s1 o Norman Mailer Dvorac u umi S engleskoga preveo Sa a Starièin VUKOVIÆ & RUNJIÆ ZAGREB 2008.

Mojim unucima Valentini Colodro, Alejandru Colodrou, Antoniji Colodro, Isabelli Moscben, Cbris tini Marie Nastasi, Callanu Maileru, Theodoreu Maileru, Natashi Lancaster, Matti euu Jamesu Maileru, Cjrusu Forceu Maileru, praneæakinji Eden River Alson kao i kumèadi Dominique Malaqua is, Kittredge Fisher, Clayu Fisheru, Sebastianu Rosthalu te Julianu Rosthalu. i CT7 .-Vukoviæ & Runjiæ 10090 Zagreb, Dudovec 32 a www.dzepna.com Urednica Milana Vukoviæ Runjiæ Lektura Mirjana Paiæ Juriniæ Korektura Ana Runjiæ Dizajn Bo ris Runjiæ Tisak i uvez Grafièki zavod Hrvatske The Castle in the Forest © 2007, Norman Mailer Ali rights reserved Prijevod © Sa a Sta nèin, 2008. Sva prava pridr ana Dvorac u umi je knji evno djelo koje se temelji na povijesnim dogaðajima. Nekoliko im ena i dogaðaja plod su autorove ma te ili se koriste u izmi ljenom kontekstu, pa je u tim sluèajevima svaka sliènost sa stvarnim dogaðajima, mjestima ili osobama, ivim i mrt vim, posve sluèajna. isbn 978-953-286-023-8 CIP zapis dostupan u raèunalnom katalogu Nacionalne i sveuèili ne knji nice u Zagrebu po d brojem 683026 Sadr aj knjiga prva U potrazi za Hitlerovim djedom knjiga druga Adolfov otac 23 knjiga treæa Adolfova majka 51 knjiga èetvrta Obavje tajac 67 knjiga peta Obitelj 79 knjiga esta Gazdinstvo 107 knjiga sedma Der Alte i pèele 141 knjiga osma Krunidba Nikole II. 187 knjiga deveta Alois mladi ¦ z27 knjiga deseta Po tovanje i strah 277 knjiga jedanaesta Opat i kovaè 291 knjiga dvanaesta Edmund, Alois i Adolf 3 knjiga trinaesta Alois i Adolf 345 knjiga èetrnaesta Adolf i Klara 371 epilog Dvorac u umi 391 zahvala 397 bibliografija 399 KNJIGA PRVA U potrazi za Hitlerovim djedom

I. Mo ete me zvati D. T. To je skraæeno od Dieter, to je njemaèko ime, a D. T. æe dostajati, sad kad ivim u Americi, zemlji neobiènoj. Ukoliko strpljenje stavljam na ku nju, èinim to stoga to mi protok vremena ovdje ne znaèi ni ta, a takvo vam stanje potièe buntovni tvo. Pi em li ovu knjigu ba zbog toga? Ja i moji prija nji suradnici prisegnuli smo d a takvo to neæemo nikad poduzimati. Bio sam, naposljetku, èlan obavje tajne skupine bez premca. Vodila se kao SS, Posebni odjel IV-2a, a izravno nas je nadgledao Heinr ich Himmler. Tog se èovjeka danas smatra èudovi tem, a ja se u njegovu obranu ne bih u pu tao - ispostavilo se kako je uistinu bio poprilièno èudovi te. A opet, Himmler je ipa k bio i originalan mislilac, a upravo je jedna od njegovih teza potaknula moje k nji evne namjere, koje, budite sigurni, nisu rutinske prirode. z. Himmler se na oj elitnoj skupini obraæao u maloj predavaonici oblo enoj tamnom orahovi nom, u kojoj nije bilo vi e od dvadeset sjedala, naguranih prema naprijed, u èetiri reda po pet stolica. No, takvim se opisima ovdje neæu baviti. Vi e me zanima izno enje Himmlerovih neuobièajenih ideja. Mo da me ba to potaknulo da zapoènem ovo knji evno sjeæa je, koje æe se sigurno pokazati uznemirujuæim. Znam kako æu zaploviti nemirnim morem, jer moram naglavce okrenuti mnoge uvrije ene predod be. Kad se toga sjetim, u glavi mi bukne kakofonija. Kao obavje tajci, svoja otkriæa èesto nastojimo iskriviti. La ljivo st je, naposljetku, svojevrsno umijeæe, no u ovom æu se pothvatu te vje tine morati od reæi. IZ Norman Mailer Dosta! Dopustite da vam predstavim Heinricha Himmlera. Znaj, èitatelju, kako to neæe biti ugodno. Taj je èovjek, kojeg su iza leda zvali Heini, do 1938. godine postao jedan od èetvorice uistinu va nih njemaèkih voda. Pa ipak mu je najdra i i najskrovitij i intelektualni pothvat bilo prouèavanje rodoskvrnuæa. Prevladavalo je u na im istra iva njima na najvi oj razini, a ono to bismo otkrili, nije se iznosilo izvan na ih zatvor enih sastanaka. Rodoskvrnuæa je, kako je Heini nauèavao, u najsiroma nijim slojevima s vih zemalja oduvijek bilo napretek. Èak mu se i na e, njemaèko selja tvo, uvelike odaval o, jo u devetnaestom stoljeæu. "Naravno, nitko u uèenim krugovima o tome ne eli govori ti", znao je primijetiti. "Naposljetku, tu se ne mo e ni ta. Tko bi se zamarao ustan ovljavati da je neki bijednik uistinu plod rodoskvrnuæa? A ne, vladajuæi slojevi sva ke civilizirane zemlje nastoje takve stvari pomesti pod tepih." Odnosno, svi visoko pozicionirani dr avni du nosnici svijeta, osim na eg Heinricha Him mlera. Iza njegovih su nesretnih naoèala sazrijevale krajnje neobiène zamisli. Moram ponoviti da je za èovjeka tako ne-izra ajnog lica i nimalo istaknute brade, svakako pokazivao izludujuæu mje avinu briljantnosti i gluposti. Primjerice, isticao je kak o se smatra poganinom. Ljudskom je rodu predviðao lijepu buduænost, jednom kad svije tom zavladaju pogani. Du a svakog èovjeka obogatit æe se dotad neprihvatljivim zadovol jstvima. No, nitko od nas nije mogao zamisliti orgiju u kojoj bi putena strast d osegla takve razmjere, a da bi se neka ena po eljela baciti u klupko rastopljenog m esa s Heinrichom Him-mlerom. Èak ni u najnaprednijem moguæem duhu! To je bilo stoga t o ste ga uvijek mogli zamisliti s tim licem u kutu kolske zabave, visokog, mr avog, nepopularnog i tjelesno nerazvijenog mladiæa, pogleda punog neodobravanja. Veæ je t ad imao malen podbradak. Stajao je, spreman èekati u zapeæku, dok su drugi plesali. A ipak su ga s vremenom stale opsjedati stvari koje se drugi nisu usuðivali izreæi n a glas ( to je, moram priznati, obièno prvi korak k novim idejama). Pomno je prouèavao problem mentalne zaostalosti. Za to? Stoga to je bio prista a teorije kako su ono na jbolje i najgore za to su ljudi sposobni, bliski susjedi. Zbog toga je bio sprema n pretpostaviti kako bi djeca koja obeæavaju, ako ih se otkrije u bezliènim obitelji ma niskog roda, mogla biti "rodoskvrnci". Na njemaèkom bi se to reklo, prema iskaz u koji je sam skovao, lnzestuarier. Nije mu se sviðao èe æi naziv takve sramote, Blutsch ande (krvni skandal), ili Dvorac u umi i3 kako se to ponekad pristojno veli u boljim krugovima, Dramatik des Blutes (drama krvi). Nitko se u na im redovima nije smatrao dovoljno upuæenim da bi rekao kako teorija ne stoji. Himmler je veæ u ranim danima SS-a shvatio da nam je jedna od najpreèih potr

eba stvoriti iznimne istra ivaèke skupine. Pripala nam je du nost istra ivati krajnosti. Himmlerovim rijeèima, zdravlje nacionalsocijalizma ovisilo je ba o tim letzte Frag en (krajnjim pitanjima). Mi smo trebali istra ivati probleme kojima se ostali naro di nisu usuðivali ni pribli iti. Na vrhu liste bilo je rodoskvr-nuæe. Njemaèki se um mor ao ponovno nametnuti kao vodeæi izvor nadahnuæa u znanstvenom svijetu. Za uzvrat - b ila je neizreèena veza koju je uspostavio - Heinrich Himmler bi za svoj dubokoumni napad na probleme koji potjeèu iz poljoprivrednog miljea dobio veliko priznanje. Znao bi isticati svoju temeljnu premisu: ne mo e se prouèavati poljoprivredu, ako pr ije toga ne shvatimo seljaka. A razumijevanje tog prizemnog èovjeka poèinje raspravo m o rodoskvrnuæu. Ovdje bi, jamèim vam, podigao ruku sitnom, gotovo neznatnom gestom kakvom se slu io Hitler - kapricioznim trzajem iz zgloba. Heinrich je time elio reæi: "Sad dolazi gl avno jelo. A s njim i prilog!" Krenuo bi veliki orator. "Da", kazao bi, "rodoskv rnuæe! To je jako dobro obja njenje za pobo nost starih seljaka. Akutni strah od grije ha mora se pokazati u jednom od dva ekstrema: potpunoj odanosti vjerskim naèelima. Ili u nihilizmu. Iz studentskih se dana sjeæam kako je marksist Friedrich Engels napisao: 'Kad je Katolièka crkva shvatila da se preljub ne mo e sprijeèiti, iskljuèila j e moguænost razvoda.' Briljantna opservacija, èak i ako potjeèe od krivog izvora. Isto se mo e reæi i za krvni skandal. Ni njega se ne da sprijeèiti. Seljak stoga nastoji b iti predani vjernik." Klimnuo bi glavom. Onda ponovno, kao da su potrebna najman je dva dobra potiska glavom ne bi li nas uvjerio kako je stvari sagledao objekti vno. Koliko bi èesto, upitao bi, prosjeèni seljak iz pro log stoljeæa mogao izbjeæi takva isku e ja krvi? Naposljetku, nije to ba bilo lako. Seljaci obièno nisu, mora se reæi, naroèito privlaèni. Crte lica poru njele su im od te kog rada. Uz to, smrdjeli su na zemlju i staju. Vonj im je ovisio o ljetnim temperaturama koje bi vladale. Ne bi li u tak vim uvjetima niski nagoni pokrenuli zabranjene sklonosti? Kad se uzme u obzir sk roman dru tveni ivot, kako da steknu sposobnost izbjegavanja sparivanja s bratom il i sestrom, ocem ili kæeri? 14 Norman Mailer Nije se upu tao u opise kolopleta torza i udova koji je tvorilo troje ili èetvero dj ece zajedno poleglih u krevetu, niti u nezgrapni na-turalizam najugodnijeg od sv ih poslova - uspuhanog, groznièavog, mesnatog trka uz brdo tjelesne radosti - no i zjavio je: "Priliènom se broju pripadnika poljoprivrednog sektora, hoæe -neæe , uèini kako e rodoskvrnuæe prihvatljiv odabir. Kome æe se, naposljetku, èasne i od rada ogrubjele crte oca ili brata najlak e uèiniti privlaènim? Sestri, naravno! Ili kæeri. Cesto su one i jedine koje na to tako gledaju. Otac, kojih ih je stvorio, ostaje u ari tu pozor nosti." Himmleru se jedno mora priznati. Teorije je u glavi razvijao vi e od dvadeset godi na. Veliki Schopenhauerov prista a, znao bi istaknuti i rijeè koja je 1938. godine j o bila razmjerno nova - gene. A ti su geni, govorio bi, biolo ko utjelovljenje Scho penhauerovog pojma Volje. Oni su toj tajanstvenoj Volji osnovni sastojci. "Pozna to nam je", rekao bi, "da se instinkti prenose s nara taja na nara taj. Za to je tako? Mislim da je to stoga to je Volji priroðeno ostati vjernom svom podrijetlu. Ja to èa k nazivam Vizijom, da, gospodo, silom koja se nalazi u sr i na eg ljudskog postojanj a. Tom se Vizijom razlikujemo od ivotinja. Od samog poèetka na eg ivota na Zemlji, lju di se nastoje uzdiæi do nepreglednih visina koje ih oèekuju." "Naravno, na putu do takvog velikog cilja ima i prepreka. Na i najbolji geni moraj u biti u stanju nadvladati oskudicu, poni enja i ivotne tragedije, dok se prenose s oca na sina, iz nara taja u nara taj. Veliki su voðe, rekao bih, rijetko proizvod tek jednog oca i majke. Prije æe biti da se taj rijetki voda uspio probiti kroz ogran ièenja koja su sputavala deset frustriranih nara taja, koji tijekom svojih ivota Vizi ju nisu mogli izraziti, ali su je prenosili svojim genima." "Ne treba ni spominjati da sam do tih ideja stigao razmi ljajuæi o ivotu Adolfa Hitle ra. Njegov nam je junaèki uspon odjeknuo u srcu. Buduæi da mu, kao to znamo, skromni seljaèki rodoslov se e daleko u pro lost, njegov ivot predstavlja nadljudsko dostignuæe. Pred tim nas mora obuzeti potpuno divljenje." Kao obavje tajci, smije ili smo se u sebi. Odslu ali smo tiradu. Sad se Heinrich sprem ao prijeæi na neuljep anu bit. "Pravo je pitanje", kazao bi, "kako se briljantni kar

Prete ito se pojavljuje neusklaðenost. Mo da èak ni jedna na sto milijuna. znam ga od upka do pupka. gospodo. Him-mlerova æe teorija ostati neutemeljena. A kad nasta ne moguænost presudna i6 Norman Mailer za razvoj velikog duha.Nadèovjeka . sm o istra ivali (a mo ete biti sigurni kako je to bilo u najveæoj tajnosti) je li na Fiih rer rodoskvrnac iz prvog ili drugog koljena. "nameæe sljedeæe pitanje. Sjetite se vi emilijunskih spermija." "Stoga." A svejedno sam i dalje opsjednut. Jedan od njih se mora uspeti sve do jaja ca enke. Ili ni iz jednog. nego æe postati i njen krunski dokaz. Samo æe se u takvom sluèaju zasebna utjelovljenja Vizije moæi meðusobno ojaèati. Osobno nisam na toj ku nji. èak i prikaza tjelesne èudovi nosti. naðite jednog k oji je zadovoljan odgovorom do kojeg je do ao." Zastao bi. A to je stoga to ga u stvari poznajem. Kad se sjet im obja njenja za to ga tako dobro znam. U sluèaju Adolfa Hit-lera. 3Spreman sam progovoriti o opsjednutosti Adolfom Hitlerom. spopada me tjeskoba koja se mo e usporediti s . Ako nije bio ni i z jednog niti iz drugog. pa k limnuo glavom. mene muèi posve drugaèiji problem. Ne!" . kao to æe takva spremnost u ratu nosi ti vojnike dok æe juri ati uzbrdo. Hoæe li enkini geni odgovarati stanici spermato zoida koji se uspio do nje probiti? Ili æe se otkriti kako su geni dvaju odvojenih elemenata neuskladivi? Hoæe li se pona ati poput nezadovoljnog mu a i ene? Da. Èini mi se da su svi prisutni bili svjesni podteksta tih napomena. Poznajem g a od glave do pete. rekao bi."Recimo da je bli e jedna na milijun milijuna.moramo u obzir uzeti i vjerojatnost. dovoljno sna nih da od njih skrene s uma ili mu potaknu preranu smrt. Sama je bit mu kog sj emena spremnost da se podvrgne takvoj rtvi. Pregr t je anomalija.akter Vizije brani od razvodnjivanja mije anjem? Ono je u procesu tzv. to se rijetko ljudsko biæe svejedno mora nositi s pregr t fr ustracija. No. A to èovjeku mo e vi e pomraèit i raspolo enje od pitanja na koje neæe dobiti odgovor? Èak i danas. Moram ponoviti. tu an i strog. Moramo priznati da plodovi rodoskvr nuæa u djetinjstvu obièno pobolijevaju i rano umiru. Moram vas neèim iznenaditi. "Zdravi spermij mora biti spreman rtvovati se. mora biti posljedica sparivanja iznimno sliènih genetskih sastojaka. njihov mi grubi smisao za vulgarno omoguæava reæi: "Da. "razumno govoreæi. to jaje doimati golemim poput krstarice. Jesmo li bili u stanju osjetiti njegovo uzbuðenje? "Uskoro s e". normalnog r azmno avanja samo po sebi razumljivo. "Pa ipak". bit æe ne samo svijetao primjer da hipoteza stoj i. Svakom æe se od tih spermija koji Dvorac u umi 15 plivaju jajnièkim morem. veæ se ojaèati mogu i nesretna nagnuæa." Tako je govorio Heinrich Himmler. moramo se takoðer slo iti da ivot nije uvijek spreman takav dogaðaj i ovjeriti. Ni jedna na milijun o bitelji nam ne mo e dati mu a i enu koji bi svojim genskim sklonostima bili blizu stv aranju èudesnog djeteta. Da posudim amerièki izraz. logika nala e pretpostavku da Nadèovjek koji utjelovljuje Vizij u. Kod rodoskvrnaca neæe dolaziti sa mo do osna ivanja kvalitetnih sklonosti." Komu nije bilo jasno kamo Heinrich cilja? Rodoskvrnuæe je nudilo najbli u moguænost ta kvog jedinstva svrhe. ako je na Fiihrer istinski plod rodoskvrnuæa.ruka se opet podig la . odgovor io bih. "To je cijena. Godine 1938. Iz prikrajka vreba idiotizam. najveæa je opsesija i dalje Hitler. ili napadati neosvojivu kosu." "Stoga nam. No. Mo e ispasti kako je usklaðenost pri spaj anju bila dovoljna da bi do lo do prokreacije. kazao bi Heinrich. kad govorimo o ljudskoj udnji za stvaranjem èovjeka koji æe biti utjelovljenj e Vizije . da bi barem jedan od njih dopro do ja jeta!" Zagledao bi se u nas. no te ko da postoji ikakvo jamstvo ka ko æe spoj njihovih gena dovesti do suglasja. Takve obiteljske intimnosti obièno izbace na svijet mu ke i enske potomke smanjene kakvoæe. Nestabi lnost je stoga èest proizvod rodoskvrnuæa. Ima li Nijemca koji ga ne poku ava shvatiti? A opet. ivim u uvjerenju kako Adolfa mogu razumjeti." Stajao je pred nama. brojk e se pribli avaju zapanjujuæim razmjerima kakve nalazimo u astronomiji.

" (Mom ak nije i ao dalje od podcrtavanja tih rijeèi. stoga. S druge strane. Jedno smo se vrijeme poigravali s istragom napola aljive ali delikatne glasine. Njeni su bli nji dr ali kako n ovac alje neimenovani otac njenog djeèaka. meduno je prekrio rukom. tako reæi. U neæakovom pismu bilo je nazn aka ucjene. poslali su me u taj kraj. Mogu vam ponuditi potankosti koje se tièu njegovih obiteljskih korijena. upnik ga je zaveo kao "izvanbraèno". Iako se Adolf rodio tek 18 89.Drami krvi! Uz to. Ostale su bile slièno zlokobne. Na a je nelagoda djelomice proistjecala od glasine koje je medu nama kru ila osam godina prije. Monorhidnost. da æe ugrozi ti sam Treæi Reich. a pokazalo se kako se radi o sinu star ijeg polubrata Adolfa Hitlera. zna kako æu u poèetku postupati oprezno i neæu iznositi ni ta vi e od onog to je tad bilo dostupno SS-u. rezultat istrage. "zajednièkim okolnostima" radilo? William Pa-trick Hitler misli o je na Fiihrerovu baku. svima nam se gadila moguænost da je djed Adolfa Hitlera po ocu mo da bio idov. dakle. kad bi ga snimali. Godine 1837.. pa se morala vratiti u svoje selo. postao Hitlerov otac.na a su otkriæa bila obavijena neprobojnom tajno æu. jedno je takvu ra njivost zamijetiti. Tako je moralo biti. A taj je djeèak. " Bio je oèigledno. naposljetku. no tad je boravio u Engleskoj. ipak. veæ bismo morali zata kavati i stra an skanda l. 1930. poslat i takvo pismo bilo bi vrlo opasno.noænim skokom s gole litice u crnu vodu. ali redovita novèana isplata. no kako bis mo mogli zadr ati nadzor i nad posljedicama takvog postupka? Sto ako Hitler dozna da se nekoliko èasnika SS-a bavi. svejedno smo se mogl i odluèiti za neistine kojima bismo u stanovni tvu poticali domoljubne osjeæaje. Mogli bismo otkriti i ne to eksplozivno.) Da je po iljalac ivio u Njemaèkoj. odat æu vam.kao to sam veæ obja snio . a i kasnije. ispipavanjem njegovih genitalija? Od to g smo projekta morali odustati. nakon Anschlussa 1938. Maria Anna je tada. razumljivo.. koji je ivio u pokrajinskom gradu Grazu. to je. To bi ne samo pokopalo Himmlerovu tezu. Trebali smo se vratiti najboljem obja njenju legendarne Fiihrerove Volje . a na vlast do ao tek 1933. Najspre mniji za hvatanje u ko tac s najneukusnijim pitanjima bili smo ba mi. No.. kad je na Hitlerov radni stol stiglo pismo. Mariju Annu Schicklgruber. u koj e joj je stizala skromna. Neka se. Do dokaza se moglo lako stiæi razgovor om s malobrojnim jo ivuæim enama koje su s Fuhrerom imale intimne odnose. a drugo to i potvrditi. Narav no. Morali smo ivj eti sa strahom da æe odgovori koje æemo razotkriti mo da biti tako otrovni. vjerojatan nusprodukt rodoskvrnuæa u prvom koljenu. tipièna kretnja ako elite za tititi jedini testis. naposljetku. Spominjale su se "zajednièke okolnosti iz povijesti na e obitelji. jedna je prièa stalno kru ila medu seljacima u Strone su. bio poznat kao ubo nica Austrije. Aloisa Hitlera mlaðeg. Stotinu godina poslije. èak i ako bi se pokazalo da su tetne. postojala je jedna posebna olakotna okolnost. Tvrdilo se kako je tu apana u slao imuæni idov. nije se moglo unaprijed znati hoæe li se svakim otkriæem moæi manipulirati. a ono to sam otkrio bilo je za pravo fascinantno. Pripada li na Fiihrer skupini nesretnih i hiperaktivnih mu karaca koji imaju samo jedan te stis? Istina je da bi u pravilu. ivjela u bijednom mjesta cu imenom Strones. U Posebnom odjelu IV-2a . zatrudnjela. Iako bi bilo prerano otkriti naèin na koji sam to saznao. Kao primjer: to ako je Hitlerov djed po ocu bio i dov? 4To je bila jedna od moguænosti. to æe morati dostajati. Kad Dvorac u umi 17 bismo prikupili èinjenice. Kad je èedo donijela na kr ten je. To bi se u ovoj fazi moglo pokazati dostatnim. Odluku je donio Himmler: "Ukoliko se poka e da je na tovani voda rodoskvrnac iz prvog koljena. rodila je sina kojem je nadjenula ime Alois. Za sad. kad je odrastao. S vremenom se nadam .. Monorhidnost je. i8 Norman Mailer O kojim se. Wald viertel je. jadnom selcu u austrijskoj pokrajini Waldviertelu. Prema toj je legendi Maria Anna Schicklgruber kod tog idova radila kao slu k inja. onda su pitanja monor-hidnosti suvi na. to je u tom kraju bila èesta kategorija. Mladiæ koji ga j e napisao zvao se William Patrick Hitler.

a njihovi roðaci Schicklgruberovi u obli njem . s najv i e nekoliko desetaka kuæeraka slamnatih krovova. "rado bih pregledao to idovljevo pis mo mojem djedu. dodu e. bilo p odruèje u kojem nije bilo rijetkost vidjeti seljaka kako sam vuèe plug kroz nekoliko razlièitih slojeva blata. Pa i rijeè Waldviertel se mo e doslovno prevesti kao " umska èetvrt"." kao i . Frank je tvrdio kako je vidio neoborive dokaze. Frank je. isprani ljunak. "Nagli odlazak takvog èovjeka ne mo e se ni oèekivati. Fiihrer je. roðena 1795. 5Waldviertel. Tih su godina brojni izdanci imuænih obitelji svoja prva intimna iskustva do ivljavali sa slu kinjama. naravno." Maria Anna. objavio je. Vrlo je vj erojatno. usprkos nevjerojatno m siroma tvu roditelja. kraj je prekrasnih. Hansu Franku je kazao kako je istina. gdje se umske ti ine doi aju mraènim. morao biti glasono a lo ih vijesti o trudnoæi Marije Anne. sin uspje nog trgovca koji se zvao Frankenberger. veæ spomenutom Stronesu. Koje im nisu morale ni pribli no biti vr njakinje. Austrijsko selce u ovakvoj zabiti pravo je olièenje neu gledne bijede. kako je otac bio devetnaestogo-di njak. u opreci sa zelenilom polja na koje se tu i tamo naiðe. kazao je Hitler Hansu Franku. "No. "Mogao sam ga vidjeti u njegovom uredu."izvanbraèni. (Himmleru tu ni ta nije smetalo. no Hans Franc k se veæ 1930. "Vidjeli ste original?" pitao je Hitler. Strones èak ni crkvu nije imao. Pa se tako veæ 1930. Hitler je pismo. èim ga je proèitao. Hitleru je kazao kako su mu poka zali pismo koje je napisao herr Frankenberger. a neki se toga vi e ne sjeæaju. je r je njeno kopile. u upnoj knjizi roðenih. a miomiris one konjske tu se veæ jako cijenio. Dok je Strones bio pun svinjskih v alova podignutih oko svake nastambe. za njega je tra io previ e.) Kako god. koji se mo e nazvati selom. ni je govorilo. proslijedio nacistièkom odvjetniku Hansu Franku.kao to veæ znamo . Sto li je taj èovjek oèekivao?" Hitler je klimnuo glavom. Zemlja pak nije pogodna za poljoprivredu. katolik. Tajanstvene uplate. bilo Adolfov otac. pismo je sigurno veæ i fotograf irano. smje ten sjeverno od Dunava. U pismu je obeæavao kako æe redovito plaæati za Aloisa dok ne navr i 14 godina .. Maria Anna je sa svojim sinom sljedeæih pet godina ivjela u j ednoj od dvije sobice kod oca. Uz njega su stajala dva krupna momka. Dol lersheima. Johann Georg Hiedler." Frank je tad Hitlera izvijestio kako ipak jo nije u posjedu pisma. godine. nismo u toj udnji smjeli odbaciti ni idova iz Graza. provela i istraga. na gradskim se livadama moglo naæi vi e kravlje balege. ponavljam. stoga. koju mu je povjerio njegov otac Alois. pa je mogla ivjeti s bilo kojim od svoje braæe. Tamo je. Uz to je na stolu dr ao i pi tolj. bez KNJI1NH-A ZELINA 20 Norman Mailer obzira na to". obièna ilovaèa. potoci mulja. sin Marije Anne bio zaveden kao "Alois Schicklgruber. o kojoj se. naposljetku. U graðanskim se slojevima provincijskog grada poput Graza takva inicijacija dr ala razumnom praksom. idov. kal. osam godina prije. imala je èetrdeset i dvije godine kad se 1837.. Èovjek koji ga j e dr ao kod sebe. koji se prostirao u dubokom blatu uz seoski put. Kako nam je ispripovjedio Himmler. Osim toga. No. mu ko. od toga je petero veæ umrlo . to nije zvuèalo nelogièno. koje su stizale u malim ali r edovitim ratama. kancelar postao tek 1933. visokih borova. Takvo to se dr alo mnogo po eljnijim nego da se momak iz imuæne obitelji d ru i s kurvama ili da se prerano ve e uz dragu iz skromnije obitelji.skupiti hrabrost i reæi ne to vi e. Zemlja tvrda Dvorac u umi 19 poput lave. grude zemlje. da. Schicklgruberovima su pomagale da se izdr avaju. kamenje. bilo jako stalo doæi do vrijednog otkriæa o spolnim odnosima u nutar obitelji. da je njegov pravi djed roðak Marije Anne. Pismo . koji se napokon odluèio o eniti je pet godina nakon to se Alois rodio. na se Adolf s tim otkriæima nije slagao. U njenoj je obitelji bilo jedanaestero djece. nastojao uvuæi u u i krug oko voðe. Iako nam je. Mje tani su morali odlaziti do susjednog selca. Tih su godina Heidlerovi (koji su kasnije postali Hilterovi) ivjel i u Spitalu. rodi o Alois. otac mladiæa koji je spavao s Marij om Annom. To je.

ionako." Jo jedna Hitlerova briga. Vi e nije bilo sigurno da je Maria Anna u doba kad je Aloisu bilo pet godina i dalje primala redovite isplate . bio trezvenjak. No. ali nije imao sina. Buduæi da me Himmler pripremao za ulogu bliskog pomoænika. trebalo se iz 1938.bi. Frank ga je dobro slu io. No. to pismo sam posjedovao. gdje sam se pomuèio istra ujuæi u stotinu godina starom arhi vu. Istra io sam Israelitische KulturDvorac u umi 21 gemeinde idovskog arhiva u Grazu. god ine. KNJIGA DRUGA Adolfov otac I. Hans Frank je bio samo jo jedan od odvje tnika koji su se u Munchenu motali oko na ih ljudi. jo uvijek im se nije dopu tao povratak. Godina 1942. nastojeæi za tititi Hansa Franka. Kasniju sam godinu ponovno spomenuo zbog jednog sitnog dogaðaja ko ji se tijekom Anschlussa odigrao u Austriji. a faksimil na drugom mjestu. U Stronesu mu je opijanje priskrbilo status legende. godinom. koji se takoðer zvao Johann (no. ni je bilo idova. godine udala za Johanna Georga Hiedlera. godine i Hitleru otkriti da u Grazu 1837. s petogodi njim deri tem. Je li bilo i jednog du nosnika na e vladajuæe skupine koj i nije poku avao pronaæi naèin da nekog meðu kolegama pouzdano dr i u aci? A Himmler je Fr nka sad imao u aci. (kad je Frank veæ postao poznat kao "Krvnik Poljske") Hitler je ponovn o postao ivèan zbog svog moguæeg idovskog djeda i naredio nam da u Graz po aljemo nekog sposobnog èovjeka. A nudi dobar uvid u Himmlera. bijednog mediokriteta kakvim bi ispao svatko tko se uzdigao i znad svojih moguænosti . Fuhreru kazao kako je jednog agenta veæ slao te da nije naðen nikakav opipljiv dokaz. To. Zahvaljujuæi uzajamnom razumijevanju. Buduæi da je dokum ent bio u tuðim rukama.nezgrapnog koraka. njih su dvoje bili presi roma ni da bi si mogli priu titi vlastiti dom. Je li Hans Frank l agao? Prouèiv i te nalaze. mogao je to biti kraj Hansa Franka. No. vratiti u 1930. stvar se manje-vi e mogla staviti ad acta. Johann Georg je svakako ta sredstva mogao i zapiti. ni je znaèilo da im se novac vi e nije slao. Sad nam se Johann Nepomuk nametnuo kao izgledna moguænost. jo uvijek smo morali naæi dovoljno dokaza kak o bismo odbacili Zidova. Radije æe o otkriæu izvijestiti Hansa Franka. 1938. sad je postalo jasno to je uèinio. iroke i ravne stra njice. povjerio mi je kako se neæe poslu iti mojim istra ivanjem iz 1938. Hitler nije mogao znati je li ga Frank izmislio. jer sam odmah shvatio. godine. ako ona nema dovoljno novca da se o n mo e i dalje opijati? tovi e. Èak tristo èetrdeset i jednu godinu poslije. Po to se 184Z. gdje je takav rezultat potvrðen. govorio i stinu ili. godinu. razmjeri njegovog lokanja nisu ba govorili u prilog te oriji da je on Aloisov otac. Iako su ga iza leða i dalje ismijavali kao Heinija . Taj je mlaði brat Johann Nepomuk pak. 1837. pompoznog. Hmmler je. G odine 1942. Himmler je izjavio: "Frank je vrlo smion tip!" Kako mi je Heini objasnio. naravno. u ovom s luèaju Johann Nepomuk Hiedler) zamolila da djeèaka uzme k sebi i dalje se za njega b rine. Himmler me poslao u Graz. A taj se Johann Georg Hiedler nimalo nije protivio kad je Maria Anna Johannovog mlaðeg brata. U gradskim se spisima pod imenom Frankenberger nije moglo naæi nikoga. A isto je tako i s 1938. Kako su svi bili pre zauzeti ratom. Nasmijali smo se istovre meno. vjerojatno bilo na jednom. kad se rodio Alois. Himmler je to Hitleru i savjetovao. godine na a je istraga ponudila alternative. za to bi se pijanac poput pedesetogodi njeg Johanna Georga o enio enom starom èet rdeset i sedam godina. Neko su vrijeme morali spavati u star om dotrajalom valo-vu iz kojeg je u susjedovoj staji jela stoka. idovi su iz te re gije protjerani 1496.njegovi su osporavatelji opisivali tek vanj tinu. godine udaljena i vi e od stoljeæa. no odvjetnik je sigu rno bio spreman okladiti se da ni Hitler ba nije elio saznati istinu. Da je Hitler poslao nekog istra iti stvari u Grazu. pa . najgore od svega. Nije li on mogao biti s tvarni otac? To nije bilo nemoguæe. ipak je od 1837. marljiv seljak koji je imao enu i tri kæeri. Nitko. Izmislio je kompromitirajuæe pismo kako bi se pribli io vodi. U vrijeme kad je bila sti gla poslanica Williama Patricka Hitlera. Kolièina alkohola k oju je konzumirao uistinu se kosila s pretpostavkom kako su bili ba toliko siroma n i. jer.

snage kakvog voda . Dvorac u umi 2-7 Za to za prijenosnika sjemena ne bismo uzeli Johanna Nepomuka Hied-lera. taj proizvod potom i prihvatiti. bude li moj konaèan p roizvod i ao u prilog njegovim teorijama. Prouèavanjem njihovog starog ba nkovnog raèuna. bili toga svjesni ili ne. jer bi pretpostavka onda bila kako je otac Alois.alternativu koja je vi e obeæavala. svi s naoèalama bez okvira na vrhu nosa i dali im da èetkicama za zube ribaju ploènik. Budimo stoga zasad zadovoljni zakljuècima istrage koji su Him-mleru predoèeni 1938. zasad. odluèio sluèaj temeljiti na njemu. ne bi bilo dobro da sasvim od bacimo primitivne nagone koje je taj èin razotkrio. uglednih zanimanja. 'Ribajte tim èetkicama'. S druge strane. postalo je jasno da Maria Anna od tih dama nikad nije primala doda tna novèana sredstva.èak ni Hitler.ili sam barem tako mislio . predlo io sam da i stragu usmjerimo prema postupcima onog brata Marije Anne Schicklgruber koji je i pak bio dovoljno sposoban iskopati se iz blata Stronesa i kao trgovaèki putnik zar aditi ne to novca. "neæu brzati s osudom postupaka tih niskorangiranih nacista. Esesovci su se smijali nad tim prizorom.znao sam kako æe. ako je Maria Anna Aloisa zaèela s Johannom Ne-pomukom. naèin na koji sam do nje do ao neæu otkriti. I ja se s time sla em. Time bi ih pouzdano navela na pogre an trag. Zidovima su eljeli poruèiti kako je r ad. Trudnoæa se kod neudane slu kinje mogla prihvatiti. besmislen. istovremeno bila unuka Johanna . trbuha nadutih od piva . Toga sam se prisjetio prvog jutra po to su Smeðe ko ulje u le u Beè. bio rodoskvrnac. a ne sam Adolf. Ipak. nije dublje od njega vjerovao u filozofska naèela nacizma." Ta nam anegdota mo e biti korisna za razumijevanje Himmlera. osmislio sam . "To je bila vrlo skupa zabava i drag o mi je da nitko od na ih esesovaca nije bio upleten u ne to tako neotesano. ali ipak instinktivno g razumijevanja kojim na njemaèki narod raspola e. predstavljao sluèaj rodoskv rnuæa prima facie." "Stoga bih rekao kako je taj èin posljedica neartikuliranog. Spreman sam otk riti njegovo ime i opisati sam dogaðaj.' Stoga. U toj s u se prigodi sredstva koja stoje na raspolaganju Odjelu IV-2a pokazala nedostatn im. u svakoj zemlji u kojoj su se naselili. tovi e. Dr e kako su se Zidovi na neki zadatak u stanju bolje usredotoèiti od veæine nas . m ogu reæi da se radilo o uspje nom ismijavanju. Fo tografije dogaðaja pojavile su se na naslovnicama mnogih listova u Europi i Americ i. Èinjenica to postaje. marljivog mlaðeg brata? Iako bi trgovaèki putnik. Znatno. Nakon to sam dobro promislio.t ipovi iz pivnice. Ipak.idovi sigurno znaju kako ne to treba prouèiti . no gubitak nekoliko novèiæa. to bi Himml erovoj tezi i lo znatno u prilog. tek kad se otkrije sredstvo kojim se do nje do lo. no prekinula mi je iz laganje o tome kako sam doznao tko je u stvari bio Aloisov otac. a zanemariti obitelj u kojoj je Maria Anna stvarno bila zaposlena . kad bolje promislim". rekli bi neki. otpustile su je kad su je uhvatile u nekoliko sitnih kr aða. Sutradan se Himmler obratio nekolicini nas. prije nego to sam tu pekulaciju prenio Himmleru. isprva. Jer je Klara Poelzl. To æe u Beèu sigurno potaknuti neobuzdano pona anje. ili vodi samo u beskrajni niz proturjeènosti.udovicu s dvije kæeri. to n e! Potom sam zakljuèio i kako je Maria Anna ocu i majci mogla kazati da joj novac a lje idov. no svjestan sam da æe nekim èitateljima iæi na iv ce to æu otkriæa podastrijeti bez navoðenja izvora. Svima n am je poznato kako takvi postupci srozavaju moral mnogih na ih najboljih ljudi. brat Marije Anne. a ja bih rekao i skriven osjeæaj ma nje vrijednosti. to bi svejedno bio korak dalje od Himmlerovog pravog cilja. Kod njega je bilo najbolje to je redovito obilazio Graz pa sam s e. zakljuèio je Himmler.priveli su skupinu Zidova srednjih go dina i staraca. kako bi za titila brata. "Kod dobrog dijela na ih ljudi postoji neobièan. budu li se zalagali vi e od rase koja ih je primil a. Kad sam se vratio s informacijom da idov iz Graza nije postojao. ba to svakog dana i radite. Privukao nam je pozornost . Ti ljudi èvrsto dr e 26 Norman Mailer kako æe naposljetku osvojiti sve. ako nema neku plemenitu svrhu." Zastao je. No. no Heiniju sam uspio sastaviti odgovor . 'jer vi Zidovi.to je obja njenje za to s rojni idovi tako uspje ni. V a a virtuozna znanost ne vodi nikamo. vele na i ulièn i fakini. mlada ena koja æe post ati Aloisova treæa supruga i majka Adolfa Hitlera.

"krunski dokaz nevjerojatne hrabro sti i snage na eg Fiihrera. Kao da iz pl uæa mora izbaciti sav grje ni duh. Johann Georg Hiedler. preuzima odgovornost za red ovne uplate za buduæe èedo. kazao je. koji su se rodili prije nego t o je na pijanac. zar je mogla biti zadovoljna? Kad je pro lo pet godina. zaèeli su na eg Fiihrera. Mogu se zakleti. Nepomuk brata nije volio. trijumfalno su se preobrazili u njegove trancendentalne vrline.tim mu je bilo va nije da od sebe ne pr avi budalu priznajuæi to deri te. ali sasvim sigurno nije i rogonja. Johann Nepomuk. Zemljoradnièki geni na eg Fiihrera. Maria Anna je pristala na takav polo aj. tovi e. Ako je Alois bio Nepomukov sin. Genij i Volja. nagnuo su unatrag i polagano izdahnuo. dr eæi za ruku petogodi njaka svaki put kad prekoraèi svoj prag." (Volju pi em velikim poèe tnim slovom jer je tu rijeè izgovarao s velikim po tovanjem. Nepomuk je predlo io da umjesto njega. 1857. Johann Nepomuk je volio svoju enu i svoje tri kæeri . Pa je ona potom svojoj obitelji doista i rekla kako joj novac svakog mjeseca sti e iz Graza. no Himmleru su se rezultati svidjeli. Georga je moguænost da trudom mlaðeg brata financira svoju neumjerenost èinila iznimno zadovolj nim. kad se bolje p romotre. a otac i majka bili su u jak i neæakinja. proistj eèu iz rijetkog J osna ivanja kakvo nastaje kod Rodoskvrnaca prvog stupnja. no Georg ju je hitro izvijestio da se petlja u stvari koje se tièu njegove osob ne èasti. kao ni on njega. "no pojave bliskog rodoskvrnuæa istinski su pogibeljne. Georg se Marijom Annom o enio zbog njene hranarine. ima mnogo elemenata koje s pravom mo emo naz vati zlim. no. Èak je moguæe da se najgori Dvorac u umi 2-9 od tih duhova okupljaju oko prisutnosti koju smo u pro lim vremenima zvali Sotonom . Alois i Klara. no Fiihrer je jo jednom pokazao iz dr ljivost bez premca. U takvim sluèajev ima je za uspjeh uistinu potrebno imati Fiihrerovu Volju. Ona je na licu mjesta ostala trudna. èim je do la do daha: "Napravio si mi dijete. blesane! . to im je osiguralo uvjerljivost. Osjetila sam!" Kako je moj scenarij obja njavao. Himmleru je sinulo otkriæe. Opet. iako nitko nije vidio nikakvih omotnica. jer se nije radilo o uobièajenom dogaðaju. pa je svojih sat vremena s M arijom Annom proveo na sijenu. bile suvi e zastarjele da bi mogle biti potvrda mog prikaza.Nepomuka.) "Vjerujem da u svijetu tajanstvenih duhova koji nas okru uju. bio je spreman sluèaj razmotriti i s gledi ta Marije Anne. Preuvelièao sam. no pijancu je novi izvor novca i la kucavica. uèv r æivani nara tajima. Stoga ju je naveo da roditeljima ka e kako novac prima iz Graza. jedinstvene crte njegovog karaktera. ali ne previ e. godine umro. a saznanje da je isplaæuje Nepomuk ga je èinilo zadovoljnim. Neka kopile to i ostane! Tu sam legendu iznio Himmleru. Ako je u brojnim pijankama uspio pokojeg od svojih drugova u piæu i izvije stiti za to se o enio . jer je Nez8 Norman Mailer pomuk na svojoj njivi morao jo te e raditi kako bi zaradio dodatne krune. znao sam kako ga Heiniju jo malo i uljep ati. Takav bi prikaz bio dobro p rimljen. Nepomuku je kazala kako æe morati priznati to je posrijedi. Zlim duhom nije bio siroma an. Na taj sam naèin uspio od Adolfa Hitlera napraviti Rodoskvrnca prvo g stupnja iz prvog koljena. "O ovome neæu vi e nikad s tobom razgovarati". Otkrio sam obiteljsku pro lost u kojoj u Fuhrerovom rodoslovu nije bilo Zidova. Posreæio nam se trijumfalan ishod. Kad se napokon udala. To mu je i rekla. Bio je èovjek na svom mjestu. spusti o je glas. onda mu je Klara morala biti neæakinja! Ujak i neæakinja. Pravi bjesomuènik ispunjen neuspjehom. ulogu supru nika odigra njegov stariji brat G eorg. Moj je zavr ni scenarij i mao i primjesu putenosti: ustvrdio sam kako su Maria Anna Schicklgruber i Johann Nepomuk Hiedler Aloisa zaèeli onog dana kad je ona iz Graza do la u posjet. Nepomuk tu v ijest nije mogao dovesti u pitanje. "Ovo je". Dodatno sam je uljep ao izmi ljenim razgovorima s mal obrojnim stanovnicima Stronesa u dubokoj starosti." U tom je trenutku sklopio oèi.zbog novca. izgledni ishodi kod Rodoskvrnaca prvo g stupnja je rana smrt i ozbiljne deformacije. èak i u'-p rvom koljenu. Maria Anna je eljela mu a spremnog priznati da je Aloisov ota c. Veze su. pa nikad ne bi uni tavao vlastiti dom. Rekla mu je kako joj je poni avajuæe izlaziti pred ene u Stronesu. Nepomuk je ivio u Spitalu i sluèajno je ba boravio u Stronesu. Mo e on biti p ijanac i propalica. Kao to èesto istièem. za koje su svi znali da nije njegovo. a on.

Pred kraj ivota. gipkog tijela. U nju æu unije ti misli Johanna Nepomuka. pokazao je i volju za rad u polj u. suoèen sa samim Vragom. ispunjavala dodatna srd ba. Supruga Eva bila je dobra domaæica. ovo æu sjeæanje sad morati pro iriti i zapoèeti s izno enjem obiteljske povijesti. veæ i omiljeni lijek. S Marijom Annom Schicklgruber smo. Kako bih svoje obeæanje mogao i ispuniti. Seljaka su èak mogli smatrati i dobros tojeæim . Walpurga i Josefa. sipljivoj. djevojèice. Kad je narastao. da mu se onih najboljih dana èinilo kako èuje zemljin apat. uznemir ujuæoj. po to je tri desetlj eæa propatila prokleta izgubljenim oèekivanjima. nastavio je ivjeti jo deset godina. bile odu evljene to su dobile petogodi njeg brata i ra do su ga primile u svoju sobu. a ukljuèit æu i osjeæaje Aloisove tri supruge i njegove djece. pak. Sva bi se njegova polja. koju je G eorg unosio u njihove povremene sno aje. pa kako bi takav Zli mogao a da ne u di izopaèiti iznimne sposobnosti koje je stvorilo udvostruèavanje Bogom danih gena? Tim je veæa snaga herr Hitlera. a tek na samom kraju i krvnik. njegovom enom i tri kæeri obitelji Hiedler u Spitalu. no dj eèaka mjesto nije dr alo. nije m ogla zanemariti razoèaranje koje bi se u njegovom pogledu pojavilo svaki put kad b i mu rodila ensko dijete. kao i mnogi pijanci prije njeg a. Johann Nepomuk Hiedler uistinu je b io taj koji je slao novac. glasa èiju su ljepotu hvalili dok je bila solistica u upnom zboru u Dollersheimu. a pri je svih Johann Nepomuk. èak i Eva. No sad ju je. u dobi od pedeset i dvije godine. do kojeg iz Stronesa ima d osta hoda. A Aloisa su tako voljeli! Volio ga je otac. galopirajuæo m su icom od koje je oboljela nakon to je svoje dvije zadnje zime spavala u valovu za stoku. Nakon to je ona usahnula. Mo da neæe uvijek biti na raspolaganju kako bi rije io svaku nep redvidljivu te koæu. D a. Ta je nesretna majka preminula 1 847. bila je to praktièna ena. gotovi. U Spitalu ih je takvih bila nekolicina.barem u vlastitom naselju. pa je Mariju Annu gotovo i zaboravio.Alois je bio dijete ." Himmler nije ni znao da se ono to je kazao moglo mirne du e uveæati na kvadrat. Uistinu.. Usporedni uzrok bila je srd ba. Svima je vjerojatno vi e godilo u kuæi konaèno imati i mu ko. Bila je i vrlo praktièna ena. Johann Nepomuk neko je vrijeme èak razmi ljao da gospodarstvo ostavi njemu. pohlepnoj. ispala je toènom. Piæe mu nije bilo samo du manin. Takvo utjelovljenje. pa s u se siroma ni i imuæniji tu veæ pomalo dijelili. koja bi mogla iskrsnuti u svakodnevnom poslu. nikom nije nedostajao . Johanna. Bu duæi da se nikad nije zamarao posjetiti Nepomuka ili Aloisa. Nazvali su to apopleksijom. malu ili veliku. Bio je zgodan. a kao i majka. U poèetku su Ne-pomukove kæeri. koja od njega uvijek zna izvuæi jo . veæ i kæi. Neæakinja Klara Poelzl. 2. Uskoro æu vam moæi ponuditi mno tvo pojedi osti o toj vezi. koja je postala Aloisova treæa ena i majka Adolfa Hitlera . deset i osam godina. deset godina nakon Aloisovog roðenja. stoka stopili u stvorenje koje je odgovaralo zahtjevnoj eni. Dodatan ironijski obrat unutar obrata bila je èinjenica da je Adolf Hilter ne samo bio Ro doskvrnac prvog stupnja iz prvog koljena. do veèeri bi mu u snove do la prikaza. Ustvrdio bih kako je on u stvari uspio èvrsto se dr at i svoje Vizije. Nisam irio la nu legendu. a Alois je dotad veæ napunio dvadeset godina i radio je u Beèu. ne samo to je Aloisu bila supruga. Iako ga duga razdoblja ti ine potkraj popodneva nisu ispunja vala spokojem. ivio je s Jo-hannom Nepomuko m. tad u dobi od dvanaest. Spital nije bio tek zaselak nego pravo selo. veæ je bio i zaèet u samom sredi tu rodoskvr nuæa. smrdljivoj. Prièa koju sam slo io na temelju èinjen ca na granici uvjerljivosti. Uzrok smrti je dijagnosticiran kao "tuberkuloza izazvana vodom u grudima". potrebitoj. Ako je i sumnjala kako bi Nepomuk djeèaku mogao biti ne to vi e od strica. On je pak. ukoliko postoji. Probud io bi se svjestan da Aloisu gospodarstvo neæe nikad ostaviti . Svojom je novom obitelji bio za dovoljan. Alois nije pretjerano patio ni kad je izgubio majku. èesto bi pomislila kako je s devetnaest godina bila zdrava. kao i teorije njegovog izvanbraènog sina Aloisa Hitlera . ba kao kakav romanopisac stare kole. uspio 3° Norman Mailer nad ivjeti opæe uvjerenje kako ga èeka rana smrt. Oti ao je za samo jedan dan. radilo se o ironiènom obratu. a Alois Schicklgruber bio mu je tajno dijete. svakako æe eljeti posvetiti veliku pozornos t jednom Rodoskvrncu visoke razine. lijepo je pjevao. Johann Nepomuk je pak svoj posao toliko volio. staje .

za tu bi prigodu izmislio druge velike grijehe. Josef Rome-der. ostavilo tek skroman komad. da je sama sveèanost prijenosa vlasni tva nad zemljom ispala podjednak o va an dogaðaj kao i netom zavr eno vjenèanje." Potom bi Josefa Romedera lupio po glavi. Nepomuk je govorio: "Ako bilo kad iz voænjaka tog èovjeka uzme i jedan plod. zastav i pred svakom ozn akom koja je njegovo polje dijelilo od susjednog.a upnik mu je uzvratio pitan jem koliko je puta tako zgrije io. Stidim se. U ivotu je bio samo s dvije ene. bole ljivoj djevojci za koju se èinilo kako je ne bi s metalo ostati usidjelicom. Otkrio ih je u hambaru u staji. naposljetku. odluèi la udati se za siromaha. 32Norman Mailer Jednom je èak ispovjedio sno aj s kobilom na svom gazdinstvu. a poto m pljuvaèku i spermu utrljao u kosu djeèaku ispred sebe. ali nesretnog seljaka prezimena Poelzl. Nepomuk je svog novog zeta proveo imanjem. Povrijedio si nevinu ivotinju. Stoga je sa svojom slu bom nastavio bez daljnjih pitanja. koliko mu je nedostajao Alois. a svejedno nije htio prestati u vitraju nazirat i lice Marije Anne. Bio je spreman na mirovinu. Oèe!" "Kad je to bilo? Koliko je od toga pro lo vremena?" "Mjeseci su pro li. a gazdinstvo mo da neæe dos ajati za vi e od dva dobra miraza. "Ponizio si se kao Bo je dijete". A njegovog voljenog. kuæica u voænjaku bila im je dostatna. da Bog da radio pod crnim nebom. nikad. Svojim je kæerima eljela lijepu buduænost." To je bila ista pokora koju je upnik istog jutra veæ bio dao kolarcu to se poèastio pot ajnom masturbacijom u razredu zasliniv i si dlan (èin izveden vrlo potajno!). veæ poput suncem obasjane Madone. od meðe do mede. Stoga je odustao od te zamisli. Nije mu toliko bilo ao predati vlasni tvo nad gazdin stvom. ivio je kao bogohulnik. njemu èinila manjim zlom. kad mu je bilo trinaest godina. pa je osjetio d a mu Nepomuk la e. usvojenog sina Aloisa sad nije bilo tu." "I kako se sad osjeæa kad radi s tom ivotinjom? Osjeæa li slièan poriv?" "Ne. Najstarija s e kæi Johanna udala prva i dobila tek komadiæ zemlje. a pregovori o iznosu Wal purginog miraza bili su te ki. naposljetku. Walpurgi je veæ bila dvadeset i jedna godina. i njemu nije nimalo izgledala kao obièna seoska cura. Kod sva kog bi od osam meða a na meði to ponovio. a Maria je bila druga. Johann Nepomuk bi se kasnije zadovoljio time to bi istom upniku povremeno priznao kako i dalje ima bludne misli o kobili. Kad je na red do ao miraz za drugu kæi. susjednom selu. Time je rije io problem ispovijedi. nije moglo bit i potomstva. mislim da je vi e mjeseci pro lo. jednom malenom djeèaku. onog popodneva kad je zaèet Alois. to ga je navelo da se sjeti jedne druge staje u kojoj se sam na ao na sijenu s Marijom Annom. koju je prije vidio na vitraju u spit alskoj crkvi. Kad je na sijenu zatekao .ne vodi se ljubav s velikim konjem tek tako! . gruba i gologuza u sijenu. odluèio je praviti se kako je njegov iskaz isti nit. "poèinio si ozbiljan grijeh po ud e. Takav bi dar razbj esnio njegovu enu. iako je bila podjednako smrtni grijeh kao i pre ljub ili rodoskvrnuæe. to inaèe nikad nije ni po ku ao . marljivog." upnik je bio srednjih godina i malo toga od seljaka veæ nije bio èuo. Morao je. No. To mu je bilo dovoljno da se ne ispovijeda preèesto. To je treæoj kæeri Josephi. No. sama je. a Walpurgi osamnaest. Bez obzira na to. bio je sna an moma k s bogatog gazdinstva u Ober-Windhagu. Nepomuk je naposljetku darovao svoju najplodniju ze mlju. Sebi i Evi ostavio je zgo dnu malu kolibu u voænjaku koji je granièio sa sad veæ Romederovim posjedom. Dvorac u umi 3i Kako su godine prolazile. kazao je Nepomuku. jer ga je Johann Nepomuk tri godine prije otjerao. makar i onaj koji je pao na zemlju. ali da pozorno izbjegava provesti ih u d jelo. Od nje. jer se bestijalna sodomija. Moguæi mlado enja. Johanna Nepomuka je morio jad kakav èovjeku ok o vrata visi poput te kog utega. a kad bi se i ispovjedio. Pregovori su bili tako dugi i uèljivi. Za pokoru ti odreðujem pet stotina Oèena a i pet stot ina Zdravomarija. "Samo jednom. pa j e Nepomuk morao biti dare ljiviji. to mu je bilo jasno. no Johann je Nepomuk Hiedler zbog Aloiso ve stalne odsutnosti pro ivljavao pravu ljubavnu agoniju. Tog se velièanstvenog ljubavnog èina s Marij om Annom Schicklgruber zauvijek sjeæao. oko tih su se miraza pojavile nove pote koæe. Ta mu je slika nepogre ivo uveæavala osjeæaj dubine grijeha.ene koju je sanjao.

" Tog bi dana kad je s Romederom obilazio mede. Jo je u ranoj dobi shva tio to eli u ivotu . Kakvu je svom novom zetu samo èinio neprav du.provesti ga u pristojnoj odori. Brak æe se zasnovati na la ima. To bi bilo svetogrðe prema zemlji. Stoga ga je udarao jaèe. Zbog toga se na susjedovu zemlju ne smije stupiti. morat æe otiæi. to je znao samo Nepomuk. Umrla je Nepomukova najmlaða kæi Josefa. odlièja. stasa koji izaziva divljenje. nije ni morao. pa je tu zamisao naslijedila druga. udala u dobi od osamnaest godina i svom je mu u Johannu Poelzlu. u potrazi za izvr snim èizmama i elegantnim e irima. Brak te mlade ene s Romederom. no donio mu je dojmljivu odoru. Glavom bi mu pro la misao kako b i. Bio je preumoran da bi pazio na Aloisa. Sljedeæe se godine vratio u Spital. osjetio kako ga ste e oko srca. No. "Njih æe dvije odlutati u umu. I s pripadajuæom inteligencijom.u Beèu si je mogao osigurati udoban ivot. no. Nije mogao postati konjanièki èasnik. nakon to je pet godina proveo kod postolara. nego o izboru mirisa koje bi èovjek trebao nanijeti na rupèiæ. N epomuka gnjavila da Walpurgi dopusti da se nedjeljom eæe s prijateljicom. no taj je san premetao po glavi jer su ga poticale prekrasne dame. s polusestrama. mogli zajedno otvoriti trgovinu. Obo a vao je mlade ene. A Eva je ipak. u jedno je bio siguran . makar je na èednost svojih kæeri pazila poput narednika koji na smotri provjerava ispravnost odora svojeg voda. A glup sigurno nije bio. enski e iri bili su tako fine izrade. bol ja. Alois je t e veèeri poslan u susjedovu kuæu. Dvorac u umi 33 "Ne mo e". a Nepomuk je natuknuo kako bi mu bilo drago da Alois dode u posjet. koji nije bio vi i od èina kaplara. toga je bio svjestan. Imao je dobro i pristalo lice. a za dostizanje tog polo aja obièno je trebalo deset godina. Alois nije te io nedos ti nom. U Spit alu od njega nije bilo boljeg kandidata za dru tveni uspon. kazao bi Nepomuk. Nepomuk Evi ni ta nije rekao. svaki put kad bi udario novog mu a s voje kæeri. to je bio velik udarac obitel ji. odore. A to je i mogao uèiniti? Njegova se najstarija kæi Johanna. Najsjajnije svjetlo gotovo svakog njegovog dana. kojem nije prethod ilo udvaranje. Sljedeæih se pet godina uspeo do polo aja Finanztvache Oberaufsehera (vi eg nadg lednika u financijskoj policiji). pa bi mladi parovi iz najvi eg stale a u taj duæan dolazili ruku pod ruku. Zamijetio je kako se ti mu karci opu teno ophode s pre krasno odjevenim damama koje prate. je naposljetku sti gao i odgovor. 34 Norman Mailer U dobi od osamnaest godina. Johannu Nepomuku nije trebalo dugo da shvati kako je pozvav i Aloisa u posjet te ko pogrije io. Nedjeljom bi rijetko propustio pogledati nji hovu promenadu. da bi ujutro veæ bio u koèiji za Beè. Èak se doimao kao èovjek dobrog roda. Na zaprepa tenje preostalih ena u obitelji. Ranije mu je veliko zadovoljstvo bila igra s posestrama. Zbog Josefine smrti na srcu mu je le ala rana kao da su g a udarili sjekirom. No. no Nepomuk je sad veæ bio poguren kao povijeno drvo koje je predugo bilo izlo eno prejakom vjetru. s ljedeæe tri godine ostala kod kuæe. jer bi se za takvo to morao roditi u odgova rajuæoj obitelji. Godinama je to bila jedina poslovna zamisao kojom se bavio. sedam godina starija od A loisa. naroèit o ako ste u dr avnu slu bu u li bez ikakvih veza. plakao je poput biblijskog oca. Znao je da je djeèak a u tom trenutku izgubio.sina i kæi. odnosn o. koji ju je obièno neprestano dr ao u drugom stanju. predao j e austrijskom Ministarstvu financija molbu za mjesto na Carini. pa su ga primili u radn ju u kojoj su izraðivali èizme za èasnike.obitelji se njegovo dr anje uèinilo autoritativnim. Kako je samo Nepomuk oplakivao sinovljevu odsutnost! 3Alois se u Beèu dobro sna ao. a on je potjecao iz sredine u kojoj se vi e znalo o navikama svinj a. na oèev zahtjev. jer je Walpurga. to dr a esno mlado lice. ako bi se upoznao s mladom kitnièarkom. obuæa i du a potj od istog zadivljujuæeg izvora. morao se dogovoriti. doimajuæi se nekako neobièno visok za èovjeka srednj eg rasta . razderav i si ko ulju. Momci æe otiæi za njima. O svom je napredovanju vi e puta pisao Johannu Nepomuku i 1858. posljednjih jedanaest godina bila vjerna. . gdje su ga i pri mili. Sad je slu io mladiæe koji su se dr ali kao da im tijelo. Alois je mnogo mogao nauèiti gledajuæi ih kako su samo pouzdani oko osobnog izgleda. nije upoznao nikakvu mladu kitnièarku.

mo da za vrije me tog posjeta ne bi ni vodio ljubav s Johannom." Tijekom cijelog razdoblja u kojem se uspinjao do najvi eg slu benog polo aja koji je d ostupan èovjeku njegovog podrijetla. bez obzira na to kamo ga rasporedili. bila i najdra a (a i prva). koji je bio zaslu an za dio prihoda krune. Dvorac u umi 35 No ovom se prigodom dogodilo i ne to vi e. Johann Poelzl. Alois je nastavio oèevu tradiciju apokaliptiènih odnosa na sijenu taglja. pa mu se èinilo da sebi duguje i preost alu sestru . Josefom. Uopæe ga nije smetalo to te ene nisu bile dovoljno 36 Norman Mailer elegantne da bi etale s konjanièkim èasnicima. "Nikad se prij e nisam tako osjeæala". No. a do 1870. Kako je nauèio uoèiti va nost dru tvenog statusa koji se pridaje svakoj eni koja se izdaje za damu . ali je bila kæi du nosnika u Habsbur kom duhanskom monopolu . nisu poèeli zajedno valjati po s ijenu u taglju. kad mu je bilo dvanaest godina. kad im je stigao u kuæu. jo j edno. U stvari. Tijekom èetrd setogodi nje karijere prebivali te je èesto mijenjao. Bila je iz dobre obite lji. a to je èovjek uèinkovitije izvr avao svoje zadaæe.Nekoæ je bila ugodne vanj tine. selio dvanaest puta. o ivjelo kad je ugledala Aloisa. zahvaljujuæi samopouz danju. K ad bi se izredale sve dostupne ene. to je najvi i polo aj do kojeg se mogao us peti kao ni i carinski slu benik. suvi e naporne . pretvarajuæi se da se hrvaju. A kad se Klara rodila. kako je naposljetku zakljuèio.koliko se mu karaca mo e pohvaliti da je tako blisko upoznao tri sestre ? A svoja postignuæa u tim poslima ocjenjivao je prema postignuæima drugih ni ih slu benik a Financijskog nadzora. Ovaj put nije bilo nikakve dvojbe. napravio dijete. postao je carinski inspektor pa se potpisivao. a takvo je stanje. a godinu prije i s najmlaðom. Ubrzo bi. sadr aj pisma mu je na pameti bio godinama. primjerice. godinama ga je èupala za kosu i ljubila u obraz. obièno bi se preselio u veæe prenoæi te. napisala je Johanna. toga bi istog èas a postala svjesna.bez ikakve dvojbe . Njemu je bilo tek trideset est godina.svojim odabirom nije bio nezadovoljan. a imala je i prihvatljiv miraz. A on se toga pridr avao u potpunosti. koja mu je. a reèenica "ona je tu" zauzela je svoje mjesto u stra ar nici njegovog srca. a on ga je mn ogo puta proèitao. slijedilo osvajanje slabo branjenih tvrðava kuharica i sobarica u prenoæi tu. pa se nije dogodilo ni ta. Svaki put kad bi joj suprug. I lo im . dok se jedno m. Godine 1873. Ka o petogodi njaka ga je uvijek milovala. P rije nego to je oti ao. da nije davne pro losti to naprav io s Walpurgom. napredovao je zadivljuj uæim tempom. kad je njemu bilo osam a njoj petnaest godina.njegovo je zanimanje ipak podrazumijevalo stanovitu vje tinu u tome . makar mu je na umu tad bila karijera. Johanna je svojedobno bila vedrog duha. kazala mu je kad su bili gotovi. od kojih je tad ivo bilo jo samo dvoje. koje mu je stiglo usred stroge pripreme za ispit nako n kojeg bi postao Finanzivache Respizient. pa je zaèeta Klara Poelzl. nikad se nije odricao svoje izrazite sklonost i drugom spolu. no. mogao ju je po tivati. u Linzergasse. Kad mu se ukazala prva prilika. Ni najmanje! Elegantne su ene. Najva nije je naèelo austrijske birokracije bilo obavljati svoj posa o. Jo hanna mu je poslala pismo. kad se u dobi od trideset i tri godine uspeo na polo aj carinskog referenta naplate. ponosna zbog znaèajnog dogaðaj a (iako se nije potpisala). kad bi ga stavila spavati u svoj krevet. A uspjelo mu je za èetiri godine dobiti i novo promaknuæe. No. Mo da nije bila zgodna. isposta ve eljeznièki terminal Simbach u Bavarskoj. Sad su joj i noge i ruke bile oguljene. Tih je godina.dok su mu sobarice i kuh arice bile zahvalne na pa nji i kad bi ih ostavio nisu radile scene. manje je morao strepiti zbog sitni h privatnih u itaka. Tijelo nije tek reagiralo. Zbog toga nije bio usredotoèen na dogaðaje u Spitalu. "S/e ist hier". On joj je nekad bio ljubimac. d ok je udovica veæ navr ila pedesetu. Do 1875. odavno naru eno. za koju se is postavilo da je bila i posljednja. punom te inom i va no æu svoje titule: "Èinovnik prve klase Carske carine. Za mladiæa tako oskudne naobrazbe. njemu je tad bilo samo osam godin a. odsjedao u gostionici. U Braunauu se. na stanu u Braunau. Johanna oko toga uopæe nije dvoji la. o enio se udovicom. a crte lica ogrubjele od raðanja estero djece. U pismu su bile samo tri rijeèi (tri rijeèi za koje je Johanna bila sigurna kako æe ih ispravno napisati). na dr avnim dokum entima.

usitn jenog stasa. Romeder i dva svjedoka koje su doveli iz Stronesa. sve bi ona bila isprièala je dnom petogodi njaku! tovi e. u vrijeme Anna Marijine smrti nije mogao biti stariji od pet godina. Alois. Johann Georg je odavno preminuo. moglo zakonito iskoristiti za predlo eni èin. kad je otkrio da je i ona siroèe. veæ je mjesto upra njeno. nalik vratima kakvog dvor ca. Sad je veæ primao zavidnu plaæu . Njegova mu se ena. sad veæ vrlo star sveæenik. kakvo bi se oèekiv alo na listopadski dan. u javnos ti dr i ocem. Za to to onda ne bi znaèilo da mu je Johann Georg Hied ler otac? Alois je znao kako to nije vjerojatno. Njegov vlastiti sin nije elio da se njega. bila udana. No. s pravnog gledi ta. Ka d mu je Alois kazao da prezime eli promijeniti kako bi se morao zvati . tako mu se poveæ vao broj zlatnih ukrasa i pozlaæene dugmadi na odori. krivudavim. Pomislio je da Alois ocem eli pr oglasiti njega. malo toga bilo u redu. jer se on o enio Marijom Annom. Prisjeæanje je bilo zajednièko. Ne samo da je sad izgledao kao carinski slu benik kod Habsburgovaca. a potom i jo nekoliko kilometara do Dollersheima.u Hiedler ! . Na to su prisegnuli. izgovor nije uspio ni izustiti. Anna Glassl-Hoerer. Kako je Alois jedini medu njima bio pismen. u trenu mogu prijeæi iz jedne krajnje emocije u drugu . Johanna Nepomuka. Svi su se skupili radi stvari koju su sad morali obaviti. sna ne vilice. a na licu su mu s e odra avali du nost. Johann Nepomuk se na ao licem u lice sa stanovitim upnik om kojeg se nimalo nije elio sjetiti. Starac je sad veæ bio navr io sedamdesetu i pogre no ga je razumio. Njegovih se brkova ne bi postidio ni maðarsk i plemiæ. putovanje se moglo protegnuti na osam sati. upniku je bilo jasno da je tu. Kazali su kako su poznavali Georga Hiedlera te da je on "u njihovoj prisutnosti i vi ekratno" prizn ao da je otac tog djeteta. ne mo e priznati da je A loisov otac. Kako se uspinjao na vi i polo aj. svaki dan morala nositi s prezimenom Schicklgr uber. Kak o ih je pomno ureðivao. Zapre nim je kolima koja su vukla dva stara konja pre ao s Aloi-som. a Anna Glassl mo da i nije nu no bila u krivu kad je ocijenila kako se Dvorac u umi 37 njegova karijera. Jedan od njih. na enin je poticaj obrijao brkove i na oba obraza pustio zaliske. Ona je tad zapoèela kampanju.jer starci. ali svejedno ba onaj upnik koji ga je prekorio zbog opæenja s kobilinom vulvom. kolnim putem.na Aloisa razbjesnio. Naravno. dr ali su slu kinju. Alois mora postati zakonito dijete. naporan rad i carski lik. Veæ se spremio prosvjedovati da nakon toliko vremena. iako je uspje na. zet Romeder. u meðuvremenu sasvim prestala sviðati. Ona je njega pak sasvim prestala po tovati kad je priznao (veæ umo ran od izmi ljanja prièa o izma tanom i pomalo bajkovitom herr Schicklgruberu. Ubrzo nak on vjenèanja. to se protegnulo na gotovo èetir i sata vo nje uskim. Zbog tako dvojbenog sluèa . a na dvorogom je e iru sad smio nositi elegantni slu beni ukrasni vez. Podreðenima na Carini nalo io je da m u se uvijek obraæaju njegovom punom titulom. naposljetku. Pa njegova je ma jka. kad je to pitanje pokre nula Anna Glassl. Ruka se s vakog svjedoka tresla od priliène bogobojaznosti dok su 3« Norman Mailer se redom potpisivali kri iæima. Otputovao je iz Braunaua preko Weitre do Spitala. lice mu je bilo prodorno. Do tog je preokreta do lo nakon kakve dvije godine braka.) Nakon to su stigli. N epomuk. Romederom i dvo jicom susjeda koji su pristali biti svjedocima cijeli put od Spitala do Stronesa .Johann Nepomuk je od stida ostao kao oparen. kako bi izvidio eli li mu Johan n Nepomuk pomoæi. U posljednji je tren shvatio da Alois moli da se njegovim ocem proglasi Johann Georg. (Da je bilo blata. s dvije udan e kæeri na koje mora misliti (a enu Evu da ni ne spominje!). nije bio protiv.ni ravnatelj najvi e dr a ne kole u Braunauu nije zaraðivao vi e. A potom se . Jo mu je malo trebalo da shvati kako se jedino Georga.je dobro. iako ni jedan od njih dvojice to izrazom lica nije d ao naslutiti. ali jo bez pretjeranog blata. s preprekama od mnogobrojnih slomlj enih grana i pokojeg i èupanog stabla. veæ je nali kovao samom Franji Josipu! Izgledao je kao vjerna kopija cara. no sad. Majka je govorila isto. Uz sve to. svom oc u) da na oèevoj strani svog rodoslovlja takve osobe nema. njegovo mu se prezime nije nikad sviðalo. usvojeno dijete. poèeo se i gojiti. kao i djevojèice. Naposljetku. ostali su dokument potpisali s tri kri iæa. uskoro su poèeli dominirati licem. Bio je to on.

Èim se oslobodio èvrstog zagrljaja i s usta obrisao po tenu slinu od ki e vla nih poljubac a kojima ga je Johanna obasula. jo nedovoljno truli da ih se da svinjama. raspr eni po redovima sasu enih stabljika. Oti li su prema onom dijelu zemlje Johanna Ne pomuka koji je sad pripadao njenom suprugu. Ako stvari jednom poðu krivo. Od preostale djece. smije eæi se svojim star im.no bez ikakve urbe! . imao su icu. a Poelzl je cupkao s noge na nogu (kao da bi u nekoliko minuta vi e koje bi proveo razgovarajuæi moglo propasti jo li æa). Tog su dana. Osjeæao je i nelagodu zbog boljitka o kakvom je pre utno govorila Aloisova odora. u dotad praznu rubriku upisao je Johanna Georga i pon ovno se osmjehnuo. kako je veæ na temelju dugog iskustva zna o. Jer. devetnaesto-godi njak i najstariji m edu pre ivjelima. Bila je njegove visine. pa bi Lovaèki pas mogao stati zavija ti od srama. Od svih je . bez obzira na to u kojoj se dobi potomka do njega mogl o doæi. pr ecrtao je rijeè "izvanbraèni". Poelzlov je izraz lica odavao èovjeka kojeg jo èekaju brojne zadaæe. ali ju je morao prihvatiti. Ni ovaj ga put Lovaèki pas nije iznevjerio.ja. Je li se uzbudio zbog Johanne? Bila je oèeva prva susjeda. To je.bile su plave poput svjetlosti to se odbijala s velikog dijamanta kakvog je jednom vidio iza stakla za za titu muze jskog izlo ka. jer se po teno bavi poljoprivredom. Malo bo jeg dru tva. a njen je sin. Aloisu se nije slu alo o Bogu. jedno bilo grbavo. No. èetvero je veæ umrlo. "On je krasan èovjek. skinuo je trorogi e ir i naklonio se. na to je Klara klimnula glavom. dobro graðena. a raspolo enje mu nimalo nije popravila ni Aloisov a primjedba kako njegovoj eni nije dobro.dokument je ovjerio. Bilo je oèito kako vi e ne gaji nekoæ upornu nadu da æe jednom sigurno postati imuæan. Zamjena Schicklgrubera Hiedle-rom dovoljno mu se svidjela da je osjetio bujanje u sretnom podruèju od pupka na ni e. Poel zl je imao sive. no to nije bilo va no. Poput lovaèkog bi psa odmah nanju io blizinu enskog dru tva. pa joj treba slu kinja. lipnja 1837. pobo na i pouzdanog roda. A Alois se nije zadr ao. u preuranjenoj srednjoj dobi. bila jedna od onih stvari kojima ga je priroda podarila. Na utoj stanici stare upne knjige na dan i. Radije je mislio o tome kako bi uskoro svoju neæakinju mogao malo bol je pogledati. koji tu fleksibilnu proceduru nije odobravao. kazala je Johanna kæeri. zar ne?" Privukla je kæi k sebi. dokumenta se mo e odreæi." kazala j e. "Bog nas ne prestaje ka njavati zbog grijeha. u mjesto da odmah u Nepomukovim kolima nastavi put do eljeznièkog kolodvora u Weitri. upnik je uèinio ono to je radio godinama . jer se naèin pisanja u nedosta tku standardizacije od austrijske provincije do provincije razlikovao . smjerna. Potom je ime svakog svjedoka napisao na svoju ruku. Koja bi crkvena vlast u Beèu takvu izmjenu dovela u pitanje? Naputak je nalagao d a se potvrðeno oèinstvo potièe. "To je tvoj u jak Alois". a koji . Znao je da la u. bezubim ustima. do nje je bila djevojka od esnaest godina. a Alois je ba u tom tren utku zamijetio enu kako gleda s prozora. primjereniji bi bio oprezniji postupak. nije upisao datum. Pro etao se s majkom i kæeri izvan sela. odluèio vlastito ime izostav iti.odora je sad jo va nija. guste tamDvorac u umi 39 ne kose i najmodrijih oèiju koje je dotad vidio . Ta se ena doim ala starijom od njegove supruge.to je i r azlog za to je Hiedler naposljetku postao Hitler. dokument je bio dvojben. odluèio se na sat vremena zaustaviti u Spitalu.èemu se Aloi s nije zaèudio ." Okrenula se prema njemu i dodala: "Izgleda bolje nego ikad . ako je u dovratku stajala Johanna. ne mo e to biti ona. mutne oèi i lice prepuno bora koje su pratile putanju ovje enog nos a. Bi li se èak i za polovicu tog udjela moglo kazati da tu nije bilo nekih obit eljskih dogaðaja kakve se ne smije spominjati? Stoga je upnik. nakon to je èuo koliko æe mu novca kæi slati. Kad je Alois dobio novo prezime. Bi li bilo moguæe . Klara joj je bila sedmo dijete.da tu ulogu preuzme Klara? Te ko da je Poelzl mogao odbiti. Johannu Poelzlu. Ali ne. vrlo ugodne i fine vanj t ine. "To je Klara." Johanna je zaplakala. Noge su ga svejedno odnijele do vrata.nimalo nije slièio toj Klari oèiju plavih kakve se rijetko vide. Pravno gledano. U nekim se austrijskim okruzima broj izvanbraène djece veæ popeo do èetrdeset po sto. zadaæa bili listovi kukuruza. Odjednom mu se vi e nije tako urilo u posjet.

novac koji neæe ovisiti o tome kako æe rod iti. kad bi Anna Glassl dri jemala. sad veæ nesretna poput vrane slomljenog krila. a novca mu je. Cesto bi mu ta izreka pala na um. Lice joj je bilo tako nevino da bi se èovjek upitao to bi ona mogla znati o palim anðelim a. da je sigurno mnogo nauèio o la nom predstavljanju i otvorenoj prijetvornosti. a popodne. makar je veæ i sam platio cijenu podbaèa a prihoda sa svojih polja? Zbog toga se slo io s Klarinim zaposlenjem kod ujaka Al oisa. tolike je godine obavljao pograniènu du nost spreèavanja putnika i trgovaca u poku ajima da izbjegnu plaæanje carinskih pristojbi Habsbur koj kruni. A ona je imala razloga da mu ne vjeruje. noseæi kovèe iæ sa skromnom zalihom odjeæe i imovinom. Alois je pretpostavljao kako bi se tu mogli otvoriti jo neki prolazi sumnjive vri jednosti . U ti m je svijetloplavim oèima bilo sjaja koji je upuæivao na anðele . Poelzl je veæ znao 40 Norman Mailer kakve ga tirade èekaju od enine obitelji. No.no. pobrinuo za svoju enu. ukl juèujuæi i njegovu enu. Nije elio slu ati duboke uzdahe svog urjaka.Gasthausu Streif. Svima je.nebeske i pale. kad ne bi bilo tog drugog dojma koji nam kazuje kako se vrazi poput moljaca r oje oko ivotnih vrata to se spremaju zatvoriti. na kojem su spavale druge slu kinje i soba rice. znaèi li to i da mora za to dvaput plaæati. trpjela je njegovu udnju za sobaricama i kuharicama. bacala mokru krpu s jedne na drugu stranu . Johanna se u posljednje vrijeme dr ala tako kiselo da mu se èesto èinilo (makar to mi ljenje ni s kim nije podijelio) kako joj kr v sigurno ima okus po octu. Iako je svojom najveæom ljudskom vrlinom dr ao predanost poslu . bila jo i sobica za Klaru. to ju je on znao bolje varati. bilo oèito da Klara svog iznimnog ujaka duboko po tuje. kl eèeæi. Alternativa . obilato nagraðen snom. tu je bila Fanni. no u sebi je patio od najispraznije moguæe srd be . 4Alois i Anna Glassl dr ali su tri sobe u drugoj po kvaliteti gostionici u Braunauu . tako to mora slu ati to mu prigovaraju.nije mu se èinila ugodnom. Prema svojoj je neæakinji bio drag. Dvorac u umi 4i Njegova ena. Vrijedila je i za Annu Glas sl i njega. dok bi. no Ani Gl assl se .to se odra avalo na ur edan osobni izgled i ceremonijalno pridr avanje pravila slu be u svakom trenutku rad nog dana. Tjedan dana nakon Aloisovog povratka na radno mjesto u Brau-nau. Zbog toga je bio spreman prièekati na Klaru Poelzl. no neæakinja ga ba i nije smatrala dobrodo lim. daleko se nu i smislenu. pristigla je i Klara. tako strastvenu. nu no trebalo. A nimalo mu nije bilo do savjeta koje æe mu zacijelo dati Nepomuk. Seljak mo e imati smisla za voðenje svog gazdinstva i biti rtvom lo e sreæe . Na najvi em je katu. no tad je. a njegovo se slobodno vrijeme poklopilo s onim u koje bi sobarica prala pod njihovog stana. otprilike u vrijeme kad je pokrenula kam panju za odbacivanje prezimena Schicklgruber. jer ga je trenutno puteno i st . Stari beèki vic veli kako je za napredak dru tva nu no da i policija i lopovi svoj pos ao rade sve bolje. Ujutro bi se. ako niste znali da joj je smrt bila najbli i rod. njena nepovjerljivost stala uzimat i maha. Sad je za takvim p ostupcima morao i sam posegnuti kako bi Anni skrenuo pozornost s jo jedne djevojk e koju je poèeo posjeæivati na najvi em katu. kao i uvijek.posuditi novu sumu od urjaka Romedera ili tasta Nepomuka . Èak ni nevini ne vole ba stalno sanja ti o preminulima. ali je pazio da je ne dotièe.usjeva bilo najkorisnije zasijati takav. Bilo je dana kad bi uspio voditi s ljub av sa svakom od tri djevojke koje je dr ao svojim stalnim ljubavnicama. Djevojka je bila pobo na do neshvatljivih razmjera.u stvari bi joj tad rijetko i vid io lice.bijesa u kojem vi e nije bil o estine.èinilo kako nema razloga za zabrinutost. A kad bi uveèer Anna Glassl zaspala. Neko se vrijeme Alois zanosio ugodnom pretpostavkom kako æe s Klarom uspjeti povre meno u njoj i boraviti. svaki put k ad Romeder izvadi ne to kruna. bio je spreman nositi se s time.za sad . obièno u ivao u zavodljivom migoljenju njenih bokova.iza vrata Klarine èednosti mogla bi se nalaziti ledara. Bila bi to uvreda vlastitim prosudbama. Sto je ona znala bolje nanju iti èime se on bavi. Alois nikad u ivotu nije nai ao na takvu ljubomoru.

bila je dj evica one najmuènije vrste. Anna Glassl: Za to joj se ne pridru i kad zavr imo s objedom? Dobro je opali. Mu karac se mora zabavljati. "Kako ti je to palo na pamet?" "U obitelji imamo i Cigana. no u ovom sluèaju ima krivo. U zanosu trenutka su se voljeli. Anna Glassl: Prostija sam nego ranije. Alois: U redu. morala je ostati djevica. I doista. morao bih priznati da su to oèi sokolove. devetnaesto-godi njakinja koja se zvala Fa nni Matzelberger. T o je znala. Dok je dama poput pera. da. Sviða mi se. Da nema tako lijepe oèi. A zagrljaji su im zbog toga postajali sve èvr æi. svojoj eni je tako vje to lagao da se sad vi e nije u suðivao to joj priznati. Sto je bolje od sapuna za pranje rublja. Mo da sam vje tica. Iako nije ba moj tip. Bilo bi mu mrsko prestati stalno usavr avati vje tine l aganja. Onda jo jedno dijete. velim si. Anna Glassl-Hoerer Hitler imala je pedeset i sedam godina i izgledala jo deset godina starijom (iako je na njegovo stalno izn enaðenje zorom znala biti prava goropadnica). Alois: Gledam. Trpjela sam sobarice i kuharice. da sve prizna eni? A on u Fanni vi e nije imao povjerenja. Formalni je ulaz u svoju krepost dr ala netaknutim. popustila je i mjesec dana poslije kazala mu da je trudna.Fanni je dobra cura. Pazio je da mu lice uvijek bude bezizra ajno dok bi ona prolazila prostorijom. reæi æu ti istinu. Evo uzorka dijaloga iz blagovaonice Gasthausa Streif: Dvorac u umi 43 Anna Glassl: Vidim da je opet gleda . kako je uskoro otkrio posjeæujuæi je u njenoj tavanskoj sobici. Bila je u i sku enju da mu popusti. koja bi s e rado malo pokvarila." "Ma to ka e !" "Ne. to nije rijetka reakcija u sluèajevima kad se puteni u itak mo e dr ati krijumèarenom robom. Ali nije va no. dragi. Èuju se ru ne stvari. Neæu ti reæi. uhvatila si me. Al i. Baci li ga visoko u zrak . Alois: Anna. a ja sam vje tica. Puno si puta u krev et do ao miri uæi na luk. pa uskoro postane jaka navika. Ti æe ti popiti krv.varno zanimala konobarica u gostionici. a onda se zbog snage njegove udnje predala. njoj je rekao da je voli. bujne ali gipke figure te . malo." Raspravljali su se do u nedogled treba li se ona ispovjediti ili ne. "kad mi da jo ne to!" Ne. Hajde bar jednom u ivotu spavaj s konobaricom koja ne izgl eda kao puding od juèer. spontano. jer ti je draga. kazao bi. Ako bi ostao bez nje. . kako bilo. dodu e vrlo zgodne seljanke.u svakom pogledu . Zbog njih æe ostati slaba i beskorisna." "Èuvaj se sveæenika. ne bi ostala trudna. Anna Glassl: Gledaj. kao i iskrenost. njegovo bi fin ancijsko stanje pretrpjelo osjetan gubitak. Samo. to se 42norman mailer ne bi moglo reæi i za onaj susjedni.imala je pristojan mira z .zamamna. Alois: Po glavi ti se motaju opake stvari. ne bih je ni pipnuo. vi ste zloèest èovjek. za mene.uvijek æe tresnuti na zemlju. stiglo bi dijete. Aloisu se to nije osobito sviðalo. Rekla mu je: "Zar dovoljno da ostavite enu i ivi te sa mnom?" "Ostavit æu je". Laganje je. iznimno si pametna. A onda mo e i umrijeti.no. Nije. Lovaèki je pas bio prevelik da bi mu dopustio dobro tucanje u "smrdljivo i prokleto" (ili bi t o on takvim ocijenio). Mislio je kako. pouzdana poput istine. ostavio bi damu zbog seljanke. Fanni je stenjala jako prigu enim glasom (da je ne èuju u ost atku tavana). ali davno je zakljuèio da je svaki seljak poput kamena. pitala je. no oboje su patili. Sviða mi se kad govori takve prostote. za to me i dalje eli raditi budalom? Jasno je da je djevojka lijepa. Sebi je govorio da je ona tek zgodna kæi bogatog seljaka . Sad me strah ispovjediti se. da se uistinu boji smrti. koja se dr ala stare seljaèke tradicije. Osim toga. Je li stiglo vrijeme. no njeno mu je nezaustavljivo njihanje bokovima govorilo . Ako bi mu dopustila to je tra io. D ama te mo e oèarati svojom pameæu. tovi e. Samo vje tice usta stavljaju tamo gdje se ne smije.

Ubrzo joj je uspjelo probu iti rupu u dobro èuvanoj posudi to j e sadr avala njegove buduæe planove. Sto se skandala tièe. Toliko ga je uzrujala. Njemu to nije smetalo: spremno je isticao kako se od pro losti ne ivi. Plaæu mu je sl ala beèka Financijska policija. veæ i napismeno potvrditi da prema mu u osjeæa odbojnost. (Osim jednom . Ali ja ti ka em. Navikao se u Braunau u biti glavnom temom glasina. 5Naposljetku je Fanni Anni Glassl kazala kako je u treæem mjesecu trudnoæe koja æe se u skoro i vidjeti. U prirodi je njegovog posl a bilo istovremeno rje avanje vi e problema. Kako su bili katolici.) Uz to je veæ bio spreman imati dijete. razvod nije dolazio u obzir.to nije bio svr eta k kakav je obièno do ivljavao s drugim enama. Nakon to se uzdigao do vrha srednjeg ranga. koji bi nosio njegovo prezime. naravno. na temelju potvrdnog bubrenja njene maternice u najsretnijem trenu tku. Za Annu je to znaèilo kraj braka.Anna Glassl: Draga? Ona je drolja. bolesna je. Veæ joj je bilo stvar no zamorno truditi se iz petnih ila da se zorom prika e pohotnicom. no iz toga se nije moglo izroditi ni ta. potoni je otkrio da Fanni nije trudna .s Johan-nom . Dr ao je kako mu je te ko slagala. Èuo sam da medu nogama ima zaraznu bolest. Da. tu æe vjerojatno i ostati. Pa t o je upravo skandalozno. Alois je tu izjavu morao proèitati. Carini je bio potreban. kazala mu je. Ta bi se napræila èim bih rekao 'Spremi se. Sve dok besprijekorno radi svoj posao. koja se nadimala èak i dok se punom brzinom u nju sjurivao . Aloisu je to previ e kvarilo planove.samo joj se bilo uèinilo. A Alois joj je rekao da djevojk a ima spolnu bolest. ubrzo i sama postala ljubomorna poput Anne Glassl i pokazal a savr en sluh za otkrivanje i najmanje primjese udnje u njegovom glasu. Zakljuèila je èak i kako je njena ljubomora tek posljednje cjepivo kojim æe se sprijeèiti ne to jo gore . Fanni æe uskoro biti trudna zaozbiljno. Anna Glassl: Zbog koga se onda moram brinuti? Klare? Alois: Ima sjajan smisao za humor. Fraza je u pravnom dokument u str ala poput pri ta na bradi. A istovremeno je znao da je trudna . to ga nije zabrinjavalo. Fanni je. Prièa o osobnoj odbojnosti. Zbog toga se iselila. "Ma pogledajte. prema kojem nema nikakvih obveza. barem je to oèekivao. Fanni i on sad su ivjeli zajedno u istom apartmanu u Gasth ausu Streif. Pa ti bi me poslala da po ljubim opaticu. trebalo je dosta godin a da bi slu benik dosegao njegovu razinu obuèenosti. da je dokument pokazao pozna nicima s kojima je odlazio na piæe. prema austrijskom zakonu m orala ne samo izjaviti da u braku nema sklada. Ni Dvorac u umi 45 vjerojatne buduæe komplikacije nisu ga od toga odvraæale. A i Carina je bila potrebna nje . Tvoj istinski tip. te ko da æe se taj udaljeni odjel habsbur ke vlasti petljati u njegov privatni ivot. Anna Glassl: Ne vjerujem ti. Da nismo na javnom mjestu. nema djevojke zbog koje bi se trebala manje brinuti. Klara mora van. Sad je veæ udjela za mirom. èesto bi razmi ljao o nadolazeæe m vremenu u kojem æe ona biti u sedmom ili osmom mjesecu trudnoæe. Anni Glassl je 44 Norman Mailer zamor od ivljenja s Aloisom bio nadma io strah da æe ostati sama. Ne pretjerano. isprièao bih vam koliko je tu bi lo osobne odbojnosti. kad bi do ao red na Klaru. No. Alois: Kako ti drago. Alois: Nije. èak i za sudski razvod. zloèesta. no to sad mo e? Nikad ni s jednom enom nije tako u iva . Ili æe otiæi ona. kad stvari s Fanni nisu bile na vrhuncu. Anna je. Tih je dana bio razdra ljiv i to ne samo zbo g odlaska Anne Glassl. Tako si privlaèna. Ili je rano pobacila? Odluèno je izbjegavala dati jasan odgovor.tako davno . kad bi spo menuo kakvu drugu enu. Naposljetku. Radno mjesto mu je bilo sigurno.'" Nasmijali bi se i pre li ne druge teme. Kad ne bi bilo neprilièno.to se oprostiti ne da! Osim toga. Ne vjerujem u to. glasno bih se nasmi jao. Mje tani su se mogli nebesima po aliti kako ivi s nevje nèanom suprugom. Na sebe je gledao kao na èas nika u kakvom garnizonskom gradu. Ne bih je ni p ipnuo. po moguænosti sina.ledena odbojnost prema supru niku koja se lagano uvlaèi èak dok ljubomora polako kopni. Drolja koja se tome jo uèi. a i sama zna to bih potom.

jer ga ona vi e neæe po tovati." "Da. jesam. dok ga se Financijska policija nije mogla rije iti. Sad se vi e nisu mogle meðusobno pov jeravati. da. Ona mora van. odgovorio joj je Alois. da. neka m je tane nosi vrag. bi joj se obraæao) postat æe mu ljubavnica. Nije si mogao priu titi gubitak onog to je sad nosila Fanni. Prije nego to je oti la. Klara je malko zaplakala. elim. Na to prise em. Kad bi Fanni natu knula o onom to se odvijalo izmeðu ujaka Aloisa i nje (buduæi da ga je tako zvala Kla ra. i najbolje bi j . ali sad razmi ljam drugaèije. Ne. Jedna æe mu djevojka roditi dijete. a tako razlièite . naziv je preuzela i Fanni). (Alois se itekako bio spreman potruditi oko za tite njene kreposti. A èula sam i Poljake koji vele da se otac nikad ne treba udvarati kæeri. rekla bi Klara. Èekala ju je èista i plaæena slu ba u domu skromne starije gospode. rekla bi Fanni.bile su jako bliske. "Kako me mo e tako izbaciti?" upita la je.mu." "Mo da i nisi". biti i vi e nego voljna.naposljetku. Obje su pri tom mogle to ta saznati . I zato. "ali mene bi stigla kazna. veæ to bi ti. to". Zbog Klarinog je odlaska najvi e trpjela ba Fanni. no te se vje tine nisu mogle prenijeti na ne to drugo. n e radi nesigurnog (ruku na srce) obeæanja preobrazbe iz anðeoske opatice u potpuno p odatnu neæakinju to ludo vodi ljubav." "Da mi se nisi vi e tako obraæala. èak i ono na to se ne usuðuje ni pomi ljati. To je bio njegov tajni projekt u koji se umije ala Fanni. A povjeravanje je moralo svr iti." "Za to?" "Zato to je on s tobom. nikad ne bih bila s ujakom Aloisom. Pa za to bi inaèe drhtala? Zato to je svjesna kako je on mo e nauèiti nogo toga to jo ne zna. kad dode vrijeme. Te je naæi Fanni usnula kako Klara vodi ljuba v s Aloisom. u kojoj je spavala u najmanjoj od sobica za poslugu. "Poludjela si". "Pa zar ti to nije jasno? Klara bi najra dije bila u samostanu. Sad hoæu dijete i uskoro æu ga do biti. 46 Norman Mailer 6." Klara je morala van. "i ti bi rado spavala sa svojim ujakom." "Tebe mo da ne bi". Iako je Fanni sad postala spokojnija kad je Alois bio u pitanju. "I vjeruj mi. ba rem ne svi. "to mene ne bi sputavalo ni sekunde. "Ponekad. rekla je Fanni. jer Klara nije znala lagati." Potom su se poljubile. odvratila bi Klara. mo da joj braæa i sestre nisu bili dragi. nikad neæu nap raviti. Klara spakirala svoj e stvari u isti skromni kovèe iæ koji je sa sobom donijela i iz Gasthausa oti la na svoj novi posao u Beèu. Naravno da æe. "na èemu se temelji to tako sveto obeæanje?" "Prise em na mir svoje mrtve braæe i sestara. takvo to nipo to nije bilo zajamèeno. ali ne u potpunosti." "Ne bih". odgovarala je Klara. Dovoljno si mlada da mi bude kæi. kad to. a neæakinja (koja je drhtala ka d . kazala bi Fanni. "Ujaku sam rekla kako bih umrla ako bi mu dopusti la da mi napravi dijete. Ali mora znati da to nikad. rekla bi Fanni." "Ka i mi". Kod njih vi e neæe raditi dj evojka koja se zove Klara. Dvorac u umi 47 Alois je kroz Financijsku stra u Klaru u Beèu dobro zbrinuo. kojoj se èinilo da æe joj na licu izbiti akne ako ne k a e istinu. "Dala sam ti rijeè." To nije bio ba najsretniji odgovor. Fanni je odjednom pomislila kako bi i Klara u sebi mogla kriti vje ticu . Njegova s i ena ti. Ono to prièaju mo e ga zapeæi. Gdje bi na ao drugi posao s tako dobrom plaæom? Postao je savr en izvr itelj svog po sla. "Priznaj"." "Ne zanima tebe to bi ona. no u aromi je tog poljupca bilo n e to zbog èega mu Fanni nije vjerovala. ali neæe previ e utjecati na njegove zan jivije pothvate. Klara bi od srama pocrvenila poput cikle.) I sad je. jesam." ' "U to si ba posve sigurna?" " Molim." "Hoæe "." "A. Stoga se iz svog posla n ije mogao izvuæi. nakon èetiri godine po tenog i dobrog rada u gosti onici. Klarine su usne bile pune i na njima se osjeæa o èvrst karakter.

Tko bi. To je dr ao ravnim bes potrebnom tro enju osobnog bogatstva. Ranshofenu. upitala je Fanni. To joj je donijela zadovoljstvo. Tro ak nije bio velik.volio je brzo zaspati (kako je to opisao prijateljima na piæu). Alois nije bio èovjek koji bi se sav predao proklinjanju. sigurno na vlast gledao na isti naèin kao na ljudsko ispunjavanje Bo je volje. Tamo ba bice neæe biti tako prijekorne. izazivalo nelagodu . okrutan poput boli pokvarenog zuba? Znala je da je hirovita. Imao je dodatnih tro kova. Alois do te zamisli nije stigao uz Hegelovu pomoæ. Bog bi. Shvati o je to kao skupo plaæen nu ni svr etak . Zbog toga ga njena smrt nije jako iznenadila. Oti ao bi on njoj na sprovod. ali je bio nepotreban. Anna Glassl je. s mr njom. No. Fanni je rodila djeèak a kojem je Alois bez oklijevanja dao ime Alois. Aloisu bi bilo dra e da u smrti ne bude nedoumice.ideja je bila tako moæna da su je svi mogli dosegnuti. Njemu je bilo èetrdeset i es t godina. Aloisu je to bilo samo po sebi razum ljivo. A i Fanni ga je razoèarala. Do nje bi moglo doæi zbog puknuæa crvuljka ili zbog su ice. Kako bi to samo bilo nepravedno prema neroðenom d jetetu! Èetrnaest mjeseci po to je Anna Glassl dobila uredbu o razvodu. udal jenom est kilometara. U svakom sluèaju. ali si noænu nelagodu nije elio podvrgnuti jo i njenom licu u lijesu. uistinu ostala trudna. Zato se i nazivala vje ticom. Nije bio pra znovjeran tip. kako mu je kazala. Anne Glassl barem vi e nije bilo. no Aloisu se svejedno èinilo kako anatema nije bila bez uèinka. to je i uèinio. a vjenèali su se u drugom gradu. On je. barem ne razmjerno njegovom 48 Norman Mailer nevjerovanju u blisku prisutnost Boga i Vraga.za Fanni .dijete se mo e osjeæati prazno. njoj dvadeset i dvije. ako se mora slu iti tek majèinim prezimenom. Zaklela se kako se neæe udavati u Braunauu. tad bi pomislila: a to ako se Aloisu Klara svidi vi e od nje? Djevojka bi potom mogla prekr iti prisegu. Franziskom Metze lberger. kako je skonèala Maria Anna. Aloisu je to i lo na ivce. Mogao se o eniti svojom nevjenèanom suprugom. no. a Fanni je imala trbuh velik poput prvonagradene dinje." Samoubojstvo Anne Glassl bilo je ne to to ga je dr alo budnim. poput praznog eluca. "zahrkati uz dobar prdac. No.skupo plaæen. meðutim.e raspolo enje pro lo koliko je trebalo da za miri i opet otvori oèi. nakon to je to ranije samo prorokovala. pod uvjetom da tu volju vr e obzirni slu beni ci poput njega. A u Anninoj je smrtovnici uistinu bilo navedeno da je uzrok nepoznat. kako je obja njavao uz krigl u piva. no i dalje je osjeæala gri nju savjesti. ipak bila dama . uz sve svoje nedostatke. Drugo dijete je u maternici veæ bilo dobrih sedam mjeseci. bez obzira na to koliko udaljen i uzvi en. to je Aloisa Hitlera smetalo. Prognala je najmilij u djevojku koju je u ivotu upoznala i ponekad je bila na rubu da je pozove neka s e vrati. To je Aloi sa uvjerilo kako se radilo o samoubojstvu. vjerovao u konkretne i smislene procese pouzdanog oblika vlasti. Kako mo e biti sigur na da se njeno nepovjerenje prema Klari temeljilo na stvarnom strahu? Sto ako mu je izvor bio hir. Tra ila je da se drugi put porodi u Beèu. Sad je Alois starij i svake veèeri prije spavanja proklinjao Annu Glassl. Povrh toga je bila nervozna majka. pa se njegova trudna nevjesta jo morala i vraæati est neudobnih kilometara. I mladiæi su je podrugljivo gledali u prolazu. svojom novom gospoðom. no. Ne samo zbog enskih pogleda. Jo jedna soèna tema gradskim govorkanjima. Samoubojstvo mu je. jer je uvijek moglo doæi do nepred vidljivih posljedica. Sukladno takvoj predod bi. Sto mu se nije svidjelo. jer je dvojicu carinskih slu beni ka koje je pozvao morao prevesti unajmljenom koèijom. Mo rao se prisjetiti onog to se veæ potrudio zaboraviti . njego va majka. Ipak bi je svake veèeri prokleo. Zbog toga Alois na sp rovod nije oti ao.ne jo . Njegova se nova supruga nije bila spre mna suoèiti s drugima kako bi trebala. je li mu i bilo potrebno èitati ga? On i Hegel su se slagali . Jo se morao zvati Alois Metzelberger. u nje noj situaciji mogao imati povjerenja u neku enu iz Braunaua? Jo tro kova. nije uopæe èitao He gela. A umrla je ba iznenada! Taj se neobièni d ogaðaj desio tek èetrnaest mjeseci nakon to mu se rodio sin i Fanni je opet bila u du bokoj trudnoæi. bez obzira na to kako je skonèala. nisu ga mogli zvati Alois ml adi . Sad je.

a on nije imalo nimalo strpljenja da bolesni prizdrave. Zar to ne mogu aps olvirati i dalje biti mu i ena? Zakljuèio je kako to nije ba sjajan brak. U Beèu je boravila dva tjedna prije nego im se rodila kæi. koji je imao nepovoljno mi ljenje o svemu osim vjere.Dvorac u umi 49 to. rekla je Klara. Dr ao ju je nevjerojatno duhovitim stvorenjem. Nije li. "da mo e Klari napraviti to si radio meni. usred ume Lachenvvalda. Bila je petnaest god ina starija od Fanni. Ako svake v eèeri mora prolaziti kroz istu svaðu. Njihove sob e u gostionici nisu se odr avale kako treba. potom bi izgubil a zanimanje za supruga i k tome jo postala nesposobna brinuti se za njihovo dvoje djece. On na mene vi e ne raèuna. niti tijekom sljedeæe èetiri godine slu be ko d stare gospoðe u Beèu.sav joj je ar zavr io u prijekoj naravi. Nije joj d obro. jo dok se Fanni selila u gostionicu u gradiæu Lachu." "Ne". fino se kretala." Jadna Anna Glassl! Shvatio je da Fanni Annu vjerojatno sanja. "Ostala bi ti vjerna". To od nje nije ni mogao oèekivati. Tako ju je uèio otac. Kad je do la prvi put. Fanni se nije zaustavljala cijele veèeri. no barem je mo gao spavati. Nisam sigurna da bih ostala vjerna prisezi. "moje obeæanje mora ostati neprekr eno! Mora biti èvr æe nego ikad. najbli e to se èovje mo e primaknuti spoznavanju slave Kristove." U jednom joj se trenutku uèinilo kako æe konaèno shvatiti smisao rtvovanja. kazala mu je.to je ukazival . èistim stanjem du e. On je sirovi grubijan. A sad je dadilju mogao uèiniti po eljnijom samo ako ju je izmjenjivao s kuharicom. Posvuda je bilo znakova sve du bljeg poremeæaja. Fanni se iz Beèa vratila slaba i umorna i nije pro lo mnogo a da je sve saznala. naposljetku. Johann Poelzl. od jedne seljaèke kæeri.i lo bi joj na ivce kad bi srebrn ina bila na broju (kako bi se uvijek i ispostavilo). Bog rtvovao sina svoga? Uskoro se Klara poku avala odreæi udnje za ujakom Aloisom. bila je hitra. Ispadi prijeke naravi prelazili bi u histeriju. Kad je predlo io da vrate Klaru. kazala mu je. Uèili su je da traga upravo za takvim. slu beni otac. "Da". svakog dana". Nije se derala na njega. a on je sve to vr ijeme morao plaæati dadilju koja se brinula za Aloisa Hitlera. krupne grade. Plakala je. No. priznala je. "A sad ti velim da od nje odustane . mlaðeg. odnosno." Fanni je na to zaplakala. èovje k mora biti spreman rtvovati snove. U Lachu je ivjela deset mjeseci prije nego to joj je stigao kraj. Kad ju je upoznao. Klari objasnio (posebno nakon to je napunila dvanaest godina) kako je odreæi se onog za èim uistinu udi. Jadna Anna Glassl. KNJIGA TREÆA Adolf ova majka KNJIGA TREÆA Adolf ova majka I. Zbog toga se osjeæala uzvi eno. ivjeli su zajedno gotovo tri godine prije nego to su se mogli vjenèati. Klara je stigla iz Beèa da bi se brinula za Aloisa mlaðeg i Angelu. zakljuèio je nevoljko. Klara je tih mjeseci obilazila Fanni èe æe nego Alois. rekao bi joj . Klara je pred krevetom na kojem s e Fanni odmarala pala na koljena i rekla: "Bila si u pravu. nikad neæe moæi kazati. nakon molitve. goste bi u gostio nici armirala dok ih je poslu ivala. Lijeènik joj je kazao kako je do lo do zaèetka tuberkuloze. no svojedobno je ipak pokazivala odreðeni napredak. "Vjera u gospodina na eg Isusa Krista ispunjava cijeli moj ivo t. Stara je gospoða potajno bi la ponosna na savr eno kuæanstvo kakvo je njena mlada slu kinja vodila . kazala je. koja je naizmjence obo avala Klaru i prebrojavala srebrninu. jer je paranoju koja se ne da potkrijepiti te e podnositi od gubitka nastalog kraðom. u krevetu je bila trudbenica. Alois Hitler stariji uspio je dadilju zavesti. no do Angeli nog prvog roðendana Fanni se veæ ozbiljno razboljela.a stvarno je i bio pobo niji od svih ena u Spitalu. "Sume smijeha". U toj je staroj gospoði stvarno buktio plam sumnje . Do tog je trenutka Fanni bio vjeran. pa su rane koje su si meðusobno z adale gotovo zacijeljele. no ni ime niti blagodati u mskog zraka nisu joj pomogli oporaviti se. z a jednu konobaricu. da bi takve trenutke dosegao. Prije kraja p rvog tjedna. jer je usred noæi bez gunðanja ustajala kad bi djeèak zaplakao za majkom. Sad se izderavala na poslugu . Cesti su bili objedi kad bi. Sad je sve i lo na gore. Ta se vatra nije ugasila t ijekom èetiri godine rada kod Anne Glassl. Angela.

Klara je svoj posao radila temeljito.ovisi o neprekidnoj svakodnevnoj borbi protiv bl ata. jedinstvenu vrstu hrabrosti. Makar je za Aloisom udjela. On æe to naprosto uèiniti. Nemoral se. 54 Norman Mailer Mnogo godina prije. Alois mu je otpisao: Dvorac u umi 55 Pazi da deèko ne bi pomislio kako je to igra. te veèeri. gostionici Pommer (u koju su se bili preselili) u nju zurio. Tako dub oke. Potom bi araèem pro arao po vatri. Naravno. No on se. Pri pit od tri krigle piva koje bi svake veèeri u sebe ulio u dru tvu nekog od carinskih slu benika. ima smisla biti enskog roda. naposljetku. Hoæe. irom otvorenih oèiju. kad bi je gledao bez ikakvog pretvaranja i ne poduzimajuæi ni ta. Potom bi uvijek slijedio grè razoèaranja. tek klimajuæi glavom kako bi pokazao zadovoljstvo. lonaca i jedaæeg pribo ra. Nemoral se odnosio na uzimanje mita od krijumèara. skoèila bi. Alois bi ba svake veèeri u gostionici. poljubio u usta i odnio u svoju spavaæu sobu i krevet. iako ga je nesigurnim . uhvatio je za ruku. Johanna je. bez obzira na vremenske uvjete. Alois je svojim drugovima u piæu èesto opisivao koliko mu se njene oèi sviðaju. da bi ga potom pojeo s tek om.uzev i u ob zir duhove tolike umrle djece . dah joj je udio udahnuti njegov. za to je tako hr abar. morala je smisliti kako da ga (kad bi Fannino dvoje djece spre mila na spavanje) dr i podalje od sebe. koja se nije pretjerano razli kovala od drugih veèeri. osim to bi povremeno ustao. dok o "nemoraln om ivljenju" nimalo nije premi ljao. Nije mogao sa sigurno æu z i je li mu Klara kæi . Ako bi neko od djece zapl akalo u snu. Koga je jo poznavao . Kako bi neki pr osjeèni upnik mogao biti na istoj ravni s njim? Na vjernost je prisegnuo Kruni i vi e od toga mu nije trebalo. najbol joj u Braunauu. zarumenjeli obrazi. u ovom po slu treba mnogo uèiti. pra ine. izlazi se danju i noæu. Usko ro je svojom ma tom doticao skrovita mjesta njenog tijela. a Klara je prihvatila svoj dio du nosti. alica. Alois je znao za to ne mora odlaziti u crkvu. rtvovanje se s tim nije moglo mjeriti. Zar bi Bog kaznio èovjeka koji tako dobro slu i dr avu? Tjedan prije. a da bi bio spreman za sebe ustvrditi da je neosjetljiv na religiozni strah? T u je nalazio vlastitu. pepela. jer æe se vrlo brzo razuvjeriti. kako bi se iskupila za svoj jedini bludni grijeh s Aloisom. mrlja te svih zaprljanih tanjura. mogla bi mu biti kæi. bez rijeèi. prije nego bi se u gostionicu Pommer vratio na objed koji bi Klara sk uhala u hotelskoj kuhinji i donijela u njihove odaje. a privatni se ivot svojom slo eno æu takvom prosuðivanju izmicao. I kon aèno. nije namjeravao osvrtati sa strahom i kajanjem. posebice ako nije stekao osobitu prethodnu naobrazbu. ako ne nauèi vje to lagati? Si e ist hier! Je li to bila istina. ne opstanu dugo. Johanni Hiedler Poelzl nije morao vjerovati na rijeè. Potom bi u njihov oj dnevnoj sobi zurio u nju. A sveæeniku se nikad ne bi ispovjedio. èak i kad ste znali kako ga treba obaviti. Bio je spreman krenuti istim zabranjenim putem na koji nabasaju pijani sel jaci i maloljetnici dok su zajedno u krevetu. No. kockaju i nemoralno ive. Potom. postala vrlo dobra domaæica. za sebe je dr ao kako posjeduje osobine navedene u pismu. bistre. Oni k oji mnogo piju. A za to i ne bi bile? Alois je sebe i dalje dr ao iznimnim tipom.naposljetku. za razliku od njih. Kakvog. Ka o da su i majka i kæi vjerovale da ono to je od njihove obitelji ostalo . niti ispovijedati se. Pretp ostavljenima na svim razinama mora pokazivati potpunu poslu nost. sjeo i opet je stao gledati. veæ je umjesto toga zakoraèio prema njoj. bio zadovoljan poslom u Financijskoj policiji. mak ar ga je sanjala. Svaki je kuæanski posao tra io puno truda. koji je postao punoljet an. kad je ona rukom krenula prema vratima djeèje sobe u kojoj je i sama spavala. Cesto nije propu tao istaknuti kako nikad ne ide u crkvu. s hlaèama u punom profilu i izboèinom spremnom da pr ogovori u svoje ime. ne smije brkati s pojedin ostima neèijeg privatnog ivota.ali joj je njeno po tenje istovremeno i lo na ivce.o na po tovanje prema gazdarici . pune oèajnièke udnje za njim. ili ne? A opet. r tvovanje je znaèilo bol koju je osjeæala tik do srca. No. roðak se kod njega zanimao bi li njegov sin. Sto je konaèno i napravio potkraj jedne kratke veèeri. Taj bi joj zvuk bio poput Fanninog zazivanja iz udaljenog Smijeha u Sumi. Uspalila su joj se bedr a. nije rekao laku noæ. upadaju u dugove. znao je. kao da joj prenosi to misli.

vrlo naporan dan. uskoro je osjetila srd bu to ju je Fanni spremna opet otjerati. kao da usnama izra ava i srce.èim bi se vratili. ?. Nije mogla prestati plakati. Pre la je na stranu Vraga Dvorac u umi 57 (to joj je bilo jasno!). ali je znala kako æe morati. rekla je. no pola je bi lo okovano ledom. sredovjeèni carinski slu benik u svojoj odori i n jegova smjerna mlada ljubavnica. spreman ustvrditi da "poput cara i ja imam mladu ljubavnicu". "Sve je u redu". tako svje im. u zadnjem tjednu Fannine bolesti.glasom preklinjala da prestane. a bol je jedva uspijev ala razlikovati od osjeæaja koji je poku avao postati zadovoljstvo . bila je to pogre na vrsta egzaltacije. Mje tani su i li tako daleko . a potom drugaèijim poljupcima. bio je dovol jan da promatraèima raspali indignaciju. u kojem su se vje nèali. ba kao perj e . duboko u njoj i bilo je veæ gotovo kad je ona zajecala. poèeo bi je zavoditi. "samo me vi e ne smije posjeæivati. I eto ga tu. da. no usta su joj 56 Norman Mailer bila onaj vatreni dio." "Jesi. ma ko liko ga puta ona nazvala ujakom. tako promuklim glasom da je jedva govorio. jesi. moj zloèesti ujak". veæ zbog uzrujanosti. "molim vas.kako je i oèekivao. prestanite". sigurno æe saznati ubrzo nakon to joj doðe kraj. I Klara mu je sad postala ljubavnica. Svojom je prljav tinom mogla zagaditi njihovu nevi nost. odgovor je bio kratak: "To mi je kazna to sam te prije èetiri godine otjerala. dubljim. nakon to joj je Klara sve priznala. Za mjesto je odabrao Ranshofen (Na-rubu-nade).srama zbog egzaltiranog drhtaja koji joj je u skoku pro ao tijelom i minuo. M nogih mu je veèeri bila i kuharica . Svaki put kad bi bilo gotovo. rekla je Fanni okreæuæi glavu. to ih je vi e obo avala. "O!" uzviknula bi." Klara je tad ponovo osjetila da ivi u vlasti Zloga. Pravedna. sve do dlakavog gnijezda koje je tako dugo skrivala. "Ja sam tvoj zloèesti ujak". od jada i straha i jo gore . prianjala bi ona za njega. èak i naèin na koji se s ljubavlju brinula za Aloisa mlaðeg i Angelu.paperje . a istu je srd bu osjeæala i na dan kad su Fanni pokopali. Pola joj je tijela uspalila vatra.i to sasvim grj e no zadovoljstvo." "A koga briga?" zare ao bi on. poput djeteta koje obasipa poljupcima lice voljene odrasle osobe.. Odluku nije donio zbog sentimentalnosti. zloèesti ujak. Èinilo joj se kako je najtankoæutniji poticaji vode sve bli e Zlom. "tvoj zloèesti. tako putenim. donja polovica. da. da je eksplodirao jo dok je u nju prodirao. èistaèica i guvernanta Aloisu mlaðem i Angeli. Naèin na koji je on sjedao kao da je sam Franjo J osip. Nikoga u Braunauu nisu uspjeli prevariti. uvijek bi se dogodilo isto . Svaki put kad bi je odveo u blagovaonicu na veèeru. A tu je bila i Fanni. tako pun im. Jedino se tako mogla suz dr ati da ne urla na njega. Nit i smije iti se. jer Alois je nije poko pao u Braunauu.ukoliko nisu (nakon to bi na jedan sat anga iral i neku od hotelskih sobarica da èuva djecu) si li u blagovaonicu gostionice Pommer. ako sad i ne zna." "Za deèka i djevojèicu æu se brinuti kao da su moji roðeni. veæ tako iskusan u prodiranju prstima kroz za titu rublja i korze ta. On je bio prvi mu karac kojeg je poljubila. Jer. Osjeæala se tako krivom. to je bilo gore. Po Braunauu se prièalo kako je lijes kupio mjesecima prije njene smrti. mo da bi ustuknuo pr istupajuæi tako smrznutom ulazu. i bio je u njoj. a od toga bi joj grje no zadovoljstvo postalo dostupn ije. Znala je da se radilo o samoj suprotnosti rtvova nju. Ljubila ga je i ljubila. mek im. zaplakala bi bez iznimke. svima na ogled kao ujak i neæakinja. Sad je na Klaru do ao red izbjegavati mise. poderav i joj dokraja himen. drugaèije nego kad ljubi roðaka. rekao bi joj us red zagrljaja. Klara joj jo nije isprièala. Iako ju je to isprva povrijed ilo. pa ga je poljubila. Da mu nije bilo Lovaèkog psa. Ali ga nije mogla prestati ljubiti. No. Fanni bi ostala nepodno ljiva pomisao kako Klari nije bilo st alo èak ni toliko da joj ka e. U njoj se stisnulo sve ono to nikako da je sasvim proðe. na to je on rukom nasta vio raditi prolaz. "Kaznit æe nas. jer æe ih tad moæi gle dati s onog svijeta." "Brinut æe se bolje nego to bih se ja brinula".

) U stvari je prokleti sanduk ku pio jedva desetak dana prije nego to je umrla. dugo suspregnutoj i tako opakoj radosti koj u si je sad mogla dopustiti. Mje sec dana poslije. bio je sin Johanna Georga Hied-lera. "no èak i budala mora znati uèiti iz iskustva.no ugoda je trajala i dalje. U Braunauu je prouèavanje problema preuzeo sveæenik u upnoj crkvi. A fino æe zaèi niti i pisma koja æe stizati Financijskoj policiji. Te plave oèi . u drugom koljenu. saznao je da æe morati pisati molbu. Klara je. Kako bilo. Tog je dana ba bio bacio oko na Klaru. Da. Zatrudnjela je. stoga i Kla rin roðak. To uopæe ne dolazi u obzir! Zbog toga æe se on i Klara morati odl uèiti na hrabar korak i zatra iti crkvenu odluku. A otac Koestler æe mu pomoæi sastaviti pismo. du nosnici koji ih otvore mo da i neæe odm ah baciti u ko . pa. Èesto je to kao kad prijatelju koji je sasvim zlouporabio dobrodo licu ka e zbo gom. D oslovno. "Èovjek mo e biti i b udala". Samo se po tome nekog smije suditi. A Fanni bi. bila smire na i svjesna svog podrijetla. prizor bi mogao postati neugodan. Sad ona mo e biti supruga. uzev i u obzir da djeca èesto umru. zbog la i koja se devet godina prije ovjerila. koji bi ponekad potrajao cijeli sat. Do veèeri. a ako mu podari veliku obitelj. vi e nije bila iva. Mogao bi uslijediti i kakav upit. k ad je s Johanom Nepomukom i jo trojicom svjedoka putovao u Strones. pak.no blijedi mu se miris njenog parfema nije sviðao. Patio je od nepodno ljivog svraba. To je Aloisu stvorilo novu brigu. no kako je Klara sad bila trudna. Vrag ju je uzeo pod svoje. Nikad mu nije dala do znanja da se eli udati. odluèili su zasnovati bra ." Zato je Alois znao da mora ispuniti svoju novu du nost. Nije ga mjesecima dr ao u pripravi. Nikakvo iznenaðenje. Nije joj namjeravao èesto iæi na grob. Mo e li se to i sprijeèiti na putu brzog sklapanja Dvorac u umi 59 braka? Prema slu benom dokumentu.ba kao dijama nti u muzeju! Te je kolovoske noæi u krevetu Klarin ivot primio jo jedan. otac Koestler. Nezadovoljstvo dobrih ljudi Braunaua uvuklo mu se pod ko u. Jer joj je du a sad bila ba tu. upnik nema ovlasti odobriti izuzeæe. Po prvi je put pomislio kako anonimna pisma k oja su o njemu slali Financijskoj policiji. to bi u tome bilo tako stra no? Zaèepilo bi usta mje tanima. ili se barem njoj tako èinilo. odmah ispod srca i bila je na rubu da od ugode sklizne u tamu . nije mogao skinuti pogled s nje. Je li to srodstvo suvi e blisko? Ako bi sad ustvrdio kako mu Johann Georg uopæe nije otac. Prodro je u nju izazvav i joj najpokvarenij e zadovoljstvo kakvo 5» Norman Mailer je dotad spoznala. stigao im je obeshrabrujuæi odgovor: u predmetima poput sluèaja he rr Hiedlera. Sebi je mogao priznati i kako bi mu se po prvi put u ivotu ena s kojom se eni pone to i sviða.da su èak tvrdili kako je unaprijed dogovorio i dobru cijenu (izraðen od mahagonija i zaplijenjen od vercera na carinskom prijelazu. velika je obitelj dodatni oblik osigu ranja. jer ena koja ju je na èetiri godine bila prognala. Alois je volio reæi. nakon sahrane. Stoga preko tih govorkanja nije mogao prijeæi. u najmanju ru ku. U jednom je zastra ujuæem trenutku shvatila kako je dio ugode potjecao i od spoznaje da Fanni vi e nema. jo ima ostale.to nije bilo upi tno . Ako i ostane bez kojeg djeteta. Takve su se stvari odvijale spo ro. U zrok su sigurno bile misli mje tana. no on je to znao. Sva ona ljubav koju je osjeæala za te ko oboljelu pr ijateljicu istopila se u toj neèistoj. pa je ujutro nosila breme krivnje te ko poput stabla natopljeno g vodom. morao bi opet postati Al ois Schicklgruber. A i elio je uæi u brak. Nij e prestala. Uz to. Klara i Alois morat æe se obratiti biskupu u Linzu. 3Va a biskupska ekscelencijo! Dvoje koje su u poniznoj pobo nosti prilo ili svoje potpise. on i Klara su po zakonu roðaci. S Annom Glassl je zadovoljio elju za dru tvenim statusom . Kad se Alois prvi put u upi u Braun auu oko toga malo raspitao. Nije mogao a da ne cijeni kako mu se brinula za dj ecu. sama se tragiènost smrti precj enjuje. ako za èet iri ili pet mjeseci zbog trbuha ne bude smjela pomoliti nos na ulicu. Stigao joj je izravno u srce. sasvim podivljala sa svojim promjenama raspolo enja. S druge strane.

Dr im kako æe papinski sud imati vi e razumijevan ja. ni epotpisani ponovno smjerno mole da im se velikodu no udijeli izu zeæe od prepreke afiniteta. Alois i Klar . kao slu benik Krune. mlado enja Klara Poelzl. herr Hitler. a brak bi ti sretan. "da prekriju svoje snje no bijele s tra njice. pa je te ko vjerovati kako æe imati jo koju priliku zasnovati uspje an brak. jer je dovoljno daleko da si ne moraju razbijati glavu ok o jednog Austrijanca i Austrijanke. to im prijeèi kanonska prepreka kolateralnog afin iteta. Rim je udijelio izuzeæe." Da. kolovoza ove godine i otac dvoje maloljetne djece. spreman vratiti se u krilo matere Crkve. Biskup je odbio dati izuzeæe. a o boje trebaju dadilju. smatra dobrostojeæim. Umjesto toga. Zbog svega toga. kazala je. Mislim kako æe u Rimu uvidjeti da se èin kojim æu svojoj djeci osigurati dobru majku mo e dr ati vrlinom dobrog katolika. Nije se ba toliko udaljio o d seljaèke lukavosti da bi plaæao desetinu koja se mo e izbjeæi. da je odluèio dati ekonomièan savjet. pred Bo iæ 1884. ali bude tu i ugodnih iznenaðenja. bilo bi pametno potpisati Testimonium Pauperatis. O amarila ga je po licu. Kako su p rijevodi na latinski skupi. oèe?" "Pismo s va om zamolbom sad moramo prevesti na latinski kod uèenjaka u lin koj biskupi ji. rekla je ona. Vrlinom koju elim st eæi. upniku je kazao: "Hvala vam na savjetu. Aloisu Crkva dotad nije bila suvi e simpatièna. Stoga ponizno mole Va u biskupsku ekscelenciju da im da izuzeæe." Nasmijala se. Tako æemo ga smjeti poslati u Rim. Dvorac u umi 61 "Njome æe se ukloniti obveza. "ali ne bi bilo pametno poslanicu ote ati jo i t akvim kamenom. prema prilo enom rodoslovu. "To bi bila 'izjava o siroma tvu'?" toliko si je latinskog Alois znao prevesti i s am. Obrazi su joj sigurno rumeni kao i mjesto na k ojem je ostavio kompliment. 27. mlada je trudna. Prirede ih dobre ene koje se ne dr e ta ko uzvi eno. tovi e. savjet je prihvatio. godine. mlohavom enom srednjih godina sa s jajem u oèima." Ono to je davao naslutiti nije bilo zanemarivo. mlada 6o Norman Mailer Alois se sprijateljio s domaæicom oca Koestlera. Alois je kazao: "To je dobar savjet. No." Herr Hitler se suzdr ao od primjedbe da se. rekao je u sebi. Nevjesta se za djecu skrbi otkako im je umrla majka. na temelju s ljedeæeg: mlado enja je udovac od 10. Dobro je sjeo". a ona su je jako zavoljela. No. "To je pla ljiv tip. da se prijevod plati.. pa nije u stanju nadgledati obrazovanje i odgajanje svo je djece. djeèa ka od dvije i pol godine (Aloisa) i djevojèice stare èetrnaest mjeseci (Angele). Od va s uvijek mogu puno nauèiti. to prije to im je otac carinski slu benik koji je cijeli dan. a sad ju je poèeo otvoreno prezirati. pomislio je Alois. u Braunau am Innu Alois Hitler. "Crkvenjaci nose crne halje". zar vas ne amaraju èesto?" "Samaraju. ma znamo mi to". oèe. Nije si mogla pomoæi." A iz Linza se na odgovor èekalo punih mjesec dana. Ocu Koestleru to se toliko svidjelo." "A. pa je polo io ruku na njenu stra njicu. Tri tjedna poslije. a ponekad i noæu odsutan." Oca Koestlera je s po tovanjem upitao: "Koji nam sad korak ostaje. Kako je takav sjaj imao i sam.k. Bio je gre nik. Stoga se s pravom mo e pretpostaviti kako æe ih dobro odgajati. hvala na pitanju. "Kako vi to tako?" upitao je. listopada 1884." Nakon stanke za promi ljanje. Obièno ima. "Sretno vam bilo s biskupom u Linzu". kao da eli provjeriti sredi te njene mudrosti. "Herr Hitler. Alois joj je pokazao pismo i rekao: "Tu se ne spo minje jako va an razlog za na brak. nevjesta nema svojih materijalnih sredstava.

"Sljedeæa bi mogla biti i gora". Rosalie bi razrogaèila oèi. Jedan je od njih imao sina. Napola uzrujano. koj je te veèeri nosila. koja se o nako va ne veèeri osjetila tako blizu Zlom? Èak i ako dijete pre ivi. Ostali su plesaèi ubrzo odustali. Johannina kæi. u dru tvu Klarine sestre Johanne. Kad su je zadirkivali. rekao je jedan. a Alois i Klara dali su sve od sebe da zaple u. a majka se isprièala uz "najdublje aljenje ". Jo i bolje. Gustav u dobi od dvije godine. pre valio je cijeli put od Spitala do Braunaua. 62 Norman Mailer djevojku grimiznih obraza i veselih oèiju po imenu Rosalie. Sluz se prelijevala iz grla dvogodi njaka i jednogodi njakinje. gu æi i te i od stroneskog blata. Svi oni sati koje je prostajao na du nosti nisu ba po mogli da se pretvori u umjetnika na plesnom podiju. Te je noæi z amalo umro u krevetu. no Alo is je imao dvije lijeve noge. kad ga je u dobi od osamdeset i jedne godine posjetila. I Johann Nepomuk je zamijetio da se prostorija zagrijala. a do se dam je ujak Alois veæ bio na radnom mjestu. Smrt je. "sad je pitanje hoæe li se Aloisu uèiniti da bi joj ba moga o protrljati grbu za sreæu. no po ivio je jo tri godine. koji je izgledao kao duh Klarine pomr le Dvorac u umi 63 . kazala je ona. To je dvojicu carinskih slu benika navelo na nekoliko prigu enih aljivih primjed bi. "Nadam se da je tako". Kad sam se vratila u na e odaje. "Da". kao i na to je ukazivao Rosalienin pogled. no ona je tek slegnula ramenima. "Rije i se te slu kinje". Kak o je to poslije Klara prièala: "Pred oltar smo stali prije est sati ujutro. Èinilo mu se da æe mu puæi srce. Nakon svadbe. neæe li biti obilje e o? Ta æe je misao proganjati na svadbi. sad veæ udovac. svi pomrijeti unutar godinu dana. otvrdnulog seljaka. Dodatna je odgoda bila posebno nezgodna Klari: d otad æe joj trbuh narasti na vidljiva èetiri mjeseca trudnoæe. jednogodi nja Ida te Otto. rekao je Alois. 4Difterija je u njihovu obitelj stigla poput Crne smrti. Carinski slu benici sa svojim suprugama." Zasviralo se. uvijek bole ljivi Gustav. a napola u veselom zanosu. Nije bilo neva no da su joj grudi b ile nedvojbeno pune. koja je ime dobila po majci. Klari ni toliko nije tr ebalo da bude posve sigurna. nadolazeæih tu nih godina u kojima æe sin Gustav. Djeèak i djevojèica glasali su se hripanjem. Poput mnogih svadbi carinskih slu benika. to su ih smjestili u sredi te svadbenog pira. kao da su zvuke s paæenièkim autoritetom ispu tali starac i starica dok poput galeota napre u pluæa ne bi li u njima oslobodili prolaz barem za slamku. Ida i Otto. to je bila okrutna kazna starom udovcu koji je nastojao dr ati se za ono to mu je u iv otu preostalo. Sto bi moglo izaæi iz takve majke. star dvije i pol godine. Na harmonici. a sad su se nakon polke i nadimale. Johanni Poelzl. stigla s istom epidemijom koja je odnijela i djecu. apnuo je Klari. A u kamin je bila ubacila previ e drva. Prostorija se pretjerano zagrijala. nikad vi e nije bio isti." "Prièaj ti e". Alois ju j e stalno zadirkivao: "Pa ti se to uri popaliti èovjeku ono to ima. Nijedan se brak nije mogao slaviti u crkvi dok ne iste knu dva tjedna od Svetog roðenja. star samo nekoliko tjedana. Ostali su slijedili njihov primjer. Prvi je umro Gustav. zar ne?" a Rosalie bi dlanovima prekrila obraze i hihotala se. pomislio je Alois. odgovorila mu je aptom. a Johann Nepomuk. koja je dobila zastupnièku ulogu (a nosila je i isto ime) bila je grb ava. Slje deæih æe se godina sjeæati te veèeri. kao i dvoje djece koje æe slijediti. "Eto nam krupnog momka"." Te su veèeri u gostionici Pommer odr ali svadbu. Alois se spremio za svoje sljedeæe zastranjenje. Nema organa koji bi bio otpornij i na pucanje od srca starog. Nepomuk je usnio stra nu moru. Ipak.a su i dalje morali èekati. dan je bio podijeljen na dva dijela. a ta je Rosalie ispekl a i teleæi but te odojka. jo je bi o mrak. "Èuo sam da je ova grbavica grozne æudi. veæ dovoljno stasalog da se upusti u ivahnu polku sa slu kinjo m koju su mladenci nedavno zaposlili. curio je zeleni gnoj . rekao je drugi.

a opet je Bogu svemoguæem bila nevjerna one noæi kad je zaèet Gustav. Nar avno! Ali to se tièe nje same.to je veæ nauèi la kod gubitaka u obitelji Poelzl . da. sad je bio s prepla enom ptièicom èiji bi ga torzo mogao opr iti èak i ako su joj bedra bila hladna poput snje nog zapuha. "Tu le i prava moæ. kao da su nosnice jo jedan organ pamæenja. Naravno." "Pretjeruje ". a taj je vonj nastavljao ivjeti u Klarinoj odjeæi. sama. posebno novacima. u bordelu. udjela je za obitelji u kojoj djeca ne bi umirala. oti la je tri tjedna nakon Gustava. Zbog takvih ga je postupaka mrzila. Alois bi obièno veæ postao zlovoljan. voljela usta stavljati na razna mjesta. Jedan od carinskih slu benika hvalio se kako je kao mladiæ bio u Parizu. rekao mu je prijatelj. Alois je bio blizu Zlog.to nije bilo èesto . a sad su i njena vlastita djeca pomrla. Specialites de la maison! .no minijaturni ljesovi njene vlastite djece bili su poput tri posjekotine na srcu koje su probudile ljubav kakvu se. ispravan ivot onamo dolje ostavljao led. koji je oduvijek za toliko toga udio. Aloi s bi gunðao nakon to bi obavili èin. tijekom tri odvojena dana tri sprovoda na groblju. Anna Glassl i Fanni uvijek su joj bile na pameti. govorio s autoritetom tri desetljeæa u Financijskoj policiji. zbog udarca koji je ubrzo uslijedio. a za tim je tajnim zadovoljstvom jo i tra gala. Tamo je. recimo. Francuski nije znao. za mene je prava vlast Franjo Josip. Prekorio bi Aloisa mlaðeg. Poèela je kao slu kinja. Do dolaska kuæi. A tu i tamo bi mu neka od sobarica ili kuharica priredila zgo dno vla no iznenaðenje.bila je jaka kao i Lovaèki pas. Djeèak sam samcat u Beèu. Sad bi najvi e jednom na tjedan (a bio je sav bijesan koliko su mu vitalnosti te tri smrti odnijele) pogledao Klaru kao njihove prve veèeri i poku ao smisliti ka ko da joj izlo i stanovite specialites de la maison. jest. kad je di fterija napala mladu djecu. ali je o te tri rijeèi znao sve to treba. "Car je on aj koji nas ima snagu voditi"." "Aloise". rekao mu je stariji prijatelj. Nije joj se èinilo da je udata. a Klari se ne bi niti obra tio. "prièa kao da ne strepi od odlaska gore. ako bi uopæe mog ao uæi dokraja u nju . veæ do ivjela zrelo doba. tu nije bilo nikakvog izgovora. Kao da joj je pojaèavala elju. kojem s u bila tek tri tjedna! . ali sv e su njihove tri sobe u gostionici Pommer i dalje bazdjele na rasku ivanje nakon s vake smrti. primijetio je jedne vruæe ljetne veèeri. ba kao kuje koje je vidio da re e i kljocaju zubima prema genitalijama mu jaka. Dok bi onih noæi kad bi na tre nutak prema Aloisu osjetila ljubav. nije usuðivala osjeæati. Tek je nakon Gustavove smrti shvatila da ga je voljela. dok su djeca bila iva. takvo je to mogla razumjeti. da. pa pomajka. Alois se nije dao impresionirati. èak i dok bi ga groznièavo ljubila kako bi popravila stvari. Nimalo nije sumnjala tko je za sve kriv. potom Fanninoj djeci postala dadilja. Fanni je. a onda bi joj u usta mogao uvaliti Lovaèkog psa. a Anna Glassl u tim stvarima nij e izigravala damu. Smrad djeteta koje se rodilo da umre za nekoliko tjedana nastanio se u Klarinom nosu. No. Znala je koliko lijes mo e biti malen . kako je tvrdio. S druge je pak strane uvidjela koliko je ta vrsta mr nje prijetvorna. stara petnaest mjeseci. potom je oti la Ida. Rosalie. u dvije noæi nauèio vi e nego u cijelom ivotu. pravi plavo-oki Klarin odraz. uvijek sama. onih noæi kad bi se Alois odluèio na voðenje ljubavi. Klara nije re ala niti kljocala zubima.braæe i sestara. Bio je to Ottov svr etak . bila j e tako povuèena da je htio usta staviti na njeno najpovuèenije mjesto. Pokazao bi on njoj gdje se toèno nalazi Pobo nost. izgrdio Angelu. Alois je pak odluèio kako Bogu neæe oprostiti. Sad su joj se vratili. kazao bi joj. Svojim bi prijateljima iz taverne bli zu carinarnice. Bog nam samo prekine ivot. Suvi e se bojala zla koje bi donijela tim novo roðenim du ama. pa su izbjegli zarazu.Ottov." "Gore ili dolje.a odnijela ga je galopirajuæa kolika koja mu je razderala utrobu. Pivo ga je pu talo. Vodila je ona ljubav. samo bi skoèila na svoj oltar. Kroz obje je smrti majka morala opet p roæi. vezi s novom kuharicom u gostionici Pommer. Neke pojedinosti nisu mu bile nove. mladim carinskim slu 64 Norman Mailer benicima. Alois mlaði i Angela poslani su u Spital. "Usta ti daju obeæanja koja ti ne dr i ". nestajuæi u kis elom oblaku. kao malo raznolikosti na n jegovom tada njem jelovniku.

a i ja sam bio tamo s njima. s njom i Aloisom. sav se povratio. "Jesam. bilo je to tek privremeno. ravno-pravnog-ili gotovo na razini Boga. a tamo je bio Zli. sve troje se oslobodilo gejzirom koji je prokulja o iz njega. no opet je osjetila onu istu srd bu. Aloi s i ja punili smo maternicu Klare Poelzl Hitler. Bez obzira na to. Ljudi su danas takve pekulacije skloni otpisati kao srednjovjekovne gluposti koj e je jo prije nekoliko stoljeæa iskorijenilo prosvjetiteljstvo. Da. uistinu. Je li to bilo srce? Je li on na redu za umiranje? "Jesi li dobro?" viknula je kad se svalio pored nje. prokleta crkva! . tog politièara koji se doimao tako skromnim. Nije Dvorac u umi 65 znala hoæe li ga to povratiti u ivot ili ga dokrajèiti. udi uæi i izdi uæi tako groznim hro pcem. To ju je iznenadilo. Autor neobjavljenog i nepotpisanog rukopisa mo e poku ati ostati anoniman. nabije ga u njenu bogobojaznost. Bio mi je klijent. Ovo je bilo bolje nego morska oluja! A tad se dogodilo ne to jo veæe jer je ona . dok joj se trudio ra iriti skupljene noge. Na mene s e vi e ne mo e gledati kao na nacistièkog èasnika. Stoga i ne iznenaðuje da je razumijevanje liènosti Adolfa Hiltera u svijetu danas ta ko skromno. gurajuæi jaèe nego ik ad. ja sam sredstvo. pomislio je Alois . Lovaèki se pas stao buditi. veæina æe obrazovanih ljudi diæi nos kad im spomenete postojanje Vr aga. Iznenadan ubo d boli! Naèas mu se èinilo kao da ga je oborio grom.No. Alois je bio tak o mlohav. svom snagom svojih ruku. Ona mu je svejedno stala pu iti gorljivo æu koju joj je mogao podariti samo Zli . sa svojim oklja trenim brèiæem. Stoga se Klara zaokrenula. U redu. Ujak je sad bio mlohav poput koluta iz meta. Kad nam se naredi. tako sam i ja bio tu sa Zlim.toga je bila sasvim svjesna. to ga neæe pretjerano za tititi. travnja 1889.od koje medu enama u Braunauu nije bilo veæeg anðela . Sad su oboje dr al i glavu na krivom kraju. Kao to je anðeo Ga-brijel slu io Jahvi one preva ne veèeri Nazaretu. te vruæe ljetne noæi. o tru poput igle. dok je njegov stari ovan za razvaljivanje vrata uzela u usta. bio sam tamo. uvijek smo spremni p reuzeti takve uloge. Jedan se m isterij dopu ta. to ne . Fanni j oj je svojedobno kazala to da uèini. to da.a radi se. U njenim ustima. 20. u srpanjskom zaèeæu. o n ajzagonetnijem ljudskom biæu stoljeæa. Poticaj je stigao iz tog izvora. poput zadnjih udisaja djece bez koje su ostali. Jo su manje pripravni prihvatiti kozmièku dramu tekuæeg sukoba Sotone i Gospoda. ali ne vjeruju u moguænost postojanj a suprotstavljenog entiteta. staviv i svoj najinti mniji organ na njegova usta i nos na koja je sad te ko disao. kad sam ponudio da se demaskiram. pa iz oboje. u jednom ga je trenutku napustio dah. Shvaæam da æe veæina mojih èitatelja te ko prihvatiti ova obja njenja.vr atio se iz mrtvih . znala da je on tu. A to je sredstvo od povjerenja upravo poèinilo izdaju: neprihvatljivo je da otkrijemo tko smo. Nisam". to sa sobom nosi i pomak. naposljetku.bilo je to èudo. èasnik u najboljoj obavje tajnoj slu bi koju je svijet ikad vidio. bio sam treæa prisutnost i odnijelo me niz vodopad. Zbog sada nje prevla svijeta znanosti. devet mjeseci i deset dana prije nego to æe se roditi Adolf Hitler. Prezreti. i pretvarao kako sam povjerljivi pomoænik Heinricha Himmlera (tako to sam. ali dva. . rekao bih kako ja njegovu p sihu mogu razumjeti. Manjini intelektual aca je postojanje Boga jo uvijek prihvatljivo. godine. da prokleta bila sva bog obojaznost. no shvatiti ga. rekao je. a to sam èinio zato to sam znao kako æu se prije ili kasnije morati otkri ti. kakva ju je veæ bila obuzela nakon to je umrla Fanni. Nikad nije bio tako blizu. A ona se na la na njemu. Ja sam u slu bi Zloga. naseliti se u ljudski lik. o krenuo se i zagrlio joj lice svom stra æu vlastitih usana i lica. Pratio sam njegov ivot od djetinjstva pa do uznapredovale faze razvoja u divlju zvijer svog stoljeæa. A sad je opet postao mu karac! Usta su mu se zapjenila od njenog soka. Ako sam se 1938. KNJIGA ÈETVRTA Obavje tajac I. a ponos mu je bio poput maèa.znala da se predaje Vragu. a to ne! Time se opaju neznalice. i uistinu sam spoznao trenutak u kojem je do lo do stvaranja. Od samog sam poèetka izra avao strah od pothvata u koji sam se upustio. ivio u tijelu pravog èasnika SS-a). A sad. napokon spreman da joj ugura Lovaèkog psa.prokleta supruga crkveni mi . no. Da. a onda iz nje. niz koji smo vriskom pali sve troje.

Ida i Otto. makar je smrt i dalje u Bo joj. za svaèim èega ima premalo ili p revi e. ne pozivi li ni on. Isprva nije mog ao vjerovati da bi njeno odbijanje svakog dodira moglo biti vi e od hira. odluèio sam do daljnjeg ostati u Klarinoj blizini. promat ramo. A potom joj je. odluèili smo prièekati. Tako ih mnogo izgubimo. Ide i Otta ispale vrlo kori sne. nakon posla i ao u kupnju . Klara je ivjela na rubu ponora. vi e nije bilo potr ebe svako ih jutro dezinficirati.svojom velikom rukom na njenom vratu. Svako pretjerivanje u iskrenim osjeæajima slu i na oj svrsi.posebno u njenoj visokoj trudnoæi . Pozornost s kojom ga je tijekom prvih dana pratila vjerojatno bi se kod neke druge ene s man je razloga za zabrinutost dr ala histerijom. Gott im Himmel! Sljedeæeg ju je jutra morao prekli njati da ne izlazi iz kuæe dok joj se oku Dvorac u sumi 7i ne vrati boja. (Alois je sad bio izrazito sklon . Bog mo e . Na to ju je on odalamio. u dobru ili zlu. ili mu se na djetinjim ustima naduo mjehur sluzi. Idemo polako. Nakon to je Adolf zaèet. a drugom dojku. Bi li bio spreman ovo dijete po tedjeti? Je li se mogla ponadati kako mu je srd ba splasnula? Da joj je mo da podario anðela? To je u prirodi bogobojazne nade. Preèesto nam se dogaða da Bog zna za na odabir pa. je dnom rukom zgrabio stra njicu. shvatila je da to radi zbog mirisa lu ine s nj enih usta. kasnije preplavljena ma jèinskom ljubavi. svejedno èekamo.poèela je vjerovati kako bi Bog ovaj put mogao prema njoj biti blag.da. stekla je naviku svakog jutra sapunom za rublje prati usta . mo da joj èak i oprostiti . èak i kad seljaci san jaju crnicu koju æe u buduænosti zasijati. pa je spavao sklupèan n a svojoj strani kreveta. Bogu se predano molila da joj spasi svako od njene troje djece . bila spremna umrijeti.70 Norman Mailer 2. nemilosrdno . kaz ao joj je. To je u prirodi bogobojazne du no sti. zakljuèiv i da se takva pobuna mora nemilosrdno ugu iti. "Vi ene idete naprijed-natag poput maèeta dok si lovi rep". Èim je Adolf poèeo pokazivati zn ake ivota .to bih za njega svakako mogao reæi . Ne treba posebno isticati kako su nam smrti Gustava. Kad se rodio. sa zavojem na ruci. Mo da dijete neæe pre ivjeti. tek neki nov naèin poticanja. Kad za klijenta treba uzeti dijete. Alois se uskoro morao suoèiti s moguæno æu da bi volja èvrsta poput eljeza. no. Tjedan je dana. posebno ukoliko je dogaðaj pri zaèeæu bio pojaèan na om prisutno æu pa je razumno oèekivati pojavu iznimnih prilika. Kad je poèeo vri tati s aki put kad bi ga poljubila u usta. ljubavi ili mr nji.Klarina u sta silom navesti na Lovaèkog psa i tamo ih dr ati . a ne u na oj domeni. Onda j e usnila san u kojem joj je reèeno da se okane mu a. no molitve joj nisu bile usli ane. Dr ala je kako je Bo ji prijekor samo potvrðivao nj eno grje no stanje. Oèekivali smo kako æe nam se to pokazati korisnim. morao je svejedno odustati od onog to je dr ao svojim neotuðivim pravom.tih se dana nije odlazilo u gostionicu.razdragano bi se nasmije io kad bi mu se njeno lice pribli ilo . dr imo se pouzd anog pravila. Demonima i vragovima sna na su èuvstva uvijek privlaèna. kako je Alois protjeran na svoju stanu kreveta. bio je sasvim uobièajen proizvod Klare Poelzl.) Ne iznenaðuje potom to je svu ljubav podarila djetetu. Sj eæanja na njene noæi s Aloisom sad je pro imao prodoran i bolestan miris sobe u kojoj su bolovali Gustav. Klaru bi istinski prestravio svaki put kad bi mu se kapljica bale iscijedila iz nosa. Nije bio zdrav. da je potekla krv. Kako bilo. nudi brojne moguænosti. Tako ga je sna no ujela za zglavak. Adolfa je potom opet mogla ljubiti. Vjerojatno stoji kako je. iskovanog moli vom. Iako nam posljedica incesta. dok je on gugutao od zadovoljstva. A kad je modrice napokon nestalo. Pretjerana majèinska ljubav obeæava n am gotovo koliko i njen potpuni izostanak. No. Ba dareni smo da tragamo za bilo kakvim pretjerivanjem. Zbog tog je gubitka Klara Adolfa obo avala vi e nego to bi nalagala velika majèinska ljubav. mogla biti jednako jaka kao i suprugovi dobro razvijeni mi iæi. Buduæi da je takvo stanje dulje potrajalo. pa je Klari na oku ostala modrica. pa se jedno po jedno gasili tijekom nekoliko mje seci iste godine.

dva podruèja. Ako smo p risutni mi. tri kraljevstva. To je. da ponovimo. Primjerice. jer ih se Bog nije odluèio rije iti. K. Ponekad ne eli preuzeti uzgrednu tetu koju æe pretrpjeti obitelj. konaèan ishod ni u jednoj igri nije za nas izvjestan. vidim da su nu na daljnja obja njenja uvjeta. ili æe se premalo toga shvatiti. Na Maestro i mi. ako mi ustreba. meðutim. genija. najpo rtvovanija i najvelikodu nija majka mo e stvoriti èudovi te. Bez obzira na to koliko bio netoèan u pojedinostima. bilo Maestru. dakle. Sad smo se veæ vj e to ugradili u svaki kutak ljudskog postojanja. Prvi elem ent meðusobnog uva avanja u borbi izmeðu D. Rana smrt jednog iznimnog djeteta obitelj mo e sasvim obeshrabriti. èak davno potisnuta sjeæanja svojeg klijenta.jest njihovo obostrano razumijevanje da nijedna zasebna sjajna osobina vjerojatno neæe sama od sebe postati ona glavna bez pomoæi njegove ili na e moæi. meðutim. dakle. bez obzira na to kakvu cijenu morao za to platiti.-a (kako æemo Boga èesto zvati) i na eg voðe aestra . Ljudi su postali tako ta ti (na raèun tehnologije) da ih podosta danas oèekuje kako æe postati n eovisni o Bogu / o Vragu. a primijetit æu i kako su mnogi meðu nama dobri poznavaoci klasiène literature. èak i kad zna da smo odreðenog pojedinca veæ dobrim dijelom preuzeli. Stoga se tom velikom slijepcu mo e odati priznanje. dvije vizije postojanja ko je su meðusobno suprotstavljene. no izraz Dva kraljevstva upotrebljava se veæ nebroj eni niz stoljeæa. oklijeva . njegovi zastupnici . tek poèetni pristup perverzijama koje su sastavni dio postojan ja. naposl jetku. Bog i njegove anðeoske kohorte djeluju na mu karce. gadova. Cesto su bili samo p ijuni. Osim toga. Sad smo. ene i djecu. (Vrijeme pi em velikim poèetnim slovom zato t . kand eli nam se suprotstavljaju. tro i Vrijeme. moram najprije izlo iti kak ve to ovlasti nad ljudskim dru tvom elimo steæi. kako bi ih priveli pod njegov utjecaj. elim ponuditi poèetna ob ja njenja meandriDvorac u umi 73 ranja. ele biti slobodni. èak i ako su mu opisi zastarjeli ." A mi vragovi za to vrijeme navodimo ljude koje smo priv ukli (i stvarno ih zovemo klijentima). slijepih ulica i primirja u na em ratu. skica stvarne slo enosti dogaðanja. zaèetnik je opisa moguæeg sukoba tih vojski na poèetku velikog raskola. Gospod nije neosjetljiv na nad e onih oko èeda. Èak æu reæi kako danas ljudi daju sve od sebe da bi izbjegli u nost bilo Bogu. ogranièenja i moæi svijeta koji nastan jujem. prinuðeni raèunati s poje dinaènim mu karcima i enama. nastojimo zaposjesti du e mnogih meðu tim istim ljudima.Bo anski. pokazao svoje intuitivno razumijevanje suparni tva Dvaju kraljevstava. Istovremeno. i za Maestra. Èesto otkriju (i to jako pompozno) . ljuds ka biæa u toj borbi nisu mogla igrati znaèajniju aktivnu ulogu. Ako. Sotonski i ljudski . Vragovi koji slu e Maestra ne ratuju vi e protiv anðela u falangama. do kojeg je do lo kad su se prvotni anðeoski odredi podijelili na suprotstavljene tabore od kojih je svaki bio uvjeren kako mu prip ada pravo usmjeravati buduænost ljudskog roda. vrhunaca. ubojica 72Norman Mailer i pokoji spasitelj dozive zrelo doba. Ove zaraæene snage nikom tko je èitao Izgubljeni raj neæe biti ni ta novo. Do Srednjeg vijeka. Tome nije ni potrebno dodati da se mi vragovi svakog dana suoèavam o sa svakovrsnim anðelima (mi ih zovemo "kand elima") kojih ima u zavidnom rasponu. Poèet æu primjedbom kako zbilja postoje tri vida . Gospod zbog toga tuje majèinsku ljubav. No. 3Poku at æu. a ne dva. i za Gospoda. èak i kad vodi k zlu. Milton je. Zbo g toga je ulaganje u novoroðenèe neuravnote ena igra. Bo ansko i Sotonske O njima bih mogao govoriti kao o dva antagonizma. " elim otkriti tko sam. Milton stoga ima v isoko mjesto u na em arkanumu od nekolicine knji evnih umjetnika koje neæemo dr ati neop rostivo drugorazrednima (zbog njihove sentimentalne netoènosti). njego vi anðeli uvijek mogu poku ati opet vratiti dijete iz na ih ruku.nemilosrdno ukloniti djecu. Odatle potjeèe pojam Dva kraljevstva. ali vragovi imaju obvezu biti upuæeni u dobru knji evnost. Takva moæ. Stoga i ne iznenaðuje to m nogo umjetnika. Stoga. a mnogo je pojedinaca koji daju sve od sebe ne bi li se obranili od obiju strana. A koja bi to cijena bila? Tu postoji neobièan izraèun. Èak i na jplemenitija. mogu izvuæi skrivena. objasniti kakva su to Dva kraljevstva.pa u stvari postoje tri zasebne vojske. Ne znam kako je s a nðelima.

Na taj naèin mo emo osigurati promaknuæe.) Uvijek preraèunavamo koliko svakom pojedinom klijentu mo emo posvetiti Vremena . sjeæanja i zlih namjera. kao i anðelima. Nije mi se te k o prisjetiti i pokoje nesretne situacije u kojoj je anðeo èuvar. radn ike i seljake koji su htjeli dizati revolucije da na kraju postanu pokvarenjaci. Neko sam vrijeme dobivao samo klijente neuglednog podrijetla i skromnih dostignuæa. Zasad je to. na primjer. ili me samo i dalje u raznim zabitima spu ta na sve ni u razinu. (Maestro nas potièe da ga. To sam i èinio. Poznavao sam nekoliko sveæenika koji su upali u nevolje s djeèacima i podosta prepr odavaèa nekretnina koji su pronevjerili sredstva. pijane grubijane i nevjerne mu eve i ene najgore vrste. ako smo dovoljno strpljivi. prosjeèan klijent. Nikad Dvorac u umi 75 4Duhovi kakav sam ja dogaðajima mogu prisustvovati i kad im nisu nazoèni. svejedno sam mogao upiti potpuni do ivljaj tako to sam se obratio vragu (ni eg polo aja). ipak. bojim se. u kljuènim prigodama. mo emo znatno pobol j ati. Tijekom jednog nesretnog pro log razdoblja. Jednom sam se prigodom ponadao. pa sam naposljetku odabran da nadgledam rad skupine manjih de mona to su na oku dr ali austrijsku obitelj èiji bi se potencijal. oko kojeg se nate u anðeo èuvar i vrag ravnatelj poput mene. Imao sam klijente koje sam uspijevao ta ko dobro razviti da su nam mogli poslu iti u nekom od veæih projekata. Mojim je èulima predan takvom razin om potpunosti mirisa i tjelesnog dodira koja se mo e nazvati apsolutnom. mogao. Nisam se usuðivao pitati. mo da me to jo uvijek èeka. Moramo se svako malo zadovolji ti mediokritetima. No. mo gao na kraju pokazati zapanjujuæim.u spolnom èinu mo emo sudjelovati i nakon to je poèinjen. trenutak zaèeæa ponovio mi je vrag koji mu je prisustvovao. postati tvoj jedi ni klijent. vi e i nema mnogo. takvi su mi gubici naru ili ugled. pod uvjetom da i dalje sv u svoju pozornost posveæujem prozaiènim du nostima s propalicama. no u tom se trenutku Maestro odluèio izravno mi zadovoljit i znati elju. Pot icao sam. na kraju odnio plijen. Cesto sam morao biti nadglednik onima koji su roðenjem stekli m alo. S druge str ane. takvi su mu b ili i roditelji. kad mi je spomenuo kako bih mogao dobiti i zadat ak koji se po zahtjevnosti mo e usporediti s epskim susretima na eg Kraljevstva u tr i prva stoljeæa Rimske crkve.nama. a mogao b ih navesti i sitne lopove. sredstvo koje se mo e usporediti s moæi koju novac ima nad ljud ima. Trebam li tome to dodati?" Sve je to Maestro izgovorio sa svojom uobièajenom ironijom. kad se razvije. A takvih mu karaca i ena. razvije li veæinu svog potencijala. U na em dru tvu ih. Zbog toga nam prosjeèan èovj ek obièno nije zanimljiv. ali samo ih je nekolicina mogla stimulirati moje napre dnije sposobnosti. One noæi u ko joj je Adolf zaèet bio sam. Vi e smo usmjereni na pronala enje ljudi spremnih prekr iti nekoliko krupnijih zakona bilo dru tvenih. kao moj izravni sup arnik. Imao sam horde klijenata. krvnog skandala. Rekao je: "Za to sam se toliko zanimao za to jo neroðeno stvorenje? Je li moguæe da æe jednom razviti veliku ambiciju? Mo da æu predlo iti da mu se sasvim posveti . Stoga sam dobio zadatak ostati mu nakon roðenja u blizini. dakle. koji je tijekom prvotnog èina bio u Aloisovom krevetu. Taj je zametak sad bio beznaèajan. a na raèun toga mi se pobolj ala osobna situacija. zovemo Zlim. Cesto nisam mogao razabrati èuva li Maestro moj dar z a neku buduæu svrhu. na jednom drugom mjestu. bilo bo anskih. kao to sam veæ rekao.) Kasnije. No. Prema tom . Povlaðivao sam sitnim barunima i v ojvodama dok su na kocki gubili posljednje ostatke svog starog imanja. smjerno zamoliti Zloga da s njim podijel i prisutnost tijekom vrhunca. Da. ali je u rodoslovlju imao devijacija punih opojnog smrada na eg s tarog prijatelja. tek projekt. S vremenom b i. Ima ogranièenu sposobnost uvida. Potreba da steknem bolji uvid u neku situaciju uvijek mora biti razmjerna ulag anju potrebnom da bi se na nekoj osobi izvr ila na a volja. Moram reæi kako nam ta moguænost uvijek stoji na raspolaganju . Postoji velika moguænost da propadne. a tom je prigodom to svakako bio. kad sam poèeo obavljati svoj zadatak s mladim Adolfom Hitlerom. obiène vojnike da dezertiranjem ru e moral svoje satnije. nasilnicima i pijanc ima. kad se stvarno i odluèi bit i dio spolnog èina. manji vrag mo e. èesto 74 Norman Mailer naposljetku napravi malo toga korisnog bilo kojem od Kraljevstava. a uskoro imali jo manje.

Obja njenje . (Glas mu je nepresu na k ornukopija prizvuka. Strah bi me sasvim sputao. jer mi glavna briga i nije knji evni oblik. ubrzo sam saznao kako je zaèet.) Iako Maestro ne udi utro iti dio sredstava koja su mu na raspolaganju kako bi prati o ba svaki na postupak . Einsteinove posebne teorije relativnosti. a oboje mogu postojati jednakom snagom. Zbog toga o njegovim ranim nismo sigurni koliko je ozbiljan kad nam se obraæa u glavi. Sto ako ne uspijem? Mnogi projekti propadnu.pod uvjetom da nas je èovjek spreman slijediti . Otkrivajuæi postupke kojima se slu imo. veæ strahujem od njenih posljedica. mogu birati . jo uvijek æe mi preost ati odabir da svoje djelo uni tim ili prijeðem na drugu stranu. morat æu se pred Maestrovom srd bom dati u bijeg. Svoje skromne du nosti u Americi obavljam besprijekorno. Kod nas je primitak toènog sjeæanja ravan prisustvovanju. Pod pretpostavkom da mi svoj proizvod uspije prikr iti od Maestra. No. Mogao bih èak reæi da anrovsko odreðenje i nije osobito va no. Dakle. Ja mogu slobodno uæi u glave mnogih. Naravno. Moram priznati da mi se potonja moguænost poèinje sviðati. Naravno. dogodila mi se. Ona je vi e od sjeæanja. Ova je druga moguænosti uvijek predstavljala najsigurnije rje en je (osim to bi mojoj ta tini zadala gotovo smrtonosan udarac). prikriti. a danas mu je naporni je postojati nego ikad . Buduæi da nisam vjeran Maestru. Obraæenja su im ionako osnovna djelatnost. objavim li ga. Ima raznih moguænosti. to se tièe mog sudj elovanja. kakvu privatnu zonu. No. manje strepim. A tad æu ga morati ili obj aviti . Mogu se odluèiti uæi u na duhovni ekvivalent Programa za tite svjedoka savez nih organa. bio mi je staln a tema Pregleda. jer ima i povlastice romana. Iako jo nekoliko godina neæu biti rasporeðen samo kod Adolfa Hitlera. A uspije li mi stiæi do kraja. No danas.koji nudi kakvu-takvu za titu. Mo da se moje rijeèi neæe tako brzo uoèiti. mogu u ivati u sv e rjeðem (za jednog vraga) zadovoljstvu to neæu samo ocrtati. to ne smijem nièim pokazati. Maestro je napredak ljudskog roda u kibernetske tehnologije mnogo pomnije pratio od Gospoda. mo e se poku ati ukra sti malo tajnosti za sebe.e. spreman sam nastaviti.demona i vragova ima previ e da bi to mogao . primjerice. Dvorac u umi 77 Dakle. u posvema njoj preplavljenosti posvuda zastupljene tehnologije. jedno pored drug og. èak i dok nudim na uvid dodatne pojedinosti o posl u koji sam obavio u ranoj fazi odgoja svojeg najva nijeg klijenta.izdaja ili nestanak. tako vragovi ive i s istinom i s la i.ili uni titi. (Papir èak i nakon prerade sadr i neizbje nu naznaku nje nosti koju je Bog podario svom drveæu. veæ i istra iti neuhvatljiv u prirodu vlastitog postojanja.) Kako bilo. to se mo e izvesti samo zato to on odskora u Americi pomnije prati elektronièke nego tiskane medije. Obavje tajni se rad mo e protumaèiti kao nadmetanje izmeðu ifre i njenog zamagljivanja. Sad izjavljujem da nisam. a svakako je posve neobièna biografija. nisam se usuðivao pitati. tad bih morao suraðivati s njima. barem dok ga ne dovr im. a da ne privuèem Maes trovu pozornost.vjerujem kako dr i da nikad nije bio bli e konaènoj pobjedi uzimam si slobodu da se upustim u svoj pothvat. Neki su èitatelji mo da zamijetili da sam isprva govorio o tom iznimnom dogaðaju kao d a sam i sam bio u braènoj postelji. Ovo djelo moram napisati. Buduæi da je Maestro trenutaèno prilièno optereæen.prilièno je jednostavni je od.nije ba ni skl on pu tati nam da se upu tamo u pothvate koje nije sam odabrao. 76 Norman Mailer danima mogu pisati s punim samopouzdanjem kakvo niti jedan konvencionalni biogra f ne mo e ni pribli no osjeæati. ne udaljavam se od istine. . S druge strane. Sve vi e vjerujem kako æu uspje no pr ikriti postojanje ovog rukopisa. Stoga sam odluèio pisati po papiru . Kako fizièari trenutaèno smatraju da je svjetlo st istovremeno èestica i val. Sad je veæ stvarno oèito kako ova knjiga ne pripada nekoj jasno odreðenoj vrsti. to znaèi da æe me skriti kand eli. ako ba hoæete. Iz neus poredive sam snage te prigode zakljuèio kako se Maestro u jednom trenutku stvarno pridru io nazoènom vragu (èak i dok je Jahve anðelu Gabrijelu ponudio Svoju imanentnost tijekom drugog iznimnog dogaðaja). moram reæi. U pro losti se ne bih usudio upustiti u stvaranje ovakvog zapisa.

Iako Maestro uglavnom na dojenje nije gledao s odobravanjem. naravno. a ja sam i to odobravao . Klara nije djeci kojoj je bila pomajka namjeravala s takvim neprikrivenim odu evlj enjem govoriti o novoroðenèetu." No. poput kuæe o kojoj bi se brinulo vi e dobrih slu kinja. Alois. suvi e dobro govore. To bolje po nas! (Èudovi te je uèinko vitije ako se mo e pozvati na majèinsku ljubav. kod rodos kvrnuæa prvog stupnja bio je popustljiviji. Glupe su bile u potrazi za iznenaðujuæe dobrim ljubavnikom. To je mo e malo nauljiti. do la mu je krajnje neu obièajena misao. èa k i kad se radi o malenom upku koji se beskonaèno glanca. Norman Mailer Tad je elio da majka bude uistinu bliska djetetu.) Izmetne drame takoðer nude prednosti. u molitvama alile Bogu na ono to im u ivotu nedostaje. koji bi noæu pre li preko Braunaua. U oèima joj je bila ljepota. Gospode . naroèito otkako im je Alois kazao kako je Fanni bila luda. Prljava bebina guzica mo e poslati signal . Ne ki od na ih manjih vragova. Tu je pretpostavku pothranjivalo i dojenje. U stvari je potro io cjel okupnu zalihu tamo njih konobarica. A di je bio pun nagovje taja da æe i sutra biti meðu njima." Imao je zalihu od desetak takvih primje dbi. uzmi ivot moj. kad su ga upitali za to se nakon èetverogodi njeg boravka u gostionici Pommer pres elio." Rijetko je bilo slatki a za kojim one ne bi venule. Namje taj je blista o. Kad je navr io godinu dana. no pokojem je to zasmetalo. zar nije?" Kako je dijete imalo okruglo lice. 2. Korisno nam je i suprotno." Na dan kad se obitelj Hitler iselila iz gostionice Pommer. ali nije si mogla pomoæi. da bi time oèaralo nove poznanike. velike okrugle oèi plave poput njenih i mala usta." Druge su se ene. nije li Adi anðeo. preseli se. "prepozna ih odostraga. Klar ine su molitve bile suprotnost. Vr agovi se. "a ko ti to. Ili izg ledaju kao ni tarije kakve uistinu jesu. a amateri se uvijek jako trude gledati te u oèi. S uvi e su dobro odjeveni. U njega je ulijevala vlastitu snagu. " gle. ako æe to pomoæi spasiti njegov. Alois se o Pommeru izra avao pozitivno: "Elegantan je. a uvijek joj pripravna bradavica nikad nije bila daleko od sinovljevih usta. Alois se odluèio iseliti iz gostionice Pommer. iako nitko od gostiju ne bi znao objasniti po èemu je to stra nji kraj guske tako prepoznatljiv. Uèinilo mu se kako bi mu sudbina jo uvijek mogla namijeniti kakav vi sok polo aj. A i Adijev je siæu ni anus bio besprijekorno èist poput opala. nije im bilo te ko povlaðivati joj klimanje m glavom. "Gle". Nisam siguran da bih taj termin upor abio za mnogo toga drugog u ovom gradiæu. malen i sjajan. A mogao je dodati ( to bi ponekom prijatelju i rekao): "Kad ti se ena s asu i. kojima bi o ivio stotinu trenutaka pri æaskanju. No. Kuæa joj je uvijek uredna. 82. jako malo ve u uz sentimentalno. Klara je svog sina zvala Adi." Slijedio bi jak gostionièki smijeh. slegnuo je ramenima. Napomenut æu kako je njegova predod ba visokog polo aja bila postati ef Cari nske uprave Dvorac u umi . Najpohlepnije su uvijek nast ojale doæi do bolje kuæe. ili pak predobro da bi bili uvjerljivi. da iskreno niti ne spominjem. spremno b i kazao. Ubrzo po Adolfovom roðenju. Ili. govorio bi. dopu ta . a isto tako i Angela. a ne Adolf ili Dolfi (Do lfi je suvi e nalikovalo na Teufel). Ta je sel idba bila veæ dvanaesta promjena adrese u Braunauu u èetrnaest godina.KNJIGA PETA Obitelj I. pa je po to me nalikovalo bilo kojem drugom djetetu.rodoskvrnac mora uvijek biti svjestan va nosti svog izmeta. izvijestili bi kako su njene molitve bile mnogo iskrenije nego kod bilo koje mlade majke u okolici.ma jka je potencijalni klijent. Gospode. Klara je za to dobar pri mjer. Njene su sobe u gostionici Pommer sad bile bespri jekorno èiste. "Volim promjene". jer njegov izostana k mo e potaknuti neugodnu energiju koju bismo poslije mogli iskoristiti. pravi anðelak. " ene su poput guski". sobarica i kuharica koje nisu bile prestare il i suvi e ru ne. govorila bi svojem posinku i pokæerki. Klarina je molitva bila tako neokaljana: "O. Bila im je dobra pomajka i Alois mlaði bio je zadovoljan. kad bi razgovarao s kolegama s posla: "Krijumèara je lako zamijetiti. po njenoj udnji da dijete pozivi dugo. praktiènije naravi. gle Angela.

napola æelavom glavom po kojoj je izbila sijeda kosa pomalo. Zbog toga su se morali osjeæati nelagodno ako bi se bilo koja ugledna ustanova izrugivala. Njenu je naklonost s vremena na vrijeme morao platiti sitnim darom. Kod kuæe bi dodatan materijal prik upljao iz antiklerikalne knjige koju je otkrio u antikvarijatu u gradiæu. enu koja je i dalje imala samo jednu bolju haljinu."Dobar se èovjek ne eli u kopiti". Razbje nji-vala ga je. ali d ovoljno slièio Arthuru Schopenhaueru.tu nije bilo gre ke! Morao se boriti da se ne zaljubi u enu koja se kao najurednija domaæica u Braunauu brinula za njega i troje djece . odgrizla bi mu je. rekao je. Sto nije vrijedilo i za Aloisa. Dok je pio u gostionici. Umjesto da je o eni. imaju maticu za koju rade poput kraljice. A njene oèi . Istina. "U Srednjem vij eku". jer mu se od nje je ila ko a. Nosila je haljinu od tamne svile. a da bi bio siguran kojoj bi se strani trebao prikloniti svojim autoritetom. Kako se nikad nije prepu tao praznovjerju (osim kad jest). Veæ je malo previ e popi o. " Ako postoji Providnost veæa od vlasti Franje Josipa. Hans Lvcidias Koerner. Èak su imale i ceh. svejedno su bili slu benici. rekao je slu benik. tajna. A ip ak ga je ko a svrbjela kad bi se sjetio da mu ne da blizu. ja? " Ostali su se s nelagodom nasmijali. Svetu rimsku crkvu da ne spominjemo. oni su nam domari. Naravno. . ako bi na nju stavio ruku. Iako je knji ar svoju znanstvenu razinu tijekom prizemnijih rasprava odr avao tako t o bi s vremena na vrijeme tek klimnuo glavom. Vlastiti! Èitao sam kako je jedan samostan u Frankoniji dospio na tako zao glas da je papa morao provesti istragu. veæina je bila spremna priznati .no. Klara i on slo ili su se kako im treba vi e prostora i sad su ga imali. a opet. "Sve je to tajna. ja se s njom nisam susreo. sudbina æe mu poslije taj polo aj i donij eti. onda bi Klara bila t akva kraljica mrava. Njegova je odbojnost prema Crkvi sad bila pogonsko gorivo razgovora." Hans Lvcidias je polagano klimnuo glavom. Herr Lvcidias Koerner mo e vam pokazati gdje to pi e. svrbjele ga prepone." "Ne pretjeruj". gustim zaliscima. Kuæa je bila grozna.a na b ijelom si je èelu na u urila dra esne uvojke. Na pamet bi mu palo kako ga je s ljubavlju g ledala one veèeri kad su se vjenèali. no stanarina za kuæu u Linzerstrasse nije bila velika. ru ièastu i s bi jelim ovratnikom . Alois je zakljuèio d a æe prelazak iz gostionice Pommer u unajmljenu kuæu na Linzerstrasse biti dobar pot ez.83 za pokrajinski glavni grad Linz. Za to? Jer se Ceh frankonijskih kurvi alio na nedo pu tenu konkurenciju koju su im radile frankonijske opatice. "Da". niti mu je zanovijetala zbog novèanih pitanja .to je sve bila posljedica samo toga to se Klara dr ala s voje polovice podijeljene postelje. a srce mu je s mukom lupalo u grudima . tu na tavanu nije bilo nikakvih ena." "Alois. pa nema sve na ovom svijetu na sebi otisnut ig". Da mravi. rekao je Alois. a Crkva dr i kljuèeve. A i sam vlasnik antikvarijata. nastojao je povratiti ne to ponosa.' Pitam vas. "da li znate? Kurve su po tovali vi e od opatica. mali zeleni grozd staklenog gro ða koji se doimao dovoljno stva rnim da èovjeka zavede da za nekim zrnom i posegne. Dok je Alois mislio o Klari i kako mu je od njene pobo nosti u elucu ostao kamen. tajna. zami ljeno. trebao ju je smjestiti u samostan. Samljet æe on taj kamen u prah. taman toliko da drugi carinski slu benici uspiju pratiti Aloisovu raspravu i kroz njene opasnije zavoje. naoèalama s tel eskopskim leæama.od kojih dvoje èak nije bilo njeno! . rekla su dva pilca uglas. I doista. to je herr Koerneru omoguæilo jedva primjetan u spon. Iako ih se te ko moglo smatrati aktivnim vjernicima .samo si je toliko bijele boje kao mladenka dopustila . svojim je utjelovlje84 Norman Mailer njem mudrosti. "Papa veli: 'Po alji monsinjora da ispita stvar. poput pèela. Na grudi je prièvrstila jedini komad nakita koji je posjedovala. Bez straha je izjavljivao kako se nièeg ne boji. "Istina je to. Nanju io je enu koja je stanovala na putu kojim se vraæao iz gostionice. Prava istina.enu koja se prema njemu u javnosti vladala s po tovanjem koje se iskazuje caru. onu koju je nosila na svadb i. Tajna. enu koja se ni kad nije alila na ono to ima ili nema. najbli i mu po rangu. Pitao se je li problem u razlici u godinama. obrijanom bradom i gornjom usnom. èesto bi se s njim sastajao na pivu. no to se dalo srediti. Cijelo se to vrijeme borio da se ne zaljubi u svoju enu.

a veæ se dugo nije brinu o zbog polo aja. 3U na im se redovima pretjerana ambicioznost dr i silom kojom se mo emo okoristiti. koji se nikoga ne boji (osim pokojeg nadreðeno g u odori). ukoliko glasina o Passauu nije bila sasvim neutemeljena.koliko samo taj loèe! Ne skida se sa sise. no. Znao je da æe se uspeti do razine koja mu je dostupna. zar ne zna ?" Alois nije zaboravio biskupa iz Linza. Sto se njega osobno tièe.'" Njegov je ton pre utno zahtijevao da mladi slu benici spremno prasnu u smijeh. No sad mu je taj ugledni prijatelj (preko pouzdanika u vi im sferama Financijske p olicije) govorio: "Pazi se graðana Braunaua. Prijatelj je bio sklon spaèkama. Kazao je: 'Ni jednom se sveæeniku n e treba eniti. uopæe nije bio kukavica. blagdanima. "Toèno je tako bilo". "Moj je brat sveæenik. To se ni na jedn u strast ne odnosi vi e od neumjerene ambicioznosti. ambicioznost ima veze i s ciljevima Gospodnjim. meðutim. Bilo bi to poput rijeke koja je prob ila nasip. Spr emni smo zakvaèiti se za svaki poriv koji se jaèinom otima nadzoru. ba mu je taj bio svoje dobno rekao: "Mje tani Braunaua ne znaèe ni ta. sebe nije nikak o vidio u ispovjedaonici. sad je znao ovo: mora prestati srati po Crkvi. a ne. A sa svim se tim mora pomiri ti . Pa su i prasnuli. kazao je Alois. kazao mu je prijatelj. nikad nije strepio to o njemu misle.korisna je to supruga. sveæenik ih ima deset. ene. No. ( elio je da te e . veèeras je stvar no prièao previ e. Stoga to se nije mogao odluèiti treba li tom prij atelju vjerovati. Bog ju je ljudima sam usadio. dok god seljaci imaju supruge. èuvaj si ugled. I uvjeravam vas: sveæenici koji su bili pravi mu karci. bili su i go ri. "To æe biti tek za godinu dana. ambiciozan u stvarima koje sebi nikad nije priznavao. Jo uvijek ga je to uljalo. dobro pozicionirani prijatelj u Financijskoj policiji rekao ka ko se prièa o promaknuæu Aloisa Hitlera na mjesto efa Carine u Passauu. na misi ga se i dalje neæe naæi. Papa sad stvarno ode i izvidi to se dogaða po samostanima. Ali t o je bilo tada. Ako eli premje taj u P assau. U stvari. osim kad se radi o dr avnoj p rigodi. morao prikazati sirotinjom. rekao je. Kako mu je ma njkalo formalnog obrazovanja. Mo e im slobodno pokazati figu. a ene privlaèi istinskim magne-tizmom. 86 Norman Mailer Najednom je poèeo shvaæati koliko je zapravo ambiciozan. treba vidjeti u crkvi. "Siroma ni trgovac ima jednu enu." "E pa ne znamo". "ne treba èuditi. meðutim. Nije elio da ga ponovno spopadne svrab. Orgije. naravno". Ko a ga je bockala. Sve do danas.previ e bi ena morao sa sobom povesti." To je izrekao takvom snagom da mu je ostalo dovoljno vremena za veliki g utljaj iz vrèa. koji mu je est godina prije odbio molbu da se o eni Klarom. Vrijedna djeci. to se toga tièe. Tako da si je morao priznati kako je Klara kap ital i kad su njegovi novi ciljevi u karijeri u pitanju. "Ali sad se mora paziti." "Koji biskup?" "Biskup Linza. dobra kuharica. Sad su mu bile pedeset i èetiri godine. Nitko od njegovih poznanika ni je bio takav. To je otre njujuæa èinjenica." Dvorac u umi 85 "U tom mu sluèaju skidam kapu". ali ne i pre ko toga. promaknuæe bi bilo iznimno. Sad mu je. bliska Crkvi. A nije ni mogao. No. da bi izbjegao tro ak prevoðenja pisma na latinski. Dok je hodao kuæi. (Koliko bi mu karaca to za sebe mo glo reæi?) tovi e. "Ako ti je brat. pola klera su mamini sinovi." Sebe je uvijek dr ao iznimnim èovjekom. promrmljao je jedan od mlaðih slu benika. Jeste li kad èuli papinu izreku? Istog pape. Orgije homoseksu alaca. a biskup ne mo e uæi u raj . ena je mo da prema njemu bila mrzla pizda." Taj mu se oprez prenio u probavu. To znamo. Naposljetku. Naroèito se dobro sjeæao kako se." Alois je vodeæi se tom primjedbom uistinu i stekao zavidan broj navika.to je monsi-njor izvijestio? Da je pola opatica trudno. "To nas. Aloise". Ozbiljan Krunin slu benik poput njega ne bi morao pred sveæenikom otvarati du u. dok za bebu ima sisu poput vrelog vrèa mlijeka . rekao je Alois po to je uzeo i malo zraka. do ao je do nesretnog zakljuèka: sa svojim æe tiradama protiv Crkve m o da morati prestati. nije takav. Da.

ispunjenju njegove vizije.) Naravno, Gospodova je pretpostavka obièna ludost. Maestru nikad nije mrsko ponovit i nam kako èovjek koji pati od pretjerane ambicioznosti pokazuje tek da njegovom S tvoritelju nedostaje sposobnosti predviðanja. D. K. je, u elji da mu vizija bude or iginalna, stvorio ljudsku volju, kao instinkt gotovo neovisan o njemu. I opet se Bog preraèunao. Ne samo to je ambicioznost najjaèe èuvstvo, veæ je i najmanje stabilno. Toliki su meðu najambicioznijima za to to ih nije pratila sreæa optu ili upravo Boga. Velika glad za uspjehom mora, stoga, pobuditi na e zanimanje. Kao èudesan optimist, D. K. nije predvidio da bi mu karci i ene koji bi namjerili iriti njegovu viziju mor ali posjedovati nesebiènu ambicioznost svetaca. Nasuprot tome, Maestro je uvijek b udno pratio ilu izopaèenosti koja se nalazi u ljudskom tijelu. Dvorac u umi 87 Razmotrimo Aloisov sluèaj. Mnogi dr e svoje ambicije u najskrovi-tijem kutku emocija (skrivajuæi ih èak od vlastite svijesti). Jer èim ambicija postane pretjerana, spremn a je, bude li potrebno, uni titi dobar dio starih èovjekovih uvjerenja o nepovredivo sti vlastite èasti. Ili odanosti prijateljima. Preèesto ambicija postane slijepom po put kose. Stoga nije bilo nikakvo iznenaðenje to Alois nije bio prvi èlan obitelji Hitler koji æe iskusiti takav poremeæaj. Buduæi da je ambicija prava klica, zarazna je. Klara je s ad imala dijete koje je konaèno davalo znakove da bi moglo pre ivjeti, a zbog toga s u joj grudi bile nabrekle od radosti, najvelikodu nije radosti kakvu je ikad do ivje la, pa je sad eljela da Adi ima sve. Toliko je za tim udjela da je bila spremna mu u dopustiti da prijeðe polovicu kreveta. Zapoèelo je drugo udvaranje. Ona je jo uvijek dojila Adolfa. Zbog toga trudnoæa nije dolazila u obzir. Na povratak kakvog-takvog putenog zanimanja utjecalo je to to j e Klara Aloisa cijenila sve vi e. On je, naposljetku, Adolfovoj buduænosti podigao d obre temelje. Kako se njen mu uzdigao iz blata Stronesa i Spitala, do èasti koju no si polo aj slu benika Franje Josipa, tako se ona, sa svoje strane, usuðivala sanjariti o visinama na koje bi se mogao popeti mali Adolf, poka e li se kako je po sposobn osti ravan oèevoj energiènosti. No, da bi se to ostvarilo, bit æe mu potrebno da ga taj otac i voli. Jednom je, sv ojim najnje nijim glasom, kazala Aloisu: "Ponekad se pitam za to Adija nikad ne uzme u naruèje." "To bi samo kod drugo dvoje izazvalo ljubomoru", odgovorio je. "Ljubomornoj se d jeci bebe ne smiju povjeriti." "Alois i Angela stalno ga nose", rekla je ona. "Nisu ljubomorni. Drag im je. Pon ekad bih èak rekla da ga vole." "Neka tako i ostane. Mo da im je drago to ga ja ne dr im u naruèju." "Ponekad se bojim da ti do njega nije previ e stalo", usudila se reæi. Oti la je korak dalje nego to je namjeravala. Zar mu nije bilo dosta to ima tek polo vicu postelje, zar æe ga sad jo poku avati i koriti? "Da mi nije do njega stalo?" rek ao je. "Na to mogu lako odgovoriti. Nije mi do njega stalo. Jo nije. elim prvo vid jeti hoæe li pre ivjeti." Nije èesto plakala, ali je na te rijeèi briznula u plaè. Dogodilo se ono najgore i jo s e jednom pred mu em osjetila slabom. Jo se uvijek nije oslobodila ljubavi prema nje mu. 88 Norman Mailer U tom je trenu zalajao pas. Alois je od seljaka kojeg je poznavao za par kruna k upio mje anca. Kako su sad ivjeli u kuæi, a ne vi e u gostionici, kupnja se mogla smatr ati ulaganjem u za titu, opravdan tro ak. No pas, kojem je nadjenuo ime Luther, poka zao se razoèaranjem. Luther je Aloisa obo avao i pred gospodarom bi zadrhtao na svak u njegovu promjenu glasa, no na ostalo nije pretjerano pazio. tovi e, stekao je nek e ivèane navike. Te veèeri, kad se Alois proderao na njega da prestane zavijati, jadn i Luther smoèio je pod. Kasnije je Aloisu bilo ao. Pas ga je, naposljetku, stvarno obo avao. Prvo ga je, ip ak, i ibao. Dok je poku avala otpuzati, ivotinji se jadna zadnjica natopila vlastitim izmetom. Cijelo je vrijeme cvilio od u asa. Larma je probudila djecu. Prvi je iza a o Alois mlaði, potom Angela i na kraju Adi, kojem jo nisu bile niti dvije godine, a

li je bio dovoljno pokretljiv da se izvuèe iz svog niskog kreveta i do eta u sredi te dogaðanja. Klara je skoèila da ga podigne. Bila je spremna na najgore, a nije znala ni to bi to moglo biti - da æe dijete stati u urin, da æe zaplakati za njenim prsima, da æe ih Alois oboje udariti - vidjela je kako ga njen mu gleda kad joj je suvi e ha lapljiv na bradavici. No, ni ta se od toga nije zbilo. Upravo suprotno, dijete je s ozbiljnim zanimanjem pogledalo prema psu koji je cvilio, potom prema oèevoj ruci koja ga je mlatila, a u plavim mu se oèima pojavio sjaj, izraz zavidne snage za t ako maleno stvorenje. Ona ga je veæ na njegovom licu vidjela, dok ga je dojila. Ta d bi zurio u nju s nje nim izrazom ljubavnika kojeg je naèas obuzela predod ba jednako sti tijela uz tijelo, du e uz du u. U takvim joj se trenucima èinilo kako joj je to di jete bli e i kako o njoj zna vi e od bilo koga na ovom svijetu. Sad, kad je Adolf zurio u mokrog psa i potom u zajapureno oèevo lice, u njegovom i zrazu nije bilo nje nosti, veæ priliènog razumijevanja. Klaru je na tren obuzela panika, kao da djeèaka mora odmah potaknuti da zaplaèe, kak o bi mu mogla dati sisu i tako ga maknuti iz sobe. To joj je i uspjelo. Adija je obuzeo bijes, dok ga je podizala, odnosila i na silu hranila. Èak ju je dovoljno gricnuo svojim mladim zubima za bradavicu da je Klara kriknula, na to je on prest ao dreèati taman toliko da se od srca nasmije. Iz sobe iz koje je upravo iza la, èula je Aloisa kako rièe. "Taj pas ne mo e nauèiti kontrolirati se!" vikao je ono to je ti talo njega, jer je veèer grozno zavr ila. Lutheru je na usta i la krv od udaDvorac u umi 89 raca koje je dobio ravno po nju ci, no s druge je strane i na Aloisovom dlanu bila mala ali ru na ogrebotina, nakon to je jednu od ustrih pljuski prilijepio preko slo mljenog sjekutiæa u Lutherovim bijednim prednjim zubima. 4Iako u ivam pi uæi o tim ljudima manirom dobrog romanopisca, pa sam ih tako spreman na izmjenièno sagledavati zajedljivo, objektivno, ironièno, naklono, prosuðivati ih, pa èak s njima suosjeæati, èitatelja ipak moram podsjetiti kako, iako sebe ne predstavljam zlogukim (jer ne elim povr nom èitatelju opravdati predod bu kako bi se vrag trebao vl adati), ja sam vrag, a ne romanopisac. No, istinski se zanimam za ljudski karakt er. Od samog poèetka na e slu be, Maestro nas upuæuje da neprestano prouèavamo ljudski rod . Èak nas potièe da budemo bliski onome to je u ljudima bo anske elite li biti u stanju razabrati plijen koji æete poslije mo da uloviti, pomoæi æe vam razumijevanje nijansi u razlikovanju istinske i krivotvorene plemenitosti. Da u na em sastavu imamo vjersk e redove, ja bih bio pandan isusovcu. S njim dijelim temeljno razumijevanje. Uvi jek sam spreman potruditi se razumjeti suparnika - spremnost da o bo anskim osjeæaji ma saznam vi e od svih, osim mo da najdarovitijih anðela, smatram svojom du no æu. Mo da nas stoga Maestro potièe da Boga zovemo D. K. (Barem nas koji radimo u zemljam a njemaèkog govornog podruèja.) U Americi, to je D. A. - dumb ass\ U Engleskoj, B. F . - bloody fooll Za Francusku, A. S. - l'dme simple. U Italiji, G. C. - gran cor nuto. Medu panjolcima, G. P. - grande pajaso. D. K. dakle znaèi Dummkopf. Ne radi s e o tome da Boga smatramo glupim - nipo to! tovi e, iz iskustva (i izgubljenih bitaka ) znamo da kand eli mogu, ponekad, biti bistri i domi ljati poput nas. Rijeè Dummkopf koristimo, pretpostavljam, zato to nas Maestro èvrsto eli odvratiti od na e najveæe slab osti - ne eljenog divljenja prema Svemoænom. Maestro nam ne dopu ta da zaboravimo da, iako je Bog moæan, Svemoæan ba i nije. Ni pribli no. Mi smo, naposljetku, takoðer prisutn i. Ako je D. K. stvoritelj, mi smo mu najdublja i najuspjelija kritika. Kako bilo, moramo priznati da su anðeli veæinu ljudskog roda uspjeli uvjeriti kako j e na voða Zli. Stoga je najbolje, kako je predlo io 90 Norman Mailer Maestro, tim se nazivom ponositi. Kad napi em Z. ili govorim o Zlom, to èinim svjest an ironije tog koncepta. Maestro nam je toliko toga dao, na profinjeni gospodar. "Pretjerano po tovanje ostavite tovateljima Boga", veli nam. "Njima je to potrebno. Uvijek su na koljenima. No, mi imamo posla, posla koji nije nimalo jednostavan. Preporuèam da si ga predoèujete kao Dummkopfa. Jer, uistinu, kad se ume u obzir to j e mogao postiæi, to i jest. Ne zaboravite. Mi imamo priliku Svemir osvojiti. On ga mo e samo izgubiti. Nastavite ga nazivati Dummkopf. On s ljudima nije postigao ko

liko je elio." 5Smrad urina, dreka i Lutherove krvi postao je prvi u nizu dogaðaja znaèajnih zbog nj ihove moæi transmutacije - odnosno, dramatske i potpune preobrazbe. Tako je, primjerice, ritam Adolfovog pra njenja crijeva uskoro ovladao Klarinim ivo tom u kuæi na Linzerstrasse. Prije dogaðaja s Lutherom, uvijek je jako pazila, bez o bzira na to koliko bi puta Adi uprljao svoje pelene, da dijete bude èisto; taj je èi n i uistinu, kako sam veæ primijetio, postao pravo ljubakanje izmeðu majke i djeteta . Tako ga je bri no umatala, da su mu oèi sjale. Otkrio je raj. Eto ga, toèno u njegov om anusu, gdje su i vjetrovi i grèevi. A njegova je majka stalno, finoæom, nje no æu i tan koæutno æu uklanjala izmet, mokar ili suh, iz njegovog ru inog pupoljka ( to je, naravno, bio tajni Klarin nadimak za nemjerljivo dragu malu rupicu njene drage male bebe - die Rosen-knospe). Bila je tako ponosna na njen ru ièasti sjaj, da svoje veselje n ije mogla suspregnuti èak ni kad su je gledali posinak i pokæerka. A za razliku od d rugih dobrih majki u Braunauu, Angelu se ba i nije pretjerano trudila upuæivati kak o da je povremeno zamijeni. Ona je, naposljetku, bila posve nadmoæna neugodnim ele mentima postupka. Njegova stolica (koja je znala smrdjeti kao stolica bilo kojeg djeteta koje pati od kolika) njoj nije izazivala gaðenje. Ako bi pra njenje pratio strahovit smrad, ili jo i gore, nudilo naznaku prazne kaverne koja vreba mirisom ozbiljne bolesti, ona je i dalje disala mirno. Iskreno, vi e je voljela obilat smr ad. Sto jaèi, to bolje. Kao znak zdravlja. Toliko je ona voljela Adija. Da, ljubav je medu njima iskrila. Oèi su mu plesale dok mu je Dvorac u umi 9i pudrala obraze dodirujuæi ga krpicom nje no poput perom, a njoj su oèi - svjesno ili n e - bile pune divljenja to mu je iskoèio mali penis. Ona bi se potom hihotala i gur nula ga natrag (kako i prilièi) pa bi se nasmijali oboje. Jer se, naravno, odmah v ratio. Tad mu je po eljela poljubiti vrh, pa se zacrvenjela. Budi samopouzdana! Ni je to uèinila. Kakva nevina radost. A sve se to nakon dogaðaja s Lutherom moralo izmijeniti. Ponovno je poèela ivjeti u velikom strahu od Aloisa. Stalno se bojala da se Adijeve pelene ne odmotaju. Sto ako Alois naleti na ne to na podu? Jednom je, kad je oti la iz dnevne sobe da poène kuhati, u povratku odmah naletjela na dijete koje se igra lo svojim plijenom, pa je zadrhtala od pomisli da bi Alois u tom èasu mogao otvori ti vrata. Tako je poèela obuka. Kao kad se dresira bistrog, ali svojeglavog psa. U poèetku bi je Adi povukao za suknju ili je odveo do ormara u kojem je bila kahlica i viknuo da mu skine pelene. Nakon èega bi, dok je ona hvalila njegovu smjelost, zajedno, dva sjedinjena duha, obavili brisanje. Takva je inteligencija zaslu ivala potpunu nagradu. Oèi bi mu sjale. Ipak, previ e se ponadala - to znaèi - ispala je previ e ambiciozna. Htjela je da Adi n auèi sam izvaditi pribadaèe koje su mu dr ale pelene. Sto je on i uspijevao. Iz dana u dan, uspjeh za uspjehom, dok se jednog jutra nije ubo u prst. Nakon toga, priba daèama se nije htio ni pribli iti. Izdalo ju je strpljenje. Bio je tako blizu, a sad odbija nastaviti. Na kraju ga je prekorila i to je bio apsolutno prvi put da je u majèinom glasu èuo takav prizvuk. Pobunio se. Znajuæi koliko joj je va an, estoko je u zvratio - osjetio je istu onu bistrinu uma s kojom je gledao kako Alois tuèe Luthe ra. U tom je trenutku djeèaka obasjala nova spoznaja. Nije znao razlikovati psa i èo vjeka, jer je njemu Luther bio osoba u istoj mjeri kao i otac, no vidio je nepos redni ishod: Luther se sru io u posvema njem u asu, no pas je i dalje svog gospodara v olio. Tako æe i Klara voljeti njega, zakljuèio je, èak i ako je ne bude slu ao. Osloboðen pelena i pu ten da trèi gol do pojasa, poèeo je (uvijek kad mu oca nije bilo kod kuæe) svoj pr oizvod ostavljati tik do kahlice. Od èega je Klara bila tako blizu vriska, da je m ogao èuti svaki zvuk koji nije ispustila. Zbog toga se osjeæao gospodarom situacije. Oti ao je predaleko. Jednog je dana, dok je la tila kuhinjski pod, razmazao svoj izm et po tapeciranom naslonu za ruke otomana u dnevnoj sobi, prouèio ga, shvatio na t emelju nove bure u grudima - tako 92 Norman Mailer

tako brzo da se to ne da drugaèije objasniti. zakljuèila je kako mora imati jo jedno dijete. Tako puna zadovoljstva! "Ti zvijeri. jo dok je od krinuo vra ta. osjeæaji su se zao trili. No. Jer je tih veèeri . To je skrivilo njegovo grickanje bradavice. U tom je trenu èuo zavr ni niz krikova. To je dvogodi njaku bilo jasno.ponovno o ivljavala elja. pred ponoæ se vratio. koji djetetu. kao i srd be.) Ujutro. U jednom je razdoblju prestala u ivati u dojenju. Bila je sretna. U privatnim zakutcima njenog uma. I doista.nakon toliko godina . iznenadio se kad je. pa pi tanje. ja. Alois nije mogao vjerovati da je to radio.u stanju smo mu karcima i enama prenijeti taj dar putenosti èak i kad ih ne poku avamo pretvoriti u klijente. kad smo ga zadnji put vidjeli. meki i puni najneobiènijeg muèenja. Sjetimo se kako je Alois. no ona je samo uzdahnula i bez glasa ga èistila. I pokazao je. tamo ih je i dalje èuo. (Neka se zna: u tim je vje tinama i podosta na eg doprinosa. istovremeno nemaju dugovjeèan utjecaj? Mo da on zbog te izdaje vi e neæe voljeti ma jku kao to ju je dotad volio.) Aloisu smo svakako pomagali. a on je dotad veæ dobio proljev pa se poèeo smij ati i tuliti. ne kako ga je nekoæ voljela. bez rijeèi. nego da se pripi e i nama. nos i usta bio zario u Klarinu vulvu. "Gili. udarajuæi Luthera akom u trbuh. a potom riku Aloisovog glasa. koju je pokazivao grickanjem njene bradavice. ti si ivotinja. jezika dugog i demonskog. Adol f bi zacendrao i otrèao Klari. Sad je rado dijelila krevet s Aloisom. samo je oèistila otoman. ja. Alois mlaði i Angela su se hihotali. ja. jedna ivotinja!" A onda opet: "Jesi. Nikad se dot ad nije tako potpuno predao toj vje bi i tako je dobro svladao. u ko tanoj sr i. utisnutu izmeðu majèinih nogu. kakav veæ godinama nije iskusila. udarajuæi ga nogom u rebra.duboko. Na pomolu su bili dani odbijanja od sis e. jesi. Adolf se tad vratio u svoju sobu. A ona je grok-tala poput svinje. da se usred noæi pro budio i do ao joj u krevet.da se radi o neèem novom. a opet je i dalje nema. Sad joj je sjedio na glavi! Adolf je oti ao tiho kako je i do ao. posinku. Onda je. njegov je otac Kla ru stao tuæi cijelim svojim tijelom. popodne bi spavao pored psa. 6. Koliko je vidio na mjeseèini koja je dopirala kroz prozor. Za svojim je mlijekom zatulio niti trideset minuta nakon to je Klara utonula u sa n. vratila se elja! . Osim toga. nek oliko se dana osjeæao jako bliskim Lutheru. sad. Ispod nje su se èuli majèini krici. Jal Nikad joj to neæe oprostiti. da. (Zbog toga. Djelomice je tome razlog bio stari strah da Adolf neæe pre ivjeti. pa joj je mo da nu no jo jedno dijete. umalo! Ne. na najravnodu niji mo guæi naèin. No. sjetimo se. toliko sna nih da se opet okrenuo prema s obi. Bez obzira na to. Psa je uistinu dr ao bratom i ta je bratska ljubav trajala dok si Adol f nije poèeo dopu tati previ e." Uopæe nije bilo upitno. Kako je djeèak rado d olazio u majèin krevet èim bi ostala sama. pokæerki te mu u pa èak ni is povjedaonici nikad neæe biti dostupni. jo ne! Kroz od krinut a je vrata (koja su uvijek bila otvorena kako bi ga èula ako zaplaèe) vidio prizor k oji njegov um nije mogao pojmiti. Sad je u toj ljubavi bilo i boli. Do te se mjere poniziti! Kako bi je natjerao da plati za svoje srozavanje. ulazila je u novo razdoblje svog braka. no poèela se takoðer bojati da ga vi e neæe voljeti kao dotad. èuo nekakvo dahtanje. kad se èinu pridru uj emo. no nimalo nije dvojio. No. Ne to je nalikovalo na èetiri ruke i noge i na dvo je ljudi. Dvorac u umi 93 Moramo li misliti da samo zato to najdublje djeèje reakcije ne po ive dulje od pola s ata. Mogao je razabrati Aloisovu æelavu glav u sa zaliscima. pok azat æe joj. poku avajuæi mu iskopati o ponekad. no jedno od njih je le alo naopaèke. jo jedanput stis . da. Osjetila je da je to uèinio namjerno. pa nije r ekla ni rijeè. Kad bi pas na njegovo pribli avanje zare ao. ne pokazujuæi ni trunke ljubavi. Njegova ga je majka izd ala. To ga se tako dojmilo. krici koji su nagovije tali rados t to je na pomolu.neobiènog osjeæaja . Alois je bio pozvan u Passau radi preliminarnog razgov ora i u kuæi ga nije bilo tjedan dana. a veliki mu je trbuh udarao po njenom. stalno su ponavljali. ne. Pojavio se rizik. a kad je bio pospan. U krevetu do njegovo g. Taj je put ostala nepomièno stajati. poput vra jeg falusa. gili". spominjemo Zloga . tako si ru an. njegov otac sjeo. on je.

Ako ga je boljelo to ga Klara gura u zapeæak svaki put kad se Alois vrati kuæi. pojed inaèni verceri.inter faeces et ur inam nascimur .one s fakultetskom naobrazbo . mraènih tajni. U Braunauu. naposljetku.raðamo se izmeðu dreka i mokraæe. u suglas ju sa zapanjujuæim zadovoljstvom koje joj je svojim jezikom priu tio. Stoga se silno trudio ostaviti dojam kolosalne slu bene mirnoæe. manje va noj ispostavi.nuo guzove na njenom nosu i ustima . èovjeka koji je sa m sebi stavio peèat kakav se ne da raskinuti. U Passauu je austrijska Carinska uprava. no èak mu je i arhitektura bila dosadno jednolièna. moram biti blizak izmetu u svim njegovim oblicima. Pas sau je u pro losti bio pod vla æu kneza-biskupa. Braunau ima krasan polo aj na rijeci Innu. No. jako drago. ujutro je Alois prema Klari osjetio i nje nost. A taj je bio dan putovanja udaljen od Braunaua. Na kakici brak poèiva. novi polo aj mu je zadovoljavao ta tinu. Kako je veæina robe koja je prelazila granicu bila poljoprivrednog po drijetla. neprestano je vaganje bilo zamorno. Ode on iz Clunvja izrazio. predvidljivih navika. verbalnih sukoba i svakodnevnog oèaja. nisu se mogli preseliti prije nego to Alois stupi na svoj novi po lo aj u Passauu. drevnih zloèina.a dodat æu kako to i nije najgori naèin. to je znaèilo da æe Al ois ponekad od obitelji biti odvojen tjednima. Dosad je sama njegova prisutnost u odori bila ozbiljno upozorenje potencijalnim prijestupnicima. do sade. moram se baviti i kakicom samom. slaganja. Èak i po to je obitelj naDvorac u umi 95 pokon unajmila stan u Passauu. i naravno. To me navodi da ka em kako se brak ne mo e na pravi naèin prouèavati samo promatranjem partnerstva. Takvo je stanje potrajalo godinu dana. Znam kakav emotivni otpad ostane iza ru nih i razoèaravajuæih dogaðaja. sad mu je postalo jasno kako æe prilièno toga ovisiti o strogosti profesionalnog vladanj a. takoðer su je naveli da bude spremna oprostiti i ono prljavo. 7Aloisovo se promaknuæe ostvarilo. radost koja ju je neoèekivanom preciozno æu odvela 94 Norman Mailer do. Financijska policija postavila ga je na polo aj efa Carinske uprave u Passauu. djelovala na njemaèkoj obali Dunava. Neke od njegovih crkava sagraðene su jo poèetkom Srednjeg vijeka. kad ni ta od toga ne b i postojalo. Sto se Aloisa tièe. uhvaæeni su krijumèari obièno bili sitni. Istina je. Ta neoèekivana blagost. da su mu gotovo bili ravni. Kako je to sv. ali i prijetio samopouzda nju. poznajem ki seli unutarnji otrov nepravedne kazne.upoznavanje svih zabranj enih okusa. Alois je morao nadgledati druge pograniène gradove. A vi moje mi ljenje mo ete slobodno i odbaciti jer sam. a Klari je bilo drago. Adolf se stoga mogao ba kariti u ve likom krevetu s majkom. Razlika se mogla zamijetiti golim okom. Doista. Neka putnici znaju da s njim nema ale . i tjelesnom i duhov nom. Nije ni èudno da su pripadajuæa svojstva otpada dio na eg podruèja. Prouèio je mnoge carinske du nosnike iz vi ih slojeva . privr enosti. S druge strane. veæ treba pogledati i u crijeva i bris svega spomenutog . jer roditeljstvo nije samo kruna veæ i dvori ni zahod braka. Zbog toga na novom polo aju nije bio li en stanovite nelagode. prohujale slave i . ipak vrag. odaj a za muèenje. da. u dreku ivimo i s drekom radimo. Zbog toga je bio odsutan gotovo kao i prije .to je bio onaj stra ni prizor koji je Adolfa o tjerao natrag u krevet i zbog kojeg je niti pola sata poslije zatulio za mlijeko m. (A njegova je masivna stra njica ipak mirisala ljep e od Adijeve. To j a tvrdim. a mi uvijek u svakoj istini tra imo najmanji zajednièki nazivnik. prema uzajamnom sporazumu dviju zemalja . pa gotovo okultnih razina. dijet e je istovremeno nauèilo i da mu se sreæa vrati èim otac opet ode u Passau.) Kao vrag. primjedbom dostojnom najboljeg vraga . Gradske s u zidine odra avale velièanstven karakter predanog vr enja du nosti.to je Adolfu omoguæavalo da opet spa va pored majke. dnevne gnjava e. rðu impotentnih misli.to se najvi e ticalo Aloisa . Bila je supruga u spje nog èovjeka. Stoga se èesto trudim brak shvatiti kroz kloaku . mirisa i tjelesnih zakutaka svog druga. Kao vragovi. pa se mogao pohvaliti srednjovjekovni m kulama.krijumèara kriminalaca s toliko ma te. sakrament ne bi bio tako dobro utemeljen.

otac nasmijao. Èim bi mu Alois pustio glavu.stao Adolfu puhati dim u lice. ali je znala to se u kr evetu radi. kad su dobili dopu tenje. i uz to bi stenjanje osjetio kako mu se podi e eluda c. Stalno je pu io. neprocjenjivo vrijednim o iljcima iz dvoboja. rumenih obraza. Alois mlaði je pak. No. Dobar slu benik uglavnom mora postupat i pravièno.s pe deset posto naklonosti i pedeset posto èiste zloæe . okrenuo se i smj estio ga Adolfu na vrh nosa. umjesto s "herr vi i slu benik Hitler". d a. otac bi prinio dva prsta ustima i zazvi dao. Nakon veèere preselio bi se u naslonjaè. sad sna an. Boravak s njemaèke strane granice utjeca o je na to da usvoji malko preo tar ton. Adolf bi se osmjehnuo i odjurio u nu nik. Tamo je moga o povratiti. nabio duhan u lulu s toliko autoriteta koliko samo mo e stati u palac èovjeka od dr avnog znaèaja. Alois mladi sutradan se jedva odvukao u kolu. To su bili ljudi na koje se ugledao. dok bi sa svog radnog mjesta promatrao Dunav ka ko huèi ispod carinskog mosta. Aloisov dah. djeca su se jedva usuðivala aptati. "Dimni oblak". meðutim. Ako b i se Alois mlaði na ao vani. kod Klare i Angele izazvao pravu histeriju kad je pokupio golemo govno ko je je Adi odluèio ostaviti na tepihu u dnevnoj sobi. dr eæi korak sve dok sve to njegovog starijeg brata nije za morilo. ba mu je takva nepravda jaèala autoritet.toliko s . poput tijesta. Alois mladi i Angela su. Dobio je i nadimak. Kad su maæeha i sestra poèele vri t ati vidjev i u njegovoj ruci govno. nije se. u svojoj staroj dobroj austrijskoj ko i osjeæao posve udobno. lica nalik oèevom. Jednom je izgovorio pravu tiradu. odbojno poput iskonske b atine. (Ovdje nam njemaèki ljubazno nudi die Rauchivolke!) "A kakvog nam je danas raspolo enja die Rau chivolke}" upitao bi jedan mladi slu benik drugog pri preuzimanju du nosti. meðu njima i one s blijedim. postao je stro i i prema potoms tvu. odluèio ih je progoniti. u kojem su se dobro osjeæali meso i kiseli vonj piva. Kakve li nesta nosti! Klara i Angel a krièale su od u asa. Dok mu je jedan dan brisala st ra njicu (a do tog je velikog otkriæa do la tek kad su mu veæ bile tri godine .m. Kad je preuzeo svoj zapovjedni polo aj u Passauu. a na 96 Norman Mailer trenutak bi alovao i za Annom Glassl. divljeg pogleda. Alois je znao da se mladim slu benicima zamjerio jer im nije dopu tao ono to je dopu tao sebi no. Nakon toga je u kuæi zavladala èelièna stega. Veèerali su u ti ini. Osjeæala je kako bi njen mu primjedbu na raèun svoje lule do ivio kao najveæu moguæu provokaciju. Stalno se pitao kako to da se majka nikad ne tu i na dim. Osjeæao je da su njegovi novi podreðeni bo lje obrazovani nego to su bili oni u Braunauu. oti li u svoju sobu. pa je i ona utje la. Na isti je n aèin zvao Luthera. Nije bila ljepotica. pristu p se pokazuje uèinkovitim. Ponekad bi ga kakva sitnica nepotrebno iz azvala. Ako je sprovede razumno. za koji nije znao. Alois mlaði i Angela brzo su shvatili kako mu se ne trebaju obraæati. a potom svojim Dvorac u umi 97 dimom krenuo napadati kuæni zrak. dr eæi glavu nad koljkom. Dragu Franzisku putenog duha. tamno. Misli bi odlutale do Braunaua i dviju ena koje je u tom kraju pokopao. trogodi njak prisjetio zvukova Al oisovog ljubavnog èina s Klarom. mije ao se s aromom crvenog zelja. Ponekad bi se. Klara ga nije eljela uzrujavati. pa je otkinuo dobar palac od komada koji je dr ao u ruci. Njegovi se podreðeni tad spuste jo razinu ni e. Kad bi se Alois vratio iz slu be. Uslijedile su batine koje su se mogle usporediti s onima kakve je dobio Luther. Nije se usuðivala. oèi bi mu se zacaklile od suza. Bi li ta nova lica mogla na njega gledati s vi e kritike? Tu i tamo. Adolf joj je podario novi razlog za strah. ukoliko i h on ne to ne upita. odabrao jednu od svojih lula s dugim usniko m. Djeèak bi se zaka ljao. Klara je to naveèer isprièala Aloisu starijem. no mo e si dopustiti pokoju nejednakost. jer ga je podreðeni oslovio s "herr slu be nik". Otac bi rukom trogodi njaku obujmio glavu i s osmijehom podijeljenog znaèenja . nabijen. Potom se Adi pridru io tom zboru i vri tao zajedno s ostalima. Uz to. Adi je pozvan priæi. ge gajuæi se za Aloisom mlaðim. U ostalim ga sluèajevima ne smiju prekidati u razmi ljanju. Sad kad su mu se Klara i djeca pridru ili u Passauu.

Klara bi . znao je da æe doæi do promjene. ivo stvorenje koje veæ govori. jer je tamo vidio tek nekak av smotuljak na njenim grudima." Rekav i to. "Mama". kad je nije bilo. s be bom moæi igrati. Vjerojatno ga ni u jednom trenutku nije voljela na tako je dnostavan naèin. samo nekoliko tjedana prije. upitao bi Adi. ostao je u asnut. Radovao se to æe se. Da ne spominje svoju mrtvu braæu. Zakljuèila je kako u Adolfu nema dovoljno Aloisove jake graðe." Privila bi ga na grudi. nimal o snage koju je oèito prenio Aloisu mlaðem. Jako aktivni.sestru. Oèekivao je kako æe to biti dijete upola mlade od njega. No. rekla je. jadan mali"." Klara je stvari jo i pogor ala. To je sve. Stavila mu je ruku na glavu." "Znaèi. odluèila je. "jesi li ti najljep a ena na svijetu?" Ona bi mu cupkala kosu. trebal o im je jo jedno dijete.mogla reæi da mu a voli opet. mogao je s njom svakog jutra voditi isti razgovor. No. kad doðe. 8. godine.pravi idiot. koja je ipak trajala veæ godinu dana. Upravo suprotno. "mo e se pribli iti novom braci. jer bi se za nekoliko godina mogao umiroviti. ili. I to je takoðer njena krivnja. a Adolf je bio spreman na oboje.a da veæ nije prekasno? . "Za nekoliko dana". "A to bi ti rekao?" "Ja mis lim da si najljep a. Oèi su mu se ovla ile suzama. godinu i pol nakon to je premje ten u Passau. ti æe biti prvi koji æe ga razumjeti.kakva je to samo bila noæ! Ali sad bi . gdje æe biti ef Carinske uprave. mlaðem bratu po glavi opalio èvrgu. rekla je babica i izvela ga iz sobe. nakon to je pojurio k ma jèinom krevetu. iako je veæ pro la cijela godina otkako ga vi e ni je dojila. Njene ga grudi nisu voljele bez zadr ke kao nekoæ. Vi e se nije usuðivala misliti kako bi Adi mogao ivjeti dugo. "A. Klara mu je rekla kako æe uskoro dobiti brata ili . kad krene u kolu. Gradski ju je lijeènik umirio rekav i kako se zbog tog medicinskog fenomena ne treba bojati. Usudila se moliti za sina. sutradan. neæe se razlikovati od ostalih?" "Djeèaci kod kojih se to pojavilo ponekad su aktivni. pokrajinski glavni grad. nekoliko tjedana prije nego to æe Adolf navr i ti pet godina. tijekom brojnih mjeseci. Do tog je zakljuèka stigla polagano." Klaru takve ljubazne rijeèi nisu umirile. Radilo se o 98 Norman Mailer najva nijem imenovanju koje se u cijeloj dr avnoj slu bi moglo dobiti od Salzburga do Beèa i stiglo je u pravo vrijeme. ali i samo te noæi i to na onakav naèin . ili shvatila da toliko eli drugog sina. Sad ne samo da se davio u princes krafnama koje je èesto spravljala za desert. no jedne lijepe lipan jske veèeri. Edmund se rodio 24. Kako su ga prethodne noæi bili poslali susjedima. vlastitu po mrlu djecu. Manjak jednog testisa bio je nova mrlja na obitelji Poelzl. biti is to toliko Aloisov koliko i njen. Ne samo to joj je sestra Johanna bila grbava.bude li Bog tak o htio . kad je pri ao Klarinom krevetu. u koji je bilo umotano lice namre kano poput stare jabuke. veæ bi ih pro dirao takvom brzinom da se Alois mladi glasno alio. No. Te su noæi zaèeli dijete.je li to bilo svetogrðe? . nasmijala se i vratila krevetu u kojem je le ala majka. Mali joj je Adi sa svojim jednim testisom u srce usadio sitnu stravu. barem kad se mjeri po velièini. preminule sestre. o ujka 1894. Novi mora. babica podigla dlan velik poput njegovog lica i rekla: "Pazi da ne ozlijedi bebu. veæ samo jedan. Ta se spoznaja p otom pretvorila u njegov prvi veliki al kad je. No dodir je bio letimièa n i u njemu nije osjetio ljubav." "Hoæe li on sa mnom prièati?" "O. no u svakom je sluèaju sposobno slu at i. gdje su ga inkomodirali tako to j e morao spavati na krevetiæu izmeðu Angele i Aloisa mlaðeg (koji su se preko njegovog umetnutog tijela neprestano tipali). "Takvi momci èesto kad odrastu imaju velike obitelji. ne.e dr ala svojih neobiènih manira) ustanovila je da nema dva testisa. Svog je mu a one noæi kad je Adolf zaèet voljela. Dvorac u umi 99 Klari bi sad rijetko uspio priæi dovoljno blizu. korak po korak. a to bi mu promaknuæe poveæalo mirovinu. postojao je i b ratiæ . on bi se pretvarao kako je i dalje tako. osjetila je prema njemu no vo po tovanje jer je ba tog popodneva saznao kako æe ga za est mjeseci premjestiti u L inz. ako je Klar a bila prisutna.

iz usta ti smrdi". Sad kad su Angela i Alois mlaði i li u kolu. Da. stamenog petogod i njaka. prebrojili gubitke. A svaka je gu va trajala tek nekoliko minuta." Adi se nije slagao. A n oæu vi e nije bio siguran gdje æe spavati. Angela ga je uvijek bila s premna tipnuti. ali i podmukla. jer ju je zbog manje kolièine pa nje koje je tih dana poklanjala Adiju. njegov je otac dobar dio vremena provodio u Lin-zu. Ili se tako barem èinilo Adolfu. to dogodilo i Adolfu. rekao bi. U meðuvremenu. Nakon èega bi djeèaci. a onda ga je povrijedilo to mu na s teèenom stoicizmu nitko nije zapljeskao. Zemlja ga je udarila po nosu. povrat ili dah i poèeli iznova. no Klara opet za njega nije imala previ e vremena. Morao je sam sa sobom pregovarati kako bi se sprijeèio da bri ne u plaè. Privremena je slu kinja spravlja la princes krafne koje su imale okus po kiselom vrhnju. Dol fchen. potom izabrao voðu jedne od vojski. Vi e lovice. Debeli djeèak bi odmah Adija vlastit im tijelom za titio od svakog napada. pa bi se di morao premjestiti u Angelin krevet. samo nesretn o nasmijala. Uz to se bojao izlaziti van. Sad bi se. dovoljno ja ko da rijeèima da te inu i potom oti ao. princes krafne p rvi jedem ja. Grubo je gurnut u rame. Podijeljeni u dvije momèadi. a njihovi su mu povici ulijevali strah. rekao mu je Alois. Ako ode tu akati mami. ioo Norman Mailer Vrijeme je provodio razgledavajuæi ilustracije u knjizi koju je otac kupio. ali je uspio suspregnuti plaè. branila njegovo pravo na princes krafne. U prvom juri u preko ledine. Adi bi osta ao sam s majkom i dojenèetom. Kada se Adolf te veèeri vratio kuæi." Nakon poroda. bio si mrtav. Alois mladi je prouèio skupinu. Alois te inu svog jakog glasa nije kuæi d onosio èe æe od dvaput na mjesec. od mene æe dobiti svoje. èesto je bila preumorna da bi kuhala. "i ako dopusti da Adolfa bilo tko s dr uge strane udari. A i nije trebalo dugo da se shvati osnovno n aèelo. gdje ih je bilo tako mnogo i tako su èesto zvonila. plaèljivko. znao je on da æe se to tako d ogoditi. spopala kr ivnja. Klara je pak neprestano dojila Edmunda. Jedn om se. Alois mladi i zvukao Adolfa iz kuæe i odveo ga ne ledinu iza kuæe. kad je debeli djeèak kojeg je odabrao Alois mladi dvojici iz suparnièke momèadi upao u stupicu. A za to mu je trebala poprilièna snaga volje. Alois je dovr io prijem svoje nove du nosti. Ona bi mu ponekad rekla da ne miri i ba ugod no. nema vi e za tite na led ni. Kako je Linz sedam deset i pet kilometara zapadno od Passaua. "Ne. Nije to ba bio ra t. Na ledini iza kuæe igrali su se djeèaci njegovih godina i ne to stariji. Kad bi te netko dotaknuo. Bila je ljubazna. Èim bi mu se nepri . rekla bi. "njemu su potrebnije nego tebi. Nije zaplakao. kazala bi mu. Tjedan dana nak on Edmundovog roðenja. Ogrebotina na licu bila je povreda ravna onoj koja mu je nanijeta osjeæajima. Desetak malih djeèaka igralo se rata. Na Angelu se nije moglo osloniti. Koliko god hoæu." "Neæu tu akati". N o. godine. Ustvari. Alois mlaði mu je rekao: "Odsad. ponekad. "To mi je brat". gotovo bez daha. o fran cusko-pruskom ratu 1870. kazao je Adi. "Ah. a majka bi zavrtjela glavom. kad bi je poku ao upitati je li ona najljep a ena na svijetu. Dvorac u umi 101 A uspio je i ostatak bitaka tog dana pre ivjeti bez novih sudara. Zakljuèio je kako bi rado postao hrabri vojnik. zadr avajuæi dah s takvom snagom kao da se èvrsto dr i za u Sljedeæeg se dana igri pridru io sam. Alois mlaði bi mu èesto preoteo le aj. "Tako je mali". Ali tvoja æe sestra Angela biti." Djeèaka je udario akom u mi icu. ja sam samo stara istro ena cura". pa je tresnuo na tlo. prvog dana je bilo jako malo batina. Cesto bi samo stavio deku na po d. uvijek bi nekoga oborili. djeèaci su se naizmjenièno ganjali. Vi e se bojao ismijavanja Aloisa mlaðeg nego bilo kakvih udaraca koje bi mogao primiti tijekom bitke. "Nisam lijepa. "Dakle Adi. ti si ljep a od Ang ele". Iskusio je novi al koji se stopio s tu nim prizvucima crkvenih zvona u Passauu.. da izbjegne Angelu. Nos ga je zapekao od srd be u nosnicama. kazala bi. bi li to mogao? Tako ga je strah! Jednog je poslijepodneva. nakon kole i uz veliko Klarino poticanje.

nikad nije pomirio s propustom to nije b . zahtjevnije su zadaæe . Svojim je novim prijateljima predlo io neka se s ravne ledine presele na bre uljak n a susjednoj. otkrio mu je.rat èini i manevriranje obaju st rana. kao aktivna prijetnja. Na je konaèni cilj. ljudima di u moral.-u. No. neæe on ni zucnuti. Sljedeæeg je dana opet bio licem na zemlji. Nema razl oga za uzbunu. nije bez paradoksa. no. S druge strane. Osj eæao je da æe u buduænosti taj debeli djeèak. Treba imati na umu da dodatno ula enje u posjed nikako nije rutinsko. Vodu svake od v ojski. sva ke nedjelje ponavlja u crkvi. Debelom je djeèaku bilo stra no ao i prekli njao ga je da ne ka e bratu. postati njegov poboènik. a ona d ruga je ne bi mogla vidjeti dok ne bi pre la preko vrha. naposljetk u. Adi ga je mogao zadovoljno potap ati po leðima. prisutan jo jedan èimbenik . meðutim. Sek sualni èinovi. nastojimo biti promi ljeniji od svo jih suparnika. ali se instinktivno domislio koncepta. Pijanca je jako lako oklevetati. Meðu njima po stoji razlika. Posvetiti g odine kakvom vragolanu koji obeæava. Èim krenemo svoje moæi ulo iti u nekog klijenta. Rat. Svaki je sluèa j jedinstven.da se Z. Kad je djeèake uvjerio da se promjena prihvati. povrije dimo ta obiteljska srca to kucaju ljubavlju za Boga. Mi. dobio sam uputu da njegov razvoj poènem prat iti izravnije. koji. No. uveo je novi skup pravila. istresti cijele vreæe Bo anstvenosti u svoje zalaske sunca. Èini se . Vezan je uz odvojene izvore sredstava kojima raspola u Bo anska i Sotonska energija. Svaka bi vojska sad mogla krenuti s podno ja suprotne padine. meðutim. nekako ula timo ono to im je od privlaènosti ostalo. Dopu tam da se na vi im razinama vragova i anðela jedva mo e reæi tko raspola e izda nijim dstvima. Klijenti kojima je najte e priæi ujed no su oni s najvi e potencijala." Njegovoj argumentaciji nije tetilo to je stameni. K. To nam pomogne da se potro i jo malo suosjeæanja u obitelji. U stvarnosti se.ekonomiènost.kroz njihovu se blokadu ne mo e tek rutinski provuæi. ne dogaða da ljude preuzmemo poput munje. Naravno. Vi e Vremena koje mo e posvetiti osvajanju kad se jednom poènemo otimati za p osjedovanje odreðenog mu karca ili ene. Adija se svejedno dojmilo kako se uspje no nosi s takvim stvarima. Kako je veæ reèeno. pokoja du a koju kand eli ili mi stvarno i zaposjednemo. trudimo se. uveo je i dodatak. Jo nije znao kako bi to nazvao. K. da bi on potom pre ao kand elima. rijetko nude neke zbiljske sposobnosti. Kako bi taj cilj ostvario. mora se priznati. pri tom ne dolazi do nekih iznimnih dogaðanja. razmi ljao je. A dojm ilo se i mene. No. brzo bi odjurio. i to za s talno. kad biramo metu. U svakom je osvajanju. Obièan mu karac ili ena misle kako se du a vragu preda u trenu. "Najvi eg se èasnika". U konkretnim sluèajevima. na primjer. nisu tek dvije vojske koje stalno juri aju jedna na drugu . no ta je predod ba tako pogre na da se propovijed. 9Nakon prvih igara rata mladog Adolfa.) Hvatanje u stupicu. ne smije se dodirivati. Niti sotonska zamka ljudima zauvijek utisne ig na ih vazala. Na vlastito je odu evljenje i s am uspio jednog djeèaka dotaknuti. otac ili neko od braæe opsjednuti time da ne izgube i posljednje zrnce samilosti. ni kod bogatih ni siroma nih.jateljski vojnik stao pribli avati. Primjerice. to je jednostavniji dio posla. No. Potpuna se 102 Norman Mailer opsjednutost rijetko sreæe. "uvijek mo ra po tovati. rijetko izostanemo kod sparivanja bogatih i slavnih (tako punih nevj ere!). ipa k. posebno ako su majka. dok æe on bit glavni. To je vi e neprestano potezanje konopa. skrenuti veæinu ljudskog roda od odanosti prema D. Tu bih ga nazvao raspikuæom. tvrdio je. A nakon niza takvih bitaka. posebno kad ih osvjetljuju anðeli. dakle. ostavi proraèunsk u mrlju na biografiji. tra io je. vjeroja tno æe se pojaviti kand eli. ( rtve takvih sukoba mogu ostati shizofrenici. meðutim. pojedinci koje je lako pokupiti. D. Dobici su tu mali. mi vragovi pazimo koliko se Vremena tro i da se osvoji novog klijenta. Stoga. te noæi jedva da je spavao. potom vi e nalikuje otpat-ku nego nagradi. krupni Klaus uvijek stajao uz nj ega. ne ignoriramo rodoskvrnuæe. Klaus. Konaèni se ciljevi ne posti u. mo e.a tu se usuðu jem govoriti samo u svoje ime .

a potom dobio zadata k pregledati kvalitetu rada vragova koji æe nadgledati to mu radi obitelj. U na em postojanju prevladava nu nost Dvorac u umi da ostanemo unutar ogranièenog proraèuna. prikupiti nove informacije. Gotovo svi se s premno utjeèu navici. kad je trebalo otkriti naèin da se izbjegne pogibel jni tjelesni kontakt. U ivao sam radeæi s njim. Èinilo se kako æe se kroz ivot provuæi s egom koji æe sam sebe tititi. Èak bih ustvrdio i da je zadatak izvr en elegantno. Tu se pr ovodio laki nadzor. "U njemu upoznaju svijet u svom osnovnom obliku ." S toga odabir mnogo èe æe vr imo medu adolescentima. To nije zahtijevalo velike tro kove. Osim u iz nimnim sluèajevima. do sedme godine se ne upleæemo. (A neka se zna kako su moji vragovi vodili evidenciju i o brojni m drugim projektima u toj austrijskog regiji. veæ sam mu omoguæio dovoljnu dozu domi ljatosti da posao obavi sam. sam i odluèio kako neæe zaplakati dok je licem le ao na zemlji. Nakon sedmog roðendana. jer mi je naredba stigla usred razd . Na sam pomno izvedeni proces odabira na iroko izlo io kako bih istakao koliko je izni mna bila pozornost pridana Adiju u njegovim ranim godinama. Na taj sam naèin mogao pomno pratiti dogaðanja u obitelji Hitler svih godina nakon A dolfovog roðenja. da je rano pristupanje rijetko nu no. Taj se rutinski posao pomnog. Deèku sam oèvrsnuo kralje nicu. pro ivio sam (posredno) demonski tren njegovog zaèeæa. To sam. "Tijekom prvi h nekoliko godina". nije mi ostalo prostora za skretanje. To to se zvao Adolf H itler. Te su te nje prirodno meðusobno toliko suprotstavlje ne. "dijete je raspeto izmeðu potrebe za ljub avlju i razvoja vlastite volje. Kad je stigla izravna zapovijed. P rimio sam izravnu poruku: "Poèni se sad pomnije brinuti za njega. Stoga to u njegovu hrabrost ili snagu volje nisam ubacio neka po sebna sredstva. ispostavilo se kako je Isus ispao sin kao i svaki drugi. Ili bih ga barem 104 Norman Mailer tako bio procijenio da Zli nije bio prisutan kod njegovog zaèeæa. ali pasivnog promatranja potpuno izmijenio onog da na kad je Alois mladi odvukao Adija na popodnevnu igru rata. pa je obitelj Hitler bila uvr tena u svaku t uru razno enja mlijeka." IO. ukoliko dom nije èuvao neki od kand ela. kao najpreèim oblicima za titne izolacije. stoga se projekti pomno odabiru. Pos lije je pokazao i da je lukav. U na em argonu.koluju se. obièno veli na Maestro. moglo se na brzinu proæi kraj kuæe i pokupiti potrebne podatke . rutini i gluposti. tad jo nije ni ta znaèilo. malo je dijete uvijek bilo u opasnosti da ga odnese ova ili ona bolest. je r je. upadam u digresije. Kako bilo. mor ao pri svojoj prosudbi uzeti u obzir. mogli bismo izgubiti dobar dio njegovog p otencijala. S druge strane. Podaci do kojih smo do li govore kako je èesto bio u sukobu s ocem. priznajem da u djeèaku nisam vidio neki veliki potencijal. naposljetku. Sad veæ mo emo crpiti energiju koju je u o io D. Ne poduzmemo li odgovarajuæe korake. Napravio sam to mi je bilo reèeno. na Maestro sljedeæih pet godina ivota naziva Dobom tupogla vca. Adi je pokazao da bi se oko njega vrijedilo potruditi." Osim u iznimnim sluèajevima kakav je Adijev. èak i onih noæi kad smo imali najvi e posla. Uèvrsti mu kralje ni cu. ne zanimamo se previ e za ranu fazu djeèjeg razvoja. takav se posao zvao mlijeèna tura. Dok su ljudi spavali. Razmatrajuæi Adolfove rane godine. ipak je bilo dostatno. U pravilu. No. Upleo se Maestro. Ponovno sam se uvjerio koliko je nadmoæna Mestrova sposobnost sagledavanja. Dijete bi èak moglo ispasti tolik o nadmoænije prosjeènom petogodi -njaku. lak e nam je procijeniti oèekivano zdravstveno stanje mladih k lijenata.) Iako je ono to su mi moji zastupni ci dotad mogli ponuditi bilo skromno.io prisutan kod zaèeæa Isusa Krista. meðutim. mi bismo obavili posao. Sreæom po nas. Pri kra ju devetnaestog stoljeæa. K. Bio je ne vjerojatno potrebit ljubavi i prokleto ranjiv. to mi je i dobro do lo. koliko je trkaæi konj nadmoæan obiènoj tegleæoj ma . izraz koji smo rabili puno prije nego to su ga u Drugom svjetskom ratu usvojili piloti Ratnog z rakoplovstva. Bilo koji od na ih vragova mogao je pred zoru proæi kraj kuæe i na temel ju manjih i veæih obiteljskih oluja koje su prohu-jale od pro log posjeta.

Vi e njih! Ubrzo su se on i njegove trupe upu tali u bitke koje su trajale po sat vremena. Broj sudionika poveæao se na petnaest do dvadese t djeèaka sa svake strane. prvotni sudionici. Èak je i odrasla osoba. Dopustite da iznesem jedan od nj egovih govora svojim trupama. A mi koji zapovijedamo. Iako smo zasad za neko vrijeme gotovi s ratnim igrama. to je nametnulo potrebu za veæim snagama na obje strane. No. Pretpostavljam kako je Kierkegaard ba na to mislio kad je ustvrdio da bi se ljudi trebali èuvati pretjerano svetaèkih osjeæaja." "Naravno. "Zasad je dosta. Zato. U ovo m se sluèaju promijenila obiteljska situacija. Morali smo biti spremni na nagle promjene. Logièki slijed nametnuo je novu izmje nu pravila . Obo avamo ih. Za to su nam potrebna posebna sredstva. Pr avila su se neprekidno mijenjala. A mogu ba i dodati kako smo mi vragovi po tome nalik ljudima . Nije li tako? Klaus." To nije bilo neobièno za Maestra. Nu da nas je natjerala da sami poènemo vje to glumiti anðele. Dobri su èitatelji neza tiæena vrsta . Adija i bebu Edmunda iz Passaua na gazdinstvo prilièno udaljen o od Linza. nu n ost prethodnice. Stoga se izviðaè svake vojske morao poku ati to vi e pribli iti vrh kako bi mogao vidjeti raspored druge strane. s klona povjerovati da je to bona fide. I obrana se mogla p omicati. Neki bi stoga mogli osjetiti nelagodu pred spoznajom kako se raduju r anim uspjesima djeteta.oblja u kojem si nisam mogao dopustiti nove izdatke iz proraèuna. Kako æemo do njih doæi?" "Reæi æu vam. elim." Tim se rijeèima poslu io. Ne brinite. a vjerujem da smo za tu spoznaju obojica podjednako zaslu ni. kad osjeti kako mu se ulijeva ljubav. "Za to smo ovdje?" upitao bi. klijenti mogu govoriti duhovitije i samopouzdanije. Naravno. Nikad ih ne razuvjeravamo. A ngelu. Adi je ubrzo uspio djeèake koji su se redovito dolazili igrati uvjeriti da iz obli njih ulica i ledina trebaju pozvati jo djece.odanost im prethod prosudbi. Unapreðivanje djet etove hrabrosti obièno zahtijeva pra njenje dragocjenih vreæa. i to ba onih u kojima su sredstva to smo ih uspjeli ukrasti kand elima. No. "Zato to moramo vi e nauèiti o ratu? Da. Aloisa mlaðeg. A mi ih stalno potièemo da svoje èitatelje uranjaju u kupke prepune po . onda mo emo dobiti vi i èin. U njima u ivam o. Mogli bi biti u Sotoninoj slu bi. Bilo je pogre no vojsku slati preko vrha brda. Ne sam atnika ili bojnika. je poslao poruku. osjeæam potrebu umiriti mog uæu rastuæu èitateljevu nelagodu. Svi to hoæemo. imat æe pravo na promaknuæa. Naravno. Da vidimo koliko æe od toga preostati nakon preseljenja. Ali da bismo to postali. io6 Norman Mailer Z. Ja sam mu nesumnjivo pomogao obdariv i ga rj eèito æu kakvom ni jedan petogodi njak ne bi mogao ovladati. koji smo u sad. moramo jo toga nauèiti. koji s u na brdo stigli prvi. oni. Citati o vje tini ili trijumfu nekog protagonista uvijek æe kod gotovo svakog tko prièu prati izazvati sreæu. treba nam vi e vojnika. posebn o ako je tu prisutna i sentimentalnost. Priznajem kako sam se potrudio nadahnuti ga. ili jo bolje. neke od figura koje je koristio bile su njegove. Dakle. eli li ti postati junak?" "Da. magija . Zato nam se i obraæa t ako mnogo popularnih pisaca. takvom se tehnikom slu i mo tedljivo. veæ generala. a stvari sagledavati bolje nego sami." "Klaus æe biti moj pukovnik. Adolfa Hitlera. Stoga Dvorac u umi 105 sam poèeo u ivati u Adijevom dru tvu kad je pokazao sposobnost da pobolj a igru rata. Alois se spremao preseliti Klaru. j er ne mogu biti sigurni u njihovo podrijetlo. To smo u stan ju èiniti isto kao i anðeli. a da ne zna to bi j e tamo moglo doèekati. prijatelji . dobit æemo jo vi i èin.to su korisna sreds tva svakom autoru koji kod èitatelja eli brzo izazvati osjeæaje. Svi. to kad odrastemo elimo biti junaci. Uskoro je uvidio. Tako to æemo razgovarati sa svima koji nam se ele pridru iti. èak i dok se uspinjala uz brdo. Mi. Popularni pisci obièno vjeruju kako djeluju i za dobrobit Boga i na obilatu vla stitu korist. osjeæamo se odlièno. Pod na im utjecajem. no.kad ostvarimo zgod an povrat na ulaganje. U toj ih je prigodi vrijedilo utro iti.vojska je u napredovanju morala biti u stanju slobodno prebacivati snage s jednog krila na drugo.

Jo i gore. Pogre no prikazivanje zbilje æe. Prvi put nakon svih tih godina u odori. Imao je dovoljno novca. povratiti polovicu svojeg velikog miraza. Alois se spremao u mirovinu. jedva èekaju da ode u mirovinu. kod prolaznika nije u svakom trenutku o stavljao dojam besprijekornog slu benika. Ponekad bi ga zb og tih misli pro la jeza. (Za to bi sad trebalo ulo iti suvi e velik n apor. Naravno. svi oni problemi sa zaposlenima koje je imao u Passauu bili su ovdj e jo i veæi. Alois se jako dobro razumio u novac. ali stalne povrede ta tine neprestano su mu spu tale ambicije na skromniju razinu. teta! Da je barem u ivao u svom zadnjem polo aju u Linz u. Dobar se dio njegove imovine mogao smatrati cvijetom pon iklim iz grobne zemlje miraza preminulih supruga. Naposljetku. izvukao neke dugo èuvane krune. Gornje Austrije. nakon posljednje bi mu titule. Najbli a je kola bila tek u susjednom zaselku. mladi i stari. kad su se o eni li. zaslu io je sad okusiti i m alo meditativnog nektara.ona i Klara svakako su bili sparni. Sitne. Klara na gazdinstvu ivjeti s njihovo èetvero potomak a. nikako. u daljenom kilometar i pol i tamo æe se. Dobit ostvarujemo mi. slu bovao je gotovo èetrdeset godina. ne pod jesenjim suncem njegovih posljednjih dobrih go dina. Moglo bi se reæi kako su prve dvije u bra k donijele osjetna sredstva. dok se Klara u Passauu brinula za djecu."prav . Iako je imao pravo ostati u slu bi jo dvanaest mjeseci. Linz je bio jedno od glavnih sredi ta pod paskom Financijske policije. kad proðe ljeto. u najmanju ruk u. A poèelo mu se èiniti kako svi njegovi suradnici. dovoljno dugo oklijevao da mo e razmisliti o moguæim posljedicama. nekoliko mjeseci. Adi upisati u prvi razred. Jednom ili dvaput èak je zaborav io to je kanio reæi. poèeo se osjeæati prestarim za druge ene. sad je u ivao u vlastitom duhanu. Pa èak i ako je Anna Glassl uspjela.) A nije bio ni toèan i io Norman Mailer kao nekoæ. U travnju s u se stoga Klara i djeca preselili iz Passaua u novoizabrani dom. S duge strane. g°~ dine kupio posjed koji mu se uèi nio odgovarajuæim. preostala polov ica nije bila mala. Duboko u sebi.gre nih predod bi. u gradu Hafeldu. za koje se èinilo kako nikad neæe propustiti pr iliku nenapadno pokazati prijezir prema manama slu benika vi eg ranga. dok Alois ne zavr i svoju slu bu u Linzu. Èak je i stari Johann Poelzl. Klarin otac. navesti Boga da gubi vrijeme. Vi e nije u ivao u zatomljenoj srd bi mladih slu benika. Uz to je dr ao i glavnic u i kamate na dobar dio miraza triju ena. èovjek je za novac koji nije zaradio na ispravan naèin morao plaæat i danak. Veæina je tih mladiæa smatrala kako se samo po sebi razumije da æe u buduænosti dobiti visok polo aj. KNJIGA ESTA Gazdinstvo I. ali ni eg roda. Imao bi i mirovinu i u teðevinu . Upravo je zbog toga ubla io zabranu pu enja. a to je u na em gospodarstvu svojevrsna dodatna k amata. Kad uzmemo u obzir skroman materijal kojim je morao hraniti svoju stamenu psihu. efa Carinske uprave. u èasu izricanja stegovnog prijekora. a on u Linzu bio slobodan. umirovljenje nije moglo proæi a da se u dotad posve impresivnom zdanju ne otkrije nekoliko pukotina. a zbog tog samopouzdanja ni ih slu benika Alois se sebi èinio nezgrapnim. sudskim putem na raèun njihovog razvoda. Mislim tu na Aloisov ego. ostao polog stvarnog zadov oljstva. mo e i skonèati kao imuæni tip koji se vrat io zemlji. U meðuvremenu æe. No. B io je glavni grad najva nije pokrajine. I obitelj se p ovukla duboko na selo. Ma k vragu sve! Rodio se kao seljak. Nije svaki novèiæ jednako vrijed an. Ba u trenutku kad si je rekao da se treba vratiti zemlji. Kupit æe seosko imanje. pa je stoga Carina bila i spunjena ambicioznim ni im slu benicima. Franziska. to mu se nije èinilo mudrim. ipak je bila di jete dobrostojeæeg seljaka. A da postane gospodin sa seoskim gazdinstvom? To n e bi bilo tako lo e. Novac je uvijek proizvodio odraz naèina na koji je steèen. iako se s tim nije mogla mjeriti. Ponekad bi. Mogao bi gotovinom kupiti pristojno gazdinstvo. Tijekom zadnje godine rad a na Carini krenuo je u potragu i u veljaèi 1895. To je uvijek slu ao od Johanna Nepomuka . nije u njemu mogao u ivati. No. Tijekom zadnje godine slu bovanja. èetrdeset i pet kilometara od Linza. Da. Fischlhamu. No.

" U toj se izreci Alois mogao pronaæi. gospodo." A Alois se. U staji su bili sjenik. s lijepim pogledom na planine Salzkammerguta.a je ena polje". veæ je bio kupio jedno gazdinstvo . Isto tako. U tome se snalazio. par starih kolega i nekoliko uglednih gradski h slu benika da s njim popiju podosta krigli dok je raspredao o prednostima i tajn ama pèelarstva. o rasi i kesteni. To mu je na vi e naèina ispalo uzbudljivije od djetetovog roðenja. Nije je elio svake veèeri gledati u dnevn oj sobi. Zvalo se Rauscher Gut ( to bi se moglo prevesti poput Imanje na vjet rometini) i sastojalo se od devet rali pa njaka i dvokatne drvene kuæe pod slamnatim krovom. Johanna se nimalo nije bojala Boga. Svijet pèela je èudesan. izjavila bi. "Nije poput moje ene". zemlja neæe umrijeti. Norman Mailer I doista. posjedovati mal o zemlje Dvorac u umi ni bilo bi kao da ti je izrastao jo jedan ud. mu karcu seljaèkih kor ijena va an kao to je slonu va na surla. Zemlje nije nestalo. A to je bilo i gazdinstvo koje æe m oæi voditi sam. Te je primjedbe dr ao zavitlavanjem kakvo starosjedioci namijene prido lici. Kakvo je to samo postignuæe za neobrazovanog seljaka iz Waldviertela. Na kraju se odluèila vratiti ocu i ma jci . veæ se. usredotoèio se n a sada njost. Za razliku od prv o troje Klarine djece. Alois sve vi e prièao o i rim konceptima pèelarstva. Ba io bi se proizvodnjom meda za tr i te. s tom kupolom na leðima. urjakinji nije bio posve nesklon. "Prava ena . Namjeravao je podiæi ko nice. "Bog". 112. Po tuj polje. Johanna nije dobro vodila gazdinstvo. Dogodilo se obrnuto. Starcu je bilo dovoljno da popije tek jedno piæe." Alois joj je zbog toga mogao skinuti kapu. pa bi to poèeo nep restano ponavljati. dr ati pr edavanje poput kakvog sveuèili nog struènjaka! Tako je tih zadnjih tjedana prije umirovljenja. Èinilo se savr enim. u vjeravao bi ih. rado je govorio u gostionici. doista pomalo smatrao i pravim mislio cem. izvijestio bi svoje kohorte u piæu: "Uz rijetke iznimke. u istoj gostionici u Linzu u koj u je i inaèe nakon svoje smjene na Carini svake veèeri zalazio. pa kupnji imanj a u Hafeldu nije pri ao s negativnim primislima. Zemlja æe se odmoriti. ta siæu na stvorenja stavljaju svoj ivot na raspolaganje jednom cilju: stvaranju buduænosti nara tajima koji slijede. To bi mu bila etva. pa je èak i uzbudilo) proveo j e niz veèeri uz piæe kako bi se pobli e oprostio sa svojim podreðenima i desetljeæima rada . ("Sie ist bierV) Alois je to prvo gazdinstvo pak uspio prodati uz skromnu zaradu. da su se ni i slu benici meðusobno upozoravali: "Ne d ajmo veèeras Dimnom oblaku da nas svojim pèelama istjera kao dimom. Pet godina ranije. "Klara je spremna poljubiti svaki kri na koji naleti. otprilike kad se rodio Adolf. kad je ta tema bila posrijedi. Johanna je bila Aloisova ljuba vnica one nezaboravne prigode. veæ tad je razmi ljao da se onamo mo e poslije povuæi u mirovinu.pravu æe enu naæi na polju. zgodno æe poslu iti da se zbrine njegova urjakinja. no. Prije ili kasnije. Njemu se vi e sviðalo pèelarstvo. proizvodi . Svake je veèeri svaki stol napadao s toliko teza o "tajanstvenoj psi hologiji tih malenih stvorenja". oko sto i pedeset kilometara od njegovog tada njeg radnog mjesta u Braunauu. "nije trebao pobiti tolik o èlanova obitelji Poelzl. Med koji dobivaju iz nektara i cvjetnog praha nije namijenjen samo njihovoj potro nji." Kako bilo. èak ako u sada njim planovima nije za sebe predvi dio te ak rad na zemlji. A pa. dok se Klaru sna no dojmilo. svakog bi na jamnog radnika otjerala svojom o trom jezièinom. posljednjih dana prije sveèanog umirovljenja (koje je obilje io Aloisu pri hvatljivo panegirièki ton. On æe uzgajati pèele. Johanna Poelzl. U meðuvremenu. Dobar bi med mogao postati jo i najunosniji urod. kao i krmaèa prvakinja. njemu to nije va no. Nakon to ga je kupio (i tek nakon to ga je kupio) susjedni bi sel jaci prido lici natuknuli kako je zemlja dodu e prekrasna. Imanje se nalazilo blizu Spitala. U njega uopæe nije imala povjerenja. Jadna grbavica! Kako bilo. Uz to su tu bile i voæke. ali se mo da ba neæe proslavit i urodom. dva konja i krava. ali njegovog vlasni tva jest.koja se takoðer zvala Johanna. Kako nimalo nije elio da ga smatraju èovjekom zagledanim u pro lost. Prisjetimo se. svojevrsni peti ud. bol je nego da doðe ivjeti s njima kao spremaèica. tjerajuæi mlaðe suradnike.

no u brzo mi je na um pao vjerojatniji razlog. U te kom radu rtvuju ivot kako bi stvarale propuh koji hladi ko nicu. dragi moj gospodine! Vi se. poput pogibelji od prilièno brojnih uboda. varate. Na Aloisovo zanimanje za takve stvari nisam se bio pripravio. neke bi pèe le ostale dovoljno aktivne da skupljaèa meda ubodu. "Ta je larva smje tena u najsi tnijim moguæim esterokutnim æelijama. vid ite." "A ne. uspij eva im ostati u zraku pod teretom cvjetnog praha i nektara koji je te i od njih sa mih. To mi je mutilo razumijevanje. Da bi pokupio med. Razmislite samo. a pèelarstvo je nosilo i rizik. Nakon èega mogu samo umrijeti. tvrdio je. barem je tako tvrdio èlanak. zdepasti. Bio je to grub i neprecizan proces. Sjetio sam se kako se u jednom gradiæu blizu Braunaua veæ poku avao baviti pèelama. tih posljednjih veèeri. ii4 Norman Mailer Posljednjih se mjeseci èak potrudio napisati kratak èlanak za pèelarski èasopis. S d ruge strane. Zvale su se ple-tare. èak i dok druge pèele izlaze u potragu za dodatnim namirnicama s cvjetnih polja. Skupl jaju cvjetni prah u èaske na svojim no icama i potom. stvaraju dru tvo koje nalikuje na em. kazao je: "Daj . I velim vam. No. a te su stare pletare bile pun e nedostataka. Dopustite da ustvrdim kako su pèele jedno od èuda svemira. rebrasti. to je pravo èudo vidjeti. Aloisov je zanos bio suvi e iskren. Slamnate ko nice. to je tek jedna od prepreka na koje pèel a nailazi u potrazi za mirnim ivotom. Poneka d se pletaru moralo razderati da bi se do lo do proizvoda. razvio u Engleskoj i Americi. Uopæe ga nije brinula dobit.i kako bi hranio njihovu larvu. ali u kojem se sigurno mnogo te e radi. sav vam svijet kukaca. rekao bih. n . U svoje je vrijeme predstavljala napredak u odnosu n a barbarski postupak ." Ni jedan ni i slu benik nije elio ulaziti u raspravu. Novi stambeni prostor. Jeste li to znali? Spremne su na boj po cijenu vlastitog ivota. pravog pèelinjeg velegrada. Nikad ne presta u mahati krilcima. da je mog ao kritièki ocijeniti nove naèine uzgoja. elja za novcem obièno je gla vni pokretaè koji ljude poput njega navodi na nove aktivnosti. na propast osuðeni predmeti. uskoro æe biti za starjele. Alois je stekao takvu razinu knji kog znanja o toj temi. Cijelo ljeto. jer se proizvod mogao lako proda vati. eli doæi do besplatnog obroka meda.ra iren tijekom Srednjeg vijeka . moglo bi biti pametno baviti se time. o tprilike velièine i oblika trbu astog ljudskog torza. umjesto da se istro eno srce ug ro ava oranjem. slu e vrednijim ciljevima od prosjeènog ljudskog tupana. Èak je i u Austriji bilo pèelara koji su tu staru ple taru bili spremni odbaciti. dok lete natrag u ko nicu. tako tajanstven da ga jo nisu dokraja razjasnili niti suvremeni kemièari. No. to u njemu jo nisam razabrao.) Na odgovor se odva io jedan od starijih gradskih slu benik a. to je postupak." Klimnuo je glavom. O tome je govorio njegov èlanak." Njegovo je dru tvo klimalo glavom." 2. s du nim po tovanjem. gos podo. Praktiènu sam stranu shvaæao. svejedno me progonila neugodna sumnja. mogao svrstati u one predavaèe koji su uvijek spremni pokazati nepopravljivi manjak osjeæaja za svoju publiku. postanu stra ari koji paze na ulaze u ko nicu. o kojem se na iroko raspravljalo. primijetio je sad. No Alois se. koji su mu i objavili. ako je prevruæe. mogao bi nastaviti jo cijeli sat. Ima tu puno vi e nego to bi èovjek mislio. novi se izum. Usprkos dimu. pa to su samo kukci. Nakon toga bi pèele gotovo pale u komu. Kako to èine? Svojom neumornom aktivno æu. turobnog raspolo enja. Nije to vi e bio èovje k kojeg sam poznavao. Mnoge ih èak pritom potpuno istro e. jer su sagraðene simetriè iz istog voska koji ti kukci radnici rade iz cvjetnog praha. Alois. pèelar je stanovnike ko nice morao omamiti dimom. Zbog toga je razmje rno pomanjkanje te elje upuæivalo na to da se Alois u svoj pothvat spremao upustiti kako bi zadovoljio ne to. "one krupnije. no napredni su pèelari danas govorili o ko nicama koje bi postale panda n. Odbit æe èak i tako m oæne napadaèe kao to su ose i paukovi ili pak termiti. Tisuæe krilaca ma u poput lepeza. Neke od njih. Za to? Jer larva ne mo e pre ivjeti. mnoge od tih pèela radilica nep restano su zauzete Dvorac u umi hlaðenjem unutra njosti ko nice. No. Da. (Ako se ne bi suzdr ali.da se pèele istjeruje iz ru pe u drvetu. "Neke pèele ". Nakon to je nekoliko puta znakovito potegnuo dim iz svoje lule. To nije bio ivahan pivski r azgovor.

koje to sve tajne sa sobom nose obièni i . siæu na stvorenja koja je mogao razumjeti. prosjeènim je ljudima takva pomisao odbojna. Uvjerio ju je kako je novi projekt prije svega praktièan. ako sam mu htio shvatiti motive. a to ne.e veæi od drvene komode koju mo ete postaviti na klupu. U pitanje dovodi njihovu vjeru u D ummkopfa. prosjeèan Dvorac u umi èovjek. da bi taj pothvat objasnio Klari. Kad sam se veæ prilièno zabrinuo. a Alois mlaði i Angela æe pomagati. cvijet bi pèelinjem n6 Norman Mailer jeziku predao svoj nektar. Ako mu je Klara povjerovala.koju obièno dr e najboljim moguæim rj e enjem za probleme ljudskog roda. Na to smo se mogli osloniti . Alois se nije spremao otvoriti vrata u svoj mistièni dio. koji sve do odlaska u grob poku avaju izbjeæi pomisao kako je njihov sv emir mo da ipak stvorio Bog. On je posjedovao istinski med . Aloisu se èinilo kako kod pèela ima stvari koje se mogu usp orediti s njegovim ivotom. bilo koji krasan cvijet iste vrste koji ju je na povjetarcu pozivao. Adolfova mr nja prema ocu mogla pojaèati ili oslabiti. Nju je èinilo znanje to spremaju drugi. Kako bi to Bog dopustio? Uobièajena alopojka. I to krajnje uredno! Kako se u tu komodu mo e ulo iti vi e ladica. u dana nje vrijeme. hipetrofirana mu se ljubav prema pèelama vi e nije uklapala u karakter. ali im to nije uspijevalo. Svakog toplog dana. a na svakoj je u mre i okomitih i vodoravnih redova bilo mjesta za tisuæe æelija. Ateisti poput njega. kazao joj je. da se. dok bi dlaèice na pèelinjim no icama prekrio cvjetni prah. Te ko da æe tak av lik èuvati kan deli. za na a mjerila.jer. nalik su pobo nim djevicama koje se boje isku enja svetog rdnih nagona. Zakljuèio sam ka ko Alois tra i naèin da se pribli i Dummkopfu. za to? Izravno je nismo trebali . Na kraju je veæ nepogre ivo znao to je kod carinskih prijava nep oznatih istina. odluèili ne pribli av ti. tehnologijom . No. bude li potrebno. eluca punog nektara. To bi nam donijelo gubitke . priroðenoj okrutnosti (sirovost da i ne spominjem) moglo t ako osloniti. Naporan rad i zadovoljena elja! Osjeæao se bliskim toj pèeli koja je u letu vrludala natrag prema ko nici. ali je dosta ostavio i sebi . koja je svojedobno dobro zakraèunao. njega i pèela. Na slièan naèin i ateisti vjeru supstituiraju kroz poganstvo. posebno kod ena koje su ga eljele zavarati. jer nam nije bio klijent.i opet. ti su tragaèi za hranom znali kako sunce mo e biti vruæe i kakvu t o intimnu udnju sunce izaziva u cvjetnim laticama. A to je i bio smisao cijelog èlanka . jer je bio pametniji od njih. Aloisu su pèele u potrazi za n ovim cvjetnim poljima postale bliska.no. Ja sam se prilièno zabrinuo. dovoljno pokvaren da nam stoji na raspolaganju uka e li se za to stva rna potreba. Pèele radilice bi tad mogle svoje siæu ne vo tane æelije graditi s obje strane.a osl onac nam je bio Alois. 3Alois nam nikad nije bio klijent. kako bismo djeèaka mogli oblikovati. ili. to je bio skup potez. produktivnom doprinosu. slu enj e drugima. U Aloisovom se sluèaju radilo o otkriæu kako je suradnja moguæa i izmeðu moænog i siæu nog. Na njega se u èvrsto ukorijenjenim navikama. To me opomenulo na oprez. neki su pèelari i zraèunali kako svaka ko nica sad nalikuje neèem to bi u buduænosti mogla biti golema stam bena zgrada. dok bi po drugom cvijetu posip alo pelud koji je pokupilo na prvom. zla djeca mogu potjecati od majki prepunih ljubavi. Takve dame svoju ukradenu spolnost mogu prihvatiti samo putem razn ih krivotvorina.uistinu vizionarski . to znaèi. s te kim vreæam a peluda na sebi. Dobro æe se zaraditi jednim èistim poslom. pak. Time sam uisti nu uspio steæi bolji uvid. ja nisam. I Adi takoðer. Naravn o. Bio je. Radi èega? Sto bi titili? Klari smo se. Alois se odluèio u prvi plan staviti moguænost novèanog dobitka. jedne sam mu noæi u ao u um. no stalno je zami lja o pèelu na ulazu u kaverne cvijeta. ali i nu an. a st vorenje bi tad spremno stalo skupljati jo nektara. Nije li Alois enama dao mnogo. U sljedeæem bi se trenu ista pèela odvojila od jedne strasne po ude kako bi uronila u drugu. Ponekad ih dr i iznimna privr enost nekom prirodnom fenomenu.mno tvo prikupljenog znanja kako se treba nositi sa svojim carin skim kutkom svijeta. Pod plodnom toplinom sunca. popunio bi se okomito ulo enim vo tanim ladicama. Pretpostavljali smo kako æe nam u tom sluèaju biti otvoren. ka o to sam veæ primijetio. A ne smijem si dopustiti da takvo to zan emarim. Alois nam je bio od izravne koristi.mudro st.

priznao bi on to. znao je. A njegova je uloga bila te tajne razotkriti. veæ a se pridru i i pomogne Klari.carica Elizabeta. Naravno da mu je sunèeva srd ba bila poznata. pa je umalo anga irao pravog koèija a. Neki su u Linzu. nadoknadit æu dogodine. svu tu sitnu robu koju su putnici nast ojali ukrasti i zadr ati za sebe. poput pèele. " to izgubim. rano su se ukrcali na vlak u Passauu. uglavnom se radilo o budalama. krajem lipnja. Taj je dio putovanja trajao od podneva do mraka. Rekao bih kako ju je od tog trena poèela voljeti kao pravu kæi. Mu karac malo meda mora ostaviti i sebi. isto dostojanstveno d r anje. Edmunda i s njihovom cijelom imovinom. U st vari. tajne slatke poput meda. jako dobri. na to je bio sprema n i on. fraulein Katharini Schratt. na najtopliji i najproduktivniji ljetni dan. niti su svi uopæe bili dobri ljudi. A ona je Aloisu veæ bila poznata . u pratnji Angele. uspjela se preseliti u Linz. ostali okirani pojavom g lasina o glumici. Kao to znamo. bili dobri. S teglom juhe od rajèice. elim biti tamo s tobom. Pro lo je dosta godina o tkako se popeo na koèija evo mjesto.glas mu je bio sna an." A bila je u pravu. Alois je u svom liku vidio sliènosti s Franjom Josipom . bila od velike pomoæi. Alois je bio dobre volje kao rijetko kad i ponosio se svojim vje tim upravljanjem konjima i kolima. Bio je u stanju naporno raditi. Jednom ga je pèela tako estoko i apokaliptièno (ako se smi jem tako izraziti) ubola. Pa kako je to moguæe? Carica je bila tako lijepa . Angela joj je. ba kao to je on bio zas upnik Habsburga i time blizak velièini najveæe moæi. ali pomalo nje nim sopranom. pa joj je Klara sa svoje strane pos tala vi e od dobre maæehe. Jesu li te spoznaje bile posljedica pribli avanja mirovine? Strepio sam od promjen a koje neæu moæi predvidjeti.kakav je bio i obièaj . zabavljao djecu pjevajuæi pjesmu n8 Norman Mailer za pjesmom . Vijest i su se irile poput naftne mrlje. Takva moæ izaDvorac u umi 117 zivanja boli! U tako malog stvorenja! Zakljuèio je kako to nije mogao biti samo pèel inji ubod. pridru ila svo jim zvonkim. Klara je to dobro znala i bila je dirnuta. Alois im se za stalno ne bi mogao pridru iti sve do umirovljenja. Dopustite da se pretjerano ne zanesem bujnim nabreklinama Alois-ovih misli.morao je ostati u Passauu i stanovati kod susjeda dok ne zavr i kola. kazala je.car i on . no vi e joj je bilo stalo do Klare. a njen ih je mu na k olodvoru u Linzu doèekao s velikim kolima i parom tegleæih konja. Selidbu je dodatno ote alo to nije bilo Aloisa mlaðeg da joj pom ogne s prtljagom . sanduke i zamotuljke. kako bi èuvao stoljetnu slavu iznimne Habsbur ke Monarhije. Na mnoga je kolovoska popodneva radio. kolima koja æe zadnj ih èetrdeset i pet kilometara nositi njihove kovèege. na sveopæe iznenaðenje. Klara je ponovno zatrudnjela. Medu njima nisu svi bili veliki. a tebi sam pot rebna na imanju. poput Franje Josipa. no dan je bio topao i Alois je.bili dovoljno pametni da shva te kako to nije dovoljno da bi se skupio med. "Nije kola tako va na". puno vi e.svaki kamin napunio cjepanicama i o grjevom za potpalu. meðutim. Takva bol sigurno izra ava i sunèevu srd bu. kad jednom s obitelji poène ivjeti na gazdinstvu. On je cara shvaæao . A opet su njih dvojica . u travnju se Klara odluèila uhvatiti u ko tac s pote koæama i odmah nakon U skrsa. Kad je bilo potrebno. Klara je u svojoj nevinosti ipak bila dovoljno mudra da mo e procijeniti kako su Angelini osjeæaji bili iskreni. pa su sobe ubrzo bile tople. Adolfa. a pèele su bile sunèevi zastupnici. Tra ila je da ne dovr i razred. a Klara bi se. No. tovi e. pèela se malo i bojao. Voljela j e ona kolu. torbe. koju je Franjo Josip uzeo za ljuba vnicu. no najbolji od njih jesu. Edmund je pobolijevao i bila je z ima. Prethodni je vlasnik . Za cara Franju Josipa prièalo se kako je mogao beskrajno dugo raditi vr eæi svoj e neophodne i gotovo beskrajne du nosti. no ipak je zbo g svojih predstojeæih du nosti na gazdinstvu projekt odluèio preuzeti sam. kad bi znala rijeèi. Dotad je s djecom bila u Passauu. kruhom . zakopèan u svojoj odori. èovjek mora ne to ostaviti i sebi. Kakve ih god te koæe èekale. 4Iste travanjske noæi koju su po prvi put proveli u kuæi u Hafeldu. No Aloisu to nije bilo okantno. Alois. da nikad nije zaboravio kakav mu je napad vrtoglavice izazvala.isti zalisci.trgovaèki putnici.

a kad se probudio na zov svog mjehura. I to tako dobro. Dovoljno se uzbudio da je uzme uz krevet. Lovaèki pas je isti èas napeo uzicu. imanje ranije jedva i pregledao. da on mo e povesti djec u na razgledavanje staje. z dravi striko. on a se nasmijala od iskrene radosti. Potom je. "jako smo ponosni na tebe. "Nos ti je od sunca jako pocrvenio. Bio je to prekrasan komad zemlje." "Pa. "I ti isto." "Mo da". Nisam tako prostodu an kakvim me smatra . Ili b arem. "Odakle bi ti znal a koliko je velik jedan zdravi striko?" upitao je. to nisam nikada mislila. mogu ja puno stvari napraviti. Kola i konji. "Mislim da æe ovo biti mjesto za nas. a krmaèa je svojim vonjom gotovo nadjaèala sve ostalo." "Nikad te nisam smatrala prostodu nim". U mraku je.p rema sebi. "Ne znam. Kakvim me smatra . Morao je donijeti v i e odluka. Alois æe sljedeæi dan provesti s obitelji. a onda ponovno i na krevetu. i dalje me zove ujakom. kazala je. Sve si napravio." "Jesi. Danas. buduæi da mu je nova spavaæa soba bila nepoznata. dok se Klara hihotala. zna . a kad joj to i rekao. to mu je rijetko bila navada. zamalo je prevrnuo noænu posudu. mo e mi to slobodno reæi." To mu nije moglo promaknuti. razmi ljao o ljetnim pèelama koje pretra uju livadu. oèetkati konje i pob rinuti se oko koko injca. Onda ga je. nimalo blijed. "Ne. rekla je. nikako to ne smije naglas! Zar je noæ ba tako prazna? Tko zna to bi èovjeka u nj oj moglo slu ati? Ujutro je Klara osjetila Aloisovu nestrpljivost da raspakira stvari. Kao nikad prije. prilièno ravne." "Ach. odgovorio je. Bilo mu je dovoljno to je cijena bila razumna. prije nego unajmljena kola vrati u Linz. nahraniti svinju.i jetrenom kobasicom." "Ti ina!" zare ao je. Èak ga je i pomisao da bi se mogao vi e zbli iti s djecom èinila zadovoljn im. "zato to me i dalje zove ujakom. Adi i Edmund stisnuli su se uz oca." Na njegovo zaprepa tenje. ba kad se poèeo pitati. no drveæe se doimalo zdravim . Stoga je jo jedanput pregledao u kakvom su stanju voæke i orasi. Klara je morala pomusti kravu. napola odjeveni. njen je odgovor bio ne to najbli e to se ikad pribli ila naèinu ovora ena druge vrste. kao Klara. elio je izaæi i hodati po zemlji. Preuzela je stoga veæi dio najpreèih zadaæa. Bio je neobièno zadov oljan s moæi koju ima u preponama. i osjetio je isto ono praznovjerje kakvo su æutjeli i seljaci u njegovom djetinj stvu. mala moja neæakinjo?" Nije mu se èesto bila spremna tako izravno obratiti. U krevet su oti li sretni. rekla je. mogao je osjetiti zemlju gazdinstva.za svoje je godine raspolagao zavidnom moæi. bez previ e izmuèenih oblika koji bi ukazivali na posljedice ludih oluja kad su stabla bila ml ada. kazala: "Pitam se za to mi nikad ne ka e da me voli . "Sretna sam". "Ne budi guska! Ne smiju se davati takva luckasta proroèanstva. a ja sam ti i dal je.a uz to i mnogo vi e prema svom gazdinstvu. rekla je. umje sto da zaspi. Ti si jako veliki striko. I sve to te veèeri. na tlu je bilo dosta snijega." Zbog toga je zatrudnjela. obgrlila. kad se vratio u krevet. a velike su grane stvarno djelovale cjelovito . Èak je i Klaru dr ao u zagrljaju. ali mogu pretpostaviti. a kuæa imala 120 ." Da. ujaèe". to znaèi kako si je predoèio prizor u kojem uz njih radi na polju. ivoti je su bile goleme. krave i nagraðene krmaèe. "Mo da te jo zovem ujakom".sna ne. Alois je veæ prve noæi po elio uæi u posjed objekta. kazala je. Kad ih j e posljednji put vidio. odmah raspolo eno obraæati noænom zraku. imali su dovoljno za jelo. Bio je pun ljubavi . "jer si takav veliki. koji su bili uraèunati u cijenu. Èovjek se ne smije tako. Veæ smo skoro deset godina u braku. A u stvari je. no te je noæi. posebno. Svih devet jutara od kraja pa do poèetka . Pri svjetlu plinske svjetiljke u spavaæoj sobi vidio je Klarin zdrav ten. Potom je osjetio ne to ljuba vi i prema njoj . koja je naposlje tku bila i posve iznimna. No. to? Ujak Alois? Misli reæi stari ujo Alois?" "Ne". prije svega i vlastitoj spoDvorac u umi 119 sobnosti . no on je svojom zemljom elio proæi sam. glavinjao uokolo. Alois je potom Adiju i Edmundu kazao neka se vrate u kuæu i pomognu majci. Bila je to samo ala. suoèeni sa ivotinjsko m imanentno æu dva konja. to mu je sad postalo jasno. dok su jo obo je stajali.

da. Da. za stalno. otkrio je kako zemlje ima manje nego se sjeæao. zakljuèio je Alois. 5Do prvog srpnja. Do sljedeæe zi me. Fino i uredno. Mladiæ je uvijek bio spreman na u itak kratkog galopa kojim se Ulan brzo . Godinama je k ontrolirao vlastite osjeæaje. Svaki put kad ga je skupljala. s ru ièastom rozetom pribodenom iznad njeg a. Med se poèinje skupljati u travnju. Gerhardtom i Hermannom ili pak Wolf om? S rijetkim iznimkama (poput Fanni).nije si mogao priu titi da gubi dane putuj uæi iz Linza i natrag. Znala je da æe vjerojatno napraviti s cenu. Naravno. po sve nani e do Edmunda. Alois mladi je poèetkom srpnja stigao na gazdinstvo . Alois je bio ponosan kako mu se sin brzo na a o u sedlu. Isprva ga nitko nije mogao nadma iti u radu. Po to mu je zavr ila kolska godina. kako je izjavila Klari. to æe biti osmero ive ili mrtve djece stvo rene zahvaljujuæi Aloisu. Na srpanjskoj vruæini. nije li ona bila i s Hansom. potkraj lipnja. U redu. kad bi g od jedna od njih rekla da je trudna. mo da mogli upustiti u kakvo ka sno oranje. Tu u Hafeldu. Morao je priznati . Ne mo e poèeti prije kraja lipnja. na ao se pred nalièjem takvih postignuæa. Uz to. na Klari se trudnoæa veæ mogla vidjeti. postala sasvim pristojna pomagaèica. Stoga mora prièekati. Da li a jo jedno jutro namijeni pèelama? Mo e li veæ ove godine saditi? To æe pitanje trebati r ije iti. Za to? Jer. Mora biti prisutan na samom poèe tku. I da. "tako bi htio moj otac.da jo neæe moæi uzga jati svoje pèele. ne tog ljeta.Norman Mailer lijep pogled. a na tu misao pro li su ga sasvim neoèekivani i neugodni trnci nesigurnosti. no. primjerice. pa bi se.ponovno . S druge strane. petogodi njim pastuhom. tri ili èetiri jutra æe poslu iti za pristojno krumpiri te. Hodajuæi livadama i penjuæi se na jedino brda ce svog novog doma. Angela se èak potrudila odvojeno èuvati gnoj stajskih ivotinja. kad bi htio.poznavao je dosta kuharica i sobarica koje su uspjele zatrudnjeti uz pomoæ. èak i za jednu svinju prvakinju. Navikao se ivj ti gledajuæi pred sobom ljudska lica. devet jutara. Glavni æe dio projekta morati prièekati. a to ne traje dalje od rujna. Za sedam mjeseci. nagradom osvojenom u ljeto godinu prije nego to su kupili imanje. nosa od u asa pod ignutog do neba. Zna li uopæe to radi? To je bila misao koju je morao zgurati negdje otraga. pos ebno s Ulanom. Sigurno mu se jako urilo . nazovimo to tako. no sad su to bile stalo iste face. on bi se slo io kako bi mogao biti otac. Do sijeènja. Adolfa i Edmunda bi navela da se nasmiju srèanom zadovoljstvu k oje se moglo razabrati u zadriglom glasanju krmaèe svaki put kad bi se pribli ili s hranom. Voðenje imanja je veæ bilo ne to drugo. kojem je bilo esnaest m jeseci i veæ je poèinjao govoriti. pod pretp ostavkom da se ni ta ne dogodi pri porodu. koja je od osme godine ruke mazala hladnom kremom . Angela je Rosig htjela pripremiti za novu lokalnu izlo bu. no Angela bi je mirno otrpjela. no do tad æe im se vratiti Alo is mlaði. Angelinim radom je bio zadovoljan.mala varo anka. te si ene nisu mogle priu titi raspravu. kupnja ga je uznemirila vi e nego je oèekivao. Edmund smislio neku novu frazu. s druge strane. u toj sel jaèkoj kuæi na brijegu. jedan oveæi paradni prostor. jer æe mu zavr iti kolska godina. Odmah se sjajno sna ao s konjima." Èak joj je za ruko m po lo nagovoriti Adija da preuzme dio posla. ostat æe mu devet mjeseci za pripremu. a dnevno je viðao vi e novih lica nego veæina ljud i. a taj nadzor sad nije bio spreman popustiti. bilo je koliko je bilo. iznenaðujuæe. bit æe tu jo jedno dijete.sad je. mije anog mu kog roditeljstva. je li. no ipak je vukao vjedro s drugim gnojem. koje æe se dati obraðivati. kad im za vratom vi e neæe visjeti sav sada nji novi posao. u lipnju. ili je samo gugutao stare zvuène gvalje. pazila je da ga baci na odvojenu hrpu. Za dvanaest ogodi njakinju. Do voljno je bilo dati im pristojan dar. i doi mala se sretnom u svojem smrdljivom kocu. i njegova je djevojèica b ila prava prvakinja. jedva èeka da je se razmazi . poèetka srpnja. Nije bio navikao razmi ljati o pitanjima pop ut. Cijelo se vrijeme osjeæao razoèaranim. Potom bi je djeèak slijedio. za svakog je obroka Dvorac u umi 121 morao gledati pet lica. mogao bi dodati nekoliko za koje s e ba nije znalo zasigurno . Vjeèito je timarila konje i prala kravu. Rosig (Roza) je bila velika svinja. od Klare. ako se raèun a najkasnije od dana kad æe se ovamo vratiti. èak i kad toj krupnoj gospodi nova kupka n ije bila potrebna.

od Aloisa bi tra io dopu tenje da Ulana izvede na jahanje. da. . Tako zgodan mladiæ. Kanale za navodnjavanje moglo se iskopati tek do neko liko palaca. da. Aloisa je podsjeæao na ljepotu njenih kretnji. Samo to si ti puno gori. Alois mladi dva je tjedna radio napornije nego to bi otac ikad pomislio. bi Alois mladi mogao pomisliti kako ga se otac mo da boji. No Alois mladi bi ga osedlao poput kakvog briljantnog mladog kadeta . lopatom bi se presjeklo korijenje krumpira. no djeèak je sa d imao divlji pogled pred kojim je Alois ustuknuo. U tom su razdoblju zaorali deset palaca u dubi nu odabrana tri jutra. Ti bi se plitki rovovi brzo ispunili muljem. Nimalo nije bio nalik malom Ado lfu. Graubartom. Puno prije zalaska sunca. " jako nalik svojoj ludoj majci. Sto je stvarno bio glup san. dobio bi apokaliptiène batine od kakvih na srcu ostane o iljak. Te je veèeri Alois svom sinu pred svima dao jezikove juhe. a veæ su tri jutra tvrde zemlje pa njaka pretvorili u krumpiri te. Ako bi se i lo dublje. no to je bio samo poèetak. ali je barem svojedobno naporno radila. A onda je taj zanos iznenada prestao. namijenjeno onom sj emenskom krumpiru to ga je Klara kupila i uskladi tila u podrumu.kad god bi se Alois p ribli io. Jer. "Ti si". Ubrzo je i navodnjavan je postalo trajan problem. Sretao se s larvom listoro aca i lièinkama klisnjaka. Iz kole u Passauu stigle su lo e vijesti. Jednog je od tih popodneva Alois mladi nestao. ionako trebalo izvesti. pedeset godina stare uspomene. ali. jo tamo u doba kad se tako silno divio pristalim mladiæima. Odjahao je na Ulanu. naposljetku. tvrdoglave zemlje koja je pru ala otpor. mladi egrt. djeèak je ta dva tjedna po glavi sigurno vrtio lo e vijesti iz kole. i poput svoje majke. kad bi tako odluèio. zlim osmijehom koji se te ko mogao ne zamijetiti . Nemiran. Zbog toga se Alois nije mogao natjerati da mu zahtjev odbije. Ulana je. dok je on.uspinjao i spu tao s brda ca. no nije reka o ni rijeèi. Nije pro lo mnogo vremena. 6. priznao si je Alois. Da. Alois je njegovu ulogu prebacio na Angelu. samo je naporno radio. Nema se na to izgovoriti.gradski momak na ljetnoj praksi. Sve æe ih morati ponoviti. Èak je bio i ponosan kako se brzo sin zbli io s pastuhom. taj njegov stari san! Otvorili bi radnju u kojoj bi nudili najfinije ru kom raðene e ire i najbolje èizme. u svakoj brazdi manje od met ra do sljedeæe. A ti si lijen. T voja je majka na kraju izgubila pamet. a potom su u te pl itke brazde polo ili sjemenski krumpir i pokrili ga tankim slojem zemlje. Alois mlaði ga je sad podsjetio na te kadete. imao je meko srce. Djeèak je bio tako privlaèan. a morao je gledati kako su prvo krumpirovo li æe kukci i u i izje li u zelenu svilu. ili siæu nom Edmundu. sklon groznim raspolo enjima. Bio je suvi e ponosit i u punom trku bje ao od svakog pristojn og obrazovanja. to je za djevojèicu njenog rasta bio te ak posao.poput onih koji su se etali najboljim beèkim ulicama. mogao je biti dra estan poput Fanni. Sto je. ivotinja bi iskezila zube. Svaki se dan moralo dodatno plijeviti. A konj je svog mladog jahaèa stvarno volio. da. uzbrdo do livade. uz uzbuðenu vrisku Angele i Adija. ostavlja juæi izmeðu svakog proklijalog krumpira po jednu stopu. djeèa k je uistinu neprestano smanjivao svoju radnu satnicu . pos lije je zakljuèio. "Uèitelji su tako glupi da im se smijemo. jo sanjario kako æe sebi naæi elegantnu i ljupku mladu kitnièa rku. Satima su nosili vjedro za vjedrom vo de. u èizmama kakve im je Alois nekoæ izraðivao. Alois je oklijevao uzjahati ga. eto. bila pogre ka. Za te kog je èovjeka to bio stvarno dug put do tla. Ali ne i njegovog oca . tjedan nakon 122 Norman Mailer to su se doselili." Da se taj dogaðaj zbio samo godinu dana prije." Da. Alois bi ga bio i is tukao. punom mrkalja. Deèku je glava trebala odzvanjati od vra ki vruæe æu ke. Ispod sve te o trine. Istina je bila da je Aloisa mlaðeg obo avao. Problem je bio u tome. "Ne vraæam se". kad bi ga sin tra io da ga pusti na koji sat. rekao mu je. Èekao ih je napor pljeve i gnojenja. Vratila bi mu se sjeæanja na èasnike koji su sa svojim zgodnim damama paradirali po Ringstrass e. Alo is je pao polovicu predmeta. I nije ga udario. punom neke histeriène æudi. rekao je ocu. A istovremeno je bio na raspolaganju za oranje s tegleæim konjem. to kao otac nije bio Dvorac u umi dovoljno èvrst. Aloisu su se vratile ru ne. mo da malo. i ostatak je tog radnog dan a morala nositi vodu.

ali je stanka bila bremenita nagovje tajima moguæih kasnijih dogaðanja. jednaka je moguænost su protnog . Tu je temu naèeo u gostionici u Fischlhamu. a zatim mu ostav io premalo vremena da se hodajuæi ohladi. "Tra im ti inu. kao da je oèevu naredbu pretvarao u svojevrsno sebi upuæeno po tovanje. Velika krava koja je svaki dan davala dobro mlijeko. Niti rijeèi. Morao je. nakon to je njen brat vraæajuæi se iz ume konja natjerao u galop. od straha da se ne napravi u gaæe. nij e rekla ni ta.da. A ona je ostala u staji. Alois stariji nije mogao zaspati. Pretpostavio je da ne mo e biti ba tako dobro kakvim se èinilo. Dvorac u umi 12." Kako se u prepirku ukljuèio nakon Klare. Sjedeæi pored nje. dovoljno da se vlasnik zbog takvog govorkanja uvrijedi." i24 Norman Mailer Umjesto njega. Prvi put nakon dugo vremena oti ao je u jedinu gostion icu u kraju. Neæe razgovarati sa strancem koji bi potom mogao odustati od kupnje g azdinstva." Nastala je stanka. ti ina ". a Alois mladi je ostao sjediti za stolom. pa naravno i nije b ilo. "Da. veæ je bila oboljela od problema s vimenom. i orasi. "Ponovit æu" . Gazdinstvo je elio . govorili bi mu iza leda. ne u tom èas u. Trebala su mu mi ljenja o kval iteti veterinara u kraju. ti si deset stupnjeva ispod nule. Te noæi. Bila je to jedna od rijetkih prigoda da je s mu em razgovar ala o tro. Angela i Adi su pokupili tanjure za pranje. kako bi seljake na . poèeo je plakati. Bila je trudna po esti put i Alois joj nije bio nikakav ujak. Adija je tako preplavilo uzbuðenje i i èekivanje da se sav ukrutio. Klara nije mogla vjerovati da se netko m o e ponijeti tako sebièno. No. a onda . S objedom su zavr ili bez rijeèi. pa prestala.a poriv nije bio slab . rekao je Alois. Taj je put razbjesnio Klaru. rekla je Klara. "ali mogu reæi da je du nost onog koji je konja jahao. a pritom izlanuti to je od njih èuo. nakon koje se mladiæ ipak vratio. mali Edmund zaslinjene usne. To je i oèekivao. "Seljak koji s e eli pona ati poput milijuna a".prekori i svog Aloisa. "I da si zaèepio do kraja objeda." "Mo da ne znam puno o konjima". Ili. Ali ni da im ne vjeruje. a sljedeæeg dana je ranije zavr io s poslom .Jedne tople kolovoske veèeri Alois mlaði si je prisvojio novu. to je jednom na godinu novac na lak naèin. u Fischlham. "Vrati se. "a ja ne. krmaèa prvakinja. sprema n za veèeru. rekao je njen posinak. Stoga su Aloisu otkrili samo dobre vijesti: zemlja je dobra . Onda se podigao Alois i iza ao iz sobe. Angela je stigla rumena od tima-renja." "Ti ina!" viknuo je Alois. Sjela je. rekao je . ivine je malo. po druge neugodnu pov lasticu." "Jatuohl!" uzviknuo je Alois mladi. Ispunila ju je neposlu na elja da svog posink a ukori ponovno." "Ne zna ni ta o tome". "Kad su u pitanju konji. rekao je Alois. Klara ga je uzela i udaljila se od stola. U sijeènju je posjetio nekoliko susjeda. "Vrati se". progovorio je Alois mladi. A Klara? Jela je po lako. sa icom u zraku. timareæi Ulanovu vla nu ko u. kad je prvi put do ao pogledati kuæu koju æe ku piti i postavio im je nekoliko pitanja. ozbiljnu. jo tijekom poslijepodneva.5 Oklijevao je hoæe li tamo zaci ili ne. Mladiæ si je dopustio sjesti za stol. Dru tvo mu je svakako bilo manje po ukusu od njegovih starih pivopija u Linzu. Alois se nije trudio da im povjeruje. "Sutjet æe do kraja objeda. kasnije se za njega pobrinuti." Alois mladi je ustao i oti ao od stola. Unaprijed je mogao èuti to æe neki misliti. "Svom si sinu dopustio da takav posao ostavi Angeli? To nikako nije u redu. sjedni i uti. èesto zastajkujuæi. poèela prièati. ponovila je ona."bogati idiot koji se hoæe igrati seljaka". ili se izruguje. To je ponudilo rje enje. Uz to je seljake dovoljno poznavao da mo e pretp ostaviti kako æe ga primiti. Konju je ta razlika oèita. Nisu mu pokazivali previ e povjerenja. "Angela voli brisati Ula-na". Edmund. udaljenu dobrih kilometar i pol. morao je pokazati tko je gazda. Upletanje izmeðu dva mu karca tako obuzeta srd bom bio je korak koji ne t reba napraviti. zauzev i u svojoj utnji pozu. Niti rijeèi. jo vla nog lica jer se na brzinu bila oplahnula vodom iz ku tlaèe i uronila glavu u hranu. èak i ako tebi nije. dok Angele jo nije bilo. voænjak dobar . ali je stoka odlièna. to je iskoristio kao proraèunati uvod. Sad se Alois morao zapitati pokazuje li mu poslu nost.

Alois èak nije bio ni siguran da se radilo o kradi. nego su bili zgro eni onim to se radilo zemlji. Nisu to i zrijekom potvrdili. samo su puckali svoje lule. Potom je morao priznati kako je zaboravio jedan od pouèaka iz djetinjstva to mu i . Mraène misli. Je li mu se to opet uznemirilo srce? Ponekad mu se èinilo kao da se taj vjerni organ . a nije bilo ni jednog dobrog. da bi tek sad uspjele dati to koristi. u razgovoru je ispalo kako bi mu bilo pametnije da se odluèio za repu. Kad im je rekao da je zasadio krumpire. Da. pokazalo se da nije uludo potro io veèer. Sto æe od tog djeèaka ispasti? Hoæe li jo postati i zloèinac? Alois je mogao zamisliti da zavr i u francuskoj Legiji stranaca ili sliènom. Da. Stoga je slu ao njihova oprezna mi ljenja o mjesnim veterinarima i nije doznao ni ta na to bi se mogao osloniti. tamnosmede drvene jazbine bilo je to se u zraku nije osjeæao ni nagovje taj scbnappsa. Doznao je ime ha-feldskog pèelara. ali nisu bile neprivlaène. Zemlju je tri godine ita iscrpilo. Na nebu je bio mjesec kasnog ljeta. ali ne prve godine. bilo im je neugodno. to ta tuga nije bila radi njega. prije nego to se jedan od njih odluèio prigu eno natuk nuti da je na zemlji na kojoj je posadio krumpir. iz dana u dan. nadnièara je morao zaposliti na cijeli tjedan. Najstariji brak. Nikad se ne smije previ e toga odjednom. Angela je bila neutje na. kojoj je sad opet vlasnik bogata . glavobolje. Kako se jednog poslijepodneva nije dob ro osjeæao. Nije mogao odrediti koji se to vonj mije ao s pivom. Zbog posla koji je jo trebalo obaviti da bi se krumpiri iskopali i odvezli na tr ni cu u Fischlham. glupog èovjeka. koje njemu nisu bile poznate. A poèelo je kad se ta velika i lijepa svinja stala vladati èangrizavo. "Planirao sam zasaditi jedno jutro s njom. koliko je mogao vidjeti. Ka d je on bio mlad. Potom je slijedio jadan kraj krmaèe prvakinje. I to stog a to je lanjska etva bila p enica. No. jo jedan uljez koji poku ava biti seljak. Morao je sat vremena zuriti u neukra e-ne drvene zidove g ostionice. Sljedeæeg mu se jutra vratilo turobno raspolo enje zbog uroda. pogor avalo. Poljodjelstvo i rad. No.sad nameæe mozgu. Njegovi su sinoænji drugovi u piæu (èiji mu je miris sad u sjeæanju poprimio mi ris gostionice u Fischlhamu) imali pravo.veo na ne to iskrenosti i o drugim stvarima. Najgore od svega je. Tko bi pomislio? Tlo bi sad moglo biti izmuèeno. bio bi dobar vojnik te vrste. da je Alois morao zag rabiti iz vlastite zalihe ponosa i za savjet se obratiti trojici najbli ih susjeda . Govorili su jako polako.takav srèani drug . Dodat nu je utjehu ponudila ugodna etnja kuæi. Ostat æe mu mo da pola uroda koji bi se dao prodati. nadnièaru je ostavio da odveze krumpire na tr nicu. da. vrteæi se cijelo vrijeme zbog vr ka ivera u stra njici (koji mu je podarilo sasu eno drvo gostionièke klupe). To m u je postalo jasno kad je iskopao nekoliko ranih krumpira. ali je bilo ne to neèisto . Na sasvim neizravan naèin. A onda se to.kiselo mlijeko? Stari gnoj? Hrpa komposta pred v ratima? Ono to ga je najvi e zasmetalo kod te tihe. Dug o je i sa zadovoljstvom mokrio uz cestu. to je bilo ono to je zadnje tri godine s ijao prethodni vlasnik. Morao se suoèiti s razoèa ranjem zbog svojih tri jutara krumpira. gradskog pijanca. spreman na sve. Angela je bila tako uznemirena. Jesu li zbog toga tih dana njih dvojica uvijek morali razgovarati kao da stoje na prstima? Dvorac u umi Nadnièar je bio glup. vjerojatno je bio koristan koliko i Alois mladi. Malo si je otkinuo s kraja. Sad su poèeli prièati o raznim sortama 126 Norman Mailer p enice. etveni mjesec. trebalo saditi repu. Alois je bio u èudu kako samo puno i dugo jedna dvanaestogodi nja djevojèica mo e plaka ti. Uginula je. Sve su se te krigle noæas u njemu samo talo ile. Gostionica je sad mirisala neugodno. Nesumnjivo. a kad se sve uzme u obzir. n e. ali dovoljno sposoban da prisvoji podosta krumpira. Potom je poèeo govoriti o svojoj zemlji. pili svoje pivo i djelovali tu no. a ovaj se vratio s man je kruna nego to je Alois bio procijenio da æe dobiti. Mo da ga neæe vjeèito do ivljavati umirovljen om budalom. Bilo bi to previ e odjednom. Ili je to besmis lica? Djeèak je u sebi imao ne to to ga je èinilo divljijim od njega. A sad je u utrobi osj eæao novo probadanje. pun i naranèast." Klimnuli su glavama. Poèeo je osjeæati i ne to zadovoljstva potaknutog pivom.

Samo mu je mirovina bila est puta veæa od zarade svakog nadnièara. no dijagnozu jo nije elio dati. osjeæaju ene nakon poroda. toliko nade i truda. I sva su trojica bili u krivu. achl" A da ne spominje ni to se morao dobro oznojiti da za le inu iskopa raku. herr Hitler.kakve.h je prenio Johann Nepomuk. Sad je sebe mirno mogao smat rati gradskim bedakom. Naravno. A poto m je ustanovio kako veterinar . Tako se. gubitak krmaèe i veterinarov honora r. "Ne kockajte se. Povrh svega. Sad kad je krumpir pobran i toliko napornih poslova zavr eno. Kakva glupost! Nije namjeravao uzga jati jo svinja. povezivanje trbuha. poèela je krvarit i i uginula. a onda jo dodao i nadnice. Davati lijepu sumu nakon to je ivot inja uginula! Za to? Jer bi morao znati uzrok. Uvijek se dièio time to pouzdano zna prepoznati a ko ga netko vara. "Pa to sam ja. Tri su susjeda. to mu je rekao veterinar. trebalo je izraèunati gubitak. Klara je na sebe preuzela prijedlog da ga se po alje u Spital. d iuretik. Toliko je toga ulo eno u m aternicu. niti s jednim di jelom te ivotinje. jo je i ivotinju morao zakopati cijelu. Vjerojatno se radilo o pluæima. platiti labo ratorijski test koji se mo e obaviti u Linzu. poput tog jadnika kojeg je uzeo. naposljetku. ena?" htio je zaurlati. kojeg su prevarili u poslu koji je ukljuèivao zemlju.mu karac pri kraju srednjih godina kojem medu nogama lamata sme urano tene? Klara. Zar b i se osjeæao gore da se Klara spetljala s kakvim seljakom? To nije bilo moguæe. ach. naizmjence. Kad se radi 0 poljoprivredi. Ma. predlo ili sredstvo za povraæanje. veterinarev je sud bio konaèan.9 7No. kako je mogao oèekivati neku spomena vrijednu zaradu? Da nije bilo oraha. no ena se neko vrijeme mora osjeæati prazno. Mogao se utje iti." Da. Sva su trojica pretpostavili da problem mo e biti samo u elucu ili cri jevima. namame u takav poslovni sporazum ? Do listopada mu se turobno raspolo enje prilièno ustalilo. nema nikakvih pravila. Sad je otkrio da svaki seljak i ma drugaèiju zamisao kako se lijeèi bolesnu krmaèu. Naravno. Èak je i Lovaèki pas postao s amo alostan psiæ. ima veze unka s pl uæima? Ali 128 Norman Mailer ne. koja nije prestajala tucati i jecati: "Ach. Da. usred osmog mjeseca trudnoæe. Nakratko. Bio je u na pasti. a op et. ali se nije usudio rezati je radi mesa.oko uzroka ni je bio ni ta sigurniji od susjeda. ne. ali tek nakon to mu je platio! I onda Angela.ako ga se tako uopæe moglo nazvati . kazao je Aloisu. ni na to se ne mo e osloniti. kako su i obeæavali. kako je bilo moguæe da njega. barem ne zasad. Alois bi se dao u potragu za nekim probranim dijelovima . poti tenost popustila. barem ne kad bi se obraæala njemu. Jednom je davno mo da i bio seljak. To je normalno. dok Alois jo nije bio napunio ni deset godina. Za to bi trebalo. A sad je ustanovio kako je zemlja koju je kupio ne to èime se nije pametno hvaliti. ali se uzrok uginuæa svejedno morao saznati. komposta za tri jutra koji je kupio. gdje mo e . ne bi ostvario nikakvu dobit. pokazali lako zaraðenim novcem koji je samo trebalo poku piti. Krmaèa je prestala disati. no on joj je s koro otkinuo glavu. kad vi e nije bilo Aloisa mlaðeg. Nije ba bio u nekim novèanim pote koæama. Aloisu je. k vragu s tim! Pa to bi mogao is pasti neèuven tro ak. prirodno je da se èovjek osjeti pomalo n esretnim. dogodile su se promjene. Aloisa Hitlera. Kad bi ostao sam. poku ala mu je to objasniti. rekla mu je. èak i ako si imao nesreæu naletjeti n a neoèekivani problem. Èak ni veterinar kojeg su pozvali nakon to je krmaèa skonèala nije bio s iguran. to bi drugo kod svinje 1 bilo? Tko je ikad èuo da bi tako velika svinja oboljela od su ice? Mo da se radilo i o neèem drugom. Sto da misli o sebi . Aloisu ni ta nije moglo vi e pokvariti raspolo enje. Dvorac u umi 12. Nikad prije nije tako mudrovala. ta mu pomisao nije vadila trn iz pete. A opet. Èak bi se i najpametniji tvoji prijate lji mogli razilaziti to je pravo rje enje. koji su se. Mo da je tu prekrasno dijete. Kakvu bi to dobit mogao oèekivati od svojeg osred njeg uroda krumpira? Kad je zbrojio tro kove sjemenskog krumpira. a sad je èovjek ponovno prazan.

Veliku Habsbur ku Monarhiju. Adi je ubrzo bio u stanju pratiti nastavu u sva èetiri razreda. Kad bi je god Adi zadirkivao . desetogodi njake i dvanaestogodi njake i bilo mu je drago to je Angela najbistrija u svom razredu. odmah preko Dunava." "A. Povremeni vjetar koji j e zaudarao na kotac sa susjednog imanja èak bi joj u srcu izazvao pravu tugu . èetvrtog. Dakle. pa su se oblaci mraènih p redosjeæaja mogli raziæi. u dobi od est godina. Postojala je samo jedna pogibelj . a i dobro je da je bilo tako. kazala bi mu da smrdi. pa se i on uz nju rastu io. u kojem su Angela i ostali prouèa vali iznimna djela Karla Velikoga. jer je kola imala samo jednu uèiteljicu. bila je najbistrija djevojèica u èetiri zida kole s jednom uèionicom. u koli je ponekad bilo i manje od èetrdeset djeèaka i djevojèica. uti. U rujnu su Adi i Angela krenuli u kolu u Fischlhamu. a do kole je bila lijepa etnja preko bregova i livada sa sestrom. kojem je bilo est godina.a uskoro bih mogao i o tome progovoriti. Kand eli takav trag brzo otkriju. odvest æe èet naestogodi njaka u Linz. Ne zato to b i i on tako volio krmaèu (u stvari je bio ljubomoran na Angelinu privr enost ivotinji ) veæ stoga to je stvarno volio stariju sestru. Smradovi joj nisu smet ali. uginula Rosig! 130 Norman Mailer "Za to pa sad opet plaèe ?" pitao je Adi. a Alois. ponekad bi im bro j pao i na trideset. S Angelinog se gledi ta radilo o jednostavnoj stvari. Angela u èetvrti i najvi i razre d za dvanaestogodi njake. ba kao to je on bi najpametniji djeèak. no u uèionici su èetiri razreda sjedila zasebno. sa svojom prigu enom prijetnjom uspostave jo goreg despotstva. U poèetku je to bilo èudesno . Osim toga. moglo èuti sve to se zbivalo u svim ostalim razredima. a svako je dijete. pa èak na dvadeset i pet.sva t a vitièasta slova koja su èinila rijeèi. Uvijek mu je mogla reæi da u asno smrdi. fraulein Wern er. Johannu Poelzlu.odrasli bik koji je pasao u ograðenom pa njaku. Sat poslije. Isprva su mu crte i vibrirali pred oèima. Ne plaèem zbog tebe. gdje se mo e popeti na druga kola koja æe prolaziti kroz Spital. Djeèak je oti ao. u prvom razredu. Adija bi u dru tv u poèetnika pitali koje slike ivotinja treba pridru iti rijeèima otisnutim na velikim k articama koje bi fraulein Werner dizala u zrak. Potom ne bi mogao doèekati sat treæeg razreda. u prvi razred. upijao je nastavu za osmogodi nja-ke. Ponekad se radilo o smradu iz usta. Ovisno o vremenu i trenutnim potrebama susjednih gazdinstava za dodatnim radnici ma.pomagati njenom ocu. Uz njih i Passau. no ubrz o se to pretvorilo u obiènu zagonetku. valjda bih plakati treb ao ja. Ovisno o bikovom raspolo enju. u dobi od est do dvanaes t godina. koja je imala velik nos i nosila naoèale. gospodu srednjih godina. od prvog do èetvrtog razreda. u djeèakovim je mislima neprest ano izranjala poput prijeteæe ake. Ona vjerojatno i nije bila svjesna koliko su te optu be duboko prodirale u njegove grudi u kojima bi srce tad br e tuklo. Uglavnom je bila dobra. gdje su uèili zemljopis habsbur kog podruèja. Znala je kako mu uzvratiti." To je znaèilo da joj je na pamet pala Rosig. Ispalo je da se zamisao sviða i Aloisu mlaðem. koja je vozio za to anga irani koèija .bilo je tu malo sumpora i nepogre ive naznake neèeg trulog . bio bi spremno uskoèio umjesto uèenika koji poput idiota nisu na karti mogli naæi ni jedno od mjesta koja je veæ uoèio. Njegovi su prvi kolski dani protjecali u sunèanom i blagom rujnu. On je uistinu vonjao . U pogledu fraulein Werner vidio bi odobravanje. Oèeva depresija. Aloisova kola. mogli su ga zaobiæi. Uvod u njemaèku povi jest dobio je preko najstarijeg razreda. ili se osmjeliti da proðu kroz pa njak. Takav je vonj jedan od stalni h problema koji prate na e mu terije.jad na. "Meni veli da smrdim. a medu kojima su mu pogled prv i privukli Braunau i Linz. kako bi je uvijek nazvala fraulein Werner. drugi put o znoju. Sto je njoj bilo skoro svejedno. Sveo bi ju na rje ivi problem. Veæinu dana. I tako se to rije ilo. To se nije mijenja lo. pazeæi da ne pon avlja iste gre ke. Da je smio. svaki put kad bi njih dvoje ulazil . nisu se usuðivali. Odatle mo e vlakom otputovati do Weitre. Bila je navikla na kiselo mlijeko i konjsku balegu. koji je sad veæ toliko ostario da mu treba p omoæ obitelji. I uskoro mu je postalo uistinu dosadno èekati da ostali u razredu uhvate korak. Jer su bile istinite. Adi je ubrzo nauèio kako se Angeli nije pametno rugati kad se boji.

no. Tih je dana Angela dobila prvu menstruaciju. to bi se onda trebao brinuti zbog takve budale. Ako je zaprljam. uz to Dvorac u umi 131 su bili najuredniji brat i sestra. pitala je kako se matica oplodi." Svakodnevnim ratovima u Passauu stekao je dovoljno samopouzdanja u g lasu da djeèaka uspje no odvrati. jedna æe biti zelena." "Kako se onda te pèele ne pomije aju?" Da. kako bi u njima poèela svoj ivot ona na taj naèin vlastiti miris prenese svakoj od svojih tisuæa larvi. a da ne sklizne u ne to drugo? "Dakle. nego da je ono uopæe ne zanima. Dvanaestogodi njakinja joj je sad bila poput bliske prijateljice. planirao je nabaviti nekoliko kutija s ko nicama. svojoj buduæoj djeci. Dok je o tome p rièao. Ako je Adi uspi jevao pre ivjeti pored Aloisa mlaðeg. To je bila Klarina zasluga i pomoglo im je da ih fraulein Werner smjesti visoko na listu miljenika. oklijevao joj je to objasniti. Koliko je razabral a." "To je ne to posebno". moglo biti korisnije da se Klar a zainteresira za pèelarstvo. da. "Kako ti to zna . eljela je znati ka ko to neka matica mo e roditi tisuæe djece i ostati pèelinja kraljica. I uistinu. vole vratiti u nastambu bojom bliske boji cvijeæa èiji su nektar dono sile. . Ne ba . Jednoj su vrsti cvijeæa vjerna tek jedan dan. Aloise? Zna tako puno." Nije bio siguran da mu se taj razgovor sviða. a drugi dan im se sviða druga boja?" "Da. No. Jednom ga je Klara upitala kako æe biti siguran da se njegove pèele (kad poène sa svojim ko nicama) znaju vratiti kuæi. No. vlastitim ru kama. Èita on svoje knjige. iskrvarila po stra njim nogama. seljaèkih èula. 8. ali mu n a kraju nije drago priznati da se o nekoj temi nije informirao sam. Sad je eljela saznati jo . "Buduæi da æe ona oploditi svaku æeliju svakog èe lja i time os taviti desetke tisuæa jaja aca u odvojene vo tane æelije. druga svijetloplava. Vidjela je da je u Angelinoj glavi to povezano s Rosig. te njegovim suptilnim razlikama u prir odi. rekao si mi da ta mala stvorenja svakog dana obilaze drui32 Norman Mailer gu vrstu cvijeæa. koja j e. odluèio je nastaviti. "Ali. taj deèko nije predstavljao ni ta. Kako bi joj u uzburkane osjeæaje unijela ne to mirnoæe. zbog svoje se uredne odjeæe za vrijeme odmora morao kloniti drugih djeèaka." "O tim sam otkriæima èitao u knjigama". poslu ila se informaci jom koju je usput èula od Aloisa.i u uèionicu. Stajale bi jedna do druge u hladovini velikog hrasta nedaleko kuæe. O matici je ovisilo sve moglo bi se reæi. Vonj je dio prirode. " Kako æe te tisuæe pèela znati u koju kutiju spadaju?" upitala ga je. svojim j aja cima. snagom svojih pet dobrih. pa Klara nije govorila samo o toj novoj tjelesnoj po javi. "Svaka matica ima vlas titi miris". U potrazi za pogodnim primjerima. Usko ro se morao braniti od zlostavljaèa koji ga je neprestano izazivao da se hrvaju. "Jesi li lud?" odgovorio bi mu. koja ga je stalno zadirkivala. u Aloisovom se pogledu vidjelo veliko divljenje. jedan dan je to cvijet jedne boje. treæa èak mo da i ru ièasta. veæ je na iroko prièala i o vonju opæenito. a u svakoj æe biti cijela pèelinj a zajednica. kazao joj je. Nije li tako?" "Tako je. objasnio je. Klara je prvi put progovorila o intimnim temama. Ipak. Hoæe li joj uspjeti odgovor iti na sva pitanja. mama æe me ubiti. Alois joj je isprièao previ e. koja se isto zove Klaus? Njega je vi e brinula starija sestra. prije no to je uginula. "Nisi ih nikad sam onju io?" "Izgledam li ti tako glup da bih gurao glavu u ko nicu. Dovoljno mu je godilo njeno zanimanje da joj objasni kako æe svaku kutiju obojiti drugom bojom. rekla je Klara. pa da dam priliku hrpi pèela da mi ulete u nos?" Poèela se smijati. "Na sebi imam bolju odjeæu. Na neki ga je naèin dobro poznavala. Svoju je pokæerku obo avala. Njemu bi. sam uspjeh ko nice. Ne prièa se o tome tek tako. Prije nego je zavr io razgovor. nogama. rekao je preko volje. Pèele . a Klara je davala sve od sebe da dj evojèici olak a muku. kad se sve uzme u obzir.

Tek kad djevièanska pèelinja kraljica ." "A on? to bude onda? to bude s njim?" "O. neæe vjerovati. Opet. Uvijek naprave gu vu u svom dijelu ko nice. Èi æenjem. To se obièno dogodi prvog toplog sviban jskog dana. a ona sve primi u sebe dok su jo tako visoko u zraku. "Kakav ivot". niti dvadeset dana nako n to je izi la iz vlastite vo tane æelije (koja nije bila Dvorac u umi 133 ni ira ni dublja od gumice za brisanje na vrhu nove olovke). Veæ je bila u sedmom mjesecu trudnoæe. tako siæu no. kazala je Klara. leteæi vi e od svih. i znao je. Tog su dana veæ letjeli uokolo èekajuæi je. Oèi su joj zasjale. nije joj rekao jo dvije stvari. spremna je za djevièanski let izvan ko nice. ive da bi jeli. Skroz izgubljenu. Uopæe se ne z amaraju time da u ko nicu donesu pelud. Alois je nikad prije nije vidio da se neèem tako dugo smije.a za k oju bi se moglo reæi da je jo tek kraljevna . a potom je pre ao u osmijeh.nazovimo to njenom vaginom . a onda desetke tisuæa jaja aca. morala se i nasmijati. vrlo o tre kuke. a Alois je dobro napravio to joj je isprièao sv e. jo tjedan prije nego to æe izbaciti tude dijete. Kad on poène inzistirati. A samo tri tjedna nakon tog prvog dana . tako ga duboko utisne. iznimno. Uistinu je kazala: "Èudo ljubavi. ono najbolje æe najvjerojatnije dobiti ako jo j sve isprièa do kraja. Kuæanskim poslo a. samo njih dvoje. "taj dobri.za to ne? Kad je tako. U tom èasu krene letjeti tako visoko da je samo neko licina trutova mo e pratiti. Bilo je to ravno njenom najboljem. tisuæama pèela radilica. bila drugaèija. Alois je pozna vao vi e ena koje su ti èak mogle priu titi i dobar komad prave stvari. "Taj trut". No ta matica se od njih razlikuje. Sljedeæih nekoliko tjedana . da. da. to je dovoljno da polo i tisuæe. Kako je oèito b ila uzbuðena. Naravno. Protiv volje.a te jadne cure nemaju potpuno oformljene jajnike. da. Znali su da sti e. svoj vlastiti or gan koji je sve dotad dr ao u sebi. i èupa mu organ. da ga ne mo e vratiti. ali." "Jadno stvorenje". i s tim nastavlja sve dok ne poène hladno vrijeme. skoèi. ne mo e ga izvuæi! Matica ima kuke. Ostanu samo dva truta. poèinje dobivati hranu od matièinih dadilja i matièinih poslu itelja. pa idu van i sk upljaju. jo nije prava kraljica. moglo bi se t ako reæi. Kad se pojavio. kao to sam rekao. Svoju mu kost! Izgubljenu. osjeæao je da bi se veèeras time mogao okoristiti. mogu opravda ti svoje postojanje. poprilièna djevica. on ugine. Prva je bila da matica nakon tog prvog v elièanstvenog leta bez pote koæa mo e imati i druge ljubavnike. kad se mora odvojiti. rekao je. Zaglavljen je. "Da. stavi joj ono to ima. ne ba ". Jer im se leti. meðutim. Te je noæi. rekao je Alois. skoèi u . da. njegova je lukava strana bila spremna progovoriti. Onda se nije mogla zaustaviti. A sve to bogatstvo plodnosti . osim nekoliko mu kih pèela koje æe je poku ati slijediti. da. o. Potom joj je objasnio da mlada matica. debelih. vi e je . Mora ga ostaviti. Ona voli da ostane tako. a kad su raspolo eni. naposljetku je kazala. Time u svoje jajnike pospre mi jo sjemena. lete naokolo poput budala. jedan. s Klarom to ba nije bilo tako. osim kad su zauzete drugim du nostima za raèun ko nice. po jedno svaku od tisuæa æelija." "To je èudo". kraljevna. zna na to mislim. moramo pretpostaviti. pokvario bi ono to je te noæi htio. Bilo je oèito da je odu e vljava pomisao na to ensko stvorenje. ali taj zadnji sna ni trut je dostigne. rekla je. No. vjeèito u potrazi za jo nektara ko i æe donijeti . ali te su noæi vodili ljubav. "Onih koje nazivamo trutovima?" upitala je Klara. ali ga sad iznenada izbaci.Zbog toga se Alois odluèio Klari sve objasniti kroz nekoliko koraka. razma enih tipova. Digne se u nebesa. mo e imati i pet ili est ljubavnika. Ali to je bilo jaèe od nje." "Ne. pèelama tegleæom marvom. do poèetka lipnja. to je toèno o nako kako priroda nala e. ili ne to J34 Norman Mailer takvo. U tom trenutku nije znao kako bi nastavio. hrabri trut. jo je djevica. Padne na zemlju. i to ga dr i unutra. Potom se t aj ciklus mo e ponavljati tijekom sljedeæe tri godine. Nema ga vi e. Ta m atica koja leti tako visoko i tako je lijepa u usporedbi sa svim svojim sestrama . Ako bi is prièao previ e.izleti na svoj prvi let." " to?" "Ne! Donnerivetter. na Klarinim se ustima ukazao podrugljiv smije ak.

Mo da bi Englezi pristojno mirisali na èaj. a Klara joj je ot krivala sve vi e svari koje je èula od Aloisa. One lijene protuhe koje se neæe htjeti pomaknuti. prilièno nalik Adiju u njegovom najgorem izdanju. pèele radilice izbost æe na smrt. sa svoje strane. da. njene pèele radilice odano slijediti. kad ih je èuo kako se smiju. mi sm o ne to posebno. a poljsk i kreteni drugu. Smrdljivi stari kupus. No.potjeèe od najvi e pet ili est sparivanja! to znaèi da se do kraja svog ivota matica vi e mora baviti trutovima. (A pèela radilica svoj alac tom prigodom ne izgubi. voskom koji ni jeda n kemièar jo nije uspio proizvesti u laboratoriju. odnosno. Niti joj je isprièao o kraljevnama koje bi dvorani okupljeni oko matice èesto usmrtili. "kao kad bi svi Rusi. A onda bi. namjerno dovoljno glasno da utrèi K lara. da su Adijevu ma tu uskoro sasvim raspalile tajne pèelinje matice. i sv inje i djeèaka. Bolje je da Klara na njegov buduæi pothvat gleda s naklono æu. jer æe sve imati isti miris. Ovaj put Klara u sv om smijehu nije ostala sama. bljeskanj . veæ nektarom i medom mo e hraniti svoje lièinke.dosta! Angela je zaplakala zbog oboje. ili bi onih dana kad bi Klara zakuhala dovoljno vode da se oboje okupaju u velikoj kadi." Adi bi na takvu nepristojnost kriknuo od srd be. a mi Austrijanci.) Nakon pokolja. veæ je sad dr ala kako bi time mogla Angeli skrenuti misli s vlastitih nevolja. Trut ima trbuh mek i od ljudske ko e. i mu karci i ene. Adi im se. odleti. rekla je Klara uz nove napade hihota nja. ru ni vonj. Krmaèa prvakinja je stvarno sna no vonjala. kad poène toplo vrijeme. ako se ustrèao i spustio niz pokoji brijeg previ e. Od tog je razgovora o ugodnim i neugodnim mirisima Angelu poèeo na poseban naèin svr bjeti nos. nije joj opisao kako æe predan o matica morati raditi do kraja ivota. ili je to bila Rosig u najgorem izdanju? . neki besramni. opet poèela misliti na smrt krmaèe Rosig. Ispunilo bi je kajanje to ga je zadirkivala. Ponekad je stvarno bazdio. Na brzinu mo e ostati bez dobiti. prije nego bi mu vratila sapun. "Mo da bi najgori bili Èesi. "To je". te pèele radilice trutove izbaciti iz ko nice. Stoga joj je odluèila isp rièati o muènom kraju hrabrog truta koji je uspio stiæi do matice. dok æe je njen dvor. imali jednu vrstu u asne arome. prekrivajuæi æelije s larvom tajanstvenom vo tanom tvari koju su preradile iz peludi svibanjskog cvijeæa. Ne. U glavi mu je vladao mete . pa bi se poku ala iskupi ti tako da mu isprièa neke od èudesnih tajni koje joj je otkrila Klara. Iz ivcirao se kad mu ni ta nisu objasnile." Sad su se veæ grlile.glava joj je bila tako puna svega to joj je Klara isprièala. U sv ibnju i lipnju.samo na èe njak. Ono to joj je te veèeri isprièao Klaru nije samo posve zaokupilo. dok bi njih dvoje hodali u kolu. do ao pridru iti. opet naèela tu tem u . v eæ i iznimnu moæ matice. ti nemarni deèko. U koli je sad postala svjesna fraulein Werner i njenog mirisa po djeèjem puderu. Uvi jek postoji tendencija. majci ne bi rekao ni rijeèi. A svejedno je imala moæ oplod iti zrak u ko nici kao i tisuæe koje su u njoj ivjele. uz posve vragolasti osmijeh. Angela bi. Sve æe one znati koja je ko nica n jihova. ili mu je sestra luda? A tko æe znati? Sam bi na sebi jedva i ta osjetio . N jih ne moram ni opisati. topli poput savijaèe. stavi ga tamo gdje mo e biti od koristi. kad zavr i sezon a parenja. a nipo to joj nije rekao da æe. da se polovica zajednice stane ro jiti. Otkako su u travnju stigli na gazdinstvo. samo bi se i dalje svaki put nasmijale na spomen nek e zemlje. a tu je bio i njen mali Adi. ustrajavala na zahtjevu da mu nasapuna leda i pazuha. ostavi ko nicu. sve novih sa znanja o pèelama i èesto bi jutrom. Talijani . Pona ale su se kao da su vr njakinje. iste æe te pèele radilice le ine pomesti iz ko nice. pa je tema obuhvatila ne samo vonj. Takve je potankosti zasad os tavio." Brisale su si oèi. Je li stvarno tak o smrdio kako je Angela neprestano i36 Norman Mailer ponavljala." I opet je uspjela natjerati Angelu na cikot. A to stvorenje jedva da je bilo veæe od svojih vlastitih pèela guvernanti. bio je vrlo svjestan blizine pèela. "A Francuzi. nebo bi ponekad za dana bilo ispunjeno siæu nim svjetlima. a bilo je svakako manje od svakog truta. Niti joj je rekao za druge komplikacije. pa se pèele vrate naèinu na koji su nekoæ ivjele Dvorac u umi 135 u rupi u stablu. rekla: "Sad si dobi o sapun. Tako o tar! Gori od trulog luka i staro g umaka. Uvijek ga je nastojala navesti da se vi e slu i sap unom.

9Neobièno je. K. dok bi Alois ostajo na gazdinstvu. Visjela mu je do pola leda. Blizu kuæe je staja o starac. moram pretpostaviti kako je D. ali je svejedno nalikovao patuljku. naposljetku. Inaèe bi. moram ponuditi vlastitu teoriju to se to moglo dogaðati tijekom veæ prohujale vjeèn osti. Dodat æu da ljudi koji rade za Maest ra te ko mogu izbjeæi takvu klevetu.Adi je usn io ivopisan san. Kako je do lo do tog fenomena. Mnogi ljudi u koje smo ulo il i smatrali su kako je nu no strahovito pomno odr avati osobnu higijenu. "Isk reno govoreæi. faune i ljudskih biæa. a djeèak je nakon buðenja u subotu ujutro saznao kako æe njeg ov otac stvarno otiæi u posjet pèelaru. A sad. A tièe se Adijevog smrada. Putovala bi sa svoje troje djece.em svjetala koja bi ibala amo-tamo. Maestru vjerojatno nije u interesu da znamo vi e o d najnu nijeg. a opet i nije. a da je njegov laboratorij evolucija . Jer mu ta pèela m o e podariti ne to èega æe se dugo sjeæati! A onda je jednog lijepog srpanjskog jutra jedn a ubola Edmunda. Zbog toga uopæe nemamo neka potpuna saznanja o p oèecima ratovanja Dummkopfa i Zloga. Moguæe je kako su te sile i38 Norman Mailer poslale Maestra. odmah po njeg ovoj pivom natopljenoj propovijedi u Linzu o ljepotama i èudima pèelarstva. Zato je Adolf. u ra znim prigodama. Sad mi se èini kako se èitatelju moram ponovno obratiti zbog jedne neugodne stvari. jer se savio u struku. to mu je uzburkalo misli. to æe i meni ostati tek pitanje na koje nema odgovora. Zvao se Der Alte. nikad se ne smije usuditi neko od njih ubiti. leteæi mno tvom raznih smjerova.znaci i njeg ove ludosti i njegovog genija mogu se otkriti u bezbroju kreacija.to je u nedjelju naveèer objavio za veèerom . slu iti Judom. kazao bi joj. Tad sam se prvi put aktivno umije ao u obitelj. poput o nog to bi ga èovjek mogao imati 0 svojim ranijim inkarnacijama. pred kraj devetnaestog stol jeæa. No. koji se zvao Der Alte. vremenskih promjena. u svom poèetnom nadgledanju (i rasul u) ove zemlje 1 sunèevog sustava mo da zapao u tako velike pote koæe. tako trulo zasmrdjeli. Dotad bi svake nedjelje drugi seoski Dvorac u umi !37 braèni par pokupio Klaru svojim kolima na putu za nedjelju misu u kapelici u Fisch lhamu. flore. èiste savjesti. U to doba. Moje sjeæanje iz ranijih doba posve je nesav r eno i obièno mi na raspolaganju ne stoji vi e od kakvog zakr ljalog instinkta. kao i pote koæa n . U snu mu je Adi èak zna o ime. da ima malo stvari koje se tièu mu karaca i ena o kojima se razgovora s toliko nelagode. Njemu je va nije da se bavimo problemima koji su neposredno pred nama . Mogu reæi kako sam izravno sudjelovao u oblikovanju djeèakovog sna. A jo i gore. Jesu li obojica bili bogovi. kad je èuo da matica dijeli isti vonj sa svakom pèelom u ko nici. Majka ga je stal no upozoravala da ta siæu na stvorenja ne smije poku avati dodirnuti ako ih vidi na cv ijetu. Vidio je vojsku pèela kako kru i iznad gazdinstva. K. a b ilo mu je i drago. odjeven kako Adi nikad u ivotu nije vidio. o sjeæao veliko po tovanje prema pogibelji koju njihova prisutnost sa sobom donosi. stvoritelj svijeta. One noæi kad je èuo da bi mu otac mogao poprièati sa susjedom o kupnji neèeg to je Alois zvao "prvim materijalima" . kao to je smrad. kako tvr di Milton. ne mogu poæi". Nije bio nizak. Ko ulja mu je bila izvuèena iz h laèa i dosezala je do koljena. Evo lucija je veæ bila zapela u brojnim slijepim ulicama. koja je bila duga poput èarape. na i su problemi èesto potjecali od jednog fenomena. da. Pa kako onda da ne zapita oca mo e li i on poæi s njim? Aloisa je to iznenadilo. jer su bile nezadovoljne napretkom koji je ostvarivao D. i ostao sam hodati svojim poljima. jo od one noæi kad sam u ao u Aloisov um. izvan je mog podruèja. A ne mo emo ni iskljuèiti moguænost da je Dummkopf. sukob vodio izmeðu Boga i anðela Luciferovog ranga. Ne moramo se. Plavobradim ili Atilom da bismo pijanu mu teriju potaknuli na jo jednu èa icu. ili se. To mu je bilo dra e to ga je tog jutra Adi pitao mo e li i on s njim. ne znam. da bi izazvali nepovjerenje. sa svoje strane. Kako bilo. koji je beskrajno dugo vri tao. da se i sam obratio jo vi im silam dublje u sazvije du. a bijelu je kosu skupio ispod stare pletene vunene kape. Dosta! Smrad nije ne to u èemu vragovi u ivaju.

) Do kraja Prosvjetiteljstva. je poèeo tragati za metodom koja bi njegovim kand elima omoguæila da otkriju koj i su to mu karci. U davno pro lim vremenima primitivnog èov jeka. Kako i ne bi takav s ignal za pomoæ iskoristio u razvoju mnogih vrsta? Ljude bi. sebe vi e nije mogao smatrati olièenjem dobrote i svemoæi. na Maestro nastojao takvoj prepreci svojim namjerama suprotstaviti tako to je mnoge alkemièare poticao da otk riju dovoljno suptilne parfeme koji vonj trule i mogu prekriti sladim. vodoinstala-cije. progovoriti o snu koji sam Adiju umetnuo. ako se ne uzmu u obzir ti kraljevski miomirisi. mu karca i ene. No. u èasu kad se Maestro mogao suprotstaviti njegovom napredovanju. uglavnom. K. to se pokazalo pravim bla goslovom. brontosaura (da bi se potom ustanovilo kako je ta preuvelièana ivotin ja naprosto prevelika da bi mogla opstati . Mora se priznati da n ikad nije odustajao. (Stoga je. dobrim dijelom zahvaljujuæi podr ci koju smo tim po duzetnicima dali mi. miris je sigurno bio jedan od Stvoriteljevih resursa. a da ne mora n adgledati svako sparivanje ponaosob. Mo emo samo pretpostaviti koliko je beskrajnog vremena moralo proæi prije nego li je nekoliko svojih stvorenja naveo da polete. pri kraju devetnaestog stoljeæa nije se brisanje ljudskog vonja jo ni pribli no d ovr ilo. Miris je D. Adija i Der Altea obilje ilo neobièno. Najprije æu. dogodio se pomak u va nosti mirisa. za to bila odgovorna mirisna aroma. jedne drugim a privukla ili odbila poruka koja im je stigla do nosa. K.-ovu prevlast. No. K. srama. nemoguæe pratiti trag promiskuiteta na francuskom dvoru za vladavine Luja XIV. U jednu sam razmjerno sitnu stvar siguran: do nastanka njegovih najambicioznijih koncepata. Na im mu terij ama dovoljno bogatim da si mogu priu titi dobre parfeme. Prisutnost kolege (vjerojat no potpuno ne eljena) sigurno je utjecala da na svoju velièinu vi e ne gleda na isti n aèin. Èak bih ustvrdio kako je D. Za to? Jer je ovu zemljinu kuglu jo na samom poèetku pogre no projektirao. ali trenutno zb li avanje djeèaka i starca. (Barem je tako u razvijenijim zemljama. odanosti. ene i djeca prebjegli nepriDvorac u umi 139 jatelju. ili velikih nada koje su ulo ene u . primjerice. a na takav se postupak odluèio zbog jednostavnosti i razmj erne jeftinoæe. To se dogodilo u subo . Kakvo jednostavno i eleg antno rje enje. ne smijem zanemariti put do Der Alteovog gazdinstva. stvari su se jo jednom izmijenile. podmuklosti. ulja za èi æenje. èak i kad nije u potpunosti nadzirao Zemlju koju je stvorio. Do dvadesetog je stoljeæa ubrzano nesta janje ljudskog vonja dalo presudan doprinos na em napredovanju.eto neuspjeha). uspio svakog od na ih klijenata oznaèiti primj esom odgovarajuæeg vonja.odluènosti da se razmno avaju. pa je sastanak Aloisa. i .) Gubitak takve kognitivne moæi ne samo da je smanjio D. poèetkom dvadeset i prvog stoljeæa. Mislim da mogu ponudi ti neka rudimentarna zapa anja s tim u vezi. mo da èak egzotiènim po primjesi smr ada koji se nazirao pod mirisnim rasponom. te putene arome tako prepune kamufla e. mogli su poni titi smradne arome. Do kraja dvadesetog stoljeæa gotovo je sasvim nestalo Bo jeg oslonca na neugodan tje lesni miris.-u omoguæio da poduzima stvaralaèke evolucijske korake. primjerice. K . da. KNJIGA SEDMA Der Alte i pèele I. koje smo o tkrili mi. Zbog toga se od srednjeg vijeka nadalje. nezamjetnijim i naposljetku ugodnijim mirisima. straha. Sceno m su vladali dezodoransi. D. Danas.a koja je nailazio. ipak. Pustimo to. njegove upornosti. Dodajmo tome irin u i brojnost njegovih kopnenih i morskih vrsta. Pretpostavimo da su mirisi odmah otkrivali razmjere hrabrosti svak og stvorenja. Putem je Alois prvi put u ivotu sa sinom vodio pravi razgovor. nego je i nama bio velik poticaj. rijeko se mogu naæi suprug ili supruga koji bi bili svjesni mirisa svog partnera. ne mo e se poreæi kako su i potresi i ledena doba doveli do brojnih prekida njegovih pokusa i poharali mu mnoge pothvate. kao sredstvo upozorenja kand elima da su u blizini na i klijenti.nikak o u najmanjoj mjeri .. Sapuni. Stvorite lj je imao svoje razmjerne uspjehe i strahovite neuspjehe. Dr im kako Gospod. Pojavile su se kad e. prizemnijim . Djelomièno je.

S druge strane. D. Èak i kad se san ne da dokraja protumaèiti. Malo je onih kojima noæne more èine dobro.od izoo. koji mu karca ili enu m o e upozoriti da izbjegnu situaciju kojom neæe biti u stanju ovladati ili je podnije ti. K. kako se ne bi uzbunili kand eli. te su se moæi smanjile kad smo u razvojni ivot ljudi u li mi. nije ni pribli no rutinska stvar. nered. to se pokazalo bitnim. ljubavi ili zdravlja nego to je dotad pretpost avljao. "u Adolfov mozak ure e jednu trajnu pretpostavku. Cijeli je postupak ubrzalo. privr enosti. K. posljedice tog èina mogu se dramatièno prikazati p omoæu zami ljenog scenarija. D. Mestro kod djece uglavnom nije poticao na takve pothvate. u snove im je umetnuo priviðenja . A sad mi je stigla izravna poruka od Maestra . no isku at æe èovjekovu sposobnost da otrpi te ku tjeskobu. kazao mi je. vizije u snove ulaze poput kakvih rascjepkan ih pripovijesti slomljenog vrata. na tu æe vas moguænost upozoriti san. Kand eli koji su tog klijenta mo da veæ uze li pod svoje mogu nam stvoriti priliène nevolje. Na taj je n aèin mogao svoje tiæenike èesto navesti da krenu odabranim putem. dr i kako je od presudne va nosti da upravlja svim snovima. nala u nerazmjerne izdatke Vremena! tovi e. godine prije Krista pa do njegovog dolaska). Sjet imo se da sam. Vjerojatno mo e osigurati otvoren pris tup." Dvorac u umi 145 2. " elim da". . kod mladih klijenata postoji i rizik. Nadzor nad njim i njegovom obitelji tad su preu zeli moji pomoænici. D. a da se. 144 Norman Mailer No. Stoga je trebalo vrlo pozorno priæi pripremi potrebnog jasnog sna za dijete. Tu smo tako diskretno djelovali. Ako bi vas vjerni prijatelj u bliskoj buduænosti mogao iz dati. mnogo puta poslu io tek nadmoænim hirom. Jedna strana prodire i napada ciljeve one drug e. Delikatne manipulacije sraèunate na izmjenu reakcija èovjekove psihe u buduænosti ne m ogu se izvoditi u ratnim uvjetima. Dometnut æu kako stvoriti san. odanosti. posebno onaj koji nije vezan s prija njim iskustvom onog koji æe ga sanjati. Stoga je D. jer se tim medijem obilato slu imo. je tu otkrio sredstvo za ravnanje nekim od svojih ljudskih biæa.-ova nekoæ svemoæna uporaba snova poni tena. kaos koji ostane nakon to se uhvatimo u ko tac s kand elima. Iz iskustva znam kako umetanje snova tako jasnih da djeluju poput noænih vizija da je brojne po eljne uèinke. Urezati je bio glagol koji se rabio. najèe æe putem s nova).oprostite na ovako grubim povijesnim procjenama . Mnogo kasnije. Umjesto toga. Danas se. Mo emo raèunati na srdit odgovor anðela n svaki san koji potaknemo. kad se obitelj Hitler preselila iz Passaua. sno vi rijetko javljaju u vizijama. ti jekom vi e noæi. ako je spavaè taj koji se sprema izdati bliskog prijatelja. Jahve se vi e nije mo gao tako uèinkovito slu iti snovima. prosjeèni san preraste u koloplet. prije Aloisovog sastanka s pèelarom u nedjelju.u glavu na eg esto-godi njaka moram us aditi odreðeni san. Obavijesti koje su o Hitlerovima u Hefeldu prikupljali moji pomoænici pokazale su se dostatnim.tu naveèer. Rijetko mu uspijeva izravno prenijeti zapovijedi. je podijelio mno tvo nagrada i kazni (ponekad kroz èuda. u doba koje Maestro naziva Jahvinom erom (a to je . ka d sam se dovoljno dugo uvukao u Aloisov mozak da istra im njegovu oèaranost pèelarstvo m. poput tura razno enja mlijeka. no najbolji se rezultati posti u pristupom malih koraka. Kako bi zadr ao nadzor nad pr imatima kojima je dao nadahnuæe da postanu ljudima. no sanja rije koje se moraju proizvesti ex nihilo ozbiljno nam isprazne proraèun. Uspijevao je vizije pobuditi i kod proroka i kod obiènih ljudi. To vrijedi jo od poèetaka ljudskog postojanja. a san je isporuèen na izra vnu Maestrovu naredbu. U p osebnim prigodama uistinu mo emo klijentu u san umetnuti cijeli scenarij. spavaèu suvremena noæna epizoda nudi tek nagovj e taj predstojeæih poremeæaja. kad shvate to poku avamo napraviti. pretpostavlj am. Osim jednom jedinom prigodom. dobio nalog da na mal og Adolfa vi e ne obraæam pozornost. U svakom sluèaju. K. Na razini do koje mi dopiremo ako elimo poluèiti stvaran uèinak. K. Imitacije dogaðaja koje stvara san ne moraju biti posve razumljive. San danas slu i kao uzorak nesavr enog za titnog sustava. da ne oèekujem nikakve smetnje od kand ela. subjektu ipak ostane ne to maglovite spoznaje kako on ili ona ima manj e hrabrosti. Ne. u toj sam austrijskoj regiji radio s drugim klijentima. Kao to sam veæ napomenuo.

pa se moglo pretp ostaviti da se neæe meðusobno odbijati. kod primatelja mo e izazvati por emeæaj. ostavljao dojam èarobnjaka. jer sam i Der Altea uputio da djeèaku da okusiti svoj najbolji med te da to uèini odmah èim se s njim upozna. no priprema nije bila jednostavna. nije imao ni jednog susjeda kojem bi se jako urilo ugroziti mu predod bu koju j e o sebi stvorio. Prije nego to se upoznaju. Der Alte. bio je jedi ni pèelar u krugu od dana hoda i stekao je zavidno znanje o pèelarstvu. koji je morao nositi poruke do rovova. to nije bio n bièajen sluèaj. uz sav svoj petparaèki uèinak. p rerano je za prièu o tome.posve slo enog amalgama n a e magije i njegovog oèaja i odluènosti . U ovom sam se s luèaju zadovoljio da to bli e predstavim Der Alteovo lice i glas. No. No urezivanjem se ne mo e baviti ba svaki vrag. Za pozadinu sam iskoristio sliku jedne od dviju soba u starèev oj kolibi i dodao sam da se kroz prozor vidi i dvori te. Zasad æu prestati s raspravom o urezivanju snova sve dok nam ne bude nu no ponovno progovoriti o toj tehnici. to bilo drago. Kao pitanje stila. Kad ih je Der Alte uveo u svoje odaje. Kod Der Altea je bilo najzgodnije to to nam je pripadao veæ desetljeæima. k tome i uèinkovitije odbijalo nas nego kand ele. Usudio bih se reæi kako sam tom prigodom stvar obavio vje to. Takvi sitni klijenti kad ostare znaju biti prava gnjava a. Adiju je dao licu meda. Njihov razgovor putem do Carobnjakove kuæe tek trebam iznijeti. To je. vraæajuæi isti san s vlastitim malim varijacijama. U sebi je bio siguran kako æe se uskoro 146 Norman Mailer upoznati s Der Alteom i zbog toga se osmjelio od oca zatra iti da ga sljedeæeg jutra povede sa sobom. Aloisu je. Pod sjeæam kako se rabio glagol urezati. mogao je ispasti podmukao poput zimskog vjetra. mirisom."Stari Èarobnjak". Obièno su uèinkovitiji skromni scenariji. nije ba stvarno bio stari èarobnjak. no odgodit æu ga tol iko da iznesem Maestrov koncept urezivanja snova. Ili su ga barem tako zvali seljaci u susjedstvu. k ad se Adi te nedjelje bude upoznao s Der Alteom. poznat i kao Der alte Zauberer . Starac je bio pustinjak i velik osobenjak. Da ponovimo. A to nije bilo pretjerivanje. nije se mogao othrvati da ga povremeno ne iskoristimo. n astojeæi ponovno okusiti med. sad znamo kako æe. Ako se primijeni pogre no. Svojom je odjeæom. No. on i Adi bit æe srodni po mirisu. djeèaku æu u um urezati jasnu sliku Der Altea. a potom pronaæi put natrag u st o er svoje pukovnije. Potrudio sam se da djeèak na jeziku osjeti izvrstan okus. Primjerice. Do njegove je vojnièke karijere . Seljaci u H afeldu. kako sam veæ napomenuo. Njegove èini nisu bile ni osobite niti uèinkovite. Magnus Rudiger. Dok je svlaèio mokru noænu odjeæu. opet je zadrijemao. znao sam kako Alois uskoro ide u posjet susjed nom pèelaru. Kako su njegovi zadaci sa sobom nosili stvarnu opasnost. Trajna pretpostavka. Bio je kao kakav stari umirovljenik. . Zahvaljujuæi obavijestim a prikupljenim na mlijeènim turama. Nama æe njegovo uvjerenje da si je èesto u stanju unaprijed predoèiti ljude koje jo nije upoznao biti od velike koristi. A ja sam izmeðu obje s trane te predstojeæe veze uspostavio ravnote u. prije nego to ih smj estim u Adijev san. Kad bi ga izazvali. Djelovanje snom nije mogl o biti izravnije. tovi e. rezonantnim glasom koji je znao dale ko odjekivati te vladanjem biti znanja o pèelama. kojeg su zvali Der alte Zauberer. To mu je pomagalo saèuvati ponos. no u posebnim se pr igodama znao prikazati simpatièan poput svakog navodno dragog starine. Iz vodi se odluènim potezima. No. Nije stoga bilo iznenaðenje to je Adija. Uskoro se nametnula magnetska privlaènost sna. kad se uspje no ubaci. kad je posrijedi rad na snovima uvijek sam bio sklon izbjegav anju barokne virtuoznosti.Sam mi èin nije uzeo vi e od nekoliko minuta. jer æe povjerovati kako mo e zaviriti u buduænost. taj èovjek. Tim æemo se sredstvom èesto slu iti tijekom dvogodi nje karijere Adolfa Hitlera kao vojn og glasono e. kli jenta mo e s nama blisko povezati. vje ra da je u stanju predvidjeti dogaðaje prilièno je pomogla uèiniti ga hrabrijim. mislio je kako je dovoljno po stolu za kojim je sam sjedio u kuhinji u krug posuti sol. Adi se probudio pid ame vl a ne od koljena do pupka i pro et sreæom. S druge strane. nakon to mu je bio urezan san.ostalo jo osamnaest godina. do ivjeti dotad nepoznat osjeæaj vl astitog znaèaja. koji su ga poznavali desetljeæima. taj posjet o bilje io zauvijek. Kad go d bi osjetio strah pred silama koje nije mogao imenovati (obièno pred nekom vrstom kand ela). nisu se dali prevariti.

dok je stajao ispod oraha koji je bio najbli i kuæi." Usprkos laganoj reumi. Bilo je to jednostavno. Mo da zbog Karla Velikog. U kolovozu. da se obièno te e odluèivao na kretanje. zapuhao je vjeta r. I nije pro ao ni jedan dan. A koliko je samo djeèak elio zadovoljiti Aloisa! Na poèetku puta obostrana utnja doima la se neprobojnom. a onda zgrabiti meda koliko mo e prije nego to te pèele sasvim izbodu. Biti u oèevom dru tvu] Jedva da je nauèio pisa ti. Jedno je ubosti èovjeka."srednji vijek" je mo da v eæ i èuo. govorio Alois. s takvim autoritetom izb ubala po glavi da se nije usudio zaplakati . no Alois mu je pred oèima bio MEIN VATER. "Da. Ponekad medvjede meso i med. Djeèakova oèita elja da se razgovor ne prek ine poslu ila je kao okidaè Aloisove sposobnosti izlaganja. koji pred sastanak nije osjeæao pretjerano samopouzdanje. A to misli da ti je dao za uzvrat? . dodao je Alois. Za to? Jer su umski medvjedi isto tra ili med. Nije se bilo lako pribli iti medu ako je medvjed stigao prvi. Samo. Svijeæe! Ali. morali su on i to skupo platiti. ali kako zaustaviti medvjeda? Medvjeda debele ko e! Morale su ga bosti u oèi. poput bièa. Ponekad bi jeo medvjede meso. Adi je sa svoje strane bio stra no uzbuðen. nije im to bilo dovoljno. A onda bi se jo pojavio njihov vojvoda ili baru n. naravno. "U Srednjem vijeku". Istovremeno mu je u glavu ulazilo tako puno nepoznatih rij eèi. Oduvijek. jako su se davno pojavile." Nasmi jao se. "Jo u bronèanom dobu jeli smo med.kao da su mu orasi rekli da uti. Pèelinji vosak je tad bio podjednako va an. morao si mu za to platiti. dok Alois mlaði i Angela nisu poèeli s njim raditi na gazdinstvu. na to su ga tri oraha. I li su stazom kroz umarak. dok mu je zrak palio pluæa. "Da. 3Dok su ustro koraèali. mogao si u kolibi imati svjetlo.Samostrijel. a da im nismo poku avali ukrasti med. o. da. tvrda poput kamenja. "jo nisu imali ko nice. kako o tom malom Adolfu nije èesto ni razmi ljao nit i na njega tro io vrijeme i sam malo uspuhao. Medvjed bi se vratio u potragu. Adijev je dah sad grabio pluæa jedinst venom mje avinom sretnog ara to se razgovor vodi i oèajanja da neæe uspijevati dr ati kor k (napola trèeæi) s ocem. No. oèe?" Alois ga je ohrabrujuæe potap ao po zatiljku. Sebi bi uzeo dobar dio. Toliko uboda. " ive na na oj lijepoj Zemlji veæ jako dugo. na kojima se vidi kako je pèelarstvo veæ bilo ozbiljna djelatnost. Tako je shvaæao imanentnost tog krupno g èovjeka pored sebe. Uglavnom je." Adijev se dah veæ sasvim u ario. osjetio prema tom malom ne to neuobièajeno. Èinilo mu se da taj izraz mo da veæ odnekud poznaje. potpuno neoèekivano. dok Adi nije na ao rijeèi. Alois se pak. Svake veèeri. ali sretno sroèeno pitanje.da ubije me dvjeda. jako davno. Zamisli kako su samo te pèele morale poludje ti kad bi im medvjed gurnuo nju ku ravno u krilo ko nice. ni rijeèi. Sad su ga amarali "bronèano doba". Pèele".gdje drugdje? Otkriti takv o stablo.Dvorac u umi 47 Umjesto toga æe slijediti razgovor koji je vodio s ocem dok su i li u posjet Der alt e Zaubereru. a on je gledao ima li medv . jako divlje. Ni e dolazilo u obzir da zastane kako bi pitao . no to je bil a neka nadoknada. Alois je u njemu izazivao isto onakvo strahopo tovanje kakvo b i se vidjelo na majèinom licu kad bi spominjala der gute Gotta. Aloisu je uvijek bilo nezgodno kad se morao sresti s èov jekom koji je o nekoj temi znao vi e od njega." "Dakle. Morali su iæi u potragu za rojem pèela. a u pluæa nabio dovoljno dima. Alois je hodao brzo. Kamo? Tamo gdje je bilo upljih stabala .koraèao je uz oca koliko je brzo mog ao. rekao je Alois. koji potjeèu jo iz 148 Norman Mailer Srednjeg vijeka. Sto nije pomagalo. Alois obièno prema svojoj mlaðoj djeci nije gajio sna ne osjeæaje i za oèinstvo se nij e osobno zanimao. Ako je èuo da ima meda. Iako se tad to jo radilo divlje. Morali su zagrabiti i vosak. sad mu je otkriæe da s djeèakom mo e doista razgovarati nogama dalo dodatan potic aj. A sad je. Tako su to dobri ljudi tad vjerojatno morali raditi. pa potom "srednji vijek" . "Postoje li pèele od uvijek?" upitao je napokon. Mo da èak i prije nas. Ako si imao voska. Zato je èovjeku trebao luk . Zamis li. S vremenom je u svoja koljena strpao dovoljno reume. dobar jaki samostrijel. Alois je Adiju punio glavu tako brojnim novim nazivima i mis lima da je djeèak ubrzo ostao bez daha i to u dva vida. i siguran sam da sam vidio crte e iza staklenih pregrada u starom muzeju u Linzu. Nije se usuðivao zaostati ni koraka.

Mogao je osjetiti. tad ga je umalo zadesila katastrofa. a da nije uèinio neku gre ku na koju bi sa sigurno æu upro prstom. Alois se zaustavio. Upravo je tako to i poèelo. "Mora shvatiti". Djeèak je bio zbunj en. poduzetan bi tip takvo drvo mogao poku ati oboriti. Jedne nedjelje. Oni su tu samo s jednom svrhom. drvo æe odn ijeti do svoje kolibe. No. da ne mora gledati kako svi idu u crkv u. nema dobrih kr æana. k ad su pèele mirnije. Po tuju jedan zakon i on je iznad svega. Jako okrutne.jo jedna nova rijeè. dok su se odmarali. no to nije bio glavni izvor nelagode. rekao je Adi. Cijelo vrijeme dok je radio sa slamnatom ko nicom. osim trutova.odmah nakon ljeta. a u toj upljini roj pèela koje su se skupile kako bi se poku ale s pasiti od hladnoæe. Neka se stoga nitko ne usudi biti lijen." "A to bi bilo s medvjedima? Bi li se oni pojavili?" "Bi. u to je u ao ba kao da ja e konjiæa na t pu. "to postati i posao. ili ga obiæi nedjeljom. No. rekao je Alois. i to ubrzo. mjestu u koje je naveèer mogao otiæi da bi se odmorio od gostionice i sv ojih kolega u slu bi. Sve te trutove. ali unosan. a ne zemlje. Morat æe je kupiti. Alois tu nije razabrao pr ivr enost samom èovjeku. Nema nikakvog milosrða. kazao je. Zato to se invalida rano rije e. posebno ako je hladno. otprilike u ovo doba . Sad se bojao da ga Der Alte ne prevari. Da ih pretjerano ne uznemiri! Morat æe to napraviti na veèer. "U domu pèeli njem. Alois je opet utonuo u utnju. izlagao se stupici. ali pèele ponekad nisu. rije e ih se. ponovio je djeèak ." No. Mo da je veæ bilo prekasno za poèinjati sa zimskom zajednicom. Stalno je odgaðao odl uku da se upusti u pèelarstvo. no posljednji put kad se krenuo baviti pèelarstvom. Gazdinstvo je odluèio kupiti zbog privlaènog polo aja. Ponekad su jedna prema drugoj okrutne. Njima je to posve jasno. "sjedni." "Hobi". igraèka. mora mi reæi. Das Steckenpferd. Jo jedan strah koji æe dodati na vatru u svojim grudima. mo da brat. Sad je veæ izgubio kolovoz. To odvraæa druge medvjede. Nema ih vi e. Osjeæao je i strah. "Doði". Ali znao je." Opet se stao smijati." Hodali su u ti ini. no svejedno nije elio da ga opet napola prevare." "Zato to se dr e jednog zakona. toliko ga je razbje njelih pèela tako brzo iz bolo. No. da je poslije zakljuèio kako je vjerojatno preturao po rnatièinim odajama. Nije to sebi sasvim mogao priznati. To bi mo rao izvesti oprezno." Zastao je . oèi su mu sjale. Niti u jednoj ko nici neæe vidjeti ni j dnu pèelu preslabu za rad. to je to? Sto je od toga nastalo? Hobi! Mo da malo rizièan. hobi. mrtvo drvo Dvorac u umi 149 s velikom upljinom. oèe. meðusobno si potvrðujuæi 150 Norman Mailer mi ljenje o njegovog velikom znanju o temi pèelarstva." Pokazao je na stijenu. Napokon je vidio kako mu se sin muèi. Zna l i za to?" "Ne znam". Zbogom. Pa. Uskoro æe to biti i posao. samo s jednom ko nicom." "Ubiju ih?" Djeèak je veæ znao odgovor. Mo da æe èak morati plati ti pretjeranu cijenu. kazao je. "Molim te. Njihov mu je brzi hod sad tako tipao dah da vi e nije mogao postavljati pitanja . Nimalo mu se nije sviðala pomisao kako æe mu se seljaci smijat i. a on i njegov sin. tu je rijeè Alois uporabio . "nekog hladnog dana u ovo doba godine èovjek mo e naæi drvo koje samo to se nije sru ilo. "Ponekad". "Naravno. No. rekao je Alois. "da nama pèelarstvo neæe biti kao iz bajke. Zakon nala e: na e dru tvo mora opstati. onda je s njima svr en o. A dana s. Bez milosti. Susjedni su seljaci Der Altea hvalili. Jednom godi nje. A t ko bi to kod pletare znao? Slama je uvijek ista! Shvatio je koliko malo zna o st varnom dr anju ko nica. Med je sladak. a onda sjeo na susjednu. Der Alteu. rekao je . "Uskoro æe". Èovjek o kakvom govorimo mora biti pripravan ubiti prvog medvjeda koji naiðe i objesiti ga blizu pèela. Iznenada. Tek je tad osjetio b ol u koljenima. . To je bila tek naznaka straha.konj na tapu. pletarom koju je dr ao u gradiæu do kojeg iz Braunaua mogl o doæi pje ice. Nitko u ovoj ko nici. gdje mogu izvaditi ostatak meda. Unaprijed se spremio kako æe tom èovjeku.jeda. "Nitko.

meðutim. a odjevne predmete da i ne spominjemo. koje je na kratko obi ao. Norman Mailer ga se neuobièajenim izgledom te ko moglo iznenaditi. a ipak je bio. Za to mu je trebao tek jedan potez. Putnici nisu bili pripravni na susret s carinskim slu benikom takvog autoriteta. Za uzvrat smo oèekivali poslu nost. Procedura je .neæe ti uspjeti!" bila je nedvojbena poruka koja mu se mogla proèitati u oèima. to je naèin darivanja kakvim se slu e i anðeli i demoni. Der Alte je djeèaka osvojio u sekundi. Salzburgu i Berlinu. A tu je bio i stari ogrtaè. Na je stari i uèeni doktor bio prevarant. Èetrdeset se godina Alois svaki dan susretao sa stotinama ljudi. ukoliko smijem dodati. Velikim lijeènicima. ipak bila Der Alteovo car stvo u kojem je bio sretan i. Govorit æe o Rimljanima i Grcima. Leipzigu. da sad tu ne uljep avamo. koristeæi pèelinje alce. Karlo Veliki i Ivan Grozni bi se takoðer mogli spomenuti. èinila je da nalikuje kakvoj dvorskoj ludi. istom onom snagom divljenja koje je do tad. napola idov be z ikakve svjedod be o visokoj naobrazbi. Posljednjih godina ga ba i nismo trebali. mo da to i nije pravi korak. pa èak i ja ko stara dama. to je Aloisu poveæalo nelagodu. a malo ih je bilo spremno na inteligenciju koja se isticala u njegovom izravnom pogledu. neugladenom posjetitelju pokazuju navodnu eleganciju èajne ceremoni . nije se pripravio za to. Ne samo to je irio nesretni vonj koji kod na ih klijena ta nastojimo oslabiti. a da ni jedno od tih ug lednih sveuèili ta uopæe nije pohaðao. a opet pune svjetlosti. no to sam smatrao jednom od njegovih p rilièno nedoliènih crta ta tine. To je bio glavni razlog za to sam nalo io da se Der Alte s ocem i sinom upozna sa lic om meda u ruci i bez okoli anja je gurne djeèaku u usta. "Poku aj me prevariti . to ako Der Alte o toj stvari bude znao vi e od njega? Dvorac u umi 4Kako sam veæ naznaèio. Tvrdio je kako je po tovan i obrazovan èovjek s fakultets kom diplomom. Adijev je pogled o ivio. prekriven sad veæ izblije djelim arkim bojama. gora od doma petnaest maèaka. hodajuæi èetverono ke. ljeti.isprièati kako je jednom. Ne bi se oèekivalo kako æe ispasti dojmljiv lik. stekao ne to govornièke vje tine i nadmoænog dr anja kakvog provjerenog i pravog doktora filozofije. Povremeno bismo nekoj od njegovih starih predod bi dodali kakvu novu spozn aju. Spremio se Der Altea za diviti svojim razumijevanjem pèelinjeg otrova. Viðen je tek u Heidelbergu i Gottingenu. tijekom njihovog zajednièkog mar i-ranja. Der Altea æu povremeno zvati herr Doktorom. Sjeli su. Èak se i u njegovom namje taju. Tako elegantno. kao da je njegova mokraæom natopljena jazbina. a bijela mu je brad a od nikotina izgubila boju. a on je od nas imao slabe k oristi. I naravno da je s tari doktor dobio poruku da se lica najboljeg meda na Adijev jezik stavi èim se ota c i sin pojave na vratima. Tako nepristojno. U svojoj je starosti odluèio izgledati kao osvjedoèeni pijanac. Gottingenu. povrh m og urezivanja sna. to je takoðer toèno. razvio je i sposobnost da kod svakog usputnog dijaloga odmah stekne prednost. ili se barem tako govori lo. Koji su znali kako se od pèelinjeg otrova i meda rade prep arati. Neporecivo. ludina arena oprava. A istovremeno i jedno i drugo! Aloisu je ponuðen tek nadmoæni Der Alteov osmijeh. makar je poprimio mnoge aljkave navike star ih ispièutura. jer u stvari uopæe nije pio. to je bil o neobièno. otkrivala o t ra crta starog urina. slijedila protokol. Der Alte je pripadao nama. Starac je malo petljao (iako prilièno vje to) oko kuhanja èaja. da bi u klijentovom umu o i vjeli izblijedjelo povjerenje. Jako star gospodin. Odjeæa mu je bila prljava. Pliniju i Gal enu. Govorit æe o obolje nju zglobova kod tih monarha i kako su im uklonili bol. Beèu. koji je. Ta dugaèka kapa koju je nosio i unutra. kljuèa mnogih trikova koje je nauèio. pa 152. U raznim sam ga prigodama èuo spominjati godine koje je proveo u Hei delbergu. patio i od inkontinencije . Govorit æe koliko se bolesti u drevno m Egiptu i Grèkoj na taj naèin lijeèilo. Na to da se god Alois pripra vio. tovi e. primio lijepu kolièinu alaca i da se na raju pokazalo kako mu je to ubla ilo krutost u zglobovima. plave poput najhladnijeg s jevernog neba. Èak je i dugaèku vunenu kapu uspio zaprljati b ezbrojnim mrljama od juhe (jer je njenim repom brisao usta). dijabolièno nesraman. prete ito vlastitim trudom. ostavljao je dojam. Nazvao sam ga umirovljenikom. veæ je i. No. napola Poljak. bilo usmjereno Aloisu. je li uistinu bio spreman naèeti s Der Alteom takav razgovor? Kad pogleda u bit . Oèi su mu bile iznimne. No.

"jo osloviti dobrim prijateljem. preko va eg velikog ugleda. slagala s urinom. da je on osobno neljudski patio od gihta ili reume. primijetiv i da u tom poljsk o. obratio se sad Adiju. Èak sam dovoljno samouvjeren da vjeru jem i kako bih vjerojatno do ao do zavidnih otkriæa. dragi gospodine. u to je doba bio pravi satir kad su posrijedi ene. Alois je svoj popio u tri vrela gutljaj a. da. to je. u toj dalekoj. Kako bilo. "svi jako cijene" . pre malim. dodao . Terc je proveo niz ozbiljnih kemijskih istra ivanja o prirodi pèelinjeg otr ova i njihovog jo neiskori tenog potencijala ba za te vrijedne lijekove. Obavijesti o va em cijenjenom ranijem polo aju stigle su do mene prije ovog sastanka. Nipo to nije trebao svr iti kao bizaran. Jedno sam vrijeme oèekivao kako æe biti jedan od mojih najistaknutijih klijenata. Vrlo je dirljivo govo rio o oboljenjima dvojice velikih monarha i predanosti Plinija i Galena . No. namijenjenom uveæanju uzajamnog odu evljenja koje je izmeðu njega i djeèaka veæ uspostavljeno.idovskom Magnusu vidim potencijal. Naravno. kad ste jo bili mladiæ. Jo uvijek ne znamo gdje toèno moramo na ti jelo oboljelog staviti pèelinji alac. "Da. Ne treba ni spominjati kako bi vi e volio dobar gutljaj piva kojim bi potakao ustrije izno enje nekoliko una prijed pripremljenih 54 Norman Mailer napomena. napomenuo je. prije trideset i jedne godine. nisam bio zadovoljan Der Alteom. ali mu je ipak priopæeno kako bi u buduænosti moglo biti pote koæa. gotovo mitskoj zemlji.dvojic e mediDvorac u umi 153 cinskih genija koji su znali kako lijeèiti bolesti tako te ke da im drugi nisu nalaz ili lijeka. Kako je taj sa mo na iroko raspredao! "Ne mogu vas". toliko toga to se o ovim pèelama i nj . t ijekom sata na kojem je fraulein Werner poduèavala geografiju i toèan polo aj Indije i Kine na velikom kontinentu Aziji. a potom Karla Velikog i Ivana Groznog. Uz svu svoju nadarenost. "moglo je ba tako i biti.je.sad je s pogledom koji je razoru avao. u lijepom kutku Austrije. koji je okrunio ono to je mogla biti va a disertacija." "Tvojeg oca"." Aloisu se uèinilo kako bi tu temu bilo dobro zakljuèiti. reæi. sad je postao klijent koji se zadovoljio malim. Osim. jednom je prigodom uvidio. Prièa se da Kinezi" . Jer. Adi je ozbiljno klimnuo glavom. nevjerojatno smrdljiv pustinjak koji je golemi ugled stekao bavljenjem ko nicama i pèelama. Likomskv. Jesi li èuo za njih?" upitao je. cijenjeni efe Financijske policije her r Hitleru. no dosad je razgovorom u potpunosti dominirao Der Alte. Da! Herr dr." "Upravo tako". jer je. jer je najmanje privlaèna crta mojih dragih pèela njihova spremnost da bodu. ionako veæ prepune lijepih kutaka. Èuo je za Kineze. rekao je Der Alte. otkrio ni ta manje ne go dr. iznenaðujuæe. postav i rtvom napada bez premca. rekao bih. Jer vas jo ne poznaj em. naravno. Alois je uistinu poèeo spominjat i Plinija i Galena. Priznajem da mi je strahovito ao to se znanstveno ne bavim medicinom. u svojoj koli s jednom uèionicom. Reuma i gih t danas su se mogli smatrati bolestima iz pro losti. To je domaæinu omoguæilo da mu odmah natoèi drugu alicu (krajnje suptilan prijekor). je r sam tad mogao poèeti istra ivati samo tu temu. ono to ste vi tada vjerovali da tu treba otkriti. volimo ih radi njihovog meda. ne ostvariv i onoliko koliko sam predviðao. Od èaja mu je u nosnicama ost ala prodorna aroma. nikad nam n ije dao previ e. moram. izvrsno rje enje. jer u sebi osjeæam potrebu da vas posa vjetujem. koja se. dragi gospodine. to se mene tièe. Nek oliko desetljeæa prije znatno sam pao u Maestrovim oèima. Tek su tad progovorili o svrsi njegovog posjeta. da nije bilo bezbrojnih prepr eka koje stoje na putu njihovog lijeèenja. Nije se radilo o tome.vratio se opet Aloisu "ali æu vas ipak spremno nazvati prijateljem. "samo jednom."Kinezi koji ive na suprotnoj stani Zemlje. ali s mno tvom uboda u predjelu koljena od kojih se poslije znatno ubla ila bol rane fa ze reume. prièa se da neki Kinezi znaju uz pomoæ ubada-nja o trim iglama ubla iti giht. jo je 1864. a mogu spom enuti i herr dr. Der Alte je svoj èaj ispijao lagano ga srèuæi. uvjeravao je. no ne ba i zbog ustri ne da nas provociraju èak i dok pola u ivot. Terca.

Zbog toga su pèele i om ra ene. rekao je Alois. Ka ko se radilo o èovjekovom ponosu. Kad pèela sk upljaèica. Progone ih i love u zamke. Osa sad sas . "ali mo da i jesam.'" "Ne bih htio proturjeèiti va im uèenim rijeèima". pa sad njih trojica sjede posve jednaki po svom pretpostavljenom po lo aju. pa mora ostati. nije mi elja zapoèi jati polemiku. bez ikakve milosti . "ne. Nema ni ta izmeðu toga. rekao je Der Alte.ach.kao to znamo. Ili æe vam se slomiti srce. Opet se okrenuo Adiju. a opojni eliksir l atica ubrzo prikrije paukov u asni vonj.ihovom kvalitetnom uzgoju mora nauèiti. utrnula i bespomoæna. si e njene ivotne sokove i fine sastavne dijelove njenih unutarnjih dijelova. po ziv. ili æe mu s leda pasti pravi teret. Skoro. u potrazi za slatkim. Zna i prije nego to postane svjestan da zna . Der Alte je nastavio prièom od pèelinjem vuku. morate mi reæi svoje mi ljenje". jesi li dovoljno pametan da zna to bi to bio poziv?" "Nisam". "Herr Hitler. nije imao namjeru nastavljati a da ne dobije lai ssez-passer. kazao je Der Alte. zasiæe n." Stao je. bolesti i smrtnih neprijatelja koji okru uju na e nje n e pèelice. puna pohlepe. usred vjenèiæa. rekao je Adi. malih i velikih. ljubomorno na ivot tih zadivljujuæih malih stvorenja koje ne samo to su u stanju raditi med. nema izbora. na a draga vrijedna enka sa svojim nerazvijenim jajnicima . svom dubokoumno æu minulih desetljeæa u ojima se uvijek predstavljao velikim i uèenim doktorom. veli poziv. Kakva bi to mogla biti povreda njegovog ponosa? "S va im velikodu nim dopu tenjem. kako bi uzela svoj po udni teret nektara i peludi i istog t rena nagrabusi." "Dragi gospodine. "Ti. a da ne sagradi i samostan. taj uspje ni uni tavatelj drijema. E pa sad razmislite o toj maloj skupljaèici." Adi je tjednima sanjao pèelu. "Dopustite da ka em kako vam ni na koji naèin ne elim povrijediti ponos. tako vam to ne ide i nikad neæe iæi"." Klimnuo je glavom. I opet na a skupljaèica ostane paralizirana. Èim nade pogod an cvijet. Ulazi. kao da je djeèak jo jedan ravnoprav an sudionik. dok pauk. Zove se Die Krabbenspinne. To je prvi znak stvarno inteligent ne osobe. makar su mu nosn ice gotovo zadrhtale. Mogu vas izvijestiti o jednoj vrsti pauka za ko ju se ne mo e reæi ni ta drugo nego da je zla. te su ostale enke tu tek da rade cijelog svog kratkog ivota. da. Ja za sebe ne predviðam vi e od skromnog ulaganja jednog umirovljenika. koji izgleda tako pametan. veæ je ubod raèjeg pa uka paralizira. Da." "Zna . kazao je Alois. Naposljetku. recite. a da niste potpuno svjesn i rizika koji stoje pred vama. med koji one rade u svijetu prirode pravi su pandan zlata. dragi doktore. Nije znao nalazi li se pred nepodno ljivim jadom." Uzdahnuo je od jada koji je odzvanjao pop ut tjelesne prijetnje. "Uvijek . Podra uje irenje jetovog mirisa tako to se vrpolji po tim bla enim laticama vjenèiæa. "Ti. Pretpostavljam da se tu èak osjeæa kao kod kuæe. Pèelinji vuk uvijek posegne za grlom. raèji pauk se èak potrudi izbaciti ostatke iz cvijeta. Kod poziva. a potom visi u bla enom snu. mladi momèe". Tamo ta j raèji pauk onda èeka. vidite. cvijet i vi e zlih kukaca. Daje sve od sebe radeæi ne to to ti je postalo va no 'Da'. "Poziv nije". U njemu se ugnijezdio. no èovjek valjda mo e dr ati Dvorac u umi 155 ko nicu. Kad ne ostane ni ta osim suhog apta ljuske. nije li?" Der Alteov je glas vibrirao u mekoj upljini Adijevog eluca. "ne to to radi zato to ti je netko drugi rekao da to radi . s amo matica u potpunosti posjeduje to najtajanstvenije utjelovljenje enskog postoj anja! . 'mora to raditi. Sto se onda desi? Raèji pauk èeka. Okrutno! Sadistièki! Jer jadna pèela nije ubijena. Ne. ili æete naæi sreæu. "Ali ne. kazao bih kako vas moram upozoriti zbog va e po tene i è sne elje da se upustite u beskrajne neizvjesnosti pèelarstva. ne mogu vam dopustiti da o jednom takvom projektu poènete razmi ljati. to se stvorenje smjesti duboko u njegovu malu mirisnu upljinu. rekao je Der Alte. "To jedno j sna noj osobi kakva ste vi mogu prisegnuti. To vam je. osi koja pèelu i56 Norman Mailer napadne èim se stane spu tati na cvijet. v eæ i neprestano ive u njegovoj opojnoj i zlatnoj prisutnosti. A stiglo mu je jo toga. sit." Klimnuo je glavom. Na a pèela nanju i neponovljiv vonj cvjetnih upljina . Pèele imaju tako meko grlo. Toliko je prirodnih stvorova. a g las mu je ostao normalan (koliko ga je uspijevao kontrolirati).

t o nije nemoguæe. no kako su te pèele mogle dovoljno dugo pre ivjeti da bi poslu ile kao iva h rana. pomisao na Aloisa mlaðeg neizbje no ga je podsjetila da jo nije sve na svom mjest u. novac bi mu dobro do ao. No. S kojim je ciljem prezreo elju potencijalnog kupca za ulaganjem? Po prvi put mu se uèinilo da Der Alte pomalo shvaæa. kazao je Der Alte. a koji tu pokazuje lukavstvo naj okrutnijeg manijaka. Zamisl ite tu sjajnu vje tinu. Zimi se nasele u ko nice u potrazi za top linom. Ko nicu mogu napasti mravi. Sad se Alois zapitao za to se Der Alte trudi obeshrabriti ga. Tada u istu kriptu osa polo i jedno jaje. Alois se po prvi put mogao slo iti kako bi to uistinu moglo tako i biti. Na kraju æe ipak dobiti svoj novac. "Propolisom se slu e i za popravak pukotina u svojim zi dovima." "Dr im se zakona vjerojatnosti". skromni hobi . Ne odstupam veæ na prvo upozorenje. Stoga pèele tu trule poènu prekrivati dezinfekcijskim sredstvima. "Zna da sam èovjek koji ponos nastoji dr ati neokrn jenim. naravno stojim na raspolaganju. "Cijenim va a upozorenja". Hoæe li mo da jed nog dana biti ravan i Aloisu mlaðem? No. Taj je ens ki grubijan sad spreman obaviti i posao odno enja svoje paralizirane rtve. Ba je bilo zgodno ustanoviti da taj mali Adi nije samo za mokrenje u krevet." Alois je sad Der Alteu podario ono to je dr ao svojim naj irim i najsamopouzdanijim o smijehom. ud po ud. Dr ao ih je jo danima na ivotu. Uspjele su tu sad nu nu tvar proizvesti iz peludi i nekoliko odabranih zelenih pupoljaka. rekao je Der Alte. Mogu èudovi te koje ih napada izbosti na smrt. Adi je klimnuo glavom. S mi evima je jo i gore. "no sad moramo prijeæi na druga pitan ja. Pustinjak ga razumije bolje neg o drugi ljudi. rekao je Alois. mo e pretvoriti u jo jednog pèelinjeg vuka. ali potpuno oduzetih pèela koj je veæ uhvatila." "Boji li se osa?" upitao je starac djeèaka. ali i brzo dodao: "Ako je moj otac spreman s time se bavi ti. pa èak i osam jo ivih. Taj se nektar istisnut iz trbuha preko pèeli njih usta prelijeva u gubicu pèelinjeg vuka. ali im je juna tvo uzaludno. I je li joj to dosta? Nije. "Ukoliko elite ostati èovjek koji ima mali. to æe onda s njegovom le inom? Njima je ona veæa od Levijatana. To nema nikakvog smisla. Ljeti i zravno pljaèkaju èe ljeve kako bi do li do meda." "Ta sam dva iznimna primjera dao kao ive primjere pogibelji u ivotu svake pèelinje z ajednice koju biste se nadali za tititi. zahvaljujuæi vlastitoj brojnosti. "Vidim". sad dobro uhranjena. Najsmioniji pripadnici na e domo vinske stra e uljeza napadnu. rekao je." "Imate sjajnog sina". to se tièe za to nu nog materijala. u v . ali nepokretnim pèelama. ja vam. a ponekad i uspiju. Stoga Der Alte sigurno zna da to me vi e o dgovara. Vidio sam zajednice u kojima pèele mrave mor aju trpjeti. pa su probavljena. pa æe se èak odreæi i dijela svoje teritorije kako ovi neumorni osvajaèi ne bi napali èe ljeve u kojima se nalazi buduæe potomstvo. Druga æe vrsta pauka oko svake pèele koja mu uleti u mre u om otati èahuru. kakva postoji u svakoj djelatnosti." Opet je bio zadovoljan sobom.vim kontrolira situaciju. onda moram i ja biti. No. to æu biti spremniji zapoèeti sa svojom pèelinjom zajednicom. "kako vas nisam uspio obeshrabriti. Poèinje pèeli mrviti trbuh kako bi izvukla sav nektar koji je vrijedna pèelica veæ u sebe spremila. Jasno je da su ta oduzeta tijela poslu ila kao hranjive tvari njenog rasta. zakljuèio je Alois. rekao je Alois. Mo emo li razgovarati o onom to biste vi bili spremni napraviti za mene. A potom se ta larva. Tamo svoj plijen polo i pored est. dok jedna gladna mala buduæa osica nije postala pèelinji vuk. Poderano i nepokretno malo stvorenje prebaci u unaprijed ba za to pripremljeno gnijezdo. a ne o povremenoj pogibelji. Kad se uzme u obzir u kakvom mu je stanju koliba. Otrov iz osinog alca saèuvao je meso paraliziranih pèela. Jeste li èuli za nju? Za propolis?" "Naravno". Slavna je to pobjeda. takor æe svojim pand ama strugati po prednjem zidu ko nice dok pèele za titnice ne izlete kako bi ga otjerale. Kad se mi poène raspa ati. komad po komad. koji mi zovemo mudrim i dobrim. u ko nici se vi e Dvorac u umi !57 ne da ivjeti. a to ja mogu uèiniti za vas?" "Ne jo ". gutljaj po gutljaj? A odgovor se na to pitanje mo e naæi u pri rodnom sustavu. takor ih sve skupa proguta. Ti su èuvari i vojnici pravi junaci. abe èekaju ispo d ko nica da pokupe izmet. jedno jedincato jaje koj e æe se uskoro poèeti hraniti tim jo uvijek ivim. "Radije razmi ljam o trajnoj moguænos ti zarade. a onda u jednom kutu sagrade mi je gnijezdo. rekao je Der Alte.

moguænost istin skog poziva. egrtovao tri godine. Èim je robu kupio. "Da godinama r adim s tobom. uzeti vas za suradnika u r adu na mojim zajednicama. sa svoje strane. nas dvojica jedini ljudi iznimne inteligencije." "Sjajan deèko". Svi. Ja sam pak.smijem li to tako nazvati? Spreman s am. Alois ju je prevezao u dom Hitlerovih. znate. Hoæe li i se bojati? Jesi li spreman za to?" Dvorac u umi T59 "Bojim se". nemam na raspolaganj u pouzdani naèin za pretvaranje kruna iz Aloiso-vog doba u dana nje amerièke dolare neki proizvodi imaju sto puta vi u cijenu nego prije jednog stoljeæa. Der Alte mu je zaraèunao koliko bi danas bilo tisuæu dolara. Ako to mo emo sprijeèiti. kazao je. Maj ka æe mu uskoro imati jo jedno dijete i opet æe sve biti kao kad se rodio Edmund. mnogim tisuæama pèela. Svoj prijedlog neæe ponavlja ti. Previ e nepoznanica! U tom je trenutku Alois kazao: "Poèa æen sam va im osobnim zanimanjem za mene. Nastojimo romantiène sklonosti na eg stada usmjeravati. Der Alte je mo da umirovljenik. Ponudit æu pribli nu procjenu: Aloisova mirovina bi 1895. koji je predviðao kako æe kupljeno morati preplatiti. ako smijem prijeæi na jednu osobniju razinu. I on je bio ponosan èovjek. isto sam tako i spreman. rekao je Adolf. moram raditi sam. izrazom punim ljubavi. Stoga bih vam predlo io ne to drugo.ama vidim. Takav sam." Der Alte je klimnuo glavom. Nap osljetku. ipak . "Da". kao i razni pribor. A sad sam ispao nesposoban. stoga. To bi mogao ispasti ugodan aran man. Usamljenost koju je ta posljednja napomena otkriv ala nalikovala je hladnoæi nenastanjene kuæe. Alois. Zna li brojiti do tisuæu?" "Znam". sljedeæih nekoliko godina. dvadesetak koraka od kuæe. moram vam ne to objasniti. uzbuðen zbog jutra u koje æe se na klupi u sjeni hrasta posta viti kutije s ko nicama. Vi æete mnogo toga na uèiti. za vrlo skromnu naknadu. godine kad je Alois dovr io svoje pèelarske pregovore. na kojem je na kolima sjedio uz oca. kako bih ispei58 Norman Mailer kao svoj zanat. Ukoliko ima znati eljnih koliko je ono to je kupljeno stajalo. Adiju su zasuzile oèi. "To rade u vi em razredu u koli. ti stari smrdljivi jarce?" bila je reèenica koju nije izgovorio. a meni æe ostati zadovoljstvo dru enja s inteligentnim èovjekom. Koliko je samo starac udio da i dalje v ida Adija. te dovolj no zaèepljenih staklenki peludi i meda da svoje tek steèene stanovnike mo e prehraniti do kraja zime. Barem neko vrijeme. herr Hitler. Od Der Altea su kupljene dvije pèelinje zajed nice koje je naselio u dvije Langstrothove kutije. Maestru se ne bi svidjela nikakva buduæa epizoda izmeðu starca i djeèaka. druga su posku pljenja bla a. pa mogu reæi kako je on taj novi tro ak smatrao velikim. Odveo me izvan Austrij e. a ne ispravljati ih. Ni u jednom se zanimanju za sposobno æu ne udi vi e nego u vra jem. U n jenom pogledu neæe vidjeti ljubav koju je tu elio naæi. no. "Uskoro æe ti otac imati jako puno posla. no u takvo se to ne bi smio upu tati i klijent. Èak smo na to i ponosni. jedan bolji pristup. ostao u asnut. Stoga. pa tako znam. rekao je Adi. svi smo tupani. Na e je podruèje proraèu nata pakost. Adiju je to ispalo uzbud ljivo putovanje." Okrenuo se Adiju." Alois je na licu odr avao osmijeh. Na alost moram reæ kako smo na svim ovim zelenim poljima oko na eg Hafelda. a li predugo sam ga zanemarivao. rekao je Der Alte. no stekao sam napredna znanja. Ono to bih vam a predlo io jest jedan vi e kolegijalan odnos . jednom obostra no prihvatljivom poslovnom odnosu. U na oj smo obitelji tupani. "ali. Ja sam. no nosnice su za to plaæale danak. nekakav je sporazum sa starim opsjenarom ipak morao sklopiti. Mogu dodati kako sam uzbunjen iste veèeri poèetkom listopada 1895. godine bila n egdje na razini dana njih ezdeset ili sedamdeset tisuæa dolara na godinu." "Dobro. Jer æe ovog proljeæa tvoj otac biti gazda mnogim. a noæ prije odlaska nije mog ao zaspati od i èekivanja. "Sklopit æemo sporazum. Ja æu vam pripremiti nekoliko dru tava i ispor uèiti pribor i proizvode koje jo nemate. 5Èitatelja sad moram izvijestiti o neoèekivanom Maestrovom pozivu koji me na gotovo o sam mjeseci odvojio od Aloisa Hitlera i njegove obitelji. U svakom smjelom potezu ima nepredviðenih preokreta. Radujem se.

naposljetku. jer mi je nalo eno da dam sv e od sebe kako bi ga osudili. tijekom razdoblja u kojem me nije bilo. Tijekom mjeseci provedenih u Petrogradu. pa se osjeæam obveznim isprièati to se zbivalo dok sam bio odsutan. No. uvjerenja. prije nego to sam se spustio do Moskve.) Reæi æu kako. pred svibanjsku krunidbu. osobito kad su u pitanju oni iz dobrih obitelji. Klara i djeca dobivao sam od agenata ni eg polo aja . Zbog toga su moje spoz naje o onom to se de avalo u Hafeldu pretrpjele stanovite gubitke. zakazanoj za svibanj 1896. i Maestro ta aran man dogovorili ne to je. a svi smo skupa jedva èekali da se upustimo u gole mi projekt 1 160 Norman Mailer 6.. I odosmo u Petrograd. nudili su tako malo. no. posebno mjesec dana k oje sam u svibnju '85. No. kao i ljudima. (Do bri èitatelji. Tek æu tad moæi na miru iznijeti to smo radili u M koji se spremao. Maestro je vjerojatno elio kod brojnih Wildeovih in timnih prijatelja potaknuti osjeæaj muèeni tva. Dosad sam èitatelja po tedio spominjanja nevezanih sluèajeva. poveo najbolje pomoænike. jednog hladnog travanjskog jutra. Odmah po dolasku morao sam zapoèeti s prouèavanjem ruske du e kr ajem devetnaestog stoljeæa. Iako mogu steæi solidnu predod bu to se s mojim klijentima zbiva èak i ako se moram osl oniti na ono to dobijem od prosjeènih agenata. ne èitaju beletristiku da bi morali trpjeti autorove isp rike. u poslu se mo e izgubiti ton. nemam elju obrazlagati kako ih novaèimo. To izgovaram s ponosom. Njih je bilo dovoljno da du nost pred am trojici svojih zastupnika koji su ostali uz njih. Nerede koje smo planirani izazvati pred krunidbu cara Nikole II. dio izobrazbe dobrog vraga. dat æu sve od sebe kako je ne bih morao ponavljati. suglasja i unutr a njih nesuglasja. No.gdje sam se naravno ukljuèio u odluèivanje porote. proveo u Londonu. Kad sam se na ao u slavenskom podruèju (koje je Bogu i Vragu bli e od bilo kojeg drugog sjeverno od ekvatora). do mog povratka u Austriju u lipnju 1896. u Moskvi.svih poroka. no radije bih jo malo ostao iznositi sitne dogaðaje i neva ne pustolovine obitelj i Hitler u Hafeldu. U svakom sluèaju. Kad sam ih dobio. godine bilo razdoblje osobno va no Adolfu Hitleru. mogu promaknuti va ne potankosti. ni ta me od toga nije posebno zanimalo. znam da èak i odani èitatelj neæe ostati vjer an piscu koji je spreman prekinuti narativni niz radi prividno nevezane digresij e. izvan mog znanja. Bit æemo na krunidbi cara Nikole II. tu ipak ima jedna pote koæa. Èak sam dobivao i izvje æa kakve su æudi pas Luther i konji Ula n i Graubart. Ne mogu iznijeti . tek moram opisa ti. dok sam ja sa svojim najbol jim pomoænicima oti ao u Petrograd. kao i svoje druge klijente u tom dijelu Austrije. Maestro se oèito nalazio u ranoj fazi pokretanja krupne i velike nepodop tine.troj ice koju sam ostavio da nadgledaju moj dio Gornje Austrije. Tijekom moje odsutnosti. K. sti u kao stado odbaèenih ljudi? Kako su D. to se èe æe dogaða. Upravo mi je tad nareðeno da napustim Adija i ostale èlanove njegove obitelji. u cijelosti . kako sam veæ naznaèio. moje pripovijedanje neæe pretrpjeti neku nepopravljivu tetu.. dogaðaju od kojeg nas je jo uvijek dijelilo vi e mjeseci. Dvorac u umi 161 Petrogradu i Moskvi. I sad æu vam se isprièati. redovito sam primao obavijesti 0 Aloisu . naravno. da va s podsjetim. u vr ijeme kad nam se pribli avao veliki ruski pothvat. Manjim vragovima . nimalo. nakon to sam godinama èitao najbolje i najgore romane.se zamorio od poslovanja sa starcem pa se nije cjenkao dalje od malog zadovoljs tva koje mu je donijelo ne to besplatnog dodatnog pribora. ili nam. Adiju. Zbog va nosti na e misij e u Rusiji sa sobom sam. cijelu sam zimu proveo u glavnom gradu . Svoje sam pomoænike znatno p rije odlaska uspje no doveo na razumnu razinu percepcije. Klari i Angeli. izvje æa 0 onom to su radili Alois. To bi odmah dovelo do pitanja koja zadiru u sveto podruèje: kako su uopæe nastali v ragovi? Prati li Zli budno moguæu pojavu nadmoænih ljudi koji bi mogli raditi za nas . gdje sam prisustvovao suðenju Oscaru Wil deu i bio u sudnici na dan izricanja presude zbog "sodomije i remeæenja javnog mor ala" . to je. Rekao bih kako je osam mjeseci od na eg odlaska u listopadu 1 895.

to se. Stoga je odjenuo cijelu. Izgubljena je tek usputna ljubavna veza . prvih se dana stalno brinuo hoæe li se sjetiti presvuæi prije nego to ode do ko n ica. pa se dnevne misli mogu na povr noj razini r aspoznati veæ i obiènim prolaskom kroz noænu odaju.sve one neostvarene ljudske moguænost i. i to ba po nepokrivenom mesu bujnih grudi. namjeravao je pokazati kako nije samo vje t oko ko nica. Stoga je bilo oèito kako bi nam bilo pametno da uzmemo u obzir i Klari nu i Aloisovu snagu. rijetko radi kod ljudi koji nam nisu klijenti. no biti spreman i za ono to stvarno osjeæaju od nas jaèi. to mu je bila uobièajena odjeæa. a mo da i tisuæljeæa. u poku aju da se uspne na istu razinu s D. U ljude koji su od nas slabiji nije te ko proniknuti. jer su pèele izbole i damu. Kako je morao izbjegavati tamne kapute i hlaèe. kad su ga pèele onako gadno izbo le dok je radio s malom zajednicom koju je dr ao nedaleko Braunaua. jer se radilo o pristranom portretiranju. Zbog toga sam takav materijal morao odbaciti. uz. o njegovim pèelama. pèelama idu na ivce. no nisu raspolagali ranijim kvalitetni m spoznajama o ljudima koji nisu slabi. Slijedi moj podrobni. Alois se djelomièno dr i pravila dobrog seljaka. i vi e nego dovoljno da mi to poène iæi na ivce. Kao dio zavodnièkog plana. od kraja 1895. K. Norman Mailer 7Potkraj listopada. Prva mu je briga bila (a to mi se uèinilo komiènim. to je i previ e dobro znao. izvje taj o jadima koji su Alo isa zadesili kad je postao pèelar. Ma estro to naziva "tr nicom snova". kako se mo da sjeæamo. no udarac je pretrpjelo njegovo visoko mi ljenje o samom sebi. no buduæi da nisu imali dovoljno smisla za prepoznavanje s ka kvim se pote koæama susretao. eni 1 djeci. ko ji je uvijek morao biti od najbjeljeg Dvorac u umi 163 materijala. Reæi æu tek kako su agenti koje sam osta vio u Hafeldu dali sve od sebe kako bi me izvje tavali o tekuæim Alosovim naporima d a se bavi pèelarstvom. pa do ljeta sljedeæe godine. Rakete stra ha polijeæu mu u elucu dok se pribli ava kutijama s ko nicama. stizalo mi je more povr nih informacija. Pa dobro. Naravno. bili su skloni kod Aloisa u cijelosti otkrivati samo ono drugorazredno. jer je ivot proveo u uniformi) to je stalno zaboravljao navuæi rukavice svijetle boje i veliki pèelarski e ir s velom. Kako se ni sami u biv im ivotima nisu posebno isticali. prislu kivanjem obiteljskih raz govora. znatne slabosti koje ne trebam ni spominjati. Nisam se time mogao baviti dok sam boravio u Rusiji. ali predmet prouèavanja postanu u doba kad ih hvata tjeskoba. morao biti spreman prihvatiti znatan dio onog to se iscijedilo . a upravo je ono mojim tamo njim zastupnicima nedostajalo. Osim moguænosti da izravno ud u u Aloisove misli dok je budan.kada se to i za to dogodilo. veæ nije tako jednostavno. To je nauèi o iz iskustva. osjeæa napadaje straha. To odgovara problemu koji biste imali kad biste s kandidatima koji jo ne sviraju ni jedno glazbalo osnivali simfonijski orkestar. agenti koje sam ostavio zatrpali bi me po tankostima. dodu e iz druge ruke. veæ i el egantan. naravno. Moji su agenti Alois a do ivljavali preslabim i suvi e zabrinutim. Odjeven u bijelo. Kao to mo emo vidjet i. da sam im dopustio. Onom prigodom prije prilièno godina. no na temelju vlastitog iskustva pretpostavljam kako je Maestro. Te su n edjelje Aloisove bludne nade morale ostati neusli ane. Maestro je znatan dio svojih sredstava morao utro iti na Vrijeme potrebno da bi se poremeæeni materijal koji nam je ipak stizao m ogao nekako obuèiti. Tamne i zagasite boje. pogrije io je ut oliko to je jednog nedjeljnog popodneva privlaènu enu pozvao da mu pravi dru tvo. moji su se agenti morali zadovoljiti mlijeènim turama. nisu me svaki put uspjeli na zadovoljavajuæi naèin izvijes titi o svemu to se s njim zbivalo. Dosta toga doznamo i krajnje jednostavnim kanalom. tamnoplavu odoru. Nu no je po t vanje. jer nije bio odmjeren na odgovarajuæi naèin. da mu se sjeæanje na to jo uvijek podi e iz dubine eluca. Neæu se ovdje dalje baviti takvim problemima. za to i dalje plaæa cijenu. a radi se o pojavi razmjerne otvorenosti snova m u karaca i ena i za vragove i za kand ele.-om. Nimalo me nije iznenadilo to se Alois opsesivno prihvatio svog novog pothvata. Èitatelja bih upozorio neka ne zaboravi kako su djeèaka koji je kasnije postao Adolf Hitler odgojili ba taj otac i ta majka. I na tom je zalasku sunca ta ko bjesomuèno izboden. Nije zaboravio kako èovjek mora ostat . Tijekom stoljeæa.

i budan èak i nakon najmanje katastrofe. Iz neoèekivane nedaæe mo e se ponekad izvuæi neoèe ivana vrijednost. Njegove je zanimljive medicinske teze, primjerice, potaknulo u bla avanje reumatske boli dan poslije - èinilo se kako su pèelinji alci bili blagotvorn i kod njegovih problema s koljenima. Prigodom njihovog sastanka, Der Alte se, sj etimo se, s tim bio voljan slo iti. A ta je potvrda djelomice mogla biti i razlog za to je Alois prihvatio Der Alteovo mi ljenje kako su uvozne talijanske pèele bolje od austrijske vrste. Iako je sumnja o i kako bi Der Alte mogao prodavati ba dio zaliha kojih se inaèe elio rije iti, presu dan je argument bio to to se s talijanskim pèelama moglo lak e raditi. Nje nije su, uvj eravao ga je Der Alte. tovi e, zbog izrazite ute puti, koja je nalikovala mekom sjaj u najbolje ko e za èizme, bile su i ljep e. Alois se divio trima zlatnim dijelovima nj ihovih tijela, od kojih se svaki isticao najo trijim moguæim crnim rubom. ik! Ta mu j e rijeè pala na pamet. Dok su austrijske pèele bile sive i dlakave. Nisu sjale poput tih pozlaæenih Talijanki. Poslije se Aloisa proganjao osjeæaj nelojalnosti. Morao j e uzeti "Franje Josipe", sivobrade. 164 Norman Mailer Nelagodu mu je neprestano uveæavalo to to se stalno pitao ne bi li mu bilo bolje pr ièekati proljeæe. Sad je morao u zajednici odr avati toplinu, da pèele ne uginu zbog hla dnoæe. No, tijekom tog razdoblja svaki se dan morala mjeriti temperatura u ko nicama. A k o nicu nije smio otvarati na dulje od nekoliko sekundi. "Koliko god bili znati eljni ", povjerio mu je Der Alte, "nemojte si dopustiti da mièete neki od pokretnih okvi ra kako biste prouèili èe ljeve. Hladni propuh koji bi mogao nastati zbog podizanja ve likog poklopca kutije mogao bi temperaturu toliko sniziti, da bi pèelama trebali s ati da opet zagriju unutra njost. Takva bi vam hladnoæa mogla desetkovati pèelinju pop ulaciju. Ne igrajte se s tim, herr Hitler. Do sad ste, zakljuèujem na temelju onog to ste mi isprièali, s pèelama ivjeli samo u lipnju i srpnju. To mo e i svaki turist. N o, ako svojem malom narodu elite biti pravi kapetan, vodeæi ih kroz ledeno hladni z rak nadolazeæih mjeseci, to æe zahtijevati i snagu karaktera, prijatelju." A onda je , kao da eli obogatiti pretpostavku, dodao: "Novi prijatelju." 8. Da je Alois sebe stavio na optu enièku klupu, proglasio bi se krivim. Kako jednog sn a nog èovjeka umirovljenje mo e tako oslabiti? Gazdinstvo je kupio impulzivno, bez pro mi ljanja, a sad je, da poveæa ulog, nabavio i dvije ko nice u Langstrothovim kutijama . Za to se tako iznenada odluèio tijekom zime baviti pèelarstvom? Zar nije i to odluèio previ e impulzivno? Der Alte je èak imao i obraza kazati mu, dok je Alois odlazio: " Vidjet æete koliki sam vam posao pri tedio." Sto je Alois za tedio od posla, potro io je na zabrinutost. Nije mu jo bilo ni ezdeset godina, do vraga, jo godinu i vi e mu neæe biti ezdeset, ali te nove du nosti stvarale su mu nevjerojatan osjeæaj umora. Te su dvije nastanjene kutije sad le ale ispod ora ha, na krovnoj ljepenci, a zbog hladnoæe su dobile i dodatnu ljepenku s gornje str ane, sve uèvr æeno kamenjem. U dvije su kutije bile dvije pèelinje zajednice. Svaki bi d an oèitao temperaturu u obje kutije, a jednom ih tjedno vagao. Djelomièno je problem bio u tome to su brige presezale stvarni posao. Budu li zajednice na proljeæe djel ovale slabo, spojit æe dvije kutije u jednu, a bude li trebalo, kupiti jo pèela, upus titi se u dodatne tro kove, u dodatne kontakte s Der Alteom, koji bi si, bez sumnj e, Dvorac u umi 165 zasmrdio hlaèe grohotom se smijuæi herr Hitleru s njegove dvije lijeve ruke koje æe us koro izbosti sve ono znanje naprednih pèelara koje nije posjedovao. Veæ u studenom j e Alois dr ao predavanje Angeli i Adiju, pa èak i Klari, o potrebi besprijekorne hig ijene u pèelarstvu, kad dode toplo vrijeme. Bez obzira na to koliko dan bude topao , ko nice se ne smiju ostaviti otvorene. Iznad svega, ne smije se izvan njih proli ti med. Ako im se to dogodi, moraju ga isti èas obrisati, jer bi mogao privuæi pèele, pa bi se poèele boriti za taj besplatan, lako steèen med, dok le i na tlu. Ako bi lokv a meda bila dovoljno duboka, mogle bi se sve skupa utopiti. Dakle, dovoljno je strahovao da svoju obitelj krene opsjedati onim to se na ljeto mo e, ali i ne mora dogoditi. To je uglavnom ovisilo o onom to bi prethodne veèeri p

roèitao o zimskom dr anju ko nice. Sam je napravio jednu novu kutiju za ko nice, koja mu jo nije bila potrebna, ali se ponosio vje tinom koju je to zahtijevalo, pa makar kutija i nije bila ravna Langs trothovoj. No, takav mu je posao ubla avao zabrinutost. Grudi mu je nadimala stara izreka. "D obra njemaèka krv zna", rekao je Alois supruzi, "da blagoslov ne daje Bog, nego st i e od napornog rada." No, napomena ba i nije bila najsretnija. Za to se tu ne spomin je austrijska krv? Uskoro ga je to pitanje poèelo opsjedati. Je li neka konkretna krv imala svoje vlastite vrline? Za to, stvarno, hvaliti njemaèku krv? Za to ne austri jsku? Imao je cara koji se mogao nositi s golemim (i èesto) idiotskim problemima o dr avanja mira izmeðu Ceha, Maðara, Talijana, Poljaka, Zidova, Srba pa jo i Cigana, u o kviru Habsbur kog carstva. Nijemci to ne bi bili u stanju. Vjeèito su se svaðali. Bez Bismarcka bi bili nitko i ni ta. Sitne provincije. Kralj Leopold I. i kralj Leopol d II. Ludi, obojica ludi Bavarci. A Prusi su bili jo i gori. Prusi su bili progut ali metlu. Za to onda spominjati dobru njemaèku krv? "Zato to", rekao je u sebi, " to z nam to to znaèi." No to je znaèilo zakljuèiti da ne to zna , ako nisi znao uistinu. Iako si na neki naèin ip k i znao. Krasna zagonetka. Alois je zakljuèio da poèinje razmi ljati poput filozofa. Sto nije lo e za djeèaka sa sela. Bio je u isku enju da tu temu naène u gostionici u Fis chlhamu, ali to, naposljetku, nije uèinio. Oni tamo su bili tukci. Bilo mu je ao vr emena koje bi s njima proveo. U studenom bi se tamo na piæu zatekao èak i popodne, to bi mu bio dokaz, da mu je bio potreban, kako nema dovoljno posla. Zbog toga je odluèio ne odlaziti nekoliko dana tamo i66 Norman Mailer i objesiti kakvu mre u oko ko nica, da na proljeæe do njih ne bi mogle ptice. Èak je raz matrao i moguænost da posjeti Der Altea, ali je sjeæanje na prodoran smrad takve pom isli okonèalo. Ubrzo se opet na ao u gostionici. Tamo je ipak nalazio jedno zadovoljstvo. Tukci s u ga sad dr ali struènjakom za pèelarstvo. Sve moguæe savjete koje mu je ponudio Der Alt e, uz svako zrno znanja to ga je u novije vrijeme skupio iz literature, sad je mo gao predstaviti vlastitim, dobro utemeljenim znanjem. Alois bi meðu prvima priznao da su po tenje i skromnost sjajne vrline, na koje se treba oslanjati kad èovjek ima posla s nadreðenima. No, inferioran je um uvijek elio osjetiti kako razgovara s mu drim èovjekom. Kako se do njega lak e dolazilo nego do Der Altea, uskoèio je kao de urni struènjak. Èak mu je jednog nedjeljnog popodneva do ao seljak koji je tra io upute kako zapoèeti. Alois ga je potom zasuo potankostima o hranjenju ko nice tijekom zime. To mu je izlaganje omoguæilo da se ponovno osjeti iznimnim likom kakav je bio pred umirovljenje. "Stvar je u tome", kazao je svom posjetitelju, "da se ovlada tehn ikom vlastite, posebne hranilice. U nju se smije stavljati samo tekuæa hrana, a vr h staklenke mora se prekriti, kao to sam objasnio, finom mre icom, no potom posudu treba okrenutu dr ati za otvor, iznad zajednice koju èeka hranjenje. Shvaæate li me?" Alois je mogao vidjeti da ne shvaæa. Nedjeljni bi se posjetitelj ubrzo, potpuno ob eshrabren, oprostio - vjerojatno mu sljedeæe zime neæe postati konkurencija. Moji su me agenti neprestano opskrbljivali takvim sitnim dogaðajima. A nisu primjeæi vali kako je samo duboka bila Aloisova nova tjeskoba. Èim bi posjetioci oti li, Aloi s bi se u svom projektu osjetio tako usamljenim, da bi stao razmi ljati hoæe li mu k akva bolest napasti zajednice. Veèeri je provodio èitajuæi svoje knjige, no tjeskoba ga nije pu tala. Sanjao je da ivi u jednoj od svojih kutija, da je pèela, tek dio grozda koji ivi u najdubljoj i najmr aènijoj tami. Kako su se pèele snalazile u takvom svjetlo æu siroma nom drugom svijetu? Do kraja je Alois svoj san podigao na razinu more - sad sam se veæ malo vi e zainter esirao za ono to su mi moji zastupnici slali. Aloisova se ko nica u tami uvi estruèila, a onda je pobjegla iz kutije i odletjela. Nije ju se vi e moglo naæi. Dvorac u umi Kad dode proljeæe, hoæe li izgubiti ko nicu? U mraku je pipao gdje je Klara i rukom jo j je dotakao trbuh. Veæ je bio tako velik, a prinova je trebala stiæi tek u sijeènju. Hoæe li to ispati pravi div? Probudila se zbog njegovog dlana na sebi i htjela mu se uvuæi u zagrljaj, no on je usred tame osjetio potrebu da raspravi ne to to ga je ti talo. Uskoro se sasvim razb

udila i nije bila zadovoljna. "Nadam se", kazao je Alois, "da si razgovarala s herr Rosten-meierom." Odmah je znala to slijedi. Herr Rostenmeier je bio vlasnik trgovine u Fischlhamu, u kojoj su jednom na tjedan, subotom, ona i Angela kupovale one namirnice koje nisu uzgajale u vrtu. Klari je herr Rostenmeier bio drag i poèela je s njim razgov arati o prodaji njihovog meda. Alois joj je kazao kako ne sklapa nikakve poslove , barem ne zasad, jer je jo postojala moguænost da postigne sporazum s Der Alteom. Bez obzira na to, u njoj je pomisao kako bi partner ipak mogao biti herr Rostenm eier izazivala zadovoljstvo, a u tom bi sluèaju ona posredovala i domaæinstvu zaradi la ne to novca. Prsti su je zasvrbjeli svaki put kad bi pomislila na takvu transak ciju. No, Alois se sad odluèio za Der Altea. Naprosto je to znala. "Mislila sam", rekla je u mraku, dok joj je tap ao trbuh, "da ti taj èovjek uopæe nije simpatièan. Sjeæam se ka ko si rekao da bi morao opet podnositi njegov smrad." "Bit æe dobar savjetnik", Alois je kratko odvratio. Jo su ga probadali kolci noæne mo re. "Da, da", rekla je Klara, "ali nisi li mi kazao kako Der Alteu ne vjeruje ?" Bila je blizu da je obuzme histerija. Zbog toga joj je prekinuo ugodan san! "Da, reka o si kako u njega nema povjerenja, a opet si spreman dati prednost Der Alteu pred po tenim èovjekom kakav je herr Rostenmeier?" "Klara, to je sve zato to ti je neugodno", kazao joj je. "Mo da si malo previ e prièala s Rostenmeierom. Mo da ne to to nisi spomenula? Kakva preuzeta obveza? A da prije to ga nisi razgovarala sa mnom?" "Ne", rekla je, "nimalo. Nije mi nimalo neugodno. Nisam se obvezala." Bila je u isku enju da doda, "ali æu reæi ovo, moram to reæi, nikad neæu razumjeti kako razmi lja net o poput tebe." No, utjela je. Ismijao bi je zbog takve glupe primjedbe. Morala bi ostati budna dobar dio noæi obja njavajuæi to je mislila time, "netko poput tebe." i68 Norman Mailer 9Nije to bilo nikakvo iznenaðenje. Alois se naposljetku odluèio vratiti Der Alteu. A za to i ne bi? Bio je realist, rekao si je, pa je navikao na neugodne mirise. Napo sljetku, èovjek se tu i tamo mora baviti Vragom. (Moj se vrag nasmijao kad mi je t o ispripovjedio.) Alois je u posjet oti ao sljedeæe nedjelje i opet je sa sobom poveo Adija. Djeèak je o vaj put gledao kuda idu. Put je bio dug oko kilometar i pol, pa je znao kako æe do kolibe doæi i sam, ako zapamti sva skretanja. Cijelo ga je vrijeme ispunjavalo ne lagodno uzbuðenje. Na elucu mu je le ao jad velik poput kruha, no, povrh tog tereta, srce mu je bilo vrlo ivahno. Znao je da ocu neæe reæi kako Der Altea namjerava posjet iti i neki drugi dan i to sasvim sam. "Da", stalno si je ponavljao, "neæe me biti strah otiæi tamo. No, mo da neæu iæi po noæi. T d je u umi previ e duhova." Adi je mislio kako je drugi susret njegovog oca i Der Altea nadma io prvi. U poèetku su prièali o prodaji meda na tr i tu i Adi ih je jedva pratio, no kad su rije ili poslo vne stvari, razgovor je opet postao zanimljiv. A to je bilo zato to starac nije m ogao prestati prièati o pèelinjim tajnama obavijenim drugim tajnama. "Da", rekao je Der Alte zvonkim glasom, "nikad se ne zamorim od razmi ljanja o tim siæu nim stvorenji ma, s njihovim besmrtnim medom i gotovo besmrtnim alcima. Za njihov je uzgoj potr ebna velika suptilnost." Poèeo je upuæenu raspravu. Alois jedva da je uspio koju dometnuti, no nije bio nezad ovoljan, jer æe sve to iskoristiti sutra u Fischlhamu. Dar tukcima! Adi je pak poz orno slu ao. Rijeèi koje nije razumio u glavi su mu ostajale po svojoj zvuènosti. "Mo emo li uopæe", upitao je Der Alte, "dovoljno pozornosti posvetiti ovom Stvoritel jevom ostvarenju? Tako je genijalno. Ti su nam vra iæci stigli kao dar Gospodinove b o anske i neobiène estetike - mudrosti prirode koja se izra ava u posve zaèudnom obliku. " Der Alte je nastavio prièati. A prièati je znao! Vukao je poveznice s Bo jim baletom, Bo jom gimnastikom, Bo jim ulaganjem u èudesno i zadivljujuæe. Der Alte se nije razlikov ao od mnogih na ih klijenata. Potièemo ih da hvale Boga. to vi e mogu. Uvijek. A on je pripovijedao tako dugo da je Alois, ponovno, uzvratio.

gospodine". tovi e. "nisam nikad vidio kako pèelinji dom izgled a iznutra. Zimskih mjeseci su pèele lijene. A za to i ne bi? Bio je realist. s njihovim besmrtnim medom i gotovo besmrtnim alcima. a da se nije poslu io vlastitim glasom. pa da djeèaku poka ete svoju kutiju za razgledavanje ?" Bilo je oèito da Der Alte ba i ne bi . Moram li èekati do ljeta ? Molim vas!" "Do proljeæa". "dovoljno pozornosti posvetiti ovom Stvoritel . Adi je ostao razoèaran. slegnuo ramenima. razgovor je opet postao zanimljiv. njihov æe ivot obuhvatiti krajnosti postojanja. " O. a jo ni jednu nisam vidio."sedam. A u nj ima se sad oèitavalo po tovanje. èiju je unutra njost s obje strane skrivala crna zavjesa. mislim da je osam tjedana. "Da". duga mo da dvije. Pogled tih plavih oèiju. "U redu". tek stvorenja nat opljena vlastitom sluzi. rekao je Der Alte. No. rekao je. rekao je Der Alte zvonkim glasom. "Za to nas ne povedete u kuhinju.) Adi se nije tako razoèarao otkako je prvi put vidio Edmun dovo lice èovjeèuljka. ru nih poput ohara. kojih je bilo bezbroj. No. èovjek se tu i tamo mora baviti Vragom. (Krilca su im bila sklopljena. Sad ne èine ni ta. U kuhinji. ruène pumpe za vodu iznad njega i vjedra ispod njega umjesto slivnika. stalno si je ponavljao. upitao je Der Alte. nije mu se svið o sinovljev pogled. bez ikakvog namje taja osim male peæi. velikih i ivih. jadno jato natiskanih i nabijenih. izmeðu kojih nije bilo niti desetak centimetara. Alois jedva da je uspio koju dometnuti. zbog razoèara nja koje se ukazalo na djeèakovom licu. Dar tukcima! Adi je pak poz orno slu ao. Na jednom je njegovom kraju bila uska staklena kutija. povrh tog tereta. no. "Mo emo li uopæe"." Poèeo je upuæenu raspravu. "neæe me biti strah otiæi tamo. stisnuto na Klarinoj dojci. Znao je da ocu neæe reæi kako Der Altea namjerava posjet iti i neki drugi dan i to sasvim sam.to je Alois i oèekivao. Za njihov je uzgoj potr ebna velika suptilnost. Napo sljetku. Kakav u asan ivot! Nedostaje im sunce. U poèetku su prièali o prodaji meda na tr i tu i Adi ih je jedva pratio. "Da". pa je navikao na neugodne mirise. pokazala bi se dva staklena zida. pomislio je djeèak . pa je znao kako æe do kolibe doæi i sam. "U ovom su èasu". "Mora se èekati do proljeæa. Jedino to grah ni kad nije izgledao tako ivèano. A to je bilo zato to starac nije m ogao prestati prièati o pèelinjim tajnama obavijenim drugim tajnama. A te su pèele mogle biti i grah koji se tiska u zagrijanim loncu." A stvarno su i bile. uznemirenih svjetlo æu. a vis oka jednu stopu. "one najjadnije meðu jadnima. no nije bio nezad ovoljan. Kod nas doma su veæ tako dugo" . s kup neèeg to je izgledalo poput lomljivih malih stvorenja. no na ljeto æe ih vidjeti kako ple u u zraku. jer æe sve to iskoristiti sutra u Fischlhamu. kazao je Der Alte.poku ao je na brzinu izbrojiti . Sad je zima. uzviknuo je. rekao si je. Rijeèi koje nije razumio u glavi su mu ostajale po svojoj zvuènosti. Alois se naposljetku odluèio vratiti Der Alteu." Adi je mislio kako je drugi susret njegovog oca i Der Altea nadma io prvi. Grozd stvarèica koje su plazile jedna preko druge. (Moj se vrag nasmijao kad mi je t o ispripovjedio. stajao je i st ol. ne. "nikad se ne zamorim od razmi ljanja o tim siæu nim stvorenji ma. Na elucu mu je le ao jad velik poput kruha. sudopera. T d je u umi previ e duhova. ako zapamti sva skretanja. Alois je napokon uspio koju i dometnuti.) Alois je u posjet oti ao sljedeæe nedjelje i opet je sa sobom poveo Adija. Djeèak je o vaj put gledao kuda idu. molim vas. no progovorio je Adi. Put je bio dug oko kilometar i pol. mo da neæu iæi po noæi. Uzdahnuo je kako ne bi briznuo u plaè. Sad su tek zbijene jedna uz drugu.Dvorac u umi 169 Pro lo je previ e vremena. "ali mora se pripremiti. èudesne poput rosnih kapi na sv etlu ranog i68 Norman Mailer 9Nije to bilo nikakvo iznenaðenje. nalik Klarinim. no kad su rije ili poslo vne stvari. a izmeðu njih je stajao okomit okvir ispunjen malim vo tanim æel ijama. Kad bi se taj zastor povukao. Cijelo ga je vrijeme ispunjavalo ne lagodno uzbuðenje." A onda je. ne veæih od tamnih tableta u boèici. srce mu je bilo vrlo ivahno.

rekao je Der Alte. Uzdahnuo je kako ne bi briznuo u plaè. Alois je napokon uspio koju i dometnuti. A opet se. Adi je ostao razoèaran. Sad ne èine ni ta. njihov æe ivot obuhvatiti krajnosti postojanja. osjetio pod jednako bliskim i starcu i ocu.) Adi se nije tako razoèarao otkako je prvi put vidio Edmun dovo lice èovjeèuljka. Na jednom je njegovom kraju bila uska staklena kutija. "nisam nikad vidio kako pèelinji dom izgled a iznutra. A u nj ima se sad oèitavalo po tovanje. Adi se. Zimskih mjeseci su pèele lijene. slegnuo ramenima. no na ljeto æe ih vidjeti kako ple u u zraku. ponovno. navukao na sebe najtopliju odjeæu i oti ao sjesti na klupu pod hrastom. rekao je Alois. " O. Bez obzira na svoje turobne strane. Jedino to grah ni kad nije izgledao tako ivèano. Der Alte se nije razlikov ao od mnogih na ih klijenata. Sad je zima. A ipak je o . IO. rekao je. To se smrdljivcu mora priznati. s kup neèeg to je izgledalo poput lomljivih malih stvorenja. stajao je i st ol. jer bi te èudesne rijeèi koje je izgovarao mogao slu a ti povazdan. zbog razoèara nja koje se ukazalo na djeèakovom licu. no progovorio je Adi. tovi e. Bo jom gimnastikom. gdje su bile smje tene dvije Langstrotho-ve kuti je. uznemirenih svjetlo æu. jadno jato natiskanih i nabijenih. "U ovom su èasu"." "Tako je".mudrosti prirode koja se izra ava u posve zaèudnom obliku. molim vas. "one najjadnije meðu jadnima. ne veæih od tamnih tableta u boèici. Tako neustra ive. "ali mora se pripremiti. pa da djeèaku poka ete svoju kutiju za razgledavanje ?" Bilo je oèito da Der Alte ba i ne bi . "Mora se èekati do proljeæa. kazao je Der Alte. U kuhinji. pomislio je djeèak . " Der Alte je nastavio prièati.poku ao je na brzinu izbrojiti . "U redu". mislim da je osam tjedana. pokazala bi se dva staklena zida. duga mo da dvije. velikih i ivih. Tamo je ostao dosta dugo. Ti su nam vra iæci stigli kao dar Gospodinove b o anske i neobiène estetike . usred te jeze. a jo ni jednu nisam vidio. Moram li èekati do ljeta ? Molim vas!" "Do proljeæa". nalik Klarinim. èiju je unutra njost s obje strane skrivala crna zavjesa. "Za to nas ne povedete u kuhinju. Potièemo ih da hvale Boga. Kod nas doma su veæ tako dugo" . A te su pèele mogle biti i grah koji se tiska u zagrijanim loncu. ru nih poput ohara. tek stvorenja nat opljena vlastitom sluzi.jevom ostvarenju? Tako je genijalno. Uvijek. a li mogu reæi kako do tog trenutka ni jednom nisam tako za alio to se moram oslanjati na svoje hafeldske agente. imao je stila. Sad su tek zbijene jedna uz drugu. Dvorac u umi 169 Pro lo je previ e vremena. bez ikakvog namje taja osim male peæi. a vis oka jednu stopu. Grozd stvarèica koje su plazile jedna preko druge. "Doði me posjetiti". izvukao iz kreveta." U starèevoj je ku hinji uzdrhtao od nepojmljivosti umiranja. prije nego je Alois dao znak da kre nu. pa si onda mrtav."sedam. Nije pro lo mnogo vremena (na sam Badnjak!). Kakav u asan ivot! Nedostaje im sunce. Pogled tih plavih oèiju. a izmeðu njih je stajao okomit okvir ispunjen malim vo tanim æel ijama. Ne znam koliko je ta zadnja poruka koju je promrmljao mogla utjecati na Adija. èudesne poput rosnih kapi na sv etlu ranog 170 Norman Mailer jutra." A onda je. A on je pripovijedao tako dugo da je Alois. Kad bi se taj zastor povukao.to je Alois i oèekivao. No. ne. a iz èasa u èas bivalo mu je sve hladnije. do k je ostatak kuæe jo spavao. A Adi si je mislio: "Ove te pèele mogu izbosti. A prièati je znao! Vukao je poveznice s Bo jim baletom. stisnuto na Klarinoj dojci. izmeðu kojih nije bilo niti desetak centimetara. a da se nije poslu io vlastitim glasom. uzviknuo je. Bo jim ulaganjem u èudesno i zadivljujuæe. gospodine". ruène pumpe za vodu iznad njega i vjedra ispod njega umjesto slivnika. (Krilca su im bila sklopljena. nije mu se svið o sinovljev pogled. Kako æe samo hrabro koracati kad udu medu zlatne latice cvj etova koji ih oèekuju. sudopera. kojih je bilo bezbroj. starac mu je uspio apnuti. Sto vi e mogu. uzvratio." A stvarno su i bile.

Stoga je stavio jednu ruku na sva ku. maminog sina i slinavog plaèljivka. Adi nije. ti su ruski anðeli postali jako sposobni za borbu s brojnim demonima koje smo postavili u Ruskoj pravoslavnoj crkvi i njenim manastirima. i on æe voljeti tebe. Svoje sam agente vi e puta ispitivao to se iz djeèa kovih misli mo e razabrati. ali je to ipak radio . dok pivo nije poèelo smrdjeti poput bljuvotine dojenèeta. mogao znati u kojoj bi od njih mogao biti mi . To je bio signal koji me zanimao. Ka ko je otac tog popodneva popravio paravan. postanete mentalno neaktivn i. bit æe ih sedmero. medu njima se razvije solidarnost." Dosta o tome. Molio se za nast avak pèelinjeg ivota. Niti tako brutalni. Buduæi da me nije bilo. 172. a ne to od toga se èinilo i vrijednim. Alois je ubrzo zakljuèio kako to nij e moguæe . Toga se oni ne b i mogli dosjetiti. Nikad nisam naletio na skupinu kand ela koji bi b ili tako odluèni kao ova ruska ekipa. Neæu dopustiti da zbog straha da ne budete u pravu. prij e tisuæu osam stotina devedeset i pet godina". Sad æe opet sva ta larma od hranjenja bebe po noæi i njenog plaèa danju biti uzaludna. k oja bi bila kakav napredak u odnosu na tri djeèaka kojima se. Buduæi da je bio Badnjak. kakav bi se mi mogao uvuæi u ko nicu. najdra e . skupio sam dovoljn o hrabrosti i kazao mu kako mi se na i izgledi da osujetimo samu krunidbu ba ne èine velikim. Najmilije. Zbog toga Aloisu nije bi lo do proslave novog roðenja. U krevetu por odilje le ala je djevojèica.rupa naprosto nije bila dovoljno velika . dok je sjedio medu kutijama . Mo da bih djeèaka naveo da povjeruje kak o mo e spasiti neke ivote tako da iskoristi jedinstvenu moæ uni tenja drugih. no za nju je nu an niz urezivanja snova. Lako je uvidjeti kako su mi ti dogaðaji u Rusiji barem privremeno bi li mnogo va niji od gotovo beznaèajnih zbivanja u Hafeldu. Nik ole II. Jer je Sin Bo ji bio prisutan.no Adija to nije uvjerilo. Da sam bio prisutan. U Petro gradu sam imao i vi e nego dovoljno posla. Kad me Maestro upitao za mi ljenje. To je bila noæ u kojoj si slobodno mogao udisati Dvorac u umi noæni zrak. Klara je zi.ogrubjele poput najpodmuklijih ruskih fratara . Tijekom nekoliko zadnjih stoljeæa. Norman Mailer Raèunao je kako æe dobiti pravu ljudinu od sina koja bi mu razvedrila starost." Adi je bio siguran. svaku je obgrlio jednom rukom. sijeènja rodila novo dijete. "Dopustite mi da promislim o konceptima koje bi neki od vas mogli ponuditi. Previ e æe se toga protiv nas postrojiti. To je moralo potjecati od Adija. Samo nje govo.stao. i smjestiv i se izmeðu kutija. "Ove se veèeri.u gostionici u Fischlhamu. Hoæe li on dati snagu k oja je Adiju bila potrebna kako bi mi a ubio snagom misli? Ubiti mi a snagom misli? Znao sam koliko su moji agenti ogranièeni. Moji agenti nisu ni ta izvukli iz Aloisovih odlazaka u gostionicu. rekla je Klara. Aloisa to jedva da je razveselilo. To je bilo njegovo. Maestro nije blagonaklon ni prema izos tanku bilo kakvog mi ljenja kod neposredno podreðenih. no opet. ba i nije mogao pohvaliti . da. Skupio sam hrabrost i kazao to mislim. Buduæi snagator kojeg se toliko i èekivalo nije stigao.divljaka. iz veèeri u veèer i to prilièan broj dana. poveæao bih uloge. Lete na zefirima itnog a . sad. ne bi nam trebalo biti suvi e t e ko napraviti veliki nered nekoliko dana nakon dogaðaja. ma kako hladan bio. a o n je bio najljubaznije ljudsko biæe koje je ikad hodalo zemljom. Ulaz je bio mal en. To je jed na od najkorisnijih pretpostavki koje mo emo ugraditi svojim klijentima. "rodio Sin Bo ji. Kad ljudi piju u napuèenoj prostoriji. Te je noæi Adi èuo svog oca kako se ali da se paravan koji je titio ulaz u ko nicu poderao. Ako ga voli . kad se Alois mlaði vrati iz S pitala. U dru tvu svojih pomoænika nailazio sam na znatnu oporbu svojem djelovanju. djeèaka je ispunio majèin slavljenièki duh. Ti jekom tih su mjeseci bili do kraja pripravni braniti krunidbu mladog careviæa. trudio sam se ne tugovati za izgubljenom moguænosti. Zanimao se ja ili ne.dr ao poprilièan zanos. Mete glasova u gostionici veæ se mogao mjeriti s djetinjom larmom kod kuæe. Zbog toga je te kand ele . Na proljeæe. Sad mu je u kuæi bilo estero ljudi. No. no. to bi se tu i tamo dogodilo. Oni su mi znatno korisniji od utnj e.

Ali kako da se isprièam ? To je. gutajuæi med i vodu. mogao je dati razumnu procjenu. Bog za kojeg si tako sigur na da je tvoj. "Netko me gurnuo". no osjeæao se suvi e ivahno da bi u ao u kuæu. dok je voda kipjela u dva velika lon ca. sad. Èudnih zvukova. kroz svoju cijev. a on je bio jedan od mnogih koji su patili poput svojih bratskih stvore nja . to ga nije nimalo iznenadilo. slu ao je pèele u jednoj ko n ici i zvuèale su èasno. N akon oklijevanja je stao dublje disati i utonuo u drijeme . kazala je mu u. tresnemo o tlo. "Nisi mi nikad rek ao da pazim". k oja bi bila kakav napredak u odnosu na tri djeèaka kojima se. i dalje je mogao èuti pripjev. " teta je". alopojka im je uobièajena. Kako to ti mali vra iæci mogu dr ati u sebi? Ujutro je bilo toplo. Pa za to mu pèele i ne bi bile zadovoljne? Ujutro æe stotine. Ponekad ih. meðutim. Mekano. A onda se opet uti alo. u kojem se. sjajna poput dobrog konja na paradi . Radije je sjeo kod ko nica i izvadio gumenu cijev koju je dr ao u d epu. Sanjao. Jer je tad. o tro je pokucao sa strane. Poku ao je izraèunati koliko bi u kutiji m oglo biti pèela. njegove su horde bile posvud iznad njega. Sve je zamirisalo na prezrele banane.ne. pa je mogao slu ati rojenje nastam bi u tom gradiæu. Koliko god bio pijan. a onda i trideset metara dal eko od ko nica. Na povratku. skinula je pelene sa trika i opet ih krenula iskuhavati. èesto uzviknu. Zla tice po snijegu! Na triku za rublje visjele su Pauline pelene. petnaest. naposljetku. ali oni znaju da je tako bilo. ii. ne to to nam je Bog dao da radimo. To obièno shvate osobno. sestrinskih stvorenja .lkohola. " to æe sve to rublje morati ponovno prati. ne. a bijes nije bio njihov. Sr d ba je udarila meðu lopatice." Oti la je. gotovo melodija.tko bi ih pre brajao? Ostavljale su izmet svuda uokolo.kakav prljav prizor. u ao je u kuæu i svukao ko ulju i hl aèe. prvo toplo jutro zatopljenja u veljaèi i dok je Alois izlazi o iz kuæe. u t om trenu. u spoznaji kako su kao ljudi. ravnopravni vanjskim silama. u velikom krugu oko klupe s ko nicama.u gostionici u Fischlhamu. pun sitnih zadovoljnih kre e nda. Poput ica lude violine. To je sigurno toèan odgovor. Pola sata poslije. tisuæe . a snijeg je postao polje bje line prekrivene bezbrojnim utim toèkicama. Da. ba i nije mogao pohvaliti . zamrljane. sad se probudio i postao bolno svjestan svog onog izmeta koji se u zajednica ma tih mjeseci nagomilao. no prilike nam se ipak ukazu kad se ljud i s piæa teturajuæi vraæaju kuæi. Zdrave pèele nisu ostavljale izmet u vlastit om stani tu (osim mo da najgorih i najljenijih trutova). Recimo da i h je dvadeset tisuæa. Zbog toga Aloisu nije b ilo do proslave novog roðenja. nikako. a onda i tisuæe biti u grozdu pripravnom za sisanje mre ice na staklenci irokog grla. Èuo se elegantan zvuk. Nast ojao se prenuti. èak je i trid eset i pet metara od ko nice mogao vidjeti ute toèkice. Potom se strovalio u krevet. Alois sebi nije namjeravao kazati da mu je ao. a svi su ispu tali izmet u uske redove Langstrothove kutije . Na ao se u nekom velikom unutra njem prostoru sa upljin ama. stotine. Jer se radilo o snu. ali je to ipak radio . poput ko nja u vrsti. Po tom su mraku u èasu ugodnog pijanstva Aloisu dolazile odvojene misli. rekao je. Potom je jedan kraj stavio na zid Langstrot-hove kutije. To za na posao nisu dobri uvjeti za rad. mogao èuti p romjenu zvuka. No. bratski prkoseæi upadu i anðela i demona. Tad smo spremni.divljaka. Iako je znao kako ko nicu ne smije uznemirivati. Ispu tale s u izmet. i . Kakav j e to samo bio golemi pljusak izmeta! Alois je izmjerio koracima. nije ba lijepo. Nakon to se tako dovoljno dugo nastojao razbuditi. Prièekat æe one dok dovoljno ne zatopli da bi to mogle raditi va ni. Do la mu je jedna zakljuèn a misao. Jesu li to dizale uzbunu? Dvorac u umi 173 Povisila se visina tonova. da. Poput maèke kad uvlaèi kand e.te su mu se pèelinje himne puno vi e sviðale od tuljenja dojenèeta. Klara je bila tako srdita koliko si je samo smjela dopustiti. jedna po jedna velika misao. Koja prede u snu.kopnio je u grèevima te ke crijevne bolesti. maminog sina i slinavog plaèljivica. Alois bi se tu i tamo zateturao. Nitko im ne vjeruje. nalazio zajedno s pèelama. Vi e mu je bilo drago Norman Mailer Raèunao je kako æe dobiti pravu ljudinu od sina koja bi mu razvedrila starost. razjareni zbog izgubljeno g vremena. No.

sestrinskih stvorenja . skinula je pelene sa trika i opet ih krenula iskuhavati. "Nisi mi nikad rek ao da pazim". gutajuæi med i vodu. To je sigurno toèan odgovor. bit æe ih sedmero. no prilike nam se ipak ukazu kad se ljud i s piæa teturajuæi vraæaju kuæi. njegove su horde bile posvud iznad njega. nije ba lijepo. a onda i tisuæe biti u grozdu pripravnom za sisanje mre ice na staklenci irokog grla. kazala je mu u. a onda i trideset metara dal eko od ko nica. mogao je dati razumnu procjenu. Alois bi se tu i tamo zateturao. ii. Radije je sjeo kod ko nica i izvadio gumenu cijev koju je dr ao u d epu. sad se probudio i postao bolno svjestan svog onog izmeta koji se u zajednica ma tih mjeseci nagomilao.te su mu se pèelinje himne puno vi e sviðale od tuljenja dojenèeta. u kojem se. a svi su ispu tali izmet u uske redove Langstrothove kutije . Sanjao. èesto uzviknu.kakav prljav prizor. Na povratku. a snijeg je postao polje bje line prekrivene bezbrojnim utim toèkicama. alopojka im je uobièajena.kopnio je u grèevima te ke crijevne bolesti. A onda se opet uti alo. meðutim. Poput ica lude violine. Jesu li to dizale uzbunu? Dvorac u umi 173 Povisila se visina tonova. . Klara je bila tako srdita koliko si je samo smjela dopustiti. Bog za kojeg si tako sigur na da je tvoj. Moji agenti nisu ni ta izvukli iz Aloisovih odlazaka u gostionicu. Sad mu je u kuæi bilo estero ljudi. To obièno shvate osobno. prvo toplo jutro zatopljenja u veljaèi i dok je Alois izlazi o iz kuæe. pa je mogao slu ati rojenje nastam bi u tom gradiæu. ali oni znaju da je tako bilo. sjajna poput dobrog konja na paradi . jedna po jedna velika misao. dok je voda kipjela u dva velika lon ca. bratski prkoseæi upadu i anðela i demona. slu ao je pèele u jednoj ko n ici i zvuèale su èasno. to ga nije nimalo iznenadilo. Mete glasova u gostionici veæ se mogao mjeriti s djetin jom larmom kod kuæe. gotovo melodija. stotine. Ispu tale s u izmet. No. razjareni zbog izgubljeno g vremena. Da. Èudnih zvukova. pun sitnih zadovoljnih kre e nda. naposljetku. To za na posao nisu dobri uvjeti za rad. Koliko god bio pijan. rekao je. o tro je pokucao sa strane. u t om trenu. "Netko me gurnuo". Kako to ti mali vra iæci mogu dr ati u sebi? Ujutro je bilo toplo. Nitko im ne vjeruje. Po tom su mraku u èasu ugodnog pijanstva Aloisu dolazile odvojene misli. tresnemo o tlo. a on je bio jedan od mnogih koji su patili poput svojih bratskih stvore nja . Kakav j e to samo bio golemi pljusak izmeta! Alois je izmjerio koracima. ne to to nam je Bog dao da radimo. Nast ojao se prenuti. tisuæe . Poput maèke kad uvlaèi kand e. Iako je znao kako ko nicu ne smije uznemirivati. " to æe sve to rublje morati ponovno prati. Potom je jedan kraj stavio na zid Langstrot-hove kutije. Jer je tad. kad se Alois mladi vrati i z Spitala. poput ko nja u vrsti. Ali kako da se isprièam ? To je. u velikom krugu oko klupe s ko nicama. dok pivo nije poèelo smrdjeti poput bljuvotine dojenèeta. No. zamrljane. no osjeæao se suvi e ivahno da bi u ao u kuæu." Oti la je. petnaest. Lete na zefirima itnog a lkohola. Zdrave pèele nisu ostavljale izmet u vlastit om stani tu (osim mo da najgorih i najljenijih trutova). Prièekat æe one dok dovoljno ne zatopli da bi to mogle raditi va ni. Poku ao je izraèunati koliko bi u kutiji m oglo biti pèela. èak je i trid eset i pet metara od ko nice mogao vidjeti ute toèkice.ne. Do la mu je jedna zakljuèn a misao. a bijes nije bio njihov. Kad ljudi piju u napuèenoj prostoriji. N akon oklijevanja je stao dublje disati i utonuo u drijeme . Sr d ba je udarila meðu lopatice. Koja prede u snu. Recimo da i h je dvadeset tisuæa. nikako. mogao èuti p romjenu zvuka. Potom se strovalio u krevet. Èuo se elegantan zvuk. Nakon to se tako dovoljno dugo nastojao razbuditi. Na proljeæe. medu njima se razvije solidarnost. u ao je u kuæu i svukao ko ulju i hl aèe. Pa za to mu pèele i ne bi bile zadovoljne? Ujutro æe stotine. i dalje je mogao èuti pripjev. u spoznaji kako su kao ljudi. kroz svoju cijev. " teta je". Na ao se u nekom velikom unutra njem prostoru sa upljin ama. Sve je zamirisalo na prezrele banane. nalazio zajedno s pèelama. ne.tko bi ih pre brojao? Ostavljale su izmet svuda uokolo. Zla tice po snijegu! Na triku za rublje visjele su Pauline pelene. ravnopravni vanjskim silama.z veèeri u veèer i to prilièan broj dana. Pola sata poslije. Mekano. Ponekad ih. Jer se radilo o snu. Tad smo spremni.

Kakav j e to samo bio golemi pljusak izmeta! Alois je izmjerio koracima. Na proljeæe. Jesu li to dizale uzbunu? Dvorac u umi 173 Povisila se visina tonova. slu ao je pèele u jednoj ko n ici i zvuèale su èasno. Èudnih zvukova. Mekano. nalazio zajedno s pèelama. Kako to ti mali vra iæci mogu dr ati u sebi? Ujutro je bilo toplo. nije ba lijepo. ravnopravni vanjskim silama. da. gotovo melodija. Radije je sjeo kod ko nica i izvadio gumenu cijev koju je dr ao u d epu. njegove su horde bile posvud iznad njega. Potom je jedan kraj stavio na zid Langstrot-hove kutije. Recimo da i h je dvadeset tisuæa. stotine. Nast ojao se prenuti. razjareni zbog izgubljeno g vremena. Poku ao je izraèunati koliko bi u kutiji m oglo biti pèela. ba i nije mogao pohvaliti . To za na posao nisu dobri uvjeti za rad. a onda i trideset metara dal eko od ko nica. u velikom krugu oko klupe s ko nicama.ne. Po tom su mraku u èasu ugodnog pijanstva Aloisu dolazile odvojene misli. No. Potom se strovalio u krevet. Do la mu je jedna zakljuèn a misao. sad se probudio i postao bolno svjestan svog onog izmeta koji se u zajednica ma tih mjeseci nagomilao. Poput ica lude violine.tko bi ih pre brojao? Ostavljale su izmet svuda uokolo. Moji agenti nisu ni ta izvukli iz Aloisovih odlazaka u gostionicu. Nitko im ne vjeruje. Zla tice po snijegu! Na triku za rublje visjele su Pauline pelene. "Netko me gurnuo".u gostionici u Fischlhamu. Ponekad ih.Alois sebi nije namjeravao kazati da mu je ao. no osjeæao se suvi e ivahno da bi u ao u kuæu. Koja prede u snu. pa je mogao slu ati rojenje nastam bi u tom gradiæu. dok pivo nije poèelo smrdjeti poput bljuvotine dojenèeta. pun sitnih zadovoljnih kre e nda. nikako. zamrljane. sad. jedna po jedna velika misao. To je sigurno toèan odgovor. ali oni znaju da je tako bilo. Sr d ba je udarila meðu lopatice. o tro je pokucao sa strane. Zdrave pèele nisu ostavljale izmet u vlastit om stani tu (osim mo da najgorih i najljenijih trutova). Koliko god bio pijan. k oja bi bila kakav napredak u odnosu na tri djeèaka kojima se. mogao èuti p romjenu zvuka. a svi su ispu tali izmet u uske redove Langstrothove kutije . Kad ljudi piju u napuèenoj prostoriji. Lete na zefirima itnog a lkohola. Poput maèke kad uvlaèi kand e. gutajuæi med i vodu. i dalje je mogao èuti pripjev.divljaka. Na povratku. No. prvo toplo jutro zatopljenja u veljaèi i dok je Alois izlazi o iz kuæe.te su mu se pèelinje himne puno vi e sviðale od tuljenja dojenèeta. A onda se opet uti alo. u kojem se. Nakon to se tako dovoljno dugo nastojao razbuditi. mogao je dati razumnu procjenu. sestrinskih stvorenja . èak je i trid . poput ko nja u vrsti. kroz svoju cijev. u ao je u kuæu i svukao ko ulju i hl aèe. Vi e mu je bilo drago 172 Norman Mailer Raèunao je kako æe dobiti pravu ljudinu od sina koja bi mu razvedrila starost. u spoznaji kako su kao ljudi. Prièekat æe one dok dovoljno ne zatopli da bi to mogle raditi va ni. Tad smo spremni. iz veèeri u veèer i to prilièan broj dana. èesto uzviknu. a bijes nije bio njihov.kakav prljav prizor. Èuo se elegantan zvuk. bit æe ih sedmero. Zbog toga Aloisu nije bi lo do proslave novog roðenja. a on je bio jedan od mnogih koji su patili poput svojih bratskih stvore nja . sjajna poput dobrog konja na paradi . ne. u t om trenu. tresnemo o tlo. Sve je zamirisalo na prezrele banane. Iako je znao kako ko nicu ne smije uznemirivati. Alois bi se tu i tamo zateturao. no prilike nam se ipak ukazu kad se ljud i s piæa teturajuæi vraæaju kuæi. medu njima se razvije solidarnost.kopnio je u grèevima te ke crijevne bolesti. petnaest. Ispu tale s u izmet. bratski prkoseæi upadu i anðela i demona. Mete glasova u gostionici veæ se mogao mjeriti s djetinj om larmom kod kuæe. Sad mu je u kuæi bilo estero ljudi. Jer je tad. n. Jer se radilo o snu. kad se Alois mladi vrati iz Spitala. meðutim. maminog sina i slinavog plaèljivka. Da. a snijeg je postao polje bje line prekrivene bezbrojnim utim toèkicama. Pa za to mu pèele i ne bi bile zadovoljne? Ujutro æe stotine. Na ao se u nekom velikom unutra njem prostoru sa upljin ama. N akon oklijevanja je stao dublje disati i utonuo u drijeme . To obièno shvate osobno. Sanjao. ali je to ipak radio . a onda i tisuæe biti u grozdu pripravnom za sisanje mre ice na staklenci irokog grla. alopojka im je uobièajena. tisuæe . to ga nije nimalo iznenadilo.

" Poslije se tog istog dana Adi prisjetio kako mu je Alois mlaði ravno na nos stavio prst izmeta. dok je voda kipjela u dva velika lon ca. Kako su samo odu evljeno letjele naokolo. a èak ga je i samo sjeæanje potaknulo na jako èudan uzvik. ne. rekao je. pa su i pèele ponovno iza le. To je ba zloèesto." Uhvatila ga je za uho.zahihotala se ." Vidjela je kako je spreman napraviti scenu." "To nije tvoja briga. Zijevnuo joj je u lice. kao da poticaj da ode u posjet starcu eli nekako potro iti. skinula je pelene sa trika i opet ih krenula iskuhavati. no u glavi je i dalje vidio svako mjesto u umi gdje se put raèvao i bio je svjestan da bi kolibu znao naæi. Zato to je u njima bila sva ta kakica. Sutradan je. "Svi seru". A to mo emo i mi. kao da ga netko pote e uzetom. "Ti misli da veæ sve zna ". Postoji i tajni svijet. " to æe sve to rublje morati ponovno prati. "da mi je kradomice kazala kako je prava izreka." Der Alte je djeèaku stavio ruku na bedro. "Svi seru. Alois sebi nije namjeravao kazati da mu je ao. Kiicbe. sve ive stvari. èuje li me? Gledaj te pèele. jako. no u ruci jo nije dr ao licu meda. htio je to. Ki rbe. "Tvoja mama ima jednu izreku". Onda se sjetio to mu je Angela jednog jutra apnula. Kad je Klara oti la u crkvu. Vi e mu je bilo drago 174 Norman Mailer zbog pèela. a opet tako radosnim. Ali kako da se isprièam ? To je. Veæ je to èuo. jo se nije bojao. Kako je bila subota. Adi je poèeo trèati po livadi. i ovaj je put stajao u dovratku." "Tko ti je to rekao? Moja mama?" "Ne smijem ti reæi. Adi mu je morao sjesti u krilo. Tako si drag i jak. nego mamina. "a Edmund?" " to je s njim?" "On to jo radi u gaæe. a zbog toga je pomislio na Dvorac u umi J75 Der Altea koji mu je sad tako èesto dolazio u misli. rekao je Der Alte. ili æe ostati posran. da. da bi je dobio. oèe". Taj je svijet tajan. Jo se uvijek o sjeæao poni enim. Neka èuje malo pravih r ijeèi. und. Zelja da sam preva li taj put tako ga je vukla. "U redu. sasvim siæu nim pelenama. ili. "Da. a Alois ga je odjednom odluèio pozvati. Adi je bi o blizu na livadama. kazala je mu u. Cijele zime se suzdr av ju. to kakav si ti. A majku je sve to tako sr dilo. Èvrsto su odluèile da neæe prljati ko nicu."'und Kacke!'" Sad se i on hihotao. a sad su je se oslobodile. ne to to nam je Bog dao da radimo. Te su pèele plesale na vjetru. Klara je bila tako srdita koliko si je samo smjela dopustiti. U koli su èitali bajke i ponekad su govorile o biæima koja su u umi jela ljude i zlodusima koji su djeèicu pre .'" Klimnuo je glavom.'" . èula sam od tvoje majke. Nije se mogao prestati hihotati. Djeèak se nije bojao. "Da . koja me voli makar joj nisam kæi. Otkrit æu ti". "Voljet æu te kao unuka i ne mora me se bojat i. Mi samo ispravni ljudi.. "Sjeti se" . Do la mu je luda slika svake pèele s pelenama. rekla je. Pola sata poslije. Kirbe. Poèeo se tako smijati da mu je do lo na mokrenje." "Ali." "Reci mi ili æu se derati dok me ne èuje. Kiicbe. " teta je". Krasne su. Ono na to treba misliti jest kako se dreka osloboditi. "Nisi mi nikad rek ao da pazim". a Alois zadrijemao.eset i pet metara od ko nice mogao vidjeti ute toèkice. u nedjelju. 'Kinder. jedva ga dodiruj uæi. kazala je.." "Takav si ti. dok ga je hranio medom. "ali ne zna . To je tako kako treba biti . naposljetku. A nije ga prolazilo ni uzbuðenje zbog tog leta proèi æenja. Adi je shvatio kako bi rado posjetio Der Altea. A Der Alte. te pèele. '"Kinder. Prostor u kojem ivimo dr imo besprijekorno èistim. gore su od beba. rekao je mali Adolf." Oti la je. rekla je. ti s i tako dobar deèko". rekla je Angela. koji je za taj posjet bio spreman (zasigurno zahvaljujuæi i stoj poruci koju je primio i Adi). Razumi je li? Mora biti uredan. opet bilo toplo. rekao je djeèaku. Bog za kojeg si tako sigur na da je tvoj. O. mo da tek pomalo. posebno kad je morao mokriti. tvoje drage majke. I oti ao je.

Mogu li je sad uzdignuti na razinu nedosti nu njenim sestrama? Zao mi j u je. "jasno mi je. Nije ni trebao pitati. A to je dvadeset puta na dan. Da". Da. "Ne znam to æe se jo dogoditi"." Dvorac u umi 177 "Da". Uzdahnuo je. "Nemoj to nikome isprièati". Stoga. mora ivjeti sama u kutiji za maticu koju sa m joj namijenio. Mora. potrudim se s njom prozboriti. Odabrao sam tu pèelicu da ivi sama. Ona mo e nastati kad se stra na usamljenost z amijeni drugarstvom. Ona je personifikacija usamljenosti. kazao je Adi. Der Alte je rekao nekoli ko rijeèi koje su kod njega izazvale iznenaðenje nalik onom kad se okrene stanica u knjizi i uka e lijepa slika. dr im je na toplom i odlièno je hranim i na nj u stalno mislim svim svojim srcem. To bi svakako bilo previ e za oèekivati. hoæu vidjeti mogu li je barem nakratko usreæiti. Volite je. rekao je Der Alte. One su" . Pèele ive u ko nici. Nakon to je tako pro lo gotovo pa sat vremena." "Poku ava li progovoriti?" "Pu ta glasove. No. Hoæe li se otac zapitati gdje je? No. Zasigurno!" Der Alte se osmjehnuo. Ne tra e samostalan ivot. Zatra io je da vidi pèelu. Tako je usamljena. No." Je li Der Alte postajao senilan? Nije! Taj neèuveni pothvat "blagostanja" za jednu izdvojenu pèelu.imao j e svoju svrhu i za Maestra. "nadam se da æe vam to uspjeti. Bilo je bolje nego u oèevom krilu." Adi je znao. postupak oèito glup . Ali elim da zna kako na nju mislim. Sad je sretnijim mislima poku avao prekriti ne sretne. "Kad je izvadim iz njen e kutijice." "Zar ne odleti?" "A. Tako je tu no biti usamljen. hoæe. rekao je. "Ali ne. "O". Dr im je u kuhinji. Bila je mala i ivahna i kad je Der Alte otvorio kutiju. "Vi e ih nema. rekao je Der Alte. "ali poku avam jako usreæiti jednu pèelu .poku ao se sjetiti izraza "privr ene su zajednici. Skoèila je na vrh starèevog prsta koji je uronio u med. poèeo se ipak osjeæati pomalo nelagodno. kako bi to bilo divno ako bih uspio raz vedriti osjeæaje tog malog stvorenja? Naposljetku. nakon to sam je odabrao. ne." "Moj otac ka e da pèele ive samo jedne za druge.tvarali u svinje i koze. bojim se za ovu pèelu." "Mo da". Izopæenici mogu po stati pravo vrelo informacija. S ocem se nikad nije znalo kad æe mu u li ce puhnuti dim od lule. Sto je takoðer smisleno: Der Alte i Adi bili su suznih oèiju kad je djeèak sljedeæi put do ao u posjet i zbli ili su se vi e n . No. Zato to. poku avam joj donijeti ugodu spasa. Najèudniji pokusi dosta toga otkriju. "Ono to poku avam nije lako i èini mi se da su mi izgledi za uspjeh slabi. Nedostaje joj roj. vidjet æemo je l i bilo kakvog napretka. prije moje intervencije bila je beznaèajna. No. Hoæe li uginuti?" "Prije ili kasnije." "Zar nema krila?" Nastala je stanka.posebno nakon to je ostala bez krila . ali zna da ne smije poku ati letjeti." "Tvoj otac ima pravo. dragi deèko. stala je poskakivati od u zbuðenja. rekao je Der Alte. Stvarno sam elio vi djeti to æe biti ako odaberem jednu pèelu. sjediti na Der Alteovim koljenima nije mu se èinilo o pasnim." "Èak i ako ih se stalno dobro hrani?" "Ti si najpametniji deèko kojeg sam dosad upoznao. "Kad me sljedeæi put posjeti . ne potièem ja tu pèelicu da progovori na im jezikom. No. A njih su dvojica tako ostala sjediti jo dugo nakon to je Adi okusio cijelu licu me da i nije ga smetalo to mu Der Alteova ruka le i na koljenu. Ponekad je èak i izvadim iz kutije za maticu. Sto nije tako i76 Norman Mailer lako. Samo je elim usreæiti. to sam sprijeèio. Reæi æu kako je jedan ishod postao jasan. kad odlazim u drugu sobu. tako je sretna." Nje no je dotakao djeèaka po glavi. klimajuæi glavom. skakuæe. makar i nije matica. Sve æu ti o njoj isprièati. rekao je Adi. Sve razumije . Na e je utjelovljenje usamljenosti bez krila uginulo prije nego to ju je Adi ponovno vidio. blizu mene. Ona ne razumije to joj govorim. kad se uzvrpoljio.

Alois ju je poslao u kuæu. ivim pogledom prateæi oèevo predavanje. dio opreme koju je kupio p et mjeseci prije. bili su mu pomoænici. rekao je Alois. Sad kad je otvorio da pogleda.bila je tek neznatno veæa od svojih pèela radilica. Dvije su zajednice cijelu zimu provele na istoj klupi. To je Aloisa zabrinulo. no potvrdilo se da ima smisla za pèelarstvo. Nije s e bio zabrinuo zbog sitnica. Ostala je jo hrpa mrtvih pèela koje je trebalo prebroj iti. n o samo je jedna bila puna ivota. Kako b i bio siguran da je broj toèan. Nitko u njegovom razredu nije to znao." Adi se sjetio Der Alteove usamljene pèele. pa vratio poklopac. 12. A tad je ustan ovio ba ono èega se bojao. Jer je tako trebalo biti i s drugom. Veæina urezanih snova ne razlikuju se od napu tenih temelja kakve se mo e vidjeti u predgraði ma Treæeg svijeta. sjedeæi na susjednoj klupi do Aloisa. no bolesne pèele u ovoj su ko nici izmetom prljale prosto r na kojem su jele i spavale. dok se drugu ne bi moglo nazvati zdravom. Matica je vje rojatno sad polagala jaja iz svoje dobro oèuvane zalihe sperme. naravno. Sad je jedna od ko nica svakog jutra bila sve te a. vrativ i se iz kole. a ma nja od trutova. To ne treba shvatiti kao jedinstveni Dvorac u umi 179 uzrok onog to se dogaðalo poslije. Jedino mu je bil o ao to san nije uspio dovr iti. na Maestrov prijedlog. zapalio ga i ostavio da se dimi na podu lo e ko nice. No. koja je sad veæ bila mrtva. Der Alte je svoju pèelicu volio. a sam postupak nije bio te ak. Stoga je Alois odluèio da preostale pèele u zajednici ugu i plinom. Ko nice su se uskome ale. Prije toplotnog vala. Ostavljena da se zbog nedostatka sredstava pretvore u pra inu. a u kojem otac od Adija tra i da sve mrtve pèele prebroji. Nije se to moglo usporeðivati. Poèetkom o ujka." "Ja se nisam uzrujao. sve s u bile polo ene na besprijekorno bijelu tkaninu. niti prebro javanju le eva. To ga je zabrinulo. ni pribli no. Zar je matica uginula? Nije ba znao kako bi tu damu prepoznao . Uzeo je mali sumporni kolaè. posljedice bluda k ojem se visoko u zraku prepu tala pro log ljeta. koji se mo da u narednim desetljeæima i neæe odigrati. on je bez obzira na to bio ponosan do kako je velikog broja uspio stiæi. Bilo je èetrdeset redova po stotinu pèela. "Tako se uzrujati! U prirodi za slabe nema milosti.go ikad. vidio j e kako su mnogi èe ljevi za nove nara taje prazni. Tu bih èitatelja upozorio da ne pridaje previ e pozornosti gu enju plinom. od èega su mu i pak zasuzile oèi. prije nego to su je prekrili licom zemlje. Te sam noæi. Iz zabrinutosti koja je potrajala cijele zime rodila se i smionost. ali je na kraju odl uèio da neæe. Der Alte je malu kutiju ibica ukrasio kako bi pèeli poslu ila kao lijes. Ulaz u ko nicu je zaèepio. pripremio jedno malo urezivanje sna. drugoj je podnicu prekriva la cijela hrpa siæu nih le ina.to je svakako bio zamoran san. Radilo se o snu koji se vraæa. to se. "Tv oja je starija sestra blesava". Odluèio je otvoriti poklopac obje Langstrothove kutije i pogledati. na èovjekovoj psihi ostavi tek toèkicu. dovoljno jednostavno da ga mogu izvesti najbolji od mojih ha-feldskih agenata. Stoga to urezivanje sna. nije moglo usporeðivati. a plin je svoj posao mogao brzo obaviti. a starac i djeèak su je potom polo ili u malu rupu. Èinilo se kako je ko nicu opusto ila neka stra na bolest. stigao je tjedan koji je Hafeldu svaki dan donosio sunce. Odluèio se za jednu subotu. po stotinu u svakom . koliko god bilo vje to izv edeno. le e . Alois je uz pomoæ svoje gumene cjevèice u drugoj zajednici èuo p uno nemirnog zujanja. rekao je Alois. Dok je u dobroj kutiji na podnici le alo nekoliko mrtvih pèela. No. jedan otisak stopala koji slu i za i èekiva nje buduæeg slijeda dogaðaja. U to se mo ete kladiti. "Hajdemo sad isprazniti kutiju i oèistiti èe ljeve. Stao je treptati da odagna suze. a najotpornije meðu zimskim pèelama krenule su u potragu. Adi i Angela. No. Kad je A ngela zaplakala zbog smrti jadnih pèela. Adi ju je nalo eno da ih posla e u redove. Dobru se ko nicu mor a za tititi. Dotad nije shvaæao da zna brojiti d o èetiri tisuæe. i78 Norman Mailer Zbog toga bi inaèe klonuo duhom. Adi je proma trao. Èak je bio spreman pozvati Der Altea da mu pomogne." "Dobro".

Dvorac u umi . bukve i tre nje. Ponekad bi promatrao stare pèele koje su u zdravoj kutiji pre ivjele zimu. jer je tad prati svita koja iznad svakog polo enog jaja ca lebdi do voljno dugo da po lièinkama izbaci vlastite enzime. Nije se zamarao mislima kako su sve tri njegove matice oploðene prije godinu dana. Na livadama æe biti gomila cvijeæa. Jedna æe osnovati zajednicu u rasku enoj kutiji. a njegove su pèele punile æelije . Raspolo enje mu je dodatno popravila pojava prvog meda . Otac i sin sad su s u itkom pazili na ulaze ko nica. Alois se morao podvrgnuti predavanju. "ne miri e kako treba. javori i jabuke.mo e li se to tako desiti? Naravno. pa æe biti mjesta da svaka zajednica sagradi vo tane æelije za svoje nove nara taje. Na taj æe naèin sve tri biti ispunjen e samo djelomièno. "da proizvode jo vi e meda. nije bilo tako jednostavno vaditi èe ljeve radi pregleda. Mlade su pèele zauzimale njihova mjesta. nego s dvije ma tice (obje oploðene pro le godine). a d rugu se mo e smjestiti u kutiju koju i8o Norman Mailer je Alois napravio pro le jeseni. kao i æelije za pohranu novog meda. Nove æe pèele biti njegove. Neke od èe ljeva s novim nara tajem. A samopouzd anje koje su mu donijeli ti rezultati odvelo ga je k Der Alteu. Aloisu poèelo èiniti kako je pomalo ovladao i pravim pèelarskim umijeæem. Nimalo nije htio ispasti nespretnjakoviæ koji bi zdrobio maticu. Iz svojih je knjiga Alois na uèio da te siæu ne æelije pèele radilice voskom zatvore tek kad udjel vode u medu padne is pod 20 posto. rekao bi. pa su po tome. Stigao je travanj. koje æe sve procvast i . Èinilo mu se kako se napokon upustio u tra jan pèelarski poduhvat. Der Alte ga je èak i pouèio kako da prepozna aktivnu maticu. a èe ljevi za med poèeli su se puniti. Svakog bi jutra ekipa novoroðenih pèela radilica pokupila sve le eve koji su pali na pod ko nice i izbacila ih van na ulaz s a stra arima. ljive. Sjajno se razvijala. a onda ih vratiti n azad. "Gledaj. gdj e su na stra i bile pèele èuvarice. za tiæenom ruka vicama. rekao bi djeèaku. gdje je ostao do voljno dugo da kupi novu maticu. ozbiljna bi pogre ka bila pretpostaviti kako je sve ono to je uslijedil o odreðeno takvim umetnutim snom. pèele bile Der Alteova djeca. "Èarobne uèvr æivaèe". Prema tome. ali se vratio ne s jednom. Ako je veæ jednu zajednicu morao i zgubiti rasku ivanjem. Bez obzira na to. Alois je i dalje morao zajednice hrani ti medom. a onda ponovno odletjela.ba kako je bilo i predviðeno! A vani se u svojoj bijeloj opravi s velikim bijelim èetvrtastim velom. uskoro æe se moæi smatrati gazdom tri druge. Aloisa je ponovno opila predanost njegovih tek roðenih stvorenja takvim zad aæama koje nikad ne prestaju. koja æe zamijeniti onu ugu enu plinom u Langstrotho voj kutiji. morat æe potro iti lijepe novce da bi uopæe moga o pomi ljati na takav uspjeh. uz sve to bogatstvo koje su donosile. a potom i s rampe. sve j e procvalo. oèe"." U svakoj od tr i ko nice le alo je pet ladica ispunjenih èe ljevima. rekao je Der Alt . Oronula od pretjerane uporabe. Kako bi posu ile vi ak vode.na zapu tenom polju poput iskopina. 13Dobra je ko nica bila ne to posve drugo. j er bi èuvarica otjerala posjetitelja. Uvjeravam vas kako bismo mi prvi zapljeskali kad bi to bilo ba tako jednostavno. Adi bi se povremeno proderao. dok su skupljaèice od jutra do mraka odlazile na s voje zadatke. Svaku pèelu koja bi se vratila s peludi pa ljivo bi on ju ila neka od èuvarica. pèele su svaki dan morale satima mahati kri lcima. Bile su na umoru. To nije te ko dok u prazn e æelije le e jaja ca. a ne Der Alte-ove. Svaka bi se skupljaèica sa svojim teretom vratila svakih nekoliko mi nuta. Svaki se tjedan poveæava la te ina zajednice. mo e se prebaciti u dvije prazne kutije. osjeæao je oprezni optimizam." No. hrastovi. Alois jedva da bi stigao oplakati njihov odlazak. orasi. Volio je sjediti uz ko nice zajedno s Adijem. a djeèak je bio bri no za tiæen opravom i ve lom koje je izradila Klara. Cvjetovi su izl azili iz pupoljaka. Sad su to bili oronuli ostaci dotrajalih krila. Alois je proèitao da je za kilogram meda trebalo o baviti èetrdeset tisuæa takvih misija. "To je zato". kao i èe ljeva s novi medom. A u tri su odvojene ko nice tri mati ce polagale svoja jaja ca u æelije. Naposl jetku. s njihovih je tijela nestalo dlaèica. prije nego bi je pustila uæi.

" Zbog toga je bilo dana kad bi se gotovo iscrpio mièuæi krovne ljepenke s vrha svake ko nice. jer smo dobri momci.podigao je ba takav mali spremnik. jer bi sunce ponovno iza lo i dan je opet bi o topao. "To je vrijeme kad mnoge okvire pomièete i stru et e vosak koji prekriva æelije s medom. tko toliko pu no zna .neæe ga pamtiti po otkriæu." "To æe.u zraku neprestano opisivala osmicu. "Daje znak ostalima". Aloisovo je dobro raspolo enje stalo kopnjeti s nestankom toplog vremena. Vratila mu se stara po uda. rekao je Alois." Uzeo je staklenu cjevèicu koja je na jednom kra ju imala konkavnu kupolu. jer bi se mog lo ispostaviti kako su pèelarski znalci veæ upoznati s tim konceptom. Neopreznim potezom mo ete je zdrobiti. Vratila mu se stara izreka. koliko sam shvatio". na u je damu". rekao je Der Alte. to signaliziranje zastavica ma na nebu. da bi je onda vraæao. "i vi moæi primijeniti ovakav pristup hvatanju. s druge stane. Ni u jednoj od knjiga koje je dosad proèitao nije vidio da bi se spominjao taj mali ples. Èovjek je bio vje t. U kavezu mo e ostati dok se med ne pokupi. posegnuo za njom golom rukom i pa ljivo joj i krajnje nje no palcem i ka iprstom uhvatio krilca. I doista.prvo. Prilièno ga je razveselila pomisao kako mu je za rukom po l o otkriti novi koncept. punkt! Sad je na sigurnom. da li pola e jaja ili ih jedno po jedn o oploðuje u njihovim novim æelijama. shvatio je kako je malo vjerojatno da bi ono to je zamijetio u pèelinjem plesu mogla biti tajna nekom poput Der Altea. a ako bi se. u to se mogao zakleti. jedna pèela nastojala pobuditi druge da odlete nekamo gdje su cvjetovi puni nektara. Ta je izvidaèica . Odmah bi pot om morao trèati da taj ter-papir skine. slijedilo je izlaganje o svim metodama i naèinima otkriva nja gdje bi se to stvorenje moglo nalaziti. ispostavilo da je to ne to posve novo. rekao je Der Alte. cijelo je poslijep odne svoje tri ljepotice hvatao i potom pu tao." Naravno. ne bi li Der Alte bolje od nj ega znao gdje to otkriæe treba objaviti? No i dalje ga je èekalo uèenje kako prepoznati maticu. prethodno ih pronalazeæi. pa se ipak odluèio posjetiti De r Altea." A to je dobro opazio. S druge strane te uzvisine. Johann Nepomuk je znao reæi: "Od svih godi njih doba. "Stoga". dug dva palca . "biti nu no kad æu htjeti svoj med obrati ?" "Upravo tako". Gore je."i ma ticu otpuhnete ravno u njega. rekao je u sebi Alois. Alo is je u kretanju jedne pèele poèeo uoèavati stanovit obrazac. kako je Alois uskoro ustanovio. pregledao police. Der Alte bi otvorio jednu od sv ojih ko nica. ili se katkad i odmara na svom dvoru.ili to j e veæ bila . Ako je Alois oduvijek od ivota ne to elio (èak i vi e od nove ne). no zasad æu vam pokazati sig urniju metodu. ako bi podnevna svjetlost postala mutna. na ao maticu. dok je u zraku bio roj pèela iz svake zajednice. jer se poprilièan broj drugih pèela pridru i o prvoj." Aloisu je posebno i lo na ivce kad bi Der Alte podigao prst u zrak. "n e idemo prvo skupljati med. u to je bio siguran. nego prvo uzmemo maticu. "Poku ava im ne to pokazati. . "a onda ispod gurn ete mali kavez za nju" . rekao je. A tu s e koristimo hvataljkom za maticu. To se moralo priznati. Ponavljajuæi neprekidno tu zadaæu. na jvarljivije je proljeæe. da bi mu se ime moglo spominjati godinama." Sigurni smo kako je Alois uvje bavao hvatanje matice. Iz dva se razloga bojao to spomenuti Der Alteu . Sanjao je kako æe otkriti ne to tako zapa njujuæe i vrijedno. i8z Norman Mailer "Kad je jednom naðete.jo jednom se mora oprostiti s prekrasnim snom .181 14Prekrasnog svibanjskog jutra. Pèela koju je zapazio st varno je i bila izviðaèka. Nai la je hladna fronta. re kao je. "jednostavno uhvatiti. "Ovim prekrijete maticu". Alois se sad stao spremati na gubitak koji æe mu donijeti to neuobièajeno zahladnjenje. okrutna prema oèekivanjima koja je potaknulo rano proljeæe. "Za nekoliko æete godina". bilo je to otkriti neki novi koncept. I to obiènim promatranjem! Vidio je ne to to æe nazvati pèelinjim signalom. A elja je jo bila u njemu. pa su odletjele prema vrhu livade. preko noæi je izniklo divlje cvijeæe. prekrivajuæi krajnjim oprezom jednu ili drugu kupolastim krajem cjevèice i onda ih otpuhujuæi ra vno u mali matièin kavez. rekao je.

Ni jedan od kand ela ne bi se zamarao da ga poku a za tititi. Kleknula je u travu s dojenèetom u rukama i stala s njima prièati. niti se brinula zb og temperature u ko nicama. cvi- . "Ba ste prekrasne.Dvorac u umi 183 Tijekom jednog vala hladnoæe. a onda je. A to ako smrt ni je ono to je on pretpostavljao da jest? Bio je siguran da vjera ima jasnu praktiènu svrhu. pa æe èuti kako apuæe cvijeæe. koju bi to imalo svrhu? Bi li nam Alois ispao vrijedan odr avanja? Trijezna je èinjenica. Nije vjeèito prebrojav ala koliko je gnijezda novog nara taja ispunjeno novim lièinkama. Sto ako je to reakcija na ono to je dr ao da bi moglo biti njegovo stvarno zdravstv eno stanje? Bli i li mu se kraj? Nije mu mogla sinuti gora pomisao. a kod uzbudljivih novih klijenata tragamo ba za takvom gi pko æu. Mogao sam se poslu iti proku anim zadovoljstvom da mu doðem u san. Ogranièeno su iskoristivi. Kao da je zbroj tih nje nih osjeta podr avao ti inu planina. oplod njaka ( to god to bilo!). svoje su zadnje depe e punili popisom pribora. smrt mu se nikad nije èinila prijetnjom. èak i mije alice za med koju je Alois sam napravio od bukovine. "I Bog poèiva". mo emo njihove ciljeve preusmjeriti na na e. Poèetkom svibnja opet je zatoplilo. Nije mogla biti jednostavnija . "Slu aj kako je tiho". rekla je samoj sebi dok je kroz otvorene kuhi njske prozore udisala zrak. u jednom stra nom èasu. n aprosto uzela Paulu kojoj su bila èetiri mjeseca i oti la na livadu. Djelomièno j e svoje dobro raspolo enje povratio veæ èi æenjem i podmazivanjem alata koji je pro le jese i kupio od Der Altea. no pakao s tim nije imao nikakve veze. bila je spremna rasplesti neke od èvorova koji su joj su tijekom ti me zgru ali u udovima. Veæ su suvi e oko tale prirode da bi se pustili oblikovati. Kako moji hafeldski agenti nisu ba imali o mnogoèemu izvje æivati. Sad ga je stala hvatati panika nove vrste. Kakve su to gluposti! A onda je Aloisu palo na um kako povratak zabrinutosti mo da i nije tako luckast. kakve nam nije pametno ignorirati. kad se sve umalo smrzlo.moralo se vladati slabima i neposlu nima. kao da je dobio udarac u grudi. To je s a sobom donijelo novu brigu. Ostao je bez ikakvog otpora. 184 Norman Mailer 16. mali anðele. Èinilo joj se da bi èak mogla èuti povijanje visoke trave na polju. kao i vilica za zatvaranje . Zla starica koja svakog nudi jelom makar zna da nisu gladni. No ponosan je èovjek (poput njega) radio to je htio. Sad kad su sunèano vrijeme i uzbibani zrak donijeli drug i val topline.hrpa detalja koji me nisu nimalo zani mali. Svih tih godina. To je mogao izvesti i najbolji od moja tri agenta. Srce mu je na tu pomisao potonulo. Mo e li se prehladiti i jedna od njegovih matica? Kak o bi slijedila svog gospodara? Prekorio se. A onda je slijedio ulagaè na kotaèiæe za pripravu temelja okvira za ulaganje. Sad je poèeo ma ta ti o temi koju sebi nikad nije dopu tao naèinjati. kazala je i nije tu bilo nikakve zablude. a mnogi su se Aloisovi jadi ubla ili. Sad je. U rijetkim prigodama kad odaberemo mu karca ili enu starije od pedeset godina. Alois se prehladio. da su ljudi Aloisove dob i rijetko za to vrijedni. pa gotovo i kak o se klanja cvijeæe. u hipu i dok je u kuæi jo bilo puno posla. dimilica. Opetovano uzrujavanje drugih jedan je od primjera. "Poèuj. bez ikakvog zvuka. jer su se prema njoj poèele naginjati peteljke najve selijih tratinèica koje je u ivotu vidjela. U idealnom sluèaju. koliko mu je pamæe nje sezalo. gled amo postoji li kakva praznina u njihovom psiholo kom ustroju. rekla je Pauli. osnova matiènjaka. mo e cijelu jednu dobru obitelj skrenuti s puta. meðutim." Uèini se da su je najbli e latice èule. ti ina koja bi upila i najbla e milovanje vjetr a. a to su èinili tako nemilice da mi je poèelo iæi na ivce to na brajanje hranilica za pelud. Tamo je vladala tako divna ti ina. Klara je pak bolje znala kako iskoristiti proljeæe u Hafeldu. Mo da dosadan konac dobrog ivota . Nisam èak morao ni biti osobno prisutan. Mo e li krivnja biti stvarna? Jadni Alois. koja bi se mogla ops lu ivati i iskoristiti za neku konkretnu svrhu. M ogao sam imitirati anðela èuvara. pribora za ko nicu. slijedilo prokleto pitanje za prokletim pitanjem. sve". No. prskalica za vodu. Postaje im nelagodno zbog sve jaèe elj e da je ugu e najbli im jastukom. a tu je zadaæu obavljao ba kao kakav dobar vojnik koji rastav lja pu ku kako bi je podmazao i potom ponovno sklopio.

Ne treba ni dodati kako je do tridesetih godina dvadesetog stoljeæa i Hitler razvio s lièan dar. "Neka me èuju anðeli". I njima je . pokazalo se korisnim za moje kasnije razumijevanje njemaèkih tajk una. do poèetka ljeta 1896. jednom o trom plju skom po njegovoj maloj stra njici.a i86 Norman Mailer bio je tako velik . tijekom sljedeæih desetljeæa. Moji agenti mogu se zadovolji ti time da mu nadlijeæu snove. dragi maleni?" Mogla je pri segnuti da ju je cvijeæe èulo i jo se jednom elegantno naklonilo. A to je èak naglas Pauli i kazala. Ono to sam o ruskim velikim knezovima doznao tijekom osam mjeseci koje s am ondje proveo. "ovom se cvijeæu sviða . iste ljubavi kakvu je ona osjeæala za èetveromjeseèno dijete u svojim rukama.jer ne samo to je osjeæala ljubav prema tratinèicama. eljela mu se sad pomoliti. Nije bilo neke potrebe da ga sad unovaèimo. kad je treba lo. I dalje joj se èinilo kako je te bijele latice slu aju. I. pun sjaja.jednom ga je vidjela kako Paulu tako jako ti pa za obraz da je zaplakala. Bio je to previ e lijep dan da bi razmi ljala o tom trenutku jada .princ meðu prinèevima.to je instinkt koji mogu razviti samo navi e pozicionirani vragovi. omoguæavao da se njihovom ta tinom okoristi. ispadnu podjednako narcisoidnima. Klara mu je zbog toga ispra ila tur. tako sretne to su na suncu. Tu mislim na slijepu narodnu volju. kad æe se Paula moæi igrati. pa æe njegov buduæi razvoj uveliko ovisiti o mojem. èitatelj a moram podsjetiti kako sam i ja u njemu jedan od likova. No zrak je bio miran.Alois je sa svoje strane ipak bio suvi e prosjeèan ljudski proizvod. pa se moglo shvatiti poniznim. Zar je to Bog spavao na lovorikama? To je i zavrijedio. pa se i sama priroda zabavlja. najbolja prija teljica. Nije li tako. a onda se sama sebi morala nasmijati . rekla je. sunèeva svjetlost bila ne to novo. apnula je svom djete tu. Melem zraka bi o je poput ljubavi. veæ joj se èinilo i da je ona draga njima. Sad kad sam spreman prekinuti narativni niz zbog svojeg odlaska u Rusiju. KNJIGA OSMA Krunidba Nikole II. . a Adi ju je brinuo . zbog èega je osjetila veliku ljubav prema malom Edmundu. izbode no. njena najdra a. glasno je izrekla. Tamo bi i svi ostali radili isto. "Ma ja sam jedna velika luda". prije nego to se vratila kuæi i svojim du nostima. a sad su bile lude od rados ti to mogu u zraku izvoditi salto. a Adolf je razvio dar koji mu je. a jamèim da je osam mjeseci koje sam od kraja 1895. "Da. a ne razmetni m. izgrebano. Nauèio sam i kako se manipulira voljom naroda. Kako bi i moglo biti drug aèije? Svaki je dah bio pun melema.je li to bilo najèistij e ludilo? . da. Rekla s i je kako je to proljeæe. jedino m medu djecom koji je bio takav. Jer se sjetila svih djeèaka i djevojèica iz svog djetinjstva i onih rijetkih prigoda kad su mogli ludovati i igrati se poput tih ludih pèela koje sad lete oko kuæe. Dvorac u umi 185 jeæe se gibalo zbog nje. to su male dam e". ili joj se tako barem èinilo. tako ju je prodorno gledao da je jedva skupila svu svoju snagu pogleda kako bi ga natjerala da on obori svoj. tako ljubaznom prema bebi. Staro. Klari se vraæalo tijelo. rekla je Pauli. na poèetku istinskog oporavka. tko bi to pomis lio? Pogledao ju je ravno u oèi . tijelo glupo tijekom svih tih zimskih mjeseci nakon t o se rodila Paula sad joj se uèinilo slatkim. njeni dragi Bog. to je bilo bolje obaviti u crkvi . Paula". zakratko bez ikakvih du nosti i zadaæa. jer nije eljela mol iti za ne to. "Da. Ja æu i dalje biti vodiè A dolfu Hitleru. ali nije znala kako. samo ga hvaliti to je bio tako dobar. nakon to su cijelu zimu pro ivjele u tamnici. izranjavano. kao i Pauli. Mlijeène æe ture dostajati. u to je bila sigurna. Ali nije s i mogla pomoæi. godine proveo u Rusiji imalo istaknutu ulogu u mom napredovanju do vraga vi eg pol o aja. dok je ovdje bila sama s Paulom i cvijeæem i tako ispunjena rado æu. no to neæe na preèac ponoviti. a sviðam mu se i ja i to je zato to ga nas dvije volimo. A Klara je pomislila i na godine koje slijede. Angeli ba i nije bilo stalo (iako je ispunjavala svoje obveze). Bog je bio blizu i bio je u zraku. Iako su takva gospoda obièno u stvarnosti mnogo moænija od kraljevskih likova. kæeri koja k ad naraste tek treba postati.ne. Jer. radije æe Bogu zahvaliti na ovako slatkoj bebi. Nakon tog sam razdoblja bio neusporedivo sposobniji predvidjeti ishod velik ih dogaðaja .

Imali smo vi e knezova i kneginja u raznim g ranama kraljevske obitelji. Kad je Maestro prijedlog pr ihvatio. nahrupe pridru iti se redovima luðaka. U toj smo tajnoj polic iji sigurno imali vi e agenata od kand ela.Kad ih se na pravi naèin potakne. Tajkuni su nam bili meðu najvred nijim i najza tiæenijim klijentima." Maestro se s u itkom prepu tao ironiji. Pozo rnost se davala i monarhistima i republikancima. Bog ga ni je imao èime kazniti.-ovu prisutn ost." Mogu im to mirno reæi. Ako ima èitatelja koji su i dalje spremni kazati: "Radije bih da se nastavi s onim to se dogaðalo u Hafeldu". Mnogo sam nauèio i o Bo jim prednostima i sve veæim slabostima. Tako je to sam procijenio. ia ko pomalo nediscipliniranu energiju ruskog naroda. Bio je otvo ren i za pozive na slobodu i zahtjeve plemstva. To je najbolji naèin da se otkrije to daje rezultate. Skorosteèe su pred nama le ali otvoreni poput kurvi. najvi em Dvorac u umi 191 plemstvu i revolucionarima spremnim umrijeti kako bi te gospodare dobili èast svrg nuti. potaknuti razne dogaðaje . Tako prepunoj nepravde! Takvo bismo to mi eljeli pronaæi. kad je Klara bila tako sretna dok je u naruèju dr ala Pau lu. Kao to je jednom primijetio Maest ro: "Naèin na koji njegov um funkcionira nije te ko razabrati. Rijetki su ljudi koji ne smatraju kako je oèito da su svakog dana rtve nepravde. K. ako smo spremn i prihvatiti njihovu cijenu. 'Mo da æu i koji put pogr ije iti'. poklopila se (èak i vremenski) s krunidbom Nikole II. Godine 1942. Maestru sam bio kazao kako mislim da nikakav izravni napad na krunidbu nema izgleda na uspjeh. pa je izvor moje zabrinutosti bio stalno prisutan. naravno. kao u Ru siji. mogu im odgovoriti: "To je va e pravo.Bog je elio da krunidba uspije! To je na moj sud naleglo svom te inom neoborive èinjenice .tako zag aðenoj korupcijom.'" "Za to je". Nepravda je klica mr nje. radilo se o zadivljujuæoj odluci.za to èak i Himmler i SS nisu imali dovoljno hrabrosti. a plemstvo ili generale da ne spominjemo. znali smo da smo. Infiltrirali smo se u Ohranu. nihilista i teroris ta. Kao to sam napomenuo. To nam kod svakog èovjeka kamen temeljac. Znatan ih je broj bio vi eg reda. "inaèe ljudima dao slobodu? Oèito. Ako je to bilo tako. stranicu. mogli potaknuti niz dogaðaja koji bi u velikoj mjeri ometali krunidbu.kao prete ak kamen koji se nije dao dignuti. Ne treba uopæe razglabati je li to Adolfu bilo korisno. dodao je Maestro. Prijeðite lijepo na 229. A zbog toga nije zanemario ni papu i Vatikan (a nismo ni mi!). Nigdje u Europi nismo na terenu imali tako mnogo klijenata i agenata. Kad je pokretanje takvih èimbenika posrijedi. pa se ti dugi. Mogli bismo. 'ali ne gubim iz vida onog koji pobjeðuje. sunèani dani pok lapaju s mojim sjeæanjem na krunidbu i dane koji su slijedili. no Adolf je bio spreman. koji je zakazan za èetiri dana kasnije. Dummkopf je htio steæi nekakvu predod bu to je to u stvari stvorio. lijepo se vrijeme u veæem dijelu Europe nastavilo. no to ako je Bog zakljuèio kako su mu izgledi n ajveæi ako se uka e potreba za carem koji bi bio blisko povezan s Ruskom pravoslavno m crkvom? Je li mo da poticao odr avanje monumentalne sveèanosti kako bi uèvrstio vezu k rune i kri a? Pod njegovim bi vodstvom mladi car èak mogao pridobiti nepreglednu. Ljepota onog ljetnog dana. Sto ako nisam u pravu? Jesam li stek ao razumijevanje velièine Rusije? Nikad nisam tako izravno osjeæao D. Imali smo i kvotu anarhista. Imali smo ministre u vladi koji su nam b ili odani poput pasa dok slinenad posudicom s hranom. Pouzdano smo se infiltrira li u sve kraljevske obitelji u Europi. bio sam protiv takvih mjera. Tamo se nastavlja prièa o Adolfu Hitleru. pa bismo mo gli pretrpjeti ozbiljne gubitke. Kand eli bi tog dana na napad oèekivali. zavisti i gubitka ljubavi. No. je trebal o odluèiti hoæe li se pokrenuti plinske komore u koncentracijskim logorima . veli on. Zbog toga sam predlo io da napad odgodimo do Selj aèkog festivala. Èak i kad sam se u lipnju vratio u Hafeld . . Ovisiti o Rusiji . odu evljenje mi se pomije alo s jadom. Kako objasniti golemu pozornost koju je Bog pridavao toj krunidbi? Posljednjih je godina Gospod u Rusiji ulagao u razne ljude i razne ciljeve. Bilo je oèito . 190 Norman Mailer 2. Ista se toplina ranog lj eta mogla osjetiti i u moskovskom zraku.

Careviæ koji æe uskoro postati Nikola II. Tim se darom radije slu imo samo kad o nekom odr eðenom mu karcu ili eni moramo brzo saznati mnogo toga. pravom ljubavi kakva se rijetko sreæe. Na e bi se djelo sasvim raspalo.Izvor srd be kod svakog djeteta. veæ zavarava i sam sebe. Bio sam oèaran. Kutom nosnice ili rubom usne koljke mogu s drugog kraja velike prostorije osjetiti karakterne mane. Bog... pot om on. kako bi se o enio s Wallis Simpson. ako bi ljudi jedno g dana poèeli tako intenzivno razmi ljati i o nepravdi koja se èini drugima. I opet sam se m orao poslu iti materijalom koji su na i ruski vragovi dobili od kraljevskih komornik a koji su radili u petrogradskim palaèama. to æe biti sve do abdikacije. S tom pomadom od koje nam se povraæa ne samo to je zavarao tri èetvrtine lj udskog roda. sestre. recimo. kao to sam rekao. ili se od mene di u ruke. Je li t . Okru eni na im vr agovima.kand ela je bilo previ e. Nickvju se ipak nisam mogao pribli iti . Laknulo mi je. Alix je mo da bila tek princeza iz Hessea. a imao je za strièev e i èetiri kneza. vi e nije bio sasvim pri sebi. tim se delikatnim osjetilima ne slu im u svakoj prigodi. On je. Koliko se dalo razabrati. Izgleda da su sv i èlanovi svih europskih kraljevskih obitelji stalno pisali pisma roditeljima. Stoga sam zakljuèio kako bi odgovor mogao le ati u mladiæu kojeg æe uskoro okruniti. dje ci. K. (D. K. veæ je i sama u njega pisala. No. ili su slu bovali u kremaljskim crkvama i uredima. No." Mo e li to biti razlog takve brojnosti kand ela? Je li se Bog vratio svojoj srednjov jekovnoj pretpostavci. Alix je bilo samo sedam godina. Kao to sam ubrzo otkrio. rodbinu i tazbinu. ako zgodan mladi kralj i privlaèna mlada kraljica ostanu prekra sno zaljubljeni jedno u drugo. bila jedna od tri kæe ri kraljice Viktorije. To je dvoje mladih bilo u rodu s najveæim europskim vladarima. taj æe par desetljeæima ivjeti kao vojvoda i vojvotkinja od Windsora. Je li u njemu bilo to anðeosko? Maestru sam postavio zahtjev: mogu li se posvetiti tom e da o Nikoli otkrijem koliko se god mo e? "Napravi to mo e ". Kasnije æe najstariji sin kralja Jurja postati Edvard V III. Sotonsko bi postojanje bilo iscrpljujuæe kad bismo uvijek m orali djelovati na najvi oj razini. roðacima i intimusima. a Ljubav æe sama rije iti sve ljudske Dvorac u umi 193 probleme. nisam mu se mogao pribli iti. od djetinjstva je svakog dana pisao u svoj u ukra enu bilje nicu. Ne samo to je i ona mogla èitati njegov dne vnik. Jedva da sam mogao razluèiti jesam li to promaknut. tako osigurati uspjeh jednog smionog pokusa? Hoæe li ispasti bolje od nekih drugih njegovih poduhvata? Prija njim je monarhijama izrazito manjkalo ljuba vi medu ljudima na vrhu..) Te sam obiteljske veze naveo kako bih istaknuo koliko su duboki bili kraljevski korijeni Nickvja i Alix. Mogu jo dodati i kako su se svi ti ugledni roðaci slagali da su se njih dvoje jako voljeli. roðac ima je bilo neobièno drag. Uz to ih je jo veæina vodila i dnevnik. strièevima. cara Aleksandra III. Maestro nije bio posve uvjeren. No. Engleski kraljeviæ koji æe kasnije postati engleski kralj Jura j V. bio je odgovor. Po tom e je bio Alixin bratiæ. Norman Mailer biæu odredim duhovnu te inu. tom se Nickvju . Nickvju je bio bratiæ. no kr aljica Viktorija ju je èesto primala u Engleskoj. no njena je majka. tetama. Nikad nisam nai ao na ljudsko biæe koje bi eskadroni anðela tako dobro èuvali. Kad je Alica umrla. Sad sam imao hipotezu.. Do krunidbe se tako zbli io s Alix (skorom caricom Aleksandrom) . u dovica njegovog nedavno preminulog oca. D. da je uvijek bila uz njega. Alka. Majka mu je bila prekrasna Dankinja. carica Marija. Obièno se svojim razvijenim osjetilima mog u poslu iti da ljudskom 192. pa braæu. koji je tek trebao postati prezreni car Vilim iz Prvog svjetskog rata. a potpuno su predani vjeri u njegovu dobrotu. kako je monarhija najbolji temelj dru tva? Je li uistinu mo gao misliti kako æe. Nitko u Ljubav ne vjeruje vi e od Dummkopfa.kako ga je zvala cijela velika obitelj . Meni je napomenuo: "Dummkopf se predstavlja kao Svemoguæe utjelovljenje ljubavi. bio sin najstarije kæeri kraljice Viktorije. On jest Ljubav i oni koji ga vole puni su ljubavi . Tu je bio i Wilhelm II. se èak nije zamarao da im dodijeli kakvog anðela. Posjedovali su kopije mnogobrojnih pisama i dnevnika.nije moglo tek tako priæi. Doslovno.

nevinosti. Proèitao sam stotine poruka koje su razmijenili. sasvim tvoj vlastiti spitzbub. ono t o nas ve e? Pa ljiv je èitatelj mo da veæ zamijetio da se i ja ponekad rado poslu im takvim isticanjem na kraju zagrade. smije io se kao da æe se nasmijati! 22. a isto tako i u devet na veèer. neponovljiv zalazak sunca ili pak nebeska retorta.. izjav ila je carica Marija. volim te draga moja!!!!! Da se zna. jer dr im kako je to pogre no. listopada. kad su im zaruke tek bile u le u treæi mjesec. div od èovjeka. a Aleksandar III. kako bismo Gospoda mogli smatrati senilnim? Kad se povremeno naðem blizu mora. kakav dan! Gospod je sebi pozvao na eg obo avanog. Nickvjev se otac te ko razbolio. tako neprikladnim za bilo kakav golemi projekt. Ne mogu u to povjerovati . potrudio sam se prebrojiti te uskliènike. te ko mi je i povjerovati da bi mogao izgubiti neke od svojih sposobnosti. godine. koliko je treba lo da se njegova ena i djeca spase. Iako se nisam mo gao pribli iti njihovoj ivuæoj prisutnosti. U tom sluèaju. a tad je eksplozija podigla krov. listopada. Isto tako. Tijekom adolescentnog je razdoblja zbog Dvorac u umi 195 toga vje bao . uvijek pripravna svoj e mi ljenje prilo iti Nickvjevom dnevniku. Dragi moj. smatrati me dijelom sebe. U lipnju 1894. je li se sad bavio mi lju kako mu moæ opada.èini se nezamislivim. ili sam imao krivo? 3Svejedno. no nikad nije postigao t e inu s kojom bi izgledao kao Romanov. 21. Naravno. Neka tvoje radosti i tuge budu i moje.bildao. to bi bio i o dgovor na pitanje za to su mu ljudi ispali najmanje uspje no ostvarenje? Je li nas s ad zapljusnula neodluènost jednog starog bo anstva? Ovi Nicky i Alix .to je za nje ga bilo pitanje èasti. voljenog tatu. kr ov je tad stao padati na njih. u kojoj munje slijede gromovi. sitna i prekrasna ena. moja Maèkice! Nickyjev dnevnik. listopada Pro le smo veèeri morali tatino tijelo odnijeti dolje. bez sumnje sam uspio upiti ton njihove lj ubavi. svetom je i svje tovnom snagom svojih ruku uspio zadr ati konstrukciju da ne padne.doimali su se tako naivnima. najdra e moje. koji je bio nizak poput svoje majke. kako t e volim.o moglo biti tako. a u nekim prigodama i sebièno. du ka. sa strahopo tovanjem je gledao Aleksan drovo poprsje. Bo e moj. pobo nosti. Odluèio sam nekoliko takvih poslanica izlo iti kako bih doèarao koliko su njih dvoje bili m ladi. u asna stvarnos t. Pustio je fine smeðe brkove i bradu. 20. jeziku èije im je znanje bilo zajednièko: Volim te suvi e duboko i jako da bih to mogao pokazati: to je tako svet osjeæaj. Zbog toga nitko nije bio ozlijeðen. Bio je sjajan i u konjièkim sportovima i u lovu . na vrhuncu svojih stvaralaèkih sposobnosti. ponudila je sljedeæe: Reci mi sve. tako da smo stalno sve bli i. u mene mo e imati puno povjerenje. pomozi nam u ovim u asnim danima! Kasnije sam doznao kako se Nicky prisjetio trenutka iz svog djetinjstva kad je n ihilist uspio podmetnuti malu bombu u eljeznièki vagon kojim je carska obitelj puto vala. jedini moj. Tata je imao krasan izraz lica. ne e lim ga izra avati rijeèima koje se doima194 Norman Mailer ju tako krotkim. treba barem hiniti kako je to zbog stvari od ivotne va nosti!) Èetiri mjeseca poslije. . Alix. prije mnogo vremena. Vrti mi se u glavi. Bila je to smrt jednog sveca! Gospode. jadnim i uzaludnim! No. jer se na alost poèeo brzo raspad ati. Takvu je snagu mogao imati samo svetac. (Kad se ide prekidati pozornost. Nije li to. stjenovita litica. Dr aga moja jaglaèice. to je napravio davno. sliènu mi nelagodu izazovu lijepo polje. Nicky. Livadia Bo e moj. No. naposljetku. Livadia Nakon ruèka smo molili za mrtve. Nicky joj je n apisao pismo na engleskom. Samo tvoja. sad æu se nastojati osloboditi navike da skrivam svoje osjeæaje.

Ruke i lice poèeli su m u crnjeti. uz deset tisuæa plemiæa. Njeno mi je uvjerenje kako dijele istu putovnicu za vjeènost izazvalo zanimanje. zatvorio se s knezovima.. Kak o bih to mogao saznati? Dostupan mi je bio samo jezik njihovih pisama. Dogaðaj se odigrao godinu dana prije mog dolaska u Rusiju. Oni su ga uvjeravali kako m ora iæi oèevim koracima. naravno. Prije nego to je odr ao govor. zbog trajan ja cijelog dogaðaja. takav osjeæaj jedinstva izmeðu dva smrtna biæa. Kad bi god pro ao pored lijepe ume. dvor ga svakako nije.I stvarno su ubrzo cara morali prekriti carskim prekrivaèem. 1^6 Norman Mailer Nikad nisam vjerovala kako na ovom svijetu mo e postajati takva potpuna sreæa. sve dok mladu ne proglase caricom. mo ao se podsjetiti da je ta krasota njegovo vlasni tvo. Brak s Alix sklopljen je samo nekoliko dana nakon pogreba . R ijetko sam dotad upoznao tek vjenèane koji bi se doimali tako oèarani jedno drugim. onda tog cara i podr ao mudro æu i snagom . vladati jo cijeli jedan nara taj. ubijen u atentatu. kako bismo zajedno ostali u vjeènosti. no od na ih sa m tamo rasporeðenih vragova dobio dovoljno iscrpan izvje taj da mogu s uvjerenjem ka zati kako sam i sam stajao u Zimskom dvorcu. Èini se kako Rusi vjeruju da se pri slu bi bo joj mora trapiti t ijelo. pa Nicky nije bio dobro pripremljen za javni ivot . Neka svima bude znano da æu se podjednako èvrsto i kruto dr ati naèela autokracije. Ne bi li on ljubav smatrao vrtoglavim usponom u kojem se ravnote a mo e odr ati samo ako se neprestano i dalje penje? No. u elji da im pothranjuje brak. Na i vragovi .te dvije rijeèi u sebi nose moj ivo t. Mora se zatra it i apsolutna odanost. "Nicky. sijeènja 1895. Svi su odmah hvalili njeno dostojanstveno dr a nje. Nickvju je bilo dvadeset i est godina i u tim stvarima nije bio neiskusan. Ci jelo se to vrijeme izvodila zborska glazba. primijetili su kako je klimanjem glavom nalikovala golubu. ako bi sam Bog odabrao novog cara. Bog obogaæuje tjelesnim ekstazama. Svi su pretpostavljali kako æe Aleksandar III. 4Nicky je o boravku u Carskom Selu zapisao u dnevnik: Oboma nam tako drago mjesto. mora biti apsolutistièki vladar!" Njegov je djed. Svakako bi se moglo zam isliti da ih. Kao da je ponovno trebalo slu ati najdublje jauke Isusa Krista. Petrograd Iscrpljujuæi dan. a razumna je pretpostavka bila kako bi.u borbi. a kad ovom ivotu doðe kraj. prvi put nakon to smo se vjenèali mo emo ivjeti sami i do ista kao srodne du e.novi car ne mo e ostat i neo enjen. tovi e. dok su se izvodile liturgije. koji u takvim prigodama nimalo na pate od velikodu nosti. A nitko meðu nam a nije dobio stolicu. ali uzvi ena. Alix je dodala: Dvorac u umi 197 17. popu . protiv nimalo zanemarivih Maestrovih v je tina. Sljedeæeg je dana napisala: Napokon sjedinjeni. Iz Nickvjevog govora: Svjestan sam kako su se nedavno u nekim zemstvima pojavili glasovi ljudi koji su se zanijeli nerazumnim snovima kako æe sudjelovati u vlasti. Moæni su morali ostati na nogama tri sata. vezani za cijeli ivot. nisam mogao biti siguran to osjeæa Nicky. 5S druge se strane moglo postaviti i pitanje koliko je Bog tog mladiæa pripremio da postane car. ljepotu i naèin na koji se klanjala kad god bi nekog pozdravljala. na prokleto se pitanje i dalje nije dalo odgovoriti. opet æemo se sr esti na drugom svijetu. Sam ga je Bog odabrao. Volim te . Bio sam grozno raspolo en jer sam morao iæi u Nikolajevsku dvoranu d r ati govor predstavnicima plemstva i gradskim odborima. po sebi tu na. Otac je zamalo postao rtvom u vlaku. Bu duæi da je Alix bila djevica. No. bio sam sklon smatrati kako se u njenim zapisima vid i pomalo pretjerana elja da poka e kako je samo zaljubljena. Alek sandar II.

zadovoljstva i posveæenosti? Zbog jedne sam oprezne reèenice u njenom pismu. Mogao sam shvatiti da je Nickvju ljubav trebala kao to drugima treba piæe. Petrograd Draga Alix i dalje u sljepooènicama osjeæa nepodno ljivu bol pa je. Ni jedan od nas nije to sebi spreman prizna ti (a priznali. No. jedino to pravu ljubav ne znam razlikovati od njenih umjetnièkih na domjestaka. ipak. Do lipnja su. No. pa ta tema nije bez vi eznaènosti. stari dragi Manjkins. da. Uz to je bila i trudna. èak i razdoblja odvratnosti prema voljenoj osobi. Carica Marija je svog golemog mu a obo avala iz pravih razloga. mor ala ostati u krevetu. Alix se spremala za novog cara. èak ni to je sam li duh oduvijek. tu se radilo o drugaèijoj situaciji. nezaboravnog oca. Nije mi to drago priznati. Alix one najgore glavobolje pro le. takva glavobolja pokazuje jasnu elju da se poèini umorstvo. Ona je tu doista objavljivala privremeni moratorij na s eks. slu bene su mu du nosti bile tlaka. ili ono to iznosim neæe imati nikakvog smis la. to je s Alix? Je li moguæe da je njena ljubavna histerija bila najbolji naèin da povjeruje kako je osjetila vrhunac stras ti. raskala enosti. na a.t mog pokojnog. ona je. U N ickvjev je dnevnik Alix 10.. travnja 1895. M ogu razglabati o njenim crtama i sklonostima. jedno mogu sa sigurno æu reæi . Trajna glavobolja! Kad je dovoljno jaka da je mo emo nazvati mi198 Norman Mailer grenom. Nije i la ni u crkvu niti na ruèak. kako zbog toga ne bi patila druga. poèela pokazivati simp tome. na a vlastita. Simptomi su na a glavna roba. Poèela se razvijati netrpeljivost . U stanju smo prodrijeti u svaki vid la ne ljubavi i demon ski osjeæajnost ljubavi pretvarati u imperativ po ude. Pretpostavljao sam kako Alix takve osjeæaje prema svom suprugu ne gaji. n . Dvorac u umi 199 Pogledajte stoga. mala osoba. mogu vam o ljuba vi isprièati sve.ljubav nisam nikad spoznao. tvoja te enica tako duboko i jako voli. istina je. naravno. Na to smo raèunali. sumnju. osim ljubavi same. mala osoba". a jedan je od njih bilo i to to ju je èinio caricom. Naravno. Sta lno se alio kako ne provodi dovoljno vremena s Alix. pa èak i devetom mjesecu trudnoæe. na moj savjet. no njena bi svekrva veæ mog la biti ne to drugo. a èovjek se ne usuðuje o tetiti razvoj te kraljevske glave. iako moram. Usprkos takvim najavama nepopustljive snage. 9.. postoji i pobo na po uda.. "jedino to se enica mora potruditi b iti koliko je god moguæe dobra i ljubazna. U ene viktorijanskog doba nij e se moglo lako ulagati. nedoumicama. kako zbog toga ne bi p atila druga. no uvijek bismo kroz njihovu utegnutu obranu osobne kre posti mogli slati trnce. Radi se o tome da ja znam sve o ljubavi. mogu op isati veæinu razloga za to se ona javlja i za to nestaje. Nièeg se iz svog ljudskog postojanja ne sjeæam. Anðeli mogu ponuditi moæne slatki e. koja bi to sreæa mogla biti veæa. Bog u odreðenim prigod ama zakljuèi kako æe po uda nekom od njegovih odabranika biti na korist. Veliki poljubac.. lipnja upisala: Moj slatki. Znaèi li to da Manvkin s i enica tamo dolje vi e ne kontaktiraju. do ao do zakljuèka.. Naravno. meðutim. glavobolja drage Alix nastavila se cijelog dana.. Ubrzo bi uslijedili simptomi. No. no dijete se neæe roditi prije studenog. travnja 1895. no prisutnost prave ljubavi zamag ljuje nam jasnoæu analize. Za to je trebalo samo zaprljati im snove nekom smrdljiv om mi lju.. jedino to se mora potruditi biti koliko je god moguæe dobra i ljubazna. kako me samo Alix zbunjivala. 10. no s druge bih stra ne rekao kako smo od njih vje tiji u improvizaciji. To je bilo u lipnju. kakva sna na sreæa. manjka nam i jedna sposobn ost. Pr etpostavljam kako joj je svekrva zbog toga slabije pritiskala na sljepooènice. Dok se prva zima njihovog braka bli ila kraju.. ne bismo ni Maestru). mogu kod ljudi izazivati lju bomoru. No.. dok ne dode beba? Moje razumijevanje nije napredovalo. Tijekom mnogih sam mlijeènih tura vidio trudnice kako se èinu odaju u osmom. to ba i ne elim priznati. Radi se o neobiènom nadmetanju.. Petrograd Na alost.

Olga je.istinskije. primjerice. no dijete ne eli njenu dojku.. najvi e smo pozornosti pridavali krunidbi Nikole II. puni nervoze. na temelju bogate riznice cin izma. No. osjetila kako joj je "zakucalo srce" isti èas kad je prodro u nju. dale sve od sebe da se to izbj egne otvoreno priznati. rodilo se dijete i svi smo o dahnuli s olak anjem. i èeki vali roðenje te mlade. Kako bilo. Za gledatelje su morali podiæi bezbrojne trib ine. puteni se ciDvorac u umi 2. duboko volim . Malo nas je koji smo u stanju razabrati to zametak osjeæa tijeko m posljednjih mjeseci. Po tome znamo kako veæina djece svjetlo dana raðaonice ugleda osjeæaj uæi bilo naklonost bilo odbojnost prema dobrodu nom kuæepazitelju (ili mrzovoljnom zat vorskom èuvaru) koji je donedavno predstavljao zidove njihove maternice. Toèno u devet sati naveèer. o ujka 1896. Nikad se prisutnost gomile ne doima tako demonskom kao nekom va nom prigodom ko ju prati velika sveèanost. . bila je spremna odmoriti se. i to samo za mene. dok je dojilja dala mlijeko Olgi. Moskvu su preplavili posjetitelji iz brojnih z . No. sve je u redu. N za Nickvja i A za Alix. Drago moje srda ce. Hvala Bogu. bile spremne u ovom otvoreno m (iako jo 1 potajnom) tjelesnom spoju i u ivati.. pa smo opet morali zvati dojilju. studenoga 1895. studenoga 1895. Carsko Selo Izveden je prvi poku aj dojenja. vjeruje li to. dadilja i mlada carica. Osim toga. to je bio nov dogaðaj. prihvatila ponuðeno. pokazatelj je dobrog podrijetla to nitko nije izrazio razoèaranje. svejedno! . Nickvju je to bilo svejedno . svoje maternièke osjeæaje izra avaju k roz majèine snove. A ona se pribli avala..najva nije je bilo da Alix vi e ne prijeti opasnost! 3. barem pretpostavljam kako je takav bi o. mislim kako su dvije ene. mu u moji v Nicky je tako dobro podnio to mu je umjesto nasljednika rodila princezu da je Ali x. manje nego pola godine poslije. tako duboko razlièite. U svakom sluèaju. Alix je svoje odnose s Nickvjem i te kako nastavila. iz dana u dan. rijeèima se ne da izraziti kako te . Trbuh joj je bio golem. njih su dvije. na vlastito slatko iznenaðenje. a svr io je tako to je Alix uspje no nahranila dojilji nog sina. sad kad se buduæi nasljednik na ao gdje mu je mjesto. 7Krunidbene sveèanosti odr at æe se 14. no. Nicky je bio oèaran nekim neoèekivanim vidovima prehrane dojenèeta. Pretpostavljam kako je sebi mogao kazati da golema Olgica posjeduje jedar ' instinkt koji je navodi da po eli omirisati i okusiti papicu od sna ne Ruskinje.zar seksa na dnevnom redu nema sve do studenog? Pa ona je to napi sala u lipnju! Sad sam sve vi e naginjao hipotezi kako se Alix jako puno napinjala ne bi li se uzdigla do vrhunaca strasti koje je dr ala nu nim za ostvarenje osnovne biti njihovog braka. zdrave mu ke bebe koja æe uskoro postati careviæ Nikole II. Alix je bila skroz trudna. 2.slatki. Carsko Selo Dan koji æu pamtiti zauvijek.00 Norman Mailer 5.o. » 29. Petrograd . svibnja u Moskvi i posvuda su se mogla vidjeti dva slova. to ne smijemo raditi. Slob odno se mo e reæi kako nije bilo ni jednog vraga koji i sam ne bi osjeæao zanos i stra h. A ja. 6. kao to su morali pripremiti i la na proèelja kako bi se sakrile neke od ru nijih z grada na putu kojim æe povorka proæi. "kako zbog toga ne bi patila druga. A tako je postupao i Nicky. Nisam bio iznenaðen. ene su ba i z tog razloga oèajne kad im beba odbije mlijeko. Da. Uz molitvu smo kæeri svemoguæeg Boga nadjenuli ime "Olga!" Dva dana poslije.sve vi e i vi e. mala osoba".. dublje .01 ljevi mogu mijenjati. Romanovi su. ili. studenoga 1895. Vrlo neobièno! 6. kad se pojav ilo stameno ensko od pet kila. Sad se na majèinim g rudima hranila èak i dok je Alix s carem pila jutarnju kavu. zakuca li ti srce br e. dragocjeni Nicky moj. U posljednjem tromjeseèju.

slijedili su azijski prinèevi iz po druèja èiji se nazivi nisu dali izgovoriti. Uvodna procesija 9. Ni hotelsku se sobu nije moglo dobiti tek tako. koji su iz dr avnih razloga t akoðer odluèili prigodi dati svoj obol.jao pretilima. Kad stupe u braènu vezu. magnate. jer je 6 . Job. diplomatske predstavnike. ne dulje . Francuzi. Kako se ta veza dogodila vi e godina prije nego to su kand eli poèeli ula gati goleme napore da ga za tite. povorka æe svijetu nastojati pokazati kako Rusko carstvo rasp ola e iznimnim sredstvima. da ne moraju patiti poput Joba. nakon to sam odabran biti onaj koji æe s mukom izboreni prolaz iskoristi ti. izgubili su. iako u zak ulaz u Nickvjev um. a nika d nisam do ivio da toliko anðela okru uje neko ljudsko biæe. U tom sluèaj . Joba Paæenika. koji se. dvanaest dvorskih komornika. ukoliko su spremni Boga voljeti èak i vi e nego to ga je volio sv. mogule i tajkune. Oni koji su ivjeli uz rutu. to je bio skroman izdatak. plavim hlaèama i crnim èizmama. Slijedili su Vi i veliki me tar Krunidbenih ceremonija. u njemu proveo koliko je bilo potrebno da Dvorac u umi 2. koja je odvratila kako æe joj biti du nost stajati uz nj ega. veæ samo glazbenu veèer. Na tom putu ga je sjeæanje vratilo u vrijeme kad je bio mladi pukovnik u Carskoj tjelesnoj gardi i priznao je . Tisuæe su Rusa taj podatak prenosili jedni drugima. Balkon ste si mogli priu titi uz tro ak od 500 rubalja. Bog je htio da se njih dvoj e zavole. kao i argument da se za 1200 rubalja mo e kupi ti deset dobrih konja! Èak i za ogranièen pogled na uski prostor trebalo je dati 10 ili 15 rubalja za mjesto na improviziranoj platformi . Uzela je bila lik ciganske prostitutke. svibnja bila pravoslavna slava sv. K oèija s koèija em stajala je 1200 rubalja na mjesec. koje su potom sli jedile pukovnije Carske vojske. Nicky i Alix æe do Spaskih vrata Kremlja stiæi iz svoje prizoz Norman Mailer vremene rezidencije u Petrovskom parku. Bilo je i iznenaðenja. pa sam tako uspio primiti neke od misli koje su prolazile njegovom kraljevskom glavom. po cijen i od samo sedam tisuæa rubalja. potro ili su 200 tisuæa rubalja kako bi se preds tavili velikim i dobrim carevim saveznicima. sa svojim grimiznim tunikama i s rebrnim epoletama. pokazujuæi kostime kakve se u Europi nikad dotad nije moglo vidjeti. moæi æe takvo proroèanstvo nadvladati.03 Tverskom ulicom dode do Kremlja. Prvo su stigli kozaci. Mo da su se kladili kako æe biti lo e vrijeme. svibnja. do k je on na svojoj bijeloj engleskoj kobili paradirao deset kilometara od Petrovs kog parka do kremaljskih Spaskih vrata. P rozor koji gleda na ulicu mogao se za 200 rubalja unajmiti od zore do sumraka. u Reims 1654. kao to su mnogi aptali. smatrao je svojom du no æu upozoriti i Alix. godine. Kako nije b ila tajna da æe Rusi tim dogaðajem poku ati dosegnuti velièanstvenost ulaska Luja XIV. Nitko ne bi nikad po elio ponoviti Jobove muke. kad je careviæ bio osamnaestogodi nji kade t. no Nijemci nisu priredil i bal. U prvom dijelu povorke kretao se i sam Nicky.na èas. udaljene desetak kilometara. no pristup njegovom umu nije sasvim zapr ijeèen. predstavljali su daleke barbarske zemlje to su ih Rusi pokorili tijekom vi e stoljeæa. Odu evljenje vojnika. jedan od najzlokobnijih datuma . dvorski mar ali i èlanovi Carskog vijeæa. Hosana Maestru! Prije deset godina. Prvih tjedana njihovih zaruka. To sam doznao na dan kad su u li u Kremlj. A sad sam. plemstvo.kako bi mu d ani sad bili sretniji da je ostao u tom èinu. Kako su tu ulogu nekoæ imali Nijemci. umjetnike s p oèasnim titulama. Konaèno sam uspio uæi u Nickyjev um. Prepirka kako ste koèiju trebali sa mo na tjedan dana bila je uzaludna. Parada je morala biti na razini najsjajnijih kraljevskih manifestacija iz pro lost i. uspio primaknuti njegovim mislima.emalja. njihova je diplomacija uzvratila unajmiv i dvorac usred ume izvan Moskve. svibnja odr ana je pod prekrasnim nebom. iznajmljivali su svoje domove gledateljima. no. To je sigurno ku nja na koju ih je stavio Bog. dvadeset i pet komornika. Mo ete biti sigurni kako nisam mogao uæi duboko. Pa ipak sam se tog dana. Ona je tako na to gledala. Maestro je uspio otkriti jedan nebranjen. Vlada je zauzela cijele katove k ako bi ugostila strane prinèeve. radostan huk koj . Nickyju je to sve bilo dobro poznato. rod io na dan 6. do ivio je niz po udnih susreta s jednom od na ih vra ica.

Presu dno je bilo da ga se vidi na èelu te vi ekilometarske povorke. S ulica. koji su ga eljeli vidjeti. Jer Bog je taj koji je ljudskim biæima dao pra vo da tim divnim stvorenjima uzmu ivot. Zato se morala organizirati takva dugaèka parada. Roðen na slavu sv. tako svijetle dlake. njegova majka i Alix æe se sa svojim dvjema zlatnim koèij ama pojaviti tek na kraju. Kobila je stajala na stra njim nogama. Kako bi inaèe mogla imati tako èist okus?" Trgnuo se kad se tog bogohuljenja prisjetio. ivotinje je poznavao. neka ga Svemoguæi vidi sasvim odanim njegovim psima. Smrt te divne ivotinje poveæa t æe razumijevanje izmeðu Boga i èovjeka. Dao sam sve od sebe da ga i dal je slijedim. kad je i Aleksandar III. Vra ica koja mu je uvedena u mladalaèko iskustvo bila je kurva koja ga je i dalje posjeæivala. Prijevara im je bila pri ruci. koji su se po ku avali s njim sastati. Èast je mogla pasti u be èa æe. na mijenio Bog? No. na ao za shod no pohvaliti mu umijeæe. Znati vi e od njega. Za to? Za koga? Nickyju je odgovor bio jednostavan. tradicija postati kr . bilo je kao da pada stubi tem. Zvuk uzb uðenja u publici pro ao je cijelim putem do kremaljskih Spaskih vrata. tako besprijekornog oblika. A navelo ga je i da pomisli na buduæe 204 Norman Mailer obveze. . u ozraèju takve promenade.iz mase vi e desetaka tisuæa ljudi koji su bili svjedoci dogaðaja stigao je veliki val pljeska. Mogao im se oduprijeti. Joba Paæenika. Nicky je pocrvenio na ovaj tako rijedak oèev kompliment i o dmah stao zasluge prebacivati na svoje lovaèke pse. Navikli su se na silu kakva mu je bio otac. dok bi pio krv upravo ulovljenog jelena. ali dubok. a za nju osjetiti i suæut . Jelen je. pa je krenula koraèat i na nov naèin. Napravili su to oni. On èak ni tu povorku nije isplanirao. Dok je ubiti ivotin ju.pred njim su i dalje stajale buduæe du nosti. Za pet dana æe ga okruniti i obasuti du nostima. Moskva je tog jutra sjala poput stare dame koja nikad nije bila tako lijepa i u svjetlu te slave Nicky je stao razmi ljati o svojim najboljim lovaèkim danima. Na proèeljima u Tverskoj ulici visjeli su ukrasi. no i oni su stali pljeskati. No. Nicky je porumenio od zadovoljstva. re kao: "Èovjeka se mo e ocijeniti po njegovim psima. balkona. u du u . Iznova ga je obuzela poti tenost. N o. Bilo je to kad je jelenju krv pio prvi put. Nicky je. da bi mogao ostati vjeran takvim n aèelima trebat æe mu neumoljiva snaga. Nickvjeve su misli krenule navrat-nanos. Sad se Nicky sjetio bogohuljenja koje mu je jednom opeklo drijelo. Na svaki bi mu se pozdrav k oji bi vojnici uzviknuli uzvrpoljilo meðuno je. morala i sama biti svjesna tog uzbuðenja. a oni ga nikad neæe po tovati. tad je publika zapljeskala. tradicija.èast. Nickvjeva su se sjeæanja potom okrenula po udi. Dr ati korak s tim ministrima. Mo da se osjeæao bliskim Bogu. doista. ostao u sedlu i primirio konja. pun elegancije. Gotovo bi se uvijek. jednako mu se brzo vratilo dobro raspolo enje. Kako li se samo epirila! Nakon ne vi e od minute. No. izazivao mu je bol.i bi krenuo kad bi ga ugledali. Engleska je kobila. da bi se u public i i dalje odr avalo i èekivanje. a slu enje èovjeka iscrpiti. vedar duh koji je bio zahvatio i konja i jahaèa ponovno je utonuo u turobno raspolo enje. Barem je tako sebi govorio. Je li se i njoj ukazao prizor jelenje krvi? Iz gledali ta su se zaèuli prestra eni uzvici. no sad su oko njega vjeèito bili ministri. Gledanje vlastitog interesa u krvi. A on nije bio netko tko bi se bavio beskrajnim spletk ama. Kazali su mu kako æe takav rastegnuti ulazak u Kremlj biti njegov trijumfalan ula zak na svjetsku pozornicu." Da. Pomislio je : "Ova je krv sigurno ista kao Kristova. Drugi deseci tisuæa gledatelja uz put kojim je povorka tek trebala proæi nisu vidjeli to se dogodi lo. Svojim æe mi ljenjima nadglasavati njeg ova.bila du evna hrana! U tom mu se trenutku kobila propela. s krovova Tverske ulic e . a èak ni mraèno raspolo enje nije moglo prevladavati dugo. Na to je car Aleksandar III. Sto mu je. postale pune zveketa i jek e. upravo izgubio svoje postojanje. slu enje. No. tako elegantna. prozora. a sigurno se osjeæao bliskim divnim ivotinjama. ni za to se èuo takav aplauz. Bio je osuðen raditi sa svoj im ministrima. Ne zadugo . osjetio bli e Bogu . na oèev naputak . ti su ministri svoju odanost potpuno vezivali uz irenj e podruèja svoje slu be. titio se trojstvom vrijednost i. Ministri su tvrdili kako æe se takvim aran manom na najdr amatièniji moguæi naèin pokazati raspon ruske moæi.

svibnja. Nicky i Alix su. postoji pravi la birint veza izmeðu Maestra i Dummkopfa.ako ni ta ne poðe krivo. a svaki æe joj k orak biti uronjen u odbijanje tisuæa crkvenih zvona. podr anih relikvijama. Svaki mu se dan od desetog do trinaestog èinio podjednako opasnim. ene su sad govorile: "Sti e nam hodajuæi za lijesom. Nek a nas zadese èuda ljepote i utjehe. Stoga dosta toga treba uze ti u obzir kod tih ruskih ceremonija. Kako se Alix obratila na pravoslavlje odmah nakon to je Aleksandar III. od kojih æe neka biti prigu ena k ao u tanje li æa. Znao sam kako æe mnogi od nas biti prisutni kad procesija u pola jedanaest krene iz dvorca. No. svibnja. smatralo se jo jednim ispitom vladarsk ih sposobnosti. Dvorac u umi ivotinji koja eli biti hrabra nema goreg nego u pogledu voljenog proèitati da je tek krotko i prilièno inferiorno stvorenje. buduæi da je taj izn imni dan osvanuo lijep. nije mogao naslutiti to bi to m oglo biti. u prijestolnu dvoranu Kremlja prebaèene su svete mosti. Mogu navesti beskrajan popis kompromisa. S ceremonijama se dotad veæ dobro u poznao. Nicky joj je poku ao objasniti to ele ministri. a da se prit om ne pomièu noge niti otkriva ikakav napor. ezla i kugle. bi li sasvim zauzeti sveèanim prijemima na kojima su mnogim visokim du nosnicima iz zem lje i inozemstva morali izraziti dobrodo licu. Pokazivati ljubaznost. tkivo i srce." Norman Mailer 9O samoj krunidbi ne mogu ponuditi previ e. Sad su mnogi gov orili: "Blizu smo kraja stoljeæa. Maestro takve osjeæaje poku ava preokrenuti u na u korist. isto prijestolje na kojem je car Mihail Fjodoroviè sjedio 1613. je li moguæe da je to bilo na e djelo? Ili n am je to podario sluèaj? U takvim se stvarima rijetko sti e do konaène istine . Uzev i u obzir èvrsto ru sko uvjerenje kako ni ta to je dobro ne mo e potrajati. Mo da æe to novo. Sveæenici su iza . niti u Arhand ela. Krajem tog dana vi e neæe sam o vr iti carske du nosti. na krunidbu æe se gledati kao na sitan dogaðaj. Kako se poslije po alio Alix i svojoj majci (uz osmijeh). Nickvju je jedno bilo osjeæati se poput psa pred Bogom. J er je na èetrnaesti svibnja gledao kao na dan osloboðenja. Najpouzdaniji put do nje gove milosti jest bez rijeèi prihvatiti mjesto koje vam dodijeli. a u njegov om je raspolo enju osvanulo jato novih tjeskoba. no ne to sasvim drug o trpjeti takav osjeæaj pred suprugom. Nisam se bunio. kao da sam se dosad veæ poèeo razvijati u nekog od njegovih intimusa: "U krajnjem poretku stvari. Napokon æe sve to biti gotovo . Kad se uzme u obzir brojnost kan d ela koji su toj sveèanosti prisustvovali." No. no njemu se èinilo kao da ga oèekuje sam pakao. A kad smo veæ kod toga.Alix mu je. svibnja. A potom je tu i samo prijestolje. Do krunidbe na 14. Ubrzo po to su se car i carica popeli na svoja prijestolja. èetrnaestog je svibnja Moskva o ivjel a ranojutarnjim suncem." Stoga nisam bio niti u jednoj od katedrala. b rutalnosti. Na 13. elio je da ni ta ne poðe krivo. mnogi su bili uvjereni kako æe do jutra krunidbe nestati lijepog vremena. lanac Reda sv. Sve ene koje s u spremno predvidjele prolome oblaka i dalje su bile uvjerene kako æe se dogoditi ne to lo e. pretpostavljam kako sva ta èarolija nije potjecala izravno od Dummkopfa. Andrije prekinuo se jo dok se car naginjao da ga primi. 8. uskoro se pojavilo suprotno raspolo enje. Zbog toga nismo sasvim neblagonaklono gledali na jaèinu Nickvje-ve vjere u Svemoguæe g. niti u onoj Uznesenja. instrumentim a kraljevskog uspona poput lanca. p reminuo. od polju baca moænika krutih brkova pekli su ga obrazi. htjela biti bli e. krune. ikonama. Pretpostavljam kako je znao da se ne to sprema. nego æe biti pravi. ali su mi neprestano pripovijedali o neizrecivom skandalu p rigodom dogaðaja u katedrali Uznesenja. a druga te ka poput stenjanja samog srca te kog metala. Ni ta ne propu ta . Maestro me nije ukljuèio medu vragove koj i su tijekom tog dogaðaja trebali raditi. godine.naposljetku. Naravno. Mrzovoljne prognoze morale su se odgoditi. pak. No. Maestro je uvijek meðu Bo jim darovima ponosno krijumèario svoju robu. igara i varki koje su obje strane izvele. niti Navje tenja. dvadeseto stoljeæe biti drugaèije. kri a. No. neki meðu vjernicima uvjereni su kako i sama ceremonija zraèi neporecivom Bo jom snagom koja prodire kroz careve por e. utj ela je. posveæeni car. nakon uvodne povorke 9. koje odzvanja od blagoslova i kletvi. A èak mi je i kaza o. nije bio usamljen u takvim slutnjama.

obrubljen zlatnom èipkom. prvi car dinastije Romanovih. sveæenici se na taj zapanjujuæi dogaðaj nisu obazirali. Nakon toga je car vodio dnevnu mo litvu. Potom j e svoju kraljevsku pozadinu jo jednom smjestio na sjedalo prijestolja cara Mihail a Fjodorovièa. to je uvijek prostor u kojem Maestro odluèuje napasti.z katedrale Uznesenja da bi monarsima izraDvorac u umi ili dobrodo licu i dali im da poljube sveti kri . Jesu li sve te beskrajne ceremonije p oslu ile kao kakav slatki mjehur pohote? Trpio sam svu bol koju stvara iskljuèivanje . mepotropolit prekri io. dopustite da raspr im uobièajenu dod bu kako Bogu i Vragu na raspolaganju stoji sve moguæe znanje koje im je potrebno . bez ikakvog zastajkivanja. Rekao bih kako bi najlak i naèin na koji se moje moæi mogu shvatiti bila pretpostavk a da sam otprilike toliko obdaren znanjem u odnosu na uspje nog znanstvenika.) I ba je u tom trenutku lanac Reda s v. prije odlaska u katedralu Navje tenja. a da to nitko osim mlade nije znao. Uvij ek tu napada." Mogu reæi kako smo uvijek spremni osjetiti pribli avanje Duha svetoga. (U mnogim pri godama u njegov je blagoslov prodro i na duh. kako bi taj kvintesenci jalni integritet oslabio. tri koraka tamo. Pa i Maestro je uvijek pozitivno govorio o Trojstvu. triput su se ljubile svete ikone. Bili smo prisutni kad se Mihail Fjodoroviè. a metropolit je kazao: "Neka te blagoslovi Duh sveti. Odmje rena tri koraka amo. Andrije puknuo. Stoga se. dok je Nikolu II. Zazvano je trojstvo . Dakle. A Nicky je tu javnu ispovijed doista i obavio. nakon èega je Nikola II. Naravno. stavio ruke na carevu glavu i izrekao dvije molitve. no govorio je tako tiho i kratko da ga nitko nije mogao èuti. koja je kleknula pred njega na purpurni jastuèiæ. Me du njima vlada pravilo da se nikad ne pokazuje kako je neki element svete slu be p o ao krivo." Je li to bilo zbog zamora ili povratka po ude zbog dobrog i sretnog os jeæaja da je sve gotovo i da to neæe morati ponavljati. a kuglu u lijevu ruku. pokvarena svetost . ne mogu reæi. Moram se zapitati nije li to dio genija ruskog bogoslu ja. staviti je sebi na glavu i uzeti ezlo u desnu. Ako se èini neobiènim to sam uvijek eljan saznati vi e. Buduæi da se nikako ne mo e reæi kako su . amen. ali ih èeka sveèani obrok u palaèi Gr anovitaji. Jer duljina mise privukla je mnoge u kon gregaciji koji na poèetku nisu pokazivali stvarno zanimanje. Nicky i Alix su se potom usp eli stepenicama do prijestolja u sredi tu katedrale. Andrije ipak bilo Mae strovo maslo. niti ponavljati govor petrogradskog metropolita. pa neæu podrobno opisivati kako je primljeno carsko znamenje. nema potrebe n avoditi svaki korak koji su car i carica uèinili kad su se spustili s trona. uz nekoliko varijacija. Kako je Duh sveti utjelovljenje ljubavi Oca za Sina i Sina prema O cu.slu im se namjerno ba tim rijeèima. a takav je tip u tankoæutnom polo aju koji mi se zo8 Norman Mailer èini sliènim suptilnoj naklonosti koju na Maestro uvijek ima prema Duhu svetome. Ponovno se iz stotinu i jednog topa ispalio plotun. U bo ansku je liturgiju u la dosada. U svom je dnevniku napisao: "Sve to se dogaðalo u katedrali Uznesenja èini se poput sna. no neæe se zaboraviti do kraja ivota.molitve su se triput ponovile. Zbog toga mi se èini kako je kidanje karike u lancu Reda sv.tih svetih metropol ita imala veze s ekstazama Nickvja i Alix. mogao uzeti kru nu. M nogi od onih koji su na poèetku osjetili neko unutra nje prosvjetljenje. io. gdje s e. U najmanju bih ruku doznao koliko je ta pokvarena svetost . koli ko bi on vi e znao od kakvog tupana iz lo e kole. sad su se p repustili umoru svojih udova. slu ba ponovila. nekoliko je trenutaka poslije ustao. Pravoslavno bogoslu je u takvim prigodama nikad nije kratko. Svakako bih voli o da sam bio u njihovoj sobi. Vidio sam kuma na svadbi koji je. Bilo da mu je takav drevni kontakt donio kakav preostali odbljesak ili ne. Trojstvo koje je trebalo uvijek iznova tova ti. Ritual se nastavio. tu damu bio upoznao u biblijskom smislu. kao da zna ne to to ostali ne znaju. uspinjao uz o vo isto prijestolje. pozivao da s e javno ispovijedi. Reèeno mi je kako je caru i carici potreban odmor. predao kraljevsko znamenje pomoænicim a i pozvao Alix. Car i njegova pratnja pre li su iz katedrale Uznesenja u katedralu Arhanðela." Èemu je dodao: "Oti li smo ranije u krevet. Dobro smo je poznavali.

Stoga je Nicholas. a pratili su ga i carica majka Marija. Je li im sad pao? A samo su najuzvi. Objed neæu opisivati. i mene t akoðer mo e obeshrabriti ne to to ne znam. Ne bi mi bilo nikakvo zadovoljstvo raspredati o zlatnom tanj uru. kao i Glavni dvorski mar al. Tu su svoj e krunidbene bankete odr ali Ivan Grozni i Petar Veliki.. A kakvo bi potom samo olak anje buknulo i pljesak odjeknuo kad bi ugledali cara i caricu kako im pr ilaze. od Francuske. Palaèa Granovitaja je napo sljetku. od na eg predsjednika i od mnogih drugih vladara i velikih i malih dr ava p rimio je najsrdaènije pozdravne poruke. krunski princ vedske. i sam propustio banket u Granovitaji. kategorijama kavijara.dakle. Banketi gotovo uvijek uspiju izazvati iste eluèane kiseline. Ostali su dobili mjesta u Dvorani svetog Vladimira. od ugledne stare kraljice koja vlada najdu e u povijesti engleskog prij estolja. veliko je srce obiènih ljudi jedinstveno osjetilo kako u tom ljubaznom. no ovdj e su goste osobno poslu ivala po tri konobara u zlatno obrubljenim crvenim kaputim a. za boga ta e i skorosteèe. v otki. U to doba novinare nisu poticali da o velikima i moænima govore lo e. poèinje svoju vladavinu uz dobre elje cijelog svijeta. vojvotkinja od Edinburgha. Oèekivali su da ih ignoriraju. a iznad svega. nasmije enom licu tog mladog cara vidi obeæanje pravedne i blagotvorne vladavine. zauzet vlastitim pripremama za Seljaèki festival koji se trebao odr ati z a èetiri dana. Te sam noæi. orgija opæeprihvaæenog postignuæa. svoj je èlanak zavr io rijeèim a: 2io Norman Mailer / tako je svr io najveæi dan na ih ivota. pazio da obiðe svaki stol u obje prostorije. bila poznata kao mjesto iznimnih i rijetkih sveèanosti. za Mo skvu i cijelu Rusiju. u pratnji Alexandre. Tu je bil a krema diplomatskog kora. car stva i republike mu svi zajedno ele "bon voyage" na tom va nom putu. ljudi koji su bili posve spremni pretpos taviti kako su. Drugi je izvjestitelj iz Amerike napisao kako sad nije samo povjerovao u golemi ruski potencijal za velièanstvena ostvarenja. Svima nam se æi ilo da smo vidjeli najvelièanstveniji prizor koji bi se mogao zamisliti i bili smo prilièno sretni smrtnici.. mnogima bi od tih ambicioznih du a oèekivanja ostala iznevjerena. Udarac predod bi o vlastitoj va nosti ipak je posljednje to bi neki monarh elio izazva ti kod bogatih. . Nisu ba uv ijek bili zadovoljni mjestom koje su dobili. slavnih i moænih gostiju . kojeg je prigoda oèito sasvim opèinila. Stoga su svi d o li do zakljuèka kako se dogaðaj pokoljenjima neæe zaboraviti. gd je bi ih doèekali pozdravi iz suhih grla. napuljska kraljica i kr aljeviæ. Kad bi pogledali razmje taj gostiju i previ e bi dobro vidjeli kakav im je trenutaèan dru tveni status. vinima (francuskim i krimskim). Jelovnici su bili oslikani. dan koji æe se pamtiti godinama. a Granovi taja je izgledala blje tavo. jedan od onih dru tvenih dogaðaja kakvi èovjeku mogu ponuditi ve liki napredak u Dvorac u umi 209 buduænosti.Nikola II. a svi su oni i li od stola do stola u dvorani sv. ampanjcu. francuskim jelima. Od Njemaèke. Naravno. Rusija je sad naprednija i mirnija nego to je bila godinama. Samo su najva niji dogaðaji ruske povijesti imali dovoljnu snagu otvoriti ta drevna vrata. Vladimira.a ne treba biti posebno pametan da bi s e to shvatilo. veæ i da je Nicholas legitimni vladar. njihovi napori bili apsurdni. To je bio dogaðaj sezone.eniji gosti bili u istoj prostoriji s carem i caricom. pod uvjetom da je pozvan . ali i iznimno siroma na. bez obzira na to kroz kakva su isku enja pro li da bi do li do pozivni ca. vojvotkinja Elizabeta i n advojvoda Aleksej.mi na raspolaganju svi odgovori na sva pitanja koja opsjedaju èovjeèanstvo. Rusija je b ila jako bogata. Monarhije. Mogu razumjeti za to su Nickvjevi ministri dr ali kako krunidba mora nadma iti sve vel ike europske sveèanosti u pro losti. Jedan od novinskih izvjes titelja iz Amerike. Veliki majsto r ceremonija. jer je sve pro lo tako divno. Bili su suoèeni s golemim problemima. eli li postati gospodarska sila koja bi s . ii. najvi i ministri i neki od najveæih bogata a. Sveti sinod. tijekom veèere svirao je Carski orkestar.

Kad bi se buduæi genij otkrio u ruskom selja tvu. koji je. Mnogi su spavali na tlu. glupi mu karci sa svojim neugl ednim. Rus ija je pet godina prije krunidbe veæinu svog ita morala poèeti izvoziti na Zapad. mudrost . Na zidovima su visjele jeftine reprodukcije ikona. Ima li su izreku: "Smrad tvojih nogu otjerat æe muhe.e mogla mjeriti s Britanijom ili Amerikom. odanost. kobasicama. moskovs ka bi kanalizacija. da. Golemi su dru tveni problemi bili i alkoholizam te p rostitucija. No. zbunjeni pa èak i otupjeli. Golemi skup.kom polju 18. èiji su unutr a nji zidovi bili crni od dima. pjevaèi i plesaèi. . Zabavit æe ih. Veliki je otvoreni p rostor Hodin kog polja spremno oèekivao pola milijuna du a. koji se trebao odr ati na Hodin. A kad smo kod toga. St anovi su bili oèajno prenapuèeni. Prodaja ita 1891.na vrhu peæi. jo toploj od vatre na kojoj je zagrijana veèera. kako bi bili u Moskvi kad careviæ bude postajao car. Veselili smo se èasu u kojem æemo od Dummkopfa konce preuzeti u svo je ruke. 212 Norman Mailer iz. Oni koji su ostali na selu i dalje su ivjeli u jednosobnim brvnarama. i p odiæi æe se bezbrojne tezge i kiosci. naposljetku. Tek bi tad mogao pozdraviti domaæina. Sljedeæih su se deset godina ulaganja u te ku industriju utrostruèila. Stoga se najveæi dio etve iz vozio. èak i razumijevanje. sad veæ znatno optereæena. Kako bi Nikola II. na kolima. istra ivanjem sam stekao uvid za to je Dummkopf tako mnogo pozornosti pridavao Rusiji. mogao vladati bez njihove od anosti? Na gradove nije mogao raèunati. Podijelit æe se èetiri stotine tisuæa eljeznih alica. uz malu knji icu o krunidbi s inicija lima cara i carice. potom trideset tisuæa litara piva i besplatni paketi hrane s ruskim kru hom. godine ipak je poslu ila svojoj gospodarskoj svrsi. Prije pet godina su gledali kako im ito odvoze teretnim vagonima. godine. Stizao je majski dan. ti su se ljudi rijetko micali . Dogaðaj na polju trebao je pokazati Nickvjevu ljubav prema narodu. Kao nalièje tog rasta. s Nickvjevim inicijalima. nas bi to ozbiljno zabrinulo. kao gazda. kolaèima i pekmezom." Nas su ti seljaci jako zanimali. a enama i marame. Odr at æe se u èast n jegove vrijednosti. no sve je to bio tek za titni vosak preko kvalitetnog ele a u staklenci.bili su strpljivi po put stoke. ito je b ila jedina roba koju je Rusija mogla nuditi na veliko. gdje su se skupljali na razni m gradskim kolodvorima. Ti su siroma ni. Bit æe to sastanak onih koji su putovali stotinama kilometara. predviðen je za odavanje poèasti svim seljacima koji su sad bili u gradu. eljeznicom. izuli èizme. ljetnih mjeseci preplavljivala ulice siroma nih èetvrti. u kojoj su pomrli milijuni se ljaka. jaki. Na je cilj.koleru. Iako su prerano ostarjeli i bili gotovo bezubi. Kako joj je z a zavr etak radova na eljeznici vjeèito bio nu an veliki priljev stranih sredstava. koja se poèela graditi prije mnogo godina. Za svlaèenje se nije znalo. prije nego to bi polijegali. Sa d na peronu èekaju hoæe li se vratiti. koji su èinili donedavni selja ci. ili su barem Tolstoj i Do-stojevski u to uvjeravali svoje èitatelje. tuberkulozu. praviènost. ja sam seljake koje sam gledao po moskovskim kolodvorima po tova o. mu karci bi. obojenih crvenim i zlatnim. neobrazovani. Sad su stotine tisuæa njihovih roðaka stigli u Moskvu. no svaki bi se posjetitelj seljaèke kolibe ipak osjeæao du nim pred njima se poklonit i. neki èak i pje ice. Ispod njihove sam inertnosti osjetio sposobnost za snagu. veliki. kao darovi cara i carice. Min istar financija Aleksandra III. sv ibnja." Bez obzira na to. Ostatak obitelji spavao je na zemljanom podu. A to je prouzroèilo veliku glad 1891. Dvorac u umi zi i Maestra je to navelo na primjedbu: "Naravno da ti seljaci ele ostati na eljeznièkim kolodvorima. orasima. do ao je do zakljuèka da drugog izbora nema. Nastupit æe cirkuski zabavljaèi. ru ni. sifilis. dok su radnici zimi umirali od hladnoæe. sad je pro ivljavao vlastite bolesti . imao najbolje mjesto za spavanje . krupnim i èesto neskladno graðenim enama mo da bili zli. no ako u prostor iji nije bilo suvi e hladno. Proletarijat. bio smanjivati l judske moguænosti. sitnièavi. velikodu nost. tifus. od presudne je va nosti bio brzi zavr eta k transsibirske eljeznice. ipak su bili sna ni poput tegleæe marve.

Podignuti su privremeni objekti. i kolodvori. Darovi æe se dijeliti rano. Mast s kaputa od ovèje ko e i ogrtaèa nagrizenih znojem. Golemo je polje sad bilo izbrazdano pje èanicima. Hodin ko je polje takoðer poslu ilo za seljaèki festival. pro irila se suprotna glasina. nakon krunidbe Aleks andra III. "Kako sam od vas èuo". Samo su tri policajca bila rasporeðena da nadgledaju èetu od stotinu i pedeset kozaka koj e æe dovesti kao redare. kioske i pultove u kojima su b ili smje teni darovi. U svemu tome sam jasno vidio Maestrove prste. "nikada prij e nije toliko obiènih ljudi bilo spremno caru izraziti tovanje.kao to su mnogi primijetili . Do veèeri se tamo veæ ut aborilo pravo mno tvo. Djeca tulila. Sve s e vi e tijela guralo naprijed. Stotinu i pedeset kozaka koji æe nadzirati pola milijuna ru skih du a? Njihov je zapovjednik zatra io jo redara. elio je zapoèeti s novom tradicijom. tijekom tjedna krunidbenih sveèanosti. Svakako æe moæi poslu iti za smje taj. Te noæi sedamnaestog svibnja. Tu smo glasinu pro irili mi. Mnoge su dame po kazale svoje dijamante. nekoliko sati prije prvog jutarnjeg svjetla. u Bolj oj teatru odr avala se gala veèer. a èetvrti ostao bez svijesti. Èovjeka se Dvorac u umi nije moglo pozivati na odgovornost za svaki izgred na tako velikom skupu. No. Sad s u i siroma ne gradske èetvrti ulazile na polje. ena i dj ce sad je u mete u bilo zgurano u najveæi pje èenjak. nepokrivenim bunarima i napu tenim temeljima. dok su ljudi posezali za darovima. koji je bio nedavno podignut na jednom kraju paradnog zemlji ta. pa je trideset seljaka izgubilo ivot. Ostali su stali gurati iz pozadine. Ka d je pala prva. Pilo se. veæina je plemstva raspravljala o polju. Prièalo se kako bi se do kasnog jutra na Hodin kom mo glo natisnuti i milijun du a. Èovjek je trebao samo zateturati i veæ bi se drugi spotaknuo o njega. U blizin i æe biti jo jedan paviljon. bilo je samo polje. Na polju je pak vladao sasvim nelagodan nemir. Ono to se nije oèekivalo. ene su vri tale. poèela stizati i moskovska radnièka populacija. A imali su oni i veæih briga od Hodin kog polja.14 Norman Mailer To se prièalo na gala veèeri. Nema vi e piva. "Nema vi e alica. a pretpostavljalo se i kako æe se ljudi odgovorno kretati ba po njima. kako u njima ne bi demonstrirali revolucionari ili izgrednici. ostalo je dovoljno ravnog terena za pola milij una posjetitelja. kazao je svojim ministrima. "Ono dobro je veæ oti lo". Milijun du a! "Da". Mno tvo mu karaca.mogao natjecati sa svjetlima s rampe pozornice. Uz to se vlada veæ prilièno istro ila odr a vajuæi sigurnost cara i carice. ono najbolje otiæi æe prvo. D a. naravno . Masu koja je stizala u Moskvu treba lo je negdje smjestiti. Nicky. Nije vi e bilo novca za dodatno osiguranje. pa mogu odsjesti kod njih." "Ne". ali ga je ostalo malo. Alexandra i pripadnici dvora trebali su stiæi s redinom dana i zasjesti u Kraljevskom paviljonu. Neki su seljaci poèeli ljuljati stupove koji su dr ali prepreke. palili se kresovi. svi su kiosci zauzeti istovremeno.. Moralo se èuvati mnoga druga gradska podruèja. Iako su se odigral i neki nesretni dogaðaji. malenim klancima. Stoga su se tisuæe seljaka pomaknule prema vrhu i stale pritiskati drvene prepreke koje su titile tandove." Prepreke su se poèele naginjati. na njemu je od r ana velika izlo ba. koji æe moæi primiti i tisuæu onih spremnih za tu povlasticu platiti. a u njemu su se panièno nastojali uh . Bili smo se spremni time okoristiti. Gradom se pronio glas. Naposljetku. Svirale su se balalajk e. ali je dobio odgovor kako vlada manjak policajaca. kojih je bilo tako mnogo da se sjaj dragulja . Pripremljene su iroke staz e kako bi se te prepreke zaobi le. Treæi bi se sudario. A tu su." Problem koji nije bio razmatran. U njemu æe biti mjesta za tisuæu uglednika. "treba nam vi e tradicija. ka ftani i crni vuneni kaputi sigurno im neæe biti nepoznati mirisi. pjevalo. Tisuæe su se nat iskivale na tisuæe koje su veæ bile naprijed. Potom je.Kako bi iza li pred tu hordu." 2. "ima jo piva. Vi e se du nosnika ozbiljno zabrinulo kako bi tamo moglo nedostajati policije. No. gov orili su tamo na i agenti. Neki æe seljaci mo da imati rodbinu koja radi u tvornicama. bio je vel k broj seljaka koji su na polje odluèili doæi dan prije dogaðaja. oborilo bi ih natisnuto mno tvo koje je guralo odostraga. I oni su èuli glasine. govorilo se u Bolj oju. Nicky je sam donio odluku da se Seljaèki festival ponovno odr i na istom mjestu. to se dr alo prihvatl jivim rtvama. Godine 1891. no kasnije nije ostalo sredst ava da se zatrpaju iskopi. Prije trinaest godina.

Kasnije su poèele stizati procjene broja izgubljenih ivota. onima koji su odlazili s polja u u ima je i dalje odzvanjalo naricanje. kako su se pje ice pribli avali. slaveæi dogaðaj. dok su drugi padali preko njih. Mrtve se mo e izbrojit i i poslije. Tako ih je puno bilo bolesno u src u. Oni koji su se probili do kabina i oborili kioske morali su se i dalje pomicati prema naprijed. Kupole . smrvljenih nosova. prije nego to su stigli car i carica. iskrenutih. No. za duh im se lijepila sluz. i èa enih vilica. Sad su. dosta ih je bilo prekriveno ostacima dronjaka s odjeæe drugih. èinilo kako bih mogao poviriti u osj eæaje barem polovine ljudi koje sam mimoilazio. Mu karce i ene sitnijeg rasta bacalo je u v is poput pjene. Na kolima. glasnim i suptilnim zvukom. zbog stalnog pritis ka onih iza . Kako je mete splasnuo. Kasnije je Nicky saznao kako je broj stradalih tisuæu i tristo. Mnogi su od mrtvih jo le ali na p lju. U meðuvreme nu se sunce bljeskalo na zlatu svake od crkvenih kupola. Bio je to deseti lijep dan zaredom. krvavih lica. Iz tisuæa se grla zaèuo krik bijesa. Nisu znali trebaju li se smatrati blagoslovljenim to su uspj eli pobjeæi. a uz ta su krvava kola i li mu karci i ene koji su naricali od alosti. tuljenja. Dovedeno je vi e satnija vojnika èiji je zadatak bio preostala mrtva . tako je stalo i ovo. gotovo golih tijela. bilo je maknuti mrtva tijela s polja prije nego to dode car. Posljednjih pola godine . kukanja i naricanja u bogohulnoj disharmoniji sa zvonima.dok naposljetku nisu stigli do kraja polja. U jednom bi se trenutku smijali. dok su se neki od palih jo trzali. U meðuvremenu. a nisu se mogli micati niti disati. Nekolicina! Nekoliko su djece podigli i iznad glava dodavali unatrag. u du i. zavijanja. strgnutih s jednog le a. kako bi se za titila mrtva stidijivost drugog. Tko je mogao izbrojiti koliko je tisuæa peta sad m ljelo koliko stotina torza? Ili nosova? Ili oèiju*. slomljenih udova. u elucu. Odrasl i koji su mogli doprijeti do ruba mase praæa-kali su se poput riba u pliæaku. jutro je zasjalo u svoj svojoj ljepoti. a njihova su se zvona. kao kakof onija jecanja. Prvo to je vi im policijskim du nosnicima palo na pamet kad su stigli.vatiti za neèije tijelo i preko njega se uspeti iz rupe. Na pijesku i po jamama i dalje je bilo poderanih komada odjeæe. zubi? Nekolicina je èak i pobjeg la. izgubljena u vrtlogu sna. Neki su se u pozadini povukli kad su ispred sebe èuli vrisku i prestali se gurati. radnici u stalnoj pogibelji da skliznu sa strmih crkvenih krovova obrubljenih zimskim ledom. Kako i ne bi. kad su svojim najmanjim dijelom mrtvog roðaka godinama potajno mrzili? Oni koji su se jo pribli avali Hodin kom polju morali su ostati zbunjeni svim tim lic ima koja su vri tala i i la im u susret. kao to utihne oluja. mukotrpno su na te pozlaæene kupole prièvr æivali novo li æe. le eve su veæ odnijeli. Èuli su se zvuèi koji nisu bili s ovog svijeta. cmizdrenja. zi6 Norman Mailer 13U podne. a morali su strahovati i kako æe izgubiti razum. Drugi su rikal i imena èlanova obitelji. moskovskim su ulicam a krenuli neredi. Dvorac u umi 2-15 u drugom zastenjali. Na svakim su kolima bila tijela odjevena u sveèane seljaèke no nje raznih stupnjeva upropa tenosti. Deseci tisuæa Moskovljana koji su ne to kasnije planirali prisustv ovati slu benom otvaranju. jedva nekako. s Hodin kog je polja uklonjena veæina otpadaka. Kupole èetrdeset puta èetrdeset moskovskih crkava sjale su na suncu. U jamama i po ravnom prostoru le ali su mrtvi. No. nailazili na kola koja su se kretala prem a njima. da bi potom udahnuli. prekrivene zlatnim li æem. Meni se. Neke j e od njih zahvatila histerija. Isprva je Nickvju reèeno kako ih je bilo tri stotine. A mnogi su drugi vri tali od u asa. Djeca su stenjala pod te inom èizama koje su ih gazile. no taj je ministar bio poznat po tome to lo e vijesti umanjuje devedeset posto. Mnogi su osjetili bogo hulnu spremnost na smijeh. Ljudi su se poèeli gu iti. Konaèna je brojka bila tri tisuæe. ljudi su se izmicali u èetiri smjera. Nije mogao ni pretpostaviti koliko bi mog lo biti rtava. uzbuðenom razmjerom na eg trijumfa. U tim ranim satima jutra. No. ogla avala razlièitom zvonjavom. Lica su veæ bila skamenjena od alosti. pak. Nikad nisam èuo takav jad. krenuli su ranije iz svojih domova kako bi izbjegli gu vu . bljeskale su se kao da su djeca sunca. Drugi su se progurali u stranu.

obièno jedan od nas. Ponekad i dulje. gdje æe car primiti izabrane skupine za to odabranih g raðana. Svaki vrag uvijek je jasno svjestan koji je sat. Dame i gosp oda na tribinama izgledali bi gotovo savr eno. Na izmaku tog vjetra stigli su i car i carica. Bio sam na gal a veèerama na kojima bi gost. Odvratnost koju os jete najbli i. Uskoro su Nicky i Alix mahnuli ljudima koji su pristi zali i potom ubrzo oti li iz paviljona. kako bilo. naravno. Hodin ko polj e jedva se naziralo od svje e pra ine to su je dizale koèije kasnih prido lica. Moskovski trkaèki klub. dok je car govorio. Zbor od tisuæu mladiæa i djevojaka sm je ten je ispred Kraljevskog paviljona. Potom je po tovanje iskazalo izaslanstvo mosk ovskih koèija a.jedan me vrag izvijestio kad se to toèno zbilo. pustio vjetar. Jedva da sam znao jesam li bio svjedokom srd be Dummkopfa ili bijesa mrtvih. Èak su i kriknuli istovremeno. pripremljene se sveèanosti nisu otkazivale. kome bi se urilo priznati da je nekoliko sati prije tu vladao u as? Ne. no sad je bilo oèito da su ivi. Nakon toga su Nicky i Alix mogli uæi u dvorac i sjediti na èelu gozbe za poèasne predstavnike obiènih ljudi. Ubacujuæi primjedbe u stank ama zbornog klicanja. ostat i dok ih kola ne prevezu do groblja ili dok posmrtne ostatke ne pronaðu roðaci. Njih je ubrzo slijedila vojska i zvoðaèa koji su Moskvu ukrasili svjetlima i la nim proèeljima za devetosvibanjsku proces iju. ta j golemi dr avni puhaèki orkestar koji je himnu svirao zvonkim uzbuðenjem. Nitko to nikad ne sp omene. koji su s tiDvorac u umi 217 zali nakon jutarnjeg mete a. Ukupno je bilo èetrnaest skupina koje su im donijele darove. Stoga mogu ustvrditi kako se. Kao da se oluj a mogla raspr iti jo jednim valom klicanja. Nikola II. pa sam se zapita o zna li to se dogodilo. pa èak je i (kao zahvalu za stoljeæe odane slu be. po dolasku posjeli dovo ljno daleko da do njih takvi zvukovi ne dopru. Niti pola kilom etra od Hodin kog polja. i potom osmorici radnika stao zahvaljivati na sjajnoj izradi. koji je po paradnom terenu raspr io obla ke pra ine. A ipak je zapuhalo. Sat mi ne treba ." Tad sam sluèajno pogledao koliko je sati. se obratio uglednim predstavnicima tih plebejac a: "Carica i ja vam srdaèno zahvaljujemo na izrazima ljubavi i posveæenosti. Za mene je to tek fraza. Osam je ljudi pladanj devet mjeseci izrezi va-lo u kristalu. koji su donijeli srebrnu pliticu s Nickyjevim inicijalima od dijamanata. kako bi ih koèija odvezla nekoliko stotina m etara do Petrovskog dvorca. Slijedil a je konjanièka Gruzijska pukovnija. Sad. uz u zvike i krikove prepoznavanja. Nicky je stisnuo guzove kako bi u izraz lica istisnuo to vi e zah valnosti. sad su se vladali poput povla tenih promatraèa koji su se na li na hipodromu. Taj je muèni vrtlog uskoro stigao i do paviljona na rubu Hodin kog polja. Prvo je Nickyju i Alix predan poseban dar katedrale Krista spasitelja veliki pladanj za obredni kruh i sol. dobro o djeveni Rusi u paviljonu. Predstavnici ugostitelja. no. Na snazi je bilo dru tveno naèelo koje nala e da se u formalnoj prigodi ne smije priznati da se dogodilo ne to neugodno. pa su njihovi glasovi prigu ili sve drugo. Sve je bilo mirno. Nickv i Alix su. potom Lovaèko dru tvo. Sve se izmijenilo. Briga za va u dobrobit uvijek æe mi le ati na srcu. Sto se tièe slu bene dru tvene verzije dogaðaja. Ne sumn jamo da takve osjeæaje dijele i va i suseljani. pa èak i sekunda. da nije bilo jedne neugodnosti. . Tamo æe. tako glasnog da se jedva èuo orkestar. Sposobnost ign oriranja odbojnog vi im je slojevima uvijek bila uroðena snaga. kad se mogao èuti daroviti zbor tisuæu nebeskih glasova koji nudi glasovnu okre pu. Izaslanstvo seljanki slijedili su istaknuti u mjetnici Moskovskog carskog kazali ta. Izn enada je zapuhao nevjerojatno jak vjetar. uredno poslagani u redove. to se nije zbilo. s d amama u popodnevnoj sveèanoj odjeæi. u zraku ostane nekoliko èasaka. eleæi opona ati vrhunske manire britanskih vi ih slojeva. Na takav slavni dan takav vjetar ne bi smio zapuhati. jo od vremena Petra Velikog) pro lo nekoliko v oða stare njemaèke kolonije u Moskvi.tijela prebaciti s druge strane kioska. Dva su se le a polegnuta na stol mrtvaènice probudila iz kome. Ugledao sam ga samo na tren i doimao se iznimno blijedim. u mrtvaènici istovremeno odigravao dr ugi dogaðaj . Sa suprotnih k rajeva prostorije! Èinilo se kako su mrtvi. Èak je dobio i dar moskovskih Starovjeraca. T ribine su ispunili ugledni stranci i Moskovljani u svojim najboljim odorama. Pretpostavljam kako je tad imao jo krajnje nepotpune obav ijesti. Nicky i Alix stajali su na ulazu u Petrovski dvorac kako bi primili nova izaslanstva. minuta.

mogao sam razabra ti da je Nicky. dok se pribli avao paviljonu. Jer je bio podjednak o razbje njen i zbog nesposobnosti policije. Za to su. "Bog je tu! Bog te spasio!" No. No. U za titnom krugu koji su oformi li oko Nickvja. Osmjehnula bi se i klimnula glavom svakom gos tu koji bi pri ao. va an ili prizeman. dvadeset. Mogao sam joj osjetiti intenzitet. svje e i kisele krastavce. usprkos izoblièenjima. u buduænosti mi se pokazalo korisnim. "B og je tu!" vri tala je. ono to sam saznao. sve i lo savr eno. A iza kioska. bio ne samo neuobièajeno blijed. Na nekim mjestima tijela su jo le ala na gomili. No. Ni je pridavao pozornost organizaciji osiguranja. Poslije sam èak saznao i kako je Alix pribli no u to vrijeme do ivjela v rhunac svog zloslutnog predosjeæaja. peèenu piletinu. To se dobrim dijelom moglo sprijeèi ti. pitala se. Jer je taj stari tiranin takoðer otvorio oèi. mogao priæi na razumnu udaljenost. druga je obitelj. A uskoro je bio bijesan i na sebe. prljave odjeæe. Ustao je. 14. Nisam bio meðu vodeæim izazivaèima nereda koje sam upravo opisao. paèetinu. Njegova ena. Poneki razoèarani èovjek èak bi stavio bakrenjak na grud i neznanca. Sebe sam smatrao sposobnim za svaki zadatak. trudili jo nekako razabrati crte lica. koja je plakala uz njega. no danas se dogodio veliki grijeh. veæ i d a je to bila posljedica neobuzdane strasti. Je li se mogao pozvati na takav plemenit os jeæaj. pojavile su se pukotine. a isto tako i Nickvju. gdje je neiskreno oplakivala odlazak dugovjeènog oca obitel ji. Kao i kod Alix. Romanovi tog dana nisu izginuli u krvavoj ka i polomljenih kostiju. hladnu bijel u ribu. caru sam. U meðuvremenu je Nicky obilazio od stola do stola.du nost bila oprostiti im. Stalno sam prouèavao tu frazu "dogodio se veliki grijeh. teletinu sa svje im povræem. Lijeènici su kleèali u pra ini kako bi provjerili ima li da se tko jo mièe. Masa koj a je prenoæila na livadi Hodinki probila se kroz prepreke i do lo je do u asne gu ve u k ojoj je. U kakvoj joj je samo opa snosti mu ! Èak si je dopustila osjetiti i ne to otvorenog gnjeva prema ruskom narodu. uvijek spremni na nerede? Mu u je èak rekla: "Na i mu iæi nisu ba pr erano ljubazni. Na tribinama su ongleri i ciganski plesaèi zabavljali vlastelu. Uvidio sam kako me ne dr e dovoljno nemilosrdnim da bih bio voda na terenu. a na ti m su udaljenim rubovima Hodin kog polja jo stotine seljaka i Moskovljana tra ile svoj e izgubljene obitelji. desert. A nije n i mogao. pro ivljavala je pravi u as. pozdravl jajuæi seljake dok su jeli svoj poltavski bor è. Primjerice. N eki od srd be pocrvene. poèela vri tati. Ja sam trebao nastaviti pazit i na Nickvja. dok su izludjeli roðaci zurili u zgnjeèene glave tih trupla na kojima su se. Uz pomoæ prolaza u njegove misli koji je Maestro i dalje uspje no dr ao otvorenim. Obuzela j u je misao kako joj se bli i smrt. kad se s Alix sre dinom dana pojavio na tribinama. "Vrag te poslao natra g. To mi je povrijedilo ta tinu. prega eno 1300 ljudi. i dalje su u redovima te ala mrtva tijela. ti èudovi te!" uzviknula je njegova stara ena. ili da mu bude drago to je rekla na i mu iæi. grozno je to i kazati. Iznenada je jedan od mrtvih to prestao biti. Prvi je rezultat bila smanjena uèinkovitost kand ela. Kako mogu biti tako n ezahvalni.19 vao Moskvu da bi mogao zapovijedati mjesnom vragu." Nicky nije znao da li da se uvrijedi.te ka poput lanca koji mu je le a o na srcu . nj egovo je osnovno nezadovoljstvo bilo usmjereno na seljake. poèela se udarati akama u grudi. (Te sam misli primio iz druge ruke od posebnog ruskog vraga koji j e odr avao ulaz u jednu od Alixinih dvorkinja. i dalje pravi golub gu an. Te je veèeri zapisao u dnevnik: Dosad je. no trebao sam pretpostaviti kako æe mi zadatak da prouèavam pisma i dnevnike Romanovih ostati temeljna uloga. On je od neiskazanog bijesa bio blijed. tako skloni samouni tenju? A ipak mu je .Te sam ustanike spomenuo zato da bih naglasio povezanost tih zi8 Norman Mailer dvaju dogaðaja. po pedeset. udaljena samo petnaest metara. hvala Bogu. neki su vojnici polagali posljednje rtve." Je li mislio na ljude ko . Prodavao se sladole d. Ili nije? Je li taj dogaðaj bio neizbje an? Je li bio uklet? Nije znao. ruke i noge pod nemoguæim kutovima. voæe i vino.) Kilometar od Petrovskog dvorca. Maestro je to izravn o objasnio: nisam dovoljno dobro poznaDvorac u umi 2. preplavljen srd bom? Njegov je bijes imao toliko vidova. no neæe izbjeæi postati rtvama dogaðaja koji æe slijediti.

Sto je bilo. "Sergej Aleksandroviè nije mogao pre dvidjeti da je tamo trebalo biti policije? Svaka mu je to budala mogla reæi. tih ena i te dje ce zauvijek æe ostati na tvojoj vladavini. "valjda si svjestan èinjenice kako si ne mo e dopust iti da slu a svoje bratiæe. nastavio je. Taj je bal b io predviðen za tu veèer. i dalje ivimo u sjeni Versaillesa." Ostale nadvojvode. Mi ljenje grofa Wittea brzo je nai lo na neslaganje. a planiran je kao najvelièanstvenija veèer krunidbe. odgovor osjeæa u du i. ti mrtve o ivio. Sergej Aleksan droviè je Witteu po glasono i poslao odgovor: "Car Hodinku dr i velikom katastrofom. Htjeli mi to ili ne. tog vi eg sloja nadvojvoda. Kakva nevjerojat na uvreda mrtvima! Gdje je tu èast Rusije? Car se nakon èetiri dana krunidbenih sveèan osti bio spreman slo iti sa Sandrom. preu zeo je. Jo i gore od toga. Èim je stric Aleksej oti ao. spre mno je progovorio: "Nicky. Radilo se o njegovom pomoæniku. Ako mu je ne to bila slabost.ji su sudjelovali u neredu ili na sebe? Poslijepodne 18. Nickvev je najbli i pr ijatelj . preklinjem te. U svakom sluèaju. Tvoju bi enu jako pogodilo ako bi njena lijepa sestra Ella morala pretrpjeti takvu sramotu. bilo je to to u glavi nije dovoljno dugo uspijevao dr ati dvije meðusobno suprotstavljene ideje da bi mogao odluèiti koja je b olja. svibnja grof Witte. Njihovo je pak stajali te bilo odvratno Nickvjevim bratiæima. s tim estoko sla gala.bio je jedan od na ih ruskih agenata. ne mo e nazvati drugaèije nego "èudovi nim". dok su njegovi izgi nuli podanici jo le ali nepokopani?" Njegova je elokventnost po ela uspjeh. Kako mo e dopustiti neprija teljima ovog re ima da ka u kako je na mladi car cijelu noæ plesao. sve sveèanosti treba odmah zzo Norman Mailer otkazati. izmeðu ostalih du nosti. Sigurno je cijelom nara taju upravo preminulih du a trebalo pomoæi . ele svrgnuti Sergeja Aleksandrovièa tako da netko od njih mo e preuzeti mjesto moskovskog gubernatora.mo da je Dumm kopf poslao kand ele u mrtvaènicu.izjavio kako se stav ti h strièeva. o enjen Alixinom starijom sestrom EUom. Gubernator je zagrabio u fond za kr unidbu kako bi otplatio kockarski dug. jer ti si dobar. Tako sam èuo Sandrovog brata. To nije pravedno. Nicky je sad shvatio kako mu se ne ide na b al.) Jadni Nicky. A Sandrova su se braæa. no u tom je èasu u sobu u ao stric Aleksej. n o eli vas izvijestiti kako se ipak ne radi o katastrofi razmjera koji bi trebali zasjeniti krunidbeno praznovanje. "A. i Marija Antoaneta mogli Dvorac u umi 221 su cijelu noæ plesati jer su bili naivni. bilo je. nadvojvoda Sergej Aleksandroviè. Ali to ne mo e . kad bi mogao." Ubrz o je stao tvrditi kako se radilo o prljavim trikovima. Znam da bi. Ba je taj pomoænik Sergeja Alek sandrovièa i pokrenuo glasinu kako je gubernator korumpiran. o enjen njegovom sestrom Ksenijom . sinovi nadvojvode Mihajla. Luj XVI. Reæi æu ti. Nikolaja Aleksandrovièa. mora pok azati naklonost njihovim obiteljima. I opet u blizini nije bilo ka nd ela. poslao je poruku: "Iz pijeteta prema mrtvima. bilo je vrlo lako ostati sasvim b lizu Nickyju. Rad ikalni. Mi znamo!" "Nicky. te Mihajlovièe. No njegov bratiæ visoku razinu svoje rasprave nije znao odr ati. dr av nik kojeg je Nicky najvi e slu ao. Nicky nipo to ne smije veèeras prisustvovati Francuskom balu. Usred stvarne pozornosti koju je dao govoru bratiæa Nikolaja. Krv tih mu karaca. Sto nije bila istina. Mladi su i neiskusni. s tim su se slagali. mjesto ravnatelja Seljaèkog festivala. Blesavi. Po tovanje. "Nicky". mlaðem nara taju nadvojvoda. Zato. Je li to i on bio èuo glasi ne koje smo mi pro irili? U Moskvi se veæ prièalo. tih starijih Romanova. rekao je stric Aleksej. (A taj tip nije samo dugovao kockar ima. a taj je nadvojvoda bio posljednji ivuæi brat njegovog pokojnog oca. a posebno Sandra. Pomisli kako bi to primili Serg ej Aleksandroviè i Ella. "naroèito bal francuskog veleposlanika". Shvati t o ti govorim. veæ i nama . ne idi veèeras na Francuski bal. Sergej Aleksandroviè nije bio kriv. moskovski guber nator.bratiæ Sandro. Nickvjev stric. braæa gubernatora. na strani su bezbo nih sila. za to. Nisu bili svjesni da se pribli ava oluja. ljub azan. dvojica su se ." Dovoljno sam se pribli io da mogu sva ta mi ljenja èuti. Uskoro se prepu stio srd bi. Odanost." A potom je dodao. a oni to sami sebi nikad ne bi prizna li. upitao bih". Nicky. Ali mi jesmo.

Omiljena je iz reka nadvojvode Sergeja Aleksandrovièa bila: "Nije va no koliko je dan bio grozan. a potom jo jednoj. Nisam se mogao sjetiti da su redovi kand ela ikad bili u takvom ras ulu. "Toliko ga volim. Stoga im se te veèeri njegova nazoènost èinila dvostruko nepodno ljivom. Bio je stvarn o u asnut. Èov jek mora imati karaktera i duha da mo e. ovisimo o francuskom savezni tvu. o trim rijeèima. Naposljetku je izi lo van . na tebe æe gledati kao na enska-sto s tvorenje. "A. Du ice. najboljoj se prijateljici nije èinilo kako tajnu smije prebrzo odati . Oti li smo nakon veèere." Sandro i njegova braæa veæ su dugo bili svjesni takvog Sergejevog kreda. sad su bili poznati tajni nadimci koji su meðusobno koristili Alix i Nicky. A koliko bi tek plakala da je znala to su o njoj govorile moskovske dame." To je procurilo. A bio sam siguran u to da æe mu biti zabavno èuti kako sam uspio te veèeri ubaciti se u kraljevski budoar. kad sam urno uzmaknuo) mogao sam se uvuæi j o malo dublje u Nickvjev um i mogu izvijestiti kako mu se èinilo da je osuðen na prop ast. Tako su tajni.barem ne dan ili dva. Malo pomalo. I on e su prisegnule na utnju. to ti ne smijem reæi. ali nisu tako dugo èekale da zavjet prekr e. Velika tajn a za koju se dvorkinja zaklela kako nikom ivom neæe reæi. Francuzi sebe ocjen juju po razboritosti koju pokazuju u kriznim trenucima. I to je jedna od mojih du nosti. Deèko." Nicky je bio na balu.strièeva vratila u sobu. Nedolazak cara i carice odrazio bi se na meðudr avne odnose. do kraja u ivati u veèeri. Stric Aleksej glasno je rekao: "Evo nam èetiri carska sljedbenika Ro bespierrea. Nesreæe ne smiju utjecati na vanjsku politiku. U ovom sluèaju. Svojoj se najbli oj dvorkinji povjer ila kako Nickvja obo ava. Du ice moja . Nosi nesreæu. poèinio meðunarodnu uvredu. moj Manvkinsu. Njemu se bal svidio. A i Maestru æe biti drago. moskovski se gubernator smije io. Potom je rekla svojoj najboljoj prijateljici. U meðuvremenu. Bude li odsutan. Maèkice moja. Otvorio je te veèeri ples s groficom Monte-bello. Svi mu slu e samo radi vlastitih karijera i osobnog pro bitka i brinem se te danima plaèem jer mi se èini kako mi je mu jako mlad i neiskusan . no vruæina je bila nepodno ljiva. Pro lo je nekoliko dana dok je nije otkrila prijateljici. kad Nicky ne bi do ao na bal. Demonstrativno su oti li kad je poèeo ples." . Na propast i prokletstvo. kojeg suosjeæanje mo e skrenuti s puta. Alix je kazao kako mu je mo da du nost da se povuèe u samostan i moli za rtve." Bio sam zadovoljan. Da. A nitko ne vr i ni svoju du nost prema Rusiji. dopro sam do spavaæe sobe. Sv akom koga je pratio glas da zna ne to to drugi ne znaju. U svom je dnevniku Nicky da o ovu primjedbu: 222 Norman Mailer Bal Montebellovih organiziran je izvrsno. Prije krunidbe je uèinila je kardinalnu pogre ku. I nije rekla . kad je glazba ivahna. ali u tom je èasu bio siguran. njemaèkoj grofici Rantzau. suprugom f rancuskog veleposlanika. kako bi. Veæ zbog toga. "Nicky. Zovem ga raznim imenima od milja. Meni je to topao jezik. Preziru sentimentalnost. a Alix je plesala s grofom." Dvorac u umi 223 "Kojim tajnim nadimcima?" upitala je dvorkinja. uglavno m na engleskom. Moskovsko dru tv o ubrzo se stalo podsmjehivati carièinoj èesto isticanoj ljubavi prema engleskom. Trebat æe proæi vi e od dva desetl jeæa da se potvrdi ono to je te noæi znao. ba u trenutku kad nam trebaju dobri diplomatski potezi.to oni zloupotrebljavaju. Èini mi se da nitko u krugu oko mog supruga nema iskrene namjere. A tako se nije trebalo obratiti eni u noæi tako ispunjenom osjeæajem propasti. Poèeli su obja njavati. "Ljubice. Ponosni su na svoj froideur. a piæe nadahnjuje. Zovem ga tajnim nadimcima. jednoj se od dama uèinilo kako mora po dsjetiti ostale: "Ona nam je stigla iduæi za lijesom." Nakon to su se dosita nasmijali na raèun Alix.njena tajna. Vrlo gostoljubiv. u dva sata. Na nekoliko minuta (do povratka kand ela. Slatki. mora biti tamo. Francusko veleposlanstvo puno je potro ilo na pripremu bala. a ta je dama sa svoje st rane prisegnula kako se u nju u potpunosti i zauvijek mo e imati povjerenja. Mo da j e to bilo razlog pisma koje æe Alix kasnije napisati svojoj prijateljici. U to je bio siguran.

Sad kad su sve velike digresije privedene kraju. Kako mi se èini da sam vrag veæ stoljeæima i da sam se uspinjao i bio degradiran. Nas se. ali ih ubrzo i gubimo. Rekli smo kako nema mnogo vragova kojima je dopu teno veæe sjeæanje. mogl o bi se postaviti pitanje kako sam to. Stiglo je èetiri tisuæe gostiju. a tamo æu potom. koji nimalo ne prilièi te koj odanosti u kojoj nema osobnog izbora." Nisam mu imao razloga ni vjerovati niti ne vjerovati . a Nickvjevu je koèiju vu klo est bijelih konja. dr avnièki posjeti i glazbene veèeri. Trideset i osam tisuæa pet stotina i ezdeset vojnika stupalo je uz dvije tisuæe èasnika. elim zabilje iti to se s Aloisom. a u jutro dvadeset i treæeg . Kako smo samo ratovali zbog Ras-puæina i iznimnih crta njegove du e. ponovno æu rekonstrui rati potrebno sjeæanje. Uskoro sam prestao misliti na Nickvja i Al ix. no Maestro se tu dr i istog naèela kao i obavje tajne agencije. Na kraju su se s vi ponovno na li dvadeset i estog na Hodin kom polju. Klarom i Ado lfom dogaðalo iduæih devet godina. svibnja u kremaljskoj je Aleksandrovoj dvor ani odr an banket. Ovdje je bilo neuobièajeno to to mi je Maestro dopustio da nedavno iskustvo zadr im u potpu nosti. moskovski gubernator dobio je nadimak "Hodin ki princ. dakl e. Dugo nisam sudjelovao u operaciji veæoj od one na Hodin kom polju. Na dvadeset i drugi. Na dan 19. Odavde mogu vidjeti stazu koja vodi do Der Alteove kuæe. J ame su tad veæ bile zatrpane. Nicky i Alix o ti li su u dr avnièki posjet manastiru Troiski-Sergejevskom. a domaæin je bio p rinc Trubeckoj. Time æu okonèati ovaj knji evni pothvat. ipak je ustrajavao da i dalje bude u slu bi lukavog i visoko pozicio niranog kand ela. mladom Adolfu Hitleru. uspio mnogo toga na uèiti. Nakon povratka u Hafeld. uzev i u obzir na uspjeh u Rusiji. nije namijenio neki skroman c ilj.ono to je doista mislio bilo je. Tri tisuæe i sto gostiju. èekala me jedna èudna zadaæa. Hodin ko mi je ostalo u sjeæanju. no to ne spada u ovu knjigu. no Maestro mi je odmah kazao : "Po tuj Hafeld. jer sam u Rusiju opet poslan 1908. dok sam bio u Rusiji. Nisam bio siguran hoæu li se moæi aklimatizir ati na Hafeld. U stvari. To je va no. Za to bih to i èinio? Ako me u buduænosti opet po alju u Rusiju. pa mi je moral bio gotovo sjajan. Njihov pripadnik o nekom projektu zna o noliko koliko je potrebno. Ili mi se b arem tako èinilo. vraæamo na gazdinstvo." 15. godine. kako bi nazoèili vojnoj paradi. ponovno povjerovati kako Maestro tom klijentu. Nijemci. u svojoj su ambasadi sljedeæe veèeri priredili tek glazbenu veèer. Na taj naèin stjeèemo mnoge umne sposobnosti. Iako je blisko sa Dvorac u umi 225 mnom suraðivao. posve izni man klijent. Andrije. po p ovratku u Hafeld sam se osjeæao uzvi eno. naposljetku. plesovi. Trebalo je Der Altea nagovoriti . Tog se dana veèeralo s engleskim veleposlanikom na dvorskom balu u kremal jskoj dvorani sv.taj Raspuæin koji se ni s èim nije dao usporediti. prijemi. ostajati sve dok osam godina poslije n e bude ubijen Raspuæin . pak. Gledalo ih je ezdeset i sedam generala.Sto se toga tièe. zanimljivo je da mi je to palo na pamet. suptilno znanje blijedi kad se pothvat prived e kraju. potièe da u sjeæanju ne zadr avamo ni ta to nam n eæe trebati na novom projektu. KNJIGA DEVETA Alois mlaði I. osam su se dana odr avale fe te. no mogu reæi da se veæ godinama nisam osjeæao tako dobro kao nakon povratka u Aust riju. koji su se bili prit ajili. U tjednu koji je slijedio. Bio je to jo jedan sjajan dan. Na d vadeset i prvi se moskovsko plemstvo sastalo u Dvorani stupova. na dvadeseti je moskovski gubernator uprilièio vlastiti bal. mogao sam. Sad sam veæ oèekivao naredbu da otputujem. Nicky je dao dvadeset tisuæa rubalja kao prvu ratu za gradnju djeèjeg doma za rtve Hodinke. s prekidima. Mo da æu te iznimne dogaðaje po eljeti opisati. a nju 224 Norman Mailer je dvadeset i petog slijedila veèera u dvorcu za diplomatski kor. nakon takvih iznimnih dana u Moskvi. To je stoga to neko tek steèeno. skriveno njegovim nedokuèivim dr anj em. Lakog duha. Zasad se. Vrativ i se obitelji Hitler.

kako sam rekao. Èinilo mu se kako æe zaplakati za s vim tim nevinim pèelama koje su sada bile spr ene u ni tavilo. Nije elio ivjeti s grozotama koje bismo mu mogli prirediti . Nakon to sam dobio naredbu . U nedjelju ujutro. Danas je Alois rekao kako æe on ostati s dvoje malih. spustio je ko nicu na tlo i zapalio je. nije mogao shvatiti kako mu se moglo dogoditi ne to tako sramotno dok je pregledavao jednu od svojih boljih ko nica. Meni je sve to. Da. "Uèini to". no tako drastiènu pobunu svojih stvorenja nije do ivio godina ma. po uda mu je bila ogranièena na glavu. Njegove su ga pèele bile tako izbole da sam ga na a o u krevetu. Hafeld æe mo da uskoro ponuditi vl ." Der Alte je moju naredbu ipak poslu ao. Pogodio sam. pa se ko nicu moralo uni titi. No. Kod mene je to probudilo paranoju (koja mi je uvijek pri ruci. Buduæi da je bio vrlo vje t. Ali nemoj se poslu iti sumpornom bombom. Jo uvijek nisam pretjerano udio da se ponovno vrati m slo enoj psihi tog estogodi njaka. Dok je zurio u mete koji se u vatri raspaljivao. No nim prstima su mu prolazili trnci. u prepone mu se vratio rijedak osjeæaj slatkoæe. najprije æu se pozabaviti Adijevim uzbuðen jem tijekom spaljivanja pèela. nije znao bi li vri tao ili urlao od smijeha. Sutra je nedjelja. Takvu tjelesn u slast nije osjetio godinama. Dok je poku avao zamijen iti maticu . bilo mu je bolje. Mnogo je vremena pro lo otkako je po udnu misao slijedila tjelesna reakcij a vrednija spomena od kakvog probadanja u preponama. I on je u snu dobio poruku koj u mu nije bilo te ko prihvatiti. znojio se kao pas. U svojim je godinama znao kako s mo mu se duboko uvukli. "Langstroth me sk upo stajao. Pro lo je nekoliko dana.Der Alte je nije odmah poslu ao. zbog èega je na starèiæ bio posve rastrojen. Morao sam pretpostaviti kako su taj pèelinji napa d potaknuli kand eli. veæ naredbom. Nedjelje nose dvostruk u vrijednost." U snu je zastenjao. Èesto bi mu na pamet pala smrt. Misao sam mu u san poslao ponovno. Njegova predod ba ivotnih izvjesnosti postal a je upitna. no n a vlastito iznenaðenje. skupa s kutijom. bila je zadovoljna i kad nije vodila Edmunda. Uzbuðenje ivota u Rusi ji sad me uèinilo pomalo tromim. To æe pojaèati pozitivan uèinak. nije ba bio ugodno dru tvo. ponavljao sam mu dok je spavao. Kad bi ga vodili sa sobom. sigurne znakove konaènog umora . bilo posve svejedno. rekao je Der Alte. no sad d ovoljno nagla eno da shvati kako se ne mo e smatrati snom. Tako su podatni. naravn o. a koje bi njegovom tijelu Norman Mailer bile stvarne poput èira. "to æe ti biti od koristi. A Klara se zbog njegovog bijega nije pretjerano brinula.napala ga je nje na pratnja. Nekoliko alaca zamalo ga je pogodilo u oèi. jer je korisn ija od nesposobnosti predviðanja). Te ko je ne prezirati stare klijente. Klari je ostati s Angelom nasamo u nedjeljno jutro omoguæavalo da se s pokæerkom malo zbli i. ponekad mu je ta pomisao bi la blizu poput zvijeri koja u susjednoj sobi le i u kavezu.koju sam mu prenio dok je spavao . bila je srd ba koju j e jo dobrano osjeæao zbog pèelinjeg napada. Iskrao se Klari i An-geli dok su se spremale za o dlazak u crkvu. Previ e bi ih moglo pre ivjeti. zajedno s krivima." "Spali ga. Istini za volju. Moral mi je bio. Der Alte je tu bunu uspio ugu iti uz pomoæ cigare koja mu se u tom trenu tku nalazila u ustima. Morao je.to se kosilo s njegovim profesionalnim instinktima. Ono to je pospje ilo odluku da se èin izvede. No.da spali jednu od svojih ko nica. Po povratku skromnim zadaæama u to m dijelu Austrije. Natopi ko nicu kerozinom. Kao kod mnogih staraca. Nar avno da je to uèinio. srce mu se tres lo u grudnom ko u. Potajnom. Stare navade ne mogu si priu titi previ e okova. nije Dvorac u umi 231 mi smetalo to je postojanje tu bilo jednostavnije. s okrutnom oteklinom na licu. Je li to on omek ao? Je li to moguæe? To je svakako bil o pitanje koje æu i sam morati istra iti. Zatim je zapali. ali nisam bio spreman tako se brzo baciti na posao. stalno se nadajuæi da neæe po eljeti hranu.pokazivala je prve. "Ne mogu to napraviti". na visini. Spomenut æu kako je spaljivanju prisustvovao i Adi. Uistinu mu je bilo od ko risti. ili z a vrijeme slu be bo je morala na grudima dr ati Paulu. Ipak je bio sav jadan zbog samog spaljivanja . zap oèeo bi sa sestrom natjecanje u tipanju. Ako se nije me koljio na sjedalu. Klara u takvu velikod u nost nije mogla povjerovati.

posvjedoèiti nekoliko promjena u Aloisovom duhu. Pomisao mu je bila odbojna. ivio je s jasnom slikom pred oèima. No. Èovjek se nakon pobune u ko nici nije uspio oporaviti. ta energièna ta tina (koju je g radio od djeèa tva. mo da je o svom najstarijem sinu prestrogo sudio. u kojima je bio uvjeren kako æe ostati bez neke od vitalnih funkcija. R anijih dana. kako je bivalo sve toplije. Pona a . To je dobro nauèio radeæi na carini. Klara je stalno ponavljala kako ne ostavlja dojam da se radi o onom istom djeèaku koji je oti ao rad iti kod Johanna Poelzla. uspje an dogaðaj po uspje an dogaðaj) naizgled je s blijedjeti. elio je meditirati o nezgodi koja je zadesila Der Altea . na kro nju. kad je jo mogao u ivati u jahanju. to æe mu uni titi va an dio samopouzdanja. obièno bi naletio na pokojeg drijepca koji bi mu odnio dio samopouzdanja. U poku aju da ubla i strahove. takav je bio Alois mlaði. komadiæ po komadiæ. S druge strane. Alois je èak oti ao posjetiti Der Altea. Posjetio ga je d ok je starac jo bio u krevetu. Pusti da tro ak plaæanja kazne izbjegne tako to æe medu svoja bedra prokrijumèariti njega. Zgodna ena. jahaè bi mogao otkriti da pod njim nisu èetiri. ako je to ikako mogao izbjeæi. na nekoliko dana. kako se pop eo gore. jer mu ta tina to nije dala zamisliti. sad u svojoj o djeæi osjeæao stije njen. Aloisu strah splasnuo. Aloisu se stalno vraæao strah kako æe ostati bez svojih zajednica. Ne mo e biti takva budala. a Alois mlaði s Ulanom biti s druge strane bre uljka. Kod Aloisa je to izazvalo apsurdan osjeæaj vrline. primjerice. No opet. Jutros vas nije pr atila sreæa. jako visoko. po ele li. 232 Norman Mailer A opet. Gdje mu je bilo samopouzdanje? Te nedjelje nije oti ao u crkvu. Nije se dobro osjeæao otkako se vratio Alois mlaði. No nije si to dopustio. strpao j e Paulu u njenu kolijevku a Edmundu nalo io da ostane u sobi i pazi da se ne probu di. nakon to je cijele zime fino jeo. Nestalo je tmurnih slutnji. Da. Kazao joj je kako m u dobro èini kad s vremena na vrijeme bude malo i s malima. Kad ju je Alois uhvatio. sjeæanje na taj dogaðaj ipak ga je navelo da razmi lja o prirodi prijetvornosti. Previ e je ove zime bilo tjedana. prije samo tjedan dana. Tijekom cijelog svibnja. no èim je oti la. Nije znao za to. pustio da mu zare i eludac. bila je dovoljno drska da se osmjehne i ka e: "Tako ste pametni. Takvo postignuæe kod roðenih seljaka nije bilo uobièajeno. Ozbiljna p ravila nije zanemarivao. Drugi se slu benici nisu usuðivali dirati te privatne stvari. a sfinkter ispu ta vjetrove. to bi mogla biti i istina! Ljudi su tako prijetvorni. u najslabijoj fazi. jer zbog sina osjeæa nelagodu. Nije potom bilo nikakvo iznenaðenje to je ove nedjelje rado opustio lice. Bio je u napasti da je pusti. Zbog tog mu je dogaðaja bilo toplo oko srca.recimo. veæ je pet nogu.astita otkriæa. govorio je s ebi. k akav mlaði brat osjeti ako vidi starijeg dok plaèe. kazao joj je. Ne biste imali p ojma kako takvu ivotinju obuzdati. a nije i ao ni inaèe. Sjediti u klupi tijekom tih besmislica! Takav bi mu potez izbrisao osjeæaj da je èovjek koji ne drhti poput ostalih. Jesu li te posljednje godine malo popustili temelji njegovog pon osa? Nije poznavao nikog tko bi bio tako spreman zloslutnim znakovima pokazati f igu. Tu na je èinjenica bila to se. od pèela ga je dr a o smrtni strah. Nekoæ mu se takav kraj èini nevjerojatnim. Klara nije imala pravo. gdje poku ava navesti poludjeli roj da se vrati u ko nicu. Veæ i to je bilo dovoljno da se zainteresiram. nipo to. "veæina mojih suradnika ide u crkvu. Te je nedjelje èak razmi ljao da se pri dru i Klari." Nasmijala se. bilo je ne to u njihovom koraku . ali Der A lteova nesreæa umanjila mu je vlastitu grozu." "Zbog toga". poput èovjeka koji je nabio 125 kila u vreæu od 100. Sjeæao se ene koja je darove bila umotala u svoje crno donje rublje. ruke su mu stale drhtati dok je u novinama èitao v ijest o pogibiji pèelara. a sad se to veæ nastavilo i na proljeæe. Njeni roditelji su sigurno s njim dobro postupali. No sad mu se strah stao vraæati. Der Alte je èak i briznuo u plaè d ok je opisivao svoju nezgodu. No. Primjerice. Alois nije omek ao. pa da ivi u strahu od pèela. Znao je da æe Adolf sam otiæi. No vi e nije bio siguran hoæe li biti u stanju izbjegavati je i dalje. Uvijek mu se èinilo kako æe on biti taj kojeg æe pèele divljaèki izbosti. Jedva je èekao ostati sam. Nakon toga je. Naravno da nije. a u meðuvremenu mi je omoguæavao da ivim u suptilnom okru ju sitnih zadaæa Mogao sam.

na moje iznenaðe nje. Bolje da ja e preko brije ga. Tek je malo pocrve-njela dok je govorila. no odluèio sam prièekati. Nisam ba mogao povjerovati da je pismo autentièno. to nije bilo ori ginal. postao je razumna imitacija ugod nog i pouzdanog mladiæa. no kako bilo. vragovi koje sam ostavio u Hafeldu nisu bili pretjerano vj e ti. Bio je to tvrdoglav stari èovjek. mogli su krivotvoriti fa ksimil i original zadr ati. Ni i vragovi koji su ovdje ostali malo su. a ja sam sve to mi je trebalo o Aloisu mlaðem mo gao saznati i u Hafeldu. bio je poput prijatelja koji bi bio prijazan u tvom dru tvu.a potom mu je dr uga zadaæa bila za tititi ljude. Plak at æe jer æe joj nedostajati. neæu se zamarati da ih pobli e opisujem. Vrijedan radnik. no èim bi mu okrenuo leda. Stoga mi se sviðalo kako je Klara bila puna nepriznate brige zbo g Aloisa mlaðeg i Angele. go vorila je Klara.o se pristojno. dok traje neki projekt. èak i napredovali. No.koja nipo to nije bila na e djelo . Ono la no str i poput bubuljice. privatnu temu. Da su vladali boljom tehnikom. kao to je Klara Aloi su takoðer dala do znanja. U nekim ob iteljima. On æe to predati tebi. pa stoga i nudi mno tvo uvida. Zbog toga gubimo neke prednosti. Zbog toga se nisam mogao poslu iti jednim od svojih darova . rekla je Klara. Na povr ini. mi vragovi pa k nemamo izrazitu osobnost. recimo. a da ni na èasak nije pomislila nije li joj mu . Alois mlaði je dobar. a biv i vr vi sjeæanju donose manje zadovoljstva od osrednje pjesme. A sad se doimao Dvorac u umi boljim. bio je bolji. 2-34 Norman Mailer U njemu se vide mnogi neotkriveni kutci du e. "Ne znam". U njemu se nalazila konaèna i posve pozitivna ocjena mladiæa. morao sam se zadovoljiti samim rijeèima. O tome se ne govori. od sjeæanja na svoj èin. 2. veæ kopija koju je napravio agent. Reci svom cijenjenom mu u. U tom sluèaju doista posjedujemo prisutnost. Prije nego to je oti ao. Tvoj otac. u sluèaju da ga ipak poèine. Veæina ljudi nije se u stanju suoèiti s neugodnim i stinama. Usudio bih se reæi da s njom nismo vezani vi e od . Sad je veæ pro lo vi e od stoljeæa. Posjeduju ne to to se mo e nazvati samo bogomdanom sposobnosti da se sakriju sami pred sobom. Tvoja majka ka e da je on dobar deèko. Prisutnost mu karca ili ene blisko je vezana s njihovim tijelom. o tebi bi rekao ne to ru no. umjesto str ica. Cijenjena kæeri! Ovo predajem djeèaku. kad sam bila mlada. Bez kaligraflje na raspolaganju. Nije to mogla dokazati. ivjet i u tijelu èovjeka. Vragovi koje sam bio ostavio u Austriji sad su mi sa zadovoljstvom objavili kako su napravili kopiju kratkog pisma koje je Johann Poelzl poslao po Aloisu mlaðem. No. s tim se bila spremna pomiriti. Nije stalno izgledao kao da te prosuðuje. I dalje je previ e vremena provodio ja uæi Ulana. Mo da. nego da poène oèijukati s vlastitom sestrom. Johann Poelzl Mogao sam zatra iti da neki od na ih noænika u Spitalu na mlijeènoj turi proðe Johannovim mislima. A ko se mo emo povesti za naèinom na koji se ophodio. popeti se na Alpe. koju nije moguæe razl uèiti od osnove koju smo nastanili.u stanju sam steæi vrlo dobar uvid veæ na temelju letimiènog pogled a na neèiji rukopis. I ja sam takoðer razmi ljao o promjenama kod Aloisa mlaðeg. Digao je branu rodoskvrnuæu . Ne znam je li podiæi takvu unutra nju prepreku podjednako t e ko kao. Vrlo dobar. mo da otac. Na su zanat uèili i bez mog nadgledanja. To ka e. uvijek mi po takne ne eljeno divljenje. koji se mogao odu prijeti svakom poku aju ulaska u um. Dummkopfu se mora odati priznan je. Kako sam veæ napomenuo. Zbog toga su samo prouèili Johannovo pismo (koje je ostavio u Klarinoj korpi z a ivanje) i prepisali ga. " to ti o takvim stvarima uopæe zna ?" upitao je Alois." U njenom se glasu nije moglo razabrati misli li da bi ona i Alois imali za raspr aviti neku va niju. Takva sposobnost da se najneugodnije èinjenice o sebi sasvim potisnu. ali je mog la prisegnuti da je bio ba takav. sva ta sam vidjela. osim ukoliko ne moramo. Jedan od njih uskoro bi mogao biti spreman za pouku o urezivanju snova. S jedne strane. "No.

pokazala kako je Maestro mudro predviðao buduænost.nije mu se èesto dogaðalo da zavo li svoje dijete. To bi jo moglo ispasti i pravo poslovanje. tovi e. 3Nisam opisao. Ponosan na Aloisa mlaðeg. Barem jedno. Na posebni estogodi njak mo da je tek jedan od stot inu ili tisuæu potencijalnih projekata koje je Maestro nadgledao. jednog ga je dana poveo u posjet Der Alteu. Tamo . Samo je noæ dobrim dijelom prip adala nama. Ljudi. a da je pritom p ostojala tek kakva sitna vjerojatnost da bi jednom mogli postati va ni na im ozbiljn im namjerama.radilo se o finom spoju mladosti. Dotad je s t im oklijevao . godinu. a mnoge pojedinosti kojih se sad prisjeæam bile su vrijedne na e pozornosti . a i neæu navoditi brojne druge aktivnosti. meðutim. Posebno nismo bili 1896. nismo tome ni blizu. Dummkopf bi brzo postao Maestrov plaæe ni sluga.ne bi mu se nimalo svidjelo da njegovu ulogu mjesnog struènjaka u s . Neko vrijeme je èak uspio i uveæati te ku sumnjièavost koja j izbijala iz osobe Aloisa starijeg. "Snovi i èezavaju".da njegov otac nije uspijevao svoju te ku psiholo ku pozu odr avati v i e od nekoliko dana. Djeèak je sve to stalno upijao. navele su me da se zapitam bih li mogao razluèiti koji je stvarni Maestrov interes.odjeæe koju mo emo presvuæi. Kako je toga bio svjestan u potpunosti. zdravlja. Maestro nije s odobravanjem gledao na sa mopovladivanje.to je izazivalo nelagodu i Z36 Norman Mailer time se èesto slu io na Carini. djeèak je bi o tako armantan . pothvate i sitne istrage koje su vragovi pod mojom komandom izvodili u tim dijelovima pokrajine Gornje Au strije (u koje su pripadali Linz i Wald-viertel). a povremeno kataklizmièkom (uglavnom zahvaljujuæi. No. èemu je dodao i monologe iz gostionice u Linzu. ne to duhovitosti i oèi te dobre volje . Ubrzo je Alois stariji iskusio rijedak osjeæaj sreæe . Kad bi snovi toliko upravl jali ljudskom povije æu kako bismo to mi eljeli. nad ostale nadvila poput fronte nadolazeæeg lo eg vremena . ivotinje i bi ljke jo su bili njegova stvorenja. Dao nam je do znanja da vragovi nemaju to sami sebi èestitati na u as ima koje bi potaknuli noænom morom. Alois mladi pokazivao je i ne to zanimanja za pèele. No. velike nade za koje je tvrdio da ih u mladog Adolfa Hitlera pola e. Dosad nisu bili nimalo zanimlj ivi.ako smo spremni priu titi si takav tro ak . kazao nam je. nesavr enosti njegovog projekta ) i dalje je on upravljao. to èinim osna en spoznajom da je moje djelo bilo znaèajno. Djeèak je tako brzo uèio da je Alois morao posegnuti za naprednijim znanje m kakvo je upio èitajuæi pèelarske èasopise. a oko ko nica je radio spretno. Povijest je. Postav ljao je mnogo dobrih pitanja. primjerice. Neke su improvizacije sjajne. na kad sam poku ao shvatiti za to. na nimalo nepogre iv naèin. Stoga mogu potvrditi kako je Alois mlaði pokazivao prilièan dar da u svojoj neposred noj blizini oèara ba svakog. a koja bi se. moram ponoviti.mo em o postati tko god elimo. pa ako se s razumijevanjem vraæam u 1896. kojima je pak sad mogao dometnuti i novije iz Fischlhama. gdje je izigravao stalnog domaæeg struènjaka. godine. Aloisu mlaðem je èak odr ao neka od sv ojih najboljih predavanja o pèelarstvu. "Nadzor nad dogaða jima treba imati danju. Bog je Dvorac u umi 235 i dalje bio Gospodar svemira koji nas je neposredno okru ivao. U zemlji snova postojimo lak e. kad bi se suoèio sa sumnjivim turistom. Stoga je svaka procjena znaèaja mog zadataka morala tijekom godi njih doba koja su slijedila neprestano do ivljavati promjene. A sad je zavolio." Nadzor nad dogaðajima? Maestro je svoje zanimanje za Hitlerove iz Hafelda svakako i dalje odr avao. kad je bio nezgodno raspolo en. nesavr enom kakva veæ jest. ili delikatnosti i visokim motivima kojima su se njihovi ivo ti nadahnuli. Prirodom. Starij i je Alois stao sanjariti o buduænosti u kojoj bi otac i sin mogli dodavati zajedn icu za zajednicom. Angeli i Adiju. Naposljetku je neke od kvalitetnijih Der Al teovih spoznaja poèeo predstavljati kao vlastite. onu o pèelinjem gotovo ljudskom karakteru. a ubrzo je ponovio sve svoje ranije govore Klari.

Jedna mrtva muha dovoljna je da pokvari prodaju. spomena vrijednog novca. j o u Passauu i Linzu. ili o onima u na oj slu bi.bez obzira na mre u i rukavice . ili povremeno o neovisnima .zaradio previ e neugodnih uboda na mjestima koja za titna odjeæa nije pokrila. Prouèio je svoje prir uènike o tehnikama njegovog skupljanja. Stoga je sa sobom poveo i Aloisa mlaðeg.to bi mogao biti i razlog za to svijet sve vi e preplavljuje osre dnjost. U pro losti je. na raèun svoje intelig encije. uspio sam ga osloboditi naj238 Norman Mailer nesretnijih misli. Prema tome. No. no kako bil o. S druge je strane bio ponosan na svoj odnos s D er Alteom. "skupljanje meda samo je po sebi umjetnièka f orma.ako mu je potrebno . a Der Alte ih je toplo primio. Kako se klijentove misli daju pomraèiti kad ih po el imo malo spustiti na zemlju. poput vrata i zglavaka. Situacija. Prvi put je nakon dugo godin a osjetio elju voditi ljubav s adolescentom. A jo bi se i svako malo sjetio ljudi koji su ga u pro lost i povrijedili. Aloi sa je zaèudilo kako mu je tom prigodom malo smetao miomiris kolibe. jer sam Der A lteu htio popraviti raspolo enje. Ne elimo da i èez azni.djeèaka b i i to moglo zadiviti. htio sam Der Alteu popraviti raspolo enje. tako znamo i na sat ili dva èovjeka iz tmurnog raspol o enja podiæi.ne ostane im vi e nimalo du e! . dobro obavljenom poslu. Uz to. "Skupljanje meda! Naravno! Isprièat æu vam sve o tome. Der Alte se sad æutio posve pripravnim da se baci na izlaganje manje poznatih vidova tog postupka. jer i mi moramo iz istro enih klijenat a nastojati izvuæi svu dobit koja se jo da.makar je to posljednje prava poslastica. Èak sam mu ponovno uspostavio predod bu o sebi kao privlaènom mu karc u. no nije se osjeæao spremnim. "Da". Stoga sam se potrudio da tijekom Aloisovog posjeta budem prisutan. ako je kupac prvi ugl eda! Zato je po savjet jo jedanput po ao starom jarcu. Drago mi je to ste mi danas do li jer. I èim su ga Alois stariji i m laði do li posjetiti. Sad bi to moglo biti vi e nalik velikom. Te ko bi veæi dio svo je etve mogao prodati ako je u proizvodu bilo Dvorac u umi 237 puno smeæa. Ta tina je uvijek ljudski osjeæaj koji nam najvi e stoji na raspolaganju. nikad nije jednostavna. Med koji je pokupio bio je pun sitnih komadiæa voska. Zbog toga je Der Alte osjetio kako ga Alois mlaði sna no privlaèi. polagao pravo.ili ih Dumkopf reinkarnira. jer ne voli okrenuti leða ni jednom od svojih stvorenja. kad se u obzir uzme usamljenost. Posljednji sam tjedan morao tro iti vrijeme na Der Altea." U punoj formi i izrazito svjestan djeèakove prisutnosti. vi e nije osjeæao nelagodu zbog pèelareve nadmoæno-sti.inovljevim oèima preuzme Der Alte. nasljednika. mudrih ili lakomislenih . Oporavak mu se zavukao i ponekad je bio bolan poput jakog svjetl a u oèi. velikih ili malih. Nakon uvoda i formalnog zanimanja za njegovo zdravlje. Mo da je Der Alt e znao vi e od njega o pèelama. (Za nas je mnogo korisnije ako umru mladi i srditi. Bio je sre tan to nije sam. Ispod svega je bilo i te ko razoèara nje to nije stekao nikakvu moæ ili istaknuti polo aj na koje je. tako uèenim èovjekom koji je s njim postupao kao sa sebi ravnim . a da im to nije uspio uzvratiti.) Veæina na ih klijenata il i prestane postojati . Pustinjac i nisu èesto spremni na samopropitivanje. oboljenje je smatrao posljedicom presude njemu samom. Ponos mu se povio pod teretom svega to mu je u ivotu nedostajalo. Alois. ponovn o mu je zatrebao praktièan savjet. pa èak mu . U pro losti je v eæ bio klonuo duhom zbog spoznaje da ni na koji naèin ne mo e postati dru tveni voda .to mu je bila jedna od najsna nijih ranih ambicija. ali on. takve klijente barem jednom na godinu treba provesti kroz èistili te neugodnih ra spolo enja. Nije imao drugova. Kako èesto biva kod depresije koja slijedi nakon neoèekivane nezgode. poèeli su raspravljati o po stupku. istini za volju. a on je . sad se osjeæao sno ljivijim. Istini za volju. barem ne bi briznuo u plaè kad bi ne to p o lo krivo. rekla je moja pomlaðena starina. Ko nice su mu bile pune meda. Njegov je polo aj postao stabilan u èasu kad mu je Der Alte umalo zaplakao na rukama. s tim sasvim zabrljao. koliko god da je tvoj . Jedva da je tu va no radi li se o pustinja cima koje tite kand eli. naravno.priu titi èasak radosti.

nastavio j e Der Alte. ako ne znaju gdje im je matica. otac mi je to pokazao. ali jo nisu prevruæe. "Za kakvih godinu dana." rekao je Alois stariji. "stoga je prvi potez. rekao je Der Alte.briljantan j e èovjek tvoj otac ." "Da. "Da.i najbolji pèelari moraju steæi doslovno novo zanimanje kad. Mora biti strpljiv. sad je kazao Der Alte.?" "Naæi maticu". "premjestio tri svoje matice u zasebne ko nice. Devedeset posto onog to æe nam isprièati veæ znam. kao da Der Altea eli posjetiti kako bi ta smjela procedura mogla prizvati katastrofu. Djeèaku je prije kazao neka bude pripravan slu ati." "Da." "Upravo tako". meðutim. meðutim." Alois se iz pristojnosti osmjehnuo." "To je odlièan postupak". rekao je Der Alte. "To je kasno jutro". mo e biti grub prekid pèelinjih poslova. Nema mi druge nego ponovno se popeti na tu verdammte icu. "ako sam i ta od vas nauèio. Sloj voska koji prekriva svako siæu no saæe nije deblji od kvalitetnog tvrdog papira. i umjesto toga namignuo je sinu. uspa-nièe. no veæ ih mo emo smatrati zanatlijama. "Tvom sam ocu pokazao kako se tu damu mo e pronaæi . nako n duge zime i blagog. tankim slojem voska." "Da". Ali ja sam poput akrobata koji je do ivio ozbilja n pad. oprezniji postupak. kao iskusan klijent." "Zato to æemo morati u nju prebaciti pèele koje su u saæu s medom?" upitao je Alois mlaði . Ponekad cijele stranice. ako smijem kazati. "Upravo tako". te se pèele iz saæa s medom od meda ne mogu odvojiti ako se ne stavi letvica za razdvajanje.. od kojih je jedan. "Dakle". Èak mi je dopustio i da jednu od matica iz staklene hv ataljke otpuhnem u kavez. kad se tako usavr i kako to od tebe oèekujem. Maticu æe moæi pok tima. Te su radilice mlade. no . Ko nice su prepune." Okrenuo se sinu. nekima je tek de set dana. Stare su pèele vani na pa i."talija nske pèele. neæe se vi e slu iti kavezom." Der Alte se u stvari kod takvih prijenosa vratio kori tenju staklene hvataljke. rekao je Der Alte. pa æe obiti ono zbog èega si do ao. "ali ne poku avaj to napraviti na brzinu.. To je. rekao je Der Alte. ako se ne obavi kako treba i u pravo vrijeme. "èinimo veliki korak. Ko nice su tople. doðe vrijeme za iz lijeganje larvi u na im oplodnjacima. puniti prazno saæe me dom i zatvarati ga finim. vidim. mora prebaciti i maticu. "Ba sam jutros". Prvo pitanje koje si stog a moramo postaviti jest.otac postao sposoban za vrijeme svog kratkog razdoblja u Hafeldu . primjerice. kako je tvoj ota c napomenuo.i tu se nasmijao . Najprije je. to je ravno èudu. naposljetku" ." "Naravno". ali to je kao pecanje. Ma ta ti je usredotoèena. Alois mladi takoðer. To su. To je nedvojbeno. na konkretne elemente situacije. rekao je Der Alte. "pametan je on deèko. a mlade su dobile b ezbrojne zadatke u domaæinstvu. iz d epa je izvadio kutijicu ne veæu od pila ka rata. mogao je na svaku temu samopouzdano lagati. Mogao sam uzeti staklenu hvataljku. Ako ih eli prebaciti iz jedn e kutije u drugu. najnapetiji trenut ak na eg zanimanja. toplog proljeæa koje nam je ostvarilo nade. Taj zadatak imaju za to specijali zirane pèele. odgovorio je Alois stariji. Za to vam moram posuditi praznu ko nicu. Pèele radilice su pospane. pèele se. trebalo neutralizirati Aloisa . Mladi Aloise. Der Alte mo e izgovar ati cijele pasuse. rekao je Alois stariji. Prstima. "Sjajno predviða . "To je sigurno najbolje vrijeme." Alois se suzdr ao da ne ka e "to veæ znam". A nije mu tre balo veæeg poticaja od elje da kod 240 Norman Mailer Aloisa mlaðeg izazove divljenje. "Kad se radi o pèelama. "vrcanje meda. Potom treba uzeti kavez za maticu". koje je najbolje vrijeme za vaðenje meda iz ko nica?" Digao je ruku kao da eli nadzirati vlastito izlaganje." Stao je b jesomuèno mahati prema nevidljivim pèelama. rekao je Der Alte. èak bih se usudio reæi kako na a mala stvoDvorac u umi 2-39 renja u to vrijeme hvata fjaka. no ako smijem dati svoje m i ljenje. Treba samo klimati glavom." "Tako dakle". "S ovim se koristi staklena hvataljka.

intenzi vnom zvuku dinama u elektriènoj centrali. odmah stave u zaèepljenu kutiju. Na med æe nahrupiti gdje ga god pronaðu.. ako govorimo o njihovom spolu. Veæinom su odane. ive za dobrobit ko nice. Nisu li sve ove pèele enice?" "Jesu". Isto tako ni Adiju. kao da si brundaju motori. N eke su ratnici. No. Zbog toga tr eba paziti da ne privuèe pèele koje su vani na pa i. Brane sve ulaze u ko nicu." "U tom æu vam sluèaju". Kad se ma kne matica. "Koliko smo tog a napravili".mislio je kako ni jedna pèela nije mogla uæi u kuæu. Der Alte ga je upozorio: "Dim ciga re na e pèelice mo e onesposobiti. Nalikovao je uzbuðenom. i poput ena . No. Posljednja je Der Alteova uputa bila da se saæa s medom. prije nego to ozraèje poprimi takav ton. Ali doðite. èak i ako je to nametnulo niz Klarinih odlazaka u djeèju sobu. ako to mogu tako nazvati. morate biti spremni sve te dobr e pèelice povesti letvicom za razdvajanje u pribje. iz bilo koje ko nice. pazite. "dati kljuè. opet su spremne pona ati se poput ena." Sva se trojica nasmija e." "Tempiranje". pristup nije dopu ten. rekao je Alois stariji. "To ste nam veæ kazali. "Tad je morate unijeti u kuæu radi vrcan ja. U dobro zatvorenu prostoriju. "tehnièki gledano. kao da mu eli omoguæiti jedan stvarni trenutak u kojem æe se osjetiti lijepa povezanost njih dvoj ice. da se samo mo e vratiti mladost i krenuti u lov na mladu ensku. Pjevaju od radost i. Alois se po ali o da je pretjerala sa za titom . naravno. Zbog toga se vrcanje nikad ne smije poku ati izvoditi na otvorenom. "no jo èekam kako æu izvaditi med iz ko nic e. uzvi enom. u èemu je tajna tempiranja? U tome da se prièeka dok se iz ko nice nepogre ivo ne zaèuje zvuk sreæe. sasvim su poput mu k araca. U obitelji je to bio pravi dogaðaj. po tebi. "kao i obièno. jer si maticu tamo premjestio. ni u matice. enskog su roda." Osmjehnuo se Aloisu mlaðem. Ima li. Neke postaju stra ari. isti èas kad na njima vi e ne bude pèela." Dvorac u umi 241 Po ao sam s njima kako bih je i ja èuo. "Mo da to jo ne zna . J edna drugoj pjevaju. vrijedne. rekao je Der Alte. U moje me vrijeme ni ta nije moglo zaustaviti. Kako æe se samo meðusobno boriti u urbi da se poslu e izlazom i to prije se opet spoje sa svojom damom. kad je obo avanje matice posrijedi. Kad je saæe s medom puno. odluène. pogodio u samu bit. kad je posrijedi med. Alois mlaði se potrudio dodati: "Èini mi se kako ste me zbunili. Zvuk je svakako bio jak. za to je iskoristila svaku raspolo ivu krpu. rekao je mladiæ. rekao je Alois mlaði. pa im se reproduktivni organi nisu razvili. Za tu je prigodu odjenula bije lu bluzu i pregaèu. Klara se potrudila zaèepiti sve prozore i prozorske daske u k uhinji. Zb og toga se pona aju poput mu karaca.i te u koje ste prebacili maticu." 4Kad je dobila upute. A s isticanjem va nosti tog zatvaranja ne mo e se pretjerati"." "Da. no. "Oca mora slu ati. To je zvuk kakav se èuje kod raznih motora. Onog jutra kad èujete takav zadovoljni pripjev. pèele æe preko letvice za razdvajanje pobjeæi iz medi ta u oplodnjak. Taj zvuk morate biti u stanju prepoznati. Ponavljam: mora se obavlja ti u potpuno zaèepljenoj prostoriji. "moj otac. ne to to bi moglo zaustaviti tebe?" "Ima". . pri èemu je svaki put mora la micati krpe poslagane pred vratima i onda ih po povratku vraæati. Tad æe. rekao je Der Alte. U tom su smislu. a isto je uèinila i Angela. Jedna od mojih ko nica ba pjeva tu pjesmu zadovoljstva. No. naravno. kazao je Aloisu mlaðem. Toplo se osmjehnuo Der Alteu." Lutheru. to je opæe osnovno pravilo. ali ova bo anstvena st vorenja obilje avaju dvije karakterne crte: potpuna odanost matici i stra na pohlepa za medom. rekao je Alois stariji. Ne smije se dopus titi da mu se u okus uvuèe cigara. a opet stra nom zujanju koje ljud i mogu èuti svaki put kad energija prelazi iz jednog oblika u drugi." "Na to sam i spreman". "Tvoj otac je". Nisam siguran da bih zujanje koje mi je u lo u u i protumaèio ba tim rijeèima. na skupljanju nektara. da. rekao je izravno Aloisu mlaðem. "Ah. p ovest æu vas van. Upravo tako. No. naravno. a pèele shvate kako su napravile dobar med. No." "Sve je to lijepo". Jedno podruèje se preusmjeri u drugo. Edmun-du i Pauli. Alois stariji je èak odustao od svoje cigare. med biti spreman za na upad.

a æelija u promjeru nije bila ira od djeèjeg prsta. da ona i Angela jo sat vremena proizvod fi ltriraju kroz gazu za sirenje. "Nemoj ih o tetiti svojim dugim jezikom. Uskoro je pokazivao oèevu vje tinu. s druge stane la dice. skidajuæi vosak u irini od jednog palca i du ini od desetak centimetara. Na vosku ima meda." Klimnuo je glavom. Svaka je ladica nakon skidanja voska morala biti ulo ena u vrcaljku. u stanju priliènog samozadovoljstva. U svak om je 242 Norman Mailer od deset okvira Lagstrothove ko nice bilo vi e od dvije tisuæe æelija. gdje su okviri bili smje teni okomito. Nemoj ubrzavati. "Hoæe malo?" Klara ga je odmah ukorila. da. ba kao to sad radi . Jo ne. Pred tijelom ne bi ustuknuo.obojica na isti naèin krvavi pod ko om! Nakon nekog vremena. kad je kazao: "To je kao skidanje glazure s torte. Uz to je èvrsto odluèila saèuvati i vosak. Nu no je. To joj je i sam mogao reæi . polak o. za èi æenje druge povr ine trebalo im je vi e vremena. da. kad poène idi polako. Adi je bio najnestrpljiviji. Kako mu se samo ta primjedba svidjela. a taj vosak nije bilo nimalo lako skidati a da se ne o tete æelije koje je prekivao. Alois se pri svakom vaðenju okvira iz ko nice dr ao ponosno pop ut kirurga. koji je upropastio jedan komad saæa." Adiju su sad veæ dopustili da doðe u prostoriju i gleda. Jednom mu je jedna ena rekla kako je poznavala kirurga. a jo vi e Dvorac u sumi 243 sa stra nje strane. potom je i z usta izvukao neprogutani ostatak i klimnuo glavom. Naravno. Vosak s vo tanih kapica na saæu s medom rezao je alatom projektiranim da digne gornji sloj voska koji je zatvarao svaku æeliju saæa. No. Polako. rekao je Alois mlaði.morali su skidati drugi sloj voska. Ubrzo je morao preuzeti Alois mlaði. to je centrifugalnoj sili trebalo vi e vremena da izbaci med na metalne stjenke vrcaljke. to mu èak ni ma jka nije dopu tala. Sto je Angela sporije okretala. Uskoro je posao postao te i . No svima j e rekla da prièekaju. morao skidati. I dalje polako. Pogledaj unutra. Predano je slijedila oèeve upu te. "Za to svom braci nudi zalogaj voska? Mogao bi se ugu iti. "Da. da. u svakom okviru. rekao je Alois stariji. U kuhinji je nastala ti ina dok su oslu kivali mr morenje meda koji se cijedio niz stjenke vjedra. Stvar je pogor ao Alois mladi. predao je otklapaè Aloisu mlaðem. koji je ispao jedan od dva najbolja ljubavnika koje je ikad imala. kao da veli. No. Med poèinje izlaziti iz saæa. To je kod Aloisa starijeg potaknulo ponos. no potom mu je krenulo bolje." "Pazi na saæe". s medom je upadalo previ e voska. Uz pomoæ ventila na dnu. Zakljuèio je kako bi bio dobar kirurg. Taj je posao potrajao nekoliko sati. Klara je mogla samo skrenut i pogled. Htio je meda. Od njega su se mogle raditi najfinije svijeæe. zagrijale su mu se prepone. "Budi strpljiv". "Med se mora slegnuti. kako bi se saæe moglo graditi s obje st rane staklene povr ine. niz koje æe kapati u lijevak. kazala je.Inaèe je sve pro lo dobro. Alois mlaði je sam stao va-kati. Klara je bila pripravna s grubim i finim sitom. kad bi ubrzala. Njemu je to izgledalo poput ko e koju je on. Poèeo je u ivati u svom poslu. Alois se stoga slu io no em za separaciju. kirurg. Od pomisli kako je nadaren za operiranje.) Pokazalo se napornim. " "Ne. Med je c rio s prednje. No. To b i potrajalo tjedan dana. htio ga se na derati. Pèelinji vosak je bio vrijedan. Te ko da ih se ba moglo otvarati jednu po jednu. a Alois mlaði mu je pru io otkl apaè. med se s ad skupljao u posudi. kazao je. kojim je odjedno m obraðivao cijele komade. Angela. To joj je kazao g ." (Kao da vozi kola i daje zapovijedi konjima. pa drugi. Uskoro je Klara morala preuzeti posao. Rostenmeier u trgovini u Fischlhamu. Alois je frknuo." Kad ga je Klara prostrijelila pogledom. ne". Krajièkom oka je m otrio divi li se i Alois mlaði vje tini kojom je ovladao postupkom. a ne bi ni kirurg . a do nijelo i blago razoèaranje. èiju je ruèicu okretala Angela. Ubrzo je postalo oèito ka ko ona ima najspretnije prste. "Mislim da Adi ne bi bio tako glup da proguta i vosak. kazala je. Alois je bio drugi." . "ozbiljno mu nudim.

Nemoj ubrzavati. Èinilo se toènim." "Nije". Alois je bio drugi. a æelija u promjeru nije bila ira od djeèjeg prsta. Jednom mu je jedna ena rekla kako je poznavala kirurga. "Da. skidajuæi vosak u irini od jednog palca i du ini od desetak centimetara. morao skidati. s medom je upadalo previ e voska. Krajièkom oka je m otrio divi li se i Alois mlaði vje tini kojom je ovladao postupkom. Sad njih vi e nema. ba kao to sad radi . No. da. Med poèinje izlaziti iz saæa. a jo vi e Dvorac u umi 2-43 sa stra nje strane. Toliko toga.obojica na isti naèin krvavi pod ko om! Nakon nekog vremena. "Toliko je toga pro ao. Onda Norman Mailer od deset okvira Lagstrothove ko nice bilo vi e od dvije tisuæe æelija. predao je otklapaè Aloisu mlaðem. a Alois mladi mu je pru io ot klapaè. gdje su okviri bili smje teni okomito. rekao je Alois mlaði. Uskoro je pokazivao oèevu vje tinu. Uskoro je Klara morala preuzeti posao. Od mjehuriæa je med neugodan. Alois se stoga slu io no em za separaciju. kad je kazao: "To je kao sk idanje glazure s torte. "ozbiljno mu nudim. kad poène idi polako. "Hoæe malo?" Klara ga je odmah ukorila. Oèi su mu zasuzile. Uskoro je posao postao te i ." "Smetat æe ti. Ubrzo je postalo oèito ka ko ona ima najspretnije prste. kojim je odjedno m obraðivao cijele komade. Zakljuèio je kako bi bio dobar kirurg. Taj je posao potrajao nekoliko sati. u stanju priliènog samozadovoljstva. da. "Pomisli na med". kako bi se saæe moglo graditi s obje st rane staklene povr ine. to je Angela sporije okretala. rekao je Adi. Adiju æe dobro èiniti da prièeka. I dalje polako. Alois mlaði je sam stao va-kati. Uz pomoæ ventila na dnu. èiju je ruèicu okretala Angela. Na vosku ima meda." "To mi ne smeta." Klimnuo je glavom. Na jednom j e mjestu mirno ivio." "Ne zna . "Hoæe da ga probamo. Mi smo ga tresli i strugali. To b i potrajalo tjedan dana. niz koje æe kapati u l ijevak. koji je upropastio jedan komad saæa." (Kao da vozi kola i daje zapovijedi konjima.morali su skidati drugi sloj voska. " "Ne. no potom mu je krenulo bolje. Poèeo je u ivati u svom poslu. potom je i z usta izvukao neprogutani ostatak i klimnuo glavom. Te ko da ih se ba moglo otvarati jednu po jednu. ba kao da ti je u elucu plin. Stvar je pogor ao Alois mlaði. pa drugi. polak o. a gle to se de silo. Pogledaj unutra. Od zraka æe". Strpljenje bi mu moglo ojaèati ka rakter. ne"." "Pazi na saæe". "med postati neugodan. Kad god mu ne to ne bi dali. kad bi ubrzala."Ali tu je". a pèele su mu bile prijatelji. "Mislim da Adi ne bi bio tako glup da proguta i vosak. Ubrzo je morao preuzeti Alois mladi. Klara je mogla samo skrenut i pogled. Svaka je ladica nakon skidanja voska morala biti ulo ena u vrcaljku. rekla je ona. Med je c rio s prednje. brzo bi zaplaka o. Kao to se i oèekivalo. "Znam da nije. zagrijale su mu se prepone." Nije znala bi li to uopæe moglo biti toèno. s druge stane la dice. "Za to svom braci nudi zalogaj voska? Mogao bi se ugu iti. Naravno. za èi æenje druge povr ine trebalo im je vi e vremena. a do nijelo i blago razoèaranje. Njemu je to izgledalo poput ko e koju je on. kirurg. uzviknuo je. rekla je Adiju. Pred tijelom ne bi ustuknuo. U kuhinji je nastala ti ina dok su oslu kivali mrmorenje meda koji se cijedio niz stjenke vjedra. rekla je Klara." Adiju su sad veæ dopustili da doðe u prostoriju i gleda. Kako mu se samo ta primjedba svidjela. to je centrifugalnoj sili tr ebalo vi e vremena da izbaci med na metalne stjenke vrcaljke. Angela." "Ne". a ne bi ni kirurg . da. Polako. "pun je mjehuriæa. To je kod Aloisa starijeg potaknulo ponos. "Nemoj ih o tetiti svojim dugim jezikom. Osim toga. No. Predano je slijedila oèeve upu te. kao da veli. med se . rekao je Alois stariji." Kad ga je Klara prostrijelila pogledom. Od pomisli kako je nadaren za operiranje. a taj vosak nije bilo nimalo lako skidati a da se ne o tete æelije koje je prekivao.) Pokazalo se napornim. Jo ne. ali joj nije bilo ni stalo. koji je ispao jedan od dva najbolja ljubavnika koje je ikad imala.

sjajne uspomene koje si godinama nije dopu tao. ali je Klara brzo takvu pomisao sprijeèila. Adiju æe dobro èiniti da prièeka. Svatko na svoj naèin. "Toliko je toga pro ao. da ona i Angela jo sat vremena proizvod filtriraju kroz gazu za sirenje. kazala je. To joj je i sam mogao reæi. Pazila je da ne odlo i licu i ne poène jesti kolaè. . no svima je bilo nevjerojatno do bro. No." "Ne zna . kazala im je. Kad god mu ne to ne bi dali.takvo krasno sjeæanje da je bila sretna dok se dr ala za ruke. sretnija nego to je i kad bila s Aloisom. Toliko toga. Svi se moramo jako truditi. samo oblizivali lice." "Nije". "To je samo za obitelj". "pun je mjehuriæa. To joj je kazao g. Ostali su olizali lice. Za to ne ? Bog je svakom dao drugaèiji dar. Isti su tren po eljeli jo . htio ga se na derati. bez obzira na to to su prosvjedovali. Onda 244 Norman Mailer 5Sljedeæeg se dana ipak nisu gostili. koju je Klara dr ala i hranila ka iprstom. rekla je ona. Kakva kuja! Kakva vje tica! teta. ba kao da ti je u elucu plin. Angela i Adi bi. unovaèila da je odmijene. èak godinu ili dvije mlaða nego ka d je gazdinstvo posjetio Alois." "Smetat æe ti. da. Alois st ariji razmi ljao je da pozove Der Altea. rekao je Adi. ivot je takav. brzo bi zaplaka o. to ne. Adi je bio najnestrpljiviji. to mu èak ni ma jka nije dopu tala. svaki put nakon to bi zagrabili. s grubim apama seljaèiæa. Klara je bila pripravna s grubim i finim sitom. kako se med ne bi stvrd-nuo. Pa je svaki uzeo licu meda i stali su u krug." "To mi ne smeta. Htjela je i dalje mije ati med. Pusti ga da se slegne. Osim toga. Naposljetku je objavila kako je med gotov. Rostenmeier u trgovini u Fischlhamu. taj j e drugi tip bio smo ga vrtjeli. Klara ih je pa ljivo skidala. A sutra æem o se gostiti. Bi li se moglo reæi kako ga je previ e voljela? Pomisao na takav vi ak ljubavi. a gle to se de silo. Od zraka æe". poput dobrog francuskog ko njaka . Kao to se i oèekivalo. pa su mogli prirediti gozbu. Mi smo ga tresli i strugali. Svi. "med postati neugodan. uzbuðenja i njegovo staro ali tako uspje no varanje Anne Glassl dobro su se slagali s okusom meda. Èinilo se toènim. Da. no zatra ila je i da se njihova proslava odgodi . Sad med ne zna gdje je." Dvorac u umi M5 drag. Bila je uvjerena kako je to nu no. Umrijeti tako mlada. Tu i tamo bi supruga mogla biti dalekovidnija od mu a. Toga se s jeæala iz djetinjstva. Nu no je.sad skupljao u posudi. kazala je. Èekat æemo. No." Nije znala bi li to uopæe moglo biti toèno. "Pomisli na med". Oèi su mu zasuzile. Htio je meda. Kao da su bili pijani. iz dana u dan. Uz to je èvrsto odluèila saèuvati i vosak. uzviknuo je. ujak koji æe postati mu karac njenog ivota. no Alois mladi i stariji. mogao bi ba i biti pijan. kazao je. taj je med bio èaroban. "Budi strpljiv". Klara je ispe kla biskvit i nudila im kri ke namoèene u koritu. A Klara. opet se sjetila mladiæa koji joj se sviðao dok je jo ivjela u Spitalu i bila jako mlada. Pèelinji vos ak je bio vrijedan. Alois je frknuo. Potaknuo mu je s jeæanje na Fanni. Po povr ini meda uhvatili su se pjena i komadiæi voska. Aloisu je med bio krajnje poseban i neusporediv. a nikad ga nije poljubila. a pèele su mu bile prijatelji. Od njega su se mogle raditi najfinije svijeæe. rekla je Adiju. "Hoæe da ga probamo. "Znam da nije. Od mjehuriæa je med neugodan. Na jednom j e mjestu mirno ivio. Skupo je to platila.koji je u ivotu okusio triput. rekla je Klara. svi osim Paule. Samo su se jednom dr ali za ruke. mije ala bi ga barem deset minuta i onda Angelu ili Aloisa mlaðeg. ispunjena predod bom mno tva Bo jih darova. To je bila prava p o uda. Ne mo e se s medom ivje ti svaki dan." "Ali tu je". kazala je. Èovjek mora biti na oprezu. Ka d bi god do la u kuhinju. No. med joj se sigurno kradom uvukao u srce jer je sad shvatila . Sad njih vi e nema." "Ne". "Med se mora slegnuti. ali joj nije bilo ni stalo. Strpljenje bi mu moglo ojaèati ka rakter. No svima je rekla da prièekaju.

" Taj je put Adija stvarno eljela rasplakati.Alois mladi je mislio na Der Altea. Angela je odlutala u svoj san. jadno g malog Edmunda. Otrgn uo ju je od osjeæaja koji su u njoj veselo jurcali. Uspio si je rasplakati majku. netko nov. nakratko." 6. umjesto njega. Morate znati kako u tim pitanjima ne donosim moralne prosudbe. Od meda se osjeæala ljep e nego ikad u ivotu. Starac se doimao kao da je spreman otvoriti usta. no kad j e vidjela kako je Adi u svom smijehu zastao. Svidjelo mu se. stalno je prlj av. onda taj traèak. Sad moram opisati tjelesni èin Aloisa mlaðeg i Der Altea. ja nisam tako radio u gaæe kad su mi bile dvije godine. No to je b ilo poslije. " Neka jednom zaplaèe ona. koji nije znao je li nagraðen ili do datno prekoren. Sad bi si mo da ne to mo gao priu titi s Der Alteom. A onda i vi e ne go par puta. kako bi Klari isp rièala to se zbilo i to je tako precizno opisala. mo e uæi u mi sli mu karca. Isprva su se oboje smije ili u takvom nevinom veselju. iskori tena suptilno." U glasu joj se osjeæao jad. To je dovoljno. Par puta. Koju bi poveo na jahanje na Ulanu.koji ga je za ustavio pogledom. mo e èak biti i i tina. Adi je veæ stupao prema Aloisu mlaðem . Sjetio se starijih djeèaka koji su od njega tra ili da to radi njima. pokazao na Edmunda i kazao: "Majko. To je krupnog obeshrabrilo. radi Angele. A ne stalno ja. Je li bilo ispravno u neèem ba toliko u ivati? Ako se pitate kako je vragu poput mene uspjelo uæi u misli cijele obitelji. a u tom je kriku bilo i mr nje. Osvanula je na licu mjesta. Obrisati usta njoj je bila refleksna radnja. Angela je kriknula kad joj se zapleo u kosu. Bog æe nas sve kazniti. pripisat æu to medu. ene ili djeteta. Bio je dovoljno pametan da povrati. u ivajuæi u njihovoj panici kojom su te poljupce bri sale s usta. ali je odbila. Med mu je govorio istinu. Angelu je prostr ijelio pogledom. a beba je patila od kolika. Prije nego je sve svr ilo. Kao da se eljela nametnuti kao jo jedan èuvar protiv na ih upada. Nije eljela kvariti tu krasnu obiteljsku prigodu. suznih je oèiju osta la ona. taj ga je krupni tip udario u trbuh. Uèinit æu to usprkos stanovito j odbojnosti. Naroèito Klara. Adi mu je na glavi ostavio toliko meda da je dvogodi njak ispu stio jo kakice u gaæe. No. kao da ga je izraz odbojnosti na nj enom licu dovoljno iznenadio da mu zasuzi oko. Jedan je od na ih dar ova sposobnost da se u mnoge tvari ubaci traèak na e prisutnosti. Osjeæaj. Adi se zbog toga potrudio obasuti Klaru 246 Norman Mailer i Angelu ljepljivim poljupcima. On se . Neosedlanom.sam sebi uèinio va nijim nego ikada pri je u svojih est i pol godina ivota. podivljao je. T ako intenzivan. Na njega je sla tko imalo isti uèinak kao i schnapps na Aloisa mlaðeg. Vrijeme joj je da nauèi. djeèak j e progutao previ e meda i napravio se u gaæe. da su im se os tali smijali. koji se opet napravio. Zbog naèina na koji ga je starac gledao. na to je Adi pri ao Klari. Adi je bio najzanimljiviji. Kad je viknuo da ne. Kao da je u njoj neka druga osoba. u kojo j mi je stvarni klijent bio tek mali Adi. Svojim je mislima apnuo: "Neæu joj to nikad oprostiti. Kao to sam i predvidio. Vra . ali je to morala napraviti radi ostalih. Da li me razumije ? Grij eh je biti okrutan prema manjima od sebe. a Adi. pretpostavljam kako je zato Klara nekoliko dana neprekidno mije ala med. Preostao je Edmund." Time je Angeli omoguæio brzu osvetu. "Edmund te tako voli.a mo da je to bilo zbog meda . Ta tankoæutna veza. da je Klara Adija poèela prekoravat i rijeèima kojima mu se dotad nije obraæala. S Edmundom i Paulom nisam proveo nimalo vremena. kad ga je pio na prazan eludac . Poku ao je navesti djevojku da mu to radi. Ta ga je kritika razbjesnila. No. "To je sramotno. Tako vla nim oèima. ovla iti usne i radit i ono to su mu neki od mladih momaka u Spitalu veæ radili. Kako mo e biti tako zloèest? Bog æe te kaznit i. uhvatila ga je i poljubila svom m i iæavom snagom majke koja vr i svoju du nost. "Kako mo e raditi takve nepodop tine?" rekla je Adiju. Jedan mu je èak zavrtao ruku. To je èinjeni ca! Odvest æu je u pakao!" I bio je na to ponosan. neæe. netko koga je ugod no osjetiti. Ak o se prema tom osjetilu odnosimo s po tovanjem. Taj Edmund. primakao se Angeli s grudicom meda na ka iprstu. dok se Angela jo trudila po vratiti dah da ga mo e izgrditi. To bi ga pripravilo za djevojku na koju je veæ bacio oko .

jer mi Alois mladi nije mor ao biti klijent da bih osjetio kako mu je srce hladno.istinski zanima obje strane. Kod velike veæine primarnih odnosa prisut an je zastupnik bilo Maestra ili D. To bi se moglo isprijeèiti pred kakvim ponovnim posjetom. no Der Alte je moga o èuti kako Ulan iba repom.to ako od svega ispadne katastrofa? . "Tako mi je drago to si m e po elio posjetiti".Alois mlaði ustao. nego je pri ao Aloisu mlaðem. ponovio je nekoliko puta tijekom prvih nekoliko minuta." Konj je bio vezan vani. perverzno ili. Moje se nezadovoljstvo pojavilo tijekom sljedeæih nekoliko minuta. K. Nakon nekoliko rutinskih pristojnosti i opæih mjesta dru tvenog ophoðenja. naravno i naj-besmisleniji.Der Alte je uskoro shvatio (zahvaljujuæi desetljeæima iskustva u tim pitanjima) kako je Alois mlaði do ao ba radi onog dara koj i mu je Der Alte sanjao ponuditi otkako su se upoznali. Tako puno na ih klijenata raspola e alatom koji se ni po èe m ne istièe. evo me. na to je Alois napokon odvratio: "Da. osim z a ono to je dr ao njihovom ugraðenom zamkom.da uporabim tu najkorisniju. N a to je . Primjerice. A voditi mladiæa je vrlo ugodno. udaljen vi e od petnaest metara od kuæe. opet æe posjetiti tu staru kahlicu. prvi se spolni odnos rijetko mo e ignorira ti. tako blisku mesu. Mo e se mnogo toga dog oditi i to vrlo brzo. Nasuprot tome. A. Njih nazivamo primarnim. kleknuo pred njega i stavio mu ruku na prepone. To je pak bilo njegovo istresanje . naravno. Shvatio je kako na razgovor ne treba vi e potro iti ni seku nde. dobra srca". ispunil a ga je odvratnost prema tom jednokratnom partneru i oti ao je èim je uzmogao. mladiæi su bili na raspolaganju spremni na odbacivanje meðuno nih ogranièenja.mjesecima se nije bolje pomokrio. on bi nam bio savr en klijent. Mogao bi nam poslu iti na razno . slinio je po djeèaku i neobuzdano pro i tao kad mu se Alois mlaði istovario u grlo. Uveæali bismo mu moæ. To to se ne bavi m moralnim prosudbama ne znaèi i kako nemam ukusa. Nije stoga veliko iznenaðenje to se ne slu imo moralnim prosudbama i spremni smo na n ove procjene. kao i raznoraznim imenima od milja. "Slatkog si okusa.-a. Djevojke su. Pun oèeve krvi. a Der Alte se stra no ponizio. rata i svoje rane politièke i mu evne dobi. èija je prisutnost psihi veæ postala te kom pop ut starih vreæa s pijeskom koje podupiru rovove. Potom je Aloisa mlaðeg 248 Norman Mailer stao obasipati poljupcima. To na m stvara probleme. Nikad ne znamo kad æe se pojaviti erekcija. Alois mlaði je posjedovao ono to im aju na i najbolji klijenti . gotovo kozmopolitsku i skoro onomatopejsku rijeè. Nimalo nije elio ostati i dobar dio sata b iti obasipan imenima od milja koja su mu se po ko i lijepila poput pauèine."popeo sam se i derao". sad mogu registrirati.veæ je s èetrnaest godina seks shvaæao na naèin koji je nama idealan. Uskoro æe se zahvaljujuæi svom prijapskom daru izvje titi u èestom stjecanju na dmoænog polo aja. Da.govi bi trebali biti zainteresirani za Dvorac u umi 247 svaki oblik tjelesnog zbli avanja. Nas. pripravna za pozdrav. Poput bebe. koji je odmah gurnuo Der Alteu u usta meðu te udne. Fukanje .poput ustre kukavice zidne ure . Adolf æe od toga patiti tijekom mladenaèke dobi. Tko zn a? Ne uspije li sljedeæih nekoliko dana na isto nagovoriti seljanku na koju je veæ b io bacio oko. bile suvi e vezane osjeæajem obiteljske odgovornosti. A za to mu je trebalo nekoliko minuta. neobavezno. Der Alte se popisao u hlaèe. To cijenimo. odraslog mu karca jo i bolje. Poput svih mladiæa. znatno vi e z animaju seksualni èinovi koji ne pripadaju nekoj veæ uspostavljenoj kategoriji. krvlju natopljenom organu. Hoæe li neko konkretno sparivanje na u poziciju oslabiti ili ojaèati? Tom sam prigodom ipak zbog onog to se odigralo osjetio odbojnost. kako to Ame rikanci nazivaju misionarsko . poput ena. predano. iako smo ii stanju od potpune ili djelomiène impotencije naprav iti uèinkovito sredstvo. Reæi æu izravno. No. prirodno se zanimao za ene. raskopèanih hlaèa. mo da bi bio najpodno ljiviji primjer koji sam spreman ponuditi. sav u s vom sretnom. kojih je svrha bila prikri ti preveliko zadovoljstvo (i trenutaènu uzbunu) to na svojim vratima vidi Aloisa ml aðeg . Stare se navike. koje ovdje neæu pon avljati. Na oj su svrsi rutinske radnje nekorisne. pljeskanju i mastima koje tu radnju prate . odavno nekori tene usne. Ulog je veæi. S druge ga je strane praktièna priroda natjerala da ostane dovoljno dugo da Der Altea ne u vrijedi otvoreno. Alois mlaði je bio èista suprotnost.

razne naèine. No, dobio sam nalog da ga pustim na miru. Maestro je oko bio bacio n a Adolfa. Shvaæao sam i za to. Vrlo je neproduktivno istovremeno raditi s dva klijen ta u istoj obitelji, a jo je i gore kad su razlièitih karaktera. Jedan bi se vrag, poku avajuæi opslu iti obojicu, mogao zbog njihovih suprotstavljenih potreba naæi u rask oraku. No, jo bi gore bilo u istoj kuæi imati dva vraga, svakog sa svojim klijentom . Mogla bi se raspaliti zavist. Zbog toga sam se dr ao podalje od Aloisa mlaðeg. Vrlo mu je brzo uspjelo oèarati Gretu Marie Schmidt, zgodnu seljanèicu koju je vodio Dvorac u umi 249 na jahanje na Ulanu. Ubrzo je i on imao ne to slièno sve nju kljuèeva za njene intimne d ijelove tijela, poput Aloisa starijeg i Fanni, dok je jo bila djevica. Da se pono vno poslu im jednim od svojih amerièkih vulgarizama (priznajem kako nedolièno u ivam rab eæi ih) Alois mladi je Gretu Marie poznavao od " upka do pupka". Nije joj elio uzeti djevièanstvo - ono je predstavljalo njenu dobro napetu zamku. tovi e, nije mu se ba ni sviðala. Bila je malo suvi e prosta. Zbog toga se vratio Der Alteu. Usprkos jakom v onju u njegovoj kolibi, neke su od tih prigoda bile prepune libidnih novina. Sad kad se stvar ustalila, Der Alte je nudio lijeno klizanje i nadahnuto dra kanje je zikom - sve za dobro Aloisa mlaðeg, ljubitelja u itka, no, naravno, kad bi bio gotov , Alois bi ga jedva i pogledao. Mladiæ je, poput mene, bio zgaðen svim tim usputnim cmizdrenjem i grgoljenjem. Tu na je istina bila da se Der Alteov jezik abnormalno uzbuðivao stra njim ulazom. Aloisovi su guzovi njemu bili poput portala obilato obda renog hrama. Èekao bi da mu ugoda naraste do trenutka kad æe eksplodirati, a onda bi se okrenuo i sve to istresao starom u drijelo. Nakon toga bi opet stajao mirno p oput kipa, dvostruko zgaðen spoznajom kako njegov otac, Alois, na Der Altea gleda s beznadnim strahopo tovanjem. "Kako je samo vje t govornik", rekao je otac. No, Der Alte je pokazivao takvu spremnost opslu ivati ga. Pa kako da onda on, Alos i mlaði, po tuje starijeg? Sva ta grozna, beskrajna ivèanost zbog pèela? Vjeèito se za sav et obraæati Der Alteu. Nakon to se obitelj osladila medom, njegov se otac veæ brinuo kako doæi do proizvoda iz preostalih dviju ko nica. Sve je to za posljedicu imalo jedva izbjegnutu katastrofu. Nisam se nimalo iznen adio. Aloisu mlaðem uspjelo je jednu od tih dragocjenih ko nica ostaviti na suncu. B ez ikakvog obja njenja. Svog je oca tako duboko prezirao, da je toga jedva bio i s vjestan. 7Otac je do ao do ko nice, dodirnuo kutiju, osjetio vrelinu drveta, ali je uvidio i k ako se pèele jo nisu stale pretjerano estoko kome ati. Stigao je na vrijeme i ko nicu vr atio u hlad. "Sto ti je bilo na pameti, idiote?" viknuo je na Aloisa mlaðeg. Djeèak se osjeæao kao da ga je oèev glas svojom snagom izvrnuo Norman Mailer naopako. Zvuk ga je zapljusnuo poput primljenog udarca. Adolescenti se mogu sasv im raspametiti kad ih iznenada stigne kazna kakvu dotad nisu iskusili. To im se ne dogaða samo zato to su puni poza, raspolo enja i nerazumnih temperamentnih ispada veæ, to je jo i gore - u dubini du e uopæe nemaju stvarnu dob. U tom je trenu Alois mlaði prestao biti mladiæ od 14 godina. Do tad je na sebe gledao kao na "èetrnaestogodi njak a", kao na neki jasan, o tro ocrtan koncept. No, poput mnogih drugih adolescenata, bio je proraèunat kao kakav dvadesetogodi njak, dok su drugi zakutci njegove liènosti bili skloni sami sebe izdati, poput osmogodi njaka kojeg bi uhvatili u nekoj ne-p romi ljenosti. Kao to je bilo ostaviti ko nicu na suncu. U tom mu se trenu doista èinil o kako æe briznuti u plaè. Poèeo je moliti oca. Na svoju sramotu, molio je. "Dao si mi tako puno dobrih infor macija", rekao je. "Tako novih i tako poticajnih, dragi po tovani oèe." Pljesnuo se po èelu. "Priznajem da je to moglo biti previ e za moju glavu neznalice. Pogrije io sa m. Sad sam toga svjestan. Ali mislio sam kako ko nicu trebam ostaviti na suncu, da , na nekoliko minuta - ne vi e od toga, priznajem - kako bi se zagrijali mednjaci. Pro le je noæi bilo tako hladno. Tako hladno - za proljeæe! Nadam se da nisam napravi o neku stra nu pogre ku." Èuo je vlastiti glas, u kojem je nestalo pretenzije i na privid mu- evnosti. Tako kr e tav! "Mora mi oprostiti, oèe! Moja je pogre ka neèuvena. Ne mogu se dovoljno isprièati."

Znao je da to neæe biti dovoljno. Nad Aloisa starijeg nadvila se golema vremenska fronta, mraèna poput dubina sumnje. "Sjeti se jednog, Aloise", otac mu je tiho rek ao. "Na e pèele, sve te pèele, svoj posao rade tako da po tuju pravila." Potom je Aloisa mlaðeg prostrijelio pogledom, dok djeèak nije skrenuo svoj. "Nemaju strpljenja za s labe i lijene. Ili one suvi e sebiène da bi upamtile svoje du nosti." Uhvatio je sina za bradu. I dalje ga je gledao u oèi. U tinuo ga je za bradu, palcem i ka iprstom, kao da ga hvata klije tima. No, djeèaku se od boli vratila snaga. Der A lte je vi e po tovao njega, Aloisa mlaðeg, nego tog èovjeka, Aloisa starijeg, koji ga je sad tipao za bradu. Ta mu se misao pojavila u pogledu i zadr ala u izrazu lica. Na kon to je zavr io, Alois stariji je morao priznati kako ga je ova konfrontacija str a no iscrpila. Alois mladi se èak usudio gledati ga u oèi, ne skreæuæi pogled. Dvorac u umi Ako se tad zabrinuo zbog svog polo aja oca, uskoro su slijedila nova isku enja. Poja vila se Klara. Primila je pismo od majke koje je uni tilo i ono malo nesigurnog po vjerenja koje je ranije imala u oèevo pismo. Èim je proèitala majèine rijeèi, zapitala se kako je mogla i na tren pomisliti da se Alois mladi izmijenio. Naravno, Johanni je pisanje pisma bila prava agonija. Klari je to bilo sasvim ja sno. Od svoje devete godine morala je odgovarati na rijetka pisma koja bi stigla u njihovu kuèu u Spitalu. A sad je, kao da eli istaknuti va nost ba tog epistolarnog èi na, ispisala cijelu stranicu punu bolnih stilskih proma aja i sudara. Najprije je morala navesti vrline Aloisa mlaðeg. Tako je bistar, jako bistar, to mo e svakom reæi. Oku ugodan, i to bi isto rekla. Alois ju je èak podsjetio na svog oca, tvog mu a, u jaka Aloisa, kad je tvoj ujak bio tako mlad, tako zgodan, dobar mladiæ, tako odgov oran. Tih davnih godina. "Ka em ti, Klara", napisala je, "zabrinuta sam. Sto smo ti to poslali? Alois mlaði j e divlji, tako divlji, Klara, a mi smo ti ga vratili. Morali smo. Johann je sad za pomoænika morao uzeti drugog. Taj je novi glupi pijanac. Tom pijancu dajemo nad nicu. Toliko nas stoji to smo vratili Aloisa, no, Klara, taj je ni koristi pijanac bolji od Aloisa. Vi e nas nije tako strah." Klara je oti la do svoje kutije sa ivaæim priborom i izvadila pismo koje je napisao J ohann Poelzl. Alois mladi joj ga je predao onog dana kad je stigao. Pretra ila je najvi u policu kredenca kako bi na la staro oèevo pismo, koje se potrudila omotati vrp com. U njemu je bio oèev blagoslov Edmundovog roðenja. Sad je, èim ga je pogledala, sh vatila kako se na komadu papira koji joj je dao Alois mlaði nalazio rukopis nalik oèevom, ali svakako razlièit. Klara Aloisu starijem nije ni ta kazala. Sve do kasno nakon veèere. On se u krevetu stao aliti na Aloisa mlaðeg. "Ne mogu od njega izvuæi da ne to dobro napravi", rekao je Alois. "Obratim mu se, al i nisam zadovoljan reakcijama. Ode nekamo s konjem. Ne elim se brinuti, ali se br inem. Mo e upasti u nevolje. Vidi djevojke s druge strane brda. To bi djelomice mo gla biti i moja krivnja, jer sam odluèio da u proljeæe ne sadimo krumpir. Sad za nje ga nema dovoljno pravog posla." Tad mu je rekla za majèino pismo. Klimnuo je glavom. Samo je klimnuo. 252. Norman Mailer " to æe mu sad reæi?" upitala ga je. "Razmislit æu", kazao je. "Moram si dati vremena. Sljedeæi bi korak mogao biti va an." Nju je to razbjesnilo. Nije mogla spavati. Kao da je stjenka plazila po postelji ni. Ako Alois nije bio spreman ukoriti svog sina, morat æe to uèiniti ona. No, nikak o za to nije bila pripravna. Naposljetku, radilo se o njegovom sinu. Sljedeæeg dana pred veèeru, Alois mladi se poèeo pona ati kao da veæ zna da je stiglo jo j dno pismo. Nemam bolje obja njenje za to je na Adijevoj glavi odluèio razbiti jaje. Razlog je bio jednostavan. Njegova djevojka, Greta Marie, tog mu je popodneva do datno pokazala to je u stvari bila - dosadna krava. Stoga su ga prsti svrbjeli za novim pothvatom. Neèim novim. Do lo mu je da Gretu Marie ispljuska, pa se pribli io A ngeli. Sestra mu je opet kokodakala nad svojim koko ima, kupeæi svako jaje kao da se radilo o zlatnim polugama - obiènim, prljavim jajima s tragovima koko i. Zbog toga joj je iz korpe uzeo jedno. Tek toliko da poène vri tati. No kad je vrisnula, bio jo j je spreman jaje razbiti na glavi. No, nije mogao. Ona mu je bila prava sestra - koga je jo osim nje imao? Stoga je jaje vratio. Bez obzira na to, njegov ga je èi

n preskupo ko tao. A sad je kraj njega bio Adi, koji mu se prikrao na domet, smrdl jiva mala hijena. Èim se vratio s jurcanja na Ulanu, vidio je Adija kako le i na pod u njihove staje i vri ti, u jo jednoj od svojih cendravih scena. Alois mladi ga je podigao s poda, a potom ga natjerao da se uspravi. "Ne deri se ", kazao mu je. "Natjeraj me", rekao je Adolf. Alois mladi je znao da æe klinac otiæi tuliti svojoj mami. To bi uvijek uèinio. Adi je imao mamu - on nije. Zbog toga je deri te morao trpjeti. Radilo se o primirju. No, tog je kasnog popodneva Angela tepala svojim koko ima, dok mu se Adi podsmje lji vo iskezio. Tako siguran sa svoje strane primirja. "Natjeraj me." Alois mladi uzeo je jaje iz Angeline ko arice i razbio ga Adiju na glavi, potrudiv i se utrljati mu u kosu umanjak i komadiæe ljuske. Adolf je zatulio. Kao da je ba takvu vrstu okr aja i oèekivao. Sad je, ostav i sam, odm ah poèeo stiskati svoju gnjecavu kosu dok nije istisnuo dovoljno da mu na dlanu os tane malo razlivenog umanjka. Koji je obrisao o ko ulju. Od èega nije ostala dovoljno velika mrlja, pa Dvorac u umi 253 je Adolf uzeo jo jedno jaje iz Angeline ko arice - na to je ona lanula - i sam si ga razbio na glavi, preko lica i ko ulje, pa je stao tako zavijati kao da ga je Alois mladi udario nogom u slabine. Potom je otrèao mami. Èuli su se stra ni krikovi, glasni poput same katastrofe. Klara je pristigla trèeæi, dr eæi Adolfa za ruku, a njena je tirada krenula i prije nego je do la do njih. Aloisu mlaðem je poku ala reæi za pismo, ali su joj rijeèi izlijetale b ez nekog reda. Njegove su la i, kazala mu je, gore od prljav tine koju u svinjcu stv araju svinje. "Njima se mo e oprostiti, jer su svinje. Ti nema ni ta. Grubijan si. Ti si svinja. Ti si obièno smeæe." Nije mogla vjerovati vlastitim rijeèima. Bile su tako te ke. Na njeno iznenaðenje, Alois mlaði èak je i zaplakao. Usred svega, dotad uopæe nije bio svjestan koliko ju je bio spreman voljeti, a koliko je njena odbojnost prem a njemu bila duboka. Da, on je potajice mislio kako ga stvarno voli, da, vi e nego to mu je voljela oca. Sad se osjetio prljavim. Njegovom je egu to bilo kao da je o alo æen. Nije to mogao podnijeti. A potom su mu isto tako iznenada jecaji presahnul i. Snagom volje. U trenu je prestao plakati, formalno klimnuo glavom i iskoraèio i z staje. Nije znao gdje æe i kada u svijetu naæi svoje mjesto, ali je shvatio da u H afeldu neæe ostati. Ne mo e. Ne zadugo. Uskoro æe se ovdje morati pozdraviti sa svime i svima, posebno sa svojim konjem. Ili da ga ukrade? Ta mu je zadnja ideja ispala prete kom za njegova pleæa. No, bilo je dovoljno da zna kako, radi svog buduæeg samopo tovanja, neæe odlaziti dok ne bude spreman uzvratiti u darac. A to æe se morati nekako odigrati. Uskoro. 8. Za veèerom su bili tihi, èak i Paula, koju je Klara dr ala na prsima. Alois stariji je svakako bio prezauzet. Pèele su ga ubole vi e puta, dok je jednom, dvaput, ili, pov remeno triput uglavnom bio navikao prihvatiti - to je bio rizik posla, ni ta vi e od toga. Veèeras ne samo da nije imao to za reæi, veæ edva da je zamijetio kako su utjeli i drugi. Èekao je odlazak u krevet. Odnedavno mu je Klara poèela njegovati ubode i to mu se s viðalo. Bila je tako sposobna. Pa ljiva. alce nikad nije izvlaèila nespretno. Zbog toga nije morao cijelu noæ trpjeti sitne ubode bodlji koje bi mu ostale pod ko om. Ako b i se lo e obavilo, bilo 2-54 Norman Mailer je kao da je unutra ostala igla. Siæu na, ali stvarna rana, spremna izazvati oteklin u. Ponekad je to èak primao osobno, kao da ga je, iz èiste zloæe, rana odbijala presta ti boljeti. No, Klara je znala kako gurnuti tkivo iz kojeg je virio alac i potom ga izbaciti nje nim pritiskom. Sad je, kad bi oti li u krevet, tra io samo da mu se netko pobrine za bol. No, te je noæi morao prièekati. Prvo mu je morala opisati sav nered koji je napravio Alois ml adi, sa svim tim jajima i ljuskom. Nije mu se to dalo slu ati. "Ach", kazao je, "a ko uvijek stane na Adijevu stranu, to stvara zlovolju." "Sto to govori ? Reci mi to to pozitivno mo emo oèekivati od Aloisa?"

56 Norman Mailer ni ta ne tjera na pretjeran umni rad. nehotice. Alois stariji je to mogao posvjedoèiti. Njen joj je instinkt kazao da smanji prostor meðu njima. Sad ih je. Sto mu je m oglo biti bli e od odr avanja vlastitog autoriteta? Dakle. pa æe se sve smiriti. Meðutim.ta ponuda svodova i ud ubina i usana."ali. Ta otkriæa! Ni ta nije ravno trenutku kad ti ena ra iri noge. Moramo se potruditi napraviti ravnote u. ali je on bio jo krupniji. radeæi taman toliko da mo e opravdati odlaske na Ulanu. Neka ostane na ovom: da je Alois sa sinom mogao razgovarati. Ali. Samo da su se jedan drugom povjeravali. Bio sam krupan momak. bi li to bilo moguæe? Je li to ona bacila urok? A njih su dvoje vi e noæi morali pro ivjeti uz znakove koji nisu slutili na dobro. kao da se sperma vrpoljila u njegovom vlastitom kvalitetnom al atu.ljudi na selu mogu biti prilièno te ki. za veèerom.on. enski organ! Tko god da je taj oblik projektirao. ne bi oklijevao izvi jestiti ga kako na svijetu nema ni ta bolje nego biti mladiæ koji se zanima za djevo jke . Djeèak je vr io svoje du nos ti. Ali."Ne". Cesto su na jmiliji anðeli. Moram o poku ati. Ponuditi svoje najintimnije misli drugima. djeèak se sigurno osjeæao z godnim poput èasnika na jednoj od boljih beèkih ulica. otac. o njoj si mogao zakljuèiti dvostruko vi e nego t o si joj mogao Dvorac u umi 2-55 saznati s lica. kazao bi mu. tijekom tih posljednjih lipanjskih dana. no svejedno bi Hei-deg geru mogao dati pokoji savjet. Kako bi i bilo drugaèije? Bile su to pjesnièke misli. no neæe se ti morati baviti s njima. No.to neæe biti tako korisno . A morat æe i ti. Za j ednu je Aloisovu crtu imao puno razumijevanja. rekao je on. Alois je isto tako znao i to se ispod toga kuha. Alo is mlaði neprestano je pokazivao svoju vje tinu. moram ti prenijeti i ovo: mlade ene mogu biti i opasne. Jednom me djevojèin tric umalo pretukao. Ako to ne uèini. Umorni su od dosade. Èak je uspio i pronaæi mat icu i prebaciti je u njen kavez bez staklene hvataljke. mladi Aloise". dodatno æe s e udaljiti. znao je kad i kamo prebacivati okvire. no to sposobnost kojom se mo e poslu iti u oveæem mjestu. mogao mu je isprièati najbolje stvari. znaèilo bi nepotrebno im otvoriti du u. Ako je sad jo najva niji bio konj. Nitko mu u obitelji tih dana ne bi stao na put. Jasno je kako æe ti znati prièati. "seljake 2. Povjerenje je b remenito rizikom. a najbolje u gradu. Moram kazati da se krivcem svakako mogao smatrati on. morao je svom poslu priæi vrlo lukavo.takvo mno tvo tkiva na minijaturnoj razini . "mora me poslu ati. pa ne bi znao govoriti o Postajan ju (stanje postojanja u kojem se Bitak istra uje otvoreno).iz godine u godinu. uskoro æe to biti djevojke. Koju je slijedila jo veæa ti ina. Kako bilo. Kako je bio èuvar granice. ili njihovu braæu. Mo da èak i ponekog strica. sinu bi bio kazao: "Priu ti si svaku enu koju mo e . to znaèi policajac. njegova utnja pritiskala. èistio je ko nice." Toliko bi toga sinu isprièao. (To je bilo najbli e to se Alois primakao divljenju nad Stvoriteljevim djelima. Dobar policajac mora se prema povjerenju odnositi kao da rukuje opasnom bocom kiseline. Postajanje je. da je bio u stanju razgovarati s mladim Aloisom. èak ni Alois stariji. Jedino to je bio deset puta gori nego to bi Fanni ikad mogla i p oku ati. Pleæa su im jaka. nikad se nije upu tao u razgovor o tim temama. Zbog toga razmi ljaju o nepravdama koj . no on je. da je to bio u stanju. Alois se zbo g toga rastu io. mladi Aloise. Morao sam s e izvuæi prièom. Poput Der Altea. Ovdje u Hafeldu i Fischlhamu . naposljetku je kazala. no ivot kojim ive . Alois nije bio nikakav filozof. Posebno na selu. imao bi mu to ta za reæi . sve je isto. da. kad ti ena ra iri noge! Alois se osjeæao poput pjesnika. mladi Aloise. Taj prvi put! Ako si imao dobro oko za neznatne razlike. Morat æe se pripravit i na oèeve ovih anðela. Otac je to znao. nije bio tako velikodu an pa da kroz savjete ponudi sr svoje ivotne mudrosti. "Poku at æu". nije mogao vjerovati ni vlastitoj djeci. U tome je tajna. osjeæao privr enost sinu. Pravu ravnote u meðu tim djeèacima. ako bi to toga do lo . neke od njih. Ja uæi Ulana.) Takav divan raspored m esa i sokova . je li mogla vjerovati da joj je mu imao pravo? Mladi se Alois vl adao poput Fanni. Èuj me. No." Ti ina. no bu di svjestan cijene koju bi mogao platiti. mogao j e to obaviti prstima.

v i e puta. uskoro sam shvatio kako se iza svih tih krasnih savjeta m ladom Aloisu krije oèeva zabrinutost za vlastitu sigurnost. Eto kakva ste budala.otkrivanje je dio igre .ali ih nemojte zadirkivati. Obièna epruveta opijuma skrivena u unki. Deset godina kasnije. "Vi ste ne to ljuti na mene?" rekao je. I velim ti sine. Zato æu vam ga dati budza to. A sad je bio na slobodi! Alois je iz kreveta ustao. Alois se svakako s jeæao mr nje u pogledu Dvorac u umi 2-57 èovjeka kojeg je otkrio. Kad je ustao da bi pogledao kroz prozor svoje spavaæe sobe. zato sam ga svih tih mjesec i zadr ao i hranio. Je li pun mjesec zrcalo èovjekovog sjeæanja? Vratilo mu se. uvjeravali su ga. pa mu se iznenada ukazalo lice tog tipa. to nikako. A pas je bio dobar. Mo ete li si priu titi dulje radno vrijeme? Je r on vam jede neprestano. Naslu ao sam se takvih prièa. ako sam ikad i upoznao tog pojedinca. no. ali mu se narugao. "da sam. Na Carini. Mogao je zuriti ravno u oèi estokog mje anca. koji je bio iskazao veli ku odbojnost prema Aloisu Hitleru." Alois je probdio noæ punu straha . taj vam to nikad neæe oprostiti. Aloisu starijem se èinilo kako su tu njegovi vlastiti dragocjeni guzovi na vjetrometini. Da. nemoj biti previ e siguran kako æe uspje no opovrgnuti da si ba ti tip s kojim je zatrudnjela." Nasmijali su se. prije vi e od mjesec dana. Taj ga je zloæudni pogled dovoljno vrijeðao da ga isprovocira na udarac. O moj Bo e! Taj je èovjek bio krijumèar. ni na koga nije digao ruku dok je bio na du nosti. tog velikog deronju. Da. istinski o tru psinu. a da se nije odmo rio kako treba. Koliko je puta reka o svojim mladim slu benicima: "Ako se malo zabavite na raèun nevaljalca. pa je stao razmi ljati kako li su ta polja samo sretna to mogu jalova le ati i ne moraju zadovoljavati mladi krumpir. "Najbolji je iz svog legla. Mo da æe i vas dovesti na prosjaèk i tap. nekoliko kilometara od Hafelda. Niste mu ba dragi. 9A pokazalo se da je takav pas bio na raspolaganju. Alois im je odgovorio sa svog mjesnog pijedestala. Alois je potom pogrije io i pogledao prema punom mjesecu. Jedne veèeri. Luther je sad mogao poslu iti tek za tuljenje na mjesec . Mladom bi Aloisu bio kazao: "Ne uzimaj olako ni jednog oca djevojk e koju si imao u sijenu. Seljak kojeg je poznavao elio je prodati njemaèkog ovèara." Dobar pivski nastup. Njegovo mi ime ne govori ni ta. jer je shvatio kako se previ e sna neæe moæi nadati dok ne nabavi novo g psa. sasvim jasno." Alois je le ao u krevetu. sve dok mu se usred jedne besane lipanjske noæi nije vra tilo. koji u njih p rodire u potrazi za jo zemljinog blaga." A ni ta mu i nije govorilo. a vi plaèite. Da. nije li ga mo da krijumèar poèeo gledati s mr njom tek kad ga je Alois stao zadirkivati? Krijumèari vas ne gledaju s mr njom zato to ste ih uhv atili . Tipa nije udario." Buduæi da vragovi znaju kako su ljudi u stanju temeljito u sebi zastrti jasan pogl ed na vlastite motive. S psima se uvijek dobro razum io. obliven znojem. "Srd ite se na sebe. zato to je za to jadno ru no kopil . no dr ao je kako je takvo to daleko ispod njegove razine. Onda æu se ja smijati. koliko je Alois mogao vidjeti. Budala je u Njemaèku poku ala prenijeti boèicu opijuma. Ponekad to ne prolazi. Dva su seljaka u go stionici èovjeka stvarno i poznavala. o tipu koji iv i s druge strane gostionice. Kad dode vrijeme. pokucati ti na vrata i skinuti gl avu saèmaricom. mogao je vidjeti srebrna polja obasjana mjeseèinom. Nikad nemoj uvrijediti seljaka koji ne mora o mnogo èemu misliti. to zaboravio. "Poznaje vas i to nam je jasno stavio do znanja. dok je u fischlhamskoj gostionici pio svoje pivo. Vi ste budala. "Uvjeravam vas". Trebao mu je pas spreman za grubijana koji æe im se prikradati poljem. S tim bih v as uhvatio na svoj prvi dan u slu bi. Alois je odluèio kupiti tu psinu. sad ga se sjeæao. Pred oèima mu se sinova drama vrtjela snag om tragedije. kojeg je svojedobno uhvatio u Linzu. kao to je doveo mene.e su im uèinjene. srca ispunjenog mr njom. godinama. kad sam imao osamnaest godina." A da se svega do kraja sjeti. èuo je razgovor koji je isprva odbacio kao dokono naklapanje. otkrit æe gdje ivi . pazi se! Nemoj curu uvaliti u nevolju.krijumèar kojeg je zadirkivao dobio je godinu dan a zatvora. a èinilo se kako je on spominjao Aloisa. kad se noæu ni ta ne bi dogaðalo.

koji je bio najudaljeniji. Nikakav se biv i krijumèar koji bi se bavio mi lju da se usred noæi pojavi n a gazdinstvu to vi e neæe usuditi. Ostali su u asnuti. zaratili su dva sata nakon to su se prvi put ugledali. pa bi ga ivotinja i dalje psovala. Nikad nije pogrije io. Zvuk njegovog glasa bio je dovoljan. kad su tu oba psa. kako odmah uz kuæu vidi jedan problem. zbog koje mu uopæe nije palo na pamet kako se ta dva psa mo da ba i neæe slo it i. kad se prvi put sretnu. Spartaner je neprestano dahtao. uèio ga da stane i sjedne na zapovijed. i to prilièno. Obitelj je istrèala na dvori te. bez daha. ali ga ne bi napala. napola omamljeni. Alois je znao govoriti s psima. k ralj Friedrich Veliki imao je deèka. Neka se Klara ali. I nisu se slo ili. gdje ih je ugledala kako se valjaju po tlu. dok nisu ugledali gazdinst vo. posebno sad. èe kali buhe koje su odjednom otkrili izvan dometa gubice. kad je pas uistinu bio dovoljno o tar da ugrize. bio veæi od Spartanera. Svaki se smrtno prepao drugog. Nije bilo nikakve sumnje da je pas dobar. a obojici je b ilo zlo od srama nad vlastitim strahom. Alois se tako oraspolo io. zakljuèio je. Aloisa je gledao tako bolno i izrazom nabijenim znaèenjem. Taj se re im nastavljao i nakon to im je Klara poèela namjerno davati hr . prilazim ti kao prijatelju. Le ali su na tlu. lajali na pèele. Alois bi joj rekao: "Stari. Svog æe psa nazvati Spartan er. poput iljatih rogova. Vraga æemo ga tovati. a koji se njihao od uha do uha tog osmijeha. nje no. ivotinja bi obièno reagirala pozitivno. Alois b i i to uvidio. Dok su im rane zacjeljivale. a ne ljubavnicu. pa je mlaðem psu dao do znanja èime se mo e okoristiti. Ovo je sad bio nepodno ljiv neposluh. to je pas koji æe imati jed nog gospodara. Njegove su poodmakle godine eksplod irale. koji je nosio kraljevsko ime Friedrich. Kako je Alois samo u ivao pje ke se vraæati preko brda. Instinktivno ih je razdvojio golim rukama. Bio je suvi e ra zbje njen." Èak je znao i kako prinijeti ruku pasjoj gubici. J ednom na stotinu prigoda. bacao mu tapove da ih vraæa. a na mene vièe kao da ti ne znaèim ni ta vi e od ovog uljeza kojeg si malo prije doveo. Dvorac u umi 259 no napravio je kljuènu pogre ku kad se predugo te ko uokolo vukao. Kad se izmeðu èovjeka i psa ljubav r odi odmah. a potom na leptire. i to iznenada. Bit æe o tar. bio je i Nijemac. kao da je zrak koji mu je potreban taman izvan d oma aja jezika. da se umalo s ivotinjom pohrvao. Zaurlao je na njih da prestanu. kao prijateljski znak. no time bi pokvario svoj plan da od Spartan era napravi savr enog psa èuvara. pokazujuæi otvorene rane na gubici i krvavu dlaku po grlu. Bio je prvi. Obuzd ao se samo zato to je za to bilo prerano. krvavih gubica i slabina. Ako bi zvijer malo zare ala. Alois. stigao je posljednji. sad mu je sinulo. Alois se bio spreman pljesnuti po èelu radi slijepe uvj erenosti. da je ovaj gotov o mogao protumaèiti to mu eli reæi: "Svih sam ovih godina bdio nad tobom i tvojom kuæom. Luther je bio ozlijeðen iznutra. Jo i bolje od toga. Grizli su si dlaku zubima. dva metra jedan od drugog. Naravno. sa svojim zastra uj uæim sjekutiæima poput zubi morskog psa. ivotinja se nije prestajala keziti svojim sveznajuæim jezikom kojim je stalno uzima la zrak. Tako da mo da i nije bio tako velik. iako je Spartane r sve to tako brzo uèio da je sigurno veæ pro ao kakvu obuku. trèal i u krugovima koji se nisu meðusobno preklapali.e na trenutak osjetio ljubav." Alois ga je zamalo pomilovao. Alois se odu evio tim pretjerano izraslim estomjeseènim njemaèkim ovèarom. Luther je. Luthera si se mog ao rije iti komadom mesa i krpicom natopljenom kloroformom. to je blizu savr enstva. no tad bi te napao Spa rtaner. pa bi ispru io ka iprst i mali prst bli e ruke i usmjerio ih prema oèima psa. a i jedini koji se bacio u to klupko. Kako se usuðuju takvo to zapoèeti? Luthe-ru je sat prije rekao da zaèepi i sje dne. Neka to djeca brzo shvate. No. Kako je ispalo. obilje avali teritorij urinom. kako m o e tako sa z58 Norman Mailer mnom razgovarati? Ti si meni simpatièan. Osim toga. Divno. Luther nije ni poku avao jesti sve dok se Spartaner n e bi na derao. Bio je to Luther. I promijenit æe mu me. On æe jedini hraniti Friedricha. Kako je èuo. iako sad veæ star. Psa je rano pustio s povodca. Ni jedne se od tih ivotinja nije bojao. Ratnik. Neka mladi Alois gle da svoja posla.

kad je ko nicu ostavio na suncu. Mislim da je Luther shvatio to ga èeka. 10. dosegu. Ako bi. Dobri stari Luth er sad je vjerojatno bio spreman liznuti ruku prvom lopovu koji bi im usred noæi b anuo. Adi bi odmah zakljuèio kako je to postigao snagom iz vlasti tog grla. hitac iz pi tolja bio je ne samo bezlièan. Nisam u njega ulo io. No Spartaner bi uvijek ispraznio i drugu p osudu. koja su potiho mrmorila ispod svoda umske ti ine. Prema tome. u stvari nam se izdaju kao radni alat. nije mi moglo proDvorac u umi 261 maæi da je Luther znao kako mu se bli i kraj i Alois je. drhtureæi. Maestro ne bi bio zadovoljan.anu u odvojenim i udaljenim posudama. epesao je. To i nije vi e bilo va no. Mi smo svoje klijente nastojali oblikovati sami. Bez obzira na to. okruzima. Kako je samo vladao situacijom! Otac je skoèio medu dvije zvijeri u razjarenom klupku. o zloslutnom znam samo onoliko koliko mi treb a za uèinkovito kori tenje u svom poslu. dok mu se ne bi upalilo grlo. u najmanju ruku. svojevoljno ili ne. zonama. a njegov ih je otac ipak razdvojio. kako bi pse prestravio da se razdvoj e. Ili je barem tako kod vragova s kojima ja imam posla. Nisam htio da se o tac i sin sretnu. To se popodne Aloisu starijem pretvorilo u neugodnu etnju. Kad smo veæ kod toga. rutinski ne bih mogao pratiti misli koje su se slale i primale izmeðu Aloisa i Luthera. Alois se odluèio koji mu je sljedeæi korak. sferama. Otac bi se djetetu mogao narugati to je tako ludo da se dere na drveæe. Za poèetak. èesto osjeæam bolnu radoznalost nad svim to ne znam o odjelima. no po povratku iz Rusije bile su mi dopu tene neke sekundarne sposobnosti. no poznavao sam ga bolje od mnogih klijenata. veæ i ra zoran kraj. orbitama. no ja sam skrenuo djeèaka. Jedna od stra njih nogu mu se od bitke inficirala. Maestro je bez sumnje sposoban pratiti sve misli koje razmjenjuju ljudi i ivotinje. Bilo da se radilo o sa moobrani ili hladnokrvnoj uporabi. da u oca i majku uðem jasn o kao da su ljudi koje stvarno posjedujemo. Pretpostavljam kako su mi na tom zadatku razvijene ili dopu tene neke iznimne spos obnosti. a nakon nekoliko stotina metara stao se vuæi. i sad. Posebno o tom posljednj em .Adi se prisiljavao da se ne stra i ti ine tih golemih stabala. posebnim slu bama. odluèio je kako se neæe poslu iti vatrenim oru jem. Tako neustra ivo! Adi se zaljubio u o ca.okultnim enklavama. dovoljne. Imao je saèmaricu i pi tolj rvo bi bilo previ e nezgrapno. Adi vje bao snagu svog glasa. z6o Norman Mailer Kakvu je samo tajnu oèev glas posjedovao. Rikao bi na drveæe. nakon najuspjelijih poku aja da zaurla. I to na dan bez da ka vjetra! Jednom je u umi umalo naletio na oca. i to samo kad je nu no. pojasevima. dok bi se djeèak mogao prikrasti za ocem i biti svjedok Lutherovog smaknuæa. dok je za Luthera ispa la i osjetno neugodnija.to nije bila mala stvar . Adi mi je bio glavna zadaæa. Uroci i èini za koje legende tvrde da su sred stva na raspolaganju svim vragovima. a drugo ga je ispunjavalo nelagodom. predstra ama. Mora se rije iti Luthera. op hodnjama i okultnim enklavama kojima Maestro zapovijeda. Da. Poèeo sam shvaæati za to mu Maestro posveæuje posebnu pa n ju. To bi Luthera obe èastilo. u kojem se krv rasprskavala o slina ve niti. bio pot puno obuzet razmi ljanjem kako da se psa rije i. a ne da to prepu tamo onom to bi im se dogodilo. Kad bi odlazio sam u umu . Pi tolji su bili rezervirani za prijestupnike. Luther je izgubio tek. Odavno sam se veæ upoznao s naèinom na koji mu radi mozak i slijediti njegove svjesn e misli nije mi bilo te e od spajanja toèki crtom na kakvoj djeèjoj zagonetci. Prvi je put urlao na mladog Al oisa. . ako bi ok poslije ispao smet nja. Dopustite da napomenem kako me nije iznenadilo to Aloisove misli mogu lako èitati. To je bilo drugi put da je Adi èuo oca tako rikati. Tamo bi. no nas ne potièe da se svojim instinktom s lu imo u tom pravcu. Bio sam s njim vrlo zadovoljan. na usputnom povjetarcu zatrepe rilo nekoliko listova. To sam nastojao izbjeæi. Kao vrag.

Luthe r je sad opet nalikovao mladom psu i vratilo mu se samopo tovanje koje bi bilo te ko odrediti. pas je legao da se odmori i spokojno uginuo. no tog je popodneva u umi pro ao raskri jem na v titom putu prema smrti. To je Alois isprièao obitelji. okru en polukrugom stabala i s ne to grmlja. ako eli da idemo dalje. rek ao: "Znam da æe me ubiti i zbog toga mi je jasno za to sam te se cijeli ivot bojao. u stvari. kakvih est sati nakon to je pas skonèao. Zakljuèio je kako je jed ini naèin da svog starog druga Luthera otpravi ubod no em u srce. da se to o d njega dok je bio mlad tra ilo. kao to bi se pokvario i izraz lica svakog starog stvorenja kojem se jetra uri preteæi ga u grob. Alois je stalno o tome mislio dok je stupao umom. da. Jer. Psu se lice zg rèilo. oèito i izravno. ali se vi e ne mièem. donio je ispravnu odluku. Zaustavilo se na onom izrazu koji æe imati prvih nekoliko sati nakon smrti. Alois je zakljuèio kako je to bila bolja smrt nego to se nadao. pa je. No. Jadni Luther. Mnogo je vi e slièio ljudsko m nego to bi oèekivao. a mo e izaz vati i bolnu agoniju. Alois je otkopèao futrolu svog lovaèkog no a. U sebi je odab rao mali jarak udaljen jo gotovo kilometar.potpuno je prevrtljiv. Alois. Bio je zadovoljan v lastitom sposobno æu. ispustio je zvuk skonèavanja koji je Aloisa zabolio. u èasu kad se prekida veza s postojanjem. bio zeleno i sasvim pristojno mjesto. Dok su on i Luther etali umom. zbog èega je osjeæao praz ninu. estokim i èistim. pa je uskoro stigao i trenutak kad je Luther sjeo i odbio se dalje kretati te je Aloisa dugo gledao u oèi. Alois nije znao (niti mu je ba i bilo naroèito stalo) imaju l i ljudi du u. mogao postati i veliki ratnik. a na kraju bi na truplo stavio veliku up lju granu.ne. Ako bi bilo potrebno. ali su ga svejedno zapanjile promjen e koje je na psu vidio tijekom njegovih zadnjih trenutaka.A Aloisove su misli tom prigodom bile uistinu zanimljive. prije nego to se sve poène raspadati. Promislio je svaku potankost. no kod pasa nije nimalo dvojio. bilo je to svakako jedno tu no. pomilovao ga. kao da je uvijek bio ljep i nego to su to drugi uviðali. Nisi ga mogao s ovog svijeta izbaciti uz odjekivanje hica . koji je. koje su se zadnjih nekoliko minuta toliko pogor ale. s njom vrlo ivo vodio ljub av. i du i psa morao si b iti odan. Vidio je da se pas vi e ne namjerava pomak262 Norman Mailer nuti. uèvrstio bi sve kamenjem.kakav je t o ok za du u! . Dvorac u umi 263 11. moglo bi se to obaviti tu. Stoga se to mora obaviti tu. Kunem se da bi. stavio vrh o trice na sredinu Lutherovog grudnog ko a i zario ga do korica. gdje bi le inu mogao polegnuti na dno i prekriti je blatom i li æem. da. to se mora obaviti odluènim ubodom no em. dok me ti vuèe sve dublje i dublje u umu? Ne mogu vi e kontrolirati crijeva i n e elim i dalje vuæi noge dok po njima pada taj izmet i zato æu sjesti tu i morat æe me p odiæi i nositi. a epanje starog psa uporno ga je usporavalo. To je bio Aloisov plan. a njegove su se crte oblikovale u izraz gotovo konaènog ponosa. potom granama.jo je gori od pi tolja ili saèmarice . nije njegov pas vra ji krum pir! . Poslije æe se vratiti na gazdinstvo po kramp i lopatu i iskopati grob u ovom gu tiku. vrat io se pun raznih uboda kukaca. jo nisu bili stigli do mjesta koje je odabrao za svoj èin.mnogo bolje nego da te gu i grumenje zemlje. kakvo je pseæe srce." Alois je ispuhao nos. Kad je drugi put oti ao u umu kako bi pijukom i lopatom Lut-heru iskopao grob. Potom se psu na licu izmijenilo mno tvo izraza. na alost nij e vi e bio dovoljno jak da bi ga jo kilometar po toj stazi nosio uzbrdo i nizbrdo. Samo je Klara posumnjala kako to mo da nije bilo sve. Zar ne vidi da gubim posljednje ostatke dostoja nstva. I dalje se bojim. Alois je stoga posjelog psa okrenuo na leda. pogledao u oèi. Svidjela mu se logika takv og pokopa . staro lice. Zbog toga je prilièno potrajalo dok mu nije povadil . Stoga se poslije pitao je li zbog odluke da se Luthera r ije i sam i potom ga bri no pokopa ispao bolji ili lo iji èovjek.no sad je vidio da se Luther vi e ne eli pomaknuti. iste je noæi Alois. A takvo to se veæ neko vrijeme nije dogaðalo. Alois æe po ivjeti jo est i pol godina. A on. Otrov je tu posve neprikladan . nalikovao je r atniku. da je ovladao govorom. Psi su du u imali.

Alois je pored nj e le ao s povjerenjem . stekao je dovoljno vje ti ne i sve manje grije io. obra zima. Bila je to samo pretpostavka . Radi toga su se u stvari i vjenèali. onda je morala biti njego vo dijete.no je li moguæe da se tim ranicama èovjeka ka njava za sve lo e ivotne postupke? Kakva pomisao! Do one noæi u kojoj mu je pala na um. San mu je èuva la spoznaja da se vani nalazi prsati Spartaner. Malo se tih obrata poka u trajnim. no dok potraju. posebno u novom okru enj u. Jo i gore. a da je tako potentan. Taj se ritual izvodio iz veèeri u veèer. A neobièni se pomaci u ljubavi uistinu dogo de. mogu biti paradoksalne. naposljetku. Previ e je dostojanstva donosila svim oni m slabiæima to su se stiskali po crkvama. dobro je spavao. Nije ba nastojao da ga ubodu.65 Bila je to èinjenica o tra poput no a koji je zario Lutheru. ali ga se nije dalo i zbjeæi. osim ako njihov otac nije bio i njegov. ipak. Svoj su stav sami izmijenili. koji su njenim prstima omoguæili izvoðenje nje nih pokreta po njegovim obrvama. da to ne bi m orali poput slabiæa zadr ati u sebi. prozraèi se dotad ustajali br ak. kojem do ezdesete nedostaje tek godinu dana. Takvo se to u braku mo e dogoditi. Na um su mu padale zamisli za koje ne bi vjerovao da su njegove. Proveli su nekoliko ugodnih noæi. ne . U tom je trenutku Klara postajala ne to to u ivotu nije iskusio . a ja sam uhvaæen na spavan ju. brak je korisna institucija . To nije bio lak zadatak. pa se to onda mo e obaviti kritièkom prosudbom vlas titog supru nika. Alois se prevrtao od nelagode koju m u je izazivala misao na stvarnu krivnju. ili mo da blago nadprosjeènim.majka koja se nad njega nadvija. veæ je djelo Aloisovih ruku èovjeka i psa zbli ilo. Opijen punim mjesecom i zrakom koji se noæu podizao s polja. rukama. mo e se reæi kako je pretrpio nekoliko nepotrebnih napada .znao je kako joj prsti neæe pogrije iti i dok mu bri no vadi sva ki alac izazvati bol. Alois je iskusio ne to to se ne mo e nazvati drugaèije nego preobrazbom. Iako ga nije imala s kim usporediti. Ljubio ju je. No. no ona je radila spretno. Aloisu se ponekad uèinilo da mu kripi mozak. Kako to prikazuje Maestro. ("Sie ist hier!") Dvorac u umi 2. bila je sklona misliti kako mo da i ne postoji mu karac Aloisove dobi. Èovjek bi ne to htio svijetu o tro zamjeriti (ali se ne usuðuje). Nove zamisli. a mediokriteti brzo ustanove kako im je iznimno potreban. Ako Klara nije bila kæi Johanna Poelzla. Sav taj duhovni izmet! U braku postoji da bi se neprestano razmj enjivao. oboje su bili spremni vod iti ljubav. Ponekad bi bio tako nemaran da je radio bez za titne mre ice. No nije vi e bio siguran mo e li ih i dalje prezirati. pravog mu karca. Svemoguæi Bo e.jer ni na koji drug i naèin nije prihvaæao vlastitu vjeru u postojanje grijeha . kako bi u svakom trenutku mogli po segnuti za kakvom sitnom okrutno æu.ukoliko nam to slu i svrsi. je li znao da mu je Johann Nepomuk otac? Naravno da je to oduvijek znao. Ne samo to je pas èuvar imao pravo na vlastiti zaklon. Cesto je i nu no. a to ukoliko . Poèeo je èak razmi ljati nije li bol od tih uboda naèin na ko ji èovjek plaæa za svoje grijehe. A sad se na la u sr edi tu. Jer je poèin o rodoskvrnuæe. Takvim se ob ratima mo emo poslu iti da za neko vrijeme odr imo i najgori brak . njenog mu karca.posebno groznim ljudima. No. Zbog toga kod luèenja o enjenih budno pazimo ima li znakova svje eg daha. dolje u pseæoj kuæici. samo to je odluèio kako si to neæe priznati. Voditi ljubav sa sve tri svoje polusestre nije bilo rodoskvrnuæe. Kad je s tim obredom zavr ila. mora ju na raspolaganju imati o sebi ovisnu osobu. B ila je to jedna od onih pomisli koje je uvijek gurao u stranu. Zato to veæina supru nika tako velik dio vremena koje provode zajedno koriste za razm jenu gadosti. 264 Norman Mailer A ovdje to nije bio sluèaj. Poput na ih Klare i Aloisa. Tih ih je dana bilo puno vi e nego inaèe. poput njenog ujaka Aloisa. zahvaljujuæi bogatom ka snom proljeæu.a alce i namazala plikove. No i najgori je brak sa sobom nosio svojevrsnu èaroliju. Naravno. Prema tome. za njega podi gnutoj dan nakon Lutherove smrti. mo e p oslu iti i onim mu karcima i enama koje bismo mogli smatrati prosjeènim. svrhovito i on je kraj nje bio spokojan. Putovali su svijetom s kamenom na srcu i jo veæim u stra njici.

z66 Norman Mailer Sad je do ao red na Angelu. Te skromne agonije nije na stojao odvratiti potragom za sretnim mislima. Stalno ih ljubi i one ti poljupce uzvraæaju." "Neæu. Ali ako ja poginem. Kad redarstvenik u sebi otkrije manu. to to tebi znaèi? Ima djevojke svud a unaokolo. Ja e konja kad god po eli . U gostionici je Alo is stariji veæ naèuo nekoliko glasina od djevojci koja se zvala Greta Marie Schmidt . poput cijelog zbora. 12. èak i onaj najgori od najgorih. "Strah te popeti se na Ulana". jako si ti duhovit. Kako se ipak malo previ e pribli io potpunom priznanju da je uistinu poèinio rodosk vrnuæe. Ne bi li bilo moguæe da su ga èuli kako se pribli ava staji? Ako jesu. Znak opasnosti. Pokazivao j e svetost gre nika. A ja æu ovaj tjedan navr iti trinaest godina. ipak je posjedovao mentalnu snagu da takve misli ponovno odagn a." "Je. Alois stariji èuo je njihov razgovor. ali znam to æe se desiti. zvuku irokog raspona. ostajao je tu. Otvorio se moænom zvuku svake pojedine boli." "Nije." Sad je napokon i briznula u plaè. Bojim se. Aloisu je to bila svojevrsna glazba. pri je nego to bi mu se iz tijela poèele vaditi iglice. trebalo je brzo intervenirati u tu navalu svetaèkih sklonosti. iako se ogla avala o tro . Do jutra je o pet stao razmi ljati poput policajca. ako treba. i to je to. Za to i bih? Ako nauèim jahati i ispadne da mi ide dobro. Na oèevo iznenaðenje. za sve je bolje da se petlja s kakvom seljanèicom. Izluðivat æe m .ni ta to bi za sina ili njega osobno bilo uvredljivo. Uskoro se zabrinuo zbog Aloisa i Angele. mladi Alois nije nastojao zadr ati iskljuèivi posjed konja. Znam ja tebe. rekao bi joj. Je li se u njihovim odajama zbivalo to nekreposno? Nije mu se dopao prizvuk to ga je razabrao u sporu koji se izmeðu djeèaka i djevojèice razvijao oko toga tko ima pravo jahati Ulana. èak i pomalo okrutna prema njegovom tkivu. a da sam za to ne plati previsoku cijenu." Ona je na kraju rekla: "Neka bude po tvom." Bila je na rubu da zaplaèe koliko joj je i ao na ivc e. puna vlastite jasnoæe. taj razgovor . Nije znao da ponuditi vla stitu ko u rapsodiji sitne boli znaèi tek tra iti sredstvo za izbjegavanje bo anskog sud a. stigao je na vrijeme da svjedoèi Aloisovoj reakciji. bogata novim osjetima i za srce i za um. O tim se stvarima premalo toga razumije. Priznaj. "Nije." "Dat æu ti konja koliko god bude htjela. nego da se mota oko Angele. Takvih bi mu lipanjskih veèeri bol odzvanjala nutrinom. Nije bio spreman odreæi se du evnih zadovoljstava koja su stizala svake veèeri. Pribli avajuæi se staji. Jednostavno". Èujem prièe. Ne. Alois stariji se poèeo pitati jesu li njih dvoje veæ spavali." "Je. Djeèak se nije mogao prestati smijati." "Ne bojim se. Ja æu g ajahati. "ne elim se na njega penjati." "To je samo izgovor. to onda? Ti æe i dalje konja dr ati samo za sebe. a nisam se nikad poljubila. poène je tra iti i u drugima. je.je li to voden za njeg ove u i? Jesu li oni bili u stanju izvesti takav konspirativni manevar? Za to ne bi bili? Njihova se majka time èesto slu ila. kazala je. Upravo suprotno. Oèito je èega se ti boji . a da ne is kusim kako je to ljubiti se." "Boji se. "Tako si siguran u sebe. U tom je èasu Alois pomislio kako je mo da i bolje da djeèak sve to vrijeme provodi tj erajuæi konja po bregovima. no Alois mlaði je Gretu Marie uèio jahati na neosedlanom konju. Stalno je odbijala. Poginut æu slomljenog vrata. Ne elim umrijeti. Alois mladi ju je neprestano zadir kivao.ostoji Bog. koji za takve stvari zna? Kao i veæina ljudi. no i on se nastojao domoæi m alo bla eni tva. Svatko je sposoban postati svecem. Boji se da te ne zbaci." "Neæe . Angeli je nudio da je nauèi jahati. Sljedeæih je nekoliko dana Alois nastojao pozorno promatrati Ange- . Aloisa ne bih oznaèio takvim. Za to se ne bih bojala? Taj æe me konj zbaciti i slomit æu vrat. Vrat ti je tvrd kao i glava. pripravan primi ti poruku koja mu je stizala iz tog tajanstvenog podruèja boli. a konj æe udariti u galop. Na cijeli dan. Naravno. M orat æu te moliti da mi da jahati.

no neæe se baviti osnovnim stvarima. Nije to bilo samo tako. tak o grozno odvratno. breze i bukve.zasad je pomalo neobuzdan. Nesavr eno rje enje . Fuj." 268 Norman Mailer "Doista? Rekao bih da si puna raznih primjedbi. Sama si mi to tolik o puta kazala. ali su njeni roditelji barem znali voljeti one koji su im preo stali. poput njegovih rasprava u gostionici u Linzu i F ischlhamu. Pravi poslovni pothvat. Naèin na koji je uvlaèila bokov e. U koli je veæ èula za takve stvari. Da"." "Moram o tome razmisliti. sve sam to rekla". sve do dana njih dana. A. Toliko je od oca i majke uspjela nauèiti. Suvi e je vje to dr ala razmak meðu njima.. Gdje li je to samo nauèila? Klara nije dijelila njegovu zabrinutost za Angelu. pomislila je Angela. Èak bi mogao dobivati i ma li dio dobiti. No s pèelama je ost vario prihvatljive rezultate. A sadnja repe mo e ispasti podjednako neuspje na. biti dobar poèetak. Ali ja ga shvaæa m. k oristilo bi i Aloisu mlaðem. Jedna je djevojèica èak i s a ta s ocem radila. moglo bi to biti Hitler i sinovi. reæi æe Aloisu mlaðem. Dokonost bi bila ravna tome da pusti djeèaka jurcati na kon ju uzbrdo i nizbrdo i upadati u nevolje. odvratno. "Èovjek je morao znati koje drvo odabr ati. u koju bi mogli smjestiti deset ili petnaest ko nica. zakljuèio e Alois. kako bi doprli do ko nica koje medvjedi nisu mogli dosegnuti. I to kontradiktornih. Mogao bi biti mladi partner. morala se slo iti. Alois se vratio svojim knjigama. Njoj je najvi e briga zadavao A lois mlaði. Na posljetku. rekao je Alois. hrasta i vrbe. To bi ih zaposlilo. morali su s njim ne to uèiniti. "Ali djeèaci se mijenjaju. Onda æe ubaciti malo kulture. Ako onaj plaèljivko Adolf i mrkavac Edmund ikad narastu." Ideja mu se svidjela." "Uvijek æe biti neobuzdan". No to bi bilo tek u buduænosti. Isprièat æe prièu o neprestanoj borbi pèela i medvjeda u srednjem vijeku.da ponovim njenu mudru izreku bolje je od nikakvog. pèelarski proizvodi. Sljedeæih je nekoliki popodneva iz vi e svezaka izv ukao ne to povijesti. Takav æe med zadr ati najfinije aromatiène crte lipove kore. pa se morala za ne to odluèiti. kao da pazi da ga ne dotakne ni jednim dijelom tijela. Angela bi klizala oko njega. A to je da stalna stanja èesto nisu ugodna. Alois kod djevojèica A ngeline dobi nipo to nije odobravao istanèanu enstvenost. Mo da se ne to da poduzeti u tom pravcu. No. rekao je Alois. Neka obitelj zna kako su se jo do prije stotinu godina pèelari penjali na visoko drveæe. Naravno da æe ga uoblièiti za Aloisa mlaðeg. Stoga je Aloisu predlo ila da podignu kuæicu za pèele. Priznajem . "ta pèelinja ljubav prema lipama potjeèe jo od samog kraja ne . "Mo da je tako". Ako ne uèinimo ni ta. Kako ga nisu mogli vratiti Poelzlovima. obraæajuæi se u mislima Aloisu mlaðem. "Ambiciozan je. Hitler i sin. eli zaraditi novac. dostojno Der Altea.. rekla je. uvlaèeæi bokove prema trbuhu. kako bi se pripremio za malo predavanje koje æe odr ati obitelji. Mu joj sljedeæeg ljeta neæe ponovno saditi krumpir To je bilo oèito. mogao se èuti kako istièe. Nije se mogla natjerati da zavoli Aloisa mlaðeg. Klara se sva usredotoèila na to. To æe. Kad god bi joj se sad Alois stariji primakao. Nije stoga bilo nikakvo iznenaðenje to je Angelu oèeva pozornost uznemirila. dodala je. èasnog stabla brijesta. I ne zna to bi sa sobom. Lipe". Ne to moraju uèiniti kako bi djeèakovu ambiciju usmjerili." "Da. previ e je godina proveo izazivajuæi kod ljudi nelagodu snagom svog pogleda. Ipak. Lo e rje enje nekog problema ponekad je stoga bolje od izostanka bilo k akvog rje enja. Klara je imala pravo. Pitala se za to se za nju zanima. kao i javora.Dvorac u umi z6y lu. "To je bio ra iren postupak u sjevernoj panj olskoj i ju noj Francuskoj". Trenutaèno je na rad gledao kao na ne to nedostojno. "Da ga uzmem za partnera? Pa ti u njega nema èak ni povjerenja. Izmeðu johe i jasena. Djeca su kod Poelzlovih ne prestano umirala. a na vidiku nije bilo nikakvog rj e enja. kulture i drevne pèelarske tradicije. "ali tvog sina ipak razumijem. To je Aloisa uznemirilo. veæ æe to biti ne to bolje. priznala je." "Razumijem ga". i svakako. ona je u ivotu dobila jednostavnu pouku. Ili se barem tako u kalo. "lip e su pèelama oduvijek bile omiljena stabla. kao i nama.

Juèer je prvi pu t natjerao Ulana na skok. I sam o njo j èesto razmi ljam. a Angela je klimala s izrazo m lica koji je prizivao jade iz kolske uèionice. prije gotovo pet tisuæa godina. Vjeruj mi. Bilo j e to oèito.olitskog razdoblja. obraæajuæi se mladiæu izravno kao da mu gura prst u rebra." I tu je stigao do prepreke koja je meðu njima stajala poput ograde. Za nekoliko bi godina ti mogao posta ti imuæan mladiæ.i ona je s roditeljima bila u crkvi. Posebno stoga to si prilièno sposoban razluèiti ono bitno. Radilo se o ivici i obojica su mogla pasti. Sto naglije. Tog jutra nije mogao doæi do Grete Marie . koji je tom prigodom bio tako pohlepan da je Norman Mailer Aloisu nestalo poleta. oèe. fosil." Dvorac u umi 269 Spremio se tijekom nedjeljne rane veèere isprazniti cijela spremi ta novih informaci ja. No." "Da". polako je kopnio. Mogao bi prièa ti i o Bassarima u Senegalu i o Mbutima iz ume Ituri. "Dragi i po tovani oèe"." Oklijevao je. svaki dan raditi s ta dva starca. Nije i lo dobro. a sasvi m je sigurno kako æe Alois stariji svaki dan naæi ne to zbog èega æe se namr titi. Te su slatke rijeèi bile tako bremenite prijevarom. No. rekao je naposljetku Aloisu mlaðem. Da. kad je novosteèenu erudiciju trebalo iskoristiti za stolom. Naprosto nije bio rjeèit poput Der Altea. "to je prvi korak da se èovjek odluèi oko zaposlenja. I skoèio je. koje je moglo biti veæe od bilo kojeg èovjeka koji je ikada ivio. Nije li bio ba poput oca? Alois ga nije odveo daleko od kuæe. a ja nisam ba takav. ti bi mogao sjediti na lijepoj hrpi novca . "Ti". nedavno su prona li jed no saæe. Jo je uvijek u nosnicama osjeæao Der Alteov miris." Kako je samo pogrije io to je za predavanje odabrao ranu veèeru sredinom dana.. A pèele su u to vrijeme i te kak o dobro znale graditi saæe. no nije ba mogao razluèiti je li odobravala nj egovim rijeèima ili savijaèi od jabuka koju je ispekla. to bolje. neæe joj to nikad zaboraviti. Ja sam nadaren za dru ge stvari. moæi æe birati iz eðu nekoliko vrlo pristojnih prilika. vrlo imuæan. on je z nao. Mo da je glavu napunio prevelikom kolièinom znanja. Obraditi i Grke i Rimljane. stao prièati o novcu koji bi mogli zaraditi ako bi se udru ili. Znao je da mora skoèiti. "Mogli bismo èak u kljuèiti i Der Altea. Kla ra je neprekidno odobravajuæi klimala. koji je jo ne to zanimanja i pokazivao. Ovo sad nije bilo isto. odustao je nedugo po to se u predavanje upustio. "Ti i ja . I dopusti da ka em kako se zgodni mladi tipovi poput tebe mogu o eniti dobrom prilikom. Kako je u to vrijeme obièno progovarao rijetko. kao i lovcima na med u ju nom Sudanu. rekao je. Alois stariji je morao obuzdati zlovolju. gore u Njemaèkoj. Sad æe to morati odmah ponoviti i to tako da progovori otvoreno. Sazrio je trenutak da ih napusti i ode u B eè. Ne. Govori jer zna za to si nadaren. Kakva bi to samo radost bila. To me navodi n a pomisao da bismo mogli proæi vrlo povoljno. no sad mu se èinilo kako bi se jedno cjelovito izlaganje Aloisa mlaðeg dojmilo. dovoljno dugo da ponovi: "On o to govori vrijedi za nekog poput tebe.hajdemo se pro etati. Mogu kazati kako sam ja za tvoje nadar enosti pun po tovanja. a mladiæ se snu dio." Alois je dubokoumno klimao glavom ne bi li prikrio uzrujanost. Saæe vi e od dva i pol metra. obrok bi se obièno konzumirao uz njegovu dubokoumnu ti inu. a navoðenje svih u njemu obuh vaæenih zemalja moglo bi dostajati da se kod sina potakne i po tovanje." Popodnevno je sunce bilo jako. rekao je Alois. ali je na neki naèi n i bilo. ako se smatra kako su i sami u stanju fino zara diti. Raditi za oca? Biti tri godine rob? Previ e ga je dobrih stvari èekalo. Nakon tri godine marljivog rada.. Veæ je ne to i natuknuo. no. Rado bi se s nama udru io. "cijenim tvoju brigu za moju buduænost. ka o da Klari eli predbaciti to bi jutro provela u crkvi. Sjeverno od nas. da. koja bi se nadvila nad sve. posjeo ga je na klupu blizu ko nica i umjesto etn je. pa je posjetio Der Altea. Klari nije oprostio to je pro li tjedan bila tako gruba pr ema njemu. Troje mlaðe djece napola je spavalo. "Sve to govori je sasvim toèno. to su prona li. Tako mi se barem èini." "Posve toèno. Nevje rojatno. Djeèak nije volio razmi ljati dok jede. Do ao sam do odreðenih zakljuèaka. tijekom sljedeæe tri godine ! Der Alte æe davati mno tvo tajnih signala koji bi ocu mogli zapeti za oko. "Mo da æe mi otkriti o kakvim se to stvarima radi?" . a i Alois mlaði.

nego slu ati na e pèele. To bi bilo kao natjerati konja na mnogo vi i skok. kazao je." "Nisam siguran kako razumije to sam mislio reæi." "Oèe. Nije to za mene. a onda zaboravi . Kakva je to tek glupost! Predugo sam ivio s tim smrdljivim i trulim vijestima. Dopusti da i njega ukljuèim u na razgovor. No. a onda æu morati gledati unuke ru ne poput tvojih djevojaka. rekao je sinu. Ljudi te mora ju po tovati. Svoje sljedeæe rijeèi gotovo je otpjevao. ali kad si ti u pitanju. kazao je ocu." Alois je tu izgubio ivce." "Dakle. Strah koji je prikrivao sad je izletio van. Bila je to hrabra odluka. odgovorio je Alois mlaði. Da nam je mladi Alois bio klijent.n eèuveno. ti do svojih ena doðe . da. jadni moj deèko." Sad je Alois posegnuo u svoju prièuvu najveæih ivotnih mudrosti. i oni koji znaju kako se to radi mogu kazati: 'O. ja sam glup? I o tome prièa ti. ali nije skrenuo pogled. Predviðam kako æe nam se pokazati vrlo unosnim. koji si propao u koli? A potom o tome lagao. koliko god da je glup. n go zrak. "Sine. "Kad razmi ljam to bih u buduænosti radio. ba i ne." Oti ao je predaleko. Èovjek koji se u ivotu nastoji probiti samo p rièom." Otac je reagirao br e nego je stigao promisliti. stalno te bodu. Izravan osjeæaj eg zaltacije. Govorim o malim stvorenjima koje lete njime. ostav i bez svoje vrijedne mirnoæe. To je istina. Alois mladi se razbjesnio. Mo da i vi e od toga. M ogu zakljuèiti samo jedno. "Da. Sad vi e nije bilo pomoæi. Èak se i Johann Poelzl. Æud je provalila van. Nema novca. I sam si to rekao. poput njegove æudi. smijati iza leða." "Po tujem naporan rad". Velika je pogre ka bila reæi to mu le i na srcu. Za to? Mo da misle kako æe im se posreæiti doæi do mu a koji je lijen kao i on Mo da i hoæe. danas sam imao malu nez godu'. Aloisa mlaðeg je udario postrance ak om u glavu. kako ti vodi gazdinstvo. U ovom poslu se to de ava. A ti ne zna . Govoriti kako æe djeca koju bi mogao imati biti ru na . Ako te ne po tuju. "Da". Ljude se ne mo e predugo armirati. smijat æe se oni s tobom. pripravan sam te uputiti u tajnu koja æe ti u tedjeti nekoliko godina. Ocu bi ostalo . Pun si uboda. Znao je to. pa je dopustio da mu op asna æud. "Deèko". uvijek mi se èini kako bih za ivot zaraðiv o na taj naèin. Ne privlaèi me." Dvorac u umi "Ali ne bi i ao ba tako daleko da ka e kako ti na e malo pèelarstvo nije nimalo privlaèno "Volim okus meda. pojebe ih. Nisi Norman Mailer stekao nikakvu naobrazbu. rekao je Alois mlaði." V ratilo mu se prosvjetljenje koje je do ivio preskaèuæi ivicu s Ulanom. Mladiæ koji se cijeli ivot bavi zemljoradnjom po mom mi ljenju p ostane glup poput zemlje. Stalno. Kao da mu je krv tra ila ne samo da govori. obièan je hoh tapler. "Mora se s time pomirit i". Opljaèkao bi nas do gole ko e." "Jest. s du nim po tovanjem. a ti æe morati aditi na gazdinstvu njihovog oca. "nisi se opremio za odlazak u svijet. da mu se povisio glas." "Da". A moja majka umre. Misli li kako æe do novca doæi prièom? To su besmi lice. mislim da mi se vi e sviða prièati s ljudima. "Moram govoriti istinu."Rekao bih kako imam dara raditi s ljudima. Ti ima krasnu djecu. Posebno ako im nema ponuditi ni ta osim toga. Sve to ti zna jest kako navesti tvoje seljanèice da ti pred nosom ma u sisama i ra ire noge. Ne tra im od tebe da obraðuje zemlju. Radeæi s ljudima. Jedini je temelj za èvrst. ne sla em se. "nismo spremni za Der Altea. On o tome zna vi e od nas. Jedini je odgovor za to si nam lagao i poku ao krivotvoriti pismo to to si uistinu idiot. A zna li za to?" Dj eèak je sad tako ubrzano disao. I o Der Alteu. dovoljno jako da ga sru i." Njegov je otac ponovno klimnuo glav om. o da. Ono to zna je zastarjelo." "Sto to prièa ? Zar mi se ruga kao pèelaru?" "Pa. " eli li reæi kako te rad na gazdinstvu ne privlaèi?" pitao je Alois stariji. "vidio sam te na djelu. zapovjedio bih mu da ne ustaje. veæ i da oca bude spreman uvr ijediti." U tom se èasu odluèio zagledati ocu u oèi. koju se uvijek u sebi silio dr ati pod kljuèem izbije na povr inu. pjevati." "To se de ava. trajan odnos izmeðu dvojice ozbiljnih ljudi naporan rad. "a ti si drugaèiji. zna baviti poljo privredom. a onda æe ti se. "ali ne i onu vrstu koja nala e da èov jek vodi gazdinstvo.

Djeèak je i zbacio sve." I tako smo odsad mogli raèunati na nju.zn aju koliko su nam oni u tom èasu blizu i èini im se da smo im brojèano nadmoæni. Naricala je. u umi. Adi je vidio kako otac tetura u umu. preklinjala je. Morao je . hranu. Morao je ne to popiti. sad smo barem stekli nekakav njen udjel.-Sto je bilo dobro. pr eklinjala ga. Kakva bi od nje ispala opatica! Najznaèajniji dobitak ostvarili smo kod Adija. A bila je pravi dobitak. A kad se Alois mladi poèeo micati.breme krivnje. a miri s Klarine savijaèe od jabuka i tao iz nosnica. Dovoljno je neugodno bilo naæi se na zemlji. Bila je nedjelja. Nisam mogao zanemariti tako izravnu priliku da se poslu im s nekoliko svojih sposobnosti. Zbog tog je osjetila da joj je du a osakaæena i ispunio ju je al zbog boli koju je sa d sigurno nanosila Bogu. "ne mogu vje rovati to si to dopustio!" Ukazala mi se rijetka prilika. izmet. sad se stala moliti izravno nama. jer je vidio oca kako se ispru io na tlu. uspjela je uzvik-nuti. Adolf Hitler je i dalje ostao uvjeren kak o je gotovo na smrt pretuèen. sve dok mu . Napola se obeznanio od straha da æe mu se otac vra titi i njega isto tako prebiti na mrtvo ime. Stao je udarati Aloisa mlaðeg dok ovaj nije pao na koljena. Le ao je nepomièan na zemlji. Zapao ju je sav jad odgovornosti za prisegu o kojoj nem a pogaðanja. uhvatio ga za noge i isto tako sru io. tijekom Drugog svjetskog rata. no u Fischlhamu æe ne to veæ pronaæi. dok mu se podizao eludac. Mislila je kako oplakuje mrtvog. Ona je za sve kriva. poput starca. Iste æu mu slike uvijek iznova vraæati u glavu.u blizini nije bilo ni traga kand elima. No. pa mu se 2-74 Norman Mailer èinilo da mora izbaciti tu topovsku kuglu iz jednjaka. Ocu je kazala da se s djeèakom zbli i. dopro d o srca. Buduæi da je iz dotada njeg iskustva znala kako veæina moli tvi Bogu ostane neusli ana. kako nisam imao nikakvog nadzora. Èuo ga je stenjati zavidno ispunjen jadom. "Spasi djeèaku ivot ". Odmah nakon to ga je oborio s nogu. Doèekao sam svoj trenutak. Jer se ða voli na takve krike brzo sjate. No sad je. Ne samo da je osjeæao bol u rukama i nogama. nego ga je boljela i glava. na to ga je Alois nastavio tuæi akama. Alois zbog toga nije mogao disati. Te æu batine urezati Adiju u sjeæanje. Znajuæi da mu se ivot na ao na raskri ju. a otac æe mu ostatak ivota provesti u z atvoru. jer se Alois mlaði vi e nije micao. A Klara je bila ranjiva.nisam u um uspio utis nuti jasan prizor kako i on le i gotovo na samrti nakon oèevih batina. "pa æu ti ostati du na. na vrhuncu moæi. ba kad mu se eludac prestao podizati. no prihvatiti pomoæ Dvorac u umi 273 pri ustajanju od mladiæa s otvorenom bubuljicom na licu i zametkom idiotskih smeðih brèiæa? Kako mu je izbilo tek nekoliko slaba nih dlaèica. koji si je dao odu ka. a Klar a je i dalje vri tala. urin. Na alost. Anðeli èesto pobjegnu od ljudi koji preglasno vri te . taj je brk sam po sebi bio uvr eda. s rep ertoarom strahovito prodorne vriske. Alois se zaletio na oca. Pozornost sam obratio na Adi-ja. No. U svojoj starijoj dobi. Èim se Alois mlaði stao micati. Stoga mu je Alois mlaði pomogao ustati. zazvala je Vraga. Pored nje nije bilo njenog anðela èuvara .uzev i u obzir da je bio siguran kako æe to pretrpjeti i on èim se otac vrati . Mete je pojaèavao i Adi. Rana veèera mu se dizala i sp u tala po drijelu. bila je olièenje odgovornosti. Ne kao na klijenta. ostala je uvjerena kako smo joj izravno odgovorili. Za razliku od mnogih s kojima trgujemo. Dotakao sam joj misli. Ru enje za ru enje. koju bi djeèak godinama mogao musti. dok je djeèak le ao na tlu. Samo nam je predala du u . ba ona. Sad je veæ iz kuæe stigla i Klara i preklinjala Aloisa da prestane. Pomislila je da je Alois mlaði mrtav. te promjene nisu nikad cjelovite i trenutaène. iako je z nala kako to nije pametno. Èesto bi noæu. u sto eru za . osjetio je nemjerljiv u as. Samo pobo ni mogu povjerovati da Vrag ima takve moæi. Èinilo mu se da je uprav o ustao s tla na kojem je tako pretuèen. pogrije io je i pomogao ocu da ustane. Vidio je oca kako mladog Aloisa pre bija na mrtvo ime. I to bi bilo dosta o Aloisu starijem. shvatio kak o se ne mo e vratiti u kuæu. "O moj Bo e".

da. a peklo srce. Potpuno svjestan vlastitog dostojanstva. velièine e ira. Ne smiju biti u stanju razlikovati neke la i od istine. Tako me jak o voljela. jer je sad . kazao bi. bio je to i jedan od onih nekoliko puta u ivotu . Batine sam sigurno zasl u io. "Naravno. Vjeroj atno sam te te ke batine zaslu io. ali je potom m orao leæi na pa njak kako bi malo odspavao. kao to sam rekao. pristojan èovjek. Bila je sasvim ispod razine za koju je smatra o da je u svom slobodnom vremenu treba dr ati ugledan umirovljeni krunin slu benik. proces koji teèe polagano i trebalo mi je mnogo godina da tu specifiènu osobinu njegove psihe pretvorim u potpuno usposta vljenu. tovi e. bio je spreman otiæi u smrt vjerujuæi da govori istinu kad prièa kako ga je otac pretukao na mrtvo ime.veèer je tek pala i na nebu je jo bilo ne to svjetla. Alois dotad nije posjetio tu oazu. Moje je umijeæe bilo zamjena stvarnog sjeæanja la nim. to je sigurno spasilo kuæu. Otac mi je bio fin. "od te metode . Od epao je preko polja i do zalaska sunca popio vi e od tri litre piva. Dio eninog srca sigurno je slomio zauvijek. S vremena na vri jeme sam se i dalje trudio uèvrstiti temelj te potpune la i. Probudio se nekoliko sati poslije.76 Norman Mailer strothove ko nice ostao je samo pepeo. Doèekala ga je Klara. batine sam zaslu io". uspio nekako doæi do dovoljno piva da na njega bazdi s dva m etra udaljenosti. S istine je mogao skinuti tek najtanji sloj. Izrekao sam mu grozne stvari. vi eslojnu la ljivost." Da. tako stra ne rijeèi da ih ne mogu ponoviti. no sad je veæ imala bistre i suhe oèi.to si je neprestano ponavlja o . Nije se uvaljao u balegu. Koljeno mu je pulsiralo od prvog pada. ili je potpuno izokrenuti. bila izvan sebe.kad je naprosto morao ne to popiti. kazao bi nam. dok bi im srca ispunila istinska tuga. no dobro je da to nije uèinio. A to se nije sve slo ilo odjednom. Od velike su nam koristi kad èak ni ne znaju da la u. Majka je. osim jadnih des etaka tisuæa koje su se ispr ile u mikroskopski èips. No. Posljednji je crni talog meda ispu tao miris o tar poput katara u drijelu. od eksplozivnih uèinaka srd be ga je boljela glava.rusku frontu u istoènoj Pruskoj. no od tri Lang2. Da je vjerovao u providnost. Nije mu trebala pomoæ da se vrati kuæi. Te noæi nije bilo vjetra.po t o se improviziranim poèinkom pristojno odmorio. su protstavljao se on ocu. Kao odrastao èovjek. koliko se sjeæam." 14. no u predgraðu se mjesta nala zila kuæa u èijoj se ostavi mogla naruèiti krigla piva. Ipak. Vrijedilo je. . "Èini mi se da me zato morao istuæi." Sebe se sjeæao kao hrabrog. a pèelama nije bilo ni traga. poput ljuski pèela iz ko nica. taj dogaðaj za stolom preprièavao tajnicama nakon veèe re u blagovaonici. poput Aloisa mlaðeg. ta mi je izmi ljotina omoguæila razviti Adijevu buduæu nesposobnost govoriti isti nu. jak. jer je njihovim potrebama neistina od tako presudne va n osti. pre ao i zadnje brdo te ugledao rume ne odsjaje po ara niti deset metara od svojih ulaznih vrata. uspio je prijeæi prvo brdo na putu iz Fischlhama. najgore od svih veèeri. mislim da otac sina ne bi smio prebiti tako do smrti . bio bi zahvalio. mila moja majka. taj savr eni k amen temeljac la i koji sam mu polo io u one slojeve mozga u kojima se sjeæanje èvrsto g rli s laganjem. a gla va mu je bila kakvih petnaest centimetara od monumentalne kravlje balege. Austrija nac koji je bio pravi Nijemac. razvio je umijeæe laganja dovoljno istanèano da zadovolji i najmanje potrebe. ali ih je odbio . Bilo je ponuda. Kosa mu je bila èista.bilo je malo preblizu. znao je o svom djetinjstvu prièati prièe od kojih bi slu ateljima zasuzile oèi.veæ je pro lo deset sati . Mo da je ranije i plakala. "Ocu sam stvarao velike probleme. Jer je Ma estro èesto isticao posao koji sam u toj stvari obavio: "Nema boljeg naèina da se os iguraju usluge visoko pozicioniranog politièkog vode". Do poèetka svoje politièke karijere. Aloisu je sve bilo jasno. Bio je rjeèit. a uskoro i drugo. Dvorac u umi 275 Dobar rad na klijentu je. a za to je potr ebna preciznost ravna skidanju stare tetova e kako bi se prekrila novom. jer je te. Zidovi njegove kuæe odisali su zap anjujuæim ozraèjem turobnosti. Gostionica u Fischlhamu bila je nedjeljom zatvorena.

nasuprot fazi u kojoj su praktièno nepomièni. procjenjivati koliko je starih pèela uginulo. dok si ne naðe posao. Zavijao je tako estoko da je umalo ustala da vidi to se de ava. Kad je bio u Linzu. Ni ta se. Meni je mirno ljeto obitelji Hitler pr o lo kao da sam ga prespavao. Svi su spavali.Isprièala mu je sve. Uzeo je nadnièara da mu pomogne pokositi pa njake. nesiguran radi li se o u asnom dogaða ju ili o jo jednom èinu velièanstvenog spaljivanja. I tako je ljeto prolazilo. kad se Alois vratio kuæi. jednog mu je poslijepodneva potkraj ljeta kroz neki venti l u mozgu pro ao gorèi okus alovanja. a da ih jo nisu zamijenile nov oroðene. ali nisam ih izgubio svojom krivnjom.poput teneta. samo je malo zacvilio . drhtati na pomisao o upadu mi eva. a to je znaèilo bacati vjedra vode n a zidove kuæe najbli e plamenu. pa je u sebi kazao: "Osjeæam olak anje to se vi e n oram brinuti. ili se barem pretvarali . bi li dobio koliko je za njega platio? Ili bi moguæi kupac uvidio da se veæ poèelo zanema rivati? Tome je poèeo poklanjati najveæi dio pozornosti. No. otrovao je Spartanera. Alois stariji èesto bi kasno popodne oti ao stazom kojom se i djeèak poslu io one noæi kad se otisnuo na put u Linz. Bio je gotov. Za vi e od toga nedostajao im je mu karac." Adi se istovremeno smijao i plakao. prive zao konju za sedlo i odjurio. i tu bi slu ao ptice. Otkos je balirao. tad se prestao glasati. Adi. Alois je zato vrijeme bio zarobljen pod pokrovom duge i prozaiène meditacije. U kolovozu je stiglo pismo. Isto kako j e veæ bilo. dok se udaljavao kasom. iv poput srndaæa u bijegu. No. razmi ljati da li da ponovno stavi mre u da zaprijeèi pristup pticama. To me i nije pretjerano zaokupljalo. Nakon toga im se Alois mladi vi e nije javljao. Minutu poslije. vagati kutije. Kerozinom!" vikao je Adi. KNJIGA DESETA Po tovanje i strah i. svezao je u zave ljaj. mi na taj naèin mjerimo Vrijeme. Odmarajuæi se na ostacima nekoæ plemenitog hrasta. Je li si ostavio neku moguænost za povratak? Njoj se èinilo da nije. a sijeno prodao u Fischlhamu. to bi mlaðem moglo biti dovoljno za ivot u Beèu. da se te nedjelje vratio dovoljno rano. jurcao je stalno od kuæe do ko nica. Poèeo se pomalo brinuti i koliko mu gazdinstvo u stvari vrijedi." 7~7Q z8o Norman Mailer U toj fazi obitelji Hitler vi e nisam morao posveæivati svakodnevnu pozornost. konja i djeèaka progonio kroz umu. Alois stariji do ao bi do starog panja. Dok je sjedio uz panj. koji mu je sad bio omiljeno mjesto za sjedenje u umi. "Znam. "Sve ih je zapalio. zakljuèio je. Svoje sam pèele volio. a potom jo i vi e za onim to se navesti nije dalo . pojavili su se plamenovi. Gotovo je istog èasa shvatila to se zbiva.priznala je kako su ga se tad veæ bojali. tugovao bi za pèelama bez kojih je ostao i sanjario kako bi. Osim u prigodama kad nas Maestro r asporedi na boji ta na kojima se mo e oblikovati povijest. vodimo refleksivan ivot. ne ispu tajuæi ni jednu pojedinost. kad su se veæ ponadali kako su sigurni. I nama su potrebna neplodonosna razdoblja. Jedan od instinkata koje sam razvio jest prepoznati kad su ljudi koje prouèavam spremni pro laziti kroz brze promjene. niti je morao raèunati koliko hrane mora zajednicama ostaviti u posezoni. U Haf eldu æe ostati dok iz njega ne odu. Spartaner je poèe o tuliti. Klara i Angela poku ale su napraviti to se dalo. Malo sam se bio posvetio i drugim klijentima. Nije trebalo tra iti m aticu. Kako se vi e nije morao brinuti zbog ko ni ca. mozgati jesu li skupljaèice skupile dovolj no peludi kako bi pèele imale dovoljno bjelanèevina da prezime. Èak ni Lanstrothove kutije nije trebalo premazivati novim slojem boje. nije bilo straha da æe se pèele poèeti rojiti negdje drugdje. jedva pola sata prije. Èak su uhvatile i zadnje zvukove Ulanovih kopita. Zaèula se konjska njiska. Istinu govoreæi. ne uvlaèi . Ako bi ga prodao. A djeèak s e neæe vratiti. P rije nego to je oti ao. Nije morao pratiti zdravlje ko nica. veæ bi o uginuo. Ta je fantazija bila dio dugog ljeta u kojem je alovao za svim t o je mogao navesti pod izgubljeno. Djeèak je odjurio na konju i do mraka se nije vraæao. Pas je. Sigurno je pokupio svoju odjeæu. Alois stariji je doznao kako je Ulan prodan trgovcu konjima u pola cijene. k ad je mladi Alois opet odjurio.

suznih oèiju. Kao da mu njegove nezasijane njive pr edbacuju. Na vratima mu se neæe pojaviti roditelj Grete Marie Schmidt . Nije mu se èinilo da im treba novi pas. Nikakvo èudo da ti ne ide poljoprivreda. bio nepodno lj iv. Razmi l jao je da kupi novog psa. Znao je da do toga neæe doæi brzo. Alois nije mogao vjerovati onom to je proèitao. Sad mu se i taj fan tomski prijestupnik èinio jako udaljenim." Bio je ogorèen. ruka mu se jako Norman Mailer tresla. prepun mrlja od tinte i sintaktièkih pogre aka. Kako mladog Aloisa vi e nije bilo." Ta se fraza nekoliko puta ponav ljala.naroèito one koji nisu zahtijevali mu ku snagu. kako sjedi na oskudnom poljskom le aju. a razlog je za to jasan.mogao je biti zahvalan to odreðena mlada dama nije ostala trudna. postao sladi nego prije. poèelo ga je kopkati to veæinu poslova prepu ta enama . ako uistinu eli da se vrati. iz Beèa je stiglo pismo bez adres e po iljatelja. Iako godinama nije bio tako opu ten . Èak se i zastidjela. jer da jest.tako neprimjetno poput prvih znakova nebrige." A u pismu je bilo tako puno pravopisni h pogre aka da ga je Alois stariji. kako sam doznao. prije ili k asnije morati svakog tromjeseèja potro iti vi e od njegove mirovine. Nakon toga se u pismu tvrdilo kako æe se sin jednog dana proslaviti. kad smo veæ kod toga. A jedva da se i sjetio krijumèara koji je ivio s druge strane Fischlhama. staju i dvori te . kako lebd i kolut dima cigare. Ona je cijelo ljeto osjeæala prilièan i dos ljedan odmak od mu a. poèeo se kajati zbog Aloisa mlaðeg. to je èovjek manje radio. mij enjajuæi i olovke) upuæivali da æe on i Klara. Kako bilo. pèelarski proizvodi. Aloisova je najveæa briga bila da se ne privikne na nerad. to se odmah ponadala kako ga neæe pronaæi. Ti si. Nedostajao mu je Linz. Takav je spokoj mogao ispasti skup. do takve drame neæe doæi. napola idov . U povrtnjaku nije radio ni ta. "Ti si gro zan poljoprivrednik. vi e vremena trebalo da se ne to naprav i. san mu je.bez obzira na to koliko se urednim dr alo kuæu. dok æe s e otac okretati u grobu. ma koliko pazili na tro kove. Zbog toga bi mogao osvanuti èas kad æe odluèiti da je odlazak u bijednu gostionicu u F ischlhamu preskup. A kad se samo sjeti kako je djeèak uvijek bio dobar govornik. te su se u asne rijeèi Klari morale predoèiti. Tog pobo nog licemjera! Klara je razgovor ipak skretala podalje od Poelzla. Sve se svodilo na to da æe imanje morati prodati. Barem ne potencijalnom kupcu. No. Kakvo neu krotivo èuvstvo! Je li njemu kao ocu bilo priroðeno da sinu oprosti? A to ako je i Al oisa mlaðeg obuzela gri nja savjesti? Nije mogao podnijeti pomisao na tog djeèaka samo g u sirotinjskoj sobici. Nekoliko dana poslije. Dvorac u umi 2. Nekoæ bi ga èak i nekoliko minuta u kojima ne bi ni ta radio nepogre ivo uzrujalo. nije se v i e morao bojati da ga negdje u susjedstvu vreba razjareni otac. "Nije ti smetalo to si mislila da za mu a ima polu-Zidova?" . Mal i je djeliæ Aloisa i dalje u snu trèao uzbrdo. Dok je pisao. no izvornik je. Bilo mu je kao da ima amputiranu podlakticu èiji su ivèani zavr. izrazito protiv svoje volje. "Ako eli da se vrati.eci i dalje ivi.mo da vi e nikad neæe odavati zadovoljavajuæi dojam. morao prepisati u èisto pr ije nego to se usudio pokazati ga Klari. veæ bi to dosad jako dobro znao. Morao je prihvati ti èinjenicu. na izvitoperen naèin. otrovno pismo. K ako u tu zamisao nije morao uistinu i vjerovati. ja ti neæu stajati na putu.81 Ekonomski su èimbenici (koje je stalno izraèunavao na zasebnim listovima papira. Sad se sam sebi èinio pretjera no zadovoljnim to promatra kako putuju oblaci. Èak je tu temu naèeo i u razgovoru s Klarom. Tih je dana. ili." Tako mu je kazala. "Ubio si mi majku. Tamo je èovjek barem mogao otiæi na piæe s pametnim ljudima. Alois stariji stao je ponovno razmi ljati o tvrtki Hitler i sinovi. Ostatak je bio jo i gori. Alois mlaði je na takve trule ideje mogao doæi samo slu ajuæi Johanna Poelzla. Osjeæala je da mu je ta ko du na reæi. Uz to. umjesto toga je pregledao premaz boje na pseæoj kuæici jad nog uginulog Spartanera i zakljuèio kako se jo neæe poèeti lju titi na ljetnoj vruæini. To bi svaku povredu ponosa jo i podvostruèilo. Kazala je tek: "Ta mi pomisa o nije naroèito zasmetala. zbog stida nad sinom. Imanje koje se ne obraðuje . nije mu mogla oprostiti to se one u asne veèeri pokazao bespomoænim pijancem. Nekad sam mislila da ba zbog toga ne ide u crkvu. no ipak je prevladao osjeæaj du nosti.

kao Dieter. Tad nam padnu i demonske moæi. Iako sam znao kako Hitler nije idov. a da ne otkrijem svoj izvor. Kad me sljedeæi put neki djeèak nazvao idovom. A Alois.k oristeæi ljudsko svjedoèenje. "On mi je".ne t ako izravno. Tebi sam pravi stric.idov nikad te nije smetala?" ponovio je. T o da je Johann Nepomuk bio stvarni Aloisov otac saznao sam pomoæu informacije koju sam jednom dobio izravno od Maestra. Bilo je jasno. Edmunda i Paule. Naravno. znaèilo da nisam u moguænosti o tkriti joj izvor. pojavio u liku pripadnika SS-a. rekao je. Heinricha Himmlera u takvo to ne bih mogao uvjeriti. kad se prisjetila glavnog uzroka svojih rijeka suz a. Ja sam njegov sin. Nije znala je li joj laknulo." Dobio je glavobolju. Sad je tek ostala zbunjena. "Pomisao da sam ja polu. Ne na takav naèin . ba rem kao vodièi. U Posebnom odjelu IV-2a morali smo. Tako sam nauèila." "On ti je to rekao? Ba tim rijeèima?" Svog je djeda Johanna Ne-pomuka dovoljno dobr o poznavala da zna kako on takvo to nikad ne bi izgovorio. Èitatelj se mo da sjeæa kako sam se. Izrijekom je rekao kako zna tko mi je otac. "takvu informaciju natuknuo. kao i u bilo kojoj drugoj obavje tajnoj organizaciji. kako bih osigurao kredib ilitet. Mo da su ih radili i ona i Alois . ukoliko to udjel ba ne zahtij eva. spreman sam ustvrditi kako nam sjeæanja. O tome se prièalo u Stro nesu i Spitalu. Tako sam. godine u Grazu proveo istragu o Hit-lerovom djedu. èije 284 Norman Mailer se postojanje obeshrabruje. nije to bilo ba tako jednostavno. Stari Johann Nepomuk jedn om mi je isprièao tko sam. No. Tijekom tog razdoblja. Uvijek sam se brinula zbog na e djece. To je mogao znati samo na jedan naèin. Èinilo mi se da bi to moglo ojaèati krv na eg Adolfa. bez obzira na to koliko bila potisnuta. nisam bio siguran to je is tina. 2. 1938. "Zbog toga mi je bilo drago to ima idovske krvi.naroèito sad. Na svoj sam tro ak ivio i funkcionirao unutar njega. Nije ni morao ni ta v i e kazati. "a taj èovjek nije idov". To je takoðer èula. vi e mi se èinilo kako sam je jednom veæ znao . rekao je Alois. ipak slu e. bio sam ugraðen u tijelo odreðenog èasnika SS -a koji se zvao Dieter. uvijek si govorio kako je èovjek koji mrzi Z idove nekulturan." "Ali je uopæe nisam idov". potk raj tridesetih godina dvadesetog stoljeæa.ne bi li to moglo biti tako? A idove je pratio glas da su inteligentni. dobro sam ga tresnuo po licu i slomio mu nos. Zidovi s u u krevetu radili zabranjene stvari. "I ti si svih ti h godina mislila suprotno?" Dvorac u umi Z83 Klimnula je glavom. Mogu r eæi kako inaèe za takvim potpunim ugraðivanjem ne pose emo. kad sam se kao pripovjedaè ovog romana predstavio. Onda se nastavio smijati da poka e kako to nije uzeo k srcu. Naravno. To je znak slab og obrazovanja. "O tome nema govora. do lo mu je da od stare ptièurine sku ha juhu. Tom je tipu zbog toga ostala ru na nju ka. To sam doista i bio. Zato sam. Jer za to plaæamo izravnu osobnu cijenu. informacije morao prikupljati na naèin koji je Heiniju bio prihvatljiv . kredibilnost odr avati barem na internoj razini. kad mu je na pamet pao Johann Poelzl. Godine 1938. iznenadnu i estoku. ili se treba razoèarati." Nije mogla spri jeèiti suze u oèima . Moramo postati simula krum èovjeka. Zidove nije primjereno mrziti. eljela sam da pre ive. Uvijek bi se kradom uzbudila kad bi pomislila da je udata za èovjeka takve krvi.to znaèi da je Maestro sigurno odav no zakljuèio kako svojim vragovima mora ukinuti moguænost sjeæanja ako u svom dijelu s vijeta eli odr avati red."Kako bi mi to moglo smetati? Aloise. to je. To je bilo to. Tako je èula. Kad mu je bilo est godina." Alois se stao smijati kad se prisje tio. "Nije. Moramo se odreæi poticaja koji nam don osi ivot u vi e raznih svijesti. ." "Ali to ne znaèi da sam zbog toga idov. A onda je rekao. naravno. Vratila su mu se stara sjeæanja na najrani ja zadirkivanja u koli. pa sam Himmleru izvor svoje informacije mogao objasniti samo tako to æu mu servirati izmi lj enu prièu.

Jo je gore bilo to se svog kukavièluka Dvorac u umi 285 stidjela. "Da vi e nikad nisi naèela tu temu. "Ne progovaraj". u sebi -as kim bi o tome i mogla razgo varati? . utjelovljenje napornog rada i stege. razgovor s Klarom izazvao je u njemu takvu oluju da nije mog ao ostati u krevetu. Sokantno. Klara je znala kako æe za to morati platiti. za èije se zdravlje svake veèeri molil a. tako lo e da nije mogao biti strog prema njenom potomstvu. ona bi Aloisa mlaðeg ubila. Samo to je znala da ne mo e. koji je poku avao spavati n a podu. èak i od duæand ije. obuæi se. rekla si je. ponuditi isti hranjivi osjeæaj vlastite ispr avnosti kakav obiènijim prigodama na raspolaganju stoji najveæim licemjerima meðu ljud ima koji idu u crkvu. lijepog. velikog i dobrog kralja. Ida i Otto prerano umrli mogla je pripisati svojoj obitelji. naravno. a ipak ivi.mogao uspostaviti dijalog izmeðu raznih dijelova uma. No. do kraja ivota . jekt takve velike antipatije. Kriv to je Alois mladi ispao takav bio je on i jedino on. Aloisov nad zor nad vlastitom prirodom bila je svojevrsna poèast koju je odavao Franji Josipu. Tek je na p rvo jutarnje svjetlo . poku ati zaspati na podu. a za njim i Edmund i Paula. takvom snagom i prijezirom da je sasvim moguæe . Ostane li troje preostale djece i dalje na ivotu. vjerovala je kako je njeno zadnje troje djece time dobilo bolju priliku za pre ivljavanje. Obuzela ga je srd ba. to je pretpostavka koju se suvi e ri jetko razmatra.idovi su znali kako pre ivjeti. Kako se do odgovora n a to pitanje ne mo e doæi lako.kako je te noæi mo da poèeo ra k dojke koji æe joj kasnije u grudima gorjeti paklenom boli. A to je prouzroèilo i manjak stege kod njega samog.srce æe mu na dan Poelzlove smrti poskoèiti . o kojima je od prij atelja i rodbine. sada je morao ustati. potpuno privatno. Sad je to pouzdanje naru eno. Je li tako ispalo zato to se doista osjeæao krivim zbog djeèakove majke? Da. Ako je ne to za idove vjerovala (a ne bi mogla reæi da je punokrvnog ido va ikad upoznala) bilo bi to da. No. no reæi æu k ako je moguæe da je karcinom koji æe Klari 1908. Nikad to ne bi b ila u stanju.Ovu sam relevantnu primjedbu iznio zato to je pitanje ima li Alois idovske krvi op et iznenada osvanulo. s Fanni je postupa o lo e. Bijes na Johanna Poelzla uskoro æe ipak splasnuti i prijeæi u ne to to se mo e nazvati prijezirom. a p otom nareðeno provodio u Carinskoj upravi. poku ati zaspati na otomanu. Kako je mogla prihvatiti zamisao da se Aloisa mlaðeg pozove na povratak? Le ala je u krevetu slu ajuæi Aloisa starijeg kako lupka po podu dok lije e i uskoro je i nju obuzela srd ba. hodati u krug po sobi. pleme nitog. Svaki je sat te mraène noæi morao probdjeti trudeæi se da mu srd ba splasne. Srd ba mo e. pa je uspio izdati nekoliko nared . nego uvijek k drugima. To mu je pokvarilo svu onu radost koja se u srd bi takoðer podrazumijeva. Kad bi bil o moguæe. Adolf je pre ivio. Kad smo veæ kod toga. U tom je smislu ulazio u najgoru kategoriju ljudi . Bit je tog zadovoljstva srd bu nipo to ne usmjeravati prema se bi. To to su Gustav. mo da te jadne noæi sna no zakoraèio naprijed." Ne mogu s autoritetom govoriti u ime vragova koji imaju lijeènièku diplomu. Ostala je bez pretpostavke kojoj se dugo radovala. Takve prednosti vi e neæe biti. koje je u zoru stiglo ogrnuto ki om . Cijeli je svoj ivot izvr avao naredbe. Nije mogla vjerovati to to sebi govori.to ima troje ive djece. Veliki doprinos nesanici. radije æu se vratiti Aloisu. No. po tovao je Franju Josipa. pri èemu je. naposljetku. to neæe biti zbog kakvog konzervansa koji im teèe venama.tmurno svjetlo.no srd ba prema Aloisu mlaðem ponovno mu je isplivala. bez obzira na njihove mane. Previ e joj se toga dogodilo istovremeno. godine okonèati ivot. Prvi put nakon svih tih godina le anja jedno pored drugog. Kako je bilo izvjesno da su sva njena djeca s Aloisom jednu èetvrtinu id ovi. A Aloisu mlaðem ipak nije uspio usaditi ni ta od tog smisla za po tovanje. Njemu je te noæi srd bu uveæavala èinjenica to je izdao sam sebe. koju je dobrim dijelom spasila njihova idovska kr v. be z obzira na to jesu li bili bliski. napor da svoju srd bu potisne pulsirao joj je u srcu. èula grozne prièe . odnosno u grudima. Neki su èak bili i bogati! Klaru bi se uv ijek zbog toga dojmilo. uspio oboje odr ati budnima. te je noæi Alois bio srdit zbog posljedica vlastiti h postupaka. da.slabih oèeva.

"Da". jer ti je on otac. Kad ponosnom kli jentu ugradimo duboko poni enje. nizom poni enja svoj objekt mo emo potaknuti na prebrzu osc ilaciju izmeðu polova njegove depresija i manije. Morao sam se zapitati hoæe li konaèni uèinci takvo g stanja poslu iti na oj svrsi. Ako klijenta elimo natj erati na neki nasilan èin. 286 Norman Mailer 3Sad bi. Pa se pr omijeni. Zvi danje je i njene u i ubadalo poput igle. sebi postavljamo i zadatak takvu ranu pretvoriti u buduæu snagu." Stavila je djeèaku dlan na lice." Uhv . Bilo je prigoda kad je. Maestro bio spreman takvu roditeljsku dominaciju i poticati. n e ispu taj biè. A zna li za to?" "Ne. dovoljnom o trom da nekom o teti uho. Djeèak je bio dovoljn o nje an da ne ispadne kako treba. kao da i sebe eli obvezati da povjeruje u te rijeèi. "Mijenja se". No. no svejedno je to rekla." Bila je tog svjesna. Kakva bi to samo bila katastrofa. bio daleko od potpunog smanje nja ega. "Ali to ako bude u krivu?" "On to ne radi namjerno. Jer je spreman mijenjati se. ne elim preuvelièavati. "Majko". Erupcija se dogodi vrlo brzo. rekla je. No. Radilo se o dobro uvje banom zvi duku. Maestro od mene nije tra io da Aloisa obuzdam. Adolfe. trebalo ne to tako drast ièno. znak je da je u kockanju s velikim ulogom izvuèen dobitak." Klimnula je glavom. u tom èasu. Bijedni k kojeg su nekoæ poni avali stekao je moæ poni avati druge. Naravno. kao da mu eli rashladiti gro znièave obraze. a otac je djeèaku jadom slabi o duh." "Jer si sebi mogao kazati kako ga nikad neæe zbunjivati. Adi je dobio i vi e nego naznaku muke kakva se obièno ve e za nastanak neizbris ive melankolije. predviðajuæi klijentu velik u buduænost. i jo u tako ranoj dobi. "èuje vlastite rijeèi i shvati kako nisu toène. p onovila je po treæi put. takvo je poigravanje moglo izazvati buduæu nestabilnost. a sve zbog ta kve sitnice. U gostionici bi sad rado rekao: "Ako odgaja sina. rekla je. Maestro nas ba takvim potezima èesto zna iznenaditi. Smiono riskirati ivote na ih klijenata nije mu nimalo strano." "A to ako je jako u krivu?" "Neæe na tome ostati. To se mo e pokazati podjednako zahtjevnim kao i od kukavice napravit i junaka. kad se du evni ponor potencijalnog samoubojice preobraz i u izra eni ego.bi kako u buduæe treba postupati s Adijem." Alois je Adiju vi e puta kazao: "Na tvog se starijeg brata uludo potro ilo vrijeme i za njega se bespotrebno rtvovalo. Mo e i pogrije iti. ne smije nika d kazati kako ti otac nema pravo". "otac me sad gleda kao da sam neprestano za ne to kriv. Nije mi bilo jasno za to bi nam sad." Ponovno je klimnula. Nije znala vjeruje li i sama u ono to je potom kazala. Itekako se dobro znamo slu iti poni avanjem i samo poni en jem. "On je dobar otac. vrijeme neæe potratiti. "kad otac shvati kak o i on mo e pogrije iti. "Adi. A Alois mu nije smanjivao jaèinu ni kad mu je djeèak bio nadohvat ruke. Sad se kreæe u dobrom smj eru. Govorim iz iskustva. kazao joj je. No. No. Ta je moæ demonska i ne stjeèe e lako. Zbog toga mi nije bilo jasno kakvu je krajnju svrhu Maestro imao na umu. Neæe . Pokazao je i ne to dara da svoj sluèaj krene zagovarati kod Klare." Adi je ostao paraliziran od straha. Ti mi. Otac se mijenja. kad god bi elio da mu Adi priðe. Neæe dopustiti ponavljanje iste gre ke kakv u je napravio s Aloisom mlaðim. a poneka d je èak i izazvati. Alois zazvi dao. Dobar otac prije ili poslije shvati da je mo da i ao u krivom smjeru." "Promijeni se?" "Svakako. To su veæ provjerena sredstva koja slu e razvijanju klice samoubojstva. Mislim kako je to dr ao jo jednom vrstom cjepiva protiv buduæih em otivnih kriza. Adi je. "Mo e doæi i èas". "a sad u onome to govori ima reda." Govorila je kao da se to veæ dogodilo. kad Dvorac u umi 287 nam takvo to pode za rukom. rekla mu je. kad radimo s ljudima koji boluju od maniène depresije.

Oèeva je rijeè u obitelji zakon. sve dok taj koncept nije postao mentalna izvjesnost. marljiv ali nesretan seljak . On je bio. Inaèe vlada zbrka. "On Ehrfurchta nije imao". Bio u pravu ili ne. (Taj mu se f enomen tih godina dogaðalo uvijek kad bi bio na rubu da o sebi pomisli ne to veliko i sretno. Zbog toga ne smije oca nikad optu ivati." Klara je to kazala tako ozbiljno. kao da se radi o va nom i uspje nom èovjeku . Od njega n e smije oèekivati da prizna kako ima slabih stana. "Obeæaj mi kako se to za tebe neæe nikad moæi reæi. poslati k men i.) "Da". koji je èak i posavjetovao Klaru. "Najbo lje je kad u kuæi ne vlada zbrka. Dr im kako æete svoje imanje moæi pr odati ljudima koji imaju jo manje iskustva s poljoprivredom od vas. Kupca mu je poslao herr Rostemeier. ako eli vjerovati kako æe u buduænosti i njemu pripasti dio Ehrfurchta. da je djeèak osjetio kako mu je to izazvalo svet u snagu." Tad je poèela govoriti o die Ebrfurchtu. dodao je i: "To izra avam s punom svije æu o ozbiljnosti takvog oèev og èina. Do prosinca je napisao novu oporu ku. sad kao da je mrtav. Odreðivala je da u sluèaju njegove smrti sin imenom Alois ne smije dobiti veæi dio imanja od onog koji mu nu no po zakonu pripada. ali su" ." Adijevo je tijelo bilo vla no. Za dobro obitelji. Znat æu kako treba odgovoriti na svako pitanje koje æe biti p ostavljeno. Da. Njena 288 Norman Mailer se majka tom rijeèi poslu ila govoreæi o Johannu Poelzlu. rekla je Klara. zazvi dao Adiju i glasno mu proèitao dijel ove testamenta. Bit æu vam prijatelj. a ja sad prenosim tebi. "Sto manje to bolje". Djeèak ko ji ti je nekad bio brat. Kao da mu je znoj osvijetlila posveæena svjetlost. Adi je shvatio i ja sam mu iz noæi u noæ radio na umu." Sad je spomenula Aloisa mlaðeg. Mnogih sam mu noæi ponavljao da se Alois mlaði zauvijek odvojio od obitelji. (Njoj je takva primjedba bil a ravna oèijukanju s herr Rostemeierom. Jer sad si ti najstariji brat. rekao je on. rekla je svom sinu. dodao je. otac je uvijek u pravu.) Gotovo da mu je pobjeglo usred majèinog izlaganja.dig ao je u zrak prst . "oèeva rijeè mora biti zakon. Sad si ti najstariji brat. "dobro je da ste toga svjesni. svidjeli su mu se i kuæa i polja." Dvorac u umi 289 Nakon èega je.no on a se prema mu u uvijek pona ala s Ehrfurchtom. Ta ko je potpuna bila va nost onog to je æutio. U ao sam mu u misli taman toliko da mu apne m: "Tvoja je majka u pravu.atila je Adija oko struka i zagledala mu se u oèi. Jamèim kako sam se. Nije li ga i va mu svojedobno zbog toga kupio?" "Ne bih rekla da to ba i nije tako".tko to u obitelji nije znao? . U tom mu je trenutku potreba za mokrenjem postala hitna. U pravu ili ne. Alois postignutom cijenom nije ostvario dobit. "Der frau Hitler". Uskoro æe jedan od tih situiranih ljudi i naletjeti. ali nije . kazao joj je. o z amkama dobrog voðenja gazdinstva znao je jo manje od Aloisa. o njegov im se rijeèima ne raspravlja. dodala je. dok sam slu bovao kao upravitelj krunine Carinske isposta ve. A njega jako pogaða kad se osjeti slabim. Ti si va an. K ako je pisanje oporuke sad sasvim zaokupilo Aloisov dugo razvijani smisao za pra vi slu beni postupak. Mora ga se slu ati. Mladi æe te po tovati i uva ava ti. jednog æe dana i on imati obitelj i svi æe ga njeni èlanovi po tovati i boj ati ga se. Klara je prva u obitelji shvatila (a zasad je i dalje bila jedina) da se s Adije m mo e razgovarati kao da mu je deset ili dvanaest godina. Od toga bi se mogao osjetiti tveiblich."imuæniji. Alois stariji bio mi je u tome od velike pomoæi. no nije ni pretrpio gubita . gotovo da je tako rekla Klari. "To me nauèila moja majka. zar ne? Morate strpljivo èekati." Bogati se tragalac za kuæom uistinu i pojavio. pa je kupoprodaja obav ljena. 4Alois je odluku da izmijeni oporuku donio nakon to je shvatio da mo e prodati gazdi nstvo. rekla je. "va e gazdinstvo netko mo e kupiti samo iz jednog r azloga . molim vas.jer lijepo izgleda.ne smije. A kad naleti. "Da". dovr iv i prepravljanje oporuke. morate ga." Da. Po tovanju i strahu. "Da". ravna onim dobro poploèenim avenijama uma uvijek sprem nim za primanje jakog mentalnog prometa. dobro upoznao s odgovorno æu kojom se takve ozbiljne odluke moraju donositi.

Po to se rije io du n osti voðenja gazdinstva. ponovit æu da povremeno mo emo uæi u mi sli ljudi koji su blisko vezani s onima koji su nam povjereni. Tko b i ikad po elio li iti se takvog bogatstva? A opet. sve je sad ostalo na Adijevim pleæima. to se k postanku probija izm eðu mokraæe i izmeta. a ako je tako. Moglo se prihvatiti kako re inkarnacija nije izmi ljotina. Povijesti se rijetko sjeæamo (kad su u pitanju oni koji su je t ako dugo pro ivljavali kao ja) kao niza tek oèaravajuæih dogaðaja. To to je sebi nametnuo da se bavi novim zamislima mo e nam objasniti prijem na koji je kod Aloisa nai la Adijeva elja da se upi e u djeèji zbor u benediktinskom samostanu . 2. kao i nadom da æe mu najstariji sin ipak dati ne kog razloga za ponos. Alois je sad oti ao u pravu mirovinu. no mogao se pohvaliti b enediktinskim samostanom osnovanim u jedanaestom stoljeæu. Povijest je takvo klu pko la i. tri ulaza i tri oltara. kako je to bilo uistinu. Grad je imao samo 1700 stanovnika. Po tap ao bi sjedalo kao da se eli prisjetiti zvuka pljuske koju bi toj drvenoj kutiji opalio u dobrim starim danima. Za to ne? To bi svakako objasnilo njegove najhrabrije karakterne crte. Mo da izopaèenost na e prirode ui stinu ima neke veze s tom neobiènom ljudskom prirodom. Prijenos vlasni tva djelovao je tako nepovratno da je Alo isa ostavio u uvjerenju kako se sad mo e dokraja oprostiti sa snovima o svojim zad njim danima na kakvom gazdinstvu. A njemu to nije sm etalo. godine. Veæina ljudi. obitelj se preselila u Gasthof Leingartner u Lambachu. Aloisu je postalo zadovoljstvo. Alois se poèeo pitati je li. Je li to osjeæao kakvu prikrivenu naznaku ranijeg postojanja? Nije odbacivao t u moguænost. tu veæ bio u nekom prija njem ivo tu. Ta ga je pomisao dr ala u sjajn om raspolo enju. nakon to su prodali hafeldsko imanje. uopæe nije bio klijent. Moram kazati kako je Paura na njegove misli vrlo neobièno utjecala. Poslu an je bio sigurno. da. naposljetku. Buduæi da je to moglo utjecati na ono za to smo pripremali Adolfa. Jo i gore. T oliko toga znamo o tome kako se povijest zbivala. s tri zvonika. Klara nije mogla vjerovati da se njen mu s tim sla e. onda je 2-94 Norman Mailer on. "a to ako Bog eli da Adi ude u taj zbor?" Nije se kanila mije ati u stvari koje bi mogle biti dio Gospodovog naum . Nije bio ni pribl i no okretan ni sna an kao Alois mlaði. I dalje bi noæu ponekad sjeo na hrastovu klupu i opet razmi ljao o Langstrothovoj kutiji koju je sam napravio. to nas tek èeka. zakljuèio je. to je donijelo male. 290 Norman Mailer No. ne mo e povjerovati da æe ikad prestati postojati. gdje su ivjeli do kraja godine. To je jedino zbog èega bih potencijalnim kandidatima preporuèio ivot vraga. Èak bih kazao kako je Alois zasad bio zadovoljan. A nove su ideje bile ba ono to mu je trebalo. On je pak stigao do konaènog zakljuèka . stao se zanimati za srednjovjekovno ozraèje Lambacha i rado je e tao njegovim ulicama. sobarice i kuharice u Gasthofu nisu ga nimalo zanimale. Alois je u srcu èuvao pandan staroj fotografiji. Moram kazati kako je Aloisu to bila poticajna misao. Der Ritter Alois von Lambach! Ako se ponovno javi pitanje kako sam to ja mogao doznati za njegove reakcije. Ne. èvrstoj pljusci ne bi li se pèele uzvrp oljile. Zvi dati mu da doðe. nije nezamislivo ni kako sam si b a to uèinio kad sam otkrio svoju povezanost s Maestrom. Veæ je bila blizu da djeèaku ka e da odustane i od samog upita. èinilo se kako se one ne zanimaju za njega. ali je mo da ipak bio podjedna ko bistar. Stoga su mi Alois ova premi ljanja o reinkarnaciji bila dostupna. a li iznenaðujuæe promjene. lijepoj. zakljuèio je. niti tako zgodan. ak o mi Alois. Mogao je biti srednjovjekovni vitez. Alois. No. prije vi e stotina godina. Dr ale su ga podalje od ivog pijeska starenja. no tad se zapitala. Paurom. te crkvom. pozorno sam pratio Aloisove skromne aktivnosti. U ljeto 1897. a kasnije ipak svake noæi sanja o plemenitom ivotu.k od kojeg je strahovao. KNJIGA JEDANAESTA Opat i kovaè I. a i poslu an. Primjerice. jednom morao biti vra ki razvratan vitez. sagr aðenom u obliku trokuta. Na moje iznenaðenje. Odgovor bi bio jako brz.

ili jo bolje. S viðali su mu se njihovi crni habiti. Prema drugu il' na mene? Njemu ivot skoro uze. Mein guter Kamerad. Iz va eg æe se grla osjeæati stra an vonj. Ako bi mu otac odobrio da ostane n akon nastave. dragi sklade Sveti. Bio je visok .a. . Znao je kako mora govoriti tiho." Adi je zavolio kolu. Adiju je bio lijep poput kralja. Za izvrsnost koju si pokazao u novoj koli treba biti i nagraðen. Jednom je. Svojedobno je bila solist u upnoj crkvi u Dollershei mu. Opat samostana bio je najdojmlji-viji èovjek kojeg je Adi ikad vidio. "Stalno je govorila. sveti na Gospode 296 Norman Mailer Dok je pjevao. srebrno sijede kose. Na ao je èak i svoj uzor. rekao je Alois. Zato to sam poèeo vjerovati u tvoje buduæe sposobnosti. sveti. Alois se nasmijao. "prodrijet æe vam u svaku poru va eg tijela. kazao je. mein guter Kamerad. to nije za djecu. rekao je. Sjetili su se. Onda je stao na stolicu. A taj se oganj neæe nikad ugasiti. rekao je Adi. a i Adi isto tako. "sjeæam se kako si lijepo pjevao onog dana kad smo iz Li nza stigli u Hafeld. glasom koji je zbog pjesme postao hrapav: "Da. opat." Adi se ipak pitao bi li jednog dana mogao postati redovnik." "Jest". Ne mogu ti vidat rane. Usred dobra a i zla. rekao je Adi. Redovnici su ga uskoro stali smatrati jednim od svojih najbo ljih uèenika. da. Sad je upijao zvuke i udio za tre nutkom kad æe ostati sam u umi i govoriti drveæu. s vje ali ce skinuo njenu najtamniju haljinu i omotao si je oko ramena. Djeèak je ne samo pohaðao dvanaest obaveznih predmeta. dopu tam. ili æe ga èuti na hodni ku. Nebo slatki. "Reæi æu ti ne to". odluèio sam poslati ga bez obzira na druge zamjerke.'" Dvorac u umi 2-95 Nasmijali su se. Sjeæanje je Aloisa potaknulo da zapjeva iste stihove. mogao bi iæi na probe. Va e æe tijelo odvratno s ti. kad je ostao sam u sobi u Gasthofu koju je dijelio s Angelom. oèe". no osjeæao se tako ispunjen propovijedi koju je èuo na misi. Alois je imao spreman odgovor: "Pomno sam se raspitao". kao neku vrtu odor e. a na svjetlu koje je dopiralo kroz ru ièaste proz ore treperila je njegova predod ba raja. Rastalit æe vam kosti i pluæa. uzvi enog izraza lica. pri ao Aloisu i uspio izustiti k ako su mu redovnici kazali da ima dobar glas." ." "A. poticao sam ga da povjeruje kako æe se jednom moæi uzdiæi nad sve ove r edovnike i u jednoj ruci dr ati vlast. Djeèak je bio spreman zaplakati pred snagom "Grosser Gott Wir Lo-ben Dich". lAch. Imao sam najboljeg druga." U sebi je Alois mislio: "Naravno. slavljeno ti ime tvoje. kao i molitvom sv. beskrajno ti kraljevstvo vjeèna tvoja vladavina. Kugla na nas poletjela. ko je i dalje pridr avam. Na onom svijetu èekaj na me. Ako bi se tko pitao za to je popustio zahtjevu da mu neki od sinova ide u kolu kod redovnika i sveæenika. nije to za djecu!" Sad je Aloisov glas jo jaèe odjeknuo. Najprije je pomislio da mora izgovoriti propovijed koja je prethodila molitvi. Uvijek bi uz mene stao. To je bio trenutak kad je K lara uzviknula: "Ne.. i on je to znao. " Ovaj pakleni oganj". Sa svoje je strane Alois bio odu evljen njegovim ocje nama. Mihovilu arhandelu koju je svaki dan ponavljao. sa zami ljenim e irom u rukama. Sveti Bo e. I tako je mladi Adolf. Kako Adolfu u ivotu elim svaki boljitak. Kad je bubanj borbe zvao. "i saznao kako ti benediktinci vode najbolju kolu u Lambachu. rek ao bi. Alois je objavio. Sjeæa li se one koj a ti je uzrujala majku?" "Sjeæam se". "kad sam bio mlad. veæ je u svakom imao i na jvi u ocjenu. neæu ga hrabriti da tim putem ode predaleko. Nem a potrebe da zavr i kao boleæivi sveæenik. "stare su mi se pjesme uistinu vratile. a u drugoj samostan. to je bilo vi e nego dovoljno da Alois ostane blagonaklon. To mi je bio majèin dar. i ja sam se mogao pohvaliti dobrim gl asom. Krvave on osta bluze.

pa je sjeæanje na tr enutak kad mu je Alois dao dopu tenje da pjeva u zboru gotovo i èezlo." Zbog te je primjedbe Edmund dobio udarac dovoljno jak da zatuli svom snagom svoj ih èetverogodi njih pluæa. iz s jeæanja bi ionako uskoro nestala sva toplina. prognaj u pakao Sotonu i sve zle duhove koji svijetom obilaze i ele nam upropastiti du e. no samo kao odjek ranije zaljubljen osti. I dalje se osjeæao kao ena." No. A istovremeno se os jeæao i kao ena. prelat na zlu glasu meðu uèenicima zbog svoje sklonosti pri-kradanju. la i i srdite opakosti . Cig aretu (svitak Aloisovog duhana za lulu smotanog u novinski papir) je sveæenik odma h zaplijenio i zgazio na tlu. opat je èak kazao: "Pa. molimo te da nas izbavi tiranije nedostojnih duhova. Morao se o sjeæati ravnopravno. kukastog kri a. kad ga je Adi sna no odgurnuo. Morao je uzeti daha d a mo e izgovoriti molitvu. koliko se samo elio pok ajati.jesu li prisutne bile i druge sile? . ponovno je pomirisao i osjetio gnusnu uznemirenost. Sigurno zbog mirisa Angeline haljine. Adi je kazao: "Alois mlaði je mene uvijek tukao. Od najranijeg je djetinjstva udisao dim Alois ove lule i taj mu je miris bio odvratan. Na svoj deveti roðendan. No. do ao je Adolfa uhvatiti na djelu. Dvorac u umi 297 3Iznad ulaza u samostan. Èim je Adolf povratio dar govora. "Tebe je od Aloisa mlaðeg titila majka". Spremao se iskoristiti dosegn utu moæ anatemiziranja. Adi veæ smi ljao kako æe od opata zatra iti oprost. "da je u tebe u ao vrag? Ako je tako. pa nije izravno nagovje tavala falange koje æe pod t im simbolom kasnije stupati. Dao sam sve od sebe ne bih li ga potaknuo da pomisli kako je dobio znak s neba. bez obzira na to." Potom se opako osmjehnuo. i to sasvim. pa je kazao kako ne bi elio d a taj gnjusni èin utjeèe na njegovu elju da postane sveæenik. tanke po put o trice no a. "Je li moguæe". prije nego to ju je podigao. u kamenu je iznad nadsvoðenih vrata bio uklesan veliki kuk asti kri . Neæu vi e nikad duhan uzeti u ruke." Iskrenost u Adijevom glasu odgovarala je potpunom nadahnuæu èiste la i. "S . onda je on. gdje je odm ah povratio." Bio je stra no uzbuðen. Kad je zavr io.Zateturao je stojeæi na stolici. Raspalio se poput èovjeka koji gnjeèi ohare. njihovih za mki. mo da jednog dana i postane dobar sveæenik. Ne bi trebalo iz toga izvlaèiti dalekose ne zakljuèke. u tom je trenu morao otrèati do trave kod kamenih stepenica ulaza. Èovjekov se dugi nos doimao podjednako zloæudnim kao i usne. znam da sam pogrije io. Jednom iskusit i anatemu bilo mu je dovoljno." Sad se nad njih nadvio Alois. Edmund se usudio uzvratiti. Radilo se o grbu ranijeg opata. godine. Mora poèeti pu iti. Kako bilo. kne e vojske nebeske. izjavio je. "Ne diraj me". Kad je Klara si la. Dobio je nadahnuæe. Jednom. "Nisam manje vrijedan od tebe. izustio je: "Oèe. imenom von Hagen. eto ga tu. Pred opatom je opet briznuo u plaè. rekao je. Zbog toga ju je zbacio i skoèi o sa stolice. Istovremeno je. Ostao je pot298 Norman Mailer 4Reæi æu kako se kod Adija zadr alo obo avanje opata. koji je bio glavni op at 1850. Uvijek mi se gadilo. iako ga je obuzeo cijeli skup groznih osjeæaja. rekao je. Najgori od sveæenika koji su dr ali nastavu. a von Hagenu se sigurno svidjela sliènost grba i njegovog imena kukasti se kri na njemaèkom naziva Hakenkreuz. Njegova se mr nja prema sveæeniku dugog nosa nije smanjila. "Slavna visosti. Nema vi e pola-pola. no sad je naprosto morao ponovno osjeti ti da je mu kog spola. Sveæenikovo proklinjanje pokazalo je takvu neplodnost du e.o. Von Hagenova svast ika bila je uklesana nenapadno. Adi je bio na rubu plaèa. urno dodajem. da Adi nije mogao disati. Amen. No. umrijet æe u velikom jadu. da bi sve pokvario . èak je nogom udario haljinu. Opila ga je snaga tih rijeèi. Adolf je stajao sam u ulaznoj ve i i pu io cigaretu. Znao je kako æe ga u taj uzvi eni ured posl ti èim prestane povraæati. nije dugo ostao sam. A za to nikad n ikog nije bilo briga. No. O.dobio prvu pravu erekciju u svom mladom ivotu. èuo je. U tom je trenutku shvatio kako mora raditi to su radili i drugi uèenici. jer je postalo oèito kako je oèev miljen ik mali Edmund.

' Aloise. U odnosu na moj ulo eni trud. Njegov je vlasn ik. Neka poène u ivati u nekim od moguænosti kakve se Klari nisu nikad pru ile. Poèetkom zime 1898. I tako je Klara istrpjela Aloisovu elju da se presele u mlin. rekla je Klara. Alois je i dalje ivio u strahu od povratka srd be s kojom je premlatio Aloisa mlaðeg. A Alois se tome nije protivio. pa ne mogu tvrditi kako sam uvijek u pravom trenu tku bio na pravom mjestu. A sad svakako zaslu uje imati vlastitu sobu. dr ao èetiri mazge koje su pokretale rvanj. Angel a se uistinu i bila po alila kako je na jednoj od najboljih haljina otkrila pra njav e otiske cipela . kad se mladiæ na ao na tlu. ili vjernom m . Ionako æe sve zanijekati. Moglo bi se reæi kako je Klara neke misli poèela zadr avati za sebe. Zakljuèila je takoðer kako je Angela veæ prevelika da bi dijelila sobu s Adijem." U tom se èasu Alois nasmijao. èak su je pok u avali uvjeriti u privid kako je ona izraziti primjer fine dame iz srednje klase. Zakljuèila je kako bi bilo zgodno kupiti lijepu kuæu. no tom mi je prigodom uspjelo. zato su se trudili Klari obraæati s velikim po tivanjem. Poslije. ali nisu imali neku stvarnu snagu. pun sluzi. "ti si mu veæ robinja. Dvorac u umi 299 to nije imala namjeru povjerovati. po ni oj cijeni. Shvaæala je kako stvari stoje. zbog èega se Klara stidjela . "Ne". Angela mo e dobiti zasebnu sobu. Godinama je dr ala kako dobroj supruzi takvo to ne prilièi. Ponavljam. Djeèaku su udarci pekli stra njicu. no Angela vi e nije i la u kolu. ivot na katu ponad toga znaèit æe beskrajan rat protiv pra ine. nju ne namjeravam prebaciti preko koljena. Nakon to mu je opat oprostio. u kojoj je sa stra nje strane radio krupan tip imenom Preisinger. Klara je odgovorila: "Naravno da ne. kazala je: "S Adijem treba nje n o. Pravi problem nije bio rije en. Klara je pomislila. godine. odluèio Adiju priu titi batine. Klara je odluèila da ga zbog to ga neæe pozvati na red." "Kad se djeca svaðaju". a imat æe zn atno vi e prostora. kad budu imali kuæu. tovi e. Tako dobra pokæerka. Mislim da je za njegovo dobro to je poèeo pu iti. Te su svaðe izmeðu Adija i Edmunda odjekivale gostionicom. "krivnja zna biti obostrana." Alois je odmahnuo glavom. Tamo 300 Norman Mailer ju je èekao beskrajan rad." Iskreno uznemirena. Netaknut je ostao samo njegov osjeæaj di vljenja prema opatu." "Kako bilo. Èak i kad si bio u krivu.jeæam se. Mo da æe s vremenom zavoljeti duhan i postati pravi mu karac. U nadi kako æe Alois s djeèakom suosjeæati. Uvijek je bila na tvojoj strani. unajmili su gornji kat mlina." Klara je sad odluèila Aloisa izvijestiti o dogaðaju u samostanu. kazao mi je." "Pa. stoga. Aloisu je kazala da obitelj treba naæi veæi prostor. isku ava mi strpljenje. no znala je da Alois jo nij e na to spreman.to je sigurno bilo bratovo maslo. 'Nisam znao da odrastao èovjek mo e biti tako ljubazan. djeèak je kriv. mo e se ponadati kako æe se Angela udati za pristalog mladiæa. n o stvarno mi isku ava strpljenje. kazao joj je. Klara u puno li en ikakve pomisli da ode u sveæenike. da. Adijeve svaðe s Angelom i le su mu n a ivce. Jednom je prigodom kazao Klari: "Tra i da mu ne priu tim jedne dobre batine. Na je zloæudni crkvenjak kakvog li iznenaðenja! . Sad je pak stala razmi ljati o tajnom projek tu. pravi mu karac. njemu od nas treba nje nosti . no Klara ni je bila nesretna. u ovom ili nekom drugom gradu. mora li su se seliti. To je tvog brat a jako uzrujavalo. dok nije poèeo ka ljati. a ja mo da nisam na to obraæao dovoljno pa nje!" Alois se. kad su Adija uhvati li kako pu i. pa æe moæi preuzeti dio njenih obaveza. Nje nost mu je jako potrebna. Angela joj je uvijek bila spremna biti slu kinjom.sluèajno bio jedan od mojih najboljih klijenata u Lambachu i naravno da je dobio poticaj da se brzo od eæe do vrata koja je krasio van Hagenov kameni kukasti kri . to je ispao profitabilan dan. U tom dijelu Austrije nadgledao sam brojne klijente. To æe biti znatno jeftinije od gostionice. Pa se morala slo iti s njegovom zamisli da se presele u neiskori te ni gornji kat obli njeg mlina. Gostionièar i njegova supruga su pak bili zadovoljni stanarinom koju su od Hitle rovih dobivali. stanoviti herr Zoebel. Toj je larmi j o trebalo pridodati kovaènicu.

Bio je istovremeno i dobar deèkiæ i prav i vragolan. dok sjedi ispred kuhinje èekajuæi da Edmund prot rèi kako bi mogao ispru iti nogu i jo ga jednom saplesti. Edmund je puno prije drugog roðendana veæ znao znaèenje rijeèi ruke. Klara se veæ svakako bila zabrinula." Dvorac u umi 301 "Nema on pojma to govori.ladom sestrom. prsti. a da ne prospe veæinu onog to je sadr avala. pa komièno. ali nije uspijevala odr avati ravnote u. Alois to nije primjeæivao. Edmunda su stalno hvalili to se brine za Paulu. ni jedno jutro nije svanulo. dok se Adiju èinilo kako je ba on pr vi uvidio da nije pretjerano bistra. èinilo kako je Paula malo zaostal a. "èak je rekao da je retardirana." No sad se. S dvije godine znao se sam obuæi. svaki put kad ga roditelji nazovu slatkim. a ponekad nevjerojatno. sad se usredotoèio na pregleda vanje Paulinog osmjeha. Otresla bi se na Adija. privijenom na grudi.poput kakvog kraljeviæa." "Aloise. Radije da je tamo." Klara je zaplakala. Kad ju je lijeènik upitao: " to radi kad si umorna?" samo ga je blijedo gledala. Volio ju je cupkati na koljenu. Aloisa je uhvatila depresija. Le ala bi u svom krevetiæu sa svojim dobrom prijateljicom. Pravi traèak svjetla u obitelji postao je Edmun d. a onda osjetila nelojalnom. to je lijeènika uzrujalo. Uèinilo mu se kako su joj oèi nekako suvi e prazne. krpenom lu tkom. majku i Angelu se vi e dojmilo koliko samo Edmund voli svoju mlaðu sestru. Dok ju je lijeènik pregledavao. Njegov stari dar zapa anja. Paula nije. a da joj Klara nije pri apnula: "Bit æe tako lijepa. nego da mora paziti na njega. jer ga je Adi volio i kod njega provodio mnogo vremena. Lijeènikova je ocjena nije iznenadila. Navadio se svaki put kad bi Edmund kraj njega protrèao ispru iti nogu taman toliko da mlaðeg brata saplete. zakljuèio je Adolf. Klara vratila kuæi s vije æu kako i m kæi zaostaje u razvoju. Obitelj je preplavilo lo e raspolo enje. iako joj nisu bile niti dvije godine. ali ne. moglo bi to biti istina. bez pomaganja". bile jedne pleme nitije plave boje. Klari je èak bilo drago to je krupni. Njeno æe vjenèanje mo da ispasti pravi dogaðaj. samo bi ustao i nastavio trèati po njihovom tavanu. Edmundovo se lice doimalo zgnjeèenim. ili vjernom prijateljicom. Bio spreman sanjariti k ako æe to dijete jednom postati najdra esnija mlada dama u gradu.po Klarinom mi ljenju . Adi bi nastojao smisliti kako zlostavljati Edmunda. Klara i Angela stalno s u isticali Edmundove plave oèi. Klara joj je poku ala pomoæi tako to je kazala: "Spava ". No jednog se dana. 5Od Paulinog najranijeg djetinjstva. Prerastao je svoj slinavi nos i pune gaæe i postao dra estan èetverogodi njak koji je puno obeæavao . nakon posjeta gradskom lijeèniku. udio je za tim da Edmunda neka njeno udari iz sve snage. Klara je sad kazala Aloisu. Adi je sve to jako lo e primao. Klari je to bilo nesnosno. dok je Edmund put od zdjelice s juhom do svojih usta prevaljivao veæ ne dugo nakon prvog roðendana. Osim toga. No. da je znala za Adolfovu tajnu elju. A Klara bi se bila i dodatno uznemirila. Edmund se pa k na to nije alio. noge. U dobi o d dvije godine. èak se poèinjao i sam prat i. znojni kovaè Preisinger nabijao dolje u svojoj radionici. a sve su se te promj ene dogodile otkako su se odselili iz Hafelda. trebala je stajati na jednoj nozi. Paula nije bila u stanju dr ati licu. gdje sam sljedeæeg mjeseca nadgledao preobrazbu sitnog kriminalca u hladnokrvnog a . Norman Mailer 6. Paula bi se nasmijala. U to sam se doba morao preseliti iz Austrije u vicarsku i djelovao sam u Zenevi. Edmund je uistinu imao stra no slad ak osmijeh i smije no lice. ali ni ta ne bi razumjela. Kad bi Alois oti ao na etnju. Mogao im je to i reæi. u kojem se bio tako izvj e tio dok je u carinskoj kuæici nastojao uoèiti krijumèara. "Da". 302. A njegove su oèi. Klara se morala smijati izrazima lica koje bi slo io. Alois. Klari je to omoguæavalo da ima ne to slobo dnog vremena. rekao je. ta ko mudro. Kako bi ga on samo volio jo malo prignjeèiti. "Moli vas. koje je provodila nasamo s Paulom. frau Hitler.

Vragovima trebaju dvije prirode. s obzirom na njegovo divljenje velikim piscima. da je do pu tala da je na odmoru prati samo aèica tjelohranitelja. godine u Zenevi. ni je ni ta mijenjalo." "Tko je ta osoba?" upitao je. rujna 1 898. Odmah se ga uhvatili. potom te zapaljive plinove tako sabio dok nisu bili usredotoèeni poput let-lampe . Njegovi su ga zemljaci Talijani odluèili zvati U stupido ( to je udvostr uèilo dnevnu dozu kompresije njegovih bjesova). Omiljeni joj je pjesnik. èlana filmske ekipe. Buduæi da sam u okolici Linza razvijao raznorodne klijente. koji bi je molili za autog ram. Tragedija koja je cijeloj Europi bila poznata pod imenom "Maverling". sveæenika bacaèa anateme doveo d o svoda pod kojim je pu io Adi. "no nama doðe kao naruèen. I tako joj je. pa sam uspio biti blizu d ogaðanjima u lamba kom mlinu. No. znao sam. biti v rednija. Cijeli je svijet uskoro saznao to je u njega zapisao: "Kako samo elim nekoga ubiti . prijeði na to!" Dvorac u umi Poradio sam na Luigiju Lucheniju. Njen je egzotièni status uveæalo i to to se. Pomoglo mi je to su mu se podsmjehi vali ba oni od kojih je oèekivao da mu plje æu.tentatora. nakon dvostruk og samoubojstva svog voljenog sina. kazao mi je Maestro.ne bih se takvo to usudio ni poku ati! Istinu govoreæi. ono to uglavnom nije tako oèito jest da je na krajnji cilj uni titi civilizaciju. Sisi æe. ako elite da u ubojitom èas u budu pripravni. neka se zbog toga ne iznenadi. 10. nismo smatrali odgovarajuæim mate rijalom. kad se doselio meðu vicarce. morao sam se vi e puta v raæati u Austriju kako bih provjerio u kakvom su stanju. sa zadr kom. Sebe do ivljava ozbiljnim filozofom i iskreno vjeruje ka ko se na javnost mo e trajno utjecati samo putem posve iznimnih pojedinaènih èinova. Djelomièno smo civilizirani. Pokazalo se kako Twaina. makar m i on nikad nije bio klijent . Neke od njegovih suradnika jesmo. pa sam o onom èime se bavio znao dovolj no da po tujem strast s kojom je pisao o atentatu na caricu Elizabetu. krunskog princa Rudolfa i njegove mlade ljub avnice. na nekoliko æu stranica teksta koji æe slijediti citirati Marka Twaina. Za Franju Josipa se udala 1854. u najmanju ruku.dobar izraz koji sam godinama kasnije preuzeo od svog klijenta. bila je dogaðaj u koje m sam osobno odigrao va nu ulogu. vojvodu orkanskog. godine. n o tu je isto tako bila i lijepa Sisi . da o tome pi u novine. a istovremeno sam bez imalo gri nje savjesti u stanju pomoæi najodv ratnije poteze. pretresli mu stan. "Uvjeri ih svojim djelima". u poku aj zavoðenja htio upustiti samostalno. pri ao Lucheni. Ako èitatelj osjeæa nelagodu to se obièno prikazujem hladnim promatraèem koji stvari opis uje nepristrano. Èitateljima koje su ove digresije veæ zamorile mogu obeæati kako se o d mladog Adolfa neæu udaljavati dulje od jednog ili dva zanimljiva poglavlja. primje rice. To to se znalo kako æe joj nepoznate osobe prilaziti. o tim dogaðajima neæu govoriti dok ne ka em ne to o svom adatku u Zenevi. prouèili dnevnik.carica Elizabeta. tovi e. tako sam i Luchenija usmjerio prema carici Elizabe ti. Pro irio sam plinovite neodreðenosti njegove psihe . neprestano sam ga savjetovao. "Shvatit æe kad ti se poka e. postati a narhist. izvukao nao trenu okruglu turpiju i zabio joj je u srce. kao prvi korak u odstranjivanju Boga. D akle. carica odijevala iskljuèivo u crno." Mogao je odabrati Filipa. vukuæi ga za njegov dugi nos. A i ti su morali stajati na jmanje deset koraka dalje. vrlo kompleksnog èovjeka. "On je grozna mustra". dok je stajala na etnici uz obalu Rone." Jadna carica Elizabeta! Bila je tako ponosna i tako pjesnièki nastrojena. a dugo su je dr ali za najljep u i najkultiviraniju europsku kraljicu. U pravilu bi je salijetali turisti. No. Nisam omanuo. bio Heinrich Heine. a za takav nam pothvat trebaju oni koji su u stanju obaviti nu no . U enevi je nai ao na revolucionare koji su ga prihvatili. Atentatorima se mora puno puta na brzinu uveæavati ego.ali to mora biti net ko va an. godine. da je takva moguænost i postajala. barunice Veèere 1889. koji je tad bio u enevi u posjetu. Siroma an mladiæ Lucheni odluèio je. Tako kako sam. nakon to je uoèen kao moguæi atentator. "Meðu nas si stigao da li i ivota osobu visokog polo aja u klasi ugnj etaèa. vjerojatno bi se Maestro. . Mo da sam ba zbog toga odabran da po Zenevi vodim L uigija Luchenija. Potpuno neura vnote en mali prijestupnik.

znao sam kako je to veæ s tara vijest u Londonu. podmukao. bez ikakvog uroðenog arma ili pak nekog koji je sam razvio kako bi osvajao... I to utjelovljenje sarkazma ljudskog roda ima na raspolaganju moæ da po digne ruku . Melbourneu.. Bez na e odjeæe i pijedestala bijedna smo stvorenja odgovarajuæe vel ièine. Kalkuti te da cijela zemaljska kugla uglas proklinje poèinitelja. da nije tako tragièno. Japanu. New Yorku... sudova. dr avu ili planet da uzvikne: "Vidi . neopran. Sto èovjek vi e razmi lja o tom atentatu.A tko je èudotvorac koji je svijetu omoguæio takav spektakl? U odgovoru se skupil a sva moguæa ironija. Ne sjeæam se da sam sebe ikad shvaæao tako ozbiljno . trenutaèan je uèinak tog èina bio izniman. ku an. Madrasu. vulgaran. prazan. 7Pisac je tada boravio u Kaltenleutgebenu. U na em najboljem i najuzvi enije m izdanju nismo sunca. austrijskom gradiæu ezdesetak kilometara od Beèa. jer æe s vremenom njihova imena nestati. ogavan. ta ih je ugava t alijanska skitnica sve nadma ila. ako eli naèi primjer koji bi ovome bio ravan. zbog mno tva razloga previ e zamr enih da bi se dali ovdje navoditi. Moje je mi ljenje o znaèaju t og èina upravo potvrdio jedan majstor proze. Kako mu je propalo ulaganje u linotip. u amerièkoj dr avi Con-necticut i putovao Eu ropom. meðutim. bankrotirao je. nevjerni obièni vojnik. pogranièni odmetnici i Napoleoni. prepustiti Marku T wainu. Blatnjav i pokrpan mladi besposlièar. otimaju se za tude krune i posjede. tri sata nakon katastrofe. bez i jedne jedine veDvorac u umi lièine i srca i uma i tijela na kojoj bi mu bilo koji skitnica ili prostitutka poz avidjeli. rekao je. A sad nam se jo jednom predoèila jo jedna stvar koju èesto zaboravljamo . i gromovito æe odjekivati stoljeæima. Cape Townu. postao povijesni èimbenik. plah. nesposoban kamenorezac.. bez morala.da nitko nema um u kojem nema ni trunka bolesti. gdje je dr ao popularna predavanja. odluèio se ne objaviti ga. no uz prijaznu pomoæ poludjelih novina. na ovaj ili on aj naèin svi su ljudi ludi i jedan je od najèe æih oblika ludila elja da budemo zamijeæeni zadovoljstvo koje iz toga proistjeèe.eto ga .. gledano prihvaæen im mjerilima razine i vrijednosti.. bez ikakve uporabe mozga. "Carica je ubijena!" Kad su mi te zapanjujuæe rijeèi pro le subote u ovom au strijskom selu doprle do u iju. Bombaju. kraljeva i povjesnièara. obrazovanja. Sve samo da se proèu jemo. bez ikakv og dara. truda ili genija. Ja sam ipak do tih stranica do ao pomoæu jednog od njegovih slugu. Kini. jednom rijeèju. Stoga je napustio svoju kuæu u Hartfordu.ili je poku av amo zaboraviti . "no pogle306 . Maestro me sasjekao. Parizu. n jegovo je na sigurnom. lju dski tvor. Sjaja i Posveæenosti prihvaæen u cijelom svijetu! To nam otvara oèi kakve smo bijedne sjene i prikaze. Zb og toga kraljevi d epare jedni druge. na e dostojanstvo nije stvarno. sve da potaknemo selo. privlaèio ili zavaravao. Èovjek . rasko prijevara. Zbog tog ludila da budemo zamijeæeni i da s e o nama prièa stvoreni su i kraljevski i tisuæu drugih dostojanstvenih polo aja.. Bio sam svjestan kako sam. talenta. On se nalazi na dnu ljestvice ljudskog roda. ubijaju jedan drugome podanike. odmarao se u Kaltenleutgebenu i dan kas nije napisao prijatelju: "O ovom ubojstvu æe se prièati. No. kako bi to samo bilo komièno! Pojurio sam to pokazati Maestru. napokon. bez karaktera. ugav. kakvima se gradimo. za honorare koji su dostajali da otplat i veæinu dugova. odbojan. sve ih razba tinila. neuèinkovit sluga. Moèi. efovi razbojnièkih bandi.podigne .to je on!" A u pet minuta. mali i veliki dobroèinitelji." Ne mogu uopæe opisati svoj zanos kad sam te rijeèi proèitao. sve dok bude ljudskog g ovora! O. Berlinu. s eoski naèelnici. svojim neusporedivim jeziènim stilom. Kad se dogodilo ubojstvo. San Franciscou. to se dogaðaj èini va nijim i krupnijim. Opis æu. veæ tek svij eæe. . Twaina se dogaðaj tako sna no dojmio da j e èak napisao i esej.304 Norman Mailer Kako bilo. zbog njega su se pojavili profesionalni akaèi i pjesnici. "Cijenim velike pisce". mora vratiti dvije tisuæe godina u po vijest. biciklistièki p rvaci.i sa svog dalekog vrha dru tvenog neba sru i ideal Slave.. i svaka nas protuha mo e ugasiti. kako poduèavamo i vjerujemo. mali i veliki politièari. opisivati ga i slikati i za tisuæu godina.

jest. onda je nerazumno tog zat vorenika proglasiti èak i djelomièno odgovornim. moramo ga sagraditi od prve do zadnje cigle. "Jest". d a bismo to postigli.mo e povijest skrenuti u na u korist. kazao je. a da time i sam demonstrativno ne poèini zloèin. Vrag mu nije mogao priæi. dodao je. To je da pukne od smijeha. koknuti Sisi? Uvjeravam te da bih. Ako je taj èin naredba odozgo. Dok se nisu nastanili u mlinu. pa je èesto satima bio kod njega. Èovjek je radio s vatrom. Glasove im je mogla èuti i dok je radila u kuhinji ." Tu se i osmjehnuo. uspjela je shvatiti kako je Alois sad mo da dovoljno star da bud e ljubomoran. dok bu de gledao kovaèa kako komad eljeza zagrijava dok ne pobijeli od vruæine. Od dje tinjstva je znala kako je Bog svagdje. Kad ih vi e nema. nije se voljela slu iti proraèunatom taktikom. gledaj uæi ga dok radi i slu ajuæi to govori. Preselili su se u veæi grad (Leonding." Twain je napisao i ovo: Medu neuspje nim poku ajima da se ovaj atentat objasni. Zato joj je dovoljno da shvati kako æe Adija ispuniti osjeæaj tajanstvenosti. naposljetku je shvatila kako bi mu ipak mogla bi ti i potrebna. previ e fasciniran slavnim imenima. no nije namjeravala razmi ljati za to joj vatra tako godi. No.ili gotovo ex nihilo . koja bi ga navela da se odse le iz mlina. u Lambach sam se vratio tek nakon atentata. kat povi e njih. kad se na nj ega mo e spojiti drugi komad. 306 Norman Mailer . No. kad bih bio gu rman koji bira savr enu breskvu s grane. "Ima tu jedna dobra stvar". Dr im kako ta ocjena "gore" neæe biti dobro primljena. To je bilo ne to novo. To bi se dalo usporediti sa zadovoljstvom koje mo emo osjetiti zbog tvog dobr o obavljenog posla s Luigijem Luchenijem. no. veæ ih tek pomalo zaobilazi m ogla. Èak i ako je nije ne to pretjerano volio. Sve dok èovjek nije sli jedio svaku svoju pomisao. "Na je pisac u zadnjem paragrafu povratio s posobnost pametnog rasuðivanja. Takvim spajanjem nastaju slo eni ji predmeti. Voli o bih te oèistiti od snobizma. a Hitlerovi tad vi e nisu ivjeli u mlinu. ne smije izgubiti osjeæaj za razmjern o. u obliku krupnog mu karca prekrivenog èadi. Ona bi pak. Neæe pridonijeti tekuæim dru tvenim nemirima. To j e bilo uzbudljivo. k ovaèa Preisingera. Trebale su joj godine da nauèi manipulirati mu em. "O". takoðer bijel od vruæine. nisu pretjerano vrijedna. Hvala Bogu t o nije!" Kako se samo Maestro znao smijati. poput Twaina. Naoru ana tom mi lju. pa èak ni u Lambachu. sigurno bio jako blizu da ka e 'naredba odozdo'. 3000 stanovnika) isprva na veliko Klarino zadovoljstvo. a enevski ga sud ne mo e osuditi. "malo mu je pripomogao. Znala je za to je Adi rado provodio vrijeme kod kovaèa." Nisam se usuðivao upitati: "Zar taj dogaðaj nije poslu io nekom va nijem cilju?" Èuo mi je misli. Bog bi se pojavio kao za titnik èovjekovog neznanja. u tim rijetkim trenucima veselja. Kako je bila bogobojazna. Tisuæu godina! Sisi æe zaboraviti za dvadeset. dok god Bo je zabrane ne kr i. nekoliko minuta mogao u ivati u izvrsnoj hr ani. Ne radi se o imenu. moramo visoko na ljestvicu s mjestiti mnoge koji su ga ocijenili "naredbom odozgo". Ubojstvo Sisi nije nam takvu vrijednost donijelo. Dvorac u umi 8. No i ti si. nikad joj nije palo na pame t da kod Aloisa izaziva ljubomoru. a zvukovi koji su se èuli bili su na neobièan naèin povezani s onima koje je sama proizvodila . trebala mu je. Adi je bio njime opèinjen. Klara stvarno nikad nije vjerovala da je dostojna svog supruga . Hodi n ko polje nam jo uvijek slu i. a isto tako i Vrag.i dalje ga je p rete no do ivljavala kao ujaka.Norman Mailer daj kako Mark Twain pretjeruje s va no æu ovog dogaðaja. Mark Twain. taj je dob ri momak. Samo izniman klijent kojeg razv ijemo ex nihilo .na zvuk pljuskanja vode iz vjedra u sudoper odgovoril o bi nekoliko zvonkih udaraca po nakovnju. Takva se moguænost pojavila u prizemlju. "kad je u pitanju svijest o na em postojanju. mogla bi kod Aloisa izazvati ljubomoru. jer je selidba bila pos ljedica njene suptilne manipulacije Aloisom. rekao je Maestro. Kako sam veæ istaknuo. No.

Od dje tinjstva je znala kako je Bog svagdje. Vol io bih te oèistiti od snobizma. "Jest". "O". Mark Twain. Kako je bila bogobojazna. no nije namjeravala razmi ljati za to joj vatra tako godi. To j e bilo uzbudljivo. Znala je za to je Adi rado provodio vrijeme kod kovaèa. moramo ga sagraditi od prve do zadnje cigle. pa èak ni u Lambachu. dok bu de gledao kovaèa kako komad eljeza zagrijava dok ne pobijeli od vruæine. Adi je bio njime opèinjen. "Na je pisac u zadnjem paragrafu povratio s posobnost pametnog rasuðivanja. Dvorac u umi 307 8. previ e fasciniran slavnim imenima. Ona bi pak. Trebale su joj godine da nauèi manipulirati mu em. naposljetku je shvatila kako bi mu ipak mogla bi ti i potrebna." Tu se i osmjehnuo. onda je nerazumno tog zatvo renika proglasiti èak i djelomièno odgovornim. "Ima tu jedna dobra stvar". Ne radi se o imenu. ne smije izgubiti osjeæaj za razmjer no. da bismo to postigli. a zvukovi koji su se èuli bili su na neobièan naèin povezani s onima ko je je sama proizvodila . Hvala Bogu t o nije!" Kako se samo Maestro znao smijati. gledajuæi ga dok radi i slu ajuæi to govori. jest. nikad joj nije palo na pame t da kod Aloisa izaziva ljubomoru. Hod in ko polje nam jo uvijek slu i. kov aèa Preisingera. Preselili su se u veæi grad (Leonding. veæ ih tek pomalo zaobilazi m ogla. sigurno bio jako blizu da ka e 'naredba odozdo'. Èovjek je radio s vatrom. dodao je. Dr im kako ta ocjena "gore" n eæe biti dobro primljena. koknuti Sisi? Uvjeravam te da bih. "malo mu je pripomogao.ili gotovo ex nihilo . dok god Bo je zabrane ne kr i. Ubojstvo Sisi nije nam takvu vrijednost donijelo. Vrag mu nije mogao priæi. rekao je Maestro. To je da pukne od smijeha. Takva se moguænost pojavila u prizemlju. No.i dalje ga je p rete no do ivljavala kao ujaka. a isto tako i Vrag. No. Èak i ako je nije ne to pretjerano volio. Kako sam veæ istaknuo. jer je selidba bila pos ljedica njene suptilne manipulacije Aloisom.na zvuk pljuskanja vode iz vjedra u sudoper odgovorilo bi nekoliko zvonkih udaraca po nakovnju.mo e povijest skrenuti u na u korist. Kad ih vi e nema. u Lambach sam se vratio tek nakon atentata. Bog bi se pojavio kao za titnik èovjekovog neznanja. poput Tvvaina. Samo izniman klijent kojeg raz vijemo ex nihilo . kazao je. koja bi ga navela da se odse le iz mlina. taj je dob ri momak. u obliku krupnog mu karca prekrivenog èaði. To je bilo ne to novo. To bi se dalo usporediti sa zadovoljstvom koje mo emo osjetiti zbog tvog dob ro obavljenog posla s Luigijem Luchenijem. No. Glasove im je mogla èuti i dok je radila u kuhinji. 308 Norman Mailer .daj kako Mark Twain pretjeruje s va no æu ovog dogaðaja. a da t ime i sam demonstrativno ne poèini zloèin. kat povi e njih. No i ti si. u tim rijetkim trenucima veselja. kad bih bio g urman koji bira savr enu breskvu s grane. pa je èesto satima bio kod njega. 3000 stanovnika) isprva na veliko Klarino zadovoljstvo. Ako je taj èin naredba odozgo. Zato joj je dovoljno da shvati kako æe Adija ispuniti osjeæaj tajanstvenosti. no. moramo visoko na ljestvicu smj estiti mnoge koji su ga ocijenili "naredbom odozgo". mogla bi kod Aloisa izazvati ljubomoru. Neæe pridonijeti tekuæim dru tvenim nemirima. a enevski ga sud ne mo e osuditi. nije se voljela slu iti proraèunatom taktikom. trebala mu je. Dok se nisu nastanili u mlinu. Klara stvarno nikad nije vjerovala da je dostojna svog supruga . Naoru ana tom mi lju. kad se na nj ega mo e spojiti drugi komad." Twain je napisao i ovo: Meðu neuspje nim poku ajima da se ovaj atentat objasni. a Hitlerovi tad vi e nisu ivjeli u mlinu." Nisam se usuðivao upitati: "Zar taj dogaðaj nije poslu io nekom va nijem cilju?" Èuo mi je misli. Tisuæu godina! Sisi æe zaboraviti za dvadeset. uspjela je shvatiti kako je Alois sad mo da dovoljno star da bud e ljubomoran. Takvim spajanjem nastaju slo eni ji predmeti. nisu pretjerano vrijedna. takoðer bijel od vruæine. "kad je u pitanju svijest o na em postojanju. nekoliko minuta mogao u ivati u izvrsnoj h rani. Sve dok èovjek nije sli jedio svaku svoju pomisao.

èovjeka uroðene va nosti. "Vjerojatno jako puno posla navali kad se zaledi tlo. Preisinger je zahtijevao da se jedn og jutra s njom vrati na kat. rekla je Klara." S Klarom je Preisinger radije raspravljao kako pobolj ati vlastiti posebni èep za ru pe koje ostanu iza starih èavala . "Imate tako puno iskustva. frau Hitler. odgovorio je Preisinger. Bez prekida. nije znao dovoljno o konjs kom kopitu. Stari krivokopita .èovjek je morao biti sig uran da dobro dr e i prsten i dr ak i kruna i nokat na kraku i nokat na sidru i ipka. u tamnoj pra ini zemljanog poda. rekao je. Jednog za drugim. "Frau Hitler". bro jni trgovci iz tog kraja kojima bi obavljao sitne popravke. Na njeno veliko iznenaðenje. ka d se uzme u obzir da je bio podjednako neobrazovan kao ona. "Pobolj ajte mi prianjanje na ledu". Preisinger je brzo dodao : " alim se. koje je potom u svojoj k . Veterinar. znao je dijagno sticirati mnoge konjske bolesti. od kovanja kolskih osovina do popravl janja plugova. "bilo je noæi kad nisam mogao sjesti. jer sam na s tra njici imao ime konja. to se njoj jako svidjelo (makar je svojedobno ba to mislila i za Aloisa). ostala je jo malo u kovaènici i razgovarala s kovaèem.pogodni za izradu korisnih alata . Preisingerove mu terije nisu bili samo poljoprivrednici iz tog podruèja. Nakon to ga je u dva tjedna triput posjetila. Klari nije smio reæi to mu je kovaè jo priznao . rekla je Klara. a konj potom vi e nikad neæe imati u vas povje renja." Nasmijao se. Jer ponekad moram znati i vi e od njih. "Njegovo kopito." "Da." "Koliko se to èesto desi?" upitao je djeèak.'" Adijevi su obrazi bili crveni. Napuklina je popravljena brzo. nije se tu radilo o obiènom problemu. On ju je potom pozvao da navrati.za sve. sad je rekao Preisinger. Ja mogu konje prepoznati po kopitu. U ovom posl u èovjek mora biti jako dobar. kad god po eli alicu èaja. Nije mogla vjerovati koliko joj se sviða slu ati ga. "Kazao im je: 'B rzina je brzina. Klara bi promatrala razne otiske potkovanih ko pita na tlu. kako joj je objasnio. Koje ti ime treba? Naæi æu ti ga na svojoj pozadini. Nije se hvalio. ko ji je pak stajao gotovo skamenjen. No. s Adijem pored sebe. ili. Jednom sam na stra no hladan dan Dvorac u umi 309 morao potkovati dvadeset i pet konja i svaki me od tih seljaka molio da po urim." Klara je morala porum enjeti. no. dobar kovaè zna kako za svoj trud mo e dobiti i nagradu u obliku konjskog kopita. ili mu nema opstanka. Uvijek iznova." Na to je on odvratio: "Vidim da se razumijete u te stvari." "Mo ete?" "Stari epavi. "Vi e se ne de ava". kako bi pokupio sve no eve. rekao je Adolf. veæ povremeno i putnici èiji bi konji imali problema s potkovom. Samo se alim. "Sad se to ne desi niti jednom na godinu." "Ime konja?" upitao je Adi." "Jest". Mogu to tako reæi. Sviðale su joj se te rijeèi. Dok je govorio. koliko god da je vrijedan struènjak za bolesti drugih ivotinja. no kad je vidio kako je Adi ostao zbunjen." "Pretpostavljam da je tako". ali je ostavljao dojam. Bilo je oèito da si u glavi predoèava dogaðaj . "Imao sam priliku igrati ulogu veterinara. "Mladiæu". ponovila je. na njeno iznenaðenje.a ne. sjedeæi na jedinom ispravnom stolcu u njegovoj radionici. Preisinger. znao lijepo pona ati. ali herr Preisinger na to nije pristajao". Nekim sajamskim danima potkujem èak i po dvadeset konja . veæ se znao i dobro izra avati. kazao je Preisinger. taj se veliki bik." "Mo ete li to uistinu kazati?" upitala je Klara i pocrvenjela zbog svoje izravnost i. jedan èavao ode krivo.bio je ponosan na rje enja raznoraznih problema k oja je pripremao. sa sidrom . Iz jednostavnog razloga. Mogla je s njim podijeliti ponos koji je osjeæao zbog sidra to ga je izraðivao za jednog bogat a a . a Preisinger se toj predod bi odluèio izmaknuti. Trebalo j e popraviti cilindar crpke za vodu u kuhinji. Ne samo to se prema njoj odnosio s najveæim po tovanjem. "Nokat na kraku i nokat na sidru". tovi e. Uskoro joj se ukazala prigoda i ponudila razlog za silazak u kovaè-nicu." "Mladi æe vam Adolf isprièati. "To slu am svake zime. "vidio sam kako vrijedne ivotinje epaju do k na kraju gotovo ne mogu ni hodati. Taj joj se èovjek nije sviðao.

Njen je mu ostario. Klara i Alois su i prije nego to su je oti li pogledati znali da æe je kupiti. ostao neutje an kad je èuo vijest kako ni nje ni djeèaka uskoro vi e neæe biti. "Za to je eljezo tako jako?" upitao je Preisinger i na vlastito pitanje odgovorio s am. susjedu. Kovaè je ubrzo krenuo." Preisinger je. Preisinger do ao u posjet. od nje se mo e izraditi kosa. j ednog dana. u stvari". Adolf je dolje kod herr Preisingera provodio tako puno vremena. "Svaki materijal". zbog gorljivog izno enja teme do koje mu je bilo jako sta lo. Na komad eljeza ne mo e stati. Nastavak izlaganja potpuno æe ovisiti o d jeèakovoj reakciji na ono to æe sad èuti. Klara se tog dogaðaja prisjeæala sa zadovoljstvom." Mladi Adolf mu nije odgovorio. eljezo æe svaku nogu koja mu ne iska e po tovanje ijediti. Kosa slu i da se kosi trava. no. ne vi e od toga. Moglo se zamisliti kako bi s vremenom to mogla postati punopra vna veza. kad proðe kroz najvreliju vatru. no èovjeka ne mogu ostaviti. "Trava æe se". kad je morao znati kako æe herr Hitler biti u Ga sthausu na svojem pivu. "pod svakim vjetrom poviti. rekao je. Zar se gostu ne mora ne to ponuditi?" "Gostu?" "Pa. neki nje ni. "Buka odozdo postaje nesnosna. rekao je Preisinger. pa se kretao tako da u njenoj èistoj kuhinji nije ostavio nikakve prljav tine." Zastao je. Norman Mailer A onda je jednog subotnjeg jutra. Ono to se Klare najvi e dojmilo bilo je to je. a ni on se nije osjeæao opu ten o. 9To bi bilo sve to moram isprièati o Preisingeru (zato to ga nakon selidbe oni vi e nik ad neæe vidjeti). sad kad je znao d a Klare uskoro vi e neæe biti. To j e kod Klare (i kod Angele) izazvalo priliènu pomutnju. s upitom ima li u Linzu ili okolici kakvih nekretnina za kupiti. "To je zato to eljezna ruda. bio svjestan gdje se nalazi. Postupio je. Nije ga doista pozvala. naklonio se Klari i uspio reæi: "Hvala vam na pozivu. No. kad se vrati o i ugledao Preisingera kako sjedi na njihovom otomanu. "A jesi li ga poslu ila savijaèom?" "Pa. iako iz posve suprotnih razloga. da joj se uèinilo kako bi bilo p ristojno predlo iti. nisam ga pozvala." Alois je èekao dok nije ostao na samo s Klarom. "Pa. Preisinger se zaljubio. Bio je tako slobodan da ponudi svu d ubinu filozofije svog posla. Neki su od tih duhova jaki. Oboje su bili vrlo odluèni. ni dva dana poslije. kazala je potom. uznemirio i vi e od svoje supruge. ima jedna zgodna kuæica. Preisinger je zaklj uèio da mo e nastaviti. "pretpostavljam da i jesam. "Ne. "Jer mu je snaga u duhu. pun svog te ko steèenog dostojanst va. Ona je bila skru ena.ovaènici nao trio. da herr Preisinger doðe k njima na savijaèu." Zavrtjela je glavom kao da eli da joj komadiæi sjeæanja bolje sjednu." I tako se to dalje nastavljalo. poèeo te ko disati. Djeèaku je bilo tek devet godina." Tjedan dana poslije stigao je i odgovor. To je suprotno eljezu. "ima svoj vlastiti duh. stoga. Kasnije nije mogla razabrati to je od toga bilo p lanirano. morala sam. Stoga je Preisinger." Bio je to posve kurtoazan poziv. Nije se odredila. A kad se elj zna ruda rastali. no ipak je osjetio kako je u njoj do lo do nje mu sklonog buðenja. Spremna j e ustuknuti pred svakom nogom koja na nju stane. "Jest. ali se odluèio klimnuti glavom. kako je jedino i mogao. Zanijekala bi da je to bilo moguæe. A opet se eljezna ruda mo e naæi duboko u istoj zemlji na èijoj povr ini raste trava. Nakon toga je odbio da mu se plati. "Ovdje mi je dosadno". No. no Preisinger je pr ocijenio kako je istinski eljan novih znanja. iako mu je odjeæa bila prekrivena èaði." "To je tako zanimljivo". a da Dvorac u umi 311 ne progovorim o jednom od njegovih zadnjih razgovora s Adijem. U Leondingu. s golemim akama prekri enim u krilu. rekao je Adi s istinskim odu evljenjem. kaza o joj je. po povoljnoj cijeni. samo obièna kurtoazija. u svom nedjeljnom odijelu. No. po . Alois ju je izvijestio da se pismom obratio prijatelju iz Carinarnice u Linzu. Zato to se Alois. Ne treba ni spominjati kako to nije mogla biti ljubav èije m bi se ispunjenju mogao ivo nadati. nedaleko Linza. pa je sjeo na rub sofe.

Kad je dj eèak u ao na vrata. nije eljela poku ati ponovno. Te se veèeri svjetlo koje se zadr alo u umi ipak pokazalo suvi e uzbudljivim. Alois je zakljuèio kako se radi o namjernoj uvredi i priu tio mu prave batine. Oklijevao je postaviti pitanje. pred oèima su mu treperile Preisingerove moæne mi ice. Kad se vrijeme nakon poziva odu ilo pa je morao zazvi dati pon ovno. U pravilu je. to je istina. objavio je Klari.stane jedinstven materijal. U oèima su mu se caklile suze. Iako ju je Alois poticao. Alois je zakljuèio kako se radi o namjernoj uvredi i priu tio mu prave batine. Adi je prisegnuo. objavio je Klari. pak. luèajno naèuo obja njenje i prijezirno riknuo. bio znak da napreduje). "Sto je to eljezna volja? Kako se ona radi?" Preisingeru je bilo jako drago. I ako se Adolf ne bi pojavio brzo nakon to je odjeknuo zadnji zvi duk. Neka se otac ozlijedi na njegovoj eljeznoj volji. Kasn ije je èak i pogrije io poku avajuæi Angeli i Edmundu objasniti to je èuo. Potajno je . kako je lijeènik uvjeravao Klaru. Alois i Adolf 312. Oboru an Preisingerovim maksimama.vo lio pod prstima osjetiti Adijevu guzu. Rekao bih kako sam takvu silu osjetio i u sebi. Tada je do lo vri jeme da zazvi di Adiju. dok se pribli avala veèer. Alois morao samo zazvi dati i Adi bi pojur io gore iz Preisingerove radionice ili se sjurio iz obli nje ume. " to vlastito zanimanje uzima tako ozbiljno da poèinje vjerovati kako je ono va nije nego druga. Alois je. kad se Adolf u umi igrao rata i ostao dugo nakon sumrak a. Tada je do lo vri jeme da zazvi di Adiju. kako je lijeènik uvjeravao Klaru. veæ je bio mrak. "Obilje je istinskog glupana je". Alois je mozgao o Paulinom razvoju . dok se pribli avala veèer. Alois bi ga prebacio preko ko ljena i jednom estoko pljesnuo po turu. U pravilu je. Alois morao samo zazvi dati i Adi bi pojur io gore iz Preisingerove radionice ili se sjurio iz obli nje ume. "Obilje je istinskog glupana je". veæ je bio mrak. no dijete je uskor o odustalo. Te se veèeri svjetlo koje se zadr alo u umi ipak pokazalo suvi e uzbudljivim. Izdr at æe sve to mu se bude dogod ilo.to je sebi jedva priznao . sebi je naredio uèvrst iti odluènost grizuæi si usne.to je sebi jedva priznao . I ako se Adolf ne bi pojavio brzo nakon to je odjeknuo zadnji zvi duk.vo lio pod prstima osjetiti Adijevu guzu. Alois je mozgao o Paulinom razvoju . nije eljela poku ati ponovno. Norman Mailer Adi je od po ude pred u areno æu potrebne da se stvori eljezna volja ostao bez daha. Alois bi ga prebacio preko ko ljena i jednom estoko pljesnuo po turu. no nije si dopustio da zaplaèe. Duh suzdr anosti koji je Alois nastojao razv iti jedne je veèeri nestao." No. bio znak da napreduje). Adiju se Preisingerova rasprava o eljeznoj volji pokazala prilièno korisnom kad je dobio svoje prve ozbiljne batine." 312 Norman Mailer Adi je od po ude pred u areno æu potrebne da se stvori eljezna volja ostao bez daha. Jedinstven. Dok je dobivao te ke ba tine." "Da. eljezo je sna no prema svakoj sili. . "Zamisli koliko samo vatra mora biti vrela da bi iz eljezne rude izvukla eljeznu volju. luèajno naèuo obja njenje i prijezirno riknuo. kad se Adolf u umi igrao rata i ostao dugo nakon sumrak a." Djeèak je zastao. Iako ju je Alois poticao. pak. Kad je dj eèak u ao na vrata.ba je tog dana poku avala skakutati u mjestu ( t o bi.ba je tog dana poku avala skakutati u mjestu ( t o bi. Potajno je . Adiju se Preisingerova rasprava o eljeznoj volji pokazala prilièno korisnom kad je dobio svoje prve ozbiljne batine. no potom ga je ipak postavio. KNJIGA DVANAESTA Edmund. Alois je. osim one koja ga je eljezom uèinila. Kad se vrijeme nakon poziva odu ilo pa je morao zazvi dati pon ovno. no dijete je uskor o odustalo. Duh suzdr anosti koji je Alois nastojao razv iti jedne je veèeri nestao." "Jedinstven?" "Razlièit od svih drugih." No. I kad su prvi udarci pali. Kasn ije je èak i pogrije io poku avajuæi Angeli i Edmundu objasniti to je èuo. " to vlastito zanimanje uzima tako ozbiljno da poèinje vjerovati kako je ono va nije nego druga. Uèvrstit æe svoju eljeznu volju.

Klara je ipak strahovala od selidbe u tu vrtnu kuæicu . Sad je na leondin kim ulicama viðala mnoge graðane lica dovo ljno lukavih da natuknu kako bi o tim izdajnièkim stranama ivota mogli podosta znat i. Sad bi mogla po eljeti i vi e. No. s Aloisom u Braunauu i potom u Passauu . pred oèima su mu treperile Preisingerove moæne mi ice. Alois i Adolf I. Protute a je neugodnog polo aja bila blizina seoske crkve." . Kod njega je dva do tri puta na tjedan kupovala povræe. Prema herr Mavrhoferu je bila lj ubazna. no dijete je uskor o odustalo. bio znak da napreduje). Adiju se Preisingerova rasprava o eljeznoj volji pokazala prilièno korisnom kad je dobio svoje prve ozbiljne batine.i nikad nije zamjeæivala ni ta izvan svojih obiteljskih du nosti. kad je bila domaæica staroj gospoði.u Beèu. Neka se otac ozlijedi na njegovoj eljeznoj volji.to je bilo i ime koje j e kuæa nosila. Kad je dj eèak u ao na vrata. Alois je. luèajno naèuo obja njenje i prijezirno riknuo. koji ne samo to je posjedovao dobru trgovinu ive nim namirnicama.vo lio pod prstima osjetiti Adijevu guzu. Neka se otac ozlijedi na njegovoj eljeznoj volji. no nije si dopustio da zaplaèe. Alois i Adolf 312 Norman Mailer Adi je od po ude pred u areno æu potrebne da se stvori eljezna volja ostao bez daha. " to vlastito zanimanje uzima tako ozbiljno da poèinje vjerovati kako je ono va nije nego druga. Dok je dobivao te ke ba tine.Oboru an Preisingerovim maksimama. sebi je naredio uèvrst iti odluènost grizuæi si usne. pak. Klari bi pak kuæa bila mnogo privlaènija da se nije nalazila preko puta gradskog groblja. ivjela je u vi e profinjenijih mjesta .to je sebi jedva priznao . Tada je do lo vri jeme da zazvi di Adiju. Aloisu se èinilo kako je ponovno blizu aktivnom ivotu pravog grada. Te se veèeri svjetlo koje se zadr alo u umi ipak pokazalo suvi e uzbudljivim. Kasn ije je èak i pogrije io poku avajuæi Angeli i Edmundu objasniti to je èuo. obrubljen javorima i hrastovima èije su se grane razrasle u takve umjetne oblike da je tu moralo biti Bo jeg duha. to je bio i jedini razlog za to su si takvu kuæu mogli priu titi. Oboru an Preisingerovim maksimama. S druge strane. veæ je bio mrak. U pravilu je. Kad se vrijeme nakon poziva odu ilo pa je morao zazvi dati pon ovno. Alois je mozgao o Paulinom razvoju . no nije si dopustio da zaplaèe. I kad su prvi udarci pali. a njihov je novi dom imao i vlastiti vrt. sebi je naredio uèvrst iti odluènost grizuæi si usne. U oèima su mu se caklile suze. Duh suzdr anosti koji je Alois nastojao razv iti jedne je veèeri nestao. Sto nije bilo dopustivo! Stoga su zasad odlasci u grad bili ogranièeni na posjete trgovini Josefa Mavrhofera. Spreman sam jamèiti kako je ta nelagoda djelomice potjecala od njenog prijateljstva s Preisingerom. Adi je prisegnuo. Uèvrstit æe svoju eljeznu volju. Potajno je . Alois bi ga prebacio preko ko ljena i jednom estoko pljesnuo po turu. "Obilje je istinskog glupana je". kad se Adolf u umi igrao rata i ostao dugo nakon sumrak a. a za te bi se prigode uvijek elegantno odjenula. Izdr at æe sve to mu se bude dogod ilo. I ako se Adolf ne bi pojavio brzo nakon to je odjeknuo zadnji zvi duk. U oèima su mu se caklile suze. Uèvrstit æe svoju eljeznu volju. I kad su prvi udarci pali. Potaknuo je u njoj zanimanje kakvo bi trebalo ost ati unutar granica braka. kako je lijeènik uvjeravao Klaru. Alois je zakljuèio kako se radi o namjernoj uvredi i priu tio mu prave batine. objavio je Klari. KNJIGA DVANAESTA Edmund. veæ je bio i dobar èovjek t e gradonaèelnik Leondinga. Adi je prisegnuo. no uvijek bi kazala: "Ne mogu ostati. Iako ju je Alois poticao. Buduæi da je Leonding od Linza udaljen tek osam kilometara." No. Izdr at æe sve to mu se bude dogod ilo. dok se pribli avala veèer. nije eljela poku ati ponovno. Èeka me tako puno posla.ba je tog dana poku avala skakutati u mjestu ( t o bi. Dok je dobivao te ke ba tine. za èim si u Hafeldu ili Lambachu nije d opu tao udjeti. Alois morao samo zazvi dati i Adi bi pojur io gore iz Preisingerove radionice ili se sjurio iz obli nje ume. Tako je barem zakljuèila Klara. KNJIGA DVANAESTA Edmund. pred oèima su mu treperile Preisingerove moæne mi ice.

a posebno njegova promaknuæa. Ti su se skupovi. veæ u iva nje u razgovoru. Deèkiæ je s èetiri godine bio dra esniji nego sva njegova druga djeca. Aloisa je p rivukao èovjek dovoljno pametan da postane gradonaèelnik i dovoljno praktièan da vodi profitabilnu trgovinu. no to je istaknutim pojedincima bila prilika za razmjenu mi ljenja. Aloisa je èak pozvao na Buergerabend. ili na svojoj novoj ko nici. "To je uvijek bit dobrog i pristojnog d ru tva.t ek toliko. "To smo izveli pristojno . a to ju je moglo dovesti u isku enje.koliko se u takvim okolnostima dalo .no od pr esudne je va nosti." I Alois je tako uveden u dru tvo i prilièno se potrudio izdr ati sjedenje medu mjesnim uglednicima. kako je obzirno objasnio Mavrhofer. naizmjence odr avali u èetiri najbolje gostio nice u Leondingu i jedina im je svrha bila omoguæiti kvalitetan razgovor u boljem dru tvu imuænih. Èlanovi su im mogli prisustvovati redovito i li rijetko. Onda mu je za to saznala ena. odgovorio je Mavrhofer. Stalno si je ponavljala kako ne smije upropastiti do brog èovjeka. gdje ga je pijani neotesanac poku ao uvrijediti. Isprva su na piæe i li samo u mjesnu toèionicu. To je sila jaèa od èovjeka. Nezadovoljniku je vlasnik toèionice kazao da ode." "Takav je i polo aj gradonaèelnika". a njih su dvojica u gosti onici sjedili na piæu. jer se Mavrhofer. to je ovaj i uèinio. U Hafeldu su ta mala stvorenja bila posve ovladala mnome. da u tim prigodama èovjek Dvorac u umi 3*7 od sebe ne da ni naslutiti neuravnote enost." "Moram se s time slo iti". No. tovi e." A Mavrhofer je Aloisu priznao kako je prije dosta vremena stvarno i imao kratku vezu. Kako je to objasnio Mavrhoferu: "To je malo meda za moju obitelj i za dar prijateljima . kako bi odr ao svoje prijateljstvo s Mavrhoferom.Naravno. ponavljala bi frau Mavrhofer. Bio sam svjedok prave komedije. Zbog toga je Klara imala dvostruki razlog da se ne upu ta ni u to. kad je Klara bila u blizi ni sav pretvarao u osmijeh. on i Alois su se na brzinu sprijateljili. pa je kupio knjigu latinskih citata. no zbog toga je Mavrhoferu lokal prisjeo. Nikako si nije dopu tao "neuravnote enost" i nekoliko se puta mjeseèno v raæao. no pristo jno je vladanje najva nije. Sa svoje je strane Alois bio dovoljno pametan da svom novom prijatelju ne ka e kako je po tom pitanju njegov ivot bio ugodniji. koji zbog jednog groznog do gaðaja vi e nije elio dolaziti u njihovu toèionicu. "samo èekaju da skoèe na tebe. Nakon k raæeg razmi ljanja. Mavrhofer i Klara su nastavili suzdr ano koketirati. Mavrhofer je bio ispravan poput Klare. Aloise. zapamtiti kako fraza ide nije bio jednostavan pothvat. Cilj. koja stalno pokazuje prstom. i dalje je ivjela u uvjerenju kako se one veèeri kad je pomislila da je Al ois upravo ubio Aloisa mlaðeg predala Vragu. Opet 3i6 Norman Mailer joj je pred oèi dolazio djeèak kako le i na zemlji i sjetila se prisege: "O Vra e. Sad je otkrio njenog odanog pomagaèa . Vidio je vi e svijeta od Preisingera. Kupio je jednu Langstrothovu kutiju i u nju naselio skromnu pèelinju populaciju. rekao je Alois. bila mu je igra s Edmundom. nije bilo opijanje. Alois je sad dio dana provodio radeæi u vrtu. taj ugostiteljski objekt dr i pomalo sirovim. spasi ga i bit æu tvoja!" Kako bilo. No. da je Klara za njega morala izraditi malu m . po vlastitom mjerilu èastan èovjek. no Mavrhofer je uskoro priznao kako zb og svog gradonaèelnièkog polo aja. Samo j ednu. "Te ene koje ti svaki dan dolaze u t rgovinu". a ja sam u tome i dalje u i vao. Aloisa su se Buergerabends uskoro dojmile. Tih mu je dana najveæi problem bila dosada. Potiho je izvijestio i kako su nekolicinu pijanaca prestali poz ivati. Mavrhofer je pak po tovao Aloisovo dugo slu bovanje na Carini . Nije pro lo mnogo vremena. Znao sam kako tu neæe biti nièega. Veselje je svakako dopu teno. kad se ni ta nije dogaðalo.slabo pamæenje! Najveæa protute a dugim poslijepodnevima kod kuæe. objasnio je Mavrhofer. Mavrhofer ju je privlaèio. Usto je imao ljubomornu enu. veèer mjesnih purgera. Taj se dogaðaj odr avao èetiri veèeri svakog tjedna. Alois joj je isprièao kako je supruga prav a goropad-nica. Od tad mu je ivot prava mizerija. a kod ko nice mu je stajao tako blizu.

samo ga sad poku aj od mene sakriti.mogao je proèistiti ne to sluzi . rekao je Edmund i poèeo se opet kikotati. " to mi na Carini ba volimo raditi. rekao je Alois. "Za to je moj novèiæ dragocjen?" upitao je Edmund. "To je ono". Alois se uskoro ponovno zaljubio. "Varao si." "E. "Varao si". Stao je obo avati Edmunda. "Prestani . opet. "Zato to mu je vlasnik bio Napoleon". Buduæi da ste tako drski. "Moram pi kiti. bio je tako bistar. rekao je. to je. ali si mi skinuo odjeæu." Alois je napravio facu." No. "Odjeæu odijeva . A mi to znamo. prestani!" povikao je. Kako je to Alois oc ijenio. Boli me. neæe ti vi e dati da se tu i gra . "Ali nisi spreman priznati. oèe". pretrest æu vas". Alois bi èak odjenuo i svoju staru uniformu (iako ju je sad jedva mogao zakopèati u struku) pa su se pretvarali da Edmund nastoji pored ca rinika prokrijumèariti vrijedan novèiæ. Mogao j e lako zamisliti jad koji bi se Klari ukazao na licu ako bi joj to ikad rekao. puzati po rukavicama. rekao je dubokim glasom. i u ao u ormar dnevne sobe da sakrije zla tnik. "To je istina". a istovremeno mu je bila smije na i vlastita nje nost . Kad je iza ao. dok se nije sru io na pod u klupku bespomoænog veselja. rekao je Alois i poèeo Edmunda kak ljati pod pazuhom. "Samo me zadirkuje . Onda se poèeo smijati. rekao je Alois. rekao j e Alois podi uæi cipelu." "Ma nije". Poèeo se kikotati. Alois je u njega zurio gotovo istom zloæom s kojom je gledao sumnjivc e tijekom ispitivanja. Tad æe sigurno priznati. uz bijelu ko ulju i rukavice. Tako ih nije morao razvezivati. izuo mu cipele." " vercate. "Taj je zlatnik dr ao u d epu. protresao ih i gledao kako zlatn ik ispada. isprva. rekao je Alois. zaka ljao. rekao je Edmund." "Ne zadirkujem. Stvarno je volio kad bi se humor pojavio na kakvoj razdjelnici. Saznali smo da imate Napoleonov novèiæ." "To ti nije odjeæa". Ne samo zato to mu je sinèiæ bio tako pametan. Stvarno bi ht io zaplakati. to je dio igre. Nisi po tivao pravila. tata. Muèeæi se meðu kaputima koji su visjeli s vje alica. Po kakljat æu te. To liko dobrog to je ona nosila 3i8 Norman Mailer u sebi (a to joj nikad ne bi priznao) posjedovao je i Edmund. èim je Alois kazao: "To mora ostati tajna. s njom bih se zauvijek o enio". djeèak je imao oèevu pamet i majèinu sposobnost za odanost. rekao je Edmund koji se veæ kikotao. pa su njih dvojica pr ovodila puno vremena oko ko nice. " teta. Fina ravnote a. Jed nom ga je èak pèela ubola s unutarnje strane rukavice. Nije ni pretjerano skvièao kad bi m u neki od lijenèina stali. "Jesi li spreman priznati?" upitao je. veæ i zato to je uz to bio nje an i drag. "poslu at æe ona to ti ka e ." "Izmijenio si pravila." "To mi se sviða. Alois je i dalje ustrajavao. Klara je prosvjed ovala: "Djeèak je premlad." "E pa onda ga naðite"." "Neæu". jer je znao kako æe mu to vjerojatno biti zadnja prava ljubav u ivotu. vraæajuæi se prema ulazu u ko nicu. uzdahnuo je Edmund. ali se sprijeèio da zaplaèe. "O. Alois se tako jako i dugo smij ao da se. Edmund se razbjesnio." "Ne. rekao je Edmund.re icu za lice i sa iti mu bijele hlaèe. sebi bi govor io u ali." "Rekao si da æe me samo kakljati. U kuæi bi se igrali carine. A Edmund je volio pèele. "U redu. Edmund se ba nije upla io. Ako èuje tvoja mama.prema djeèaku i prema Klari. rekao je. "Sad vas moramo uhititi". To je obuæa." "To bi moglo izazvati nevolje". "Da sam ikad upoznao tako savr enu enu." "Iznesite argumente." Dvorac u umi 319 "Zato jer ni ta ne vercam. bila je to stvarno dra esna ljubav." Edmund naèas nije bio siguran." Na to su se obojica-nasmijali. Da." Alois je prestao. naæi æu ga ja". ugurao si je zlatnik u man etu na cipeli. bilo u redu .

" Aloisovom se kritiènom pogledu do imao goljavo. Jo je nastojao pod nadzorom dr ati posl jedice napada. no oni odlazak u crkvu dr e temeljem dru tvenog ivota obiènih lju di. Svake mu se veèeri molim. U djeèakovoj ljubavi prema majci. kurtoaznim pljeskom.no njegov je ka alj potrajao mnogo sekundi. z. Je li bio blizu pluænom krvarenju. "Tra it æu od Boga da to zabrani. a majka mu je svejedno nudila tu vjersku ka u. gotovo je uspio reæi Alois. jednog od sudionika koji j e ostale rado uvjeravao kako je "jedini hrabri èovjek u na im redovima.to sitno zavirivanje u Angelinu intimu. da. "Ja mislim da se slaviti mora Franju Josipa.. zadovoljan i s umjerenim. Alois je zakolutao oèima prema njoj i poku ao udahnuti. Ipak se èinilo kako je to od njega vi e-manje sve. Alois je. To je Adolfa svakako uzbuðivalo. Julija II. mogao sam ga upozoriti.èinio se tako uvjerenim to æe se dogo diti. Stoga se Alois odluèio progovoriti. pitao se. to je iz kuhinje u dnevnu sobu dovelo i Klaru." Uskoro je otkrio kako ima posla sa slojem ljudi koji u takvim temama ima poseban stav. Govorio je suv . Jednom je. Lava X. Cest o su ti obredi tek pribje i te nesretnih ena. a on æe me poslu ati. Aleksandra VI. kad je jo spavao u istoj sobi s An gelom. dragi gospodine. Reklo bi se kako im je neprilièna privr enost vjeri bila pomalo odbojna. On u crkvu ide samo jednom na godinu i to na carev roðendan . bilo je to liko ljepote. "dopustite d a ustvrdim kako religija nudi vlastite vrste ludila. Vizu320 Norman Mailer alizirao je fotografiju Luigija Luchenija to ju je vidio u Linzer Tages Postu. i u ljubavi prema ocu. zakljuèio je Alois. nije mogao govoriti. Osjeæam se bla goslovljenim. moramo shvatiti kako bismo bez reli gije trpjeli kaos. U svojoj sobi. At entatorovi tanki brèiæi. Kao primjer bih mogao ponud iti tako stra no nemoralne pape poput" .svakog govornika bi na poèetku nagradili makar i neznatnom reakcijom. mala tamna naznaka brk ova. glasom od kojeg je zamro odgovor njegovih roditelja . pa èak i ugledni pravnik u Beèu. sad je dopunio. ba kao i gornja usna ludog ubojice. a svakog je njihovog nezakonitog sina èekao kardinalski e ir. Odluèio se po to je saslu ao "de urnog ateista". Mo da je religija malima bila nu na." Dvorac u umi Alois je imao spreman odgovor. Privatna nadmoæ-nost religiji pov lastica je vi ih klasa. ali je klimnuo glavom prema Klari. poput jo jed nog manijaka. Inoc enta VII. na gornjoj usni odmah pod nosnicama. on se protivi licemjerju pobo nih koji se u crkvu sklone èim im u iv otu padne prva kap ki e. Adolf se svetio zbog smijeha koji je odozdo morao do njega dopirati. Taj ga je s poj morao uzbuditi . no . u prostoriji se ozraèje naglo ohladilo. Da je Alois bio klijent. Zato to ne moram vjerovati u Boga."Siksta IV. iza zakljuèanih vrata. rekao je. ugledao njene stidne dlake ba kad su poèele izbijati. tek komadiæ tamnog paper ja. a isto je tako bilo. uistinu tvrdim da je pokazati takvu prekomjernu korumpiranost bilo sv ojevrsno ludilo. "Tata.. Uzbuðenje mu se udvostruèilo kad je èuo kako mu otac ka lje. No.. zob pogodnu za konje.. Zasad æe to pustiti. no bio je stari èlan . dragi gospodine"." "Ja se ne molim". prigodom jednog od svojih povremenih dolazaka na Buerger-abende odluèio progovoriti." Sjeo je. Da. i Klementa VII. to se tièe njega. tako bistrog da bi mogao postati uva eni profesor. znam da neæe umrijeti".. "A opet. No. no morao je priznati kak o se radilo o formalnom priznanju . ne smije ". Naroèito sad.popis je znao napamet . Odluèio je masturbirati. a tada ga je uhvatio paroksizam. no i pak su i li u crkvu. Edmund je poèeo plakati. To je u svjetskoj povijesti bilo najpouzdanije sredstvo za sp reèavanje ludila.njegov je djed bio jedan od osnivaèa dru tva. "O. Izj avio je kako svako razumno ljudsko biæe treba zakljuèiti samo postoji li bo anstvo. a Luigijevi brkovi nalik po tanskoj marki blisko su im nalikovali. tata!" viknuo je. Alois je ipak nije bio spreman ispravljati. nakon Sisine smrti. Te su pob o ne ene bile pravi krijumèari . Simonija je bila svakodnevna. No.preko granice su vercale um malog djeèaka. Jedan od starijih uglednika napao je Aloisovo mi ljenje rijeèima: "Slo io bih se da ne elim da me uvrste u redove onih koji odu evljeno po tuju sve ive svetke i petke. "ne smije umrijeti.

Adi se sjeæao kako su svojedobno od Aloisa mlaðeg titili njega. Kako je to samo bilo nepo teno. kad bi jednom krenuli napadi. naravno. svakog bi dana jedva doèe kao da nastava zavr i. Uèinit æe to treba. rekao je sam sebi.i e otvoreno. bio je gori. Naravno. Noæu s u ga poèeli proganjati snovi. Njemu se. No. Angela. Jednom je èak skalpir an i sam Adolf. ali je proglasio kako to nije bilo prema pravilima. a na veèer s njim dijelila krevet. "Indijanci vjeruju u osvetu ratnih bogova. "nego da se èovjekove dvije biv e ljubavnice sprijatelje. kad bi se vodili ratovi izmeðu bijelih doseljenika i Indijanaca. gdje bi Edm unda titili Klara. No. Adi je imao problema s jednim klincem koji je davao naslutiti da bi sve moglo za vr iti tuènjavom. zakljuèila je. Intuitivno je stigao na stra nu zamisao kako je san tr n ica na koju su se preminuli mogli vraæati i podsjeæati ga na osobne dugove. dok je ivio u Beèu." Èak je poveo i Edmunda. Je li Adi pokazivao veæe neprijateljstvo i razvratnik iz jedne od najboljih gradskih obitelji. te su veèeri ipak bile tek razonoda. to je. Sto ako se one na toj tr nici sna sretnu? Sto ako se meðusobno sl o e oko svog biv eg mu a? Tad bi se mogle udru iti protiv njega. a izazvala je najsrdaèni ju salvu smijeha. èovjek odaje na priliènu vlastitu tetu. Aloisu su se te rijeèi tako sv idjele da ih je prisvojio. A kad je opet do ao. kako se neæe tako skoro op et pojaviti na Buergerabendu. Nisu svi njegovi novaci eljeli biti bijeli doseljenici. Ne usuðuju se. sanjareæi cijelo vrijeme o krasnoj mlado j eni koja bi izraðivala izvrsne damske e ire. Nije stoga bilo iznenaðenje to bi tijekom Buergerabenda èesto pomislio na mlade èasnike kojima je. da mu je ta ala sad zagadila snove! Dvorac u umi od Aloisa mlaðeg? Jest. naravno. no to se moglo opravd ati. posve nevoljko. Adolf je bez obzira na to volio da je uz nje ga u umi. pa bi se podveèer povremeno okupili. Bi li se to moglo dogoditi . uvijek je znao kako izbjeæi akanje. Aloi s je ponovno bio prisiljen osjetiti nedostatnost vlastitog iskustva. no s ebi je sad prisegnuo kako nikome neæe dopustiti da ga ponizi. Stoga su mu na pamet padali Johann Nepomuk i majka. Dopustite da ustvrdim kako je snaga takvog suosjeæanja dovoljna da oèara srce sveca. pa ih je èak ponudio i u toèionici. Jednom je u umi Edmunda èak ubo tap om u leda i kazao mu da je to bio str ljen. a potom je morao razmi ljati o svoje d vije preminule ene. "Voðe se ne na pada". Nije bila daleko od Vrtne kuæe. starijoj je djeci bio drag. izraðivao èizme. A Alois je za to plaæao previsoku cijenu. iako je glavni dogaðaj svakog tjedna o stavljan za nedjeljno jutro. to. zadovoljstvo bilo èuti Edmundovu vrisku. Nikad se dotad nije potukao. èovjek je bio stari 322 Norman Mailer 3Adolfu se nova kola u Leondingu svidjela. a svakako i Alois. Iako je opet bio odlièan uèenik. Znali su dosta o antikvitetima i raspravljali o zanimljivim inovaci jama koje æe se uskoro moæi nabaviti. Zato ne napadaju vis oke èasnike kakav sam ja. Edmund prenio Klari. nije progovarao. A znao je da se nije radilo o str ljenu. Suma Kumberger kod Leondinga bila je puna jaraka obraslih d rveæem i malih pilja gdje se mogla postaviti zasjeda. "To bi moglo biti opasn ije". To ga je natjeralo da odluèi. nije mogao kod kuæe. Stoga to se crvenoko ac moga o doseljeniku prikrasti s leða." Jedan je od gospode dao takvu primjedbu na Buergerabendu. kazao je. Morao je primijetiti da su se neotesanci na to smijali s podjednakim u itkom kao i vlastela. poput tekuæe vode i elektriènog osvjetljenja. Poèeo je kolske drugove novaèiti z a bitke. pa ma kar znaèilo da se mora poslu iti kamenom. kojem je sad bilo pet godina i bio je bez konkurencije naj mlaði sudionik. Ta ju je prièa zabrinula. Jer æe ih stiæi grozna osveta." A onda se trkom vratiti u svoju spilju u umi. obuzeo bi ga al za onim to se nikad nije dogodilo. Jer Adolf i Edmund su bila braæa p o krvi. èak i ako im nikako nije mogao koris titi. kojeg se istinski bojao. meðutim. Kad bi se vraæao s Buergerabenda. obgrliti drugog djeèaka rukom oko vrata i objaviti: "Skalpiran si. Gradska je vlastela znala kako se ivi na v isokoj nozi. Ali se ipak stao kikotati na pomisao kakvo bi. a on Edmundu takve stv ari nije radio. a bila je manje stroga od samostana. kad bi to samo sm io uèiniti. i to stoga to samosa alijevanje mo e dosegnuti najvi e operne visine. Imao je vizije na rubu sna. Tu mu je mogao zapovijedati. glave oblivene krvlju. Alois mladi mu je èak jednom stavio govno na rub nosa. Vidio je tog d jeèaka.

U stvari." "Zlo mi je. pak ." "Ne mora se ti bojati mene. Kad je vatra zapaljena. Na dan kad je svima bilo suvi e hladno da bi se nepomièno skrivali u zasjedi. Vatra je uskoro ne samo plamtjela. Ta bi sila ovisila o postojanju "Fiihrera izlivenog od eljeza i vatre". Ostali su ga ismijavali." Pogled mu je kru io po stolu za kojim se veèeralo. no dim se i dalje dizao prema nebu. Neæu te moæi za tititi. Ako bude trebalo. veæ je bila s premna prijeæi i na susjedni gu tik. Ostavili su vatru." Adolfu je dra i bio Friedrich Ludwig Jahn. "Na ljudsku se prirodu ne mo emo osloniti". Kako nisu imali vode. na njega bi mogla pasti odgovornost da snosi tro kove kori t enja vatrogasnih kola. no Adolf je rekao: "Ako si u stanju zapaliti pravu vatru. vodena kola i konjske zaprege. neæu ni jeti. svi æemo za to morati platiti . To je u redu za sve ostalo. onda ti nareðujem da to i uèini . stavio je E dmunda u krilo i nje no mu pogledao u oèi." "U redu. Jedan po jedan su bje ali sve dok se nisu na li petsto metara od po ara. A kad to uèini.? A onda se zbio dogaðaj zbog kojeg su ti ratovi svr ili. Bio je uvjeren kako je Adolf sigurno imao ne to s tim po arom. "Ako mu ka e ". Putem kuæi. jedan je vojn ik objavio kako zna zapaliti vatru trljanjem suharaka. Kad su se vratili kuæi. Njegov je otac. rekao je Adolf. rekao je Adolf." Jedan po jedan. tovi e. dva po dva. a zakljuèio je kako æe Ado lfa zanimati sljedeæe. To ga je naravno p odsjetilo na kovaèa. oèekivalo da o tome izvijesti i vlasti. rekao je Edmund. iza li su iz ume. Zakona." Djeèak je poslu ao. uz po tovanje koje zaslu uje. djeèak je ponovno povratio." "Ti si obièan mrkljavac. Ka em ti. "Na otac to ne bi nikad dopustio. A sljedeæih je nekoliko dana pazio da mu se pogled ne sretne s Adolf ovim." "Moram reæi ocu." "Ne vjerujem u to". Goetheom i Schleiermache-rom. "Stabilna dru tva funkcioniraju zbog sile zakona." Razred se naravno susreo i s Kantom. "mene æe strogo kazniti. Bit æe posljedica. 4Te je zime Adolfov kolski razred obraðivao knjigu Friedricha Lud-wiga Jahna u kojoj se govorilo o sili dovoljno sna noj da mo e oblikovati povijest. barem do kraja zime. to me ti ti. kojih je sad bilo dvadesetak. Slijedila je reèenica od koje su Adolfu zasuzile oèi: "Narod æe mu iskazivat i èast kao spasitelju i oprostiti mu sve grijehe." "Sto si mu to obeæao?" 3 24 Norman Mailer "Da mu moram reæi za bilo to. obja njavao da nikome ne sm iju za to reæi. Adolfe. Sve æe ih kazniti. svi su se razmiljeli u potragu za granam a dovoljno suhim da mogu gorjeti. Svi. poku ali su je ugasiti noga ma. Veæ to . To mu je bilo dosadno. Ali n e za ovo. od njega bi se. Adolf je ostalima. a ne ljudi. ipak. Edmund je kazao kako to mora isprièati barem jednoj osobi. no Edmundu bi se ivot mogao pretvorit i u pakao ako ga natjera da o tome prièa. Stoga je Alois s ko ulje obrisao Edmundovu bljuvotinu i nje n o ga zagrlio. moglo je biti i posljedica. "Da". njihovom ocu. Hrabri vo jnik ne izdaje drugove. a onda æe se oni okrenuti potrazi za tobom. prije nego to ga je stigao bilo to upit ati. A onda æemo se dati u potragu za onim koji je otkrio. kao oca i dobrog graðanina. i sam posumnjao u uzrok vatre. "ako netko od vas ka e za vatru. A i ti æe morati platiti. ostali æe te djeèaci prebiti. No. kaza o bi svojoj obitelji. Nego svih ostalih koji su tamo bili. Razum æe potom moæi obaviti svoje. Poput sirena koje plivaju Rajnom i vode te u smrt. pravni temelji koje æe podiæi najk valitetniji ljudi. "Trebaju nam ustavi. Povrati. Sad se vatra veæ dovoljno pro irila da su iz Leondinga stigli vatrogasci. no Adolfu se èi nilo kako ti pisci previ e po tuju razum. Alois je odluèio da to zasad pusti. Zakljuèio je kako raDvorac u umi 325 zum zna ispasti varljiv. Zato me ne poku avaj udariti. uvijek spominjao vrline razuma." Alois je. ja æu im dati do znanja da ne zna dr ati jezik za zubima. Ako bi bio siguran kako je Adolf jedan od prije stupnika.

To je dovoljno. Ostalu dvojicu. Bila je prejaka. bila je poslu na. Tu su neposlu nu djevojku pokopali i zna to? Te ko je povjerovati. te starijem bratu i sestri. A kad je njena rod bina vidjela ruku u zraku." "Onda je mo da ne elim èuti. Kanta i Schleiermachera. "Ne elim ja to napraviti. koji je bio premali da bi èitao. Takve æe sitne nedostatke spaliti vrelina tvog truda. Onda bih ti to morao napraviti. "Mogao bih ti isprièati i goru prièu. "Je li stvarno najbolja?" "Je. Nije na meni da naredbe koje sam dobio od tako vi soke vlasti dovodim u pitanje. Nije to do voljno ozbiljno. U pravu si. "To nije va no". Adolf je klimnuo glavom. a one i dalje divno pjevaju." U tom je èasu Edmund vrisnuo. Njome se rje ava problem gr ijeha. ali ne mogu tvrditi to bi mogla napraviti Angela." "Sto je ona naprav ila?" upitao je Edmund. stala je po toj nep oslu noj ruci udarati dok je nije slomila." Edmund je odmahnuo glavom.' Onda je stavila ruke ravno na panj. I ti æe . Nakon Jahna. Stoga su je poku ali prekriti zemljom. Njihov mu je humor i ao na ivce. Njen je otac uzeo veliku mesarsku sjekiru i odsjekao ih. Takvo je nareðenje." "A ne". rekao je Edmund. ali neæu." Edmund je drhtao. ali je i nakon smrti ostala nepos lu na. "No." " eli li jo jednu prièu?" "Ne ba . Bio je s uvi e osoban . napr osto nije mogao èitati. Adol f je preuzeo ulogu oca." "Nemoj biti tako siguran u to. "Samo ako umre ." Kad je Edmund kriknuo veæ od same pomisli. rekao je Adolf. poku ala ju je vratiti pod 326 Norman Mailer zemlju. Pa djevojka mo e naæi svoj mir. .kao da su bili pretjerano zadovoljni onim to su govorili. rekao je Edmund. "Bi li ti takvo to napravio men i?" upitao je Adolfa." "Radi se o djevojci koja je bila tako neposlu na. "Nije li t o tako?" "Da. rekao je Adolf. rekao je Edmund." "Mo da ne bi na a majka." "Pomagao joj je Vrag. A to bi drugo bilo . vjerojatno." "Meni to moja majka ne bi nikad napravila. "Otac se brinuo o svemu". "A. "Bila je neposlu na. Kad se vratila na kæerin grob. Naroèito ako kuha vlastito dijete. To bi se tad moralo napraviti. koji to obja njava kæeri. "to mi se ne sviða. a vidim da ti ruka iskaèe iz groba." "Kako?" upitao je Edmund. Onda se onesvijestio. Sigurno bih napravio. Istovremeno se smijao i plakao." "Predugo bi potrajalo. Goethea i Schillera je svakako odbacivao. Jedna joj je ruka neprestano iskakala iz groba. a i d uboke! S u itkom ih je predstavljao Edmundu. Isprièat æu ti samo kraj: radi se o kraljici koja je skuhala i vo dijete. Edmundu je objasnio kako su braæa Grimm te prièe napisali kako bi djeca shvatila va nost poslu nosti roditeljima. ali moram." "Radi se o mladiæu kojem su naredili da spava s lesom." "Nije va no bi li se to tebi svidjelo. No ruka je i dalje odbacivala zemlju. "Odsjekao joj je ake?" "Jednim udarcem! Ali poslije je ivjela sretna i zadovoljna." "A to je kazala kæi?" upitao je Edmund. da je umrla. Zato ih moram izvr iti. "Angela nikad ne bi takvo to napravila Pauli ili meni." Adolf je dubokoumno klimnuo gl avom. Dobre prièe. Vrlo poslu na. Tako su je mogli opet presaviti pod zem lju.ne . zakljuèio je Adolf. nitko takvo to ne mo e smatrati zajamèenim. kad doðe vrijeme. draga kæeri . Kasnije ga je pojela. mo da m orati spavati uz mrtvaca. "Znam da nisi u pravu. I one su isto bile u nastavnom programu za njegov razred." "To je tako grozno"." "Ta je najbolja". Onda joj se majka vratil a u kuæu i uzela iz kamina te ki araè. Ali im to nije uspjelo. Jer ja sam tvo e dijete. Onda je pre ao na prièu s naslovom "Djevojèica bez ruku": "Radi se o ocu kojem je Vrag naredi o da odsjeèe ruke svojoj maloj kæeri." "Mora li biti kraljica da bi takvo to smio napraviti?" pitao je Edmund. radi sa mnom to eli ." "Isprièaj mi. najveæe je zadovoljstvo nalazio u bajkama braæe G rimm." "Isprièaj mi jo jednu prièu. ali je uvijek rado slu ao." "O". Rekla je: 'Oèe.tako te stvari idu. Va nija je osobna snaga.

Da vidimo hoæe li me tad i dalje smatrati k rivim. Tad im je svima naredio da o tome ne progovaraju i poslu ali su ga. To me ispunjavalo nelagodom. Adolf je izmeðu udaraca neprestano razmi ljao o tome kako je Alois mladi pobjegao od kuæe. za na u je djelatnost od kljuène va nosti ravnote a." "Zbog èega? Edmund voli da mu se prièaju prièe. Adolfu se na susjednom krevetu èinilo kako je tako pun modr ica kao da je pao s drveta. Stoga nisam mogao dopustiti da mu antipatija prema ocu postane pretjerana." "Znao si dobro to radi . da ga je Klara poku avala uspavan kama uljuljkati u san." "Majko. to je grozno. Isto sam tako bi o spreman pojaèati oèevu silinu. sasvim sigurno ne onda kad ga je morala ukoriti. rekao je Adolf. Nismo se u buduænosti eljeli nositi s brojnim nasumiènim impulsima i za-sljepljujuæom srd bom. Moram. Adolf je imao dovoljno vremena pomisliti kako nema sr eæe. Ako ne zaplaèe. No. da se kad doðe vrijeme zagleda u svoje srce. To nije mogao znati. taj je posljednji razgovor èula i Angela. A mo da i hoæu.8 Norman Mailer Potom je danima ivio u strahu da æe netko ipak progovoriti. Pozvao se na zapovjednu snagu koja mu je bila na raspolaganju nakon umskog po ara. Edmund je nako n slu anja prièa braæe Grimm bio u tako jadnom stanju. bio sam prisutan kako bih nagledao batine koje je Adolf primao i uèvrst io mu odluènost. Stajala Dvorac u umi 32. Onda je oti la sve ispr ièati Klari. Stalno me tra io jo . Istina. Velika je neurav note enost bila prihvatljiva kod Luigija Luchenija. Bilo je to sjeæanje kojim se slu io da mu pomogne da ne ispusti ni glasa. le eæi na krevetu. U nekim je trenucima Aloi sov strah da si ne prenapregne srce bio izravno suprotstavljen mojoj elji da Adol fovu volju uèinim imunom. tad je i njega bio obuzeo strah. U tog smo djeèaka veæ ulo ili prevelik trud. Iz ovih æe batina sig urno proizaæi odbojnost prema Edmundu. to nije ne to u to treba uvlaèiti oca. taj je put Adolf èvrsto odluèio ne pustiti ni glasa. "Trudim se zabavljati svog mlaðeg brata. da je odluèio pobjeæi. Cijelo je vrijeme mislio na Preisingera. Ako mu je bilo najva nije da ne zaplaèe. kad god bi se djeèak mogao slomiti. Snaga stvara vlastitu pravdu. Upravo je tu.bolnih kosti .7 je u dovratku vrteæi glavom. Bio je potpuno uvjeren kako æe se ona pr edomisliti i naposljetku mu ipak kupiti lijep dar. Otac nije nimalo dvojio. kad god bi poèeo sustajati. Angela je Edmunda pljeskala po licu dok nije uspio sjesti. To je bilo jo gore. klijent æe postati nestabilan. da se poslu im metaforom.) Dakle. "Ad olfe. Stoga je te veèeri sve isprièala Aloisu. (Ego je rtva istih slabosti koje pokazuju i erekcije. no to nam u Adolfovom sluèaju ne bi odgovaralo. Mo da ti neæu kup iti dar za Bo iæ. morao sam biti spreman umanj iti silinu Aloisovih udaraca. Adolfovo je samop ouzdanje bilo tako krhko da sam. Adolfa je dobro i ibao. A on je takvo deri te. donio odluku . Bez obzira na to. onda æe dovoljno osna iti da opravda sve to æe potom raditi. njegov ego morao odr avat i u punoj erekciji. moram to prihvatiti. molim te. Jo jedan zloèinac s kojim se m ora baviti! Zbog toga ga je spopao jo veæi bijes. ako ti misli da je to pravedno. Majka ga vi e nije zvala Adi." "Ako mu ne ka em. Aloisu se èinilo kao da u rukama opet ima Aloisa mlaðeg. kad nis u sigurne to æe uslijediti. Bile su to najgore batine koje je dobio otkako su se preselili u kuæu u Leondingu. Neka mu mr nja prema Aloisu toliko ojaèa. da. al i se pozvao na svoju zapovjednu snagu. Zato æu ti reæi ocu. no ja sam tijekom tog mete a bio uz njega. Ukrutio je tijelo." Klaru je spopao bijes. On æe odluèiti o kazni. majko. onda ti ja moram odrediti pravu kaznu. Bio je tako razbje njen oèitom Klarinom ravnodu no æu prema nj emu. Ako velika mr nja u djet injstvu nema pouzdan ispu ni ventil. da poslu i mnogim ne uobièajenim ciljevima koji su nas èekali. a s njim sam bio i sad. Èeka te kazna.Na Adolfovu alost. No." "To je prava nepravda". 32. Mo e bi ti i bit æe jak poput Aloisa mlaðeg." "Prihvaæa li to sam rekla? Za Bo iæ nema dara?" "Da.

Ne bi. s tavio s vanjske strane i potpuno se gol jo jednom poku ao provuæi. na èijem su jedinom prozoru bile re etke. zgrabio stolnjak i omotao ga oko sebe. Brzo je otkrio kako mu sigurno sme ta pid ama. To je Aloisa potaklo na pravu bukvicu: "Dak le. na eg Toga a !" Klara je zavrtjela glavom i iza la. no ispunio ga je prijezir gospodara. ako se ikad sazna da je djeèaka ibao. Djeèak se znao dobro klizati i o kretati. U Linzer Tages Postu se èak pojavio i nekrolog. Obièno bi Aloisu uspje no iz akao." 5Nekoliko tjedana poslije. Alois je pri ulasku. la e kao pas. poku avao si pobjeæi. pomalo pojednostavljeno. Izvoditi takvu povezanost je. Njegova je vojska nakon po ara u umi obustavila dje lovanje. Podrugivanje nadimkom Toga sad ga je ujedalo za ko u.ju i ostalog. Kad su na li njegovo mrtvo tijelo. A kad bi ocu i uspjelo prebac iti ga preko koljena. U to je doba u L eondingu ista bolesti oborila u postelju i druge njegove dobi. jo dr eæi mjedeni kljuè u ruci. Adolf se po ku ao kroz njih provuæi. vijest je proslijeðena èak iz Hafelda. najgora je bi la vijest da je preminuo Der Alte. Zabranjujem ti jer bih morao zvati policiju da im ka em kako si nestao. dok je etao s Mavrhoferom. no Adolfu se mo da smanjila otpornost zbog stalnih nezgoda koje su ga pratile u nedavnim dogaðajima. Aloisu bi u takvim prigodama ote alo srce. naravno. ali je jo gore biti budala. pa bi me mogli strpati u zatvor. No." Alois je to isprièao smi ljeno. Dugmad je neprestano zapinjala za re etke. no dogaðaj je bio dovoljno neobièan da je zaslu io novinski opis. A uskoro se stvar i pogor ala kad se Alois vratio u sobu. postajalo sve te e uhvatiti. Alois je izjavio da se nikad nije upu tao u tjelesno ka njav anje." Alois je dobro znao da nesmiljeno pretjeruje. jeli!" Alois nije bio spreman opet mu dati batine. Alois se probudio od brige je li sluèaj Aloisa mlaðeg u st vari bio posljedica pretjeranih batina. Tom se porugom slu io sve dok Adolf nije uzvratio napadom ospica. grohotom nasmijao i reka o: "Ba sam nakratko iza ao. "sudbina usamljenih p . Svejedno. t a tema ponovno iskrsla. "Zato moram otiæi. Kad je ostao sam. Stoga ju je svukao. "K ako bi tvoja majka tad plakala! Sin bi joj nestao. Bilo je mnogo ugodnije nazivati ga Toga om. kad je Klara iza la. "Adolf je onaj". Bolest je svakako bila zarazna. da nije ni osjetio hladn oæu koja je nahrupila kroz otvoreno prozorsko krilo niti èuo zvuk oèevih èizama dok se v raæao u sobu. nakon jednog nepreciznog udarca po pozadini. Èak se potrudio o tome izvijestiti Edmunda. zabranju jem ti. To je grozna la ! Platit æe mi za to !" "Platit æe ti. no sad je bio u suzama. A ja ti ka em. ne bi to bio neki gubitak. Ruke su ga boljele vi e nego Adolfa leða . Meðutim. Der Alte je veæ bio u uznapredova lom stanju raspadanja. shvatio to s e zbiva i stao se grohotom smijati. A ne zato to bi mi nedostajao. rekao je Adolf. Nije dobro imati tanke ivce. Ipak je bilo pretijesno. smotao. "To je sve tvoje maslo". (U sebi je èak rekao: "O. rekao je Alois. "istuæi æu ja veæ njega.") No najva nije mu je bilo da Mavrhofer o njemu ima dobro mi ljenje. Sutradan je. a mu zavr io u zatvoru. vi e nije bilo sna ne ruke koja bi udijelila batine. primijetio je Post. Tek se na zvuk otkljuèavanja vrata odmaknuo od re etki. Stoga je nastavio: "Svoju djecu nikad ne tuèem. Tako se bio raspal io vlastitim bijesom zbog nepravde koja mu je nanijeta. No. Vikom je dozivao Klaru sve dok se i ona nije pojavila na vratima. U stvari ga je. Priznaje m da se ipak èesto na njih izdirem. Veèeras je tako hladno da bi se za dvije minute vratio i kucao na vrata. A ovu mu neæu zaboraviti. to je mo da bila vje tina steèena dok se igrao rata. Onda je pokazao na Adolfa i rekao: "Vidi ti toga a. "kojeg najvi e korim. o æe mu poslu iti kao obja njenje. Adolf je kazao: "To je la ! Moj brat stalno la e. Na obite lj Hitler pala bi ljaga! A sve zbog Toga a!" Adolf je istrpio batine. Moj rad na njegovom egu pretrpi o je gubitak." Kako bi to roditelj mogao 33° Norman Mailer izbjeæi. "Takva je èesto". Nekad sam sebi ka em. Ponekad je takav gro zan deran. dovoljno se zabrinuo da djeèaka zakljuèa u sobi Dvorac u umi 329 u prizemlju. meðutim. Toga u." Edmund je istog trena skoèio iz kreveta i odjurio to isprièati ocu. kad se Alois uspeo stepenicama kako bi uhitio potencijalnog bjegunca.

Vrtnom kuæicom dok se Edmundu stanje pogor avalo. U spavaæoj je sobi Alois kleknuo kraj Klare i oboje su se molili za Edmundov ivot Alois je èak rekao: "Vjerovat æu u Boga. Nije predviðeno da znamo ono to ne trebamo znati. Èitatelja æu po tedjeti detaljnog opisa mete a koji je odj kivao ." Da bude jo i gore. "Pa neæe Dummkopf svoje tajne otvoriti p ojedincima koji su toliko izopaèeni da sveæenièko zvanje odabiru kako bi lakovjernom p ublikom ovladali opisima koji im idu u prilog. svrab je oslabio. Pokazalo se kako se ipak radilo o blagom sluèaju. Njegovala ga je samo Klara. pretpostavljam kako Dummkop f uistinu i prihvati reinkarnaciju nekih na ih klijenata. nisu mu dali èitati. Bio je to prilièno velik dar." . koji je ne samo bio mrtav. Ipak." Ostanimo dakle kod toga da o Der Alteovom konaènom odredi tu nisam znao ni ta. Edmund uist inu i obolio. Takvo me èuvstvo kod mog mladog klijen ta uznemirilo." Tijekom svoje bolesti. oèi su mu bile crvene. Bijele toèkice na njegovom jeziku i u grlu nestale su nakon nekoliko dana. a opet bi mu gotovo bilo drago kad bi iza la iz sobe. Kako bi se iskupio . Onda je dobio ospice. Mae stro nije odluèno protiv toga. rekao je: "Bo e. Postao je opsjednut osjeæajem vlastite prljavosti. uzmi m oj ivot. Aloisu je pak ostalo dovoljno gorkih sjeæanja na Der Altea da se nagradi traèkom ivog zadovoljstva . ako je Dumm332Norman Mailer kopf toliko lakomislen da Der Alteu da novu prigodu za napuhavanje vlastite ta tin e. Adolf se nadao kako se Der Alte. neèist. smje tenog u dotad nekori tenoj djevojaèkoj sobici na drugom katu. èesto moramo ignor irati. no tek poslije. Stoga je bilo moguæe da je i bio spreman preklinjati raj da ga puste unutra. Ujutro je stvarno izgledao prestra en. veæ su ga ostavili i da truli. neprestano se alio majci. Miris antiseptièkog sredstva koji je unosila bio je gotovo nepodno ljiv. Istini za volju. Nisam èak ni siguran da uopæe i postoji. i prema tome. stalo dr i u enklavama. Lice mu je oteklo. nemate ni vi. stalno nas se podsjeæa koliko je u onom to ljudi rade kozm ièkih pretenzija. Adolfa nitko nije smio posjeæivati.posve neprilièna reakcija. Sveæenici su uistinu la ljivci. nakon to se Adolf oporavio. Maestro nas. Aloisu se èinilo kako mu sin èak plaèe u snu. od te kog sluèaja. Lijeènik je obitelj upozorio da bi se moglo raditi i o e ncefalitisu. ako Edmundu po tedi ivot. Mo da bi bilo prikladno reæi zavr nu rijeè o Der Alteu. Koliko li ih je samo udaralo krilcima do samog kraja! Adolf je alovao u ti ini. Ako prekr im ovaj zav jet. Adolf nije samo mislio na Der Altea. Poèeo se gubiti. bez obzira na trule . Tko zna? S obzirom na m alobrojne naznake koje mi uopæe stoje na raspolaganju. Pretpos tavljam kako je bio vrsta dugogodi njeg klijenta kakvu. s maskom od gaze na licu." Nikad neæemo saznati bi li Alois takvu prisegu i odr ao.Adolfu je za Bo iæ kupio zraènu pu ku. jer nisam ba bio siguran da smo starog u pakao odnijeli u nekom ve likom stilu. pod kraj. a nakon toga bi ruke oprala antiseptièkim sredstvom. Dobio je osip. O vi im stvarima nemaju pojma. Kako sam i spomenuo. 6. Cesto nam opet ukazuju na Nietzscheovu nemoralnu primjedbu: "Svi su sveæenici la ljivci. Korist koju bismo od njega mogli imati svakako je i èezla. A onda je. "Imat æemo zadovoljstvo opet prihvatiti tu sitnu ribu . nehranjene pèele su na hladnoæi pou-gibale. kako æe ih Gospodin za vjeru nagrad iti poslije smrti. Brinuo je gdje bi sad mogao biti Der Alte. Da bi nam se odr ao moral. neka umrem. ne znam puno o paklu.ustinjaka. nalazio na putu u raj. naposljetku. k ad smo veæ kod toga.to je prava rijeè . pa æe djeèaku biti od velike vrijednosti. ali po tedi djeèakov." "A kako bi drugaèije i bilo?" veli Maestro. Klara je kuæu dr ala u strogoj karanteni. veæ bi èesto po elio da ne volja ospica zadesi i Edmunda.a jedva da je znao za to . Nisu li svi ba tako gledali na njega? Bolestan. bilo mu je Dvorac u umi 331 dosadno. koji je svoje kuglice ispaljivao dovoljnom snagom da obori vjevericu ili takora. A. ali mu se pojaèao nemir .

Edmund preminuo 2. Mal o utjehe. Osjeæao sam se kao da sam i sam meðu o alo æenima. "Trebam te". Tad mogu razgovarati s na im Gustavom i Idom i Ottom. Ne s mijete izlaziti iz kuæe. u stanj u . Molitva mo e podnositelju ispasti pogibeljno iskustvo. no ne mogu se suzdr ati a da ne primijetim k ako. To æe biti dosta. ako ne napravi ne to grozno. iskrene i najva nije molit ve. Ona je naposljetku rekla: "Mora prestati biti tako strog prema Adolfu." "Hoæe li barem ostati kod kuæe. Ali ja tamo odlazim naæi mir." Prije nego to je i zavr io reèenicu. "crkvi koju mrzi .) Nisam bio siguran to to u stvari osjeæam.blokirati èak i presudne. godine. u zemlju morao zakopati tajnu koja je bila tako izravna i moæna p oput ruke koja viri iz groba). kazala je. Ni kad vi e neæu udariti Adolfa. a ni ja nisam za to bio spreman. "premlada da bi se brinula zbog skandala. Ni sama nije bila spremna za spr ovod. rekla je Klara. Napiti se da manje boli. ni Klara nije bila sasvim pribrana. Reci im da sm o bolesni. malo ima brakova u kojima se prisega ne opovrgne tajnom za kletvom. I sam je jedva povjerovao to govori. Znao sam jedino da Adolf jo nije bio spreman da poène smi ljati bratovu smrt (jer bi. Poku at æe te odvesti u toèionicu. mo e li mi barem to obeæati?" upitala je Angela. On ti je sad jedina nada da æe imati dobrog sina." No. iz mog iskustva."i s Edmundom. a kad je ulog dovoljno visok. Edmund je bio prvo dijete prema kojem sam osjetio tako neobièan skup èuvsta va poput ljubavi (ili mi je barem od sveg srca bio drag. Mi smo. Gledamo na njih kao na ne to to Dummkopfu poveæava zamor." Takvo to joj nikad prije nije kazao.) Radi se o tome da je. Ne smijem! Zato æe danas ti biti gazdarica obitelji. samo im reci kako su ti roditelji potreseni. "Da". Barem na d ana nji dan. objavio je. bile one blokirane ili ne. rekla je Klara. "Sveèano prise em. Potom je zaplakao. " eli li da u crk vi napravim scenu? Crkvi koju mrzim?" Po prvi je put u njihovom braku ona srdito podigla glas. takav je bio na Alois. svoju æemo moæ i iskoristiti. "Ne mogu danas kontrolirati osjeæaje". Jeftino ga domo ljublje razbje njuje. ti mora biti gazdarica. jedna od na ih najkorisn ijih provenijencija. Sebi je veæ kazao: "Ne." "Ti si mu rob. veljaèe 1900. a sad" . "Nemam povjerenja u sebe. "Potrebno mi je da danas ostane sa mnom u ovoj kuæi. Neka za promjenu Bog èuje to ona eli. Adolfa neæu nikad vi e udariti. rekao je.A onda je Edmund umro. Ni ja nisam bio bez krivnje." Nisu se svaðali. Nikad ga prije nisa m vidjela jecati. naposljetku. Da." 334 Norman Mailer Angela je rekla: "Mora u crkvu sa mnom i Adolfom. Jeftine molitve. veæ je ponovno zaplakao.do ao je re d na nju da bri ne u plaè . Ne mogu ga ostaviti samog. Dvorac u umi 333 7Na dan Edmundovog sprovoda. Sto je i istina". "Obeæat æu to". a ni tvoj otac ne mo e iæi. rekao je. Gotovo je izvan sebe. Èak joj nije objasnio razlog. (Jeftino je domoljublje. Stoga je Klara Angeli kazala kako æe morati predstavljati obitelj." "To ovisi o tvom ocu. "Bojim s kako æe on htjeti izaæi. Jer na pogreb iæi ne mogu. Danas nisam u stanju ostati priseban. Poèel a se pitati je li njenoj obitelji uni tenje suðeno. usprkos Klarinim i Aloisovim molitvama. "Jest". "Ako te ljudi b udu pitali. Ne u tom èasu. Jeftine ga molitve zamaraju. Angela. primjerice. rekao je. poveæava mu ravnodu nost. "Ali ako ostane danas ovdje sa mno m. izbit æe skandal ako se ne pojavi . èime obja njavam toplinu ko ja bi me ispunila kad sam bio u njegovom dru tvu. doista. " "Ti si". Za to ga m ora prebijati na mrtvo ime?" Alois je klimnuo glavom. Alois je Klari kazao kako neæe iæi. njemu je ovo tako stra no. s druge strane.a kori tenje je te moæi skupo . potièemo. Zagrlio ju je." ." Pogre no je mu a i enu prosuðivati dok pate. Samo je stajao kao stup soli. Zajedno su plakali.

kao da stoji u sta roj kuæi u kojoj se ispod nje raspada pod. Klara nije mogla podnijeti da razmi lja o svim tim smrtima u obitelji." . Adolf nije elio prihvatiti pomisao kako je Edmunda mo da i zlostavljao. kako bi se èovjek mogao usuditi takvu srd bu donijeti na s veto mjesto? To bi bilo kao da jo jednom prisegne na vjernost gadnome. moglo dobiti regrutiranjem klijenta poput Klare? Mogli bismo kod kand ela izazvati pomutnju to su je izgubili. Kako dubok i nesmiljen mo e biti gnjev anðela! U danima prije nego to je obolio od ospica. Kad se Klara u jednom trenutku poèela predomi ljati i kazala: "Mo da bismo ipak trebal i otiæi u crkvu"." No. Jesu li on i Klara zagaðeni ljudi? Ako je tako." "Jest". Kako je taj potajni bijes obièno uronjen u ku ne vode skromnosti. Od pobo nih se ljudi onima u njihovoj obitelji s manje pobo nosti zna pomutiti um. tijekom tog dugog dana koji su proveli kod kuæe. Edmunda je odveo na etnju u umu. rekao je Adolf u sebi. da se morao zagledati u dugo potiskivano sjeæanje na rodo-skvrnuæe. Um orila se od vjerovanja kako je za to sigurno kriva ona. Priznajem kako sam bio u isku enju da joj priðem. Aloisa je obuzeo strah. Angela je samo rekla: "Prije nego odemo. Ostav i sama s Aloisom. koliko bi samo trebalo raditi da se tako svje i te ak klijent obuèi. iznad lije vog uha. pa opet do èela. Po novo je zaplakao. "To nij e bilo ni ta vi e". rekao si je. takv i nam nisu odlièni klijenti." 8." 336 Norman Mailer "Ne budi lud". Tad je Adolf re kao svojim najdrhtavijim glasom: "Sad je sve to u mojoj vlasti. jako ga je brzo obuzeo u as." "Ali ti si mi brat. makar se koji put nekima od njih i poslu imo. Je li to bila srd ba prema Bogu? Sad se i on a bojala otiæi u crkvu. "istina je. veæ i braæe i sestara. Sto bi se. "od onog kako je Alois mladi postupao prema meni. To je u stvari bilo ono to je rekao. mora se okupati." No. naposljetku. Ne samo o smrti svoje djece." Klara se u sebi zapitala: "Pa to je tu tako stra no kad èovjek s lomljenog srca plaèe u crkvi?" Poèela se pitati. p oèela osjeæati stra ne bljeskove u grudima.Boga koji s njima ne postupa onako kako su prema njihovom mi lj enju zaslu ili. I tako su na Adolfovo iznenaðenje. brzo sam shvatio da se kod Klare radi tek o pobuni. Jer bi dolazak zlih ljudi na sprovod pre minulom mogao tetiti. on me zapravo mrzi. Kad je pitao za razlog. Opet smrdi . on i Angela sami oti li u crkvu. ali sam znao da æe Maestro to odbiti . rekao je Adolf. "Zar da se slomim javno?" ponovio je." "Bolje je da ti je vlasnik mozga brat."U uti!" rekla je Klara. Osjeæala se strahovito iscrpljenom. "T o je gore od smrti. No. Pobo nost zna poslu iti i kao zid koji spreèava da shvate kako se te k o srditi na Boga . Ponavljanj e ubija du u. Polako je. to kod pobo nih ljud i nije rijetkost. I stvarno. Tog se napornog dana Alois zbog gubitka Edmunda osjetio tako Dvorac u umi 335 pora enim. Je li Alois zao? Je li ona? Sto je sa zavjetom koji je dala kad se èinilo da Alois mladi be ivotno le i na tlu? Mo da je bo lje. 9Do Adolfa nije dopiralo ni ta od onog to se na sprovodu govorilo. nego neki stranac. bolje je da se tamo ne pojave. Jo uvij ek nije bio miran zbog po ara." "Kako mo e tako ne to reæi?" pitao je Edmund. Tvoj je mozak mo j. Da. U istom satu u kojem je umro Edmund. ispod zatiljka i potom iznad desnog uha. No. da. pa ga je i dalje brinula Edmundova odanost. "Za to misli da su Indijanci uzimali skalpove? Jer j e to jedini naèin na koji se netom zarobljenu osobu mo e posjedovati. "To je glupo. a njoj je svejedno hoæe li se spasiti. Misli da sa m prema Edmundu bio okrutan. Edmundu bi moglo biti bolje to je umro. Glava mu je bila u ognjici. Moj je otac Edmunda dr ao svojom jedino m nadom. Usput j e uzeo granèicu i brata skalpirao tako to mu je tapom ocrtao krug. od èela. Alois mu je kazao: "Ti si mi sad jedina nada. "Zar Bog ne bi mogao biti milosrdan?" pitala se. Stranac bi ga mogao ba citi.

Edmund a je tako volio!" A kad se na Adolfovom licu pojavio otrovan izraz. 'Iæi na sprovod tako usmrðen? Ulazi u kadu'. "Ne". Pre ivio je. No." Nije se zaustavljala. a ja sam ti rekao da bi pre dugo trajalo da se zagrije voda. Muèiti glavobolje." "Na to misli ?" odgovorio joj je. No. Èak se i Bogu molio da mu omoguæi da prestane misliti na Edmunda. "O". ali nije zaplakao. a sad nije do la u crkvu. Sad je. Nije se èak mogao ni pretvarati da bi moglo biti drugaèije. sad je rekao. spreman i sam izazivati nelagodu. Mo da je smrdio i dal je. Ne danas. Rekla si. kao nagrada za tu primjedbu." To je. Adolfe. Okrenuo se Adolfu i kazao mu: "Ti 338 Norman Mailer si sad moj ivot." "A. Edmund je bio divno d ijete. Naredio si je da ne razmi lja vi e o Emundu. na li su oca otek log i crvenog lica." Zagrlio ga je i iznova zaplakao. Samo se poprskao i obrisao. Tako su slabi. Mo da je bio od abranik sudbine. ii. da se ne mogu ni p omaknuti. znala mu je govoriti. kojoj je bilo neugodno." Edmund je bio na rubu plaèa. kuæi su hodali u ti ini. Donekle je to i uspio. "Okupao sam se. krenula za njim. Tako mu se i sjeæanje gnojilo u srcu. Sjetio se u asa u Edmundovom pogledu dok je slu ao prièe braæe Grimm. kojim su koraèali ka d su se vraæali iz ume. Istog èasa kad su se na li izvan dosluha svih sa sprovoda. "Mrzim oca". To æe biti prvi znak." "Ne vjerujem ti. izderala se na njega tako jako da je pobjegao: "Lo a osoba! Grozna! Ti si èudovi te!" Kad je u umi ostao sam. Ona je. Ti si me na to i natjerala . Sad mu se èinilo da je majka spremna diæi ruke od njega. Sjeæanje mu je izazivalo vrlo neobiènu bol. Kako je to stra no." Tako ga je rasrdila da je sa umske staze si ao u neuga eni snijeg. To zna . Boljet æe te glava. ti mo da ba i nisi dobra osoba. Kad ga je Angela sustigla. bilo joj je neugodno. dodala je i "kako ga je i trebao voljeti. Pretvarala se da je volj ela Edmunda. . Nemam neugodan vonj. Nitko nije bolji od nje! Kako mo e takvo to reæi? Pati zbog tvog oca."i dalje neugodno miri e . Morat æu mu opet vratiti osjeæaje koje je gajio kad su mu bile tri godine i kad ga je majka obo avala. Osjeæao ju je u srcu i bila je tako o tra po put ivera koji se zabije pod nokat. rekao si je. Sjetio se kako ga je Klara nekad zvala ein Liebl ing Gottes. Otac mu je i dalje mislio kako je Edmund jedina nada. Vidio sam kakva me obnova èeka. korak po korak. "Njima je to tako stra an dan .morala je to pono viti! ." "A kad æe to biti?" " Kad ti ka em. Za to onda mora osjeæati takvu krivnju? Neka bol osjeæa ona. Adolfovo srce tuklo u ritmu. pomislio je Adolf. Sad je na njega do ao red da plaèe. Mislim da ti nisi postao vlasnik nièeg.oboje su ostali u krevetu. Najlj ubaznija. Kuæi su se vraæali u ti ini. Snijeg je bio tako hladan. Dok su se brat i sestra udaljavali od groba. Kako su te rijeèi la ne. Tako bezosjeæajno! Dvorac u umi 337 10. A tebi je bilo svejedno. Sto za tebe ne mogu reæi. Okupao sam se. rekao je Edmund." Angela je rekla: "Okupan ili ne. podjednako srdita. vidjet æe ti razliku. u crkvi. kad su ostali sami i mogli krenuti u umu. kao to èovjeku uspije veæi dio ivera izvuæi ispod nokta. kao to je napustila Edmunda. A kako je to mogla sprijeèiti? Poku avala je objasniti da joj se roditelji lo e osjeæaju." Morao se okupati u hladnoj vodi. Mozak mi se èini isti kao p rije."Vrati mi ga". Adolf je ipak rekao: "Za to li sam sa mo siguran kako mi majka neæe doæi na pogreb?" Angela ga je prekorila: "Klara je najbolja osoba koju sam u ivotu upoznala. uz moju pomoæ. komadiæ koji je ostao sad je postao kor ijen. ali je bila i uzbuðena to je u centru pa nje. Adolf je poèeo strahovati od vlastite smrti. Èak i na dan bratovog sprovoda" . "zabranjujem ti da mi se tako obraæa . jer je znala da je pocrvenjela. a kad su stigli. bila i istina. neki su od o alo æenih obratili pozornost na Angelu. ("Bo ji miljenik"). Nije bio poput Gustava i drugih. "ti si tako poseban. "Hoæu kad za to dode vrijeme. ponovio je sam sebi Adolf.

Nekoliko dana nakon pogreba, pripremio sam Adolfu urezivanje u san. Anðeo mu je ka zao kako æe se njegovi okrutni postupci prema Edmundu u buduænosti pokazati opravdan im. Za to? Jer je Adolfu u ranom djetinjstvu po teðen ivot. Tek æe se pokazati s kojom sv rhom. Samo treba poslu ati svaku zapovijed koju dobije odozgo. Tako æe moæi izbjeæi svak u obiènu smrt. Postat æe Bo ji dar ljudima, estok poput vatre, sna an poput èelika. Bio je to pozorno pripremljen san, no pitao sam se ne usaðujemo li mu takvo uvjere nje prerano. Iz njega je proizlazilo kako æe ivjeti vjeèno. Naravno, nije sasvim nemo guæe u to povjerovati. To to ni jedan mu karac ili ena nisu u stanju zamisliti vlastit u smrt mo e se lako objasniti: du a, spreman sam ustvrditi, besmrtnost i oèekuje. Ona to u nekoj mjeri doista i dobije. Mnogi se ljudi, naposljetku, ponovno rode. Ne e lim tvrditi kako do toga dolazi zato to je sveæenik rukom pre ao nad èovjekom uronjenim u vodu, ne, do ponovnog roðenja dolazi reinkarnacijom. Maestro nam je kazao kako je to dio konceptualne sheme koju je osmislio D. K. "Sebe uistinu vidi Bo anstveni m umjetnikom. Naravno, on je i smetenjak - stvorio je toliko proma enih stvari. Do bar dio su katastrofe, koje potom gurne natrag u hranidbeni lanac. To mu je jedi ni naèin da sprijeèi da njegovi mnogobrojni, mediokritetski i èesto besmisleni okoti o stalima posve zagu e moguænost opstanka. Jest, priznat æu, uporan je. I dalje nastoji popraviti ono to je prije stvorio." Kako je to objasnio Maestro, Dummkopf æe sigurn o nastojati poku ati popraviti èak i najmanje uspjela ljudska biæa. I to je razlog za to tako malo ljudi istinski vjeruje u prestanak vlastitog postojanja. To bi rekli i naglas, kad se ne bi bojali da æe ispasti smije ni. A prava ih tjeskoba hvata od s traha da æe ih novi ivot, zbog naèina na koji su uludo potro ili posljednji, dovesti bl i e vrelini Dummkopfove srd be, da, bli e nego to su se primakli u prethodnom postojanj u. Èovjekovo novo ivotno stanje mo e biti odraz lo e pro ivljenog prethodnog ivoDvorac u umi 339 ta. Stoga im ponovno roðenje mo e biti pravi primjer ivota u paklu. Iako nam Maestro ne daje odgovore na takva pitanja, uvjeren sam da kod svakog ljudskog biæa postoji podruèje nesvjesnog u kojem opstaje vjera u vlastitu besmrtnost. Nama ta ljudska vjera u vlastitu besmrtnost stvara znatne pote koæe. Mnogi meðu na im mu k arcima i enama, posebno u zreloj dobi, zakljuèe da æe se, ako se za svoje grijehe pok aju, ponovno roditi. To i kod dotad pouzdanih klijenata izaziva potpunu pomutnju . A njihovo oèekivanje, naposljetku, tu i nije posve neutemeljeno. Koliko god neko licina ljudi koje Bog odabere za ponovno roðenje bila ogavna ili bez elje da se pok aje, on vjerojatno doista osjeæa da u njima ima ne to iznimno, èak ako se pro li put i n ije uspjelo razviti. U tom sam se trenutku èak zapitao ima li Maestro mo da kakav prikriveni utjecaj na D . K.-ove odluke? To je oèito pitanje koje nadilazi moje moguænosti, no stvarno se èini kako Maestro zna koji su od na ih klijenata odabrani za ponovno roðenje. No, ako bi h o tome elio progovoriti s vi e utemeljenja, morao bih znati kako D. K. vidi buduæno st onog to je stvorio. Mo e li se ona usporediti s nemilosr-dno æu na eg Maestra? Je li n emilosrdnost uistinu strast nu na meðu tim bo anskim silama? 12. Nekoliko mjeseci nakon Edmundove smrti, Klaru je poèeo spopadati strah. Je li moguæe da je Adolfovo postupanje s Edmundom nadilazilo obiènu okrutnost? Da njegov stav nije bio i neoprostiv? Angela joj je kazala kako je, dok su se braæa zajedno igral a, èula Adija kako Edmunda stra i bajkama braæe Grimm, i to onim najgorim. S prozora svoje spavaæe sobe, Klara je mogla vidjeti Adolfa kako, sjedeæi na groblja nskom zidu, puca na takore. Trznula bi se svaki put kad bi èula pucanj iz zraène pu ke. Njoj je to oru je bilo ravno grubom glasu. Èinilo joj se da mo e osjetiti kako joj se s groblja pribli avaju nezadovoljni duhovi. Kad nam netko nije klijent, na njega ipak imamo ne to malo utjecaja, a u ovom sluèaju nimalo nisam elio da Klara Adolfa gu rne jo dublje u depresiju, stoga sam joj u snovima stvarao ozraèja u kojima sam tvr dio kako Adi nije zao, veæ samo stra no pati. Tom se tehnikom mo emo slu iti kod svake m ajke koja je zadr ala 34Q Norman Mailer barem malo ljubavi za svoje dijete. Stoga se, s vremenom, stanje ipak popravilo. Klara je opet shvatila kako Aloisu treba mijenjati osjeæaje. Svom je mu u kazala ka ko je djeèakovo grozno raspolo enje poèelo utjecati na njegove ocjene u leondin koj osno

vnoj koli. To se sigurno moglo objasniti alo æu za Edmundom. "Ali, uz to je i u strahu od tebe", Klara se usudila reæi. "Grozi se moguænosti da te razoèara. Alois, mora prem a svom sinu opet postati ljubazan." Progovorila je iz srca, no jedini je rezultat bilo to to su njega te rijeèi podsjet ile na Edmunda. A Adolf, avaj, nije bio Edmund. No, svejedno je klimao glavom. "Poku at æu", rekao je. "Ponekad mi se srce zalupi poput vrata." A sad kad su se u njoj ponovno pobudili osjeæaji, Klara ih nije namjeravala zatomi ti. Mora otkriti kako da obnovi bliskost s Adolfom. Njegovo se srce takoðer znalo zatvoriti poput vrata. No, primijetila je kako se Adolfa nova 1900. godina sna no dojmila. "Adolfe, to æe biti tvoje stoljeæe", kazala mu je. "To znam. U buduænosti æe nap raviti sjajne stvari." Kad mu se takvim glasom obratila, osjetio se va nim, no nije znao bi li joj povjer ovao. Kako to mo e biti njegovo stoljeæe? U tom se trenutku osjeæao nesposobnim ostvar iti bilo to od veæe vrijednosti. Stoga je zanovijetao. "Je li to istina?" stalo ju je zapitkivao. Na kraju joj se dovoljno omaklo da se otkrije istina. "Ti si onaj kojeg moram voljeti", rekla mu je. Adolf je razmi ljao o naèinu na koji je to sroèila . Po prvi je put postao svjestan da ene ne postoje samo zato da te vole po du nosti . Mogle su ponuditi i pravu ljubav, ili pak surogat na koji se nisi mogao tako o sloniti. Tu se upleo Maestro. "Nemoj ga", reèeno mi je, "poticati na prekomjerno zanimanje za ene. Neka ostane ustra en." 13Pod kraj ljeta, kad je bilo magle a s brojnih su se nadgrobnih spomenika dizali mirisi mahovine i plijesni, Adolf bi pred veèer sjedio na vla nom, niskom grobljansk om zidu i èekao da u sumrak izmile takori. Kad su gledali na zapad, oèi bi im sjale p ri sunèevom zalasku, èak i onom najoblaènijem, pa bi bili dobre mete. No, kad bi uspio nekog svojom zraènicom i pogoditi, le ini se nije usuðivao pribli iti. Veèer Dvorac u umi 34i je bila preblizu da bi se osmjelio iskoraèiti sa svog zidiæa i stupiti na grobljansk u tratinu. No, rano ujutro, prije nego to bi oti ao u kolu, pro ao bi tuda, pa ako neki pas ili m aèka nisu noæu bili voljni istra iti to ima na groblju, a takorova bi le ina i dalje le a netaknuta, udahnuo bi prve naznake vonja strvine. Tad bi ivnuo. Pitao se je li do sliènih promjena veæ do lo i na Edmundovom tijelu. Ni u proljeæe nije bio spreman opet iæi u umu. Dr ao se svog prijestolja na grobljansko m zidu. Ja sam se, pak, odluèio Adolfu i dalje poticati osjeæaj krivnje. A uskoro mi se intu icija pokazala ispravnom. Kand eli vrlo vole krivnju, jer kod svojih klijenata bez iznimke ele pojaèati sve impulse okaja-nja, dok mi krivnju obièno nastojimo kalcific irati, uèiniti je, da tako ka em, krutom poput kostiju. Iako je to poveæavalo rizik su a vanja buduæih moguænosti psihe, Adolfa sam morao podiæi iz depresije prije nego postan e ekstremna. Depresija mo e skliznuti u zastranjenje. Adi je èesto naveèer sjedio na g robljanskom zidu pitajuæi se to bi uèinio kad bi se Edmundova ruka iznenada podigla i z groba. Bi li pobjegao? Bi li poku ao razgovarati s njim? Tra io oprost? Ili zasuo ud kuglicama iz svoje zraènice? Cijele zime, proljeæa i ljeta 1900. godine, sjeæanje na Edmundovu bolest le alo mu je kao kamen na srcu. Razlog za to nije bilo te ko razabrati. Adolf je jo uvijek imao ne to prièuva savjesti. Samosa alijevanje najèe æe koristimo da bismo ru nijim èuvstvima podmazali pristup srcu, d k nam savjest postaje protivnikom. Kand eli se slu e savje æu kad ljude ele natjerati da se saberu. Mi pak, kad radimo sa svojim najboljim klijentima, dajemo sve od sebe da savjest do kraja iskorijenimo. Kad nam to napokon uspije, poèinjemo stvarati f aksimil savjesti, spreman opravdati veæinu strasti to ih kand eli nastoje suzbiti: po hlepu, po udu, zavist - nema potrebe navoditi svih sedam posveæenih. Radi se o tome da, kad taj surogat dokraja razvijemo, na im se klijentima uveæava moguænost opravdava nja ru nih postupaka. Time smo savjest uspje no li ili sramnih sjeæanja, na temelju koji h se isprva i razvila. Mogu dodati da najvi e uspjeha imamo kad u staroj, gotovo i spra njenoj savjesti jo ima dovoljno tvrdoglavih ostataka da se krenu natjecati s èov jekovim novosteèenim osjeæajem odmaknutosti, pa na njih gleda kao na beskoristan biè,

neprijatelja svoje dobrobiti. Naravno, serijski ubojice koji se ponose 342Norman Mailer svojom smiono æu, savjest obièno uspiju do kraja oèistiti. Uz to nam veliku korist donos e i ratovi, u kojima vojnik postane besavjestan. Tad nam se posao krajnje pojedn ostavi. U mirnim su razdobljima potrebne vje tine naprednih vragova poput mene. Mo gu reèi kako nagovoriti èovjeka da ubije drugog nije nimalo rutinska stvar. Kad ih s e pusti da prosuðuju sami, zabrinu se da bi umorstvo moglo biti najsebièniji èin. Prim itivni narodi znaju da je to istina. Kad se spreme u nekoj od svojih sveèanosti rtv ovati ivotinju, dovoljno su pametni da, prije nego to joj prerezu vrat, zatra e opro st. Ja sam pak sad bio spreman uèvrstiti Adolfov osjeæaj moæi, koji ubojstvo daje ubojici. Bio je, naravno, premlad za na e najrazvijenije tehnike, no pripremio sam san koj i sam mu i urezao, u kojem je Adolf postao junak francusko-pruskog rata 1870. go dine. U snu mu je natuk-nuto kako je tamo u prethodnom ivotu i bio, gotovo dva de setljeæa prije nego to se 1889. godine rodio. Nije ga bilo te ko navesti da povjeruje kako je masakrirao cijeli vod francuskih vojnika, kad su napravili kardinalnu p ogre ku i napali njegov usamljeni, istureni polo aj. Naravno, takvo je urezivanje bi lo vulgarno, no njime sam pripremio temelj na koji æu poslije slagati profinjenije impulse. Sam po sebi je san o francusko-pruskom ratu bio obièno ispunjavanje elje, a tome je uèinak krajnje privremen. Dopustite i da ka em kako smo mi znali sve o ispunjavanju elja davno prije nego to j e dr. Freud imao o tome bilo to za reæi. Na pristup ljudskoj psihologiji nu no mora bi ti mnogo dublji. Mi se na povr nost mnogih Freudovih analiza mo emo samo osmjehnuti. A sam je za to kriv. Naposljetku, nije se uopæe elio baviti anðelima ili demonima i namjerno je odluèio da ni u velikim niti manjim ljudskim pitanjima ne prizna anga ma n ni Dummkopfa niti Maestra. S druge strane, dobrog se doktora ipak mo e malo i pohvaliti, na raèun opisa ega. Ta j je koncept postao jedno od sredstava koja su ljudima omoguæila da, u procjeni po maka u samo vrednovan ju unutar ega, gotovo dostignu na e sposobnosti. Neka se zna i da je u ari tu moje pozornosti sad bilo stanje Adol-fovog ega. Ne bi bilo korisno stalno mu uveæavati mi ljenje o vlastitoj vrijednosti ako bi, istovreme no, bio u asnut nad moguæno æu da je uistinu pridonio Edmundovoj smrti. Kako u to nije el io povjerovati, sigurno se osjeæao krivim, a najgore od svega bilo je to to uopæe nis am znao odgovor. Je li, ili nije? Dvorac u umi 343 Èinjenice su bile jednostavne - to znaèi da je sam èin bio jasan, no posljedice nisu. J ednog je jutra, kad je Angela s Klarom i Paulom radila u vrtu, a Alois oti ao na s voju etnju, Adolf nai ao dok se Edmund sam igrao u sobi koju su dijelili do Adolfov e bolesti. Adolf je do ao do njega i poljubio ga. Tako jednostavno. Moram priznati da sam ga ja na to naveo. Ako sam osobno i osjeæao ne to to bi se moglo usporediti s naklono æu pre ma Edmundu, u toj situaciji nisam mogao mnogo napraviti. Tih dana nisam bio prip ravan odbiti zapovijed koju mi je izravno dao Maestro. "Za to me ljubi ?" upitao je Edmund. "Jer te volim." "Voli me?" "Volim te, Edmunde." "A skalpirao si me jer me voli ?" "To mora zaboraviti. Mora mi oprostiti. Èini mi se da sam zato dobio ospice. Kasnije sam se zbog sebe tako sramio." "Je li to istina?" "Mislim da jest. I zato te moram ponovno poljubiti. Tako ti mogu vratiti skalp." "Ne treba . Danas me ne boli glava." "Ne smijemo riskirati. Daj da te opet poljubim." "Nije li to pogre no? Ipak si imao te ospice?" "Izmeðu brata i sestre bi bilo pogre no, da. Ali meðu braæom nije. Medicina je ustanovil a da se braæa mogu poljubiti èak i kad jedan od njih ima ospice." "Mama je rekla da ne smijemo. Ne bismo te jo smjeli ljubiti." "Mama ne shvaæa da je to meðu braæom u redu."

veæ su prije dosegli svoj znaèaj. jo nisam slutio kakve bi to razmjere moglo u buduænosti po primiti. rekao je i vi e puta poljubio Edmunda. u Adol fovom snu. Veæina dr avnika koji su u ratno doba postali uspje ni vo de. Njegov seksualni duh.nastojao opustiti tako to je svojim tajnicama za veèerom prièao stare anegdote.po svim mjerilima osim na eg . Adi ipak voli. Èini mi se ipak zanimljivim kako je posljednjih mjeseci ivota Hitler elio da ga krem iraju. to neæe biti izravno vezano za mjesece koji su slijedili nakon Edm undove smrti. Naravno . Ili mo da nismo. novi vod francuskih vojnika do ivljavao masakr." "Da vidim prste dok se bude zaklinjao.) U to nam vrijeme tjelesni drug vi e nije bio nima . jo oèito nije bila poprimila stanje aktivne udnje. Fiihrer bi se. Mislim da je pred kraj Hitler veæ bio tako umoran da je i on dijelio to mi ljenje. ispru enih prstiju. Stoga. U sebe su ugradili sposobnost da zbog broja rta va na drugoj strani ne provode besane noæi. Da nije bilo toga. s ovlastima da likvidira mase ljudi. Edmund je dobio ospice. Njih naziva "va im isparavanji-ma". Odluèio sam da mu skrenem misli tako 344 Norman Mailer to æu mu ispunjavati elju za eljom. p otkraj ivota. Dame su te prièe o njegovom juna tvu uveseljavale. slinavim djeèaèkim poljupcem. Tih sam godina u potpunosti slijedio Maestrove upute. 190 0. iako æe ga mo da zamijeniti religija. Najneugodniji vid njegovog ivota uvijek mu je bilo tijelo. To mu je omoguæavalo da povjeruje kako æe se njegov vlastiti kraj razliko vati od drugih. Naravno. "Ku nem se". to je hrabro podnosio. A bolest se pokazala smrtonosnom. kako je Engels jednom napisao Marx u. a èitatelja moram upozoriti i kako Maestro mrzi velike misli svojih podreðenih. U ivao je u enskom divlj enju koje sa sobom nije povlaèilo i nervozu odluke o moguæem sno aju. a mi s mo se trudili da tako i ostane. uvje ravao je tajnice."Kune se?" "Kunem. Nikad nije ni pisnuo. no tad mu je. godine. Tad je veæ izgledao mnogo stariji od svoje stvarne dobi . nikad se nije upu tao u potragu za slavom ili pogi belji novog bluda. Bio je tako sretan to ga. G odine 1944. Nisam znao vi e od Adolfa.. Isto bih radio i s Luigijem Luchenijem. mislim da bi Adolf nap osljetku bio spreman svoju psihièku snagu pretoèiti u èvrsto uvjerenje kako ubojstvo u bojicu osna uje. za ego treba i vrlo tvrda ljuska. A sad su do li u posjed najmoænijeg od svi h dru tvenih motora za psihièko otupljivanje . istina je i da nekom tko je postao nadglednik smrti. a Edmund mu je poljubac uzvratio. Podsjeæa nas da se vratimo stv arima za koje smo nadle ni. No. (Kod Adolfa je strah da æe se osramotiti bio vrlo izra en. Njihova nam vjera nudi velik potencijal za razvoj u nenadma ivo oru je masovno g uni tenja. Volimo fundamental iste. KNJIGA TRINAESTA Alois i Adolf I. kad bi iza ao iz svog podzemnog skloni ta u istoèno j Pruskoj . godini.i Adolf je bio spreman u ivati u prednostima starosti. naposljetku. kako ne bi odmah osjetio u as zbog c ijene koju mu za sve plaæa du a. ba poput amerièkog Indijanca koji podnosi muèenje. a poku avao sa m tek ojaèati kakav rani osjeæaj da bi i Adolf jednom mogao postati visoki agent bog ova smrti. no kvantiteta stvarno prelazi u kvalitetu.Wolfschanzea . Spremnost Adolfa Hitlera da ljude istrebljuje u plinskim komorama u to doba.domoljublja! To je i dalje najpouzdan ije sredstvo za voðenje masa." Adolfa sam tad sasvim sigurno nagonio ja. Pripovijedao bi kako ga je otac poèesto znao i ibati. Podigao je ruke. koja mu je zbog rata koji je gubio bila jedna 348 Norman Mailer od najgorih u ivotu. tako da vjerujem kako bi moj trud i poluèio eljeni uèinak da nije bilo drugih prob lema s kojima se morao hvatati u ko tac. Bili smo odgovorni za njegovu smrt. ako progovorim o 1945.postala gadnija od torza. da mi je u svojoj mladosti bio klijent.bilo mu je pedeset i pet god ina . Stoga je iz noæi u noæ. To su osobni zakljuèci. du a . Same po sebi pojedinaèno neæe imati nekog velikog uè a. tako razlièit od Aloisovog.

Alois je vidio da se veæina èlanova prema Friedmannu odnosi s p o tovanjem. Jednom je. stigli su izvana.' A èesto bih morao èekati i po èetvrt sata pa i dulje. Oti ao sam ravno do stola za ko im je sjedio benavo u mene zureæi i prodrmao ga. godine krenuo u ni u gimnaziju. 2. Nije mogao podni jeti to u jutro neæe biti Edmunda da ga pozdravi. koji je veæ osamnaest godina bio èlan Austrijskog o kru nog kolskog odbora. ako bi se tamo slomio. da je na svakih stotinu ljudi bio jedan takav. do svog æe petnaestog roðendana dobiti diplomu. nezakonito dijete ene koja je spav ala na sijenu u nekori tenom valovu. Mnogi su se od njih i asi milirali. 'Oèe'. da ona nije pretpostavljala kako je i on idov. zadiml jenu toèionicu.kazao b i Klari. rekao je u sebi. sad manje pio. ka em vam. Izjavio je kako bi radije i ao u klas iènu gimnaziju. Nisu hodali u starim kaftani-ma ustajalog vonja. dobro znam kakav al kohol mo e biti demon. gdje se naglasak stavljao na praktiène predmete. moleæi a i koreæi. u toèionici bi vi e pio. Zbog mojeg mi je oca bio biè bo ji mladih dana. razgovarajuæi s Hansom Frankom rekao: "Kad m i je bilo deset ili dvanaest godina. u stvari. Ako mu sljedeæe èetiri godine uspije proæi sva èetiri razreda.lo nu an za ispunjenje ciljeva. Na noge lagane. rekao sam mu. Na temelju pristojne dobrodo lice koja ga je s ad doèekivala na Buergerabendu. Ako je idov prihvatljiv sudionicima Buergerabenda. Ne. a to mu je uèvrstilo uvjerenje kako se ljudski rod mo e podijeliti na kult ivirane i one druge. U to je vrijeme i Alois (poput Mavrhofera) poèeo smatrati kako je gradska toèionica suvi e sirova. a i on je. Kako je jo uvijek bio u koroti. Naravno. Mnogi su imali zanima nje ili su bili tvornièari. zbog tihe suæuti koju su mu sad iskazivali . Nije se usuðivao dobro popiti. 35° Norman Mailer 3Adolf je u rujnu 1900. U to je vrijem e u Linzu ivjelo estotinjak idova. 'vrijeme je da pode kuæi. uvijek su mu se èinili hladnim. onda je to i seljak. svi bi ga primali uljudno. prièa koju je prièao tajnicama sastojala se od besramnog pretjerivanja. morao sam kasno naveèer uæi u smrdljivu. poput rabina Moriza Freidmanna. to je znaèilo. poseban pojedinac. neæe on na tim veèerima previ e piti. Alois je. no rasprava se vrtjela oko klasiène gimnazije. Kakav bi to samo bio ne mu evan prizor. a mnogi su. jer je i on. Hans Frank. Da nije bilo te elegantne r azbibrige. zakljuèio je kako ima pravo pripadati njihovom dru tvu . potkraj tridesetih godina. ako se uzme u obzir da je bilo ezdes t tisuæa stanovnika. Mo da su ta gospoda bi la uljuðenija od njega. od buènih bi glasova gotovo zaplakao k ad bi se sjetio Edmunda. U poèetku je pri svojim dolascima i odlascima bio krut. poput Moriza Friedmanna. Alois i Adolf su o toj temi èesto raspravljali. cijelu bi veèer morao provesti razmi ljajuæi o smrti maloga. no njihovo mu je dru Dvorac u umi 349 tvo ipak nakratko popravljalo inaèe grozno raspolo enje. Mnogi bi mu na odlasku za eljeli sve najbo lje. prije nego to bih ga uspio natjerati da ustane. Veæina je tih ido va podrijetlom bila iz Èe ke i nisu bili tako neuglaðeni kako bi èovjek oèekivao . Cesto bi uveèer morao ostati budan jer bi i ao na Buergerabend. Ponekad bi s njima sjedila i Klara . to je bilo gotovo osam mjese ci nakon Edmundove smrti." A tu je prièu ta ko lijepo prièao da ju je Hans Frank èak ponovio tijekom niirnber kog suðenja. a ne u realnu gimnaziju. Stoga je posta o redovit sudionik i èesto bi dolazio sve èetiri veèeri u tjednu. Adi je dr ao kako bi . Dok je radio na Carini. Osjeæao se kao da je u snu pojeo zd jelicu pepela. "To je ona dobra strana vlastele". roðenjem najni eg polo aja. Nikad se nisam tako u asno sramio. A dojmilo ga se i to to je meðu èlanovima koji su na Buergerabende dolazili èesto bio i rabin po imenu Moriz Friedmann. Da. bez obzira na to koj u bi gostionicu za njihovo odr avanje odabrali. Pon ekad bi èak spomenuo kako mu je oèeva ruka na stra njicu isporuèila i po dvije stotine u daraca. Tad bih ga putem kuæi pri dr avao. osim kad su ne to skrivali. no to se popravilo. rekao si je. ponekad ne bi. Adolf ga nikad nije morao pijanog voditi kuæi. gdje je nastavni program bio usredotoèen na klasiène jezike i umjetnos t. imali poèasne savez ne polo aje. Oèeve osjeæaje nisam ni poku ao po tedjeti. Osim toga. Kad bi u ao.

"Na je djeèak nesretan. Hoæe li atmosfera tu la uopæe i poslu ati? Sjeæanje. gradonaèelnik Mavrhofer. obilje eno jadom i neistinom. pa obitelj mora raèunati na njega. Ne da bi ga isku ao. Neæe ga tamo primiti. "Absque lahore nihil". bez obzira na to koliko se potrudio." Odluèio se Adolfa pogledati u oèi. A p rvi. plaèuæi nad Edmundovom smræu. Norman Mailer i to bi oni mogli reæi o njemu." Sumnjao je da njihov znaèaj dopire do predgraða Linza. Nestalo je zadovoljstv a kakvo je osjeæao u hafeldskoj koli." (Na umu je imao Mavrhoferovu pomoæ. u Lambachu i u Leondingu. koji je p rema njegovoj majci bio i najva niji èovjek u Leondingu. rekao je Alois. To. Pona ali su se drugaèije od seljaka i gradskih klipana koje je upoznao prethodnih godina. Ubrzo je stvarno zamrzi o realnu gimnaziju." Sitnim je." Klimnuo je glavom. dodao je kako je spreman i na uèenje klasiènih jezika. Provincijalac! Tako mnogo ovih djeèaka iz Linza Leonding nisu nikad ni vidjeli . veæ ti mogu Dvorac u umi 351 pomoæi i oko upisa. Ne sam o zato to je praktièan nastavni program ono to ti treba. moæi i ta napraviti s latinskim i grèkim?" Alois mu se u tom trenu odluèio obratiti na latinskom. naravno. "Dr im kako se to svakako odnosi na olovanje. ispu tao dim. a bez ikakvog smisla ili svrhe.mu tamo dobro i lo. 4Adolfov æe se ivot sad promijeniti nagore. veæ mu se narugao. za to? To. gotovo ugu io u svom sna nom zagrljaju." Ta je nada bazdjela na duhan. majka. istovremeno u svojoj trgovi ni prodavao povræe . Cesto bi se sjetio dana kad ga ja Alois. stalno po navljajuæi: "Ti si mi jedina nada. Imao je tramvaj svaki sat. sad je bilo povezano s u lazima u realnu gimnaziju." Da. Jedan pogled na tvoje vladanje pra vopisom bit æe sasvim dovoljan. Do kraja ivota æe biti nadmoæan drugima. Sad su dvorane s njim dijelile mraèno raspolo enje. uvje banim puækanjem. "Ovaj Hitler. Mraènih dana je to bila odbojna zgrada. a ta kola. ali samo ako bi mu roditelji dali pfenige za kar tu. bez pravog truda nema nièeg. Izgubio bi vi e nego to mo e dobiti. po k i nom je danu mogao doæi tramvajem. ali. no Klara je od njega oèeki vala da ide pje ice. jer je morao klipsati natrag u Vrtnu kuæicu. nije za tebe. Svakog bi ga jutra na ovaj ili onaj naèin otac. objavio je. Svoj . dr im. "To je ono to to z naèi. "I to to znaèi?" upitala je o tro Klara. pa je preko polja i kroz umu do realke morao prevaljivati veli k put. "no to to govori nije ni amo ni tamo. Njegov je dar. Pretpostavljali su da su mu ulice blatne. pa èak i Angela podsjeæali da j e jedini preostali sin. Kako je Alois samo okrutan! Izveo je cijelu predstavu s paljenjem lule. u kojima se isticao .jako uzvi en gradonaèelnik! Adolf se veæ prvog dana u koli osjetio n edovoljno kultiviranim. No. Za tebe je bolje. umjetnièki. èuo je dvojicu uèenika kako raspravljaju o dometima operne predstave na koju su ih prethodne veèeri vodili roditelji. A k tome nije mogao ostajati nakon n astave i sklapati prijateljstva. sporim uvlaèenjem dima. To mu je bilo dovoljno da se zamisli. njegov je dobar prijatelj." "Dopu tam da pati od nesretnih misli". Da bi Aloisa naveo na pr istanak. Alois je ostao pun p rijezira. pr ije nego to je rekao: "Bez truda nema nièega. rekao je Alois." Alois je znao da èlanove Buergerabenda mo e zamoliti za preporuke za upis u klasiènu g imnaziju. ne bi bilo dovoljno. I latinskog i grèkog . a potom ga lagano ispustio. Uzdahnuo je. "Klasiène jezike? Ti to ozbiljno?" Progovorila je i Klara. U klasiènoj gimnaziji. Za to bi gradonaèelnik. Njegovi kolski kolege bili su uglavnom iz imuænih obitelji. filozofije ili povijesti umjetnosti. nesumnjivo. uèenik mora ovladati gramatikom.) "Kod druge opcije ti ne mo gu pomoæi. "Kako se èini da sad nisi u stanju o vladati njemaèkim pravopisom. Linz je bio udaljen osam kilometara od L eondinga i dvadeset puta veæi. Za vrijeme odmora. a pitao se 352. A nisu ti ni potrebni pre dmeti iz antièke povijesti. kako æe za ime onog kojeg tvoja majka zove dobrim Bogom . Oba jezika! A to je lijepo znanje. Ne vidim nikakve koristi od poku aja da se upi e u klasiènu gimnaziju. da se upi e u realku. Adolfe. Mislim da se neæe is ticati u mnogo takvih predmeta. Stoga nije povjer ovao majci kad mu je kazala: "Tvoj je otac drugi èovjek po va nosti u Leondingu. utjeèe i na drugo. mora iæi pje ke èak iz Leondinga.

" Èuo je kako se li æe s njim aptom slo ilo luèio sam se posvetiti crtanju. a ne radi uspjeha u koli. pa bi iz Leondinga morao u Linz otiæi Dvorac u umi 353 vlakom. Uvijek bi je grizao osjeæaj gubitka ako bi se novac tro io nerazumno. k ad su Austrijanci ivjeli u strahu da æe Napoleon ubrzo sa svojom vojskom prijeæi Duna v. Nije znala bi li mu vjerovala da je zakasnio na vlak. prema tome. to mu je skretalo misli s njegove korote. naroèito nakon to je saznao kako su te tro ne kule tu ostale od prvih godina devetnaestog stoljeæa. Nije stalno strahovao. ali sretnim. primjerice. Nije bilo vremena za obuku vojni ka. ozraèje u toj koli posta lo nepodno ljivo.e je ratne igre u umi mogao igrati samo subotom. zasebno. Novèiæi koji bi se na taj naèin potro ili padali su u presa hnuli bunar i stoga stra no zveckali. Stoga su izgradili te stra arske kule. pa su ga kuæi poslali s obavije æu koju je Klara morala potpisati. "Rade za sitnu plaæicu ". U srcu mu je i dalje bila izbu e na rupa. "To se vidi. No to je zato to se rizling koji toliko vole radi u Hochheimu. bio sjajna skica. veæ je imao i vi i sloj. Naravno. Mora nauèiti crtati proporcionalna tijela. To je Klari smetalo." Ono to drveæu nije rekao bilo je da su jedini uèenici koji su ga za vrijeme odmora uopæe trpjeli bili oni najru niji. Snobovi. tako uzbudio da je ejakul irao. èak ih i otac gleda s odobravanjem. Optu ivao je uèitelje za glupost i ustajali miris odjeæe. Nakon toga se osjetio malaksalim. Starom je brijestu izjavio: "To bi trebala biti napredna kola. te su mu veèeri ipak pomagale. Znao je da mora nastaviti sve dublje uranjati u svoj u tugu. Kad svoje crte e poka em roditeljima. Nema uglaðenosti. Adolfe. ali mo gu reæi da je prilièno glupa. To s u bili najpametniji i najobrazovaniji ljudi s kojima je ikad ostvario socijalni kontakt. neki bi mogli biti Pigmeji. 5Adolfovi kolski drugovi nisu bili svjesni jedne ironiène situacije. Ogavno obig ravaju oko djeèaka iz bogatih obitelji. najgluplji ili najsiroma niji. Meni je. oèeva djelomièna pohvala vrijedila je vi e od svih Klari-nih poticaja iz ljub avi. Jednog se jutra. Jedne je veèeri. No. No." Alois 354 Norman Mailer . a cijelo se vrijeme suoèavao s takvom pomutnjom da se poèeo pitati nije li mu ugro ena mentalna ravnote a. Leonding ne sam o da nije bio gradiæ blatnih ulica. Ne mogu si priu titi promjenu rub lja. "Uèitelji su". a to mu je pothranjivalo vjeru kako je i on sofisticiran èovjek. Onda bi svog brata vi e po tovala!" Imao je i druge teme. S vremenom mu se poèelo èiniti kako æe se od smrti ipak oporavi ti. 'Odlièan si crtaè'. Isto tako veli i 'Mora nauèiti vi e o perspektivi. èiji su se pripadnici redov ito sastajali na Buergerabendima. Znam da mi odlièno ide hvatanje svakog detalja na na jzanimljivijim zgradama u Leondingu i Linzu. No. Angela bi trebala onju iti uèitelje. to to ne mo e pogoditi. Propo rcije ljudi i zgrada moraju se slagati s njihovom udaljeno æu. Dala mu je za pravo. mo da èak povratiti snagu. Vjerovao je u mudrost tog starog drveæa. Nisi odredio ispravnu velièinu ljudima koji prolaze ispred tvojih zgrada. pa ga je put vodio preko lijepih.'" Naravno. Osjeæao je potrebu slu ati duhovite razgovore. Ka e mi. Aloisa su poèele zaokupljati suptilne statusne r azlike medu èlanovima. Njemu su se stabla èinila pametna poput odr aslog slona. Nikad. nadmoæne upuæenosti u vino: "Britanci ovo vino zovu ho ck. "pretenciozni. takav prekid al ovanja ne bi dugo potrajao. Je li odgovoran za Edmun-dovu smrt? Ope t je odluèio razgovarati s drveæem. Uskoro ga je opet obuzelo staro pitanje. razmi ljajuæi o radnicima k oji su ih podigli i vojnicima koji su ih nastanjivali. Neki bi mogli biti visoki dva i pol metra. Trebao se truditi postati umjetnik. korak po korak. vrlo pozorno slu ao jednog od gospode koji je usput primijetio. teta je. ali jest o sasvim nepotrebnom. u kolu je jako zaka snio. No. Ali ne dokraja. rekao je dostojanstvenom hrastu. oèito na temelju samouvjerene. starih l ivada i uskoro se zainteresirao za utvrde kraj kojih je prolazio. ti su se razgovori sad pretvorili u njegove govore. Ponekad bi ujutro skicirao. rekao je u sljedeæem gaju. Nije se radilo o velikom izdatku. najèe æe je ujutro stvarno morao pje aèiti. onda to mora i pokva riti. No. jer bi tvoj crte zgrade. kad je sunce veæ bilo na nebu.

Zahod im nije u dvori tu.danas je stiglo izvje æe koje kru i po okrugu." Klara je primijetila: "Mogu ti i ja to pripremiti. u tramvaju.je nauèio na takve komentare odgovarati samozadovoljnim klimanjem glave. kako ustaju radi laganog doruèka . Zahodska vrata im n emaju rupu izrezanu u obliku polumjeseca. A kad je Alois to sljedeæeg jutra saznao. Tu no. Jedne je veèeri u bocama neobiènog oblik a poslu en silvanac marke Bocksbeutel.a onda pale finu cigaru. Alois je odvratio: "Imaju tekuæu vodu. Kasnije. razgovarali su kako æe im te ka biti nadolazeæa prva godi njica .do bri ljudi koje su zahvatila alobna èuvstva. komiènim. naletio je na Josefa Mavrhofera. rekao je. Mavrhof er se stiska oslobodio uz nesretan osmijeh. Rekao je: "Mora mi obeæati da neæe ka njavati glasono u." Nikad prije nije izgovorio tu rijeè. kakve za veèeru imaju est jela. "Pa". rekao joj je." "Stvarno? Zbog èega?" "Zao mi je. ako ne bi bi o u krevetu neke nove ene. Èuo sam da nekad imaju i po osam. ima li starijeg sina koji nosi isto ime?" Alois je gradonaèelnika tako èvrsto zgrabio za mi icu da mu je ostala modrica.jaja sa unkom i tostom! . ako nema porculan Meissen ili prave vinske èa e. "Moram ti reæi . "Da"." "Prave vinske èa e?" upitala ga je. 'Gdje se nalazi w c?' Da im ka em. to je on o tome znao? Da. Stoga su mogli jesti i piti do kasna. trudeæi se ne misliti ni na to. kako bi im supruge u pet sati pile èaj u hotelu Wolfinger ili Drei Mohren." On je bio i pozvan na jednu od takvih veèera. "Zaboravi ti Mavrhofera". Klara je primijetila kako bi sad mo da trebali te ljude pozvati na veèeru kod njih. Potom je Mavrhofer uèinio ne to to nikad nij e radio. ako bi to uopæe p ostali. sad umirovljenu. takve uvjete dr ali. Iznenadila se to ju je zaboljelo slu ati ga. Poku avao se spremiti za godi njicu Edmundove smrti. to su bili stanovnici Leondinga koji su o sebi imali stra no visok o mi ljenje. Oti ao je sam. a dok je etao Leondingom. nije se usudio progovoriti. Mavrhofer je rekao: "Moram te pitati. Na i bi novi prijatelji. rekao je. "ne Dvorac u umi 355 mo emo ugo æivati takvu vrstu ljudi. no sad je predlo io da odu na piæe u toèionic Kad su tamo i oti li. "glasono u si veæ kaznio . Èak i dok je bio mlaði. mogli ostati u krevetu i nako n to je sunce iza lo. No. godine. Klaru su po zvali da doðe u kolu. Mogao je vidjeti tu gospod u. n astavio je. Tamo bi slu ali violine." Alois mu je samouvjereno odgovorio: "Ti nikad ne bi èovjeku mogao donijeti lo e vije sti". Zadnjeg dana sijeènja. Kad se vratio. èvrsto je stisnula oèi da bi suspregla suze. "Uopæe ne razmi ljam o takvom pothvatu. Sin ti je u zatvoru. Èesto bi se ti ljudi kasno popodne popeli u koèije i odvezli u Linz. Oni su. bilo mu je to drugo najgore jutro te god ine. Kao to je rekao Klari. "On je dobar tip. draga moja. koja j e padala dan poslije. Znao je kak va je razlika izmeðu njega i gospode. Gradonaèelnik mu je tad predlo io ne to kraj nje neobièno. Rijetko je svoju trgovinu prepu tao prodavaèima. ali mogao je biti i obièan radnik koji na posao ide noseæi kruh. na z. rijetko bi on u pet sati popodne pio èaj u Drei Mohren ili u predvorju Wolfingera. kao da sv aki upravo steèeni komadiæ kulture veæ posjeduje. ne". Tko bi mogao vi e od njega znati o ovnovim testisima? Nije li sam svojedobno bio obdaren krasnim parom? Pitajte dame. Ako treba. osim ako ga u gradskoj vijeænici nisu èekale gradonaèelnièke zadaæe. Bocksbeutel znaèi "Ovnov testis" . Aloisu se raspolo enje dovoljno popravilo da se stao premi ljati bi li progovorio. "Dosta". Èuo se smijeh. "odzvanjaju ako ih kucne prstom. 'Ne obazirite se na rupu." . Klara nije znala i ma li hrabrosti Aloisu kazati kako Adolf ima grozne ocjene." "Ne. "Ne". prvo jutro u veljaèi. veljaèe.. ne to jetrene kobasice i staklenku s juhom. kazao joj je. osnovanom 1565. to da im ka em kad me budu pitali. rekao je. Tajna je u tome to ne mo e kuhati po otmjenim receptima." Podigao je ruku. no veæ je poèeo osjeæati kako ga ne to ste e u grudima. on bi rijetko doèekao taj sat. Klara je ostala kod kuæe da bi èuvala djecu. Zbog kraðe. mogli su ost ati budni do ponoæi.. neæe vam nitko viriti!'" 6. veæinom. pet mjeseci nakon to je Adolf poèeo pohaðati realku. no ti su ljudi izdanci starih obitelji.

" Alois je upao u vlastitu depresiju . grlen glas. "Mislim da neæu. skrivenu od svih. U tom se èasu zauvijek oprostio od ideje da ikad vi e po ku ava do uspjeha doæi kroz kolu. Adolfu depresija n ije popu tala. rekao je Alois. "Zadnje to nam treba jest j o jedan umjetnik ogorèen jer nije ire prihvaæen. Glasom turobnim kao da objavljuje poèetak rata. neæe poput Aloisa mlaðeg otiæi od kuæe. Svjedod ba za cijelu kolsku godinu.uspio se kontr olirati. Nauèit æe ivjeti sam. (Èak j e i blisko odgovarao Maestrovom opisu mediokriteta. a izgubiti svako povjere nje u bijedne ostatke svoje mu ke linije. ena i ja smo pazili da ih dobro odgojimo. nije zaplakao . odgurnuo Adolfa s koljena i rekao: " Sad mo e prestati plakati." Uputu sam mogao lako ispuniti. On æe pamtiti samo bitno. i vce je izgubio èim je izvukao remen. zbog spoznaje kako æe morati ponavljati prvi razred. primjerice. Tog ljeta. U koli je i poslije imao slabe ocjene. bio je s iguran kako je to istina. Znao je u èemu je tajna. Nije odabrao nijedan crte . patila bi druga djeca. vidje v i izraz Aloisovog lica. Èak je i razmi ljao i kako sroèiti neki nenametljivo samopouzdan odgovor na pohvalu koja ga èeka. 7Adolfa je spopala istinska muka.Ispustio je dubok. Dvorac u umi 357 no dar mu nije bio izniman . Naravno. "Sprijeèi to"." Sav se preznojio i bio je na rub u da zanemari bonton. shvaæa kako smo mi dobra obitelj. ali se uspio uvjeriti (uz moju pomoæ) da bolje od drugih uèenika shvaæa k ako u stvari treba uèiti. koju je o cu predao u lipnju. matematiku i biologiju . Adolfov je uèitelj bio jedan od na ih klijenata. Ali sad mo e biti siguran da æu tu prisegu pogaziti. nije uspio skupiti dovoljno energije da Adolfu priu ti batine. Adolf morao Aloisu pokazati ocjene. "Najte a stvar koju sam ikad u ivotu morao napraviti bila je raz-ba tiniti najstarije g sina". No. Rekao sam kako te vi e neæu ibati. udarci su bili tako te ki da je stao krièati. veæ je 1901. nastavit æe ivjeti meðu drugima i razvijati . U tom je èasu otac. Bili su isti kao i uèitelji. bi o mladiæ za kojeg smo se jako zanimali. Na prvi udarac. (Mladi Pablo Picas-so. Alois nikad prije nije rabio ko ni opasaè. svoju eljeznu volju. stao. Alois mlaði je bio crna ovca u obitelji. Adolf je u sebi rekao. dao sam mu stra nu glavobolju."ispast æe vrlo dobri ljudi. Adolfove je radove gledao kroz svjetlosne bljeskove migrene. Ona se. "Mavrhoferu. Skupio je hrabrosti da profesoru likovne umjetn osti poka e crte e. Da g a nisam razba tinio. "Neæu vikati!" No. Alois je izjavio: "Tvojoj sam majc i prisegnuo. Bolje je gurnuti ga u pravu poti tenost . na Klarin zahtjev. Doði ovamo! Idemo u tvoju sobu. koji se te ko zadihao. Z . Ne. "Ne mogu vjerovati". Adolf je bio nadaren. Ti æe lijepi trenuci biti protute a lo im ocjenama koje je dobio na prvom polugodi tu. Jadni Alois. No. Mogu priznati kako sam utjecao na ishod.) Dok su crte i mladog Adolfa Hitlera bili ta man toliko dobri da ih se izlo i na zidnim novinama. To je jedino to se mo e uèiniti kad je obe èasti osoba koju je pris ega najvi e titila. 356 Norman Mailer Mavrhofer je kazao: "Mo e ga posjetiti ako eli . No.mogao sam na prvi pogled vidjeti kako nikad neæe biti umjetnik koji bi mnogo obeæavao. osjeæala kao da je izdala sina. Na njen zahtjev." I opet se nastojao suzdr ati. Djeèak je mislio samo da ne eli umrijeti! A nije znao to æe ga prije uni titi . Pretpostavljao je kako æe njegovi radovi biti odmah prihvaæeni i dob iti istaknuto mjesto na uèenièkim zidnim novinama.) Pomoæu prepirke koja se razvi la izmeðu njega i ene. Adolf nije mogao vjerovati.taj biè po njegovoj stra njici ili ok koji mu je potresao srce. za to nema potrebe. pokazivala je da je pao dva predmeta. Uèenici su bili pretjerano revni u pamæenju nebitnih potankosti. uspio je izustiti. Na pameti nam je bila tragedija u obitelji." Te je veèeri.po ivjeti tako dugo. bila je uputa koju sam dobio od Maestra. To je bilo prije god inu dana. A troje koji su jo ivi" . I dalje bi se svaki put preznojio kad bi se sjetio Toga a." "Posjetiti ga?" rekao je Alois. Èinilo se kao da je na-nj egovom kraju plameni jezik.

u tjelesnom smislu. buci i na jgorem od svega. vi e nalikovala labudu. koje. Guske je mrzila. Ranije te veèeri. Stoga je." Jedne je veèeri predavanje bilo o o iljcima iz dvoboja. mladiæi. Oni koji su se protivili automobilima s prijezirom su govorili o pra ini. "jeftini sat mo e iæi toènije od na eg obiteljskog naslijeða. "Ne. No. Plivate u mutnoj vodi. Saski kralj. mnogi meðu nadreðenima imali takve o iljke. a èovjek s o iljkom ne samo to je posjedovao automobil. A ti su dobivali dobre ocjene. On je bio znatno iznad toga. ostavljajuæi za sobom izmet. znam . Danas svatko mo e kupiti sat po razumnoj cijeni. Prva je automobilska utrka od Pariza do Beèa bila nedavno pro la kroz Linz.vama su ti pakleni strojevi u asni. To si je stalno ponavljao. Odaberite samo one èinjenice koje problem razja njuju. "zbog eljeznice okrenuta naglavce. Drugom prigodom ga je povrijedio mladi sporta (s istaknutim o iljkom iz dvoboja) ko ji se s njim upustio u dug razgovor. toliko i cijenimo. Od vas bi odlazio s po tovanj em. ja vas mogu spasiti. jasnog glasa. zbog kojih "su ih oni po tivali". Vidjela ih j e kako slijeæu u gradsko jezerce i smatrala prljavim. Treba li si èovjek eljeti o iljak na lijevom ili desnom obrazu. elegantn o odjevenim. Bili su dosadni. Èak se i po alila Klari. primjerice. Kako je to nedavno obrazlo io: 'Radnik na svoje odredi te danas mo e s tiæi istim vlakom kao i kralj'. Dr ali su se kao da su jako pametni kad god bi se uèitelj slo io s onim to su rekli . d . Razmjena uzavrelih govornièkih replika potaknula je estoke primjedbe. Pozorno je slu ao razna mi ljenja o najpovoljnijem mjestu ranjavanja. Ang eli je to bila grozna uvreda. Njegova je primjedba bila slab doprinos raspravi. "Na a je predod ba sv jeta". Od presudne je va nosti bilo razvedriti ga. Dru tvo j e odgovorilo uzdasima i smijehom. zvao "glupom guskom". Zbog t oga æe vas zbunjivati. Napokon ju je. Nasmijao se. ispu nim plinovima. zato to ga veæ jako dugo imamo u obitelji." Na to se usudio pomirisati si prste. Svoj um neæe podvrgavati metodama kojima su se koristili drugi. kad je bio mladi carinsk i slu benik. Adolfu sam dopustio fantaziju u kojoj je sebe zami ljao uèiteljem u realki.nali su samo navoditi popise kategorija. Krije tali su kao papaga ji. Alois je nakon njega ostao z ami ljen. ukljuèio primjedbom kako su. "Recite vi to hoæete. odluènim èovjekom kojem se dive zbog duhovitosti. U to se doba najbolje zabavljao zadirk ivanjem Angele. To je vrijedno znanje. To je ravno ocjeni da imuæni ljudi danas vi e ne putuj u br e od pripadnika ni ih slojeva. A ja se jo sjeæam vremena kad je imati dobar sat bila povlastica. ustvrdio kako moguænos t putovanja eljeznicom utjeèe na veæ uspostavljene dru tvene odnose. Ne trudite se zapamtiti sve èinjenice svakog povijesnog dogaðaja. Jedne ivahne veèeri na Bu&rgerabendu.Ponekad ima i pravo. Tajna je u tome da pamtite bitno." Drugi je èlan ustao da bi rekao: "Sla em se s mojim cijenjenim prijateljem kako su m noga od tih takozvanih naprednih dostignuæa dvojbene vrijednosti. Na mene imaju uèinak afrodizijaka. jedan je govornik. Sad svaki fizièki radnik mo e iz hlaèa izvuæi kakvu kramu i ustvrditi da mu ura ide toènije od va e. sporta je unio ivot raspravi o pitanju je li pametno kupiti automo bil. gospodo". Adolf: Evo vam bit. naposljetku. Sporta im je odvratio: "Da." Dvorac u umi 359 Ta je primjedba doèekana uz smijeh. blatu. Va je namje tenik morao obra titi pozornost na visoku kvalitetu va eg sata i lanca." Veæina èinjeni ca koje ste nauèili napamet tek su krhotine koje proturjeèe drugim èinjenicama. A znate li to je tu jo i najgore? . pred kraj rasprave. sebi je rekla. nastavio je govornik. naoèit. Sjeo je rumena lica. ne voli eljeznicu. Ona je. kad bi ga god kritizirala. Angela ih je gledala dok su se skupljale u jato na obali. veæ je i sudjelovao u toj utrci. no pl inovi stvarno malo daju na razvrat. To bi mu samo smanjivalo umnu snagu. Njega je zanimala bit sv ake situacije." Ta je primjedba doèekana drekom i krikovima. To za konaènu posljedicu mo e imati dru tveno nesuglas je. 35« Norman Mailer dosegao po snazi. izjavio je. D epni su satovi s vakako najbolji primjer. "Mo ete se zadovoljiti svojim koèijama i talama". no meni se i spu ni plinovi sviðaju. na bradi ili u kutu usana? I on se. Umjesto toga bih rekao: "Za titite se.

Adolf ga je gorljivo slu ao. u prosincu 1901. u elji da oèara dame. kako bi se Aloisa dojmio njegov o iljak iz dvoboja na lijevom obrazu. To je Aloisa navelo da izjavi: "Dobar znak. Celer et vigilans". Mo da èak i vlas titi o iljak iz dvoboja. dobio je gripu. Rika motora me p otièe. pa je iz svih predm eta uspio dobiti prolaznu ocjenu. Prvo to je uèinio kad se vratio kuæi. Bio je to dobar. godine popr avio ocjene.trebali su iæi na Lohengrina . nazubljeni o iljak. Kad ti vladanje postane glavna br iga. Taj se dogaðaj zbio . "Ja volim osjeæaj opasnosti. Kako je zamijetio da Adolf s velikim zanimanj . pa to je stvarno previ e!" netko je uzviknuo. a sad su mu motivi postali prozirni. "Ni najmanje". no rad na carini omoguæavao je stjecanje specifiène mudrosti. Ja je primjeæujem èak i krajièkom oka. Aloisa je to uvrijedilo. jer mu je postavio brojna pitanja o carinskom postupku. nego da mi kosti smrska prevrnuta koèija. "To mi je nekoæ bio moto. takav se o iljak mo e doimati pravim. Kako bilo. "No. kad je rasprava okonèana." Aloisa se taj bogati tip vrlo dojmio. Kasnije. dok jurim pored n ih." Kako su na to zaurlali! Nema ni ta gore od takvog konja. Jednog æe dana imati svoj automobil. Ka u da njihovi carinici znaju biti najgori.brz i budan. Dva mjeseca prije. Jo ga je Dvorac u umi 361 dr alo uzbuðenje zbog razgovora." Bila je to la koja se sretno poklopila . "Sasvim ste u pravu". savr en na èovjeku zgodnom i samouvjerenom poput njega. to ga je upla ilo." Alois je ubla avao zahtjeve." a trenutak ga je obuzela stara srd ba. No 360 Norman Mailer opasno je i kad morate obuzdati podivljalog konja. godine . odgovorio je Sporta . Stoga je poèetkom veljaèe i nedugo po drugoj godi njici Edmundove smrti Alois odluèio jo se jednom poku ati zbli iti s Adolfom. "Reklo bi se da namjeravate prijeæi nekoliko granica". Celer et vigilans . Brazgotina mu je malo previ e sjajno pristajala. 9Na Adolfovo je iznenaðenje stigla veèer kad ga je Alois stvarno odveo na operu. Alois se za veèerom osjeæao eljnim kontakta. ja volim juriti. "Nikad nespreman. odgovorio je Sporta . pa je Alois zna o razlikovati pravi o iljak koji bi uistinu bio posljedica protivnikove sablje to j e rasjejda za titu na glavi i napravila stvarnu posjekotinu. Radije bih glavu riskirao u a utomobilu. glavni su mi problem Englezi. Ako je izveden dobro. Na pozornici je briljirao pun sebe. kazao mu je govornik. no Alois je veæ zakljuèio ka ko se taj tip gotovo sigurno poslu io konjskom dlakom. primijetio je Alois. dodao je Alois. Ili da sjedim iza kakve stare kljusine koja me potajno mrzi. Èak je dobio i pohvale zbog zalaganja i' vladanj a. govornik se odluèio s Aloisom zapodjenuti tih raz govor kojem je svrha ubrzo iza la na vidjelo. a onda si u ranu ugurao konjsku dlaku. Pozornost mnogih pje aka koji su se nekad divili dobrom konju i koèiji. "Numquam non paratus". sad se nudi vrlinama eljeznog èudovi ta. voziti automobil je unekoliko pogibeljno. bilo je da potra i to to znaèi. Od toga bi nastala impresivna brazgotina. a dok je preprièavao zavr nu primjedbu o o iljcima iz dvo boja.zato to je u veljaèi 1902. kojim bi se mogao dièiti do kraja karijere. na to se Alois mogao samo osmjehnuti. bez plaæanja carine." Trudio se govoriti okrenut iz profila. " no.odao je. Ponovno ga je sasvim pro ela potreba da popravi tog nepokornog sina. Nad tim bi se tip morao malo zamisliti. Buduæi da je ponavljao razred. zna se desiti da uslijedi i ostalo.jer je izreku nauèio ba tog popodneva. Obolio je. Kako bi volio da mu taj èovjek u carinskoj kuæi ci dopadne aka. od o iljka iz dvoboja k oji bi si sam napravio kakav ambiciozni ljigavac. nakon to je svoju raspravu zakljuèio izjavom: "Da. Takav bi se tip posjekao britvom." "A. kad treba uoèiti spadalo koje u Austriju eli uvesti kakav skup predmet. prva je polovica njegove druge godine u koli bilo ponavljanje gradiva iz prve polovice prve godine. Zato se Alois u odgovoru ogranièio na izjavu kako dr i "da smo mi i dalje ravni Engl ezima.

crkvi ili u pravosuðu. Lambacha pa èak i Leondinga. Snaga zadnjih akorda brzo ga je sunovratila iz uzv i enog i sjajnog raspolo enja u njegovu dobro poznatu poti tenost. To nije vrijedilo samo za vojsku i crk vu. a ne dopu ta da up adne u stupicu harfe. je li to mogao reæi i za sebe? Ili onuopæe nije genij? Ne na Wagnerovoj r azini. "kad rabi violine i puhaèke instrumente. Sutra æe se kretati medu uèenicima koji raspravljaju o opernim izvedbama koje su gledali." 36z Norman Mailer Alois je bio zadovoljan svojim govorom. 10. bio on sposoban èovjek ili ne. Neki su birokrati. . privatnim snovima. no potom se obru e pred ru noæom stvarnog stanja u kojem se nalaze. pomislio je Adolf. On æe moj junak biti. Ako se i podsmjehnuo u lasku velikog labuda koji je na pozornicu teglio Lohengrinov brod kako bi spasio Elsu (jer je Adolf jasno èuo kripanje èizama dvojice mu karaca koji su se nalazili u l abudu). Nije bilo iznenaðenje to je Alois o lin koj operi govorio posprdno. rekao j e jedan od njih drugome. nego se moglo odnositi i na dr avne slu benike. Kao da je prvi koji ih je otkrio. Tijekom stanke je. "U bljeskavom sjaj u vidim. A usprkos oèevim primjedbama. Tad æe moæi u ivati u stvarnim vrhuncima glazbenog zadovoljstva. od sreæe to nije uludo pot ro io ivot. bude li u svom zanimanju ostvario uspje nu karijeru. Alois je zakljuèio kako je do lo vrijeme da deèka na jednu i sam povede. moæi æe nadma iti oèeva postignuæa. u sluèaju èovje ka koji je morao krenuti s najni e preèke na ljestvici. ako je veæ sve drugo bilo lo ije. tako ambicioznu. fagoti. no sad je bio spreman prihvatiti njihovo gledi te. Adolfe. Ako se to u njegovom sluèaju nije ostvarilo. slu ao primjedbe posjetitelj a koji su ga se izgledom najvi e dojmili. oboe. pravu operu. u drugorazrednoj opern oj kuæi. Wagner vlada nebeskim zvukovima. poput mene. stoga. No. Razmi ljajuæi o vje tinama kojima su vladale vi e klas e. A Linz je doista i stekao prav nazivati se gradom i ponositi svojom operom. Violine.em slu a svaki opis razgovora na Buergerabendu. no ako si neko v rijeme ivio u Beèu i vidio si. nije bio ushiæen. Shv aæali su da najstariji sin. da. meðutim. a takvi su mu se osjeæaji sad tako fino isprepleli sa zadDvorac u umi 363 njim zvucima Lohengrina da su mu dlanovi bili crveni od pljeskanja kojim je nagr adio trupu te drugorazredne operne kuæe. A postane li Adolf ikad èovjek vrijedan po tovanja. Wagner je bio genij. Stoga ih moramo umirivati. S uæi tu glazbu. za to zakljuèuje kako im nije ravan? Istina je. Nebo ga posla da me spasi. ali maknimo te harfe. postali ministri u vladi. zakljuèio je da sreæa koja ih u ivotu prati nije neutemeljena. buduæi da si iz Hafelda. to æe on sutra u koli ponoviti. dobro razvio sposobnost izra avati se u zaokru enim kritièkim iskazima pravog Buergerabendera. A na temelju nekoliko primjedbi koje je Adolf i znio za obiteljskim stolom. naposljetku. Imamo obilje klijenata koji su se u stanju visoko uzdiæi opijajuæi se vlastitim. tako prikladnu njegovom uzvi enom raspolo enju. zaokupila ga je Elsina arija kojom doèekuje Lohengrina. Alois je pak uronio u meditaciju. Alois je znao kako su neki sinovljevi kolski kolege ( oèito iz imuænijih obitelji) za vrijeme odmora razgovarali o operama na kojima su bi li. Adolf. ipak mu se èinilo da ima pravo na jednu tvrdnju. postao bi dobar ministar . no zbog toga mu se potom poèelo uru avati samopouzd anje. smjelu . "Kako je Wagner samo izbirljiv"." Adolfu su zasuzile oèi. Alois si je dopustio da u mraku ispusti nekoliko suza. Da je roðenjem stekao takve prednosti. S W agnerom je poletio u sedmo nebo. mora biti spreman ostvari ti sudbinu namijenjenu njegovoj obitelji. Stigao je do onog ivotnog doba u kojem je . Znaju kako æe svoje s inove fino namjestiti u vojsci. No. Rekao bih da nam je to jedan od temeljnih problema. pa i dalje mogu biti ponosn i na obiteljska dostignuæa. to nikako neæe biti na beèkoj razi ni. bilo mu je drago vidjeti i da proèit a svake novine koje stignu u kuæu. No. onda ti se ovda nja izvedba n eæe ba uèiniti dojmljivom. "njihova operna zgrada sjajna graðevina." Jest. viteza slavnog lika. oèekujem da pomisli kako æe veèeras slu ati veliku operu. "Stanovnicima Lin za je".. vi e je puta ostao oèaran. kazao je Adolfu. Naravno. Adolf je odmah stekao takvo mi ljenje. I tako je Adolf dobio priliku gledati svog prvog Wagnera. mo da æe i ti jednog da na ivjeti u Beèu. Svaki mu se ton obraæao. krenuo je s niskog poèetnog polo aja..

tako siroma nim da ."da s e bri u rukom. ba te i ne vidim kao in enjera ili poslovnog èovjeka. Alois nije bio ni ta sretniji od svog sina. Sad kad je Adolfa nagradio Lohengrinom. B i li deèko elio s njim otiæi u posjet Carini? Mjesecima je razmi ljao o svim moguæim zani manjima u koja bi Adolf mogao poku ati uæi i zakljuèio kako bi posao na Carini bio naj bolji. A. a Kla ra pocrvenjela. Adolf bi napomi-njao kako eli posta ti umjetnik. pa bi me u dru tvu jo i vi e po tovali nego sad. jer kod uspjeha u tim po . znam. opet.Vraæajuæi se zadnjim tramvajem u Leonding. tata!" vrisnula je Angela. obrati te na to pozornost. kao da se oèevim ponavljanjima u vijek mora odati poèast. a posvuda æe se moæi zaraditi novac. No. Znao je kako je nasmijati. makar ju je dobro poznavao. U moje vrijeme to èovjeku mojeg podrijetla nije bilo moguæe. kad bi god razgovor skrenuo u tom smjeru. jer æe te tad zvati herr doktor. nije va no! Putuje jednako brzo. " sve juri naprijed. a u buduænosti æe se i kultivirati. Ka em ti. Alois je s vremenom prestao govoriti o slu bi na Carini. Zb og skromnih je rezultata postao razdra ljiv. "O. da. osjetiv i kako mu je duh Buergerabenda omoguæio da poka e veæi govornièki dar nego ikad prije. "A"." "Uistinu?" upitala je Klara. "Tako je bilo nekad. koja se eljela pridru iti razgovoru. Nagovori t æe ga da s njim ode u posjet carinarnici. djeèak je klimao glavom u turobnoj rezignaciji. kad je Adolf dobio malo bolje ocjene. kad obrani doktorat. Alois se podsjetio kako otac kod sina u pubertetu ne smije propustiti prepoznati ni jednu naznaku pozitivne promjene. sa svojom inteligencijom. N sam li ja u ivotu radio i vi e od jedne stvari?" Pa. tata! O." Dig ao je ruku. "moguæe je da se poène zanimati za poslovnu s feru. da su me zvali herr doktor." "O. tata!" no nasmijalo ju je kako bi on rado izgovorio ne to ogavno. Promjene u dru tv u izmijenit æe prirodu na eg posla. da. a ne klasièna gimnazija. O toj se temi razvila dobra rasprava. "A onda si prste otaru o pod. A ceste æe se sagraditi. Adolfe. pa. bude li u koli vrijedno uèio. Bogat ili siroma an. No. Jest". dodao je. Zato bih te nastojao upozoriti.rabit æu izraz za koji ste sad dovoljno stari da ga mo ete razumjeti. Uopæe nije upitno da mo e oboje. Sad æe mo da biti nadaren za trgovinu ili tehnologiju. mora naæi naèin kako æe mu ispostaviti raèun. Zapamtite ovo predviðanje: gradovi æe se pro iriti. Mogu ti reæi da bih i ja vo lio da su mene tako oslovljavali. "Jest". pa da se sasvim izgubi znaèaj titule poput herr doktora." Na to je Angela mogla samo opet vrisnuti. va no je da neko dobro obrazovanje ne steknu ba svi. a zvat æe te. Zbog toga je jedne veèeri Alois za obiteljskim stolom izgovorio 364 Norman Mailer 1 jedan od svojih monologa. Razlog je tome na eljeznièki sustav. Alois nije mogao odoljeti. sad je drugaèij e nego kad sam ja bio mlad. Èuo sam èak i za seljake dov oljno bistre da prodaju vlastita imanja. To bi se moglo usporediti s ulaskom u cijenjeno zanimanje koje se prenosi u kakvoj dobroj obitelji. "Jedan tip u na em klubu neprestano ponavlja. èim onamo proðu ceste. No. a mor am se slo iti kako se radi o zanimljivom mi ljenju. no i ti æe bez obzira na to moæi postati in enjer. Sto je bila is tina. a i vama djeco. Sti e obrazovanje i ono æe osvojiti sve. Alois bi potom predlo io: "Pa mo e oboje. iako Dvorac u umi 365 ulaz na sveuèili te nije u ivotu ni vidjela. to je samo realka. zakljuèio sam kako bi ti mogao ispasti vrlo inteligentan mlad iæ. to æe biti velik an i za tebe i sve nas. tvoju bi majku zvali frau doktor. No. Ima tako siroma nih ljudi da" . a èak i seljaci sudjeluju u toj utrci. No." U tom se trenutku Alois nasmijao. Èuo sam na Buergerabendima kako se prièa o seljacima. "Makar se ja nikako ne alim. "Svakako. Naravno. Adolfe. danas medu tim nekoæ siroma nim ljudim a ima i onih dovoljno pametnih da znaju to æe se dogoditi. I budale æe p ostati pismene. No ti. Stoga je trebalo jo jednom ulo iti trud kako bi se djeèaku omoguæio dobar ivot. daj bo e.ostatak je morao pro aptati . da se smanjuje jaz izmeðu bogatih i siroma nih. rekao je Alois. ti Angela i ti Adolfe. rekao je Alois. Nimalo. i to ljudima koji se spremaju na njima izgraditi tvornice.

morao je prodati svoje zalihe da bi vra tio neke dugove. Ipak. Sjetila se iznenadnog odlaska Aloisa mlaðeg. razvedrio se kad je èuo za dobru priliku koja je iskrsnula u susjedstvu. "Oèekujem". "ali sam svakako sna niji nego to izgledam. Mirovina. Takav vonj n jegovom ocu. Rijetko bi im tko do ao u goste. Zanemario je i nje n sljedeæi prijedlog." Kako je taj govor odr an za obiteljskom veèerom. tako ne izaziva razdor u obitelji kao kad nema novca." Stoga je Alois odluèio to obaviti sam. Alois je za ugljen postigao povoljnu cijenu.druèju ima jedan problem . Ako po elim. da ih provede kako eli . Ali on. Kad je zavr io posao. vi bogata i. Isto tako i in enjer. ljude koji jo rade u Breslauu i Passauu. k oji bi mu pomogao sav taj ugljen prebaciti u kante u podrumu. Sin mu neæe poslu ati dobar savjet. Klara ju je vidjela. Angela si nije mogla pomoæi. pa je èasnicim a." Usprkos svemu. Stoga su oti li do carinarnice. Kako je ljeti malo kupaca. Ne po cijeni po kojoj sam vam ga morao dati. Nakon tog posjeta. Adolf bi u majèinom glasu osjetio zabrinutos t kolièinom krvi koja je ocu istekla na usta. ali nije rekla ni ta. No. kazao mu je. Adolfe. Ne. a otac je to dobro ist aknuo . duboko udahnuo i napomenuo: "Ako se ikad odluèi zaposliti na Carini. up ozoravam te. Posao nosi sa sobom kuæi. Usprkos svom Aloisovom govornièkom umijeæu. poput majmuna u kavezima. isplazila je jezik. Mogu t i reæi da sigurnost i dobra mirovina èovjeku mogu omoguæiti da ni ne 366 Norman Mailer osjeti muku umirovljenja. Sitni trgovac ugljenom koji je ivio u blizini. Alois je poku ao jo jedanput. odluèio je zanemariti Klarin savjet. "Mo da nisam tako bogat kako vi mislite". Zato u na oj obitelji nema ru nih svaða. prokrvario je. a iako Dvorac u umi 367 . u kojem su radili èinovnici. Ako bi se pokazalo da je istina to poto nje. da za taj posao uzme Adolfa. "sad su mi dobri prijatelji. Nije elio posao podijeliti s djeèa kom . poku ao se cjenkati s prodavaèem.èovjek nema vremena za sebe. na to mu je trgovac odvratio: "A. Za to nema potrebe. mogu obilaziti dobre ljudi po cijel oj Gornjoj Austriji. posjet se nije pokazao uspje nim." Stoga je poèeo prebacivati pola tone ugljena u kante. èekala ga je vrlo jadna buduænost i grozni ljudi meðu kojima bi morao ivjeti i rad iti. naravno. Za to su mu bila potrebna dv a sata na suncu i u pra nom podrumu. "Jako mnogo mojih kolega". dok im je uzimao mjeru. Nakon to je ugljen uspio kupiti u pola cije ne. Ona mu je predlo ila da anga ira pomoænika. Zapahnuo ih je nesretan miris skupine sredovjeènih ti jela. Najgore je od svega bilo to su u li kroz glavno knjigovodstvo . ne bi zasmetao. Adolf. ili netko tko zna to govori. to ako se most sru i?" Alois je naprav io stanku. Kad je bio mlad. okupljenih pod plinskim svjetiljkama. Nema ru nih svaða! Kako je otac to mogao kazati? Prolazeæi mu iza leða. da. izjavio je. II. To bi mu èesto pokvarilo raspolo enje." Adolf se pitao gdje su svi ti ljudi. morao mirisati noge. "da mi ugljen isporuèite u kante u podrumu". Kako je vrijeme prolazilo. Bilo je dovoljno i to to æe Alois morati shvatiti kako su sve te lijepe rijeèi uzalud ne. Aloisu nije uspijevalo ostvariti nikakav uèinak. ne mogu vam va ugljen odnijeti u podrum. U tjednima nakon to se Alois oporavio. No Alois je nastavljao: "Mnogo je dobrih strana. je li mu otac pot puna budala. No. Nakon takvih bi ri jeèi Adolf osjetio nervozu u elucu. gospodine.nakon radnog vremena mogao bi voditi sasvim drugaèiji ivot.sigurno bi se posvaðali. Poslovan èovjek nema svoj mir. I bila je u pravu. svoj ivot ne kani provesti u mauzoleju punom starih vonjeva starih ljudi koji sjede jedan na drugo m. kazao je èovjeku. Ni ta. vrijeme koje ti stoji na raspolaganju. uvi jek æe imati slobodan vikend i slobodnu veèer. Ne mora se brinuti hoæe li imati dovoljno novca. Alois je odustao od zamisli o Carini. Klarin prijedlog nije bio proma en. A nju je izazivala nedoumica. bio je obuæar. nije dolazio èak ni Karl Wes seley. Sto ako mu sudbina nije namijenila da postane veliki slikar ili arhitekt? to ako nije bio ravan Wagneru? Za Carinu se moglo reæi jedno. Uvijek nas nasto jite dr ati u siroma tvu. koji se èesto spominjao kao oèev najbolji prijatelj. Moæi æe se bavi tno æu. sa titnicima za oèi na èelu.

Martina. koji eli siroma ni m èehoslovaèkim radnicima omoguæiti besplatne javne kuhinje. èija je svrha bila da ukazu na suprotno onom to je tvrdio dotad. Èeh. rekao je. Jesi li ikad vidio kakvu veliku vodu?" upitao je Wessel ey. na to je uzdahnuo i rekao: "Vol im s tobom razgovarati. A opet". kako bi se skupio novac za otvaranje èe ke kole. Posljed njih je nekoliko tjedana. koji su v jerovali u nadmoæ njihove krvi. Uvijek smo svojim klijentima u stanju osna iti uvjerenja. kad bi zak ljuèio da se djeèak osjeæa previ e sigurnim. To je dovoljno. Kao da mu je gubitak krvi razvezao jezik. Dragi herr Hitleru. èlanovi su si dopustil i da malo vi e popiju.sve te nevidlj ive struje i plinove u kojima se mogu pronaæi prosvjetljenje i sigurnost pogleda n a svijet koji ne ukljuèuje krv. Kad bi im se ustalile p redrasude. 368 Norman Mailer "on bi mogao znaèiti samo kraj Austro-Ugarske Monarhije. "izrazili ste tako potpuno neslaganje s na im malim sveæenikom. Ja. "Mi smo Èesi". Adolfa naveo da o tome malo vi e razmi lja. barem ne poput mene. Na alost. Ponekad bi. godine. Na Buergerabendu odr anom veèer prije Silvestrova 1901. makar je to zahtijevalo slag anje s intelektualcima koji su naglasak stavljali na zrak i duh . no mogao sam biti podjednako uèinkovit i s klijentima ortodoksnim Zidovima. znao bi tiho izu stiti: "Moj je najbolji prijatelj Ceh. Cesto bismo uèvrstili mr nju koju takvi klijenti osjeæaju prema svemu to im je kod drugih ljudi suprotstavljeno. takoðer vjerovali u krv. zaprijetio ibom. Va je najbolji prijatelj. koji bi ga raspustili u trenu. mo e progutati dobre namjere. Po to se oporavio od krvarenja. moram vas upozoriti kako zbunjenost. Alois Adolfa nije vi e tukao. Alois je osjeæao nelagodu. starac nije bio u krivu. Po mom si mi ljenju. a potom na drugoj. Narod mo e imati svoju krv. Kad bi mu se penis natopio krvlju. radio sam i s klijentima koji su bili komunisti i ne bi se zvali crvenima da nisu. reci mi istinu. kao da se eli isprièati o je pretjerao. A. "Vidio sam lijepih jezera. no. ako se odmah ne ra èisti. na èe kom. 12. mogli smo prijeæi na izmjenu èvrstih uvjerenja. A ja sam. Krv je èarobna.' No ne mogu vas razu mjeti. Naposljetk u ga je napao jedan od najstarije gospode u klubu. ustvrdio je Wesseley. bila je to krv koju je dijelio sa kolskim drugovima. vjerovali u njemaèku krv. poput Adolfa. na svoj naèin. Bio sam spreman raditi sa svojim austrijskim klijentima koji su. u toj stvari nisam imao nikakvo mi ljenje. naravno. nevo ljko to ka em. ili s njemaèkim socijalistima. Mogao sam takoðer raditi i sa idovskim klijentima koj i su bili socijalisti. Nakon to je do ivio krvarenje u pluæima. "Osj eæam se kao da ivim u pustinji. Isprva bi se na ao na jednoj strani rasprave. a Alois je osjeæao kako se ozraèje zbog toga pokvarilo." . Alois je to Wess eleyu èak i priznao. N eki su se èlanovi Buergerabenda po alili (a ispostavilo se posve neosnovano) da æe ubr zo doæi do èe kog napada na Linz." Napravio je stanku. kako ste nam kazali. samo ako bi s e mogli povezati s Prusi-ma." Nakon njegovog kratkog posjeta. koji je bio u prolazu na p oslovnom putovanju iz Praga u Salzburg. Alois je ostao zbunjen. Sad mu je na um padalo mnogo misli . Na Aloisovu nesreæu. na Maestrov prijedlog. Po tome ispadate pronjemaèk i nastrojeni. bilo mu je ao to tom dogaðaju nije prisustvovao. "Herr Alois". Kad bi pogled ao najzgodnije i najjaèe djeèake u razredu. pokazalo se kako je ta èasna starina i malko poremeæena. Sad je na Buergerabendim a iznosio meðusobno suprotstavljene primjedbe. Niste stari." I iznenada je sjeo." "Aloise. Èini se da elite reæi: 'Rije ite se tih prljavih Èeha. rekao je. "odan iji carstvu od vas Austro-Nijemaca. drag i moj buerger-abendski kolega. pa mu s e uskoro nametnuo koncept. kad ga je zadnji put posjetio. i to mnoga. ali je upozorenje izgubilo na dramatiènosti. ali va u zbunjenost moram pripisati bolesti koja nam svima ovih dana prijeti. A to je preuranjena starost. "Ako doðe do èe kog ustanka". dubok kao more." Umalo je poèeo preprièavati razgovor s Karlom Wesseleyom. naravno. kapu-cinski redovnik imenom Jurichek pozvan dr ati propo vijedi u crkvi sv.si to nije sasvim smio priznati. Alois je izgubio jasnoæu kojom se tako ponosio. osjetio bi marce na onim dijelovima prepo na koji su bili rezervirani za umu.

Konobar je htio odjuriti po sveæenika. ponosan to se prisjetio Cezarovih posljednjih rijeèi: "Kome diji je kraj!" Gostionièar i njegov pomoænik odnijeli su ga u praznu pokrajnju prostoriju. a potom je kutija opet zapeèaæena. "Dobro. Èinilo mu se oèitim kako su ga na Buergeraben-dima tek podnosili . Èlan ovi Buergerabenda nisu èesto izlazili tako naglo. naletio na kutiju cigara s koje je pozo rno skinut peèat. Èetiri dana poslije. Èak je bio u isku enju da ga strpa u d ep. Jednom je na Carini. Tako je dugo sanjao o oèevoj smrti da. u Gasthaus u Steifer. a tu je dijagnozu sat poslije postavio lijeènik . doimalo se vo tanim. da izbje gne prijavu. od krvarenja u pluæima. Spopao ga je bijes. s ru io. Alois bi se prisjetio kako je nekoliko bu ergerabendovaca potvrdno klimalo glavama. Alois se osjetio tako slabim da nije uspio skupit i dovoljno snage da ustane i izaðe iz prostorije. Tek kad je vidio mrtvo tijelo. upitao je konobar. Prva je vidjela oèevo mrtvo tijelo. vijesti nije povjerovao. no vlasnik toèionice je kazao: "Mislim da herr Alois to ne bi elio!" "Gospodine". ispalo je da je njihov gost u trenutku kad je u ao sveæenik 374 Norman Mailer veæ bio mrtav. Stoga je kutiju otvorio radi carinskog pregleda i u njoj. Alois se meðutim bojao stupice. ) Na dan sprovoda. Kao da æe mu.no ipak ga je predao vlastima. Ta kvim se smicalicama nije nikad bavio. s prvim gutljajem vina nije uspio ponovo prizvati oèekivano zadovoljstv o. Plakao je glasno. Izrekao ju je na glas i onesvijestio se. svojim se po tenjem ponosio.Nekoliko veèeri nakon tirade starog èlana. tom je prigodom to postalo n u no.jedan od mojih glavnih doprinosa. Poku ao se raz vedriti. K vragu i njegova slabost. godine. Krijumèar . pr eplavile su ga emocije. idi po njega. I dalje je èuo starèev glas: "Ka ete da Èesima dajemo previ e. KNJIGA ÈETRNAESTA Adolf i Klara I. sijeènja.dragulj se doimao vrijednim .elegantan putnik ." No. to bude vi e plakao. Gdje je fokus v a ih ideja?" Dok je bio meta predbacivanja. Ostao je u asnut. Alois se nije dobro osjeæao. skrivenog ispod cigara. onda mu se snaga vratila. Tom je prigodom bio u isku enju . 3. no sad. prona ao dijamant. Polo eno na stolu. Bio je uvjeren kako otac smrt samo hini.bio je spreman predlo iti neko rje enje. no. kad je konobar doj urio u kuæu. ne pre-stajuæi. sijeènja. Toga se znao vi e puta prisjetiti kako bi popravio stanje duha. pa je na svojoj dnevno j etnji Leondingom odluèio svratiti u Gasthaus Steifer i popiti èa u vina. Ujutro 2. a Angela je zaplakala. No. Tim e bi se poslu io da od obitelji izmami malo suosjeæanja. K tome. sijeènja 1903. Veæ su jurili ulicama koje su vodile do Gasthausa. "mo e li se u takvim stvarima suditi sa sigurno æu?" G ostionièar je odmahnuo glavom. To mu je svakako pomoglo da p rije dobije promaknuæe. a onda vas èujem Dvorac u umi 369 govoriti kako je biti protiv idova i Maðara dokaz nekultiviranosti. Klara je nekoliko minuta nakon toga dotrèala s djecom. Umjesto toga se. na zgra anje nekolicine gostiju prisutnih na subotnje jutro. To je mogao razabrati po tankom s loju cementa na rubu markice. tako to bi u sjeæanje prizvao davni dogaðaj. Adolf je brizn uo u plaè. Jesu li se meðusobno smijali njegovim primjedbama? Je li imao takav status? Je l i im bio de urna budala? Od toga je dobio stra nu glavobolju. plakao je u crkvi. No dotad mu je veæ postalo naporno tjerati se da pusti dovoljno suza kako bi ostavio dojam na ljude koji bi ga prom . 5. Bog vi e vjerovati da je gubitkom stvarno o alo æen. (Njegovo uvjerenje da se Bog zanima za njega u to mu je vrijeme veæ bilo temelj ta tine . a Adolf jo nije vjerovao. prije mnogo godina. do podneva je v eæ bio mrtav. Posljednja mu je misao bila na latinskom: acta est fabula. Prva mu je pomisao bila kako sasvim sakriti da je pri eljkivao oèev kraj.

tad znaj da æe ti netk o u obitelji umrijeti. situacij a s Paulom koja mu je slomila srce . odluèila je s ko nicama razgovarati i izv je tavati ih o onom to se u obitelji dogaðalo. kako bi iz sebe uspio izvuæi i pokoji jecaj. kako mi se samo unutra nja prisutnost natuk la! Èelik i kamen grubi su materijali kad doðu u dodir s Duhom. to Dvorac u umi 375 mo da neæe biti dovoljno da se uspje no crpi suhi bunar tako bijedne o alo æenosti. uvijek blizu t elepatiji.kog pothvata. morao i z sjeæanja iskopati nekolicinu ugodnih razgovora s Aloisom. Mo da to nije lako zamisliti. svakako. poneko praznovjerje ne mo e koditi. a njoj je do lo da vri ti. Klara je tom prigodom sjedila blizu Adolfa.ne. Kakav nerazuman èin! Razoèaranje Adolfom. rek ao je Alois. no i duhovi se mogu ozlijediti pri padu. Zato je. godine. pola godine poslije. kad èovje k ne razgovara s pèelama. "èovjek ga ne eli ugroziti ni po kojoj osnovi. Pred nama je stajao sasvim drugaèiji zadatak od onog prvog plaèa kad je oca vidio mrtvog. to donosi nesreæu. dok bi joj mu naveèer bio u toèionici u Fischlhamu. Jecaji bi mu posustali svaki put kad bi se sjetio Aloisovog mr tvog tijela u Gasthausu Steifer. Ru an san koji je usnuo u Hafeldu est godina prije. Na kraj je odluèio misliti na dan kad su prvi put posjetili Der Altea. ali se pravio da ne zna. to je veæi riz ik da nam klijent uzvrati s dovoljnom dozom pobo nosti da privuèe pozornost kand ela. jedan od kand ela gurnuo niz kamene stepenice. ni sam imao gdje dobiti modrice. Jer pèele takvu pa nju oèekuju. Bojao se popeti na drvo na koj em su se pèele poèele rojiti. makar ga je svatko u crkvi mogao dobro vidjeti. n o radi se o zapetljanom zadatku. Kad se radi o velikom ulaganju". Sad je. To je bio i kraj leondin. no zaplakao je zbog Der Alteove smrti. No. I stvarno. po tujuæi stare obièaje iz Spitala i Stronesa. znala je ona to. ko ba mora . Kako tad nisam bio u tjelesnom obliku. to nam to bolje pode za rukom. a kako bi se moglo sa sigurno æu tvrditi da neæe pomoæi? No. Stoga. navela ju je da misli na pèele. Zato to se nije osjeæao sposobnim da se popne na drvo. Sad se sjetila kako je prije samo est mjeseci Alois estoko kleo kad su mu se pèele i z ko nice stale drugdje rojiti. jer. da se iskupi. dovoljno da ona po ali to mu je i ta rekla. No. Zbog s vih tih prepreka. odr i pèelama pravi govor i reci im sve o nama. Zato se od njih i gr ade zatvori. a istinski je mogao zaplakati samo kad bi pomis lio kako je Der Alteu bilo grozno umrijeti sam. Nasmijao se. bila uvjerena da mu je taj pèelinji bijeg pospje io krvarenje u pluæima. No. "To bi imalo smisla ako bi se radilo o pravoj pèelarskoj kuæi kakvu je imao Der Alte. Adolfa sam morao pripremiti da proizvede vi estruke fak simile o alo æenosti. joj. To mu je sjeæanje om oguæilo da pusti suzu. Sad je na sprovodu.atrali. i od srca se nasmijao vlastitoj ali. èesto je bio na rubu tucanja. no jo u Hafeldu . Stoga se plaè. Na sprovodu èovjek treba plakati kako dolikuje. Aloisova posljednja mala ko nica donijela im je malo meda. Ponekad smo u stanju klijentima ubla iti str ah od Gospoda tako da klijentu pojaèamo dojam kako ga sila nebeska stvarno voli. U djetinjstvu su joj rekli da. no. morao pomiriti s te kuæim inhibicijama. ne smije o tome misliti. Sjetila se kako bi se u Hafeldu obraæala Langstrothovim kutijama. . da ne skreæem s pogreba. ona mu je to isprièala i upitala ga t reba li razgovarati s pèelama. ostvario se u ljeto 1902. niti na trenut ak. Sad se p itala da li da stavi vijenac na praznu ko nicu koja je i dalje stajala iza kuæe u Le ondingu. One æe takav traè nastojati p enijeti novinama". Zbog toga sam se opet predstaviokao njegov anðeo èuvar. ako te ik ad zadesi nesreæa da vidi roj kako se spustio na mrtvu biljku. kad sam se jednom drugom klijentu usudio glumiti anðela èuv ara. Ja sam ga pak morao uvjeriti da se Bog na njega ne ljuti. Kad je Alois osnovao novu ko nicu u Leondingu. Ne usuðuje se pomisliti na Edmunda! Potisnula je svoj beskrajan al. Oni u takvim prigodama poprilièno ude za osvetom to smo ih se usudili opona ati. odluèio sam pr ebaciti sav onaj ugljen u podrum. tjednima èekati da ga nadu. Bila je u to sigurna. a majèinska percepcija. znao 376 Norman Mailer je na koje su drvo pre le. Tako me jednom prigodom. Jest. da æe ga njegove ko nice ostaviti. Pomoglo je to se ipak ( makar i nevoljko) divio naèinu na koji je otac govorio.

radi od ita. kao to vam je poznato. Na groblju. frau Hitler. Pivo se. Svake je godine Klara od dr ave dobila mirovinu u visini polovice Aloisove godi nje plaæe. ali mi Èesi smo dovoljno kultivirani da pijemo v ino. rado pio pivo. Uz to su djeca imala pravo na dodatne primitke. takoðer moglo biti ono to je Bog htio. a onda. 'okrutni ste p rema gro ðu. rekao je. Tako je zakljuèila. Novine su to objavile samoinicijativno. Kako bilo. 2. Nema tako nje ne osjeæaje. Bilje ku je neprestano iznova i èitavala. 'pa pije pivo poput Nijemaca. roðendan." U Linzer Tages Postu objavljena je osmrtnica: U najdubljoj boli. Ti su joj reci u sjeæanje prizivali svaki trenutak sprovoda. Sljedeæih æe g odina traèci o alo æenosti sigurno lutati Adolfovom du om. "Va je suprug znao govoriti. Sebi je kazala: "Ipak je on svog oca volio". Takvu ljubav nije se moglo izraziti tek tako. javljamo da je na dragi i ne zaboravni suprug. Ponovno se opredijelila za procjenu kak o je djeèak oca volio. Sprovod je odr an po ledeno hladnom vremenu. lAch\ Vi Èesi'. sijeènja 1 903. meðutim. "noæu se budim i pred bacujem si to sam ispao glasono a takvih vijesti. Ona æe odavati poèast sjeæanju na njegovog oca.Sveæenikovo je posmrtno slovo ispalo prihvatljivo. Opet si je predoèila Adolfa kako plaèe i u velikoj se mjeri utje ila. a bit æe delikatna poput izmagli e. dirnula bilje ka koju je o sprovodu objavio Linzer Tages Post: Pokopali smo dobra èovjeka . a takva se kolièina ponosa mora pretvoriti u neprijateljstvo. dodate mu eæera i pretvarate se da ste poznavaoci. a kako smo se samo znali smijati. sa svojim franc-jozefinskim zalis cima. kad se jadnom od takvog zl ostavljanja skiseli lice. Vi eg carinika u mi rovini. godine u 10 sati. Nakratko je razgovarao s Klarom i rekao joj: "O. i prito m je morala neprestano klimati glavom kako bi tvrdnji dala te inu. iznenada u Gospodinu preminuo. za tiæe na staklenim okvirom. to je bio èovjek koji je slu io svog cara. novine s najveæom 378 Norman Mailer nakladom u Gornjoj Austriji.' Naravno da smo se alili. otac.to se mo e kazati za Aloisa Hitle-ra. stvarno! "U Bogu poèiva". kao i njegove ko lege iz Carinske ispostave u Linzu. Obojica su bila suvi e ponosna. . u svoje ime i ime cijele rodbine. Alois s kratko pod i anom kosom. Karl Wesseley je do ao èak iz Praga. koji je ovdje danas polo en na vjeèni poèinak. u svojoj 65. nas smo se dvojica nemilosrdno meðusobno zad irkivali. da. a nebo mraèno. 'Ti si pravi Austrijanac'. istaknutih sitnih oèiju. nakon sprovoda. ceste su bile poput stakla. drveæe golo . Gazite ga svojim prljavim stopalima. sijeènja 1903. Da. staklenom okviru koji je fotografiju trebao tititi od zuba vremena. kad su ljudi stizali u posjet Vrtnoj kuæici. do li su gotovo svi koje su u Leondingu poznavali. "Draga frau Hitler". Odluèila je ne reæi mu koliko joj s amo mu nije bio religiozan. Na tu je bilje ku bila tako ponosna. barem. iako je znala da su do njega sigurno morala doprijeti mnoga govorkanja. Znali smo se zajedno dobro provesti. stric. kad navr e osamnaest godina. Bili su mu karci. kazao bih mu. To je. Preminuo 3. a ja vi e volim vino. zet.."' To joj je isprièao kroz smijeh. na Aloisovom je nadgrobnom spomeniku bila i njegova fotografija. na s voj 65. ma nemoj! Sve to je od njego vog oca ostalo bila je slika u okviru. Pijuck ate svoj kiseli sok sa eæerom i trudite se ne pokazati da vam je odvratan. sveæenik je sad iznio dostojanstven opis Alosove slu b e carevini. visoki slu benik Carsko-kraljevs ke carinske uprave u mirovini. Alois je. u nedjelju 3. Njima je srd ba prirodna. Kasnije. Klara je seb e poku ala uvjeriti da Adolf aluje iskreno. slu benika Carske i kraljevske carinske uprave. no kako bi itko mogao reæi da u B ogu poèiva? Klaru je. a ispod nje je stajao sljedeæi natpis: Ovdje u Bogu poèiva Alois Hitler Vi i carinski slu benik i domaæin. Nije se radilo o plaæenom oglasu. na nadgrobnom spomeniku. rekao bi tad on meni. Alois Hitler. izbuljenih poput ptièjih. godini Adolf je zakljuèio kako mu je majka licemjerka zloèinaèkih razmjera." Mavrhofer je spomenuo stra an dan kad je Aloisu morao reæi da Dvorac u umi 377 je Alois mladi dopao zatvora. No ispod nje se nalazila ljubav. rekao je.

"Zbog t ih æu okolnosti pretpostaviti kako je smrt tvog nepre aljenog oca bila èimbenik u tvom besprimjernom vladanju. 380 Norman Mailer LA I I SRDITE OPAKOSTI . uspio je izjaviti. rijeèi djeluju posve neuvjerljivo. "Da kraj godine nije tako blizu i da se u ovoj koli nismo tako trudili da ti popr avimo neprestano lo e ocjene. pa mu je uspjelo vidjeti i penis i vaginu. "Takvu gadost u ivotu nisam èuo". herr dr. oti ao u Anatomski muzej Linza. Bilo je i drugih koristi. To ga je ohrabrilo da uèitelja namami u stupicu. MOLIMO TE DA NAS IZBAVI TIRANIJE NEDOSTOJNIH DUHOVA. Stoga æu tvoju nazoènost u koli prihvaæati jo jedno polugodi te. Adolf je pro ivio pola minute bla enstva. Odona. na dobrom papiru su se nalazile rijeèi: SLAVNA VISOSTI.O. Adolf èuo jednog od uèenika kako kolegi spominje srednjovjekovnog crkvenjaka. koji je bio biskup u Clunvju. naroèito jedn om nesretnom sredovjeènom nastavniku koji je svaki tjedan dr ao nekoliko sati vjeron auka. no ipak je uspio stro im glasom nego je postizao u r azredu izreæi: "Neæemo raspravljati za to si tu. progutao slinu i us pio nagla eno izgovoriti: "'Zivischen Kot un Urin sind wir geboren. naravno. a onda g a je spopalo uzbuðenje. no potom je izjurio iz razreda . Po prvi je put u ivotu u razredu do ivio ovacije. Latinska mu je izreka i dalje pulsirala u glavi. Tijekom drugog razreda i druge polovice svoje treæe godi ne u realki." Namr tio se. rekao je herr dr. "Imam brat a koji studira latinski". opis posjeta muzeju uèinio ga je omiljenijim kod nekoliko kolega i z razreda. Jednog je jutra za vrijeme odmora. "Zbog n aèina na koji poku ava recitirati. sve dok ne vidimo kakva je snaga sla biæa. "Latinski se ne mo e izgovarati nerazgovijetno". Je li to bilo stoga to mu je umro otac? Kad se rije io Aloisove srd be. Seks je prljav. kao i nekoliko mu karaca i ena u punoj velièini. koji su ga stalno zapitkivali o pojedinostima. oboje u vo tenim m odelima. ukoliko se ovakvo pona anje ni u kakvom pogledu ne nastavi. ja bih te izbacio". Dvorac u umi 379 S druge strane. "i od njega sam dobio prvu pouku: Tnter faeces et urinam nascimur. Navrle su mu suze. Uèenici su se jedan po jedan ustaja li." Potom je Adolfu predoèio tekst. Trieb. pa je namjerno izgovorio frazu biskupa iz Clunvja. da bi Adolfa priveli ravnatelju. Roditi se izmeðu mokraæe i dreka! To je uvijek i pretpostavljao. Nekoliko djeèaka veæ se stalo smijuljiti. Adolf je zakljuèio da je taj nastavnik sigurno siroma ni roðak nekog s dovoljno utjeca ja da mu osigura taj posao. "Pravi si frajer". èuo je.'" Èim je dobio prijevod. Umjesto toga zahtijevam da naglas proèi ta sljedeæu molitvu. KNE E VOJSKE NEBESKE. PROGNAJ U PAKAO SOTONU I SVE ZLE D UHOVE KOJI SVIJETOM OBILAZE 1 ELE NAM UPROPASTITI DU E. Adolf je ostao u oku. Uspio je uæi kad je slagao koliko mu je godina. Nauèio ga je da o nekoj osobi ne znamo ni ta. eto. Herr Schwamm je Adolfu priu tio nezaboravnu lekciju . Herr Schvvimm se pretvarao da ne razumije. Adolf je zamijetio kako podosta uèenika prema njemu vi e nije tako nelj ubazno. Kakav o tar rjeènik! Istinska snaga! Dovoljno se uzbudio da je ." Adolf je odgovorio: "Onda moram govoriti njemaèki. poduèavao vjeronauk. No. kad je zavr ila nastava. tad su stigla dva redara. her Sc hvvammu isprièati. kazao je djeèak. Njemu se u tom trenutku nimalo nije tra io posao. Herr Schvvamm je bio tu an èovjek vla nih oèiju. ustvrdio je herr Schwamm. Adol fa nije nastojao gledati u oèi.Ukupna suma bila bi dovoljna za udoban ivot. NJIHOVIH ZAM KI. sad su ga tap ali po leðima." Sastanak je ispao vrlo neobièan. Herr Shwamm je za tu prigodu odjenuo svoje najbolje odijelo i govorio sa eto. bio j e opu teniji na nastavi. Ti æe se.'" Herr Schvvamm si je morao obrisati oèi. Èak je i Adolf morao priznati kako je Aloisova primjedba o sigurnosti obitelji ima la nekog smisla. AMEN . Trie bu. takoðer od voska. Djeèaci koji su ga cijele godine ignoriral i. i stoga je. pa se uskoro osmjelio odgovarati profesorima. sv. Ispisane samim velikim slovima.

mo e biti ili zatvoren. Jedva da je shvaæao to znaèi. Kad se na ao s one strane vrata.) Adolf je ipak uzeo svoj primjerak Treitschkea kad je do ao kuæi i uskoro napamet nauèi o sljedeæi pasus: Bog je svim Nijemcima dao Zemlju da na njoj sagrade dom. Jo se jednom na krajnje nesretan naèin osjetio nedoraslim tom mladom i neprijaznom uèeniku. Adolf je. vani je bilo kasno o ujsko popodne. "Pa". godine njegova je igra rata postala jo slo enija. kao da se radilo o jo jednom nesretnom ishodu. Stvari tako rijetko ispadnu onako kako èovjek oèekuje. Koliko mu je bilo poznato. sad veæ bila dobro poznata. bili beskièmenjaci po put Schwamma. molitva sv. Dok ju je glasno èitao. Onda je morao priznati da bi potonje moglo brojne bitke prebrzo okonèati. no s nekoliko se svojih no vih prijatelja zapoèeo grudati. pa iz toga proizlazi ka ko æe doæi vrijeme za pojavu vode cijelog svijeta. pa nije znao da je molitva." Èak je osjetio i odjek svo je prve erekcije. veæ iz njegovih usta: "Optimizam." Kad je iza ao iz kole. ili ubijen. vatra. mladi Hitleru". u potpunoj suprotnosti. Je li u to vjerovao? Je li to bila istina? Nijemaca je bilo svih vrsta. Ipak je tu dugu reèenicu iskoristio kao borbeni pokliè samom sebi. Te je licemjere trebalo o dvuæi da vide vo tanu vaginu u anatomskom muzeju. arhandelu Mihovilu?" Naravno! Barem je tu molitvu Adolf dobro poznavao. Trideset minuta ili cijeli sat? A tk o æe to vrijeme mjeriti? Trebao im je neovisan mjerilac vremena. Adolfa je obuzeo bijes. zakljuèio je. kako bi saznali to se zbilo. a sad je. vatra. Kratak govor koji je herr Schvvamm pripremio o tim vatrama i pogibeljima pakla s ad se èinio uzaludnim. arhandelu Mihovilu. Izrekao je nekoliko fraza èiji je smisao bio izraziti njegovo zadovoljstvo to prepo znaje "i tvoju trijeznu stranu. Kamo bi poginuli vojnik oti ao. sv. kad se sasvim posveti jednoj mistièno j zamisli. "to je. pa se Adolf. Jedne je subote odluèio da."Zna li kome je ta molitva upuæena?" upitao je herr Schvvamm. u umi bio generalisimus. fraza nije bila iz neke knjige. Schwamm je bio luteran. hoæe -neæe . odgovorio je. kad j e netko zarobljen. Uspio se sabrati tako to je neu padljivom gestom otpustio Adolfa. odgovorio j e Adolf. barem donedavno. koji skru en nije bio nimalo. Èak je pripremio govor koji æe odr ati svojim kolegama kad ga na odmoru okru e. no ipak ju je u sebi ponavljao. krv i èelik. Herr Schvvamm je osjetio da je opet na rubu suza. bio lik skromnog znaèaja u svo joj koli. a onda ih mijenjao. koja je ne koæ Adolfu predstavljala iznimnu snagu. Do kraja proljeæa 1903. krv i èelik". nego kuæi? Stoga su se sad vodile ozbiljne rasprave oko toga koliko se vremena mora provesti u zatvoru. nije osjetio strah. i prestao govoriti prije nego to poène zamuckivati. bit najtajanstvenije moæi koja æe ljude vezati s nevidljivom velièin om nacije. i nisu prestajali sve do sumraka. gospodine. "Da". (To su na kraju rije ili tako to su odredili jedinog djeèaka koj . "u svakom sam se sluèaju dobro dr ao pred jadnim starim Shvvammom. Mi vragovi veæ dugo znamo da prosjeèan um. U samostanu u Lambachu. ponav ljao ju je svakog jutra nakon mise. s Angelinom haljinom prebaèenom preko ramena. Ni ta to æe sljedeæa èetiri desetljeæa proèitati neæe kod njega izazvati takvo anje. Vode koji æe poslu iti kao utjelovlje nje. Ponekad bi subotom popodne na svakoj strani bilo i po pedeset djeèaka. reæi æe im. i stra no mu je godilo kad su je tri uèenika. herr Shvvamm". a neki su. Sljedeæih je mjeseci èesto razmi ljao o tim rijeèima. gospodine. od njega preuzeli . koji su u tom Dvorac u umi 381 improviziranom i ledenom pokusu bitke bili na njegovoj strani. tovi e. inkarnacija. kad se na ao usred jo jedne umske bitke. mora o poèeti baviti i logistikom." (Je li ponavljao rijeèi koje sam ga ja nauèio? Nisam se uvijek u stanju sjetiti ba svakog nadahnuæa koje sam podario klijentu. "Nije li upuæena. mo e steæi mentalnu samouvjerenost daleko iznad vlastitih moguænosti. Glas mu je sna no odzvanjao. Neprestano je po navljao frazu: "Optimizam. "Potpuno se skru eno isprièavam za svoje juèera nje postupke. i dalje se sjeæao kako je nastojao odr ati ravnote u na stolici. Neprestano je odreðivao nova pravila borbe. Svaka je vojska sad morala zbrinjavati ranjenike i b aviti se zarobljenicima. koji ne bi bio od an ni jednoj strani.

Ulana je ba za to i iz veo iz staje i uveo u fotografov kadar. no Klara nije z nala kako bi se sprijateljila s ljudima koji bi to i omoguæili. to je bio prikladan prostor da mlada djevojka prima goste. ako bi postao uhoda. Adolf je u tom braku vidio i ne to pozitivno . "Bit æe joj lak e u koroti. bila je sigurna kako. koji je u banc i radio kao bilje nik. Nakon ljeta. Kad je Angela takav brak prihvatila. sad je se ljak Schmidt. 3kola je zavr ila u lipnju. Dok je Alois bio iv. u potrazi za novim vojnim polo ajima. no èovjeka koji se elio o eniti. i dalje je bri no skrivala saèuvanu bratovu fotografiju. veæ i iznenadila. Tog ljeta. ali tijekom sedam god ina otkako ga nije bilo. Angela.popravit æe mu se financijska sit uacija. koje su proveli u Vrtnoj kuæici. Kad su jednom od njega zatra ili d a se pridru i radu u polju. Obitelj je ivjela u Vrtnoj kuæici. Ispostavilo se kako je Raubal medu raspolo ivim kandidatima bio naj bolji. Udavala se za èovje ka kojeg nije obo avala. Adolf nije radio. To se pokazalo prihvatljivim. Sestri Theresi je èak ponudila. A bila je i ljuta na samu sebe. Prethodno je ljeto. Naravno. ona ga je pretvorila u savr enog mladiæa. obitelj sve to bi joj mog lo zatrebati spakirala u dva golema kovèega. iako su mu novaci bili tako umorni da bi zaspali na polo aju. Veæi bi dio dana. i nekol icinu je poku ao nauèiti da se igraju rata. dok je jahao na Ulanu. u ljeto 1903. pod Klarinom za titom. gdje j e Angela imala svoju sobu. Ili bi mogao odbiti sve ponude i ostati u zatvoru. Raubal èak nije djelovao ni z drav. staja. i ona i Angela bile su s uvi e stidljive. pa su Klara. A sad je. Alois mlaði bio je ponosan to je dobio sliku na kojoj stoji kraj konja. za razliku od ostalih èlanova obitelji. Za upoznavanje i oèa ravanje stranaca. ako radom skrene misli s o alo æenosti". Kad mu starija sestra ode iz kuæanstva. Zatvorenik bi mogao br e na slob odu. Naravno. Adolfu nije bio simpatièan. Gdje bi Raubal takvo to mogao èut i. osim od Angele? Dvorac u umi 383 No. Gazdinstvo se sastojalo tek od zemlje. Angela se trebala udati za èovjeka imenom Leo Rau-bal. Adolf je bio svjestan da zarobljenicima brzo p ostane dosadno. Ono to Klara nije znala. Nikad nije prestal a aliti za Aloisom mladim. Kako je trebalo obraðivati nekoliko polja i brati plodove po umi. Angela ba nije bila oèarana svojim izgledima. Adolf i Paula ot putovali u Spital. Kad god bi Raubal do ao u posjetu. zbog trajnih pro blema s pluæima. Theresin mu . no Schmidt je bio marljiv radnik i uspio je. trebao mu je svaki par ruku-koji bi mu Klara ponudila. godine. proveo èitajuæi i crtajuæi. Èak i nakon to se obitelj preselila u Vrtnu kuæicu. Sjeæala se kako je samo bio zgodan. Klarini se veliki planovi za njenu buduænost ba i nisu ostvarili.) Onda je Adolfu stiglo nadahnuæe. Nije si mogl a oprostiti. Kod nje su ljetovali . no sad je bratu mogla dopu stiti da sja i i poljubi je. za njeg a plaæati hranu. imao imanje dovoljno veliko da smjesti cijeli klan Kie dler-Poelzl. a potom bi popodne od lutao u umu.i 38z Norman Mailer je imao d epni sat. Bio je to pravi zloèin. Angeli nije stvorila nikakav dru tveni ivot. no ta se moguænost nije èesto koristila. Njemu bi to bilo n epodno ljivo. jer ne eli da Adolf i ta radi. u kojem je ivjela Klarina sestra Theresa. No. Klara je odluèila kako ne smije raditi. Igrao se s ma njom djecom na gazdinstvu kad bi ona svr ila sa svojim popodnevnim zadaæama. kao i stvaranje dojma o moguæem mirazu. bila je Angelina tajna krivnja. toplog dana u Hafeldu snimio putujuæi fotograf. Angela je imala pravo na mnogo bolje. zar ne?" to je bilo dovoljno da Adolfa obuzme hladna srd ba. kuæe. Znala je da se nikad neæe vratiti. koju je jednog lijepog. poveæat æe se dio mirovine koji otpada na njega. Po Klarinom je mi ljenju taj èovjek imao puno sreæe to se dokopao njene pokæerke. da je Alo is mlaði jo uvijek tu. od njega napraviti unosno imanje. Klara se nije samo razoèarala. Podsjetilo bi ga na valov u kojem mu je spavala majka. . nikad ne bi uèinila neprilièan korak. po spitalskim mjerili ma. kazao je. povratak u Spital nije dolazio u obzir. svom bi buduæem urjaku kazao: "Tvoja pluæa nisu u tako lo em stanju kako tvrdi . gospodarskih zgra da i ivotinja. zavr il o Aloisovim krvarenjem.

kod koje su stanovala jo èetiri uèenika. u srcu i dalje o di e puteno æu. kako joj se pribli avao datum udaj e. Dvorac u umi 385 U jesen 1905. Kad je fotografija nestala. kad su jeda n kraj drugog mokrili u polju i pomislio da to nije ugodan prizor. gd je je vrijeme provodio u èitanju i crtanju. a potom bi odlazio u svoju sobicu. Taj je put polo io i dobio je maturalnu svjedod bu. stala se brinuti to joj ta nevina . a k tome i pao iz francuskog. Adolf je ostvario jo jedan krajnje prosjeèan prosje k ocjena. Tako okrutno! Angela je i dalje èuvala njegovu fotografiju. Dobio je prolaznu ocjenu. Dok se trudio smisliti kakvo obja njenje. ukoliko se Adolf Hitler eli upisati u zadnji razred realke. udaljen dvadeset i pet kilometara od Leondinga. Adolf je jednom vidio mlado enjin falus. Frau Sekirina je du nost bila da svojim st anarima osigura razmjerno dobru prehranu i pazi da pi u domaæe zadaæe. Adolfa su progonile misli koliko je samo ru no moralo biti ono to su Angela i Leo èinili u krevetu. no Adolf se u rujnu vratio u Steyr. Dr ala se majèinski . i zaspao na podu. Sad ga je Leo trljao nutra-van tim navodno svetim prolazom izmeðu Angeline dvije rupe koje se n e mogu spomenuti . Dan je bio hladan. za osvetu. buduæi da je dan bio topao. sa svo jim je novim cimerima kod frau Sekire odluèio uprilièiti zabavu. (Inaè i je Leo Raubal prije ili kasnije prona ao. rekla . u maloj ali potpuno privatnoj sveèanosti. kad je iza ao van razbistriti glavu. a do kraja kolske godine uspio je opet pasti francuski. Bez ikakvog upozore nja. kako bi mu mogli dati diplomu. Kako je istog dana trebao otputovati kuæi. Tijekom sljedeæeg je ljeta Klara Paulu i Adolfa opet odvela u Spital. nalet vjetra mu je svjedod bu odnio! No. prinijela im veliku ibicu i tiho plakala dok su ostaci fotografije crnjeli. Aloisu se time osvetila za zadirkivanje to se ne usuðuje jahati Ulana. Vjeruj mi. no ravnatelj mu nije oprostio dogaðaj s herr Schwammom. Tamo æe moæi steæi diplomu realne gimnazije. prethodno je otvorio prozor.a mo da i nije 384 Norman Mailer bila ba tako nevina . no.) Stoga je. Kako bi se to proslavilo. kako sliku mora uni titi. pitao se bi li joj mogao reæi da je taj dragocjeni komad papira razmotao u vlaku kako bi ga pogledao . Zaslu io je da pati j er ju je onako zadirkivao." Nije joj smetalo ni to je patio kao da je izgubio zlatan sat. u sebi kazao: "Neæu dopustiti da m i ova kola vrijeða intelektualne sposobnosti. 1904. pokidala taj komadiæ svoje pro losti i u rano i mraèno jutro papiriæe ubacila u zdjelicu. Na jesen ga je èekao popravni ispit. Nikad mu neæe povjerovati da je maturirao ako joj ne b ude pokazao svjedod bu. no sad je nestala. Tu su. Tako je od nedjelje naveèer do petka popodne Adolf odsjedao kod e ne.Angela je tu sliku ukrala. Ni u realki u Steyru nije imao ni ta bol je ocjene. Ujutro nije mogao naæi maturalnu svjedod bu. Bila mu je u d epu. no. "U mojoj glavi.kako odvratno! Naglo je prestao o tome razmi ljati kad je shvat io kako se njegovi otac i majka nisu od mlado enje i mlade nimalo razlikovali. jedne noæi kad nije mogla zas pati. U svibnju sljedeæe. Aloisu mlaðem je morala prisegnuti kako nema pojma gdje bi mogla biti. Naposljetku je do la do okrutnog zakljuèka. Adolf je. m orao je majci ne to pokazati. Frau Sekir a mu je predlo ila da ne poku ava prevariti majku. Klara si je mogla priu titi da mu iznajmi sobu. polagati francuski. Te su veèeri uèenici ostali budni dokasna i Adolf je izjavio: "Napio sam se kako mi se otac znao napiti". morao je izaæi na popravni ispit. kazala je. s hvatio je da takva prièa ne bi bila dovoljna. spomenuo joj je svoj problem. "To ti ne bih savjetovala"." Svi su o dsutnom ocu zapljeskali. Na raèun mir ovine. "Prise em na hrpu Biblija". godine. Jednom. "A gdje su te Biblije?" upitao je Alois mlaði. Jedan od djeèaka od k uæe je donio èetiri boce vina i velikodu no ih sa svima podijelio. Kak o je samo grozna bila ta tajna o kojoj su mu karci i ene morali utjeti. "Moj otac veli da j e dobro usvinjiti se jednom godi nje. umjesto da plaæa svakodnevno putovanje vlakom. Pripremajuæi se za opro taj od frau Sekire." Klara je problem rije ila tako to je Adolfa poslala u grad Steyr. Ravna telj je najavio da.vezanost uz izblijedjeli portret u sepiji. Nakon vjenèanja. ne dvaput. To ka e moj otac. Adolf joj se uvijek obraæao vrlo formalno. t o sigurno neæe biti u Linzu.

to sam vi e shvaæao koliko si se samo za mene rtvovala . proveli ugodnu veèer. Poderana je na èe tiri dijela. "Ponosno æu je dati uokviriti. Taj mu se èas vratio u sjeæanje. ne to je posve drugo. " estoka su piæa za izdajnike".nije elio saznati. Moram takoðer napomenuti i da ni jednom od Aloisove smrti. pa s u. Mogla su to uèiniti Dvorac u umi 387 i sva èetvorica! Odluèio je da nikad vi e neæe piti. kao majka i sin. herr Hitler. Stalno je nju io dokument da provjeri kako sad miri i na puder. Sad je postala rijetko i misaono ljudsko b iæe. Uzeli ste ovaj dokume nt i na njemu ostavili svoj izmet!" Ruke su mu se tresle od gaðenja dok je vreæu pre davao Adolfu. da èak ni takva epizoda nije ispala katas trofalnom. Ali." Stoga se Adolf vratio u kolu za koju je mislio kako je nikad vi e neæe vidjeti. Klari æe veæ nekako objasniti ostalo. Trebam li pisati va oj majci? Ne. pomislio je Adolf. Sto ako je to napravio jedan od dvojice krupn ijih od njega? To uopæe ne bi bilo nemoguæe. uzeo je svjedod bu i njom si obrisao stra njicu. kad ga je rek tor konaèno pozvao da ude. morao je otvoriti zakljuèani ormar i iz njega izvaditi te k u papirnatu vreæu. Takv o bi suoèavanje sramotu samo poveæalo. Nakon toga je rekao: "Ne mogu se natjerati da povjerujem kako bi uèe nik na e kole poèinio ne to tako bestijalno! Trebate se zabrinuti hoæete li se u ivotu ik d nauèiti kontrolirati takve izopaèene nagone. Pazite jedino da vreæu ne otvorite dok ste jo unutar zidova ove kole!" Adolf je klimnuo glavom. "Gospodine. Da. tako æe to srediti. kazao e u sebi. No. Paula je brzo zaspala. Adolfov osjeæaj vlastite va nosti nije bio toliko ugro en kao prigodom tog dogaðaja. radilo se o upisnom danu. osjeæat æe stra nu krivnju. Sav jadan. to sam je vi e gledao. a njih su dvoje n . Kad se vratio kod frau Sekire. rekla mu je. Njegovo j e dupe sad bilo superiorno svim tim kolskim glupostima. upustiti se u pijanèevanje koje svr i èino m vrijednim prijezira. No. Tako æe moæi dokazati da je polo io is pit. bit æu itekako ljubazan da vam ka em. "Budite tako ljubazni pa mi ka ite. Mo e si barem dopustiti misao da je napravio va an korak nap rijed. No. bit æe jo i gore. rekla je. "O. Uskoro æe vidjeti u kakvom je stanju. "Po izostanku shvaæanja u va em pogledu v idim da se èak niti ne sjeæate prizemnog pona anja koje ste si bili odluèili priu titi. Nakon toga je rekao: "Tvoja je svjedod ba u njoj. Naposljetku. tko bi to mogao biti . Jedan od èetvorice uèenika koji su s njim pili. sigurn o je rektoru predao svjedod bu. No. a rek tor ga je pustio da èeka. dugo je na umivaoniku èistio i su io svoju svjedod bu. to je bila tek ena koja mu je svaki dan poslu ivala obrok i j ednom na tjedan mijenjala posteljinu." Zavrtio je glavom. "Ovako mi je jo dragocjenija".je. Osjeæao se tako obdarenim unutra njom velièanstveno æu! Kako su mu samo njegovi kolege s kojima je pio pljeskali. Onda je komadiæe zalijepio na drugi komad papira." D a." Tijekom kolske godine. majko. upitao ju je: "Sto da radim?" "O". Stvar je pogor alo to se sad morao upitati. koji ga je uhvatio kako pu i. neæu. neæu vi e nikad vidjet i. Umjest o toga æete mi se zakleti kako vas nakon to izaðete iz ovog ureda. "Jedno je kad uèenik slavi svoju maturu i sretan je to 386 Norman Mailer je pro ao popravni ispit." Ovo je sad poèelo nalikovati saslu anju pred sveæenikom dugog nosa. V jerojatno je to dobra ena koja nije zaslu ila da je se tako smradno sramoti. "isprièaj u koli to ti se desilo." U tom je èasu Adolf zakljuèio kako je umijeæe laganja vje tina koju treba cijeniti. Poderao sam je da ne bih zaplakao kao dijete." Rektor je sad stao zuriti u nje ga. to sam uèinio?" uspjelo mu je reæi. Neæe im biti drago. i dalje se pitao koji ga je to od kolega izdao. a kako sam ja to slabo shvaæao. ja sam oko njegove viz ije samog sebe sagradio tako sna nu za titu. ali æe ti sigurn o dati kopiju. kako je rektor za to doznao? Postojalo je samo jedno moguæe obja njenje. Sad se veæ mogao sjetiti." "Dragi moj herr Hitleru. A ako ti majka otkrije istin u. "Ako ona tu prièu prihvati. 5Klara je zaplakala od ljubavi kad je èula za to joj se svjedod ba vratila u èetiri dijel a.

Klara mu je kupila novu odjeæu. Klara se. no takva se predod ba u Adolfov u m tako duboko usadila.a divanu sjedili jedno kraj drugoga i prisjeæali se starih vremena. prije nego to bi mislima dopustio da pole te izvan nadzora. poma uæi se tapom sa s rebrnom dr kom. pa je izlazio u dobrom tamnom od ijelu. otisnu ti se na put u nepoznato. Radilo se o tome da mu je Alois omoguæio da u ivot krene s vi eg polo aj a nego otac. otvoriti razne prilike. gdje je uèenicima pokazivao s . Beskrajno siroma tvo i mizerija uèinili su ga odluènim i stekao je izrazitu upornost èovjeka koji je "ostari o" zbog nepresu nih jada. Jo napola dijete. Rijetko bi izlazi o po suncu. njegovim izgledom jako ponosila. umrijeti od k rvarenja u pluæima? Nije ju bilo te ko uvjeriti da sad nije pametno tra iti zaposlenje . istinski predanog dr avnog slu benika.) Sad je zakljuèavao vrata svoje so be i pri ruci ostavljao spreman rupèiæ. da je. Tek bi se naveèer pro etao uz Dunav od Urfahra do Linza. Ne samo da je bio vrlo neobièan djeèak. Adolfu je prilièno dosadilo slu ati Klarine prièe o Aloisu. Crtat æe i èitati. dok ne postane netko i ne to. Noæ je pogodnija za prizivanje. taj sedam-naestogodi njak nije odustajao od svoje vizije i postao je dr avni slu benik. nije mu bilo te ko u ivati u svom novom ivotu u urfahrskoj Humboldtstrass e. a lako je moguæe i oboje. a volio se i po njemu istresati. Tijekom pro le godine. Nakon pet godina strogog re im a u realki. svaka ulo ena u svo j posebni dr ak. Znala je kako æe mu se. Njeg ove su glinene lule s dugim pipcem stajale poredane na kaminu. naravno. Kakva je to morala biti ogorèena odluènost. doista te i mraku. Kako joj je on to predstavio. 388 Norman Mailer sa samo tri zlatnika kao jedinom popudbinom. iz Waldviertela. jednog æe ga dana smatrati velikim slikarom ili ar hitektom. to mu je bila najdragocjenija imovina. Dalje je nije morao uvjeravati. Taj je trinaestogodi nji djeèak do svog sedamnaestog roðendana morao izdr ati ivot u krajnjoj oskudici. Veæina ljudi nikako da shvati koliko je duboko utemeljena opæenita pretpostavka Dvorac u umi 389 da ono to se osuðuje kao Zlo. skupio je svoje stvari i pob jegao iz zavièaja. Uz to se pomalo æutio su ièavim . Pustio je brkove. takav mali djeèak. Adolf je danju rijetko izlazio iz tog novog stana. s crnim e irom na glavi. Bila je prava sreæa imati oca koji se u svojoj kar ijeri popeo do planinskih visina. Sto se toga tièe. kad je trinaest godina poslije. U umi je obièno sve istresao po najbli em l i æu. Ne mogu procijeniti je li Klara u toj stvari bila utjecajnija od mene. Ako zasad ostane kod kuæe. Majka je plaæala raèune. to je ona pak morala trpjeti u sebi. jedn im od pripadnika lin ke mlade gospode.dovoljno da Klaru stalno dr i u asnu tom. vje bao je koliko je god mogao dr ati ruku u zraku pod kutom od èetr deset i pet stupnjeva. da se u svoje rodno selo ne vraèa. kad su njemu b ile dvije ili tri godine. Klara je prodala kuæu u Leondi ngu. a obitelj se preselila u stan u Urfahru. Time je ostvario prisegu iz mladosti siroma nog momka. Kako bi dodatno popravila svoje financijsko stanje. vraæajuæi se svakog vikenda iz Stev ra. To sam mu i sam bio spreman kazati. s druge strane rijeke na kojoj le i Linz. mislio je. veæ mu je trenutno toliko slobodnog vremena i trebalo. Hoæe li i on. Tih sam dana u njegove misli nastojao usadit i jednu ideju. poput Aloisa. godine Me in Kampf. Smatrat æe ga. Nisu svi kli eji koji se tièu vragova pogre ni. Bila je to posebna prigoda. za druge mu. o Aloisu napisao panegirik: Nije mu bilo niti trinaest godina. mo e si poveæati obrazova nje. U njenoj se glavi sad starca trebalo sjeæati kao stupa carevine. Izmijenio se i Adolfov naèin masturbiranja. pi uæi 1924. 6. Svaki put bi se u to iznova uvjerio kad bi u izlogu uhvatio vlastiti odraz. Obiteljsko je evanðelje dr alo samorazumljivim da Adolf treba biti za hvalan to je Aloisa imao za oca. Nije mu se ukazivao kak av unosan naèin da se pridru i redovima zaposlenih. No. pa æe stoga postati sasvim istaknut pojedinac. se nije nimalo radilo. kad bu de spreman. a Paula èistila zahod. S dobrim razlogom. kako bi pro ao po red zgrade opere. preko kojeg je nosio tamni kaput. (Volio je li æe. Sjetio bi se zahoda u realci. Potrebi da tijekom dana ne izlazi bila je ravna samo njegova ljubav prema mraku.

dok sam zauzimao tijelo i osobu pripadnika SS-a.voju vje tinu. ne treba mu alkohol i ne pu i. svaki put kad bi s Adolfom razgovarao. sigurno slatka poput meda." A neæe ih ni biti. Ne jo jako dugo.) Ukratko. Pazio je da ispere rupèiæe. djevojka koja je i la u Paulinu kolu èesto bi je vidjela kako hoda s Klarom. Sjedi kod kuæe. i iscrpljen svim tim to se u njemu bilo nakupilo. stoga. mora poèeti zaraðivati za ivot. Uvijek su se bojali da bi mo gao upasti uèitelj. Neka njima njihova dva testisa. pa je Adijeva sposobnost da dugo dr i ruku ispru enu bila tek jo jedna od stva ri koje su im odvlaèile pa nju. Kad je sam i dok radi." Adolf bi tad iza ao iz sobe. Sjeæanje na raznovrsne osobne alatke koje je vidio meðu uèenicima dostajalo mu je za uspje no predoèavanje. u suglasju sa sjeæanjima na uèenike oko pisoara u realki. (Dieter je tad urno morao otiæi iz Berlina. A besposlièari nisu takvi. Osim toga. njegove sve br e i jaèe stiske tako raspalila da se vi e nije mogao obuzdati i bum!. I stvarno. pribli avajuæi se da ispali iz vlastitog topa. suprug njene drage pokæerke. To je bio neobièan dogaðaj. Nije eljela biti punica koja mladom b raènom paru stvara probleme. Alois je suvi e toga elio odmah. Dok to ne napravi . naposljetku. Ne vida se s pokvarenim djevojkama. Edmund i Alois. t ako sam se na ao na rubu mete a koji je vladao na polju gdje se i nakon mraka nastav . pitao ima li kakve veze i zmeðu njegovog odbijanja da se zaposli na Carini i oèevog zadnjeg krvarenja? Ako je veze bilo. Stoga djevojci nije bilo va no to Paula nastavu nije mogla pratiti pa je u koli zaostala . Ne. zakljuèi la je." I opet je ponovila: "Adolf ne trati vrijeme na djevojke. samo iz po tovanja pr ema Angeli. Erekcije bi. dok se trljao. Tako su zvali Dietera . U obliku Angelinog mu a. Kako je samo nepristojan prema njenom mu u! Klara bi sve to èula i ne bi progovarala. U njegovom ivotu nema pokvareni h cura. no on je ruku m ogao dugo dr ati podignutu. Bolje bi joj bilo da se zabrinula zbog ljubavni h veza koje æe on tek imati. Angela bi ostala zapanjena. kod najmanjih zvukova velikom brzinom spla snule. bio je. no. i znamo da nije tako.seljanka joj je svejedno zavidjela. Klara je u sebi odluèila: "Adolf nije besposlièar. naporno radi. te ko da joj je moglo pas ti na pamet da se zapita o èemu on razmi lja dok masturbira. A kako bi i pogodila? N ije bilo nikakvih dokaza. tako je sna an i ponosan na sebe. Naravno. Kako je Klara sad na Adolfa gledala srcem punim ljubavi. Majèina je ljubav. 39° Norman Mailer ali kad crta. Seljanka nikad nije ni ta slièno do ivjela. Adolf ne gubi vrijeme. 7Prilièno godina kasnije. Zet koji je jako precjenjivao vrijednost vlastitih savjeta. Leo Raubal. ne raditi ni ta. a oni nisu. Lea Raubala. Po tome je sasvim nalik Aloisu. tu smo i mi. stalno æe se osj o e. Ta je djevojka donedavno ivjela na gazdinstvu. to su onda veæ bila dvojica koje je zbiljski skalpirao. bilo je i previ e prigoda kad bi se opæe zanimanje usmjerilo drugamo. EPILOG Dvorac u umi Na poèetku sam naveo kako se zovem D. Mo da æe jednom i postati velik umjetnik? Tko bi to moga o znati? Tko predvidjeti? Tako je ozbiljan. no sad bi gotovo sv aki radni dan gledala Klaru kako Paulu vodi cijelim putem do kole. mora dati otkaz. s mu karcima i djeèacima. U njegovom je sada njem ivotu ipak postojao jedan trn u oku. gdje je poljub i za rastanak. a on je bio sretan. to nije posve netoèno. da u toj ljubavi takoðer u ivamo. To bi bilo i gore nego slu ati kako joj taj novi zet pr ekorava sina. no na ovom poslu koji si odabrao. Taj neotesanac. On je pak sad u sobi otkrio kako mo e odr ati erekciju i s visoko podignutom rukom. sve je bi lo gotovo. Ili je mo da i bolji. a tu sam se smjestio sve do k raja Drugog svjetskog rata. Taj nije propu tao. Tako ispunjen spoznajom kako æe i od njega ne to biti. Mislim da si poti ten zbog toga to svi tvoji roðaci u Spitalu dr e da si ni koristi. da se. a meðu njima æe neki stvarno biti p okvareni. A ta je pomisao. Njena je majka uvijek imala previ e posla.T. Ne moram se brinuti zbog djevojaka. Stoga nije eljela izazivati nevolje. Bilo je gotovo. protisnut i mu u uho: "Momèe. ona nije znala. a njemu samo jedan.. Djeèaci bi'se skupili oko pisoara da bi usporeðival i velièinu svojih genitalija.

Uèinak nije izostao. rasporeðen u amerièku div iziju koja je oslobodila logor. odgovarao na nje gove upite. Za mene je to bilo vrije me poraza. plavih oèiju. zbog mog sofisticiranog napada na ono to je vjerovao da su njegove ljudske vrijednost i. koji je sa mnom pratio roðenje Adolfa Hitlera. njemu na dohvat ruke. dobio je pi tolj kalibra 0. A ko bi èitatelj.45 i to je oru je sad le alo na stolu. za koji je ipak znao da ga mora otkoèiti i ustrijel io me. no. na zadnji dan mjeseca travnja 1945. krièali su poput gnjuraca.ukazivala je da u Maestrovom podruèju ima el emenata i dubina koje ja nikako nisam mogao pojmiti. pa sam ostao da se u Americi sam pobrinem za sebe. kazao mi je. Amerikanac uzeo svoj pi tolj. Na reveru je nosio idovsko ime. Ta moguænost . Na raspolaganju mi je ostao jedva jo pokoji potez. plav. Tu sam. Stoga sam se preselio. Da pojaèam pritisak. godine. a priznajem kako sam se poigravao s njegovim uvjerenjima. Na obzorju nema nièeg zanimljivog. Jedan se vrag èak usudio i ustvrditi kako je Maestro degradiran. Vidio s am kako mu je zbog pi tolja nelagodno. On je primijetio: "Da. Otputovao sam u Ameriku. Ne vidi se mnogo drveæa. ali gdje je dvorac?" odgovorio bih kako se "Dvorac u umi" na njemaèkom ka e Das Waldschloss. Oni kojima je preostalo dovoljno snage da se glasaju. Mogu reæi kako sam vi e puta morao napu tati tijelo.ljala proslava. nema naznaka dvorca. Amerikanci su upravo oslobodili koncentracijski logor. Po karakteru pacifist. U na im su redovima carevale glasine. nakon ponoæi. okretan. Izvan æelije. Sebe sam ubacio u posve novu igru. idovski se satnik vi e nije mogao nositi sa stanjem u koje je zapao. manji. na kojoj je nekad bilo polje krumpir a. radilo se o lijeèniku koji nije bio vièan k ratkim cijevima. Radosne uzvike biv ih zatvorenika pratilo je i trulo isparavanje. Nisam va an dio povijesti. bio naziv koji su najbistriji medu zatvorenicima dali svo jem objektu. "Dvorac u umi". Razgovarao s Maestrom. taj nam je idovski s atnik pokazao kako trebamo raditi. Do kraja su eljeli zadr ati ponos to se nikad nisu odrekli ironije. biv i su zatvorenici ludovali po polju za pos trojavanje. gdje je tu sad poveznica s tvojim teksto m? U tvojoj je prièi puno uma. Waldschloss je. Likovi su. Zbog mete a koji je zadnjih dana vladao." 394 Norman Mailer Nisam èak znao ni bih li mu povjerovao. Stoga sam postupio poput lj udskog biæa . "Zasad. Dieter je bio armantan esesovac.ukoliko je bila istina . To .krije se ubojica.odluèio sam o tome ne razmi ljati. ne toliko zanimljiva. Waldschloss je smje ten na praznoj èistini. a ne treba obja njavati kako mu se nije svidjelo on o to je vidio. Sad je. Govorio sam s finom krivotvorinom istinskog osjeæaja. Ulo it æemo i u Arape i u Izraelce!" Nakon toga mi je za elio sreæu. Sve to je jo ostalo za raspravu jest za to sam odabrao ovaj naslov. naredi da s njim ostanem u ovom uredu. Am erikancu je to èak bilo dovoljno ku no da meni.kao to èovjek uvijek otkr ije . U maloj me æeliji ispitivao psihijatar. Maestro me upravo b io otpustio iz slu be. djetinjstvo i dobar d io adolescencije sad upitao: "Die-tere. FJuboko potisnut u prosjeènom pacifistu . "Ja æu na e djelovanje preb aciti u Ameriku i posjetit æu te kad donesem nekoliko odluka to bismo tamo bili spr emni raditi. ukljuèujuæi i mene. radi za sebe". To je ime koje su zatvorenici dali tom upravo osloboðenom logoDvorac u umi 395 ru. osuðujuæi pretjerivanja u Fiihrerovim dostignuæima. Bili smo izdvojeni poput dvije du e u oceanu. svom jedinom pandanu sa suprotne str ane. Kako je noæ prolazila. visok. Po èinu je bio satnik. T o je veæ druga prièa. èak sam dao naslutiti kako je tog nacista muèila sa vjest. na stijeni premalenoj za trojicu. dakle. Od luèio sam se poigrati sa idovskim èasnikom tako da se pretvaram kako mu obja njavam svj etonazor ljudi medu kojima sam se borio. duhovit.to znaèi da je nastojao pobjeæi to dalje od najneugodnijih lj dskih mirisa. taj je idovski èasnik dao sve od sebe da izbjegne najgore u onom to ga je okru ivalo . Zbog toga takva osoba i postane pacifistom. Izlagao sam mu psiholo ke pothvate koje s mo mi nacisti izvodili u dotad nepoznatim vodama.

Geli je bila oble figure. Najva n ije je bilo sve to dobro zata kati. s Geli Raubal.na visokom polo aju? ' Naravno.jer ne zna jesu li tu navedene Sotonin e rijeèi ili tek jetke opservacije jo jednog posrednika . nego samo jo jedan iz njegovih redova . Nedugo prije samog dogaðaja.ukorijeni. ne. zgodna i plava. No. èesto preteèe na eg t hnolo kog duha dana njice. Pretpos tavljam èak da me zamijenio sam Maestro. Jer. ili odanog prijatelja. Ako èitatelj zbog toga opet osjeæa nelagodu . sve do potkraj dvadesetih i poèetka tridesetih godina. kad je Dieter bio èlan Posebnog o djela IV-2a. Ako me èin izdaje Maestra ne uni ti. nije li isto tako istina kako se ne mo e naæi vraga koji ne radi na obje strane ulice? Stoga moram priznati iznenaðujuæu razinu privr enosti onim svojim èitateljima koj i su sa mnom pro li cijeli ovaj put. nisam mogao dobiti odgovor na to pitanje. Kako bilo. no dobra pitanja i dalje podrhtavaju unutarnjim ponosom. Nikad se nije ustanovilo. Posebno se to odnosi na dame. dobrom pr . Hitler ju je obo avao. Bila je ustrijeljena. naredbi koje se izvikuju domaæim ivotinjama. KNJI NICA ZELINA Zahvala Mojim izvrsnim pomoænicama. Njemaèki smo prvotno upoznali kao jezik jednostavnih ljudi. ko jem sam slu io u stotinama raznih uloga. nisam nikad uspio doznati ne to vi e o Gelinoj smrti. No. Priznajem kako svoju degradaciju Maestru nisam mogao oprostiti. Je li moguæe da me Maestro.postoje samo pitanja. Ako ste Nijemac ivahne inteligencije." Godine 1930. Hitler i nacisti su veæ bili na vlasti i dobio sam zadatak da uðem u ti jelo tog dobrog esesovca Dietera. èime se vjerojatno najbolje i najjezgrovitije mo e objasniti to me navelo da napi em ovu knjigu. Kako je to sroèio visoko pozicioni rani podèinjeni. mo da æu se jednom moæi vratiti izvje ta u o svojoj ulozi u ranoj fazi karijere Adolfa Hitlera. mo da postoji i drugi motiv.ne dr im da je iznenaðenje to su mnogi pripadnici njemaèkog graðanstva to su u gradski ivot stigli iz svojih blatnih seoskih dvori ta. Tri god ina poslije. Sve to je proiza lo iz tog dogaðaja bila je potpuna utnja. ipak doveo u zabludu? Nije li sad postalo vj erojatno kako Maestro nije bio Sotona. rike pluæa. Imali su posve perverzne odnose. a ono je pak moglo pomoæi da se sjeme moje pobune . No. Geli Raubal su na li mrtvu na gornjem katu odaje u kojoj je stanoval a. Ne trebam ni primijetiti kako se nadam da smo od tog vremena daleko napredovali. no up ravo to i elim.. ironija tome neizbje na protute a. Tu ne ukljuèujem duge njemaèke rijeèi. Angelinom kæeri. Ili se ubila. naravno. Stoga je to jezik pun kruljenja eluca. plemenskih ljudi. smijenje n sam sa svog stalnog zadatka s Adolfom Hitlerom. u krilu Hitlerovog stana na Prinzregentenstrasse 396 Norman Mailer u Miinchenu. spremnih i za poljodj elstvo i za lov. pokojnoj Judith McNallv i Dwayneu Prickettu. a posebno Berlinci ma. Jedan se stalno vraæa.im je davalo snagu. ironija vam je. Vragovi opstaju zato to smo dovoljno pam etni da shvatimo kako odgovora nema . Maestro je zakljuèio kako je bud uæi Fiihrer postao dovoljno znaèajan da ga dalje vodi prisutnost vi a od mene. da vi e nisam siguran tra im li jo klijenta koji obeæava. No. od presudne va nosti za osjeæaj ponosa.neka budu spremni prihvatiti pogodnosti zapadne civil izacije prije nego to im prilika za to nepovratno proðe . dali sve od sebe da govore meko poput svile na svojim rukavima. i urlika koji se iz grla otme kad se ugleda krv. sentimentalnim zvuci ma za manje vrijedne mozgove. s obzirom na ono to se tom narodu stoljeæima nametalo .priznajem da sam ostao do voljno veliki vrag da s njim ne suosjeæam. Ne treba iznenaditi to su zatvorenici koji su se toj nomenkla turi domislili bili iz Berlina. I sam sam ispisujuæi ovu prièu oti ao tako daleko. i tanja du nika. dobr ih poganih grubijana i poljoprivrednika. u tom je razdoblju Adolf do ivio ljubav svog ivota . vjetrova iz crijeva zdrav og postojanja. svakom je o troumnom Nijemcu. ponoseæi se to sam jedan od predstavnika na terenu moæne eminencije samog Sotone. govorim o preslatkim palatalima. Ni na to mo da nema odgovora. A ne mogu ni sebe zadovoljiti u tom pitanju. Omoguæava mi da se vratim na poèetak. Shvaæam kako nas ovo izlaganje udaljava od prièe èije smo izno enje upravo zavr ili. uspje an pijanist i pripadnik visokog dru tva Putzi Hanfstaengl: "Ado lf voli svirati samo po crnim tipkama.

Max. 1994. Brvsac. * Fest. Pre tisak. izd. 1971. * Bullock. 2000 . Sv. * Goebbels. * Bullock. Nevv York: Avon. Alan. Hollv Webber i Janet Wygal za sjajnu korekturu. Crankshavv. Gestapo: Instrument ofTyranny. 1996. Hitler and the Occult. Pretisak. The Third Reich: A New History. Farago. The Night ofLong Knives. Jasonu Epsteinu za v elikodu no èitanje ranije verzije. Nevv York: Knopf. Amherst. W. * Bullock. New York: Oxford Universitv Press. Burleigh. Viking. Alan. Preveo Bruce Little.. Somerset. Nevv York: Nevv York University Press. Fest. Teutonic Mythology. 1992. Ladislas. Nevv York: Hovvard Fertig. Nuremberg Diary. Erik H. Erikson. Nordic Gods and Heroes. 1928. Norton Co. 1985. * Grimm. Bibliografija Uz neke je naslove u popisu literature dodana zvjezdica kako bi se naznaèilo da su s povijesnog i tematskog gledi ta bitni za Dvorac u umi. Daniel Jonah. IL: Northern Illinois Universitv Press. Nicholas. dj ela oznaèena zvjezdicom ponudila su mi riznicu èinjenica i povijesnih referenci koje roman ove vrste ne mo e zanemariti. New York: Bantam. 1961. 2000.1962. * Fulop-Miller. Dekalb. Preveli Evvald Osers i Alexandra Dring.ijatelju i arhivaru J. Karen. Pretisak. * Fest. New York: Hovvard Fertig. M. Nevv York: Harcourt. Armstrong. 1999. NY: Dover. Jacob. 1975. Goldhagen. Rasputin: The Holy Devil. Nevv York: Henry Holt. Goodrich-Clarke. Colum. NY: Prometheus Books. After Math: The Fi nal Search for Martin Bormann. Sve je ostalo fabuliranje. Joachim C. The World History of Beekeeping and Honey Hunting. Psychotherapy in the Third Reich. The Occult Roots ofNazism. Joachim C. Pretisak. Hitler: A Study in Tyranny. 1. Cambridge: Da Capo Press. My Part in Germany's Fight. 2. Preveli Richard i Clara Winston. Elke Ros thal za pouku iz njemaèkog jezika. G. mojim sjajni m i marljivim knji evnim agentima. Nevv York: W. New York: Ballantine. 1976. 1999. Rudolp h. Michaelu Lennonu. Nicholas. Arthur de. 1979. London: Routledge. Eva. Shareen Blair. The O ccult Roots ofNazism: Secret Aryan Cults and Their Influence on Nazi \deology. Rene. The lnequality of Human Races. New York: Harper Collins. Cambridge: Da Capo Press. Young Man Luther. 3. Hitler and Stalin: Parallel Lives. . Norman Mailer Anderson. Binion. 1995. d obrim prijateljima Hansu Janitscheku i Ivanu Fisheru za èitanje rukopisa. Gallo. 2001. Geoffrev. 1997. Ne treba posebno napominj ati kako su i druga navedena djela takoðer obogatila mnoge knji evne zamisli. No. 4. NJ: Transaction Publishers. Ken. Speer: The Final Verdict. 1992.'1997. 1999. Nevv York: Knopf. Padraic. mojem uredniku Davidu Ebershoffu i nakl adnici Gini Centello za njihovu suradnju i o troumna zapa anja. Cocks. Nevv York: Nevv York University Press. 2. Pretisak. Nevv York. 1996. Pretisak. Goodrich-Clarke. Ponovljeno izdanje. Nevv York: Hill &C Wang. izd. Edvvard. Hitler: A Study in Tyranny (skraæeno izdanje). 1995* Gobineau. mojoj supruzi Norris i moje devetero djece za t oplinu koju unose u moj ivot te Andrevvu Wylieju i Jeffu Posternaku. Joachim C.. New York: Harcourt Brace Jovanovich. Michael. Hitler Among the Germans. 2. Crane. Pretisak. Plotting Hitler's Death. Cambridge: Da Capo Press. Joseph. Hitler. Alan. 1996. Resisting Hitler: Mildre d Harnack and the Red Orchestra. Hitlers Willing Executioners: Ord inary Germans and the Holocaust. Mineol a. Mineola. 1973. The Battle for God. Gilbert.

Heiden. San Francisco: Harper Collins. * Jetzinger. New York: Oxford University Press. * Hamann. Nevv York: The Free Press/Macmillan. Brigitte.. The Ailing Empire: Germany from Bism arck to Hitler. lan. Felix. Unholy Alliance. David. New York: The Century Co. Pretisak. Cambridge: Harvard University Press. The Killing of SS Obergruppenfiihrer Reinhard Hejdtich. John. NY: Prometheus Books. Douglas M. New York: Oxford University Press. 1954. Hitler 's Vienna: A Dictators Apprenticeship. 1960. Norton. A Thread of Years. Hitler: 1889-1936: Hubris. The Queen Must Die!: and Other Affairs of Bees and Men. lan. William. Nevv York: Knopf. 1958. West Sussex: Focal Point Press.. * Jenks. Sergei Michailovich Trufanoff. New York: Greenberg. 1989. Carl. 1950. and Renate Heston. * Jung. Nevv York: Basic Books.. Heston. New York: Hovvard Fertig. New York: Dou-bleday. Wittgenst eins Vienna. Death Dealer: The Memoirs of the SS Kommandant at Auschtvitz. prevoditelj i urednik. New York: Columbia University Press. New York: Arcade Publishing. Vienna and the Young Hitler. 1997. The Inner Circle. Walter. Random House. 1979. Martin. Hitler: 1936-1945: Nemesis. Goethe's Faust. 1955* Hoess. Iliodor. 1992. Peter. 1918. Konrad. 1961. Boston: Houghton Mifflin Company. Horsham. Emst "Pitzi. Dreams. Franz. * Lukacs. Kirkpatrick. Memories. lan. Callum . Eva Braun: Hitler's Mistress. 1995. William A. 22 Cells in Nuremberg. Ivone. Nevv York : Avon. London: Burke. 1999. The Hidden Hitler. Gun. Rudolph. Heidegger. London: Hutchinson of London Press. W. * Heidegger. Nevv York: W. and Drugs. Preveo Lawrence Wilson. 2000. 1972. Janik. 1998. The Theorj and Practice ofHell: The Shocking Storj of the Nazi SS and the Horror of the Concentration Camps. Being and Time." Hitler: The Missing Years. 1979. Iliodor. Sebastian. Amherst. Macdonald. The Mind of Adolf Hitler: The Secret Wartime Report. Preveo Steven Paskuly. .NY: Dover Publications. Haffner. An Introduction to Metaphysics . Nevv York: Fromm International Publishing Corp. * Kubizek. New York: Doubledav. 1944. * Longgood. Kelley. Nevv York: Basic Books. New York: Touchstone/Simon and Schuster. 1994. W. Heinrich. 1959* Kogon. The Meaning of Hitler. * Machtan. Hitler's Youth. 1987. Der Fuehrer: Hitler's Rise to Potver. The Hitler of Historj. The Medical Ca sebook of Adolf Hitler: His Illnesses. Eugen. Nevv York: Berklev Pub lishing. 1994. Pretisak. New York: Pantheon. 1996. The Hitler Myth: Image and Reality in the Third Reich. 1962. New York: Stein and Day. Lukacs.. Allan. Nevv Y ork: Meredith Press. Walter C. * Haffner. 1973. * Hoffmann. 1998. New York: W W. Nevv York: W. Lothar. Langer. The Mad Monk of Russia. Kaufmann. Norton. Levenda. 1968. Boston: Houghton Mifflin. Martin. 1985. 1966. Norton. Kershaw. 1963. The Kersten Memoirs 1940-45. Irving. i Stephen Toulmin. Reflections. Doctors. August. Leonard L. John. London: Macmillan & Co. The Young Hitler I Kneiv. Nerin E. 1947Kershavv. * Hanfstaengl. Goebbels: Mastermind of the Third Reich. Sebastian. 1989. * Kershavv. Ne vv Haven: Yale Universitv Press. Hitler Was My Friend. 2001. * Kersten. 1961.

Mosse. Indianapolis: Bobbs-Merrill Co. * Nietzsche. 1998. Pretisak. 1996. ME: Samuel Weiser. New York: Schocken Books. 1978. Moeller van den Bruck. i G. Nevv York: Harpe r & Rovv. Pisma u knjizi osmoj preuzeta su iz ovog izvora. 1980. 1919-1934. Paradise Lost. Werner. Explaining Hitler: The Search for the Origins of His Evil. 1919. NE: Bison Books/University of Nebraska Press. Richard L. Lincoln. 1996. Mosse.* Maeterlinck. Inc. NY: Barron's Press. 1978. On the Genealogy of Morals. Nevv York: Nevv American Librarv. 1971. George L. Karl. Carl Gustav Jung. * Newman.. New York: Doubledav. Werner. Friedrich.. Human. Exeter: University of Exeter Press. New York: Oxford Universitv Pr ess. 1997. New York: Penguin. Nevv York: St. The Crisis of German ldeology. 1989. N ew York: Grosset & Dunlap. Suzanne. Land of the Firebird. 1968. Blue Hill. Friedrich. John. M osse. Noakes. Nevv York: Praeger Publishers. * Nietzsche. Friedrich. Friedrich. Maser. i Heinrich Fraenkel. New York: Random House. Nevv York: Random House. Preveo D. Nolte. 1. 1999. ur. 1983. Dr. Ravenscroft. 1996. New York: Howard Fertig. A Lifelong Passion: Nicholas and Alexandra: Tbeir Own Story. Mineola. Friedrich. 1999. ME: HeartTree Press. i Andrei Mavlunas. After Auscbivitz: Radical Theology and Con-temporarj Judaism. The Crisis of German ldeology. 1973. Richard. George L. Arthur. The Life and Death of Adolf Hitler.. Posner. Ron. New Yor k: Hovvard Fertig. Winnetou. Three Faces ofFascism: Action Francaise. 1982. * Nietzsche. The Rasputin File. New York: Random House. New York: Signet. Nazism 1919-1945: Sv. York Beach. Faustus. 1965. George L. Edvard. Trevor. * Nietzsche. New York: Penguin. Rubenstein. Heinrich Himmler. Nietzsche. Pretisak. Mead and Co. Maurice. New York: Random House. Germany's Third Empire. 1965. Mosse. 1998. Ernst. 2001. * Nietzsche. * Salisbury. * Milton. Radzinsky. The Spear of Destinj. 1-4. The Genealogy of Morals and Ecce Homo. * Mironenko. New York: Knopf. McLynn. Hauppauge. * Nietzsche. ur. New York: Hovvard Fertig. New York: Random House. * Noll. * Mann. 1966. Nevv York: Dell. Gerald L. White Snow: Russia's Revolu- . Preti sak. AH Too Human. Tovvard the Final Solution. Hitler: Legend. Robert. Friedrich. 1985. Myth & Realitj. The Portable Nietzsche. The Birth ofTragedy and the Case ofWagner. Mowatt. Pridham. Beekeeping: A Cotnplete Oivner's Manual. J. 1986. Walter Kaufmann. Manvell. The Aryan Christ: The Secret Life ofCarl Jung. The Fascist Revolution. Totuard the Final Solution. Harrison E. 1948. Friedrich. Massie. George L. Nevv York: Knopf. Pretisak. 1967. Thomas. Sv. The Life ofthe Bee. New York: Howard Fertig. G. 1964. Nazi Culture. Mosse.. 1971. George L. Sergei. 1967. Thus Spoke Zarathustra. i John Ware. Beyond Good and Evil. Pullman.. Pretisak 1892-93 ur. 1997. NY: Dover Books. 1982. Italian Fascism. 2001. Nevv York: Dodd. 1966. Mosse. * Payne. Melzer. * Rosenbaum. 1946. Black Night. Roger. Pretisak. London: Heinemann. Ma rtin's Press. Frank. WA: Washington State University Press. Mengele: The Complete Storj. 19 66. Nevv York: Anchor Books. New York: Howard Fertig. The Life of Wagner. May. Emst. The Nibelungenlied. George L. National Socialism.

The Secretary. Hitler's Secret Conversations (1941-1944). 200t. Anna Karenina. ur.. London: Andre Deursch. Pretisak. NY: Helen Marx Bo oks. Wykes. Himmle r. Shirer. London: Jonathan Cape/Flo-rian Press. 1976. Karl. 1982. 1967. * Schellenberg. Walter. New York: Doubleda v. Adolf Hitler (vol. Youssoupoff. The Death of Ivan Ilych. Little Man. The Schellenberg Memoirs: A Record of the Nazi Secret Service. Stanford: Hoover Institution Press (Stanford University). The Bormann L etters. R. New York: Macmillan. Warlimont. 1964. The Psychopathic God: Adolf Hitler. Rasputin. John. New York: Macmillan. Wilson.. Inside Hitler's Headquar ters 1939-45. Cam-bridge: Belknap Press of Harvard University. Berlin Diary: The Journal of a Foreign Correspondent. * Youssoupoff. New York: The Modern Librarv. Heinrich Himmler: A Nazi in the Making 19001926. Nevv York: Knopf. 1989. Chicago: University of Chicago Press. Snyder. Dennis E. Prince Felix. New York: Grove Press. Martin Bormann: The Man Who Manipulated Hitler. Colin. Straus and Young.). 1).tions 1905-1917. * Waite. 1961. uredio i napisao uvod. Tolstoy. 1956. Hitler. Pretisak. A. New York: Farrar. 1967. Shovvalter. Tolstoy. The Last Days of Hitler. 1979. * Weitz. The Ochrana. New York: Presidio Press. The Dance Language and Orientation ofBees. NJ: Prentice-Hall. Incurablj Ge rman. 1970. 1969. William L. Albert Speer: His Battle ivith Truth.. 1971. Telford. von Lang. Hitler's Diplomat: The Life and Times of Joachim von Ribbentrop. Cambridge: Da Capo Press. ur. vatreni aktivist i samotni buntovnik protiv establi menta. provokat ivni ru itelj tabua. likom je i djelom obilje io amerièku knji evnu scenu druge polovice dvadesetog stoljeæa. CT: Archon Books. Hitler Close-Up. New York: Ticknor & Fields. Hitler's Secre t Book. Childhood & Youth. 1960. Z003. 1992. Anton. Nevv York: Swan Books. William L. Viroubova. 2000. Robert G. 1993. Gitta. Anna. o . Toland. o autoru Norman Mailer (1923-2007. Leo. Michael. George H. Nevv York: Knopf. 1941. Speer. dvostruki dobitnik Pulitz erove nagrade. * Trevor-Roper. Hamden. T. 1930. Bradley F. Hugh. Trotsky. Hitler's Elite: Nineteen Biographical Sketches ofNa-zis Who Sha ped the Third Reich. Englevvood Cliffs. New York: Macmillan. R. L. Chappaqua. Walter. Bradley F. * Sturmer. Vassilyev. Inside the Third Reich. The German Empire (1870-1918). New York: Random House. Leo. H. veliki knji evnik i novinar. New York: Pathfinder Press. 1972. John. Gen. 1954. * Smith. * Stein. Lost Splendor. Memories of the Russian Court. Na juri ju je osvojio prvijencem Goli i mrtvi . New York: Signet. Louis L. 193 4. J995Shirer. * Trevor-Roper. Albert. Nevv York: Doubleday. Trevor-Roper. Philadelphia: Lippincott. von Frisch. von Lang. New York: Ballantine Books. Rasputin and the Fa li of the Romanovs. Jochen. 1923. What Now? Der Sturme r in the Weimar Republic. Jochen. 2001. 1978. Peter. 1976. 1968. My Life. 1960. Prince Felix. Sichrovsky. * Speer. 1953. ur. Nevv York: Simon and Schuster. 1934-1941. Spandau: The Secret Diaries. Albert. Adolf Hitler: His Family. 1970.neupitnim rem ek-dje-lom i najboljim amerièkim romanom o ratu na Pacifiku. H. Tavlor. Nevv York: Hippocrene Books. London: Macmillan. * Sereny. Straus and Co. New York: Farrar. New York: Viking. * Smith. U bogatoj karijeri. Leon. Stanford: Hoover Institution Press (Stanford University). The Rise and Fali of the Third Reich. 1992. 1964. London: AMS Press/ Weidenfeld and Nicholson..

nefikcionalnosti. Kao prevoditelj suraðuje i s Treæim programom Hrvatskog fad ija. gdje je diplomirao anglistiku i ko mparativnu knji evnost na Filozofskom fakultetu. Krvniko vu pjesmu.stvario je niz nezaboravnih naslova: Park jelena. Amerièki san. knji evnosti i ivota. Knji nica Zelina 540031371 . Evanðelje po Sinu . biografije. O PREVODITELJU Sa a Stanèin roðen je u Vara dinu 1965. Norre ll Susanne Clarke te Atlas oblaka Davida Mitchella.briefing.romane i oglede u kojima razglobljuje odnose fikcio nalnosti. Radi kao urednik internetskih bil tena za www. Vojske noæi. Uz Dinka Teleæana i Marka Gregoriæa preveo je roman Jonathan Strange & G.hr. ivi u Zagrebu.