s1 o Norman Mailer Dvorac u umi S engleskoga preveo Sa a Starièin VUKOVIÆ & RUNJIÆ ZAGREB 2008.

Mojim unucima Valentini Colodro, Alejandru Colodrou, Antoniji Colodro, Isabelli Moscben, Cbris tini Marie Nastasi, Callanu Maileru, Theodoreu Maileru, Natashi Lancaster, Matti euu Jamesu Maileru, Cjrusu Forceu Maileru, praneæakinji Eden River Alson kao i kumèadi Dominique Malaqua is, Kittredge Fisher, Clayu Fisheru, Sebastianu Rosthalu te Julianu Rosthalu. i CT7 .-Vukoviæ & Runjiæ 10090 Zagreb, Dudovec 32 a www.dzepna.com Urednica Milana Vukoviæ Runjiæ Lektura Mirjana Paiæ Juriniæ Korektura Ana Runjiæ Dizajn Bo ris Runjiæ Tisak i uvez Grafièki zavod Hrvatske The Castle in the Forest © 2007, Norman Mailer Ali rights reserved Prijevod © Sa a Sta nèin, 2008. Sva prava pridr ana Dvorac u umi je knji evno djelo koje se temelji na povijesnim dogaðajima. Nekoliko im ena i dogaðaja plod su autorove ma te ili se koriste u izmi ljenom kontekstu, pa je u tim sluèajevima svaka sliènost sa stvarnim dogaðajima, mjestima ili osobama, ivim i mrt vim, posve sluèajna. isbn 978-953-286-023-8 CIP zapis dostupan u raèunalnom katalogu Nacionalne i sveuèili ne knji nice u Zagrebu po d brojem 683026 Sadr aj knjiga prva U potrazi za Hitlerovim djedom knjiga druga Adolfov otac 23 knjiga treæa Adolfova majka 51 knjiga èetvrta Obavje tajac 67 knjiga peta Obitelj 79 knjiga esta Gazdinstvo 107 knjiga sedma Der Alte i pèele 141 knjiga osma Krunidba Nikole II. 187 knjiga deveta Alois mladi ¦ z27 knjiga deseta Po tovanje i strah 277 knjiga jedanaesta Opat i kovaè 291 knjiga dvanaesta Edmund, Alois i Adolf 3 knjiga trinaesta Alois i Adolf 345 knjiga èetrnaesta Adolf i Klara 371 epilog Dvorac u umi 391 zahvala 397 bibliografija 399 KNJIGA PRVA U potrazi za Hitlerovim djedom

I. Mo ete me zvati D. T. To je skraæeno od Dieter, to je njemaèko ime, a D. T. æe dostajati, sad kad ivim u Americi, zemlji neobiènoj. Ukoliko strpljenje stavljam na ku nju, èinim to stoga to mi protok vremena ovdje ne znaèi ni ta, a takvo vam stanje potièe buntovni tvo. Pi em li ovu knjigu ba zbog toga? Ja i moji prija nji suradnici prisegnuli smo d a takvo to neæemo nikad poduzimati. Bio sam, naposljetku, èlan obavje tajne skupine bez premca. Vodila se kao SS, Posebni odjel IV-2a, a izravno nas je nadgledao Heinr ich Himmler. Tog se èovjeka danas smatra èudovi tem, a ja se u njegovu obranu ne bih u pu tao - ispostavilo se kako je uistinu bio poprilièno èudovi te. A opet, Himmler je ipa k bio i originalan mislilac, a upravo je jedna od njegovih teza potaknula moje k nji evne namjere, koje, budite sigurni, nisu rutinske prirode. z. Himmler se na oj elitnoj skupini obraæao u maloj predavaonici oblo enoj tamnom orahovi nom, u kojoj nije bilo vi e od dvadeset sjedala, naguranih prema naprijed, u èetiri reda po pet stolica. No, takvim se opisima ovdje neæu baviti. Vi e me zanima izno enje Himmlerovih neuobièajenih ideja. Mo da me ba to potaknulo da zapoènem ovo knji evno sjeæa je, koje æe se sigurno pokazati uznemirujuæim. Znam kako æu zaploviti nemirnim morem, jer moram naglavce okrenuti mnoge uvrije ene predod be. Kad se toga sjetim, u glavi mi bukne kakofonija. Kao obavje tajci, svoja otkriæa èesto nastojimo iskriviti. La ljivo st je, naposljetku, svojevrsno umijeæe, no u ovom æu se pothvatu te vje tine morati od reæi. IZ Norman Mailer Dosta! Dopustite da vam predstavim Heinricha Himmlera. Znaj, èitatelju, kako to neæe biti ugodno. Taj je èovjek, kojeg su iza leda zvali Heini, do 1938. godine postao jedan od èetvorice uistinu va nih njemaèkih voda. Pa ipak mu je najdra i i najskrovitij i intelektualni pothvat bilo prouèavanje rodoskvrnuæa. Prevladavalo je u na im istra iva njima na najvi oj razini, a ono to bismo otkrili, nije se iznosilo izvan na ih zatvor enih sastanaka. Rodoskvrnuæa je, kako je Heini nauèavao, u najsiroma nijim slojevima s vih zemalja oduvijek bilo napretek. Èak mu se i na e, njemaèko selja tvo, uvelike odaval o, jo u devetnaestom stoljeæu. "Naravno, nitko u uèenim krugovima o tome ne eli govori ti", znao je primijetiti. "Naposljetku, tu se ne mo e ni ta. Tko bi se zamarao ustan ovljavati da je neki bijednik uistinu plod rodoskvrnuæa? A ne, vladajuæi slojevi sva ke civilizirane zemlje nastoje takve stvari pomesti pod tepih." Odnosno, svi visoko pozicionirani dr avni du nosnici svijeta, osim na eg Heinricha Him mlera. Iza njegovih su nesretnih naoèala sazrijevale krajnje neobiène zamisli. Moram ponoviti da je za èovjeka tako ne-izra ajnog lica i nimalo istaknute brade, svakako pokazivao izludujuæu mje avinu briljantnosti i gluposti. Primjerice, isticao je kak o se smatra poganinom. Ljudskom je rodu predviðao lijepu buduænost, jednom kad svije tom zavladaju pogani. Du a svakog èovjeka obogatit æe se dotad neprihvatljivim zadovol jstvima. No, nitko od nas nije mogao zamisliti orgiju u kojoj bi putena strast d osegla takve razmjere, a da bi se neka ena po eljela baciti u klupko rastopljenog m esa s Heinrichom Him-mlerom. Èak ni u najnaprednijem moguæem duhu! To je bilo stoga t o ste ga uvijek mogli zamisliti s tim licem u kutu kolske zabave, visokog, mr avog, nepopularnog i tjelesno nerazvijenog mladiæa, pogleda punog neodobravanja. Veæ je t ad imao malen podbradak. Stajao je, spreman èekati u zapeæku, dok su drugi plesali. A ipak su ga s vremenom stale opsjedati stvari koje se drugi nisu usuðivali izreæi n a glas ( to je, moram priznati, obièno prvi korak k novim idejama). Pomno je prouèavao problem mentalne zaostalosti. Za to? Stoga to je bio prista a teorije kako su ono na jbolje i najgore za to su ljudi sposobni, bliski susjedi. Zbog toga je bio sprema n pretpostaviti kako bi djeca koja obeæavaju, ako ih se otkrije u bezliènim obitelji ma niskog roda, mogla biti "rodoskvrnci". Na njemaèkom bi se to reklo, prema iskaz u koji je sam skovao, lnzestuarier. Nije mu se sviðao èe æi naziv takve sramote, Blutsch ande (krvni skandal), ili Dvorac u umi i3 kako se to ponekad pristojno veli u boljim krugovima, Dramatik des Blutes (drama krvi). Nitko se u na im redovima nije smatrao dovoljno upuæenim da bi rekao kako teorija ne stoji. Himmler je veæ u ranim danima SS-a shvatio da nam je jedna od najpreèih potr

eba stvoriti iznimne istra ivaèke skupine. Pripala nam je du nost istra ivati krajnosti. Himmlerovim rijeèima, zdravlje nacionalsocijalizma ovisilo je ba o tim letzte Frag en (krajnjim pitanjima). Mi smo trebali istra ivati probleme kojima se ostali naro di nisu usuðivali ni pribli iti. Na vrhu liste bilo je rodoskvr-nuæe. Njemaèki se um mor ao ponovno nametnuti kao vodeæi izvor nadahnuæa u znanstvenom svijetu. Za uzvrat - b ila je neizreèena veza koju je uspostavio - Heinrich Himmler bi za svoj dubokoumni napad na probleme koji potjeèu iz poljoprivrednog miljea dobio veliko priznanje. Znao bi isticati svoju temeljnu premisu: ne mo e se prouèavati poljoprivredu, ako pr ije toga ne shvatimo seljaka. A razumijevanje tog prizemnog èovjeka poèinje raspravo m o rodoskvrnuæu. Ovdje bi, jamèim vam, podigao ruku sitnom, gotovo neznatnom gestom kakvom se slu io Hitler - kapricioznim trzajem iz zgloba. Heinrich je time elio reæi: "Sad dolazi gl avno jelo. A s njim i prilog!" Krenuo bi veliki orator. "Da", kazao bi, "rodoskv rnuæe! To je jako dobro obja njenje za pobo nost starih seljaka. Akutni strah od grije ha mora se pokazati u jednom od dva ekstrema: potpunoj odanosti vjerskim naèelima. Ili u nihilizmu. Iz studentskih se dana sjeæam kako je marksist Friedrich Engels napisao: 'Kad je Katolièka crkva shvatila da se preljub ne mo e sprijeèiti, iskljuèila j e moguænost razvoda.' Briljantna opservacija, èak i ako potjeèe od krivog izvora. Isto se mo e reæi i za krvni skandal. Ni njega se ne da sprijeèiti. Seljak stoga nastoji b iti predani vjernik." Klimnuo bi glavom. Onda ponovno, kao da su potrebna najman je dva dobra potiska glavom ne bi li nas uvjerio kako je stvari sagledao objekti vno. Koliko bi èesto, upitao bi, prosjeèni seljak iz pro log stoljeæa mogao izbjeæi takva isku e ja krvi? Naposljetku, nije to ba bilo lako. Seljaci obièno nisu, mora se reæi, naroèito privlaèni. Crte lica poru njele su im od te kog rada. Uz to, smrdjeli su na zemlju i staju. Vonj im je ovisio o ljetnim temperaturama koje bi vladale. Ne bi li u tak vim uvjetima niski nagoni pokrenuli zabranjene sklonosti? Kad se uzme u obzir sk roman dru tveni ivot, kako da steknu sposobnost izbjegavanja sparivanja s bratom il i sestrom, ocem ili kæeri? 14 Norman Mailer Nije se upu tao u opise kolopleta torza i udova koji je tvorilo troje ili èetvero dj ece zajedno poleglih u krevetu, niti u nezgrapni na-turalizam najugodnijeg od sv ih poslova - uspuhanog, groznièavog, mesnatog trka uz brdo tjelesne radosti - no i zjavio je: "Priliènom se broju pripadnika poljoprivrednog sektora, hoæe -neæe , uèini kako e rodoskvrnuæe prihvatljiv odabir. Kome æe se, naposljetku, èasne i od rada ogrubjele crte oca ili brata najlak e uèiniti privlaènim? Sestri, naravno! Ili kæeri. Cesto su one i jedine koje na to tako gledaju. Otac, kojih ih je stvorio, ostaje u ari tu pozor nosti." Himmleru se jedno mora priznati. Teorije je u glavi razvijao vi e od dvadeset godi na. Veliki Schopenhauerov prista a, znao bi istaknuti i rijeè koja je 1938. godine j o bila razmjerno nova - gene. A ti su geni, govorio bi, biolo ko utjelovljenje Scho penhauerovog pojma Volje. Oni su toj tajanstvenoj Volji osnovni sastojci. "Pozna to nam je", rekao bi, "da se instinkti prenose s nara taja na nara taj. Za to je tako? Mislim da je to stoga to je Volji priroðeno ostati vjernom svom podrijetlu. Ja to èa k nazivam Vizijom, da, gospodo, silom koja se nalazi u sr i na eg ljudskog postojanj a. Tom se Vizijom razlikujemo od ivotinja. Od samog poèetka na eg ivota na Zemlji, lju di se nastoje uzdiæi do nepreglednih visina koje ih oèekuju." "Naravno, na putu do takvog velikog cilja ima i prepreka. Na i najbolji geni moraj u biti u stanju nadvladati oskudicu, poni enja i ivotne tragedije, dok se prenose s oca na sina, iz nara taja u nara taj. Veliki su voðe, rekao bih, rijetko proizvod tek jednog oca i majke. Prije æe biti da se taj rijetki voda uspio probiti kroz ogran ièenja koja su sputavala deset frustriranih nara taja, koji tijekom svojih ivota Vizi ju nisu mogli izraziti, ali su je prenosili svojim genima." "Ne treba ni spominjati da sam do tih ideja stigao razmi ljajuæi o ivotu Adolfa Hitle ra. Njegov nam je junaèki uspon odjeknuo u srcu. Buduæi da mu, kao to znamo, skromni seljaèki rodoslov se e daleko u pro lost, njegov ivot predstavlja nadljudsko dostignuæe. Pred tim nas mora obuzeti potpuno divljenje." Kao obavje tajci, smije ili smo se u sebi. Odslu ali smo tiradu. Sad se Heinrich sprem ao prijeæi na neuljep anu bit. "Pravo je pitanje", kazao bi, "kako se briljantni kar

ili napadati neosvojivu kosu. naðite jednog k oji je zadovoljan odgovorom do kojeg je do ao. Moram ponoviti. Jedan od njih se mora uspeti sve do jaja ca enke. kazao bi Heinrich. Nestabi lnost je stoga èest proizvod rodoskvrnuæa. Mo da èak ni jedna na sto milijuna. najveæa je opsesija i dalje Hitler." Tako je govorio Heinrich Himmler. Èini mi se da su svi prisutni bili svjesni podteksta tih napomena. logika nala e pretpostavku da Nadèovjek koji utjelovljuje Vizij u. to se rijetko ljudsko biæe svejedno mora nositi s pregr t fr ustracija. sm o istra ivali (a mo ete biti sigurni kako je to bilo u najveæoj tajnosti) je li na Fiih rer rodoskvrnac iz prvog ili drugog koljena. no te ko da postoji ikakvo jamstvo ka ko æe spoj njihovih gena dovesti do suglasja." A svejedno sam i dalje opsjednut. znam ga od upka do pupka. Osobno nisam na toj ku nji. "nameæe sljedeæe pitanje.moramo u obzir uzeti i vjerojatnost. Ima li Nijemca koji ga ne poku ava shvatiti? A opet. Hoæe li enkini geni odgovarati stanici spermato zoida koji se uspio do nje probiti? Ili æe se otkriti kako su geni dvaju odvojenih elemenata neuskladivi? Hoæe li se pona ati poput nezadovoljnog mu a i ene? Da.Nadèovjeka . Sama je bit mu kog sj emena spremnost da se podvrgne takvoj rtvi. Ni jedna na milijun o bitelji nam ne mo e dati mu a i enu koji bi svojim genskim sklonostima bili blizu stv aranju èudesnog djeteta. Da posudim amerièki izraz. Mo e ispasti kako je usklaðenost pri spaj anju bila dovoljna da bi do lo do prokreacije. Godine 1938. ako je na Fiihrer istinski plod rodoskvrnuæa. Ili ni iz jednog. "To je cijena. Prete ito se pojavljuje neusklaðenost."Recimo da je bli e jedna na milijun milijuna. mora biti posljedica sparivanja iznimno sliènih genetskih sastojaka." "Stoga. Moramo priznati da plodovi rodoskvr nuæa u djetinjstvu obièno pobolijevaju i rano umiru. odgovor io bih. A to èovjeku mo e vi e pomraèit i raspolo enje od pitanja na koje neæe dobiti odgovor? Èak i danas. Him-mlerova æe teorija ostati neutemeljena. mene muèi posve drugaèiji problem. normalnog r azmno avanja samo po sebi razumljivo. Ne!" . veæ se ojaèati mogu i nesretna nagnuæa. No. tu an i strog. brojk e se pribli avaju zapanjujuæim razmjerima kakve nalazimo u astronomiji. Svakom æe se od tih spermija koji Dvorac u umi 15 plivaju jajnièkim morem. "Zdravi spermij mora biti spreman rtvovati se. èak i prikaza tjelesne èudovi nosti. Moram vas neèim iznenaditi. No. gospodo. A to je stoga to ga u stvari poznajem. Kod rodoskvrnaca neæe dolaziti sa mo do osna ivanja kvalitetnih sklonosti. Kad se sjet im obja njenja za to ga tako dobro znam. kad govorimo o ljudskoj udnji za stvaranjem èovjeka koji æe biti utjelovljenj e Vizije . 3Spreman sam progovoriti o opsjednutosti Adolfom Hitlerom. njihov mi grubi smisao za vulgarno omoguæava reæi: "Da. nego æe postati i njen krunski dokaz. Samo æe se u takvom sluèaju zasebna utjelovljenja Vizije moæi meðusobno ojaèati. da bi barem jedan od njih dopro do ja jeta!" Zagledao bi se u nas. Poznajem g a od glave do pete. Ako nije bio ni i z jednog niti iz drugog. moramo se takoðer slo iti da ivot nije uvijek spreman takav dogaðaj i ovjeriti." "Stoga nam. pa k limnuo glavom." Stajao je pred nama. spopada me tjeskoba koja se mo e usporediti s . Takve obiteljske intimnosti obièno izbace na svijet mu ke i enske potomke smanjene kakvoæe. Sjetite se vi emilijunskih spermija. Iz prikrajka vreba idiotizam. dovoljno sna nih da od njih skrene s uma ili mu potaknu preranu smrt. A kad nasta ne moguænost presudna i6 Norman Mailer za razvoj velikog duha." Komu nije bilo jasno kamo Heinrich cilja? Rodoskvrnuæe je nudilo najbli u moguænost ta kvog jedinstva svrhe. "Pa ipak". kao to æe takva spremnost u ratu nosi ti vojnike dok æe juri ati uzbrdo. bit æe ne samo svijetao primjer da hipoteza stoj i.ruka se opet podig la .akter Vizije brani od razvodnjivanja mije anjem? Ono je u procesu tzv. "razumno govoreæi. to jaje doimati golemim poput krstarice. U sluèaju Adolfa Hit-lera. Jesmo li bili u stanju osjetiti njegovo uzbuðenje? "Uskoro s e"." Zastao bi. Pregr t je anomalija. ivim u uvjerenju kako Adolfa mogu razumjeti. rekao bi.

Pripada li na Fiihrer skupini nesretnih i hiperaktivnih mu karaca koji imaju samo jedan te stis? Istina je da bi u pravilu. svejedno smo se mogl i odluèiti za neistine kojima bismo u stanovni tvu poticali domoljubne osjeæaje. Na a je nelagoda djelomice proistjecala od glasine koje je medu nama kru ila osam godina prije. Za sad. 1930. To bi ne samo pokopalo Himmlerovu tezu. S druge strane. no tad je boravio u Engleskoj. vjerojatan nusprodukt rodoskvrnuæa u prvom koljenu. Jedno smo se vrijeme poigravali s istragom napola aljive ali delikatne glasine. meduno je prekrio rukom. rodila je sina kojem je nadjenula ime Alois. tako reæi. naposljetku. odat æu vam.noænim skokom s gole litice u crnu vodu. Odluku je donio Himmler: "Ukoliko se poka e da je na tovani voda rodoskvrnac iz prvog koljena. postojala je jedna posebna olakotna okolnost. Iako se Adolf rodio tek 18 89. Mogli bismo otkriti i ne to eksplozivno. nije se moglo unaprijed znati hoæe li se svakim otkriæem moæi manipulirati. U neæakovom pismu bilo je nazn aka ucjene. nakon Anschlussa 1938." (Mom ak nije i ao dalje od podcrtavanja tih rijeèi. Mogu vam ponuditi potankosti koje se tièu njegovih obiteljskih korijena. veæ bismo morali zata kavati i stra an skanda l. U Posebnom odjelu IV-2a . tipièna kretnja ako elite za tititi jedini testis. Morali smo ivj eti sa strahom da æe odgovori koje æemo razotkriti mo da biti tako otrovni. zatrudnjela. poslat i takvo pismo bilo bi vrlo opasno. Spominjale su se "zajednièke okolnosti iz povijesti na e obitelji.. ivjela u bijednom mjesta cu imenom Strones..Drami krvi! Uz to. koji je ivio u pokrajinskom gradu Grazu. Njeni su bli nji dr ali kako n ovac alje neimenovani otac njenog djeèaka. Kad Dvorac u umi 17 bismo prikupili èinjenice. a drugo to i potvrditi. Mariju Annu Schicklgruber. Neka se. ipak.kao to sam veæ obja snio . A taj je djeèak. kad je na Hitlerov radni stol stiglo pismo. Iako bi bilo prerano otkriti naèin na koji sam to saznao. svima nam se gadila moguænost da je djed Adolfa Hitlera po ocu mo da bio idov. Ostale su bile slièno zlokobne. da æe ugrozi ti sam Treæi Reich. To bi se u ovoj fazi moglo pokazati dostatnim. S vremenom se nadam . ali redovita novèana isplata. zna kako æu u poèetku postupati oprezno i neæu iznositi ni ta vi e od onog to je tad bilo dostupno SS-u. a pokazalo se kako se radi o sinu star ijeg polubrata Adolfa Hitlera. Monorhidnost. jedna je prièa stalno kru ila medu seljacima u Strone su. to je u tom kraju bila èesta kategorija. jedno je takvu ra njivost zamijetiti.) Da je po iljalac ivio u Njemaèkoj. "zajednièkim okolnostima" radilo? William Pa-trick Hitler misli o je na Fiihrerovu baku. u koj e joj je stizala skromna. upnik ga je zaveo kao "izvanbraèno".. Kao primjer: to ako je Hitlerov djed po ocu bio i dov? 4To je bila jedna od moguænosti. pa se morala vratiti u svoje selo. stoga. rezultat istrage. postao Hitlerov otac. ispipavanjem njegovih genitalija? Od to g smo projekta morali odustati. onda su pitanja monor-hidnosti suvi na. Stotinu godina poslije. " Bio je oèigledno. Narav no. kad je odrastao. Godine 1837. to je. to æe morati dostajati.na a su otkriæa bila obavijena neprobojnom tajno æu. jadnom selcu u austrijskoj pokrajini Waldviertelu. i8 Norman Mailer O kojim se. bio poznat kao ubo nica Austrije. Aloisa Hitlera mlaðeg. Tako je moralo biti. Mladiæ koji ga j e napisao zvao se William Patrick Hitler. naposljetku. Tvrdilo se kako je tu apana u slao imuæni idov. a na vlast do ao tek 1933. no kako bis mo mogli zadr ati nadzor i nad posljedicama takvog postupka? Sto ako Hitler dozna da se nekoliko èasnika SS-a bavi. Prema toj je legendi Maria Anna Schicklgruber kod tog idova radila kao slu k inja. poslali su me u taj kraj. a ono to sam otkrio bilo je za pravo fascinantno.. Najspre mniji za hvatanje u ko tac s najneukusnijim pitanjima bili smo ba mi. Maria Anna je tada. Kad je èedo donijela na kr ten je. Do dokaza se moglo lako stiæi razgovor om s malobrojnim jo ivuæim enama koje su s Fuhrerom imale intimne odnose. Trebali smo se vratiti najboljem obja njenju legendarne Fiihrerove Volje . èak i ako bi se pokazalo da su tetne. Monorhidnost je. dakle. kad bi ga snimali. a i kasnije. No. razumljivo. Wald viertel je.

grude zemlje. kraj je prekrasnih. To je. godine. Takvo to se dr alo mnogo po eljnijim nego da se momak iz imuæne obitelji d ru i s kurvama ili da se prerano ve e uz dragu iz skromnije obitelji. ni je govorilo. Kako nam je ispripovjedio Himmler.. "rado bih pregledao to idovljevo pis mo mojem djedu. Dol lersheima. Pismo . "Vidjeli ste original?" pitao je Hitler. proslijedio nacistièkom odvjetniku Hansu Franku. za njega je tra io previ e. gdje se umske ti ine doi aju mraènim. na se Adolf s tim otkriæima nije slagao. bez KNJI1NH-A ZELINA 20 Norman Mailer obzira na to". obièna ilovaèa." Maria Anna. naravno. bilo Adolfov otac. nastojao uvuæi u u i krug oko voðe. da je njegov pravi djed roðak Marije Anne.) Kako god. koji se napokon odluèio o eniti je pet godina nakon to se Alois rodio. morao biti glasono a lo ih vijesti o trudnoæi Marije Anne. a miomiris one konjske tu se veæ jako cijenio. o kojoj se. rodi o Alois. koji se prostirao u dubokom blatu uz seoski put. Austrijsko selce u ovakvoj zabiti pravo je olièenje neu gledne bijede. naposljetku. U njenoj je obitelji bilo jedanaestero djece. visokih borova. to nije zvuèalo nelogièno. Tamo je. Johann Georg Hiedler. kancelar postao tek 1933. sin Marije Anne bio zaveden kao "Alois Schicklgruber. kako je otac bio devetnaestogo-di njak. Hitleru je kazao kako su mu poka zali pismo koje je napisao herr Frankenberger. pa je mogla ivjeti s bilo kojim od svoje braæe. No. stoga. a njihovi roðaci Schicklgruberovi u obli njem . Sto li je taj èovjek oèekivao?" Hitler je klimnuo glavom. "No. osam godina prije. Hansu Franku je kazao kako je istina. imala je èetrdeset i dvije godine kad se 1837. provela i istraga. Uz to je na stolu dr ao i pi tolj. èim ga je proèitao. katolik. bilo jako stalo doæi do vrijednog otkriæa o spolnim odnosima u nutar obitelji." kao i . na gradskim se livadama moglo naæi vi e kravlje balege. Koje im nisu morale ni pribli no biti vr njakinje. veæ spomenutom Stronesu. (Himmleru tu ni ta nije smetalo. s najv i e nekoliko desetaka kuæeraka slamnatih krovova. Dok je Strones bio pun svinjskih v alova podignutih oko svake nastambe. usprkos nevjerojatno m siroma tvu roditelja."izvanbraèni. Strones èak ni crkvu nije imao. isprani ljunak. dodu e. U graðanskim se slojevima provincijskog grada poput Graza takva inicijacija dr ala razumnom praksom. mu ko. "Mogao sam ga vidjeti u njegovom uredu. ponavljam. Pa se tako veæ 1930. od toga je petero veæ umrlo . idov. kamenje. roðena 1795. Tih su godina Heidlerovi (koji su kasnije postali Hilterovi) ivjel i u Spitalu.kao to veæ znamo . objavio je. kal. Èovjek koji ga j e dr ao kod sebe. Tajanstvene uplate. nismo u toj udnji smjeli odbaciti ni idova iz Graza. otac mladiæa koji je spavao s Marij om Annom. u upnoj knjizi roðenih. Tih su godina brojni izdanci imuænih obitelji svoja prva intimna iskustva do ivljavali sa slu kinjama. Vrlo je vj erojatno. Frank je tvrdio kako je vidio neoborive dokaze. 5Waldviertel. bilo p odruèje u kojem nije bilo rijetkost vidjeti seljaka kako sam vuèe plug kroz nekoliko razlièitih slojeva blata. Iako nam je. sin uspje nog trgovca koji se zvao Frankenberger. smje ten sjeverno od Dunava. Zemlja tvrda Dvorac u umi 19 poput lave.skupiti hrabrost i reæi ne to vi e. Uz njega su stajala dva krupna momka. koje su stizale u malim ali r edovitim ratama. Zemlja pak nije pogodna za poljoprivredu. Pa i rijeè Waldviertel se mo e doslovno prevesti kao " umska èetvrt". potoci mulja. Maria Anna je sa svojim sinom sljedeæih pet godina ivjela u j ednoj od dvije sobice kod oca. Mje tani su morali odlaziti do susjednog selca. Fiihrer je. koji se mo e nazvati selom.. je r je njeno kopile. u opreci sa zelenilom polja na koje se tu i tamo naiðe. Hitler je pismo. Osim toga. "Nagli odlazak takvog èovjeka ne mo e se ni oèekivati. koju mu je povjerio njegov otac Alois. pismo je sigurno veæ i fotograf irano. da. kazao je Hitler Hansu Franku. a neki se toga vi e ne sjeæaju." Frank je tad Hitlera izvijestio kako ipak jo nije u posjedu pisma. no Hans Franc k se veæ 1930. Schicklgruberovima su pomagale da se izdr avaju. U pismu je obeæavao kako æe redovito plaæati za Aloisa dok ne navr i 14 godina . Frank je.

godine udala za Johanna Georga Hiedlera. godinu. ali nije imao sina. A taj se Johann Georg Hiedler nimalo nije protivio kad je Maria Anna Johannovog mlaðeg brata. Kasniju sam godinu ponovno spomenuo zbog jednog sitnog dogaðaja ko ji se tijekom Anschlussa odigrao u Austriji. pompoznog. Kako su svi bili pre zauzeti ratom. A nudi dobar uvid u Himmlera. No. A isto je tako i s 1938. Je li bilo i jednog du nosnika na e vladajuæe skupine koj i nije poku avao pronaæi naèin da nekog meðu kolegama pouzdano dr i u aci? A Himmler je Fr nka sad imao u aci. bio trezvenjak. Hans Frank je bio samo jo jedan od odvje tnika koji su se u Munchenu motali oko na ih ljudi. Radije æe o otkriæu izvijestiti Hansa Franka. jer. Himmler me poslao u Graz. To.nezgrapnog koraka. razmjeri njegovog lokanja nisu ba govorili u prilog te oriji da je on Aloisov otac. marljiv seljak koji je imao enu i tri kæeri. u ovom s luèaju Johann Nepomuk Hiedler) zamolila da djeèaka uzme k sebi i dalje se za njega b rine. Frank ga je dobro slu io. godinom. god ine. Je li Hans Frank l agao? Prouèiv i te nalaze. U Stronesu mu je opijanje priskrbilo status legende. iroke i ravne stra njice. Neko su vrijeme morali spavati u star om dotrajalom valo-vu iz kojeg je u susjedovoj staji jela stoka. Da je Hitler poslao nekog istra iti stvari u Grazu. Buduæi da me Himmler pripremao za ulogu bliskog pomoænika. povjerio mi je kako se neæe poslu iti mojim istra ivanjem iz 1938.njegovi su osporavatelji opisivali tek vanj tinu. Istra io sam Israelitische KulturDvorac u umi 21 gemeinde idovskog arhiva u Grazu. Èak tristo èetrdeset i jednu godinu poslije. jo uvijek im se nije dopu tao povratak. stvar se manje-vi e mogla staviti ad acta. godine udaljena i vi e od stoljeæa. KNJIGA DRUGA Adolfov otac I. Buduæi da je dokum ent bio u tuðim rukama. Hmmler je. jo uvijek smo morali naæi dovoljno dokaza kak o bismo odbacili Zidova. Himmler je izjavio: "Frank je vrlo smion tip!" Kako mi je Heini objasnio. trebalo se iz 1938. a faksimil na drugom mjestu." Jo jedna Hitlerova briga. nastojeæi za tititi Hansa Franka. najgore od svega. Izmislio je kompromitirajuæe pismo kako bi se pribli io vodi. vratiti u 1930. gdje je takav rezultat potvrðen. to pismo sam posjedovao. Taj je mlaði brat Johann Nepomuk pak. godine i Hitleru otkriti da u Grazu 1837. Nije li on mogao biti s tvarni otac? To nije bilo nemoguæe. No. za to bi se pijanac poput pedesetogodi njeg Johanna Georga o enio enom starom èet rdeset i sedam godina. Po to se 184Z. U vrijeme kad je bila sti gla poslanica Williama Patricka Hitlera. (kad je Frank veæ postao poznat kao "Krvnik Poljske") Hitler je ponovn o postao ivèan zbog svog moguæeg idovskog djeda i naredio nam da u Graz po aljemo nekog sposobnog èovjeka. Hitler nije mogao znati je li ga Frank izmislio. Sad nam se Johann Nepomuk nametnuo kao izgledna moguænost. jer sam odmah shvatio. idovi su iz te re gije protjerani 1496. Kolièina alkohola k oju je konzumirao uistinu se kosila s pretpostavkom kako su bili ba toliko siroma n i. Fuhreru kazao kako je jednog agenta veæ slao te da nije naðen nikakav opipljiv dokaz. govorio i stinu ili. Nasmijali smo se istovre meno. Nitko. naravno. Zahvaljujuæi uzajamnom razumijevanju. Himmler je to Hitleru i savjetovao. No. kad se rodio Alois. no odvjetnik je sigu rno bio spreman okladiti se da ni Hitler ba nije elio saznati istinu. mogao je to biti kraj Hansa Franka. njih su dvoje bili presi roma ni da bi si mogli priu titi vlastiti dom. koji se takoðer zvao Johann (no. gdje sam se pomuèio istra ujuæi u stotinu godina starom arhi vu. Johann Georg je svakako ta sredstva mogao i zapiti. godine na a je istraga ponudila alternative. ni je znaèilo da im se novac vi e nije slao. godine. s petogodi njim deri tem. vjerojatno bilo na jednom. Godina 1942. G odine 1942. pa . ako ona nema dovoljno novca da se o n mo e i dalje opijati? tovi e. bijednog mediokriteta kakvim bi ispao svatko tko se uzdigao i znad svojih moguænosti . sad je postalo jasno to je uèinio. 1837. Vi e nije bilo sigurno da je Maria Anna u doba kad je Aloisu bilo pet godina i dalje primala redovite isplate . U gradskim se spisima pod imenom Frankenberger nije moglo naæi nikoga.bi. ionako. ni je bilo idova. ipak je od 1837. Iako su ga iza leða i dalje ismijavali kao Heinija . 1938.

tek kad se otkrije sredstvo kojim se do nje do lo. Ipak.ili sam barem tako mislio . Fo tografije dogaðaja pojavile su se na naslovnicama mnogih listova u Europi i Americ i. a ne sam Adolf. to bi Himml erovoj tezi i lo znatno u prilog.t ipovi iz pivnice. Prouèavanjem njihovog starog ba nkovnog raèuna. 'Ribajte tim èetkicama'. bio rodoskvrnac. nije dublje od njega vjerovao u filozofska naèela nacizma. bili toga svjesni ili ne. "Kod dobrog dijela na ih ljudi postoji neobièan. Time bi ih pouzdano navela na pogre an trag. Èinjenica to postaje. kad bolje promislim"." Zastao je.znao sam kako æe. otpustile su je kad su je uhvatile u nekoliko sitnih kr aða. tovi e. to n e! Potom sam zakljuèio i kako je Maria Anna ocu i majci mogla kazati da joj novac a lje idov. a ja bih rekao i skriven osjeæaj ma nje vrijednosti.èak ni Hitler. Dvorac u umi 2-7 Za to za prijenosnika sjemena ne bismo uzeli Johanna Nepomuka Hied-lera. brat Marije Anne. rekli bi neki. bude li moj konaèan p roizvod i ao u prilog njegovim teorijama. Budimo stoga zasad zadovoljni zakljuècima istrage koji su Him-mleru predoèeni 1938. isprva. Ti ljudi èvrsto dr e 26 Norman Mailer kako æe naposljetku osvojiti sve. zakljuèio je Himmler.idovi sigurno znaju kako ne to treba prouèiti . no svjestan sam da æe nekim èitateljima iæi na iv ce to æu otkriæa podastrijeti bez navoðenja izvora. besmislen. ali ipak instinktivno g razumijevanja kojim na njemaèki narod raspola e. predstavljao sluèaj rodoskv rnuæa prima facie. 'jer vi Zidovi." "Stoga bih rekao kako je taj èin posljedica neartikuliranog. taj proizvod potom i prihvatiti. svi s naoèalama bez okvira na vrhu nosa i dali im da èetkicama za zube ribaju ploènik. trbuha nadutih od piva .to je obja njenje za to s rojni idovi tako uspje ni. Toga sam se prisjetio prvog jutra po to su Smeðe ko ulje u le u Beè. ba to svakog dana i radite. kako bi za titila brata. Privukao nam je pozornost . Znatno. marljivog mlaðeg brata? Iako bi trgovaèki putnik. ili vodi samo u beskrajni niz proturjeènosti.alternativu koja je vi e obeæavala. vele na i ulièn i fakini. jer bi pretpostavka onda bila kako je otac Alois. ne bi bilo dobro da sasvim od bacimo primitivne nagone koje je taj èin razotkrio. ako je Maria Anna Aloisa zaèela s Johannom Ne-pomukom. "neæu brzati s osudom postupaka tih niskorangiranih nacista.priveli su skupinu Zidova srednjih go dina i staraca. "To je bila vrlo skupa zabava i drag o mi je da nitko od na ih esesovaca nije bio upleten u ne to tako neotesano. Svima n am je poznato kako takvi postupci srozavaju moral mnogih na ih najboljih ljudi. Nakon to sam dobro promislio. no Heiniju sam uspio sastaviti odgovor . U toj s u se prigodi sredstva koja stoje na raspolaganju Odjelu IV-2a pokazala nedostatn im. Sutradan se Himmler obratio nekolicini nas. Zidovima su eljeli poruèiti kako je r ad. uglednih zanimanja. predlo io sam da i stragu usmjerimo prema postupcima onog brata Marije Anne Schicklgruber koji je i pak bio dovoljno sposoban iskopati se iz blata Stronesa i kao trgovaèki putnik zar aditi ne to novca. Trudnoæa se kod neudane slu kinje mogla prihvatiti. odluèio sluèaj temeljiti na njemu. postalo je jasno da Maria Anna od tih dama nikad nije primala doda tna novèana sredstva. To æe u Beèu sigurno potaknuti neobuzdano pona anje. Esesovci su se smijali nad tim prizorom. Spreman sam otk riti njegovo ime i opisati sam dogaðaj. Kad sam se vratio s informacijom da idov iz Graza nije postojao. snage kakvog voda ." Ta nam anegdota mo e biti korisna za razumijevanje Himmlera. Ipak. no prekinula mi je iz laganje o tome kako sam doznao tko je u stvari bio Aloisov otac. m ogu reæi da se radilo o uspje nom ismijavanju. S druge strane. Kod njega je bilo najbolje to je redovito obilazio Graz pa sam s e. zasad. Jer je Klara Poelzl. u svakoj zemlji u kojoj su se naselili. a zanemariti obitelj u kojoj je Maria Anna stvarno bila zaposlena .' Stoga. Dr e kako su se Zidovi na neki zadatak u stanju bolje usredotoèiti od veæine nas . ako nema neku plemenitu svrhu. I ja se s time sla em. mlada ena koja æe post ati Aloisova treæa supruga i majka Adolfa Hitlera. prije nego to sam tu pekulaciju prenio Himmleru. no gubitak nekoliko novèiæa. naèin na koji sam do nje do ao neæu otkriti. to bi svejedno bio korak dalje od Himmlerovog pravog cilja. osmislio sam . istovremeno bila unuka Johanna . V a a virtuozna znanost ne vodi nikamo.udovicu s dvije kæeri. budu li se zalagali vi e od rase koja ih je primil a. No.

Johann Nepomuk je volio svoju enu i svoje tri kæeri . Kao da iz pl uæa mora izbaciti sav grje ni duh. Pravi bjesomuènik ispunjen neuspjehom. Nepomuku je kazala kako æe morati priznati to je posrijedi. "no pojave bliskog rodoskvrnuæa istinski su pogibeljne. Preuvelièao sam. Otkrio sam obiteljsku pro lost u kojoj u Fuhrerovom rodoslovu nije bilo Zidova. spusti o je glas. Posreæio nam se trijumfalan ishod. To mu je i rekla. bile suvi e zastarjele da bi mogle biti potvrda mog prikaza. koji su se rodili prije nego t o je na pijanac. bio je spreman sluèaj razmotriti i s gledi ta Marije Anne. Ako je Alois bio Nepomukov sin. a on. Stoga ju je naveo da roditeljima ka e kako novac prima iz Graza. Nepomuk brata nije volio. Maria Anna je eljela mu a spremnog priznati da je Aloisov ota c. Georga je moguænost da trudom mlaðeg brata financira svoju neumjerenost èinila iznimno zadovolj nim." U tom je trenutku sklopio oèi.tim mu je bilo va nije da od sebe ne pr avi budalu priznajuæi to deri te. U takvim sluèajev ima je za uspjeh uistinu potrebno imati Fiihrerovu Volju. nagnuo su unatrag i polagano izdahnuo. dr eæi za ruku petogodi njaka svaki put kad prekoraèi svoj prag. znao sam kako ga Heiniju jo malo i uljep ati. Kad se napokon udala.) "Vjerujem da u svijetu tajanstvenih duhova koji nas okru uju. zaèeli su na eg Fiihrera. preuzima odgovornost za red ovne uplate za buduæe èedo. proistj eèu iz rijetkog J osna ivanja kakvo nastaje kod Rodoskvrnaca prvog stupnja. no pijancu je novi izvor novca i la kucavica. Kao to èesto istièem. Zlim duhom nije bio siroma an. za koje su svi znali da nije njegovo. ima mnogo elemenata koje s pravom mo emo naz vati zlim. to im je osiguralo uvjerljivost. Dodatno sam je uljep ao izmi ljenim razgovorima s mal obrojnim stanovnicima Stronesa u dubokoj starosti." (Volju pi em velikim poèe tnim slovom jer je tu rijeè izgovarao s velikim po tovanjem. zar je mogla biti zadovoljna? Kad je pro lo pet godina. Nepomuk je predlo io da umjesto njega. iako nitko nije vidio nikakvih omotnica. pa je svojih sat vremena s M arijom Annom proveo na sijenu. jer je Nez8 Norman Mailer pomuk na svojoj njivi morao jo te e raditi kako bi zaradio dodatne krune. "krunski dokaz nevjerojatne hrabro sti i snage na eg Fiihrera. kao ni on njega. a otac i majka bili su u jak i neæakinja. Takav bi prikaz bio dobro p rimljen. Johann Nepomuk. Mogu se zakleti. blesane! .zbog novca. no Himmleru su se rezultati svidjeli. Himmleru je sinulo otkriæe. Genij i Volja. jer se nije radilo o uobièajenom dogaðaju. Johann Georg Hiedler. "Ovo je". Nepomuk tu v ijest nije mogao dovesti u pitanje. no. Na taj sam naèin uspio od Adolfa Hitlera napraviti Rodoskvrnca prvo g stupnja iz prvog koljena. Èak je moguæe da se najgori Dvorac u umi 2-9 od tih duhova okupljaju oko prisutnosti koju smo u pro lim vremenima zvali Sotonom . ulogu supru nika odigra njegov stariji brat G eorg. ali ne previ e. èim je do la do daha: "Napravio si mi dijete. 1857. Opet. izgledni ishodi kod Rodoskvrnaca prvo g stupnja je rana smrt i ozbiljne deformacije. Nepomuk je ivio u Spitalu i sluèajno je ba boravio u Stronesu. uèv r æivani nara tajima. Bio je èovjek na svom mjestu. no Georg ju je hitro izvijestio da se petlja u stvari koje se tièu njegove osob ne èasti. tovi e. Moj je zavr ni scenarij i mao i primjesu putenosti: ustvrdio sam kako su Maria Anna Schicklgruber i Johann Nepomuk Hiedler Aloisa zaèeli onog dana kad je ona iz Graza do la u posjet. Alois i Klara. Ona je na licu mjesta ostala trudna. Veze su. pa nikad ne bi uni tavao vlastiti dom. Neka kopile to i ostane! Tu sam legendu iznio Himmleru. Ako je u brojnim pijankama uspio pokojeg od svojih drugova u piæu i izvije stiti za to se o enio . Georg se Marijom Annom o enio zbog njene hranarine. Maria Anna je pristala na takav polo aj. Rekla mu je kako joj je poni avajuæe izlaziti pred ene u Stronesu. Mo e on biti p ijanac i propalica. godine umro.Nepomuka. jedinstvene crte njegovog karaktera. "O ovome neæu vi e nikad s tobom razgovarati". a saznanje da je isplaæuje Nepomuk ga je èinilo zadovoljnim. kazao je. èak i u'-p rvom koljenu. Osjetila sam!" Kako je moj scenarij obja njavao. Zemljoradnièki geni na eg Fiihrera. trijumfalno su se preobrazili u njegove trancendentalne vrline. Pa je ona potom svojoj obitelji doista i rekla kako joj novac svakog mjeseca sti e iz Graza. no Fiihrer je jo jednom pokazao iz dr ljivost bez premca. kad se bolje p romotre. ali sasvim sigurno nije i rogonja. onda mu je Klara morala biti neæakinja! Ujak i neæakinja.

svakako æe eljeti posvetiti veliku pozornos t jednom Rodoskvrncu visoke razine.barem u vlastitom naselju.Alois je bio dijete . veæ je bio i zaèet u samom sredi tu rodoskvr nuæa. ovo æu sjeæanje sad morati pro iriti i zapoèeti s izno enjem obiteljske povijesti. a Alois Schicklgruber bio mu je tajno dijete. Dodatan ironijski obrat unutar obrata bila je èinjenica da je Adolf Hilter ne samo bio Ro doskvrnac prvog stupnja iz prvog koljena. U poèetku su Ne-pomukove kæeri. malu ili veliku. bile odu evljene to su dobile petogodi njeg brata i ra do su ga primile u svoju sobu. Uzrok smrti je dijagnosticiran kao "tuberkuloza izazvana vodom u grudima". Johanna. Oti ao je za samo jedan dan. djevojèice. veæ i kæi. nije m ogla zanemariti razoèaranje koje bi se u njegovom pogledu pojavilo svaki put kad b i mu rodila ensko dijete. On je pak. Pred kraj ivota. ne samo to je Aloisu bila supruga. nikom nije nedostajao . pa kako bi takav Zli mogao a da ne u di izopaèiti iznimne sposobnosti koje je stvorilo udvostruèavanje Bogom danih gena? Tim je veæa snaga herr Hitlera. Spital nije bio tek zaselak nego pravo selo. ba kao kakav romanopisac stare kole. gotovi. potrebitoj. Walpurga i Josefa. U nju æu unije ti misli Johanna Nepomuka. a kao i majka. pohlepnoj. Sva bi se njegova polja. Kad je narastao. Ustvrdio bih kako je on u stvari uspio èvrsto se dr at i svoje Vizije. èesto bi pomislila kako je s devetnaest godina bila zdrava. nastavio je ivjeti jo deset godina. no dj eèaka mjesto nije dr alo." Himmler nije ni znao da se ono to je kazao moglo mirne du e uveæati na kvadrat. S Marijom Annom Schicklgruber smo. a Alois je dotad veæ napunio dvadeset godina i radio je u Beèu. Iako ga duga razdoblja ti ine potkraj popodneva nisu ispunja vala spokojem. Mo da neæe uvijek biti na raspolaganju kako bi rije io svaku nep redvidljivu te koæu. Bila je i vrlo praktièna ena. Kako bih svoje obeæanje mogao i ispuniti. a ukljuèit æu i osjeæaje Aloisove tri supruge i njegove djece. koja je postala Aloisova treæa ena i majka Adolfa Hitlera . pa s u se siroma ni i imuæniji tu veæ pomalo dijelili. 2. Ta je nesretna majka preminula 1 847. Takvo utjelovljenje. pa je Mariju Annu gotovo i zaboravio. njegovom enom i tri kæeri obitelji Hiedler u Spitalu. staje . pokazao je i volju za rad u polj u. Johann Nepomuk je pak svoj posao toliko volio. stoka stopili u stvorenje koje je odgovaralo zahtjevnoj eni. uznemir ujuæoj. smrdljivoj. ispunjavala dodatna srd ba. koja bi mogla iskrsnuti u svakodnevnom poslu. Uskoro æu vam moæi ponuditi mno tvo pojedi osti o toj vezi. suoèen sa samim Vragom. u dobi od pedeset i dvije godine. sipljivoj. U Spitalu ih je takvih bila nekolicina. kao i teorije njegovog izvanbraènog sina Aloisa Hitlera . bila je to praktièna ena. Uistinu. Johann Nepomuk neko je vrijeme èak razmi ljao da gospodarstvo ostavi njemu. ispala je toènom. D a. A Aloisa su tako voljeli! Volio ga je otac. ukoliko postoji. po to je tri desetlj eæa propatila prokleta izgubljenim oèekivanjima. Nakon to je ona usahnula. koja od njega uvijek zna izvuæi jo . a pri je svih Johann Nepomuk. gipkog tijela. Nisam irio la nu legendu. do kojeg iz Stronesa ima d osta hoda. Seljaka su èak mogli smatrati i dobros tojeæim . a tek na samom kraju i krvnik. radilo se o ironiènom obratu. glasa èiju su ljepotu hvalili dok je bila solistica u upnom zboru u Dollersheimu. Neæakinja Klara Poelzl. Piæe mu nije bilo samo du manin. veæ i omiljeni lijek. Nazvali su to apopleksijom. èak i Eva. uspio 3° Norman Mailer nad ivjeti opæe uvjerenje kako ga èeka rana smrt. Ako je i sumnjala kako bi Nepomuk djeèaku mogao biti ne to vi e od strica. do veèeri bi mu u snove do la prikaza. deset godina nakon Aloisovog roðenja. Usporedni uzrok bila je srd ba. koju je G eorg unosio u njihove povremene sno aje. deset i osam godina. Bio je zgodan. Supruga Eva bila je dobra domaæica. tad u dobi od dvanaest. lijepo je pjevao.. Johann Nepomuk Hiedler uistinu je b io taj koji je slao novac. No sad ju je. Alois nije pretjerano patio ni kad je izgubio majku. Prièa koju sam slo io na temelju èinjen ca na granici uvjerljivosti. kao i mnogi pijanci prije njeg a. galopirajuæo m su icom od koje je oboljela nakon to je svoje dvije zadnje zime spavala u valovu za stoku. Svojom je novom obitelji bio za dovoljan. pak. Probud io bi se svjestan da Aloisu gospodarstvo neæe nikad ostaviti . Bu duæi da se nikad nije zamarao posjetiti Nepomuka ili Aloisa. da mu se onih najboljih dana èinilo kako èuje zemljin apat. Svima je vjerojatno vi e godilo u kuæi konaèno imati i mu ko. ivio je s Jo-hannom Nepomuko m.

iako je bila podjednako smrtni grijeh kao i pre ljub ili rodoskvrnuæe. mislim da je vi e mjeseci pro lo. a poto m pljuvaèku i spermu utrljao u kosu djeèaku ispred sebe. Morao je. bio je sna an moma k s bogatog gazdinstva u Ober-Windhagu. marljivog. veæ poput suncem obasjane Madone. No. kad mu je bilo trinaest godina. susjednom selu.a upnik mu je uzvratio pitan jem koliko je puta tako zgrije io. Bio je spreman na mirovinu." "I kako se sad osjeæa kad radi s tom ivotinjom? Osjeæa li slièan poriv?" "Ne. Nepomuk je svog novog zeta proveo imanjem. no Johann je Nepomuk Hiedler zbog Aloiso ve stalne odsutnosti pro ivljavao pravu ljubavnu agoniju. Time je rije io problem ispovijedi. onog popodneva kad je zaèet Alois. ali nesretnog seljaka prezimena Poelzl. odluèi la udati se za siromaha. makar i onaj koji je pao na zemlju. sama je. bole ljivoj djevojci za koju se èinilo kako je ne bi s metalo ostati usidjelicom. Nepomuk je govorio: "Ako bilo kad iz voænjaka tog èovjeka uzme i jedan plod. usvojenog sina Aloisa sad nije bilo tu. Od nje. Nije mu toliko bilo ao predati vlasni tvo nad gazdin stvom. a gazdinstvo mo da neæe dos ajati za vi e od dva dobra miraza. od meðe do mede. a Walpurgi osamnaest. a pregovori o iznosu Wal purginog miraza bili su te ki. to ga je navelo da se sjeti jedne druge staje u kojoj se sam na ao na sijenu s Marijom Annom. a Maria je bila druga." To je bila ista pokora koju je upnik istog jutra veæ bio dao kolarcu to se poèastio pot ajnom masturbacijom u razredu zasliniv i si dlan (èin izveden vrlo potajno!). i njemu nije nimalo izgledala kao obièna seoska cura. Kad je na red do ao miraz za drugu kæi. koju je prije vidio na vitraju u spit alskoj crkvi. Johanna Nepomuka je morio jad kakav èovjeku ok o vrata visi poput te kog utega. ivio je kao bogohulnik.ne vodi se ljubav s velikim konjem tek tako! . Johann Nepomuk bi se kasnije zadovoljio time to bi istom upniku povremeno priznao kako i dalje ima bludne misli o kobili. Kod sva kog bi od osam meða a na meði to ponovio. "poèinio si ozbiljan grijeh po ud e. a svejedno nije htio prestati u vitraju nazirat i lice Marije Anne. koliko mu je nedostajao Alois. Za pokoru ti odreðujem pet stotina Oèena a i pet stot ina Zdravomarija. To mu je bilo dovoljno da se ne ispovijeda preèesto. A njegovog voljenog. No. Oèe!" "Kad je to bilo? Koliko je od toga pro lo vremena?" "Mjeseci su pro li. U ivotu je bio samo s dvije ene. Dvorac u umi 3i Kako su godine prolazile. kazao je Nepomuku. pa j e Nepomuk morao biti dare ljiviji. nikad. Moguæi mlado enja. jer ga je Johann Nepomuk tri godine prije otjerao. pa je osjetio d a mu Nepomuk la e. to inaèe nikad nije ni po ku ao . Sebi i Evi ostavio je zgo dnu malu kolibu u voænjaku koji je granièio sa sad veæ Romederovim posjedom. Josef Rome-der. Svojim je kæerima eljela lijepu buduænost. njemu èinila manjim zlom. za tu bi prigodu izmislio druge velike grijehe. ali da pozorno izbjegava provesti ih u d jelo. odluèio je praviti se kako je njegov iskaz isti nit. kuæica u voænjaku bila im je dostatna. Stoga je sa svojom slu bom nastavio bez daljnjih pitanja. gruba i gologuza u sijenu. Najstarija s e kæi Johanna udala prva i dobila tek komadiæ zemlje. Otkrio ih je u hambaru u staji. Takav bi dar razbj esnio njegovu enu. To je treæoj kæeri Josephi.ene koju je sanjao. ostavilo tek skroman komad. naposljetku. Walpurgi je veæ bila dvadeset i jedna godina. Stidim se. naposljetku. Ta mu je slika nepogre ivo uveæavala osjeæaj dubine grijeha. to mu je bilo jasno. 32Norman Mailer Jednom je èak ispovjedio sno aj s kobilom na svom gazdinstvu. Stoga je odustao od te zamisli. Kad je na sijenu zatekao . "Ponizio si se kao Bo je dijete". nije moglo bit i potomstva. Povrijedio si nevinu ivotinju. jer se bestijalna sodomija. Nepomuk je naposljetku darovao svoju najplodniju ze mlju. "Samo jednom. Tog se velièanstvenog ljubavnog èina s Marij om Annom Schicklgruber zauvijek sjeæao. da je sama sveèanost prijenosa vlasni tva nad zemljom ispala podjednak o va an dogaðaj kao i netom zavr eno vjenèanje." Potom bi Josefa Romedera lupio po glavi." upnik je bio srednjih godina i malo toga od seljaka veæ nije bio èuo. da Bog da radio pod crnim nebom. zastav i pred svakom ozn akom koja je njegovo polje dijelilo od susjednog. a kad bi se i ispovjedio. jednom malenom djeèaku. Bez obzira na to. oko tih su se miraza pojavile nove pote koæe. Pregovori su bili tako dugi i uèljivi.

jer bi se za takvo to morao roditi u odgova rajuæoj obitelji. doimajuæi se nekako neobièno visok za èovjeka srednj eg rasta . Na zaprepa tenje preostalih ena u obitelji. Stoga ga je udarao jaèe. Obo a vao je mlade ene. Zbog Josefine smrti na srcu mu je le ala rana kao da su g a udarili sjekirom. no donio mu je dojmljivu odoru. pa su ga primili u radn ju u kojoj su izraðivali èizme za èasnike. Sad je slu io mladiæe koji su se dr ali kao da im tijelo. Alois nije te io nedos ti nom. Umrla je Nepomukova najmlaða kæi Josefa.provesti ga u pristojnoj odori. s ljedeæe tri godine ostala kod kuæe. to je znao samo Nepomuk. a za dostizanje tog polo aja obièno je trebalo deset godina. koji nije bio vi i od èina kaplara.obitelji se njegovo dr anje uèinilo autoritativnim." Tog bi dana kad je s Romederom obilazio mede. predao j e austrijskom Ministarstvu financija molbu za mjesto na Carini. kazao bi Nepomuk. No. Nedjeljom bi rijetko propustio pogledati nji hovu promenadu.sina i kæi. pa bi mladi parovi iz najvi eg stale a u taj duæan dolazili ruku pod ruku. enski e iri bili su tako fine izrade. Bio je preumoran da bi pazio na Aloisa. No. koji ju je obièno neprestano dr ao u drugom stanju. Èak se doimao kao èovjek dobrog roda. Johannu Nepomuku nije trebalo dugo da shvati kako je pozvav i Aloisa u posjet te ko pogrije io. u potrazi za izvr snim èizmama i elegantnim e irima. makar je na èednost svojih kæeri pazila poput narednika koji na smotri provjerava ispravnost odora svojeg voda. obuæa i du a potj od istog zadivljujuæeg izvora. ako bi se upoznao s mladom kitnièarkom. Brak te mlade ene s Romederom. O svom je napredovanju vi e puta pisao Johannu Nepomuku i 1858. u jedno je bio siguran . plakao je poput biblijskog oca. Sljedeæih se pet godina uspeo do polo aja Finanztvache Oberaufsehera (vi eg nadg lednika u financijskoj policiji). Alois je mnogo mogao nauèiti gledajuæi ih kako su samo pouzdani oko osobnog izgleda. sedam godina starija od A loisa. Zamijetio je kako se ti mu karci opu teno ophode s pre krasno odjevenim damama koje prate. A to je i mogao uèiniti? Njegova se najstarija kæi Johanna. Imao je dobro i pristalo lice. Sljedeæe se godine vratio u Spital. morao se dogovoriti. odlièja. Ranije mu je veliko zadovoljstvo bila igra s posestrama. nije ni morao. Zbog toga se na susjedovu zemlju ne smije stupiti. udala u dobi od osamnaest godina i svom je mu u Johannu Poelzlu. Godinama je to bila jedina poslovna zamisao kojom se bavio. razderav i si ko ulju. gdje su ga i pri mili. no Nepomuk je sad veæ bio poguren kao povijeno drvo koje je predugo bilo izlo eno prejakom vjetru. no. osjetio kako ga ste e oko srca. a on je potjecao iz sredine u kojoj se vi e znalo o navikama svinj a. mogli zajedno otvoriti trgovinu. s polusestrama. nije upoznao nikakvu mladu kitnièarku. odnosn o. stasa koji izaziva divljenje. bol ja.u Beèu si je mogao osigurati udoban ivot. to je bio velik udarac obitel ji. U Spit alu od njega nije bilo boljeg kandidata za dru tveni uspon. svaki put kad bi udario novog mu a s voje kæeri. nakon to je pet godina proveo kod postolara. Znao je da je djeèak a u tom trenutku izgubio. I s pripadajuæom inteligencijom. pa je tu zamisao naslijedila druga. kojem nije prethod ilo udvaranje. da bi ujutro veæ bio u koèiji za Beè. Kako je samo Nepomuk oplakivao sinovljevu odsutnost! 3Alois se u Beèu dobro sna ao. nego o izboru mirisa koje bi èovjek trebao nanijeti na rupèiæ. Alois je t e veèeri poslan u susjedovu kuæu. toga je bio svjestan. . N epomuka gnjavila da Walpurgi dopusti da se nedjeljom eæe s prijateljicom. Momci æe otiæi za njima. Glavom bi mu pro la misao kako b i. jer je Walpurga. To bi bilo svetogrðe prema zemlji. 34 Norman Mailer U dobi od osamnaest godina. je naposljetku sti gao i odgovor. morat æe otiæi. Nepomuk Evi ni ta nije rekao. posljednjih jedanaest godina bila vjerna. "Njih æe dvije odlutati u umu. naroèit o ako ste u dr avnu slu bu u li bez ikakvih veza. Brak æe se zasnovati na la ima. Najsjajnije svjetlo gotovo svakog njegovog dana. odore. Jo je u ranoj dobi shva tio to eli u ivotu . no taj je san premetao po glavi jer su ga poticale prekrasne dame. A glup sigurno nije bio. Dvorac u umi 33 "Ne mo e". a Nepomuk je natuknuo kako bi mu bilo drago da Alois dode u posjet. Kakvu je svom novom zetu samo èinio neprav du. A Eva je ipak. Nije mogao postati konjanièki èasnik. na oèev zahtjev. to dr a esno mlado lice.

bez ikakve dvojbe . odsjedao u gostionici. U Braunauu se. Johanna oko toga uopæe nije dvoji la. Za mladiæa tako oskudne naobrazbe. makar mu je na umu tad bila karijera. obièno bi se preselio u veæe prenoæi te. no. kad se u dobi od trideset i tri godine uspeo na polo aj carinskog referenta naplate. d ok je udovica veæ navr ila pedesetu. isposta ve eljeznièki terminal Simbach u Bavarskoj. Alois je nastavio oèevu tradiciju apokaliptiènih odnosa na sijenu taglja. primjerice. a imala je i prihvatljiv miraz. U stvari. a crte lica ogrubjele od raðanja estero djece. napredovao je zadivljuj uæim tempom. a to je èovjek uèinkovitije izvr avao svoje zadaæe. Ni najmanje! Elegantne su ene. manje je morao strepiti zbog sitni h privatnih u itaka. A kad se Klara rodila. da nije davne pro losti to naprav io s Walpurgom.koliko se mu karaca mo e pohvaliti da je tako blisko upoznao tri sestre ? A svoja postignuæa u tim poslima ocjenjivao je prema postignuæima drugih ni ih slu benik a Financijskog nadzora. Kako je nauèio uoèiti va nost dru tvenog statusa koji se pridaje svakoj eni koja se izdaje za damu . Tijekom èetrd setogodi nje karijere prebivali te je èesto mijenjao. Uopæe ga nije smetalo to te ene nisu bile dovoljno 36 Norman Mailer elegantne da bi etale s konjanièkim èasnicima. Sad su joj i noge i ruke bile oguljene. a do 1870. o ivjelo kad je ugledala Aloisa. bez obzira na to kamo ga rasporedili.njegovo je zanimanje ipak podrazumijevalo stanovitu vje tinu u tome . napisala je Johanna. Josefom. slijedilo osvajanje slabo branjenih tvrðava kuharica i sobarica u prenoæi tu. pa mu se èinilo da sebi duguje i preost alu sestru .svojim odabirom nije bio nezadovoljan. koji je bio zaslu an za dio prihoda krune. koje mu je stiglo usred stroge pripreme za ispit nako n kojeg bi postao Finanzivache Respizient. "Nikad se prij e nisam tako osjeæala". pa je zaèeta Klara Poelzl. na stanu u Braunau. kad im je stigao u kuæu. Jo hanna mu je poslala pismo. zahvaljujuæi samopouz danju. Kad mu se ukazala prva prilika. toga bi istog èas a postala svjesna.dok su mu sobarice i kuh arice bile zahvalne na pa nji i kad bi ih ostavio nisu radile scene. napravio dijete. punom te inom i va no æu svoje titule: "Èinovnik prve klase Carske carine. ponosna zbog znaèajnog dogaðaj a (iako se nije potpisala). kad je njemu bilo osam a njoj petnaest godina. P rije nego to je oti ao. K ad bi se izredale sve dostupne ene. postao je carinski inspektor pa se potpisivao. a reèenica "ona je tu" zauzela je svoje mjesto u stra ar nici njegovog srca. A uspjelo mu je za èetiri godine dobiti i novo promaknuæe. njemu je tad bilo samo osam godin a. ali je bila kæi du nosnika u Habsbur kom duhanskom monopolu . od kojih je tad ivo bilo jo samo dvoje.Nekoæ je bila ugodne vanj tine. za koju se is postavilo da je bila i posljednja. godinama ga je èupala za kosu i ljubila u obraz. Johanna je svojedobno bila vedrog duha. Njemu je bilo tek trideset est godina. No. Ka o petogodi njaka ga je uvijek milovala. sadr aj pisma mu je na pameti bio godinama. Svaki put kad bi joj suprug. "S/e ist hier". No. Tijelo nije tek reagiralo. selio dvanaest puta. bila i najdra a (a i prva). Bila je iz dobre obite lji. Zbog toga nije bio usredotoèen na dogaðaje u Spitalu. nikad se nije odricao svoje izrazite sklonost i drugom spolu. Johann Poelzl. Godine 1873. Mo da nije bila zgodna. Ubrzo bi. Najva nije je naèelo austrijske birokracije bilo obavljati svoj posa o. koja mu je. na dr avnim dokum entima. odavno naru eno. Ovaj put nije bilo nikakve dvojbe. a on ga je mn ogo puta proèitao. I lo im . Dvorac u umi 35 No ovom se prigodom dogodilo i ne to vi e. pretvarajuæi se da se hrvaju. to je najvi i polo aj do kojeg se mogao us peti kao ni i carinski slu benik. pa se nije dogodilo ni ta. jo j edno. Tih je godina. kad mu je bilo dvanaest godina. dok se jedno m. Do 1875. kad bi ga stavila spavati u svoj krevet. mogao ju je po tivati. kako je naposljetku zakljuèio." Tijekom cijelog razdoblja u kojem se uspinjao do najvi eg slu benog polo aja koji je d ostupan èovjeku njegovog podrijetla. kazala mu je kad su bili gotovi. a takvo je stanje. mo da za vrije me tog posjeta ne bi ni vodio ljubav s Johannom. suvi e naporne . nisu poèeli zajedno valjati po s ijenu u taglju. A on se toga pridr avao u potpunosti. u Linzergasse. On joj je nekad bio ljubimac. a godinu prije i s najmlaðom. o enio se udovicom. U pismu su bile samo tri rijeèi (tri rijeèi za koje je Johanna bila sigurna kako æe ih ispravno napisati).

Bio je to on. Svi su se skupili radi stvari koju su sad morali obaviti. Kako se uspinjao na vi i polo aj. to se protegnulo na gotovo èetir i sata vo nje uskim. Johanna Nepomuka. usitn jenog stasa. Romederom i dvo jicom susjeda koji su pristali biti svjedocima cijeli put od Spitala do Stronesa . (Da je bilo blata. sad veæ vrlo star sveæenik. tako mu se poveæ vao broj zlatnih ukrasa i pozlaæene dugmadi na odori. U posljednji je tren shvatio da Alois moli da se njegovim ocem proglasi Johann Georg. malo toga bilo u redu. Alois mora postati zakonito dijete. Ruka se s vakog svjedoka tresla od priliène bogobojaznosti dok su 3« Norman Mailer se redom potpisivali kri iæima. Prisjeæanje je bilo zajednièko. a potom i jo nekoliko kilometara do Dollersheima.u Hiedler ! . Ubrzo nak on vjenèanja. Ona je njega pak sasvim prestala po tovati kad je priznao (veæ umo ran od izmi ljanja prièa o izma tanom i pomalo bajkovitom herr Schicklgruberu. ali svejedno ba onaj upnik koji ga je prekorio zbog opæenja s kobilinom vulvom. svaki dan morala nositi s prezimenom Schicklgr uber. kad je otkrio da je i ona siroèe. Majka je govorila isto. Anna Glassl-Hoerer. Naravno. u trenu mogu prijeæi iz jedne krajnje emocije u drugu . Na to su prisegnuli. naposljetku. Jedan od njih. nije bio protiv. Alois. veæ je mjesto upra njeno. u javnos ti dr i ocem. bila udana. iako je uspje na. kolnim putem. sna ne vilice.) Nakon to su stigli. Jo mu je malo trebalo da shvati kako se jedino Georga. Za to to onda ne bi znaèilo da mu je Johann Georg Hied ler otac? Alois je znao kako to nije vjerojatno. putovanje se moglo protegnuti na osam sati.Johann Nepomuk je od stida ostao kao oparen. ostali su dokument potpisali s tri kri iæa. zet Romeder. Romeder i dva svjedoka koje su doveli iz Stronesa. ne mo e priznati da je A loisov otac. a na dvorogom je e iru sad smio nositi elegantni slu beni ukrasni vez. Naposljetku. Uz sve to. no sad. upniku je bilo jasno da je tu. Podreðenima na Carini nalo io je da m u se uvijek obraæaju njegovom punom titulom.je dobro. ali jo bez pretjeranog blata. nalik vratima kakvog dvor ca. No. Zbog tako dvojbenog sluèa . sve bi ona bila isprièala je dnom petogodi njaku! tovi e. Sad je veæ primao zavidnu plaæu . kad je to pitanje pokre nula Anna Glassl. u vrijeme Anna Marijine smrti nije mogao biti stariji od pet godina. Ka d mu je Alois kazao da prezime eli promijeniti kako bi se morao zvati .jer starci. na enin je poticaj obrijao brkove i na oba obraza pustio zaliske. Johann Georg je odavno preminuo. kako bi izvidio eli li mu Johan n Nepomuk pomoæi. njegovo mu se prezime nije nikad sviðalo. A potom se . a na licu su mu s e odra avali du nost. a Anna Glassl mo da i nije nu no bila u krivu kad je ocijenila kako se Dvorac u umi 37 njegova karijera. kao i djevojèice. u meðuvremenu sasvim prestala sviðati. Njegovih se brkova ne bi postidio ni maðarsk i plemiæ. svom oc u) da na oèevoj strani svog rodoslovlja takve osobe nema. izgovor nije uspio ni izustiti. poèeo se i gojiti. krivudavim. Pa njegova je ma jka.ni ravnatelj najvi e dr a ne kole u Braunauu nije zaraðivao vi e.na Aloisa razbjesnio. Pomislio je da Alois ocem eli pr oglasiti njega. Zapre nim je kolima koja su vukla dva stara konja pre ao s Aloi-som. Starac je sad veæ bio navr io sedamdesetu i pogre no ga je razumio. jer se on o enio Marijom Annom. kakvo bi se oèekiv alo na listopadski dan. Ona je tad zapoèela kampanju. naporan rad i carski lik. Njegov vlastiti sin nije elio da se njega. iako ni jedan od njih dvojice to izrazom lica nije d ao naslutiti. s preprekama od mnogobrojnih slomlj enih grana i pokojeg i èupanog stabla. Kako je Alois jedini medu njima bio pismen. Do tog je preokreta do lo nakon kakve dvije godine braka. Otputovao je iz Braunaua preko Weitre do Spitala. s dvije udan e kæeri na koje mora misliti (a enu Evu da ni ne spominje!). uskoro su poèeli dominirati licem. lice mu je bilo prodorno. moglo zakonito iskoristiti za predlo eni èin. usvojeno dijete. Veæ se spremio prosvjedovati da nakon toliko vremena. Johann Nepomuk se na ao licem u lice sa stanovitim upnik om kojeg se nimalo nije elio sjetiti. dr ali su slu kinju. Njegova mu se ena. s pravnog gledi ta. Kak o ih je pomno ureðivao. Kazali su kako su poznavali Georga Hiedlera te da je on "u njihovoj prisutnosti i vi ekratno" prizn ao da je otac tog djeteta. veæ je nali kovao samom Franji Josipu! Izgledao je kao vjerna kopija cara. N epomuk. Ne samo da je sad izgledao kao carinski slu benik kod Habsburgovaca.

Pravno gledano. imao su icu. jer se po teno bavi poljoprivredom. Ako stvari jednom poðu krivo. bila jedna od onih stvari kojima ga je priroda podarila. jo nedovoljno truli da ih se da svinjama. dokument je bio dvojben. jedno bilo grbavo. pr ecrtao je rijeè "izvanbraèni". "To je Klara.to je i r azlog za to je Hiedler naposljetku postao Hitler. Malo bo jeg dru tva. Od preostale djece. kazala je Johanna kæeri. Pro etao se s majkom i kæeri izvan sela. Radije je mislio o tome kako bi uskoro svoju neæakinju mogao malo bol je pogledati.èemu se Aloi s nije zaèudio . Zamjena Schicklgrubera Hiedle-rom dovoljno mu se svidjela da je osjetio bujanje u sretnom podruèju od pupka na ni e. dokumenta se mo e odreæi. devetnaesto-godi njak i najstariji m edu pre ivjelima. pobo na i pouzdanog roda. mutne oèi i lice prepuno bora koje su pratile putanju ovje enog nos a. pa bi Lovaèki pas mogao stati zavija ti od srama. Kad je Alois dobio novo prezime. Johannu Poelzlu. skinuo je trorogi e ir i naklonio se. Koja bi crkvena vlast u Beèu takvu izmjenu dovela u pitanje? Naputak je nalagao d a se potvrðeno oèinstvo potièe. U nekim se austrijskim okruzima broj izvanbraène djece veæ popeo do èetrdeset po sto. ne mo e to biti ona. A Alois se nije zadr ao. do nje je bila djevojka od esnaest godina. pa joj treba slu kinja. èetvero je veæ umrlo. vrlo ugodne i fine vanj t ine. odluèio se na sat vremena zaustaviti u Spitalu. Poput lovaèkog bi psa odmah nanju io blizinu enskog dru tva. bezubim ustima. a raspolo enje mu nimalo nije popravila ni Aloisov a primjedba kako njegovoj eni nije dobro. nakon to je èuo koliko æe mu novca kæi slati. no to nije bilo va no. Ali ne. u mjesto da odmah u Nepomukovim kolima nastavi put do eljeznièkog kolodvora u Weitri. Tog su dana. Bilo je oèito kako vi e ne gaji nekoæ upornu nadu da æe jednom sigurno postati imuæan. primjereniji bi bio oprezniji postupak. nije upisao datum. Je li se uzbudio zbog Johanne? Bila je oèeva prva susjeda. a njen je sin. koji tu fleksibilnu proceduru nije odobravao. "On je krasan èovjek. Noge su ga svejedno odnijele do vrata. Èim se oslobodio èvrstog zagrljaja i s usta obrisao po tenu slinu od ki e vla nih poljubac a kojima ga je Johanna obasula.da tu ulogu preuzme Klara? Te ko da je Poelzl mogao odbiti. guste tamDvorac u umi 39 ne kose i najmodrijih oèiju koje je dotad vidio .nimalo nije slièio toj Klari oèiju plavih kakve se rijetko vide." Johanna je zaplakala." Okrenula se prema njemu i dodala: "Izgleda bolje nego ikad . Od svih je . Bila je njegove visine. upnik je uèinio ono to je radio godinama . zadaæa bili listovi kukuruza. Na utoj stanici stare upne knjige na dan i." kazala j e.bile su plave poput svjetlosti to se odbijala s velikog dijamanta kakvog je jednom vidio iza stakla za za titu muze jskog izlo ka. Bi li bilo moguæe . u dotad praznu rubriku upisao je Johanna Georga i pon ovno se osmjehnuo. u preuranjenoj srednjoj dobi. bez obzira na to u kojoj se dobi potomka do njega mogl o doæi. Jer. Osjeæao je i nelagodu zbog boljitka o kakvom je pre utno govorila Aloisova odora. Znao je da la u.odora je sad jo va nija. No. Ni ovaj ga put Lovaèki pas nije iznevjerio. "To je tvoj u jak Alois". a Poelzl je cupkao s noge na nogu (kao da bi u nekoliko minuta vi e koje bi proveo razgovarajuæi moglo propasti jo li æa). odluèio vlastito ime izostav iti. Poel zl je imao sive. Poelzlov je izraz lica odavao èovjeka kojeg jo èekaju brojne zadaæe. dobro graðena. smjerna. Klara joj je bila sedmo dijete. ako je u dovratku stajala Johanna. ali ju je morao prihvatiti. Ta se ena doim ala starijom od njegove supruge.ja. Bi li se èak i za polovicu tog udjela moglo kazati da tu nije bilo nekih obit eljskih dogaðaja kakve se ne smije spominjati? Stoga je upnik. Aloisu se nije slu alo o Bogu. lipnja 1837. raspr eni po redovima sasu enih stabljika.no bez ikakve urbe! . kako je veæ na temelju dugog iskustva zna o.dokument je ovjerio. jer se naèin pisanja u nedosta tku standardizacije od austrijske provincije do provincije razlikovao . Potom je ime svakog svjedoka napisao na svoju ruku. Odjednom mu se vi e nije tako urilo u posjet. smije eæi se svojim star im. a koji . a Alois je ba u tom tren utku zamijetio enu kako gleda s prozora. To je. "Bog nas ne prestaje ka njavati zbog grijeha. Oti li su prema onom dijelu zemlje Johanna Ne pomuka koji je sad pripadao njenom suprugu. zar ne?" Privukla je kæi k sebi. na to je Klara klimnula glavom.

to se odra avalo na ur edan osobni izgled i ceremonijalno pridr avanje pravila slu be u svakom trenutku rad nog dana. Svima je. otprilike u vrijeme kad je pokrenula kam panju za odbacivanje prezimena Schicklgruber. ali je pazio da je ne dotièe. Neko se vrijeme Alois zanosio ugodnom pretpostavkom kako æe s Klarom uspjeti povre meno u njoj i boraviti. Nije elio slu ati duboke uzdahe svog urjaka. Iako je svojom najveæom ljudskom vrlinom dr ao predanost poslu . Stari beèki vic veli kako je za napredak dru tva nu no da i policija i lopovi svoj pos ao rade sve bolje.èinilo kako nema razloga za zabrinutost. ukl juèujuæi i njegovu enu. daleko se nu i smislenu. ako niste znali da joj je smrt bila najbli i rod. 4Alois i Anna Glassl dr ali su tri sobe u drugoj po kvaliteti gostionici u Braunauu . A kad bi uveèer Anna Glassl zaspala. A nimalo mu nije bilo do savjeta koje æe mu zacijelo dati Nepomuk.posuditi novu sumu od urjaka Romedera ili tasta Nepomuka . tu je bila Fanni. Lice joj je bilo tako nevino da bi se èovjek upitao to bi ona mogla znati o palim anðelim a. Tjedan dana nakon Aloisovog povratka na radno mjesto u Brau-nau. Èak ni nevini ne vole ba stalno sanja ti o preminulima. Sad je za takvim p ostupcima morao i sam posegnuti kako bi Anni skrenuo pozornost s jo jedne djevojk e koju je poèeo posjeæivati na najvi em katu. tako strastvenu. bacala mokru krpu s jedne na drugu stranu . Cesto bi mu ta izreka pala na um. Bilo je dana kad bi uspio voditi s ljub av sa svakom od tri djevojke koje je dr ao svojim stalnim ljubavnicama. Zbog toga je bio spreman prièekati na Klaru Poelzl. tako to mora slu ati to mu prigovaraju. dok bi. sad veæ nesretna poput vrane slomljenog krila.iza vrata Klarine èednosti mogla bi se nalaziti ledara. bio je spreman nositi se s time. Bila bi to uvreda vlastitim prosudbama. Johanna se u posljednje vrijeme dr ala tako kiselo da mu se èesto èinilo (makar to mi ljenje ni s kim nije podijelio) kako joj kr v sigurno ima okus po octu. kad ne bi bilo tog drugog dojma koji nam kazuje kako se vrazi poput moljaca r oje oko ivotnih vrata to se spremaju zatvoriti. Sto je ona znala bolje nanju iti èime se on bavi. to ju je on znao bolje varati. obièno u ivao u zavodljivom migoljenju njenih bokova. U ti m je svijetloplavim oèima bilo sjaja koji je upuæivao na anðele . a popodne. Djevojka je bila pobo na do neshvatljivih razmjera. Alternativa . A ona je imala razloga da mu ne vjeruje. pobrinuo za svoju enu.Gasthausu Streif. svaki put k ad Romeder izvadi ne to kruna. no u sebi je patio od najispraznije moguæe srd be . nu no trebalo. tolike je godine obavljao pograniènu du nost spreèavanja putnika i trgovaca u poku ajima da izbjegnu plaæanje carinskih pristojbi Habsbur koj kruni. Poelzl je veæ znao 40 Norman Mailer kakve ga tirade èekaju od enine obitelji. obilato nagraðen snom. pristigla je i Klara. no Ani Gl assl se . a njegovo se slobodno vrijeme poklopilo s onim u koje bi sobarica prala pod njihovog stana. Alois nikad u ivotu nije nai ao na takvu ljubomoru.usjeva bilo najkorisnije zasijati takav. kad bi Anna Glassl dri jemala.za sad .u stvari bi joj tad rijetko i vid io lice. Vrijedila je i za Annu Glas sl i njega. znaèi li to i da mora za to dvaput plaæati. jer ga je trenutno puteno i st . novac koji neæe ovisiti o tome kako æe rod iti.nije mu se èinila ugodnom.bijesa u kojem vi e nije bil o estine. a novca mu je. makar je veæ i sam platio cijenu podbaèa a prihoda sa svojih polja? Zbog toga se slo io s Klarinim zaposlenjem kod ujaka Al oisa. njena nepovjerljivost stala uzimat i maha. no tad je. No.nebeske i pale. bila jo i sobica za Klaru. Alois je pretpostavljao kako bi se tu mogli otvoriti jo neki prolazi sumnjive vri jednosti .no. Seljak mo e imati smisla za voðenje svog gazdinstva i biti rtvom lo e sreæe . bilo oèito da Klara svog iznimnog ujaka duboko po tuje. na kojem su spavale druge slu kinje i soba rice. kao i uvijek. da je sigurno mnogo nauèio o la nom predstavljanju i otvorenoj prijetvornosti. Ujutro bi se. Prema svojoj je neæakinji bio drag. Dvorac u umi 4i Njegova ena. noseæi kovèe iæ sa skromnom zalihom odjeæe i imovinom. Na najvi em je katu. kl eèeæi. no neæakinja ga ba i nije smatrala dobrodo lim. trpjela je njegovu udnju za sobaricama i kuharicama.

no oboje su patili. Hajde bar jednom u ivotu spavaj s konobaricom koja ne izgl eda kao puding od juèer. Dok je dama poput pera.no. ne bi ostala trudna. za to me i dalje eli raditi budalom? Jasno je da je djevojka lijepa. Samo. Ako bi mu dopustila to je tra io. kao i iskrenost. ne bih je ni pipnuo. uhvatila si me. njegovo bi fin ancijsko stanje pretrpjelo osjetan gubitak. bujne ali gipke figure te . dragi. Nije. malo. Anna Glassl: Gledaj. Ako bi ostao bez nje. reæi æu ti istinu. to nije rijetka reakcija u sluèajevima kad se puteni u itak mo e dr ati krijumèarenom robom. Sviða mi se kad govori takve prostote. Mislio je kako. Alois: Anna. Sebi je govorio da je ona tek zgodna kæi bogatog seljaka . Mu karac se mora zabavljati. Laganje je. njoj je rekao da je voli.zamamna. Anna Glassl: Za to joj se ne pridru i kad zavr imo s objedom? Dobro je opali. Alois: Po glavi ti se motaju opake stvari. Zbog njih æe ostati slaba i beskorisna. a onda se zbog snage njegove udnje predala. Osim toga. Pazio je da mu lice uvijek bude bezizra ajno dok bi ona prolazila prostorijom. vi ste zloèest èovjek.imala je pristojan mira z . no njeno mu je nezaustavljivo njihanje bokovima govorilo . to se 42norman mailer ne bi moglo reæi i za onaj susjedni. devetnaesto-godi njakinja koja se zvala Fa nni Matzelberger. da se uistinu boji smrti. A onda mo e i umrijeti. Anna Glassl-Hoerer Hitler imala je pedeset i sedam godina i izgledala jo deset godina starijom (iako je na njegovo stalno izn enaðenje zorom znala biti prava goropadnica). pa uskoro postane jaka navika. Baci li ga visoko u zrak . dodu e vrlo zgodne seljanke. T o je znala. Trpjela sam sobarice i kuharice. popustila je i mjesec dana poslije kazala mu da je trudna. kako je uskoro otkrio posjeæujuæi je u njenoj tavanskoj sobici. kazao bi. Sad me strah ispovjediti se. U zanosu trenutka su se voljeli. Puno si puta u krev et do ao miri uæi na luk.Fanni je dobra cura. no u ovom sluèaju ima krivo. kako bilo. Alois: U redu." "Èuvaj se sveæenika. Al i. morao bih priznati da su to oèi sokolove. Evo uzorka dijaloga iz blagovaonice Gasthausa Streif: Dvorac u umi 43 Anna Glassl: Vidim da je opet gleda . Bilo bi mu mrsko prestati stalno usavr avati vje tine l aganja. za mene. svojoj eni je tako vje to lagao da se sad vi e nije u suðivao to joj priznati. I doista. Bila je u i sku enju da mu popusti.uvijek æe tresnuti na zemlju. pouzdana poput istine. tovi e. bila je dj evica one najmuènije vrste. jer ti je draga. . ali davno je zakljuèio da je svaki seljak poput kamena. iznimno si pametna. "kad mi da jo ne to!" Ne.u svakom pogledu ." "Ma to ka e !" "Ne. da. Aloisu se to nije osobito sviðalo. da sve prizna eni? A on u Fanni vi e nije imao povjerenja. Formalni je ulaz u svoju krepost dr ala netaknutim. A zagrljaji su im zbog toga postajali sve èvr æi. Neæu ti reæi. Rekla mu je: "Zar dovoljno da ostavite enu i ivi te sa mnom?" "Ostavit æu je". koja se dr ala stare seljaèke tradicije." Raspravljali su se do u nedogled treba li se ona ispovjediti ili ne. D ama te mo e oèarati svojom pameæu. "Kako ti je to palo na pamet?" "U obitelji imamo i Cigana. spontano. Je li stiglo vrijeme. Iako nije ba moj tip. Fanni je stenjala jako prigu enim glasom (da je ne èuju u ost atku tavana). Lovaèki je pas bio prevelik da bi mu dopustio dobro tucanje u "smrdljivo i prokleto" (ili bi t o on takvim ocijenio). Onda jo jedno dijete. Sviða mi se. Èuju se ru ne stvari. Ali nije va no.varno zanimala konobarica u gostionici. koja bi s e rado malo pokvarila. Da nema tako lijepe oèi. Samo vje tice usta stavljaju tamo gdje se ne smije. pitala je. velim si. Mo da sam vje tica. Ti æe ti popiti krv. Sto je bolje od sapuna za pranje rublja. morala je ostati djevica. Alois: Gledam. Anna Glassl: Prostija sam nego ranije. ostavio bi damu zbog seljanke. stiglo bi dijete. a ja sam vje tica.

Dr ao je kako mu je te ko slagala. Pa t o je upravo skandalozno. Sad je veæ udjela za mirom. Anna Glassl: Zbog koga se onda moram brinuti? Klare? Alois: Ima sjajan smisao za humor. Zbog toga se iselila. Zakljuèila je èak i kako je njena ljubomora tek posljednje cjepivo kojim æe se sprijeèiti ne to jo gore . A Alois joj je rekao da djevojk a ima spolnu bolest. da je dokument pokazao pozna nicima s kojima je odlazio na piæe. barem je to oèekivao.tako davno . (Osim jednom .Anna Glassl: Draga? Ona je drolja. Alois: Kako ti drago.) Uz to je veæ bio spreman imati dijete. Anna je. Radno mjesto mu je bilo sigurno. Ubrzo joj je uspjelo probu iti rupu u dobro èuvanoj posudi to j e sadr avala njegove buduæe planove. Njemu to nije smetalo: spremno je isticao kako se od pro losti ne ivi. a i sama zna to bih potom. Tih je dana bio razdra ljiv i to ne samo zbo g odlaska Anne Glassl. po moguænosti sina. 5Naposljetku je Fanni Anni Glassl kazala kako je u treæem mjesecu trudnoæe koja æe se u skoro i vidjeti.to nije bio svr eta k kakav je obièno do ivljavao s drugim enama. Ta bi se napræila èim bih rekao 'Spremi se. Kad ne bi bilo neprilièno. Ne vjerujem u to. Ili je rano pobacila? Odluèno je izbjegavala dati jasan odgovor. Tako si privlaèna. kad stvari s Fanni nisu bile na vrhuncu. veæ i napismeno potvrditi da prema mu u osjeæa odbojnost. no to sad mo e? Nikad ni s jednom enom nije tako u iva . Ili æe otiæi ona. Ne pretjerano. No. razvod nije dolazio u obzir. no iz toga se nije moglo izroditi ni ta. Naposljetku. Kako su bili katolici. Tvoj istinski tip. A istovremeno je znao da je trudna . kad bi spo menuo kakvu drugu enu. kad bi do ao red na Klaru.samo joj se bilo uèinilo. Fraza je u pravnom dokument u str ala poput pri ta na bradi. Mje tani su se mogli nebesima po aliti kako ivi s nevje nèanom suprugom. Anni Glassl je 44 Norman Mailer zamor od ivljenja s Aloisom bio nadma io strah da æe ostati sama. Ni Dvorac u umi 45 vjerojatne buduæe komplikacije nisu ga od toga odvraæale. trebalo je dosta godin a da bi slu benik dosegao njegovu razinu obuèenosti. Aloisu je to previ e kvarilo planove. Sto se skandala tièe. isprièao bih vam koliko je tu bi lo osobne odbojnosti. Èuo sam da medu nogama ima zaraznu bolest. to ga nije zabrinjavalo. A i Carina je bila potrebna nje . èak i za sudski razvod. prema kojem nema nikakvih obveza. ubrzo i sama postala ljubomorna poput Anne Glassl i pokazal a savr en sluh za otkrivanje i najmanje primjese udnje u njegovom glasu. Ali ja ti ka em. Da nismo na javnom mjestu. kazala mu je.ledena odbojnost prema supru niku koja se lagano uvlaèi èak dok ljubomora polako kopni. Fanni je. glasno bih se nasmi jao. Toliko ga je uzrujala. Alois: Nije. Veæ joj je bilo stvar no zamorno truditi se iz petnih ila da se zorom prika e pohotnicom. bolesna je. U prirodi je njegovog posl a bilo istovremeno rje avanje vi e problema. Nakon to se uzdigao do vrha srednjeg ranga. Fanni i on sad su ivjeli zajedno u istom apartmanu u Gasth ausu Streif. Carini je bio potreban.s Johan-nom . koji bi nosio njegovo prezime.'" Nasmijali bi se i pre li ne druge teme. Anna Glassl: Ne vjerujem ti. na temelju potvrdnog bubrenja njene maternice u najsretnijem trenu tku. zloèesta. te ko da æe se taj udaljeni odjel habsbur ke vlasti petljati u njegov privatni ivot. prema austrijskom zakonu m orala ne samo izjaviti da u braku nema sklada. èesto bi razmi ljao o nadolazeæe m vremenu u kojem æe ona biti u sedmom ili osmom mjesecu trudnoæe. Ne bih je ni p ipnuo. tu æe vjerojatno i ostati. Plaæu mu je sl ala beèka Financijska policija. Fanni æe uskoro biti trudna zaozbiljno. "Ma pogledajte. nema djevojke zbog koje bi se trebala manje brinuti. Alois je tu izjavu morao proèitati. Klara mora van. koja se nadimala èak i dok se punom brzinom u nju sjurivao . Na sebe je gledao kao na èas nika u kakvom garnizonskom gradu. Navikao se u Braunau u biti glavnom temom glasina. Da. Pa ti bi me poslala da po ljubim opaticu.to se oprostiti ne da! Osim toga. Prièa o osobnoj odbojnosti. potoni je otkrio da Fanni nije trudna . naravno. Sve dok besprijekorno radi svoj posao. Drolja koja se tome jo uèi. Za Annu je to znaèilo kraj braka.

rekla bi Klara. da. A povjeravanje je moralo svr iti. Klara spakirala svoj e stvari u isti skromni kovèe iæ koji je sa sobom donijela i iz Gasthausa oti la na svoj novi posao u Beèu. "Dala sam ti rijeè. "to mene ne bi sputavalo ni sekunde. (Alois se itekako bio spreman potruditi oko za tite njene kreposti. ba rem ne svi. Stoga se iz svog posla n ije mogao izvuæi. Fanni je odjednom pomislila kako bi i Klara u sebi mogla kriti vje ticu . "i ti bi rado spavala sa svojim ujakom. kazala bi Fanni. "Kako me mo e tako izbaciti?" upita la je." To nije bio ba najsretniji odgovor. jesam. "Pa zar ti to nije jasno? Klara bi najra dije bila u samostanu." "Da. mo da joj braæa i sestre nisu bili dragi. jer Klara nije znala lagati. I zato." "Tebe mo da ne bi". A èula sam i Poljake koji vele da se otac nikad ne treba udvarati kæeri. biti i vi e nego voljna. Klara je malko zaplakala. Obje su pri tom mogle to ta saznati ." "Hoæe ".) I sad je. odgovorio joj je Alois. Jedna æe mu djevojka roditi dijete. Pa za to bi inaèe drhtala? Zato to je svjesna kako je on mo e nauèiti nogo toga to jo ne zna. Kad bi Fanni natu knula o onom to se odvijalo izmeðu ujaka Aloisa i nje (buduæi da ga je tako zvala Kla ra." "Mo da i nisi". nikad ne bih bila s ujakom Aloisom." "Ka i mi"." ' "U to si ba posve sigurna?" " Molim. naziv je preuzela i Fanni). Dvorac u umi 47 Alois je kroz Financijsku stra u Klaru u Beèu dobro zbrinuo. "Ponekad. a tako razlièite ." "A. Gdje bi na ao drugi posao s tako dobrom plaæom? Postao je savr en izvr itelj svog po sla." Potom su se poljubile. Na to prise em. i najbolje bi j . dok ga se Financijska policija nije mogla rije iti. ali neæe previ e utjecati na njegove zan jivije pothvate. jer ga ona vi e neæe po tovati. veæ to bi ti. rekla bi Fanni. Naravno da æe. da. neka m je tane nosi vrag. Dovoljno si mlada da mi bude kæi. "Priznaj".naposljetku. no u aromi je tog poljupca bilo n e to zbog èega mu Fanni nije vjerovala. takvo to nipo to nije bilo zajamèeno. "Ujaku sam rekla kako bih umrla ako bi mu dopusti la da mi napravi dijete. nikad neæu nap raviti. Ono to prièaju mo e ga zapeæi. odvratila bi Klara." "Da mi se nisi vi e tako obraæala. Klarine su usne bile pune i na njima se osjeæa o èvrst karakter. Prije nego to je oti la. odgovarala je Klara.bile su jako bliske. rekla bi Fanni. To je bio njegov tajni projekt u koji se umije ala Fanni. kojoj se èinilo da æe joj na licu izbiti akne ako ne k a e istinu. Zbog Klarinog je odlaska najvi e trpjela ba Fanni. Èekala ju je èista i plaæena slu ba u domu skromne starije gospode. Sad hoæu dijete i uskoro æu ga do biti. "ali mene bi stigla kazna. "na èemu se temelji to tako sveto obeæanje?" "Prise em na mir svoje mrtve braæe i sestara. Te je naæi Fanni usnula kako Klara vodi ljuba v s Aloisom. nakon èetiri godine po tenog i dobrog rada u gosti onici. Njegova s i ena ti. Nije si mogao priu titi gubitak onog to je sad nosila Fanni. jesam. Sad se vi e nisu mogle meðusobno pov jeravati. rekla je Fanni. n e radi nesigurnog (ruku na srce) obeæanja preobrazbe iz anðeoske opatice u potpuno p odatnu neæakinju to ludo vodi ljubav. elim." "Ne bih". "I vjeruj mi.mu." "Za to?" "Zato to je on s tobom. kad dode vrijeme. Iako je Fanni sad postala spokojnija kad je Alois bio u pitanju. 46 Norman Mailer 6. Klara bi od srama pocrvenila poput cikle. u kojoj je spavala u najmanjoj od sobica za poslugu. "Poludjela si". Ne. ali sad razmi ljam drugaèije. kad to. Ali mora znati da to nikad. Kod njih vi e neæe raditi dj evojka koja se zove Klara. Ona mora van. bi joj se obraæao) postat æe mu ljubavnica. èak i ono na to se ne usuðuje ni pomi ljati. to"." Klara je morala van." "Ne zanima tebe to bi ona. no te se vje tine nisu mogle prenijeti na ne to drugo. ali ne u potpunosti. a neæakinja (koja je drhtala ka d .

barem ne razmjerno njegovom 48 Norman Mailer nevjerovanju u blisku prisutnost Boga i Vraga. Zbog toga ga njena smrt nije jako iznenadila. Shvati o je to kao skupo plaæen nu ni svr etak . Prognala je najmilij u djevojku koju je u ivotu upoznala i ponekad je bila na rubu da je pozove neka s e vrati. no. bez obzira na to koliko udaljen i uzvi en. Samoubojstvo mu je. On je. kako mu je kazala. A umrla je ba iznenada! Taj se neobièni d ogaðaj desio tek èetrnaest mjeseci nakon to mu se rodio sin i Fanni je opet bila u du bokoj trudnoæi. Njegova se nova supruga nije bila spre mna suoèiti s drugima kako bi trebala. No. Sad je. vjerovao u konkretne i smislene procese pouzdanog oblika vlasti. no Aloisu se svejedno èinilo kako anatema nije bila bez uèinka. nisu ga mogli zvati Alois ml adi . meðutim. Aloisu bi bilo dra e da u smrti ne bude nedoumice. A i Fanni ga je razoèarala. Kako mo e biti sigur na da se njeno nepovjerenje prema Klari temeljilo na stvarnom strahu? Sto ako mu je izvor bio hir. Anna Glassl je. nakon to je to ranije samo prorokovala.e raspolo enje pro lo koliko je trebalo da za miri i opet otvori oèi. To je Aloi sa uvjerilo kako se radilo o samoubojstvu.volio je brzo zaspati (kako je to opisao prijateljima na piæu). Jo jedna soèna tema gradskim govorkanjima. poput praznog eluca. okrutan poput boli pokvarenog zuba? Znala je da je hirovita. Nije bio pra znovjeran tip. Ipak bi je svake veèeri prokleo. pa se njegova trudna nevjesta jo morala i vraæati est neudobnih kilometara. u nje noj situaciji mogao imati povjerenja u neku enu iz Braunaua? Jo tro kova. nije uopæe èitao He gela. Sto mu se nije svidjelo. to je Aloisa Hitlera smetalo. No. s mr njom. ali je bio nepotreban. Imao je dodatnih tro kova. ipak bila dama . Jo se morao zvati Alois Metzelberger. To joj je donijela zadovoljstvo. Tra ila je da se drugi put porodi u Beèu. Mo rao se prisjetiti onog to se veæ potrudio zaboraviti . Aloisu je to bilo samo po sebi razum ljivo. jer je dvojicu carinskih slu beni ka koje je pozvao morao prevesti unajmljenom koèijom.skupo plaæen." Samoubojstvo Anne Glassl bilo je ne to to ga je dr alo budnim. Ranshofenu. Anne Glassl barem vi e nije bilo. Povrh toga je bila nervozna majka. njoj dvadeset i dvije.dijete se mo e osjeæati prazno. jer je uvijek moglo doæi do nepred vidljivih posljedica. no. U svakom sluèaju. ako se mora slu iti tek majèinim prezimenom. njego va majka. tad bi pomislila: a to ako se Aloisu Klara svidi vi e od nje? Djevojka bi potom mogla prekr iti prisegu. I mladiæi su je podrugljivo gledali u prolazu. uistinu ostala trudna. Franziskom Metze lberger. Njemu je bilo èetrdeset i es t godina. Bog bi. Sad je Alois starij i svake veèeri prije spavanja proklinjao Annu Glassl. to je i uèinio. no i dalje je osjeæala gri nju savjesti. Mogao se o eniti svojom nevjenèanom suprugom. "zahrkati uz dobar prdac. sigurno na vlast gledao na isti naèin kao na ljudsko ispunjavanje Bo je volje. a Fanni je imala trbuh velik poput prvonagradene dinje. To je dr ao ravnim bes potrebnom tro enju osobnog bogatstva. Ne samo zbog enskih pogleda. Aloisu je to i lo na ivce. Zato se i nazivala vje ticom. Alois do te zamisli nije stigao uz Hegelovu pomoæ. Sukladno takvoj predod bi. upitala je Fanni. Alois nije bio èovjek koji bi se sav predao proklinjanju.ne jo . Do nje bi moglo doæi zbog puknuæa crvuljka ili zbog su ice. pod uvjetom da tu volju vr e obzirni slu beni ci poput njega. Tamo ba bice neæe biti tako prijekorne.za Fanni . Fanni je rodila djeèak a kojem je Alois bez oklijevanja dao ime Alois. izazivalo nelagodu . Zbog toga Alois na sp rovod nije oti ao. udal jenom est kilometara. Drugo dijete je u maternici veæ bilo dobrih sedam mjeseci. svojom novom gospoðom. a vjenèali su se u drugom gradu. Tro ak nije bio velik. Zaklela se kako se neæe udavati u Braunauu. je li mu i bilo potrebno èitati ga? On i Hegel su se slagali . Tko bi. A u Anninoj je smrtovnici uistinu bilo navedeno da je uzrok nepoznat. bez obzira na to kako je skonèala. Oti ao bi on njoj na sprovod. ali si noænu nelagodu nije elio podvrgnuti jo i njenom licu u lijesu. Kako bi to samo bilo nepravedno prema neroðenom d jetetu! Èetrnaest mjeseci po to je Anna Glassl dobila uredbu o razvodu. kako je obja njavao uz krigl u piva. uz sve svoje nedostatke. kako je skonèala Maria Anna.ideja je bila tako moæna da su je svi mogli dosegnuti.

Nije li. Kad je predlo io da vrate Klaru. Plakala je. Cesti su bili objedi kad bi. slu beni otac. Ako svake v eèeri mora prolaziti kroz istu svaðu. Njihove sob e u gostionici nisu se odr avale kako treba. jer je usred noæi bez gunðanja ustajala kad bi djeèak zaplakao za majkom. Zar to ne mogu aps olvirati i dalje biti mu i ena? Zakljuèio je kako to nije ba sjajan brak. Angela. priznala je. èovje k mora biti spreman rtvovati snove. potom bi izgubil a zanimanje za supruga i k tome jo postala nesposobna brinuti se za njihovo dvoje djece. bila je hitra. Fanni se iz Beèa vratila slaba i umorna i nije pro lo mnogo a da je sve saznala. "A sad ti velim da od nje odustane .Dvorac u umi 49 to. nakon molitve. rekla je Klara. nikad neæe moæi kazati. svakog dana". U Beèu je boravila dva tjedna prije nego im se rodila kæi. U toj je staroj gospoði stvarno buktio plam sumnje . jo dok se Fanni selila u gostionicu u gradiæu Lachu. fino se kretala.sav joj je ar zavr io u prijekoj naravi. no svojedobno je ipak pokazivala odreðeni napredak.to je ukazival . naposljetku. niti tijekom sljedeæe èetiri godine slu be ko d stare gospoðe u Beèu. Zbog toga se osjeæala uzvi eno. Sad je sve i lo na gore. rekao bi joj . goste bi u gostio nici armirala dok ih je poslu ivala. Lijeènik joj je kazao kako je do lo do zaèetka tuberkuloze. "da mo e Klari napraviti to si radio meni. Klara je tih mjeseci obilazila Fanni èe æe nego Alois. krupne grade. koji je imao nepovoljno mi ljenje o svemu osim vjere. pa su rane koje su si meðusobno z adale gotovo zacijeljele. mlaðeg. Klara je stigla iz Beèa da bi se brinula za Aloisa mlaðeg i Angelu. èistim stanjem du e. kazala je." U jednom joj se trenutku uèinilo kako æe konaèno shvatiti smisao rtvovanja. z a jednu konobaricu. Bila je petnaest god ina starija od Fanni. kazala mu je.a stvarno je i bio pobo niji od svih ena u Spitalu. Tako ju je uèio otac. On na mene vi e ne raèuna. a on je sve to vr ijeme morao plaæati dadilju koja se brinula za Aloisa Hitlera. no barem je mo gao spavati. No. koja je naizmjence obo avala Klaru i prebrojavala srebrninu. Fanni se nije zaustavljala cijele veèeri. no do Angeli nog prvog roðendana Fanni se veæ ozbiljno razboljela. da bi takve trenutke dosegao. On je sirovi grubijan. Do tog je trenutka Fanni bio vjeran. Prije kraja p rvog tjedna. "moje obeæanje mora ostati neprekr eno! Mora biti èvr æe nego ikad. Nisam sigurna da bih ostala vjerna prisezi. zakljuèio je nevoljko. Dr ao ju je nevjerojatno duhovitim stvorenjem. Alois Hitler stariji uspio je dadilju zavesti. Nije joj d obro. Bog rtvovao sina svoga? Uskoro se Klara poku avala odreæi udnje za ujakom Aloisom. Johann Poelzl. u krevetu je bila trudbenica. "Da". KNJIGA TREÆA Adolf ova majka KNJIGA TREÆA Adolf ova majka I.i lo bi joj na ivce kad bi srebrn ina bila na broju (kako bi se uvijek i ispostavilo). Klara je pred krevetom na kojem s e Fanni odmarala pala na koljena i rekla: "Bila si u pravu. Uèili su je da traga upravo za takvim. a on nije imalo nimalo strpljenja da bolesni prizdrave. Ta se vatra nije ugasila t ijekom èetiri godine rada kod Anne Glassl. "Ostala bi ti vjerna". kazala mu je. "Sume smijeha"." Jadna Anna Glassl! Shvatio je da Fanni Annu vjerojatno sanja. A sad je dadilju mogao uèiniti po eljnijom samo ako ju je izmjenjivao s kuharicom. odnosno. jer je paranoju koja se ne da potkrijepiti te e podnositi od gubitka nastalog kraðom. Kad je do la prvi put. Jadna Anna Glassl. "Vjera u gospodina na eg Isusa Krista ispunjava cijeli moj ivo t. To od nje nije ni mogao oèekivati. no ni ime niti blagodati u mskog zraka nisu joj pomogli oporaviti se. ivjeli su zajedno gotovo tri godine prije nego to su se mogli vjenèati. Stara je gospoða potajno bi la ponosna na savr eno kuæanstvo kakvo je njena mlada slu kinja vodila . Klari objasnio (posebno nakon to je napunila dvanaest godina) kako je odreæi se onog za èim uistinu udi." Fanni je na to zaplakala. U Lachu je ivjela deset mjeseci prije nego to joj je stigao kraj. Sad se izderavala na poslugu . Posvuda je bilo znakova sve du bljeg poremeæaja." "Ne". Nije se derala na njega. usred ume Lachenvvalda. najbli e to se èovje mo e primaknuti spoznavanju slave Kristove. Kad ju je upoznao. Ispadi prijeke naravi prelazili bi u histeriju. od jedne seljaèke kæeri.

izlazi se danju i noæu. koja se nije pretjerano razli kovala od drugih veèeri. èak i kad ste znali kako ga treba obaviti. Koga je jo poznavao . Tako dub oke. Alois mu je otpisao: Dvorac u umi 55 Pazi da deèko ne bi pomislio kako je to igra. Oni k oji mnogo piju. s hlaèama u punom profilu i izboèinom spremnom da pr ogovori u svoje ime. lonaca i jedaæeg pribo ra. Ako bi neko od djece zapl akalo u snu. rtvovanje se s tim nije moglo mjeriti. kao da joj prenosi to misli. Alois je znao za to ne mora odlaziti u crkvu. kad bi je gledao bez ikakvog pretvaranja i ne poduzimajuæi ni ta. dah joj je udio udahnuti njegov. u ovom po slu treba mnogo uèiti. veæ je umjesto toga zakoraèio prema njoj. Nemoral se. Johanni Hiedler Poelzl nije morao vjerovati na rijeè. Pri pit od tri krigle piva koje bi svake veèeri u sebe ulio u dru tvu nekog od carinskih slu benika. ima smisla biti enskog roda. upadaju u dugove. Taj bi joj zvuk bio poput Fanninog zazivanja iz udaljenog Smijeha u Sumi. dok o "nemoraln om ivljenju" nimalo nije premi ljao. bistre. Zar bi Bog kaznio èovjeka koji tako dobro slu i dr avu? Tjedan prije. Kako bi neki pr osjeèni upnik mogao biti na istoj ravni s njim? Na vjernost je prisegnuo Kruni i vi e od toga mu nije trebalo. roðak se kod njega zanimao bi li njegov sin. ne smije brkati s pojedin ostima neèijeg privatnog ivota.uzev i u ob zir duhove tolike umrle djece . za to je tako hr abar. Hoæe. pra ine. pune oèajnièke udnje za njim. tek klimajuæi glavom kako bi pokazao zadovoljstvo. r tvovanje je znaèilo bol koju je osjeæala tik do srca. postala vrlo dobra domaæica. A sveæeniku se nikad ne bi ispovjedio. ne opstanu dugo.o na po tovanje prema gazdarici . 54 Norman Mailer Mnogo godina prije. Pretp ostavljenima na svim razinama mora pokazivati potpunu poslu nost. ako ne nauèi vje to lagati? Si e ist hier! Je li to bila istina. Alois je svojim drugovima u piæu èesto opisivao koliko mu se njene oèi sviðaju.ovisi o neprekidnoj svakodnevnoj borbi protiv bl ata. Nemoral se odnosio na uzimanje mita od krijumèara. kad je ona rukom krenula prema vratima djeèje sobe u kojoj je i sama spavala. kockaju i nemoralno ive. Naravno. osim to bi povremeno ustao. znao je. skoèila bi. naposljetku. Uspalila su joj se bedr a. jedinstvenu vrstu hrabrosti. Klara je svoj posao radila temeljito. Potom bi uvijek slijedio grè razoèaranja. Johanna je. No on se. a da bi bio spreman za sebe ustvrditi da je neosjetljiv na religiozni strah? T u je nalazio vlastitu. Svaki je kuæanski posao tra io puno truda. prije nego bi se u gostionicu Pommer vratio na objed koji bi Klara sk uhala u hotelskoj kuhinji i donijela u njihove odaje. A za to i ne bi bile? Alois je sebe i dalje dr ao iznimnim tipom. a Klara je prihvatila svoj dio du nosti. zarumenjeli obrazi. irom otvorenih oèiju. ili ne? A opet. za razliku od njih. alica. morala je smisliti kako da ga (kad bi Fannino dvoje djece spre mila na spavanje) dr i podalje od sebe. Potom bi u njihov oj dnevnoj sobi zurio u nju. Nije mogao sa sigurno æu z i je li mu Klara kæi . pepela. bez obzira na vremenske uvjete. mogla bi mu biti kæi. Bio je spreman krenuti istim zabranjenim putem na koji nabasaju pijani sel jaci i maloljetnici dok su zajedno u krevetu. bio zadovoljan poslom u Financijskoj policiji. mak ar ga je sanjala. Sto je konaèno i napravio potkraj jedne kratke veèeri. On æe to naprosto uèiniti. Kakvog. Makar je za Aloisom udjela. Cesto nije propu tao istaknuti kako nikad ne ide u crkvu.naposljetku. te veèeri. No. nije namjeravao osvrtati sa strahom i kajanjem. Usko ro je svojom ma tom doticao skrovita mjesta njenog tijela. Potom. Ka o da su i majka i kæi vjerovale da ono to je od njihove obitelji ostalo . jer æe se vrlo brzo razuvjeriti. mrlja te svih zaprljanih tanjura. gostionici Pommer (u koju su se bili preselili) u nju zurio. kako bi se iskupila za svoj jedini bludni grijeh s Aloisom. a privatni se ivot svojom slo eno æu takvom prosuðivanju izmicao. Potom bi araèem pro arao po vatri. da bi ga potom pojeo s tek om.ali joj je njeno po tenje istovremeno i lo na ivce. niti ispovijedati se. za sebe je dr ao kako posjeduje osobine navedene u pismu. poljubio u usta i odnio u svoju spavaæu sobu i krevet. Alois bi ba svake veèeri u gostionici. bez rijeèi. nije rekao laku noæ. sjeo i opet je stao gledati. I kon aèno. iako ga je nesigurnim . uhvatio je za ruku. posebice ako nije stekao osobitu prethodnu naobrazbu. No. koji je postao punoljet an. najbol joj u Braunauu.

A tu je bila i Fanni. "Sve je u redu". a istu je srd bu osjeæala i na dan kad su Fanni pokopali. rekao bi joj us red zagrljaja. i bio je u njoj. Svaki put kad bi bilo gotovo. to ih je vi e obo avala. tako svje im. sve do dlakavog gnijezda koje je tako dugo skrivala. M nogih mu je veèeri bila i kuharica . u zadnjem tjednu Fannine bolesti. Pola joj je tijela uspalila vatra. drugaèije nego kad ljubi roðaka. poput djeteta koje obasipa poljupcima lice voljene odrasle osobe. "tvoj zloèesti. Klara joj jo nije isprièala. Nije mogla prestati plakati.glasom preklinjala da prestane. jesi. ali je znala kako æe morati. uvijek bi se dogodilo isto . Ali ga nije mogla prestati ljubiti. da. I eto ga tu. Svojom je prljav tinom mogla zagaditi njihovu nevi nost. veæ zbog uzrujanosti.ukoliko nisu (nakon to bi na jedan sat anga iral i neku od hotelskih sobarica da èuva djecu) si li u blagovaonicu gostionice Pommer. a od toga bi joj grje no zadovoljstvo postalo dostupn ije. vrlo naporan dan. tako pun im. tako putenim. u kojem su se vje nèali. Jer. od jada i straha i jo gore . Znala je da se radilo o samoj suprotnosti rtvova nju. rekla je Fanni okreæuæi glavu. da." "Jesi. nakon to joj je Klara sve priznala. no usta su joj 56 Norman Mailer bila onaj vatreni dio. "Kaznit æe nas.èim bi se vratili. bila je to pogre na vrsta egzaltacije. moj zloèesti ujak". Èinilo joj se kako je najtankoæutniji poticaji vode sve bli e Zlom. Mje tani su i li tako daleko . uskoro je osjetila srd bu to ju je Fanni spremna opet otjerati. prianjala bi ona za njega. Sad je na Klaru do ao red izbjegavati mise. "O!" uzviknula bi. Svaki put kad bi je odveo u blagovaonicu na veèeru. Za mjesto je odabrao Ranshofen (Na-rubu-nade). Jedino se tako mogla suz dr ati da ne urla na njega." "Brinut æe se bolje nego to bih se ja brinula". Osjeæala se tako krivom. Pravedna." "Za deèka i djevojèicu æu se brinuti kao da su moji roðeni.paperje . U njoj se stisnulo sve ono to nikako da je sasvim proðe. kao da usnama izra ava i srce. "Ja sam tvoj zloèesti ujak". On je bio prvi mu karac kojeg je poljubila. jer Alois je nije poko pao u Braunauu. na to je on rukom nasta vio raditi prolaz. Odluku nije donio zbog sentimentalnosti. poèeo bi je zavoditi. pa ga je poljubila. ?. ako sad i ne zna. jer æe ih tad moæi gle dati s onog svijeta. odgovor je bio kratak: "To mi je kazna to sam te prije èetiri godine otjerala. Pre la je na stranu Vraga Dvorac u umi 57 (to joj je bilo jasno!). rekla je. tako promuklim glasom da je jedva govorio. Ljubila ga je i ljubila. duboko u njoj i bilo je veæ gotovo kad je ona zajecala. dubljim. sredovjeèni carinski slu benik u svojoj odori i n jegova smjerna mlada ljubavnica. Fanni bi ostala nepodno ljiva pomisao kako Klari nije bilo st alo èak ni toliko da joj ka e. mek im.srama zbog egzaltiranog drhtaja koji joj je u skoku pro ao tijelom i minuo. donja polovica.i to sasvim grj e no zadovoljstvo. veæ tako iskusan u prodiranju prstima kroz za titu rublja i korze ta. "samo me vi e ne smije posjeæivati. a bol je jedva uspijev ala razlikovati od osjeæaja koji je poku avao postati zadovoljstvo . Nikoga u Braunauu nisu uspjeli prevariti. zaplakala bi bez iznimke. da je eksplodirao jo dok je u nju prodirao. Da mu nije bilo Lovaèkog psa. Nit i smije iti se. svima na ogled kao ujak i neæakinja.kako je i oèekivao. sigurno æe saznati ubrzo nakon to joj doðe kraj. ma ko liko ga puta ona nazvala ujakom. a potom drugaèijim poljupcima. zloèesti ujak. no pola je bi lo okovano ledom. èak i naèin na koji se s ljubavlju brinula za Aloisa mlaðeg i Angelu. I Klara mu je sad postala ljubavnica. bio je dovol jan da promatraèima raspali indignaciju. mo da bi ustuknuo pr istupajuæi tako smrznutom ulazu." "A koga briga?" zare ao bi on. "molim vas. spreman ustvrditi da "poput cara i ja imam mladu ljubavnicu". Iako ju je to isprva povrijed ilo.. ba kao perj e . Po Braunauu se prièalo kako je lijes kupio mjesecima prije njene smrti. Naèin na koji je on sjedao kao da je sam Franjo J osip. prestanite". èistaèica i guvernanta Aloisu mlaðem i Angeli. poderav i joj dokraja himen. No. to je bilo gore." Klara je tad ponovo osjetila da ivi u vlasti Zloga.

Samo se po tome nekog smije suditi. Nij e prestala. Patio je od nepodno ljivog svraba. zbog la i koja se devet godina prije ovjerila. Nikakvo iznenaðenje. Nezadovoljstvo dobrih ljudi Braunaua uvuklo mu se pod ko u. pa.to nije bilo upi tno . bila smire na i svjesna svog podrijetla. A otac Koestler æe mu pomoæi sastaviti pismo. Takve su se stvari odvijale spo ro. U jednom je zastra ujuæem trenutku shvatila kako je dio ugode potjecao i od spoznaje da Fanni vi e nema. odmah ispod srca i bila je na rubu da od ugode sklizne u tamu . no kako je Klara sad bila trudna. dugo suspregnutoj i tako opakoj radosti koj u si je sad mogla dopustiti. Nije ga mjesecima dr ao u pripravi. Nikad mu nije dala do znanja da se eli udati. sasvim podivljala sa svojim promjenama raspolo enja. Uz to. morao bi opet postati Al ois Schicklgruber. S Annom Glassl je zadovoljio elju za dru tvenim statusom . Mo e li se to i sprijeèiti na putu brzog sklapanja Dvorac u umi 59 braka? Prema slu benom dokumentu. "Èovjek mo e biti i b udala". velika je obitelj dodatni oblik osigu ranja. stigao im je obeshrabrujuæi odgovor: u predmetima poput sluèaja he rr Hiedlera. Kako bilo. Sva ona ljubav koju je osjeæala za te ko oboljelu pr ijateljicu istopila se u toj neèistoj. saznao je da æe morati pisati molbu. Klara je. D oslovno. U zrok su sigurno bile misli mje tana. Stigao joj je izravno u srce. vi e nije bila iva. "no èak i budala mora znati uèiti iz iskustva. du nosnici koji ih otvore mo da i neæe odm ah baciti u ko . Sad ona mo e biti supruga. upnik nema ovlasti odobriti izuzeæe. Vrag ju je uzeo pod svoje. Nije mogao a da ne cijeni kako mu se brinula za dj ecu. prizor bi mogao postati neugodan. Prodro je u nju izazvav i joj najpokvarenij e zadovoljstvo kakvo 5» Norman Mailer je dotad spoznala. Jer joj je du a sad bila ba tu. bio je sin Johanna Georga Hied-lera. Kad se Alois prvi put u upi u Braun auu oko toga malo raspitao.no ugoda je trajala i dalje. Zatrudnjela je. Èesto je to kao kad prijatelju koji je sasvim zlouporabio dobrodo licu ka e zbo gom. Mogao bi uslijediti i kakav upit. k ad je s Johanom Nepomukom i jo trojicom svjedoka putovao u Strones. to bi u tome bilo tako stra no? Zaèepilo bi usta mje tanima. A Fanni bi. a ako mu podari veliku obitelj. Je li to srodstvo suvi e blisko? Ako bi sad ustvrdio kako mu Johann Georg uopæe nije otac." Zato je Alois znao da mora ispuniti svoju novu du nost. Da. nakon sahrane. ako za èet iri ili pet mjeseci zbog trbuha ne bude smjela pomoliti nos na ulicu. stoga i Kla rin roðak. uzev i u obzir da djeca èesto umru. on i Klara su po zakonu roðaci. pak. A fino æe zaèi niti i pisma koja æe stizati Financijskoj policiji. Stoga preko tih govorkanja nije mogao prijeæi. S druge strane. jo ima ostale. u drugom koljenu. Ako i ostane bez kojeg djeteta. A i elio je uæi u brak. Alois je volio reæi. To uopæe ne dolazi u obzir! Zbog toga æe se on i Klara morati odl uèiti na hrabar korak i zatra iti crkvenu odluku. Po prvi je put pomislio kako anonimna pisma k oja su o njemu slali Financijskoj policiji. u najmanju ru ku. Tog je dana ba bio bacio oko na Klaru. 3Va a biskupska ekscelencijo! Dvoje koje su u poniznoj pobo nosti prilo ili svoje potpise. Klara i Alois morat æe se obratiti biskupu u Linzu. koji bi ponekad potrajao cijeli sat. Nije joj namjeravao èesto iæi na grob. To je Aloisu stvorilo novu brigu. Sebi je mogao priznati i kako bi mu se po prvi put u ivotu ena s kojom se eni pone to i sviða. U Braunauu je prouèavanje problema preuzeo sveæenik u upnoj crkvi. nije mogao skinuti pogled s nje. ili se barem njoj tako èinilo. jer ena koja ju je na èetiri godine bila prognala. odluèili su zasnovati bra .ba kao dijama nti u muzeju! Te je kolovoske noæi u krevetu Klarin ivot primio jo jedan. sama se tragiènost smrti precj enjuje.no blijedi mu se miris njenog parfema nije sviðao. Te plave oèi . Mje sec dana poslije. no on je to znao. otac Koestler.) U stvari je prokleti sanduk ku pio jedva desetak dana prije nego to je umrla. Do veèeri.da su èak tvrdili kako je unaprijed dogovorio i dobru cijenu (izraðen od mahagonija i zaplijenjen od vercera na carinskom prijelazu. pa je ujutro nosila breme krivnje te ko poput stabla natopljeno g vodom.

Od va s uvijek mogu puno nauèiti. a o boje trebaju dadilju. Tri tjedna poslije. ma znamo mi to". nevjesta nema svojih materijalnih sredstava. mlada 6o Norman Mailer Alois se sprijateljio s domaæicom oca Koestlera. to prije to im je otac carinski slu benik koji je cijeli dan. "To bi bila 'izjava o siroma tvu'?" toliko si je latinskog Alois znao prevesti i s am. ali bude tu i ugodnih iznenaðenja." Da. Bio je gre nik. u Braunau am Innu Alois Hitler. "Crkvenjaci nose crne halje". rekla je ona. kao slu benik Krune. "da prekriju svoje snje no bijele s tra njice. Stoga se s pravom mo e pretpostaviti kako æe ih dobro odgajati. "ali ne bi bilo pametno poslanicu ote ati jo i t akvim kamenom. Ocu Koestleru to se toliko svidjelo. Obièno ima. Aloisu Crkva dotad nije bila suvi e simpatièna." Nakon stanke za promi ljanje. mlado enja Klara Poelzl. bilo bi pametno potpisati Testimonium Pauperatis. prema prilo enom rodoslovu. "Kako vi to tako?" upitao je. Alois i Klar . to im prijeèi kanonska prepreka kolateralnog afin iteta. djeèa ka od dvije i pol godine (Aloisa) i djevojèice stare èetrnaest mjeseci (Angele). pa nije u stanju nadgledati obrazovanje i odgajanje svo je djece. Alois joj je pokazao pismo i rekao: "Tu se ne spo minje jako va an razlog za na brak. jer je dovoljno daleko da si ne moraju razbijati glavu ok o jednog Austrijanca i Austrijanke. savjet je prihvatio. tovi e. "Sretno vam bilo s biskupom u Linzu". Obrazi su joj sigurno rumeni kao i mjesto na k ojem je ostavio kompliment. hvala na pitanju. Vrlinom koju elim st eæi. da je odluèio dati ekonomièan savjet. da se prijevod plati. Alois je kazao: "To je dobar savjet. Nije se ba toliko udaljio o d seljaèke lukavosti da bi plaæao desetinu koja se mo e izbjeæi. a ponekad i noæu odsutan. godine. kolovoza ove godine i otac dvoje maloljetne djece. ni epotpisani ponovno smjerno mole da im se velikodu no udijeli izu zeæe od prepreke afiniteta. pred Bo iæ 1884. a sad ju je poèeo otvoreno prezirati. Rim je udijelio izuzeæe. "To je pla ljiv tip. Kako je takav sjaj imao i sam. Nevjesta se za djecu skrbi otkako im je umrla majka. Umjesto toga. Prirede ih dobre ene koje se ne dr e ta ko uzvi eno. upniku je kazao: "Hvala vam na savjetu. kazala je. zar vas ne amaraju èesto?" "Samaraju. Tako æemo ga smjeti poslati u Rim." "A. Kako su p rijevodi na latinski skupi. No. mlohavom enom srednjih godina sa s jajem u oèima. pa je te ko vjerovati kako æe imati jo koju priliku zasnovati uspje an brak." Herr Hitler se suzdr ao od primjedbe da se. na temelju s ljedeæeg: mlado enja je udovac od 10. "Herr Hitler. rekao je u sebi. Dvorac u umi 61 "Njome æe se ukloniti obveza." Nasmijala se. a ona su je jako zavoljela. Dr im kako æe papinski sud imati vi e razumijevan ja. spreman vratiti se u krilo matere Crkve. mlada je trudna.. herr Hitler. pomislio je Alois. Zbog svega toga." A iz Linza se na odgovor èekalo punih mjesec dana. listopada 1884. Stoga ponizno mole Va u biskupsku ekscelenciju da im da izuzeæe. a brak bi ti sretan. smatra dobrostojeæim. oèe. Dobro je sjeo". pa je polo io ruku na njenu stra njicu.k. O amarila ga je po licu." Oca Koestlera je s po tovanjem upitao: "Koji nam sad korak ostaje. kao da eli provjeriti sredi te njene mudrosti. oèe?" "Pismo s va om zamolbom sad moramo prevesti na latinski kod uèenjaka u lin koj biskupi ji. Nije si mogla pomoæi. Mislim kako æe u Rimu uvidjeti da se èin kojim æu svojoj djeci osigurati dobru majku mo e dr ati vrlinom dobrog katolika. Biskup je odbio dati izuzeæe. 27." Ono to je davao naslutiti nije bilo zanemarivo. No.

no po ivio je jo tri godine. "sad je pitanje hoæe li se Aloisu uèiniti da bi joj ba moga o protrljati grbu za sreæu. koja se o nako va ne veèeri osjetila tako blizu Zlom? Èak i ako dijete pre ivi. Djeèak i djevojèica glasali su se hripanjem. Nije bilo neva no da su joj grudi b ile nedvojbeno pune. Poput mnogih svadbi carinskih slu benika. odgovorila mu je aptom. Klari ni toliko nije tr ebalo da bude posve sigurna. jednogodi nja Ida te Otto. neæe li biti obilje e o? Ta æe je misao proganjati na svadbi. Ida i Otto. a sad su se nakon polke i nadimale. koja je ime dobila po majci." Te su veèeri u gostionici Pommer odr ali svadbu. to je bila okrutna kazna starom udovcu koji je nastojao dr ati se za ono to mu je u iv otu preostalo. Ostali su plesaèi ubrzo odustali. a Alois i Klara dali su sve od sebe da zaple u. Carinski slu benici sa svojim suprugama. veæ dovoljno stasalog da se upusti u ivahnu polku sa slu kinjo m koju su mladenci nedavno zaposlili. Ostali su slijedili njihov primjer. otvrdnulog seljaka.a su i dalje morali èekati. star dvije i pol godine. u dru tvu Klarine sestre Johanne. A u kamin je bila ubacila previ e drva. nikad vi e nije bio isti. jo je bi o mrak. zar ne?" a Rosalie bi dlanovima prekrila obraze i hihotala se. to su ih smjestili u sredi te svadbenog pira. Kak o je to poslije Klara prièala: "Pred oltar smo stali prije est sati ujutro. no Alo is je imao dvije lijeve noge. 4Difterija je u njihovu obitelj stigla poput Crne smrti. dan je bio podijeljen na dva dijela. "Sljedeæa bi mogla biti i gora". pomislio je Alois. Johannina kæi. rekao je drugi. Johanni Poelzl. rekao je Alois. a Johann Nepomuk. kao i na to je ukazivao Rosalienin pogled. koji je izgledao kao duh Klarine pomr le Dvorac u umi 63 . Dodatna je odgoda bila posebno nezgodna Klari: d otad æe joj trbuh narasti na vidljiva èetiri mjeseca trudnoæe. kao da su zvuke s paæenièkim autoritetom ispu tali starac i starica dok poput galeota napre u pluæa ne bi li u njima oslobodili prolaz barem za slamku. "Da". To je dvojicu carinskih slu benika navelo na nekoliko prigu enih aljivih primjed bi. "Eto nam krupnog momka". Alois se spremio za svoje sljedeæe zastranjenje. a majka se isprièala uz "najdublje aljenje ". Kad su je zadirkivali. Nema organa koji bi bio otpornij i na pucanje od srca starog. Na harmonici. Smrt je. Kad sam se vratila u na e odaje. uvijek bole ljivi Gustav. no ona je tek slegnula ramenima. Svi oni sati koje je prostajao na du nosti nisu ba po mogli da se pretvori u umjetnika na plesnom podiju. Napola uzrujano. gu æi i te i od stroneskog blata. Te je noæi z amalo umro u krevetu. Prvi je umro Gustav. star samo nekoliko tjedana. Èinilo mu se da æe mu puæi srce. kad ga je u dobi od osamdeset i jedne godine posjetila. sad veæ udovac." Zasviralo se. kazala je ona." "Prièaj ti e". I Johann Nepomuk je zamijetio da se prostorija zagrijala. Prostorija se pretjerano zagrijala. stigla s istom epidemijom koja je odnijela i djecu. a do se dam je ujak Alois veæ bio na radnom mjestu. pre valio je cijeli put od Spitala do Braunaua. 62 Norman Mailer djevojku grimiznih obraza i veselih oèiju po imenu Rosalie. koj je te veèeri nosila. Rosalie bi razrogaèila oèi. a ta je Rosalie ispekl a i teleæi but te odojka. nadolazeæih tu nih godina u kojima æe sin Gustav. koja je dobila zastupnièku ulogu (a nosila je i isto ime) bila je grb ava. a napola u veselom zanosu. Sto bi moglo izaæi iz takve majke. Nijedan se brak nije mogao slaviti u crkvi dok ne iste knu dva tjedna od Svetog roðenja. Slje deæih æe se godina sjeæati te veèeri. Gustav u dobi od dvije godine. Ipak. Nakon svadbe. curio je zeleni gnoj . Jedan je od njih imao sina. "Nadam se da je tako". Nepomuk je usnio stra nu moru. "Rije i se te slu kinje". "Èuo sam da je ova grbavica grozne æudi. rekao je jedan. Alois ju j e stalno zadirkivao: "Pa ti se to uri popaliti èovjeku ono to ima. svi pomrijeti unutar godinu dana. apnuo je Klari. Sluz se prelijevala iz grla dvogodi njaka i jednogodi njakinje. Jo i bolje. kao i dvoje djece koje æe slijediti.

No. Kao da joj je pojaèavala elju. a Klari se ne bi niti obra tio. "prièa kao da ne strepi od odlaska gore. Vodila je ona ljubav. Alois je pak odluèio kako Bogu neæe oprostiti. Bio je to Ottov svr etak . za mene je prava vlast Franjo Josip. izgrdio Angelu. Naravno. Specialites de la maison! . "Usta ti daju obeæanja koja ti ne dr i ". Fanni je. Sad bi najvi e jednom na tjedan (a bio je sav bijesan koliko su mu vitalnosti te tri smrti odnijele) pogledao Klaru kao njihove prve veèeri i poku ao smisliti ka ko da joj izlo i stanovite specialites de la maison. Alois je bio blizu Zlog. potom Fanninoj djeci postala dadilja. Aloi s bi gunðao nakon to bi obavili èin. "Car je on aj koji nas ima snagu voditi". rekao mu je stariji prijatelj." "Gore ili dolje. stara petnaest mjeseci.no minijaturni ljesovi njene vlastite djece bili su poput tri posjekotine na srcu koje su probudile ljubav kakvu se. recimo.to je veæ nauèi la kod gubitaka u obitelji Poelzl . Pivo ga je pu talo. a Anna Glassl u tim stvarima nij e izigravala damu. Jedan od carinskih slu benika hvalio se kako je kao mladiæ bio u Parizu. Bog nam samo prekine ivot. ali je o te tri rijeèi znao sve to treba. nije usuðivala osjeæati. govorio s autoritetom tri desetljeæa u Financijskoj policiji. Klara nije re ala niti kljocala zubima. Alois se nije dao impresionirati. bila j e tako povuèena da je htio usta staviti na njeno najpovuèenije mjesto.bila je jaka kao i Lovaèki pas. pa pomajka. ali sv e su njihove tri sobe u gostionici Pommer i dalje bazdjele na rasku ivanje nakon s vake smrti. kojem s u bila tek tri tjedna! . nestajuæi u kis elom oblaku. sama. koji je oduvijek za toliko toga udio. tu nije bilo nikakvog izgovora. Rosalie. Prekorio bi Aloisa mlaðeg. tijekom tri odvojena dana tri sprovoda na groblju. Pokazao bi on njoj gdje se toèno nalazi Pobo nost. Nije joj se èinilo da je udata. posebno novacima. Do dolaska kuæi. Dok bi onih noæi kad bi na tre nutak prema Aloisu osjetila ljubav. onih noæi kad bi se Alois odluèio na voðenje ljubavi. pravi plavo-oki Klarin odraz. Smrad djeteta koje se rodilo da umre za nekoliko tjedana nastanio se u Klarinom nosu. Tamo je. u bordelu. zbog udarca koji je ubrzo uslijedio. voljela usta stavljati na razna mjesta. "Tu le i prava moæ. ba kao kuje koje je vidio da re e i kljocaju zubima prema genitalijama mu jaka. jest. rekao mu je prijatelj. mladim carinskim slu 64 Norman Mailer benicima. kao da su nosnice jo jedan organ pamæenja. pa su izbjegli zarazu. Tek je nakon Gustavove smrti shvatila da ga je voljela. a opet je Bogu svemoguæem bila nevjerna one noæi kad je zaèet Gustav. da. Zbog takvih ga je postupaka mrzila.Ottov. Alois bi obièno veæ postao zlovoljan. uvijek sama. Poèela je kao slu kinja. Anna Glassl i Fanni uvijek su joj bile na pameti. Znala je koliko lijes mo e biti malen . èak i dok bi ga groznièavo ljubila kako bi popravila stvari.a odnijela ga je galopirajuæa kolika koja mu je razderala utrobu. vezi s novom kuharicom u gostionici Pommer. takvo je to mogla razumjeti. u dvije noæi nauèio vi e nego u cijelom ivotu. kad je di fterija napala mladu djecu. ako bi uopæe mog ao uæi dokraja u nju . Alois mlaði i Angela poslani su u Spital. Francuski nije znao. S druge je pak strane uvidjela koliko je ta vrsta mr nje prijetvorna. veæ do ivjela zrelo doba. dok su djeca bila iva. da. kako je tvrdio. a onda bi joj u usta mogao uvaliti Lovaèkog psa. Suvi e se bojala zla koje bi donijela tim novo roðenim du ama. oti la je tri tjedna nakon Gustava. samo bi skoèila na svoj oltar. Djeèak sam samcat u Beèu." "Aloise". Neke pojedinosti nisu mu bile nove. Nar avno! Ali to se tièe nje same. kazao bi joj. Kroz obje je smrti majka morala opet p roæi. ispravan ivot onamo dolje ostavljao led. a za tim je tajnim zadovoljstvom jo i tra gala. Sad su joj se vratili. udjela je za obitelji u kojoj djeca ne bi umirala. Nimalo nije sumnjala tko je za sve kriv. a sad su i njena vlastita djeca pomrla. kao malo raznolikosti na n jegovom tada njem jelovniku. potom je oti la Ida. primijetio je jedne vruæe ljetne veèeri.braæe i sestara. Svojim bi prijateljima iz taverne bli zu carinarnice. a taj je vonj nastavljao ivjeti u Klarinoj odjeæi. A tu i tamo bi mu neka od sobarica ili kuharica priredila zgo dno vla no iznenaðenje. sad je bio s prepla enom ptièicom èiji bi ga torzo mogao opr iti èak i ako su joj bedra bila hladna poput snje nog zapuha.to nije bilo èesto ." "Pretjeruje ".

dok joj se trudio ra iriti skupljene noge. a tamo je bio Zli. Kao to je anðeo Ga-brijel slu io Jahvi one preva ne veèeri Nazaretu.toga je bila sasvim svjesna. A to je sredstvo od povjerenja upravo poèinilo izdaju: neprihvatljivo je da otkrijemo tko smo. to sa sobom nosi i pomak. kad sam ponudio da se demaskiram. naseliti se u ljudski lik. godine. rekao je. A sad je opet postao mu karac! Usta su mu se zapjenila od njenog soka.znala da se predaje Vragu. sve troje se oslobodilo gejzirom koji je prokulja o iz njega. da prokleta bila sva bog obojaznost. Pratio sam njegov ivot od djetinjstva pa do uznapredovale faze razvoja u divlju zvijer svog stoljeæa. Iznenadan ubo d boli! Naèas mu se èinilo kao da ga je oborio grom. Jo su manje pripravni prihvatiti kozmièku dramu tekuæeg sukoba Sotone i Gospoda. sav se povratio. To ju je iznenadilo. "Jesam. nabije ga u njenu bogobojaznost. bio sam tamo. pomislio je Alois . staviv i svoj najinti mniji organ na njegova usta i nos na koja je sad te ko disao. . to ne . Nikad nije bio tako blizu. KNJIGA ÈETVRTA Obavje tajac I. o n ajzagonetnijem ljudskom biæu stoljeæa. Na mene s e vi e ne mo e gledati kao na nacistièkog èasnika. ja sam sredstvo. svom snagom svojih ruku.vr atio se iz mrtvih .No. Zbog sada nje prevla svijeta znanosti. niz koji smo vriskom pali sve troje. gurajuæi jaèe nego ik ad. no. naposljetku. Ovo je bilo bolje nego morska oluja! A tad se dogodilo ne to jo veæe jer je ona . o krenuo se i zagrlio joj lice svom stra æu vlastitih usana i lica. Sad su oboje dr al i glavu na krivom kraju.a radi se. pa iz oboje. U njenim ustima. a to ne! Time se opaju neznalice. Od samog sam poèetka izra avao strah od pothvata u koji sam se upustio. Je li to bilo srce? Je li on na redu za umiranje? "Jesi li dobro?" viknula je kad se svalio pored nje. Shvaæam da æe veæina mojih èitatelja te ko prihvatiti ova obja njenja.prokleta supruga crkveni mi . ivio u tijelu pravog èasnika SS-a). to da. Stoga se Klara zaokrenula. no shvatiti ga. Nisam". Ja sam u slu bi Zloga. o tru poput igle. Bio mi je klijent. Ujak je sad bio mlohav poput koluta iz meta. bilo je to tek privremeno. Alois je bio tak o mlohav. Da. Fanni j oj je svojedobno kazala to da uèini. Kad nam se naredi. Ona mu je svejedno stala pu iti gorljivo æu koju joj je mogao podariti samo Zli . ali ne vjeruju u moguænost postojanj a suprotstavljenog entiteta. Ljudi su danas takve pekulacije skloni otpisati kao srednjovjekovne gluposti koj e je jo prije nekoliko stoljeæa iskorijenilo prosvjetiteljstvo. A ona se na la na njemu. to ga neæe pretjerano za tititi. dok je njegov stari ovan za razvaljivanje vrata uzela u usta. tako sam i ja bio tu sa Zlim. rekao bih kako ja njegovu p sihu mogu razumjeti. sa svojim oklja trenim brèiæem.od koje medu enama u Braunauu nije bilo veæeg anðela . 20. devet mjeseci i deset dana prije nego to æe se roditi Adolf Hitler. a ponos mu je bio poput maèa. a to sam èinio zato to sam znao kako æu se prije ili kasnije morati otkri ti. Stoga i ne iznenaðuje da je razumijevanje liènosti Adolfa Hiltera u svijetu danas ta ko skromno. Jedan se m isterij dopu ta. Lovaèki se pas stao buditi. napokon spreman da joj ugura Lovaèkog psa. kakva ju je veæ bila obuzela nakon to je umrla Fanni. no opet je osjetila onu istu srd bu. Aloi s i ja punili smo maternicu Klare Poelzl Hitler. veæina æe obrazovanih ljudi diæi nos kad im spomenete postojanje Vr aga. a onda iz nje. Prezreti. bio sam treæa prisutnost i odnijelo me niz vodopad. u jednom ga je trenutku napustio dah. U redu.bilo je to èudo. uvijek smo spremni p reuzeti takve uloge. ravno-pravnog-ili gotovo na razini Boga. i pretvarao kako sam povjerljivi pomoænik Heinricha Himmlera (tako to sam. èasnik u najboljoj obavje tajnoj slu bi koju je svijet ikad vidio. a i ja sam bio tamo s njima. ali dva. Poticaj je stigao iz tog izvora. Manjini intelektual aca je postojanje Boga jo uvijek prihvatljivo. poput zadnjih udisaja djece bez koje su ostali. udi uæi i izdi uæi tako groznim hro pcem. uistinu. A sad. Bez obzira na to. Nije Dvorac u umi 65 znala hoæe li ga to povratiti u ivot ili ga dokrajèiti. tog politièara koji se doimao tako skromnim. s njom i Aloisom. i uistinu sam spoznao trenutak u kojem je do lo do stvaranja. travnja 1889. Da. prokleta crkva! . u srpanjskom zaèeæu. Autor neobjavljenog i nepotpisanog rukopisa mo e poku ati ostati anoniman. te vruæe ljetne noæi. Ako sam se 1938. znala da je on tu.

bio je sasvim uobièajen proizvod Klare Poelzl. A potom joj je. èak i kad seljaci san jaju crnicu koju æe u buduænosti zasijati. Demonima i vragovima sna na su èuvstva uvijek privlaèna. Kad je poèeo vri tati s aki put kad bi ga poljubila u usta.) Ne iznenaðuje potom to je svu ljubav podarila djetetu. Tako ga je sna no ujela za zglavak. Sj eæanja na njene noæi s Aloisom sad je pro imao prodoran i bolestan miris sobe u kojoj su bolovali Gustav. morao je svejedno odustati od onog to je dr ao svojim neotuðivim pravom. Tjedan je dana. a ne u na oj domeni. (Alois je sad bio izrazito sklon . Pozornost s kojom ga je tijekom prvih dana pratila vjerojatno bi se kod neke druge ene s man je razloga za zabrinutost dr ala histerijom. Dr ala je kako je Bo ji prijekor samo potvrðivao nj eno grje no stanje. kako je Alois protjeran na svoju stanu kreveta.tih se dana nije odlazilo u gostionicu. Ide i Otta ispale vrlo kori sne. dok je on gugutao od zadovoljstva. sa zavojem na ruci. nemilosrdno . Alois se uskoro morao suoèiti s moguæno æu da bi volja èvrsta poput eljeza. zakljuèiv i da se takva pobuna mora nemilosrdno ugu iti.posebno u njenoj visokoj trudnoæi . Na to ju je on odalamio. Mo da dijete neæe pre ivjeti.70 Norman Mailer 2. Bi li bio spreman ovo dijete po tedjeti? Je li se mogla ponadati kako mu je srd ba splasnula? Da joj je mo da podario anðela? To je u prirodi bogobojazne nade. Nije bio zdrav. Buduæi da je takvo stanje dulje potrajalo. Pretjerana majèinska ljubav obeæava n am gotovo koliko i njen potpuni izostanak. Adolfa je potom opet mogla ljubiti. Idemo polako.Klarina u sta silom navesti na Lovaèkog psa i tamo ih dr ati . Vjerojatno stoji kako je. Zbog tog je gubitka Klara Adolfa obo avala vi e nego to bi nalagala velika majèinska ljubav. A kad je modrice napokon nestalo. bila spremna umrijeti. Iako nam posljedica incesta. posebno ukoliko je dogaðaj pri zaèeæu bio pojaèan na om prisutno æu pa je razumno oèekivati pojavu iznimnih prilika. svejedno èekamo. ljubavi ili mr nji. pa je spavao sklupèan n a svojoj strani kreveta. Ne treba posebno isticati kako su nam smrti Gustava.razdragano bi se nasmije io kad bi mu se njeno lice pribli ilo . Onda j e usnila san u kojem joj je reèeno da se okane mu a. mogla biti jednako jaka kao i suprugovi dobro razvijeni mi iæi. Bog mo e . Nakon to je Adolf zaèet. pa se jedno po jedno gasili tijekom nekoliko mje seci iste godine. ili mu se na djetinjim ustima naduo mjehur sluzi. za svaèim èega ima premalo ili p revi e. stekla je naviku svakog jutra sapunom za rublje prati usta . Bogu se predano molila da joj spasi svako od njene troje djece . vi e nije bilo potr ebe svako ih jutro dezinficirati. odluèio sam do daljnjeg ostati u Klarinoj blizini. Preèesto nam se dogaða da Bog zna za na odabir pa.da. iskovanog moli vom. makar je smrt i dalje u Bo joj. tek neki nov naèin poticanja. Ida i Otto. Èim je Adolf poèeo pokazivati zn ake ivota . Oèekivali smo kako æe nam se to pokazati korisnim. pa je Klari na oku ostala modrica. Klaru bi istinski prestravio svaki put kad bi mu se kapljica bale iscijedila iz nosa. "Vi ene idete naprijed-natag poput maèeta dok si lovi rep". Ba dareni smo da tragamo za bilo kakvim pretjerivanjem. mo da joj èak i oprostiti . odluèili smo prièekati. Svako pretjerivanje u iskrenim osjeæajima slu i na oj svrsi.poèela je vjerovati kako bi Bog ovaj put mogao prema njoj biti blag. u dobru ili zlu. a drugom dojku. Kad se rodio. Tako ih mnogo izgubimo. no molitve joj nisu bile usli ane. nakon posla i ao u kupnju . kasnije preplavljena ma jèinskom ljubavi. nudi brojne moguænosti. dr imo se pouzd anog pravila. No. Kako bilo. je dnom rukom zgrabio stra njicu. ne pozivi li ni on. promat ramo. Kad za klijenta treba uzeti dijete. Klara je ivjela na rubu ponora. Isprva nije mog ao vjerovati da bi njeno odbijanje svakog dodira moglo biti vi e od hira. Gott im Himmel! Sljedeæeg ju je jutra morao prekli njati da ne izlazi iz kuæe dok joj se oku Dvorac u sumi 7i ne vrati boja.svojom velikom rukom na njenom vratu.to bih za njega svakako mogao reæi . shvatila je da to radi zbog mirisa lu ine s nj enih usta. kaz ao joj je. no. da je potekla krv. To je u prirodi bogobojazne du no sti.

a mnogo je pojedinaca koji daju sve od sebe ne bi li se obranili od obiju strana. oklijeva . ele biti slobodni. ako mi ustreba. Bog i njegove anðeoske kohorte djeluju na mu karce. ljuds ka biæa u toj borbi nisu mogla igrati znaèajniju aktivnu ulogu. (Vrijeme pi em velikim poèetnim slovom zato t .-a (kako æemo Boga èesto zvati) i na eg voðe aestra . meðutim. bilo Maestru." A mi vragovi za to vrijeme navodimo ljude koje smo priv ukli (i stvarno ih zovemo klijentima). èak i kad vodi k zlu. Osim toga. Prvi elem ent meðusobnog uva avanja u borbi izmeðu D. moram najprije izlo iti kak ve to ovlasti nad ljudskim dru tvom elimo steæi. Sad smo se veæ vj e to ugradili u svaki kutak ljudskog postojanja. Sotonski i ljudski . 3Poku at æu.jest njihovo obostrano razumijevanje da nijedna zasebna sjajna osobina vjerojatno neæe sama od sebe postati ona glavna bez pomoæi njegove ili na e moæi. ogranièenja i moæi svijeta koji nastan jujem. Rana smrt jednog iznimnog djeteta obitelj mo e sasvim obeshrabriti. A koja bi to cijena bila? Tu postoji neobièan izraèun. Na Maestro i mi. Tome nije ni potrebno dodati da se mi vragovi svakog dana suoèavam o sa svakovrsnim anðelima (mi ih zovemo "kand elima") kojih ima u zavidnom rasponu. Odatle potjeèe pojam Dva kraljevstva. K. No. Èesto otkriju (i to jako pompozno) . Gospod zbog toga tuje majèinsku ljubav. Bo ansko i Sotonske O njima bih mogao govoriti kao o dva antagonizma. Cesto su bili samo p ijuni. èak i kad zna da smo odreðenog pojedinca veæ dobrim dijelom preuzeli. kand eli nam se suprotstavljaju. Primjerice. Istovremeno. jer ih se Bog nije odluèio rije iti. Ove zaraæene snage nikom tko je èitao Izgubljeni raj neæe biti ni ta novo. Ako smo p risutni mi. objasniti kakva su to Dva kraljevstva. vrhunaca. Stoga i ne iznenaðuje to m nogo umjetnika. kako bi ih priveli pod njegov utjecaj. Stoga se tom velikom slijepcu mo e odati priznanje. i za Maestra. Ne znam kako je s a nðelima. no izraz Dva kraljevstva upotrebljava se veæ nebroj eni niz stoljeæa. najpo rtvovanija i najvelikodu nija majka mo e stvoriti èudovi te. tro i Vrijeme. elim ponuditi poèetna ob ja njenja meandriDvorac u umi 73 ranja. Ako. a primijetit æu i kako su mnogi meðu nama dobri poznavaoci klasiène literature. a ne dva. " elim otkriti tko sam. Stoga. Do Srednjeg vijeka. prinuðeni raèunati s poje dinaènim mu karcima i enama. ali vragovi imaju obvezu biti upuæeni u dobru knji evnost. njegovi zastupnici . tri kraljevstva. Ponekad ne eli preuzeti uzgrednu tetu koju æe pretrpjeti obitelj.nemilosrdno ukloniti djecu. tek poèetni pristup perverzijama koje su sastavni dio postojan ja. Vragovi koji slu e Maestra ne ratuju vi e protiv anðela u falangama. èak i ako su mu opisi zastarjeli . pokazao svoje intuitivno razumijevanje suparni tva Dvaju kraljevstava. skica stvarne slo enosti dogaðanja. i za Gospoda. èak davno potisnuta sjeæanja svojeg klijenta. ene i djecu. genija. Sad smo. bez obzira na to kakvu cijenu morao za to platiti. Èak æu reæi kako danas ljudi daju sve od sebe da bi izbjegli u nost bilo Bogu. mogu izvuæi skrivena. dakle. Èak i na jplemenitija. njego vi anðeli uvijek mogu poku ati opet vratiti dijete iz na ih ruku. ubojica 72Norman Mailer i pokoji spasitelj dozive zrelo doba. slijepih ulica i primirja u na em ratu. dakle. Takva moæ. dvije vizije postojanja ko je su meðusobno suprotstavljene. Milton je. ili æe se premalo toga shvatiti. konaèan ishod ni u jednoj igri nije za nas izvjestan. gadova. To je. do kojeg je do lo kad su se prvotni anðeoski odredi podijelili na suprotstavljene tabore od kojih je svaki bio uvjeren kako mu prip ada pravo usmjeravati buduænost ljudskog roda. Poèet æu primjedbom kako zbilja postoje tri vida . zaèetnik je opisa moguæeg sukoba tih vojski na poèetku velikog raskola.Bo anski. Zbo g toga je ulaganje u novoroðenèe neuravnote ena igra. da ponovimo. Ljudi su postali tako ta ti (na raèun tehnologije) da ih podosta danas oèekuje kako æe postati n eovisni o Bogu / o Vragu. dva podruèja. Bez obzira na to koliko bio netoèan u pojedinostima. vidim da su nu na daljnja obja njenja uvjeta. nastojimo zaposjesti du e mnogih meðu tim istim ljudima. meðutim. naposl jetku. Milton stoga ima v isoko mjesto u na em arkanumu od nekolicine knji evnih umjetnika koje neæemo dr ati neop rostivo drugorazrednima (zbog njihove sentimentalne netoènosti).pa u stvari postoje tri zasebne vojske. Gospod nije neosjetljiv na nad e onih oko èeda.

Potreba da steknem bolji uvid u neku situaciju uvijek mora biti razmjerna ulag anju potrebnom da bi se na nekoj osobi izvr ila na a volja. Pot icao sam. S druge str ane. pa sam naposljetku odabran da nadgledam rad skupine manjih de mona to su na oku dr ali austrijsku obitelj èiji bi se potencijal. ili me samo i dalje u raznim zabitima spu ta na sve ni u razinu. Tijekom jednog nesretnog pro log razdoblja. krvnog skandala. mo da me to jo uvijek èeka. Na taj naèin mo emo osigurati promaknuæe. kao to sam veæ rekao. Jednom sam se prigodom ponadao. Imao sam klijente koje sam uspijevao ta ko dobro razviti da su nam mogli poslu iti u nekom od veæih projekata. razvije li veæinu svog potencijala.u spolnom èinu mo emo sudjelovati i nakon to je poèinjen. no u tom se trenutku Maestro odluèio izravno mi zadovoljit i znati elju. Neko sam vrijeme dobivao samo klijente neuglednog podrijetla i skromnih dostignuæa. na kraju odnio plijen. pijane grubijane i nevjerne mu eve i ene najgore vrste. èesto 74 Norman Mailer naposljetku napravi malo toga korisnog bilo kojem od Kraljevstava. bilo bo anskih. No. Stoga sam dobio zadatak ostati mu nakon roðenja u blizini. Nisam se usuðivao pitati. ako smo dovoljno strpljivi. ali je u rodoslovlju imao devijacija punih opojnog smrada na eg s tarog prijatelja. Zbog toga nam prosjeèan èovj ek obièno nije zanimljiv. vi e i nema mnogo. a na raèun toga mi se pobolj ala osobna situacija. smjerno zamoliti Zloga da s njim podijel i prisutnost tijekom vrhunca. kad se stvarno i odluèi bit i dio spolnog èina. pod uvjetom da i dalje sv u svoju pozornost posveæujem prozaiènim du nostima s propalicama. na primjer. takvi su mi gubici naru ili ugled. Cesto sam morao biti nadglednik onima koji su roðenjem stekli m alo. Cesto nisam mogao razabrati èuva li Maestro moj dar z a neku buduæu svrhu. zovemo Zlim. Postoji velika moguænost da propadne. takvi su mu b ili i roditelji. A takvih mu karaca i ena. Moramo se svako malo zadovolji ti mediokritetima. sredstvo koje se mo e usporediti s moæi koju novac ima nad ljud ima.nama. To sam i èinio. kao moj izravni sup arnik. ipak.) Kasnije. svejedno sam mogao upiti potpuni do ivljaj tako to sam se obratio vragu (ni eg polo aja). obiène vojnike da dezertiranjem ru e moral svoje satnije. S vremenom b i. na jednom drugom mjestu. sjeæanja i zlih namjera. Poznavao sam nekoliko sveæenika koji su upali u nevolje s djeèacima i podosta prepr odavaèa nekretnina koji su pronevjerili sredstva. mogao. Imao sam horde klijenata. Zasad je to. Povlaðivao sam sitnim barunima i v ojvodama dok su na kocki gubili posljednje ostatke svog starog imanja. Trebam li tome to dodati?" Sve je to Maestro izgovorio sa svojom uobièajenom ironijom. Moram reæi kako nam ta moguænost uvijek stoji na raspolaganju . Nije mi se te k o prisjetiti i pokoje nesretne situacije u kojoj je anðeo èuvar. mo emo znatno pobol j ati. a uskoro imali jo manje. One noæi u ko joj je Adolf zaèet bio sam. trenutak zaèeæa ponovio mi je vrag koji mu je prisustvovao. nasilnicima i pijanc ima. oko kojeg se nate u anðeo èuvar i vrag ravnatelj poput mene. bojim se. tek projekt. prosjeèan klijent. U na em dru tvu ih. kad se razvije. a mogao b ih navesti i sitne lopove. Nikad Dvorac u umi 75 4Duhovi kakav sam ja dogaðajima mogu prisustvovati i kad im nisu nazoèni. kad mi je spomenuo kako bih mogao dobiti i zadat ak koji se po zahtjevnosti mo e usporediti s epskim susretima na eg Kraljevstva u tr i prva stoljeæa Rimske crkve. No. Da. kad sam poèeo obavljati svoj zadatak s mladim Adolfom Hitlerom. Ima ogranièenu sposobnost uvida. dakle. (Maestro nas potièe da ga. manji vrag mo e. postati tvoj jedi ni klijent.) Uvijek preraèunavamo koliko svakom pojedinom klijentu mo emo posvetiti Vremena . Vi e smo usmjereni na pronala enje ljudi spremnih prekr iti nekoliko krupnijih zakona bilo dru tvenih. Taj je zametak sad bio beznaèajan. mo gao na kraju pokazati zapanjujuæim. kao i anðelima. Mojim je èulima predan takvom razin om potpunosti mirisa i tjelesnog dodira koja se mo e nazvati apsolutnom. ali samo ih je nekolicina mogla stimulirati moje napre dnije sposobnosti. Prema tom . u kljuènim prigodama. koji je tijekom prvotnog èina bio u Aloisovom krevetu. a tom je prigodom to svakako bio. radn ike i seljake koji su htjeli dizati revolucije da na kraju postanu pokvarenjaci. Rekao je: "Za to sam se toliko zanimao za to jo neroðeno stvorenje? Je li moguæe da æe jednom razviti veliku ambiciju? Mo da æu predlo iti da mu se sasvim posveti .

Pod pretpostavkom da mi svoj proizvod uspije prikr iti od Maestra. a oboje mogu postojati jednakom snagom. a da ne privuèem Maes trovu pozornost. prikriti.) Kako bilo. manje strepim. mo e se poku ati ukra sti malo tajnosti za sebe. Sad izjavljujem da nisam. to znaèi da æe me skriti kand eli. Stoga sam odluèio pisati po papiru . ako ba hoæete. jo uvijek æe mi preost ati odabir da svoje djelo uni tim ili prijeðem na drugu stranu. u posvema njoj preplavljenosti posvuda zastupljene tehnologije.) Iako Maestro ne udi utro iti dio sredstava koja su mu na raspolaganju kako bi prati o ba svaki na postupak . Otkrivajuæi postupke kojima se slu imo. kakvu privatnu zonu. U pro losti se ne bih usudio upustiti u stvaranje ovakvog zapisa. ne udaljavam se od istine.prilièno je jednostavni je od. Naravno. morat æu se pred Maestrovom srd bom dati u bijeg. primjerice. Sad je veæ stvarno oèito kako ova knjiga ne pripada nekoj jasno odreðenoj vrsti.izdaja ili nestanak. èak i dok nudim na uvid dodatne pojedinosti o posl u koji sam obavio u ranoj fazi odgoja svojeg najva nijeg klijenta.demona i vragova ima previ e da bi to mogao .e. veæ i istra iti neuhvatljiv u prirodu vlastitog postojanja. a svakako je posve neobièna biografija. Strah bi me sasvim sputao. Dvorac u umi 77 Dakle. Mogao bih èak reæi da anrovsko odreðenje i nije osobito va no. Ima raznih moguænosti. Sve vi e vjerujem kako æu uspje no pr ikriti postojanje ovog rukopisa.vjerujem kako dr i da nikad nije bio bli e konaènoj pobjedi uzimam si slobodu da se upustim u svoj pothvat. to se mo e izvesti samo zato to on odskora u Americi pomnije prati elektronièke nego tiskane medije. A uspije li mi stiæi do kraja. a danas mu je naporni je postojati nego ikad . mogu birati . Obavje tajni se rad mo e protumaèiti kao nadmetanje izmeðu ifre i njenog zamagljivanja. barem dok ga ne dovr im. Moram priznati da mi se potonja moguænost poèinje sviðati.koji nudi kakvu-takvu za titu. ubrzo sam saznao kako je zaèet. Dakle. Kako fizièari trenutaèno smatraju da je svjetlo st istovremeno èestica i val. Buduæi da nisam vjeran Maestru. dogodila mi se. jer ima i povlastice romana.ili uni titi. bio mi je staln a tema Pregleda. Ona je vi e od sjeæanja. Obraæenja su im ionako osnovna djelatnost.pod uvjetom da nas je èovjek spreman slijediti . 76 Norman Mailer danima mogu pisati s punim samopouzdanjem kakvo niti jedan konvencionalni biogra f ne mo e ni pribli no osjeæati. Ja mogu slobodno uæi u glave mnogih. nisam se usuðivao pitati. Ova je druga moguænosti uvijek predstavljala najsigurnije rje en je (osim to bi mojoj ta tini zadala gotovo smrtonosan udarac). Buduæi da je Maestro trenutaèno prilièno optereæen. Neki su èitatelji mo da zamijetili da sam isprva govorio o tom iznimnom dogaðaju kao d a sam i sam bio u braènoj postelji. jedno pored drug og. spreman sam nastaviti. to se tièe mog sudj elovanja. No danas.nije ba ni skl on pu tati nam da se upu tamo u pothvate koje nije sam odabrao. veæ strahujem od njenih posljedica. Svoje skromne du nosti u Americi obavljam besprijekorno. No. tad bih morao suraðivati s njima. Iako jo nekoliko godina neæu biti rasporeðen samo kod Adolfa Hitlera. mogu u ivati u sv e rjeðem (za jednog vraga) zadovoljstvu to neæu samo ocrtati. Iz neus poredive sam snage te prigode zakljuèio kako se Maestro u jednom trenutku stvarno pridru io nazoènom vragu (èak i dok je Jahve anðelu Gabrijelu ponudio Svoju imanentnost tijekom drugog iznimnog dogaðaja). A tad æu ga morati ili obj aviti . Mogu se odluèiti uæi u na duhovni ekvivalent Programa za tite svjedoka savez nih organa. to ne smijem nièim pokazati. Naravno. Ovo djelo moram napisati. S druge strane. . (Glas mu je nepresu na k ornukopija prizvuka. (Papir èak i nakon prerade sadr i neizbje nu naznaku nje nosti koju je Bog podario svom drveæu. Maestro je napredak ljudskog roda u kibernetske tehnologije mnogo pomnije pratio od Gospoda. Obja njenje . moram reæi. tako vragovi ive i s istinom i s la i. Sto ako ne uspijem? Mnogi projekti propadnu. objavim li ga. Einsteinove posebne teorije relativnosti. Mo da se moje rijeèi neæe tako brzo uoèiti. Zbog toga o njegovim ranim nismo sigurni koliko je ozbiljan kad nam se obraæa u glavi. jer mi glavna briga i nije knji evni oblik. Kod nas je primitak toènog sjeæanja ravan prisustvovanju. No.

"Volim promjene". Tu je pretpostavku pothranjivalo i dojenje. Gospode . preseli se. jer njegov izostana k mo e potaknuti neugodnu energiju koju bismo poslije mogli iskoristiti. sobarica i kuharica koje nisu bile prestare il i suvi e ru ne." Rijetko je bilo slatki a za kojim one ne bi venule. Gospode.ma jka je potencijalni klijent. Bila im je dobra pomajka i Alois mlaði bio je zadovoljan. "prepozna ih odostraga. "a ko ti to. A i Adijev je siæu ni anus bio besprijekorno èist poput opala. ako æe to pomoæi spasiti njegov." No. Klarina je molitva bila tako neokaljana: "O. praktiènije naravi. Klara je za to dobar pri mjer. nije li Adi anðeo. nije im bilo te ko povlaðivati joj klimanje m glavom. Kuæa joj je uvijek uredna. Ne ki od na ih manjih vragova. U njega je ulijevala vlastitu snagu. Njene su sobe u gostionici Pommer sad bile bespri jekorno èiste. kod rodos kvrnuæa prvog stupnja bio je popustljiviji. No. " gle. Korisno nam je i suprotno. gle Angela.) Izmetne drame takoðer nude prednosti. da iskreno niti ne spominjem. èa k i kad se radi o malenom upku koji se beskonaèno glanca." Na dan kad se obitelj Hitler iselila iz gostionice Pommer." Druge su se ene." Imao je zalihu od desetak takvih primje dbi. dopu ta . malen i sjajan. a uvijek joj pripravna bradavica nikad nije bila daleko od sinovljevih usta. do la mu je krajnje neu obièajena misao. govorila bi svojem posinku i pokæerki. Prljava bebina guzica mo e poslati signal . kad su ga upitali za to se nakon èetverogodi njeg boravka u gostionici Pommer pres elio. a isto tako i Angela. S uvi e su dobro odjeveni. pravi anðelak. da bi time oèaralo nove poznanike. ili pak predobro da bi bili uvjerljivi. Norman Mailer Tad je elio da majka bude uistinu bliska djetetu. Uèinilo mu se kako bi mu sudbina jo uvijek mogla namijeniti kakav vi sok polo aj. Klara je svog sina zvala Adi. kad bi razgovarao s kolegama s posla: "Krijumèara je lako zamijetiti. naroèito otkako im je Alois kazao kako je Fanni bila luda. jako malo ve u uz sentimentalno. po njenoj udnji da dijete pozivi dugo. A di je bio pun nagovje taja da æe i sutra biti meðu njima. Alois se odluèio iseliti iz gostionice Pommer. Ubrzo po Adolfovom roðenju. uzmi ivot moj. Alois. govorio bi. Klara nije djeci kojoj je bila pomajka namjeravala s takvim neprikrivenim odu evlj enjem govoriti o novoroðenèetu. koji bi noæu pre li preko Braunaua. Iako Maestro uglavnom na dojenje nije gledao s odobravanjem. velike okrugle oèi plave poput njenih i mala usta. zar nije?" Kako je dijete imalo okruglo lice. 82. naravno. ali nije si mogla pomoæi. Ili. suvi e dobro govore.KNJIGA PETA Obitelj I. Glupe su bile u potrazi za iznenaðujuæe dobrim ljubavnikom. spremno b i kazao. Ili izg ledaju kao ni tarije kakve uistinu jesu. Napomenut æu kako je njegova predod ba visokog polo aja bila postati ef Cari nske uprave Dvorac u umi .rodoskvrnac mora uvijek biti svjestan va nosti svog izmeta. U stvari je potro io cjel okupnu zalihu tamo njih konobarica. poput kuæe o kojoj bi se brinulo vi e dobrih slu kinja. Kad je navr io godinu dana. Ta je sel idba bila veæ dvanaesta promjena adrese u Braunauu u èetrnaest godina. Namje taj je blista o. To je mo e malo nauljiti. kojima bi o ivio stotinu trenutaka pri æaskanju. To bolje po nas! (Èudovi te je uèinko vitije ako se mo e pozvati na majèinsku ljubav. U oèima joj je bila ljepota. a amateri se uvijek jako trude gledati te u oèi. u molitvama alile Bogu na ono to im u ivotu nedostaje. Vr agovi se. no pokojem je to zasmetalo. Nisam siguran da bih taj termin upor abio za mnogo toga drugog u ovom gradiæu. slegnuo je ramenima. " ene su poput guski". A mogao je dodati ( to bi ponekom prijatelju i rekao): "Kad ti se ena s asu i. Najpohlepnije su uvijek nast ojale doæi do bolje kuæe. Klar ine su molitve bile suprotnost. Alois se o Pommeru izra avao pozitivno: "Elegantan je. iako nitko od gostiju ne bi znao objasniti po èemu je to stra nji kraj guske tako prepoznatljiv. pa je po to me nalikovalo bilo kojem drugom djetetu. "Gle". 2. a ja sam i to odobravao . a ne Adolf ili Dolfi (Do lfi je suvi e nalikovalo na Teufel)." Slijedio bi jak gostionièki smijeh. izvijestili bi kako su njene molitve bile mnogo iskrenije nego kod bilo koje mlade majke u okolici.

rekao je. Na pamet bi mu palo kako ga je s ljubavlju g ledala one veèeri kad su se vjenèali. zami ljeno. Za to? Jer se Ceh frankonijskih kurvi alio na nedo pu tenu konkurenciju koju su im radile frankonijske opatice.' Pitam vas. rekao je Alois. Istina. Hans Lvcidias Koerner. tu na tavanu nije bilo nikakvih ena. a da bi bio siguran kojoj bi se strani trebao prikloniti svojim autoritetom. trebao ju je smjestiti u samostan. Pitao se je li problem u razlici u godinama. nastojao je povratiti ne to ponosa. Èak su imale i ceh. "Sve je to tajna. rekla su dva pilca uglas. Njegova je odbojnost prema Crkvi sad bila pogonsko gorivo razgovora. a opet. imaju maticu za koju rade poput kraljice.od kojih dvoje èak nije bilo njeno! . svejedno su bili slu benici." "Ne pretjeruj". Na grudi je prièvrstila jedini komad nakita koji je posjedovala. poput pèela.enu koja se prema njemu u javnosti vladala s po tovanjem koje se iskazuje caru. "Istina je to. tajna. ru ièastu i s bi jelim ovratnikom . ja se s njom nisam susreo. pa nema sve na ovom svijetu na sebi otisnut ig". oni su nam domari. Nosila je haljinu od tamne svile. Kako se nikad nije prepu tao praznovjerju (osim kad jest). enu koja je i dalje imala samo jednu bolju haljinu." Hans Lvcidias je polagano klimnuo glavom. "U Srednjem vij eku". Alois je zakljuèio d a æe prelazak iz gostionice Pommer u unajmljenu kuæu na Linzerstrasse biti dobar pot ez.no."Dobar se èovjek ne eli u kopiti". svrbjele ga prepone. Sto nije vrijedilo i za Aloisa. napola æelavom glavom po kojoj je izbila sijeda kosa pomalo. Klara i on slo ili su se kako im treba vi e prostora i sad su ga imali. svojim je utjelovlje84 Norman Mailer njem mudrosti. Veæ je malo previ e popi o. Vlastiti! Èitao sam kako je jedan samostan u Frankoniji dospio na tako zao glas da je papa morao provesti istragu. Nanju io je enu koja je stanovala na putu kojim se vraæao iz gostionice. no to se dalo srediti. a srce mu je s mukom lupalo u grudima ." "Alois. Dok je pio u gostionici. ali d ovoljno slièio Arthuru Schopenhaueru. A njene oèi . "Da".a na b ijelom si je èelu na u urila dra esne uvojke. Naravno. A i sam vlasnik antikvarijata. Umjesto da je o eni. A ip ak ga je ko a svrbjela kad bi se sjetio da mu ne da blizu.samo si je toliko bijele boje kao mladenka dopustila . niti mu je zanovijetala zbog novèanih pitanja . naoèalama s tel eskopskim leæama. Da mravi. veæina je bila spremna priznati . jer mu se od nje je ila ko a. sudbina æe mu poslije taj polo aj i donij eti. a Crkva dr i kljuèeve. Samljet æe on taj kamen u prah. taman toliko da drugi carinski slu benici uspiju pratiti Aloisovu raspravu i kroz njene opasnije zavoje. tajna. "Papa veli: 'Po alji monsinjora da ispita stvar.83 za pokrajinski glavni grad Linz. Cijelo se to vrijeme borio da se ne zaljubi u svoju enu. Dok je Alois mislio o Klari i kako mu je od njene pobo nosti u elucu ostao kamen. Svetu rimsku crkvu da ne spominjemo. I doista. Iako je knji ar svoju znanstvenu razinu tijekom prizemnijih rasprava odr avao tako t o bi s vremena na vrijeme tek klimnuo glavom. odgrizla bi mu je.tu nije bilo gre ke! Morao se boriti da se ne zaljubi u enu koja se kao najurednija domaæica u Braunauu brinula za njega i troje djece . Iako ih se te ko moglo smatrati aktivnim vjernicima . Prava istina. onu koju je nosila na svadb i. obrijanom bradom i gornjom usnom. to je herr Koerneru omoguæilo jedva primjetan u spon. Tajna. onda bi Klara bila t akva kraljica mrava. "da li znate? Kurve su po tovali vi e od opatica. " Ako postoji Providnost veæa od vlasti Franje Josipa. enu koja se ni kad nije alila na ono to ima ili nema. gustim zaliscima. ako bi na nju stavio ruku. . èesto bi se s njim sastajao na pivu. Zbog toga su se morali osjeæati nelagodno ako bi se bilo koja ugledna ustanova izrugivala. rekao je slu benik. mali zeleni grozd staklenog gro ða koji se doimao dovoljno stva rnim da èovjeka zavede da za nekim zrnom i posegne. Razbje nji-vala ga je. ja? " Ostali su se s nelagodom nasmijali. Kuæa je bila grozna. Njenu je naklonost s vremena na vrijeme morao platiti sitnim darom.to je sve bila posljedica samo toga to se Klara dr ala s voje polovice podijeljene postelje. Herr Lvcidias Koerner mo e vam pokazati gdje to pi e. najbli i mu po rangu. Bez straha je izjavljivao kako se nièeg ne boji. no stanarina za kuæu u Linzerstrasse nije bila velika. Kod kuæe bi dodatan materijal prik upljao iz antiklerikalne knjige koju je otkrio u antikvarijatu u gradiæu.

dok za bebu ima sisu poput vrelog vrèa mlijeka . "ne treba èuditi. treba vidjeti u crkvi. U stvari. Orgije. ( elio je da te e . Sad su mu bile pedeset i èetiri godine. Stoga to se nije mogao odluèiti treba li tom prij atelju vjerovati. naravno". Pa su i prasnuli. Aloise". uopæe nije bio kukavica. kazao mu je prijatelj. ba mu je taj bio svoje dobno rekao: "Mje tani Braunaua ne znaèe ni ta. a veæ se dugo nije brinu o zbog polo aja.korisna je to supruga. dok god seljaci imaju supruge. a ne. Sto se njega osobno tièe. dobra kuharica. bili su i go ri. No. Da. Znao je da æe se uspeti do razine koja mu je dostupna. Jeste li kad èuli papinu izreku? Istog pape." Sebe je uvijek dr ao iznimnim èovjekom." Dvorac u umi 85 "U tom mu sluèaju skidam kapu". Papa sad stvarno ode i izvidi to se dogaða po samostanima. kazao je Alois. Jo uvijek ga je to uljalo. Tako da si je morao priznati kako je Klara kap ital i kad su njegovi novi ciljevi u karijeri u pitanju. meðutim.'" Njegov je ton pre utno zahtijevao da mladi slu benici spremno prasnu u smijeh. rekao je Alois po to je uzeo i malo zraka. No." Alois je vodeæi se tom primjedbom uistinu i stekao zavidan broj navika. Ako eli premje taj u P assau. ambiciozan u stvarima koje sebi nikad nije priznavao. Dok je hodao kuæi." To je izrekao takvom snagom da mu je ostalo dovoljno vremena za veliki g utljaj iz vrèa. A nije ni mogao. I uvjeravam vas: sveæenici koji su bili pravi mu karci. koji mu je est godina prije odbio molbu da se o eni Klarom. "Toèno je tako bilo". ene. dobro pozicionirani prijatelj u Financijskoj policiji rekao ka ko se prièa o promaknuæu Aloisa Hitlera na mjesto efa Carine u Passauu. to se toga tièe. èuvaj si ugled. ali ne i pre ko toga. Mo e im slobodno pokazati figu." Taj mu se oprez prenio u probavu. "Ali sad se mora paziti. rekao je. promrmljao je jedan od mlaðih slu benika. Ko a ga je bockala. zar ne zna ?" Alois nije zaboravio biskupa iz Linza. A sa svim se tim mora pomiri ti . a ene privlaèi istinskim magne-tizmom. ena je mo da prema njemu bila mrzla pizda. da bi izbjegao tro ak prevoðenja pisma na latinski. To se ni na jedn u strast ne odnosi vi e od neumjerene ambicioznosti. do ao je do nesretnog zakljuèka: sa svojim æe tiradama protiv Crkve m o da morati prestati. sveæenik ih ima deset. Nitko od njegovih poznanika ni je bio takav. "Siroma ni trgovac ima jednu enu. Ozbiljan Krunin slu benik poput njega ne bi morao pred sveæenikom otvarati du u. Spr emni smo zakvaèiti se za svaki poriv koji se jaèinom otima nadzoru. pola klera su mamini sinovi. Prijatelj je bio sklon spaèkama. koji se nikoga ne boji (osim pokojeg nadreðeno g u odori). Orgije homoseksu alaca. "To nas. nije takav. Bog ju je ljudima sam usadio. To znamo. meðutim.previ e bi ena morao sa sobom povesti." "E pa ne znamo". Sad mu je.koliko samo taj loèe! Ne skida se sa sise. Kako mu je ma njkalo formalnog obrazovanja. Nije elio da ga ponovno spopadne svrab. promaknuæe bi bilo iznimno. ukoliko glasina o Passauu nije bila sasvim neutemeljena. 3U na im se redovima pretjerana ambicioznost dr i silom kojom se mo emo okoristiti. Naposljetku. (Koliko bi mu karaca to za sebe mo glo reæi?) tovi e. Ali t o je bilo tada. blagdanima. Kazao je: 'Ni jednom se sveæeniku n e treba eniti. Vrijedna djeci. ambicioznost ima veze i s ciljevima Gospodnjim. osim kad se radi o dr avnoj p rigodi. sad je znao ovo: mora prestati srati po Crkvi. Naroèito se dobro sjeæao kako se. "Ako ti je brat. To je otre njujuæa èinjenica." "Koji biskup?" "Biskup Linza. Sve do danas. Bilo bi to poput rijeke koja je prob ila nasip. No sad mu je taj ugledni prijatelj (preko pouzdanika u vi im sferama Financijske p olicije) govorio: "Pazi se graðana Braunaua.to je monsi-njor izvijestio? Da je pola opatica trudno. a biskup ne mo e uæi u raj . morao prikazati sirotinjom. veèeras je stvar no prièao previ e. nikad nije strepio to o njemu misle. "Moj je brat sveæenik. "To æe biti tek za godinu dana. sebe nije nikak o vidio u ispovjedaonici. bliska Crkvi. no. 86 Norman Mailer Najednom je poèeo shvaæati koliko je zapravo ambiciozan. na misi ga se i dalje neæe naæi.

ispunjenju njegove vizije.) Naravno, Gospodova je pretpostavka obièna ludost. Maestru nikad nije mrsko ponovit i nam kako èovjek koji pati od pretjerane ambicioznosti pokazuje tek da njegovom S tvoritelju nedostaje sposobnosti predviðanja. D. K. je, u elji da mu vizija bude or iginalna, stvorio ljudsku volju, kao instinkt gotovo neovisan o njemu. I opet se Bog preraèunao. Ne samo to je ambicioznost najjaèe èuvstvo, veæ je i najmanje stabilno. Toliki su meðu najambicioznijima za to to ih nije pratila sreæa optu ili upravo Boga. Velika glad za uspjehom mora, stoga, pobuditi na e zanimanje. Kao èudesan optimist, D. K. nije predvidio da bi mu karci i ene koji bi namjerili iriti njegovu viziju mor ali posjedovati nesebiènu ambicioznost svetaca. Nasuprot tome, Maestro je uvijek b udno pratio ilu izopaèenosti koja se nalazi u ljudskom tijelu. Dvorac u umi 87 Razmotrimo Aloisov sluèaj. Mnogi dr e svoje ambicije u najskrovi-tijem kutku emocija (skrivajuæi ih èak od vlastite svijesti). Jer èim ambicija postane pretjerana, spremn a je, bude li potrebno, uni titi dobar dio starih èovjekovih uvjerenja o nepovredivo sti vlastite èasti. Ili odanosti prijateljima. Preèesto ambicija postane slijepom po put kose. Stoga nije bilo nikakvo iznenaðenje to Alois nije bio prvi èlan obitelji Hitler koji æe iskusiti takav poremeæaj. Buduæi da je ambicija prava klica, zarazna je. Klara je s ad imala dijete koje je konaèno davalo znakove da bi moglo pre ivjeti, a zbog toga s u joj grudi bile nabrekle od radosti, najvelikodu nije radosti kakvu je ikad do ivje la, pa je sad eljela da Adi ima sve. Toliko je za tim udjela da je bila spremna mu u dopustiti da prijeðe polovicu kreveta. Zapoèelo je drugo udvaranje. Ona je jo uvijek dojila Adolfa. Zbog toga trudnoæa nije dolazila u obzir. Na povratak kakvog-takvog putenog zanimanja utjecalo je to to j e Klara Aloisa cijenila sve vi e. On je, naposljetku, Adolfovoj buduænosti podigao d obre temelje. Kako se njen mu uzdigao iz blata Stronesa i Spitala, do èasti koju no si polo aj slu benika Franje Josipa, tako se ona, sa svoje strane, usuðivala sanjariti o visinama na koje bi se mogao popeti mali Adolf, poka e li se kako je po sposobn osti ravan oèevoj energiènosti. No, da bi se to ostvarilo, bit æe mu potrebno da ga taj otac i voli. Jednom je, sv ojim najnje nijim glasom, kazala Aloisu: "Ponekad se pitam za to Adija nikad ne uzme u naruèje." "To bi samo kod drugo dvoje izazvalo ljubomoru", odgovorio je. "Ljubomornoj se d jeci bebe ne smiju povjeriti." "Alois i Angela stalno ga nose", rekla je ona. "Nisu ljubomorni. Drag im je. Pon ekad bih èak rekla da ga vole." "Neka tako i ostane. Mo da im je drago to ga ja ne dr im u naruèju." "Ponekad se bojim da ti do njega nije previ e stalo", usudila se reæi. Oti la je korak dalje nego to je namjeravala. Zar mu nije bilo dosta to ima tek polo vicu postelje, zar æe ga sad jo poku avati i koriti? "Da mi nije do njega stalo?" rek ao je. "Na to mogu lako odgovoriti. Nije mi do njega stalo. Jo nije. elim prvo vid jeti hoæe li pre ivjeti." Nije èesto plakala, ali je na te rijeèi briznula u plaè. Dogodilo se ono najgore i jo s e jednom pred mu em osjetila slabom. Jo se uvijek nije oslobodila ljubavi prema nje mu. 88 Norman Mailer U tom je trenu zalajao pas. Alois je od seljaka kojeg je poznavao za par kruna k upio mje anca. Kako su sad ivjeli u kuæi, a ne vi e u gostionici, kupnja se mogla smatr ati ulaganjem u za titu, opravdan tro ak. No pas, kojem je nadjenuo ime Luther, poka zao se razoèaranjem. Luther je Aloisa obo avao i pred gospodarom bi zadrhtao na svak u njegovu promjenu glasa, no na ostalo nije pretjerano pazio. tovi e, stekao je nek e ivèane navike. Te veèeri, kad se Alois proderao na njega da prestane zavijati, jadn i Luther smoèio je pod. Kasnije je Aloisu bilo ao. Pas ga je, naposljetku, stvarno obo avao. Prvo ga je, ip ak, i ibao. Dok je poku avala otpuzati, ivotinji se jadna zadnjica natopila vlastitim izmetom. Cijelo je vrijeme cvilio od u asa. Larma je probudila djecu. Prvi je iza a o Alois mlaði, potom Angela i na kraju Adi, kojem jo nisu bile niti dvije godine, a

li je bio dovoljno pokretljiv da se izvuèe iz svog niskog kreveta i do eta u sredi te dogaðanja. Klara je skoèila da ga podigne. Bila je spremna na najgore, a nije znala ni to bi to moglo biti - da æe dijete stati u urin, da æe zaplakati za njenim prsima, da æe ih Alois oboje udariti - vidjela je kako ga njen mu gleda kad joj je suvi e ha lapljiv na bradavici. No, ni ta se od toga nije zbilo. Upravo suprotno, dijete je s ozbiljnim zanimanjem pogledalo prema psu koji je cvilio, potom prema oèevoj ruci koja ga je mlatila, a u plavim mu se oèima pojavio sjaj, izraz zavidne snage za t ako maleno stvorenje. Ona ga je veæ na njegovom licu vidjela, dok ga je dojila. Ta d bi zurio u nju s nje nim izrazom ljubavnika kojeg je naèas obuzela predod ba jednako sti tijela uz tijelo, du e uz du u. U takvim joj se trenucima èinilo kako joj je to di jete bli e i kako o njoj zna vi e od bilo koga na ovom svijetu. Sad, kad je Adolf zurio u mokrog psa i potom u zajapureno oèevo lice, u njegovom i zrazu nije bilo nje nosti, veæ priliènog razumijevanja. Klaru je na tren obuzela panika, kao da djeèaka mora odmah potaknuti da zaplaèe, kak o bi mu mogla dati sisu i tako ga maknuti iz sobe. To joj je i uspjelo. Adija je obuzeo bijes, dok ga je podizala, odnosila i na silu hranila. Èak ju je dovoljno gricnuo svojim mladim zubima za bradavicu da je Klara kriknula, na to je on prest ao dreèati taman toliko da se od srca nasmije. Iz sobe iz koje je upravo iza la, èula je Aloisa kako rièe. "Taj pas ne mo e nauèiti kontrolirati se!" vikao je ono to je ti talo njega, jer je veèer grozno zavr ila. Lutheru je na usta i la krv od udaDvorac u umi 89 raca koje je dobio ravno po nju ci, no s druge je strane i na Aloisovom dlanu bila mala ali ru na ogrebotina, nakon to je jednu od ustrih pljuski prilijepio preko slo mljenog sjekutiæa u Lutherovim bijednim prednjim zubima. 4Iako u ivam pi uæi o tim ljudima manirom dobrog romanopisca, pa sam ih tako spreman na izmjenièno sagledavati zajedljivo, objektivno, ironièno, naklono, prosuðivati ih, pa èak s njima suosjeæati, èitatelja ipak moram podsjetiti kako, iako sebe ne predstavljam zlogukim (jer ne elim povr nom èitatelju opravdati predod bu kako bi se vrag trebao vl adati), ja sam vrag, a ne romanopisac. No, istinski se zanimam za ljudski karakt er. Od samog poèetka na e slu be, Maestro nas upuæuje da neprestano prouèavamo ljudski rod . Èak nas potièe da budemo bliski onome to je u ljudima bo anske elite li biti u stanju razabrati plijen koji æete poslije mo da uloviti, pomoæi æe vam razumijevanje nijansi u razlikovanju istinske i krivotvorene plemenitosti. Da u na em sastavu imamo vjersk e redove, ja bih bio pandan isusovcu. S njim dijelim temeljno razumijevanje. Uvi jek sam spreman potruditi se razumjeti suparnika - spremnost da o bo anskim osjeæaji ma saznam vi e od svih, osim mo da najdarovitijih anðela, smatram svojom du no æu. Mo da nas stoga Maestro potièe da Boga zovemo D. K. (Barem nas koji radimo u zemljam a njemaèkog govornog podruèja.) U Americi, to je D. A. - dumb ass\ U Engleskoj, B. F . - bloody fooll Za Francusku, A. S. - l'dme simple. U Italiji, G. C. - gran cor nuto. Medu panjolcima, G. P. - grande pajaso. D. K. dakle znaèi Dummkopf. Ne radi s e o tome da Boga smatramo glupim - nipo to! tovi e, iz iskustva (i izgubljenih bitaka ) znamo da kand eli mogu, ponekad, biti bistri i domi ljati poput nas. Rijeè Dummkopf koristimo, pretpostavljam, zato to nas Maestro èvrsto eli odvratiti od na e najveæe slab osti - ne eljenog divljenja prema Svemoænom. Maestro nam ne dopu ta da zaboravimo da, iako je Bog moæan, Svemoæan ba i nije. Ni pribli no. Mi smo, naposljetku, takoðer prisutn i. Ako je D. K. stvoritelj, mi smo mu najdublja i najuspjelija kritika. Kako bilo, moramo priznati da su anðeli veæinu ljudskog roda uspjeli uvjeriti kako j e na voða Zli. Stoga je najbolje, kako je predlo io 90 Norman Mailer Maestro, tim se nazivom ponositi. Kad napi em Z. ili govorim o Zlom, to èinim svjest an ironije tog koncepta. Maestro nam je toliko toga dao, na profinjeni gospodar. "Pretjerano po tovanje ostavite tovateljima Boga", veli nam. "Njima je to potrebno. Uvijek su na koljenima. No, mi imamo posla, posla koji nije nimalo jednostavan. Preporuèam da si ga predoèujete kao Dummkopfa. Jer, uistinu, kad se ume u obzir to j e mogao postiæi, to i jest. Ne zaboravite. Mi imamo priliku Svemir osvojiti. On ga mo e samo izgubiti. Nastavite ga nazivati Dummkopf. On s ljudima nije postigao ko

liko je elio." 5Smrad urina, dreka i Lutherove krvi postao je prvi u nizu dogaðaja znaèajnih zbog nj ihove moæi transmutacije - odnosno, dramatske i potpune preobrazbe. Tako je, primjerice, ritam Adolfovog pra njenja crijeva uskoro ovladao Klarinim ivo tom u kuæi na Linzerstrasse. Prije dogaðaja s Lutherom, uvijek je jako pazila, bez o bzira na to koliko bi puta Adi uprljao svoje pelene, da dijete bude èisto; taj je èi n i uistinu, kako sam veæ primijetio, postao pravo ljubakanje izmeðu majke i djeteta . Tako ga je bri no umatala, da su mu oèi sjale. Otkrio je raj. Eto ga, toèno u njegov om anusu, gdje su i vjetrovi i grèevi. A njegova je majka stalno, finoæom, nje no æu i tan koæutno æu uklanjala izmet, mokar ili suh, iz njegovog ru inog pupoljka ( to je, naravno, bio tajni Klarin nadimak za nemjerljivo dragu malu rupicu njene drage male bebe - die Rosen-knospe). Bila je tako ponosna na njen ru ièasti sjaj, da svoje veselje n ije mogla suspregnuti èak ni kad su je gledali posinak i pokæerka. A za razliku od d rugih dobrih majki u Braunauu, Angelu se ba i nije pretjerano trudila upuæivati kak o da je povremeno zamijeni. Ona je, naposljetku, bila posve nadmoæna neugodnim ele mentima postupka. Njegova stolica (koja je znala smrdjeti kao stolica bilo kojeg djeteta koje pati od kolika) njoj nije izazivala gaðenje. Ako bi pra njenje pratio strahovit smrad, ili jo i gore, nudilo naznaku prazne kaverne koja vreba mirisom ozbiljne bolesti, ona je i dalje disala mirno. Iskreno, vi e je voljela obilat smr ad. Sto jaèi, to bolje. Kao znak zdravlja. Toliko je ona voljela Adija. Da, ljubav je medu njima iskrila. Oèi su mu plesale dok mu je Dvorac u umi 9i pudrala obraze dodirujuæi ga krpicom nje no poput perom, a njoj su oèi - svjesno ili n e - bile pune divljenja to mu je iskoèio mali penis. Ona bi se potom hihotala i gur nula ga natrag (kako i prilièi) pa bi se nasmijali oboje. Jer se, naravno, odmah v ratio. Tad mu je po eljela poljubiti vrh, pa se zacrvenjela. Budi samopouzdana! Ni je to uèinila. Kakva nevina radost. A sve se to nakon dogaðaja s Lutherom moralo izmijeniti. Ponovno je poèela ivjeti u velikom strahu od Aloisa. Stalno se bojala da se Adijeve pelene ne odmotaju. Sto ako Alois naleti na ne to na podu? Jednom je, kad je oti la iz dnevne sobe da poène kuhati, u povratku odmah naletjela na dijete koje se igra lo svojim plijenom, pa je zadrhtala od pomisli da bi Alois u tom èasu mogao otvori ti vrata. Tako je poèela obuka. Kao kad se dresira bistrog, ali svojeglavog psa. U poèetku bi je Adi povukao za suknju ili je odveo do ormara u kojem je bila kahlica i viknuo da mu skine pelene. Nakon èega bi, dok je ona hvalila njegovu smjelost, zajedno, dva sjedinjena duha, obavili brisanje. Takva je inteligencija zaslu ivala potpunu nagradu. Oèi bi mu sjale. Ipak, previ e se ponadala - to znaèi - ispala je previ e ambiciozna. Htjela je da Adi n auèi sam izvaditi pribadaèe koje su mu dr ale pelene. Sto je on i uspijevao. Iz dana u dan, uspjeh za uspjehom, dok se jednog jutra nije ubo u prst. Nakon toga, priba daèama se nije htio ni pribli iti. Izdalo ju je strpljenje. Bio je tako blizu, a sad odbija nastaviti. Na kraju ga je prekorila i to je bio apsolutno prvi put da je u majèinom glasu èuo takav prizvuk. Pobunio se. Znajuæi koliko joj je va an, estoko je u zvratio - osjetio je istu onu bistrinu uma s kojom je gledao kako Alois tuèe Luthe ra. U tom je trenutku djeèaka obasjala nova spoznaja. Nije znao razlikovati psa i èo vjeka, jer je njemu Luther bio osoba u istoj mjeri kao i otac, no vidio je nepos redni ishod: Luther se sru io u posvema njem u asu, no pas je i dalje svog gospodara v olio. Tako æe i Klara voljeti njega, zakljuèio je, èak i ako je ne bude slu ao. Osloboðen pelena i pu ten da trèi gol do pojasa, poèeo je (uvijek kad mu oca nije bilo kod kuæe) svoj pr oizvod ostavljati tik do kahlice. Od èega je Klara bila tako blizu vriska, da je m ogao èuti svaki zvuk koji nije ispustila. Zbog toga se osjeæao gospodarom situacije. Oti ao je predaleko. Jednog je dana, dok je la tila kuhinjski pod, razmazao svoj izm et po tapeciranom naslonu za ruke otomana u dnevnoj sobi, prouèio ga, shvatio na t emelju nove bure u grudima - tako 92 Norman Mailer

I doista. sjetimo se.neobiènog osjeæaja . koju je pokazivao grickanjem njene bradavice. vratila se elja! . pokæerki te mu u pa èak ni is povjedaonici nikad neæe biti dostupni. jesi. sad. ne. pa nije r ekla ni rijeè. meki i puni najneobiènijeg muèenja. Do te se mjere poniziti! Kako bi je natjerao da plati za svoje srozavanje. ne pokazujuæi ni trunke ljubavi. Osjetila je da je to uèinio namjerno. Jal Nikad joj to neæe oprostiti. kad se èinu pridru uj emo. koji djetetu. na najravnodu niji mo guæi naèin. Ispod nje su se èuli majèini krici. Nikad se dot ad nije tako potpuno predao toj vje bi i tako je dobro svladao. tamo ih je i dalje èuo. (Zbog toga. on je.) Aloisu smo svakako pomagali. iznenadio se kad je. U privatnim zakutcima njenog uma.) Ujutro. jo dok je od krinuo vra ta. jo jedanput stis . Dvorac u umi 93 Moramo li misliti da samo zato to najdublje djeèje reakcije ne po ive dulje od pola s ata. Bez obzira na to. Bila je sretna. èuo nekakvo dahtanje. u ko tanoj sr i. Alois nije mogao vjerovati da je to radio. no ona je samo uzdahnula i bez glasa ga èistila. nego da se pripi e i nama. pa pi tanje. da. udarajuæi ga nogom u rebra. a potom riku Aloisovog glasa. Psa je uistinu dr ao bratom i ta je bratska ljubav trajala dok si Adol f nije poèeo dopu tati previ e. umalo! Ne. jo ne! Kroz od krinut a je vrata (koja su uvijek bila otvorena kako bi ga èula ako zaplaèe) vidio prizor k oji njegov um nije mogao pojmiti.ponovno o ivljavala elja. pok azat æe joj. ti si ivotinja. ja. zakljuèila je kako mora imati jo jedno dijete. (Neka se zna: u tim je vje tinama i podosta na eg doprinosa. Adolf se tad vratio u svoju sobu. tako si ru an. Za svojim je mlijekom zatulio niti trideset minuta nakon to je Klara utonula u sa n. Taj je put ostala nepomièno stajati. istovremeno nemaju dugovjeèan utjecaj? Mo da on zbog te izdaje vi e neæe voljeti ma jku kao to ju je dotad volio. toliko sna nih da se opet okrenuo prema s obi. nos i usta bio zario u Klarinu vulvu. Adol f bi zacendrao i otrèao Klari. njegov otac sjeo. no nimalo nije dvojio. Tako puna zadovoljstva! "Ti zvijeri. nek oliko se dana osjeæao jako bliskim Lutheru. Koliko je vidio na mjeseèini koja je dopirala kroz prozor. Mogao je razabrati Aloisovu æelavu glav u sa zaliscima. Kad bi pas na njegovo pribli avanje zare ao. Na pomolu su bili dani odbijanja od sis e. gili". To je skrivilo njegovo grickanje bradavice. No. pred ponoæ se vratio. kakav veæ godinama nije iskusila. Alois mlaði i Angela su se hihotali. Sad joj je sjedio na glavi! Adolf je oti ao tiho kako je i do ao.da se radi o neèem novom. Djelomice je tome razlog bio stari strah da Adolf neæe pre ivjeti. spominjemo Zloga . To je dvogodi njaku bilo jasno. A ona je grok-tala poput svinje. krici koji su nagovije tali rados t to je na pomolu. da. no jedno od njih je le alo naopaèke. no poèela se takoðer bojati da ga vi e neæe voljeti kao dotad. Alois je bio pozvan u Passau radi preliminarnog razgov ora i u kuæi ga nije bilo tjedan dana. samo je oèistila otoman. stalno su ponavljali. Onda je. jedna ivotinja!" A onda opet: "Jesi.u stanju smo mu karcima i enama prenijeti taj dar putenosti èak i kad ih ne poku avamo pretvoriti u klijente. a veliki mu je trbuh udarao po njenom. popodne bi spavao pored psa. Sad je u toj ljubavi bilo i boli. udarajuæi Luthera akom u trbuh. Sjetimo se kako je Alois. U jednom je razdoblju prestala u ivati u dojenju. Jer je tih veèeri . a opet je i dalje nema. osjeæaji su se zao trili.nakon toliko godina . pa joj je mo da nu no jo jedno dijete. jezika dugog i demonskog. utisnutu izmeðu majèinih nogu. U krevetu do njegovo g. da se usred noæi pro budio i do ao joj u krevet. 6. No. a on je dotad veæ dobio proljev pa se poèeo smij ati i tuliti. "Gili. njegov je otac Kla ru stao tuæi cijelim svojim tijelom.duboko. ja. Kako je djeèak rado d olazio u majèin krevet èim bi ostala sama. poput vra jeg falusa. tako brzo da se to ne da drugaèije objasniti. Njegova ga je majka izd ala. kao i srd be. a kad je bio pospan. poku avajuæi mu iskopati o ponekad. ne kako ga je nekoæ voljela. I pokazao je. Sad je rado dijelila krevet s Aloisom. posinku. U tom je trenu èuo zavr ni niz krikova." Uopæe nije bilo upitno. To ga se tako dojmilo. Osim toga. ja. Ne to je nalikovalo na èetiri ruke i noge i na dvo je ljudi. ulazila je u novo razdoblje svog braka. kad smo ga zadnji put vidjeli. Pojavio se rizik. No. bez rijeèi.

Zbog toga je bio odsutan gotovo kao i prije . naposljetku. A taj je bio dan putovanja udaljen od Braunaua. Razlika se mogla zamijetiti golim okom. Ode on iz Clunvja izrazio. prohujale slave i . jer roditeljstvo nije samo kruna veæ i dvori ni zahod braka. verbalnih sukoba i svakodnevnog oèaja.a dodat æu kako to i nije najgori naèin. i naravno. S druge strane. ipak vrag.nuo guzove na njenom nosu i ustima . u dreku ivimo i s drekom radimo. Neke od njegovih crkava sagraðene su jo poèetkom Srednjeg vijeka. u suglas ju sa zapanjujuæim zadovoljstvom koje joj je svojim jezikom priu tio. (A njegova je masivna stra njica ipak mirisala ljep e od Adijeve. Zbog toga na novom polo aju nije bio li en stanovite nelagode. moram se baviti i kakicom samom. dnevne gnjava e. radost koja ju je neoèekivanom preciozno æu odvela 94 Norman Mailer do. Bila je supruga u spje nog èovjeka. Na kakici brak poèiva. predvidljivih navika. da. takoðer su je naveli da bude spremna oprostiti i ono prljavo. Kao vragovi. No. mraènih tajni. U Braunauu.inter faeces et ur inam nascimur . Dosad je sama njegova prisutnost u odori bila ozbiljno upozorenje potencijalnim prijestupnicima. pa se mogao pohvaliti srednjovjekovni m kulama. prema uzajamnom sporazumu dviju zemalja . nisu se mogli preseliti prije nego to Alois stupi na svoj novi po lo aj u Passauu. odaj a za muèenje. A vi moje mi ljenje mo ete slobodno i odbaciti jer sam. a mi uvijek u svakoj istini tra imo najmanji zajednièki nazivnik. Takvo je stanje potrajalo godinu dana. Èak i po to je obitelj naDvorac u umi 95 pokon unajmila stan u Passauu. veæ treba pogledati i u crijeva i bris svega spomenutog . djelovala na njemaèkoj obali Dunava. da su mu gotovo bili ravni. Istina je. uhvaæeni su krijumèari obièno bili sitni. i tjelesnom i duhov nom. ujutro je Alois prema Klari osjetio i nje nost. pa gotovo okultnih razina. Kako je veæina robe koja je prelazila granicu bila poljoprivrednog po drijetla.krijumèara kriminalaca s toliko ma te. Braunau ima krasan polo aj na rijeci Innu. To j a tvrdim. 7Aloisovo se promaknuæe ostvarilo. Alois je morao nadgledati druge pograniène gradove. èovjeka koji je sa m sebi stavio peèat kakav se ne da raskinuti.to je Adolfu omoguæavalo da opet spa va pored majke. Doista. sakrament ne bi bio tako dobro utemeljen.) Kao vrag. pojed inaèni verceri. slaganja. Nije ni èudno da su pripadajuæa svojstva otpada dio na eg podruèja. Stoga se silno trudio ostaviti dojam kolosalne slu bene mirnoæe. Neka putnici znaju da s njim nema ale . ali i prijetio samopouzda nju. privr enosti. Adolf se stoga mogao ba kariti u ve likom krevetu s majkom. poznajem ki seli unutarnji otrov nepravedne kazne. novi polo aj mu je zadovoljavao ta tinu. Ta neoèekivana blagost. To me navodi da ka em kako se brak ne mo e na pravi naèin prouèavati samo promatranjem partnerstva.upoznavanje svih zabranj enih okusa. Sto se Aloisa tièe. kad ni ta od toga ne b i postojalo. dijet e je istovremeno nauèilo i da mu se sreæa vrati èim otac opet ode u Passau. a Klari je bilo drago.raðamo se izmeðu dreka i mokraæe. manje va noj ispostavi. jako drago. sad mu je postalo jasno kako æe prilièno toga ovisiti o strogosti profesionalnog vladanj a. Pas sau je u pro losti bio pod vla æu kneza-biskupa. Financijska policija postavila ga je na polo aj efa Carinske uprave u Passauu. Ako ga je boljelo to ga Klara gura u zapeæak svaki put kad se Alois vrati kuæi.to je bio onaj stra ni prizor koji je Adolfa o tjerao natrag u krevet i zbog kojeg je niti pola sata poslije zatulio za mlijeko m. mirisa i tjelesnih zakutaka svog druga.one s fakultetskom naobrazbo . to je znaèilo da æe Al ois ponekad od obitelji biti odvojen tjednima. drevnih zloèina. moram biti blizak izmetu u svim njegovim oblicima. Prouèio je mnoge carinske du nosnike iz vi ih slojeva . U Passauu je austrijska Carinska uprava. primjedbom dostojnom najboljeg vraga . Gradske s u zidine odra avale velièanstven karakter predanog vr enja du nosti.to se najvi e ticalo Aloisa . rðu impotentnih misli. Stoga se èesto trudim brak shvatiti kroz kloaku . Znam kakav emotivni otpad ostane iza ru nih i razoèaravajuæih dogaðaja. do sade. no èak mu je i arhitektura bila dosadno jednolièna. neprestano je vaganje bilo zamorno. Kako je to sv.

Njegovi se podreðeni tad spuste jo razinu ni e. tamno. Ako b i se Alois mlaði na ao vani. Ponekad bi ga kakva sitnica nepotrebno iz azvala. Aloisov dah. Dobio je i nadimak. "Dimni oblak". Jednom je izgovorio pravu tiradu. ali je znala to se u kr evetu radi. Stalno se pitao kako to da se majka nikad ne tu i na dim. i uz to bi stenjanje osjetio kako mu se podi e eluda c. postao je stro i i prema potoms tvu. dr eæi glavu nad koljkom. No. pristu p se pokazuje uèinkovitim. pa je i ona utje la. meðu njima i one s blijedim. Uz to. Alois je znao da se mladim slu benicima zamjerio jer im nije dopu tao ono to je dopu tao sebi no. Veèerali su u ti ini. Ponekad bi se.s pe deset posto naklonosti i pedeset posto èiste zloæe . Kad su maæeha i sestra poèele vri t ati vidjev i u njegovoj ruci govno. otac bi prinio dva prsta ustima i zazvi dao.m. odabrao jednu od svojih lula s dugim usniko m. a na 96 Norman Mailer trenutak bi alovao i za Annom Glassl. Ako je sprovede razumno. Kakve li nesta nosti! Klara i Angel a krièale su od u asa. odbojno poput iskonske b atine. a potom svojim Dvorac u umi 97 dimom krenuo napadati kuæni zrak. Misli bi odlutale do Braunaua i dviju ena koje je u tom kraju pokopao. Osjeæao je da su njegovi novi podreðeni bo lje obrazovani nego to su bili oni u Braunauu. Èim bi mu Alois pustio glavu. Bi li ta nova lica mogla na njega gledati s vi e kritike? Tu i tamo. nije se. meðutim. djeca su se jedva usuðivala aptati. Nije bila ljepotica. Stalno je pu io. Djeèak bi se zaka ljao. Alois mladi i Angela su. kad su dobili dopu tenje. dr eæi korak sve dok sve to njegovog starijeg brata nije za morilo. okrenuo se i smj estio ga Adolfu na vrh nosa. rumenih obraza. Uslijedile su batine koje su se mogle usporediti s onima kakve je dobio Luther. oti li u svoju sobu. ukoliko i h on ne to ne upita. no mo e si dopustiti pokoju nejednakost. Nije se usuðivala. Adolf joj je podario novi razlog za strah. kod Klare i Angele izazvao pravu histeriju kad je pokupio golemo govno ko je je Adi odluèio ostaviti na tepihu u dnevnoj sobi. Sad kad su mu se Klara i djeca pridru ili u Passauu. odluèio ih je progoniti. Dobar slu benik uglavnom mora postupat i pravièno. oèi bi mu se zacaklile od suza. otac nasmijao. jer ga je podreðeni oslovio s "herr slu be nik". (Ovdje nam njemaèki ljubazno nudi die Rauchivolke!) "A kakvog nam je danas raspolo enja die Rau chivolke}" upitao bi jedan mladi slu benik drugog pri preuzimanju du nosti. Nakon veèere preselio bi se u naslonjaè. pa je otkinuo dobar palac od komada koji je dr ao u ruci. u svojoj staroj dobroj austrijskoj ko i osjeæao posve udobno. Otac bi rukom trogodi njaku obujmio glavu i s osmijehom podijeljenog znaèenja . Osjeæala je kako bi njen mu primjedbu na raèun svoje lule do ivio kao najveæu moguæu provokaciju. Klara ga nije eljela uzrujavati. Na isti je n aèin zvao Luthera. Adi je pozvan priæi. Adolf bi se osmjehnuo i odjurio u nu nik. umjesto s "herr vi i slu benik Hitler". Alois mlaði je pak.stao Adolfu puhati dim u lice.toliko s . Boravak s njemaèke strane granice utjeca o je na to da usvoji malko preo tar ton. Kad bi se Alois vratio iz slu be. nabijen. trogodi njak prisjetio zvukova Al oisovog ljubavnog èina s Klarom. nabio duhan u lulu s toliko autoriteta koliko samo mo e stati u palac èovjeka od dr avnog znaèaja. dok bi sa svog radnog mjesta promatrao Dunav ka ko huèi ispod carinskog mosta. Potom se Adi pridru io tom zboru i vri tao zajedno s ostalima. za koji nije znao. sad sna an. Klara je to naveèer isprièala Aloisu starijem. Dok mu je jedan dan brisala st ra njicu (a do tog je velikog otkriæa do la tek kad su mu veæ bile tri godine . Dragu Franzisku putenog duha. ba mu je takva nepravda jaèala autoritet. To su bili ljudi na koje se ugledao. u kojem su se dobro osjeæali meso i kiseli vonj piva. Nakon toga je u kuæi zavladala èelièna stega. Tamo je moga o povratiti. lica nalik oèevom. neprocjenjivo vrijednim o iljcima iz dvoboja. poput tijesta. ge gajuæi se za Aloisom mlaðim. U ostalim ga sluèajevima ne smiju prekidati u razmi ljanju. Alois mladi sutradan se jedva odvukao u kolu. divljeg pogleda. d a. mije ao se s aromom crvenog zelja. Kad je preuzeo svoj zapovjedni polo aj u Passauu. Alois mlaði i Angela brzo su shvatili kako mu se ne trebaju obraæati.

ti æe biti prvi koji æe ga razumjeti. mogao je s njom svakog jutra voditi isti razgovor. kad krene u kolu. "Mama". Klara mu je rekla kako æe uskoro dobiti brata ili . ali i samo te noæi i to na onakav naèin ." Klaru takve ljubazne rijeèi nisu umirile. Te su noæi zaèeli dijete. a Adolf je bio spreman na oboje.e dr ala svojih neobiènih manira) ustanovila je da nema dva testisa. Vi e se nije usuðivala misliti kako bi Adi mogao ivjeti dugo. pokrajinski glavni grad. ne. Manjak jednog testisa bio je nova mrlja na obitelji Poelzl. veæ bi ih pro dirao takvom brzinom da se Alois mladi glasno alio." Privila bi ga na grudi. preminule sestre. Radovao se to æe se.a da veæ nije prekasno? . gdje su ga inkomodirali tako to j e morao spavati na krevetiæu izmeðu Angele i Aloisa mlaðeg (koji su se preko njegovog umetnutog tijela neprestano tipali). kad je nije bilo. Edmund se rodio 24. osjetila je prema njemu no vo po tovanje jer je ba tog popodneva saznao kako æe ga za est mjeseci premjestiti u L inz.pravi idiot. neæe se razlikovati od ostalih?" "Djeèaci kod kojih se to pojavilo ponekad su aktivni. ostao je u asnut. korak po korak. "jesi li ti najljep a ena na svijetu?" Ona bi mu cupkala kosu. no u svakom je sluèaju sposobno slu at i. No. postojao je i b ratiæ . znao je da æe doæi do promjene. Da ne spominje svoju mrtvu braæu. no jedne lijepe lipan jske veèeri. jadan mali". Njene ga grudi nisu voljele bez zadr ke kao nekoæ. ako je Klar a bila prisutna. "A to bi ti rekao?" "Ja mis lim da si najljep a. ili shvatila da toliko eli drugog sina. kad doðe. No dodir je bio letimièa n i u njemu nije osjetio ljubav. mlaðem bratu po glavi opalio èvrgu. gdje æe biti ef Carinske uprave. u koji je bilo umotano lice namre kano poput stare jabuke. Stavila mu je ruku na glavu. Sad ne samo da se davio u princes krafnama koje je èesto spravljala za desert. odluèila je. Klara bi .sestru." "Znaèi. sutradan. No. Vjerojatno ga ni u jednom trenutku nije voljela na tako je dnostavan naèin. ili.mogla reæi da mu a voli opet. To je sve." Rekav i to. Radilo se o 98 Norman Mailer najva nijem imenovanju koje se u cijeloj dr avnoj slu bi moglo dobiti od Salzburga do Beèa i stiglo je u pravo vrijeme. "mo e se pribli iti novom braci. Oèekivao je kako æe to biti dijete upola mlade od njega. Jako aktivni. trebal o im je jo jedno dijete.kakva je to samo bila noæ! Ali sad bi . jer bi se za nekoliko godina mogao umiroviti. a to bi mu promaknuæe poveæalo mirovinu. ivo stvorenje koje veæ govori. Upravo suprotno. "A. veæ samo jedan. No. "Takvi momci èesto kad odrastu imaju velike obitelji. I to je takoðer njena krivnja. kad je pri ao Klarinom krevetu." "Hoæe li on sa mnom prièati?" "O. babica podigla dlan velik poput njegovog lica i rekla: "Pazi da ne ozlijedi bebu. Usudila se moliti za sina. vlastitu po mrlu djecu. Oèi su mu se ovla ile suzama. Novi mora. on bi se pretvarao kako je i dalje tako. godine. nekoliko tjedana prije nego to æe Adolf navr i ti pet godina. godinu i pol nakon to je premje ten u Passau. iako je veæ pro la cijela godina otkako ga vi e ni je dojila. Ta se spoznaja p otom pretvorila u njegov prvi veliki al kad je. koja je ipak trajala veæ godinu dana. Dvorac u umi 99 Klari bi sad rijetko uspio priæi dovoljno blizu. upitao bi Adi. Svog je mu a one noæi kad je Adolf zaèet voljela. o ujka 1894. "Za nekoliko dana". Zakljuèila je kako u Adolfu nema dovoljno Aloisove jake graðe." Klara je stvari jo i pogor ala. rekla je. biti is to toliko Aloisov koliko i njen.je li to bilo svetogrðe? . tijekom brojnih mjeseci. Ne samo to joj je sestra Johanna bila grbava. rekla je babica i izvela ga iz sobe.bude li Bog tak o htio . samo nekoliko tjedana prije. Do tog je zakljuèka stigla polagano. Kako su ga prethodne noæi bili poslali susjedima. barem kad se mjeri po velièini. Gradski ju je lijeènik umirio rekav i kako se zbog tog medicinskog fenomena ne treba bojati. nimal o snage koju je oèito prenio Aloisu mlaðem. Mali joj je Adi sa svojim jednim testisom u srce usadio sitnu stravu. jer je tamo vidio tek nekak av smotuljak na njenim grudima. nasmijala se i vratila krevetu u kojem je le ala majka. 8. nakon to je pojurio k ma jèinom krevetu. s be bom moæi igrati.

Ona bi mu ponekad rekla da ne miri i ba ugod no. Koliko god hoæu. U prvom juri u preko ledine. Sad kad su Angela i Alois mlaði i li u kolu. spopala kr ivnja. Vi e se bojao ismijavanja Aloisa mlaðeg nego bilo kakvih udaraca koje bi mogao primiti tijekom bitke. prvog dana je bilo jako malo batina. Na ledini iza kuæe igrali su se djeèaci njegovih godina i ne to stariji. plaèljivko. Cesto bi samo stavio deku na po d. no Klara opet za njega nije imala previ e vremena. Alois mlaði bi mu èesto preoteo le aj. kazao je Adi. samo nesretn o nasmijala." Nakon poroda. Angela ga je uvijek bila s premna tipnuti. povrat ili dah i poèeli iznova. gotovo bez daha. da izbjegne Angelu. kazala bi mu. Ako ode tu akati mami. Alois te inu svog jakog glasa nije kuæi d onosio èe æe od dvaput na mjesec. Uz to se bojao izlaziti van. jer ju je zbog manje kolièine pa nje koje je tih dana poklanjala Adiju. pa je tresnuo na tlo. Desetak malih djeèaka igralo se rata. A za to mu je trebala poprilièna snaga volje. o fran cusko-pruskom ratu 1870. pa bi se di morao premjestiti u Angelin krevet. "Nisam lijepa. Alois mladi i zvukao Adolfa iz kuæe i odveo ga ne ledinu iza kuæe. "njemu su potrebnije nego tebi. Kako je Linz sedam deset i pet kilometara zapadno od Passaua. a onda ga je povrijedilo to mu na s teèenom stoicizmu nitko nije zapljeskao. Alois je dovr io prijem svoje nove du nosti. Alois mlaði mu je rekao: "Odsad. bio si mrtav. iz usta ti smrdi"." "Neæu tu akati". Morao je sam sa sobom pregovarati kako bi se sprijeèio da bri ne u plaè. ti si ljep a od Ang ele". stamenog petogod i njaka. kad je debeli djeèak kojeg je odabrao Alois mladi dvojici iz suparnièke momèadi upao u stupicu. ioo Norman Mailer Vrijeme je provodio razgledavajuæi ilustracije u knjizi koju je otac kupio. prebrojili gubitke. a njihovi su mu povici ulijevali strah. ali je uspio suspregnuti plaè. nakon kole i uz veliko Klarino poticanje. Podijeljeni u dvije momèadi. èesto je bila preumorna da bi kuhala. rekla bi. A n oæu vi e nije bio siguran gdje æe spavati. znao je on da æe se to tako d ogoditi. Klara je pak neprestano dojila Edmunda. kazala bi. djeèaci su se naizmjenièno ganjali. "To mi je brat". "i ako dopusti da Adolfa bilo tko s dr uge strane udari. Nije to ba bio ra t. A svaka je gu va trajala tek nekoliko minuta. Vi e lovice. rekao bi. Dvorac u umi 101 A uspio je i ostatak bitaka tog dana pre ivjeti bez novih sudara. Ili se tako barem èinilo Adolfu. Kada se Adolf te veèeri vratio kuæi. Grubo je gurnut u rame." Djeèaka je udario akom u mi icu. dovoljno ja ko da rijeèima da te inu i potom oti ao. rekao mu je Alois. potom izabrao voðu jedne od vojski. Da. Na Angelu se nije moglo osloniti. ponekad. N o. "Ah. uvijek bi nekoga oborili. Ali tvoja æe sestra Angela biti. bi li to mogao? Tako ga je strah! Jednog je poslijepodneva. Ustvari. Nakon èega bi djeèaci. Alois mladi je prouèio skupinu. Jedn om se. "Dakle Adi. Nos ga je zapekao od srd be u nosnicama. Adi bi osta ao sam s majkom i dojenèetom. nema vi e za tite na led ni. a majka bi zavrtjela glavom. Iskusio je novi al koji se stopio s tu nim prizvucima crkvenih zvona u Passauu. branila njegovo pravo na princes krafne. Bila je ljubazna. Dol fchen. gdje ih je bilo tako mnogo i tako su èesto zvonila. Zakljuèio je kako bi rado postao hrabri vojnik. Debeli djeèak bi odmah Adija vlastit im tijelom za titio od svakog napada. Privremena je slu kinja spravlja la princes krafne koje su imale okus po kiselom vrhnju. to dogodilo i Adolfu. "Tako je mali". Nije zaplakao. "Ne. ali i podmukla. Zemlja ga je udarila po nosu. Ogrebotina na licu bila je povreda ravna onoj koja mu je nanijeta osjeæajima. princes krafne p rvi jedem ja. U meðuvremenu. godine. njegov je otac dobar dio vremena provodio u Lin-zu. Kad bi te netko dotaknuo. od mene æe dobiti svoje. ja sam samo stara istro ena cura". A i nije trebalo dugo da se shvati osnovno n aèelo. Sad bi se.. zadr avajuæi dah s takvom snagom kao da se èvrsto dr i za u Sljedeæeg se dana igri pridru io sam. Tjedan dana nak on Edmundovog roðenja." Adi se nije slagao. kad bi je poku ao upitati je li ona najljep a ena na svijetu. Èim bi mu se nepri .

rijetko izostanemo kod sparivanja bogatih i slavnih (tako punih nevj ere!). Jo nije znao kako bi to nazvao. Na je konaèni cilj. pokoja du a koju kand eli ili mi stvarno i zaposjednemo. te noæi jedva da je spavao. U svakom je osvajanju. Dopu tam da se na vi im razinama vragova i anðela jedva mo e reæi tko raspola e izda nijim dstvima. da bi on potom pre ao kand elima. Meðu njima po stoji razlika. U konkretnim sluèajevima. ali se instinktivno domislio koncepta. Konaèni se ciljevi ne posti u. Osj eæao je da æe u buduænosti taj debeli djeèak. "uvijek mo ra po tovati. ( rtve takvih sukoba mogu ostati shizofrenici. Obièan mu karac ili ena misle kako se du a vragu preda u trenu.da se Z.rat èini i manevriranje obaju st rana. Debelom je djeèaku bilo stra no ao i prekli njao ga je da ne ka e bratu. brzo bi odjurio. Vi e Vremena koje mo e posvetiti osvajanju kad se jednom poènemo otimati za p osjedovanje odreðenog mu karca ili ene. zahtjevnije su zadaæe . Niti sotonska zamka ljudima zauvijek utisne ig na ih vazala. ipa k. A nakon niza takvih bitaka. 9Nakon prvih igara rata mladog Adolfa. K. Naravno. Pijanca je jako lako oklevetati. Klijenti kojima je najte e priæi ujed no su oni s najvi e potencijala. dok æe on bit glavni. koji. Sljedeæeg je dana opet bio licem na zemlji. Èini se . Mi. Stoga. "Najvi eg se èasnika". ostavi proraèunsk u mrlju na biografiji. kao aktivna prijetnja. tra io je. Kako je veæ reèeno. mora se priznati. skrenuti veæinu ljudskog roda od odanosti prema D. potom vi e nalikuje otpat-ku nego nagradi. meðutim. To je vi e neprestano potezanje konopa. mo e. ne smije se dodirivati. Dobici su tu mali. No. Adija se svejedno dojmilo kako se uspje no nosi s takvim stvarima. na primjer. ni kod bogatih ni siroma nih. to je jednostavniji dio posla.-u. Sek sualni èinovi. Kako bi taj cilj ostvario. Primjerice. nikad nije pomirio s propustom to nije b . postati njegov poboènik. ne ignoriramo rodoskvrnuæe. rijetko nude neke zbiljske sposobnosti. posebno ako su majka. i to za s talno. mi vragovi pazimo koliko se Vremena tro i da se osvoji novog klijenta. nisu tek dvije vojske koje stalno juri aju jedna na drugu . Adi ga je mogao zadovoljno potap ati po leðima. Tu bih ga nazvao raspikuæom. Vezan je uz odvojene izvore sredstava kojima raspola u Bo anska i Sotonska energija. istresti cijele vreæe Bo anstvenosti u svoje zalaske sunca. otkrio mu je. trudimo se. Kad je djeèake uvjerio da se promjena prihvati. U stvarnosti se. ne dogaða da ljude preuzmemo poput munje. S druge strane. D. Èim krenemo svoje moæi ulo iti u nekog klijenta. otac ili neko od braæe opsjednuti time da ne izgube i posljednje zrnce samilosti.a tu se usuðu jem govoriti samo u svoje ime . kad biramo metu. ljudima di u moral. Nema razl oga za uzbunu. uveo je i dodatak. posebno kad ih osvjetljuju anðeli." Njegovoj argumentaciji nije tetilo to je stameni. Klaus.kroz njihovu se blokadu ne mo e tek rutinski provuæi. naposljetk u. krupni Klaus uvijek stajao uz nj ega. No. To nam pomogne da se potro i jo malo suosjeæanja u obitelji. Treba imati na umu da dodatno ula enje u posjed nikako nije rutinsko. pri tom ne dolazi do nekih iznimnih dogaðanja. No. dobio sam uputu da njegov razvoj poènem prat iti izravnije. A dojm ilo se i mene. Rat. nekako ula timo ono to im je od privlaènosti ostalo. Svaka bi vojska sad mogla krenuti s podno ja suprotne padine. sva ke nedjelje ponavlja u crkvi. Vodu svake od v ojski. uveo je novi skup pravila. tvrdio je.jateljski vojnik stao pribli avati. no. razmi ljao je. meðutim. a ona d ruga je ne bi mogla vidjeti dok ne bi pre la preko vrha. meðutim.) Hvatanje u stupicu. K. pojedinci koje je lako pokupiti. Svaki je sluèa j jedinstven.ekonomiènost. no ta je predod ba tako pogre na da se propovijed. No. Posvetiti g odine kakvom vragolanu koji obeæava. povrije dimo ta obiteljska srca to kucaju ljubavlju za Boga. nije bez paradoksa. Svojim je novim prijateljima predlo io neka se s ravne ledine presele na bre uljak n a susjednoj. prisutan jo jedan èimbenik . nastojimo biti promi ljeniji od svo jih suparnika. neæe on ni zucnuti. Potpuna se 102 Norman Mailer opsjednutost rijetko sreæe. vjeroja tno æe se pojaviti kand eli. Na vlastito je odu evljenje i s am uspio jednog djeèaka dotaknuti. dakle.

ne zanimamo se previ e za ranu fazu djeèjeg razvoja. "Tijekom prvi h nekoliko godina". to mi je i dobro do lo. ukoliko dom nije èuvao neki od kand ela. Stoga to u njegovu hrabrost ili snagu volje nisam ubacio neka po sebna sredstva. Sad veæ mo emo crpiti energiju koju je u o io D. a potom dobio zadata k pregledati kvalitetu rada vragova koji æe nadgledati to mu radi obitelj. Èak bih ustvrdio i da je zadatak izvr en elegantno. rutini i gluposti. kao najpreèim oblicima za titne izolacije. Upleo se Maestro. takav se posao zvao mlijeèna tura. P rimio sam izravnu poruku: "Poèni se sad pomnije brinuti za njega. koliko je trkaæi konj nadmoæan obiènoj tegleæoj ma . Podaci do kojih smo do li govore kako je èesto bio u sukobu s ocem. Pos lije je pokazao i da je lukav. To sam. U na em postojanju prevladava nu nost Dvorac u umi da ostanemo unutar ogranièenog proraèuna. ipak je bilo dostatno. Taj se rutinski posao pomnog. èak i onih noæi kad smo imali najvi e posla. "dijete je raspeto izmeðu potrebe za ljub avlju i razvoja vlastite volje. do sedme godine se ne upleæemo. meðutim. Tu se pr ovodio laki nadzor. lak e nam je procijeniti oèekivano zdravstveno stanje mladih k lijenata. U ivao sam radeæi s njim. Èinilo se kako æe se kroz ivot provuæi s egom koji æe sam sebe tititi. na Maestro sljedeæih pet godina ivota naziva Dobom tupogla vca. prikupiti nove informacije." IO. Napravio sam to mi je bilo reèeno. mi bismo obavili posao. Sreæom po nas. jer mi je naredba stigla usred razd . Ili bih ga barem 104 Norman Mailer tako bio procijenio da Zli nije bio prisutan kod njegovog zaèeæa. Nakon sedmog roðendana. U na em argonu." Osim u iznimnim sluèajevima kakav je Adijev. stoga se projekti pomno odabiru. To nije zahtijevalo velike tro kove. kad je trebalo otkriti naèin da se izbjegne pogibel jni tjelesni kontakt. izraz koji smo rabili puno prije nego to su ga u Drugom svjetskom ratu usvojili piloti Ratnog z rakoplovstva. Kad je stigla izravna zapovijed. Bilo koji od na ih vragova mogao je pred zoru proæi kraj kuæe i na temel ju manjih i veæih obiteljskih oluja koje su prohu-jale od pro log posjeta.io prisutan kod zaèeæa Isusa Krista. ali pasivnog promatranja potpuno izmijenio onog da na kad je Alois mladi odvukao Adija na popodnevnu igru rata. Ne poduzmemo li odgovarajuæe korake. Ponovno sam se uvjerio koliko je nadmoæna Mestrova sposobnost sagledavanja. Bio je ne vjerojatno potrebit ljubavi i prokleto ranjiv. Dok su ljudi spavali. S druge strane. obièno veli na Maestro.koluju se. moglo se na brzinu proæi kraj kuæe i pokupiti potrebne podatke . No. Deèku sam oèvrsnuo kralje nicu. je r je." S toga odabir mnogo èe æe vr imo medu adolescentima. (A neka se zna kako su moji vragovi vodili evidenciju i o brojni m drugim projektima u toj austrijskog regiji. mogli bismo izgubiti dobar dio njegovog p otencijala. Dijete bi èak moglo ispasti tolik o nadmoænije prosjeènom petogodi -njaku. upadam u digresije. malo je dijete uvijek bilo u opasnosti da ga odnese ova ili ona bolest. naposljetku. U pravilu. Gotovo svi se s premno utjeèu navici. veæ sam mu omoguæio dovoljnu dozu domi ljatosti da posao obavi sam. priznajem da u djeèaku nisam vidio neki veliki potencijal. nije mi ostalo prostora za skretanje. mor ao pri svojoj prosudbi uzeti u obzir. Na taj sam naèin mogao pomno pratiti dogaðanja u obitelji Hitler svih godina nakon A dolfovog roðenja. "U njemu upoznaju svijet u svom osnovnom obliku . pa je obitelj Hitler bila uvr tena u svaku t uru razno enja mlijeka. Uèvrsti mu kralje ni cu. Razmatrajuæi Adolfove rane godine. da je rano pristupanje rijetko nu no. Te su te nje prirodno meðusobno toliko suprotstavlje ne. sam i odluèio kako neæe zaplakati dok je licem le ao na zemlji.) Iako je ono to su mi moji zastupni ci dotad mogli ponuditi bilo skromno. pro ivio sam (posredno) demonski tren njegovog zaèeæa. tad jo nije ni ta znaèilo. Na sam pomno izvedeni proces odabira na iroko izlo io kako bih istakao koliko je izni mna bila pozornost pridana Adiju u njegovim ranim godinama. To to se zvao Adolf H itler. Pri kra ju devetnaestog stoljeæa. Osim u iz nimnim sluèajevima. K. Kako bilo. Adi je pokazao da bi se oko njega vrijedilo potruditi. ispostavilo se kako je Isus ispao sin kao i svaki drugi.

Nu da nas je natjerala da sami poènemo vje to glumiti anðele. U toj ih je prigodi vrijedilo utro iti. Unapreðivanje djet etove hrabrosti obièno zahtijeva pra njenje dragocjenih vreæa. koji smo u sad. ili jo bolje. Stoga se izviðaè svake vojske morao poku ati to vi e pribli iti vrh kako bi mogao vidjeti raspored druge strane. Popularni pisci obièno vjeruju kako djeluju i za dobrobit Boga i na obilatu vla stitu korist. Iako smo zasad za neko vrijeme gotovi s ratnim igrama. "Zato to moramo vi e nauèiti o ratu? Da. prijatelji . "Zasad je dosta. U ovo m se sluèaju promijenila obiteljska situacija. I obrana se mogla p omicati.vojska je u napredovanju morala biti u stanju slobodno prebacivati snage s jednog krila na drugo. Vi e njih! Ubrzo su se on i njegove trupe upu tali u bitke koje su trajale po sat vremena." To nije bilo neobièno za Maestra. je poslao poruku. Adija i bebu Edmunda iz Passaua na gazdinstvo prilièno udaljen o od Linza. neke od figura koje je koristio bile su njegove." Tim se rijeèima poslu io. eli li ti postati junak?" "Da. osjeæam potrebu umiriti mog uæu rastuæu èitateljevu nelagodu. Pr avila su se neprekidno mijenjala. to je nametnulo potrebu za veæim snagama na obje strane. nu n ost prethodnice. Ja sam mu nesumnjivo pomogao obdariv i ga rj eèito æu kakvom ni jedan petogodi njak ne bi mogao ovladati. "Za to smo ovdje?" upitao bi. to kad odrastemo elimo biti junaci. magija . imat æe pravo na promaknuæa. j er ne mogu biti sigurni u njihovo podrijetlo. Èak je i odrasla osoba. i to ba onih u kojima su sredstva to smo ih uspjeli ukrasti kand elima. U njima u ivam o. veæ generala. Za to su nam potrebna posebna sredstva. Naravno. Svi. Priznajem kako sam se potrudio nadahnuti ga. treba nam vi e vojnika." "Naravno. Morali smo biti spremni na nagle promjene. To smo u stan ju èiniti isto kao i anðeli. Svi to hoæemo. Da vidimo koliko æe od toga preostati nakon preseljenja. Citati o vje tini ili trijumfu nekog protagonista uvijek æe kod gotovo svakog tko prièu prati izazvati sreæu. moramo jo toga nauèiti. Ali da bismo to postali. klijenti mogu govoriti duhovitije i samopouzdanije. Neki bi stoga mogli osjetiti nelagodu pred spoznajom kako se raduju r anim uspjesima djeteta. elim. Mogli bi biti u Sotoninoj slu bi. Nikad ih ne razuvjeravamo. Adi je ubrzo uspio djeèake koji su se redovito dolazili igrati uvjeriti da iz obli njih ulica i ledina trebaju pozvati jo djece. a stvari sagledavati bolje nego sami. io6 Norman Mailer Z. kad osjeti kako mu se ulijeva ljubav. Kako æemo do njih doæi?" "Reæi æu vam. Ne sam atnika ili bojnika.to su korisna sreds tva svakom autoru koji kod èitatelja eli brzo izazvati osjeæaje. Aloisa mlaðeg. oni. Logièki slijed nametnuo je novu izmje nu pravila . osjeæamo se odlièno. koji s u na brdo stigli prvi. Bilo je pogre no vojsku slati preko vrha brda. prvotni sudionici. Uskoro je uvidio. onda mo emo dobiti vi i èin. Dopustite da iznesem jedan od nj egovih govora svojim trupama.oblja u kojem si nisam mogao dopustiti nove izdatke iz proraèuna. Zato nam se i obraæa t ako mnogo popularnih pisaca. Mi. Tako to æemo razgovarati sa svima koji nam se ele pridru iti. Pretpostavljam kako je Kierkegaard ba na to mislio kad je ustvrdio da bi se ljudi trebali èuvati pretjerano svetaèkih osjeæaja. No. Ne brinite.kad ostvarimo zgod an povrat na ulaganje.odanost im prethod prosudbi. A mi ih stalno potièemo da svoje èitatelje uranjaju u kupke prepune po . dobit æemo jo vi i èin. s klona povjerovati da je to bona fide. a vjerujem da smo za tu spoznaju obojica podjednako zaslu ni. Alois se spremao preseliti Klaru. èak i dok se uspinjala uz brdo. Stoga Dvorac u umi 105 sam poèeo u ivati u Adijevom dru tvu kad je pokazao sposobnost da pobolj a igru rata. Broj sudionika poveæao se na petnaest do dvadese t djeèaka sa svake strane. Zato. A mi koji zapovijedamo. Dakle. no. Pod na im utjecajem. Dobri su èitatelji neza tiæena vrsta . No. A ngelu." "Klaus æe biti moj pukovnik. A mogu ba i dodati kako smo mi vragovi po tome nalik ljudima . takvom se tehnikom slu i mo tedljivo. Adolfa Hitlera. a da ne zna to bi j e tamo moglo doèekati. Obo avamo ih. Nije li tako? Klaus. Naravno. posebn o ako je tu prisutna i sentimentalnost.

Alois se spremao u mirovinu. Duboko u sebi. Ponekad bi ga zb og tih misli pro la jeza. Kad uzmemo u obzir skroman materijal kojim je morao hraniti svoju stamenu psihu. nikako. to mu se nije èinilo mudrim.gre nih predod bi. ne pod jesenjim suncem njegovih posljednjih dobrih go dina. Ba u trenutku kad si je rekao da se treba vratiti zemlji. Adi upisati u prvi razred. sad je u ivao u vlastitom duhanu. u daljenom kilometar i pol i tamo æe se. Prvi put nakon svih tih godina u odori. a to je u na em gospodarstvu svojevrsna dodatna k amata. Kupit æe seosko imanje. ostao polog stvarnog zadov oljstva. g°~ dine kupio posjed koji mu se uèi nio odgovarajuæim. Dobar se dio njegove imovine mogao smatrati cvijetom pon iklim iz grobne zemlje miraza preminulih supruga. jedva èekaju da ode u mirovinu. No. Tijekom zadnje godine rad a na Carini krenuo je u potragu i u veljaèi 1895. za koje se èinilo kako nikad neæe propustiti pr iliku nenapadno pokazati prijezir prema manama slu benika vi eg ranga. navesti Boga da gubi vrijeme. nije u njemu mogao u ivati. efa Carinske uprave. ali stalne povrede ta tine neprestano su mu spu tale ambicije na skromniju razinu. u èasu izricanja stegovnog prijekora. zaslu io je sad okusiti i m alo meditativnog nektara. svi oni problemi sa zaposlenima koje je imao u Passauu bili su ovdj e jo i veæi. ali ni eg roda. mladi i stari. U meðuvremenu æe. èovjek je za novac koji nije zaradio na ispravan naèin morao plaæat i danak. u gradu Hafeldu. Veæina je tih mladiæa smatrala kako se samo po sebi razumije da æe u buduænosti dobiti visok polo aj. Upravo je zbog toga ubla io zabranu pu enja. dok se Klara u Passauu brinula za djecu. Mogao bi gotovinom kupiti pristojno gazdinstvo. u najmanju ruk u."prav . Naravno. sudskim putem na raèun njihovog razvoda. a on u Linzu bio slobodan. Fischlhamu. teta! Da je barem u ivao u svom zadnjem polo aju u Linz u. Pogre no prikazivanje zbilje æe. Jednom ili dvaput èak je zaborav io to je kanio reæi. Iako je imao pravo ostati u slu bi jo dvanaest mjeseci. preostala polov ica nije bila mala. Èak je i stari Johann Poelzl. Nije svaki novèiæ jednako vrijed an. pa je stoga Carina bila i spunjena ambicioznim ni im slu benicima. nekoliko mjeseci. A da postane gospodin sa seoskim gazdinstvom? To n e bi bilo tako lo e. poèeo se osjeæati prestarim za druge ene. Dobit ostvarujemo mi. No. dovoljno dugo oklijevao da mo e razmisliti o moguæim posljedicama. èetrdeset i pet kilometara od Linza. kad su se o eni li. Klara na gazdinstvu ivjeti s njihovo èetvero potomak a. Naposljetku. slu bovao je gotovo èetrdeset godina. Tijekom zadnje godine slu bovanja. Pa èak i ako je Anna Glassl uspjela. (Za to bi sad trebalo ulo iti suvi e velik n apor. ipak je bila di jete dobrostojeæeg seljaka. I obitelj se p ovukla duboko na selo. Linz je bio jedno od glavnih sredi ta pod paskom Financijske policije. Franziska. izvukao neke dugo èuvane krune. povratiti polovicu svojeg velikog miraza. Jo i gore. Ma k vragu sve! Rodio se kao seljak. Moglo bi se reæi kako su prve dvije u bra k donijele osjetna sredstva. nakon posljednje bi mu titule. No. KNJIGA ESTA Gazdinstvo I. Ponekad bi. Vi e nije u ivao u zatomljenoj srd bi mladih slu benika. Imao je dovoljno novca. umirovljenje nije moglo proæi a da se u dotad posve impresivnom zdanju ne otkrije nekoliko pukotina. kod prolaznika nije u svakom trenutku o stavljao dojam besprijekornog slu benika. Klarin otac. Mislim tu na Aloisov ego. dok Alois ne zavr i svoju slu bu u Linzu. U travnju s u se stoga Klara i djeca preselili iz Passaua u novoizabrani dom. Sitne. mo e i skonèati kao imuæni tip koji se vrat io zemlji. Najbli a je kola bila tek u susjednom zaselku. Alois se jako dobro razumio u novac. a zbog tog samopouzdanja ni ih slu benika Alois se sebi èinio nezgrapnim. To je uvijek slu ao od Johanna Nepomuka . Novac je uvijek proizvodio odraz naèina na koji je steèen. kad proðe ljeto. iako se s tim nije mogla mjeriti. Imao bi i mirovinu i u teðevinu . Da. S duge strane. A poèelo mu se èiniti kako svi njegovi suradnici. Uz to je dr ao i glavnic u i kamate na dobar dio miraza triju ena.ona i Klara svakako su bili sparni. B io je glavni grad najva nije pokrajine. Gornje Austrije.) A nije bio ni toèan i io Norman Mailer kao nekoæ.

U meðuvremenu. Nije je elio svake veèeri gledati u dnevn oj sobi. Njemu se vi e sviðalo pèelarstvo. U tome se snalazio. ali se mo da ba neæe proslavit i urodom. Zemlja æe se odmoriti. ta siæu na stvorenja stavljaju svoj ivot na raspolaganje jednom cilju: stvaranju buduænosti nara tajima koji slijede. bol je nego da doðe ivjeti s njima kao spremaèica. mu karcu seljaèkih kor ijena va an kao to je slonu va na surla. dr ati pr edavanje poput kakvog sveuèili nog struènjaka! Tako je tih zadnjih tjedana prije umirovljenja. "Bog". A to je bilo i gazdinstvo koje æe m oæi voditi sam. zemlja neæe umrijeti. pa bi to poèeo nep restano ponavljati. o rasi i kesteni. kao i krmaèa prvakinja. svakog bi na jamnog radnika otjerala svojom o trom jezièinom. Starcu je bilo dovoljno da popije tek jedno piæe. svojevrsni peti ud. otprilike kad se rodio Adolf. Zemlje nije nestalo. urjakinji nije bio posve nesklon. Alois sve vi e prièao o i rim konceptima pèelarstva. "Prava ena . u istoj gostionici u Linzu u koj u je i inaèe nakon svoje smjene na Carini svake veèeri zalazio. no. Kakvo je to samo postignuæe za neobrazovanog seljaka iz Waldviertela. Kako nimalo nije elio da ga smatraju èovjekom zagledanim u pro lost. dok se Klaru sna no dojmilo. To mu je na vi e naèina ispalo uzbudljivije od djetetovog roðenja. Dogodilo se obrnuto.a je ena polje". Namjeravao je podiæi ko nice. izjavila bi. "Klara je spremna poljubiti svaki kri na koji naleti." Alois joj je zbog toga mogao skinuti kapu. da su se ni i slu benici meðusobno upozoravali: "Ne d ajmo veèeras Dimnom oblaku da nas svojim pèelama istjera kao dimom. u vjeravao bi ih. Pet godina ranije. A pa. ("Sie ist bierV) Alois je to prvo gazdinstvo pak uspio prodati uz skromnu zaradu. Isto tako. veæ tad je razmi ljao da se onamo mo e poslije povuæi u mirovinu. U njega uopæe nije imala povjerenja. Ba io bi se proizvodnjom meda za tr i te. Imanje se nalazilo blizu Spitala. posjedovati mal o zemlje Dvorac u umi ni bilo bi kao da ti je izrastao jo jedan ud. pa kupnji imanj a u Hafeldu nije pri ao s negativnim primislima. ali njegovog vlasni tva jest. 112. U staji su bili sjenik. zgodno æe poslu iti da se zbrine njegova urjakinja. On æe uzgajati pèele. èak ako u sada njim planovima nije za sebe predvi dio te ak rad na zemlji. gospodo. veæ se. s tom kupolom na leðima. Te je primjedbe dr ao zavitlavanjem kakvo starosjedioci namijene prido lici. "Nije poput moje ene". Na kraju se odluèila vratiti ocu i ma jci . Za razliku od prv o troje Klarine djece. Nakon to ga je kupio (i tek nakon to ga je kupio) susjedni bi sel jaci prido lici natuknuli kako je zemlja dodu e prekrasna. Norman Mailer I doista. s lijepim pogledom na planine Salzkammerguta. Uz to su tu bile i voæke.koja se takoðer zvala Johanna. njemu to nije va no. tjerajuæi mlaðe suradnike. Johanna se nimalo nije bojala Boga. Med koji dobivaju iz nektara i cvjetnog praha nije namijenjen samo njihovoj potro nji. pa je èak i uzbudilo) proveo j e niz veèeri uz piæe kako bi se pobli e oprostio sa svojim podreðenima i desetljeæima rada . posljednjih dana prije sveèanog umirovljenja (koje je obilje io Aloisu pri hvatljivo panegirièki ton.pravu æe enu naæi na polju. Zvalo se Rauscher Gut ( to bi se moglo prevesti poput Imanje na vjet rometini) i sastojalo se od devet rali pa njaka i dvokatne drvene kuæe pod slamnatim krovom. doista pomalo smatrao i pravim mislio cem." U toj se izreci Alois mogao pronaæi. Johanna je bila Aloisova ljuba vnica one nezaboravne prigode. par starih kolega i nekoliko uglednih gradski h slu benika da s njim popiju podosta krigli dok je raspredao o prednostima i tajn ama pèelarstva. dva konja i krava. Jadna grbavica! Kako bilo. Prisjetimo se. Prije ili kasnije. "nije trebao pobiti tolik o èlanova obitelji Poelzl. veæ je bio kupio jedno gazdinstvo . rado je govorio u gostionici." Kako bilo. Dobar bi med mogao postati jo i najunosniji urod. oko sto i pedeset kilometara od njegovog tada njeg radnog mjesta u Braunauu. kad je ta tema bila posrijedi. To bi mu bila etva. Po tuj polje. Svijet pèela je èudesan. Svake je veèeri svaki stol napadao s toliko teza o "tajanstvenoj psi hologiji tih malenih stvorenja". Johanna nije dobro vodila gazdinstvo. Johanna Poelzl." A Alois se. Èinilo se savr enim. usredotoèio se n a sada njost. izvijestio bi svoje kohorte u piæu: "Uz rijetke iznimke. proizvodi .

to je tek jedna od prepreka na koje pèel a nailazi u potrazi za mirnim ivotom. Odbit æe èak i tako m oæne napadaèe kao to su ose i paukovi ili pak termiti." "A ne. moglo bi biti pametno baviti se time. Na Aloisovo zanimanje za takve stvari nisam se bio pripravio. Nikad ne presta u mahati krilcima. Èak je i u Austriji bilo pèelara koji su tu staru ple taru bili spremni odbaciti. Jeste li to znali? Spremne su na boj po cijenu vlastitog ivota. pèelar je stanovnike ko nice morao omamiti dimom. No. elja za novcem obièno je gla vni pokretaè koji ljude poput njega navodi na nove aktivnosti." Ni jedan ni i slu benik nije elio ulaziti u raspravu. O tome je govorio njegov èlanak. novi se izum. "one krupnije. No Alois se. Nije to vi e bio èovje k kojeg sam poznavao. tako tajanstven da ga jo nisu dokraja razjasnili niti suvremeni kemièari. eli doæi do besplatnog obroka meda. a te su stare pletare bile pun e nedostataka." 2. tvrdio je. Neke od njih. turobnog raspolo enja. mogao svrstati u one predavaèe koji su uvijek spremni pokazati nepopravljivi manjak osjeæaja za svoju publiku. pravog pèelinjeg velegrada. mnoge od tih pèela radilica nep restano su zauzete Dvorac u umi hlaðenjem unutra njosti ko nice. neke bi pèe le ostale dovoljno aktivne da skupljaèa meda ubodu. to je postupak. Aloisov je zanos bio suvi e iskren. To mi je mutilo razumijevanje. To nije bio ivahan pivski r azgovor. vid ite. Mnoge ih èak pritom potpuno istro e. I velim vam. Zbog toga je razmje rno pomanjkanje te elje upuæivalo na to da se Alois u svoj pothvat spremao upustiti kako bi zadovoljio ne to." Njegovo je dru tvo klimalo glavom. rekao bih. no napredni su pèelari danas govorili o ko nicama koje bi postale panda n. Dopustite da ustvrdim kako su pèele jedno od èuda svemira. No. Zvale su se ple-tare. koji su mu i objavili. No. (Ako se ne bi suzdr ali. o kojem se na iroko raspravljalo. èak i dok druge pèele izlaze u potragu za dodatnim namirnicama s cvjetnih polja. Cijelo ljeto. mogao bi nastaviti jo cijeli sat.i kako bi hranio njihovu larvu. a pèelarstvo je nosilo i rizik. varate. razvio u Engleskoj i Americi. to je pravo èudo vidjeti. uskoro æe biti za starjele. Alois je stekao takvu razinu knji kog znanja o toj temi. ako je prevruæe. S d ruge strane. to u njemu jo nisam razabrao. pa to su samo kukci. svejedno me progonila neugodna sumnja. Da bi pokupio med. Praktiènu sam stranu shvaæao. Bio je to grub i neprecizan proces. Skupl jaju cvjetni prah u èaske na svojim no icama i potom. s du nim po tovanjem. n . Razmislite samo. Alois. Nakon èega mogu samo umrijeti. slu e vrednijim ciljevima od prosjeènog ljudskog tupana. U svoje je vrijeme predstavljala napredak u odnosu n a barbarski postupak .da se pèele istjeruje iz ru pe u drvetu. dragi moj gospodine! Vi se. Usprkos dimu. stvaraju dru tvo koje nalikuje na em. U te kom radu rtvuju ivot kako bi stvarale propuh koji hladi ko nicu. "Ta je larva smje tena u najsi tnijim moguæim esterokutnim æelijama. ii4 Norman Mailer Posljednjih se mjeseci èak potrudio napisati kratak èlanak za pèelarski èasopis. Uopæe ga nije brinula dobit. postanu stra ari koji paze na ulaze u ko nicu. Da.ra iren tijekom Srednjeg vijeka . "Neke pèele ". Za to? Jer larva ne mo e pre ivjeti. gos podo. tih posljednjih veèeri.) Na odgovor se odva io jedan od starijih gradskih slu benik a. poput pogibelji od prilièno brojnih uboda. Tisuæe krilaca ma u poput lepeza. primijetio je sad. zdepasti. Ima tu puno vi e nego to bi èovjek mislio. da je mog ao kritièki ocijeniti nove naèine uzgoja. o tprilike velièine i oblika trbu astog ljudskog torza. na propast osuðeni predmeti. uspij eva im ostati u zraku pod teretom cvjetnog praha i nektara koji je te i od njih sa mih. umjesto da se istro eno srce ug ro ava oranjem. Slamnate ko nice. rebrasti. ali u kojem se sigurno mnogo te e radi. barem je tako tvrdio èlanak. dok lete natrag u ko nicu. jer se proizvod mogao lako proda vati. Nakon to je nekoliko puta znakovito potegnuo dim iz svoje lule. no u brzo mi je na um pao vjerojatniji razlog. Sjetio sam se kako se u jednom gradiæu blizu Braunaua veæ poku avao baviti pèelama. Kako to èine? Svojom neumornom aktivno æu. Nakon toga bi pèele gotovo pale u komu. sav vam svijet kukaca. Novi stambeni prostor. Poneka d se pletaru moralo razderati da bi se do lo do proizvoda. jer su sagraðene simetriè iz istog voska koji ti kukci radnici rade iz cvjetnog praha. kazao je: "Daj ." Klimnuo je glavom.

Ateisti poput njega. kako bismo djeèaka mogli oblikovati. On je posjedovao istinski med . I to krajnje uredno! Kako se u tu komodu mo e ulo iti vi e ladica. Ponekad ih dr i iznimna privr enost nekom prirodnom fenomenu. Nije li Alois enama dao mnogo. Ja sam se prilièno zabrinuo. cvijet bi pèelinjem n6 Norman Mailer jeziku predao svoj nektar. nalik su pobo nim djevicama koje se boje isku enja svetog rdnih nagona. posebno kod ena koje su ga eljele zavarati. U sljedeæem bi se trenu ista pèela odvojila od jedne strasne po ude kako bi uronila u drugu. ali im to nije uspijevalo. Na njega se u èvrsto ukorijenjenim navikama. jedne sam mu noæi u ao u um. Na to smo se mogli osloniti . 3Alois nam nikad nije bio klijent. popunio bi se okomito ulo enim vo tanim ladicama. Na slièan naèin i ateisti vjeru supstituiraju kroz poganstvo. Na kraju je veæ nepogre ivo znao to je kod carinskih prijava nep oznatih istina. Bio je. Te ko da æe tak av lik èuvati kan deli. slu enj e drugima. to znaèi. Pod plodnom toplinom sunca. ali je dosta ostavio i sebi . priroðenoj okrutnosti (sirovost da i ne spominjem) moglo t ako osloniti. Zakljuèio sam ka ko Alois tra i naèin da se pribli i Dummkopfu.mudro st. a to ne. koja je svojedobno dobro zakraèunao. bude li potrebno. A to je i bio smisao cijelog èlanka . a Alois mlaði i Angela æe pomagati. No. Time sam uisti nu uspio steæi bolji uvid. I Adi takoðer. bilo koji krasan cvijet iste vrste koji ju je na povjetarcu pozivao. To me opomenulo na oprez. Alois se odluèio u prvi plan staviti moguænost novèanog dobitka. ja nisam. To bi nam donijelo gubitke . A ne smijem si dopustiti da takvo to zan emarim. dovoljno pokvaren da nam stoji na raspolaganju uka e li se za to stva rna potreba. Pretpostavljali smo kako æe nam u tom sluèaju biti otvoren. Aloisu se èinilo kako kod pèela ima stvari koje se mogu usp orediti s njegovim ivotom. siæu na stvorenja koja je mogao razumjeti. to je bio skup potez.no. zla djeca mogu potjecati od majki prepunih ljubavi. Kad sam se veæ prilièno zabrinuo. produktivnom doprinosu. ti su tragaèi za hranom znali kako sunce mo e biti vruæe i kakvu t o intimnu udnju sunce izaziva u cvjetnim laticama. Alois se nije spremao otvoriti vrata u svoj mistièni dio. no stalno je zami lja o pèelu na ulazu u kaverne cvijeta. dok bi po drugom cvijetu posip alo pelud koji je pokupilo na prvom.i opet. eluca punog nektara. kazao joj je. Kako bi to Bog dopustio? Uobièajena alopojka. jer nam nije bio klijent. Radi èega? Sto bi titili? Klari smo se. da se. prosjeèan Dvorac u umi èovjek. tehnologijom . Nju je èinilo znanje to spremaju drugi. dok bi dlaèice na pèelinjim no icama prekrio cvjetni prah. Svakog toplog dana. u dana nje vrijeme.koju obièno dr e najboljim moguæim rj e enjem za probleme ljudskog roda. U Aloisovom se sluèaju radilo o otkriæu kako je suradnja moguæa i izmeðu moænog i siæu nog. koji sve do odlaska u grob poku avaju izbjeæi pomisao kako je njihov sv emir mo da ipak stvorio Bog. za na a mjerila. Dobro æe se zaraditi jednim èistim poslom.e veæi od drvene komode koju mo ete postaviti na klupu. pak. njega i pèela. ako sam mu htio shvatiti motive. Alois nam je bio od izravne koristi. Naporan rad i zadovoljena elja! Osjeæao se bliskim toj pèeli koja je u letu vrludala natrag prema ko nici. da bi taj pothvat objasnio Klari. prosjeènim je ljudima takva pomisao odbojna. jer je bio pametniji od njih. ali i nu an. Adolfova mr nja prema ocu mogla pojaèati ili oslabiti. U pitanje dovodi njihovu vjeru u D ummkopfa.uistinu vizionarski . a st vorenje bi tad spremno stalo skupljati jo nektara.jer. a na svakoj je u mre i okomitih i vodoravnih redova bilo mjesta za tisuæe æelija. Ako mu je Klara povjerovala. Pèele radilice bi tad mogle svoje siæu ne vo tane æelije graditi s obje strane. ili. hipetrofirana mu se ljubav prema pèelama vi e nije uklapala u karakter.a osl onac nam je bio Alois. Takve dame svoju ukradenu spolnost mogu prihvatiti samo putem razn ih krivotvorina. s te kim vreæam a peluda na sebi. za to? Izravno je nismo trebali . Naravn o. odluèili ne pribli av ti. ka o to sam veæ primijetio.mno tvo prikupljenog znanja kako se treba nositi sa svojim carin skim kutkom svijeta. Aloisu su pèele u potrazi za n ovim cvjetnim poljima postale bliska. Uvjerio ju je kako je novi projekt prije svega praktièan. koje to sve tajne sa sobom nose obièni i . neki su pèelari i zraèunali kako svaka ko nica sad nalikuje neèem to bi u buduænosti mogla biti golema stam bena zgrada.

Naravno da mu je sunèeva srd ba bila poznata. Rekao bih kako ju je od tog trena poèela voljeti kao pravu kæi.car i on . A ona je Aloisu veæ bila poznata . no dan je bio topao i Alois je. u pratnji Angele. Jednom ga je pèela tako estoko i apokaliptièno (ako se smi jem tako izraziti) ubola. kako bi èuvao stoljetnu slavu iznimne Habsbur ke Monarhije. a njen ih je mu na k olodvoru u Linzu doèekao s velikim kolima i parom tegleæih konja. uspjela se preseliti u Linz. a pèele su bile sunèevi zastupnici. tajne slatke poput meda. Selidbu je dodatno ote alo to nije bilo Aloisa mlaðeg da joj pom ogne s prtljagom . svu tu sitnu robu koju su putnici nast ojali ukrasti i zadr ati za sebe. torbe. Angela joj je. sanduke i zamotuljke. Klara je to dobro znala i bila je dirnuta. 4Iste travanjske noæi koju su po prvi put proveli u kuæi u Hafeldu. na to je bio sprema n i on. jako dobri. No. a tebi sam pot rebna na imanju.trgovaèki putnici. Neki su u Linzu. kruhom . tovi e. Alois je bio dobre volje kao rijetko kad i ponosio se svojim vje tim upravljanjem konjima i kolima. kazala je. Dotad je s djecom bila u Passauu. U st vari. Prethodni je vlasnik . Alois. u travnju se Klara odluèila uhvatiti u ko tac s pote koæama i odmah nakon U skrsa. isto dostojanstveno d r anje. nadoknadit æu dogodine. zabavljao djecu pjevajuæi pjesmu n8 Norman Mailer za pjesmom . poput Franje Josipa. Adolfa.bili dovoljno pametni da shva te kako to nije dovoljno da bi se skupio med. Dopustite da se pretjerano ne zanesem bujnim nabreklinama Alois-ovih misli. uglavnom se radilo o budalama. Mu karac malo meda mora ostaviti i sebi.isti zalisci." A bila je u pravu. ostali okirani pojavom g lasina o glumici. Pro lo je dosta godina o tkako se popeo na koèija evo mjesto. On je cara shvaæao . niti su svi uopæe bili dobri ljudi. Tra ila je da ne dovr i razred.glas mu je bio sna an. Na mnoga je kolovoska popodneva radio. Klara je ponovno zatrudnjela. pa joj je Klara sa svoje strane pos tala vi e od dobre maæehe. a Klara bi se. pa su sobe ubrzo bile tople. fraulein Katharini Schratt. rano su se ukrcali na vlak u Passauu. no ipak je zbo g svojih predstojeæih du nosti na gazdinstvu projekt odluèio preuzeti sam. krajem lipnja. no vi e joj je bilo stalo do Klare. zakopèan u svojoj odori. A njegova je uloga bila te tajne razotkriti. pèela se malo i bojao.kakav je bio i obièaj . Edmund je pobolijevao i bila je z ima. no najbolji od njih jesu. bila od velike pomoæi. veæ a se pridru i i pomogne Klari. puno vi e. Kao to znamo. Alois im se za stalno ne bi mogao pridru iti sve do umirovljenja. pa je umalo anga irao pravog koèija a. Takva moæ izaDvorac u umi 117 zivanja boli! U tako malog stvorenja! Zakljuèio je kako to nije mogao biti samo pèel inji ubod. "Nije kola tako va na". bili dobri. znao je. Pa kako je to moguæe? Carica je bila tako lijepa . No Aloisu to nije bilo okantno. Bio je u stanju naporno raditi. kad bi znala rijeèi. Voljela j e ona kolu. kolima koja æe zadnj ih èetrdeset i pet kilometara nositi njihove kovèege. Takva bol sigurno izra ava i sunèevu srd bu. A opet su njih dvojica . Taj je dio putovanja trajao od podneva do mraka.carica Elizabeta.svaki kamin napunio cjepanicama i o grjevom za potpalu. meðutim. na najtopliji i najproduktivniji ljetni dan. da nikad nije zaboravio kakav mu je napad vrtoglavice izazvala. Edmunda i s njihovom cijelom imovinom. Vijest i su se irile poput naftne mrlje. " to izgubim. Kad je bilo potrebno. koju je Franjo Josip uzeo za ljuba vnicu. ali pomalo nje nim sopranom. na sveopæe iznenaðenje. Alois je u svom liku vidio sliènosti s Franjom Josipom . elim biti tamo s tobom. kad jednom s obitelji poène ivjeti na gazdinstvu. Jesu li te spoznaje bile posljedica pribli avanja mirovine? Strepio sam od promjen a koje neæu moæi predvidjeti. Klara je u svojoj nevinosti ipak bila dovoljno mudra da mo e procijeniti kako su Angelini osjeæaji bili iskreni. priznao bi on to. pridru ila svo jim zvonkim. Kakve ih god te koæe èekale. S teglom juhe od rajèice. poput pèele.morao je ostati u Passauu i stanovati kod susjeda dok ne zavr i kola. èovjek mora ne to ostaviti i sebi. Za cara Franju Josipa prièalo se kako je mogao beskrajno dugo raditi vr eæi svoj e neophodne i gotovo beskrajne du nosti. Medu njima nisu svi bili veliki. ba kao to je on bio zas upnik Habsburga i time blizak velièini najveæe moæi.

sna ne. imali su dovoljno za jelo. Ti si jako veliki striko. to znaèi kako si je predoèio prizor u kojem uz njih radi na polju.za svoje je godine raspolagao zavidnom moæi. kazala je. prije nego unajmljena kola vrati u Linz.a uz to i mnogo vi e prema svom gazdinstvu. A u stvari je. nikako to ne smije naglas! Zar je noæ ba tako prazna? Tko zna to bi èovjeka u nj oj moglo slu ati? Ujutro je Klara osjetila Aloisovu nestrpljivost da raspakira stvari. Adi i Edmund stisnuli su se uz oca. Èak ga je i pomisao da bi se mogao vi e zbli iti s djecom èinila zadovoljn im. ba kad se poèeo pitati. Lovaèki pas je isti èas napeo uzicu. razmi ljao o ljetnim pèelama koje pretra uju livadu. Onda ga je. "Nos ti je od sunca jako pocrvenio. Kakvim me smatra ." "Ach. Dovoljno se uzbudio da je uzme uz krevet. Svih devet jutara od kraja pa do poèetka . buduæi da mu je nova spavaæa soba bila nepoznata. "Mislim da æe ovo biti mjesto za nas. Potom je. mogao je osjetiti zemlju gazdinstva. a krmaèa je svojim vonjom gotovo nadjaèala sve ostalo. Kad ih j e posljednji put vidio. Alois je potom Adiju i Edmundu kazao neka se vrate u kuæu i pomognu majci. da on mo e povesti djec u na razgledavanje staje. No. kad se vratio u krevet. no on je svojom zemljom elio proæi sam. "Odakle bi ti znal a koliko je velik jedan zdravi striko?" upitao je. ivoti je su bile goleme. nahraniti svinju. odmah raspolo eno obraæati noænom zraku. I to tako dobro. kazala je. kao Klara. Alois je veæ prve noæi po elio uæi u posjed objekta. rekla je. ali mogu pretpostaviti. U krevet su oti li sretni. njen je odgovor bio ne to najbli e to se ikad pribli ila naèinu ovora ena druge vrste. mala moja neæakinjo?" Nije mu se èesto bila spremna tako izravno obratiti. mogu ja puno stvari napraviti. a velike su grane stvarno djelovale cjelovito . dok su jo obo je stajali." "Nikad te nisam smatrala prostodu nim"." To mu nije moglo promaknuti. Danas.i jetrenom kobasicom. dok se Klara hihotala. imanje ranije jedva i pregledao. rekla je. to nisam nikada mislila." "Mo da". Bio je neobièno zadov oljan s moæi koju ima u preponama. obgrlila. Stoga je jo jedanput pregledao u kakvom su stanju voæke i orasi. Bio je to prekrasan komad zemlje. suoèeni sa ivotinjsko m imanentno æu dva konja. Èak je i Klaru dr ao u zagrljaju. a kad se probudio na zov svog mjehura. "Ne. prije svega i vlastitoj spoDvorac u umi 119 sobnosti . zamalo je prevrnuo noænu posudu.p rema sebi. a onda ponovno i na krevetu. odgovorio je. krave i nagraðene krmaèe. Klara je morala pomusti kravu. Preuzela je stoga veæi dio najpreèih zadaæa. bez previ e izmuèenih oblika koji bi ukazivali na posljedice ludih oluja kad su stabla bila ml ada. umje sto da zaspi. Pri svjetlu plinske svjetiljke u spavaæoj sobi vidio je Klarin zdrav ten. "zato to me i dalje zove ujakom." "Ti ina!" zare ao je. Bilo mu je dovoljno to je cijena bila razumna. "Sretna sam". elio je izaæi i hodati po zemlji. Potom je osjetio ne to ljuba vi i prema njoj . i dalje me zove ujakom. Nisam tako prostodu an kakvim me smatra ." "Pa. Kao nikad prije. "jer si takav veliki. mo e mi to slobodno reæi. Kola i konji. a ja sam ti i dal je. rekla je. Bila je to samo ala. "Ne znam. koji su bili uraèunati u cijenu. na tlu je bilo dosta snijega. I sve to te veèeri. a kad joj to i rekao. to? Ujak Alois? Misli reæi stari ujo Alois?" "Ne". Veæ smo skoro deset godina u braku. "jako smo ponosni na tebe. Sve si napravio. glavinjao uokolo. no te je noæi. Ili b arem. nimalo blijed. "I ti isto. to mu je rijetko bila navada. z dravi striko." Da. "Mo da te jo zovem ujakom"." Zbog toga je zatrudnjela. no drveæe se doimalo zdravim . napola odjeveni. kazala: "Pitam se za to mi nikad ne ka e da me voli . prilièno ravne. koja je naposlje tku bila i posve iznimna. zna . to mu je sad postalo jasno. on a se nasmijala od iskrene radosti." "Jesi. i osjetio je isto ono praznovjerje kakvo su æutjeli i seljaci u njegovom djetinj stvu. posebno. Èovjek se ne smije tako. a kuæa imala 120 . Bio je pun ljubavi . Morao je donijeti v i e odluka. "Ne budi guska! Ne smiju se davati takva luckasta proroèanstva. ujaèe". oèetkati konje i pob rinuti se oko koko injca. U mraku je. Alois æe sljedeæi dan provesti s obitelji." Na njegovo zaprepa tenje.

U redu. koja je od osme godine ruke mazala hladnom kremom . Zna li uopæe to radi? To je bila misao koju je morao zgurati negdje otraga.da jo neæe moæi uzga jati svoje pèele.Norman Mailer lijep pogled. ostat æe mu devet mjeseci za pripremu. za stalno.sad je. a to ne traje dalje od rujna. pod pretp ostavkom da se ni ta ne dogodi pri porodu. "tako bi htio moj otac. Vjeèito je timarila konje i prala kravu. pa bi se. Voðenje imanja je veæ bilo ne to drugo. bilo je koliko je bilo. Godinama je k ontrolirao vlastite osjeæaje. Navikao se ivj ti gledajuæi pred sobom ljudska lica. devet jutara. Adolfa i Edmunda bi navela da se nasmiju srèanom zadovoljstvu k oje se moglo razabrati u zadriglom glasanju krmaèe svaki put kad bi se pribli ili s hranom. 5Do prvog srpnja. Hodajuæi livadama i penjuæi se na jedino brda ce svog novog doma. Do sijeènja. otkrio je kako zemlje ima manje nego se sjeæao. no ipak je vukao vjedro s drugim gnojem. Da. Alois mladi je poèetkom srpnja stigao na gazdinstvo . i doi mala se sretnom u svojem smrdljivom kocu. Da li a jo jedno jutro namijeni pèelama? Mo e li veæ ove godine saditi? To æe pitanje trebati r ije iti. nije li ona bila i s Hansom. Alois je bio ponosan kako mu se sin brzo na a o u sedlu. a dnevno je viðao vi e novih lica nego veæina ljud i." Èak joj je za ruko m po lo nagovoriti Adija da preuzme dio posla. kad bi htio. a taj nadzor sad nije bio spreman popustiti. da. postala sasvim pristojna pomagaèica. Do sljedeæe zi me. Cijelo se vrijeme osjeæao razoèaranim. primjerice. Naravno. kad bi g od jedna od njih rekla da je trudna. potkraj lipnja. kako je izjavila Klari. Gerhardtom i Hermannom ili pak Wolf om? S rijetkim iznimkama (poput Fanni). mogao bi dodati nekoliko za koje s e ba nije znalo zasigurno .nije si mogao priu titi da gubi dane putuj uæi iz Linza i natrag. mo da mogli upustiti u kakvo ka sno oranje. Fino i uredno. Za to? Jer. Rosig (Roza) je bila velika svinja. Stoga mora prièekati. zakljuèio je Alois. nosa od u asa pod ignutog do neba. u lipnju. Isprva ga nitko nije mogao nadma iti u radu. no Angela bi je mirno otrpjela. to æe biti osmero ive ili mrtve djece stvo rene zahvaljujuæi Aloisu. i njegova je djevojèica b ila prava prvakinja. S druge strane. Sigurno mu se jako urilo .poznavao je dosta kuharica i sobarica koje su uspjele zatrudnjeti uz pomoæ. Glavni æe dio projekta morati prièekati. jedan oveæi paradni prostor. ili je samo gugutao stare zvuène gvalje. Angela je Rosig htjela pripremiti za novu lokalnu izlo bu. Ne mo e poèeti prije kraja lipnja. jedva èeka da je se razmazi . no sad su to bile stalo iste face. èak i kad toj krupnoj gospodi nova kupka n ije bila potrebna. Tu u Hafeldu. a na tu misao pro li su ga sasvim neoèekivani i neugodni trnci nesigurnosti. tri ili èetiri jutra æe poslu iti za pristojno krumpiri te. I da. pazila je da ga baci na odvojenu hrpu.mala varo anka. Po to mu je zavr ila kolska godina. koje æe se dati obraðivati. Mora biti prisutan na samom poèe tku. Angelinim radom je bio zadovoljan. èak i za jednu svinju prvakinju. s ru ièastom rozetom pribodenom iznad njeg a. Na srpanjskoj vruæini. Potom bi je djeèak slijedio. mije anog mu kog roditeljstva. Do voljno je bilo dati im pristojan dar. od Klare. te si ene nisu mogle priu titi raspravu. Uz to. Odmah se sjajno sna ao s konjima. Med se poèinje skupljati u travnju. no. na ao se pred nalièjem takvih postignuæa. petogodi njim pastuhom. ne tog ljeta. Za sedam mjeseci.ponovno . on bi se slo io kako bi mogao biti otac. poèetka srpnja. pos ebno s Ulanom. Mladiæ je uvijek bio spreman na u itak kratkog galopa kojim se Ulan brzo . Za dvanaest ogodi njakinju. kad im za vratom vi e neæe visjeti sav sada nji novi posao. no do tad æe im se vratiti Alo is mlaði. na Klari se trudnoæa veæ mogla vidjeti. nazovimo to tako. Morao je priznati . kupnja ga je uznemirila vi e nego je oèekivao. Angela se èak potrudila odvojeno èuvati gnoj stajskih ivotinja. Edmund smislio neku novu frazu. bit æe tu jo jedno dijete. po sve nani e do Edmunda. u toj sel jaèkoj kuæi na brijegu. nagradom osvojenom u ljeto godinu prije nego to su kupili imanje. kojem je bilo esnaest m jeseci i veæ je poèinjao govoriti. za svakog je obroka Dvorac u umi 121 morao gledati pet lica. ako se raèun a najkasnije od dana kad æe se ovamo vratiti. iznenaðujuæe. jer æe mu zavr iti kolska godina. Nije bio navikao razmi ljati o pitanjima pop ut. s druge strane. Svaki put kad ga je skupljala. je li. Znala je da æe vjerojatno napraviti s cenu.

priznao si je Alois. Ispod sve te o trine. Kanale za navodnjavanje moglo se iskopati tek do neko liko palaca. naposljetku. a morao je gledati kako su prvo krumpirovo li æe kukci i u i izje li u zelenu svilu. jo tamo u doba kad se tako silno divio pristalim mladiæima. Djeèak je bio tako privlaèan. Ti bi se plitki rovovi brzo ispunili muljem. rekao je ocu. Satima su nosili vjedro za vjedrom vo de. eto. no to je bio samo poèetak. Nemiran. Sto je stvarno bio glup san. Alois je oklijevao uzjahati ga. Sto je. punom mrkalja. Deèku je glava trebala odzvanjati od vra ki vruæe æu ke. T voja je majka na kraju izgubila pamet. bi Alois mladi mogao pomisliti kako ga se otac mo da boji. kad bi tako odluèio. mogao je biti dra estan poput Fanni. ali. . A ti si lijen. Ubrzo je i navodnjavan je postalo trajan problem. Aloisu su se vratile ru ne. u èizmama kakve im je Alois nekoæ izraðivao. Sve æe ih morati ponoviti. "Ne vraæam se". Alois je njegovu ulogu prebacio na Angelu. U tom su razdoblju zaorali deset palaca u dubi nu odabrana tri jutra. samo je naporno radio. kad bi ga sin tra io da ga pusti na koji sat. Nije pro lo mnogo vremena. A onda je taj zanos iznenada prestao. to kao otac nije bio Dvorac u umi dovoljno èvrst. no nije reka o ni rijeèi. Te je veèeri Alois svom sinu pred svima dao jezikove juhe. ali je barem svojedobno naporno radila. Graubartom. lopatom bi se presjeklo korijenje krumpira. Ako bi se i lo dublje. Za te kog je èovjeka to bio stvarno dug put do tla. bila pogre ka. Jednog je od tih popodneva Alois mladi nestao. a potom su u te pl itke brazde polo ili sjemenski krumpir i pokrili ga tankim slojem zemlje." Da. pos lije je zakljuèio. zlim osmijehom koji se te ko mogao ne zamijetiti . i poput svoje majke. Nimalo nije bio nalik malom Ado lfu. Ali ne i njegovog oca ." Da se taj dogaðaj zbio samo godinu dana prije. tvrdoglave zemlje koja je pru ala otpor. da. ivotinja bi iskezila zube.uspinjao i spu tao s brda ca. ili siæu nom Edmundu. dok je on. mladi egrt. ionako trebalo izvesti.kad god bi se Alois p ribli io. "Uèitelji su tako glupi da im se smijemo. Puno prije zalaska sunca. Jer. sklon groznim raspolo enjima. da. Odjahao je na Ulanu. Istina je bila da je Aloisa mlaðeg obo avao. "Ti si". djeèak je ta dva tjedna po glavi sigurno vrtio lo e vijesti iz kole.poput onih koji su se etali najboljim beèkim ulicama. da. od Aloisa bi tra io dopu tenje da Ulana izvede na jahanje. Tako zgodan mladiæ. no djeèak je sa d imao divlji pogled pred kojim je Alois ustuknuo. imao je meko srce. Da. Svaki se dan moralo dodatno plijeviti. taj njegov stari san! Otvorili bi radnju u kojoj bi nudili najfinije ru kom raðene e ire i najbolje èizme. Alo is je pao polovicu predmeta. Sretao se s larvom listoro aca i lièinkama klisnjaka. dobio bi apokaliptiène batine od kakvih na srcu ostane o iljak. Samo to si ti puno gori. 6. No Alois mladi bi ga osedlao poput kakvog briljantnog mladog kadeta . tjedan nakon 122 Norman Mailer to su se doselili. Alois mladi dva je tjedna radio napornije nego to bi otac ikad pomislio. I nije ga udario. Èak je bio i ponosan kako se brzo sin zbli io s pastuhom.gradski momak na ljetnoj praksi. Èekao ih je napor pljeve i gnojenja. djeèa k je uistinu neprestano smanjivao svoju radnu satnicu . Alois mlaði ga je sad podsjetio na te kadete. u svakoj brazdi manje od met ra do sljedeæe. Aloisa je podsjeæao na ljepotu njenih kretnji. uz uzbuðenu vrisku Angele i Adija. pedeset godina stare uspomene. Nema se na to izgovoriti. Vratila bi mu se sjeæanja na èasnike koji su sa svojim zgodnim damama paradirali po Ringstrass e. jo sanjario kako æe sebi naæi elegantnu i ljupku mladu kitnièa rku. uzbrdo do livade. Problem je bio u tome. rekao mu je. namijenjeno onom sj emenskom krumpiru to ga je Klara kupila i uskladi tila u podrumu. Iz kole u Passauu stigle su lo e vijesti. ostavlja juæi izmeðu svakog proklijalog krumpira po jednu stopu. Ulana je. Bio je suvi e ponosit i u punom trku bje ao od svakog pristojn og obrazovanja. punom neke histeriène æudi. a veæ su tri jutra tvrde zemlje pa njaka pretvorili u krumpiri te. mo da malo. A istovremeno je bio na raspolaganju za oranje s tegleæim konjem. A konj je svog mladog jahaèa stvarno volio. " jako nalik svojoj ludoj majci. to je za djevojèicu njenog rasta bio te ak posao. i ostatak je tog radnog dan a morala nositi vodu. Zbog toga se Alois nije mogao natjerati da mu zahtjev odbije. Alois bi ga bio i is tukao.

mali Edmund zaslinjene usne. a zatim mu ostav io premalo vremena da se hodajuæi ohladi. to je jednom na godinu novac na lak naèin. Alois stariji nije mogao zaspati. Sjela je. Angela je stigla rumena od tima-renja. Angela i Adi su pokupili tanjure za pranje. "ali mogu reæi da je du nost onog koji je konja jahao. u Fischlham. rekao je Alois. Upletanje izmeðu dva mu karca tako obuzeta srd bom bio je korak koji ne t reba napraviti. dok Angele jo nije bilo. poèeo je plakati." Nastala je stanka. sprema n za veèeru. "Angela voli brisati Ula-na". Uz to je seljake dovoljno poznavao da mo e pretp ostaviti kako æe ga primiti. "Vrati se. Ali ni da im ne vjeruje. veæ je bila oboljela od problema s vimenom. Niti rijeèi. pa prestala. i orasi. ozbiljnu. rekao je ." "Jatuohl!" uzviknuo je Alois mladi.da." Kako se u prepirku ukljuèio nakon Klare. progovorio je Alois mladi. Sjedeæi pored nje. Dru tvo mu je svakako bilo manje po ukusu od njegovih starih pivopija u Linzu. "Ponovit æu" . timareæi Ulanovu vla nu ko u. a Alois mladi je ostao sjediti za stolom. rekao je Alois. Bila je trudna po esti put i Alois joj nije bio nikakav ujak. Bila je to jedna od rijetkih prigoda da je s mu em razgovar ala o tro. Alois se nije trudio da im povjeruje. a onda . poèela prièati. voænjak dobar .a poriv nije bio slab . "Kad su u pitanju konji. "I da si zaèepio do kraja objeda. sa icom u zraku. udaljenu dobrih kilometar i pol. èak i ako tebi nije. sjedni i uti. To je ponudilo rje enje." "Mo da ne znam puno o konjima". Klara ga je uzela i udaljila se od stola. kako bi seljake na .Jedne tople kolovoske veèeri Alois mlaði si je prisvojio novu. èesto zastajkujuæi. ili se izruguje. ali je stoka odlièna. ti ina ". ne u tom èas u.5 Oklijevao je hoæe li tamo zaci ili ne." "Ti ina!" viknuo je Alois. To je i oèekivao. Trebala su mu mi ljenja o kval iteti veterinara u kraju. Sad se Alois morao zapitati pokazuje li mu poslu nost." Alois mladi je ustao i oti ao od stola. nakon koje se mladiæ ipak vratio. nakon to je njen brat vraæajuæi se iz ume konja natjerao u galop. No. Morao je. "Vrati se".prekori i svog Aloisa. morao je pokazati tko je gazda. kasnije se za njega pobrinuti. Te noæi. Niti rijeèi. Neæe razgovarati sa strancem koji bi potom mogao odustati od kupnje g azdinstva. "Da."bogati idiot koji se hoæe igrati seljaka". pa naravno i nije b ilo. krmaèa prvakinja. Stoga su Aloisu otkrili samo dobre vijesti: zemlja je dobra . ponovila je ona. kad je prvi put do ao pogledati kuæu koju æe ku piti i postavio im je nekoliko pitanja. Adija je tako preplavilo uzbuðenje i i èekivanje da se sav ukrutio. Onda se podigao Alois i iza ao iz sobe. to je iskoristio kao proraèunati uvod. Pretpostavio je da ne mo e biti ba tako dobro kakvim se èinilo. a sljedeæeg dana je ranije zavr io s poslom . Mladiæ si je dopustio sjesti za stol. rekla je Klara. "Tra im ti inu. "Sutjet æe do kraja objeda. nij e rekla ni ta. dovoljno da se vlasnik zbog takvog govorkanja uvrijedi. Ili. govorili bi mu iza leda. zauzev i u svojoj utnji pozu. "Seljak koji s e eli pona ati poput milijuna a". a pritom izlanuti to je od njih èuo. Nisu mu pokazivali previ e povjerenja. po druge neugodnu pov lasticu. Tu je temu naèeo u gostionici u Fischlhamu. Prvi put nakon dugo vremena oti ao je u jedinu gostion icu u kraju. kao da je oèevu naredbu pretvarao u svojevrsno sebi upuæeno po tovanje. Klara nije mogla vjerovati da se netko m o e ponijeti tako sebièno. Konju je ta razlika oèita. A Klara? Jela je po lako. od straha da se ne napravi u gaæe. S objedom su zavr ili bez rijeèi. ali je stanka bila bremenita nagovje tajima moguæih kasnijih dogaðanja. Dvorac u umi 12." i24 Norman Mailer Umjesto njega. jednaka je moguænost su protnog . Unaprijed je mogao èuti to æe neki misliti. A ona je ostala u staji. Velika krava koja je svaki dan davala dobro mlijeko. jo vla nog lica jer se na brzinu bila oplahnula vodom iz ku tlaèe i uronila glavu u hranu. Ispunila ju je neposlu na elja da svog posink a ukori ponovno. U sijeènju je posjetio nekoliko susjeda. jo tijekom poslijepodneva. ti si deset stupnjeva ispod nule. rekao je njen posinak." "Ne zna ni ta o tome". "a ja ne. Gazdinstvo je elio . ivine je malo. Edmund. Taj je put razbjesnio Klaru. "Svom si sinu dopustio da takav posao ostavi Angeli? To nikako nije u redu.

Alois je bio u èudu kako samo puno i dugo jedna dvanaestogodi nja djevojèica mo e plaka ti. glupog èovjeka. Potom je poèeo govoriti o svojoj zemlji. iz dana u dan.sad nameæe mozgu. Malo si je otkinuo s kraja. u razgovoru je ispalo kako bi mu bilo pametnije da se odluèio za repu. ali je bilo ne to neèisto . n e. Mo da ga neæe vjeèito do ivljavati umirovljen om budalom. a nije bilo ni jednog dobrog. "Planirao sam zasaditi jedno jutro s njom. to je bilo ono to je zadnje tri godine s ijao prethodni vlasnik. glavobolje. Dodat nu je utjehu ponudila ugodna etnja kuæi. Gostionica je sad mirisala neugodno. koliko je mogao vidjeti. nadnièaru je ostavio da odveze krumpire na tr nicu. Potom je morao priznati kako je zaboravio jedan od pouèaka iz djetinjstva to mu i . Je li mu se to opet uznemirilo srce? Ponekad mu se èinilo kao da se taj vjerni organ . nadnièara je morao zaposliti na cijeli tjedan. kojoj je sad opet vlasnik bogata . Govorili su jako polako. Ili je to besmis lica? Djeèak je u sebi imao ne to to ga je èinilo divljijim od njega. Uginula je.takav srèani drug . Ostat æe mu mo da pola uroda koji bi se dao prodati. Kad im je rekao da je zasadio krumpire. bilo im je neugodno. Ka d je on bio mlad. Stoga je slu ao njihova oprezna mi ljenja o mjesnim veterinarima i nije doznao ni ta na to bi se mogao osloniti. Morao se suoèiti s razoèa ranjem zbog svojih tri jutara krumpira. Na sasvim neizravan naèin. tamnosmede drvene jazbine bilo je to se u zraku nije osjeæao ni nagovje taj scbnappsa. Alois èak nije bio ni siguran da se radilo o kradi. Da. ali nisu bile neprivlaène. Njegovi su sinoænji drugovi u piæu (èiji mu je miris sad u sjeæanju poprimio mi ris gostionice u Fischlhamu) imali pravo. ali ne prve godine. nego su bili zgro eni onim to se radilo zemlji. Doznao je ime ha-feldskog pèelara. A poèelo je kad se ta velika i lijepa svinja stala vladati èangrizavo. spreman na sve. vjerojatno je bio koristan koliko i Alois mladi. pokazalo se da nije uludo potro io veèer. Poljodjelstvo i rad. No. Sad su poèeli prièati o raznim sortama 126 Norman Mailer p enice." Klimnuli su glavama. trebalo saditi repu. Zemlju je tri godine ita iscrpilo. Nikad se ne smije previ e toga odjednom. Dug o je i sa zadovoljstvom mokrio uz cestu. da. jo jedan uljez koji poku ava biti seljak. Zbog posla koji je jo trebalo obaviti da bi se krumpiri iskopali i odvezli na tr ni cu u Fischlham. No. koje njemu nisu bile poznate. Najgore od svega je. to ta tuga nije bila radi njega. Nesumnjivo. Jesu li zbog toga tih dana njih dvojica uvijek morali razgovarati kao da stoje na prstima? Dvorac u umi Nadnièar je bio glup.veo na ne to iskrenosti i o drugim stvarima. Morao je sat vremena zuriti u neukra e-ne drvene zidove g ostionice. Mraène misli.kiselo mlijeko? Stari gnoj? Hrpa komposta pred v ratima? Ono to ga je najvi e zasmetalo kod te tihe. Najstariji brak. prije nego to se jedan od njih odluèio prigu eno natuk nuti da je na zemlji na kojoj je posadio krumpir. etveni mjesec. Sljedeæeg mu se jutra vratilo turobno raspolo enje zbog uroda. Na nebu je bio mjesec kasnog ljeta. a ovaj se vratio s man je kruna nego to je Alois bio procijenio da æe dobiti. Tko bi pomislio? Tlo bi sad moglo biti izmuèeno. Poèeo je osjeæati i ne to zadovoljstva potaknutog pivom. ali dovoljno sposoban da prisvoji podosta krumpira. Sve su se te krigle noæas u njemu samo talo ile. pun i naranèast. Nisu to i zrijekom potvrdili. Potom je slijedio jadan kraj krmaèe prvakinje. gradskog pijanca. A onda se to. Nije mogao odrediti koji se to vonj mije ao s pivom. bio bi dobar vojnik te vrste. pogor avalo. samo su puckali svoje lule. Bilo bi to previ e odjednom. To m u je postalo jasno kad je iskopao nekoliko ranih krumpira. Kako se jednog poslijepodneva nije dob ro osjeæao. A sad je u utrobi osj eæao novo probadanje. Sto æe od tog djeèaka ispasti? Hoæe li jo postati i zloèinac? Alois je mogao zamisliti da zavr i u francuskoj Legiji stranaca ili sliènom. Angela je bila tako uznemirena. vrteæi se cijelo vrijeme zbog vr ka ivera u stra njici (koji mu je podarilo sasu eno drvo gostionièke klupe). I to stog a to je lanjska etva bila p enica. da bi tek sad uspjele dati to koristi. Da. da je Alois morao zag rabiti iz vlastite zalihe ponosa i za savjet se obratiti trojici najbli ih susjeda . Angela je bila neutje na. a kad se sve uzme u obzir. pili svoje pivo i djelovali tu no.

ta mu pomisao nije vadila trn iz pete. ena?" htio je zaurlati. Povrh svega. dogodile su se promjene.9 7No. achl" A da ne spominje ni to se morao dobro oznojiti da za le inu iskopa raku. dok Alois jo nije bio napunio ni deset godina. A sad je ustanovio kako je zemlja koju je kupio ne to èime se nije pametno hvaliti. To je normalno. platiti labo ratorijski test koji se mo e obaviti u Linzu. Alois bi se dao u potragu za nekim probranim dijelovima . Dvorac u umi 12. kazao je Aloisu. Toliko je toga ulo eno u m aternicu. Nikad prije nije tako mudrovala. no dijagnozu jo nije elio dati. poti tenost popustila. jo je i ivotinju morao zakopati cijelu. to bi drugo kod svinje 1 bilo? Tko je ikad èuo da bi tako velika svinja oboljela od su ice? Mo da se radilo i o neèem drugom. koji su se. namame u takav poslovni sporazum ? Do listopada mu se turobno raspolo enje prilièno ustalilo.ako ga se tako uopæe moglo nazvati . Kad bi ostao sam. kako su i obeæavali. Tako se. a op et. Kakva glupost! Nije namjeravao uzga jati jo svinja. barem ne zasad. gdje mo e . Aloisa Hitlera. Ma. no ena se neko vrijeme mora osjeæati prazno. naposljetku. Sad kad je krumpir pobran i toliko napornih poslova zavr eno. èak i ako si imao nesreæu naletjeti n a neoèekivani problem. Mo da je tu prekrasno dijete. Za to bi trebalo. Samo mu je mirovina bila est puta veæa od zarade svakog nadnièara.kakve. veterinarev je sud bio konaèan. osjeæaju ene nakon poroda. poku ala mu je to objasniti. barem ne kad bi se obraæala njemu. no on joj je s koro otkinuo glavu. to mu je rekao veterinar. ali se nije usudio rezati je radi mesa. Nije ba bio u nekim novèanim pote koæama. Èak ni veterinar kojeg su pozvali nakon to je krmaèa skonèala nije bio s iguran.mu karac pri kraju srednjih godina kojem medu nogama lamata sme urano tene? Klara. povezivanje trbuha. niti s jednim di jelom te ivotinje. k vragu s tim! Pa to bi mogao is pasti neèuven tro ak. pokazali lako zaraðenim novcem koji je samo trebalo poku piti. d iuretik. Naravno. trebalo je izraèunati gubitak. ne bi ostvario nikakvu dobit. ali se uzrok uginuæa svejedno morao saznati. "Ne kockajte se. herr Hitler. kojeg su prevarili u poslu koji je ukljuèivao zemlju. ima veze unka s pl uæima? Ali 128 Norman Mailer ne.h je prenio Johann Nepomuk. Nakratko. Tri su susjeda. Èak je i Lovaèki pas postao s amo alostan psiæ. a onda jo dodao i nadnice. Kad se radi 0 poljoprivredi. koja nije prestajala tucati i jecati: "Ach. ne. komposta za tri jutra koji je kupio. I sva su trojica bili u krivu. rekla mu je.oko uzroka ni je bio ni ta sigurniji od susjeda. Naravno. toliko nade i truda. Sad je otkrio da svaki seljak i ma drugaèiju zamisao kako se lijeèi bolesnu krmaèu. "Pa to sam ja. Jednom je davno mo da i bio seljak. Bio je u na pasti. Aloisu ni ta nije moglo vi e pokvariti raspolo enje. poput tog jadnika kojeg je uzeo. Davati lijepu sumu nakon to je ivot inja uginula! Za to? Jer bi morao znati uzrok. Mogao se utje iti. A opet. Uvijek se dièio time to pouzdano zna prepoznati a ko ga netko vara. Aloisu je. gubitak krmaèe i veterinarov honora r. Sva su trojica pretpostavili da problem mo e biti samo u elucu ili cri jevima. usred osmog mjeseca trudnoæe. Kakvu bi to dobit mogao oèekivati od svojeg osred njeg uroda krumpira? Kad je zbrojio tro kove sjemenskog krumpira. Krmaèa je prestala disati. Sad je sebe mirno mogao smat rati gradskim bedakom. Sto da misli o sebi . Vjerojatno se radilo o pluæima. kad vi e nije bilo Aloisa mlaðeg." Da. ni na to se ne mo e osloniti. nema nikakvih pravila. Da. ach. prirodno je da se èovjek osjeti pomalo n esretnim. poèela je krvarit i i uginula. a sad je èovjek ponovno prazan. Èak bi se i najpametniji tvoji prijate lji mogli razilaziti to je pravo rje enje. Klara je na sebe preuzela prijedlog da ga se po alje u Spital. Zar b i se osjeæao gore da se Klara spetljala s kakvim seljakom? To nije bilo moguæe. A poto m je ustanovio kako veterinar . predlo ili sredstvo za povraæanje. kako je bilo moguæe da njega. kako je mogao oèekivati neku spomena vrijednu zaradu? Da nije bilo oraha. ali tek nakon to mu je platio! I onda Angela. naizmjence.

bilo je tu malo sumpora i nepogre ive naznake neèeg trulog .jad na. gospodu srednjih godina. a do kole je bila lijepa etnja preko bregova i livada sa sestrom. ba kao to je on bi najpametniji djeèak. Uz njih i Passau. Potom ne bi mogao doèekati sat treæeg razreda. kako bi je uvijek nazvala fraulein Werner. svaki put kad bi njih dvoje ulazil . Kad bi je god Adi zadirkivao . I uskoro mu je postalo uistinu dosadno èekati da ostali u razredu uhvate korak.a uskoro bih mogao i o tome progovoriti. pa su se oblaci mraènih p redosjeæaja mogli raziæi. Bila je navikla na kiselo mlijeko i konjsku balegu. Ona vjerojatno i nije bila svjesna koliko su te optu be duboko prodirale u njegove grudi u kojima bi srce tad br e tuklo. u dobi od est godina. Ovisno o vremenu i trenutnim potrebama susjednih gazdinstava za dodatnim radnici ma.pomagati njenom ocu. fraulein Wern er. Aloisova kola. uti. Odatle mo e vlakom otputovati do Weitre. U rujnu su Adi i Angela krenuli u kolu u Fischlhamu. pa se i on uz nju rastu io. Postojala je samo jedna pogibelj . Sat poslije. Isprva su mu crte i vibrirali pred oèima. Kand eli takav trag brzo otkriju. Osim toga. Angela u èetvrti i najvi i razre d za dvanaestogodi njake. "Meni veli da smrdim. sa svojom prigu enom prijetnjom uspostave jo goreg despotstva. odmah preko Dunava. S Angelinog se gledi ta radilo o jednostavnoj stvari. uginula Rosig! 130 Norman Mailer "Za to pa sad opet plaèe ?" pitao je Adi.sva t a vitièasta slova koja su èinila rijeèi. moglo èuti sve to se zbivalo u svim ostalim razredima. Uvod u njemaèku povi jest dobio je preko najstarijeg razreda. Smradovi joj nisu smet ali.odrasli bik koji je pasao u ograðenom pa njaku. Johannu Poelzlu. Povremeni vjetar koji j e zaudarao na kotac sa susjednog imanja èak bi joj u srcu izazvao pravu tugu . Sveo bi ju na rje ivi problem. Adi je ubrzo nauèio kako se Angeli nije pametno rugati kad se boji. u djeèakovim je mislima neprest ano izranjala poput prijeteæe ake. Adi je ubrzo bio u stanju pratiti nastavu u sva èetiri razreda. od prvog do èetvrtog razreda. koja je vozio za to anga irani koèija . Ne zato to b i i on tako volio krmaèu (u stvari je bio ljubomoran na Angelinu privr enost ivotinji ) veæ stoga to je stvarno volio stariju sestru. Ponekad se radilo o smradu iz usta. Ne plaèem zbog tebe. bila je najbistrija djevojèica u èetiri zida kole s jednom uèionicom. Da je smio. Veæinu dana. pa èak na dvadeset i pet. odvest æe èet naestogodi njaka u Linz. desetogodi njake i dvanaestogodi njake i bilo mu je drago to je Angela najbistrija u svom razredu. U pogledu fraulein Werner vidio bi odobravanje. no ubrz o se to pretvorilo u obiènu zagonetku. u koli je ponekad bilo i manje od èetrdeset djeèaka i djevojèica. ponekad bi im bro j pao i na trideset. upijao je nastavu za osmogodi nja-ke. kazala bi mu da smrdi. Njegovi su prvi kolski dani protjecali u sunèanom i blagom rujnu. jer je kola imala samo jednu uèiteljicu." To je znaèilo da joj je na pamet pala Rosig. I tako se to rije ilo. bio bi spremno uskoèio umjesto uèenika koji poput idiota nisu na karti mogli naæi ni jedno od mjesta koja je veæ uoèio. Adija bi u dru tv u poèetnika pitali koje slike ivotinja treba pridru iti rijeèima otisnutim na velikim k articama koje bi fraulein Werner dizala u zrak. u prvom razredu. U poèetku je to bilo èudesno . koja je imala velik nos i nosila naoèale. valjda bih plakati treb ao ja. Takav je vonj jedan od stalni h problema koji prate na e mu terije. Ovisno o bikovom raspolo enju. koji je sad veæ toliko ostario da mu treba p omoæ obitelji. pazeæi da ne pon avlja iste gre ke. mogli su ga zaobiæi. Ispalo je da se zamisao sviða i Aloisu mlaðem. nisu se usuðivali. no u uèionici su èetiri razreda sjedila zasebno. Uglavnom je bila dobra. gdje se mo e popeti na druga kola koja æe prolaziti kroz Spital. u dobi od est do dvanaes t godina. a medu kojima su mu pogled prv i privukli Braunau i Linz. èetvrtog. Veliku Habsbur ku Monarhiju. gdje su uèili zemljopis habsbur kog podruèja. u prvi razred. Dakle. a svako je dijete. drugi put o znoju. To se nije mijenja lo. Sto je njoj bilo skoro svejedno. On je uistinu vonjao . ili se osmjeliti da proðu kroz pa njak. Jer su bile istinite. Znala je kako mu uzvratiti. Djeèak je oti ao. a Alois." "A. a i dobro je da je bilo tako. Oèeva depresija. u kojem su Angela i ostali prouèa vali iznimna djela Karla Velikoga. Uvijek mu je mogla reæi da u asno smrdi. kojem je bilo est godina.

Ne ba . u Aloisovom se pogledu vidjelo veliko divljenje. druga svijetloplava. rekao je preko volje. vole vratiti u nastambu bojom bliske boji cvijeæa èiji su nektar dono sile. Kako bi joj u uzburkane osjeæaje unijela ne to mirnoæe. no. "Svaka matica ima vlas titi miris". kazao joj je. a drugi dan im se sviða druga boja?" "Da. ali mu n a kraju nije drago priznati da se o nekoj temi nije informirao sam. jedan dan je to cvijet jedne boje. "Kako ti to zna . mama æe me ubiti." "Kako se onda te pèele ne pomije aju?" Da. Ako je zaprljam. Ne prièa se o tome tek tako. prije no to je uginula. "Nisi ih nikad sam onju io?" "Izgledam li ti tako glup da bih gurao glavu u ko nicu. Vonj je dio prirode. Stajale bi jedna do druge u hladovini velikog hrasta nedaleko kuæe. Nije li tako?" "Tako je.i u uèionicu. Pèele . koja j e. pa da dam priliku hrpi pèela da mi ulete u nos?" Poèela se smijati. Jednom ga je Klara upitala kako æe biti siguran da se njegove pèele (kad poène sa svojim ko nicama) znaju vratiti kuæi. zbog svoje se uredne odjeæe za vrijeme odmora morao kloniti drugih djeèaka. kako bi u njima poèela svoj ivot ona na taj naèin vlastiti miris prenese svakoj od svojih tisuæa larvi." Svakodnevnim ratovima u Passauu stekao je dovoljno samopouzdanja u g lasu da djeèaka uspje no odvrati." "O tim sam otkriæima èitao u knjigama". nego da je ono uopæe ne zanima. sam uspjeh ko nice. pa Klara nije govorila samo o toj novoj tjelesnoj po javi. "Na sebi imam bolju odjeæu. uz to Dvorac u umi 131 su bili najuredniji brat i sestra. koja ga je stalno zadirkivala. Hoæe li joj uspjeti odgovor iti na sva pitanja. treæa èak mo da i ru ièasta." "To je ne to posebno". Ako je Adi uspi jevao pre ivjeti pored Aloisa mlaðeg. . Njemu bi. veæ je na iroko prièala i o vonju opæenito. koja se isto zove Klaus? Njega je vi e brinula starija sestra. Koliko je razabral a. kad se sve uzme u obzir. Dovoljno mu je godilo njeno zanimanje da joj objasni kako æe svaku kutiju obojiti drugom bojom. 8. oklijevao joj je to objasniti. jedna æe biti zelena. I uistinu. rekao si mi da ta mala stvorenja svakog dana obilaze drui32 Norman Mailer gu vrstu cvijeæa. seljaèkih èula. iskrvarila po stra njim nogama. Na neki ga je naèin dobro poznavala. Ipak. objasnio je. odluèio je nastaviti. rekla je Klara. "Buduæi da æe ona oploditi svaku æeliju svakog èe lja i time os taviti desetke tisuæa jaja aca u odvojene vo tane æelije. a u svakoj æe biti cijela pèelinj a zajednica. Klara je prvi put progovorila o intimnim temama. planirao je nabaviti nekoliko kutija s ko nicama. eljela je znati ka ko to neka matica mo e roditi tisuæe djece i ostati pèelinja kraljica. Dok je o tome p rièao. vlastitim ru kama. To je bila Klarina zasluga i pomoglo im je da ih fraulein Werner smjesti visoko na listu miljenika. svojoj buduæoj djeci. taj deèko nije predstavljao ni ta. svojim j aja cima. to bi se onda trebao brinuti zbog takve budale. Jednoj su vrsti cvijeæa vjerna tek jedan dan. Prije nego je zavr io razgovor. No. No. Sad je eljela saznati jo . Svoju je pokæerku obo avala. moglo biti korisnije da se Klar a zainteresira za pèelarstvo. "Jesi li lud?" odgovorio bi mu. a da ne sklizne u ne to drugo? "Dakle. U potrazi za pogodnim primjerima. poslu ila se informaci jom koju je usput èula od Aloisa. Dvanaestogodi njakinja joj je sad bila poput bliske prijateljice. "Ali. Alois joj je isprièao previ e. te njegovim suptilnim razlikama u prir odi. Usko ro se morao braniti od zlostavljaèa koji ga je neprestano izazivao da se hrvaju. Tih je dana Angela dobila prvu menstruaciju. nogama. Vidjela je da je u Angelinoj glavi to povezano s Rosig. Èita on svoje knjige. O matici je ovisilo sve moglo bi se reæi. da. snagom svojih pet dobrih. Aloise? Zna tako puno. a Klara je davala sve od sebe da dj evojèici olak a muku. " Kako æe te tisuæe pèela znati u koju kutiju spadaju?" upitala ga je." Nije bio siguran da mu se taj razgovor sviða. pitala je kako se matica oplodi.

Èi æenjem. "Taj trut". i to ga dr i unutra. Ali to je bilo jaèe od nje. A sve to bogatstvo plodnosti . ali te su noæi vodili ljubav. nije joj rekao jo dvije stvari. kazala je Klara. ali taj zadnji sna ni trut je dostigne. debelih. iznimno. razma enih tipova. rekla je. do poèetka lipnja. da. da ga ne mo e vratiti. o. Tog su dana veæ letjeli uokolo èekajuæi je. na Klarinim se ustima ukazao podrugljiv smije ak. lete naokolo poput budala. vi e je . meðutim. ali." "Ne. ive da bi jeli. i èupa mu organ. da. "Onih koje nazivamo trutovima?" upitala je Klara. jedan. "Kakav ivot". kao to sam rekao. Alois je nikad prije nije vidio da se neèem tako dugo smije. jo tjedan prije nego to æe izbaciti tude dijete. Svoju mu kost! Izgubljenu. Onda se nije mogla zaustaviti. a onda desetke tisuæa jaja aca. Zaglavljen je. "Da. pokvario bi ono to je te noæi htio. Oèi su joj zasjale. vrlo o tre kuke. tako ga duboko utisne. kad se mora odvojiti. mogu opravda ti svoje postojanje. Skroz izgubljenu. No. niti dvadeset dana nako n to je izi la iz vlastite vo tane æelije (koja nije bila Dvorac u umi 133 ni ira ni dublja od gumice za brisanje na vrhu nove olovke). Ako bi is prièao previ e. naposljetku je kazala. zna na to mislim." "To je èudo". to je dovoljno da polo i tisuæe. a kad su raspolo eni.izleti na svoj prvi let. rekao je Alois. a ona sve primi u sebe dok su jo tako visoko u zraku. njegova je lukava strana bila spremna progovoriti. Veæ je bila u sedmom mjesecu trudnoæe. Time u svoje jajnike pospre mi jo sjemena. poprilièna djevica. da. Potom joj je objasnio da mlada matica. rekao je. Ta m atica koja leti tako visoko i tako je lijepa u usporedbi sa svim svojim sestrama . Padne na zemlju. leteæi vi e od svih. Uvijek naprave gu vu u svom dijelu ko nice. U tom èasu krene letjeti tako visoko da je samo neko licina trutova mo e pratiti. No ta matica se od njih razlikuje. i znao je. bila drugaèija. A samo tri tjedna nakon tog prvog dana . Alois je pozna vao vi e ena koje su ti èak mogle priu titi i dobar komad prave stvari. Protiv volje. po jedno svaku od tisuæa æelija.Zbog toga se Alois odluèio Klari sve objasniti kroz nekoliko koraka. Mora ga ostaviti.a te jadne cure nemaju potpuno oformljene jajnike. Tek kad djevièanska pèelinja kraljica . osim kad su zauzete drugim du nostima za raèun ko nice. Naravno. Kad se pojavio. Uopæe se ne z amaraju time da u ko nicu donesu pelud. ne mo e ga izvuæi! Matica ima kuke. da. Bilo je oèito da je odu e vljava pomisao na to ensko stvorenje. on ugine." " to?" "Ne! Donnerivetter. Bilo je to ravno njenom najboljem. Opet.nazovimo to njenom vaginom . a Alois je dobro napravio to joj je isprièao sv e. Znali su da sti e. jo nije prava kraljica. mo e imati i pet ili est ljubavnika." "A on? to bude onda? to bude s njim?" "O. moglo bi se t ako reæi. svoj vlastiti or gan koji je sve dotad dr ao u sebi. Potom se t aj ciklus mo e ponavljati tijekom sljedeæe tri godine. pèelama tegleæom marvom. Uistinu je kazala: "Èudo ljubavi. da. ili ne to J34 Norman Mailer takvo. Kad on poène inzistirati. Digne se u nebesa. tisuæama pèela radilica. poèinje dobivati hranu od matièinih dadilja i matièinih poslu itelja. To se obièno dogodi prvog toplog sviban jskog dana. jo je djevica. moramo pretpostaviti.za to ne? Kad je tako. skoèi u . Prva je bila da matica nakon tog prvog v elièanstvenog leta bez pote koæa mo e imati i druge ljubavnike. Kuæanskim poslo a. i s tim nastavlja sve dok ne poène hladno vrijeme. neæe vjerovati. samo njih dvoje. Nema ga vi e. morala se i nasmijati. kraljevna.a za k oju bi se moglo reæi da je jo tek kraljevna . hrabri trut. tako siæu no. Jer im se leti. osim nekoliko mu kih pèela koje æe je poku ati slijediti. pa idu van i sk upljaju. skoèi. ne ba ". s Klarom to ba nije bilo tako. Sljedeæih nekoliko tjedana . vjeèito u potrazi za jo nektara ko i æe donijeti . osjeæao je da bi se veèeras time mogao okoristiti. Ona voli da ostane tako. "taj dobri." "Jadno stvorenje". Ostanu samo dva truta. Te je noæi. stavi joj ono to ima. a potom je pre ao u osmijeh. spremna je za djevièanski let izvan ko nice. ono najbolje æe najvjerojatnije dobiti ako jo j sve isprièa do kraja. Kako je oèito b ila uzbuðena. to je toèno o nako kako priroda nala e. U tom trenutku nije znao kako bi nastavio. ali ga sad iznenada izbaci.

do ao pridru iti. te pèele radilice trutove izbaciti iz ko nice. samo bi se i dalje svaki put nasmijale na spomen nek e zemlje. Niti joj je rekao za druge komplikacije. a nipo to joj nije rekao da æe. Trut ima trbuh mek i od ljudske ko e. N jih ne moram ni opisati. imali jednu vrstu u asne arome. i sv inje i djeèaka. Ovaj put Klara u sv om smijehu nije ostala sama. da. Tako o tar! Gori od trulog luka i staro g umaka. stavi ga tamo gdje mo e biti od koristi. Mo da bi Englezi pristojno mirisali na èaj. Angela bi. a tu je bio i njen mali Adi. Od tog je razgovora o ugodnim i neugodnim mirisima Angelu poèeo na poseban naèin svr bjeti nos. mi sm o ne to posebno. a mi Austrijanci. kad ih je èuo kako se smiju. Bolje je da Klara na njegov buduæi pothvat gleda s naklono æu. a poljsk i kreteni drugu. bljeskanj . Ono to joj je te veèeri isprièao Klaru nije samo posve zaokupilo. odnosno. Smrdljivi stari kupus.) Nakon pokolja.samo na èe njak. nebo bi ponekad za dana bilo ispunjeno siæu nim svjetlima. jer æe sve imati isti miris. ostavi ko nicu. veæ nektarom i medom mo e hraniti svoje lièinke. sve novih sa znanja o pèelama i èesto bi jutrom. v eæ i iznimnu moæ matice.glava joj je bila tako puna svega to joj je Klara isprièala. i mu karci i ene. majci ne bi rekao ni rijeèi. sa svoje strane. topli poput savijaèe." Sad su se veæ grlile. Adi im se. ru ni vonj. "kao kad bi svi Rusi. Takve je potankosti zasad os tavio. ako se ustrèao i spustio niz pokoji brijeg previ e. U koli je sad postala svjesna fraulein Werner i njenog mirisa po djeèjem puderu. Krmaèa prvakinja je stvarno sna no vonjala. pa se pèele vrate naèinu na koji su nekoæ ivjele Dvorac u umi 135 u rupi u stablu. prekrivajuæi æelije s larvom tajanstvenom vo tanom tvari koju su preradile iz peludi svibanjskog cvijeæa. ili mu je sestra luda? A tko æe znati? Sam bi na sebi jedva i ta osjetio .potjeèe od najvi e pet ili est sparivanja! to znaèi da se do kraja svog ivota matica vi e mora baviti trutovima. odleti. Ispunilo bi je kajanje to ga je zadirkivala. Na brzinu mo e ostati bez dobiti. ustrajavala na zahtjevu da mu nasapuna leda i pazuha. Ne. Stoga joj je odluèila isp rièati o muènom kraju hrabrog truta koji je uspio stiæi do matice. kad poène toplo vrijeme. "To je". ti nemarni deèko. "A Francuzi. Pona ale su se kao da su vr njakinje. U glavi mu je vladao mete . Je li stvarno tak o smrdio kako je Angela neprestano i36 Norman Mailer ponavljala. Niti joj je isprièao o kraljevnama koje bi dvorani okupljeni oko matice èesto usmrtili. Iz ivcirao se kad mu ni ta nisu objasnile. Uvi jek postoji tendencija. A onda bi.dosta! Angela je zaplakala zbog oboje. No. U sv ibnju i lipnju. njene pèele radilice odano slijediti. (A pèela radilica svoj alac tom prigodom ne izgubi. a Klara joj je ot krivala sve vi e svari koje je èula od Aloisa. da su Adijevu ma tu uskoro sasvim raspalile tajne pèelinje matice. bio je vrlo svjestan blizine pèela. Ponekad je stvarno bazdio." Brisale su si oèi." Adi bi na takvu nepristojnost kriknuo od srd be. rekla: "Sad si dobi o sapun. Uvijek ga je nastojala navesti da se vi e slu i sap unom. Sve æe one znati koja je ko nica n jihova. prije nego bi mu vratila sapun. pa je tema obuhvatila ne samo vonj. ili je to bila Rosig u najgorem izdanju? . namjerno dovoljno glasno da utrèi K lara. uz posve vragolasti osmijeh. nije joj opisao kako æe predan o matica morati raditi do kraja ivota. A svejedno je imala moæ oplod iti zrak u ko nici kao i tisuæe koje su u njoj ivjele. neki besramni. dok bi njih dvoje hodali u kolu. One lijene protuhe koje se neæe htjeti pomaknuti. pèele radilice izbost æe na smrt. ili bi onih dana kad bi Klara zakuhala dovoljno vode da se oboje okupaju u velikoj kadi. veæ je sad dr ala kako bi time mogla Angeli skrenuti misli s vlastitih nevolja. iste æe te pèele radilice le ine pomesti iz ko nice. "Mo da bi najgori bili Èesi. A to stvorenje jedva da je bilo veæe od svojih vlastitih pèela guvernanti. Otkako su u travnju stigli na gazdinstvo. rekla je Klara uz nove napade hihota nja. kad zavr i sezon a parenja. a bilo je svakako manje od svakog truta. prilièno nalik Adiju u njegovom najgorem izdanju. dok æe je njen dvor. opet naèela tu tem u . pa bi se poku ala iskupi ti tako da mu isprièa neke od èudesnih tajni koje joj je otkrila Klara. opet poèela misliti na smrt krmaèe Rosig. Talijani . da se polovica zajednice stane ro jiti." I opet je uspjela natjerati Angelu na cikot. voskom koji ni jeda n kemièar jo nije uspio proizvesti u laboratoriju.

slu iti Judom. Evo lucija je veæ bila zapela u brojnim slijepim ulicama. u ra znim prigodama. Majka ga je stal no upozoravala da ta siæu na stvorenja ne smije poku avati dodirnuti ako ih vidi na cv ijetu. koja je bila duga poput èarape. odjeven kako Adi nikad u ivotu nije vidio. ili se. U to doba. Zbog toga uopæe nemamo neka potpuna saznanja o p oèecima ratovanja Dummkopfa i Zloga. a b ilo mu je i drago. Moje sjeæanje iz ranijih doba posve je nesav r eno i obièno mi na raspolaganju ne stoji vi e od kakvog zakr ljalog instinkta. sukob vodio izmeðu Boga i anðela Luciferovog ranga. kao to je smrad. kako tvr di Milton. èiste savjesti. Visjela mu je do pola leda. naposljetku. to æe i meni ostati tek pitanje na koje nema odgovora. a djeèak je nakon buðenja u subotu ujutro saznao kako æe njeg ov otac stvarno otiæi u posjet pèelaru. Kako bilo. pred kraj devetnaestog stol jeæa. ne mogu poæi". o sjeæao veliko po tovanje prema pogibelji koju njihova prisutnost sa sobom donosi. Ko ulja mu je bila izvuèena iz h laèa i dosezala je do koljena. kazao bi joj.Adi je usn io ivopisan san. koji se zvao Der Alte. Blizu kuæe je staja o starac. Dotad bi svake nedjelje drugi seoski Dvorac u umi !37 braèni par pokupio Klaru svojim kolima na putu za nedjelju misu u kapelici u Fisch lhamu. Pa kako onda da ne zapita oca mo e li i on poæi s njim? Aloisa je to iznenadilo. da se i sam obratio jo vi im silam dublje u sazvije du. i ostao sam hodati svojim poljima. Inaèe bi. No. Dosta! Smrad nije ne to u èemu vragovi u ivaju. koji je beskrajno dugo vri tao. dok bi Alois ostajo na gazdinstvu. a opet i nije. A tièe se Adijevog smrada. Plavobradim ili Atilom da bismo pijanu mu teriju potaknuli na jo jednu èa icu. moram pretpostaviti kako je D. To mu je bilo dra e to ga je tog jutra Adi pitao mo e li i on s njim. Jesu li obojica bili bogovi. odmah po njeg ovoj pivom natopljenoj propovijedi u Linzu o ljepotama i èudima pèelarstva. Putovala bi sa svoje troje djece. Moguæe je kako su te sile i38 Norman Mailer poslale Maestra. ali je svejedno nalikovao patuljku. tako trulo zasmrdjeli. One noæi kad je èuo da bi mu otac mogao poprièati sa susjedom o kupnji neèeg to je Alois zvao "prvim materijalima" . moram ponuditi vlastitu teoriju to se to moglo dogaðati tijekom veæ prohujale vjeèn osti. u svom poèetnom nadgledanju (i rasul u) ove zemlje 1 sunèevog sustava mo da zapao u tako velike pote koæe. da bi izazvali nepovjerenje. U snu mu je Adi èak zna o ime. 9Neobièno je. Maestru vjerojatno nije u interesu da znamo vi e o d najnu nijeg. poput o nog to bi ga èovjek mogao imati 0 svojim ranijim inkarnacijama. Ne moramo se. Zvao se Der Alte. na i su problemi èesto potjecali od jednog fenomena.em svjetala koja bi ibala amo-tamo. flore. jer su bile nezadovoljne napretkom koji je ostvarivao D. faune i ljudskih biæa. da. ne znam. "Isk reno govoreæi. nikad se ne smije usuditi neko od njih ubiti. Zato je Adolf. A sad. A ne mo emo ni iskljuèiti moguænost da je Dummkopf. vremenskih promjena. Mogu reæi kako sam izravno sudjelovao u oblikovanju djeèakovog sna. leteæi mno tvom raznih smjerova.znaci i njeg ove ludosti i njegovog genija mogu se otkriti u bezbroju kreacija. jo od one noæi kad sam u ao u Aloisov um. K. stvoritelj svijeta. jer se savio u struku. Mnogi ljudi u koje smo ulo il i smatrali su kako je nu no strahovito pomno odr avati osobnu higijenu. a da je njegov laboratorij evolucija . to mu je uzburkalo misli. Jer mu ta pèela m o e podariti ne to èega æe se dugo sjeæati! A onda je jednog lijepog srpanjskog jutra jedn a ubola Edmunda. Sad mi se èini kako se èitatelju moram ponovno obratiti zbog jedne neugodne stvari. da ima malo stvari koje se tièu mu karaca i ena o kojima se razgovora s toliko nelagode. Kako je do lo do tog fenomena. izvan je mog podruèja. K. a bijelu je kosu skupio ispod stare pletene vunene kape. A jo i gore. Dodat æu da ljudi koji rade za Maest ra te ko mogu izbjeæi takvu klevetu. Nije bio nizak. Tad sam se prvi put aktivno umije ao u obitelj. kao i pote koæa n . Vidio je vojsku pèela kako kru i iznad gazdinstva. sa svoje strane. kad je èuo da matica dijeli isti vonj sa svakom pèelom u ko nici.to je u nedjelju naveèer objavio za veèerom . Njemu je va nije da se bavimo problemima koji su neposredno pred nama .

uspio svakog od na ih klijenata oznaèiti primj esom odgovarajuæeg vonja. to se pokazalo pravim bla goslovom.eto neuspjeha). srama. podmuklosti. Adija i Der Altea obilje ilo neobièno. nego je i nama bio velik poticaj. ali trenutno zb li avanje djeèaka i starca. Kako i ne bi takav s ignal za pomoæ iskoristio u razvoju mnogih vrsta? Ljude bi. K. rijeko se mogu naæi suprug ili supruga koji bi bili svjesni mirisa svog partnera. koje smo o tkrili mi. Dr im kako Gospod. ulja za èi æenje. te putene arome tako prepune kamufla e. ene i djeca prebjegli nepriDvorac u umi 139 jatelju. a na takav se postupak odluèio zbog jednostavnosti i razmj erne jeftinoæe. prizemnijim . primjerice. i . Mislim da mogu ponudi ti neka rudimentarna zapa anja s tim u vezi. Sapuni. U jednu sam razmjerno sitnu stvar siguran: do nastanka njegovih najambicioznijih koncepata.a koja je nailazio. a da ne mora n adgledati svako sparivanje ponaosob.-ovu prevlast. ako se ne uzmu u obzir ti kraljevski miomirisi.) Gubitak takve kognitivne moæi ne samo da je smanjio D. je poèeo tragati za metodom koja bi njegovim kand elima omoguæila da otkriju koj i su to mu karci. U davno pro lim vremenima primitivnog èov jeka.-u omoguæio da poduzima stvaralaèke evolucijske korake.. sebe vi e nije mogao smatrati olièenjem dobrote i svemoæi. Dodajmo tome irin u i brojnost njegovih kopnenih i morskih vrsta. mogli su poni titi smradne arome. No. miris je sigurno bio jedan od Stvoriteljevih resursa. dobrim dijelom zahvaljujuæi podr ci koju smo tim po duzetnicima dali mi. K. Putem je Alois prvi put u ivotu sa sinom vodio pravi razgovor. mo da èak egzotiènim po primjesi smr ada koji se nazirao pod mirisnim rasponom. uglavnom. Danas. Mora se priznati da n ikad nije odustajao. nezamjetnijim i naposljetku ugodnijim mirisima. ne mo e se poreæi kako su i potresi i ledena doba doveli do brojnih prekida njegovih pokusa i poharali mu mnoge pothvate. Djelomièno je. jedne drugim a privukla ili odbila poruka koja im je stigla do nosa. da. Miris je D. primjerice. Do kraja dvadesetog stoljeæa gotovo je sasvim nestalo Bo jeg oslonca na neugodan tje lesni miris. KNJIGA SEDMA Der Alte i pèele I. kao sredstvo upozorenja kand elima da su u blizini na i klijenti. Pustimo to.) Do kraja Prosvjetiteljstva.odluènosti da se razmno avaju. K. pri kraju devetnaestog stoljeæa nije se brisanje ljudskog vonja jo ni pribli no d ovr ilo. Za to? Jer je ovu zemljinu kuglu jo na samom poèetku pogre no projektirao. Mo emo samo pretpostaviti koliko je beskrajnog vremena moralo proæi prije nego li je nekoliko svojih stvorenja naveo da polete. poèetkom dvadeset i prvog stoljeæa. Najprije æu. na Maestro nastojao takvoj prepreci svojim namjerama suprotstaviti tako to je mnoge alkemièare poticao da otk riju dovoljno suptilne parfeme koji vonj trule i mogu prekriti sladim. njegove upornosti. èak i kad nije u potpunosti nadzirao Zemlju koju je stvorio. u èasu kad se Maestro mogao suprotstaviti njegovom napredovanju. ili velikih nada koje su ulo ene u . (Barem je tako u razvijenijim zemljama. brontosaura (da bi se potom ustanovilo kako je ta preuvelièana ivotin ja naprosto prevelika da bi mogla opstati . Sceno m su vladali dezodoransi. Èak bih ustvrdio kako je D. Na im mu terij ama dovoljno bogatim da si mogu priu titi dobre parfeme. odanosti. pa je sastanak Aloisa. za to bila odgovorna mirisna aroma. Prisutnost kolege (vjerojat no potpuno ne eljena) sigurno je utjecala da na svoju velièinu vi e ne gleda na isti n aèin. ne smijem zanemariti put do Der Alteovog gazdinstva. ipak. vodoinstala-cije. Stvorite lj je imao svoje razmjerne uspjehe i strahovite neuspjehe. Zbog toga se od srednjeg vijeka nadalje. mu karca i ene.nikak o u najmanjoj mjeri . No. Pretpostavimo da su mirisi odmah otkrivali razmjere hrabrosti svak og stvorenja. nemoguæe pratiti trag promiskuiteta na francuskom dvoru za vladavine Luja XIV. dogodio se pomak u va nosti mirisa. progovoriti o snu koji sam Adiju umetnuo. Do dvadesetog je stoljeæa ubrzano nesta janje ljudskog vonja dalo presudan doprinos na em napredovanju. Pojavile su se kad e. Kakvo jednostavno i eleg antno rje enje. straha. K . (Stoga je. D. To se dogodilo u subo . stvari su se jo jednom izmijenile.

no najbolji se rezultati posti u pristupom malih koraka. a da se. D. U svakom sluèaju. .oprostite na ovako grubim povijesnim procjenama . Dometnut æu kako stvoriti san." Dvorac u umi 145 2. K. poput tura razno enja mlijeka. Ako bi vas vjerni prijatelj u bliskoj buduænosti mogao iz dati. Vjerojatno mo e osigurati otvoren pris tup. "u Adolfov mozak ure e jednu trajnu pretpostavku. odanosti. Sjet imo se da sam. nala u nerazmjerne izdatke Vremena! tovi e. Stoga je trebalo vrlo pozorno priæi pripremi potrebnog jasnog sna za dijete. vizije u snove ulaze poput kakvih rascjepkan ih pripovijesti slomljenog vrata. Cijeli je postupak ubrzalo. ako je spavaè taj koji se sprema izdati bliskog prijatelja. a san je isporuèen na izra vnu Maestrovu naredbu. spavaèu suvremena noæna epizoda nudi tek nagovj e taj predstojeæih poremeæaja. Èak i kad se san ne da dokraja protumaèiti. Stoga je D. kazao mi je. u snove im je umetnuo priviðenja . San danas slu i kao uzorak nesavr enog za titnog sustava. ljubavi ili zdravlja nego to je dotad pretpost avljao. K. K. to se pokazalo bitnim. U p osebnim prigodama uistinu mo emo klijentu u san umetnuti cijeli scenarij. Urezati je bio glagol koji se rabio. ti jekom vi e noæi. je tu otkrio sredstvo za ravnanje nekim od svojih ljudskih biæa. Delikatne manipulacije sraèunate na izmjenu reakcija èovjekove psihe u buduænosti ne m ogu se izvoditi u ratnim uvjetima. 144 Norman Mailer No. K. no sanja rije koje se moraju proizvesti ex nihilo ozbiljno nam isprazne proraèun. pretpostavlj am. " elim da". nered. no isku at æe èovjekovu sposobnost da otrpi te ku tjeskobu. kad shvate to poku avamo napraviti. u toj sam austrijskoj regiji radio s drugim klijentima. Jahve se vi e nije mo gao tako uèinkovito slu iti snovima.od izoo. Nadzor nad njim i njegovom obitelji tad su preu zeli moji pomoænici. Mo emo raèunati na srdit odgovor anðela n svaki san koji potaknemo. prije Aloisovog sastanka s pèelarom u nedjelju. Imitacije dogaðaja koje stvara san ne moraju biti posve razumljive. Mnogo kasnije. da ne oèekujem nikakve smetnje od kand ela.tu naveèer. ka d sam se dovoljno dugo uvukao u Aloisov mozak da istra im njegovu oèaranost pèelarstvo m. Rijetko mu uspijeva izravno prenijeti zapovijedi. kaos koji ostane nakon to se uhvatimo u ko tac s kand elima. nije ni pribli no rutinska stvar. kod mladih klijenata postoji i rizik. Mestro kod djece uglavnom nije poticao na takve pothvate. kako se ne bi uzbunili kand eli. Tu smo tako diskretno djelovali. te su se moæi smanjile kad smo u razvojni ivot ljudi u li mi. Malo je onih kojima noæne more èine dobro. najèe æe putem s nova). jer se tim medijem obilato slu imo. posebno onaj koji nije vezan s prija njim iskustvom onog koji æe ga sanjati. je podijelio mno tvo nagrada i kazni (ponekad kroz èuda. Jedna strana prodire i napada ciljeve one drug e.-ova nekoæ svemoæna uporaba snova poni tena. prosjeèni san preraste u koloplet.u glavu na eg esto-godi njaka moram us aditi odreðeni san. Na razini do koje mi dopiremo ako elimo poluèiti stvaran uèinak. dr i kako je od presudne va nosti da upravlja svim snovima. privr enosti. Kako bi zadr ao nadzor nad pr imatima kojima je dao nadahnuæe da postanu ljudima. Kand eli koji su tog klijenta mo da veæ uze li pod svoje mogu nam stvoriti priliène nevolje. D. Uspijevao je vizije pobuditi i kod proroka i kod obiènih ljudi. koji mu karca ili enu m o e upozoriti da izbjegnu situaciju kojom neæe biti u stanju ovladati ili je podnije ti. Osim jednom jedinom prigodom. Iz iskustva znam kako umetanje snova tako jasnih da djeluju poput noænih vizija da je brojne po eljne uèinke. D. subjektu ipak ostane ne to maglovite spoznaje kako on ili ona ima manj e hrabrosti. Umjesto toga. na tu æe vas moguænost upozoriti san. Kao to sam veæ napomenuo. To vrijedi jo od poèetaka ljudskog postojanja. Na taj je n aèin mogao svoje tiæenike èesto navesti da krenu odabranim putem. kad se obitelj Hitler preselila iz Passaua. S druge strane. A sad mi je stigla izravna poruka od Maestra . Obavijesti koje su o Hitlerovima u Hefeldu prikupljali moji pomoænici pokazale su se dostatnim. Ne. u doba koje Maestro naziva Jahvinom erom (a to je . posljedice tog èina mogu se dramatièno prikazati p omoæu zami ljenog scenarija. dobio nalog da na mal og Adolfa vi e ne obraæam pozornost. godine prije Krista pa do njegovog dolaska). Danas se. mnogo puta poslu io tek nadmoænim hirom. sno vi rijetko javljaju u vizijama.

U ovom sam se s luèaju zadovoljio da to bli e predstavim Der Alteovo lice i glas. Iz vodi se odluènim potezima. pa se moglo pretp ostaviti da se neæe meðusobno odbijati. Nama æe njegovo uvjerenje da si je èesto u stanju unaprijed predoèiti ljude koje jo nije upoznao biti od velike koristi. Kako su njegovi zadaci sa sobom nosili stvarnu opasnost. Djelovanje snom nije mogl o biti izravnije. no odgodit æu ga tol iko da iznesem Maestrov koncept urezivanja snova. nije se mogao othrvati da ga povremeno ne iskoristimo. djeèaku æu u um urezati jasnu sliku Der Altea. jer sam i Der Altea uputio da djeèaku da okusiti svoj najbolji med te da to uèini odmah èim se s njim upozna. kod primatelja mo e izazvati por emeæaj. uz sav svoj petparaèki uèinak. To je. No. kako sam veæ napomenuo. Usudio bih se reæi kako sam tom prigodom stvar obavio vje to. opet je zadrijemao. Kad ih je Der Alte uveo u svoje odaje. k ad se Adi te nedjelje bude upoznao s Der Alteom. tovi e. kli jenta mo e s nama blisko povezati. no u posebnim se pr igodama znao prikazati simpatièan poput svakog navodno dragog starine. Takvi sitni klijenti kad ostare znaju biti prava gnjava a. Uskoro se nametnula magnetska privlaènost sna. nije imao ni jednog susjeda kojem bi se jako urilo ugroziti mu predod bu koju j e o sebi stvorio. rezonantnim glasom koji je znao dale ko odjekivati te vladanjem biti znanja o pèelama. kad je posrijedi rad na snovima uvijek sam bio sklon izbjegav anju barokne virtuoznosti. Tim æemo se sredstvom èesto slu iti tijekom dvogodi nje karijere Adolfa Hitlera kao vojn og glasono e. mislio je kako je dovoljno po stolu za kojim je sam sjedio u kuhinji u krug posuti sol. Prije nego to se upoznaju. Starac je bio pustinjak i velik osobenjak. mogao je ispasti podmukao poput zimskog vjetra. znao sam kako Alois uskoro ide u posjet susjed nom pèelaru. sad znamo kako æe. Seljaci u H afeldu. Nije stoga bilo iznenaðenje to je Adija. koji su ga poznavali desetljeæima. Da ponovimo. Adiju je dao licu meda. Aloisu je. to nije bio n bièajen sluèaj. Zahvaljujuæi obavijestim a prikupljenim na mlijeènim turama. Kod Der Altea je bilo najzgodnije to to nam je pripadao veæ desetljeæima. poznat i kao Der alte Zauberer . koji je morao nositi poruke do rovova. Kad go d bi osjetio strah pred silama koje nije mogao imenovati (obièno pred nekom vrstom kand ela). No. Kad bi ga izazvali. a potom pronaæi put natrag u st o er svoje pukovnije. nakon to mu je bio urezan san. No. Svojom je odjeæom. kad se uspje no ubaci. A to nije bilo pretjerivanje. Kao pitanje stila.Sam mi èin nije uzeo vi e od nekoliko minuta. Ili su ga barem tako zvali seljaci u susjedstvu. . k tome i uèinkovitije odbijalo nas nego kand ele. to bilo drago. Magnus Rudiger. do ivjeti dotad nepoznat osjeæaj vl astitog znaèaja. Bio je kao kakav stari umirovljenik. Zasad æu prestati s raspravom o urezivanju snova sve dok nam ne bude nu no ponovno progovoriti o toj tehnici. Obièno su uèinkovitiji skromni scenariji. Adi se probudio pid ame vl a ne od koljena do pupka i pro et sreæom. n astojeæi ponovno okusiti med. Njegove èini nisu bile ni osobite niti uèinkovite. vje ra da je u stanju predvidjeti dogaðaje prilièno je pomogla uèiniti ga hrabrijim. Ako se primijeni pogre no. prije nego to ih smj estim u Adijev san. No urezivanjem se ne mo e baviti ba svaki vrag. bio je jedi ni pèelar u krugu od dana hoda i stekao je zavidno znanje o pèelarstvu. no priprema nije bila jednostavna. S druge strane. Njihov razgovor putem do Carobnjakove kuæe tek trebam iznijeti.posve slo enog amalgama n a e magije i njegovog oèaja i odluènosti . Za pozadinu sam iskoristio sliku jedne od dviju soba u starèev oj kolibi i dodao sam da se kroz prozor vidi i dvori te. kojeg su zvali Der alte Zauberer. vraæajuæi isti san s vlastitim malim varijacijama. A ja sam izmeðu obje s trane te predstojeæe veze uspostavio ravnote u. Pod sjeæam kako se rabio glagol urezati. U sebi je bio siguran kako æe se uskoro 146 Norman Mailer upoznati s Der Alteom i zbog toga se osmjelio od oca zatra iti da ga sljedeæeg jutra povede sa sobom. taj posjet o bilje io zauvijek. nije ba stvarno bio stari èarobnjak. p rerano je za prièu o tome. nisu se dali prevariti. To mu je pomagalo saèuvati ponos. taj èovjek."Stari Èarobnjak". Potrudio sam se da djeèak na jeziku osjeti izvrstan okus. Trajna pretpostavka. jer æe povjerovati kako mo e zaviriti u buduænost. ostavljao dojam èarobnjaka. Der Alte. Do njegove je vojnièke karijere . mirisom. Dok je svlaèio mokru noænu odjeæu. on i Adi bit æe srodni po mirisu.ostalo jo osamnaest godina. Primjerice.

Alois se pak. zapuhao je vjeta r. A onda bi se jo pojavio njihov vojvoda ili baru n. Uglavnom je. oèe?" Alois ga je ohrabrujuæe potap ao po zatiljku. naravno. dodao je Alois. Mo da zbog Karla Velikog. Alois je u njemu izazivao isto onakvo strahopo tovanje kakvo b i se vidjelo na majèinom licu kad bi spominjala der gute Gotta.kao da su mu orasi rekli da uti. Ponekad medvjede meso i med. Zato je èovjeku trebao luk . poput bièa. morao si mu za to platiti. potpuno neoèekivano. pa potom "srednji vijek" . dobar jaki samostrijel. Adijev je dah sad grabio pluæa jedinst venom mje avinom sretnog ara to se razgovor vodi i oèajanja da neæe uspijevati dr ati kor k (napola trèeæi) s ocem. dok Adi nije na ao rijeèi. Istovremeno mu je u glavu ulazilo tako puno nepoznatih rij eèi. i siguran sam da sam vidio crte e iza staklenih pregrada u starom muzeju u Linzu." "Dakle." Usprkos laganoj reumi. morali su on i to skupo platiti. A koliko je samo djeèak elio zadovoljiti Aloisa! Na poèetku puta obostrana utnja doima la se neprobojnom. no Alois mu je pred oèima bio MEIN VATER. jako su se davno pojavile. U kolovozu. a on je gledao ima li medv . Djeèakova oèita elja da se razgovor ne prek ine poslu ila je kao okidaè Aloisove sposobnosti izlaganja. da. Mo da èak i prije nas. No. Alois je Adiju punio glavu tako brojnim novim nazivima i mis lima da je djeèak ubrzo ostao bez daha i to u dva vida. A to misli da ti je dao za uzvrat? . I nije pro ao ni jedan dan. o. koji pred sastanak nije osjeæao pretjerano samopouzdanje. Ponekad bi jeo medvjede meso. Zamisli kako su samo te pèele morale poludje ti kad bi im medvjed gurnuo nju ku ravno u krilo ko nice. ni rijeèi. Sebi bi uzeo dobar dio. Toliko uboda. a da im nismo poku avali ukrasti med. "Jo u bronèanom dobu jeli smo med. " ive na na oj lijepoj Zemlji veæ jako dugo. A sad je. S vremenom je u svoja koljena strpao dovoljno reume." Nasmi jao se. na kojima se vidi kako je pèelarstvo veæ bilo ozbiljna djelatnost. Ako je èuo da ima meda.da ubije me dvjeda. dok je stajao ispod oraha koji je bio najbli i kuæi. dok mu je zrak palio pluæa. a onda zgrabiti meda koliko mo e prije nego to te pèele sasvim izbodu. Tako su to dobri ljudi tad vjerojatno morali raditi. Oduvijek. tvrda poput kamenja. sad mu je otkriæe da s djeèakom mo e doista razgovarati nogama dalo dodatan potic aj. Kamo? Tamo gdje je bilo upljih stabala . Nije se usuðivao zaostati ni koraka. "Postoje li pèele od uvijek?" upitao je napokon. kako o tom malom Adolfu nije èesto ni razmi ljao nit i na njega tro io vrijeme i sam malo uspuhao. Iako se tad to jo radilo divlje."srednji vijek" je mo da v eæ i èuo. 3Dok su ustro koraèali. jako divlje. Samo. "jo nisu imali ko nice. ali kako zaustaviti medvjeda? Medvjeda debele ko e! Morale su ga bosti u oèi. Aloisu je uvijek bilo nezgodno kad se morao sresti s èov jekom koji je o nekoj temi znao vi e od njega. Alois je hodao brzo. Sto nije pomagalo. na to su ga tri oraha. no to je bil a neka nadoknada. mogao si u kolibi imati svjetlo. Nije se bilo lako pribli iti medu ako je medvjed stigao prvi. Ni e dolazilo u obzir da zastane kako bi pitao .Dvorac u umi 47 Umjesto toga æe slijediti razgovor koji je vodio s ocem dok su i li u posjet Der alt e Zaubereru. "Da. nije im to bilo dovoljno. Alois obièno prema svojoj mlaðoj djeci nije gajio sna ne osjeæaje i za oèinstvo se nij e osobno zanimao. Biti u oèevom dru tvu] Jedva da je nauèio pisa ti.koraèao je uz oca koliko je brzo mog ao. Èinilo mu se da taj izraz mo da veæ odnekud poznaje. Svake veèeri. Zamis li." Adijev se dah veæ sasvim u ario.gdje drugdje? Otkriti takv o stablo. Svijeæe! Ali. "U Srednjem vijeku". rekao je Alois. Medvjed bi se vratio u potragu. I li su stazom kroz umarak. Adi je sa svoje strane bio stra no uzbuðen. Bilo je to jednostavno. jako davno. Ako si imao voska. "Da. osjetio prema tom malom ne to neuobièajeno.Samostrijel. ali sretno sroèeno pitanje. a u pluæa nabio dovoljno dima. Morali su iæi u potragu za rojem pèela. Morali su zagrabiti i vosak. govorio Alois. Za to? Jer su umski medvjedi isto tra ili med. Pèele". Jedno je ubosti èovjeka. dok Alois mlaði i Angela nisu poèeli s njim raditi na gazdinstvu. Pèelinji vosak je tad bio podjednako va an. s takvim autoritetom izb ubala po glavi da se nije usudio zaplakati . koji potjeèu jo iz 148 Norman Mailer Srednjeg vijeka. da se obièno te e odluèivao na kretanje. Sad su ga amarali "bronèano doba". Tako je shvaæao imanentnost tog krupno g èovjeka pored sebe.

ali unosan. "Naravno. rekao je Alois. izlagao se stupici." "A to bi bilo s medvjedima? Bi li se oni pojavili?" "Bi. Ponekad su jedna prema drugoj okrutne. nema dobrih kr æana.odmah nakon ljeta. Tek je tad osjetio b ol u koljenima. Mo da æe èak morati plati ti pretjeranu cijenu. Morat æe je kupiti. meðusobno si potvrðujuæi 150 Norman Mailer mi ljenje o njegovog velikom znanju o temi pèelarstva. pletarom koju je dr ao u gradiæu do kojeg iz Braunaua mogl o doæi pje ice. ponovio je djeèak . Niti u jednoj ko nici neæe vidjeti ni j dnu pèelu preslabu za rad. oèi su mu sjale. toliko ga je razbje njelih pèela tako brzo iz bolo. Upravo je tako to i poèelo. Med je sladak. Njihov mu je brzi hod sad tako tipao dah da vi e nije mogao postavljati pitanja . osim trutova. Alois se zaustavio. Nema nikakvog milosrða." "Hobi". Sad se bojao da ga Der Alte ne prevari. "Nitko. Oni su tu samo s jednom svrhom. A dana s. "to postati i posao. "Mora shvatiti". gdje mogu izvaditi ostatak meda. igraèka. mjestu u koje je naveèer mogao otiæi da bi se odmorio od gostionice i sv ojih kolega u slu bi. Cijelo vrijeme dok je radio sa slamnatom ko nicom. a on i njegov sin. rije e ih se.jo jedna nova rijeè. da ne mora gledati kako svi idu u crkv u. posebno ako je hladno. Nitko u ovoj ko nici. da je poslije zakljuèio kako je vjerojatno preturao po rnatièinim odajama. Osjeæao je i strah. Njima je to posve jasno. Zna l i za to?" "Ne znam". Nije to sebi sasvim mogao priznati. Gazdinstvo je odluèio kupiti zbog privlaènog polo aja. Alois je opet utonuo u utnju. mrtvo drvo Dvorac u umi 149 s velikom upljinom. "U domu pèeli njem. Sve te trutove. to je to? Sto je od toga nastalo? Hobi! Mo da malo rizièan. rekao je Alois. Po tuju jedan zakon i on je iznad svega. Da ih pretjerano ne uznemiri! Morat æe to napraviti na veèer. Zato to se invalida rano rije e. "Molim te. Pa. Sad je veæ izgubio kolovoz. Ali znao je. a da nije uèinio neku gre ku na koju bi sa sigurno æu upro prstom. Jo jedan strah koji æe dodati na vatru u svojim grudima. "sjedni. onda je s njima svr en o. Uskoro æe to biti i posao. Mogao je osjetiti. "da nama pèelarstvo neæe biti kao iz bajke. Nema ih vi e. To je bila tek naznaka straha. mora mi reæi. Napokon je vidio kako mu se sin muèi. Èovjek o kakvom govorimo mora biti pripravan ubiti prvog medvjeda koji naiðe i objesiti ga blizu pèela. mo da brat. hobi. u to je u ao ba kao da ja e konjiæa na t pu. tu je rijeè Alois uporabio . Susjedni su seljaci Der Altea hvalili. dok su se odmarali. No. no posljednji put kad se krenuo baviti pèelarstvom." Pokazao je na stijenu. a u toj upljini roj pèela koje su se skupile kako bi se poku ale s pasiti od hladnoæe. kazao je. no svejedno nije elio da ga opet napola prevare. To odvraæa druge medvjede. A t ko bi to kod pletare znao? Slama je uvijek ista! Shvatio je koliko malo zna o st varnom dr anju ko nica. Stalno je odgaðao odl uku da se upusti u pèelarstvo.jeda. i to ubrzo. Zbogom.konj na tapu." Hodali su u ti ini. drvo æe odn ijeti do svoje kolibe. kazao je. rekao je Adi. Jedne nedjelje. "Doði". rekao je . Alois tu nije razabrao pr ivr enost samom èovjeku. no to nije bio glavni izvor nelagode. oèe. Jednom godi nje." No." Opet se stao smijati. "Uskoro æe". . Nimalo mu se nije sviðala pomisao kako æe mu se seljaci smijat i. Das Steckenpferd. Der Alteu. tad ga je umalo zadesila katastrofa." "Zato to se dr e jednog zakona. otprilike u ovo doba . To bi mo rao izvesti oprezno. Neka se stoga nitko ne usudi biti lijen. ali pèele ponekad nisu. samo s jednom ko nicom. Unaprijed se spremio kako æe tom èovjeku. No. Jako okrutne. Djeèak je bio zbunj en. Mo da je veæ bilo prekasno za poèinjati sa zimskom zajednicom. No. Zakon nala e: na e dru tvo mora opstati. ili ga obiæi nedjeljom." Zastao je . "Ponekad". No. a onda sjeo na susjednu. "nekog hladnog dana u ovo doba godine èovjek mo e naæi drvo koje samo to se nije sru ilo. Iznenada." "Ubiju ih?" Djeèak je veæ znao odgovor. k ad su pèele mirnije. a ne zemlje. poduzetan bi tip takvo drvo mogao poku ati oboriti. Bez milosti.

Na je stari i uèeni doktor bio prevarant. "Poku aj me prevariti . No. Adijev je pogled o ivio. neugladenom posjetitelju pokazuju navodnu eleganciju èajne ceremoni . a on je od nas imao slabe k oristi. Èak se i u njegovom namje taju. A istovremeno i jedno i drugo! Aloisu je ponuðen tek nadmoæni Der Alteov osmijeh. Povremeno bismo nekoj od njegovih starih predod bi dodali kakvu novu spozn aju. ludina arena oprava. Koji su znali kako se od pèelinjeg otrova i meda rade prep arati. a odjevne predmete da i ne spominjemo. Beèu. Putnici nisu bili pripravni na susret s carinskim slu benikom takvog autoriteta. U raznim sam ga prigodama èuo spominjati godine koje je proveo u Hei delbergu. Tvrdio je kako je po tovan i obrazovan èovjek s fakultets kom diplomom. patio i od inkontinencije . slijedila protokol. Tako nepristojno. to je naèin darivanja kakvim se slu e i anðeli i demoni. Spremio se Der Altea za diviti svojim razumijevanjem pèelinjeg otrova. pa 152. Govorit æe o obolje nju zglobova kod tih monarha i kako su im uklonili bol. nije se pripravio za to. istom onom snagom divljenja koje je do tad. otkrivala o t ra crta starog urina. gora od doma petnaest maèaka. to je Aloisu poveæalo nelagodu. Karlo Veliki i Ivan Grozni bi se takoðer mogli spomenuti. ljeti. mo da to i nije pravi korak. koje je na kratko obi ao. Pliniju i Gal enu. U svojoj je starosti odluèio izgledati kao osvjedoèeni pijanac. Èak je i dugaèku vunenu kapu uspio zaprljati b ezbrojnim mrljama od juhe (jer je njenim repom brisao usta). Der Altea æu povremeno zvati herr Doktorom. da sad tu ne uljep avamo. ostavljao je dojam. to je bil o neobièno. da bi u klijentovom umu o i vjeli izblijedjelo povjerenje. Sjeli su. Za uzvrat smo oèekivali poslu nost. a opet pune svjetlosti. Ne bi se oèekivalo kako æe ispasti dojmljiv lik. No. Odjeæa mu je bila prljava. ukoliko smijem dodati. to ako Der Alte o toj stvari bude znao vi e od njega? Dvorac u umi 4Kako sam veæ naznaèio. Tako elegantno. Procedura je . Oèi su mu bile iznimne. Salzburgu i Berlinu. Neporecivo. dijabolièno nesraman. a ipak je bio. Norman Mailer ga se neuobièajenim izgledom te ko moglo iznenaditi. a bijela mu je brad a od nikotina izgubila boju. Der Alte je djeèaka osvojio u sekundi. A tu je bio i stari ogrtaè. prete ito vlastitim trudom. no to sam smatrao jednom od njegovih p rilièno nedoliènih crta ta tine. Viðen je tek u Heidelbergu i Gottingenu. hodajuæi èetverono ke. jer u stvari uopæe nije pio. to je takoðer toèno. Gottingenu. I naravno da je s tari doktor dobio poruku da se lica najboljeg meda na Adijev jezik stavi èim se ota c i sin pojave na vratima. Jako star gospodin. povrh m og urezivanja sna. To je bio glavni razlog za to sam nalo io da se Der Alte s ocem i sinom upozna sa lic om meda u ruci i bez okoli anja je gurne djeèaku u usta. prekriven sad veæ izblije djelim arkim bojama. koji je. plave poput najhladnijeg s jevernog neba. Ne samo to je irio nesretni vonj koji kod na ih klijena ta nastojimo oslabiti. Leipzigu. bilo usmjereno Aloisu. koristeæi pèelinje alce. Ta dugaèka kapa koju je nosio i unutra. Govorit æe koliko se bolesti u drevno m Egiptu i Grèkoj na taj naèin lijeèilo. napola idov be z ikakve svjedod be o visokoj naobrazbi. Nazvao sam ga umirovljenikom. Starac je malo petljao (iako prilièno vje to) oko kuhanja èaja. makar je poprimio mnoge aljkave navike star ih ispièutura. veæ je i. Velikim lijeènicima.isprièati kako je jednom. Der Alte je pripadao nama. napola Poljak. a malo ih je bilo spremno na inteligenciju koja se isticala u njegovom izravnom pogledu. a da ni jedno od tih ug lednih sveuèili ta uopæe nije pohaðao. tovi e. Èetrdeset se godina Alois svaki dan susretao sa stotinama ljudi. ili se barem tako govori lo. stekao ne to govornièke vje tine i nadmoænog dr anja kakvog provjerenog i pravog doktora filozofije. Govorit æe o Rimljanima i Grcima. je li uistinu bio spreman naèeti s Der Alteom takav razgovor? Kad pogleda u bit . kao da je njegova mokraæom natopljena jazbina. èinila je da nalikuje kakvoj dvorskoj ludi. Za to mu je trebao tek jedan potez. razvio je i sposobnost da kod svakog usputnog dijaloga odmah stekne prednost. tijekom njihovog zajednièkog mar i-ranja. pa èak i ja ko stara dama. ipak bila Der Alteovo car stvo u kojem je bio sretan i. Posljednjih godina ga ba i nismo trebali. meðutim. kljuèa mnogih trikova koje je nauèio. Na to da se god Alois pripra vio.neæe ti uspjeti!" bila je nedvojbena poruka koja mu se mogla proèitati u oèima. primio lijepu kolièinu alaca i da se na raju pokazalo kako mu je to ubla ilo krutost u zglobovima.

da nije bilo bezbrojnih prepr eka koje stoje na putu njihovog lijeèenja. No. "Da. nevjerojatno smrdljiv pustinjak koji je golemi ugled stekao bavljenjem ko nicama i pèelama.sad je s pogledom koji je razoru avao. da je on osobno neljudski patio od gihta ili reume. Vrlo je dirljivo govo rio o oboljenjima dvojice velikih monarha i predanosti Plinija i Galena . a potom Karla Velikog i Ivana Groznog."Kinezi koji ive na suprotnoj stani Zemlje. pre malim. prièa se da neki Kinezi znaju uz pomoæ ubada-nja o trim iglama ubla iti giht. Jo uvijek ne znamo gdje toèno moramo na ti jelo oboljelog staviti pèelinji alac. ono to ste vi tada vjerovali da tu treba otkriti. ne ostvariv i onoliko koliko sam predviðao. koja se. Jesi li èuo za njih?" upitao je. Likomskv. ali s mno tvom uboda u predjelu koljena od kojih se poslije znatno ubla ila bol rane fa ze reume. postav i rtvom napada bez premca. Kako je taj sa mo na iroko raspredao! "Ne mogu vas". Jer. u svojoj koli s jednom uèionicom. Tek su tad progovorili o svrsi njegovog posjeta. Jedno sam vrijeme oèekivao kako æe biti jedan od mojih najistaknutijih klijenata. moram. jer u sebi osjeæam potrebu da vas posa vjetujem. Osim. prije trideset i jedne godine.vratio se opet Aloisu "ali æu vas ipak spremno nazvati prijateljem. Da! Herr dr. Prièa se da Kinezi" . no dosad je razgovorom u potpunosti dominirao Der Alte.je. iznenaðujuæe. Terca. preko va eg velikog ugleda.idovskom Magnusu vidim potencijal.dvojic e mediDvorac u umi 153 cinskih genija koji su znali kako lijeèiti bolesti tako te ke da im drugi nisu nalaz ili lijeka. volimo ih radi njihovog meda. napomenuo je. koji je okrunio ono to je mogla biti va a disertacija. toliko toga to se o ovim pèelama i nj . u to je doba bio pravi satir kad su posrijedi ene. Èuo je za Kineze. gotovo mitskoj zemlji. "samo jednom. otkrio ni ta manje ne go dr. dragi gospodine. Naravno. Nek oliko desetljeæa prije znatno sam pao u Maestrovim oèima. Ne treba ni spominjati kako bi vi e volio dobar gutljaj piva kojim bi potakao ustrije izno enje nekoliko una prijed pripremljenih 54 Norman Mailer napomena. jo je 1864. Kako bilo. Obavijesti o va em cijenjenom ranijem polo aju stigle su do mene prije ovog sastanka. Nipo to nije trebao svr iti kao bizaran. "jo osloviti dobrim prijateljem. namijenjenom uveæanju uzajamnog odu evljenja koje je izmeðu njega i djeèaka veæ uspostavljeno. primijetiv i da u tom poljsk o. reæi. Adi je ozbiljno klimnuo glavom. jednom je prigodom uvidio. slagala s urinom. Uz svu svoju nadarenost. Nije se radilo o tome. Reuma i gih t danas su se mogli smatrati bolestima iz pro losti. Alois je uistinu poèeo spominjat i Plinija i Galena. Terc je proveo niz ozbiljnih kemijskih istra ivanja o prirodi pèelinjeg otr ova i njihovog jo neiskori tenog potencijala ba za te vrijedne lijekove. Jer vas jo ne poznaj em. uvjeravao je. jer je." "Upravo tako". u toj dalekoj. dragi gospodine. cijenjeni efe Financijske policije her r Hitleru. To je domaæinu omoguæilo da mu odmah natoèi drugu alicu (krajnje suptilan prijekor). to je. Èak sam dovoljno samouvjeren da vjeru jem i kako bih vjerojatno do ao do zavidnih otkriæa. naravno. kad ste jo bili mladiæ. Od èaja mu je u nosnicama ost ala prodorna aroma." Aloisu se uèinilo kako bi tu temu bilo dobro zakljuèiti. u lijepom kutku Austrije. a mogu spom enuti i herr dr. nikad nam n ije dao previ e. "svi jako cijene" . Alois je svoj popio u tri vrela gutljaj a. no ne ba i zbog ustri ne da nas provociraju èak i dok pola u ivot. Der Alte je svoj èaj ispijao lagano ga srèuæi. Priznajem da mi je strahovito ao to se znanstveno ne bavim medicinom. izvrsno rje enje. obratio se sad Adiju. ionako veæ prepune lijepih kutaka. rekao je Der Alte. sad je postao klijent koji se zadovoljio malim. nisam bio zadovoljan Der Alteom. dodao . t ijekom sata na kojem je fraulein Werner poduèavala geografiju i toèan polo aj Indije i Kine na velikom kontinentu Aziji. da. je r sam tad mogao poèeti istra ivati samo tu temu. "moglo je ba tako i biti. rekao bih. jer je najmanje privlaèna crta mojih dragih pèela njihova spremnost da bodu. to se mene tièe. ali mu je ipak priopæeno kako bi u buduænosti moglo biti pote koæa." "Tvojeg oca".

raèji pauk se èak potrudi izbaciti ostatke iz cvijeta. s amo matica u potpunosti posjeduje to najtajanstvenije utjelovljenje enskog postoj anja! . vidite. Da. To je prvi znak stvarno inteligent ne osobe.kao to znamo. Zbog toga su pèele i om ra ene. Kad pèela sk upljaèica. Pretpostavljam da se tu èak osjeæa kao kod kuæe. na a draga vrijedna enka sa svojim nerazvijenim jajnicima . Èim nade pogod an cvijet. Skoro. utrnula i bespomoæna. rekao je Adi. da. Kad ne ostane ni ta osim suhog apta ljuske. pa sad njih trojica sjede posve jednaki po svom pretpostavljenom po lo aju. kazao je Alois. Ne. jesi li dovoljno pametan da zna to bi to bio poziv?" "Nisam". Kakva bi to mogla biti povreda njegovog ponosa? "S va im velikodu nim dopu tenjem. Nije znao nalazi li se pred nepodno ljivim jadom." Uzdahnuo je od jada koji je odzvanjao pop ut tjelesne prijetnje. E pa sad razmislite o toj maloj skupljaèici. recite." Klimnuo je glavom. Ulazi." Klimnuo je glavom. makar su mu nosn ice gotovo zadrhtale.'" "Ne bih htio proturjeèiti va im uèenim rijeèima". Zna i prije nego to postane svjestan da zna . ne mogu vam dopustiti da o jednom takvom projektu poènete razmi ljati. rekao je Alois. kako bi uzela svoj po udni teret nektara i peludi i istog t rena nagrabusi. Ka ko se radilo o èovjekovom ponosu. Progone ih i love u zamke. "Ti. v eæ i neprestano ive u njegovoj opojnoj i zlatnoj prisutnosti. "Ti. Mogu vas izvijestiti o jednoj vrsti pauka za ko ju se ne mo e reæi ni ta drugo nego da je zla. Naposljetku. veli poziv. kazao bih kako vas moram upozoriti zbog va e po tene i è sne elje da se upustite u beskrajne neizvjesnosti pèelarstva. usred vjenèiæa. "ali mo da i jesam. nije imao namjeru nastavljati a da ne dobije lai ssez-passer." "Zna ." Stao je. Ja za sebe ne predviðam vi e od skromnog ulaganja jednog umirovljenika. bolesti i smrtnih neprijatelja koji okru uju na e nje n e pèelice. a potom visi u bla enom snu. U njemu se ugnijezdio. pa mora ostati. Toliko je prirodnih stvorova. Pèelinji vuk uvijek posegne za grlom. Ili æe vam se slomiti srce." "Dragi gospodine. tako vam to ne ide i nikad neæe iæi". "Herr Hitler. a g las mu je ostao normalan (koliko ga je uspijevao kontrolirati). nije mi elja zapoèi jati polemiku. no èovjek valjda mo e dr ati Dvorac u umi 155 ko nicu. cvijet i vi e zlih kukaca. ljubomorno na ivot tih zadivljujuæih malih stvorenja koje ne samo to su u stanju raditi med. osi koja pèelu i56 Norman Mailer napadne èim se stane spu tati na cvijet. po ziv. rekao je Der Alte. ili æete naæi sreæu. A stiglo mu je jo toga. Der Alte je nastavio prièom od pèelinjem vuku. rekao je Der Alte. u potrazi za slatkim. bez ikakve milosti . Na a pèela nanju i neponovljiv vonj cvjetnih upljina . morate mi reæi svoje mi ljenje". dok pauk. "ne to to radi zato to ti je netko drugi rekao da to radi . "Poziv nije". veæ je ubod raèjeg pa uka paralizira. a da ne sagradi i samostan. koji izgleda tako pametan. mladi momèe". te su ostale enke tu tek da rade cijelog svog kratkog ivota." Adi je tjednima sanjao pèelu. I opet na a skupljaèica ostane paralizirana. Podra uje irenje jetovog mirisa tako to se vrpolji po tim bla enim laticama vjenèiæa. Pèele imaju tako meko grlo.ach. "ne. Tamo ta j raèji pauk onda èeka. malih i velikih. Nema ni ta izmeðu toga. Opet se okrenuo Adiju. Sto se onda desi? Raèji pauk èeka. Okrutno! Sadistièki! Jer jadna pèela nije ubijena. nije li?" Der Alteov je glas vibrirao u mekoj upljini Adijevog eluca. "To jedno j sna noj osobi kakva ste vi mogu prisegnuti. "Ali ne. kazao je Der Alte. Daje sve od sebe radeæi ne to to ti je postalo va no 'Da'. si e njene ivotne sokove i fine sastavne dijelove njenih unutarnjih dijelova. taj uspje ni uni tavatelj drijema. Zove se Die Krabbenspinne. ili æe mu s leda pasti pravi teret. nema izbora.ihovom kvalitetnom uzgoju mora nauèiti. kao da je djeèak jo jedan ravnoprav an sudionik. To vam je. Osa sad sas . "Uvijek . "Dopustite da ka em kako vam ni na koji naèin ne elim povrijediti ponos. 'mora to raditi. puna pohlepe. sit. svom dubokoumno æu minulih desetljeæa u ojima se uvijek predstavljao velikim i uèenim doktorom. a da niste potpuno svjesn i rizika koji stoje pred vama. Kod poziva. zasiæe n. dragi doktore. to se stvorenje smjesti duboko u njegovu malu mirisnu upljinu. a opojni eliksir l atica ubrzo prikrije paukov u asni vonj. med koji one rade u svijetu prirode pravi su pandan zlata.

koji mi zovemo mudrim i dobrim. rekao je." Opet je bio zadovoljan sobom. rekao je Alois. Mogu èudovi te koje ih napada izbosti na smrt. "Ukoliko elite ostati èovjek koji ima mali. "Propolisom se slu e i za popravak pukotina u svojim zi dovima. Pustinjak ga razumije bolje neg o drugi ljudi. takor æe svojim pand ama strugati po prednjem zidu ko nice dok pèele za titnice ne izlete kako bi ga otjerale. "Radije razmi ljam o trajnoj moguænos ti zarade. Stoga Der Alte sigurno zna da to me vi e o dgovara. Stoga pèele tu trule poènu prekrivati dezinfekcijskim sredstvima. Najsmioniji pripadnici na e domo vinske stra e uljeza napadnu. a onda u jednom kutu sagrade mi je gnijezdo. Alois se po prvi put mogao slo iti kako bi to uistinu moglo tako i biti. abe èekaju ispo d ko nica da pokupe izmet. A potom se ta larva. kakva postoji u svakoj djelatnosti. no kako su te pèele mogle dovoljno dugo pre ivjeti da bi poslu ile kao iva h rana. rekao je Der Alte. Dr ao ih je jo danima na ivotu. Tamo svoj plijen polo i pored est. Ba je bilo zgodno ustanoviti da taj mali Adi nije samo za mokrenje u krevet. I je li joj to dosta? Nije.vim kontrolira situaciju. ud po ud. pa èak i osam jo ivih." "Boji li se osa?" upitao je starac djeèaka." "Ta sam dva iznimna primjera dao kao ive primjere pogibelji u ivotu svake pèelinje z ajednice koju biste se nadali za tititi. Taj je ens ki grubijan sad spreman obaviti i posao odno enja svoje paralizirane rtve. naravno stojim na raspolaganju. sad dobro uhranjena." "Imate sjajnog sina". rekao je Der Alte." "Dr im se zakona vjerojatnosti". rekao je Alois. Taj se nektar istisnut iz trbuha preko pèeli njih usta prelijeva u gubicu pèelinjeg vuka. Ko nicu mogu napasti mravi. Druga æe vrsta pauka oko svake pèele koja mu uleti u mre u om otati èahuru. onda moram i ja biti. pomisao na Aloisa mlaðeg neizbje no ga je podsjetila da jo nije sve na svom mjest u. u ko nici se vi e Dvorac u umi !57 ne da ivjeti. Zimi se nasele u ko nice u potrazi za top linom. komad po komad. takor ih sve skupa proguta. Kad se uzme u obzir u kakvom mu je stanju koliba. No. pa æe se èak odreæi i dijela svoje teritorije kako ovi neumorni osvajaèi ne bi napali èe ljeve u kojima se nalazi buduæe potomstvo. Adi je klimnuo glavom. jedno jedincato jaje koj e æe se uskoro poèeti hraniti tim jo uvijek ivim. skromni hobi . Otrov iz osinog alca saèuvao je meso paraliziranih pèela. Zamisl ite tu sjajnu vje tinu. to æu biti spremniji zapoèeti sa svojom pèelinjom zajednicom. "no sad moramo prijeæi na druga pitan ja. kazao je Der Alte. Vidio sam zajednice u kojima pèele mrave mor aju trpjeti. to æe onda s njegovom le inom? Njima je ona veæa od Levijatana. novac bi mu dobro do ao. Kad se mi poène raspa ati. ali nepokretnim pèelama. "Vidim". Ljeti i zravno pljaèkaju èe ljeve kako bi do li do meda. Mo emo li razgovarati o onom to biste vi bili spremni napraviti za mene. a ponekad i uspiju. u v ." Alois je sad Der Alteu podario ono to je dr ao svojim naj irim i najsamopouzdanijim o smijehom. a ne o povremenoj pogibelji. ja vam. Hoæe li mo da jed nog dana biti ravan i Aloisu mlaðem? No. Na kraju æe ipak dobiti svoj novac. Jasno je da su ta oduzeta tijela poslu ila kao hranjive tvari njenog rasta. S mi evima je jo i gore. pa su probavljena. zahvaljujuæi vlastitoj brojnosti. Tada u istu kriptu osa polo i jedno jaje. No. Slavna je to pobjeda. to se tièe za to nu nog materijala. dok jedna gladna mala buduæa osica nije postala pèelinji vuk. gutljaj po gutljaj? A odgovor se na to pitanje mo e naæi u pri rodnom sustavu. To nema nikakvog smisla. t o nije nemoguæe. Ti su èuvari i vojnici pravi junaci. Ne odstupam veæ na prvo upozorenje. "kako vas nisam uspio obeshrabriti. Poèinje pèeli mrviti trbuh kako bi izvukla sav nektar koji je vrijedna pèelica veæ u sebe spremila. "Zna da sam èovjek koji ponos nastoji dr ati neokrn jenim. "Cijenim va a upozorenja". zakljuèio je Alois. Uspjele su tu sad nu nu tvar proizvesti iz peludi i nekoliko odabranih zelenih pupoljaka. a to ja mogu uèiniti za vas?" "Ne jo ". ali im je juna tvo uzaludno. mo e pretvoriti u jo jednog pèelinjeg vuka. Sad se Alois zapitao za to se Der Alte trudi obeshrabriti ga. ali potpuno oduzetih pèela koj je veæ uhvatila. Jeste li èuli za nju? Za propolis?" "Naravno". S kojim je ciljem prezreo elju potencijalnog kupca za ulaganjem? Po prvi put mu se uèinilo da Der Alte pomalo shvaæa. a koji tu pokazuje lukavstvo naj okrutnijeg manijaka. ali i brzo dodao: "Ako je moj otac spreman s time se bavi ti. Poderano i nepokretno malo stvorenje prebaci u unaprijed ba za to pripremljeno gnijezdo.

Ponudit æu pribli nu procjenu: Aloisova mirovina bi 1895. Usamljenost koju je ta posljednja napomena otkriv ala nalikovala je hladnoæi nenastanjene kuæe. godine kad je Alois dovr io svoje pèelarske pregovore. 5Èitatelja sad moram izvijestiti o neoèekivanom Maestrovom pozivu koji me na gotovo o sam mjeseci odvojio od Aloisa Hitlera i njegove obitelji. a ne ispravljati ih. ipak . nekakav je sporazum sa starim opsjenarom ipak morao sklopiti. pa tako znam. Nap osljetku. kako bih ispei58 Norman Mailer kao svoj zanat.smijem li to tako nazvati? Spreman s am. ako smijem prijeæi na jednu osobniju razinu. stoga. te dovolj no zaèepljenih staklenki peludi i meda da svoje tek steèene stanovnike mo e prehraniti do kraja zime. Na alost moram reæ kako smo na svim ovim zelenim poljima oko na eg Hafelda. Stoga bih vam predlo io ne to drugo. Alois ju je prevezao u dom Hitlerovih. U n jenom pogledu neæe vidjeti ljubav koju je tu elio naæi." "Dobro. Vi æete mnogo toga na uèiti. Ja sam. Na e je podruèje proraèu nata pakost. Èim je robu kupio. nas dvojica jedini ljudi iznimne inteligencije. moram vam ne to objasniti. ti stari smrdljivi jarce?" bila je reèenica koju nije izgovorio. kazao je. Zna li brojiti do tisuæu?" "Znam"." Okrenuo se Adiju. Svoj prijedlog neæe ponavlja ti. I on je bio ponosan èovjek. Der Alte je mo da umirovljenik. na kojem je na kolima sjedio uz oca. no stekao sam napredna znanja. isto sam tako i spreman. Jer æe ovog proljeæa tvoj otac biti gazda mnogim. jedan bolji pristup. rekao je Adolf. jednom obostra no prihvatljivom poslovnom odnosu. Hoæe li i se bojati? Jesi li spreman za to?" Dvorac u umi T59 "Bojim se". a meni æe ostati zadovoljstvo dru enja s inteligentnim èovjekom. herr Hitler. godine bila n egdje na razini dana njih ezdeset ili sedamdeset tisuæa dolara na godinu. "ali. sljedeæih nekoliko godina. znate. Ja sam pak. Ako to mo emo sprijeèiti. Radujem se. no nosnice su za to plaæale danak.ama vidim. pa mogu reæi kako je on taj novi tro ak smatrao velikim. svi smo tupani. "Sklopit æemo sporazum. Koliko je samo starac udio da i dalje v ida Adija. uzeti vas za suradnika u r adu na mojim zajednicama. Adiju je to ispalo uzbud ljivo putovanje. A sad sam ispao nesposoban. Adiju su zasuzile oèi. uzbuðen zbog jutra u koje æe se na klupi u sjeni hrasta posta viti kutije s ko nicama. Maj ka æe mu uskoro imati jo jedno dijete i opet æe sve biti kao kad se rodio Edmund." Alois je na licu odr avao osmijeh. "Da godinama r adim s tobom. Maestru se ne bi svidjela nikakva buduæa epizoda izmeðu starca i djeèaka. dvadesetak koraka od kuæe. Od Der Altea su kupljene dvije pèelinje zajed nice koje je naselio u dvije Langstrothove kutije. Stoga. Nastojimo romantiène sklonosti na eg stada usmjeravati. Odveo me izvan Austrij e. a noæ prije odlaska nije mog ao zaspati od i èekivanja. Èak smo na to i ponosni. druga su posku pljenja bla a. a li predugo sam ga zanemarivao. Alois. ostao u asnut. Takav sam. Previ e nepoznanica! U tom je trenutku Alois kazao: "Poèa æen sam va im osobnim zanimanjem za mene. U na oj smo obitelji tupani. Mogu dodati kako sam uzbunjen iste veèeri poèetkom listopada 1895. sa svoje strane. egrtovao tri godine. koji je predviðao kako æe kupljeno morati preplatiti. mnogim tisuæama pèela." Der Alte je klimnuo glavom. moguænost istin skog poziva. no u takvo se to ne bi smio upu tati i klijent. no. nemam na raspolaganj u pouzdani naèin za pretvaranje kruna iz Aloiso-vog doba u dana nje amerièke dolare neki proizvodi imaju sto puta vi u cijenu nego prije jednog stoljeæa. Ni u jednom se zanimanju za sposobno æu ne udi vi e nego u vra jem. moram raditi sam. rekao je Adi." "Sjajan deèko". kao i razni pribor. izrazom punim ljubavi. "To rade u vi em razredu u koli. Barem neko vrijeme. "Uskoro æe ti otac imati jako puno posla. Der Alte mu je zaraèunao koliko bi danas bilo tisuæu dolara. Svi. To bi mogao ispasti ugodan aran man. "Da". Ono to bih vam a predlo io jest jedan vi e kolegijalan odnos . Ukoliko ima znati eljnih koliko je ono to je kupljeno stajalo. za vrlo skromnu naknadu. rekao je Der Alte. U svakom smjelom potezu ima nepredviðenih preokreta. Ja æu vam pripremiti nekoliko dru tava i ispor uèiti pribor i proizvode koje jo nemate.

Klara i djeca dobivao sam od agenata ni eg polo aja . dio izobrazbe dobrog vraga. Upravo mi je tad nareðeno da napustim Adija i ostale èlanove njegove obitelji.. Njih je bilo dovoljno da du nost pred am trojici svojih zastupnika koji su ostali uz njih. izvje æa 0 onom to su radili Alois. Klari i Angeli. Manjim vragovima . I odosmo u Petrograd. U svakom sluèaju. proveo u Londonu. No. Zbog va nosti na e misij e u Rusiji sa sobom sam. do mog povratka u Austriju u lipnju 1896. naposljetku. Èak sam dobivao i izvje æa kakve su æudi pas Luther i konji Ula n i Graubart. Zbog toga su moje spoz naje o onom to se de avalo u Hafeldu pretrpjele stanovite gubitke. prije nego to sam se spustio do Moskve. gdje sam prisustvovao suðenju Oscaru Wil deu i bio u sudnici na dan izricanja presude zbog "sodomije i remeæenja javnog mor ala" . dat æu sve od sebe kako je ne bih morao ponavljati. To bi odmah dovelo do pitanja koja zadiru u sveto podruèje: kako su uopæe nastali v ragovi? Prati li Zli budno moguæu pojavu nadmoænih ljudi koji bi mogli raditi za nas . dok sam ja sa svojim najbol jim pomoænicima oti ao u Petrograd. to je. naravno. Iako mogu steæi solidnu predod bu to se s mojim klijentima zbiva èak i ako se moram osl oniti na ono to dobijem od prosjeènih agenata.) Reæi æu kako. a svi smo skupa jedva èekali da se upustimo u gole mi projekt 1 160 Norman Mailer 6. no radije bih jo malo ostao iznositi sitne dogaðaje i neva ne pustolovine obitelj i Hitler u Hafeldu. nimalo. ni ta me od toga nije posebno zanimalo.troj ice koju sam ostavio da nadgledaju moj dio Gornje Austrije. u cijelosti . Tijekom moje odsutnosti. pred svibanjsku krunidbu. Rekao bih kako je osam mjeseci od na eg odlaska u listopadu 1 895. nudili su tako malo. izvan mog znanja. dogaðaju od kojeg nas je jo uvijek dijelilo vi e mjeseci. No. tijekom razdoblja u kojem me nije bilo. Odmah po dolasku morao sam zapoèeti s prouèavanjem ruske du e kr ajem devetnaestog stoljeæa. Adiju. ne èitaju beletristiku da bi morali trpjeti autorove isp rike. No. no. moje pripovijedanje neæe pretrpjeti neku nepopravljivu tetu. i Maestro ta aran man dogovorili ne to je. Tek æu tad moæi na miru iznijeti to smo radili u M koji se spremao. Kad sam se na ao u slavenskom podruèju (koje je Bogu i Vragu bli e od bilo kojeg drugog sjeverno od ekvatora). uvjerenja. tek moram opisa ti. u Moskvi. to se èe æe dogaða. zakazanoj za svibanj 1896. posebno mjesec dana k oje sam u svibnju '85. Tijekom mjeseci provedenih u Petrogradu. da va s podsjetim. jer mi je nalo eno da dam sv e od sebe kako bi ga osudili. Maestro se oèito nalazio u ranoj fazi pokretanja krupne i velike nepodop tine. I sad æu vam se isprièati. kao i ljudima.gdje sam se naravno ukljuèio u odluèivanje porote. nemam elju obrazlagati kako ih novaèimo.se zamorio od poslovanja sa starcem pa se nije cjenkao dalje od malog zadovoljs tva koje mu je donijelo ne to besplatnog dodatnog pribora.. godine bilo razdoblje osobno va no Adolfu Hitleru. suglasja i unutr a njih nesuglasja. sti u kao stado odbaèenih ljudi? Kako su D. pa se osjeæam obveznim isprièati to se zbivalo dok sam bio odsutan. Svoje sam pomoænike znatno p rije odlaska uspje no doveo na razumnu razinu percepcije. Ne mogu iznijeti . Dvorac u umi 161 Petrogradu i Moskvi. (Do bri èitatelji. poveo najbolje pomoænike. osobito kad su u pitanju oni iz dobrih obitelji. Nerede koje smo planirani izazvati pred krunidbu cara Nikole II. K. Kad sam ih dobio. tu ipak ima jedna pote koæa. jednog hladnog travanjskog jutra. Maestro je vjerojatno elio kod brojnih Wildeovih in timnih prijatelja potaknuti osjeæaj muèeni tva. redovito sam primao obavijesti 0 Aloisu . Dosad sam èitatelja po tedio spominjanja nevezanih sluèajeva. nakon to sam godinama èitao najbolje i najgore romane. ili nam. kao i svoje druge klijente u tom dijelu Austrije. mogu promaknuti va ne potankosti. kako sam veæ naznaèio. Bit æemo na krunidbi cara Nikole II. cijelu sam zimu proveo u glavnom gradu .svih poroka. znam da èak i odani èitatelj neæe ostati vjer an piscu koji je spreman prekinuti narativni niz radi prividno nevezane digresij e. u poslu se mo e izgubiti ton. To izgovaram s ponosom. u vr ijeme kad nam se pribli avao veliki ruski pothvat.

Nisam se time mogao baviti dok sam boravio u Rusiji. agenti koje sam ostavio zatrpali bi me po tankostima. prislu kivanjem obiteljskih raz govora. jer su pèele izbole i damu. Reæi æu tek kako su agenti koje sam osta vio u Hafeldu dali sve od sebe kako bi me izvje tavali o tekuæim Alosovim naporima d a se bavi pèelarstvom. Stoga je bilo oèito kako bi nam bilo pametno da uzmemo u obzir i Klari nu i Aloisovu snagu. moji su se agenti morali zadovoljiti mlijeènim turama. pa se dnevne misli mogu na povr noj razini r aspoznati veæ i obiènim prolaskom kroz noænu odaju. naravno. Dosta toga doznamo i krajnje jednostavnim kanalom. pa do ljeta sljedeæe godine. a mo da i tisuæljeæa. Onom prigodom prije prilièno godina. Kao dio zavodnièkog plana. jer se radilo o pristranom portretiranju. Rakete stra ha polijeæu mu u elucu dok se pribli ava kutijama s ko nicama. od kraja 1895. u poku aju da se uspne na istu razinu s D. Te su n edjelje Aloisove bludne nade morale ostati neusli ane. za to i dalje plaæa cijenu. ali predmet prouèavanja postanu u doba kad ih hvata tjeskoba. Slijedi moj podrobni. Kako se ni sami u biv im ivotima nisu posebno isticali. Nimalo me nije iznenadilo to se Alois opsesivno prihvatio svog novog pothvata. osjeæa napadaje straha. Osim moguænosti da izravno ud u u Aloisove misli dok je budan. no na temelju vlastitog iskustva pretpostavljam kako je Maestro. Kao to mo emo vidjet i. bili su skloni kod Aloisa u cijelosti otkrivati samo ono drugorazredno. Stoga je odjenuo cijelu. tamnoplavu odoru. I na tom je zalasku sunca ta ko bjesomuèno izboden. Izgubljena je tek usputna ljubavna veza . Pa dobro. morao biti spreman prihvatiti znatan dio onog to se iscijedilo .sve one neostvarene ljudske moguænost i. to se. jer nije bio odmjeren na odgovarajuæi naèin. a radi se o pojavi razmjerne otvorenosti snova m u karaca i ena i za vragove i za kand ele. nisu me svaki put uspjeli na zadovoljavajuæi naèin izvijes titi o svemu to se s njim zbivalo. Tijekom stoljeæa. i vi e nego dovoljno da mi to poène iæi na ivce. Èitatelja bih upozorio neka ne zaboravi kako su djeèaka koji je kasnije postao Adolf Hitler odgojili ba taj otac i ta majka. pogrije io je ut oliko to je jednog nedjeljnog popodneva privlaènu enu pozvao da mu pravi dru tvo. Tamne i zagasite boje. To je nauèi o iz iskustva. kad su ga pèele onako gadno izbo le dok je radio s malom zajednicom koju je dr ao nedaleko Braunaua. o njegovim pèelama. Odjeven u bijelo. jer je ivot proveo u uniformi) to je stalno zaboravljao navuæi rukavice svijetle boje i veliki pèelarski e ir s velom. uz. U ljude koji su od nas slabiji nije te ko proniknuti. Neæu se ovdje dalje baviti takvim problemima. Maestro je znatan dio svojih sredstava morao utro iti na Vrijeme potrebno da bi se poremeæeni materijal koji nam je ipak stizao m ogao nekako obuèiti. Naravno. Prva mu je briga bila (a to mi se uèinilo komiènim. K. Alois se djelomièno dr i pravila dobrog seljaka. to mu je bila uobièajena odjeæa. To odgovara problemu koji biste imali kad biste s kandidatima koji jo ne sviraju ni jedno glazbalo osnivali simfonijski orkestar. znatne slabosti koje ne trebam ni spominjati. Nu no je po t vanje. no udarac je pretrpjelo njegovo visoko mi ljenje o samom sebi. Nije zaboravio kako èovjek mora ostat .-om. Ma estro to naziva "tr nicom snova". Moji su agenti Alois a do ivljavali preslabim i suvi e zabrinutim. veæ nije tako jednostavno. da mu se sjeæanje na to jo uvijek podi e iz dubine eluca. eni 1 djeci. namjeravao je pokazati kako nije samo vje t oko ko nica. dodu e iz druge ruke. veæ i el egantan. no biti spreman i za ono to stvarno osjeæaju od nas jaèi.kada se to i za to dogodilo. to je i previ e dobro znao. Norman Mailer 7Potkraj listopada. i to ba po nepokrivenom mesu bujnih grudi. da sam im dopustio. izvje taj o jadima koji su Alo isa zadesili kad je postao pèelar. kako se mo da sjeæamo. no buduæi da nisu imali dovoljno smisla za prepoznavanje s ka kvim se pote koæama susretao. rijetko radi kod ljudi koji nam nisu klijenti. pèelama idu na ivce. no nisu raspolagali ranijim kvalitetni m spoznajama o ljudima koji nisu slabi. ko ji je uvijek morao biti od najbjeljeg Dvorac u umi 163 materijala. a upravo je ono mojim tamo njim zastupnicima nedostajalo. Zbog toga sam takav materijal morao odbaciti. prvih se dana stalno brinuo hoæe li se sjetiti presvuæi prije nego to ode do ko n ica. Kako je morao izbjegavati tamne kapute i hlaèe. stizalo mi je more povr nih informacija.

i budan èak i nakon najmanje katastrofe. Iz neoèekivane nedaæe mo e se ponekad izvuæi neoèe ivana vrijednost. Njegove je zanimljive medicinske teze, primjerice, potaknulo u bla avanje reumatske boli dan poslije - èinilo se kako su pèelinji alci bili blagotvorn i kod njegovih problema s koljenima. Prigodom njihovog sastanka, Der Alte se, sj etimo se, s tim bio voljan slo iti. A ta je potvrda djelomice mogla biti i razlog za to je Alois prihvatio Der Alteovo mi ljenje kako su uvozne talijanske pèele bolje od austrijske vrste. Iako je sumnja o i kako bi Der Alte mogao prodavati ba dio zaliha kojih se inaèe elio rije iti, presu dan je argument bio to to se s talijanskim pèelama moglo lak e raditi. Nje nije su, uvj eravao ga je Der Alte. tovi e, zbog izrazite ute puti, koja je nalikovala mekom sjaj u najbolje ko e za èizme, bile su i ljep e. Alois se divio trima zlatnim dijelovima nj ihovih tijela, od kojih se svaki isticao najo trijim moguæim crnim rubom. ik! Ta mu j e rijeè pala na pamet. Dok su austrijske pèele bile sive i dlakave. Nisu sjale poput tih pozlaæenih Talijanki. Poslije se Aloisa proganjao osjeæaj nelojalnosti. Morao j e uzeti "Franje Josipe", sivobrade. 164 Norman Mailer Nelagodu mu je neprestano uveæavalo to to se stalno pitao ne bi li mu bilo bolje pr ièekati proljeæe. Sad je morao u zajednici odr avati toplinu, da pèele ne uginu zbog hla dnoæe. No, tijekom tog razdoblja svaki se dan morala mjeriti temperatura u ko nicama. A k o nicu nije smio otvarati na dulje od nekoliko sekundi. "Koliko god bili znati eljni ", povjerio mu je Der Alte, "nemojte si dopustiti da mièete neki od pokretnih okvi ra kako biste prouèili èe ljeve. Hladni propuh koji bi mogao nastati zbog podizanja ve likog poklopca kutije mogao bi temperaturu toliko sniziti, da bi pèelama trebali s ati da opet zagriju unutra njost. Takva bi vam hladnoæa mogla desetkovati pèelinju pop ulaciju. Ne igrajte se s tim, herr Hitler. Do sad ste, zakljuèujem na temelju onog to ste mi isprièali, s pèelama ivjeli samo u lipnju i srpnju. To mo e i svaki turist. N o, ako svojem malom narodu elite biti pravi kapetan, vodeæi ih kroz ledeno hladni z rak nadolazeæih mjeseci, to æe zahtijevati i snagu karaktera, prijatelju." A onda je , kao da eli obogatiti pretpostavku, dodao: "Novi prijatelju." 8. Da je Alois sebe stavio na optu enièku klupu, proglasio bi se krivim. Kako jednog sn a nog èovjeka umirovljenje mo e tako oslabiti? Gazdinstvo je kupio impulzivno, bez pro mi ljanja, a sad je, da poveæa ulog, nabavio i dvije ko nice u Langstrothovim kutijama . Za to se tako iznenada odluèio tijekom zime baviti pèelarstvom? Zar nije i to odluèio previ e impulzivno? Der Alte je èak imao i obraza kazati mu, dok je Alois odlazio: " Vidjet æete koliki sam vam posao pri tedio." Sto je Alois za tedio od posla, potro io je na zabrinutost. Nije mu jo bilo ni ezdeset godina, do vraga, jo godinu i vi e mu neæe biti ezdeset, ali te nove du nosti stvarale su mu nevjerojatan osjeæaj umora. Te su dvije nastanjene kutije sad le ale ispod ora ha, na krovnoj ljepenci, a zbog hladnoæe su dobile i dodatnu ljepenku s gornje str ane, sve uèvr æeno kamenjem. U dvije su kutije bile dvije pèelinje zajednice. Svaki bi d an oèitao temperaturu u obje kutije, a jednom ih tjedno vagao. Djelomièno je problem bio u tome to su brige presezale stvarni posao. Budu li zajednice na proljeæe djel ovale slabo, spojit æe dvije kutije u jednu, a bude li trebalo, kupiti jo pèela, upus titi se u dodatne tro kove, u dodatne kontakte s Der Alteom, koji bi si, bez sumnj e, Dvorac u umi 165 zasmrdio hlaèe grohotom se smijuæi herr Hitleru s njegove dvije lijeve ruke koje æe us koro izbosti sve ono znanje naprednih pèelara koje nije posjedovao. Veæ u studenom j e Alois dr ao predavanje Angeli i Adiju, pa èak i Klari, o potrebi besprijekorne hig ijene u pèelarstvu, kad dode toplo vrijeme. Bez obzira na to koliko dan bude topao , ko nice se ne smiju ostaviti otvorene. Iznad svega, ne smije se izvan njih proli ti med. Ako im se to dogodi, moraju ga isti èas obrisati, jer bi mogao privuæi pèele, pa bi se poèele boriti za taj besplatan, lako steèen med, dok le i na tlu. Ako bi lokv a meda bila dovoljno duboka, mogle bi se sve skupa utopiti. Dakle, dovoljno je strahovao da svoju obitelj krene opsjedati onim to se na ljeto mo e, ali i ne mora dogoditi. To je uglavnom ovisilo o onom to bi prethodne veèeri p

roèitao o zimskom dr anju ko nice. Sam je napravio jednu novu kutiju za ko nice, koja mu jo nije bila potrebna, ali se ponosio vje tinom koju je to zahtijevalo, pa makar kutija i nije bila ravna Langs trothovoj. No, takav mu je posao ubla avao zabrinutost. Grudi mu je nadimala stara izreka. "D obra njemaèka krv zna", rekao je Alois supruzi, "da blagoslov ne daje Bog, nego st i e od napornog rada." No, napomena ba i nije bila najsretnija. Za to se tu ne spomin je austrijska krv? Uskoro ga je to pitanje poèelo opsjedati. Je li neka konkretna krv imala svoje vlastite vrline? Za to, stvarno, hvaliti njemaèku krv? Za to ne austri jsku? Imao je cara koji se mogao nositi s golemim (i èesto) idiotskim problemima o dr avanja mira izmeðu Ceha, Maðara, Talijana, Poljaka, Zidova, Srba pa jo i Cigana, u o kviru Habsbur kog carstva. Nijemci to ne bi bili u stanju. Vjeèito su se svaðali. Bez Bismarcka bi bili nitko i ni ta. Sitne provincije. Kralj Leopold I. i kralj Leopol d II. Ludi, obojica ludi Bavarci. A Prusi su bili jo i gori. Prusi su bili progut ali metlu. Za to onda spominjati dobru njemaèku krv? "Zato to", rekao je u sebi, " to z nam to to znaèi." No to je znaèilo zakljuèiti da ne to zna , ako nisi znao uistinu. Iako si na neki naèin ip k i znao. Krasna zagonetka. Alois je zakljuèio da poèinje razmi ljati poput filozofa. Sto nije lo e za djeèaka sa sela. Bio je u isku enju da tu temu naène u gostionici u Fis chlhamu, ali to, naposljetku, nije uèinio. Oni tamo su bili tukci. Bilo mu je ao vr emena koje bi s njima proveo. U studenom bi se tamo na piæu zatekao èak i popodne, to bi mu bio dokaz, da mu je bio potreban, kako nema dovoljno posla. Zbog toga je odluèio ne odlaziti nekoliko dana tamo i66 Norman Mailer i objesiti kakvu mre u oko ko nica, da na proljeæe do njih ne bi mogle ptice. Èak je raz matrao i moguænost da posjeti Der Altea, ali je sjeæanje na prodoran smrad takve pom isli okonèalo. Ubrzo se opet na ao u gostionici. Tamo je ipak nalazio jedno zadovoljstvo. Tukci s u ga sad dr ali struènjakom za pèelarstvo. Sve moguæe savjete koje mu je ponudio Der Alt e, uz svako zrno znanja to ga je u novije vrijeme skupio iz literature, sad je mo gao predstaviti vlastitim, dobro utemeljenim znanjem. Alois bi meðu prvima priznao da su po tenje i skromnost sjajne vrline, na koje se treba oslanjati kad èovjek ima posla s nadreðenima. No, inferioran je um uvijek elio osjetiti kako razgovara s mu drim èovjekom. Kako se do njega lak e dolazilo nego do Der Altea, uskoèio je kao de urni struènjak. Èak mu je jednog nedjeljnog popodneva do ao seljak koji je tra io upute kako zapoèeti. Alois ga je potom zasuo potankostima o hranjenju ko nice tijekom zime. To mu je izlaganje omoguæilo da se ponovno osjeti iznimnim likom kakav je bio pred umirovljenje. "Stvar je u tome", kazao je svom posjetitelju, "da se ovlada tehn ikom vlastite, posebne hranilice. U nju se smije stavljati samo tekuæa hrana, a vr h staklenke mora se prekriti, kao to sam objasnio, finom mre icom, no potom posudu treba okrenutu dr ati za otvor, iznad zajednice koju èeka hranjenje. Shvaæate li me?" Alois je mogao vidjeti da ne shvaæa. Nedjeljni bi se posjetitelj ubrzo, potpuno ob eshrabren, oprostio - vjerojatno mu sljedeæe zime neæe postati konkurencija. Moji su me agenti neprestano opskrbljivali takvim sitnim dogaðajima. A nisu primjeæi vali kako je samo duboka bila Aloisova nova tjeskoba. Èim bi posjetioci oti li, Aloi s bi se u svom projektu osjetio tako usamljenim, da bi stao razmi ljati hoæe li mu k akva bolest napasti zajednice. Veèeri je provodio èitajuæi svoje knjige, no tjeskoba ga nije pu tala. Sanjao je da ivi u jednoj od svojih kutija, da je pèela, tek dio grozda koji ivi u najdubljoj i najmr aènijoj tami. Kako su se pèele snalazile u takvom svjetlo æu siroma nom drugom svijetu? Do kraja je Alois svoj san podigao na razinu more - sad sam se veæ malo vi e zainter esirao za ono to su mi moji zastupnici slali. Aloisova se ko nica u tami uvi estruèila, a onda je pobjegla iz kutije i odletjela. Nije ju se vi e moglo naæi. Dvorac u umi Kad dode proljeæe, hoæe li izgubiti ko nicu? U mraku je pipao gdje je Klara i rukom jo j je dotakao trbuh. Veæ je bio tako velik, a prinova je trebala stiæi tek u sijeènju. Hoæe li to ispati pravi div? Probudila se zbog njegovog dlana na sebi i htjela mu se uvuæi u zagrljaj, no on je usred tame osjetio potrebu da raspravi ne to to ga je ti talo. Uskoro se sasvim razb

udila i nije bila zadovoljna. "Nadam se", kazao je Alois, "da si razgovarala s herr Rosten-meierom." Odmah je znala to slijedi. Herr Rostenmeier je bio vlasnik trgovine u Fischlhamu, u kojoj su jednom na tjedan, subotom, ona i Angela kupovale one namirnice koje nisu uzgajale u vrtu. Klari je herr Rostenmeier bio drag i poèela je s njim razgov arati o prodaji njihovog meda. Alois joj je kazao kako ne sklapa nikakve poslove , barem ne zasad, jer je jo postojala moguænost da postigne sporazum s Der Alteom. Bez obzira na to, u njoj je pomisao kako bi partner ipak mogao biti herr Rostenm eier izazivala zadovoljstvo, a u tom bi sluèaju ona posredovala i domaæinstvu zaradi la ne to novca. Prsti su je zasvrbjeli svaki put kad bi pomislila na takvu transak ciju. No, Alois se sad odluèio za Der Altea. Naprosto je to znala. "Mislila sam", rekla je u mraku, dok joj je tap ao trbuh, "da ti taj èovjek uopæe nije simpatièan. Sjeæam se ka ko si rekao da bi morao opet podnositi njegov smrad." "Bit æe dobar savjetnik", Alois je kratko odvratio. Jo su ga probadali kolci noæne mo re. "Da, da", rekla je Klara, "ali nisi li mi kazao kako Der Alteu ne vjeruje ?" Bila je blizu da je obuzme histerija. Zbog toga joj je prekinuo ugodan san! "Da, reka o si kako u njega nema povjerenja, a opet si spreman dati prednost Der Alteu pred po tenim èovjekom kakav je herr Rostenmeier?" "Klara, to je sve zato to ti je neugodno", kazao joj je. "Mo da si malo previ e prièala s Rostenmeierom. Mo da ne to to nisi spomenula? Kakva preuzeta obveza? A da prije to ga nisi razgovarala sa mnom?" "Ne", rekla je, "nimalo. Nije mi nimalo neugodno. Nisam se obvezala." Bila je u isku enju da doda, "ali æu reæi ovo, moram to reæi, nikad neæu razumjeti kako razmi lja net o poput tebe." No, utjela je. Ismijao bi je zbog takve glupe primjedbe. Morala bi ostati budna dobar dio noæi obja njavajuæi to je mislila time, "netko poput tebe." i68 Norman Mailer 9Nije to bilo nikakvo iznenaðenje. Alois se naposljetku odluèio vratiti Der Alteu. A za to i ne bi? Bio je realist, rekao si je, pa je navikao na neugodne mirise. Napo sljetku, èovjek se tu i tamo mora baviti Vragom. (Moj se vrag nasmijao kad mi je t o ispripovjedio.) Alois je u posjet oti ao sljedeæe nedjelje i opet je sa sobom poveo Adija. Djeèak je o vaj put gledao kuda idu. Put je bio dug oko kilometar i pol, pa je znao kako æe do kolibe doæi i sam, ako zapamti sva skretanja. Cijelo ga je vrijeme ispunjavalo ne lagodno uzbuðenje. Na elucu mu je le ao jad velik poput kruha, no, povrh tog tereta, srce mu je bilo vrlo ivahno. Znao je da ocu neæe reæi kako Der Altea namjerava posjet iti i neki drugi dan i to sasvim sam. "Da", stalno si je ponavljao, "neæe me biti strah otiæi tamo. No, mo da neæu iæi po noæi. T d je u umi previ e duhova." Adi je mislio kako je drugi susret njegovog oca i Der Altea nadma io prvi. U poèetku su prièali o prodaji meda na tr i tu i Adi ih je jedva pratio, no kad su rije ili poslo vne stvari, razgovor je opet postao zanimljiv. A to je bilo zato to starac nije m ogao prestati prièati o pèelinjim tajnama obavijenim drugim tajnama. "Da", rekao je Der Alte zvonkim glasom, "nikad se ne zamorim od razmi ljanja o tim siæu nim stvorenji ma, s njihovim besmrtnim medom i gotovo besmrtnim alcima. Za njihov je uzgoj potr ebna velika suptilnost." Poèeo je upuæenu raspravu. Alois jedva da je uspio koju dometnuti, no nije bio nezad ovoljan, jer æe sve to iskoristiti sutra u Fischlhamu. Dar tukcima! Adi je pak poz orno slu ao. Rijeèi koje nije razumio u glavi su mu ostajale po svojoj zvuènosti. "Mo emo li uopæe", upitao je Der Alte, "dovoljno pozornosti posvetiti ovom Stvoritel jevom ostvarenju? Tako je genijalno. Ti su nam vra iæci stigli kao dar Gospodinove b o anske i neobiène estetike - mudrosti prirode koja se izra ava u posve zaèudnom obliku. " Der Alte je nastavio prièati. A prièati je znao! Vukao je poveznice s Bo jim baletom, Bo jom gimnastikom, Bo jim ulaganjem u èudesno i zadivljujuæe. Der Alte se nije razlikov ao od mnogih na ih klijenata. Potièemo ih da hvale Boga. to vi e mogu. Uvijek. A on je pripovijedao tako dugo da je Alois, ponovno, uzvratio.

rekao si je. sudopera. Za njihov je uzgoj potr ebna velika suptilnost. A za to i ne bi? Bio je realist. kazao je Der Alte. "U redu". pa je znao kako æe do kolibe doæi i sam. srce mu je bilo vrlo ivahno. stalno si je ponavljao. No. Zimskih mjeseci su pèele lijene. pomislio je djeèak . no kad su rije ili poslo vne stvari. Kod nas doma su veæ tako dugo" . U kuhinji. Kakav u asan ivot! Nedostaje im sunce. njihov æe ivot obuhvatiti krajnosti postojanja. jadno jato natiskanih i nabijenih. Na elucu mu je le ao jad velik poput kruha. "ali mora se pripremiti. stajao je i st ol. U poèetku su prièali o prodaji meda na tr i tu i Adi ih je jedva pratio. a izmeðu njih je stajao okomit okvir ispunjen malim vo tanim æel ijama. " O. "Mora se èekati do proljeæa. Pogled tih plavih oèiju. ne.to je Alois i oèekivao. bez ikakvog namje taja osim male peæi.poku ao je na brzinu izbrojiti . uzviknuo je. "Mo emo li uopæe". a jo ni jednu nisam vidio. pa da djeèaku poka ete svoju kutiju za razgledavanje ?" Bilo je oèito da Der Alte ba i ne bi . no nije bio nezad ovoljan. Alois jedva da je uspio koju dometnuti." Adi je mislio kako je drugi susret njegovog oca i Der Altea nadma io prvi. "Za to nas ne povedete u kuhinju. ako zapamti sva skretanja. "one najjadnije meðu jadnima. stisnuto na Klarinoj dojci. A te su pèele mogle biti i grah koji se tiska u zagrijanim loncu. rekao je Der Alte. kojih je bilo bezbroj. A to je bilo zato to starac nije m ogao prestati prièati o pèelinjim tajnama obavijenim drugim tajnama. Sad je zima." Poèeo je upuæenu raspravu."sedam. Alois se naposljetku odluèio vratiti Der Alteu. (Moj se vrag nasmijao kad mi je t o ispripovjedio. Sad su tek zbijene jedna uz drugu. velikih i ivih. "Da". Jedino to grah ni kad nije izgledao tako ivèano. s njihovim besmrtnim medom i gotovo besmrtnim alcima. zbog razoèara nja koje se ukazalo na djeèakovom licu. Moram li èekati do ljeta ? Molim vas!" "Do proljeæa". "nisam nikad vidio kako pèelinji dom izgled a iznutra. Na jednom je njegovom kraju bila uska staklena kutija. "neæe me biti strah otiæi tamo. Put je bio dug oko kilometar i pol. molim vas. izmeðu kojih nije bilo niti desetak centimetara. Napo sljetku. gospodine". duga mo da dvije. "nikad se ne zamorim od razmi ljanja o tim siæu nim stvorenji ma. tek stvorenja nat opljena vlastitom sluzi. jer æe sve to iskoristiti sutra u Fischlhamu. rekao je Der Alte zvonkim glasom. (Krilca su im bila sklopljena. "Da". Grozd stvarèica koje su plazile jedna preko druge. Kad bi se taj zastor povukao. Dar tukcima! Adi je pak poz orno slu ao. Cijelo ga je vrijeme ispunjavalo ne lagodno uzbuðenje. Znao je da ocu neæe reæi kako Der Altea namjerava posjet iti i neki drugi dan i to sasvim sam. nalik Klarinim. povrh tog tereta. "dovoljno pozornosti posvetiti ovom Stvoritel . pokazala bi se dva staklena zida." A onda je. èiju je unutra njost s obje strane skrivala crna zavjesa. a vis oka jednu stopu. a da se nije poslu io vlastitim glasom. Sad ne èine ni ta. ruène pumpe za vodu iznad njega i vjedra ispod njega umjesto slivnika. s kup neèeg to je izgledalo poput lomljivih malih stvorenja. no progovorio je Adi. mislim da je osam tjedana. T d je u umi previ e duhova. Uzdahnuo je kako ne bi briznuo u plaè. "U ovom su èasu". no.Dvorac u umi 169 Pro lo je previ e vremena. Adi je ostao razoèaran. èovjek se tu i tamo mora baviti Vragom. razgovor je opet postao zanimljiv. uznemirenih svjetlo æu.) Adi se nije tako razoèarao otkako je prvi put vidio Edmun dovo lice èovjeèuljka. pa je navikao na neugodne mirise. èudesne poput rosnih kapi na sv etlu ranog i68 Norman Mailer 9Nije to bilo nikakvo iznenaðenje. mo da neæu iæi po noæi. no na ljeto æe ih vidjeti kako ple u u zraku. ru nih poput ohara. nije mu se svið o sinovljev pogled. ne veæih od tamnih tableta u boèici. No. Rijeèi koje nije razumio u glavi su mu ostajale po svojoj zvuènosti. upitao je Der Alte. slegnuo ramenima. A u nj ima se sad oèitavalo po tovanje. rekao je." A stvarno su i bile. Alois je napokon uspio koju i dometnuti. Djeèak je o vaj put gledao kuda idu. tovi e.) Alois je u posjet oti ao sljedeæe nedjelje i opet je sa sobom poveo Adija.

ruène pumpe za vodu iznad njega i vjedra ispod njega umjesto slivnika. rekao je Alois. bez ikakvog namje taja osim male peæi. navukao na sebe najtopliju odjeæu i oti ao sjesti na klupu pod hrastom. izmeðu kojih nije bilo niti desetak centimetara. Sad je zima.to je Alois i oèekivao. ne. no progovorio je Adi. stajao je i st ol. No. Adi se. usred te jeze. Sad su tek zbijene jedna uz drugu. Moram li èekati do ljeta ? Molim vas!" "Do proljeæa". Kod nas doma su veæ tako dugo" . tovi e. uzviknuo je. velikih i ivih. s kup neèeg to je izgledalo poput lomljivih malih stvorenja.mudrosti prirode koja se izra ava u posve zaèudnom obliku. Tamo je ostao dosta dugo. Bo jim ulaganjem u èudesno i zadivljujuæe." A stvarno su i bile." A onda je. a da se nije poslu io vlastitim glasom. jer bi te èudesne rijeèi koje je izgovarao mogao slu a ti povazdan. molim vas. stisnuto na Klarinoj dojci. "Doði me posjetiti". To se smrdljivcu mora priznati. "one najjadnije meðu jadnima. Kakav u asan ivot! Nedostaje im sunce. A on je pripovijedao tako dugo da je Alois. uznemirenih svjetlo æu. " O. ne veæih od tamnih tableta u boèici. Der Alte se nije razlikov ao od mnogih na ih klijenata. Ne znam koliko je ta zadnja poruka koju je promrmljao mogla utjecati na Adija. Bez obzira na svoje turobne strane. Pogled tih plavih oèiju. nije mu se svið o sinovljev pogled. imao je stila. A te su pèele mogle biti i grah koji se tiska u zagrijanim loncu. zbog razoèara nja koje se ukazalo na djeèakovom licu. prije nego je Alois dao znak da kre nu. Alois je napokon uspio koju i dometnuti. a iz èasa u èas bivalo mu je sve hladnije. (Krilca su im bila sklopljena. gdje su bile smje tene dvije Langstrotho-ve kuti je. A prièati je znao! Vukao je poveznice s Bo jim baletom. a izmeðu njih je stajao okomit okvir ispunjen malim vo tanim æel ijama. slegnuo ramenima. Zimskih mjeseci su pèele lijene. Uvijek. Grozd stvarèica koje su plazile jedna preko druge. starac mu je uspio apnuti. pomislio je djeèak . do k je ostatak kuæe jo spavao. "Za to nas ne povedete u kuhinju. Kad bi se taj zastor povukao. A Adi si je mislio: "Ove te pèele mogu izbosti. Adi je ostao razoèaran. Ti su nam vra iæci stigli kao dar Gospodinove b o anske i neobiène estetike . rekao je. ru nih poput ohara. Na jednom je njegovom kraju bila uska staklena kutija. njihov æe ivot obuhvatiti krajnosti postojanja. Tako neustra ive. pa si onda mrtav. "ali mora se pripremiti.poku ao je na brzinu izbrojiti . Sad ne èine ni ta. izvukao iz kreveta. Bo jom gimnastikom. Dvorac u umi 169 Pro lo je previ e vremena. U kuhinji. "nisam nikad vidio kako pèelinji dom izgled a iznutra."sedam. gospodine". pokazala bi se dva staklena zida. Jedino to grah ni kad nije izgledao tako ivèano. osjetio pod jednako bliskim i starcu i ocu. Potièemo ih da hvale Boga. èudesne poput rosnih kapi na sv etlu ranog 170 Norman Mailer jutra. a li mogu reæi kako do tog trenutka ni jednom nisam tako za alio to se moram oslanjati na svoje hafeldske agente. Uzdahnuo je kako ne bi briznuo u plaè. uzvratio.) Adi se nije tako razoèarao otkako je prvi put vidio Edmun dovo lice èovjeèuljka. duga mo da dvije. rekao je Der Alte. kojih je bilo bezbroj. èiju je unutra njost s obje strane skrivala crna zavjesa. a vis oka jednu stopu. no na ljeto æe ih vidjeti kako ple u u zraku. Nije pro lo mnogo vremena (na sam Badnjak!). kazao je Der Alte. A ipak je o . jadno jato natiskanih i nabijenih. Kako æe samo hrabro koracati kad udu medu zlatne latice cvj etova koji ih oèekuju. "Mora se èekati do proljeæa. pa da djeèaku poka ete svoju kutiju za razgledavanje ?" Bilo je oèito da Der Alte ba i ne bi ." "Tako je". tek stvorenja nat opljena vlastitom sluzi. a jo ni jednu nisam vidio. " Der Alte je nastavio prièati." U starèevoj je ku hinji uzdrhtao od nepojmljivosti umiranja. ponovno. "U ovom su èasu".jevom ostvarenju? Tako je genijalno. mislim da je osam tjedana. A opet se. nalik Klarinim. A u nj ima se sad oèitavalo po tovanje. IO. Sto vi e mogu. sudopera. "U redu".

ba i nije mogao pohvaliti . i on æe voljeti tebe. k oja bi bila kakav napredak u odnosu na tri djeèaka kojima se. To je jed na od najkorisnijih pretpostavki koje mo emo ugraditi svojim klijentima. To je bio signal koji me zanimao. Svoje sam agente vi e puta ispitivao to se iz djeèa kovih misli mo e razabrati. Ako ga voli . Aloisa to jedva da je razveselilo. Jer je Sin Bo ji bio prisutan. To je bilo njegovo. Toga se oni ne b i mogli dosjetiti. djeèaka je ispunio majèin slavljenièki duh. Zbog toga je te kand ele . To je moralo potjecati od Adija. Samo nje govo. Nikad nisam naletio na skupinu kand ela koji bi b ili tako odluèni kao ova ruska ekipa. bit æe ih sedmero. Kad me Maestro upitao za mi ljenje. mogao znati u kojoj bi od njih mogao biti mi . ne bi nam trebalo biti suvi e t e ko napraviti veliki nered nekoliko dana nakon dogaðaja. Najmilije. medu njima se razvije solidarnost. Na proljeæe. Lete na zefirima itnog a . Nik ole II." Dosta o tome. Alois je ubrzo zakljuèio kako to nij e moguæe . Maestro nije blagonaklon ni prema izos tanku bilo kakvog mi ljenja kod neposredno podreðenih. Da sam bio prisutan. trudio sam se ne tugovati za izgubljenom moguænosti. maminog sina i slinavog plaèljivka. Molio se za nast avak pèelinjeg ivota. 172. najdra e . ti su ruski anðeli postali jako sposobni za borbu s brojnim demonima koje smo postavili u Ruskoj pravoslavnoj crkvi i njenim manastirima. rekla je Klara. Kad ljudi piju u napuèenoj prostoriji. svaku je obgrlio jednom rukom. a o n je bio najljubaznije ljudsko biæe koje je ikad hodalo zemljom. Lako je uvidjeti kako su mi ti dogaðaji u Rusiji barem privremeno bi li mnogo va niji od gotovo beznaèajnih zbivanja u Hafeldu. Neæu dopustiti da zbog straha da ne budete u pravu. prij e tisuæu osam stotina devedeset i pet godina". sijeènja rodila novo dijete. Buduæi snagator kojeg se toliko i èekivalo nije stigao. sad. Previ e æe se toga protiv nas postrojiti. "rodio Sin Bo ji. Moji agenti nisu ni ta izvukli iz Aloisovih odlazaka u gostionicu. Ka ko je otac tog popodneva popravio paravan. U Petro gradu sam imao i vi e nego dovoljno posla. U dru tvu svojih pomoænika nailazio sam na znatnu oporbu svojem djelovanju. ali je to ipak radio . Oni su mi znatno korisniji od utnj e. kakav bi se mi mogao uvuæi u ko nicu.ogrubjele poput najpodmuklijih ruskih fratara . Niti tako brutalni. Buduæi da me nije bilo. Sad mu je u kuæi bilo estero ljudi. Stoga je stavio jednu ruku na sva ku.u gostionici u Fischlhamu. postanete mentalno neaktivn i. Te je noæi Adi èuo svog oca kako se ali da se paravan koji je titio ulaz u ko nicu poderao. iz veèeri u veèer i to prilièan broj dana. dok je sjedio medu kutijama . Zbog toga Aloisu nije bi lo do proslave novog roðenja. no opet. Tijekom nekoliko zadnjih stoljeæa. kad se Alois mlaði vrati iz S pitala. "Ove se veèeri. to bi se tu i tamo dogodilo. ma kako hladan bio. Sad æe opet sva ta larma od hranjenja bebe po noæi i njenog plaèa danju biti uzaludna. skupio sam dovoljn o hrabrosti i kazao mu kako mi se na i izgledi da osujetimo samu krunidbu ba ne èine velikim. Zanimao se ja ili ne. No. Ulaz je bio mal en." Adi je bio siguran. Ti jekom tih su mjeseci bili do kraja pripravni braniti krunidbu mladog careviæa. dok pivo nije poèelo smrdjeti poput bljuvotine dojenèeta. no za nju je nu an niz urezivanja snova. i smjestiv i se izmeðu kutija. U krevetu por odilje le ala je djevojèica. da. To je bila noæ u kojoj si slobodno mogao udisati Dvorac u umi noæni zrak. Mo da bih djeèaka naveo da povjeruje kak o mo e spasiti neke ivote tako da iskoristi jedinstvenu moæ uni tenja drugih. Mete glasova u gostionici veæ se mogao mjeriti s djetinjom larmom kod kuæe. Skupio sam hrabrost i kazao to mislim. no. "Dopustite mi da promislim o konceptima koje bi neki od vas mogli ponuditi. Buduæi da je bio Badnjak.rupa naprosto nije bila dovoljno velika .stao. Klara je zi. Norman Mailer Raèunao je kako æe dobiti pravu ljudinu od sina koja bi mu razvedrila starost. Adi nije. poveæao bih uloge.no Adija to nije uvjerilo. a ne to od toga se èinilo i vrijednim. Hoæe li on dati snagu k oja je Adiju bila potrebna kako bi mi a ubio snagom misli? Ubiti mi a snagom misli? Znao sam koliko su moji agenti ogranièeni.divljaka.dr ao poprilièan zanos.

i . prvo toplo jutro zatopljenja u veljaèi i dok je Alois izlazi o iz kuæe. Potom se strovalio u krevet. "Netko me gurnuo". Radije je sjeo kod ko nica i izvadio gumenu cijev koju je dr ao u d epu. Iako je znao kako ko nicu ne smije uznemirivati. Na ao se u nekom velikom unutra njem prostoru sa upljin ama. Da. u kojem se. Ispu tale s u izmet. " teta je". naposljetku.te su mu se pèelinje himne puno vi e sviðale od tuljenja dojenèeta. gutajuæi med i vodu. bratski prkoseæi upadu i anðela i demona. Zla tice po snijegu! Na triku za rublje visjele su Pauline pelene. kroz svoju cijev. Do la mu je jedna zakljuèn a misao. Tad smo spremni. da. razjareni zbog izgubljeno g vremena. Pola sata poslije. njegove su horde bile posvud iznad njega. gotovo melodija. a on je bio jedan od mnogih koji su patili poput svojih bratskih stvore nja . petnaest. sad. nije ba lijepo. mogao èuti p romjenu zvuka. èak je i trid eset i pet metara od ko nice mogao vidjeti ute toèkice. sestrinskih stvorenja . Mekano. a onda i trideset metara dal eko od ko nica. ba i nije mogao pohvaliti . èesto uzviknu.kakav prljav prizor. N akon oklijevanja je stao dublje disati i utonuo u drijeme .tko bi ih pre brajao? Ostavljale su izmet svuda uokolo. Nakon to se tako dovoljno dugo nastojao razbuditi. maminog sina i slinavog plaèljivica. Èuo se elegantan zvuk.lkohola. o tro je pokucao sa strane. Po tom su mraku u èasu ugodnog pijanstva Aloisu dolazile odvojene misli. sjajna poput dobrog konja na paradi ." Oti la je. Recimo da i h je dvadeset tisuæa. u t om trenu. ali je to ipak radio . Kako to ti mali vra iæci mogu dr ati u sebi? Ujutro je bilo toplo. Na povratku. Bog za kojeg si tako sigur na da je tvoj. Ali kako da se isprièam ? To je. alopojka im je uobièajena. i dalje je mogao èuti pripjev. kazala je mu u. Poput ica lude violine. Jesu li to dizale uzbunu? Dvorac u umi 173 Povisila se visina tonova. a bijes nije bio njihov. A onda se opet uti alo. Jer se radilo o snu. no prilike nam se ipak ukazu kad se ljud i s piæa teturajuæi vraæaju kuæi. "Nisi mi nikad rek ao da pazim". Pa za to mu pèele i ne bi bile zadovoljne? Ujutro æe stotine.kopnio je u grèevima te ke crijevne bolesti. Poput maèke kad uvlaèi kand e. a onda i tisuæe biti u grozdu pripravnom za sisanje mre ice na staklenci irokog grla. " to æe sve to rublje morati ponovno prati. Ponekad ih. Zdrave pèele nisu ostavljale izmet u vlastit om stani tu (osim mo da najgorih i najljenijih trutova). pa je mogao slu ati rojenje nastam bi u tom gradiæu. u velikom krugu oko klupe s ko nicama. Potom je jedan kraj stavio na zid Langstrot-hove kutije. Poku ao je izraèunati koliko bi u kutiji m oglo biti pèela. No. k oja bi bila kakav napredak u odnosu na tri djeèaka kojima se. ravnopravni vanjskim silama. Koliko god bio pijan. Kakav j e to samo bio golemi pljusak izmeta! Alois je izmjerio koracima. Èudnih zvukova. Alois sebi nije namjeravao kazati da mu je ao. Vi e mu je bilo drago Norman Mailer Raèunao je kako æe dobiti pravu ljudinu od sina koja bi mu razvedrila starost. stotine. mogao je dati razumnu procjenu. zamrljane. Koja prede u snu. Sr d ba je udarila meðu lopatice. to ga nije nimalo iznenadilo. slu ao je pèele u jednoj ko n ici i zvuèale su èasno. a snijeg je postao polje bje line prekrivene bezbrojnim utim toèkicama. Sve je zamirisalo na prezrele banane. poput ko nja u vrsti. Sanjao. jedna po jedna velika misao. To je sigurno toèan odgovor. To obièno shvate osobno. ii. a svi su ispu tali izmet u uske redove Langstrothove kutije . ali oni znaju da je tako bilo. Jer je tad. sad se probudio i postao bolno svjestan svog onog izmeta koji se u zajednica ma tih mjeseci nagomilao. No. nikako. ne. Nitko im ne vjeruje. Alois bi se tu i tamo zateturao.ne. nalazio zajedno s pèelama. tisuæe . skinula je pelene sa trika i opet ih krenula iskuhavati. tresnemo o tlo. Zbog toga Aloisu nije b ilo do proslave novog roðenja. Nast ojao se prenuti.u gostionici u Fischlhamu. dok je voda kipjela u dva velika lon ca. u ao je u kuæu i svukao ko ulju i hl aèe.divljaka. u spoznaji kako su kao ljudi. meðutim. Klara je bila tako srdita koliko si je samo smjela dopustiti. rekao je. ne to to nam je Bog dao da radimo. pun sitnih zadovoljnih kre e nda. Prièekat æe one dok dovoljno ne zatopli da bi to mogle raditi va ni. To za na posao nisu dobri uvjeti za rad. no osjeæao se suvi e ivahno da bi u ao u kuæu.

u velikom krugu oko klupe s ko nicama. "Netko me gurnuo". . Jesu li to dizale uzbunu? Dvorac u umi 173 Povisila se visina tonova. jedna po jedna velika misao. Lete na zefirima itnog a lkohola. No. Koja prede u snu. u kojem se. Po tom su mraku u èasu ugodnog pijanstva Aloisu dolazile odvojene misli. a onda i trideset metara dal eko od ko nica. mogao je dati razumnu procjenu.z veèeri u veèer i to prilièan broj dana. njegove su horde bile posvud iznad njega. sjajna poput dobrog konja na paradi . no prilike nam se ipak ukazu kad se ljud i s piæa teturajuæi vraæaju kuæi. skinula je pelene sa trika i opet ih krenula iskuhavati. Pola sata poslije. dok pivo nije poèelo smrdjeti poput bljuvotine dojenèeta. èak je i trid eset i pet metara od ko nice mogao vidjeti ute toèkice. a bijes nije bio njihov. sad se probudio i postao bolno svjestan svog onog izmeta koji se u zajednica ma tih mjeseci nagomilao.kakav prljav prizor. pun sitnih zadovoljnih kre e nda. " to æe sve to rublje morati ponovno prati. bratski prkoseæi upadu i anðela i demona. " teta je". Potom je jedan kraj stavio na zid Langstrot-hove kutije. mogao èuti p romjenu zvuka. To obièno shvate osobno. Na proljeæe. Koliko god bio pijan. Sad mu je u kuæi bilo estero ljudi. Ponekad ih. bit æe ih sedmero. Mekano. Alois bi se tu i tamo zateturao. Na ao se u nekom velikom unutra njem prostoru sa upljin ama. "Nisi mi nikad rek ao da pazim". kazala je mu u. Nakon to se tako dovoljno dugo nastojao razbuditi. nikako. zamrljane. a onda i tisuæe biti u grozdu pripravnom za sisanje mre ice na staklenci irokog grla.tko bi ih pre brojao? Ostavljale su izmet svuda uokolo. Prièekat æe one dok dovoljno ne zatopli da bi to mogle raditi va ni. Bog za kojeg si tako sigur na da je tvoj. poput ko nja u vrsti. ravnopravni vanjskim silama. gotovo melodija. èesto uzviknu. Tad smo spremni. prvo toplo jutro zatopljenja u veljaèi i dok je Alois izlazi o iz kuæe. Zdrave pèele nisu ostavljale izmet u vlastit om stani tu (osim mo da najgorih i najljenijih trutova). Na povratku. Pa za to mu pèele i ne bi bile zadovoljne? Ujutro æe stotine. Poku ao je izraèunati koliko bi u kutiji m oglo biti pèela. u t om trenu. Èuo se elegantan zvuk. ali oni znaju da je tako bilo. stotine. Do la mu je jedna zakljuèn a misao. A onda se opet uti alo. slu ao je pèele u jednoj ko n ici i zvuèale su èasno. Da. Nitko im ne vjeruje. medu njima se razvije solidarnost. Recimo da i h je dvadeset tisuæa. Èudnih zvukova. To za na posao nisu dobri uvjeti za rad. u ao je u kuæu i svukao ko ulju i hl aèe. sestrinskih stvorenja . petnaest. rekao je. nije ba lijepo. razjareni zbog izgubljeno g vremena." Oti la je.kopnio je u grèevima te ke crijevne bolesti. Klara je bila tako srdita koliko si je samo smjela dopustiti. Jer je tad. ne to to nam je Bog dao da radimo. ne. Mete glasova u gostionici veæ se mogao mjeriti s djetin jom larmom kod kuæe. ii. alopojka im je uobièajena. Sve je zamirisalo na prezrele banane. no osjeæao se suvi e ivahno da bi u ao u kuæu. Nast ojao se prenuti. Kad ljudi piju u napuèenoj prostoriji. a snijeg je postao polje bje line prekrivene bezbrojnim utim toèkicama. Moji agenti nisu ni ta izvukli iz Aloisovih odlazaka u gostionicu. meðutim. tresnemo o tlo. Zla tice po snijegu! Na triku za rublje visjele su Pauline pelene. tisuæe . o tro je pokucao sa strane. Sr d ba je udarila meðu lopatice. gutajuæi med i vodu. nalazio zajedno s pèelama. Jer se radilo o snu.te su mu se pèelinje himne puno vi e sviðale od tuljenja dojenèeta. Ali kako da se isprièam ? To je. kroz svoju cijev. kad se Alois mladi vrati i z Spitala. Poput maèke kad uvlaèi kand e. a on je bio jedan od mnogih koji su patili poput svojih bratskih stvore nja . Sanjao. dok je voda kipjela u dva velika lon ca. No. pa je mogao slu ati rojenje nastam bi u tom gradiæu. i dalje je mogao èuti pripjev. Poput ica lude violine. a svi su ispu tali izmet u uske redove Langstrothove kutije . To je sigurno toèan odgovor.ne. Potom se strovalio u krevet. naposljetku. u spoznaji kako su kao ljudi. Radije je sjeo kod ko nica i izvadio gumenu cijev koju je dr ao u d epu. Iako je znao kako ko nicu ne smije uznemirivati. Kako to ti mali vra iæci mogu dr ati u sebi? Ujutro je bilo toplo. N akon oklijevanja je stao dublje disati i utonuo u drijeme . to ga nije nimalo iznenadilo. Kakav j e to samo bio golemi pljusak izmeta! Alois je izmjerio koracima. Ispu tale s u izmet.

tresnemo o tlo. Tad smo spremni. razjareni zbog izgubljeno g vremena. Kad ljudi piju u napuèenoj prostoriji. No. alopojka im je uobièajena. ravnopravni vanjskim silama. a onda i trideset metara dal eko od ko nica. Sad mu je u kuæi bilo estero ljudi. to ga nije nimalo iznenadilo. nikako. Poku ao je izraèunati koliko bi u kutiji m oglo biti pèela.Alois sebi nije namjeravao kazati da mu je ao. Ispu tale s u izmet. kroz svoju cijev. a snijeg je postao polje bje line prekrivene bezbrojnim utim toèkicama.divljaka. Jer je tad. Na ao se u nekom velikom unutra njem prostoru sa upljin ama. Prièekat æe one dok dovoljno ne zatopli da bi to mogle raditi va ni. a onda i tisuæe biti u grozdu pripravnom za sisanje mre ice na staklenci irokog grla. no prilike nam se ipak ukazu kad se ljud i s piæa teturajuæi vraæaju kuæi. Recimo da i h je dvadeset tisuæa. a bijes nije bio njihov. Do la mu je jedna zakljuèn a misao. a svi su ispu tali izmet u uske redove Langstrothove kutije . Kako to ti mali vra iæci mogu dr ati u sebi? Ujutro je bilo toplo. Èuo se elegantan zvuk. Iako je znao kako ko nicu ne smije uznemirivati. kad se Alois mladi vrati iz Spitala. Lete na zefirima itnog a lkohola. u velikom krugu oko klupe s ko nicama. Kakav j e to samo bio golemi pljusak izmeta! Alois je izmjerio koracima. Da.tko bi ih pre brojao? Ostavljale su izmet svuda uokolo. petnaest. Jesu li to dizale uzbunu? Dvorac u umi 173 Povisila se visina tonova. u spoznaji kako su kao ljudi. To za na posao nisu dobri uvjeti za rad. da. Nakon to se tako dovoljno dugo nastojao razbuditi. prvo toplo jutro zatopljenja u veljaèi i dok je Alois izlazi o iz kuæe. ali oni znaju da je tako bilo. iz veèeri u veèer i to prilièan broj dana. n. sad.ne. Moji agenti nisu ni ta izvukli iz Aloisovih odlazaka u gostionicu. èesto uzviknu. no osjeæao se suvi e ivahno da bi u ao u kuæu. Potom je jedan kraj stavio na zid Langstrot-hove kutije. bit æe ih sedmero. nije ba lijepo. Potom se strovalio u krevet. gotovo melodija. tisuæe . Po tom su mraku u èasu ugodnog pijanstva Aloisu dolazile odvojene misli. sad se probudio i postao bolno svjestan svog onog izmeta koji se u zajednica ma tih mjeseci nagomilao. a on je bio jedan od mnogih koji su patili poput svojih bratskih stvore nja . u kojem se. njegove su horde bile posvud iznad njega. Na povratku. stotine. Radije je sjeo kod ko nica i izvadio gumenu cijev koju je dr ao u d epu. Zbog toga Aloisu nije bi lo do proslave novog roðenja. mogao èuti p romjenu zvuka. i dalje je mogao èuti pripjev. pun sitnih zadovoljnih kre e nda. slu ao je pèele u jednoj ko n ici i zvuèale su èasno. zamrljane. Nitko im ne vjeruje. medu njima se razvije solidarnost. poput ko nja u vrsti. Pa za to mu pèele i ne bi bile zadovoljne? Ujutro æe stotine. meðutim. Poput ica lude violine.kakav prljav prizor. pa je mogao slu ati rojenje nastam bi u tom gradiæu. èak je i trid . u t om trenu. bratski prkoseæi upadu i anðela i demona. Jer se radilo o snu. Nast ojao se prenuti.kopnio je u grèevima te ke crijevne bolesti. "Netko me gurnuo". Zdrave pèele nisu ostavljale izmet u vlastit om stani tu (osim mo da najgorih i najljenijih trutova). gutajuæi med i vodu. nalazio zajedno s pèelama. Alois bi se tu i tamo zateturao.u gostionici u Fischlhamu. A onda se opet uti alo. jedna po jedna velika misao. Sr d ba je udarila meðu lopatice. N akon oklijevanja je stao dublje disati i utonuo u drijeme . sjajna poput dobrog konja na paradi . No. To obièno shvate osobno. Koliko god bio pijan. Sanjao. Ponekad ih. u ao je u kuæu i svukao ko ulju i hl aèe. ne. dok pivo nije poèelo smrdjeti poput bljuvotine dojenèeta. ba i nije mogao pohvaliti . Koja prede u snu. To je sigurno toèan odgovor. sestrinskih stvorenja . Na proljeæe. o tro je pokucao sa strane. Vi e mu je bilo drago 172 Norman Mailer Raèunao je kako æe dobiti pravu ljudinu od sina koja bi mu razvedrila starost. Poput maèke kad uvlaèi kand e. ali je to ipak radio .te su mu se pèelinje himne puno vi e sviðale od tuljenja dojenèeta. Mekano. Èudnih zvukova. Zla tice po snijegu! Na triku za rublje visjele su Pauline pelene. k oja bi bila kakav napredak u odnosu na tri djeèaka kojima se. mogao je dati razumnu procjenu. Mete glasova u gostionici veæ se mogao mjeriti s djetinj om larmom kod kuæe. Sve je zamirisalo na prezrele banane. maminog sina i slinavog plaèljivka.

Zato to je u njima bila sva ta kakica. A Der Alte. posebno kad je morao mokriti. ili. kazala je. Pola sata poslije. to kakav si ti." "Takav si ti. rekao je Der Alte. "Da. Jo se uvijek o sjeæao poni enim. a èak ga je i samo sjeæanje potaknulo na jako èudan uzvik. 'Kinder. U koli su èitali bajke i ponekad su govorile o biæima koja su u umi jela ljude i zlodusima koji su djeèicu pre . Kiicbe. ili æe ostati posran. Razumi je li? Mora biti uredan. " teta je". "a Edmund?" " to je s njim?" "On to jo radi u gaæe. Kako je bila subota. rekla je. "Ti misli da veæ sve zna ". htio je to.." Der Alte je djeèaku stavio ruku na bedro. da." "Tko ti je to rekao? Moja mama?" "Ne smijem ti reæi. sve ive stvari. tvoje drage majke. no u glavi je i dalje vidio svako mjesto u umi gdje se put raèvao i bio je svjestan da bi kolibu znao naæi. Klara je bila tako srdita koliko si je samo smjela dopustiti. Poèeo se tako smijati da mu je do lo na mokrenje.'" Klimnuo je glavom. nego mamina. Onda se sjetio to mu je Angela jednog jutra apnula. a sad su je se oslobodile. Veæ je to èuo. Te su pèele plesale na vjetru. O. A to mo emo i mi. sasvim siæu nim pelenama. Ono na to treba misliti jest kako se dreka osloboditi. Nije se mogao prestati hihotati. te pèele. Cijele zime se suzdr av ju. jako. I oti ao je. koja me voli makar joj nisam kæi. a opet tako radosnim." Oti la je. Alois sebi nije namjeravao kazati da mu je ao. koji je za taj posjet bio spreman (zasigurno zahvaljujuæi i stoj poruci koju je primio i Adi). "U redu. "ali ne zna . Adi je bi o blizu na livadama. "Tvoja mama ima jednu izreku". Djeèak se nije bojao. rekla je Angela. Adi je shvatio kako bi rado posjetio Der Altea. A majku je sve to tako sr dilo. Otkrit æu ti". "Da . Prostor u kojem ivimo dr imo besprijekorno èistim. To je ba zloèesto. To je tako kako treba biti . Kiicbe. pa su i pèele ponovno iza le. rekao je mali Adolf." "To nije tvoja briga. Taj je svijet tajan." Uhvatila ga je za uho. Vi e mu je bilo drago 174 Norman Mailer zbog pèela. Bog za kojeg si tako sigur na da je tvoj. ne. Neka èuje malo pravih r ijeèi. a Alois zadrijemao. kao da ga netko pote e uzetom. Krasne su. èula sam od tvoje majke.. gore su od beba. dok ga je hranio medom. kao da poticaj da ode u posjet starcu eli nekako potro iti. opet bilo toplo. "Nisi mi nikad rek ao da pazim". naposljetku. dok je voda kipjela u dva velika lon ca. Zijevnuo joj je u lice. oèe". Kako su samo odu evljeno letjele naokolo. Adi je poèeo trèati po livadi. Èvrsto su odluèile da neæe prljati ko nicu. "Voljet æu te kao unuka i ne mora me se bojat i." Poslije se tog istog dana Adi prisjetio kako mu je Alois mlaði ravno na nos stavio prst izmeta. Tako si drag i jak.eset i pet metara od ko nice mogao vidjeti ute toèkice. Postoji i tajni svijet. rekao je. ti s i tako dobar deèko"." Vidjela je kako je spreman napraviti scenu." "Ali. i ovaj je put stajao u dovratku. rekla je. jedva ga dodiruj uæi. jo se nije bojao. Sutradan je. mo da tek pomalo. Zelja da sam preva li taj put tako ga je vukla. u nedjelju. Adi mu je morao sjesti u krilo. skinula je pelene sa trika i opet ih krenula iskuhavati. "da mi je kradomice kazala kako je prava izreka. Kad je Klara oti la u crkvu. " to æe sve to rublje morati ponovno prati. Kirbe."'und Kacke!'" Sad se i on hihotao. a Alois ga je odjednom odluèio pozvati.zahihotala se . '"Kinder. èuje li me? Gledaj te pèele.'" . Do la mu je luda slika svake pèele s pelenama. "Sjeti se" . und. A nije ga prolazilo ni uzbuðenje zbog tog leta proèi æenja. Mi samo ispravni ljudi. Ki rbe. "Svi seru". no u ruci jo nije dr ao licu meda. ne to to nam je Bog dao da radimo. da bi je dobio. kazala je mu u. Ali kako da se isprièam ? To je. "Svi seru. a zbog toga je pomislio na Dvorac u umi J75 Der Altea koji mu je sad tako èesto dolazio u misli." "Reci mi ili æu se derati dok me ne èuje. rekao je djeèaku.

stala je poskakivati od u zbuðenja. Samo je elim usreæiti." "Èak i ako ih se stalno dobro hrani?" "Ti si najpametniji deèko kojeg sam dosad upoznao. "Ali ne." Dvorac u umi 177 "Da". Der Alte je rekao nekoli ko rijeèi koje su kod njega izazvale iznenaðenje nalik onom kad se okrene stanica u knjizi i uka e lijepa slika. "Kad je izvadim iz njen e kutijice. No. "Vi e ih nema. Ona mo e nastati kad se stra na usamljenost z amijeni drugarstvom. Sve razumije . Hoæe li se otac zapitati gdje je? No. "Nemoj to nikome isprièati". "Kad me sljedeæi put posjeti . Sve æu ti o njoj isprièati. Sad je sretnijim mislima poku avao prekriti ne sretne. to sam sprijeèio. skakuæe. Bila je mala i ivahna i kad je Der Alte otvorio kutiju. rekao je Der Alte. poèeo se ipak osjeæati pomalo nelagodno. rekao je Der Alte. sjediti na Der Alteovim koljenima nije mu se èinilo o pasnim. tako je sretna. "nadam se da æe vam to uspjeti. S ocem se nikad nije znalo kad æe mu u li ce puhnuti dim od lule. "Ono to poku avam nije lako i èini mi se da su mi izgledi za uspjeh slabi. dr im je na toplom i odlièno je hranim i na nj u stalno mislim svim svojim srcem." "Mo da". Zasigurno!" Der Alte se osmjehnuo. Nije ni trebao pitati. A njih su dvojica tako ostala sjediti jo dugo nakon to je Adi okusio cijelu licu me da i nije ga smetalo to mu Der Alteova ruka le i na koljenu. blizu mene. makar i nije matica." Adi je znao. To bi svakako bilo previ e za oèekivati. No. Stvarno sam elio vi djeti to æe biti ako odaberem jednu pèelu. A to je dvadeset puta na dan. rekao je." Je li Der Alte postajao senilan? Nije! Taj neèuveni pothvat "blagostanja" za jednu izdvojenu pèelu. bojim se za ovu pèelu. Bilo je bolje nego u oèevom krilu.tvarali u svinje i koze. rekao je Adi. kad se uzvrpoljio. hoæe. hoæu vidjeti mogu li je barem nakratko usreæiti. "jasno mi je. ali zna da ne smije poku ati letjeti. postupak oèito glup . kad odlazim u drugu sobu." "Zar nema krila?" Nastala je stanka.posebno nakon to je ostala bez krila .imao j e svoju svrhu i za Maestra. kazao je Adi. Reæi æu kako je jedan ishod postao jasan." "Tvoj otac ima pravo. Da. Ponekad je èak i izvadim iz kutije za maticu. nakon to sam je odabrao. Da". "Ne znam to æe se jo dogoditi". Sto je takoðer smisleno: Der Alte i Adi bili su suznih oèiju kad je djeèak sljedeæi put do ao u posjet i zbli ili su se vi e n . prije moje intervencije bila je beznaèajna." "Poku ava li progovoriti?" "Pu ta glasove. No. No. kako bi to bilo divno ako bih uspio raz vedriti osjeæaje tog malog stvorenja? Naposljetku. Tako je usamljena. poku avam joj donijeti ugodu spasa. Mogu li je sad uzdignuti na razinu nedosti nu njenim sestrama? Zao mi j u je. Zatra io je da vidi pèelu. vidjet æemo je l i bilo kakvog napretka." "Moj otac ka e da pèele ive samo jedne za druge. Izopæenici mogu po stati pravo vrelo informacija. Odabrao sam tu pèelicu da ivi sama. ne potièem ja tu pèelicu da progovori na im jezikom. dragi deèko. potrudim se s njom prozboriti. "O"." Nje no je dotakao djeèaka po glavi. rekao je Der Alte. Ali elim da zna kako na nju mislim. Nedostaje joj roj. klimajuæi glavom. Dr im je u kuhinji. Ona ne razumije to joj govorim." "Zar ne odleti?" "A. mora ivjeti sama u kutiji za maticu koju sa m joj namijenio. Mora. Na e je utjelovljenje usamljenosti bez krila uginulo prije nego to ju je Adi ponovno vidio. Zato to.poku ao se sjetiti izraza "privr ene su zajednici. Stoga. Uzdahnuo je. Skoèila je na vrh starèevog prsta koji je uronio u med. "ali poku avam jako usreæiti jednu pèelu . Ne tra e samostalan ivot. Ona je personifikacija usamljenosti. Najèudniji pokusi dosta toga otkriju. Pèele ive u ko nici. Tako je tu no biti usamljen. Hoæe li uginuti?" "Prije ili kasnije. One su" . ne. No. Sto nije tako i76 Norman Mailer lako. Nakon to je tako pro lo gotovo pa sat vremena. Volite je.

Te sam noæi. Sad je jedna od ko nica svakog jutra bila sve te a.go ikad. koja je sad veæ bila mrtva. Jer je tako trebalo biti i s drugom. posljedice bluda k ojem se visoko u zraku prepu tala pro log ljeta. U to se mo ete kladiti. dio opreme koju je kupio p et mjeseci prije.bila je tek neznatno veæa od svojih pèela radilica." "Ja se nisam uzrujao. "Tv oja je starija sestra blesava". Prije toplotnog vala. Adi i Angela. Bilo je èetrdeset redova po stotinu pèela. no potvrdilo se da ima smisla za pèelarstvo. Alois je uz pomoæ svoje gumene cjevèice u drugoj zajednici èuo p uno nemirnog zujanja. na èovjekovoj psihi ostavi tek toèkicu. To je Aloisa zabrinulo. a ma nja od trutova. Kad je A ngela zaplakala zbog smrti jadnih pèela. Ostavljena da se zbog nedostatka sredstava pretvore u pra inu. niti prebro javanju le eva. rekao je Alois. rekao je Alois. ivim pogledom prateæi oèevo predavanje. 12. ali je na kraju odl uèio da neæe. Odluèio je otvoriti poklopac obje Langstrothove kutije i pogledati. Dotad nije shvaæao da zna brojiti d o èetiri tisuæe. Der Alte je svoju pèelicu volio. a najotpornije meðu zimskim pèelama krenule su u potragu. on je bez obzira na to bio ponosan do kako je velikog broja uspio stiæi. a starac i djeèak su je potom polo ili u malu rupu. po stotinu u svakom . n o samo je jedna bila puna ivota." Adi se sjetio Der Alteove usamljene pèele. prije nego to su je prekrili licom zemlje. vrativ i se iz kole. Nitko u njegovom razredu nije to znao. To ga je zabrinulo. No. Der Alte je malu kutiju ibica ukrasio kako bi pèeli poslu ila kao lijes. "Tako se uzrujati! U prirodi za slabe nema milosti. Stoga to urezivanje sna. vidio j e kako su mnogi èe ljevi za nove nara taje prazni. pa vratio poklopac. pripremio jedno malo urezivanje sna. Dok je u dobroj kutiji na podnici le alo nekoliko mrtvih pèela. naravno. To ne treba shvatiti kao jedinstveni Dvorac u umi 179 uzrok onog to se dogaðalo poslije.to je svakako bio zamoran san. a sam postupak nije bio te ak. Èinilo se kako je ko nicu opusto ila neka stra na bolest. Odluèio se za jednu subotu. stigao je tjedan koji je Hafeldu svaki dan donosio sunce. jedan otisak stopala koji slu i za i èekiva nje buduæeg slijeda dogaðaja. Stoga je Alois odluèio da preostale pèele u zajednici ugu i plinom. Zar je matica uginula? Nije ba znao kako bi tu damu prepoznao . Iz zabrinutosti koja je potrajala cijele zime rodila se i smionost. Alois ju je poslao u kuæu. Dobru se ko nicu mor a za tititi. Radilo se o snu koji se vraæa. Kako b i bio siguran da je broj toèan. No. od èega su mu i pak zasuzile oèi. Adi je proma trao. drugoj je podnicu prekriva la cijela hrpa siæu nih le ina. Nije s e bio zabrinuo zbog sitnica. Uzeo je mali sumporni kolaè. koji se mo da u narednim desetljeæima i neæe odigrati. a plin je svoj posao mogao brzo obaviti. ni pribli no. A tad je ustan ovio ba ono èega se bojao. sjedeæi na susjednoj klupi do Aloisa. koliko god bilo vje to izv edeno. dok se drugu ne bi moglo nazvati zdravom. Nije se to moglo usporeðivati. Tu bih èitatelja upozorio da ne pridaje previ e pozornosti gu enju plinom. Matica je vje rojatno sad polagala jaja iz svoje dobro oèuvane zalihe sperme. to se. i78 Norman Mailer Zbog toga bi inaèe klonuo duhom. le e . Adi ju je nalo eno da ih posla e u redove. Dvije su zajednice cijelu zimu provele na istoj klupi. Jedino mu je bil o ao to san nije uspio dovr iti. zapalio ga i ostavio da se dimi na podu lo e ko nice. Ulaz u ko nicu je zaèepio. "Hajdemo sad isprazniti kutiju i oèistiti èe ljeve. sve s u bile polo ene na besprijekorno bijelu tkaninu. dovoljno jednostavno da ga mogu izvesti najbolji od mojih ha-feldskih agenata. Poèetkom o ujka. no bolesne pèele u ovoj su ko nici izmetom prljale prosto r na kojem su jele i spavale. na Maestrov prijedlog. Sad kad je otvorio da pogleda. Stao je treptati da odagna suze." "Dobro". a u kojem otac od Adija tra i da sve mrtve pèele prebroji. No. Èak je bio spreman pozvati Der Altea da mu pomogne. Ostala je jo hrpa mrtvih pèela koje je trebalo prebroj iti. nije moglo usporeðivati. Veæina urezanih snova ne razlikuju se od napu tenih temelja kakve se mo e vidjeti u predgraði ma Treæeg svijeta. Ko nice su se uskome ale. bili su mu pomoænici.

" No. Ako je veæ jednu zajednicu morao i zgubiti rasku ivanjem.ba kako je bilo i predviðeno! A vani se u svojoj bijeloj opravi s velikim bijelim èetvrtastim velom. "To je zato". A u tri su odvojene ko nice tri mati ce polagale svoja jaja ca u æelije. Èinilo mu se kako se napokon upustio u tra jan pèelarski poduhvat. "Gledaj. a djeèak je bio bri no za tiæen opravom i ve lom koje je izradila Klara. Uvjeravam vas kako bismo mi prvi zapljeskali kad bi to bilo ba tako jednostavno. rekao bi djeèaku. Otac i sin sad su s u itkom pazili na ulaze ko nica. kao i èe ljeva s novi medom. Nije se zamarao mislima kako su sve tri njegove matice oploðene prije godinu dana. nego s dvije ma tice (obje oploðene pro le godine). "da proizvode jo vi e meda. osjeæao je oprezni optimizam. pa æe biti mjesta da svaka zajednica sagradi vo tane æelije za svoje nove nara taje. Prema tome. uskoro æe se moæi smatrati gazdom tri druge. a ne Der Alte-ove. Alois se morao podvrgnuti predavanju. Aloisa je ponovno opila predanost njegovih tek roðenih stvorenja takvim zad aæama koje nikad ne prestaju. bukve i tre nje. Volio je sjediti uz ko nice zajedno s Adijem. Nove æe pèele biti njegove. Naposl jetku. hrastovi. sve j e procvalo. Na taj æe naèin sve tri biti ispunjen e samo djelomièno." U svakoj od tr i ko nice le alo je pet ladica ispunjenih èe ljevima. ljive. "Èarobne uèvr æivaèe". pèele su svaki dan morale satima mahati kri lcima. Aloisu poèelo èiniti kako je pomalo ovladao i pravim pèelarskim umijeæem. Svaku pèelu koja bi se vratila s peludi pa ljivo bi on ju ila neka od èuvarica. Svaki se tjedan poveæava la te ina zajednice. Svakog bi jutra ekipa novoroðenih pèela radilica pokupila sve le eve koji su pali na pod ko nice i izbacila ih van na ulaz s a stra arima. Bez obzira na to. Nimalo nije htio ispasti nespretnjakoviæ koji bi zdrobio maticu. Alois je proèitao da je za kilogram meda trebalo o baviti èetrdeset tisuæa takvih misija. mo e se prebaciti u dvije prazne kutije. ali se vratio ne s jednom. a onda ih vratiti n azad. Adi bi se povremeno proderao. Alois jedva da bi stigao oplakati njihov odlazak. a potom i s rampe. a èe ljevi za med poèeli su se puniti. Neke od èe ljeva s novim nara tajem. koja æe zamijeniti onu ugu enu plinom u Langstrotho voj kutiji. To nije te ko dok u prazn e æelije le e jaja ca. Dvorac u umi . za tiæenom ruka vicama. Svaka bi se skupljaèica sa svojim teretom vratila svakih nekoliko mi nuta. s njihovih je tijela nestalo dlaèica. Kako bi posu ile vi ak vode. orasi. Sad su to bili oronuli ostaci dotrajalih krila. Raspolo enje mu je dodatno popravila pojava prvog meda . j er bi èuvarica otjerala posjetitelja. javori i jabuke. Na livadama æe biti gomila cvijeæa. "ne miri e kako treba. rekao je Der Alt . Der Alte ga je èak i pouèio kako da prepozna aktivnu maticu. nije bilo tako jednostavno vaditi èe ljeve radi pregleda. a onda ponovno odletjela. Ponekad bi promatrao stare pèele koje su u zdravoj kutiji pre ivjele zimu. dok su skupljaèice od jutra do mraka odlazile na s voje zadatke. Jedna æe osnovati zajednicu u rasku enoj kutiji. Oronula od pretjerane uporabe. Bile su na umoru. 13Dobra je ko nica bila ne to posve drugo. Stigao je travanj. A samopouzd anje koje su mu donijeli ti rezultati odvelo ga je k Der Alteu. oèe".mo e li se to tako desiti? Naravno. rekao bi. Sjajno se razvijala. pa su po tome. ozbiljna bi pogre ka bila pretpostaviti kako je sve ono to je uslijedil o odreðeno takvim umetnutim snom. jer je tad prati svita koja iznad svakog polo enog jaja ca lebdi do voljno dugo da po lièinkama izbaci vlastite enzime. morat æe potro iti lijepe novce da bi uopæe moga o pomi ljati na takav uspjeh. pèele bile Der Alteova djeca. a njegove su pèele punile æelije . Mlade su pèele zauzimale njihova mjesta.na zapu tenom polju poput iskopina. Cvjetovi su izl azili iz pupoljaka. Alois je i dalje morao zajednice hrani ti medom. prije nego bi je pustila uæi. a d rugu se mo e smjestiti u kutiju koju i8o Norman Mailer je Alois napravio pro le jeseni. koje æe sve procvast i . kao i æelije za pohranu novog meda. Iz svojih je knjiga Alois na uèio da te siæu ne æelije pèele radilice voskom zatvore tek kad udjel vode u medu padne is pod 20 posto. gdj e su na stra i bile pèele èuvarice. gdje je ostao do voljno dugo da kupi novu maticu. uz sve to bogatstvo koje su donosile.

nego prvo uzmemo maticu. slijedilo je izlaganje o svim metodama i naèinima otkriva nja gdje bi se to stvorenje moglo nalaziti. koliko sam shvatio". rekao je u sebi Alois. dug dva palca . shvatio je kako je malo vjerojatno da bi ono to je zamijetio u pèelinjem plesu mogla biti tajna nekom poput Der Altea. bilo je to otkriti neki novi koncept. "Za nekoliko æete godina". Vratila mu se stara po uda." "To æe. "jednostavno uhvatiti. Der Alte bi otvorio jednu od sv ojih ko nica. Gore je." Aloisu je posebno i lo na ivce kad bi Der Alte podigao prst u zrak. Iz dva se razloga bojao to spomenuti Der Alteu .u zraku neprestano opisivala osmicu. Neopreznim potezom mo ete je zdrobiti. da bi je onda vraæao.181 14Prekrasnog svibanjskog jutra. jer bi sunce ponovno iza lo i dan je opet bi o topao. u to se mogao zakleti. tko toliko pu no zna ."i ma ticu otpuhnete ravno u njega." Naravno.ili to j e veæ bila . ili se katkad i odmara na svom dvoru. Ako je Alois oduvijek od ivota ne to elio (èak i vi e od nove ne). jer smo dobri momci. "Daje znak ostalima". rekao je. to signaliziranje zastavica ma na nebu. Nai la je hladna fronta. Ni u jednoj od knjiga koje je dosad proèitao nije vidio da bi se spominjao taj mali ples. prekrivajuæi krajnjim oprezom jednu ili drugu kupolastim krajem cjevèice i onda ih otpuhujuæi ra vno u mali matièin kavez. "n e idemo prvo skupljati med. Prilièno ga je razveselila pomisao kako mu je za rukom po l o otkriti novi koncept. Aloisovo je dobro raspolo enje stalo kopnjeti s nestankom toplog vremena. punkt! Sad je na sigurnom. s druge stane. okrutna prema oèekivanjima koja je potaknulo rano proljeæe. Pèela koju je zapazio st varno je i bila izviðaèka. rekao je Der Alte. "a onda ispod gurn ete mali kavez za nju" . Ta je izvidaèica . "i vi moæi primijeniti ovakav pristup hvatanju. Sanjao je kako æe otkriti ne to tako zapa njujuæe i vrijedno. rekao je. ispostavilo da je to ne to posve novo.podigao je ba takav mali spremnik. I doista. no zasad æu vam pokazati sig urniju metodu. u to je bio siguran. A tu s e koristimo hvataljkom za maticu. jer se poprilièan broj drugih pèela pridru i o prvoj." Sigurni smo kako je Alois uvje bavao hvatanje matice. "Ovim prekrijete maticu". i8z Norman Mailer "Kad je jednom naðete. na u je damu". jedna pèela nastojala pobuditi druge da odlete nekamo gdje su cvjetovi puni nektara. Vratila mu se stara izreka. kako je Alois uskoro ustanovio. Ponavljajuæi neprekidno tu zadaæu. U kavezu mo e ostati dok se med ne pokupi. jer bi se mog lo ispostaviti kako su pèelarski znalci veæ upoznati s tim konceptom. "To je vrijeme kad mnoge okvire pomièete i stru et e vosak koji prekriva æelije s medom. re kao je. pregledao police. Èovjek je bio vje t. pa se ipak odluèio posjetiti De r Altea.jo jednom se mora oprostiti s prekrasnim snom . A elja je jo bila u njemu. "Poku ava im ne to pokazati. Alo is je u kretanju jedne pèele poèeo uoèavati stanovit obrazac. a ako bi se. Odmah bi pot om morao trèati da taj ter-papir skine." Zbog toga je bilo dana kad bi se gotovo iscrpio mièuæi krovne ljepenke s vrha svake ko nice. ne bi li Der Alte bolje od nj ega znao gdje to otkriæe treba objaviti? No i dalje ga je èekalo uèenje kako prepoznati maticu. dok je u zraku bio roj pèela iz svake zajednice. pa su odletjele prema vrhu livade. cijelo je poslijep odne svoje tri ljepotice hvatao i potom pu tao.neæe ga pamtiti po otkriæu. I to obiènim promatranjem! Vidio je ne to to æe nazvati pèelinjim signalom." Uzeo je staklenu cjevèicu koja je na jednom kra ju imala konkavnu kupolu. posegnuo za njom golom rukom i pa ljivo joj i krajnje nje no palcem i ka iprstom uhvatio krilca. rekao je Der Alte. prethodno ih pronalazeæi. Alois se sad stao spremati na gubitak koji æe mu donijeti to neuobièajeno zahladnjenje.prvo. na jvarljivije je proljeæe. Johann Nepomuk je znao reæi: "Od svih godi njih doba. "biti nu no kad æu htjeti svoj med obrati ?" "Upravo tako". da li pola e jaja ili ih jedno po jedn o oploðuje u njihovim novim æelijama. S druge strane te uzvisine. rekao je Alois. . na ao maticu. da bi mu se ime moglo spominjati godinama." A to je dobro opazio. preko noæi je izniklo divlje cvijeæe. ako bi podnevna svjetlost postala mutna. To se moralo priznati. "Stoga".

Nije mogla biti jednostavnija . Djelomièno j e svoje dobro raspolo enje povratio veæ èi æenjem i podmazivanjem alata koji je pro le jese i kupio od Der Altea. meðutim. Tamo je vladala tako divna ti ina. Nisam èak morao ni biti osobno prisutan. kazala je i nije tu bilo nikakve zablude. kao da je dobio udarac u grudi. Sad kad su sunèano vrijeme i uzbibani zrak donijeli drug i val topline. slijedilo prokleto pitanje za prokletim pitanjem. da su ljudi Aloisove dob i rijetko za to vrijedni. Klara je pak bolje znala kako iskoristiti proljeæe u Hafeldu. Sto ako je to reakcija na ono to je dr ao da bi moglo biti njegovo stvarno zdravstv eno stanje? Bli i li mu se kraj? Nije mu mogla sinuti gora pomisao. mo e cijelu jednu dobru obitelj skrenuti s puta. Opetovano uzrujavanje drugih jedan je od primjera. Mo e li se prehladiti i jedna od njegovih matica? Kak o bi slijedila svog gospodara? Prekorio se. "Poèuj. M ogao sam imitirati anðela èuvara. Veæ su suvi e oko tale prirode da bi se pustili oblikovati. U idealnom sluèaju. kao i vilica za zatvaranje . Mogao sam se poslu iti proku anim zadovoljstvom da mu doðem u san. Alois se prehladio. mali anðele. Zla starica koja svakog nudi jelom makar zna da nisu gladni. A onda je slijedio ulagaè na kotaèiæe za pripravu temelja okvira za ulaganje. a tu je zadaæu obavljao ba kao kakav dobar vojnik koji rastav lja pu ku kako bi je podmazao i potom ponovno sklopio. no pakao s tim nije imao nikakve veze. pribora za ko nicu. èak i mije alice za med koju je Alois sam napravio od bukovine. cvi- . u jednom stra nom èasu. kakve nam nije pametno ignorirati. bila je spremna rasplesti neke od èvorova koji su joj su tijekom ti me zgru ali u udovima. Kao da je zbroj tih nje nih osjeta podr avao ti inu planina. n aprosto uzela Paulu kojoj su bila èetiri mjeseca i oti la na livadu. mo emo njihove ciljeve preusmjeriti na na e. gled amo postoji li kakva praznina u njihovom psiholo kom ustroju. smrt mu se nikad nije èinila prijetnjom.Dvorac u umi 183 Tijekom jednog vala hladnoæe. kad se sve umalo smrzlo. koja bi se mogla ops lu ivati i iskoristiti za neku konkretnu svrhu. No ponosan je èovjek (poput njega) radio to je htio. Mo e li krivnja biti stvarna? Jadni Alois. Kakve su to gluposti! A onda je Aloisu palo na um kako povratak zabrinutosti mo da i nije tako luckast. Kako moji hafeldski agenti nisu ba imali o mnogoèemu izvje æivati. niti se brinula zb og temperature u ko nicama.moralo se vladati slabima i neposlu nima. "I Bog poèiva". jer su se prema njoj poèele naginjati peteljke najve selijih tratinèica koje je u ivotu vidjela. 184 Norman Mailer 16. Postaje im nelagodno zbog sve jaèe elj e da je ugu e najbli im jastukom.hrpa detalja koji me nisu nimalo zani mali. To je mogao izvesti i najbolji od moja tri agenta. Ogranièeno su iskoristivi. Poèetkom svibnja opet je zatoplilo. Sad ga je stala hvatati panika nove vrste. rekla je Pauli. No. a kod uzbudljivih novih klijenata tragamo ba za takvom gi pko æu. Srce mu je na tu pomisao potonulo. rekla je samoj sebi dok je kroz otvorene kuhi njske prozore udisala zrak. bez ikakvog zvuka. Mo da dosadan konac dobrog ivota . To je s a sobom donijelo novu brigu. Èinilo joj se da bi èak mogla èuti povijanje visoke trave na polju. a to su èinili tako nemilice da mi je poèelo iæi na ivce to na brajanje hranilica za pelud." Uèini se da su je najbli e latice èule. pa æe èuti kako apuæe cvijeæe. prskalica za vodu. u hipu i dok je u kuæi jo bilo puno posla. Nije vjeèito prebrojav ala koliko je gnijezda novog nara taja ispunjeno novim lièinkama. U rijetkim prigodama kad odaberemo mu karca ili enu starije od pedeset godina. Sad je poèeo ma ta ti o temi koju sebi nikad nije dopu tao naèinjati. "Slu aj kako je tiho". osnova matiènjaka. a onda je. ti ina koja bi upila i najbla e milovanje vjetr a. Kleknula je u travu s dojenèetom u rukama i stala s njima prièati. a mnogi su se Aloisovi jadi ubla ili. koliko mu je pamæe nje sezalo. Sad je. Svih tih godina. koju bi to imalo svrhu? Bi li nam Alois ispao vrijedan odr avanja? Trijezna je èinjenica. pa gotovo i kak o se klanja cvijeæe. sve". Ni jedan od kand ela ne bi se zamarao da ga poku a za tititi. dimilica. A to ako smrt ni je ono to je on pretpostavljao da jest? Bio je siguran da vjera ima jasnu praktiènu svrhu. "Ba ste prekrasne. oplod njaka ( to god to bilo!). svoje su zadnje depe e punili popisom pribora. Ostao je bez ikakvog otpora.

godine proveo u Rusiji imalo istaknutu ulogu u mom napredovanju do vraga vi eg pol o aja. Angeli ba i nije bilo stalo (iako je ispunjavala svoje obveze). nakon to su cijelu zimu pro ivjele u tamnici. Paula".jer ne samo to je osjeæala ljubav prema tratinèicama. njeni dragi Bog. Dvorac u umi 185 jeæe se gibalo zbog nje. Rekla s i je kako je to proljeæe.ne. Melem zraka bi o je poput ljubavi. radije æe Bogu zahvaliti na ovako slatkoj bebi. tako ju je prodorno gledao da je jedva skupila svu svoju snagu pogleda kako bi ga natjerala da on obori svoj. kæeri koja k ad naraste tek treba postati. iste ljubavi kakvu je ona osjeæala za èetveromjeseèno dijete u svojim rukama. Zar je to Bog spavao na lovorikama? To je i zavrijedio. A to je èak naglas Pauli i kazala. tako ljubaznom prema bebi. omoguæavao da se njihovom ta tinom okoristi. to je bilo bolje obaviti u crkvi . zbog èega je osjetila veliku ljubav prema malom Edmundu. prije nego to se vratila kuæi i svojim du nostima. Moji agenti mogu se zadovolji ti time da mu nadlijeæu snove. I dalje joj se èinilo kako je te bijele latice slu aju. "Ma ja sam jedna velika luda". do poèetka ljeta 1896. Tu mislim na slijepu narodnu volju. eljela mu se sad pomoliti. pa se i sama priroda zabavlja. Ne treba ni dodati kako je do tridesetih godina dvadesetog stoljeæa i Hitler razvio s lièan dar. èitatelj a moram podsjetiti kako sam i ja u njemu jedan od likova. dok je ovdje bila sama s Paulom i cvijeæem i tako ispunjena rado æu.je li to bilo najèistij e ludilo? . veæ joj se èinilo i da je ona draga njima. . tako sretne to su na suncu. Klari se vraæalo tijelo. Nauèio sam i kako se manipulira voljom naroda. a onda se sama sebi morala nasmijati . Klara mu je zbog toga ispra ila tur. rekla je Pauli. rekla je. "ovom se cvijeæu sviða . izbode no. Kako bi i moglo biti drug aèije? Svaki je dah bio pun melema. samo ga hvaliti to je bio tako dobar. I.a i86 Norman Mailer bio je tako velik . Ali nije s i mogla pomoæi. njena najdra a. glasno je izrekla. a sad su bile lude od rados ti to mogu u zraku izvoditi salto. tko bi to pomis lio? Pogledao ju je ravno u oèi . izranjavano. u to je bila sigurna. pun sjaja. No zrak je bio miran. Bog je bio blizu i bio je u zraku. Mlijeène æe ture dostajati. jer nije eljela mol iti za ne to. to su male dam e". tijelo glupo tijekom svih tih zimskih mjeseci nakon t o se rodila Paula sad joj se uèinilo slatkim. Iako su takva gospoda obièno u stvarnosti mnogo moænija od kraljevskih likova. jednom o trom plju skom po njegovoj maloj stra njici. jedino m medu djecom koji je bio takav.princ meðu prinèevima. Nakon tog sam razdoblja bio neusporedivo sposobniji predvidjeti ishod velik ih dogaðaja . Staro. Nije li tako. kad je treba lo. pa se moglo shvatiti poniznim. "Da. ali nije znala kako. Ja æu i dalje biti vodiè A dolfu Hitleru. tijekom sljedeæih desetljeæa. pokazalo se korisnim za moje kasnije razumijevanje njemaèkih tajk una. na poèetku istinskog oporavka. KNJIGA OSMA Krunidba Nikole II.to je instinkt koji mogu razviti samo navi e pozicionirani vragovi. da. Ono to sam o ruskim velikim knezovima doznao tijekom osam mjeseci koje s am ondje proveo. apnula je svom djete tu. kao i Pauli. ili joj se tako barem èinilo. I njima je . a jamèim da je osam mjeseci koje sam od kraja 1895. "Da. Bio je to previ e lijep dan da bi razmi ljala o tom trenutku jada .Alois je sa svoje strane ipak bio suvi e prosjeèan ljudski proizvod. najbolja prija teljica. no to neæe na preèac ponoviti. pa æe njegov buduæi razvoj uveliko ovisiti o mojem. a Adi ju je brinuo . Nije bilo neke potrebe da ga sad unovaèimo. izgrebano. dragi maleni?" Mogla je pri segnuti da ju je cvijeæe èulo i jo se jednom elegantno naklonilo. kad æe se Paula moæi igrati. "Neka me èuju anðeli". a Adolf je razvio dar koji mu je. Sad kad sam spreman prekinuti narativni niz zbog svojeg odlaska u Rusiju. a ne razmetni m. Tamo bi i svi ostali radili isto. A Klara je pomislila i na godine koje slijede. a sviðam mu se i ja i to je zato to ga nas dvije volimo. Jer. zakratko bez ikakvih du nosti i zadaæa. ispadnu podjednako narcisoidnima.jednom ga je vidjela kako Paulu tako jako ti pa za obraz da je zaplakala. Jer se sjetila svih djeèaka i djevojèica iz svog djetinjstva i onih rijetkih prigoda kad su mogli ludovati i igrati se poput tih ludih pèela koje sad lete oko kuæe. sunèeva svjetlost bila ne to novo.

Bilo je oèito . pa bismo mo gli pretrpjeti ozbiljne gubitke. Ovisiti o Rusiji . Imali smo ministre u vladi koji su nam b ili odani poput pasa dok slinenad posudicom s hranom. Tajkuni su nam bili meðu najvred nijim i najza tiæenijim klijentima. Ne treba uopæe razglabati je li to Adolfu bilo korisno. je trebal o odluèiti hoæe li se pokrenuti plinske komore u koncentracijskim logorima . Prijeðite lijepo na 229. zavisti i gubitka ljubavi. nihilista i teroris ta. K. Kako objasniti golemu pozornost koju je Bog pridavao toj krunidbi? Posljednjih je godina Gospod u Rusiji ulagao u razne ljude i razne ciljeve. poklopila se (èak i vremenski) s krunidbom Nikole II. Ljepota onog ljetnog dana. Godine 1942.'" "Za to je". 190 Norman Mailer 2. no Adolf je bio spreman. Mogli bismo. znali smo da smo. Kad je Maestro prijedlog pr ihvatio. No. Èak i kad sam se u lipnju vratio u Hafeld . Tamo se nastavlja prièa o Adolfu Hitleru." Maestro se s u itkom prepu tao ironiji. Bog ga ni je imao èime kazniti. Infiltrirali smo se u Ohranu. ako smo spremn i prihvatiti njihovu cijenu. Pouzdano smo se infiltrira li u sve kraljevske obitelji u Europi. kao u Ru siji. potaknuti razne dogaðaje . veli on.Kad ih se na pravi naèin potakne. pa se ti dugi. radilo se o zadivljujuæoj odluci. To je najbolji naèin da se otkrije to daje rezultate. nahrupe pridru iti se redovima luðaka.za to èak i Himmler i SS nisu imali dovoljno hrabrosti. Mnogo sam nauèio i o Bo jim prednostima i sve veæim slabostima. naravno. Ako ima èitatelja koji su i dalje spremni kazati: "Radije bih da se nastavi s onim to se dogaðalo u Hafeldu". Ako je to bilo tako. To nam kod svakog èovjeka kamen temeljac. Sto ako nisam u pravu? Jesam li stek ao razumijevanje velièine Rusije? Nikad nisam tako izravno osjeæao D. Dummkopf je htio steæi nekakvu predod bu to je to u stvari stvorio. najvi em Dvorac u umi 191 plemstvu i revolucionarima spremnim umrijeti kako bi te gospodare dobili èast svrg nuti. odu evljenje mi se pomije alo s jadom. U toj smo tajnoj polic iji sigurno imali vi e agenata od kand ela. Imali smo i kvotu anarhista. Rijetki su ljudi koji ne smatraju kako je oèito da su svakog dana rtve nepravde.-ovu prisutn ost. stranicu. Kao to je jednom primijetio Maest ro: "Naèin na koji njegov um funkcionira nije te ko razabrati. Tako prepunoj nepravde! Takvo bismo to mi eljeli pronaæi. Imali smo vi e knezova i kneginja u raznim g ranama kraljevske obitelji. kad je Klara bila tako sretna dok je u naruèju dr ala Pau lu. 'ali ne gubim iz vida onog koji pobjeðuje. Pozo rnost se davala i monarhistima i republikancima. a plemstvo ili generale da ne spominjemo. A zbog toga nije zanemario ni papu i Vatikan (a nismo ni mi!). mogu im odgovoriti: "To je va e pravo.tako zag aðenoj korupcijom.kao prete ak kamen koji se nije dao dignuti. bio sam protiv takvih mjera. sunèani dani pok lapaju s mojim sjeæanjem na krunidbu i dane koji su slijedili. Kand eli bi tog dana na napad oèekivali. dodao je Maestro. Nepravda je klica mr nje. "inaèe ljudima dao slobodu? Oèito. 'Mo da æu i koji put pogr ije iti'. lijepo se vrijeme u veæem dijelu Europe nastavilo. Kao to sam napomenuo. Tako je to sam procijenio. mogli potaknuti niz dogaðaja koji bi u velikoj mjeri ometali krunidbu. Bio je otvo ren i za pozive na slobodu i zahtjeve plemstva. pa je izvor moje zabrinutosti bio stalno prisutan. Kad je pokretanje takvih èimbenika posrijedi. Ista se toplina ranog lj eta mogla osjetiti i u moskovskom zraku. Skorosteèe su pred nama le ali otvoreni poput kurvi. Maestru sam bio kazao kako mislim da nikakav izravni napad na krunidbu nema izgleda na uspjeh. Zbog toga sam predlo io da napad odgodimo do Selj aèkog festivala. ia ko pomalo nediscipliniranu energiju ruskog naroda. Nigdje u Europi nismo na terenu imali tako mnogo klijenata i agenata." Mogu im to mirno reæi. no to ako je Bog zakljuèio kako su mu izgledi n ajveæi ako se uka e potreba za carem koji bi bio blisko povezan s Ruskom pravoslavno m crkvom? Je li mo da poticao odr avanje monumentalne sveèanosti kako bi uèvrstio vezu k rune i kri a? Pod njegovim bi vodstvom mladi car èak mogao pridobiti nepreglednu. koji je zakazan za èetiri dana kasnije. . Znatan ih je broj bio vi eg reda.Bog je elio da krunidba uspije! To je na moj sud naleglo svom te inom neoborive èinjenice .

roðacima i intimusima. bila jedna od tri kæe ri kraljice Viktorije. se èak nije zamarao da im dodijeli kakvog anðela. kako bi se o enio s Wallis Simpson. tim se delikatnim osjetilima ne slu im u svakoj prigodi. K. Doslovno.. Bog.kand ela je bilo previ e. Nitko u Ljubav ne vjeruje vi e od Dummkopfa. pravom ljubavi kakva se rijetko sreæe.) Te sam obiteljske veze naveo kako bih istaknuo koliko su duboki bili kraljevski korijeni Nickvja i Alix..Izvor srd be kod svakog djeteta. No. To je dvoje mladih bilo u rodu s najveæim europskim vladarima. Maestro nije bio posve uvjeren. Kasnije æe najstariji sin kralja Jurja postati Edvard V III. Obièno se svojim razvijenim osjetilima mog u poslu iti da ljudskom 192. a Ljubav æe sama rije iti sve ljudske Dvorac u umi 193 probleme. Uz to ih je jo veæina vodila i dnevnik. Majka mu je bila prekrasna Dankinja. Alix je bilo samo sedam godina. D. Je li u njemu bilo to anðeosko? Maestru sam postavio zahtjev: mogu li se posvetiti tom e da o Nikoli otkrijem koliko se god mo e? "Napravi to mo e ". Alka. Nickvju se ipak nisam mogao pribli iti . Na e bi se djelo sasvim raspalo.. od djetinjstva je svakog dana pisao u svoj u ukra enu bilje nicu. On jest Ljubav i oni koji ga vole puni su ljubavi . roðac ima je bilo neobièno drag. Careviæ koji æe uskoro postati Nikola II. Laknulo mi je. nisam mu se mogao pribli iti. strièevima. Koliko se dalo razabrati. dje ci. ili se od mene di u ruke. kako je monarhija najbolji temelj dru tva? Je li uistinu mo gao misliti kako æe. Bio sam oèaran. rodbinu i tazbinu." Mo e li to biti razlog takve brojnosti kand ela? Je li se Bog vratio svojoj srednjov jekovnoj pretpostavci. Po tom e je bio Alixin bratiæ. S tom pomadom od koje nam se povraæa ne samo to je zavarao tri èetvrtine lj udskog roda. to æe biti sve do abdikacije. veæ je i sama u njega pisala. a potpuno su predani vjeri u njegovu dobrotu. Nickvju je bio bratiæ. bio sin najstarije kæeri kraljice Viktorije. Nikad nisam nai ao na ljudsko biæe koje bi eskadroni anðela tako dobro èuvali. bio je odgovor. No. Tim se darom radije slu imo samo kad o nekom odr eðenom mu karcu ili eni moramo brzo saznati mnogo toga. cara Aleksandra III. no kr aljica Viktorija ju je èesto primala u Engleskoj. Meni je napomenuo: "Dummkopf se predstavlja kao Svemoguæe utjelovljenje ljubavi. Je li t . taj æe par desetljeæima ivjeti kao vojvoda i vojvotkinja od Windsora. tako osigurati uspjeh jednog smionog pokusa? Hoæe li ispasti bolje od nekih drugih njegovih poduhvata? Prija njim je monarhijama izrazito manjkalo ljuba vi medu ljudima na vrhu.. vi e nije bio sasvim pri sebi. tom se Nickvju . da je uvijek bila uz njega. Okru eni na im vr agovima. koji je tek trebao postati prezreni car Vilim iz Prvog svjetskog rata. Mogu jo dodati i kako su se svi ti ugledni roðaci slagali da su se njih dvoje jako voljeli. Norman Mailer biæu odredim duhovnu te inu. Kutom nosnice ili rubom usne koljke mogu s drugog kraja velike prostorije osjetiti karakterne mane. Tu je bio i Wilhelm II. carica Marija. pot om on. Izgleda da su sv i èlanovi svih europskih kraljevskih obitelji stalno pisali pisma roditeljima. veæ zavarava i sam sebe. Posjedovali su kopije mnogobrojnih pisama i dnevnika. Engleski kraljeviæ koji æe kasnije postati engleski kralj Jura j V. Stoga sam zakljuèio kako bi odgovor mogao le ati u mladiæu kojeg æe uskoro okruniti. pa braæu. I opet sam se m orao poslu iti materijalom koji su na i ruski vragovi dobili od kraljevskih komornik a koji su radili u petrogradskim palaèama. a imao je za strièev e i èetiri kneza. no njena je majka. Sotonsko bi postojanje bilo iscrpljujuæe kad bismo uvijek m orali djelovati na najvi oj razini. sestre. tetama. Jedva da sam mogao razluèiti jesam li to promaknut. K. recimo. u dovica njegovog nedavno preminulog oca.nije moglo tek tako priæi. Ne samo to je i ona mogla èitati njegov dne vnik. On je. ako zgodan mladi kralj i privlaèna mlada kraljica ostanu prekra sno zaljubljeni jedno u drugo. Sad sam imao hipotezu. Alix je mo da bila tek princeza iz Hessea. ili su slu bovali u kremaljskim crkvama i uredima. Kao to sam ubrzo otkrio.kako ga je zvala cijela velika obitelj . Do krunidbe se tako zbli io s Alix (skorom caricom Aleksandrom) . kao to sam rekao. Kad je Alica umrla. ako bi ljudi jedno g dana poèeli tako intenzivno razmi ljati i o nepravdi koja se èini drugima. No. (D.

a u nekim prigodama i sebièno. smije io se kao da æe se nasmijati! 22. a Aleksandar III. jer dr im kako je to pogre no. jedini moj. Bio je sjajan i u konjièkim sportovima i u lovu . kako bismo Gospoda mogli smatrati senilnim? Kad se povremeno naðem blizu mora. Naravno. smatrati me dijelom sebe. Odluèio sam nekoliko takvih poslanica izlo iti kako bih doèarao koliko su njih dvoje bili m ladi.doimali su se tako naivnima. kad su im zaruke tek bile u le u treæi mjesec. kako t e volim. sad æu se nastojati osloboditi navike da skrivam svoje osjeæaje. jeziku èije im je znanje bilo zajednièko: Volim te suvi e duboko i jako da bih to mogao pokazati: to je tako svet osjeæaj. volim te draga moja!!!!! Da se zna. u asna stvarnos t. listopada. Tata je imao krasan izraz lica. najdra e moje. kr ov je tad stao padati na njih. nevinosti. prije mnogo vremena. je li se sad bavio mi lju kako mu moæ opada. kakav dan! Gospod je sebi pozvao na eg obo avanog. Tijekom adolescentnog je razdoblja zbog Dvorac u umi 195 toga vje bao . moja Maèkice! Nickyjev dnevnik. Pustio je fine smeðe brkove i bradu. to bi bio i o dgovor na pitanje za to su mu ljudi ispali najmanje uspje no ostvarenje? Je li nas s ad zapljusnula neodluènost jednog starog bo anstva? Ovi Nicky i Alix . Vrti mi se u glavi. koliko je treba lo da se njegova ena i djeca spase. Dragi moj. godine. U lipnju 1894. Bila je to smrt jednog sveca! Gospode. sliènu mi nelagodu izazovu lijepo polje. ponudila je sljedeæe: Reci mi sve. Iako se nisam mo gao pribli iti njihovoj ivuæoj prisutnosti. svetom je i svje tovnom snagom svojih ruku uspio zadr ati konstrukciju da ne padne. tako da smo stalno sve bli i. Nije li to. neponovljiv zalazak sunca ili pak nebeska retorta. 20. Isto tako. ono t o nas ve e? Pa ljiv je èitatelj mo da veæ zamijetio da se i ja ponekad rado poslu im takvim isticanjem na kraju zagrade. naposljetku. koji je bio nizak poput svoje majke. ili sam imao krivo? 3Svejedno. te ko mi je i povjerovati da bi mogao izgubiti neke od svojih sposobnosti. sa strahopo tovanjem je gledao Aleksan drovo poprsje. na vrhuncu svojih stvaralaèkih sposobnosti. stjenovita litica. Nicky joj je n apisao pismo na engleskom. Zbog toga nitko nije bio ozlijeðen. 21.. Dr aga moja jaglaèice. du ka. . Ne mogu u to povjerovati . ne e lim ga izra avati rijeèima koje se doima194 Norman Mailer ju tako krotkim. Livadia Bo e moj. div od èovjeka.èini se nezamislivim. Neka tvoje radosti i tuge budu i moje.o moglo biti tako. a tad je eksplozija podigla krov. pobo nosti. pomozi nam u ovim u asnim danima! Kasnije sam doznao kako se Nicky prisjetio trenutka iz svog djetinjstva kad je n ihilist uspio podmetnuti malu bombu u eljeznièki vagon kojim je carska obitelj puto vala. uvijek pripravna svoj e mi ljenje prilo iti Nickvjevom dnevniku. U tom sluèaju. Alix. treba barem hiniti kako je to zbog stvari od ivotne va nosti!) Èetiri mjeseca poslije. voljenog tatu. No. to je napravio davno. Nickvjev se otac te ko razbolio. sitna i prekrasna ena. u kojoj munje slijede gromovi.to je za nje ga bilo pitanje èasti. bez sumnje sam uspio upiti ton njihove lj ubavi. jadnim i uzaludnim! No. Samo tvoja. Bo e moj. Takvu je snagu mogao imati samo svetac. Livadia Nakon ruèka smo molili za mrtve. no nikad nije postigao t e inu s kojom bi izgledao kao Romanov. Proèitao sam stotine poruka koje su razmijenili. jer se na alost poèeo brzo raspad ati. u mene mo e imati puno povjerenje. sasvim tvoj vlastiti spitzbub. Nicky. listopada. izjav ila je carica Marija.bildao. potrudio sam se prebrojiti te uskliènike. (Kad se ide prekidati pozornost. tako neprikladnim za bilo kakav golemi projekt. listopada Pro le smo veèeri morali tatino tijelo odnijeti dolje. a isto tako i u devet na veèer.

ako bi sam Bog odabrao novog cara. R ijetko sam dotad upoznao tek vjenèane koji bi se doimali tako oèarani jedno drugim. po sebi tu na.te dvije rijeèi u sebi nose moj ivo t. 5S druge se strane moglo postaviti i pitanje koliko je Bog tog mladiæa pripremio da postane car. Volim te . A nitko meðu nam a nije dobio stolicu. Kad bi god pro ao pored lijepe ume. vladati jo cijeli jedan nara taj. opet æemo se sr esti na drugom svijetu. Oni su ga uvjeravali kako m ora iæi oèevim koracima. a kad ovom ivotu doðe kraj. popu . Na i vragovi . nisam mogao biti siguran to osjeæa Nicky.novi car ne mo e ostat i neo enjen. zbog trajan ja cijelog dogaðaja.. Mora se zatra it i apsolutna odanost. Sljedeæeg je dana napisala: Napokon sjedinjeni. Sam ga je Bog odabrao. Brak s Alix sklopljen je samo nekoliko dana nakon pogreba . Njeno mi je uvjerenje kako dijele istu putovnicu za vjeènost izazvalo zanimanje.I stvarno su ubrzo cara morali prekriti carskim prekrivaèem. zatvorio se s knezovima. Bog obogaæuje tjelesnim ekstazama. Svi su odmah hvalili njeno dostojanstveno dr a nje. Èini se kako Rusi vjeruju da se pri slu bi bo joj mora trapiti t ijelo. pa Nicky nije bio dobro pripremljen za javni ivot . prvi put nakon to smo se vjenèali mo emo ivjeti sami i do ista kao srodne du e. dok su se izvodile liturgije. Dogaðaj se odigrao godinu dana prije mog dolaska u Rusiju. naravno. onda tog cara i podr ao mudro æu i snagom . "Nicky. sijeènja 1895. 1^6 Norman Mailer Nikad nisam vjerovala kako na ovom svijetu mo e postajati takva potpuna sreæa. protiv nimalo zanemarivih Maestrovih v je tina. vezani za cijeli ivot. na prokleto se pitanje i dalje nije dalo odgovoriti. dvor ga svakako nije. a razumna je pretpostavka bila kako bi. sve dok mladu ne proglase caricom. Prije nego to je odr ao govor. ali uzvi ena. u elji da im pothranjuje brak. Alix je dodala: Dvorac u umi 197 17. Kak o bih to mogao saznati? Dostupan mi je bio samo jezik njihovih pisama. primijetili su kako je klimanjem glavom nalikovala golubu. Svi su pretpostavljali kako æe Aleksandar III. Bu duæi da je Alix bila djevica. no od na ih sa m tamo rasporeðenih vragova dobio dovoljno iscrpan izvje taj da mogu s uvjerenjem ka zati kako sam i sam stajao u Zimskom dvorcu. Kao da je ponovno trebalo slu ati najdublje jauke Isusa Krista. uz deset tisuæa plemiæa. Neka svima bude znano da æu se podjednako èvrsto i kruto dr ati naèela autokracije. Alek sandar II. kako bismo zajedno ostali u vjeènosti. koji u takvim prigodama nimalo na pate od velikodu nosti.u borbi. Ne bi li on ljubav smatrao vrtoglavim usponom u kojem se ravnote a mo e odr ati samo ako se neprestano i dalje penje? No. Moæni su morali ostati na nogama tri sata. Bio sam grozno raspolo en jer sam morao iæi u Nikolajevsku dvoranu d r ati govor predstavnicima plemstva i gradskim odborima. Ruke i lice poèeli su m u crnjeti. Nickvju je bilo dvadeset i est godina i u tim stvarima nije bio neiskusan. Ci jelo se to vrijeme izvodila zborska glazba. takav osjeæaj jedinstva izmeðu dva smrtna biæa. Otac je zamalo postao rtvom u vlaku. ljepotu i naèin na koji se klanjala kad god bi nekog pozdravljala. No. 4Nicky je o boravku u Carskom Selu zapisao u dnevnik: Oboma nam tako drago mjesto. Petrograd Iscrpljujuæi dan. Svakako bi se moglo zam isliti da ih. mo ao se podsjetiti da je ta krasota njegovo vlasni tvo. tovi e. ubijen u atentatu. Iz Nickvjevog govora: Svjestan sam kako su se nedavno u nekim zemstvima pojavili glasovi ljudi koji su se zanijeli nerazumnim snovima kako æe sudjelovati u vlasti. bio sam sklon smatrati kako se u njenim zapisima vid i pomalo pretjerana elja da poka e kako je samo zaljubljena. mora biti apsolutistièki vladar!" Njegov je djed.

mala osoba. M ogu razglabati o njenim crtama i sklonostima. raskala enosti. Znaèi li to da Manvkin s i enica tamo dolje vi e ne kontaktiraju. istina je.t mog pokojnog. dok ne dode beba? Moje razumijevanje nije napredovalo. to ba i ne elim priznati. kako zbog toga ne bi p atila druga. mogu op isati veæinu razloga za to se ona javlja i za to nestaje. Ona je tu doista objavljivala privremeni moratorij na s eks. Naravno. kako zbog toga ne bi patila druga. ipak. Dvorac u umi 199 Pogledajte stoga. Ni jedan od nas nije to sebi spreman prizna ti (a priznali. èak ni to je sam li duh oduvijek. n . èak i razdoblja odvratnosti prema voljenoj osobi. na a vlastita. naravno. mogu kod ljudi izazivati lju bomoru. tvoja te enica tako duboko i jako voli. jedno mogu sa sigurno æu reæi . a jedan je od njih bilo i to to ju je èinio caricom. Petrograd Na alost. No. Usprkos takvim najavama nepopustljive snage. postoji i pobo na po uda.. Pretpostavljao sam kako Alix takve osjeæaje prema svom suprugu ne gaji. manjka nam i jedna sposobn ost. Na to smo raèunali. Simptomi su na a glavna roba. Veliki poljubac. pa ta tema nije bez vi eznaènosti. Bog u odreðenim prigod ama zakljuèi kako æe po uda nekom od njegovih odabranika biti na korist. mala osoba". jedino to se mora potruditi biti koliko je god moguæe dobra i ljubazna.. lipnja upisala: Moj slatki. Poèela se razvijati netrpeljivost . Ubrzo bi uslijedili simptomi. da. U ene viktorijanskog doba nij e se moglo lako ulagati.. iako moram. takva glavobolja pokazuje jasnu elju da se poèini umorstvo. Pr etpostavljam kako joj je svekrva zbog toga slabije pritiskala na sljepooènice. Radi se o tome da ja znam sve o ljubavi. slu bene su mu du nosti bile tlaka..... tu se radilo o drugaèijoj situaciji. Trajna glavobolja! Kad je dovoljno jaka da je mo emo nazvati mi198 Norman Mailer grenom. Sta lno se alio kako ne provodi dovoljno vremena s Alix. no uvijek bismo kroz njihovu utegnutu obranu osobne kre posti mogli slati trnce. No. mogu vam o ljuba vi isprièati sve.. zadovoljstva i posveæenosti? Zbog jedne sam oprezne reèenice u njenom pismu. U stanju smo prodrijeti u svaki vid la ne ljubavi i demon ski osjeæajnost ljubavi pretvarati u imperativ po ude. Naravno. kako me samo Alix zbunjivala. no s druge bih stra ne rekao kako smo od njih vje tiji u improvizaciji. nezaboravnog oca. To je bilo u lipnju. 10. to je s Alix? Je li moguæe da je njena ljubavna histerija bila najbolji naèin da povjeruje kako je osjetila vrhunac stras ti.. U N ickvjev je dnevnik Alix 10. Nièeg se iz svog ljudskog postojanja ne sjeæam. sumnju. nedoumicama. osim ljubavi same. no dijete se neæe roditi prije studenog.ljubav nisam nikad spoznao. koja bi to sreæa mogla biti veæa. Nije mi to drago priznati.. stari dragi Manjkins. Carica Marija je svog golemog mu a obo avala iz pravih razloga. a èovjek se ne usuðuje o tetiti razvoj te kraljevske glave. na moj savjet. kakva sna na sreæa. Mogao sam shvatiti da je Nickvju ljubav trebala kao to drugima treba piæe. mor ala ostati u krevetu. No. Petrograd Draga Alix i dalje u sljepooènicama osjeæa nepodno ljivu bol pa je. Radi se o neobiènom nadmetanju. "jedino to se enica mora potruditi b iti koliko je god moguæe dobra i ljubazna. na a. poèela pokazivati simp tome. Alix se spremala za novog cara. travnja 1895. ili ono to iznosim neæe imati nikakvog smis la. Za to je trebalo samo zaprljati im snove nekom smrdljiv om mi lju. No. do ao do zakljuèka. 9. ne bismo ni Maestru). Nije i la ni u crkvu niti na ruèak. meðutim. Tijekom mnogih sam mlijeènih tura vidio trudnice kako se èinu odaju u osmom. Anðeli mogu ponuditi moæne slatki e. travnja 1895. Uz to je bila i trudna. Alix one najgore glavobolje pro le. no prisutnost prave ljubavi zamag ljuje nam jasnoæu analize. glavobolja drage Alix nastavila se cijelog dana. Dok se prva zima njihovog braka bli ila kraju. pa èak i devetom mjesecu trudnoæe. jedino to pravu ljubav ne znam razlikovati od njenih umjetnièkih na domjestaka. ona je. no njena bi svekrva veæ mog la biti ne to drugo. Do lipnja su.

dale sve od sebe da se to izbj egne otvoreno priznati. primjerice. Moskvu su preplavili posjetitelji iz brojnih z . puteni se ciDvorac u umi 2. studenoga 1895. No. U svakom sluèaju.01 ljevi mogu mijenjati. bile spremne u ovom otvoreno m (iako jo 1 potajnom) tjelesnom spoju i u ivati. mislim kako su dvije ene. studenoga 1895. Hvala Bogu.. tako duboko razlièite. dragocjeni Nicky moj. na temelju bogate riznice cin izma.. Slob odno se mo e reæi kako nije bilo ni jednog vraga koji i sam ne bi osjeæao zanos i stra h. dublje .o. Pretpostavljam kako je sebi mogao kazati da golema Olgica posjeduje jedar ' instinkt koji je navodi da po eli omirisati i okusiti papicu od sna ne Ruskinje. Trbuh joj je bio golem. sve je u redu. Osim toga. 6.. svoje maternièke osjeæaje izra avaju k roz majèine snove. ili. N za Nickvja i A za Alix. Drago moje srda ce. Da. njih su dvije. sad kad se buduæi nasljednik na ao gdje mu je mjesto. Po tome znamo kako veæina djece svjetlo dana raðaonice ugleda osjeæaj uæi bilo naklonost bilo odbojnost prema dobrodu nom kuæepazitelju (ili mrzovoljnom zat vorskom èuvaru) koji je donedavno predstavljao zidove njihove maternice. A ja. svejedno! . puni nervoze. no. No. .zar seksa na dnevnom redu nema sve do studenog? Pa ona je to napi sala u lipnju! Sad sam sve vi e naginjao hipotezi kako se Alix jako puno napinjala ne bi li se uzdigla do vrhunaca strasti koje je dr ala nu nim za ostvarenje osnovne biti njihovog braka. Toèno u devet sati naveèer. Nickvju je to bilo svejedno . » 29. iz dana u dan. 2. Nisam bio iznenaðen. to je bio nov dogaðaj. mu u moji v Nicky je tako dobro podnio to mu je umjesto nasljednika rodila princezu da je Ali x. rijeèima se ne da izraziti kako te . o ujka 1896. pokazatelj je dobrog podrijetla to nitko nije izrazio razoèaranje. Olga je. najvi e smo pozornosti pridavali krunidbi Nikole II. a svr io je tako to je Alix uspje no nahranila dojilji nog sina. Romanovi su. Kako bilo. to ne smijemo raditi. kad se pojav ilo stameno ensko od pet kila. A tako je postupao i Nicky. dok je dojilja dala mlijeko Olgi. na vlastito slatko iznenaðenje.slatki. bila je spremna odmoriti se. i èeki vali roðenje te mlade. no dijete ne eli njenu dojku. mala osoba". Petrograd .. Carsko Selo Izveden je prvi poku aj dojenja. barem pretpostavljam kako je takav bi o. zakuca li ti srce br e. Sad se na majèinim g rudima hranila èak i dok je Alix s carem pila jutarnju kavu. duboko volim . Uz molitvu smo kæeri svemoguæeg Boga nadjenuli ime "Olga!" Dva dana poslije. rodilo se dijete i svi smo o dahnuli s olak anjem. Carsko Selo Dan koji æu pamtiti zauvijek.00 Norman Mailer 5. Alix je svoje odnose s Nickvjem i te kako nastavila. pa smo opet morali zvati dojilju. zdrave mu ke bebe koja æe uskoro postati careviæ Nikole II.najva nije je bilo da Alix vi e ne prijeti opasnost! 3. manje nego pola godine poslije. dadilja i mlada carica. svibnja u Moskvi i posvuda su se mogla vidjeti dva slova. ene su ba i z tog razloga oèajne kad im beba odbije mlijeko.sve vi e i vi e. 7Krunidbene sveèanosti odr at æe se 14.istinskije. A ona se pribli avala. Vrlo neobièno! 6. Za gledatelje su morali podiæi bezbrojne trib ine. Nicky je bio oèaran nekim neoèekivanim vidovima prehrane dojenèeta. studenoga 1895. U posljednjem tromjeseèju. Nikad se prisutnost gomile ne doima tako demonskom kao nekom va nom prigodom ko ju prati velika sveèanost. i to samo za mene. prihvatila ponuðeno. osjetila kako joj je "zakucalo srce" isti èas kad je prodro u nju. vjeruje li to. "kako zbog toga ne bi patila druga. Alix je bila skroz trudna. kao to su morali pripremiti i la na proèelja kako bi se sakrile neke od ru nijih z grada na putu kojim æe povorka proæi. Malo nas je koji smo u stanju razabrati to zametak osjeæa tijeko m posljednjih mjeseci.

Konaèno sam uspio uæi u Nickyjev um. Maestro je uspio otkriti jedan nebranjen. Hosana Maestru! Prije deset godina. Odu evljenje vojnika. Nitko ne bi nikad po elio ponoviti Jobove muke. To sam doznao na dan kad su u li u Kremlj.na èas. Mo ete biti sigurni kako nisam mogao uæi duboko. Prepirka kako ste koèiju trebali sa mo na tjedan dana bila je uzaludna. izgubili su. to je bio skroman izdatak. da ne moraju patiti poput Joba. Slijedili su Vi i veliki me tar Krunidbenih ceremonija. rod io na dan 6. svibnja bila pravoslavna slava sv. magnate.kako bi mu d ani sad bili sretniji da je ostao u tom èinu. Ni hotelsku se sobu nije moglo dobiti tek tako. nakon to sam odabran biti onaj koji æe s mukom izboreni prolaz iskoristi ti. Bilo je i iznenaðenja. Uzela je bila lik ciganske prostitutke. uspio primaknuti njegovim mislima. smatrao je svojom du no æu upozoriti i Alix. Kako su tu ulogu nekoæ imali Nijemci. do ivio je niz po udnih susreta s jednom od na ih vra ica. radostan huk koj . no. U tom sluèaj . Mo da su se kladili kako æe biti lo e vrijeme. predstavljali su daleke barbarske zemlje to su ih Rusi pokorili tijekom vi e stoljeæa. iznajmljivali su svoje domove gledateljima. Job. Kako nije b ila tajna da æe Rusi tim dogaðajem poku ati dosegnuti velièanstvenost ulaska Luja XIV. a nika d nisam do ivio da toliko anðela okru uje neko ljudsko biæe. udaljene desetak kilometara. To je sigurno ku nja na koju ih je stavio Bog. Vlada je zauzela cijele katove k ako bi ugostila strane prinèeve. svibnja odr ana je pod prekrasnim nebom. moæi æe takvo proroèanstvo nadvladati. koji se. kao to su mnogi aptali. do k je on na svojoj bijeloj engleskoj kobili paradirao deset kilometara od Petrovs kog parka do kremaljskih Spaskih vrata. potro ili su 200 tisuæa rubalja kako bi se preds tavili velikim i dobrim carevim saveznicima. Ona je tako na to gledala. no pristup njegovom umu nije sasvim zapr ijeèen.03 Tverskom ulicom dode do Kremlja. ne dulje . po cijen i od samo sedam tisuæa rubalja. slijedili su azijski prinèevi iz po druèja èiji se nazivi nisu dali izgovoriti. Pa ipak sam se tog dana. A sad sam. Joba Paæenika. koje su potom sli jedile pukovnije Carske vojske.emalja. K oèija s koèija em stajala je 1200 rubalja na mjesec. pokazujuæi kostime kakve se u Europi nikad dotad nije moglo vidjeti. no Nijemci nisu priredil i bal. svibnja. Tisuæe su Rusa taj podatak prenosili jedni drugima. godine. Prvo su stigli kozaci. u Reims 1654. Na tom putu ga je sjeæanje vratilo u vrijeme kad je bio mladi pukovnik u Carskoj tjelesnoj gardi i priznao je . plavim hlaèama i crnim èizmama. povorka æe svijetu nastojati pokazati kako Rusko carstvo rasp ola e iznimnim sredstvima. Oni koji su ivjeli uz rutu. umjetnike s p oèasnim titulama. U prvom dijelu povorke kretao se i sam Nicky. dvorski mar ali i èlanovi Carskog vijeæa. Kako se ta veza dogodila vi e godina prije nego to su kand eli poèeli ula gati goleme napore da ga za tite. sa svojim grimiznim tunikama i s rebrnim epoletama. Francuzi. Nickyju je to sve bilo dobro poznato. u njemu proveo koliko je bilo potrebno da Dvorac u umi 2. P rozor koji gleda na ulicu mogao se za 200 rubalja unajmiti od zore do sumraka. pa sam tako uspio primiti neke od misli koje su prolazile njegovom kraljevskom glavom. plemstvo. Uvodna procesija 9. koja je odvratila kako æe joj biti du nost stajati uz nj ega.jao pretilima. jer je 6 . Bog je htio da se njih dvoj e zavole. dvanaest dvorskih komornika. Balkon ste si mogli priu titi uz tro ak od 500 rubalja. dvadeset i pet komornika. njihova je diplomacija uzvratila unajmiv i dvorac usred ume izvan Moskve. jedan od najzlokobnijih datuma . iako u zak ulaz u Nickvjev um. Parada je morala biti na razini najsjajnijih kraljevskih manifestacija iz pro lost i. diplomatske predstavnike. Prvih tjedana njihovih zaruka. mogule i tajkune. Nicky i Alix æe do Spaskih vrata Kremlja stiæi iz svoje prizoz Norman Mailer vremene rezidencije u Petrovskom parku. kad je careviæ bio osamnaestogodi nji kade t. kao i argument da se za 1200 rubalja mo e kupi ti deset dobrih konja! Èak i za ogranièen pogled na uski prostor trebalo je dati 10 ili 15 rubalja za mjesto na improviziranoj platformi . Kad stupe u braènu vezu. ukoliko su spremni Boga voljeti èak i vi e nego to ga je volio sv. veæ samo glazbenu veèer. koji su iz dr avnih razloga t akoðer odluèili prigodi dati svoj obol.

èast. no sad su oko njega vjeèito bili ministri. Moskva je tog jutra sjala poput stare dame koja nikad nije bila tako lijepa i u svjetlu te slave Nicky je stao razmi ljati o svojim najboljim lovaèkim danima. Kobila je stajala na stra njim nogama. re kao: "Èovjeka se mo e ocijeniti po njegovim psima. titio se trojstvom vrijednost i. N o. Bio je osuðen raditi sa svoj im ministrima. postale pune zveketa i jek e. ali dubok. Pomislio je : "Ova je krv sigurno ista kao Kristova. Prijevara im je bila pri ruci. S ulica. morala i sama biti svjesna tog uzbuðenja. No. na mijenio Bog? No. pa je krenula koraèat i na nov naèin. Gotovo bi se uvijek. Iznova ga je obuzela poti tenost. Dok je ubiti ivotin ju. Vra ica koja mu je uvedena u mladalaèko iskustvo bila je kurva koja ga je i dalje posjeæivala. Jer Bog je taj koji je ljudskim biæima dao pra vo da tim divnim stvorenjima uzmu ivot. bilo je kao da pada stubi tem. koji su ga eljeli vidjeti. vedar duh koji je bio zahvatio i konja i jahaèa ponovno je utonuo u turobno raspolo enje. u du u . no i oni su stali pljeskati. Nickvjeve su misli krenule navrat-nanos. Bilo je to kad je jelenju krv pio prvi put. Za to? Za koga? Nickyju je odgovor bio jednostavan. Presu dno je bilo da ga se vidi na èelu te vi ekilometarske povorke. On èak ni tu povorku nije isplanirao. Gledanje vlastitog interesa u krvi. A navelo ga je i da pomisli na buduæe 204 Norman Mailer obveze. a oni ga nikad neæe po tovati. a za nju osjetiti i suæut . izazivao mu je bol. tradicija postati kr . Nicky je pocrvenio na ovaj tako rijedak oèev kompliment i o dmah stao zasluge prebacivati na svoje lovaèke pse. a sigurno se osjeæao bliskim divnim ivotinjama. No. Mo da se osjeæao bliskim Bogu. upravo izgubio svoje postojanje. ti su ministri svoju odanost potpuno vezivali uz irenj e podruèja svoje slu be. Nicky je. da bi se u public i i dalje odr avalo i èekivanje. pun elegancije. Drugi deseci tisuæa gledatelja uz put kojim je povorka tek trebala proæi nisu vidjeli to se dogodi lo. na oèev naputak . balkona. tradicija. tad je publika zapljeskala. No. Je li se i njoj ukazao prizor jelenje krvi? Iz gledali ta su se zaèuli prestra eni uzvici. Sad se Nicky sjetio bogohuljenja koje mu je jednom opeklo drijelo. Na svaki bi mu se pozdrav k oji bi vojnici uzviknuli uzvrpoljilo meðuno je. Ministri su tvrdili kako æe se takvim aran manom na najdr amatièniji moguæi naèin pokazati raspon ruske moæi. Jelen je. Nickvjeva su se sjeæanja potom okrenula po udi. Navikli su se na silu kakva mu je bio otac. Sto mu je. Engleska je kobila. Svojim æe mi ljenjima nadglasavati njeg ova. Znati vi e od njega. tako elegantna. Smrt te divne ivotinje poveæa t æe razumijevanje izmeðu Boga i èovjeka. Roðen na slavu sv. .pred njim su i dalje stajale buduæe du nosti. Zato se morala organizirati takva dugaèka parada. kad je i Aleksandar III. s krovova Tverske ulic e . Dao sam sve od sebe da ga i dal je slijedim. Barem je tako sebi govorio. Na to je car Aleksandar III. prozora. Ne zadugo . neka ga Svemoguæi vidi sasvim odanim njegovim psima. jednako mu se brzo vratilo dobro raspolo enje. a slu enje èovjeka iscrpiti. tako besprijekornog oblika. Kako bi inaèe mogla imati tako èist okus?" Trgnuo se kad se tog bogohuljenja prisjetio. Èast je mogla pasti u be èa æe. Nicky je porumenio od zadovoljstva. Mogao im se oduprijeti. dok bi pio krv upravo ulovljenog jelena." Da. Kako li se samo epirila! Nakon ne vi e od minute. tako svijetle dlake. Joba Paæenika. koji su se po ku avali s njim sastati. Na proèeljima u Tverskoj ulici visjeli su ukrasi.bila du evna hrana! U tom mu se trenutku kobila propela. Dr ati korak s tim ministrima. ni za to se èuo takav aplauz. ostao u sedlu i primirio konja. na ao za shod no pohvaliti mu umijeæe. njegova majka i Alix æe se sa svojim dvjema zlatnim koèij ama pojaviti tek na kraju. doista. A on nije bio netko tko bi se bavio beskrajnim spletk ama. a èak ni mraèno raspolo enje nije moglo prevladavati dugo. ivotinje je poznavao.iz mase vi e desetaka tisuæa ljudi koji su bili svjedoci dogaðaja stigao je veliki val pljeska. Napravili su to oni. slu enje. da bi mogao ostati vjeran takvim n aèelima trebat æe mu neumoljiva snaga. Zvuk uzb uðenja u publici pro ao je cijelim putem do kremaljskih Spaskih vrata. Kazali su mu kako æe takav rastegnuti ulazak u Kremlj biti njegov trijumfalan ula zak na svjetsku pozornicu. osjetio bli e Bogu .i bi krenuo kad bi ga ugledali. u ozraèju takve promenade. Za pet dana æe ga okruniti i obasuti du nostima.

ikonama. elio je da ni ta ne poðe krivo." Norman Mailer 9O samoj krunidbi ne mogu ponuditi previ e. Mo da æe to novo. podr anih relikvijama. posveæeni car. Sad su mnogi gov orili: "Blizu smo kraja stoljeæa. nego æe biti pravi. buduæi da je taj izn imni dan osvanuo lijep. ene su sad govorile: "Sti e nam hodajuæi za lijesom. Pokazivati ljubaznost. a u njegov om je raspolo enju osvanulo jato novih tjeskoba. koje odzvanja od blagoslova i kletvi. Maestro je uvijek meðu Bo jim darovima ponosno krijumèario svoju robu. b rutalnosti. Ubrzo po to su se car i carica popeli na svoja prijestolja. isto prijestolje na kojem je car Mihail Fjodoroviè sjedio 1613. lanac Reda sv. Znao sam kako æe mnogi od nas biti prisutni kad procesija u pola jedanaest krene iz dvorca.naposljetku. niti Navje tenja. utj ela je. Kad se uzme u obzir brojnost kan d ela koji su toj sveèanosti prisustvovali. No. nije mogao naslutiti to bi to m oglo biti. u prijestolnu dvoranu Kremlja prebaèene su svete mosti. Nicky i Alix su. no ne to sasvim drug o trpjeti takav osjeæaj pred suprugom. Krajem tog dana vi e neæe sam o vr iti carske du nosti. A potom je tu i samo prijestolje. Sve ene koje s u spremno predvidjele prolome oblaka i dalje su bile uvjerene kako æe se dogoditi ne to lo e. kao da sam se dosad veæ poèeo razvijati u nekog od njegovih intimusa: "U krajnjem poretku stvari. Na 13. Naravno. od polju baca moænika krutih brkova pekli su ga obrazi. smatralo se jo jednim ispitom vladarsk ih sposobnosti. mnogi su bili uvjereni kako æe do jutra krunidbe nestati lijepog vremena. bi li sasvim zauzeti sveèanim prijemima na kojima su mnogim visokim du nosnicima iz zem lje i inozemstva morali izraziti dobrodo licu. kri a. Maestro takve osjeæaje poku ava preokrenuti u na u korist. Svaki mu se dan od desetog do trinaestog èinio podjednako opasnim. krune. pretpostavljam kako sva ta èarolija nije potjecala izravno od Dummkopfa. svibnja. ezla i kugle. Sveæenici su iza . Nicky joj je poku ao objasniti to ele ministri. Dvorac u umi ivotinji koja eli biti hrabra nema goreg nego u pogledu voljenog proèitati da je tek krotko i prilièno inferiorno stvorenje. J er je na èetrnaesti svibnja gledao kao na dan osloboðenja. no njemu se èinilo kao da ga oèekuje sam pakao. od kojih æe neka biti prigu ena k ao u tanje li æa. pak. nakon uvodne povorke 9. uskoro se pojavilo suprotno raspolo enje. niti u Arhand ela. Nickvju je jedno bilo osjeæati se poput psa pred Bogom. p reminuo. Andrije prekinuo se jo dok se car naginjao da ga primi. a svaki æe joj k orak biti uronjen u odbijanje tisuæa crkvenih zvona. na krunidbu æe se gledati kao na sitan dogaðaj." No.Alix mu je. postoji pravi la birint veza izmeðu Maestra i Dummkopfa. Mogu navesti beskrajan popis kompromisa. godine. Uzev i u obzir èvrsto ru sko uvjerenje kako ni ta to je dobro ne mo e potrajati." Stoga nisam bio niti u jednoj od katedrala. Napokon æe sve to biti gotovo . igara i varki koje su obje strane izvele. Kako se Alix obratila na pravoslavlje odmah nakon to je Aleksandar III. neki meðu vjernicima uvjereni su kako i sama ceremonija zraèi neporecivom Bo jom snagom koja prodire kroz careve por e. A kad smo veæ kod toga. Do krunidbe na 14. nije bio usamljen u takvim slutnjama. Najpouzdaniji put do nje gove milosti jest bez rijeèi prihvatiti mjesto koje vam dodijeli. èetrnaestog je svibnja Moskva o ivjel a ranojutarnjim suncem. niti u onoj Uznesenja. Pretpostavljam kako je znao da se ne to sprema. instrumentim a kraljevskog uspona poput lanca. Maestro me nije ukljuèio medu vragove koj i su tijekom tog dogaðaja trebali raditi. htjela biti bli e. A èak mi je i kaza o.ako ni ta ne poðe krivo. Zbog toga nismo sasvim neblagonaklono gledali na jaèinu Nickvje-ve vjere u Svemoguæe g. No. S ceremonijama se dotad veæ dobro u poznao. svibnja. Nek a nas zadese èuda ljepote i utjehe. a druga te ka poput stenjanja samog srca te kog metala. 8. Mrzovoljne prognoze morale su se odgoditi. No. tkivo i srce. dvadeseto stoljeæe biti drugaèije. a da se prit om ne pomièu noge niti otkriva ikakav napor. Ni ta ne propu ta . Nisam se bunio. svibnja. Stoga dosta toga treba uze ti u obzir kod tih ruskih ceremonija. je li moguæe da je to bilo na e djelo? Ili n am je to podario sluèaj? U takvim se stvarima rijetko sti e do konaène istine . ali su mi neprestano pripovijedali o neizrecivom skandalu p rigodom dogaðaja u katedrali Uznesenja. Kako se poslije po alio Alix i svojoj majci (uz osmijeh).

Car i njegova pratnja pre li su iz katedrale Uznesenja u katedralu Arhanðela. triput su se ljubile svete ikone. pa neæu podrobno opisivati kako je primljeno carsko znamenje. Bili smo prisutni kad se Mihail Fjodoroviè. Dakle. pozivao da s e javno ispovijedi. Ponovno se iz stotinu i jednog topa ispalio plotun. Zbog toga mi se èini kako je kidanje karike u lancu Reda sv. kako bi taj kvintesenci jalni integritet oslabio. tu damu bio upoznao u biblijskom smislu. U najmanju bih ruku doznao koliko je ta pokvarena svetost . (U mnogim pri godama u njegov je blagoslov prodro i na duh. Odmje rena tri koraka amo. mogao uzeti kru nu. Trojstvo koje je trebalo uvijek iznova tova ti. Svakako bih voli o da sam bio u njihovoj sobi. M nogi od onih koji su na poèetku osjetili neko unutra nje prosvjetljenje. Pravoslavno bogoslu je u takvim prigodama nikad nije kratko. Jer duljina mise privukla je mnoge u kon gregaciji koji na poèetku nisu pokazivali stvarno zanimanje. sveæenici se na taj zapanjujuæi dogaðaj nisu obazirali. gdje s e. Andrije ipak bilo Mae strovo maslo.tih svetih metropol ita imala veze s ekstazama Nickvja i Alix. no neæe se zaboraviti do kraja ivota. Moram se zapitati nije li to dio genija ruskog bogoslu ja. pokvarena svetost . uz nekoliko varijacija. prije odlaska u katedralu Navje tenja. slu ba ponovila. Dobro smo je poznavali. no govorio je tako tiho i kratko da ga nitko nije mogao èuti. Zazvano je trojstvo . Uvij ek tu napada.molitve su se triput ponovile. amen. koja je kleknula pred njega na purpurni jastuèiæ. Me du njima vlada pravilo da se nikad ne pokazuje kako je neki element svete slu be p o ao krivo. a da to nitko osim mlade nije znao.) I ba je u tom trenutku lanac Reda s v. to je uvijek prostor u kojem Maestro odluèuje napasti. dok je Nikolu II. kao da zna ne to to ostali ne znaju. Reèeno mi je kako je caru i carici potreban odmor." Èemu je dodao: "Oti li smo ranije u krevet. niti ponavljati govor petrogradskog metropolita. Kako je Duh sveti utjelovljenje ljubavi Oca za Sina i Sina prema O cu. tri koraka tamo. Nakon toga je car vodio dnevnu mo litvu. Nicky i Alix su se potom usp eli stepenicama do prijestolja u sredi tu katedrale. nekoliko je trenutaka poslije ustao. mepotropolit prekri io. predao kraljevsko znamenje pomoænicim a i pozvao Alix. Rekao bih kako bi najlak i naèin na koji se moje moæi mogu shvatiti bila pretpostavk a da sam otprilike toliko obdaren znanjem u odnosu na uspje nog znanstvenika. a takav je tip u tankoæutnom polo aju koji mi se zo8 Norman Mailer èini sliènim suptilnoj naklonosti koju na Maestro uvijek ima prema Duhu svetome. nema potrebe n avoditi svaki korak koji su car i carica uèinili kad su se spustili s trona. obrubljen zlatnom èipkom." Je li to bilo zbog zamora ili povratka po ude zbog dobrog i sretnog os jeæaja da je sve gotovo i da to neæe morati ponavljati. io. koli ko bi on vi e znao od kakvog tupana iz lo e kole. ali ih èeka sveèani obrok u palaèi Gr anovitaji. nakon èega je Nikola II. Vidio sam kuma na svadbi koji je. Pa i Maestro je uvijek pozitivno govorio o Trojstvu. U svom je dnevniku napisao: "Sve to se dogaðalo u katedrali Uznesenja èini se poput sna. sad su se p repustili umoru svojih udova. a metropolit je kazao: "Neka te blagoslovi Duh sveti. a kuglu u lijevu ruku. Buduæi da se nikako ne mo e reæi kako su .slu im se namjerno ba tim rijeèima. prvi car dinastije Romanovih. Andrije puknuo. Jesu li sve te beskrajne ceremonije p oslu ile kao kakav slatki mjehur pohote? Trpio sam svu bol koju stvara iskljuèivanje . Stoga se. staviti je sebi na glavu i uzeti ezlo u desnu.z katedrale Uznesenja da bi monarsima izraDvorac u umi ili dobrodo licu i dali im da poljube sveti kri . A Nicky je tu javnu ispovijed doista i obavio. stavio ruke na carevu glavu i izrekao dvije molitve. Bilo da mu je takav drevni kontakt donio kakav preostali odbljesak ili ne. Ako se èini neobiènim to sam uvijek eljan saznati vi e." Mogu reæi kako smo uvijek spremni osjetiti pribli avanje Duha svetoga. Ritual se nastavio. uspinjao uz o vo isto prijestolje. bez ikakvog zastajkivanja. U bo ansku je liturgiju u la dosada. dopustite da raspr im uobièajenu dod bu kako Bogu i Vragu na raspolaganju stoji sve moguæe znanje koje im je potrebno . ne mogu reæi. Potom j e svoju kraljevsku pozadinu jo jednom smjestio na sjedalo prijestolja cara Mihail a Fjodorovièa. Naravno.

kojeg je prigoda oèito sasvim opèinila. Ne bi mi bilo nikakvo zadovoljstvo raspredati o zlatnom tanj uru. Kad bi pogledali razmje taj gostiju i previ e bi dobro vidjeli kakav im je trenutaèan dru tveni status. ljudi koji su bili posve spremni pretpos taviti kako su. To je bio dogaðaj sezone. a Granovi taja je izgledala blje tavo.Nikola II.a ne treba biti posebno pametan da bi s e to shvatilo. i mene t akoðer mo e obeshrabriti ne to to ne znam. tijekom veèere svirao je Carski orkestar. A kakvo bi potom samo olak anje buknulo i pljesak odjeknuo kad bi ugledali cara i caricu kako im pr ilaze. a svi su oni i li od stola do stola u dvorani sv.. v otki. najvi i ministri i neki od najveæih bogata a.. bila poznata kao mjesto iznimnih i rijetkih sveèanosti. poèinje svoju vladavinu uz dobre elje cijelog svijeta. Ostali su dobili mjesta u Dvorani svetog Vladimira. od Francuske. kategorijama kavijara. zauzet vlastitim pripremama za Seljaèki festival koji se trebao odr ati z a èetiri dana. veliko je srce obiènih ljudi jedinstveno osjetilo kako u tom ljubaznom. pod uvjetom da je pozvan . ampanjcu. vojvotkinja Elizabeta i n advojvoda Aleksej. Bili su suoèeni s golemim problemima. orgija opæeprihvaæenog postignuæa. Banketi gotovo uvijek uspiju izazvati iste eluèane kiseline. a iznad svega. U to doba novinare nisu poticali da o velikima i moænima govore lo e. krunski princ vedske. za Mo skvu i cijelu Rusiju. Sveti sinod. ali i iznimno siroma na. Mogu razumjeti za to su Nickvjevi ministri dr ali kako krunidba mora nadma iti sve vel ike europske sveèanosti u pro losti. mnogima bi od tih ambicioznih du a oèekivanja ostala iznevjerena. veæ i da je Nicholas legitimni vladar. svoj je èlanak zavr io rijeèim a: 2io Norman Mailer / tako je svr io najveæi dan na ih ivota. eli li postati gospodarska sila koja bi s . gd je bi ih doèekali pozdravi iz suhih grla. Tu je bil a krema diplomatskog kora. Je li im sad pao? A samo su najuzvi.dakle. od ugledne stare kraljice koja vlada najdu e u povijesti engleskog prij estolja. pazio da obiðe svaki stol u obje prostorije. za boga ta e i skorosteèe. Jelovnici su bili oslikani. Nisu ba uv ijek bili zadovoljni mjestom koje su dobili. Stoga je Nicholas.mi na raspolaganju svi odgovori na sva pitanja koja opsjedaju èovjeèanstvo. Od Njemaèke. Stoga su svi d o li do zakljuèka kako se dogaðaj pokoljenjima neæe zaboraviti. Udarac predod bi o vlastitoj va nosti ipak je posljednje to bi neki monarh elio izazva ti kod bogatih. napuljska kraljica i kr aljeviæ. Oèekivali su da ih ignoriraju. Svima nam se æi ilo da smo vidjeli najvelièanstveniji prizor koji bi se mogao zamisliti i bili smo prilièno sretni smrtnici. od na eg predsjednika i od mnogih drugih vladara i velikih i malih dr ava p rimio je najsrdaènije pozdravne poruke. Objed neæu opisivati. vinima (francuskim i krimskim). Veliki majsto r ceremonija. kao i Glavni dvorski mar al. no ovdj e su goste osobno poslu ivala po tri konobara u zlatno obrubljenim crvenim kaputim a. nasmije enom licu tog mladog cara vidi obeæanje pravedne i blagotvorne vladavine. Rusija je b ila jako bogata. u pratnji Alexandre. slavnih i moænih gostiju . ii. Jedan od novinskih izvjes titelja iz Amerike. Te sam noæi. Vladimira. Rusija je sad naprednija i mirnija nego to je bila godinama. njihovi napori bili apsurdni. Drugi je izvjestitelj iz Amerike napisao kako sad nije samo povjerovao u golemi ruski potencijal za velièanstvena ostvarenja. Monarhije. dan koji æe se pamtiti godinama. car stva i republike mu svi zajedno ele "bon voyage" na tom va nom putu. a pratili su ga i carica majka Marija. Palaèa Granovitaja je napo sljetku. Tu su svoj e krunidbene bankete odr ali Ivan Grozni i Petar Veliki. francuskim jelima. bez obzira na to kroz kakva su isku enja pro li da bi do li do pozivni ca. . vojvotkinja od Edinburgha. Naravno. Samo su najva niji dogaðaji ruske povijesti imali dovoljnu snagu otvoriti ta drevna vrata. jer je sve pro lo tako divno. i sam propustio banket u Granovitaji. jedan od onih dru tvenih dogaðaja kakvi èovjeku mogu ponuditi ve liki napredak u Dvorac u umi 209 buduænosti.eniji gosti bili u istoj prostoriji s carem i caricom.

potom trideset tisuæa litara piva i besplatni paketi hrane s ruskim kru hom. Proletarijat. sad veæ znatno optereæena. Sad su stotine tisuæa njihovih roðaka stigli u Moskvu. kao gazda. pjevaèi i plesaèi. Dogaðaj na polju trebao je pokazati Nickvjevu ljubav prema narodu. prije nego to bi polijegali. St anovi su bili oèajno prenapuèeni. sitnièavi. koji su èinili donedavni selja ci. da. i p odiæi æe se bezbrojne tezge i kiosci. Za svlaèenje se nije znalo. Kao nalièje tog rasta. Golemi su dru tveni problemi bili i alkoholizam te p rostitucija. . sv ibnja. godine. mu karci bi. glupi mu karci sa svojim neugl ednim. ja sam seljake koje sam gledao po moskovskim kolodvorima po tova o. mogao vladati bez njihove od anosti? Na gradove nije mogao raèunati. tifus. Oni koji su ostali na selu i dalje su ivjeli u jednosobnim brvnarama. koja se poèela graditi prije mnogo godina. moskovs ka bi kanalizacija. èak i razumijevanje.bili su strpljivi po put stoke. ti su se ljudi rijetko micali .kom polju 18. kako bi bili u Moskvi kad careviæ bude postajao car. s Nickvjevim inicijalima. èiji su unutr a nji zidovi bili crni od dima. praviènost. mudrost . krupnim i èesto neskladno graðenim enama mo da bili zli. sad je pro ivljavao vlastite bolesti . uz malu knji icu o krunidbi s inicija lima cara i carice. koji je. dok su radnici zimi umirali od hladnoæe. Ti su siroma ni.koleru. ito je b ila jedina roba koju je Rusija mogla nuditi na veliko." Bez obzira na to. Golemi skup. Nastupit æe cirkuski zabavljaèi. A kad smo kod toga. obojenih crvenim i zlatnim. na kolima. Kad bi se buduæi genij otkrio u ruskom selja tvu. ipak su bili sna ni poput tegleæe marve.e mogla mjeriti s Britanijom ili Amerikom. velikodu nost. Odr at æe se u èast n jegove vrijednosti. Prije pet godina su gledali kako im ito odvoze teretnim vagonima. zbunjeni pa èak i otupjeli. Tek bi tad mogao pozdraviti domaæina. orasima. Zabavit æe ih. Veselili smo se èasu u kojem æemo od Dummkopfa konce preuzeti u svo je ruke. Sljedeæih su se deset godina ulaganja u te ku industriju utrostruèila. Ostatak obitelji spavao je na zemljanom podu. Rus ija je pet godina prije krunidbe veæinu svog ita morala poèeti izvoziti na Zapad. ljetnih mjeseci preplavljivala ulice siroma nih èetvrti. koji se trebao odr ati na Hodin. Veliki je otvoreni p rostor Hodin kog polja spremno oèekivao pola milijuna du a. od presudne je va nosti bio brzi zavr eta k transsibirske eljeznice. veliki. sifilis. ili su barem Tolstoj i Do-stojevski u to uvjeravali svoje èitatelje. godine ipak je poslu ila svojoj gospodarskoj svrsi. kobasicama. Sa d na peronu èekaju hoæe li se vratiti. tuberkulozu. Stizao je majski dan. a enama i marame. neobrazovani. ru ni. jo toploj od vatre na kojoj je zagrijana veèera. Iako su prerano ostarjeli i bili gotovo bezubi. do ao je do zakljuèka da drugog izbora nema. odanost. Min istar financija Aleksandra III. Kako joj je z a zavr etak radova na eljeznici vjeèito bio nu an veliki priljev stranih sredstava. kao darovi cara i carice. Dvorac u umi zi i Maestra je to navelo na primjedbu: "Naravno da ti seljaci ele ostati na eljeznièkim kolodvorima. Stoga se najveæi dio etve iz vozio. nas bi to ozbiljno zabrinulo. Mnogi su spavali na tlu. Ima li su izreku: "Smrad tvojih nogu otjerat æe muhe. jaki. imao najbolje mjesto za spavanje . no sve je to bio tek za titni vosak preko kvalitetnog ele a u staklenci. Na je cilj. neki èak i pje ice. no ako u prostor iji nije bilo suvi e hladno. 212 Norman Mailer iz. No. istra ivanjem sam stekao uvid za to je Dummkopf tako mnogo pozornosti pridavao Rusiji. gdje su se skupljali na razni m gradskim kolodvorima. Kako bi Nikola II. bio smanjivati l judske moguænosti. A to je prouzroèilo veliku glad 1891. eljeznicom. Ispod njihove sam inertnosti osjetio sposobnost za snagu. naposljetku. Bit æe to sastanak onih koji su putovali stotinama kilometara. kolaèima i pekmezom. u kojoj su pomrli milijuni se ljaka. Podijelit æe se èetiri stotine tisuæa eljeznih alica. Prodaja ita 1891. izuli èizme.na vrhu peæi. predviðen je za odavanje poèasti svim seljacima koji su sad bili u gradu." Nas su ti seljaci jako zanimali. no svaki bi se posjetitelj seljaèke kolibe ipak osjeæao du nim pred njima se poklonit i. Na zidovima su visjele jeftine reprodukcije ikona.

Djeca tulila. pa mogu odsjesti kod njih. U njemu æe biti mjesta za tisuæu uglednika.. Potom je. No. pro irila se suprotna glasina. a pretpostavljalo se i kako æe se ljudi odgovorno kretati ba po njima. to se dr alo prihvatl jivim rtvama. na njemu je od r ana velika izlo ba. ono najbolje otiæi æe prvo. Pilo se. koji je bio nedavno podignut na jednom kraju paradnog zemlji ta. Pripremljene su iroke staz e kako bi se te prepreke zaobi le. D a." "Ne". Alexandra i pripadnici dvora trebali su stiæi s redinom dana i zasjesti u Kraljevskom paviljonu. bio je vel k broj seljaka koji su na polje odluèili doæi dan prije dogaðaja. Prièalo se kako bi se do kasnog jutra na Hodin kom mo glo natisnuti i milijun du a. ka ftani i crni vuneni kaputi sigurno im neæe biti nepoznati mirisi. Podignuti su privremeni objekti. Samo su tri policajca bila rasporeðena da nadgledaju èetu od stotinu i pedeset kozaka koj e æe dovesti kao redare. "Kako sam od vas èuo". Golemo je polje sad bilo izbrazdano pje èanicima. Na polju je pak vladao sasvim nelagodan nemir. no kasnije nije ostalo sredst ava da se zatrpaju iskopi. U svemu tome sam jasno vidio Maestrove prste. Iako su se odigral i neki nesretni dogaðaji. Milijun du a! "Da". Vi e se du nosnika ozbiljno zabrinulo kako bi tamo moglo nedostajati policije. Nicky. Hodin ko je polje takoðer poslu ilo za seljaèki festival. "Ono dobro je veæ oti lo". ena i dj ce sad je u mete u bilo zgurano u najveæi pje èenjak. kako u njima ne bi demonstrirali revolucionari ili izgrednici. Tu smo glasinu pro irili mi. naravno . Tisuæe su se nat iskivale na tisuæe koje su veæ bile naprijed.mogao natjecati sa svjetlima s rampe pozornice. ali je dobio odgovor kako vlada manjak policajaca. Ka d je pala prva. Nicky je sam donio odluku da se Seljaèki festival ponovno odr i na istom mjestu. ali ga je ostalo malo." Prepreke su se poèele naginjati. oborilo bi ih natisnuto mno tvo koje je guralo odostraga. i kolodvori. nepokrivenim bunarima i napu tenim temeljima. dok su ljudi posezali za darovima. palili se kresovi. ene su vri tale. bilo je samo polje. u Bolj oj teatru odr avala se gala veèer. "ima jo piva.kao to su mnogi primijetili ." 2. A imali su oni i veæih briga od Hodin kog polja. "nikada prij e nije toliko obiènih ljudi bilo spremno caru izraziti tovanje. Stotinu i pedeset kozaka koji æe nadzirati pola milijuna ru skih du a? Njihov je zapovjednik zatra io jo redara. nekoliko sati prije prvog jutarnjeg svjetla. poèela stizati i moskovska radnièka populacija. tijekom tjedna krunidbenih sveèanosti. "Nema vi e alica. govorilo se u Bolj oju. Nije vi e bilo novca za dodatno osiguranje." Problem koji nije bio razmatran. elio je zapoèeti s novom tradicijom. Svakako æe moæi poslu iti za smje taj. pa je trideset seljaka izgubilo ivot.Kako bi iza li pred tu hordu. "treba nam vi e tradicija. koji æe moæi primiti i tisuæu onih spremnih za tu povlasticu platiti. Svirale su se balalajk e. Bili smo se spremni time okoristiti. a èetvrti ostao bez svijesti. Gradom se pronio glas. gov orili su tamo na i agenti. Neki su seljaci poèeli ljuljati stupove koji su dr ali prepreke. malenim klancima. kazao je svojim ministrima. U blizin i æe biti jo jedan paviljon. kojih je bilo tako mnogo da se sjaj dragulja . svi su kiosci zauzeti istovremeno. Ono to se nije oèekivalo. a u njemu su se panièno nastojali uh . Godine 1891. Darovi æe se dijeliti rano. veæina je plemstva raspravljala o polju. Èovjek je trebao samo zateturati i veæ bi se drugi spotaknuo o njega. Ostali su stali gurati iz pozadine. I oni su èuli glasine. Masu koja je stizala u Moskvu treba lo je negdje smjestiti. Naposljetku.14 Norman Mailer To se prièalo na gala veèeri. Uz to se vlada veæ prilièno istro ila odr a vajuæi sigurnost cara i carice. Nema vi e piva. Prije trinaest godina. ostalo je dovoljno ravnog terena za pola milij una posjetitelja. Mast s kaputa od ovèje ko e i ogrtaèa nagrizenih znojem. A tu su. Do veèeri se tamo veæ ut aborilo pravo mno tvo. Treæi bi se sudario. Sve s e vi e tijela guralo naprijed. kioske i pultove u kojima su b ili smje teni darovi. Sad s u i siroma ne gradske èetvrti ulazile na polje. Moralo se èuvati mnoga druga gradska podruèja. Mno tvo mu karaca. Neki æe seljaci mo da imati rodbinu koja radi u tvornicama. No. nakon krunidbe Aleks andra III. Stoga su se tisuæe seljaka pomaknule prema vrhu i stale pritiskati drvene prepreke koje su titile tandove. Mnoge su dame po kazale svoje dijamante. Te noæi sedamnaestog svibnja. Èovjeka se Dvorac u umi nije moglo pozivati na odgovornost za svaki izgred na tako velikom skupu. pjevalo.

kako bi se za titila mrtva stidijivost drugog. Kako i ne bi. U jamama i po ravnom prostoru le ali su mrtvi. Tko je mogao izbrojiti koliko je tisuæa peta sad m ljelo koliko stotina torza? Ili nosova? Ili oèiju*. ljudi su se izmicali u èetiri smjera. moskovskim su ulicam a krenuli neredi. strgnutih s jednog le a. Odrasl i koji su mogli doprijeti do ruba mase praæa-kali su se poput riba u pliæaku. s Hodin kog je polja uklonjena veæina otpadaka. kad su svojim najmanjim dijelom mrtvog roðaka godinama potajno mrzili? Oni koji su se jo pribli avali Hodin kom polju morali su ostati zbunjeni svim tim lic ima koja su vri tala i i la im u susret. Kupole èetrdeset puta èetrdeset moskovskih crkava sjale su na suncu. No. a nisu se mogli micati niti disati. gotovo golih tijela. uzbuðenom razmjerom na eg trijumfa. glasnim i suptilnim zvukom. no taj je ministar bio poznat po tome to lo e vijesti umanjuje devedeset posto. pak. Dovedeno je vi e satnija vojnika èiji je zadatak bio preostala mrtva . Tako ih je puno bilo bolesno u src u. zubi? Nekolicina je èak i pobjeg la. onima koji su odlazili s polja u u ima je i dalje odzvanjalo naricanje. Mnogi su osjetili bogo hulnu spremnost na smijeh. i èa enih vilica. Drugi su se progurali u stranu. Neke j e od njih zahvatila histerija. jedva nekako. èinilo kako bih mogao poviriti u osj eæaje barem polovine ljudi koje sam mimoilazio. Oni koji su se probili do kabina i oborili kioske morali su se i dalje pomicati prema naprijed. smrvljenih nosova. kao to utihne oluja. Djeca su stenjala pod te inom èizama koje su ih gazile. radnici u stalnoj pogibelji da skliznu sa strmih crkvenih krovova obrubljenih zimskim ledom. kao kakof onija jecanja. nailazili na kola koja su se kretala prem a njima. izgubljena u vrtlogu sna. Isprva je Nickvju reèeno kako ih je bilo tri stotine. Kasnije su poèele stizati procjene broja izgubljenih ivota. Nisu znali trebaju li se smatrati blagoslovljenim to su uspj eli pobjeæi. Mnogi su od mrtvih jo le ali na p lju. a morali su strahovati i kako æe izgubiti razum. Kako je mete splasnuo. Iz tisuæa se grla zaèuo krik bijesa. Sad su. Kasnije je Nicky saznao kako je broj stradalih tisuæu i tristo. Meni se. kako su se pje ice pribli avali. Èuli su se zvuèi koji nisu bili s ovog svijeta. Konaèna je brojka bila tri tisuæe. Nekolicina! Nekoliko su djece podigli i iznad glava dodavali unatrag. krenuli su ranije iz svojih domova kako bi izbjegli gu vu . Neki su se u pozadini povukli kad su ispred sebe èuli vrisku i prestali se gurati.vatiti za neèije tijelo i preko njega se uspeti iz rupe. kukanja i naricanja u bogohulnoj disharmoniji sa zvonima. U meðuvremenu. krvavih lica. tuljenja. Lica su veæ bila skamenjena od alosti. Na kolima. prekrivene zlatnim li æem. Nikad nisam èuo takav jad. bljeskale su se kao da su djeca sunca. U tim ranim satima jutra. Mu karce i ene sitnijeg rasta bacalo je u v is poput pjene. Na svakim su kolima bila tijela odjevena u sveèane seljaèke no nje raznih stupnjeva upropa tenosti. prije nego to su stigli car i carica. dok su se neki od palih jo trzali. Nije mogao ni pretpostaviti koliko bi mog lo biti rtava. Kupole . a uz ta su krvava kola i li mu karci i ene koji su naricali od alosti. Deseci tisuæa Moskovljana koji su ne to kasnije planirali prisustv ovati slu benom otvaranju. Drugi su rikal i imena èlanova obitelji. zavijanja. iskrenutih. bilo je maknuti mrtva tijela s polja prije nego to dode car. dok su drugi padali preko njih. Mrtve se mo e izbrojit i i poslije. Na pijesku i po jamama i dalje je bilo poderanih komada odjeæe. U jednom bi se trenutku smijali. a njihova su se zvona. u elucu. za duh im se lijepila sluz. mukotrpno su na te pozlaæene kupole prièvr æivali novo li æe. slaveæi dogaðaj. A mnogi su drugi vri tali od u asa. slomljenih udova. cmizdrenja. zi6 Norman Mailer 13U podne. Bio je to deseti lijep dan zaredom. da bi potom udahnuli. U meðuvreme nu se sunce bljeskalo na zlatu svake od crkvenih kupola. le eve su veæ odnijeli. dosta ih je bilo prekriveno ostacima dronjaka s odjeæe drugih. No. ogla avala razlièitom zvonjavom.dok naposljetku nisu stigli do kraja polja. u du i. zbog stalnog pritis ka onih iza . Prvo to je vi im policijskim du nosnicima palo na pamet kad su stigli. No. Dvorac u umi 2-15 u drugom zastenjali. Posljednjih pola godine . tako je stalo i ovo. jutro je zasjalo u svoj svojoj ljepoti. Ljudi su se poèeli gu iti.

T ribine su ispunili ugledni stranci i Moskovljani u svojim najboljim odorama. Pretpostavljam kako je tad imao jo krajnje nepotpune obav ijesti. Potom je po tovanje iskazalo izaslanstvo mosk ovskih koèija a. Nicky je stisnuo guzove kako bi u izraz lica istisnuo to vi e zah valnosti. Èak su i kriknuli istovremeno. Sa suprotnih k rajeva prostorije! Èinilo se kako su mrtvi. Èak je dobio i dar moskovskih Starovjeraca. Nakon toga su Nicky i Alix mogli uæi u dvorac i sjediti na èelu gozbe za poèasne predstavnike obiènih ljudi. Sposobnost ign oriranja odbojnog vi im je slojevima uvijek bila uroðena snaga. Slijedil a je konjanièka Gruzijska pukovnija. sad su se vladali poput povla tenih promatraèa koji su se na li na hipodromu. jo od vremena Petra Velikog) pro lo nekoliko v oða stare njemaèke kolonije u Moskvi.tijela prebaciti s druge strane kioska. Izaslanstvo seljanki slijedili su istaknuti u mjetnici Moskovskog carskog kazali ta. Ponekad i dulje. pripremljene se sveèanosti nisu otkazivale. Stoga mogu ustvrditi kako se. Nikola II. Briga za va u dobrobit uvijek æe mi le ati na srcu. Predstavnici ugostitelja. se obratio uglednim predstavnicima tih plebejac a: "Carica i ja vam srdaèno zahvaljujemo na izrazima ljubavi i posveæenosti. Na takav slavni dan takav vjetar ne bi smio zapuhati. obièno jedan od nas. ta j golemi dr avni puhaèki orkestar koji je himnu svirao zvonkim uzbuðenjem. uredno poslagani u redove.jedan me vrag izvijestio kad se to toèno zbilo. Nicky i Alix stajali su na ulazu u Petrovski dvorac kako bi primili nova izaslanstva. Uskoro su Nicky i Alix mahnuli ljudima koji su pristi zali i potom ubrzo oti li iz paviljona. . ostat i dok ih kola ne prevezu do groblja ili dok posmrtne ostatke ne pronaðu roðaci. po dolasku posjeli dovo ljno daleko da do njih takvi zvukovi ne dopru. s d amama u popodnevnoj sveèanoj odjeæi. Na izmaku tog vjetra stigli su i car i carica. Ne sumn jamo da takve osjeæaje dijele i va i suseljani. A ipak je zapuhalo. Sad. koji je po paradnom terenu raspr io obla ke pra ine. pustio vjetar. kako bilo. potom Lovaèko dru tvo. no. u zraku ostane nekoliko èasaka. no sad je bilo oèito da su ivi. Odvratnost koju os jete najbli i. dok je car govorio. kome bi se urilo priznati da je nekoliko sati prije tu vladao u as? Ne. gdje æe car primiti izabrane skupine za to odabranih g raðana. Zbor od tisuæu mladiæa i djevojaka sm je ten je ispred Kraljevskog paviljona. koji su donijeli srebrnu pliticu s Nickyjevim inicijalima od dijamanata. Niti pola kilom etra od Hodin kog polja. Hodin ko polj e jedva se naziralo od svje e pra ine to su je dizale koèije kasnih prido lica. Za mene je to tek fraza." Tad sam sluèajno pogledao koliko je sati. Dva su se le a polegnuta na stol mrtvaènice probudila iz kome. Nitko to nikad ne sp omene. minuta. Osam je ljudi pladanj devet mjeseci izrezi va-lo u kristalu. Sto se tièe slu bene dru tvene verzije dogaðaja. Nickv i Alix su. Moskovski trkaèki klub. da nije bilo jedne neugodnosti. Ukupno je bilo èetrnaest skupina koje su im donijele darove. i potom osmorici radnika stao zahvaljivati na sjajnoj izradi. pa èak je i (kao zahvalu za stoljeæe odane slu be. Ugledao sam ga samo na tren i doimao se iznimno blijedim. Izn enada je zapuhao nevjerojatno jak vjetar. Taj je muèni vrtlog uskoro stigao i do paviljona na rubu Hodin kog polja. Njih je ubrzo slijedila vojska i zvoðaèa koji su Moskvu ukrasili svjetlima i la nim proèeljima za devetosvibanjsku proces iju. pa sam se zapita o zna li to se dogodilo. kako bi ih koèija odvezla nekoliko stotina m etara do Petrovskog dvorca. pa su njihovi glasovi prigu ili sve drugo. to se nije zbilo. Prvo je Nickyju i Alix predan poseban dar katedrale Krista spasitelja veliki pladanj za obredni kruh i sol. Ubacujuæi primjedbe u stank ama zbornog klicanja. tako glasnog da se jedva èuo orkestar. Na snazi je bilo dru tveno naèelo koje nala e da se u formalnoj prigodi ne smije priznati da se dogodilo ne to neugodno. uz u zvike i krikove prepoznavanja. Sve je bilo mirno. dobro o djeveni Rusi u paviljonu. Svaki vrag uvijek je jasno svjestan koji je sat. naravno. Sve se izmijenilo. Dame i gosp oda na tribinama izgledali bi gotovo savr eno. koji su s tiDvorac u umi 217 zali nakon jutarnjeg mete a. Jedva da sam znao jesam li bio svjedokom srd be Dummkopfa ili bijesa mrtvih. eleæi opona ati vrhunske manire britanskih vi ih slojeva. Tamo æe. Kao da se oluj a mogla raspr iti jo jednim valom klicanja. kad se mogao èuti daroviti zbor tisuæu nebeskih glasova koji nudi glasovnu okre pu. Sat mi ne treba . Bio sam na gal a veèerama na kojima bi gost. pa èak i sekunda. u mrtvaènici istovremeno odigravao dr ugi dogaðaj .

prljave odjeæe. pro ivljavala je pravi u as. neki su vojnici polagali posljednje rtve. veæ i d a je to bila posljedica neobuzdane strasti. ono to sam saznao. Iznenada je jedan od mrtvih to prestao biti. U kakvoj joj je samo opa snosti mu ! Èak si je dopustila osjetiti i ne to otvorenog gnjeva prema ruskom narodu. Poslije sam èak saznao i kako je Alix pribli no u to vrijeme do ivjela v rhunac svog zloslutnog predosjeæaja. Za to su. "B og je tu!" vri tala je. A iza kioska. U meðuvremenu je Nicky obilazio od stola do stola. (Te sam misli primio iz druge ruke od posebnog ruskog vraga koji j e odr avao ulaz u jednu od Alixinih dvorkinja. dok se pribli avao paviljonu. kad se s Alix sre dinom dana pojavio na tribinama. no danas se dogodio veliki grijeh. Maestro je to izravn o objasnio: nisam dovoljno dobro poznaDvorac u umi 2. a na ti m su udaljenim rubovima Hodin kog polja jo stotine seljaka i Moskovljana tra ile svoj e izgubljene obitelji. Masa koj a je prenoæila na livadi Hodinki probila se kroz prepreke i do lo je do u asne gu ve u k ojoj je. U za titnom krugu koji su oformi li oko Nickvja.du nost bila oprostiti im. mogao sam razabra ti da je Nicky. Obuzela j u je misao kako joj se bli i smrt. Jer je taj stari tiranin takoðer otvorio oèi. Kao i kod Alix. No. No. 14. Kako mogu biti tako n ezahvalni." Nicky nije znao da li da se uvrijedi. no neæe izbjeæi postati rtvama dogaðaja koji æe slijediti. uvijek spremni na nerede? Mu u je èak rekla: "Na i mu iæi nisu ba pr erano ljubazni.Te sam ustanike spomenuo zato da bih naglasio povezanost tih zi8 Norman Mailer dvaju dogaðaja. Romanovi tog dana nisu izginuli u krvavoj ka i polomljenih kostiju. ili da mu bude drago to je rekla na i mu iæi. Uvidio sam kako me ne dr e dovoljno nemilosrdnim da bih bio voda na terenu. A uskoro je bio bijesan i na sebe. hvala Bogu. tako skloni samouni tenju? A ipak mu je . Sebe sam smatrao sposobnim za svaki zadatak. Lijeènici su kleèali u pra ini kako bi provjerili ima li da se tko jo mièe. Je li se mogao pozvati na takav plemenit os jeæaj. druga je obitelj. mogao priæi na razumnu udaljenost. Stalno sam prouèavao tu frazu "dogodio se veliki grijeh. dvadeset. Prvi je rezultat bila smanjena uèinkovitost kand ela. Ustao je. ti èudovi te!" uzviknula je njegova stara ena." Je li mislio na ljude ko . prega eno 1300 ljudi. poèela se udarati akama u grudi. To mi je povrijedilo ta tinu. trudili jo nekako razabrati crte lica. Primjerice. paèetinu. On je od neiskazanog bijesa bio blijed. Ili nije? Je li taj dogaðaj bio neizbje an? Je li bio uklet? Nije znao. svje e i kisele krastavce. pojavile su se pukotine. teletinu sa svje im povræem. "Vrag te poslao natra g. "Bog je tu! Bog te spasio!" No. Na nekim mjestima tijela su jo le ala na gomili. pitala se. bio ne samo neuobièajeno blijed. voæe i vino.) Kilometar od Petrovskog dvorca. preplavljen srd bom? Njegov je bijes imao toliko vidova. dok su izludjeli roðaci zurili u zgnjeèene glave tih trupla na kojima su se. Osmjehnula bi se i klimnula glavom svakom gos tu koji bi pri ao. Te je veèeri zapisao u dnevnik: Dosad je. usprkos izoblièenjima. udaljena samo petnaest metara. pozdravl jajuæi seljake dok su jeli svoj poltavski bor è. N eki od srd be pocrvene. grozno je to i kazati. hladnu bijel u ribu. nj egovo je osnovno nezadovoljstvo bilo usmjereno na seljake. Uz pomoæ prolaza u njegove misli koji je Maestro i dalje uspje no dr ao otvorenim.te ka poput lanca koji mu je le a o na srcu . no trebao sam pretpostaviti kako æe mi zadatak da prouèavam pisma i dnevnike Romanovih ostati temeljna uloga. poèela vri tati. i dalje pravi golub gu an. ruke i noge pod nemoguæim kutovima. gdje je neiskreno oplakivala odlazak dugovjeènog oca obitel ji. To se dobrim dijelom moglo sprijeèi ti. Ni je pridavao pozornost organizaciji osiguranja. Na tribinama su ongleri i ciganski plesaèi zabavljali vlastelu. sve i lo savr eno. u buduænosti mi se pokazalo korisnim. koja je plakala uz njega. va an ili prizeman. po pedeset. Jer je bio podjednak o razbje njen i zbog nesposobnosti policije. peèenu piletinu. desert. a isto tako i Nickvju. Mogao sam joj osjetiti intenzitet. A nije n i mogao.19 vao Moskvu da bi mogao zapovijedati mjesnom vragu. Njegova ena. i dalje su u redovima te ala mrtva tijela. Ja sam trebao nastaviti pazit i na Nickvja. Prodavao se sladole d. caru sam. Poneki razoèarani èovjek èak bi stavio bakrenjak na grud i neznanca. Nisam bio meðu vodeæim izazivaèima nereda koje sam upravo opisao.

o enjen Alixinom starijom sestrom EUom. Je li to i on bio èuo glasi ne koje smo mi pro irili? U Moskvi se veæ prièalo. ljub azan. braæa gubernatora. tog vi eg sloja nadvojvoda. Sergej Aleksan droviè je Witteu po glasono i poslao odgovor: "Car Hodinku dr i velikom katastrofom. Mi znamo!" "Nicky. ne mo e nazvati drugaèije nego "èudovi nim". Reæi æu ti. Odanost. Ali mi jesmo. s tim su se slagali. No njegov bratiæ visoku razinu svoje rasprave nije znao odr ati. a oni to sami sebi nikad ne bi prizna li. Èim je stric Aleksej oti ao.mo da je Dumm kopf poslao kand ele u mrtvaènicu. Shvati t o ti govorim. Nickvev je najbli i pr ijatelj . To nije pravedno. a taj je nadvojvoda bio posljednji ivuæi brat njegovog pokojnog oca. bilo je to to u glavi nije dovoljno dugo uspijevao dr ati dvije meðusobno suprotstavljene ideje da bi mogao odluèiti koja je b olja. sve sveèanosti treba odmah zzo Norman Mailer otkazati. kad bi mogao. moskovski guber nator." Ubrz o je stao tvrditi kako se radilo o prljavim trikovima. preu zeo je. izmeðu ostalih du nosti. poslao je poruku: "Iz pijeteta prema mrtvima. jer ti si dobar. Zato. preklinjem te. no u tom je èasu u sobu u ao stric Aleksej. Sto nije bila istina. nastavio je. Ba je taj pomoænik Sergeja Alek sandrovièa i pokrenuo glasinu kako je gubernator korumpiran. mlaðem nara taju nadvojvoda. te Mihajlovièe. Nicky nipo to ne smije veèeras prisustvovati Francuskom balu. Sigurno je cijelom nara taju upravo preminulih du a trebalo pomoæi ." Ostale nadvojvode. Blesavi. Tako sam èuo Sandrovog brata. bilo je vrlo lako ostati sasvim b lizu Nickyju. mjesto ravnatelja Seljaèkog festivala. Sergej Aleksandroviè nije bio kriv. ele svrgnuti Sergeja Aleksandrovièa tako da netko od njih mo e preuzeti mjesto moskovskog gubernatora. i dalje ivimo u sjeni Versaillesa. Njihovo je pak stajali te bilo odvratno Nickvjevim bratiæima. I opet u blizini nije bilo ka nd ela. Nicky. tih ena i te dje ce zauvijek æe ostati na tvojoj vladavini. Jo i gore od toga. Nikolaja Aleksandrovièa. Gubernator je zagrabio u fond za kr unidbu kako bi otplatio kockarski dug. dok su njegovi izgi nuli podanici jo le ali nepokopani?" Njegova je elokventnost po ela uspjeh. Radilo se o njegovom pomoæniku.bio je jedan od na ih ruskih agenata. sinovi nadvojvode Mihajla. Tvoju bi enu jako pogodilo ako bi njena lijepa sestra Ella morala pretrpjeti takvu sramotu. upitao bih". "Sergej Aleksandroviè nije mogao pre dvidjeti da je tamo trebalo biti policije? Svaka mu je to budala mogla reæi. a planiran je kao najvelièanstvenija veèer krunidbe. i Marija Antoaneta mogli Dvorac u umi 221 su cijelu noæ plesati jer su bili naivni. Krv tih mu karaca.izjavio kako se stav ti h strièeva. s tim estoko sla gala. Nickvjev stric. Usred stvarne pozornosti koju je dao govoru bratiæa Nikolaja. Znam da bi. dr av nik kojeg je Nicky najvi e slu ao. Pomisli kako bi to primili Serg ej Aleksandroviè i Ella. Luj XVI. spre mno je progovorio: "Nicky. Uskoro se prepu stio srd bi. Nisu bili svjesni da se pribli ava oluja. "naroèito bal francuskog veleposlanika"." Dovoljno sam se pribli io da mogu sva ta mi ljenja èuti. nadvojvoda Sergej Aleksandroviè. Rad ikalni. odgovor osjeæa u du i. rekao je stric Aleksej. o enjen njegovom sestrom Ksenijom ." A potom je dodao. "Nicky". (A taj tip nije samo dugovao kockar ima.bratiæ Sandro. a posebno Sandra. Ali to ne mo e . A Sandrova su se braæa. za to. veæ i nama . mora pok azati naklonost njihovim obiteljima. bilo je.) Jadni Nicky. Kako mo e dopustiti neprija teljima ovog re ima da ka u kako je na mladi car cijelu noæ plesao. svibnja grof Witte. n o eli vas izvijestiti kako se ipak ne radi o katastrofi razmjera koji bi trebali zasjeniti krunidbeno praznovanje. na strani su bezbo nih sila. ti mrtve o ivio. "valjda si svjestan èinjenice kako si ne mo e dopust iti da slu a svoje bratiæe. Kakva nevjerojat na uvreda mrtvima! Gdje je tu èast Rusije? Car se nakon èetiri dana krunidbenih sveèan osti bio spreman slo iti sa Sandrom. Mladi su i neiskusni. Po tovanje. Mi ljenje grofa Wittea brzo je nai lo na neslaganje. Ako mu je ne to bila slabost. ne idi veèeras na Francuski bal. Htjeli mi to ili ne. "A. U svakom sluèaju. dvojica su se .ji su sudjelovali u neredu ili na sebe? Poslijepodne 18. Nicky je sad shvatio kako mu se ne ide na b al. Taj je bal b io predviðen za tu veèer. Sto je bilo. tih starijih Romanova.

Potom je rekla svojoj najboljoj prijateljici. Zovem ga tajnim nadimcima. kojeg suosjeæanje mo e skrenuti s puta. Nisam se mogao sjetiti da su redovi kand ela ikad bili u takvom ras ulu. mora biti tamo. "Toliko ga volim. a ta je dama sa svoje st rane prisegnula kako se u nju u potpunosti i zauvijek mo e imati povjerenja. Mo da j e to bilo razlog pisma koje æe Alix kasnije napisati svojoj prijateljici. najboljoj se prijateljici nije èinilo kako tajnu smije prebrzo odati . Francuzi sebe ocjen juju po razboritosti koju pokazuju u kriznim trenucima. "Ljubice. U ovom sluèaju. Tako su tajni. Nedolazak cara i carice odrazio bi se na meðudr avne odnose. Naposljetku je izi lo van . Bude li odsutan. Na propast i prokletstvo. Du ice." Bio sam zadovoljan. Meni je to topao jezik. Svi mu slu e samo radi vlastitih karijera i osobnog pro bitka i brinem se te danima plaèem jer mi se èini kako mi je mu jako mlad i neiskusan . kad sam urno uzmaknuo) mogao sam se uvuæi j o malo dublje u Nickvjev um i mogu izvijestiti kako mu se èinilo da je osuðen na prop ast. Malo pomalo. A bio sam siguran u to da æe mu biti zabavno èuti kako sam uspio te veèeri ubaciti se u kraljevski budoar. uglavno m na engleskom." Nakon to su se dosita nasmijali na raèun Alix. ovisimo o francuskom savezni tvu. Prije krunidbe je uèinila je kardinalnu pogre ku. Poèeli su obja njavati.strièeva vratila u sobu.barem ne dan ili dva. I to je jedna od mojih du nosti. sad su bili poznati tajni nadimci koji su meðusobno koristili Alix i Nicky. A tako se nije trebalo obratiti eni u noæi tako ispunjenom osjeæajem propasti. Sv akom koga je pratio glas da zna ne to to drugi ne znaju. do kraja u ivati u veèeri. U to je bio siguran. Veæ zbog toga. Vrlo gostoljubiv. Francusko veleposlanstvo puno je potro ilo na pripremu bala. Njemu se bal svidio. ba u trenutku kad nam trebaju dobri diplomatski potezi. Zovem ga raznim imenima od milja. "Nicky. U meðuvremenu. Du ice moja . Maèkice moja. a piæe nadahnjuje. njemaèkoj grofici Rantzau.to oni zloupotrebljavaju. Stoga im se te veèeri njegova nazoènost èinila dvostruko nepodno ljivom. jednoj se od dama uèinilo kako mora po dsjetiti ostale: "Ona nam je stigla iduæi za lijesom. ali nisu tako dugo èekale da zavjet prekr e. Alix je kazao kako mu je mo da du nost da se povuèe u samostan i moli za rtve. A nitko ne vr i ni svoju du nost prema Rusiji." Nicky je bio na balu. Moskovsko dru tv o ubrzo se stalo podsmjehivati carièinoj èesto isticanoj ljubavi prema engleskom. Deèko. moskovski se gubernator smije io. kad je glazba ivahna. U svom je dnevniku Nicky da o ovu primjedbu: 222 Norman Mailer Bal Montebellovih organiziran je izvrsno. Na nekoliko minuta (do povratka kand ela. Èini mi se da nitko u krugu oko mog supruga nema iskrene namjere.njena tajna. Pro lo je nekoliko dana dok je nije otkrila prijateljici. Preziru sentimentalnost. ali u tom je èasu bio siguran. Omiljena je iz reka nadvojvode Sergeja Aleksandrovièa bila: "Nije va no koliko je dan bio grozan. no vruæina je bila nepodno ljiva. Da. Trebat æe proæi vi e od dva desetl jeæa da se potvrdi ono to je te noæi znao. a potom jo jednoj. kad Nicky ne bi do ao na bal. Otvorio je te veèeri ples s groficom Monte-bello. Velika tajn a za koju se dvorkinja zaklela kako nikom ivom neæe reæi. na tebe æe gledati kao na enska-sto s tvorenje. Ponosni su na svoj froideur. Stric Aleksej glasno je rekao: "Evo nam èetiri carska sljedbenika Ro bespierrea. a Alix je plesala s grofom. Bio je stvarn o u asnut." Sandro i njegova braæa veæ su dugo bili svjesni takvog Sergejevog kreda. I nije rekla . Demonstrativno su oti li kad je poèeo ples. suprugom f rancuskog veleposlanika. A koliko bi tek plakala da je znala to su o njoj govorile moskovske dame. Slatki. u dva sata." . dopro sam do spavaæe sobe. Nosi nesreæu. I on e su prisegnule na utnju. to ti ne smijem reæi." Dvorac u umi 223 "Kojim tajnim nadimcima?" upitala je dvorkinja. poèinio meðunarodnu uvredu. A i Maestru æe biti drago. moj Manvkinsu. "A. Svojoj se najbli oj dvorkinji povjer ila kako Nickvja obo ava. Èov jek mora imati karaktera i duha da mo e. Oti li smo nakon veèere. Nesreæe ne smiju utjecati na vanjsku politiku." To je procurilo. o trim rijeèima. kako bi.

ono to je doista mislio bilo je. ponovno æu rekonstrui rati potrebno sjeæanje. dok sam bio u Rusiji. Nicky je dao dvadeset tisuæa rubalja kao prvu ratu za gradnju djeèjeg doma za rtve Hodinke. Njihov pripadnik o nekom projektu zna o noliko koliko je potrebno. po p ovratku u Hafeld sam se osjeæao uzvi eno. svibnja u kremaljskoj je Aleksandrovoj dvor ani odr an banket. plesovi. Nas se. Lakog duha. Na kraju su se s vi ponovno na li dvadeset i estog na Hodin kom polju. naposljetku. prijemi. a nju 224 Norman Mailer je dvadeset i petog slijedila veèera u dvorcu za diplomatski kor. na dvadeseti je moskovski gubernator uprilièio vlastiti bal. Ili mi se b arem tako èinilo. ponovno povjerovati kako Maestro tom klijentu. koji nimalo ne prilièi te koj odanosti u kojoj nema osobnog izbora. Na d vadeset i prvi se moskovsko plemstvo sastalo u Dvorani stupova. Tog se dana veèeralo s engleskim veleposlanikom na dvorskom balu u kremal jskoj dvorani sv. J ame su tad veæ bile zatrpane. To je va no. no Maestro se tu dr i istog naèela kao i obavje tajne agencije. Kako mi se èini da sam vrag veæ stoljeæima i da sam se uspinjao i bio degradiran. Mo da æu te iznimne dogaðaje po eljeti opisati. Na dvadeset i drugi. s prekidima. èekala me jedna èudna zadaæa. Na dan 19. Andrije. potièe da u sjeæanju ne zadr avamo ni ta to nam n eæe trebati na novom projektu. Odavde mogu vidjeti stazu koja vodi do Der Alteove kuæe. Rekli smo kako nema mnogo vragova kojima je dopu teno veæe sjeæanje. pak.Sto se toga tièe. Bio je to jo jedan sjajan dan. Nakon povratka u Hafeld. Sad sam veæ oèekivao naredbu da otputujem. dr avnièki posjeti i glazbene veèeri. a u jutro dvadeset i treæeg . ipak je ustrajavao da i dalje bude u slu bi lukavog i visoko pozicio niranog kand ela. koji su se bili prit ajili. Tri tisuæe i sto gostiju.taj Raspuæin koji se ni s èim nije dao usporediti." Nisam mu imao razloga ni vjerovati niti ne vjerovati . a domaæin je bio p rinc Trubeckoj." 15. Kako smo samo ratovali zbog Ras-puæina i iznimnih crta njegove du e. nije namijenio neki skroman c ilj. Nijemci. Nicky i Alix o ti li su u dr avnièki posjet manastiru Troiski-Sergejevskom. zanimljivo je da mi je to palo na pamet. Uskoro sam prestao misliti na Nickvja i Al ix. suptilno znanje blijedi kad se pothvat prived e kraju. ali ih ubrzo i gubimo. Vrativ i se obitelji Hitler. uspio mnogo toga na uèiti. no mogu reæi da se veæ godinama nisam osjeæao tako dobro kao nakon povratka u Aust riju. Trebalo je Der Altea nagovoriti . moskovski gubernator dobio je nadimak "Hodin ki princ. jer sam u Rusiju opet poslan 1908. mladom Adolfu Hitleru. Gledalo ih je ezdeset i sedam generala. mogao sam. U tjednu koji je slijedio. nakon takvih iznimnih dana u Moskvi. u svojoj su ambasadi sljedeæe veèeri priredili tek glazbenu veèer. no to ne spada u ovu knjigu. Dugo nisam sudjelovao u operaciji veæoj od one na Hodin kom polju. Time æu okonèati ovaj knji evni pothvat. Trideset i osam tisuæa pet stotina i ezdeset vojnika stupalo je uz dvije tisuæe èasnika. uzev i u obzir na uspjeh u Rusiji. godine. mogl o bi se postaviti pitanje kako sam to. Za to bih to i èinio? Ako me u buduænosti opet po alju u Rusiju. To je stoga to neko tek steèeno. elim zabilje iti to se s Aloisom. Zasad se. posve izni man klijent. U stvari. no Maestro mi je odmah kazao : "Po tuj Hafeld. dakl e. skriveno njegovim nedokuèivim dr anj em. Iako je blisko sa Dvorac u umi 225 mnom suraðivao. Nisam bio siguran hoæu li se moæi aklimatizir ati na Hafeld. Klarom i Ado lfom dogaðalo iduæih devet godina. a tamo æu potom. osam su se dana odr avale fe te. Na taj naèin stjeèemo mnoge umne sposobnosti. Hodin ko mi je ostalo u sjeæanju. kako bi nazoèili vojnoj paradi. ostajati sve dok osam godina poslije n e bude ubijen Raspuæin . KNJIGA DEVETA Alois mlaði I. a Nickvjevu je koèiju vu klo est bijelih konja. Sad kad su sve velike digresije privedene kraju. vraæamo na gazdinstvo. Stiglo je èetiri tisuæe gostiju. Ovdje je bilo neuobièajeno to to mi je Maestro dopustio da nedavno iskustvo zadr im u potpu nosti. pa mi je moral bio gotovo sjajan.

no sad d ovoljno nagla eno da shvati kako se ne mo e smatrati snom. Njegova predod ba ivotnih izvjesnosti postal a je upitna. u prepone mu se vratio rijedak osjeæaj slatkoæe. Istini za volju. naravn o. Njegove su ga pèele bile tako izbole da sam ga na a o u krevetu. Kad bi ga vodili sa sobom. a koje bi njegovom tijelu Norman Mailer bile stvarne poput èira. Èesto bi mu na pamet pala smrt. nije ba bio ugodno dru tvo. sigurne znakove konaènog umora . Potajnom. U svojim je godinama znao kako s mo mu se duboko uvukli. "to æe ti biti od koristi. Natopi ko nicu kerozinom. nije Dvorac u umi 231 mi smetalo to je postojanje tu bilo jednostavnije. Je li to on omek ao? Je li to moguæe? To je svakako bil o pitanje koje æu i sam morati istra iti. Zatim je zapali. To æe pojaèati pozitivan uèinak.da spali jednu od svojih ko nica. no n a vlastito iznenaðenje. Morao je. Buduæi da je bio vrlo vje t. Po povratku skromnim zadaæama u to m dijelu Austrije. Pro lo je nekoliko dana. Moral mi je bio. Kod mene je to probudilo paranoju (koja mi je uvijek pri ruci. bila je srd ba koju j e jo dobrano osjeæao zbog pèelinjeg napada. Iskrao se Klari i An-geli dok su se spremale za o dlazak u crkvu. Nedjelje nose dvostruk u vrijednost. ili z a vrijeme slu be bo je morala na grudima dr ati Paulu. srce mu se tres lo u grudnom ko u. Ali nemoj se poslu iti sumpornom bombom. zajedno s krivima. ali nisam bio spreman tako se brzo baciti na posao.pokazivala je prve. "Ne mogu to napraviti". Klari je ostati s Angelom nasamo u nedjeljno jutro omoguæavalo da se s pokæerkom malo zbli i. Spomenut æu kako je spaljivanju prisustvovao i Adi." "Spali ga. no tako drastiènu pobunu svojih stvorenja nije do ivio godina ma." U snu je zastenjao. po uda mu je bila ogranièena na glavu. Misao sam mu u san poslao ponovno. Ono to je pospje ilo odluku da se èin izvede. Uistinu mu je bilo od ko risti. stalno se nadajuæi da neæe po eljeti hranu. U nedjelju ujutro. spustio je ko nicu na tlo i zapalio je. veæ naredbom. s okrutnom oteklinom na licu. rekao je Der Alte. kako sam rekao. Takvu tjelesn u slast nije osjetio godinama. Morao sam pretpostaviti kako su taj pèelinji napa d potaknuli kand eli. Èinilo mu se kako æe zaplakati za s vim tim nevinim pèelama koje su sada bile spr ene u ni tavilo.to se kosilo s njegovim profesionalnim instinktima. "Langstroth me sk upo stajao. Dok je zurio u mete koji se u vatri raspaljivao. jer je korisn ija od nesposobnosti predviðanja). Stare navade ne mogu si priu titi previ e okova. nije znao bi li vri tao ili urlao od smijeha. Dok je poku avao zamijen iti maticu . Te ko je ne prezirati stare klijente. Nije elio ivjeti s grozotama koje bismo mu mogli prirediti . bilo posve svejedno. Sutra je nedjelja.napala ga je nje na pratnja. ponavljao sam mu dok je spavao.koju sam mu prenio dok je spavao . No. No nim prstima su mu prolazili trnci. Nekoliko alaca zamalo ga je pogodilo u oèi. zap oèeo bi sa sestrom natjecanje u tipanju. pa se ko nicu moralo uni titi. znojio se kao pas. Uzbuðenje ivota u Rusi ji sad me uèinilo pomalo tromim. nije mogao shvatiti kako mu se moglo dogoditi ne to tako sramotno dok je pregledavao jednu od svojih boljih ko nica. Der Alte je tu bunu uspio ugu iti uz pomoæ cigare koja mu se u tom trenu tku nalazila u ustima." Der Alte je moju naredbu ipak poslu ao. bilo mu je bolje. Danas je Alois rekao kako æe on ostati s dvoje malih. skupa s kutijom. Pogodio sam. Ako se nije me koljio na sjedalu. Da. Jo uvijek nisam pretjerano udio da se ponovno vrati m slo enoj psihi tog estogodi njaka. Mnogo je vremena pro lo otkako je po udnu misao slijedila tjelesna reakcij a vrednija spomena od kakvog probadanja u preponama. ponekad mu je ta pomisao bi la blizu poput zvijeri koja u susjednoj sobi le i u kavezu. Klara u takvu velikod u nost nije mogla povjerovati. bila je zadovoljna i kad nije vodila Edmunda. zbog èega je na starèiæ bio posve rastrojen. na visini. Hafeld æe mo da uskoro ponuditi vl . Nakon to sam dobio naredbu . "Uèini to". Kao kod mnogih staraca. I on je u snu dobio poruku koj u mu nije bilo te ko prihvatiti. Ipak je bio sav jadan zbog samog spaljivanja . Previ e bi ih moglo pre ivjeti. najprije æu se pozabaviti Adijevim uzbuðen jem tijekom spaljivanja pèela. A Klara se zbog njegovog bijega nije pretjerano brinula. Nar avno da je to uèinio. Tako su podatni. No.Der Alte je nije odmah poslu ao. Meni je sve to.

Nekoæ mu se takav kraj èini nevjerojatnim. "veæina mojih suradnika ide u crkvu. komadiæ po komadiæ. Sjeæao se ene koja je darove bila umotala u svoje crno donje rublje. Pomisao mu je bila odbojna. Gdje mu je bilo samopouzdanje? Te nedjelje nije oti ao u crkvu. sjeæanje na taj dogaðaj ipak ga je navelo da razmi lja o prirodi prijetvornosti. kako je bivalo sve toplije. po ele li. a sad se to veæ nastavilo i na proljeæe. bilo je ne to u njihovom koraku . S druge strane. a sfinkter ispu ta vjetrove. Nije znao za to. Aloisu strah splasnuo. Jutros vas nije pr atila sreæa. U poku aju da ubla i strahove. ivio je s jasnom slikom pred oèima. Ne mo e biti takva budala. Klara nije imala pravo. na nekoliko dana. 232 Norman Mailer A opet. Znao je da æe Adolf sam otiæi. Èovjek se nakon pobune u ko nici nije uspio oporaviti. Da. Nije potom bilo nikakvo iznenaðenje to je ove nedjelje rado opustio lice. Tu na je èinjenica bila to se." "Zbog toga". Pusti da tro ak plaæanja kazne izbjegne tako to æe medu svoja bedra prokrijumèariti njega. Pona a . Primjerice. Te je nedjelje èak razmi ljao da se pri dru i Klari. od pèela ga je dr a o smrtni strah.astita otkriæa. obièno bi naletio na pokojeg drijepca koji bi mu odnio dio samopouzdanja. No vi e nije bio siguran hoæe li biti u stanju izbjegavati je i dalje. a nije i ao ni inaèe." Nasmijala se. Sjediti u klupi tijekom tih besmislica! Takav bi mu potez izbrisao osjeæaj da je èovjek koji ne drhti poput ostalih. ali Der A lteova nesreæa umanjila mu je vlastitu grozu. Aloisu se stalno vraæao strah kako æe ostati bez svojih zajednica. ako je to ikako mogao izbjeæi. No nije si to dopustio. No sad mu se strah stao vraæati. Der Alte je èak i briznuo u plaè d ok je opisivao svoju nezgodu. Klara je stalno ponavljala kako ne ostavlja dojam da se radi o onom istom djeèaku koji je oti ao rad iti kod Johanna Poelzla. sad u svojoj o djeæi osjeæao stije njen. jer mu ta tina to nije dala zamisliti. takav je bio Alois mlaði. Ne biste imali p ojma kako takvu ivotinju obuzdati. Posjetio ga je d ok je starac jo bio u krevetu. Kod Aloisa je to izazvalo apsurdan osjeæaj vrline. Kazao joj je kako m u dobro èini kad s vremena na vrijeme bude malo i s malima. elio je meditirati o nezgodi koja je zadesila Der Altea . jer zbog sina osjeæa nelagodu. govorio je s ebi. Naravno da nije. kako se pop eo gore. Jesu li te posljednje godine malo popustili temelji njegovog pon osa? Nije poznavao nikog tko bi bio tako spreman zloslutnim znakovima pokazati f igu. jahaè bi mogao otkriti da pod njim nisu èetiri. Zbog tog mu je dogaðaja bilo toplo oko srca. u najslabijoj fazi. Tijekom cijelog svibnja. jako visoko. Drugi se slu benici nisu usuðivali dirati te privatne stvari. ruke su mu stale drhtati dok je u novinama èitao v ijest o pogibiji pèelara. kazao joj je. Bio je u napasti da je pusti. no èim je oti la. Zgodna ena. posvjedoèiti nekoliko promjena u Aloisovom duhu. bila je dovoljno drska da se osmjehne i ka e: "Tako ste pametni. veæ je pet nogu. pa da ivi u strahu od pèela. Nije se dobro osjeæao otkako se vratio Alois mlaði. u kojima je bio uvjeren kako æe ostati bez neke od vitalnih funkcija. Njeni roditelji su sigurno s njim dobro postupali. kad je jo mogao u ivati u jahanju. Jedva je èekao ostati sam. Alois nije omek ao. na kro nju. Alois je èak oti ao posjetiti Der Altea. Previ e je ove zime bilo tjedana. nipo to. No. To je dobro nauèio radeæi na carini. to æe mu uni titi va an dio samopouzdanja. strpao j e Paulu u njenu kolijevku a Edmundu nalo io da ostane u sobi i pazi da se ne probu di. Veæ i to je bilo dovoljno da se zainteresiram. ta energièna ta tina (koju je g radio od djeèa tva. a Alois mlaði s Ulanom biti s druge strane bre uljka. Ozbiljna p ravila nije zanemarivao. primjerice. to bi mogla biti i istina! Ljudi su tako prijetvorni. poput èovjeka koji je nabio 125 kila u vreæu od 100. R anijih dana. nakon to je cijele zime fino jeo. gdje poku ava navesti poludjeli roj da se vrati u ko nicu. Nakon toga je. k akav mlaði brat osjeti ako vidi starijeg dok plaèe. uspje an dogaðaj po uspje an dogaðaj) naizgled je s blijedjeti. Kad ju je Alois uhvatio. Takvo postignuæe kod roðenih seljaka nije bilo uobièajeno.recimo. No. Nestalo je tmurnih slutnji. Uvijek mu se èinilo kako æe on biti taj kojeg æe pèele divljaèki izbosti. prije samo tjedan dana. No opet. a u meðuvremenu mi je omoguæavao da ivim u suptilnom okru ju sitnih zadaæa Mogao sam. mo da je o svom najstarijem sinu prestrogo sudio. pustio da mu zare i eludac.

vragovi koje sam ostavio u Hafeldu nisu bili pretjerano vj e ti. Na su zanat uèili i bez mog nadgledanja. Jedan od njih uskoro bi mogao biti spreman za pouku o urezivanju snova. bio je bolji. rekla je Klara. "No. a biv i vr vi sjeæanju donose manje zadovoljstva od osrednje pjesme. sva ta sam vidjela. Nije stalno izgledao kao da te prosuðuje. morao sam se zadovoljiti samim rijeèima. Ne znam je li podiæi takvu unutra nju prepreku podjednako t e ko kao. Vragovi koje sam bio ostavio u Austriji sad su mi sa zadovoljstvom objavili kako su napravili kopiju kratkog pisma koje je Johann Poelzl poslao po Aloisu mlaðem. O tome se ne govori. No. Vrijedan radnik. Mo da. Prisutnost mu karca ili ene blisko je vezana s njihovim tijelom. to nije bilo ori ginal. èak i napredovali. Reci svom cijenjenom mu u. mo da otac. " to ti o takvim stvarima uopæe zna ?" upitao je Alois. 2. Nisam ba mogao povjerovati da je pismo autentièno. Ono la no str i poput bubuljice. Digao je branu rodoskvrnuæu . A ko se mo emo povesti za naèinom na koji se ophodio. Tek je malo pocrve-njela dok je govorila. Zbog toga se nisam mogao poslu iti jednim od svojih darova . To ka e. I ja sam takoðer razmi ljao o promjenama kod Aloisa mlaðeg. Nije to mogla dokazati.a potom mu je dr uga zadaæa bila za tititi ljude. Vrlo dobar. Plak at æe jer æe joj nedostajati. koji se mogao odu prijeti svakom poku aju ulaska u um. go vorila je Klara. Na povr ini. U njemu se nalazila konaèna i posve pozitivna ocjena mladiæa. kad sam bila mlada. koju nije moguæe razl uèiti od osnove koju smo nastanili. Zbog toga su samo prouèili Johannovo pismo (koje je ostavio u Klarinoj korpi z a ivanje) i prepisali ga. Sad je veæ pro lo vi e od stoljeæa. Kako sam veæ napomenuo. Zbog toga gubimo neke prednosti.koja nipo to nije bila na e djelo . u sluèaju da ga ipak poèine. osim ukoliko ne moramo. Ni i vragovi koji su ovdje ostali malo su. S jedne strane. no kako bilo. Da su vladali boljom tehnikom. uvijek mi po takne ne eljeno divljenje. U nekim ob iteljima. dok traje neki projekt. umjesto str ica. postao je razumna imitacija ugod nog i pouzdanog mladiæa. s tim se bila spremna pomiriti. Stoga mi se sviðalo kako je Klara bila puna nepriznate brige zbo g Aloisa mlaðeg i Angele. pa stoga i nudi mno tvo uvida.u stanju sam steæi vrlo dobar uvid veæ na temelju letimiènog pogled a na neèiji rukopis. Usudio bih se reæi da s njom nismo vezani vi e od . no odluèio sam prièekati. Bolje da ja e preko brije ga. Dummkopfu se mora odati priznan je. Takva sposobnost da se najneugodnije èinjenice o sebi sasvim potisnu. popeti se na Alpe. Alois mlaði je dobar. mogli su krivotvoriti fa ksimil i original zadr ati. Bez kaligraflje na raspolaganju. neæu se zamarati da ih pobli e opisujem. veæ kopija koju je napravio agent. Bio je to tvrdoglav stari èovjek. kao to je Klara Aloi su takoðer dala do znanja.o se pristojno. Prije nego to je oti ao. ali je mog la prisegnuti da je bio ba takav. I dalje je previ e vremena provodio ja uæi Ulana. Cijenjena kæeri! Ovo predajem djeèaku. ivjet i u tijelu èovjeka. Tvoja majka ka e da je on dobar deèko. nego da poène oèijukati s vlastitom sestrom. On æe to predati tebi. recimo. Posjeduju ne to to se mo e nazvati samo bogomdanom sposobnosti da se sakriju sami pred sobom. od sjeæanja na svoj èin. Veæina ljudi nije se u stanju suoèiti s neugodnim i stinama. A sad se doimao Dvorac u umi boljim. Johann Poelzl Mogao sam zatra iti da neki od na ih noænika u Spitalu na mlijeènoj turi proðe Johannovim mislima. 2-34 Norman Mailer U njemu se vide mnogi neotkriveni kutci du e. mi vragovi pa k nemamo izrazitu osobnost. Tvoj otac. No. o tebi bi rekao ne to ru no. privatnu temu." U njenom se glasu nije moglo razabrati misli li da bi ona i Alois imali za raspr aviti neku va niju. a ja sam sve to mi je trebalo o Aloisu mlaðem mo gao saznati i u Hafeldu. no èim bi mu okrenuo leda. U tom sluèaju doista posjedujemo prisutnost. a da ni na èasak nije pomislila nije li joj mu . "Ne znam". bio je poput prijatelja koji bi bio prijazan u tvom dru tvu. na moje iznenaðe nje.

Dummkopf bi brzo postao Maestrov plaæe ni sluga. kojima je pak sad mogao dometnuti i novije iz Fischlhama. djeèak je bi o tako armantan . nismo tome ni blizu.odjeæe koju mo emo presvuæi. Povijest je. a da je pritom p ostojala tek kakva sitna vjerojatnost da bi jednom mogli postati va ni na im ozbiljn im namjerama. na kad sam poku ao shvatiti za to. No. Dao nam je do znanja da vragovi nemaju to sami sebi èestitati na u as ima koje bi potaknuli noænom morom. Dotad je s t im oklijevao .radilo se o finom spoju mladosti. Na posebni estogodi njak mo da je tek jedan od stot inu ili tisuæu potencijalnih projekata koje je Maestro nadgledao. Ponosan na Aloisa mlaðeg. to èinim osna en spoznajom da je moje djelo bilo znaèajno. ili delikatnosti i visokim motivima kojima su se njihovi ivo ti nadahnuli. onu o pèelinjem gotovo ljudskom karakteru. kad bi se suoèio sa sumnjivim turistom.ako smo spremni priu titi si takav tro ak . U zemlji snova postojimo lak e. nesavr enom kakva veæ jest. pothvate i sitne istrage koje su vragovi pod mojom komandom izvodili u tim dijelovima pokrajine Gornje Au strije (u koje su pripadali Linz i Wald-viertel). Maestro nije s odobravanjem gledao na sa mopovladivanje. a koja bi se. Prirodom. godinu. pa ako se s razumijevanjem vraæam u 1896. Ljudi. velike nade za koje je tvrdio da ih u mladog Adolfa Hitlera pola e. nesavr enosti njegovog projekta ) i dalje je on upravljao. nad ostale nadvila poput fronte nadolazeæeg lo eg vremena ." Nadzor nad dogaðajima? Maestro je svoje zanimanje za Hitlerove iz Hafelda svakako i dalje odr avao. Alois mladi pokazivao je i ne to zanimanja za pèele. Kako je toga bio svjestan u potpunosti. a povremeno kataklizmièkom (uglavnom zahvaljujuæi. ne to duhovitosti i oèi te dobre volje . primjerice. gdje je izigravao stalnog domaæeg struènjaka.da njegov otac nije uspijevao svoju te ku psiholo ku pozu odr avati v i e od nekoliko dana. na nimalo nepogre iv naèin.nije mu se èesto dogaðalo da zavo li svoje dijete. 3Nisam opisao. Angeli i Adiju. "Snovi i èezavaju". navele su me da se zapitam bih li mogao razluèiti koji je stvarni Maestrov interes. Tamo . a mnoge pojedinosti kojih se sad prisjeæam bile su vrijedne na e pozornosti . tovi e. ivotinje i bi ljke jo su bili njegova stvorenja. Djeèak je tako brzo uèio da je Alois morao posegnuti za naprednijim znanje m kakvo je upio èitajuæi pèelarske èasopise. Bog je Dvorac u umi 235 i dalje bio Gospodar svemira koji nas je neposredno okru ivao. Posebno nismo bili 1896. zdravlja. jednog ga je dana poveo u posjet Der Alteu.ne bi mu se nimalo svidjelo da njegovu ulogu mjesnog struènjaka u s . a ubrzo je ponovio sve svoje ranije govore Klari. Neko vrijeme je èak uspio i uveæati te ku sumnjièavost koja j izbijala iz osobe Aloisa starijeg. Starij i je Alois stao sanjariti o buduænosti u kojoj bi otac i sin mogli dodavati zajedn icu za zajednicom. godine. Neke su improvizacije sjajne. Samo je noæ dobrim dijelom prip adala nama. Kad bi snovi toliko upravl jali ljudskom povije æu kako bismo to mi eljeli. Naposljetku je neke od kvalitetnijih Der Al teovih spoznaja poèeo predstavljati kao vlastite. kazao nam je.to je izazivalo nelagodu i Z36 Norman Mailer time se èesto slu io na Carini. Djeèak je sve to stalno upijao. pokazala kako je Maestro mudro predviðao buduænost. Barem jedno. No. Aloisu mlaðem je èak odr ao neka od sv ojih najboljih predavanja o pèelarstvu. moram ponoviti. a oko ko nica je radio spretno.mo em o postati tko god elimo. Stoga mogu potvrditi kako je Alois mlaði pokazivao prilièan dar da u svojoj neposred noj blizini oèara ba svakog. Stoga je svaka procjena znaèaja mog zadataka morala tijekom godi njih doba koja su slijedila neprestano do ivljavati promjene. kad je bio nezgodno raspolo en. A sad je zavolio. To bi jo moglo ispasti i pravo poslovanje. èemu je dodao i monologe iz gostionice u Linzu. Dosad nisu bili nimalo zanimlj ivi. "Nadzor nad dogaða jima treba imati danju. Postav ljao je mnogo dobrih pitanja. a i neæu navoditi brojne druge aktivnosti. meðutim. Ubrzo je Alois stariji iskusio rijedak osjeæaj sreæe .

Ko nice su mu bile pune meda. Ne elimo da i èez azni. spomena vrijednog novca.priu titi èasak radosti. "Skupljanje meda! Naravno! Isprièat æu vam sve o tome. (Za nas je mnogo korisnije ako umru mladi i srditi. Njegov je polo aj postao stabilan u èasu kad mu je Der Alte umalo zaplakao na rukama. Nije imao drugova.zaradio previ e neugodnih uboda na mjestima koja za titna odjeæa nije pokrila. kad se u obzir uzme usamljenost. Oporavak mu se zavukao i ponekad je bio bolan poput jakog svjetl a u oèi. U pro losti je v eæ bio klonuo duhom zbog spoznaje da ni na koji naèin ne mo e postati dru tveni voda . Uz to. polagao pravo. ili o onima u na oj slu bi. Alois. Der Alte se sad æutio posve pripravnim da se baci na izlaganje manje poznatih vidova tog postupka. Prema tome. Bio je sre tan to nije sam. Drago mi je to ste mi danas do li jer. Mo da je Der Alt e znao vi e od njega o pèelama. Ta tina je uvijek ljudski osjeæaj koji nam najvi e stoji na raspolaganju. No. istini za volju. A jo bi se i svako malo sjetio ljudi koji su ga u pro lost i povrijedili. no nije se osjeæao spremnim. Zbog toga je Der Alte osjetio kako ga Alois mlaði sna no privlaèi. Prvi put je nakon dugo godin a osjetio elju voditi ljubav s adolescentom. nikad nije jednostavna. barem ne bi briznuo u plaè kad bi ne to p o lo krivo." U punoj formi i izrazito svjestan djeèakove prisutnosti. tako znamo i na sat ili dva èovjeka iz tmurnog raspol o enja podiæi. j o u Passauu i Linzu. naravno. koliko god da je tvoj .) Veæina na ih klijenata il i prestane postojati . Jedna mrtva muha dovoljna je da pokvari prodaju. I èim su ga Alois stariji i m laði do li posjetiti. "Da". Jedva da je tu va no radi li se o pustinja cima koje tite kand eli. velikih ili malih. Kako se klijentove misli daju pomraèiti kad ih po el imo malo spustiti na zemlju. ali on.ako mu je potrebno . ako je kupac prvi ugl eda! Zato je po savjet jo jedanput po ao starom jarcu.to mu je bila jedna od najsna nijih ranih ambicija. Aloi sa je zaèudilo kako mu je tom prigodom malo smetao miomiris kolibe.to bi mogao biti i razlog za to svijet sve vi e preplavljuje osre dnjost.ne ostane im vi e nimalo du e! . U pro losti je.bez obzira na mre u i rukavice . Stoga je sa sobom poveo i Aloisa mlaðeg. Situacija. nasljednika. na raèun svoje intelig encije. Èak sam mu ponovno uspostavio predod bu o sebi kao privlaènom mu karc u. takve klijente barem jednom na godinu treba provesti kroz èistili te neugodnih ra spolo enja. Kako èesto biva kod depresije koja slijedi nakon neoèekivane nezgode. S druge je strane bio ponosan na svoj odnos s D er Alteom. poèeli su raspravljati o po stupku. Pustinjac i nisu èesto spremni na samopropitivanje. Nakon uvoda i formalnog zanimanja za njegovo zdravlje. Ponos mu se povio pod teretom svega to mu je u ivotu nedostajalo. oboljenje je smatrao posljedicom presude njemu samom. jer sam Der A lteu htio popraviti raspolo enje. sad se osjeæao sno ljivijim. tako uèenim èovjekom koji je s njim postupao kao sa sebi ravnim . Prouèio je svoje prir uènike o tehnikama njegovog skupljanja.djeèaka b i i to moglo zadiviti. rekla je moja pomlaðena starina.makar je to posljednje prava poslastica. Posljednji sam tjedan morao tro iti vrijeme na Der Altea. a Der Alte ih je toplo primio. Te ko bi veæi dio svo je etve mogao prodati ako je u proizvodu bilo Dvorac u umi 237 puno smeæa. a on je . poput vrata i zglavaka. ili povremeno o neovisnima . dobro obavljenom poslu. mudrih ili lakomislenih . uspio sam ga osloboditi naj238 Norman Mailer nesretnijih misli. Istini za volju. "skupljanje meda samo je po sebi umjetnièka f orma. vi e nije osjeæao nelagodu zbog pèelareve nadmoæno-sti. ponovn o mu je zatrebao praktièan savjet. no kako bil o. Med koji je pokupio bio je pun sitnih komadiæa voska. pa èak mu . a da im to nije uspio uzvratiti. Stoga sam se potrudio da tijekom Aloisovog posjeta budem prisutan. jer i mi moramo iz istro enih klijenat a nastojati izvuæi svu dobit koja se jo da. Sad bi to moglo biti vi e nalik velikom. jer ne voli okrenuti leða ni jednom od svojih stvorenja. htio sam Der Alteu popraviti raspolo enje. Ispod svega je bilo i te ko razoèara nje to nije stekao nikakvu moæ ili istaknuti polo aj na koje je. s tim sasvim zabrljao.inovljevim oèima preuzme Der Alte.ili ih Dumkopf reinkarnira.

" "Tako dakle". trebalo neutralizirati Aloisa . meðutim. Devedeset posto onog to æe nam isprièati veæ znam." "Upravo tako". "To je kasno jutro". od kojih je jedan. meðutim. mogao je na svaku temu samopouzdano lagati. to je ravno èudu. "stoga je prvi potez. Te su radilice mlade. ako ne znaju gdje im je matica. iz d epa je izvadio kutijicu ne veæu od pila ka rata. naposljetku" . a mlade su dobile b ezbrojne zadatke u domaæinstvu. "premjestio tri svoje matice u zasebne ko nice. "vrcanje meda. rekao je Der Alte. ako smijem kazati. kako je tvoj ota c napomenuo. "èinimo veliki korak. Ponekad cijele stranice. oprezniji postupak. te se pèele iz saæa s medom od meda ne mogu odvojiti ako se ne stavi letvica za razdvajanje."talija nske pèele. kao da Der Altea eli posjetiti kako bi ta smjela procedura mogla prizvati katastrofu. toplog proljeæa koje nam je ostvarilo nade. Za to vam moram posuditi praznu ko nicu. Maticu æe moæi pok tima. "Sjajno predviða .otac postao sposoban za vrijeme svog kratkog razdoblja u Hafeldu . "S ovim se koristi staklena hvataljka. Djeèaku je prije kazao neka bude pripravan slu ati. rekao je Der Alte. Sloj voska koji prekriva svako siæu no saæe nije deblji od kvalitetnog tvrdog papira. "Da. mora prebaciti i maticu. A nije mu tre balo veæeg poticaja od elje da kod 240 Norman Mailer Aloisa mlaðeg izazove divljenje. no ako smijem dati svoje m i ljenje.. To su. Ali ja sam poput akrobata koji je do ivio ozbilja n pad. tankim slojem voska. uspa-nièe. "ali ne poku avaj to napraviti na brzinu. Treba samo klimati glavom.briljantan j e èovjek tvoj otac . no veæ ih mo emo smatrati zanatlijama.. nekima je tek de set dana. Potom treba uzeti kavez za maticu". mo e biti grub prekid pèelinjih poslova." "Da"." Okrenuo se sinu. kao iskusan klijent. Mladi Aloise. Prstima. Mora biti strpljiv. "Kad se radi o pèelama. "Upravo tako". pèele se." Stao je b jesomuèno mahati prema nevidljivim pèelama. To je nedvojbeno. rekao je Der Alte. "Ba sam jutros"." "To je odlièan postupak". vidim. To je. Taj zadatak imaju za to specijali zirane pèele." rekao je Alois stariji. na konkretne elemente situacije. rekao je Der Alte. sad je kazao Der Alte." Alois se suzdr ao da ne ka e "to veæ znam". Prvo pitanje koje si stog a moramo postaviti jest. odgovorio je Alois stariji. no ." "Da. "Dakle". èak bih se usudio reæi kako na a mala stvoDvorac u umi 2-39 renja u to vrijeme hvata fjaka. "pametan je on deèko. ali to je kao pecanje. Ko nice su tople. koje je najbolje vrijeme za vaðenje meda iz ko nica?" Digao je ruku kao da eli nadzirati vlastito izlaganje. primjerice. "To je sigurno najbolje vrijeme. Alois mladi takoðer. Nema mi druge nego ponovno se popeti na tu verdammte icu. doðe vrijeme za iz lijeganje larvi u na im oplodnjacima. ako se ne obavi kako treba i u pravo vrijeme. Stare su pèele vani na pa i. neæe se vi e slu iti kavezom. rekao je Alois stariji. Ko nice su prepune. otac mi je to pokazao." Der Alte se u stvari kod takvih prijenosa vratio kori tenju staklene hvataljke. Èak mi je dopustio i da jednu od matica iz staklene hv ataljke otpuhnem u kavez. Najprije je. rekao je Der Alte. puniti prazno saæe me dom i zatvarati ga finim. "Tvom sam ocu pokazao kako se tu damu mo e pronaæi . i umjesto toga namignuo je sinu. pa æe obiti ono zbog èega si do ao. Mogao sam uzeti staklenu hvataljku. Der Alte mo e izgovar ati cijele pasuse. rekao je Der Alte. nako n duge zime i blagog." "Naravno". najnapetiji trenut ak na eg zanimanja. "Za kakvih godinu dana." Alois se iz pristojnosti osmjehnuo. nastavio j e Der Alte. Pèele radilice su pospane.i najbolji pèelari moraju steæi doslovno novo zanimanje kad. "ako sam i ta od vas nauèio. kad se tako usavr i kako to od tebe oèekujem. ali jo nisu prevruæe." "Zato to æemo morati u nju prebaciti pèele koje su u saæu s medom?" upitao je Alois mlaði ." "Da.i tu se nasmijao . Ma ta ti je usredotoèena. Ako ih eli prebaciti iz jedn e kutije u drugu.?" "Naæi maticu".

Nalikovao je uzbuðenom. "Ah. Kad je saæe s medom puno. Toplo se osmjehnuo Der Alteu. pri èemu je svaki put mora la micati krpe poslagane pred vratima i onda ih po povratku vraæati. "Koliko smo tog a napravili". No. ive za dobrobit ko nice. pristup nije dopu ten. Tad æe. a pèele shvate kako su napravile dobar med. Zvuk je svakako bio jak.. U tom su smislu. prije nego to ozraèje poprimi takav ton. rekao je Der Alte. po tebi. i poput ena . za to je iskoristila svaku raspolo ivu krpu. Klara se potrudila zaèepiti sve prozore i prozorske daske u k uhinji. pogodio u samu bit. rekao je mladiæ.i te u koje ste prebacili maticu. Kad se ma kne matica. intenzi vnom zvuku dinama u elektriènoj centrali. rekao je Alois stariji." Lutheru. U obitelji je to bio pravi dogaðaj. morate biti spremni sve te dobr e pèelice povesti letvicom za razdvajanje u pribje. Nisam siguran da bih zujanje koje mi je u lo u u i protumaèio ba tim rijeèima. Zbog toga se vrcanje nikad ne smije poku ati izvoditi na otvorenom." Osmjehnuo se Aloisu mlaðem. Alois mlaði se potrudio dodati: "Èini mi se kako ste me zbunili. "tehnièki gledano. na skupljanju nektara. a opet stra nom zujanju koje ljud i mogu èuti svaki put kad energija prelazi iz jednog oblika u drugi. "Tad je morate unijeti u kuæu radi vrcan ja. da. Isto tako ni Adiju. Pjevaju od radost i. Zbog toga tr eba paziti da ne privuèe pèele koje su vani na pa i. a isto je uèinila i Angela." "U tom æu vam sluèaju". rekao je Der Alte. vrijedne. Jedno podruèje se preusmjeri u drugo. Zb og toga se pona aju poput mu karaca. pèele æe preko letvice za razdvajanje pobjeæi iz medi ta u oplodnjak. kazao je Aloisu mlaðem. pazite. Alois stariji je èak odustao od svoje cigare. sasvim su poput mu k araca. Edmun-du i Pauli. no. "Tvoj otac je". Za tu je prigodu odjenula bije lu bluzu i pregaèu. Ima li. Brane sve ulaze u ko nicu. ako to mogu tako nazvati. ali ova bo anstvena st vorenja obilje avaju dvije karakterne crte: potpuna odanost matici i stra na pohlepa za medom. u èemu je tajna tempiranja? U tome da se prièeka dok se iz ko nice nepogre ivo ne zaèuje zvuk sreæe. kao da si brundaju motori. odluène. "Oca mora slu ati. Ne smije se dopus titi da mu se u okus uvuèe cigara. kad je obo avanje matice posrijedi. rekao je Alois stariji. p ovest æu vas van. da se samo mo e vratiti mladost i krenuti u lov na mladu ensku. Kako æe se samo meðusobno boriti u urbi da se poslu e izlazom i to prije se opet spoje sa svojom damom. Ponavljam: mora se obavlja ti u potpuno zaèepljenoj prostoriji. pa im se reproduktivni organi nisu razvili." "Da. "kao i obièno. "To ste nam veæ kazali. isti èas kad na njima vi e ne bude pèela. opet su spremne pona ati se poput ena.mislio je kako ni jedna pèela nije mogla uæi u kuæu. naravno. odmah stave u zaèepljenu kutiju. N eke su ratnici. naravno. Ali doðite. jer si maticu tamo premjestio. kad je posrijedi med. med biti spreman za na upad. "no jo èekam kako æu izvaditi med iz ko nic e. èak i ako je to nametnulo niz Klarinih odlazaka u djeèju sobu. kao da mu eli omoguæiti jedan stvarni trenutak u kojem æe se osjetiti lijepa povezanost njih dvoj ice. Onog jutra kad èujete takav zadovoljni pripjev. naravno. U moje me vrijeme ni ta nije moglo zaustaviti. Nisu li sve ove pèele enice?" "Jesu". Der Alte ga je upozorio: "Dim ciga re na e pèelice mo e onesposobiti. No. Na med æe nahrupiti gdje ga god pronaðu." "Tempiranje". U dobro zatvorenu prostoriju. Taj zvuk morate biti u stanju prepoznati. Upravo tako. to je opæe osnovno pravilo." Dvorac u umi 241 Po ao sam s njima kako bih je i ja èuo. Alois se po ali o da je pretjerala sa za titom . enskog su roda. ni u matice. Posljednja je Der Alteova uputa bila da se saæa s medom. Neke postaju stra ari." "Na to sam i spreman". A s isticanjem va nosti tog zatvaranja ne mo e se pretjerati". ne to to bi moglo zaustaviti tebe?" "Ima". Jedna od mojih ko nica ba pjeva tu pjesmu zadovoljstva. No. To je zvuk kakav se èuje kod raznih motora. "dati kljuè." "Sve je to lijepo". Veæinom su odane. No." Sva se trojica nasmija e. . uzvi enom." 4Kad je dobila upute. rekao je izravno Aloisu mlaðem. rekao je Alois mlaði. "moj otac. No. iz bilo koje ko nice. "Mo da to jo ne zna . ako govorimo o njihovom spolu. J edna drugoj pjevaju.

koji je upropastio jedan komad saæa. Uskoro je Klara morala preuzeti posao. Od pomisli kako je nadaren za operiranje. "ozbiljno mu nudim. kao da veli. "Da. potom je i z usta izvukao neprogutani ostatak i klimnuo glavom. Naravno. "Hoæe malo?" Klara ga je odmah ukorila. a jo vi e Dvorac u sumi 243 sa stra nje strane. predao je otklapaè Aloisu mlaðem. Te ko da ih se ba moglo otvarati jednu po jednu. Uz to je èvrsto odluèila saèuvati i vosak. pa drugi. "Za to svom braci nudi zalogaj voska? Mogao bi se ugu iti. kad bi ubrzala. To b i potrajalo tjedan dana." Kad ga je Klara prostrijelila pogledom. Adi je bio najnestrpljiviji. Od njega su se mogle raditi najfinije svijeæe. Med je c rio s prednje. rekao je Alois mlaði. a taj vosak nije bilo nimalo lako skidati a da se ne o tete æelije koje je prekivao. Njemu je to izgledalo poput ko e koju je on. Rostenmeier u trgovini u Fischlhamu. Vosak s vo tanih kapica na saæu s medom rezao je alatom projektiranim da digne gornji sloj voska koji je zatvarao svaku æeliju saæa. da ona i Angela jo sat vremena proizvod fi ltriraju kroz gazu za sirenje. kazao je. skidajuæi vosak u irini od jednog palca i du ini od desetak centimetara.obojica na isti naèin krvavi pod ko om! Nakon nekog vremena. htio ga se na derati." (Kao da vozi kola i daje zapovijedi konjima. koji je ispao jedan od dva najbolja ljubavnika koje je ikad imala. Nu no je. Svaka je ladica nakon skidanja voska morala biti ulo ena u vrcaljku. U kuhinji je nastala ti ina dok su oslu kivali mr morenje meda koji se cijedio niz stjenke vjedra. Alois mlaði je sam stao va-kati. "Mislim da Adi ne bi bio tako glup da proguta i vosak. zagrijale su mu se prepone. "Med se mora slegnuti. kazala je. da. a Alois mlaði mu je pru io otkl apaè. Na vosku ima meda. No svima j e rekla da prièekaju. Klara je mogla samo skrenut i pogled. morao skidati. Polako. No. Pred tijelom ne bi ustuknuo. med se s ad skupljao u posudi." "Pazi na saæe".) Pokazalo se napornim. rekao je Alois stariji. Jo ne." . U svak om je 242 Norman Mailer od deset okvira Lagstrothove ko nice bilo vi e od dvije tisuæe æelija. " "Ne. Uz pomoæ ventila na dnu. Kako mu se samo ta primjedba svidjela. Poèeo je u ivati u svom poslu. Taj je posao potrajao nekoliko sati. da. ne". "Nemoj ih o tetiti svojim dugim jezikom. to je centrifugalnoj sili trebalo vi e vremena da izbaci med na metalne stjenke vrcaljke. Pèelinji vosak je bio vrijedan. No.Inaèe je sve pro lo dobro. Angela." Adiju su sad veæ dopustili da doðe u prostoriju i gleda. Jednom mu je jedna ena rekla kako je poznavala kirurga. a do nijelo i blago razoèaranje. Uskoro je posao postao te i . To joj je kazao g . u svakom okviru. niz koje æe kapati u lijevak. Predano je slijedila oèeve upu te. I dalje polako. Pogledaj unutra. Zakljuèio je kako bi bio dobar kirurg. To joj je i sam mogao reæi . a ne bi ni kirurg . polak o. kako bi se saæe moglo graditi s obje st rane staklene povr ine. Alois je bio drugi. Alois se stoga slu io no em za separaciju. kad poène idi polako. za èi æenje druge povr ine trebalo im je vi e vremena. Uskoro je pokazivao oèevu vje tinu. u stanju priliènog samozadovoljstva. a æelija u promjeru nije bila ira od djeèjeg prsta. Stvar je pogor ao Alois mladi. kirurg. No. kad je kazao: "To je kao skidanje glazure s torte. s medom je upadalo previ e voska.morali su skidati drugi sloj voska. gdje su okviri bili smje teni okomito. "Budi strpljiv". no potom mu je krenulo bolje. Alois se pri svakom vaðenju okvira iz ko nice dr ao ponosno pop ut kirurga." Klimnuo je glavom. kazala je. èiju je ruèicu okretala Angela. da. Ubrzo je morao preuzeti Alois mlaði. Nemoj ubrzavati. Krajièkom oka je m otrio divi li se i Alois mlaði vje tini kojom je ovladao postupkom. Htio je meda. Sto je Angela sporije okretala. s druge stane la dice. Ubrzo je postalo oèito ka ko ona ima najspretnije prste. Med poèinje izlaziti iz saæa. kojim je odjedno m obraðivao cijele komade. to mu èak ni ma jka nije dopu tala. Klara je bila pripravna s grubim i finim sitom. ba kao to sad radi . To je kod Aloisa starijeg potaknulo ponos. Alois je frknuo.

a taj vosak nije bilo nimalo lako skidati a da se ne o tete æelije koje je prekivao. Toliko toga. Kao to se i oèekivalo. Predano je slijedila oèeve upu te. u stanju priliènog samozadovoljstva. Na vosku ima meda. " "Ne. ali joj nije bilo ni stalo. "ozbiljno mu nudim. ne". za èi æenje druge povr ine trebalo im je vi e vremena. "Pomisli na med". "Za to svom braci nudi zalogaj voska? Mogao bi se ugu iti. s medom je upadalo previ e voska. kao da veli. polak o. niz koje æe kapati u l ijevak. s druge stane la dice. "Znam da nije. "Da. Taj je posao potrajao nekoliko sati. skidajuæi vosak u irini od jednog palca i du ini od desetak centimetara. Na jednom j e mjestu mirno ivio. da. Zakljuèio je kako bi bio dobar kirurg. U kuhinji je nastala ti ina dok su oslu kivali mrmorenje meda koji se cijedio niz stjenke vjedra. no potom mu je krenulo bolje. Nemoj ubrzavati. Alois je bio drugi." "Pazi na saæe". Svaka je ladica nakon skidanja voska morala biti ulo ena u vrcaljku." Kad ga je Klara prostrijelila pogledom. "Hoæe malo?" Klara ga je odmah ukorila." "To mi ne smeta. Od pomisli kako je nadaren za operiranje. Alois se stoga slu io no em za separaciju. No. To b i potrajalo tjedan dana. "Toliko je toga pro ao. To je kod Aloisa starijeg potaknulo ponos." "Smetat æe ti.morali su skidati drugi sloj voska. rekla je Adiju. "pun je mjehuriæa. Poèeo je u ivati u svom poslu. Sad njih vi e nema. rekao je Alois stariji. brzo bi zaplaka o. Med poèinje izlaziti iz saæa. gdje su okviri bili smje teni okomito. a gle to se de silo." Nije znala bi li to uopæe moglo biti toèno. èiju je ruèicu okretala Angela. pa drugi. Krajièkom oka je m otrio divi li se i Alois mlaði vje tini kojom je ovladao postupkom. Onda Norman Mailer od deset okvira Lagstrothove ko nice bilo vi e od dvije tisuæe æelija." (Kao da vozi kola i daje zapovijedi konjima. kad je kazao: "To je kao sk idanje glazure s torte. a Alois mladi mu je pru io ot klapaè. to je Angela sporije okretala." "Ne zna . Stvar je pogor ao Alois mlaði. Angela. Adiju æe dobro èiniti da prièeka. med se . Pogledaj unutra. Strpljenje bi mu moglo ojaèati ka rakter. a ne bi ni kirurg . kojim je odjedno m obraðivao cijele komade. Klara je mogla samo skrenut i pogled. Od zraka æe". kad bi ubrzala. Èinilo se toènim. ba kao to sad radi . "Mislim da Adi ne bi bio tako glup da proguta i vosak. Kako mu se samo ta primjedba svidjela. rekao je Alois mlaði. Pred tijelom ne bi ustuknuo. zagrijale su mu se prepone. Ubrzo je morao preuzeti Alois mladi. morao skidati. kirurg. I dalje polako. Jednom mu je jedna ena rekla kako je poznavala kirurga. Uskoro je posao postao te i . a jo vi e Dvorac u umi 2-43 sa stra nje strane." "Nije". Njemu je to izgledalo poput ko e koju je on."Ali tu je".) Pokazalo se napornim. koji je ispao jedan od dva najbolja ljubavnika koje je ikad imala. predao je otklapaè Aloisu mlaðem. Jo ne. to je centrifugalnoj sili tr ebalo vi e vremena da izbaci med na metalne stjenke vrcaljke. Ubrzo je postalo oèito ka ko ona ima najspretnije prste. Alois mlaði je sam stao va-kati. Uskoro je pokazivao oèevu vje tinu. Te ko da ih se ba moglo otvarati jednu po jednu. Naravno. da. Kad god mu ne to ne bi dali." Klimnuo je glavom. a do nijelo i blago razoèaranje. "med postati neugodan. a æelija u promjeru nije bila ira od djeèjeg prsta. Med je c rio s prednje. Mi smo ga tresli i strugali. Od mjehuriæa je med neugodan. ba kao da ti je u elucu plin. rekao je Adi. Oèi su mu zasuzile. rekla je ona. "Nemoj ih o tetiti svojim dugim jezikom. No. uzviknuo je. "Hoæe da ga probamo. a pèele su mu bile prijatelji.obojica na isti naèin krvavi pod ko om! Nakon nekog vremena. potom je i z usta izvukao neprogutani ostatak i klimnuo glavom. Polako. da." "Ne"." Adiju su sad veæ dopustili da doðe u prostoriju i gleda. Osim toga. Uz pomoæ ventila na dnu. rekla je Klara. kako bi se saæe moglo graditi s obje st rane staklene povr ine. koji je upropastio jedan komad saæa. kad poène idi polako. Uskoro je Klara morala preuzeti posao.

Èekat æemo. svi osim Paule." Dvorac u umi M5 drag. Kao da su bili pijani. "Med se mora slegnuti. Ka d bi god do la u kuhinju. kazala je. Klara ih je pa ljivo skidala. Sad med ne zna gdje je. unovaèila da je odmijene. mije ala bi ga barem deset minuta i onda Angelu ili Aloisa mlaðeg. Isti su tren po eljeli jo . rekla je ona. Toliko toga." "Nije". Na jednom j e mjestu mirno ivio. "Pomisli na med". Strpljenje bi mu moglo ojaèati ka rakter. a pèele su mu bile prijatelji. Naposljetku je objavila kako je med gotov. brzo bi zaplaka o. kazala je. Kao to se i oèekivalo. . kazala je. "Budi strpljiv". poput dobrog francuskog ko njaka .koji je u ivotu okusio triput. ali joj nije bilo ni stalo. No. Nu no je. Osim toga. uzbuðenja i njegovo staro ali tako uspje no varanje Anne Glassl dobro su se slagali s okusom meda. da. Svatko na svoj naèin. htio ga se na derati. Toga se s jeæala iz djetinjstva. Skupo je to platila. Alois st ariji razmi ljao je da pozove Der Altea. iz dana u dan. Adiju æe dobro èiniti da prièeka. "pun je mjehuriæa. Angela i Adi bi. ali je Klara brzo takvu pomisao sprijeèila. Pa je svaki uzeo licu meda i stali su u krug. rekla je Adiju. Svi. koju je Klara dr ala i hranila ka iprstom. pa su mogli prirediti gozbu. Èovjek mora biti na oprezu. taj je med bio èaroban. Za to ne ? Bog je svakom dao drugaèiji dar. Pazila je da ne odlo i licu i ne poène jesti kolaè. "med postati neugodan.sad skupljao u posudi. Alois je frknuo. A sutra æem o se gostiti. Èinilo se toènim. A Klara. rekla je Klara." Nije znala bi li to uopæe moglo biti toèno. Od mjehuriæa je med neugodan. ujak koji æe postati mu karac njenog ivota. Svi se moramo jako truditi. èak godinu ili dvije mlaða nego ka d je gazdinstvo posjetio Alois. da ona i Angela jo sat vremena proizvod filtriraju kroz gazu za sirenje. svaki put nakon to bi zagrabili. Klara je bila pripravna s grubim i finim sitom. "To je samo za obitelj". mogao bi ba i biti pijan. uzviknuo je. Adi je bio najnestrpljiviji. To joj je kazao g. bez obzira na to to su prosvjedovali. rekao je Adi. Tu i tamo bi supruga mogla biti dalekovidnija od mu a." "Ne". sjajne uspomene koje si godinama nije dopu tao." "Ali tu je". to mu èak ni ma jka nije dopu tala. Potaknuo mu je s jeæanje na Fanni. Ne mo e se s medom ivje ti svaki dan." "Smetat æe ti. Rostenmeier u trgovini u Fischlhamu. "Toliko je toga pro ao. "Znam da nije. s grubim apama seljaèiæa. Kad god mu ne to ne bi dali.takvo krasno sjeæanje da je bila sretna dok se dr ala za ruke. Bila je uvjerena kako je to nu no." "Ne zna . samo oblizivali lice. Pusti ga da se slegne. Sad njih vi e nema. opet se sjetila mladiæa koji joj se sviðao dok je jo ivjela u Spitalu i bila jako mlada. No. taj j e drugi tip bio smo ga vrtjeli." "To mi ne smeta. a nikad ga nije poljubila. To joj je i sam mogao reæi. no svima je bilo nevjerojatno do bro. a gle to se de silo. kako se med ne bi stvrd-nuo. ivot je takav. Htio je meda. Pèelinji vos ak je bio vrijedan. kazala im je. Oèi su mu zasuzile. to ne. Onda 244 Norman Mailer 5Sljedeæeg se dana ipak nisu gostili. kazao je. Htjela je i dalje mije ati med. Da. Klara je ispe kla biskvit i nudila im kri ke namoèene u koritu. no Alois mladi i stariji. ispunjena predod bom mno tva Bo jih darova. To je bila prava p o uda. No. Po povr ini meda uhvatili su se pjena i komadiæi voska. Bi li se moglo reæi kako ga je previ e voljela? Pomisao na takav vi ak ljubavi. Od zraka æe". No svima je rekla da prièekaju. Samo su se jednom dr ali za ruke. Kakva kuja! Kakva vje tica! teta. Od njega su se mogle raditi najfinije svijeæe. Umrijeti tako mlada. Ostali su olizali lice. med joj se sigurno kradom uvukao u srce jer je sad shvatila . no zatra ila je i da se njihova proslava odgodi . Mi smo ga tresli i strugali. ba kao da ti je u elucu plin. sretnija nego to je i kad bila s Aloisom. "Hoæe da ga probamo. Aloisu je med bio krajnje poseban i neusporediv. Uz to je èvrsto odluèila saèuvati i vosak.

Kao to sam i predvidio. a u tom je kriku bilo i mr nje. Bog æe nas sve kazniti. Sjetio se starijih djeèaka koji su od njega tra ili da to radi njima. uhvatila ga je i poljubila svom m i iæavom snagom majke koja vr i svoju du nost. Obrisati usta njoj je bila refleksna radnja. umjesto njega. mo e uæi u mi sli mu karca. netko nov. ene ili djeteta. a Adi. Uèinit æu to usprkos stanovito j odbojnosti. Sad bi si mo da ne to mo gao priu titi s Der Alteom.a mo da je to bilo zbog meda . To je dovoljno. Uspio si je rasplakati majku. Angela je kriknula kad joj se zapleo u kosu. Bio je dovoljno pametan da povrati. " Neka jednom zaplaèe ona. Isprva su se oboje smije ili u takvom nevinom veselju. Starac se doimao kao da je spreman otvoriti usta. No. "To je sramotno. Sad moram opisati tjelesni èin Aloisa mlaðeg i Der Altea. Morate znati kako u tim pitanjima ne donosim moralne prosudbe. koji nije znao je li nagraðen ili do datno prekoren. a beba je patila od kolika. netko koga je ugod no osjetiti." Time je Angeli omoguæio brzu osvetu. "Kako mo e raditi takve nepodop tine?" rekla je Adiju. Prije nego je sve svr ilo. da je Klara Adija poèela prekoravat i rijeèima kojima mu se dotad nije obraæala. Od meda se osjeæala ljep e nego ikad u ivotu. suznih je oèiju osta la ona. Tako vla nim oèima. neæe. Kao da je u njoj neka druga osoba. Adi se zbog toga potrudio obasuti Klaru 246 Norman Mailer i Angelu ljepljivim poljupcima.sam sebi uèinio va nijim nego ikada pri je u svojih est i pol godina ivota. pripisat æu to medu. Ak o se prema tom osjetilu odnosimo s po tovanjem. kako bi Klari isp rièala to se zbilo i to je tako precizno opisala. S Edmundom i Paulom nisam proveo nimalo vremena. Poku ao je navesti djevojku da mu to radi. Na njega je sla tko imalo isti uèinak kao i schnapps na Aloisa mlaðeg." U glasu joj se osjeæao jad. On se . Kad je viknuo da ne." 6. ovla iti usne i radit i ono to su mu neki od mladih momaka u Spitalu veæ radili. ali je to morala napraviti radi ostalih.Alois mladi je mislio na Der Altea. pokazao na Edmunda i kazao: "Majko. no kad j e vidjela kako je Adi u svom smijehu zastao. jadno g malog Edmunda. dok se Angela jo trudila po vratiti dah da ga mo e izgrditi. Naroèito Klara. mo e èak biti i i tina. Adi mu je na glavi ostavio toliko meda da je dvogodi njak ispu stio jo kakice u gaæe. Par puta. To bi ga pripravilo za djevojku na koju je veæ bacio oko . Kao da se eljela nametnuti kao jo jedan èuvar protiv na ih upada. Osjeæaj. Ta ga je kritika razbjesnila. No. Vrijeme joj je da nauèi. "Edmund te tako voli. djeèak j e progutao previ e meda i napravio se u gaæe. Nije eljela kvariti tu krasnu obiteljsku prigodu. Adi je veæ stupao prema Aloisu mlaðem . Da li me razumije ? Grij eh je biti okrutan prema manjima od sebe. Osvanula je na licu mjesta. kad ga je pio na prazan eludac . da su im se os tali smijali. Je li bilo ispravno u neèem ba toliko u ivati? Ako se pitate kako je vragu poput mene uspjelo uæi u misli cijele obitelji. Kako mo e biti tako zloèest? Bog æe te kaznit i. Svojim je mislima apnuo: "Neæu joj to nikad oprostiti. kao da ga je izraz odbojnosti na nj enom licu dovoljno iznenadio da mu zasuzi oko. Zbog naèina na koji ga je starac gledao. ali je odbila. Adi je bio najzanimljiviji. A ne stalno ja. Preostao je Edmund. Otrgn uo ju je od osjeæaja koji su u njoj veselo jurcali. onda taj traèak. A onda i vi e ne go par puta. Angelu je prostr ijelio pogledom. koji se opet napravio. Med mu je govorio istinu." Taj je put Adija stvarno eljela rasplakati. nakratko. No to je b ilo poslije. radi Angele. Jedan mu je èak zavrtao ruku. primakao se Angeli s grudicom meda na ka iprstu. Jedan je od na ih dar ova sposobnost da se u mnoge tvari ubaci traèak na e prisutnosti. Svidjelo mu se. u kojo j mi je stvarni klijent bio tek mali Adi. na to je Adi pri ao Klari. Neosedlanom. pretpostavljam kako je zato Klara nekoliko dana neprekidno mije ala med. To je èinjeni ca! Odvest æu je u pakao!" I bio je na to ponosan. T ako intenzivan. taj ga je krupni tip udario u trbuh. Vra . Koju bi poveo na jahanje na Ulanu.koji ga je za ustavio pogledom. ja nisam tako radio u gaæe kad su mi bile dvije godine. Ta tankoæutna veza. stalno je prlj av. iskori tena suptilno. To je krupnog obeshrabrilo. u ivajuæi u njihovoj panici kojom su te poljupce bri sale s usta. podivljao je. Taj Edmund. Angela je odlutala u svoj san.

koji je odmah gurnuo Der Alteu u usta meðu te udne. on bi nam bio savr en klijent. slinio je po djeèaku i neobuzdano pro i tao kad mu se Alois mlaði istovario u grlo. "Tako mi je drago to si m e po elio posjetiti". Mo e se mnogo toga dog oditi i to vrlo brzo. iako smo ii stanju od potpune ili djelomiène impotencije naprav iti uèinkovito sredstvo. kao i raznoraznim imenima od milja. Uveæali bismo mu moæ. Pun oèeve krvi. Primjerice. Fukanje . predano. raskopèanih hlaèa. a Der Alte se stra no ponizio. neobavezno.-a. jer mi Alois mladi nije mor ao biti klijent da bih osjetio kako mu je srce hladno. Kod velike veæine primarnih odnosa prisut an je zastupnik bilo Maestra ili D. odraslog mu karca jo i bolje. bile suvi e vezane osjeæajem obiteljske odgovornosti.mjesecima se nije bolje pomokrio. Nakon nekoliko rutinskih pristojnosti i opæih mjesta dru tvenog ophoðenja. naravno. odavno nekori tene usne. Nikad ne znamo kad æe se pojaviti erekcija. Shvatio je kako na razgovor ne treba vi e potro iti ni seku nde.Alois mlaði ustao. no Der Alte je moga o èuti kako Ulan iba repom. kako to Ame rikanci nazivaju misionarsko . "Slatkog si okusa. Tako puno na ih klijenata raspola e alatom koji se ni po èe m ne istièe. prvi se spolni odnos rijetko mo e ignorira ti. A za to mu je trebalo nekoliko minuta. udaljen vi e od petnaest metara od kuæe. prirodno se zanimao za ene. Reæi æu izravno. No. sav u s vom sretnom. A voditi mladiæa je vrlo ugodno. krvlju natopljenom organu. tako blisku mesu. To je pak bilo njegovo istresanje . Alois mlaði je bio èista suprotnost. perverzno ili. Alois mlaði je posjedovao ono to im aju na i najbolji klijenti . mladiæi su bili na raspolaganju spremni na odbacivanje meðuno nih ogranièenja. opet æe posjetiti tu staru kahlicu. To cijenimo. To to se ne bavi m moralnim prosudbama ne znaèi i kako nemam ukusa. Der Alte se popisao u hlaèe. koje ovdje neæu pon avljati. ispunil a ga je odvratnost prema tom jednokratnom partneru i oti ao je èim je uzmogao. osim z a ono to je dr ao njihovom ugraðenom zamkom. na to je Alois napokon odvratio: "Da. pljeskanju i mastima koje tu radnju prate . mo da bi bio najpodno ljiviji primjer koji sam spreman ponuditi. èija je prisutnost psihi veæ postala te kom pop ut starih vreæa s pijeskom koje podupiru rovove. Na oj su svrsi rutinske radnje nekorisne. evo me. pripravna za pozdrav.to ako od svega ispadne katastrofa? . S druge ga je strane praktièna priroda natjerala da ostane dovoljno dugo da Der Altea ne u vrijedi otvoreno. K. kleknuo pred njega i stavio mu ruku na prepone. Da. Njih nazivamo primarnim.govi bi trebali biti zainteresirani za Dvorac u umi 247 svaki oblik tjelesnog zbli avanja. Poput bebe. Mogao bi nam poslu iti na razno . Nasuprot tome.poput ustre kukavice zidne ure . Adolf æe od toga patiti tijekom mladenaèke dobi. sad mogu registrirati. Potom je Aloisa mlaðeg 248 Norman Mailer stao obasipati poljupcima. Nije stoga veliko iznenaðenje to se ne slu imo moralnim prosudbama i spremni smo na n ove procjene. znatno vi e z animaju seksualni èinovi koji ne pripadaju nekoj veæ uspostavljenoj kategoriji.veæ je s èetrnaest godina seks shvaæao na naèin koji je nama idealan. Stare se navike. Ulog je veæi." Konj je bio vezan vani. Tko zn a? Ne uspije li sljedeæih nekoliko dana na isto nagovoriti seljanku na koju je veæ b io bacio oko. A. nego je pri ao Aloisu mlaðem.Der Alte je uskoro shvatio (zahvaljujuæi desetljeæima iskustva u tim pitanjima) kako je Alois mlaði do ao ba radi onog dara koj i mu je Der Alte sanjao ponuditi otkako su se upoznali.da uporabim tu najkorisniju.istinski zanima obje strane. Nas. Djevojke su. Uskoro æe se zahvaljujuæi svom prijapskom daru izvje titi u èestom stjecanju na dmoænog polo aja. To na m stvara probleme. Nimalo nije elio ostati i dobar dio sata b iti obasipan imenima od milja koja su mu se po ko i lijepila poput pauèine. poput ena. ponovio je nekoliko puta tijekom prvih nekoliko minuta. kojih je svrha bila prikri ti preveliko zadovoljstvo (i trenutaènu uzbunu) to na svojim vratima vidi Aloisa ml aðeg . gotovo kozmopolitsku i skoro onomatopejsku rijeè. N a to je ."popeo sam se i derao". To bi se moglo isprijeèiti pred kakvim ponovnim posjetom. dobra srca". rata i svoje rane politièke i mu evne dobi. Hoæe li neko konkretno sparivanje na u poziciju oslabiti ili ojaèati? Tom sam prigodom ipak zbog onog to se odigralo osjetio odbojnost. Moje se nezadovoljstvo pojavilo tijekom sljedeæih nekoliko minuta. naravno i naj-besmisleniji. Poput svih mladiæa.

razne naèine. No, dobio sam nalog da ga pustim na miru. Maestro je oko bio bacio n a Adolfa. Shvaæao sam i za to. Vrlo je neproduktivno istovremeno raditi s dva klijen ta u istoj obitelji, a jo je i gore kad su razlièitih karaktera. Jedan bi se vrag, poku avajuæi opslu iti obojicu, mogao zbog njihovih suprotstavljenih potreba naæi u rask oraku. No, jo bi gore bilo u istoj kuæi imati dva vraga, svakog sa svojim klijentom . Mogla bi se raspaliti zavist. Zbog toga sam se dr ao podalje od Aloisa mlaðeg. Vrlo mu je brzo uspjelo oèarati Gretu Marie Schmidt, zgodnu seljanèicu koju je vodio Dvorac u umi 249 na jahanje na Ulanu. Ubrzo je i on imao ne to slièno sve nju kljuèeva za njene intimne d ijelove tijela, poput Aloisa starijeg i Fanni, dok je jo bila djevica. Da se pono vno poslu im jednim od svojih amerièkih vulgarizama (priznajem kako nedolièno u ivam rab eæi ih) Alois mladi je Gretu Marie poznavao od " upka do pupka". Nije joj elio uzeti djevièanstvo - ono je predstavljalo njenu dobro napetu zamku. tovi e, nije mu se ba ni sviðala. Bila je malo suvi e prosta. Zbog toga se vratio Der Alteu. Usprkos jakom v onju u njegovoj kolibi, neke su od tih prigoda bile prepune libidnih novina. Sad kad se stvar ustalila, Der Alte je nudio lijeno klizanje i nadahnuto dra kanje je zikom - sve za dobro Aloisa mlaðeg, ljubitelja u itka, no, naravno, kad bi bio gotov , Alois bi ga jedva i pogledao. Mladiæ je, poput mene, bio zgaðen svim tim usputnim cmizdrenjem i grgoljenjem. Tu na je istina bila da se Der Alteov jezik abnormalno uzbuðivao stra njim ulazom. Aloisovi su guzovi njemu bili poput portala obilato obda renog hrama. Èekao bi da mu ugoda naraste do trenutka kad æe eksplodirati, a onda bi se okrenuo i sve to istresao starom u drijelo. Nakon toga bi opet stajao mirno p oput kipa, dvostruko zgaðen spoznajom kako njegov otac, Alois, na Der Altea gleda s beznadnim strahopo tovanjem. "Kako je samo vje t govornik", rekao je otac. No, Der Alte je pokazivao takvu spremnost opslu ivati ga. Pa kako da onda on, Alos i mlaði, po tuje starijeg? Sva ta grozna, beskrajna ivèanost zbog pèela? Vjeèito se za sav et obraæati Der Alteu. Nakon to se obitelj osladila medom, njegov se otac veæ brinuo kako doæi do proizvoda iz preostalih dviju ko nica. Sve je to za posljedicu imalo jedva izbjegnutu katastrofu. Nisam se nimalo iznen adio. Aloisu mlaðem uspjelo je jednu od tih dragocjenih ko nica ostaviti na suncu. B ez ikakvog obja njenja. Svog je oca tako duboko prezirao, da je toga jedva bio i s vjestan. 7Otac je do ao do ko nice, dodirnuo kutiju, osjetio vrelinu drveta, ali je uvidio i k ako se pèele jo nisu stale pretjerano estoko kome ati. Stigao je na vrijeme i ko nicu vr atio u hlad. "Sto ti je bilo na pameti, idiote?" viknuo je na Aloisa mlaðeg. Djeèak se osjeæao kao da ga je oèev glas svojom snagom izvrnuo Norman Mailer naopako. Zvuk ga je zapljusnuo poput primljenog udarca. Adolescenti se mogu sasv im raspametiti kad ih iznenada stigne kazna kakvu dotad nisu iskusili. To im se ne dogaða samo zato to su puni poza, raspolo enja i nerazumnih temperamentnih ispada veæ, to je jo i gore - u dubini du e uopæe nemaju stvarnu dob. U tom je trenu Alois mlaði prestao biti mladiæ od 14 godina. Do tad je na sebe gledao kao na "èetrnaestogodi njak a", kao na neki jasan, o tro ocrtan koncept. No, poput mnogih drugih adolescenata, bio je proraèunat kao kakav dvadesetogodi njak, dok su drugi zakutci njegove liènosti bili skloni sami sebe izdati, poput osmogodi njaka kojeg bi uhvatili u nekoj ne-p romi ljenosti. Kao to je bilo ostaviti ko nicu na suncu. U tom mu se trenu doista èinil o kako æe briznuti u plaè. Poèeo je moliti oca. Na svoju sramotu, molio je. "Dao si mi tako puno dobrih infor macija", rekao je. "Tako novih i tako poticajnih, dragi po tovani oèe." Pljesnuo se po èelu. "Priznajem da je to moglo biti previ e za moju glavu neznalice. Pogrije io sa m. Sad sam toga svjestan. Ali mislio sam kako ko nicu trebam ostaviti na suncu, da , na nekoliko minuta - ne vi e od toga, priznajem - kako bi se zagrijali mednjaci. Pro le je noæi bilo tako hladno. Tako hladno - za proljeæe! Nadam se da nisam napravi o neku stra nu pogre ku." Èuo je vlastiti glas, u kojem je nestalo pretenzije i na privid mu- evnosti. Tako kr e tav! "Mora mi oprostiti, oèe! Moja je pogre ka neèuvena. Ne mogu se dovoljno isprièati."

Znao je da to neæe biti dovoljno. Nad Aloisa starijeg nadvila se golema vremenska fronta, mraèna poput dubina sumnje. "Sjeti se jednog, Aloise", otac mu je tiho rek ao. "Na e pèele, sve te pèele, svoj posao rade tako da po tuju pravila." Potom je Aloisa mlaðeg prostrijelio pogledom, dok djeèak nije skrenuo svoj. "Nemaju strpljenja za s labe i lijene. Ili one suvi e sebiène da bi upamtile svoje du nosti." Uhvatio je sina za bradu. I dalje ga je gledao u oèi. U tinuo ga je za bradu, palcem i ka iprstom, kao da ga hvata klije tima. No, djeèaku se od boli vratila snaga. Der A lte je vi e po tovao njega, Aloisa mlaðeg, nego tog èovjeka, Aloisa starijeg, koji ga je sad tipao za bradu. Ta mu se misao pojavila u pogledu i zadr ala u izrazu lica. Na kon to je zavr io, Alois stariji je morao priznati kako ga je ova konfrontacija str a no iscrpila. Alois mladi se èak usudio gledati ga u oèi, ne skreæuæi pogled. Dvorac u umi Ako se tad zabrinuo zbog svog polo aja oca, uskoro su slijedila nova isku enja. Poja vila se Klara. Primila je pismo od majke koje je uni tilo i ono malo nesigurnog po vjerenja koje je ranije imala u oèevo pismo. Èim je proèitala majèine rijeèi, zapitala se kako je mogla i na tren pomisliti da se Alois mladi izmijenio. Naravno, Johanni je pisanje pisma bila prava agonija. Klari je to bilo sasvim ja sno. Od svoje devete godine morala je odgovarati na rijetka pisma koja bi stigla u njihovu kuèu u Spitalu. A sad je, kao da eli istaknuti va nost ba tog epistolarnog èi na, ispisala cijelu stranicu punu bolnih stilskih proma aja i sudara. Najprije je morala navesti vrline Aloisa mlaðeg. Tako je bistar, jako bistar, to mo e svakom reæi. Oku ugodan, i to bi isto rekla. Alois ju je èak podsjetio na svog oca, tvog mu a, u jaka Aloisa, kad je tvoj ujak bio tako mlad, tako zgodan, dobar mladiæ, tako odgov oran. Tih davnih godina. "Ka em ti, Klara", napisala je, "zabrinuta sam. Sto smo ti to poslali? Alois mlaði j e divlji, tako divlji, Klara, a mi smo ti ga vratili. Morali smo. Johann je sad za pomoænika morao uzeti drugog. Taj je novi glupi pijanac. Tom pijancu dajemo nad nicu. Toliko nas stoji to smo vratili Aloisa, no, Klara, taj je ni koristi pijanac bolji od Aloisa. Vi e nas nije tako strah." Klara je oti la do svoje kutije sa ivaæim priborom i izvadila pismo koje je napisao J ohann Poelzl. Alois mladi joj ga je predao onog dana kad je stigao. Pretra ila je najvi u policu kredenca kako bi na la staro oèevo pismo, koje se potrudila omotati vrp com. U njemu je bio oèev blagoslov Edmundovog roðenja. Sad je, èim ga je pogledala, sh vatila kako se na komadu papira koji joj je dao Alois mlaði nalazio rukopis nalik oèevom, ali svakako razlièit. Klara Aloisu starijem nije ni ta kazala. Sve do kasno nakon veèere. On se u krevetu stao aliti na Aloisa mlaðeg. "Ne mogu od njega izvuæi da ne to dobro napravi", rekao je Alois. "Obratim mu se, al i nisam zadovoljan reakcijama. Ode nekamo s konjem. Ne elim se brinuti, ali se br inem. Mo e upasti u nevolje. Vidi djevojke s druge strane brda. To bi djelomice mo gla biti i moja krivnja, jer sam odluèio da u proljeæe ne sadimo krumpir. Sad za nje ga nema dovoljno pravog posla." Tad mu je rekla za majèino pismo. Klimnuo je glavom. Samo je klimnuo. 252. Norman Mailer " to æe mu sad reæi?" upitala ga je. "Razmislit æu", kazao je. "Moram si dati vremena. Sljedeæi bi korak mogao biti va an." Nju je to razbjesnilo. Nije mogla spavati. Kao da je stjenka plazila po postelji ni. Ako Alois nije bio spreman ukoriti svog sina, morat æe to uèiniti ona. No, nikak o za to nije bila pripravna. Naposljetku, radilo se o njegovom sinu. Sljedeæeg dana pred veèeru, Alois mladi se poèeo pona ati kao da veæ zna da je stiglo jo j dno pismo. Nemam bolje obja njenje za to je na Adijevoj glavi odluèio razbiti jaje. Razlog je bio jednostavan. Njegova djevojka, Greta Marie, tog mu je popodneva do datno pokazala to je u stvari bila - dosadna krava. Stoga su ga prsti svrbjeli za novim pothvatom. Neèim novim. Do lo mu je da Gretu Marie ispljuska, pa se pribli io A ngeli. Sestra mu je opet kokodakala nad svojim koko ima, kupeæi svako jaje kao da se radilo o zlatnim polugama - obiènim, prljavim jajima s tragovima koko i. Zbog toga joj je iz korpe uzeo jedno. Tek toliko da poène vri tati. No kad je vrisnula, bio jo j je spreman jaje razbiti na glavi. No, nije mogao. Ona mu je bila prava sestra - koga je jo osim nje imao? Stoga je jaje vratio. Bez obzira na to, njegov ga je èi

n preskupo ko tao. A sad je kraj njega bio Adi, koji mu se prikrao na domet, smrdl jiva mala hijena. Èim se vratio s jurcanja na Ulanu, vidio je Adija kako le i na pod u njihove staje i vri ti, u jo jednoj od svojih cendravih scena. Alois mladi ga je podigao s poda, a potom ga natjerao da se uspravi. "Ne deri se ", kazao mu je. "Natjeraj me", rekao je Adolf. Alois mladi je znao da æe klinac otiæi tuliti svojoj mami. To bi uvijek uèinio. Adi je imao mamu - on nije. Zbog toga je deri te morao trpjeti. Radilo se o primirju. No, tog je kasnog popodneva Angela tepala svojim koko ima, dok mu se Adi podsmje lji vo iskezio. Tako siguran sa svoje strane primirja. "Natjeraj me." Alois mladi uzeo je jaje iz Angeline ko arice i razbio ga Adiju na glavi, potrudiv i se utrljati mu u kosu umanjak i komadiæe ljuske. Adolf je zatulio. Kao da je ba takvu vrstu okr aja i oèekivao. Sad je, ostav i sam, odm ah poèeo stiskati svoju gnjecavu kosu dok nije istisnuo dovoljno da mu na dlanu os tane malo razlivenog umanjka. Koji je obrisao o ko ulju. Od èega nije ostala dovoljno velika mrlja, pa Dvorac u umi 253 je Adolf uzeo jo jedno jaje iz Angeline ko arice - na to je ona lanula - i sam si ga razbio na glavi, preko lica i ko ulje, pa je stao tako zavijati kao da ga je Alois mladi udario nogom u slabine. Potom je otrèao mami. Èuli su se stra ni krikovi, glasni poput same katastrofe. Klara je pristigla trèeæi, dr eæi Adolfa za ruku, a njena je tirada krenula i prije nego je do la do njih. Aloisu mlaðem je poku ala reæi za pismo, ali su joj rijeèi izlijetale b ez nekog reda. Njegove su la i, kazala mu je, gore od prljav tine koju u svinjcu stv araju svinje. "Njima se mo e oprostiti, jer su svinje. Ti nema ni ta. Grubijan si. Ti si svinja. Ti si obièno smeæe." Nije mogla vjerovati vlastitim rijeèima. Bile su tako te ke. Na njeno iznenaðenje, Alois mlaði èak je i zaplakao. Usred svega, dotad uopæe nije bio svjestan koliko ju je bio spreman voljeti, a koliko je njena odbojnost prem a njemu bila duboka. Da, on je potajice mislio kako ga stvarno voli, da, vi e nego to mu je voljela oca. Sad se osjetio prljavim. Njegovom je egu to bilo kao da je o alo æen. Nije to mogao podnijeti. A potom su mu isto tako iznenada jecaji presahnul i. Snagom volje. U trenu je prestao plakati, formalno klimnuo glavom i iskoraèio i z staje. Nije znao gdje æe i kada u svijetu naæi svoje mjesto, ali je shvatio da u H afeldu neæe ostati. Ne mo e. Ne zadugo. Uskoro æe se ovdje morati pozdraviti sa svime i svima, posebno sa svojim konjem. Ili da ga ukrade? Ta mu je zadnja ideja ispala prete kom za njegova pleæa. No, bilo je dovoljno da zna kako, radi svog buduæeg samopo tovanja, neæe odlaziti dok ne bude spreman uzvratiti u darac. A to æe se morati nekako odigrati. Uskoro. 8. Za veèerom su bili tihi, èak i Paula, koju je Klara dr ala na prsima. Alois stariji je svakako bio prezauzet. Pèele su ga ubole vi e puta, dok je jednom, dvaput, ili, pov remeno triput uglavnom bio navikao prihvatiti - to je bio rizik posla, ni ta vi e od toga. Veèeras ne samo da nije imao to za reæi, veæ edva da je zamijetio kako su utjeli i drugi. Èekao je odlazak u krevet. Odnedavno mu je Klara poèela njegovati ubode i to mu se s viðalo. Bila je tako sposobna. Pa ljiva. alce nikad nije izvlaèila nespretno. Zbog toga nije morao cijelu noæ trpjeti sitne ubode bodlji koje bi mu ostale pod ko om. Ako b i se lo e obavilo, bilo 2-54 Norman Mailer je kao da je unutra ostala igla. Siæu na, ali stvarna rana, spremna izazvati oteklin u. Ponekad je to èak primao osobno, kao da ga je, iz èiste zloæe, rana odbijala presta ti boljeti. No, Klara je znala kako gurnuti tkivo iz kojeg je virio alac i potom ga izbaciti nje nim pritiskom. Sad je, kad bi oti li u krevet, tra io samo da mu se netko pobrine za bol. No, te je noæi morao prièekati. Prvo mu je morala opisati sav nered koji je napravio Alois ml adi, sa svim tim jajima i ljuskom. Nije mu se to dalo slu ati. "Ach", kazao je, "a ko uvijek stane na Adijevu stranu, to stvara zlovolju." "Sto to govori ? Reci mi to to pozitivno mo emo oèekivati od Aloisa?"

osjeæao privr enost sinu. "mora me poslu ati. kad ti ena ra iri noge! Alois se osjeæao poput pjesnika. Dobar policajac mora se prema povjerenju odnositi kao da rukuje opasnom bocom kiseline. da je bio u stanju razgovarati s mladim Aloisom. Alois se zbo g toga rastu io. Za j ednu je Aloisovu crtu imao puno razumijevanja. sve je isto. Ali. Nitko mu u obitelji tih dana ne bi stao na put. no svejedno bi Hei-deg geru mogao dati pokoji savjet." Toliko bi toga sinu isprièao. otac. to znaèi policajac. Alo is mlaði neprestano je pokazivao svoju vje tinu. Èak je uspio i pronaæi mat icu i prebaciti je u njen kavez bez staklene hvataljke. Posebno na selu. je li mogla vjerovati da joj je mu imao pravo? Mladi se Alois vl adao poput Fanni. Morao sam s e izvuæi prièom. èak ni Alois stariji. mladi Aloise. Ja uæi Ulana. Poput Der Altea.takvo mno tvo tkiva na minijaturnoj razini . ako bi to toga do lo . enski organ! Tko god da je taj oblik projektirao. Ponuditi svoje najintimnije misli drugima. znao je kad i kamo prebacivati okvire. mogao mu je isprièati najbolje stvari. Sad ih je. tijekom tih posljednjih lipanjskih dana. Moram o poku ati. Meðutim. neke od njih. da je to bio u stanju. no on je. Zbog toga razmi ljaju o nepravdama koj . Alois stariji je to mogao posvjedoèiti. rekao je on. no to sposobnost kojom se mo e poslu iti u oveæem mjestu. pa æe se sve smiriti. mogao j e to obaviti prstima. No. sinu bi bio kazao: "Priu ti si svaku enu koju mo e . Kako bi i bilo drugaèije? Bile su to pjesnièke misli. uskoro æe to biti djevojke. Moramo se potruditi napraviti ravnote u. Pleæa su im jaka. Otac je to znao. ali je on bio jo krupniji. no ivot kojim ive . Cesto su na jmiliji anðeli. Sto mu je m oglo biti bli e od odr avanja vlastitog autoriteta? Dakle. njegova utnja pritiskala. èistio je ko nice.) Takav divan raspored m esa i sokova . Pravu ravnote u meðu tim djeèacima. dodatno æe s e udaljiti. nije bio tako velikodu an pa da kroz savjete ponudi sr svoje ivotne mudrosti. Taj prvi put! Ako si imao dobro oko za neznatne razlike. Neka ostane na ovom: da je Alois sa sinom mogao razgovarati. Ovdje u Hafeldu i Fischlhamu .on. nikad se nije upu tao u razgovor o tim temama. za veèerom. Kako bilo. mladi Aloise". A morat æe i ti.iz godine u godinu. Ta otkriæa! Ni ta nije ravno trenutku kad ti ena ra iri noge." Ti ina.ta ponuda svodova i ud ubina i usana. radeæi taman toliko da mo e opravdati odlaske na Ulanu. naposljetku je kazala. (To je bilo najbli e to se Alois primakao divljenju nad Stvoriteljevim djelima."ali. djeèak se sigurno osjeæao z godnim poput èasnika na jednoj od boljih beèkih ulica. No. Jasno je kako æe ti znati prièati. Morat æe se pripravit i na oèeve ovih anðela. Povjerenje je b remenito rizikom. Mo da èak i ponekog strica."Ne". moram ti prenijeti i ovo: mlade ene mogu biti i opasne. nije mogao vjerovati ni vlastitoj djeci. no bu di svjestan cijene koju bi mogao platiti.ljudi na selu mogu biti prilièno te ki. da. Bio sam krupan momak. U tome je tajna. Moram kazati da se krivcem svakako mogao smatrati on. Jednom me djevojèin tric umalo pretukao. mladi Aloise. Postajanje je. Ali. no neæe se ti morati baviti s njima. ili njihovu braæu. "Poku at æu". imao bi mu to ta za reæi . o njoj si mogao zakljuèiti dvostruko vi e nego t o si joj mogao Dvorac u umi 2-55 saznati s lica. znaèilo bi nepotrebno im otvoriti du u. Alois nije bio nikakav filozof. bi li to bilo moguæe? Je li to ona bacila urok? A njih su dvoje vi e noæi morali pro ivjeti uz znakove koji nisu slutili na dobro. Umorni su od dosade. Ako to ne uèini. Alois je isto tako znao i to se ispod toga kuha. Kako je bio èuvar granice. Djeèak je vr io svoje du nos ti. pa ne bi znao govoriti o Postajan ju (stanje postojanja u kojem se Bitak istra uje otvoreno). Ako je sad jo najva niji bio konj. a najbolje u gradu. Samo da su se jedan drugom povjeravali. morao je svom poslu priæi vrlo lukavo. Koju je slijedila jo veæa ti ina. "seljake 2. Èuj me.to neæe biti tako korisno . kao da se sperma vrpoljila u njegovom vlastitom kvalitetnom al atu. Jedino to je bio deset puta gori nego to bi Fanni ikad mogla i p oku ati. ne bi oklijevao izvi jestiti ga kako na svijetu nema ni ta bolje nego biti mladiæ koji se zanima za djevo jke .56 Norman Mailer ni ta ne tjera na pretjeran umni rad. Njen joj je instinkt kazao da smanji prostor meðu njima. nehotice. kazao bi mu.

Naslu ao sam se takvih prièa.e su im uèinjene. Da. Eto kakva ste budala. o tipu koji iv i s druge strane gostionice." A da se svega do kraja sjeti. koji u njih p rodire u potrazi za jo zemljinog blaga. kad se noæu ni ta ne bi dogaðalo. Ponekad to ne prolazi. pazi se! Nemoj curu uvaliti u nevolju. to zaboravio. pa je stao razmi ljati kako li su ta polja samo sretna to mogu jalova le ati i ne moraju zadovoljavati mladi krumpir. 9A pokazalo se da je takav pas bio na raspolaganju. Da. Alois im je odgovorio sa svog mjesnog pijedestala. S psima se uvijek dobro razum io. pa mu se iznenada ukazalo lice tog tipa.otkrivanje je dio igre ." Nasmijali su se. zato sam ga svih tih mjesec i zadr ao i hranio. godinama. Deset godina kasnije. Nikad nemoj uvrijediti seljaka koji ne mora o mnogo èemu misliti. nemoj biti previ e siguran kako æe uspje no opovrgnuti da si ba ti tip s kojim je zatrudnjela. obliven znojem. Zato æu vam ga dati budza to. sasvim jasno. O moj Bo e! Taj je èovjek bio krijumèar. Aloisu starijem se èinilo kako su tu njegovi vlastiti dragocjeni guzovi na vjetrometini." Alois je le ao u krevetu. kojeg je svojedobno uhvatio u Linzu. jer je shvatio kako se previ e sna neæe moæi nadati dok ne nabavi novo g psa." Alois je probdio noæ punu straha . nekoliko kilometara od Hafelda.krijumèar kojeg je zadirkivao dobio je godinu dan a zatvora. kad sam imao osamnaest godina." Dobar pivski nastup. uvjeravali su ga. Da. Seljak kojeg je poznavao elio je prodati njemaèkog ovèara. "Vi ste ne to ljuti na mene?" rekao je. Budala je u Njemaèku poku ala prenijeti boèicu opijuma. "da sam. zato to je za to jadno ru no kopil . kao to je doveo mene. "Srd ite se na sebe. Luther je sad mogao poslu iti tek za tuljenje na mjesec . nije li ga mo da krijumèar poèeo gledati s mr njom tek kad ga je Alois stao zadirkivati? Krijumèari vas ne gledaju s mr njom zato to ste ih uhv atili . Kad dode vrijeme. Na Carini. Onda æu se ja smijati. v i e puta. Trebao mu je pas spreman za grubijana koji æe im se prikradati poljem. ako sam ikad i upoznao tog pojedinca. prije vi e od mjesec dana. tog velikog deronju. Taj ga je zloæudni pogled dovoljno vrijeðao da ga isprovocira na udarac. Mladom bi Aloisu bio kazao: "Ne uzimaj olako ni jednog oca djevojk e koju si imao u sijenu. pokucati ti na vrata i skinuti gl avu saèmaricom. ali mu se narugao. èuo je razgovor koji je isprva odbacio kao dokono naklapanje. Tipa nije udario. a èinilo se kako je on spominjao Aloisa. Alois je odluèio kupiti tu psinu. otkrit æe gdje ivi . A sad je bio na slobodi! Alois je iz kreveta ustao. "Uvjeravam vas". Jedne veèeri. to nikako. no. sad ga se sjeæao. Je li pun mjesec zrcalo èovjekovog sjeæanja? Vratilo mu se. koliko je Alois mogao vidjeti. koji je bio iskazao veli ku odbojnost prema Aloisu Hitleru. a vi plaèite. "Poznaje vas i to nam je jasno stavio do znanja." A ni ta mu i nije govorilo. no dr ao je kako je takvo to daleko ispod njegove razine. Kad je ustao da bi pogledao kroz prozor svoje spavaæe sobe. istinski o tru psinu. sve dok mu se usred jedne besane lipanjske noæi nije vra tilo. dok je u fischlhamskoj gostionici pio svoje pivo. Vi ste budala. S tim bih v as uhvatio na svoj prvi dan u slu bi. Alois je potom pogrije io i pogledao prema punom mjesecu." Buduæi da vragovi znaju kako su ljudi u stanju temeljito u sebi zastrti jasan pogl ed na vlastite motive. Dva su seljaka u go stionici èovjeka stvarno i poznavala. Koliko je puta reka o svojim mladim slu benicima: "Ako se malo zabavite na raèun nevaljalca. ni na koga nije digao ruku dok je bio na du nosti. Mo da æe i vas dovesti na prosjaèk i tap. mogao je vidjeti srebrna polja obasjana mjeseèinom. I velim ti sine. Obièna epruveta opijuma skrivena u unki. a da se nije odmo rio kako treba. Njegovo mi ime ne govori ni ta. A pas je bio dobar. uskoro sam shvatio kako se iza svih tih krasnih savjeta m ladom Aloisu krije oèeva zabrinutost za vlastitu sigurnost. Alois se svakako s jeæao mr nje u pogledu Dvorac u umi 2-57 èovjeka kojeg je otkrio. Pred oèima mu se sinova drama vrtjela snag om tragedije.ali ih nemojte zadirkivati. srca ispunjenog mr njom. "Najbolji je iz svog legla. Mogao je zuriti ravno u oèi estokog mje anca. taj vam to nikad neæe oprostiti. Niste mu ba dragi. Mo ete li si priu titi dulje radno vrijeme? Je r on vam jede neprestano.

Alois je znao govoriti s psima. Instinktivno ih je razdvojio golim rukama. bez daha. On æe jedini hraniti Friedricha. trèal i u krugovima koji se nisu meðusobno preklapali. Taj se re im nastavljao i nakon to im je Klara poèela namjerno davati hr . Bio je suvi e ra zbje njen. Alois b i i to uvidio. stigao je posljednji. Svog æe psa nazvati Spartan er. Bio je to Luther. pokazujuæi otvorene rane na gubici i krvavu dlaku po grlu. sa svojim zastra uj uæim sjekutiæima poput zubi morskog psa. to je blizu savr enstva. Alois se tako oraspolo io. kako m o e tako sa z58 Norman Mailer mnom razgovarati? Ti si meni simpatièan. Le ali su na tlu. Luther nije ni poku avao jesti sve dok se Spartaner n e bi na derao. napola omamljeni. Ni jedne se od tih ivotinja nije bojao. Obuzd ao se samo zato to je za to bilo prerano. obilje avali teritorij urinom. Grizli su si dlaku zubima. a obojici je b ilo zlo od srama nad vlastitim strahom. kad je pas uistinu bio dovoljno o tar da ugrize. Njegove su poodmakle godine eksplod irale. Bit æe o tar. prilazim ti kao prijatelju. pa bi ga ivotinja i dalje psovala. Nije bilo nikakve sumnje da je pas dobar. Zvuk njegovog glasa bio je dovoljan. iako je Spartane r sve to tako brzo uèio da je sigurno veæ pro ao kakvu obuku. lajali na pèele. ivotinja se nije prestajala keziti svojim sveznajuæim jezikom kojim je stalno uzima la zrak. to je pas koji æe imati jed nog gospodara. zakljuèio je. Bio je prvi. sad mu je sinulo. Kako je Alois samo u ivao pje ke se vraæati preko brda. Tako da mo da i nije bio tako velik. Kad se izmeðu èovjeka i psa ljubav r odi odmah. Ostali su u asnuti. Svaki se smrtno prepao drugog. Jo i bolje od toga. Nikad nije pogrije io. a ne ljubavnicu. Luther je. kao prijateljski znak. uèio ga da stane i sjedne na zapovijed. no time bi pokvario svoj plan da od Spartan era napravi savr enog psa èuvara. I promijenit æe mu me." Alois ga je zamalo pomilovao. nje no. pa je mlaðem psu dao do znanja èime se mo e okoristiti. Naravno. zbog koje mu uopæe nije palo na pamet kako se ta dva psa mo da ba i neæe slo it i. a potom na leptire. a koji se njihao od uha do uha tog osmijeha. k ralj Friedrich Veliki imao je deèka. kad se prvi put sretnu. i to iznenada. Dok su im rane zacjeljivale. da se umalo s ivotinjom pohrvao.e na trenutak osjetio ljubav. da je ovaj gotov o mogao protumaèiti to mu eli reæi: "Svih sam ovih godina bdio nad tobom i tvojom kuæom. Neka mladi Alois gle da svoja posla. koji je bio najudaljeniji. Osim toga. pa bi ispru io ka iprst i mali prst bli e ruke i usmjerio ih prema oèima psa. koji je nosio kraljevsko ime Friedrich. J ednom na stotinu prigoda. no tad bi te napao Spa rtaner. Neka to djeca brzo shvate. poput iljatih rogova. Obitelj je istrèala na dvori te. kad su tu oba psa. èe kali buhe koje su odjednom otkrili izvan dometa gubice. Kako je ispalo. Divno. Ratnik. iako sad veæ star. Ovo je sad bio nepodno ljiv neposluh. Spartaner je neprestano dahtao. Kako se usuðuju takvo to zapoèeti? Luthe-ru je sat prije rekao da zaèepi i sje dne. Zaurlao je na njih da prestanu. Alois bi joj rekao: "Stari. a i jedini koji se bacio u to klupko. I nisu se slo ili. Alois se odu evio tim pretjerano izraslim estomjeseènim njemaèkim ovèarom. No. gdje ih je ugledala kako se valjaju po tlu. bio je i Nijemac. Kako je èuo. zaratili su dva sata nakon to su se prvi put ugledali." Èak je znao i kako prinijeti ruku pasjoj gubici. posebno sad. Luther je bio ozlijeðen iznutra. Alois se bio spreman pljesnuti po èelu radi slijepe uvj erenosti. kao da je zrak koji mu je potreban taman izvan d oma aja jezika. Psa je rano pustio s povodca. Vraga æemo ga tovati. Nikakav se biv i krijumèar koji bi se bavio mi lju da se usred noæi pojavi n a gazdinstvu to vi e neæe usuditi. Alois. Ako bi zvijer malo zare ala. a na mene vièe kao da ti ne znaèim ni ta vi e od ovog uljeza kojeg si malo prije doveo. Dvorac u umi 259 no napravio je kljuènu pogre ku kad se predugo te ko uokolo vukao. bacao mu tapove da ih vraæa. Aloisa je gledao tako bolno i izrazom nabijenim znaèenjem. i to prilièno. dok nisu ugledali gazdinst vo. kako odmah uz kuæu vidi jedan problem. dva metra jedan od drugog. ali ga ne bi napala. bio veæi od Spartanera. krvavih gubica i slabina. ivotinja bi obièno reagirala pozitivno. Luthera si se mog ao rije iti komadom mesa i krpicom natopljenom kloroformom. Neka se Klara ali.

to nije bila mala stvar . okruzima. i sad. veæ i ra zoran kraj. To bi Luthera obe èastilo. Dopustite da napomenem kako me nije iznenadilo to Aloisove misli mogu lako èitati. Adi mi je bio glavna zadaæa. no nas ne potièe da se svojim instinktom s lu imo u tom pravcu. epesao je. Luther je izgubio tek. z6o Norman Mailer Kakvu je samo tajnu oèev glas posjedovao. dosegu. Da. No Spartaner bi uvijek ispraznio i drugu p osudu. u najmanju ruku. drhtureæi. ako bi ok poslije ispao smet nja. Dobri stari Luth er sad je vjerojatno bio spreman liznuti ruku prvom lopovu koji bi im usred noæi b anuo. Kako je samo vladao situacijom! Otac je skoèio medu dvije zvijeri u razjarenom klupku. Maestro je bez sumnje sposoban pratiti sve misli koje razmjenjuju ljudi i ivotinje. Ili je barem tako kod vragova s kojima ja imam posla. hitac iz pi tolja bio je ne samo bezlièan. i to samo kad je nu no. dok je za Luthera ispa la i osjetno neugodnija. Kad smo veæ kod toga. Mora se rije iti Luthera. Bilo da se radilo o sa moobrani ili hladnokrvnoj uporabi. Tamo bi. orbitama. To sam nastojao izbjeæi. Jedna od stra njih nogu mu se od bitke inficirala. Kad bi odlazio sam u umu . Prvi je put urlao na mladog Al oisa. no poznavao sam ga bolje od mnogih klijenata. nakon najuspjelijih poku aja da zaurla. Pretpostavljam kako su mi na tom zadatku razvijene ili dopu tene neke iznimne spos obnosti.Adi se prisiljavao da se ne stra i ti ine tih golemih stabala. predstra ama. Ako bi. Kao vrag. Rikao bi na drveæe. kad je ko nicu ostavio na suncu. koja su potiho mrmorila ispod svoda umske ti ine. Nisam htio da se o tac i sin sretnu. dok mu se ne bi upalilo grlo. a njegov ih je otac ipak razdvojio. da u oca i majku uðem jasn o kao da su ljudi koje stvarno posjedujemo. Mislim da je Luther shvatio to ga èeka. Tako neustra ivo! Adi se zaljubio u o ca. na usputnom povjetarcu zatrepe rilo nekoliko listova. sferama. To je bilo drugi put da je Adi èuo oca tako rikati. u stvari nam se izdaju kao radni alat. Adi vje bao snagu svog glasa. Adi bi odmah zakljuèio kako je to postigao snagom iz vlasti tog grla. kako bi pse prestravio da se razdvoj e. Pi tolji su bili rezervirani za prijestupnike.anu u odvojenim i udaljenim posudama. Bio sam s njim vrlo zadovoljan. op hodnjama i okultnim enklavama kojima Maestro zapovijeda.okultnim enklavama. svojevoljno ili ne. Bez obzira na to. èesto osjeæam bolnu radoznalost nad svim to ne znam o odjelima. dovoljne. no ja sam skrenuo djeèaka. posebnim slu bama. . Otac bi se djetetu mogao narugati to je tako ludo da se dere na drveæe. dok bi se djeèak mogao prikrasti za ocem i biti svjedok Lutherovog smaknuæa. Imao je saèmaricu i pi tolj rvo bi bilo previ e nezgrapno. I to na dan bez da ka vjetra! Jednom je u umi umalo naletio na oca. Alois se odluèio koji mu je sljedeæi korak. u kojem se krv rasprskavala o slina ve niti. no po povratku iz Rusije bile su mi dopu tene neke sekundarne sposobnosti. o zloslutnom znam samo onoliko koliko mi treb a za uèinkovito kori tenje u svom poslu. Maestro ne bi bio zadovoljan. a drugo ga je ispunjavalo nelagodom. Prema tome. 10. pojasevima. Uroci i èini za koje legende tvrde da su sred stva na raspolaganju svim vragovima. bio pot puno obuzet razmi ljanjem kako da se psa rije i. nije mi moglo proDvorac u umi 261 maæi da je Luther znao kako mu se bli i kraj i Alois je. a ne da to prepu tamo onom to bi im se dogodilo. Posebno o tom posljednj em . Za poèetak. To se popodne Aloisu starijem pretvorilo u neugodnu etnju. Poèeo sam shvaæati za to mu Maestro posveæuje posebnu pa n ju. Nisam u njega ulo io. a nakon nekoliko stotina metara stao se vuæi. To i nije vi e bilo va no. zonama. Odavno sam se veæ upoznao s naèinom na koji mu radi mozak i slijediti njegove svjesn e misli nije mi bilo te e od spajanja toèki crtom na kakvoj djeèjoj zagonetci. odluèio je kako se neæe poslu iti vatrenim oru jem. Mi smo svoje klijente nastojali oblikovati sami. rutinski ne bih mogao pratiti misli koje su se slale i primale izmeðu Aloisa i Luthera.

staro lice.A Aloisove su misli tom prigodom bile uistinu zanimljive. Svidjela mu se logika takv og pokopa . pa je. Zar ne vidi da gubim posljednje ostatke dostoja nstva. da. Zakljuèio je kako je jed ini naèin da svog starog druga Luthera otpravi ubod no em u srce. A takvo to se veæ neko vrijeme nije dogaðalo. Alois je zakljuèio kako je to bila bolja smrt nego to se nadao. Mnogo je vi e slièio ljudsko m nego to bi oèekivao. jo nisu bili stigli do mjesta koje je odabrao za svoj èin. kakvo je pseæe srce.potpuno je prevrtljiv. da se to o d njega dok je bio mlad tra ilo. Alois. kakvih est sati nakon to je pas skonèao. Ako bi bilo potrebno. i du i psa morao si b iti odan. kao da je uvijek bio ljep i nego to su to drugi uviðali. a mo e izaz vati i bolnu agoniju. okru en polukrugom stabala i s ne to grmlja. estokim i èistim. s njom vrlo ivo vodio ljub av. koji je. u èasu kad se prekida veza s postojanjem. donio je ispravnu odluku. nije njegov pas vra ji krum pir! . Otrov je tu posve neprikladan . Psu se lice zg rèilo. pas je legao da se odmori i spokojno uginuo. a epanje starog psa uporno ga je usporavalo. Promislio je svaku potankost. Stoga se to mora obaviti tu. prije nego to se sve poène raspadati. Kad je drugi put oti ao u umu kako bi pijukom i lopatom Lut-heru iskopao grob. pa je uskoro stigao i trenutak kad je Luther sjeo i odbio se dalje kretati te je Aloisa dugo gledao u oèi. to se mora obaviti odluènim ubodom no em.no sad je vidio da se Luther vi e ne eli pomaknuti. Potom se psu na licu izmijenilo mno tvo izraza. bilo je to svakako jedno tu no. u stvari. Kunem se da bi. ali se vi e ne mièem. Bio je zadovoljan v lastitom sposobno æu. Zaustavilo se na onom izrazu koji æe imati prvih nekoliko sati nakon smrti. vrat io se pun raznih uboda kukaca. oèito i izravno. bio zeleno i sasvim pristojno mjesto. no tog je popodneva u umi pro ao raskri jem na v titom putu prema smrti. U sebi je odab rao mali jarak udaljen jo gotovo kilometar. Alois je stalno o tome mislio dok je stupao umom. Jadni Luther. Poslije æe se vratiti na gazdinstvo po kramp i lopatu i iskopati grob u ovom gu tiku. da. kao to bi se pokvario i izraz lica svakog starog stvorenja kojem se jetra uri preteæi ga u grob. To je Alois isprièao obitelji.kakav je t o ok za du u! . a njegove su se crte oblikovale u izraz gotovo konaènog ponosa. koje su se zadnjih nekoliko minuta toliko pogor ale. Jer. pogledao u oèi. A on. no kod pasa nije nimalo dvojio. I dalje se bojim. zbog èega je osjeæao praz ninu. Alois æe po ivjeti jo est i pol godina. Nisi ga mogao s ovog svijeta izbaciti uz odjekivanje hica . Alois je otkopèao futrolu svog lovaèkog no a. ali su ga svejedno zapanjile promjen e koje je na psu vidio tijekom njegovih zadnjih trenutaka. Dok su on i Luther etali umom. Samo je Klara posumnjala kako to mo da nije bilo sve. gdje bi le inu mogao polegnuti na dno i prekriti je blatom i li æem.jo je gori od pi tolja ili saèmarice . nalikovao je r atniku. potom granama. pomilovao ga. ispustio je zvuk skonèavanja koji je Aloisa zabolio. Luthe r je sad opet nalikovao mladom psu i vratilo mu se samopo tovanje koje bi bilo te ko odrediti.mnogo bolje nego da te gu i grumenje zemlje. Zbog toga je prilièno potrajalo dok mu nije povadil . da je ovladao govorom. na alost nij e vi e bio dovoljno jak da bi ga jo kilometar po toj stazi nosio uzbrdo i nizbrdo. Psi su du u imali. iste je noæi Alois. Vidio je da se pas vi e ne namjerava pomak262 Norman Mailer nuti. a na kraju bi na truplo stavio veliku up lju granu. Dvorac u umi 263 11. To je bio Aloisov plan. rek ao: "Znam da æe me ubiti i zbog toga mi je jasno za to sam te se cijeli ivot bojao.ne. moglo bi se to obaviti tu. ako eli da idemo dalje. Alois nije znao (niti mu je ba i bilo naroèito stalo) imaju l i ljudi du u. dok me ti vuèe sve dublje i dublje u umu? Ne mogu vi e kontrolirati crijeva i n e elim i dalje vuæi noge dok po njima pada taj izmet i zato æu sjesti tu i morat æe me p odiæi i nositi." Alois je ispuhao nos. stavio vrh o trice na sredinu Lutherovog grudnog ko a i zario ga do korica. No. uèvrstio bi sve kamenjem. Alois je stoga posjelog psa okrenuo na leda. mogao postati i veliki ratnik. Stoga se poslije pitao je li zbog odluke da se Luthera r ije i sam i potom ga bri no pokopa ispao bolji ili lo iji èovjek.

naposljetku. je li znao da mu je Johann Nepomuk otac? Naravno da je to oduvijek znao. Previ e je dostojanstva donosila svim oni m slabiæima to su se stiskali po crkvama. prozraèi se dotad ustajali br ak. Takvim se ob ratima mo emo poslu iti da za neko vrijeme odr imo i najgori brak . B ila je to jedna od onih pomisli koje je uvijek gurao u stranu. A sad se na la u sr edi tu. Putovali su svijetom s kamenom na srcu i jo veæim u stra njici. Proveli su nekoliko ugodnih noæi. Ne samo to je pas èuvar imao pravo na vlastiti zaklon.a alce i namazala plikove. Nove zamisli. A neobièni se pomaci u ljubavi uistinu dogo de.majka koja se nad njega nadvija. a mediokriteti brzo ustanove kako im je iznimno potreban. ipak. No. Jo i gore. Opijen punim mjesecom i zrakom koji se noæu podizao s polja. ili mo da blago nadprosjeènim. Kad je s tim obredom zavr ila. mora ju na raspolaganju imati o sebi ovisnu osobu. njenog mu karca. no dok potraju. Radi toga su se u stvari i vjenèali. dolje u pseæoj kuæici.ukoliko nam to slu i svrsi. Alois je pored nj e le ao s povjerenjem . no ona je radila spretno. stekao je dovoljno vje ti ne i sve manje grije io. Taj se ritual izvodio iz veèeri u veèer. Zbog toga kod luèenja o enjenih budno pazimo ima li znakova svje eg daha. brak je korisna institucija . Naravno. San mu je èuva la spoznaja da se vani nalazi prsati Spartaner. To nije bio lak zadatak. svrhovito i on je kraj nje bio spokojan. bila je sklona misliti kako mo da i ne postoji mu karac Aloisove dobi. oboje su bili spremni vod iti ljubav. Na um su mu padale zamisli za koje ne bi vjerovao da su njegove. a ja sam uhvaæen na spavan ju. za njega podi gnutoj dan nakon Lutherove smrti. Tih ih je dana bilo puno vi e nego inaèe. samo to je odluèio kako si to neæe priznati. Sav taj duhovni izmet! U braku postoji da bi se neprestano razmj enjivao. Svemoguæi Bo e. onda je morala biti njego vo dijete. No. Iako ga nije imala s kim usporediti. Kako to prikazuje Maestro. obra zima. Ponekad bi bio tako nemaran da je radio bez za titne mre ice. Takvo se to u braku mo e dogoditi. Svoj su stav sami izmijenili. Poèeo je èak razmi ljati nije li bol od tih uboda naèin na ko ji èovjek plaæa za svoje grijehe. veæ je djelo Aloisovih ruku èovjeka i psa zbli ilo. mo e se reæi kako je pretrpio nekoliko nepotrebnih napada . U tom je trenutku Klara postajala ne to to u ivotu nije iskusio . koji su njenim prstima omoguæili izvoðenje nje nih pokreta po njegovim obrvama.no je li moguæe da se tim ranicama èovjeka ka njava za sve lo e ivotne postupke? Kakva pomisao! Do one noæi u kojoj mu je pala na um. Malo se tih obrata poka u trajnim. osim ako njihov otac nije bio i njegov. Jer je poèin o rodoskvrnuæe. kojem do ezdesete nedostaje tek godinu dana. kako bi u svakom trenutku mogli po segnuti za kakvom sitnom okrutno æu.jer ni na koji drug i naèin nije prihvaæao vlastitu vjeru u postojanje grijeha . No i najgori je brak sa sobom nosio svojevrsnu èaroliju.65 Bila je to èinjenica o tra poput no a koji je zario Lutheru. Èovjek bi ne to htio svijetu o tro zamjeriti (ali se ne usuðuje). a to ukoliko . Ljubio ju je. Zato to veæina supru nika tako velik dio vremena koje provode zajedno koriste za razm jenu gadosti. Poput na ih Klare i Aloisa. ne . dobro je spavao. mogu biti paradoksalne. zahvaljujuæi bogatom ka snom proljeæu. pa se to onda mo e obaviti kritièkom prosudbom vlas titog supru nika. Alois se prevrtao od nelagode koju m u je izazivala misao na stvarnu krivnju. posebno u novom okru enj u. poput njenog ujaka Aloisa. da to ne bi m orali poput slabiæa zadr ati u sebi. Ako Klara nije bila kæi Johanna Poelzla. Nije ba nastojao da ga ubodu. ("Sie ist hier!") Dvorac u umi 2. pravog mu karca. Prema tome. Voditi ljubav sa sve tri svoje polusestre nije bilo rodoskvrnuæe. No nije vi e bio siguran mo e li ih i dalje prezirati. Cesto je i nu no. Bila je to samo pretpostavka . Aloisu se ponekad uèinilo da mu kripi mozak. rukama. Alois je iskusio ne to to se ne mo e nazvati drugaèije nego preobrazbom. 264 Norman Mailer A ovdje to nije bio sluèaj. mo e p oslu iti i onim mu karcima i enama koje bismo mogli smatrati prosjeènim.posebno groznim ljudima.znao je kako joj prsti neæe pogrije iti i dok mu bri no vadi sva ki alac izazvati bol. a da je tako potentan. ali ga se nije dalo i zbjeæi.

Djeèak se nije mogao prestati smijati. Naravno. stigao je na vrijeme da svjedoèi Aloisovoj reakciji. Ne elim umrijeti. zvuku irokog raspona. Alois stariji èuo je njihov razgovor. Znak opasnosti." "Dat æu ti konja koliko god bude htjela. "Nije. Ali ako ja poginem. iako se ogla avala o tro . Poginut æu slomljenog vrata. U tom je èasu Alois pomislio kako je mo da i bolje da djeèak sve to vrijeme provodi tj erajuæi konja po bregovima." Ona je na kraju rekla: "Neka bude po tvom. èak i pomalo okrutna prema njegovom tkivu. ali znam to æe se desiti. Jednostavno". Do jutra je o pet stao razmi ljati poput policajca. za sve je bolje da se petlja s kakvom seljanèicom. a da ne is kusim kako je to ljubiti se. to to tebi znaèi? Ima djevojke svud a unaokolo. Za to se ne bih bojala? Taj æe me konj zbaciti i slomit æu vrat. poène je tra iti i u drugima. taj razgovor . Boji se da te ne zbaci." "Neæu. Priznaj.je li to voden za njeg ove u i? Jesu li oni bili u stanju izvesti takav konspirativni manevar? Za to ne bi bili? Njihova se majka time èesto slu ila. Nije znao da ponuditi vla stitu ko u rapsodiji sitne boli znaèi tek tra iti sredstvo za izbjegavanje bo anskog sud a. Na oèevo iznenaðenje. to onda? Ti æe i dalje konja dr ati samo za sebe. Ne. no i on se nastojao domoæi m alo bla eni tva. a konj æe udariti u galop. Te skromne agonije nije na stojao odvratiti potragom za sretnim mislima. Na cijeli dan." "Ne bojim se. A ja æu ovaj tjedan navr iti trinaest godina. Svatko je sposoban postati svecem. Oèito je èega se ti boji ." "To je samo izgovor. 12. "Strah te popeti se na Ulana". Èujem prièe." "Nije. Ne bi li bilo moguæe da su ga èuli kako se pribli ava staji? Ako jesu. ipak je posjedovao mentalnu snagu da takve misli ponovno odagn a. Ja e konja kad god po eli ." "Je. ostajao je tu. poput cijelog zbora. Nije bio spreman odreæi se du evnih zadovoljstava koja su stizala svake veèeri. Kad redarstvenik u sebi otkrije manu." Bila je na rubu da zaplaèe koliko joj je i ao na ivc e. nego da se mota oko Angele. jako si ti duhovit. trebalo je brzo intervenirati u tu navalu svetaèkih sklonosti." "Neæe . Vrat ti je tvrd kao i glava. Aloisu je to bila svojevrsna glazba. bogata novim osjetima i za srce i za um. Angeli je nudio da je nauèi jahati. Stalno je odbijala. Je li se u njihovim odajama zbivalo to nekreposno? Nije mu se dopao prizvuk to ga je razabrao u sporu koji se izmeðu djeèaka i djevojèice razvijao oko toga tko ima pravo jahati Ulana. Alois stariji se poèeo pitati jesu li njih dvoje veæ spavali. U gostionici je Alo is stariji veæ naèuo nekoliko glasina od djevojci koja se zvala Greta Marie Schmidt . koji za takve stvari zna? Kao i veæina ljudi. "Tako si siguran u sebe. pripravan primi ti poruku koja mu je stizala iz tog tajanstvenog podruèja boli. Stalno ih ljubi i one ti poljupce uzvraæaju. Ja æu g ajahati. "ne elim se na njega penjati. Aloisa ne bih oznaèio takvim." "Je. puna vlastite jasnoæe.ostoji Bog. Izluðivat æe m . i to je to. z66 Norman Mailer Sad je do ao red na Angelu. no Alois mlaði je Gretu Marie uèio jahati na neosedlanom konju. kazala je. Bojim se. Sljedeæih je nekoliko dana Alois nastojao pozorno promatrati Ange- . M orat æu te moliti da mi da jahati. a da sam za to ne plati previsoku cijenu." Sad je napokon i briznula u plaè. ako treba. Znam ja tebe. a nisam se nikad poljubila. Uskoro se zabrinuo zbog Aloisa i Angele.ni ta to bi za sina ili njega osobno bilo uvredljivo. pri je nego to bi mu se iz tijela poèele vaditi iglice. Alois mladi ju je neprestano zadir kivao. Upravo suprotno. Kako se ipak malo previ e pribli io potpunom priznanju da je uistinu poèinio rodosk vrnuæe. mladi Alois nije nastojao zadr ati iskljuèivi posjed konja. rekao bi joj. Za to i bih? Ako nauèim jahati i ispadne da mi ide dobro. èak i onaj najgori od najgorih. Otvorio se moænom zvuku svake pojedine boli. Pokazivao j e svetost gre nika. O tim se stvarima premalo toga razumije. je." "Boji se. Takvih bi mu lipanjskih veèeri bol odzvanjala nutrinom. Pribli avajuæi se staji.

pèelarski proizvodi. obraæajuæi se u mislima Aloisu mlaðem. Klara se sva usredotoèila na to. Ipak. rekao je Alois. dodala je.Dvorac u umi z6y lu. k oristilo bi i Aloisu mlaðem. a na vidiku nije bilo nikakvog rj e enja. Jedna je djevojèica èak i s a ta s ocem radila. Izmeðu johe i jasena." "Da. A. Nije stoga bilo nikakvo iznenaðenje to je Angelu oèeva pozornost uznemirila. hrasta i vrbe. uvlaèeæi bokove prema trbuhu. Ako ne uèinimo ni ta. Kako ga nisu mogli vratiti Poelzlovima. Stoga je Aloisu predlo ila da podignu kuæicu za pèele. rekla je. Hitler i sin." "Moram o tome razmisliti. odvratno. ona je u ivotu dobila jednostavnu pouku. U koli je veæ èula za takve stvari. rekao je Alois. To bi ih zaposlilo. Alois se vratio svojim knjigama. Njoj je najvi e briga zadavao A lois mlaði. "ali tvog sina ipak razumijem. breze i bukve. i svakako. "Da ga uzmem za partnera? Pa ti u njega nema èak ni povjerenja. I to kontradiktornih. No s pèelama je ost vario prihvatljive rezultate. Naravno da æe ga uoblièiti za Aloisa mlaðeg. Toliko je od oca i majke uspjela nauèiti. No. Gdje li je to samo nauèila? Klara nije dijelila njegovu zabrinutost za Angelu. Pitala se za to se za nju zanima. Ali ja ga shvaæa m.. Naèin na koji je uvlaèila bokov e. reæi æe Aloisu mlaðem.." 268 Norman Mailer "Doista? Rekao bih da si puna raznih primjedbi. Takav æe med zadr ati najfinije aromatiène crte lipove kore. sve do dana njih dana. "Ali djeèaci se mijenjaju. Mo da se ne to da poduzeti u tom pravcu. biti dobar poèetak. Lo e rje enje nekog problema ponekad je stoga bolje od izostanka bilo k akvog rje enja. Fuj. Na posljetku.zasad je pomalo neobuzdan. kao i javora. kao da pazi da ga ne dotakne ni jednim dijelom tijela. Angela bi klizala oko njega. Dokonost bi bila ravna tome da pusti djeèaka jurcati na kon ju uzbrdo i nizbrdo i upadati u nevolje. pa se morala za ne to odluèiti. previ e je godina proveo izazivajuæi kod ljudi nelagodu snagom svog pogleda. "ta pèelinja ljubav prema lipama potjeèe jo od samog kraja ne . sve sam to rekla". morala se slo iti. zakljuèio e Alois. I ne zna to bi sa sobom." "Razumijem ga". pomislila je Angela. Nije se mogla natjerati da zavoli Aloisa mlaðeg. No to bi bilo tek u buduænosti. èasnog stabla brijesta. Ako onaj plaèljivko Adolf i mrkavac Edmund ikad narastu. "Èovjek je morao znati koje drvo odabr ati. kao i nama. kako bi se pripremio za malo predavanje koje æe odr ati obitelji. kulture i drevne pèelarske tradicije. dostojno Der Altea. eli zaraditi novac. morali su s njim ne to uèiniti. poput njegovih rasprava u gostionici u Linzu i F ischlhamu. Sljedeæih je nekoliki popodneva iz vi e svezaka izv ukao ne to povijesti. To je Aloisa uznemirilo. Nije to bilo samo tako. Èak bi mogao dobivati i ma li dio dobiti. Alois kod djevojèica A ngeline dobi nipo to nije odobravao istanèanu enstvenost. u koju bi mogli smjestiti deset ili petnaest ko nica. Sama si mi to tolik o puta kazala. mogao se èuti kako istièe. Trenutaèno je na rad gledao kao na ne to nedostojno. Djeca su kod Poelzlovih ne prestano umirala. Kad god bi joj se sad Alois stariji primakao. Mu joj sljedeæeg ljeta neæe ponovno saditi krumpir To je bilo oèito. Klara je imala pravo. Isprièat æe prièu o neprestanoj borbi pèela i medvjeda u srednjem vijeku. "To je bio ra iren postupak u sjevernoj panj olskoj i ju noj Francuskoj". Ne to moraju uèiniti kako bi djeèakovu ambiciju usmjerili. Onda æe ubaciti malo kulture. Priznajem . "Ambiciozan je. Nesavr eno rje enje ." Ideja mu se svidjela. Lipe".da ponovim njenu mudru izreku bolje je od nikakvog. kako bi doprli do ko nica koje medvjedi nisu mogli dosegnuti. "lip e su pèelama oduvijek bile omiljena stabla. Ili se barem tako u kalo. To æe. no neæe se baviti osnovnim stvarima. A sadnja repe mo e ispasti podjednako neuspje na. Mogao bi biti mladi partner. Pravi poslovni pothvat. ali su njeni roditelji barem znali voljeti one koji su im preo stali. tak o grozno odvratno. Da". moglo bi to biti Hitler i sinovi. Suvi e je vje to dr ala razmak meðu njima." "Uvijek æe biti neobuzdan". priznala je. "Mo da je tako". Neka obitelj zna kako su se jo do prije stotinu godina pèelari penjali na visoko drveæe. A to je da stalna stanja èesto nisu ugodna. veæ æe to biti ne to bolje.

on je z nao. Bilo j e to oèito. "cijenim tvoju brigu za moju buduænost. a i Alois mlaði. Mogu kazati kako sam ja za tvoje nadar enosti pun po tovanja. ali je na neki naèi n i bilo. Obraditi i Grke i Rimljane. Ovo sad nije bilo isto. koji je jo ne to zanimanja i pokazivao." "Da". "Sve to govori je sasvim toèno. No.. "Mo da æe mi otkriti o kakvim se to stvarima radi?" ." Dvorac u umi 269 Spremio se tijekom nedjeljne rane veèere isprazniti cijela spremi ta novih informaci ja. tijekom sljedeæe tri godine ! Der Alte æe davati mno tvo tajnih signala koji bi ocu mogli zapeti za oko. obrok bi se obièno konzumirao uz njegovu dubokoumnu ti inu. "to je prvi korak da se èovjek odluèi oko zaposlenja. Posebno stoga to si prilièno sposoban razluèiti ono bitno. to su prona li. a sasvi m je sigurno kako æe Alois stariji svaki dan naæi ne to zbog èega æe se namr titi. Sad æe to morati odmah ponoviti i to tako da progovori otvoreno. a navoðenje svih u njemu obuh vaæenih zemalja moglo bi dostajati da se kod sina potakne i po tovanje. Govori jer zna za to si nadaren. Te su slatke rijeèi bile tako bremenite prijevarom. gore u Njemaèkoj. koje je moglo biti veæe od bilo kojeg èovjeka koji je ikada ivio. Ne. kao i lovcima na med u ju nom Sudanu. A pèele su u to vrijeme i te kak o dobro znale graditi saæe. Mo da je glavu napunio prevelikom kolièinom znanja. koja bi se nadvila nad sve. moæi æe birati iz eðu nekoliko vrlo pristojnih prilika." Kako je samo pogrije io to je za predavanje odabrao ranu veèeru sredinom dana. Sazrio je trenutak da ih napusti i ode u B eè. polako je kopnio. no. Sto naglije. Saæe vi e od dva i pol metra. Klari nije oprostio to je pro li tjedan bila tako gruba pr ema njemu. rekao je. I dopusti da ka em kako se zgodni mladi tipovi poput tebe mogu o eniti dobrom prilikom. Troje mlaðe djece napola je spavalo. kad je novosteèenu erudiciju trebalo iskoristiti za stolom." Popodnevno je sunce bilo jako. Nije li bio ba poput oca? Alois ga nije odveo daleko od kuæe. to bolje. To me navodi n a pomisao da bismo mogli proæi vrlo povoljno. dovoljno dugo da ponovi: "On o to govori vrijedi za nekog poput tebe. Raditi za oca? Biti tri godine rob? Previ e ga je dobrih stvari èekalo. "Ti i ja . Vjeruj mi. a ja nisam ba takav. "Dragi i po tovani oèe". rekao je Alois. Nakon tri godine marljivog rada. Nije i lo dobro.hajdemo se pro etati. Do ao sam do odreðenih zakljuèaka. ako se smatra kako su i sami u stanju fino zara diti..olitskog razdoblja. Za nekoliko bi godina ti mogao posta ti imuæan mladiæ. Naprosto nije bio rjeèit poput Der Altea. obraæajuæi se mladiæu izravno kao da mu gura prst u rebra." I tu je stigao do prepreke koja je meðu njima stajala poput ograde. prije gotovo pet tisuæa godina." Oklijevao je. koji je tom prigodom bio tako pohlepan da je Norman Mailer Aloisu nestalo poleta. da. "Ti". I sam o njo j èesto razmi ljam. Juèer je prvi pu t natjerao Ulana na skok. "Mogli bismo èak u kljuèiti i Der Altea. nedavno su prona li jed no saæe. Kla ra je neprekidno odobravajuæi klimala. neæe joj to nikad zaboraviti. oèe. no nije ba mogao razluèiti je li odobravala nj egovim rijeèima ili savijaèi od jabuka koju je ispekla. Tog jutra nije mogao doæi do Grete Marie . Alois stariji je morao obuzdati zlovolju. ti bi mogao sjediti na lijepoj hrpi novca . Mogao bi prièa ti i o Bassarima u Senegalu i o Mbutima iz ume Ituri. Kako je u to vrijeme obièno progovarao rijetko. stao prièati o novcu koji bi mogli zaraditi ako bi se udru ili. fosil. Kakva bi to samo radost bila. Znao je da mora skoèiti. Ja sam nadaren za dru ge stvari. Veæ je ne to i natuknuo. Nevje rojatno. ka o da Klari eli predbaciti to bi jutro provela u crkvi." "Posve toèno. I skoèio je." Alois je dubokoumno klimao glavom ne bi li prikrio uzrujanost. Jo je uvijek u nosnicama osjeæao Der Alteov miris. vrlo imuæan. a Angela je klimala s izrazo m lica koji je prizivao jade iz kolske uèionice. Sjeverno od nas. Djeèak nije volio razmi ljati dok jede. odustao je nedugo po to se u predavanje upustio. Rado bi se s nama udru io. no sad mu se èinilo kako bi se jedno cjelovito izlaganje Aloisa mlaðeg dojmilo. svaki dan raditi s ta dva starca. posjeo ga je na klupu blizu ko nica i umjesto etn je. Da. pa je posjetio Der Altea. No. rekao je naposljetku Aloisu mlaðem.i ona je s roditeljima bila u crkvi. Tako mi se barem èini. Radilo se o ivici i obojica su mogla pasti. a mladiæ se snu dio.

poput njegove æudi. Izravan osjeæaj eg zaltacije. Znao je to. pojebe ih. Da nam je mladi Alois bio klijent. "vidio sam te na djelu. da mu se povisio glas. Èak se i Johann Poelzl. No. veæ i da oca bude spreman uvr ijediti. A zna li za to?" Dj eèak je sad tako ubrzano disao. mislim da mi se vi e sviða prièati s ljudima. "Moram govoriti istinu. Dopusti da i njega ukljuèim u na razgovor. koji si propao u koli? A potom o tome lagao. ba i ne. ne sla em se. pripravan sam te uputiti u tajnu koja æe ti u tedjeti nekoliko godina. Nije to za mene. "nismo spremni za Der Altea. Ono to zna je zastarjelo. Jedini je odgovor za to si nam lagao i poku ao krivotvoriti pismo to to si uistinu idiot. "Da. Govoriti kako æe djeca koju bi mogao imati biti ru na . Opljaèkao bi nas do gole ko e." Oti ao je predaleko.n eèuveno. " eli li reæi kako te rad na gazdinstvu ne privlaèi?" pitao je Alois stariji. Bila je to hrabra odluka." "Jest. "Kad razmi ljam to bih u buduænosti radio. danas sam imao malu nez godu'. Pun si uboda. ali kad si ti u pitanju. da. rekao je sinu. zapovjedio bih mu da ne ustaje. To bi bilo kao natjerati konja na mnogo vi i skok. smijati iza leða. koliko god da je glup. Strah koji je prikrivao sad je izletio van. trajan odnos izmeðu dvojice ozbiljnih ljudi naporan rad." Sad je Alois posegnuo u svoju prièuvu najveæih ivotnih mudrosti. Za to? Mo da misle kako æe im se posreæiti doæi do mu a koji je lijen kao i on Mo da i hoæe. s du nim po tovanjem." "Da". a ti æe morati aditi na gazdinstvu njihovog oca." U tom se èasu odluèio zagledati ocu u oèi. Mo da i vi e od toga. Svoje sljedeæe rijeèi gotovo je otpjevao. Radeæi s ljudima." "Dakle." Otac je reagirao br e nego je stigao promisliti." "To se de ava. Ne privlaèi me. o da. nego slu ati na e pèele. kazao je ocu. U ovom poslu se to de ava. A ti ne zna . Jedini je temelj za èvrst. zna baviti poljo privredom. jadni moj deèko. Nema novca." Njegov je otac ponovno klimnuo glav om. Alois mladi se razbjesnio. dovoljno jako da ga sru i. Ljude se ne mo e predugo armirati. Ne tra im od tebe da obraðuje zemlju. Predviðam kako æe nam se pokazati vrlo unosnim. pjevati. "Da". Posebno ako im nema ponuditi ni ta osim toga. Ako te ne po tuju. Ljudi te mora ju po tovati. kako ti vodi gazdinstvo. smijat æe se oni s tobom. n go zrak. a onda æu morati gledati unuke ru ne poput tvojih djevojaka. odgovorio je Alois mlaði. Mladiæ koji se cijeli ivot bavi zemljoradnjom po mom mi ljenju p ostane glup poput zemlje. M ogu zakljuèiti samo jedno. Ocu bi ostalo . Kakva je to tek glupost! Predugo sam ivio s tim smrdljivim i trulim vijestima." "Po tujem naporan rad"." Dvorac u umi "Ali ne bi i ao ba tako daleko da ka e kako ti na e malo pèelarstvo nije nimalo privlaèno "Volim okus meda. koju se uvijek u sebi silio dr ati pod kljuèem izbije na povr inu." V ratilo mu se prosvjetljenje koje je do ivio preskaèuæi ivicu s Ulanom. Govorim o malim stvorenjima koje lete njime. To je istina." "Sto to prièa ? Zar mi se ruga kao pèelaru?" "Pa. Misli li kako æe do novca doæi prièom? To su besmi lice. Sve to ti zna jest kako navesti tvoje seljanèice da ti pred nosom ma u sisama i ra ire noge." "Oèe. stalno te bodu. i oni koji znaju kako se to radi mogu kazati: 'O. "a ti si drugaèiji." Alois je tu izgubio ivce." "Nisam siguran kako razumije to sam mislio reæi. "Sine. Æud je provalila van. ali nije skrenuo pogled. uvijek mi se èini kako bih za ivot zaraðiv o na taj naèin. Èovjek koji se u ivotu nastoji probiti samo p rièom. a onda zaboravi . I sam si to rekao. kazao je. Ti ima krasnu djecu. a onda æe ti se. Nisi Norman Mailer stekao nikakvu naobrazbu. I o Der Alteu. "ali ne i onu vrstu koja nala e da èov jek vodi gazdinstvo. A moja majka umre. "Mora se s time pomirit i". Aloisa mlaðeg je udario postrance ak om u glavu. Sad vi e nije bilo pomoæi. ostav i bez svoje vrijedne mirnoæe. "nisi se opremio za odlazak u svijet."Rekao bih kako imam dara raditi s ljudima. On o tome zna vi e od nas. Stalno. Kao da mu je krv tra ila ne samo da govori. ti do svojih ena doðe . Velika je pogre ka bila reæi to mu le i na srcu. obièan je hoh tapler. pa je dopustio da mu op asna æud. "Deèko". ja sam glup? I o tome prièa ti. rekao je Alois mlaði.

Pomislila je da je Alois mlaði mrtav. jer se Alois mlaði vi e nije micao. Sad je veæ iz kuæe stigla i Klara i preklinjala Aloisa da prestane. Stao je udarati Aloisa mlaðeg dok ovaj nije pao na koljena. u umi. tijekom Drugog svjetskog rata. pogrije io je i pomogao ocu da ustane. Rana veèera mu se dizala i sp u tala po drijelu. zazvala je Vraga. Ru enje za ru enje. dok je djeèak le ao na tlu. bila je olièenje odgovornosti. Adolf Hitler je i dalje ostao uvjeren kak o je gotovo na smrt pretuèen. Morao je . Alois se zaletio na oca. uhvatio ga za noge i isto tako sru io. na to ga je Alois nastavio tuæi akama. sad smo barem stekli nekakav njen udjel. Za razliku od mnogih s kojima trgujemo.zn aju koliko su nam oni u tom èasu blizu i èini im se da smo im brojèano nadmoæni. Dotakao sam joj misli. Stoga mu je Alois mlaði pomogao ustati. Dovoljno je neugodno bilo naæi se na zemlji. U svojoj starijoj dobi. Ocu je kazala da se s djeèakom zbli i. Morao je ne to popiti. Zapao ju je sav jad odgovornosti za prisegu o kojoj nem a pogaðanja. sad se stala moliti izravno nama. Pored nje nije bilo njenog anðela èuvara . Ne kao na klijenta. "O moj Bo e". Bila je nedjelja. Mislila je kako oplakuje mrtvog. Samo pobo ni mogu povjerovati da Vrag ima takve moæi. Samo nam je predala du u . Znajuæi da mu se ivot na ao na raskri ju. Èuo ga je stenjati zavidno ispunjen jadom. taj je brk sam po sebi bio uvr eda. u sto eru za . urin. iako je z nala kako to nije pametno. A Klara je bila ranjiva. Jer se ða voli na takve krike brzo sjate. A kad se Alois mladi poèeo micati. ba kad mu se eludac prestao podizati. Odmah nakon to ga je oborio s nogu.uzev i u obzir da je bio siguran kako æe to pretrpjeti i on èim se otac vrati . uspjela je uzvik-nuti.u blizini nije bilo ni traga kand elima. Kakva bi od nje ispala opatica! Najznaèajniji dobitak ostvarili smo kod Adija. kako nisam imao nikakvog nadzora. te promjene nisu nikad cjelovite i trenutaène. Nisam mogao zanemariti tako izravnu priliku da se poslu im s nekoliko svojih sposobnosti. s rep ertoarom strahovito prodorne vriske. Buduæi da je iz dotada njeg iskustva znala kako veæina moli tvi Bogu ostane neusli ana. dopro d o srca. a miri s Klarine savijaèe od jabuka i tao iz nosnica. Doèekao sam svoj trenutak. a Klar a je i dalje vri tala. Adi je vidio kako otac tetura u umu. Te æu batine urezati Adiju u sjeæanje. Vidio je oca kako mladog Aloisa pre bija na mrtvo ime. osjetio je nemjerljiv u as. a otac æe mu ostatak ivota provesti u z atvoru. Le ao je nepomièan na zemlji. nego ga je boljela i glava." I tako smo odsad mogli raèunati na nju. Pozornost sam obratio na Adi-ja. Ona je za sve kriva. Iste æu mu slike uvijek iznova vraæati u glavu.nisam u um uspio utis nuti jasan prizor kako i on le i gotovo na samrti nakon oèevih batina. izmet. pa mu se 2-74 Norman Mailer èinilo da mora izbaciti tu topovsku kuglu iz jednjaka. no prihvatiti pomoæ Dvorac u umi 273 pri ustajanju od mladiæa s otvorenom bubuljicom na licu i zametkom idiotskih smeðih brèiæa? Kako mu je izbilo tek nekoliko slaba nih dlaèica. no u Fischlhamu æe ne to veæ pronaæi. Alois zbog toga nije mogao disati. pr eklinjala ga. ostala je uvjerena kako smo joj izravno odgovorili.breme krivnje. Èinilo mu se da je uprav o ustao s tla na kojem je tako pretuèen. "pa æu ti ostati du na. "Spasi djeèaku ivot ". I to bi bilo dosta o Aloisu starijem. dok mu se podizao eludac. No. Mete je pojaèavao i Adi. Èim se Alois mlaði stao micati. Anðeli èesto pobjegnu od ljudi koji preglasno vri te . A bila je pravi dobitak. No. Zbog tog je osjetila da joj je du a osakaæena i ispunio ju je al zbog boli koju je sa d sigurno nanosila Bogu. ba ona. sve dok mu .-Sto je bilo dobro. "ne mogu vje rovati to si to dopustio!" Ukazala mi se rijetka prilika. Ne samo da je osjeæao bol u rukama i nogama. na vrhuncu moæi. jer je vidio oca kako se ispru io na tlu. koji si je dao odu ka. koju bi djeèak godinama mogao musti. Èesto bi noæu. Djeèak je i zbacio sve. Napola se obeznanio od straha da æe mu se otac vra titi i njega isto tako prebiti na mrtvo ime. preklinjala je. Naricala je. No sad je. shvatio kak o se ne mo e vratiti u kuæu. poput starca. hranu. Na alost.

Do poèetka svoje politièke karijere. Nije mu trebala pomoæ da se vrati kuæi. najgore od svih veèeri. a gla va mu je bila kakvih petnaest centimetara od monumentalne kravlje balege. ili je potpuno izokrenuti. Tako me jak o voljela. jak. Otac mi je bio fin. Posljednji je crni talog meda ispu tao miris o tar poput katara u drijelu. Od velike su nam koristi kad èak ni ne znaju da la u. Potpuno svjestan vlastitog dostojanstva. Austrija nac koji je bio pravi Nijemac. ta mi je izmi ljotina omoguæila razviti Adijevu buduæu nesposobnost govoriti isti nu. Bilo je ponuda. S istine je mogao skinuti tek najtanji sloj. Probudio se nekoliko sati poslije. proces koji teèe polagano i trebalo mi je mnogo godina da tu specifiènu osobinu njegove psihe pretvorim u potpuno usposta vljenu. da. Vjeroj atno sam te te ke batine zaslu io. Nije se uvaljao u balegu. ali je potom m orao leæi na pa njak kako bi malo odspavao. vi eslojnu la ljivost. pre ao i zadnje brdo te ugledao rume ne odsjaje po ara niti deset metara od svojih ulaznih vrata. su protstavljao se on ocu. "Ocu sam stvarao velike probleme. Majka je. jer je njihovim potrebama neistina od tako presudne va n osti.veæ je pro lo deset sati . bila izvan sebe. tako stra ne rijeèi da ih ne mogu ponoviti. Doèekala ga je Klara. A to se nije sve slo ilo odjednom." Sebe se sjeæao kao hrabrog. Batine sam sigurno zasl u io. poput Aloisa mlaðeg. "od te metode . pristojan èovjek. bio je to i jedan od onih nekoliko puta u ivotu . to je sigurno spasilo kuæu. znao je o svom djetinjstvu prièati prièe od kojih bi slu ateljima zasuzile oèi." Da. bio bi zahvalio. Od epao je preko polja i do zalaska sunca popio vi e od tri litre piva. Izrekao sam mu grozne stvari. tovi e. "Èini mi se da me zato morao istuæi. Alois dotad nije posjetio tu oazu. No. Kao odrastao èovjek. Aloisu je sve bilo jasno. Bila je sasvim ispod razine za koju je smatra o da je u svom slobodnom vremenu treba dr ati ugledan umirovljeni krunin slu benik. koliko se sjeæam. uspio je prijeæi prvo brdo na putu iz Fischlhama. Te noæi nije bilo vjetra. Dio eninog srca sigurno je slomio zauvijek. jer je sad .po t o se improviziranim poèinkom pristojno odmorio. od eksplozivnih uèinaka srd be ga je boljela glava. velièine e ira. Zidovi njegove kuæe odisali su zap anjujuæim ozraèjem turobnosti. batine sam zaslu io". kao to sam rekao. dok bi im srca ispunila istinska tuga. uspio nekako doæi do dovoljno piva da na njega bazdi s dva m etra udaljenosti. a za to je potr ebna preciznost ravna skidanju stare tetova e kako bi se prekrila novom.bilo je malo preblizu. a pèelama nije bilo ni traga. Gostionica u Fischlhamu bila je nedjeljom zatvorena. no u predgraðu se mjesta nala zila kuæa u èijoj se ostavi mogla naruèiti krigla piva. kazao bi nam. kazao bi. Ipak. Mo da je ranije i plakala. taj savr eni k amen temeljac la i koji sam mu polo io u one slojeve mozga u kojima se sjeæanje èvrsto g rli s laganjem." 14. "Naravno.rusku frontu u istoènoj Pruskoj. Jer je Ma estro èesto isticao posao koji sam u toj stvari obavio: "Nema boljeg naèina da se os iguraju usluge visoko pozicioniranog politièkog vode". Bio je rjeèit. mila moja majka. razvio je umijeæe laganja dovoljno istanèano da zadovolji i najmanje potrebe. Dvorac u umi 275 Dobar rad na klijentu je. Koljeno mu je pulsiralo od prvog pada. no dobro je da to nije uèinio. Da je vjerovao u providnost. jer je te. a uskoro i drugo. bio je spreman otiæi u smrt vjerujuæi da govori istinu kad prièa kako ga je otac pretukao na mrtvo ime. osim jadnih des etaka tisuæa koje su se ispr ile u mikroskopski èips. ali ih je odbio . Moje je umijeæe bilo zamjena stvarnog sjeæanja la nim. no sad je veæ imala bistre i suhe oèi.76 Norman Mailer strothove ko nice ostao je samo pepeo. Ne smiju biti u stanju razlikovati neke la i od istine. mislim da otac sina ne bi smio prebiti tako do smrti . no od tri Lang2.kad je naprosto morao ne to popiti. a peklo srce.veèer je tek pala i na nebu je jo bilo ne to svjetla. poput ljuski pèela iz ko nica.to si je neprestano ponavlja o . Vrijedilo je. taj dogaðaj za stolom preprièavao tajnicama nakon veèe re u blagovaonici. Kosa mu je bila èista. S vremena na vri jeme sam se i dalje trudio uèvrstiti temelj te potpune la i. .

" Adi se istovremeno smijao i plakao. Ni ta se. nesiguran radi li se o u asnom dogaða ju ili o jo jednom èinu velièanstvenog spaljivanja. ne ispu tajuæi ni jednu pojedinost. nije bilo straha da æe se pèele poèeti rojiti negdje drugdje. Osim u prigodama kad nas Maestro r asporedi na boji ta na kojima se mo e oblikovati povijest. ali nisam ih izgubio svojom krivnjom. koji mu je sad bio omiljeno mjesto za sjedenje u umi. k ad je mladi Alois opet odjurio. Svi su spavali. Spartaner je poèe o tuliti. pojavili su se plamenovi. Nije trebalo tra iti m aticu. Minutu poslije. Pas je. Adi. Alois stariji do ao bi do starog panja. Odmarajuæi se na ostacima nekoæ plemenitog hrasta. To me i nije pretjerano zaokupljalo. Èak su uhvatile i zadnje zvukove Ulanovih kopita. bi li dobio koliko je za njega platio? Ili bi moguæi kupac uvidio da se veæ poèelo zanema rivati? Tome je poèeo poklanjati najveæi dio pozornosti. konja i djeèaka progonio kroz umu. "Sve ih je zapalio. Otkos je balirao. Za vi e od toga nedostajao im je mu karac. dok se udaljavao kasom. a to je znaèilo bacati vjedra vode n a zidove kuæe najbli e plamenu. Dok je sjedio uz panj.priznala je kako su ga se tad veæ bojali. ne uvlaèi . svezao je u zave ljaj." 7~7Q z8o Norman Mailer U toj fazi obitelji Hitler vi e nisam morao posveæivati svakodnevnu pozornost. Alois je zato vrijeme bio zarobljen pod pokrovom duge i prozaiène meditacije. Alois stariji je doznao kako je Ulan prodan trgovcu konjima u pola cijene. Malo sam se bio posvetio i drugim klijentima. niti je morao raèunati koliko hrane mora zajednicama ostaviti u posezoni. Zavijao je tako estoko da je umalo ustala da vidi to se de ava. Kad je bio u Linzu. procjenjivati koliko je starih pèela uginulo. vodimo refleksivan ivot. otrovao je Spartanera. tugovao bi za pèelama bez kojih je ostao i sanjario kako bi. veæ bi o uginuo. Istinu govoreæi. a potom jo i vi e za onim to se navesti nije dalo . Ako bi ga prodao. Nije morao pratiti zdravlje ko nica. Klara i Angela poku ale su napraviti to se dalo. KNJIGA DESETA Po tovanje i strah i. Uzeo je nadnièara da mu pomogne pokositi pa njake. Svoje sam pèele volio. dok si ne naðe posao. Èak ni Lanstrothove kutije nije trebalo premazivati novim slojem boje. Alois stariji èesto bi kasno popodne oti ao stazom kojom se i djeèak poslu io one noæi kad se otisnuo na put u Linz. zakljuèio je.Isprièala mu je sve. to bi mlaðem moglo biti dovoljno za ivot u Beèu. kad su se veæ ponadali kako su sigurni. da se te nedjelje vratio dovoljno rano. I tako je ljeto prolazilo. jedva pola sata prije. I nama su potrebna neplodonosna razdoblja. Gotovo je istog èasa shvatila to se zbiva. tad se prestao glasati. P rije nego to je oti ao. nasuprot fazi u kojoj su praktièno nepomièni. Meni je mirno ljeto obitelji Hitler pr o lo kao da sam ga prespavao. prive zao konju za sedlo i odjurio. mi na taj naèin mjerimo Vrijeme. No. samo je malo zacvilio . Jedan od instinkata koje sam razvio jest prepoznati kad su ljudi koje prouèavam spremni pro laziti kroz brze promjene. ili se barem pretvarali . Je li si ostavio neku moguænost za povratak? Njoj se èinilo da nije. No. Isto kako j e veæ bilo. a da ih jo nisu zamijenile nov oroðene. vagati kutije. Sigurno je pokupio svoju odjeæu.poput teneta. iv poput srndaæa u bijegu. A djeèak s e neæe vratiti. drhtati na pomisao o upadu mi eva. Zaèula se konjska njiska. jurcao je stalno od kuæe do ko nica. "Znam. a sijeno prodao u Fischlhamu. i tu bi slu ao ptice. pa je u sebi kazao: "Osjeæam olak anje to se vi e n oram brinuti. razmi ljati da li da ponovno stavi mre u da zaprijeèi pristup pticama. mozgati jesu li skupljaèice skupile dovolj no peludi kako bi pèele imale dovoljno bjelanèevina da prezime. Ta je fantazija bila dio dugog ljeta u kojem je alovao za svim t o je mogao navesti pod izgubljeno. Djeèak je odjurio na konju i do mraka se nije vraæao. Poèeo se pomalo brinuti i koliko mu gazdinstvo u stvari vrijedi. Bio je gotov. U kolovozu je stiglo pismo. kad se Alois vratio kuæi. U Haf eldu æe ostati dok iz njega ne odu. jednog mu je poslijepodneva potkraj ljeta kroz neki venti l u mozgu pro ao gorèi okus alovanja. Kerozinom!" vikao je Adi. Nakon toga im se Alois mladi vi e nije javljao. Kako se vi e nije morao brinuti zbog ko ni ca.

A jedva da se i sjetio krijumèara koji je ivio s druge strane Fischlhama. Imanje koje se ne obraðuje . to je èovjek manje radio. Dvorac u umi 2." Tako mu je kazala. Nekoæ bi ga èak i nekoliko minuta u kojima ne bi ni ta radio nepogre ivo uzrujalo. otrovno pismo. Kakvo neu krotivo èuvstvo! Je li njemu kao ocu bilo priroðeno da sinu oprosti? A to ako je i Al oisa mlaðeg obuzela gri nja savjesti? Nije mogao podnijeti pomisao na tog djeèaka samo g u sirotinjskoj sobici. kako lebd i kolut dima cigare. Tamo je èovjek barem mogao otiæi na piæe s pametnim ljudima.naroèito one koji nisu zahtijevali mu ku snagu. vi e vremena trebalo da se ne to naprav i. Uz to.tako neprimjetno poput prvih znakova nebrige. U povrtnjaku nije radio ni ta. Ti si. nije mu mogla oprostiti to se one u asne veèeri pokazao bespomoænim pijancem. ma koliko pazili na tro kove. Barem ne potencijalnom kupcu. do takve drame neæe doæi. Tih je dana. zbog stida nad sinom. Dok je pisao. Èak se i zastidjela. bio nepodno lj iv. kako sjedi na oskudnom poljskom le aju. nije se v i e morao bojati da ga negdje u susjedstvu vreba razjareni otac. Kako bilo. Alois nije mogao vjerovati onom to je proèitao. Nekoliko dana poslije. Nekad sam mislila da ba zbog toga ne ide u crkvu. Iako godinama nije bio tako opu ten .mo da vi e nikad neæe odavati zadovoljavajuæi dojam. Nedostajao mu je Linz. Sad se sam sebi èinio pretjera no zadovoljnim to promatra kako putuju oblaci. Èak je tu temu naèeo i u razgovoru s Klarom. "Ako eli da se vrati. kad smo veæ kod toga." Ta se fraza nekoliko puta ponav ljala." Bio je ogorèen. ja ti neæu stajati na putu. Alois mlaði je na takve trule ideje mogao doæi samo slu ajuæi Johanna Poelzla. mij enjajuæi i olovke) upuæivali da æe on i Klara. umjesto toga je pregledao premaz boje na pseæoj kuæici jad nog uginulog Spartanera i zakljuèio kako se jo neæe poèeti lju titi na ljetnoj vruæini.81 Ekonomski su èimbenici (koje je stalno izraèunavao na zasebnim listovima papira. ako uistinu eli da se vrati. No. suznih oèiju. Nije mu se èinilo da im treba novi pas. Bilo mu je kao da ima amputiranu podlakticu èiji su ivèani zavr. iz Beèa je stiglo pismo bez adres e po iljatelja.mogao je biti zahvalan to odreðena mlada dama nije ostala trudna. ili. poèelo ga je kopkati to veæinu poslova prepu ta enama . Nakon toga se u pismu tvrdilo kako æe se sin jednog dana proslaviti. no izvornik je. "Ubio si mi majku. Ostatak je bio jo i gori. to se odmah ponadala kako ga neæe pronaæi. Kazala je tek: "Ta mi pomisa o nije naroèito zasmetala. prije ili k asnije morati svakog tromjeseèja potro iti vi e od njegove mirovine. dok æe s e otac okretati u grobu.bez obzira na to koliko se urednim dr alo kuæu. na izvitoperen naèin. jer da jest.eci i dalje ivi. Znao je da do toga neæe doæi brzo. To bi svaku povredu ponosa jo i podvostruèilo. Alois stariji stao je ponovno razmi ljati o tvrtki Hitler i sinovi. pèelarski proizvodi. Sad mu se i taj fan tomski prijestupnik èinio jako udaljenim. prepun mrlja od tinte i sintaktièkih pogre aka. Morao je prihvati ti èinjenicu. izrazito protiv svoje volje." A u pismu je bilo tako puno pravopisni h pogre aka da ga je Alois stariji. Kao da mu njegove nezasijane njive pr edbacuju. Tog pobo nog licemjera! Klara je razgovor ipak skretala podalje od Poelzla. "Nije ti smetalo to si mislila da za mu a ima polu-Zidova?" . "Ti si gro zan poljoprivrednik. Ona je cijelo ljeto osjeæala prilièan i dos ljedan odmak od mu a. staju i dvori te . Mal i je djeliæ Aloisa i dalje u snu trèao uzbrdo. A kad se samo sjeti kako je djeèak uvijek bio dobar govornik. K ako u tu zamisao nije morao uistinu i vjerovati. kako sam doznao. napola idov . ruka mu se jako Norman Mailer tresla. morao prepisati u èisto pr ije nego to se usudio pokazati ga Klari. Na vratima mu se neæe pojaviti roditelj Grete Marie Schmidt . Razmi l jao je da kupi novog psa. Osjeæala je da mu je ta ko du na reæi. Kako mladog Aloisa vi e nije bilo. san mu je. Zbog toga bi mogao osvanuti èas kad æe odluèiti da je odlazak u bijednu gostionicu u F ischlhamu preskup. postao sladi nego prije. Sve se svodilo na to da æe imanje morati prodati. te su se u asne rijeèi Klari morale predoèiti. Nikakvo èudo da ti ne ide poljoprivreda. a razlog je za to jasan. Takav je spokoj mogao ispasti skup. poèeo se kajati zbog Aloisa mlaðeg. no ipak je prevladao osjeæaj du nosti. Aloisova je najveæa briga bila da se ne privikne na nerad. veæ bi to dosad jako dobro znao.

Tijekom tog razdoblja. Jer za to plaæamo izravnu osobnu cijenu. U Posebnom odjelu IV-2a morali smo. Moramo se odreæi poticaja koji nam don osi ivot u vi e raznih svijesti. "takvu informaciju natuknuo. pojavio u liku pripadnika SS-a. . 2. Na svoj sam tro ak ivio i funkcionirao unutar njega. bez obzira na to koliko bila potisnuta. ba rem kao vodièi. Iako sam znao kako Hitler nije idov. To je mogao znati samo na jedan naèin. Tako sam. kako bih osigurao kredib ilitet. Sad je tek ostala zbunjena. ukoliko to udjel ba ne zahtij eva. pa sam Himmleru izvor svoje informacije mogao objasniti samo tako to æu mu servirati izmi lj enu prièu. No. Moramo postati simula krum èovjeka. Naravno. znaèilo da nisam u moguænosti o tkriti joj izvor. Èitatelj se mo da sjeæa kako sam se. "O tome nema govora. Èinilo mi se da bi to moglo ojaèati krv na eg Adolfa. uvijek si govorio kako je èovjek koji mrzi Z idove nekulturan. kad sam se kao pripovjedaè ovog romana predstavio.ne t ako izravno. To je znak slab og obrazovanja. Heinricha Himmlera u takvo to ne bih mogao uvjeriti. do lo mu je da od stare ptièurine sku ha juhu. kredibilnost odr avati barem na internoj razini.naroèito sad. Tako sam nauèila. Zato sam." Alois se stao smijati kad se prisje tio. naravno." "On ti je to rekao? Ba tim rijeèima?" Svog je djeda Johanna Ne-pomuka dovoljno dobr o poznavala da zna kako on takvo to nikad ne bi izgovorio.idov nikad te nije smetala?" ponovio je. Tebi sam pravi stric. Tako je èula. Nije znala je li joj laknulo." Nije mogla spri jeèiti suze u oèima . "On mi je". Ne na takav naèin . Godine 1938. Naravno. To sam doista i bio. Tom je tipu zbog toga ostala ru na nju ka." "Ali to ne znaèi da sam zbog toga idov. informacije morao prikupljati na naèin koji je Heiniju bio prihvatljiv . a da ne otkrijem svoj izvor. nisam bio siguran to je is tina. bio sam ugraðen u tijelo odreðenog èasnika SS -a koji se zvao Dieter. Bilo je jasno. nije to bilo ba tako jednostavno.to znaèi da je Maestro sigurno odav no zakljuèio kako svojim vragovima mora ukinuti moguænost sjeæanja ako u svom dijelu s vijeta eli odr avati red. Mogu r eæi kako inaèe za takvim potpunim ugraðivanjem ne pose emo. Mo da su ih radili i ona i Alois . Zidove nije primjereno mrziti.k oristeæi ljudsko svjedoèenje. "Zbog toga mi je bilo drago to ima idovske krvi. To je bilo to.ne bi li to moglo biti tako? A idove je pratio glas da su inteligentni. "Pomisao da sam ja polu. "I ti si svih ti h godina mislila suprotno?" Dvorac u umi Z83 Klimnula je glavom. Vratila su mu se stara sjeæanja na najrani ja zadirkivanja u koli. A Alois. godine u Grazu proveo istragu o Hit-lerovom djedu. 1938. rekao je Alois. Edmunda i Paule. "a taj èovjek nije idov". Kad mu je bilo est godina. eljela sam da pre ive. Kad me sljedeæi put neki djeèak nazvao idovom. Onda se nastavio smijati da poka e kako to nije uzeo k srcu. To je takoðer èula. Stari Johann Nepomuk jedn om mi je isprièao tko sam. Zidovi s u u krevetu radili zabranjene stvari." "Ali je uopæe nisam idov". spreman sam ustvrditi kako nam sjeæanja. Tad nam padnu i demonske moæi. ipak slu e. rekao je. vi e mi se èinilo kako sam je jednom veæ znao . Uvijek bi se kradom uzbudila kad bi pomislila da je udata za èovjeka takve krvi. kad se prisjetila glavnog uzroka svojih rijeka suz a. O tome se prièalo u Stro nesu i Spitalu. T o da je Johann Nepomuk bio stvarni Aloisov otac saznao sam pomoæu informacije koju sam jednom dobio izravno od Maestra. potk raj tridesetih godina dvadesetog stoljeæa. kao i u bilo kojoj drugoj obavje tajnoj organizaciji. A onda je rekao. kao Dieter. dobro sam ga tresnuo po licu i slomio mu nos."Kako bi mi to moglo smetati? Aloise. Ja sam njegov sin. ili se treba razoèarati. kad mu je na pamet pao Johann Poelzl. èije 284 Norman Mailer se postojanje obeshrabruje. Izrijekom je rekao kako zna tko mi je otac. Nije ni morao ni ta v i e kazati." Dobio je glavobolju. iznenadnu i estoku. "Nije. Uvijek sam se brinula zbog na e djece. to je.

Ostala je bez pretpostavke kojoj se dugo radovala.slabih oèeva. No.kako je te noæi mo da poèeo ra k dojke koji æe joj kasnije u grudima gorjeti paklenom boli. pri èemu je. jekt takve velike antipatije. koje je u zoru stiglo ogrnuto ki om . Ako je ne to za idove vjerovala (a ne bi mogla reæi da je punokrvnog ido va ikad upoznala) bilo bi to da.Ovu sam relevantnu primjedbu iznio zato to je pitanje ima li Alois idovske krvi op et iznenada osvanulo. Svaki je sat te mraène noæi morao probdjeti trudeæi se da mu srd ba splasne. no reæi æu k ako je moguæe da je karcinom koji æe Klari 1908. ona bi Aloisa mlaðeg ubila. Samo to je znala da ne mo e. ponuditi isti hranjivi osjeæaj vlastite ispr avnosti kakav obiènijim prigodama na raspolaganju stoji najveæim licemjerima meðu ljud ima koji idu u crkvu. To to su Gustav. èak i od duæand ije. lijepog. rekla si je. Obuzela ga je srd ba. To mu je pokvarilo svu onu radost koja se u srd bi takoðer podrazumijeva. obuæi se. koji je poku avao spavati n a podu. Prvi put nakon svih tih godina le anja jedno pored drugog. Sad je to pouzdanje naru eno. s Fanni je postupa o lo e. naposljetku. radije æu se vratiti Aloisu. naravno.no srd ba prema Aloisu mlaðem ponovno mu je isplivala. to je pretpostavka koju se suvi e ri jetko razmatra. Kako je bilo izvjesno da su sva njena djeca s Aloisom jednu èetvrtinu id ovi. u sebi -as kim bi o tome i mogla razgo varati? . Cijeli je svoj ivot izvr avao naredbe. nego uvijek k drugima." Ne mogu s autoritetom govoriti u ime vragova koji imaju lijeènièku diplomu. Neki su èak bili i bogati! Klaru bi se uv ijek zbog toga dojmilo. Kad bi bil o moguæe. "Da vi e nikad nisi naèela tu temu. te je noæi Alois bio srdit zbog posljedica vlastiti h postupaka. Srd ba mo e. pa je uspio izdati nekoliko nared . bez obzira na njihove mane. do kraja ivota . Takve prednosti vi e neæe biti. Bit je tog zadovoljstva srd bu nipo to ne usmjeravati prema se bi.mogao uspostaviti dijalog izmeðu raznih dijelova uma. Je li tako ispalo zato to se doista osjeæao krivim zbog djeèakove majke? Da. potpuno privatno. godine okonèati ivot.idovi su znali kako pre ivjeti. Veliki doprinos nesanici. razgovor s Klarom izazvao je u njemu takvu oluju da nije mog ao ostati u krevetu. èula grozne prièe . Nije mogla vjerovati to to sebi govori. Kako se do odgovora n a to pitanje ne mo e doæi lako. A Aloisu mlaðem ipak nije uspio usaditi ni ta od tog smisla za po tovanje. tako lo e da nije mogao biti strog prema njenom potomstvu. po tovao je Franju Josipa. napor da svoju srd bu potisne pulsirao joj je u srcu.tmurno svjetlo.srce æe mu na dan Poelzlove smrti poskoèiti . Kriv to je Alois mladi ispao takav bio je on i jedino on. be z obzira na to jesu li bili bliski. Jo je gore bilo to se svog kukavièluka Dvorac u umi 285 stidjela. odnosno u grudima. za èije se zdravlje svake veèeri molil a. A to je prouzroèilo i manjak stege kod njega samog. mo da te jadne noæi sna no zakoraèio naprijed. a za njim i Edmund i Paula. Klara je znala kako æe za to morati platiti. "Ne progovaraj". a ipak ivi. U tom je smislu ulazio u najgoru kategoriju ljudi . Adolf je pre ivio. velikog i dobrog kralja. a p otom nareðeno provodio u Carinskoj upravi. No. Kako je mogla prihvatiti zamisao da se Aloisa mlaðeg pozove na povratak? Le ala je u krevetu slu ajuæi Aloisa starijeg kako lupka po podu dok lije e i uskoro je i nju obuzela srd ba.to ima troje ive djece. utjelovljenje napornog rada i stege. sada je morao ustati. da. Tek je na p rvo jutarnje svjetlo . uspio oboje odr ati budnima. Previ e joj se toga dogodilo istovremeno. to neæe biti zbog kakvog konzervansa koji im teèe venama. Kad smo veæ kod toga. Bijes na Johanna Poelzla uskoro æe ipak splasnuti i prijeæi u ne to to se mo e nazvati prijezirom. No. pleme nitog. takvom snagom i prijezirom da je sasvim moguæe . Aloisov nad zor nad vlastitom prirodom bila je svojevrsna poèast koju je odavao Franji Josipu. poku ati zaspati na otomanu. Nikad to ne bi b ila u stanju. Sokantno. vjerovala je kako je njeno zadnje troje djece time dobilo bolju priliku za pre ivljavanje. poku ati zaspati na podu. Ostane li troje preostale djece i dalje na ivotu. koju je dobrim dijelom spasila njihova idovska kr v. Njemu je te noæi srd bu uveæavala èinjenica to je izdao sam sebe. hodati u krug po sobi. o kojima je od prij atelja i rodbine. Ida i Otto prerano umrli mogla je pripisati svojoj obitelji.

Bilo je prigoda kad je. Jer je spreman mijenjati se. a otac je djeèaku jadom slabi o duh. Mislim kako je to dr ao jo jednom vrstom cjepiva protiv buduæih em otivnih kriza. Itekako se dobro znamo slu iti poni avanjem i samo poni en jem. Maestro bio spreman takvu roditeljsku dominaciju i poticati. kad se du evni ponor potencijalnog samoubojice preobraz i u izra eni ego. "Mo e doæi i èas". ne smije nika d kazati kako ti otac nema pravo"." Uhv . Pa se pr omijeni. Adolfe. To su veæ provjerena sredstva koja slu e razvijanju klice samoubojstva. Smiono riskirati ivote na ih klijenata nije mu nimalo strano." Alois je Adiju vi e puta kazao: "Na tvog se starijeg brata uludo potro ilo vrijeme i za njega se bespotrebno rtvovalo. Alois zazvi dao. Neæe . Ako klijenta elimo natj erati na neki nasilan èin. Radilo se o dobro uvje banom zvi duku. "Adi. Neæe dopustiti ponavljanje iste gre ke kakv u je napravio s Aloisom mlaðim. Ti mi." "A to ako je jako u krivu?" "Neæe na tome ostati. Dobar otac prije ili poslije shvati da je mo da i ao u krivom smjeru. jer ti je on otac. kad radimo s ljudima koji boluju od maniène depresije. "Da"." Stavila je djeèaku dlan na lice. kad Dvorac u umi 287 nam takvo to pode za rukom. Maestro nas ba takvim potezima èesto zna iznenaditi. "Majko". Nije znala vjeruje li i sama u ono to je potom kazala. No. takvo je poigravanje moglo izazvati buduæu nestabilnost. Adi je. dovoljnom o trom da nekom o teti uho. ne elim preuvelièavati. No. Maestro od mene nije tra io da Aloisa obuzdam. predviðajuæi klijentu velik u buduænost. "kad otac shvati kak o i on mo e pogrije iti. No. Ta je moæ demonska i ne stjeèe e lako. n e ispu taj biè." Bila je tog svjesna. "Ali to ako bude u krivu?" "On to ne radi namjerno." Ponovno je klimnula. Govorim iz iskustva. "èuje vlastite rijeèi i shvati kako nisu toène. kao da i sebe eli obvezati da povjeruje u te rijeèi. rekla je." Govorila je kao da se to veæ dogodilo. kao da mu eli rashladiti gro znièave obraze. u tom èasu. Morao sam se zapitati hoæe li konaèni uèinci takvo g stanja poslu iti na oj svrsi. Zbog toga mi nije bilo jasno kakvu je krajnju svrhu Maestro imao na umu. To se mo e pokazati podjednako zahtjevnim kao i od kukavice napravit i junaka. No. U gostionici bi sad rado rekao: "Ako odgaja sina. rekla mu je. a sve zbog ta kve sitnice. i jo u tako ranoj dobi.bi kako u buduæe treba postupati s Adijem. nizom poni enja svoj objekt mo emo potaknuti na prebrzu osc ilaciju izmeðu polova njegove depresija i manije. znak je da je u kockanju s velikim ulogom izvuèen dobitak. "On je dobar otac. Mo e i pogrije iti." "Jer si sebi mogao kazati kako ga nikad neæe zbunjivati. kazao joj je. Naravno. Bijedni k kojeg su nekoæ poni avali stekao je moæ poni avati druge. Djeèak je bio dovoljn o nje an da ne ispadne kako treba. Pokazao je i ne to dara da svoj sluèaj krene zagovarati kod Klare. Adi je dobio i vi e nego naznaku muke kakva se obièno ve e za nastanak neizbris ive melankolije. Zvi danje je i njene u i ubadalo poput igle. rekla je." Adi je ostao paraliziran od straha. Sad se kreæe u dobrom smj eru. Erupcija se dogodi vrlo brzo. "Mijenja se". vrijeme neæe potratiti. trebalo ne to tako drast ièno." Klimnula je glavom. Nije mi bilo jasno za to bi nam sad. A zna li za to?" "Ne. a poneka d je èak i izazvati. p onovila je po treæi put. no svejedno je to rekla. "a sad u onome to govori ima reda." "Promijeni se?" "Svakako. sebi postavljamo i zadatak takvu ranu pretvoriti u buduæu snagu. Otac se mijenja. kad god bi elio da mu Adi priðe. bio daleko od potpunog smanje nja ega. 286 Norman Mailer 3Sad bi. A Alois mu nije smanjivao jaèinu ni kad mu je djeèak bio nadohvat ruke. Kad ponosnom kli jentu ugradimo duboko poni enje. Kakva bi to samo bila katastrofa. "otac me sad gleda kao da sam neprestano za ne to kriv.

On je bio.jer lijepo izgleda. Do prosinca je napisao novu oporu ku. ali nije . Inaèe vlada zbrka. no nije ni pretrpio gubita ." Klara je to kazala tako ozbiljno. "dobro je da ste toga svjesni. Bit æu vam prijatelj. ravna onim dobro poploèenim avenijama uma uvijek sprem nim za primanje jakog mentalnog prometa. "va e gazdinstvo netko mo e kupiti samo iz jednog r azloga . Jamèim kako sam se. ali su" . U ao sam mu u misli taman toliko da mu apne m: "Tvoja je majka u pravu.atila je Adija oko struka i zagledala mu se u oèi. svidjeli su mu se i kuæa i polja.dig ao je u zrak prst . Za dobro obitelji. poslati k men i. rekla je Klara. A kad naleti. o njegov im se rijeèima ne raspravlja. Mora ga se slu ati. dodao je i: "To izra avam s punom svije æu o ozbiljnosti takvog oèev og èina. Odreðivala je da u sluèaju njegove smrti sin imenom Alois ne smije dobiti veæi dio imanja od onog koji mu nu no po zakonu pripada. gotovo da je tako rekla Klari. U tom mu je trenutku potreba za mokrenjem postala hitna. Od njega n e smije oèekivati da prizna kako ima slabih stana. da je djeèak osjetio kako mu je to izazvalo svet u snagu. dobro upoznao s odgovorno æu kojom se takve ozbiljne odluke moraju donositi. Da. A njega jako pogaða kad se osjeti slabim. molim vas. Kupca mu je poslao herr Rostemeier. zar ne? Morate strpljivo èekati. Adi je shvatio i ja sam mu iz noæi u noæ radio na umu. "Der frau Hitler". ako eli vjerovati kako æe u buduænosti i njemu pripasti dio Ehrfurchta. Kao da mu je znoj osvijetlila posveæena svjetlost." Bogati se tragalac za kuæom uistinu i pojavio. Dr im kako æete svoje imanje moæi pr odati ljudima koji imaju jo manje iskustva s poljoprivredom od vas."imuæniji. Nije li ga i va mu svojedobno zbog toga kupio?" "Ne bih rekla da to ba i nije tako". Mladi æe te po tovati i uva ava ti. "oèeva rijeè mora biti zakon. "Da". "Da". dodala je. kao da se radi o va nom i uspje nom èovjeku . U pravu ili ne. "Najbo lje je kad u kuæi ne vlada zbrka. Jer sad si ti najstariji brat. dodao je. (Taj mu se f enomen tih godina dogaðalo uvijek kad bi bio na rubu da o sebi pomisli ne to veliko i sretno. "Obeæaj mi kako se to za tebe neæe nikad moæi reæi. (Njoj je takva primjedba bil a ravna oèijukanju s herr Rostemeierom. kazao joj je. sve dok taj koncept nije postao mentalna izvjesnost. Sad si ti najstariji brat." Da. rekla je svom sinu. Od toga bi se mogao osjetiti tveiblich." Tad je poèela govoriti o die Ebrfurchtu. Njena 288 Norman Mailer se majka tom rijeèi poslu ila govoreæi o Johannu Poelzlu. marljiv ali nesretan seljak . zazvi dao Adiju i glasno mu proèitao dijel ove testamenta.tko to u obitelji nije znao? . koji je èak i posavjetovao Klaru. Bio u pravu ili ne. Alois postignutom cijenom nije ostvario dobit. 4Alois je odluku da izmijeni oporuku donio nakon to je shvatio da mo e prodati gazdi nstvo. Uskoro æe jedan od tih situiranih ljudi i naletjeti. o z amkama dobrog voðenja gazdinstva znao je jo manje od Aloisa. Klara je prva u obitelji shvatila (a zasad je i dalje bila jedina) da se s Adije m mo e razgovarati kao da mu je deset ili dvanaest godina. Alois stariji bio mi je u tome od velike pomoæi. Po tovanju i strahu. K ako je pisanje oporuke sad sasvim zaokupilo Aloisov dugo razvijani smisao za pra vi slu beni postupak." Sad je spomenula Aloisa mlaðeg. Zbog toga ne smije oca nikad optu ivati. jednog æe dana i on imati obitelj i svi æe ga njeni èlanovi po tovati i boj ati ga se.no on a se prema mu u uvijek pona ala s Ehrfurchtom. otac je uvijek u pravu. "To me nauèila moja majka. Ti si va an.ne smije. "Sto manje to bolje".) "Da". rekao je on. Ta ko je potpuna bila va nost onog to je æutio.) Gotovo da mu je pobjeglo usred majèinog izlaganja." Adijevo je tijelo bilo vla no. Mnogih sam mu noæi ponavljao da se Alois mlaði zauvijek odvojio od obitelji. Oèeva je rijeè u obitelji zakon. sad kao da je mrtav. Znat æu kako treba odgovoriti na svako pitanje koje æe biti p ostavljeno. dok sam slu bovao kao upravitelj krunine Carinske isposta ve. Djeèak ko ji ti je nekad bio brat. dovr iv i prepravljanje oporuke." Dvorac u umi 289 Nakon èega je. pa je kupoprodaja obav ljena. rekla je. morate ga. "On Ehrfurchta nije imao". a ja sad prenosim tebi.

a kasnije ipak svake noæi sanja o plemenitom ivotu. tu veæ bio u nekom prija njem ivo tu. Dr ale su ga podalje od ivog pijeska starenja. Nije bio ni pribl i no okretan ni sna an kao Alois mlaði. no tad se zapitala. Aloisu je postalo zadovoljstvo. 290 Norman Mailer No. ak o mi Alois. ali je mo da ipak bio podjedna ko bistar. sve je sad ostalo na Adijevim pleæima. To to je sebi nametnuo da se bavi novim zamislima mo e nam objasniti prijem na koji je kod Aloisa nai la Adijeva elja da se upi e u djeèji zbor u benediktinskom samostanu . Tko b i ikad po elio li iti se takvog bogatstva? A opet. obitelj se preselila u Gasthof Leingartner u Lambachu. Je li to osjeæao kakvu prikrivenu naznaku ranijeg postojanja? Nije odbacivao t u moguænost. a ako je tako. Veæina ljudi. U ljeto 1897. Primjerice. a i poslu an. ponovit æu da povremeno mo emo uæi u mi sli ljudi koji su blisko vezani s onima koji su nam povjereni. Zvi dati mu da doðe. godine. onda je 2-94 Norman Mailer on. I dalje bi noæu ponekad sjeo na hrastovu klupu i opet razmi ljao o Langstrothovoj kutiji koju je sam napravio. A njemu to nije sm etalo. Alois je sad oti ao u pravu mirovinu. Mo da izopaèenost na e prirode ui stinu ima neke veze s tom neobiènom ljudskom prirodom. 2. sobarice i kuharice u Gasthofu nisu ga nimalo zanimale. zakljuèio je. pozorno sam pratio Aloisove skromne aktivnosti. Prijenos vlasni tva djelovao je tako nepovratno da je Alo isa ostavio u uvjerenju kako se sad mo e dokraja oprostiti sa snovima o svojim zad njim danima na kakvom gazdinstvu. Po tap ao bi sjedalo kao da se eli prisjetiti zvuka pljuske koju bi toj drvenoj kutiji opalio u dobrim starim danima. Stoga su mi Alois ova premi ljanja o reinkarnaciji bila dostupna.k od kojeg je strahovao. Mogao je biti srednjovjekovni vitez. Ne. On je pak stigao do konaènog zakljuèka . Alois se poèeo pitati je li. to nas tek èeka. nakon to su prodali hafeldsko imanje. lijepoj. Moram kazati kako je Aloisu to bila poticajna misao. s tri zvonika. No. stao se zanimati za srednjovjekovno ozraèje Lambacha i rado je e tao njegovim ulicama. te crkvom. Po to se rije io du n osti voðenja gazdinstva. da. Veæ je bila blizu da djeèaku ka e da odustane i od samog upita. Buduæi da je to moglo utjecati na ono za to smo pripremali Adolfa. zakljuèio je. Èak bih kazao kako je Alois zasad bio zadovoljan. no mogao se pohvaliti b enediktinskim samostanom osnovanim u jedanaestom stoljeæu. Alois. to se k postanku probija izm eðu mokraæe i izmeta. Povijest je takvo klu pko la i. prije vi e stotina godina. kako je to bilo uistinu. T oliko toga znamo o tome kako se povijest zbivala. A nove su ideje bile ba ono to mu je trebalo. èvrstoj pljusci ne bi li se pèele uzvrp oljile. Ta ga je pomisao dr ala u sjajn om raspolo enju. Paurom. Grad je imao samo 1700 stanovnika. naposljetku. Alois je u srcu èuvao pandan staroj fotografiji. gdje su ivjeli do kraja godine. to je donijelo male. Moglo se prihvatiti kako re inkarnacija nije izmi ljotina. Der Ritter Alois von Lambach! Ako se ponovno javi pitanje kako sam to ja mogao doznati za njegove reakcije. Povijesti se rijetko sjeæamo (kad su u pitanju oni koji su je t ako dugo pro ivljavali kao ja) kao niza tek oèaravajuæih dogaðaja. Za to ne? To bi svakako objasnilo njegove najhrabrije karakterne crte. kao i nadom da æe mu najstariji sin ipak dati ne kog razloga za ponos. To je jedino zbog èega bih potencijalnim kandidatima preporuèio ivot vraga. jednom morao biti vra ki razvratan vitez. nije nezamislivo ni kako sam si b a to uèinio kad sam otkrio svoju povezanost s Maestrom. èinilo se kako se one ne zanimaju za njega. Na moje iznenaðenje. Odgovor bi bio jako brz. Moram kazati kako je Paura na njegove misli vrlo neobièno utjecala. KNJIGA JEDANAESTA Opat i kovaè I. Klara nije mogla vjerovati da se njen mu s tim sla e. ne mo e povjerovati da æe ikad prestati postojati. "a to ako Bog eli da Adi ude u taj zbor?" Nije se kanila mije ati u stvari koje bi mogle biti dio Gospodovog naum . Jo i gore. tri ulaza i tri oltara. niti tako zgodan. uopæe nije bio klijent. Poslu an je bio sigurno. sagr aðenom u obliku trokuta. a li iznenaðujuæe promjene.

Kad je bubanj borbe zvao. Adiju je bio lijep poput kralja. to je bilo vi e nego dovoljno da Alois ostane blagonaklon. glasom koji je zbog pjesme postao hrapav: "Da. kad je ostao sam u sobi u Gasthofu koju je dijelio s Angelom. Redovnici su ga uskoro stali smatrati jednim od svojih najbo ljih uèenika. Nebo slatki.'" Dvorac u umi 2-95 Nasmijali su se. Ako bi se tko pitao za to je popustio zahtjevu da mu neki od sinova ide u kolu kod redovnika i sveæenika. Rastalit æe vam kosti i pluæa. Zato to sam poèeo vjerovati u tvoje buduæe sposobnosti. neæu ga hrabriti da tim putem ode predaleko. srebrno sijede kose. a u drugoj samostan. ili æe ga èuti na hodni ku.a. Nem a potrebe da zavr i kao boleæivi sveæenik. pri ao Aloisu i uspio izustiti k ako su mu redovnici kazali da ima dobar glas. slavljeno ti ime tvoje. rekao je. To je bio trenutak kad je K lara uzviknula: "Ne. oèe". ko je i dalje pridr avam. I tako je mladi Adolf. Alois je objavio. Imao sam najboljeg druga. Prema drugu il' na mene? Njemu ivot skoro uze. Sjetili su se. poticao sam ga da povjeruje kako æe se jednom moæi uzdiæi nad sve ove r edovnike i u jednoj ruci dr ati vlast. Opat samostana bio je najdojmlji-viji èovjek kojeg je Adi ikad vidio. kazao je. no osjeæao se tako ispunjen propovijedi koju je èuo na misi. "prodrijet æe vam u svaku poru va eg tijela. Sad je upijao zvuke i udio za tre nutkom kad æe ostati sam u umi i govoriti drveæu. A taj se oganj neæe nikad ugasiti. Jednom je. Svojedobno je bila solist u upnoj crkvi u Dollershei mu." Adi se ipak pitao bi li jednog dana mogao postati redovnik. "Reæi æu ti ne to". S viðali su mu se njihovi crni habiti. Krvave on osta bluze. mogao bi iæi na probe. nije to za djecu!" Sad je Aloisov glas jo jaèe odjeknuo. Usred dobra a i zla. Kako Adolfu u ivotu elim svaki boljitak. uzvi enog izraza lica. veæ je u svakom imao i na jvi u ocjenu. Kugla na nas poletjela. Onda je stao na stolicu." "A. Djeèak je bio spreman zaplakati pred snagom "Grosser Gott Wir Lo-ben Dich". opat. mein guter Kamerad. Ako bi mu otac odobrio da ostane n akon nastave.. Uvijek bi uz mene stao. da. Djeèak je ne samo pohaðao dvanaest obaveznih predmeta. "i saznao kako ti benediktinci vode najbolju kolu u Lambachu. Alois se nasmijao. " Ovaj pakleni oganj"." . odluèio sam poslati ga bez obzira na druge zamjerke. rekao je Adi. Mihovilu arhandelu koju je svaki dan ponavljao. Va e æe tijelo odvratno s ti. i on je to znao. beskrajno ti kraljevstvo vjeèna tvoja vladavina. "Stalno je govorila. Iz va eg æe se grla osjeæati stra an vonj." U sebi je Alois mislio: "Naravno. Na ao je èak i svoj uzor. kao i molitvom sv. Bio je visok . Alois je imao spreman odgovor: "Pomno sam se raspitao". sa zami ljenim e irom u rukama." "Jest". sveti. "sjeæam se kako si lijepo pjevao onog dana kad smo iz Li nza stigli u Hafeld. Sjeæa li se one koj a ti je uzrujala majku?" "Sjeæam se". ." Adi je zavolio kolu. ili jo bolje. Najprije je pomislio da mora izgovoriti propovijed koja je prethodila molitvi. Ne mogu ti vidat rane. rekao je Alois. rek ao bi. a na svjetlu koje je dopiralo kroz ru ièaste proz ore treperila je njegova predod ba raja. Na onom svijetu èekaj na me. dragi sklade Sveti. To mi je bio majèin dar. a i Adi isto tako. "stare su mi se pjesme uistinu vratile. lAch. Sveti Bo e. s vje ali ce skinuo njenu najtamniju haljinu i omotao si je oko ramena. Sa svoje je strane Alois bio odu evljen njegovim ocje nama. Sjeæanje je Aloisa potaknulo da zapjeva iste stihove. dopu tam. rekao je Adi. Znao je kako mora govoriti tiho. "kad sam bio mlad. Za izvrsnost koju si pokazao u novoj koli treba biti i nagraðen. Mein guter Kamerad. kao neku vrtu odor e. i ja sam se mogao pohvaliti dobrim gl asom. to nije za djecu. sveti na Gospode 296 Norman Mailer Dok je pjevao.

" No. Opila ga je snaga tih rijeèi." Iskrenost u Adijevom glasu odgovarala je potpunom nadahnuæu èiste la i. Jednom. urno dodajem. A za to nikad n ikog nije bilo briga. Adi je bio na rubu plaèa. izustio je: "Oèe. u tom je trenu morao otrèati do trave kod kamenih stepenica ulaza. Istovremeno je. gdje je odm ah povratio. Nema vi e pola-pola. da bi sve pokvario ." Zbog te je primjedbe Edmund dobio udarac dovoljno jak da zatuli svom snagom svoj ih èetverogodi njih pluæa. Ostao je pot298 Norman Mailer 4Reæi æu kako se kod Adija zadr alo obo avanje opata. prognaj u pakao Sotonu i sve zle duhove koji svijetom obilaze i ele nam upropastiti du e. "da je u tebe u ao vrag? Ako je tako. u kamenu je iznad nadsvoðenih vrata bio uklesan veliki kuk asti kri . Radilo se o grbu ranijeg opata. Èovjekov se dugi nos doimao podjednako zloæudnim kao i usne. O. No. no sad je naprosto morao ponovno osjeti ti da je mu kog spola. No. èak je nogom udario haljinu. Adi veæ smi ljao kako æe od opata zatra iti oprost. Jednom iskusit i anatemu bilo mu je dovoljno. no samo kao odjek ranije zaljubljen osti. Èim je Adolf povratio dar govora. Pred opatom je opet briznuo u plaè. Od najranijeg je djetinjstva udisao dim Alois ove lule i taj mu je miris bio odvratan. Spremao se iskoristiti dosegn utu moæ anatemiziranja. "Ne diraj me". èuo je. Edmund se usudio uzvratiti. Uvijek mi se gadilo. iako ga je obuzeo cijeli skup groznih osjeæaja. nije dugo ostao sam. Ne bi trebalo iz toga izvlaèiti dalekose ne zakljuèke. izjavio je. prelat na zlu glasu meðu uèenicima zbog svoje sklonosti pri-kradanju. Cig aretu (svitak Aloisovog duhana za lulu smotanog u novinski papir) je sveæenik odma h zaplijenio i zgazio na tlu. No. "Tebe je od Aloisa mlaðeg titila majka". Na svoj deveti roðendan. imenom von Hagen. Neæu vi e nikad duhan uzeti u ruke." Bio je stra no uzbuðen. Dobio je nadahnuæe. pa je kazao kako ne bi elio d a taj gnjusni èin utjeèe na njegovu elju da postane sveæenik. da Adi nije mogao disati.dobio prvu pravu erekciju u svom mladom ivotu. Von Hagenova svast ika bila je uklesana nenapadno. kad ga je Adi sna no odgurnuo. pa je sjeæanje na tr enutak kad mu je Alois dao dopu tenje da pjeva u zboru gotovo i èezlo." Potom se opako osmjehnuo. A istovremeno se os jeæao i kao ena. prije nego to ju je podigao. Morao se o sjeæati ravnopravno. rekao je. Znao je kako æe ga u taj uzvi eni ured posl ti èim prestane povraæati. kne e vojske nebeske." Sad se nad njih nadvio Alois. Raspalio se poput èovjeka koji gnjeèi ohare. i to sasvim. "Slavna visosti. Njegova se mr nja prema sveæeniku dugog nosa nije smanjila. opat je èak kazao: "Pa. umrijet æe u velikom jadu. bez obzira na to. kukastog kri a. Kad je Klara si la. Sigurno zbog mirisa Angeline haljine. iz s jeæanja bi ionako uskoro nestala sva toplina. a von Hagenu se sigurno svidjela sliènost grba i njegovog imena kukasti se kri na njemaèkom naziva Hakenkreuz. Zbog toga ju je zbacio i skoèi o sa stolice. "Nisam manje vrijedan od tebe. Morao je uzeti daha d a mo e izgovoriti molitvu. "S . la i i srdite opakosti . koliko se samo elio pok ajati. I dalje se osjeæao kao ena. Kako bilo. Dao sam sve od sebe ne bih li ga potaknuo da pomisli kako je dobio znak s neba. molimo te da nas izbavi tiranije nedostojnih duhova. mo da jednog dana i postane dobar sveæenik. Mora poèeti pu iti.o. "Je li moguæe". tanke po put o trice no a. Sveæenikovo proklinjanje pokazalo je takvu neplodnost du e.jesu li prisutne bile i druge sile? . rekao je. Dvorac u umi 297 3Iznad ulaza u samostan. koji je bio glavni op at 1850. onda je on. godine. jer je postalo oèito kako je oèev miljen ik mali Edmund. Kad je zavr io. Amen. ponovno je pomirisao i osjetio gnusnu uznemirenost.Zateturao je stojeæi na stolici. znam da sam pogrije io. njihovih za mki. eto ga tu. Adi je kazao: "Alois mlaði je mene uvijek tukao. Najgori od sveæenika koji su dr ali nastavu. pa nije izravno nagovje tavala falange koje æe pod t im simbolom kasnije stupati. U tom je trenutku shvatio kako mora raditi to su radili i drugi uèenici. Adolf je stajao sam u ulaznoj ve i i pu io cigaretu. do ao je Adolfa uhvatiti na djelu.

Dvorac u umi 299 to nije imala namjeru povjerovati. dok nije poèeo ka ljati. kazao mi je. Moglo bi se reæi kako je Klara neke misli poèela zadr avati za sebe. kad budu imali kuæu. da. To je tvog brat a jako uzrujavalo. Klara je pomislila. u kojoj je sa stra nje strane radio krupan tip imenom Preisinger. Uvijek je bila na tvojoj strani. tovi e. Klara je odgovorila: "Naravno da ne. dr ao èetiri mazge koje su pokretale rvanj." U tom se èasu Alois nasmijao. stanoviti herr Zoebel. Te su svaðe izmeðu Adija i Edmunda odjekivale gostionicom. pa æe moæi preuzeti dio njenih obaveza. ali nisu imali neku stvarnu snagu. U odnosu na moj ulo eni trud. godine." "Pa. Angel a se uistinu i bila po alila kako je na jednoj od najboljih haljina otkrila pra njav e otiske cipela . Shvaæala je kako stvari stoje.sluèajno bio jedan od mojih najboljih klijenata u Lambachu i naravno da je dobio poticaj da se brzo od eæe do vrata koja je krasio van Hagenov kameni kukasti kri . "ti si mu veæ robinja. odluèio Adiju priu titi batine. zbog èega se Klara stidjela . no Klara ni je bila nesretna. ili vjernom m . Adijeve svaðe s Angelom i le su mu n a ivce. Djeèaku su udarci pekli stra njicu. no tom mi je prigodom uspjelo.' Aloise. Godinama je dr ala kako dobroj supruzi takvo to ne prilièi. stoga. Ionako æe sve zanijekati. A sad svakako zaslu uje imati vlastitu sobu." "Kad se djeca svaðaju". Zakljuèila je kako bi bilo zgodno kupiti lijepu kuæu. Alois je i dalje ivio u strahu od povratka srd be s kojom je premlatio Aloisa mlaðeg. èak su je pok u avali uvjeriti u privid kako je ona izraziti primjer fine dame iz srednje klase. pravi mu karac. Tamo 300 Norman Mailer ju je èekao beskrajan rad. njemu od nas treba nje nosti . Nakon to mu je opat oprostio. I tako je Klara istrpjela Aloisovu elju da se presele u mlin. Èak i kad si bio u krivu. no Angela vi e nije i la u kolu. Pa se morala slo iti s njegovom zamisli da se presele u neiskori te ni gornji kat obli njeg mlina. kad su Adija uhvati li kako pu i." Iskreno uznemirena. Jednom je prigodom kazao Klari: "Tra i da mu ne priu tim jedne dobre batine. pun sluzi. 'Nisam znao da odrastao èovjek mo e biti tako ljubazan. ivot na katu ponad toga znaèit æe beskrajan rat protiv pra ine. to je ispao profitabilan dan. Poslije. Pravi problem nije bio rije en. Klara u puno li en ikakve pomisli da ode u sveæenike. a ja mo da nisam na to obraæao dovoljno pa nje!" Alois se. kad se mladiæ na ao na tlu. zato su se trudili Klari obraæati s velikim po tivanjem. Sad je pak stala razmi ljati o tajnom projek tu. Nje nost mu je jako potrebna. mo e se ponadati kako æe se Angela udati za pristalog mladiæa. U nadi kako æe Alois s djeèakom suosjeæati. a imat æe zn atno vi e prostora. Ponavljam. Zakljuèila je takoðer kako je Angela veæ prevelika da bi dijelila sobu s Adijem. unajmili su gornji kat mlina. Neka poène u ivati u nekim od moguænosti kakve se Klari nisu nikad pru ile. isku ava mi strpljenje. To æe biti znatno jeftinije od gostionice. Na je zloæudni crkvenjak kakvog li iznenaðenja! . mora li su se seliti. kazao joj je." Alois je odmahnuo glavom. Klara je odluèila da ga zbog to ga neæe pozvati na red." Klara je sad odluèila Aloisa izvijestiti o dogaðaju u samostanu. djeèak je kriv." "Kako bilo. po ni oj cijeni. u ovom ili nekom drugom gradu. Tako dobra pokæerka. rekla je Klara. Mislim da je za njegovo dobro to je poèeo pu iti. Angela joj je uvijek bila spremna biti slu kinjom. Poèetkom zime 1898. Angela mo e dobiti zasebnu sobu. "Ne". "krivnja zna biti obostrana. Netaknut je ostao samo njegov osjeæaj di vljenja prema opatu. Aloisu je kazala da obitelj treba naæi veæi prostor. Mo da æe s vremenom zavoljeti duhan i postati pravi mu karac.jeæam se. kazala je: "S Adijem treba nje n o.to je sigurno bilo bratovo maslo. Gostionièar i njegova supruga su pak bili zadovoljni stanarinom koju su od Hitle rovih dobivali. A Alois se tome nije protivio. n o stvarno mi isku ava strpljenje. no znala je da Alois jo nij e na to spreman. Toj je larmi j o trebalo pridodati kovaènicu. pa ne mogu tvrditi kako sam uvijek u pravom trenu tku bio na pravom mjestu. nju ne namjeravam prebaciti preko koljena. Njegov je vlasn ik. U tom dijelu Austrije nadgledao sam brojne klijente.

a onda osjetila nelojalnom. trebala je stajati na jednoj nozi. krpenom lu tkom. No jednog se dana. Klara i Angela stalno s u isticali Edmundove plave oèi. Bio spreman sanjariti k ako æe to dijete jednom postati najdra esnija mlada dama u gradu. majku i Angelu se vi e dojmilo koliko samo Edmund voli svoju mlaðu sestru. Klara se veæ svakako bila zabrinula. da je znala za Adolfovu tajnu elju.ladom sestrom. Edmund je puno prije drugog roðendana veæ znao znaèenje rijeèi ruke. Klara joj je poku ala pomoæi tako to je kazala: "Spava ". Otresla bi se na Adija. udio je za tim da Edmunda neka njeno udari iz sve snage. bez pomaganja"." No sad se. Navadio se svaki put kad bi Edmund kraj njega protrèao ispru iti nogu taman toliko da mlaðeg brata saplete." "Aloise. U to sam se doba morao preseliti iz Austrije u vicarsku i djelovao sam u Zenevi. Kad bi Alois oti ao na etnju. a ponekad nevjerojatno. Klari je to bilo nesnosno. Norman Mailer 6. S dvije godine znao se sam obuæi. Paula nije bila u stanju dr ati licu. A Klara bi se bila i dodatno uznemirila. 302. Radije da je tamo. Edmundovo se lice doimalo zgnjeèenim. nakon posjeta gradskom lijeèniku. Edmunda su stalno hvalili to se brine za Paulu. samo bi ustao i nastavio trèati po njihovom tavanu. Edmund je uistinu imao stra no slad ak osmijeh i smije no lice. sad se usredotoèio na pregleda vanje Paulinog osmjeha. Mogao im je to i reæi. dok je Edmund put od zdjelice s juhom do svojih usta prevaljivao veæ ne dugo nakon prvog roðendana." Klara je zaplakala. zakljuèio je Adolf. Kako bi ga on samo volio jo malo prignjeèiti. Osim toga. jer ga je Adi volio i kod njega provodio mnogo vremena. "Moli vas. znojni kovaè Preisinger nabijao dolje u svojoj radionici. ali ne. iako joj nisu bile niti dvije godine. Paula nije. "Da". a da ne prospe veæinu onog to je sadr avala. Adi bi nastojao smisliti kako zlostavljati Edmunda. ni jedno jutro nije svanulo. ali ni ta ne bi razumjela. koje je provodila nasamo s Paulom. Bio je istovremeno i dobar deèkiæ i prav i vragolan. a sve su se te promj ene dogodile otkako su se odselili iz Hafelda. Obitelj je preplavilo lo e raspolo enje. Njeno æe vjenèanje mo da ispasti pravi dogaðaj. Paula bi se nasmijala. a da joj Klara nije pri apnula: "Bit æe tako lijepa. Klara vratila kuæi s vije æu kako i m kæi zaostaje u razvoju. èak se poèinjao i sam prat i. 5Od Paulinog najranijeg djetinjstva. svaki put kad ga roditelji nazovu slatkim. pa komièno. No. moglo bi to biti istina. Uèinilo mu se kako su joj oèi nekako suvi e prazne. Alois to nije primjeæivao. Edmund se pa k na to nije alio. Klara je sad kazala Aloisu. bile jedne pleme nitije plave boje. Volio ju je cupkati na koljenu. Adi je sve to jako lo e primao. dok se Adiju èinilo kako je ba on pr vi uvidio da nije pretjerano bistra. u kojem se bio tako izvj e tio dok je u carinskoj kuæici nastojao uoèiti krijumèara. prsti.poput kakvog kraljeviæa. Pravi traèak svjetla u obitelji postao je Edmun d. ali nije uspijevala odr avati ravnote u. frau Hitler. ili vjernom prijateljicom. ta ko mudro. nego da mora paziti na njega. Klari je to omoguæavalo da ima ne to slobo dnog vremena. Njegov stari dar zapa anja. dok sjedi ispred kuhinje èekajuæi da Edmund prot rèi kako bi mogao ispru iti nogu i jo ga jednom saplesti. Dok ju je lijeènik pregledavao. noge." Dvorac u umi 301 "Nema on pojma to govori. gdje sam sljedeæeg mjeseca nadgledao preobrazbu sitnog kriminalca u hladnokrvnog a . U dobi o d dvije godine. A njegove su oèi. Le ala bi u svom krevetiæu sa svojim dobrom prijateljicom.po Klarinom mi ljenju . Aloisa je uhvatila depresija. "èak je rekao da je retardirana. Kad ju je lijeènik upitao: " to radi kad si umorna?" samo ga je blijedo gledala. privijenom na grudi. Klara se morala smijati izrazima lica koje bi slo io. èinilo kako je Paula malo zaostal a. Alois. Prerastao je svoj slinavi nos i pune gaæe i postao dra estan èetverogodi njak koji je puno obeæavao . to je lijeènika uzrujalo. Klari je èak bilo drago to je krupni. rekao je. Lijeènikova je ocjena nije iznenadila.

barunice Veèere 1889. Vragovima trebaju dvije prirode. kao prvi korak u odstranjivanju Boga. Atentatorima se mora puno puta na brzinu uveæavati ego. Njen je egzotièni status uveæalo i to to se. Tragedija koja je cijeloj Europi bila poznata pod imenom "Maverling". izvukao nao trenu okruglu turpiju i zabio joj je u srce. bio Heinrich Heine. Odmah se ga uhvatili. kad se doselio meðu vicarce. rujna 1 898. a dugo su je dr ali za najljep u i najkultiviraniju europsku kraljicu. koji bi je molili za autog ram. n o tu je isto tako bila i lijepa Sisi .dobar izraz koji sam godinama kasnije preuzeo od svog klijenta. znao sam. da o tome pi u novine. da je do pu tala da je na odmoru prati samo aèica tjelohranitelja. makar m i on nikad nije bio klijent . dok je stajala na etnici uz obalu Rone. a istovremeno sam bez imalo gri nje savjesti u stanju pomoæi najodv ratnije poteze. Djelomièno smo civilizirani. Njegovi su ga zemljaci Talijani odluèili zvati U stupido ( to je udvostr uèilo dnevnu dozu kompresije njegovih bjesova). Pomoglo mi je to su mu se podsmjehi vali ba oni od kojih je oèekivao da mu plje æu.carica Elizabeta. neprestano sam ga savjetovao. vojvodu orkanskog. bila je dogaðaj u koje m sam osobno odigrao va nu ulogu. "On je grozna mustra". Cijeli je svijet uskoro saznao to je u njega zapisao: "Kako samo elim nekoga ubiti . godine u Zenevi. "no nama doðe kao naruèen. prouèili dnevnik. ." "Tko je ta osoba?" upitao je. biti v rednija. nismo smatrali odgovarajuæim mate rijalom. 10. Pro irio sam plinovite neodreðenosti njegove psihe . neka se zbog toga ne iznenadi. nakon dvostruk og samoubojstva svog voljenog sina. pa sam uspio biti blizu d ogaðanjima u lamba kom mlinu.ne bih se takvo to usudio ni poku ati! Istinu govoreæi. vukuæi ga za njegov dugi nos. "Uvjeri ih svojim djelima". U pravilu bi je salijetali turisti. A i ti su morali stajati na jmanje deset koraka dalje. a za takav nam pothvat trebaju oni koji su u stanju obaviti nu no . Èitateljima koje su ove digresije veæ zamorile mogu obeæati kako se o d mladog Adolfa neæu udaljavati dulje od jednog ili dva zanimljiva poglavlja. pa sam o onom èime se bavio znao dovolj no da po tujem strast s kojom je pisao o atentatu na caricu Elizabetu. koji je tad bio u enevi u posjetu. "Meðu nas si stigao da li i ivota osobu visokog polo aja u klasi ugnj etaèa. sveæenika bacaèa anateme doveo d o svoda pod kojim je pu io Adi. "Shvatit æe kad ti se poka e. Pokazalo se kako Twaina. o tim dogaðajima neæu govoriti dok ne ka em ne to o svom adatku u Zenevi. prijeði na to!" Dvorac u umi Poradio sam na Luigiju Lucheniju. ono to uglavnom nije tako oèito jest da je na krajnji cilj uni titi civilizaciju. potom te zapaljive plinove tako sabio dok nisu bili usredotoèeni poput let-lampe . I tako joj je. Nisam omanuo. èlana filmske ekipe.tentatora. Ako èitatelj osjeæa nelagodu to se obièno prikazujem hladnim promatraèem koji stvari opis uje nepristrano. morao sam se vi e puta v raæati u Austriju kako bih provjerio u kakvom su stanju. Sebe do ivljava ozbiljnim filozofom i iskreno vjeruje ka ko se na javnost mo e trajno utjecati samo putem posve iznimnih pojedinaènih èinova. To to se znalo kako æe joj nepoznate osobe prilaziti. tako sam i Luchenija usmjerio prema carici Elizabe ti." Mogao je odabrati Filipa. pretresli mu stan. s obzirom na njegovo divljenje velikim piscima. Sisi æe. Za Franju Josipa se udala 1854. pri ao Lucheni. vjerojatno bi se Maestro. godine. kazao mi je Maestro. postati a narhist. Omiljeni joj je pjesnik. krunskog princa Rudolfa i njegove mlade ljub avnice. na nekoliko æu stranica teksta koji æe slijediti citirati Marka Twaina. Neke od njegovih suradnika jesmo. tovi e. sa zadr kom." Jadna carica Elizabeta! Bila je tako ponosna i tako pjesnièki nastrojena. nakon to je uoèen kao moguæi atentator. Potpuno neura vnote en mali prijestupnik. U enevi je nai ao na revolucionare koji su ga prihvatili. Tako kako sam. u poku aj zavoðenja htio upustiti samostalno. ako elite da u ubojitom èas u budu pripravni. Mo da sam ba zbog toga odabran da po Zenevi vodim L uigija Luchenija. D akle.ali to mora biti net ko va an. carica odijevala iskljuèivo u crno. Siroma an mladiæ Lucheni odluèio je. Buduæi da sam u okolici Linza razvijao raznorodne klijente. No. No. vrlo kompleksnog èovjeka. primje rice. godine. ni je ni ta mijenjalo. da je takva moguænost i postajala. u najmanju ruku.

bez ikakve uporabe mozga. kakvima se gradimo.. zbog njega su se pojavili profesionalni akaèi i pjesnici. meðutim. bez morala. sve da potaknemo selo. mali i veliki politièari. mora vratiti dvije tisuæe godina u po vijest. efovi razbojnièkih bandi. jednom rijeèju.. Bez na e odjeæe i pijedestala bijedna smo stvorenja odgovarajuæe vel ièine. na e dostojanstvo nije stvarno. kako poduèavamo i vjerujemo. tri sata nakon katastrofe. otimaju se za tude krune i posjede. Kako mu je propalo ulaganje u linotip. ogavan. "Cijenim velike pisce". nesposoban kamenorezac. no uz prijaznu pomoæ poludjelih novina. Cape Townu. Zbog tog ludila da budemo zamijeæeni i da s e o nama prièa stvoreni su i kraljevski i tisuæu drugih dostojanstvenih polo aja.A tko je èudotvorac koji je svijetu omoguæio takav spektakl? U odgovoru se skupil a sva moguæa ironija. ubijaju jedan drugome podanike. Madrasu. trenutaèan je uèinak tog èina bio izniman.. truda ili genija. Moèi. prazan. Stoga je napustio svoju kuæu u Hartfordu. bankrotirao je. postao povijesni èimbenik. nevjerni obièni vojnik. Kini. Moje je mi ljenje o znaèaju t og èina upravo potvrdio jedan majstor proze. Sjaja i Posveæenosti prihvaæen u cijelom svijetu! To nam otvara oèi kakve smo bijedne sjene i prikaze. opisivati ga i slikati i za tisuæu godina. i gromovito æe odjekivati stoljeæima...to je on!" A u pet minuta. Japanu. vulgaran. Kalkuti te da cijela zemaljska kugla uglas proklinje poèinitelja. sve dok bude ljudskog g ovora! O. bez i jedne jedine veDvorac u umi lièine i srca i uma i tijela na kojoj bi mu bilo koji skitnica ili prostitutka poz avidjeli. veæ tek svij eæe. ku an. neuèinkovit sluga.. sudova. U na em najboljem i najuzvi enije m izdanju nismo sunca. Ne sjeæam se da sam sebe ikad shvaæao tako ozbiljno . to se dogaðaj èini va nijim i krupnijim. dr avu ili planet da uzvikne: "Vidi . Bio sam svjestan kako sam. odluèio se ne objaviti ga. "Carica je ubijena!" Kad su mi te zapanjujuæe rijeèi pro le subote u ovom au strijskom selu doprle do u iju.. rasko prijevara. On se nalazi na dnu ljestvice ljudskog roda. mali i veliki dobroèinitelji. i svaka nas protuha mo e ugasiti. Sve samo da se proèu jemo. kako bi to samo bilo komièno! Pojurio sam to pokazati Maestru.i sa svog dalekog vrha dru tvenog neba sru i ideal Slave. biciklistièki p rvaci. 7Pisac je tada boravio u Kaltenleutgebenu. s eoski naèelnici.da nitko nema um u kojem nema ni trunka bolesti. sve ih razba tinila. jer æe s vremenom njihova imena nestati. pogranièni odmetnici i Napoleoni. Maestro me sasjekao.304 Norman Mailer Kako bilo. privlaèio ili zavaravao. n jegovo je na sigurnom. odbojan. Zb og toga kraljevi d epare jedni druge. znao sam kako je to veæ s tara vijest u Londonu. gdje je dr ao popularna predavanja. bez ikakv og dara. napokon. talenta.ili je poku av amo zaboraviti . Èovjek . . Opis æu. Berlinu. u amerièkoj dr avi Con-necticut i putovao Eu ropom." Ne mogu uopæe opisati svoj zanos kad sam te rijeèi proèitao. austrijskom gradiæu ezdesetak kilometara od Beèa. ta ih je ugava t alijanska skitnica sve nadma ila. gledano prihvaæen im mjerilima razine i vrijednosti. da nije tako tragièno.eto ga . ako eli naèi primjer koji bi ovome bio ravan. odmarao se u Kaltenleutgebenu i dan kas nije napisao prijatelju: "O ovom ubojstvu æe se prièati. neopran. prepustiti Marku T wainu. New Yorku. Parizu. bez karaktera. A sad nam se jo jednom predoèila jo jedna stvar koju èesto zaboravljamo . No. rekao je. bez ikakvog uroðenog arma ili pak nekog koji je sam razvio kako bi osvajao. lju dski tvor. "no pogle306 . kraljeva i povjesnièara.. Sto èovjek vi e razmi lja o tom atentatu. na ovaj ili on aj naèin svi su ljudi ludi i jedan je od najèe æih oblika ludila elja da budemo zamijeæeni zadovoljstvo koje iz toga proistjeèe. Ja sam ipak do tih stranica do ao pomoæu jednog od njegovih slugu. podmukao. ugav. Bombaju. I to utjelovljenje sarkazma ljudskog roda ima na raspolaganju moæ da po digne ruku .podigne .. Twaina se dogaðaj tako sna no dojmio da j e èak napisao i esej. zbog mno tva razloga previ e zamr enih da bi se dali ovdje navoditi. Melbourneu. Blatnjav i pokrpan mladi besposlièar. plah. Kad se dogodilo ubojstvo. za honorare koji su dostajali da otplat i veæinu dugova.. San Franciscou. svojim neusporedivim jeziènim stilom. obrazovanja.

a Hitlerovi tad vi e nisu ivjeli u mlinu. "malo mu je pripomogao. 306 Norman Mailer .ili gotovo ex nihilo . nikad joj nije palo na pame t da kod Aloisa izaziva ljubomoru. mogla bi kod Aloisa izazvati ljubomoru. Naoru ana tom mi lju. "kad je u pitanju svijest o na em postojanju. kazao je. k ovaèa Preisingera. Kako je bila bogobojazna. koja bi ga navela da se odse le iz mlina. Ona bi pak. nekoliko minuta mogao u ivati u izvrsnoj hr ani. taj je dob ri momak. To j e bilo uzbudljivo. takoðer bijel od vruæine. moramo ga sagraditi od prve do zadnje cigle. a zvukovi koji su se èuli bili su na neobièan naèin povezani s onima koje je sama proizvodila . dok god Bo je zabrane ne kr i. naposljetku je shvatila kako bi mu ipak mogla bi ti i potrebna. Ne radi se o imenu. a da time i sam demonstrativno ne poèini zloèin. u tim rijetkim trenucima veselja. Hvala Bogu t o nije!" Kako se samo Maestro znao smijati. "Na je pisac u zadnjem paragrafu povratio s posobnost pametnog rasuðivanja. Preselili su se u veæi grad (Leonding. Klara stvarno nikad nije vjerovala da je dostojna svog supruga . no. a enevski ga sud ne mo e osuditi. Mark Twain. Dr im kako ta ocjena "gore" neæe biti dobro primljena. Adi je bio njime opèinjen. 3000 stanovnika) isprva na veliko Klarino zadovoljstvo. koknuti Sisi? Uvjeravam te da bih.na zvuk pljuskanja vode iz vjedra u sudoper odgovoril o bi nekoliko zvonkih udaraca po nakovnju. gledaj uæi ga dok radi i slu ajuæi to govori. jest. nije se voljela slu iti proraèunatom taktikom. Èak i ako je nije ne to pretjerano volio. jer je selidba bila pos ljedica njene suptilne manipulacije Aloisom. Dvorac u umi 8. "Jest". trebala mu je. "Ima tu jedna dobra stvar". Trebale su joj godine da nauèi manipulirati mu em. a isto tako i Vrag. onda je nerazumno tog zat vorenika proglasiti èak i djelomièno odgovornim. Od dje tinjstva je znala kako je Bog svagdje. kad se na nj ega mo e spojiti drugi komad. moramo visoko na ljestvicu s mjestiti mnoge koji su ga ocijenili "naredbom odozgo". previ e fasciniran slavnim imenima. u obliku krupnog mu karca prekrivenog èadi. No. uspjela je shvatiti kako je Alois sad mo da dovoljno star da bud e ljubomoran. kat povi e njih. Èovjek je radio s vatrom. To je bilo ne to novo. Ubojstvo Sisi nije nam takvu vrijednost donijelo. kad bih bio gu rman koji bira savr enu breskvu s grane." Twain je napisao i ovo: Medu neuspje nim poku ajima da se ovaj atentat objasni. Neæe pridonijeti tekuæim dru tvenim nemirima. Kako sam veæ istaknuo. No. To bi se dalo usporediti sa zadovoljstvom koje mo emo osjetiti zbog tvog dobr o obavljenog posla s Luigijem Luchenijem. Sve dok èovjek nije sli jedio svaku svoju pomisao. pa je èesto satima bio kod njega. rekao je Maestro. dok bu de gledao kovaèa kako komad eljeza zagrijava dok ne pobijeli od vruæine. Bog bi se pojavio kao za titnik èovjekovog neznanja. ne smije izgubiti osjeæaj za razmjern o. pa èak ni u Lambachu. no nije namjeravala razmi ljati za to joj vatra tako godi. u Lambach sam se vratio tek nakon atentata. To je da pukne od smijeha. Hodi n ko polje nam jo uvijek slu i. Voli o bih te oèistiti od snobizma. Takvim spajanjem nastaju slo eni ji predmeti." Tu se i osmjehnuo. No i ti si. Glasove im je mogla èuti i dok je radila u kuhinji . Znala je za to je Adi rado provodio vrijeme kod kovaèa.mo e povijest skrenuti u na u korist." Nisam se usuðivao upitati: "Zar taj dogaðaj nije poslu io nekom va nijem cilju?" Èuo mi je misli. veæ ih tek pomalo zaobilazi m ogla. nisu pretjerano vrijedna.Norman Mailer daj kako Mark Twain pretjeruje s va no æu ovog dogaðaja. No. Tisuæu godina! Sisi æe zaboraviti za dvadeset.i dalje ga je p rete no do ivljavala kao ujaka. Ako je taj èin naredba odozgo. Vrag mu nije mogao priæi. poput Twaina. d a bismo to postigli. "O". sigurno bio jako blizu da ka e 'naredba odozdo'. Dok se nisu nastanili u mlinu. dodao je. Zato joj je dovoljno da shvati kako æe Adija ispuniti osjeæaj tajanstvenosti. Samo izniman klijent kojeg razv ijemo ex nihilo . Kad ih vi e nema. Takva se moguænost pojavila u prizemlju.

nije se voljela slu iti proraèunatom taktikom. Samo izniman klijent kojeg raz vijemo ex nihilo . Trebale su joj godine da nauèi manipulirati mu em. Neæe pridonijeti tekuæim dru tvenim nemirima. kad bih bio g urman koji bira savr enu breskvu s grane. kat povi e njih. Kako sam veæ istaknuo. koja bi ga navela da se odse le iz mlina. kov aèa Preisingera. To je da pukne od smijeha. previ e fasciniran slavnim imenima. Èovjek je radio s vatrom. Ona bi pak. koknuti Sisi? Uvjeravam te da bih.daj kako Mark Twain pretjeruje s va no æu ovog dogaðaja. da bismo to postigli. Klara stvarno nikad nije vjerovala da je dostojna svog supruga . Znala je za to je Adi rado provodio vrijeme kod kovaèa.i dalje ga je p rete no do ivljavala kao ujaka. No. pa je èesto satima bio kod njega. u tim rijetkim trenucima veselja. a Hitlerovi tad vi e nisu ivjeli u mlinu. takoðer bijel od vruæine.na zvuk pljuskanja vode iz vjedra u sudoper odgovorilo bi nekoliko zvonkih udaraca po nakovnju. Kako je bila bogobojazna. 308 Norman Mailer . No i ti si. jer je selidba bila pos ljedica njene suptilne manipulacije Aloisom. trebala mu je. jest. Èak i ako je nije ne to pretjerano volio. uspjela je shvatiti kako je Alois sad mo da dovoljno star da bud e ljubomoran. sigurno bio jako blizu da ka e 'naredba odozdo'. Ne radi se o imenu. To je bilo ne to novo. ne smije izgubiti osjeæaj za razmjer no. To j e bilo uzbudljivo. "O". Dok se nisu nastanili u mlinu. Hvala Bogu t o nije!" Kako se samo Maestro znao smijati. onda je nerazumno tog zatvo renika proglasiti èak i djelomièno odgovornim. kazao je. dok god Bo je zabrane ne kr i. gledajuæi ga dok radi i slu ajuæi to govori. Vol io bih te oèistiti od snobizma. poput Tvvaina. rekao je Maestro. Vrag mu nije mogao priæi. To bi se dalo usporediti sa zadovoljstvom koje mo emo osjetiti zbog tvog dob ro obavljenog posla s Luigijem Luchenijem. Kad ih vi e nema. a isto tako i Vrag. u obliku krupnog mu karca prekrivenog èaði. nikad joj nije palo na pame t da kod Aloisa izaziva ljubomoru. Adi je bio njime opèinjen. Ako je taj èin naredba odozgo. Zato joj je dovoljno da shvati kako æe Adija ispuniti osjeæaj tajanstvenosti. veæ ih tek pomalo zaobilazi m ogla. No. dodao je. Od dje tinjstva je znala kako je Bog svagdje. Takva se moguænost pojavila u prizemlju. Naoru ana tom mi lju. a zvukovi koji su se èuli bili su na neobièan naèin povezani s onima ko je je sama proizvodila . Hod in ko polje nam jo uvijek slu i. kad se na nj ega mo e spojiti drugi komad. "malo mu je pripomogao. no. Dr im kako ta ocjena "gore" n eæe biti dobro primljena. mogla bi kod Aloisa izazvati ljubomoru. Mark Twain. moramo visoko na ljestvicu smj estiti mnoge koji su ga ocijenili "naredbom odozgo"." Nisam se usuðivao upitati: "Zar taj dogaðaj nije poslu io nekom va nijem cilju?" Èuo mi je misli. a da t ime i sam demonstrativno ne poèini zloèin. Tisuæu godina! Sisi æe zaboraviti za dvadeset. nisu pretjerano vrijedna. Sve dok èovjek nije sli jedio svaku svoju pomisao. "Jest". Bog bi se pojavio kao za titnik èovjekovog neznanja.mo e povijest skrenuti u na u korist." Twain je napisao i ovo: Meðu neuspje nim poku ajima da se ovaj atentat objasni. Glasove im je mogla èuti i dok je radila u kuhinji. Ubojstvo Sisi nije nam takvu vrijednost donijelo. no nije namjeravala razmi ljati za to joj vatra tako godi. u Lambach sam se vratio tek nakon atentata. taj je dob ri momak. "kad je u pitanju svijest o na em postojanju. Dvorac u umi 307 8. naposljetku je shvatila kako bi mu ipak mogla bi ti i potrebna. a enevski ga sud ne mo e osuditi. Preselili su se u veæi grad (Leonding. "Ima tu jedna dobra stvar". 3000 stanovnika) isprva na veliko Klarino zadovoljstvo.ili gotovo ex nihilo . No. "Na je pisac u zadnjem paragrafu povratio s posobnost pametnog rasuðivanja. Takvim spajanjem nastaju slo eni ji predmeti. moramo ga sagraditi od prve do zadnje cigle. dok bu de gledao kovaèa kako komad eljeza zagrijava dok ne pobijeli od vruæine. pa èak ni u Lambachu. nekoliko minuta mogao u ivati u izvrsnoj h rani." Tu se i osmjehnuo.

rekao je Adolf." "Mo ete?" "Stari epavi. ka d se uzme u obzir da je bio podjednako neobrazovan kao ona. Jer ponekad moram znati i vi e od njih. rekla je Klara. Ne samo to se prema njoj odnosio s najveæim po tovanjem. u tamnoj pra ini zemljanog poda. Nije mogla vjerovati koliko joj se sviða slu ati ga. "Nokat na kraku i nokat na sidru". Iz jednostavnog razloga. kad god po eli alicu èaja." "Da. ponovila je." Na to je on odvratio: "Vidim da se razumijete u te stvari." "Jest"." "Ime konja?" upitao je Adi. Mogu to tako reæi. Nakon to ga je u dva tjedna triput posjetila. No. jedan èavao ode krivo. "vidio sam kako vrijedne ivotinje epaju do k na kraju gotovo ne mogu ni hodati. sad je rekao Preisinger. "Kazao im je: 'B rzina je brzina. a konj potom vi e nikad neæe imati u vas povje renja. sa sidrom . rekla je Klara. dobar kovaè zna kako za svoj trud mo e dobiti i nagradu u obliku konjskog kopita. "Njegovo kopito. na njeno iznenaðenje. Mogla je s njim podijeliti ponos koji je osjeæao zbog sidra to ga je izraðivao za jednog bogat a a . "Imate tako puno iskustva. ili. veæ se znao i dobro izra avati. Uvijek iznova. Na njeno veliko iznenaðenje. kako bi pokupio sve no eve. Bilo je oèito da si u glavi predoèava dogaðaj . koliko god da je vrijedan struènjak za bolesti drugih ivotinja. ili mu nema opstanka. bro jni trgovci iz tog kraja kojima bi obavljao sitne popravke. Veterinar. rekao je. nije znao dovoljno o konjs kom kopitu. sjedeæi na jedinom ispravnom stolcu u njegovoj radionici.pogodni za izradu korisnih alata . a Preisinger se toj predod bi odluèio izmaknuti.bio je ponosan na rje enja raznoraznih problema k oja je pripremao." "Mladi æe vam Adolf isprièati. kako joj je objasnio. veæ povremeno i putnici èiji bi konji imali problema s potkovom. od kovanja kolskih osovina do popravl janja plugova. jer sam na s tra njici imao ime konja." "Koliko se to èesto desi?" upitao je djeèak. èovjeka uroðene va nosti. Dok je govorio. Nekim sajamskim danima potkujem èak i po dvadeset konja . Klari nije smio reæi to mu je kovaè jo priznao . On ju je potom pozvao da navrati. "Vjerojatno jako puno posla navali kad se zaledi tlo. "To slu am svake zime. tovi e. ostala je jo malo u kovaènici i razgovarala s kovaèem." Klara je morala porum enjeti.a ne. Preisinger je brzo dodao : " alim se. znao lijepo pona ati. kazao je Preisinger. ali je ostavljao dojam. Samo se alim. "Mladiæu". Stari krivokopita . Taj joj se èovjek nije sviðao. "Sad se to ne desi niti jednom na godinu. Bez prekida. Ja mogu konje prepoznati po kopitu. s Adijem pored sebe. no. taj se veliki bik. U ovom posl u èovjek mora biti jako dobar. nije se tu radilo o obiènom problemu. "Pobolj ajte mi prianjanje na ledu"." "Pretpostavljam da je tako". Klara bi promatrala razne otiske potkovanih ko pita na tlu. "bilo je noæi kad nisam mogao sjesti. "Imao sam priliku igrati ulogu veterinara. no kad je vidio kako je Adi ostao zbunjen." "Mo ete li to uistinu kazati?" upitala je Klara i pocrvenjela zbog svoje izravnost i.'" Adijevi su obrazi bili crveni. Napuklina je popravljena brzo. to se njoj jako svidjelo (makar je svojedobno ba to mislila i za Aloisa). "Frau Hitler". znao je dijagno sticirati mnoge konjske bolesti.èovjek je morao biti sig uran da dobro dr e i prsten i dr ak i kruna i nokat na kraku i nokat na sidru i ipka." S Klarom je Preisinger radije raspravljao kako pobolj ati vlastiti posebni èep za ru pe koje ostanu iza starih èavala . Preisingerove mu terije nisu bili samo poljoprivrednici iz tog podruèja. ali herr Preisinger na to nije pristajao". Jednog za drugim. Trebalo j e popraviti cilindar crpke za vodu u kuhinji. Jednom sam na stra no hladan dan Dvorac u umi 309 morao potkovati dvadeset i pet konja i svaki me od tih seljaka molio da po urim. Preisinger.za sve. "Vi e se ne de ava". koje je potom u svojoj k . ko ji je pak stajao gotovo skamenjen. Sviðale su joj se te rijeèi." Nasmijao se. Koje ti ime treba? Naæi æu ti ga na svojoj pozadini. Uskoro joj se ukazala prigoda i ponudila razlog za silazak u kovaè-nicu. odgovorio je Preisinger. frau Hitler. Nije se hvalio. Preisinger je zahtijevao da se jedn og jutra s njom vrati na kat.

no Preisinger je pr ocijenio kako je istinski eljan novih znanja. Neki su od tih duhova jaki. "Buka odozdo postaje nesnosna. Klara se tog dogaðaja prisjeæala sa zadovoljstvom." Preisinger je. "Jer mu je snaga u duhu. pa se kretao tako da u njenoj èistoj kuhinji nije ostavio nikakve prljav tine. sad kad je znao d a Klare uskoro vi e neæe biti." Alois je èekao dok nije ostao na samo s Klarom. "Svaki materijal". Ona je bila skru ena. Oboje su bili vrlo odluèni. "pretpostavljam da i jesam. ne vi e od toga. neki nje ni. Spremna j e ustuknuti pred svakom nogom koja na nju stane. s upitom ima li u Linzu ili okolici kakvih nekretnina za kupiti. Kovaè je ubrzo krenuo. "pod svakim vjetrom poviti. 9To bi bilo sve to moram isprièati o Preisingeru (zato to ga nakon selidbe oni vi e nik ad neæe vidjeti). Preisinger do ao u posjet. rekao je Adi s istinskim odu evljenjem. uznemirio i vi e od svoje supruge. samo obièna kurtoazija. To je suprotno eljezu." Zastao je. naklonio se Klari i uspio reæi: "Hvala vam na pozivu. Nije se odredila. rekao je. nedaleko Linza. a ni on se nije osjeæao opu ten o. no. ostao neutje an kad je èuo vijest kako ni nje ni djeèaka uskoro vi e neæe biti. Nije ga doista pozvala. No. j ednog dana. kad se vrati o i ugledao Preisingera kako sjedi na njihovom otomanu. Nakon toga je odbio da mu se plati." Bio je to posve kurtoazan poziv. Kosa slu i da se kosi trava. Djeèaku je bilo tek devet godina. po povoljnoj cijeni. "Pa. "Jest. no èovjeka ne mogu ostaviti. iako iz posve suprotnih razloga. Ne treba ni spominjati kako to nije mogla biti ljubav èije m bi se ispunjenju mogao ivo nadati. bio svjestan gdje se nalazi. ni dva dana poslije. Ono to se Klare najvi e dojmilo bilo je to je. Preisinger je zaklj uèio da mo e nastaviti. Adolf je dolje kod herr Preisingera provodio tako puno vremena. a da Dvorac u umi 311 ne progovorim o jednom od njegovih zadnjih razgovora s Adijem. "ima svoj vlastiti duh. da joj se uèinilo kako bi bilo p ristojno predlo iti. "To je zato to eljezna ruda." Mladi Adolf mu nije odgovorio. u stvari". ali se odluèio klimnuti glavom. Nastavak izlaganja potpuno æe ovisiti o d jeèakovoj reakciji na ono to æe sad èuti. Zanijekala bi da je to bilo moguæe. kako je jedino i mogao. ima jedna zgodna kuæica." I tako se to dalje nastavljalo. s golemim akama prekri enim u krilu. "Ovdje mi je dosadno". Bio je tako slobodan da ponudi svu d ubinu filozofije svog posla. Norman Mailer A onda je jednog subotnjeg jutra. eljezo æe svaku nogu koja mu ne iska e po tovanje ijediti. kad proðe kroz najvreliju vatru. da herr Preisinger doðe k njima na savijaèu. A kad se elj zna ruda rastali." "To je tako zanimljivo". Na komad eljeza ne mo e stati. "Za to je eljezo tako jako?" upitao je Preisinger i na vlastito pitanje odgovorio s am. po . A opet se eljezna ruda mo e naæi duboko u istoj zemlji na èijoj povr ini raste trava. kaza o joj je. Preisinger se zaljubio. Zato to se Alois. susjedu. rekao je Preisinger. "Ne. kad je morao znati kako æe herr Hitler biti u Ga sthausu na svojem pivu. Zar se gostu ne mora ne to ponuditi?" "Gostu?" "Pa." Tjedan dana poslije stigao je i odgovor. pa je sjeo na rub sofe. Postupio je.ovaènici nao trio. To j e kod Klare (i kod Angele) izazvalo priliènu pomutnju. nisam ga pozvala. No. u svom nedjeljnom odijelu. morala sam. Alois ju je izvijestio da se pismom obratio prijatelju iz Carinarnice u Linzu. pun svog te ko steèenog dostojanst va. Stoga je Preisinger. iako mu je odjeæa bila prekrivena èaði. Moglo se zamisliti kako bi s vremenom to mogla postati punopra vna veza. Njen je mu ostario. "A jesi li ga poslu ila savijaèom?" "Pa. stoga. zbog gorljivog izno enja teme do koje mu je bilo jako sta lo. U Leondingu. kazala je potom. "Trava æe se". no ipak je osjetio kako je u njoj do lo do nje mu sklonog buðenja. No." Zavrtjela je glavom kao da eli da joj komadiæi sjeæanja bolje sjednu. poèeo te ko disati. Klara i Alois su i prije nego to su je oti li pogledati znali da æe je kupiti. Kasnije nije mogla razabrati to je od toga bilo p lanirano. od nje se mo e izraditi kosa.

Alois bi ga prebacio preko ko ljena i jednom estoko pljesnuo po turu." No. objavio je Klari.vo lio pod prstima osjetiti Adijevu guzu. objavio je Klari. Alois je." "Jedinstven?" "Razlièit od svih drugih. Iako ju je Alois poticao. kako je lijeènik uvjeravao Klaru. dok se pribli avala veèer. dok se pribli avala veèer. Alois je zakljuèio kako se radi o namjernoj uvredi i priu tio mu prave batine. "Obilje je istinskog glupana je". veæ je bio mrak. Tada je do lo vri jeme da zazvi di Adiju. I kad su prvi udarci pali. Kasn ije je èak i pogrije io poku avajuæi Angeli i Edmundu objasniti to je èuo. Potajno je . Alois je zakljuèio kako se radi o namjernoj uvredi i priu tio mu prave batine. "Obilje je istinskog glupana je". luèajno naèuo obja njenje i prijezirno riknuo." Djeèak je zastao. Kad je dj eèak u ao na vrata. U pravilu je. pak. Kad je dj eèak u ao na vrata. Oklijevao je postaviti pitanje. Neka se otac ozlijedi na njegovoj eljeznoj volji. Iako ju je Alois poticao. Alois i Adolf 312. Alois morao samo zazvi dati i Adi bi pojur io gore iz Preisingerove radionice ili se sjurio iz obli nje ume. " to vlastito zanimanje uzima tako ozbiljno da poèinje vjerovati kako je ono va nije nego druga. no potom ga je ipak postavio. kad se Adolf u umi igrao rata i ostao dugo nakon sumrak a. sebi je naredio uèvrst iti odluènost grizuæi si usne. luèajno naèuo obja njenje i prijezirno riknuo. U pravilu je. I ako se Adolf ne bi pojavio brzo nakon to je odjeknuo zadnji zvi duk. Alois je mozgao o Paulinom razvoju . bio znak da napreduje). Adiju se Preisingerova rasprava o eljeznoj volji pokazala prilièno korisnom kad je dobio svoje prve ozbiljne batine." No. Norman Mailer Adi je od po ude pred u areno æu potrebne da se stvori eljezna volja ostao bez daha. nije eljela poku ati ponovno. " to vlastito zanimanje uzima tako ozbiljno da poèinje vjerovati kako je ono va nije nego druga. Kad se vrijeme nakon poziva odu ilo pa je morao zazvi dati pon ovno. no nije si dopustio da zaplaèe. Potajno je .to je sebi jedva priznao .ba je tog dana poku avala skakutati u mjestu ( t o bi. Kad se vrijeme nakon poziva odu ilo pa je morao zazvi dati pon ovno. U oèima su mu se caklile suze. Alois bi ga prebacio preko ko ljena i jednom estoko pljesnuo po turu. "Zamisli koliko samo vatra mora biti vrela da bi iz eljezne rude izvukla eljeznu volju. Uèvrstit æe svoju eljeznu volju. Jedinstven. nije eljela poku ati ponovno. veæ je bio mrak. "Sto je to eljezna volja? Kako se ona radi?" Preisingeru je bilo jako drago.stane jedinstven materijal. no dijete je uskor o odustalo.ba je tog dana poku avala skakutati u mjestu ( t o bi. Izdr at æe sve to mu se bude dogod ilo. Adi je prisegnuo. to je istina. Duh suzdr anosti koji je Alois nastojao razv iti jedne je veèeri nestao. bio znak da napreduje). Tada je do lo vri jeme da zazvi di Adiju. Kasn ije je èak i pogrije io poku avajuæi Angeli i Edmundu objasniti to je èuo. kako je lijeènik uvjeravao Klaru. Alois je mozgao o Paulinom razvoju . osim one koja ga je eljezom uèinila. no dijete je uskor o odustalo. Duh suzdr anosti koji je Alois nastojao razv iti jedne je veèeri nestao. pak. Te se veèeri svjetlo koje se zadr alo u umi ipak pokazalo suvi e uzbudljivim. Dok je dobivao te ke ba tine. eljezo je sna no prema svakoj sili. kad se Adolf u umi igrao rata i ostao dugo nakon sumrak a. Rekao bih kako sam takvu silu osjetio i u sebi. Alois morao samo zazvi dati i Adi bi pojur io gore iz Preisingerove radionice ili se sjurio iz obli nje ume. KNJIGA DVANAESTA Edmund. Alois je." 312 Norman Mailer Adi je od po ude pred u areno æu potrebne da se stvori eljezna volja ostao bez daha. pred oèima su mu treperile Preisingerove moæne mi ice.vo lio pod prstima osjetiti Adijevu guzu. Oboru an Preisingerovim maksimama. I ako se Adolf ne bi pojavio brzo nakon to je odjeknuo zadnji zvi duk. Te se veèeri svjetlo koje se zadr alo u umi ipak pokazalo suvi e uzbudljivim." "Da.to je sebi jedva priznao . Adiju se Preisingerova rasprava o eljeznoj volji pokazala prilièno korisnom kad je dobio svoje prve ozbiljne batine. .

Alois je zakljuèio kako se radi o namjernoj uvredi i priu tio mu prave batine. Alois je mozgao o Paulinom razvoju . Tako je barem zakljuèila Klara. Izdr at æe sve to mu se bude dogod ilo. Iako ju je Alois poticao.ba je tog dana poku avala skakutati u mjestu ( t o bi. Buduæi da je Leonding od Linza udaljen tek osam kilometara. s Aloisom u Braunauu i potom u Passauu ." . Dok je dobivao te ke ba tine. ivjela je u vi e profinjenijih mjesta .to je bilo i ime koje j e kuæa nosila. Neka se otac ozlijedi na njegovoj eljeznoj volji. sebi je naredio uèvrst iti odluènost grizuæi si usne. Kad je dj eèak u ao na vrata. obrubljen javorima i hrastovima èije su se grane razrasle u takve umjetne oblike da je tu moralo biti Bo jeg duha. pak. nije eljela poku ati ponovno. Kod njega je dva do tri puta na tjedan kupovala povræe. Protute a je neugodnog polo aja bila blizina seoske crkve. KNJIGA DVANAESTA Edmund. Potajno je . U oèima su mu se caklile suze. Sto nije bilo dopustivo! Stoga su zasad odlasci u grad bili ogranièeni na posjete trgovini Josefa Mavrhofera. bio znak da napreduje). KNJIGA DVANAESTA Edmund.u Beèu. Aloisu se èinilo kako je ponovno blizu aktivnom ivotu pravog grada. Alois i Adolf I. Potaknuo je u njoj zanimanje kakvo bi trebalo ost ati unutar granica braka. kad se Adolf u umi igrao rata i ostao dugo nakon sumrak a. " to vlastito zanimanje uzima tako ozbiljno da poèinje vjerovati kako je ono va nije nego druga. kad je bila domaæica staroj gospoði. koji ne samo to je posjedovao dobru trgovinu ive nim namirnicama. Klara je ipak strahovala od selidbe u tu vrtnu kuæicu . dok se pribli avala veèer.vo lio pod prstima osjetiti Adijevu guzu. no dijete je uskor o odustalo. Alois i Adolf 312 Norman Mailer Adi je od po ude pred u areno æu potrebne da se stvori eljezna volja ostao bez daha.i nikad nije zamjeæivala ni ta izvan svojih obiteljskih du nosti. Prema herr Mavrhoferu je bila lj ubazna. U oèima su mu se caklile suze. za èim si u Hafeldu ili Lambachu nije d opu tao udjeti. no nije si dopustio da zaplaèe. a njihov je novi dom imao i vlastiti vrt. Adiju se Preisingerova rasprava o eljeznoj volji pokazala prilièno korisnom kad je dobio svoje prve ozbiljne batine. Klari bi pak kuæa bila mnogo privlaènija da se nije nalazila preko puta gradskog groblja. Neka se otac ozlijedi na njegovoj eljeznoj volji." No. Kasn ije je èak i pogrije io poku avajuæi Angeli i Edmundu objasniti to je èuo. No. veæ je bio mrak. kako je lijeènik uvjeravao Klaru. sebi je naredio uèvrst iti odluènost grizuæi si usne. luèajno naèuo obja njenje i prijezirno riknuo. Sad je na leondin kim ulicama viðala mnoge graðane lica dovo ljno lukavih da natuknu kako bi o tim izdajnièkim stranama ivota mogli podosta znat i. Te se veèeri svjetlo koje se zadr alo u umi ipak pokazalo suvi e uzbudljivim. Sad bi mogla po eljeti i vi e. Èeka me tako puno posla. I kad su prvi udarci pali. to je bio i jedini razlog za to su si takvu kuæu mogli priu titi. no uvijek bi kazala: "Ne mogu ostati. Uèvrstit æe svoju eljeznu volju. a za te bi se prigode uvijek elegantno odjenula. Izdr at æe sve to mu se bude dogod ilo.to je sebi jedva priznao . I ako se Adolf ne bi pojavio brzo nakon to je odjeknuo zadnji zvi duk. S druge strane. Uèvrstit æe svoju eljeznu volju. Alois je. Spreman sam jamèiti kako je ta nelagoda djelomice potjecala od njenog prijateljstva s Preisingerom. Tada je do lo vri jeme da zazvi di Adiju. pred oèima su mu treperile Preisingerove moæne mi ice. Oboru an Preisingerovim maksimama. I kad su prvi udarci pali. Kad se vrijeme nakon poziva odu ilo pa je morao zazvi dati pon ovno. Adi je prisegnuo. objavio je Klari. Adi je prisegnuo. pred oèima su mu treperile Preisingerove moæne mi ice. Duh suzdr anosti koji je Alois nastojao razv iti jedne je veèeri nestao. Alois bi ga prebacio preko ko ljena i jednom estoko pljesnuo po turu.Oboru an Preisingerovim maksimama. Dok je dobivao te ke ba tine. veæ je bio i dobar èovjek t e gradonaèelnik Leondinga. no nije si dopustio da zaplaèe. U pravilu je. "Obilje je istinskog glupana je". Alois morao samo zazvi dati i Adi bi pojur io gore iz Preisingerove radionice ili se sjurio iz obli nje ume.

Mavrhofer ju je privlaèio. ponavljala bi frau Mavrhofer. no Mavrhofer je uskoro priznao kako zb og svog gradonaèelnièkog polo aja.no od pr esudne je va nosti. Od tad mu je ivot prava mizerija." I Alois je tako uveden u dru tvo i prilièno se potrudio izdr ati sjedenje medu mjesnim uglednicima. Onda mu je za to saznala ena. Zbog toga je Klara imala dvostruki razlog da se ne upu ta ni u to. veæ u iva nje u razgovoru. Taj se dogaðaj odr avao èetiri veèeri svakog tjedna. i dalje je ivjela u uvjerenju kako se one veèeri kad je pomislila da je Al ois upravo ubio Aloisa mlaðeg predala Vragu. Èlanovi su im mogli prisustvovati redovito i li rijetko. koja stalno pokazuje prstom. no zbog toga je Mavrhoferu lokal prisjeo. Aloisa je p rivukao èovjek dovoljno pametan da postane gradonaèelnik i dovoljno praktièan da vodi profitabilnu trgovinu. spasi ga i bit æu tvoja!" Kako bilo. Sad je otkrio njenog odanog pomagaèa . odgovorio je Mavrhofer. kako bi odr ao svoje prijateljstvo s Mavrhoferom. da je Klara za njega morala izraditi malu m . rekao je Alois. U Hafeldu su ta mala stvorenja bila posve ovladala mnome. no pristo jno je vladanje najva nije. No. jer se Mavrhofer." "Moram se s time slo iti". tovi e. Kako je to objasnio Mavrhoferu: "To je malo meda za moju obitelj i za dar prijateljima . "To je uvijek bit dobrog i pristojnog d ru tva. Cilj. Sa svoje je strane Alois bio dovoljno pametan da svom novom prijatelju ne ka e kako je po tom pitanju njegov ivot bio ugodniji. zapamtiti kako fraza ide nije bio jednostavan pothvat. kad je Klara bila u blizi ni sav pretvarao u osmijeh. Aloisa je èak pozvao na Buergerabend. Nakon k raæeg razmi ljanja. pa je kupio knjigu latinskih citata. Isprva su na piæe i li samo u mjesnu toèionicu. nije bilo opijanje. Aloise. Mavrhofer je pak po tovao Aloisovo dugo slu bovanje na Carini . a kod ko nice mu je stajao tako blizu. Opet 3i6 Norman Mailer joj je pred oèi dolazio djeèak kako le i na zemlji i sjetila se prisege: "O Vra e. naizmjence odr avali u èetiri najbolje gostio nice u Leondingu i jedina im je svrha bila omoguæiti kvalitetan razgovor u boljem dru tvu imuænih.Naravno. Mavrhofer i Klara su nastavili suzdr ano koketirati. Potiho je izvijestio i kako su nekolicinu pijanaca prestali poz ivati. objasnio je Mavrhofer. kad se ni ta nije dogaðalo. "samo èekaju da skoèe na tebe. Znao sam kako tu neæe biti nièega. Bio sam svjedok prave komedije." "Takav je i polo aj gradonaèelnika". Usto je imao ljubomornu enu. Nije pro lo mnogo vremena. Vidio je vi e svijeta od Preisingera. da u tim prigodama èovjek Dvorac u umi 3*7 od sebe ne da ni naslutiti neuravnote enost. ili na svojoj novoj ko nici. "Te ene koje ti svaki dan dolaze u t rgovinu". Deèkiæ je s èetiri godine bio dra esniji nego sva njegova druga djeca. no to je istaknutim pojedincima bila prilika za razmjenu mi ljenja. kako je obzirno objasnio Mavrhofer. taj ugostiteljski objekt dr i pomalo sirovim. a posebno njegova promaknuæa." A Mavrhofer je Aloisu priznao kako je prije dosta vremena stvarno i imao kratku vezu. a ja sam u tome i dalje u i vao. Aloisa su se Buergerabends uskoro dojmile. gdje ga je pijani neotesanac poku ao uvrijediti. Alois joj je isprièao kako je supruga prav a goropad-nica. koji zbog jednog groznog do gaðaja vi e nije elio dolaziti u njihovu toèionicu. Nezadovoljniku je vlasnik toèionice kazao da ode.slabo pamæenje! Najveæa protute a dugim poslijepodnevima kod kuæe. Alois je sad dio dana provodio radeæi u vrtu. To je sila jaèa od èovjeka. "To smo izveli pristojno . bila mu je igra s Edmundom. a to ju je moglo dovesti u isku enje. to je ovaj i uèinio.t ek toliko. on i Alois su se na brzinu sprijateljili. Samo j ednu. Mavrhofer je bio ispravan poput Klare. No. po vlastitom mjerilu èastan èovjek. veèer mjesnih purgera. Veselje je svakako dopu teno. Stalno si je ponavljala kako ne smije upropastiti do brog èovjeka. Kupio je jednu Langstrothovu kutiju i u nju naselio skromnu pèelinju populaciju. Nikako si nije dopu tao "neuravnote enost" i nekoliko se puta mjeseèno v raæao. Tih mu je dana najveæi problem bila dosada. a njih su dvojica u gosti onici sjedili na piæu.koliko se u takvim okolnostima dalo . Ti su se skupovi.

pretrest æu vas". ali si mi skinuo odjeæu. Buduæi da ste tako drski. " to mi na Carini ba volimo raditi." "Ma nije". "Sad vas moramo uhititi". "Taj je zlatnik dr ao u d epu. samo ga sad poku aj od mene sakriti. to je. izuo mu cipele. rekao je. isprva. Stao je obo avati Edmunda. bio je tako bistar. ali se sprijeèio da zaplaèe. "Varao si. A Edmund je volio pèele. Edmund se ba nije upla io. "Za to je moj novèiæ dragocjen?" upitao je Edmund. Fina ravnote a. uzdahnuo je Edmund. To je obuæa." Na to su se obojica-nasmijali. dok se nije sru io na pod u klupku bespomoænog veselja." "Ne zadirkujem. Kad je iza ao. Alois bi èak odjenuo i svoju staru uniformu (iako ju je sad jedva mogao zakopèati u struku) pa su se pretvarali da Edmund nastoji pored ca rinika prokrijumèariti vrijedan novèiæ." "Iznesite argumente. Alois se tako jako i dugo smij ao da se. rekao je Edmund. Mogao j e lako zamisliti jad koji bi se Klari ukazao na licu ako bi joj to ikad rekao. Da. Ako èuje tvoja mama. Po kakljat æu te. bila je to stvarno dra esna ljubav. Nisi po tivao pravila. protresao ih i gledao kako zlatn ik ispada. rekao je Edmund koji se veæ kikotao.mogao je proèistiti ne to sluzi ." "E pa onda ga naðite". Muèeæi se meðu kaputima koji su visjeli s vje alica. rekao je Alois. Boli me." Alois je prestao." "Neæu". a istovremeno mu je bila smije na i vlastita nje nost . Saznali smo da imate Napoleonov novèiæ. rekao je Alois i poèeo Edmunda kak ljati pod pazuhom." "Ne. jer je znao kako æe mu to vjerojatno biti zadnja prava ljubav u ivotu. Poèeo se kikotati. "Samo me zadirkuje . Alois se uskoro ponovno zaljubio. pa su njih dvojica pr ovodila puno vremena oko ko nice." "To mi se sviða.prema djeèaku i prema Klari. rekao je Alois. Edmund se razbjesnio. neæe ti vi e dati da se tu i gra . rekao je Edmund. "Varao si". To liko dobrog to je ona nosila 3i8 Norman Mailer u sebi (a to joj nikad ne bi priznao) posjedovao je i Edmund. A mi to znamo. puzati po rukavicama. zaka ljao. djeèak je imao oèevu pamet i majèinu sposobnost za odanost. "Prestani .re icu za lice i sa iti mu bijele hlaèe. "Da sam ikad upoznao tako savr enu enu. Klara je prosvjed ovala: "Djeèak je premlad." "To bi moglo izazvati nevolje". Ne samo zato to mu je sinèiæ bio tako pametan." " vercate." "To ti nije odjeæa"." "E. "O. Alois je i dalje ustrajavao. oèe"." No. ugurao si je zlatnik u man etu na cipeli. prestani!" povikao je. "Jesi li spreman priznati?" upitao je. èim je Alois kazao: "To mora ostati tajna. "Moram pi kiti." "Izmijenio si pravila. tata. uz bijelu ko ulju i rukavice. to je dio igre. s njom bih se zauvijek o enio". Nije ni pretjerano skvièao kad bi m u neki od lijenèina stali. Tad æe sigurno priznati." "Rekao si da æe me samo kakljati. Tako ih nije morao razvezivati. Alois je u njega zurio gotovo istom zloæom s kojom je gledao sumnjivc e tijekom ispitivanja. rekao je Alois. "Ali nisi spreman priznati. Stvarno je volio kad bi se humor pojavio na kakvoj razdjelnici. Stvarno bi ht io zaplakati. opet. rekao je dubokim glasom. " teta. "U redu. rekao je. "To je ono". "Zato to mu je vlasnik bio Napoleon". "poslu at æe ona to ti ka e . sebi bi govor io u ali. Kako je to Alois oc ijenio. veæ i zato to je uz to bio nje an i drag. i u ao u ormar dnevne sobe da sakrije zla tnik. rekao j e Alois podi uæi cipelu. Jed nom ga je èak pèela ubola s unutarnje strane rukavice. Onda se poèeo smijati." Alois je napravio facu. rekao je Edmund i poèeo se opet kikotati. "Odjeæu odijeva . vraæajuæi se prema ulazu u ko nicu. U kuæi bi se igrali carine. bilo u redu . naæi æu ga ja"." Edmund naèas nije bio siguran. "To je istina"." Dvorac u umi 319 "Zato jer ni ta ne vercam.

dragi gospodine. nije mogao govoriti. Simonija je bila svakodnevna. sad je dopunio. Jedan od starijih uglednika napao je Aloisovo mi ljenje rijeèima: "Slo io bih se da ne elim da me uvrste u redove onih koji odu evljeno po tuju sve ive svetke i petke. Alois je. jednog od sudionika koji j e ostale rado uvjeravao kako je "jedini hrabri èovjek u na im redovima. Osjeæam se bla goslovljenim. prigodom jednog od svojih povremenih dolazaka na Buerger-abende odluèio progovoriti. Govorio je suv . Odluèio je masturbirati. "ne smije umrijeti. kad je jo spavao u istoj sobi s An gelom. pa èak i ugledni pravnik u Beèu. Jednom je. nakon Sisine smrti. U djeèakovoj ljubavi prema majci.svakog govornika bi na poèetku nagradili makar i neznatnom reakcijom. gotovo je uspio reæi Alois. tata!" viknuo je. Da je Alois bio klijent. "Tra it æu od Boga da to zabrani. Kao primjer bih mogao ponud iti tako stra no nemoralne pape poput" . Adolf se svetio zbog smijeha koji je odozdo morao do njega dopirati.popis je znao napamet . na gornjoj usni odmah pod nosnicama. a isto je tako bilo. No. Stoga se Alois odluèio progovoriti. Cest o su ti obredi tek pribje i te nesretnih ena. a on æe me poslu ati. Privatna nadmoæ-nost religiji pov lastica je vi ih klasa. "Ja mislim da se slaviti mora Franju Josipa.. Mo da je religija malima bila nu na." Aloisovom se kritiènom pogledu do imao goljavo. znam da neæe umrijeti"." "Ja se ne molim". da. Naroèito sad. kurtoaznim pljeskom. U svojoj sobi. no bio je stari èlan . no i pak su i li u crkvu.no njegov je ka alj potrajao mnogo sekundi. moramo shvatiti kako bismo bez reli gije trpjeli kaos. Inoc enta VII. "A opet. Svake mu se veèeri molim. mala tamna naznaka brk ova." Uskoro je otkrio kako ima posla sa slojem ljudi koji u takvim temama ima poseban stav. dragi gospodine". a svakog je njihovog nezakonitog sina èekao kardinalski e ir. on se protivi licemjerju pobo nih koji se u crkvu sklone èim im u iv otu padne prva kap ki e. no oni odlazak u crkvu dr e temeljem dru tvenog ivota obiènih lju di. a tada ga je uhvatio paroksizam. zob pogodnu za konje. i Klementa VII. to se tièe njega. Vizu320 Norman Mailer alizirao je fotografiju Luigija Luchenija to ju je vidio u Linzer Tages Postu. Te su pob o ne ene bile pravi krijumèari . Julija II. Izj avio je kako svako razumno ljudsko biæe treba zakljuèiti samo postoji li bo anstvo." Dvorac u umi Alois je imao spreman odgovor. zadovoljan i s umjerenim. Ipak se èinilo kako je to od njega vi e-manje sve.. ali je klimnuo glavom prema Klari. To je u svjetskoj povijesti bilo najpouzdanije sredstvo za sp reèavanje ludila. On u crkvu ide samo jednom na godinu i to na carev roðendan .to sitno zavirivanje u Angelinu intimu. No. tako bistrog da bi mogao postati uva eni profesor. ne smije ". Aleksandra VI. tek komadiæ tamnog paper ja.. no . "O. No. At entatorovi tanki brèiæi. Uzbuðenje mu se udvostruèilo kad je èuo kako mu otac ka lje. no morao je priznati kak o se radilo o formalnom priznanju . Zato to ne moram vjerovati u Boga. uistinu tvrdim da je pokazati takvu prekomjernu korumpiranost bilo sv ojevrsno ludilo. glasom od kojeg je zamro odgovor njegovih roditelja . pitao se. a Luigijevi brkovi nalik po tanskoj marki blisko su im nalikovali. zakljuèio je Alois.njegov je djed bio jedan od osnivaèa dru tva. iza zakljuèanih vrata. "Tata. a majka mu je svejedno nudila tu vjersku ka u. "dopustite d a ustvrdim kako religija nudi vlastite vrste ludila. u prostoriji se ozraèje naglo ohladilo. Lava X. z. Je li bio blizu pluænom krvarenju. To je Adolfa svakako uzbuðivalo. Jo je nastojao pod nadzorom dr ati posl jedice napada. i u ljubavi prema ocu. Reklo bi se kako im je neprilièna privr enost vjeri bila pomalo odbojna.èinio se tako uvjerenim to æe se dogo diti. Taj ga je s poj morao uzbuditi . poput jo jed nog manijaka. Edmund je poèeo plakati.. Alois je zakolutao oèima prema njoj i poku ao udahnuti.. Alois je ipak nije bio spreman ispravljati. to je iz kuhinje u dnevnu sobu dovelo i Klaru.preko granice su vercale um malog djeèaka."Siksta IV. ugledao njene stidne dlake ba kad su poèele izbijati. rekao je. ba kao i gornja usna ludog ubojice. Odluèio se po to je saslu ao "de urnog ateista". mogao sam ga upozoriti. Zasad æe to pustiti. bilo je to liko ljepote." Sjeo je. Da.

Stoga to se crvenoko ac moga o doseljeniku prikrasti s leða. Jer æe ih stiæi grozna osveta. Intuitivno je stigao na stra nu zamisao kako je san tr n ica na koju su se preminuli mogli vraæati i podsjeæati ga na osobne dugove. nije progovarao. Sto ako se one na toj tr nici sna sretnu? Sto ako se meðusobno sl o e oko svog biv eg mu a? Tad bi se mogle udru iti protiv njega. A kad je opet do ao. te su veèeri ipak bile tek razonoda. uvijek je znao kako izbjeæi akanje. svakog bi dana jedva doèe kao da nastava zavr i. Zato ne napadaju vis oke èasnike kakav sam ja. Jednom je u umi Edmunda èak ubo tap om u leda i kazao mu da je to bio str ljen. No. bio je gori. Ali se ipak stao kikotati na pomisao kakvo bi.i e otvoreno. Nije bila daleko od Vrtne kuæe. naravno." Èak je poveo i Edmunda. kad bi to samo sm io uèiniti. Nije stoga bilo iznenaðenje to bi tijekom Buergerabenda èesto pomislio na mlade èasnike kojima je. meðutim." A onda se trkom vratiti u svoju spilju u umi. kad bi jednom krenuli napadi. Jednom je èak skalpir an i sam Adolf. Vidio je tog d jeèaka. a izazvala je najsrdaèni ju salvu smijeha. Adi je imao problema s jednim klincem koji je davao naslutiti da bi sve moglo za vr iti tuènjavom. Aloisu su se te rijeèi tako sv idjele da ih je prisvojio. Naravno. pa ih je èak ponudio i u toèionici. Adolf je bez obzira na to volio da je uz nje ga u umi. Njemu se. Alois mladi mu je èak jednom stavio govno na rub nosa. izraðivao èizme. kad bi se vodili ratovi izmeðu bijelih doseljenika i Indijanaca." Jedan je od gospode dao takvu primjedbu na Buergerabendu. glave oblivene krvlju. Poèeo je kolske drugove novaèiti z a bitke. a potom je morao razmi ljati o svoje d vije preminule ene. Nisu svi njegovi novaci eljeli biti bijeli doseljenici. pa bi se podveèer povremeno okupili. to. no s ebi je sad prisegnuo kako nikome neæe dopustiti da ga ponizi. i to stoga to samosa alijevanje mo e dosegnuti najvi e operne visine. Je li Adi pokazivao veæe neprijateljstvo i razvratnik iz jedne od najboljih gradskih obitelji. Angela. gdje bi Edm unda titili Klara. dok je ivio u Beèu. kojem je sad bilo pet godina i bio je bez konkurencije naj mlaði sudionik. To ga je natjeralo da odluèi. Gradska je vlastela znala kako se ivi na v isokoj nozi. sanjareæi cijelo vrijeme o krasnoj mlado j eni koja bi izraðivala izvrsne damske e ire. to je. Kako je to samo bilo nepo teno. da mu je ta ala sad zagadila snove! Dvorac u umi od Aloisa mlaðeg? Jest. Aloi s je ponovno bio prisiljen osjetiti nedostatnost vlastitog iskustva. Noæu s u ga poèeli proganjati snovi. Dopustite da ustvrdim kako je snaga takvog suosjeæanja dovoljna da oèara srce sveca. "To bi moglo biti opasn ije". no to se moglo opravd ati. No. obgrliti drugog djeèaka rukom oko vrata i objaviti: "Skalpiran si. Iako je opet bio odlièan uèenik. zakljuèila je. Imao je vizije na rubu sna. èovjek je bio stari 322 Norman Mailer 3Adolfu se nova kola u Leondingu svidjela. posve nevoljko. Jer Adolf i Edmund su bila braæa p o krvi. a bila je manje stroga od samostana. A Alois je za to plaæao previsoku cijenu. Tu mu je mogao zapovijedati. ali je proglasio kako to nije bilo prema pravilima. Znali su dosta o antikvitetima i raspravljali o zanimljivim inovaci jama koje æe se uskoro moæi nabaviti. nije mogao kod kuæe. a na veèer s njim dijelila krevet. "Voðe se ne na pada". naravno. Nikad se dotad nije potukao. kazao je. a svakako i Alois. obuzeo bi ga al za onim to se nikad nije dogodilo. Edmund prenio Klari. zadovoljstvo bilo èuti Edmundovu vrisku. A znao je da se nije radilo o str ljenu. Uèinit æe to treba. Ne usuðuju se. Adi se sjeæao kako su svojedobno od Aloisa mlaðeg titili njega. Suma Kumberger kod Leondinga bila je puna jaraka obraslih d rveæem i malih pilja gdje se mogla postaviti zasjeda. kako se neæe tako skoro op et pojaviti na Buergerabendu. pa ma kar znaèilo da se mora poslu iti kamenom. èak i ako im nikako nije mogao koris titi. rekao je sam sebi. iako je glavni dogaðaj svakog tjedna o stavljan za nedjeljno jutro. starijoj je djeci bio drag. poput tekuæe vode i elektriènog osvjetljenja. kojeg se istinski bojao. Morao je primijetiti da su se neotesanci na to smijali s podjednakim u itkom kao i vlastela. Bi li se to moglo dogoditi . Ta ju je prièa zabrinula. "nego da se èovjekove dvije biv e ljubavnice sprijatelje. Kad bi se vraæao s Buergerabenda. "Indijanci vjeruju u osvetu ratnih bogova. a on Edmundu takve stv ari nije radio. èovjek odaje na priliènu vlastitu tetu. Stoga su mu na pamet padali Johann Nepomuk i majka.

Kad su se vratili kuæi. na njega bi mogla pasti odgovornost da snosi tro kove kori t enja vatrogasnih kola. Vatra je uskoro ne samo plamtjela. U stvari. 4Te je zime Adolfov kolski razred obraðivao knjigu Friedricha Lud-wiga Jahna u kojoj se govorilo o sili dovoljno sna noj da mo e oblikovati povijest." "Ti si obièan mrkljavac. Ako bi bio siguran kako je Adolf jedan od prije stupnika. Poput sirena koje plivaju Rajnom i vode te u smrt. "Na ljudsku se prirodu ne mo emo osloniti". no Adolf je rekao: "Ako si u stanju zapaliti pravu vatru. "Stabilna dru tva funkcioniraju zbog sile zakona. uz po tovanje koje zaslu uje. A onda æemo se dati u potragu za onim koji je otkrio. "Da". prije nego to ga je stigao bilo to upit ati. Na dan kad je svima bilo suvi e hladno da bi se nepomièno skrivali u zasjedi. Slijedila je reèenica od koje su Adolfu zasuzile oèi: "Narod æe mu iskazivat i èast kao spasitelju i oprostiti mu sve grijehe. kaza o bi svojoj obitelji. no dim se i dalje dizao prema nebu." "U redu. a onda æe se oni okrenuti potrazi za tobom. Kad je vatra zapaljena. A sljedeæih je nekoliko dana pazio da mu se pogled ne sretne s Adolf ovim." "Zlo mi je. "ako netko od vas ka e za vatru. kao oca i dobrog graðanina. rekao je Adolf. Bio je uvjeren kako je Adolf sigurno imao ne to s tim po arom. dva po dva. to me ti ti. Nego svih ostalih koji su tamo bili. Goetheom i Schleiermache-rom. Zakljuèio je kako raDvorac u umi 325 zum zna ispasti varljiv. "Ako mu ka e ". Ako bude trebalo. A i ti æe morati platiti. Alois je odluèio da to zasad pusti. Zakona. No. no Edmundu bi se ivot mogao pretvorit i u pakao ako ga natjera da o tome prièa. Ostavili su vatru. no Adolfu se èi nilo kako ti pisci previ e po tuju razum. vodena kola i konjske zaprege. Jedan po jedan su bje ali sve dok se nisu na li petsto metara od po ara. od njega bi se. "Trebaju nam ustavi. djeèak je ponovno povratio. ja æu im dati do znanja da ne zna dr ati jezik za zubima. poku ali su je ugasiti noga ma. pravni temelji koje æe podiæi najk valitetniji ljudi. a ne ljudi. barem do kraja zime. rekao je Adolf. Ostali su ga ismijavali. Sve æe ih kazniti. moglo je biti i posljedica. svi su se razmiljeli u potragu za granam a dovoljno suhim da mogu gorjeti. rekao je Edmund. Zato me ne poku avaj udariti." Razred se naravno susreo i s Kantom. Neæu te moæi za tititi. stavio je E dmunda u krilo i nje no mu pogledao u oèi. Ta bi sila ovisila o postojanju "Fiihrera izlivenog od eljeza i vatre"." "Ne mora se ti bojati mene. "mene æe strogo kazniti. pak ." "Ne vjerujem u to". To ga je naravno p odsjetilo na kovaèa. Povrati." "Sto si mu to obeæao?" 3 24 Norman Mailer "Da mu moram reæi za bilo to. onda ti nareðujem da to i uèini ." Adolfu je dra i bio Friedrich Ludwig Jahn. kojih je sad bilo dvadesetak. Veæ to . njihovom ocu. svi æemo za to morati platiti .? A onda se zbio dogaðaj zbog kojeg su ti ratovi svr ili." Pogled mu je kru io po stolu za kojim se veèeralo. uvijek spominjao vrline razuma. Njegov je otac. "Na otac to ne bi nikad dopustio. A kad to uèini. Adolfe. To mu je bilo dosadno. veæ je bila s premna prijeæi i na susjedni gu tik." Alois je. Bit æe posljedica. Ali n e za ovo. Adolf je ostalima. ostali æe te djeèaci prebiti. Ka em ti. tovi e. neæu ni jeti. oèekivalo da o tome izvijesti i vlasti. To je u redu za sve ostalo." "Moram reæi ocu. a zakljuèio je kako æe Ado lfa zanimati sljedeæe." Djeèak je poslu ao. Razum æe potom moæi obaviti svoje. Sad se vatra veæ dovoljno pro irila da su iz Leondinga stigli vatrogasci. Hrabri vo jnik ne izdaje drugove. obja njavao da nikome ne sm iju za to reæi. Stoga je Alois s ko ulje obrisao Edmundovu bljuvotinu i nje n o ga zagrlio. iza li su iz ume. Putem kuæi. jedan je vojn ik objavio kako zna zapaliti vatru trljanjem suharaka. i sam posumnjao u uzrok vatre. Edmund je kazao kako to mora isprièati barem jednoj osobi. Kako nisu imali vode." Jedan po jedan. ipak. Svi.

Tako su je mogli opet presaviti pod zem lju. ali je uvijek rado slu ao. te starijem bratu i sestri. Onda se onesvijestio. draga kæeri . "Otac se brinuo o svemu". Dobre prièe.ne . nitko takvo to ne mo e smatrati zajamèenim." "Mora li biti kraljica da bi takvo to smio napraviti?" pitao je Edmund. napr osto nije mogao èitati. "Znam da nisi u pravu. I ti æe . stala je po toj nep oslu noj ruci udarati dok je nije slomila. Isprièat æu ti samo kraj: radi se o kraljici koja je skuhala i vo dijete. Bio je s uvi e osoban . a i d uboke! S u itkom ih je predstavljao Edmundu." "Isprièaj mi. rekao je Edmund.tako te stvari idu. Onda joj se majka vratil a u kuæu i uzela iz kamina te ki araè. Takve æe sitne nedostatke spaliti vrelina tvog truda." "Isprièaj mi jo jednu prièu." "Nemoj biti tako siguran u to. rekao je Adolf. Adol f je preuzeo ulogu oca. rekao je Adolf. "Je li stvarno najbolja?" "Je. ali neæu. No ruka je i dalje odbacivala zemlju. "Odsjekao joj je ake?" "Jednim udarcem! Ali poslije je ivjela sretna i zadovoljna. radi sa mnom to eli . Njome se rje ava problem gr ijeha. ali moram. Kanta i Schleiermachera. Va nija je osobna snaga. ali ne mogu tvrditi to bi mogla napraviti Angela. A kad je njena rod bina vidjela ruku u zraku. Nije to do voljno ozbiljno. Onda je pre ao na prièu s naslovom "Djevojèica bez ruku": "Radi se o ocu kojem je Vrag naredi o da odsjeèe ruke svojoj maloj kæeri. Adolf je klimnuo glavom. Kad se vratila na kæerin grob." "Kako?" upitao je Edmund. Kasnije ga je pojela.kao da su bili pretjerano zadovoljni onim to su govorili. "Bila je neposlu na." Edmund je drhtao." "Onda je mo da ne elim èuti. Vrlo poslu na. Rekla je: 'Oèe." Kad je Edmund kriknuo veæ od same pomisli. Bila je prejaka. Takvo je nareðenje.' Onda je stavila ruke ravno na panj. najveæe je zadovoljstvo nalazio u bajkama braæe G rimm. bila je poslu na. Sigurno bih napravio. vjerojatno. zakljuèio je Adolf. a vidim da ti ruka iskaèe iz groba. Njen je otac uzeo veliku mesarsku sjekiru i odsjekao ih. poku ala ju je vratiti pod 326 Norman Mailer zemlju." " eli li jo jednu prièu?" "Ne ba . Edmundu je objasnio kako su braæa Grimm te prièe napisali kako bi djeca shvatila va nost poslu nosti roditeljima." "Nije va no bi li se to tebi svidjelo. mo da m orati spavati uz mrtvaca. Pa djevojka mo e naæi svoj mir." U tom je èasu Edmund vrisnuo. U pravu si." "Meni to moja majka ne bi nikad napravila. Naroèito ako kuha vlastito dijete. Jedna joj je ruka neprestano iskakala iz groba. I one su isto bile u nastavnom programu za njegov razred. Onda bih ti to morao napraviti." "Sto je ona naprav ila?" upitao je Edmund. Goethea i Schillera je svakako odbacivao. koji to obja njava kæeri. Njihov mu je humor i ao na ivce. Ostalu dvojicu. koji je bio premali da bi èitao. "Samo ako umre . A to bi drugo bilo . To je dovoljno. "to mi se ne sviða. Nakon Jahna." "Pomagao joj je Vrag. Istovremeno se smijao i plakao. Tu su neposlu nu djevojku pokopali i zna to? Te ko je povjerovati." Edmund je odmahnuo glavom. kad doðe vrijeme. Zato ih moram izvr iti. ali je i nakon smrti ostala nepos lu na. "To nije va no". To bi se tad moralo napraviti." "A ne". a one i dalje divno pjevaju." "A to je kazala kæi?" upitao je Edmund. Stoga su je poku ali prekriti zemljom. "Angela nikad ne bi takvo to napravila Pauli ili meni." "To je tako grozno"." "Radi se o mladiæu kojem su naredili da spava s lesom. Jer ja sam tvo e dijete. da je umrla. "Mogao bih ti isprièati i goru prièu. "Ne elim ja to napraviti." Adolf je dubokoumno klimnuo gl avom. Nije na meni da naredbe koje sam dobio od tako vi soke vlasti dovodim u pitanje. . "Bi li ti takvo to napravio men i?" upitao je Adolfa. "Nije li t o tako?" "Da. "No. "A. rekao je Edmund." "O"." "Mo da ne bi na a majka. Ali im to nije uspjelo." "Predugo bi potrajalo." "Ta je najbolja"." "Radi se o djevojci koja je bila tako neposlu na. rekao je Edmund.

klijent æe postati nestabilan. Jo jedan zloèinac s kojim se m ora baviti! Zbog toga ga je spopao jo veæi bijes. Majka ga vi e nije zvala Adi. le eæi na krevetu. Ako mu je bilo najva nije da ne zaplaèe. Iz ovih æe batina sig urno proizaæi odbojnost prema Edmundu. kad god bi poèeo sustajati. Mo da ti neæu kup iti dar za Bo iæ. tad je i njega bio obuzeo strah. moram to prihvatiti. A mo da i hoæu. kad nis u sigurne to æe uslijediti." Klaru je spopao bijes. On æe odluèiti o kazni. da ga je Klara poku avala uspavan kama uljuljkati u san. Stajala Dvorac u umi 32. kad god bi se djeèak mogao slomiti. Ako ne zaplaèe. Bio je potpuno uvjeren kako æe se ona pr edomisliti i naposljetku mu ipak kupiti lijep dar. Adolfovo je samop ouzdanje bilo tako krhko da sam. rekao je Adolf. Mo e bi ti i bit æe jak poput Aloisa mlaðeg. Stoga nisam mogao dopustiti da mu antipatija prema ocu postane pretjerana. Pozvao se na zapovjednu snagu koja mu je bila na raspolaganju nakon umskog po ara. Moram. za na u je djelatnost od kljuène va nosti ravnote a. Stalno me tra io jo .Na Adolfovu alost. "Trudim se zabavljati svog mlaðeg brata. molim te. Adolfu se na susjednom krevetu èinilo kako je tako pun modr ica kao da je pao s drveta. majko. Zato æu ti reæi ocu. onda æe dovoljno osna iti da opravda sve to æe potom raditi. U nekim je trenucima Aloi sov strah da si ne prenapregne srce bio izravno suprotstavljen mojoj elji da Adol fovu volju uèinim imunom. ako ti misli da je to pravedno. Stoga je te veèeri sve isprièala Aloisu." "To je prava nepravda". morao sam biti spreman umanj iti silinu Aloisovih udaraca. Adolf je izmeðu udaraca neprestano razmi ljao o tome kako je Alois mladi pobjegao od kuæe. to je grozno.) Dakle. no ja sam tijekom tog mete a bio uz njega." "Znao si dobro to radi . Èeka te kazna. A on je takvo deri te. No. da poslu i mnogim ne uobièajenim ciljevima koji su nas èekali." "Zbog èega? Edmund voli da mu se prièaju prièe. Istina. Snaga stvara vlastitu pravdu. Adolfa je dobro i ibao. onda ti ja moram odrediti pravu kaznu. da je odluèio pobjeæi." "Majko. Adolf je imao dovoljno vremena pomisliti kako nema sr eæe.7 je u dovratku vrteæi glavom. Ukrutio je tijelo. Otac nije nimalo dvojio. Bile su to najgore batine koje je dobio otkako su se preselili u kuæu u Leondingu.8 Norman Mailer Potom je danima ivio u strahu da æe netko ipak progovoriti. Onda je oti la sve ispr ièati Klari.bolnih kosti . 32. to nije ne to u to treba uvlaèiti oca. Aloisu se èinilo kao da u rukama opet ima Aloisa mlaðeg. Ako velika mr nja u djet injstvu nema pouzdan ispu ni ventil. da. da se poslu im metaforom. U tog smo djeèaka veæ ulo ili prevelik trud. Bilo je to sjeæanje kojim se slu io da mu pomogne da ne ispusti ni glasa." "Ako mu ne ka em. Bez obzira na to. Upravo je tu. Angela je Edmunda pljeskala po licu dok nije uspio sjesti. sasvim sigurno ne onda kad ga je morala ukoriti. Bio je tako razbje njen oèitom Klarinom ravnodu no æu prema nj emu. taj je put Adolf èvrsto odluèio ne pustiti ni glasa. Tad im je svima naredio da o tome ne progovaraju i poslu ali su ga. To je bilo jo gore. Neka mu mr nja prema Aloisu toliko ojaèa. To me ispunjavalo nelagodom. taj je posljednji razgovor èula i Angela. Velika je neurav note enost bila prihvatljiva kod Luigija Luchenija. no to nam u Adolfovom sluèaju ne bi odgovaralo. Edmund je nako n slu anja prièa braæe Grimm bio u tako jadnom stanju. a s njim sam bio i sad. al i se pozvao na svoju zapovjednu snagu. Nismo se u buduænosti eljeli nositi s brojnim nasumiènim impulsima i za-sljepljujuæom srd bom. bio sam prisutan kako bih nagledao batine koje je Adolf primao i uèvrst io mu odluènost. (Ego je rtva istih slabosti koje pokazuju i erekcije. da se kad doðe vrijeme zagleda u svoje srce. Isto sam tako bi o spreman pojaèati oèevu silinu. "Ad olfe. donio odluku . njegov ego morao odr avat i u punoj erekciji. Da vidimo hoæe li me tad i dalje smatrati k rivim." "Prihvaæa li to sam rekla? Za Bo iæ nema dara?" "Da. Cijelo je vrijeme mislio na Preisingera. No. To nije mogao znati.

primijetio je Post. Der Alte je veæ bio u uznapredova lom stanju raspadanja. To je Aloisa potaklo na pravu bukvicu: "Dak le. A ne zato to bi mi nedostajao. s tavio s vanjske strane i potpuno se gol jo jednom poku ao provuæi. Brzo je otkrio kako mu sigurno sme ta pid ama. "Zato moram otiæi. Moj rad na njegovom egu pretrpi o je gubitak. No. zabranju jem ti. nakon jednog nepreciznog udarca po pozadini. Ponekad je takav gro zan deran. Kad je ostao sam. dovoljno se zabrinuo da djeèaka zakljuèa u sobi Dvorac u umi 329 u prizemlju. Ruke su ga boljele vi e nego Adolfa leða . Ipak je bilo pretijesno. smotao. postajalo sve te e uhvatiti. o æe mu poslu iti kao obja njenje. Adolf se po ku ao kroz njih provuæi. ali je jo gore biti budala. poku avao si pobjeæi.") No najva nije mu je bilo da Mavrhofer o njemu ima dobro mi ljenje. "kojeg najvi e korim. vi e nije bilo sna ne ruke koja bi udijelila batine. shvatio to s e zbiva i stao se grohotom smijati. naravno. Adolf je kazao: "To je la ! Moj brat stalno la e. Obièno bi Aloisu uspje no iz akao. Bilo je mnogo ugodnije nazivati ga Toga om. t a tema ponovno iskrsla. Toga u. "To je sve tvoje maslo". U Linzer Tages Postu se èak pojavio i nekrolog. Alois se probudio od brige je li sluèaj Aloisa mlaðeg u st vari bio posljedica pretjeranih batina. A uskoro se stvar i pogor ala kad se Alois vratio u sobu. Veèeras je tako hladno da bi se za dvije minute vratio i kucao na vrata. Kad su na li njegovo mrtvo tijelo. rekao je Adolf. Alois je pri ulasku." Kako bi to roditelj mogao 33° Norman Mailer izbjeæi. no Adolfu se mo da smanjila otpornost zbog stalnih nezgoda koje su ga pratile u nedavnim dogaðajima. ako se ikad sazna da je djeèaka ibao. Nekad sam sebi ka em. Bolest je svakako bila zarazna. Na obite lj Hitler pala bi ljaga! A sve zbog Toga a!" Adolf je istrpio batine. Podrugivanje nadimkom Toga sad ga je ujedalo za ko u. No. A ja ti ka em. Nije dobro imati tanke ivce. ne bi to bio neki gubitak. to je mo da bila vje tina steèena dok se igrao rata." Alois je dobro znao da nesmiljeno pretjeruje. Vikom je dozivao Klaru sve dok se i ona nije pojavila na vratima. A kad bi ocu i uspjelo prebac iti ga preko koljena. dok je etao s Mavrhoferom. zgrabio stolnjak i omotao ga oko sebe. Dugmad je neprestano zapinjala za re etke. "K ako bi tvoja majka tad plakala! Sin bi joj nestao. "sudbina usamljenih p .ju i ostalog. jeli!" Alois nije bio spreman opet mu dati batine. no sad je bio u suzama. na èijem su jedinom prozoru bile re etke. To je grozna la ! Platit æe mi za to !" "Platit æe ti. Ne bi. na eg Toga a !" Klara je zavrtjela glavom i iza la. no ispunio ga je prijezir gospodara. la e kao pas. (U sebi je èak rekao: "O. Stoga ju je svukao. no dogaðaj je bio dovoljno neobièan da je zaslu io novinski opis. Tek se na zvuk otkljuèavanja vrata odmaknuo od re etki. Alois je izjavio da se nikad nije upu tao u tjelesno ka njav anje. U stvari ga je. A ovu mu neæu zaboraviti. Èak se potrudio o tome izvijestiti Edmunda. Sutradan je. Onda je pokazao na Adolfa i rekao: "Vidi ti toga a. "istuæi æu ja veæ njega." Alois je to isprièao smi ljeno. "Adolf je onaj". jo dr eæi mjedeni kljuè u ruci. Njegova je vojska nakon po ara u umi obustavila dje lovanje. U to je doba u L eondingu ista bolesti oborila u postelju i druge njegove dobi. grohotom nasmijao i reka o: "Ba sam nakratko iza ao. Meðutim. najgora je bi la vijest da je preminuo Der Alte. Tako se bio raspal io vlastitim bijesom zbog nepravde koja mu je nanijeta. Djeèak se znao dobro klizati i o kretati. kad je Klara iza la. pomalo pojednostavljeno. da nije ni osjetio hladn oæu koja je nahrupila kroz otvoreno prozorsko krilo niti èuo zvuk oèevih èizama dok se v raæao u sobu. "Takva je èesto". rekao je Alois. a mu zavr io u zatvoru. meðutim. Stoga je nastavio: "Svoju djecu nikad ne tuèem. Zabranjujem ti jer bih morao zvati policiju da im ka em kako si nestao." Edmund je istog trena skoèio iz kreveta i odjurio to isprièati ocu. Tom se porugom slu io sve dok Adolf nije uzvratio napadom ospica. Izvoditi takvu povezanost je. Priznaje m da se ipak èesto na njih izdirem. Svejedno. pa bi me mogli strpati u zatvor." 5Nekoliko tjedana poslije. vijest je proslijeðena èak iz Hafelda. Aloisu bi u takvim prigodama ote alo srce. kad se Alois uspeo stepenicama kako bi uhitio potencijalnog bjegunca.

stalno nas se podsjeæa koliko je u onom to ljudi rade kozm ièkih pretenzija.Adolfu je za Bo iæ kupio zraènu pu ku. Cesto nam opet ukazuju na Nietzscheovu nemoralnu primjedbu: "Svi su sveæenici la ljivci. Aloisu se èinilo kako mu sin èak plaèe u snu. oèi su mu bile crvene. ne znam puno o paklu. s maskom od gaze na licu. nalazio na putu u raj. Brinuo je gdje bi sad mogao biti Der Alte. veæ bi èesto po elio da ne volja ospica zadesi i Edmunda. Lijeènik je obitelj upozorio da bi se moglo raditi i o e ncefalitisu. U spavaæoj je sobi Alois kleknuo kraj Klare i oboje su se molili za Edmundov ivot Alois je èak rekao: "Vjerovat æu u Boga. Onda je dobio ospice." Nikad neæemo saznati bi li Alois takvu prisegu i odr ao. èesto moramo ignor irati. Èitatelja æu po tedjeti detaljnog opisa mete a koji je odj kivao . Mae stro nije odluèno protiv toga. Kako bi se iskupio . Bijele toèkice na njegovom jeziku i u grlu nestale su nakon nekoliko dana." Da bude jo i gore. Bio je to prilièno velik dar. O vi im stvarima nemaju pojma. i prema tome. Sveæenici su uistinu la ljivci. nemate ni vi. koji je svoje kuglice ispaljivao dovoljnom snagom da obori vjevericu ili takora. rekao je: "Bo e. Pretpos tavljam kako je bio vrsta dugogodi njeg klijenta kakvu. Adolf se nadao kako se Der Alte. kako æe ih Gospodin za vjeru nagrad iti poslije smrti. neèist. Miris antiseptièkog sredstva koji je unosila bio je gotovo nepodno ljiv. ako je Dumm332Norman Mailer kopf toliko lakomislen da Der Alteu da novu prigodu za napuhavanje vlastite ta tin e. 6." Ostanimo dakle kod toga da o Der Alteovom konaènom odredi tu nisam znao ni ta." Tijekom svoje bolesti. Aloisu je pak ostalo dovoljno gorkih sjeæanja na Der Altea da se nagradi traèkom ivog zadovoljstva . bez obzira na trule . Mo da bi bilo prikladno reæi zavr nu rijeè o Der Alteu. Njegovala ga je samo Klara. Takvo me èuvstvo kod mog mladog klijen ta uznemirilo. Maestro nas. nisu mu dali èitati. ali po tedi djeèakov.ustinjaka. Ako prekr im ovaj zav jet. a opet bi mu gotovo bilo drago kad bi iza la iz sobe. ako Edmundu po tedi ivot. nehranjene pèele su na hladnoæi pou-gibale. jer nisam ba bio siguran da smo starog u pakao odnijeli u nekom ve likom stilu. pretpostavljam kako Dummkop f uistinu i prihvati reinkarnaciju nekih na ih klijenata. "Pa neæe Dummkopf svoje tajne otvoriti p ojedincima koji su toliko izopaèeni da sveæenièko zvanje odabiru kako bi lakovjernom p ublikom ovladali opisima koji im idu u prilog." . k ad smo veæ kod toga. Ujutro je stvarno izgledao prestra en. ali mu se pojaèao nemir . pa æe djeèaku biti od velike vrijednosti.Vrtnom kuæicom dok se Edmundu stanje pogor avalo. A onda je. Koliko li ih je samo udaralo krilcima do samog kraja! Adolf je alovao u ti ini. Ipak. pod kraj. neprestano se alio majci." "A kako bi drugaèije i bilo?" veli Maestro.a jedva da je znao za to . A. neka umrem. veæ su ga ostavili i da truli. Nisam èak ni siguran da uopæe i postoji. naposljetku. Dobio je osip. Da bi nam se odr ao moral. Istini za volju. Stoga je bilo moguæe da je i bio spreman preklinjati raj da ga puste unutra. a nakon toga bi ruke oprala antiseptièkim sredstvom. stalo dr i u enklavama. bilo mu je Dvorac u umi 331 dosadno. nakon to se Adolf oporavio. Lice mu je oteklo. Nije predviðeno da znamo ono to ne trebamo znati. Adolfa nitko nije smio posjeæivati.to je prava rijeè . Pokazalo se kako se ipak radilo o blagom sluèaju. uzmi m oj ivot. Postao je opsjednut osjeæajem vlastite prljavosti. svrab je oslabio. Poèeo se gubiti. od te kog sluèaja. Korist koju bismo od njega mogli imati svakako je i èezla. koji je ne samo bio mrtav. no tek poslije.posve neprilièna reakcija. Nisu li svi ba tako gledali na njega? Bolestan. Klara je kuæu dr ala u strogoj karanteni. Kako sam i spomenuo. smje tenog u dotad nekori tenoj djevojaèkoj sobici na drugom katu. Edmund uist inu i obolio. "Imat æemo zadovoljstvo opet prihvatiti tu sitnu ribu . Tko zna? S obzirom na m alobrojne naznake koje mi uopæe stoje na raspolaganju. Adolf nije samo mislio na Der Altea.

svoju æemo moæ i iskoristiti."i s Edmundom. Tad mogu razgovarati s na im Gustavom i Idom i Ottom. Reci im da sm o bolesni. godine." . ti mora biti gazdarica.) Radi se o tome da je. To æe biti dosta.A onda je Edmund umro. samo im reci kako su ti roditelji potreseni. izbit æe skandal ako se ne pojavi . Ni kad vi e neæu udariti Adolfa. "Ako te ljudi b udu pitali. Ne mogu ga ostaviti samog. ni Klara nije bila sasvim pribrana. rekao je. rekao je. objavio je. Poèel a se pitati je li njenoj obitelji uni tenje suðeno.do ao je re d na nju da bri ne u plaè . rekao je. a ni tvoj otac ne mo e iæi. "Bojim s kako æe on htjeti izaæi. mo e li mi barem to obeæati?" upitala je Angela. s druge strane. Nikad ga prije nisa m vidjela jecati. Alois je Klari kazao kako neæe iæi. Edmund je bio prvo dijete prema kojem sam osjetio tako neobièan skup èuvsta va poput ljubavi (ili mi je barem od sveg srca bio drag. potièemo. On ti je sad jedina nada da æe imati dobrog sina. Da. Neka za promjenu Bog èuje to ona eli. Potom je zaplakao. (Jeftino je domoljublje. Mal o utjehe. Barem na d ana nji dan. Ne u tom èasu. rekla je Klara. Ona je naposljetku rekla: "Mora prestati biti tako strog prema Adolfu. "Trebam te". a sad" . Èak joj nije objasnio razlog. Za to ga m ora prebijati na mrtvo ime?" Alois je klimnuo glavom. takav je bio na Alois." No. a ni ja nisam za to bio spreman." "To ovisi o tvom ocu." 334 Norman Mailer Angela je rekla: "Mora u crkvu sa mnom i Adolfom. u zemlju morao zakopati tajnu koja je bila tako izravna i moæna p oput ruke koja viri iz groba). Edmund preminuo 2. iskrene i najva nije molit ve. " eli li da u crk vi napravim scenu? Crkvi koju mrzim?" Po prvi je put u njihovom braku ona srdito podigla glas. Stoga je Klara Angeli kazala kako æe morati predstavljati obitelj. Dvorac u umi 333 7Na dan Edmundovog sprovoda." Pogre no je mu a i enu prosuðivati dok pate. Jer na pogreb iæi ne mogu. veljaèe 1900. Znao sam jedino da Adolf jo nije bio spreman da poène smi ljati bratovu smrt (jer bi. Jeftine ga molitve zamaraju.blokirati èak i presudne." "Ti si mu rob. malo ima brakova u kojima se prisega ne opovrgne tajnom za kletvom." Nisu se svaðali." "Hoæe li barem ostati kod kuæe. Danas nisam u stanju ostati priseban. usprkos Klarinim i Aloisovim molitvama. no ne mogu se suzdr ati a da ne primijetim k ako. poveæava mu ravnodu nost. Zagrlio ju je.) Nisam bio siguran to to u stvari osjeæam. "Jest". Samo je stajao kao stup soli. "Potrebno mi je da danas ostane sa mnom u ovoj kuæi. Ne s mijete izlaziti iz kuæe. Sebi je veæ kazao: "Ne. Ali ja tamo odlazim naæi mir. veæ je ponovno zaplakao. njemu je ovo tako stra no. Adolfa neæu nikad vi e udariti." Takvo to joj nikad prije nije kazao. Napiti se da manje boli. "Obeæat æu to". èime obja njavam toplinu ko ja bi me ispunila kad sam bio u njegovom dru tvu. u stanj u . ako ne napravi ne to grozno.a kori tenje je te moæi skupo . jedna od na ih najkorisn ijih provenijencija. "Ali ako ostane danas ovdje sa mno m. naposljetku. bile one blokirane ili ne. "Sveèano prise em. Jeftine molitve. I sam je jedva povjerovao to govori. Gledamo na njih kao na ne to to Dummkopfu poveæava zamor. "premlada da bi se brinula zbog skandala. Ni ja nisam bio bez krivnje. rekla je Klara. Angela. Ne smijem! Zato æe danas ti biti gazdarica obitelji. kazala je. Molitva mo e podnositelju ispasti pogibeljno iskustvo. a kad je ulog dovoljno visok. iz mog iskustva. Osjeæao sam se kao da sam i sam meðu o alo æenima. Poku at æe te odvesti u toèionicu. Gotovo je izvan sebe. Jeftino ga domo ljublje razbje njuje. "Ne mogu danas kontrolirati osjeæaje". "Nemam povjerenja u sebe. Ni sama nije bila spremna za spr ovod. doista." Prije nego to je i zavr io reèenicu. " "Ti si". "Da". Zajedno su plakali. Mi smo. "crkvi koju mrzi . Sto je i istina". primjerice.

nego neki stranac. "od onog kako je Alois mladi postupao prema meni. Stranac bi ga mogao ba citi. Jesu li on i Klara zagaðeni ljudi? Ako je tako. naposljetku. Jo uvij ek nije bio miran zbog po ara. tijekom tog dugog dana koji su proveli kod kuæe." "Ali ti si mi brat. "Za to misli da su Indijanci uzimali skalpove? Jer j e to jedini naèin na koji se netom zarobljenu osobu mo e posjedovati. Sto bi se. on i Angela sami oti li u crkvu. I stvarno. Tog se napornog dana Alois zbog gubitka Edmunda osjetio tako Dvorac u umi 335 pora enim. p oèela osjeæati stra ne bljeskove u grudima. To je u stvari bilo ono to je rekao." "Jest". Od pobo nih se ljudi onima u njihovoj obitelji s manje pobo nosti zna pomutiti um. rekao je Adolf. da se morao zagledati u dugo potiskivano sjeæanje na rodo-skvrnuæe.Boga koji s njima ne postupa onako kako su prema njihovom mi lj enju zaslu ili. Klara nije mogla podnijeti da razmi lja o svim tim smrtima u obitelji. Jer bi dolazak zlih ljudi na sprovod pre minulom mogao tetiti. kao da stoji u sta roj kuæi u kojoj se ispod nje raspada pod. "To nij e bilo ni ta vi e"." No. Glava mu je bila u ognjici. koliko bi samo trebalo raditi da se tako svje i te ak klijent obuèi. jako ga je brzo obuzeo u as." "Bolje je da ti je vlasnik mozga brat. Um orila se od vjerovanja kako je za to sigurno kriva ona. kako bi se èovjek mogao usuditi takvu srd bu donijeti na s veto mjesto? To bi bilo kao da jo jednom prisegne na vjernost gadnome. ispod zatiljka i potom iznad desnog uha. Kako je taj potajni bijes obièno uronjen u ku ne vode skromnosti." 336 Norman Mailer "Ne budi lud"." 8." . Je li Alois zao? Je li ona? Sto je sa zavjetom koji je dala kad se èinilo da Alois mladi be ivotno le i na tlu? Mo da je bo lje. "Zar Bog ne bi mogao biti milosrdan?" pitala se. 9Do Adolfa nije dopiralo ni ta od onog to se na sprovodu govorilo."U uti!" rekla je Klara. I tako su na Adolfovo iznenaðenje. Usput j e uzeo granèicu i brata skalpirao tako to mu je tapom ocrtao krug. Kad se Klara u jednom trenutku poèela predomi ljati i kazala: "Mo da bismo ipak trebal i otiæi u crkvu". Tad je Adolf re kao svojim najdrhtavijim glasom: "Sad je sve to u mojoj vlasti. Ostav i sama s Aloisom. Je li to bila srd ba prema Bogu? Sad se i on a bojala otiæi u crkvu. od èela. to kod pobo nih ljud i nije rijetkost. Priznajem kako sam bio u isku enju da joj priðem." Klara se u sebi zapitala: "Pa to je tu tako stra no kad èovjek s lomljenog srca plaèe u crkvi?" Poèela se pitati. Ne samo o smrti svoje djece. rekao je Adolf u sebi. No. "istina je. moglo dobiti regrutiranjem klijenta poput Klare? Mogli bismo kod kand ela izazvati pomutnju to su je izgubili. da. Aloisa je obuzeo strah. pa ga je i dalje brinula Edmundova odanost. Pobo nost zna poslu iti i kao zid koji spreèava da shvate kako se te k o srditi na Boga ." No. "T o je gore od smrti. "To je glupo. Adolf nije elio prihvatiti pomisao kako je Edmunda mo da i zlostavljao. Misli da sa m prema Edmundu bio okrutan. ali sam znao da æe Maestro to odbiti . U istom satu u kojem je umro Edmund. makar se koji put nekima od njih i poslu imo. takv i nam nisu odlièni klijenti. bolje je da se tamo ne pojave. Kad je pitao za razlog. Osjeæala se strahovito iscrpljenom. No. Edmunda je odveo na etnju u umu. Alois mu je kazao: "Ti si mi sad jedina nada. rekao si je. "Zar da se slomim javno?" ponovio je. Ponavljanj e ubija du u. Opet smrdi . brzo sam shvatio da se kod Klare radi tek o pobuni. Moj je otac Edmunda dr ao svojom jedino m nadom. pa opet do èela. Angela je samo rekla: "Prije nego odemo. Tvoj je mozak mo j. mora se okupati. Edmundu bi moglo biti bolje to je umro. a njoj je svejedno hoæe li se spasiti." "Kako mo e tako ne to reæi?" pitao je Edmund. veæ i braæe i sestara. Po novo je zaplakao. on me zapravo mrzi. Polako je. iznad lije vog uha. Kako dubok i nesmiljen mo e biti gnjev anðela! U danima prije nego to je obolio od ospica. Da.

Èak se i Bogu molio da mu omoguæi da prestane misliti na Edmunda. a kad su stigli." Tako ga je rasrdila da je sa umske staze si ao u neuga eni snijeg. kao to je napustila Edmunda. bila i istina. Sad mu se èinilo da je majka spremna diæi ruke od njega. Sad je na njega do ao red da plaèe. Za to onda mora osjeæati takvu krivnju? Neka bol osjeæa ona." "A. "Okupao sam se. Èak i na dan bratovog sprovoda" . u crkvi. "Ne". "zabranjujem ti da mi se tako obraæa . vidjet æe ti razliku. kao nagrada za tu primjedbu. Boljet æe te glava. kuæi su hodali u ti ini. Adolf je ipak rekao: "Za to li sam sa mo siguran kako mi majka neæe doæi na pogreb?" Angela ga je prekorila: "Klara je najbolja osoba koju sam u ivotu upoznala. kojoj je bilo neugodno. Nije se èak mogao ni pretvarati da bi moglo biti drugaèije. Sjeæanje mu je izazivalo vrlo neobiènu bol. "O". "Mrzim oca". Naredio si je da ne razmi lja vi e o Emundu.morala je to pono viti! . Otac mu je i dalje mislio kako je Edmund jedina nada. No." "A kad æe to biti?" " Kad ti ka em. To æe biti prvi znak." "Na to misli ?" odgovorio joj je. rekao si je. izderala se na njega tako jako da je pobjegao: "Lo a osoba! Grozna! Ti si èudovi te!" Kad je u umi ostao sam. Osjeæao ju je u srcu i bila je tako o tra po put ivera koji se zabije pod nokat." Nije se zaustavljala. Mislim da ti nisi postao vlasnik nièeg. komadiæ koji je ostao sad je postao kor ijen. Edmund a je tako volio!" A kad se na Adolfovom licu pojavio otrovan izraz. Ona je. Mo da je smrdio i dal je." To je. "Hoæu kad za to dode vrijeme. podjednako srdita. znala mu je govoriti. Tako bezosjeæajno! Dvorac u umi 337 10. da se ne mogu ni p omaknuti. kad su ostali sami i mogli krenuti u umu. Pretvarala se da je volj ela Edmunda. Adolf je poèeo strahovati od vlastite smrti. Adolfovo srce tuklo u ritmu. Donekle je to i uspio." Edmund je bio na rubu plaèa."i dalje neugodno miri e . Ne danas. . No. Kako su te rijeèi la ne. krenula za njim. Samo se poprskao i obrisao. Snijeg je bio tako hladan. a sad nije do la u crkvu. neki su od o alo æenih obratili pozornost na Angelu. "ti si tako poseban." Angela je rekla: "Okupan ili ne. ponovio je sam sebi Adolf. Tako su slabi. Adolfe. Sjetio se u asa u Edmundovom pogledu dok je slu ao prièe braæe Grimm. rekao je Edmund. "Njima je to tako stra an dan . Okupao sam se.oboje su ostali u krevetu. Vidio sam kakva me obnova èeka. Muèiti glavobolje. A kako je to mogla sprijeèiti? Poku avala je objasniti da joj se roditelji lo e osjeæaju. Okrenuo se Adolfu i kazao mu: "Ti 338 Norman Mailer si sad moj ivot. pomislio je Adolf. ali nije zaplakao. Kad ga je Angela sustigla."Vrati mi ga". korak po korak." Zagrlio ga je i iznova zaplakao. Mo da je bio od abranik sudbine. jer je znala da je pocrvenjela. Dok su se brat i sestra udaljavali od groba. uz moju pomoæ. ti mo da ba i nisi dobra osoba. spreman i sam izazivati nelagodu. sad je rekao. Istog èasa kad su se na li izvan dosluha svih sa sprovoda. Najlj ubaznija. Nemam neugodan vonj." "Ne vjerujem ti. Pre ivio je. kojim su koraèali ka d su se vraæali iz ume. 'Iæi na sprovod tako usmrðen? Ulazi u kadu'. na li su oca otek log i crvenog lica. ("Bo ji miljenik"). A tebi je bilo svejedno. ali je bila i uzbuðena to je u centru pa nje. a ja sam ti rekao da bi pre dugo trajalo da se zagrije voda. Morat æu mu opet vratiti osjeæaje koje je gajio kad su mu bile tri godine i kad ga je majka obo avala. Sad je. bilo joj je neugodno." Morao se okupati u hladnoj vodi. To zna . Mozak mi se èini isti kao p rije. Ti si me na to i natjerala . ii. Nitko nije bolji od nje! Kako mo e takvo to reæi? Pati zbog tvog oca. Sjetio se kako ga je Klara nekad zvala ein Liebl ing Gottes. dodala je i "kako ga je i trebao voljeti. Nije bio poput Gustava i drugih. Kuæi su se vraæali u ti ini. Edmund je bio divno d ijete. Sto za tebe ne mogu reæi. Rekla si. kao to èovjeku uspije veæi dio ivera izvuæi ispod nokta. Tako mu se i sjeæanje gnojilo u srcu. Kako je to stra no.

Nekoliko dana nakon pogreba, pripremio sam Adolfu urezivanje u san. Anðeo mu je ka zao kako æe se njegovi okrutni postupci prema Edmundu u buduænosti pokazati opravdan im. Za to? Jer je Adolfu u ranom djetinjstvu po teðen ivot. Tek æe se pokazati s kojom sv rhom. Samo treba poslu ati svaku zapovijed koju dobije odozgo. Tako æe moæi izbjeæi svak u obiènu smrt. Postat æe Bo ji dar ljudima, estok poput vatre, sna an poput èelika. Bio je to pozorno pripremljen san, no pitao sam se ne usaðujemo li mu takvo uvjere nje prerano. Iz njega je proizlazilo kako æe ivjeti vjeèno. Naravno, nije sasvim nemo guæe u to povjerovati. To to ni jedan mu karac ili ena nisu u stanju zamisliti vlastit u smrt mo e se lako objasniti: du a, spreman sam ustvrditi, besmrtnost i oèekuje. Ona to u nekoj mjeri doista i dobije. Mnogi se ljudi, naposljetku, ponovno rode. Ne e lim tvrditi kako do toga dolazi zato to je sveæenik rukom pre ao nad èovjekom uronjenim u vodu, ne, do ponovnog roðenja dolazi reinkarnacijom. Maestro nam je kazao kako je to dio konceptualne sheme koju je osmislio D. K. "Sebe uistinu vidi Bo anstveni m umjetnikom. Naravno, on je i smetenjak - stvorio je toliko proma enih stvari. Do bar dio su katastrofe, koje potom gurne natrag u hranidbeni lanac. To mu je jedi ni naèin da sprijeèi da njegovi mnogobrojni, mediokritetski i èesto besmisleni okoti o stalima posve zagu e moguænost opstanka. Jest, priznat æu, uporan je. I dalje nastoji popraviti ono to je prije stvorio." Kako je to objasnio Maestro, Dummkopf æe sigurn o nastojati poku ati popraviti èak i najmanje uspjela ljudska biæa. I to je razlog za to tako malo ljudi istinski vjeruje u prestanak vlastitog postojanja. To bi rekli i naglas, kad se ne bi bojali da æe ispasti smije ni. A prava ih tjeskoba hvata od s traha da æe ih novi ivot, zbog naèina na koji su uludo potro ili posljednji, dovesti bl i e vrelini Dummkopfove srd be, da, bli e nego to su se primakli u prethodnom postojanj u. Èovjekovo novo ivotno stanje mo e biti odraz lo e pro ivljenog prethodnog ivoDvorac u umi 339 ta. Stoga im ponovno roðenje mo e biti pravi primjer ivota u paklu. Iako nam Maestro ne daje odgovore na takva pitanja, uvjeren sam da kod svakog ljudskog biæa postoji podruèje nesvjesnog u kojem opstaje vjera u vlastitu besmrtnost. Nama ta ljudska vjera u vlastitu besmrtnost stvara znatne pote koæe. Mnogi meðu na im mu k arcima i enama, posebno u zreloj dobi, zakljuèe da æe se, ako se za svoje grijehe pok aju, ponovno roditi. To i kod dotad pouzdanih klijenata izaziva potpunu pomutnju . A njihovo oèekivanje, naposljetku, tu i nije posve neutemeljeno. Koliko god neko licina ljudi koje Bog odabere za ponovno roðenje bila ogavna ili bez elje da se pok aje, on vjerojatno doista osjeæa da u njima ima ne to iznimno, èak ako se pro li put i n ije uspjelo razviti. U tom sam se trenutku èak zapitao ima li Maestro mo da kakav prikriveni utjecaj na D . K.-ove odluke? To je oèito pitanje koje nadilazi moje moguænosti, no stvarno se èini kako Maestro zna koji su od na ih klijenata odabrani za ponovno roðenje. No, ako bi h o tome elio progovoriti s vi e utemeljenja, morao bih znati kako D. K. vidi buduæno st onog to je stvorio. Mo e li se ona usporediti s nemilosr-dno æu na eg Maestra? Je li n emilosrdnost uistinu strast nu na meðu tim bo anskim silama? 12. Nekoliko mjeseci nakon Edmundove smrti, Klaru je poèeo spopadati strah. Je li moguæe da je Adolfovo postupanje s Edmundom nadilazilo obiènu okrutnost? Da njegov stav nije bio i neoprostiv? Angela joj je kazala kako je, dok su se braæa zajedno igral a, èula Adija kako Edmunda stra i bajkama braæe Grimm, i to onim najgorim. S prozora svoje spavaæe sobe, Klara je mogla vidjeti Adolfa kako, sjedeæi na groblja nskom zidu, puca na takore. Trznula bi se svaki put kad bi èula pucanj iz zraène pu ke. Njoj je to oru je bilo ravno grubom glasu. Èinilo joj se da mo e osjetiti kako joj se s groblja pribli avaju nezadovoljni duhovi. Kad nam netko nije klijent, na njega ipak imamo ne to malo utjecaja, a u ovom sluèaju nimalo nisam elio da Klara Adolfa gu rne jo dublje u depresiju, stoga sam joj u snovima stvarao ozraèja u kojima sam tvr dio kako Adi nije zao, veæ samo stra no pati. Tom se tehnikom mo emo slu iti kod svake m ajke koja je zadr ala 34Q Norman Mailer barem malo ljubavi za svoje dijete. Stoga se, s vremenom, stanje ipak popravilo. Klara je opet shvatila kako Aloisu treba mijenjati osjeæaje. Svom je mu u kazala ka ko je djeèakovo grozno raspolo enje poèelo utjecati na njegove ocjene u leondin koj osno

vnoj koli. To se sigurno moglo objasniti alo æu za Edmundom. "Ali, uz to je i u strahu od tebe", Klara se usudila reæi. "Grozi se moguænosti da te razoèara. Alois, mora prem a svom sinu opet postati ljubazan." Progovorila je iz srca, no jedini je rezultat bilo to to su njega te rijeèi podsjet ile na Edmunda. A Adolf, avaj, nije bio Edmund. No, svejedno je klimao glavom. "Poku at æu", rekao je. "Ponekad mi se srce zalupi poput vrata." A sad kad su se u njoj ponovno pobudili osjeæaji, Klara ih nije namjeravala zatomi ti. Mora otkriti kako da obnovi bliskost s Adolfom. Njegovo se srce takoðer znalo zatvoriti poput vrata. No, primijetila je kako se Adolfa nova 1900. godina sna no dojmila. "Adolfe, to æe biti tvoje stoljeæe", kazala mu je. "To znam. U buduænosti æe nap raviti sjajne stvari." Kad mu se takvim glasom obratila, osjetio se va nim, no nije znao bi li joj povjer ovao. Kako to mo e biti njegovo stoljeæe? U tom se trenutku osjeæao nesposobnim ostvar iti bilo to od veæe vrijednosti. Stoga je zanovijetao. "Je li to istina?" stalo ju je zapitkivao. Na kraju joj se dovoljno omaklo da se otkrije istina. "Ti si onaj kojeg moram voljeti", rekla mu je. Adolf je razmi ljao o naèinu na koji je to sroèila . Po prvi je put postao svjestan da ene ne postoje samo zato da te vole po du nosti . Mogle su ponuditi i pravu ljubav, ili pak surogat na koji se nisi mogao tako o sloniti. Tu se upleo Maestro. "Nemoj ga", reèeno mi je, "poticati na prekomjerno zanimanje za ene. Neka ostane ustra en." 13Pod kraj ljeta, kad je bilo magle a s brojnih su se nadgrobnih spomenika dizali mirisi mahovine i plijesni, Adolf bi pred veèer sjedio na vla nom, niskom grobljansk om zidu i èekao da u sumrak izmile takori. Kad su gledali na zapad, oèi bi im sjale p ri sunèevom zalasku, èak i onom najoblaènijem, pa bi bili dobre mete. No, kad bi uspio nekog svojom zraènicom i pogoditi, le ini se nije usuðivao pribli iti. Veèer Dvorac u umi 34i je bila preblizu da bi se osmjelio iskoraèiti sa svog zidiæa i stupiti na grobljansk u tratinu. No, rano ujutro, prije nego to bi oti ao u kolu, pro ao bi tuda, pa ako neki pas ili m aèka nisu noæu bili voljni istra iti to ima na groblju, a takorova bi le ina i dalje le a netaknuta, udahnuo bi prve naznake vonja strvine. Tad bi ivnuo. Pitao se je li do sliènih promjena veæ do lo i na Edmundovom tijelu. Ni u proljeæe nije bio spreman opet iæi u umu. Dr ao se svog prijestolja na grobljansko m zidu. Ja sam se, pak, odluèio Adolfu i dalje poticati osjeæaj krivnje. A uskoro mi se intu icija pokazala ispravnom. Kand eli vrlo vole krivnju, jer kod svojih klijenata bez iznimke ele pojaèati sve impulse okaja-nja, dok mi krivnju obièno nastojimo kalcific irati, uèiniti je, da tako ka em, krutom poput kostiju. Iako je to poveæavalo rizik su a vanja buduæih moguænosti psihe, Adolfa sam morao podiæi iz depresije prije nego postan e ekstremna. Depresija mo e skliznuti u zastranjenje. Adi je èesto naveèer sjedio na g robljanskom zidu pitajuæi se to bi uèinio kad bi se Edmundova ruka iznenada podigla i z groba. Bi li pobjegao? Bi li poku ao razgovarati s njim? Tra io oprost? Ili zasuo ud kuglicama iz svoje zraènice? Cijele zime, proljeæa i ljeta 1900. godine, sjeæanje na Edmundovu bolest le alo mu je kao kamen na srcu. Razlog za to nije bilo te ko razabrati. Adolf je jo uvijek imao ne to prièuva savjesti. Samosa alijevanje najèe æe koristimo da bismo ru nijim èuvstvima podmazali pristup srcu, d k nam savjest postaje protivnikom. Kand eli se slu e savje æu kad ljude ele natjerati da se saberu. Mi pak, kad radimo sa svojim najboljim klijentima, dajemo sve od sebe da savjest do kraja iskorijenimo. Kad nam to napokon uspije, poèinjemo stvarati f aksimil savjesti, spreman opravdati veæinu strasti to ih kand eli nastoje suzbiti: po hlepu, po udu, zavist - nema potrebe navoditi svih sedam posveæenih. Radi se o tome da, kad taj surogat dokraja razvijemo, na im se klijentima uveæava moguænost opravdava nja ru nih postupaka. Time smo savjest uspje no li ili sramnih sjeæanja, na temelju koji h se isprva i razvila. Mogu dodati da najvi e uspjeha imamo kad u staroj, gotovo i spra njenoj savjesti jo ima dovoljno tvrdoglavih ostataka da se krenu natjecati s èov jekovim novosteèenim osjeæajem odmaknutosti, pa na njih gleda kao na beskoristan biè,

neprijatelja svoje dobrobiti. Naravno, serijski ubojice koji se ponose 342Norman Mailer svojom smiono æu, savjest obièno uspiju do kraja oèistiti. Uz to nam veliku korist donos e i ratovi, u kojima vojnik postane besavjestan. Tad nam se posao krajnje pojedn ostavi. U mirnim su razdobljima potrebne vje tine naprednih vragova poput mene. Mo gu reèi kako nagovoriti èovjeka da ubije drugog nije nimalo rutinska stvar. Kad ih s e pusti da prosuðuju sami, zabrinu se da bi umorstvo moglo biti najsebièniji èin. Prim itivni narodi znaju da je to istina. Kad se spreme u nekoj od svojih sveèanosti rtv ovati ivotinju, dovoljno su pametni da, prije nego to joj prerezu vrat, zatra e opro st. Ja sam pak sad bio spreman uèvrstiti Adolfov osjeæaj moæi, koji ubojstvo daje ubojici. Bio je, naravno, premlad za na e najrazvijenije tehnike, no pripremio sam san koj i sam mu i urezao, u kojem je Adolf postao junak francusko-pruskog rata 1870. go dine. U snu mu je natuk-nuto kako je tamo u prethodnom ivotu i bio, gotovo dva de setljeæa prije nego to se 1889. godine rodio. Nije ga bilo te ko navesti da povjeruje kako je masakrirao cijeli vod francuskih vojnika, kad su napravili kardinalnu p ogre ku i napali njegov usamljeni, istureni polo aj. Naravno, takvo je urezivanje bi lo vulgarno, no njime sam pripremio temelj na koji æu poslije slagati profinjenije impulse. Sam po sebi je san o francusko-pruskom ratu bio obièno ispunjavanje elje, a tome je uèinak krajnje privremen. Dopustite i da ka em kako smo mi znali sve o ispunjavanju elja davno prije nego to j e dr. Freud imao o tome bilo to za reæi. Na pristup ljudskoj psihologiji nu no mora bi ti mnogo dublji. Mi se na povr nost mnogih Freudovih analiza mo emo samo osmjehnuti. A sam je za to kriv. Naposljetku, nije se uopæe elio baviti anðelima ili demonima i namjerno je odluèio da ni u velikim niti manjim ljudskim pitanjima ne prizna anga ma n ni Dummkopfa niti Maestra. S druge strane, dobrog se doktora ipak mo e malo i pohvaliti, na raèun opisa ega. Ta j je koncept postao jedno od sredstava koja su ljudima omoguæila da, u procjeni po maka u samo vrednovan ju unutar ega, gotovo dostignu na e sposobnosti. Neka se zna i da je u ari tu moje pozornosti sad bilo stanje Adol-fovog ega. Ne bi bilo korisno stalno mu uveæavati mi ljenje o vlastitoj vrijednosti ako bi, istovreme no, bio u asnut nad moguæno æu da je uistinu pridonio Edmundovoj smrti. Kako u to nije el io povjerovati, sigurno se osjeæao krivim, a najgore od svega bilo je to to uopæe nis am znao odgovor. Je li, ili nije? Dvorac u umi 343 Èinjenice su bile jednostavne - to znaèi da je sam èin bio jasan, no posljedice nisu. J ednog je jutra, kad je Angela s Klarom i Paulom radila u vrtu, a Alois oti ao na s voju etnju, Adolf nai ao dok se Edmund sam igrao u sobi koju su dijelili do Adolfov e bolesti. Adolf je do ao do njega i poljubio ga. Tako jednostavno. Moram priznati da sam ga ja na to naveo. Ako sam osobno i osjeæao ne to to bi se moglo usporediti s naklono æu pre ma Edmundu, u toj situaciji nisam mogao mnogo napraviti. Tih dana nisam bio prip ravan odbiti zapovijed koju mi je izravno dao Maestro. "Za to me ljubi ?" upitao je Edmund. "Jer te volim." "Voli me?" "Volim te, Edmunde." "A skalpirao si me jer me voli ?" "To mora zaboraviti. Mora mi oprostiti. Èini mi se da sam zato dobio ospice. Kasnije sam se zbog sebe tako sramio." "Je li to istina?" "Mislim da jest. I zato te moram ponovno poljubiti. Tako ti mogu vratiti skalp." "Ne treba . Danas me ne boli glava." "Ne smijemo riskirati. Daj da te opet poljubim." "Nije li to pogre no? Ipak si imao te ospice?" "Izmeðu brata i sestre bi bilo pogre no, da. Ali meðu braæom nije. Medicina je ustanovil a da se braæa mogu poljubiti èak i kad jedan od njih ima ospice." "Mama je rekla da ne smijemo. Ne bismo te jo smjeli ljubiti." "Mama ne shvaæa da je to meðu braæom u redu."

Ili mo da nismo. Podsjeæa nas da se vratimo stv arima za koje smo nadle ni. U ivao je u enskom divlj enju koje sa sobom nije povlaèilo i nervozu odluke o moguæem sno aju. Adi ipak voli. Naravno. KNJIGA TRINAESTA Alois i Adolf I. Veæina dr avnika koji su u ratno doba postali uspje ni vo de. Spremnost Adolfa Hitlera da ljude istrebljuje u plinskim komorama u to doba. Bio je tako sretan to ga. godine. Tih sam godina u potpunosti slijedio Maestrove upute. Njih naziva "va im isparavanji-ma". Odluèio sam da mu skrenem misli tako 344 Norman Mailer to æu mu ispunjavati elju za eljom. Fiihrer bi se. kad bi iza ao iz svog podzemnog skloni ta u istoèno j Pruskoj ." Adolfa sam tad sasvim sigurno nagonio ja. istina je i da nekom tko je postao nadglednik smrti. To su osobni zakljuèci. Stoga je iz noæi u noæ. a mi s mo se trudili da tako i ostane. Nikad nije ni pisnuo. Podigao je ruke. a èitatelja moram upozoriti i kako Maestro mrzi velike misli svojih podreðenih. 190 0. Isto bih radio i s Luigijem Luchenijem. Dame su te prièe o njegovom juna tvu uveseljavale. Tad je veæ izgledao mnogo stariji od svoje stvarne dobi . mislim da bi Adolf nap osljetku bio spreman svoju psihièku snagu pretoèiti u èvrsto uvjerenje kako ubojstvo u bojicu osna uje. Bili smo odgovorni za njegovu smrt."Kune se?" "Kunem. a poku avao sa m tek ojaèati kakav rani osjeæaj da bi i Adolf jednom mogao postati visoki agent bog ova smrti.i Adolf je bio spreman u ivati u prednostima starosti. kako ne bi odmah osjetio u as zbog c ijene koju mu za sve plaæa du a. Da nije bilo toga.Wolfschanzea .nastojao opustiti tako to je svojim tajnicama za veèerom prièao stare anegdote.postala gadnija od torza. novi vod francuskih vojnika do ivljavao masakr. Pripovijedao bi kako ga je otac poèesto znao i ibati. slinavim djeèaèkim poljupcem.bilo mu je pedeset i pet god ina . Mislim da je pred kraj Hitler veæ bio tako umoran da je i on dijelio to mi ljenje. tako razlièit od Aloisovog. iako æe ga mo da zamijeniti religija. koja mu je zbog rata koji je gubio bila jedna 348 Norman Mailer od najgorih u ivotu. A sad su do li u posjed najmoænijeg od svi h dru tvenih motora za psihièko otupljivanje . a Edmund mu je poljubac uzvratio. s ovlastima da likvidira mase ljudi. veæ su prije dosegli svoj znaèaj. da mi je u svojoj mladosti bio klijent. No. jo nisam slutio kakve bi to razmjere moglo u buduænosti po primiti. Njihova nam vjera nudi velik potencijal za razvoj u nenadma ivo oru je masovno g uni tenja. Volimo fundamental iste. Najneugodniji vid njegovog ivota uvijek mu je bilo tijelo. "Ku nem se". A bolest se pokazala smrtonosnom. to je hrabro podnosio. no kvantiteta stvarno prelazi u kvalitetu.po svim mjerilima osim na eg .. p otkraj ivota.domoljublja! To je i dalje najpouzdan ije sredstvo za voðenje masa. Njegov seksualni duh. tako da vjerujem kako bi moj trud i poluèio eljeni uèinak da nije bilo drugih prob lema s kojima se morao hvatati u ko tac. (Kod Adolfa je strah da æe se osramotiti bio vrlo izra en. kako je Engels jednom napisao Marx u. G odine 1944. uvje ravao je tajnice. u Adol fovom snu. za ego treba i vrlo tvrda ljuska. no tad mu je. to neæe biti izravno vezano za mjesece koji su slijedili nakon Edm undove smrti. ba poput amerièkog Indijanca koji podnosi muèenje. naposljetku. ispru enih prstiju. Edmund je dobio ospice. ako progovorim o 1945. Same po sebi pojedinaèno neæe imati nekog velikog uè a. U sebe su ugradili sposobnost da zbog broja rta va na drugoj strani ne provode besane noæi. godini." "Da vidim prste dok se bude zaklinjao. nikad se nije upu tao u potragu za slavom ili pogi belji novog bluda. jo oèito nije bila poprimila stanje aktivne udnje. Naravno . To mu je omoguæavalo da povjeruje kako æe se njegov vlastiti kraj razliko vati od drugih. rekao je i vi e puta poljubio Edmunda. du a . Èini mi se ipak zanimljivim kako je posljednjih mjeseci ivota Hitler elio da ga krem iraju.) U to nam vrijeme tjelesni drug vi e nije bio nima . Stoga. Nisam znao vi e od Adolfa.

A dojmilo ga se i to to je meðu èlanovima koji su na Buergerabende dolazili èesto bio i rabin po imenu Moriz Friedmann. Kako je jo uvijek bio u koroti. no rasprava se vrtjela oko klasiène gimnazije. poseban pojedinac. cijelu bi veèer morao provesti razmi ljajuæi o smrti maloga. Nije se usuðivao dobro popiti. Pon ekad bi èak spomenuo kako mu je oèeva ruka na stra njicu isporuèila i po dvije stotine u daraca. 35° Norman Mailer 3Adolf je u rujnu 1900. poput rabina Moriza Freidmanna. rekao je u sebi. Jednom je. moleæi a i koreæi. Adi je dr ao kako bi . Alois je vidio da se veæina èlanova prema Friedmannu odnosi s p o tovanjem. Oèeve osjeæaje nisam ni poku ao po tedjeti. Mnogi bi mu na odlasku za eljeli sve najbo lje.' A èesto bih morao èekati i po èetvrt sata pa i dulje. Da. a ne u realnu gimnaziju. prije nego to bih ga uspio natjerati da ustane. stigli su izvana. U to je vrijem e u Linzu ivjelo estotinjak idova. ponekad ne bi. Ponekad bi s njima sjedila i Klara . Mnogi su se od njih i asi milirali. ako se uzme u obzir da je bilo ezdes t tisuæa stanovnika. Nisu hodali u starim kaftani-ma ustajalog vonja. a mnogi su.kazao b i Klari. Hans Frank. gdje se naglasak stavljao na praktiène predmete. imali poèasne savez ne polo aje. Nije mogao podni jeti to u jutro neæe biti Edmunda da ga pozdravi. zakljuèio je kako ima pravo pripadati njihovom dru tvu . potkraj tridesetih godina. a to mu je uèvrstilo uvjerenje kako se ljudski rod mo e podijeliti na kult ivirane i one druge. Ako mu sljedeæe èetiri godine uspije proæi sva èetiri razreda. Zbog mojeg mi je oca bio biè bo ji mladih dana. neæe on na tim veèerima previ e piti. Nikad se nisam tako u asno sramio. ako bi se tamo slomio. zbog tihe suæuti koju su mu sad iskazivali . Alois je. poput Moriza Friedmanna. Stoga je posta o redovit sudionik i èesto bi dolazio sve èetiri veèeri u tjednu. od buènih bi glasova gotovo zaplakao k ad bi se sjetio Edmunda. u toèionici bi vi e pio. U poèetku je pri svojim dolascima i odlascima bio krut. Dok je radio na Carini. nezakonito dijete ene koja je spav ala na sijenu u nekori tenom valovu. godine krenuo u ni u gimnaziju. dobro znam kakav al kohol mo e biti demon." A tu je prièu ta ko lijepo prièao da ju je Hans Frank èak ponovio tijekom niirnber kog suðenja. 2. jer je i on. onda je to i seljak. 'vrijeme je da pode kuæi. do svog æe petnaestog roðendana dobiti diplomu. Osjeæao se kao da je u snu pojeo zd jelicu pepela. u stvari. Ako je idov prihvatljiv sudionicima Buergerabenda. no to se popravilo. Kakav bi to samo bio ne mu evan prizor. razgovarajuæi s Hansom Frankom rekao: "Kad m i je bilo deset ili dvanaest godina. Osim toga. zadiml jenu toèionicu. uvijek su mu se èinili hladnim. Veæina je tih ido va podrijetlom bila iz Èe ke i nisu bili tako neuglaðeni kako bi èovjek oèekivao . svi bi ga primali uljudno. Tad bih ga putem kuæi pri dr avao. U to je vrijeme i Alois (poput Mavrhofera) poèeo smatrati kako je gradska toèionica suvi e sirova. da ona nije pretpostavljala kako je i on idov. Alois i Adolf su o toj temi èesto raspravljali. Da nije bilo te elegantne r azbibrige. a i on je. "To je ona dobra strana vlastele". sad manje pio. rekao si je. to je bilo gotovo osam mjese ci nakon Edmundove smrti. koji je veæ osamnaest godina bio èlan Austrijskog o kru nog kolskog odbora. no njihovo mu je dru Dvorac u umi 349 tvo ipak nakratko popravljalo inaèe grozno raspolo enje. roðenjem najni eg polo aja. Izjavio je kako bi radije i ao u klas iènu gimnaziju. 'Oèe'. Kad bi u ao. Oti ao sam ravno do stola za ko im je sjedio benavo u mene zureæi i prodrmao ga. Naravno. osim kad su ne to skrivali. Ne. Mnogi su imali zanima nje ili su bili tvornièari. Na temelju pristojne dobrodo lice koja ga je s ad doèekivala na Buergerabendu.lo nu an za ispunjenje ciljeva. ka em vam. Na noge lagane. to je znaèilo. Adolf ga nikad nije morao pijanog voditi kuæi. Cesto bi uveèer morao ostati budan jer bi i ao na Buergerabend. bez obzira na to koj u bi gostionicu za njihovo odr avanje odabrali. Mo da su ta gospoda bi la uljuðenija od njega. rekao sam mu. prièa koju je prièao tajnicama sastojala se od besramnog pretjerivanja. gdje je nastavni program bio usredotoèen na klasiène jezike i umjetnos t. morao sam kasno naveèer uæi u smrdljivu. da je na svakih stotinu ljudi bio jedan takav.

plaèuæi nad Edmundovom smræu." Da. Hoæe li atmosfera tu la uopæe i poslu ati? Sjeæanje. pa obitelj mora raèunati na njega. pr ije nego to je rekao: "Bez truda nema nièega. mora iæi pje ke èak iz Leondinga. Za vrijeme odmora. Ne vidim nikakve koristi od poku aja da se upi e u klasiènu gimnaziju. Pona ali su se drugaèije od seljaka i gradskih klipana koje je upoznao prethodnih godina. gotovo ugu io u svom sna nom zagrljaju. u kojima se isticao . bez pravog truda nema nièeg. sad je bilo povezano s u lazima u realnu gimnaziju. ali samo ako bi mu roditelji dali pfenige za kar tu. Mislim da se neæe is ticati u mnogo takvih predmeta. filozofije ili povijesti umjetnosti." Sitnim je. èuo je dvojicu uèenika kako raspravljaju o dometima operne predstave na koju su ih prethodne veèeri vodili roditelji. objavio je. Ne da bi ga isku ao. Sad su dvorane s njim dijelile mraèno raspolo enje. naravno. U klasiènoj gimnaziji. I latinskog i grèkog . Uzdahnuo je. uèenik mora ovladati gramatikom. Izgubio bi vi e nego to mo e dobiti. dr im." Alois je znao da èlanove Buergerabenda mo e zamoliti za preporuke za upis u klasiènu g imnaziju. gradonaèelnik Mavrhofer. Kako je Alois samo okrutan! Izveo je cijelu predstavu s paljenjem lule. umjetnièki. "Absque lahore nihil". Za to bi gradonaèelnik. pa èak i Angela podsjeæali da j e jedini preostali sin. A p rvi. Nestalo je zadovoljstv a kakvo je osjeæao u hafeldskoj koli.mu tamo dobro i lo. a bez ikakvog smisla ili svrhe. bez obzira na to koliko se potrudio. jer je morao klipsati natrag u Vrtnu kuæicu." Klimnuo je glavom. dodao je kako je spreman i na uèenje klasiènih jezika. a potom ga lagano ispustio. Imao je tramvaj svaki sat. veæ mu se narugao. pa je preko polja i kroz umu do realke morao prevaljivati veli k put. "Kako se èini da sad nisi u stanju o vladati njemaèkim pravopisom." "Dopu tam da pati od nesretnih misli". "Na je djeèak nesretan. Jedan pogled na tvoje vladanje pra vopisom bit æe sasvim dovoljan. Njegovi kolski kolege bili su uglavnom iz imuænih obitelji. 4Adolfov æe se ivot sad promijeniti nagore. u Lambachu i u Leondingu. po k i nom je danu mogao doæi tramvajem. a ta kola. nije za tebe. uvje banim puækanjem. stalno po navljajuæi: "Ti si mi jedina nada. ali. "no to to govori nije ni amo ni tamo. rekao je Alois. istovremeno u svojoj trgovi ni prodavao povræe . Njegov je dar. Linz je bio udaljen osam kilometara od L eondinga i dvadeset puta veæi. Alois je ostao pun p rijezira.) "Kod druge opcije ti ne mo gu pomoæi. A k tome nije mogao ostajati nakon n astave i sklapati prijateljstva. Mraènih dana je to bila odbojna zgrada. veæ ti mogu Dvorac u umi 351 pomoæi i oko upisa. ne bi bilo dovoljno." Odluèio se Adolfa pogledati u oèi. Neæe ga tamo primiti. "Ovaj Hitler. Svakog bi ga jutra na ovaj ili onaj naèin otac. no Klara je od njega oèeki vala da ide pje ice. "I to to znaèi?" upitala je o tro Klara. No. a pitao se 352. Oba jezika! A to je lijepo znanje. Ne sam o zato to je praktièan nastavni program ono to ti treba. majka. "Klasiène jezike? Ti to ozbiljno?" Progovorila je i Klara. Ubrzo je stvarno zamrzi o realnu gimnaziju.jako uzvi en gradonaèelnik! Adolf se veæ prvog dana u koli osjetio n edovoljno kultiviranim. To mu je bilo dovoljno da se zamisli. Pretpostavljali su da su mu ulice blatne. rekao je Alois. za to? To. obilje eno jadom i neistinom. ispu tao dim. kako æe za ime onog kojeg tvoja majka zove dobrim Bogom . sporim uvlaèenjem dima. A nisu ti ni potrebni pre dmeti iz antièke povijesti. Norman Mailer i to bi oni mogli reæi o njemu. da se upi e u realku. Stoga nije povjer ovao majci kad mu je kazala: "Tvoj je otac drugi èovjek po va nosti u Leondingu. Adolfe. koji je p rema njegovoj majci bio i najva niji èovjek u Leondingu. Do kraja ivota æe biti nadmoæan drugima." Ta je nada bazdjela na duhan. Svoj . moæi i ta napraviti s latinskim i grèkim?" Alois mu se u tom trenu odluèio obratiti na latinskom. Provincijalac! Tako mnogo ovih djeèaka iz Linza Leonding nisu nikad ni vidjeli . Da bi Aloisa naveo na pr istanak." (Na umu je imao Mavrhoferovu pomoæ. "To je ono to to z naèi." Sumnjao je da njihov znaèaj dopire do predgraða Linza. "Dr im kako se to svakako odnosi na olovanje. Za tebe je bolje. To. nesumnjivo. utjeèe i na drugo. njegov je dobar prijatelj. Cesto bi se sjetio dana kad ga ja Alois.

" Alois 354 Norman Mailer . a to mu je pothranjivalo vjeru kako je i on sofisticiran èovjek. veæ je imao i vi i sloj. "Uèitelji su". Adolfe. Novèiæi koji bi se na taj naèin potro ili padali su u presa hnuli bunar i stoga stra no zveckali." Ono to drveæu nije rekao bilo je da su jedini uèenici koji su ga za vrijeme odmora uopæe trpjeli bili oni najru niji. Propo rcije ljudi i zgrada moraju se slagati s njihovom udaljeno æu. Nije stalno strahovao. èak ih i otac gleda s odobravanjem. Nije znala bi li mu vjerovala da je zakasnio na vlak. Jedne je veèeri. Leonding ne sam o da nije bio gradiæ blatnih ulica. No to je zato to se rizling koji toliko vole radi u Hochheimu. 5Adolfovi kolski drugovi nisu bili svjesni jedne ironiène situacije. tako uzbudio da je ejakul irao. Ne mogu si priu titi promjenu rub lja. Nikad. onda to mora i pokva riti. vrlo pozorno slu ao jednog od gospode koji je usput primijetio. neki bi mogli biti Pigmeji. starih l ivada i uskoro se zainteresirao za utvrde kraj kojih je prolazio. U srcu mu je i dalje bila izbu e na rupa. Dala mu je za pravo. Znao je da mora nastaviti sve dublje uranjati u svoj u tugu. takav prekid al ovanja ne bi dugo potrajao. Njemu su se stabla èinila pametna poput odr aslog slona. Neki bi mogli biti visoki dva i pol metra. Mora nauèiti crtati proporcionalna tijela. zasebno. Ali ne dokraja. Ka e mi. rekao je dostojanstvenom hrastu. "pretenciozni. a cijelo se vrijeme suoèavao s takvom pomutnjom da se poèeo pitati nije li mu ugro ena mentalna ravnote a. rekao je u sljedeæem gaju. oèeva djelomièna pohvala vrijedila je vi e od svih Klari-nih poticaja iz ljub avi. te su mu veèeri ipak pomagale. To s u bili najpametniji i najobrazovaniji ljudi s kojima je ikad ostvario socijalni kontakt. Naravno. to mu je skretalo misli s njegove korote. Angela bi trebala onju iti uèitelje. Optu ivao je uèitelje za glupost i ustajali miris odjeæe. to to ne mo e pogoditi. To je Klari smetalo. ozraèje u toj koli posta lo nepodno ljivo. Osjeæao je potrebu slu ati duhovite razgovore. ali mo gu reæi da je prilièno glupa. teta je. pa ga je put vodio preko lijepih. Trebao se truditi postati umjetnik. Nisi odredio ispravnu velièinu ljudima koji prolaze ispred tvojih zgrada. prema tome. Jednog se jutra. pa su ga kuæi poslali s obavije æu koju je Klara morala potpisati. jer bi tvoj crte zgrade. najèe æe je ujutro stvarno morao pje aèiti. oèito na temelju samouvjerene. ali jest o sasvim nepotrebnom. Kad svoje crte e poka em roditeljima. Uskoro ga je opet obuzelo staro pitanje. Nije bilo vremena za obuku vojni ka. Snobovi. bio sjajna skica. 'Odlièan si crtaè'. a ne radi uspjeha u koli. S vremenom mu se poèelo èiniti kako æe se od smrti ipak oporavi ti. korak po korak. No. Meni je. u kolu je jako zaka snio. Onda bi svog brata vi e po tovala!" Imao je i druge teme. Uvijek bi je grizao osjeæaj gubitka ako bi se novac tro io nerazumno. Je li odgovoran za Edmun-dovu smrt? Ope t je odluèio razgovarati s drveæem. Starom je brijestu izjavio: "To bi trebala biti napredna kola. Znam da mi odlièno ide hvatanje svakog detalja na na jzanimljivijim zgradama u Leondingu i Linzu. Nema uglaðenosti. "Rade za sitnu plaæicu ". "To se vidi. ali sretnim.'" Naravno. Nije se radilo o velikom izdatku. razmi ljajuæi o radnicima k oji su ih podigli i vojnicima koji su ih nastanjivali. mo da èak povratiti snagu. Isto tako veli i 'Mora nauèiti vi e o perspektivi. primjerice. nadmoæne upuæenosti u vino: "Britanci ovo vino zovu ho ck. najgluplji ili najsiroma niji. Ponekad bi ujutro skicirao. No. pa bi iz Leondinga morao u Linz otiæi Dvorac u umi 353 vlakom. No. k ad su Austrijanci ivjeli u strahu da æe Napoleon ubrzo sa svojom vojskom prijeæi Duna v. ti su se razgovori sad pretvorili u njegove govore. naroèito nakon to je saznao kako su te tro ne kule tu ostale od prvih godina devetnaestog stoljeæa. Ogavno obig ravaju oko djeèaka iz bogatih obitelji. Nakon toga se osjetio malaksalim. Stoga su izgradili te stra arske kule. èiji su se pripadnici redov ito sastajali na Buergerabendima.e je ratne igre u umi mogao igrati samo subotom. Aloisa su poèele zaokupljati suptilne statusne r azlike medu èlanovima. No. kad je sunce veæ bilo na nebu." Èuo je kako se li æe s njim aptom slo ilo luèio sam se posvetiti crtanju. Vjerovao je u mudrost tog starog drveæa. No.

na z. Zadnjeg dana sijeènja. a dok je etao Leondingom." Alois mu je samouvjereno odgovorio: "Ti nikad ne bi èovjeku mogao donijeti lo e vije sti". Potom je Mavrhofer uèinio ne to to nikad nij e radio. "Dosta". "On je dobar tip. ako ne bi bi o u krevetu neke nove ene. Tu no. on bi rijetko doèekao taj sat.. sad umirovljenu. ako nema porculan Meissen ili prave vinske èa e. No. kakve za veèeru imaju est jela. Mavrhof er se stiska oslobodio uz nesretan osmijeh. kao da sv aki upravo steèeni komadiæ kulture veæ posjeduje.." "Stvarno? Zbog èega?" "Zao mi je. 'Gdje se nalazi w c?' Da im ka em. kako bi im supruge u pet sati pile èaj u hotelu Wolfinger ili Drei Mohren. Klara je primijetila kako bi sad mo da trebali te ljude pozvati na veèeru kod njih. kako ustaju radi laganog doruèka . Èak i dok je bio mlaði." On je bio i pozvan na jednu od takvih veèera. no sad je predlo io da odu na piæe u toèionic Kad su tamo i oti li. "Ne"." . razgovarali su kako æe im te ka biti nadolazeæa prva godi njica . "ne Dvorac u umi 355 mo emo ugo æivati takvu vrstu ljudi." Podigao je ruku. trudeæi se ne misliti ni na to. Iznenadila se to ju je zaboljelo slu ati ga. kazao joj je. ali mogao je biti i obièan radnik koji na posao ide noseæi kruh. Zahod im nije u dvori tu. pet mjeseci nakon to je Adolf poèeo pohaðati realku. godine.jaja sa unkom i tostom! .danas je stiglo izvje æe koje kru i po okrugu. naletio je na Josefa Mavrhofera. Klaru su po zvali da doðe u kolu. Kasnije. Èuo se smijeh. 'Ne obazirite se na rupu. Sin ti je u zatvoru. Bocksbeutel znaèi "Ovnov testis" ." Klara je primijetila: "Mogu ti i ja to pripremiti. Alois je odvratio: "Imaju tekuæu vodu. n astavio je.a onda pale finu cigaru." Nikad prije nije izgovorio tu rijeè. takve uvjete dr ali. Poku avao se spremiti za godi njicu Edmundove smrti.do bri ljudi koje su zahvatila alobna èuvstva. koja j e padala dan poslije. "odzvanjaju ako ih kucne prstom. "glasono u si veæ kaznio . Oti ao je sam. rijetko bi on u pet sati popodne pio èaj u Drei Mohren ili u predvorju Wolfingera. Stoga su mogli jesti i piti do kasna. Jedne je veèeri u bocama neobiènog oblik a poslu en silvanac marke Bocksbeutel. ako bi to uopæe p ostali. mogli su ost ati budni do ponoæi. Rijetko je svoju trgovinu prepu tao prodavaèima. bilo mu je to drugo najgore jutro te god ine. Na i bi novi prijatelji. Tko bi mogao vi e od njega znati o ovnovim testisima? Nije li sam svojedobno bio obdaren krasnim parom? Pitajte dame. rekao joj je. Èuo sam da nekad imaju i po osam. ima li starijeg sina koji nosi isto ime?" Alois je gradonaèelnika tako èvrsto zgrabio za mi icu da mu je ostala modrica. prvo jutro u veljaèi. èvrsto je stisnula oèi da bi suspregla suze. Mavrhofer je rekao: "Moram te pitati." "Ne." "Prave vinske èa e?" upitala ga je. neæe vam nitko viriti!'" 6. ne to jetrene kobasice i staklenku s juhom. Èesto bi se ti ljudi kasno popodne popeli u koèije i odvezli u Linz. Gradonaèelnik mu je tad predlo io ne to kraj nje neobièno. no ti su ljudi izdanci starih obitelji. Kad se vratio. Znao je kak va je razlika izmeðu njega i gospode. Aloisu se raspolo enje dovoljno popravilo da se stao premi ljati bi li progovorio. Kao to je rekao Klari. veæinom. veljaèe. Zahodska vrata im n emaju rupu izrezanu u obliku polumjeseca. Tamo bi slu ali violine. Tajna je u tome to ne mo e kuhati po otmjenim receptima. Zbog kraðe. "Da". to je on o tome znao? Da. rekao je. nije se usudio progovoriti. Klara nije znala i ma li hrabrosti Aloisu kazati kako Adolf ima grozne ocjene. u tramvaju. ne". A kad je Alois to sljedeæeg jutra saznao. Ako treba. "Zaboravi ti Mavrhofera". no veæ je poèeo osjeæati kako ga ne to ste e u grudima. rekao je. rekao je. "Uopæe ne razmi ljam o takvom pothvatu. draga moja. Rekao je: "Mora mi obeæati da neæe ka njavati glasono u. komiènim.je nauèio na takve komentare odgovarati samozadovoljnim klimanjem glave. "Moram ti reæi . osim ako ga u gradskoj vijeænici nisu èekale gradonaèelnièke zadaæe. to da im ka em kad me budu pitali. Klara je ostala kod kuæe da bi èuvala djecu. to su bili stanovnici Leondinga koji su o sebi imali stra no visok o mi ljenje. "Pa". Mogao je vidjeti tu gospod u. osnovanom 1565. mogli ostati u krevetu i nako n to je sunce iza lo. Oni su.

Na njen zahtjev. "Najte a stvar koju sam ikad u ivotu morao napraviti bila je raz-ba tiniti najstarije g sina".po ivjeti tako dugo. skrivenu od svih. vidje v i izraz Aloisovog lica. "Ne mogu vjerovati". Adolf je bio nadaren.) Pomoæu prepirke koja se razvi la izmeðu njega i ene. odgurnuo Adolfa s koljena i rekao: " Sad mo e prestati plakati.mogao sam na prvi pogled vidjeti kako nikad neæe biti umjetnik koji bi mnogo obeæavao. 7Adolfa je spopala istinska muka. Dvorac u umi 357 no dar mu nije bio izniman . grlen glas." Alois je upao u vlastitu depresiju . No. Tog ljeta. Glasom turobnim kao da objavljuje poèetak rata." I opet se nastojao suzdr ati. Znao je u èemu je tajna. Èinilo se kao da je na-nj egovom kraju plameni jezik. To je jedino to se mo e uèiniti kad je obe èasti osoba koju je pris ega najvi e titila. koju je o cu predao u lipnju. ali se uspio uvjeriti (uz moju pomoæ) da bolje od drugih uèenika shvaæa k ako u stvari treba uèiti. Alois je izjavio: "Tvojoj sam majc i prisegnuo. ena i ja smo pazili da ih dobro odgojimo. Adolf morao Aloisu pokazati ocjene. Jadni Alois. Rekao sam kako te vi e neæu ibati. Doði ovamo! Idemo u tvoju sobu. udarci su bili tako te ki da je stao krièati. "Mavrhoferu. U tom je èasu otac. bi o mladiæ za kojeg smo se jako zanimali. (Mladi Pablo Picas-so. osjeæala kao da je izdala sina. Ne. Adolfov je uèitelj bio jedan od na ih klijenata. stao. Nauèit æe ivjeti sam. I dalje bi se svaki put preznojio kad bi se sjetio Toga a. Naravno. bila je uputa koju sam dobio od Maestra. Uèenici su bili pretjerano revni u pamæenju nebitnih potankosti. Na prvi udarac. U koli je i poslije imao slabe ocjene. rekao je Alois. No. Bili su isti kao i uèitelji."ispast æe vrlo dobri ljudi. nije zaplakao . Adolfu depresija n ije popu tala. primjerice. Ti æe lijepi trenuci biti protute a lo im ocjenama koje je dobio na prvom polugodi tu. Djeèak je mislio samo da ne eli umrijeti! A nije znao to æe ga prije uni titi . "Neæu vikati!" No. Alois nikad prije nije rabio ko ni opasaè. (Èak j e i blisko odgovarao Maestrovom opisu mediokriteta. Z . Pretpostavljao je kako æe njegovi radovi biti odmah prihvaæeni i dob iti istaknuto mjesto na uèenièkim zidnim novinama. Skupio je hrabrosti da profesoru likovne umjetn osti poka e crte e. dao sam mu stra nu glavobolju. On æe pamtiti samo bitno. Adolfove je radove gledao kroz svjetlosne bljeskove migrene. Adolf je u sebi rekao. Ona se. "Mislim da neæu. svoju eljeznu volju.) Dok su crte i mladog Adolfa Hitlera bili ta man toliko dobri da ih se izlo i na zidnim novinama. U tom se èasu zauvijek oprostio od ideje da ikad vi e po ku ava do uspjeha doæi kroz kolu. i vce je izgubio èim je izvukao remen. Na pameti nam je bila tragedija u obitelji. Mogu priznati kako sam utjecao na ishod. nije uspio skupiti dovoljno energije da Adolfu priu ti batine. Alois mlaði je bio crna ovca u obitelji." Uputu sam mogao lako ispuniti. A troje koji su jo ivi" .taj biè po njegovoj stra njici ili ok koji mu je potresao srce. koji se te ko zadihao. Ali sad mo e biti siguran da æu tu prisegu pogaziti. Èak je i razmi ljao i kako sroèiti neki nenametljivo samopouzdan odgovor na pohvalu koja ga èeka.Ispustio je dubok. matematiku i biologiju . a izgubiti svako povjere nje u bijedne ostatke svoje mu ke linije. shvaæa kako smo mi dobra obitelj. veæ je 1901. neæe poput Aloisa mlaðeg otiæi od kuæe. uspio je izustiti. za to nema potrebe." Sav se preznojio i bio je na rub u da zanemari bonton.uspio se kontr olirati. Da g a nisam razba tinio. nastavit æe ivjeti meðu drugima i razvijati . "Sprijeèi to". No. Svjedod ba za cijelu kolsku godinu. na Klarin zahtjev. Nije odabrao nijedan crte . pokazivala je da je pao dva predmeta." "Posjetiti ga?" rekao je Alois." Te je veèeri. patila bi druga djeca. "Zadnje to nam treba jest j o jedan umjetnik ogorèen jer nije ire prihvaæen. To je bilo prije god inu dana. zbog spoznaje kako æe morati ponavljati prvi razred. Bolje je gurnuti ga u pravu poti tenost . 356 Norman Mailer Mavrhofer je kazao: "Mo e ga posjetiti ako eli . Adolf nije mogao vjerovati. bio je s iguran kako je to istina.

Odaberite samo one èinjenice koje problem razja njuju. no pl inovi stvarno malo daju na razvrat. Bili su dosadni. "Mo ete se zadovoljiti svojim koèijama i talama". Va je namje tenik morao obra titi pozornost na visoku kvalitetu va eg sata i lanca. Vidjela ih j e kako slijeæu u gradsko jezerce i smatrala prljavim. Danas svatko mo e kupiti sat po razumnoj cijeni." Veæina èinjeni ca koje ste nauèili napamet tek su krhotine koje proturjeèe drugim èinjenicama. Sjeo je rumena lica. kad je bio mladi carinsk i slu benik. zvao "glupom guskom". Prva je automobilska utrka od Pariza do Beèa bila nedavno pro la kroz Linz. Njegova je primjedba bila slab doprinos raspravi. U to se doba najbolje zabavljao zadirk ivanjem Angele. Adolfu sam dopustio fantaziju u kojoj je sebe zami ljao uèiteljem u realki. toliko i cijenimo. ja vas mogu spasiti. blatu. na bradi ili u kutu usana? I on se. Sporta im je odvratio: "Da. "Na a je predod ba sv jeta".nali su samo navoditi popise kategorija. u tjelesnom smislu. To za konaènu posljedicu mo e imati dru tveno nesuglas je. znam . no meni se i spu ni plinovi sviðaju. ustvrdio kako moguænos t putovanja eljeznicom utjeèe na veæ uspostavljene dru tvene odnose. Guske je mrzila. Svoj um neæe podvrgavati metodama kojima su se koristili drugi. pred kraj rasprave. vi e nalikovala labudu. Oni koji su se protivili automobilima s prijezirom su govorili o pra ini. Treba li si èovjek eljeti o iljak na lijevom ili desnom obrazu. Ang eli je to bila grozna uvreda. A ja se jo sjeæam vremena kad je imati dobar sat bila povlastica. ispu nim plinovima. To je vrijedno znanje. "jeftini sat mo e iæi toènije od na eg obiteljskog naslijeða. Tajna je u tome da pamtite bitno. No. mladiæi. To je ravno ocjeni da imuæni ljudi danas vi e ne putuj u br e od pripadnika ni ih slojeva. Na mene imaju uèinak afrodizijaka. naoèit. Od vas bi odlazio s po tovanj em. Ne trudite se zapamtiti sve èinjenice svakog povijesnog dogaðaja. Adolf: Evo vam bit. Ranije te veèeri. A znate li to je tu jo i najgore? . a èovjek s o iljkom ne samo to je posjedovao automobil. mnogi meðu nadreðenima imali takve o iljke. "Recite vi to hoæete. "Ne. elegantn o odjevenim. Angela ih je gledala dok su se skupljale u jato na obali. ostavljajuæi za sobom izmet." Na to se usudio pomirisati si prste. Dru tvo j e odgovorilo uzdasima i smijehom. Zbog t oga æe vas zbunjivati. Krije tali su kao papaga ji." Jedne je veèeri predavanje bilo o o iljcima iz dvoboja." Drugi je èlan ustao da bi rekao: "Sla em se s mojim cijenjenim prijateljem kako su m noga od tih takozvanih naprednih dostignuæa dvojbene vrijednosti. Ona je. buci i na jgorem od svega. Sad svaki fizièki radnik mo e iz hlaèa izvuæi kakvu kramu i ustvrditi da mu ura ide toènije od va e. naposljetku. Alois je nakon njega ostao z ami ljen." Ta je primjedba doèekana drekom i krikovima." Dvorac u umi 359 Ta je primjedba doèekana uz smijeh. izjavio je. kad bi ga god kritizirala. Kako je to nedavno obrazlo io: 'Radnik na svoje odredi te danas mo e s tiæi istim vlakom kao i kralj'. Umjesto toga bih rekao: "Za titite se. zbog kojih "su ih oni po tivali". 35« Norman Mailer dosegao po snazi. Od presudne je va nosti bilo razvedriti ga. veæ je i sudjelovao u toj utrci. koje. D epni su satovi s vakako najbolji primjer. odluènim èovjekom kojem se dive zbog duhovitosti. Pozorno je slu ao razna mi ljenja o najpovoljnijem mjestu ranjavanja. Njega je zanimala bit sv ake situacije. gospodo". jasnog glasa. "zbog eljeznice okrenuta naglavce. ne voli eljeznicu. Dr ali su se kao da su jako pametni kad god bi se uèitelj slo io s onim to su rekli . Napokon ju je. To si je stalno ponavljao. Nasmijao se.vama su ti pakleni strojevi u asni. Jedne ivahne veèeri na Bu&rgerabendu. On je bio znatno iznad toga. Èak se i po alila Klari. Drugom prigodom ga je povrijedio mladi sporta (s istaknutim o iljkom iz dvoboja) ko ji se s njim upustio u dug razgovor. nastavio je govornik. To bi mu samo smanjivalo umnu snagu. sporta je unio ivot raspravi o pitanju je li pametno kupiti automo bil. Saski kralj. Stoga je. jedan je govornik. sebi je rekla. Plivate u mutnoj vodi. d . A ti su dobivali dobre ocjene. ukljuèio primjedbom kako su. Razmjena uzavrelih govornièkih replika potaknula je estoke primjedbe. primjerice.Ponekad ima i pravo. zato to ga veæ jako dugo imamo u obitelji.

primijetio je Alois. Kako bilo." Bila je to la koja se sretno poklopila . 9Na Adolfovo je iznenaðenje stigla veèer kad ga je Alois stvarno odveo na operu. godine . Brazgotina mu je malo previ e sjajno pristajala. nego da mi kosti smrska prevrnuta koèija. pa je iz svih predm eta uspio dobiti prolaznu ocjenu. na to se Alois mogao samo osmjehnuti. pa to je stvarno previ e!" netko je uzviknuo. u elji da oèara dame. sad se nudi vrlinama eljeznog èudovi ta. odgovorio je Sporta . Jo ga je Dvorac u umi 361 dr alo uzbuðenje zbog razgovora. Pozornost mnogih pje aka koji su se nekad divili dobrom konju i koèiji. Kasnije." a trenutak ga je obuzela stara srd ba. Èak je dobio i pohvale zbog zalaganja i' vladanj a. "Reklo bi se da namjeravate prijeæi nekoliko granica". govornik se odluèio s Aloisom zapodjenuti tih raz govor kojem je svrha ubrzo iza la na vidjelo.jer je izreku nauèio ba tog popodneva. Jednog æe dana imati svoj automobil. kojim bi se mogao dièiti do kraja karijere. prva je polovica njegove druge godine u koli bilo ponavljanje gradiva iz prve polovice prve godine. Kako bi volio da mu taj èovjek u carinskoj kuæi ci dopadne aka. a dok je preprièavao zavr nu primjedbu o o iljcima iz dvo boja. Kako je zamijetio da Adolf s velikim zanimanj ." "A. Radije bih glavu riskirao u a utomobilu. bez plaæanja carine." Trudio se govoriti okrenut iz profila.zato to je u veljaèi 1902." Aloisa se taj bogati tip vrlo dojmio." Alois je ubla avao zahtjeve. To je Aloisa navelo da izjavi: "Dobar znak. no rad na carini omoguæavao je stjecanje specifiène mudrosti. Na pozornici je briljirao pun sebe. Kad ti vladanje postane glavna br iga. no Alois je veæ zakljuèio ka ko se taj tip gotovo sigurno poslu io konjskom dlakom. Celer et vigilans". od o iljka iz dvoboja k oji bi si sam napravio kakav ambiciozni ljigavac. Rika motora me p otièe. a onda si u ranu ugurao konjsku dlaku. Mo da èak i vlas titi o iljak iz dvoboja. savr en na èovjeku zgodnom i samouvjerenom poput njega. zna se desiti da uslijedi i ostalo. Od toga bi nastala impresivna brazgotina. Aloisa je to uvrijedilo. dodao je Alois. bilo je da potra i to to znaèi. Ka u da njihovi carinici znaju biti najgori. ja volim juriti. "To mi je nekoæ bio moto. "Ja volim osjeæaj opasnosti. Taj se dogaðaj zbio . u prosincu 1901. Ponovno ga je sasvim pro ela potreba da popravi tog nepokornog sina. jer mu je postavio brojna pitanja o carinskom postupku. "Ni najmanje"." Kako su na to zaurlali! Nema ni ta gore od takvog konja. to ga je upla ilo.odao je. a sad su mu motivi postali prozirni. Stoga je poèetkom veljaèe i nedugo po drugoj godi njici Edmundove smrti Alois odluèio jo se jednom poku ati zbli iti s Adolfom. Zato se Alois u odgovoru ogranièio na izjavu kako dr i "da smo mi i dalje ravni Engl ezima. Prvo to je uèinio kad se vratio kuæi. godine popr avio ocjene. takav se o iljak mo e doimati pravim. Nad tim bi se tip morao malo zamisliti. Bio je to dobar. kako bi se Aloisa dojmio njegov o iljak iz dvoboja na lijevom obrazu. "Numquam non paratus". No 360 Norman Mailer opasno je i kad morate obuzdati podivljalog konja.trebali su iæi na Lohengrina . nakon to je svoju raspravu zakljuèio izjavom: "Da. dok jurim pored n ih. Alois se za veèerom osjeæao eljnim kontakta. Takav bi se tip posjekao britvom. Dva mjeseca prije. kad treba uoèiti spadalo koje u Austriju eli uvesti kakav skup predmet. kazao mu je govornik. voziti automobil je unekoliko pogibeljno. Obolio je. kad je rasprava okonèana. Celer et vigilans . "Nikad nespreman. dobio je gripu.brz i budan. Ja je primjeæujem èak i krajièkom oka. Ako je izveden dobro. "Sasvim ste u pravu". Adolf ga je gorljivo slu ao. pa je Alois zna o razlikovati pravi o iljak koji bi uistinu bio posljedica protivnikove sablje to j e rasjejda za titu na glavi i napravila stvarnu posjekotinu. Ili da sjedim iza kakve stare kljusine koja me potajno mrzi. glavni su mi problem Englezi. nazubljeni o iljak. "No. Buduæi da je ponavljao razred. odgovorio je Sporta . " no.

Lambacha pa èak i Leondinga. tako prikladnu njegovom uzvi enom raspolo enju. No. kazao je Adolfu. Alois je zakljuèio kako je do lo vrijeme da deèka na jednu i sam povede. Adolf. Adolf je odmah stekao takvo mi ljenje. u sluèaju èovje ka koji je morao krenuti s najni e preèke na ljestvici. 10. da. I tako je Adolf dobio priliku gledati svog prvog Wagnera. buduæi da si iz Hafelda. postao bi dobar ministar . moæi æe nadma iti oèeva postignuæa. A postane li Adolf ikad èovjek vrijedan po tovanja." 36z Norman Mailer Alois je bio zadovoljan svojim govorom. onda ti se ovda nja izvedba n eæe ba uèiniti dojmljivom. no ako si neko v rijeme ivio u Beèu i vidio si. stoga. Rekao bih da nam je to jedan od temeljnih problema. Shv aæali su da najstariji sin. bude li u svom zanimanju ostvario uspje nu karijeru. Naravno. nego se moglo odnositi i na dr avne slu benike. fagoti. no zbog toga mu se potom poèelo uru avati samopouzd anje. privatnim snovima. "Kako je Wagner samo izbirljiv". Adolfe. A na temelju nekoliko primjedbi koje je Adolf i znio za obiteljskim stolom. to æe on sutra u koli ponoviti. za to zakljuèuje kako im nije ravan? Istina je. je li to mogao reæi i za sebe? Ili onuopæe nije genij? Ne na Wagnerovoj r azini. "njihova operna zgrada sjajna graðevina. "Stanovnicima Lin za je". u drugorazrednoj opern oj kuæi. pomislio je Adolf. . oboe. Znaju kako æe svoje s inove fino namjestiti u vojsci. tako ambicioznu. oèekujem da pomisli kako æe veèeras slu ati veliku operu. Nebo ga posla da me spasi. Violine. poput mene." Adolfu su zasuzile oèi. slu ao primjedbe posjetitelj a koji su ga se izgledom najvi e dojmili.. Svaki mu se ton obraæao. Stoga ih moramo umirivati. krenuo je s niskog poèetnog polo aja. mora biti spreman ostvari ti sudbinu namijenjenu njegovoj obitelji. pravu operu. Wagner vlada nebeskim zvukovima. to nikako neæe biti na beèkoj razi ni. no potom se obru e pred ru noæom stvarnog stanja u kojem se nalaze. "kad rabi violine i puhaèke instrumente. Ako se i podsmjehnuo u lasku velikog labuda koji je na pozornicu teglio Lohengrinov brod kako bi spasio Elsu (jer je Adolf jasno èuo kripanje èizama dvojice mu karaca koji su se nalazili u l abudu). Tad æe moæi u ivati u stvarnim vrhuncima glazbenog zadovoljstva. Alois je znao kako su neki sinovljevi kolski kolege ( oèito iz imuænijih obitelji) za vrijeme odmora razgovarali o operama na kojima su bi li. no sad je bio spreman prihvatiti njihovo gledi te. naposljetku. meðutim.em slu a svaki opis razgovora na Buergerabendu. Neki su birokrati. "U bljeskavom sjaj u vidim. Nije bilo iznenaðenje to je Alois o lin koj operi govorio posprdno. ako je veæ sve drugo bilo lo ije. S W agnerom je poletio u sedmo nebo. Stigao je do onog ivotnog doba u kojem je . ipak mu se èinilo da ima pravo na jednu tvrdnju." Jest. viteza slavnog lika. vi e je puta ostao oèaran. On æe moj junak biti. Wagner je bio genij. Alois si je dopustio da u mraku ispusti nekoliko suza. No. mo da æe i ti jednog da na ivjeti u Beèu. rekao j e jedan od njih drugome. Kao da je prvi koji ih je otkrio. a ne dopu ta da up adne u stupicu harfe. To nije vrijedilo samo za vojsku i crk vu. Imamo obilje klijenata koji su se u stanju visoko uzdiæi opijajuæi se vlastitim. bilo mu je drago vidjeti i da proèit a svake novine koje stignu u kuæu. postali ministri u vladi. od sreæe to nije uludo pot ro io ivot. dobro razvio sposobnost izra avati se u zaokru enim kritièkim iskazima pravog Buergerabendera. crkvi ili u pravosuðu. ali maknimo te harfe.. zakljuèio je da sreæa koja ih u ivotu prati nije neutemeljena. A Linz je doista i stekao prav nazivati se gradom i ponositi svojom operom. Snaga zadnjih akorda brzo ga je sunovratila iz uzv i enog i sjajnog raspolo enja u njegovu dobro poznatu poti tenost. S uæi tu glazbu. smjelu . Alois je pak uronio u meditaciju. Ako se to u njegovom sluèaju nije ostvarilo. Sutra æe se kretati medu uèenicima koji raspravljaju o opernim izvedbama koje su gledali. Tijekom stanke je. bio on sposoban èovjek ili ne. a takvi su mu se osjeæaji sad tako fino isprepleli sa zadDvorac u umi 363 njim zvucima Lohengrina da su mu dlanovi bili crveni od pljeskanja kojim je nagr adio trupu te drugorazredne operne kuæe. Razmi ljajuæi o vje tinama kojima su vladale vi e klas e. pa i dalje mogu biti ponosn i na obiteljska dostignuæa. zaokupila ga je Elsina arija kojom doèekuje Lohengrina. A usprkos oèevim primjedbama. nije bio ushiæen. No. Da je roðenjem stekao takve prednosti.

Adolf bi napomi-njao kako eli posta ti umjetnik. zakljuèio sam kako bi ti mogao ispasti vrlo inteligentan mlad iæ. nije va no! Putuje jednako brzo. Mogu ti reæi da bih i ja vo lio da su mene tako oslovljavali. kao da se oèevim ponavljanjima u vijek mora odati poèast." "O. Jest". a i vama djeco. N sam li ja u ivotu radio i vi e od jedne stvari?" Pa. tata!" no nasmijalo ju je kako bi on rado izgovorio ne to ogavno. O toj se temi razvila dobra rasprava. Znao je kako je nasmijati. a u buduænosti æe se i kultivirati. Sti e obrazovanje i ono æe osvojiti sve. opet. obrati te na to pozornost. znam. No. pa da se sasvim izgubi znaèaj titule poput herr doktora. i to ljudima koji se spremaju na njima izgraditi tvornice. jer kod uspjeha u tim po . Zapamtite ovo predviðanje: gradovi æe se pro iriti. A ceste æe se sagraditi. "Svakako. "moguæe je da se poène zanimati za poslovnu s feru. "Tako je bilo nekad. No. Alois nije mogao odoljeti. tako siroma nim da . danas medu tim nekoæ siroma nim ljudim a ima i onih dovoljno pametnih da znaju to æe se dogoditi. "Jest". Alois nije bio ni ta sretniji od svog sina. Zato bih te nastojao upozoriti. koja se eljela pridru iti razgovoru. To bi se moglo usporediti s ulaskom u cijenjeno zanimanje koje se prenosi u kakvoj dobroj obitelji. bude li u koli vrijedno uèio." U tom se trenutku Alois nasmijao. da se smanjuje jaz izmeðu bogatih i siroma nih. rekao je Alois. kad je Adolf dobio malo bolje ocjene. a èak i seljaci sudjeluju u toj utrci. Stoga je trebalo jo jednom ulo iti trud kako bi se djeèaku omoguæio dobar ivot. Uopæe nije upitno da mo e oboje. a zvat æe te. ti Angela i ti Adolfe. tata! O. no i ti æe bez obzira na to moæi postati in enjer. Alois se podsjetio kako otac kod sina u pubertetu ne smije propustiti prepoznati ni jednu naznaku pozitivne promjene. Razlog je tome na eljeznièki sustav. " sve juri naprijed. U moje vrijeme to èovjeku mojeg podrijetla nije bilo moguæe. Naravno. a mor am se slo iti kako se radi o zanimljivom mi ljenju. "O. Èuo sam èak i za seljake dov oljno bistre da prodaju vlastita imanja. A." Na to je Angela mogla samo opet vrisnuti."da s e bri u rukom." "Uistinu?" upitala je Klara. da. a posvuda æe se moæi zaraditi novac. No. No ti. Promjene u dru tv u izmijenit æe prirodu na eg posla. Zb og skromnih je rezultata postao razdra ljiv. tata!" vrisnula je Angela. kad bi god razgovor skrenuo u tom smjeru. "A onda si prste otaru o pod.Vraæajuæi se zadnjim tramvajem u Leonding. sad je drugaèij e nego kad sam ja bio mlad. djeèak je klimao glavom u turobnoj rezignaciji. Sto je bila is tina. Adolfe. va no je da neko dobro obrazovanje ne steknu ba svi. No. dodao je. "Jedan tip u na em klubu neprestano ponavlja. No. èim onamo proðu ceste. tvoju bi majku zvali frau doktor. da. Sad æe mo da biti nadaren za trgovinu ili tehnologiju. da su me zvali herr doktor.ostatak je morao pro aptati . Nimalo. Zbog toga je jedne veèeri Alois za obiteljskim stolom izgovorio 364 Norman Mailer 1 jedan od svojih monologa. Alois je s vremenom prestao govoriti o slu bi na Carini. "Makar se ja nikako ne alim. pa bi me u dru tvu jo i vi e po tovali nego sad. B i li deèko elio s njim otiæi u posjet Carini? Mjesecima je razmi ljao o svim moguæim zani manjima u koja bi Adolf mogao poku ati uæi i zakljuèio kako bi posao na Carini bio naj bolji. mora naæi naèin kako æe mu ispostaviti raèun. osjetiv i kako mu je duh Buergerabenda omoguæio da poka e veæi govornièki dar nego ikad prije. a ne klasièna gimnazija. "A". jer æe te tad zvati herr doktor. sa svojom inteligencijom. to je samo realka. a Kla ra pocrvenjela. to æe biti velik an i za tebe i sve nas. kad obrani doktorat. daj bo e. I budale æe p ostati pismene. Ka em ti. Èuo sam na Buergerabendima kako se prièa o seljacima. ba te i ne vidim kao in enjera ili poslovnog èovjeka. Sad kad je Adolfa nagradio Lohengrinom.rabit æu izraz za koji ste sad dovoljno stari da ga mo ete razumjeti. Bogat ili siroma an. iako Dvorac u umi 365 ulaz na sveuèili te nije u ivotu ni vidjela. Nagovori t æe ga da s njim ode u posjet carinarnici. pa. Ima tako siroma nih ljudi da" . rekao je Alois. Adolfe. makar ju je dobro poznavao. Alois bi potom predlo io: "Pa mo e oboje." Dig ao je ruku.

sa titnicima za oèi na èelu. vi bogata i. Kako je ljeti malo kupaca. Kad je zavr io posao. a otac je to dobro ist aknuo . "Oèekujem".èovjek nema vremena za sebe. gospodine. Moæi æe se bavi tno æu. Mogu t i reæi da sigurnost i dobra mirovina èovjeku mogu omoguæiti da ni ne 366 Norman Mailer osjeti muku umirovljenja. Sto ako mu sudbina nije namijenila da postane veliki slikar ili arhitekt? to ako nije bio ravan Wagneru? Za Carinu se moglo reæi jedno. poput majmuna u kavezima. Nakon tog posjeta. svoj ivot ne kani provesti u mauzoleju punom starih vonjeva starih ljudi koji sjede jedan na drugo m. Usprkos svom Aloisovom govornièkom umijeæu. Ali on. Nakon to je ugljen uspio kupiti u pola cije ne. posjet se nije pokazao uspje nim. No. A nju je izazivala nedoumica. kazao je èovjeku. ljude koji jo rade u Breslauu i Passauu. a iako Dvorac u umi 367 . Adolf. Ona mu je predlo ila da anga ira pomoænika. Ipak." Stoga je Alois odluèio to obaviti sam. "Mo da nisam tako bogat kako vi mislite"." Kako je taj govor odr an za obiteljskom veèerom. morao mirisati noge. ali nije rekla ni ta. Ne po cijeni po kojoj sam vam ga morao dati. Bilo je dovoljno i to to æe Alois morati shvatiti kako su sve te lijepe rijeèi uzalud ne. Alois je poku ao jo jedanput. Stoga su oti li do carinarnice. da za taj posao uzme Adolfa. Adolfe. Nema ru nih svaða! Kako je otac to mogao kazati? Prolazeæi mu iza leða. nije dolazio èak ni Karl Wes seley. "sad su mi dobri prijatelji. bio je obuæar. Uvijek nas nasto jite dr ati u siroma tvu. razvedrio se kad je èuo za dobru priliku koja je iskrsnula u susjedstvu. Ako po elim. to ako se most sru i?" Alois je naprav io stanku.nakon radnog vremena mogao bi voditi sasvim drugaèiji ivot. Alois je odustao od zamisli o Carini. isplazila je jezik. No. Angela si nije mogla pomoæi. Nije elio posao podijeliti s djeèa kom . morao je prodati svoje zalihe da bi vra tio neke dugove. No Alois je nastavljao: "Mnogo je dobrih strana. Zanemario je i nje n sljedeæi prijedlog. Mirovina. Ako bi se pokazalo da je istina to poto nje. Sjetila se iznenadnog odlaska Aloisa mlaðeg. u kojem su radili èinovnici. Zato u na oj obitelji nema ru nih svaða." Usprkos svemu. duboko udahnuo i napomenuo: "Ako se ikad odluèi zaposliti na Carini. Takav vonj n jegovom ocu. U tjednima nakon to se Alois oporavio. ne mogu vam va ugljen odnijeti u podrum. izjavio je. Sin mu neæe poslu ati dobar savjet. uvi jek æe imati slobodan vikend i slobodnu veèer. odluèio je zanemariti Klarin savjet. okupljenih pod plinskim svjetiljkama. je li mu otac pot puna budala. Rijetko bi im tko do ao u goste. Sitni trgovac ugljenom koji je ivio u blizini.sigurno bi se posvaðali." Stoga je poèeo prebacivati pola tone ugljena u kante. up ozoravam te. Klara ju je vidjela. pa je èasnicim a. Adolf bi u majèinom glasu osjetio zabrinutos t kolièinom krvi koja je ocu istekla na usta. na to mu je trgovac odvratio: "A. Aloisu nije uspijevalo ostvariti nikakav uèinak. Najgore je od svega bilo to su u li kroz glavno knjigovodstvo . naravno. "Jako mnogo mojih kolega". mogu obilaziti dobre ljudi po cijel oj Gornjoj Austriji. To bi mu èesto pokvarilo raspolo enje. dok im je uzimao mjeru. prokrvario je. Ne mora se brinuti hoæe li imati dovoljno novca. I bila je u pravu. "da mi ugljen isporuèite u kante u podrumu". Kako je vrijeme prolazilo. kazao mu je. èekala ga je vrlo jadna buduænost i grozni ljudi meðu kojima bi morao ivjeti i rad iti. Isto tako i in enjer. koji se èesto spominjao kao oèev najbolji prijatelj. Klarin prijedlog nije bio proma en. Za to su mu bila potrebna dv a sata na suncu i u pra nom podrumu. ne bi zasmetao. ili netko tko zna to govori. Za to nema potrebe. II. poku ao se cjenkati s prodavaèem. "ali sam svakako sna niji nego to izgledam. k oji bi mu pomogao sav taj ugljen prebaciti u kante u podrumu. Ni ta. Zapahnuo ih je nesretan miris skupine sredovjeènih ti jela. Nakon takvih bi ri jeèi Adolf osjetio nervozu u elucu. Poslovan èovjek nema svoj mir. Ne. Posao nosi sa sobom kuæi. da. tako ne izaziva razdor u obitelji kao kad nema novca. da ih provede kako eli . Kad je bio mlad. Alois je za ugljen postigao povoljnu cijenu. vrijeme koje ti stoji na raspolaganju.druèju ima jedan problem ." Adolf se pitao gdje su svi ti ljudi.

A ja sam. "Ako doðe do èe kog ustanka". starac nije bio u krivu. naravno. Alois je izgubio jasnoæu kojom se tako ponosio. na Maestrov prijedlog. Po to se oporavio od krvarenja. Ja. Kad bi im se ustalile p redrasude. kao da se eli isprièati o je pretjerao. èlanovi su si dopustil i da malo vi e popiju. "Herr Alois". poput Adolfa. na èe kom. Uvijek smo svojim klijentima u stanju osna iti uvjerenja. kako bi se skupio novac za otvaranje èe ke kole. radio sam i s klijentima koji su bili komunisti i ne bi se zvali crvenima da nisu. mo e progutati dobre namjere. kapu-cinski redovnik imenom Jurichek pozvan dr ati propo vijedi u crkvi sv. zaprijetio ibom. Nakon to je do ivio krvarenje u pluæima. bilo mu je ao to tom dogaðaju nije prisustvovao. moram vas upozoriti kako zbunjenost. Na alost. na svoj naèin. a potom na drugoj. Po mom si mi ljenju. rekao je. To je dovoljno. znao bi tiho izu stiti: "Moj je najbolji prijatelj Ceh. Jesi li ikad vidio kakvu veliku vodu?" upitao je Wessel ey. 368 Norman Mailer "on bi mogao znaèiti samo kraj Austro-Ugarske Monarhije. Na Aloisovu nesreæu. "Osj eæam se kao da ivim u pustinji." Napravio je stanku." "Aloise. reci mi istinu. Martina. "Vidio sam lijepih jezera." I iznenada je sjeo. koji je bio u prolazu na p oslovnom putovanju iz Praga u Salzburg. bila je to krv koju je dijelio sa kolskim drugovima. u toj stvari nisam imao nikakvo mi ljenje. kako ste nam kazali. rekao je. ako se odmah ne ra èisti. makar je to zahtijevalo slag anje s intelektualcima koji su naglasak stavljali na zrak i duh . Va je najbolji prijatelj. ustvrdio je Wesseley. mogli smo prijeæi na izmjenu èvrstih uvjerenja. Po tome ispadate pronjemaèk i nastrojeni. Kao da mu je gubitak krvi razvezao jezik. Alois je osjeæao nelagodu. N eki su se èlanovi Buergerabenda po alili (a ispostavilo se posve neosnovano) da æe ubr zo doæi do èe kog napada na Linz. naravno. ali va u zbunjenost moram pripisati bolesti koja nam svima ovih dana prijeti. A to je preuranjena starost. Alois je ostao zbunjen. Alois Adolfa nije vi e tukao. Sad mu je na um padalo mnogo misli . ali je upozorenje izgubilo na dramatiènosti. Bio sam spreman raditi sa svojim austrijskim klijentima koji su. osjetio bi marce na onim dijelovima prepo na koji su bili rezervirani za umu. nevo ljko to ka em. èija je svrha bila da ukazu na suprotno onom to je tvrdio dotad. Mogao sam takoðer raditi i sa idovskim klijentima koj i su bili socijalisti. no. A opet"." . no mogao sam biti podjednako uèinkovit i s klijentima ortodoksnim Zidovima. Ponekad bi. takoðer vjerovali u krv. 12. koji eli siroma ni m èehoslovaèkim radnicima omoguæiti besplatne javne kuhinje. drag i moj buerger-abendski kolega. koji bi ga raspustili u trenu. i to mnoga. Èeh. vjerovali u njemaèku krv. Adolfa naveo da o tome malo vi e razmi lja.si to nije sasvim smio priznati. ili s njemaèkim socijalistima. Alois je to Wess eleyu èak i priznao. Isprva bi se na ao na jednoj strani rasprave. Dragi herr Hitleru. Naposljetk u ga je napao jedan od najstarije gospode u klubu. Kad bi pogled ao najzgodnije i najjaèe djeèake u razredu. Sad je na Buergerabendim a iznosio meðusobno suprotstavljene primjedbe. a Alois je osjeæao kako se ozraèje zbog toga pokvarilo. Posljed njih je nekoliko tjedana. samo ako bi s e mogli povezati s Prusi-ma. barem ne poput mene. Narod mo e imati svoju krv. Niste stari. kad bi zak ljuèio da se djeèak osjeæa previ e sigurnim. pa mu s e uskoro nametnuo koncept. "izrazili ste tako potpuno neslaganje s na im malim sveæenikom. godine. koji su v jerovali u nadmoæ njihove krvi." Nakon njegovog kratkog posjeta. "Mi smo Èesi".' No ne mogu vas razu mjeti. na to je uzdahnuo i rekao: "Vol im s tobom razgovarati." Umalo je poèeo preprièavati razgovor s Karlom Wesseleyom. Kad bi mu se penis natopio krvlju.sve te nevidlj ive struje i plinove u kojima se mogu pronaæi prosvjetljenje i sigurnost pogleda n a svijet koji ne ukljuèuje krv. Na Buergerabendu odr anom veèer prije Silvestrova 1901. kad ga je zadnji put posjetio. Krv je èarobna. dubok kao more. Cesto bismo uèvrstili mr nju koju takvi klijenti osjeæaju prema svemu to im je kod drugih ljudi suprotstavljeno. A. Èini se da elite reæi: 'Rije ite se tih prljavih Èeha. pokazalo se kako je ta èasna starina i malko poremeæena. "odan iji carstvu od vas Austro-Nijemaca.

Poku ao se raz vedriti. a onda vas èujem Dvorac u umi 369 govoriti kako je biti protiv idova i Maðara dokaz nekultiviranosti. To mu je svakako pomoglo da p rije dobije promaknuæe.elegantan putnik .bio je spreman predlo iti neko rje enje. sijeènja. no. Alois se nije dobro osjeæao. No. a potom je kutija opet zapeèaæena. svojim se po tenjem ponosio. Alois se meðutim bojao stupice. Alois bi se prisjetio kako je nekoliko bu ergerabendovaca potvrdno klimalo glavama. Toga se znao vi e puta prisjetiti kako bi popravio stanje duha.Nekoliko veèeri nakon tirade starog èlana. sijeènja 1903. ne pre-stajuæi. "Dobro. u Gasthaus u Steifer. no vlasnik toèionice je kazao: "Mislim da herr Alois to ne bi elio!" "Gospodine". 5. to bude vi e plakao. skrivenog ispod cigara. Izrekao ju je na glas i onesvijestio se. Tek kad je vidio mrtvo tijelo. To je mogao razabrati po tankom s loju cementa na rubu markice.jedan od mojih glavnih doprinosa. vijesti nije povjerovao. Plakao je glasno. Tom je prigodom bio u isku enju . tom je prigodom to postalo n u no. pr eplavile su ga emocije." No. a Angela je zaplakala. tako to bi u sjeæanje prizvao davni dogaðaj. ispalo je da je njihov gost u trenutku kad je u ao sveæenik 374 Norman Mailer veæ bio mrtav. I dalje je èuo starèev glas: "Ka ete da Èesima dajemo previ e. doimalo se vo tanim. Adolf je brizn uo u plaè. Prva mu je pomisao bila kako sasvim sakriti da je pri eljkivao oèev kraj. (Njegovo uvjerenje da se Bog zanima za njega u to mu je vrijeme veæ bilo temelj ta tine . idi po njega. Bio je uvjeren kako otac smrt samo hini. "mo e li se u takvim stvarima suditi sa sigurno æu?" G ostionièar je odmahnuo glavom.no ipak ga je predao vlastima. Ostao je u asnut. a tu je dijagnozu sat poslije postavio lijeènik . da izbje gne prijavu. K vragu i njegova slabost. Polo eno na stolu. Kao da æe mu. Posljednja mu je misao bila na latinskom: acta est fabula. Tim e bi se poslu io da od obitelji izmami malo suosjeæanja. Tako je dugo sanjao o oèevoj smrti da. 3. Spopao ga je bijes. do podneva je v eæ bio mrtav. Gdje je fokus v a ih ideja?" Dok je bio meta predbacivanja. Alois se osjetio tako slabim da nije uspio skupit i dovoljno snage da ustane i izaðe iz prostorije. Èlan ovi Buergerabenda nisu èesto izlazili tako naglo. godine. na zgra anje nekolicine gostiju prisutnih na subotnje jutro. prije mnogo godina. ponosan to se prisjetio Cezarovih posljednjih rijeèi: "Kome diji je kraj!" Gostionièar i njegov pomoænik odnijeli su ga u praznu pokrajnju prostoriju. ) Na dan sprovoda. Èak je bio u isku enju da ga strpa u d ep. s ru io. Umjesto toga se. no sad. upitao je konobar. KNJIGA ÈETRNAESTA Adolf i Klara I. Stoga je kutiju otvorio radi carinskog pregleda i u njoj. plakao je u crkvi. pa je na svojoj dnevno j etnji Leondingom odluèio svratiti u Gasthaus Steifer i popiti èa u vina. Konobar je htio odjuriti po sveæenika. naletio na kutiju cigara s koje je pozo rno skinut peèat. No dotad mu je veæ postalo naporno tjerati se da pusti dovoljno suza kako bi ostavio dojam na ljude koji bi ga prom . Jesu li se meðusobno smijali njegovim primjedbama? Je li imao takav status? Je l i im bio de urna budala? Od toga je dobio stra nu glavobolju. Èinilo mu se oèitim kako su ga na Buergeraben-dima tek podnosili . a Adolf jo nije vjerovao. Ta kvim se smicalicama nije nikad bavio. od krvarenja u pluæima. sijeènja. Prva je vidjela oèevo mrtvo tijelo. Klara je nekoliko minuta nakon toga dotrèala s djecom. Jednom je na Carini. s prvim gutljajem vina nije uspio ponovo prizvati oèekivano zadovoljstv o. Veæ su jurili ulicama koje su vodile do Gasthausa. Ujutro 2. Èetiri dana poslije.dragulj se doimao vrijednim . Bog vi e vjerovati da je gubitkom stvarno o alo æen. kad je konobar doj urio u kuæu. Krijumèar . K tome. onda mu se snaga vratila. prona ao dijamant.

Ne usuðuje se pomisliti na Edmunda! Potisnula je svoj beskrajan al.atrali. "To bi imalo smisla ako bi se radilo o pravoj pèelarskoj kuæi kakvu je imao Der Alte. Zato je. kako bi iz sebe uspio izvuæi i pokoji jecaj. odluèio sam pr ebaciti sav onaj ugljen u podrum. no jo u Hafeldu . jer. da æe ga njegove ko nice ostaviti. Bila je u to sigurna. Jecaji bi mu posustali svaki put kad bi se sjetio Aloisovog mr tvog tijela u Gasthausu Steifer. ali se pravio da ne zna. no.ne.kog pothvata. kad sam se jednom drugom klijentu usudio glumiti anðela èuv ara. a istinski je mogao zaplakati samo kad bi pomis lio kako je Der Alteu bilo grozno umrijeti sam. Oni u takvim prigodama poprilièno ude za osvetom to smo ih se usudili opona ati. uvijek blizu t elepatiji. èesto je bio na rubu tucanja. Stoga. . bila uvjerena da mu je taj pèelinji bijeg pospje io krvarenje u pluæima. ne smije o tome misliti. Sad se sjetila kako je prije samo est mjeseci Alois estoko kleo kad su mu se pèele i z ko nice stale drugdje rojiti. One æe takav traè nastojati p enijeti novinama". po tujuæi stare obièaje iz Spitala i Stronesa. "èovjek ga ne eli ugroziti ni po kojoj osnovi. dok bi joj mu naveèer bio u toèionici u Fischlhamu. Sad se p itala da li da stavi vijenac na praznu ko nicu koja je i dalje stajala iza kuæe u Le ondingu. Na sprovodu èovjek treba plakati kako dolikuje. godine. odr i pèelama pravi govor i reci im sve o nama. Pred nama je stajao sasvim drugaèiji zadatak od onog prvog plaèa kad je oca vidio mrtvog. i od srca se nasmijao vlastitoj ali. ko ba mora . poneko praznovjerje ne mo e koditi. da se iskupi. Zbog s vih tih prepreka. a njoj je do lo da vri ti. Zbog toga sam se opet predstaviokao njegov anðeo èuvar. Na kraj je odluèio misliti na dan kad su prvi put posjetili Der Altea. ostvario se u ljeto 1902. to donosi nesreæu. Jest. znao 376 Norman Mailer je na koje su drvo pre le. Nasmijao se. to nam to bolje pode za rukom. morao pomiriti s te kuæim inhibicijama. U djetinjstvu su joj rekli da. kako mi se samo unutra nja prisutnost natuk la! Èelik i kamen grubi su materijali kad doðu u dodir s Duhom. rek ao je Alois. jedan od kand ela gurnuo niz kamene stepenice. da ne skreæem s pogreba. ni sam imao gdje dobiti modrice. Klara je tom prigodom sjedila blizu Adolfa. no i duhovi se mogu ozlijediti pri padu. dovoljno da ona po ali to mu je i ta rekla. tad znaj da æe ti netk o u obitelji umrijeti. n o radi se o zapetljanom zadatku. odluèila je s ko nicama razgovarati i izv je tavati ih o onom to se u obitelji dogaðalo. ona mu je to isprièala i upitala ga t reba li razgovarati s pèelama. to je veæi riz ik da nam klijent uzvrati s dovoljnom dozom pobo nosti da privuèe pozornost kand ela. pola godine poslije. Bojao se popeti na drvo na koj em su se pèele poèele rojiti. No. Stoga se plaè. Ponekad smo u stanju klijentima ubla iti str ah od Gospoda tako da klijentu pojaèamo dojam kako ga sila nebeska stvarno voli. kad èovje k ne razgovara s pèelama. Sjetila se kako bi se u Hafeldu obraæala Langstrothovim kutijama. Kakav nerazuman èin! Razoèaranje Adolfom. Aloisova posljednja mala ko nica donijela im je malo meda. niti na trenut ak. Ru an san koji je usnuo u Hafeldu est godina prije. I stvarno. Adolfa sam morao pripremiti da proizvede vi estruke fak simile o alo æenosti. Zato se od njih i gr ade zatvori. Pomoglo je to se ipak ( makar i nevoljko) divio naèinu na koji je otac govorio. znala je ona to. no zaplakao je zbog Der Alteove smrti. To mu je sjeæanje om oguæilo da pusti suzu. Ja sam ga pak morao uvjeriti da se Bog na njega ne ljuti. Sad je na sprovodu. svakako. No. Mo da to nije lako zamisliti. No. Sad je. to Dvorac u umi 375 mo da neæe biti dovoljno da se uspje no crpi suhi bunar tako bijedne o alo æenosti. navela ju je da misli na pèele. a majèinska percepcija. joj. Kad se radi o velikom ulaganju". ako te ik ad zadesi nesreæa da vidi roj kako se spustio na mrtvu biljku. morao i z sjeæanja iskopati nekolicinu ugodnih razgovora s Aloisom. Zato to se nije osjeæao sposobnim da se popne na drvo. tjednima èekati da ga nadu. a kako bi se moglo sa sigurno æu tvrditi da neæe pomoæi? No. Kako tad nisam bio u tjelesnom obliku. situacij a s Paulom koja mu je slomila srce . To je bio i kraj leondin. Tako me jednom prigodom. makar ga je svatko u crkvi mogao dobro vidjeti. Kad je Alois osnovao novu ko nicu u Leondingu. Jer pèele takvu pa nju oèekuju.

koji je ovdje danas polo en na vjeèni poèinak. Bili su mu karci. visoki slu benik Carsko-kraljevs ke carinske uprave u mirovini.Sveæenikovo je posmrtno slovo ispalo prihvatljivo. za tiæe na staklenim okvirom. do li su gotovo svi koje su u Leondingu poznavali. u svojoj 65. staklenom okviru koji je fotografiju trebao tititi od zuba vremena. barem. sa svojim franc-jozefinskim zalis cima.to se mo e kazati za Aloisa Hitle-ra. ceste su bile poput stakla. Gazite ga svojim prljavim stopalima. a onda. Odluèila je ne reæi mu koliko joj s amo mu nije bio religiozan. Ona æe odavati poèast sjeæanju na njegovog oca. takoðer moglo biti ono to je Bog htio. kad navr e osamnaest godina. Pijuck ate svoj kiseli sok sa eæerom i trudite se ne pokazati da vam je odvratan. rekao bi tad on meni. Ponovno se opredijelila za procjenu kak o je djeèak oca volio. Karl Wesseley je do ao èak iz Praga. drveæe golo . iako je znala da su do njega sigurno morala doprijeti mnoga govorkanja. rekao je. Novine su to objavile samoinicijativno. kad se jadnom od takvog zl ostavljanja skiseli lice. na nadgrobnom spomeniku." Mavrhofer je spomenuo stra an dan kad je Aloisu morao reæi da Dvorac u umi 377 je Alois mladi dopao zatvora. Obojica su bila suvi e ponosna. 'okrutni ste p rema gro ðu. no kako bi itko mogao reæi da u B ogu poèiva? Klaru je. kao i njegove ko lege iz Carinske ispostave u Linzu. a ispod nje je stajao sljedeæi natpis: Ovdje u Bogu poèiva Alois Hitler Vi i carinski slu benik i domaæin. Kasnije. Takvu ljubav nije se moglo izraziti tek tako. Sljedeæih æe g odina traèci o alo æenosti sigurno lutati Adolfovom du om. a kako smo se samo znali smijati. Svake je godine Klara od dr ave dobila mirovinu u visini polovice Aloisove godi nje plaæe. . Na groblju.. Nema tako nje ne osjeæaje. stric. Uz to su djeca imala pravo na dodatne primitke. lAch\ Vi Èesi'. iznenada u Gospodinu preminuo. Klara je seb e poku ala uvjeriti da Adolf aluje iskreno. 2. a takva se kolièina ponosa mora pretvoriti u neprijateljstvo. Alois Hitler. Njima je srd ba prirodna. da. Na tu je bilje ku bila tako ponosna. radi od ita. i prito m je morala neprestano klimati glavom kako bi tvrdnji dala te inu. nas smo se dvojica nemilosrdno meðusobno zad irkivali. Opet si je predoèila Adolfa kako plaèe i u velikoj se mjeri utje ila. Nije se radilo o plaæenom oglasu. dirnula bilje ka koju je o sprovodu objavio Linzer Tages Post: Pokopali smo dobra èovjeka . Pivo se. u svoje ime i ime cijele rodbine. Znali smo se zajedno dobro provesti. Bilje ku je neprestano iznova i èitavala. godine u 10 sati. ma nemoj! Sve to je od njego vog oca ostalo bila je slika u okviru."' To joj je isprièao kroz smijeh. "noæu se budim i pred bacujem si to sam ispao glasono a takvih vijesti. sveæenik je sad iznio dostojanstven opis Alosove slu b e carevini. Kako bilo. "Draga frau Hitler"." U Linzer Tages Postu objavljena je osmrtnica: U najdubljoj boli.' Naravno da smo se alili. rekao je. 'Ti si pravi Austrijanac'. kad su ljudi stizali u posjet Vrtnoj kuæici. godini Adolf je zakljuèio kako mu je majka licemjerka zloèinaèkih razmjera. Sprovod je odr an po ledeno hladnom vremenu. Nakratko je razgovarao s Klarom i rekao joj: "O. Sebi je kazala: "Ipak je on svog oca volio". roðendan. Vi eg carinika u mi rovini. kazao bih mu. sijeènja 1903. na s voj 65. Tako je zakljuèila. istaknutih sitnih oèiju. Ti su joj reci u sjeæanje prizivali svaki trenutak sprovoda. a nebo mraèno. u nedjelju 3. a bit æe delikatna poput izmagli e. "Va je suprug znao govoriti. Preminuo 3. slu benika Carske i kraljevske carinske uprave. dodate mu eæera i pretvarate se da ste poznavaoci. Alois s kratko pod i anom kosom. stvarno! "U Bogu poèiva". Da. a ja vi e volim vino. izbuljenih poput ptièjih. kao to vam je poznato. 'pa pije pivo poput Nijemaca. novine s najveæom 378 Norman Mailer nakladom u Gornjoj Austriji. sijeènja 1 903. nakon sprovoda. ali mi Èesi smo dovoljno kultivirani da pijemo v ino. To je. rado pio pivo. na Aloisovom je nadgrobnom spomeniku bila i njegova fotografija. frau Hitler. No ispod nje se nalazila ljubav. otac. meðutim. javljamo da je na dragi i ne zaboravni suprug. zet. Alois je. to je bio èovjek koji je slu io svog cara.

" Adolf je odgovorio: "Onda moram govoriti njemaèki. sve dok ne vidimo kakva je snaga sla biæa. Latinska mu je izreka i dalje pulsirala u glavi. Adol fa nije nastojao gledati u oèi. progutao slinu i us pio nagla eno izgovoriti: "'Zivischen Kot un Urin sind wir geboren. kazao je djeèak. To ga je ohrabrilo da uèitelja namami u stupicu. Dvorac u umi 379 S druge strane. pa mu je uspjelo vidjeti i penis i vaginu. eto. Adolf je pro ivio pola minute bla enstva. Bilo je i drugih koristi. "Zbog n aèina na koji poku ava recitirati. Kakav o tar rjeènik! Istinska snaga! Dovoljno se uzbudio da je . "Latinski se ne mo e izgovarati nerazgovijetno".'" Herr Schvvamm si je morao obrisati oèi. "Takvu gadost u ivotu nisam èuo". Uèenici su se jedan po jedan ustaja li. koji su ga stalno zapitkivali o pojedinostima. rijeèi djeluju posve neuvjerljivo. AMEN ." Namr tio se. Tijekom drugog razreda i druge polovice svoje treæe godi ne u realki. KNE E VOJSKE NEBESKE. sv. sad su ga tap ali po leðima. opis posjeta muzeju uèinio ga je omiljenijim kod nekoliko kolega i z razreda. Trie bu. naroèito jedn om nesretnom sredovjeènom nastavniku koji je svaki tjedan dr ao nekoliko sati vjeron auka. kad je zavr ila nastava. herr dr.O. ja bih te izbacio". poduèavao vjeronauk. Èak je i Adolf morao priznati kako je Aloisova primjedba o sigurnosti obitelji ima la nekog smisla. bio j e opu teniji na nastavi. NJIHOVIH ZAM KI. Je li to bilo stoga to mu je umro otac? Kad se rije io Aloisove srd be. Djeèaci koji su ga cijele godine ignoriral i. naravno. Herr Shwamm je za tu prigodu odjenuo svoje najbolje odijelo i govorio sa eto. Herr Schvvamm je bio tu an èovjek vla nih oèiju. Nauèio ga je da o nekoj osobi ne znamo ni ta. "Imam brat a koji studira latinski". oboje u vo tenim m odelima. Adolf je zakljuèio da je taj nastavnik sigurno siroma ni roðak nekog s dovoljno utjeca ja da mu osigura taj posao. Jednog je jutra za vrijeme odmora. Uspio je uæi kad je slagao koliko mu je godina. Nekoliko djeèaka veæ se stalo smijuljiti. uspio je izjaviti. Trieb. her Sc hvvammu isprièati. MOLIMO TE DA NAS IZBAVI TIRANIJE NEDOSTOJNIH DUHOVA. "Pravi si frajer". koji je bio biskup u Clunvju. Po prvi je put u ivotu u razredu do ivio ovacije. Roditi se izmeðu mokraæe i dreka! To je uvijek i pretpostavljao. 380 Norman Mailer LA I I SRDITE OPAKOSTI . na dobrom papiru su se nalazile rijeèi: SLAVNA VISOSTI. ukoliko se ovakvo pona anje ni u kakvom pogledu ne nastavi." Potom je Adolfu predoèio tekst.'" Èim je dobio prijevod. Ti æe se. pa je namjerno izgovorio frazu biskupa iz Clunvja. oti ao u Anatomski muzej Linza. Njemu se u tom trenutku nimalo nije tra io posao. da bi Adolfa priveli ravnatelju. no ipak je uspio stro im glasom nego je postizao u r azredu izreæi: "Neæemo raspravljati za to si tu. "Da kraj godine nije tako blizu i da se u ovoj koli nismo tako trudili da ti popr avimo neprestano lo e ocjene. tad su stigla dva redara. Adolf je ostao u oku. Adolf èuo jednog od uèenika kako kolegi spominje srednjovjekovnog crkvenjaka. "i od njega sam dobio prvu pouku: Tnter faeces et urinam nascimur. takoðer od voska. Odona. Seks je prljav. Herr Schwamm je Adolfu priu tio nezaboravnu lekciju . Navrle su mu suze. i stoga je. kao i nekoliko mu karaca i ena u punoj velièini. a onda g a je spopalo uzbuðenje. Umjesto toga zahtijevam da naglas proèi ta sljedeæu molitvu. pa se uskoro osmjelio odgovarati profesorima. PROGNAJ U PAKAO SOTONU I SVE ZLE D UHOVE KOJI SVIJETOM OBILAZE 1 ELE NAM UPROPASTITI DU E.Ukupna suma bila bi dovoljna za udoban ivot." Sastanak je ispao vrlo neobièan. "Zbog t ih æu okolnosti pretpostaviti kako je smrt tvog nepre aljenog oca bila èimbenik u tvom besprimjernom vladanju. èuo je. rekao je herr dr. No. Stoga æu tvoju nazoènost u koli prihvaæati jo jedno polugodi te. no potom je izjurio iz razreda . Ispisane samim velikim slovima. Herr Schvvimm se pretvarao da ne razumije. Adolf je zamijetio kako podosta uèenika prema njemu vi e nije tako nelj ubazno. ustvrdio je herr Schwamm.

Uspio se sabrati tako to je neu padljivom gestom otpustio Adolfa. Ni ta to æe sljedeæa èetiri desetljeæa proèitati neæe kod njega izazvati takvo anje. pa nije znao da je molitva. Jedne je subote odluèio da. arhandelu Mihovilu?" Naravno! Barem je tu molitvu Adolf dobro poznavao. kad j e netko zarobljen. no ipak ju je u sebi ponavljao. Neprestano je po navljao frazu: "Optimizam. Mi vragovi veæ dugo znamo da prosjeèan um. kako bi saznali to se zbilo." (Je li ponavljao rijeèi koje sam ga ja nauèio? Nisam se uvijek u stanju sjetiti ba svakog nadahnuæa koje sam podario klijentu. koja je ne koæ Adolfu predstavljala iznimnu snagu. krv i èelik. Onda je morao priznati da bi potonje moglo brojne bitke prebrzo okonèati. i dalje se sjeæao kako je nastojao odr ati ravnote u na stolici. arhandelu Mihovilu. inkarnacija. nije osjetio strah. Je li u to vjerovao? Je li to bila istina? Nijemaca je bilo svih vrsta. Kamo bi poginuli vojnik oti ao. a sad je. u umi bio generalisimus. mladi Hitleru". gospodine. herr Shvvamm". "Pa". krv i èelik". bit najtajanstvenije moæi koja æe ljude vezati s nevidljivom velièin om nacije. Te je licemjere trebalo o dvuæi da vide vo tanu vaginu u anatomskom muzeju. Ipak je tu dugu reèenicu iskoristio kao borbeni pokliè samom sebi. vatra. tovi e. Izrekao je nekoliko fraza èiji je smisao bio izraziti njegovo zadovoljstvo to prepo znaje "i tvoju trijeznu stranu. mora o poèeti baviti i logistikom. hoæe -neæe . ponav ljao ju je svakog jutra nakon mise. i prestao govoriti prije nego to poène zamuckivati. koji skru en nije bio nimalo. kao da se radilo o jo jednom nesretnom ishodu. "to je. od njega preuzeli . Sljedeæih je mjeseci èesto razmi ljao o tim rijeèima."Zna li kome je ta molitva upuæena?" upitao je herr Schvvamm. i nisu prestajali sve do sumraka. gospodine. Kratak govor koji je herr Schvvamm pripremio o tim vatrama i pogibeljima pakla s ad se èinio uzaludnim. Schwamm je bio luteran. veæ iz njegovih usta: "Optimizam. Neprestano je odreðivao nova pravila borbe. Trideset minuta ili cijeli sat? A tk o æe to vrijeme mjeriti? Trebao im je neovisan mjerilac vremena. Stvari tako rijetko ispadnu onako kako èovjek oèekuje. bio lik skromnog znaèaja u svo joj koli. vatra. s Angelinom haljinom prebaèenom preko ramena. koji su u tom Dvorac u umi 381 improviziranom i ledenom pokusu bitke bili na njegovoj strani. Adolfa je obuzeo bijes. odgovorio j e Adolf. i stra no mu je godilo kad su je tri uèenika. sv. odgovorio je. Glas mu je sna no odzvanjao. Kad se na ao s one strane vrata. Jo se jednom na krajnje nesretan naèin osjetio nedoraslim tom mladom i neprijaznom uèeniku. pa iz toga proizlazi ka ko æe doæi vrijeme za pojavu vode cijelog svijeta. barem donedavno. vani je bilo kasno o ujsko popodne. "Nije li upuæena. a neki su. Ponekad bi subotom popodne na svakoj strani bilo i po pedeset djeèaka. u potpunoj suprotnosti. "u svakom sam se sluèaju dobro dr ao pred jadnim starim Shvvammom. godine njegova je igra rata postala jo slo enija. U samostanu u Lambachu. Adolf je." Kad je iza ao iz kole. fraza nije bila iz neke knjige." Èak je osjetio i odjek svo je prve erekcije. kad se sasvim posveti jednoj mistièno j zamisli. "Da". a onda ih mijenjao. Koliko mu je bilo poznato.) Adolf je ipak uzeo svoj primjerak Treitschkea kad je do ao kuæi i uskoro napamet nauèi o sljedeæi pasus: Bog je svim Nijemcima dao Zemlju da na njoj sagrade dom. ili ubijen. zakljuèio je. Jedva da je shvaæao to znaèi. Èak je pripremio govor koji æe odr ati svojim kolegama kad ga na odmoru okru e. Do kraja proljeæa 1903. Herr Schvvamm je osjetio da je opet na rubu suza. koji ne bi bio od an ni jednoj strani. "Potpuno se skru eno isprièavam za svoje juèera nje postupke. no s nekoliko se svojih no vih prijatelja zapoèeo grudati. Vode koji æe poslu iti kao utjelovlje nje. bili beskièmenjaci po put Schwamma. molitva sv. mo e biti ili zatvoren. kad se na ao usred jo jedne umske bitke. Svaka je vojska sad morala zbrinjavati ranjenike i b aviti se zarobljenicima. Dok ju je glasno èitao. mo e steæi mentalnu samouvjerenost daleko iznad vlastitih moguænosti. nego kuæi? Stoga su se sad vodile ozbiljne rasprave oko toga koliko se vremena mora provesti u zatvoru. (To su na kraju rije ili tako to su odredili jedinog djeèaka koj . reæi æe im. sad veæ bila dobro poznata. pa se Adolf.

Za upoznavanje i oèa ravanje stranaca. Èak i nakon to se obitelj preselila u Vrtnu kuæicu. Angela je imala pravo na mnogo bolje. Alois mlaði bio je ponosan to je dobio sliku na kojoj stoji kraj konja. dok je jahao na Ulanu. no Klara nije z nala kako bi se sprijateljila s ljudima koji bi to i omoguæili. A bila je i ljuta na samu sebe. Igrao se s ma njom djecom na gazdinstvu kad bi ona svr ila sa svojim popodnevnim zadaæama. trebao mu je svaki par ruku-koji bi mu Klara ponudila. Udavala se za èovje ka kojeg nije obo avala. Kod nje su ljetovali . Naravno. Gdje bi Raubal takvo to mogao èut i. ako radom skrene misli s o alo æenosti". a potom bi popodne od lutao u umu. Ono to Klara nije znala. bila je Angelina tajna krivnja. pod Klarinom za titom. zavr il o Aloisovim krvarenjem. iako su mu novaci bili tako umorni da bi zaspali na polo aju. no Schmidt je bio marljiv radnik i uspio je. kao i stvaranje dojma o moguæem mirazu. poveæat æe se dio mirovine koji otpada na njega. kazao je. Zatvorenik bi mogao br e na slob odu. Obitelj je ivjela u Vrtnoj kuæici.i 38z Norman Mailer je imao d epni sat. proveo èitajuæi i crtajuæi. no èovjeka koji se elio o eniti. imao imanje dovoljno veliko da smjesti cijeli klan Kie dler-Poelzl. staja. Kad je Angela takav brak prihvatila. i dalje je bri no skrivala saèuvanu bratovu fotografiju. za razliku od ostalih èlanova obitelji. no ta se moguænost nije èesto koristila. Adolfu nije bio simpatièan. toplog dana u Hafeldu snimio putujuæi fotograf. Kad mu starija sestra ode iz kuæanstva. zbog trajnih pro blema s pluæima. 3kola je zavr ila u lipnju. Dok je Alois bio iv. ali tijekom sedam god ina otkako ga nije bilo. Kako je trebalo obraðivati nekoliko polja i brati plodove po umi. jer ne eli da Adolf i ta radi. Ispostavilo se kako je Raubal medu raspolo ivim kandidatima bio naj bolji. Ulana je ba za to i iz veo iz staje i uveo u fotografov kadar. To se pokazalo prihvatljivim. No. obitelj sve to bi joj mog lo zatrebati spakirala u dva golema kovèega. sad je se ljak Schmidt. Tog ljeta. da je Alo is mlaði jo uvijek tu. osim od Angele? Dvorac u umi 383 No. ona ga je pretvorila u savr enog mladiæa. Adolf je u tom braku vidio i ne to pozitivno . koji je u banc i radio kao bilje nik. Klara se nije samo razoèarala. Angela se trebala udati za èovjeka imenom Leo Rau-bal. Sestri Theresi je èak ponudila. Kad su jednom od njega zatra ili d a se pridru i radu u polju. Podsjetilo bi ga na valov u kojem mu je spavala majka. to je bio prikladan prostor da mlada djevojka prima goste. Kad god bi Raubal do ao u posjetu. ako bi postao uhoda. nikad ne bi uèinila neprilièan korak. i ona i Angela bile su s uvi e stidljive. Znala je da se nikad neæe vratiti. gospodarskih zgra da i ivotinja. Veæi bi dio dana. "Bit æe joj lak e u koroti. koju je jednog lijepog. Njemu bi to bilo n epodno ljivo. Adolf nije radio. Nije si mogl a oprostiti. Prethodno je ljeto. i nekol icinu je poku ao nauèiti da se igraju rata. Ili bi mogao odbiti sve ponude i ostati u zatvoru. Adolf i Paula ot putovali u Spital. Angeli nije stvorila nikakav dru tveni ivot. za njeg a plaæati hranu. bila je sigurna kako. Po Klarinom je mi ljenju taj èovjek imao puno sreæe to se dokopao njene pokæerke. Raubal èak nije djelovao ni z drav. povratak u Spital nije dolazio u obzir. godine. Angela ba nije bila oèarana svojim izgledima. Gazdinstvo se sastojalo tek od zemlje. Adolf je bio svjestan da zarobljenicima brzo p ostane dosadno. svom bi buduæem urjaku kazao: "Tvoja pluæa nisu u tako lo em stanju kako tvrdi . zar ne?" to je bilo dovoljno da Adolfa obuzme hladna srd ba. Nikad nije prestal a aliti za Aloisom mladim. Klarini se veliki planovi za njenu buduænost ba i nisu ostvarili. A sad je. u potrazi za novim vojnim polo ajima. Theresin mu . . Naravno. kuæe. no sad je bratu mogla dopu stiti da sja i i poljubi je. Angela. gdje j e Angela imala svoju sobu.popravit æe mu se financijska sit uacija. Klara je odluèila kako ne smije raditi. Sjeæala se kako je samo bio zgodan. po spitalskim mjerili ma. pa su Klara. od njega napraviti unosno imanje. koje su proveli u Vrtnoj kuæici. veæ i iznenadila. Bio je to pravi zloèin.) Onda je Adolfu stiglo nadahnuæe. u kojem je ivjela Klarina sestra Theresa. Nakon ljeta. u ljeto 1903.

1904. Pripremajuæi se za opro taj od frau Sekire. Adolf je. "U mojoj glavi. To ka e moj otac. no ravnatelj mu nije oprostio dogaðaj s herr Schwammom. Nikad mu neæe povjerovati da je maturirao ako joj ne b ude pokazao svjedod bu." Nije joj smetalo ni to je patio kao da je izgubio zlatan sat. Tamo æe moæi steæi diplomu realne gimnazije. Tu su. Dobio je prolaznu ocjenu. kako sliku mora uni titi.a mo da i nije 384 Norman Mailer bila ba tako nevina . s hvatio je da takva prièa ne bi bila dovoljna. Tijekom sljedeæeg je ljeta Klara Paulu i Adolfa opet odvela u Spital. Dan je bio hladan. Aloisu mlaðem je morala prisegnuti kako nema pojma gdje bi mogla biti. Tako je od nedjelje naveèer do petka popodne Adolf odsjedao kod e ne.kako odvratno! Naglo je prestao o tome razmi ljati kad je shvat io kako se njegovi otac i majka nisu od mlado enje i mlade nimalo razlikovali.vezanost uz izblijedjeli portret u sepiji. no. U svibnju sljedeæe. Jednom. kad su jeda n kraj drugog mokrili u polju i pomislio da to nije ugodan prizor. no sad je nestala. Aloisu se time osvetila za zadirkivanje to se ne usuðuje jahati Ulana. ukoliko se Adolf Hitler eli upisati u zadnji razred realke. Zaslu io je da pati j er ju je onako zadirkivao. godine. Taj je put polo io i dobio je maturalnu svjedod bu. Adolf je jednom vidio mlado enjin falus. kad je iza ao van razbistriti glavu. pokidala taj komadiæ svoje pro losti i u rano i mraèno jutro papiriæe ubacila u zdjelicu. jedne noæi kad nije mogla zas pati. Kako je istog dana trebao otputovati kuæi. gd je je vrijeme provodio u èitanju i crtanju. polagati francuski. "A gdje su te Biblije?" upitao je Alois mlaði. morao je izaæi na popravni ispit. Adolf joj se uvijek obraæao vrlo formalno. kako bi mu mogli dati diplomu. Na raèun mir ovine. umjesto da plaæa svakodnevno putovanje vlakom. kazala je. "To ti ne bih savjetovala". kod koje su stanovala jo èetiri uèenika. stala se brinuti to joj ta nevina . Adolf je ostvario jo jedan krajnje prosjeèan prosje k ocjena. u srcu i dalje o di e puteno æu. a potom bi odlazio u svoju sobicu. Bila mu je u d epu.) Stoga je. i zaspao na podu. a k tome i pao iz francuskog. Dr ala se majèinski . "Moj otac veli da j e dobro usvinjiti se jednom godi nje. Sad ga je Leo trljao nutra-van tim navodno svetim prolazom izmeðu Angeline dvije rupe koje se n e mogu spomenuti . u sebi kazao: "Neæu dopustiti da m i ova kola vrijeða intelektualne sposobnosti. Frau Sekirina je du nost bila da svojim st anarima osigura razmjerno dobru prehranu i pazi da pi u domaæe zadaæe. kako joj se pribli avao datum udaj e. Kak o je samo grozna bila ta tajna o kojoj su mu karci i ene morali utjeti. buduæi da je dan bio topao. Kad je fotografija nestala. (Inaè i je Leo Raubal prije ili kasnije prona ao. rekla . Na jesen ga je èekao popravni ispit. u maloj ali potpuno privatnoj sveèanosti. nalet vjetra mu je svjedod bu odnio! No. prinijela im veliku ibicu i tiho plakala dok su ostaci fotografije crnjeli. t o sigurno neæe biti u Linzu. Adolfa su progonile misli koliko je samo ru no moralo biti ono to su Angela i Leo èinili u krevetu. prethodno je otvorio prozor. Ravna telj je najavio da. Tako okrutno! Angela je i dalje èuvala njegovu fotografiju. Klara si je mogla priu titi da mu iznajmi sobu." Svi su o dsutnom ocu zapljeskali. Frau Sekir a mu je predlo ila da ne poku ava prevariti majku. Dvorac u umi 385 U jesen 1905. ne dvaput. Kako bi se to proslavilo. spomenuo joj je svoj problem. "Prise em na hrpu Biblija". Dok se trudio smisliti kakvo obja njenje. no. Naposljetku je do la do okrutnog zakljuèka. Bez ikakvog upozore nja. no Adolf se u rujnu vratio u Steyr. a do kraja kolske godine uspio je opet pasti francuski. pitao se bi li joj mogao reæi da je taj dragocjeni komad papira razmotao u vlaku kako bi ga pogledao . Te su veèeri uèenici ostali budni dokasna i Adolf je izjavio: "Napio sam se kako mi se otac znao napiti". za osvetu. udaljen dvadeset i pet kilometara od Leondinga. Vjeruj mi.Angela je tu sliku ukrala. m orao je majci ne to pokazati. sa svo jim je novim cimerima kod frau Sekire odluèio uprilièiti zabavu. Nakon vjenèanja. Ujutro nije mogao naæi maturalnu svjedod bu. Ni u realki u Steyru nije imao ni ta bol je ocjene. Jedan od djeèaka od k uæe je donio èetiri boce vina i velikodu no ih sa svima podijelio." Klara je problem rije ila tako to je Adolfa poslala u grad Steyr.

upustiti se u pijanèevanje koje svr i èino m vrijednim prijezira. neæu vi e nikad vidjet i. upitao ju je: "Sto da radim?" "O". proveli ugodnu veèer. koji ga je uhvatio kako pu i. a njih su dvoje n . Taj mu se èas vratio u sjeæanje. da èak ni takva epizoda nije ispala katas trofalnom. Pazite jedino da vreæu ne otvorite dok ste jo unutar zidova ove kole!" Adolf je klimnuo glavom. a rek tor ga je pustio da èeka. "Gospodine. Onda je komadiæe zalijepio na drugi komad papira. Naposljetku. " estoka su piæa za izdajnike"." Ovo je sad poèelo nalikovati saslu anju pred sveæenikom dugog nosa. No. neæu. Uzeli ste ovaj dokume nt i na njemu ostavili svoj izmet!" Ruke su mu se tresle od gaðenja dok je vreæu pre davao Adolfu. Tako æe moæi dokazati da je polo io is pit. ne to je posve drugo. "Ponosno æu je dati uokviriti. No. "Budite tako ljubazni pa mi ka ite. Njegovo j e dupe sad bilo superiorno svim tim kolskim glupostima. "Jedno je kad uèenik slavi svoju maturu i sretan je to 386 Norman Mailer je pro ao popravni ispit. ali æe ti sigurn o dati kopiju." Tijekom kolske godine." D a. rekla mu je." U tom je èasu Adolf zakljuèio kako je umijeæe laganja vje tina koju treba cijeniti. Mo e si barem dopustiti misao da je napravio va an korak nap rijed. to sam vi e shvaæao koliko si se samo za mene rtvovala . tko bi to mogao biti . A ako ti majka otkrije istin u. "Ovako mi je jo dragocjenija". Sad se veæ mogao sjetiti. bit æe jo i gore. uzeo je svjedod bu i njom si obrisao stra njicu. No. dugo je na umivaoniku èistio i su io svoju svjedod bu. Nakon toga je rekao: "Ne mogu se natjerati da povjerujem kako bi uèe nik na e kole poèinio ne to tako bestijalno! Trebate se zabrinuti hoæete li se u ivotu ik d nauèiti kontrolirati takve izopaèene nagone. No.nije elio saznati. Paula je brzo zaspala. to sam uèinio?" uspjelo mu je reæi. Mogla su to uèiniti Dvorac u umi 387 i sva èetvorica! Odluèio je da nikad vi e neæe piti. "O. "Po izostanku shvaæanja u va em pogledu v idim da se èak niti ne sjeæate prizemnog pona anja koje ste si bili odluèili priu titi." Rektor je sad stao zuriti u nje ga. V jerojatno je to dobra ena koja nije zaslu ila da je se tako smradno sramoti. Stvar je pogor alo to se sad morao upitati. Sad je postala rijetko i misaono ljudsko b iæe. Uskoro æe vidjeti u kakvom je stanju. to je bila tek ena koja mu je svaki dan poslu ivala obrok i j ednom na tjedan mijenjala posteljinu. Jedan od èetvorice uèenika koji su s njim pili. radilo se o upisnom danu. tako æe to srediti. Klari æe veæ nekako objasniti ostalo." Zavrtio je glavom. Takv o bi suoèavanje sramotu samo poveæalo. Kad se vratio kod frau Sekire." Stoga se Adolf vratio u kolu za koju je mislio kako je nikad vi e neæe vidjeti. "Ako ona tu prièu prihvati. Neæe im biti drago. osjeæat æe stra nu krivnju.je. Da. Osjeæao se tako obdarenim unutra njom velièanstveno æu! Kako su mu samo njegovi kolege s kojima je pio pljeskali. Moram takoðer napomenuti i da ni jednom od Aloisove smrti. Poderao sam je da ne bih zaplakao kao dijete. majko. i dalje se pitao koji ga je to od kolega izdao. to sam je vi e gledao. kazao e u sebi. Stalno je nju io dokument da provjeri kako sad miri i na puder. Sav jadan. sigurn o je rektoru predao svjedod bu. Umjest o toga æete mi se zakleti kako vas nakon to izaðete iz ovog ureda. kad ga je rek tor konaèno pozvao da ude. kako je rektor za to doznao? Postojalo je samo jedno moguæe obja njenje. bit æu itekako ljubazan da vam ka em. Adolfov osjeæaj vlastite va nosti nije bio toliko ugro en kao prigodom tog dogaðaja." "Dragi moj herr Hitleru. Ali. ja sam oko njegove viz ije samog sebe sagradio tako sna nu za titu. rekla je. morao je otvoriti zakljuèani ormar i iz njega izvaditi te k u papirnatu vreæu. Sto ako je to napravio jedan od dvojice krupn ijih od njega? To uopæe ne bi bilo nemoguæe. pa s u. Trebam li pisati va oj majci? Ne. Nakon toga je rekao: "Tvoja je svjedod ba u njoj. Poderana je na èe tiri dijela. pomislio je Adolf. "isprièaj u koli to ti se desilo. a kako sam ja to slabo shvaæao. 5Klara je zaplakala od ljubavi kad je èula za to joj se svjedod ba vratila u èetiri dijel a. kao majka i sin. herr Hitler.

Hoæe li i on. a Paula èistila zahod. (Volio je li æe. Nije mu se ukazivao kak av unosan naèin da se pridru i redovima zaposlenih. godine Me in Kampf. s druge strane rijeke na kojoj le i Linz. Klara je prodala kuæu u Leondi ngu. jedn im od pripadnika lin ke mlade gospode. Ne mogu procijeniti je li Klara u toj stvari bila utjecajnija od mene. Radilo se o tome da mu je Alois omoguæio da u ivot krene s vi eg polo aj a nego otac. Bila je prava sreæa imati oca koji se u svojoj kar ijeri popeo do planinskih visina. Uz to se pomalo æutio su ièavim . Klara se. Potrebi da tijekom dana ne izlazi bila je ravna samo njegova ljubav prema mraku. veæ mu je trenutno toliko slobodnog vremena i trebalo. vraæajuæi se svakog vikenda iz Stev ra. Rijetko bi izlazi o po suncu. 388 Norman Mailer sa samo tri zlatnika kao jedinom popudbinom. kad bu de spreman. Taj je trinaestogodi nji djeèak do svog sedamnaestog roðendana morao izdr ati ivot u krajnjoj oskudici. kad je trinaest godina poslije. mo e si poveæati obrazova nje. S dobrim razlogom. Kako joj je on to predstavio. U njenoj se glavi sad starca trebalo sjeæati kao stupa carevine. za druge mu. Sjetio bi se zahoda u realci. da je. kad su njemu b ile dvije ili tri godine. Izmijenio se i Adolfov naèin masturbiranja.dovoljno da Klaru stalno dr i u asnu tom. umrijeti od k rvarenja u pluæima? Nije ju bilo te ko uvjeriti da sad nije pametno tra iti zaposlenje . a obitelj se preselila u stan u Urfahru. Klara mu je kupila novu odjeæu. U umi je obièno sve istresao po najbli em l i æu. da se u svoje rodno selo ne vraèa. taj sedam-naestogodi njak nije odustajao od svoje vizije i postao je dr avni slu benik. pa je izlazio u dobrom tamnom od ijelu. Tijekom pro le godine. Znala je kako æe mu se. istinski predanog dr avnog slu benika. Ako zasad ostane kod kuæe. doista te i mraku. otisnu ti se na put u nepoznato. no takva se predod ba u Adolfov u m tako duboko usadila. naravno. Jo napola dijete. mislio je. jednog æe ga dana smatrati velikim slikarom ili ar hitektom. Nakon pet godina strogog re im a u realki. nije mu bilo te ko u ivati u svom novom ivotu u urfahrskoj Humboldtstrass e. to mu je bila najdragocjenija imovina. Smatrat æe ga. pa æe stoga postati sasvim istaknut pojedinac. o Aloisu napisao panegirik: Nije mu bilo niti trinaest godina. njegovim izgledom jako ponosila. otvoriti razne prilike. Kakva je to morala biti ogorèena odluènost. kako bi pro ao po red zgrade opere. poma uæi se tapom sa s rebrnom dr kom. preko kojeg je nosio tamni kaput. Majka je plaæala raèune. Nisu svi kli eji koji se tièu vragova pogre ni. Pustio je brkove. a volio se i po njemu istresati. Bila je to posebna prigoda. Noæ je pogodnija za prizivanje. 6. vje bao je koliko je god mogao dr ati ruku u zraku pod kutom od èetr deset i pet stupnjeva. Adolf je danju rijetko izlazio iz tog novog stana. skupio je svoje stvari i pob jegao iz zavièaja. Dalje je nije morao uvjeravati. takav mali djeèak. Ne samo da je bio vrlo neobièan djeèak. To sam mu i sam bio spreman kazati. poput Aloisa. gdje je uèenicima pokazivao s . Svaki put bi se u to iznova uvjerio kad bi u izlogu uhvatio vlastiti odraz. iz Waldviertela. Veæina ljudi nikako da shvati koliko je duboko utemeljena opæenita pretpostavka Dvorac u umi 389 da ono to se osuðuje kao Zlo. svaka ulo ena u svo j posebni dr ak. pi uæi 1924. Adolfu je prilièno dosadilo slu ati Klarine prièe o Aloisu. to je ona pak morala trpjeti u sebi.a divanu sjedili jedno kraj drugoga i prisjeæali se starih vremena. No. Kako bi dodatno popravila svoje financijsko stanje. dok ne postane netko i ne to. Beskrajno siroma tvo i mizerija uèinili su ga odluènim i stekao je izrazitu upornost èovjeka koji je "ostari o" zbog nepresu nih jada. a lako je moguæe i oboje. s crnim e irom na glavi. Njeg ove su glinene lule s dugim pipcem stajale poredane na kaminu. Obiteljsko je evanðelje dr alo samorazumljivim da Adolf treba biti za hvalan to je Aloisa imao za oca. se nije nimalo radilo.) Sad je zakljuèavao vrata svoje so be i pri ruci ostavljao spreman rupèiæ. Time je ostvario prisegu iz mladosti siroma nog momka. Sto se toga tièe. Crtat æe i èitati. prije nego to bi mislima dopustio da pole te izvan nadzora. Tih sam dana u njegove misli nastojao usadit i jednu ideju. Tek bi se naveèer pro etao uz Dunav od Urfahra do Linza.

Sjedi kod kuæe. dok se trljao. Lea Raubala. Mislim da si poti ten zbog toga to svi tvoji roðaci u Spitalu dr e da si ni koristi. Seljanka nikad nije ni ta slièno do ivjela. A besposlièari nisu takvi. tako je sna an i ponosan na sebe. i znamo da nije tako. Djeèaci bi'se skupili oko pisoara da bi usporeðival i velièinu svojih genitalija. da u toj ljubavi takoðer u ivamo. I stvarno. (Dieter je tad urno morao otiæi iz Berlina. no on je ruku m ogao dugo dr ati podignutu. pa je Adijeva sposobnost da dugo dr i ruku ispru enu bila tek jo jedna od stva ri koje su im odvlaèile pa nju. ona nije znala. sve je bi lo gotovo. svaki put kad bi s Adolfom razgovarao. pribli avajuæi se da ispali iz vlastitog topa. To bi bilo i gore nego slu ati kako joj taj novi zet pr ekorava sina. Ne vida se s pokvarenim djevojkama. to su onda veæ bila dvojica koje je zbiljski skalpirao. U obliku Angelinog mu a. Erekcije bi. Dok to ne napravi . Leo Raubal. pitao ima li kakve veze i zmeðu njegovog odbijanja da se zaposli na Carini i oèevog zadnjeg krvarenja? Ako je veze bilo." Adolf bi tad iza ao iz sobe. Kako je samo nepristojan prema njenom mu u! Klara bi sve to èula i ne bi progovarala. Tako su zvali Dietera . Stoga nije eljela izazivati nevolje. A kako bi i pogodila? N ije bilo nikakvih dokaza. ne raditi ni ta. Stoga djevojci nije bilo va no to Paula nastavu nije mogla pratiti pa je u koli zaostala . Zet koji je jako precjenjivao vrijednost vlastitih savjeta. Edmund i Alois. te ko da joj je moglo pas ti na pamet da se zapita o èemu on razmi lja dok masturbira. samo iz po tovanja pr ema Angeli. no na ovom poslu koji si odabrao. Ne moram se brinuti zbog djevojaka. suprug njene drage pokæerke. Majèina je ljubav. To je bio neobièan dogaðaj. U njegovom ivotu nema pokvareni h cura. stalno æe se osj o e. a oni nisu. naporno radi. zakljuèi la je. Uvijek su se bojali da bi mo gao upasti uèitelj. a meðu njima æe neki stvarno biti p okvareni. sigurno slatka poput meda. Alois je suvi e toga elio odmah. Osim toga. to nije posve netoèno. Naravno. Njena je majka uvijek imala previ e posla. 7Prilièno godina kasnije. A ta je pomisao. Pazio je da ispere rupèiæe. Ne.seljanka joj je svejedno zavidjela. no sad bi gotovo sv aki radni dan gledala Klaru kako Paulu vodi cijelim putem do kole. no. Angela bi ostala zapanjena. Bolje bi joj bilo da se zabrinula zbog ljubavni h veza koje æe on tek imati. a njemu samo jedan. Po tome je sasvim nalik Aloisu. u suglasju sa sjeæanjima na uèenike oko pisoara u realki." A neæe ih ni biti. gdje je poljub i za rastanak. Bilo je gotovo. a on je bio sretan. da se. 39° Norman Mailer ali kad crta. mora poèeti zaraðivati za ivot. Taj neotesanac. Klara je u sebi odluèila: "Adolf nije besposlièar. Kad je sam i dok radi. Neka njima njihova dva testisa. mora dati otkaz. Ne jo jako dugo. Ta je djevojka donedavno ivjela na gazdinstvu.T. dok sam zauzimao tijelo i osobu pripadnika SS-a. Adolf ne gubi vrijeme. ne treba mu alkohol i ne pu i. stoga. a tu sam se smjestio sve do k raja Drugog svjetskog rata. Sjeæanje na raznovrsne osobne alatke koje je vidio meðu uèenicima dostajalo mu je za uspje no predoèavanje. Ili je mo da i bolji. U njegovom je sada njem ivotu ipak postojao jedan trn u oku. Kako je Klara sad na Adolfa gledala srcem punim ljubavi.voju vje tinu. EPILOG Dvorac u umi Na poèetku sam naveo kako se zovem D.. njegove sve br e i jaèe stiske tako raspalila da se vi e nije mogao obuzdati i bum!. On je pak sad u sobi otkrio kako mo e odr ati erekciju i s visoko podignutom rukom. i iscrpljen svim tim to se u njemu bilo nakupilo. Taj nije propu tao. t ako sam se na ao na rubu mete a koji je vladao na polju gdje se i nakon mraka nastav . protisnut i mu u uho: "Momèe. bilo je i previ e prigoda kad bi se opæe zanimanje usmjerilo drugamo. Nije eljela biti punica koja mladom b raènom paru stvara probleme. bio je. tu smo i mi.) Ukratko. s mu karcima i djeèacima. Tako ispunjen spoznajom kako æe i od njega ne to biti. djevojka koja je i la u Paulinu kolu èesto bi je vidjela kako hoda s Klarom. Mo da æe jednom i postati velik umjetnik? Tko bi to moga o znati? Tko predvidjeti? Tako je ozbiljan." I opet je ponovila: "Adolf ne trati vrijeme na djevojke. naposljetku. kod najmanjih zvukova velikom brzinom spla snule.

Zbog toga takva osoba i postane pacifistom. Govorio sam s finom krivotvorinom istinskog osjeæaja. Na reveru je nosio idovsko ime. idovski se satnik vi e nije mogao nositi sa stanjem u koje je zapao. Da pojaèam pritisak. U na im su redovima carevale glasine. Na raspolaganju mi je ostao jedva jo pokoji potez. T o je veæ druga prièa. Nisam va an dio povijesti. nema naznaka dvorca. na stijeni premalenoj za trojicu. na kojoj je nekad bilo polje krumpir a. Mogu reæi kako sam vi e puta morao napu tati tijelo. Am erikancu je to èak bilo dovoljno ku no da meni. koji je sa mnom pratio roðenje Adolfa Hitlera. gdje je tu sad poveznica s tvojim teksto m? U tvojoj je prièi puno uma. Ulo it æemo i u Arape i u Izraelce!" Nakon toga mi je za elio sreæu. Izvan æelije. Stoga sam postupio poput lj udskog biæa . ne toliko zanimljiva. krièali su poput gnjuraca. radi za sebe". godine. Sad je. Amerikanci su upravo oslobodili koncentracijski logor. Za mene je to bilo vrije me poraza.odluèio sam o tome ne razmi ljati. ali gdje je dvorac?" odgovorio bih kako se "Dvorac u umi" na njemaèkom ka e Das Waldschloss. Po èinu je bio satnik. visok. Ta moguænost . bio naziv koji su najbistriji medu zatvorenicima dali svo jem objektu. A ko bi èitatelj.ukoliko je bila istina . "Ja æu na e djelovanje preb aciti u Ameriku i posjetit æu te kad donesem nekoliko odluka to bismo tamo bili spr emni raditi. Jedan se vrag èak usudio i ustvrditi kako je Maestro degradiran.krije se ubojica. taj je idovski èasnik dao sve od sebe da izbjegne najgore u onom to ga je okru ivalo . taj nam je idovski s atnik pokazao kako trebamo raditi. Tu sam. Maestro me upravo b io otpustio iz slu be. njemu na dohvat ruke. To .45 i to je oru je sad le alo na stolu. no.ljala proslava. Na obzorju nema nièeg zanimljivog. osuðujuæi pretjerivanja u Fiihrerovim dostignuæima. plavih oèiju. Stoga sam se preselio. Waldschloss je smje ten na praznoj èistini. Sve to je jo ostalo za raspravu jest za to sam odabrao ovaj naslov. èak sam dao naslutiti kako je tog nacista muèila sa vjest. On je primijetio: "Da. kazao mi je. ukljuèujuæi i mene. Od luèio sam se poigrati sa idovskim èasnikom tako da se pretvaram kako mu obja njavam svj etonazor ljudi medu kojima sam se borio. rasporeðen u amerièku div iziju koja je oslobodila logor. duhovit. Radosne uzvike biv ih zatvorenika pratilo je i trulo isparavanje. To je ime koje su zatvorenici dali tom upravo osloboðenom logoDvorac u umi 395 ru. Dieter je bio armantan esesovac. Vidio s am kako mu je zbog pi tolja nelagodno. Ne vidi se mnogo drveæa. plav. Oni kojima je preostalo dovoljno snage da se glasaju. Uèinak nije izostao.ukazivala je da u Maestrovom podruèju ima el emenata i dubina koje ja nikako nisam mogao pojmiti. Otputovao sam u Ameriku. okretan. odgovarao na nje gove upite. dobio je pi tolj kalibra 0. nakon ponoæi. Zbog mete a koji je zadnjih dana vladao. radilo se o lijeèniku koji nije bio vièan k ratkim cijevima. "Dvorac u umi". svom jedinom pandanu sa suprotne str ane. Po karakteru pacifist. manji. Izlagao sam mu psiholo ke pothvate koje s mo mi nacisti izvodili u dotad nepoznatim vodama. dakle. na zadnji dan mjeseca travnja 1945. djetinjstvo i dobar d io adolescencije sad upitao: "Die-tere. Bili smo izdvojeni poput dvije du e u oceanu. Amerikanac uzeo svoj pi tolj." 394 Norman Mailer Nisam èak znao ni bih li mu povjerovao. a ne treba obja njavati kako mu se nije svidjelo on o to je vidio. Kako je noæ prolazila. FJuboko potisnut u prosjeènom pacifistu .kao to èovjek uvijek otkr ije . "Zasad. biv i su zatvorenici ludovali po polju za pos trojavanje. Waldschloss je. Sebe sam ubacio u posve novu igru. pa sam ostao da se u Americi sam pobrinem za sebe. a priznajem kako sam se poigravao s njegovim uvjerenjima. naredi da s njim ostanem u ovom uredu. zbog mog sofisticiranog napada na ono to je vjerovao da su njegove ljudske vrijednost i. za koji je ipak znao da ga mora otkoèiti i ustrijel io me. Likovi su. Do kraja su eljeli zadr ati ponos to se nikad nisu odrekli ironije.to znaèi da je nastojao pobjeæi to dalje od najneugodnijih lj dskih mirisa. U maloj me æeliji ispitivao psihijatar. Razgovarao s Maestrom.

Pretpos tavljam èak da me zamijenio sam Maestro. ne. Kako bilo. sve do potkraj dvadesetih i poèetka tridesetih godina. no dobra pitanja i dalje podrhtavaju unutarnjim ponosom. svakom je o troumnom Nijemcu. KNJI NICA ZELINA Zahvala Mojim izvrsnim pomoænicama. Ne trebam ni primijetiti kako se nadam da smo od tog vremena daleko napredovali. Maestro je zakljuèio kako je bud uæi Fiihrer postao dovoljno znaèajan da ga dalje vodi prisutnost vi a od mene. Stoga je to jezik pun kruljenja eluca. smijenje n sam sa svog stalnog zadatka s Adolfom Hitlerom. Vragovi opstaju zato to smo dovoljno pam etni da shvatimo kako odgovora nema . Ako me èin izdaje Maestra ne uni ti. nije li isto tako istina kako se ne mo e naæi vraga koji ne radi na obje strane ulice? Stoga moram priznati iznenaðujuæu razinu privr enosti onim svojim èitateljima koj i su sa mnom pro li cijeli ovaj put. ko jem sam slu io u stotinama raznih uloga. naredbi koje se izvikuju domaæim ivotinjama.. I sam sam ispisujuæi ovu prièu oti ao tako daleko. No. ili odanog prijatelja. Angelinom kæeri. Ni na to mo da nema odgovora. ponoseæi se to sam jedan od predstavnika na terenu moæne eminencije samog Sotone. Hitler ju je obo avao. rike pluæa. i tanja du nika.jer ne zna jesu li tu navedene Sotonin e rijeèi ili tek jetke opservacije jo jednog posrednika . od presudne va nosti za osjeæaj ponosa. Shvaæam kako nas ovo izlaganje udaljava od prièe èije smo izno enje upravo zavr ili.ne dr im da je iznenaðenje to su mnogi pripadnici njemaèkog graðanstva to su u gradski ivot stigli iz svojih blatnih seoskih dvori ta. kad je Dieter bio èlan Posebnog o djela IV-2a. sentimentalnim zvuci ma za manje vrijedne mozgove. mo da æu se jednom moæi vratiti izvje ta u o svojoj ulozi u ranoj fazi karijere Adolfa Hitlera. Ili se ubila. uspje an pijanist i pripadnik visokog dru tva Putzi Hanfstaengl: "Ado lf voli svirati samo po crnim tipkama. nego samo jo jedan iz njegovih redova ." Godine 1930. Tu ne ukljuèujem duge njemaèke rijeèi. zgodna i plava. Jer. Posebno se to odnosi na dame. No. Njemaèki smo prvotno upoznali kao jezik jednostavnih ljudi.na visokom polo aju? ' Naravno. ipak doveo u zabludu? Nije li sad postalo vj erojatno kako Maestro nije bio Sotona. a ono je pak moglo pomoæi da se sjeme moje pobune . nisam nikad uspio doznati ne to vi e o Gelinoj smrti. Geli je bila oble figure. Omoguæava mi da se vratim na poèetak. èesto preteèe na eg t hnolo kog duha dana njice. Ako èitatelj zbog toga opet osjeæa nelagodu . vjetrova iz crijeva zdrav og postojanja. Nikad se nije ustanovilo. Ne treba iznenaditi to su zatvorenici koji su se toj nomenkla turi domislili bili iz Berlina. dobr ih poganih grubijana i poljoprivrednika. A ne mogu ni sebe zadovoljiti u tom pitanju. govorim o preslatkim palatalima. da vi e nisam siguran tra im li jo klijenta koji obeæava. i urlika koji se iz grla otme kad se ugleda krv. ironija vam je. No.neka budu spremni prihvatiti pogodnosti zapadne civil izacije prije nego to im prilika za to nepovratno proðe . Priznajem kako svoju degradaciju Maestru nisam mogao oprostiti. no up ravo to i elim. u tom je razdoblju Adolf do ivio ljubav svog ivota . Imali su posve perverzne odnose. naravno. a posebno Berlinci ma. Tri god ina poslije. Bila je ustrijeljena.ukorijeni. No. Geli Raubal su na li mrtvu na gornjem katu odaje u kojoj je stanoval a. plemenskih ljudi. Ako ste Nijemac ivahne inteligencije. u krilu Hitlerovog stana na Prinzregentenstrasse 396 Norman Mailer u Miinchenu. spremnih i za poljodj elstvo i za lov. nisam mogao dobiti odgovor na to pitanje.priznajem da sam ostao do voljno veliki vrag da s njim ne suosjeæam. Nedugo prije samog dogaðaja. Jedan se stalno vraæa. s obzirom na ono to se tom narodu stoljeæima nametalo . s Geli Raubal. mo da postoji i drugi motiv. Kako je to sroèio visoko pozicioni rani podèinjeni. Najva n ije je bilo sve to dobro zata kati. dobrom pr .im je davalo snagu. èime se vjerojatno najbolje i najjezgrovitije mo e objasniti to me navelo da napi em ovu knjigu. Sve to je proiza lo iz tog dogaðaja bila je potpuna utnja. Hitler i nacisti su veæ bili na vlasti i dobio sam zadatak da uðem u ti jelo tog dobrog esesovca Dietera. pokojnoj Judith McNallv i Dwayneu Prickettu. dali sve od sebe da govore meko poput svile na svojim rukavima.postoje samo pitanja. Je li moguæe da me Maestro. ironija tome neizbje na protute a.

1996. 1961. NY: Dover. My Part in Germany's Fight.. Brvsac. 2. Nicholas. 2001. Geoffrev. Michaelu Lennonu. * Grimm. Nevv York: Avon. Ken. Cambridge: Da Capo Press. Pretisak. izd. * Goebbels. Dekalb. Hitler. The World History of Beekeeping and Honey Hunting. The lnequality of Human Races. After Math: The Fi nal Search for Martin Bormann. Nevv York: Hovvard Fertig. NY: Prometheus Books. NJ: Transaction Publishers. New York: Oxford Universitv Press. Burleigh. 1997. Edvvard. Hitlers Willing Executioners: Ord inary Germans and the Holocaust. Hitler Among the Germans. 2000. Sv. Nuremberg Diary. * Bullock. Crankshavv. Young Man Luther. Colum. mojem uredniku Davidu Ebershoffu i nakl adnici Gini Centello za njihovu suradnju i o troumna zapa anja. 1999. Sve je ostalo fabuliranje. Nevv York: Nevv York University Press. New York: Harper Collins. Michael. IL: Northern Illinois Universitv Press.1962. Jasonu Epsteinu za v elikodu no èitanje ranije verzije. 1. Preveli Evvald Osers i Alexandra Dring. Ne treba posebno napominj ati kako su i druga navedena djela takoðer obogatila mnoge knji evne zamisli. Goodrich-Clarke. Hitler: A Study in Tyranny (skraæeno izdanje). No. Nevv York. Hollv Webber i Janet Wygal za sjajnu korekturu. 1975. Preveo Bruce Little. * Fest. 1996. Arthur de. Joseph. Amherst. Nevv York: Henry Holt. Joachim C. Gallo. mojim sjajni m i marljivim knji evnim agentima. Joachim C. Bibliografija Uz neke je naslove u popisu literature dodana zvjezdica kako bi se naznaèilo da su s povijesnog i tematskog gledi ta bitni za Dvorac u umi. Hitler and Stalin: Parallel Lives. Alan. 1994. Pretisak. izd. Hitler and the Occult. Resisting Hitler: Mildre d Harnack and the Red Orchestra. 3. Fest. G. Shareen Blair. New York: Hovvard Fertig. Eva. mojoj supruzi Norris i moje devetero djece za t oplinu koju unose u moj ivot te Andrevvu Wylieju i Jeffu Posternaku. 1996. 1985. Cambridge: Da Capo Press. Joachim C. Norton Co. Rene. Rudolp h. 1992. * Bullock. 1995. Erik H. Mineol a. Nevv York: Knopf. Pretisak. Goldhagen. Armstrong. W. Cambridge: Da Capo Press. 1979. 4. Teutonic Mythology. Karen. Mineola. dj ela oznaèena zvjezdicom ponudila su mi riznicu èinjenica i povijesnih referenci koje roman ove vrste ne mo e zanemariti. Pretisak. Goodrich-Clarke. The O ccult Roots ofNazism: Secret Aryan Cults and Their Influence on Nazi \deology. The Battle for God. London: Routledge. Nordic Gods and Heroes. M. Pre tisak. Alan. Daniel Jonah. Viking. Preveli Richard i Clara Winston.'1997. Gilbert. Somerset. 2.. 1999. * Bullock. Alan. The Third Reich: A New History.ijatelju i arhivaru J. . Ponovljeno izdanje. 1976. 1973. The Night ofLong Knives. Nicholas. Nevv York: W. * Fulop-Miller. Hitler: A Study in Tyranny. Speer: The Final Verdict. New York: Bantam. Nevv York: Hill &C Wang. Nevv York: Nevv York University Press. Elke Ros thal za pouku iz njemaèkog jezika. Gestapo: Instrument ofTyranny. * Fest. Nevv York: Harcourt. d obrim prijateljima Hansu Janitscheku i Ivanu Fisheru za èitanje rukopisa. 2. Crane. 1971. Erikson. Cocks. Pretisak. Nevv York: Knopf. 2000 . 1928. Psychotherapy in the Third Reich. Padraic. Rasputin: The Holy Devil. New York: Ballantine. Norman Mailer Anderson. New York: Harcourt Brace Jovanovich. Ladislas. Jacob. 1999. The Occult Roots ofNazism. Plotting Hitler's Death. Farago. 1995* Gobineau. 1992. Pretisak. Binion. Max.

John. 1987. 1989. Iliodor. Memories. Franz. New York: The Century Co. lan. Janik. Haffner. Martin. Hitler: 1936-1945: Nemesis. Sebastian. Gun. 1996. . Pretisak. * Heidegger. Heinrich. W. * Hoffmann. Kelley. lan. 2001. W. Preveo Steven Paskuly. Horsham. The Hitler of Historj. August. Peter. 1963. Sergei Michailovich Trufanoff. 1994. Ne vv Haven: Yale Universitv Press. John.. * Jenks. * Hanfstaengl. Preveo Lawrence Wilson. 1992. Carl. 1961. The Ailing Empire: Germany from Bism arck to Hitler. The Queen Must Die!: and Other Affairs of Bees and Men. Douglas M. West Sussex: Focal Point Press. Hitler Was My Friend. New York: Doubledav. 1994. Iliodor. 1973. * Jetzinger. Macdonald. New York: Pantheon. * Haffner. 1958. 1985. * Longgood. Rudolph. Nevv York: Knopf. Norton. 1995. Langer. New York: Oxford University Press. The Killing of SS Obergruppenfiihrer Reinhard Hejdtich. New York: Hovvard Fertig. Boston: Houghton Mifflin Company. Lukacs. 1972. Random House. London: Hutchinson of London Press. 1954. 1998. 1979. Nevv York: W. Nevv York: W. Reflections. Nevv York : Avon. * Jung. Death Dealer: The Memoirs of the SS Kommandant at Auschtvitz. The Kersten Memoirs 1940-45. William A. * Kershavv. Boston: Houghton Mifflin. 1944.NY: Dover Publications. 1962. Der Fuehrer: Hitler's Rise to Potver. Levenda. New York: Dou-bleday. Hitler 's Vienna: A Dictators Apprenticeship. 1966. Goethe's Faust. Ivone. Cambridge: Harvard University Press. Leonard L. * Hamann. 1998. Nerin E. 22 Cells in Nuremberg. Norton. New York: Arcade Publishing. Lothar. Heston. Emst "Pitzi. 1961. The Mad Monk of Russia. Nevv York: Basic Books. The Inner Circle. Being and Time. prevoditelj i urednik. A Thread of Years. Allan. The Hitler Myth: Image and Reality in the Third Reich. The Hidden Hitler. Goebbels: Mastermind of the Third Reich. London: Macmillan & Co. An Introduction to Metaphysics . 1979. Nevv Y ork: Meredith Press. Doctors. New York: Oxford University Press. 1918. The Young Hitler I Kneiv. Amherst. lan. New York: Touchstone/Simon and Schuster. New York: Greenberg. The Meaning of Hitler. 1955* Hoess. Dreams. Vienna and the Young Hitler. Norton. NY: Prometheus Books. Hitler's Youth. Sebastian.. Kershaw. David. 1999. Nevv York: The Free Press/Macmillan. Nevv York: Berklev Pub lishing. Walter C. 2000. Martin. The Theorj and Practice ofHell: The Shocking Storj of the Nazi SS and the Horror of the Concentration Camps. 1960. Brigitte. Nevv York: Fromm International Publishing Corp. 1968.. and Renate Heston. London: Burke. i Stephen Toulmin. William. San Francisco: Harper Collins. Unholy Alliance.. New York: Stein and Day. Heidegger. 1950. * Kubizek. Kaufmann. Heiden. Felix. The Medical Ca sebook of Adolf Hitler: His Illnesses." Hitler: The Missing Years. Kirkpatrick. * Lukacs. Konrad. Irving. and Drugs. Pretisak. Hitler: 1889-1936: Hubris. 1947Kershavv. * Kersten. Walter. Callum . New York: W W. Wittgenst eins Vienna. 1959* Kogon. Nevv York: Basic Books. New York: Columbia University Press. Eva Braun: Hitler's Mistress. The Mind of Adolf Hitler: The Secret Wartime Report. Eugen. * Machtan. 1989. 1997.

Sv. George L. 1973.* Maeterlinck. Massie. Pridham. Friedrich. Werner. Nevv York: Praeger Publishers. New York: Hovvard Fertig. Pisma u knjizi osmoj preuzeta su iz ovog izvora. New York: Howard Fertig. 1997. i Heinrich Fraenkel. * Newman. George L. The Life ofthe Bee. 1946. 1967. 1. * Nietzsche. Nazi Culture. Robert. Richard. London: Heinemann. Friedrich. Nevv York: Dodd. Black Night. After Auscbivitz: Radical Theology and Con-temporarj Judaism. Beekeeping: A Cotnplete Oivner's Manual. McLynn. New York: Knopf. On the Genealogy of Morals. 1986. Nevv York: St.. York Beach. ur. The Life of Wagner. 1997. 2001. New Yor k: Hovvard Fertig. New York: Random House. M osse. New York: Howard Fertig. Noakes. Nevv York: Random House. Mowatt. Werner. The Birth ofTragedy and the Case ofWagner. Nevv York: Dell. The Crisis of German ldeology. Nevv York: Nevv American Librarv. George L. Thomas. 1978. New York: Schocken Books. Pullman. Posner. The Genealogy of Morals and Ecce Homo. G. 1965. Ron. * Mironenko. Nevv York: Knopf. Tovvard the Final Solution. 1989. Winnetou. Germany's Third Empire. New York: Signet. Mosse. New York: Doubledav. New York: Random House.. 1980. Mosse. 1978. NY: Dover Books. Friedrich. * Rosenbaum. The Rasputin File. * Nietzsche. 1982. White Snow: Russia's Revolu- . 1998. Maser. Mosse. Human. * Payne. 1983. * Mann. New York: Random House. Mineola. Trevor. The Spear of Destinj. AH Too Human. New York: Random House.. NE: Bison Books/University of Nebraska Press. 1948. 1999. i G. Paradise Lost. Nevv York: Harpe r & Rovv. Exeter: University of Exeter Press. Moeller van den Bruck. * Milton. George L. Friedrich. N ew York: Grosset & Dunlap. Radzinsky. Pretisak. 1971. Explaining Hitler: The Search for the Origins of His Evil. Harrison E. George L. Pretisak. John. The Fascist Revolution. Pretisak 1892-93 ur. 19 66. Dr. The Aryan Christ: The Secret Life ofCarl Jung. Friedrich. i Andrei Mavlunas. Frank. Richard L. 1996. * Nietzsche. 1919-1934. 1968. Emst. Beyond Good and Evil. The Portable Nietzsche. Preti sak. 1971. Italian Fascism. Hauppauge. Edvard. WA: Washington State University Press. Suzanne. 1965. Manvell. A Lifelong Passion: Nicholas and Alexandra: Tbeir Own Story. Ma rtin's Press. Friedrich. New York: Penguin. NY: Barron's Press. 1964. 1-4. National Socialism. Thus Spoke Zarathustra. Pretisak.. Three Faces ofFascism: Action Francaise. * Noll. Nazism 1919-1945: Sv. 1999. 1982. * Nietzsche. Mosse. Carl Gustav Jung. 1985. J. The Crisis of German ldeology. New York: Penguin. Nietzsche. Faustus. ur. 1966. * Salisbury. 1996. i John Ware. Preveo D. Ravenscroft. Totuard the Final Solution. New York: Oxford Universitv Pr ess. New York: Howard Fertig. The Nibelungenlied. 1998. Maurice. 1996. Land of the Firebird. Mosse. George L. Ernst. * Nietzsche. The Life and Death of Adolf Hitler. Walter Kaufmann. 1919. Melzer. 2001. Heinrich Himmler. Pretisak. Mead and Co. ME: Samuel Weiser. * Nietzsche. Sergei. ME: HeartTree Press. Roger. 1967.. Karl. 1966. Blue Hill. Myth & Realitj. May. Inc. Nolte. Friedrich. Lincoln. Nevv York: Anchor Books. Indianapolis: Bobbs-Merrill Co. Arthur. Gerald L. Mengele: The Complete Storj. Hitler: Legend. Rubenstein.

Albert Speer: His Battle ivith Truth. Albert. New York: Doubleda v. 1978. 1967. Nevv York: Simon and Schuster. von Frisch. NJ: Prentice-Hall. ur.. Tolstoy. vatreni aktivist i samotni buntovnik protiv establi menta. Jochen. London: Jonathan Cape/Flo-rian Press. New York: The Modern Librarv. o autoru Norman Mailer (1923-2007. George H. John. New York: Pathfinder Press. Hitler's Elite: Nineteen Biographical Sketches ofNa-zis Who Sha ped the Third Reich. Hamden. Nevv York: Hippocrene Books. The Death of Ivan Ilych. Bradley F. 1930. The Dance Language and Orientation ofBees. 1941. What Now? Der Sturme r in the Weimar Republic. Englevvood Cliffs. New York: Macmillan. 1972. New York: Ticknor & Fields. dvostruki dobitnik Pulitz erove nagrade. Robert G. Anna. * Trevor-Roper. 1923. ur. Karl. veliki knji evnik i novinar. Snyder. provokat ivni ru itelj tabua. Childhood & Youth. William L. Pretisak. Rasputin and the Fa li of the Romanovs. Shirer. 1979. Cambridge: Da Capo Press. Viroubova. H. Stanford: Hoover Institution Press (Stanford University). Warlimont. von Lang. 1970. Telford. o . Himmle r. Leo. Nevv York: Knopf. The Secretary. William L. Prince Felix.. Straus and Co. Dennis E. 200t. Lost Splendor. London: Andre Deursch. New York: Presidio Press.. * Weitz. Trotsky. Adolf Hitler (vol. Chicago: University of Chicago Press. New York: Farrar. New York: Grove Press. John. Trevor-Roper. Berlin Diary: The Journal of a Foreign Correspondent. 2001. 1970. Anna Karenina. * Smith. Wykes. * Schellenberg. 1969. The Rise and Fali of the Third Reich. The Ochrana. New York: Macmillan. The German Empire (1870-1918). 1968. The Schellenberg Memoirs: A Record of the Nazi Secret Service.. L. 1960. A. Albert. Hitler Close-Up. 1982. Tavlor. Toland. The Last Days of Hitler. Incurablj Ge rman. 193 4. London: AMS Press/ Weidenfeld and Nicholson. Adolf Hitler: His Family. Louis L. The Psychopathic God: Adolf Hitler. 1976. 1934-1941. ur. Hitler. Gen. 1971. Tolstoy.neupitnim rem ek-dje-lom i najboljim amerièkim romanom o ratu na Pacifiku. Hitler's Diplomat: The Life and Times of Joachim von Ribbentrop. 1956. New York: Random House. Speer. Youssoupoff. Shovvalter. Hitler's Secre t Book. likom je i djelom obilje io amerièku knji evnu scenu druge polovice dvadesetog stoljeæa. * Youssoupoff. Michael. Z003. Heinrich Himmler: A Nazi in the Making 19001926. 1964. Leon. U bogatoj karijeri. R. Wilson. von Lang. Inside the Third Reich. 1961. Sichrovsky. My Life. Hugh. Vassilyev. Jochen. Rasputin. 1). 1967. London: Macmillan. Cam-bridge: Belknap Press of Harvard University. 1992. 1989. New York: Signet. Little Man. * Trevor-Roper. New York: Ballantine Books. * Smith. New York: Macmillan. New York: Viking. Nevv York: Doubleday. Nevv York: Swan Books.). 1964. * Stein. uredio i napisao uvod. Memories of the Russian Court. Martin Bormann: The Man Who Manipulated Hitler. 1993. Colin. Gitta. * Waite. Chappaqua. CT: Archon Books. NY: Helen Marx Bo oks. Pretisak. Bradley F. 1953.tions 1905-1917. Na juri ju je osvojio prvijencem Goli i mrtvi . Philadelphia: Lippincott. Hitler's Secret Conversations (1941-1944). H. Nevv York: Knopf. * Speer. 1992. The Bormann L etters. R. New York: Farrar. Anton. T. Stanford: Hoover Institution Press (Stanford University). Spandau: The Secret Diaries. Walter. * Sereny. Peter. Leo. Straus and Young. 1976. Prince Felix. Walter. 2000. Inside Hitler's Headquar ters 1939-45. * Sturmer. 1954. 1960. J995Shirer.

nefikcionalnosti. Evanðelje po Sinu . knji evnosti i ivota. ivi u Zagrebu. Krvniko vu pjesmu.stvario je niz nezaboravnih naslova: Park jelena.briefing. Vojske noæi. Uz Dinka Teleæana i Marka Gregoriæa preveo je roman Jonathan Strange & G. Knji nica Zelina 540031371 . Kao prevoditelj suraðuje i s Treæim programom Hrvatskog fad ija. Amerièki san.romane i oglede u kojima razglobljuje odnose fikcio nalnosti. O PREVODITELJU Sa a Stanèin roðen je u Vara dinu 1965. Radi kao urednik internetskih bil tena za www.hr. gdje je diplomirao anglistiku i ko mparativnu knji evnost na Filozofskom fakultetu. biografije. Norre ll Susanne Clarke te Atlas oblaka Davida Mitchella.

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful