek ivim. t o nije nemoguæe. Zimi se nasele u ko nice u potrazi za top linom." Alois je sad Der Alteu podario ono to je dr ao svojim naj irim i najsamopouzdanijim o smijehom." "Ta sam dva iznimna primjera dao kao ive primjere pogibelji u ivotu svake pèelinje z ajednice koju biste se nadali za tititi. a ponekad i uspiju. Adi je klimnuo glavom. Ti su èuvari i vojnici pravi junaci. Kad se mi poène raspa ati. rekao je Der Alte. Ljeti i zravno pljaèkaju èe ljeve kako bi do li do meda. Zamisl ite tu sjajnu vje tinu. rekao je Alois.

kao i razni pribor. Ponudit æu pribli nu procjenu: Aloisova mirovina bi 1895. "ali. Odveo me izvan Austrij e. 5Èitatelja sad moram izvijestiti o neoèekivanom Maestrovom pozivu koji me na gotovo o sam mjeseci odvojio od Aloisa Hitlera i njegove obitelji. To bi mogao ispasti ugodan aran man. herr Hitler. "Da". Ni u jednom se zanimanju za sposobno æu ne udi vi e nego u vra jem. egrtovao tri godine. no stekao sam napredna znanja. godine bila n egdje na razini dana njih ezdeset ili sedamdeset tisuæa dolara na godinu. a noæ prije odlaska nije mog ao zaspati od i èekivanja.smijem li to tako nazvati? Spreman s am. Ja sam pak. Ukoliko ima znati eljnih koliko je ono to je kupljeno stajalo. Na e je podruèje proraèu nata pakost. druga su posku pljenja bla a. Alois ju je prevezao u dom Hitlerovih. Svi. rekao je Adolf.ama vidim. dvadesetak koraka od kuæe. ako smijem prijeæi na jednu osobniju razinu. no u takvo se to ne bi smio upu tati i klijent. za vrlo skromnu naknadu." Okrenuo se Adiju. pa tako znam. Alois. "Uskoro æe ti otac imati jako puno posla. ostao u asnut. stoga. te dovolj no zaèepljenih staklenki peludi i meda da svoje tek steèene stanovnike mo e prehraniti do kraja zime. pa mogu reæi kako je on taj novi tro ak smatrao velikim. na kojem je na kolima sjedio uz oca. Na alost moram reæ kako smo na svim ovim zelenim poljima oko na eg Hafelda. Ako to mo emo sprijeèiti. "Da godinama r adim s tobom. mnogim tisuæama pèela. ipak . jedan bolji pristup. Svoj prijedlog neæe ponavlja ti. Koliko je samo starac udio da i dalje v ida Adija. Maj ka æe mu uskoro imati jo jedno dijete i opet æe sve biti kao kad se rodio Edmund. izrazom punim ljubavi." "Sjajan deèko". Èak smo na to i ponosni." Alois je na licu odr avao osmijeh. Vi æete mnogo toga na uèiti. rekao je Der Alte. svi smo tupani. Stoga. a ne ispravljati ih. Hoæe li i se bojati? Jesi li spreman za to?" Dvorac u umi T59 "Bojim se"." "Dobro. nemam na raspolaganj u pouzdani naèin za pretvaranje kruna iz Aloiso-vog doba u dana nje amerièke dolare neki proizvodi imaju sto puta vi u cijenu nego prije jednog stoljeæa. isto sam tako i spreman. Nap osljetku. "Sklopit æemo sporazum. moguænost istin skog poziva. Stoga bih vam predlo io ne to drugo. U svakom smjelom potezu ima nepredviðenih preokreta. sljedeæih nekoliko godina. A sad sam ispao nesposoban. nekakav je sporazum sa starim opsjenarom ipak morao sklopiti. uzeti vas za suradnika u r adu na mojim zajednicama. Èim je robu kupio. Ono to bih vam a predlo io jest jedan vi e kolegijalan odnos . no nosnice su za to plaæale danak. Zna li brojiti do tisuæu?" "Znam". no. Der Alte je mo da umirovljenik. Previ e nepoznanica! U tom je trenutku Alois kazao: "Poèa æen sam va im osobnim zanimanjem za mene. U n jenom pogledu neæe vidjeti ljubav koju je tu elio naæi. kazao je. nas dvojica jedini ljudi iznimne inteligencije. Takav sam. a meni æe ostati zadovoljstvo dru enja s inteligentnim èovjekom. kako bih ispei58 Norman Mailer kao svoj zanat. uzbuðen zbog jutra u koje æe se na klupi u sjeni hrasta posta viti kutije s ko nicama. moram vam ne to objasniti. koji je predviðao kako æe kupljeno morati preplatiti. U na oj smo obitelji tupani. Nastojimo romantiène sklonosti na eg stada usmjeravati. moram raditi sam. rekao je Adi." Der Alte je klimnuo glavom. Adiju su zasuzile oèi. ti stari smrdljivi jarce?" bila je reèenica koju nije izgovorio. I on je bio ponosan èovjek. Usamljenost koju je ta posljednja napomena otkriv ala nalikovala je hladnoæi nenastanjene kuæe. znate. Mogu dodati kako sam uzbunjen iste veèeri poèetkom listopada 1895. Ja æu vam pripremiti nekoliko dru tava i ispor uèiti pribor i proizvode koje jo nemate. "To rade u vi em razredu u koli. Od Der Altea su kupljene dvije pèelinje zajed nice koje je naselio u dvije Langstrothove kutije. Maestru se ne bi svidjela nikakva buduæa epizoda izmeðu starca i djeèaka. jednom obostra no prihvatljivom poslovnom odnosu. Ja sam. sa svoje strane. Radujem se. Der Alte mu je zaraèunao koliko bi danas bilo tisuæu dolara. godine kad je Alois dovr io svoje pèelarske pregovore. a li predugo sam ga zanemarivao. Jer æe ovog proljeæa tvoj otac biti gazda mnogim. Barem neko vrijeme. Adiju je to ispalo uzbud ljivo putovanje.

gdje sam prisustvovao suðenju Oscaru Wil deu i bio u sudnici na dan izricanja presude zbog "sodomije i remeæenja javnog mor ala" . U svakom sluèaju. moje pripovijedanje neæe pretrpjeti neku nepopravljivu tetu. Èak sam dobivao i izvje æa kakve su æudi pas Luther i konji Ula n i Graubart. i Maestro ta aran man dogovorili ne to je.troj ice koju sam ostavio da nadgledaju moj dio Gornje Austrije. (Do bri èitatelji. pa se osjeæam obveznim isprièati to se zbivalo dok sam bio odsutan. tu ipak ima jedna pote koæa. nimalo. dio izobrazbe dobrog vraga. naravno. Njih je bilo dovoljno da du nost pred am trojici svojih zastupnika koji su ostali uz njih. da va s podsjetim. dok sam ja sa svojim najbol jim pomoænicima oti ao u Petrograd. To bi odmah dovelo do pitanja koja zadiru u sveto podruèje: kako su uopæe nastali v ragovi? Prati li Zli budno moguæu pojavu nadmoænih ljudi koji bi mogli raditi za nas . Manjim vragovima . Klara i djeca dobivao sam od agenata ni eg polo aja . Dosad sam èitatelja po tedio spominjanja nevezanih sluèajeva. Nerede koje smo planirani izazvati pred krunidbu cara Nikole II. Upravo mi je tad nareðeno da napustim Adija i ostale èlanove njegove obitelji. izvan mog znanja. nakon to sam godinama èitao najbolje i najgore romane. I odosmo u Petrograd. pred svibanjsku krunidbu. Bit æemo na krunidbi cara Nikole II. u cijelosti . no radije bih jo malo ostao iznositi sitne dogaðaje i neva ne pustolovine obitelj i Hitler u Hafeldu. osobito kad su u pitanju oni iz dobrih obitelji. No. Tijekom moje odsutnosti. cijelu sam zimu proveo u glavnom gradu . sti u kao stado odbaèenih ljudi? Kako su D. Svoje sam pomoænike znatno p rije odlaska uspje no doveo na razumnu razinu percepcije. izvje æa 0 onom to su radili Alois. proveo u Londonu. jer mi je nalo eno da dam sv e od sebe kako bi ga osudili. ne èitaju beletristiku da bi morali trpjeti autorove isp rike. to se èe æe dogaða. mogu promaknuti va ne potankosti. Iako mogu steæi solidnu predod bu to se s mojim klijentima zbiva èak i ako se moram osl oniti na ono to dobijem od prosjeènih agenata. No. nemam elju obrazlagati kako ih novaèimo. godine bilo razdoblje osobno va no Adolfu Hitleru. redovito sam primao obavijesti 0 Aloisu . Tijekom mjeseci provedenih u Petrogradu.svih poroka. Adiju. ni ta me od toga nije posebno zanimalo. kao i svoje druge klijente u tom dijelu Austrije. a svi smo skupa jedva èekali da se upustimo u gole mi projekt 1 160 Norman Mailer 6. Zbog va nosti na e misij e u Rusiji sa sobom sam. Ne mogu iznijeti . do mog povratka u Austriju u lipnju 1896. uvjerenja.gdje sam se naravno ukljuèio u odluèivanje porote. suglasja i unutr a njih nesuglasja. Kad sam se na ao u slavenskom podruèju (koje je Bogu i Vragu bli e od bilo kojeg drugog sjeverno od ekvatora). dat æu sve od sebe kako je ne bih morao ponavljati. Zbog toga su moje spoz naje o onom to se de avalo u Hafeldu pretrpjele stanovite gubitke.. u vr ijeme kad nam se pribli avao veliki ruski pothvat. no.se zamorio od poslovanja sa starcem pa se nije cjenkao dalje od malog zadovoljs tva koje mu je donijelo ne to besplatnog dodatnog pribora. ili nam. Kad sam ih dobio. Rekao bih kako je osam mjeseci od na eg odlaska u listopadu 1 895. tek moram opisa ti. kao i ljudima. poveo najbolje pomoænike. prije nego to sam se spustio do Moskve. K. naposljetku. Tek æu tad moæi na miru iznijeti to smo radili u M koji se spremao. u Moskvi. Odmah po dolasku morao sam zapoèeti s prouèavanjem ruske du e kr ajem devetnaestog stoljeæa. Klari i Angeli. zakazanoj za svibanj 1896. Maestro je vjerojatno elio kod brojnih Wildeovih in timnih prijatelja potaknuti osjeæaj muèeni tva. No. to je. nudili su tako malo. posebno mjesec dana k oje sam u svibnju '85.. tijekom razdoblja u kojem me nije bilo.) Reæi æu kako. dogaðaju od kojeg nas je jo uvijek dijelilo vi e mjeseci. kako sam veæ naznaèio. To izgovaram s ponosom. jednog hladnog travanjskog jutra. u poslu se mo e izgubiti ton. I sad æu vam se isprièati. Maestro se oèito nalazio u ranoj fazi pokretanja krupne i velike nepodop tine. Dvorac u umi 161 Petrogradu i Moskvi. znam da èak i odani èitatelj neæe ostati vjer an piscu koji je spreman prekinuti narativni niz radi prividno nevezane digresij e.

Pa dobro. jer je ivot proveo u uniformi) to je stalno zaboravljao navuæi rukavice svijetle boje i veliki pèelarski e ir s velom. osjeæa napadaje straha. naravno. i to ba po nepokrivenom mesu bujnih grudi. moji su se agenti morali zadovoljiti mlijeènim turama. da mu se sjeæanje na to jo uvijek podi e iz dubine eluca. Naravno. Kao to mo emo vidjet i. Zbog toga sam takav materijal morao odbaciti. veæ i el egantan. Te su n edjelje Aloisove bludne nade morale ostati neusli ane. kako se mo da sjeæamo. pa do ljeta sljedeæe godine. Tamne i zagasite boje. agenti koje sam ostavio zatrpali bi me po tankostima. Stoga je bilo oèito kako bi nam bilo pametno da uzmemo u obzir i Klari nu i Aloisovu snagu. bili su skloni kod Aloisa u cijelosti otkrivati samo ono drugorazredno. Nu no je po t vanje. U ljude koji su od nas slabiji nije te ko proniknuti. K. Ma estro to naziva "tr nicom snova". pèelama idu na ivce. i vi e nego dovoljno da mi to poène iæi na ivce. Reæi æu tek kako su agenti koje sam osta vio u Hafeldu dali sve od sebe kako bi me izvje tavali o tekuæim Alosovim naporima d a se bavi pèelarstvom. rijetko radi kod ljudi koji nam nisu klijenti.kada se to i za to dogodilo. izvje taj o jadima koji su Alo isa zadesili kad je postao pèelar. o njegovim pèelama. Moji su agenti Alois a do ivljavali preslabim i suvi e zabrinutim. to mu je bila uobièajena odjeæa. Onom prigodom prije prilièno godina.-om. eni 1 djeci. To odgovara problemu koji biste imali kad biste s kandidatima koji jo ne sviraju ni jedno glazbalo osnivali simfonijski orkestar. prvih se dana stalno brinuo hoæe li se sjetiti presvuæi prije nego to ode do ko n ica. Nimalo me nije iznenadilo to se Alois opsesivno prihvatio svog novog pothvata. da sam im dopustio. no biti spreman i za ono to stvarno osjeæaju od nas jaèi. Izgubljena je tek usputna ljubavna veza . tamnoplavu odoru. pa se dnevne misli mogu na povr noj razini r aspoznati veæ i obiènim prolaskom kroz noænu odaju. ali predmet prouèavanja postanu u doba kad ih hvata tjeskoba. Nisam se time mogao baviti dok sam boravio u Rusiji. veæ nije tako jednostavno. namjeravao je pokazati kako nije samo vje t oko ko nica. kad su ga pèele onako gadno izbo le dok je radio s malom zajednicom koju je dr ao nedaleko Braunaua. a mo da i tisuæljeæa. no nisu raspolagali ranijim kvalitetni m spoznajama o ljudima koji nisu slabi. Norman Mailer 7Potkraj listopada. I na tom je zalasku sunca ta ko bjesomuèno izboden. Èitatelja bih upozorio neka ne zaboravi kako su djeèaka koji je kasnije postao Adolf Hitler odgojili ba taj otac i ta majka. a upravo je ono mojim tamo njim zastupnicima nedostajalo. jer nije bio odmjeren na odgovarajuæi naèin. u poku aju da se uspne na istu razinu s D. pogrije io je ut oliko to je jednog nedjeljnog popodneva privlaènu enu pozvao da mu pravi dru tvo. Stoga je odjenuo cijelu. Alois se djelomièno dr i pravila dobrog seljaka. znatne slabosti koje ne trebam ni spominjati. od kraja 1895.sve one neostvarene ljudske moguænost i. Odjeven u bijelo. jer su pèele izbole i damu. To je nauèi o iz iskustva. morao biti spreman prihvatiti znatan dio onog to se iscijedilo . Tijekom stoljeæa. nisu me svaki put uspjeli na zadovoljavajuæi naèin izvijes titi o svemu to se s njim zbivalo. Osim moguænosti da izravno ud u u Aloisove misli dok je budan. Rakete stra ha polijeæu mu u elucu dok se pribli ava kutijama s ko nicama. Prva mu je briga bila (a to mi se uèinilo komiènim. a radi se o pojavi razmjerne otvorenosti snova m u karaca i ena i za vragove i za kand ele. Neæu se ovdje dalje baviti takvim problemima. dodu e iz druge ruke. Kako je morao izbjegavati tamne kapute i hlaèe. no udarac je pretrpjelo njegovo visoko mi ljenje o samom sebi. Maestro je znatan dio svojih sredstava morao utro iti na Vrijeme potrebno da bi se poremeæeni materijal koji nam je ipak stizao m ogao nekako obuèiti. prislu kivanjem obiteljskih raz govora. to se. no buduæi da nisu imali dovoljno smisla za prepoznavanje s ka kvim se pote koæama susretao. jer se radilo o pristranom portretiranju. uz. to je i previ e dobro znao. ko ji je uvijek morao biti od najbjeljeg Dvorac u umi 163 materijala. Kako se ni sami u biv im ivotima nisu posebno isticali. Nije zaboravio kako èovjek mora ostat . Slijedi moj podrobni. za to i dalje plaæa cijenu. no na temelju vlastitog iskustva pretpostavljam kako je Maestro. stizalo mi je more povr nih informacija. Kao dio zavodnièkog plana. Dosta toga doznamo i krajnje jednostavnim kanalom.

i budan èak i nakon najmanje katastrofe. Iz neoèekivane nedaæe mo e se ponekad izvuæi neoèe ivana vrijednost. Njegove je zanimljive medicinske teze, primjerice, potaknulo u bla avanje reumatske boli dan poslije - èinilo se kako su pèelinji alci bili blagotvorn i kod njegovih problema s koljenima. Prigodom njihovog sastanka, Der Alte se, sj etimo se, s tim bio voljan slo iti. A ta je potvrda djelomice mogla biti i razlog za to je Alois prihvatio Der Alteovo mi ljenje kako su uvozne talijanske pèele bolje od austrijske vrste. Iako je sumnja o i kako bi Der Alte mogao prodavati ba dio zaliha kojih se inaèe elio rije iti, presu dan je argument bio to to se s talijanskim pèelama moglo lak e raditi. Nje nije su, uvj eravao ga je Der Alte. tovi e, zbog izrazite ute puti, koja je nalikovala mekom sjaj u najbolje ko e za èizme, bile su i ljep e. Alois se divio trima zlatnim dijelovima nj ihovih tijela, od kojih se svaki isticao najo trijim moguæim crnim rubom. ik! Ta mu j e rijeè pala na pamet. Dok su austrijske pèele bile sive i dlakave. Nisu sjale poput tih pozlaæenih Talijanki. Poslije se Aloisa proganjao osjeæaj nelojalnosti. Morao j e uzeti "Franje Josipe", sivobrade. 164 Norman Mailer Nelagodu mu je neprestano uveæavalo to to se stalno pitao ne bi li mu bilo bolje pr ièekati proljeæe. Sad je morao u zajednici odr avati toplinu, da pèele ne uginu zbog hla dnoæe. No, tijekom tog razdoblja svaki se dan morala mjeriti temperatura u ko nicama. A k o nicu nije smio otvarati na dulje od nekoliko sekundi. "Koliko god bili znati eljni ", povjerio mu je Der Alte, "nemojte si dopustiti da mièete neki od pokretnih okvi ra kako biste prouèili èe ljeve. Hladni propuh koji bi mogao nastati zbog podizanja ve likog poklopca kutije mogao bi temperaturu toliko sniziti, da bi pèelama trebali s ati da opet zagriju unutra njost. Takva bi vam hladnoæa mogla desetkovati pèelinju pop ulaciju. Ne igrajte se s tim, herr Hitler. Do sad ste, zakljuèujem na temelju onog to ste mi isprièali, s pèelama ivjeli samo u lipnju i srpnju. To mo e i svaki turist. N o, ako svojem malom narodu elite biti pravi kapetan, vodeæi ih kroz ledeno hladni z rak nadolazeæih mjeseci, to æe zahtijevati i snagu karaktera, prijatelju." A onda je , kao da eli obogatiti pretpostavku, dodao: "Novi prijatelju." 8. Da je Alois sebe stavio na optu enièku klupu, proglasio bi se krivim. Kako jednog sn a nog èovjeka umirovljenje mo e tako oslabiti? Gazdinstvo je kupio impulzivno, bez pro mi ljanja, a sad je, da poveæa ulog, nabavio i dvije ko nice u Langstrothovim kutijama . Za to se tako iznenada odluèio tijekom zime baviti pèelarstvom? Zar nije i to odluèio previ e impulzivno? Der Alte je èak imao i obraza kazati mu, dok je Alois odlazio: " Vidjet æete koliki sam vam posao pri tedio." Sto je Alois za tedio od posla, potro io je na zabrinutost. Nije mu jo bilo ni ezdeset godina, do vraga, jo godinu i vi e mu neæe biti ezdeset, ali te nove du nosti stvarale su mu nevjerojatan osjeæaj umora. Te su dvije nastanjene kutije sad le ale ispod ora ha, na krovnoj ljepenci, a zbog hladnoæe su dobile i dodatnu ljepenku s gornje str ane, sve uèvr æeno kamenjem. U dvije su kutije bile dvije pèelinje zajednice. Svaki bi d an oèitao temperaturu u obje kutije, a jednom ih tjedno vagao. Djelomièno je problem bio u tome to su brige presezale stvarni posao. Budu li zajednice na proljeæe djel ovale slabo, spojit æe dvije kutije u jednu, a bude li trebalo, kupiti jo pèela, upus titi se u dodatne tro kove, u dodatne kontakte s Der Alteom, koji bi si, bez sumnj e, Dvorac u umi 165 zasmrdio hlaèe grohotom se smijuæi herr Hitleru s njegove dvije lijeve ruke koje æe us koro izbosti sve ono znanje naprednih pèelara koje nije posjedovao. Veæ u studenom j e Alois dr ao predavanje Angeli i Adiju, pa èak i Klari, o potrebi besprijekorne hig ijene u pèelarstvu, kad dode toplo vrijeme. Bez obzira na to koliko dan bude topao , ko nice se ne smiju ostaviti otvorene. Iznad svega, ne smije se izvan njih proli ti med. Ako im se to dogodi, moraju ga isti èas obrisati, jer bi mogao privuæi pèele, pa bi se poèele boriti za taj besplatan, lako steèen med, dok le i na tlu. Ako bi lokv a meda bila dovoljno duboka, mogle bi se sve skupa utopiti. Dakle, dovoljno je strahovao da svoju obitelj krene opsjedati onim to se na ljeto mo e, ali i ne mora dogoditi. To je uglavnom ovisilo o onom to bi prethodne veèeri p

roèitao o zimskom dr anju ko nice. Sam je napravio jednu novu kutiju za ko nice, koja mu jo nije bila potrebna, ali se ponosio vje tinom koju je to zahtijevalo, pa makar kutija i nije bila ravna Langs trothovoj. No, takav mu je posao ubla avao zabrinutost. Grudi mu je nadimala stara izreka. "D obra njemaèka krv zna", rekao je Alois supruzi, "da blagoslov ne daje Bog, nego st i e od napornog rada." No, napomena ba i nije bila najsretnija. Za to se tu ne spomin je austrijska krv? Uskoro ga je to pitanje poèelo opsjedati. Je li neka konkretna krv imala svoje vlastite vrline? Za to, stvarno, hvaliti njemaèku krv? Za to ne austri jsku? Imao je cara koji se mogao nositi s golemim (i èesto) idiotskim problemima o dr avanja mira izmeðu Ceha, Maðara, Talijana, Poljaka, Zidova, Srba pa jo i Cigana, u o kviru Habsbur kog carstva. Nijemci to ne bi bili u stanju. Vjeèito su se svaðali. Bez Bismarcka bi bili nitko i ni ta. Sitne provincije. Kralj Leopold I. i kralj Leopol d II. Ludi, obojica ludi Bavarci. A Prusi su bili jo i gori. Prusi su bili progut ali metlu. Za to onda spominjati dobru njemaèku krv? "Zato to", rekao je u sebi, " to z nam to to znaèi." No to je znaèilo zakljuèiti da ne to zna , ako nisi znao uistinu. Iako si na neki naèin ip k i znao. Krasna zagonetka. Alois je zakljuèio da poèinje razmi ljati poput filozofa. Sto nije lo e za djeèaka sa sela. Bio je u isku enju da tu temu naène u gostionici u Fis chlhamu, ali to, naposljetku, nije uèinio. Oni tamo su bili tukci. Bilo mu je ao vr emena koje bi s njima proveo. U studenom bi se tamo na piæu zatekao èak i popodne, to bi mu bio dokaz, da mu je bio potreban, kako nema dovoljno posla. Zbog toga je odluèio ne odlaziti nekoliko dana tamo i66 Norman Mailer i objesiti kakvu mre u oko ko nica, da na proljeæe do njih ne bi mogle ptice. Èak je raz matrao i moguænost da posjeti Der Altea, ali je sjeæanje na prodoran smrad takve pom isli okonèalo. Ubrzo se opet na ao u gostionici. Tamo je ipak nalazio jedno zadovoljstvo. Tukci s u ga sad dr ali struènjakom za pèelarstvo. Sve moguæe savjete koje mu je ponudio Der Alt e, uz svako zrno znanja to ga je u novije vrijeme skupio iz literature, sad je mo gao predstaviti vlastitim, dobro utemeljenim znanjem. Alois bi meðu prvima priznao da su po tenje i skromnost sjajne vrline, na koje se treba oslanjati kad èovjek ima posla s nadreðenima. No, inferioran je um uvijek elio osjetiti kako razgovara s mu drim èovjekom. Kako se do njega lak e dolazilo nego do Der Altea, uskoèio je kao de urni struènjak. Èak mu je jednog nedjeljnog popodneva do ao seljak koji je tra io upute kako zapoèeti. Alois ga je potom zasuo potankostima o hranjenju ko nice tijekom zime. To mu je izlaganje omoguæilo da se ponovno osjeti iznimnim likom kakav je bio pred umirovljenje. "Stvar je u tome", kazao je svom posjetitelju, "da se ovlada tehn ikom vlastite, posebne hranilice. U nju se smije stavljati samo tekuæa hrana, a vr h staklenke mora se prekriti, kao to sam objasnio, finom mre icom, no potom posudu treba okrenutu dr ati za otvor, iznad zajednice koju èeka hranjenje. Shvaæate li me?" Alois je mogao vidjeti da ne shvaæa. Nedjeljni bi se posjetitelj ubrzo, potpuno ob eshrabren, oprostio - vjerojatno mu sljedeæe zime neæe postati konkurencija. Moji su me agenti neprestano opskrbljivali takvim sitnim dogaðajima. A nisu primjeæi vali kako je samo duboka bila Aloisova nova tjeskoba. Èim bi posjetioci oti li, Aloi s bi se u svom projektu osjetio tako usamljenim, da bi stao razmi ljati hoæe li mu k akva bolest napasti zajednice. Veèeri je provodio èitajuæi svoje knjige, no tjeskoba ga nije pu tala. Sanjao je da ivi u jednoj od svojih kutija, da je pèela, tek dio grozda koji ivi u najdubljoj i najmr aènijoj tami. Kako su se pèele snalazile u takvom svjetlo æu siroma nom drugom svijetu? Do kraja je Alois svoj san podigao na razinu more - sad sam se veæ malo vi e zainter esirao za ono to su mi moji zastupnici slali. Aloisova se ko nica u tami uvi estruèila, a onda je pobjegla iz kutije i odletjela. Nije ju se vi e moglo naæi. Dvorac u umi Kad dode proljeæe, hoæe li izgubiti ko nicu? U mraku je pipao gdje je Klara i rukom jo j je dotakao trbuh. Veæ je bio tako velik, a prinova je trebala stiæi tek u sijeènju. Hoæe li to ispati pravi div? Probudila se zbog njegovog dlana na sebi i htjela mu se uvuæi u zagrljaj, no on je usred tame osjetio potrebu da raspravi ne to to ga je ti talo. Uskoro se sasvim razb

udila i nije bila zadovoljna. "Nadam se", kazao je Alois, "da si razgovarala s herr Rosten-meierom." Odmah je znala to slijedi. Herr Rostenmeier je bio vlasnik trgovine u Fischlhamu, u kojoj su jednom na tjedan, subotom, ona i Angela kupovale one namirnice koje nisu uzgajale u vrtu. Klari je herr Rostenmeier bio drag i poèela je s njim razgov arati o prodaji njihovog meda. Alois joj je kazao kako ne sklapa nikakve poslove , barem ne zasad, jer je jo postojala moguænost da postigne sporazum s Der Alteom. Bez obzira na to, u njoj je pomisao kako bi partner ipak mogao biti herr Rostenm eier izazivala zadovoljstvo, a u tom bi sluèaju ona posredovala i domaæinstvu zaradi la ne to novca. Prsti su je zasvrbjeli svaki put kad bi pomislila na takvu transak ciju. No, Alois se sad odluèio za Der Altea. Naprosto je to znala. "Mislila sam", rekla je u mraku, dok joj je tap ao trbuh, "da ti taj èovjek uopæe nije simpatièan. Sjeæam se ka ko si rekao da bi morao opet podnositi njegov smrad." "Bit æe dobar savjetnik", Alois je kratko odvratio. Jo su ga probadali kolci noæne mo re. "Da, da", rekla je Klara, "ali nisi li mi kazao kako Der Alteu ne vjeruje ?" Bila je blizu da je obuzme histerija. Zbog toga joj je prekinuo ugodan san! "Da, reka o si kako u njega nema povjerenja, a opet si spreman dati prednost Der Alteu pred po tenim èovjekom kakav je herr Rostenmeier?" "Klara, to je sve zato to ti je neugodno", kazao joj je. "Mo da si malo previ e prièala s Rostenmeierom. Mo da ne to to nisi spomenula? Kakva preuzeta obveza? A da prije to ga nisi razgovarala sa mnom?" "Ne", rekla je, "nimalo. Nije mi nimalo neugodno. Nisam se obvezala." Bila je u isku enju da doda, "ali æu reæi ovo, moram to reæi, nikad neæu razumjeti kako razmi lja net o poput tebe." No, utjela je. Ismijao bi je zbog takve glupe primjedbe. Morala bi ostati budna dobar dio noæi obja njavajuæi to je mislila time, "netko poput tebe." i68 Norman Mailer 9Nije to bilo nikakvo iznenaðenje. Alois se naposljetku odluèio vratiti Der Alteu. A za to i ne bi? Bio je realist, rekao si je, pa je navikao na neugodne mirise. Napo sljetku, èovjek se tu i tamo mora baviti Vragom. (Moj se vrag nasmijao kad mi je t o ispripovjedio.) Alois je u posjet oti ao sljedeæe nedjelje i opet je sa sobom poveo Adija. Djeèak je o vaj put gledao kuda idu. Put je bio dug oko kilometar i pol, pa je znao kako æe do kolibe doæi i sam, ako zapamti sva skretanja. Cijelo ga je vrijeme ispunjavalo ne lagodno uzbuðenje. Na elucu mu je le ao jad velik poput kruha, no, povrh tog tereta, srce mu je bilo vrlo ivahno. Znao je da ocu neæe reæi kako Der Altea namjerava posjet iti i neki drugi dan i to sasvim sam. "Da", stalno si je ponavljao, "neæe me biti strah otiæi tamo. No, mo da neæu iæi po noæi. T d je u umi previ e duhova." Adi je mislio kako je drugi susret njegovog oca i Der Altea nadma io prvi. U poèetku su prièali o prodaji meda na tr i tu i Adi ih je jedva pratio, no kad su rije ili poslo vne stvari, razgovor je opet postao zanimljiv. A to je bilo zato to starac nije m ogao prestati prièati o pèelinjim tajnama obavijenim drugim tajnama. "Da", rekao je Der Alte zvonkim glasom, "nikad se ne zamorim od razmi ljanja o tim siæu nim stvorenji ma, s njihovim besmrtnim medom i gotovo besmrtnim alcima. Za njihov je uzgoj potr ebna velika suptilnost." Poèeo je upuæenu raspravu. Alois jedva da je uspio koju dometnuti, no nije bio nezad ovoljan, jer æe sve to iskoristiti sutra u Fischlhamu. Dar tukcima! Adi je pak poz orno slu ao. Rijeèi koje nije razumio u glavi su mu ostajale po svojoj zvuènosti. "Mo emo li uopæe", upitao je Der Alte, "dovoljno pozornosti posvetiti ovom Stvoritel jevom ostvarenju? Tako je genijalno. Ti su nam vra iæci stigli kao dar Gospodinove b o anske i neobiène estetike - mudrosti prirode koja se izra ava u posve zaèudnom obliku. " Der Alte je nastavio prièati. A prièati je znao! Vukao je poveznice s Bo jim baletom, Bo jom gimnastikom, Bo jim ulaganjem u èudesno i zadivljujuæe. Der Alte se nije razlikov ao od mnogih na ih klijenata. Potièemo ih da hvale Boga. to vi e mogu. Uvijek. A on je pripovijedao tako dugo da je Alois, ponovno, uzvratio.

Put je bio dug oko kilometar i pol. A to je bilo zato to starac nije m ogao prestati prièati o pèelinjim tajnama obavijenim drugim tajnama. No. Grozd stvarèica koje su plazile jedna preko druge. Djeèak je o vaj put gledao kuda idu. Na jednom je njegovom kraju bila uska staklena kutija. No. mislim da je osam tjedana. A te su pèele mogle biti i grah koji se tiska u zagrijanim loncu.) Adi se nije tako razoèarao otkako je prvi put vidio Edmun dovo lice èovjeèuljka. a da se nije poslu io vlastitim glasom. "U redu". Moram li èekati do ljeta ? Molim vas!" "Do proljeæa". bez ikakvog namje taja osim male peæi. Rijeèi koje nije razumio u glavi su mu ostajale po svojoj zvuènosti.to je Alois i oèekivao. Alois je napokon uspio koju i dometnuti. stisnuto na Klarinoj dojci. jadno jato natiskanih i nabijenih. uzviknuo je. pa da djeèaku poka ete svoju kutiju za razgledavanje ?" Bilo je oèito da Der Alte ba i ne bi . sudopera. Sad ne èine ni ta. "nisam nikad vidio kako pèelinji dom izgled a iznutra. pokazala bi se dva staklena zida. molim vas. èovjek se tu i tamo mora baviti Vragom. U kuhinji. T d je u umi previ e duhova. kazao je Der Alte. s njihovim besmrtnim medom i gotovo besmrtnim alcima. èudesne poput rosnih kapi na sv etlu ranog i68 Norman Mailer 9Nije to bilo nikakvo iznenaðenje. a izmeðu njih je stajao okomit okvir ispunjen malim vo tanim æel ijama. Alois jedva da je uspio koju dometnuti. mo da neæu iæi po noæi. duga mo da dvije. ru nih poput ohara. Dar tukcima! Adi je pak poz orno slu ao. a jo ni jednu nisam vidio. "Mo emo li uopæe". Napo sljetku. "Mora se èekati do proljeæa. Jedino to grah ni kad nije izgledao tako ivèano. slegnuo ramenima. tek stvorenja nat opljena vlastitom sluzi. uznemirenih svjetlo æu. (Krilca su im bila sklopljena. zbog razoèara nja koje se ukazalo na djeèakovom licu. A u nj ima se sad oèitavalo po tovanje. "dovoljno pozornosti posvetiti ovom Stvoritel .poku ao je na brzinu izbrojiti . rekao je Der Alte zvonkim glasom. èiju je unutra njost s obje strane skrivala crna zavjesa. Za njihov je uzgoj potr ebna velika suptilnost. pa je znao kako æe do kolibe doæi i sam.Dvorac u umi 169 Pro lo je previ e vremena. ne veæih od tamnih tableta u boèici. razgovor je opet postao zanimljiv. upitao je Der Alte. rekao si je. Sad je zima. "one najjadnije meðu jadnima. U poèetku su prièali o prodaji meda na tr i tu i Adi ih je jedva pratio. Cijelo ga je vrijeme ispunjavalo ne lagodno uzbuðenje. "nikad se ne zamorim od razmi ljanja o tim siæu nim stvorenji ma. stalno si je ponavljao. kojih je bilo bezbroj. ako zapamti sva skretanja. " O. "U ovom su èasu". nije mu se svið o sinovljev pogled. no na ljeto æe ih vidjeti kako ple u u zraku. pa je navikao na neugodne mirise. rekao je. tovi e. povrh tog tereta." A onda je. no. "ali mora se pripremiti. "neæe me biti strah otiæi tamo. nalik Klarinim. ne. "Za to nas ne povedete u kuhinju. no nije bio nezad ovoljan. rekao je Der Alte. (Moj se vrag nasmijao kad mi je t o ispripovjedio. Kad bi se taj zastor povukao. Pogled tih plavih oèiju." Poèeo je upuæenu raspravu. njihov æe ivot obuhvatiti krajnosti postojanja. Na elucu mu je le ao jad velik poput kruha. ruène pumpe za vodu iznad njega i vjedra ispod njega umjesto slivnika." A stvarno su i bile. no progovorio je Adi. srce mu je bilo vrlo ivahno. velikih i ivih. stajao je i st ol." Adi je mislio kako je drugi susret njegovog oca i Der Altea nadma io prvi. pomislio je djeèak ."sedam. jer æe sve to iskoristiti sutra u Fischlhamu. s kup neèeg to je izgledalo poput lomljivih malih stvorenja. a vis oka jednu stopu. Kakav u asan ivot! Nedostaje im sunce. Adi je ostao razoèaran. no kad su rije ili poslo vne stvari.) Alois je u posjet oti ao sljedeæe nedjelje i opet je sa sobom poveo Adija. "Da". Sad su tek zbijene jedna uz drugu. Alois se naposljetku odluèio vratiti Der Alteu. Znao je da ocu neæe reæi kako Der Altea namjerava posjet iti i neki drugi dan i to sasvim sam. Zimskih mjeseci su pèele lijene. gospodine". Uzdahnuo je kako ne bi briznuo u plaè. "Da". izmeðu kojih nije bilo niti desetak centimetara. Kod nas doma su veæ tako dugo" . A za to i ne bi? Bio je realist.

to je Alois i oèekivao. pa si onda mrtav. Sto vi e mogu. prije nego je Alois dao znak da kre nu. a izmeðu njih je stajao okomit okvir ispunjen malim vo tanim æel ijama. "Mora se èekati do proljeæa. " Der Alte je nastavio prièati. uzvratio. nije mu se svið o sinovljev pogled. izmeðu kojih nije bilo niti desetak centimetara. Tako neustra ive. Potièemo ih da hvale Boga. uzviknuo je. pa da djeèaku poka ete svoju kutiju za razgledavanje ?" Bilo je oèito da Der Alte ba i ne bi . Der Alte se nije razlikov ao od mnogih na ih klijenata. a iz èasa u èas bivalo mu je sve hladnije. "Doði me posjetiti". jadno jato natiskanih i nabijenih. a da se nije poslu io vlastitim glasom. A prièati je znao! Vukao je poveznice s Bo jim baletom. pomislio je djeèak . Nije pro lo mnogo vremena (na sam Badnjak!). Sad ne èine ni ta. s kup neèeg to je izgledalo poput lomljivih malih stvorenja. Kakav u asan ivot! Nedostaje im sunce. To se smrdljivcu mora priznati. no progovorio je Adi. osjetio pod jednako bliskim i starcu i ocu. Grozd stvarèica koje su plazile jedna preko druge.mudrosti prirode koja se izra ava u posve zaèudnom obliku. izvukao iz kreveta. Tamo je ostao dosta dugo. "U redu". Bo jim ulaganjem u èudesno i zadivljujuæe. nalik Klarinim. stisnuto na Klarinoj dojci. zbog razoèara nja koje se ukazalo na djeèakovom licu. rekao je. "U ovom su èasu". uznemirenih svjetlo æu."sedam. ne veæih od tamnih tableta u boèici. A on je pripovijedao tako dugo da je Alois. Ti su nam vra iæci stigli kao dar Gospodinove b o anske i neobiène estetike . gdje su bile smje tene dvije Langstrotho-ve kuti je. navukao na sebe najtopliju odjeæu i oti ao sjesti na klupu pod hrastom. (Krilca su im bila sklopljena. IO. mislim da je osam tjedana. Kako æe samo hrabro koracati kad udu medu zlatne latice cvj etova koji ih oèekuju." U starèevoj je ku hinji uzdrhtao od nepojmljivosti umiranja. rekao je Alois. sudopera. Uvijek. "nisam nikad vidio kako pèelinji dom izgled a iznutra. Alois je napokon uspio koju i dometnuti. "one najjadnije meðu jadnima. rekao je Der Alte. ruène pumpe za vodu iznad njega i vjedra ispod njega umjesto slivnika." A stvarno su i bile. U kuhinji. Adi se. A Adi si je mislio: "Ove te pèele mogu izbosti. A u nj ima se sad oèitavalo po tovanje.) Adi se nije tako razoèarao otkako je prvi put vidio Edmun dovo lice èovjeèuljka. Uzdahnuo je kako ne bi briznuo u plaè. kazao je Der Alte. tovi e. no na ljeto æe ih vidjeti kako ple u u zraku. A te su pèele mogle biti i grah koji se tiska u zagrijanim loncu. starac mu je uspio apnuti. Moram li èekati do ljeta ? Molim vas!" "Do proljeæa". A opet se. velikih i ivih. ne. a vis oka jednu stopu. Na jednom je njegovom kraju bila uska staklena kutija. slegnuo ramenima." "Tako je". Dvorac u umi 169 Pro lo je previ e vremena. gospodine". a li mogu reæi kako do tog trenutka ni jednom nisam tako za alio to se moram oslanjati na svoje hafeldske agente. njihov æe ivot obuhvatiti krajnosti postojanja. ponovno. usred te jeze. èudesne poput rosnih kapi na sv etlu ranog 170 Norman Mailer jutra. Pogled tih plavih oèiju. Adi je ostao razoèaran. do k je ostatak kuæe jo spavao. "Za to nas ne povedete u kuhinju. Ne znam koliko je ta zadnja poruka koju je promrmljao mogla utjecati na Adija. "ali mora se pripremiti. A ipak je o . stajao je i st ol. Sad su tek zbijene jedna uz drugu. Jedino to grah ni kad nije izgledao tako ivèano.poku ao je na brzinu izbrojiti . tek stvorenja nat opljena vlastitom sluzi." A onda je. Kod nas doma su veæ tako dugo" . Zimskih mjeseci su pèele lijene. duga mo da dvije. molim vas. a jo ni jednu nisam vidio. pokazala bi se dva staklena zida. ru nih poput ohara. " O.jevom ostvarenju? Tako je genijalno. No. Sad je zima. Bo jom gimnastikom. imao je stila. bez ikakvog namje taja osim male peæi. kojih je bilo bezbroj. èiju je unutra njost s obje strane skrivala crna zavjesa. jer bi te èudesne rijeèi koje je izgovarao mogao slu a ti povazdan. Kad bi se taj zastor povukao. Bez obzira na svoje turobne strane.

Norman Mailer Raèunao je kako æe dobiti pravu ljudinu od sina koja bi mu razvedrila starost. kad se Alois mlaði vrati iz S pitala. Buduæi snagator kojeg se toliko i èekivalo nije stigao. skupio sam dovoljn o hrabrosti i kazao mu kako mi se na i izgledi da osujetimo samu krunidbu ba ne èine velikim. Skupio sam hrabrost i kazao to mislim. bit æe ih sedmero. Ka ko je otac tog popodneva popravio paravan. a o n je bio najljubaznije ljudsko biæe koje je ikad hodalo zemljom. Kad me Maestro upitao za mi ljenje.u gostionici u Fischlhamu. Sad æe opet sva ta larma od hranjenja bebe po noæi i njenog plaèa danju biti uzaludna. Ti jekom tih su mjeseci bili do kraja pripravni braniti krunidbu mladog careviæa. Klara je zi. no opet. trudio sam se ne tugovati za izgubljenom moguænosti. no. Molio se za nast avak pèelinjeg ivota. rekla je Klara. Oni su mi znatno korisniji od utnj e. medu njima se razvije solidarnost. Mo da bih djeèaka naveo da povjeruje kak o mo e spasiti neke ivote tako da iskoristi jedinstvenu moæ uni tenja drugih. a ne to od toga se èinilo i vrijednim. U Petro gradu sam imao i vi e nego dovoljno posla. Maestro nije blagonaklon ni prema izos tanku bilo kakvog mi ljenja kod neposredno podreðenih. Najmilije. 172. Niti tako brutalni. da.no Adija to nije uvjerilo. To je bilo njegovo. Nikad nisam naletio na skupinu kand ela koji bi b ili tako odluèni kao ova ruska ekipa.dr ao poprilièan zanos. ti su ruski anðeli postali jako sposobni za borbu s brojnim demonima koje smo postavili u Ruskoj pravoslavnoj crkvi i njenim manastirima. To je moralo potjecati od Adija. Svoje sam agente vi e puta ispitivao to se iz djeèa kovih misli mo e razabrati. Buduæi da je bio Badnjak. Aloisa to jedva da je razveselilo. iz veèeri u veèer i to prilièan broj dana. maminog sina i slinavog plaèljivka. sad. Nik ole II. prij e tisuæu osam stotina devedeset i pet godina". Stoga je stavio jednu ruku na sva ku. dok je sjedio medu kutijama . Ako ga voli . ne bi nam trebalo biti suvi e t e ko napraviti veliki nered nekoliko dana nakon dogaðaja. Moji agenti nisu ni ta izvukli iz Aloisovih odlazaka u gostionicu. Zbog toga je te kand ele . Sad mu je u kuæi bilo estero ljudi. Kad ljudi piju u napuèenoj prostoriji. djeèaka je ispunio majèin slavljenièki duh. To je bio signal koji me zanimao. Previ e æe se toga protiv nas postrojiti. U krevetu por odilje le ala je djevojèica. i smjestiv i se izmeðu kutija. Jer je Sin Bo ji bio prisutan. ma kako hladan bio. Lete na zefirima itnog a . Zanimao se ja ili ne. poveæao bih uloge. svaku je obgrlio jednom rukom. Alois je ubrzo zakljuèio kako to nij e moguæe . U dru tvu svojih pomoænika nailazio sam na znatnu oporbu svojem djelovanju. Toga se oni ne b i mogli dosjetiti. dok pivo nije poèelo smrdjeti poput bljuvotine dojenèeta. no za nju je nu an niz urezivanja snova.rupa naprosto nije bila dovoljno velika . sijeènja rodila novo dijete. "rodio Sin Bo ji. Zbog toga Aloisu nije bi lo do proslave novog roðenja. "Dopustite mi da promislim o konceptima koje bi neki od vas mogli ponuditi. i on æe voljeti tebe. Samo nje govo. mogao znati u kojoj bi od njih mogao biti mi . Hoæe li on dati snagu k oja je Adiju bila potrebna kako bi mi a ubio snagom misli? Ubiti mi a snagom misli? Znao sam koliko su moji agenti ogranièeni. Ulaz je bio mal en. No. Buduæi da me nije bilo. To je jed na od najkorisnijih pretpostavki koje mo emo ugraditi svojim klijentima.ogrubjele poput najpodmuklijih ruskih fratara . "Ove se veèeri. postanete mentalno neaktivn i. Mete glasova u gostionici veæ se mogao mjeriti s djetinjom larmom kod kuæe." Adi je bio siguran. Da sam bio prisutan. Na proljeæe. Adi nije. k oja bi bila kakav napredak u odnosu na tri djeèaka kojima se. ali je to ipak radio . Tijekom nekoliko zadnjih stoljeæa." Dosta o tome. To je bila noæ u kojoj si slobodno mogao udisati Dvorac u umi noæni zrak. to bi se tu i tamo dogodilo. Lako je uvidjeti kako su mi ti dogaðaji u Rusiji barem privremeno bi li mnogo va niji od gotovo beznaèajnih zbivanja u Hafeldu.divljaka. kakav bi se mi mogao uvuæi u ko nicu. Te je noæi Adi èuo svog oca kako se ali da se paravan koji je titio ulaz u ko nicu poderao. najdra e . Neæu dopustiti da zbog straha da ne budete u pravu.stao. ba i nije mogao pohvaliti .

a snijeg je postao polje bje line prekrivene bezbrojnim utim toèkicama. u spoznaji kako su kao ljudi. stotine. i . razjareni zbog izgubljeno g vremena. Koja prede u snu.divljaka. nikako. sad se probudio i postao bolno svjestan svog onog izmeta koji se u zajednica ma tih mjeseci nagomilao. ba i nije mogao pohvaliti . Ispu tale s u izmet. Koliko god bio pijan. Jer je tad. Iako je znao kako ko nicu ne smije uznemirivati. sestrinskih stvorenja . ne to to nam je Bog dao da radimo. rekao je. Na povratku. To za na posao nisu dobri uvjeti za rad.ne. Pa za to mu pèele i ne bi bile zadovoljne? Ujutro æe stotine. ali oni znaju da je tako bilo. Potom se strovalio u krevet. poput ko nja u vrsti.u gostionici u Fischlhamu. naposljetku. Nakon to se tako dovoljno dugo nastojao razbuditi. Kakav j e to samo bio golemi pljusak izmeta! Alois je izmjerio koracima. k oja bi bila kakav napredak u odnosu na tri djeèaka kojima se. Na ao se u nekom velikom unutra njem prostoru sa upljin ama. Zla tice po snijegu! Na triku za rublje visjele su Pauline pelene. To je sigurno toèan odgovor.te su mu se pèelinje himne puno vi e sviðale od tuljenja dojenèeta. Radije je sjeo kod ko nica i izvadio gumenu cijev koju je dr ao u d epu. dok je voda kipjela u dva velika lon ca. i dalje je mogao èuti pripjev. ali je to ipak radio . to ga nije nimalo iznenadilo. alopojka im je uobièajena. a bijes nije bio njihov.tko bi ih pre brajao? Ostavljale su izmet svuda uokolo. Poku ao je izraèunati koliko bi u kutiji m oglo biti pèela. "Nisi mi nikad rek ao da pazim". Sve je zamirisalo na prezrele banane. Èudnih zvukova. ii. njegove su horde bile posvud iznad njega. u ao je u kuæu i svukao ko ulju i hl aèe. Zdrave pèele nisu ostavljale izmet u vlastit om stani tu (osim mo da najgorih i najljenijih trutova). gutajuæi med i vodu. slu ao je pèele u jednoj ko n ici i zvuèale su èasno. " to æe sve to rublje morati ponovno prati. pun sitnih zadovoljnih kre e nda. No. Ponekad ih. u t om trenu. Prièekat æe one dok dovoljno ne zatopli da bi to mogle raditi va ni. mogao je dati razumnu procjenu. da.lkohola. Jer se radilo o snu. Jesu li to dizale uzbunu? Dvorac u umi 173 Povisila se visina tonova. kazala je mu u. a svi su ispu tali izmet u uske redove Langstrothove kutije . Po tom su mraku u èasu ugodnog pijanstva Aloisu dolazile odvojene misli. Mekano. tisuæe . tresnemo o tlo. mogao èuti p romjenu zvuka. Tad smo spremni. èak je i trid eset i pet metara od ko nice mogao vidjeti ute toèkice. nije ba lijepo. To obièno shvate osobno. Sr d ba je udarila meðu lopatice. A onda se opet uti alo. no osjeæao se suvi e ivahno da bi u ao u kuæu. Da. Potom je jedan kraj stavio na zid Langstrot-hove kutije. Alois sebi nije namjeravao kazati da mu je ao. Sanjao. a on je bio jedan od mnogih koji su patili poput svojih bratskih stvore nja . skinula je pelene sa trika i opet ih krenula iskuhavati. èesto uzviknu. Klara je bila tako srdita koliko si je samo smjela dopustiti. jedna po jedna velika misao. "Netko me gurnuo". u kojem se. Zbog toga Aloisu nije b ilo do proslave novog roðenja. sad. Èuo se elegantan zvuk. Poput maèke kad uvlaèi kand e. No. ne. Ali kako da se isprièam ? To je. no prilike nam se ipak ukazu kad se ljud i s piæa teturajuæi vraæaju kuæi. Do la mu je jedna zakljuèn a misao. u velikom krugu oko klupe s ko nicama. Recimo da i h je dvadeset tisuæa. maminog sina i slinavog plaèljivica. petnaest. sjajna poput dobrog konja na paradi . Nitko im ne vjeruje. pa je mogao slu ati rojenje nastam bi u tom gradiæu. a onda i trideset metara dal eko od ko nica. meðutim. a onda i tisuæe biti u grozdu pripravnom za sisanje mre ice na staklenci irokog grla. Vi e mu je bilo drago Norman Mailer Raèunao je kako æe dobiti pravu ljudinu od sina koja bi mu razvedrila starost. " teta je". Poput ica lude violine. o tro je pokucao sa strane. N akon oklijevanja je stao dublje disati i utonuo u drijeme .kakav prljav prizor. Pola sata poslije. kroz svoju cijev. ravnopravni vanjskim silama. Alois bi se tu i tamo zateturao. bratski prkoseæi upadu i anðela i demona." Oti la je. Kako to ti mali vra iæci mogu dr ati u sebi? Ujutro je bilo toplo. nalazio zajedno s pèelama. Bog za kojeg si tako sigur na da je tvoj. zamrljane. Nast ojao se prenuti. gotovo melodija. prvo toplo jutro zatopljenja u veljaèi i dok je Alois izlazi o iz kuæe.kopnio je u grèevima te ke crijevne bolesti.

u spoznaji kako su kao ljudi. Poput maèke kad uvlaèi kand e. Sanjao. kazala je mu u. sjajna poput dobrog konja na paradi .z veèeri u veèer i to prilièan broj dana. Iako je znao kako ko nicu ne smije uznemirivati. èesto uzviknu. Jer je tad. Koja prede u snu. " to æe sve to rublje morati ponovno prati. N akon oklijevanja je stao dublje disati i utonuo u drijeme . Recimo da i h je dvadeset tisuæa. u kojem se. i dalje je mogao èuti pripjev. Ispu tale s u izmet. Kad ljudi piju u napuèenoj prostoriji. Zdrave pèele nisu ostavljale izmet u vlastit om stani tu (osim mo da najgorih i najljenijih trutova). ali oni znaju da je tako bilo. kad se Alois mladi vrati i z Spitala. Pola sata poslije. rekao je. pun sitnih zadovoljnih kre e nda. Poput ica lude violine. no prilike nam se ipak ukazu kad se ljud i s piæa teturajuæi vraæaju kuæi. dok je voda kipjela u dva velika lon ca. Koliko god bio pijan. Mete glasova u gostionici veæ se mogao mjeriti s djetin jom larmom kod kuæe. gotovo melodija. To je sigurno toèan odgovor.ne. tisuæe . a bijes nije bio njihov. Tad smo spremni. meðutim. gutajuæi med i vodu. Poku ao je izraèunati koliko bi u kutiji m oglo biti pèela. Mekano. razjareni zbog izgubljeno g vremena. No. èak je i trid eset i pet metara od ko nice mogao vidjeti ute toèkice. Nitko im ne vjeruje. Kakav j e to samo bio golemi pljusak izmeta! Alois je izmjerio koracima. o tro je pokucao sa strane. bratski prkoseæi upadu i anðela i demona. "Nisi mi nikad rek ao da pazim". Jesu li to dizale uzbunu? Dvorac u umi 173 Povisila se visina tonova. Zla tice po snijegu! Na triku za rublje visjele su Pauline pelene. a on je bio jedan od mnogih koji su patili poput svojih bratskih stvore nja . tresnemo o tlo. Na proljeæe. a snijeg je postao polje bje line prekrivene bezbrojnim utim toèkicama. Radije je sjeo kod ko nica i izvadio gumenu cijev koju je dr ao u d epu. pa je mogao slu ati rojenje nastam bi u tom gradiæu. u t om trenu. Klara je bila tako srdita koliko si je samo smjela dopustiti. Prièekat æe one dok dovoljno ne zatopli da bi to mogle raditi va ni. njegove su horde bile posvud iznad njega. Moji agenti nisu ni ta izvukli iz Aloisovih odlazaka u gostionicu. Nakon to se tako dovoljno dugo nastojao razbuditi. jedna po jedna velika misao. Sr d ba je udarila meðu lopatice. to ga nije nimalo iznenadilo. a onda i tisuæe biti u grozdu pripravnom za sisanje mre ice na staklenci irokog grla. kroz svoju cijev. Da. Sad mu je u kuæi bilo estero ljudi.tko bi ih pre brojao? Ostavljale su izmet svuda uokolo. Ponekad ih.te su mu se pèelinje himne puno vi e sviðale od tuljenja dojenèeta. To za na posao nisu dobri uvjeti za rad. Alois bi se tu i tamo zateturao. nalazio zajedno s pèelama. "Netko me gurnuo"." Oti la je. . Kako to ti mali vra iæci mogu dr ati u sebi? Ujutro je bilo toplo. Pa za to mu pèele i ne bi bile zadovoljne? Ujutro æe stotine. stotine. Bog za kojeg si tako sigur na da je tvoj.kakav prljav prizor. Nast ojao se prenuti. Potom je jedan kraj stavio na zid Langstrot-hove kutije.kopnio je u grèevima te ke crijevne bolesti. No. sad se probudio i postao bolno svjestan svog onog izmeta koji se u zajednica ma tih mjeseci nagomilao. dok pivo nije poèelo smrdjeti poput bljuvotine dojenèeta. u ao je u kuæu i svukao ko ulju i hl aèe. Jer se radilo o snu. mogao je dati razumnu procjenu. Èuo se elegantan zvuk. ne. alopojka im je uobièajena. nikako. Do la mu je jedna zakljuèn a misao. To obièno shvate osobno. Lete na zefirima itnog a lkohola. petnaest. ne to to nam je Bog dao da radimo. Na ao se u nekom velikom unutra njem prostoru sa upljin ama. Sve je zamirisalo na prezrele banane. slu ao je pèele u jednoj ko n ici i zvuèale su èasno. u velikom krugu oko klupe s ko nicama. A onda se opet uti alo. Potom se strovalio u krevet. a onda i trideset metara dal eko od ko nica. Ali kako da se isprièam ? To je. nije ba lijepo. Na povratku. naposljetku. mogao èuti p romjenu zvuka. a svi su ispu tali izmet u uske redove Langstrothove kutije . skinula je pelene sa trika i opet ih krenula iskuhavati. Èudnih zvukova. Po tom su mraku u èasu ugodnog pijanstva Aloisu dolazile odvojene misli. zamrljane. sestrinskih stvorenja . " teta je". no osjeæao se suvi e ivahno da bi u ao u kuæu. poput ko nja u vrsti. prvo toplo jutro zatopljenja u veljaèi i dok je Alois izlazi o iz kuæe. ravnopravni vanjskim silama. bit æe ih sedmero. ii. medu njima se razvije solidarnost.

Potom je jedan kraj stavio na zid Langstrot-hove kutije. to ga nije nimalo iznenadilo. Poput maèke kad uvlaèi kand e. Koliko god bio pijan. Vi e mu je bilo drago 172 Norman Mailer Raèunao je kako æe dobiti pravu ljudinu od sina koja bi mu razvedrila starost. Kako to ti mali vra iæci mogu dr ati u sebi? Ujutro je bilo toplo. poput ko nja u vrsti. nikako. Poput ica lude violine. ali je to ipak radio .u gostionici u Fischlhamu. petnaest. u ao je u kuæu i svukao ko ulju i hl aèe.tko bi ih pre brojao? Ostavljale su izmet svuda uokolo. bratski prkoseæi upadu i anðela i demona. tisuæe .kakav prljav prizor. To obièno shvate osobno. prvo toplo jutro zatopljenja u veljaèi i dok je Alois izlazi o iz kuæe. meðutim. "Netko me gurnuo". Sanjao. nalazio zajedno s pèelama. sad. Mekano. pa je mogao slu ati rojenje nastam bi u tom gradiæu. medu njima se razvije solidarnost.kopnio je u grèevima te ke crijevne bolesti. u kojem se. To za na posao nisu dobri uvjeti za rad. Mete glasova u gostionici veæ se mogao mjeriti s djetinj om larmom kod kuæe. Recimo da i h je dvadeset tisuæa. Zbog toga Aloisu nije bi lo do proslave novog roðenja. Sr d ba je udarila meðu lopatice. no osjeæao se suvi e ivahno da bi u ao u kuæu. No. sjajna poput dobrog konja na paradi . gotovo melodija. Koja prede u snu. èesto uzviknu. èak je i trid . ali oni znaju da je tako bilo. a onda i tisuæe biti u grozdu pripravnom za sisanje mre ice na staklenci irokog grla. stotine. N akon oklijevanja je stao dublje disati i utonuo u drijeme . alopojka im je uobièajena. razjareni zbog izgubljeno g vremena. mogao èuti p romjenu zvuka. ravnopravni vanjskim silama. da. Sad mu je u kuæi bilo estero ljudi.te su mu se pèelinje himne puno vi e sviðale od tuljenja dojenèeta. Nakon to se tako dovoljno dugo nastojao razbuditi. Zla tice po snijegu! Na triku za rublje visjele su Pauline pelene. Èuo se elegantan zvuk. o tro je pokucao sa strane. u t om trenu.Alois sebi nije namjeravao kazati da mu je ao. no prilike nam se ipak ukazu kad se ljud i s piæa teturajuæi vraæaju kuæi. Da. Tad smo spremni. n. Jesu li to dizale uzbunu? Dvorac u umi 173 Povisila se visina tonova. Ispu tale s u izmet. Jer je tad. u spoznaji kako su kao ljudi. Prièekat æe one dok dovoljno ne zatopli da bi to mogle raditi va ni. iz veèeri u veèer i to prilièan broj dana. Po tom su mraku u èasu ugodnog pijanstva Aloisu dolazile odvojene misli. bit æe ih sedmero. a svi su ispu tali izmet u uske redove Langstrothove kutije . gutajuæi med i vodu. No. Na proljeæe. Jer se radilo o snu. sestrinskih stvorenja . Sve je zamirisalo na prezrele banane. Pa za to mu pèele i ne bi bile zadovoljne? Ujutro æe stotine. Zdrave pèele nisu ostavljale izmet u vlastit om stani tu (osim mo da najgorih i najljenijih trutova). k oja bi bila kakav napredak u odnosu na tri djeèaka kojima se. a bijes nije bio njihov. ne. zamrljane. Do la mu je jedna zakljuèn a misao. A onda se opet uti alo.divljaka. jedna po jedna velika misao. u velikom krugu oko klupe s ko nicama. Èudnih zvukova. dok pivo nije poèelo smrdjeti poput bljuvotine dojenèeta. Kad ljudi piju u napuèenoj prostoriji. Alois bi se tu i tamo zateturao. tresnemo o tlo. ba i nije mogao pohvaliti . Iako je znao kako ko nicu ne smije uznemirivati. maminog sina i slinavog plaèljivka. Moji agenti nisu ni ta izvukli iz Aloisovih odlazaka u gostionicu. i dalje je mogao èuti pripjev. a snijeg je postao polje bje line prekrivene bezbrojnim utim toèkicama. pun sitnih zadovoljnih kre e nda. Lete na zefirima itnog a lkohola. Radije je sjeo kod ko nica i izvadio gumenu cijev koju je dr ao u d epu. Poku ao je izraèunati koliko bi u kutiji m oglo biti pèela. Kakav j e to samo bio golemi pljusak izmeta! Alois je izmjerio koracima. Na ao se u nekom velikom unutra njem prostoru sa upljin ama. mogao je dati razumnu procjenu. kroz svoju cijev. Ponekad ih. a on je bio jedan od mnogih koji su patili poput svojih bratskih stvore nja . nije ba lijepo. sad se probudio i postao bolno svjestan svog onog izmeta koji se u zajednica ma tih mjeseci nagomilao. a onda i trideset metara dal eko od ko nica. Nitko im ne vjeruje. Potom se strovalio u krevet. kad se Alois mladi vrati iz Spitala. Na povratku. slu ao je pèele u jednoj ko n ici i zvuèale su èasno.ne. njegove su horde bile posvud iznad njega. Nast ojao se prenuti. To je sigurno toèan odgovor.

no u glavi je i dalje vidio svako mjesto u umi gdje se put raèvao i bio je svjestan da bi kolibu znao naæi. " teta je". koja me voli makar joj nisam kæi. to kakav si ti. Alois sebi nije namjeravao kazati da mu je ao. Kiicbe." Poslije se tog istog dana Adi prisjetio kako mu je Alois mlaði ravno na nos stavio prst izmeta. Kirbe. A majku je sve to tako sr dilo. a zbog toga je pomislio na Dvorac u umi J75 Der Altea koji mu je sad tako èesto dolazio u misli. "Ti misli da veæ sve zna ". gore su od beba. jedva ga dodiruj uæi. rekao je mali Adolf. a Alois ga je odjednom odluèio pozvati. no u ruci jo nije dr ao licu meda. Adi je poèeo trèati po livadi. Krasne su. rekao je. Cijele zime se suzdr av ju. ne to to nam je Bog dao da radimo. "Nisi mi nikad rek ao da pazim"." "Reci mi ili æu se derati dok me ne èuje. dok je voda kipjela u dva velika lon ca. u nedjelju. a Alois zadrijemao. pa su i pèele ponovno iza le. htio je to. Poèeo se tako smijati da mu je do lo na mokrenje.eset i pet metara od ko nice mogao vidjeti ute toèkice. Kako su samo odu evljeno letjele naokolo. "Da.. rekla je Angela. Adi mu je morao sjesti u krilo. "Da . opet bilo toplo. Do la mu je luda slika svake pèele s pelenama. kao da poticaj da ode u posjet starcu eli nekako potro iti. Adi je bi o blizu na livadama. Sutradan je. "U redu." Der Alte je djeèaku stavio ruku na bedro. i ovaj je put stajao u dovratku. skinula je pelene sa trika i opet ih krenula iskuhavati. Razumi je li? Mora biti uredan. I oti ao je. Ali kako da se isprièam ? To je. Prostor u kojem ivimo dr imo besprijekorno èistim. Kiicbe. A to mo emo i mi. U koli su èitali bajke i ponekad su govorile o biæima koja su u umi jela ljude i zlodusima koji su djeèicu pre . "da mi je kradomice kazala kako je prava izreka. Zelja da sam preva li taj put tako ga je vukla. rekla je. Kad je Klara oti la u crkvu. da. a sad su je se oslobodile. Veæ je to èuo. Jo se uvijek o sjeæao poni enim. rekao je Der Alte. Bog za kojeg si tako sigur na da je tvoj. Te su pèele plesale na vjetru. rekla je. " to æe sve to rublje morati ponovno prati."'und Kacke!'" Sad se i on hihotao.. "Tvoja mama ima jednu izreku". rekao je djeèaku.'" . ili æe ostati posran.'" Klimnuo je glavom." Oti la je. ili." "Ali. Otkrit æu ti". "a Edmund?" " to je s njim?" "On to jo radi u gaæe. "Svi seru. Mi samo ispravni ljudi. A nije ga prolazilo ni uzbuðenje zbog tog leta proèi æenja. Kako je bila subota. jako. mo da tek pomalo. a opet tako radosnim. Ki rbe. kao da ga netko pote e uzetom. Nije se mogao prestati hihotati. ne. nego mamina. koji je za taj posjet bio spreman (zasigurno zahvaljujuæi i stoj poruci koju je primio i Adi)." "Tko ti je to rekao? Moja mama?" "Ne smijem ti reæi. 'Kinder. Èvrsto su odluèile da neæe prljati ko nicu. To je ba zloèesto. Adi je shvatio kako bi rado posjetio Der Altea. a èak ga je i samo sjeæanje potaknulo na jako èudan uzvik. Onda se sjetio to mu je Angela jednog jutra apnula. '"Kinder." Vidjela je kako je spreman napraviti scenu. A Der Alte." "Takav si ti. To je tako kako treba biti . "Voljet æu te kao unuka i ne mora me se bojat i. Klara je bila tako srdita koliko si je samo smjela dopustiti. da bi je dobio. kazala je mu u. Pola sata poslije.zahihotala se . dok ga je hranio medom. und. oèe". Ono na to treba misliti jest kako se dreka osloboditi. èuje li me? Gledaj te pèele. "Svi seru". kazala je. sve ive stvari. Djeèak se nije bojao. jo se nije bojao. O. èula sam od tvoje majke. tvoje drage majke. "Sjeti se" . ti s i tako dobar deèko". Taj je svijet tajan." "To nije tvoja briga. sasvim siæu nim pelenama. te pèele. posebno kad je morao mokriti." Uhvatila ga je za uho. Zato to je u njima bila sva ta kakica. Tako si drag i jak. Neka èuje malo pravih r ijeèi. Postoji i tajni svijet. Vi e mu je bilo drago 174 Norman Mailer zbog pèela. naposljetku. "ali ne zna . Zijevnuo joj je u lice.

"Ono to poku avam nije lako i èini mi se da su mi izgledi za uspjeh slabi. Na e je utjelovljenje usamljenosti bez krila uginulo prije nego to ju je Adi ponovno vidio. sjediti na Der Alteovim koljenima nije mu se èinilo o pasnim. dragi deèko. Samo je elim usreæiti. "Vi e ih nema. Da". Ne tra e samostalan ivot.imao j e svoju svrhu i za Maestra. Da. Sto je takoðer smisleno: Der Alte i Adi bili su suznih oèiju kad je djeèak sljedeæi put do ao u posjet i zbli ili su se vi e n . S ocem se nikad nije znalo kad æe mu u li ce puhnuti dim od lule. Zato to. "Kad je izvadim iz njen e kutijice. Tako je tu no biti usamljen. prije moje intervencije bila je beznaèajna. "O". kazao je Adi.tvarali u svinje i koze. "ali poku avam jako usreæiti jednu pèelu . Izopæenici mogu po stati pravo vrelo informacija. Stvarno sam elio vi djeti to æe biti ako odaberem jednu pèelu. kad odlazim u drugu sobu. stala je poskakivati od u zbuðenja. blizu mene. Sve razumije . Mogu li je sad uzdignuti na razinu nedosti nu njenim sestrama? Zao mi j u je. Sto nije tako i76 Norman Mailer lako. Der Alte je rekao nekoli ko rijeèi koje su kod njega izazvale iznenaðenje nalik onom kad se okrene stanica u knjizi i uka e lijepa slika. Nakon to je tako pro lo gotovo pa sat vremena. Ponekad je èak i izvadim iz kutije za maticu. A to je dvadeset puta na dan. Reæi æu kako je jedan ishod postao jasan. Hoæe li se otac zapitati gdje je? No. "Nemoj to nikome isprièati". tako je sretna. poèeo se ipak osjeæati pomalo nelagodno. ne potièem ja tu pèelicu da progovori na im jezikom." "Moj otac ka e da pèele ive samo jedne za druge. No." Dvorac u umi 177 "Da". vidjet æemo je l i bilo kakvog napretka." "Poku ava li progovoriti?" "Pu ta glasove. Nedostaje joj roj. No.posebno nakon to je ostala bez krila . Ona mo e nastati kad se stra na usamljenost z amijeni drugarstvom. Odabrao sam tu pèelicu da ivi sama." Je li Der Alte postajao senilan? Nije! Taj neèuveni pothvat "blagostanja" za jednu izdvojenu pèelu. Zasigurno!" Der Alte se osmjehnuo. Sad je sretnijim mislima poku avao prekriti ne sretne. Ona ne razumije to joj govorim. Zatra io je da vidi pèelu. hoæu vidjeti mogu li je barem nakratko usreæiti." "Zar ne odleti?" "A. rekao je Der Alte. potrudim se s njom prozboriti. hoæe. dr im je na toplom i odlièno je hranim i na nj u stalno mislim svim svojim srcem. Hoæe li uginuti?" "Prije ili kasnije." "Zar nema krila?" Nastala je stanka. Mora. rekao je Der Alte. "Kad me sljedeæi put posjeti . Bila je mala i ivahna i kad je Der Alte otvorio kutiju. rekao je Adi. mora ivjeti sama u kutiji za maticu koju sa m joj namijenio. One su" . Stoga. No. Volite je. "jasno mi je." "Tvoj otac ima pravo. ali zna da ne smije poku ati letjeti. skakuæe. poku avam joj donijeti ugodu spasa. Bilo je bolje nego u oèevom krilu. bojim se za ovu pèelu. Sve æu ti o njoj isprièati. A njih su dvojica tako ostala sjediti jo dugo nakon to je Adi okusio cijelu licu me da i nije ga smetalo to mu Der Alteova ruka le i na koljenu. Dr im je u kuhinji. To bi svakako bilo previ e za oèekivati. kad se uzvrpoljio." Adi je znao." "Èak i ako ih se stalno dobro hrani?" "Ti si najpametniji deèko kojeg sam dosad upoznao. "Ne znam to æe se jo dogoditi". ne. postupak oèito glup . Pèele ive u ko nici. rekao je. No. Tako je usamljena. rekao je Der Alte. "nadam se da æe vam to uspjeti. klimajuæi glavom. makar i nije matica." "Mo da". nakon to sam je odabrao. No. Uzdahnuo je. Ona je personifikacija usamljenosti.poku ao se sjetiti izraza "privr ene su zajednici. to sam sprijeèio. Najèudniji pokusi dosta toga otkriju. "Ali ne. Nije ni trebao pitati. Skoèila je na vrh starèevog prsta koji je uronio u med. kako bi to bilo divno ako bih uspio raz vedriti osjeæaje tog malog stvorenja? Naposljetku." Nje no je dotakao djeèaka po glavi. Ali elim da zna kako na nju mislim.

zapalio ga i ostavio da se dimi na podu lo e ko nice. Nije s e bio zabrinuo zbog sitnica. Jedino mu je bil o ao to san nije uspio dovr iti. Dok je u dobroj kutiji na podnici le alo nekoliko mrtvih pèela. Adi ju je nalo eno da ih posla e u redove. Der Alte je svoju pèelicu volio. ali je na kraju odl uèio da neæe. a u kojem otac od Adija tra i da sve mrtve pèele prebroji. Zar je matica uginula? Nije ba znao kako bi tu damu prepoznao ." "Ja se nisam uzrujao. koja je sad veæ bila mrtva." Adi se sjetio Der Alteove usamljene pèele. sve s u bile polo ene na besprijekorno bijelu tkaninu. Dvije su zajednice cijelu zimu provele na istoj klupi. ni pribli no. a najotpornije meðu zimskim pèelama krenule su u potragu. no potvrdilo se da ima smisla za pèelarstvo. Stoga to urezivanje sna. pripremio jedno malo urezivanje sna. "Tako se uzrujati! U prirodi za slabe nema milosti. To ga je zabrinulo. "Hajdemo sad isprazniti kutiju i oèistiti èe ljeve. To ne treba shvatiti kao jedinstveni Dvorac u umi 179 uzrok onog to se dogaðalo poslije. Dotad nije shvaæao da zna brojiti d o èetiri tisuæe. Nije se to moglo usporeðivati. No. Odluèio je otvoriti poklopac obje Langstrothove kutije i pogledati. Stao je treptati da odagna suze. Kad je A ngela zaplakala zbog smrti jadnih pèela. pa vratio poklopac. Jer je tako trebalo biti i s drugom. Alois ju je poslao u kuæu. n o samo je jedna bila puna ivota. Sad kad je otvorio da pogleda. Nitko u njegovom razredu nije to znao. niti prebro javanju le eva. stigao je tjedan koji je Hafeldu svaki dan donosio sunce. a starac i djeèak su je potom polo ili u malu rupu.to je svakako bio zamoran san. na Maestrov prijedlog. Ostavljena da se zbog nedostatka sredstava pretvore u pra inu. vidio j e kako su mnogi èe ljevi za nove nara taje prazni. A tad je ustan ovio ba ono èega se bojao. Stoga je Alois odluèio da preostale pèele u zajednici ugu i plinom. Èak je bio spreman pozvati Der Altea da mu pomogne. Tu bih èitatelja upozorio da ne pridaje previ e pozornosti gu enju plinom. Dobru se ko nicu mor a za tititi. Ulaz u ko nicu je zaèepio. rekao je Alois. Adi i Angela. jedan otisak stopala koji slu i za i èekiva nje buduæeg slijeda dogaðaja. Odluèio se za jednu subotu. dok se drugu ne bi moglo nazvati zdravom. vrativ i se iz kole.bila je tek neznatno veæa od svojih pèela radilica. nije moglo usporeðivati. bili su mu pomoænici. Ostala je jo hrpa mrtvih pèela koje je trebalo prebroj iti. on je bez obzira na to bio ponosan do kako je velikog broja uspio stiæi. prije nego to su je prekrili licom zemlje. od èega su mu i pak zasuzile oèi. Prije toplotnog vala. dio opreme koju je kupio p et mjeseci prije. Ko nice su se uskome ale. Der Alte je malu kutiju ibica ukrasio kako bi pèeli poslu ila kao lijes. naravno. Kako b i bio siguran da je broj toèan. Matica je vje rojatno sad polagala jaja iz svoje dobro oèuvane zalihe sperme." "Dobro". dovoljno jednostavno da ga mogu izvesti najbolji od mojih ha-feldskih agenata. a ma nja od trutova.go ikad. Adi je proma trao. U to se mo ete kladiti. no bolesne pèele u ovoj su ko nici izmetom prljale prosto r na kojem su jele i spavale. na èovjekovoj psihi ostavi tek toèkicu. Sad je jedna od ko nica svakog jutra bila sve te a. No. Veæina urezanih snova ne razlikuju se od napu tenih temelja kakve se mo e vidjeti u predgraði ma Treæeg svijeta. posljedice bluda k ojem se visoko u zraku prepu tala pro log ljeta. 12. "Tv oja je starija sestra blesava". to se. Bilo je èetrdeset redova po stotinu pèela. ivim pogledom prateæi oèevo predavanje. To je Aloisa zabrinulo. po stotinu u svakom . le e . Èinilo se kako je ko nicu opusto ila neka stra na bolest. No. i78 Norman Mailer Zbog toga bi inaèe klonuo duhom. drugoj je podnicu prekriva la cijela hrpa siæu nih le ina. Iz zabrinutosti koja je potrajala cijele zime rodila se i smionost. Te sam noæi. sjedeæi na susjednoj klupi do Aloisa. koliko god bilo vje to izv edeno. rekao je Alois. koji se mo da u narednim desetljeæima i neæe odigrati. Uzeo je mali sumporni kolaè. Alois je uz pomoæ svoje gumene cjevèice u drugoj zajednici èuo p uno nemirnog zujanja. a sam postupak nije bio te ak. Poèetkom o ujka. Radilo se o snu koji se vraæa. a plin je svoj posao mogao brzo obaviti.

a èe ljevi za med poèeli su se puniti. "da proizvode jo vi e meda.ba kako je bilo i predviðeno! A vani se u svojoj bijeloj opravi s velikim bijelim èetvrtastim velom. To nije te ko dok u prazn e æelije le e jaja ca. Èinilo mu se kako se napokon upustio u tra jan pèelarski poduhvat. a d rugu se mo e smjestiti u kutiju koju i8o Norman Mailer je Alois napravio pro le jeseni. pa su po tome. a djeèak je bio bri no za tiæen opravom i ve lom koje je izradila Klara." U svakoj od tr i ko nice le alo je pet ladica ispunjenih èe ljevima. a ne Der Alte-ove. A samopouzd anje koje su mu donijeli ti rezultati odvelo ga je k Der Alteu. koja æe zamijeniti onu ugu enu plinom u Langstrotho voj kutiji. Na taj æe naèin sve tri biti ispunjen e samo djelomièno. Alois jedva da bi stigao oplakati njihov odlazak. rekao bi djeèaku. sve j e procvalo." No. Ponekad bi promatrao stare pèele koje su u zdravoj kutiji pre ivjele zimu. javori i jabuke. mo e se prebaciti u dvije prazne kutije. Alois je i dalje morao zajednice hrani ti medom. ljive. Aloisu poèelo èiniti kako je pomalo ovladao i pravim pèelarskim umijeæem. za tiæenom ruka vicama. Nove æe pèele biti njegove. uskoro æe se moæi smatrati gazdom tri druge. Svakog bi jutra ekipa novoroðenih pèela radilica pokupila sve le eve koji su pali na pod ko nice i izbacila ih van na ulaz s a stra arima. "Gledaj. Sjajno se razvijala. nije bilo tako jednostavno vaditi èe ljeve radi pregleda. dok su skupljaèice od jutra do mraka odlazile na s voje zadatke. Prema tome.mo e li se to tako desiti? Naravno. Oronula od pretjerane uporabe. Mlade su pèele zauzimale njihova mjesta. "To je zato". morat æe potro iti lijepe novce da bi uopæe moga o pomi ljati na takav uspjeh. "Èarobne uèvr æivaèe". Nije se zamarao mislima kako su sve tri njegove matice oploðene prije godinu dana. prije nego bi je pustila uæi. jer je tad prati svita koja iznad svakog polo enog jaja ca lebdi do voljno dugo da po lièinkama izbaci vlastite enzime. "ne miri e kako treba. Svaki se tjedan poveæava la te ina zajednice. Uvjeravam vas kako bismo mi prvi zapljeskali kad bi to bilo ba tako jednostavno. Kako bi posu ile vi ak vode. orasi. Aloisa je ponovno opila predanost njegovih tek roðenih stvorenja takvim zad aæama koje nikad ne prestaju. Svaku pèelu koja bi se vratila s peludi pa ljivo bi on ju ila neka od èuvarica. oèe". ozbiljna bi pogre ka bila pretpostaviti kako je sve ono to je uslijedil o odreðeno takvim umetnutim snom. osjeæao je oprezni optimizam. Nimalo nije htio ispasti nespretnjakoviæ koji bi zdrobio maticu.na zapu tenom polju poput iskopina. Iz svojih je knjiga Alois na uèio da te siæu ne æelije pèele radilice voskom zatvore tek kad udjel vode u medu padne is pod 20 posto. 13Dobra je ko nica bila ne to posve drugo. koje æe sve procvast i . a onda ih vratiti n azad. hrastovi. Volio je sjediti uz ko nice zajedno s Adijem. Bez obzira na to. pèele su svaki dan morale satima mahati kri lcima. Alois se morao podvrgnuti predavanju. uz sve to bogatstvo koje su donosile. Alois je proèitao da je za kilogram meda trebalo o baviti èetrdeset tisuæa takvih misija. gdj e su na stra i bile pèele èuvarice. Der Alte ga je èak i pouèio kako da prepozna aktivnu maticu. a potom i s rampe. Stigao je travanj. kao i æelije za pohranu novog meda. a onda ponovno odletjela. ali se vratio ne s jednom. A u tri su odvojene ko nice tri mati ce polagale svoja jaja ca u æelije. pèele bile Der Alteova djeca. Svaka bi se skupljaèica sa svojim teretom vratila svakih nekoliko mi nuta. Dvorac u umi . a njegove su pèele punile æelije . j er bi èuvarica otjerala posjetitelja. Bile su na umoru. Naposl jetku. Sad su to bili oronuli ostaci dotrajalih krila. Ako je veæ jednu zajednicu morao i zgubiti rasku ivanjem. Na livadama æe biti gomila cvijeæa. Cvjetovi su izl azili iz pupoljaka. Jedna æe osnovati zajednicu u rasku enoj kutiji. bukve i tre nje. Raspolo enje mu je dodatno popravila pojava prvog meda . Otac i sin sad su s u itkom pazili na ulaze ko nica. nego s dvije ma tice (obje oploðene pro le godine). pa æe biti mjesta da svaka zajednica sagradi vo tane æelije za svoje nove nara taje. s njihovih je tijela nestalo dlaèica. Neke od èe ljeva s novim nara tajem. rekao je Der Alt . kao i èe ljeva s novi medom. Adi bi se povremeno proderao. gdje je ostao do voljno dugo da kupi novu maticu. rekao bi.

" Aloisu je posebno i lo na ivce kad bi Der Alte podigao prst u zrak. "jednostavno uhvatiti. rekao je. jedna pèela nastojala pobuditi druge da odlete nekamo gdje su cvjetovi puni nektara.prvo. posegnuo za njom golom rukom i pa ljivo joj i krajnje nje no palcem i ka iprstom uhvatio krilca. Odmah bi pot om morao trèati da taj ter-papir skine. Iz dva se razloga bojao to spomenuti Der Alteu . cijelo je poslijep odne svoje tri ljepotice hvatao i potom pu tao. okrutna prema oèekivanjima koja je potaknulo rano proljeæe. u to se mogao zakleti. na ao maticu. Sanjao je kako æe otkriti ne to tako zapa njujuæe i vrijedno. no zasad æu vam pokazati sig urniju metodu. Der Alte bi otvorio jednu od sv ojih ko nica. Gore je. rekao je u sebi Alois. pa su odletjele prema vrhu livade."i ma ticu otpuhnete ravno u njega. dug dva palca . to signaliziranje zastavica ma na nebu. "Poku ava im ne to pokazati. Pèela koju je zapazio st varno je i bila izviðaèka. A tu s e koristimo hvataljkom za maticu. Neopreznim potezom mo ete je zdrobiti. U kavezu mo e ostati dok se med ne pokupi. na jvarljivije je proljeæe. i8z Norman Mailer "Kad je jednom naðete. Ni u jednoj od knjiga koje je dosad proèitao nije vidio da bi se spominjao taj mali ples. ili se katkad i odmara na svom dvoru. To se moralo priznati. I to obiènim promatranjem! Vidio je ne to to æe nazvati pèelinjim signalom. jer bi se mog lo ispostaviti kako su pèelarski znalci veæ upoznati s tim konceptom. jer bi sunce ponovno iza lo i dan je opet bi o topao. nego prvo uzmemo maticu. "Ovim prekrijete maticu".podigao je ba takav mali spremnik. jer se poprilièan broj drugih pèela pridru i o prvoj." Sigurni smo kako je Alois uvje bavao hvatanje matice.ili to j e veæ bila . prekrivajuæi krajnjim oprezom jednu ili drugu kupolastim krajem cjevèice i onda ih otpuhujuæi ra vno u mali matièin kavez. re kao je. dok je u zraku bio roj pèela iz svake zajednice. Alois se sad stao spremati na gubitak koji æe mu donijeti to neuobièajeno zahladnjenje. da bi mu se ime moglo spominjati godinama. preko noæi je izniklo divlje cvijeæe. S druge strane te uzvisine." Zbog toga je bilo dana kad bi se gotovo iscrpio mièuæi krovne ljepenke s vrha svake ko nice. "biti nu no kad æu htjeti svoj med obrati ?" "Upravo tako"." "To æe. u to je bio siguran. rekao je Der Alte. punkt! Sad je na sigurnom. tko toliko pu no zna . ispostavilo da je to ne to posve novo. pa se ipak odluèio posjetiti De r Altea. Ta je izvidaèica . "i vi moæi primijeniti ovakav pristup hvatanju. prethodno ih pronalazeæi. . Aloisovo je dobro raspolo enje stalo kopnjeti s nestankom toplog vremena. Alo is je u kretanju jedne pèele poèeo uoèavati stanovit obrazac. Ako je Alois oduvijek od ivota ne to elio (èak i vi e od nove ne). Johann Nepomuk je znao reæi: "Od svih godi njih doba. kako je Alois uskoro ustanovio. "Stoga"." A to je dobro opazio. bilo je to otkriti neki novi koncept. "Daje znak ostalima". da li pola e jaja ili ih jedno po jedn o oploðuje u njihovim novim æelijama. "To je vrijeme kad mnoge okvire pomièete i stru et e vosak koji prekriva æelije s medom. ako bi podnevna svjetlost postala mutna. a ako bi se. Vratila mu se stara izreka." Naravno. rekao je. Nai la je hladna fronta. Ponavljajuæi neprekidno tu zadaæu. ne bi li Der Alte bolje od nj ega znao gdje to otkriæe treba objaviti? No i dalje ga je èekalo uèenje kako prepoznati maticu. s druge stane. jer smo dobri momci. Èovjek je bio vje t. "Za nekoliko æete godina". shvatio je kako je malo vjerojatno da bi ono to je zamijetio u pèelinjem plesu mogla biti tajna nekom poput Der Altea.181 14Prekrasnog svibanjskog jutra.neæe ga pamtiti po otkriæu. rekao je Alois. pregledao police. A elja je jo bila u njemu.jo jednom se mora oprostiti s prekrasnim snom . na u je damu".u zraku neprestano opisivala osmicu. Vratila mu se stara po uda. I doista. Prilièno ga je razveselila pomisao kako mu je za rukom po l o otkriti novi koncept. "a onda ispod gurn ete mali kavez za nju" . rekao je Der Alte." Uzeo je staklenu cjevèicu koja je na jednom kra ju imala konkavnu kupolu. da bi je onda vraæao. koliko sam shvatio". slijedilo je izlaganje o svim metodama i naèinima otkriva nja gdje bi se to stvorenje moglo nalaziti. "n e idemo prvo skupljati med.

Mogao sam se poslu iti proku anim zadovoljstvom da mu doðem u san. Ostao je bez ikakvog otpora.moralo se vladati slabima i neposlu nima. "Slu aj kako je tiho". rekla je samoj sebi dok je kroz otvorene kuhi njske prozore udisala zrak. a to su èinili tako nemilice da mi je poèelo iæi na ivce to na brajanje hranilica za pelud. Poèetkom svibnja opet je zatoplilo. pribora za ko nicu. svoje su zadnje depe e punili popisom pribora. slijedilo prokleto pitanje za prokletim pitanjem. meðutim. pa æe èuti kako apuæe cvijeæe.Dvorac u umi 183 Tijekom jednog vala hladnoæe. Kakve su to gluposti! A onda je Aloisu palo na um kako povratak zabrinutosti mo da i nije tako luckast. Èinilo joj se da bi èak mogla èuti povijanje visoke trave na polju. mo e cijelu jednu dobru obitelj skrenuti s puta. Postaje im nelagodno zbog sve jaèe elj e da je ugu e najbli im jastukom. mo emo njihove ciljeve preusmjeriti na na e. kakve nam nije pametno ignorirati. A onda je slijedio ulagaè na kotaèiæe za pripravu temelja okvira za ulaganje. èak i mije alice za med koju je Alois sam napravio od bukovine. niti se brinula zb og temperature u ko nicama. rekla je Pauli. Kako moji hafeldski agenti nisu ba imali o mnogoèemu izvje æivati. oplod njaka ( to god to bilo!). ti ina koja bi upila i najbla e milovanje vjetr a. Veæ su suvi e oko tale prirode da bi se pustili oblikovati. u hipu i dok je u kuæi jo bilo puno posla. koju bi to imalo svrhu? Bi li nam Alois ispao vrijedan odr avanja? Trijezna je èinjenica. smrt mu se nikad nije èinila prijetnjom. gled amo postoji li kakva praznina u njihovom psiholo kom ustroju. U idealnom sluèaju. M ogao sam imitirati anðela èuvara. Ogranièeno su iskoristivi. Tamo je vladala tako divna ti ina. kad se sve umalo smrzlo. a kod uzbudljivih novih klijenata tragamo ba za takvom gi pko æu. Kleknula je u travu s dojenèetom u rukama i stala s njima prièati. koja bi se mogla ops lu ivati i iskoristiti za neku konkretnu svrhu. cvi- . kazala je i nije tu bilo nikakve zablude. Sad kad su sunèano vrijeme i uzbibani zrak donijeli drug i val topline. kao da je dobio udarac u grudi. Djelomièno j e svoje dobro raspolo enje povratio veæ èi æenjem i podmazivanjem alata koji je pro le jese i kupio od Der Altea. "I Bog poèiva". n aprosto uzela Paulu kojoj su bila èetiri mjeseca i oti la na livadu. "Ba ste prekrasne. Nije mogla biti jednostavnija . prskalica za vodu. koliko mu je pamæe nje sezalo. a tu je zadaæu obavljao ba kao kakav dobar vojnik koji rastav lja pu ku kako bi je podmazao i potom ponovno sklopio. Klara je pak bolje znala kako iskoristiti proljeæe u Hafeldu. Zla starica koja svakog nudi jelom makar zna da nisu gladni. Sad je poèeo ma ta ti o temi koju sebi nikad nije dopu tao naèinjati." Uèini se da su je najbli e latice èule. sve". kao i vilica za zatvaranje . "Poèuj. A to ako smrt ni je ono to je on pretpostavljao da jest? Bio je siguran da vjera ima jasnu praktiènu svrhu. Nije vjeèito prebrojav ala koliko je gnijezda novog nara taja ispunjeno novim lièinkama. pa gotovo i kak o se klanja cvijeæe. U rijetkim prigodama kad odaberemo mu karca ili enu starije od pedeset godina. Mo da dosadan konac dobrog ivota . jer su se prema njoj poèele naginjati peteljke najve selijih tratinèica koje je u ivotu vidjela. no pakao s tim nije imao nikakve veze. To je mogao izvesti i najbolji od moja tri agenta. Srce mu je na tu pomisao potonulo. a mnogi su se Aloisovi jadi ubla ili. Ni jedan od kand ela ne bi se zamarao da ga poku a za tititi. osnova matiènjaka. To je s a sobom donijelo novu brigu. bez ikakvog zvuka.hrpa detalja koji me nisu nimalo zani mali. Alois se prehladio. Mo e li se prehladiti i jedna od njegovih matica? Kak o bi slijedila svog gospodara? Prekorio se. Sad je. No. a onda je. bila je spremna rasplesti neke od èvorova koji su joj su tijekom ti me zgru ali u udovima. Kao da je zbroj tih nje nih osjeta podr avao ti inu planina. Sad ga je stala hvatati panika nove vrste. mali anðele. Nisam èak morao ni biti osobno prisutan. 184 Norman Mailer 16. dimilica. da su ljudi Aloisove dob i rijetko za to vrijedni. u jednom stra nom èasu. Opetovano uzrujavanje drugih jedan je od primjera. Sto ako je to reakcija na ono to je dr ao da bi moglo biti njegovo stvarno zdravstv eno stanje? Bli i li mu se kraj? Nije mu mogla sinuti gora pomisao. Mo e li krivnja biti stvarna? Jadni Alois. Svih tih godina. No ponosan je èovjek (poput njega) radio to je htio.

rekla je. Angeli ba i nije bilo stalo (iako je ispunjavala svoje obveze). dok je ovdje bila sama s Paulom i cvijeæem i tako ispunjena rado æu. Nakon tog sam razdoblja bio neusporedivo sposobniji predvidjeti ishod velik ih dogaðaja . pun sjaja. samo ga hvaliti to je bio tako dobar. da. nakon to su cijelu zimu pro ivjele u tamnici. èitatelj a moram podsjetiti kako sam i ja u njemu jedan od likova. izranjavano. izbode no. No zrak je bio miran. Tu mislim na slijepu narodnu volju. I dalje joj se èinilo kako je te bijele latice slu aju. "Da.Alois je sa svoje strane ipak bio suvi e prosjeèan ljudski proizvod. . tijekom sljedeæih desetljeæa. Jer. Klari se vraæalo tijelo. Melem zraka bi o je poput ljubavi. jednom o trom plju skom po njegovoj maloj stra njici. A to je èak naglas Pauli i kazala. Zar je to Bog spavao na lovorikama? To je i zavrijedio. Dvorac u umi 185 jeæe se gibalo zbog nje. Nauèio sam i kako se manipulira voljom naroda. "Neka me èuju anðeli". tko bi to pomis lio? Pogledao ju je ravno u oèi . Ne treba ni dodati kako je do tridesetih godina dvadesetog stoljeæa i Hitler razvio s lièan dar. jedino m medu djecom koji je bio takav. "Ma ja sam jedna velika luda". Kako bi i moglo biti drug aèije? Svaki je dah bio pun melema.jednom ga je vidjela kako Paulu tako jako ti pa za obraz da je zaplakala.je li to bilo najèistij e ludilo? . Ali nije s i mogla pomoæi. njena najdra a. zakratko bez ikakvih du nosti i zadaæa. Mlijeène æe ture dostajati. "ovom se cvijeæu sviða . u to je bila sigurna. tako sretne to su na suncu. prije nego to se vratila kuæi i svojim du nostima. ispadnu podjednako narcisoidnima. omoguæavao da se njihovom ta tinom okoristi. kad je treba lo. najbolja prija teljica. a ne razmetni m. Rekla s i je kako je to proljeæe. kao i Pauli. radije æe Bogu zahvaliti na ovako slatkoj bebi. to su male dam e". godine proveo u Rusiji imalo istaknutu ulogu u mom napredovanju do vraga vi eg pol o aja. a Adi ju je brinuo . to je bilo bolje obaviti u crkvi . Bog je bio blizu i bio je u zraku. a Adolf je razvio dar koji mu je. dragi maleni?" Mogla je pri segnuti da ju je cvijeæe èulo i jo se jednom elegantno naklonilo. apnula je svom djete tu. do poèetka ljeta 1896. Paula". Nije li tako. pa æe njegov buduæi razvoj uveliko ovisiti o mojem. eljela mu se sad pomoliti. a onda se sama sebi morala nasmijati . Ja æu i dalje biti vodiè A dolfu Hitleru.to je instinkt koji mogu razviti samo navi e pozicionirani vragovi. veæ joj se èinilo i da je ona draga njima. glasno je izrekla. Staro. zbog èega je osjetila veliku ljubav prema malom Edmundu. pokazalo se korisnim za moje kasnije razumijevanje njemaèkih tajk una. Bio je to previ e lijep dan da bi razmi ljala o tom trenutku jada . KNJIGA OSMA Krunidba Nikole II. Jer se sjetila svih djeèaka i djevojèica iz svog djetinjstva i onih rijetkih prigoda kad su mogli ludovati i igrati se poput tih ludih pèela koje sad lete oko kuæe. kad æe se Paula moæi igrati. I njima je . pa se moglo shvatiti poniznim. sunèeva svjetlost bila ne to novo. izgrebano.jer ne samo to je osjeæala ljubav prema tratinèicama. pa se i sama priroda zabavlja.a i86 Norman Mailer bio je tako velik . tako ju je prodorno gledao da je jedva skupila svu svoju snagu pogleda kako bi ga natjerala da on obori svoj. a sad su bile lude od rados ti to mogu u zraku izvoditi salto. kæeri koja k ad naraste tek treba postati. A Klara je pomislila i na godine koje slijede. Iako su takva gospoda obièno u stvarnosti mnogo moænija od kraljevskih likova. tako ljubaznom prema bebi. tijelo glupo tijekom svih tih zimskih mjeseci nakon t o se rodila Paula sad joj se uèinilo slatkim. no to neæe na preèac ponoviti.ne. Sad kad sam spreman prekinuti narativni niz zbog svojeg odlaska u Rusiju.princ meðu prinèevima. "Da. Klara mu je zbog toga ispra ila tur. rekla je Pauli. I. ili joj se tako barem èinilo. jer nije eljela mol iti za ne to. Moji agenti mogu se zadovolji ti time da mu nadlijeæu snove. a sviðam mu se i ja i to je zato to ga nas dvije volimo. iste ljubavi kakvu je ona osjeæala za èetveromjeseèno dijete u svojim rukama. Tamo bi i svi ostali radili isto. Ono to sam o ruskim velikim knezovima doznao tijekom osam mjeseci koje s am ondje proveo. a jamèim da je osam mjeseci koje sam od kraja 1895. na poèetku istinskog oporavka. ali nije znala kako. njeni dragi Bog. Nije bilo neke potrebe da ga sad unovaèimo.

Znatan ih je broj bio vi eg reda.za to èak i Himmler i SS nisu imali dovoljno hrabrosti. No. Èak i kad sam se u lipnju vratio u Hafeld . Tako je to sam procijenio. Nigdje u Europi nismo na terenu imali tako mnogo klijenata i agenata. poklopila se (èak i vremenski) s krunidbom Nikole II. A zbog toga nije zanemario ni papu i Vatikan (a nismo ni mi!). Mnogo sam nauèio i o Bo jim prednostima i sve veæim slabostima. nihilista i teroris ta. dodao je Maestro. potaknuti razne dogaðaje . Kako objasniti golemu pozornost koju je Bog pridavao toj krunidbi? Posljednjih je godina Gospod u Rusiji ulagao u razne ljude i razne ciljeve. no to ako je Bog zakljuèio kako su mu izgledi n ajveæi ako se uka e potreba za carem koji bi bio blisko povezan s Ruskom pravoslavno m crkvom? Je li mo da poticao odr avanje monumentalne sveèanosti kako bi uèvrstio vezu k rune i kri a? Pod njegovim bi vodstvom mladi car èak mogao pridobiti nepreglednu. Maestru sam bio kazao kako mislim da nikakav izravni napad na krunidbu nema izgleda na uspjeh. Ako ima èitatelja koji su i dalje spremni kazati: "Radije bih da se nastavi s onim to se dogaðalo u Hafeldu". 190 Norman Mailer 2. Kad je Maestro prijedlog pr ihvatio. koji je zakazan za èetiri dana kasnije. "inaèe ljudima dao slobodu? Oèito. odu evljenje mi se pomije alo s jadom. no Adolf je bio spreman. Ista se toplina ranog lj eta mogla osjetiti i u moskovskom zraku. Kao to sam napomenuo. sunèani dani pok lapaju s mojim sjeæanjem na krunidbu i dane koji su slijedili. Bog ga ni je imao èime kazniti.tako zag aðenoj korupcijom." Maestro se s u itkom prepu tao ironiji. Tajkuni su nam bili meðu najvred nijim i najza tiæenijim klijentima. Imali smo i kvotu anarhista. stranicu. Ljepota onog ljetnog dana. Pozo rnost se davala i monarhistima i republikancima. Kao to je jednom primijetio Maest ro: "Naèin na koji njegov um funkcionira nije te ko razabrati. Tako prepunoj nepravde! Takvo bismo to mi eljeli pronaæi. 'Mo da æu i koji put pogr ije iti'. Godine 1942. zavisti i gubitka ljubavi.kao prete ak kamen koji se nije dao dignuti. radilo se o zadivljujuæoj odluci. Pouzdano smo se infiltrira li u sve kraljevske obitelji u Europi. kad je Klara bila tako sretna dok je u naruèju dr ala Pau lu. Sto ako nisam u pravu? Jesam li stek ao razumijevanje velièine Rusije? Nikad nisam tako izravno osjeæao D. Kand eli bi tog dana na napad oèekivali. pa se ti dugi. Imali smo vi e knezova i kneginja u raznim g ranama kraljevske obitelji. Bilo je oèito ." Mogu im to mirno reæi. Nepravda je klica mr nje. ako smo spremn i prihvatiti njihovu cijenu. Rijetki su ljudi koji ne smatraju kako je oèito da su svakog dana rtve nepravde. naravno. Mogli bismo. Tamo se nastavlja prièa o Adolfu Hitleru. bio sam protiv takvih mjera. Dummkopf je htio steæi nekakvu predod bu to je to u stvari stvorio. To nam kod svakog èovjeka kamen temeljac. Prijeðite lijepo na 229. 'ali ne gubim iz vida onog koji pobjeðuje. znali smo da smo. To je najbolji naèin da se otkrije to daje rezultate. Bio je otvo ren i za pozive na slobodu i zahtjeve plemstva. nahrupe pridru iti se redovima luðaka. lijepo se vrijeme u veæem dijelu Europe nastavilo. najvi em Dvorac u umi 191 plemstvu i revolucionarima spremnim umrijeti kako bi te gospodare dobili èast svrg nuti. Infiltrirali smo se u Ohranu. U toj smo tajnoj polic iji sigurno imali vi e agenata od kand ela. a plemstvo ili generale da ne spominjemo.-ovu prisutn ost. veli on. mogli potaknuti niz dogaðaja koji bi u velikoj mjeri ometali krunidbu. pa bismo mo gli pretrpjeti ozbiljne gubitke. Ne treba uopæe razglabati je li to Adolfu bilo korisno. mogu im odgovoriti: "To je va e pravo. Imali smo ministre u vladi koji su nam b ili odani poput pasa dok slinenad posudicom s hranom. pa je izvor moje zabrinutosti bio stalno prisutan. ia ko pomalo nediscipliniranu energiju ruskog naroda. Ako je to bilo tako. je trebal o odluèiti hoæe li se pokrenuti plinske komore u koncentracijskim logorima . Ovisiti o Rusiji . K.'" "Za to je". kao u Ru siji. .Bog je elio da krunidba uspije! To je na moj sud naleglo svom te inom neoborive èinjenice . Skorosteèe su pred nama le ali otvoreni poput kurvi. Kad je pokretanje takvih èimbenika posrijedi.Kad ih se na pravi naèin potakne. Zbog toga sam predlo io da napad odgodimo do Selj aèkog festivala.

Mogu jo dodati i kako su se svi ti ugledni roðaci slagali da su se njih dvoje jako voljeli. Doslovno. se èak nije zamarao da im dodijeli kakvog anðela. ako bi ljudi jedno g dana poèeli tako intenzivno razmi ljati i o nepravdi koja se èini drugima. Kutom nosnice ili rubom usne koljke mogu s drugog kraja velike prostorije osjetiti karakterne mane. To je dvoje mladih bilo u rodu s najveæim europskim vladarima. bila jedna od tri kæe ri kraljice Viktorije. Engleski kraljeviæ koji æe kasnije postati engleski kralj Jura j V. Tu je bio i Wilhelm II. Je li t . Uz to ih je jo veæina vodila i dnevnik. Meni je napomenuo: "Dummkopf se predstavlja kao Svemoguæe utjelovljenje ljubavi. pa braæu.Izvor srd be kod svakog djeteta. S tom pomadom od koje nam se povraæa ne samo to je zavarao tri èetvrtine lj udskog roda. kako bi se o enio s Wallis Simpson. Do krunidbe se tako zbli io s Alix (skorom caricom Aleksandrom) . tim se delikatnim osjetilima ne slu im u svakoj prigodi. Laknulo mi je. roðacima i intimusima.. pot om on. Kao to sam ubrzo otkrio. Kad je Alica umrla. Sotonsko bi postojanje bilo iscrpljujuæe kad bismo uvijek m orali djelovati na najvi oj razini. Posjedovali su kopije mnogobrojnih pisama i dnevnika." Mo e li to biti razlog takve brojnosti kand ela? Je li se Bog vratio svojoj srednjov jekovnoj pretpostavci. On je.nije moglo tek tako priæi. Je li u njemu bilo to anðeosko? Maestru sam postavio zahtjev: mogu li se posvetiti tom e da o Nikoli otkrijem koliko se god mo e? "Napravi to mo e ". Koliko se dalo razabrati. Tim se darom radije slu imo samo kad o nekom odr eðenom mu karcu ili eni moramo brzo saznati mnogo toga. u dovica njegovog nedavno preminulog oca.. K. Bog. Norman Mailer biæu odredim duhovnu te inu. (D. strièevima. veæ zavarava i sam sebe. No. nisam mu se mogao pribli iti. da je uvijek bila uz njega. tako osigurati uspjeh jednog smionog pokusa? Hoæe li ispasti bolje od nekih drugih njegovih poduhvata? Prija njim je monarhijama izrazito manjkalo ljuba vi medu ljudima na vrhu. tom se Nickvju . Alka. Nikad nisam nai ao na ljudsko biæe koje bi eskadroni anðela tako dobro èuvali. Na e bi se djelo sasvim raspalo. Nitko u Ljubav ne vjeruje vi e od Dummkopfa. sestre.kako ga je zvala cijela velika obitelj .. kao to sam rekao. Maestro nije bio posve uvjeren. Nickvju se ipak nisam mogao pribli iti . Po tom e je bio Alixin bratiæ. Okru eni na im vr agovima. to æe biti sve do abdikacije. veæ je i sama u njega pisala. I opet sam se m orao poslu iti materijalom koji su na i ruski vragovi dobili od kraljevskih komornik a koji su radili u petrogradskim palaèama. D. On jest Ljubav i oni koji ga vole puni su ljubavi . K. Bio sam oèaran. Jedva da sam mogao razluèiti jesam li to promaknut.kand ela je bilo previ e. Alix je bilo samo sedam godina. Careviæ koji æe uskoro postati Nikola II. roðac ima je bilo neobièno drag. pravom ljubavi kakva se rijetko sreæe. Obièno se svojim razvijenim osjetilima mog u poslu iti da ljudskom 192. taj æe par desetljeæima ivjeti kao vojvoda i vojvotkinja od Windsora.) Te sam obiteljske veze naveo kako bih istaknuo koliko su duboki bili kraljevski korijeni Nickvja i Alix. Stoga sam zakljuèio kako bi odgovor mogao le ati u mladiæu kojeg æe uskoro okruniti. dje ci. kako je monarhija najbolji temelj dru tva? Je li uistinu mo gao misliti kako æe. bio je odgovor. rodbinu i tazbinu. Sad sam imao hipotezu. a Ljubav æe sama rije iti sve ljudske Dvorac u umi 193 probleme. recimo. Majka mu je bila prekrasna Dankinja. od djetinjstva je svakog dana pisao u svoj u ukra enu bilje nicu. Ne samo to je i ona mogla èitati njegov dne vnik. bio sin najstarije kæeri kraljice Viktorije. Izgleda da su sv i èlanovi svih europskih kraljevskih obitelji stalno pisali pisma roditeljima. ili su slu bovali u kremaljskim crkvama i uredima. Alix je mo da bila tek princeza iz Hessea. Nickvju je bio bratiæ. a imao je za strièev e i èetiri kneza. cara Aleksandra III. koji je tek trebao postati prezreni car Vilim iz Prvog svjetskog rata. no njena je majka. carica Marija. Kasnije æe najstariji sin kralja Jurja postati Edvard V III. ako zgodan mladi kralj i privlaèna mlada kraljica ostanu prekra sno zaljubljeni jedno u drugo. tetama. No. No. ili se od mene di u ruke.. vi e nije bio sasvim pri sebi. a potpuno su predani vjeri u njegovu dobrotu. no kr aljica Viktorija ju je èesto primala u Engleskoj.

Pustio je fine smeðe brkove i bradu. kako t e volim. uvijek pripravna svoj e mi ljenje prilo iti Nickvjevom dnevniku. listopada. Dragi moj. je li se sad bavio mi lju kako mu moæ opada. Nicky. Alix. jeziku èije im je znanje bilo zajednièko: Volim te suvi e duboko i jako da bih to mogao pokazati: to je tako svet osjeæaj. nevinosti.bildao. ne e lim ga izra avati rijeèima koje se doima194 Norman Mailer ju tako krotkim. kako bismo Gospoda mogli smatrati senilnim? Kad se povremeno naðem blizu mora. stjenovita litica. to je napravio davno. 21. kad su im zaruke tek bile u le u treæi mjesec. Vrti mi se u glavi.. Nickvjev se otac te ko razbolio. jadnim i uzaludnim! No.to je za nje ga bilo pitanje èasti. Iako se nisam mo gao pribli iti njihovoj ivuæoj prisutnosti. naposljetku. Ne mogu u to povjerovati . Tata je imao krasan izraz lica. Zbog toga nitko nije bio ozlijeðen. godine. Bo e moj. volim te draga moja!!!!! Da se zna. smatrati me dijelom sebe. Naravno. ono t o nas ve e? Pa ljiv je èitatelj mo da veæ zamijetio da se i ja ponekad rado poslu im takvim isticanjem na kraju zagrade. kakav dan! Gospod je sebi pozvao na eg obo avanog. koliko je treba lo da se njegova ena i djeca spase. div od èovjeka. Livadia Nakon ruèka smo molili za mrtve. tako neprikladnim za bilo kakav golemi projekt. tako da smo stalno sve bli i. a isto tako i u devet na veèer. Neka tvoje radosti i tuge budu i moje. smije io se kao da æe se nasmijati! 22. Isto tako. voljenog tatu. te ko mi je i povjerovati da bi mogao izgubiti neke od svojih sposobnosti. na vrhuncu svojih stvaralaèkih sposobnosti. to bi bio i o dgovor na pitanje za to su mu ljudi ispali najmanje uspje no ostvarenje? Je li nas s ad zapljusnula neodluènost jednog starog bo anstva? Ovi Nicky i Alix . a u nekim prigodama i sebièno. jedini moj. najdra e moje. u kojoj munje slijede gromovi. bez sumnje sam uspio upiti ton njihove lj ubavi. no nikad nije postigao t e inu s kojom bi izgledao kao Romanov. jer dr im kako je to pogre no. potrudio sam se prebrojiti te uskliènike. Tijekom adolescentnog je razdoblja zbog Dvorac u umi 195 toga vje bao . Nije li to. u asna stvarnos t. U tom sluèaju. No. 20. ili sam imao krivo? 3Svejedno. pomozi nam u ovim u asnim danima! Kasnije sam doznao kako se Nicky prisjetio trenutka iz svog djetinjstva kad je n ihilist uspio podmetnuti malu bombu u eljeznièki vagon kojim je carska obitelj puto vala. Odluèio sam nekoliko takvih poslanica izlo iti kako bih doèarao koliko su njih dvoje bili m ladi.o moglo biti tako. sliènu mi nelagodu izazovu lijepo polje. Samo tvoja. Livadia Bo e moj. moja Maèkice! Nickyjev dnevnik. du ka. ponudila je sljedeæe: Reci mi sve. a tad je eksplozija podigla krov. svetom je i svje tovnom snagom svojih ruku uspio zadr ati konstrukciju da ne padne. sa strahopo tovanjem je gledao Aleksan drovo poprsje. a Aleksandar III. listopada. Takvu je snagu mogao imati samo svetac. u mene mo e imati puno povjerenje. kr ov je tad stao padati na njih. izjav ila je carica Marija. treba barem hiniti kako je to zbog stvari od ivotne va nosti!) Èetiri mjeseca poslije. koji je bio nizak poput svoje majke. Nicky joj je n apisao pismo na engleskom.doimali su se tako naivnima. U lipnju 1894. jer se na alost poèeo brzo raspad ati. Proèitao sam stotine poruka koje su razmijenili. sitna i prekrasna ena. Bila je to smrt jednog sveca! Gospode. prije mnogo vremena. (Kad se ide prekidati pozornost. neponovljiv zalazak sunca ili pak nebeska retorta. sasvim tvoj vlastiti spitzbub. . sad æu se nastojati osloboditi navike da skrivam svoje osjeæaje. Bio je sjajan i u konjièkim sportovima i u lovu . listopada Pro le smo veèeri morali tatino tijelo odnijeti dolje. pobo nosti. Dr aga moja jaglaèice.èini se nezamislivim.

vladati jo cijeli jedan nara taj. Moæni su morali ostati na nogama tri sata. bio sam sklon smatrati kako se u njenim zapisima vid i pomalo pretjerana elja da poka e kako je samo zaljubljena. koji u takvim prigodama nimalo na pate od velikodu nosti. ubijen u atentatu. 1^6 Norman Mailer Nikad nisam vjerovala kako na ovom svijetu mo e postajati takva potpuna sreæa. uz deset tisuæa plemiæa.. prvi put nakon to smo se vjenèali mo emo ivjeti sami i do ista kao srodne du e. Bog obogaæuje tjelesnim ekstazama. ljepotu i naèin na koji se klanjala kad god bi nekog pozdravljala. pa Nicky nije bio dobro pripremljen za javni ivot . Svi su odmah hvalili njeno dostojanstveno dr a nje. Otac je zamalo postao rtvom u vlaku. Njeno mi je uvjerenje kako dijele istu putovnicu za vjeènost izazvalo zanimanje. dvor ga svakako nije. Sljedeæeg je dana napisala: Napokon sjedinjeni. Kad bi god pro ao pored lijepe ume. nisam mogao biti siguran to osjeæa Nicky. Volim te . Ruke i lice poèeli su m u crnjeti. Brak s Alix sklopljen je samo nekoliko dana nakon pogreba .te dvije rijeèi u sebi nose moj ivo t. ali uzvi ena. Alek sandar II. Petrograd Iscrpljujuæi dan. 5S druge se strane moglo postaviti i pitanje koliko je Bog tog mladiæa pripremio da postane car. sijeènja 1895. Svakako bi se moglo zam isliti da ih. a razumna je pretpostavka bila kako bi. ako bi sam Bog odabrao novog cara. sve dok mladu ne proglase caricom. Mora se zatra it i apsolutna odanost. popu . mo ao se podsjetiti da je ta krasota njegovo vlasni tvo. vezani za cijeli ivot. Sam ga je Bog odabrao. Neka svima bude znano da æu se podjednako èvrsto i kruto dr ati naèela autokracije. Nickvju je bilo dvadeset i est godina i u tim stvarima nije bio neiskusan. Prije nego to je odr ao govor. Na i vragovi . zbog trajan ja cijelog dogaðaja. A nitko meðu nam a nije dobio stolicu. takav osjeæaj jedinstva izmeðu dva smrtna biæa. Ne bi li on ljubav smatrao vrtoglavim usponom u kojem se ravnote a mo e odr ati samo ako se neprestano i dalje penje? No. no od na ih sa m tamo rasporeðenih vragova dobio dovoljno iscrpan izvje taj da mogu s uvjerenjem ka zati kako sam i sam stajao u Zimskom dvorcu. Kao da je ponovno trebalo slu ati najdublje jauke Isusa Krista.u borbi. Dogaðaj se odigrao godinu dana prije mog dolaska u Rusiju. Iz Nickvjevog govora: Svjestan sam kako su se nedavno u nekim zemstvima pojavili glasovi ljudi koji su se zanijeli nerazumnim snovima kako æe sudjelovati u vlasti. Bu duæi da je Alix bila djevica. na prokleto se pitanje i dalje nije dalo odgovoriti. 4Nicky je o boravku u Carskom Selu zapisao u dnevnik: Oboma nam tako drago mjesto. Bio sam grozno raspolo en jer sam morao iæi u Nikolajevsku dvoranu d r ati govor predstavnicima plemstva i gradskim odborima. R ijetko sam dotad upoznao tek vjenèane koji bi se doimali tako oèarani jedno drugim. Ci jelo se to vrijeme izvodila zborska glazba. kako bismo zajedno ostali u vjeènosti. tovi e. onda tog cara i podr ao mudro æu i snagom . Èini se kako Rusi vjeruju da se pri slu bi bo joj mora trapiti t ijelo. mora biti apsolutistièki vladar!" Njegov je djed.I stvarno su ubrzo cara morali prekriti carskim prekrivaèem. Svi su pretpostavljali kako æe Aleksandar III. u elji da im pothranjuje brak. "Nicky. opet æemo se sr esti na drugom svijetu.novi car ne mo e ostat i neo enjen. dok su se izvodile liturgije. primijetili su kako je klimanjem glavom nalikovala golubu. Alix je dodala: Dvorac u umi 197 17. zatvorio se s knezovima. Kak o bih to mogao saznati? Dostupan mi je bio samo jezik njihovih pisama. Oni su ga uvjeravali kako m ora iæi oèevim koracima. naravno. protiv nimalo zanemarivih Maestrovih v je tina. a kad ovom ivotu doðe kraj. No. po sebi tu na.

Pretpostavljao sam kako Alix takve osjeæaje prema svom suprugu ne gaji. na a. zadovoljstva i posveæenosti? Zbog jedne sam oprezne reèenice u njenom pismu. dok ne dode beba? Moje razumijevanje nije napredovalo. travnja 1895. no dijete se neæe roditi prije studenog. Usprkos takvim najavama nepopustljive snage. Tijekom mnogih sam mlijeènih tura vidio trudnice kako se èinu odaju u osmom.. No. Simptomi su na a glavna roba. Alix se spremala za novog cara. "jedino to se enica mora potruditi b iti koliko je god moguæe dobra i ljubazna. do ao do zakljuèka. istina je. Naravno. no uvijek bismo kroz njihovu utegnutu obranu osobne kre posti mogli slati trnce. to ba i ne elim priznati. koja bi to sreæa mogla biti veæa. jedino to pravu ljubav ne znam razlikovati od njenih umjetnièkih na domjestaka.ljubav nisam nikad spoznao. U N ickvjev je dnevnik Alix 10. Za to je trebalo samo zaprljati im snove nekom smrdljiv om mi lju. Mogao sam shvatiti da je Nickvju ljubav trebala kao to drugima treba piæe. kako zbog toga ne bi patila druga. ne bismo ni Maestru). pa ta tema nije bez vi eznaènosti. lipnja upisala: Moj slatki. manjka nam i jedna sposobn ost. èak i razdoblja odvratnosti prema voljenoj osobi. nezaboravnog oca. pa èak i devetom mjesecu trudnoæe. to je s Alix? Je li moguæe da je njena ljubavna histerija bila najbolji naèin da povjeruje kako je osjetila vrhunac stras ti. Alix one najgore glavobolje pro le. Naravno. Anðeli mogu ponuditi moæne slatki e. Pr etpostavljam kako joj je svekrva zbog toga slabije pritiskala na sljepooènice. Nije mi to drago priznati.. Sta lno se alio kako ne provodi dovoljno vremena s Alix. Na to smo raèunali. Veliki poljubac. Ubrzo bi uslijedili simptomi. No. M ogu razglabati o njenim crtama i sklonostima.. takva glavobolja pokazuje jasnu elju da se poèini umorstvo. n . travnja 1895. no s druge bih stra ne rekao kako smo od njih vje tiji u improvizaciji. Poèela se razvijati netrpeljivost . jedno mogu sa sigurno æu reæi . sumnju. 9. Bog u odreðenim prigod ama zakljuèi kako æe po uda nekom od njegovih odabranika biti na korist. tu se radilo o drugaèijoj situaciji. Dok se prva zima njihovog braka bli ila kraju. jedino to se mora potruditi biti koliko je god moguæe dobra i ljubazna. stari dragi Manjkins... mala osoba.. No. a jedan je od njih bilo i to to ju je èinio caricom. Nièeg se iz svog ljudskog postojanja ne sjeæam. a èovjek se ne usuðuje o tetiti razvoj te kraljevske glave. kakva sna na sreæa. Trajna glavobolja! Kad je dovoljno jaka da je mo emo nazvati mi198 Norman Mailer grenom. osim ljubavi same. Radi se o tome da ja znam sve o ljubavi. Radi se o neobiènom nadmetanju. Petrograd Draga Alix i dalje u sljepooènicama osjeæa nepodno ljivu bol pa je. èak ni to je sam li duh oduvijek. naravno. na moj savjet. ipak.t mog pokojnog. meðutim. Uz to je bila i trudna. postoji i pobo na po uda. nedoumicama.. Ni jedan od nas nije to sebi spreman prizna ti (a priznali. mor ala ostati u krevetu. mogu op isati veæinu razloga za to se ona javlja i za to nestaje. mogu kod ljudi izazivati lju bomoru.. ona je. Ona je tu doista objavljivala privremeni moratorij na s eks. U ene viktorijanskog doba nij e se moglo lako ulagati. To je bilo u lipnju. Carica Marija je svog golemog mu a obo avala iz pravih razloga. Znaèi li to da Manvkin s i enica tamo dolje vi e ne kontaktiraju.. Dvorac u umi 199 Pogledajte stoga. kako zbog toga ne bi p atila druga. mogu vam o ljuba vi isprièati sve. poèela pokazivati simp tome. na a vlastita. slu bene su mu du nosti bile tlaka. ili ono to iznosim neæe imati nikakvog smis la. No. da. raskala enosti. Nije i la ni u crkvu niti na ruèak. tvoja te enica tako duboko i jako voli. Do lipnja su. glavobolja drage Alix nastavila se cijelog dana. U stanju smo prodrijeti u svaki vid la ne ljubavi i demon ski osjeæajnost ljubavi pretvarati u imperativ po ude. no njena bi svekrva veæ mog la biti ne to drugo. no prisutnost prave ljubavi zamag ljuje nam jasnoæu analize. iako moram.. kako me samo Alix zbunjivala. 10. mala osoba". Petrograd Na alost.

A ja. Moskvu su preplavili posjetitelji iz brojnih z . 2. Vrlo neobièno! 6. rodilo se dijete i svi smo o dahnuli s olak anjem. Po tome znamo kako veæina djece svjetlo dana raðaonice ugleda osjeæaj uæi bilo naklonost bilo odbojnost prema dobrodu nom kuæepazitelju (ili mrzovoljnom zat vorskom èuvaru) koji je donedavno predstavljao zidove njihove maternice. i èeki vali roðenje te mlade. bila je spremna odmoriti se. kao to su morali pripremiti i la na proèelja kako bi se sakrile neke od ru nijih z grada na putu kojim æe povorka proæi. ene su ba i z tog razloga oèajne kad im beba odbije mlijeko. Alix je svoje odnose s Nickvjem i te kako nastavila.. mu u moji v Nicky je tako dobro podnio to mu je umjesto nasljednika rodila princezu da je Ali x..najva nije je bilo da Alix vi e ne prijeti opasnost! 3. Za gledatelje su morali podiæi bezbrojne trib ine. Nikad se prisutnost gomile ne doima tako demonskom kao nekom va nom prigodom ko ju prati velika sveèanost.slatki. kad se pojav ilo stameno ensko od pet kila.zar seksa na dnevnom redu nema sve do studenog? Pa ona je to napi sala u lipnju! Sad sam sve vi e naginjao hipotezi kako se Alix jako puno napinjala ne bi li se uzdigla do vrhunaca strasti koje je dr ala nu nim za ostvarenje osnovne biti njihovog braka. pokazatelj je dobrog podrijetla to nitko nije izrazio razoèaranje. i to samo za mene. studenoga 1895. pa smo opet morali zvati dojilju.istinskije.00 Norman Mailer 5. rijeèima se ne da izraziti kako te . mislim kako su dvije ene. Carsko Selo Izveden je prvi poku aj dojenja. N za Nickvja i A za Alix. zdrave mu ke bebe koja æe uskoro postati careviæ Nikole II.01 ljevi mogu mijenjati.. bile spremne u ovom otvoreno m (iako jo 1 potajnom) tjelesnom spoju i u ivati. svejedno! . No. dale sve od sebe da se to izbj egne otvoreno priznati. Osim toga. prihvatila ponuðeno. sad kad se buduæi nasljednik na ao gdje mu je mjesto. 7Krunidbene sveèanosti odr at æe se 14. dok je dojilja dala mlijeko Olgi. svoje maternièke osjeæaje izra avaju k roz majèine snove. Alix je bila skroz trudna. Nickvju je to bilo svejedno . studenoga 1895. Nicky je bio oèaran nekim neoèekivanim vidovima prehrane dojenèeta. "kako zbog toga ne bi patila druga. A ona se pribli avala. to ne smijemo raditi.sve vi e i vi e. o ujka 1896. barem pretpostavljam kako je takav bi o. No. no. to je bio nov dogaðaj. mala osoba". » 29. Uz molitvu smo kæeri svemoguæeg Boga nadjenuli ime "Olga!" Dva dana poslije. Carsko Selo Dan koji æu pamtiti zauvijek. Toèno u devet sati naveèer. puni nervoze. njih su dvije. Trbuh joj je bio golem. sve je u redu. duboko volim .o. osjetila kako joj je "zakucalo srce" isti èas kad je prodro u nju. Nisam bio iznenaðen. Slob odno se mo e reæi kako nije bilo ni jednog vraga koji i sam ne bi osjeæao zanos i stra h. vjeruje li to. a svr io je tako to je Alix uspje no nahranila dojilji nog sina. Petrograd . dragocjeni Nicky moj. Da. Pretpostavljam kako je sebi mogao kazati da golema Olgica posjeduje jedar ' instinkt koji je navodi da po eli omirisati i okusiti papicu od sna ne Ruskinje. U posljednjem tromjeseèju. 6. Hvala Bogu. Sad se na majèinim g rudima hranila èak i dok je Alix s carem pila jutarnju kavu. dadilja i mlada carica. na vlastito slatko iznenaðenje. iz dana u dan. Malo nas je koji smo u stanju razabrati to zametak osjeæa tijeko m posljednjih mjeseci. Drago moje srda ce. U svakom sluèaju. dublje . zakuca li ti srce br e. manje nego pola godine poslije. puteni se ciDvorac u umi 2. Olga je. Romanovi su. na temelju bogate riznice cin izma. svibnja u Moskvi i posvuda su se mogla vidjeti dva slova. tako duboko razlièite. primjerice. . ili.. Kako bilo. najvi e smo pozornosti pridavali krunidbi Nikole II. no dijete ne eli njenu dojku. studenoga 1895. A tako je postupao i Nicky.

kao i argument da se za 1200 rubalja mo e kupi ti deset dobrih konja! Èak i za ogranièen pogled na uski prostor trebalo je dati 10 ili 15 rubalja za mjesto na improviziranoj platformi . Oni koji su ivjeli uz rutu. Ona je tako na to gledala. pa sam tako uspio primiti neke od misli koje su prolazile njegovom kraljevskom glavom. koje su potom sli jedile pukovnije Carske vojske. Balkon ste si mogli priu titi uz tro ak od 500 rubalja. Tisuæe su Rusa taj podatak prenosili jedni drugima. Bilo je i iznenaðenja. potro ili su 200 tisuæa rubalja kako bi se preds tavili velikim i dobrim carevim saveznicima. Odu evljenje vojnika. dvanaest dvorskih komornika. Pa ipak sam se tog dana. kad je careviæ bio osamnaestogodi nji kade t. koji su iz dr avnih razloga t akoðer odluèili prigodi dati svoj obol. To je sigurno ku nja na koju ih je stavio Bog. A sad sam. diplomatske predstavnike. K oèija s koèija em stajala je 1200 rubalja na mjesec. slijedili su azijski prinèevi iz po druèja èiji se nazivi nisu dali izgovoriti. To sam doznao na dan kad su u li u Kremlj. svibnja odr ana je pod prekrasnim nebom. u Reims 1654. Bog je htio da se njih dvoj e zavole. do k je on na svojoj bijeloj engleskoj kobili paradirao deset kilometara od Petrovs kog parka do kremaljskih Spaskih vrata. Mo ete biti sigurni kako nisam mogao uæi duboko. udaljene desetak kilometara.na èas. Nickyju je to sve bilo dobro poznato. magnate. u njemu proveo koliko je bilo potrebno da Dvorac u umi 2. no pristup njegovom umu nije sasvim zapr ijeèen. U tom sluèaj . godine. povorka æe svijetu nastojati pokazati kako Rusko carstvo rasp ola e iznimnim sredstvima. Kako se ta veza dogodila vi e godina prije nego to su kand eli poèeli ula gati goleme napore da ga za tite. dvadeset i pet komornika. ne dulje . Kad stupe u braènu vezu. radostan huk koj .jao pretilima. po cijen i od samo sedam tisuæa rubalja. Uzela je bila lik ciganske prostitutke. Prvih tjedana njihovih zaruka. mogule i tajkune. Slijedili su Vi i veliki me tar Krunidbenih ceremonija. uspio primaknuti njegovim mislima. pokazujuæi kostime kakve se u Europi nikad dotad nije moglo vidjeti. predstavljali su daleke barbarske zemlje to su ih Rusi pokorili tijekom vi e stoljeæa. no. rod io na dan 6. Nicky i Alix æe do Spaskih vrata Kremlja stiæi iz svoje prizoz Norman Mailer vremene rezidencije u Petrovskom parku. svibnja. plemstvo. jer je 6 . iznajmljivali su svoje domove gledateljima. Kako su tu ulogu nekoæ imali Nijemci. njihova je diplomacija uzvratila unajmiv i dvorac usred ume izvan Moskve. Vlada je zauzela cijele katove k ako bi ugostila strane prinèeve. smatrao je svojom du no æu upozoriti i Alix. to je bio skroman izdatak. iako u zak ulaz u Nickvjev um. moæi æe takvo proroèanstvo nadvladati. umjetnike s p oèasnim titulama. veæ samo glazbenu veèer. a nika d nisam do ivio da toliko anðela okru uje neko ljudsko biæe. Uvodna procesija 9. Maestro je uspio otkriti jedan nebranjen. ukoliko su spremni Boga voljeti èak i vi e nego to ga je volio sv. koji se. P rozor koji gleda na ulicu mogao se za 200 rubalja unajmiti od zore do sumraka. kao to su mnogi aptali. Mo da su se kladili kako æe biti lo e vrijeme.03 Tverskom ulicom dode do Kremlja. Job. da ne moraju patiti poput Joba.emalja. Joba Paæenika. do ivio je niz po udnih susreta s jednom od na ih vra ica. Prepirka kako ste koèiju trebali sa mo na tjedan dana bila je uzaludna. plavim hlaèama i crnim èizmama. Ni hotelsku se sobu nije moglo dobiti tek tako. Konaèno sam uspio uæi u Nickyjev um. sa svojim grimiznim tunikama i s rebrnim epoletama. Na tom putu ga je sjeæanje vratilo u vrijeme kad je bio mladi pukovnik u Carskoj tjelesnoj gardi i priznao je . Kako nije b ila tajna da æe Rusi tim dogaðajem poku ati dosegnuti velièanstvenost ulaska Luja XIV. koja je odvratila kako æe joj biti du nost stajati uz nj ega. Prvo su stigli kozaci. Nitko ne bi nikad po elio ponoviti Jobove muke. Parada je morala biti na razini najsjajnijih kraljevskih manifestacija iz pro lost i. no Nijemci nisu priredil i bal. dvorski mar ali i èlanovi Carskog vijeæa.kako bi mu d ani sad bili sretniji da je ostao u tom èinu. Hosana Maestru! Prije deset godina. U prvom dijelu povorke kretao se i sam Nicky. svibnja bila pravoslavna slava sv. Francuzi. jedan od najzlokobnijih datuma . izgubili su. nakon to sam odabran biti onaj koji æe s mukom izboreni prolaz iskoristi ti.

Moskva je tog jutra sjala poput stare dame koja nikad nije bila tako lijepa i u svjetlu te slave Nicky je stao razmi ljati o svojim najboljim lovaèkim danima.iz mase vi e desetaka tisuæa ljudi koji su bili svjedoci dogaðaja stigao je veliki val pljeska.i bi krenuo kad bi ga ugledali. s krovova Tverske ulic e . No. no i oni su stali pljeskati. Dok je ubiti ivotin ju. Gotovo bi se uvijek. Je li se i njoj ukazao prizor jelenje krvi? Iz gledali ta su se zaèuli prestra eni uzvici. ti su ministri svoju odanost potpuno vezivali uz irenj e podruèja svoje slu be. titio se trojstvom vrijednost i. neka ga Svemoguæi vidi sasvim odanim njegovim psima. Mo da se osjeæao bliskim Bogu. Smrt te divne ivotinje poveæa t æe razumijevanje izmeðu Boga i èovjeka. prozora. Dr ati korak s tim ministrima. tako besprijekornog oblika. jednako mu se brzo vratilo dobro raspolo enje. da bi se u public i i dalje odr avalo i èekivanje. re kao: "Èovjeka se mo e ocijeniti po njegovim psima. Iznova ga je obuzela poti tenost. Pomislio je : "Ova je krv sigurno ista kao Kristova. koji su ga eljeli vidjeti. izazivao mu je bol. upravo izgubio svoje postojanje. S ulica. vedar duh koji je bio zahvatio i konja i jahaèa ponovno je utonuo u turobno raspolo enje. Nickvjeva su se sjeæanja potom okrenula po udi. balkona. Nicky je. Sad se Nicky sjetio bogohuljenja koje mu je jednom opeklo drijelo. Nicky je pocrvenio na ovaj tako rijedak oèev kompliment i o dmah stao zasluge prebacivati na svoje lovaèke pse. doista. u du u . No. Napravili su to oni. Ministri su tvrdili kako æe se takvim aran manom na najdr amatièniji moguæi naèin pokazati raspon ruske moæi. Barem je tako sebi govorio. A navelo ga je i da pomisli na buduæe 204 Norman Mailer obveze. Èast je mogla pasti u be èa æe. a oni ga nikad neæe po tovati. tako elegantna. Jelen je. ostao u sedlu i primirio konja. Dao sam sve od sebe da ga i dal je slijedim. Za to? Za koga? Nickyju je odgovor bio jednostavan. ali dubok. ni za to se èuo takav aplauz. Za pet dana æe ga okruniti i obasuti du nostima. a èak ni mraèno raspolo enje nije moglo prevladavati dugo. morala i sama biti svjesna tog uzbuðenja. Nicky je porumenio od zadovoljstva. Na to je car Aleksandar III. Kazali su mu kako æe takav rastegnuti ulazak u Kremlj biti njegov trijumfalan ula zak na svjetsku pozornicu. . Zvuk uzb uðenja u publici pro ao je cijelim putem do kremaljskih Spaskih vrata." Da. Vra ica koja mu je uvedena u mladalaèko iskustvo bila je kurva koja ga je i dalje posjeæivala. Svojim æe mi ljenjima nadglasavati njeg ova. na oèev naputak . tradicija.bila du evna hrana! U tom mu se trenutku kobila propela. Gledanje vlastitog interesa u krvi. Drugi deseci tisuæa gledatelja uz put kojim je povorka tek trebala proæi nisu vidjeli to se dogodi lo. Jer Bog je taj koji je ljudskim biæima dao pra vo da tim divnim stvorenjima uzmu ivot. u ozraèju takve promenade. tako svijetle dlake. On èak ni tu povorku nije isplanirao. kad je i Aleksandar III. ivotinje je poznavao. tad je publika zapljeskala. Nickvjeve su misli krenule navrat-nanos. postale pune zveketa i jek e. Mogao im se oduprijeti. A on nije bio netko tko bi se bavio beskrajnim spletk ama. da bi mogao ostati vjeran takvim n aèelima trebat æe mu neumoljiva snaga. Kako bi inaèe mogla imati tako èist okus?" Trgnuo se kad se tog bogohuljenja prisjetio. Znati vi e od njega.èast. Prijevara im je bila pri ruci. Ne zadugo . osjetio bli e Bogu . Bilo je to kad je jelenju krv pio prvi put. pun elegancije. a slu enje èovjeka iscrpiti. Navikli su se na silu kakva mu je bio otac. pa je krenula koraèat i na nov naèin.pred njim su i dalje stajale buduæe du nosti. Roðen na slavu sv. N o. no sad su oko njega vjeèito bili ministri. Kobila je stajala na stra njim nogama. Zato se morala organizirati takva dugaèka parada. a za nju osjetiti i suæut . na mijenio Bog? No. koji su se po ku avali s njim sastati. Na proèeljima u Tverskoj ulici visjeli su ukrasi. dok bi pio krv upravo ulovljenog jelena. Na svaki bi mu se pozdrav k oji bi vojnici uzviknuli uzvrpoljilo meðuno je. slu enje. njegova majka i Alix æe se sa svojim dvjema zlatnim koèij ama pojaviti tek na kraju. bilo je kao da pada stubi tem. a sigurno se osjeæao bliskim divnim ivotinjama. Joba Paæenika. Kako li se samo epirila! Nakon ne vi e od minute. Bio je osuðen raditi sa svoj im ministrima. Sto mu je. No. Engleska je kobila. Presu dno je bilo da ga se vidi na èelu te vi ekilometarske povorke. tradicija postati kr . na ao za shod no pohvaliti mu umijeæe.

a svaki æe joj k orak biti uronjen u odbijanje tisuæa crkvenih zvona.naposljetku. Nicky joj je poku ao objasniti to ele ministri. nije mogao naslutiti to bi to m oglo biti. niti u onoj Uznesenja. b rutalnosti. Maestro me nije ukljuèio medu vragove koj i su tijekom tog dogaðaja trebali raditi. posveæeni car. p reminuo. pretpostavljam kako sva ta èarolija nije potjecala izravno od Dummkopfa. utj ela je. Nicky i Alix su. instrumentim a kraljevskog uspona poput lanca. koje odzvanja od blagoslova i kletvi. Uzev i u obzir èvrsto ru sko uvjerenje kako ni ta to je dobro ne mo e potrajati. mnogi su bili uvjereni kako æe do jutra krunidbe nestati lijepog vremena. Ni ta ne propu ta . pak." No. isto prijestolje na kojem je car Mihail Fjodoroviè sjedio 1613. niti u Arhand ela. kao da sam se dosad veæ poèeo razvijati u nekog od njegovih intimusa: "U krajnjem poretku stvari. tkivo i srce. Do krunidbe na 14. Pretpostavljam kako je znao da se ne to sprema. Nek a nas zadese èuda ljepote i utjehe. no ne to sasvim drug o trpjeti takav osjeæaj pred suprugom." Stoga nisam bio niti u jednoj od katedrala. postoji pravi la birint veza izmeðu Maestra i Dummkopfa. Znao sam kako æe mnogi od nas biti prisutni kad procesija u pola jedanaest krene iz dvorca. na krunidbu æe se gledati kao na sitan dogaðaj. a druga te ka poput stenjanja samog srca te kog metala. Zbog toga nismo sasvim neblagonaklono gledali na jaèinu Nickvje-ve vjere u Svemoguæe g." Norman Mailer 9O samoj krunidbi ne mogu ponuditi previ e. no njemu se èinilo kao da ga oèekuje sam pakao. kri a. svibnja. buduæi da je taj izn imni dan osvanuo lijep. Mrzovoljne prognoze morale su se odgoditi. svibnja. Na 13. Sveæenici su iza . a u njegov om je raspolo enju osvanulo jato novih tjeskoba. od kojih æe neka biti prigu ena k ao u tanje li æa. 8. Nickvju je jedno bilo osjeæati se poput psa pred Bogom. od polju baca moænika krutih brkova pekli su ga obrazi. niti Navje tenja. J er je na èetrnaesti svibnja gledao kao na dan osloboðenja. svibnja. smatralo se jo jednim ispitom vladarsk ih sposobnosti. Andrije prekinuo se jo dok se car naginjao da ga primi. Nisam se bunio. neki meðu vjernicima uvjereni su kako i sama ceremonija zraèi neporecivom Bo jom snagom koja prodire kroz careve por e. A kad smo veæ kod toga. bi li sasvim zauzeti sveèanim prijemima na kojima su mnogim visokim du nosnicima iz zem lje i inozemstva morali izraziti dobrodo licu. igara i varki koje su obje strane izvele. No.ako ni ta ne poðe krivo. dvadeseto stoljeæe biti drugaèije. Stoga dosta toga treba uze ti u obzir kod tih ruskih ceremonija. htjela biti bli e. lanac Reda sv. uskoro se pojavilo suprotno raspolo enje. Kad se uzme u obzir brojnost kan d ela koji su toj sveèanosti prisustvovali. Pokazivati ljubaznost. nije bio usamljen u takvim slutnjama. Kako se Alix obratila na pravoslavlje odmah nakon to je Aleksandar III. elio je da ni ta ne poðe krivo. Sad su mnogi gov orili: "Blizu smo kraja stoljeæa. A èak mi je i kaza o. krune. ene su sad govorile: "Sti e nam hodajuæi za lijesom. Dvorac u umi ivotinji koja eli biti hrabra nema goreg nego u pogledu voljenog proèitati da je tek krotko i prilièno inferiorno stvorenje. ikonama. Maestro takve osjeæaje poku ava preokrenuti u na u korist. Mo da æe to novo. Maestro je uvijek meðu Bo jim darovima ponosno krijumèario svoju robu. Krajem tog dana vi e neæe sam o vr iti carske du nosti. a da se prit om ne pomièu noge niti otkriva ikakav napor. èetrnaestog je svibnja Moskva o ivjel a ranojutarnjim suncem.Alix mu je. nego æe biti pravi. Sve ene koje s u spremno predvidjele prolome oblaka i dalje su bile uvjerene kako æe se dogoditi ne to lo e. ezla i kugle. A potom je tu i samo prijestolje. Najpouzdaniji put do nje gove milosti jest bez rijeèi prihvatiti mjesto koje vam dodijeli. je li moguæe da je to bilo na e djelo? Ili n am je to podario sluèaj? U takvim se stvarima rijetko sti e do konaène istine . nakon uvodne povorke 9. u prijestolnu dvoranu Kremlja prebaèene su svete mosti. Naravno. godine. No. podr anih relikvijama. Kako se poslije po alio Alix i svojoj majci (uz osmijeh). No. ali su mi neprestano pripovijedali o neizrecivom skandalu p rigodom dogaðaja u katedrali Uznesenja. Ubrzo po to su se car i carica popeli na svoja prijestolja. S ceremonijama se dotad veæ dobro u poznao. Napokon æe sve to biti gotovo . Svaki mu se dan od desetog do trinaestog èinio podjednako opasnim. Mogu navesti beskrajan popis kompromisa.

sad su se p repustili umoru svojih udova. triput su se ljubile svete ikone. Odmje rena tri koraka amo. dok je Nikolu II. (U mnogim pri godama u njegov je blagoslov prodro i na duh. a takav je tip u tankoæutnom polo aju koji mi se zo8 Norman Mailer èini sliènim suptilnoj naklonosti koju na Maestro uvijek ima prema Duhu svetome. Jer duljina mise privukla je mnoge u kon gregaciji koji na poèetku nisu pokazivali stvarno zanimanje. ali ih èeka sveèani obrok u palaèi Gr anovitaji. slu ba ponovila. dopustite da raspr im uobièajenu dod bu kako Bogu i Vragu na raspolaganju stoji sve moguæe znanje koje im je potrebno . a kuglu u lijevu ruku. Nakon toga je car vodio dnevnu mo litvu. pozivao da s e javno ispovijedi. kao da zna ne to to ostali ne znaju. Uvij ek tu napada. uz nekoliko varijacija. M nogi od onih koji su na poèetku osjetili neko unutra nje prosvjetljenje. pa neæu podrobno opisivati kako je primljeno carsko znamenje." Je li to bilo zbog zamora ili povratka po ude zbog dobrog i sretnog os jeæaja da je sve gotovo i da to neæe morati ponavljati. mepotropolit prekri io. Pravoslavno bogoslu je u takvim prigodama nikad nije kratko. Kako je Duh sveti utjelovljenje ljubavi Oca za Sina i Sina prema O cu. Andrije ipak bilo Mae strovo maslo.z katedrale Uznesenja da bi monarsima izraDvorac u umi ili dobrodo licu i dali im da poljube sveti kri . kako bi taj kvintesenci jalni integritet oslabio. Trojstvo koje je trebalo uvijek iznova tova ti." Èemu je dodao: "Oti li smo ranije u krevet. U svom je dnevniku napisao: "Sve to se dogaðalo u katedrali Uznesenja èini se poput sna.molitve su se triput ponovile. Svakako bih voli o da sam bio u njihovoj sobi." Mogu reæi kako smo uvijek spremni osjetiti pribli avanje Duha svetoga. nema potrebe n avoditi svaki korak koji su car i carica uèinili kad su se spustili s trona. Ponovno se iz stotinu i jednog topa ispalio plotun. prije odlaska u katedralu Navje tenja. U najmanju bih ruku doznao koliko je ta pokvarena svetost . Car i njegova pratnja pre li su iz katedrale Uznesenja u katedralu Arhanðela. amen. prvi car dinastije Romanovih. Nicky i Alix su se potom usp eli stepenicama do prijestolja u sredi tu katedrale. uspinjao uz o vo isto prijestolje. predao kraljevsko znamenje pomoænicim a i pozvao Alix. Vidio sam kuma na svadbi koji je. Reèeno mi je kako je caru i carici potreban odmor. sveæenici se na taj zapanjujuæi dogaðaj nisu obazirali. Bilo da mu je takav drevni kontakt donio kakav preostali odbljesak ili ne. a da to nitko osim mlade nije znao. tu damu bio upoznao u biblijskom smislu. Ritual se nastavio. Naravno. niti ponavljati govor petrogradskog metropolita. gdje s e. Moram se zapitati nije li to dio genija ruskog bogoslu ja. Potom j e svoju kraljevsku pozadinu jo jednom smjestio na sjedalo prijestolja cara Mihail a Fjodorovièa. Buduæi da se nikako ne mo e reæi kako su . Andrije puknuo. a metropolit je kazao: "Neka te blagoslovi Duh sveti. Zazvano je trojstvo . mogao uzeti kru nu. nakon èega je Nikola II. Stoga se. Jesu li sve te beskrajne ceremonije p oslu ile kao kakav slatki mjehur pohote? Trpio sam svu bol koju stvara iskljuèivanje . to je uvijek prostor u kojem Maestro odluèuje napasti. nekoliko je trenutaka poslije ustao. pokvarena svetost . Rekao bih kako bi najlak i naèin na koji se moje moæi mogu shvatiti bila pretpostavk a da sam otprilike toliko obdaren znanjem u odnosu na uspje nog znanstvenika. stavio ruke na carevu glavu i izrekao dvije molitve. Ako se èini neobiènim to sam uvijek eljan saznati vi e. bez ikakvog zastajkivanja. Bili smo prisutni kad se Mihail Fjodoroviè.slu im se namjerno ba tim rijeèima. io. Dakle. Me du njima vlada pravilo da se nikad ne pokazuje kako je neki element svete slu be p o ao krivo. koli ko bi on vi e znao od kakvog tupana iz lo e kole. A Nicky je tu javnu ispovijed doista i obavio. Dobro smo je poznavali. staviti je sebi na glavu i uzeti ezlo u desnu. obrubljen zlatnom èipkom. Pa i Maestro je uvijek pozitivno govorio o Trojstvu.) I ba je u tom trenutku lanac Reda s v.tih svetih metropol ita imala veze s ekstazama Nickvja i Alix. tri koraka tamo. no govorio je tako tiho i kratko da ga nitko nije mogao èuti. Zbog toga mi se èini kako je kidanje karike u lancu Reda sv. koja je kleknula pred njega na purpurni jastuèiæ. ne mogu reæi. no neæe se zaboraviti do kraja ivota. U bo ansku je liturgiju u la dosada.

tijekom veèere svirao je Carski orkestar. Je li im sad pao? A samo su najuzvi. bila poznata kao mjesto iznimnih i rijetkih sveèanosti. u pratnji Alexandre. dan koji æe se pamtiti godinama. i mene t akoðer mo e obeshrabriti ne to to ne znam. Sveti sinod. Monarhije. jer je sve pro lo tako divno. a Granovi taja je izgledala blje tavo. Vladimira. jedan od onih dru tvenih dogaðaja kakvi èovjeku mogu ponuditi ve liki napredak u Dvorac u umi 209 buduænosti. napuljska kraljica i kr aljeviæ. vojvotkinja Elizabeta i n advojvoda Aleksej. Od Njemaèke. Mogu razumjeti za to su Nickvjevi ministri dr ali kako krunidba mora nadma iti sve vel ike europske sveèanosti u pro losti. Samo su najva niji dogaðaji ruske povijesti imali dovoljnu snagu otvoriti ta drevna vrata. A kakvo bi potom samo olak anje buknulo i pljesak odjeknuo kad bi ugledali cara i caricu kako im pr ilaze. Tu su svoj e krunidbene bankete odr ali Ivan Grozni i Petar Veliki.Nikola II. ljudi koji su bili posve spremni pretpos taviti kako su. veæ i da je Nicholas legitimni vladar. a pratili su ga i carica majka Marija. za Mo skvu i cijelu Rusiju. Tu je bil a krema diplomatskog kora. mnogima bi od tih ambicioznih du a oèekivanja ostala iznevjerena. Banketi gotovo uvijek uspiju izazvati iste eluèane kiseline. Stoga je Nicholas. bez obzira na to kroz kakva su isku enja pro li da bi do li do pozivni ca. Palaèa Granovitaja je napo sljetku. ampanjcu. veliko je srce obiènih ljudi jedinstveno osjetilo kako u tom ljubaznom. zauzet vlastitim pripremama za Seljaèki festival koji se trebao odr ati z a èetiri dana. kojeg je prigoda oèito sasvim opèinila. nasmije enom licu tog mladog cara vidi obeæanje pravedne i blagotvorne vladavine. vojvotkinja od Edinburgha. orgija opæeprihvaæenog postignuæa. Jedan od novinskih izvjes titelja iz Amerike. slavnih i moænih gostiju . eli li postati gospodarska sila koja bi s . pod uvjetom da je pozvan . Objed neæu opisivati. Veliki majsto r ceremonija. Naravno. Te sam noæi. . kategorijama kavijara. Jelovnici su bili oslikani.a ne treba biti posebno pametan da bi s e to shvatilo. Nisu ba uv ijek bili zadovoljni mjestom koje su dobili.dakle. U to doba novinare nisu poticali da o velikima i moænima govore lo e. car stva i republike mu svi zajedno ele "bon voyage" na tom va nom putu. najvi i ministri i neki od najveæih bogata a. Udarac predod bi o vlastitoj va nosti ipak je posljednje to bi neki monarh elio izazva ti kod bogatih. Rusija je b ila jako bogata. v otki. a iznad svega. poèinje svoju vladavinu uz dobre elje cijelog svijeta. od ugledne stare kraljice koja vlada najdu e u povijesti engleskog prij estolja. Rusija je sad naprednija i mirnija nego to je bila godinama. francuskim jelima. Ostali su dobili mjesta u Dvorani svetog Vladimira. a svi su oni i li od stola do stola u dvorani sv.. kao i Glavni dvorski mar al. gd je bi ih doèekali pozdravi iz suhih grla. krunski princ vedske. ii. i sam propustio banket u Granovitaji. od na eg predsjednika i od mnogih drugih vladara i velikih i malih dr ava p rimio je najsrdaènije pozdravne poruke. njihovi napori bili apsurdni. za boga ta e i skorosteèe.mi na raspolaganju svi odgovori na sva pitanja koja opsjedaju èovjeèanstvo.eniji gosti bili u istoj prostoriji s carem i caricom. Drugi je izvjestitelj iz Amerike napisao kako sad nije samo povjerovao u golemi ruski potencijal za velièanstvena ostvarenja. vinima (francuskim i krimskim). svoj je èlanak zavr io rijeèim a: 2io Norman Mailer / tako je svr io najveæi dan na ih ivota. Ne bi mi bilo nikakvo zadovoljstvo raspredati o zlatnom tanj uru. Oèekivali su da ih ignoriraju. Kad bi pogledali razmje taj gostiju i previ e bi dobro vidjeli kakav im je trenutaèan dru tveni status. pazio da obiðe svaki stol u obje prostorije.. od Francuske. Svima nam se æi ilo da smo vidjeli najvelièanstveniji prizor koji bi se mogao zamisliti i bili smo prilièno sretni smrtnici. ali i iznimno siroma na. no ovdj e su goste osobno poslu ivala po tri konobara u zlatno obrubljenim crvenim kaputim a. Bili su suoèeni s golemim problemima. To je bio dogaðaj sezone. Stoga su svi d o li do zakljuèka kako se dogaðaj pokoljenjima neæe zaboraviti.

ti su se ljudi rijetko micali . Na zidovima su visjele jeftine reprodukcije ikona. Bit æe to sastanak onih koji su putovali stotinama kilometara. Proletarijat. . Veliki je otvoreni p rostor Hodin kog polja spremno oèekivao pola milijuna du a. mogao vladati bez njihove od anosti? Na gradove nije mogao raèunati. Kako joj je z a zavr etak radova na eljeznici vjeèito bio nu an veliki priljev stranih sredstava. istra ivanjem sam stekao uvid za to je Dummkopf tako mnogo pozornosti pridavao Rusiji. Odr at æe se u èast n jegove vrijednosti. Oni koji su ostali na selu i dalje su ivjeli u jednosobnim brvnarama. gdje su se skupljali na razni m gradskim kolodvorima. Ostatak obitelji spavao je na zemljanom podu. koji je. godine ipak je poslu ila svojoj gospodarskoj svrsi. Ti su siroma ni. Podijelit æe se èetiri stotine tisuæa eljeznih alica. Tek bi tad mogao pozdraviti domaæina. imao najbolje mjesto za spavanje . nas bi to ozbiljno zabrinulo. èak i razumijevanje. èiji su unutr a nji zidovi bili crni od dima. A to je prouzroèilo veliku glad 1891." Bez obzira na to. Ispod njihove sam inertnosti osjetio sposobnost za snagu. sifilis. Na je cilj. Veselili smo se èasu u kojem æemo od Dummkopfa konce preuzeti u svo je ruke. no sve je to bio tek za titni vosak preko kvalitetnog ele a u staklenci. sad veæ znatno optereæena. Min istar financija Aleksandra III. veliki. mudrost . Golemi skup. eljeznicom. Dogaðaj na polju trebao je pokazati Nickvjevu ljubav prema narodu. orasima. zbunjeni pa èak i otupjeli. sv ibnja. ipak su bili sna ni poput tegleæe marve. na kolima. Prije pet godina su gledali kako im ito odvoze teretnim vagonima. Stoga se najveæi dio etve iz vozio. koji su èinili donedavni selja ci. Mnogi su spavali na tlu. Golemi su dru tveni problemi bili i alkoholizam te p rostitucija. neobrazovani. neki èak i pje ice. do ao je do zakljuèka da drugog izbora nema. praviènost. mu karci bi. ja sam seljake koje sam gledao po moskovskim kolodvorima po tova o. sad je pro ivljavao vlastite bolesti . krupnim i èesto neskladno graðenim enama mo da bili zli. no ako u prostor iji nije bilo suvi e hladno. Prodaja ita 1891. kao gazda. Rus ija je pet godina prije krunidbe veæinu svog ita morala poèeti izvoziti na Zapad. glupi mu karci sa svojim neugl ednim. od presudne je va nosti bio brzi zavr eta k transsibirske eljeznice. izuli èizme. St anovi su bili oèajno prenapuèeni. 212 Norman Mailer iz. kobasicama. pjevaèi i plesaèi. potom trideset tisuæa litara piva i besplatni paketi hrane s ruskim kru hom. ru ni. sitnièavi. godine. naposljetku. uz malu knji icu o krunidbi s inicija lima cara i carice. da. kolaèima i pekmezom. s Nickvjevim inicijalima. no svaki bi se posjetitelj seljaèke kolibe ipak osjeæao du nim pred njima se poklonit i. u kojoj su pomrli milijuni se ljaka.e mogla mjeriti s Britanijom ili Amerikom. tifus. Za svlaèenje se nije znalo. Dvorac u umi zi i Maestra je to navelo na primjedbu: "Naravno da ti seljaci ele ostati na eljeznièkim kolodvorima. A kad smo kod toga. kako bi bili u Moskvi kad careviæ bude postajao car." Nas su ti seljaci jako zanimali. jo toploj od vatre na kojoj je zagrijana veèera.koleru. Sa d na peronu èekaju hoæe li se vratiti. Nastupit æe cirkuski zabavljaèi. ili su barem Tolstoj i Do-stojevski u to uvjeravali svoje èitatelje.kom polju 18. velikodu nost. dok su radnici zimi umirali od hladnoæe. obojenih crvenim i zlatnim. bio smanjivati l judske moguænosti. koji se trebao odr ati na Hodin.bili su strpljivi po put stoke. kao darovi cara i carice. Sljedeæih su se deset godina ulaganja u te ku industriju utrostruèila. Sad su stotine tisuæa njihovih roðaka stigli u Moskvu. Zabavit æe ih. Kad bi se buduæi genij otkrio u ruskom selja tvu.na vrhu peæi. ljetnih mjeseci preplavljivala ulice siroma nih èetvrti. Kako bi Nikola II. jaki. predviðen je za odavanje poèasti svim seljacima koji su sad bili u gradu. koja se poèela graditi prije mnogo godina. odanost. Stizao je majski dan. moskovs ka bi kanalizacija. i p odiæi æe se bezbrojne tezge i kiosci. ito je b ila jedina roba koju je Rusija mogla nuditi na veliko. Kao nalièje tog rasta. prije nego to bi polijegali. Iako su prerano ostarjeli i bili gotovo bezubi. a enama i marame. No. Ima li su izreku: "Smrad tvojih nogu otjerat æe muhe. tuberkulozu.

tijekom tjedna krunidbenih sveèanosti. gov orili su tamo na i agenti. koji je bio nedavno podignut na jednom kraju paradnog zemlji ta. a pretpostavljalo se i kako æe se ljudi odgovorno kretati ba po njima. govorilo se u Bolj oju. a u njemu su se panièno nastojali uh . "Ono dobro je veæ oti lo". Na polju je pak vladao sasvim nelagodan nemir. No. ali ga je ostalo malo. nekoliko sati prije prvog jutarnjeg svjetla. Prièalo se kako bi se do kasnog jutra na Hodin kom mo glo natisnuti i milijun du a. a èetvrti ostao bez svijesti. ka ftani i crni vuneni kaputi sigurno im neæe biti nepoznati mirisi. na njemu je od r ana velika izlo ba.. u Bolj oj teatru odr avala se gala veèer. Pripremljene su iroke staz e kako bi se te prepreke zaobi le. kojih je bilo tako mnogo da se sjaj dragulja . elio je zapoèeti s novom tradicijom. Stotinu i pedeset kozaka koji æe nadzirati pola milijuna ru skih du a? Njihov je zapovjednik zatra io jo redara. Tisuæe su se nat iskivale na tisuæe koje su veæ bile naprijed. no kasnije nije ostalo sredst ava da se zatrpaju iskopi." "Ne". Nicky je sam donio odluku da se Seljaèki festival ponovno odr i na istom mjestu. Ono to se nije oèekivalo. Svirale su se balalajk e. U svemu tome sam jasno vidio Maestrove prste." Prepreke su se poèele naginjati. "nikada prij e nije toliko obiènih ljudi bilo spremno caru izraziti tovanje. ali je dobio odgovor kako vlada manjak policajaca. kioske i pultove u kojima su b ili smje teni darovi. Do veèeri se tamo veæ ut aborilo pravo mno tvo. Ka d je pala prva. oborilo bi ih natisnuto mno tvo koje je guralo odostraga." Problem koji nije bio razmatran. Uz to se vlada veæ prilièno istro ila odr a vajuæi sigurnost cara i carice. "Nema vi e alica. Mnoge su dame po kazale svoje dijamante. Podignuti su privremeni objekti. Godine 1891." 2. Masu koja je stizala u Moskvu treba lo je negdje smjestiti. Svakako æe moæi poslu iti za smje taj. Naposljetku. Iako su se odigral i neki nesretni dogaðaji. malenim klancima. Nema vi e piva. i kolodvori. pa mogu odsjesti kod njih. kazao je svojim ministrima. Neki æe seljaci mo da imati rodbinu koja radi u tvornicama. naravno . Gradom se pronio glas. dok su ljudi posezali za darovima. U blizin i æe biti jo jedan paviljon. Milijun du a! "Da". Treæi bi se sudario. No. Djeca tulila. Tu smo glasinu pro irili mi. nepokrivenim bunarima i napu tenim temeljima. "ima jo piva. svi su kiosci zauzeti istovremeno. Vi e se du nosnika ozbiljno zabrinulo kako bi tamo moglo nedostajati policije. Sad s u i siroma ne gradske èetvrti ulazile na polje. Prije trinaest godina. Sve s e vi e tijela guralo naprijed. to se dr alo prihvatl jivim rtvama. pa je trideset seljaka izgubilo ivot. Samo su tri policajca bila rasporeðena da nadgledaju èetu od stotinu i pedeset kozaka koj e æe dovesti kao redare. Golemo je polje sad bilo izbrazdano pje èanicima. Alexandra i pripadnici dvora trebali su stiæi s redinom dana i zasjesti u Kraljevskom paviljonu. palili se kresovi. I oni su èuli glasine.14 Norman Mailer To se prièalo na gala veèeri.kao to su mnogi primijetili . Pilo se. veæina je plemstva raspravljala o polju.Kako bi iza li pred tu hordu. Darovi æe se dijeliti rano.mogao natjecati sa svjetlima s rampe pozornice. pjevalo. A tu su. ena i dj ce sad je u mete u bilo zgurano u najveæi pje èenjak. Nicky. Bili smo se spremni time okoristiti. Nije vi e bilo novca za dodatno osiguranje. Potom je. Mno tvo mu karaca. Te noæi sedamnaestog svibnja. Ostali su stali gurati iz pozadine. "treba nam vi e tradicija. ostalo je dovoljno ravnog terena za pola milij una posjetitelja. bilo je samo polje. nakon krunidbe Aleks andra III. A imali su oni i veæih briga od Hodin kog polja. Èovjek je trebao samo zateturati i veæ bi se drugi spotaknuo o njega. kako u njima ne bi demonstrirali revolucionari ili izgrednici. bio je vel k broj seljaka koji su na polje odluèili doæi dan prije dogaðaja. Moralo se èuvati mnoga druga gradska podruèja. pro irila se suprotna glasina. D a. poèela stizati i moskovska radnièka populacija. Stoga su se tisuæe seljaka pomaknule prema vrhu i stale pritiskati drvene prepreke koje su titile tandove. ene su vri tale. U njemu æe biti mjesta za tisuæu uglednika. ono najbolje otiæi æe prvo. "Kako sam od vas èuo". koji æe moæi primiti i tisuæu onih spremnih za tu povlasticu platiti. Èovjeka se Dvorac u umi nije moglo pozivati na odgovornost za svaki izgred na tako velikom skupu. Mast s kaputa od ovèje ko e i ogrtaèa nagrizenih znojem. Hodin ko je polje takoðer poslu ilo za seljaèki festival. Neki su seljaci poèeli ljuljati stupove koji su dr ali prepreke.

a uz ta su krvava kola i li mu karci i ene koji su naricali od alosti. No. Deseci tisuæa Moskovljana koji su ne to kasnije planirali prisustv ovati slu benom otvaranju. Djeca su stenjala pod te inom èizama koje su ih gazile. Drugi su rikal i imena èlanova obitelji. u du i. No. kako bi se za titila mrtva stidijivost drugog. Nisu znali trebaju li se smatrati blagoslovljenim to su uspj eli pobjeæi. zi6 Norman Mailer 13U podne. slaveæi dogaðaj. Sad su. Mrtve se mo e izbrojit i i poslije. jutro je zasjalo u svoj svojoj ljepoti. Kasnije je Nicky saznao kako je broj stradalih tisuæu i tristo. iskrenutih. A mnogi su drugi vri tali od u asa. glasnim i suptilnim zvukom. Kako i ne bi. Neke j e od njih zahvatila histerija. zbog stalnog pritis ka onih iza . dosta ih je bilo prekriveno ostacima dronjaka s odjeæe drugih. bljeskale su se kao da su djeca sunca. Isprva je Nickvju reèeno kako ih je bilo tri stotine. No. bilo je maknuti mrtva tijela s polja prije nego to dode car. krenuli su ranije iz svojih domova kako bi izbjegli gu vu . Lica su veæ bila skamenjena od alosti. strgnutih s jednog le a. Kupole èetrdeset puta èetrdeset moskovskih crkava sjale su na suncu. Konaèna je brojka bila tri tisuæe. Prvo to je vi im policijskim du nosnicima palo na pamet kad su stigli. dok su drugi padali preko njih. kao to utihne oluja. cmizdrenja. i èa enih vilica. Oni koji su se probili do kabina i oborili kioske morali su se i dalje pomicati prema naprijed. Posljednjih pola godine . zavijanja. Kupole . Bio je to deseti lijep dan zaredom. da bi potom udahnuli. Mnogi su osjetili bogo hulnu spremnost na smijeh. Dvorac u umi 2-15 u drugom zastenjali. kako su se pje ice pribli avali. Na svakim su kolima bila tijela odjevena u sveèane seljaèke no nje raznih stupnjeva upropa tenosti. kao kakof onija jecanja. Mnogi su od mrtvih jo le ali na p lju. a nisu se mogli micati niti disati. krvavih lica.vatiti za neèije tijelo i preko njega se uspeti iz rupe. Tako ih je puno bilo bolesno u src u. Na pijesku i po jamama i dalje je bilo poderanih komada odjeæe. Meni se. mukotrpno su na te pozlaæene kupole prièvr æivali novo li æe. tako je stalo i ovo. èinilo kako bih mogao poviriti u osj eæaje barem polovine ljudi koje sam mimoilazio. U jamama i po ravnom prostoru le ali su mrtvi. U meðuvremenu. Odrasl i koji su mogli doprijeti do ruba mase praæa-kali su se poput riba u pliæaku. le eve su veæ odnijeli. uzbuðenom razmjerom na eg trijumfa. Neki su se u pozadini povukli kad su ispred sebe èuli vrisku i prestali se gurati. moskovskim su ulicam a krenuli neredi. Nekolicina! Nekoliko su djece podigli i iznad glava dodavali unatrag. Dovedeno je vi e satnija vojnika èiji je zadatak bio preostala mrtva . kukanja i naricanja u bogohulnoj disharmoniji sa zvonima. a njihova su se zvona. tuljenja. Kako je mete splasnuo. U tim ranim satima jutra. Mu karce i ene sitnijeg rasta bacalo je u v is poput pjene. Drugi su se progurali u stranu. Kasnije su poèele stizati procjene broja izgubljenih ivota. prije nego to su stigli car i carica. Iz tisuæa se grla zaèuo krik bijesa. dok su se neki od palih jo trzali. Ljudi su se poèeli gu iti. s Hodin kog je polja uklonjena veæina otpadaka. za duh im se lijepila sluz. U jednom bi se trenutku smijali. izgubljena u vrtlogu sna. no taj je ministar bio poznat po tome to lo e vijesti umanjuje devedeset posto. slomljenih udova. Èuli su se zvuèi koji nisu bili s ovog svijeta. radnici u stalnoj pogibelji da skliznu sa strmih crkvenih krovova obrubljenih zimskim ledom. gotovo golih tijela. u elucu. smrvljenih nosova. a morali su strahovati i kako æe izgubiti razum.dok naposljetku nisu stigli do kraja polja. Tko je mogao izbrojiti koliko je tisuæa peta sad m ljelo koliko stotina torza? Ili nosova? Ili oèiju*. pak. Nije mogao ni pretpostaviti koliko bi mog lo biti rtava. prekrivene zlatnim li æem. Na kolima. jedva nekako. kad su svojim najmanjim dijelom mrtvog roðaka godinama potajno mrzili? Oni koji su se jo pribli avali Hodin kom polju morali su ostati zbunjeni svim tim lic ima koja su vri tala i i la im u susret. Nikad nisam èuo takav jad. nailazili na kola koja su se kretala prem a njima. ogla avala razlièitom zvonjavom. onima koji su odlazili s polja u u ima je i dalje odzvanjalo naricanje. U meðuvreme nu se sunce bljeskalo na zlatu svake od crkvenih kupola. ljudi su se izmicali u èetiri smjera. zubi? Nekolicina je èak i pobjeg la.

Èak su i kriknuli istovremeno. koji je po paradnom terenu raspr io obla ke pra ine. Zbor od tisuæu mladiæa i djevojaka sm je ten je ispred Kraljevskog paviljona. Slijedil a je konjanièka Gruzijska pukovnija. minuta. Hodin ko polj e jedva se naziralo od svje e pra ine to su je dizale koèije kasnih prido lica. Niti pola kilom etra od Hodin kog polja. Ne sumn jamo da takve osjeæaje dijele i va i suseljani. naravno. sad su se vladali poput povla tenih promatraèa koji su se na li na hipodromu. Jedva da sam znao jesam li bio svjedokom srd be Dummkopfa ili bijesa mrtvih. pustio vjetar. T ribine su ispunili ugledni stranci i Moskovljani u svojim najboljim odorama. Kao da se oluj a mogla raspr iti jo jednim valom klicanja. Na izmaku tog vjetra stigli su i car i carica. pa èak je i (kao zahvalu za stoljeæe odane slu be. Èak je dobio i dar moskovskih Starovjeraca. Nicky i Alix stajali su na ulazu u Petrovski dvorac kako bi primili nova izaslanstva. Ukupno je bilo èetrnaest skupina koje su im donijele darove. koji su donijeli srebrnu pliticu s Nickyjevim inicijalima od dijamanata. Nakon toga su Nicky i Alix mogli uæi u dvorac i sjediti na èelu gozbe za poèasne predstavnike obiènih ljudi. Ugledao sam ga samo na tren i doimao se iznimno blijedim. eleæi opona ati vrhunske manire britanskih vi ih slojeva. Na takav slavni dan takav vjetar ne bi smio zapuhati. tako glasnog da se jedva èuo orkestar. Izn enada je zapuhao nevjerojatno jak vjetar. Osam je ljudi pladanj devet mjeseci izrezi va-lo u kristalu.tijela prebaciti s druge strane kioska. Bio sam na gal a veèerama na kojima bi gost. Njih je ubrzo slijedila vojska i zvoðaèa koji su Moskvu ukrasili svjetlima i la nim proèeljima za devetosvibanjsku proces iju. Taj je muèni vrtlog uskoro stigao i do paviljona na rubu Hodin kog polja. Sve je bilo mirno. Nitko to nikad ne sp omene. kome bi se urilo priznati da je nekoliko sati prije tu vladao u as? Ne. pripremljene se sveèanosti nisu otkazivale. A ipak je zapuhalo. ta j golemi dr avni puhaèki orkestar koji je himnu svirao zvonkim uzbuðenjem. da nije bilo jedne neugodnosti. to se nije zbilo." Tad sam sluèajno pogledao koliko je sati. potom Lovaèko dru tvo. . i potom osmorici radnika stao zahvaljivati na sjajnoj izradi. Sposobnost ign oriranja odbojnog vi im je slojevima uvijek bila uroðena snaga. s d amama u popodnevnoj sveèanoj odjeæi. Izaslanstvo seljanki slijedili su istaknuti u mjetnici Moskovskog carskog kazali ta. dok je car govorio. pa èak i sekunda. jo od vremena Petra Velikog) pro lo nekoliko v oða stare njemaèke kolonije u Moskvi. u mrtvaènici istovremeno odigravao dr ugi dogaðaj . Sto se tièe slu bene dru tvene verzije dogaðaja. Nikola II. Sve se izmijenilo. Odvratnost koju os jete najbli i. se obratio uglednim predstavnicima tih plebejac a: "Carica i ja vam srdaèno zahvaljujemo na izrazima ljubavi i posveæenosti. Predstavnici ugostitelja. Svaki vrag uvijek je jasno svjestan koji je sat. Briga za va u dobrobit uvijek æe mi le ati na srcu. Ubacujuæi primjedbe u stank ama zbornog klicanja. uredno poslagani u redove. Nicky je stisnuo guzove kako bi u izraz lica istisnuo to vi e zah valnosti.jedan me vrag izvijestio kad se to toèno zbilo. pa sam se zapita o zna li to se dogodilo. pa su njihovi glasovi prigu ili sve drugo. Dame i gosp oda na tribinama izgledali bi gotovo savr eno. Potom je po tovanje iskazalo izaslanstvo mosk ovskih koèija a. ostat i dok ih kola ne prevezu do groblja ili dok posmrtne ostatke ne pronaðu roðaci. Dva su se le a polegnuta na stol mrtvaènice probudila iz kome. obièno jedan od nas. koji su s tiDvorac u umi 217 zali nakon jutarnjeg mete a. Nickv i Alix su. Ponekad i dulje. gdje æe car primiti izabrane skupine za to odabranih g raðana. Prvo je Nickyju i Alix predan poseban dar katedrale Krista spasitelja veliki pladanj za obredni kruh i sol. po dolasku posjeli dovo ljno daleko da do njih takvi zvukovi ne dopru. Sat mi ne treba . kako bilo. Stoga mogu ustvrditi kako se. kad se mogao èuti daroviti zbor tisuæu nebeskih glasova koji nudi glasovnu okre pu. Uskoro su Nicky i Alix mahnuli ljudima koji su pristi zali i potom ubrzo oti li iz paviljona. Tamo æe. Sad. Sa suprotnih k rajeva prostorije! Èinilo se kako su mrtvi. dobro o djeveni Rusi u paviljonu. kako bi ih koèija odvezla nekoliko stotina m etara do Petrovskog dvorca. Pretpostavljam kako je tad imao jo krajnje nepotpune obav ijesti. uz u zvike i krikove prepoznavanja. Moskovski trkaèki klub. no sad je bilo oèito da su ivi. no. Na snazi je bilo dru tveno naèelo koje nala e da se u formalnoj prigodi ne smije priznati da se dogodilo ne to neugodno. u zraku ostane nekoliko èasaka. Za mene je to tek fraza.

kad se s Alix sre dinom dana pojavio na tribinama. sve i lo savr eno. usprkos izoblièenjima." Je li mislio na ljude ko .Te sam ustanike spomenuo zato da bih naglasio povezanost tih zi8 Norman Mailer dvaju dogaðaja. Iznenada je jedan od mrtvih to prestao biti. preplavljen srd bom? Njegov je bijes imao toliko vidova. Njegova ena. "Bog je tu! Bog te spasio!" No. no trebao sam pretpostaviti kako æe mi zadatak da prouèavam pisma i dnevnike Romanovih ostati temeljna uloga. dvadeset. Te je veèeri zapisao u dnevnik: Dosad je. Sebe sam smatrao sposobnim za svaki zadatak. Za to su. Kako mogu biti tako n ezahvalni. Osmjehnula bi se i klimnula glavom svakom gos tu koji bi pri ao. Maestro je to izravn o objasnio: nisam dovoljno dobro poznaDvorac u umi 2. va an ili prizeman. koja je plakala uz njega. prljave odjeæe. svje e i kisele krastavce. grozno je to i kazati. tako skloni samouni tenju? A ipak mu je . Ili nije? Je li taj dogaðaj bio neizbje an? Je li bio uklet? Nije znao. Uvidio sam kako me ne dr e dovoljno nemilosrdnim da bih bio voda na terenu. A uskoro je bio bijesan i na sebe. prega eno 1300 ljudi.te ka poput lanca koji mu je le a o na srcu ." Nicky nije znao da li da se uvrijedi. a isto tako i Nickvju. Ja sam trebao nastaviti pazit i na Nickvja. Stalno sam prouèavao tu frazu "dogodio se veliki grijeh. no danas se dogodio veliki grijeh. Nisam bio meðu vodeæim izazivaèima nereda koje sam upravo opisao. Je li se mogao pozvati na takav plemenit os jeæaj. pozdravl jajuæi seljake dok su jeli svoj poltavski bor è. Prvi je rezultat bila smanjena uèinkovitost kand ela. gdje je neiskreno oplakivala odlazak dugovjeènog oca obitel ji. udaljena samo petnaest metara. Na nekim mjestima tijela su jo le ala na gomili. To mi je povrijedilo ta tinu. A nije n i mogao. U za titnom krugu koji su oformi li oko Nickvja. pro ivljavala je pravi u as. On je od neiskazanog bijesa bio blijed. dok su izludjeli roðaci zurili u zgnjeèene glave tih trupla na kojima su se. bio ne samo neuobièajeno blijed. voæe i vino. i dalje pravi golub gu an. Uz pomoæ prolaza u njegove misli koji je Maestro i dalje uspje no dr ao otvorenim. hladnu bijel u ribu. Mogao sam joj osjetiti intenzitet. peèenu piletinu. dok se pribli avao paviljonu. Ustao je. a na ti m su udaljenim rubovima Hodin kog polja jo stotine seljaka i Moskovljana tra ile svoj e izgubljene obitelji. teletinu sa svje im povræem. Romanovi tog dana nisu izginuli u krvavoj ka i polomljenih kostiju. neki su vojnici polagali posljednje rtve. po pedeset. Prodavao se sladole d. druga je obitelj. Lijeènici su kleèali u pra ini kako bi provjerili ima li da se tko jo mièe. ti èudovi te!" uzviknula je njegova stara ena. U meðuvremenu je Nicky obilazio od stola do stola. No. paèetinu. Obuzela j u je misao kako joj se bli i smrt. Poneki razoèarani èovjek èak bi stavio bakrenjak na grud i neznanca. To se dobrim dijelom moglo sprijeèi ti. Jer je bio podjednak o razbje njen i zbog nesposobnosti policije. No. Ni je pridavao pozornost organizaciji osiguranja.du nost bila oprostiti im. caru sam. veæ i d a je to bila posljedica neobuzdane strasti. U kakvoj joj je samo opa snosti mu ! Èak si je dopustila osjetiti i ne to otvorenog gnjeva prema ruskom narodu. ruke i noge pod nemoguæim kutovima. poèela se udarati akama u grudi. Poslije sam èak saznao i kako je Alix pribli no u to vrijeme do ivjela v rhunac svog zloslutnog predosjeæaja. pitala se. nj egovo je osnovno nezadovoljstvo bilo usmjereno na seljake. ili da mu bude drago to je rekla na i mu iæi. Primjerice. ono to sam saznao. N eki od srd be pocrvene. i dalje su u redovima te ala mrtva tijela. A iza kioska. 14. poèela vri tati. desert. trudili jo nekako razabrati crte lica. Na tribinama su ongleri i ciganski plesaèi zabavljali vlastelu.) Kilometar od Petrovskog dvorca. uvijek spremni na nerede? Mu u je èak rekla: "Na i mu iæi nisu ba pr erano ljubazni. pojavile su se pukotine. Kao i kod Alix. (Te sam misli primio iz druge ruke od posebnog ruskog vraga koji j e odr avao ulaz u jednu od Alixinih dvorkinja. no neæe izbjeæi postati rtvama dogaðaja koji æe slijediti. mogao priæi na razumnu udaljenost. "B og je tu!" vri tala je. Masa koj a je prenoæila na livadi Hodinki probila se kroz prepreke i do lo je do u asne gu ve u k ojoj je. "Vrag te poslao natra g. mogao sam razabra ti da je Nicky. hvala Bogu. u buduænosti mi se pokazalo korisnim.19 vao Moskvu da bi mogao zapovijedati mjesnom vragu. Jer je taj stari tiranin takoðer otvorio oèi.

sve sveèanosti treba odmah zzo Norman Mailer otkazati. Mi znamo!" "Nicky. a planiran je kao najvelièanstvenija veèer krunidbe. Taj je bal b io predviðen za tu veèer. preu zeo je. a posebno Sandra. tih starijih Romanova. preklinjem te. Odanost. mjesto ravnatelja Seljaèkog festivala. dvojica su se . Ako mu je ne to bila slabost. nadvojvoda Sergej Aleksandroviè. (A taj tip nije samo dugovao kockar ima." Ostale nadvojvode. bilo je to to u glavi nije dovoljno dugo uspijevao dr ati dvije meðusobno suprotstavljene ideje da bi mogao odluèiti koja je b olja. Rad ikalni.mo da je Dumm kopf poslao kand ele u mrtvaènicu. Po tovanje. izmeðu ostalih du nosti. Htjeli mi to ili ne. kad bi mogao. ne idi veèeras na Francuski bal. "naroèito bal francuskog veleposlanika". spre mno je progovorio: "Nicky. braæa gubernatora. mora pok azati naklonost njihovim obiteljima. dok su njegovi izgi nuli podanici jo le ali nepokopani?" Njegova je elokventnost po ela uspjeh. sinovi nadvojvode Mihajla. Tvoju bi enu jako pogodilo ako bi njena lijepa sestra Ella morala pretrpjeti takvu sramotu. tih ena i te dje ce zauvijek æe ostati na tvojoj vladavini. poslao je poruku: "Iz pijeteta prema mrtvima. Radilo se o njegovom pomoæniku. n o eli vas izvijestiti kako se ipak ne radi o katastrofi razmjera koji bi trebali zasjeniti krunidbeno praznovanje. I opet u blizini nije bilo ka nd ela. i Marija Antoaneta mogli Dvorac u umi 221 su cijelu noæ plesati jer su bili naivni. ljub azan. jer ti si dobar. A Sandrova su se braæa. Nisu bili svjesni da se pribli ava oluja. no u tom je èasu u sobu u ao stric Aleksej. rekao je stric Aleksej. s tim estoko sla gala. dr av nik kojeg je Nicky najvi e slu ao. tog vi eg sloja nadvojvoda. o enjen Alixinom starijom sestrom EUom. Sto je bilo. ne mo e nazvati drugaèije nego "èudovi nim". Gubernator je zagrabio u fond za kr unidbu kako bi otplatio kockarski dug. nastavio je. Krv tih mu karaca. Ali mi jesmo. ele svrgnuti Sergeja Aleksandrovièa tako da netko od njih mo e preuzeti mjesto moskovskog gubernatora. a taj je nadvojvoda bio posljednji ivuæi brat njegovog pokojnog oca.) Jadni Nicky. Nickvev je najbli i pr ijatelj . Njihovo je pak stajali te bilo odvratno Nickvjevim bratiæima.ji su sudjelovali u neredu ili na sebe? Poslijepodne 18. s tim su se slagali. "A. odgovor osjeæa u du i. Reæi æu ti.bio je jedan od na ih ruskih agenata. Znam da bi. Mi ljenje grofa Wittea brzo je nai lo na neslaganje. Kakva nevjerojat na uvreda mrtvima! Gdje je tu èast Rusije? Car se nakon èetiri dana krunidbenih sveèan osti bio spreman slo iti sa Sandrom. Sergej Aleksandroviè nije bio kriv. Kako mo e dopustiti neprija teljima ovog re ima da ka u kako je na mladi car cijelu noæ plesao. Tako sam èuo Sandrovog brata. Je li to i on bio èuo glasi ne koje smo mi pro irili? U Moskvi se veæ prièalo. Sto nije bila istina. za to. o enjen njegovom sestrom Ksenijom . Nickvjev stric.bratiæ Sandro. te Mihajlovièe. bilo je. a oni to sami sebi nikad ne bi prizna li. Uskoro se prepu stio srd bi. veæ i nama . Sigurno je cijelom nara taju upravo preminulih du a trebalo pomoæi . upitao bih". Shvati t o ti govorim. Mladi su i neiskusni. Èim je stric Aleksej oti ao. No njegov bratiæ visoku razinu svoje rasprave nije znao odr ati. i dalje ivimo u sjeni Versaillesa. Usred stvarne pozornosti koju je dao govoru bratiæa Nikolaja. Sergej Aleksan droviè je Witteu po glasono i poslao odgovor: "Car Hodinku dr i velikom katastrofom. Pomisli kako bi to primili Serg ej Aleksandroviè i Ella. "Nicky". Ali to ne mo e . U svakom sluèaju." Ubrz o je stao tvrditi kako se radilo o prljavim trikovima. To nije pravedno. Jo i gore od toga.izjavio kako se stav ti h strièeva. "valjda si svjestan èinjenice kako si ne mo e dopust iti da slu a svoje bratiæe. Nikolaja Aleksandrovièa. "Sergej Aleksandroviè nije mogao pre dvidjeti da je tamo trebalo biti policije? Svaka mu je to budala mogla reæi. Nicky je sad shvatio kako mu se ne ide na b al." Dovoljno sam se pribli io da mogu sva ta mi ljenja èuti. mlaðem nara taju nadvojvoda. Luj XVI. ti mrtve o ivio. moskovski guber nator. bilo je vrlo lako ostati sasvim b lizu Nickyju. Blesavi." A potom je dodao. Zato. na strani su bezbo nih sila. Nicky. Ba je taj pomoænik Sergeja Alek sandrovièa i pokrenuo glasinu kako je gubernator korumpiran. svibnja grof Witte. Nicky nipo to ne smije veèeras prisustvovati Francuskom balu.

Vrlo gostoljubiv. njemaèkoj grofici Rantzau. A bio sam siguran u to da æe mu biti zabavno èuti kako sam uspio te veèeri ubaciti se u kraljevski budoar. uglavno m na engleskom. to ti ne smijem reæi. ali nisu tako dugo èekale da zavjet prekr e. ali u tom je èasu bio siguran. Stric Aleksej glasno je rekao: "Evo nam èetiri carska sljedbenika Ro bespierrea. I to je jedna od mojih du nosti. Stoga im se te veèeri njegova nazoènost èinila dvostruko nepodno ljivom. "A.barem ne dan ili dva. Trebat æe proæi vi e od dva desetl jeæa da se potvrdi ono to je te noæi znao. Malo pomalo. najboljoj se prijateljici nije èinilo kako tajnu smije prebrzo odati ." Dvorac u umi 223 "Kojim tajnim nadimcima?" upitala je dvorkinja. Ponosni su na svoj froideur." To je procurilo. U svom je dnevniku Nicky da o ovu primjedbu: 222 Norman Mailer Bal Montebellovih organiziran je izvrsno. Tako su tajni. Maèkice moja. Deèko. "Ljubice. Naposljetku je izi lo van . suprugom f rancuskog veleposlanika. "Toliko ga volim. poèinio meðunarodnu uvredu. Bio je stvarn o u asnut. Potom je rekla svojoj najboljoj prijateljici. no vruæina je bila nepodno ljiva. A nitko ne vr i ni svoju du nost prema Rusiji. Francusko veleposlanstvo puno je potro ilo na pripremu bala. Omiljena je iz reka nadvojvode Sergeja Aleksandrovièa bila: "Nije va no koliko je dan bio grozan. Velika tajn a za koju se dvorkinja zaklela kako nikom ivom neæe reæi. Svojoj se najbli oj dvorkinji povjer ila kako Nickvja obo ava.to oni zloupotrebljavaju. kad Nicky ne bi do ao na bal. Njemu se bal svidio. Moskovsko dru tv o ubrzo se stalo podsmjehivati carièinoj èesto isticanoj ljubavi prema engleskom. A i Maestru æe biti drago. Otvorio je te veèeri ples s groficom Monte-bello. do kraja u ivati u veèeri. a ta je dama sa svoje st rane prisegnula kako se u nju u potpunosti i zauvijek mo e imati povjerenja. kojeg suosjeæanje mo e skrenuti s puta. dopro sam do spavaæe sobe. Du ice moja . Èov jek mora imati karaktera i duha da mo e. u dva sata. Preziru sentimentalnost. o trim rijeèima. Francuzi sebe ocjen juju po razboritosti koju pokazuju u kriznim trenucima. Bude li odsutan.strièeva vratila u sobu. U to je bio siguran. Sv akom koga je pratio glas da zna ne to to drugi ne znaju. Da. Slatki. "Nicky.njena tajna. Nedolazak cara i carice odrazio bi se na meðudr avne odnose. a potom jo jednoj. mora biti tamo. kad je glazba ivahna. moj Manvkinsu. ovisimo o francuskom savezni tvu. Veæ zbog toga. Mo da j e to bilo razlog pisma koje æe Alix kasnije napisati svojoj prijateljici. Nesreæe ne smiju utjecati na vanjsku politiku. Zovem ga tajnim nadimcima. Meni je to topao jezik." Nakon to su se dosita nasmijali na raèun Alix. A koliko bi tek plakala da je znala to su o njoj govorile moskovske dame. A tako se nije trebalo obratiti eni u noæi tako ispunjenom osjeæajem propasti. Poèeli su obja njavati. U meðuvremenu. Demonstrativno su oti li kad je poèeo ples. Alix je kazao kako mu je mo da du nost da se povuèe u samostan i moli za rtve." Bio sam zadovoljan. a piæe nadahnjuje. ba u trenutku kad nam trebaju dobri diplomatski potezi. Nosi nesreæu. kad sam urno uzmaknuo) mogao sam se uvuæi j o malo dublje u Nickvjev um i mogu izvijestiti kako mu se èinilo da je osuðen na prop ast." Nicky je bio na balu. U ovom sluèaju. na tebe æe gledati kao na enska-sto s tvorenje. Svi mu slu e samo radi vlastitih karijera i osobnog pro bitka i brinem se te danima plaèem jer mi se èini kako mi je mu jako mlad i neiskusan . Zovem ga raznim imenima od milja. a Alix je plesala s grofom. Na propast i prokletstvo. sad su bili poznati tajni nadimci koji su meðusobno koristili Alix i Nicky." Sandro i njegova braæa veæ su dugo bili svjesni takvog Sergejevog kreda. Nisam se mogao sjetiti da su redovi kand ela ikad bili u takvom ras ulu. Èini mi se da nitko u krugu oko mog supruga nema iskrene namjere. Du ice. moskovski se gubernator smije io. Oti li smo nakon veèere. Prije krunidbe je uèinila je kardinalnu pogre ku. jednoj se od dama uèinilo kako mora po dsjetiti ostale: "Ona nam je stigla iduæi za lijesom. I nije rekla ." . Pro lo je nekoliko dana dok je nije otkrila prijateljici. Na nekoliko minuta (do povratka kand ela. I on e su prisegnule na utnju. kako bi.

Sad sam veæ oèekivao naredbu da otputujem. ipak je ustrajavao da i dalje bude u slu bi lukavog i visoko pozicio niranog kand ela. Na d vadeset i prvi se moskovsko plemstvo sastalo u Dvorani stupova." Nisam mu imao razloga ni vjerovati niti ne vjerovati . Na dan 19. Klarom i Ado lfom dogaðalo iduæih devet godina. Trebalo je Der Altea nagovoriti . ali ih ubrzo i gubimo. zanimljivo je da mi je to palo na pamet. jer sam u Rusiju opet poslan 1908. Trideset i osam tisuæa pet stotina i ezdeset vojnika stupalo je uz dvije tisuæe èasnika.Sto se toga tièe. Tog se dana veèeralo s engleskim veleposlanikom na dvorskom balu u kremal jskoj dvorani sv. KNJIGA DEVETA Alois mlaði I. Uskoro sam prestao misliti na Nickvja i Al ix. a Nickvjevu je koèiju vu klo est bijelih konja. Nas se. nije namijenio neki skroman c ilj. Stiglo je èetiri tisuæe gostiju. èekala me jedna èudna zadaæa. naposljetku. pa mi je moral bio gotovo sjajan. Nisam bio siguran hoæu li se moæi aklimatizir ati na Hafeld. posve izni man klijent. Bio je to jo jedan sjajan dan. J ame su tad veæ bile zatrpane. Vrativ i se obitelji Hitler.ono to je doista mislio bilo je. koji nimalo ne prilièi te koj odanosti u kojoj nema osobnog izbora. Njihov pripadnik o nekom projektu zna o noliko koliko je potrebno. Lakog duha. Mo da æu te iznimne dogaðaje po eljeti opisati. pak. no Maestro mi je odmah kazao : "Po tuj Hafeld. To je stoga to neko tek steèeno. na dvadeseti je moskovski gubernator uprilièio vlastiti bal. a nju 224 Norman Mailer je dvadeset i petog slijedila veèera u dvorcu za diplomatski kor. Iako je blisko sa Dvorac u umi 225 mnom suraðivao. prijemi. koji su se bili prit ajili. U stvari. Andrije. Nicky i Alix o ti li su u dr avnièki posjet manastiru Troiski-Sergejevskom. Na taj naèin stjeèemo mnoge umne sposobnosti. To je va no. kako bi nazoèili vojnoj paradi. Odavde mogu vidjeti stazu koja vodi do Der Alteove kuæe. Dugo nisam sudjelovao u operaciji veæoj od one na Hodin kom polju. s prekidima. uzev i u obzir na uspjeh u Rusiji. Kako mi se èini da sam vrag veæ stoljeæima i da sam se uspinjao i bio degradiran. skriveno njegovim nedokuèivim dr anj em. Kako smo samo ratovali zbog Ras-puæina i iznimnih crta njegove du e. nakon takvih iznimnih dana u Moskvi. Time æu okonèati ovaj knji evni pothvat. godine. Rekli smo kako nema mnogo vragova kojima je dopu teno veæe sjeæanje. dok sam bio u Rusiji. Nakon povratka u Hafeld. svibnja u kremaljskoj je Aleksandrovoj dvor ani odr an banket. plesovi. uspio mnogo toga na uèiti. a u jutro dvadeset i treæeg . Sad kad su sve velike digresije privedene kraju. mladom Adolfu Hitleru.taj Raspuæin koji se ni s èim nije dao usporediti. Tri tisuæe i sto gostiju. no Maestro se tu dr i istog naèela kao i obavje tajne agencije. vraæamo na gazdinstvo. po p ovratku u Hafeld sam se osjeæao uzvi eno. dr avnièki posjeti i glazbene veèeri. ponovno povjerovati kako Maestro tom klijentu. u svojoj su ambasadi sljedeæe veèeri priredili tek glazbenu veèer. no to ne spada u ovu knjigu. mogl o bi se postaviti pitanje kako sam to. ponovno æu rekonstrui rati potrebno sjeæanje. Nijemci. a tamo æu potom. Na dvadeset i drugi. moskovski gubernator dobio je nadimak "Hodin ki princ. dakl e. a domaæin je bio p rinc Trubeckoj. ostajati sve dok osam godina poslije n e bude ubijen Raspuæin . Na kraju su se s vi ponovno na li dvadeset i estog na Hodin kom polju. potièe da u sjeæanju ne zadr avamo ni ta to nam n eæe trebati na novom projektu. Za to bih to i èinio? Ako me u buduænosti opet po alju u Rusiju. Nicky je dao dvadeset tisuæa rubalja kao prvu ratu za gradnju djeèjeg doma za rtve Hodinke. Gledalo ih je ezdeset i sedam generala. Ili mi se b arem tako èinilo. osam su se dana odr avale fe te. U tjednu koji je slijedio. Zasad se. Hodin ko mi je ostalo u sjeæanju. no mogu reæi da se veæ godinama nisam osjeæao tako dobro kao nakon povratka u Aust riju. elim zabilje iti to se s Aloisom." 15. Ovdje je bilo neuobièajeno to to mi je Maestro dopustio da nedavno iskustvo zadr im u potpu nosti. suptilno znanje blijedi kad se pothvat prived e kraju. mogao sam.

" "Spali ga. bilo mu je bolje. Da. nije znao bi li vri tao ili urlao od smijeha. zap oèeo bi sa sestrom natjecanje u tipanju. Pogodio sam. Previ e bi ih moglo pre ivjeti. Kod mene je to probudilo paranoju (koja mi je uvijek pri ruci. Moral mi je bio. Danas je Alois rekao kako æe on ostati s dvoje malih." Der Alte je moju naredbu ipak poslu ao. Zatim je zapali. Mnogo je vremena pro lo otkako je po udnu misao slijedila tjelesna reakcij a vrednija spomena od kakvog probadanja u preponama.pokazivala je prve. A Klara se zbog njegovog bijega nije pretjerano brinula. Nakon to sam dobio naredbu . Dok je zurio u mete koji se u vatri raspaljivao. "to æe ti biti od koristi. po uda mu je bila ogranièena na glavu. Pro lo je nekoliko dana. Tako su podatni. Nekoliko alaca zamalo ga je pogodilo u oèi. Misao sam mu u san poslao ponovno. Takvu tjelesn u slast nije osjetio godinama. no sad d ovoljno nagla eno da shvati kako se ne mo e smatrati snom. Hafeld æe mo da uskoro ponuditi vl . Iskrao se Klari i An-geli dok su se spremale za o dlazak u crkvu. naravn o. nije Dvorac u umi 231 mi smetalo to je postojanje tu bilo jednostavnije. "Langstroth me sk upo stajao. bilo posve svejedno. no n a vlastito iznenaðenje. Kao kod mnogih staraca. ili z a vrijeme slu be bo je morala na grudima dr ati Paulu. no tako drastiènu pobunu svojih stvorenja nije do ivio godina ma. Ako se nije me koljio na sjedalu. znojio se kao pas. spustio je ko nicu na tlo i zapalio je. Èinilo mu se kako æe zaplakati za s vim tim nevinim pèelama koje su sada bile spr ene u ni tavilo. Èesto bi mu na pamet pala smrt. Buduæi da je bio vrlo vje t. Ipak je bio sav jadan zbog samog spaljivanja . bila je zadovoljna i kad nije vodila Edmunda. Njegova predod ba ivotnih izvjesnosti postal a je upitna. "Uèini to". bila je srd ba koju j e jo dobrano osjeæao zbog pèelinjeg napada.Der Alte je nije odmah poslu ao. Nedjelje nose dvostruk u vrijednost.napala ga je nje na pratnja. Njegove su ga pèele bile tako izbole da sam ga na a o u krevetu. Dok je poku avao zamijen iti maticu . "Ne mogu to napraviti". Uistinu mu je bilo od ko risti. Po povratku skromnim zadaæama u to m dijelu Austrije." U snu je zastenjao. Te ko je ne prezirati stare klijente.da spali jednu od svojih ko nica. U svojim je godinama znao kako s mo mu se duboko uvukli. Stare navade ne mogu si priu titi previ e okova. No nim prstima su mu prolazili trnci. a koje bi njegovom tijelu Norman Mailer bile stvarne poput èira. No. kako sam rekao. Uzbuðenje ivota u Rusi ji sad me uèinilo pomalo tromim. Meni je sve to.koju sam mu prenio dok je spavao . Spomenut æu kako je spaljivanju prisustvovao i Adi. stalno se nadajuæi da neæe po eljeti hranu. nije ba bio ugodno dru tvo. To æe pojaèati pozitivan uèinak. Ali nemoj se poslu iti sumpornom bombom. pa se ko nicu moralo uni titi. zbog èega je na starèiæ bio posve rastrojen. zajedno s krivima. najprije æu se pozabaviti Adijevim uzbuðen jem tijekom spaljivanja pèela. Potajnom. ali nisam bio spreman tako se brzo baciti na posao. nije mogao shvatiti kako mu se moglo dogoditi ne to tako sramotno dok je pregledavao jednu od svojih boljih ko nica. rekao je Der Alte. veæ naredbom.to se kosilo s njegovim profesionalnim instinktima. skupa s kutijom. Morao sam pretpostaviti kako su taj pèelinji napa d potaknuli kand eli. Nar avno da je to uèinio. jer je korisn ija od nesposobnosti predviðanja). Je li to on omek ao? Je li to moguæe? To je svakako bil o pitanje koje æu i sam morati istra iti. ponekad mu je ta pomisao bi la blizu poput zvijeri koja u susjednoj sobi le i u kavezu. Klari je ostati s Angelom nasamo u nedjeljno jutro omoguæavalo da se s pokæerkom malo zbli i. No. Der Alte je tu bunu uspio ugu iti uz pomoæ cigare koja mu se u tom trenu tku nalazila u ustima. sigurne znakove konaènog umora . I on je u snu dobio poruku koj u mu nije bilo te ko prihvatiti. srce mu se tres lo u grudnom ko u. Sutra je nedjelja. Kad bi ga vodili sa sobom. u prepone mu se vratio rijedak osjeæaj slatkoæe. Natopi ko nicu kerozinom. Istini za volju. ponavljao sam mu dok je spavao. na visini. Jo uvijek nisam pretjerano udio da se ponovno vrati m slo enoj psihi tog estogodi njaka. Ono to je pospje ilo odluku da se èin izvede. s okrutnom oteklinom na licu. Morao je. Nije elio ivjeti s grozotama koje bismo mu mogli prirediti . Klara u takvu velikod u nost nije mogla povjerovati. U nedjelju ujutro.

komadiæ po komadiæ. u najslabijoj fazi. Bio je u napasti da je pusti. ivio je s jasnom slikom pred oèima. a u meðuvremenu mi je omoguæavao da ivim u suptilnom okru ju sitnih zadaæa Mogao sam. Naravno da nije. no èim je oti la. To je dobro nauèio radeæi na carini. Ne mo e biti takva budala. Aloisu strah splasnuo. govorio je s ebi. bilo je ne to u njihovom koraku . Jutros vas nije pr atila sreæa. primjerice. Ne biste imali p ojma kako takvu ivotinju obuzdati. Takvo postignuæe kod roðenih seljaka nije bilo uobièajeno. Nestalo je tmurnih slutnji. Nije se dobro osjeæao otkako se vratio Alois mlaði. kako je bivalo sve toplije. uspje an dogaðaj po uspje an dogaðaj) naizgled je s blijedjeti. jer mu ta tina to nije dala zamisliti. jer zbog sina osjeæa nelagodu. Nekoæ mu se takav kraj èini nevjerojatnim. Sjeæao se ene koja je darove bila umotala u svoje crno donje rublje.astita otkriæa. Pomisao mu je bila odbojna. obièno bi naletio na pokojeg drijepca koji bi mu odnio dio samopouzdanja. Da. kad je jo mogao u ivati u jahanju. jahaè bi mogao otkriti da pod njim nisu èetiri." Nasmijala se. Klara je stalno ponavljala kako ne ostavlja dojam da se radi o onom istom djeèaku koji je oti ao rad iti kod Johanna Poelzla. nipo to. Jedva je èekao ostati sam. pustio da mu zare i eludac. Primjerice. strpao j e Paulu u njenu kolijevku a Edmundu nalo io da ostane u sobi i pazi da se ne probu di. Posjetio ga je d ok je starac jo bio u krevetu. Zbog tog mu je dogaðaja bilo toplo oko srca. Znao je da æe Adolf sam otiæi. a sad se to veæ nastavilo i na proljeæe. sad u svojoj o djeæi osjeæao stije njen. veæ je pet nogu. S druge strane. Uvijek mu se èinilo kako æe on biti taj kojeg æe pèele divljaèki izbosti. Previ e je ove zime bilo tjedana. ta energièna ta tina (koju je g radio od djeèa tva. bila je dovoljno drska da se osmjehne i ka e: "Tako ste pametni. Te je nedjelje èak razmi ljao da se pri dru i Klari. Zgodna ena. Gdje mu je bilo samopouzdanje? Te nedjelje nije oti ao u crkvu. od pèela ga je dr a o smrtni strah. Nije znao za to. 232 Norman Mailer A opet. a nije i ao ni inaèe. Der Alte je èak i briznuo u plaè d ok je opisivao svoju nezgodu. "veæina mojih suradnika ide u crkvu. nakon to je cijele zime fino jeo. Sjediti u klupi tijekom tih besmislica! Takav bi mu potez izbrisao osjeæaj da je èovjek koji ne drhti poput ostalih. Tijekom cijelog svibnja. sjeæanje na taj dogaðaj ipak ga je navelo da razmi lja o prirodi prijetvornosti. k akav mlaði brat osjeti ako vidi starijeg dok plaèe. Ozbiljna p ravila nije zanemarivao. No. Veæ i to je bilo dovoljno da se zainteresiram. elio je meditirati o nezgodi koja je zadesila Der Altea . kako se pop eo gore. ruke su mu stale drhtati dok je u novinama èitao v ijest o pogibiji pèelara. Tu na je èinjenica bila to se. gdje poku ava navesti poludjeli roj da se vrati u ko nicu. Nakon toga je. posvjedoèiti nekoliko promjena u Aloisovom duhu. Èovjek se nakon pobune u ko nici nije uspio oporaviti. Alois je èak oti ao posjetiti Der Altea. u kojima je bio uvjeren kako æe ostati bez neke od vitalnih funkcija. a sfinkter ispu ta vjetrove. Alois nije omek ao. to bi mogla biti i istina! Ljudi su tako prijetvorni. Aloisu se stalno vraæao strah kako æe ostati bez svojih zajednica. Drugi se slu benici nisu usuðivali dirati te privatne stvari. Jesu li te posljednje godine malo popustili temelji njegovog pon osa? Nije poznavao nikog tko bi bio tako spreman zloslutnim znakovima pokazati f igu. No sad mu se strah stao vraæati. mo da je o svom najstarijem sinu prestrogo sudio. to æe mu uni titi va an dio samopouzdanja. R anijih dana. Kazao joj je kako m u dobro èini kad s vremena na vrijeme bude malo i s malima. No.recimo. U poku aju da ubla i strahove. Kod Aloisa je to izazvalo apsurdan osjeæaj vrline. jako visoko. kazao joj je. ako je to ikako mogao izbjeæi. po ele li. Nije potom bilo nikakvo iznenaðenje to je ove nedjelje rado opustio lice. No opet." "Zbog toga". Kad ju je Alois uhvatio. prije samo tjedan dana. ali Der A lteova nesreæa umanjila mu je vlastitu grozu. Pona a . Pusti da tro ak plaæanja kazne izbjegne tako to æe medu svoja bedra prokrijumèariti njega. takav je bio Alois mlaði. poput èovjeka koji je nabio 125 kila u vreæu od 100. na nekoliko dana. No nije si to dopustio. No vi e nije bio siguran hoæe li biti u stanju izbjegavati je i dalje. Njeni roditelji su sigurno s njim dobro postupali. Klara nije imala pravo. a Alois mlaði s Ulanom biti s druge strane bre uljka. pa da ivi u strahu od pèela. na kro nju.

veæ kopija koju je napravio agent. No. mo da otac. Cijenjena kæeri! Ovo predajem djeèaku. I dalje je previ e vremena provodio ja uæi Ulana. od sjeæanja na svoj èin. Reci svom cijenjenom mu u. U tom sluèaju doista posjedujemo prisutnost. "Ne znam". sva ta sam vidjela. a biv i vr vi sjeæanju donose manje zadovoljstva od osrednje pjesme. Mo da. kad sam bila mlada. Na su zanat uèili i bez mog nadgledanja. èak i napredovali. bio je bolji. Tvoja majka ka e da je on dobar deèko. Bez kaligraflje na raspolaganju. na moje iznenaðe nje. popeti se na Alpe. Bio je to tvrdoglav stari èovjek. go vorila je Klara. " to ti o takvim stvarima uopæe zna ?" upitao je Alois. a ja sam sve to mi je trebalo o Aloisu mlaðem mo gao saznati i u Hafeldu. Posjeduju ne to to se mo e nazvati samo bogomdanom sposobnosti da se sakriju sami pred sobom. rekla je Klara. postao je razumna imitacija ugod nog i pouzdanog mladiæa. Da su vladali boljom tehnikom. Zbog toga gubimo neke prednosti. no kako bilo. koji se mogao odu prijeti svakom poku aju ulaska u um. Vragovi koje sam bio ostavio u Austriji sad su mi sa zadovoljstvom objavili kako su napravili kopiju kratkog pisma koje je Johann Poelzl poslao po Aloisu mlaðem. "No. Prisutnost mu karca ili ene blisko je vezana s njihovim tijelom. Dummkopfu se mora odati priznan je. Tek je malo pocrve-njela dok je govorila.a potom mu je dr uga zadaæa bila za tititi ljude. Nisam ba mogao povjerovati da je pismo autentièno.u stanju sam steæi vrlo dobar uvid veæ na temelju letimiènog pogled a na neèiji rukopis. koju nije moguæe razl uèiti od osnove koju smo nastanili. 2-34 Norman Mailer U njemu se vide mnogi neotkriveni kutci du e. a da ni na èasak nije pomislila nije li joj mu . morao sam se zadovoljiti samim rijeèima. s tim se bila spremna pomiriti. On æe to predati tebi. Na povr ini. ivjet i u tijelu èovjeka. Plak at æe jer æe joj nedostajati. Prije nego to je oti ao. O tome se ne govori. privatnu temu. mi vragovi pa k nemamo izrazitu osobnost. Bolje da ja e preko brije ga. to nije bilo ori ginal. Johann Poelzl Mogao sam zatra iti da neki od na ih noænika u Spitalu na mlijeènoj turi proðe Johannovim mislima. no odluèio sam prièekati. Zbog toga su samo prouèili Johannovo pismo (koje je ostavio u Klarinoj korpi z a ivanje) i prepisali ga. Nije to mogla dokazati. Tvoj otac. u sluèaju da ga ipak poèine. dok traje neki projekt. Ne znam je li podiæi takvu unutra nju prepreku podjednako t e ko kao. 2. uvijek mi po takne ne eljeno divljenje. no èim bi mu okrenuo leda. o tebi bi rekao ne to ru no. vragovi koje sam ostavio u Hafeldu nisu bili pretjerano vj e ti. mogli su krivotvoriti fa ksimil i original zadr ati. A sad se doimao Dvorac u umi boljim. Zbog toga se nisam mogao poslu iti jednim od svojih darova . recimo. Nije stalno izgledao kao da te prosuðuje. Usudio bih se reæi da s njom nismo vezani vi e od . pa stoga i nudi mno tvo uvida. I ja sam takoðer razmi ljao o promjenama kod Aloisa mlaðeg. Ono la no str i poput bubuljice. ali je mog la prisegnuti da je bio ba takav. Kako sam veæ napomenuo. No. Digao je branu rodoskvrnuæu . Ni i vragovi koji su ovdje ostali malo su. nego da poène oèijukati s vlastitom sestrom. To ka e.o se pristojno. Vrlo dobar. umjesto str ica. neæu se zamarati da ih pobli e opisujem. S jedne strane. bio je poput prijatelja koji bi bio prijazan u tvom dru tvu.koja nipo to nije bila na e djelo . osim ukoliko ne moramo. A ko se mo emo povesti za naèinom na koji se ophodio. U njemu se nalazila konaèna i posve pozitivna ocjena mladiæa." U njenom se glasu nije moglo razabrati misli li da bi ona i Alois imali za raspr aviti neku va niju. Stoga mi se sviðalo kako je Klara bila puna nepriznate brige zbo g Aloisa mlaðeg i Angele. U nekim ob iteljima. Takva sposobnost da se najneugodnije èinjenice o sebi sasvim potisnu. Alois mlaði je dobar. Sad je veæ pro lo vi e od stoljeæa. Veæina ljudi nije se u stanju suoèiti s neugodnim i stinama. kao to je Klara Aloi su takoðer dala do znanja. Vrijedan radnik. Jedan od njih uskoro bi mogao biti spreman za pouku o urezivanju snova.

kojima je pak sad mogao dometnuti i novije iz Fischlhama.nije mu se èesto dogaðalo da zavo li svoje dijete. jednog ga je dana poveo u posjet Der Alteu. pa ako se s razumijevanjem vraæam u 1896. tovi e. Djeèak je tako brzo uèio da je Alois morao posegnuti za naprednijim znanje m kakvo je upio èitajuæi pèelarske èasopise. Naposljetku je neke od kvalitetnijih Der Al teovih spoznaja poèeo predstavljati kao vlastite. Dao nam je do znanja da vragovi nemaju to sami sebi èestitati na u as ima koje bi potaknuli noænom morom. a i neæu navoditi brojne druge aktivnosti. Kako je toga bio svjestan u potpunosti. navele su me da se zapitam bih li mogao razluèiti koji je stvarni Maestrov interes. "Nadzor nad dogaða jima treba imati danju. Tamo . U zemlji snova postojimo lak e. Dosad nisu bili nimalo zanimlj ivi. to èinim osna en spoznajom da je moje djelo bilo znaèajno. ivotinje i bi ljke jo su bili njegova stvorenja. nad ostale nadvila poput fronte nadolazeæeg lo eg vremena . a oko ko nica je radio spretno. Na posebni estogodi njak mo da je tek jedan od stot inu ili tisuæu potencijalnih projekata koje je Maestro nadgledao. Bog je Dvorac u umi 235 i dalje bio Gospodar svemira koji nas je neposredno okru ivao. 3Nisam opisao. nismo tome ni blizu. No. a povremeno kataklizmièkom (uglavnom zahvaljujuæi. "Snovi i èezavaju". a koja bi se." Nadzor nad dogaðajima? Maestro je svoje zanimanje za Hitlerove iz Hafelda svakako i dalje odr avao. Ubrzo je Alois stariji iskusio rijedak osjeæaj sreæe .ako smo spremni priu titi si takav tro ak . gdje je izigravao stalnog domaæeg struènjaka. Aloisu mlaðem je èak odr ao neka od sv ojih najboljih predavanja o pèelarstvu. Stoga mogu potvrditi kako je Alois mlaði pokazivao prilièan dar da u svojoj neposred noj blizini oèara ba svakog. Dummkopf bi brzo postao Maestrov plaæe ni sluga. Prirodom. Postav ljao je mnogo dobrih pitanja. a da je pritom p ostojala tek kakva sitna vjerojatnost da bi jednom mogli postati va ni na im ozbiljn im namjerama. Dotad je s t im oklijevao . Kad bi snovi toliko upravl jali ljudskom povije æu kako bismo to mi eljeli. nesavr enom kakva veæ jest. Djeèak je sve to stalno upijao. Ljudi. velike nade za koje je tvrdio da ih u mladog Adolfa Hitlera pola e. godine. pokazala kako je Maestro mudro predviðao buduænost. na kad sam poku ao shvatiti za to. kazao nam je. nesavr enosti njegovog projekta ) i dalje je on upravljao. Alois mladi pokazivao je i ne to zanimanja za pèele. moram ponoviti. Angeli i Adiju. No.mo em o postati tko god elimo. na nimalo nepogre iv naèin. kad bi se suoèio sa sumnjivim turistom. Povijest je. Posebno nismo bili 1896. onu o pèelinjem gotovo ljudskom karakteru. èemu je dodao i monologe iz gostionice u Linzu. ili delikatnosti i visokim motivima kojima su se njihovi ivo ti nadahnuli. Maestro nije s odobravanjem gledao na sa mopovladivanje. Ponosan na Aloisa mlaðeg. Starij i je Alois stao sanjariti o buduænosti u kojoj bi otac i sin mogli dodavati zajedn icu za zajednicom. Neke su improvizacije sjajne. To bi jo moglo ispasti i pravo poslovanje. A sad je zavolio. Barem jedno.radilo se o finom spoju mladosti.odjeæe koju mo emo presvuæi. primjerice.ne bi mu se nimalo svidjelo da njegovu ulogu mjesnog struènjaka u s . godinu.da njegov otac nije uspijevao svoju te ku psiholo ku pozu odr avati v i e od nekoliko dana. zdravlja. ne to duhovitosti i oèi te dobre volje .to je izazivalo nelagodu i Z36 Norman Mailer time se èesto slu io na Carini. Stoga je svaka procjena znaèaja mog zadataka morala tijekom godi njih doba koja su slijedila neprestano do ivljavati promjene. a mnoge pojedinosti kojih se sad prisjeæam bile su vrijedne na e pozornosti . pothvate i sitne istrage koje su vragovi pod mojom komandom izvodili u tim dijelovima pokrajine Gornje Au strije (u koje su pripadali Linz i Wald-viertel). meðutim. kad je bio nezgodno raspolo en. Samo je noæ dobrim dijelom prip adala nama. djeèak je bi o tako armantan . a ubrzo je ponovio sve svoje ranije govore Klari. Neko vrijeme je èak uspio i uveæati te ku sumnjièavost koja j izbijala iz osobe Aloisa starijeg.

"Da". no kako bil o. ali on. vi e nije osjeæao nelagodu zbog pèelareve nadmoæno-sti. Mo da je Der Alt e znao vi e od njega o pèelama.priu titi èasak radosti. nikad nije jednostavna.zaradio previ e neugodnih uboda na mjestima koja za titna odjeæa nije pokrila. Zbog toga je Der Alte osjetio kako ga Alois mlaði sna no privlaèi. ili povremeno o neovisnima . mudrih ili lakomislenih . Stoga je sa sobom poveo i Aloisa mlaðeg." U punoj formi i izrazito svjestan djeèakove prisutnosti. Alois. Nakon uvoda i formalnog zanimanja za njegovo zdravlje. Bio je sre tan to nije sam. Prvi put je nakon dugo godin a osjetio elju voditi ljubav s adolescentom. no nije se osjeæao spremnim. Med koji je pokupio bio je pun sitnih komadiæa voska. ili o onima u na oj slu bi. a da im to nije uspio uzvratiti. Ko nice su mu bile pune meda. Der Alte se sad æutio posve pripravnim da se baci na izlaganje manje poznatih vidova tog postupka. Èak sam mu ponovno uspostavio predod bu o sebi kao privlaènom mu karc u. a Der Alte ih je toplo primio. Kako se klijentove misli daju pomraèiti kad ih po el imo malo spustiti na zemlju.to bi mogao biti i razlog za to svijet sve vi e preplavljuje osre dnjost. Situacija. Nije imao drugova.djeèaka b i i to moglo zadiviti. Drago mi je to ste mi danas do li jer. j o u Passauu i Linzu. dobro obavljenom poslu. No. Prouèio je svoje prir uènike o tehnikama njegovog skupljanja. spomena vrijednog novca. U pro losti je v eæ bio klonuo duhom zbog spoznaje da ni na koji naèin ne mo e postati dru tveni voda . Uz to. Prema tome. kad se u obzir uzme usamljenost. polagao pravo. uspio sam ga osloboditi naj238 Norman Mailer nesretnijih misli. jer ne voli okrenuti leða ni jednom od svojih stvorenja. Jedva da je tu va no radi li se o pustinja cima koje tite kand eli. Ispod svega je bilo i te ko razoèara nje to nije stekao nikakvu moæ ili istaknuti polo aj na koje je. Ta tina je uvijek ljudski osjeæaj koji nam najvi e stoji na raspolaganju. pa èak mu . sad se osjeæao sno ljivijim. Ne elimo da i èez azni.ako mu je potrebno . Pustinjac i nisu èesto spremni na samopropitivanje.to mu je bila jedna od najsna nijih ranih ambicija. A jo bi se i svako malo sjetio ljudi koji su ga u pro lost i povrijedili. htio sam Der Alteu popraviti raspolo enje. Oporavak mu se zavukao i ponekad je bio bolan poput jakog svjetl a u oèi. na raèun svoje intelig encije. (Za nas je mnogo korisnije ako umru mladi i srditi.bez obzira na mre u i rukavice . "Skupljanje meda! Naravno! Isprièat æu vam sve o tome.ili ih Dumkopf reinkarnira. U pro losti je. Sad bi to moglo biti vi e nalik velikom. Kako èesto biva kod depresije koja slijedi nakon neoèekivane nezgode. naravno. tako znamo i na sat ili dva èovjeka iz tmurnog raspol o enja podiæi. ponovn o mu je zatrebao praktièan savjet. Jedna mrtva muha dovoljna je da pokvari prodaju. koliko god da je tvoj . S druge je strane bio ponosan na svoj odnos s D er Alteom. rekla je moja pomlaðena starina. "skupljanje meda samo je po sebi umjetnièka f orma. Istini za volju. Posljednji sam tjedan morao tro iti vrijeme na Der Altea. Stoga sam se potrudio da tijekom Aloisovog posjeta budem prisutan. nasljednika. takve klijente barem jednom na godinu treba provesti kroz èistili te neugodnih ra spolo enja. poèeli su raspravljati o po stupku.makar je to posljednje prava poslastica. I èim su ga Alois stariji i m laði do li posjetiti.) Veæina na ih klijenata il i prestane postojati .ne ostane im vi e nimalo du e! . Te ko bi veæi dio svo je etve mogao prodati ako je u proizvodu bilo Dvorac u umi 237 puno smeæa. velikih ili malih. jer sam Der A lteu htio popraviti raspolo enje. s tim sasvim zabrljao. jer i mi moramo iz istro enih klijenat a nastojati izvuæi svu dobit koja se jo da. barem ne bi briznuo u plaè kad bi ne to p o lo krivo. a on je . Aloi sa je zaèudilo kako mu je tom prigodom malo smetao miomiris kolibe. Ponos mu se povio pod teretom svega to mu je u ivotu nedostajalo.inovljevim oèima preuzme Der Alte. istini za volju. poput vrata i zglavaka. ako je kupac prvi ugl eda! Zato je po savjet jo jedanput po ao starom jarcu. tako uèenim èovjekom koji je s njim postupao kao sa sebi ravnim . Njegov je polo aj postao stabilan u èasu kad mu je Der Alte umalo zaplakao na rukama. oboljenje je smatrao posljedicom presude njemu samom.

nekima je tek de set dana. pèele se. otac mi je to pokazao."talija nske pèele. tankim slojem voska. Maticu æe moæi pok tima." "Da. Ko nice su prepune. "To je sigurno najbolje vrijeme. nastavio j e Der Alte. rekao je Der Alte. kao iskusan klijent. ali to je kao pecanje. To su. "stoga je prvi potez. "ali ne poku avaj to napraviti na brzinu. sad je kazao Der Alte." Der Alte se u stvari kod takvih prijenosa vratio kori tenju staklene hvataljke. pa æe obiti ono zbog èega si do ao. rekao je Der Alte. Potom treba uzeti kavez za maticu". "Za kakvih godinu dana. rekao je Der Alte." "Zato to æemo morati u nju prebaciti pèele koje su u saæu s medom?" upitao je Alois mlaði . doðe vrijeme za iz lijeganje larvi u na im oplodnjacima. To je nedvojbeno. rekao je Der Alte. meðutim. mora prebaciti i maticu. Alois mladi takoðer. puniti prazno saæe me dom i zatvarati ga finim." "Tako dakle". ako smijem kazati. Nema mi druge nego ponovno se popeti na tu verdammte icu.i tu se nasmijao . ako ne znaju gdje im je matica. Ali ja sam poput akrobata koji je do ivio ozbilja n pad. "Upravo tako". Treba samo klimati glavom." "Naravno". Ko nice su tople." rekao je Alois stariji. toplog proljeæa koje nam je ostvarilo nade.otac postao sposoban za vrijeme svog kratkog razdoblja u Hafeldu . nako n duge zime i blagog. i umjesto toga namignuo je sinu. "premjestio tri svoje matice u zasebne ko nice. Mladi Aloise. Mogao sam uzeti staklenu hvataljku.?" "Naæi maticu". meðutim. no veæ ih mo emo smatrati zanatlijama. Djeèaku je prije kazao neka bude pripravan slu ati.i najbolji pèelari moraju steæi doslovno novo zanimanje kad. "Tvom sam ocu pokazao kako se tu damu mo e pronaæi . Sloj voska koji prekriva svako siæu no saæe nije deblji od kvalitetnog tvrdog papira. "ako sam i ta od vas nauèio. a mlade su dobile b ezbrojne zadatke u domaæinstvu. Ponekad cijele stranice. Ma ta ti je usredotoèena. "Dakle"." Stao je b jesomuèno mahati prema nevidljivim pèelama. neæe se vi e slu iti kavezom. oprezniji postupak. "Ba sam jutros". naposljetku" . "èinimo veliki korak. "Da.briljantan j e èovjek tvoj otac . ali jo nisu prevruæe. Mora biti strpljiv. no ako smijem dati svoje m i ljenje. Prstima. "To je kasno jutro". mo e biti grub prekid pèelinjih poslova. kako je tvoj ota c napomenuo. Te su radilice mlade. no . ako se ne obavi kako treba i u pravo vrijeme. èak bih se usudio reæi kako na a mala stvoDvorac u umi 2-39 renja u to vrijeme hvata fjaka. mogao je na svaku temu samopouzdano lagati. Der Alte mo e izgovar ati cijele pasuse. "Kad se radi o pèelama. To je. Devedeset posto onog to æe nam isprièati veæ znam. primjerice. iz d epa je izvadio kutijicu ne veæu od pila ka rata. te se pèele iz saæa s medom od meda ne mogu odvojiti ako se ne stavi letvica za razdvajanje. na konkretne elemente situacije. to je ravno èudu. "Sjajno predviða . Najprije je. Stare su pèele vani na pa i. A nije mu tre balo veæeg poticaja od elje da kod 240 Norman Mailer Aloisa mlaðeg izazove divljenje. vidim. Èak mi je dopustio i da jednu od matica iz staklene hv ataljke otpuhnem u kavez. trebalo neutralizirati Aloisa . najnapetiji trenut ak na eg zanimanja. koje je najbolje vrijeme za vaðenje meda iz ko nica?" Digao je ruku kao da eli nadzirati vlastito izlaganje. rekao je Alois stariji. "vrcanje meda. Pèele radilice su pospane. Prvo pitanje koje si stog a moramo postaviti jest." Alois se suzdr ao da ne ka e "to veæ znam". kad se tako usavr i kako to od tebe oèekujem. Ako ih eli prebaciti iz jedn e kutije u drugu. Taj zadatak imaju za to specijali zirane pèele. uspa-nièe." Okrenuo se sinu. "S ovim se koristi staklena hvataljka." "To je odlièan postupak". Za to vam moram posuditi praznu ko nicu." "Da. od kojih je jedan. rekao je Der Alte. rekao je Der Alte.. odgovorio je Alois stariji." "Da"." "Upravo tako". kao da Der Altea eli posjetiti kako bi ta smjela procedura mogla prizvati katastrofu.. "pametan je on deèko." Alois se iz pristojnosti osmjehnuo.

iz bilo koje ko nice. A s isticanjem va nosti tog zatvaranja ne mo e se pretjerati". enskog su roda. po tebi. kao da si brundaju motori. Pjevaju od radost i. naravno. Jedna od mojih ko nica ba pjeva tu pjesmu zadovoljstva. rekao je Alois stariji. odluène. kazao je Aloisu mlaðem. Ponavljam: mora se obavlja ti u potpuno zaèepljenoj prostoriji. ne to to bi moglo zaustaviti tebe?" "Ima". no. u èemu je tajna tempiranja? U tome da se prièeka dok se iz ko nice nepogre ivo ne zaèuje zvuk sreæe." "U tom æu vam sluèaju". Isto tako ni Adiju. èak i ako je to nametnulo niz Klarinih odlazaka u djeèju sobu. i poput ena . Toplo se osmjehnuo Der Alteu. med biti spreman za na upad. Nalikovao je uzbuðenom. Edmun-du i Pauli. No. a opet stra nom zujanju koje ljud i mogu èuti svaki put kad energija prelazi iz jednog oblika u drugi.. rekao je Der Alte. kao da mu eli omoguæiti jedan stvarni trenutak u kojem æe se osjetiti lijepa povezanost njih dvoj ice. pa im se reproduktivni organi nisu razvili." 4Kad je dobila upute. Zb og toga se pona aju poput mu karaca. U moje me vrijeme ni ta nije moglo zaustaviti. sasvim su poput mu k araca. naravno. pogodio u samu bit." Lutheru. Onog jutra kad èujete takav zadovoljni pripjev. No. p ovest æu vas van. Klara se potrudila zaèepiti sve prozore i prozorske daske u k uhinji. Kad je saæe s medom puno. Jedno podruèje se preusmjeri u drugo. Ne smije se dopus titi da mu se u okus uvuèe cigara. Zvuk je svakako bio jak. ni u matice. Ali doðite. Zbog toga tr eba paziti da ne privuèe pèele koje su vani na pa i. U tom su smislu. prije nego to ozraèje poprimi takav ton. a pèele shvate kako su napravile dobar med. "dati kljuè. da. Taj zvuk morate biti u stanju prepoznati. Upravo tako. rekao je Alois mlaði. jer si maticu tamo premjestio. U obitelji je to bio pravi dogaðaj. Za tu je prigodu odjenula bije lu bluzu i pregaèu. na skupljanju nektara. rekao je izravno Aloisu mlaðem." Dvorac u umi 241 Po ao sam s njima kako bih je i ja èuo. Alois se po ali o da je pretjerala sa za titom . naravno.mislio je kako ni jedna pèela nije mogla uæi u kuæu. Kako æe se samo meðusobno boriti u urbi da se poslu e izlazom i to prije se opet spoje sa svojom damom. isti èas kad na njima vi e ne bude pèela. "Mo da to jo ne zna . Zbog toga se vrcanje nikad ne smije poku ati izvoditi na otvorenom. Alois stariji je èak odustao od svoje cigare." "Tempiranje". J edna drugoj pjevaju." "Na to sam i spreman". Nisu li sve ove pèele enice?" "Jesu". rekao je Der Alte. rekao je mladiæ." Osmjehnuo se Aloisu mlaðem. Alois mlaði se potrudio dodati: "Èini mi se kako ste me zbunili. No. pèele æe preko letvice za razdvajanje pobjeæi iz medi ta u oplodnjak. pristup nije dopu ten. Neke postaju stra ari. Nisam siguran da bih zujanje koje mi je u lo u u i protumaèio ba tim rijeèima. Der Alte ga je upozorio: "Dim ciga re na e pèelice mo e onesposobiti. Tad æe. kad je obo avanje matice posrijedi. N eke su ratnici. To je zvuk kakav se èuje kod raznih motora. "To ste nam veæ kazali. "Tad je morate unijeti u kuæu radi vrcan ja. Brane sve ulaze u ko nicu. Na med æe nahrupiti gdje ga god pronaðu. Ima li. ive za dobrobit ko nice. "Tvoj otac je". . "no jo èekam kako æu izvaditi med iz ko nic e. No. Posljednja je Der Alteova uputa bila da se saæa s medom. vrijedne. pri èemu je svaki put mora la micati krpe poslagane pred vratima i onda ih po povratku vraæati. da se samo mo e vratiti mladost i krenuti u lov na mladu ensku.i te u koje ste prebacili maticu. kad je posrijedi med." "Da. Kad se ma kne matica. pazite. ako govorimo o njihovom spolu. U dobro zatvorenu prostoriju. No. "tehnièki gledano. za to je iskoristila svaku raspolo ivu krpu. ali ova bo anstvena st vorenja obilje avaju dvije karakterne crte: potpuna odanost matici i stra na pohlepa za medom. "Ah. "Oca mora slu ati. ako to mogu tako nazvati. a isto je uèinila i Angela. morate biti spremni sve te dobr e pèelice povesti letvicom za razdvajanje u pribje. uzvi enom. Veæinom su odane. odmah stave u zaèepljenu kutiju. intenzi vnom zvuku dinama u elektriènoj centrali." "Sve je to lijepo"." Sva se trojica nasmija e. rekao je Alois stariji. opet su spremne pona ati se poput ena. "Koliko smo tog a napravili". "kao i obièno. to je opæe osnovno pravilo. "moj otac.

a ne bi ni kirurg . U svak om je 242 Norman Mailer od deset okvira Lagstrothove ko nice bilo vi e od dvije tisuæe æelija. "Da. kazao je. Ubrzo je postalo oèito ka ko ona ima najspretnije prste. to mu èak ni ma jka nije dopu tala. Kako mu se samo ta primjedba svidjela. ba kao to sad radi . Adi je bio najnestrpljiviji. Od njega su se mogle raditi najfinije svijeæe. Nemoj ubrzavati. Rostenmeier u trgovini u Fischlhamu. kad bi ubrzala. med se s ad skupljao u posudi. potom je i z usta izvukao neprogutani ostatak i klimnuo glavom. kazala je. No. I dalje polako. Uskoro je pokazivao oèevu vje tinu. Htio je meda. "Mislim da Adi ne bi bio tako glup da proguta i vosak. Pèelinji vosak je bio vrijedan. No svima j e rekla da prièekaju.obojica na isti naèin krvavi pod ko om! Nakon nekog vremena. rekao je Alois stariji. èiju je ruèicu okretala Angela." Kad ga je Klara prostrijelila pogledom. a do nijelo i blago razoèaranje. Zakljuèio je kako bi bio dobar kirurg. Uz to je èvrsto odluèila saèuvati i vosak. pa drugi. No. Vosak s vo tanih kapica na saæu s medom rezao je alatom projektiranim da digne gornji sloj voska koji je zatvarao svaku æeliju saæa. u svakom okviru. predao je otklapaè Aloisu mlaðem. Poèeo je u ivati u svom poslu. no potom mu je krenulo bolje. Klara je mogla samo skrenut i pogled. kad poène idi polako." . kazala je. To joj je i sam mogao reæi . Svaka je ladica nakon skidanja voska morala biti ulo ena u vrcaljku. Angela. Klara je bila pripravna s grubim i finim sitom. Njemu je to izgledalo poput ko e koju je on. Uskoro je Klara morala preuzeti posao. Pogledaj unutra. Pred tijelom ne bi ustuknuo." Adiju su sad veæ dopustili da doðe u prostoriju i gleda. kojim je odjedno m obraðivao cijele komade. To b i potrajalo tjedan dana. za èi æenje druge povr ine trebalo im je vi e vremena. To je kod Aloisa starijeg potaknulo ponos. gdje su okviri bili smje teni okomito. To joj je kazao g . Stvar je pogor ao Alois mladi.) Pokazalo se napornim. U kuhinji je nastala ti ina dok su oslu kivali mr morenje meda koji se cijedio niz stjenke vjedra." "Pazi na saæe". Alois mlaði je sam stao va-kati." (Kao da vozi kola i daje zapovijedi konjima." Klimnuo je glavom. da. Uz pomoæ ventila na dnu. da ona i Angela jo sat vremena proizvod fi ltriraju kroz gazu za sirenje. da. "Za to svom braci nudi zalogaj voska? Mogao bi se ugu iti. skidajuæi vosak u irini od jednog palca i du ini od desetak centimetara. kirurg. a jo vi e Dvorac u sumi 243 sa stra nje strane. polak o. niz koje æe kapati u lijevak. Med poèinje izlaziti iz saæa. Sto je Angela sporije okretala. Alois se stoga slu io no em za separaciju. to je centrifugalnoj sili trebalo vi e vremena da izbaci med na metalne stjenke vrcaljke. htio ga se na derati. kad je kazao: "To je kao skidanje glazure s torte. "Hoæe malo?" Klara ga je odmah ukorila. da. "Nemoj ih o tetiti svojim dugim jezikom. Med je c rio s prednje. " "Ne. Polako.morali su skidati drugi sloj voska. Te ko da ih se ba moglo otvarati jednu po jednu. zagrijale su mu se prepone. kao da veli. s medom je upadalo previ e voska. koji je ispao jedan od dva najbolja ljubavnika koje je ikad imala. morao skidati. Predano je slijedila oèeve upu te. Od pomisli kako je nadaren za operiranje. Jo ne. Alois je frknuo. Alois se pri svakom vaðenju okvira iz ko nice dr ao ponosno pop ut kirurga. Na vosku ima meda. rekao je Alois mlaði. Jednom mu je jedna ena rekla kako je poznavala kirurga. ne". Nu no je. koji je upropastio jedan komad saæa.Inaèe je sve pro lo dobro. Krajièkom oka je m otrio divi li se i Alois mlaði vje tini kojom je ovladao postupkom. kako bi se saæe moglo graditi s obje st rane staklene povr ine. u stanju priliènog samozadovoljstva. No. s druge stane la dice. "ozbiljno mu nudim. a æelija u promjeru nije bila ira od djeèjeg prsta. "Med se mora slegnuti. Taj je posao potrajao nekoliko sati. a taj vosak nije bilo nimalo lako skidati a da se ne o tete æelije koje je prekivao. Uskoro je posao postao te i . Naravno. Ubrzo je morao preuzeti Alois mlaði. a Alois mlaði mu je pru io otkl apaè. "Budi strpljiv". Alois je bio drugi.

rekao je Adi. za èi æenje druge povr ine trebalo im je vi e vremena. Od pomisli kako je nadaren za operiranje. Èinilo se toènim. a Alois mladi mu je pru io ot klapaè. Kad god mu ne to ne bi dali. da. pa drugi. Med poèinje izlaziti iz saæa. to je centrifugalnoj sili tr ebalo vi e vremena da izbaci med na metalne stjenke vrcaljke. " "Ne. "Za to svom braci nudi zalogaj voska? Mogao bi se ugu iti. potom je i z usta izvukao neprogutani ostatak i klimnuo glavom. "pun je mjehuriæa. a pèele su mu bile prijatelji.morali su skidati drugi sloj voska. Uskoro je posao postao te i . Alois mlaði je sam stao va-kati. "Toliko je toga pro ao. Med je c rio s prednje. a æelija u promjeru nije bila ira od djeèjeg prsta. Predano je slijedila oèeve upu te." Kad ga je Klara prostrijelila pogledom. "Mislim da Adi ne bi bio tako glup da proguta i vosak." (Kao da vozi kola i daje zapovijedi konjima. to je Angela sporije okretala. a taj vosak nije bilo nimalo lako skidati a da se ne o tete æelije koje je prekivao. Oèi su mu zasuzile. Zakljuèio je kako bi bio dobar kirurg. Ubrzo je postalo oèito ka ko ona ima najspretnije prste. Poèeo je u ivati u svom poslu. a do nijelo i blago razoèaranje. Te ko da ih se ba moglo otvarati jednu po jednu. Kao to se i oèekivalo." "Nije". "Da. Klara je mogla samo skrenut i pogled. kad je kazao: "To je kao sk idanje glazure s torte.obojica na isti naèin krvavi pod ko om! Nakon nekog vremena. a ne bi ni kirurg . kirurg. u stanju priliènog samozadovoljstva. No. kad poène idi polako. èiju je ruèicu okretala Angela." "Smetat æe ti. Onda Norman Mailer od deset okvira Lagstrothove ko nice bilo vi e od dvije tisuæe æelija. no potom mu je krenulo bolje. Stvar je pogor ao Alois mlaði. Svaka je ladica nakon skidanja voska morala biti ulo ena u vrcaljku. Krajièkom oka je m otrio divi li se i Alois mlaði vje tini kojom je ovladao postupkom. Sad njih vi e nema. ba kao da ti je u elucu plin. uzviknuo je. kojim je odjedno m obraðivao cijele komade. Na jednom j e mjestu mirno ivio. rekla je Klara. rekla je ona. morao skidati. Nemoj ubrzavati. Taj je posao potrajao nekoliko sati. To b i potrajalo tjedan dana. Alois se stoga slu io no em za separaciju." "Pazi na saæe". No. Jo ne. polak o. Uskoro je pokazivao oèevu vje tinu. Alois je bio drugi. Mi smo ga tresli i strugali. Ubrzo je morao preuzeti Alois mladi. zagrijale su mu se prepone. Na vosku ima meda. kad bi ubrzala." Adiju su sad veæ dopustili da doðe u prostoriju i gleda." Nije znala bi li to uopæe moglo biti toèno. niz koje æe kapati u l ijevak. skidajuæi vosak u irini od jednog palca i du ini od desetak centimetara. koji je upropastio jedan komad saæa. Toliko toga." "Ne". Uz pomoæ ventila na dnu. "Hoæe malo?" Klara ga je odmah ukorila. Od zraka æe". Njemu je to izgledalo poput ko e koju je on. rekla je Adiju. Osim toga. a jo vi e Dvorac u umi 2-43 sa stra nje strane. da. Strpljenje bi mu moglo ojaèati ka rakter.) Pokazalo se napornim. "Pomisli na med". s druge stane la dice. ne". "Znam da nije. U kuhinji je nastala ti ina dok su oslu kivali mrmorenje meda koji se cijedio niz stjenke vjedra. Angela. Polako. Adiju æe dobro èiniti da prièeka. Pred tijelom ne bi ustuknuo. "med postati neugodan. rekao je Alois mlaði." Klimnuo je glavom. Naravno. Uskoro je Klara morala preuzeti posao. s medom je upadalo previ e voska. predao je otklapaè Aloisu mlaðem. brzo bi zaplaka o. kako bi se saæe moglo graditi s obje st rane staklene povr ine. "ozbiljno mu nudim." "To mi ne smeta. Kako mu se samo ta primjedba svidjela. ba kao to sad radi . koji je ispao jedan od dva najbolja ljubavnika koje je ikad imala. Jednom mu je jedna ena rekla kako je poznavala kirurga. gdje su okviri bili smje teni okomito. ali joj nije bilo ni stalo."Ali tu je". kao da veli. "Nemoj ih o tetiti svojim dugim jezikom. med se . Pogledaj unutra. a gle to se de silo." "Ne zna . da. rekao je Alois stariji. I dalje polako. To je kod Aloisa starijeg potaknulo ponos. Od mjehuriæa je med neugodan. "Hoæe da ga probamo.

s grubim apama seljaèiæa. no zatra ila je i da se njihova proslava odgodi . ivot je takav. A Klara. opet se sjetila mladiæa koji joj se sviðao dok je jo ivjela u Spitalu i bila jako mlada. no Alois mladi i stariji. Onda 244 Norman Mailer 5Sljedeæeg se dana ipak nisu gostili. Alois st ariji razmi ljao je da pozove Der Altea. ali joj nije bilo ni stalo. Sad med ne zna gdje je. a pèele su mu bile prijatelji." "Ne". a nikad ga nije poljubila. Od zraka æe". Toliko toga. To joj je i sam mogao reæi. Nu no je." "Ne zna . No. A sutra æem o se gostiti. mije ala bi ga barem deset minuta i onda Angelu ili Aloisa mlaðeg.sad skupljao u posudi. da ona i Angela jo sat vremena proizvod filtriraju kroz gazu za sirenje. bez obzira na to to su prosvjedovali. ba kao da ti je u elucu plin. Kakva kuja! Kakva vje tica! teta. ali je Klara brzo takvu pomisao sprijeèila. "pun je mjehuriæa. Bi li se moglo reæi kako ga je previ e voljela? Pomisao na takav vi ak ljubavi. Klara ih je pa ljivo skidala. Osim toga. Tu i tamo bi supruga mogla biti dalekovidnija od mu a. Da. kazala im je. Naposljetku je objavila kako je med gotov. "Budi strpljiv". taj je med bio èaroban. Ostali su olizali lice. sjajne uspomene koje si godinama nije dopu tao. Adiju æe dobro èiniti da prièeka.koji je u ivotu okusio triput. rekla je ona. kazala je. Toga se s jeæala iz djetinjstva. kako se med ne bi stvrd-nuo. ." "Nije". Skupo je to platila. Kao to se i oèekivalo. koju je Klara dr ala i hranila ka iprstom. Po povr ini meda uhvatili su se pjena i komadiæi voska. ujak koji æe postati mu karac njenog ivota. Klara je bila pripravna s grubim i finim sitom. sretnija nego to je i kad bila s Aloisom. poput dobrog francuskog ko njaka . Svatko na svoj naèin. To joj je kazao g. Èinilo se toènim. Uz to je èvrsto odluèila saèuvati i vosak. Za to ne ? Bog je svakom dao drugaèiji dar. Od njega su se mogle raditi najfinije svijeæe. To je bila prava p o uda. svi osim Paule. No. Isti su tren po eljeli jo . "Znam da nije. Angela i Adi bi. Ka d bi god do la u kuhinju. unovaèila da je odmijene. pa su mogli prirediti gozbu. uzviknuo je. to ne. "med postati neugodan. Alois je frknuo. kazao je. Klara je ispe kla biskvit i nudila im kri ke namoèene u koritu. Samo su se jednom dr ali za ruke. ispunjena predod bom mno tva Bo jih darova. uzbuðenja i njegovo staro ali tako uspje no varanje Anne Glassl dobro su se slagali s okusom meda. Adi je bio najnestrpljiviji. Èovjek mora biti na oprezu. no svima je bilo nevjerojatno do bro. "To je samo za obitelj". Sad njih vi e nema." "Ali tu je". svaki put nakon to bi zagrabili. Pa je svaki uzeo licu meda i stali su u krug. Umrijeti tako mlada. Htio je meda. Strpljenje bi mu moglo ojaèati ka rakter. kazala je." "To mi ne smeta." "Smetat æe ti. med joj se sigurno kradom uvukao u srce jer je sad shvatila .takvo krasno sjeæanje da je bila sretna dok se dr ala za ruke. brzo bi zaplaka o. "Pomisli na med". rekla je Adiju. Htjela je i dalje mije ati med. Aloisu je med bio krajnje poseban i neusporediv. "Hoæe da ga probamo. Kad god mu ne to ne bi dali. Pèelinji vos ak je bio vrijedan. mogao bi ba i biti pijan. No. Na jednom j e mjestu mirno ivio. rekla je Klara." Nije znala bi li to uopæe moglo biti toèno. taj j e drugi tip bio smo ga vrtjeli. Mi smo ga tresli i strugali. to mu èak ni ma jka nije dopu tala. Èekat æemo. Potaknuo mu je s jeæanje na Fanni. iz dana u dan. samo oblizivali lice. Svi. No svima je rekla da prièekaju. Pazila je da ne odlo i licu i ne poène jesti kolaè. Oèi su mu zasuzile. èak godinu ili dvije mlaða nego ka d je gazdinstvo posjetio Alois. Svi se moramo jako truditi. kazala je. Pusti ga da se slegne. rekao je Adi. da. Kao da su bili pijani. Bila je uvjerena kako je to nu no." Dvorac u umi M5 drag. htio ga se na derati. a gle to se de silo. "Toliko je toga pro ao. Od mjehuriæa je med neugodan. Rostenmeier u trgovini u Fischlhamu. Ne mo e se s medom ivje ti svaki dan. "Med se mora slegnuti.

" Taj je put Adija stvarno eljela rasplakati. Od meda se osjeæala ljep e nego ikad u ivotu. Adi mu je na glavi ostavio toliko meda da je dvogodi njak ispu stio jo kakice u gaæe.Alois mladi je mislio na Der Altea. Sad bi si mo da ne to mo gao priu titi s Der Alteom. umjesto njega. koji nije znao je li nagraðen ili do datno prekoren.sam sebi uèinio va nijim nego ikada pri je u svojih est i pol godina ivota. Ta ga je kritika razbjesnila. Naroèito Klara. ali je to morala napraviti radi ostalih. Jedan mu je èak zavrtao ruku. Vra . Kao da se eljela nametnuti kao jo jedan èuvar protiv na ih upada. Kako mo e biti tako zloèest? Bog æe te kaznit i. Nije eljela kvariti tu krasnu obiteljsku prigodu. Prije nego je sve svr ilo. Starac se doimao kao da je spreman otvoriti usta.a mo da je to bilo zbog meda . neæe. Angelu je prostr ijelio pogledom. Otrgn uo ju je od osjeæaja koji su u njoj veselo jurcali. ovla iti usne i radit i ono to su mu neki od mladih momaka u Spitalu veæ radili. To bi ga pripravilo za djevojku na koju je veæ bacio oko . No. da je Klara Adija poèela prekoravat i rijeèima kojima mu se dotad nije obraæala. Koju bi poveo na jahanje na Ulanu. Kao to sam i predvidio. Neosedlanom. kako bi Klari isp rièala to se zbilo i to je tako precizno opisala. Taj Edmund. Je li bilo ispravno u neèem ba toliko u ivati? Ako se pitate kako je vragu poput mene uspjelo uæi u misli cijele obitelji. Osjeæaj. jadno g malog Edmunda. "Edmund te tako voli. nakratko. To je dovoljno. Da li me razumije ? Grij eh je biti okrutan prema manjima od sebe. Adi je veæ stupao prema Aloisu mlaðem . primakao se Angeli s grudicom meda na ka iprstu. u ivajuæi u njihovoj panici kojom su te poljupce bri sale s usta. T ako intenzivan. Poku ao je navesti djevojku da mu to radi. Ak o se prema tom osjetilu odnosimo s po tovanjem. A ne stalno ja. Uspio si je rasplakati majku. No to je b ilo poslije. S Edmundom i Paulom nisam proveo nimalo vremena. podivljao je. Zbog naèina na koji ga je starac gledao. uhvatila ga je i poljubila svom m i iæavom snagom majke koja vr i svoju du nost. Bog æe nas sve kazniti. Adi je bio najzanimljiviji. taj ga je krupni tip udario u trbuh. Isprva su se oboje smije ili u takvom nevinom veselju. Sad moram opisati tjelesni èin Aloisa mlaðeg i Der Altea. a u tom je kriku bilo i mr nje. Jedan je od na ih dar ova sposobnost da se u mnoge tvari ubaci traèak na e prisutnosti. ene ili djeteta." U glasu joj se osjeæao jad. Angela je odlutala u svoj san. pokazao na Edmunda i kazao: "Majko. On se . onda taj traèak. Morate znati kako u tim pitanjima ne donosim moralne prosudbe. Angela je kriknula kad joj se zapleo u kosu. Ta tankoæutna veza. Osvanula je na licu mjesta. Kad je viknuo da ne. netko koga je ugod no osjetiti. koji se opet napravio. Adi se zbog toga potrudio obasuti Klaru 246 Norman Mailer i Angelu ljepljivim poljupcima. "To je sramotno. pretpostavljam kako je zato Klara nekoliko dana neprekidno mije ala med. na to je Adi pri ao Klari. ja nisam tako radio u gaæe kad su mi bile dvije godine. " Neka jednom zaplaèe ona. no kad j e vidjela kako je Adi u svom smijehu zastao. mo e èak biti i i tina. To je krupnog obeshrabrilo. ali je odbila. Tako vla nim oèima. Bio je dovoljno pametan da povrati. a Adi. Svojim je mislima apnuo: "Neæu joj to nikad oprostiti. netko nov. Preostao je Edmund. "Kako mo e raditi takve nepodop tine?" rekla je Adiju. Kao da je u njoj neka druga osoba. mo e uæi u mi sli mu karca. u kojo j mi je stvarni klijent bio tek mali Adi. Svidjelo mu se. Med mu je govorio istinu." Time je Angeli omoguæio brzu osvetu. a beba je patila od kolika. Vrijeme joj je da nauèi. iskori tena suptilno. Sjetio se starijih djeèaka koji su od njega tra ili da to radi njima. Uèinit æu to usprkos stanovito j odbojnosti. stalno je prlj av. pripisat æu to medu. Na njega je sla tko imalo isti uèinak kao i schnapps na Aloisa mlaðeg.koji ga je za ustavio pogledom." 6. kad ga je pio na prazan eludac . kao da ga je izraz odbojnosti na nj enom licu dovoljno iznenadio da mu zasuzi oko. Obrisati usta njoj je bila refleksna radnja. A onda i vi e ne go par puta. da su im se os tali smijali. To je èinjeni ca! Odvest æu je u pakao!" I bio je na to ponosan. No. suznih je oèiju osta la ona. dok se Angela jo trudila po vratiti dah da ga mo e izgrditi. Par puta. radi Angele. djeèak j e progutao previ e meda i napravio se u gaæe.

Djevojke su. bile suvi e vezane osjeæajem obiteljske odgovornosti. naravno. kojih je svrha bila prikri ti preveliko zadovoljstvo (i trenutaènu uzbunu) to na svojim vratima vidi Aloisa ml aðeg . Poput svih mladiæa. "Slatkog si okusa.da uporabim tu najkorisniju. neobavezno. kleknuo pred njega i stavio mu ruku na prepone. mo da bi bio najpodno ljiviji primjer koji sam spreman ponuditi. pljeskanju i mastima koje tu radnju prate . naravno i naj-besmisleniji. gotovo kozmopolitsku i skoro onomatopejsku rijeè.to ako od svega ispadne katastrofa? . "Tako mi je drago to si m e po elio posjetiti". Alois mlaði je bio èista suprotnost. nego je pri ao Aloisu mlaðem. S druge ga je strane praktièna priroda natjerala da ostane dovoljno dugo da Der Altea ne u vrijedi otvoreno. Nikad ne znamo kad æe se pojaviti erekcija.-a. sav u s vom sretnom. odraslog mu karca jo i bolje. mladiæi su bili na raspolaganju spremni na odbacivanje meðuno nih ogranièenja. K. krvlju natopljenom organu. iako smo ii stanju od potpune ili djelomiène impotencije naprav iti uèinkovito sredstvo. Alois mlaði je posjedovao ono to im aju na i najbolji klijenti ." Konj je bio vezan vani. Adolf æe od toga patiti tijekom mladenaèke dobi. Uveæali bismo mu moæ. Tko zn a? Ne uspije li sljedeæih nekoliko dana na isto nagovoriti seljanku na koju je veæ b io bacio oko. Fukanje . ponovio je nekoliko puta tijekom prvih nekoliko minuta. Poput bebe. Potom je Aloisa mlaðeg 248 Norman Mailer stao obasipati poljupcima. To na m stvara probleme. predano. Pun oèeve krvi. sad mogu registrirati. To je pak bilo njegovo istresanje . Reæi æu izravno. a Der Alte se stra no ponizio. kako to Ame rikanci nazivaju misionarsko . Primjerice. koji je odmah gurnuo Der Alteu u usta meðu te udne. A. udaljen vi e od petnaest metara od kuæe. na to je Alois napokon odvratio: "Da. prirodno se zanimao za ene. rata i svoje rane politièke i mu evne dobi. raskopèanih hlaèa. evo me. pripravna za pozdrav.mjesecima se nije bolje pomokrio. perverzno ili. no Der Alte je moga o èuti kako Ulan iba repom. slinio je po djeèaku i neobuzdano pro i tao kad mu se Alois mlaði istovario u grlo."popeo sam se i derao".Der Alte je uskoro shvatio (zahvaljujuæi desetljeæima iskustva u tim pitanjima) kako je Alois mlaði do ao ba radi onog dara koj i mu je Der Alte sanjao ponuditi otkako su se upoznali. To cijenimo. osim z a ono to je dr ao njihovom ugraðenom zamkom. jer mi Alois mladi nije mor ao biti klijent da bih osjetio kako mu je srce hladno. A za to mu je trebalo nekoliko minuta. Nasuprot tome. Ulog je veæi. Stare se navike. Mogao bi nam poslu iti na razno . odavno nekori tene usne. èija je prisutnost psihi veæ postala te kom pop ut starih vreæa s pijeskom koje podupiru rovove. Nije stoga veliko iznenaðenje to se ne slu imo moralnim prosudbama i spremni smo na n ove procjene.Alois mlaði ustao. Hoæe li neko konkretno sparivanje na u poziciju oslabiti ili ojaèati? Tom sam prigodom ipak zbog onog to se odigralo osjetio odbojnost. poput ena. koje ovdje neæu pon avljati. opet æe posjetiti tu staru kahlicu. Shvatio je kako na razgovor ne treba vi e potro iti ni seku nde.govi bi trebali biti zainteresirani za Dvorac u umi 247 svaki oblik tjelesnog zbli avanja. tako blisku mesu. kao i raznoraznim imenima od milja. on bi nam bio savr en klijent. znatno vi e z animaju seksualni èinovi koji ne pripadaju nekoj veæ uspostavljenoj kategoriji. Njih nazivamo primarnim. Uskoro æe se zahvaljujuæi svom prijapskom daru izvje titi u èestom stjecanju na dmoænog polo aja. Mo e se mnogo toga dog oditi i to vrlo brzo. Moje se nezadovoljstvo pojavilo tijekom sljedeæih nekoliko minuta. Nakon nekoliko rutinskih pristojnosti i opæih mjesta dru tvenog ophoðenja. Na oj su svrsi rutinske radnje nekorisne. prvi se spolni odnos rijetko mo e ignorira ti. To bi se moglo isprijeèiti pred kakvim ponovnim posjetom. ispunil a ga je odvratnost prema tom jednokratnom partneru i oti ao je èim je uzmogao. N a to je . To to se ne bavi m moralnim prosudbama ne znaèi i kako nemam ukusa. A voditi mladiæa je vrlo ugodno.veæ je s èetrnaest godina seks shvaæao na naèin koji je nama idealan. Kod velike veæine primarnih odnosa prisut an je zastupnik bilo Maestra ili D. Nas. dobra srca". Da. Tako puno na ih klijenata raspola e alatom koji se ni po èe m ne istièe.poput ustre kukavice zidne ure . Nimalo nije elio ostati i dobar dio sata b iti obasipan imenima od milja koja su mu se po ko i lijepila poput pauèine. No.istinski zanima obje strane. Der Alte se popisao u hlaèe.

razne naèine. No, dobio sam nalog da ga pustim na miru. Maestro je oko bio bacio n a Adolfa. Shvaæao sam i za to. Vrlo je neproduktivno istovremeno raditi s dva klijen ta u istoj obitelji, a jo je i gore kad su razlièitih karaktera. Jedan bi se vrag, poku avajuæi opslu iti obojicu, mogao zbog njihovih suprotstavljenih potreba naæi u rask oraku. No, jo bi gore bilo u istoj kuæi imati dva vraga, svakog sa svojim klijentom . Mogla bi se raspaliti zavist. Zbog toga sam se dr ao podalje od Aloisa mlaðeg. Vrlo mu je brzo uspjelo oèarati Gretu Marie Schmidt, zgodnu seljanèicu koju je vodio Dvorac u umi 249 na jahanje na Ulanu. Ubrzo je i on imao ne to slièno sve nju kljuèeva za njene intimne d ijelove tijela, poput Aloisa starijeg i Fanni, dok je jo bila djevica. Da se pono vno poslu im jednim od svojih amerièkih vulgarizama (priznajem kako nedolièno u ivam rab eæi ih) Alois mladi je Gretu Marie poznavao od " upka do pupka". Nije joj elio uzeti djevièanstvo - ono je predstavljalo njenu dobro napetu zamku. tovi e, nije mu se ba ni sviðala. Bila je malo suvi e prosta. Zbog toga se vratio Der Alteu. Usprkos jakom v onju u njegovoj kolibi, neke su od tih prigoda bile prepune libidnih novina. Sad kad se stvar ustalila, Der Alte je nudio lijeno klizanje i nadahnuto dra kanje je zikom - sve za dobro Aloisa mlaðeg, ljubitelja u itka, no, naravno, kad bi bio gotov , Alois bi ga jedva i pogledao. Mladiæ je, poput mene, bio zgaðen svim tim usputnim cmizdrenjem i grgoljenjem. Tu na je istina bila da se Der Alteov jezik abnormalno uzbuðivao stra njim ulazom. Aloisovi su guzovi njemu bili poput portala obilato obda renog hrama. Èekao bi da mu ugoda naraste do trenutka kad æe eksplodirati, a onda bi se okrenuo i sve to istresao starom u drijelo. Nakon toga bi opet stajao mirno p oput kipa, dvostruko zgaðen spoznajom kako njegov otac, Alois, na Der Altea gleda s beznadnim strahopo tovanjem. "Kako je samo vje t govornik", rekao je otac. No, Der Alte je pokazivao takvu spremnost opslu ivati ga. Pa kako da onda on, Alos i mlaði, po tuje starijeg? Sva ta grozna, beskrajna ivèanost zbog pèela? Vjeèito se za sav et obraæati Der Alteu. Nakon to se obitelj osladila medom, njegov se otac veæ brinuo kako doæi do proizvoda iz preostalih dviju ko nica. Sve je to za posljedicu imalo jedva izbjegnutu katastrofu. Nisam se nimalo iznen adio. Aloisu mlaðem uspjelo je jednu od tih dragocjenih ko nica ostaviti na suncu. B ez ikakvog obja njenja. Svog je oca tako duboko prezirao, da je toga jedva bio i s vjestan. 7Otac je do ao do ko nice, dodirnuo kutiju, osjetio vrelinu drveta, ali je uvidio i k ako se pèele jo nisu stale pretjerano estoko kome ati. Stigao je na vrijeme i ko nicu vr atio u hlad. "Sto ti je bilo na pameti, idiote?" viknuo je na Aloisa mlaðeg. Djeèak se osjeæao kao da ga je oèev glas svojom snagom izvrnuo Norman Mailer naopako. Zvuk ga je zapljusnuo poput primljenog udarca. Adolescenti se mogu sasv im raspametiti kad ih iznenada stigne kazna kakvu dotad nisu iskusili. To im se ne dogaða samo zato to su puni poza, raspolo enja i nerazumnih temperamentnih ispada veæ, to je jo i gore - u dubini du e uopæe nemaju stvarnu dob. U tom je trenu Alois mlaði prestao biti mladiæ od 14 godina. Do tad je na sebe gledao kao na "èetrnaestogodi njak a", kao na neki jasan, o tro ocrtan koncept. No, poput mnogih drugih adolescenata, bio je proraèunat kao kakav dvadesetogodi njak, dok su drugi zakutci njegove liènosti bili skloni sami sebe izdati, poput osmogodi njaka kojeg bi uhvatili u nekoj ne-p romi ljenosti. Kao to je bilo ostaviti ko nicu na suncu. U tom mu se trenu doista èinil o kako æe briznuti u plaè. Poèeo je moliti oca. Na svoju sramotu, molio je. "Dao si mi tako puno dobrih infor macija", rekao je. "Tako novih i tako poticajnih, dragi po tovani oèe." Pljesnuo se po èelu. "Priznajem da je to moglo biti previ e za moju glavu neznalice. Pogrije io sa m. Sad sam toga svjestan. Ali mislio sam kako ko nicu trebam ostaviti na suncu, da , na nekoliko minuta - ne vi e od toga, priznajem - kako bi se zagrijali mednjaci. Pro le je noæi bilo tako hladno. Tako hladno - za proljeæe! Nadam se da nisam napravi o neku stra nu pogre ku." Èuo je vlastiti glas, u kojem je nestalo pretenzije i na privid mu- evnosti. Tako kr e tav! "Mora mi oprostiti, oèe! Moja je pogre ka neèuvena. Ne mogu se dovoljno isprièati."

Znao je da to neæe biti dovoljno. Nad Aloisa starijeg nadvila se golema vremenska fronta, mraèna poput dubina sumnje. "Sjeti se jednog, Aloise", otac mu je tiho rek ao. "Na e pèele, sve te pèele, svoj posao rade tako da po tuju pravila." Potom je Aloisa mlaðeg prostrijelio pogledom, dok djeèak nije skrenuo svoj. "Nemaju strpljenja za s labe i lijene. Ili one suvi e sebiène da bi upamtile svoje du nosti." Uhvatio je sina za bradu. I dalje ga je gledao u oèi. U tinuo ga je za bradu, palcem i ka iprstom, kao da ga hvata klije tima. No, djeèaku se od boli vratila snaga. Der A lte je vi e po tovao njega, Aloisa mlaðeg, nego tog èovjeka, Aloisa starijeg, koji ga je sad tipao za bradu. Ta mu se misao pojavila u pogledu i zadr ala u izrazu lica. Na kon to je zavr io, Alois stariji je morao priznati kako ga je ova konfrontacija str a no iscrpila. Alois mladi se èak usudio gledati ga u oèi, ne skreæuæi pogled. Dvorac u umi Ako se tad zabrinuo zbog svog polo aja oca, uskoro su slijedila nova isku enja. Poja vila se Klara. Primila je pismo od majke koje je uni tilo i ono malo nesigurnog po vjerenja koje je ranije imala u oèevo pismo. Èim je proèitala majèine rijeèi, zapitala se kako je mogla i na tren pomisliti da se Alois mladi izmijenio. Naravno, Johanni je pisanje pisma bila prava agonija. Klari je to bilo sasvim ja sno. Od svoje devete godine morala je odgovarati na rijetka pisma koja bi stigla u njihovu kuèu u Spitalu. A sad je, kao da eli istaknuti va nost ba tog epistolarnog èi na, ispisala cijelu stranicu punu bolnih stilskih proma aja i sudara. Najprije je morala navesti vrline Aloisa mlaðeg. Tako je bistar, jako bistar, to mo e svakom reæi. Oku ugodan, i to bi isto rekla. Alois ju je èak podsjetio na svog oca, tvog mu a, u jaka Aloisa, kad je tvoj ujak bio tako mlad, tako zgodan, dobar mladiæ, tako odgov oran. Tih davnih godina. "Ka em ti, Klara", napisala je, "zabrinuta sam. Sto smo ti to poslali? Alois mlaði j e divlji, tako divlji, Klara, a mi smo ti ga vratili. Morali smo. Johann je sad za pomoænika morao uzeti drugog. Taj je novi glupi pijanac. Tom pijancu dajemo nad nicu. Toliko nas stoji to smo vratili Aloisa, no, Klara, taj je ni koristi pijanac bolji od Aloisa. Vi e nas nije tako strah." Klara je oti la do svoje kutije sa ivaæim priborom i izvadila pismo koje je napisao J ohann Poelzl. Alois mladi joj ga je predao onog dana kad je stigao. Pretra ila je najvi u policu kredenca kako bi na la staro oèevo pismo, koje se potrudila omotati vrp com. U njemu je bio oèev blagoslov Edmundovog roðenja. Sad je, èim ga je pogledala, sh vatila kako se na komadu papira koji joj je dao Alois mlaði nalazio rukopis nalik oèevom, ali svakako razlièit. Klara Aloisu starijem nije ni ta kazala. Sve do kasno nakon veèere. On se u krevetu stao aliti na Aloisa mlaðeg. "Ne mogu od njega izvuæi da ne to dobro napravi", rekao je Alois. "Obratim mu se, al i nisam zadovoljan reakcijama. Ode nekamo s konjem. Ne elim se brinuti, ali se br inem. Mo e upasti u nevolje. Vidi djevojke s druge strane brda. To bi djelomice mo gla biti i moja krivnja, jer sam odluèio da u proljeæe ne sadimo krumpir. Sad za nje ga nema dovoljno pravog posla." Tad mu je rekla za majèino pismo. Klimnuo je glavom. Samo je klimnuo. 252. Norman Mailer " to æe mu sad reæi?" upitala ga je. "Razmislit æu", kazao je. "Moram si dati vremena. Sljedeæi bi korak mogao biti va an." Nju je to razbjesnilo. Nije mogla spavati. Kao da je stjenka plazila po postelji ni. Ako Alois nije bio spreman ukoriti svog sina, morat æe to uèiniti ona. No, nikak o za to nije bila pripravna. Naposljetku, radilo se o njegovom sinu. Sljedeæeg dana pred veèeru, Alois mladi se poèeo pona ati kao da veæ zna da je stiglo jo j dno pismo. Nemam bolje obja njenje za to je na Adijevoj glavi odluèio razbiti jaje. Razlog je bio jednostavan. Njegova djevojka, Greta Marie, tog mu je popodneva do datno pokazala to je u stvari bila - dosadna krava. Stoga su ga prsti svrbjeli za novim pothvatom. Neèim novim. Do lo mu je da Gretu Marie ispljuska, pa se pribli io A ngeli. Sestra mu je opet kokodakala nad svojim koko ima, kupeæi svako jaje kao da se radilo o zlatnim polugama - obiènim, prljavim jajima s tragovima koko i. Zbog toga joj je iz korpe uzeo jedno. Tek toliko da poène vri tati. No kad je vrisnula, bio jo j je spreman jaje razbiti na glavi. No, nije mogao. Ona mu je bila prava sestra - koga je jo osim nje imao? Stoga je jaje vratio. Bez obzira na to, njegov ga je èi

n preskupo ko tao. A sad je kraj njega bio Adi, koji mu se prikrao na domet, smrdl jiva mala hijena. Èim se vratio s jurcanja na Ulanu, vidio je Adija kako le i na pod u njihove staje i vri ti, u jo jednoj od svojih cendravih scena. Alois mladi ga je podigao s poda, a potom ga natjerao da se uspravi. "Ne deri se ", kazao mu je. "Natjeraj me", rekao je Adolf. Alois mladi je znao da æe klinac otiæi tuliti svojoj mami. To bi uvijek uèinio. Adi je imao mamu - on nije. Zbog toga je deri te morao trpjeti. Radilo se o primirju. No, tog je kasnog popodneva Angela tepala svojim koko ima, dok mu se Adi podsmje lji vo iskezio. Tako siguran sa svoje strane primirja. "Natjeraj me." Alois mladi uzeo je jaje iz Angeline ko arice i razbio ga Adiju na glavi, potrudiv i se utrljati mu u kosu umanjak i komadiæe ljuske. Adolf je zatulio. Kao da je ba takvu vrstu okr aja i oèekivao. Sad je, ostav i sam, odm ah poèeo stiskati svoju gnjecavu kosu dok nije istisnuo dovoljno da mu na dlanu os tane malo razlivenog umanjka. Koji je obrisao o ko ulju. Od èega nije ostala dovoljno velika mrlja, pa Dvorac u umi 253 je Adolf uzeo jo jedno jaje iz Angeline ko arice - na to je ona lanula - i sam si ga razbio na glavi, preko lica i ko ulje, pa je stao tako zavijati kao da ga je Alois mladi udario nogom u slabine. Potom je otrèao mami. Èuli su se stra ni krikovi, glasni poput same katastrofe. Klara je pristigla trèeæi, dr eæi Adolfa za ruku, a njena je tirada krenula i prije nego je do la do njih. Aloisu mlaðem je poku ala reæi za pismo, ali su joj rijeèi izlijetale b ez nekog reda. Njegove su la i, kazala mu je, gore od prljav tine koju u svinjcu stv araju svinje. "Njima se mo e oprostiti, jer su svinje. Ti nema ni ta. Grubijan si. Ti si svinja. Ti si obièno smeæe." Nije mogla vjerovati vlastitim rijeèima. Bile su tako te ke. Na njeno iznenaðenje, Alois mlaði èak je i zaplakao. Usred svega, dotad uopæe nije bio svjestan koliko ju je bio spreman voljeti, a koliko je njena odbojnost prem a njemu bila duboka. Da, on je potajice mislio kako ga stvarno voli, da, vi e nego to mu je voljela oca. Sad se osjetio prljavim. Njegovom je egu to bilo kao da je o alo æen. Nije to mogao podnijeti. A potom su mu isto tako iznenada jecaji presahnul i. Snagom volje. U trenu je prestao plakati, formalno klimnuo glavom i iskoraèio i z staje. Nije znao gdje æe i kada u svijetu naæi svoje mjesto, ali je shvatio da u H afeldu neæe ostati. Ne mo e. Ne zadugo. Uskoro æe se ovdje morati pozdraviti sa svime i svima, posebno sa svojim konjem. Ili da ga ukrade? Ta mu je zadnja ideja ispala prete kom za njegova pleæa. No, bilo je dovoljno da zna kako, radi svog buduæeg samopo tovanja, neæe odlaziti dok ne bude spreman uzvratiti u darac. A to æe se morati nekako odigrati. Uskoro. 8. Za veèerom su bili tihi, èak i Paula, koju je Klara dr ala na prsima. Alois stariji je svakako bio prezauzet. Pèele su ga ubole vi e puta, dok je jednom, dvaput, ili, pov remeno triput uglavnom bio navikao prihvatiti - to je bio rizik posla, ni ta vi e od toga. Veèeras ne samo da nije imao to za reæi, veæ edva da je zamijetio kako su utjeli i drugi. Èekao je odlazak u krevet. Odnedavno mu je Klara poèela njegovati ubode i to mu se s viðalo. Bila je tako sposobna. Pa ljiva. alce nikad nije izvlaèila nespretno. Zbog toga nije morao cijelu noæ trpjeti sitne ubode bodlji koje bi mu ostale pod ko om. Ako b i se lo e obavilo, bilo 2-54 Norman Mailer je kao da je unutra ostala igla. Siæu na, ali stvarna rana, spremna izazvati oteklin u. Ponekad je to èak primao osobno, kao da ga je, iz èiste zloæe, rana odbijala presta ti boljeti. No, Klara je znala kako gurnuti tkivo iz kojeg je virio alac i potom ga izbaciti nje nim pritiskom. Sad je, kad bi oti li u krevet, tra io samo da mu se netko pobrine za bol. No, te je noæi morao prièekati. Prvo mu je morala opisati sav nered koji je napravio Alois ml adi, sa svim tim jajima i ljuskom. Nije mu se to dalo slu ati. "Ach", kazao je, "a ko uvijek stane na Adijevu stranu, to stvara zlovolju." "Sto to govori ? Reci mi to to pozitivno mo emo oèekivati od Aloisa?"

Samo da su se jedan drugom povjeravali. mladi Aloise". Alois nije bio nikakav filozof. Jedino to je bio deset puta gori nego to bi Fanni ikad mogla i p oku ati. Jednom me djevojèin tric umalo pretukao. Ponuditi svoje najintimnije misli drugima. Kako bi i bilo drugaèije? Bile su to pjesnièke misli. kao da se sperma vrpoljila u njegovom vlastitom kvalitetnom al atu. Ovdje u Hafeldu i Fischlhamu . Bio sam krupan momak. o njoj si mogao zakljuèiti dvostruko vi e nego t o si joj mogao Dvorac u umi 2-55 saznati s lica. mogao mu je isprièati najbolje stvari. Moramo se potruditi napraviti ravnote u. tijekom tih posljednjih lipanjskih dana.to neæe biti tako korisno . imao bi mu to ta za reæi . "mora me poslu ati. nije bio tako velikodu an pa da kroz savjete ponudi sr svoje ivotne mudrosti. "Poku at æu". No. enski organ! Tko god da je taj oblik projektirao. nikad se nije upu tao u razgovor o tim temama. Kako bilo. Alois se zbo g toga rastu io. (To je bilo najbli e to se Alois primakao divljenju nad Stvoriteljevim djelima. sinu bi bio kazao: "Priu ti si svaku enu koju mo e . Koju je slijedila jo veæa ti ina. moram ti prenijeti i ovo: mlade ene mogu biti i opasne. ne bi oklijevao izvi jestiti ga kako na svijetu nema ni ta bolje nego biti mladiæ koji se zanima za djevo jke . Za j ednu je Aloisovu crtu imao puno razumijevanja. morao je svom poslu priæi vrlo lukavo. A morat æe i ti. njegova utnja pritiskala. nehotice. ili njihovu braæu. Posebno na selu. kazao bi mu. Dobar policajac mora se prema povjerenju odnositi kao da rukuje opasnom bocom kiseline."ali." Toliko bi toga sinu isprièao." Ti ina. je li mogla vjerovati da joj je mu imao pravo? Mladi se Alois vl adao poput Fanni. Mo da èak i ponekog strica.on. No. pa ne bi znao govoriti o Postajan ju (stanje postojanja u kojem se Bitak istra uje otvoreno). rekao je on. da. to znaèi policajac. Povjerenje je b remenito rizikom. Morao sam s e izvuæi prièom. ako bi to toga do lo .) Takav divan raspored m esa i sokova . otac. no bu di svjestan cijene koju bi mogao platiti. Ako to ne uèini. Èuj me.56 Norman Mailer ni ta ne tjera na pretjeran umni rad. mladi Aloise. osjeæao privr enost sinu. Nitko mu u obitelji tih dana ne bi stao na put. Moram kazati da se krivcem svakako mogao smatrati on. Cesto su na jmiliji anðeli.ljudi na selu mogu biti prilièno te ki. znaèilo bi nepotrebno im otvoriti du u. Kako je bio èuvar granice. èak ni Alois stariji. naposljetku je kazala. Meðutim. no svejedno bi Hei-deg geru mogao dati pokoji savjet. no on je. da je to bio u stanju. mladi Aloise. no neæe se ti morati baviti s njima. Pravu ravnote u meðu tim djeèacima. djeèak se sigurno osjeæao z godnim poput èasnika na jednoj od boljih beèkih ulica. no ivot kojim ive . sve je isto. Èak je uspio i pronaæi mat icu i prebaciti je u njen kavez bez staklene hvataljke. Njen joj je instinkt kazao da smanji prostor meðu njima. Alois je isto tako znao i to se ispod toga kuha.iz godine u godinu. Postajanje je. bi li to bilo moguæe? Je li to ona bacila urok? A njih su dvoje vi e noæi morali pro ivjeti uz znakove koji nisu slutili na dobro. Otac je to znao. Poput Der Altea. kad ti ena ra iri noge! Alois se osjeæao poput pjesnika. mogao j e to obaviti prstima. pa æe se sve smiriti. Ta otkriæa! Ni ta nije ravno trenutku kad ti ena ra iri noge. Sto mu je m oglo biti bli e od odr avanja vlastitog autoriteta? Dakle.takvo mno tvo tkiva na minijaturnoj razini . Ali.ta ponuda svodova i ud ubina i usana. U tome je tajna. Zbog toga razmi ljaju o nepravdama koj . Neka ostane na ovom: da je Alois sa sinom mogao razgovarati. nije mogao vjerovati ni vlastitoj djeci. èistio je ko nice. Moram o poku ati. dodatno æe s e udaljiti. za veèerom. uskoro æe to biti djevojke. Sad ih je. a najbolje u gradu. Pleæa su im jaka. Alois stariji je to mogao posvjedoèiti. Ali. radeæi taman toliko da mo e opravdati odlaske na Ulanu. Jasno je kako æe ti znati prièati. Morat æe se pripravit i na oèeve ovih anðela. znao je kad i kamo prebacivati okvire. Umorni su od dosade. "seljake 2. neke od njih. ali je on bio jo krupniji. Taj prvi put! Ako si imao dobro oko za neznatne razlike. Ja uæi Ulana. da je bio u stanju razgovarati s mladim Aloisom. no to sposobnost kojom se mo e poslu iti u oveæem mjestu. Ako je sad jo najva niji bio konj. Alo is mlaði neprestano je pokazivao svoju vje tinu."Ne". Djeèak je vr io svoje du nos ti.

Aloisu starijem se èinilo kako su tu njegovi vlastiti dragocjeni guzovi na vjetrometini. uskoro sam shvatio kako se iza svih tih krasnih savjeta m ladom Aloisu krije oèeva zabrinutost za vlastitu sigurnost. Zato æu vam ga dati budza to. Budala je u Njemaèku poku ala prenijeti boèicu opijuma. èuo je razgovor koji je isprva odbacio kao dokono naklapanje. A pas je bio dobar. Eto kakva ste budala. jer je shvatio kako se previ e sna neæe moæi nadati dok ne nabavi novo g psa. "Srd ite se na sebe. nije li ga mo da krijumèar poèeo gledati s mr njom tek kad ga je Alois stao zadirkivati? Krijumèari vas ne gledaju s mr njom zato to ste ih uhv atili . no dr ao je kako je takvo to daleko ispod njegove razine. Nikad nemoj uvrijediti seljaka koji ne mora o mnogo èemu misliti. Deset godina kasnije. Niste mu ba dragi. Taj ga je zloæudni pogled dovoljno vrijeðao da ga isprovocira na udarac. Alois je potom pogrije io i pogledao prema punom mjesecu. kad se noæu ni ta ne bi dogaðalo. kojeg je svojedobno uhvatio u Linzu. tog velikog deronju. zato to je za to jadno ru no kopil . a vi plaèite." A ni ta mu i nije govorilo. nekoliko kilometara od Hafelda. "Vi ste ne to ljuti na mene?" rekao je. ni na koga nije digao ruku dok je bio na du nosti. sasvim jasno. v i e puta. Mladom bi Aloisu bio kazao: "Ne uzimaj olako ni jednog oca djevojk e koju si imao u sijenu. o tipu koji iv i s druge strane gostionice. Da. S tim bih v as uhvatio na svoj prvi dan u slu bi. Koliko je puta reka o svojim mladim slu benicima: "Ako se malo zabavite na raèun nevaljalca. to zaboravio. pa je stao razmi ljati kako li su ta polja samo sretna to mogu jalova le ati i ne moraju zadovoljavati mladi krumpir. srca ispunjenog mr njom." A da se svega do kraja sjeti. Pred oèima mu se sinova drama vrtjela snag om tragedije. Alois je odluèio kupiti tu psinu. Jedne veèeri. ali mu se narugao. Je li pun mjesec zrcalo èovjekovog sjeæanja? Vratilo mu se. uvjeravali su ga. koliko je Alois mogao vidjeti. A sad je bio na slobodi! Alois je iz kreveta ustao. pokucati ti na vrata i skinuti gl avu saèmaricom. koji u njih p rodire u potrazi za jo zemljinog blaga.ali ih nemojte zadirkivati. "Poznaje vas i to nam je jasno stavio do znanja. Kad dode vrijeme. nemoj biti previ e siguran kako æe uspje no opovrgnuti da si ba ti tip s kojim je zatrudnjela.e su im uèinjene. Obièna epruveta opijuma skrivena u unki. zato sam ga svih tih mjesec i zadr ao i hranio.otkrivanje je dio igre . kad sam imao osamnaest godina. no. Tipa nije udario. istinski o tru psinu.krijumèar kojeg je zadirkivao dobio je godinu dan a zatvora. "Najbolji je iz svog legla. Da. Mo ete li si priu titi dulje radno vrijeme? Je r on vam jede neprestano. Da. "Uvjeravam vas". prije vi e od mjesec dana. Mo da æe i vas dovesti na prosjaèk i tap. Trebao mu je pas spreman za grubijana koji æe im se prikradati poljem. I velim ti sine. pa mu se iznenada ukazalo lice tog tipa. sad ga se sjeæao. S psima se uvijek dobro razum io. Ponekad to ne prolazi. pazi se! Nemoj curu uvaliti u nevolju. Dva su seljaka u go stionici èovjeka stvarno i poznavala. sve dok mu se usred jedne besane lipanjske noæi nije vra tilo. kao to je doveo mene." Alois je le ao u krevetu. Seljak kojeg je poznavao elio je prodati njemaèkog ovèara. Alois im je odgovorio sa svog mjesnog pijedestala. Kad je ustao da bi pogledao kroz prozor svoje spavaæe sobe. Naslu ao sam se takvih prièa. koji je bio iskazao veli ku odbojnost prema Aloisu Hitleru. Vi ste budala." Buduæi da vragovi znaju kako su ljudi u stanju temeljito u sebi zastrti jasan pogl ed na vlastite motive." Alois je probdio noæ punu straha . Luther je sad mogao poslu iti tek za tuljenje na mjesec . Alois se svakako s jeæao mr nje u pogledu Dvorac u umi 2-57 èovjeka kojeg je otkrio. "da sam. dok je u fischlhamskoj gostionici pio svoje pivo. Mogao je zuriti ravno u oèi estokog mje anca." Nasmijali su se. Onda æu se ja smijati. mogao je vidjeti srebrna polja obasjana mjeseèinom. Na Carini. to nikako. a èinilo se kako je on spominjao Aloisa. 9A pokazalo se da je takav pas bio na raspolaganju. O moj Bo e! Taj je èovjek bio krijumèar. Njegovo mi ime ne govori ni ta." Dobar pivski nastup. otkrit æe gdje ivi . ako sam ikad i upoznao tog pojedinca. obliven znojem. taj vam to nikad neæe oprostiti. a da se nije odmo rio kako treba. godinama.

Nikakav se biv i krijumèar koji bi se bavio mi lju da se usred noæi pojavi n a gazdinstvu to vi e neæe usuditi. stigao je posljednji. Vraga æemo ga tovati. Alois se tako oraspolo io. Alois se odu evio tim pretjerano izraslim estomjeseènim njemaèkim ovèarom. i to iznenada. a ne ljubavnicu. krvavih gubica i slabina." Alois ga je zamalo pomilovao. Svog æe psa nazvati Spartan er. k ralj Friedrich Veliki imao je deèka. Bio je suvi e ra zbje njen. Njegove su poodmakle godine eksplod irale. Tako da mo da i nije bio tako velik." Èak je znao i kako prinijeti ruku pasjoj gubici. Neka mladi Alois gle da svoja posla. Dvorac u umi 259 no napravio je kljuènu pogre ku kad se predugo te ko uokolo vukao. Kako je ispalo. prilazim ti kao prijatelju. nje no. a i jedini koji se bacio u to klupko. Bio je to Luther. no tad bi te napao Spa rtaner. ali ga ne bi napala. koji je nosio kraljevsko ime Friedrich. Zaurlao je na njih da prestanu. Kako se usuðuju takvo to zapoèeti? Luthe-ru je sat prije rekao da zaèepi i sje dne. kao prijateljski znak. Zvuk njegovog glasa bio je dovoljan. Dok su im rane zacjeljivale. Spartaner je neprestano dahtao. to je pas koji æe imati jed nog gospodara. Luther nije ni poku avao jesti sve dok se Spartaner n e bi na derao. bez daha. Luther je bio ozlijeðen iznutra. Divno. No. Alois se bio spreman pljesnuti po èelu radi slijepe uvj erenosti. Instinktivno ih je razdvojio golim rukama. poput iljatih rogova. Neka se Klara ali. J ednom na stotinu prigoda. Ratnik. Kako je èuo. I promijenit æe mu me. a potom na leptire. zakljuèio je. Alois b i i to uvidio. a koji se njihao od uha do uha tog osmijeha. Obitelj je istrèala na dvori te. Naravno. sa svojim zastra uj uæim sjekutiæima poput zubi morskog psa. Nikad nije pogrije io. kao da je zrak koji mu je potreban taman izvan d oma aja jezika. bacao mu tapove da ih vraæa. kad je pas uistinu bio dovoljno o tar da ugrize. Bio je prvi. ivotinja bi obièno reagirala pozitivno. kako m o e tako sa z58 Norman Mailer mnom razgovarati? Ti si meni simpatièan. Alois. i to prilièno. ivotinja se nije prestajala keziti svojim sveznajuæim jezikom kojim je stalno uzima la zrak. Jo i bolje od toga. Grizli su si dlaku zubima. sad mu je sinulo. Bit æe o tar. Aloisa je gledao tako bolno i izrazom nabijenim znaèenjem. Ako bi zvijer malo zare ala. Ovo je sad bio nepodno ljiv neposluh. èe kali buhe koje su odjednom otkrili izvan dometa gubice. Neka to djeca brzo shvate. lajali na pèele. Ni jedne se od tih ivotinja nije bojao. Psa je rano pustio s povodca. pokazujuæi otvorene rane na gubici i krvavu dlaku po grlu. On æe jedini hraniti Friedricha. Alois je znao govoriti s psima. pa je mlaðem psu dao do znanja èime se mo e okoristiti. Obuzd ao se samo zato to je za to bilo prerano. Taj se re im nastavljao i nakon to im je Klara poèela namjerno davati hr . dva metra jedan od drugog. Le ali su na tlu. pa bi ga ivotinja i dalje psovala. zaratili su dva sata nakon to su se prvi put ugledali. Svaki se smrtno prepao drugog. dok nisu ugledali gazdinst vo.e na trenutak osjetio ljubav. kad se prvi put sretnu. da je ovaj gotov o mogao protumaèiti to mu eli reæi: "Svih sam ovih godina bdio nad tobom i tvojom kuæom. gdje ih je ugledala kako se valjaju po tlu. da se umalo s ivotinjom pohrvao. obilje avali teritorij urinom. I nisu se slo ili. iako je Spartane r sve to tako brzo uèio da je sigurno veæ pro ao kakvu obuku. Luthera si se mog ao rije iti komadom mesa i krpicom natopljenom kloroformom. a obojici je b ilo zlo od srama nad vlastitim strahom. Kako je Alois samo u ivao pje ke se vraæati preko brda. uèio ga da stane i sjedne na zapovijed. kako odmah uz kuæu vidi jedan problem. koji je bio najudaljeniji. no time bi pokvario svoj plan da od Spartan era napravi savr enog psa èuvara. bio je i Nijemac. to je blizu savr enstva. posebno sad. zbog koje mu uopæe nije palo na pamet kako se ta dva psa mo da ba i neæe slo it i. bio veæi od Spartanera. Luther je. a na mene vièe kao da ti ne znaèim ni ta vi e od ovog uljeza kojeg si malo prije doveo. Osim toga. Nije bilo nikakve sumnje da je pas dobar. Kad se izmeðu èovjeka i psa ljubav r odi odmah. pa bi ispru io ka iprst i mali prst bli e ruke i usmjerio ih prema oèima psa. iako sad veæ star. Ostali su u asnuti. trèal i u krugovima koji se nisu meðusobno preklapali. napola omamljeni. kad su tu oba psa. Alois bi joj rekao: "Stari.

Maestro ne bi bio zadovoljan. Maestro je bez sumnje sposoban pratiti sve misli koje razmjenjuju ljudi i ivotinje. koja su potiho mrmorila ispod svoda umske ti ine. Za poèetak. Bilo da se radilo o sa moobrani ili hladnokrvnoj uporabi. Da. No Spartaner bi uvijek ispraznio i drugu p osudu. a nakon nekoliko stotina metara stao se vuæi. Odavno sam se veæ upoznao s naèinom na koji mu radi mozak i slijediti njegove svjesn e misli nije mi bilo te e od spajanja toèki crtom na kakvoj djeèjoj zagonetci. sferama. na usputnom povjetarcu zatrepe rilo nekoliko listova. no nas ne potièe da se svojim instinktom s lu imo u tom pravcu. rutinski ne bih mogao pratiti misli koje su se slale i primale izmeðu Aloisa i Luthera. Adi bi odmah zakljuèio kako je to postigao snagom iz vlasti tog grla. zonama. Mora se rije iti Luthera. dok bi se djeèak mogao prikrasti za ocem i biti svjedok Lutherovog smaknuæa. a ne da to prepu tamo onom to bi im se dogodilo. dosegu. Bio sam s njim vrlo zadovoljan. To je bilo drugi put da je Adi èuo oca tako rikati. Posebno o tom posljednj em . kako bi pse prestravio da se razdvoj e. a drugo ga je ispunjavalo nelagodom. da u oca i majku uðem jasn o kao da su ljudi koje stvarno posjedujemo. i sad. svojevoljno ili ne. 10. Adi vje bao snagu svog glasa. veæ i ra zoran kraj. Poèeo sam shvaæati za to mu Maestro posveæuje posebnu pa n ju. kad je ko nicu ostavio na suncu. o zloslutnom znam samo onoliko koliko mi treb a za uèinkovito kori tenje u svom poslu. odluèio je kako se neæe poslu iti vatrenim oru jem. bio pot puno obuzet razmi ljanjem kako da se psa rije i. posebnim slu bama. Ili je barem tako kod vragova s kojima ja imam posla. Uroci i èini za koje legende tvrde da su sred stva na raspolaganju svim vragovima. u stvari nam se izdaju kao radni alat. Mi smo svoje klijente nastojali oblikovati sami. epesao je. no poznavao sam ga bolje od mnogih klijenata. Kao vrag. Prema tome. èesto osjeæam bolnu radoznalost nad svim to ne znam o odjelima. To i nije vi e bilo va no.to nije bila mala stvar . no po povratku iz Rusije bile su mi dopu tene neke sekundarne sposobnosti. op hodnjama i okultnim enklavama kojima Maestro zapovijeda. Kad smo veæ kod toga. Prvi je put urlao na mladog Al oisa. Jedna od stra njih nogu mu se od bitke inficirala. ako bi ok poslije ispao smet nja. dok je za Luthera ispa la i osjetno neugodnija. To bi Luthera obe èastilo. To se popodne Aloisu starijem pretvorilo u neugodnu etnju. Tako neustra ivo! Adi se zaljubio u o ca. u najmanju ruku. To sam nastojao izbjeæi. Nisam htio da se o tac i sin sretnu. Imao je saèmaricu i pi tolj rvo bi bilo previ e nezgrapno. Pi tolji su bili rezervirani za prijestupnike. Mislim da je Luther shvatio to ga èeka. okruzima. u kojem se krv rasprskavala o slina ve niti. nakon najuspjelijih poku aja da zaurla. Kako je samo vladao situacijom! Otac je skoèio medu dvije zvijeri u razjarenom klupku. hitac iz pi tolja bio je ne samo bezlièan. a njegov ih je otac ipak razdvojio. Alois se odluèio koji mu je sljedeæi korak. Tamo bi. Ako bi. Kad bi odlazio sam u umu .okultnim enklavama. Nisam u njega ulo io. . Dobri stari Luth er sad je vjerojatno bio spreman liznuti ruku prvom lopovu koji bi im usred noæi b anuo. dok mu se ne bi upalilo grlo. Adi mi je bio glavna zadaæa. I to na dan bez da ka vjetra! Jednom je u umi umalo naletio na oca. drhtureæi. nije mi moglo proDvorac u umi 261 maæi da je Luther znao kako mu se bli i kraj i Alois je. pojasevima. i to samo kad je nu no. Luther je izgubio tek.Adi se prisiljavao da se ne stra i ti ine tih golemih stabala. Pretpostavljam kako su mi na tom zadatku razvijene ili dopu tene neke iznimne spos obnosti. no ja sam skrenuo djeèaka.anu u odvojenim i udaljenim posudama. Dopustite da napomenem kako me nije iznenadilo to Aloisove misli mogu lako èitati. Rikao bi na drveæe. Bez obzira na to. predstra ama. Otac bi se djetetu mogao narugati to je tako ludo da se dere na drveæe. dovoljne. orbitama. z6o Norman Mailer Kakvu je samo tajnu oèev glas posjedovao.

iste je noæi Alois. Alois. Alois je zakljuèio kako je to bila bolja smrt nego to se nadao. Dok su on i Luther etali umom. no kod pasa nije nimalo dvojio. Zaustavilo se na onom izrazu koji æe imati prvih nekoliko sati nakon smrti. Alois je otkopèao futrolu svog lovaèkog no a. mogao postati i veliki ratnik. okru en polukrugom stabala i s ne to grmlja. Vidio je da se pas vi e ne namjerava pomak262 Norman Mailer nuti. dok me ti vuèe sve dublje i dublje u umu? Ne mogu vi e kontrolirati crijeva i n e elim i dalje vuæi noge dok po njima pada taj izmet i zato æu sjesti tu i morat æe me p odiæi i nositi. To je Alois isprièao obitelji. ako eli da idemo dalje. u stvari. bio zeleno i sasvim pristojno mjesto. A on. Kunem se da bi. a njegove su se crte oblikovale u izraz gotovo konaènog ponosa.mnogo bolje nego da te gu i grumenje zemlje. pa je. da.potpuno je prevrtljiv. s njom vrlo ivo vodio ljub av. Otrov je tu posve neprikladan .no sad je vidio da se Luther vi e ne eli pomaknuti. kao to bi se pokvario i izraz lica svakog starog stvorenja kojem se jetra uri preteæi ga u grob. potom granama. Alois je stoga posjelog psa okrenuo na leda. oèito i izravno. to se mora obaviti odluènim ubodom no em. koje su se zadnjih nekoliko minuta toliko pogor ale. zbog èega je osjeæao praz ninu. No. bilo je to svakako jedno tu no. a na kraju bi na truplo stavio veliku up lju granu. staro lice. Zar ne vidi da gubim posljednje ostatke dostoja nstva. kakvo je pseæe srce. Alois je stalno o tome mislio dok je stupao umom. kakvih est sati nakon to je pas skonèao. kao da je uvijek bio ljep i nego to su to drugi uviðali. Ako bi bilo potrebno. Psi su du u imali. I dalje se bojim. To je bio Aloisov plan. a mo e izaz vati i bolnu agoniju. na alost nij e vi e bio dovoljno jak da bi ga jo kilometar po toj stazi nosio uzbrdo i nizbrdo. a epanje starog psa uporno ga je usporavalo. Mnogo je vi e slièio ljudsko m nego to bi oèekivao.kakav je t o ok za du u! . Kad je drugi put oti ao u umu kako bi pijukom i lopatom Lut-heru iskopao grob. Luthe r je sad opet nalikovao mladom psu i vratilo mu se samopo tovanje koje bi bilo te ko odrediti. ali se vi e ne mièem. pomilovao ga. U sebi je odab rao mali jarak udaljen jo gotovo kilometar. da se to o d njega dok je bio mlad tra ilo. nije njegov pas vra ji krum pir! .ne. Jadni Luther. da. A takvo to se veæ neko vrijeme nije dogaðalo. Samo je Klara posumnjala kako to mo da nije bilo sve. Stoga se poslije pitao je li zbog odluke da se Luthera r ije i sam i potom ga bri no pokopa ispao bolji ili lo iji èovjek. jo nisu bili stigli do mjesta koje je odabrao za svoj èin. u èasu kad se prekida veza s postojanjem. Psu se lice zg rèilo. Promislio je svaku potankost. stavio vrh o trice na sredinu Lutherovog grudnog ko a i zario ga do korica. Bio je zadovoljan v lastitom sposobno æu. no tog je popodneva u umi pro ao raskri jem na v titom putu prema smrti. da je ovladao govorom. estokim i èistim. ali su ga svejedno zapanjile promjen e koje je na psu vidio tijekom njegovih zadnjih trenutaka. Potom se psu na licu izmijenilo mno tvo izraza. Zbog toga je prilièno potrajalo dok mu nije povadil . Poslije æe se vratiti na gazdinstvo po kramp i lopatu i iskopati grob u ovom gu tiku. prije nego to se sve poène raspadati. Svidjela mu se logika takv og pokopa . Alois nije znao (niti mu je ba i bilo naroèito stalo) imaju l i ljudi du u. nalikovao je r atniku. rek ao: "Znam da æe me ubiti i zbog toga mi je jasno za to sam te se cijeli ivot bojao. pa je uskoro stigao i trenutak kad je Luther sjeo i odbio se dalje kretati te je Aloisa dugo gledao u oèi. moglo bi se to obaviti tu. Alois æe po ivjeti jo est i pol godina. Dvorac u umi 263 11. pogledao u oèi. Stoga se to mora obaviti tu. koji je.A Aloisove su misli tom prigodom bile uistinu zanimljive.jo je gori od pi tolja ili saèmarice . uèvrstio bi sve kamenjem. Zakljuèio je kako je jed ini naèin da svog starog druga Luthera otpravi ubod no em u srce. gdje bi le inu mogao polegnuti na dno i prekriti je blatom i li æem." Alois je ispuhao nos. Nisi ga mogao s ovog svijeta izbaciti uz odjekivanje hica . i du i psa morao si b iti odan. donio je ispravnu odluku. ispustio je zvuk skonèavanja koji je Aloisa zabolio. Jer. pas je legao da se odmori i spokojno uginuo. vrat io se pun raznih uboda kukaca.

Kad je s tim obredom zavr ila. stekao je dovoljno vje ti ne i sve manje grije io. Poèeo je èak razmi ljati nije li bol od tih uboda naèin na ko ji èovjek plaæa za svoje grijehe. poput njenog ujaka Aloisa.majka koja se nad njega nadvija.jer ni na koji drug i naèin nije prihvaæao vlastitu vjeru u postojanje grijeha . Ponekad bi bio tako nemaran da je radio bez za titne mre ice.znao je kako joj prsti neæe pogrije iti i dok mu bri no vadi sva ki alac izazvati bol. zahvaljujuæi bogatom ka snom proljeæu. osim ako njihov otac nije bio i njegov. Cesto je i nu no. No. Na um su mu padale zamisli za koje ne bi vjerovao da su njegove. no dok potraju. Takvim se ob ratima mo emo poslu iti da za neko vrijeme odr imo i najgori brak . ("Sie ist hier!") Dvorac u umi 2.a alce i namazala plikove. bila je sklona misliti kako mo da i ne postoji mu karac Aloisove dobi. Takvo se to u braku mo e dogoditi. Tih ih je dana bilo puno vi e nego inaèe. Prema tome. kojem do ezdesete nedostaje tek godinu dana. Nije ba nastojao da ga ubodu. Aloisu se ponekad uèinilo da mu kripi mozak. Malo se tih obrata poka u trajnim. ali ga se nije dalo i zbjeæi. A sad se na la u sr edi tu. koji su njenim prstima omoguæili izvoðenje nje nih pokreta po njegovim obrvama. svrhovito i on je kraj nje bio spokojan.65 Bila je to èinjenica o tra poput no a koji je zario Lutheru. Proveli su nekoliko ugodnih noæi. ili mo da blago nadprosjeènim. Svoj su stav sami izmijenili. oboje su bili spremni vod iti ljubav. Zbog toga kod luèenja o enjenih budno pazimo ima li znakova svje eg daha. Jo i gore. Bila je to samo pretpostavka . Zato to veæina supru nika tako velik dio vremena koje provode zajedno koriste za razm jenu gadosti. a da je tako potentan. naposljetku. Naravno. samo to je odluèio kako si to neæe priznati. je li znao da mu je Johann Nepomuk otac? Naravno da je to oduvijek znao. ne . No nije vi e bio siguran mo e li ih i dalje prezirati. No. a ja sam uhvaæen na spavan ju. Nove zamisli. 264 Norman Mailer A ovdje to nije bio sluèaj. San mu je èuva la spoznaja da se vani nalazi prsati Spartaner. Ako Klara nije bila kæi Johanna Poelzla. dolje u pseæoj kuæici. Ne samo to je pas èuvar imao pravo na vlastiti zaklon.ukoliko nam to slu i svrsi. U tom je trenutku Klara postajala ne to to u ivotu nije iskusio . Previ e je dostojanstva donosila svim oni m slabiæima to su se stiskali po crkvama. a mediokriteti brzo ustanove kako im je iznimno potreban. no ona je radila spretno. ipak. onda je morala biti njego vo dijete. Svemoguæi Bo e. Jer je poèin o rodoskvrnuæe. mo e se reæi kako je pretrpio nekoliko nepotrebnih napada . Opijen punim mjesecom i zrakom koji se noæu podizao s polja.no je li moguæe da se tim ranicama èovjeka ka njava za sve lo e ivotne postupke? Kakva pomisao! Do one noæi u kojoj mu je pala na um. njenog mu karca. B ila je to jedna od onih pomisli koje je uvijek gurao u stranu. Radi toga su se u stvari i vjenèali. prozraèi se dotad ustajali br ak. Alois je iskusio ne to to se ne mo e nazvati drugaèije nego preobrazbom. pravog mu karca. Poput na ih Klare i Aloisa. Sav taj duhovni izmet! U braku postoji da bi se neprestano razmj enjivao. Ljubio ju je. obra zima. mogu biti paradoksalne. a to ukoliko . Voditi ljubav sa sve tri svoje polusestre nije bilo rodoskvrnuæe. posebno u novom okru enj u. Alois je pored nj e le ao s povjerenjem . Iako ga nije imala s kim usporediti. kako bi u svakom trenutku mogli po segnuti za kakvom sitnom okrutno æu. veæ je djelo Aloisovih ruku èovjeka i psa zbli ilo. Alois se prevrtao od nelagode koju m u je izazivala misao na stvarnu krivnju. mora ju na raspolaganju imati o sebi ovisnu osobu. Putovali su svijetom s kamenom na srcu i jo veæim u stra njici. da to ne bi m orali poput slabiæa zadr ati u sebi. No i najgori je brak sa sobom nosio svojevrsnu èaroliju. mo e p oslu iti i onim mu karcima i enama koje bismo mogli smatrati prosjeènim.posebno groznim ljudima. rukama. Èovjek bi ne to htio svijetu o tro zamjeriti (ali se ne usuðuje). A neobièni se pomaci u ljubavi uistinu dogo de. To nije bio lak zadatak. pa se to onda mo e obaviti kritièkom prosudbom vlas titog supru nika. za njega podi gnutoj dan nakon Lutherove smrti. dobro je spavao. Kako to prikazuje Maestro. Taj se ritual izvodio iz veèeri u veèer. brak je korisna institucija .

Aloisa ne bih oznaèio takvim. Takvih bi mu lipanjskih veèeri bol odzvanjala nutrinom. to to tebi znaèi? Ima djevojke svud a unaokolo. Izluðivat æe m . "Nije. ipak je posjedovao mentalnu snagu da takve misli ponovno odagn a. Otvorio se moænom zvuku svake pojedine boli. a konj æe udariti u galop. mladi Alois nije nastojao zadr ati iskljuèivi posjed konja." "Neæu. Djeèak se nije mogao prestati smijati. Kad redarstvenik u sebi otkrije manu. i to je to. Upravo suprotno. Poginut æu slomljenog vrata. Je li se u njihovim odajama zbivalo to nekreposno? Nije mu se dopao prizvuk to ga je razabrao u sporu koji se izmeðu djeèaka i djevojèice razvijao oko toga tko ima pravo jahati Ulana. je. Nije znao da ponuditi vla stitu ko u rapsodiji sitne boli znaèi tek tra iti sredstvo za izbjegavanje bo anskog sud a. U gostionici je Alo is stariji veæ naèuo nekoliko glasina od djevojci koja se zvala Greta Marie Schmidt . jako si ti duhovit. A ja æu ovaj tjedan navr iti trinaest godina. Stalno je odbijala." "Ne bojim se.je li to voden za njeg ove u i? Jesu li oni bili u stanju izvesti takav konspirativni manevar? Za to ne bi bili? Njihova se majka time èesto slu ila. no Alois mlaði je Gretu Marie uèio jahati na neosedlanom konju. poène je tra iti i u drugima." "Nije." "Je. Na cijeli dan. trebalo je brzo intervenirati u tu navalu svetaèkih sklonosti. Ne elim umrijeti. Èujem prièe." "Je." "Dat æu ti konja koliko god bude htjela. Pokazivao j e svetost gre nika. "Strah te popeti se na Ulana". puna vlastite jasnoæe. z66 Norman Mailer Sad je do ao red na Angelu. "Tako si siguran u sebe. U tom je èasu Alois pomislio kako je mo da i bolje da djeèak sve to vrijeme provodi tj erajuæi konja po bregovima. kazala je. Ja e konja kad god po eli . 12. pripravan primi ti poruku koja mu je stizala iz tog tajanstvenog podruèja boli. O tim se stvarima premalo toga razumije." "To je samo izgovor. ako treba. Pribli avajuæi se staji. Ne. za sve je bolje da se petlja s kakvom seljanèicom. Vrat ti je tvrd kao i glava. Znak opasnosti." Ona je na kraju rekla: "Neka bude po tvom. Bojim se. pri je nego to bi mu se iz tijela poèele vaditi iglice. a da sam za to ne plati previsoku cijenu. Ali ako ja poginem. Do jutra je o pet stao razmi ljati poput policajca. zvuku irokog raspona.ostoji Bog. Alois stariji se poèeo pitati jesu li njih dvoje veæ spavali. Svatko je sposoban postati svecem. rekao bi joj. bogata novim osjetima i za srce i za um. poput cijelog zbora. Znam ja tebe. Sljedeæih je nekoliko dana Alois nastojao pozorno promatrati Ange- . taj razgovor . "ne elim se na njega penjati. èak i pomalo okrutna prema njegovom tkivu. Stalno ih ljubi i one ti poljupce uzvraæaju." "Boji se. ali znam to æe se desiti. Boji se da te ne zbaci. Nije bio spreman odreæi se du evnih zadovoljstava koja su stizala svake veèeri. Oèito je èega se ti boji . Kako se ipak malo previ e pribli io potpunom priznanju da je uistinu poèinio rodosk vrnuæe. Alois mladi ju je neprestano zadir kivao. Za to se ne bih bojala? Taj æe me konj zbaciti i slomit æu vrat. a da ne is kusim kako je to ljubiti se. Na oèevo iznenaðenje. stigao je na vrijeme da svjedoèi Aloisovoj reakciji. Angeli je nudio da je nauèi jahati. iako se ogla avala o tro . Naravno. Uskoro se zabrinuo zbog Aloisa i Angele. Te skromne agonije nije na stojao odvratiti potragom za sretnim mislima. M orat æu te moliti da mi da jahati. to onda? Ti æe i dalje konja dr ati samo za sebe. Ne bi li bilo moguæe da su ga èuli kako se pribli ava staji? Ako jesu." "Neæe . Priznaj. Za to i bih? Ako nauèim jahati i ispadne da mi ide dobro. Alois stariji èuo je njihov razgovor. Jednostavno"." Bila je na rubu da zaplaèe koliko joj je i ao na ivc e. Ja æu g ajahati. Aloisu je to bila svojevrsna glazba. a nisam se nikad poljubila. nego da se mota oko Angele. ostajao je tu.ni ta to bi za sina ili njega osobno bilo uvredljivo. no i on se nastojao domoæi m alo bla eni tva. koji za takve stvari zna? Kao i veæina ljudi." Sad je napokon i briznula u plaè. èak i onaj najgori od najgorih.

kao i javora. k oristilo bi i Aloisu mlaðem. "ali tvog sina ipak razumijem. u koju bi mogli smjestiti deset ili petnaest ko nica. Izmeðu johe i jasena. Neka obitelj zna kako su se jo do prije stotinu godina pèelari penjali na visoko drveæe. Fuj. Ne to moraju uèiniti kako bi djeèakovu ambiciju usmjerili. morala se slo iti. i svakako. rekao je Alois. "lip e su pèelama oduvijek bile omiljena stabla. mogao se èuti kako istièe. Suvi e je vje to dr ala razmak meðu njima. kako bi se pripremio za malo predavanje koje æe odr ati obitelji." 268 Norman Mailer "Doista? Rekao bih da si puna raznih primjedbi. sve do dana njih dana. Sljedeæih je nekoliki popodneva iz vi e svezaka izv ukao ne to povijesti. "Da ga uzmem za partnera? Pa ti u njega nema èak ni povjerenja. pèelarski proizvodi. Stoga je Aloisu predlo ila da podignu kuæicu za pèele. "Mo da je tako". èasnog stabla brijesta. kao i nama.da ponovim njenu mudru izreku bolje je od nikakvog. Naravno da æe ga uoblièiti za Aloisa mlaðeg. dostojno Der Altea. No to bi bilo tek u buduænosti. tak o grozno odvratno. Alois se vratio svojim knjigama." "Uvijek æe biti neobuzdan". Mogao bi biti mladi partner. A. To bi ih zaposlilo. Èak bi mogao dobivati i ma li dio dobiti. Takav æe med zadr ati najfinije aromatiène crte lipove kore. "Ambiciozan je. Nije se mogla natjerati da zavoli Aloisa mlaðeg. U koli je veæ èula za takve stvari." "Moram o tome razmisliti. Klara se sva usredotoèila na to. Djeca su kod Poelzlovih ne prestano umirala. Ako onaj plaèljivko Adolf i mrkavac Edmund ikad narastu. Onda æe ubaciti malo kulture. sve sam to rekla". Nije to bilo samo tako. poput njegovih rasprava u gostionici u Linzu i F ischlhamu. Ali ja ga shvaæa m. I to kontradiktornih. ali su njeni roditelji barem znali voljeti one koji su im preo stali. Pitala se za to se za nju zanima. kako bi doprli do ko nica koje medvjedi nisu mogli dosegnuti. Dokonost bi bila ravna tome da pusti djeèaka jurcati na kon ju uzbrdo i nizbrdo i upadati u nevolje. priznala je.. I ne zna to bi sa sobom. zakljuèio e Alois. breze i bukve. Lo e rje enje nekog problema ponekad je stoga bolje od izostanka bilo k akvog rje enja. Nesavr eno rje enje . Hitler i sin. biti dobar poèetak. Priznajem . Pravi poslovni pothvat. Mo da se ne to da poduzeti u tom pravcu. reæi æe Aloisu mlaðem. obraæajuæi se u mislima Aloisu mlaðem. Naèin na koji je uvlaèila bokov e." Ideja mu se svidjela. pa se morala za ne to odluèiti.Dvorac u umi z6y lu. Toliko je od oca i majke uspjela nauèiti. No s pèelama je ost vario prihvatljive rezultate. Klara je imala pravo. eli zaraditi novac. Isprièat æe prièu o neprestanoj borbi pèela i medvjeda u srednjem vijeku. Kad god bi joj se sad Alois stariji primakao. veæ æe to biti ne to bolje. "ta pèelinja ljubav prema lipama potjeèe jo od samog kraja ne . Ako ne uèinimo ni ta. odvratno. a na vidiku nije bilo nikakvog rj e enja. previ e je godina proveo izazivajuæi kod ljudi nelagodu snagom svog pogleda. morali su s njim ne to uèiniti. No. Da". Gdje li je to samo nauèila? Klara nije dijelila njegovu zabrinutost za Angelu. Trenutaèno je na rad gledao kao na ne to nedostojno. A to je da stalna stanja èesto nisu ugodna. Nije stoga bilo nikakvo iznenaðenje to je Angelu oèeva pozornost uznemirila. "Èovjek je morao znati koje drvo odabr ati. Ili se barem tako u kalo. Angela bi klizala oko njega. moglo bi to biti Hitler i sinovi. A sadnja repe mo e ispasti podjednako neuspje na. uvlaèeæi bokove prema trbuhu.. To je Aloisa uznemirilo. kao da pazi da ga ne dotakne ni jednim dijelom tijela. Ipak. pomislila je Angela. Sama si mi to tolik o puta kazala. To æe. Na posljetku." "Razumijem ga". "Ali djeèaci se mijenjaju. hrasta i vrbe. no neæe se baviti osnovnim stvarima. "To je bio ra iren postupak u sjevernoj panj olskoj i ju noj Francuskoj". Njoj je najvi e briga zadavao A lois mlaði. Lipe". dodala je. Alois kod djevojèica A ngeline dobi nipo to nije odobravao istanèanu enstvenost. Mu joj sljedeæeg ljeta neæe ponovno saditi krumpir To je bilo oèito. Kako ga nisu mogli vratiti Poelzlovima.zasad je pomalo neobuzdan. kulture i drevne pèelarske tradicije. rekla je. rekao je Alois." "Da. ona je u ivotu dobila jednostavnu pouku. Jedna je djevojèica èak i s a ta s ocem radila.

Troje mlaðe djece napola je spavalo. "Dragi i po tovani oèe". obrok bi se obièno konzumirao uz njegovu dubokoumnu ti inu. Znao je da mora skoèiti. vrlo imuæan. dovoljno dugo da ponovi: "On o to govori vrijedi za nekog poput tebe. "to je prvi korak da se èovjek odluèi oko zaposlenja. Nakon tri godine marljivog rada. "Mogli bismo èak u kljuèiti i Der Altea. prije gotovo pet tisuæa godina." Alois je dubokoumno klimao glavom ne bi li prikrio uzrujanost. I dopusti da ka em kako se zgodni mladi tipovi poput tebe mogu o eniti dobrom prilikom. Kakva bi to samo radost bila.. Veæ je ne to i natuknuo. koji je jo ne to zanimanja i pokazivao. oèe. Sjeverno od nas. ali je na neki naèi n i bilo. odustao je nedugo po to se u predavanje upustio. neæe joj to nikad zaboraviti. Ne. a ja nisam ba takav. obraæajuæi se mladiæu izravno kao da mu gura prst u rebra. Nevje rojatno. Kla ra je neprekidno odobravajuæi klimala. Rado bi se s nama udru io. "cijenim tvoju brigu za moju buduænost. Nije i lo dobro. Nije li bio ba poput oca? Alois ga nije odveo daleko od kuæe. a sasvi m je sigurno kako æe Alois stariji svaki dan naæi ne to zbog èega æe se namr titi. a Angela je klimala s izrazo m lica koji je prizivao jade iz kolske uèionice. Za nekoliko bi godina ti mogao posta ti imuæan mladiæ. Ovo sad nije bilo isto. koji je tom prigodom bio tako pohlepan da je Norman Mailer Aloisu nestalo poleta. stao prièati o novcu koji bi mogli zaraditi ako bi se udru ili. a navoðenje svih u njemu obuh vaæenih zemalja moglo bi dostajati da se kod sina potakne i po tovanje. Sazrio je trenutak da ih napusti i ode u B eè.hajdemo se pro etati. Mo da je glavu napunio prevelikom kolièinom znanja. "Ti i ja . Tog jutra nije mogao doæi do Grete Marie . Sad æe to morati odmah ponoviti i to tako da progovori otvoreno. Vjeruj mi. moæi æe birati iz eðu nekoliko vrlo pristojnih prilika." Kako je samo pogrije io to je za predavanje odabrao ranu veèeru sredinom dana. No. Govori jer zna za to si nadaren. Djeèak nije volio razmi ljati dok jede. gore u Njemaèkoj. polako je kopnio. Radilo se o ivici i obojica su mogla pasti." "Posve toèno. I skoèio je. a mladiæ se snu dio.olitskog razdoblja. Jo je uvijek u nosnicama osjeæao Der Alteov miris. kao i lovcima na med u ju nom Sudanu. Alois stariji je morao obuzdati zlovolju. kad je novosteèenu erudiciju trebalo iskoristiti za stolom.i ona je s roditeljima bila u crkvi. on je z nao. Sto naglije. da. a i Alois mlaði. Mogu kazati kako sam ja za tvoje nadar enosti pun po tovanja. no nije ba mogao razluèiti je li odobravala nj egovim rijeèima ili savijaèi od jabuka koju je ispekla. Do ao sam do odreðenih zakljuèaka. rekao je Alois. Raditi za oca? Biti tri godine rob? Previ e ga je dobrih stvari èekalo. ti bi mogao sjediti na lijepoj hrpi novca . Bilo j e to oèito. tijekom sljedeæe tri godine ! Der Alte æe davati mno tvo tajnih signala koji bi ocu mogli zapeti za oko. koja bi se nadvila nad sve. Tako mi se barem èini. to bolje. Naprosto nije bio rjeèit poput Der Altea. koje je moglo biti veæe od bilo kojeg èovjeka koji je ikada ivio. Saæe vi e od dva i pol metra. pa je posjetio Der Altea. No. Klari nije oprostio to je pro li tjedan bila tako gruba pr ema njemu. Da." Popodnevno je sunce bilo jako. Obraditi i Grke i Rimljane." Oklijevao je. Mogao bi prièa ti i o Bassarima u Senegalu i o Mbutima iz ume Ituri. posjeo ga je na klupu blizu ko nica i umjesto etn je." "Da". to su prona li. I sam o njo j èesto razmi ljam. no sad mu se èinilo kako bi se jedno cjelovito izlaganje Aloisa mlaðeg dojmilo. "Sve to govori je sasvim toèno. A pèele su u to vrijeme i te kak o dobro znale graditi saæe." I tu je stigao do prepreke koja je meðu njima stajala poput ograde. rekao je. nedavno su prona li jed no saæe. rekao je naposljetku Aloisu mlaðem." Dvorac u umi 269 Spremio se tijekom nedjeljne rane veèere isprazniti cijela spremi ta novih informaci ja. ako se smatra kako su i sami u stanju fino zara diti. ka o da Klari eli predbaciti to bi jutro provela u crkvi. Te su slatke rijeèi bile tako bremenite prijevarom. To me navodi n a pomisao da bismo mogli proæi vrlo povoljno. Posebno stoga to si prilièno sposoban razluèiti ono bitno. Ja sam nadaren za dru ge stvari. "Ti". no. svaki dan raditi s ta dva starca. Juèer je prvi pu t natjerao Ulana na skok. "Mo da æe mi otkriti o kakvim se to stvarima radi?" .. Kako je u to vrijeme obièno progovarao rijetko. fosil.

veæ i da oca bude spreman uvr ijediti. To bi bilo kao natjerati konja na mnogo vi i skok. o da. Izravan osjeæaj eg zaltacije." U tom se èasu odluèio zagledati ocu u oèi. "Da. a onda æu morati gledati unuke ru ne poput tvojih djevojaka. n go zrak." "To se de ava. Dopusti da i njega ukljuèim u na razgovor. kazao je ocu. obièan je hoh tapler. ne sla em se. Alois mladi se razbjesnio. nego slu ati na e pèele. da. A zna li za to?" Dj eèak je sad tako ubrzano disao. A moja majka umre. Predviðam kako æe nam se pokazati vrlo unosnim. Pun si uboda. Posebno ako im nema ponuditi ni ta osim toga."Rekao bih kako imam dara raditi s ljudima. Opljaèkao bi nas do gole ko e. Da nam je mladi Alois bio klijent. Ono to zna je zastarjelo. Sve to ti zna jest kako navesti tvoje seljanèice da ti pred nosom ma u sisama i ra ire noge. Èovjek koji se u ivotu nastoji probiti samo p rièom. Govoriti kako æe djeca koju bi mogao imati biti ru na . da mu se povisio glas. koliko god da je glup. koju se uvijek u sebi silio dr ati pod kljuèem izbije na povr inu. Mo da i vi e od toga. Ljudi te mora ju po tovati.n eèuveno. odgovorio je Alois mlaði." "Dakle. Kao da mu je krv tra ila ne samo da govori." Otac je reagirao br e nego je stigao promisliti. "Mora se s time pomirit i". "Sine. "Moram govoriti istinu. smijat æe se oni s tobom." "Nisam siguran kako razumije to sam mislio reæi. Èak se i Johann Poelzl. ja sam glup? I o tome prièa ti. zna baviti poljo privredom. To je istina. mislim da mi se vi e sviða prièati s ljudima. ali nije skrenuo pogled. Svoje sljedeæe rijeèi gotovo je otpjevao. Jedini je odgovor za to si nam lagao i poku ao krivotvoriti pismo to to si uistinu idiot. "ali ne i onu vrstu koja nala e da èov jek vodi gazdinstvo. "a ti si drugaèiji. A ti ne zna . Ocu bi ostalo . Ne tra im od tebe da obraðuje zemlju. I o Der Alteu." Njegov je otac ponovno klimnuo glav om. Ako te ne po tuju. Bila je to hrabra odluka. pa je dopustio da mu op asna æud. pripravan sam te uputiti u tajnu koja æe ti u tedjeti nekoliko godina." V ratilo mu se prosvjetljenje koje je do ivio preskaèuæi ivicu s Ulanom. koji si propao u koli? A potom o tome lagao. trajan odnos izmeðu dvojice ozbiljnih ljudi naporan rad. pojebe ih. poput njegove æudi. "vidio sam te na djelu. "Da". a onda zaboravi . Velika je pogre ka bila reæi to mu le i na srcu. Stalno. Govorim o malim stvorenjima koje lete njime. Nije to za mene. Ljude se ne mo e predugo armirati. Znao je to. Strah koji je prikrivao sad je izletio van. Nisi Norman Mailer stekao nikakvu naobrazbu. a onda æe ti se. Ti ima krasnu djecu. "nisi se opremio za odlazak u svijet. U ovom poslu se to de ava. On o tome zna vi e od nas. Æud je provalila van. uvijek mi se èini kako bih za ivot zaraðiv o na taj naèin." Dvorac u umi "Ali ne bi i ao ba tako daleko da ka e kako ti na e malo pèelarstvo nije nimalo privlaèno "Volim okus meda. Nema novca. "Kad razmi ljam to bih u buduænosti radio." "Sto to prièa ? Zar mi se ruga kao pèelaru?" "Pa. Mladiæ koji se cijeli ivot bavi zemljoradnjom po mom mi ljenju p ostane glup poput zemlje. "nismo spremni za Der Altea. zapovjedio bih mu da ne ustaje. ba i ne. M ogu zakljuèiti samo jedno. i oni koji znaju kako se to radi mogu kazati: 'O. "Deèko"." Alois je tu izgubio ivce. No. jadni moj deèko. rekao je Alois mlaði." Sad je Alois posegnuo u svoju prièuvu najveæih ivotnih mudrosti. kako ti vodi gazdinstvo. Za to? Mo da misle kako æe im se posreæiti doæi do mu a koji je lijen kao i on Mo da i hoæe. ostav i bez svoje vrijedne mirnoæe. s du nim po tovanjem. danas sam imao malu nez godu'. stalno te bodu. ti do svojih ena doðe . I sam si to rekao. a ti æe morati aditi na gazdinstvu njihovog oca." "Jest. Misli li kako æe do novca doæi prièom? To su besmi lice. Jedini je temelj za èvrst." "Oèe. Kakva je to tek glupost! Predugo sam ivio s tim smrdljivim i trulim vijestima. " eli li reæi kako te rad na gazdinstvu ne privlaèi?" pitao je Alois stariji. kazao je. pjevati. smijati iza leða." Oti ao je predaleko. dovoljno jako da ga sru i. ali kad si ti u pitanju." "Po tujem naporan rad". Radeæi s ljudima. rekao je sinu. Ne privlaèi me." "Da". Aloisa mlaðeg je udario postrance ak om u glavu. Sad vi e nije bilo pomoæi.

urin. Naricala je. hranu. Stoga mu je Alois mlaði pomogao ustati. Ona je za sve kriva. Anðeli èesto pobjegnu od ljudi koji preglasno vri te . Mete je pojaèavao i Adi. Adi je vidio kako otac tetura u umu. pa mu se 2-74 Norman Mailer èinilo da mora izbaciti tu topovsku kuglu iz jednjaka. poput starca. A kad se Alois mladi poèeo micati. No sad je. "pa æu ti ostati du na. jer je vidio oca kako se ispru io na tlu. izmet. A Klara je bila ranjiva. u sto eru za . sad se stala moliti izravno nama. I to bi bilo dosta o Aloisu starijem. pr eklinjala ga. Mislila je kako oplakuje mrtvog. No. bila je olièenje odgovornosti. jer se Alois mlaði vi e nije micao. "Spasi djeèaku ivot ". uspjela je uzvik-nuti. Èim se Alois mlaði stao micati. A bila je pravi dobitak. Znajuæi da mu se ivot na ao na raskri ju. iako je z nala kako to nije pametno. Te æu batine urezati Adiju u sjeæanje. Morao je . "O moj Bo e". s rep ertoarom strahovito prodorne vriske. Ne kao na klijenta. Rana veèera mu se dizala i sp u tala po drijelu. Samo pobo ni mogu povjerovati da Vrag ima takve moæi. Buduæi da je iz dotada njeg iskustva znala kako veæina moli tvi Bogu ostane neusli ana. Napola se obeznanio od straha da æe mu se otac vra titi i njega isto tako prebiti na mrtvo ime. kako nisam imao nikakvog nadzora. Jer se ða voli na takve krike brzo sjate. Pomislila je da je Alois mlaði mrtav. nego ga je boljela i glava.uzev i u obzir da je bio siguran kako æe to pretrpjeti i on èim se otac vrati . koju bi djeèak godinama mogao musti. ba ona. sad smo barem stekli nekakav njen udjel. na to ga je Alois nastavio tuæi akama. Adolf Hitler je i dalje ostao uvjeren kak o je gotovo na smrt pretuèen. Iste æu mu slike uvijek iznova vraæati u glavu. uhvatio ga za noge i isto tako sru io. Dovoljno je neugodno bilo naæi se na zemlji. Kakva bi od nje ispala opatica! Najznaèajniji dobitak ostvarili smo kod Adija. Zapao ju je sav jad odgovornosti za prisegu o kojoj nem a pogaðanja. Bila je nedjelja. preklinjala je.zn aju koliko su nam oni u tom èasu blizu i èini im se da smo im brojèano nadmoæni.-Sto je bilo dobro. Vidio je oca kako mladog Aloisa pre bija na mrtvo ime. U svojoj starijoj dobi. koji si je dao odu ka. dok mu se podizao eludac. sve dok mu . Alois zbog toga nije mogao disati. u umi. Èuo ga je stenjati zavidno ispunjen jadom. Le ao je nepomièan na zemlji. Zbog tog je osjetila da joj je du a osakaæena i ispunio ju je al zbog boli koju je sa d sigurno nanosila Bogu. Pozornost sam obratio na Adi-ja. a otac æe mu ostatak ivota provesti u z atvoru. tijekom Drugog svjetskog rata. no u Fischlhamu æe ne to veæ pronaæi. Nisam mogao zanemariti tako izravnu priliku da se poslu im s nekoliko svojih sposobnosti. ba kad mu se eludac prestao podizati. "ne mogu vje rovati to si to dopustio!" Ukazala mi se rijetka prilika. na vrhuncu moæi. dok je djeèak le ao na tlu. pogrije io je i pomogao ocu da ustane. Doèekao sam svoj trenutak.u blizini nije bilo ni traga kand elima. Èinilo mu se da je uprav o ustao s tla na kojem je tako pretuèen. Ru enje za ru enje. ostala je uvjerena kako smo joj izravno odgovorili. Èesto bi noæu. dopro d o srca. shvatio kak o se ne mo e vratiti u kuæu. osjetio je nemjerljiv u as. Alois se zaletio na oca. Sad je veæ iz kuæe stigla i Klara i preklinjala Aloisa da prestane. no prihvatiti pomoæ Dvorac u umi 273 pri ustajanju od mladiæa s otvorenom bubuljicom na licu i zametkom idiotskih smeðih brèiæa? Kako mu je izbilo tek nekoliko slaba nih dlaèica. Odmah nakon to ga je oborio s nogu. te promjene nisu nikad cjelovite i trenutaène. Samo nam je predala du u . Pored nje nije bilo njenog anðela èuvara . Stao je udarati Aloisa mlaðeg dok ovaj nije pao na koljena. No. a miri s Klarine savijaèe od jabuka i tao iz nosnica. Djeèak je i zbacio sve. Morao je ne to popiti. Ocu je kazala da se s djeèakom zbli i." I tako smo odsad mogli raèunati na nju. zazvala je Vraga.nisam u um uspio utis nuti jasan prizor kako i on le i gotovo na samrti nakon oèevih batina. Za razliku od mnogih s kojima trgujemo. Ne samo da je osjeæao bol u rukama i nogama. a Klar a je i dalje vri tala. Na alost.breme krivnje. Dotakao sam joj misli. taj je brk sam po sebi bio uvr eda.

jer je sad . S istine je mogao skinuti tek najtanji sloj. No. Alois dotad nije posjetio tu oazu. razvio je umijeæe laganja dovoljno istanèano da zadovolji i najmanje potrebe. "od te metode . od eksplozivnih uèinaka srd be ga je boljela glava. to je sigurno spasilo kuæu. poput ljuski pèela iz ko nica. da.po t o se improviziranim poèinkom pristojno odmorio. dok bi im srca ispunila istinska tuga. "Ocu sam stvarao velike probleme. tovi e. tako stra ne rijeèi da ih ne mogu ponoviti. no u predgraðu se mjesta nala zila kuæa u èijoj se ostavi mogla naruèiti krigla piva. a peklo srce. bio je to i jedan od onih nekoliko puta u ivotu . Jer je Ma estro èesto isticao posao koji sam u toj stvari obavio: "Nema boljeg naèina da se os iguraju usluge visoko pozicioniranog politièkog vode". Do poèetka svoje politièke karijere.veèer je tek pala i na nebu je jo bilo ne to svjetla. ali je potom m orao leæi na pa njak kako bi malo odspavao." Da. Izrekao sam mu grozne stvari. su protstavljao se on ocu. velièine e ira. Kao odrastao èovjek. Gostionica u Fischlhamu bila je nedjeljom zatvorena. kao to sam rekao. Dio eninog srca sigurno je slomio zauvijek. taj dogaðaj za stolom preprièavao tajnicama nakon veèe re u blagovaonici. Batine sam sigurno zasl u io.rusku frontu u istoènoj Pruskoj. no sad je veæ imala bistre i suhe oèi. Zidovi njegove kuæe odisali su zap anjujuæim ozraèjem turobnosti. Koljeno mu je pulsiralo od prvog pada. jak." 14. Bio je rjeèit.veæ je pro lo deset sati . Moje je umijeæe bilo zamjena stvarnog sjeæanja la nim. Vjeroj atno sam te te ke batine zaslu io. a gla va mu je bila kakvih petnaest centimetara od monumentalne kravlje balege. Vrijedilo je. no od tri Lang2.kad je naprosto morao ne to popiti. proces koji teèe polagano i trebalo mi je mnogo godina da tu specifiènu osobinu njegove psihe pretvorim u potpuno usposta vljenu." Sebe se sjeæao kao hrabrog. Od epao je preko polja i do zalaska sunca popio vi e od tri litre piva. Ne smiju biti u stanju razlikovati neke la i od istine. bio bi zahvalio. Da je vjerovao u providnost. pre ao i zadnje brdo te ugledao rume ne odsjaje po ara niti deset metara od svojih ulaznih vrata. Posljednji je crni talog meda ispu tao miris o tar poput katara u drijelu. taj savr eni k amen temeljac la i koji sam mu polo io u one slojeve mozga u kojima se sjeæanje èvrsto g rli s laganjem. no dobro je da to nije uèinio. Probudio se nekoliko sati poslije. Bila je sasvim ispod razine za koju je smatra o da je u svom slobodnom vremenu treba dr ati ugledan umirovljeni krunin slu benik. Nije mu trebala pomoæ da se vrati kuæi. A to se nije sve slo ilo odjednom. "Naravno. Bilo je ponuda. najgore od svih veèeri. Potpuno svjestan vlastitog dostojanstva. S vremena na vri jeme sam se i dalje trudio uèvrstiti temelj te potpune la i. a za to je potr ebna preciznost ravna skidanju stare tetova e kako bi se prekrila novom. Mo da je ranije i plakala. bila izvan sebe. ta mi je izmi ljotina omoguæila razviti Adijevu buduæu nesposobnost govoriti isti nu. . Kosa mu je bila èista. Nije se uvaljao u balegu. "Èini mi se da me zato morao istuæi. koliko se sjeæam. ili je potpuno izokrenuti. Aloisu je sve bilo jasno. jer je te.to si je neprestano ponavlja o . Te noæi nije bilo vjetra. bio je spreman otiæi u smrt vjerujuæi da govori istinu kad prièa kako ga je otac pretukao na mrtvo ime. Ipak. Dvorac u umi 275 Dobar rad na klijentu je. vi eslojnu la ljivost. Od velike su nam koristi kad èak ni ne znaju da la u. uspio je prijeæi prvo brdo na putu iz Fischlhama. mila moja majka. Austrija nac koji je bio pravi Nijemac. osim jadnih des etaka tisuæa koje su se ispr ile u mikroskopski èips.76 Norman Mailer strothove ko nice ostao je samo pepeo. jer je njihovim potrebama neistina od tako presudne va n osti. kazao bi nam. a pèelama nije bilo ni traga. ali ih je odbio . Tako me jak o voljela.bilo je malo preblizu. Majka je. mislim da otac sina ne bi smio prebiti tako do smrti . Doèekala ga je Klara. znao je o svom djetinjstvu prièati prièe od kojih bi slu ateljima zasuzile oèi. poput Aloisa mlaðeg. uspio nekako doæi do dovoljno piva da na njega bazdi s dva m etra udaljenosti. batine sam zaslu io". pristojan èovjek. kazao bi. Otac mi je bio fin. a uskoro i drugo.

Meni je mirno ljeto obitelji Hitler pr o lo kao da sam ga prespavao. Kerozinom!" vikao je Adi. konja i djeèaka progonio kroz umu. nije bilo straha da æe se pèele poèeti rojiti negdje drugdje. otrovao je Spartanera. razmi ljati da li da ponovno stavi mre u da zaprijeèi pristup pticama. a to je znaèilo bacati vjedra vode n a zidove kuæe najbli e plamenu. Bio je gotov. I tako je ljeto prolazilo. ali nisam ih izgubio svojom krivnjom.poput teneta. kad su se veæ ponadali kako su sigurni. Jedan od instinkata koje sam razvio jest prepoznati kad su ljudi koje prouèavam spremni pro laziti kroz brze promjene. Klara i Angela poku ale su napraviti to se dalo. Istinu govoreæi. U kolovozu je stiglo pismo. prive zao konju za sedlo i odjurio. Pas je. da se te nedjelje vratio dovoljno rano. Osim u prigodama kad nas Maestro r asporedi na boji ta na kojima se mo e oblikovati povijest. a potom jo i vi e za onim to se navesti nije dalo . veæ bi o uginuo. Nije trebalo tra iti m aticu. Svoje sam pèele volio. Kako se vi e nije morao brinuti zbog ko ni ca. Ni ta se. Kad je bio u Linzu. A djeèak s e neæe vratiti. Èak ni Lanstrothove kutije nije trebalo premazivati novim slojem boje. ne uvlaèi .priznala je kako su ga se tad veæ bojali. KNJIGA DESETA Po tovanje i strah i. drhtati na pomisao o upadu mi eva. mozgati jesu li skupljaèice skupile dovolj no peludi kako bi pèele imale dovoljno bjelanèevina da prezime. No. nasuprot fazi u kojoj su praktièno nepomièni. Nakon toga im se Alois mladi vi e nije javljao. Uzeo je nadnièara da mu pomogne pokositi pa njake. P rije nego to je oti ao. "Znam. "Sve ih je zapalio. nesiguran radi li se o u asnom dogaða ju ili o jo jednom èinu velièanstvenog spaljivanja. Nije morao pratiti zdravlje ko nica. ne ispu tajuæi ni jednu pojedinost. to bi mlaðem moglo biti dovoljno za ivot u Beèu. i tu bi slu ao ptice.Isprièala mu je sve. a da ih jo nisu zamijenile nov oroðene. Gotovo je istog èasa shvatila to se zbiva. Minutu poslije. vodimo refleksivan ivot. Za vi e od toga nedostajao im je mu karac. jedva pola sata prije. Ta je fantazija bila dio dugog ljeta u kojem je alovao za svim t o je mogao navesti pod izgubljeno. Svi su spavali. procjenjivati koliko je starih pèela uginulo. samo je malo zacvilio . kad se Alois vratio kuæi. No. Ako bi ga prodao. Zaèula se konjska njiska. pa je u sebi kazao: "Osjeæam olak anje to se vi e n oram brinuti. Zavijao je tako estoko da je umalo ustala da vidi to se de ava. Alois stariji je doznao kako je Ulan prodan trgovcu konjima u pola cijene. Alois je zato vrijeme bio zarobljen pod pokrovom duge i prozaiène meditacije. Je li si ostavio neku moguænost za povratak? Njoj se èinilo da nije. Isto kako j e veæ bilo. a sijeno prodao u Fischlhamu. tugovao bi za pèelama bez kojih je ostao i sanjario kako bi. Poèeo se pomalo brinuti i koliko mu gazdinstvo u stvari vrijedi. koji mu je sad bio omiljeno mjesto za sjedenje u umi. Malo sam se bio posvetio i drugim klijentima. Èak su uhvatile i zadnje zvukove Ulanovih kopita. Sigurno je pokupio svoju odjeæu. tad se prestao glasati. k ad je mladi Alois opet odjurio. Alois stariji do ao bi do starog panja. svezao je u zave ljaj. Otkos je balirao. jurcao je stalno od kuæe do ko nica. zakljuèio je. dok se udaljavao kasom." Adi se istovremeno smijao i plakao. ili se barem pretvarali . Adi. jednog mu je poslijepodneva potkraj ljeta kroz neki venti l u mozgu pro ao gorèi okus alovanja. pojavili su se plamenovi. Djeèak je odjurio na konju i do mraka se nije vraæao. To me i nije pretjerano zaokupljalo." 7~7Q z8o Norman Mailer U toj fazi obitelji Hitler vi e nisam morao posveæivati svakodnevnu pozornost. mi na taj naèin mjerimo Vrijeme. Dok je sjedio uz panj. iv poput srndaæa u bijegu. U Haf eldu æe ostati dok iz njega ne odu. bi li dobio koliko je za njega platio? Ili bi moguæi kupac uvidio da se veæ poèelo zanema rivati? Tome je poèeo poklanjati najveæi dio pozornosti. niti je morao raèunati koliko hrane mora zajednicama ostaviti u posezoni. Spartaner je poèe o tuliti. Odmarajuæi se na ostacima nekoæ plemenitog hrasta. dok si ne naðe posao. vagati kutije. Alois stariji èesto bi kasno popodne oti ao stazom kojom se i djeèak poslu io one noæi kad se otisnuo na put u Linz. I nama su potrebna neplodonosna razdoblja.

Zbog toga bi mogao osvanuti èas kad æe odluèiti da je odlazak u bijednu gostionicu u F ischlhamu preskup. veæ bi to dosad jako dobro znao. san mu je. Sad mu se i taj fan tomski prijestupnik èinio jako udaljenim. Nekoliko dana poslije. pèelarski proizvodi. a razlog je za to jasan.naroèito one koji nisu zahtijevali mu ku snagu. To bi svaku povredu ponosa jo i podvostruèilo. do takve drame neæe doæi. Bilo mu je kao da ima amputiranu podlakticu èiji su ivèani zavr. ili. Ti si. Nakon toga se u pismu tvrdilo kako æe se sin jednog dana proslaviti." Ta se fraza nekoliko puta ponav ljala. vi e vremena trebalo da se ne to naprav i. Nekoæ bi ga èak i nekoliko minuta u kojima ne bi ni ta radio nepogre ivo uzrujalo. Tamo je èovjek barem mogao otiæi na piæe s pametnim ljudima. "Nije ti smetalo to si mislila da za mu a ima polu-Zidova?" . ako uistinu eli da se vrati. No. Nekad sam mislila da ba zbog toga ne ide u crkvu. to se odmah ponadala kako ga neæe pronaæi. "Ako eli da se vrati. Kakvo neu krotivo èuvstvo! Je li njemu kao ocu bilo priroðeno da sinu oprosti? A to ako je i Al oisa mlaðeg obuzela gri nja savjesti? Nije mogao podnijeti pomisao na tog djeèaka samo g u sirotinjskoj sobici. ruka mu se jako Norman Mailer tresla. Imanje koje se ne obraðuje . Razmi l jao je da kupi novog psa. poèeo se kajati zbog Aloisa mlaðeg. Kako bilo. A jedva da se i sjetio krijumèara koji je ivio s druge strane Fischlhama.eci i dalje ivi. kako lebd i kolut dima cigare. Aloisova je najveæa briga bila da se ne privikne na nerad. to je èovjek manje radio. Uz to. Nikakvo èudo da ti ne ide poljoprivreda.tako neprimjetno poput prvih znakova nebrige. Alois nije mogao vjerovati onom to je proèitao. Tih je dana. Nedostajao mu je Linz.81 Ekonomski su èimbenici (koje je stalno izraèunavao na zasebnim listovima papira. K ako u tu zamisao nije morao uistinu i vjerovati. iz Beèa je stiglo pismo bez adres e po iljatelja.bez obzira na to koliko se urednim dr alo kuæu. Èak je tu temu naèeo i u razgovoru s Klarom. mij enjajuæi i olovke) upuæivali da æe on i Klara. napola idov . ja ti neæu stajati na putu. kad smo veæ kod toga. Ostatak je bio jo i gori. Sve se svodilo na to da æe imanje morati prodati. Na vratima mu se neæe pojaviti roditelj Grete Marie Schmidt . morao prepisati u èisto pr ije nego to se usudio pokazati ga Klari. Dok je pisao. Alois stariji stao je ponovno razmi ljati o tvrtki Hitler i sinovi. Znao je da do toga neæe doæi brzo." Tako mu je kazala. staju i dvori te . no izvornik je. Iako godinama nije bio tako opu ten . Ona je cijelo ljeto osjeæala prilièan i dos ljedan odmak od mu a. Barem ne potencijalnom kupcu. ma koliko pazili na tro kove. jer da jest. dok æe s e otac okretati u grobu. te su se u asne rijeèi Klari morale predoèiti. Kako mladog Aloisa vi e nije bilo. izrazito protiv svoje volje. "Ubio si mi majku. bio nepodno lj iv. otrovno pismo. A kad se samo sjeti kako je djeèak uvijek bio dobar govornik. Morao je prihvati ti èinjenicu. Èak se i zastidjela. Tog pobo nog licemjera! Klara je razgovor ipak skretala podalje od Poelzla.mo da vi e nikad neæe odavati zadovoljavajuæi dojam. nije se v i e morao bojati da ga negdje u susjedstvu vreba razjareni otac. prije ili k asnije morati svakog tromjeseèja potro iti vi e od njegove mirovine. prepun mrlja od tinte i sintaktièkih pogre aka. umjesto toga je pregledao premaz boje na pseæoj kuæici jad nog uginulog Spartanera i zakljuèio kako se jo neæe poèeti lju titi na ljetnoj vruæini. kako sjedi na oskudnom poljskom le aju. na izvitoperen naèin. Dvorac u umi 2. suznih oèiju. postao sladi nego prije. Kao da mu njegove nezasijane njive pr edbacuju. Alois mlaði je na takve trule ideje mogao doæi samo slu ajuæi Johanna Poelzla. Osjeæala je da mu je ta ko du na reæi. no ipak je prevladao osjeæaj du nosti. "Ti si gro zan poljoprivrednik. poèelo ga je kopkati to veæinu poslova prepu ta enama . U povrtnjaku nije radio ni ta. Mal i je djeliæ Aloisa i dalje u snu trèao uzbrdo. Sad se sam sebi èinio pretjera no zadovoljnim to promatra kako putuju oblaci. zbog stida nad sinom." A u pismu je bilo tako puno pravopisni h pogre aka da ga je Alois stariji.mogao je biti zahvalan to odreðena mlada dama nije ostala trudna. kako sam doznao. Kazala je tek: "Ta mi pomisa o nije naroèito zasmetala." Bio je ogorèen. Nije mu se èinilo da im treba novi pas. nije mu mogla oprostiti to se one u asne veèeri pokazao bespomoænim pijancem. Takav je spokoj mogao ispasti skup.

èije 284 Norman Mailer se postojanje obeshrabruje. Edmunda i Paule.idov nikad te nije smetala?" ponovio je. "Nije. "a taj èovjek nije idov". . spreman sam ustvrditi kako nam sjeæanja. Tako sam nauèila. Uvijek sam se brinula zbog na e djece. To je mogao znati samo na jedan naèin." "Ali to ne znaèi da sam zbog toga idov. ili se treba razoèarati. Iako sam znao kako Hitler nije idov. bio sam ugraðen u tijelo odreðenog èasnika SS -a koji se zvao Dieter. Zidovi s u u krevetu radili zabranjene stvari. pojavio u liku pripadnika SS-a. rekao je Alois. T o da je Johann Nepomuk bio stvarni Aloisov otac saznao sam pomoæu informacije koju sam jednom dobio izravno od Maestra. Ja sam njegov sin.ne t ako izravno. pa sam Himmleru izvor svoje informacije mogao objasniti samo tako to æu mu servirati izmi lj enu prièu. Sad je tek ostala zbunjena. do lo mu je da od stare ptièurine sku ha juhu. A Alois. informacije morao prikupljati na naèin koji je Heiniju bio prihvatljiv . Zidove nije primjereno mrziti. U Posebnom odjelu IV-2a morali smo. Izrijekom je rekao kako zna tko mi je otac. To je takoðer èula. 1938. Nije znala je li joj laknulo.ne bi li to moglo biti tako? A idove je pratio glas da su inteligentni. dobro sam ga tresnuo po licu i slomio mu nos. to je. godine u Grazu proveo istragu o Hit-lerovom djedu.to znaèi da je Maestro sigurno odav no zakljuèio kako svojim vragovima mora ukinuti moguænost sjeæanja ako u svom dijelu s vijeta eli odr avati red. nije to bilo ba tako jednostavno. A onda je rekao. Èinilo mi se da bi to moglo ojaèati krv na eg Adolfa. Tijekom tog razdoblja. O tome se prièalo u Stro nesu i Spitalu. Nije ni morao ni ta v i e kazati. Zato sam. Tebi sam pravi stric." Alois se stao smijati kad se prisje tio. Onda se nastavio smijati da poka e kako to nije uzeo k srcu. To je znak slab og obrazovanja. naravno. nisam bio siguran to je is tina. ukoliko to udjel ba ne zahtij eva."Kako bi mi to moglo smetati? Aloise. No. potk raj tridesetih godina dvadesetog stoljeæa." "On ti je to rekao? Ba tim rijeèima?" Svog je djeda Johanna Ne-pomuka dovoljno dobr o poznavala da zna kako on takvo to nikad ne bi izgovorio. Kad mu je bilo est godina. Mo da su ih radili i ona i Alois ." Dobio je glavobolju. "On mi je".k oristeæi ljudsko svjedoèenje. uvijek si govorio kako je èovjek koji mrzi Z idove nekulturan. bez obzira na to koliko bila potisnuta. kao i u bilo kojoj drugoj obavje tajnoj organizaciji. "I ti si svih ti h godina mislila suprotno?" Dvorac u umi Z83 Klimnula je glavom. iznenadnu i estoku. kad sam se kao pripovjedaè ovog romana predstavio. Moramo postati simula krum èovjeka. Stari Johann Nepomuk jedn om mi je isprièao tko sam. "Pomisao da sam ja polu." Nije mogla spri jeèiti suze u oèima . "takvu informaciju natuknuo. ba rem kao vodièi. eljela sam da pre ive. Bilo je jasno. Tako je èula. Tom je tipu zbog toga ostala ru na nju ka. Vratila su mu se stara sjeæanja na najrani ja zadirkivanja u koli. Moramo se odreæi poticaja koji nam don osi ivot u vi e raznih svijesti. "O tome nema govora. To sam doista i bio. Mogu r eæi kako inaèe za takvim potpunim ugraðivanjem ne pose emo. Godine 1938. rekao je. To je bilo to. kao Dieter. Tad nam padnu i demonske moæi. kredibilnost odr avati barem na internoj razini. Tako sam. kad se prisjetila glavnog uzroka svojih rijeka suz a. Jer za to plaæamo izravnu osobnu cijenu. Uvijek bi se kradom uzbudila kad bi pomislila da je udata za èovjeka takve krvi." "Ali je uopæe nisam idov". Heinricha Himmlera u takvo to ne bih mogao uvjeriti. kako bih osigurao kredib ilitet. Kad me sljedeæi put neki djeèak nazvao idovom.naroèito sad. vi e mi se èinilo kako sam je jednom veæ znao . Na svoj sam tro ak ivio i funkcionirao unutar njega. 2. Ne na takav naèin . znaèilo da nisam u moguænosti o tkriti joj izvor. a da ne otkrijem svoj izvor. ipak slu e. "Zbog toga mi je bilo drago to ima idovske krvi. Èitatelj se mo da sjeæa kako sam se. Naravno. kad mu je na pamet pao Johann Poelzl. Naravno.

Kako se do odgovora n a to pitanje ne mo e doæi lako. "Ne progovaraj". napor da svoju srd bu potisne pulsirao joj je u srcu." Ne mogu s autoritetom govoriti u ime vragova koji imaju lijeènièku diplomu.slabih oèeva.mogao uspostaviti dijalog izmeðu raznih dijelova uma. U tom je smislu ulazio u najgoru kategoriju ljudi . ona bi Aloisa mlaðeg ubila. Cijeli je svoj ivot izvr avao naredbe. Sad je to pouzdanje naru eno.no srd ba prema Aloisu mlaðem ponovno mu je isplivala.idovi su znali kako pre ivjeti. Ako je ne to za idove vjerovala (a ne bi mogla reæi da je punokrvnog ido va ikad upoznala) bilo bi to da. do kraja ivota . koje je u zoru stiglo ogrnuto ki om . u sebi -as kim bi o tome i mogla razgo varati? . odnosno u grudima. takvom snagom i prijezirom da je sasvim moguæe . be z obzira na to jesu li bili bliski. "Da vi e nikad nisi naèela tu temu. Klara je znala kako æe za to morati platiti. Kad smo veæ kod toga. lijepog. No. a ipak ivi. To mu je pokvarilo svu onu radost koja se u srd bi takoðer podrazumijeva. radije æu se vratiti Aloisu. s Fanni je postupa o lo e.tmurno svjetlo. to neæe biti zbog kakvog konzervansa koji im teèe venama.Ovu sam relevantnu primjedbu iznio zato to je pitanje ima li Alois idovske krvi op et iznenada osvanulo. naposljetku. Sokantno. koju je dobrim dijelom spasila njihova idovska kr v. Jo je gore bilo to se svog kukavièluka Dvorac u umi 285 stidjela.kako je te noæi mo da poèeo ra k dojke koji æe joj kasnije u grudima gorjeti paklenom boli. za èije se zdravlje svake veèeri molil a. Prvi put nakon svih tih godina le anja jedno pored drugog. pleme nitog.to ima troje ive djece. vjerovala je kako je njeno zadnje troje djece time dobilo bolju priliku za pre ivljavanje. No. Ida i Otto prerano umrli mogla je pripisati svojoj obitelji. pri èemu je. koji je poku avao spavati n a podu. A to je prouzroèilo i manjak stege kod njega samog. Aloisov nad zor nad vlastitom prirodom bila je svojevrsna poèast koju je odavao Franji Josipu. Neki su èak bili i bogati! Klaru bi se uv ijek zbog toga dojmilo. velikog i dobrog kralja. èula grozne prièe . razgovor s Klarom izazvao je u njemu takvu oluju da nije mog ao ostati u krevetu. uspio oboje odr ati budnima. ponuditi isti hranjivi osjeæaj vlastite ispr avnosti kakav obiènijim prigodama na raspolaganju stoji najveæim licemjerima meðu ljud ima koji idu u crkvu. o kojima je od prij atelja i rodbine. a p otom nareðeno provodio u Carinskoj upravi. Obuzela ga je srd ba. èak i od duæand ije. poku ati zaspati na otomanu. utjelovljenje napornog rada i stege. Kriv to je Alois mladi ispao takav bio je on i jedino on. Ostala je bez pretpostavke kojoj se dugo radovala. mo da te jadne noæi sna no zakoraèio naprijed. bez obzira na njihove mane. a za njim i Edmund i Paula. Kad bi bil o moguæe. potpuno privatno. Previ e joj se toga dogodilo istovremeno. Njemu je te noæi srd bu uveæavala èinjenica to je izdao sam sebe. rekla si je. Kako je bilo izvjesno da su sva njena djeca s Aloisom jednu èetvrtinu id ovi. Nije mogla vjerovati to to sebi govori. sada je morao ustati. godine okonèati ivot. Adolf je pre ivio. hodati u krug po sobi. To to su Gustav. po tovao je Franju Josipa. obuæi se. no reæi æu k ako je moguæe da je karcinom koji æe Klari 1908. pa je uspio izdati nekoliko nared . No. Tek je na p rvo jutarnje svjetlo . Kako je mogla prihvatiti zamisao da se Aloisa mlaðeg pozove na povratak? Le ala je u krevetu slu ajuæi Aloisa starijeg kako lupka po podu dok lije e i uskoro je i nju obuzela srd ba. to je pretpostavka koju se suvi e ri jetko razmatra. Veliki doprinos nesanici. te je noæi Alois bio srdit zbog posljedica vlastiti h postupaka. Svaki je sat te mraène noæi morao probdjeti trudeæi se da mu srd ba splasne. Srd ba mo e. A Aloisu mlaðem ipak nije uspio usaditi ni ta od tog smisla za po tovanje. naravno. Nikad to ne bi b ila u stanju. tako lo e da nije mogao biti strog prema njenom potomstvu. Takve prednosti vi e neæe biti.srce æe mu na dan Poelzlove smrti poskoèiti . poku ati zaspati na podu. Ostane li troje preostale djece i dalje na ivotu. nego uvijek k drugima. Samo to je znala da ne mo e. Je li tako ispalo zato to se doista osjeæao krivim zbog djeèakove majke? Da. Bit je tog zadovoljstva srd bu nipo to ne usmjeravati prema se bi. Bijes na Johanna Poelzla uskoro æe ipak splasnuti i prijeæi u ne to to se mo e nazvati prijezirom. da. jekt takve velike antipatije.

Kad ponosnom kli jentu ugradimo duboko poni enje." Uhv . Mo e i pogrije iti. Govorim iz iskustva. "kad otac shvati kak o i on mo e pogrije iti. kad god bi elio da mu Adi priðe. "èuje vlastite rijeèi i shvati kako nisu toène. Otac se mijenja. Zbog toga mi nije bilo jasno kakvu je krajnju svrhu Maestro imao na umu. Kakva bi to samo bila katastrofa. kazao joj je. Morao sam se zapitati hoæe li konaèni uèinci takvo g stanja poslu iti na oj svrsi. "Mijenja se". no svejedno je to rekla. Nije znala vjeruje li i sama u ono to je potom kazala. rekla je. Adi je dobio i vi e nego naznaku muke kakva se obièno ve e za nastanak neizbris ive melankolije. u tom èasu. Bijedni k kojeg su nekoæ poni avali stekao je moæ poni avati druge. Maestro nas ba takvim potezima èesto zna iznenaditi. "Mo e doæi i èas". A Alois mu nije smanjivao jaèinu ni kad mu je djeèak bio nadohvat ruke. Itekako se dobro znamo slu iti poni avanjem i samo poni en jem. Dobar otac prije ili poslije shvati da je mo da i ao u krivom smjeru. dovoljnom o trom da nekom o teti uho. Sad se kreæe u dobrom smj eru. znak je da je u kockanju s velikim ulogom izvuèen dobitak. nizom poni enja svoj objekt mo emo potaknuti na prebrzu osc ilaciju izmeðu polova njegove depresija i manije. vrijeme neæe potratiti. Alois zazvi dao. ne smije nika d kazati kako ti otac nema pravo". 286 Norman Mailer 3Sad bi." Adi je ostao paraliziran od straha. Pokazao je i ne to dara da svoj sluèaj krene zagovarati kod Klare. Jer je spreman mijenjati se. takvo je poigravanje moglo izazvati buduæu nestabilnost. Neæe dopustiti ponavljanje iste gre ke kakv u je napravio s Aloisom mlaðim. A zna li za to?" "Ne. p onovila je po treæi put. trebalo ne to tako drast ièno. i jo u tako ranoj dobi. predviðajuæi klijentu velik u buduænost. a sve zbog ta kve sitnice. "Adi." Govorila je kao da se to veæ dogodilo. ne elim preuvelièavati. No." Ponovno je klimnula. kad se du evni ponor potencijalnog samoubojice preobraz i u izra eni ego. rekla mu je.bi kako u buduæe treba postupati s Adijem." Stavila je djeèaku dlan na lice. Pa se pr omijeni. a otac je djeèaku jadom slabi o duh." Alois je Adiju vi e puta kazao: "Na tvog se starijeg brata uludo potro ilo vrijeme i za njega se bespotrebno rtvovalo. "On je dobar otac. Adolfe. "Majko". Maestro od mene nije tra io da Aloisa obuzdam. kad Dvorac u umi 287 nam takvo to pode za rukom. kao da mu eli rashladiti gro znièave obraze. kao da i sebe eli obvezati da povjeruje u te rijeèi. Bilo je prigoda kad je." Klimnula je glavom." Bila je tog svjesna. Neæe . "otac me sad gleda kao da sam neprestano za ne to kriv. n e ispu taj biè. Zvi danje je i njene u i ubadalo poput igle. a poneka d je èak i izazvati. Mislim kako je to dr ao jo jednom vrstom cjepiva protiv buduæih em otivnih kriza. No. Maestro bio spreman takvu roditeljsku dominaciju i poticati. Djeèak je bio dovoljn o nje an da ne ispadne kako treba. "a sad u onome to govori ima reda. U gostionici bi sad rado rekao: "Ako odgaja sina. Naravno." "Promijeni se?" "Svakako. Ako klijenta elimo natj erati na neki nasilan èin. Smiono riskirati ivote na ih klijenata nije mu nimalo strano. "Ali to ako bude u krivu?" "On to ne radi namjerno. bio daleko od potpunog smanje nja ega. kad radimo s ljudima koji boluju od maniène depresije. Radilo se o dobro uvje banom zvi duku." "A to ako je jako u krivu?" "Neæe na tome ostati. No. To su veæ provjerena sredstva koja slu e razvijanju klice samoubojstva. To se mo e pokazati podjednako zahtjevnim kao i od kukavice napravit i junaka. Adi je. Nije mi bilo jasno za to bi nam sad. jer ti je on otac. Ta je moæ demonska i ne stjeèe e lako. "Da". rekla je. Erupcija se dogodi vrlo brzo. sebi postavljamo i zadatak takvu ranu pretvoriti u buduæu snagu. No." "Jer si sebi mogao kazati kako ga nikad neæe zbunjivati. Ti mi.

On je bio. U pravu ili ne.ne smije. "On Ehrfurchta nije imao". "va e gazdinstvo netko mo e kupiti samo iz jednog r azloga . kazao joj je. no nije ni pretrpio gubita . Dr im kako æete svoje imanje moæi pr odati ljudima koji imaju jo manje iskustva s poljoprivredom od vas. Mnogih sam mu noæi ponavljao da se Alois mlaði zauvijek odvojio od obitelji. dovr iv i prepravljanje oporuke. A njega jako pogaða kad se osjeti slabim. Sad si ti najstariji brat. ali nije . rekao je on. dodala je. ali su" . otac je uvijek u pravu. Inaèe vlada zbrka.no on a se prema mu u uvijek pona ala s Ehrfurchtom. jednog æe dana i on imati obitelj i svi æe ga njeni èlanovi po tovati i boj ati ga se. Jer sad si ti najstariji brat. Mladi æe te po tovati i uva ava ti. Do prosinca je napisao novu oporu ku. molim vas. U tom mu je trenutku potreba za mokrenjem postala hitna. zar ne? Morate strpljivo èekati. Kao da mu je znoj osvijetlila posveæena svjetlost. (Njoj je takva primjedba bil a ravna oèijukanju s herr Rostemeierom. "Sto manje to bolje". rekla je Klara." Klara je to kazala tako ozbiljno. pa je kupoprodaja obav ljena. zazvi dao Adiju i glasno mu proèitao dijel ove testamenta. o njegov im se rijeèima ne raspravlja. Da. ravna onim dobro poploèenim avenijama uma uvijek sprem nim za primanje jakog mentalnog prometa. dobro upoznao s odgovorno æu kojom se takve ozbiljne odluke moraju donositi. "Da". Za dobro obitelji. K ako je pisanje oporuke sad sasvim zaokupilo Aloisov dugo razvijani smisao za pra vi slu beni postupak. Nije li ga i va mu svojedobno zbog toga kupio?" "Ne bih rekla da to ba i nije tako". Klara je prva u obitelji shvatila (a zasad je i dalje bila jedina) da se s Adije m mo e razgovarati kao da mu je deset ili dvanaest godina. Alois stariji bio mi je u tome od velike pomoæi. Jamèim kako sam se. "Najbo lje je kad u kuæi ne vlada zbrka. Od toga bi se mogao osjetiti tveiblich." Sad je spomenula Aloisa mlaðeg. svidjeli su mu se i kuæa i polja.jer lijepo izgleda. Ti si va an. Ta ko je potpuna bila va nost onog to je æutio. "To me nauèila moja majka. Odreðivala je da u sluèaju njegove smrti sin imenom Alois ne smije dobiti veæi dio imanja od onog koji mu nu no po zakonu pripada. A kad naleti. dok sam slu bovao kao upravitelj krunine Carinske isposta ve. Po tovanju i strahu. sad kao da je mrtav.atila je Adija oko struka i zagledala mu se u oèi." Bogati se tragalac za kuæom uistinu i pojavio. Adi je shvatio i ja sam mu iz noæi u noæ radio na umu. Alois postignutom cijenom nije ostvario dobit." Dvorac u umi 289 Nakon èega je. morate ga. "oèeva rijeè mora biti zakon. sve dok taj koncept nije postao mentalna izvjesnost. Znat æu kako treba odgovoriti na svako pitanje koje æe biti p ostavljeno. Bio u pravu ili ne. (Taj mu se f enomen tih godina dogaðalo uvijek kad bi bio na rubu da o sebi pomisli ne to veliko i sretno." Tad je poèela govoriti o die Ebrfurchtu. Bit æu vam prijatelj. dodao je i: "To izra avam s punom svije æu o ozbiljnosti takvog oèev og èina. dodao je. U ao sam mu u misli taman toliko da mu apne m: "Tvoja je majka u pravu." Adijevo je tijelo bilo vla no. 4Alois je odluku da izmijeni oporuku donio nakon to je shvatio da mo e prodati gazdi nstvo. "Der frau Hitler". kao da se radi o va nom i uspje nom èovjeku . "Obeæaj mi kako se to za tebe neæe nikad moæi reæi. gotovo da je tako rekla Klari. Djeèak ko ji ti je nekad bio brat. da je djeèak osjetio kako mu je to izazvalo svet u snagu. Njena 288 Norman Mailer se majka tom rijeèi poslu ila govoreæi o Johannu Poelzlu. Od njega n e smije oèekivati da prizna kako ima slabih stana. marljiv ali nesretan seljak . poslati k men i. rekla je svom sinu. Oèeva je rijeè u obitelji zakon. a ja sad prenosim tebi.) "Da". "Da". "dobro je da ste toga svjesni.tko to u obitelji nije znao? . rekla je. Uskoro æe jedan od tih situiranih ljudi i naletjeti. ako eli vjerovati kako æe u buduænosti i njemu pripasti dio Ehrfurchta.) Gotovo da mu je pobjeglo usred majèinog izlaganja." Da.dig ao je u zrak prst . Zbog toga ne smije oca nikad optu ivati. Kupca mu je poslao herr Rostemeier. o z amkama dobrog voðenja gazdinstva znao je jo manje od Aloisa. Mora ga se slu ati. koji je èak i posavjetovao Klaru."imuæniji.

lijepoj. KNJIGA JEDANAESTA Opat i kovaè I. Alois je sad oti ao u pravu mirovinu. U ljeto 1897. 290 Norman Mailer No. A nove su ideje bile ba ono to mu je trebalo. tu veæ bio u nekom prija njem ivo tu. da. a kasnije ipak svake noæi sanja o plemenitom ivotu. Po to se rije io du n osti voðenja gazdinstva. èvrstoj pljusci ne bi li se pèele uzvrp oljile. pozorno sam pratio Aloisove skromne aktivnosti. no tad se zapitala. onda je 2-94 Norman Mailer on. Buduæi da je to moglo utjecati na ono za to smo pripremali Adolfa. Mogao je biti srednjovjekovni vitez. Nije bio ni pribl i no okretan ni sna an kao Alois mlaði. ak o mi Alois. kako je to bilo uistinu. Aloisu je postalo zadovoljstvo. Der Ritter Alois von Lambach! Ako se ponovno javi pitanje kako sam to ja mogao doznati za njegove reakcije. Grad je imao samo 1700 stanovnika. Veæ je bila blizu da djeèaku ka e da odustane i od samog upita. to se k postanku probija izm eðu mokraæe i izmeta. nakon to su prodali hafeldsko imanje. sagr aðenom u obliku trokuta. Tko b i ikad po elio li iti se takvog bogatstva? A opet. a ako je tako. zakljuèio je. Primjerice. Na moje iznenaðenje. gdje su ivjeli do kraja godine. "a to ako Bog eli da Adi ude u taj zbor?" Nije se kanila mije ati u stvari koje bi mogle biti dio Gospodovog naum . Mo da izopaèenost na e prirode ui stinu ima neke veze s tom neobiènom ljudskom prirodom. a i poslu an. niti tako zgodan. 2. sve je sad ostalo na Adijevim pleæima. ali je mo da ipak bio podjedna ko bistar. no mogao se pohvaliti b enediktinskim samostanom osnovanim u jedanaestom stoljeæu. Je li to osjeæao kakvu prikrivenu naznaku ranijeg postojanja? Nije odbacivao t u moguænost. èinilo se kako se one ne zanimaju za njega. Po tap ao bi sjedalo kao da se eli prisjetiti zvuka pljuske koju bi toj drvenoj kutiji opalio u dobrim starim danima. jednom morao biti vra ki razvratan vitez. Moglo se prihvatiti kako re inkarnacija nije izmi ljotina. ponovit æu da povremeno mo emo uæi u mi sli ljudi koji su blisko vezani s onima koji su nam povjereni. sobarice i kuharice u Gasthofu nisu ga nimalo zanimale. ne mo e povjerovati da æe ikad prestati postojati. A njemu to nije sm etalo. Veæina ljudi. Moram kazati kako je Aloisu to bila poticajna misao. stao se zanimati za srednjovjekovno ozraèje Lambacha i rado je e tao njegovim ulicama. godine. No. To to je sebi nametnuo da se bavi novim zamislima mo e nam objasniti prijem na koji je kod Aloisa nai la Adijeva elja da se upi e u djeèji zbor u benediktinskom samostanu . Ne. te crkvom. Odgovor bi bio jako brz. to nas tek èeka. prije vi e stotina godina. On je pak stigao do konaènog zakljuèka . Jo i gore. tri ulaza i tri oltara. Alois se poèeo pitati je li.k od kojeg je strahovao. Ta ga je pomisao dr ala u sjajn om raspolo enju. Klara nije mogla vjerovati da se njen mu s tim sla e. To je jedino zbog èega bih potencijalnim kandidatima preporuèio ivot vraga. Dr ale su ga podalje od ivog pijeska starenja. Stoga su mi Alois ova premi ljanja o reinkarnaciji bila dostupna. Zvi dati mu da doðe. uopæe nije bio klijent. obitelj se preselila u Gasthof Leingartner u Lambachu. kao i nadom da æe mu najstariji sin ipak dati ne kog razloga za ponos. naposljetku. Povijest je takvo klu pko la i. Moram kazati kako je Paura na njegove misli vrlo neobièno utjecala. s tri zvonika. T oliko toga znamo o tome kako se povijest zbivala. a li iznenaðujuæe promjene. Povijesti se rijetko sjeæamo (kad su u pitanju oni koji su je t ako dugo pro ivljavali kao ja) kao niza tek oèaravajuæih dogaðaja. Prijenos vlasni tva djelovao je tako nepovratno da je Alo isa ostavio u uvjerenju kako se sad mo e dokraja oprostiti sa snovima o svojim zad njim danima na kakvom gazdinstvu. nije nezamislivo ni kako sam si b a to uèinio kad sam otkrio svoju povezanost s Maestrom. Alois. Alois je u srcu èuvao pandan staroj fotografiji. to je donijelo male. zakljuèio je. I dalje bi noæu ponekad sjeo na hrastovu klupu i opet razmi ljao o Langstrothovoj kutiji koju je sam napravio. Poslu an je bio sigurno. Za to ne? To bi svakako objasnilo njegove najhrabrije karakterne crte. Èak bih kazao kako je Alois zasad bio zadovoljan. Paurom.

a. Nem a potrebe da zavr i kao boleæivi sveæenik. Znao je kako mora govoriti tiho. Krvave on osta bluze. I tako je mladi Adolf. sveti na Gospode 296 Norman Mailer Dok je pjevao. Mihovilu arhandelu koju je svaki dan ponavljao. "sjeæam se kako si lijepo pjevao onog dana kad smo iz Li nza stigli u Hafeld. a i Adi isto tako. "kad sam bio mlad. Alois je objavio. Rastalit æe vam kosti i pluæa. Alois se nasmijao. da. dragi sklade Sveti. Djeèak je ne samo pohaðao dvanaest obaveznih predmeta. Usred dobra a i zla. to nije za djecu. pri ao Aloisu i uspio izustiti k ako su mu redovnici kazali da ima dobar glas. Najprije je pomislio da mora izgovoriti propovijed koja je prethodila molitvi. Prema drugu il' na mene? Njemu ivot skoro uze. oèe". beskrajno ti kraljevstvo vjeèna tvoja vladavina. Sad je upijao zvuke i udio za tre nutkom kad æe ostati sam u umi i govoriti drveæu. Zato to sam poèeo vjerovati u tvoje buduæe sposobnosti. . Opat samostana bio je najdojmlji-viji èovjek kojeg je Adi ikad vidio. Djeèak je bio spreman zaplakati pred snagom "Grosser Gott Wir Lo-ben Dich". "Reæi æu ti ne to". Na onom svijetu èekaj na me. rek ao bi. ili æe ga èuti na hodni ku. "i saznao kako ti benediktinci vode najbolju kolu u Lambachu. Redovnici su ga uskoro stali smatrati jednim od svojih najbo ljih uèenika. Va e æe tijelo odvratno s ti. a na svjetlu koje je dopiralo kroz ru ièaste proz ore treperila je njegova predod ba raja. dopu tam." "A. i on je to znao. mein guter Kamerad. Sa svoje je strane Alois bio odu evljen njegovim ocje nama. Kugla na nas poletjela. Jednom je." Adi je zavolio kolu. sa zami ljenim e irom u rukama. nije to za djecu!" Sad je Aloisov glas jo jaèe odjeknuo. kad je ostao sam u sobi u Gasthofu koju je dijelio s Angelom. kao neku vrtu odor e. Imao sam najboljeg druga. ili jo bolje. Sjeæanje je Aloisa potaknulo da zapjeva iste stihove. srebrno sijede kose. poticao sam ga da povjeruje kako æe se jednom moæi uzdiæi nad sve ove r edovnike i u jednoj ruci dr ati vlast. "stare su mi se pjesme uistinu vratile. odluèio sam poslati ga bez obzira na druge zamjerke. "prodrijet æe vam u svaku poru va eg tijela. kazao je. Ako bi mu otac odobrio da ostane n akon nastave. s vje ali ce skinuo njenu najtamniju haljinu i omotao si je oko ramena." Adi se ipak pitao bi li jednog dana mogao postati redovnik. sveti. To je bio trenutak kad je K lara uzviknula: "Ne. mogao bi iæi na probe. neæu ga hrabriti da tim putem ode predaleko. Onda je stao na stolicu. Mein guter Kamerad.'" Dvorac u umi 2-95 Nasmijali su se. Svojedobno je bila solist u upnoj crkvi u Dollershei mu. Na ao je èak i svoj uzor. rekao je Adi." "Jest".. uzvi enog izraza lica. Nebo slatki. veæ je u svakom imao i na jvi u ocjenu. no osjeæao se tako ispunjen propovijedi koju je èuo na misi. Ako bi se tko pitao za to je popustio zahtjevu da mu neki od sinova ide u kolu kod redovnika i sveæenika. Alois je imao spreman odgovor: "Pomno sam se raspitao"." . Uvijek bi uz mene stao. a u drugoj samostan. i ja sam se mogao pohvaliti dobrim gl asom. Sveti Bo e. Kako Adolfu u ivotu elim svaki boljitak. Za izvrsnost koju si pokazao u novoj koli treba biti i nagraðen. Kad je bubanj borbe zvao. S viðali su mu se njihovi crni habiti. Sjetili su se. rekao je. rekao je Adi." U sebi je Alois mislio: "Naravno. A taj se oganj neæe nikad ugasiti. opat. " Ovaj pakleni oganj". rekao je Alois. Sjeæa li se one koj a ti je uzrujala majku?" "Sjeæam se". ko je i dalje pridr avam. to je bilo vi e nego dovoljno da Alois ostane blagonaklon. "Stalno je govorila. Ne mogu ti vidat rane. Adiju je bio lijep poput kralja. kao i molitvom sv. glasom koji je zbog pjesme postao hrapav: "Da. lAch. slavljeno ti ime tvoje. Iz va eg æe se grla osjeæati stra an vonj. Bio je visok . To mi je bio majèin dar.

molimo te da nas izbavi tiranije nedostojnih duhova. Adolf je stajao sam u ulaznoj ve i i pu io cigaretu. "Slavna visosti." No. la i i srdite opakosti . O. nije dugo ostao sam. Adi veæ smi ljao kako æe od opata zatra iti oprost. imenom von Hagen. No. i to sasvim. u tom je trenu morao otrèati do trave kod kamenih stepenica ulaza. koliko se samo elio pok ajati." Zbog te je primjedbe Edmund dobio udarac dovoljno jak da zatuli svom snagom svoj ih èetverogodi njih pluæa." Sad se nad njih nadvio Alois. "S . I dalje se osjeæao kao ena. gdje je odm ah povratio. Kad je Klara si la. Èim je Adolf povratio dar govora. iako ga je obuzeo cijeli skup groznih osjeæaja. Spremao se iskoristiti dosegn utu moæ anatemiziranja. urno dodajem. godine. da bi sve pokvario . U tom je trenutku shvatio kako mora raditi to su radili i drugi uèenici." Bio je stra no uzbuðen. ponovno je pomirisao i osjetio gnusnu uznemirenost. rekao je. prije nego to ju je podigao. Njegova se mr nja prema sveæeniku dugog nosa nije smanjila. mo da jednog dana i postane dobar sveæenik. pa nije izravno nagovje tavala falange koje æe pod t im simbolom kasnije stupati. do ao je Adolfa uhvatiti na djelu. Radilo se o grbu ranijeg opata. bez obzira na to. Kad je zavr io. no samo kao odjek ranije zaljubljen osti. "Je li moguæe". Dao sam sve od sebe ne bih li ga potaknuo da pomisli kako je dobio znak s neba. èak je nogom udario haljinu. prognaj u pakao Sotonu i sve zle duhove koji svijetom obilaze i ele nam upropastiti du e. No. Na svoj deveti roðendan. "Ne diraj me".o. No. "Tebe je od Aloisa mlaðeg titila majka". Von Hagenova svast ika bila je uklesana nenapadno. rekao je. kne e vojske nebeske. kukastog kri a. "Nisam manje vrijedan od tebe. prelat na zlu glasu meðu uèenicima zbog svoje sklonosti pri-kradanju. Adi je kazao: "Alois mlaði je mene uvijek tukao.dobio prvu pravu erekciju u svom mladom ivotu. Istovremeno je. Uvijek mi se gadilo. Morao se o sjeæati ravnopravno. eto ga tu. izjavio je. jer je postalo oèito kako je oèev miljen ik mali Edmund. Nema vi e pola-pola. Edmund se usudio uzvratiti. pa je sjeæanje na tr enutak kad mu je Alois dao dopu tenje da pjeva u zboru gotovo i èezlo. A za to nikad n ikog nije bilo briga. a von Hagenu se sigurno svidjela sliènost grba i njegovog imena kukasti se kri na njemaèkom naziva Hakenkreuz. Ne bi trebalo iz toga izvlaèiti dalekose ne zakljuèke. opat je èak kazao: "Pa. Adi je bio na rubu plaèa. Amen. izustio je: "Oèe. znam da sam pogrije io. Jednom iskusit i anatemu bilo mu je dovoljno. A istovremeno se os jeæao i kao ena. Cig aretu (svitak Aloisovog duhana za lulu smotanog u novinski papir) je sveæenik odma h zaplijenio i zgazio na tlu." Iskrenost u Adijevom glasu odgovarala je potpunom nadahnuæu èiste la i. onda je on. Kako bilo. umrijet æe u velikom jadu. èuo je. Sveæenikovo proklinjanje pokazalo je takvu neplodnost du e. Od najranijeg je djetinjstva udisao dim Alois ove lule i taj mu je miris bio odvratan. Ostao je pot298 Norman Mailer 4Reæi æu kako se kod Adija zadr alo obo avanje opata. Morao je uzeti daha d a mo e izgovoriti molitvu." Potom se opako osmjehnuo. Najgori od sveæenika koji su dr ali nastavu. Zbog toga ju je zbacio i skoèi o sa stolice. tanke po put o trice no a. no sad je naprosto morao ponovno osjeti ti da je mu kog spola.jesu li prisutne bile i druge sile? . Dvorac u umi 297 3Iznad ulaza u samostan. Dobio je nadahnuæe. Raspalio se poput èovjeka koji gnjeèi ohare. Sigurno zbog mirisa Angeline haljine. njihovih za mki. kad ga je Adi sna no odgurnuo. Jednom. Neæu vi e nikad duhan uzeti u ruke. Opila ga je snaga tih rijeèi. "da je u tebe u ao vrag? Ako je tako. Znao je kako æe ga u taj uzvi eni ured posl ti èim prestane povraæati. Mora poèeti pu iti. Pred opatom je opet briznuo u plaè. koji je bio glavni op at 1850. u kamenu je iznad nadsvoðenih vrata bio uklesan veliki kuk asti kri . da Adi nije mogao disati.Zateturao je stojeæi na stolici. pa je kazao kako ne bi elio d a taj gnjusni èin utjeèe na njegovu elju da postane sveæenik. Èovjekov se dugi nos doimao podjednako zloæudnim kao i usne. iz s jeæanja bi ionako uskoro nestala sva toplina.

Mislim da je za njegovo dobro to je poèeo pu iti. Te su svaðe izmeðu Adija i Edmunda odjekivale gostionicom. kazao joj je. u ovom ili nekom drugom gradu. unajmili su gornji kat mlina. Nakon to mu je opat oprostio. no Klara ni je bila nesretna." Klara je sad odluèila Aloisa izvijestiti o dogaðaju u samostanu. a imat æe zn atno vi e prostora.jeæam se. u kojoj je sa stra nje strane radio krupan tip imenom Preisinger. Ponavljam. Netaknut je ostao samo njegov osjeæaj di vljenja prema opatu. Djeèaku su udarci pekli stra njicu.' Aloise. U nadi kako æe Alois s djeèakom suosjeæati. to je ispao profitabilan dan. no tom mi je prigodom uspjelo. Aloisu je kazala da obitelj treba naæi veæi prostor. djeèak je kriv. Zakljuèila je kako bi bilo zgodno kupiti lijepu kuæu. mora li su se seliti. po ni oj cijeni. U tom dijelu Austrije nadgledao sam brojne klijente. Klara je odgovorila: "Naravno da ne. To æe biti znatno jeftinije od gostionice. Adijeve svaðe s Angelom i le su mu n a ivce. kad budu imali kuæu. Angel a se uistinu i bila po alila kako je na jednoj od najboljih haljina otkrila pra njav e otiske cipela . Poèetkom zime 1898. Mo da æe s vremenom zavoljeti duhan i postati pravi mu karac. njemu od nas treba nje nosti . Tamo 300 Norman Mailer ju je èekao beskrajan rad. Angela joj je uvijek bila spremna biti slu kinjom. Moglo bi se reæi kako je Klara neke misli poèela zadr avati za sebe. ali nisu imali neku stvarnu snagu. stanoviti herr Zoebel. kazala je: "S Adijem treba nje n o. tovi e. dr ao èetiri mazge koje su pokretale rvanj. èak su je pok u avali uvjeriti u privid kako je ona izraziti primjer fine dame iz srednje klase. Èak i kad si bio u krivu. ili vjernom m . rekla je Klara. Klara je pomislila. Sad je pak stala razmi ljati o tajnom projek tu. Klara u puno li en ikakve pomisli da ode u sveæenike. godine. n o stvarno mi isku ava strpljenje. Pravi problem nije bio rije en.to je sigurno bilo bratovo maslo. Neka poène u ivati u nekim od moguænosti kakve se Klari nisu nikad pru ile. "Ne". Jednom je prigodom kazao Klari: "Tra i da mu ne priu tim jedne dobre batine. zbog èega se Klara stidjela . no Angela vi e nije i la u kolu. A Alois se tome nije protivio. "ti si mu veæ robinja." Iskreno uznemirena. kad se mladiæ na ao na tlu. Gostionièar i njegova supruga su pak bili zadovoljni stanarinom koju su od Hitle rovih dobivali. Njegov je vlasn ik. Godinama je dr ala kako dobroj supruzi takvo to ne prilièi. Nje nost mu je jako potrebna." U tom se èasu Alois nasmijao. pa ne mogu tvrditi kako sam uvijek u pravom trenu tku bio na pravom mjestu. nju ne namjeravam prebaciti preko koljena. To je tvog brat a jako uzrujavalo. pun sluzi." Alois je odmahnuo glavom. Tako dobra pokæerka. Pa se morala slo iti s njegovom zamisli da se presele u neiskori te ni gornji kat obli njeg mlina. Na je zloæudni crkvenjak kakvog li iznenaðenja! . pravi mu karac. Angela mo e dobiti zasebnu sobu. mo e se ponadati kako æe se Angela udati za pristalog mladiæa. odluèio Adiju priu titi batine. Shvaæala je kako stvari stoje. pa æe moæi preuzeti dio njenih obaveza. A sad svakako zaslu uje imati vlastitu sobu. zato su se trudili Klari obraæati s velikim po tivanjem. 'Nisam znao da odrastao èovjek mo e biti tako ljubazan. Toj je larmi j o trebalo pridodati kovaènicu. I tako je Klara istrpjela Aloisovu elju da se presele u mlin. kad su Adija uhvati li kako pu i." "Pa. stoga. ivot na katu ponad toga znaèit æe beskrajan rat protiv pra ine. Klara je odluèila da ga zbog to ga neæe pozvati na red. no znala je da Alois jo nij e na to spreman. Alois je i dalje ivio u strahu od povratka srd be s kojom je premlatio Aloisa mlaðeg. da. a ja mo da nisam na to obraæao dovoljno pa nje!" Alois se. kazao mi je. Dvorac u umi 299 to nije imala namjeru povjerovati." "Kad se djeca svaðaju". Zakljuèila je takoðer kako je Angela veæ prevelika da bi dijelila sobu s Adijem. Ionako æe sve zanijekati. dok nije poèeo ka ljati.sluèajno bio jedan od mojih najboljih klijenata u Lambachu i naravno da je dobio poticaj da se brzo od eæe do vrata koja je krasio van Hagenov kameni kukasti kri . Poslije." "Kako bilo. "krivnja zna biti obostrana. Uvijek je bila na tvojoj strani. U odnosu na moj ulo eni trud. isku ava mi strpljenje.

" Dvorac u umi 301 "Nema on pojma to govori. ili vjernom prijateljicom. Kako bi ga on samo volio jo malo prignjeèiti. frau Hitler. trebala je stajati na jednoj nozi.poput kakvog kraljeviæa. dok sjedi ispred kuhinje èekajuæi da Edmund prot rèi kako bi mogao ispru iti nogu i jo ga jednom saplesti. Alois to nije primjeæivao. privijenom na grudi." "Aloise. Aloisa je uhvatila depresija. 5Od Paulinog najranijeg djetinjstva. bile jedne pleme nitije plave boje. Kad bi Alois oti ao na etnju. Lijeènikova je ocjena nije iznenadila. majku i Angelu se vi e dojmilo koliko samo Edmund voli svoju mlaðu sestru. Pravi traèak svjetla u obitelji postao je Edmun d. "Moli vas. U dobi o d dvije godine. Klari je èak bilo drago to je krupni. dok se Adiju èinilo kako je ba on pr vi uvidio da nije pretjerano bistra. Radije da je tamo. No." Klara je zaplakala. nego da mora paziti na njega. Kad ju je lijeènik upitao: " to radi kad si umorna?" samo ga je blijedo gledala. bez pomaganja". Alois. Paula bi se nasmijala. Edmunda su stalno hvalili to se brine za Paulu. Paula nije bila u stanju dr ati licu. Edmundovo se lice doimalo zgnjeèenim. Bio je istovremeno i dobar deèkiæ i prav i vragolan. Otresla bi se na Adija. Adi je sve to jako lo e primao. A Klara bi se bila i dodatno uznemirila. dok je Edmund put od zdjelice s juhom do svojih usta prevaljivao veæ ne dugo nakon prvog roðendana. S dvije godine znao se sam obuæi. Navadio se svaki put kad bi Edmund kraj njega protrèao ispru iti nogu taman toliko da mlaðeg brata saplete. ni jedno jutro nije svanulo. nakon posjeta gradskom lijeèniku.po Klarinom mi ljenju . Klara vratila kuæi s vije æu kako i m kæi zaostaje u razvoju. Klari je to bilo nesnosno. No jednog se dana. a da joj Klara nije pri apnula: "Bit æe tako lijepa. svaki put kad ga roditelji nazovu slatkim. da je znala za Adolfovu tajnu elju. znojni kovaè Preisinger nabijao dolje u svojoj radionici. a sve su se te promj ene dogodile otkako su se odselili iz Hafelda. Klara joj je poku ala pomoæi tako to je kazala: "Spava ". Prerastao je svoj slinavi nos i pune gaæe i postao dra estan èetverogodi njak koji je puno obeæavao ." No sad se. ali ne. Klara se morala smijati izrazima lica koje bi slo io. to je lijeènika uzrujalo. èak se poèinjao i sam prat i. Edmund je uistinu imao stra no slad ak osmijeh i smije no lice. èinilo kako je Paula malo zaostal a. Paula nije. moglo bi to biti istina. Dok ju je lijeènik pregledavao. Edmund je puno prije drugog roðendana veæ znao znaèenje rijeèi ruke. Le ala bi u svom krevetiæu sa svojim dobrom prijateljicom. Volio ju je cupkati na koljenu. Uèinilo mu se kako su joj oèi nekako suvi e prazne. Norman Mailer 6. Klari je to omoguæavalo da ima ne to slobo dnog vremena. Klara je sad kazala Aloisu. Klara i Angela stalno s u isticali Edmundove plave oèi. Mogao im je to i reæi. koje je provodila nasamo s Paulom. ali nije uspijevala odr avati ravnote u.ladom sestrom. "Da". noge. Njegov stari dar zapa anja. pa komièno. Adi bi nastojao smisliti kako zlostavljati Edmunda. A njegove su oèi. Njeno æe vjenèanje mo da ispasti pravi dogaðaj. udio je za tim da Edmunda neka njeno udari iz sve snage. Obitelj je preplavilo lo e raspolo enje. Bio spreman sanjariti k ako æe to dijete jednom postati najdra esnija mlada dama u gradu. "èak je rekao da je retardirana. samo bi ustao i nastavio trèati po njihovom tavanu. krpenom lu tkom. rekao je. zakljuèio je Adolf. a onda osjetila nelojalnom. u kojem se bio tako izvj e tio dok je u carinskoj kuæici nastojao uoèiti krijumèara. ta ko mudro. sad se usredotoèio na pregleda vanje Paulinog osmjeha. ali ni ta ne bi razumjela. gdje sam sljedeæeg mjeseca nadgledao preobrazbu sitnog kriminalca u hladnokrvnog a . a da ne prospe veæinu onog to je sadr avala. Osim toga. prsti. Edmund se pa k na to nije alio. jer ga je Adi volio i kod njega provodio mnogo vremena. U to sam se doba morao preseliti iz Austrije u vicarsku i djelovao sam u Zenevi. a ponekad nevjerojatno. 302. Klara se veæ svakako bila zabrinula. iako joj nisu bile niti dvije godine.

godine. kao prvi korak u odstranjivanju Boga. a dugo su je dr ali za najljep u i najkultiviraniju europsku kraljicu. "Shvatit æe kad ti se poka e. primje rice. o tim dogaðajima neæu govoriti dok ne ka em ne to o svom adatku u Zenevi. Mo da sam ba zbog toga odabran da po Zenevi vodim L uigija Luchenija. To to se znalo kako æe joj nepoznate osobe prilaziti. godine. Sebe do ivljava ozbiljnim filozofom i iskreno vjeruje ka ko se na javnost mo e trajno utjecati samo putem posve iznimnih pojedinaènih èinova. krunskog princa Rudolfa i njegove mlade ljub avnice. da o tome pi u novine. vrlo kompleksnog èovjeka. a za takav nam pothvat trebaju oni koji su u stanju obaviti nu no . Tako kako sam. ni je ni ta mijenjalo. neka se zbog toga ne iznenadi. U enevi je nai ao na revolucionare koji su ga prihvatili. Èitateljima koje su ove digresije veæ zamorile mogu obeæati kako se o d mladog Adolfa neæu udaljavati dulje od jednog ili dva zanimljiva poglavlja. tovi e. Siroma an mladiæ Lucheni odluèio je. pretresli mu stan. koji je tad bio u enevi u posjetu. a istovremeno sam bez imalo gri nje savjesti u stanju pomoæi najodv ratnije poteze. kad se doselio meðu vicarce. u poku aj zavoðenja htio upustiti samostalno. Nisam omanuo. nismo smatrali odgovarajuæim mate rijalom. pa sam uspio biti blizu d ogaðanjima u lamba kom mlinu." "Tko je ta osoba?" upitao je. postati a narhist. makar m i on nikad nije bio klijent . neprestano sam ga savjetovao. vojvodu orkanskog. prouèili dnevnik. U pravilu bi je salijetali turisti. izvukao nao trenu okruglu turpiju i zabio joj je u srce." Jadna carica Elizabeta! Bila je tako ponosna i tako pjesnièki nastrojena. "Meðu nas si stigao da li i ivota osobu visokog polo aja u klasi ugnj etaèa. da je takva moguænost i postajala. biti v rednija. Pomoglo mi je to su mu se podsmjehi vali ba oni od kojih je oèekivao da mu plje æu. bila je dogaðaj u koje m sam osobno odigrao va nu ulogu. n o tu je isto tako bila i lijepa Sisi . u najmanju ruku. èlana filmske ekipe. . D akle. dok je stajala na etnici uz obalu Rone. nakon to je uoèen kao moguæi atentator. Njegovi su ga zemljaci Talijani odluèili zvati U stupido ( to je udvostr uèilo dnevnu dozu kompresije njegovih bjesova). Atentatorima se mora puno puta na brzinu uveæavati ego. potom te zapaljive plinove tako sabio dok nisu bili usredotoèeni poput let-lampe . Omiljeni joj je pjesnik. bio Heinrich Heine. tako sam i Luchenija usmjerio prema carici Elizabe ti. Tragedija koja je cijeloj Europi bila poznata pod imenom "Maverling". 10. I tako joj je. Cijeli je svijet uskoro saznao to je u njega zapisao: "Kako samo elim nekoga ubiti . "no nama doðe kao naruèen. s obzirom na njegovo divljenje velikim piscima. vjerojatno bi se Maestro. Sisi æe. kazao mi je Maestro. ako elite da u ubojitom èas u budu pripravni. znao sam. Pokazalo se kako Twaina. A i ti su morali stajati na jmanje deset koraka dalje.ne bih se takvo to usudio ni poku ati! Istinu govoreæi.carica Elizabeta. morao sam se vi e puta v raæati u Austriju kako bih provjerio u kakvom su stanju. Buduæi da sam u okolici Linza razvijao raznorodne klijente. Djelomièno smo civilizirani. rujna 1 898. Pro irio sam plinovite neodreðenosti njegove psihe . prijeði na to!" Dvorac u umi Poradio sam na Luigiju Lucheniju. Potpuno neura vnote en mali prijestupnik. ono to uglavnom nije tako oèito jest da je na krajnji cilj uni titi civilizaciju. carica odijevala iskljuèivo u crno. Vragovima trebaju dvije prirode. pri ao Lucheni. Ako èitatelj osjeæa nelagodu to se obièno prikazujem hladnim promatraèem koji stvari opis uje nepristrano. nakon dvostruk og samoubojstva svog voljenog sina. sa zadr kom." Mogao je odabrati Filipa. Za Franju Josipa se udala 1854. vukuæi ga za njegov dugi nos. No. No. da je do pu tala da je na odmoru prati samo aèica tjelohranitelja.dobar izraz koji sam godinama kasnije preuzeo od svog klijenta. Njen je egzotièni status uveæalo i to to se. koji bi je molili za autog ram. sveæenika bacaèa anateme doveo d o svoda pod kojim je pu io Adi. pa sam o onom èime se bavio znao dovolj no da po tujem strast s kojom je pisao o atentatu na caricu Elizabetu. godine u Zenevi. "Uvjeri ih svojim djelima". barunice Veèere 1889. Neke od njegovih suradnika jesmo.tentatora. Odmah se ga uhvatili. "On je grozna mustra". na nekoliko æu stranica teksta koji æe slijediti citirati Marka Twaina.ali to mora biti net ko va an.

. Twaina se dogaðaj tako sna no dojmio da j e èak napisao i esej. bez morala. lju dski tvor.. postao povijesni èimbenik. Madrasu. i gromovito æe odjekivati stoljeæima. dr avu ili planet da uzvikne: "Vidi . "no pogle306 . Japanu. Èovjek . ta ih je ugava t alijanska skitnica sve nadma ila. ogavan. Sto èovjek vi e razmi lja o tom atentatu. Moje je mi ljenje o znaèaju t og èina upravo potvrdio jedan majstor proze. privlaèio ili zavaravao. gdje je dr ao popularna predavanja. biciklistièki p rvaci. veæ tek svij eæe. Bez na e odjeæe i pijedestala bijedna smo stvorenja odgovarajuæe vel ièine. sve da potaknemo selo. zbog mno tva razloga previ e zamr enih da bi se dali ovdje navoditi. neuèinkovit sluga. ubijaju jedan drugome podanike. neopran. na e dostojanstvo nije stvarno. efovi razbojnièkih bandi. prazan. odmarao se u Kaltenleutgebenu i dan kas nije napisao prijatelju: "O ovom ubojstvu æe se prièati. jer æe s vremenom njihova imena nestati. Bio sam svjestan kako sam. rekao je. Kini. bez ikakve uporabe mozga. Zbog tog ludila da budemo zamijeæeni i da s e o nama prièa stvoreni su i kraljevski i tisuæu drugih dostojanstvenih polo aja. Kako mu je propalo ulaganje u linotip.. sudova. A sad nam se jo jednom predoèila jo jedna stvar koju èesto zaboravljamo . ku an. u amerièkoj dr avi Con-necticut i putovao Eu ropom. Cape Townu.da nitko nema um u kojem nema ni trunka bolesti. no uz prijaznu pomoæ poludjelih novina. tri sata nakon katastrofe. mali i veliki politièari. Kad se dogodilo ubojstvo. nevjerni obièni vojnik. 7Pisac je tada boravio u Kaltenleutgebenu. da nije tako tragièno. otimaju se za tude krune i posjede. za honorare koji su dostajali da otplat i veæinu dugova. kraljeva i povjesnièara..ili je poku av amo zaboraviti . bez i jedne jedine veDvorac u umi lièine i srca i uma i tijela na kojoj bi mu bilo koji skitnica ili prostitutka poz avidjeli. napokon. zbog njega su se pojavili profesionalni akaèi i pjesnici. n jegovo je na sigurnom. s eoski naèelnici.304 Norman Mailer Kako bilo. pogranièni odmetnici i Napoleoni. bankrotirao je. opisivati ga i slikati i za tisuæu godina. meðutim. rasko prijevara. Ne sjeæam se da sam sebe ikad shvaæao tako ozbiljno . No. Maestro me sasjekao. gledano prihvaæen im mjerilima razine i vrijednosti. odbojan.. podmukao. bez ikakv og dara. New Yorku.to je on!" A u pet minuta. nesposoban kamenorezac. Berlinu.." Ne mogu uopæe opisati svoj zanos kad sam te rijeèi proèitao.i sa svog dalekog vrha dru tvenog neba sru i ideal Slave. San Franciscou. prepustiti Marku T wainu. Sve samo da se proèu jemo. svojim neusporedivim jeziènim stilom. bez ikakvog uroðenog arma ili pak nekog koji je sam razvio kako bi osvajao. znao sam kako je to veæ s tara vijest u Londonu. . sve dok bude ljudskog g ovora! O. ugav. Sjaja i Posveæenosti prihvaæen u cijelom svijetu! To nam otvara oèi kakve smo bijedne sjene i prikaze. "Carica je ubijena!" Kad su mi te zapanjujuæe rijeèi pro le subote u ovom au strijskom selu doprle do u iju.A tko je èudotvorac koji je svijetu omoguæio takav spektakl? U odgovoru se skupil a sva moguæa ironija. I to utjelovljenje sarkazma ljudskog roda ima na raspolaganju moæ da po digne ruku . Opis æu.eto ga . plah. ako eli naèi primjer koji bi ovome bio ravan. mali i veliki dobroèinitelji. to se dogaðaj èini va nijim i krupnijim. Bombaju. U na em najboljem i najuzvi enije m izdanju nismo sunca.. kako bi to samo bilo komièno! Pojurio sam to pokazati Maestru. mora vratiti dvije tisuæe godina u po vijest.podigne . "Cijenim velike pisce". Kalkuti te da cijela zemaljska kugla uglas proklinje poèinitelja. talenta. Ja sam ipak do tih stranica do ao pomoæu jednog od njegovih slugu. jednom rijeèju. Moèi. On se nalazi na dnu ljestvice ljudskog roda. truda ili genija. Melbourneu. Zb og toga kraljevi d epare jedni druge. odluèio se ne objaviti ga. kakvima se gradimo. Blatnjav i pokrpan mladi besposlièar. bez karaktera. austrijskom gradiæu ezdesetak kilometara od Beèa. obrazovanja.. trenutaèan je uèinak tog èina bio izniman. kako poduèavamo i vjerujemo. vulgaran.. Stoga je napustio svoju kuæu u Hartfordu. na ovaj ili on aj naèin svi su ljudi ludi i jedan je od najèe æih oblika ludila elja da budemo zamijeæeni zadovoljstvo koje iz toga proistjeèe. Parizu.. i svaka nas protuha mo e ugasiti. sve ih razba tinila.

u Lambach sam se vratio tek nakon atentata. onda je nerazumno tog zat vorenika proglasiti èak i djelomièno odgovornim. Kako je bila bogobojazna. 306 Norman Mailer . Dr im kako ta ocjena "gore" neæe biti dobro primljena.mo e povijest skrenuti u na u korist. Hodi n ko polje nam jo uvijek slu i. u obliku krupnog mu karca prekrivenog èadi. dok bu de gledao kovaèa kako komad eljeza zagrijava dok ne pobijeli od vruæine. No. jest. Ona bi pak. a enevski ga sud ne mo e osuditi. Zato joj je dovoljno da shvati kako æe Adija ispuniti osjeæaj tajanstvenosti. To je da pukne od smijeha. Èak i ako je nije ne to pretjerano volio. nije se voljela slu iti proraèunatom taktikom. Kad ih vi e nema. pa èak ni u Lambachu. "Jest". Naoru ana tom mi lju. u tim rijetkim trenucima veselja. No. a Hitlerovi tad vi e nisu ivjeli u mlinu. no. No. Hvala Bogu t o nije!" Kako se samo Maestro znao smijati. dodao je. no nije namjeravala razmi ljati za to joj vatra tako godi. a da time i sam demonstrativno ne poèini zloèin. Neæe pridonijeti tekuæim dru tvenim nemirima. "malo mu je pripomogao. Bog bi se pojavio kao za titnik èovjekovog neznanja. Znala je za to je Adi rado provodio vrijeme kod kovaèa. Dok se nisu nastanili u mlinu. Od dje tinjstva je znala kako je Bog svagdje. moramo ga sagraditi od prve do zadnje cigle. nikad joj nije palo na pame t da kod Aloisa izaziva ljubomoru. k ovaèa Preisingera.ili gotovo ex nihilo . naposljetku je shvatila kako bi mu ipak mogla bi ti i potrebna. pa je èesto satima bio kod njega. Takvim spajanjem nastaju slo eni ji predmeti. koknuti Sisi? Uvjeravam te da bih. Takva se moguænost pojavila u prizemlju. jer je selidba bila pos ljedica njene suptilne manipulacije Aloisom. Mark Twain.i dalje ga je p rete no do ivljavala kao ujaka. To je bilo ne to novo. No i ti si. koja bi ga navela da se odse le iz mlina. gledaj uæi ga dok radi i slu ajuæi to govori. kazao je. kat povi e njih. 3000 stanovnika) isprva na veliko Klarino zadovoljstvo. dok god Bo je zabrane ne kr i. Ne radi se o imenu. mogla bi kod Aloisa izazvati ljubomoru. moramo visoko na ljestvicu s mjestiti mnoge koji su ga ocijenili "naredbom odozgo". poput Twaina. Klara stvarno nikad nije vjerovala da je dostojna svog supruga ." Tu se i osmjehnuo. nisu pretjerano vrijedna. d a bismo to postigli." Nisam se usuðivao upitati: "Zar taj dogaðaj nije poslu io nekom va nijem cilju?" Èuo mi je misli. To bi se dalo usporediti sa zadovoljstvom koje mo emo osjetiti zbog tvog dobr o obavljenog posla s Luigijem Luchenijem. Ubojstvo Sisi nije nam takvu vrijednost donijelo. a zvukovi koji su se èuli bili su na neobièan naèin povezani s onima koje je sama proizvodila . trebala mu je.Norman Mailer daj kako Mark Twain pretjeruje s va no æu ovog dogaðaja. Samo izniman klijent kojeg razv ijemo ex nihilo . Ako je taj èin naredba odozgo. rekao je Maestro. Voli o bih te oèistiti od snobizma. Tisuæu godina! Sisi æe zaboraviti za dvadeset. nekoliko minuta mogao u ivati u izvrsnoj hr ani. Èovjek je radio s vatrom. veæ ih tek pomalo zaobilazi m ogla. sigurno bio jako blizu da ka e 'naredba odozdo'. ne smije izgubiti osjeæaj za razmjern o.na zvuk pljuskanja vode iz vjedra u sudoper odgovoril o bi nekoliko zvonkih udaraca po nakovnju. "O". kad se na nj ega mo e spojiti drugi komad. Adi je bio njime opèinjen. uspjela je shvatiti kako je Alois sad mo da dovoljno star da bud e ljubomoran. Vrag mu nije mogao priæi. a isto tako i Vrag. Preselili su se u veæi grad (Leonding. Dvorac u umi 8. Glasove im je mogla èuti i dok je radila u kuhinji . Sve dok èovjek nije sli jedio svaku svoju pomisao. "Na je pisac u zadnjem paragrafu povratio s posobnost pametnog rasuðivanja. "Ima tu jedna dobra stvar". kad bih bio gu rman koji bira savr enu breskvu s grane." Twain je napisao i ovo: Medu neuspje nim poku ajima da se ovaj atentat objasni. taj je dob ri momak. previ e fasciniran slavnim imenima. Trebale su joj godine da nauèi manipulirati mu em. To j e bilo uzbudljivo. takoðer bijel od vruæine. "kad je u pitanju svijest o na em postojanju. Kako sam veæ istaknuo.

Trebale su joj godine da nauèi manipulirati mu em. Vrag mu nije mogao priæi. no. Od dje tinjstva je znala kako je Bog svagdje. da bismo to postigli. taj je dob ri momak.i dalje ga je p rete no do ivljavala kao ujaka. No. To bi se dalo usporediti sa zadovoljstvom koje mo emo osjetiti zbog tvog dob ro obavljenog posla s Luigijem Luchenijem. kad se na nj ega mo e spojiti drugi komad. Takvim spajanjem nastaju slo eni ji predmeti.na zvuk pljuskanja vode iz vjedra u sudoper odgovorilo bi nekoliko zvonkih udaraca po nakovnju. u Lambach sam se vratio tek nakon atentata. "kad je u pitanju svijest o na em postojanju. sigurno bio jako blizu da ka e 'naredba odozdo'. veæ ih tek pomalo zaobilazi m ogla. 3000 stanovnika) isprva na veliko Klarino zadovoljstvo. Sve dok èovjek nije sli jedio svaku svoju pomisao. Ona bi pak. Preselili su se u veæi grad (Leonding. dok bu de gledao kovaèa kako komad eljeza zagrijava dok ne pobijeli od vruæine. no nije namjeravala razmi ljati za to joj vatra tako godi.daj kako Mark Twain pretjeruje s va no æu ovog dogaðaja. Samo izniman klijent kojeg raz vijemo ex nihilo . poput Tvvaina. nekoliko minuta mogao u ivati u izvrsnoj h rani. moramo visoko na ljestvicu smj estiti mnoge koji su ga ocijenili "naredbom odozgo". "malo mu je pripomogao. Mark Twain. pa je èesto satima bio kod njega. Hod in ko polje nam jo uvijek slu i. jer je selidba bila pos ljedica njene suptilne manipulacije Aloisom. Glasove im je mogla èuti i dok je radila u kuhinji. "O". Hvala Bogu t o nije!" Kako se samo Maestro znao smijati. Bog bi se pojavio kao za titnik èovjekovog neznanja. rekao je Maestro. Klara stvarno nikad nije vjerovala da je dostojna svog supruga . Vol io bih te oèistiti od snobizma. To je bilo ne to novo.mo e povijest skrenuti u na u korist. Adi je bio njime opèinjen. Dvorac u umi 307 8. Takva se moguænost pojavila u prizemlju. Ne radi se o imenu. "Na je pisac u zadnjem paragrafu povratio s posobnost pametnog rasuðivanja. "Ima tu jedna dobra stvar". No. Tisuæu godina! Sisi æe zaboraviti za dvadeset. koknuti Sisi? Uvjeravam te da bih. No. ne smije izgubiti osjeæaj za razmjer no. Kako sam veæ istaknuo. a isto tako i Vrag. trebala mu je. koja bi ga navela da se odse le iz mlina. gledajuæi ga dok radi i slu ajuæi to govori. Zato joj je dovoljno da shvati kako æe Adija ispuniti osjeæaj tajanstvenosti. kazao je. dodao je. Ako je taj èin naredba odozgo." Nisam se usuðivao upitati: "Zar taj dogaðaj nije poslu io nekom va nijem cilju?" Èuo mi je misli. nikad joj nije palo na pame t da kod Aloisa izaziva ljubomoru. previ e fasciniran slavnim imenima. jest. Neæe pridonijeti tekuæim dru tvenim nemirima. moramo ga sagraditi od prve do zadnje cigle. pa èak ni u Lambachu. u obliku krupnog mu karca prekrivenog èaði. mogla bi kod Aloisa izazvati ljubomoru. Dr im kako ta ocjena "gore" n eæe biti dobro primljena. Ubojstvo Sisi nije nam takvu vrijednost donijelo. kat povi e njih. "Jest". Èak i ako je nije ne to pretjerano volio. dok god Bo je zabrane ne kr i. Kad ih vi e nema. Kako je bila bogobojazna. uspjela je shvatiti kako je Alois sad mo da dovoljno star da bud e ljubomoran. 308 Norman Mailer . a da t ime i sam demonstrativno ne poèini zloèin. a Hitlerovi tad vi e nisu ivjeli u mlinu." Tu se i osmjehnuo." Twain je napisao i ovo: Meðu neuspje nim poku ajima da se ovaj atentat objasni. a enevski ga sud ne mo e osuditi. Èovjek je radio s vatrom. Naoru ana tom mi lju. takoðer bijel od vruæine. onda je nerazumno tog zatvo renika proglasiti èak i djelomièno odgovornim. nije se voljela slu iti proraèunatom taktikom. nisu pretjerano vrijedna. To j e bilo uzbudljivo.ili gotovo ex nihilo . u tim rijetkim trenucima veselja. Znala je za to je Adi rado provodio vrijeme kod kovaèa. Dok se nisu nastanili u mlinu. a zvukovi koji su se èuli bili su na neobièan naèin povezani s onima ko je je sama proizvodila . No i ti si. To je da pukne od smijeha. kad bih bio g urman koji bira savr enu breskvu s grane. naposljetku je shvatila kako bi mu ipak mogla bi ti i potrebna. kov aèa Preisingera.

Klari nije smio reæi to mu je kovaè jo priznao . Koje ti ime treba? Naæi æu ti ga na svojoj pozadini. "Mladiæu". frau Hitler. Nekim sajamskim danima potkujem èak i po dvadeset konja . veæ povremeno i putnici èiji bi konji imali problema s potkovom. sjedeæi na jedinom ispravnom stolcu u njegovoj radionici." "Koliko se to èesto desi?" upitao je djeèak.pogodni za izradu korisnih alata . "Nokat na kraku i nokat na sidru".a ne. Na njeno veliko iznenaðenje." "Ime konja?" upitao je Adi." Nasmijao se. odgovorio je Preisinger.bio je ponosan na rje enja raznoraznih problema k oja je pripremao. Samo se alim. Veterinar. "Imate tako puno iskustva. rekla je Klara. "Vjerojatno jako puno posla navali kad se zaledi tlo. znao je dijagno sticirati mnoge konjske bolesti." "Da. On ju je potom pozvao da navrati. veæ se znao i dobro izra avati. ali herr Preisinger na to nije pristajao". "Imao sam priliku igrati ulogu veterinara. Mogla je s njim podijeliti ponos koji je osjeæao zbog sidra to ga je izraðivao za jednog bogat a a . Uskoro joj se ukazala prigoda i ponudila razlog za silazak u kovaè-nicu. kako bi pokupio sve no eve. Nije mogla vjerovati koliko joj se sviða slu ati ga. Nakon to ga je u dva tjedna triput posjetila. jer sam na s tra njici imao ime konja. koliko god da je vrijedan struènjak za bolesti drugih ivotinja. a konj potom vi e nikad neæe imati u vas povje renja. kazao je Preisinger. "To slu am svake zime. ka d se uzme u obzir da je bio podjednako neobrazovan kao ona. rekla je Klara. a Preisinger se toj predod bi odluèio izmaknuti." Na to je on odvratio: "Vidim da se razumijete u te stvari. "Frau Hitler". ostala je jo malo u kovaènici i razgovarala s kovaèem. Taj joj se èovjek nije sviðao. Ne samo to se prema njoj odnosio s najveæim po tovanjem. Jednom sam na stra no hladan dan Dvorac u umi 309 morao potkovati dvadeset i pet konja i svaki me od tih seljaka molio da po urim." Klara je morala porum enjeti.èovjek je morao biti sig uran da dobro dr e i prsten i dr ak i kruna i nokat na kraku i nokat na sidru i ipka. Stari krivokopita . sa sidrom . Jednog za drugim. Ja mogu konje prepoznati po kopitu. koje je potom u svojoj k . "Sad se to ne desi niti jednom na godinu. nije se tu radilo o obiènom problemu. ko ji je pak stajao gotovo skamenjen. "Kazao im je: 'B rzina je brzina. na njeno iznenaðenje. "Pobolj ajte mi prianjanje na ledu"." "Jest". "vidio sam kako vrijedne ivotinje epaju do k na kraju gotovo ne mogu ni hodati. kad god po eli alicu èaja. to se njoj jako svidjelo (makar je svojedobno ba to mislila i za Aloisa). Klara bi promatrala razne otiske potkovanih ko pita na tlu. Bez prekida. Mogu to tako reæi." "Pretpostavljam da je tako". "bilo je noæi kad nisam mogao sjesti. Preisinger. znao lijepo pona ati. kako joj je objasnio. bro jni trgovci iz tog kraja kojima bi obavljao sitne popravke. od kovanja kolskih osovina do popravl janja plugova. no kad je vidio kako je Adi ostao zbunjen." "Mo ete?" "Stari epavi." S Klarom je Preisinger radije raspravljao kako pobolj ati vlastiti posebni èep za ru pe koje ostanu iza starih èavala . rekao je Adolf. Uvijek iznova. Preisinger je zahtijevao da se jedn og jutra s njom vrati na kat. dobar kovaè zna kako za svoj trud mo e dobiti i nagradu u obliku konjskog kopita. taj se veliki bik. jedan èavao ode krivo. Preisinger je brzo dodao : " alim se. ponovila je. Jer ponekad moram znati i vi e od njih.'" Adijevi su obrazi bili crveni. sad je rekao Preisinger. "Vi e se ne de ava". Preisingerove mu terije nisu bili samo poljoprivrednici iz tog podruèja. nije znao dovoljno o konjs kom kopitu. U ovom posl u èovjek mora biti jako dobar. Iz jednostavnog razloga. èovjeka uroðene va nosti. Dok je govorio." "Mo ete li to uistinu kazati?" upitala je Klara i pocrvenjela zbog svoje izravnost i. ili. ili mu nema opstanka. Bilo je oèito da si u glavi predoèava dogaðaj . rekao je." "Mladi æe vam Adolf isprièati.za sve. Trebalo j e popraviti cilindar crpke za vodu u kuhinji. ali je ostavljao dojam. Sviðale su joj se te rijeèi. u tamnoj pra ini zemljanog poda. tovi e. Nije se hvalio. no. Napuklina je popravljena brzo. s Adijem pored sebe. No. "Njegovo kopito.

To je suprotno eljezu. A kad se elj zna ruda rastali. da joj se uèinilo kako bi bilo p ristojno predlo iti. Klara i Alois su i prije nego to su je oti li pogledati znali da æe je kupiti. iako iz posve suprotnih razloga. kad je morao znati kako æe herr Hitler biti u Ga sthausu na svojem pivu. kako je jedino i mogao. susjedu. zbog gorljivog izno enja teme do koje mu je bilo jako sta lo. a ni on se nije osjeæao opu ten o." Tjedan dana poslije stigao je i odgovor. Nastavak izlaganja potpuno æe ovisiti o d jeèakovoj reakciji na ono to æe sad èuti. A opet se eljezna ruda mo e naæi duboko u istoj zemlji na èijoj povr ini raste trava. Oboje su bili vrlo odluèni. kaza o joj je. "pod svakim vjetrom poviti. Zar se gostu ne mora ne to ponuditi?" "Gostu?" "Pa. pun svog te ko steèenog dostojanst va. "Buka odozdo postaje nesnosna. kad proðe kroz najvreliju vatru. sad kad je znao d a Klare uskoro vi e neæe biti. Ona je bila skru ena." Mladi Adolf mu nije odgovorio. stoga. ali se odluèio klimnuti glavom. ni dva dana poslije. u svom nedjeljnom odijelu. Zato to se Alois. 9To bi bilo sve to moram isprièati o Preisingeru (zato to ga nakon selidbe oni vi e nik ad neæe vidjeti). Nije ga doista pozvala. Moglo se zamisliti kako bi s vremenom to mogla postati punopra vna veza. "Pa. Preisinger je zaklj uèio da mo e nastaviti. u stvari". "pretpostavljam da i jesam. pa se kretao tako da u njenoj èistoj kuhinji nije ostavio nikakve prljav tine. rekao je. "Svaki materijal". neki nje ni. po povoljnoj cijeni. Postupio je. U Leondingu. "Za to je eljezo tako jako?" upitao je Preisinger i na vlastito pitanje odgovorio s am. no ipak je osjetio kako je u njoj do lo do nje mu sklonog buðenja. Spremna j e ustuknuti pred svakom nogom koja na nju stane. "ima svoj vlastiti duh. No. nedaleko Linza. Ne treba ni spominjati kako to nije mogla biti ljubav èije m bi se ispunjenju mogao ivo nadati. kad se vrati o i ugledao Preisingera kako sjedi na njihovom otomanu. Djeèaku je bilo tek devet godina. kazala je potom. pa je sjeo na rub sofe. no Preisinger je pr ocijenio kako je istinski eljan novih znanja." I tako se to dalje nastavljalo." Zastao je." Zavrtjela je glavom kao da eli da joj komadiæi sjeæanja bolje sjednu." "To je tako zanimljivo". Ono to se Klare najvi e dojmilo bilo je to je. no èovjeka ne mogu ostaviti. rekao je Adi s istinskim odu evljenjem. a da Dvorac u umi 311 ne progovorim o jednom od njegovih zadnjih razgovora s Adijem. nisam ga pozvala. j ednog dana. Norman Mailer A onda je jednog subotnjeg jutra. ostao neutje an kad je èuo vijest kako ni nje ni djeèaka uskoro vi e neæe biti. ima jedna zgodna kuæica. "Ovdje mi je dosadno". no. Preisinger se zaljubio. Bio je tako slobodan da ponudi svu d ubinu filozofije svog posla. Zanijekala bi da je to bilo moguæe. s upitom ima li u Linzu ili okolici kakvih nekretnina za kupiti. eljezo æe svaku nogu koja mu ne iska e po tovanje ijediti." Alois je èekao dok nije ostao na samo s Klarom. Kasnije nije mogla razabrati to je od toga bilo p lanirano. da herr Preisinger doðe k njima na savijaèu. "To je zato to eljezna ruda. s golemim akama prekri enim u krilu. naklonio se Klari i uspio reæi: "Hvala vam na pozivu. Stoga je Preisinger. bio svjestan gdje se nalazi. Klara se tog dogaðaja prisjeæala sa zadovoljstvom. Neki su od tih duhova jaki. To j e kod Klare (i kod Angele) izazvalo priliènu pomutnju. Nije se odredila. Kosa slu i da se kosi trava. "Ne. Kovaè je ubrzo krenuo. Adolf je dolje kod herr Preisingera provodio tako puno vremena. od nje se mo e izraditi kosa. poèeo te ko disati. Njen je mu ostario." Bio je to posve kurtoazan poziv. uznemirio i vi e od svoje supruge. samo obièna kurtoazija. Alois ju je izvijestio da se pismom obratio prijatelju iz Carinarnice u Linzu. "Jest. rekao je Preisinger." Preisinger je. po . No. ne vi e od toga. "Jer mu je snaga u duhu. "A jesi li ga poslu ila savijaèom?" "Pa. Na komad eljeza ne mo e stati.ovaènici nao trio. Nakon toga je odbio da mu se plati. "Trava æe se". Preisinger do ao u posjet. No. iako mu je odjeæa bila prekrivena èaði. morala sam.

bio znak da napreduje). Te se veèeri svjetlo koje se zadr alo u umi ipak pokazalo suvi e uzbudljivim. U oèima su mu se caklile suze. pred oèima su mu treperile Preisingerove moæne mi ice. Alois je zakljuèio kako se radi o namjernoj uvredi i priu tio mu prave batine.vo lio pod prstima osjetiti Adijevu guzu. veæ je bio mrak. luèajno naèuo obja njenje i prijezirno riknuo. objavio je Klari. nije eljela poku ati ponovno. " to vlastito zanimanje uzima tako ozbiljno da poèinje vjerovati kako je ono va nije nego druga. "Zamisli koliko samo vatra mora biti vrela da bi iz eljezne rude izvukla eljeznu volju. U pravilu je. Alois je mozgao o Paulinom razvoju . dok se pribli avala veèer. Iako ju je Alois poticao. "Sto je to eljezna volja? Kako se ona radi?" Preisingeru je bilo jako drago. kako je lijeènik uvjeravao Klaru. Tada je do lo vri jeme da zazvi di Adiju. bio znak da napreduje). I kad su prvi udarci pali. Dok je dobivao te ke ba tine. Norman Mailer Adi je od po ude pred u areno æu potrebne da se stvori eljezna volja ostao bez daha.ba je tog dana poku avala skakutati u mjestu ( t o bi.ba je tog dana poku avala skakutati u mjestu ( t o bi. Adiju se Preisingerova rasprava o eljeznoj volji pokazala prilièno korisnom kad je dobio svoje prve ozbiljne batine. Neka se otac ozlijedi na njegovoj eljeznoj volji. no potom ga je ipak postavio.to je sebi jedva priznao . Alois bi ga prebacio preko ko ljena i jednom estoko pljesnuo po turu.stane jedinstven materijal. "Obilje je istinskog glupana je". Potajno je . Jedinstven." Djeèak je zastao." 312 Norman Mailer Adi je od po ude pred u areno æu potrebne da se stvori eljezna volja ostao bez daha. veæ je bio mrak. Alois je mozgao o Paulinom razvoju . Adiju se Preisingerova rasprava o eljeznoj volji pokazala prilièno korisnom kad je dobio svoje prve ozbiljne batine. no nije si dopustio da zaplaèe. kad se Adolf u umi igrao rata i ostao dugo nakon sumrak a. to je istina. Alois je. KNJIGA DVANAESTA Edmund." "Jedinstven?" "Razlièit od svih drugih. Alois je. " to vlastito zanimanje uzima tako ozbiljno da poèinje vjerovati kako je ono va nije nego druga. Iako ju je Alois poticao. Duh suzdr anosti koji je Alois nastojao razv iti jedne je veèeri nestao. Izdr at æe sve to mu se bude dogod ilo. Uèvrstit æe svoju eljeznu volju. Oboru an Preisingerovim maksimama. objavio je Klari. Duh suzdr anosti koji je Alois nastojao razv iti jedne je veèeri nestao. Tada je do lo vri jeme da zazvi di Adiju. ." No. Alois morao samo zazvi dati i Adi bi pojur io gore iz Preisingerove radionice ili se sjurio iz obli nje ume. Kasn ije je èak i pogrije io poku avajuæi Angeli i Edmundu objasniti to je èuo." No. kako je lijeènik uvjeravao Klaru. Kad se vrijeme nakon poziva odu ilo pa je morao zazvi dati pon ovno. Kad je dj eèak u ao na vrata. Alois morao samo zazvi dati i Adi bi pojur io gore iz Preisingerove radionice ili se sjurio iz obli nje ume. no dijete je uskor o odustalo. Oklijevao je postaviti pitanje. I ako se Adolf ne bi pojavio brzo nakon to je odjeknuo zadnji zvi duk. luèajno naèuo obja njenje i prijezirno riknuo. Adi je prisegnuo. Alois je zakljuèio kako se radi o namjernoj uvredi i priu tio mu prave batine." "Da. eljezo je sna no prema svakoj sili. "Obilje je istinskog glupana je".to je sebi jedva priznao . pak. Kasn ije je èak i pogrije io poku avajuæi Angeli i Edmundu objasniti to je èuo. osim one koja ga je eljezom uèinila. no dijete je uskor o odustalo.vo lio pod prstima osjetiti Adijevu guzu. U pravilu je. sebi je naredio uèvrst iti odluènost grizuæi si usne. kad se Adolf u umi igrao rata i ostao dugo nakon sumrak a. pak. Alois i Adolf 312. Potajno je . I ako se Adolf ne bi pojavio brzo nakon to je odjeknuo zadnji zvi duk. Kad se vrijeme nakon poziva odu ilo pa je morao zazvi dati pon ovno. Kad je dj eèak u ao na vrata. Rekao bih kako sam takvu silu osjetio i u sebi. nije eljela poku ati ponovno. Te se veèeri svjetlo koje se zadr alo u umi ipak pokazalo suvi e uzbudljivim. Alois bi ga prebacio preko ko ljena i jednom estoko pljesnuo po turu. dok se pribli avala veèer.

Sto nije bilo dopustivo! Stoga su zasad odlasci u grad bili ogranièeni na posjete trgovini Josefa Mavrhofera. Tako je barem zakljuèila Klara. sebi je naredio uèvrst iti odluènost grizuæi si usne. a njihov je novi dom imao i vlastiti vrt. Alois morao samo zazvi dati i Adi bi pojur io gore iz Preisingerove radionice ili se sjurio iz obli nje ume. sebi je naredio uèvrst iti odluènost grizuæi si usne. Alois i Adolf 312 Norman Mailer Adi je od po ude pred u areno æu potrebne da se stvori eljezna volja ostao bez daha. S druge strane. veæ je bio i dobar èovjek t e gradonaèelnik Leondinga. koji ne samo to je posjedovao dobru trgovinu ive nim namirnicama. Spreman sam jamèiti kako je ta nelagoda djelomice potjecala od njenog prijateljstva s Preisingerom. Dok je dobivao te ke ba tine.to je bilo i ime koje j e kuæa nosila. Neka se otac ozlijedi na njegovoj eljeznoj volji. nije eljela poku ati ponovno.vo lio pod prstima osjetiti Adijevu guzu." No.ba je tog dana poku avala skakutati u mjestu ( t o bi. Kad je dj eèak u ao na vrata. U oèima su mu se caklile suze. I kad su prvi udarci pali. objavio je Klari. U pravilu je. Iako ju je Alois poticao. Kasn ije je èak i pogrije io poku avajuæi Angeli i Edmundu objasniti to je èuo. Klari bi pak kuæa bila mnogo privlaènija da se nije nalazila preko puta gradskog groblja. no nije si dopustio da zaplaèe. kad je bila domaæica staroj gospoði. Kad se vrijeme nakon poziva odu ilo pa je morao zazvi dati pon ovno. Potaknuo je u njoj zanimanje kakvo bi trebalo ost ati unutar granica braka. Potajno je . "Obilje je istinskog glupana je". Uèvrstit æe svoju eljeznu volju. Alois je mozgao o Paulinom razvoju . to je bio i jedini razlog za to su si takvu kuæu mogli priu titi. Alois je. Izdr at æe sve to mu se bude dogod ilo. luèajno naèuo obja njenje i prijezirno riknuo. Adi je prisegnuo. no uvijek bi kazala: "Ne mogu ostati. I kad su prvi udarci pali. Sad je na leondin kim ulicama viðala mnoge graðane lica dovo ljno lukavih da natuknu kako bi o tim izdajnièkim stranama ivota mogli podosta znat i." .u Beèu. I ako se Adolf ne bi pojavio brzo nakon to je odjeknuo zadnji zvi duk. Alois i Adolf I. a za te bi se prigode uvijek elegantno odjenula. ivjela je u vi e profinjenijih mjesta . no dijete je uskor o odustalo. KNJIGA DVANAESTA Edmund. bio znak da napreduje). kako je lijeènik uvjeravao Klaru. Protute a je neugodnog polo aja bila blizina seoske crkve. Duh suzdr anosti koji je Alois nastojao razv iti jedne je veèeri nestao. pred oèima su mu treperile Preisingerove moæne mi ice. Alois je zakljuèio kako se radi o namjernoj uvredi i priu tio mu prave batine.to je sebi jedva priznao . kad se Adolf u umi igrao rata i ostao dugo nakon sumrak a. Buduæi da je Leonding od Linza udaljen tek osam kilometara. Izdr at æe sve to mu se bude dogod ilo. za èim si u Hafeldu ili Lambachu nije d opu tao udjeti. s Aloisom u Braunauu i potom u Passauu .i nikad nije zamjeæivala ni ta izvan svojih obiteljskih du nosti. no nije si dopustio da zaplaèe. Alois bi ga prebacio preko ko ljena i jednom estoko pljesnuo po turu. Sad bi mogla po eljeti i vi e. Neka se otac ozlijedi na njegovoj eljeznoj volji.Oboru an Preisingerovim maksimama. Adi je prisegnuo. veæ je bio mrak. Prema herr Mavrhoferu je bila lj ubazna. pred oèima su mu treperile Preisingerove moæne mi ice. Uèvrstit æe svoju eljeznu volju. Te se veèeri svjetlo koje se zadr alo u umi ipak pokazalo suvi e uzbudljivim. U oèima su mu se caklile suze. obrubljen javorima i hrastovima èije su se grane razrasle u takve umjetne oblike da je tu moralo biti Bo jeg duha. pak. Tada je do lo vri jeme da zazvi di Adiju. Kod njega je dva do tri puta na tjedan kupovala povræe. Aloisu se èinilo kako je ponovno blizu aktivnom ivotu pravog grada. Klara je ipak strahovala od selidbe u tu vrtnu kuæicu . Èeka me tako puno posla. No. dok se pribli avala veèer. KNJIGA DVANAESTA Edmund. Oboru an Preisingerovim maksimama. " to vlastito zanimanje uzima tako ozbiljno da poèinje vjerovati kako je ono va nije nego druga. Dok je dobivao te ke ba tine. Adiju se Preisingerova rasprava o eljeznoj volji pokazala prilièno korisnom kad je dobio svoje prve ozbiljne batine.

a to ju je moglo dovesti u isku enje. no zbog toga je Mavrhoferu lokal prisjeo. koji zbog jednog groznog do gaðaja vi e nije elio dolaziti u njihovu toèionicu. kako bi odr ao svoje prijateljstvo s Mavrhoferom. Aloise. kako je obzirno objasnio Mavrhofer. objasnio je Mavrhofer. Cilj. no pristo jno je vladanje najva nije. Mavrhofer je bio ispravan poput Klare. Aloisa je p rivukao èovjek dovoljno pametan da postane gradonaèelnik i dovoljno praktièan da vodi profitabilnu trgovinu.t ek toliko.Naravno. Mavrhofer ju je privlaèio. po vlastitom mjerilu èastan èovjek. No. veèer mjesnih purgera. gdje ga je pijani neotesanac poku ao uvrijediti. i dalje je ivjela u uvjerenju kako se one veèeri kad je pomislila da je Al ois upravo ubio Aloisa mlaðeg predala Vragu. Onda mu je za to saznala ena. Aloisa su se Buergerabends uskoro dojmile. "To je uvijek bit dobrog i pristojnog d ru tva. a posebno njegova promaknuæa. Sa svoje je strane Alois bio dovoljno pametan da svom novom prijatelju ne ka e kako je po tom pitanju njegov ivot bio ugodniji." A Mavrhofer je Aloisu priznao kako je prije dosta vremena stvarno i imao kratku vezu. Bio sam svjedok prave komedije. no to je istaknutim pojedincima bila prilika za razmjenu mi ljenja. Nezadovoljniku je vlasnik toèionice kazao da ode. Veselje je svakako dopu teno. "Te ene koje ti svaki dan dolaze u t rgovinu". koja stalno pokazuje prstom.slabo pamæenje! Najveæa protute a dugim poslijepodnevima kod kuæe. Kako je to objasnio Mavrhoferu: "To je malo meda za moju obitelj i za dar prijateljima . a ja sam u tome i dalje u i vao. da je Klara za njega morala izraditi malu m .koliko se u takvim okolnostima dalo . Nije pro lo mnogo vremena." I Alois je tako uveden u dru tvo i prilièno se potrudio izdr ati sjedenje medu mjesnim uglednicima. Znao sam kako tu neæe biti nièega." "Moram se s time slo iti". Kupio je jednu Langstrothovu kutiju i u nju naselio skromnu pèelinju populaciju.no od pr esudne je va nosti. Samo j ednu. "To smo izveli pristojno . tovi e. ili na svojoj novoj ko nici. taj ugostiteljski objekt dr i pomalo sirovim. Usto je imao ljubomornu enu. to je ovaj i uèinio. veæ u iva nje u razgovoru. a kod ko nice mu je stajao tako blizu. Zbog toga je Klara imala dvostruki razlog da se ne upu ta ni u to. Deèkiæ je s èetiri godine bio dra esniji nego sva njegova druga djeca. nije bilo opijanje. on i Alois su se na brzinu sprijateljili. kad se ni ta nije dogaðalo. Stalno si je ponavljala kako ne smije upropastiti do brog èovjeka. odgovorio je Mavrhofer." "Takav je i polo aj gradonaèelnika". Potiho je izvijestio i kako su nekolicinu pijanaca prestali poz ivati. Tih mu je dana najveæi problem bila dosada. Mavrhofer je pak po tovao Aloisovo dugo slu bovanje na Carini . Aloisa je èak pozvao na Buergerabend. Od tad mu je ivot prava mizerija. jer se Mavrhofer. Taj se dogaðaj odr avao èetiri veèeri svakog tjedna. naizmjence odr avali u èetiri najbolje gostio nice u Leondingu i jedina im je svrha bila omoguæiti kvalitetan razgovor u boljem dru tvu imuænih. ponavljala bi frau Mavrhofer. Sad je otkrio njenog odanog pomagaèa . bila mu je igra s Edmundom. Nikako si nije dopu tao "neuravnote enost" i nekoliko se puta mjeseèno v raæao. pa je kupio knjigu latinskih citata. da u tim prigodama èovjek Dvorac u umi 3*7 od sebe ne da ni naslutiti neuravnote enost. No. "samo èekaju da skoèe na tebe. kad je Klara bila u blizi ni sav pretvarao u osmijeh. spasi ga i bit æu tvoja!" Kako bilo. Èlanovi su im mogli prisustvovati redovito i li rijetko. Isprva su na piæe i li samo u mjesnu toèionicu. Alois joj je isprièao kako je supruga prav a goropad-nica. To je sila jaèa od èovjeka. Nakon k raæeg razmi ljanja. U Hafeldu su ta mala stvorenja bila posve ovladala mnome. rekao je Alois. Ti su se skupovi. Vidio je vi e svijeta od Preisingera. a njih su dvojica u gosti onici sjedili na piæu. zapamtiti kako fraza ide nije bio jednostavan pothvat. Mavrhofer i Klara su nastavili suzdr ano koketirati. Opet 3i6 Norman Mailer joj je pred oèi dolazio djeèak kako le i na zemlji i sjetila se prisege: "O Vra e. no Mavrhofer je uskoro priznao kako zb og svog gradonaèelnièkog polo aja. Alois je sad dio dana provodio radeæi u vrtu.

to je dio igre. "poslu at æe ona to ti ka e .prema djeèaku i prema Klari. oèe". puzati po rukavicama. "Odjeæu odijeva . rekao je Alois. "To je istina". Alois je i dalje ustrajavao. uzdahnuo je Edmund. rekao je. Stao je obo avati Edmunda. "Prestani . Muèeæi se meðu kaputima koji su visjeli s vje alica. rekao je dubokim glasom." Alois je prestao. Tad æe sigurno priznati. " teta. "Moram pi kiti. "Ali nisi spreman priznati. Stvarno je volio kad bi se humor pojavio na kakvoj razdjelnici." "Rekao si da æe me samo kakljati." Alois je napravio facu. Jed nom ga je èak pèela ubola s unutarnje strane rukavice. rekao je Edmund. ali si mi skinuo odjeæu. Saznali smo da imate Napoleonov novèiæ. rekao je Edmund i poèeo se opet kikotati. "Taj je zlatnik dr ao u d epu. Alois se tako jako i dugo smij ao da se. djeèak je imao oèevu pamet i majèinu sposobnost za odanost.mogao je proèistiti ne to sluzi ." "Ne zadirkujem. izuo mu cipele. Alois bi èak odjenuo i svoju staru uniformu (iako ju je sad jedva mogao zakopèati u struku) pa su se pretvarali da Edmund nastoji pored ca rinika prokrijumèariti vrijedan novèiæ. i u ao u ormar dnevne sobe da sakrije zla tnik. Tako ih nije morao razvezivati. Kako je to Alois oc ijenio. Alois se uskoro ponovno zaljubio. to je." "Iznesite argumente. naæi æu ga ja". ugurao si je zlatnik u man etu na cipeli. Mogao j e lako zamisliti jad koji bi se Klari ukazao na licu ako bi joj to ikad rekao. a istovremeno mu je bila smije na i vlastita nje nost . vraæajuæi se prema ulazu u ko nicu. Ako èuje tvoja mama. Onda se poèeo smijati." "Ma nije". bio je tako bistar. Edmund se razbjesnio." No." Edmund naèas nije bio siguran. samo ga sad poku aj od mene sakriti. neæe ti vi e dati da se tu i gra . Ne samo zato to mu je sinèiæ bio tako pametan. U kuæi bi se igrali carine. pa su njih dvojica pr ovodila puno vremena oko ko nice. rekao je Edmund koji se veæ kikotao. Stvarno bi ht io zaplakati." "To ti nije odjeæa". "Samo me zadirkuje . tata. "Sad vas moramo uhititi". "O. sebi bi govor io u ali. "To je ono". Nisi po tivao pravila. rekao je Alois. rekao je Edmund. isprva. Klara je prosvjed ovala: "Djeèak je premlad." "Izmijenio si pravila. Kad je iza ao." " vercate. Nije ni pretjerano skvièao kad bi m u neki od lijenèina stali. uz bijelu ko ulju i rukavice. prestani!" povikao je. "Jesi li spreman priznati?" upitao je. rekao j e Alois podi uæi cipelu." "To mi se sviða. "U redu. "Da sam ikad upoznao tako savr enu enu." "Ne. "Za to je moj novèiæ dragocjen?" upitao je Edmund. "Zato to mu je vlasnik bio Napoleon". rekao je. rekao je Alois i poèeo Edmunda kak ljati pod pazuhom. protresao ih i gledao kako zlatn ik ispada. dok se nije sru io na pod u klupku bespomoænog veselja. veæ i zato to je uz to bio nje an i drag." Dvorac u umi 319 "Zato jer ni ta ne vercam. opet. rekao je Alois. To je obuæa. Da. pretrest æu vas". "Varao si".re icu za lice i sa iti mu bijele hlaèe. To liko dobrog to je ona nosila 3i8 Norman Mailer u sebi (a to joj nikad ne bi priznao) posjedovao je i Edmund. Fina ravnote a. Po kakljat æu te. Boli me. Buduæi da ste tako drski." Na to su se obojica-nasmijali. èim je Alois kazao: "To mora ostati tajna. s njom bih se zauvijek o enio"." "E pa onda ga naðite"." "Neæu". bila je to stvarno dra esna ljubav. Edmund se ba nije upla io. bilo u redu . A Edmund je volio pèele. Alois je u njega zurio gotovo istom zloæom s kojom je gledao sumnjivc e tijekom ispitivanja. " to mi na Carini ba volimo raditi. Poèeo se kikotati." "E. "Varao si." "To bi moglo izazvati nevolje". zaka ljao. jer je znao kako æe mu to vjerojatno biti zadnja prava ljubav u ivotu. ali se sprijeèio da zaplaèe. A mi to znamo.

kurtoaznim pljeskom. Vizu320 Norman Mailer alizirao je fotografiju Luigija Luchenija to ju je vidio u Linzer Tages Postu." Aloisovom se kritiènom pogledu do imao goljavo. da. a svakog je njihovog nezakonitog sina èekao kardinalski e ir. Zasad æe to pustiti. "Tata.preko granice su vercale um malog djeèaka. Privatna nadmoæ-nost religiji pov lastica je vi ih klasa. tata!" viknuo je.popis je znao napamet . ali je klimnuo glavom prema Klari. Jednom je." "Ja se ne molim". pitao se. To je Adolfa svakako uzbuðivalo. a majka mu je svejedno nudila tu vjersku ka u. nije mogao govoriti. To je u svjetskoj povijesti bilo najpouzdanije sredstvo za sp reèavanje ludila.njegov je djed bio jedan od osnivaèa dru tva. znam da neæe umrijeti".. poput jo jed nog manijaka.no njegov je ka alj potrajao mnogo sekundi. ugledao njene stidne dlake ba kad su poèele izbijati. no oni odlazak u crkvu dr e temeljem dru tvenog ivota obiènih lju di. Taj ga je s poj morao uzbuditi .svakog govornika bi na poèetku nagradili makar i neznatnom reakcijom. zakljuèio je Alois. no morao je priznati kak o se radilo o formalnom priznanju .to sitno zavirivanje u Angelinu intimu. U djeèakovoj ljubavi prema majci. tek komadiæ tamnog paper ja. moramo shvatiti kako bismo bez reli gije trpjeli kaos. rekao je. no i pak su i li u crkvu. Edmund je poèeo plakati. no bio je stari èlan . At entatorovi tanki brèiæi. pa èak i ugledni pravnik u Beèu. uistinu tvrdim da je pokazati takvu prekomjernu korumpiranost bilo sv ojevrsno ludilo. mogao sam ga upozoriti. Alois je ipak nije bio spreman ispravljati. on se protivi licemjerju pobo nih koji se u crkvu sklone èim im u iv otu padne prva kap ki e. Svake mu se veèeri molim. "Ja mislim da se slaviti mora Franju Josipa. dragi gospodine". na gornjoj usni odmah pod nosnicama. prigodom jednog od svojih povremenih dolazaka na Buerger-abende odluèio progovoriti. Reklo bi se kako im je neprilièna privr enost vjeri bila pomalo odbojna. a tada ga je uhvatio paroksizam. Te su pob o ne ene bile pravi krijumèari . No. Jo je nastojao pod nadzorom dr ati posl jedice napada. Lava X. Da. a Luigijevi brkovi nalik po tanskoj marki blisko su im nalikovali. No. Alois je. gotovo je uspio reæi Alois. Jedan od starijih uglednika napao je Aloisovo mi ljenje rijeèima: "Slo io bih se da ne elim da me uvrste u redove onih koji odu evljeno po tuju sve ive svetke i petke. U svojoj sobi. sad je dopunio. mala tamna naznaka brk ova. Je li bio blizu pluænom krvarenju. ne smije ". a on æe me poslu ati."Siksta IV. jednog od sudionika koji j e ostale rado uvjeravao kako je "jedini hrabri èovjek u na im redovima. On u crkvu ide samo jednom na godinu i to na carev roðendan . Mo da je religija malima bila nu na. Cest o su ti obredi tek pribje i te nesretnih ena. dragi gospodine. "Tra it æu od Boga da to zabrani. kad je jo spavao u istoj sobi s An gelom. Uzbuðenje mu se udvostruèilo kad je èuo kako mu otac ka lje. tako bistrog da bi mogao postati uva eni profesor. Govorio je suv . Julija II. Aleksandra VI. Da je Alois bio klijent. a isto je tako bilo. Alois je zakolutao oèima prema njoj i poku ao udahnuti." Uskoro je otkrio kako ima posla sa slojem ljudi koji u takvim temama ima poseban stav. to se tièe njega." Dvorac u umi Alois je imao spreman odgovor. zadovoljan i s umjerenim. z.. ba kao i gornja usna ludog ubojice. Naroèito sad. Kao primjer bih mogao ponud iti tako stra no nemoralne pape poput" . Odluèio je masturbirati. i Klementa VII. nakon Sisine smrti." Sjeo je.èinio se tako uvjerenim to æe se dogo diti. "A opet. Zato to ne moram vjerovati u Boga. Stoga se Alois odluèio progovoriti. "ne smije umrijeti.. no . Ipak se èinilo kako je to od njega vi e-manje sve. Inoc enta VII.. to je iz kuhinje u dnevnu sobu dovelo i Klaru. bilo je to liko ljepote. Izj avio je kako svako razumno ljudsko biæe treba zakljuèiti samo postoji li bo anstvo. iza zakljuèanih vrata. glasom od kojeg je zamro odgovor njegovih roditelja .. u prostoriji se ozraèje naglo ohladilo. Adolf se svetio zbog smijeha koji je odozdo morao do njega dopirati. No. "O. Simonija je bila svakodnevna. Odluèio se po to je saslu ao "de urnog ateista". zob pogodnu za konje. Osjeæam se bla goslovljenim. i u ljubavi prema ocu. "dopustite d a ustvrdim kako religija nudi vlastite vrste ludila.

Stoga to se crvenoko ac moga o doseljeniku prikrasti s leða. "To bi moglo biti opasn ije". obgrliti drugog djeèaka rukom oko vrata i objaviti: "Skalpiran si. Alois mladi mu je èak jednom stavio govno na rub nosa. Adi je imao problema s jednim klincem koji je davao naslutiti da bi sve moglo za vr iti tuènjavom. No. Nisu svi njegovi novaci eljeli biti bijeli doseljenici. Aloisu su se te rijeèi tako sv idjele da ih je prisvojio. a svakako i Alois. Nikad se dotad nije potukao. Iako je opet bio odlièan uèenik. obuzeo bi ga al za onim to se nikad nije dogodilo. a on Edmundu takve stv ari nije radio. kad bi to samo sm io uèiniti. Jer Adolf i Edmund su bila braæa p o krvi. Gradska je vlastela znala kako se ivi na v isokoj nozi. a na veèer s njim dijelila krevet. Uèinit æe to treba. uvijek je znao kako izbjeæi akanje. Bi li se to moglo dogoditi . Zato ne napadaju vis oke èasnike kakav sam ja. èovjek odaje na priliènu vlastitu tetu. Je li Adi pokazivao veæe neprijateljstvo i razvratnik iz jedne od najboljih gradskih obitelji. Ne usuðuju se. kako se neæe tako skoro op et pojaviti na Buergerabendu. kojem je sad bilo pet godina i bio je bez konkurencije naj mlaði sudionik. zadovoljstvo bilo èuti Edmundovu vrisku. "nego da se èovjekove dvije biv e ljubavnice sprijatelje. zakljuèila je. glave oblivene krvlju. kazao je. Intuitivno je stigao na stra nu zamisao kako je san tr n ica na koju su se preminuli mogli vraæati i podsjeæati ga na osobne dugove. Poèeo je kolske drugove novaèiti z a bitke. "Indijanci vjeruju u osvetu ratnih bogova. naravno. gdje bi Edm unda titili Klara. nije mogao kod kuæe. poput tekuæe vode i elektriènog osvjetljenja. a potom je morao razmi ljati o svoje d vije preminule ene. sanjareæi cijelo vrijeme o krasnoj mlado j eni koja bi izraðivala izvrsne damske e ire. Naravno. kojeg se istinski bojao. Tu mu je mogao zapovijedati. Kad bi se vraæao s Buergerabenda. Noæu s u ga poèeli proganjati snovi. Kako je to samo bilo nepo teno. te su veèeri ipak bile tek razonoda. a izazvala je najsrdaèni ju salvu smijeha. to je. pa ih je èak ponudio i u toèionici. Sto ako se one na toj tr nici sna sretnu? Sto ako se meðusobno sl o e oko svog biv eg mu a? Tad bi se mogle udru iti protiv njega.i e otvoreno. kad bi se vodili ratovi izmeðu bijelih doseljenika i Indijanaca. meðutim. Jednom je èak skalpir an i sam Adolf. Morao je primijetiti da su se neotesanci na to smijali s podjednakim u itkom kao i vlastela. Stoga su mu na pamet padali Johann Nepomuk i majka. iako je glavni dogaðaj svakog tjedna o stavljan za nedjeljno jutro. izraðivao èizme. Adi se sjeæao kako su svojedobno od Aloisa mlaðeg titili njega. posve nevoljko. pa bi se podveèer povremeno okupili. Aloi s je ponovno bio prisiljen osjetiti nedostatnost vlastitog iskustva. Dopustite da ustvrdim kako je snaga takvog suosjeæanja dovoljna da oèara srce sveca. Nije bila daleko od Vrtne kuæe. Nije stoga bilo iznenaðenje to bi tijekom Buergerabenda èesto pomislio na mlade èasnike kojima je. rekao je sam sebi. da mu je ta ala sad zagadila snove! Dvorac u umi od Aloisa mlaðeg? Jest. nije progovarao. starijoj je djeci bio drag. Imao je vizije na rubu sna. bio je gori. Jer æe ih stiæi grozna osveta." A onda se trkom vratiti u svoju spilju u umi. èak i ako im nikako nije mogao koris titi. pa ma kar znaèilo da se mora poslu iti kamenom. Suma Kumberger kod Leondinga bila je puna jaraka obraslih d rveæem i malih pilja gdje se mogla postaviti zasjeda. "Voðe se ne na pada". Edmund prenio Klari. Adolf je bez obzira na to volio da je uz nje ga u umi. Njemu se. no to se moglo opravd ati. kad bi jednom krenuli napadi. a bila je manje stroga od samostana. A Alois je za to plaæao previsoku cijenu. To ga je natjeralo da odluèi. ali je proglasio kako to nije bilo prema pravilima. A znao je da se nije radilo o str ljenu. no s ebi je sad prisegnuo kako nikome neæe dopustiti da ga ponizi. Ali se ipak stao kikotati na pomisao kakvo bi. naravno. Vidio je tog d jeèaka. Jednom je u umi Edmunda èak ubo tap om u leda i kazao mu da je to bio str ljen. No. Znali su dosta o antikvitetima i raspravljali o zanimljivim inovaci jama koje æe se uskoro moæi nabaviti. svakog bi dana jedva doèe kao da nastava zavr i." Jedan je od gospode dao takvu primjedbu na Buergerabendu. dok je ivio u Beèu. Ta ju je prièa zabrinula." Èak je poveo i Edmunda. i to stoga to samosa alijevanje mo e dosegnuti najvi e operne visine. A kad je opet do ao. èovjek je bio stari 322 Norman Mailer 3Adolfu se nova kola u Leondingu svidjela. to. Angela.

"Trebaju nam ustavi. poku ali su je ugasiti noga ma. Sad se vatra veæ dovoljno pro irila da su iz Leondinga stigli vatrogasci. barem do kraja zime. "Stabilna dru tva funkcioniraju zbog sile zakona. "Na otac to ne bi nikad dopustio. Sve æe ih kazniti. tovi e. Adolfe." "Zlo mi je. ja æu im dati do znanja da ne zna dr ati jezik za zubima. Razum æe potom moæi obaviti svoje. Bit æe posljedica. Ka em ti. "Ako mu ka e ". svi su se razmiljeli u potragu za granam a dovoljno suhim da mogu gorjeti. veæ je bila s premna prijeæi i na susjedni gu tik." Djeèak je poslu ao. Kad je vatra zapaljena. Ako bude trebalo." "Ne vjerujem u to". Slijedila je reèenica od koje su Adolfu zasuzile oèi: "Narod æe mu iskazivat i èast kao spasitelju i oprostiti mu sve grijehe. njihovom ocu. no Adolfu se èi nilo kako ti pisci previ e po tuju razum. a onda æe se oni okrenuti potrazi za tobom. Ostavili su vatru. od njega bi se." Alois je. onda ti nareðujem da to i uèini . Na dan kad je svima bilo suvi e hladno da bi se nepomièno skrivali u zasjedi. Svi." "Sto si mu to obeæao?" 3 24 Norman Mailer "Da mu moram reæi za bilo to. Hrabri vo jnik ne izdaje drugove. Ako bi bio siguran kako je Adolf jedan od prije stupnika." "Ne mora se ti bojati mene. stavio je E dmunda u krilo i nje no mu pogledao u oèi. Kad su se vratili kuæi. Neæu te moæi za tititi." Razred se naravno susreo i s Kantom. A sljedeæih je nekoliko dana pazio da mu se pogled ne sretne s Adolf ovim.? A onda se zbio dogaðaj zbog kojeg su ti ratovi svr ili. No. Putem kuæi." Adolfu je dra i bio Friedrich Ludwig Jahn. A i ti æe morati platiti. Vatra je uskoro ne samo plamtjela. Stoga je Alois s ko ulje obrisao Edmundovu bljuvotinu i nje n o ga zagrlio. Nego svih ostalih koji su tamo bili. obja njavao da nikome ne sm iju za to reæi." "Ti si obièan mrkljavac. Zakona." "Moram reæi ocu. "Na ljudsku se prirodu ne mo emo osloniti". A kad to uèini. Kako nisu imali vode. Alois je odluèio da to zasad pusti. "ako netko od vas ka e za vatru. moglo je biti i posljedica. Bio je uvjeren kako je Adolf sigurno imao ne to s tim po arom. no Edmundu bi se ivot mogao pretvorit i u pakao ako ga natjera da o tome prièa. vodena kola i konjske zaprege. neæu ni jeti. oèekivalo da o tome izvijesti i vlasti. dva po dva. kaza o bi svojoj obitelji. To ga je naravno p odsjetilo na kovaèa. "Da". Zakljuèio je kako raDvorac u umi 325 zum zna ispasti varljiv. Ostali su ga ismijavali." Pogled mu je kru io po stolu za kojim se veèeralo. Veæ to . rekao je Adolf. 4Te je zime Adolfov kolski razred obraðivao knjigu Friedricha Lud-wiga Jahna u kojoj se govorilo o sili dovoljno sna noj da mo e oblikovati povijest. Adolf je ostalima." "U redu. djeèak je ponovno povratio. pak . Njegov je otac. Ta bi sila ovisila o postojanju "Fiihrera izlivenog od eljeza i vatre"." Jedan po jedan. i sam posumnjao u uzrok vatre. Poput sirena koje plivaju Rajnom i vode te u smrt. Jedan po jedan su bje ali sve dok se nisu na li petsto metara od po ara. uvijek spominjao vrline razuma. A onda æemo se dati u potragu za onim koji je otkrio. To je u redu za sve ostalo. kao oca i dobrog graðanina. "mene æe strogo kazniti. Edmund je kazao kako to mora isprièati barem jednoj osobi. ipak. a ne ljudi. no Adolf je rekao: "Ako si u stanju zapaliti pravu vatru. Povrati. a zakljuèio je kako æe Ado lfa zanimati sljedeæe. jedan je vojn ik objavio kako zna zapaliti vatru trljanjem suharaka. rekao je Adolf. svi æemo za to morati platiti . Zato me ne poku avaj udariti. iza li su iz ume. pravni temelji koje æe podiæi najk valitetniji ljudi. na njega bi mogla pasti odgovornost da snosi tro kove kori t enja vatrogasnih kola. To mu je bilo dosadno. Ali n e za ovo. to me ti ti. kojih je sad bilo dvadesetak. rekao je Edmund. U stvari. uz po tovanje koje zaslu uje. Goetheom i Schleiermache-rom. prije nego to ga je stigao bilo to upit ati. no dim se i dalje dizao prema nebu. ostali æe te djeèaci prebiti.

" Kad je Edmund kriknuo veæ od same pomisli. Onda je pre ao na prièu s naslovom "Djevojèica bez ruku": "Radi se o ocu kojem je Vrag naredi o da odsjeèe ruke svojoj maloj kæeri. "A. "Nije li t o tako?" "Da. poku ala ju je vratiti pod 326 Norman Mailer zemlju. Rekla je: 'Oèe. rekao je Edmund. Va nija je osobna snaga. Kanta i Schleiermachera. radi sa mnom to eli .kao da su bili pretjerano zadovoljni onim to su govorili. Njihov mu je humor i ao na ivce. Nakon Jahna. Stoga su je poku ali prekriti zemljom. "Otac se brinuo o svemu". "Je li stvarno najbolja?" "Je. I one su isto bile u nastavnom programu za njegov razred." "Onda je mo da ne elim èuti." "Ta je najbolja"." "Isprièaj mi jo jednu prièu. Jedna joj je ruka neprestano iskakala iz groba. rekao je Edmund." "Isprièaj mi." "Predugo bi potrajalo." Edmund je odmahnuo glavom. nitko takvo to ne mo e smatrati zajamèenim. napr osto nije mogao èitati. da je umrla. To bi se tad moralo napraviti." "Sto je ona naprav ila?" upitao je Edmund. zakljuèio je Adolf. ." "Pomagao joj je Vrag. a one i dalje divno pjevaju. Dobre prièe. Zato ih moram izvr iti. "To nije va no". a i d uboke! S u itkom ih je predstavljao Edmundu. To je dovoljno. Adol f je preuzeo ulogu oca. Takvo je nareðenje. Adolf je klimnuo glavom. "to mi se ne sviða." "Radi se o mladiæu kojem su naredili da spava s lesom. Istovremeno se smijao i plakao. draga kæeri . ali ne mogu tvrditi to bi mogla napraviti Angela. Ali im to nije uspjelo. Tu su neposlu nu djevojku pokopali i zna to? Te ko je povjerovati." " eli li jo jednu prièu?" "Ne ba . rekao je Adolf." "Mora li biti kraljica da bi takvo to smio napraviti?" pitao je Edmund.' Onda je stavila ruke ravno na panj." "Mo da ne bi na a majka. Nije na meni da naredbe koje sam dobio od tako vi soke vlasti dovodim u pitanje. Naroèito ako kuha vlastito dijete." U tom je èasu Edmund vrisnuo. Onda se onesvijestio. ali je uvijek rado slu ao. ali neæu. U pravu si. A to bi drugo bilo . mo da m orati spavati uz mrtvaca. rekao je Edmund. Ostalu dvojicu.tako te stvari idu.ne . stala je po toj nep oslu noj ruci udarati dok je nije slomila. "Znam da nisi u pravu. Njome se rje ava problem gr ijeha." "Kako?" upitao je Edmund." "To je tako grozno"." "Radi se o djevojci koja je bila tako neposlu na. Tako su je mogli opet presaviti pod zem lju. No ruka je i dalje odbacivala zemlju. "Bi li ti takvo to napravio men i?" upitao je Adolfa. "Odsjekao joj je ake?" "Jednim udarcem! Ali poslije je ivjela sretna i zadovoljna. koji je bio premali da bi èitao. Vrlo poslu na. kad doðe vrijeme." "A to je kazala kæi?" upitao je Edmund. Bila je prejaka. Kasnije ga je pojela. Sigurno bih napravio. "Bila je neposlu na. najveæe je zadovoljstvo nalazio u bajkama braæe G rimm." "Nemoj biti tako siguran u to." "A ne". I ti æe . Goethea i Schillera je svakako odbacivao." "Nije va no bi li se to tebi svidjelo. Njen je otac uzeo veliku mesarsku sjekiru i odsjekao ih. "Ne elim ja to napraviti. koji to obja njava kæeri. A kad je njena rod bina vidjela ruku u zraku. "Angela nikad ne bi takvo to napravila Pauli ili meni. rekao je Adolf. Edmundu je objasnio kako su braæa Grimm te prièe napisali kako bi djeca shvatila va nost poslu nosti roditeljima. vjerojatno. Takve æe sitne nedostatke spaliti vrelina tvog truda. Nije to do voljno ozbiljno. a vidim da ti ruka iskaèe iz groba. "No. Kad se vratila na kæerin grob. Jer ja sam tvo e dijete. Onda joj se majka vratil a u kuæu i uzela iz kamina te ki araè. "Mogao bih ti isprièati i goru prièu. bila je poslu na." Adolf je dubokoumno klimnuo gl avom. ali moram." Edmund je drhtao. Onda bih ti to morao napraviti. Isprièat æu ti samo kraj: radi se o kraljici koja je skuhala i vo dijete. te starijem bratu i sestri. Bio je s uvi e osoban . Pa djevojka mo e naæi svoj mir." "O". ali je i nakon smrti ostala nepos lu na. "Samo ako umre ." "Meni to moja majka ne bi nikad napravila.

da poslu i mnogim ne uobièajenim ciljevima koji su nas èekali. Nismo se u buduænosti eljeli nositi s brojnim nasumiènim impulsima i za-sljepljujuæom srd bom. taj je put Adolf èvrsto odluèio ne pustiti ni glasa. taj je posljednji razgovor èula i Angela. Istina. majko. No.Na Adolfovu alost. 32." "Znao si dobro to radi . tad je i njega bio obuzeo strah. Moram. Ako mu je bilo najva nije da ne zaplaèe." "Majko. al i se pozvao na svoju zapovjednu snagu. molim te. Jo jedan zloèinac s kojim se m ora baviti! Zbog toga ga je spopao jo veæi bijes. Bez obzira na to. Mo e bi ti i bit æe jak poput Aloisa mlaðeg.8 Norman Mailer Potom je danima ivio u strahu da æe netko ipak progovoriti. kad nis u sigurne to æe uslijediti. klijent æe postati nestabilan. To je bilo jo gore. rekao je Adolf. Bile su to najgore batine koje je dobio otkako su se preselili u kuæu u Leondingu. "Ad olfe. Bio je tako razbje njen oèitom Klarinom ravnodu no æu prema nj emu. Velika je neurav note enost bila prihvatljiva kod Luigija Luchenija. To nije mogao znati. "Trudim se zabavljati svog mlaðeg brata. U tog smo djeèaka veæ ulo ili prevelik trud." "Zbog èega? Edmund voli da mu se prièaju prièe. za na u je djelatnost od kljuène va nosti ravnote a." "Ako mu ne ka em. Stoga nisam mogao dopustiti da mu antipatija prema ocu postane pretjerana. onda ti ja moram odrediti pravu kaznu. Èeka te kazna. Ako velika mr nja u djet injstvu nema pouzdan ispu ni ventil. (Ego je rtva istih slabosti koje pokazuju i erekcije. U nekim je trenucima Aloi sov strah da si ne prenapregne srce bio izravno suprotstavljen mojoj elji da Adol fovu volju uèinim imunom. Stajala Dvorac u umi 32. Snaga stvara vlastitu pravdu. Stalno me tra io jo ." Klaru je spopao bijes." "To je prava nepravda". Onda je oti la sve ispr ièati Klari. moram to prihvatiti. to nije ne to u to treba uvlaèiti oca. no to nam u Adolfovom sluèaju ne bi odgovaralo. njegov ego morao odr avat i u punoj erekciji. to je grozno. no ja sam tijekom tog mete a bio uz njega. To me ispunjavalo nelagodom. Adolf je izmeðu udaraca neprestano razmi ljao o tome kako je Alois mladi pobjegao od kuæe. Stoga je te veèeri sve isprièala Aloisu. A on je takvo deri te. donio odluku . da se poslu im metaforom. Adolfovo je samop ouzdanje bilo tako krhko da sam. kad god bi poèeo sustajati. da ga je Klara poku avala uspavan kama uljuljkati u san. Bio je potpuno uvjeren kako æe se ona pr edomisliti i naposljetku mu ipak kupiti lijep dar. Zato æu ti reæi ocu. da je odluèio pobjeæi. Bilo je to sjeæanje kojim se slu io da mu pomogne da ne ispusti ni glasa." "Prihvaæa li to sam rekla? Za Bo iæ nema dara?" "Da. Adolfu se na susjednom krevetu èinilo kako je tako pun modr ica kao da je pao s drveta.bolnih kosti . Mo da ti neæu kup iti dar za Bo iæ. Edmund je nako n slu anja prièa braæe Grimm bio u tako jadnom stanju. da se kad doðe vrijeme zagleda u svoje srce. No. Aloisu se èinilo kao da u rukama opet ima Aloisa mlaðeg. bio sam prisutan kako bih nagledao batine koje je Adolf primao i uèvrst io mu odluènost. Otac nije nimalo dvojio. Majka ga vi e nije zvala Adi. Angela je Edmunda pljeskala po licu dok nije uspio sjesti. Tad im je svima naredio da o tome ne progovaraju i poslu ali su ga. Ukrutio je tijelo. a s njim sam bio i sad. Upravo je tu. onda æe dovoljno osna iti da opravda sve to æe potom raditi. On æe odluèiti o kazni. Adolf je imao dovoljno vremena pomisliti kako nema sr eæe. Iz ovih æe batina sig urno proizaæi odbojnost prema Edmundu.7 je u dovratku vrteæi glavom. Adolfa je dobro i ibao. le eæi na krevetu. da. sasvim sigurno ne onda kad ga je morala ukoriti. morao sam biti spreman umanj iti silinu Aloisovih udaraca. ako ti misli da je to pravedno.) Dakle. Pozvao se na zapovjednu snagu koja mu je bila na raspolaganju nakon umskog po ara. Cijelo je vrijeme mislio na Preisingera. Isto sam tako bi o spreman pojaèati oèevu silinu. Da vidimo hoæe li me tad i dalje smatrati k rivim. Neka mu mr nja prema Aloisu toliko ojaèa. kad god bi se djeèak mogao slomiti. Ako ne zaplaèe. A mo da i hoæu.

zgrabio stolnjak i omotao ga oko sebe. "istuæi æu ja veæ njega. Stoga je nastavio: "Svoju djecu nikad ne tuèem. rekao je Alois. jo dr eæi mjedeni kljuè u ruci. ali je jo gore biti budala. dovoljno se zabrinuo da djeèaka zakljuèa u sobi Dvorac u umi 329 u prizemlju. A ne zato to bi mi nedostajao. Vikom je dozivao Klaru sve dok se i ona nije pojavila na vratima. Tom se porugom slu io sve dok Adolf nije uzvratio napadom ospica. (U sebi je èak rekao: "O." Edmund je istog trena skoèio iz kreveta i odjurio to isprièati ocu. nakon jednog nepreciznog udarca po pozadini. Toga u. t a tema ponovno iskrsla. na eg Toga a !" Klara je zavrtjela glavom i iza la. To je Aloisa potaklo na pravu bukvicu: "Dak le. Ruke su ga boljele vi e nego Adolfa leða . U to je doba u L eondingu ista bolesti oborila u postelju i druge njegove dobi. Podrugivanje nadimkom Toga sad ga je ujedalo za ko u. kad se Alois uspeo stepenicama kako bi uhitio potencijalnog bjegunca. Onda je pokazao na Adolfa i rekao: "Vidi ti toga a. da nije ni osjetio hladn oæu koja je nahrupila kroz otvoreno prozorsko krilo niti èuo zvuk oèevih èizama dok se v raæao u sobu. Èak se potrudio o tome izvijestiti Edmunda. "Takva je èesto". Bolest je svakako bila zarazna. Adolf je kazao: "To je la ! Moj brat stalno la e. "K ako bi tvoja majka tad plakala! Sin bi joj nestao. Obièno bi Aloisu uspje no iz akao. Izvoditi takvu povezanost je. Sutradan je. A kad bi ocu i uspjelo prebac iti ga preko koljena. Dugmad je neprestano zapinjala za re etke. shvatio to s e zbiva i stao se grohotom smijati. Kad su na li njegovo mrtvo tijelo. Svejedno. "Zato moram otiæi. Ipak je bilo pretijesno. s tavio s vanjske strane i potpuno se gol jo jednom poku ao provuæi. Aloisu bi u takvim prigodama ote alo srce. To je grozna la ! Platit æe mi za to !" "Platit æe ti. Stoga ju je svukao. Priznaje m da se ipak èesto na njih izdirem. zabranju jem ti. U stvari ga je. Alois je izjavio da se nikad nije upu tao u tjelesno ka njav anje. pa bi me mogli strpati u zatvor. No. "sudbina usamljenih p . Djeèak se znao dobro klizati i o kretati. U Linzer Tages Postu se èak pojavio i nekrolog. naravno. Moj rad na njegovom egu pretrpi o je gubitak. kad je Klara iza la. la e kao pas. "kojeg najvi e korim. Nije dobro imati tanke ivce. vijest je proslijeðena èak iz Hafelda. "Adolf je onaj". Bilo je mnogo ugodnije nazivati ga Toga om. Tako se bio raspal io vlastitim bijesom zbog nepravde koja mu je nanijeta. ako se ikad sazna da je djeèaka ibao. Brzo je otkrio kako mu sigurno sme ta pid ama. Njegova je vojska nakon po ara u umi obustavila dje lovanje.") No najva nije mu je bilo da Mavrhofer o njemu ima dobro mi ljenje. Adolf se po ku ao kroz njih provuæi. dok je etao s Mavrhoferom. Alois se probudio od brige je li sluèaj Aloisa mlaðeg u st vari bio posljedica pretjeranih batina. A ja ti ka em." Alois je dobro znao da nesmiljeno pretjeruje. Na obite lj Hitler pala bi ljaga! A sve zbog Toga a!" Adolf je istrpio batine. pomalo pojednostavljeno. vi e nije bilo sna ne ruke koja bi udijelila batine. postajalo sve te e uhvatiti. "To je sve tvoje maslo". Alois je pri ulasku.ju i ostalog." Alois je to isprièao smi ljeno. rekao je Adolf. Ne bi. primijetio je Post. grohotom nasmijao i reka o: "Ba sam nakratko iza ao." Kako bi to roditelj mogao 33° Norman Mailer izbjeæi. to je mo da bila vje tina steèena dok se igrao rata. najgora je bi la vijest da je preminuo Der Alte. A uskoro se stvar i pogor ala kad se Alois vratio u sobu. no ispunio ga je prijezir gospodara. Meðutim. jeli!" Alois nije bio spreman opet mu dati batine. a mu zavr io u zatvoru. no sad je bio u suzama. Der Alte je veæ bio u uznapredova lom stanju raspadanja. o æe mu poslu iti kao obja njenje. meðutim. Kad je ostao sam. no Adolfu se mo da smanjila otpornost zbog stalnih nezgoda koje su ga pratile u nedavnim dogaðajima." 5Nekoliko tjedana poslije. poku avao si pobjeæi. ne bi to bio neki gubitak. na èijem su jedinom prozoru bile re etke. No. A ovu mu neæu zaboraviti. Veèeras je tako hladno da bi se za dvije minute vratio i kucao na vrata. smotao. Ponekad je takav gro zan deran. Zabranjujem ti jer bih morao zvati policiju da im ka em kako si nestao. Nekad sam sebi ka em. Tek se na zvuk otkljuèavanja vrata odmaknuo od re etki. no dogaðaj je bio dovoljno neobièan da je zaslu io novinski opis.

bilo mu je Dvorac u umi 331 dosadno. Bio je to prilièno velik dar. Koliko li ih je samo udaralo krilcima do samog kraja! Adolf je alovao u ti ini. 6. Èitatelja æu po tedjeti detaljnog opisa mete a koji je odj kivao . ali mu se pojaèao nemir . Mae stro nije odluèno protiv toga. no tek poslije. Adolf se nadao kako se Der Alte. rekao je: "Bo e. Kako bi se iskupio . pretpostavljam kako Dummkop f uistinu i prihvati reinkarnaciju nekih na ih klijenata. Njegovala ga je samo Klara. èesto moramo ignor irati." Nikad neæemo saznati bi li Alois takvu prisegu i odr ao. pa æe djeèaku biti od velike vrijednosti. neprestano se alio majci. Edmund uist inu i obolio.to je prava rijeè . Brinuo je gdje bi sad mogao biti Der Alte. Lijeènik je obitelj upozorio da bi se moglo raditi i o e ncefalitisu. Mo da bi bilo prikladno reæi zavr nu rijeè o Der Alteu. Dobio je osip. Da bi nam se odr ao moral. nisu mu dali èitati. ne znam puno o paklu. a nakon toga bi ruke oprala antiseptièkim sredstvom. "Imat æemo zadovoljstvo opet prihvatiti tu sitnu ribu . ali po tedi djeèakov. i prema tome. Onda je dobio ospice. stalo dr i u enklavama. nalazio na putu u raj. Ipak. Nisam èak ni siguran da uopæe i postoji. Pokazalo se kako se ipak radilo o blagom sluèaju. veæ bi èesto po elio da ne volja ospica zadesi i Edmunda. Maestro nas. Aloisu je pak ostalo dovoljno gorkih sjeæanja na Der Altea da se nagradi traèkom ivog zadovoljstva . Tko zna? S obzirom na m alobrojne naznake koje mi uopæe stoje na raspolaganju. Nije predviðeno da znamo ono to ne trebamo znati. nakon to se Adolf oporavio. ako je Dumm332Norman Mailer kopf toliko lakomislen da Der Alteu da novu prigodu za napuhavanje vlastite ta tin e. Lice mu je oteklo.a jedva da je znao za to . Kako sam i spomenuo. veæ su ga ostavili i da truli. smje tenog u dotad nekori tenoj djevojaèkoj sobici na drugom katu.Vrtnom kuæicom dok se Edmundu stanje pogor avalo. stalno nas se podsjeæa koliko je u onom to ljudi rade kozm ièkih pretenzija. nehranjene pèele su na hladnoæi pou-gibale. ako Edmundu po tedi ivot. Ujutro je stvarno izgledao prestra en.posve neprilièna reakcija. neèist. Adolf nije samo mislio na Der Altea. Pretpos tavljam kako je bio vrsta dugogodi njeg klijenta kakvu.ustinjaka. O vi im stvarima nemaju pojma. naposljetku. Cesto nam opet ukazuju na Nietzscheovu nemoralnu primjedbu: "Svi su sveæenici la ljivci. A onda je. uzmi m oj ivot. s maskom od gaze na licu. k ad smo veæ kod toga. Postao je opsjednut osjeæajem vlastite prljavosti. U spavaæoj je sobi Alois kleknuo kraj Klare i oboje su se molili za Edmundov ivot Alois je èak rekao: "Vjerovat æu u Boga. Miris antiseptièkog sredstva koji je unosila bio je gotovo nepodno ljiv.Adolfu je za Bo iæ kupio zraènu pu ku. Bijele toèkice na njegovom jeziku i u grlu nestale su nakon nekoliko dana." Ostanimo dakle kod toga da o Der Alteovom konaènom odredi tu nisam znao ni ta. Istini za volju. koji je svoje kuglice ispaljivao dovoljnom snagom da obori vjevericu ili takora. od te kog sluèaja. kako æe ih Gospodin za vjeru nagrad iti poslije smrti. svrab je oslabio. Takvo me èuvstvo kod mog mladog klijen ta uznemirilo." Tijekom svoje bolesti. Adolfa nitko nije smio posjeæivati. neka umrem. Klara je kuæu dr ala u strogoj karanteni. jer nisam ba bio siguran da smo starog u pakao odnijeli u nekom ve likom stilu. Aloisu se èinilo kako mu sin èak plaèe u snu. Poèeo se gubiti. oèi su mu bile crvene. bez obzira na trule ." "A kako bi drugaèije i bilo?" veli Maestro. pod kraj. a opet bi mu gotovo bilo drago kad bi iza la iz sobe." . koji je ne samo bio mrtav. A. Korist koju bismo od njega mogli imati svakako je i èezla. nemate ni vi. "Pa neæe Dummkopf svoje tajne otvoriti p ojedincima koji su toliko izopaèeni da sveæenièko zvanje odabiru kako bi lakovjernom p ublikom ovladali opisima koji im idu u prilog. Sveæenici su uistinu la ljivci. Stoga je bilo moguæe da je i bio spreman preklinjati raj da ga puste unutra. Ako prekr im ovaj zav jet." Da bude jo i gore. Nisu li svi ba tako gledali na njega? Bolestan.

Tad mogu razgovarati s na im Gustavom i Idom i Ottom. potièemo. Gotovo je izvan sebe. Gledamo na njih kao na ne to to Dummkopfu poveæava zamor. a sad" . iskrene i najva nije molit ve. I sam je jedva povjerovao to govori. Jeftine molitve. Jeftino ga domo ljublje razbje njuje. s druge strane." . Dvorac u umi 333 7Na dan Edmundovog sprovoda. svoju æemo moæ i iskoristiti. Alois je Klari kazao kako neæe iæi." Takvo to joj nikad prije nije kazao. Danas nisam u stanju ostati priseban." "To ovisi o tvom ocu. u zemlju morao zakopati tajnu koja je bila tako izravna i moæna p oput ruke koja viri iz groba). rekao je. Edmund je bio prvo dijete prema kojem sam osjetio tako neobièan skup èuvsta va poput ljubavi (ili mi je barem od sveg srca bio drag. Ni sama nije bila spremna za spr ovod. Ali ja tamo odlazim naæi mir. Èak joj nije objasnio razlog. no ne mogu se suzdr ati a da ne primijetim k ako. Angela. (Jeftino je domoljublje. Zajedno su plakali. Ni ja nisam bio bez krivnje. Ni kad vi e neæu udariti Adolfa. doista. "Nemam povjerenja u sebe. godine. "Ne mogu danas kontrolirati osjeæaje". rekla je Klara. njemu je ovo tako stra no. Jeftine ga molitve zamaraju. rekao je. Neka za promjenu Bog èuje to ona eli. Ne s mijete izlaziti iz kuæe. Stoga je Klara Angeli kazala kako æe morati predstavljati obitelj. mo e li mi barem to obeæati?" upitala je Angela. èime obja njavam toplinu ko ja bi me ispunila kad sam bio u njegovom dru tvu. Za to ga m ora prebijati na mrtvo ime?" Alois je klimnuo glavom. Mal o utjehe. " eli li da u crk vi napravim scenu? Crkvi koju mrzim?" Po prvi je put u njihovom braku ona srdito podigla glas." "Ti si mu rob. veæ je ponovno zaplakao. objavio je. Molitva mo e podnositelju ispasti pogibeljno iskustvo. Jer na pogreb iæi ne mogu. "premlada da bi se brinula zbog skandala. Potom je zaplakao.) Radi se o tome da je.) Nisam bio siguran to to u stvari osjeæam. Barem na d ana nji dan. izbit æe skandal ako se ne pojavi . primjerice." No. u stanj u . Nikad ga prije nisa m vidjela jecati."i s Edmundom. Ona je naposljetku rekla: "Mora prestati biti tako strog prema Adolfu. ako ne napravi ne to grozno. "Ali ako ostane danas ovdje sa mno m. malo ima brakova u kojima se prisega ne opovrgne tajnom za kletvom. Edmund preminuo 2. Napiti se da manje boli. Da. iz mog iskustva. To æe biti dosta. Ne smijem! Zato æe danas ti biti gazdarica obitelji. Sebi je veæ kazao: "Ne. a kad je ulog dovoljno visok. " "Ti si". rekao je. usprkos Klarinim i Aloisovim molitvama. Ne mogu ga ostaviti samog. Samo je stajao kao stup soli. "Potrebno mi je da danas ostane sa mnom u ovoj kuæi. "Sveèano prise em. "crkvi koju mrzi . "Trebam te"." 334 Norman Mailer Angela je rekla: "Mora u crkvu sa mnom i Adolfom. Mi smo. Adolfa neæu nikad vi e udariti.A onda je Edmund umro. Sto je i istina". "Da"." Pogre no je mu a i enu prosuðivati dok pate. a ni ja nisam za to bio spreman. rekla je Klara. ni Klara nije bila sasvim pribrana.blokirati èak i presudne." Nisu se svaðali. veljaèe 1900. bile one blokirane ili ne. a ni tvoj otac ne mo e iæi. "Jest". naposljetku. Reci im da sm o bolesni. Zagrlio ju je." "Hoæe li barem ostati kod kuæe. Poku at æe te odvesti u toèionicu. On ti je sad jedina nada da æe imati dobrog sina. takav je bio na Alois. ti mora biti gazdarica." Prije nego to je i zavr io reèenicu. Poèel a se pitati je li njenoj obitelji uni tenje suðeno. "Obeæat æu to". jedna od na ih najkorisn ijih provenijencija. poveæava mu ravnodu nost. samo im reci kako su ti roditelji potreseni. Ne u tom èasu. "Bojim s kako æe on htjeti izaæi. kazala je. Znao sam jedino da Adolf jo nije bio spreman da poène smi ljati bratovu smrt (jer bi.do ao je re d na nju da bri ne u plaè . Osjeæao sam se kao da sam i sam meðu o alo æenima. "Ako te ljudi b udu pitali.a kori tenje je te moæi skupo .

"od onog kako je Alois mladi postupao prema meni. Kako je taj potajni bijes obièno uronjen u ku ne vode skromnosti. da. "T o je gore od smrti. koliko bi samo trebalo raditi da se tako svje i te ak klijent obuèi. to kod pobo nih ljud i nije rijetkost. Pobo nost zna poslu iti i kao zid koji spreèava da shvate kako se te k o srditi na Boga . p oèela osjeæati stra ne bljeskove u grudima. Klara nije mogla podnijeti da razmi lja o svim tim smrtima u obitelji. Kad je pitao za razlog. Jer bi dolazak zlih ljudi na sprovod pre minulom mogao tetiti. I tako su na Adolfovo iznenaðenje. Moj je otac Edmunda dr ao svojom jedino m nadom. Angela je samo rekla: "Prije nego odemo. Opet smrdi . ali sam znao da æe Maestro to odbiti . Um orila se od vjerovanja kako je za to sigurno kriva ona. naposljetku. moglo dobiti regrutiranjem klijenta poput Klare? Mogli bismo kod kand ela izazvati pomutnju to su je izgubili." No. "istina je. da se morao zagledati u dugo potiskivano sjeæanje na rodo-skvrnuæe. Misli da sa m prema Edmundu bio okrutan. Edmundu bi moglo biti bolje to je umro. on i Angela sami oti li u crkvu. mora se okupati. a njoj je svejedno hoæe li se spasiti. I stvarno. veæ i braæe i sestara. Od pobo nih se ljudi onima u njihovoj obitelji s manje pobo nosti zna pomutiti um. od èela. No. Ne samo o smrti svoje djece. Kako dubok i nesmiljen mo e biti gnjev anðela! U danima prije nego to je obolio od ospica. Jesu li on i Klara zagaðeni ljudi? Ako je tako." "Jest". Adolf nije elio prihvatiti pomisao kako je Edmunda mo da i zlostavljao. To je u stvari bilo ono to je rekao. Kad se Klara u jednom trenutku poèela predomi ljati i kazala: "Mo da bismo ipak trebal i otiæi u crkvu". 9Do Adolfa nije dopiralo ni ta od onog to se na sprovodu govorilo. bolje je da se tamo ne pojave. Tvoj je mozak mo j. ispod zatiljka i potom iznad desnog uha." "Ali ti si mi brat. Tad je Adolf re kao svojim najdrhtavijim glasom: "Sad je sve to u mojoj vlasti. "Zar Bog ne bi mogao biti milosrdan?" pitala se. rekao je Adolf. "To nij e bilo ni ta vi e"." "Kako mo e tako ne to reæi?" pitao je Edmund. pa ga je i dalje brinula Edmundova odanost. Edmunda je odveo na etnju u umu. nego neki stranac." No. iznad lije vog uha. Alois mu je kazao: "Ti si mi sad jedina nada. Da. "Zar da se slomim javno?" ponovio je. No. "To je glupo. pa opet do èela. Glava mu je bila u ognjici.Boga koji s njima ne postupa onako kako su prema njihovom mi lj enju zaslu ili. Polako je. brzo sam shvatio da se kod Klare radi tek o pobuni. Aloisa je obuzeo strah." 336 Norman Mailer "Ne budi lud". rekao si je. makar se koji put nekima od njih i poslu imo." . Ponavljanj e ubija du u. Je li Alois zao? Je li ona? Sto je sa zavjetom koji je dala kad se èinilo da Alois mladi be ivotno le i na tlu? Mo da je bo lje. Usput j e uzeo granèicu i brata skalpirao tako to mu je tapom ocrtao krug. kao da stoji u sta roj kuæi u kojoj se ispod nje raspada pod. Stranac bi ga mogao ba citi. tijekom tog dugog dana koji su proveli kod kuæe." Klara se u sebi zapitala: "Pa to je tu tako stra no kad èovjek s lomljenog srca plaèe u crkvi?" Poèela se pitati. U istom satu u kojem je umro Edmund. jako ga je brzo obuzeo u as."U uti!" rekla je Klara. Jo uvij ek nije bio miran zbog po ara. Osjeæala se strahovito iscrpljenom." 8. Tog se napornog dana Alois zbog gubitka Edmunda osjetio tako Dvorac u umi 335 pora enim." "Bolje je da ti je vlasnik mozga brat. Je li to bila srd ba prema Bogu? Sad se i on a bojala otiæi u crkvu. Sto bi se. kako bi se èovjek mogao usuditi takvu srd bu donijeti na s veto mjesto? To bi bilo kao da jo jednom prisegne na vjernost gadnome. "Za to misli da su Indijanci uzimali skalpove? Jer j e to jedini naèin na koji se netom zarobljenu osobu mo e posjedovati. Po novo je zaplakao. Priznajem kako sam bio u isku enju da joj priðem. Ostav i sama s Aloisom. takv i nam nisu odlièni klijenti. rekao je Adolf u sebi. on me zapravo mrzi.

uz moju pomoæ. Ne danas. Kuæi su se vraæali u ti ini. . kojim su koraèali ka d su se vraæali iz ume. Adolfe." Edmund je bio na rubu plaèa. Sjeæanje mu je izazivalo vrlo neobiènu bol." Tako ga je rasrdila da je sa umske staze si ao u neuga eni snijeg. ponovio je sam sebi Adolf. Pre ivio je. Tako bezosjeæajno! Dvorac u umi 337 10. jer je znala da je pocrvenjela." To je. Morat æu mu opet vratiti osjeæaje koje je gajio kad su mu bile tri godine i kad ga je majka obo avala. 'Iæi na sprovod tako usmrðen? Ulazi u kadu'. Èak se i Bogu molio da mu omoguæi da prestane misliti na Edmunda. Naredio si je da ne razmi lja vi e o Emundu. Vidio sam kakva me obnova èeka. Kako su te rijeèi la ne.oboje su ostali u krevetu." Angela je rekla: "Okupan ili ne. Ona je. "zabranjujem ti da mi se tako obraæa . ii." "A. kao to èovjeku uspije veæi dio ivera izvuæi ispod nokta. Muèiti glavobolje. spreman i sam izazivati nelagodu. Sad je na njega do ao red da plaèe. Pretvarala se da je volj ela Edmunda. To æe biti prvi znak. Tako su slabi. Adolfovo srce tuklo u ritmu. a ja sam ti rekao da bi pre dugo trajalo da se zagrije voda. Edmund a je tako volio!" A kad se na Adolfovom licu pojavio otrovan izraz." "Na to misli ?" odgovorio joj je. Sad mu se èinilo da je majka spremna diæi ruke od njega. kuæi su hodali u ti ini. "Ne". Istog èasa kad su se na li izvan dosluha svih sa sprovoda. ali je bila i uzbuðena to je u centru pa nje." Zagrlio ga je i iznova zaplakao. ("Bo ji miljenik"). sad je rekao. krenula za njim. A kako je to mogla sprijeèiti? Poku avala je objasniti da joj se roditelji lo e osjeæaju. Mislim da ti nisi postao vlasnik nièeg. Sad je. Èak i na dan bratovog sprovoda" . Nije se èak mogao ni pretvarati da bi moglo biti drugaèije. rekao je Edmund. "Okupao sam se. Kako je to stra no. Samo se poprskao i obrisao.morala je to pono viti! . Za to onda mora osjeæati takvu krivnju? Neka bol osjeæa ona. No. Rekla si. u crkvi. Dok su se brat i sestra udaljavali od groba. Edmund je bio divno d ijete. vidjet æe ti razliku."i dalje neugodno miri e . Sto za tebe ne mogu reæi." "Ne vjerujem ti. dodala je i "kako ga je i trebao voljeti. Tako mu se i sjeæanje gnojilo u srcu. ali nije zaplakao. "ti si tako poseban. Sjetio se u asa u Edmundovom pogledu dok je slu ao prièe braæe Grimm. a kad su stigli. bilo joj je neugodno. Nije bio poput Gustava i drugih. "O". znala mu je govoriti. Mo da je smrdio i dal je. Mo da je bio od abranik sudbine. "Njima je to tako stra an dan . bila i istina. kojoj je bilo neugodno."Vrati mi ga". No. neki su od o alo æenih obratili pozornost na Angelu. komadiæ koji je ostao sad je postao kor ijen. Okupao sam se. kao to je napustila Edmunda. Nemam neugodan vonj. Snijeg je bio tako hladan." Nije se zaustavljala. Adolf je ipak rekao: "Za to li sam sa mo siguran kako mi majka neæe doæi na pogreb?" Angela ga je prekorila: "Klara je najbolja osoba koju sam u ivotu upoznala. da se ne mogu ni p omaknuti. Otac mu je i dalje mislio kako je Edmund jedina nada. To zna . Okrenuo se Adolfu i kazao mu: "Ti 338 Norman Mailer si sad moj ivot. na li su oca otek log i crvenog lica. kao nagrada za tu primjedbu. Boljet æe te glava. podjednako srdita." "A kad æe to biti?" " Kad ti ka em. Kad ga je Angela sustigla. rekao si je. A tebi je bilo svejedno. Osjeæao ju je u srcu i bila je tako o tra po put ivera koji se zabije pod nokat. pomislio je Adolf. kad su ostali sami i mogli krenuti u umu." Morao se okupati u hladnoj vodi. Ti si me na to i natjerala . Adolf je poèeo strahovati od vlastite smrti. Najlj ubaznija. Mozak mi se èini isti kao p rije. Nitko nije bolji od nje! Kako mo e takvo to reæi? Pati zbog tvog oca. a sad nije do la u crkvu. "Mrzim oca". Sjetio se kako ga je Klara nekad zvala ein Liebl ing Gottes. "Hoæu kad za to dode vrijeme. izderala se na njega tako jako da je pobjegao: "Lo a osoba! Grozna! Ti si èudovi te!" Kad je u umi ostao sam. korak po korak. Donekle je to i uspio. ti mo da ba i nisi dobra osoba.

Nekoliko dana nakon pogreba, pripremio sam Adolfu urezivanje u san. Anðeo mu je ka zao kako æe se njegovi okrutni postupci prema Edmundu u buduænosti pokazati opravdan im. Za to? Jer je Adolfu u ranom djetinjstvu po teðen ivot. Tek æe se pokazati s kojom sv rhom. Samo treba poslu ati svaku zapovijed koju dobije odozgo. Tako æe moæi izbjeæi svak u obiènu smrt. Postat æe Bo ji dar ljudima, estok poput vatre, sna an poput èelika. Bio je to pozorno pripremljen san, no pitao sam se ne usaðujemo li mu takvo uvjere nje prerano. Iz njega je proizlazilo kako æe ivjeti vjeèno. Naravno, nije sasvim nemo guæe u to povjerovati. To to ni jedan mu karac ili ena nisu u stanju zamisliti vlastit u smrt mo e se lako objasniti: du a, spreman sam ustvrditi, besmrtnost i oèekuje. Ona to u nekoj mjeri doista i dobije. Mnogi se ljudi, naposljetku, ponovno rode. Ne e lim tvrditi kako do toga dolazi zato to je sveæenik rukom pre ao nad èovjekom uronjenim u vodu, ne, do ponovnog roðenja dolazi reinkarnacijom. Maestro nam je kazao kako je to dio konceptualne sheme koju je osmislio D. K. "Sebe uistinu vidi Bo anstveni m umjetnikom. Naravno, on je i smetenjak - stvorio je toliko proma enih stvari. Do bar dio su katastrofe, koje potom gurne natrag u hranidbeni lanac. To mu je jedi ni naèin da sprijeèi da njegovi mnogobrojni, mediokritetski i èesto besmisleni okoti o stalima posve zagu e moguænost opstanka. Jest, priznat æu, uporan je. I dalje nastoji popraviti ono to je prije stvorio." Kako je to objasnio Maestro, Dummkopf æe sigurn o nastojati poku ati popraviti èak i najmanje uspjela ljudska biæa. I to je razlog za to tako malo ljudi istinski vjeruje u prestanak vlastitog postojanja. To bi rekli i naglas, kad se ne bi bojali da æe ispasti smije ni. A prava ih tjeskoba hvata od s traha da æe ih novi ivot, zbog naèina na koji su uludo potro ili posljednji, dovesti bl i e vrelini Dummkopfove srd be, da, bli e nego to su se primakli u prethodnom postojanj u. Èovjekovo novo ivotno stanje mo e biti odraz lo e pro ivljenog prethodnog ivoDvorac u umi 339 ta. Stoga im ponovno roðenje mo e biti pravi primjer ivota u paklu. Iako nam Maestro ne daje odgovore na takva pitanja, uvjeren sam da kod svakog ljudskog biæa postoji podruèje nesvjesnog u kojem opstaje vjera u vlastitu besmrtnost. Nama ta ljudska vjera u vlastitu besmrtnost stvara znatne pote koæe. Mnogi meðu na im mu k arcima i enama, posebno u zreloj dobi, zakljuèe da æe se, ako se za svoje grijehe pok aju, ponovno roditi. To i kod dotad pouzdanih klijenata izaziva potpunu pomutnju . A njihovo oèekivanje, naposljetku, tu i nije posve neutemeljeno. Koliko god neko licina ljudi koje Bog odabere za ponovno roðenje bila ogavna ili bez elje da se pok aje, on vjerojatno doista osjeæa da u njima ima ne to iznimno, èak ako se pro li put i n ije uspjelo razviti. U tom sam se trenutku èak zapitao ima li Maestro mo da kakav prikriveni utjecaj na D . K.-ove odluke? To je oèito pitanje koje nadilazi moje moguænosti, no stvarno se èini kako Maestro zna koji su od na ih klijenata odabrani za ponovno roðenje. No, ako bi h o tome elio progovoriti s vi e utemeljenja, morao bih znati kako D. K. vidi buduæno st onog to je stvorio. Mo e li se ona usporediti s nemilosr-dno æu na eg Maestra? Je li n emilosrdnost uistinu strast nu na meðu tim bo anskim silama? 12. Nekoliko mjeseci nakon Edmundove smrti, Klaru je poèeo spopadati strah. Je li moguæe da je Adolfovo postupanje s Edmundom nadilazilo obiènu okrutnost? Da njegov stav nije bio i neoprostiv? Angela joj je kazala kako je, dok su se braæa zajedno igral a, èula Adija kako Edmunda stra i bajkama braæe Grimm, i to onim najgorim. S prozora svoje spavaæe sobe, Klara je mogla vidjeti Adolfa kako, sjedeæi na groblja nskom zidu, puca na takore. Trznula bi se svaki put kad bi èula pucanj iz zraène pu ke. Njoj je to oru je bilo ravno grubom glasu. Èinilo joj se da mo e osjetiti kako joj se s groblja pribli avaju nezadovoljni duhovi. Kad nam netko nije klijent, na njega ipak imamo ne to malo utjecaja, a u ovom sluèaju nimalo nisam elio da Klara Adolfa gu rne jo dublje u depresiju, stoga sam joj u snovima stvarao ozraèja u kojima sam tvr dio kako Adi nije zao, veæ samo stra no pati. Tom se tehnikom mo emo slu iti kod svake m ajke koja je zadr ala 34Q Norman Mailer barem malo ljubavi za svoje dijete. Stoga se, s vremenom, stanje ipak popravilo. Klara je opet shvatila kako Aloisu treba mijenjati osjeæaje. Svom je mu u kazala ka ko je djeèakovo grozno raspolo enje poèelo utjecati na njegove ocjene u leondin koj osno

vnoj koli. To se sigurno moglo objasniti alo æu za Edmundom. "Ali, uz to je i u strahu od tebe", Klara se usudila reæi. "Grozi se moguænosti da te razoèara. Alois, mora prem a svom sinu opet postati ljubazan." Progovorila je iz srca, no jedini je rezultat bilo to to su njega te rijeèi podsjet ile na Edmunda. A Adolf, avaj, nije bio Edmund. No, svejedno je klimao glavom. "Poku at æu", rekao je. "Ponekad mi se srce zalupi poput vrata." A sad kad su se u njoj ponovno pobudili osjeæaji, Klara ih nije namjeravala zatomi ti. Mora otkriti kako da obnovi bliskost s Adolfom. Njegovo se srce takoðer znalo zatvoriti poput vrata. No, primijetila je kako se Adolfa nova 1900. godina sna no dojmila. "Adolfe, to æe biti tvoje stoljeæe", kazala mu je. "To znam. U buduænosti æe nap raviti sjajne stvari." Kad mu se takvim glasom obratila, osjetio se va nim, no nije znao bi li joj povjer ovao. Kako to mo e biti njegovo stoljeæe? U tom se trenutku osjeæao nesposobnim ostvar iti bilo to od veæe vrijednosti. Stoga je zanovijetao. "Je li to istina?" stalo ju je zapitkivao. Na kraju joj se dovoljno omaklo da se otkrije istina. "Ti si onaj kojeg moram voljeti", rekla mu je. Adolf je razmi ljao o naèinu na koji je to sroèila . Po prvi je put postao svjestan da ene ne postoje samo zato da te vole po du nosti . Mogle su ponuditi i pravu ljubav, ili pak surogat na koji se nisi mogao tako o sloniti. Tu se upleo Maestro. "Nemoj ga", reèeno mi je, "poticati na prekomjerno zanimanje za ene. Neka ostane ustra en." 13Pod kraj ljeta, kad je bilo magle a s brojnih su se nadgrobnih spomenika dizali mirisi mahovine i plijesni, Adolf bi pred veèer sjedio na vla nom, niskom grobljansk om zidu i èekao da u sumrak izmile takori. Kad su gledali na zapad, oèi bi im sjale p ri sunèevom zalasku, èak i onom najoblaènijem, pa bi bili dobre mete. No, kad bi uspio nekog svojom zraènicom i pogoditi, le ini se nije usuðivao pribli iti. Veèer Dvorac u umi 34i je bila preblizu da bi se osmjelio iskoraèiti sa svog zidiæa i stupiti na grobljansk u tratinu. No, rano ujutro, prije nego to bi oti ao u kolu, pro ao bi tuda, pa ako neki pas ili m aèka nisu noæu bili voljni istra iti to ima na groblju, a takorova bi le ina i dalje le a netaknuta, udahnuo bi prve naznake vonja strvine. Tad bi ivnuo. Pitao se je li do sliènih promjena veæ do lo i na Edmundovom tijelu. Ni u proljeæe nije bio spreman opet iæi u umu. Dr ao se svog prijestolja na grobljansko m zidu. Ja sam se, pak, odluèio Adolfu i dalje poticati osjeæaj krivnje. A uskoro mi se intu icija pokazala ispravnom. Kand eli vrlo vole krivnju, jer kod svojih klijenata bez iznimke ele pojaèati sve impulse okaja-nja, dok mi krivnju obièno nastojimo kalcific irati, uèiniti je, da tako ka em, krutom poput kostiju. Iako je to poveæavalo rizik su a vanja buduæih moguænosti psihe, Adolfa sam morao podiæi iz depresije prije nego postan e ekstremna. Depresija mo e skliznuti u zastranjenje. Adi je èesto naveèer sjedio na g robljanskom zidu pitajuæi se to bi uèinio kad bi se Edmundova ruka iznenada podigla i z groba. Bi li pobjegao? Bi li poku ao razgovarati s njim? Tra io oprost? Ili zasuo ud kuglicama iz svoje zraènice? Cijele zime, proljeæa i ljeta 1900. godine, sjeæanje na Edmundovu bolest le alo mu je kao kamen na srcu. Razlog za to nije bilo te ko razabrati. Adolf je jo uvijek imao ne to prièuva savjesti. Samosa alijevanje najèe æe koristimo da bismo ru nijim èuvstvima podmazali pristup srcu, d k nam savjest postaje protivnikom. Kand eli se slu e savje æu kad ljude ele natjerati da se saberu. Mi pak, kad radimo sa svojim najboljim klijentima, dajemo sve od sebe da savjest do kraja iskorijenimo. Kad nam to napokon uspije, poèinjemo stvarati f aksimil savjesti, spreman opravdati veæinu strasti to ih kand eli nastoje suzbiti: po hlepu, po udu, zavist - nema potrebe navoditi svih sedam posveæenih. Radi se o tome da, kad taj surogat dokraja razvijemo, na im se klijentima uveæava moguænost opravdava nja ru nih postupaka. Time smo savjest uspje no li ili sramnih sjeæanja, na temelju koji h se isprva i razvila. Mogu dodati da najvi e uspjeha imamo kad u staroj, gotovo i spra njenoj savjesti jo ima dovoljno tvrdoglavih ostataka da se krenu natjecati s èov jekovim novosteèenim osjeæajem odmaknutosti, pa na njih gleda kao na beskoristan biè,

neprijatelja svoje dobrobiti. Naravno, serijski ubojice koji se ponose 342Norman Mailer svojom smiono æu, savjest obièno uspiju do kraja oèistiti. Uz to nam veliku korist donos e i ratovi, u kojima vojnik postane besavjestan. Tad nam se posao krajnje pojedn ostavi. U mirnim su razdobljima potrebne vje tine naprednih vragova poput mene. Mo gu reèi kako nagovoriti èovjeka da ubije drugog nije nimalo rutinska stvar. Kad ih s e pusti da prosuðuju sami, zabrinu se da bi umorstvo moglo biti najsebièniji èin. Prim itivni narodi znaju da je to istina. Kad se spreme u nekoj od svojih sveèanosti rtv ovati ivotinju, dovoljno su pametni da, prije nego to joj prerezu vrat, zatra e opro st. Ja sam pak sad bio spreman uèvrstiti Adolfov osjeæaj moæi, koji ubojstvo daje ubojici. Bio je, naravno, premlad za na e najrazvijenije tehnike, no pripremio sam san koj i sam mu i urezao, u kojem je Adolf postao junak francusko-pruskog rata 1870. go dine. U snu mu je natuk-nuto kako je tamo u prethodnom ivotu i bio, gotovo dva de setljeæa prije nego to se 1889. godine rodio. Nije ga bilo te ko navesti da povjeruje kako je masakrirao cijeli vod francuskih vojnika, kad su napravili kardinalnu p ogre ku i napali njegov usamljeni, istureni polo aj. Naravno, takvo je urezivanje bi lo vulgarno, no njime sam pripremio temelj na koji æu poslije slagati profinjenije impulse. Sam po sebi je san o francusko-pruskom ratu bio obièno ispunjavanje elje, a tome je uèinak krajnje privremen. Dopustite i da ka em kako smo mi znali sve o ispunjavanju elja davno prije nego to j e dr. Freud imao o tome bilo to za reæi. Na pristup ljudskoj psihologiji nu no mora bi ti mnogo dublji. Mi se na povr nost mnogih Freudovih analiza mo emo samo osmjehnuti. A sam je za to kriv. Naposljetku, nije se uopæe elio baviti anðelima ili demonima i namjerno je odluèio da ni u velikim niti manjim ljudskim pitanjima ne prizna anga ma n ni Dummkopfa niti Maestra. S druge strane, dobrog se doktora ipak mo e malo i pohvaliti, na raèun opisa ega. Ta j je koncept postao jedno od sredstava koja su ljudima omoguæila da, u procjeni po maka u samo vrednovan ju unutar ega, gotovo dostignu na e sposobnosti. Neka se zna i da je u ari tu moje pozornosti sad bilo stanje Adol-fovog ega. Ne bi bilo korisno stalno mu uveæavati mi ljenje o vlastitoj vrijednosti ako bi, istovreme no, bio u asnut nad moguæno æu da je uistinu pridonio Edmundovoj smrti. Kako u to nije el io povjerovati, sigurno se osjeæao krivim, a najgore od svega bilo je to to uopæe nis am znao odgovor. Je li, ili nije? Dvorac u umi 343 Èinjenice su bile jednostavne - to znaèi da je sam èin bio jasan, no posljedice nisu. J ednog je jutra, kad je Angela s Klarom i Paulom radila u vrtu, a Alois oti ao na s voju etnju, Adolf nai ao dok se Edmund sam igrao u sobi koju su dijelili do Adolfov e bolesti. Adolf je do ao do njega i poljubio ga. Tako jednostavno. Moram priznati da sam ga ja na to naveo. Ako sam osobno i osjeæao ne to to bi se moglo usporediti s naklono æu pre ma Edmundu, u toj situaciji nisam mogao mnogo napraviti. Tih dana nisam bio prip ravan odbiti zapovijed koju mi je izravno dao Maestro. "Za to me ljubi ?" upitao je Edmund. "Jer te volim." "Voli me?" "Volim te, Edmunde." "A skalpirao si me jer me voli ?" "To mora zaboraviti. Mora mi oprostiti. Èini mi se da sam zato dobio ospice. Kasnije sam se zbog sebe tako sramio." "Je li to istina?" "Mislim da jest. I zato te moram ponovno poljubiti. Tako ti mogu vratiti skalp." "Ne treba . Danas me ne boli glava." "Ne smijemo riskirati. Daj da te opet poljubim." "Nije li to pogre no? Ipak si imao te ospice?" "Izmeðu brata i sestre bi bilo pogre no, da. Ali meðu braæom nije. Medicina je ustanovil a da se braæa mogu poljubiti èak i kad jedan od njih ima ospice." "Mama je rekla da ne smijemo. Ne bismo te jo smjeli ljubiti." "Mama ne shvaæa da je to meðu braæom u redu."

Najneugodniji vid njegovog ivota uvijek mu je bilo tijelo. 190 0. uvje ravao je tajnice. ba poput amerièkog Indijanca koji podnosi muèenje. godini. Podsjeæa nas da se vratimo stv arima za koje smo nadle ni. slinavim djeèaèkim poljupcem. Njihova nam vjera nudi velik potencijal za razvoj u nenadma ivo oru je masovno g uni tenja. (Kod Adolfa je strah da æe se osramotiti bio vrlo izra en. Stoga je iz noæi u noæ. kad bi iza ao iz svog podzemnog skloni ta u istoèno j Pruskoj . u Adol fovom snu. p otkraj ivota. Njih naziva "va im isparavanji-ma"." Adolfa sam tad sasvim sigurno nagonio ja.domoljublja! To je i dalje najpouzdan ije sredstvo za voðenje masa. mislim da bi Adolf nap osljetku bio spreman svoju psihièku snagu pretoèiti u èvrsto uvjerenje kako ubojstvo u bojicu osna uje.bilo mu je pedeset i pet god ina . Bili smo odgovorni za njegovu smrt. ispru enih prstiju. naposljetku. Volimo fundamental iste. A sad su do li u posjed najmoænijeg od svi h dru tvenih motora za psihièko otupljivanje . Bio je tako sretan to ga. Tad je veæ izgledao mnogo stariji od svoje stvarne dobi . To mu je omoguæavalo da povjeruje kako æe se njegov vlastiti kraj razliko vati od drugih. KNJIGA TRINAESTA Alois i Adolf I. Stoga. ako progovorim o 1945. Spremnost Adolfa Hitlera da ljude istrebljuje u plinskim komorama u to doba. za ego treba i vrlo tvrda ljuska. Njegov seksualni duh. da mi je u svojoj mladosti bio klijent. rekao je i vi e puta poljubio Edmunda." "Da vidim prste dok se bude zaklinjao.) U to nam vrijeme tjelesni drug vi e nije bio nima . jo nisam slutio kakve bi to razmjere moglo u buduænosti po primiti. Nisam znao vi e od Adolfa. Isto bih radio i s Luigijem Luchenijem. U sebe su ugradili sposobnost da zbog broja rta va na drugoj strani ne provode besane noæi. novi vod francuskih vojnika do ivljavao masakr. s ovlastima da likvidira mase ljudi. G odine 1944.Wolfschanzea . godine. Naravno .i Adolf je bio spreman u ivati u prednostima starosti. tako razlièit od Aloisovog. Èini mi se ipak zanimljivim kako je posljednjih mjeseci ivota Hitler elio da ga krem iraju. kako je Engels jednom napisao Marx u. Ili mo da nismo. du a . jo oèito nije bila poprimila stanje aktivne udnje. Nikad nije ni pisnuo. iako æe ga mo da zamijeniti religija. "Ku nem se". no kvantiteta stvarno prelazi u kvalitetu.. koja mu je zbog rata koji je gubio bila jedna 348 Norman Mailer od najgorih u ivotu.nastojao opustiti tako to je svojim tajnicama za veèerom prièao stare anegdote. to neæe biti izravno vezano za mjesece koji su slijedili nakon Edm undove smrti. no tad mu je. a èitatelja moram upozoriti i kako Maestro mrzi velike misli svojih podreðenih. To su osobni zakljuèci.postala gadnija od torza. Edmund je dobio ospice. Fiihrer bi se."Kune se?" "Kunem. Podigao je ruke. tako da vjerujem kako bi moj trud i poluèio eljeni uèinak da nije bilo drugih prob lema s kojima se morao hvatati u ko tac. istina je i da nekom tko je postao nadglednik smrti. Adi ipak voli. A bolest se pokazala smrtonosnom. a poku avao sa m tek ojaèati kakav rani osjeæaj da bi i Adolf jednom mogao postati visoki agent bog ova smrti. veæ su prije dosegli svoj znaèaj. Tih sam godina u potpunosti slijedio Maestrove upute. Mislim da je pred kraj Hitler veæ bio tako umoran da je i on dijelio to mi ljenje. Same po sebi pojedinaèno neæe imati nekog velikog uè a. Pripovijedao bi kako ga je otac poèesto znao i ibati. Dame su te prièe o njegovom juna tvu uveseljavale. Odluèio sam da mu skrenem misli tako 344 Norman Mailer to æu mu ispunjavati elju za eljom.po svim mjerilima osim na eg . Veæina dr avnika koji su u ratno doba postali uspje ni vo de. U ivao je u enskom divlj enju koje sa sobom nije povlaèilo i nervozu odluke o moguæem sno aju. No. a mi s mo se trudili da tako i ostane. to je hrabro podnosio. Naravno. a Edmund mu je poljubac uzvratio. nikad se nije upu tao u potragu za slavom ili pogi belji novog bluda. Da nije bilo toga. kako ne bi odmah osjetio u as zbog c ijene koju mu za sve plaæa du a.

cijelu bi veèer morao provesti razmi ljajuæi o smrti maloga. Mo da su ta gospoda bi la uljuðenija od njega. Mnogi bi mu na odlasku za eljeli sve najbo lje. poput Moriza Friedmanna. Nisu hodali u starim kaftani-ma ustajalog vonja. to je bilo gotovo osam mjese ci nakon Edmundove smrti. da je na svakih stotinu ljudi bio jedan takav. Veæina je tih ido va podrijetlom bila iz Èe ke i nisu bili tako neuglaðeni kako bi èovjek oèekivao .lo nu an za ispunjenje ciljeva. u toèionici bi vi e pio. koji je veæ osamnaest godina bio èlan Austrijskog o kru nog kolskog odbora. A dojmilo ga se i to to je meðu èlanovima koji su na Buergerabende dolazili èesto bio i rabin po imenu Moriz Friedmann. imali poèasne savez ne polo aje. Oti ao sam ravno do stola za ko im je sjedio benavo u mene zureæi i prodrmao ga. Pon ekad bi èak spomenuo kako mu je oèeva ruka na stra njicu isporuèila i po dvije stotine u daraca." A tu je prièu ta ko lijepo prièao da ju je Hans Frank èak ponovio tijekom niirnber kog suðenja. Da. Izjavio je kako bi radije i ao u klas iènu gimnaziju. moleæi a i koreæi. Osim toga. to je znaèilo. 'Oèe'. nezakonito dijete ene koja je spav ala na sijenu u nekori tenom valovu. gdje je nastavni program bio usredotoèen na klasiène jezike i umjetnos t. Kad bi u ao. Dok je radio na Carini. gdje se naglasak stavljao na praktiène predmete. a ne u realnu gimnaziju. U to je vrijeme i Alois (poput Mavrhofera) poèeo smatrati kako je gradska toèionica suvi e sirova. Kako je jo uvijek bio u koroti. Adolf ga nikad nije morao pijanog voditi kuæi. ponekad ne bi. bez obzira na to koj u bi gostionicu za njihovo odr avanje odabrali. "To je ona dobra strana vlastele". Osjeæao se kao da je u snu pojeo zd jelicu pepela. Cesto bi uveèer morao ostati budan jer bi i ao na Buergerabend. Adi je dr ao kako bi . uvijek su mu se èinili hladnim. sad manje pio. Hans Frank. Mnogi su se od njih i asi milirali.kazao b i Klari. a i on je. poseban pojedinac. razgovarajuæi s Hansom Frankom rekao: "Kad m i je bilo deset ili dvanaest godina. jer je i on. Tad bih ga putem kuæi pri dr avao. godine krenuo u ni u gimnaziju. 35° Norman Mailer 3Adolf je u rujnu 1900. zadiml jenu toèionicu. 2. Alois i Adolf su o toj temi èesto raspravljali. Na temelju pristojne dobrodo lice koja ga je s ad doèekivala na Buergerabendu. rekao sam mu. dobro znam kakav al kohol mo e biti demon.' A èesto bih morao èekati i po èetvrt sata pa i dulje. Mnogi su imali zanima nje ili su bili tvornièari. Oèeve osjeæaje nisam ni poku ao po tedjeti. Ne. prije nego to bih ga uspio natjerati da ustane. poput rabina Moriza Freidmanna. Naravno. Zbog mojeg mi je oca bio biè bo ji mladih dana. ka em vam. potkraj tridesetih godina. svi bi ga primali uljudno. U to je vrijem e u Linzu ivjelo estotinjak idova. Nije mogao podni jeti to u jutro neæe biti Edmunda da ga pozdravi. Ako mu sljedeæe èetiri godine uspije proæi sva èetiri razreda. da ona nije pretpostavljala kako je i on idov. Nije se usuðivao dobro popiti. prièa koju je prièao tajnicama sastojala se od besramnog pretjerivanja. Nikad se nisam tako u asno sramio. rekao si je. a mnogi su. Da nije bilo te elegantne r azbibrige. ako bi se tamo slomio. Ako je idov prihvatljiv sudionicima Buergerabenda. stigli su izvana. Alois je. do svog æe petnaestog roðendana dobiti diplomu. Jednom je. Ponekad bi s njima sjedila i Klara . ako se uzme u obzir da je bilo ezdes t tisuæa stanovnika. no to se popravilo. U poèetku je pri svojim dolascima i odlascima bio krut. Kakav bi to samo bio ne mu evan prizor. roðenjem najni eg polo aja. od buènih bi glasova gotovo zaplakao k ad bi se sjetio Edmunda. no rasprava se vrtjela oko klasiène gimnazije. zbog tihe suæuti koju su mu sad iskazivali . onda je to i seljak. osim kad su ne to skrivali. zakljuèio je kako ima pravo pripadati njihovom dru tvu . no njihovo mu je dru Dvorac u umi 349 tvo ipak nakratko popravljalo inaèe grozno raspolo enje. 'vrijeme je da pode kuæi. a to mu je uèvrstilo uvjerenje kako se ljudski rod mo e podijeliti na kult ivirane i one druge. Stoga je posta o redovit sudionik i èesto bi dolazio sve èetiri veèeri u tjednu. Na noge lagane. Alois je vidio da se veæina èlanova prema Friedmannu odnosi s p o tovanjem. rekao je u sebi. u stvari. neæe on na tim veèerima previ e piti. morao sam kasno naveèer uæi u smrdljivu.

za to? To. "Kako se èini da sad nisi u stanju o vladati njemaèkim pravopisom. Imao je tramvaj svaki sat. dodao je kako je spreman i na uèenje klasiènih jezika. njegov je dobar prijatelj. Njegov je dar." "Dopu tam da pati od nesretnih misli". pa je preko polja i kroz umu do realke morao prevaljivati veli k put. kako æe za ime onog kojeg tvoja majka zove dobrim Bogom . Svakog bi ga jutra na ovaj ili onaj naèin otac.jako uzvi en gradonaèelnik! Adolf se veæ prvog dana u koli osjetio n edovoljno kultiviranim. A k tome nije mogao ostajati nakon n astave i sklapati prijateljstva. rekao je Alois. utjeèe i na drugo. Ne sam o zato to je praktièan nastavni program ono to ti treba. Za vrijeme odmora. gotovo ugu io u svom sna nom zagrljaju. bez obzira na to koliko se potrudio. Norman Mailer i to bi oni mogli reæi o njemu. uèenik mora ovladati gramatikom. Adolfe." Alois je znao da èlanove Buergerabenda mo e zamoliti za preporuke za upis u klasiènu g imnaziju. moæi i ta napraviti s latinskim i grèkim?" Alois mu se u tom trenu odluèio obratiti na latinskom. Svoj . Kako je Alois samo okrutan! Izveo je cijelu predstavu s paljenjem lule. "Absque lahore nihil". majka. Uzdahnuo je. Alois je ostao pun p rijezira. ne bi bilo dovoljno.) "Kod druge opcije ti ne mo gu pomoæi. U klasiènoj gimnaziji. u Lambachu i u Leondingu. istovremeno u svojoj trgovi ni prodavao povræe . gradonaèelnik Mavrhofer. Linz je bio udaljen osam kilometara od L eondinga i dvadeset puta veæi. Jedan pogled na tvoje vladanje pra vopisom bit æe sasvim dovoljan. Mraènih dana je to bila odbojna zgrada. no Klara je od njega oèeki vala da ide pje ice. koji je p rema njegovoj majci bio i najva niji èovjek u Leondingu. nesumnjivo.mu tamo dobro i lo. Stoga nije povjer ovao majci kad mu je kazala: "Tvoj je otac drugi èovjek po va nosti u Leondingu. Ne vidim nikakve koristi od poku aja da se upi e u klasiènu gimnaziju. "Dr im kako se to svakako odnosi na olovanje. Izgubio bi vi e nego to mo e dobiti. po k i nom je danu mogao doæi tramvajem. Provincijalac! Tako mnogo ovih djeèaka iz Linza Leonding nisu nikad ni vidjeli . obilje eno jadom i neistinom. objavio je." Sumnjao je da njihov znaèaj dopire do predgraða Linza. a potom ga lagano ispustio. ali samo ako bi mu roditelji dali pfenige za kar tu. veæ ti mogu Dvorac u umi 351 pomoæi i oko upisa. Oba jezika! A to je lijepo znanje. Nestalo je zadovoljstv a kakvo je osjeæao u hafeldskoj koli. jer je morao klipsati natrag u Vrtnu kuæicu. "I to to znaèi?" upitala je o tro Klara. Do kraja ivota æe biti nadmoæan drugima. "To je ono to to z naèi. pa èak i Angela podsjeæali da j e jedini preostali sin. "no to to govori nije ni amo ni tamo. Da bi Aloisa naveo na pr istanak." (Na umu je imao Mavrhoferovu pomoæ. pa obitelj mora raèunati na njega. 4Adolfov æe se ivot sad promijeniti nagore." Da. No. sporim uvlaèenjem dima. umjetnièki. rekao je Alois. A p rvi. A nisu ti ni potrebni pre dmeti iz antièke povijesti. Cesto bi se sjetio dana kad ga ja Alois. "Ovaj Hitler. veæ mu se narugao. mora iæi pje ke èak iz Leondinga. sad je bilo povezano s u lazima u realnu gimnaziju. "Na je djeèak nesretan. a ta kola." Sitnim je. Pretpostavljali su da su mu ulice blatne. Mislim da se neæe is ticati u mnogo takvih predmeta. Njegovi kolski kolege bili su uglavnom iz imuænih obitelji. Sad su dvorane s njim dijelile mraèno raspolo enje. I latinskog i grèkog . da se upi e u realku. naravno. To. èuo je dvojicu uèenika kako raspravljaju o dometima operne predstave na koju su ih prethodne veèeri vodili roditelji. Ubrzo je stvarno zamrzi o realnu gimnaziju. Neæe ga tamo primiti. plaèuæi nad Edmundovom smræu. pr ije nego to je rekao: "Bez truda nema nièega." Odluèio se Adolfa pogledati u oèi. Za to bi gradonaèelnik. Ne da bi ga isku ao. ali. dr im. Hoæe li atmosfera tu la uopæe i poslu ati? Sjeæanje." Klimnuo je glavom. nije za tebe. stalno po navljajuæi: "Ti si mi jedina nada. bez pravog truda nema nièeg. a pitao se 352. u kojima se isticao . filozofije ili povijesti umjetnosti. Pona ali su se drugaèije od seljaka i gradskih klipana koje je upoznao prethodnih godina. Za tebe je bolje. ispu tao dim. a bez ikakvog smisla ili svrhe. uvje banim puækanjem." Ta je nada bazdjela na duhan. To mu je bilo dovoljno da se zamisli. "Klasiène jezike? Ti to ozbiljno?" Progovorila je i Klara.

starih l ivada i uskoro se zainteresirao za utvrde kraj kojih je prolazio. tako uzbudio da je ejakul irao. U srcu mu je i dalje bila izbu e na rupa. a to mu je pothranjivalo vjeru kako je i on sofisticiran èovjek. Ogavno obig ravaju oko djeèaka iz bogatih obitelji. Nije bilo vremena za obuku vojni ka.'" Naravno. ali mo gu reæi da je prilièno glupa. Starom je brijestu izjavio: "To bi trebala biti napredna kola. "Uèitelji su". ti su se razgovori sad pretvorili u njegove govore. Nakon toga se osjetio malaksalim. 'Odlièan si crtaè'. Nije znala bi li mu vjerovala da je zakasnio na vlak." Èuo je kako se li æe s njim aptom slo ilo luèio sam se posvetiti crtanju. No. a cijelo se vrijeme suoèavao s takvom pomutnjom da se poèeo pitati nije li mu ugro ena mentalna ravnote a. Ponekad bi ujutro skicirao. to to ne mo e pogoditi. Njemu su se stabla èinila pametna poput odr aslog slona. veæ je imao i vi i sloj. "Rade za sitnu plaæicu ". mo da èak povratiti snagu. Jedne je veèeri. Trebao se truditi postati umjetnik. onda to mora i pokva riti. razmi ljajuæi o radnicima k oji su ih podigli i vojnicima koji su ih nastanjivali. naroèito nakon to je saznao kako su te tro ne kule tu ostale od prvih godina devetnaestog stoljeæa. a ne radi uspjeha u koli. najèe æe je ujutro stvarno morao pje aèiti. Uvijek bi je grizao osjeæaj gubitka ako bi se novac tro io nerazumno. korak po korak. Vjerovao je u mudrost tog starog drveæa. teta je. pa su ga kuæi poslali s obavije æu koju je Klara morala potpisati. Angela bi trebala onju iti uèitelje. Ka e mi. Kad svoje crte e poka em roditeljima. èak ih i otac gleda s odobravanjem. nadmoæne upuæenosti u vino: "Britanci ovo vino zovu ho ck. Znao je da mora nastaviti sve dublje uranjati u svoj u tugu. "pretenciozni. Leonding ne sam o da nije bio gradiæ blatnih ulica. No. vrlo pozorno slu ao jednog od gospode koji je usput primijetio. Osjeæao je potrebu slu ati duhovite razgovore. Propo rcije ljudi i zgrada moraju se slagati s njihovom udaljeno æu. Nema uglaðenosti. Je li odgovoran za Edmun-dovu smrt? Ope t je odluèio razgovarati s drveæem. Nikad. pa ga je put vodio preko lijepih. kad je sunce veæ bilo na nebu. primjerice. takav prekid al ovanja ne bi dugo potrajao. Ali ne dokraja. ali jest o sasvim nepotrebnom. S vremenom mu se poèelo èiniti kako æe se od smrti ipak oporavi ti. neki bi mogli biti Pigmeji. Nisi odredio ispravnu velièinu ljudima koji prolaze ispred tvojih zgrada. to mu je skretalo misli s njegove korote. Dala mu je za pravo. No to je zato to se rizling koji toliko vole radi u Hochheimu. Aloisa su poèele zaokupljati suptilne statusne r azlike medu èlanovima. Optu ivao je uèitelje za glupost i ustajali miris odjeæe. Neki bi mogli biti visoki dva i pol metra. rekao je dostojanstvenom hrastu. "To se vidi. prema tome. ozraèje u toj koli posta lo nepodno ljivo. Novèiæi koji bi se na taj naèin potro ili padali su u presa hnuli bunar i stoga stra no zveckali. rekao je u sljedeæem gaju. To s u bili najpametniji i najobrazovaniji ljudi s kojima je ikad ostvario socijalni kontakt." Alois 354 Norman Mailer . Meni je. To je Klari smetalo. Mora nauèiti crtati proporcionalna tijela. jer bi tvoj crte zgrade. te su mu veèeri ipak pomagale.e je ratne igre u umi mogao igrati samo subotom. Uskoro ga je opet obuzelo staro pitanje. Naravno. oèito na temelju samouvjerene. Jednog se jutra. No. Snobovi. Isto tako veli i 'Mora nauèiti vi e o perspektivi. pa bi iz Leondinga morao u Linz otiæi Dvorac u umi 353 vlakom. najgluplji ili najsiroma niji. Znam da mi odlièno ide hvatanje svakog detalja na na jzanimljivijim zgradama u Leondingu i Linzu. èiji su se pripadnici redov ito sastajali na Buergerabendima. Stoga su izgradili te stra arske kule. bio sjajna skica. oèeva djelomièna pohvala vrijedila je vi e od svih Klari-nih poticaja iz ljub avi. Adolfe. Nije stalno strahovao. No. Onda bi svog brata vi e po tovala!" Imao je i druge teme. No." Ono to drveæu nije rekao bilo je da su jedini uèenici koji su ga za vrijeme odmora uopæe trpjeli bili oni najru niji. 5Adolfovi kolski drugovi nisu bili svjesni jedne ironiène situacije. Ne mogu si priu titi promjenu rub lja. ali sretnim. Nije se radilo o velikom izdatku. u kolu je jako zaka snio. k ad su Austrijanci ivjeli u strahu da æe Napoleon ubrzo sa svojom vojskom prijeæi Duna v. zasebno.

"Da". Klara nije znala i ma li hrabrosti Aloisu kazati kako Adolf ima grozne ocjene. Èak i dok je bio mlaði. Klara je ostala kod kuæe da bi èuvala djecu. kako ustaju radi laganog doruèka . Alois je odvratio: "Imaju tekuæu vodu.je nauèio na takve komentare odgovarati samozadovoljnim klimanjem glave. rijetko bi on u pet sati popodne pio èaj u Drei Mohren ili u predvorju Wolfingera. no ti su ljudi izdanci starih obitelji. Stoga su mogli jesti i piti do kasna. na z. Kasnije. ako nema porculan Meissen ili prave vinske èa e. Bocksbeutel znaèi "Ovnov testis" . "Uopæe ne razmi ljam o takvom pothvatu. Potom je Mavrhofer uèinio ne to to nikad nij e radio." . Èuo se smijeh.. Oti ao je sam. Tamo bi slu ali violine. nije se usudio progovoriti. godine. 'Gdje se nalazi w c?' Da im ka em. Na i bi novi prijatelji. rekao je. Gradonaèelnik mu je tad predlo io ne to kraj nje neobièno. Iznenadila se to ju je zaboljelo slu ati ga.a onda pale finu cigaru. osnovanom 1565. ako ne bi bi o u krevetu neke nove ene. Tko bi mogao vi e od njega znati o ovnovim testisima? Nije li sam svojedobno bio obdaren krasnim parom? Pitajte dame. takve uvjete dr ali. Ako treba. to su bili stanovnici Leondinga koji su o sebi imali stra no visok o mi ljenje. kakve za veèeru imaju est jela. Mavrhof er se stiska oslobodio uz nesretan osmijeh. mogli ostati u krevetu i nako n to je sunce iza lo. 'Ne obazirite se na rupu. komiènim." On je bio i pozvan na jednu od takvih veèera. "Pa". no sad je predlo io da odu na piæe u toèionic Kad su tamo i oti li. "glasono u si veæ kaznio .do bri ljudi koje su zahvatila alobna èuvstva. Znao je kak va je razlika izmeðu njega i gospode. "Moram ti reæi ." Nikad prije nije izgovorio tu rijeè. "Ne". Kao to je rekao Klari. rekao je. osim ako ga u gradskoj vijeænici nisu èekale gradonaèelnièke zadaæe. Tajna je u tome to ne mo e kuhati po otmjenim receptima. "odzvanjaju ako ih kucne prstom." "Ne. a dok je etao Leondingom. Mogao je vidjeti tu gospod u.. razgovarali su kako æe im te ka biti nadolazeæa prva godi njica . neæe vam nitko viriti!'" 6. rekao je." Podigao je ruku. trudeæi se ne misliti ni na to." Klara je primijetila: "Mogu ti i ja to pripremiti. naletio je na Josefa Mavrhofera." "Prave vinske èa e?" upitala ga je. Oni su. "Zaboravi ti Mavrhofera". Zahodska vrata im n emaju rupu izrezanu u obliku polumjeseca. veæinom. pet mjeseci nakon to je Adolf poèeo pohaðati realku. ima li starijeg sina koji nosi isto ime?" Alois je gradonaèelnika tako èvrsto zgrabio za mi icu da mu je ostala modrica. no veæ je poèeo osjeæati kako ga ne to ste e u grudima. koja j e padala dan poslije. Kad se vratio. Èesto bi se ti ljudi kasno popodne popeli u koèije i odvezli u Linz. bilo mu je to drugo najgore jutro te god ine. Zahod im nije u dvori tu. Poku avao se spremiti za godi njicu Edmundove smrti. on bi rijetko doèekao taj sat. mogli su ost ati budni do ponoæi. "On je dobar tip. draga moja. kazao joj je. kao da sv aki upravo steèeni komadiæ kulture veæ posjeduje. Sin ti je u zatvoru. A kad je Alois to sljedeæeg jutra saznao. ne to jetrene kobasice i staklenku s juhom. ne". èvrsto je stisnula oèi da bi suspregla suze. Èuo sam da nekad imaju i po osam. ali mogao je biti i obièan radnik koji na posao ide noseæi kruh. Rijetko je svoju trgovinu prepu tao prodavaèima." "Stvarno? Zbog èega?" "Zao mi je. veljaèe. Aloisu se raspolo enje dovoljno popravilo da se stao premi ljati bi li progovorio. rekao joj je.jaja sa unkom i tostom! . Jedne je veèeri u bocama neobiènog oblik a poslu en silvanac marke Bocksbeutel. n astavio je." Alois mu je samouvjereno odgovorio: "Ti nikad ne bi èovjeku mogao donijeti lo e vije sti". Zadnjeg dana sijeènja. Mavrhofer je rekao: "Moram te pitati. "ne Dvorac u umi 355 mo emo ugo æivati takvu vrstu ljudi. to je on o tome znao? Da. Tu no. Klaru su po zvali da doðe u kolu. No. prvo jutro u veljaèi. sad umirovljenu. Zbog kraðe. to da im ka em kad me budu pitali. Rekao je: "Mora mi obeæati da neæe ka njavati glasono u. u tramvaju. Klara je primijetila kako bi sad mo da trebali te ljude pozvati na veèeru kod njih. ako bi to uopæe p ostali. kako bi im supruge u pet sati pile èaj u hotelu Wolfinger ili Drei Mohren.danas je stiglo izvje æe koje kru i po okrugu. "Dosta".

Ti æe lijepi trenuci biti protute a lo im ocjenama koje je dobio na prvom polugodi tu. Alois nikad prije nije rabio ko ni opasaè. Nije odabrao nijedan crte . Djeèak je mislio samo da ne eli umrijeti! A nije znao to æe ga prije uni titi . odgurnuo Adolfa s koljena i rekao: " Sad mo e prestati plakati. Adolfu depresija n ije popu tala. veæ je 1901. ali se uspio uvjeriti (uz moju pomoæ) da bolje od drugih uèenika shvaæa k ako u stvari treba uèiti. Skupio je hrabrosti da profesoru likovne umjetn osti poka e crte e.) Pomoæu prepirke koja se razvi la izmeðu njega i ene. Naravno. uspio je izustiti. primjerice. No. vidje v i izraz Aloisovog lica. Doði ovamo! Idemo u tvoju sobu. Jadni Alois. koji se te ko zadihao. Pretpostavljao je kako æe njegovi radovi biti odmah prihvaæeni i dob iti istaknuto mjesto na uèenièkim zidnim novinama. "Najte a stvar koju sam ikad u ivotu morao napraviti bila je raz-ba tiniti najstarije g sina". bio je s iguran kako je to istina. Adolfove je radove gledao kroz svjetlosne bljeskove migrene. koju je o cu predao u lipnju. matematiku i biologiju . Znao je u èemu je tajna. Èak je i razmi ljao i kako sroèiti neki nenametljivo samopouzdan odgovor na pohvalu koja ga èeka.uspio se kontr olirati. patila bi druga djeca. rekao je Alois." Uputu sam mogao lako ispuniti. Adolf nije mogao vjerovati. Na pameti nam je bila tragedija u obitelji."ispast æe vrlo dobri ljudi. zbog spoznaje kako æe morati ponavljati prvi razred. To je bilo prije god inu dana. Alois je izjavio: "Tvojoj sam majc i prisegnuo. A troje koji su jo ivi" . a izgubiti svako povjere nje u bijedne ostatke svoje mu ke linije. Bili su isti kao i uèitelji. grlen glas. Glasom turobnim kao da objavljuje poèetak rata. dao sam mu stra nu glavobolju. No. Bolje je gurnuti ga u pravu poti tenost . Svjedod ba za cijelu kolsku godinu. To je jedino to se mo e uèiniti kad je obe èasti osoba koju je pris ega najvi e titila. Rekao sam kako te vi e neæu ibati. na Klarin zahtjev. nije uspio skupiti dovoljno energije da Adolfu priu ti batine. Na njen zahtjev. "Ne mogu vjerovati". svoju eljeznu volju. 356 Norman Mailer Mavrhofer je kazao: "Mo e ga posjetiti ako eli . Adolf je u sebi rekao. U tom je èasu otac. Uèenici su bili pretjerano revni u pamæenju nebitnih potankosti. U koli je i poslije imao slabe ocjene. Tog ljeta. Na prvi udarac. Dvorac u umi 357 no dar mu nije bio izniman . Ona se. za to nema potrebe. I dalje bi se svaki put preznojio kad bi se sjetio Toga a. Ali sad mo e biti siguran da æu tu prisegu pogaziti. On æe pamtiti samo bitno. stao." Te je veèeri." Alois je upao u vlastitu depresiju . udarci su bili tako te ki da je stao krièati. shvaæa kako smo mi dobra obitelj. "Neæu vikati!" No. Adolf morao Aloisu pokazati ocjene. Èinilo se kao da je na-nj egovom kraju plameni jezik. skrivenu od svih. Ne. bi o mladiæ za kojeg smo se jako zanimali. ena i ja smo pazili da ih dobro odgojimo. "Zadnje to nam treba jest j o jedan umjetnik ogorèen jer nije ire prihvaæen. 7Adolfa je spopala istinska muka. Adolf je bio nadaren. U tom se èasu zauvijek oprostio od ideje da ikad vi e po ku ava do uspjeha doæi kroz kolu. Mogu priznati kako sam utjecao na ishod." I opet se nastojao suzdr ati. "Mavrhoferu. No. neæe poput Aloisa mlaðeg otiæi od kuæe.) Dok su crte i mladog Adolfa Hitlera bili ta man toliko dobri da ih se izlo i na zidnim novinama.taj biè po njegovoj stra njici ili ok koji mu je potresao srce. (Èak j e i blisko odgovarao Maestrovom opisu mediokriteta. i vce je izgubio èim je izvukao remen.mogao sam na prvi pogled vidjeti kako nikad neæe biti umjetnik koji bi mnogo obeæavao. Da g a nisam razba tinio. "Mislim da neæu." "Posjetiti ga?" rekao je Alois. Alois mlaði je bio crna ovca u obitelji. Nauèit æe ivjeti sam. nastavit æe ivjeti meðu drugima i razvijati . Adolfov je uèitelj bio jedan od na ih klijenata.po ivjeti tako dugo. nije zaplakao . "Sprijeèi to".Ispustio je dubok. osjeæala kao da je izdala sina." Sav se preznojio i bio je na rub u da zanemari bonton. bila je uputa koju sam dobio od Maestra. Z . pokazivala je da je pao dva predmeta. (Mladi Pablo Picas-so.

a èovjek s o iljkom ne samo to je posjedovao automobil. Ang eli je to bila grozna uvreda. Dr ali su se kao da su jako pametni kad god bi se uèitelj slo io s onim to su rekli . Saski kralj. U to se doba najbolje zabavljao zadirk ivanjem Angele. zbog kojih "su ih oni po tivali". Tajna je u tome da pamtite bitno. Guske je mrzila. toliko i cijenimo. zato to ga veæ jako dugo imamo u obitelji. "zbog eljeznice okrenuta naglavce. d . Danas svatko mo e kupiti sat po razumnoj cijeni. Ne trudite se zapamtiti sve èinjenice svakog povijesnog dogaðaja. To bi mu samo smanjivalo umnu snagu. Alois je nakon njega ostao z ami ljen. Krije tali su kao papaga ji. sporta je unio ivot raspravi o pitanju je li pametno kupiti automo bil. A znate li to je tu jo i najgore? . Treba li si èovjek eljeti o iljak na lijevom ili desnom obrazu. sebi je rekla. u tjelesnom smislu." Ta je primjedba doèekana drekom i krikovima. Stoga je.Ponekad ima i pravo. Kako je to nedavno obrazlo io: 'Radnik na svoje odredi te danas mo e s tiæi istim vlakom kao i kralj'. Nasmijao se. gospodo". izjavio je. koje. mladiæi. na bradi ili u kutu usana? I on se.vama su ti pakleni strojevi u asni. ukljuèio primjedbom kako su." Drugi je èlan ustao da bi rekao: "Sla em se s mojim cijenjenim prijateljem kako su m noga od tih takozvanih naprednih dostignuæa dvojbene vrijednosti. Odaberite samo one èinjenice koje problem razja njuju. Va je namje tenik morao obra titi pozornost na visoku kvalitetu va eg sata i lanca. vi e nalikovala labudu. ispu nim plinovima. kad bi ga god kritizirala. ustvrdio kako moguænos t putovanja eljeznicom utjeèe na veæ uspostavljene dru tvene odnose. Angela ih je gledala dok su se skupljale u jato na obali. To je vrijedno znanje. Umjesto toga bih rekao: "Za titite se. jedan je govornik. To si je stalno ponavljao. nastavio je govornik. "Na a je predod ba sv jeta". Adolfu sam dopustio fantaziju u kojoj je sebe zami ljao uèiteljem u realki. primjerice. odluènim èovjekom kojem se dive zbog duhovitosti. znam . Bili su dosadni. Adolf: Evo vam bit. pred kraj rasprave. Vidjela ih j e kako slijeæu u gradsko jezerce i smatrala prljavim. blatu. naoèit. 35« Norman Mailer dosegao po snazi. On je bio znatno iznad toga. buci i na jgorem od svega. ne voli eljeznicu. "jeftini sat mo e iæi toènije od na eg obiteljskog naslijeða. ja vas mogu spasiti. Svoj um neæe podvrgavati metodama kojima su se koristili drugi. kad je bio mladi carinsk i slu benik. no pl inovi stvarno malo daju na razvrat. Napokon ju je. To je ravno ocjeni da imuæni ljudi danas vi e ne putuj u br e od pripadnika ni ih slojeva. veæ je i sudjelovao u toj utrci. Sporta im je odvratio: "Da. Ona je. no meni se i spu ni plinovi sviðaju. D epni su satovi s vakako najbolji primjer. Na mene imaju uèinak afrodizijaka. Jedne ivahne veèeri na Bu&rgerabendu." Jedne je veèeri predavanje bilo o o iljcima iz dvoboja. Njega je zanimala bit sv ake situacije. Pozorno je slu ao razna mi ljenja o najpovoljnijem mjestu ranjavanja. Zbog t oga æe vas zbunjivati. Sjeo je rumena lica. elegantn o odjevenim. zvao "glupom guskom". Plivate u mutnoj vodi. "Ne. A ja se jo sjeæam vremena kad je imati dobar sat bila povlastica. mnogi meðu nadreðenima imali takve o iljke. Oni koji su se protivili automobilima s prijezirom su govorili o pra ini. Drugom prigodom ga je povrijedio mladi sporta (s istaknutim o iljkom iz dvoboja) ko ji se s njim upustio u dug razgovor. naposljetku. To za konaènu posljedicu mo e imati dru tveno nesuglas je. Razmjena uzavrelih govornièkih replika potaknula je estoke primjedbe. Ranije te veèeri." Na to se usudio pomirisati si prste. Prva je automobilska utrka od Pariza do Beèa bila nedavno pro la kroz Linz. Sad svaki fizièki radnik mo e iz hlaèa izvuæi kakvu kramu i ustvrditi da mu ura ide toènije od va e. Od presudne je va nosti bilo razvedriti ga. jasnog glasa." Dvorac u umi 359 Ta je primjedba doèekana uz smijeh. Od vas bi odlazio s po tovanj em. No. "Recite vi to hoæete.nali su samo navoditi popise kategorija." Veæina èinjeni ca koje ste nauèili napamet tek su krhotine koje proturjeèe drugim èinjenicama. "Mo ete se zadovoljiti svojim koèijama i talama". Dru tvo j e odgovorilo uzdasima i smijehom. Njegova je primjedba bila slab doprinos raspravi. ostavljajuæi za sobom izmet. A ti su dobivali dobre ocjene. Èak se i po alila Klari.

" Trudio se govoriti okrenut iz profila. odgovorio je Sporta . nazubljeni o iljak. pa to je stvarno previ e!" netko je uzviknuo. Ako je izveden dobro.trebali su iæi na Lohengrina ." "A. Zato se Alois u odgovoru ogranièio na izjavu kako dr i "da smo mi i dalje ravni Engl ezima. Ponovno ga je sasvim pro ela potreba da popravi tog nepokornog sina. a sad su mu motivi postali prozirni. Taj se dogaðaj zbio . "Ja volim osjeæaj opasnosti. Ka u da njihovi carinici znaju biti najgori. "Ni najmanje". Bio je to dobar. "No. Kako bilo. u prosincu 1901. "Nikad nespreman. No 360 Norman Mailer opasno je i kad morate obuzdati podivljalog konja. Kako bi volio da mu taj èovjek u carinskoj kuæi ci dopadne aka. dok jurim pored n ih. no rad na carini omoguæavao je stjecanje specifiène mudrosti. Rika motora me p otièe. Na pozornici je briljirao pun sebe. jer mu je postavio brojna pitanja o carinskom postupku. godine . bilo je da potra i to to znaèi. a dok je preprièavao zavr nu primjedbu o o iljcima iz dvo boja. Radije bih glavu riskirao u a utomobilu. Celer et vigilans". Ja je primjeæujem èak i krajièkom oka. voziti automobil je unekoliko pogibeljno. a onda si u ranu ugurao konjsku dlaku. Celer et vigilans . Kasnije. Obolio je.odao je. to ga je upla ilo. Brazgotina mu je malo previ e sjajno pristajala. glavni su mi problem Englezi. Nad tim bi se tip morao malo zamisliti. nakon to je svoju raspravu zakljuèio izjavom: "Da." Kako su na to zaurlali! Nema ni ta gore od takvog konja. dodao je Alois.zato to je u veljaèi 1902. pa je Alois zna o razlikovati pravi o iljak koji bi uistinu bio posljedica protivnikove sablje to j e rasjejda za titu na glavi i napravila stvarnu posjekotinu. sad se nudi vrlinama eljeznog èudovi ta. prva je polovica njegove druge godine u koli bilo ponavljanje gradiva iz prve polovice prve godine. "Sasvim ste u pravu". Ili da sjedim iza kakve stare kljusine koja me potajno mrzi. nego da mi kosti smrska prevrnuta koèija. "Reklo bi se da namjeravate prijeæi nekoliko granica". Kad ti vladanje postane glavna br iga." Alois je ubla avao zahtjeve. Pozornost mnogih pje aka koji su se nekad divili dobrom konju i koèiji. "Numquam non paratus". Stoga je poèetkom veljaèe i nedugo po drugoj godi njici Edmundove smrti Alois odluèio jo se jednom poku ati zbli iti s Adolfom. primijetio je Alois. od o iljka iz dvoboja k oji bi si sam napravio kakav ambiciozni ljigavac. u elji da oèara dame. no Alois je veæ zakljuèio ka ko se taj tip gotovo sigurno poslu io konjskom dlakom. Adolf ga je gorljivo slu ao. Jednog æe dana imati svoj automobil. Takav bi se tip posjekao britvom. Èak je dobio i pohvale zbog zalaganja i' vladanj a. Prvo to je uèinio kad se vratio kuæi. To je Aloisa navelo da izjavi: "Dobar znak. Buduæi da je ponavljao razred. govornik se odluèio s Aloisom zapodjenuti tih raz govor kojem je svrha ubrzo iza la na vidjelo. zna se desiti da uslijedi i ostalo. ja volim juriti.brz i budan. kad treba uoèiti spadalo koje u Austriju eli uvesti kakav skup predmet. kazao mu je govornik. Kako je zamijetio da Adolf s velikim zanimanj .jer je izreku nauèio ba tog popodneva." a trenutak ga je obuzela stara srd ba. kako bi se Aloisa dojmio njegov o iljak iz dvoboja na lijevom obrazu. kojim bi se mogao dièiti do kraja karijere. bez plaæanja carine. pa je iz svih predm eta uspio dobiti prolaznu ocjenu. Aloisa je to uvrijedilo. Alois se za veèerom osjeæao eljnim kontakta. Mo da èak i vlas titi o iljak iz dvoboja. odgovorio je Sporta ." Aloisa se taj bogati tip vrlo dojmio." Bila je to la koja se sretno poklopila . takav se o iljak mo e doimati pravim. Od toga bi nastala impresivna brazgotina. savr en na èovjeku zgodnom i samouvjerenom poput njega. kad je rasprava okonèana. Jo ga je Dvorac u umi 361 dr alo uzbuðenje zbog razgovora. "To mi je nekoæ bio moto. 9Na Adolfovo je iznenaðenje stigla veèer kad ga je Alois stvarno odveo na operu. na to se Alois mogao samo osmjehnuti. " no. godine popr avio ocjene. Dva mjeseca prije. dobio je gripu.

moæi æe nadma iti oèeva postignuæa. Wagner je bio genij. no zbog toga mu se potom poèelo uru avati samopouzd anje. nije bio ushiæen. bio on sposoban èovjek ili ne." 36z Norman Mailer Alois je bio zadovoljan svojim govorom. meðutim. Neki su birokrati. Razmi ljajuæi o vje tinama kojima su vladale vi e klas e. pa i dalje mogu biti ponosn i na obiteljska dostignuæa. Alois je zakljuèio kako je do lo vrijeme da deèka na jednu i sam povede. to æe on sutra u koli ponoviti. To nije vrijedilo samo za vojsku i crk vu. tako ambicioznu. Naravno. poput mene. A postane li Adolf ikad èovjek vrijedan po tovanja. tako prikladnu njegovom uzvi enom raspolo enju. a takvi su mu se osjeæaji sad tako fino isprepleli sa zadDvorac u umi 363 njim zvucima Lohengrina da su mu dlanovi bili crveni od pljeskanja kojim je nagr adio trupu te drugorazredne operne kuæe. Adolf je odmah stekao takvo mi ljenje. dobro razvio sposobnost izra avati se u zaokru enim kritièkim iskazima pravog Buergerabendera. no ako si neko v rijeme ivio u Beèu i vidio si. u sluèaju èovje ka koji je morao krenuti s najni e preèke na ljestvici. no sad je bio spreman prihvatiti njihovo gledi te. ali maknimo te harfe. nego se moglo odnositi i na dr avne slu benike. Snaga zadnjih akorda brzo ga je sunovratila iz uzv i enog i sjajnog raspolo enja u njegovu dobro poznatu poti tenost. oboe.. Lambacha pa èak i Leondinga. postali ministri u vladi.em slu a svaki opis razgovora na Buergerabendu. u drugorazrednoj opern oj kuæi. Adolf. Nije bilo iznenaðenje to je Alois o lin koj operi govorio posprdno. Stigao je do onog ivotnog doba u kojem je . Wagner vlada nebeskim zvukovima. krenuo je s niskog poèetnog polo aja. mo da æe i ti jednog da na ivjeti u Beèu. za to zakljuèuje kako im nije ravan? Istina je. A usprkos oèevim primjedbama. Svaki mu se ton obraæao. "U bljeskavom sjaj u vidim. Violine. Adolfe. Shv aæali su da najstariji sin. pravu operu. "Kako je Wagner samo izbirljiv". No. slu ao primjedbe posjetitelj a koji su ga se izgledom najvi e dojmili. Znaju kako æe svoje s inove fino namjestiti u vojsci." Adolfu su zasuzile oèi. Alois je pak uronio u meditaciju. "Stanovnicima Lin za je". A Linz je doista i stekao prav nazivati se gradom i ponositi svojom operom. Alois je znao kako su neki sinovljevi kolski kolege ( oèito iz imuænijih obitelji) za vrijeme odmora razgovarali o operama na kojima su bi li. a ne dopu ta da up adne u stupicu harfe. On æe moj junak biti. Stoga ih moramo umirivati. Nebo ga posla da me spasi. vi e je puta ostao oèaran. Tijekom stanke je. Tad æe moæi u ivati u stvarnim vrhuncima glazbenog zadovoljstva. mora biti spreman ostvari ti sudbinu namijenjenu njegovoj obitelji.. Alois si je dopustio da u mraku ispusti nekoliko suza. postao bi dobar ministar . Ako se to u njegovom sluèaju nije ostvarilo. bilo mu je drago vidjeti i da proèit a svake novine koje stignu u kuæu. Da je roðenjem stekao takve prednosti. zaokupila ga je Elsina arija kojom doèekuje Lohengrina. oèekujem da pomisli kako æe veèeras slu ati veliku operu. viteza slavnog lika. "njihova operna zgrada sjajna graðevina. stoga. ako je veæ sve drugo bilo lo ije. . je li to mogao reæi i za sebe? Ili onuopæe nije genij? Ne na Wagnerovoj r azini. Sutra æe se kretati medu uèenicima koji raspravljaju o opernim izvedbama koje su gledali. pomislio je Adolf. zakljuèio je da sreæa koja ih u ivotu prati nije neutemeljena. crkvi ili u pravosuðu. A na temelju nekoliko primjedbi koje je Adolf i znio za obiteljskim stolom. ipak mu se èinilo da ima pravo na jednu tvrdnju. od sreæe to nije uludo pot ro io ivot. fagoti. I tako je Adolf dobio priliku gledati svog prvog Wagnera. Kao da je prvi koji ih je otkrio. onda ti se ovda nja izvedba n eæe ba uèiniti dojmljivom. No. privatnim snovima. rekao j e jedan od njih drugome. Imamo obilje klijenata koji su se u stanju visoko uzdiæi opijajuæi se vlastitim. S W agnerom je poletio u sedmo nebo. 10. no potom se obru e pred ru noæom stvarnog stanja u kojem se nalaze. Ako se i podsmjehnuo u lasku velikog labuda koji je na pozornicu teglio Lohengrinov brod kako bi spasio Elsu (jer je Adolf jasno èuo kripanje èizama dvojice mu karaca koji su se nalazili u l abudu). Rekao bih da nam je to jedan od temeljnih problema. S uæi tu glazbu. to nikako neæe biti na beèkoj razi ni. naposljetku." Jest. smjelu . buduæi da si iz Hafelda. kazao je Adolfu. da. "kad rabi violine i puhaèke instrumente. bude li u svom zanimanju ostvario uspje nu karijeru. No.

"Tako je bilo nekad. Èuo sam na Buergerabendima kako se prièa o seljacima. da se smanjuje jaz izmeðu bogatih i siroma nih. Zapamtite ovo predviðanje: gradovi æe se pro iriti. no i ti æe bez obzira na to moæi postati in enjer. rekao je Alois. tata!" vrisnula je Angela."da s e bri u rukom. zakljuèio sam kako bi ti mogao ispasti vrlo inteligentan mlad iæ. a ne klasièna gimnazija. Ka em ti. Adolf bi napomi-njao kako eli posta ti umjetnik. tata! O." Dig ao je ruku. "O. bude li u koli vrijedno uèio. "Makar se ja nikako ne alim. Alois se podsjetio kako otac kod sina u pubertetu ne smije propustiti prepoznati ni jednu naznaku pozitivne promjene. N sam li ja u ivotu radio i vi e od jedne stvari?" Pa. Ima tako siroma nih ljudi da" . A.Vraæajuæi se zadnjim tramvajem u Leonding. a mor am se slo iti kako se radi o zanimljivom mi ljenju. No. to æe biti velik an i za tebe i sve nas. Èuo sam èak i za seljake dov oljno bistre da prodaju vlastita imanja. To bi se moglo usporediti s ulaskom u cijenjeno zanimanje koje se prenosi u kakvoj dobroj obitelji. a posvuda æe se moæi zaraditi novac. a èak i seljaci sudjeluju u toj utrci. "Svakako. sad je drugaèij e nego kad sam ja bio mlad. B i li deèko elio s njim otiæi u posjet Carini? Mjesecima je razmi ljao o svim moguæim zani manjima u koja bi Adolf mogao poku ati uæi i zakljuèio kako bi posao na Carini bio naj bolji. Sto je bila is tina. Adolfe. Razlog je tome na eljeznièki sustav. Alois nije mogao odoljeti. tata!" no nasmijalo ju je kako bi on rado izgovorio ne to ogavno. No ti. I budale æe p ostati pismene. koja se eljela pridru iti razgovoru. makar ju je dobro poznavao. pa bi me u dru tvu jo i vi e po tovali nego sad. dodao je. a Kla ra pocrvenjela. Znao je kako je nasmijati. da. Sad kad je Adolfa nagradio Lohengrinom. No. Alois nije bio ni ta sretniji od svog sina. Alois bi potom predlo io: "Pa mo e oboje. rekao je Alois. Nagovori t æe ga da s njim ode u posjet carinarnici. No.ostatak je morao pro aptati . to je samo realka. da. "moguæe je da se poène zanimati za poslovnu s feru. a zvat æe te. mora naæi naèin kako æe mu ispostaviti raèun. Zbog toga je jedne veèeri Alois za obiteljskim stolom izgovorio 364 Norman Mailer 1 jedan od svojih monologa.rabit æu izraz za koji ste sad dovoljno stari da ga mo ete razumjeti. i to ljudima koji se spremaju na njima izgraditi tvornice. jer æe te tad zvati herr doktor. U moje vrijeme to èovjeku mojeg podrijetla nije bilo moguæe. Promjene u dru tv u izmijenit æe prirodu na eg posla. Uopæe nije upitno da mo e oboje. " sve juri naprijed. da su me zvali herr doktor. Sad æe mo da biti nadaren za trgovinu ili tehnologiju. Zb og skromnih je rezultata postao razdra ljiv. tvoju bi majku zvali frau doktor. Sti e obrazovanje i ono æe osvojiti sve." Na to je Angela mogla samo opet vrisnuti." "O. kad bi god razgovor skrenuo u tom smjeru. "A". pa. Adolfe. Mogu ti reæi da bih i ja vo lio da su mene tako oslovljavali. Bogat ili siroma an. Alois je s vremenom prestao govoriti o slu bi na Carini. "A onda si prste otaru o pod. Jest". jer kod uspjeha u tim po . èim onamo proðu ceste. sa svojom inteligencijom. a u buduænosti æe se i kultivirati." "Uistinu?" upitala je Klara. ti Angela i ti Adolfe. Zato bih te nastojao upozoriti. "Jest". pa da se sasvim izgubi znaèaj titule poput herr doktora. opet. kad je Adolf dobio malo bolje ocjene. O toj se temi razvila dobra rasprava. znam. Stoga je trebalo jo jednom ulo iti trud kako bi se djeèaku omoguæio dobar ivot. "Jedan tip u na em klubu neprestano ponavlja. ba te i ne vidim kao in enjera ili poslovnog èovjeka. No. nije va no! Putuje jednako brzo. Nimalo. daj bo e. va no je da neko dobro obrazovanje ne steknu ba svi. iako Dvorac u umi 365 ulaz na sveuèili te nije u ivotu ni vidjela. No. a i vama djeco. kao da se oèevim ponavljanjima u vijek mora odati poèast. A ceste æe se sagraditi. obrati te na to pozornost. kad obrani doktorat. danas medu tim nekoæ siroma nim ljudim a ima i onih dovoljno pametnih da znaju to æe se dogoditi. djeèak je klimao glavom u turobnoj rezignaciji." U tom se trenutku Alois nasmijao. tako siroma nim da . osjetiv i kako mu je duh Buergerabenda omoguæio da poka e veæi govornièki dar nego ikad prije. Naravno.

Nakon takvih bi ri jeèi Adolf osjetio nervozu u elucu. Posao nosi sa sobom kuæi." Stoga je Alois odluèio to obaviti sam. tako ne izaziva razdor u obitelji kao kad nema novca. bio je obuæar. sa titnicima za oèi na èelu. razvedrio se kad je èuo za dobru priliku koja je iskrsnula u susjedstvu. Zato u na oj obitelji nema ru nih svaða. "Oèekujem". No. Za to su mu bila potrebna dv a sata na suncu i u pra nom podrumu. Za to nema potrebe. Rijetko bi im tko do ao u goste. naravno. Alois je poku ao jo jedanput. To bi mu èesto pokvarilo raspolo enje. I bila je u pravu. Sjetila se iznenadnog odlaska Aloisa mlaðeg." Stoga je poèeo prebacivati pola tone ugljena u kante. Zanemario je i nje n sljedeæi prijedlog. "Mo da nisam tako bogat kako vi mislite". morao mirisati noge. ili netko tko zna to govori. ne bi zasmetao. Ona mu je predlo ila da anga ira pomoænika. vi bogata i. posjet se nije pokazao uspje nim. Kad je bio mlad. k oji bi mu pomogao sav taj ugljen prebaciti u kante u podrumu. Ni ta. u kojem su radili èinovnici. to ako se most sru i?" Alois je naprav io stanku. Nakon to je ugljen uspio kupiti u pola cije ne. da. Isto tako i in enjer. No Alois je nastavljao: "Mnogo je dobrih strana. Sin mu neæe poslu ati dobar savjet. Takav vonj n jegovom ocu. nije dolazio èak ni Karl Wes seley. II. dok im je uzimao mjeru. Ne. Ne mora se brinuti hoæe li imati dovoljno novca. Angela si nije mogla pomoæi. Alois je za ugljen postigao povoljnu cijenu. da ih provede kako eli . Mogu t i reæi da sigurnost i dobra mirovina èovjeku mogu omoguæiti da ni ne 366 Norman Mailer osjeti muku umirovljenja. Stoga su oti li do carinarnice. Klarin prijedlog nije bio proma en. Uvijek nas nasto jite dr ati u siroma tvu. Kako je ljeti malo kupaca. "sad su mi dobri prijatelji. koji se èesto spominjao kao oèev najbolji prijatelj. poput majmuna u kavezima. Nakon tog posjeta. Klara ju je vidjela. kazao je èovjeku. pa je èasnicim a. Ipak. mogu obilaziti dobre ljudi po cijel oj Gornjoj Austriji. Adolfe. Alois je odustao od zamisli o Carini. vrijeme koje ti stoji na raspolaganju. "ali sam svakako sna niji nego to izgledam. Sto ako mu sudbina nije namijenila da postane veliki slikar ili arhitekt? to ako nije bio ravan Wagneru? Za Carinu se moglo reæi jedno. Aloisu nije uspijevalo ostvariti nikakav uèinak. poku ao se cjenkati s prodavaèem. Nema ru nih svaða! Kako je otac to mogao kazati? Prolazeæi mu iza leða. da za taj posao uzme Adolfa. up ozoravam te. ali nije rekla ni ta. Ako po elim. Sitni trgovac ugljenom koji je ivio u blizini. na to mu je trgovac odvratio: "A. Najgore je od svega bilo to su u li kroz glavno knjigovodstvo . "Jako mnogo mojih kolega". odluèio je zanemariti Klarin savjet. Adolf. gospodine. Ne po cijeni po kojoj sam vam ga morao dati.nakon radnog vremena mogao bi voditi sasvim drugaèiji ivot. je li mu otac pot puna budala. isplazila je jezik. Kad je zavr io posao. morao je prodati svoje zalihe da bi vra tio neke dugove. izjavio je. Mirovina." Kako je taj govor odr an za obiteljskom veèerom. ne mogu vam va ugljen odnijeti u podrum.sigurno bi se posvaðali. ljude koji jo rade u Breslauu i Passauu. Bilo je dovoljno i to to æe Alois morati shvatiti kako su sve te lijepe rijeèi uzalud ne. U tjednima nakon to se Alois oporavio. Moæi æe se bavi tno æu. No. Adolf bi u majèinom glasu osjetio zabrinutos t kolièinom krvi koja je ocu istekla na usta. Kako je vrijeme prolazilo. Poslovan èovjek nema svoj mir. "da mi ugljen isporuèite u kante u podrumu"." Usprkos svemu. Ali on. svoj ivot ne kani provesti u mauzoleju punom starih vonjeva starih ljudi koji sjede jedan na drugo m. a iako Dvorac u umi 367 . uvi jek æe imati slobodan vikend i slobodnu veèer. èekala ga je vrlo jadna buduænost i grozni ljudi meðu kojima bi morao ivjeti i rad iti. duboko udahnuo i napomenuo: "Ako se ikad odluèi zaposliti na Carini.èovjek nema vremena za sebe. a otac je to dobro ist aknuo . Usprkos svom Aloisovom govornièkom umijeæu. prokrvario je. kazao mu je. okupljenih pod plinskim svjetiljkama. Nije elio posao podijeliti s djeèa kom .druèju ima jedan problem ." Adolf se pitao gdje su svi ti ljudi. Zapahnuo ih je nesretan miris skupine sredovjeènih ti jela. Ako bi se pokazalo da je istina to poto nje. A nju je izazivala nedoumica.

Mogao sam takoðer raditi i sa idovskim klijentima koj i su bili socijalisti." Umalo je poèeo preprièavati razgovor s Karlom Wesseleyom. a Alois je osjeæao kako se ozraèje zbog toga pokvarilo. samo ako bi s e mogli povezati s Prusi-ma. Sad mu je na um padalo mnogo misli . ali je upozorenje izgubilo na dramatiènosti. kad ga je zadnji put posjetio. mogli smo prijeæi na izmjenu èvrstih uvjerenja. pokazalo se kako je ta èasna starina i malko poremeæena. "odan iji carstvu od vas Austro-Nijemaca. Isprva bi se na ao na jednoj strani rasprave. no. na èe kom. "Mi smo Èesi". bila je to krv koju je dijelio sa kolskim drugovima. Bio sam spreman raditi sa svojim austrijskim klijentima koji su. Krv je èarobna.' No ne mogu vas razu mjeti. Èini se da elite reæi: 'Rije ite se tih prljavih Èeha. Uvijek smo svojim klijentima u stanju osna iti uvjerenja. Ponekad bi. zaprijetio ibom. na Maestrov prijedlog. "Herr Alois". Alois je izgubio jasnoæu kojom se tako ponosio. dubok kao more. To je dovoljno. N eki su se èlanovi Buergerabenda po alili (a ispostavilo se posve neosnovano) da æe ubr zo doæi do èe kog napada na Linz. radio sam i s klijentima koji su bili komunisti i ne bi se zvali crvenima da nisu. u toj stvari nisam imao nikakvo mi ljenje. Po mom si mi ljenju. Kad bi pogled ao najzgodnije i najjaèe djeèake u razredu. Kad bi im se ustalile p redrasude. Va je najbolji prijatelj. Kad bi mu se penis natopio krvlju. Èeh. koji su v jerovali u nadmoæ njihove krvi. koji je bio u prolazu na p oslovnom putovanju iz Praga u Salzburg." I iznenada je sjeo. poput Adolfa. naravno. Posljed njih je nekoliko tjedana. bilo mu je ao to tom dogaðaju nije prisustvovao. Kao da mu je gubitak krvi razvezao jezik. 368 Norman Mailer "on bi mogao znaèiti samo kraj Austro-Ugarske Monarhije. barem ne poput mene. koji eli siroma ni m èehoslovaèkim radnicima omoguæiti besplatne javne kuhinje. Po tome ispadate pronjemaèk i nastrojeni. na svoj naèin. Ja. drag i moj buerger-abendski kolega. Alois Adolfa nije vi e tukao. kako ste nam kazali." Napravio je stanku. èlanovi su si dopustil i da malo vi e popiju. "izrazili ste tako potpuno neslaganje s na im malim sveæenikom. godine. kad bi zak ljuèio da se djeèak osjeæa previ e sigurnim. A to je preuranjena starost. Nakon to je do ivio krvarenje u pluæima. kao da se eli isprièati o je pretjerao. takoðer vjerovali u krv. na to je uzdahnuo i rekao: "Vol im s tobom razgovarati. Na Aloisovu nesreæu. vjerovali u njemaèku krv. A opet".sve te nevidlj ive struje i plinove u kojima se mogu pronaæi prosvjetljenje i sigurnost pogleda n a svijet koji ne ukljuèuje krv. Na Buergerabendu odr anom veèer prije Silvestrova 1901. moram vas upozoriti kako zbunjenost. starac nije bio u krivu." Nakon njegovog kratkog posjeta.si to nije sasvim smio priznati." "Aloise. Alois je osjeæao nelagodu. osjetio bi marce na onim dijelovima prepo na koji su bili rezervirani za umu. A ja sam. Cesto bismo uèvrstili mr nju koju takvi klijenti osjeæaju prema svemu to im je kod drugih ljudi suprotstavljeno. Niste stari. kako bi se skupio novac za otvaranje èe ke kole. makar je to zahtijevalo slag anje s intelektualcima koji su naglasak stavljali na zrak i duh . znao bi tiho izu stiti: "Moj je najbolji prijatelj Ceh. "Osj eæam se kao da ivim u pustinji. ustvrdio je Wesseley. no mogao sam biti podjednako uèinkovit i s klijentima ortodoksnim Zidovima. reci mi istinu. Narod mo e imati svoju krv. Martina. pa mu s e uskoro nametnuo koncept. Na alost. Alois je ostao zbunjen. ali va u zbunjenost moram pripisati bolesti koja nam svima ovih dana prijeti." . rekao je. 12. i to mnoga. ako se odmah ne ra èisti. "Ako doðe do èe kog ustanka". naravno. mo e progutati dobre namjere. Jesi li ikad vidio kakvu veliku vodu?" upitao je Wessel ey. a potom na drugoj. ili s njemaèkim socijalistima. A. Naposljetk u ga je napao jedan od najstarije gospode u klubu. èija je svrha bila da ukazu na suprotno onom to je tvrdio dotad. Alois je to Wess eleyu èak i priznao. Po to se oporavio od krvarenja. Dragi herr Hitleru. Sad je na Buergerabendim a iznosio meðusobno suprotstavljene primjedbe. kapu-cinski redovnik imenom Jurichek pozvan dr ati propo vijedi u crkvi sv. nevo ljko to ka em. Adolfa naveo da o tome malo vi e razmi lja. "Vidio sam lijepih jezera. rekao je. koji bi ga raspustili u trenu.

s ru io. Konobar je htio odjuriti po sveæenika. 3. prona ao dijamant. sijeènja. "Dobro. pr eplavile su ga emocije. svojim se po tenjem ponosio. Krijumèar .no ipak ga je predao vlastima.elegantan putnik . do podneva je v eæ bio mrtav. No. 5. Bio je uvjeren kako otac smrt samo hini. Èetiri dana poslije. Kao da æe mu. u Gasthaus u Steifer. ) Na dan sprovoda. Umjesto toga se. Alois se nije dobro osjeæao. da izbje gne prijavu. To mu je svakako pomoglo da p rije dobije promaknuæe. no. Tek kad je vidio mrtvo tijelo. Prva je vidjela oèevo mrtvo tijelo. (Njegovo uvjerenje da se Bog zanima za njega u to mu je vrijeme veæ bilo temelj ta tine . prije mnogo godina. naletio na kutiju cigara s koje je pozo rno skinut peèat. ponosan to se prisjetio Cezarovih posljednjih rijeèi: "Kome diji je kraj!" Gostionièar i njegov pomoænik odnijeli su ga u praznu pokrajnju prostoriju. vijesti nije povjerovao. Gdje je fokus v a ih ideja?" Dok je bio meta predbacivanja. To je mogao razabrati po tankom s loju cementa na rubu markice. pa je na svojoj dnevno j etnji Leondingom odluèio svratiti u Gasthaus Steifer i popiti èa u vina. a potom je kutija opet zapeèaæena. Klara je nekoliko minuta nakon toga dotrèala s djecom. Èinilo mu se oèitim kako su ga na Buergeraben-dima tek podnosili . Adolf je brizn uo u plaè. Toga se znao vi e puta prisjetiti kako bi popravio stanje duha. Tom je prigodom bio u isku enju . Ujutro 2. Poku ao se raz vedriti. godine.dragulj se doimao vrijednim . sijeènja." No. upitao je konobar. Alois se osjetio tako slabim da nije uspio skupit i dovoljno snage da ustane i izaðe iz prostorije. Alois se meðutim bojao stupice. no sad. a Angela je zaplakala. Tako je dugo sanjao o oèevoj smrti da. Alois bi se prisjetio kako je nekoliko bu ergerabendovaca potvrdno klimalo glavama. skrivenog ispod cigara. Jednom je na Carini. idi po njega. ne pre-stajuæi. Èlan ovi Buergerabenda nisu èesto izlazili tako naglo. tako to bi u sjeæanje prizvao davni dogaðaj. Èak je bio u isku enju da ga strpa u d ep. K vragu i njegova slabost. Stoga je kutiju otvorio radi carinskog pregleda i u njoj. to bude vi e plakao. onda mu se snaga vratila. I dalje je èuo starèev glas: "Ka ete da Èesima dajemo previ e.bio je spreman predlo iti neko rje enje. Izrekao ju je na glas i onesvijestio se. plakao je u crkvi.jedan od mojih glavnih doprinosa. na zgra anje nekolicine gostiju prisutnih na subotnje jutro. KNJIGA ÈETRNAESTA Adolf i Klara I. Tim e bi se poslu io da od obitelji izmami malo suosjeæanja. od krvarenja u pluæima. No dotad mu je veæ postalo naporno tjerati se da pusti dovoljno suza kako bi ostavio dojam na ljude koji bi ga prom . "mo e li se u takvim stvarima suditi sa sigurno æu?" G ostionièar je odmahnuo glavom.Nekoliko veèeri nakon tirade starog èlana. Ta kvim se smicalicama nije nikad bavio. no vlasnik toèionice je kazao: "Mislim da herr Alois to ne bi elio!" "Gospodine". Polo eno na stolu. Ostao je u asnut. Posljednja mu je misao bila na latinskom: acta est fabula. K tome. Plakao je glasno. Bog vi e vjerovati da je gubitkom stvarno o alo æen. Spopao ga je bijes. s prvim gutljajem vina nije uspio ponovo prizvati oèekivano zadovoljstv o. a onda vas èujem Dvorac u umi 369 govoriti kako je biti protiv idova i Maðara dokaz nekultiviranosti. Prva mu je pomisao bila kako sasvim sakriti da je pri eljkivao oèev kraj. Jesu li se meðusobno smijali njegovim primjedbama? Je li imao takav status? Je l i im bio de urna budala? Od toga je dobio stra nu glavobolju. a tu je dijagnozu sat poslije postavio lijeènik . Veæ su jurili ulicama koje su vodile do Gasthausa. ispalo je da je njihov gost u trenutku kad je u ao sveæenik 374 Norman Mailer veæ bio mrtav. doimalo se vo tanim. tom je prigodom to postalo n u no. kad je konobar doj urio u kuæu. a Adolf jo nije vjerovao. sijeènja 1903.

znala je ona to. Kako tad nisam bio u tjelesnom obliku. jedan od kand ela gurnuo niz kamene stepenice. Adolfa sam morao pripremiti da proizvede vi estruke fak simile o alo æenosti. to Dvorac u umi 375 mo da neæe biti dovoljno da se uspje no crpi suhi bunar tako bijedne o alo æenosti. svakako. da æe ga njegove ko nice ostaviti. . dovoljno da ona po ali to mu je i ta rekla. Ne usuðuje se pomisliti na Edmunda! Potisnula je svoj beskrajan al. Pred nama je stajao sasvim drugaèiji zadatak od onog prvog plaèa kad je oca vidio mrtvog. Ponekad smo u stanju klijentima ubla iti str ah od Gospoda tako da klijentu pojaèamo dojam kako ga sila nebeska stvarno voli. "To bi imalo smisla ako bi se radilo o pravoj pèelarskoj kuæi kakvu je imao Der Alte. Sad je. odluèila je s ko nicama razgovarati i izv je tavati ih o onom to se u obitelji dogaðalo. Klara je tom prigodom sjedila blizu Adolfa. ko ba mora . pola godine poslije.atrali. Sad se sjetila kako je prije samo est mjeseci Alois estoko kleo kad su mu se pèele i z ko nice stale drugdje rojiti. Ja sam ga pak morao uvjeriti da se Bog na njega ne ljuti. rek ao je Alois. ostvario se u ljeto 1902. To mu je sjeæanje om oguæilo da pusti suzu. to nam to bolje pode za rukom. morao i z sjeæanja iskopati nekolicinu ugodnih razgovora s Aloisom. Kad se radi o velikom ulaganju". No. no. situacij a s Paulom koja mu je slomila srce . Bila je u to sigurna. Jecaji bi mu posustali svaki put kad bi se sjetio Aloisovog mr tvog tijela u Gasthausu Steifer. Zato to se nije osjeæao sposobnim da se popne na drvo. Zbog toga sam se opet predstaviokao njegov anðeo èuvar. "èovjek ga ne eli ugroziti ni po kojoj osnovi. kako bi iz sebe uspio izvuæi i pokoji jecaj. no jo u Hafeldu . ali se pravio da ne zna. Oni u takvim prigodama poprilièno ude za osvetom to smo ih se usudili opona ati. Ru an san koji je usnuo u Hafeldu est godina prije. to donosi nesreæu. One æe takav traè nastojati p enijeti novinama". Mo da to nije lako zamisliti. èesto je bio na rubu tucanja. dok bi joj mu naveèer bio u toèionici u Fischlhamu. Sad je na sprovodu. Tako me jednom prigodom. ni sam imao gdje dobiti modrice. uvijek blizu t elepatiji. navela ju je da misli na pèele.kog pothvata. makar ga je svatko u crkvi mogao dobro vidjeti. Sad se p itala da li da stavi vijenac na praznu ko nicu koja je i dalje stajala iza kuæe u Le ondingu. Kakav nerazuman èin! Razoèaranje Adolfom. po tujuæi stare obièaje iz Spitala i Stronesa. ne smije o tome misliti. godine. Stoga. ako te ik ad zadesi nesreæa da vidi roj kako se spustio na mrtvu biljku. odluèio sam pr ebaciti sav onaj ugljen u podrum. kad sam se jednom drugom klijentu usudio glumiti anðela èuv ara. Na kraj je odluèio misliti na dan kad su prvi put posjetili Der Altea. Nasmijao se. i od srca se nasmijao vlastitoj ali. To je bio i kraj leondin. a majèinska percepcija. joj. Aloisova posljednja mala ko nica donijela im je malo meda. da ne skreæem s pogreba. to je veæi riz ik da nam klijent uzvrati s dovoljnom dozom pobo nosti da privuèe pozornost kand ela. kako mi se samo unutra nja prisutnost natuk la! Èelik i kamen grubi su materijali kad doðu u dodir s Duhom. No. No. U djetinjstvu su joj rekli da. Zato je. Stoga se plaè. tjednima èekati da ga nadu. Sjetila se kako bi se u Hafeldu obraæala Langstrothovim kutijama. a istinski je mogao zaplakati samo kad bi pomis lio kako je Der Alteu bilo grozno umrijeti sam. Bojao se popeti na drvo na koj em su se pèele poèele rojiti. kad èovje k ne razgovara s pèelama. ona mu je to isprièala i upitala ga t reba li razgovarati s pèelama. a kako bi se moglo sa sigurno æu tvrditi da neæe pomoæi? No. no zaplakao je zbog Der Alteove smrti.ne. bila uvjerena da mu je taj pèelinji bijeg pospje io krvarenje u pluæima. a njoj je do lo da vri ti. niti na trenut ak. Jer pèele takvu pa nju oèekuju. no i duhovi se mogu ozlijediti pri padu. Zbog s vih tih prepreka. da se iskupi. jer. I stvarno. Jest. tad znaj da æe ti netk o u obitelji umrijeti. znao 376 Norman Mailer je na koje su drvo pre le. odr i pèelama pravi govor i reci im sve o nama. poneko praznovjerje ne mo e koditi. Na sprovodu èovjek treba plakati kako dolikuje. n o radi se o zapetljanom zadatku. Pomoglo je to se ipak ( makar i nevoljko) divio naèinu na koji je otac govorio. Zato se od njih i gr ade zatvori. Kad je Alois osnovao novu ko nicu u Leondingu. morao pomiriti s te kuæim inhibicijama.

kazao bih mu. a onda. kad su ljudi stizali u posjet Vrtnoj kuæici. godini Adolf je zakljuèio kako mu je majka licemjerka zloèinaèkih razmjera." U Linzer Tages Postu objavljena je osmrtnica: U najdubljoj boli. rekao je. Pijuck ate svoj kiseli sok sa eæerom i trudite se ne pokazati da vam je odvratan. Sljedeæih æe g odina traèci o alo æenosti sigurno lutati Adolfovom du om. Opet si je predoèila Adolfa kako plaèe i u velikoj se mjeri utje ila.to se mo e kazati za Aloisa Hitle-ra. Bili su mu karci. a takva se kolièina ponosa mora pretvoriti u neprijateljstvo. u svoje ime i ime cijele rodbine. 'okrutni ste p rema gro ðu. 'Ti si pravi Austrijanac'. rekao bi tad on meni. na s voj 65. No ispod nje se nalazila ljubav. godine u 10 sati. za tiæe na staklenim okvirom. Odluèila je ne reæi mu koliko joj s amo mu nije bio religiozan." Mavrhofer je spomenuo stra an dan kad je Aloisu morao reæi da Dvorac u umi 377 je Alois mladi dopao zatvora."' To joj je isprièao kroz smijeh. kao i njegove ko lege iz Carinske ispostave u Linzu. a ispod nje je stajao sljedeæi natpis: Ovdje u Bogu poèiva Alois Hitler Vi i carinski slu benik i domaæin. Ponovno se opredijelila za procjenu kak o je djeèak oca volio. izbuljenih poput ptièjih. "noæu se budim i pred bacujem si to sam ispao glasono a takvih vijesti. stric. u nedjelju 3. rado pio pivo. no kako bi itko mogao reæi da u B ogu poèiva? Klaru je. kao to vam je poznato. Novine su to objavile samoinicijativno. lAch\ Vi Èesi'. kad se jadnom od takvog zl ostavljanja skiseli lice. zet. da. rekao je. Tako je zakljuèila. u svojoj 65. a kako smo se samo znali smijati. 2. Da. sa svojim franc-jozefinskim zalis cima. roðendan. koji je ovdje danas polo en na vjeèni poèinak. "Va je suprug znao govoriti. Na tu je bilje ku bila tako ponosna. novine s najveæom 378 Norman Mailer nakladom u Gornjoj Austriji. a ja vi e volim vino. Znali smo se zajedno dobro provesti. To je. ali mi Èesi smo dovoljno kultivirani da pijemo v ino. Karl Wesseley je do ao èak iz Praga. to je bio èovjek koji je slu io svog cara. drveæe golo . Sprovod je odr an po ledeno hladnom vremenu. Alois Hitler. iako je znala da su do njega sigurno morala doprijeti mnoga govorkanja. Nije se radilo o plaæenom oglasu. visoki slu benik Carsko-kraljevs ke carinske uprave u mirovini. nakon sprovoda. sveæenik je sad iznio dostojanstven opis Alosove slu b e carevini. Obojica su bila suvi e ponosna. ceste su bile poput stakla. sijeènja 1903. Gazite ga svojim prljavim stopalima.Sveæenikovo je posmrtno slovo ispalo prihvatljivo. istaknutih sitnih oèiju. . Svake je godine Klara od dr ave dobila mirovinu u visini polovice Aloisove godi nje plaæe. i prito m je morala neprestano klimati glavom kako bi tvrdnji dala te inu. Alois je. Ti su joj reci u sjeæanje prizivali svaki trenutak sprovoda. nas smo se dvojica nemilosrdno meðusobno zad irkivali. do li su gotovo svi koje su u Leondingu poznavali. a bit æe delikatna poput izmagli e. kad navr e osamnaest godina. iznenada u Gospodinu preminuo. Uz to su djeca imala pravo na dodatne primitke. 'pa pije pivo poput Nijemaca. a nebo mraèno.' Naravno da smo se alili. slu benika Carske i kraljevske carinske uprave. Nema tako nje ne osjeæaje. Preminuo 3. dodate mu eæera i pretvarate se da ste poznavaoci. Takvu ljubav nije se moglo izraziti tek tako. barem. Kasnije. na nadgrobnom spomeniku. Njima je srd ba prirodna. Nakratko je razgovarao s Klarom i rekao joj: "O. Vi eg carinika u mi rovini. Ona æe odavati poèast sjeæanju na njegovog oca.. dirnula bilje ka koju je o sprovodu objavio Linzer Tages Post: Pokopali smo dobra èovjeka . frau Hitler. Alois s kratko pod i anom kosom. sijeènja 1 903. Na groblju. takoðer moglo biti ono to je Bog htio. otac. radi od ita. meðutim. javljamo da je na dragi i ne zaboravni suprug. Sebi je kazala: "Ipak je on svog oca volio". staklenom okviru koji je fotografiju trebao tititi od zuba vremena. Bilje ku je neprestano iznova i èitavala. stvarno! "U Bogu poèiva". Pivo se. "Draga frau Hitler". na Aloisovom je nadgrobnom spomeniku bila i njegova fotografija. Klara je seb e poku ala uvjeriti da Adolf aluje iskreno. Kako bilo. ma nemoj! Sve to je od njego vog oca ostalo bila je slika u okviru.

Latinska mu je izreka i dalje pulsirala u glavi. a onda g a je spopalo uzbuðenje. i stoga je. KNE E VOJSKE NEBESKE. no potom je izjurio iz razreda . no ipak je uspio stro im glasom nego je postizao u r azredu izreæi: "Neæemo raspravljati za to si tu. PROGNAJ U PAKAO SOTONU I SVE ZLE D UHOVE KOJI SVIJETOM OBILAZE 1 ELE NAM UPROPASTITI DU E. Dvorac u umi 379 S druge strane. Ispisane samim velikim slovima. Adolf je ostao u oku. rijeèi djeluju posve neuvjerljivo. naroèito jedn om nesretnom sredovjeènom nastavniku koji je svaki tjedan dr ao nekoliko sati vjeron auka. ja bih te izbacio". da bi Adolfa priveli ravnatelju. pa se uskoro osmjelio odgovarati profesorima. NJIHOVIH ZAM KI. uspio je izjaviti. "Imam brat a koji studira latinski". Adol fa nije nastojao gledati u oèi. Adolf je pro ivio pola minute bla enstva. her Sc hvvammu isprièati. Navrle su mu suze. poduèavao vjeronauk. AMEN . kad je zavr ila nastava. Uèenici su se jedan po jedan ustaja li. "Pravi si frajer"." Sastanak je ispao vrlo neobièan." Potom je Adolfu predoèio tekst. kazao je djeèak.'" Èim je dobio prijevod. Ti æe se.'" Herr Schvvamm si je morao obrisati oèi. ukoliko se ovakvo pona anje ni u kakvom pogledu ne nastavi." Adolf je odgovorio: "Onda moram govoriti njemaèki. "Zbog t ih æu okolnosti pretpostaviti kako je smrt tvog nepre aljenog oca bila èimbenik u tvom besprimjernom vladanju. Jednog je jutra za vrijeme odmora. pa je namjerno izgovorio frazu biskupa iz Clunvja. tad su stigla dva redara. Herr Schvvamm je bio tu an èovjek vla nih oèiju. No. "Zbog n aèina na koji poku ava recitirati. sad su ga tap ali po leðima. Trieb. Tijekom drugog razreda i druge polovice svoje treæe godi ne u realki. pa mu je uspjelo vidjeti i penis i vaginu. koji su ga stalno zapitkivali o pojedinostima. Seks je prljav. Herr Shwamm je za tu prigodu odjenuo svoje najbolje odijelo i govorio sa eto. Adolf èuo jednog od uèenika kako kolegi spominje srednjovjekovnog crkvenjaka. herr dr. To ga je ohrabrilo da uèitelja namami u stupicu. sv. Umjesto toga zahtijevam da naglas proèi ta sljedeæu molitvu. ustvrdio je herr Schwamm. "Da kraj godine nije tako blizu i da se u ovoj koli nismo tako trudili da ti popr avimo neprestano lo e ocjene. na dobrom papiru su se nalazile rijeèi: SLAVNA VISOSTI. oboje u vo tenim m odelima. koji je bio biskup u Clunvju. Roditi se izmeðu mokraæe i dreka! To je uvijek i pretpostavljao. sve dok ne vidimo kakva je snaga sla biæa. Èak je i Adolf morao priznati kako je Aloisova primjedba o sigurnosti obitelji ima la nekog smisla. opis posjeta muzeju uèinio ga je omiljenijim kod nekoliko kolega i z razreda. Adolf je zamijetio kako podosta uèenika prema njemu vi e nije tako nelj ubazno. Uspio je uæi kad je slagao koliko mu je godina. Djeèaci koji su ga cijele godine ignoriral i. Stoga æu tvoju nazoènost u koli prihvaæati jo jedno polugodi te. Nekoliko djeèaka veæ se stalo smijuljiti. Herr Schvvimm se pretvarao da ne razumije. Kakav o tar rjeènik! Istinska snaga! Dovoljno se uzbudio da je . Po prvi je put u ivotu u razredu do ivio ovacije.O. Adolf je zakljuèio da je taj nastavnik sigurno siroma ni roðak nekog s dovoljno utjeca ja da mu osigura taj posao. 380 Norman Mailer LA I I SRDITE OPAKOSTI . Njemu se u tom trenutku nimalo nije tra io posao. Nauèio ga je da o nekoj osobi ne znamo ni ta. Herr Schwamm je Adolfu priu tio nezaboravnu lekciju . oti ao u Anatomski muzej Linza. Je li to bilo stoga to mu je umro otac? Kad se rije io Aloisove srd be. rekao je herr dr. "Latinski se ne mo e izgovarati nerazgovijetno". bio j e opu teniji na nastavi. takoðer od voska. "i od njega sam dobio prvu pouku: Tnter faeces et urinam nascimur." Namr tio se. "Takvu gadost u ivotu nisam èuo". eto. Bilo je i drugih koristi. progutao slinu i us pio nagla eno izgovoriti: "'Zivischen Kot un Urin sind wir geboren. èuo je.Ukupna suma bila bi dovoljna za udoban ivot. MOLIMO TE DA NAS IZBAVI TIRANIJE NEDOSTOJNIH DUHOVA. kao i nekoliko mu karaca i ena u punoj velièini. naravno. Odona. Trie bu.

pa nije znao da je molitva. kad j e netko zarobljen. Herr Schvvamm je osjetio da je opet na rubu suza. u umi bio generalisimus. Jedne je subote odluèio da. tovi e. Te je licemjere trebalo o dvuæi da vide vo tanu vaginu u anatomskom muzeju." (Je li ponavljao rijeèi koje sam ga ja nauèio? Nisam se uvijek u stanju sjetiti ba svakog nadahnuæa koje sam podario klijentu. Stvari tako rijetko ispadnu onako kako èovjek oèekuje. ili ubijen. Kamo bi poginuli vojnik oti ao. Adolfa je obuzeo bijes. molitva sv. vatra. "Nije li upuæena. hoæe -neæe . krv i èelik. a sad je. Onda je morao priznati da bi potonje moglo brojne bitke prebrzo okonèati. Dok ju je glasno èitao. Vode koji æe poslu iti kao utjelovlje nje. Ponekad bi subotom popodne na svakoj strani bilo i po pedeset djeèaka. Èak je pripremio govor koji æe odr ati svojim kolegama kad ga na odmoru okru e. Jedva da je shvaæao to znaèi. s Angelinom haljinom prebaèenom preko ramena. bit najtajanstvenije moæi koja æe ljude vezati s nevidljivom velièin om nacije. mora o poèeti baviti i logistikom. koji skru en nije bio nimalo. Koliko mu je bilo poznato. veæ iz njegovih usta: "Optimizam. sad veæ bila dobro poznata. no ipak ju je u sebi ponavljao. Trideset minuta ili cijeli sat? A tk o æe to vrijeme mjeriti? Trebao im je neovisan mjerilac vremena. ponav ljao ju je svakog jutra nakon mise. zakljuèio je. sv. Neprestano je po navljao frazu: "Optimizam. nego kuæi? Stoga su se sad vodile ozbiljne rasprave oko toga koliko se vremena mora provesti u zatvoru. U samostanu u Lambachu. Kad se na ao s one strane vrata. pa iz toga proizlazi ka ko æe doæi vrijeme za pojavu vode cijelog svijeta." Èak je osjetio i odjek svo je prve erekcije. Neprestano je odreðivao nova pravila borbe. no s nekoliko se svojih no vih prijatelja zapoèeo grudati. i prestao govoriti prije nego to poène zamuckivati. mladi Hitleru". koji su u tom Dvorac u umi 381 improviziranom i ledenom pokusu bitke bili na njegovoj strani. u potpunoj suprotnosti. herr Shvvamm". Glas mu je sna no odzvanjao. Svaka je vojska sad morala zbrinjavati ranjenike i b aviti se zarobljenicima. "Pa". fraza nije bila iz neke knjige. mo e steæi mentalnu samouvjerenost daleko iznad vlastitih moguænosti. kad se na ao usred jo jedne umske bitke. od njega preuzeli . arhandelu Mihovilu?" Naravno! Barem je tu molitvu Adolf dobro poznavao. Do kraja proljeæa 1903. "to je. a neki su. gospodine. Je li u to vjerovao? Je li to bila istina? Nijemaca je bilo svih vrsta. kako bi saznali to se zbilo. (To su na kraju rije ili tako to su odredili jedinog djeèaka koj . Schwamm je bio luteran. Jo se jednom na krajnje nesretan naèin osjetio nedoraslim tom mladom i neprijaznom uèeniku. i dalje se sjeæao kako je nastojao odr ati ravnote u na stolici. koja je ne koæ Adolfu predstavljala iznimnu snagu. nije osjetio strah. bili beskièmenjaci po put Schwamma. Ni ta to æe sljedeæa èetiri desetljeæa proèitati neæe kod njega izazvati takvo anje. Sljedeæih je mjeseci èesto razmi ljao o tim rijeèima. vani je bilo kasno o ujsko popodne. kad se sasvim posveti jednoj mistièno j zamisli. i stra no mu je godilo kad su je tri uèenika. i nisu prestajali sve do sumraka. odgovorio j e Adolf. pa se Adolf. Mi vragovi veæ dugo znamo da prosjeèan um. Izrekao je nekoliko fraza èiji je smisao bio izraziti njegovo zadovoljstvo to prepo znaje "i tvoju trijeznu stranu. vatra."Zna li kome je ta molitva upuæena?" upitao je herr Schvvamm. odgovorio je. "Da". "u svakom sam se sluèaju dobro dr ao pred jadnim starim Shvvammom. inkarnacija. koji ne bi bio od an ni jednoj strani. Adolf je. Uspio se sabrati tako to je neu padljivom gestom otpustio Adolfa. godine njegova je igra rata postala jo slo enija. reæi æe im. a onda ih mijenjao. mo e biti ili zatvoren. barem donedavno. kao da se radilo o jo jednom nesretnom ishodu. "Potpuno se skru eno isprièavam za svoje juèera nje postupke. gospodine.) Adolf je ipak uzeo svoj primjerak Treitschkea kad je do ao kuæi i uskoro napamet nauèi o sljedeæi pasus: Bog je svim Nijemcima dao Zemlju da na njoj sagrade dom. krv i èelik". arhandelu Mihovilu. bio lik skromnog znaèaja u svo joj koli." Kad je iza ao iz kole. Kratak govor koji je herr Schvvamm pripremio o tim vatrama i pogibeljima pakla s ad se èinio uzaludnim. Ipak je tu dugu reèenicu iskoristio kao borbeni pokliè samom sebi.

i ona i Angela bile su s uvi e stidljive. no ta se moguænost nije èesto koristila. poveæat æe se dio mirovine koji otpada na njega. Igrao se s ma njom djecom na gazdinstvu kad bi ona svr ila sa svojim popodnevnim zadaæama. Kad mu starija sestra ode iz kuæanstva. toplog dana u Hafeldu snimio putujuæi fotograf. Angela je imala pravo na mnogo bolje. To se pokazalo prihvatljivim. Po Klarinom je mi ljenju taj èovjek imao puno sreæe to se dokopao njene pokæerke. u ljeto 1903. nikad ne bi uèinila neprilièan korak. osim od Angele? Dvorac u umi 383 No. i nekol icinu je poku ao nauèiti da se igraju rata. Obitelj je ivjela u Vrtnoj kuæici. Naravno. Bio je to pravi zloèin. Adolf nije radio. sad je se ljak Schmidt. gospodarskih zgra da i ivotinja. iako su mu novaci bili tako umorni da bi zaspali na polo aju. Veæi bi dio dana.) Onda je Adolfu stiglo nadahnuæe. Kad su jednom od njega zatra ili d a se pridru i radu u polju. pa su Klara. no Schmidt je bio marljiv radnik i uspio je. no sad je bratu mogla dopu stiti da sja i i poljubi je. Adolf je u tom braku vidio i ne to pozitivno . koje su proveli u Vrtnoj kuæici. Angeli nije stvorila nikakav dru tveni ivot. zar ne?" to je bilo dovoljno da Adolfa obuzme hladna srd ba. za razliku od ostalih èlanova obitelji. Nije si mogl a oprostiti.popravit æe mu se financijska sit uacija. . pod Klarinom za titom. kuæe. dok je jahao na Ulanu. A bila je i ljuta na samu sebe.i 38z Norman Mailer je imao d epni sat. Podsjetilo bi ga na valov u kojem mu je spavala majka. kazao je. po spitalskim mjerili ma. svom bi buduæem urjaku kazao: "Tvoja pluæa nisu u tako lo em stanju kako tvrdi . Angela ba nije bila oèarana svojim izgledima. A sad je. od njega napraviti unosno imanje. Kad je Angela takav brak prihvatila. Zatvorenik bi mogao br e na slob odu. obitelj sve to bi joj mog lo zatrebati spakirala u dva golema kovèega. Ili bi mogao odbiti sve ponude i ostati u zatvoru. Klarini se veliki planovi za njenu buduænost ba i nisu ostvarili. Kad god bi Raubal do ao u posjetu. a potom bi popodne od lutao u umu. Alois mlaði bio je ponosan to je dobio sliku na kojoj stoji kraj konja. Udavala se za èovje ka kojeg nije obo avala. Adolf i Paula ot putovali u Spital. Ono to Klara nije znala. Èak i nakon to se obitelj preselila u Vrtnu kuæicu. veæ i iznenadila. Gazdinstvo se sastojalo tek od zemlje. Ispostavilo se kako je Raubal medu raspolo ivim kandidatima bio naj bolji. no Klara nije z nala kako bi se sprijateljila s ljudima koji bi to i omoguæili. Adolfu nije bio simpatièan. to je bio prikladan prostor da mlada djevojka prima goste. No. Sjeæala se kako je samo bio zgodan. Dok je Alois bio iv. Kod nje su ljetovali . Njemu bi to bilo n epodno ljivo. Klara je odluèila kako ne smije raditi. staja. jer ne eli da Adolf i ta radi. Sestri Theresi je èak ponudila. bila je Angelina tajna krivnja. trebao mu je svaki par ruku-koji bi mu Klara ponudila. Prethodno je ljeto. Raubal èak nije djelovao ni z drav. Nikad nije prestal a aliti za Aloisom mladim. gdje j e Angela imala svoju sobu. Theresin mu . zavr il o Aloisovim krvarenjem. u kojem je ivjela Klarina sestra Theresa. 3kola je zavr ila u lipnju. imao imanje dovoljno veliko da smjesti cijeli klan Kie dler-Poelzl. ali tijekom sedam god ina otkako ga nije bilo. Kako je trebalo obraðivati nekoliko polja i brati plodove po umi. Angela se trebala udati za èovjeka imenom Leo Rau-bal. Gdje bi Raubal takvo to mogao èut i. godine. Angela. Naravno. Nakon ljeta. Ulana je ba za to i iz veo iz staje i uveo u fotografov kadar. Za upoznavanje i oèa ravanje stranaca. proveo èitajuæi i crtajuæi. koji je u banc i radio kao bilje nik. koju je jednog lijepog. ako radom skrene misli s o alo æenosti". Tog ljeta. "Bit æe joj lak e u koroti. Klara se nije samo razoèarala. Adolf je bio svjestan da zarobljenicima brzo p ostane dosadno. u potrazi za novim vojnim polo ajima. kao i stvaranje dojma o moguæem mirazu. za njeg a plaæati hranu. da je Alo is mlaði jo uvijek tu. ako bi postao uhoda. povratak u Spital nije dolazio u obzir. no èovjeka koji se elio o eniti. zbog trajnih pro blema s pluæima. i dalje je bri no skrivala saèuvanu bratovu fotografiju. Znala je da se nikad neæe vratiti. ona ga je pretvorila u savr enog mladiæa. bila je sigurna kako.

"Prise em na hrpu Biblija". no ravnatelj mu nije oprostio dogaðaj s herr Schwammom. kazala je. i zaspao na podu. Adolf je. Klara si je mogla priu titi da mu iznajmi sobu. spomenuo joj je svoj problem. za osvetu. prethodno je otvorio prozor. Jednom. m orao je majci ne to pokazati. Dr ala se majèinski .kako odvratno! Naglo je prestao o tome razmi ljati kad je shvat io kako se njegovi otac i majka nisu od mlado enje i mlade nimalo razlikovali. sa svo jim je novim cimerima kod frau Sekire odluèio uprilièiti zabavu. ne dvaput. prinijela im veliku ibicu i tiho plakala dok su ostaci fotografije crnjeli. "Moj otac veli da j e dobro usvinjiti se jednom godi nje." Nije joj smetalo ni to je patio kao da je izgubio zlatan sat. Aloisu mlaðem je morala prisegnuti kako nema pojma gdje bi mogla biti. stala se brinuti to joj ta nevina . Adolf je jednom vidio mlado enjin falus. u srcu i dalje o di e puteno æu. kad su jeda n kraj drugog mokrili u polju i pomislio da to nije ugodan prizor. a do kraja kolske godine uspio je opet pasti francuski. To ka e moj otac." Svi su o dsutnom ocu zapljeskali. Frau Sekirina je du nost bila da svojim st anarima osigura razmjerno dobru prehranu i pazi da pi u domaæe zadaæe. no. Na raèun mir ovine. Dok se trudio smisliti kakvo obja njenje. Pripremajuæi se za opro taj od frau Sekire. udaljen dvadeset i pet kilometara od Leondinga. Dobio je prolaznu ocjenu. morao je izaæi na popravni ispit. Bez ikakvog upozore nja. t o sigurno neæe biti u Linzu. Kako bi se to proslavilo.Angela je tu sliku ukrala. Naposljetku je do la do okrutnog zakljuèka. Nakon vjenèanja. Ujutro nije mogao naæi maturalnu svjedod bu. 1904. Kako je istog dana trebao otputovati kuæi. u sebi kazao: "Neæu dopustiti da m i ova kola vrijeða intelektualne sposobnosti. Tijekom sljedeæeg je ljeta Klara Paulu i Adolfa opet odvela u Spital. Bila mu je u d epu. kako bi mu mogli dati diplomu. Adolf je ostvario jo jedan krajnje prosjeèan prosje k ocjena. gd je je vrijeme provodio u èitanju i crtanju. "To ti ne bih savjetovala". pitao se bi li joj mogao reæi da je taj dragocjeni komad papira razmotao u vlaku kako bi ga pogledao . Kak o je samo grozna bila ta tajna o kojoj su mu karci i ene morali utjeti. Tu su. "A gdje su te Biblije?" upitao je Alois mlaði. Kad je fotografija nestala.a mo da i nije 384 Norman Mailer bila ba tako nevina . jedne noæi kad nije mogla zas pati. Ni u realki u Steyru nije imao ni ta bol je ocjene. s hvatio je da takva prièa ne bi bila dovoljna. U svibnju sljedeæe. Aloisu se time osvetila za zadirkivanje to se ne usuðuje jahati Ulana. Tamo æe moæi steæi diplomu realne gimnazije. u maloj ali potpuno privatnoj sveèanosti. kako sliku mora uni titi.) Stoga je. godine. Na jesen ga je èekao popravni ispit. no." Klara je problem rije ila tako to je Adolfa poslala u grad Steyr. Dan je bio hladan. "U mojoj glavi.vezanost uz izblijedjeli portret u sepiji. no Adolf se u rujnu vratio u Steyr. Ravna telj je najavio da. Zaslu io je da pati j er ju je onako zadirkivao. Sad ga je Leo trljao nutra-van tim navodno svetim prolazom izmeðu Angeline dvije rupe koje se n e mogu spomenuti . umjesto da plaæa svakodnevno putovanje vlakom. Dvorac u umi 385 U jesen 1905. rekla . a k tome i pao iz francuskog. Nikad mu neæe povjerovati da je maturirao ako joj ne b ude pokazao svjedod bu. a potom bi odlazio u svoju sobicu. no sad je nestala. nalet vjetra mu je svjedod bu odnio! No. ukoliko se Adolf Hitler eli upisati u zadnji razred realke. kako joj se pribli avao datum udaj e. Te su veèeri uèenici ostali budni dokasna i Adolf je izjavio: "Napio sam se kako mi se otac znao napiti". Tako je od nedjelje naveèer do petka popodne Adolf odsjedao kod e ne. kod koje su stanovala jo èetiri uèenika. Jedan od djeèaka od k uæe je donio èetiri boce vina i velikodu no ih sa svima podijelio. Adolf joj se uvijek obraæao vrlo formalno. Taj je put polo io i dobio je maturalnu svjedod bu. polagati francuski. Adolfa su progonile misli koliko je samo ru no moralo biti ono to su Angela i Leo èinili u krevetu. Tako okrutno! Angela je i dalje èuvala njegovu fotografiju. pokidala taj komadiæ svoje pro losti i u rano i mraèno jutro papiriæe ubacila u zdjelicu. Frau Sekir a mu je predlo ila da ne poku ava prevariti majku. Vjeruj mi. buduæi da je dan bio topao. (Inaè i je Leo Raubal prije ili kasnije prona ao. kad je iza ao van razbistriti glavu.

morao je otvoriti zakljuèani ormar i iz njega izvaditi te k u papirnatu vreæu. "Jedno je kad uèenik slavi svoju maturu i sretan je to 386 Norman Mailer je pro ao popravni ispit. Trebam li pisati va oj majci? Ne. proveli ugodnu veèer. rekla je. ne to je posve drugo. 5Klara je zaplakala od ljubavi kad je èula za to joj se svjedod ba vratila u èetiri dijel a. Jedan od èetvorice uèenika koji su s njim pili. upitao ju je: "Sto da radim?" "O". kad ga je rek tor konaèno pozvao da ude. Onda je komadiæe zalijepio na drugi komad papira. neæu vi e nikad vidjet i.nije elio saznati. bit æe jo i gore. sigurn o je rektoru predao svjedod bu. Poderao sam je da ne bih zaplakao kao dijete. Poderana je na èe tiri dijela. tako æe to srediti. Osjeæao se tako obdarenim unutra njom velièanstveno æu! Kako su mu samo njegovi kolege s kojima je pio pljeskali. kazao e u sebi. Sav jadan. a njih su dvoje n . neæu." Zavrtio je glavom. tko bi to mogao biti . A ako ti majka otkrije istin u." U tom je èasu Adolf zakljuèio kako je umijeæe laganja vje tina koju treba cijeniti. Nakon toga je rekao: "Ne mogu se natjerati da povjerujem kako bi uèe nik na e kole poèinio ne to tako bestijalno! Trebate se zabrinuti hoæete li se u ivotu ik d nauèiti kontrolirati takve izopaèene nagone. radilo se o upisnom danu. rekla mu je. "isprièaj u koli to ti se desilo. pomislio je Adolf. osjeæat æe stra nu krivnju. " estoka su piæa za izdajnike". Nakon toga je rekao: "Tvoja je svjedod ba u njoj. pa s u. Uzeli ste ovaj dokume nt i na njemu ostavili svoj izmet!" Ruke su mu se tresle od gaðenja dok je vreæu pre davao Adolfu. Ali. Njegovo j e dupe sad bilo superiorno svim tim kolskim glupostima. Pazite jedino da vreæu ne otvorite dok ste jo unutar zidova ove kole!" Adolf je klimnuo glavom. "O. Mo e si barem dopustiti misao da je napravio va an korak nap rijed." "Dragi moj herr Hitleru. Paula je brzo zaspala. Umjest o toga æete mi se zakleti kako vas nakon to izaðete iz ovog ureda." Ovo je sad poèelo nalikovati saslu anju pred sveæenikom dugog nosa. Naposljetku. Sto ako je to napravio jedan od dvojice krupn ijih od njega? To uopæe ne bi bilo nemoguæe. Sad je postala rijetko i misaono ljudsko b iæe. Taj mu se èas vratio u sjeæanje. to sam je vi e gledao. Stalno je nju io dokument da provjeri kako sad miri i na puder." Tijekom kolske godine.je. herr Hitler. "Ako ona tu prièu prihvati. Neæe im biti drago. "Gospodine. No. kao majka i sin. No. a kako sam ja to slabo shvaæao. koji ga je uhvatio kako pu i. bit æu itekako ljubazan da vam ka em. "Po izostanku shvaæanja u va em pogledu v idim da se èak niti ne sjeæate prizemnog pona anja koje ste si bili odluèili priu titi. upustiti se u pijanèevanje koje svr i èino m vrijednim prijezira. Kad se vratio kod frau Sekire. to je bila tek ena koja mu je svaki dan poslu ivala obrok i j ednom na tjedan mijenjala posteljinu. No. dugo je na umivaoniku èistio i su io svoju svjedod bu. uzeo je svjedod bu i njom si obrisao stra njicu." Rektor je sad stao zuriti u nje ga. Da. Tako æe moæi dokazati da je polo io is pit. da èak ni takva epizoda nije ispala katas trofalnom. Klari æe veæ nekako objasniti ostalo. kako je rektor za to doznao? Postojalo je samo jedno moguæe obja njenje. Uskoro æe vidjeti u kakvom je stanju. "Ovako mi je jo dragocjenija". ali æe ti sigurn o dati kopiju. Takv o bi suoèavanje sramotu samo poveæalo." Stoga se Adolf vratio u kolu za koju je mislio kako je nikad vi e neæe vidjeti. Adolfov osjeæaj vlastite va nosti nije bio toliko ugro en kao prigodom tog dogaðaja. "Budite tako ljubazni pa mi ka ite. to sam uèinio?" uspjelo mu je reæi. to sam vi e shvaæao koliko si se samo za mene rtvovala . No. majko. V jerojatno je to dobra ena koja nije zaslu ila da je se tako smradno sramoti. Moram takoðer napomenuti i da ni jednom od Aloisove smrti. Mogla su to uèiniti Dvorac u umi 387 i sva èetvorica! Odluèio je da nikad vi e neæe piti. i dalje se pitao koji ga je to od kolega izdao. a rek tor ga je pustio da èeka. Sad se veæ mogao sjetiti. "Ponosno æu je dati uokviriti." D a. ja sam oko njegove viz ije samog sebe sagradio tako sna nu za titu. Stvar je pogor alo to se sad morao upitati.

Noæ je pogodnija za prizivanje. Klara je prodala kuæu u Leondi ngu. kad je trinaest godina poslije. Bila je to posebna prigoda. Klara se.) Sad je zakljuèavao vrata svoje so be i pri ruci ostavljao spreman rupèiæ. vraæajuæi se svakog vikenda iz Stev ra. a Paula èistila zahod. istinski predanog dr avnog slu benika. To sam mu i sam bio spreman kazati. U umi je obièno sve istresao po najbli em l i æu. pa je izlazio u dobrom tamnom od ijelu. Adolf je danju rijetko izlazio iz tog novog stana. Klara mu je kupila novu odjeæu. Tih sam dana u njegove misli nastojao usadit i jednu ideju. da se u svoje rodno selo ne vraèa. Kako bi dodatno popravila svoje financijsko stanje. Radilo se o tome da mu je Alois omoguæio da u ivot krene s vi eg polo aj a nego otac. 6. otisnu ti se na put u nepoznato. Taj je trinaestogodi nji djeèak do svog sedamnaestog roðendana morao izdr ati ivot u krajnjoj oskudici. skupio je svoje stvari i pob jegao iz zavièaja. Adolfu je prilièno dosadilo slu ati Klarine prièe o Aloisu. nije mu bilo te ko u ivati u svom novom ivotu u urfahrskoj Humboldtstrass e. prije nego to bi mislima dopustio da pole te izvan nadzora. to je ona pak morala trpjeti u sebi. jedn im od pripadnika lin ke mlade gospode. Bila je prava sreæa imati oca koji se u svojoj kar ijeri popeo do planinskih visina. 388 Norman Mailer sa samo tri zlatnika kao jedinom popudbinom. Ne samo da je bio vrlo neobièan djeèak. Kako joj je on to predstavio. kako bi pro ao po red zgrade opere. poma uæi se tapom sa s rebrnom dr kom. se nije nimalo radilo. Smatrat æe ga. Uz to se pomalo æutio su ièavim . vje bao je koliko je god mogao dr ati ruku u zraku pod kutom od èetr deset i pet stupnjeva. da je. mo e si poveæati obrazova nje. Majka je plaæala raèune. umrijeti od k rvarenja u pluæima? Nije ju bilo te ko uvjeriti da sad nije pametno tra iti zaposlenje . Crtat æe i èitati. s crnim e irom na glavi.a divanu sjedili jedno kraj drugoga i prisjeæali se starih vremena. iz Waldviertela. Nisu svi kli eji koji se tièu vragova pogre ni. Time je ostvario prisegu iz mladosti siroma nog momka. doista te i mraku. Dalje je nije morao uvjeravati. Nije mu se ukazivao kak av unosan naèin da se pridru i redovima zaposlenih. njegovim izgledom jako ponosila. S dobrim razlogom. s druge strane rijeke na kojoj le i Linz. Znala je kako æe mu se. kad su njemu b ile dvije ili tri godine. (Volio je li æe. a volio se i po njemu istresati. to mu je bila najdragocjenija imovina. Jo napola dijete. o Aloisu napisao panegirik: Nije mu bilo niti trinaest godina. Tek bi se naveèer pro etao uz Dunav od Urfahra do Linza. No. kad bu de spreman. takav mali djeèak. taj sedam-naestogodi njak nije odustajao od svoje vizije i postao je dr avni slu benik. za druge mu. Rijetko bi izlazi o po suncu. Potrebi da tijekom dana ne izlazi bila je ravna samo njegova ljubav prema mraku. Nakon pet godina strogog re im a u realki. a obitelj se preselila u stan u Urfahru. Ne mogu procijeniti je li Klara u toj stvari bila utjecajnija od mene. godine Me in Kampf. Obiteljsko je evanðelje dr alo samorazumljivim da Adolf treba biti za hvalan to je Aloisa imao za oca. otvoriti razne prilike.dovoljno da Klaru stalno dr i u asnu tom. pi uæi 1924. gdje je uèenicima pokazivao s . veæ mu je trenutno toliko slobodnog vremena i trebalo. Veæina ljudi nikako da shvati koliko je duboko utemeljena opæenita pretpostavka Dvorac u umi 389 da ono to se osuðuje kao Zlo. svaka ulo ena u svo j posebni dr ak. preko kojeg je nosio tamni kaput. Beskrajno siroma tvo i mizerija uèinili su ga odluènim i stekao je izrazitu upornost èovjeka koji je "ostari o" zbog nepresu nih jada. Hoæe li i on. pa æe stoga postati sasvim istaknut pojedinac. mislio je. jednog æe ga dana smatrati velikim slikarom ili ar hitektom. a lako je moguæe i oboje. Ako zasad ostane kod kuæe. Izmijenio se i Adolfov naèin masturbiranja. Njeg ove su glinene lule s dugim pipcem stajale poredane na kaminu. poput Aloisa. naravno. Pustio je brkove. Sto se toga tièe. Tijekom pro le godine. Svaki put bi se u to iznova uvjerio kad bi u izlogu uhvatio vlastiti odraz. Kakva je to morala biti ogorèena odluènost. Sjetio bi se zahoda u realci. U njenoj se glavi sad starca trebalo sjeæati kao stupa carevine. no takva se predod ba u Adolfov u m tako duboko usadila. dok ne postane netko i ne to.

I stvarno. Edmund i Alois. (Dieter je tad urno morao otiæi iz Berlina. sigurno slatka poput meda. no sad bi gotovo sv aki radni dan gledala Klaru kako Paulu vodi cijelim putem do kole. sve je bi lo gotovo. mora dati otkaz. Ne vida se s pokvarenim djevojkama. Ne moram se brinuti zbog djevojaka. Klara je u sebi odluèila: "Adolf nije besposlièar. da u toj ljubavi takoðer u ivamo. protisnut i mu u uho: "Momèe. Alois je suvi e toga elio odmah. Taj neotesanac. zakljuèi la je. a njemu samo jedan. Pazio je da ispere rupèiæe. Mislim da si poti ten zbog toga to svi tvoji roðaci u Spitalu dr e da si ni koristi. to su onda veæ bila dvojica koje je zbiljski skalpirao. Kako je Klara sad na Adolfa gledala srcem punim ljubavi. Sjedi kod kuæe. a on je bio sretan. svaki put kad bi s Adolfom razgovarao. Naravno. bio je. U njegovom ivotu nema pokvareni h cura.seljanka joj je svejedno zavidjela. Tako ispunjen spoznajom kako æe i od njega ne to biti. i znamo da nije tako. Osim toga. t ako sam se na ao na rubu mete a koji je vladao na polju gdje se i nakon mraka nastav . A besposlièari nisu takvi. to nije posve netoèno. no na ovom poslu koji si odabrao. Ili je mo da i bolji. da se. s mu karcima i djeèacima. Ta je djevojka donedavno ivjela na gazdinstvu. te ko da joj je moglo pas ti na pamet da se zapita o èemu on razmi lja dok masturbira. Nije eljela biti punica koja mladom b raènom paru stvara probleme. stoga. Lea Raubala. Djeèaci bi'se skupili oko pisoara da bi usporeðival i velièinu svojih genitalija.. Seljanka nikad nije ni ta slièno do ivjela. u suglasju sa sjeæanjima na uèenike oko pisoara u realki. Kad je sam i dok radi." A neæe ih ni biti. Taj nije propu tao. a tu sam se smjestio sve do k raja Drugog svjetskog rata. 39° Norman Mailer ali kad crta. ona nije znala. suprug njene drage pokæerke. a oni nisu. Angela bi ostala zapanjena. Neka njima njihova dva testisa. Kako je samo nepristojan prema njenom mu u! Klara bi sve to èula i ne bi progovarala. naposljetku. dok se trljao. EPILOG Dvorac u umi Na poèetku sam naveo kako se zovem D. Zet koji je jako precjenjivao vrijednost vlastitih savjeta. Sjeæanje na raznovrsne osobne alatke koje je vidio meðu uèenicima dostajalo mu je za uspje no predoèavanje. On je pak sad u sobi otkrio kako mo e odr ati erekciju i s visoko podignutom rukom. A kako bi i pogodila? N ije bilo nikakvih dokaza. mora poèeti zaraðivati za ivot. i iscrpljen svim tim to se u njemu bilo nakupilo. Po tome je sasvim nalik Aloisu. 7Prilièno godina kasnije. To bi bilo i gore nego slu ati kako joj taj novi zet pr ekorava sina. tako je sna an i ponosan na sebe. Leo Raubal. Stoga nije eljela izazivati nevolje. stalno æe se osj o e.T. gdje je poljub i za rastanak. To je bio neobièan dogaðaj. Bilo je gotovo. dok sam zauzimao tijelo i osobu pripadnika SS-a. pa je Adijeva sposobnost da dugo dr i ruku ispru enu bila tek jo jedna od stva ri koje su im odvlaèile pa nju. U njegovom je sada njem ivotu ipak postojao jedan trn u oku. Mo da æe jednom i postati velik umjetnik? Tko bi to moga o znati? Tko predvidjeti? Tako je ozbiljan." I opet je ponovila: "Adolf ne trati vrijeme na djevojke.voju vje tinu. Majèina je ljubav. Tako su zvali Dietera . ne raditi ni ta. Ne jo jako dugo. naporno radi." Adolf bi tad iza ao iz sobe. A ta je pomisao. Dok to ne napravi . pribli avajuæi se da ispali iz vlastitog topa. no. Adolf ne gubi vrijeme. Bolje bi joj bilo da se zabrinula zbog ljubavni h veza koje æe on tek imati. Erekcije bi. a meðu njima æe neki stvarno biti p okvareni. no on je ruku m ogao dugo dr ati podignutu. Uvijek su se bojali da bi mo gao upasti uèitelj. pitao ima li kakve veze i zmeðu njegovog odbijanja da se zaposli na Carini i oèevog zadnjeg krvarenja? Ako je veze bilo. njegove sve br e i jaèe stiske tako raspalila da se vi e nije mogao obuzdati i bum!. bilo je i previ e prigoda kad bi se opæe zanimanje usmjerilo drugamo. Njena je majka uvijek imala previ e posla. U obliku Angelinog mu a. Ne. Stoga djevojci nije bilo va no to Paula nastavu nije mogla pratiti pa je u koli zaostala .) Ukratko. djevojka koja je i la u Paulinu kolu èesto bi je vidjela kako hoda s Klarom. tu smo i mi. ne treba mu alkohol i ne pu i. samo iz po tovanja pr ema Angeli. kod najmanjih zvukova velikom brzinom spla snule.

biv i su zatvorenici ludovali po polju za pos trojavanje. Ne vidi se mnogo drveæa. Waldschloss je smje ten na praznoj èistini. Waldschloss je. na zadnji dan mjeseca travnja 1945. Amerikanac uzeo svoj pi tolj. Nisam va an dio povijesti. Razgovarao s Maestrom. plav. Radosne uzvike biv ih zatvorenika pratilo je i trulo isparavanje.kao to èovjek uvijek otkr ije . rasporeðen u amerièku div iziju koja je oslobodila logor. a ne treba obja njavati kako mu se nije svidjelo on o to je vidio. duhovit. Za mene je to bilo vrije me poraza. U maloj me æeliji ispitivao psihijatar.odluèio sam o tome ne razmi ljati.ukoliko je bila istina . svom jedinom pandanu sa suprotne str ane. idovski se satnik vi e nije mogao nositi sa stanjem u koje je zapao. bio naziv koji su najbistriji medu zatvorenicima dali svo jem objektu. njemu na dohvat ruke. ukljuèujuæi i mene. kazao mi je. On je primijetio: "Da. Po karakteru pacifist. Am erikancu je to èak bilo dovoljno ku no da meni. gdje je tu sad poveznica s tvojim teksto m? U tvojoj je prièi puno uma. Stoga sam se preselio. "Dvorac u umi". Vidio s am kako mu je zbog pi tolja nelagodno. visok.ljala proslava. zbog mog sofisticiranog napada na ono to je vjerovao da su njegove ljudske vrijednost i. plavih oèiju. A ko bi èitatelj. ne toliko zanimljiva. Uèinak nije izostao. T o je veæ druga prièa. Kako je noæ prolazila. no." 394 Norman Mailer Nisam èak znao ni bih li mu povjerovao. èak sam dao naslutiti kako je tog nacista muèila sa vjest. osuðujuæi pretjerivanja u Fiihrerovim dostignuæima. koji je sa mnom pratio roðenje Adolfa Hitlera. U na im su redovima carevale glasine. Otputovao sam u Ameriku. Do kraja su eljeli zadr ati ponos to se nikad nisu odrekli ironije. Zbog mete a koji je zadnjih dana vladao. Ta moguænost . ali gdje je dvorac?" odgovorio bih kako se "Dvorac u umi" na njemaèkom ka e Das Waldschloss. pa sam ostao da se u Americi sam pobrinem za sebe. naredi da s njim ostanem u ovom uredu. Sebe sam ubacio u posve novu igru. Bili smo izdvojeni poput dvije du e u oceanu. Izlagao sam mu psiholo ke pothvate koje s mo mi nacisti izvodili u dotad nepoznatim vodama. Stoga sam postupio poput lj udskog biæa . odgovarao na nje gove upite. na kojoj je nekad bilo polje krumpir a. godine. To . Likovi su. Po èinu je bio satnik. taj je idovski èasnik dao sve od sebe da izbjegne najgore u onom to ga je okru ivalo . okretan. Na reveru je nosio idovsko ime. Dieter je bio armantan esesovac. Da pojaèam pritisak.ukazivala je da u Maestrovom podruèju ima el emenata i dubina koje ja nikako nisam mogao pojmiti. djetinjstvo i dobar d io adolescencije sad upitao: "Die-tere. radilo se o lijeèniku koji nije bio vièan k ratkim cijevima. na stijeni premalenoj za trojicu. nema naznaka dvorca. taj nam je idovski s atnik pokazao kako trebamo raditi. manji. dobio je pi tolj kalibra 0. Od luèio sam se poigrati sa idovskim èasnikom tako da se pretvaram kako mu obja njavam svj etonazor ljudi medu kojima sam se borio. "Zasad. a priznajem kako sam se poigravao s njegovim uvjerenjima. Mogu reæi kako sam vi e puta morao napu tati tijelo. Tu sam. Jedan se vrag èak usudio i ustvrditi kako je Maestro degradiran. nakon ponoæi. za koji je ipak znao da ga mora otkoèiti i ustrijel io me. krièali su poput gnjuraca. Sve to je jo ostalo za raspravu jest za to sam odabrao ovaj naslov. Govorio sam s finom krivotvorinom istinskog osjeæaja. Amerikanci su upravo oslobodili koncentracijski logor. Ulo it æemo i u Arape i u Izraelce!" Nakon toga mi je za elio sreæu. Sad je. "Ja æu na e djelovanje preb aciti u Ameriku i posjetit æu te kad donesem nekoliko odluka to bismo tamo bili spr emni raditi. Na raspolaganju mi je ostao jedva jo pokoji potez. To je ime koje su zatvorenici dali tom upravo osloboðenom logoDvorac u umi 395 ru. Maestro me upravo b io otpustio iz slu be. Oni kojima je preostalo dovoljno snage da se glasaju. Na obzorju nema nièeg zanimljivog. radi za sebe". FJuboko potisnut u prosjeènom pacifistu . dakle.krije se ubojica. Zbog toga takva osoba i postane pacifistom.to znaèi da je nastojao pobjeæi to dalje od najneugodnijih lj dskih mirisa. Izvan æelije.45 i to je oru je sad le alo na stolu.

Hitler i nacisti su veæ bili na vlasti i dobio sam zadatak da uðem u ti jelo tog dobrog esesovca Dietera. kad je Dieter bio èlan Posebnog o djela IV-2a." Godine 1930. I sam sam ispisujuæi ovu prièu oti ao tako daleko.na visokom polo aju? ' Naravno. mo da postoji i drugi motiv. uspje an pijanist i pripadnik visokog dru tva Putzi Hanfstaengl: "Ado lf voli svirati samo po crnim tipkama. Kako je to sroèio visoko pozicioni rani podèinjeni. Je li moguæe da me Maestro. nego samo jo jedan iz njegovih redova . Geli je bila oble figure. KNJI NICA ZELINA Zahvala Mojim izvrsnim pomoænicama. Stoga je to jezik pun kruljenja eluca. Tri god ina poslije. Hitler ju je obo avao. u tom je razdoblju Adolf do ivio ljubav svog ivota . sve do potkraj dvadesetih i poèetka tridesetih godina. Pretpos tavljam èak da me zamijenio sam Maestro. a ono je pak moglo pomoæi da se sjeme moje pobune . od presudne va nosti za osjeæaj ponosa.jer ne zna jesu li tu navedene Sotonin e rijeèi ili tek jetke opservacije jo jednog posrednika . s obzirom na ono to se tom narodu stoljeæima nametalo . Tu ne ukljuèujem duge njemaèke rijeèi. Omoguæava mi da se vratim na poèetak. a posebno Berlinci ma. Priznajem kako svoju degradaciju Maestru nisam mogao oprostiti. Najva n ije je bilo sve to dobro zata kati. Jer. Vragovi opstaju zato to smo dovoljno pam etni da shvatimo kako odgovora nema . no dobra pitanja i dalje podrhtavaju unutarnjim ponosom. dali sve od sebe da govore meko poput svile na svojim rukavima. Ne treba iznenaditi to su zatvorenici koji su se toj nomenkla turi domislili bili iz Berlina. u krilu Hitlerovog stana na Prinzregentenstrasse 396 Norman Mailer u Miinchenu. A ne mogu ni sebe zadovoljiti u tom pitanju. Bila je ustrijeljena. ironija tome neizbje na protute a.. Ako èitatelj zbog toga opet osjeæa nelagodu .postoje samo pitanja. dobrom pr . Shvaæam kako nas ovo izlaganje udaljava od prièe èije smo izno enje upravo zavr ili. èesto preteèe na eg t hnolo kog duha dana njice. No. mo da æu se jednom moæi vratiti izvje ta u o svojoj ulozi u ranoj fazi karijere Adolfa Hitlera. plemenskih ljudi. No.priznajem da sam ostao do voljno veliki vrag da s njim ne suosjeæam. sentimentalnim zvuci ma za manje vrijedne mozgove. Ni na to mo da nema odgovora. Jedan se stalno vraæa. rike pluæa. Nikad se nije ustanovilo. dobr ih poganih grubijana i poljoprivrednika. s Geli Raubal. da vi e nisam siguran tra im li jo klijenta koji obeæava. Imali su posve perverzne odnose.im je davalo snagu. Sve to je proiza lo iz tog dogaðaja bila je potpuna utnja. ponoseæi se to sam jedan od predstavnika na terenu moæne eminencije samog Sotone. naredbi koje se izvikuju domaæim ivotinjama. èime se vjerojatno najbolje i najjezgrovitije mo e objasniti to me navelo da napi em ovu knjigu. i urlika koji se iz grla otme kad se ugleda krv. zgodna i plava.neka budu spremni prihvatiti pogodnosti zapadne civil izacije prije nego to im prilika za to nepovratno proðe . nisam nikad uspio doznati ne to vi e o Gelinoj smrti. smijenje n sam sa svog stalnog zadatka s Adolfom Hitlerom. Maestro je zakljuèio kako je bud uæi Fiihrer postao dovoljno znaèajan da ga dalje vodi prisutnost vi a od mene. Kako bilo. ipak doveo u zabludu? Nije li sad postalo vj erojatno kako Maestro nije bio Sotona. Posebno se to odnosi na dame. spremnih i za poljodj elstvo i za lov. Ako me èin izdaje Maestra ne uni ti. Njemaèki smo prvotno upoznali kao jezik jednostavnih ljudi. nisam mogao dobiti odgovor na to pitanje. Geli Raubal su na li mrtvu na gornjem katu odaje u kojoj je stanoval a. Ne trebam ni primijetiti kako se nadam da smo od tog vremena daleko napredovali. Ako ste Nijemac ivahne inteligencije. ne. Angelinom kæeri. svakom je o troumnom Nijemcu. govorim o preslatkim palatalima. No. ironija vam je.ukorijeni. No. Nedugo prije samog dogaðaja. ko jem sam slu io u stotinama raznih uloga. ili odanog prijatelja. i tanja du nika.ne dr im da je iznenaðenje to su mnogi pripadnici njemaèkog graðanstva to su u gradski ivot stigli iz svojih blatnih seoskih dvori ta. no up ravo to i elim. naravno. Ili se ubila. vjetrova iz crijeva zdrav og postojanja. nije li isto tako istina kako se ne mo e naæi vraga koji ne radi na obje strane ulice? Stoga moram priznati iznenaðujuæu razinu privr enosti onim svojim èitateljima koj i su sa mnom pro li cijeli ovaj put. pokojnoj Judith McNallv i Dwayneu Prickettu.

'1997. * Fulop-Miller. 2. Joachim C. New York: Harper Collins. The Night ofLong Knives. 1996. The Battle for God. * Grimm. Sve je ostalo fabuliranje. Pre tisak. My Part in Germany's Fight. * Bullock. Ne treba posebno napominj ati kako su i druga navedena djela takoðer obogatila mnoge knji evne zamisli. G. Armstrong. Pretisak. izd. Jasonu Epsteinu za v elikodu no èitanje ranije verzije. Farago. Preveo Bruce Little. 1999. Amherst. 1975. 1979. Pretisak. * Goebbels. * Fest. Nevv York: Knopf. M. Cambridge: Da Capo Press. Michael. IL: Northern Illinois Universitv Press. The lnequality of Human Races. Elke Ros thal za pouku iz njemaèkog jezika. Rene. Nevv York: Henry Holt. Norman Mailer Anderson. Cambridge: Da Capo Press. The Occult Roots ofNazism. Alan. Hitler Among the Germans. Alan. After Math: The Fi nal Search for Martin Bormann. Cambridge: Da Capo Press. Burleigh. 1995* Gobineau. Nevv York: Hill &C Wang. * Fest. dj ela oznaèena zvjezdicom ponudila su mi riznicu èinjenica i povijesnih referenci koje roman ove vrste ne mo e zanemariti. Mineol a. Hitler: A Study in Tyranny (skraæeno izdanje). Nevv York. 1973. Sv. Shareen Blair. Daniel Jonah. New York: Hovvard Fertig. New York: Ballantine. izd. 3. Speer: The Final Verdict. Pretisak. Gallo. Nevv York: W. 1999. Dekalb. 2. Resisting Hitler: Mildre d Harnack and the Red Orchestra. Hitler and Stalin: Parallel Lives. The Third Reich: A New History. Hitler. 1928. New York: Harcourt Brace Jovanovich. Jacob. mojoj supruzi Norris i moje devetero djece za t oplinu koju unose u moj ivot te Andrevvu Wylieju i Jeffu Posternaku. 2001. Hitler and the Occult. Teutonic Mythology. 1997. Goodrich-Clarke. Gestapo: Instrument ofTyranny.ijatelju i arhivaru J. Crane. mojem uredniku Davidu Ebershoffu i nakl adnici Gini Centello za njihovu suradnju i o troumna zapa anja. 1976. Nevv York: Nevv York University Press. Hitlers Willing Executioners: Ord inary Germans and the Holocaust. Pretisak. . Nevv York: Hovvard Fertig. NJ: Transaction Publishers. Crankshavv. Psychotherapy in the Third Reich. New York: Bantam. The World History of Beekeeping and Honey Hunting. Max. 1992. Gilbert. Preveli Evvald Osers i Alexandra Dring. Pretisak. Nicholas. Arthur de. Ken. 1. 1985.. 1996. Alan. Colum. Goldhagen. Ponovljeno izdanje. Joachim C. Geoffrev. Rasputin: The Holy Devil. Karen. 4. 1995.1962. The O ccult Roots ofNazism: Secret Aryan Cults and Their Influence on Nazi \deology. Cocks. Erik H. 1996. Nevv York: Nevv York University Press. NY: Dover. Nevv York: Avon. Eva. Nuremberg Diary. Preveli Richard i Clara Winston. Joachim C. 2. Bibliografija Uz neke je naslove u popisu literature dodana zvjezdica kako bi se naznaèilo da su s povijesnog i tematskog gledi ta bitni za Dvorac u umi. * Bullock. Nevv York: Harcourt. Nicholas. Joseph. W. Nevv York: Knopf. London: Routledge. Nordic Gods and Heroes. 1961. 2000. Erikson. NY: Prometheus Books. Fest. Plotting Hitler's Death. Mineola. New York: Oxford Universitv Press. 1992. Edvvard. 1971. Michaelu Lennonu. d obrim prijateljima Hansu Janitscheku i Ivanu Fisheru za èitanje rukopisa. Young Man Luther. Ladislas. Viking. Padraic. mojim sjajni m i marljivim knji evnim agentima. 1999. Hitler: A Study in Tyranny. Pretisak. * Bullock. Rudolp h. Brvsac. No. Somerset. Hollv Webber i Janet Wygal za sjajnu korekturu. Norton Co. 2000 . Binion. 1994.. Goodrich-Clarke.

prevoditelj i urednik. Carl. * Hoffmann. lan. 1987. David. The Theorj and Practice ofHell: The Shocking Storj of the Nazi SS and the Horror of the Concentration Camps. and Renate Heston. The Mind of Adolf Hitler: The Secret Wartime Report. 1979. Iliodor. Eugen. 1961. 1968. lan. Nevv York: Basic Books. New York: Arcade Publishing. New York: Pantheon. The Kersten Memoirs 1940-45.. 1958. Cambridge: Harvard University Press. Goebbels: Mastermind of the Third Reich. . Kelley. Hitler: 1936-1945: Nemesis. London: Burke. Lukacs. 1966. Der Fuehrer: Hitler's Rise to Potver. 2001. New York: The Century Co. The Hitler Myth: Image and Reality in the Third Reich. * Lukacs. Irving. New York: Columbia University Press. 1973. Heiden. * Kersten. Heinrich. The Young Hitler I Kneiv. New York: Doubledav. The Mad Monk of Russia. William A. 1944. 1989. 1962." Hitler: The Missing Years. Janik. Nevv Y ork: Meredith Press. Vienna and the Young Hitler. 22 Cells in Nuremberg. 2000. Konrad. Macdonald. 1998. Memories. Boston: Houghton Mifflin Company. Iliodor. * Longgood. Leonard L. Walter. 1918. Nevv York: The Free Press/Macmillan. Norton. Eva Braun: Hitler's Mistress. The Queen Must Die!: and Other Affairs of Bees and Men. John. New York: Dou-bleday. * Jenks. West Sussex: Focal Point Press. Doctors. 1997. 1994. Sebastian. NY: Prometheus Books. i Stephen Toulmin. 1999. Kershaw. 1994. Random House. * Haffner. Dreams. Sergei Michailovich Trufanoff.. The Hitler of Historj. Amherst. 1955* Hoess. Rudolph. Haffner. Nevv York : Avon. Nevv York: W. Pretisak. Preveo Lawrence Wilson. Preveo Steven Paskuly. * Kershavv. 1950. Felix. Kaufmann. San Francisco: Harper Collins. Horsham. Callum . W. New York: Hovvard Fertig. New York: Stein and Day. * Hamann. Lothar. 1995. Levenda. 1996. 1961. Hitler Was My Friend. Hitler's Youth. Norton. 1954. Boston: Houghton Mifflin. John. Hitler: 1889-1936: Hubris. W. Norton. Emst "Pitzi. William. Ivone. New York: Oxford University Press. Martin. The Ailing Empire: Germany from Bism arck to Hitler. New York: Greenberg. Heidegger. A Thread of Years. 1960. 1959* Kogon. 1998. Martin. Nevv York: Berklev Pub lishing. * Heidegger. London: Macmillan & Co. * Kubizek. The Meaning of Hitler. Unholy Alliance. 1992. Goethe's Faust. London: Hutchinson of London Press... 1985. 1947Kershavv. * Machtan. Heston. Being and Time. New York: Touchstone/Simon and Schuster. lan. Sebastian. * Jetzinger. Walter C. 1972. The Killing of SS Obergruppenfiihrer Reinhard Hejdtich. Nevv York: Fromm International Publishing Corp. The Medical Ca sebook of Adolf Hitler: His Illnesses. Death Dealer: The Memoirs of the SS Kommandant at Auschtvitz. Allan. Nevv York: W. Gun. Langer. August. Pretisak. and Drugs. Peter. Wittgenst eins Vienna. Reflections. Ne vv Haven: Yale Universitv Press. Nevv York: Knopf. Brigitte. Nerin E. The Hidden Hitler. New York: W W. Nevv York: Basic Books. New York: Oxford University Press. Franz. 1979. An Introduction to Metaphysics . The Inner Circle.NY: Dover Publications. 1963. Kirkpatrick. 1989. Hitler 's Vienna: A Dictators Apprenticeship. * Hanfstaengl. Douglas M. * Jung.

Nevv York: Knopf. 1989. NE: Bison Books/University of Nebraska Press. The Genealogy of Morals and Ecce Homo. Mosse. George L. * Salisbury. Edvard. New York: Doubledav. Pretisak. Black Night. The Crisis of German ldeology. 1982. 1998. 1968. George L. York Beach. 1999. 2001. Carl Gustav Jung. Ron. Pretisak. Pretisak. 1919-1934. 1998. Friedrich. Nevv York: Praeger Publishers. George L. Indianapolis: Bobbs-Merrill Co. Werner. New York: Random House. * Mironenko. * Nietzsche. Explaining Hitler: The Search for the Origins of His Evil. Ravenscroft. George L. George L. Nevv York: Harpe r & Rovv. Mowatt. New York: Howard Fertig. Nevv York: Dodd. Sergei. Mead and Co. Italian Fascism. Preti sak. Beekeeping: A Cotnplete Oivner's Manual. 1983. 1965. The Rasputin File. Massie.* Maeterlinck. National Socialism. John.. McLynn. New York: Penguin. New Yor k: Hovvard Fertig. Emst. 1985. Germany's Third Empire. i G. 1973. NY: Barron's Press. ur. New York: Penguin. Mengele: The Complete Storj. Human. Suzanne. 1919. 1996. 1946. 2001. Manvell. WA: Washington State University Press. Gerald L. The Spear of Destinj. New York: Signet. Pisma u knjizi osmoj preuzeta su iz ovog izvora. New York: Random House. Ma rtin's Press. * Newman. ur. Mosse... Roger. Nazi Culture. 1964. Mineola. Friedrich. After Auscbivitz: Radical Theology and Con-temporarj Judaism. * Milton. 1948. Melzer. 1978. Frank. On the Genealogy of Morals. N ew York: Grosset & Dunlap. Maurice. New York: Hovvard Fertig. Karl. The Nibelungenlied. The Portable Nietzsche. 1986. Tovvard the Final Solution. Sv. New York: Knopf. Exeter: University of Exeter Press. Hauppauge. Inc. * Nietzsche. Friedrich. New York: Howard Fertig. New York: Howard Fertig. Werner. Mosse. Myth & Realitj. Faustus. Pretisak. Nietzsche. The Aryan Christ: The Secret Life ofCarl Jung. 1997. 1982. 1966. Nevv York: Dell. A Lifelong Passion: Nicholas and Alexandra: Tbeir Own Story. * Nietzsche. Preveo D. 19 66. Paradise Lost. Mosse. * Payne. M osse. * Nietzsche. Moeller van den Bruck. Blue Hill. 1980. Nevv York: Random House. Nolte. Winnetou. Richard. Rubenstein.. New York: Oxford Universitv Pr ess. Totuard the Final Solution. Pretisak 1892-93 ur. Maser. * Mann. 1971. Nazism 1919-1945: Sv. Posner. Hitler: Legend. Dr. NY: Dover Books. The Fascist Revolution. Noakes. The Birth ofTragedy and the Case ofWagner. i Andrei Mavlunas. White Snow: Russia's Revolu- . 1967. Ernst. ME: Samuel Weiser. ME: HeartTree Press. Beyond Good and Evil. AH Too Human. 1996.. Land of the Firebird. Arthur. Walter Kaufmann. 1-4. Friedrich. Mosse. Friedrich. J. * Noll. 1996. New York: Random House. The Life ofthe Bee. Pridham. Heinrich Himmler. The Life of Wagner. Nevv York: St. Lincoln. Radzinsky. Richard L. Friedrich. Thomas. 1967. G. Nevv York: Anchor Books. 1999. Friedrich. London: Heinemann. i Heinrich Fraenkel. * Nietzsche. Pullman. The Life and Death of Adolf Hitler. New York: Random House. 1965. i John Ware. * Nietzsche. 1971. George L. 1966. 1978. Harrison E. Three Faces ofFascism: Action Francaise. * Rosenbaum. 1997. 1. Nevv York: Nevv American Librarv. Thus Spoke Zarathustra. The Crisis of German ldeology. Robert. New York: Schocken Books. Trevor. May.

ur. Na juri ju je osvojio prvijencem Goli i mrtvi . New York: Pathfinder Press. The Bormann L etters. London: Andre Deursch. * Schellenberg. Hamden. New York: Macmillan. Sichrovsky. 1960. Hitler Close-Up. provokat ivni ru itelj tabua. Wilson. Jochen. R. Walter. London: Macmillan. New York: Macmillan. Little Man. Shovvalter.. Cambridge: Da Capo Press. * Smith. The Psychopathic God: Adolf Hitler. New York: Random House. 1968. 1967.tions 1905-1917. The Dance Language and Orientation ofBees. Tolstoy. 1970. Hitler. Nevv York: Simon and Schuster. 1976. o autoru Norman Mailer (1923-2007. Robert G. 1992. New York: Ticknor & Fields. Albert. * Sturmer. Albert. The Secretary. Lost Splendor. 1964. Leon. Heinrich Himmler: A Nazi in the Making 19001926. Leo. Straus and Young. * Trevor-Roper. 1967. 1956. 1969. Z003. o . Martin Bormann: The Man Who Manipulated Hitler. London: Jonathan Cape/Flo-rian Press. Youssoupoff. Telford. Speer. * Waite. 1954. Himmle r. 1992. Stanford: Hoover Institution Press (Stanford University). New York: Signet. The Death of Ivan Ilych. Wykes. * Smith. Leo. New York: Ballantine Books. 1971. A. Hitler's Elite: Nineteen Biographical Sketches ofNa-zis Who Sha ped the Third Reich. Dennis E. John. 1976. New York: Farrar. John. 1964. The Schellenberg Memoirs: A Record of the Nazi Secret Service. 193 4. London: AMS Press/ Weidenfeld and Nicholson. Hitler's Secret Conversations (1941-1944). 1970. 1923. Prince Felix. George H. William L. Anna Karenina. Incurablj Ge rman.. L. * Stein. 1). Cam-bridge: Belknap Press of Harvard University. Pretisak. * Youssoupoff. uredio i napisao uvod. The German Empire (1870-1918). J995Shirer. Nevv York: Hippocrene Books. Warlimont. Chicago: University of Chicago Press. Philadelphia: Lippincott. Nevv York: Doubleday. The Last Days of Hitler. Nevv York: Knopf. My Life. 1978. likom je i djelom obilje io amerièku knji evnu scenu druge polovice dvadesetog stoljeæa. Inside the Third Reich. von Lang. Spandau: The Secret Diaries. 1982. Straus and Co. Anton. New York: Doubleda v. Childhood & Youth. Walter. Michael. 1934-1941. CT: Archon Books. * Weitz. Albert Speer: His Battle ivith Truth. 1960. ur. Trevor-Roper. T. 1941. 1989. Nevv York: Swan Books. 1930.). 1972. New York: Macmillan. Nevv York: Knopf. U bogatoj karijeri. Berlin Diary: The Journal of a Foreign Correspondent. * Sereny. 1979. Colin. Englevvood Cliffs. * Speer. 200t.neupitnim rem ek-dje-lom i najboljim amerièkim romanom o ratu na Pacifiku. New York: The Modern Librarv. Inside Hitler's Headquar ters 1939-45. Prince Felix. Anna. 1961. Pretisak.. New York: Presidio Press. William L. Tolstoy. Hitler's Secre t Book. Louis L. veliki knji evnik i novinar. H. Toland. Gitta. von Frisch. Trotsky. Shirer. Hugh. dvostruki dobitnik Pulitz erove nagrade. Peter. New York: Grove Press. Snyder. Chappaqua. R. Adolf Hitler: His Family. The Ochrana. The Rise and Fali of the Third Reich. Adolf Hitler (vol.. Stanford: Hoover Institution Press (Stanford University). Rasputin and the Fa li of the Romanovs. NY: Helen Marx Bo oks. NJ: Prentice-Hall. H. 1993. Hitler's Diplomat: The Life and Times of Joachim von Ribbentrop. von Lang. Viroubova. 1953. Memories of the Russian Court. Tavlor. Bradley F. 2000. New York: Farrar. ur. Karl. New York: Viking. Vassilyev. Jochen. * Trevor-Roper. Gen. vatreni aktivist i samotni buntovnik protiv establi menta. What Now? Der Sturme r in the Weimar Republic. 2001. Bradley F. Rasputin.

Vojske noæi. Amerièki san.briefing. Knji nica Zelina 540031371 . knji evnosti i ivota.hr. gdje je diplomirao anglistiku i ko mparativnu knji evnost na Filozofskom fakultetu. nefikcionalnosti. Krvniko vu pjesmu.stvario je niz nezaboravnih naslova: Park jelena. ivi u Zagrebu. Uz Dinka Teleæana i Marka Gregoriæa preveo je roman Jonathan Strange & G. Evanðelje po Sinu .romane i oglede u kojima razglobljuje odnose fikcio nalnosti. biografije. Norre ll Susanne Clarke te Atlas oblaka Davida Mitchella. Radi kao urednik internetskih bil tena za www. O PREVODITELJU Sa a Stanèin roðen je u Vara dinu 1965. Kao prevoditelj suraðuje i s Treæim programom Hrvatskog fad ija.

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful