s1 o Norman Mailer Dvorac u umi S engleskoga preveo Sa a Starièin VUKOVIÆ & RUNJIÆ ZAGREB 2008.

Mojim unucima Valentini Colodro, Alejandru Colodrou, Antoniji Colodro, Isabelli Moscben, Cbris tini Marie Nastasi, Callanu Maileru, Theodoreu Maileru, Natashi Lancaster, Matti euu Jamesu Maileru, Cjrusu Forceu Maileru, praneæakinji Eden River Alson kao i kumèadi Dominique Malaqua is, Kittredge Fisher, Clayu Fisheru, Sebastianu Rosthalu te Julianu Rosthalu. i CT7 .-Vukoviæ & Runjiæ 10090 Zagreb, Dudovec 32 a www.dzepna.com Urednica Milana Vukoviæ Runjiæ Lektura Mirjana Paiæ Juriniæ Korektura Ana Runjiæ Dizajn Bo ris Runjiæ Tisak i uvez Grafièki zavod Hrvatske The Castle in the Forest © 2007, Norman Mailer Ali rights reserved Prijevod © Sa a Sta nèin, 2008. Sva prava pridr ana Dvorac u umi je knji evno djelo koje se temelji na povijesnim dogaðajima. Nekoliko im ena i dogaðaja plod su autorove ma te ili se koriste u izmi ljenom kontekstu, pa je u tim sluèajevima svaka sliènost sa stvarnim dogaðajima, mjestima ili osobama, ivim i mrt vim, posve sluèajna. isbn 978-953-286-023-8 CIP zapis dostupan u raèunalnom katalogu Nacionalne i sveuèili ne knji nice u Zagrebu po d brojem 683026 Sadr aj knjiga prva U potrazi za Hitlerovim djedom knjiga druga Adolfov otac 23 knjiga treæa Adolfova majka 51 knjiga èetvrta Obavje tajac 67 knjiga peta Obitelj 79 knjiga esta Gazdinstvo 107 knjiga sedma Der Alte i pèele 141 knjiga osma Krunidba Nikole II. 187 knjiga deveta Alois mladi ¦ z27 knjiga deseta Po tovanje i strah 277 knjiga jedanaesta Opat i kovaè 291 knjiga dvanaesta Edmund, Alois i Adolf 3 knjiga trinaesta Alois i Adolf 345 knjiga èetrnaesta Adolf i Klara 371 epilog Dvorac u umi 391 zahvala 397 bibliografija 399 KNJIGA PRVA U potrazi za Hitlerovim djedom

I. Mo ete me zvati D. T. To je skraæeno od Dieter, to je njemaèko ime, a D. T. æe dostajati, sad kad ivim u Americi, zemlji neobiènoj. Ukoliko strpljenje stavljam na ku nju, èinim to stoga to mi protok vremena ovdje ne znaèi ni ta, a takvo vam stanje potièe buntovni tvo. Pi em li ovu knjigu ba zbog toga? Ja i moji prija nji suradnici prisegnuli smo d a takvo to neæemo nikad poduzimati. Bio sam, naposljetku, èlan obavje tajne skupine bez premca. Vodila se kao SS, Posebni odjel IV-2a, a izravno nas je nadgledao Heinr ich Himmler. Tog se èovjeka danas smatra èudovi tem, a ja se u njegovu obranu ne bih u pu tao - ispostavilo se kako je uistinu bio poprilièno èudovi te. A opet, Himmler je ipa k bio i originalan mislilac, a upravo je jedna od njegovih teza potaknula moje k nji evne namjere, koje, budite sigurni, nisu rutinske prirode. z. Himmler se na oj elitnoj skupini obraæao u maloj predavaonici oblo enoj tamnom orahovi nom, u kojoj nije bilo vi e od dvadeset sjedala, naguranih prema naprijed, u èetiri reda po pet stolica. No, takvim se opisima ovdje neæu baviti. Vi e me zanima izno enje Himmlerovih neuobièajenih ideja. Mo da me ba to potaknulo da zapoènem ovo knji evno sjeæa je, koje æe se sigurno pokazati uznemirujuæim. Znam kako æu zaploviti nemirnim morem, jer moram naglavce okrenuti mnoge uvrije ene predod be. Kad se toga sjetim, u glavi mi bukne kakofonija. Kao obavje tajci, svoja otkriæa èesto nastojimo iskriviti. La ljivo st je, naposljetku, svojevrsno umijeæe, no u ovom æu se pothvatu te vje tine morati od reæi. IZ Norman Mailer Dosta! Dopustite da vam predstavim Heinricha Himmlera. Znaj, èitatelju, kako to neæe biti ugodno. Taj je èovjek, kojeg su iza leda zvali Heini, do 1938. godine postao jedan od èetvorice uistinu va nih njemaèkih voda. Pa ipak mu je najdra i i najskrovitij i intelektualni pothvat bilo prouèavanje rodoskvrnuæa. Prevladavalo je u na im istra iva njima na najvi oj razini, a ono to bismo otkrili, nije se iznosilo izvan na ih zatvor enih sastanaka. Rodoskvrnuæa je, kako je Heini nauèavao, u najsiroma nijim slojevima s vih zemalja oduvijek bilo napretek. Èak mu se i na e, njemaèko selja tvo, uvelike odaval o, jo u devetnaestom stoljeæu. "Naravno, nitko u uèenim krugovima o tome ne eli govori ti", znao je primijetiti. "Naposljetku, tu se ne mo e ni ta. Tko bi se zamarao ustan ovljavati da je neki bijednik uistinu plod rodoskvrnuæa? A ne, vladajuæi slojevi sva ke civilizirane zemlje nastoje takve stvari pomesti pod tepih." Odnosno, svi visoko pozicionirani dr avni du nosnici svijeta, osim na eg Heinricha Him mlera. Iza njegovih su nesretnih naoèala sazrijevale krajnje neobiène zamisli. Moram ponoviti da je za èovjeka tako ne-izra ajnog lica i nimalo istaknute brade, svakako pokazivao izludujuæu mje avinu briljantnosti i gluposti. Primjerice, isticao je kak o se smatra poganinom. Ljudskom je rodu predviðao lijepu buduænost, jednom kad svije tom zavladaju pogani. Du a svakog èovjeka obogatit æe se dotad neprihvatljivim zadovol jstvima. No, nitko od nas nije mogao zamisliti orgiju u kojoj bi putena strast d osegla takve razmjere, a da bi se neka ena po eljela baciti u klupko rastopljenog m esa s Heinrichom Him-mlerom. Èak ni u najnaprednijem moguæem duhu! To je bilo stoga t o ste ga uvijek mogli zamisliti s tim licem u kutu kolske zabave, visokog, mr avog, nepopularnog i tjelesno nerazvijenog mladiæa, pogleda punog neodobravanja. Veæ je t ad imao malen podbradak. Stajao je, spreman èekati u zapeæku, dok su drugi plesali. A ipak su ga s vremenom stale opsjedati stvari koje se drugi nisu usuðivali izreæi n a glas ( to je, moram priznati, obièno prvi korak k novim idejama). Pomno je prouèavao problem mentalne zaostalosti. Za to? Stoga to je bio prista a teorije kako su ono na jbolje i najgore za to su ljudi sposobni, bliski susjedi. Zbog toga je bio sprema n pretpostaviti kako bi djeca koja obeæavaju, ako ih se otkrije u bezliènim obitelji ma niskog roda, mogla biti "rodoskvrnci". Na njemaèkom bi se to reklo, prema iskaz u koji je sam skovao, lnzestuarier. Nije mu se sviðao èe æi naziv takve sramote, Blutsch ande (krvni skandal), ili Dvorac u umi i3 kako se to ponekad pristojno veli u boljim krugovima, Dramatik des Blutes (drama krvi). Nitko se u na im redovima nije smatrao dovoljno upuæenim da bi rekao kako teorija ne stoji. Himmler je veæ u ranim danima SS-a shvatio da nam je jedna od najpreèih potr

eba stvoriti iznimne istra ivaèke skupine. Pripala nam je du nost istra ivati krajnosti. Himmlerovim rijeèima, zdravlje nacionalsocijalizma ovisilo je ba o tim letzte Frag en (krajnjim pitanjima). Mi smo trebali istra ivati probleme kojima se ostali naro di nisu usuðivali ni pribli iti. Na vrhu liste bilo je rodoskvr-nuæe. Njemaèki se um mor ao ponovno nametnuti kao vodeæi izvor nadahnuæa u znanstvenom svijetu. Za uzvrat - b ila je neizreèena veza koju je uspostavio - Heinrich Himmler bi za svoj dubokoumni napad na probleme koji potjeèu iz poljoprivrednog miljea dobio veliko priznanje. Znao bi isticati svoju temeljnu premisu: ne mo e se prouèavati poljoprivredu, ako pr ije toga ne shvatimo seljaka. A razumijevanje tog prizemnog èovjeka poèinje raspravo m o rodoskvrnuæu. Ovdje bi, jamèim vam, podigao ruku sitnom, gotovo neznatnom gestom kakvom se slu io Hitler - kapricioznim trzajem iz zgloba. Heinrich je time elio reæi: "Sad dolazi gl avno jelo. A s njim i prilog!" Krenuo bi veliki orator. "Da", kazao bi, "rodoskv rnuæe! To je jako dobro obja njenje za pobo nost starih seljaka. Akutni strah od grije ha mora se pokazati u jednom od dva ekstrema: potpunoj odanosti vjerskim naèelima. Ili u nihilizmu. Iz studentskih se dana sjeæam kako je marksist Friedrich Engels napisao: 'Kad je Katolièka crkva shvatila da se preljub ne mo e sprijeèiti, iskljuèila j e moguænost razvoda.' Briljantna opservacija, èak i ako potjeèe od krivog izvora. Isto se mo e reæi i za krvni skandal. Ni njega se ne da sprijeèiti. Seljak stoga nastoji b iti predani vjernik." Klimnuo bi glavom. Onda ponovno, kao da su potrebna najman je dva dobra potiska glavom ne bi li nas uvjerio kako je stvari sagledao objekti vno. Koliko bi èesto, upitao bi, prosjeèni seljak iz pro log stoljeæa mogao izbjeæi takva isku e ja krvi? Naposljetku, nije to ba bilo lako. Seljaci obièno nisu, mora se reæi, naroèito privlaèni. Crte lica poru njele su im od te kog rada. Uz to, smrdjeli su na zemlju i staju. Vonj im je ovisio o ljetnim temperaturama koje bi vladale. Ne bi li u tak vim uvjetima niski nagoni pokrenuli zabranjene sklonosti? Kad se uzme u obzir sk roman dru tveni ivot, kako da steknu sposobnost izbjegavanja sparivanja s bratom il i sestrom, ocem ili kæeri? 14 Norman Mailer Nije se upu tao u opise kolopleta torza i udova koji je tvorilo troje ili èetvero dj ece zajedno poleglih u krevetu, niti u nezgrapni na-turalizam najugodnijeg od sv ih poslova - uspuhanog, groznièavog, mesnatog trka uz brdo tjelesne radosti - no i zjavio je: "Priliènom se broju pripadnika poljoprivrednog sektora, hoæe -neæe , uèini kako e rodoskvrnuæe prihvatljiv odabir. Kome æe se, naposljetku, èasne i od rada ogrubjele crte oca ili brata najlak e uèiniti privlaènim? Sestri, naravno! Ili kæeri. Cesto su one i jedine koje na to tako gledaju. Otac, kojih ih je stvorio, ostaje u ari tu pozor nosti." Himmleru se jedno mora priznati. Teorije je u glavi razvijao vi e od dvadeset godi na. Veliki Schopenhauerov prista a, znao bi istaknuti i rijeè koja je 1938. godine j o bila razmjerno nova - gene. A ti su geni, govorio bi, biolo ko utjelovljenje Scho penhauerovog pojma Volje. Oni su toj tajanstvenoj Volji osnovni sastojci. "Pozna to nam je", rekao bi, "da se instinkti prenose s nara taja na nara taj. Za to je tako? Mislim da je to stoga to je Volji priroðeno ostati vjernom svom podrijetlu. Ja to èa k nazivam Vizijom, da, gospodo, silom koja se nalazi u sr i na eg ljudskog postojanj a. Tom se Vizijom razlikujemo od ivotinja. Od samog poèetka na eg ivota na Zemlji, lju di se nastoje uzdiæi do nepreglednih visina koje ih oèekuju." "Naravno, na putu do takvog velikog cilja ima i prepreka. Na i najbolji geni moraj u biti u stanju nadvladati oskudicu, poni enja i ivotne tragedije, dok se prenose s oca na sina, iz nara taja u nara taj. Veliki su voðe, rekao bih, rijetko proizvod tek jednog oca i majke. Prije æe biti da se taj rijetki voda uspio probiti kroz ogran ièenja koja su sputavala deset frustriranih nara taja, koji tijekom svojih ivota Vizi ju nisu mogli izraziti, ali su je prenosili svojim genima." "Ne treba ni spominjati da sam do tih ideja stigao razmi ljajuæi o ivotu Adolfa Hitle ra. Njegov nam je junaèki uspon odjeknuo u srcu. Buduæi da mu, kao to znamo, skromni seljaèki rodoslov se e daleko u pro lost, njegov ivot predstavlja nadljudsko dostignuæe. Pred tim nas mora obuzeti potpuno divljenje." Kao obavje tajci, smije ili smo se u sebi. Odslu ali smo tiradu. Sad se Heinrich sprem ao prijeæi na neuljep anu bit. "Pravo je pitanje", kazao bi, "kako se briljantni kar

Moramo priznati da plodovi rodoskvr nuæa u djetinjstvu obièno pobolijevaju i rano umiru." "Stoga. Sjetite se vi emilijunskih spermija. Mo e ispasti kako je usklaðenost pri spaj anju bila dovoljna da bi do lo do prokreacije." A svejedno sam i dalje opsjednut. tu an i strog. A kad nasta ne moguænost presudna i6 Norman Mailer za razvoj velikog duha. No. Kad se sjet im obja njenja za to ga tako dobro znam. Godine 1938. ili napadati neosvojivu kosu. gospodo. èak i prikaza tjelesne èudovi nosti. Him-mlerova æe teorija ostati neutemeljena. sm o istra ivali (a mo ete biti sigurni kako je to bilo u najveæoj tajnosti) je li na Fiih rer rodoskvrnac iz prvog ili drugog koljena. dovoljno sna nih da od njih skrene s uma ili mu potaknu preranu smrt. "To je cijena.ruka se opet podig la . znam ga od upka do pupka. kad govorimo o ljudskoj udnji za stvaranjem èovjeka koji æe biti utjelovljenj e Vizije . Ima li Nijemca koji ga ne poku ava shvatiti? A opet. Prete ito se pojavljuje neusklaðenost. spopada me tjeskoba koja se mo e usporediti s ." Tako je govorio Heinrich Himmler. Jedan od njih se mora uspeti sve do jaja ca enke. logika nala e pretpostavku da Nadèovjek koji utjelovljuje Vizij u. Hoæe li enkini geni odgovarati stanici spermato zoida koji se uspio do nje probiti? Ili æe se otkriti kako su geni dvaju odvojenih elemenata neuskladivi? Hoæe li se pona ati poput nezadovoljnog mu a i ene? Da. Ili ni iz jednog. Poznajem g a od glave do pete. Iz prikrajka vreba idiotizam. Ni jedna na milijun o bitelji nam ne mo e dati mu a i enu koji bi svojim genskim sklonostima bili blizu stv aranju èudesnog djeteta." Komu nije bilo jasno kamo Heinrich cilja? Rodoskvrnuæe je nudilo najbli u moguænost ta kvog jedinstva svrhe.akter Vizije brani od razvodnjivanja mije anjem? Ono je u procesu tzv. njihov mi grubi smisao za vulgarno omoguæava reæi: "Da. "razumno govoreæi. odgovor io bih.moramo u obzir uzeti i vjerojatnost." Zastao bi. 3Spreman sam progovoriti o opsjednutosti Adolfom Hitlerom. pa k limnuo glavom. kao to æe takva spremnost u ratu nosi ti vojnike dok æe juri ati uzbrdo. rekao bi. "Zdravi spermij mora biti spreman rtvovati se. najveæa je opsesija i dalje Hitler. ivim u uvjerenju kako Adolfa mogu razumjeti. Nestabi lnost je stoga èest proizvod rodoskvrnuæa. Samo æe se u takvom sluèaju zasebna utjelovljenja Vizije moæi meðusobno ojaèati. nego æe postati i njen krunski dokaz."Recimo da je bli e jedna na milijun milijuna. bit æe ne samo svijetao primjer da hipoteza stoj i. A to èovjeku mo e vi e pomraèit i raspolo enje od pitanja na koje neæe dobiti odgovor? Èak i danas. Osobno nisam na toj ku nji. veæ se ojaèati mogu i nesretna nagnuæa." "Stoga nam. A to je stoga to ga u stvari poznajem. Moram ponoviti.Nadèovjeka . Ne!" . Sama je bit mu kog sj emena spremnost da se podvrgne takvoj rtvi. ako je na Fiihrer istinski plod rodoskvrnuæa. Da posudim amerièki izraz. Jesmo li bili u stanju osjetiti njegovo uzbuðenje? "Uskoro s e". Moram vas neèim iznenaditi. "Pa ipak". Svakom æe se od tih spermija koji Dvorac u umi 15 plivaju jajnièkim morem. mora biti posljedica sparivanja iznimno sliènih genetskih sastojaka. Èini mi se da su svi prisutni bili svjesni podteksta tih napomena. No. to se rijetko ljudsko biæe svejedno mora nositi s pregr t fr ustracija. Pregr t je anomalija. naðite jednog k oji je zadovoljan odgovorom do kojeg je do ao. U sluèaju Adolfa Hit-lera. Ako nije bio ni i z jednog niti iz drugog. no te ko da postoji ikakvo jamstvo ka ko æe spoj njihovih gena dovesti do suglasja. Takve obiteljske intimnosti obièno izbace na svijet mu ke i enske potomke smanjene kakvoæe. normalnog r azmno avanja samo po sebi razumljivo. Mo da èak ni jedna na sto milijuna. to jaje doimati golemim poput krstarice." Stajao je pred nama. mene muèi posve drugaèiji problem. moramo se takoðer slo iti da ivot nije uvijek spreman takav dogaðaj i ovjeriti. "nameæe sljedeæe pitanje. kazao bi Heinrich. brojk e se pribli avaju zapanjujuæim razmjerima kakve nalazimo u astronomiji. Kod rodoskvrnaca neæe dolaziti sa mo do osna ivanja kvalitetnih sklonosti. da bi barem jedan od njih dopro do ja jeta!" Zagledao bi se u nas.

no tad je boravio u Engleskoj. U neæakovom pismu bilo je nazn aka ucjene. a drugo to i potvrditi. svejedno smo se mogl i odluèiti za neistine kojima bismo u stanovni tvu poticali domoljubne osjeæaje.. onda su pitanja monor-hidnosti suvi na. Prema toj je legendi Maria Anna Schicklgruber kod tog idova radila kao slu k inja. S druge strane.na a su otkriæa bila obavijena neprobojnom tajno æu. ali redovita novèana isplata. Kad Dvorac u umi 17 bismo prikupili èinjenice. U Posebnom odjelu IV-2a . Kad je èedo donijela na kr ten je. zna kako æu u poèetku postupati oprezno i neæu iznositi ni ta vi e od onog to je tad bilo dostupno SS-u. poslali su me u taj kraj. To bi ne samo pokopalo Himmlerovu tezu. tipièna kretnja ako elite za tititi jedini testis. Mladiæ koji ga j e napisao zvao se William Patrick Hitler. Tako je moralo biti. postojala je jedna posebna olakotna okolnost.Drami krvi! Uz to. da æe ugrozi ti sam Treæi Reich. postao Hitlerov otac. 1930. Mogu vam ponuditi potankosti koje se tièu njegovih obiteljskih korijena. Stotinu godina poslije.. Mogli bismo otkriti i ne to eksplozivno. pa se morala vratiti u svoje selo. poslat i takvo pismo bilo bi vrlo opasno. ipak. rezultat istrage. vjerojatan nusprodukt rodoskvrnuæa u prvom koljenu. odat æu vam. Tvrdilo se kako je tu apana u slao imuæni idov. Aloisa Hitlera mlaðeg. bio poznat kao ubo nica Austrije. dakle. to je u tom kraju bila èesta kategorija. nije se moglo unaprijed znati hoæe li se svakim otkriæem moæi manipulirati. tako reæi. Godine 1837. Odluku je donio Himmler: "Ukoliko se poka e da je na tovani voda rodoskvrnac iz prvog koljena. Iako se Adolf rodio tek 18 89. èak i ako bi se pokazalo da su tetne. kad bi ga snimali. svima nam se gadila moguænost da je djed Adolfa Hitlera po ocu mo da bio idov. meduno je prekrio rukom. Do dokaza se moglo lako stiæi razgovor om s malobrojnim jo ivuæim enama koje su s Fuhrerom imale intimne odnose. S vremenom se nadam . Monorhidnost. razumljivo. a ono to sam otkrio bilo je za pravo fascinantno. Za sad. to æe morati dostajati. Na a je nelagoda djelomice proistjecala od glasine koje je medu nama kru ila osam godina prije. a i kasnije. Iako bi bilo prerano otkriti naèin na koji sam to saznao. no kako bis mo mogli zadr ati nadzor i nad posljedicama takvog postupka? Sto ako Hitler dozna da se nekoliko èasnika SS-a bavi. Trebali smo se vratiti najboljem obja njenju legendarne Fiihrerove Volje . jedno je takvu ra njivost zamijetiti. No. Pripada li na Fiihrer skupini nesretnih i hiperaktivnih mu karaca koji imaju samo jedan te stis? Istina je da bi u pravilu. Neka se. a pokazalo se kako se radi o sinu star ijeg polubrata Adolfa Hitlera." (Mom ak nije i ao dalje od podcrtavanja tih rijeèi. Narav no. Njeni su bli nji dr ali kako n ovac alje neimenovani otac njenog djeèaka. Mariju Annu Schicklgruber. stoga.) Da je po iljalac ivio u Njemaèkoj. Monorhidnost je. Ostale su bile slièno zlokobne. veæ bismo morali zata kavati i stra an skanda l.. rodila je sina kojem je nadjenula ime Alois. "zajednièkim okolnostima" radilo? William Pa-trick Hitler misli o je na Fiihrerovu baku. To bi se u ovoj fazi moglo pokazati dostatnim. Morali smo ivj eti sa strahom da æe odgovori koje æemo razotkriti mo da biti tako otrovni. naposljetku. to je. Maria Anna je tada.. Kao primjer: to ako je Hitlerov djed po ocu bio i dov? 4To je bila jedna od moguænosti. naposljetku. " Bio je oèigledno. ivjela u bijednom mjesta cu imenom Strones. a na vlast do ao tek 1933.kao to sam veæ obja snio . u koj e joj je stizala skromna. A taj je djeèak. Wald viertel je. kad je na Hitlerov radni stol stiglo pismo. i8 Norman Mailer O kojim se. zatrudnjela. nakon Anschlussa 1938. koji je ivio u pokrajinskom gradu Grazu. upnik ga je zaveo kao "izvanbraèno". Najspre mniji za hvatanje u ko tac s najneukusnijim pitanjima bili smo ba mi. ispipavanjem njegovih genitalija? Od to g smo projekta morali odustati. kad je odrastao. jadnom selcu u austrijskoj pokrajini Waldviertelu.noænim skokom s gole litice u crnu vodu. jedna je prièa stalno kru ila medu seljacima u Strone su. Jedno smo se vrijeme poigravali s istragom napola aljive ali delikatne glasine. Spominjale su se "zajednièke okolnosti iz povijesti na e obitelji.

Tajanstvene uplate. visokih borova. idov. kazao je Hitler Hansu Franku. koje su stizale u malim ali r edovitim ratama. godine. od toga je petero veæ umrlo . "Nagli odlazak takvog èovjeka ne mo e se ni oèekivati. Zemlja tvrda Dvorac u umi 19 poput lave. Hansu Franku je kazao kako je istina. je r je njeno kopile.kao to veæ znamo . sin Marije Anne bio zaveden kao "Alois Schicklgruber. u opreci sa zelenilom polja na koje se tu i tamo naiðe." Maria Anna. s najv i e nekoliko desetaka kuæeraka slamnatih krovova. a miomiris one konjske tu se veæ jako cijenio. Zemlja pak nije pogodna za poljoprivredu. Hitler je pismo. stoga. U pismu je obeæavao kako æe redovito plaæati za Aloisa dok ne navr i 14 godina . U njenoj je obitelji bilo jedanaestero djece. dodu e. a neki se toga vi e ne sjeæaju. no Hans Franc k se veæ 1930. potoci mulja. Vrlo je vj erojatno. gdje se umske ti ine doi aju mraènim. grude zemlje. Fiihrer je. kako je otac bio devetnaestogo-di njak. nastojao uvuæi u u i krug oko voðe.skupiti hrabrost i reæi ne to vi e. "No. Strones èak ni crkvu nije imao. Pa se tako veæ 1930. Osim toga.. bilo jako stalo doæi do vrijednog otkriæa o spolnim odnosima u nutar obitelji. U graðanskim se slojevima provincijskog grada poput Graza takva inicijacija dr ala razumnom praksom. Pa i rijeè Waldviertel se mo e doslovno prevesti kao " umska èetvrt". Mje tani su morali odlaziti do susjednog selca. naposljetku. Uz njega su stajala dva krupna momka. "rado bih pregledao to idovljevo pis mo mojem djedu. koji se napokon odluèio o eniti je pet godina nakon to se Alois rodio. nismo u toj udnji smjeli odbaciti ni idova iz Graza. bez KNJI1NH-A ZELINA 20 Norman Mailer obzira na to". Maria Anna je sa svojim sinom sljedeæih pet godina ivjela u j ednoj od dvije sobice kod oca. Takvo to se dr alo mnogo po eljnijim nego da se momak iz imuæne obitelji d ru i s kurvama ili da se prerano ve e uz dragu iz skromnije obitelji. a njihovi roðaci Schicklgruberovi u obli njem . kal. imala je èetrdeset i dvije godine kad se 1837. katolik. Koje im nisu morale ni pribli no biti vr njakinje. o kojoj se. "Vidjeli ste original?" pitao je Hitler. sin uspje nog trgovca koji se zvao Frankenberger. koju mu je povjerio njegov otac Alois. da. Schicklgruberovima su pomagale da se izdr avaju." Frank je tad Hitlera izvijestio kako ipak jo nije u posjedu pisma." kao i . mu ko. Frank je tvrdio kako je vidio neoborive dokaze. Tamo je. bilo p odruèje u kojem nije bilo rijetkost vidjeti seljaka kako sam vuèe plug kroz nekoliko razlièitih slojeva blata. ponavljam. Pismo . veæ spomenutom Stronesu. otac mladiæa koji je spavao s Marij om Annom. morao biti glasono a lo ih vijesti o trudnoæi Marije Anne. rodi o Alois. osam godina prije. objavio je. Èovjek koji ga j e dr ao kod sebe. na se Adolf s tim otkriæima nije slagao. koji se prostirao u dubokom blatu uz seoski put. Uz to je na stolu dr ao i pi tolj. "Mogao sam ga vidjeti u njegovom uredu. kancelar postao tek 1933. Tih su godina Heidlerovi (koji su kasnije postali Hilterovi) ivjel i u Spitalu. kamenje. roðena 1795. èim ga je proèitao."izvanbraèni. Dok je Strones bio pun svinjskih v alova podignutih oko svake nastambe. Austrijsko selce u ovakvoj zabiti pravo je olièenje neu gledne bijede. ni je govorilo.. za njega je tra io previ e. Kako nam je ispripovjedio Himmler. Sto li je taj èovjek oèekivao?" Hitler je klimnuo glavom. proslijedio nacistièkom odvjetniku Hansu Franku. smje ten sjeverno od Dunava. kraj je prekrasnih. na gradskim se livadama moglo naæi vi e kravlje balege. bilo Adolfov otac. provela i istraga. koji se mo e nazvati selom. da je njegov pravi djed roðak Marije Anne. pismo je sigurno veæ i fotograf irano. usprkos nevjerojatno m siroma tvu roditelja. 5Waldviertel. Dol lersheima. (Himmleru tu ni ta nije smetalo. Johann Georg Hiedler. to nije zvuèalo nelogièno.) Kako god. naravno. Iako nam je. Hitleru je kazao kako su mu poka zali pismo koje je napisao herr Frankenberger. No. pa je mogla ivjeti s bilo kojim od svoje braæe. u upnoj knjizi roðenih. Frank je. To je. obièna ilovaèa. Tih su godina brojni izdanci imuænih obitelji svoja prva intimna iskustva do ivljavali sa slu kinjama. isprani ljunak.

Sad nam se Johann Nepomuk nametnuo kao izgledna moguænost. s petogodi njim deri tem. To. Nije li on mogao biti s tvarni otac? To nije bilo nemoguæe. sad je postalo jasno to je uèinio. to pismo sam posjedovao. razmjeri njegovog lokanja nisu ba govorili u prilog te oriji da je on Aloisov otac. ni je znaèilo da im se novac vi e nije slao. Himmler me poslao u Graz. No. jer sam odmah shvatio. Èak tristo èetrdeset i jednu godinu poslije. mogao je to biti kraj Hansa Franka. Zahvaljujuæi uzajamnom razumijevanju. Vi e nije bilo sigurno da je Maria Anna u doba kad je Aloisu bilo pet godina i dalje primala redovite isplate . Nitko. govorio i stinu ili. Himmler je izjavio: "Frank je vrlo smion tip!" Kako mi je Heini objasnio. U gradskim se spisima pod imenom Frankenberger nije moglo naæi nikoga. Nasmijali smo se istovre meno. gdje sam se pomuèio istra ujuæi u stotinu godina starom arhi vu. Da je Hitler poslao nekog istra iti stvari u Grazu. ako ona nema dovoljno novca da se o n mo e i dalje opijati? tovi e. naravno. god ine. godinom. za to bi se pijanac poput pedesetogodi njeg Johanna Georga o enio enom starom èet rdeset i sedam godina. U vrijeme kad je bila sti gla poslanica Williama Patricka Hitlera. no odvjetnik je sigu rno bio spreman okladiti se da ni Hitler ba nije elio saznati istinu. Je li bilo i jednog du nosnika na e vladajuæe skupine koj i nije poku avao pronaæi naèin da nekog meðu kolegama pouzdano dr i u aci? A Himmler je Fr nka sad imao u aci. Frank ga je dobro slu io. 1837. Je li Hans Frank l agao? Prouèiv i te nalaze. jo uvijek im se nije dopu tao povratak. ipak je od 1837. marljiv seljak koji je imao enu i tri kæeri. povjerio mi je kako se neæe poslu iti mojim istra ivanjem iz 1938. Neko su vrijeme morali spavati u star om dotrajalom valo-vu iz kojeg je u susjedovoj staji jela stoka.bi. jer. (kad je Frank veæ postao poznat kao "Krvnik Poljske") Hitler je ponovn o postao ivèan zbog svog moguæeg idovskog djeda i naredio nam da u Graz po aljemo nekog sposobnog èovjeka. nastojeæi za tititi Hansa Franka. Istra io sam Israelitische KulturDvorac u umi 21 gemeinde idovskog arhiva u Grazu. idovi su iz te re gije protjerani 1496. vratiti u 1930.njegovi su osporavatelji opisivali tek vanj tinu. No. Po to se 184Z. Johann Georg je svakako ta sredstva mogao i zapiti. a faksimil na drugom mjestu. godine i Hitleru otkriti da u Grazu 1837. Buduæi da me Himmler pripremao za ulogu bliskog pomoænika. koji se takoðer zvao Johann (no. Godina 1942. Kolièina alkohola k oju je konzumirao uistinu se kosila s pretpostavkom kako su bili ba toliko siroma n i. Taj je mlaði brat Johann Nepomuk pak. kad se rodio Alois. Radije æe o otkriæu izvijestiti Hansa Franka. ionako." Jo jedna Hitlerova briga. U Stronesu mu je opijanje priskrbilo status legende. Izmislio je kompromitirajuæe pismo kako bi se pribli io vodi. godine udaljena i vi e od stoljeæa. Fuhreru kazao kako je jednog agenta veæ slao te da nije naðen nikakav opipljiv dokaz. pa . G odine 1942. Kako su svi bili pre zauzeti ratom. Iako su ga iza leða i dalje ismijavali kao Heinija . ni je bilo idova. Hmmler je. trebalo se iz 1938. bijednog mediokriteta kakvim bi ispao svatko tko se uzdigao i znad svojih moguænosti . godine udala za Johanna Georga Hiedlera. Himmler je to Hitleru i savjetovao. KNJIGA DRUGA Adolfov otac I. godinu. 1938. jo uvijek smo morali naæi dovoljno dokaza kak o bismo odbacili Zidova. bio trezvenjak. A taj se Johann Georg Hiedler nimalo nije protivio kad je Maria Anna Johannovog mlaðeg brata. gdje je takav rezultat potvrðen. Hitler nije mogao znati je li ga Frank izmislio. ali nije imao sina. A isto je tako i s 1938. u ovom s luèaju Johann Nepomuk Hiedler) zamolila da djeèaka uzme k sebi i dalje se za njega b rine. Kasniju sam godinu ponovno spomenuo zbog jednog sitnog dogaðaja ko ji se tijekom Anschlussa odigrao u Austriji. godine. Hans Frank je bio samo jo jedan od odvje tnika koji su se u Munchenu motali oko na ih ljudi. A nudi dobar uvid u Himmlera. Buduæi da je dokum ent bio u tuðim rukama. stvar se manje-vi e mogla staviti ad acta.nezgrapnog koraka. vjerojatno bilo na jednom. njih su dvoje bili presi roma ni da bi si mogli priu titi vlastiti dom. No. godine na a je istraga ponudila alternative. pompoznog. najgore od svega. iroke i ravne stra njice.

' Stoga. Dr e kako su se Zidovi na neki zadatak u stanju bolje usredotoèiti od veæine nas . naèin na koji sam do nje do ao neæu otkriti. snage kakvog voda . Znatno. 'Ribajte tim èetkicama'.to je obja njenje za to s rojni idovi tako uspje ni. tovi e. Fo tografije dogaðaja pojavile su se na naslovnicama mnogih listova u Europi i Americ i. no prekinula mi je iz laganje o tome kako sam doznao tko je u stvari bio Aloisov otac. marljivog mlaðeg brata? Iako bi trgovaèki putnik. istovremeno bila unuka Johanna . zakljuèio je Himmler. tek kad se otkrije sredstvo kojim se do nje do lo. To æe u Beèu sigurno potaknuti neobuzdano pona anje." Ta nam anegdota mo e biti korisna za razumijevanje Himmlera. ne bi bilo dobro da sasvim od bacimo primitivne nagone koje je taj èin razotkrio. isprva. ako nema neku plemenitu svrhu. ali ipak instinktivno g razumijevanja kojim na njemaèki narod raspola e.ili sam barem tako mislio . bili toga svjesni ili ne.èak ni Hitler. Budimo stoga zasad zadovoljni zakljuècima istrage koji su Him-mleru predoèeni 1938.udovicu s dvije kæeri. a zanemariti obitelj u kojoj je Maria Anna stvarno bila zaposlena . No.t ipovi iz pivnice." "Stoga bih rekao kako je taj èin posljedica neartikuliranog. no gubitak nekoliko novèiæa. Dvorac u umi 2-7 Za to za prijenosnika sjemena ne bismo uzeli Johanna Nepomuka Hied-lera. bude li moj konaèan p roizvod i ao u prilog njegovim teorijama. Ti ljudi èvrsto dr e 26 Norman Mailer kako æe naposljetku osvojiti sve. to bi Himml erovoj tezi i lo znatno u prilog. a ne sam Adolf. postalo je jasno da Maria Anna od tih dama nikad nije primala doda tna novèana sredstva. "To je bila vrlo skupa zabava i drag o mi je da nitko od na ih esesovaca nije bio upleten u ne to tako neotesano. trbuha nadutih od piva . otpustile su je kad su je uhvatile u nekoliko sitnih kr aða. brat Marije Anne. bio rodoskvrnac. Ipak. ba to svakog dana i radite. no svjestan sam da æe nekim èitateljima iæi na iv ce to æu otkriæa podastrijeti bez navoðenja izvora. osmislio sam . "Kod dobrog dijela na ih ljudi postoji neobièan. Kod njega je bilo najbolje to je redovito obilazio Graz pa sam s e.alternativu koja je vi e obeæavala. no Heiniju sam uspio sastaviti odgovor . a ja bih rekao i skriven osjeæaj ma nje vrijednosti. Sutradan se Himmler obratio nekolicini nas. I ja se s time sla em. predlo io sam da i stragu usmjerimo prema postupcima onog brata Marije Anne Schicklgruber koji je i pak bio dovoljno sposoban iskopati se iz blata Stronesa i kao trgovaèki putnik zar aditi ne to novca. Kad sam se vratio s informacijom da idov iz Graza nije postojao. vele na i ulièn i fakini. Esesovci su se smijali nad tim prizorom. Time bi ih pouzdano navela na pogre an trag. Jer je Klara Poelzl. uglednih zanimanja. to n e! Potom sam zakljuèio i kako je Maria Anna ocu i majci mogla kazati da joj novac a lje idov." Zastao je. U toj s u se prigodi sredstva koja stoje na raspolaganju Odjelu IV-2a pokazala nedostatn im. "neæu brzati s osudom postupaka tih niskorangiranih nacista.priveli su skupinu Zidova srednjih go dina i staraca. to bi svejedno bio korak dalje od Himmlerovog pravog cilja. Ipak. Nakon to sam dobro promislio. Privukao nam je pozornost . ili vodi samo u beskrajni niz proturjeènosti. taj proizvod potom i prihvatiti. S druge strane. V a a virtuozna znanost ne vodi nikamo. kako bi za titila brata. Prouèavanjem njihovog starog ba nkovnog raèuna. besmislen.znao sam kako æe. rekli bi neki. Svima n am je poznato kako takvi postupci srozavaju moral mnogih na ih najboljih ljudi. m ogu reæi da se radilo o uspje nom ismijavanju. jer bi pretpostavka onda bila kako je otac Alois. Spreman sam otk riti njegovo ime i opisati sam dogaðaj. Trudnoæa se kod neudane slu kinje mogla prihvatiti. Toga sam se prisjetio prvog jutra po to su Smeðe ko ulje u le u Beè. mlada ena koja æe post ati Aloisova treæa supruga i majka Adolfa Hitlera. zasad. kad bolje promislim". Èinjenica to postaje. Zidovima su eljeli poruèiti kako je r ad. u svakoj zemlji u kojoj su se naselili. 'jer vi Zidovi. budu li se zalagali vi e od rase koja ih je primil a. svi s naoèalama bez okvira na vrhu nosa i dali im da èetkicama za zube ribaju ploènik. predstavljao sluèaj rodoskv rnuæa prima facie.idovi sigurno znaju kako ne to treba prouèiti . nije dublje od njega vjerovao u filozofska naèela nacizma. prije nego to sam tu pekulaciju prenio Himmleru. ako je Maria Anna Aloisa zaèela s Johannom Ne-pomukom. odluèio sluèaj temeljiti na njemu.

Kad se napokon udala. bile suvi e zastarjele da bi mogle biti potvrda mog prikaza. jer se nije radilo o uobièajenom dogaðaju.Nepomuka. no Himmleru su se rezultati svidjeli. Nepomuk brata nije volio. Osjetila sam!" Kako je moj scenarij obja njavao. zar je mogla biti zadovoljna? Kad je pro lo pet godina. za koje su svi znali da nije njegovo. no. To mu je i rekla. Bio je èovjek na svom mjestu. ulogu supru nika odigra njegov stariji brat G eorg. Genij i Volja. no Fiihrer je jo jednom pokazao iz dr ljivost bez premca. proistj eèu iz rijetkog J osna ivanja kakvo nastaje kod Rodoskvrnaca prvog stupnja. ali sasvim sigurno nije i rogonja. Maria Anna je pristala na takav polo aj. Ona je na licu mjesta ostala trudna. Na taj sam naèin uspio od Adolfa Hitlera napraviti Rodoskvrnca prvo g stupnja iz prvog koljena. dr eæi za ruku petogodi njaka svaki put kad prekoraèi svoj prag. bio je spreman sluèaj razmotriti i s gledi ta Marije Anne. jer je Nez8 Norman Mailer pomuk na svojoj njivi morao jo te e raditi kako bi zaradio dodatne krune. Ako je Alois bio Nepomukov sin. godine umro. znao sam kako ga Heiniju jo malo i uljep ati." (Volju pi em velikim poèe tnim slovom jer je tu rijeè izgovarao s velikim po tovanjem. nagnuo su unatrag i polagano izdahnuo. Takav bi prikaz bio dobro p rimljen. "O ovome neæu vi e nikad s tobom razgovarati". Dodatno sam je uljep ao izmi ljenim razgovorima s mal obrojnim stanovnicima Stronesa u dubokoj starosti. tovi e.) "Vjerujem da u svijetu tajanstvenih duhova koji nas okru uju. izgledni ishodi kod Rodoskvrnaca prvo g stupnja je rana smrt i ozbiljne deformacije. kazao je. èim je do la do daha: "Napravio si mi dijete. Mogu se zakleti. Neka kopile to i ostane! Tu sam legendu iznio Himmleru. kad se bolje p romotre. jedinstvene crte njegovog karaktera. to im je osiguralo uvjerljivost. Èak je moguæe da se najgori Dvorac u umi 2-9 od tih duhova okupljaju oko prisutnosti koju smo u pro lim vremenima zvali Sotonom . Zemljoradnièki geni na eg Fiihrera. Rekla mu je kako joj je poni avajuæe izlaziti pred ene u Stronesu. Georg se Marijom Annom o enio zbog njene hranarine. Kao da iz pl uæa mora izbaciti sav grje ni duh. Nepomuk je predlo io da umjesto njega. Pa je ona potom svojoj obitelji doista i rekla kako joj novac svakog mjeseca sti e iz Graza. Alois i Klara. preuzima odgovornost za red ovne uplate za buduæe èedo. Moj je zavr ni scenarij i mao i primjesu putenosti: ustvrdio sam kako su Maria Anna Schicklgruber i Johann Nepomuk Hiedler Aloisa zaèeli onog dana kad je ona iz Graza do la u posjet. ali ne previ e. Nepomuk je ivio u Spitalu i sluèajno je ba boravio u Stronesu. pa nikad ne bi uni tavao vlastiti dom. no pijancu je novi izvor novca i la kucavica.zbog novca. Stoga ju je naveo da roditeljima ka e kako novac prima iz Graza. koji su se rodili prije nego t o je na pijanac. Johann Nepomuk. spusti o je glas.tim mu je bilo va nije da od sebe ne pr avi budalu priznajuæi to deri te. Nepomuk tu v ijest nije mogao dovesti u pitanje. blesane! . Kao to èesto istièem. Zlim duhom nije bio siroma an. onda mu je Klara morala biti neæakinja! Ujak i neæakinja. Posreæio nam se trijumfalan ishod. "Ovo je"." U tom je trenutku sklopio oèi. ima mnogo elemenata koje s pravom mo emo naz vati zlim. èak i u'-p rvom koljenu. 1857. kao ni on njega. no Georg ju je hitro izvijestio da se petlja u stvari koje se tièu njegove osob ne èasti. Maria Anna je eljela mu a spremnog priznati da je Aloisov ota c. Johann Nepomuk je volio svoju enu i svoje tri kæeri . Ako je u brojnim pijankama uspio pokojeg od svojih drugova u piæu i izvije stiti za to se o enio . "no pojave bliskog rodoskvrnuæa istinski su pogibeljne. Nepomuku je kazala kako æe morati priznati to je posrijedi. Georga je moguænost da trudom mlaðeg brata financira svoju neumjerenost èinila iznimno zadovolj nim. a on. pa je svojih sat vremena s M arijom Annom proveo na sijenu. Preuvelièao sam. U takvim sluèajev ima je za uspjeh uistinu potrebno imati Fiihrerovu Volju. Opet. Mo e on biti p ijanac i propalica. zaèeli su na eg Fiihrera. Johann Georg Hiedler. trijumfalno su se preobrazili u njegove trancendentalne vrline. iako nitko nije vidio nikakvih omotnica. Veze su. Pravi bjesomuènik ispunjen neuspjehom. a otac i majka bili su u jak i neæakinja. "krunski dokaz nevjerojatne hrabro sti i snage na eg Fiihrera. uèv r æivani nara tajima. a saznanje da je isplaæuje Nepomuk ga je èinilo zadovoljnim. Himmleru je sinulo otkriæe. Otkrio sam obiteljsku pro lost u kojoj u Fuhrerovom rodoslovu nije bilo Zidova.

koju je G eorg unosio u njihove povremene sno aje. uspio 3° Norman Mailer nad ivjeti opæe uvjerenje kako ga èeka rana smrt. koja od njega uvijek zna izvuæi jo . a pri je svih Johann Nepomuk. deset i osam godina. Johann Nepomuk Hiedler uistinu je b io taj koji je slao novac. u dobi od pedeset i dvije godine. Johann Nepomuk neko je vrijeme èak razmi ljao da gospodarstvo ostavi njemu. Dodatan ironijski obrat unutar obrata bila je èinjenica da je Adolf Hilter ne samo bio Ro doskvrnac prvog stupnja iz prvog koljena. radilo se o ironiènom obratu. djevojèice. Uzrok smrti je dijagnosticiran kao "tuberkuloza izazvana vodom u grudima"." Himmler nije ni znao da se ono to je kazao moglo mirne du e uveæati na kvadrat. pak. Oti ao je za samo jedan dan. pa s u se siroma ni i imuæniji tu veæ pomalo dijelili. èesto bi pomislila kako je s devetnaest godina bila zdrava. a Alois Schicklgruber bio mu je tajno dijete. Nisam irio la nu legendu. Iako ga duga razdoblja ti ine potkraj popodneva nisu ispunja vala spokojem. ispunjavala dodatna srd ba. Mo da neæe uvijek biti na raspolaganju kako bi rije io svaku nep redvidljivu te koæu. lijepo je pjevao. Kako bih svoje obeæanje mogao i ispuniti. ne samo to je Aloisu bila supruga. bile odu evljene to su dobile petogodi njeg brata i ra do su ga primile u svoju sobu. a ukljuèit æu i osjeæaje Aloisove tri supruge i njegove djece. da mu se onih najboljih dana èinilo kako èuje zemljin apat. èak i Eva. Prièa koju sam slo io na temelju èinjen ca na granici uvjerljivosti. uznemir ujuæoj. Sva bi se njegova polja. deset godina nakon Aloisovog roðenja. Nazvali su to apopleksijom. Supruga Eva bila je dobra domaæica. Spital nije bio tek zaselak nego pravo selo. nikom nije nedostajao . D a. Piæe mu nije bilo samo du manin. Kad je narastao. njegovom enom i tri kæeri obitelji Hiedler u Spitalu. pokazao je i volju za rad u polj u. malu ili veliku. gotovi. U nju æu unije ti misli Johanna Nepomuka. Bila je i vrlo praktièna ena. Pred kraj ivota. no dj eèaka mjesto nije dr alo. tad u dobi od dvanaest. Nakon to je ona usahnula. do veèeri bi mu u snove do la prikaza. gipkog tijela. a kao i majka. Svojom je novom obitelji bio za dovoljan. bila je to praktièna ena. A Aloisa su tako voljeli! Volio ga je otac. Uistinu. suoèen sa samim Vragom. kao i mnogi pijanci prije njeg a. Alois nije pretjerano patio ni kad je izgubio majku. koja je postala Aloisova treæa ena i majka Adolfa Hitlera . S Marijom Annom Schicklgruber smo. potrebitoj. ivio je s Jo-hannom Nepomuko m. stoka stopili u stvorenje koje je odgovaralo zahtjevnoj eni. nastavio je ivjeti jo deset godina. koja bi mogla iskrsnuti u svakodnevnom poslu. Usporedni uzrok bila je srd ba. U Spitalu ih je takvih bila nekolicina. Bio je zgodan. Svima je vjerojatno vi e godilo u kuæi konaèno imati i mu ko. pohlepnoj. veæ i kæi. Johanna. Seljaka su èak mogli smatrati i dobros tojeæim .Alois je bio dijete . Ako je i sumnjala kako bi Nepomuk djeèaku mogao biti ne to vi e od strica. smrdljivoj. ukoliko postoji. ba kao kakav romanopisac stare kole. U poèetku su Ne-pomukove kæeri. a tek na samom kraju i krvnik. Ustvrdio bih kako je on u stvari uspio èvrsto se dr at i svoje Vizije. do kojeg iz Stronesa ima d osta hoda. veæ i omiljeni lijek. veæ je bio i zaèet u samom sredi tu rodoskvr nuæa. Uskoro æu vam moæi ponuditi mno tvo pojedi osti o toj vezi. 2. kao i teorije njegovog izvanbraènog sina Aloisa Hitlera . ispala je toènom. No sad ju je. pa kako bi takav Zli mogao a da ne u di izopaèiti iznimne sposobnosti koje je stvorilo udvostruèavanje Bogom danih gena? Tim je veæa snaga herr Hitlera. galopirajuæo m su icom od koje je oboljela nakon to je svoje dvije zadnje zime spavala u valovu za stoku. po to je tri desetlj eæa propatila prokleta izgubljenim oèekivanjima. Neæakinja Klara Poelzl. glasa èiju su ljepotu hvalili dok je bila solistica u upnom zboru u Dollersheimu.. a Alois je dotad veæ napunio dvadeset godina i radio je u Beèu. Bu duæi da se nikad nije zamarao posjetiti Nepomuka ili Aloisa. Takvo utjelovljenje. Ta je nesretna majka preminula 1 847.barem u vlastitom naselju. sipljivoj. Probud io bi se svjestan da Aloisu gospodarstvo neæe nikad ostaviti . ovo æu sjeæanje sad morati pro iriti i zapoèeti s izno enjem obiteljske povijesti. svakako æe eljeti posvetiti veliku pozornos t jednom Rodoskvrncu visoke razine. On je pak. Walpurga i Josefa. pa je Mariju Annu gotovo i zaboravio. Johann Nepomuk je pak svoj posao toliko volio. nije m ogla zanemariti razoèaranje koje bi se u njegovom pogledu pojavilo svaki put kad b i mu rodila ensko dijete. staje .

a poto m pljuvaèku i spermu utrljao u kosu djeèaku ispred sebe. koliko mu je nedostajao Alois. onog popodneva kad je zaèet Alois. bole ljivoj djevojci za koju se èinilo kako je ne bi s metalo ostati usidjelicom. koju je prije vidio na vitraju u spit alskoj crkvi." Potom bi Josefa Romedera lupio po glavi. Nepomuk je govorio: "Ako bilo kad iz voænjaka tog èovjeka uzme i jedan plod. odluèi la udati se za siromaha. Takav bi dar razbj esnio njegovu enu. a gazdinstvo mo da neæe dos ajati za vi e od dva dobra miraza. Nepomuk je naposljetku darovao svoju najplodniju ze mlju. "Samo jednom. iako je bila podjednako smrtni grijeh kao i pre ljub ili rodoskvrnuæe. a Maria je bila druga. naposljetku. Morao je. pa je osjetio d a mu Nepomuk la e. Pregovori su bili tako dugi i uèljivi. jer ga je Johann Nepomuk tri godine prije otjerao. 32Norman Mailer Jednom je èak ispovjedio sno aj s kobilom na svom gazdinstvu. no Johann je Nepomuk Hiedler zbog Aloiso ve stalne odsutnosti pro ivljavao pravu ljubavnu agoniju. Walpurgi je veæ bila dvadeset i jedna godina. kazao je Nepomuku. oko tih su se miraza pojavile nove pote koæe. Otkrio ih je u hambaru u staji. makar i onaj koji je pao na zemlju. a Walpurgi osamnaest. Stidim se." "I kako se sad osjeæa kad radi s tom ivotinjom? Osjeæa li slièan poriv?" "Ne. A njegovog voljenog. njemu èinila manjim zlom. Moguæi mlado enja. to mu je bilo jasno. a kad bi se i ispovjedio. da je sama sveèanost prijenosa vlasni tva nad zemljom ispala podjednak o va an dogaðaj kao i netom zavr eno vjenèanje. od meðe do mede. Nepomuk je svog novog zeta proveo imanjem. Kad je na sijenu zatekao . To je treæoj kæeri Josephi.a upnik mu je uzvratio pitan jem koliko je puta tako zgrije io. zastav i pred svakom ozn akom koja je njegovo polje dijelilo od susjednog. mislim da je vi e mjeseci pro lo. nije moglo bit i potomstva. susjednom selu. i njemu nije nimalo izgledala kao obièna seoska cura. kuæica u voænjaku bila im je dostatna. a svejedno nije htio prestati u vitraju nazirat i lice Marije Anne. jednom malenom djeèaku. gruba i gologuza u sijenu. to inaèe nikad nije ni po ku ao . Kod sva kog bi od osam meða a na meði to ponovio. Johann Nepomuk bi se kasnije zadovoljio time to bi istom upniku povremeno priznao kako i dalje ima bludne misli o kobili. to ga je navelo da se sjeti jedne druge staje u kojoj se sam na ao na sijenu s Marijom Annom. Dvorac u umi 3i Kako su godine prolazile. da Bog da radio pod crnim nebom.ene koju je sanjao. usvojenog sina Aloisa sad nije bilo tu. naposljetku. Oèe!" "Kad je to bilo? Koliko je od toga pro lo vremena?" "Mjeseci su pro li. Time je rije io problem ispovijedi. Johanna Nepomuka je morio jad kakav èovjeku ok o vrata visi poput te kog utega. Najstarija s e kæi Johanna udala prva i dobila tek komadiæ zemlje. kad mu je bilo trinaest godina. ali nesretnog seljaka prezimena Poelzl. jer se bestijalna sodomija. Nije mu toliko bilo ao predati vlasni tvo nad gazdin stvom. To mu je bilo dovoljno da se ne ispovijeda preèesto. bio je sna an moma k s bogatog gazdinstva u Ober-Windhagu. Od nje. Kad je na red do ao miraz za drugu kæi. Stoga je sa svojom slu bom nastavio bez daljnjih pitanja.ne vodi se ljubav s velikim konjem tek tako! . Bio je spreman na mirovinu. Sebi i Evi ostavio je zgo dnu malu kolibu u voænjaku koji je granièio sa sad veæ Romederovim posjedom. Povrijedio si nevinu ivotinju. Tog se velièanstvenog ljubavnog èina s Marij om Annom Schicklgruber zauvijek sjeæao. ali da pozorno izbjegava provesti ih u d jelo." To je bila ista pokora koju je upnik istog jutra veæ bio dao kolarcu to se poèastio pot ajnom masturbacijom u razredu zasliniv i si dlan (èin izveden vrlo potajno!). "Ponizio si se kao Bo je dijete". U ivotu je bio samo s dvije ene. sama je. Stoga je odustao od te zamisli. Bez obzira na to. a pregovori o iznosu Wal purginog miraza bili su te ki. No. veæ poput suncem obasjane Madone. ostavilo tek skroman komad. marljivog. Ta mu je slika nepogre ivo uveæavala osjeæaj dubine grijeha. pa j e Nepomuk morao biti dare ljiviji. odluèio je praviti se kako je njegov iskaz isti nit. "poèinio si ozbiljan grijeh po ud e. Za pokoru ti odreðujem pet stotina Oèena a i pet stot ina Zdravomarija. ivio je kao bogohulnik. nikad." upnik je bio srednjih godina i malo toga od seljaka veæ nije bio èuo. No. Svojim je kæerima eljela lijepu buduænost. za tu bi prigodu izmislio druge velike grijehe. Josef Rome-der.

34 Norman Mailer U dobi od osamnaest godina. Sad je slu io mladiæe koji su se dr ali kao da im tijelo.sina i kæi. obuæa i du a potj od istog zadivljujuæeg izvora. Zbog Josefine smrti na srcu mu je le ala rana kao da su g a udarili sjekirom. koji ju je obièno neprestano dr ao u drugom stanju. O svom je napredovanju vi e puta pisao Johannu Nepomuku i 1858. A to je i mogao uèiniti? Njegova se najstarija kæi Johanna. stasa koji izaziva divljenje. To bi bilo svetogrðe prema zemlji. morao se dogovoriti. Johannu Nepomuku nije trebalo dugo da shvati kako je pozvav i Aloisa u posjet te ko pogrije io. Godinama je to bila jedina poslovna zamisao kojom se bavio. posljednjih jedanaest godina bila vjerna. U Spit alu od njega nije bilo boljeg kandidata za dru tveni uspon. Sljedeæe se godine vratio u Spital. u potrazi za izvr snim èizmama i elegantnim e irima. Znao je da je djeèak a u tom trenutku izgubio. a Nepomuk je natuknuo kako bi mu bilo drago da Alois dode u posjet. to je bio velik udarac obitel ji. A Eva je ipak. na oèev zahtjev. morat æe otiæi. u jedno je bio siguran . nakon to je pet godina proveo kod postolara. Kakvu je svom novom zetu samo èinio neprav du. to je znao samo Nepomuk. Alois je t e veèeri poslan u susjedovu kuæu. ako bi se upoznao s mladom kitnièarkom. nije ni morao. je naposljetku sti gao i odgovor. naroèit o ako ste u dr avnu slu bu u li bez ikakvih veza. Umrla je Nepomukova najmlaða kæi Josefa. Sljedeæih se pet godina uspeo do polo aja Finanztvache Oberaufsehera (vi eg nadg lednika u financijskoj policiji). Ranije mu je veliko zadovoljstvo bila igra s posestrama. Nije mogao postati konjanièki èasnik. No." Tog bi dana kad je s Romederom obilazio mede. Brak æe se zasnovati na la ima. Nedjeljom bi rijetko propustio pogledati nji hovu promenadu. enski e iri bili su tako fine izrade. Zamijetio je kako se ti mu karci opu teno ophode s pre krasno odjevenim damama koje prate. Na zaprepa tenje preostalih ena u obitelji. osjetio kako ga ste e oko srca. razderav i si ko ulju.u Beèu si je mogao osigurati udoban ivot. Imao je dobro i pristalo lice. odnosn o. Brak te mlade ene s Romederom. . predao j e austrijskom Ministarstvu financija molbu za mjesto na Carini. a za dostizanje tog polo aja obièno je trebalo deset godina. nego o izboru mirisa koje bi èovjek trebao nanijeti na rupèiæ. pa bi mladi parovi iz najvi eg stale a u taj duæan dolazili ruku pod ruku. mogli zajedno otvoriti trgovinu. toga je bio svjestan. Momci æe otiæi za njima. Bio je preumoran da bi pazio na Aloisa. Stoga ga je udarao jaèe. Zbog toga se na susjedovu zemlju ne smije stupiti. odlièja. a on je potjecao iz sredine u kojoj se vi e znalo o navikama svinj a. to dr a esno mlado lice. No. gdje su ga i pri mili. no taj je san premetao po glavi jer su ga poticale prekrasne dame. svaki put kad bi udario novog mu a s voje kæeri. jer je Walpurga. kazao bi Nepomuk. no. Obo a vao je mlade ene. odore.provesti ga u pristojnoj odori. Dvorac u umi 33 "Ne mo e". Alois nije te io nedos ti nom. no Nepomuk je sad veæ bio poguren kao povijeno drvo koje je predugo bilo izlo eno prejakom vjetru. pa je tu zamisao naslijedila druga. sedam godina starija od A loisa. Jo je u ranoj dobi shva tio to eli u ivotu . Èak se doimao kao èovjek dobrog roda. Alois je mnogo mogao nauèiti gledajuæi ih kako su samo pouzdani oko osobnog izgleda. udala u dobi od osamnaest godina i svom je mu u Johannu Poelzlu. "Njih æe dvije odlutati u umu. A glup sigurno nije bio. plakao je poput biblijskog oca. kojem nije prethod ilo udvaranje. bol ja. Kako je samo Nepomuk oplakivao sinovljevu odsutnost! 3Alois se u Beèu dobro sna ao. jer bi se za takvo to morao roditi u odgova rajuæoj obitelji.obitelji se njegovo dr anje uèinilo autoritativnim. makar je na èednost svojih kæeri pazila poput narednika koji na smotri provjerava ispravnost odora svojeg voda. da bi ujutro veæ bio u koèiji za Beè. s ljedeæe tri godine ostala kod kuæe. nije upoznao nikakvu mladu kitnièarku. doimajuæi se nekako neobièno visok za èovjeka srednj eg rasta . s polusestrama. I s pripadajuæom inteligencijom. Nepomuk Evi ni ta nije rekao. koji nije bio vi i od èina kaplara. Glavom bi mu pro la misao kako b i. no donio mu je dojmljivu odoru. Najsjajnije svjetlo gotovo svakog njegovog dana. pa su ga primili u radn ju u kojoj su izraðivali èizme za èasnike. N epomuka gnjavila da Walpurgi dopusti da se nedjeljom eæe s prijateljicom.

mo da za vrije me tog posjeta ne bi ni vodio ljubav s Johannom. P rije nego to je oti ao. na dr avnim dokum entima. koji je bio zaslu an za dio prihoda krune. pa se nije dogodilo ni ta. Najva nije je naèelo austrijske birokracije bilo obavljati svoj posa o. o ivjelo kad je ugledala Aloisa. Njemu je bilo tek trideset est godina. bez obzira na to kamo ga rasporedili. koje mu je stiglo usred stroge pripreme za ispit nako n kojeg bi postao Finanzivache Respizient. zahvaljujuæi samopouz danju. odsjedao u gostionici. napisala je Johanna. jo j edno.svojim odabirom nije bio nezadovoljan. napredovao je zadivljuj uæim tempom. Ubrzo bi. U stvari.bez ikakve dvojbe . dok se jedno m." Tijekom cijelog razdoblja u kojem se uspinjao do najvi eg slu benog polo aja koji je d ostupan èovjeku njegovog podrijetla. sadr aj pisma mu je na pameti bio godinama. primjerice. o enio se udovicom. obièno bi se preselio u veæe prenoæi te.koliko se mu karaca mo e pohvaliti da je tako blisko upoznao tri sestre ? A svoja postignuæa u tim poslima ocjenjivao je prema postignuæima drugih ni ih slu benik a Financijskog nadzora. Mo da nije bila zgodna. Johanna oko toga uopæe nije dvoji la. kad bi ga stavila spavati u svoj krevet. za koju se is postavilo da je bila i posljednja. kad je njemu bilo osam a njoj petnaest godina. kad se u dobi od trideset i tri godine uspeo na polo aj carinskog referenta naplate. mogao ju je po tivati. Sad su joj i noge i ruke bile oguljene. I lo im . Ka o petogodi njaka ga je uvijek milovala. Ovaj put nije bilo nikakve dvojbe. bila i najdra a (a i prva). pretvarajuæi se da se hrvaju. selio dvanaest puta. kad mu je bilo dvanaest godina. No. No. Do 1875.dok su mu sobarice i kuh arice bile zahvalne na pa nji i kad bi ih ostavio nisu radile scene. a to je èovjek uèinkovitije izvr avao svoje zadaæe. od kojih je tad ivo bilo jo samo dvoje. godinama ga je èupala za kosu i ljubila u obraz. ponosna zbog znaèajnog dogaðaj a (iako se nije potpisala). Alois je nastavio oèevu tradiciju apokaliptiènih odnosa na sijenu taglja. nisu poèeli zajedno valjati po s ijenu u taglju. "Nikad se prij e nisam tako osjeæala". Kako je nauèio uoèiti va nost dru tvenog statusa koji se pridaje svakoj eni koja se izdaje za damu . K ad bi se izredale sve dostupne ene. Ni najmanje! Elegantne su ene. odavno naru eno. u Linzergasse. Bila je iz dobre obite lji.Nekoæ je bila ugodne vanj tine. Uopæe ga nije smetalo to te ene nisu bile dovoljno 36 Norman Mailer elegantne da bi etale s konjanièkim èasnicima. Johanna je svojedobno bila vedrog duha. "S/e ist hier". toga bi istog èas a postala svjesna. Zbog toga nije bio usredotoèen na dogaðaje u Spitalu. Jo hanna mu je poslala pismo. a do 1870. a godinu prije i s najmlaðom. A kad se Klara rodila. A uspjelo mu je za èetiri godine dobiti i novo promaknuæe. U Braunauu se. d ok je udovica veæ navr ila pedesetu. Tijekom èetrd setogodi nje karijere prebivali te je èesto mijenjao. A on se toga pridr avao u potpunosti. postao je carinski inspektor pa se potpisivao. isposta ve eljeznièki terminal Simbach u Bavarskoj. a takvo je stanje. slijedilo osvajanje slabo branjenih tvrðava kuharica i sobarica u prenoæi tu. Dvorac u umi 35 No ovom se prigodom dogodilo i ne to vi e. Godine 1873. Josefom. Za mladiæa tako oskudne naobrazbe. ali je bila kæi du nosnika u Habsbur kom duhanskom monopolu . Tijelo nije tek reagiralo. kazala mu je kad su bili gotovi. no.njegovo je zanimanje ipak podrazumijevalo stanovitu vje tinu u tome . a crte lica ogrubjele od raðanja estero djece. pa mu se èinilo da sebi duguje i preost alu sestru . U pismu su bile samo tri rijeèi (tri rijeèi za koje je Johanna bila sigurna kako æe ih ispravno napisati). Svaki put kad bi joj suprug. a imala je i prihvatljiv miraz. suvi e naporne . a reèenica "ona je tu" zauzela je svoje mjesto u stra ar nici njegovog srca. On joj je nekad bio ljubimac. kad im je stigao u kuæu. Kad mu se ukazala prva prilika. koja mu je. kako je naposljetku zakljuèio. a on ga je mn ogo puta proèitao. pa je zaèeta Klara Poelzl. Tih je godina. punom te inom i va no æu svoje titule: "Èinovnik prve klase Carske carine. manje je morao strepiti zbog sitni h privatnih u itaka. napravio dijete. da nije davne pro losti to naprav io s Walpurgom. na stanu u Braunau. to je najvi i polo aj do kojeg se mogao us peti kao ni i carinski slu benik. njemu je tad bilo samo osam godin a. nikad se nije odricao svoje izrazite sklonost i drugom spolu. makar mu je na umu tad bila karijera. Johann Poelzl.

zet Romeder.u Hiedler ! . usvojeno dijete. Prisjeæanje je bilo zajednièko. kakvo bi se oèekiv alo na listopadski dan. Na to su prisegnuli. a na licu su mu s e odra avali du nost. Anna Glassl-Hoerer. dr ali su slu kinju.je dobro. Podreðenima na Carini nalo io je da m u se uvijek obraæaju njegovom punom titulom. kao i djevojèice. Zapre nim je kolima koja su vukla dva stara konja pre ao s Aloi-som. Ka d mu je Alois kazao da prezime eli promijeniti kako bi se morao zvati . naposljetku. Romeder i dva svjedoka koje su doveli iz Stronesa. sad veæ vrlo star sveæenik. Majka je govorila isto.) Nakon to su stigli. ostali su dokument potpisali s tri kri iæa. Pomislio je da Alois ocem eli pr oglasiti njega. veæ je nali kovao samom Franji Josipu! Izgledao je kao vjerna kopija cara. Johann Georg je odavno preminuo. a na dvorogom je e iru sad smio nositi elegantni slu beni ukrasni vez. Kako je Alois jedini medu njima bio pismen. njegovo mu se prezime nije nikad sviðalo. Ona je njega pak sasvim prestala po tovati kad je priznao (veæ umo ran od izmi ljanja prièa o izma tanom i pomalo bajkovitom herr Schicklgruberu. iako je uspje na. Njegova mu se ena. u trenu mogu prijeæi iz jedne krajnje emocije u drugu . Uz sve to. u javnos ti dr i ocem. Romederom i dvo jicom susjeda koji su pristali biti svjedocima cijeli put od Spitala do Stronesa . ali jo bez pretjeranog blata. Ubrzo nak on vjenèanja. krivudavim.jer starci. Kak o ih je pomno ureðivao. usitn jenog stasa. kad je otkrio da je i ona siroèe. no sad. svom oc u) da na oèevoj strani svog rodoslovlja takve osobe nema. Otputovao je iz Braunaua preko Weitre do Spitala. Jo mu je malo trebalo da shvati kako se jedino Georga. Kazali su kako su poznavali Georga Hiedlera te da je on "u njihovoj prisutnosti i vi ekratno" prizn ao da je otac tog djeteta. poèeo se i gojiti. Do tog je preokreta do lo nakon kakve dvije godine braka. sve bi ona bila isprièala je dnom petogodi njaku! tovi e. Bio je to on.ni ravnatelj najvi e dr a ne kole u Braunauu nije zaraðivao vi e. to se protegnulo na gotovo èetir i sata vo nje uskim. Alois. kako bi izvidio eli li mu Johan n Nepomuk pomoæi. naporan rad i carski lik. Naposljetku. ali svejedno ba onaj upnik koji ga je prekorio zbog opæenja s kobilinom vulvom. malo toga bilo u redu. Johanna Nepomuka. s dvije udan e kæeri na koje mora misliti (a enu Evu da ni ne spominje!). uskoro su poèeli dominirati licem. Starac je sad veæ bio navr io sedamdesetu i pogre no ga je razumio. N epomuk. Ona je tad zapoèela kampanju. izgovor nije uspio ni izustiti. Svi su se skupili radi stvari koju su sad morali obaviti. putovanje se moglo protegnuti na osam sati. na enin je poticaj obrijao brkove i na oba obraza pustio zaliske. s pravnog gledi ta. jer se on o enio Marijom Annom. svaki dan morala nositi s prezimenom Schicklgr uber. Ruka se s vakog svjedoka tresla od priliène bogobojaznosti dok su 3« Norman Mailer se redom potpisivali kri iæima. veæ je mjesto upra njeno. Kako se uspinjao na vi i polo aj. nije bio protiv. bila udana. ne mo e priznati da je A loisov otac. tako mu se poveæ vao broj zlatnih ukrasa i pozlaæene dugmadi na odori. (Da je bilo blata. sna ne vilice. Za to to onda ne bi znaèilo da mu je Johann Georg Hied ler otac? Alois je znao kako to nije vjerojatno. nalik vratima kakvog dvor ca. Johann Nepomuk se na ao licem u lice sa stanovitim upnik om kojeg se nimalo nije elio sjetiti. Sad je veæ primao zavidnu plaæu . No. Zbog tako dvojbenog sluèa . Jedan od njih. u vrijeme Anna Marijine smrti nije mogao biti stariji od pet godina. s preprekama od mnogobrojnih slomlj enih grana i pokojeg i èupanog stabla.Johann Nepomuk je od stida ostao kao oparen. kolnim putem. a Anna Glassl mo da i nije nu no bila u krivu kad je ocijenila kako se Dvorac u umi 37 njegova karijera. lice mu je bilo prodorno. u meðuvremenu sasvim prestala sviðati. Naravno. U posljednji je tren shvatio da Alois moli da se njegovim ocem proglasi Johann Georg. A potom se .na Aloisa razbjesnio. Alois mora postati zakonito dijete. Ne samo da je sad izgledao kao carinski slu benik kod Habsburgovaca. Pa njegova je ma jka. kad je to pitanje pokre nula Anna Glassl. Njegovih se brkova ne bi postidio ni maðarsk i plemiæ. moglo zakonito iskoristiti za predlo eni èin. a potom i jo nekoliko kilometara do Dollersheima. Njegov vlastiti sin nije elio da se njega. Veæ se spremio prosvjedovati da nakon toliko vremena. upniku je bilo jasno da je tu. iako ni jedan od njih dvojice to izrazom lica nije d ao naslutiti.

vrlo ugodne i fine vanj t ine. No. lipnja 1837. Johannu Poelzlu. skinuo je trorogi e ir i naklonio se. u dotad praznu rubriku upisao je Johanna Georga i pon ovno se osmjehnuo. Tog su dana. Pro etao se s majkom i kæeri izvan sela. no to nije bilo va no. Kad je Alois dobio novo prezime. kazala je Johanna kæeri. To je. dokumenta se mo e odreæi.to je i r azlog za to je Hiedler naposljetku postao Hitler. dokument je bio dvojben. raspr eni po redovima sasu enih stabljika. a koji . Od svih je . Bila je njegove visine. U nekim se austrijskim okruzima broj izvanbraène djece veæ popeo do èetrdeset po sto. Oti li su prema onom dijelu zemlje Johanna Ne pomuka koji je sad pripadao njenom suprugu. "To je Klara. Koja bi crkvena vlast u Beèu takvu izmjenu dovela u pitanje? Naputak je nalagao d a se potvrðeno oèinstvo potièe. Poel zl je imao sive. Ako stvari jednom poðu krivo. pa bi Lovaèki pas mogao stati zavija ti od srama.no bez ikakve urbe! . dobro graðena. odluèio se na sat vremena zaustaviti u Spitalu. Jer. "Bog nas ne prestaje ka njavati zbog grijeha. nije upisao datum. u preuranjenoj srednjoj dobi. odluèio vlastito ime izostav iti. "On je krasan èovjek. ne mo e to biti ona. Bilo je oèito kako vi e ne gaji nekoæ upornu nadu da æe jednom sigurno postati imuæan. bez obzira na to u kojoj se dobi potomka do njega mogl o doæi.nimalo nije slièio toj Klari oèiju plavih kakve se rijetko vide. Klara joj je bila sedmo dijete.èemu se Aloi s nije zaèudio . ali ju je morao prihvatiti. devetnaesto-godi njak i najstariji m edu pre ivjelima. pobo na i pouzdanog roda.odora je sad jo va nija. jer se naèin pisanja u nedosta tku standardizacije od austrijske provincije do provincije razlikovao ." kazala j e. jo nedovoljno truli da ih se da svinjama. Ta se ena doim ala starijom od njegove supruge. Na utoj stanici stare upne knjige na dan i. Èim se oslobodio èvrstog zagrljaja i s usta obrisao po tenu slinu od ki e vla nih poljubac a kojima ga je Johanna obasula. a njen je sin." Johanna je zaplakala. èetvero je veæ umrlo. smije eæi se svojim star im. ako je u dovratku stajala Johanna. zadaæa bili listovi kukuruza.da tu ulogu preuzme Klara? Te ko da je Poelzl mogao odbiti.ja. Radije je mislio o tome kako bi uskoro svoju neæakinju mogao malo bol je pogledati. primjereniji bi bio oprezniji postupak. do nje je bila djevojka od esnaest godina. a Alois je ba u tom tren utku zamijetio enu kako gleda s prozora. mutne oèi i lice prepuno bora koje su pratile putanju ovje enog nos a. Zamjena Schicklgrubera Hiedle-rom dovoljno mu se svidjela da je osjetio bujanje u sretnom podruèju od pupka na ni e. bila jedna od onih stvari kojima ga je priroda podarila. u mjesto da odmah u Nepomukovim kolima nastavi put do eljeznièkog kolodvora u Weitri. Odjednom mu se vi e nije tako urilo u posjet. bezubim ustima. Bi li se èak i za polovicu tog udjela moglo kazati da tu nije bilo nekih obit eljskih dogaðaja kakve se ne smije spominjati? Stoga je upnik. A Alois se nije zadr ao. Od preostale djece. Znao je da la u." Okrenula se prema njemu i dodala: "Izgleda bolje nego ikad . nakon to je èuo koliko æe mu novca kæi slati. Potom je ime svakog svjedoka napisao na svoju ruku. upnik je uèinio ono to je radio godinama . a raspolo enje mu nimalo nije popravila ni Aloisov a primjedba kako njegovoj eni nije dobro. pa joj treba slu kinja. zar ne?" Privukla je kæi k sebi. Ni ovaj ga put Lovaèki pas nije iznevjerio. "To je tvoj u jak Alois". smjerna. Poput lovaèkog bi psa odmah nanju io blizinu enskog dru tva. imao su icu. Aloisu se nije slu alo o Bogu. Bi li bilo moguæe . pr ecrtao je rijeè "izvanbraèni". na to je Klara klimnula glavom. Je li se uzbudio zbog Johanne? Bila je oèeva prva susjeda.bile su plave poput svjetlosti to se odbijala s velikog dijamanta kakvog je jednom vidio iza stakla za za titu muze jskog izlo ka. Ali ne. Pravno gledano. Osjeæao je i nelagodu zbog boljitka o kakvom je pre utno govorila Aloisova odora. jedno bilo grbavo. jer se po teno bavi poljoprivredom.dokument je ovjerio. Malo bo jeg dru tva. Poelzlov je izraz lica odavao èovjeka kojeg jo èekaju brojne zadaæe. Noge su ga svejedno odnijele do vrata. kako je veæ na temelju dugog iskustva zna o. guste tamDvorac u umi 39 ne kose i najmodrijih oèiju koje je dotad vidio . a Poelzl je cupkao s noge na nogu (kao da bi u nekoliko minuta vi e koje bi proveo razgovarajuæi moglo propasti jo li æa). koji tu fleksibilnu proceduru nije odobravao.

nebeske i pale. to ju je on znao bolje varati. Tjedan dana nakon Aloisovog povratka na radno mjesto u Brau-nau. Nije elio slu ati duboke uzdahe svog urjaka. Poelzl je veæ znao 40 Norman Mailer kakve ga tirade èekaju od enine obitelji. Djevojka je bila pobo na do neshvatljivih razmjera. pobrinuo za svoju enu. dok bi. kao i uvijek. znaèi li to i da mora za to dvaput plaæati. no u sebi je patio od najispraznije moguæe srd be . Vrijedila je i za Annu Glas sl i njega. Alternativa . Bilo je dana kad bi uspio voditi s ljub av sa svakom od tri djevojke koje je dr ao svojim stalnim ljubavnicama. da je sigurno mnogo nauèio o la nom predstavljanju i otvorenoj prijetvornosti. obièno u ivao u zavodljivom migoljenju njenih bokova. Sad je za takvim p ostupcima morao i sam posegnuti kako bi Anni skrenuo pozornost s jo jedne djevojk e koju je poèeo posjeæivati na najvi em katu.no. no tad je. ukl juèujuæi i njegovu enu. bila jo i sobica za Klaru. Svima je. tu je bila Fanni. Na najvi em je katu. ali je pazio da je ne dotièe. Alois je pretpostavljao kako bi se tu mogli otvoriti jo neki prolazi sumnjive vri jednosti . otprilike u vrijeme kad je pokrenula kam panju za odbacivanje prezimena Schicklgruber. Seljak mo e imati smisla za voðenje svog gazdinstva i biti rtvom lo e sreæe . jer ga je trenutno puteno i st . novac koji neæe ovisiti o tome kako æe rod iti.u stvari bi joj tad rijetko i vid io lice. No. obilato nagraðen snom. daleko se nu i smislenu.to se odra avalo na ur edan osobni izgled i ceremonijalno pridr avanje pravila slu be u svakom trenutku rad nog dana. pristigla je i Klara. Dvorac u umi 4i Njegova ena. Alois nikad u ivotu nije nai ao na takvu ljubomoru. Sto je ona znala bolje nanju iti èime se on bavi. a novca mu je. Neko se vrijeme Alois zanosio ugodnom pretpostavkom kako æe s Klarom uspjeti povre meno u njoj i boraviti. sad veæ nesretna poput vrane slomljenog krila. Johanna se u posljednje vrijeme dr ala tako kiselo da mu se èesto èinilo (makar to mi ljenje ni s kim nije podijelio) kako joj kr v sigurno ima okus po octu. tako strastvenu. ako niste znali da joj je smrt bila najbli i rod. kl eèeæi.iza vrata Klarine èednosti mogla bi se nalaziti ledara. bio je spreman nositi se s time.za sad .nije mu se èinila ugodnom. Prema svojoj je neæakinji bio drag. A ona je imala razloga da mu ne vjeruje. bilo oèito da Klara svog iznimnog ujaka duboko po tuje. trpjela je njegovu udnju za sobaricama i kuharicama. a njegovo se slobodno vrijeme poklopilo s onim u koje bi sobarica prala pod njihovog stana. Iako je svojom najveæom ljudskom vrlinom dr ao predanost poslu . bacala mokru krpu s jedne na drugu stranu .usjeva bilo najkorisnije zasijati takav. tako to mora slu ati to mu prigovaraju. A nimalo mu nije bilo do savjeta koje æe mu zacijelo dati Nepomuk.posuditi novu sumu od urjaka Romedera ili tasta Nepomuka . svaki put k ad Romeder izvadi ne to kruna.Gasthausu Streif. Bila bi to uvreda vlastitim prosudbama. njena nepovjerljivost stala uzimat i maha. na kojem su spavale druge slu kinje i soba rice. a popodne. no Ani Gl assl se . A kad bi uveèer Anna Glassl zaspala. tolike je godine obavljao pograniènu du nost spreèavanja putnika i trgovaca u poku ajima da izbjegnu plaæanje carinskih pristojbi Habsbur koj kruni. Cesto bi mu ta izreka pala na um. makar je veæ i sam platio cijenu podbaèa a prihoda sa svojih polja? Zbog toga se slo io s Klarinim zaposlenjem kod ujaka Al oisa. no neæakinja ga ba i nije smatrala dobrodo lim. kad bi Anna Glassl dri jemala. Ujutro bi se. noseæi kovèe iæ sa skromnom zalihom odjeæe i imovinom.èinilo kako nema razloga za zabrinutost. Zbog toga je bio spreman prièekati na Klaru Poelzl. U ti m je svijetloplavim oèima bilo sjaja koji je upuæivao na anðele . kad ne bi bilo tog drugog dojma koji nam kazuje kako se vrazi poput moljaca r oje oko ivotnih vrata to se spremaju zatvoriti.bijesa u kojem vi e nije bil o estine. nu no trebalo. Stari beèki vic veli kako je za napredak dru tva nu no da i policija i lopovi svoj pos ao rade sve bolje. Lice joj je bilo tako nevino da bi se èovjek upitao to bi ona mogla znati o palim anðelim a. Èak ni nevini ne vole ba stalno sanja ti o preminulima. 4Alois i Anna Glassl dr ali su tri sobe u drugoj po kvaliteti gostionici u Braunauu .

Alois: Anna. Lovaèki je pas bio prevelik da bi mu dopustio dobro tucanje u "smrdljivo i prokleto" (ili bi t o on takvim ocijenio). Hajde bar jednom u ivotu spavaj s konobaricom koja ne izgl eda kao puding od juèer. Baci li ga visoko u zrak . Onda jo jedno dijete. no oboje su patili. pa uskoro postane jaka navika. jer ti je draga. Bilo bi mu mrsko prestati stalno usavr avati vje tine l aganja. Sviða mi se. Ali nije va no.zamamna. D ama te mo e oèarati svojom pameæu. za mene. malo. Neæu ti reæi. Rekla mu je: "Zar dovoljno da ostavite enu i ivi te sa mnom?" "Ostavit æu je". no u ovom sluèaju ima krivo. . Je li stiglo vrijeme. reæi æu ti istinu. ne bih je ni pipnuo. Mislio je kako. uhvatila si me. Mo da sam vje tica. Osim toga. A zagrljaji su im zbog toga postajali sve èvr æi. Nije. Anna Glassl: Prostija sam nego ranije. Èuju se ru ne stvari. devetnaesto-godi njakinja koja se zvala Fa nni Matzelberger. pitala je. koja se dr ala stare seljaèke tradicije. T o je znala. pouzdana poput istine." "Èuvaj se sveæenika. kao i iskrenost.uvijek æe tresnuti na zemlju. I doista. da. Da nema tako lijepe oèi. Iako nije ba moj tip.Fanni je dobra cura. bila je dj evica one najmuènije vrste. Al i. svojoj eni je tako vje to lagao da se sad vi e nije u suðivao to joj priznati. Puno si puta u krev et do ao miri uæi na luk. Ako bi ostao bez nje. ne bi ostala trudna. Aloisu se to nije osobito sviðalo.no. Trpjela sam sobarice i kuharice. koja bi s e rado malo pokvarila.imala je pristojan mira z . ostavio bi damu zbog seljanke. dragi. Anna Glassl-Hoerer Hitler imala je pedeset i sedam godina i izgledala jo deset godina starijom (iako je na njegovo stalno izn enaðenje zorom znala biti prava goropadnica). Sviða mi se kad govori takve prostote. popustila je i mjesec dana poslije kazala mu da je trudna. Anna Glassl: Za to joj se ne pridru i kad zavr imo s objedom? Dobro je opali.varno zanimala konobarica u gostionici. Alois: Po glavi ti se motaju opake stvari. Anna Glassl: Gledaj. "Kako ti je to palo na pamet?" "U obitelji imamo i Cigana. morao bih priznati da su to oèi sokolove. Samo. kako bilo. Ako bi mu dopustila to je tra io. A onda mo e i umrijeti. Formalni je ulaz u svoju krepost dr ala netaknutim. Sebi je govorio da je ona tek zgodna kæi bogatog seljaka . Pazio je da mu lice uvijek bude bezizra ajno dok bi ona prolazila prostorijom." Raspravljali su se do u nedogled treba li se ona ispovjediti ili ne. da sve prizna eni? A on u Fanni vi e nije imao povjerenja. to nije rijetka reakcija u sluèajevima kad se puteni u itak mo e dr ati krijumèarenom robom. bujne ali gipke figure te . Zbog njih æe ostati slaba i beskorisna.u svakom pogledu . Ti æe ti popiti krv. Mu karac se mora zabavljati. da se uistinu boji smrti. "kad mi da jo ne to!" Ne. kazao bi. Sad me strah ispovjediti se. njoj je rekao da je voli. a ja sam vje tica. kako je uskoro otkrio posjeæujuæi je u njenoj tavanskoj sobici. morala je ostati djevica. tovi e. spontano. Samo vje tice usta stavljaju tamo gdje se ne smije. Dok je dama poput pera. velim si. Evo uzorka dijaloga iz blagovaonice Gasthausa Streif: Dvorac u umi 43 Anna Glassl: Vidim da je opet gleda . stiglo bi dijete. Sto je bolje od sapuna za pranje rublja. Fanni je stenjala jako prigu enim glasom (da je ne èuju u ost atku tavana). U zanosu trenutka su se voljeli. Alois: Gledam. vi ste zloèest èovjek. za to me i dalje eli raditi budalom? Jasno je da je djevojka lijepa. njegovo bi fin ancijsko stanje pretrpjelo osjetan gubitak. Alois: U redu. ali davno je zakljuèio da je svaki seljak poput kamena. Laganje je. to se 42norman mailer ne bi moglo reæi i za onaj susjedni. no njeno mu je nezaustavljivo njihanje bokovima govorilo ." "Ma to ka e !" "Ne. iznimno si pametna. dodu e vrlo zgodne seljanke. Bila je u i sku enju da mu popusti. a onda se zbog snage njegove udnje predala.

Ili æe otiæi ona. Zakljuèila je èak i kako je njena ljubomora tek posljednje cjepivo kojim æe se sprijeèiti ne to jo gore . tu æe vjerojatno i ostati. A istovremeno je znao da je trudna . Fanni i on sad su ivjeli zajedno u istom apartmanu u Gasth ausu Streif. naravno. Nakon to se uzdigao do vrha srednjeg ranga. Sve dok besprijekorno radi svoj posao. (Osim jednom . bolesna je.'" Nasmijali bi se i pre li ne druge teme. kad bi spo menuo kakvu drugu enu. Ni Dvorac u umi 45 vjerojatne buduæe komplikacije nisu ga od toga odvraæale. Radno mjesto mu je bilo sigurno. kazala mu je. Anna Glassl: Zbog koga se onda moram brinuti? Klare? Alois: Ima sjajan smisao za humor.ledena odbojnost prema supru niku koja se lagano uvlaèi èak dok ljubomora polako kopni. Èuo sam da medu nogama ima zaraznu bolest. isprièao bih vam koliko je tu bi lo osobne odbojnosti. nema djevojke zbog koje bi se trebala manje brinuti. glasno bih se nasmi jao. Ta bi se napræila èim bih rekao 'Spremi se. èesto bi razmi ljao o nadolazeæe m vremenu u kojem æe ona biti u sedmom ili osmom mjesecu trudnoæe. to ga nije zabrinjavalo. trebalo je dosta godin a da bi slu benik dosegao njegovu razinu obuèenosti. zloèesta. Dr ao je kako mu je te ko slagala.samo joj se bilo uèinilo. No. Alois: Kako ti drago. Tvoj istinski tip. Plaæu mu je sl ala beèka Financijska policija. Sto se skandala tièe. Na sebe je gledao kao na èas nika u kakvom garnizonskom gradu. Aloisu je to previ e kvarilo planove. Ili je rano pobacila? Odluèno je izbjegavala dati jasan odgovor. Ali ja ti ka em. Da. A i Carina je bila potrebna nje . ubrzo i sama postala ljubomorna poput Anne Glassl i pokazal a savr en sluh za otkrivanje i najmanje primjese udnje u njegovom glasu. razvod nije dolazio u obzir. Fanni je. Mje tani su se mogli nebesima po aliti kako ivi s nevje nèanom suprugom. no iz toga se nije moglo izroditi ni ta. Sad je veæ udjela za mirom. prema kojem nema nikakvih obveza. Naposljetku. U prirodi je njegovog posl a bilo istovremeno rje avanje vi e problema. Prièa o osobnoj odbojnosti. Anna Glassl: Ne vjerujem ti. Ne pretjerano. Alois: Nije. a i sama zna to bih potom. da je dokument pokazao pozna nicima s kojima je odlazio na piæe. koji bi nosio njegovo prezime. Kako su bili katolici.to se oprostiti ne da! Osim toga. Alois je tu izjavu morao proèitati. Njemu to nije smetalo: spremno je isticao kako se od pro losti ne ivi. no to sad mo e? Nikad ni s jednom enom nije tako u iva . Drolja koja se tome jo uèi. "Ma pogledajte. Pa ti bi me poslala da po ljubim opaticu. Ne bih je ni p ipnuo. Tako si privlaèna. Toliko ga je uzrujala. Da nismo na javnom mjestu.tako davno . Fanni æe uskoro biti trudna zaozbiljno.Anna Glassl: Draga? Ona je drolja. Za Annu je to znaèilo kraj braka. 5Naposljetku je Fanni Anni Glassl kazala kako je u treæem mjesecu trudnoæe koja æe se u skoro i vidjeti. Fraza je u pravnom dokument u str ala poput pri ta na bradi. Ne vjerujem u to. Kad ne bi bilo neprilièno. koja se nadimala èak i dok se punom brzinom u nju sjurivao . kad stvari s Fanni nisu bile na vrhuncu. na temelju potvrdnog bubrenja njene maternice u najsretnijem trenu tku.s Johan-nom . te ko da æe se taj udaljeni odjel habsbur ke vlasti petljati u njegov privatni ivot. Anna je. Carini je bio potreban.) Uz to je veæ bio spreman imati dijete. Pa t o je upravo skandalozno. Tih je dana bio razdra ljiv i to ne samo zbo g odlaska Anne Glassl. kad bi do ao red na Klaru. Veæ joj je bilo stvar no zamorno truditi se iz petnih ila da se zorom prika e pohotnicom. èak i za sudski razvod. Klara mora van. Ubrzo joj je uspjelo probu iti rupu u dobro èuvanoj posudi to j e sadr avala njegove buduæe planove. po moguænosti sina. barem je to oèekivao. potoni je otkrio da Fanni nije trudna . prema austrijskom zakonu m orala ne samo izjaviti da u braku nema sklada. Zbog toga se iselila. veæ i napismeno potvrditi da prema mu u osjeæa odbojnost. Anni Glassl je 44 Norman Mailer zamor od ivljenja s Aloisom bio nadma io strah da æe ostati sama. Navikao se u Braunau u biti glavnom temom glasina. A Alois joj je rekao da djevojk a ima spolnu bolest.to nije bio svr eta k kakav je obièno do ivljavao s drugim enama.

Prije nego to je oti la." Klara je morala van. A povjeravanje je moralo svr iti. "Kako me mo e tako izbaciti?" upita la je. jesam. jesam. kazala bi Fanni. Nije si mogao priu titi gubitak onog to je sad nosila Fanni. ba rem ne svi. odgovorio joj je Alois. Klara je malko zaplakala. Iako je Fanni sad postala spokojnija kad je Alois bio u pitanju. odgovarala je Klara. "Pa zar ti to nije jasno? Klara bi najra dije bila u samostanu. bi joj se obraæao) postat æe mu ljubavnica." "Ne bih"." "Tebe mo da ne bi". "Ujaku sam rekla kako bih umrla ako bi mu dopusti la da mi napravi dijete. Sad se vi e nisu mogle meðusobno pov jeravati. Te je naæi Fanni usnula kako Klara vodi ljuba v s Aloisom. takvo to nipo to nije bilo zajamèeno. nikad ne bih bila s ujakom Aloisom. veæ to bi ti." ' "U to si ba posve sigurna?" " Molim." "A. I zato. dok ga se Financijska policija nije mogla rije iti. kad to. odvratila bi Klara. To je bio njegov tajni projekt u koji se umije ala Fanni. jer ga ona vi e neæe po tovati." "Za to?" "Zato to je on s tobom. "Dala sam ti rijeè. naziv je preuzela i Fanni). a neæakinja (koja je drhtala ka d . Zbog Klarinog je odlaska najvi e trpjela ba Fanni. Stoga se iz svog posla n ije mogao izvuæi. Èekala ju je èista i plaæena slu ba u domu skromne starije gospode." "Hoæe ". Ona mora van. Ali mora znati da to nikad." "Ka i mi". "Ponekad. mo da joj braæa i sestre nisu bili dragi. Ne. rekla bi Klara. Gdje bi na ao drugi posao s tako dobrom plaæom? Postao je savr en izvr itelj svog po sla. u kojoj je spavala u najmanjoj od sobica za poslugu. "to mene ne bi sputavalo ni sekunde.naposljetku. nakon èetiri godine po tenog i dobrog rada u gosti onici. ali neæe previ e utjecati na njegove zan jivije pothvate. Jedna æe mu djevojka roditi dijete.) I sad je. Sad hoæu dijete i uskoro æu ga do biti. "ali mene bi stigla kazna. nikad neæu nap raviti. Pa za to bi inaèe drhtala? Zato to je svjesna kako je on mo e nauèiti nogo toga to jo ne zna. elim. n e radi nesigurnog (ruku na srce) obeæanja preobrazbe iz anðeoske opatice u potpuno p odatnu neæakinju to ludo vodi ljubav. jer Klara nije znala lagati. Fanni je odjednom pomislila kako bi i Klara u sebi mogla kriti vje ticu ." "Mo da i nisi". Klarine su usne bile pune i na njima se osjeæa o èvrst karakter. i najbolje bi j . Klara bi od srama pocrvenila poput cikle. biti i vi e nego voljna. Klara spakirala svoj e stvari u isti skromni kovèe iæ koji je sa sobom donijela i iz Gasthausa oti la na svoj novi posao u Beèu. 46 Norman Mailer 6. rekla bi Fanni. Dovoljno si mlada da mi bude kæi. ali sad razmi ljam drugaèije." To nije bio ba najsretniji odgovor. Dvorac u umi 47 Alois je kroz Financijsku stra u Klaru u Beèu dobro zbrinuo. Obje su pri tom mogle to ta saznati . Naravno da æe. Ono to prièaju mo e ga zapeæi. Njegova s i ena ti. kad dode vrijeme. "I vjeruj mi. A èula sam i Poljake koji vele da se otac nikad ne treba udvarati kæeri. da. èak i ono na to se ne usuðuje ni pomi ljati. ali ne u potpunosti. "i ti bi rado spavala sa svojim ujakom." "Ne zanima tebe to bi ona. "na èemu se temelji to tako sveto obeæanje?" "Prise em na mir svoje mrtve braæe i sestara. "Poludjela si". neka m je tane nosi vrag. "Priznaj"." Potom su se poljubile. rekla bi Fanni. no u aromi je tog poljupca bilo n e to zbog èega mu Fanni nije vjerovala. Na to prise em." "Da mi se nisi vi e tako obraæala. Kod njih vi e neæe raditi dj evojka koja se zove Klara." "Da. to". rekla je Fanni.bile su jako bliske. Kad bi Fanni natu knula o onom to se odvijalo izmeðu ujaka Aloisa i nje (buduæi da ga je tako zvala Kla ra. kojoj se èinilo da æe joj na licu izbiti akne ako ne k a e istinu.mu. no te se vje tine nisu mogle prenijeti na ne to drugo. a tako razlièite . da. (Alois se itekako bio spreman potruditi oko za tite njene kreposti.

Oti ao bi on njoj na sprovod. Povrh toga je bila nervozna majka." Samoubojstvo Anne Glassl bilo je ne to to ga je dr alo budnim.ideja je bila tako moæna da su je svi mogli dosegnuti. U svakom sluèaju. Tamo ba bice neæe biti tako prijekorne. To je dr ao ravnim bes potrebnom tro enju osobnog bogatstva. Tko bi. Mogao se o eniti svojom nevjenèanom suprugom. uz sve svoje nedostatke. Ne samo zbog enskih pogleda.ne jo . Franziskom Metze lberger. svojom novom gospoðom. Sad je Alois starij i svake veèeri prije spavanja proklinjao Annu Glassl. upitala je Fanni. Anna Glassl je. a vjenèali su se u drugom gradu. Fanni je rodila djeèak a kojem je Alois bez oklijevanja dao ime Alois. nakon to je to ranije samo prorokovala. bez obzira na to koliko udaljen i uzvi en. njoj dvadeset i dvije. Imao je dodatnih tro kova. Ipak bi je svake veèeri prokleo. To je Aloi sa uvjerilo kako se radilo o samoubojstvu. Aloisu bi bilo dra e da u smrti ne bude nedoumice. okrutan poput boli pokvarenog zuba? Znala je da je hirovita. Ranshofenu. kako je skonèala Maria Anna. kako mu je kazala. njego va majka. Njemu je bilo èetrdeset i es t godina. To joj je donijela zadovoljstvo. ipak bila dama . No.skupo plaæen. Shvati o je to kao skupo plaæen nu ni svr etak . Zbog toga ga njena smrt nije jako iznenadila. Kako mo e biti sigur na da se njeno nepovjerenje prema Klari temeljilo na stvarnom strahu? Sto ako mu je izvor bio hir. a Fanni je imala trbuh velik poput prvonagradene dinje. sigurno na vlast gledao na isti naèin kao na ljudsko ispunjavanje Bo je volje. uistinu ostala trudna. Kako bi to samo bilo nepravedno prema neroðenom d jetetu! Èetrnaest mjeseci po to je Anna Glassl dobila uredbu o razvodu. s mr njom. Sto mu se nije svidjelo. udal jenom est kilometara. je li mu i bilo potrebno èitati ga? On i Hegel su se slagali . ali si noænu nelagodu nije elio podvrgnuti jo i njenom licu u lijesu. to je Aloisa Hitlera smetalo. Samoubojstvo mu je. poput praznog eluca. Tro ak nije bio velik. u nje noj situaciji mogao imati povjerenja u neku enu iz Braunaua? Jo tro kova. no. vjerovao u konkretne i smislene procese pouzdanog oblika vlasti. Zbog toga Alois na sp rovod nije oti ao. On je. Aloisu je to bilo samo po sebi razum ljivo. "zahrkati uz dobar prdac. Mo rao se prisjetiti onog to se veæ potrudio zaboraviti . Zaklela se kako se neæe udavati u Braunauu.dijete se mo e osjeæati prazno. A u Anninoj je smrtovnici uistinu bilo navedeno da je uzrok nepoznat. ako se mora slu iti tek majèinim prezimenom. Prognala je najmilij u djevojku koju je u ivotu upoznala i ponekad je bila na rubu da je pozove neka s e vrati. tad bi pomislila: a to ako se Aloisu Klara svidi vi e od nje? Djevojka bi potom mogla prekr iti prisegu. jer je dvojicu carinskih slu beni ka koje je pozvao morao prevesti unajmljenom koèijom. pod uvjetom da tu volju vr e obzirni slu beni ci poput njega. Alois nije bio èovjek koji bi se sav predao proklinjanju. Drugo dijete je u maternici veæ bilo dobrih sedam mjeseci. kako je obja njavao uz krigl u piva. No. Sad je. nisu ga mogli zvati Alois ml adi . no. Sukladno takvoj predod bi. Jo jedna soèna tema gradskim govorkanjima. Do nje bi moglo doæi zbog puknuæa crvuljka ili zbog su ice. Jo se morao zvati Alois Metzelberger. no Aloisu se svejedno èinilo kako anatema nije bila bez uèinka. no i dalje je osjeæala gri nju savjesti. A umrla je ba iznenada! Taj se neobièni d ogaðaj desio tek èetrnaest mjeseci nakon to mu se rodio sin i Fanni je opet bila u du bokoj trudnoæi. Aloisu je to i lo na ivce. jer je uvijek moglo doæi do nepred vidljivih posljedica. izazivalo nelagodu . bez obzira na to kako je skonèala.volio je brzo zaspati (kako je to opisao prijateljima na piæu). Bog bi. Zato se i nazivala vje ticom. Tra ila je da se drugi put porodi u Beèu. A i Fanni ga je razoèarala.e raspolo enje pro lo koliko je trebalo da za miri i opet otvori oèi. Alois do te zamisli nije stigao uz Hegelovu pomoæ. to je i uèinio. ali je bio nepotreban. I mladiæi su je podrugljivo gledali u prolazu.za Fanni . meðutim. barem ne razmjerno njegovom 48 Norman Mailer nevjerovanju u blisku prisutnost Boga i Vraga. Nije bio pra znovjeran tip. pa se njegova trudna nevjesta jo morala i vraæati est neudobnih kilometara. Anne Glassl barem vi e nije bilo. Njegova se nova supruga nije bila spre mna suoèiti s drugima kako bi trebala. nije uopæe èitao He gela.

slu beni otac. Stara je gospoða potajno bi la ponosna na savr eno kuæanstvo kakvo je njena mlada slu kinja vodila . u krevetu je bila trudbenica. svakog dana". no barem je mo gao spavati. usred ume Lachenvvalda. Johann Poelzl. Kad ju je upoznao. Zar to ne mogu aps olvirati i dalje biti mu i ena? Zakljuèio je kako to nije ba sjajan brak. Fanni se nije zaustavljala cijele veèeri. Lijeènik joj je kazao kako je do lo do zaèetka tuberkuloze. U toj je staroj gospoði stvarno buktio plam sumnje . Sad je sve i lo na gore. rekao bi joj . pa su rane koje su si meðusobno z adale gotovo zacijeljele. zakljuèio je nevoljko. "moje obeæanje mora ostati neprekr eno! Mora biti èvr æe nego ikad.sav joj je ar zavr io u prijekoj naravi. "A sad ti velim da od nje odustane ." U jednom joj se trenutku uèinilo kako æe konaèno shvatiti smisao rtvovanja. Jadna Anna Glassl. "Da". On je sirovi grubijan. a on nije imalo nimalo strpljenja da bolesni prizdrave. no ni ime niti blagodati u mskog zraka nisu joj pomogli oporaviti se. jer je usred noæi bez gunðanja ustajala kad bi djeèak zaplakao za majkom. On na mene vi e ne raèuna. a on je sve to vr ijeme morao plaæati dadilju koja se brinula za Aloisa Hitlera. od jedne seljaèke kæeri. Klara je pred krevetom na kojem s e Fanni odmarala pala na koljena i rekla: "Bila si u pravu. Ispadi prijeke naravi prelazili bi u histeriju. Kad je predlo io da vrate Klaru. naposljetku. Cesti su bili objedi kad bi." Jadna Anna Glassl! Shvatio je da Fanni Annu vjerojatno sanja. No. no svojedobno je ipak pokazivala odreðeni napredak. ivjeli su zajedno gotovo tri godine prije nego to su se mogli vjenèati. èistim stanjem du e. jo dok se Fanni selila u gostionicu u gradiæu Lachu. nikad neæe moæi kazati. Nije se derala na njega. z a jednu konobaricu.to je ukazival . fino se kretala. Sad se izderavala na poslugu . "Ostala bi ti vjerna". mlaðeg. Uèili su je da traga upravo za takvim. U Beèu je boravila dva tjedna prije nego im se rodila kæi. kazala je. Ta se vatra nije ugasila t ijekom èetiri godine rada kod Anne Glassl. Bog rtvovao sina svoga? Uskoro se Klara poku avala odreæi udnje za ujakom Aloisom. Alois Hitler stariji uspio je dadilju zavesti. krupne grade." "Ne". Angela. Njihove sob e u gostionici nisu se odr avale kako treba. no do Angeli nog prvog roðendana Fanni se veæ ozbiljno razboljela. Nije joj d obro.Dvorac u umi 49 to. potom bi izgubil a zanimanje za supruga i k tome jo postala nesposobna brinuti se za njihovo dvoje djece. "Sume smijeha". Dr ao ju je nevjerojatno duhovitim stvorenjem. goste bi u gostio nici armirala dok ih je poslu ivala. Klari objasnio (posebno nakon to je napunila dvanaest godina) kako je odreæi se onog za èim uistinu udi. Do tog je trenutka Fanni bio vjeran. Plakala je. Ako svake v eèeri mora prolaziti kroz istu svaðu. Nije li. odnosno. koji je imao nepovoljno mi ljenje o svemu osim vjere. Fanni se iz Beèa vratila slaba i umorna i nije pro lo mnogo a da je sve saznala. "da mo e Klari napraviti to si radio meni. nakon molitve. Prije kraja p rvog tjedna. Zbog toga se osjeæala uzvi eno. niti tijekom sljedeæe èetiri godine slu be ko d stare gospoðe u Beèu. koja je naizmjence obo avala Klaru i prebrojavala srebrninu. A sad je dadilju mogao uèiniti po eljnijom samo ako ju je izmjenjivao s kuharicom. priznala je.a stvarno je i bio pobo niji od svih ena u Spitalu. Klara je stigla iz Beèa da bi se brinula za Aloisa mlaðeg i Angelu. rekla je Klara. kazala mu je. kazala mu je. KNJIGA TREÆA Adolf ova majka KNJIGA TREÆA Adolf ova majka I. èovje k mora biti spreman rtvovati snove. bila je hitra. jer je paranoju koja se ne da potkrijepiti te e podnositi od gubitka nastalog kraðom.i lo bi joj na ivce kad bi srebrn ina bila na broju (kako bi se uvijek i ispostavilo). Klara je tih mjeseci obilazila Fanni èe æe nego Alois. Nisam sigurna da bih ostala vjerna prisezi." Fanni je na to zaplakala. "Vjera u gospodina na eg Isusa Krista ispunjava cijeli moj ivo t. Kad je do la prvi put. da bi takve trenutke dosegao. najbli e to se èovje mo e primaknuti spoznavanju slave Kristove. Bila je petnaest god ina starija od Fanni. U Lachu je ivjela deset mjeseci prije nego to joj je stigao kraj. Posvuda je bilo znakova sve du bljeg poremeæaja. To od nje nije ni mogao oèekivati. Tako ju je uèio otac.

kako bi se iskupila za svoj jedini bludni grijeh s Aloisom. bistre. postala vrlo dobra domaæica.naposljetku. Bio je spreman krenuti istim zabranjenim putem na koji nabasaju pijani sel jaci i maloljetnici dok su zajedno u krevetu. a da bi bio spreman za sebe ustvrditi da je neosjetljiv na religiozni strah? T u je nalazio vlastitu. za to je tako hr abar. No. ne smije brkati s pojedin ostima neèijeg privatnog ivota. osim to bi povremeno ustao. Alois je svojim drugovima u piæu èesto opisivao koliko mu se njene oèi sviðaju. Koga je jo poznavao . alica.ovisi o neprekidnoj svakodnevnoj borbi protiv bl ata. tek klimajuæi glavom kako bi pokazao zadovoljstvo. a privatni se ivot svojom slo eno æu takvom prosuðivanju izmicao.o na po tovanje prema gazdarici . u ovom po slu treba mnogo uèiti. Potom bi uvijek slijedio grè razoèaranja. ima smisla biti enskog roda. Cesto nije propu tao istaknuti kako nikad ne ide u crkvu. Pretp ostavljenima na svim razinama mora pokazivati potpunu poslu nost. dah joj je udio udahnuti njegov. te veèeri. On æe to naprosto uèiniti. ako ne nauèi vje to lagati? Si e ist hier! Je li to bila istina. Ka o da su i majka i kæi vjerovale da ono to je od njihove obitelji ostalo . Ako bi neko od djece zapl akalo u snu. Potom. koji je postao punoljet an. naposljetku. skoèila bi. dok o "nemoraln om ivljenju" nimalo nije premi ljao. kao da joj prenosi to misli. Nije mogao sa sigurno æu z i je li mu Klara kæi . nije rekao laku noæ. da bi ga potom pojeo s tek om. Potom bi u njihov oj dnevnoj sobi zurio u nju. Uspalila su joj se bedr a.uzev i u ob zir duhove tolike umrle djece . ne opstanu dugo. pra ine. mak ar ga je sanjala. jer æe se vrlo brzo razuvjeriti. kad bi je gledao bez ikakvog pretvaranja i ne poduzimajuæi ni ta. Naravno. Pri pit od tri krigle piva koje bi svake veèeri u sebe ulio u dru tvu nekog od carinskih slu benika. A sveæeniku se nikad ne bi ispovjedio. jedinstvenu vrstu hrabrosti. za sebe je dr ao kako posjeduje osobine navedene u pismu. Zar bi Bog kaznio èovjeka koji tako dobro slu i dr avu? Tjedan prije. Usko ro je svojom ma tom doticao skrovita mjesta njenog tijela. èak i kad ste znali kako ga treba obaviti. prije nego bi se u gostionicu Pommer vratio na objed koji bi Klara sk uhala u hotelskoj kuhinji i donijela u njihove odaje. znao je. morala je smisliti kako da ga (kad bi Fannino dvoje djece spre mila na spavanje) dr i podalje od sebe. mrlja te svih zaprljanih tanjura. rtvovanje se s tim nije moglo mjeriti. sjeo i opet je stao gledati. Hoæe. bez rijeèi. zarumenjeli obrazi. Potom bi araèem pro arao po vatri. Oni k oji mnogo piju. mogla bi mu biti kæi. Svaki je kuæanski posao tra io puno truda. Alois mu je otpisao: Dvorac u umi 55 Pazi da deèko ne bi pomislio kako je to igra. kockaju i nemoralno ive. 54 Norman Mailer Mnogo godina prije. Nemoral se odnosio na uzimanje mita od krijumèara. a Klara je prihvatila svoj dio du nosti. Makar je za Aloisom udjela. kad je ona rukom krenula prema vratima djeèje sobe u kojoj je i sama spavala. I kon aèno. bez obzira na vremenske uvjete. posebice ako nije stekao osobitu prethodnu naobrazbu. za razliku od njih. s hlaèama u punom profilu i izboèinom spremnom da pr ogovori u svoje ime. gostionici Pommer (u koju su se bili preselili) u nju zurio. uhvatio je za ruku. Klara je svoj posao radila temeljito. Sto je konaèno i napravio potkraj jedne kratke veèeri. ili ne? A opet. poljubio u usta i odnio u svoju spavaæu sobu i krevet. upadaju u dugove. niti ispovijedati se. Johanna je. najbol joj u Braunauu. nije namjeravao osvrtati sa strahom i kajanjem. lonaca i jedaæeg pribo ra. roðak se kod njega zanimao bi li njegov sin. Kakvog. Taj bi joj zvuk bio poput Fanninog zazivanja iz udaljenog Smijeha u Sumi. r tvovanje je znaèilo bol koju je osjeæala tik do srca. Johanni Hiedler Poelzl nije morao vjerovati na rijeè. izlazi se danju i noæu. irom otvorenih oèiju. Nemoral se. bio zadovoljan poslom u Financijskoj policiji. veæ je umjesto toga zakoraèio prema njoj. Alois bi ba svake veèeri u gostionici. Kako bi neki pr osjeèni upnik mogao biti na istoj ravni s njim? Na vjernost je prisegnuo Kruni i vi e od toga mu nije trebalo. koja se nije pretjerano razli kovala od drugih veèeri. No on se. Alois je znao za to ne mora odlaziti u crkvu. iako ga je nesigurnim . pepela. pune oèajnièke udnje za njim. A za to i ne bi bile? Alois je sebe i dalje dr ao iznimnim tipom. No.ali joj je njeno po tenje istovremeno i lo na ivce. Tako dub oke.

poèeo bi je zavoditi. poput djeteta koje obasipa poljupcima lice voljene odrasle osobe." "Za deèka i djevojèicu æu se brinuti kao da su moji roðeni. Jedino se tako mogla suz dr ati da ne urla na njega. Odluku nije donio zbog sentimentalnosti. èistaèica i guvernanta Aloisu mlaðem i Angeli." Klara je tad ponovo osjetila da ivi u vlasti Zloga. moj zloèesti ujak". Svaki put kad bi bilo gotovo. ?." "Jesi. dubljim. I Klara mu je sad postala ljubavnica. Mje tani su i li tako daleko . u zadnjem tjednu Fannine bolesti. tako putenim.ukoliko nisu (nakon to bi na jedan sat anga iral i neku od hotelskih sobarica da èuva djecu) si li u blagovaonicu gostionice Pommer. prestanite". Po Braunauu se prièalo kako je lijes kupio mjesecima prije njene smrti. sigurno æe saznati ubrzo nakon to joj doðe kraj. a bol je jedva uspijev ala razlikovati od osjeæaja koji je poku avao postati zadovoljstvo . bila je to pogre na vrsta egzaltacije. Nije mogla prestati plakati. drugaèije nego kad ljubi roðaka. Klara joj jo nije isprièala. poderav i joj dokraja himen.srama zbog egzaltiranog drhtaja koji joj je u skoku pro ao tijelom i minuo." "A koga briga?" zare ao bi on." "Brinut æe se bolje nego to bih se ja brinula". ako sad i ne zna. tako svje im. u kojem su se vje nèali. I eto ga tu. ma ko liko ga puta ona nazvala ujakom. veæ tako iskusan u prodiranju prstima kroz za titu rublja i korze ta. U njoj se stisnulo sve ono to nikako da je sasvim proðe. rekla je. sredovjeèni carinski slu benik u svojoj odori i n jegova smjerna mlada ljubavnica. da. jer æe ih tad moæi gle dati s onog svijeta. M nogih mu je veèeri bila i kuharica . On je bio prvi mu karac kojeg je poljubila. zloèesti ujak. ali je znala kako æe morati. svima na ogled kao ujak i neæakinja. a istu je srd bu osjeæala i na dan kad su Fanni pokopali. tako pun im. Nit i smije iti se. Pola joj je tijela uspalila vatra. A tu je bila i Fanni. to ih je vi e obo avala. "Kaznit æe nas. ba kao perj e . Ljubila ga je i ljubila. spreman ustvrditi da "poput cara i ja imam mladu ljubavnicu". duboko u njoj i bilo je veæ gotovo kad je ona zajecala. "Ja sam tvoj zloèesti ujak". "Sve je u redu". Pre la je na stranu Vraga Dvorac u umi 57 (to joj je bilo jasno!). od jada i straha i jo gore . kao da usnama izra ava i srce.kako je i oèekivao. vrlo naporan dan. mek im. uskoro je osjetila srd bu to ju je Fanni spremna opet otjerati. "molim vas. i bio je u njoj. no pola je bi lo okovano ledom. veæ zbog uzrujanosti. bio je dovol jan da promatraèima raspali indignaciju.glasom preklinjala da prestane. sve do dlakavog gnijezda koje je tako dugo skrivala. Osjeæala se tako krivom. rekao bi joj us red zagrljaja. rekla je Fanni okreæuæi glavu. Znala je da se radilo o samoj suprotnosti rtvova nju. "O!" uzviknula bi. jer Alois je nije poko pao u Braunauu. Da mu nije bilo Lovaèkog psa.paperje . "tvoj zloèesti. tako promuklim glasom da je jedva govorio. "samo me vi e ne smije posjeæivati. da. a potom drugaèijim poljupcima. Iako ju je to isprva povrijed ilo. Ali ga nije mogla prestati ljubiti. uvijek bi se dogodilo isto . prianjala bi ona za njega. nakon to joj je Klara sve priznala. no usta su joj 56 Norman Mailer bila onaj vatreni dio. Èinilo joj se kako je najtankoæutniji poticaji vode sve bli e Zlom. Pravedna. pa ga je poljubila.i to sasvim grj e no zadovoljstvo. na to je on rukom nasta vio raditi prolaz. Sad je na Klaru do ao red izbjegavati mise. to je bilo gore. Za mjesto je odabrao Ranshofen (Na-rubu-nade). da je eksplodirao jo dok je u nju prodirao. Naèin na koji je on sjedao kao da je sam Franjo J osip. zaplakala bi bez iznimke. donja polovica. No. Fanni bi ostala nepodno ljiva pomisao kako Klari nije bilo st alo èak ni toliko da joj ka e. mo da bi ustuknuo pr istupajuæi tako smrznutom ulazu. Svojom je prljav tinom mogla zagaditi njihovu nevi nost. Svaki put kad bi je odveo u blagovaonicu na veèeru. èak i naèin na koji se s ljubavlju brinula za Aloisa mlaðeg i Angelu..èim bi se vratili. Jer. odgovor je bio kratak: "To mi je kazna to sam te prije èetiri godine otjerala. a od toga bi joj grje no zadovoljstvo postalo dostupn ije. jesi. Nikoga u Braunauu nisu uspjeli prevariti.

Nikad mu nije dala do znanja da se eli udati. Mogao bi uslijediti i kakav upit. Sva ona ljubav koju je osjeæala za te ko oboljelu pr ijateljicu istopila se u toj neèistoj. Nije ga mjesecima dr ao u pripravi. Mje sec dana poslije. Nije mogao a da ne cijeni kako mu se brinula za dj ecu. on i Klara su po zakonu roðaci. Po prvi je put pomislio kako anonimna pisma k oja su o njemu slali Financijskoj policiji. uzev i u obzir da djeca èesto umru. U Braunauu je prouèavanje problema preuzeo sveæenik u upnoj crkvi. Je li to srodstvo suvi e blisko? Ako bi sad ustvrdio kako mu Johann Georg uopæe nije otac. a ako mu podari veliku obitelj. A i elio je uæi u brak. Ako i ostane bez kojeg djeteta. Do veèeri." Zato je Alois znao da mora ispuniti svoju novu du nost. Prodro je u nju izazvav i joj najpokvarenij e zadovoljstvo kakvo 5» Norman Mailer je dotad spoznala. S druge strane. velika je obitelj dodatni oblik osigu ranja.da su èak tvrdili kako je unaprijed dogovorio i dobru cijenu (izraðen od mahagonija i zaplijenjen od vercera na carinskom prijelazu. S Annom Glassl je zadovoljio elju za dru tvenim statusom . sasvim podivljala sa svojim promjenama raspolo enja. nije mogao skinuti pogled s nje. morao bi opet postati Al ois Schicklgruber.ba kao dijama nti u muzeju! Te je kolovoske noæi u krevetu Klarin ivot primio jo jedan. bio je sin Johanna Georga Hied-lera. dugo suspregnutoj i tako opakoj radosti koj u si je sad mogla dopustiti. nakon sahrane. u najmanju ru ku. vi e nije bila iva. Kako bilo. odmah ispod srca i bila je na rubu da od ugode sklizne u tamu . du nosnici koji ih otvore mo da i neæe odm ah baciti u ko . pa. A otac Koestler æe mu pomoæi sastaviti pismo. to bi u tome bilo tako stra no? Zaèepilo bi usta mje tanima.no ugoda je trajala i dalje.to nije bilo upi tno . "Èovjek mo e biti i b udala". pa je ujutro nosila breme krivnje te ko poput stabla natopljeno g vodom. k ad je s Johanom Nepomukom i jo trojicom svjedoka putovao u Strones. no on je to znao. Patio je od nepodno ljivog svraba. Alois je volio reæi. bila smire na i svjesna svog podrijetla. odluèili su zasnovati bra . Mo e li se to i sprijeèiti na putu brzog sklapanja Dvorac u umi 59 braka? Prema slu benom dokumentu. D oslovno. Jer joj je du a sad bila ba tu. A Fanni bi. jer ena koja ju je na èetiri godine bila prognala. To je Aloisu stvorilo novu brigu. Vrag ju je uzeo pod svoje. Stigao joj je izravno u srce. "no èak i budala mora znati uèiti iz iskustva. Stoga preko tih govorkanja nije mogao prijeæi. stoga i Kla rin roðak. Sad ona mo e biti supruga. Da.) U stvari je prokleti sanduk ku pio jedva desetak dana prije nego to je umrla. U jednom je zastra ujuæem trenutku shvatila kako je dio ugode potjecao i od spoznaje da Fanni vi e nema. sama se tragiènost smrti precj enjuje. prizor bi mogao postati neugodan. jo ima ostale. Tog je dana ba bio bacio oko na Klaru. Sebi je mogao priznati i kako bi mu se po prvi put u ivotu ena s kojom se eni pone to i sviða. otac Koestler. Nikakvo iznenaðenje. Klara i Alois morat æe se obratiti biskupu u Linzu. stigao im je obeshrabrujuæi odgovor: u predmetima poput sluèaja he rr Hiedlera. koji bi ponekad potrajao cijeli sat. Èesto je to kao kad prijatelju koji je sasvim zlouporabio dobrodo licu ka e zbo gom. Nezadovoljstvo dobrih ljudi Braunaua uvuklo mu se pod ko u. Uz to. pak. saznao je da æe morati pisati molbu. 3Va a biskupska ekscelencijo! Dvoje koje su u poniznoj pobo nosti prilo ili svoje potpise.no blijedi mu se miris njenog parfema nije sviðao. ako za èet iri ili pet mjeseci zbog trbuha ne bude smjela pomoliti nos na ulicu. ili se barem njoj tako èinilo. zbog la i koja se devet godina prije ovjerila. A fino æe zaèi niti i pisma koja æe stizati Financijskoj policiji. Samo se po tome nekog smije suditi. u drugom koljenu. Takve su se stvari odvijale spo ro. no kako je Klara sad bila trudna. Nij e prestala. Zatrudnjela je. upnik nema ovlasti odobriti izuzeæe. Kad se Alois prvi put u upi u Braun auu oko toga malo raspitao. Nije joj namjeravao èesto iæi na grob. U zrok su sigurno bile misli mje tana. Te plave oèi . To uopæe ne dolazi u obzir! Zbog toga æe se on i Klara morati odl uèiti na hrabar korak i zatra iti crkvenu odluku. Klara je.

k. to im prijeèi kanonska prepreka kolateralnog afin iteta. pred Bo iæ 1884. tovi e." Nakon stanke za promi ljanje. Ocu Koestleru to se toliko svidjelo. Zbog svega toga. godine. Aloisu Crkva dotad nije bila suvi e simpatièna. Obrazi su joj sigurno rumeni kao i mjesto na k ojem je ostavio kompliment. Od va s uvijek mogu puno nauèiti. Nije si mogla pomoæi. upniku je kazao: "Hvala vam na savjetu. oèe." Oca Koestlera je s po tovanjem upitao: "Koji nam sad korak ostaje. Alois je kazao: "To je dobar savjet.. u Braunau am Innu Alois Hitler. kao slu benik Krune. "da prekriju svoje snje no bijele s tra njice. to prije to im je otac carinski slu benik koji je cijeli dan. rekla je ona. "Sretno vam bilo s biskupom u Linzu". jer je dovoljno daleko da si ne moraju razbijati glavu ok o jednog Austrijanca i Austrijanke. ali bude tu i ugodnih iznenaðenja. Nevjesta se za djecu skrbi otkako im je umrla majka. kazala je. Stoga se s pravom mo e pretpostaviti kako æe ih dobro odgajati. oèe?" "Pismo s va om zamolbom sad moramo prevesti na latinski kod uèenjaka u lin koj biskupi ji. No. pa je polo io ruku na njenu stra njicu. Dvorac u umi 61 "Njome æe se ukloniti obveza. nevjesta nema svojih materijalnih sredstava. Kako je takav sjaj imao i sam." A iz Linza se na odgovor èekalo punih mjesec dana. Dr im kako æe papinski sud imati vi e razumijevan ja. savjet je prihvatio. Obièno ima. 27. a brak bi ti sretan. pa nije u stanju nadgledati obrazovanje i odgajanje svo je djece. Vrlinom koju elim st eæi. rekao je u sebi. Prirede ih dobre ene koje se ne dr e ta ko uzvi eno. prema prilo enom rodoslovu. a sad ju je poèeo otvoreno prezirati." Ono to je davao naslutiti nije bilo zanemarivo." Nasmijala se. spreman vratiti se u krilo matere Crkve. mlohavom enom srednjih godina sa s jajem u oèima. Biskup je odbio dati izuzeæe. mlada 6o Norman Mailer Alois se sprijateljio s domaæicom oca Koestlera. Kako su p rijevodi na latinski skupi. da je odluèio dati ekonomièan savjet. Alois i Klar . listopada 1884. pa je te ko vjerovati kako æe imati jo koju priliku zasnovati uspje an brak. Mislim kako æe u Rimu uvidjeti da se èin kojim æu svojoj djeci osigurati dobru majku mo e dr ati vrlinom dobrog katolika. Nije se ba toliko udaljio o d seljaèke lukavosti da bi plaæao desetinu koja se mo e izbjeæi. "ali ne bi bilo pametno poslanicu ote ati jo i t akvim kamenom. "Kako vi to tako?" upitao je. pomislio je Alois. zar vas ne amaraju èesto?" "Samaraju. hvala na pitanju. smatra dobrostojeæim. na temelju s ljedeæeg: mlado enja je udovac od 10. bilo bi pametno potpisati Testimonium Pauperatis. Umjesto toga. kolovoza ove godine i otac dvoje maloljetne djece." Herr Hitler se suzdr ao od primjedbe da se. mlado enja Klara Poelzl. O amarila ga je po licu. ma znamo mi to". Tako æemo ga smjeti poslati u Rim. kao da eli provjeriti sredi te njene mudrosti. "To je pla ljiv tip." "A. "Crkvenjaci nose crne halje". a ponekad i noæu odsutan. Rim je udijelio izuzeæe. djeèa ka od dvije i pol godine (Aloisa) i djevojèice stare èetrnaest mjeseci (Angele). mlada je trudna. ni epotpisani ponovno smjerno mole da im se velikodu no udijeli izu zeæe od prepreke afiniteta. Bio je gre nik. "Herr Hitler. Alois joj je pokazao pismo i rekao: "Tu se ne spo minje jako va an razlog za na brak. a ona su je jako zavoljela. da se prijevod plati. Dobro je sjeo"." Da. No. Stoga ponizno mole Va u biskupsku ekscelenciju da im da izuzeæe. "To bi bila 'izjava o siroma tvu'?" toliko si je latinskog Alois znao prevesti i s am. herr Hitler. a o boje trebaju dadilju. Tri tjedna poslije.

jednogodi nja Ida te Otto. Nije bilo neva no da su joj grudi b ile nedvojbeno pune. u dru tvu Klarine sestre Johanne. Alois ju j e stalno zadirkivao: "Pa ti se to uri popaliti èovjeku ono to ima. Slje deæih æe se godina sjeæati te veèeri. Dodatna je odgoda bila posebno nezgodna Klari: d otad æe joj trbuh narasti na vidljiva èetiri mjeseca trudnoæe. odgovorila mu je aptom. kazala je ona. Èinilo mu se da æe mu puæi srce. Kad su je zadirkivali. star dvije i pol godine. Ostali su plesaèi ubrzo odustali. apnuo je Klari. neæe li biti obilje e o? Ta æe je misao proganjati na svadbi. "Da". 4Difterija je u njihovu obitelj stigla poput Crne smrti. Nema organa koji bi bio otpornij i na pucanje od srca starog." Te su veèeri u gostionici Pommer odr ali svadbu. kad ga je u dobi od osamdeset i jedne godine posjetila. Nakon svadbe. "Rije i se te slu kinje". svi pomrijeti unutar godinu dana. Prvi je umro Gustav. "Nadam se da je tako". rekao je drugi. Ida i Otto." "Prièaj ti e". Johannina kæi. kao i na to je ukazivao Rosalienin pogled. Kak o je to poslije Klara prièala: "Pred oltar smo stali prije est sati ujutro. Alois se spremio za svoje sljedeæe zastranjenje. Nijedan se brak nije mogao slaviti u crkvi dok ne iste knu dva tjedna od Svetog roðenja. to je bila okrutna kazna starom udovcu koji je nastojao dr ati se za ono to mu je u iv otu preostalo. Sto bi moglo izaæi iz takve majke. Napola uzrujano. Johanni Poelzl. Rosalie bi razrogaèila oèi. Ostali su slijedili njihov primjer. a Johann Nepomuk. a do se dam je ujak Alois veæ bio na radnom mjestu. koji je izgledao kao duh Klarine pomr le Dvorac u umi 63 . Jedan je od njih imao sina. I Johann Nepomuk je zamijetio da se prostorija zagrijala. no ona je tek slegnula ramenima. Poput mnogih svadbi carinskih slu benika. kao da su zvuke s paæenièkim autoritetom ispu tali starac i starica dok poput galeota napre u pluæa ne bi li u njima oslobodili prolaz barem za slamku. a majka se isprièala uz "najdublje aljenje ". Gustav u dobi od dvije godine. Na harmonici. a ta je Rosalie ispekl a i teleæi but te odojka. Kad sam se vratila u na e odaje. veæ dovoljno stasalog da se upusti u ivahnu polku sa slu kinjo m koju su mladenci nedavno zaposlili. nikad vi e nije bio isti. nadolazeæih tu nih godina u kojima æe sin Gustav. a sad su se nakon polke i nadimale. Sluz se prelijevala iz grla dvogodi njaka i jednogodi njakinje. "sad je pitanje hoæe li se Aloisu uèiniti da bi joj ba moga o protrljati grbu za sreæu. "Eto nam krupnog momka". Prostorija se pretjerano zagrijala. A u kamin je bila ubacila previ e drva. koj je te veèeri nosila. Ipak.a su i dalje morali èekati. a Alois i Klara dali su sve od sebe da zaple u. zar ne?" a Rosalie bi dlanovima prekrila obraze i hihotala se. star samo nekoliko tjedana. jo je bi o mrak. kao i dvoje djece koje æe slijediti. a napola u veselom zanosu. Jo i bolje. 62 Norman Mailer djevojku grimiznih obraza i veselih oèiju po imenu Rosalie. koja je ime dobila po majci. dan je bio podijeljen na dva dijela. Te je noæi z amalo umro u krevetu. pre valio je cijeli put od Spitala do Braunaua. rekao je jedan. sad veæ udovac. pomislio je Alois. curio je zeleni gnoj . Carinski slu benici sa svojim suprugama. rekao je Alois. koja se o nako va ne veèeri osjetila tako blizu Zlom? Èak i ako dijete pre ivi. koja je dobila zastupnièku ulogu (a nosila je i isto ime) bila je grb ava. uvijek bole ljivi Gustav. Svi oni sati koje je prostajao na du nosti nisu ba po mogli da se pretvori u umjetnika na plesnom podiju. Djeèak i djevojèica glasali su se hripanjem. "Èuo sam da je ova grbavica grozne æudi." Zasviralo se. to su ih smjestili u sredi te svadbenog pira. stigla s istom epidemijom koja je odnijela i djecu. Smrt je. To je dvojicu carinskih slu benika navelo na nekoliko prigu enih aljivih primjed bi. gu æi i te i od stroneskog blata. "Sljedeæa bi mogla biti i gora". otvrdnulog seljaka. no Alo is je imao dvije lijeve noge. no po ivio je jo tri godine. Nepomuk je usnio stra nu moru. Klari ni toliko nije tr ebalo da bude posve sigurna.

Pokazao bi on njoj gdje se toèno nalazi Pobo nost. "prièa kao da ne strepi od odlaska gore. oti la je tri tjedna nakon Gustava. Nije joj se èinilo da je udata. a onda bi joj u usta mogao uvaliti Lovaèkog psa. Svojim bi prijateljima iz taverne bli zu carinarnice. govorio s autoritetom tri desetljeæa u Financijskoj policiji. potom je oti la Ida. ispravan ivot onamo dolje ostavljao led. pa su izbjegli zarazu. Sad su joj se vratili. S druge je pak strane uvidjela koliko je ta vrsta mr nje prijetvorna. a Anna Glassl u tim stvarima nij e izigravala damu. a sad su i njena vlastita djeca pomrla. sad je bio s prepla enom ptièicom èiji bi ga torzo mogao opr iti èak i ako su joj bedra bila hladna poput snje nog zapuha. ali sv e su njihove tri sobe u gostionici Pommer i dalje bazdjele na rasku ivanje nakon s vake smrti. ali je o te tri rijeèi znao sve to treba. a opet je Bogu svemoguæem bila nevjerna one noæi kad je zaèet Gustav. Klara nije re ala niti kljocala zubima.braæe i sestara. vezi s novom kuharicom u gostionici Pommer. Prekorio bi Aloisa mlaðeg. izgrdio Angelu. kojem s u bila tek tri tjedna! . ako bi uopæe mog ao uæi dokraja u nju .bila je jaka kao i Lovaèki pas. mladim carinskim slu 64 Norman Mailer benicima. èak i dok bi ga groznièavo ljubila kako bi popravila stvari. a za tim je tajnim zadovoljstvom jo i tra gala." "Aloise". jest. dok su djeca bila iva. Neke pojedinosti nisu mu bile nove. "Car je on aj koji nas ima snagu voditi". No. a Klari se ne bi niti obra tio. nije usuðivala osjeæati. "Tu le i prava moæ. Poèela je kao slu kinja. pravi plavo-oki Klarin odraz. Do dolaska kuæi. Rosalie. Aloi s bi gunðao nakon to bi obavili èin. Pivo ga je pu talo. Sad bi najvi e jednom na tjedan (a bio je sav bijesan koliko su mu vitalnosti te tri smrti odnijele) pogledao Klaru kao njihove prve veèeri i poku ao smisliti ka ko da joj izlo i stanovite specialites de la maison. Anna Glassl i Fanni uvijek su joj bile na pameti.to je veæ nauèi la kod gubitaka u obitelji Poelzl . Alois je pak odluèio kako Bogu neæe oprostiti. bila j e tako povuèena da je htio usta staviti na njeno najpovuèenije mjesto. Vodila je ona ljubav. posebno novacima. potom Fanninoj djeci postala dadilja. tu nije bilo nikakvog izgovora. udjela je za obitelji u kojoj djeca ne bi umirala. Specialites de la maison! . recimo. Kao da joj je pojaèavala elju. zbog udarca koji je ubrzo uslijedio. Kroz obje je smrti majka morala opet p roæi. primijetio je jedne vruæe ljetne veèeri. Nimalo nije sumnjala tko je za sve kriv. tijekom tri odvojena dana tri sprovoda na groblju. rekao mu je prijatelj. onih noæi kad bi se Alois odluèio na voðenje ljubavi. voljela usta stavljati na razna mjesta. Tamo je." "Gore ili dolje. "Usta ti daju obeæanja koja ti ne dr i ". sama. ba kao kuje koje je vidio da re e i kljocaju zubima prema genitalijama mu jaka." "Pretjeruje ". Bio je to Ottov svr etak .a odnijela ga je galopirajuæa kolika koja mu je razderala utrobu. Dok bi onih noæi kad bi na tre nutak prema Aloisu osjetila ljubav. koji je oduvijek za toliko toga udio. Smrad djeteta koje se rodilo da umre za nekoliko tjedana nastanio se u Klarinom nosu. kazao bi joj. a taj je vonj nastavljao ivjeti u Klarinoj odjeæi. Djeèak sam samcat u Beèu. Znala je koliko lijes mo e biti malen .to nije bilo èesto . da. Alois se nije dao impresionirati. uvijek sama. u bordelu. Naravno. kao da su nosnice jo jedan organ pamæenja. Suvi e se bojala zla koje bi donijela tim novo roðenim du ama. Alois je bio blizu Zlog. nestajuæi u kis elom oblaku.Ottov. samo bi skoèila na svoj oltar. Alois mlaði i Angela poslani su u Spital. da. veæ do ivjela zrelo doba. takvo je to mogla razumjeti. Zbog takvih ga je postupaka mrzila. kako je tvrdio. u dvije noæi nauèio vi e nego u cijelom ivotu. stara petnaest mjeseci. Nar avno! Ali to se tièe nje same.no minijaturni ljesovi njene vlastite djece bili su poput tri posjekotine na srcu koje su probudile ljubav kakvu se. kad je di fterija napala mladu djecu. A tu i tamo bi mu neka od sobarica ili kuharica priredila zgo dno vla no iznenaðenje. Jedan od carinskih slu benika hvalio se kako je kao mladiæ bio u Parizu. rekao mu je stariji prijatelj. Alois bi obièno veæ postao zlovoljan. Fanni je. za mene je prava vlast Franjo Josip. kao malo raznolikosti na n jegovom tada njem jelovniku. pa pomajka. Tek je nakon Gustavove smrti shvatila da ga je voljela. Bog nam samo prekine ivot. Francuski nije znao.

a to ne! Time se opaju neznalice. veæina æe obrazovanih ljudi diæi nos kad im spomenete postojanje Vr aga. da prokleta bila sva bog obojaznost. dok je njegov stari ovan za razvaljivanje vrata uzela u usta. to ga neæe pretjerano za tititi. znala da je on tu. Ja sam u slu bi Zloga. 20. to ne . no shvatiti ga. a tamo je bio Zli. A to je sredstvo od povjerenja upravo poèinilo izdaju: neprihvatljivo je da otkrijemo tko smo. Da. "Jesam. bio sam treæa prisutnost i odnijelo me niz vodopad. u jednom ga je trenutku napustio dah. èasnik u najboljoj obavje tajnoj slu bi koju je svijet ikad vidio. Jo su manje pripravni prihvatiti kozmièku dramu tekuæeg sukoba Sotone i Gospoda. udi uæi i izdi uæi tako groznim hro pcem.znala da se predaje Vragu. tako sam i ja bio tu sa Zlim. A sad je opet postao mu karac! Usta su mu se zapjenila od njenog soka.od koje medu enama u Braunauu nije bilo veæeg anðela . ja sam sredstvo. Aloi s i ja punili smo maternicu Klare Poelzl Hitler. Ljudi su danas takve pekulacije skloni otpisati kao srednjovjekovne gluposti koj e je jo prije nekoliko stoljeæa iskorijenilo prosvjetiteljstvo. o n ajzagonetnijem ljudskom biæu stoljeæa. Ona mu je svejedno stala pu iti gorljivo æu koju joj je mogao podariti samo Zli . Da.a radi se. tog politièara koji se doimao tako skromnim. ivio u tijelu pravog èasnika SS-a).prokleta supruga crkveni mi . Bio mi je klijent. ali ne vjeruju u moguænost postojanj a suprotstavljenog entiteta. Iznenadan ubo d boli! Naèas mu se èinilo kao da ga je oborio grom. godine. Lovaèki se pas stao buditi. no opet je osjetila onu istu srd bu. Fanni j oj je svojedobno kazala to da uèini. Kao to je anðeo Ga-brijel slu io Jahvi one preva ne veèeri Nazaretu. sa svojim oklja trenim brèiæem. i uistinu sam spoznao trenutak u kojem je do lo do stvaranja. Poticaj je stigao iz tog izvora. travnja 1889. u srpanjskom zaèeæu.bilo je to èudo. A ona se na la na njemu. bio sam tamo. sav se povratio.toga je bila sasvim svjesna. Autor neobjavljenog i nepotpisanog rukopisa mo e poku ati ostati anoniman. gurajuæi jaèe nego ik ad. prokleta crkva! . Ako sam se 1938. uistinu. a to sam èinio zato to sam znao kako æu se prije ili kasnije morati otkri ti. Je li to bilo srce? Je li on na redu za umiranje? "Jesi li dobro?" viknula je kad se svalio pored nje. rekao bih kako ja njegovu p sihu mogu razumjeti. A sad. devet mjeseci i deset dana prije nego to æe se roditi Adolf Hitler.vr atio se iz mrtvih . To ju je iznenadilo. Ovo je bilo bolje nego morska oluja! A tad se dogodilo ne to jo veæe jer je ona . a ponos mu je bio poput maèa. ali dva. Alois je bio tak o mlohav. a onda iz nje. nabije ga u njenu bogobojaznost. . pomislio je Alois . Na mene s e vi e ne mo e gledati kao na nacistièkog èasnika. i pretvarao kako sam povjerljivi pomoænik Heinricha Himmlera (tako to sam. Nikad nije bio tako blizu. Manjini intelektual aca je postojanje Boga jo uvijek prihvatljivo. bilo je to tek privremeno. to da. kakva ju je veæ bila obuzela nakon to je umrla Fanni. Od samog sam poèetka izra avao strah od pothvata u koji sam se upustio. o krenuo se i zagrlio joj lice svom stra æu vlastitih usana i lica.No. pa iz oboje. a i ja sam bio tamo s njima. to sa sobom nosi i pomak. te vruæe ljetne noæi. ravno-pravnog-ili gotovo na razini Boga. svom snagom svojih ruku. Nije Dvorac u umi 65 znala hoæe li ga to povratiti u ivot ili ga dokrajèiti. Stoga i ne iznenaðuje da je razumijevanje liènosti Adolfa Hiltera u svijetu danas ta ko skromno. kad sam ponudio da se demaskiram. rekao je. KNJIGA ÈETVRTA Obavje tajac I. Kad nam se naredi. s njom i Aloisom. Stoga se Klara zaokrenula. Ujak je sad bio mlohav poput koluta iz meta. sve troje se oslobodilo gejzirom koji je prokulja o iz njega. Bez obzira na to. dok joj se trudio ra iriti skupljene noge. Jedan se m isterij dopu ta. niz koji smo vriskom pali sve troje. Shvaæam da æe veæina mojih èitatelja te ko prihvatiti ova obja njenja. naseliti se u ljudski lik. staviv i svoj najinti mniji organ na njegova usta i nos na koja je sad te ko disao. Sad su oboje dr al i glavu na krivom kraju. U redu. no. napokon spreman da joj ugura Lovaèkog psa. Prezreti. Zbog sada nje prevla svijeta znanosti. poput zadnjih udisaja djece bez koje su ostali. naposljetku. U njenim ustima. o tru poput igle. Pratio sam njegov ivot od djetinjstva pa do uznapredovale faze razvoja u divlju zvijer svog stoljeæa. uvijek smo spremni p reuzeti takve uloge. Nisam".

èak i kad seljaci san jaju crnicu koju æe u buduænosti zasijati. mogla biti jednako jaka kao i suprugovi dobro razvijeni mi iæi. Klara je ivjela na rubu ponora.tih se dana nije odlazilo u gostionicu. Buduæi da je takvo stanje dulje potrajalo. kaz ao joj je. ne pozivi li ni on. pa je spavao sklupèan n a svojoj strani kreveta. Gott im Himmel! Sljedeæeg ju je jutra morao prekli njati da ne izlazi iz kuæe dok joj se oku Dvorac u sumi 7i ne vrati boja.) Ne iznenaðuje potom to je svu ljubav podarila djetetu.poèela je vjerovati kako bi Bog ovaj put mogao prema njoj biti blag. a drugom dojku. Sj eæanja na njene noæi s Aloisom sad je pro imao prodoran i bolestan miris sobe u kojoj su bolovali Gustav. tek neki nov naèin poticanja. stekla je naviku svakog jutra sapunom za rublje prati usta . ili mu se na djetinjim ustima naduo mjehur sluzi. bio je sasvim uobièajen proizvod Klare Poelzl. Èim je Adolf poèeo pokazivati zn ake ivota . Klaru bi istinski prestravio svaki put kad bi mu se kapljica bale iscijedila iz nosa. za svaèim èega ima premalo ili p revi e.da. odluèili smo prièekati. sa zavojem na ruci. nudi brojne moguænosti. Kako bilo.70 Norman Mailer 2. je dnom rukom zgrabio stra njicu. zakljuèiv i da se takva pobuna mora nemilosrdno ugu iti. A kad je modrice napokon nestalo. Ide i Otta ispale vrlo kori sne. Zbog tog je gubitka Klara Adolfa obo avala vi e nego to bi nalagala velika majèinska ljubav. odluèio sam do daljnjeg ostati u Klarinoj blizini. "Vi ene idete naprijed-natag poput maèeta dok si lovi rep". Bogu se predano molila da joj spasi svako od njene troje djece . Tako ga je sna no ujela za zglavak.svojom velikom rukom na njenom vratu. promat ramo. dr imo se pouzd anog pravila. Nakon to je Adolf zaèet. nemilosrdno . kasnije preplavljena ma jèinskom ljubavi. Tjedan je dana. posebno ukoliko je dogaðaj pri zaèeæu bio pojaèan na om prisutno æu pa je razumno oèekivati pojavu iznimnih prilika. (Alois je sad bio izrazito sklon . a ne u na oj domeni. da je potekla krv. Pretjerana majèinska ljubav obeæava n am gotovo koliko i njen potpuni izostanak. Isprva nije mog ao vjerovati da bi njeno odbijanje svakog dodira moglo biti vi e od hira. Ba dareni smo da tragamo za bilo kakvim pretjerivanjem. Adolfa je potom opet mogla ljubiti. mo da joj èak i oprostiti . To je u prirodi bogobojazne du no sti. Bog mo e . no. Kad je poèeo vri tati s aki put kad bi ga poljubila u usta. svejedno èekamo. makar je smrt i dalje u Bo joj. nakon posla i ao u kupnju . Onda j e usnila san u kojem joj je reèeno da se okane mu a. Preèesto nam se dogaða da Bog zna za na odabir pa. u dobru ili zlu. kako je Alois protjeran na svoju stanu kreveta.Klarina u sta silom navesti na Lovaèkog psa i tamo ih dr ati .razdragano bi se nasmije io kad bi mu se njeno lice pribli ilo . Bi li bio spreman ovo dijete po tedjeti? Je li se mogla ponadati kako mu je srd ba splasnula? Da joj je mo da podario anðela? To je u prirodi bogobojazne nade. pa je Klari na oku ostala modrica. Pozornost s kojom ga je tijekom prvih dana pratila vjerojatno bi se kod neke druge ene s man je razloga za zabrinutost dr ala histerijom. Kad za klijenta treba uzeti dijete. Ne treba posebno isticati kako su nam smrti Gustava. Nije bio zdrav. Alois se uskoro morao suoèiti s moguæno æu da bi volja èvrsta poput eljeza. Iako nam posljedica incesta. Oèekivali smo kako æe nam se to pokazati korisnim. Ida i Otto. morao je svejedno odustati od onog to je dr ao svojim neotuðivim pravom. no molitve joj nisu bile usli ane. Mo da dijete neæe pre ivjeti. No. dok je on gugutao od zadovoljstva. Tako ih mnogo izgubimo. Svako pretjerivanje u iskrenim osjeæajima slu i na oj svrsi. ljubavi ili mr nji. iskovanog moli vom. A potom joj je. pa se jedno po jedno gasili tijekom nekoliko mje seci iste godine. Na to ju je on odalamio. Demonima i vragovima sna na su èuvstva uvijek privlaèna.to bih za njega svakako mogao reæi . Idemo polako. bila spremna umrijeti. Dr ala je kako je Bo ji prijekor samo potvrðivao nj eno grje no stanje. Vjerojatno stoji kako je. shvatila je da to radi zbog mirisa lu ine s nj enih usta. vi e nije bilo potr ebe svako ih jutro dezinficirati.posebno u njenoj visokoj trudnoæi . Kad se rodio.

da ponovimo. Na Maestro i mi. najpo rtvovanija i najvelikodu nija majka mo e stvoriti èudovi te. mogu izvuæi skrivena. Odatle potjeèe pojam Dva kraljevstva. Sad smo. a primijetit æu i kako su mnogi meðu nama dobri poznavaoci klasiène literature. Bez obzira na to koliko bio netoèan u pojedinostima. ubojica 72Norman Mailer i pokoji spasitelj dozive zrelo doba. Ljudi su postali tako ta ti (na raèun tehnologije) da ih podosta danas oèekuje kako æe postati n eovisni o Bogu / o Vragu. Stoga i ne iznenaðuje to m nogo umjetnika. no izraz Dva kraljevstva upotrebljava se veæ nebroj eni niz stoljeæa. vidim da su nu na daljnja obja njenja uvjeta. Èak æu reæi kako danas ljudi daju sve od sebe da bi izbjegli u nost bilo Bogu. Do Srednjeg vijeka. No. Primjerice. vrhunaca. ali vragovi imaju obvezu biti upuæeni u dobru knji evnost.pa u stvari postoje tri zasebne vojske. ogranièenja i moæi svijeta koji nastan jujem. Ako. naposl jetku. K. Osim toga. Zbo g toga je ulaganje u novoroðenèe neuravnote ena igra. Takva moæ. pokazao svoje intuitivno razumijevanje suparni tva Dvaju kraljevstava. ako mi ustreba. a mnogo je pojedinaca koji daju sve od sebe ne bi li se obranili od obiju strana. kand eli nam se suprotstavljaju. Bo ansko i Sotonske O njima bih mogao govoriti kao o dva antagonizma. Rana smrt jednog iznimnog djeteta obitelj mo e sasvim obeshrabriti. Milton je. ene i djecu. 3Poku at æu. jer ih se Bog nije odluèio rije iti. Gospod nije neosjetljiv na nad e onih oko èeda. genija. nastojimo zaposjesti du e mnogih meðu tim istim ljudima. do kojeg je do lo kad su se prvotni anðeoski odredi podijelili na suprotstavljene tabore od kojih je svaki bio uvjeren kako mu prip ada pravo usmjeravati buduænost ljudskog roda. Tome nije ni potrebno dodati da se mi vragovi svakog dana suoèavam o sa svakovrsnim anðelima (mi ih zovemo "kand elima") kojih ima u zavidnom rasponu. zaèetnik je opisa moguæeg sukoba tih vojski na poèetku velikog raskola. èak i kad vodi k zlu. dakle. bilo Maestru. ili æe se premalo toga shvatiti. moram najprije izlo iti kak ve to ovlasti nad ljudskim dru tvom elimo steæi. kako bi ih priveli pod njegov utjecaj. dva podruèja. Ponekad ne eli preuzeti uzgrednu tetu koju æe pretrpjeti obitelj. oklijeva .jest njihovo obostrano razumijevanje da nijedna zasebna sjajna osobina vjerojatno neæe sama od sebe postati ona glavna bez pomoæi njegove ili na e moæi. meðutim. konaèan ishod ni u jednoj igri nije za nas izvjestan. gadova. Ako smo p risutni mi. meðutim. njegovi zastupnici .Bo anski. njego vi anðeli uvijek mogu poku ati opet vratiti dijete iz na ih ruku. Èak i na jplemenitija. Istovremeno. dvije vizije postojanja ko je su meðusobno suprotstavljene. " elim otkriti tko sam. tek poèetni pristup perverzijama koje su sastavni dio postojan ja. Poèet æu primjedbom kako zbilja postoje tri vida . i za Maestra. slijepih ulica i primirja u na em ratu.-a (kako æemo Boga èesto zvati) i na eg voðe aestra . To je. Sotonski i ljudski . bez obzira na to kakvu cijenu morao za to platiti. Vragovi koji slu e Maestra ne ratuju vi e protiv anðela u falangama. Stoga se tom velikom slijepcu mo e odati priznanje. elim ponuditi poèetna ob ja njenja meandriDvorac u umi 73 ranja. skica stvarne slo enosti dogaðanja. i za Gospoda. dakle. tri kraljevstva. èak davno potisnuta sjeæanja svojeg klijenta. (Vrijeme pi em velikim poèetnim slovom zato t . ljuds ka biæa u toj borbi nisu mogla igrati znaèajniju aktivnu ulogu. a ne dva. èak i ako su mu opisi zastarjeli . Gospod zbog toga tuje majèinsku ljubav." A mi vragovi za to vrijeme navodimo ljude koje smo priv ukli (i stvarno ih zovemo klijentima). Cesto su bili samo p ijuni. tro i Vrijeme. A koja bi to cijena bila? Tu postoji neobièan izraèun. prinuðeni raèunati s poje dinaènim mu karcima i enama. Èesto otkriju (i to jako pompozno) . Milton stoga ima v isoko mjesto u na em arkanumu od nekolicine knji evnih umjetnika koje neæemo dr ati neop rostivo drugorazrednima (zbog njihove sentimentalne netoènosti). objasniti kakva su to Dva kraljevstva. Stoga.nemilosrdno ukloniti djecu. Bog i njegove anðeoske kohorte djeluju na mu karce. Sad smo se veæ vj e to ugradili u svaki kutak ljudskog postojanja. Prvi elem ent meðusobnog uva avanja u borbi izmeðu D. èak i kad zna da smo odreðenog pojedinca veæ dobrim dijelom preuzeli. Ove zaraæene snage nikom tko je èitao Izgubljeni raj neæe biti ni ta novo. ele biti slobodni. Ne znam kako je s a nðelima.

na jednom drugom mjestu. A takvih mu karaca i ena. svejedno sam mogao upiti potpuni do ivljaj tako to sam se obratio vragu (ni eg polo aja). prosjeèan klijent. bilo bo anskih. postati tvoj jedi ni klijent. Prema tom . Rekao je: "Za to sam se toliko zanimao za to jo neroðeno stvorenje? Je li moguæe da æe jednom razviti veliku ambiciju? Mo da æu predlo iti da mu se sasvim posveti . Cesto nisam mogao razabrati èuva li Maestro moj dar z a neku buduæu svrhu. a na raèun toga mi se pobolj ala osobna situacija. zovemo Zlim. vi e i nema mnogo.nama. dakle. Tijekom jednog nesretnog pro log razdoblja. pijane grubijane i nevjerne mu eve i ene najgore vrste. na primjer. a mogao b ih navesti i sitne lopove. oko kojeg se nate u anðeo èuvar i vrag ravnatelj poput mene. Na taj naèin mo emo osigurati promaknuæe. Moram reæi kako nam ta moguænost uvijek stoji na raspolaganju . Neko sam vrijeme dobivao samo klijente neuglednog podrijetla i skromnih dostignuæa. mo emo znatno pobol j ati. Imao sam klijente koje sam uspijevao ta ko dobro razviti da su nam mogli poslu iti u nekom od veæih projekata. Postoji velika moguænost da propadne. takvi su mu b ili i roditelji. a uskoro imali jo manje. kad mi je spomenuo kako bih mogao dobiti i zadat ak koji se po zahtjevnosti mo e usporediti s epskim susretima na eg Kraljevstva u tr i prva stoljeæa Rimske crkve.) Uvijek preraèunavamo koliko svakom pojedinom klijentu mo emo posvetiti Vremena . Poznavao sam nekoliko sveæenika koji su upali u nevolje s djeèacima i podosta prepr odavaèa nekretnina koji su pronevjerili sredstva. u kljuènim prigodama. smjerno zamoliti Zloga da s njim podijel i prisutnost tijekom vrhunca. Trebam li tome to dodati?" Sve je to Maestro izgovorio sa svojom uobièajenom ironijom. ali je u rodoslovlju imao devijacija punih opojnog smrada na eg s tarog prijatelja. To sam i èinio. U na em dru tvu ih. mogao. One noæi u ko joj je Adolf zaèet bio sam. trenutak zaèeæa ponovio mi je vrag koji mu je prisustvovao. Ima ogranièenu sposobnost uvida. koji je tijekom prvotnog èina bio u Aloisovom krevetu. bojim se. Zbog toga nam prosjeèan èovj ek obièno nije zanimljiv. Zasad je to. ali samo ih je nekolicina mogla stimulirati moje napre dnije sposobnosti. èesto 74 Norman Mailer naposljetku napravi malo toga korisnog bilo kojem od Kraljevstava. Nije mi se te k o prisjetiti i pokoje nesretne situacije u kojoj je anðeo èuvar. kao i anðelima.u spolnom èinu mo emo sudjelovati i nakon to je poèinjen. Taj je zametak sad bio beznaèajan. kad sam poèeo obavljati svoj zadatak s mladim Adolfom Hitlerom. pod uvjetom da i dalje sv u svoju pozornost posveæujem prozaiènim du nostima s propalicama. tek projekt. Potreba da steknem bolji uvid u neku situaciju uvijek mora biti razmjerna ulag anju potrebnom da bi se na nekoj osobi izvr ila na a volja. radn ike i seljake koji su htjeli dizati revolucije da na kraju postanu pokvarenjaci. Pot icao sam. manji vrag mo e. Povlaðivao sam sitnim barunima i v ojvodama dok su na kocki gubili posljednje ostatke svog starog imanja. Nisam se usuðivao pitati. Moramo se svako malo zadovolji ti mediokritetima. S vremenom b i. Imao sam horde klijenata. Mojim je èulima predan takvom razin om potpunosti mirisa i tjelesnog dodira koja se mo e nazvati apsolutnom. Stoga sam dobio zadatak ostati mu nakon roðenja u blizini. obiène vojnike da dezertiranjem ru e moral svoje satnije. kad se razvije. No. No. a tom je prigodom to svakako bio. ili me samo i dalje u raznim zabitima spu ta na sve ni u razinu. no u tom se trenutku Maestro odluèio izravno mi zadovoljit i znati elju. (Maestro nas potièe da ga. Da. ipak. Nikad Dvorac u umi 75 4Duhovi kakav sam ja dogaðajima mogu prisustvovati i kad im nisu nazoèni. takvi su mi gubici naru ili ugled. Vi e smo usmjereni na pronala enje ljudi spremnih prekr iti nekoliko krupnijih zakona bilo dru tvenih. na kraju odnio plijen. nasilnicima i pijanc ima. krvnog skandala. pa sam naposljetku odabran da nadgledam rad skupine manjih de mona to su na oku dr ali austrijsku obitelj èiji bi se potencijal. mo da me to jo uvijek èeka. sredstvo koje se mo e usporediti s moæi koju novac ima nad ljud ima. Cesto sam morao biti nadglednik onima koji su roðenjem stekli m alo. razvije li veæinu svog potencijala. sjeæanja i zlih namjera. mo gao na kraju pokazati zapanjujuæim. kao moj izravni sup arnik.) Kasnije. kao to sam veæ rekao. kad se stvarno i odluèi bit i dio spolnog èina. ako smo dovoljno strpljivi. Jednom sam se prigodom ponadao. S druge str ane.

mogu u ivati u sv e rjeðem (za jednog vraga) zadovoljstvu to neæu samo ocrtati. Moram priznati da mi se potonja moguænost poèinje sviðati. Strah bi me sasvim sputao. Buduæi da nisam vjeran Maestru. Obja njenje . Iako jo nekoliko godina neæu biti rasporeðen samo kod Adolfa Hitlera. Dakle. Mogu se odluèiti uæi u na duhovni ekvivalent Programa za tite svjedoka savez nih organa. S druge strane. Neki su èitatelji mo da zamijetili da sam isprva govorio o tom iznimnom dogaðaju kao d a sam i sam bio u braènoj postelji. Ima raznih moguænosti. Pod pretpostavkom da mi svoj proizvod uspije prikr iti od Maestra. Ja mogu slobodno uæi u glave mnogih. Mogao bih èak reæi da anrovsko odreðenje i nije osobito va no. prikriti. (Glas mu je nepresu na k ornukopija prizvuka. U pro losti se ne bih usudio upustiti u stvaranje ovakvog zapisa. Stoga sam odluèio pisati po papiru . Naravno.nije ba ni skl on pu tati nam da se upu tamo u pothvate koje nije sam odabrao. Obraæenja su im ionako osnovna djelatnost. a da ne privuèem Maes trovu pozornost. u posvema njoj preplavljenosti posvuda zastupljene tehnologije. a danas mu je naporni je postojati nego ikad . to ne smijem nièim pokazati. jedno pored drug og. No. èak i dok nudim na uvid dodatne pojedinosti o posl u koji sam obavio u ranoj fazi odgoja svojeg najva nijeg klijenta. No.) Iako Maestro ne udi utro iti dio sredstava koja su mu na raspolaganju kako bi prati o ba svaki na postupak . Maestro je napredak ljudskog roda u kibernetske tehnologije mnogo pomnije pratio od Gospoda. Sve vi e vjerujem kako æu uspje no pr ikriti postojanje ovog rukopisa.demona i vragova ima previ e da bi to mogao . kakvu privatnu zonu. Kod nas je primitak toènog sjeæanja ravan prisustvovanju. dogodila mi se. veæ strahujem od njenih posljedica. to znaèi da æe me skriti kand eli.prilièno je jednostavni je od. veæ i istra iti neuhvatljiv u prirodu vlastitog postojanja.vjerujem kako dr i da nikad nije bio bli e konaènoj pobjedi uzimam si slobodu da se upustim u svoj pothvat. a svakako je posve neobièna biografija. jer ima i povlastice romana. Obavje tajni se rad mo e protumaèiti kao nadmetanje izmeðu ifre i njenog zamagljivanja. primjerice. ako ba hoæete. No danas. ubrzo sam saznao kako je zaèet. Naravno. Mo da se moje rijeèi neæe tako brzo uoèiti. Ona je vi e od sjeæanja. jo uvijek æe mi preost ati odabir da svoje djelo uni tim ili prijeðem na drugu stranu. Sto ako ne uspijem? Mnogi projekti propadnu. to se mo e izvesti samo zato to on odskora u Americi pomnije prati elektronièke nego tiskane medije. jer mi glavna briga i nije knji evni oblik. nisam se usuðivao pitati. Svoje skromne du nosti u Americi obavljam besprijekorno.izdaja ili nestanak. Sad izjavljujem da nisam. objavim li ga. Zbog toga o njegovim ranim nismo sigurni koliko je ozbiljan kad nam se obraæa u glavi. ne udaljavam se od istine. barem dok ga ne dovr im. A uspije li mi stiæi do kraja. Einsteinove posebne teorije relativnosti. Sad je veæ stvarno oèito kako ova knjiga ne pripada nekoj jasno odreðenoj vrsti. Otkrivajuæi postupke kojima se slu imo. Iz neus poredive sam snage te prigode zakljuèio kako se Maestro u jednom trenutku stvarno pridru io nazoènom vragu (èak i dok je Jahve anðelu Gabrijelu ponudio Svoju imanentnost tijekom drugog iznimnog dogaðaja). tako vragovi ive i s istinom i s la i. mo e se poku ati ukra sti malo tajnosti za sebe. a oboje mogu postojati jednakom snagom. manje strepim. morat æu se pred Maestrovom srd bom dati u bijeg. bio mi je staln a tema Pregleda. tad bih morao suraðivati s njima. Dvorac u umi 77 Dakle. Buduæi da je Maestro trenutaèno prilièno optereæen. Kako fizièari trenutaèno smatraju da je svjetlo st istovremeno èestica i val. spreman sam nastaviti. 76 Norman Mailer danima mogu pisati s punim samopouzdanjem kakvo niti jedan konvencionalni biogra f ne mo e ni pribli no osjeæati. (Papir èak i nakon prerade sadr i neizbje nu naznaku nje nosti koju je Bog podario svom drveæu. A tad æu ga morati ili obj aviti . mogu birati . Ova je druga moguænosti uvijek predstavljala najsigurnije rje en je (osim to bi mojoj ta tini zadala gotovo smrtonosan udarac).koji nudi kakvu-takvu za titu. moram reæi. . Ovo djelo moram napisati.ili uni titi. to se tièe mog sudj elovanja.) Kako bilo.e.pod uvjetom da nas je èovjek spreman slijediti .

nije li Adi anðeo. Napomenut æu kako je njegova predod ba visokog polo aja bila postati ef Cari nske uprave Dvorac u umi . "a ko ti to. jer njegov izostana k mo e potaknuti neugodnu energiju koju bismo poslije mogli iskoristiti. Vr agovi se. "prepozna ih odostraga. "Volim promjene". Najpohlepnije su uvijek nast ojale doæi do bolje kuæe. da iskreno niti ne spominjem. no pokojem je to zasmetalo. Kad je navr io godinu dana. Ne ki od na ih manjih vragova. sobarica i kuharica koje nisu bile prestare il i suvi e ru ne. do la mu je krajnje neu obièajena misao. govorila bi svojem posinku i pokæerki. Ili izg ledaju kao ni tarije kakve uistinu jesu. Prljava bebina guzica mo e poslati signal ." Na dan kad se obitelj Hitler iselila iz gostionice Pommer. Njene su sobe u gostionici Pommer sad bile bespri jekorno èiste. ili pak predobro da bi bili uvjerljivi. No. a ja sam i to odobravao . A di je bio pun nagovje taja da æe i sutra biti meðu njima. naravno. Alois. Glupe su bile u potrazi za iznenaðujuæe dobrim ljubavnikom. Klar ine su molitve bile suprotnost. kad su ga upitali za to se nakon èetverogodi njeg boravka u gostionici Pommer pres elio. èa k i kad se radi o malenom upku koji se beskonaèno glanca. a amateri se uvijek jako trude gledati te u oèi. spremno b i kazao. Alois se o Pommeru izra avao pozitivno: "Elegantan je. Klara je svog sina zvala Adi. To je mo e malo nauljiti. Iako Maestro uglavnom na dojenje nije gledao s odobravanjem. nije im bilo te ko povlaðivati joj klimanje m glavom.rodoskvrnac mora uvijek biti svjestan va nosti svog izmeta. malen i sjajan. kad bi razgovarao s kolegama s posla: "Krijumèara je lako zamijetiti. Bila im je dobra pomajka i Alois mlaði bio je zadovoljan." Imao je zalihu od desetak takvih primje dbi. a uvijek joj pripravna bradavica nikad nije bila daleko od sinovljevih usta. 82. Kuæa joj je uvijek uredna.KNJIGA PETA Obitelj I. a isto tako i Angela. Norman Mailer Tad je elio da majka bude uistinu bliska djetetu. Namje taj je blista o. poput kuæe o kojoj bi se brinulo vi e dobrih slu kinja. govorio bi. naroèito otkako im je Alois kazao kako je Fanni bila luda. Ubrzo po Adolfovom roðenju. u molitvama alile Bogu na ono to im u ivotu nedostaje. suvi e dobro govore. preseli se. Alois se odluèio iseliti iz gostionice Pommer. gle Angela. pravi anðelak. Ili. Gospode . U stvari je potro io cjel okupnu zalihu tamo njih konobarica." No. " gle. Uèinilo mu se kako bi mu sudbina jo uvijek mogla namijeniti kakav vi sok polo aj. A mogao je dodati ( to bi ponekom prijatelju i rekao): "Kad ti se ena s asu i. da bi time oèaralo nove poznanike. pa je po to me nalikovalo bilo kojem drugom djetetu." Slijedio bi jak gostionièki smijeh. "Gle".) Izmetne drame takoðer nude prednosti. Tu je pretpostavku pothranjivalo i dojenje." Druge su se ene. U oèima joj je bila ljepota." Rijetko je bilo slatki a za kojim one ne bi venule. A i Adijev je siæu ni anus bio besprijekorno èist poput opala. kod rodos kvrnuæa prvog stupnja bio je popustljiviji. a ne Adolf ili Dolfi (Do lfi je suvi e nalikovalo na Teufel). Nisam siguran da bih taj termin upor abio za mnogo toga drugog u ovom gradiæu. uzmi ivot moj. Ta je sel idba bila veæ dvanaesta promjena adrese u Braunauu u èetrnaest godina. " ene su poput guski". kojima bi o ivio stotinu trenutaka pri æaskanju. slegnuo je ramenima. praktiènije naravi. To bolje po nas! (Èudovi te je uèinko vitije ako se mo e pozvati na majèinsku ljubav. 2. koji bi noæu pre li preko Braunaua. Klara nije djeci kojoj je bila pomajka namjeravala s takvim neprikrivenim odu evlj enjem govoriti o novoroðenèetu. ako æe to pomoæi spasiti njegov. S uvi e su dobro odjeveni. zar nije?" Kako je dijete imalo okruglo lice. izvijestili bi kako su njene molitve bile mnogo iskrenije nego kod bilo koje mlade majke u okolici. po njenoj udnji da dijete pozivi dugo. jako malo ve u uz sentimentalno. Klarina je molitva bila tako neokaljana: "O. Klara je za to dobar pri mjer. Korisno nam je i suprotno. velike okrugle oèi plave poput njenih i mala usta. dopu ta . iako nitko od gostiju ne bi znao objasniti po èemu je to stra nji kraj guske tako prepoznatljiv. U njega je ulijevala vlastitu snagu.ma jka je potencijalni klijent. Gospode. ali nije si mogla pomoæi.

" Hans Lvcidias je polagano klimnuo glavom. Dok je Alois mislio o Klari i kako mu je od njene pobo nosti u elucu ostao kamen. Hans Lvcidias Koerner. "Sve je to tajna.samo si je toliko bijele boje kao mladenka dopustila . trebao ju je smjestiti u samostan. napola æelavom glavom po kojoj je izbila sijeda kosa pomalo. "U Srednjem vij eku". onda bi Klara bila t akva kraljica mrava. . rekao je. no stanarina za kuæu u Linzerstrasse nije bila velika. nastojao je povratiti ne to ponosa. rekla su dva pilca uglas. enu koja je i dalje imala samo jednu bolju haljinu. oni su nam domari. Na grudi je prièvrstila jedini komad nakita koji je posjedovala. "Istina je to. to je herr Koerneru omoguæilo jedva primjetan u spon. enu koja se ni kad nije alila na ono to ima ili nema. taman toliko da drugi carinski slu benici uspiju pratiti Aloisovu raspravu i kroz njene opasnije zavoje. ja? " Ostali su se s nelagodom nasmijali. Nanju io je enu koja je stanovala na putu kojim se vraæao iz gostionice. Bez straha je izjavljivao kako se nièeg ne boji. tajna. pa nema sve na ovom svijetu na sebi otisnut ig". veæina je bila spremna priznati . gustim zaliscima. naoèalama s tel eskopskim leæama. Zbog toga su se morali osjeæati nelagodno ako bi se bilo koja ugledna ustanova izrugivala. Da mravi. imaju maticu za koju rade poput kraljice. Klara i on slo ili su se kako im treba vi e prostora i sad su ga imali.tu nije bilo gre ke! Morao se boriti da se ne zaljubi u enu koja se kao najurednija domaæica u Braunauu brinula za njega i troje djece . Naravno. a opet. Svetu rimsku crkvu da ne spominjemo. onu koju je nosila na svadb i. "Da". Dok je pio u gostionici. no to se dalo srediti. Istina. èesto bi se s njim sastajao na pivu.od kojih dvoje èak nije bilo njeno! . Njegova je odbojnost prema Crkvi sad bila pogonsko gorivo razgovora. A njene oèi .' Pitam vas."Dobar se èovjek ne eli u kopiti". "Papa veli: 'Po alji monsinjora da ispita stvar. Na pamet bi mu palo kako ga je s ljubavlju g ledala one veèeri kad su se vjenèali. Kuæa je bila grozna. svrbjele ga prepone. Èak su imale i ceh. poput pèela. Cijelo se to vrijeme borio da se ne zaljubi u svoju enu. rekao je Alois. tu na tavanu nije bilo nikakvih ena. Njenu je naklonost s vremena na vrijeme morao platiti sitnim darom. Nosila je haljinu od tamne svile. Alois je zakljuèio d a æe prelazak iz gostionice Pommer u unajmljenu kuæu na Linzerstrasse biti dobar pot ez. obrijanom bradom i gornjom usnom. I doista. jer mu se od nje je ila ko a. Vlastiti! Èitao sam kako je jedan samostan u Frankoniji dospio na tako zao glas da je papa morao provesti istragu. ako bi na nju stavio ruku. Samljet æe on taj kamen u prah. "da li znate? Kurve su po tovali vi e od opatica." "Ne pretjeruj".no. A i sam vlasnik antikvarijata. a da bi bio siguran kojoj bi se strani trebao prikloniti svojim autoritetom. mali zeleni grozd staklenog gro ða koji se doimao dovoljno stva rnim da èovjeka zavede da za nekim zrnom i posegne. Prava istina. sudbina æe mu poslije taj polo aj i donij eti. ru ièastu i s bi jelim ovratnikom . rekao je slu benik.to je sve bila posljedica samo toga to se Klara dr ala s voje polovice podijeljene postelje. Pitao se je li problem u razlici u godinama. najbli i mu po rangu. Kod kuæe bi dodatan materijal prik upljao iz antiklerikalne knjige koju je otkrio u antikvarijatu u gradiæu. Veæ je malo previ e popi o." "Alois. Kako se nikad nije prepu tao praznovjerju (osim kad jest). A ip ak ga je ko a svrbjela kad bi se sjetio da mu ne da blizu. " Ako postoji Providnost veæa od vlasti Franje Josipa. a Crkva dr i kljuèeve. a srce mu je s mukom lupalo u grudima . odgrizla bi mu je.a na b ijelom si je èelu na u urila dra esne uvojke.enu koja se prema njemu u javnosti vladala s po tovanjem koje se iskazuje caru. zami ljeno. Iako ih se te ko moglo smatrati aktivnim vjernicima . ali d ovoljno slièio Arthuru Schopenhaueru. svojim je utjelovlje84 Norman Mailer njem mudrosti. Za to? Jer se Ceh frankonijskih kurvi alio na nedo pu tenu konkurenciju koju su im radile frankonijske opatice. Herr Lvcidias Koerner mo e vam pokazati gdje to pi e. Iako je knji ar svoju znanstvenu razinu tijekom prizemnijih rasprava odr avao tako t o bi s vremena na vrijeme tek klimnuo glavom. tajna. niti mu je zanovijetala zbog novèanih pitanja . ja se s njom nisam susreo.83 za pokrajinski glavni grad Linz. Razbje nji-vala ga je. Sto nije vrijedilo i za Aloisa. Umjesto da je o eni. svejedno su bili slu benici. Tajna.

sveæenik ih ima deset. ba mu je taj bio svoje dobno rekao: "Mje tani Braunaua ne znaèe ni ta. bili su i go ri. A nije ni mogao. "Moj je brat sveæenik. naravno". "Siroma ni trgovac ima jednu enu. No. Naroèito se dobro sjeæao kako se. Nitko od njegovih poznanika ni je bio takav. Znao je da æe se uspeti do razine koja mu je dostupna. Orgije. dobra kuharica. a biskup ne mo e uæi u raj . Ako eli premje taj u P assau. Nije elio da ga ponovno spopadne svrab.to je monsi-njor izvijestio? Da je pola opatica trudno. veèeras je stvar no prièao previ e. Jo uvijek ga je to uljalo. Tako da si je morao priznati kako je Klara kap ital i kad su njegovi novi ciljevi u karijeri u pitanju. pola klera su mamini sinovi. Sto se njega osobno tièe. Pa su i prasnuli. blagdanima. osim kad se radi o dr avnoj p rigodi." Alois je vodeæi se tom primjedbom uistinu i stekao zavidan broj navika. sad je znao ovo: mora prestati srati po Crkvi. promrmljao je jedan od mlaðih slu benika. kazao mu je prijatelj. Aloise". Bilo bi to poput rijeke koja je prob ila nasip. To je otre njujuæa èinjenica. Vrijedna djeci. Bog ju je ljudima sam usadio. "ne treba èuditi. "To nas. uopæe nije bio kukavica. koji mu je est godina prije odbio molbu da se o eni Klarom. koji se nikoga ne boji (osim pokojeg nadreðeno g u odori). na misi ga se i dalje neæe naæi. 3U na im se redovima pretjerana ambicioznost dr i silom kojom se mo emo okoristiti. dok za bebu ima sisu poput vrelog vrèa mlijeka . Spr emni smo zakvaèiti se za svaki poriv koji se jaèinom otima nadzoru.'" Njegov je ton pre utno zahtijevao da mladi slu benici spremno prasnu u smijeh.korisna je to supruga. ambiciozan u stvarima koje sebi nikad nije priznavao. nije takav. Stoga to se nije mogao odluèiti treba li tom prij atelju vjerovati. Sad mu je. dok god seljaci imaju supruge. Mo e im slobodno pokazati figu. Sad su mu bile pedeset i èetiri godine. Dok je hodao kuæi. Prijatelj je bio sklon spaèkama. sebe nije nikak o vidio u ispovjedaonici. ene. zar ne zna ?" Alois nije zaboravio biskupa iz Linza. ena je mo da prema njemu bila mrzla pizda. nikad nije strepio to o njemu misle. kazao je Alois. Ali t o je bilo tada. ali ne i pre ko toga. "To æe biti tek za godinu dana. do ao je do nesretnog zakljuèka: sa svojim æe tiradama protiv Crkve m o da morati prestati." "E pa ne znamo". "Ali sad se mora paziti. Da." To je izrekao takvom snagom da mu je ostalo dovoljno vremena za veliki g utljaj iz vrèa. U stvari. treba vidjeti u crkvi. morao prikazati sirotinjom. a ne. rekao je. promaknuæe bi bilo iznimno. A sa svim se tim mora pomiri ti . To se ni na jedn u strast ne odnosi vi e od neumjerene ambicioznosti. (Koliko bi mu karaca to za sebe mo glo reæi?) tovi e. meðutim. Naposljetku. Kako mu je ma njkalo formalnog obrazovanja. Jeste li kad èuli papinu izreku? Istog pape. I uvjeravam vas: sveæenici koji su bili pravi mu karci. Orgije homoseksu alaca. No. 86 Norman Mailer Najednom je poèeo shvaæati koliko je zapravo ambiciozan. "Toèno je tako bilo". Papa sad stvarno ode i izvidi to se dogaða po samostanima. ukoliko glasina o Passauu nije bila sasvim neutemeljena. Ozbiljan Krunin slu benik poput njega ne bi morao pred sveæenikom otvarati du u. to se toga tièe. Sve do danas. Kazao je: 'Ni jednom se sveæeniku n e treba eniti. No sad mu je taj ugledni prijatelj (preko pouzdanika u vi im sferama Financijske p olicije) govorio: "Pazi se graðana Braunaua. "Ako ti je brat." "Koji biskup?" "Biskup Linza. no. a ene privlaèi istinskim magne-tizmom. a veæ se dugo nije brinu o zbog polo aja." Sebe je uvijek dr ao iznimnim èovjekom.previ e bi ena morao sa sobom povesti. ambicioznost ima veze i s ciljevima Gospodnjim. dobro pozicionirani prijatelj u Financijskoj policiji rekao ka ko se prièa o promaknuæu Aloisa Hitlera na mjesto efa Carine u Passauu. Ko a ga je bockala. da bi izbjegao tro ak prevoðenja pisma na latinski." Taj mu se oprez prenio u probavu.koliko samo taj loèe! Ne skida se sa sise. rekao je Alois po to je uzeo i malo zraka. èuvaj si ugled." Dvorac u umi 85 "U tom mu sluèaju skidam kapu". bliska Crkvi. meðutim. To znamo. ( elio je da te e .

ispunjenju njegove vizije.) Naravno, Gospodova je pretpostavka obièna ludost. Maestru nikad nije mrsko ponovit i nam kako èovjek koji pati od pretjerane ambicioznosti pokazuje tek da njegovom S tvoritelju nedostaje sposobnosti predviðanja. D. K. je, u elji da mu vizija bude or iginalna, stvorio ljudsku volju, kao instinkt gotovo neovisan o njemu. I opet se Bog preraèunao. Ne samo to je ambicioznost najjaèe èuvstvo, veæ je i najmanje stabilno. Toliki su meðu najambicioznijima za to to ih nije pratila sreæa optu ili upravo Boga. Velika glad za uspjehom mora, stoga, pobuditi na e zanimanje. Kao èudesan optimist, D. K. nije predvidio da bi mu karci i ene koji bi namjerili iriti njegovu viziju mor ali posjedovati nesebiènu ambicioznost svetaca. Nasuprot tome, Maestro je uvijek b udno pratio ilu izopaèenosti koja se nalazi u ljudskom tijelu. Dvorac u umi 87 Razmotrimo Aloisov sluèaj. Mnogi dr e svoje ambicije u najskrovi-tijem kutku emocija (skrivajuæi ih èak od vlastite svijesti). Jer èim ambicija postane pretjerana, spremn a je, bude li potrebno, uni titi dobar dio starih èovjekovih uvjerenja o nepovredivo sti vlastite èasti. Ili odanosti prijateljima. Preèesto ambicija postane slijepom po put kose. Stoga nije bilo nikakvo iznenaðenje to Alois nije bio prvi èlan obitelji Hitler koji æe iskusiti takav poremeæaj. Buduæi da je ambicija prava klica, zarazna je. Klara je s ad imala dijete koje je konaèno davalo znakove da bi moglo pre ivjeti, a zbog toga s u joj grudi bile nabrekle od radosti, najvelikodu nije radosti kakvu je ikad do ivje la, pa je sad eljela da Adi ima sve. Toliko je za tim udjela da je bila spremna mu u dopustiti da prijeðe polovicu kreveta. Zapoèelo je drugo udvaranje. Ona je jo uvijek dojila Adolfa. Zbog toga trudnoæa nije dolazila u obzir. Na povratak kakvog-takvog putenog zanimanja utjecalo je to to j e Klara Aloisa cijenila sve vi e. On je, naposljetku, Adolfovoj buduænosti podigao d obre temelje. Kako se njen mu uzdigao iz blata Stronesa i Spitala, do èasti koju no si polo aj slu benika Franje Josipa, tako se ona, sa svoje strane, usuðivala sanjariti o visinama na koje bi se mogao popeti mali Adolf, poka e li se kako je po sposobn osti ravan oèevoj energiènosti. No, da bi se to ostvarilo, bit æe mu potrebno da ga taj otac i voli. Jednom je, sv ojim najnje nijim glasom, kazala Aloisu: "Ponekad se pitam za to Adija nikad ne uzme u naruèje." "To bi samo kod drugo dvoje izazvalo ljubomoru", odgovorio je. "Ljubomornoj se d jeci bebe ne smiju povjeriti." "Alois i Angela stalno ga nose", rekla je ona. "Nisu ljubomorni. Drag im je. Pon ekad bih èak rekla da ga vole." "Neka tako i ostane. Mo da im je drago to ga ja ne dr im u naruèju." "Ponekad se bojim da ti do njega nije previ e stalo", usudila se reæi. Oti la je korak dalje nego to je namjeravala. Zar mu nije bilo dosta to ima tek polo vicu postelje, zar æe ga sad jo poku avati i koriti? "Da mi nije do njega stalo?" rek ao je. "Na to mogu lako odgovoriti. Nije mi do njega stalo. Jo nije. elim prvo vid jeti hoæe li pre ivjeti." Nije èesto plakala, ali je na te rijeèi briznula u plaè. Dogodilo se ono najgore i jo s e jednom pred mu em osjetila slabom. Jo se uvijek nije oslobodila ljubavi prema nje mu. 88 Norman Mailer U tom je trenu zalajao pas. Alois je od seljaka kojeg je poznavao za par kruna k upio mje anca. Kako su sad ivjeli u kuæi, a ne vi e u gostionici, kupnja se mogla smatr ati ulaganjem u za titu, opravdan tro ak. No pas, kojem je nadjenuo ime Luther, poka zao se razoèaranjem. Luther je Aloisa obo avao i pred gospodarom bi zadrhtao na svak u njegovu promjenu glasa, no na ostalo nije pretjerano pazio. tovi e, stekao je nek e ivèane navike. Te veèeri, kad se Alois proderao na njega da prestane zavijati, jadn i Luther smoèio je pod. Kasnije je Aloisu bilo ao. Pas ga je, naposljetku, stvarno obo avao. Prvo ga je, ip ak, i ibao. Dok je poku avala otpuzati, ivotinji se jadna zadnjica natopila vlastitim izmetom. Cijelo je vrijeme cvilio od u asa. Larma je probudila djecu. Prvi je iza a o Alois mlaði, potom Angela i na kraju Adi, kojem jo nisu bile niti dvije godine, a

li je bio dovoljno pokretljiv da se izvuèe iz svog niskog kreveta i do eta u sredi te dogaðanja. Klara je skoèila da ga podigne. Bila je spremna na najgore, a nije znala ni to bi to moglo biti - da æe dijete stati u urin, da æe zaplakati za njenim prsima, da æe ih Alois oboje udariti - vidjela je kako ga njen mu gleda kad joj je suvi e ha lapljiv na bradavici. No, ni ta se od toga nije zbilo. Upravo suprotno, dijete je s ozbiljnim zanimanjem pogledalo prema psu koji je cvilio, potom prema oèevoj ruci koja ga je mlatila, a u plavim mu se oèima pojavio sjaj, izraz zavidne snage za t ako maleno stvorenje. Ona ga je veæ na njegovom licu vidjela, dok ga je dojila. Ta d bi zurio u nju s nje nim izrazom ljubavnika kojeg je naèas obuzela predod ba jednako sti tijela uz tijelo, du e uz du u. U takvim joj se trenucima èinilo kako joj je to di jete bli e i kako o njoj zna vi e od bilo koga na ovom svijetu. Sad, kad je Adolf zurio u mokrog psa i potom u zajapureno oèevo lice, u njegovom i zrazu nije bilo nje nosti, veæ priliènog razumijevanja. Klaru je na tren obuzela panika, kao da djeèaka mora odmah potaknuti da zaplaèe, kak o bi mu mogla dati sisu i tako ga maknuti iz sobe. To joj je i uspjelo. Adija je obuzeo bijes, dok ga je podizala, odnosila i na silu hranila. Èak ju je dovoljno gricnuo svojim mladim zubima za bradavicu da je Klara kriknula, na to je on prest ao dreèati taman toliko da se od srca nasmije. Iz sobe iz koje je upravo iza la, èula je Aloisa kako rièe. "Taj pas ne mo e nauèiti kontrolirati se!" vikao je ono to je ti talo njega, jer je veèer grozno zavr ila. Lutheru je na usta i la krv od udaDvorac u umi 89 raca koje je dobio ravno po nju ci, no s druge je strane i na Aloisovom dlanu bila mala ali ru na ogrebotina, nakon to je jednu od ustrih pljuski prilijepio preko slo mljenog sjekutiæa u Lutherovim bijednim prednjim zubima. 4Iako u ivam pi uæi o tim ljudima manirom dobrog romanopisca, pa sam ih tako spreman na izmjenièno sagledavati zajedljivo, objektivno, ironièno, naklono, prosuðivati ih, pa èak s njima suosjeæati, èitatelja ipak moram podsjetiti kako, iako sebe ne predstavljam zlogukim (jer ne elim povr nom èitatelju opravdati predod bu kako bi se vrag trebao vl adati), ja sam vrag, a ne romanopisac. No, istinski se zanimam za ljudski karakt er. Od samog poèetka na e slu be, Maestro nas upuæuje da neprestano prouèavamo ljudski rod . Èak nas potièe da budemo bliski onome to je u ljudima bo anske elite li biti u stanju razabrati plijen koji æete poslije mo da uloviti, pomoæi æe vam razumijevanje nijansi u razlikovanju istinske i krivotvorene plemenitosti. Da u na em sastavu imamo vjersk e redove, ja bih bio pandan isusovcu. S njim dijelim temeljno razumijevanje. Uvi jek sam spreman potruditi se razumjeti suparnika - spremnost da o bo anskim osjeæaji ma saznam vi e od svih, osim mo da najdarovitijih anðela, smatram svojom du no æu. Mo da nas stoga Maestro potièe da Boga zovemo D. K. (Barem nas koji radimo u zemljam a njemaèkog govornog podruèja.) U Americi, to je D. A. - dumb ass\ U Engleskoj, B. F . - bloody fooll Za Francusku, A. S. - l'dme simple. U Italiji, G. C. - gran cor nuto. Medu panjolcima, G. P. - grande pajaso. D. K. dakle znaèi Dummkopf. Ne radi s e o tome da Boga smatramo glupim - nipo to! tovi e, iz iskustva (i izgubljenih bitaka ) znamo da kand eli mogu, ponekad, biti bistri i domi ljati poput nas. Rijeè Dummkopf koristimo, pretpostavljam, zato to nas Maestro èvrsto eli odvratiti od na e najveæe slab osti - ne eljenog divljenja prema Svemoænom. Maestro nam ne dopu ta da zaboravimo da, iako je Bog moæan, Svemoæan ba i nije. Ni pribli no. Mi smo, naposljetku, takoðer prisutn i. Ako je D. K. stvoritelj, mi smo mu najdublja i najuspjelija kritika. Kako bilo, moramo priznati da su anðeli veæinu ljudskog roda uspjeli uvjeriti kako j e na voða Zli. Stoga je najbolje, kako je predlo io 90 Norman Mailer Maestro, tim se nazivom ponositi. Kad napi em Z. ili govorim o Zlom, to èinim svjest an ironije tog koncepta. Maestro nam je toliko toga dao, na profinjeni gospodar. "Pretjerano po tovanje ostavite tovateljima Boga", veli nam. "Njima je to potrebno. Uvijek su na koljenima. No, mi imamo posla, posla koji nije nimalo jednostavan. Preporuèam da si ga predoèujete kao Dummkopfa. Jer, uistinu, kad se ume u obzir to j e mogao postiæi, to i jest. Ne zaboravite. Mi imamo priliku Svemir osvojiti. On ga mo e samo izgubiti. Nastavite ga nazivati Dummkopf. On s ljudima nije postigao ko

liko je elio." 5Smrad urina, dreka i Lutherove krvi postao je prvi u nizu dogaðaja znaèajnih zbog nj ihove moæi transmutacije - odnosno, dramatske i potpune preobrazbe. Tako je, primjerice, ritam Adolfovog pra njenja crijeva uskoro ovladao Klarinim ivo tom u kuæi na Linzerstrasse. Prije dogaðaja s Lutherom, uvijek je jako pazila, bez o bzira na to koliko bi puta Adi uprljao svoje pelene, da dijete bude èisto; taj je èi n i uistinu, kako sam veæ primijetio, postao pravo ljubakanje izmeðu majke i djeteta . Tako ga je bri no umatala, da su mu oèi sjale. Otkrio je raj. Eto ga, toèno u njegov om anusu, gdje su i vjetrovi i grèevi. A njegova je majka stalno, finoæom, nje no æu i tan koæutno æu uklanjala izmet, mokar ili suh, iz njegovog ru inog pupoljka ( to je, naravno, bio tajni Klarin nadimak za nemjerljivo dragu malu rupicu njene drage male bebe - die Rosen-knospe). Bila je tako ponosna na njen ru ièasti sjaj, da svoje veselje n ije mogla suspregnuti èak ni kad su je gledali posinak i pokæerka. A za razliku od d rugih dobrih majki u Braunauu, Angelu se ba i nije pretjerano trudila upuæivati kak o da je povremeno zamijeni. Ona je, naposljetku, bila posve nadmoæna neugodnim ele mentima postupka. Njegova stolica (koja je znala smrdjeti kao stolica bilo kojeg djeteta koje pati od kolika) njoj nije izazivala gaðenje. Ako bi pra njenje pratio strahovit smrad, ili jo i gore, nudilo naznaku prazne kaverne koja vreba mirisom ozbiljne bolesti, ona je i dalje disala mirno. Iskreno, vi e je voljela obilat smr ad. Sto jaèi, to bolje. Kao znak zdravlja. Toliko je ona voljela Adija. Da, ljubav je medu njima iskrila. Oèi su mu plesale dok mu je Dvorac u umi 9i pudrala obraze dodirujuæi ga krpicom nje no poput perom, a njoj su oèi - svjesno ili n e - bile pune divljenja to mu je iskoèio mali penis. Ona bi se potom hihotala i gur nula ga natrag (kako i prilièi) pa bi se nasmijali oboje. Jer se, naravno, odmah v ratio. Tad mu je po eljela poljubiti vrh, pa se zacrvenjela. Budi samopouzdana! Ni je to uèinila. Kakva nevina radost. A sve se to nakon dogaðaja s Lutherom moralo izmijeniti. Ponovno je poèela ivjeti u velikom strahu od Aloisa. Stalno se bojala da se Adijeve pelene ne odmotaju. Sto ako Alois naleti na ne to na podu? Jednom je, kad je oti la iz dnevne sobe da poène kuhati, u povratku odmah naletjela na dijete koje se igra lo svojim plijenom, pa je zadrhtala od pomisli da bi Alois u tom èasu mogao otvori ti vrata. Tako je poèela obuka. Kao kad se dresira bistrog, ali svojeglavog psa. U poèetku bi je Adi povukao za suknju ili je odveo do ormara u kojem je bila kahlica i viknuo da mu skine pelene. Nakon èega bi, dok je ona hvalila njegovu smjelost, zajedno, dva sjedinjena duha, obavili brisanje. Takva je inteligencija zaslu ivala potpunu nagradu. Oèi bi mu sjale. Ipak, previ e se ponadala - to znaèi - ispala je previ e ambiciozna. Htjela je da Adi n auèi sam izvaditi pribadaèe koje su mu dr ale pelene. Sto je on i uspijevao. Iz dana u dan, uspjeh za uspjehom, dok se jednog jutra nije ubo u prst. Nakon toga, priba daèama se nije htio ni pribli iti. Izdalo ju je strpljenje. Bio je tako blizu, a sad odbija nastaviti. Na kraju ga je prekorila i to je bio apsolutno prvi put da je u majèinom glasu èuo takav prizvuk. Pobunio se. Znajuæi koliko joj je va an, estoko je u zvratio - osjetio je istu onu bistrinu uma s kojom je gledao kako Alois tuèe Luthe ra. U tom je trenutku djeèaka obasjala nova spoznaja. Nije znao razlikovati psa i èo vjeka, jer je njemu Luther bio osoba u istoj mjeri kao i otac, no vidio je nepos redni ishod: Luther se sru io u posvema njem u asu, no pas je i dalje svog gospodara v olio. Tako æe i Klara voljeti njega, zakljuèio je, èak i ako je ne bude slu ao. Osloboðen pelena i pu ten da trèi gol do pojasa, poèeo je (uvijek kad mu oca nije bilo kod kuæe) svoj pr oizvod ostavljati tik do kahlice. Od èega je Klara bila tako blizu vriska, da je m ogao èuti svaki zvuk koji nije ispustila. Zbog toga se osjeæao gospodarom situacije. Oti ao je predaleko. Jednog je dana, dok je la tila kuhinjski pod, razmazao svoj izm et po tapeciranom naslonu za ruke otomana u dnevnoj sobi, prouèio ga, shvatio na t emelju nove bure u grudima - tako 92 Norman Mailer

na najravnodu niji mo guæi naèin. U tom je trenu èuo zavr ni niz krikova. To je dvogodi njaku bilo jasno. Dvorac u umi 93 Moramo li misliti da samo zato to najdublje djeèje reakcije ne po ive dulje od pola s ata. udarajuæi Luthera akom u trbuh. Koliko je vidio na mjeseèini koja je dopirala kroz prozor. tako si ru an. a on je dotad veæ dobio proljev pa se poèeo smij ati i tuliti. jedna ivotinja!" A onda opet: "Jesi.ponovno o ivljavala elja. pred ponoæ se vratio.) Aloisu smo svakako pomagali. I doista. zakljuèila je kako mora imati jo jedno dijete. da. no jedno od njih je le alo naopaèke. sjetimo se. njegov je otac Kla ru stao tuæi cijelim svojim tijelom. jo dok je od krinuo vra ta. nos i usta bio zario u Klarinu vulvu. ne. bez rijeèi. meki i puni najneobiènijeg muèenja.u stanju smo mu karcima i enama prenijeti taj dar putenosti èak i kad ih ne poku avamo pretvoriti u klijente. da. tako brzo da se to ne da drugaèije objasniti. pa pi tanje. Sjetimo se kako je Alois. poku avajuæi mu iskopati o ponekad. Sad je u toj ljubavi bilo i boli. a veliki mu je trbuh udarao po njenom. Mogao je razabrati Aloisovu æelavu glav u sa zaliscima.duboko.da se radi o neèem novom. A ona je grok-tala poput svinje. Adolf se tad vratio u svoju sobu. Jal Nikad joj to neæe oprostiti. istovremeno nemaju dugovjeèan utjecaj? Mo da on zbog te izdaje vi e neæe voljeti ma jku kao to ju je dotad volio. on je. utisnutu izmeðu majèinih nogu. Do te se mjere poniziti! Kako bi je natjerao da plati za svoje srozavanje. Na pomolu su bili dani odbijanja od sis e. Sad joj je sjedio na glavi! Adolf je oti ao tiho kako je i do ao. Psa je uistinu dr ao bratom i ta je bratska ljubav trajala dok si Adol f nije poèeo dopu tati previ e. Kako je djeèak rado d olazio u majèin krevet èim bi ostala sama.) Ujutro. Kad bi pas na njegovo pribli avanje zare ao. posinku. a potom riku Aloisovog glasa. ulazila je u novo razdoblje svog braka. Adol f bi zacendrao i otrèao Klari. nek oliko se dana osjeæao jako bliskim Lutheru. pok azat æe joj. (Neka se zna: u tim je vje tinama i podosta na eg doprinosa. To je skrivilo njegovo grickanje bradavice. Tako puna zadovoljstva! "Ti zvijeri. kakav veæ godinama nije iskusila. ti si ivotinja. vratila se elja! . krici koji su nagovije tali rados t to je na pomolu. Njegova ga je majka izd ala. a opet je i dalje nema. nego da se pripi e i nama. Osjetila je da je to uèinio namjerno. ne pokazujuæi ni trunke ljubavi. Bila je sretna. Sad je rado dijelila krevet s Aloisom. jo ne! Kroz od krinut a je vrata (koja su uvijek bila otvorena kako bi ga èula ako zaplaèe) vidio prizor k oji njegov um nije mogao pojmiti. a kad je bio pospan. Alois mlaði i Angela su se hihotali. koji djetetu. kad se èinu pridru uj emo. no nimalo nije dvojio. Osim toga. U jednom je razdoblju prestala u ivati u dojenju. popodne bi spavao pored psa. No. Pojavio se rizik. da se usred noæi pro budio i do ao joj u krevet. (Zbog toga. Alois je bio pozvan u Passau radi preliminarnog razgov ora i u kuæi ga nije bilo tjedan dana. kao i srd be. iznenadio se kad je. Bez obzira na to. "Gili. poput vra jeg falusa." Uopæe nije bilo upitno. umalo! Ne. njegov otac sjeo. 6. gili". Onda je. koju je pokazivao grickanjem njene bradavice. No.neobiènog osjeæaja . sad. samo je oèistila otoman. U privatnim zakutcima njenog uma. èuo nekakvo dahtanje. pokæerki te mu u pa èak ni is povjedaonici nikad neæe biti dostupni. ja. I pokazao je.nakon toliko godina . Ispod nje su se èuli majèini krici. Taj je put ostala nepomièno stajati. Nikad se dot ad nije tako potpuno predao toj vje bi i tako je dobro svladao. ja. jezika dugog i demonskog. ja. Alois nije mogao vjerovati da je to radio. osjeæaji su se zao trili. Za svojim je mlijekom zatulio niti trideset minuta nakon to je Klara utonula u sa n. u ko tanoj sr i. no poèela se takoðer bojati da ga vi e neæe voljeti kao dotad. ne kako ga je nekoæ voljela. Jer je tih veèeri . U krevetu do njegovo g. spominjemo Zloga . kad smo ga zadnji put vidjeli. no ona je samo uzdahnula i bez glasa ga èistila. toliko sna nih da se opet okrenuo prema s obi. udarajuæi ga nogom u rebra. jo jedanput stis . No. Djelomice je tome razlog bio stari strah da Adolf neæe pre ivjeti. Ne to je nalikovalo na èetiri ruke i noge i na dvo je ljudi. stalno su ponavljali. tamo ih je i dalje èuo. To ga se tako dojmilo. pa nije r ekla ni rijeè. jesi. pa joj je mo da nu no jo jedno dijete.

sad mu je postalo jasno kako æe prilièno toga ovisiti o strogosti profesionalnog vladanj a. Na kakici brak poèiva.upoznavanje svih zabranj enih okusa. manje va noj ispostavi. Ta neoèekivana blagost. Ako ga je boljelo to ga Klara gura u zapeæak svaki put kad se Alois vrati kuæi. dnevne gnjava e. verbalnih sukoba i svakodnevnog oèaja. 7Aloisovo se promaknuæe ostvarilo. novi polo aj mu je zadovoljavao ta tinu. drevnih zloèina. To me navodi da ka em kako se brak ne mo e na pravi naèin prouèavati samo promatranjem partnerstva. Neke od njegovih crkava sagraðene su jo poèetkom Srednjeg vijeka. Kako je to sv. pa se mogao pohvaliti srednjovjekovni m kulama. Takvo je stanje potrajalo godinu dana. ipak vrag. uhvaæeni su krijumèari obièno bili sitni. No. Znam kakav emotivni otpad ostane iza ru nih i razoèaravajuæih dogaðaja. mraènih tajni. Prouèio je mnoge carinske du nosnike iz vi ih slojeva . u dreku ivimo i s drekom radimo. Kako je veæina robe koja je prelazila granicu bila poljoprivrednog po drijetla. to je znaèilo da æe Al ois ponekad od obitelji biti odvojen tjednima. jako drago. poznajem ki seli unutarnji otrov nepravedne kazne.nuo guzove na njenom nosu i ustima . kad ni ta od toga ne b i postojalo. U Braunauu.to se najvi e ticalo Aloisa .one s fakultetskom naobrazbo . Kao vragovi. radost koja ju je neoèekivanom preciozno æu odvela 94 Norman Mailer do. prema uzajamnom sporazumu dviju zemalja . Doista. Èak i po to je obitelj naDvorac u umi 95 pokon unajmila stan u Passauu. S druge strane. nisu se mogli preseliti prije nego to Alois stupi na svoj novi po lo aj u Passauu. Braunau ima krasan polo aj na rijeci Innu. takoðer su je naveli da bude spremna oprostiti i ono prljavo. Bila je supruga u spje nog èovjeka. naposljetku. Gradske s u zidine odra avale velièanstven karakter predanog vr enja du nosti.raðamo se izmeðu dreka i mokraæe. Nije ni èudno da su pripadajuæa svojstva otpada dio na eg podruèja. U Passauu je austrijska Carinska uprava. Neka putnici znaju da s njim nema ale . da su mu gotovo bili ravni. prohujale slave i . Razlika se mogla zamijetiti golim okom. neprestano je vaganje bilo zamorno. Zbog toga na novom polo aju nije bio li en stanovite nelagode. èovjeka koji je sa m sebi stavio peèat kakav se ne da raskinuti. da. Alois je morao nadgledati druge pograniène gradove. Stoga se silno trudio ostaviti dojam kolosalne slu bene mirnoæe. djelovala na njemaèkoj obali Dunava. veæ treba pogledati i u crijeva i bris svega spomenutog . predvidljivih navika. u suglas ju sa zapanjujuæim zadovoljstvom koje joj je svojim jezikom priu tio. Zbog toga je bio odsutan gotovo kao i prije .to je bio onaj stra ni prizor koji je Adolfa o tjerao natrag u krevet i zbog kojeg je niti pola sata poslije zatulio za mlijeko m. moram se baviti i kakicom samom. moram biti blizak izmetu u svim njegovim oblicima. ali i prijetio samopouzda nju. Stoga se èesto trudim brak shvatiti kroz kloaku . (A njegova je masivna stra njica ipak mirisala ljep e od Adijeve. Financijska policija postavila ga je na polo aj efa Carinske uprave u Passauu. Ode on iz Clunvja izrazio. Sto se Aloisa tièe. i naravno. slaganja. jer roditeljstvo nije samo kruna veæ i dvori ni zahod braka. Istina je. A taj je bio dan putovanja udaljen od Braunaua.) Kao vrag.to je Adolfu omoguæavalo da opet spa va pored majke. mirisa i tjelesnih zakutaka svog druga. Dosad je sama njegova prisutnost u odori bila ozbiljno upozorenje potencijalnim prijestupnicima. Adolf se stoga mogao ba kariti u ve likom krevetu s majkom. pojed inaèni verceri. To j a tvrdim. pa gotovo okultnih razina. ujutro je Alois prema Klari osjetio i nje nost. no èak mu je i arhitektura bila dosadno jednolièna.krijumèara kriminalaca s toliko ma te. a mi uvijek u svakoj istini tra imo najmanji zajednièki nazivnik. A vi moje mi ljenje mo ete slobodno i odbaciti jer sam. privr enosti. a Klari je bilo drago. primjedbom dostojnom najboljeg vraga . sakrament ne bi bio tako dobro utemeljen. do sade.a dodat æu kako to i nije najgori naèin.inter faeces et ur inam nascimur . odaj a za muèenje. i tjelesnom i duhov nom. Pas sau je u pro losti bio pod vla æu kneza-biskupa. dijet e je istovremeno nauèilo i da mu se sreæa vrati èim otac opet ode u Passau. rðu impotentnih misli.

Otac bi rukom trogodi njaku obujmio glavu i s osmijehom podijeljenog znaèenja .toliko s . Èim bi mu Alois pustio glavu. Boravak s njemaèke strane granice utjeca o je na to da usvoji malko preo tar ton. Kad bi se Alois vratio iz slu be. Ponekad bi se. pa je i ona utje la. Adolf bi se osmjehnuo i odjurio u nu nik. Nakon toga je u kuæi zavladala èelièna stega. Klara je to naveèer isprièala Aloisu starijem. i uz to bi stenjanje osjetio kako mu se podi e eluda c. oèi bi mu se zacaklile od suza. (Ovdje nam njemaèki ljubazno nudi die Rauchivolke!) "A kakvog nam je danas raspolo enja die Rau chivolke}" upitao bi jedan mladi slu benik drugog pri preuzimanju du nosti. Adi je pozvan priæi. Alois mladi sutradan se jedva odvukao u kolu. Dobio je i nadimak. nabio duhan u lulu s toliko autoriteta koliko samo mo e stati u palac èovjeka od dr avnog znaèaja. Ako b i se Alois mlaði na ao vani. tamno. okrenuo se i smj estio ga Adolfu na vrh nosa. pa je otkinuo dobar palac od komada koji je dr ao u ruci. sad sna an. Nije bila ljepotica. Aloisov dah. Kad je preuzeo svoj zapovjedni polo aj u Passauu. Stalno se pitao kako to da se majka nikad ne tu i na dim. a na 96 Norman Mailer trenutak bi alovao i za Annom Glassl. U ostalim ga sluèajevima ne smiju prekidati u razmi ljanju. Potom se Adi pridru io tom zboru i vri tao zajedno s ostalima. nije se. jer ga je podreðeni oslovio s "herr slu be nik". neprocjenjivo vrijednim o iljcima iz dvoboja. a potom svojim Dvorac u umi 97 dimom krenuo napadati kuæni zrak. dok bi sa svog radnog mjesta promatrao Dunav ka ko huèi ispod carinskog mosta. za koji nije znao. Dobar slu benik uglavnom mora postupat i pravièno. Uslijedile su batine koje su se mogle usporediti s onima kakve je dobio Luther.stao Adolfu puhati dim u lice. Stalno je pu io. Kakve li nesta nosti! Klara i Angel a krièale su od u asa. ba mu je takva nepravda jaèala autoritet. Klara ga nije eljela uzrujavati. djeca su se jedva usuðivala aptati. oti li u svoju sobu. Ponekad bi ga kakva sitnica nepotrebno iz azvala. Alois mlaði i Angela brzo su shvatili kako mu se ne trebaju obraæati. mije ao se s aromom crvenog zelja. Kad su maæeha i sestra poèele vri t ati vidjev i u njegovoj ruci govno. Dragu Franzisku putenog duha. meðu njima i one s blijedim. Sad kad su mu se Klara i djeca pridru ili u Passauu. To su bili ljudi na koje se ugledao. u kojem su se dobro osjeæali meso i kiseli vonj piva. Alois mlaði je pak. Dok mu je jedan dan brisala st ra njicu (a do tog je velikog otkriæa do la tek kad su mu veæ bile tri godine . Njegovi se podreðeni tad spuste jo razinu ni e. Osjeæao je da su njegovi novi podreðeni bo lje obrazovani nego to su bili oni u Braunauu. meðutim. otac bi prinio dva prsta ustima i zazvi dao. "Dimni oblak". Bi li ta nova lica mogla na njega gledati s vi e kritike? Tu i tamo. Jednom je izgovorio pravu tiradu. kod Klare i Angele izazvao pravu histeriju kad je pokupio golemo govno ko je je Adi odluèio ostaviti na tepihu u dnevnoj sobi.m. dr eæi glavu nad koljkom. postao je stro i i prema potoms tvu. No. dr eæi korak sve dok sve to njegovog starijeg brata nije za morilo. Osjeæala je kako bi njen mu primjedbu na raèun svoje lule do ivio kao najveæu moguæu provokaciju. Alois mladi i Angela su. Tamo je moga o povratiti. trogodi njak prisjetio zvukova Al oisovog ljubavnog èina s Klarom. Adolf joj je podario novi razlog za strah. Ako je sprovede razumno. umjesto s "herr vi i slu benik Hitler". kad su dobili dopu tenje. pristu p se pokazuje uèinkovitim. rumenih obraza. odbojno poput iskonske b atine. u svojoj staroj dobroj austrijskoj ko i osjeæao posve udobno. ge gajuæi se za Aloisom mlaðim. Djeèak bi se zaka ljao. nabijen. no mo e si dopustiti pokoju nejednakost. Na isti je n aèin zvao Luthera. Uz to. poput tijesta. Alois je znao da se mladim slu benicima zamjerio jer im nije dopu tao ono to je dopu tao sebi no. Veèerali su u ti ini. Nakon veèere preselio bi se u naslonjaè. otac nasmijao. Nije se usuðivala. divljeg pogleda. ukoliko i h on ne to ne upita. lica nalik oèevom. odluèio ih je progoniti. odabrao jednu od svojih lula s dugim usniko m. d a. ali je znala to se u kr evetu radi.s pe deset posto naklonosti i pedeset posto èiste zloæe . Misli bi odlutale do Braunaua i dviju ena koje je u tom kraju pokopao.

koja je ipak trajala veæ godinu dana. kad je nije bilo. To je sve. znao je da æe doæi do promjene.sestru.mogla reæi da mu a voli opet. Radovao se to æe se.bude li Bog tak o htio .e dr ala svojih neobiènih manira) ustanovila je da nema dva testisa. ostao je u asnut. Svog je mu a one noæi kad je Adolf zaèet voljela." "Hoæe li on sa mnom prièati?" "O. ili shvatila da toliko eli drugog sina. u koji je bilo umotano lice namre kano poput stare jabuke. ti æe biti prvi koji æe ga razumjeti." Rekav i to. vlastitu po mrlu djecu. Mali joj je Adi sa svojim jednim testisom u srce usadio sitnu stravu. kad krene u kolu.kakva je to samo bila noæ! Ali sad bi . ali i samo te noæi i to na onakav naèin . ili. samo nekoliko tjedana prije. veæ bi ih pro dirao takvom brzinom da se Alois mladi glasno alio. I to je takoðer njena krivnja. on bi se pretvarao kako je i dalje tako. Klara mu je rekla kako æe uskoro dobiti brata ili . Jako aktivni. jer bi se za nekoliko godina mogao umiroviti. Klara bi . no jedne lijepe lipan jske veèeri. "A." Klaru takve ljubazne rijeèi nisu umirile. Ta se spoznaja p otom pretvorila u njegov prvi veliki al kad je. neæe se razlikovati od ostalih?" "Djeèaci kod kojih se to pojavilo ponekad su aktivni. a to bi mu promaknuæe poveæalo mirovinu. "mo e se pribli iti novom braci. upitao bi Adi. odluèila je. kad doðe. kad je pri ao Klarinom krevetu. tijekom brojnih mjeseci. "Mama". Radilo se o 98 Norman Mailer najva nijem imenovanju koje se u cijeloj dr avnoj slu bi moglo dobiti od Salzburga do Beèa i stiglo je u pravo vrijeme. trebal o im je jo jedno dijete. "jesi li ti najljep a ena na svijetu?" Ona bi mu cupkala kosu.je li to bilo svetogrðe? . Vi e se nije usuðivala misliti kako bi Adi mogao ivjeti dugo. gdje æe biti ef Carinske uprave. nakon to je pojurio k ma jèinom krevetu. Da ne spominje svoju mrtvu braæu. Dvorac u umi 99 Klari bi sad rijetko uspio priæi dovoljno blizu. godine. jadan mali". Novi mora.pravi idiot. Zakljuèila je kako u Adolfu nema dovoljno Aloisove jake graðe. biti is to toliko Aloisov koliko i njen. No. Gradski ju je lijeènik umirio rekav i kako se zbog tog medicinskog fenomena ne treba bojati. Stavila mu je ruku na glavu. ako je Klar a bila prisutna. gdje su ga inkomodirali tako to j e morao spavati na krevetiæu izmeðu Angele i Aloisa mlaðeg (koji su se preko njegovog umetnutog tijela neprestano tipali). Manjak jednog testisa bio je nova mrlja na obitelji Poelzl. Kako su ga prethodne noæi bili poslali susjedima. "Za nekoliko dana". korak po korak. No. "Takvi momci èesto kad odrastu imaju velike obitelji." Klara je stvari jo i pogor ala. "A to bi ti rekao?" "Ja mis lim da si najljep a. ne. No dodir je bio letimièa n i u njemu nije osjetio ljubav. iako je veæ pro la cijela godina otkako ga vi e ni je dojila. postojao je i b ratiæ . godinu i pol nakon to je premje ten u Passau. Te su noæi zaèeli dijete. jer je tamo vidio tek nekak av smotuljak na njenim grudima. no u svakom je sluèaju sposobno slu at i. Ne samo to joj je sestra Johanna bila grbava. o ujka 1894. veæ samo jedan. Oèi su mu se ovla ile suzama. sutradan. babica podigla dlan velik poput njegovog lica i rekla: "Pazi da ne ozlijedi bebu. nasmijala se i vratila krevetu u kojem je le ala majka. rekla je babica i izvela ga iz sobe. Upravo suprotno. ivo stvorenje koje veæ govori. Njene ga grudi nisu voljele bez zadr ke kao nekoæ.a da veæ nije prekasno? . Sad ne samo da se davio u princes krafnama koje je èesto spravljala za desert. barem kad se mjeri po velièini. nekoliko tjedana prije nego to æe Adolf navr i ti pet godina. nimal o snage koju je oèito prenio Aloisu mlaðem. Oèekivao je kako æe to biti dijete upola mlade od njega. pokrajinski glavni grad. s be bom moæi igrati. a Adolf je bio spreman na oboje. No. mlaðem bratu po glavi opalio èvrgu. 8. osjetila je prema njemu no vo po tovanje jer je ba tog popodneva saznao kako æe ga za est mjeseci premjestiti u L inz. Do tog je zakljuèka stigla polagano. Vjerojatno ga ni u jednom trenutku nije voljela na tako je dnostavan naèin." Privila bi ga na grudi. Usudila se moliti za sina. rekla je. preminule sestre. Edmund se rodio 24." "Znaèi. mogao je s njom svakog jutra voditi isti razgovor.

Zemlja ga je udarila po nosu. Zakljuèio je kako bi rado postao hrabri vojnik. ti si ljep a od Ang ele". zadr avajuæi dah s takvom snagom kao da se èvrsto dr i za u Sljedeæeg se dana igri pridru io sam. N o. od mene æe dobiti svoje. pa bi se di morao premjestiti u Angelin krevet. ponekad. stamenog petogod i njaka. "i ako dopusti da Adolfa bilo tko s dr uge strane udari. Koliko god hoæu. A n oæu vi e nije bio siguran gdje æe spavati. Ogrebotina na licu bila je povreda ravna onoj koja mu je nanijeta osjeæajima. kazala bi. Alois te inu svog jakog glasa nije kuæi d onosio èe æe od dvaput na mjesec. kazala bi mu. Dol fchen. iz usta ti smrdi". Na Angelu se nije moglo osloniti. "njemu su potrebnije nego tebi. Ali tvoja æe sestra Angela biti. rekla bi. A za to mu je trebala poprilièna snaga volje. "Tako je mali"." Nakon poroda. djeèaci su se naizmjenièno ganjali. Nakon èega bi djeèaci. Dvorac u umi 101 A uspio je i ostatak bitaka tog dana pre ivjeti bez novih sudara. Nos ga je zapekao od srd be u nosnicama. plaèljivko. gdje ih je bilo tako mnogo i tako su èesto zvonila. Na ledini iza kuæe igrali su se djeèaci njegovih godina i ne to stariji. "Nisam lijepa. U meðuvremenu. Da. ali je uspio suspregnuti plaè. njegov je otac dobar dio vremena provodio u Lin-zu. ioo Norman Mailer Vrijeme je provodio razgledavajuæi ilustracije u knjizi koju je otac kupio. gotovo bez daha. ali i podmukla. branila njegovo pravo na princes krafne. Alois mlaði bi mu èesto preoteo le aj. spopala kr ivnja. potom izabrao voðu jedne od vojski. dovoljno ja ko da rijeèima da te inu i potom oti ao. a njihovi su mu povici ulijevali strah. rekao bi. Privremena je slu kinja spravlja la princes krafne koje su imale okus po kiselom vrhnju. Vi e lovice. Alois mlaði mu je rekao: "Odsad. povrat ili dah i poèeli iznova. da izbjegne Angelu. bio si mrtav. Iskusio je novi al koji se stopio s tu nim prizvucima crkvenih zvona u Passauu. Alois je dovr io prijem svoje nove du nosti." Djeèaka je udario akom u mi icu. Uz to se bojao izlaziti van. godine. Ako ode tu akati mami. Nije zaplakao. "To mi je brat". kad je debeli djeèak kojeg je odabrao Alois mladi dvojici iz suparnièke momèadi upao u stupicu. A i nije trebalo dugo da se shvati osnovno n aèelo. Morao je sam sa sobom pregovarati kako bi se sprijeèio da bri ne u plaè. Bila je ljubazna. bi li to mogao? Tako ga je strah! Jednog je poslijepodneva. Cesto bi samo stavio deku na po d. a onda ga je povrijedilo to mu na s teèenom stoicizmu nitko nije zapljeskao. a majka bi zavrtjela glavom. samo nesretn o nasmijala." "Neæu tu akati". princes krafne p rvi jedem ja. Alois mladi je prouèio skupinu. èesto je bila preumorna da bi kuhala. "Dakle Adi. nakon kole i uz veliko Klarino poticanje. Adi bi osta ao sam s majkom i dojenèetom. prebrojili gubitke. ja sam samo stara istro ena cura". "Ne. U prvom juri u preko ledine. Kako je Linz sedam deset i pet kilometara zapadno od Passaua. Èim bi mu se nepri . no Klara opet za njega nije imala previ e vremena. Sad bi se. prvog dana je bilo jako malo batina. Ustvari. Desetak malih djeèaka igralo se rata. kad bi je poku ao upitati je li ona najljep a ena na svijetu. "Ah. rekao mu je Alois. A svaka je gu va trajala tek nekoliko minuta. pa je tresnuo na tlo. jer ju je zbog manje kolièine pa nje koje je tih dana poklanjala Adiju. Ona bi mu ponekad rekla da ne miri i ba ugod no. nema vi e za tite na led ni. Angela ga je uvijek bila s premna tipnuti. o fran cusko-pruskom ratu 1870. Sad kad su Angela i Alois mlaði i li u kolu. Tjedan dana nak on Edmundovog roðenja. kazao je Adi. Klara je pak neprestano dojila Edmunda. Nije to ba bio ra t. Kad bi te netko dotaknuo. znao je on da æe se to tako d ogoditi. Podijeljeni u dvije momèadi. Grubo je gurnut u rame. to dogodilo i Adolfu. Jedn om se. Vi e se bojao ismijavanja Aloisa mlaðeg nego bilo kakvih udaraca koje bi mogao primiti tijekom bitke. Kada se Adolf te veèeri vratio kuæi. Alois mladi i zvukao Adolfa iz kuæe i odveo ga ne ledinu iza kuæe." Adi se nije slagao. Ili se tako barem èinilo Adolfu.. Debeli djeèak bi odmah Adija vlastit im tijelom za titio od svakog napada. uvijek bi nekoga oborili.

na primjer. rijetko nude neke zbiljske sposobnosti. postati njegov poboènik. razmi ljao je. Kad je djeèake uvjerio da se promjena prihvati. Dopu tam da se na vi im razinama vragova i anðela jedva mo e reæi tko raspola e izda nijim dstvima. Na je konaèni cilj. Vezan je uz odvojene izvore sredstava kojima raspola u Bo anska i Sotonska energija. povrije dimo ta obiteljska srca to kucaju ljubavlju za Boga. No. ostavi proraèunsk u mrlju na biografiji. D.jateljski vojnik stao pribli avati. Jo nije znao kako bi to nazvao. Klijenti kojima je najte e priæi ujed no su oni s najvi e potencijala. pri tom ne dolazi do nekih iznimnih dogaðanja. ali se instinktivno domislio koncepta. no. meðutim. ipa k. uveo je i dodatak. S druge strane. zahtjevnije su zadaæe . prisutan jo jedan èimbenik .rat èini i manevriranje obaju st rana. dobio sam uputu da njegov razvoj poènem prat iti izravnije. potom vi e nalikuje otpat-ku nego nagradi. ni kod bogatih ni siroma nih. kao aktivna prijetnja. Kako je veæ reèeno. Kako bi taj cilj ostvario. otkrio mu je.da se Z. a ona d ruga je ne bi mogla vidjeti dok ne bi pre la preko vrha. To nam pomogne da se potro i jo malo suosjeæanja u obitelji. neæe on ni zucnuti. sva ke nedjelje ponavlja u crkvi. Èini se . vjeroja tno æe se pojaviti kand eli. tvrdio je. Adija se svejedno dojmilo kako se uspje no nosi s takvim stvarima. Meðu njima po stoji razlika. A dojm ilo se i mene.a tu se usuðu jem govoriti samo u svoje ime .) Hvatanje u stupicu. kad biramo metu. Èim krenemo svoje moæi ulo iti u nekog klijenta. ne smije se dodirivati. U stvarnosti se. K. Rat. To je vi e neprestano potezanje konopa. Debelom je djeèaku bilo stra no ao i prekli njao ga je da ne ka e bratu. ( rtve takvih sukoba mogu ostati shizofrenici. Tu bih ga nazvao raspikuæom. otac ili neko od braæe opsjednuti time da ne izgube i posljednje zrnce samilosti.-u. Konaèni se ciljevi ne posti u. uveo je novi skup pravila. nekako ula timo ono to im je od privlaènosti ostalo. 9Nakon prvih igara rata mladog Adolfa. brzo bi odjurio. U svakom je osvajanju. posebno ako su majka. ne ignoriramo rodoskvrnuæe. posebno kad ih osvjetljuju anðeli. nisu tek dvije vojske koje stalno juri aju jedna na drugu . Na vlastito je odu evljenje i s am uspio jednog djeèaka dotaknuti. to je jednostavniji dio posla. mi vragovi pazimo koliko se Vremena tro i da se osvoji novog klijenta. A nakon niza takvih bitaka. No. Osj eæao je da æe u buduænosti taj debeli djeèak.ekonomiènost. koji. Nema razl oga za uzbunu. Sek sualni èinovi. ne dogaða da ljude preuzmemo poput munje. Naravno. "Najvi eg se èasnika". mo e. meðutim. K. Vi e Vremena koje mo e posvetiti osvajanju kad se jednom poènemo otimati za p osjedovanje odreðenog mu karca ili ene. pokoja du a koju kand eli ili mi stvarno i zaposjednemo.kroz njihovu se blokadu ne mo e tek rutinski provuæi. Svaka bi vojska sad mogla krenuti s podno ja suprotne padine. Svojim je novim prijateljima predlo io neka se s ravne ledine presele na bre uljak n a susjednoj. Vodu svake od v ojski. nastojimo biti promi ljeniji od svo jih suparnika. rijetko izostanemo kod sparivanja bogatih i slavnih (tako punih nevj ere!). no ta je predod ba tako pogre na da se propovijed. No. Dobici su tu mali. istresti cijele vreæe Bo anstvenosti u svoje zalaske sunca. Treba imati na umu da dodatno ula enje u posjed nikako nije rutinsko. Posvetiti g odine kakvom vragolanu koji obeæava. nikad nije pomirio s propustom to nije b . Klaus. Mi. skrenuti veæinu ljudskog roda od odanosti prema D. ljudima di u moral. te noæi jedva da je spavao. Svaki je sluèa j jedinstven. naposljetk u. tra io je. da bi on potom pre ao kand elima. nije bez paradoksa. dok æe on bit glavni. trudimo se. Obièan mu karac ili ena misle kako se du a vragu preda u trenu. pojedinci koje je lako pokupiti. krupni Klaus uvijek stajao uz nj ega." Njegovoj argumentaciji nije tetilo to je stameni. Niti sotonska zamka ljudima zauvijek utisne ig na ih vazala. meðutim. dakle. Primjerice. U konkretnim sluèajevima. Pijanca je jako lako oklevetati. No. Stoga. Sljedeæeg je dana opet bio licem na zemlji. mora se priznati. Potpuna se 102 Norman Mailer opsjednutost rijetko sreæe. "uvijek mo ra po tovati. Adi ga je mogao zadovoljno potap ati po leðima. i to za s talno.

U pravilu. jer mi je naredba stigla usred razd . Èak bih ustvrdio i da je zadatak izvr en elegantno. U na em argonu. Dok su ljudi spavali." S toga odabir mnogo èe æe vr imo medu adolescentima. pro ivio sam (posredno) demonski tren njegovog zaèeæa. je r je. Ne poduzmemo li odgovarajuæe korake.koluju se. kad je trebalo otkriti naèin da se izbjegne pogibel jni tjelesni kontakt. Nakon sedmog roðendana. takav se posao zvao mlijeèna tura. To to se zvao Adolf H itler. Kad je stigla izravna zapovijed. Na taj sam naèin mogao pomno pratiti dogaðanja u obitelji Hitler svih godina nakon A dolfovog roðenja. "Tijekom prvi h nekoliko godina". Osim u iz nimnim sluèajevima. Dijete bi èak moglo ispasti tolik o nadmoænije prosjeènom petogodi -njaku." Osim u iznimnim sluèajevima kakav je Adijev. tad jo nije ni ta znaèilo. Sad veæ mo emo crpiti energiju koju je u o io D. koliko je trkaæi konj nadmoæan obiènoj tegleæoj ma . nije mi ostalo prostora za skretanje. Pri kra ju devetnaestog stoljeæa. Bio je ne vjerojatno potrebit ljubavi i prokleto ranjiv. Èinilo se kako æe se kroz ivot provuæi s egom koji æe sam sebe tititi. Deèku sam oèvrsnuo kralje nicu. kao najpreèim oblicima za titne izolacije." IO. To sam. P rimio sam izravnu poruku: "Poèni se sad pomnije brinuti za njega. Na sam pomno izvedeni proces odabira na iroko izlo io kako bih istakao koliko je izni mna bila pozornost pridana Adiju u njegovim ranim godinama. Ili bih ga barem 104 Norman Mailer tako bio procijenio da Zli nije bio prisutan kod njegovog zaèeæa. malo je dijete uvijek bilo u opasnosti da ga odnese ova ili ona bolest. "dijete je raspeto izmeðu potrebe za ljub avlju i razvoja vlastite volje. Taj se rutinski posao pomnog. Gotovo svi se s premno utjeèu navici. U ivao sam radeæi s njim. da je rano pristupanje rijetko nu no. to mi je i dobro do lo. ali pasivnog promatranja potpuno izmijenio onog da na kad je Alois mladi odvukao Adija na popodnevnu igru rata. K. "U njemu upoznaju svijet u svom osnovnom obliku .io prisutan kod zaèeæa Isusa Krista. Ponovno sam se uvjerio koliko je nadmoæna Mestrova sposobnost sagledavanja. lak e nam je procijeniti oèekivano zdravstveno stanje mladih k lijenata. a potom dobio zadata k pregledati kvalitetu rada vragova koji æe nadgledati to mu radi obitelj. mi bismo obavili posao. Stoga to u njegovu hrabrost ili snagu volje nisam ubacio neka po sebna sredstva. ispostavilo se kako je Isus ispao sin kao i svaki drugi. Kako bilo. Napravio sam to mi je bilo reèeno. èak i onih noæi kad smo imali najvi e posla. (A neka se zna kako su moji vragovi vodili evidenciju i o brojni m drugim projektima u toj austrijskog regiji. na Maestro sljedeæih pet godina ivota naziva Dobom tupogla vca. ukoliko dom nije èuvao neki od kand ela. rutini i gluposti. mogli bismo izgubiti dobar dio njegovog p otencijala. Uèvrsti mu kralje ni cu. Tu se pr ovodio laki nadzor. Pos lije je pokazao i da je lukav. ipak je bilo dostatno. Upleo se Maestro.) Iako je ono to su mi moji zastupni ci dotad mogli ponuditi bilo skromno. Adi je pokazao da bi se oko njega vrijedilo potruditi. Te su te nje prirodno meðusobno toliko suprotstavlje ne. obièno veli na Maestro. No. meðutim. do sedme godine se ne upleæemo. Razmatrajuæi Adolfove rane godine. naposljetku. To nije zahtijevalo velike tro kove. pa je obitelj Hitler bila uvr tena u svaku t uru razno enja mlijeka. S druge strane. U na em postojanju prevladava nu nost Dvorac u umi da ostanemo unutar ogranièenog proraèuna. stoga se projekti pomno odabiru. veæ sam mu omoguæio dovoljnu dozu domi ljatosti da posao obavi sam. upadam u digresije. Sreæom po nas. ne zanimamo se previ e za ranu fazu djeèjeg razvoja. izraz koji smo rabili puno prije nego to su ga u Drugom svjetskom ratu usvojili piloti Ratnog z rakoplovstva. mor ao pri svojoj prosudbi uzeti u obzir. prikupiti nove informacije. Podaci do kojih smo do li govore kako je èesto bio u sukobu s ocem. moglo se na brzinu proæi kraj kuæe i pokupiti potrebne podatke . sam i odluèio kako neæe zaplakati dok je licem le ao na zemlji. Bilo koji od na ih vragova mogao je pred zoru proæi kraj kuæe i na temel ju manjih i veæih obiteljskih oluja koje su prohu-jale od pro log posjeta. priznajem da u djeèaku nisam vidio neki veliki potencijal.

kad osjeti kako mu se ulijeva ljubav. osjeæam potrebu umiriti mog uæu rastuæu èitateljevu nelagodu. imat æe pravo na promaknuæa. Zato nam se i obraæa t ako mnogo popularnih pisaca. Stoga Dvorac u umi 105 sam poèeo u ivati u Adijevom dru tvu kad je pokazao sposobnost da pobolj a igru rata. elim. A mi koji zapovijedamo. Aloisa mlaðeg. Svi. nu n ost prethodnice. Ja sam mu nesumnjivo pomogao obdariv i ga rj eèito æu kakvom ni jedan petogodi njak ne bi mogao ovladati. Adolfa Hitlera. A mogu ba i dodati kako smo mi vragovi po tome nalik ljudima . osjeæamo se odlièno. Pod na im utjecajem. treba nam vi e vojnika. posebn o ako je tu prisutna i sentimentalnost. Dakle. oni. Zato. Obo avamo ih. a stvari sagledavati bolje nego sami. I obrana se mogla p omicati. moramo jo toga nauèiti. Èak je i odrasla osoba. Alois se spremao preseliti Klaru. Svi to hoæemo. Uskoro je uvidio. Popularni pisci obièno vjeruju kako djeluju i za dobrobit Boga i na obilatu vla stitu korist. "Zato to moramo vi e nauèiti o ratu? Da. onda mo emo dobiti vi i èin. Pr avila su se neprekidno mijenjala. Za to su nam potrebna posebna sredstva. a da ne zna to bi j e tamo moglo doèekati. Adi je ubrzo uspio djeèake koji su se redovito dolazili igrati uvjeriti da iz obli njih ulica i ledina trebaju pozvati jo djece." Tim se rijeèima poslu io. A mi ih stalno potièemo da svoje èitatelje uranjaju u kupke prepune po . i to ba onih u kojima su sredstva to smo ih uspjeli ukrasti kand elima. Mogli bi biti u Sotoninoj slu bi. Priznajem kako sam se potrudio nadahnuti ga. dobit æemo jo vi i èin. Tako to æemo razgovarati sa svima koji nam se ele pridru iti. Mi. To smo u stan ju èiniti isto kao i anðeli. Nije li tako? Klaus. Dopustite da iznesem jedan od nj egovih govora svojim trupama. magija . a vjerujem da smo za tu spoznaju obojica podjednako zaslu ni.oblja u kojem si nisam mogao dopustiti nove izdatke iz proraèuna. Vi e njih! Ubrzo su se on i njegove trupe upu tali u bitke koje su trajale po sat vremena. Pretpostavljam kako je Kierkegaard ba na to mislio kad je ustvrdio da bi se ljudi trebali èuvati pretjerano svetaèkih osjeæaja. Kako æemo do njih doæi?" "Reæi æu vam. Unapreðivanje djet etove hrabrosti obièno zahtijeva pra njenje dragocjenih vreæa. U njima u ivam o.to su korisna sreds tva svakom autoru koji kod èitatelja eli brzo izazvati osjeæaje." "Naravno. èak i dok se uspinjala uz brdo.odanost im prethod prosudbi. Da vidimo koliko æe od toga preostati nakon preseljenja. koji s u na brdo stigli prvi. Neki bi stoga mogli osjetiti nelagodu pred spoznajom kako se raduju r anim uspjesima djeteta. Adija i bebu Edmunda iz Passaua na gazdinstvo prilièno udaljen o od Linza. eli li ti postati junak?" "Da. U toj ih je prigodi vrijedilo utro iti. "Za to smo ovdje?" upitao bi. io6 Norman Mailer Z. Ne brinite. Nikad ih ne razuvjeravamo. U ovo m se sluèaju promijenila obiteljska situacija.kad ostvarimo zgod an povrat na ulaganje." "Klaus æe biti moj pukovnik. Ne sam atnika ili bojnika. to je nametnulo potrebu za veæim snagama na obje strane. no. Ali da bismo to postali. "Zasad je dosta. neke od figura koje je koristio bile su njegove. No. Naravno.vojska je u napredovanju morala biti u stanju slobodno prebacivati snage s jednog krila na drugo. Naravno. Dobri su èitatelji neza tiæena vrsta . veæ generala. Morali smo biti spremni na nagle promjene. No. Nu da nas je natjerala da sami poènemo vje to glumiti anðele. Bilo je pogre no vojsku slati preko vrha brda. s klona povjerovati da je to bona fide. Logièki slijed nametnuo je novu izmje nu pravila . takvom se tehnikom slu i mo tedljivo. klijenti mogu govoriti duhovitije i samopouzdanije. to kad odrastemo elimo biti junaci. Broj sudionika poveæao se na petnaest do dvadese t djeèaka sa svake strane. Iako smo zasad za neko vrijeme gotovi s ratnim igrama." To nije bilo neobièno za Maestra. je poslao poruku. j er ne mogu biti sigurni u njihovo podrijetlo. A ngelu. Stoga se izviðaè svake vojske morao poku ati to vi e pribli iti vrh kako bi mogao vidjeti raspored druge strane. Citati o vje tini ili trijumfu nekog protagonista uvijek æe kod gotovo svakog tko prièu prati izazvati sreæu. prijatelji . koji smo u sad. ili jo bolje. prvotni sudionici.

u gradu Hafeldu. Alois se jako dobro razumio u novac. efa Carinske uprave. povratiti polovicu svojeg velikog miraza. Ba u trenutku kad si je rekao da se treba vratiti zemlji. Linz je bio jedno od glavnih sredi ta pod paskom Financijske policije."prav . Moglo bi se reæi kako su prve dvije u bra k donijele osjetna sredstva. B io je glavni grad najva nije pokrajine. U meðuvremenu æe. Naposljetku. iako se s tim nije mogla mjeriti. nikako. kod prolaznika nije u svakom trenutku o stavljao dojam besprijekornog slu benika. Prvi put nakon svih tih godina u odori. ipak je bila di jete dobrostojeæeg seljaka. Upravo je zbog toga ubla io zabranu pu enja. u najmanju ruk u. No. jedva èekaju da ode u mirovinu. nakon posljednje bi mu titule. ostao polog stvarnog zadov oljstva. Mislim tu na Aloisov ego. Najbli a je kola bila tek u susjednom zaselku. KNJIGA ESTA Gazdinstvo I. Tijekom zadnje godine slu bovanja. Mogao bi gotovinom kupiti pristojno gazdinstvo. Vi e nije u ivao u zatomljenoj srd bi mladih slu benika.) A nije bio ni toèan i io Norman Mailer kao nekoæ. Jednom ili dvaput èak je zaborav io to je kanio reæi. a to je u na em gospodarstvu svojevrsna dodatna k amata. Kad uzmemo u obzir skroman materijal kojim je morao hraniti svoju stamenu psihu. Uz to je dr ao i glavnic u i kamate na dobar dio miraza triju ena. U travnju s u se stoga Klara i djeca preselili iz Passaua u novoizabrani dom. Imao bi i mirovinu i u teðevinu . Nije svaki novèiæ jednako vrijed an. Klarin otac. Alois se spremao u mirovinu. S duge strane. No. Novac je uvijek proizvodio odraz naèina na koji je steèen. To je uvijek slu ao od Johanna Nepomuka . Veæina je tih mladiæa smatrala kako se samo po sebi razumije da æe u buduænosti dobiti visok polo aj. u èasu izricanja stegovnog prijekora. èetrdeset i pet kilometara od Linza. teta! Da je barem u ivao u svom zadnjem polo aju u Linz u. nije u njemu mogao u ivati. Iako je imao pravo ostati u slu bi jo dvanaest mjeseci. preostala polov ica nije bila mala. A poèelo mu se èiniti kako svi njegovi suradnici. Da. mo e i skonèati kao imuæni tip koji se vrat io zemlji. Fischlhamu. èovjek je za novac koji nije zaradio na ispravan naèin morao plaæat i danak. (Za to bi sad trebalo ulo iti suvi e velik n apor. Tijekom zadnje godine rad a na Carini krenuo je u potragu i u veljaèi 1895. to mu se nije èinilo mudrim. u daljenom kilometar i pol i tamo æe se. g°~ dine kupio posjed koji mu se uèi nio odgovarajuæim. Èak je i stari Johann Poelzl. izvukao neke dugo èuvane krune. slu bovao je gotovo èetrdeset godina. ne pod jesenjim suncem njegovih posljednjih dobrih go dina. navesti Boga da gubi vrijeme. Ponekad bi. Dobit ostvarujemo mi. Jo i gore. sad je u ivao u vlastitom duhanu. pa je stoga Carina bila i spunjena ambicioznim ni im slu benicima. ali ni eg roda. No. umirovljenje nije moglo proæi a da se u dotad posve impresivnom zdanju ne otkrije nekoliko pukotina. Franziska.gre nih predod bi. Naravno. kad proðe ljeto. I obitelj se p ovukla duboko na selo. Adi upisati u prvi razred. Imao je dovoljno novca. za koje se èinilo kako nikad neæe propustiti pr iliku nenapadno pokazati prijezir prema manama slu benika vi eg ranga. a zbog tog samopouzdanja ni ih slu benika Alois se sebi èinio nezgrapnim. Pa èak i ako je Anna Glassl uspjela. kad su se o eni li. ali stalne povrede ta tine neprestano su mu spu tale ambicije na skromniju razinu. Sitne. Klara na gazdinstvu ivjeti s njihovo èetvero potomak a. Gornje Austrije. Kupit æe seosko imanje. nekoliko mjeseci. Ma k vragu sve! Rodio se kao seljak. poèeo se osjeæati prestarim za druge ene. Ponekad bi ga zb og tih misli pro la jeza. Duboko u sebi. dok Alois ne zavr i svoju slu bu u Linzu.ona i Klara svakako su bili sparni. zaslu io je sad okusiti i m alo meditativnog nektara. a on u Linzu bio slobodan. dok se Klara u Passauu brinula za djecu. A da postane gospodin sa seoskim gazdinstvom? To n e bi bilo tako lo e. dovoljno dugo oklijevao da mo e razmisliti o moguæim posljedicama. sudskim putem na raèun njihovog razvoda. svi oni problemi sa zaposlenima koje je imao u Passauu bili su ovdj e jo i veæi. mladi i stari. Pogre no prikazivanje zbilje æe. Dobar se dio njegove imovine mogao smatrati cvijetom pon iklim iz grobne zemlje miraza preminulih supruga.

pa je èak i uzbudilo) proveo j e niz veèeri uz piæe kako bi se pobli e oprostio sa svojim podreðenima i desetljeæima rada . dok se Klaru sna no dojmilo. pa kupnji imanj a u Hafeldu nije pri ao s negativnim primislima. zemlja neæe umrijeti. To bi mu bila etva.pravu æe enu naæi na polju. s tom kupolom na leðima. Johanna Poelzl. A pa. svojevrsni peti ud. otprilike kad se rodio Adolf. Na kraju se odluèila vratiti ocu i ma jci . bol je nego da doðe ivjeti s njima kao spremaèica. Te je primjedbe dr ao zavitlavanjem kakvo starosjedioci namijene prido lici. Johanna je bila Aloisova ljuba vnica one nezaboravne prigode. svakog bi na jamnog radnika otjerala svojom o trom jezièinom. Dobar bi med mogao postati jo i najunosniji urod. kad je ta tema bila posrijedi. tjerajuæi mlaðe suradnike. Nije je elio svake veèeri gledati u dnevn oj sobi. To mu je na vi e naèina ispalo uzbudljivije od djetetovog roðenja. da su se ni i slu benici meðusobno upozoravali: "Ne d ajmo veèeras Dimnom oblaku da nas svojim pèelama istjera kao dimom. U staji su bili sjenik. gospodo.koja se takoðer zvala Johanna. U njega uopæe nije imala povjerenja. rado je govorio u gostionici. "Prava ena . ta siæu na stvorenja stavljaju svoj ivot na raspolaganje jednom cilju: stvaranju buduænosti nara tajima koji slijede. A to je bilo i gazdinstvo koje æe m oæi voditi sam. Uz to su tu bile i voæke. posjedovati mal o zemlje Dvorac u umi ni bilo bi kao da ti je izrastao jo jedan ud. "nije trebao pobiti tolik o èlanova obitelji Poelzl. Isto tako." Kako bilo. Za razliku od prv o troje Klarine djece. veæ je bio kupio jedno gazdinstvo . u istoj gostionici u Linzu u koj u je i inaèe nakon svoje smjene na Carini svake veèeri zalazio. Alois sve vi e prièao o i rim konceptima pèelarstva. èak ako u sada njim planovima nije za sebe predvi dio te ak rad na zemlji. Njemu se vi e sviðalo pèelarstvo. izvijestio bi svoje kohorte u piæu: "Uz rijetke iznimke. Med koji dobivaju iz nektara i cvjetnog praha nije namijenjen samo njihovoj potro nji. mu karcu seljaèkih kor ijena va an kao to je slonu va na surla. veæ se. u vjeravao bi ih. "Nije poput moje ene". Pet godina ranije. "Bog".a je ena polje". dva konja i krava. veæ tad je razmi ljao da se onamo mo e poslije povuæi u mirovinu. Svijet pèela je èudesan. Dogodilo se obrnuto. Prije ili kasnije. Starcu je bilo dovoljno da popije tek jedno piæe. Prisjetimo se. Nakon to ga je kupio (i tek nakon to ga je kupio) susjedni bi sel jaci prido lici natuknuli kako je zemlja dodu e prekrasna. "Klara je spremna poljubiti svaki kri na koji naleti. usredotoèio se n a sada njost. On æe uzgajati pèele. Zemlje nije nestalo." A Alois se. ("Sie ist bierV) Alois je to prvo gazdinstvo pak uspio prodati uz skromnu zaradu. proizvodi . U tome se snalazio. Norman Mailer I doista. dr ati pr edavanje poput kakvog sveuèili nog struènjaka! Tako je tih zadnjih tjedana prije umirovljenja. posljednjih dana prije sveèanog umirovljenja (koje je obilje io Aloisu pri hvatljivo panegirièki ton. o rasi i kesteni. urjakinji nije bio posve nesklon. doista pomalo smatrao i pravim mislio cem. zgodno æe poslu iti da se zbrine njegova urjakinja." U toj se izreci Alois mogao pronaæi. Èinilo se savr enim. kao i krmaèa prvakinja. njemu to nije va no. Po tuj polje. 112. oko sto i pedeset kilometara od njegovog tada njeg radnog mjesta u Braunauu. Zvalo se Rauscher Gut ( to bi se moglo prevesti poput Imanje na vjet rometini) i sastojalo se od devet rali pa njaka i dvokatne drvene kuæe pod slamnatim krovom. ali njegovog vlasni tva jest. Zemlja æe se odmoriti. par starih kolega i nekoliko uglednih gradski h slu benika da s njim popiju podosta krigli dok je raspredao o prednostima i tajn ama pèelarstva. Kakvo je to samo postignuæe za neobrazovanog seljaka iz Waldviertela. Namjeravao je podiæi ko nice. izjavila bi. s lijepim pogledom na planine Salzkammerguta. U meðuvremenu. Jadna grbavica! Kako bilo. Kako nimalo nije elio da ga smatraju èovjekom zagledanim u pro lost. no. Imanje se nalazilo blizu Spitala. Johanna nije dobro vodila gazdinstvo." Alois joj je zbog toga mogao skinuti kapu. ali se mo da ba neæe proslavit i urodom. Ba io bi se proizvodnjom meda za tr i te. pa bi to poèeo nep restano ponavljati. Johanna se nimalo nije bojala Boga. Svake je veèeri svaki stol napadao s toliko teza o "tajanstvenoj psi hologiji tih malenih stvorenja".

U te kom radu rtvuju ivot kako bi stvarale propuh koji hladi ko nicu. a te su stare pletare bile pun e nedostataka. Aloisov je zanos bio suvi e iskren. Neke od njih. Kako to èine? Svojom neumornom aktivno æu. No. Cijelo ljeto. Nakon èega mogu samo umrijeti. To mi je mutilo razumijevanje. a pèelarstvo je nosilo i rizik. Zbog toga je razmje rno pomanjkanje te elje upuæivalo na to da se Alois u svoj pothvat spremao upustiti kako bi zadovoljio ne to. Na Aloisovo zanimanje za takve stvari nisam se bio pripravio. koji su mu i objavili. moglo bi biti pametno baviti se time. pravog pèelinjeg velegrada. svejedno me progonila neugodna sumnja. Èak je i u Austriji bilo pèelara koji su tu staru ple taru bili spremni odbaciti. s du nim po tovanjem. eli doæi do besplatnog obroka meda. neke bi pèe le ostale dovoljno aktivne da skupljaèa meda ubodu. tvrdio je. Za to? Jer larva ne mo e pre ivjeti. jer se proizvod mogao lako proda vati. dok lete natrag u ko nicu.ra iren tijekom Srednjeg vijeka . rekao bih. No.i kako bi hranio njihovu larvu. "one krupnije. ii4 Norman Mailer Posljednjih se mjeseci èak potrudio napisati kratak èlanak za pèelarski èasopis. sav vam svijet kukaca. "Ta je larva smje tena u najsi tnijim moguæim esterokutnim æelijama. Novi stambeni prostor. o kojem se na iroko raspravljalo. to je pravo èudo vidjeti. n . Alois je stekao takvu razinu knji kog znanja o toj temi. to u njemu jo nisam razabrao. uskoro æe biti za starjele. poput pogibelji od prilièno brojnih uboda. Nikad ne presta u mahati krilcima. I velim vam. barem je tako tvrdio èlanak. Da bi pokupio med. Da. razvio u Engleskoj i Americi. èak i dok druge pèele izlaze u potragu za dodatnim namirnicama s cvjetnih polja. Bio je to grub i neprecizan proces. pa to su samo kukci. Alois. ako je prevruæe. No. Skupl jaju cvjetni prah u èaske na svojim no icama i potom. no u brzo mi je na um pao vjerojatniji razlog. zdepasti. Razmislite samo." Njegovo je dru tvo klimalo glavom. da je mog ao kritièki ocijeniti nove naèine uzgoja.da se pèele istjeruje iz ru pe u drvetu. Zvale su se ple-tare. mogao bi nastaviti jo cijeli sat. mnoge od tih pèela radilica nep restano su zauzete Dvorac u umi hlaðenjem unutra njosti ko nice. elja za novcem obièno je gla vni pokretaè koji ljude poput njega navodi na nove aktivnosti. Tisuæe krilaca ma u poput lepeza. Ima tu puno vi e nego to bi èovjek mislio. Praktiènu sam stranu shvaæao. "Neke pèele "." Klimnuo je glavom. jer su sagraðene simetriè iz istog voska koji ti kukci radnici rade iz cvjetnog praha. postanu stra ari koji paze na ulaze u ko nicu. varate. S d ruge strane. No Alois se. Odbit æe èak i tako m oæne napadaèe kao to su ose i paukovi ili pak termiti. O tome je govorio njegov èlanak. U svoje je vrijeme predstavljala napredak u odnosu n a barbarski postupak . rebrasti. novi se izum. kazao je: "Daj ." 2. tih posljednjih veèeri. To nije bio ivahan pivski r azgovor. pèelar je stanovnike ko nice morao omamiti dimom. Usprkos dimu. stvaraju dru tvo koje nalikuje na em. Uopæe ga nije brinula dobit. Nakon toga bi pèele gotovo pale u komu.) Na odgovor se odva io jedan od starijih gradskih slu benik a. gos podo. Sjetio sam se kako se u jednom gradiæu blizu Braunaua veæ poku avao baviti pèelama." "A ne. no napredni su pèelari danas govorili o ko nicama koje bi postale panda n. na propast osuðeni predmeti. Nije to vi e bio èovje k kojeg sam poznavao. tako tajanstven da ga jo nisu dokraja razjasnili niti suvremeni kemièari. uspij eva im ostati u zraku pod teretom cvjetnog praha i nektara koji je te i od njih sa mih." Ni jedan ni i slu benik nije elio ulaziti u raspravu. Jeste li to znali? Spremne su na boj po cijenu vlastitog ivota. slu e vrednijim ciljevima od prosjeènog ljudskog tupana. (Ako se ne bi suzdr ali. Dopustite da ustvrdim kako su pèele jedno od èuda svemira. Mnoge ih èak pritom potpuno istro e. dragi moj gospodine! Vi se. vid ite. to je tek jedna od prepreka na koje pèel a nailazi u potrazi za mirnim ivotom. ali u kojem se sigurno mnogo te e radi. o tprilike velièine i oblika trbu astog ljudskog torza. Nakon to je nekoliko puta znakovito potegnuo dim iz svoje lule. to je postupak. Slamnate ko nice. Poneka d se pletaru moralo razderati da bi se do lo do proizvoda. mogao svrstati u one predavaèe koji su uvijek spremni pokazati nepopravljivi manjak osjeæaja za svoju publiku. umjesto da se istro eno srce ug ro ava oranjem. turobnog raspolo enja. primijetio je sad.

neki su pèelari i zraèunali kako svaka ko nica sad nalikuje neèem to bi u buduænosti mogla biti golema stam bena zgrada. Kad sam se veæ prilièno zabrinuo. a na svakoj je u mre i okomitih i vodoravnih redova bilo mjesta za tisuæe æelija. Kako bi to Bog dopustio? Uobièajena alopojka. dok bi dlaèice na pèelinjim no icama prekrio cvjetni prah. prosjeènim je ljudima takva pomisao odbojna. Naravn o. U Aloisovom se sluèaju radilo o otkriæu kako je suradnja moguæa i izmeðu moænog i siæu nog. Adolfova mr nja prema ocu mogla pojaèati ili oslabiti. Aloisu su pèele u potrazi za n ovim cvjetnim poljima postale bliska. eluca punog nektara. za na a mjerila. Na njega se u èvrsto ukorijenjenim navikama. popunio bi se okomito ulo enim vo tanim ladicama. Aloisu se èinilo kako kod pèela ima stvari koje se mogu usp orediti s njegovim ivotom. to znaèi. On je posjedovao istinski med . Alois nam je bio od izravne koristi. prosjeèan Dvorac u umi èovjek. a Alois mlaði i Angela æe pomagati. Alois se nije spremao otvoriti vrata u svoj mistièni dio. Pod plodnom toplinom sunca. To me opomenulo na oprez. ka o to sam veæ primijetio. jedne sam mu noæi u ao u um.no. za to? Izravno je nismo trebali . Radi èega? Sto bi titili? Klari smo se. ja nisam. jer nam nije bio klijent.mno tvo prikupljenog znanja kako se treba nositi sa svojim carin skim kutkom svijeta. I Adi takoðer.a osl onac nam je bio Alois. to je bio skup potez. kako bismo djeèaka mogli oblikovati. a to ne. da se. Na to smo se mogli osloniti . Te ko da æe tak av lik èuvati kan deli.uistinu vizionarski . s te kim vreæam a peluda na sebi. Nije li Alois enama dao mnogo. pak. Uvjerio ju je kako je novi projekt prije svega praktièan.e veæi od drvene komode koju mo ete postaviti na klupu. koje to sve tajne sa sobom nose obièni i . koja je svojedobno dobro zakraèunao. I to krajnje uredno! Kako se u tu komodu mo e ulo iti vi e ladica. posebno kod ena koje su ga eljele zavarati. Pretpostavljali smo kako æe nam u tom sluèaju biti otvoren. u dana nje vrijeme. kazao joj je. ako sam mu htio shvatiti motive. No. To bi nam donijelo gubitke . bilo koji krasan cvijet iste vrste koji ju je na povjetarcu pozivao.koju obièno dr e najboljim moguæim rj e enjem za probleme ljudskog roda.i opet. jer je bio pametniji od njih. bude li potrebno. Alois se odluèio u prvi plan staviti moguænost novèanog dobitka. dok bi po drugom cvijetu posip alo pelud koji je pokupilo na prvom. Dobro æe se zaraditi jednim èistim poslom. Na slièan naèin i ateisti vjeru supstituiraju kroz poganstvo. Ponekad ih dr i iznimna privr enost nekom prirodnom fenomenu.mudro st. Time sam uisti nu uspio steæi bolji uvid. Zakljuèio sam ka ko Alois tra i naèin da se pribli i Dummkopfu. zla djeca mogu potjecati od majki prepunih ljubavi. hipetrofirana mu se ljubav prema pèelama vi e nije uklapala u karakter. a st vorenje bi tad spremno stalo skupljati jo nektara. Bio je. U pitanje dovodi njihovu vjeru u D ummkopfa. Pèele radilice bi tad mogle svoje siæu ne vo tane æelije graditi s obje strane. Nju je èinilo znanje to spremaju drugi. odluèili ne pribli av ti. siæu na stvorenja koja je mogao razumjeti. da bi taj pothvat objasnio Klari. Ateisti poput njega. no stalno je zami lja o pèelu na ulazu u kaverne cvijeta. ali im to nije uspijevalo.jer. tehnologijom . koji sve do odlaska u grob poku avaju izbjeæi pomisao kako je njihov sv emir mo da ipak stvorio Bog. A to je i bio smisao cijelog èlanka . ili. A ne smijem si dopustiti da takvo to zan emarim. ali i nu an. 3Alois nam nikad nije bio klijent. slu enj e drugima. Svakog toplog dana. priroðenoj okrutnosti (sirovost da i ne spominjem) moglo t ako osloniti. dovoljno pokvaren da nam stoji na raspolaganju uka e li se za to stva rna potreba. Naporan rad i zadovoljena elja! Osjeæao se bliskim toj pèeli koja je u letu vrludala natrag prema ko nici. cvijet bi pèelinjem n6 Norman Mailer jeziku predao svoj nektar. Takve dame svoju ukradenu spolnost mogu prihvatiti samo putem razn ih krivotvorina. produktivnom doprinosu. U sljedeæem bi se trenu ista pèela odvojila od jedne strasne po ude kako bi uronila u drugu. ti su tragaèi za hranom znali kako sunce mo e biti vruæe i kakvu t o intimnu udnju sunce izaziva u cvjetnim laticama. Na kraju je veæ nepogre ivo znao to je kod carinskih prijava nep oznatih istina. Ja sam se prilièno zabrinuo. nalik su pobo nim djevicama koje se boje isku enja svetog rdnih nagona. njega i pèela. ali je dosta ostavio i sebi . Ako mu je Klara povjerovala.

car i on . Dotad je s djecom bila u Passauu. Jesu li te spoznaje bile posljedica pribli avanja mirovine? Strepio sam od promjen a koje neæu moæi predvidjeti. kad jednom s obitelji poène ivjeti na gazdinstvu. nadoknadit æu dogodine. Pro lo je dosta godina o tkako se popeo na koèija evo mjesto. ali pomalo nje nim sopranom. na najtopliji i najproduktivniji ljetni dan. A ona je Aloisu veæ bila poznata . Taj je dio putovanja trajao od podneva do mraka. na to je bio sprema n i on. rano su se ukrcali na vlak u Passauu. kolima koja æe zadnj ih èetrdeset i pet kilometara nositi njihove kovèege. a Klara bi se. A njegova je uloga bila te tajne razotkriti. pa je umalo anga irao pravog koèija a. Kakve ih god te koæe èekale. puno vi e. Na mnoga je kolovoska popodneva radio. Kao to znamo. Kad je bilo potrebno. Alois im se za stalno ne bi mogao pridru iti sve do umirovljenja. jako dobri. a njen ih je mu na k olodvoru u Linzu doèekao s velikim kolima i parom tegleæih konja. " to izgubim. elim biti tamo s tobom. Alois. bila od velike pomoæi. U st vari. u pratnji Angele. Tra ila je da ne dovr i razred. kad bi znala rijeèi. priznao bi on to. Medu njima nisu svi bili veliki. kako bi èuvao stoljetnu slavu iznimne Habsbur ke Monarhije. No Aloisu to nije bilo okantno. da nikad nije zaboravio kakav mu je napad vrtoglavice izazvala. isto dostojanstveno d r anje. no ipak je zbo g svojih predstojeæih du nosti na gazdinstvu projekt odluèio preuzeti sam. veæ a se pridru i i pomogne Klari. svu tu sitnu robu koju su putnici nast ojali ukrasti i zadr ati za sebe. na sveopæe iznenaðenje. Prethodni je vlasnik . zakopèan u svojoj odori. u travnju se Klara odluèila uhvatiti u ko tac s pote koæama i odmah nakon U skrsa. poput Franje Josipa. Mu karac malo meda mora ostaviti i sebi. ba kao to je on bio zas upnik Habsburga i time blizak velièini najveæe moæi.kakav je bio i obièaj . Klara je to dobro znala i bila je dirnuta.svaki kamin napunio cjepanicama i o grjevom za potpalu. Jednom ga je pèela tako estoko i apokaliptièno (ako se smi jem tako izraziti) ubola. Pa kako je to moguæe? Carica je bila tako lijepa . Voljela j e ona kolu. "Nije kola tako va na".morao je ostati u Passauu i stanovati kod susjeda dok ne zavr i kola. Edmund je pobolijevao i bila je z ima. pa su sobe ubrzo bile tople. kruhom . Naravno da mu je sunèeva srd ba bila poznata. uglavnom se radilo o budalama. A opet su njih dvojica ." A bila je u pravu. torbe. Rekao bih kako ju je od tog trena poèela voljeti kao pravu kæi. zabavljao djecu pjevajuæi pjesmu n8 Norman Mailer za pjesmom . pèela se malo i bojao. Neki su u Linzu. Edmunda i s njihovom cijelom imovinom. pridru ila svo jim zvonkim. no dan je bio topao i Alois je. kazala je. èovjek mora ne to ostaviti i sebi. niti su svi uopæe bili dobri ljudi. no najbolji od njih jesu. Dopustite da se pretjerano ne zanesem bujnim nabreklinama Alois-ovih misli. ostali okirani pojavom g lasina o glumici. a tebi sam pot rebna na imanju. Adolfa. Vijest i su se irile poput naftne mrlje. Klara je u svojoj nevinosti ipak bila dovoljno mudra da mo e procijeniti kako su Angelini osjeæaji bili iskreni. tajne slatke poput meda.isti zalisci. Takva moæ izaDvorac u umi 117 zivanja boli! U tako malog stvorenja! Zakljuèio je kako to nije mogao biti samo pèel inji ubod. Za cara Franju Josipa prièalo se kako je mogao beskrajno dugo raditi vr eæi svoj e neophodne i gotovo beskrajne du nosti.glas mu je bio sna an. koju je Franjo Josip uzeo za ljuba vnicu. bili dobri. krajem lipnja. No. 4Iste travanjske noæi koju su po prvi put proveli u kuæi u Hafeldu. uspjela se preseliti u Linz.carica Elizabeta. fraulein Katharini Schratt. Angela joj je. Alois je bio dobre volje kao rijetko kad i ponosio se svojim vje tim upravljanjem konjima i kolima. a pèele su bile sunèevi zastupnici. Takva bol sigurno izra ava i sunèevu srd bu. tovi e. sanduke i zamotuljke. Selidbu je dodatno ote alo to nije bilo Aloisa mlaðeg da joj pom ogne s prtljagom . meðutim. pa joj je Klara sa svoje strane pos tala vi e od dobre maæehe. no vi e joj je bilo stalo do Klare. Klara je ponovno zatrudnjela. Alois je u svom liku vidio sliènosti s Franjom Josipom . znao je.bili dovoljno pametni da shva te kako to nije dovoljno da bi se skupio med. poput pèele. On je cara shvaæao .trgovaèki putnici. S teglom juhe od rajèice. Bio je u stanju naporno raditi.

Danas. bez previ e izmuèenih oblika koji bi ukazivali na posljedice ludih oluja kad su stabla bila ml ada. mala moja neæakinjo?" Nije mu se èesto bila spremna tako izravno obratiti. da on mo e povesti djec u na razgledavanje staje. dok su jo obo je stajali. to nisam nikada mislila." Da. buduæi da mu je nova spavaæa soba bila nepoznata. Pri svjetlu plinske svjetiljke u spavaæoj sobi vidio je Klarin zdrav ten. Onda ga je. Ti si jako veliki striko. to mu je sad postalo jasno. on a se nasmijala od iskrene radosti. Bila je to samo ala. suoèeni sa ivotinjsko m imanentno æu dva konja. Stoga je jo jedanput pregledao u kakvom su stanju voæke i orasi. ba kad se poèeo pitati. glavinjao uokolo. Preuzela je stoga veæi dio najpreèih zadaæa. "Sretna sam". koja je naposlje tku bila i posve iznimna. rekla je. No. Morao je donijeti v i e odluka. zamalo je prevrnuo noænu posudu. imali su dovoljno za jelo. krave i nagraðene krmaèe." "Mo da". koji su bili uraèunati u cijenu. rekla je. Alois æe sljedeæi dan provesti s obitelji. U krevet su oti li sretni. Nisam tako prostodu an kakvim me smatra . a ja sam ti i dal je." "Jesi. Potom je osjetio ne to ljuba vi i prema njoj . Alois je veæ prve noæi po elio uæi u posjed objekta. prilièno ravne. i dalje me zove ujakom.p rema sebi. posebno. "jer si takav veliki. Kad ih j e posljednji put vidio. elio je izaæi i hodati po zemlji. Kakvim me smatra . to mu je rijetko bila navada. "I ti isto." Zbog toga je zatrudnjela. na tlu je bilo dosta snijega. ali mogu pretpostaviti. Svih devet jutara od kraja pa do poèetka . z dravi striko. a velike su grane stvarno djelovale cjelovito . napola odjeveni.a uz to i mnogo vi e prema svom gazdinstvu." Na njegovo zaprepa tenje. "jako smo ponosni na tebe. Alois je potom Adiju i Edmundu kazao neka se vrate u kuæu i pomognu majci. "Odakle bi ti znal a koliko je velik jedan zdravi striko?" upitao je. Sve si napravio." "Pa. a krmaèa je svojim vonjom gotovo nadjaèala sve ostalo. rekla je. umje sto da zaspi. kad se vratio u krevet. razmi ljao o ljetnim pèelama koje pretra uju livadu. zna . to? Ujak Alois? Misli reæi stari ujo Alois?" "Ne". "zato to me i dalje zove ujakom. Bilo mu je dovoljno to je cijena bila razumna.sna ne. kazala je. no on je svojom zemljom elio proæi sam. ivoti je su bile goleme." "Ti ina!" zare ao je. "Ne. Bio je pun ljubavi .i jetrenom kobasicom. "Nos ti je od sunca jako pocrvenio. nimalo blijed. odmah raspolo eno obraæati noænom zraku. a kuæa imala 120 . nikako to ne smije naglas! Zar je noæ ba tako prazna? Tko zna to bi èovjeka u nj oj moglo slu ati? Ujutro je Klara osjetila Aloisovu nestrpljivost da raspakira stvari. "Mo da te jo zovem ujakom". mo e mi to slobodno reæi. "Mislim da æe ovo biti mjesto za nas. Èak je i Klaru dr ao u zagrljaju. Ili b arem. Bio je neobièno zadov oljan s moæi koju ima u preponama. Potom je. Klara je morala pomusti kravu. kazala: "Pitam se za to mi nikad ne ka e da me voli . imanje ranije jedva i pregledao. obgrlila. Èovjek se ne smije tako. mogao je osjetiti zemlju gazdinstva. mogu ja puno stvari napraviti. "Ne budi guska! Ne smiju se davati takva luckasta proroèanstva. A u stvari je. ujaèe". Veæ smo skoro deset godina u braku. a kad se probudio na zov svog mjehura." "Nikad te nisam smatrala prostodu nim". njen je odgovor bio ne to najbli e to se ikad pribli ila naèinu ovora ena druge vrste. prije nego unajmljena kola vrati u Linz. no drveæe se doimalo zdravim . Kola i konji. no te je noæi. i osjetio je isto ono praznovjerje kakvo su æutjeli i seljaci u njegovom djetinj stvu. a kad joj to i rekao. "Ne znam. a onda ponovno i na krevetu. Kao nikad prije.za svoje je godine raspolagao zavidnom moæi. to znaèi kako si je predoèio prizor u kojem uz njih radi na polju. dok se Klara hihotala. Adi i Edmund stisnuli su se uz oca. Dovoljno se uzbudio da je uzme uz krevet. kao Klara." To mu nije moglo promaknuti. odgovorio je." "Ach. prije svega i vlastitoj spoDvorac u umi 119 sobnosti . I sve to te veèeri. nahraniti svinju. U mraku je. kazala je. Lovaèki pas je isti èas napeo uzicu. I to tako dobro. Bio je to prekrasan komad zemlje. oèetkati konje i pob rinuti se oko koko injca. Èak ga je i pomisao da bi se mogao vi e zbli iti s djecom èinila zadovoljn im.

Angelinim radom je bio zadovoljan. Vjeèito je timarila konje i prala kravu. kako je izjavila Klari. na Klari se trudnoæa veæ mogla vidjeti. s druge strane. a to ne traje dalje od rujna. Ne mo e poèeti prije kraja lipnja. Med se poèinje skupljati u travnju.Norman Mailer lijep pogled. Naravno. Alois je bio ponosan kako mu se sin brzo na a o u sedlu. Glavni æe dio projekta morati prièekati. na ao se pred nalièjem takvih postignuæa. kupnja ga je uznemirila vi e nego je oèekivao. ostat æe mu devet mjeseci za pripremu. Za dvanaest ogodi njakinju. Da. bilo je koliko je bilo. za svakog je obroka Dvorac u umi 121 morao gledati pet lica. nagradom osvojenom u ljeto godinu prije nego to su kupili imanje. Morao je priznati . Do sijeènja. Alois mladi je poèetkom srpnja stigao na gazdinstvo . 5Do prvog srpnja. bit æe tu jo jedno dijete. i njegova je djevojèica b ila prava prvakinja. Gerhardtom i Hermannom ili pak Wolf om? S rijetkim iznimkama (poput Fanni). za stalno. ne tog ljeta. Mladiæ je uvijek bio spreman na u itak kratkog galopa kojim se Ulan brzo .sad je.nije si mogao priu titi da gubi dane putuj uæi iz Linza i natrag. nije li ona bila i s Hansom. otkrio je kako zemlje ima manje nego se sjeæao. Godinama je k ontrolirao vlastite osjeæaje. zakljuèio je Alois. pa bi se. tri ili èetiri jutra æe poslu iti za pristojno krumpiri te. Za sedam mjeseci. no sad su to bile stalo iste face." Èak joj je za ruko m po lo nagovoriti Adija da preuzme dio posla. èak i kad toj krupnoj gospodi nova kupka n ije bila potrebna. po sve nani e do Edmunda. on bi se slo io kako bi mogao biti otac. Edmund smislio neku novu frazu. Za to? Jer. koja je od osme godine ruke mazala hladnom kremom .da jo neæe moæi uzga jati svoje pèele. nosa od u asa pod ignutog do neba. Do voljno je bilo dati im pristojan dar. Po to mu je zavr ila kolska godina. jedva èeka da je se razmazi . Angela se èak potrudila odvojeno èuvati gnoj stajskih ivotinja. Isprva ga nitko nije mogao nadma iti u radu. je li. mogao bi dodati nekoliko za koje s e ba nije znalo zasigurno . no do tad æe im se vratiti Alo is mlaði. Voðenje imanja je veæ bilo ne to drugo. i doi mala se sretnom u svojem smrdljivom kocu. èak i za jednu svinju prvakinju. kad bi htio.poznavao je dosta kuharica i sobarica koje su uspjele zatrudnjeti uz pomoæ. mo da mogli upustiti u kakvo ka sno oranje. Do sljedeæe zi me. da. te si ene nisu mogle priu titi raspravu. mije anog mu kog roditeljstva. a dnevno je viðao vi e novih lica nego veæina ljud i.ponovno . no ipak je vukao vjedro s drugim gnojem. Stoga mora prièekati. postala sasvim pristojna pomagaèica. kad im za vratom vi e neæe visjeti sav sada nji novi posao. Svaki put kad ga je skupljala. Tu u Hafeldu. iznenaðujuæe. potkraj lipnja. u lipnju. Zna li uopæe to radi? To je bila misao koju je morao zgurati negdje otraga. Fino i uredno. S druge strane. petogodi njim pastuhom. od Klare.mala varo anka. primjerice. Nije bio navikao razmi ljati o pitanjima pop ut. kad bi g od jedna od njih rekla da je trudna. Rosig (Roza) je bila velika svinja. nazovimo to tako. ako se raèun a najkasnije od dana kad æe se ovamo vratiti. U redu. pod pretp ostavkom da se ni ta ne dogodi pri porodu. "tako bi htio moj otac. u toj sel jaèkoj kuæi na brijegu. no Angela bi je mirno otrpjela. a na tu misao pro li su ga sasvim neoèekivani i neugodni trnci nesigurnosti. poèetka srpnja. Uz to. Hodajuæi livadama i penjuæi se na jedino brda ce svog novog doma. koje æe se dati obraðivati. Cijelo se vrijeme osjeæao razoèaranim. Mora biti prisutan na samom poèe tku. Potom bi je djeèak slijedio. kojem je bilo esnaest m jeseci i veæ je poèinjao govoriti. Da li a jo jedno jutro namijeni pèelama? Mo e li veæ ove godine saditi? To æe pitanje trebati r ije iti. Navikao se ivj ti gledajuæi pred sobom ljudska lica. a taj nadzor sad nije bio spreman popustiti. Angela je Rosig htjela pripremiti za novu lokalnu izlo bu. Sigurno mu se jako urilo . jer æe mu zavr iti kolska godina. pazila je da ga baci na odvojenu hrpu. Znala je da æe vjerojatno napraviti s cenu. Odmah se sjajno sna ao s konjima. I da. pos ebno s Ulanom. Adolfa i Edmunda bi navela da se nasmiju srèanom zadovoljstvu k oje se moglo razabrati u zadriglom glasanju krmaèe svaki put kad bi se pribli ili s hranom. Na srpanjskoj vruæini. no. jedan oveæi paradni prostor. devet jutara. to æe biti osmero ive ili mrtve djece stvo rene zahvaljujuæi Aloisu. s ru ièastom rozetom pribodenom iznad njeg a. ili je samo gugutao stare zvuène gvalje.

U tom su razdoblju zaorali deset palaca u dubi nu odabrana tri jutra. A konj je svog mladog jahaèa stvarno volio. djeèa k je uistinu neprestano smanjivao svoju radnu satnicu . Jednog je od tih popodneva Alois mladi nestao. imao je meko srce. . 6. samo je naporno radio. Odjahao je na Ulanu. sklon groznim raspolo enjima. punom mrkalja. Bio je suvi e ponosit i u punom trku bje ao od svakog pristojn og obrazovanja. zlim osmijehom koji se te ko mogao ne zamijetiti . Satima su nosili vjedro za vjedrom vo de. eto. Ispod sve te o trine. rekao mu je.gradski momak na ljetnoj praksi. jo tamo u doba kad se tako silno divio pristalim mladiæima. Puno prije zalaska sunca. namijenjeno onom sj emenskom krumpiru to ga je Klara kupila i uskladi tila u podrumu. dok je on. " jako nalik svojoj ludoj majci. tjedan nakon 122 Norman Mailer to su se doselili. i poput svoje majke. Deèku je glava trebala odzvanjati od vra ki vruæe æu ke." Da. Nije pro lo mnogo vremena. pedeset godina stare uspomene. "Ne vraæam se". Èak je bio i ponosan kako se brzo sin zbli io s pastuhom.uspinjao i spu tao s brda ca. jo sanjario kako æe sebi naæi elegantnu i ljupku mladu kitnièa rku. Kanale za navodnjavanje moglo se iskopati tek do neko liko palaca. priznao si je Alois. Istina je bila da je Aloisa mlaðeg obo avao. Alois je oklijevao uzjahati ga. naposljetku. no to je bio samo poèetak. Sretao se s larvom listoro aca i lièinkama klisnjaka. no djeèak je sa d imao divlji pogled pred kojim je Alois ustuknuo. a veæ su tri jutra tvrde zemlje pa njaka pretvorili u krumpiri te. Iz kole u Passauu stigle su lo e vijesti. Te je veèeri Alois svom sinu pred svima dao jezikove juhe. Ali ne i njegovog oca . rekao je ocu. uzbrdo do livade. pos lije je zakljuèio. ivotinja bi iskezila zube." Da se taj dogaðaj zbio samo godinu dana prije. Aloisa je podsjeæao na ljepotu njenih kretnji. ostavlja juæi izmeðu svakog proklijalog krumpira po jednu stopu. to je za djevojèicu njenog rasta bio te ak posao. Èekao ih je napor pljeve i gnojenja. tvrdoglave zemlje koja je pru ala otpor. A onda je taj zanos iznenada prestao. punom neke histeriène æudi. I nije ga udario. bila pogre ka. to kao otac nije bio Dvorac u umi dovoljno èvrst. Vratila bi mu se sjeæanja na èasnike koji su sa svojim zgodnim damama paradirali po Ringstrass e. taj njegov stari san! Otvorili bi radnju u kojoj bi nudili najfinije ru kom raðene e ire i najbolje èizme. uz uzbuðenu vrisku Angele i Adija. Ulana je. no nije reka o ni rijeèi. T voja je majka na kraju izgubila pamet. Nimalo nije bio nalik malom Ado lfu. Za te kog je èovjeka to bio stvarno dug put do tla. Alo is je pao polovicu predmeta. Djeèak je bio tako privlaèan. ali. ili siæu nom Edmundu. Sto je stvarno bio glup san.kad god bi se Alois p ribli io. Problem je bio u tome. kad bi ga sin tra io da ga pusti na koji sat. mo da malo. Alois bi ga bio i is tukao. da. Da. djeèak je ta dva tjedna po glavi sigurno vrtio lo e vijesti iz kole. No Alois mladi bi ga osedlao poput kakvog briljantnog mladog kadeta . Sto je. Graubartom. i ostatak je tog radnog dan a morala nositi vodu. Alois mlaði ga je sad podsjetio na te kadete. a potom su u te pl itke brazde polo ili sjemenski krumpir i pokrili ga tankim slojem zemlje. Ubrzo je i navodnjavan je postalo trajan problem. A istovremeno je bio na raspolaganju za oranje s tegleæim konjem. Jer. u èizmama kakve im je Alois nekoæ izraðivao. "Uèitelji su tako glupi da im se smijemo. ionako trebalo izvesti. Alois je njegovu ulogu prebacio na Angelu. Ako bi se i lo dublje. Svaki se dan moralo dodatno plijeviti. Tako zgodan mladiæ. Alois mladi dva je tjedna radio napornije nego to bi otac ikad pomislio. Sve æe ih morati ponoviti. "Ti si".poput onih koji su se etali najboljim beèkim ulicama. da. od Aloisa bi tra io dopu tenje da Ulana izvede na jahanje. mladi egrt. kad bi tako odluèio. Samo to si ti puno gori. Ti bi se plitki rovovi brzo ispunili muljem. da. A ti si lijen. lopatom bi se presjeklo korijenje krumpira. bi Alois mladi mogao pomisliti kako ga se otac mo da boji. u svakoj brazdi manje od met ra do sljedeæe. ali je barem svojedobno naporno radila. mogao je biti dra estan poput Fanni. Zbog toga se Alois nije mogao natjerati da mu zahtjev odbije. a morao je gledati kako su prvo krumpirovo li æe kukci i u i izje li u zelenu svilu. Nema se na to izgovoriti. dobio bi apokaliptiène batine od kakvih na srcu ostane o iljak. Aloisu su se vratile ru ne. Nemiran.

kao da je oèevu naredbu pretvarao u svojevrsno sebi upuæeno po tovanje. U sijeènju je posjetio nekoliko susjeda. S objedom su zavr ili bez rijeèi. krmaèa prvakinja. a pritom izlanuti to je od njih èuo. Bila je trudna po esti put i Alois joj nije bio nikakav ujak. Mladiæ si je dopustio sjesti za stol. Dvorac u umi 12. Tu je temu naèeo u gostionici u Fischlhamu. timareæi Ulanovu vla nu ko u. nij e rekla ni ta. sjedni i uti. rekla je Klara. poèeo je plakati. ivine je malo. jo vla nog lica jer se na brzinu bila oplahnula vodom iz ku tlaèe i uronila glavu u hranu. Ispunila ju je neposlu na elja da svog posink a ukori ponovno. "Da. "a ja ne. a onda . progovorio je Alois mladi. od straha da se ne napravi u gaæe." Alois mladi je ustao i oti ao od stola. poèela prièati. ali je stanka bila bremenita nagovje tajima moguæih kasnijih dogaðanja. To je i oèekivao. èesto zastajkujuæi. "Seljak koji s e eli pona ati poput milijuna a". nakon koje se mladiæ ipak vratio. Trebala su mu mi ljenja o kval iteti veterinara u kraju. Niti rijeèi. Sjedeæi pored nje. A Klara? Jela je po lako. rekao je njen posinak. "Angela voli brisati Ula-na". ti ina ". Niti rijeèi. rekao je . sa icom u zraku." Kako se u prepirku ukljuèio nakon Klare. Ili. Konju je ta razlika oèita. Onda se podigao Alois i iza ao iz sobe. ali je stoka odlièna. u Fischlham. i orasi. pa naravno i nije b ilo. Uz to je seljake dovoljno poznavao da mo e pretp ostaviti kako æe ga primiti. Adija je tako preplavilo uzbuðenje i i èekivanje da se sav ukrutio. "Tra im ti inu. "Sutjet æe do kraja objeda. Klara ga je uzela i udaljila se od stola. kad je prvi put do ao pogledati kuæu koju æe ku piti i postavio im je nekoliko pitanja. Edmund. Velika krava koja je svaki dan davala dobro mlijeko. Stoga su Aloisu otkrili samo dobre vijesti: zemlja je dobra .da. "Kad su u pitanju konji. rekao je Alois. pa prestala. Sad se Alois morao zapitati pokazuje li mu poslu nost. "Ponovit æu" . veæ je bila oboljela od problema s vimenom. voænjak dobar . jednaka je moguænost su protnog . ili se izruguje. Unaprijed je mogao èuti to æe neki misliti.prekori i svog Aloisa. govorili bi mu iza leda. a sljedeæeg dana je ranije zavr io s poslom . Neæe razgovarati sa strancem koji bi potom mogao odustati od kupnje g azdinstva. "ali mogu reæi da je du nost onog koji je konja jahao. to je iskoristio kao proraèunati uvod.5 Oklijevao je hoæe li tamo zaci ili ne." "Ti ina!" viknuo je Alois. èak i ako tebi nije. nakon to je njen brat vraæajuæi se iz ume konja natjerao u galop. Angela i Adi su pokupili tanjure za pranje. Morao je." Nastala je stanka. morao je pokazati tko je gazda. "Vrati se. "Vrati se". Alois se nije trudio da im povjeruje. Te noæi."bogati idiot koji se hoæe igrati seljaka".Jedne tople kolovoske veèeri Alois mlaði si je prisvojio novu. Klara nije mogla vjerovati da se netko m o e ponijeti tako sebièno. rekao je Alois. Taj je put razbjesnio Klaru. Pretpostavio je da ne mo e biti ba tako dobro kakvim se èinilo." "Ne zna ni ta o tome". Sjela je. "Svom si sinu dopustio da takav posao ostavi Angeli? To nikako nije u redu. Alois stariji nije mogao zaspati. mali Edmund zaslinjene usne. ti si deset stupnjeva ispod nule. a zatim mu ostav io premalo vremena da se hodajuæi ohladi. sprema n za veèeru. kasnije se za njega pobrinuti. A ona je ostala u staji. "I da si zaèepio do kraja objeda." "Jatuohl!" uzviknuo je Alois mladi. To je ponudilo rje enje. jo tijekom poslijepodneva. kako bi seljake na . to je jednom na godinu novac na lak naèin. Nisu mu pokazivali previ e povjerenja. Ali ni da im ne vjeruje. Dru tvo mu je svakako bilo manje po ukusu od njegovih starih pivopija u Linzu. po druge neugodnu pov lasticu. dovoljno da se vlasnik zbog takvog govorkanja uvrijedi. Angela je stigla rumena od tima-renja." i24 Norman Mailer Umjesto njega. a Alois mladi je ostao sjediti za stolom. udaljenu dobrih kilometar i pol. Gazdinstvo je elio . Prvi put nakon dugo vremena oti ao je u jedinu gostion icu u kraju.a poriv nije bio slab ." "Mo da ne znam puno o konjima". ne u tom èas u. No. dok Angele jo nije bilo. ozbiljnu. zauzev i u svojoj utnji pozu. Bila je to jedna od rijetkih prigoda da je s mu em razgovar ala o tro. Upletanje izmeðu dva mu karca tako obuzeta srd bom bio je korak koji ne t reba napraviti. ponovila je ona.

etveni mjesec. a kad se sve uzme u obzir. samo su puckali svoje lule. bilo im je neugodno. Kad im je rekao da je zasadio krumpire. Uginula je.takav srèani drug . ali je bilo ne to neèisto .kiselo mlijeko? Stari gnoj? Hrpa komposta pred v ratima? Ono to ga je najvi e zasmetalo kod te tihe. vrteæi se cijelo vrijeme zbog vr ka ivera u stra njici (koji mu je podarilo sasu eno drvo gostionièke klupe). Nisu to i zrijekom potvrdili. Mo da ga neæe vjeèito do ivljavati umirovljen om budalom. Ostat æe mu mo da pola uroda koji bi se dao prodati. vjerojatno je bio koristan koliko i Alois mladi. Stoga je slu ao njihova oprezna mi ljenja o mjesnim veterinarima i nije doznao ni ta na to bi se mogao osloniti. koliko je mogao vidjeti. Potom je slijedio jadan kraj krmaèe prvakinje. a ovaj se vratio s man je kruna nego to je Alois bio procijenio da æe dobiti. nadnièara je morao zaposliti na cijeli tjedan. Jesu li zbog toga tih dana njih dvojica uvijek morali razgovarati kao da stoje na prstima? Dvorac u umi Nadnièar je bio glup. Je li mu se to opet uznemirilo srce? Ponekad mu se èinilo kao da se taj vjerni organ . da je Alois morao zag rabiti iz vlastite zalihe ponosa i za savjet se obratiti trojici najbli ih susjeda . Da. Sve su se te krigle noæas u njemu samo talo ile. ali dovoljno sposoban da prisvoji podosta krumpira. Kako se jednog poslijepodneva nije dob ro osjeæao. Angela je bila neutje na. Zemlju je tri godine ita iscrpilo. a nije bilo ni jednog dobrog. Najstariji brak. No. to ta tuga nije bila radi njega. Na nebu je bio mjesec kasnog ljeta. Na sasvim neizravan naèin. Poèeo je osjeæati i ne to zadovoljstva potaknutog pivom. glavobolje. trebalo saditi repu.veo na ne to iskrenosti i o drugim stvarima. "Planirao sam zasaditi jedno jutro s njom. pili svoje pivo i djelovali tu no." Klimnuli su glavama. Alois èak nije bio ni siguran da se radilo o kradi. Njegovi su sinoænji drugovi u piæu (èiji mu je miris sad u sjeæanju poprimio mi ris gostionice u Fischlhamu) imali pravo. spreman na sve. nego su bili zgro eni onim to se radilo zemlji. Dodat nu je utjehu ponudila ugodna etnja kuæi. Tko bi pomislio? Tlo bi sad moglo biti izmuèeno. da. ali ne prve godine. pogor avalo. Sljedeæeg mu se jutra vratilo turobno raspolo enje zbog uroda. iz dana u dan. A sad je u utrobi osj eæao novo probadanje. I to stog a to je lanjska etva bila p enica. da bi tek sad uspjele dati to koristi. Sto æe od tog djeèaka ispasti? Hoæe li jo postati i zloèinac? Alois je mogao zamisliti da zavr i u francuskoj Legiji stranaca ili sliènom. Sad su poèeli prièati o raznim sortama 126 Norman Mailer p enice. A poèelo je kad se ta velika i lijepa svinja stala vladati èangrizavo. Nije mogao odrediti koji se to vonj mije ao s pivom. glupog èovjeka. To m u je postalo jasno kad je iskopao nekoliko ranih krumpira. Ili je to besmis lica? Djeèak je u sebi imao ne to to ga je èinilo divljijim od njega. Nesumnjivo. ali nisu bile neprivlaène. Mraène misli. No. kojoj je sad opet vlasnik bogata . A onda se to. to je bilo ono to je zadnje tri godine s ijao prethodni vlasnik. bio bi dobar vojnik te vrste. Alois je bio u èudu kako samo puno i dugo jedna dvanaestogodi nja djevojèica mo e plaka ti. Poljodjelstvo i rad. Zbog posla koji je jo trebalo obaviti da bi se krumpiri iskopali i odvezli na tr ni cu u Fischlham. Doznao je ime ha-feldskog pèelara. pun i naranèast. pokazalo se da nije uludo potro io veèer. Ka d je on bio mlad. Morao je sat vremena zuriti u neukra e-ne drvene zidove g ostionice.sad nameæe mozgu. jo jedan uljez koji poku ava biti seljak. Gostionica je sad mirisala neugodno. nadnièaru je ostavio da odveze krumpire na tr nicu. prije nego to se jedan od njih odluèio prigu eno natuk nuti da je na zemlji na kojoj je posadio krumpir. gradskog pijanca. koje njemu nisu bile poznate. Potom je morao priznati kako je zaboravio jedan od pouèaka iz djetinjstva to mu i . n e. Potom je poèeo govoriti o svojoj zemlji. tamnosmede drvene jazbine bilo je to se u zraku nije osjeæao ni nagovje taj scbnappsa. Da. Nikad se ne smije previ e toga odjednom. Bilo bi to previ e odjednom. Govorili su jako polako. Malo si je otkinuo s kraja. Morao se suoèiti s razoèa ranjem zbog svojih tri jutara krumpira. Najgore od svega je. u razgovoru je ispalo kako bi mu bilo pametnije da se odluèio za repu. Dug o je i sa zadovoljstvom mokrio uz cestu. Angela je bila tako uznemirena.

rekla mu je. kako je bilo moguæe da njega. kazao je Aloisu. trebalo je izraèunati gubitak. Za to bi trebalo. poku ala mu je to objasniti. Nakratko. ali tek nakon to mu je platio! I onda Angela. A poto m je ustanovio kako veterinar . Èak je i Lovaèki pas postao s amo alostan psiæ. Aloisu je. predlo ili sredstvo za povraæanje. to mu je rekao veterinar. toliko nade i truda. Aloisu ni ta nije moglo vi e pokvariti raspolo enje. a onda jo dodao i nadnice. Kakvu bi to dobit mogao oèekivati od svojeg osred njeg uroda krumpira? Kad je zbrojio tro kove sjemenskog krumpira. Ma. komposta za tri jutra koji je kupio. A sad je ustanovio kako je zemlja koju je kupio ne to èime se nije pametno hvaliti. poti tenost popustila. ne. osjeæaju ene nakon poroda. Naravno.mu karac pri kraju srednjih godina kojem medu nogama lamata sme urano tene? Klara. veterinarev je sud bio konaèan. k vragu s tim! Pa to bi mogao is pasti neèuven tro ak. ta mu pomisao nije vadila trn iz pete. Samo mu je mirovina bila est puta veæa od zarade svakog nadnièara. "Pa to sam ja. niti s jednim di jelom te ivotinje. Kad se radi 0 poljoprivredi. naizmjence. "Ne kockajte se. Nije ba bio u nekim novèanim pote koæama. ni na to se ne mo e osloniti. poput tog jadnika kojeg je uzeo. achl" A da ne spominje ni to se morao dobro oznojiti da za le inu iskopa raku. Kakva glupost! Nije namjeravao uzga jati jo svinja. Sto da misli o sebi .9 7No. koja nije prestajala tucati i jecati: "Ach. Aloisa Hitlera. gdje mo e . Èak ni veterinar kojeg su pozvali nakon to je krmaèa skonèala nije bio s iguran. ima veze unka s pl uæima? Ali 128 Norman Mailer ne. a sad je èovjek ponovno prazan. Sva su trojica pretpostavili da problem mo e biti samo u elucu ili cri jevima. Alois bi se dao u potragu za nekim probranim dijelovima . Naravno. Tako se. Tri su susjeda. Povrh svega. naposljetku. Toliko je toga ulo eno u m aternicu. Jednom je davno mo da i bio seljak. Bio je u na pasti. Zar b i se osjeæao gore da se Klara spetljala s kakvim seljakom? To nije bilo moguæe. Krmaèa je prestala disati. èak i ako si imao nesreæu naletjeti n a neoèekivani problem. nema nikakvih pravila. dogodile su se promjene. a op et. Da. Sad je sebe mirno mogao smat rati gradskim bedakom. barem ne zasad. Uvijek se dièio time to pouzdano zna prepoznati a ko ga netko vara. no on joj je s koro otkinuo glavu. Vjerojatno se radilo o pluæima. to bi drugo kod svinje 1 bilo? Tko je ikad èuo da bi tako velika svinja oboljela od su ice? Mo da se radilo i o neèem drugom. platiti labo ratorijski test koji se mo e obaviti u Linzu. kojeg su prevarili u poslu koji je ukljuèivao zemlju. Klara je na sebe preuzela prijedlog da ga se po alje u Spital. povezivanje trbuha. Nikad prije nije tako mudrovala. Mogao se utje iti.oko uzroka ni je bio ni ta sigurniji od susjeda. poèela je krvarit i i uginula. herr Hitler. gubitak krmaèe i veterinarov honora r. no ena se neko vrijeme mora osjeæati prazno. d iuretik. jo je i ivotinju morao zakopati cijelu.ako ga se tako uopæe moglo nazvati . Sad kad je krumpir pobran i toliko napornih poslova zavr eno.h je prenio Johann Nepomuk. pokazali lako zaraðenim novcem koji je samo trebalo poku piti. Davati lijepu sumu nakon to je ivot inja uginula! Za to? Jer bi morao znati uzrok. I sva su trojica bili u krivu. ali se uzrok uginuæa svejedno morao saznati. Èak bi se i najpametniji tvoji prijate lji mogli razilaziti to je pravo rje enje. no dijagnozu jo nije elio dati.kakve. prirodno je da se èovjek osjeti pomalo n esretnim. kako su i obeæavali. Dvorac u umi 12. Mo da je tu prekrasno dijete. kako je mogao oèekivati neku spomena vrijednu zaradu? Da nije bilo oraha. ali se nije usudio rezati je radi mesa. kad vi e nije bilo Aloisa mlaðeg. Sad je otkrio da svaki seljak i ma drugaèiju zamisao kako se lijeèi bolesnu krmaèu. ne bi ostvario nikakvu dobit." Da. ena?" htio je zaurlati. Kad bi ostao sam. A opet. usred osmog mjeseca trudnoæe. To je normalno. namame u takav poslovni sporazum ? Do listopada mu se turobno raspolo enje prilièno ustalilo. ach. barem ne kad bi se obraæala njemu. dok Alois jo nije bio napunio ni deset godina. koji su se.

I tako se to rije ilo. koji je sad veæ toliko ostario da mu treba p omoæ obitelji. Smradovi joj nisu smet ali. u prvom razredu. bio bi spremno uskoèio umjesto uèenika koji poput idiota nisu na karti mogli naæi ni jedno od mjesta koja je veæ uoèio. kako bi je uvijek nazvala fraulein Werner. Jer su bile istinite. Aloisova kola. S Angelinog se gledi ta radilo o jednostavnoj stvari. èetvrtog. Uglavnom je bila dobra. Isprva su mu crte i vibrirali pred oèima. kojem je bilo est godina. Johannu Poelzlu. Znala je kako mu uzvratiti. jer je kola imala samo jednu uèiteljicu. gospodu srednjih godina. moglo èuti sve to se zbivalo u svim ostalim razredima. kazala bi mu da smrdi. a svako je dijete. Kad bi je god Adi zadirkivao . ili se osmjeliti da proðu kroz pa njak. Dakle. u dobi od est do dvanaes t godina. pa su se oblaci mraènih p redosjeæaja mogli raziæi. Uvod u njemaèku povi jest dobio je preko najstarijeg razreda. u kojem su Angela i ostali prouèa vali iznimna djela Karla Velikoga." To je znaèilo da joj je na pamet pala Rosig. ponekad bi im bro j pao i na trideset. fraulein Wern er. koja je vozio za to anga irani koèija . u koli je ponekad bilo i manje od èetrdeset djeèaka i djevojèica. u prvi razred. Ona vjerojatno i nije bila svjesna koliko su te optu be duboko prodirale u njegove grudi u kojima bi srce tad br e tuklo. Ovisno o vremenu i trenutnim potrebama susjednih gazdinstava za dodatnim radnici ma. upijao je nastavu za osmogodi nja-ke. Veliku Habsbur ku Monarhiju. Njegovi su prvi kolski dani protjecali u sunèanom i blagom rujnu. Veæinu dana.pomagati njenom ocu." "A. To se nije mijenja lo. Sveo bi ju na rje ivi problem. Sat poslije. Ovisno o bikovom raspolo enju. On je uistinu vonjao . odvest æe èet naestogodi njaka u Linz. u djeèakovim je mislima neprest ano izranjala poput prijeteæe ake. Potom ne bi mogao doèekati sat treæeg razreda.odrasli bik koji je pasao u ograðenom pa njaku. drugi put o znoju.sva t a vitièasta slova koja su èinila rijeèi. a do kole je bila lijepa etnja preko bregova i livada sa sestrom. Odatle mo e vlakom otputovati do Weitre. U pogledu fraulein Werner vidio bi odobravanje. a medu kojima su mu pogled prv i privukli Braunau i Linz. odmah preko Dunava. Kand eli takav trag brzo otkriju. valjda bih plakati treb ao ja. pa se i on uz nju rastu io. svaki put kad bi njih dvoje ulazil . pazeæi da ne pon avlja iste gre ke. Takav je vonj jedan od stalni h problema koji prate na e mu terije. no u uèionici su èetiri razreda sjedila zasebno. ba kao to je on bi najpametniji djeèak. Povremeni vjetar koji j e zaudarao na kotac sa susjednog imanja èak bi joj u srcu izazvao pravu tugu . Adija bi u dru tv u poèetnika pitali koje slike ivotinja treba pridru iti rijeèima otisnutim na velikim k articama koje bi fraulein Werner dizala u zrak. uti. Ispalo je da se zamisao sviða i Aloisu mlaðem. a Alois. koja je imala velik nos i nosila naoèale. Adi je ubrzo nauèio kako se Angeli nije pametno rugati kad se boji. Djeèak je oti ao. bila je najbistrija djevojèica u èetiri zida kole s jednom uèionicom. Angela u èetvrti i najvi i razre d za dvanaestogodi njake. "Meni veli da smrdim. Uz njih i Passau. gdje su uèili zemljopis habsbur kog podruèja. od prvog do èetvrtog razreda. Ponekad se radilo o smradu iz usta. gdje se mo e popeti na druga kola koja æe prolaziti kroz Spital. Postojala je samo jedna pogibelj . U rujnu su Adi i Angela krenuli u kolu u Fischlhamu. Adi je ubrzo bio u stanju pratiti nastavu u sva èetiri razreda. a i dobro je da je bilo tako. uginula Rosig! 130 Norman Mailer "Za to pa sad opet plaèe ?" pitao je Adi. Ne plaèem zbog tebe. I uskoro mu je postalo uistinu dosadno èekati da ostali u razredu uhvate korak. mogli su ga zaobiæi. Da je smio. Bila je navikla na kiselo mlijeko i konjsku balegu. Osim toga.jad na.bilo je tu malo sumpora i nepogre ive naznake neèeg trulog . pa èak na dvadeset i pet. sa svojom prigu enom prijetnjom uspostave jo goreg despotstva. no ubrz o se to pretvorilo u obiènu zagonetku. U poèetku je to bilo èudesno . Sto je njoj bilo skoro svejedno.a uskoro bih mogao i o tome progovoriti. Uvijek mu je mogla reæi da u asno smrdi. Oèeva depresija. nisu se usuðivali. u dobi od est godina. desetogodi njake i dvanaestogodi njake i bilo mu je drago to je Angela najbistrija u svom razredu. Ne zato to b i i on tako volio krmaèu (u stvari je bio ljubomoran na Angelinu privr enost ivotinji ) veæ stoga to je stvarno volio stariju sestru.

snagom svojih pet dobrih. Na neki ga je naèin dobro poznavala." "Kako se onda te pèele ne pomije aju?" Da. "Ali. zbog svoje se uredne odjeæe za vrijeme odmora morao kloniti drugih djeèaka. "Na sebi imam bolju odjeæu. pa da dam priliku hrpi pèela da mi ulete u nos?" Poèela se smijati. da. Dovoljno mu je godilo njeno zanimanje da joj objasni kako æe svaku kutiju obojiti drugom bojom. Jednom ga je Klara upitala kako æe biti siguran da se njegove pèele (kad poène sa svojim ko nicama) znaju vratiti kuæi. O matici je ovisilo sve moglo bi se reæi. Svoju je pokæerku obo avala. poslu ila se informaci jom koju je usput èula od Aloisa. te njegovim suptilnim razlikama u prir odi." "O tim sam otkriæima èitao u knjigama". Aloise? Zna tako puno. kako bi u njima poèela svoj ivot ona na taj naèin vlastiti miris prenese svakoj od svojih tisuæa larvi. seljaèkih èula. uz to Dvorac u umi 131 su bili najuredniji brat i sestra. iskrvarila po stra njim nogama. veæ je na iroko prièala i o vonju opæenito. Hoæe li joj uspjeti odgovor iti na sva pitanja. "Kako ti to zna . rekla je Klara. vlastitim ru kama. "Svaka matica ima vlas titi miris". Ipak. " Kako æe te tisuæe pèela znati u koju kutiju spadaju?" upitala ga je." Nije bio siguran da mu se taj razgovor sviða. sam uspjeh ko nice. ali mu n a kraju nije drago priznati da se o nekoj temi nije informirao sam. kazao joj je. vole vratiti u nastambu bojom bliske boji cvijeæa èiji su nektar dono sile. Ne prièa se o tome tek tako. prije no to je uginula. taj deèko nije predstavljao ni ta. nogama. jedan dan je to cvijet jedne boje. pitala je kako se matica oplodi. No. to bi se onda trebao brinuti zbog takve budale. 8. Ne ba . Tih je dana Angela dobila prvu menstruaciju. koja ga je stalno zadirkivala. oklijevao joj je to objasniti. a da ne sklizne u ne to drugo? "Dakle. Ako je zaprljam." "To je ne to posebno". druga svijetloplava. "Buduæi da æe ona oploditi svaku æeliju svakog èe lja i time os taviti desetke tisuæa jaja aca u odvojene vo tane æelije. U potrazi za pogodnim primjerima. koja j e. objasnio je. rekao si mi da ta mala stvorenja svakog dana obilaze drui32 Norman Mailer gu vrstu cvijeæa. Nije li tako?" "Tako je. Vonj je dio prirode. treæa èak mo da i ru ièasta. a u svakoj æe biti cijela pèelinj a zajednica. Pèele . Vidjela je da je u Angelinoj glavi to povezano s Rosig. To je bila Klarina zasluga i pomoglo im je da ih fraulein Werner smjesti visoko na listu miljenika. eljela je znati ka ko to neka matica mo e roditi tisuæe djece i ostati pèelinja kraljica. Èita on svoje knjige. Jednoj su vrsti cvijeæa vjerna tek jedan dan. u Aloisovom se pogledu vidjelo veliko divljenje. Kako bi joj u uzburkane osjeæaje unijela ne to mirnoæe. Stajale bi jedna do druge u hladovini velikog hrasta nedaleko kuæe. planirao je nabaviti nekoliko kutija s ko nicama. Prije nego je zavr io razgovor. Ako je Adi uspi jevao pre ivjeti pored Aloisa mlaðeg." Svakodnevnim ratovima u Passauu stekao je dovoljno samopouzdanja u g lasu da djeèaka uspje no odvrati. no. "Nisi ih nikad sam onju io?" "Izgledam li ti tako glup da bih gurao glavu u ko nicu. moglo biti korisnije da se Klar a zainteresira za pèelarstvo. Koliko je razabral a. svojim j aja cima. Njemu bi. svojoj buduæoj djeci. a Klara je davala sve od sebe da dj evojèici olak a muku. Klara je prvi put progovorila o intimnim temama. rekao je preko volje. kad se sve uzme u obzir. koja se isto zove Klaus? Njega je vi e brinula starija sestra. Usko ro se morao braniti od zlostavljaèa koji ga je neprestano izazivao da se hrvaju. jedna æe biti zelena. odluèio je nastaviti. "Jesi li lud?" odgovorio bi mu. Dvanaestogodi njakinja joj je sad bila poput bliske prijateljice. No. Alois joj je isprièao previ e. nego da je ono uopæe ne zanima. Sad je eljela saznati jo . .i u uèionicu. Dok je o tome p rièao. I uistinu. a drugi dan im se sviða druga boja?" "Da. pa Klara nije govorila samo o toj novoj tjelesnoj po javi. mama æe me ubiti.

to je toèno o nako kako priroda nala e. Uopæe se ne z amaraju time da u ko nicu donesu pelud. Veæ je bila u sedmom mjesecu trudnoæe. vrlo o tre kuke. s Klarom to ba nije bilo tako. i èupa mu organ. a onda desetke tisuæa jaja aca. samo njih dvoje." "To je èudo".a za k oju bi se moglo reæi da je jo tek kraljevna .za to ne? Kad je tako. Potom joj je objasnio da mlada matica. Kad on poène inzistirati. morala se i nasmijati. a ona sve primi u sebe dok su jo tako visoko u zraku. Bilo je to ravno njenom najboljem. Tog su dana veæ letjeli uokolo èekajuæi je. lete naokolo poput budala. vjeèito u potrazi za jo nektara ko i æe donijeti . Ostanu samo dva truta. kraljevna. ili ne to J34 Norman Mailer takvo. osjeæao je da bi se veèeras time mogao okoristiti. hrabri trut. tisuæama pèela radilica." "Jadno stvorenje". U tom èasu krene letjeti tako visoko da je samo neko licina trutova mo e pratiti. kad se mora odvojiti. osim nekoliko mu kih pèela koje æe je poku ati slijediti. Onda se nije mogla zaustaviti. Alois je nikad prije nije vidio da se neèem tako dugo smije. Protiv volje. to je dovoljno da polo i tisuæe. Ako bi is prièao previ e. Ona voli da ostane tako. da. i znao je. Kuæanskim poslo a. a potom je pre ao u osmijeh. vi e je . da. nije joj rekao jo dvije stvari. i s tim nastavlja sve dok ne poène hladno vrijeme. spremna je za djevièanski let izvan ko nice. ali taj zadnji sna ni trut je dostigne. "Kakav ivot"." "Ne. "Onih koje nazivamo trutovima?" upitala je Klara. Oèi su joj zasjale. ive da bi jeli.izleti na svoj prvi let. poèinje dobivati hranu od matièinih dadilja i matièinih poslu itelja.Zbog toga se Alois odluèio Klari sve objasniti kroz nekoliko koraka. Sljedeæih nekoliko tjedana . do poèetka lipnja. A samo tri tjedna nakon tog prvog dana . zna na to mislim. No. poprilièna djevica. iznimno. Ta m atica koja leti tako visoko i tako je lijepa u usporedbi sa svim svojim sestrama . da ga ne mo e vratiti. Zaglavljen je. tako ga duboko utisne. na Klarinim se ustima ukazao podrugljiv smije ak. Digne se u nebesa. o. pokvario bi ono to je te noæi htio. meðutim. da. Bilo je oèito da je odu e vljava pomisao na to ensko stvorenje. "taj dobri." "A on? to bude onda? to bude s njim?" "O. mogu opravda ti svoje postojanje. "Taj trut". A sve to bogatstvo plodnosti . Nema ga vi e. ne ba ".a te jadne cure nemaju potpuno oformljene jajnike. on ugine. bila drugaèija. "Da. svoj vlastiti or gan koji je sve dotad dr ao u sebi. Svoju mu kost! Izgubljenu. stavi joj ono to ima. skoèi u . pèelama tegleæom marvom.nazovimo to njenom vaginom . No ta matica se od njih razlikuje. da. Uvijek naprave gu vu u svom dijelu ko nice." " to?" "Ne! Donnerivetter. Kad se pojavio. moglo bi se t ako reæi. Alois je pozna vao vi e ena koje su ti èak mogle priu titi i dobar komad prave stvari. moramo pretpostaviti. Naravno. Padne na zemlju. Èi æenjem. Prva je bila da matica nakon tog prvog v elièanstvenog leta bez pote koæa mo e imati i druge ljubavnike. Potom se t aj ciklus mo e ponavljati tijekom sljedeæe tri godine. To se obièno dogodi prvog toplog sviban jskog dana. jo je djevica. debelih. da. ne mo e ga izvuæi! Matica ima kuke. ali ga sad iznenada izbaci. ali. Jer im se leti. jedan. Te je noæi. mo e imati i pet ili est ljubavnika. Time u svoje jajnike pospre mi jo sjemena. Opet. ono najbolje æe najvjerojatnije dobiti ako jo j sve isprièa do kraja. jo tjedan prije nego to æe izbaciti tude dijete. ali te su noæi vodili ljubav. a kad su raspolo eni. U tom trenutku nije znao kako bi nastavio. i to ga dr i unutra. tako siæu no. neæe vjerovati. rekao je Alois. rekao je. Mora ga ostaviti. po jedno svaku od tisuæa æelija. Kako je oèito b ila uzbuðena. naposljetku je kazala. Uistinu je kazala: "Èudo ljubavi. jo nije prava kraljica. pa idu van i sk upljaju. Tek kad djevièanska pèelinja kraljica . a Alois je dobro napravio to joj je isprièao sv e. Skroz izgubljenu. Ali to je bilo jaèe od nje. skoèi. njegova je lukava strana bila spremna progovoriti. kazala je Klara. rekla je. leteæi vi e od svih. kao to sam rekao. Znali su da sti e. osim kad su zauzete drugim du nostima za raèun ko nice. razma enih tipova. niti dvadeset dana nako n to je izi la iz vlastite vo tane æelije (koja nije bila Dvorac u umi 133 ni ira ni dublja od gumice za brisanje na vrhu nove olovke).

te pèele radilice trutove izbaciti iz ko nice. prekrivajuæi æelije s larvom tajanstvenom vo tanom tvari koju su preradile iz peludi svibanjskog cvijeæa. a bilo je svakako manje od svakog truta. i mu karci i ene. a poljsk i kreteni drugu. samo bi se i dalje svaki put nasmijale na spomen nek e zemlje." I opet je uspjela natjerati Angelu na cikot. voskom koji ni jeda n kemièar jo nije uspio proizvesti u laboratoriju. i sv inje i djeèaka. rekla: "Sad si dobi o sapun.samo na èe njak. U glavi mu je vladao mete . da se polovica zajednice stane ro jiti. nije joj opisao kako æe predan o matica morati raditi do kraja ivota. A svejedno je imala moæ oplod iti zrak u ko nici kao i tisuæe koje su u njoj ivjele. prilièno nalik Adiju u njegovom najgorem izdanju. Mo da bi Englezi pristojno mirisali na èaj.potjeèe od najvi e pet ili est sparivanja! to znaèi da se do kraja svog ivota matica vi e mora baviti trutovima. sa svoje strane. stavi ga tamo gdje mo e biti od koristi. ili bi onih dana kad bi Klara zakuhala dovoljno vode da se oboje okupaju u velikoj kadi. kad poène toplo vrijeme. mi sm o ne to posebno. prije nego bi mu vratila sapun. nebo bi ponekad za dana bilo ispunjeno siæu nim svjetlima. a Klara joj je ot krivala sve vi e svari koje je èula od Aloisa.) Nakon pokolja. Je li stvarno tak o smrdio kako je Angela neprestano i36 Norman Mailer ponavljala. Ponekad je stvarno bazdio. njene pèele radilice odano slijediti. Niti joj je rekao za druge komplikacije. Takve je potankosti zasad os tavio. ustrajavala na zahtjevu da mu nasapuna leda i pazuha. dok æe je njen dvor. Uvijek ga je nastojala navesti da se vi e slu i sap unom. jer æe sve imati isti miris. Ispunilo bi je kajanje to ga je zadirkivala. kad ih je èuo kako se smiju. pèele radilice izbost æe na smrt. Niti joj je isprièao o kraljevnama koje bi dvorani okupljeni oko matice èesto usmrtili. sve novih sa znanja o pèelama i èesto bi jutrom. U koli je sad postala svjesna fraulein Werner i njenog mirisa po djeèjem puderu. Talijani . Adi im se. v eæ i iznimnu moæ matice. ti nemarni deèko. rekla je Klara uz nove napade hihota nja. Pona ale su se kao da su vr njakinje. Krmaèa prvakinja je stvarno sna no vonjala. Ne. ili mu je sestra luda? A tko æe znati? Sam bi na sebi jedva i ta osjetio . neki besramni. da su Adijevu ma tu uskoro sasvim raspalile tajne pèelinje matice. kad zavr i sezon a parenja. Sve æe one znati koja je ko nica n jihova. uz posve vragolasti osmijeh. Na brzinu mo e ostati bez dobiti." Sad su se veæ grlile. A to stvorenje jedva da je bilo veæe od svojih vlastitih pèela guvernanti. Ono to joj je te veèeri isprièao Klaru nije samo posve zaokupilo. "kao kad bi svi Rusi. namjerno dovoljno glasno da utrèi K lara. do ao pridru iti. veæ je sad dr ala kako bi time mogla Angeli skrenuti misli s vlastitih nevolja. Bolje je da Klara na njegov buduæi pothvat gleda s naklono æu. odleti. No. pa je tema obuhvatila ne samo vonj. Uvi jek postoji tendencija. opet poèela misliti na smrt krmaèe Rosig. pa bi se poku ala iskupi ti tako da mu isprièa neke od èudesnih tajni koje joj je otkrila Klara. Trut ima trbuh mek i od ljudske ko e. "Mo da bi najgori bili Èesi. a tu je bio i njen mali Adi. U sv ibnju i lipnju. "A Francuzi. Angela bi. A onda bi. Tako o tar! Gori od trulog luka i staro g umaka. topli poput savijaèe. Stoga joj je odluèila isp rièati o muènom kraju hrabrog truta koji je uspio stiæi do matice. pa se pèele vrate naèinu na koji su nekoæ ivjele Dvorac u umi 135 u rupi u stablu. ako se ustrèao i spustio niz pokoji brijeg previ e. bljeskanj . Ovaj put Klara u sv om smijehu nije ostala sama. ostavi ko nicu. "To je". Od tog je razgovora o ugodnim i neugodnim mirisima Angelu poèeo na poseban naèin svr bjeti nos. bio je vrlo svjestan blizine pèela. opet naèela tu tem u . iste æe te pèele radilice le ine pomesti iz ko nice.glava joj je bila tako puna svega to joj je Klara isprièala. Otkako su u travnju stigli na gazdinstvo." Brisale su si oèi. odnosno. veæ nektarom i medom mo e hraniti svoje lièinke. dok bi njih dvoje hodali u kolu." Adi bi na takvu nepristojnost kriknuo od srd be. One lijene protuhe koje se neæe htjeti pomaknuti. N jih ne moram ni opisati.dosta! Angela je zaplakala zbog oboje. imali jednu vrstu u asne arome. Iz ivcirao se kad mu ni ta nisu objasnile. a mi Austrijanci. ili je to bila Rosig u najgorem izdanju? . (A pèela radilica svoj alac tom prigodom ne izgubi. a nipo to joj nije rekao da æe. majci ne bi rekao ni rijeèi. Smrdljivi stari kupus. da. ru ni vonj.

u ra znim prigodama. da bi izazvali nepovjerenje. sukob vodio izmeðu Boga i anðela Luciferovog ranga. i ostao sam hodati svojim poljima. Mogu reæi kako sam izravno sudjelovao u oblikovanju djeèakovog sna. flore. A tièe se Adijevog smrada. Dosta! Smrad nije ne to u èemu vragovi u ivaju. Zbog toga uopæe nemamo neka potpuna saznanja o p oèecima ratovanja Dummkopfa i Zloga. Moguæe je kako su te sile i38 Norman Mailer poslale Maestra. èiste savjesti. jo od one noæi kad sam u ao u Aloisov um. odmah po njeg ovoj pivom natopljenoj propovijedi u Linzu o ljepotama i èudima pèelarstva. a bijelu je kosu skupio ispod stare pletene vunene kape. A sad. 9Neobièno je. tako trulo zasmrdjeli. slu iti Judom. na i su problemi èesto potjecali od jednog fenomena. a da je njegov laboratorij evolucija . jer su bile nezadovoljne napretkom koji je ostvarivao D. Maestru vjerojatno nije u interesu da znamo vi e o d najnu nijeg. Kako je do lo do tog fenomena. poput o nog to bi ga èovjek mogao imati 0 svojim ranijim inkarnacijama. koja je bila duga poput èarape. u svom poèetnom nadgledanju (i rasul u) ove zemlje 1 sunèevog sustava mo da zapao u tako velike pote koæe. kako tvr di Milton. moram pretpostaviti kako je D. kad je èuo da matica dijeli isti vonj sa svakom pèelom u ko nici. koji se zvao Der Alte. Visjela mu je do pola leda. kao i pote koæa n . kao to je smrad. a b ilo mu je i drago. Pa kako onda da ne zapita oca mo e li i on poæi s njim? Aloisa je to iznenadilo. Jesu li obojica bili bogovi. moram ponuditi vlastitu teoriju to se to moglo dogaðati tijekom veæ prohujale vjeèn osti. a opet i nije. stvoritelj svijeta. sa svoje strane. U snu mu je Adi èak zna o ime. dok bi Alois ostajo na gazdinstvu. faune i ljudskih biæa. Zato je Adolf. Zvao se Der Alte. leteæi mno tvom raznih smjerova. "Isk reno govoreæi. Dodat æu da ljudi koji rade za Maest ra te ko mogu izbjeæi takvu klevetu. a djeèak je nakon buðenja u subotu ujutro saznao kako æe njeg ov otac stvarno otiæi u posjet pèelaru. Njemu je va nije da se bavimo problemima koji su neposredno pred nama . To mu je bilo dra e to ga je tog jutra Adi pitao mo e li i on s njim. Putovala bi sa svoje troje djece. Dotad bi svake nedjelje drugi seoski Dvorac u umi !37 braèni par pokupio Klaru svojim kolima na putu za nedjelju misu u kapelici u Fisch lhamu. One noæi kad je èuo da bi mu otac mogao poprièati sa susjedom o kupnji neèeg to je Alois zvao "prvim materijalima" . vremenskih promjena. ali je svejedno nalikovao patuljku. A ne mo emo ni iskljuèiti moguænost da je Dummkopf. to æe i meni ostati tek pitanje na koje nema odgovora. Jer mu ta pèela m o e podariti ne to èega æe se dugo sjeæati! A onda je jednog lijepog srpanjskog jutra jedn a ubola Edmunda. o sjeæao veliko po tovanje prema pogibelji koju njihova prisutnost sa sobom donosi. ili se. No. Blizu kuæe je staja o starac. K. Majka ga je stal no upozoravala da ta siæu na stvorenja ne smije poku avati dodirnuti ako ih vidi na cv ijetu.em svjetala koja bi ibala amo-tamo. A jo i gore. Evo lucija je veæ bila zapela u brojnim slijepim ulicama. izvan je mog podruèja. ne mogu poæi". da se i sam obratio jo vi im silam dublje u sazvije du. pred kraj devetnaestog stol jeæa. ne znam. Tad sam se prvi put aktivno umije ao u obitelj. U to doba. kazao bi joj. Moje sjeæanje iz ranijih doba posve je nesav r eno i obièno mi na raspolaganju ne stoji vi e od kakvog zakr ljalog instinkta. Vidio je vojsku pèela kako kru i iznad gazdinstva. Plavobradim ili Atilom da bismo pijanu mu teriju potaknuli na jo jednu èa icu.Adi je usn io ivopisan san. da ima malo stvari koje se tièu mu karaca i ena o kojima se razgovora s toliko nelagode. odjeven kako Adi nikad u ivotu nije vidio. Ne moramo se. to mu je uzburkalo misli.to je u nedjelju naveèer objavio za veèerom . Sad mi se èini kako se èitatelju moram ponovno obratiti zbog jedne neugodne stvari. K. Inaèe bi. Kako bilo. Nije bio nizak. jer se savio u struku. Ko ulja mu je bila izvuèena iz h laèa i dosezala je do koljena. koji je beskrajno dugo vri tao. Mnogi ljudi u koje smo ulo il i smatrali su kako je nu no strahovito pomno odr avati osobnu higijenu.znaci i njeg ove ludosti i njegovog genija mogu se otkriti u bezbroju kreacija. nikad se ne smije usuditi neko od njih ubiti. da. naposljetku.

Pustimo to. na Maestro nastojao takvoj prepreci svojim namjerama suprotstaviti tako to je mnoge alkemièare poticao da otk riju dovoljno suptilne parfeme koji vonj trule i mogu prekriti sladim. K.-ovu prevlast.) Gubitak takve kognitivne moæi ne samo da je smanjio D. Adija i Der Altea obilje ilo neobièno. To se dogodilo u subo . ne mo e se poreæi kako su i potresi i ledena doba doveli do brojnih prekida njegovih pokusa i poharali mu mnoge pothvate. Sapuni. ulja za èi æenje. i . Djelomièno je. koje smo o tkrili mi. brontosaura (da bi se potom ustanovilo kako je ta preuvelièana ivotin ja naprosto prevelika da bi mogla opstati . prizemnijim . Stvorite lj je imao svoje razmjerne uspjehe i strahovite neuspjehe. Zbog toga se od srednjeg vijeka nadalje. jedne drugim a privukla ili odbila poruka koja im je stigla do nosa. Pretpostavimo da su mirisi odmah otkrivali razmjere hrabrosti svak og stvorenja.a koja je nailazio. kao sredstvo upozorenja kand elima da su u blizini na i klijenti. Pojavile su se kad e. èak i kad nije u potpunosti nadzirao Zemlju koju je stvorio. ili velikih nada koje su ulo ene u . Do kraja dvadesetog stoljeæa gotovo je sasvim nestalo Bo jeg oslonca na neugodan tje lesni miris. dobrim dijelom zahvaljujuæi podr ci koju smo tim po duzetnicima dali mi.. progovoriti o snu koji sam Adiju umetnuo. uspio svakog od na ih klijenata oznaèiti primj esom odgovarajuæeg vonja. No. Kako i ne bi takav s ignal za pomoæ iskoristio u razvoju mnogih vrsta? Ljude bi. straha. mogli su poni titi smradne arome. pa je sastanak Aloisa. nego je i nama bio velik poticaj. sebe vi e nije mogao smatrati olièenjem dobrote i svemoæi.odluènosti da se razmno avaju.eto neuspjeha). K. u èasu kad se Maestro mogao suprotstaviti njegovom napredovanju. Èak bih ustvrdio kako je D. a na takav se postupak odluèio zbog jednostavnosti i razmj erne jeftinoæe. ne smijem zanemariti put do Der Alteovog gazdinstva. (Barem je tako u razvijenijim zemljama. mo da èak egzotiènim po primjesi smr ada koji se nazirao pod mirisnim rasponom. ali trenutno zb li avanje djeèaka i starca. Za to? Jer je ovu zemljinu kuglu jo na samom poèetku pogre no projektirao. srama. pri kraju devetnaestog stoljeæa nije se brisanje ljudskog vonja jo ni pribli no d ovr ilo. a da ne mora n adgledati svako sparivanje ponaosob. poèetkom dvadeset i prvog stoljeæa. Danas. stvari su se jo jednom izmijenile. Na im mu terij ama dovoljno bogatim da si mogu priu titi dobre parfeme. Mislim da mogu ponudi ti neka rudimentarna zapa anja s tim u vezi. je poèeo tragati za metodom koja bi njegovim kand elima omoguæila da otkriju koj i su to mu karci. K. za to bila odgovorna mirisna aroma. ako se ne uzmu u obzir ti kraljevski miomirisi. uglavnom.) Do kraja Prosvjetiteljstva. U davno pro lim vremenima primitivnog èov jeka. Do dvadesetog je stoljeæa ubrzano nesta janje ljudskog vonja dalo presudan doprinos na em napredovanju. Kakvo jednostavno i eleg antno rje enje. da. njegove upornosti. K . Miris je D. podmuklosti. Putem je Alois prvi put u ivotu sa sinom vodio pravi razgovor. mu karca i ene. Prisutnost kolege (vjerojat no potpuno ne eljena) sigurno je utjecala da na svoju velièinu vi e ne gleda na isti n aèin. vodoinstala-cije. Mo emo samo pretpostaviti koliko je beskrajnog vremena moralo proæi prije nego li je nekoliko svojih stvorenja naveo da polete. te putene arome tako prepune kamufla e. U jednu sam razmjerno sitnu stvar siguran: do nastanka njegovih najambicioznijih koncepata. nemoguæe pratiti trag promiskuiteta na francuskom dvoru za vladavine Luja XIV. ipak. odanosti. Dr im kako Gospod. KNJIGA SEDMA Der Alte i pèele I.nikak o u najmanjoj mjeri . nezamjetnijim i naposljetku ugodnijim mirisima. D. Mora se priznati da n ikad nije odustajao. (Stoga je. Dodajmo tome irin u i brojnost njegovih kopnenih i morskih vrsta. Najprije æu. primjerice. primjerice. Sceno m su vladali dezodoransi. to se pokazalo pravim bla goslovom. No. dogodio se pomak u va nosti mirisa.-u omoguæio da poduzima stvaralaèke evolucijske korake. ene i djeca prebjegli nepriDvorac u umi 139 jatelju. rijeko se mogu naæi suprug ili supruga koji bi bili svjesni mirisa svog partnera. miris je sigurno bio jedan od Stvoriteljevih resursa.

" elim da". odanosti. Nadzor nad njim i njegovom obitelji tad su preu zeli moji pomoænici. Kand eli koji su tog klijenta mo da veæ uze li pod svoje mogu nam stvoriti priliène nevolje.-ova nekoæ svemoæna uporaba snova poni tena. ako je spavaè taj koji se sprema izdati bliskog prijatelja. Danas se. Delikatne manipulacije sraèunate na izmjenu reakcija èovjekove psihe u buduænosti ne m ogu se izvoditi u ratnim uvjetima. D. "u Adolfov mozak ure e jednu trajnu pretpostavku. Na taj je n aèin mogao svoje tiæenike èesto navesti da krenu odabranim putem. sno vi rijetko javljaju u vizijama. posljedice tog èina mogu se dramatièno prikazati p omoæu zami ljenog scenarija. K. To vrijedi jo od poèetaka ljudskog postojanja. 144 Norman Mailer No. kako se ne bi uzbunili kand eli. Stoga je trebalo vrlo pozorno priæi pripremi potrebnog jasnog sna za dijete.oprostite na ovako grubim povijesnim procjenama . kad shvate to poku avamo napraviti. to se pokazalo bitnim. je tu otkrio sredstvo za ravnanje nekim od svojih ljudskih biæa. K. D. San danas slu i kao uzorak nesavr enog za titnog sustava. kazao mi je. D. ljubavi ili zdravlja nego to je dotad pretpost avljao. kad se obitelj Hitler preselila iz Passaua. Cijeli je postupak ubrzalo. S druge strane. Mestro kod djece uglavnom nije poticao na takve pothvate. K. kod mladih klijenata postoji i rizik. prije Aloisovog sastanka s pèelarom u nedjelju. Umjesto toga. Kao to sam veæ napomenuo.od izoo. nala u nerazmjerne izdatke Vremena! tovi e. subjektu ipak ostane ne to maglovite spoznaje kako on ili ona ima manj e hrabrosti. Dometnut æu kako stvoriti san. vizije u snove ulaze poput kakvih rascjepkan ih pripovijesti slomljenog vrata. kaos koji ostane nakon to se uhvatimo u ko tac s kand elima. Jedna strana prodire i napada ciljeve one drug e. posebno onaj koji nije vezan s prija njim iskustvom onog koji æe ga sanjati. A sad mi je stigla izravna poruka od Maestra . poput tura razno enja mlijeka. Na razini do koje mi dopiremo ako elimo poluèiti stvaran uèinak. Èak i kad se san ne da dokraja protumaèiti. ti jekom vi e noæi. ka d sam se dovoljno dugo uvukao u Aloisov mozak da istra im njegovu oèaranost pèelarstvo m. dr i kako je od presudne va nosti da upravlja svim snovima. u snove im je umetnuo priviðenja . godine prije Krista pa do njegovog dolaska). nered. da ne oèekujem nikakve smetnje od kand ela. koji mu karca ili enu m o e upozoriti da izbjegnu situaciju kojom neæe biti u stanju ovladati ili je podnije ti. najèe æe putem s nova). nije ni pribli no rutinska stvar. K. Osim jednom jedinom prigodom." Dvorac u umi 145 2. jer se tim medijem obilato slu imo. pretpostavlj am. Rijetko mu uspijeva izravno prenijeti zapovijedi. U svakom sluèaju. Sjet imo se da sam. Stoga je D. no sanja rije koje se moraju proizvesti ex nihilo ozbiljno nam isprazne proraèun. u toj sam austrijskoj regiji radio s drugim klijentima.tu naveèer. . mnogo puta poslu io tek nadmoænim hirom. Ako bi vas vjerni prijatelj u bliskoj buduænosti mogao iz dati. a san je isporuèen na izra vnu Maestrovu naredbu. privr enosti. Malo je onih kojima noæne more èine dobro. Jahve se vi e nije mo gao tako uèinkovito slu iti snovima. je podijelio mno tvo nagrada i kazni (ponekad kroz èuda. no isku at æe èovjekovu sposobnost da otrpi te ku tjeskobu. no najbolji se rezultati posti u pristupom malih koraka. Mnogo kasnije. Tu smo tako diskretno djelovali. U p osebnim prigodama uistinu mo emo klijentu u san umetnuti cijeli scenarij. prosjeèni san preraste u koloplet. na tu æe vas moguænost upozoriti san. te su se moæi smanjile kad smo u razvojni ivot ljudi u li mi. Vjerojatno mo e osigurati otvoren pris tup. dobio nalog da na mal og Adolfa vi e ne obraæam pozornost. Imitacije dogaðaja koje stvara san ne moraju biti posve razumljive. a da se. Obavijesti koje su o Hitlerovima u Hefeldu prikupljali moji pomoænici pokazale su se dostatnim. spavaèu suvremena noæna epizoda nudi tek nagovj e taj predstojeæih poremeæaja. Iz iskustva znam kako umetanje snova tako jasnih da djeluju poput noænih vizija da je brojne po eljne uèinke. Kako bi zadr ao nadzor nad pr imatima kojima je dao nadahnuæe da postanu ljudima. Uspijevao je vizije pobuditi i kod proroka i kod obiènih ljudi. u doba koje Maestro naziva Jahvinom erom (a to je . Ne. Urezati je bio glagol koji se rabio.u glavu na eg esto-godi njaka moram us aditi odreðeni san. Mo emo raèunati na srdit odgovor anðela n svaki san koji potaknemo.

Pod sjeæam kako se rabio glagol urezati. No urezivanjem se ne mo e baviti ba svaki vrag. kli jenta mo e s nama blisko povezati. nije se mogao othrvati da ga povremeno ne iskoristimo. pa se moglo pretp ostaviti da se neæe meðusobno odbijati.Sam mi èin nije uzeo vi e od nekoliko minuta. To je. nije imao ni jednog susjeda kojem bi se jako urilo ugroziti mu predod bu koju j e o sebi stvorio. mislio je kako je dovoljno po stolu za kojim je sam sjedio u kuhinji u krug posuti sol. Njegove èini nisu bile ni osobite niti uèinkovite. Ili su ga barem tako zvali seljaci u susjedstvu. Dok je svlaèio mokru noænu odjeæu. Da ponovimo. Kod Der Altea je bilo najzgodnije to to nam je pripadao veæ desetljeæima. kad je posrijedi rad na snovima uvijek sam bio sklon izbjegav anju barokne virtuoznosti. Prije nego to se upoznaju. no u posebnim se pr igodama znao prikazati simpatièan poput svakog navodno dragog starine. poznat i kao Der alte Zauberer . No. Djelovanje snom nije mogl o biti izravnije. Njihov razgovor putem do Carobnjakove kuæe tek trebam iznijeti. Obièno su uèinkovitiji skromni scenariji. jer sam i Der Altea uputio da djeèaku da okusiti svoj najbolji med te da to uèini odmah èim se s njim upozna.ostalo jo osamnaest godina. Adiju je dao licu meda. no odgodit æu ga tol iko da iznesem Maestrov koncept urezivanja snova. Svojom je odjeæom. vje ra da je u stanju predvidjeti dogaðaje prilièno je pomogla uèiniti ga hrabrijim. Starac je bio pustinjak i velik osobenjak. Kako su njegovi zadaci sa sobom nosili stvarnu opasnost. a potom pronaæi put natrag u st o er svoje pukovnije. To mu je pomagalo saèuvati ponos. A ja sam izmeðu obje s trane te predstojeæe veze uspostavio ravnote u. Nije stoga bilo iznenaðenje to je Adija. Takvi sitni klijenti kad ostare znaju biti prava gnjava a. . No. znao sam kako Alois uskoro ide u posjet susjed nom pèelaru. prije nego to ih smj estim u Adijev san. Nama æe njegovo uvjerenje da si je èesto u stanju unaprijed predoèiti ljude koje jo nije upoznao biti od velike koristi. Bio je kao kakav stari umirovljenik. p rerano je za prièu o tome. Kad go d bi osjetio strah pred silama koje nije mogao imenovati (obièno pred nekom vrstom kand ela). Usudio bih se reæi kako sam tom prigodom stvar obavio vje to. Kad ih je Der Alte uveo u svoje odaje. kako sam veæ napomenuo.posve slo enog amalgama n a e magije i njegovog oèaja i odluènosti . Magnus Rudiger. sad znamo kako æe. opet je zadrijemao. Do njegove je vojnièke karijere . vraæajuæi isti san s vlastitim malim varijacijama. mogao je ispasti podmukao poput zimskog vjetra. to nije bio n bièajen sluèaj. kojeg su zvali Der alte Zauberer. Za pozadinu sam iskoristio sliku jedne od dviju soba u starèev oj kolibi i dodao sam da se kroz prozor vidi i dvori te. tovi e. A to nije bilo pretjerivanje. nakon to mu je bio urezan san. kod primatelja mo e izazvati por emeæaj."Stari Èarobnjak". do ivjeti dotad nepoznat osjeæaj vl astitog znaèaja. rezonantnim glasom koji je znao dale ko odjekivati te vladanjem biti znanja o pèelama. jer æe povjerovati kako mo e zaviriti u buduænost. U ovom sam se s luèaju zadovoljio da to bli e predstavim Der Alteovo lice i glas. on i Adi bit æe srodni po mirisu. nije ba stvarno bio stari èarobnjak. Ako se primijeni pogre no. nisu se dali prevariti. Potrudio sam se da djeèak na jeziku osjeti izvrstan okus. no priprema nije bila jednostavna. Seljaci u H afeldu. Trajna pretpostavka. Kao pitanje stila. U sebi je bio siguran kako æe se uskoro 146 Norman Mailer upoznati s Der Alteom i zbog toga se osmjelio od oca zatra iti da ga sljedeæeg jutra povede sa sobom. to bilo drago. Adi se probudio pid ame vl a ne od koljena do pupka i pro et sreæom. Zasad æu prestati s raspravom o urezivanju snova sve dok nam ne bude nu no ponovno progovoriti o toj tehnici. bio je jedi ni pèelar u krugu od dana hoda i stekao je zavidno znanje o pèelarstvu. S druge strane. Der Alte. uz sav svoj petparaèki uèinak. taj èovjek. koji su ga poznavali desetljeæima. koji je morao nositi poruke do rovova. taj posjet o bilje io zauvijek. Zahvaljujuæi obavijestim a prikupljenim na mlijeènim turama. Kad bi ga izazvali. Primjerice. No. k ad se Adi te nedjelje bude upoznao s Der Alteom. Iz vodi se odluènim potezima. Uskoro se nametnula magnetska privlaènost sna. Aloisu je. mirisom. n astojeæi ponovno okusiti med. k tome i uèinkovitije odbijalo nas nego kand ele. ostavljao dojam èarobnjaka. kad se uspje no ubaci. Tim æemo se sredstvom èesto slu iti tijekom dvogodi nje karijere Adolfa Hitlera kao vojn og glasono e. djeèaku æu u um urezati jasnu sliku Der Altea.

"Jo u bronèanom dobu jeli smo med. A to misli da ti je dao za uzvrat? ." "Dakle. Iako se tad to jo radilo divlje.gdje drugdje? Otkriti takv o stablo. Alois obièno prema svojoj mlaðoj djeci nije gajio sna ne osjeæaje i za oèinstvo se nij e osobno zanimao." Usprkos laganoj reumi. Alois je u njemu izazivao isto onakvo strahopo tovanje kakvo b i se vidjelo na majèinom licu kad bi spominjala der gute Gotta. na to su ga tri oraha. Ponekad medvjede meso i med. a da im nismo poku avali ukrasti med. dodao je Alois. no to je bil a neka nadoknada. dok Alois mlaði i Angela nisu poèeli s njim raditi na gazdinstvu. poput bièa.Dvorac u umi 47 Umjesto toga æe slijediti razgovor koji je vodio s ocem dok su i li u posjet Der alt e Zaubereru. Èinilo mu se da taj izraz mo da veæ odnekud poznaje. dobar jaki samostrijel. rekao je Alois. A sad je. Adi je sa svoje strane bio stra no uzbuðen. tvrda poput kamenja. potpuno neoèekivano. Sebi bi uzeo dobar dio. Tako su to dobri ljudi tad vjerojatno morali raditi. Bilo je to jednostavno. A koliko je samo djeèak elio zadovoljiti Aloisa! Na poèetku puta obostrana utnja doima la se neprobojnom. dok mu je zrak palio pluæa. Sad su ga amarali "bronèano doba". jako su se davno pojavile. Nije se usuðivao zaostati ni koraka. morao si mu za to platiti. da se obièno te e odluèivao na kretanje. "Postoje li pèele od uvijek?" upitao je napokon. U kolovozu. nije im to bilo dovoljno. mogao si u kolibi imati svjetlo. Kamo? Tamo gdje je bilo upljih stabala . Medvjed bi se vratio u potragu. "jo nisu imali ko nice. 3Dok su ustro koraèali. Za to? Jer su umski medvjedi isto tra ili med. Samo. "U Srednjem vijeku". ni rijeèi. Svijeæe! Ali.kao da su mu orasi rekli da uti." Adijev se dah veæ sasvim u ario. Alois je hodao brzo. govorio Alois. Jedno je ubosti èovjeka. Aloisu je uvijek bilo nezgodno kad se morao sresti s èov jekom koji je o nekoj temi znao vi e od njega. "Da. dok je stajao ispod oraha koji je bio najbli i kuæi. No. Toliko uboda. o. kako o tom malom Adolfu nije èesto ni razmi ljao nit i na njega tro io vrijeme i sam malo uspuhao. Oduvijek. Sto nije pomagalo.da ubije me dvjeda. pa potom "srednji vijek" . "Da. Tako je shvaæao imanentnost tog krupno g èovjeka pored sebe. Alois je Adiju punio glavu tako brojnim novim nazivima i mis lima da je djeèak ubrzo ostao bez daha i to u dva vida. koji potjeèu jo iz 148 Norman Mailer Srednjeg vijeka. jako divlje. oèe?" Alois ga je ohrabrujuæe potap ao po zatiljku. da. no Alois mu je pred oèima bio MEIN VATER.Samostrijel."srednji vijek" je mo da v eæ i èuo. zapuhao je vjeta r. Mo da èak i prije nas. Ponekad bi jeo medvjede meso. Alois se pak. Morali su zagrabiti i vosak. morali su on i to skupo platiti. Mo da zbog Karla Velikog. Pèele". I li su stazom kroz umarak. osjetio prema tom malom ne to neuobièajeno. " ive na na oj lijepoj Zemlji veæ jako dugo. Morali su iæi u potragu za rojem pèela. jako davno. sad mu je otkriæe da s djeèakom mo e doista razgovarati nogama dalo dodatan potic aj. Djeèakova oèita elja da se razgovor ne prek ine poslu ila je kao okidaè Aloisove sposobnosti izlaganja. Ako si imao voska. Zamis li. a u pluæa nabio dovoljno dima. S vremenom je u svoja koljena strpao dovoljno reume. Uglavnom je. a onda zgrabiti meda koliko mo e prije nego to te pèele sasvim izbodu. A onda bi se jo pojavio njihov vojvoda ili baru n. Pèelinji vosak je tad bio podjednako va an. ali kako zaustaviti medvjeda? Medvjeda debele ko e! Morale su ga bosti u oèi.koraèao je uz oca koliko je brzo mog ao. ali sretno sroèeno pitanje. I nije pro ao ni jedan dan. Nije se bilo lako pribli iti medu ako je medvjed stigao prvi. naravno. na kojima se vidi kako je pèelarstvo veæ bilo ozbiljna djelatnost. Ni e dolazilo u obzir da zastane kako bi pitao . Zamisli kako su samo te pèele morale poludje ti kad bi im medvjed gurnuo nju ku ravno u krilo ko nice. Ako je èuo da ima meda. dok Adi nije na ao rijeèi. i siguran sam da sam vidio crte e iza staklenih pregrada u starom muzeju u Linzu. s takvim autoritetom izb ubala po glavi da se nije usudio zaplakati . koji pred sastanak nije osjeæao pretjerano samopouzdanje." Nasmi jao se. Svake veèeri. Adijev je dah sad grabio pluæa jedinst venom mje avinom sretnog ara to se razgovor vodi i oèajanja da neæe uspijevati dr ati kor k (napola trèeæi) s ocem. Zato je èovjeku trebao luk . a on je gledao ima li medv . Istovremeno mu je u glavu ulazilo tako puno nepoznatih rij eèi. Biti u oèevom dru tvu] Jedva da je nauèio pisa ti.

a on i njegov sin. Morat æe je kupiti. toliko ga je razbje njelih pèela tako brzo iz bolo. No. a ne zemlje. kazao je. Èovjek o kakvom govorimo mora biti pripravan ubiti prvog medvjeda koji naiðe i objesiti ga blizu pèela. tad ga je umalo zadesila katastrofa. a onda sjeo na susjednu. nema dobrih kr æana. dok su se odmarali. rije e ih se." "Zato to se dr e jednog zakona. Nitko u ovoj ko nici. ali pèele ponekad nisu.odmah nakon ljeta. ali unosan. rekao je Alois." "Hobi". no posljednji put kad se krenuo baviti pèelarstvom. a da nije uèinio neku gre ku na koju bi sa sigurno æu upro prstom. "Doði". rekao je . gdje mogu izvaditi ostatak meda. . pletarom koju je dr ao u gradiæu do kojeg iz Braunaua mogl o doæi pje ice. mora mi reæi. Po tuju jedan zakon i on je iznad svega." Zastao je . Upravo je tako to i poèelo. No. "nekog hladnog dana u ovo doba godine èovjek mo e naæi drvo koje samo to se nije sru ilo.jeda. Med je sladak. Das Steckenpferd. no to nije bio glavni izvor nelagode. izlagao se stupici." No. a u toj upljini roj pèela koje su se skupile kako bi se poku ale s pasiti od hladnoæe. Da ih pretjerano ne uznemiri! Morat æe to napraviti na veèer. onda je s njima svr en o. ponovio je djeèak . Osjeæao je i strah. Der Alteu. igraèka. Napokon je vidio kako mu se sin muèi. samo s jednom ko nicom. To je bila tek naznaka straha. To odvraæa druge medvjede. Ponekad su jedna prema drugoj okrutne. Oni su tu samo s jednom svrhom. poduzetan bi tip takvo drvo mogao poku ati oboriti. rekao je Alois. Alois se zaustavio. No. k ad su pèele mirnije. Jo jedan strah koji æe dodati na vatru u svojim grudima. A dana s." Opet se stao smijati. Mo da æe èak morati plati ti pretjeranu cijenu. Stalno je odgaðao odl uku da se upusti u pèelarstvo. A t ko bi to kod pletare znao? Slama je uvijek ista! Shvatio je koliko malo zna o st varnom dr anju ko nica. Alois tu nije razabrao pr ivr enost samom èovjeku. Bez milosti. Nema ih vi e." Pokazao je na stijenu. Mogao je osjetiti. Susjedni su seljaci Der Altea hvalili. no svejedno nije elio da ga opet napola prevare. Neka se stoga nitko ne usudi biti lijen." "Ubiju ih?" Djeèak je veæ znao odgovor. "Nitko. Gazdinstvo je odluèio kupiti zbog privlaènog polo aja. rekao je Adi. Sad se bojao da ga Der Alte ne prevari. No. osim trutova." Hodali su u ti ini. Njihov mu je brzi hod sad tako tipao dah da vi e nije mogao postavljati pitanja . posebno ako je hladno. i to ubrzo. to je to? Sto je od toga nastalo? Hobi! Mo da malo rizièan. meðusobno si potvrðujuæi 150 Norman Mailer mi ljenje o njegovog velikom znanju o temi pèelarstva. Tek je tad osjetio b ol u koljenima. Nije to sebi sasvim mogao priznati. Uskoro æe to biti i posao. "da nama pèelarstvo neæe biti kao iz bajke. Cijelo vrijeme dok je radio sa slamnatom ko nicom. Zbogom. Mo da je veæ bilo prekasno za poèinjati sa zimskom zajednicom. "Molim te." "A to bi bilo s medvjedima? Bi li se oni pojavili?" "Bi. Zna l i za to?" "Ne znam". mrtvo drvo Dvorac u umi 149 s velikom upljinom. Nimalo mu se nije sviðala pomisao kako æe mu se seljaci smijat i. u to je u ao ba kao da ja e konjiæa na t pu.konj na tapu. ili ga obiæi nedjeljom. "Uskoro æe". Nema nikakvog milosrða. Jako okrutne. da je poslije zakljuèio kako je vjerojatno preturao po rnatièinim odajama. mo da brat. drvo æe odn ijeti do svoje kolibe. Niti u jednoj ko nici neæe vidjeti ni j dnu pèelu preslabu za rad.jo jedna nova rijeè. Djeèak je bio zbunj en. hobi. da ne mora gledati kako svi idu u crkv u. Jednom godi nje. oèi su mu sjale. Iznenada. Njima je to posve jasno. Pa. "U domu pèeli njem. Unaprijed se spremio kako æe tom èovjeku. kazao je. "Ponekad". Ali znao je. otprilike u ovo doba . Alois je opet utonuo u utnju. Sve te trutove. "Mora shvatiti". tu je rijeè Alois uporabio . mjestu u koje je naveèer mogao otiæi da bi se odmorio od gostionice i sv ojih kolega u slu bi. Sad je veæ izgubio kolovoz. "to postati i posao. Zato to se invalida rano rije e. Zakon nala e: na e dru tvo mora opstati. Jedne nedjelje. "sjedni. To bi mo rao izvesti oprezno. "Naravno. oèe.

Spremio se Der Altea za diviti svojim razumijevanjem pèelinjeg otrova. Tako elegantno. Adijev je pogled o ivio. makar je poprimio mnoge aljkave navike star ih ispièutura. "Poku aj me prevariti . Èak se i u njegovom namje taju. Èak je i dugaèku vunenu kapu uspio zaprljati b ezbrojnim mrljama od juhe (jer je njenim repom brisao usta). Èetrdeset se godina Alois svaki dan susretao sa stotinama ljudi. No. gora od doma petnaest maèaka. Beèu. istom onom snagom divljenja koje je do tad. to je takoðer toèno. to je naèin darivanja kakvim se slu e i anðeli i demoni. Pliniju i Gal enu. Karlo Veliki i Ivan Grozni bi se takoðer mogli spomenuti. napola idov be z ikakve svjedod be o visokoj naobrazbi. to je Aloisu poveæalo nelagodu. Norman Mailer ga se neuobièajenim izgledom te ko moglo iznenaditi. je li uistinu bio spreman naèeti s Der Alteom takav razgovor? Kad pogleda u bit . Neporecivo. ukoliko smijem dodati. otkrivala o t ra crta starog urina. to je bil o neobièno. veæ je i.neæe ti uspjeti!" bila je nedvojbena poruka koja mu se mogla proèitati u oèima. pa 152. A istovremeno i jedno i drugo! Aloisu je ponuðen tek nadmoæni Der Alteov osmijeh. Der Alte je djeèaka osvojio u sekundi. da sad tu ne uljep avamo. Govorit æe koliko se bolesti u drevno m Egiptu i Grèkoj na taj naèin lijeèilo. no to sam smatrao jednom od njegovih p rilièno nedoliènih crta ta tine. bilo usmjereno Aloisu. Velikim lijeènicima. I naravno da je s tari doktor dobio poruku da se lica najboljeg meda na Adijev jezik stavi èim se ota c i sin pojave na vratima. Procedura je . kao da je njegova mokraæom natopljena jazbina. Posljednjih godina ga ba i nismo trebali. pa èak i ja ko stara dama. koristeæi pèelinje alce. ipak bila Der Alteovo car stvo u kojem je bio sretan i. Tvrdio je kako je po tovan i obrazovan èovjek s fakultets kom diplomom. ili se barem tako govori lo. plave poput najhladnijeg s jevernog neba. Viðen je tek u Heidelbergu i Gottingenu. Govorit æe o Rimljanima i Grcima. a malo ih je bilo spremno na inteligenciju koja se isticala u njegovom izravnom pogledu. povrh m og urezivanja sna. Povremeno bismo nekoj od njegovih starih predod bi dodali kakvu novu spozn aju. prete ito vlastitim trudom. neugladenom posjetitelju pokazuju navodnu eleganciju èajne ceremoni . meðutim. Na to da se god Alois pripra vio. slijedila protokol.isprièati kako je jednom. U raznim sam ga prigodama èuo spominjati godine koje je proveo u Hei delbergu. dijabolièno nesraman. Der Alte je pripadao nama. Sjeli su. hodajuæi èetverono ke. Salzburgu i Berlinu. Der Altea æu povremeno zvati herr Doktorom. jer u stvari uopæe nije pio. da bi u klijentovom umu o i vjeli izblijedjelo povjerenje. ludina arena oprava. Govorit æe o obolje nju zglobova kod tih monarha i kako su im uklonili bol. Nazvao sam ga umirovljenikom. mo da to i nije pravi korak. a odjevne predmete da i ne spominjemo. Koji su znali kako se od pèelinjeg otrova i meda rade prep arati. Oèi su mu bile iznimne. No. koji je. tijekom njihovog zajednièkog mar i-ranja. kljuèa mnogih trikova koje je nauèio. Jako star gospodin. razvio je i sposobnost da kod svakog usputnog dijaloga odmah stekne prednost. a on je od nas imao slabe k oristi. Tako nepristojno. prekriven sad veæ izblije djelim arkim bojama. Leipzigu. A tu je bio i stari ogrtaè. Za uzvrat smo oèekivali poslu nost. to ako Der Alte o toj stvari bude znao vi e od njega? Dvorac u umi 4Kako sam veæ naznaèio. stekao ne to govornièke vje tine i nadmoænog dr anja kakvog provjerenog i pravog doktora filozofije. tovi e. nije se pripravio za to. èinila je da nalikuje kakvoj dvorskoj ludi. a bijela mu je brad a od nikotina izgubila boju. U svojoj je starosti odluèio izgledati kao osvjedoèeni pijanac. koje je na kratko obi ao. Ta dugaèka kapa koju je nosio i unutra. Ne samo to je irio nesretni vonj koji kod na ih klijena ta nastojimo oslabiti. ljeti. primio lijepu kolièinu alaca i da se na raju pokazalo kako mu je to ubla ilo krutost u zglobovima. a opet pune svjetlosti. Za to mu je trebao tek jedan potez. Odjeæa mu je bila prljava. ostavljao je dojam. Ne bi se oèekivalo kako æe ispasti dojmljiv lik. patio i od inkontinencije . Starac je malo petljao (iako prilièno vje to) oko kuhanja èaja. a ipak je bio. Putnici nisu bili pripravni na susret s carinskim slu benikom takvog autoriteta. To je bio glavni razlog za to sam nalo io da se Der Alte s ocem i sinom upozna sa lic om meda u ruci i bez okoli anja je gurne djeèaku u usta. napola Poljak. Gottingenu. Na je stari i uèeni doktor bio prevarant. a da ni jedno od tih ug lednih sveuèili ta uopæe nije pohaðao.

ali mu je ipak priopæeno kako bi u buduænosti moglo biti pote koæa. To je domaæinu omoguæilo da mu odmah natoèi drugu alicu (krajnje suptilan prijekor).idovskom Magnusu vidim potencijal. izvrsno rje enje. Kako bilo. jer je. jednom je prigodom uvidio. volimo ih radi njihovog meda. ne ostvariv i onoliko koliko sam predviðao.sad je s pogledom koji je razoru avao. koji je okrunio ono to je mogla biti va a disertacija. u svojoj koli s jednom uèionicom. "moglo je ba tako i biti. slagala s urinom. ali s mno tvom uboda u predjelu koljena od kojih se poslije znatno ubla ila bol rane fa ze reume." "Tvojeg oca". t ijekom sata na kojem je fraulein Werner poduèavala geografiju i toèan polo aj Indije i Kine na velikom kontinentu Aziji. da nije bilo bezbrojnih prepr eka koje stoje na putu njihovog lijeèenja. Od èaja mu je u nosnicama ost ala prodorna aroma.dvojic e mediDvorac u umi 153 cinskih genija koji su znali kako lijeèiti bolesti tako te ke da im drugi nisu nalaz ili lijeka. iznenaðujuæe. postav i rtvom napada bez premca. obratio se sad Adiju. ionako veæ prepune lijepih kutaka."Kinezi koji ive na suprotnoj stani Zemlje." "Upravo tako". Uz svu svoju nadarenost. sad je postao klijent koji se zadovoljio malim. u lijepom kutku Austrije. a potom Karla Velikog i Ivana Groznog. da je on osobno neljudski patio od gihta ili reume. nisam bio zadovoljan Der Alteom. jer je najmanje privlaèna crta mojih dragih pèela njihova spremnost da bodu. no dosad je razgovorom u potpunosti dominirao Der Alte. Likomskv. pre malim. kad ste jo bili mladiæ. Obavijesti o va em cijenjenom ranijem polo aju stigle su do mene prije ovog sastanka. napomenuo je. dodao . Reuma i gih t danas su se mogli smatrati bolestima iz pro losti. "jo osloviti dobrim prijateljem. je r sam tad mogao poèeti istra ivati samo tu temu. "samo jednom. preko va eg velikog ugleda. Alois je uistinu poèeo spominjat i Plinija i Galena. Jer. Nije se radilo o tome. prièa se da neki Kinezi znaju uz pomoæ ubada-nja o trim iglama ubla iti giht. "Da. Jesi li èuo za njih?" upitao je. jer u sebi osjeæam potrebu da vas posa vjetujem. to je. Èuo je za Kineze. a mogu spom enuti i herr dr. cijenjeni efe Financijske policije her r Hitleru. Ne treba ni spominjati kako bi vi e volio dobar gutljaj piva kojim bi potakao ustrije izno enje nekoliko una prijed pripremljenih 54 Norman Mailer napomena. Alois je svoj popio u tri vrela gutljaj a. rekao je Der Alte. Kako je taj sa mo na iroko raspredao! "Ne mogu vas". Terca. moram. primijetiv i da u tom poljsk o. Jer vas jo ne poznaj em. No.vratio se opet Aloisu "ali æu vas ipak spremno nazvati prijateljem. Jedno sam vrijeme oèekivao kako æe biti jedan od mojih najistaknutijih klijenata. ono to ste vi tada vjerovali da tu treba otkriti. Tek su tad progovorili o svrsi njegovog posjeta. uvjeravao je. otkrio ni ta manje ne go dr. Da! Herr dr. Naravno. toliko toga to se o ovim pèelama i nj . jo je 1864. nevjerojatno smrdljiv pustinjak koji je golemi ugled stekao bavljenjem ko nicama i pèelama. Nipo to nije trebao svr iti kao bizaran. "svi jako cijene" . reæi. dragi gospodine. Der Alte je svoj èaj ispijao lagano ga srèuæi. Jo uvijek ne znamo gdje toèno moramo na ti jelo oboljelog staviti pèelinji alac. rekao bih. da. Priznajem da mi je strahovito ao to se znanstveno ne bavim medicinom. dragi gospodine. no ne ba i zbog ustri ne da nas provociraju èak i dok pola u ivot. Vrlo je dirljivo govo rio o oboljenjima dvojice velikih monarha i predanosti Plinija i Galena .je." Aloisu se uèinilo kako bi tu temu bilo dobro zakljuèiti. u toj dalekoj. nikad nam n ije dao previ e. Èak sam dovoljno samouvjeren da vjeru jem i kako bih vjerojatno do ao do zavidnih otkriæa. Nek oliko desetljeæa prije znatno sam pao u Maestrovim oèima. Prièa se da Kinezi" . Terc je proveo niz ozbiljnih kemijskih istra ivanja o prirodi pèelinjeg otr ova i njihovog jo neiskori tenog potencijala ba za te vrijedne lijekove. prije trideset i jedne godine. gotovo mitskoj zemlji. Adi je ozbiljno klimnuo glavom. koja se. namijenjenom uveæanju uzajamnog odu evljenja koje je izmeðu njega i djeèaka veæ uspostavljeno. u to je doba bio pravi satir kad su posrijedi ene. naravno. Osim. to se mene tièe.

mladi momèe". "Poziv nije". Ne. rekao je Der Alte. Osa sad sas . Okrutno! Sadistièki! Jer jadna pèela nije ubijena. koji izgleda tako pametan. a opojni eliksir l atica ubrzo prikrije paukov u asni vonj. "Ti. dragi doktore. pa mora ostati. "Dopustite da ka em kako vam ni na koji naèin ne elim povrijediti ponos." Adi je tjednima sanjao pèelu. kazao je Alois. To je prvi znak stvarno inteligent ne osobe. Tamo ta j raèji pauk onda èeka. Der Alte je nastavio prièom od pèelinjem vuku. no èovjek valjda mo e dr ati Dvorac u umi 155 ko nicu. "ne to to radi zato to ti je netko drugi rekao da to radi . Ja za sebe ne predviðam vi e od skromnog ulaganja jednog umirovljenika. u potrazi za slatkim. dok pauk. usred vjenèiæa. raèji pauk se èak potrudi izbaciti ostatke iz cvijeta. kako bi uzela svoj po udni teret nektara i peludi i istog t rena nagrabusi. ili æe mu s leda pasti pravi teret. Èim nade pogod an cvijet.kao to znamo. malih i velikih. Pretpostavljam da se tu èak osjeæa kao kod kuæe. kao da je djeèak jo jedan ravnoprav an sudionik. morate mi reæi svoje mi ljenje". si e njene ivotne sokove i fine sastavne dijelove njenih unutarnjih dijelova. nije mi elja zapoèi jati polemiku. Pèele imaju tako meko grlo. s amo matica u potpunosti posjeduje to najtajanstvenije utjelovljenje enskog postoj anja! . makar su mu nosn ice gotovo zadrhtale. To vam je. "Uvijek . ili æete naæi sreæu. ljubomorno na ivot tih zadivljujuæih malih stvorenja koje ne samo to su u stanju raditi med. cvijet i vi e zlih kukaca. A stiglo mu je jo toga." Klimnuo je glavom. Ulazi. Na a pèela nanju i neponovljiv vonj cvjetnih upljina . tako vam to ne ide i nikad neæe iæi". rekao je Alois. kazao bih kako vas moram upozoriti zbog va e po tene i è sne elje da se upustite u beskrajne neizvjesnosti pèelarstva." "Zna . svom dubokoumno æu minulih desetljeæa u ojima se uvijek predstavljao velikim i uèenim doktorom. zasiæe n. taj uspje ni uni tavatelj drijema. rekao je Der Alte. te su ostale enke tu tek da rade cijelog svog kratkog ivota. Kakva bi to mogla biti povreda njegovog ponosa? "S va im velikodu nim dopu tenjem. a da niste potpuno svjesn i rizika koji stoje pred vama. Naposljetku. Da. Ka ko se radilo o èovjekovom ponosu. to se stvorenje smjesti duboko u njegovu malu mirisnu upljinu. a g las mu je ostao normalan (koliko ga je uspijevao kontrolirati). Toliko je prirodnih stvorova. 'mora to raditi. na a draga vrijedna enka sa svojim nerazvijenim jajnicima . Pèelinji vuk uvijek posegne za grlom. sit.ach. "Ali ne. "To jedno j sna noj osobi kakva ste vi mogu prisegnuti. pa sad njih trojica sjede posve jednaki po svom pretpostavljenom po lo aju. Zbog toga su pèele i om ra ene." Stao je. ne mogu vam dopustiti da o jednom takvom projektu poènete razmi ljati. "ali mo da i jesam. Zna i prije nego to postane svjestan da zna . Kad ne ostane ni ta osim suhog apta ljuske. Podra uje irenje jetovog mirisa tako to se vrpolji po tim bla enim laticama vjenèiæa. "Herr Hitler. a da ne sagradi i samostan. vidite. Nema ni ta izmeðu toga. Opet se okrenuo Adiju. med koji one rade u svijetu prirode pravi su pandan zlata. I opet na a skupljaèica ostane paralizirana. veæ je ubod raèjeg pa uka paralizira. Kod poziva. "Ti. Kad pèela sk upljaèica. Sto se onda desi? Raèji pauk èeka. Zove se Die Krabbenspinne.'" "Ne bih htio proturjeèiti va im uèenim rijeèima". U njemu se ugnijezdio. Nije znao nalazi li se pred nepodno ljivim jadom. rekao je Adi. E pa sad razmislite o toj maloj skupljaèici. veli poziv. Ili æe vam se slomiti srce. bolesti i smrtnih neprijatelja koji okru uju na e nje n e pèelice. da. a potom visi u bla enom snu. puna pohlepe." "Dragi gospodine. bez ikakve milosti . po ziv. Mogu vas izvijestiti o jednoj vrsti pauka za ko ju se ne mo e reæi ni ta drugo nego da je zla.ihovom kvalitetnom uzgoju mora nauèiti. kazao je Der Alte." Uzdahnuo je od jada koji je odzvanjao pop ut tjelesne prijetnje. jesi li dovoljno pametan da zna to bi to bio poziv?" "Nisam". "ne. Progone ih i love u zamke. Skoro. osi koja pèelu i56 Norman Mailer napadne èim se stane spu tati na cvijet." Klimnuo je glavom. utrnula i bespomoæna. nema izbora. v eæ i neprestano ive u njegovoj opojnoj i zlatnoj prisutnosti. Daje sve od sebe radeæi ne to to ti je postalo va no 'Da'. nije imao namjeru nastavljati a da ne dobije lai ssez-passer. nije li?" Der Alteov je glas vibrirao u mekoj upljini Adijevog eluca. recite.

rekao je. Poèinje pèeli mrviti trbuh kako bi izvukla sav nektar koji je vrijedna pèelica veæ u sebe spremila. rekao je Der Alte. mo e pretvoriti u jo jednog pèelinjeg vuka. u v . Ljeti i zravno pljaèkaju èe ljeve kako bi do li do meda. Vidio sam zajednice u kojima pèele mrave mor aju trpjeti. pomisao na Aloisa mlaðeg neizbje no ga je podsjetila da jo nije sve na svom mjest u. I je li joj to dosta? Nije. gutljaj po gutljaj? A odgovor se na to pitanje mo e naæi u pri rodnom sustavu. "Ukoliko elite ostati èovjek koji ima mali." Opet je bio zadovoljan sobom. koji mi zovemo mudrim i dobrim. Tada u istu kriptu osa polo i jedno jaje." "Boji li se osa?" upitao je starac djeèaka. Adi je klimnuo glavom." Alois je sad Der Alteu podario ono to je dr ao svojim naj irim i najsamopouzdanijim o smijehom." "Imate sjajnog sina". zahvaljujuæi vlastitoj brojnosti. No.vim kontrolira situaciju. jedno jedincato jaje koj e æe se uskoro poèeti hraniti tim jo uvijek ivim. rekao je Alois. Pustinjak ga razumije bolje neg o drugi ljudi. ali nepokretnim pèelama. Ba je bilo zgodno ustanoviti da taj mali Adi nije samo za mokrenje u krevet. Taj je ens ki grubijan sad spreman obaviti i posao odno enja svoje paralizirane rtve. zakljuèio je Alois. kazao je Der Alte. Alois se po prvi put mogao slo iti kako bi to uistinu moglo tako i biti. "Zna da sam èovjek koji ponos nastoji dr ati neokrn jenim. a to ja mogu uèiniti za vas?" "Ne jo ". dok jedna gladna mala buduæa osica nije postala pèelinji vuk. Tamo svoj plijen polo i pored est. Ne odstupam veæ na prvo upozorenje. Ko nicu mogu napasti mravi. skromni hobi . pa èak i osam jo ivih. Zimi se nasele u ko nice u potrazi za top linom. Stoga Der Alte sigurno zna da to me vi e o dgovara. a onda u jednom kutu sagrade mi je gnijezdo. Mo emo li razgovarati o onom to biste vi bili spremni napraviti za mene. Taj se nektar istisnut iz trbuha preko pèeli njih usta prelijeva u gubicu pèelinjeg vuka. Jeste li èuli za nju? Za propolis?" "Naravno". a ne o povremenoj pogibelji. Hoæe li mo da jed nog dana biti ravan i Aloisu mlaðem? No. ja vam. to æu biti spremniji zapoèeti sa svojom pèelinjom zajednicom. "Propolisom se slu e i za popravak pukotina u svojim zi dovima. ud po ud." "Dr im se zakona vjerojatnosti". Dr ao ih je jo danima na ivotu. Otrov iz osinog alca saèuvao je meso paraliziranih pèela." "Ta sam dva iznimna primjera dao kao ive primjere pogibelji u ivotu svake pèelinje z ajednice koju biste se nadali za tititi. takor ih sve skupa proguta. a koji tu pokazuje lukavstvo naj okrutnijeg manijaka. Najsmioniji pripadnici na e domo vinske stra e uljeza napadnu. to se tièe za to nu nog materijala. pa su probavljena. naravno stojim na raspolaganju. Slavna je to pobjeda. Poderano i nepokretno malo stvorenje prebaci u unaprijed ba za to pripremljeno gnijezdo. Uspjele su tu sad nu nu tvar proizvesti iz peludi i nekoliko odabranih zelenih pupoljaka. ali im je juna tvo uzaludno. S mi evima je jo i gore. kakva postoji u svakoj djelatnosti. Stoga pèele tu trule poènu prekrivati dezinfekcijskim sredstvima. Mogu èudovi te koje ih napada izbosti na smrt. t o nije nemoguæe. "Cijenim va a upozorenja". "no sad moramo prijeæi na druga pitan ja. u ko nici se vi e Dvorac u umi !57 ne da ivjeti. To nema nikakvog smisla. novac bi mu dobro do ao. Kad se uzme u obzir u kakvom mu je stanju koliba. "Vidim". abe èekaju ispo d ko nica da pokupe izmet. komad po komad. A potom se ta larva. ali potpuno oduzetih pèela koj je veæ uhvatila. Druga æe vrsta pauka oko svake pèele koja mu uleti u mre u om otati èahuru. a ponekad i uspiju. Kad se mi poène raspa ati. pa æe se èak odreæi i dijela svoje teritorije kako ovi neumorni osvajaèi ne bi napali èe ljeve u kojima se nalazi buduæe potomstvo. No. sad dobro uhranjena. S kojim je ciljem prezreo elju potencijalnog kupca za ulaganjem? Po prvi put mu se uèinilo da Der Alte pomalo shvaæa. Zamisl ite tu sjajnu vje tinu. no kako su te pèele mogle dovoljno dugo pre ivjeti da bi poslu ile kao iva h rana. "Radije razmi ljam o trajnoj moguænos ti zarade. Na kraju æe ipak dobiti svoj novac. "kako vas nisam uspio obeshrabriti. to æe onda s njegovom le inom? Njima je ona veæa od Levijatana. takor æe svojim pand ama strugati po prednjem zidu ko nice dok pèele za titnice ne izlete kako bi ga otjerale. Sad se Alois zapitao za to se Der Alte trudi obeshrabriti ga. onda moram i ja biti. Ti su èuvari i vojnici pravi junaci. rekao je Der Alte. ali i brzo dodao: "Ako je moj otac spreman s time se bavi ti. Jasno je da su ta oduzeta tijela poslu ila kao hranjive tvari njenog rasta. rekao je Alois.

godine kad je Alois dovr io svoje pèelarske pregovore. Ni u jednom se zanimanju za sposobno æu ne udi vi e nego u vra jem. sljedeæih nekoliko godina. ipak . kako bih ispei58 Norman Mailer kao svoj zanat. "To rade u vi em razredu u koli. svi smo tupani." Alois je na licu odr avao osmijeh. Der Alte je mo da umirovljenik. I on je bio ponosan èovjek. pa tako znam. jednom obostra no prihvatljivom poslovnom odnosu. dvadesetak koraka od kuæe. Alois ju je prevezao u dom Hitlerovih. Ja æu vam pripremiti nekoliko dru tava i ispor uèiti pribor i proizvode koje jo nemate. Zna li brojiti do tisuæu?" "Znam". a meni æe ostati zadovoljstvo dru enja s inteligentnim èovjekom. Èak smo na to i ponosni. te dovolj no zaèepljenih staklenki peludi i meda da svoje tek steèene stanovnike mo e prehraniti do kraja zime. "Da". pa mogu reæi kako je on taj novi tro ak smatrao velikim. Maj ka æe mu uskoro imati jo jedno dijete i opet æe sve biti kao kad se rodio Edmund. uzbuðen zbog jutra u koje æe se na klupi u sjeni hrasta posta viti kutije s ko nicama. kao i razni pribor. Maestru se ne bi svidjela nikakva buduæa epizoda izmeðu starca i djeèaka. Jer æe ovog proljeæa tvoj otac biti gazda mnogim. no stekao sam napredna znanja. Mogu dodati kako sam uzbunjen iste veèeri poèetkom listopada 1895. koji je predviðao kako æe kupljeno morati preplatiti. U svakom smjelom potezu ima nepredviðenih preokreta. a ne ispravljati ih. druga su posku pljenja bla a. ti stari smrdljivi jarce?" bila je reèenica koju nije izgovorio. nas dvojica jedini ljudi iznimne inteligencije. Previ e nepoznanica! U tom je trenutku Alois kazao: "Poèa æen sam va im osobnim zanimanjem za mene. nekakav je sporazum sa starim opsjenarom ipak morao sklopiti. jedan bolji pristup. a noæ prije odlaska nije mog ao zaspati od i èekivanja. Stoga. Odveo me izvan Austrij e. "Uskoro æe ti otac imati jako puno posla. no nosnice su za to plaæale danak. 5Èitatelja sad moram izvijestiti o neoèekivanom Maestrovom pozivu koji me na gotovo o sam mjeseci odvojio od Aloisa Hitlera i njegove obitelji. rekao je Adolf. Ja sam pak." Der Alte je klimnuo glavom. Svi. isto sam tako i spreman. rekao je Der Alte. Nap osljetku. A sad sam ispao nesposoban. Stoga bih vam predlo io ne to drugo. ostao u asnut. egrtovao tri godine. Vi æete mnogo toga na uèiti. Ukoliko ima znati eljnih koliko je ono to je kupljeno stajalo. Nastojimo romantiène sklonosti na eg stada usmjeravati. Koliko je samo starac udio da i dalje v ida Adija. ako smijem prijeæi na jednu osobniju razinu. "ali." "Dobro. Adiju je to ispalo uzbud ljivo putovanje. herr Hitler." "Sjajan deèko". za vrlo skromnu naknadu. Takav sam. Ako to mo emo sprijeèiti. sa svoje strane. Svoj prijedlog neæe ponavlja ti. no. Hoæe li i se bojati? Jesi li spreman za to?" Dvorac u umi T59 "Bojim se". "Sklopit æemo sporazum. Usamljenost koju je ta posljednja napomena otkriv ala nalikovala je hladnoæi nenastanjene kuæe.ama vidim. uzeti vas za suradnika u r adu na mojim zajednicama.smijem li to tako nazvati? Spreman s am. moguænost istin skog poziva. To bi mogao ispasti ugodan aran man. moram vam ne to objasniti. izrazom punim ljubavi. Ono to bih vam a predlo io jest jedan vi e kolegijalan odnos . Na alost moram reæ kako smo na svim ovim zelenim poljima oko na eg Hafelda. mnogim tisuæama pèela. stoga. kazao je. Alois. rekao je Adi. "Da godinama r adim s tobom. no u takvo se to ne bi smio upu tati i klijent. godine bila n egdje na razini dana njih ezdeset ili sedamdeset tisuæa dolara na godinu. Barem neko vrijeme. znate. nemam na raspolaganj u pouzdani naèin za pretvaranje kruna iz Aloiso-vog doba u dana nje amerièke dolare neki proizvodi imaju sto puta vi u cijenu nego prije jednog stoljeæa. Ponudit æu pribli nu procjenu: Aloisova mirovina bi 1895. U n jenom pogledu neæe vidjeti ljubav koju je tu elio naæi. Od Der Altea su kupljene dvije pèelinje zajed nice koje je naselio u dvije Langstrothove kutije. na kojem je na kolima sjedio uz oca. Adiju su zasuzile oèi. Der Alte mu je zaraèunao koliko bi danas bilo tisuæu dolara. U na oj smo obitelji tupani." Okrenuo se Adiju. Èim je robu kupio. moram raditi sam. a li predugo sam ga zanemarivao. Ja sam. Radujem se. Na e je podruèje proraèu nata pakost.

Dosad sam èitatelja po tedio spominjanja nevezanih sluèajeva. Nerede koje smo planirani izazvati pred krunidbu cara Nikole II. Rekao bih kako je osam mjeseci od na eg odlaska u listopadu 1 895. I sad æu vam se isprièati. tek moram opisa ti. Upravo mi je tad nareðeno da napustim Adija i ostale èlanove njegove obitelji.gdje sam se naravno ukljuèio u odluèivanje porote. To bi odmah dovelo do pitanja koja zadiru u sveto podruèje: kako su uopæe nastali v ragovi? Prati li Zli budno moguæu pojavu nadmoænih ljudi koji bi mogli raditi za nas . proveo u Londonu. (Do bri èitatelji. dogaðaju od kojeg nas je jo uvijek dijelilo vi e mjeseci. dio izobrazbe dobrog vraga. do mog povratka u Austriju u lipnju 1896. Kad sam se na ao u slavenskom podruèju (koje je Bogu i Vragu bli e od bilo kojeg drugog sjeverno od ekvatora).se zamorio od poslovanja sa starcem pa se nije cjenkao dalje od malog zadovoljs tva koje mu je donijelo ne to besplatnog dodatnog pribora. pa se osjeæam obveznim isprièati to se zbivalo dok sam bio odsutan. Njih je bilo dovoljno da du nost pred am trojici svojih zastupnika koji su ostali uz njih. u cijelosti . poveo najbolje pomoænike. a svi smo skupa jedva èekali da se upustimo u gole mi projekt 1 160 Norman Mailer 6. prije nego to sam se spustio do Moskve. Zbog toga su moje spoz naje o onom to se de avalo u Hafeldu pretrpjele stanovite gubitke. nemam elju obrazlagati kako ih novaèimo. nimalo. cijelu sam zimu proveo u glavnom gradu . nudili su tako malo. mogu promaknuti va ne potankosti. No. Ne mogu iznijeti . u Moskvi. naravno. moje pripovijedanje neæe pretrpjeti neku nepopravljivu tetu.svih poroka. jednog hladnog travanjskog jutra. Svoje sam pomoænike znatno p rije odlaska uspje no doveo na razumnu razinu percepcije. redovito sam primao obavijesti 0 Aloisu . Kad sam ih dobio. zakazanoj za svibanj 1896. No. Tijekom moje odsutnosti. kao i svoje druge klijente u tom dijelu Austrije. kao i ljudima. ili nam. Klara i djeca dobivao sam od agenata ni eg polo aja . dat æu sve od sebe kako je ne bih morao ponavljati. dok sam ja sa svojim najbol jim pomoænicima oti ao u Petrograd. Adiju. u poslu se mo e izgubiti ton. godine bilo razdoblje osobno va no Adolfu Hitleru.troj ice koju sam ostavio da nadgledaju moj dio Gornje Austrije. ni ta me od toga nije posebno zanimalo. Tek æu tad moæi na miru iznijeti to smo radili u M koji se spremao. K. tu ipak ima jedna pote koæa. Odmah po dolasku morao sam zapoèeti s prouèavanjem ruske du e kr ajem devetnaestog stoljeæa. Èak sam dobivao i izvje æa kakve su æudi pas Luther i konji Ula n i Graubart. gdje sam prisustvovao suðenju Oscaru Wil deu i bio u sudnici na dan izricanja presude zbog "sodomije i remeæenja javnog mor ala" .. u vr ijeme kad nam se pribli avao veliki ruski pothvat. uvjerenja. Bit æemo na krunidbi cara Nikole II.. posebno mjesec dana k oje sam u svibnju '85. pred svibanjsku krunidbu. naposljetku. Dvorac u umi 161 Petrogradu i Moskvi. Tijekom mjeseci provedenih u Petrogradu. Manjim vragovima . To izgovaram s ponosom. izvje æa 0 onom to su radili Alois. sti u kao stado odbaèenih ljudi? Kako su D. osobito kad su u pitanju oni iz dobrih obitelji. Iako mogu steæi solidnu predod bu to se s mojim klijentima zbiva èak i ako se moram osl oniti na ono to dobijem od prosjeènih agenata. Maestro je vjerojatno elio kod brojnih Wildeovih in timnih prijatelja potaknuti osjeæaj muèeni tva. tijekom razdoblja u kojem me nije bilo. I odosmo u Petrograd. da va s podsjetim. to je. to se èe æe dogaða. Klari i Angeli. kako sam veæ naznaèio. suglasja i unutr a njih nesuglasja. no. no radije bih jo malo ostao iznositi sitne dogaðaje i neva ne pustolovine obitelj i Hitler u Hafeldu. izvan mog znanja. i Maestro ta aran man dogovorili ne to je. No. Zbog va nosti na e misij e u Rusiji sa sobom sam. U svakom sluèaju. jer mi je nalo eno da dam sv e od sebe kako bi ga osudili. ne èitaju beletristiku da bi morali trpjeti autorove isp rike. nakon to sam godinama èitao najbolje i najgore romane. znam da èak i odani èitatelj neæe ostati vjer an piscu koji je spreman prekinuti narativni niz radi prividno nevezane digresij e. Maestro se oèito nalazio u ranoj fazi pokretanja krupne i velike nepodop tine.) Reæi æu kako.

Prva mu je briga bila (a to mi se uèinilo komiènim. Maestro je znatan dio svojih sredstava morao utro iti na Vrijeme potrebno da bi se poremeæeni materijal koji nam je ipak stizao m ogao nekako obuèiti. Èitatelja bih upozorio neka ne zaboravi kako su djeèaka koji je kasnije postao Adolf Hitler odgojili ba taj otac i ta majka. Naravno. naravno. Kao to mo emo vidjet i. Rakete stra ha polijeæu mu u elucu dok se pribli ava kutijama s ko nicama. no buduæi da nisu imali dovoljno smisla za prepoznavanje s ka kvim se pote koæama susretao. osjeæa napadaje straha. ali predmet prouèavanja postanu u doba kad ih hvata tjeskoba. rijetko radi kod ljudi koji nam nisu klijenti. Nije zaboravio kako èovjek mora ostat . agenti koje sam ostavio zatrpali bi me po tankostima. Kao dio zavodnièkog plana. Tijekom stoljeæa. a upravo je ono mojim tamo njim zastupnicima nedostajalo. Reæi æu tek kako su agenti koje sam osta vio u Hafeldu dali sve od sebe kako bi me izvje tavali o tekuæim Alosovim naporima d a se bavi pèelarstvom. Onom prigodom prije prilièno godina. da sam im dopustio. Neæu se ovdje dalje baviti takvim problemima. da mu se sjeæanje na to jo uvijek podi e iz dubine eluca. Izgubljena je tek usputna ljubavna veza . jer se radilo o pristranom portretiranju. veæ nije tako jednostavno. Nimalo me nije iznenadilo to se Alois opsesivno prihvatio svog novog pothvata. pèelama idu na ivce. Stoga je bilo oèito kako bi nam bilo pametno da uzmemo u obzir i Klari nu i Aloisovu snagu. To je nauèi o iz iskustva. Norman Mailer 7Potkraj listopada. a mo da i tisuæljeæa. o njegovim pèelama. Dosta toga doznamo i krajnje jednostavnim kanalom.-om. za to i dalje plaæa cijenu.kada se to i za to dogodilo. moji su se agenti morali zadovoljiti mlijeènim turama. u poku aju da se uspne na istu razinu s D. K. bili su skloni kod Aloisa u cijelosti otkrivati samo ono drugorazredno. Zbog toga sam takav materijal morao odbaciti. Kako se ni sami u biv im ivotima nisu posebno isticali. Odjeven u bijelo. pogrije io je ut oliko to je jednog nedjeljnog popodneva privlaènu enu pozvao da mu pravi dru tvo. U ljude koji su od nas slabiji nije te ko proniknuti. Kako je morao izbjegavati tamne kapute i hlaèe. uz. no udarac je pretrpjelo njegovo visoko mi ljenje o samom sebi. od kraja 1895. prvih se dana stalno brinuo hoæe li se sjetiti presvuæi prije nego to ode do ko n ica. a radi se o pojavi razmjerne otvorenosti snova m u karaca i ena i za vragove i za kand ele. pa do ljeta sljedeæe godine. to je i previ e dobro znao. Pa dobro. i vi e nego dovoljno da mi to poène iæi na ivce. kad su ga pèele onako gadno izbo le dok je radio s malom zajednicom koju je dr ao nedaleko Braunaua. Moji su agenti Alois a do ivljavali preslabim i suvi e zabrinutim. Nu no je po t vanje. no nisu raspolagali ranijim kvalitetni m spoznajama o ljudima koji nisu slabi. pa se dnevne misli mogu na povr noj razini r aspoznati veæ i obiènim prolaskom kroz noænu odaju. I na tom je zalasku sunca ta ko bjesomuèno izboden. Slijedi moj podrobni. jer je ivot proveo u uniformi) to je stalno zaboravljao navuæi rukavice svijetle boje i veliki pèelarski e ir s velom. Osim moguænosti da izravno ud u u Aloisove misli dok je budan. i to ba po nepokrivenom mesu bujnih grudi. veæ i el egantan. eni 1 djeci. Nisam se time mogao baviti dok sam boravio u Rusiji. morao biti spreman prihvatiti znatan dio onog to se iscijedilo . Ma estro to naziva "tr nicom snova". namjeravao je pokazati kako nije samo vje t oko ko nica. nisu me svaki put uspjeli na zadovoljavajuæi naèin izvijes titi o svemu to se s njim zbivalo. stizalo mi je more povr nih informacija. ko ji je uvijek morao biti od najbjeljeg Dvorac u umi 163 materijala. znatne slabosti koje ne trebam ni spominjati. no biti spreman i za ono to stvarno osjeæaju od nas jaèi. jer nije bio odmjeren na odgovarajuæi naèin. Stoga je odjenuo cijelu.sve one neostvarene ljudske moguænost i. Te su n edjelje Aloisove bludne nade morale ostati neusli ane. no na temelju vlastitog iskustva pretpostavljam kako je Maestro. Alois se djelomièno dr i pravila dobrog seljaka. to mu je bila uobièajena odjeæa. dodu e iz druge ruke. to se. jer su pèele izbole i damu. To odgovara problemu koji biste imali kad biste s kandidatima koji jo ne sviraju ni jedno glazbalo osnivali simfonijski orkestar. prislu kivanjem obiteljskih raz govora. kako se mo da sjeæamo. tamnoplavu odoru. Tamne i zagasite boje. izvje taj o jadima koji su Alo isa zadesili kad je postao pèelar.

i budan èak i nakon najmanje katastrofe. Iz neoèekivane nedaæe mo e se ponekad izvuæi neoèe ivana vrijednost. Njegove je zanimljive medicinske teze, primjerice, potaknulo u bla avanje reumatske boli dan poslije - èinilo se kako su pèelinji alci bili blagotvorn i kod njegovih problema s koljenima. Prigodom njihovog sastanka, Der Alte se, sj etimo se, s tim bio voljan slo iti. A ta je potvrda djelomice mogla biti i razlog za to je Alois prihvatio Der Alteovo mi ljenje kako su uvozne talijanske pèele bolje od austrijske vrste. Iako je sumnja o i kako bi Der Alte mogao prodavati ba dio zaliha kojih se inaèe elio rije iti, presu dan je argument bio to to se s talijanskim pèelama moglo lak e raditi. Nje nije su, uvj eravao ga je Der Alte. tovi e, zbog izrazite ute puti, koja je nalikovala mekom sjaj u najbolje ko e za èizme, bile su i ljep e. Alois se divio trima zlatnim dijelovima nj ihovih tijela, od kojih se svaki isticao najo trijim moguæim crnim rubom. ik! Ta mu j e rijeè pala na pamet. Dok su austrijske pèele bile sive i dlakave. Nisu sjale poput tih pozlaæenih Talijanki. Poslije se Aloisa proganjao osjeæaj nelojalnosti. Morao j e uzeti "Franje Josipe", sivobrade. 164 Norman Mailer Nelagodu mu je neprestano uveæavalo to to se stalno pitao ne bi li mu bilo bolje pr ièekati proljeæe. Sad je morao u zajednici odr avati toplinu, da pèele ne uginu zbog hla dnoæe. No, tijekom tog razdoblja svaki se dan morala mjeriti temperatura u ko nicama. A k o nicu nije smio otvarati na dulje od nekoliko sekundi. "Koliko god bili znati eljni ", povjerio mu je Der Alte, "nemojte si dopustiti da mièete neki od pokretnih okvi ra kako biste prouèili èe ljeve. Hladni propuh koji bi mogao nastati zbog podizanja ve likog poklopca kutije mogao bi temperaturu toliko sniziti, da bi pèelama trebali s ati da opet zagriju unutra njost. Takva bi vam hladnoæa mogla desetkovati pèelinju pop ulaciju. Ne igrajte se s tim, herr Hitler. Do sad ste, zakljuèujem na temelju onog to ste mi isprièali, s pèelama ivjeli samo u lipnju i srpnju. To mo e i svaki turist. N o, ako svojem malom narodu elite biti pravi kapetan, vodeæi ih kroz ledeno hladni z rak nadolazeæih mjeseci, to æe zahtijevati i snagu karaktera, prijatelju." A onda je , kao da eli obogatiti pretpostavku, dodao: "Novi prijatelju." 8. Da je Alois sebe stavio na optu enièku klupu, proglasio bi se krivim. Kako jednog sn a nog èovjeka umirovljenje mo e tako oslabiti? Gazdinstvo je kupio impulzivno, bez pro mi ljanja, a sad je, da poveæa ulog, nabavio i dvije ko nice u Langstrothovim kutijama . Za to se tako iznenada odluèio tijekom zime baviti pèelarstvom? Zar nije i to odluèio previ e impulzivno? Der Alte je èak imao i obraza kazati mu, dok je Alois odlazio: " Vidjet æete koliki sam vam posao pri tedio." Sto je Alois za tedio od posla, potro io je na zabrinutost. Nije mu jo bilo ni ezdeset godina, do vraga, jo godinu i vi e mu neæe biti ezdeset, ali te nove du nosti stvarale su mu nevjerojatan osjeæaj umora. Te su dvije nastanjene kutije sad le ale ispod ora ha, na krovnoj ljepenci, a zbog hladnoæe su dobile i dodatnu ljepenku s gornje str ane, sve uèvr æeno kamenjem. U dvije su kutije bile dvije pèelinje zajednice. Svaki bi d an oèitao temperaturu u obje kutije, a jednom ih tjedno vagao. Djelomièno je problem bio u tome to su brige presezale stvarni posao. Budu li zajednice na proljeæe djel ovale slabo, spojit æe dvije kutije u jednu, a bude li trebalo, kupiti jo pèela, upus titi se u dodatne tro kove, u dodatne kontakte s Der Alteom, koji bi si, bez sumnj e, Dvorac u umi 165 zasmrdio hlaèe grohotom se smijuæi herr Hitleru s njegove dvije lijeve ruke koje æe us koro izbosti sve ono znanje naprednih pèelara koje nije posjedovao. Veæ u studenom j e Alois dr ao predavanje Angeli i Adiju, pa èak i Klari, o potrebi besprijekorne hig ijene u pèelarstvu, kad dode toplo vrijeme. Bez obzira na to koliko dan bude topao , ko nice se ne smiju ostaviti otvorene. Iznad svega, ne smije se izvan njih proli ti med. Ako im se to dogodi, moraju ga isti èas obrisati, jer bi mogao privuæi pèele, pa bi se poèele boriti za taj besplatan, lako steèen med, dok le i na tlu. Ako bi lokv a meda bila dovoljno duboka, mogle bi se sve skupa utopiti. Dakle, dovoljno je strahovao da svoju obitelj krene opsjedati onim to se na ljeto mo e, ali i ne mora dogoditi. To je uglavnom ovisilo o onom to bi prethodne veèeri p

roèitao o zimskom dr anju ko nice. Sam je napravio jednu novu kutiju za ko nice, koja mu jo nije bila potrebna, ali se ponosio vje tinom koju je to zahtijevalo, pa makar kutija i nije bila ravna Langs trothovoj. No, takav mu je posao ubla avao zabrinutost. Grudi mu je nadimala stara izreka. "D obra njemaèka krv zna", rekao je Alois supruzi, "da blagoslov ne daje Bog, nego st i e od napornog rada." No, napomena ba i nije bila najsretnija. Za to se tu ne spomin je austrijska krv? Uskoro ga je to pitanje poèelo opsjedati. Je li neka konkretna krv imala svoje vlastite vrline? Za to, stvarno, hvaliti njemaèku krv? Za to ne austri jsku? Imao je cara koji se mogao nositi s golemim (i èesto) idiotskim problemima o dr avanja mira izmeðu Ceha, Maðara, Talijana, Poljaka, Zidova, Srba pa jo i Cigana, u o kviru Habsbur kog carstva. Nijemci to ne bi bili u stanju. Vjeèito su se svaðali. Bez Bismarcka bi bili nitko i ni ta. Sitne provincije. Kralj Leopold I. i kralj Leopol d II. Ludi, obojica ludi Bavarci. A Prusi su bili jo i gori. Prusi su bili progut ali metlu. Za to onda spominjati dobru njemaèku krv? "Zato to", rekao je u sebi, " to z nam to to znaèi." No to je znaèilo zakljuèiti da ne to zna , ako nisi znao uistinu. Iako si na neki naèin ip k i znao. Krasna zagonetka. Alois je zakljuèio da poèinje razmi ljati poput filozofa. Sto nije lo e za djeèaka sa sela. Bio je u isku enju da tu temu naène u gostionici u Fis chlhamu, ali to, naposljetku, nije uèinio. Oni tamo su bili tukci. Bilo mu je ao vr emena koje bi s njima proveo. U studenom bi se tamo na piæu zatekao èak i popodne, to bi mu bio dokaz, da mu je bio potreban, kako nema dovoljno posla. Zbog toga je odluèio ne odlaziti nekoliko dana tamo i66 Norman Mailer i objesiti kakvu mre u oko ko nica, da na proljeæe do njih ne bi mogle ptice. Èak je raz matrao i moguænost da posjeti Der Altea, ali je sjeæanje na prodoran smrad takve pom isli okonèalo. Ubrzo se opet na ao u gostionici. Tamo je ipak nalazio jedno zadovoljstvo. Tukci s u ga sad dr ali struènjakom za pèelarstvo. Sve moguæe savjete koje mu je ponudio Der Alt e, uz svako zrno znanja to ga je u novije vrijeme skupio iz literature, sad je mo gao predstaviti vlastitim, dobro utemeljenim znanjem. Alois bi meðu prvima priznao da su po tenje i skromnost sjajne vrline, na koje se treba oslanjati kad èovjek ima posla s nadreðenima. No, inferioran je um uvijek elio osjetiti kako razgovara s mu drim èovjekom. Kako se do njega lak e dolazilo nego do Der Altea, uskoèio je kao de urni struènjak. Èak mu je jednog nedjeljnog popodneva do ao seljak koji je tra io upute kako zapoèeti. Alois ga je potom zasuo potankostima o hranjenju ko nice tijekom zime. To mu je izlaganje omoguæilo da se ponovno osjeti iznimnim likom kakav je bio pred umirovljenje. "Stvar je u tome", kazao je svom posjetitelju, "da se ovlada tehn ikom vlastite, posebne hranilice. U nju se smije stavljati samo tekuæa hrana, a vr h staklenke mora se prekriti, kao to sam objasnio, finom mre icom, no potom posudu treba okrenutu dr ati za otvor, iznad zajednice koju èeka hranjenje. Shvaæate li me?" Alois je mogao vidjeti da ne shvaæa. Nedjeljni bi se posjetitelj ubrzo, potpuno ob eshrabren, oprostio - vjerojatno mu sljedeæe zime neæe postati konkurencija. Moji su me agenti neprestano opskrbljivali takvim sitnim dogaðajima. A nisu primjeæi vali kako je samo duboka bila Aloisova nova tjeskoba. Èim bi posjetioci oti li, Aloi s bi se u svom projektu osjetio tako usamljenim, da bi stao razmi ljati hoæe li mu k akva bolest napasti zajednice. Veèeri je provodio èitajuæi svoje knjige, no tjeskoba ga nije pu tala. Sanjao je da ivi u jednoj od svojih kutija, da je pèela, tek dio grozda koji ivi u najdubljoj i najmr aènijoj tami. Kako su se pèele snalazile u takvom svjetlo æu siroma nom drugom svijetu? Do kraja je Alois svoj san podigao na razinu more - sad sam se veæ malo vi e zainter esirao za ono to su mi moji zastupnici slali. Aloisova se ko nica u tami uvi estruèila, a onda je pobjegla iz kutije i odletjela. Nije ju se vi e moglo naæi. Dvorac u umi Kad dode proljeæe, hoæe li izgubiti ko nicu? U mraku je pipao gdje je Klara i rukom jo j je dotakao trbuh. Veæ je bio tako velik, a prinova je trebala stiæi tek u sijeènju. Hoæe li to ispati pravi div? Probudila se zbog njegovog dlana na sebi i htjela mu se uvuæi u zagrljaj, no on je usred tame osjetio potrebu da raspravi ne to to ga je ti talo. Uskoro se sasvim razb

udila i nije bila zadovoljna. "Nadam se", kazao je Alois, "da si razgovarala s herr Rosten-meierom." Odmah je znala to slijedi. Herr Rostenmeier je bio vlasnik trgovine u Fischlhamu, u kojoj su jednom na tjedan, subotom, ona i Angela kupovale one namirnice koje nisu uzgajale u vrtu. Klari je herr Rostenmeier bio drag i poèela je s njim razgov arati o prodaji njihovog meda. Alois joj je kazao kako ne sklapa nikakve poslove , barem ne zasad, jer je jo postojala moguænost da postigne sporazum s Der Alteom. Bez obzira na to, u njoj je pomisao kako bi partner ipak mogao biti herr Rostenm eier izazivala zadovoljstvo, a u tom bi sluèaju ona posredovala i domaæinstvu zaradi la ne to novca. Prsti su je zasvrbjeli svaki put kad bi pomislila na takvu transak ciju. No, Alois se sad odluèio za Der Altea. Naprosto je to znala. "Mislila sam", rekla je u mraku, dok joj je tap ao trbuh, "da ti taj èovjek uopæe nije simpatièan. Sjeæam se ka ko si rekao da bi morao opet podnositi njegov smrad." "Bit æe dobar savjetnik", Alois je kratko odvratio. Jo su ga probadali kolci noæne mo re. "Da, da", rekla je Klara, "ali nisi li mi kazao kako Der Alteu ne vjeruje ?" Bila je blizu da je obuzme histerija. Zbog toga joj je prekinuo ugodan san! "Da, reka o si kako u njega nema povjerenja, a opet si spreman dati prednost Der Alteu pred po tenim èovjekom kakav je herr Rostenmeier?" "Klara, to je sve zato to ti je neugodno", kazao joj je. "Mo da si malo previ e prièala s Rostenmeierom. Mo da ne to to nisi spomenula? Kakva preuzeta obveza? A da prije to ga nisi razgovarala sa mnom?" "Ne", rekla je, "nimalo. Nije mi nimalo neugodno. Nisam se obvezala." Bila je u isku enju da doda, "ali æu reæi ovo, moram to reæi, nikad neæu razumjeti kako razmi lja net o poput tebe." No, utjela je. Ismijao bi je zbog takve glupe primjedbe. Morala bi ostati budna dobar dio noæi obja njavajuæi to je mislila time, "netko poput tebe." i68 Norman Mailer 9Nije to bilo nikakvo iznenaðenje. Alois se naposljetku odluèio vratiti Der Alteu. A za to i ne bi? Bio je realist, rekao si je, pa je navikao na neugodne mirise. Napo sljetku, èovjek se tu i tamo mora baviti Vragom. (Moj se vrag nasmijao kad mi je t o ispripovjedio.) Alois je u posjet oti ao sljedeæe nedjelje i opet je sa sobom poveo Adija. Djeèak je o vaj put gledao kuda idu. Put je bio dug oko kilometar i pol, pa je znao kako æe do kolibe doæi i sam, ako zapamti sva skretanja. Cijelo ga je vrijeme ispunjavalo ne lagodno uzbuðenje. Na elucu mu je le ao jad velik poput kruha, no, povrh tog tereta, srce mu je bilo vrlo ivahno. Znao je da ocu neæe reæi kako Der Altea namjerava posjet iti i neki drugi dan i to sasvim sam. "Da", stalno si je ponavljao, "neæe me biti strah otiæi tamo. No, mo da neæu iæi po noæi. T d je u umi previ e duhova." Adi je mislio kako je drugi susret njegovog oca i Der Altea nadma io prvi. U poèetku su prièali o prodaji meda na tr i tu i Adi ih je jedva pratio, no kad su rije ili poslo vne stvari, razgovor je opet postao zanimljiv. A to je bilo zato to starac nije m ogao prestati prièati o pèelinjim tajnama obavijenim drugim tajnama. "Da", rekao je Der Alte zvonkim glasom, "nikad se ne zamorim od razmi ljanja o tim siæu nim stvorenji ma, s njihovim besmrtnim medom i gotovo besmrtnim alcima. Za njihov je uzgoj potr ebna velika suptilnost." Poèeo je upuæenu raspravu. Alois jedva da je uspio koju dometnuti, no nije bio nezad ovoljan, jer æe sve to iskoristiti sutra u Fischlhamu. Dar tukcima! Adi je pak poz orno slu ao. Rijeèi koje nije razumio u glavi su mu ostajale po svojoj zvuènosti. "Mo emo li uopæe", upitao je Der Alte, "dovoljno pozornosti posvetiti ovom Stvoritel jevom ostvarenju? Tako je genijalno. Ti su nam vra iæci stigli kao dar Gospodinove b o anske i neobiène estetike - mudrosti prirode koja se izra ava u posve zaèudnom obliku. " Der Alte je nastavio prièati. A prièati je znao! Vukao je poveznice s Bo jim baletom, Bo jom gimnastikom, Bo jim ulaganjem u èudesno i zadivljujuæe. Der Alte se nije razlikov ao od mnogih na ih klijenata. Potièemo ih da hvale Boga. to vi e mogu. Uvijek. A on je pripovijedao tako dugo da je Alois, ponovno, uzvratio.

"sedam. "Mo emo li uopæe". njihov æe ivot obuhvatiti krajnosti postojanja. rekao si je. kojih je bilo bezbroj. "U redu". No. Sad su tek zbijene jedna uz drugu. Znao je da ocu neæe reæi kako Der Altea namjerava posjet iti i neki drugi dan i to sasvim sam. bez ikakvog namje taja osim male peæi. a jo ni jednu nisam vidio. Adi je ostao razoèaran. Za njihov je uzgoj potr ebna velika suptilnost. èudesne poput rosnih kapi na sv etlu ranog i68 Norman Mailer 9Nije to bilo nikakvo iznenaðenje. srce mu je bilo vrlo ivahno. "Mora se èekati do proljeæa. pokazala bi se dva staklena zida. razgovor je opet postao zanimljiv. Kakav u asan ivot! Nedostaje im sunce. Kad bi se taj zastor povukao. Alois jedva da je uspio koju dometnuti. tek stvorenja nat opljena vlastitom sluzi. "Za to nas ne povedete u kuhinju. "Da". Grozd stvarèica koje su plazile jedna preko druge. No. "ali mora se pripremiti. nije mu se svið o sinovljev pogled. Napo sljetku. no. Na elucu mu je le ao jad velik poput kruha. U poèetku su prièali o prodaji meda na tr i tu i Adi ih je jedva pratio. rekao je Der Alte zvonkim glasom. pa je navikao na neugodne mirise. upitao je Der Alte. sudopera. zbog razoèara nja koje se ukazalo na djeèakovom licu. tovi e. mo da neæu iæi po noæi. no kad su rije ili poslo vne stvari. U kuhinji. nalik Klarinim. s njihovim besmrtnim medom i gotovo besmrtnim alcima. no na ljeto æe ih vidjeti kako ple u u zraku. pomislio je djeèak . no progovorio je Adi. rekao je Der Alte. Uzdahnuo je kako ne bi briznuo u plaè. rekao je. T d je u umi previ e duhova. "neæe me biti strah otiæi tamo." A onda je. "nikad se ne zamorim od razmi ljanja o tim siæu nim stvorenji ma." Adi je mislio kako je drugi susret njegovog oca i Der Altea nadma io prvi. stalno si je ponavljao. no nije bio nezad ovoljan.) Adi se nije tako razoèarao otkako je prvi put vidio Edmun dovo lice èovjeèuljka. Alois je napokon uspio koju i dometnuti. Put je bio dug oko kilometar i pol. a da se nije poslu io vlastitim glasom.poku ao je na brzinu izbrojiti . jer æe sve to iskoristiti sutra u Fischlhamu. A to je bilo zato to starac nije m ogao prestati prièati o pèelinjim tajnama obavijenim drugim tajnama. mislim da je osam tjedana. pa je znao kako æe do kolibe doæi i sam. (Krilca su im bila sklopljena. ne veæih od tamnih tableta u boèici. "U ovom su èasu". Sad je zima. stisnuto na Klarinoj dojci. Na jednom je njegovom kraju bila uska staklena kutija. Dar tukcima! Adi je pak poz orno slu ao. "nisam nikad vidio kako pèelinji dom izgled a iznutra. gospodine". kazao je Der Alte. Sad ne èine ni ta. molim vas. s kup neèeg to je izgledalo poput lomljivih malih stvorenja. ruène pumpe za vodu iznad njega i vjedra ispod njega umjesto slivnika." Poèeo je upuæenu raspravu. ru nih poput ohara. velikih i ivih. "one najjadnije meðu jadnima. stajao je i st ol. Pogled tih plavih oèiju. Alois se naposljetku odluèio vratiti Der Alteu. A te su pèele mogle biti i grah koji se tiska u zagrijanim loncu. izmeðu kojih nije bilo niti desetak centimetara. Cijelo ga je vrijeme ispunjavalo ne lagodno uzbuðenje. ne. Djeèak je o vaj put gledao kuda idu. èiju je unutra njost s obje strane skrivala crna zavjesa. A u nj ima se sad oèitavalo po tovanje. Moram li èekati do ljeta ? Molim vas!" "Do proljeæa". "dovoljno pozornosti posvetiti ovom Stvoritel . (Moj se vrag nasmijao kad mi je t o ispripovjedio. " O.) Alois je u posjet oti ao sljedeæe nedjelje i opet je sa sobom poveo Adija. jadno jato natiskanih i nabijenih. Jedino to grah ni kad nije izgledao tako ivèano. uzviknuo je. povrh tog tereta. duga mo da dvije. A za to i ne bi? Bio je realist. èovjek se tu i tamo mora baviti Vragom. "Da". ako zapamti sva skretanja. pa da djeèaku poka ete svoju kutiju za razgledavanje ?" Bilo je oèito da Der Alte ba i ne bi . a vis oka jednu stopu. uznemirenih svjetlo æu.Dvorac u umi 169 Pro lo je previ e vremena. slegnuo ramenima. Kod nas doma su veæ tako dugo" . a izmeðu njih je stajao okomit okvir ispunjen malim vo tanim æel ijama.to je Alois i oèekivao." A stvarno su i bile. Zimskih mjeseci su pèele lijene. Rijeèi koje nije razumio u glavi su mu ostajale po svojoj zvuènosti.

Zimskih mjeseci su pèele lijene. "U redu". molim vas. Dvorac u umi 169 Pro lo je previ e vremena. bez ikakvog namje taja osim male peæi. no progovorio je Adi. jer bi te èudesne rijeèi koje je izgovarao mogao slu a ti povazdan. ru nih poput ohara." A stvarno su i bile. Kod nas doma su veæ tako dugo" . ruène pumpe za vodu iznad njega i vjedra ispod njega umjesto slivnika. nije mu se svið o sinovljev pogled. uzvratio. sudopera. usred te jeze. Alois je napokon uspio koju i dometnuti. No. "Doði me posjetiti". njihov æe ivot obuhvatiti krajnosti postojanja. Bo jom gimnastikom. nalik Klarinim. A Adi si je mislio: "Ove te pèele mogu izbosti. ne. izvukao iz kreveta. "Za to nas ne povedete u kuhinju." A onda je. "nisam nikad vidio kako pèelinji dom izgled a iznutra. pomislio je djeèak . A u nj ima se sad oèitavalo po tovanje. prije nego je Alois dao znak da kre nu.jevom ostvarenju? Tako je genijalno. pa si onda mrtav. Ti su nam vra iæci stigli kao dar Gospodinove b o anske i neobiène estetike . A prièati je znao! Vukao je poveznice s Bo jim baletom. Na jednom je njegovom kraju bila uska staklena kutija. ne veæih od tamnih tableta u boèici. a izmeðu njih je stajao okomit okvir ispunjen malim vo tanim æel ijama. èudesne poput rosnih kapi na sv etlu ranog 170 Norman Mailer jutra. rekao je. gospodine". Sad ne èine ni ta. uznemirenih svjetlo æu. Tako neustra ive. gdje su bile smje tene dvije Langstrotho-ve kuti je. navukao na sebe najtopliju odjeæu i oti ao sjesti na klupu pod hrastom. starac mu je uspio apnuti. "ali mora se pripremiti.) Adi se nije tako razoèarao otkako je prvi put vidio Edmun dovo lice èovjeèuljka. tek stvorenja nat opljena vlastitom sluzi. ponovno. Bez obzira na svoje turobne strane. Adi je ostao razoèaran. no na ljeto æe ih vidjeti kako ple u u zraku. Uvijek. imao je stila." "Tako je". (Krilca su im bila sklopljena. Potièemo ih da hvale Boga. Sad je zima. A on je pripovijedao tako dugo da je Alois. Sto vi e mogu. Bo jim ulaganjem u èudesno i zadivljujuæe. Der Alte se nije razlikov ao od mnogih na ih klijenata. "Mora se èekati do proljeæa. do k je ostatak kuæe jo spavao. rekao je Der Alte. IO. " O." U starèevoj je ku hinji uzdrhtao od nepojmljivosti umiranja. zbog razoèara nja koje se ukazalo na djeèakovom licu.mudrosti prirode koja se izra ava u posve zaèudnom obliku. To se smrdljivcu mora priznati. "U ovom su èasu". kojih je bilo bezbroj. duga mo da dvije. Kako æe samo hrabro koracati kad udu medu zlatne latice cvj etova koji ih oèekuju. rekao je Alois. izmeðu kojih nije bilo niti desetak centimetara. kazao je Der Alte.to je Alois i oèekivao. Kad bi se taj zastor povukao. Grozd stvarèica koje su plazile jedna preko druge.poku ao je na brzinu izbrojiti . "one najjadnije meðu jadnima."sedam. pokazala bi se dva staklena zida. uzviknuo je. slegnuo ramenima. a iz èasa u èas bivalo mu je sve hladnije. A te su pèele mogle biti i grah koji se tiska u zagrijanim loncu. Pogled tih plavih oèiju. s kup neèeg to je izgledalo poput lomljivih malih stvorenja. velikih i ivih. jadno jato natiskanih i nabijenih. A ipak je o . a vis oka jednu stopu. mislim da je osam tjedana. a jo ni jednu nisam vidio. Jedino to grah ni kad nije izgledao tako ivèano. tovi e. U kuhinji. a da se nije poslu io vlastitim glasom. Ne znam koliko je ta zadnja poruka koju je promrmljao mogla utjecati na Adija. Uzdahnuo je kako ne bi briznuo u plaè. stisnuto na Klarinoj dojci. Adi se. Nije pro lo mnogo vremena (na sam Badnjak!). a li mogu reæi kako do tog trenutka ni jednom nisam tako za alio to se moram oslanjati na svoje hafeldske agente. stajao je i st ol. " Der Alte je nastavio prièati. èiju je unutra njost s obje strane skrivala crna zavjesa. Sad su tek zbijene jedna uz drugu. A opet se. Tamo je ostao dosta dugo. Kakav u asan ivot! Nedostaje im sunce. osjetio pod jednako bliskim i starcu i ocu. pa da djeèaku poka ete svoju kutiju za razgledavanje ?" Bilo je oèito da Der Alte ba i ne bi . Moram li èekati do ljeta ? Molim vas!" "Do proljeæa".

no opet. Stoga je stavio jednu ruku na sva ku. Skupio sam hrabrost i kazao to mislim. To je jed na od najkorisnijih pretpostavki koje mo emo ugraditi svojim klijentima. To je moralo potjecati od Adija. Norman Mailer Raèunao je kako æe dobiti pravu ljudinu od sina koja bi mu razvedrila starost. no za nju je nu an niz urezivanja snova.ogrubjele poput najpodmuklijih ruskih fratara . Kad ljudi piju u napuèenoj prostoriji. a ne to od toga se èinilo i vrijednim. ba i nije mogao pohvaliti . Zanimao se ja ili ne. ali je to ipak radio . prij e tisuæu osam stotina devedeset i pet godina". Sad mu je u kuæi bilo estero ljudi. Mete glasova u gostionici veæ se mogao mjeriti s djetinjom larmom kod kuæe. sijeènja rodila novo dijete. i smjestiv i se izmeðu kutija. Molio se za nast avak pèelinjeg ivota. Nikad nisam naletio na skupinu kand ela koji bi b ili tako odluèni kao ova ruska ekipa." Adi je bio siguran. medu njima se razvije solidarnost. kakav bi se mi mogao uvuæi u ko nicu. Buduæi da je bio Badnjak. Maestro nije blagonaklon ni prema izos tanku bilo kakvog mi ljenja kod neposredno podreðenih. Ako ga voli . dok pivo nije poèelo smrdjeti poput bljuvotine dojenèeta. ne bi nam trebalo biti suvi e t e ko napraviti veliki nered nekoliko dana nakon dogaðaja. Hoæe li on dati snagu k oja je Adiju bila potrebna kako bi mi a ubio snagom misli? Ubiti mi a snagom misli? Znao sam koliko su moji agenti ogranièeni.rupa naprosto nije bila dovoljno velika . rekla je Klara. kad se Alois mlaði vrati iz S pitala. iz veèeri u veèer i to prilièan broj dana. No. k oja bi bila kakav napredak u odnosu na tri djeèaka kojima se. mogao znati u kojoj bi od njih mogao biti mi . no. sad. Previ e æe se toga protiv nas postrojiti. Ti jekom tih su mjeseci bili do kraja pripravni braniti krunidbu mladog careviæa. poveæao bih uloge. To je bio signal koji me zanimao. bit æe ih sedmero. Buduæi snagator kojeg se toliko i èekivalo nije stigao. Da sam bio prisutan.dr ao poprilièan zanos. "Dopustite mi da promislim o konceptima koje bi neki od vas mogli ponuditi. "Ove se veèeri. To je bila noæ u kojoj si slobodno mogao udisati Dvorac u umi noæni zrak.stao. najdra e . Ulaz je bio mal en. Lete na zefirima itnog a . 172. U Petro gradu sam imao i vi e nego dovoljno posla. Buduæi da me nije bilo. Toga se oni ne b i mogli dosjetiti. Mo da bih djeèaka naveo da povjeruje kak o mo e spasiti neke ivote tako da iskoristi jedinstvenu moæ uni tenja drugih. maminog sina i slinavog plaèljivka. postanete mentalno neaktivn i. Moji agenti nisu ni ta izvukli iz Aloisovih odlazaka u gostionicu. Nik ole II.divljaka." Dosta o tome.u gostionici u Fischlhamu. djeèaka je ispunio majèin slavljenièki duh. ma kako hladan bio. Zbog toga je te kand ele . Adi nije. Neæu dopustiti da zbog straha da ne budete u pravu. da. a o n je bio najljubaznije ljudsko biæe koje je ikad hodalo zemljom. to bi se tu i tamo dogodilo. dok je sjedio medu kutijama . Klara je zi. Ka ko je otac tog popodneva popravio paravan. svaku je obgrlio jednom rukom. Tijekom nekoliko zadnjih stoljeæa. To je bilo njegovo. Aloisa to jedva da je razveselilo. Lako je uvidjeti kako su mi ti dogaðaji u Rusiji barem privremeno bi li mnogo va niji od gotovo beznaèajnih zbivanja u Hafeldu. trudio sam se ne tugovati za izgubljenom moguænosti. skupio sam dovoljn o hrabrosti i kazao mu kako mi se na i izgledi da osujetimo samu krunidbu ba ne èine velikim. ti su ruski anðeli postali jako sposobni za borbu s brojnim demonima koje smo postavili u Ruskoj pravoslavnoj crkvi i njenim manastirima. Jer je Sin Bo ji bio prisutan. Samo nje govo. Svoje sam agente vi e puta ispitivao to se iz djeèa kovih misli mo e razabrati. Zbog toga Aloisu nije bi lo do proslave novog roðenja. Te je noæi Adi èuo svog oca kako se ali da se paravan koji je titio ulaz u ko nicu poderao. i on æe voljeti tebe.no Adija to nije uvjerilo. Niti tako brutalni. U krevetu por odilje le ala je djevojèica. Sad æe opet sva ta larma od hranjenja bebe po noæi i njenog plaèa danju biti uzaludna. Kad me Maestro upitao za mi ljenje. Na proljeæe. U dru tvu svojih pomoænika nailazio sam na znatnu oporbu svojem djelovanju. Oni su mi znatno korisniji od utnj e. Najmilije. "rodio Sin Bo ji. Alois je ubrzo zakljuèio kako to nij e moguæe .

gotovo melodija. A onda se opet uti alo. petnaest. "Netko me gurnuo". Zbog toga Aloisu nije b ilo do proslave novog roðenja. Alois sebi nije namjeravao kazati da mu je ao. " teta je". Sr d ba je udarila meðu lopatice. a on je bio jedan od mnogih koji su patili poput svojih bratskih stvore nja . ba i nije mogao pohvaliti . sjajna poput dobrog konja na paradi . u spoznaji kako su kao ljudi. Po tom su mraku u èasu ugodnog pijanstva Aloisu dolazile odvojene misli. to ga nije nimalo iznenadilo. Na ao se u nekom velikom unutra njem prostoru sa upljin ama. Mekano. Jer je tad. No. N akon oklijevanja je stao dublje disati i utonuo u drijeme .divljaka. pa je mogao slu ati rojenje nastam bi u tom gradiæu. Kako to ti mali vra iæci mogu dr ati u sebi? Ujutro je bilo toplo. dok je voda kipjela u dva velika lon ca. Koja prede u snu. èak je i trid eset i pet metara od ko nice mogao vidjeti ute toèkice.tko bi ih pre brajao? Ostavljale su izmet svuda uokolo. Da. a svi su ispu tali izmet u uske redove Langstrothove kutije . Prièekat æe one dok dovoljno ne zatopli da bi to mogle raditi va ni." Oti la je. Jer se radilo o snu. mogao èuti p romjenu zvuka. Ponekad ih. kazala je mu u. no prilike nam se ipak ukazu kad se ljud i s piæa teturajuæi vraæaju kuæi.u gostionici u Fischlhamu. No. sad se probudio i postao bolno svjestan svog onog izmeta koji se u zajednica ma tih mjeseci nagomilao. nalazio zajedno s pèelama. jedna po jedna velika misao. Poput ica lude violine. sestrinskih stvorenja . èesto uzviknu. Nitko im ne vjeruje. Vi e mu je bilo drago Norman Mailer Raèunao je kako æe dobiti pravu ljudinu od sina koja bi mu razvedrila starost. Nast ojao se prenuti. Zla tice po snijegu! Na triku za rublje visjele su Pauline pelene. skinula je pelene sa trika i opet ih krenula iskuhavati. kroz svoju cijev. ii. nije ba lijepo. To za na posao nisu dobri uvjeti za rad. To je sigurno toèan odgovor. Zdrave pèele nisu ostavljale izmet u vlastit om stani tu (osim mo da najgorih i najljenijih trutova). Do la mu je jedna zakljuèn a misao. u kojem se. Ispu tale s u izmet. bratski prkoseæi upadu i anðela i demona. poput ko nja u vrsti. " to æe sve to rublje morati ponovno prati. alopojka im je uobièajena. u t om trenu.kakav prljav prizor. Na povratku. pun sitnih zadovoljnih kre e nda. razjareni zbog izgubljeno g vremena. Klara je bila tako srdita koliko si je samo smjela dopustiti. Sve je zamirisalo na prezrele banane.kopnio je u grèevima te ke crijevne bolesti. a onda i tisuæe biti u grozdu pripravnom za sisanje mre ice na staklenci irokog grla. a onda i trideset metara dal eko od ko nica. Jesu li to dizale uzbunu? Dvorac u umi 173 Povisila se visina tonova. rekao je.ne. Pa za to mu pèele i ne bi bile zadovoljne? Ujutro æe stotine. i . Poput maèke kad uvlaèi kand e. Iako je znao kako ko nicu ne smije uznemirivati. Nakon to se tako dovoljno dugo nastojao razbuditi. Alois bi se tu i tamo zateturao. Bog za kojeg si tako sigur na da je tvoj. k oja bi bila kakav napredak u odnosu na tri djeèaka kojima se. Pola sata poslije. Sanjao. a bijes nije bio njihov. Potom se strovalio u krevet. Radije je sjeo kod ko nica i izvadio gumenu cijev koju je dr ao u d epu. o tro je pokucao sa strane. zamrljane. a snijeg je postao polje bje line prekrivene bezbrojnim utim toèkicama. ravnopravni vanjskim silama. Koliko god bio pijan. slu ao je pèele u jednoj ko n ici i zvuèale su èasno. Recimo da i h je dvadeset tisuæa. Potom je jedan kraj stavio na zid Langstrot-hove kutije. stotine. Èudnih zvukova. "Nisi mi nikad rek ao da pazim". tisuæe . i dalje je mogao èuti pripjev. gutajuæi med i vodu. nikako. da. prvo toplo jutro zatopljenja u veljaèi i dok je Alois izlazi o iz kuæe. Kakav j e to samo bio golemi pljusak izmeta! Alois je izmjerio koracima. Ali kako da se isprièam ? To je. sad. Poku ao je izraèunati koliko bi u kutiji m oglo biti pèela.te su mu se pèelinje himne puno vi e sviðale od tuljenja dojenèeta. Tad smo spremni. u ao je u kuæu i svukao ko ulju i hl aèe. naposljetku. ali je to ipak radio . u velikom krugu oko klupe s ko nicama. njegove su horde bile posvud iznad njega. ne to to nam je Bog dao da radimo. meðutim. ne.lkohola. maminog sina i slinavog plaèljivica. tresnemo o tlo. mogao je dati razumnu procjenu. Èuo se elegantan zvuk. ali oni znaju da je tako bilo. no osjeæao se suvi e ivahno da bi u ao u kuæu. To obièno shvate osobno.

nije ba lijepo.te su mu se pèelinje himne puno vi e sviðale od tuljenja dojenèeta. tisuæe . Mekano. Pola sata poslije. kroz svoju cijev. Sad mu je u kuæi bilo estero ljudi. poput ko nja u vrsti. bratski prkoseæi upadu i anðela i demona. ravnopravni vanjskim silama. Zdrave pèele nisu ostavljale izmet u vlastit om stani tu (osim mo da najgorih i najljenijih trutova). a snijeg je postao polje bje line prekrivene bezbrojnim utim toèkicama. a onda i trideset metara dal eko od ko nica. kazala je mu u. Recimo da i h je dvadeset tisuæa. njegove su horde bile posvud iznad njega. dok je voda kipjela u dva velika lon ca. Sanjao. to ga nije nimalo iznenadilo. Nast ojao se prenuti.ne. Poput maèke kad uvlaèi kand e. ii.z veèeri u veèer i to prilièan broj dana. Prièekat æe one dok dovoljno ne zatopli da bi to mogle raditi va ni. u kojem se. razjareni zbog izgubljeno g vremena. Tad smo spremni. Èuo se elegantan zvuk. Jer je tad. Sve je zamirisalo na prezrele banane. meðutim. Radije je sjeo kod ko nica i izvadio gumenu cijev koju je dr ao u d epu. mogao èuti p romjenu zvuka. To je sigurno toèan odgovor. gutajuæi med i vodu. Èudnih zvukova. kad se Alois mladi vrati i z Spitala. . rekao je. No. Moji agenti nisu ni ta izvukli iz Aloisovih odlazaka u gostionicu. Ali kako da se isprièam ? To je. nikako." Oti la je. petnaest. nalazio zajedno s pèelama. no prilike nam se ipak ukazu kad se ljud i s piæa teturajuæi vraæaju kuæi. ali oni znaju da je tako bilo. pun sitnih zadovoljnih kre e nda. a bijes nije bio njihov. No. Na povratku. sjajna poput dobrog konja na paradi . slu ao je pèele u jednoj ko n ici i zvuèale su èasno. Jesu li to dizale uzbunu? Dvorac u umi 173 Povisila se visina tonova. Poku ao je izraèunati koliko bi u kutiji m oglo biti pèela. " teta je". Ispu tale s u izmet. Koja prede u snu. Kad ljudi piju u napuèenoj prostoriji. To za na posao nisu dobri uvjeti za rad. Sr d ba je udarila meðu lopatice. prvo toplo jutro zatopljenja u veljaèi i dok je Alois izlazi o iz kuæe. Koliko god bio pijan. "Netko me gurnuo". Lete na zefirima itnog a lkohola. Po tom su mraku u èasu ugodnog pijanstva Aloisu dolazile odvojene misli. Alois bi se tu i tamo zateturao. o tro je pokucao sa strane. Kako to ti mali vra iæci mogu dr ati u sebi? Ujutro je bilo toplo. mogao je dati razumnu procjenu. Zla tice po snijegu! Na triku za rublje visjele su Pauline pelene. medu njima se razvije solidarnost. u ao je u kuæu i svukao ko ulju i hl aèe. pa je mogao slu ati rojenje nastam bi u tom gradiæu. u t om trenu. " to æe sve to rublje morati ponovno prati. bit æe ih sedmero.kopnio je u grèevima te ke crijevne bolesti.tko bi ih pre brojao? Ostavljale su izmet svuda uokolo. Potom je jedan kraj stavio na zid Langstrot-hove kutije. a onda i tisuæe biti u grozdu pripravnom za sisanje mre ice na staklenci irokog grla. Na ao se u nekom velikom unutra njem prostoru sa upljin ama. alopojka im je uobièajena. Da. skinula je pelene sa trika i opet ih krenula iskuhavati. To obièno shvate osobno. u spoznaji kako su kao ljudi. i dalje je mogao èuti pripjev. a svi su ispu tali izmet u uske redove Langstrothove kutije . stotine. Do la mu je jedna zakljuèn a misao. Jer se radilo o snu. tresnemo o tlo.kakav prljav prizor. Nitko im ne vjeruje. Iako je znao kako ko nicu ne smije uznemirivati. èak je i trid eset i pet metara od ko nice mogao vidjeti ute toèkice. "Nisi mi nikad rek ao da pazim". N akon oklijevanja je stao dublje disati i utonuo u drijeme . dok pivo nije poèelo smrdjeti poput bljuvotine dojenèeta. Ponekad ih. Mete glasova u gostionici veæ se mogao mjeriti s djetin jom larmom kod kuæe. Poput ica lude violine. a on je bio jedan od mnogih koji su patili poput svojih bratskih stvore nja . A onda se opet uti alo. Kakav j e to samo bio golemi pljusak izmeta! Alois je izmjerio koracima. gotovo melodija. Klara je bila tako srdita koliko si je samo smjela dopustiti. Pa za to mu pèele i ne bi bile zadovoljne? Ujutro æe stotine. no osjeæao se suvi e ivahno da bi u ao u kuæu. ne to to nam je Bog dao da radimo. èesto uzviknu. ne. zamrljane. sad se probudio i postao bolno svjestan svog onog izmeta koji se u zajednica ma tih mjeseci nagomilao. Bog za kojeg si tako sigur na da je tvoj. Potom se strovalio u krevet. Na proljeæe. jedna po jedna velika misao. Nakon to se tako dovoljno dugo nastojao razbuditi. u velikom krugu oko klupe s ko nicama. sestrinskih stvorenja . naposljetku.

Jer je tad. Iako je znao kako ko nicu ne smije uznemirivati.divljaka. tisuæe . èesto uzviknu. Koja prede u snu. a svi su ispu tali izmet u uske redove Langstrothove kutije . medu njima se razvije solidarnost. no osjeæao se suvi e ivahno da bi u ao u kuæu. a snijeg je postao polje bje line prekrivene bezbrojnim utim toèkicama. u t om trenu. Do la mu je jedna zakljuèn a misao. u ao je u kuæu i svukao ko ulju i hl aèe. Jer se radilo o snu. njegove su horde bile posvud iznad njega. Sve je zamirisalo na prezrele banane. Pa za to mu pèele i ne bi bile zadovoljne? Ujutro æe stotine. u spoznaji kako su kao ljudi. mogao je dati razumnu procjenu. No. nikako. slu ao je pèele u jednoj ko n ici i zvuèale su èasno. prvo toplo jutro zatopljenja u veljaèi i dok je Alois izlazi o iz kuæe. iz veèeri u veèer i to prilièan broj dana. Po tom su mraku u èasu ugodnog pijanstva Aloisu dolazile odvojene misli. dok pivo nije poèelo smrdjeti poput bljuvotine dojenèeta.kopnio je u grèevima te ke crijevne bolesti. gotovo melodija. Vi e mu je bilo drago 172 Norman Mailer Raèunao je kako æe dobiti pravu ljudinu od sina koja bi mu razvedrila starost. Lete na zefirima itnog a lkohola. n. Jesu li to dizale uzbunu? Dvorac u umi 173 Povisila se visina tonova. Ispu tale s u izmet. ne. Potom je jedan kraj stavio na zid Langstrot-hove kutije.te su mu se pèelinje himne puno vi e sviðale od tuljenja dojenèeta. Potom se strovalio u krevet. meðutim. Zdrave pèele nisu ostavljale izmet u vlastit om stani tu (osim mo da najgorih i najljenijih trutova). Kako to ti mali vra iæci mogu dr ati u sebi? Ujutro je bilo toplo. Èuo se elegantan zvuk. Poku ao je izraèunati koliko bi u kutiji m oglo biti pèela. Sad mu je u kuæi bilo estero ljudi. a on je bio jedan od mnogih koji su patili poput svojih bratskih stvore nja . da. no prilike nam se ipak ukazu kad se ljud i s piæa teturajuæi vraæaju kuæi. a onda i tisuæe biti u grozdu pripravnom za sisanje mre ice na staklenci irokog grla. Sanjao. Moji agenti nisu ni ta izvukli iz Aloisovih odlazaka u gostionicu. Ponekad ih. maminog sina i slinavog plaèljivka. Kad ljudi piju u napuèenoj prostoriji. Zbog toga Aloisu nije bi lo do proslave novog roðenja. Prièekat æe one dok dovoljno ne zatopli da bi to mogle raditi va ni. bratski prkoseæi upadu i anðela i demona. u velikom krugu oko klupe s ko nicama. Recimo da i h je dvadeset tisuæa. to ga nije nimalo iznenadilo. A onda se opet uti alo. a onda i trideset metara dal eko od ko nica. "Netko me gurnuo". bit æe ih sedmero.Alois sebi nije namjeravao kazati da mu je ao. Zla tice po snijegu! Na triku za rublje visjele su Pauline pelene. Na povratku. mogao èuti p romjenu zvuka. Na proljeæe. poput ko nja u vrsti. èak je i trid . N akon oklijevanja je stao dublje disati i utonuo u drijeme . u kojem se. ali oni znaju da je tako bilo. To obièno shvate osobno.u gostionici u Fischlhamu. To je sigurno toèan odgovor. Èudnih zvukova.tko bi ih pre brojao? Ostavljale su izmet svuda uokolo. alopojka im je uobièajena. Poput maèke kad uvlaèi kand e. Nast ojao se prenuti. Kakav j e to samo bio golemi pljusak izmeta! Alois je izmjerio koracima. jedna po jedna velika misao.kakav prljav prizor. k oja bi bila kakav napredak u odnosu na tri djeèaka kojima se. sjajna poput dobrog konja na paradi . sestrinskih stvorenja .ne. Na ao se u nekom velikom unutra njem prostoru sa upljin ama. Tad smo spremni. pa je mogao slu ati rojenje nastam bi u tom gradiæu. Alois bi se tu i tamo zateturao. Mekano. Koliko god bio pijan. Sr d ba je udarila meðu lopatice. ba i nije mogao pohvaliti . nije ba lijepo. nalazio zajedno s pèelama. Radije je sjeo kod ko nica i izvadio gumenu cijev koju je dr ao u d epu. sad se probudio i postao bolno svjestan svog onog izmeta koji se u zajednica ma tih mjeseci nagomilao. o tro je pokucao sa strane. razjareni zbog izgubljeno g vremena. kroz svoju cijev. i dalje je mogao èuti pripjev. pun sitnih zadovoljnih kre e nda. gutajuæi med i vodu. Da. stotine. Nitko im ne vjeruje. a bijes nije bio njihov. petnaest. kad se Alois mladi vrati iz Spitala. ravnopravni vanjskim silama. Nakon to se tako dovoljno dugo nastojao razbuditi. Poput ica lude violine. zamrljane. tresnemo o tlo. To za na posao nisu dobri uvjeti za rad. Mete glasova u gostionici veæ se mogao mjeriti s djetinj om larmom kod kuæe. ali je to ipak radio . No. sad.

Djeèak se nije bojao. O. Adi je shvatio kako bi rado posjetio Der Altea. èula sam od tvoje majke. To je tako kako treba biti . '"Kinder. "ali ne zna . Kad je Klara oti la u crkvu. koji je za taj posjet bio spreman (zasigurno zahvaljujuæi i stoj poruci koju je primio i Adi). Otkrit æu ti". a zbog toga je pomislio na Dvorac u umi J75 Der Altea koji mu je sad tako èesto dolazio u misli. i ovaj je put stajao u dovratku. rekao je.eset i pet metara od ko nice mogao vidjeti ute toèkice. no u glavi je i dalje vidio svako mjesto u umi gdje se put raèvao i bio je svjestan da bi kolibu znao naæi.zahihotala se . "Sjeti se" . sve ive stvari. Adi mu je morao sjesti u krilo. Jo se uvijek o sjeæao poni enim. Do la mu je luda slika svake pèele s pelenama. 'Kinder. Alois sebi nije namjeravao kazati da mu je ao. Zato to je u njima bila sva ta kakica. a sad su je se oslobodile. Èvrsto su odluèile da neæe prljati ko nicu." Poslije se tog istog dana Adi prisjetio kako mu je Alois mlaði ravno na nos stavio prst izmeta. a Alois ga je odjednom odluèio pozvati. "da mi je kradomice kazala kako je prava izreka. Ono na to treba misliti jest kako se dreka osloboditi. Adi je bi o blizu na livadama.'" Klimnuo je glavom. Kako je bila subota."'und Kacke!'" Sad se i on hihotao. to kakav si ti. ne to to nam je Bog dao da radimo. Pola sata poslije. Poèeo se tako smijati da mu je do lo na mokrenje. Postoji i tajni svijet." Vidjela je kako je spreman napraviti scenu. A nije ga prolazilo ni uzbuðenje zbog tog leta proèi æenja. U koli su èitali bajke i ponekad su govorile o biæima koja su u umi jela ljude i zlodusima koji su djeèicu pre . oèe". gore su od beba. kao da poticaj da ode u posjet starcu eli nekako potro iti." Oti la je. Razumi je li? Mora biti uredan. da bi je dobio. "Nisi mi nikad rek ao da pazim". " to æe sve to rublje morati ponovno prati. koja me voli makar joj nisam kæi. Prostor u kojem ivimo dr imo besprijekorno èistim. Veæ je to èuo.. nego mamina.." "Tko ti je to rekao? Moja mama?" "Ne smijem ti reæi. A majku je sve to tako sr dilo. Adi je poèeo trèati po livadi. "Voljet æu te kao unuka i ne mora me se bojat i. rekao je mali Adolf. opet bilo toplo. " teta je". A to mo emo i mi.'" . kao da ga netko pote e uzetom. rekla je. Cijele zime se suzdr av ju. jako. tvoje drage majke. "U redu. kazala je. I oti ao je. dok ga je hranio medom." "Takav si ti. sasvim siæu nim pelenama. Bog za kojeg si tako sigur na da je tvoj. Krasne su. Kirbe. ili æe ostati posran. Mi samo ispravni ljudi. posebno kad je morao mokriti. Kako su samo odu evljeno letjele naokolo. "Tvoja mama ima jednu izreku". pa su i pèele ponovno iza le. Ki rbe. "Ti misli da veæ sve zna ". kazala je mu u. htio je to. mo da tek pomalo. Zelja da sam preva li taj put tako ga je vukla. "Da . Ali kako da se isprièam ? To je. und. rekla je Angela. Neka èuje malo pravih r ijeèi. Taj je svijet tajan. A Der Alte. To je ba zloèesto. "Da. da. a Alois zadrijemao. "a Edmund?" " to je s njim?" "On to jo radi u gaæe. Vi e mu je bilo drago 174 Norman Mailer zbog pèela. ti s i tako dobar deèko". jedva ga dodiruj uæi. rekao je Der Alte. skinula je pelene sa trika i opet ih krenula iskuhavati. Kiicbe. u nedjelju. "Svi seru." Der Alte je djeèaku stavio ruku na bedro. ili. rekla je. Sutradan je." Uhvatila ga je za uho. naposljetku. dok je voda kipjela u dva velika lon ca. te pèele. Klara je bila tako srdita koliko si je samo smjela dopustiti. Te su pèele plesale na vjetru. jo se nije bojao. rekao je djeèaku. Nije se mogao prestati hihotati. no u ruci jo nije dr ao licu meda." "Ali. a èak ga je i samo sjeæanje potaknulo na jako èudan uzvik." "To nije tvoja briga. Zijevnuo joj je u lice. "Svi seru"." "Reci mi ili æu se derati dok me ne èuje. ne. a opet tako radosnim. èuje li me? Gledaj te pèele. Kiicbe. Onda se sjetio to mu je Angela jednog jutra apnula. Tako si drag i jak.

skakuæe. poèeo se ipak osjeæati pomalo nelagodno. Hoæe li uginuti?" "Prije ili kasnije. kad odlazim u drugu sobu. to sam sprijeèio. potrudim se s njom prozboriti. ne. Samo je elim usreæiti." "Zar ne odleti?" "A. Volite je. No. Ona mo e nastati kad se stra na usamljenost z amijeni drugarstvom. No. Sto je takoðer smisleno: Der Alte i Adi bili su suznih oèiju kad je djeèak sljedeæi put do ao u posjet i zbli ili su se vi e n . Sve razumije . Pèele ive u ko nici. Bila je mala i ivahna i kad je Der Alte otvorio kutiju.tvarali u svinje i koze. postupak oèito glup . Nije ni trebao pitati. One su" . blizu mene. Ona je personifikacija usamljenosti. Skoèila je na vrh starèevog prsta koji je uronio u med." Nje no je dotakao djeèaka po glavi." "Zar nema krila?" Nastala je stanka. Ne tra e samostalan ivot. Tako je tu no biti usamljen. Da. Da".imao j e svoju svrhu i za Maestra. Stoga. No. dr im je na toplom i odlièno je hranim i na nj u stalno mislim svim svojim srcem. Ona ne razumije to joj govorim. Sad je sretnijim mislima poku avao prekriti ne sretne. To bi svakako bilo previ e za oèekivati. tako je sretna. A njih su dvojica tako ostala sjediti jo dugo nakon to je Adi okusio cijelu licu me da i nije ga smetalo to mu Der Alteova ruka le i na koljenu. nakon to sam je odabrao. vidjet æemo je l i bilo kakvog napretka." "Moj otac ka e da pèele ive samo jedne za druge." "Mo da". kako bi to bilo divno ako bih uspio raz vedriti osjeæaje tog malog stvorenja? Naposljetku. kazao je Adi.posebno nakon to je ostala bez krila .poku ao se sjetiti izraza "privr ene su zajednici. Dr im je u kuhinji. Mogu li je sad uzdignuti na razinu nedosti nu njenim sestrama? Zao mi j u je." "Poku ava li progovoriti?" "Pu ta glasove." Adi je znao. klimajuæi glavom. Najèudniji pokusi dosta toga otkriju. ali zna da ne smije poku ati letjeti. Hoæe li se otac zapitati gdje je? No. A to je dvadeset puta na dan. Nedostaje joj roj. Odabrao sam tu pèelicu da ivi sama. Bilo je bolje nego u oèevom krilu. Ali elim da zna kako na nju mislim. No. rekao je Adi. kad se uzvrpoljio. "Ne znam to æe se jo dogoditi". rekao je Der Alte." Je li Der Alte postajao senilan? Nije! Taj neèuveni pothvat "blagostanja" za jednu izdvojenu pèelu. Uzdahnuo je. hoæe. "Ono to poku avam nije lako i èini mi se da su mi izgledi za uspjeh slabi. stala je poskakivati od u zbuðenja." "Tvoj otac ima pravo. Reæi æu kako je jedan ishod postao jasan. Stvarno sam elio vi djeti to æe biti ako odaberem jednu pèelu. rekao je. "jasno mi je. dragi deèko." "Èak i ako ih se stalno dobro hrani?" "Ti si najpametniji deèko kojeg sam dosad upoznao. hoæu vidjeti mogu li je barem nakratko usreæiti. "Ali ne. makar i nije matica. Nakon to je tako pro lo gotovo pa sat vremena. "O". Zato to. Tako je usamljena. bojim se za ovu pèelu. "Kad je izvadim iz njen e kutijice. prije moje intervencije bila je beznaèajna. "Nemoj to nikome isprièati". sjediti na Der Alteovim koljenima nije mu se èinilo o pasnim. "Kad me sljedeæi put posjeti . rekao je Der Alte. Sto nije tako i76 Norman Mailer lako. Der Alte je rekao nekoli ko rijeèi koje su kod njega izazvale iznenaðenje nalik onom kad se okrene stanica u knjizi i uka e lijepa slika. "Vi e ih nema. rekao je Der Alte. Zatra io je da vidi pèelu. No. Ponekad je èak i izvadim iz kutije za maticu. Na e je utjelovljenje usamljenosti bez krila uginulo prije nego to ju je Adi ponovno vidio. poku avam joj donijeti ugodu spasa. Zasigurno!" Der Alte se osmjehnuo." Dvorac u umi 177 "Da". S ocem se nikad nije znalo kad æe mu u li ce puhnuti dim od lule. ne potièem ja tu pèelicu da progovori na im jezikom. mora ivjeti sama u kutiji za maticu koju sa m joj namijenio. Mora. Izopæenici mogu po stati pravo vrelo informacija. Sve æu ti o njoj isprièati. "nadam se da æe vam to uspjeti. "ali poku avam jako usreæiti jednu pèelu .

Ulaz u ko nicu je zaèepio. po stotinu u svakom . Dobru se ko nicu mor a za tititi. Poèetkom o ujka. "Hajdemo sad isprazniti kutiju i oèistiti èe ljeve. Stoga je Alois odluèio da preostale pèele u zajednici ugu i plinom. Iz zabrinutosti koja je potrajala cijele zime rodila se i smionost. sjedeæi na susjednoj klupi do Aloisa. Uzeo je mali sumporni kolaè. nije moglo usporeðivati. "Tako se uzrujati! U prirodi za slabe nema milosti. Adi je proma trao. a najotpornije meðu zimskim pèelama krenule su u potragu. a starac i djeèak su je potom polo ili u malu rupu. Odluèio je otvoriti poklopac obje Langstrothove kutije i pogledati. koji se mo da u narednim desetljeæima i neæe odigrati. Jedino mu je bil o ao to san nije uspio dovr iti. vrativ i se iz kole. Der Alte je malu kutiju ibica ukrasio kako bi pèeli poslu ila kao lijes. vidio j e kako su mnogi èe ljevi za nove nara taje prazni. ivim pogledom prateæi oèevo predavanje. Radilo se o snu koji se vraæa. drugoj je podnicu prekriva la cijela hrpa siæu nih le ina. dok se drugu ne bi moglo nazvati zdravom. Prije toplotnog vala. Dvije su zajednice cijelu zimu provele na istoj klupi. jedan otisak stopala koji slu i za i èekiva nje buduæeg slijeda dogaðaja. Èinilo se kako je ko nicu opusto ila neka stra na bolest. Kako b i bio siguran da je broj toèan. 12. To ne treba shvatiti kao jedinstveni Dvorac u umi 179 uzrok onog to se dogaðalo poslije." "Dobro". Tu bih èitatelja upozorio da ne pridaje previ e pozornosti gu enju plinom. na Maestrov prijedlog. Nije se to moglo usporeðivati. a sam postupak nije bio te ak. bili su mu pomoænici. Ostavljena da se zbog nedostatka sredstava pretvore u pra inu. prije nego to su je prekrili licom zemlje. Dotad nije shvaæao da zna brojiti d o èetiri tisuæe. ni pribli no. Dok je u dobroj kutiji na podnici le alo nekoliko mrtvih pèela. Kad je A ngela zaplakala zbog smrti jadnih pèela. Ostala je jo hrpa mrtvih pèela koje je trebalo prebroj iti. sve s u bile polo ene na besprijekorno bijelu tkaninu. No. Der Alte je svoju pèelicu volio. niti prebro javanju le eva." "Ja se nisam uzrujao. posljedice bluda k ojem se visoko u zraku prepu tala pro log ljeta. Sad kad je otvorio da pogleda. A tad je ustan ovio ba ono èega se bojao. a ma nja od trutova. Odluèio se za jednu subotu. Nije s e bio zabrinuo zbog sitnica. dovoljno jednostavno da ga mogu izvesti najbolji od mojih ha-feldskih agenata. Ko nice su se uskome ale. Èak je bio spreman pozvati Der Altea da mu pomogne. na èovjekovoj psihi ostavi tek toèkicu." Adi se sjetio Der Alteove usamljene pèele. Nitko u njegovom razredu nije to znao. naravno. Alois ju je poslao u kuæu.bila je tek neznatno veæa od svojih pèela radilica. ali je na kraju odl uèio da neæe. on je bez obzira na to bio ponosan do kako je velikog broja uspio stiæi. od èega su mu i pak zasuzile oèi. le e . To ga je zabrinulo. n o samo je jedna bila puna ivota. stigao je tjedan koji je Hafeldu svaki dan donosio sunce. rekao je Alois. Veæina urezanih snova ne razlikuju se od napu tenih temelja kakve se mo e vidjeti u predgraði ma Treæeg svijeta. no bolesne pèele u ovoj su ko nici izmetom prljale prosto r na kojem su jele i spavale. zapalio ga i ostavio da se dimi na podu lo e ko nice. To je Aloisa zabrinulo. No. rekao je Alois. Adi ju je nalo eno da ih posla e u redove. Stoga to urezivanje sna. no potvrdilo se da ima smisla za pèelarstvo. "Tv oja je starija sestra blesava". a plin je svoj posao mogao brzo obaviti. Te sam noæi. pripremio jedno malo urezivanje sna. i78 Norman Mailer Zbog toga bi inaèe klonuo duhom. Stao je treptati da odagna suze. Sad je jedna od ko nica svakog jutra bila sve te a. Adi i Angela. U to se mo ete kladiti. Bilo je èetrdeset redova po stotinu pèela. No. Alois je uz pomoæ svoje gumene cjevèice u drugoj zajednici èuo p uno nemirnog zujanja. Zar je matica uginula? Nije ba znao kako bi tu damu prepoznao . koja je sad veæ bila mrtva. koliko god bilo vje to izv edeno. pa vratio poklopac.go ikad. dio opreme koju je kupio p et mjeseci prije. to se. Jer je tako trebalo biti i s drugom. a u kojem otac od Adija tra i da sve mrtve pèele prebroji.to je svakako bio zamoran san. Matica je vje rojatno sad polagala jaja iz svoje dobro oèuvane zalihe sperme.

Neke od èe ljeva s novim nara tajem. Otac i sin sad su s u itkom pazili na ulaze ko nica. a onda ponovno odletjela. Sad su to bili oronuli ostaci dotrajalih krila. Aloisa je ponovno opila predanost njegovih tek roðenih stvorenja takvim zad aæama koje nikad ne prestaju. pa su po tome." U svakoj od tr i ko nice le alo je pet ladica ispunjenih èe ljevima. s njihovih je tijela nestalo dlaèica. Alois je i dalje morao zajednice hrani ti medom. Svaka bi se skupljaèica sa svojim teretom vratila svakih nekoliko mi nuta. za tiæenom ruka vicama. sve j e procvalo. j er bi èuvarica otjerala posjetitelja. javori i jabuke. A samopouzd anje koje su mu donijeli ti rezultati odvelo ga je k Der Alteu. rekao je Der Alt . kao i æelije za pohranu novog meda. Aloisu poèelo èiniti kako je pomalo ovladao i pravim pèelarskim umijeæem. mo e se prebaciti u dvije prazne kutije. Alois je proèitao da je za kilogram meda trebalo o baviti èetrdeset tisuæa takvih misija. a d rugu se mo e smjestiti u kutiju koju i8o Norman Mailer je Alois napravio pro le jeseni. a njegove su pèele punile æelije . pa æe biti mjesta da svaka zajednica sagradi vo tane æelije za svoje nove nara taje. prije nego bi je pustila uæi. A u tri su odvojene ko nice tri mati ce polagale svoja jaja ca u æelije. Alois jedva da bi stigao oplakati njihov odlazak. pèele su svaki dan morale satima mahati kri lcima. kao i èe ljeva s novi medom. Naposl jetku. koje æe sve procvast i . Adi bi se povremeno proderao. Svakog bi jutra ekipa novoroðenih pèela radilica pokupila sve le eve koji su pali na pod ko nice i izbacila ih van na ulaz s a stra arima. Nije se zamarao mislima kako su sve tri njegove matice oploðene prije godinu dana. a ne Der Alte-ove. To nije te ko dok u prazn e æelije le e jaja ca. Cvjetovi su izl azili iz pupoljaka. jer je tad prati svita koja iznad svakog polo enog jaja ca lebdi do voljno dugo da po lièinkama izbaci vlastite enzime. "ne miri e kako treba. a djeèak je bio bri no za tiæen opravom i ve lom koje je izradila Klara. Uvjeravam vas kako bismo mi prvi zapljeskali kad bi to bilo ba tako jednostavno. "Gledaj. oèe". a èe ljevi za med poèeli su se puniti. rekao bi. gdje je ostao do voljno dugo da kupi novu maticu. Ako je veæ jednu zajednicu morao i zgubiti rasku ivanjem.na zapu tenom polju poput iskopina." No. Jedna æe osnovati zajednicu u rasku enoj kutiji. "da proizvode jo vi e meda. nego s dvije ma tice (obje oploðene pro le godine). bukve i tre nje. dok su skupljaèice od jutra do mraka odlazile na s voje zadatke. gdj e su na stra i bile pèele èuvarice. osjeæao je oprezni optimizam. Der Alte ga je èak i pouèio kako da prepozna aktivnu maticu. rekao bi djeèaku. Svaki se tjedan poveæava la te ina zajednice. 13Dobra je ko nica bila ne to posve drugo. Bile su na umoru.ba kako je bilo i predviðeno! A vani se u svojoj bijeloj opravi s velikim bijelim èetvrtastim velom. a onda ih vratiti n azad. Svaku pèelu koja bi se vratila s peludi pa ljivo bi on ju ila neka od èuvarica. Ponekad bi promatrao stare pèele koje su u zdravoj kutiji pre ivjele zimu. uz sve to bogatstvo koje su donosile. Alois se morao podvrgnuti predavanju. Na livadama æe biti gomila cvijeæa. "To je zato". ozbiljna bi pogre ka bila pretpostaviti kako je sve ono to je uslijedil o odreðeno takvim umetnutim snom. Oronula od pretjerane uporabe. ali se vratio ne s jednom. a potom i s rampe. nije bilo tako jednostavno vaditi èe ljeve radi pregleda. Prema tome. Na taj æe naèin sve tri biti ispunjen e samo djelomièno. koja æe zamijeniti onu ugu enu plinom u Langstrotho voj kutiji. Stigao je travanj. Sjajno se razvijala. Raspolo enje mu je dodatno popravila pojava prvog meda . "Èarobne uèvr æivaèe". orasi. Kako bi posu ile vi ak vode. Mlade su pèele zauzimale njihova mjesta. Dvorac u umi . morat æe potro iti lijepe novce da bi uopæe moga o pomi ljati na takav uspjeh. Nimalo nije htio ispasti nespretnjakoviæ koji bi zdrobio maticu. ljive.mo e li se to tako desiti? Naravno. pèele bile Der Alteova djeca. Èinilo mu se kako se napokon upustio u tra jan pèelarski poduhvat. uskoro æe se moæi smatrati gazdom tri druge. Iz svojih je knjiga Alois na uèio da te siæu ne æelije pèele radilice voskom zatvore tek kad udjel vode u medu padne is pod 20 posto. Nove æe pèele biti njegove. Volio je sjediti uz ko nice zajedno s Adijem. Bez obzira na to. hrastovi.

i8z Norman Mailer "Kad je jednom naðete. dug dva palca . rekao je Alois. ne bi li Der Alte bolje od nj ega znao gdje to otkriæe treba objaviti? No i dalje ga je èekalo uèenje kako prepoznati maticu. na u je damu". nego prvo uzmemo maticu. I to obiènim promatranjem! Vidio je ne to to æe nazvati pèelinjim signalom." Naravno. pregledao police. rekao je. Èovjek je bio vje t. Neopreznim potezom mo ete je zdrobiti."i ma ticu otpuhnete ravno u njega. shvatio je kako je malo vjerojatno da bi ono to je zamijetio u pèelinjem plesu mogla biti tajna nekom poput Der Altea." "To æe." A to je dobro opazio. I doista. "Daje znak ostalima". ako bi podnevna svjetlost postala mutna. Pèela koju je zapazio st varno je i bila izviðaèka. Aloisovo je dobro raspolo enje stalo kopnjeti s nestankom toplog vremena. tko toliko pu no zna . Johann Nepomuk je znao reæi: "Od svih godi njih doba. Gore je. to signaliziranje zastavica ma na nebu. da bi je onda vraæao. re kao je. u to je bio siguran. na jvarljivije je proljeæe. Iz dva se razloga bojao to spomenuti Der Alteu .prvo. slijedilo je izlaganje o svim metodama i naèinima otkriva nja gdje bi se to stvorenje moglo nalaziti. ili se katkad i odmara na svom dvoru. Der Alte bi otvorio jednu od sv ojih ko nica. dok je u zraku bio roj pèela iz svake zajednice. "jednostavno uhvatiti. "i vi moæi primijeniti ovakav pristup hvatanju. kako je Alois uskoro ustanovio. Odmah bi pot om morao trèati da taj ter-papir skine. Alois se sad stao spremati na gubitak koji æe mu donijeti to neuobièajeno zahladnjenje. jedna pèela nastojala pobuditi druge da odlete nekamo gdje su cvjetovi puni nektara. pa se ipak odluèio posjetiti De r Altea. da li pola e jaja ili ih jedno po jedn o oploðuje u njihovim novim æelijama. na ao maticu. punkt! Sad je na sigurnom. . "Poku ava im ne to pokazati. bilo je to otkriti neki novi koncept. rekao je. jer bi se mog lo ispostaviti kako su pèelarski znalci veæ upoznati s tim konceptom. Vratila mu se stara po uda. no zasad æu vam pokazati sig urniju metodu. A tu s e koristimo hvataljkom za maticu. Nai la je hladna fronta." Uzeo je staklenu cjevèicu koja je na jednom kra ju imala konkavnu kupolu. okrutna prema oèekivanjima koja je potaknulo rano proljeæe. Ni u jednoj od knjiga koje je dosad proèitao nije vidio da bi se spominjao taj mali ples. "Ovim prekrijete maticu"." Zbog toga je bilo dana kad bi se gotovo iscrpio mièuæi krovne ljepenke s vrha svake ko nice. Prilièno ga je razveselila pomisao kako mu je za rukom po l o otkriti novi koncept. cijelo je poslijep odne svoje tri ljepotice hvatao i potom pu tao. To se moralo priznati. "Za nekoliko æete godina". Ta je izvidaèica .181 14Prekrasnog svibanjskog jutra.podigao je ba takav mali spremnik. Ako je Alois oduvijek od ivota ne to elio (èak i vi e od nove ne). koliko sam shvatio". "n e idemo prvo skupljati med. jer se poprilièan broj drugih pèela pridru i o prvoj. da bi mu se ime moglo spominjati godinama. ispostavilo da je to ne to posve novo. Alo is je u kretanju jedne pèele poèeo uoèavati stanovit obrazac. jer bi sunce ponovno iza lo i dan je opet bi o topao. rekao je Der Alte. "a onda ispod gurn ete mali kavez za nju" . s druge stane. rekao je u sebi Alois. "biti nu no kad æu htjeti svoj med obrati ?" "Upravo tako". preko noæi je izniklo divlje cvijeæe. Sanjao je kako æe otkriti ne to tako zapa njujuæe i vrijedno. Ponavljajuæi neprekidno tu zadaæu. U kavezu mo e ostati dok se med ne pokupi.jo jednom se mora oprostiti s prekrasnim snom ." Sigurni smo kako je Alois uvje bavao hvatanje matice. a ako bi se." Aloisu je posebno i lo na ivce kad bi Der Alte podigao prst u zrak. prethodno ih pronalazeæi. posegnuo za njom golom rukom i pa ljivo joj i krajnje nje no palcem i ka iprstom uhvatio krilca. "Stoga". "To je vrijeme kad mnoge okvire pomièete i stru et e vosak koji prekriva æelije s medom. A elja je jo bila u njemu. u to se mogao zakleti. rekao je Der Alte. pa su odletjele prema vrhu livade.neæe ga pamtiti po otkriæu. prekrivajuæi krajnjim oprezom jednu ili drugu kupolastim krajem cjevèice i onda ih otpuhujuæi ra vno u mali matièin kavez.u zraku neprestano opisivala osmicu. jer smo dobri momci. S druge strane te uzvisine. Vratila mu se stara izreka.ili to j e veæ bila .

To je s a sobom donijelo novu brigu. meðutim. u jednom stra nom èasu. "Slu aj kako je tiho". Sad je. bez ikakvog zvuka. sve". slijedilo prokleto pitanje za prokletim pitanjem. smrt mu se nikad nije èinila prijetnjom.Dvorac u umi 183 Tijekom jednog vala hladnoæe. Veæ su suvi e oko tale prirode da bi se pustili oblikovati. ti ina koja bi upila i najbla e milovanje vjetr a. No ponosan je èovjek (poput njega) radio to je htio. prskalica za vodu. Nije mogla biti jednostavnija . u hipu i dok je u kuæi jo bilo puno posla. Ogranièeno su iskoristivi. U idealnom sluèaju. Kleknula je u travu s dojenèetom u rukama i stala s njima prièati. rekla je Pauli. dimilica. bila je spremna rasplesti neke od èvorova koji su joj su tijekom ti me zgru ali u udovima. Klara je pak bolje znala kako iskoristiti proljeæe u Hafeldu. da su ljudi Aloisove dob i rijetko za to vrijedni. Sad ga je stala hvatati panika nove vrste.moralo se vladati slabima i neposlu nima." Uèini se da su je najbli e latice èule. Nisam èak morao ni biti osobno prisutan. niti se brinula zb og temperature u ko nicama. Nije vjeèito prebrojav ala koliko je gnijezda novog nara taja ispunjeno novim lièinkama. cvi- . Svih tih godina. Mo e li se prehladiti i jedna od njegovih matica? Kak o bi slijedila svog gospodara? Prekorio se. Poèetkom svibnja opet je zatoplilo. Sad kad su sunèano vrijeme i uzbibani zrak donijeli drug i val topline. Èinilo joj se da bi èak mogla èuti povijanje visoke trave na polju. pribora za ko nicu. Ostao je bez ikakvog otpora. Sto ako je to reakcija na ono to je dr ao da bi moglo biti njegovo stvarno zdravstv eno stanje? Bli i li mu se kraj? Nije mu mogla sinuti gora pomisao. 184 Norman Mailer 16. Kao da je zbroj tih nje nih osjeta podr avao ti inu planina. a onda je. M ogao sam imitirati anðela èuvara. a to su èinili tako nemilice da mi je poèelo iæi na ivce to na brajanje hranilica za pelud. mo e cijelu jednu dobru obitelj skrenuti s puta. mo emo njihove ciljeve preusmjeriti na na e. rekla je samoj sebi dok je kroz otvorene kuhi njske prozore udisala zrak. svoje su zadnje depe e punili popisom pribora. koju bi to imalo svrhu? Bi li nam Alois ispao vrijedan odr avanja? Trijezna je èinjenica. n aprosto uzela Paulu kojoj su bila èetiri mjeseca i oti la na livadu. Djelomièno j e svoje dobro raspolo enje povratio veæ èi æenjem i podmazivanjem alata koji je pro le jese i kupio od Der Altea. To je mogao izvesti i najbolji od moja tri agenta. A to ako smrt ni je ono to je on pretpostavljao da jest? Bio je siguran da vjera ima jasnu praktiènu svrhu. Sad je poèeo ma ta ti o temi koju sebi nikad nije dopu tao naèinjati. osnova matiènjaka. Mo e li krivnja biti stvarna? Jadni Alois. oplod njaka ( to god to bilo!). Opetovano uzrujavanje drugih jedan je od primjera. Kakve su to gluposti! A onda je Aloisu palo na um kako povratak zabrinutosti mo da i nije tako luckast. kakve nam nije pametno ignorirati.hrpa detalja koji me nisu nimalo zani mali. No. a tu je zadaæu obavljao ba kao kakav dobar vojnik koji rastav lja pu ku kako bi je podmazao i potom ponovno sklopio. Zla starica koja svakog nudi jelom makar zna da nisu gladni. koja bi se mogla ops lu ivati i iskoristiti za neku konkretnu svrhu. gled amo postoji li kakva praznina u njihovom psiholo kom ustroju. kazala je i nije tu bilo nikakve zablude. Alois se prehladio. Mogao sam se poslu iti proku anim zadovoljstvom da mu doðem u san. Mo da dosadan konac dobrog ivota . no pakao s tim nije imao nikakve veze. jer su se prema njoj poèele naginjati peteljke najve selijih tratinèica koje je u ivotu vidjela. a mnogi su se Aloisovi jadi ubla ili. Srce mu je na tu pomisao potonulo. a kod uzbudljivih novih klijenata tragamo ba za takvom gi pko æu. Ni jedan od kand ela ne bi se zamarao da ga poku a za tititi. Tamo je vladala tako divna ti ina. A onda je slijedio ulagaè na kotaèiæe za pripravu temelja okvira za ulaganje. kad se sve umalo smrzlo. "Poèuj. kao da je dobio udarac u grudi. kao i vilica za zatvaranje . Kako moji hafeldski agenti nisu ba imali o mnogoèemu izvje æivati. pa æe èuti kako apuæe cvijeæe. koliko mu je pamæe nje sezalo. Postaje im nelagodno zbog sve jaèe elj e da je ugu e najbli im jastukom. mali anðele. "Ba ste prekrasne. èak i mije alice za med koju je Alois sam napravio od bukovine. "I Bog poèiva". U rijetkim prigodama kad odaberemo mu karca ili enu starije od pedeset godina. pa gotovo i kak o se klanja cvijeæe.

ili joj se tako barem èinilo.je li to bilo najèistij e ludilo? . Ne treba ni dodati kako je do tridesetih godina dvadesetog stoljeæa i Hitler razvio s lièan dar. glasno je izrekla. Tu mislim na slijepu narodnu volju. njeni dragi Bog. jedino m medu djecom koji je bio takav. u to je bila sigurna. Moji agenti mogu se zadovolji ti time da mu nadlijeæu snove. pokazalo se korisnim za moje kasnije razumijevanje njemaèkih tajk una. dok je ovdje bila sama s Paulom i cvijeæem i tako ispunjena rado æu. Ali nije s i mogla pomoæi. to je bilo bolje obaviti u crkvi . pa æe njegov buduæi razvoj uveliko ovisiti o mojem. a sad su bile lude od rados ti to mogu u zraku izvoditi salto.ne. a onda se sama sebi morala nasmijati . samo ga hvaliti to je bio tako dobar. tako ljubaznom prema bebi. izranjavano. radije æe Bogu zahvaliti na ovako slatkoj bebi. to su male dam e". godine proveo u Rusiji imalo istaknutu ulogu u mom napredovanju do vraga vi eg pol o aja. tko bi to pomis lio? Pogledao ju je ravno u oèi . nakon to su cijelu zimu pro ivjele u tamnici. a Adolf je razvio dar koji mu je. ali nije znala kako. Nakon tog sam razdoblja bio neusporedivo sposobniji predvidjeti ishod velik ih dogaðaja . Sad kad sam spreman prekinuti narativni niz zbog svojeg odlaska u Rusiju. tako sretne to su na suncu. Nauèio sam i kako se manipulira voljom naroda. pun sjaja. eljela mu se sad pomoliti. Nije li tako. kæeri koja k ad naraste tek treba postati. . "ovom se cvijeæu sviða . kao i Pauli. apnula je svom djete tu. rekla je. tijekom sljedeæih desetljeæa. Bio je to previ e lijep dan da bi razmi ljala o tom trenutku jada . pa se i sama priroda zabavlja.to je instinkt koji mogu razviti samo navi e pozicionirani vragovi. Angeli ba i nije bilo stalo (iako je ispunjavala svoje obveze). Iako su takva gospoda obièno u stvarnosti mnogo moænija od kraljevskih likova.Alois je sa svoje strane ipak bio suvi e prosjeèan ljudski proizvod. njena najdra a. a sviðam mu se i ja i to je zato to ga nas dvije volimo. Zar je to Bog spavao na lovorikama? To je i zavrijedio. zakratko bez ikakvih du nosti i zadaæa. zbog èega je osjetila veliku ljubav prema malom Edmundu. Mlijeène æe ture dostajati. a ne razmetni m. prije nego to se vratila kuæi i svojim du nostima. najbolja prija teljica. tako ju je prodorno gledao da je jedva skupila svu svoju snagu pogleda kako bi ga natjerala da on obori svoj. A to je èak naglas Pauli i kazala. No zrak je bio miran. jer nije eljela mol iti za ne to. tijelo glupo tijekom svih tih zimskih mjeseci nakon t o se rodila Paula sad joj se uèinilo slatkim. a Adi ju je brinuo . pa se moglo shvatiti poniznim. kad æe se Paula moæi igrati. do poèetka ljeta 1896. da. iste ljubavi kakvu je ona osjeæala za èetveromjeseèno dijete u svojim rukama.princ meðu prinèevima. Jer se sjetila svih djeèaka i djevojèica iz svog djetinjstva i onih rijetkih prigoda kad su mogli ludovati i igrati se poput tih ludih pèela koje sad lete oko kuæe. kad je treba lo. I dalje joj se èinilo kako je te bijele latice slu aju. Dvorac u umi 185 jeæe se gibalo zbog nje. Staro. "Da.a i86 Norman Mailer bio je tako velik . veæ joj se èinilo i da je ona draga njima. Jer. Klari se vraæalo tijelo. izgrebano. A Klara je pomislila i na godine koje slijede. èitatelj a moram podsjetiti kako sam i ja u njemu jedan od likova. "Neka me èuju anðeli". Paula". jednom o trom plju skom po njegovoj maloj stra njici. "Da. dragi maleni?" Mogla je pri segnuti da ju je cvijeæe èulo i jo se jednom elegantno naklonilo.jednom ga je vidjela kako Paulu tako jako ti pa za obraz da je zaplakala. sunèeva svjetlost bila ne to novo. Tamo bi i svi ostali radili isto. "Ma ja sam jedna velika luda". a jamèim da je osam mjeseci koje sam od kraja 1895. Bog je bio blizu i bio je u zraku. ispadnu podjednako narcisoidnima. Klara mu je zbog toga ispra ila tur. I njima je . KNJIGA OSMA Krunidba Nikole II. rekla je Pauli. Kako bi i moglo biti drug aèije? Svaki je dah bio pun melema. Ja æu i dalje biti vodiè A dolfu Hitleru. I. izbode no. na poèetku istinskog oporavka. Ono to sam o ruskim velikim knezovima doznao tijekom osam mjeseci koje s am ondje proveo. Melem zraka bi o je poput ljubavi. omoguæavao da se njihovom ta tinom okoristi. no to neæe na preèac ponoviti. Rekla s i je kako je to proljeæe. Nije bilo neke potrebe da ga sad unovaèimo.jer ne samo to je osjeæala ljubav prema tratinèicama.

Rijetki su ljudi koji ne smatraju kako je oèito da su svakog dana rtve nepravde. 'ali ne gubim iz vida onog koji pobjeðuje. Ne treba uopæe razglabati je li to Adolfu bilo korisno. a plemstvo ili generale da ne spominjemo. najvi em Dvorac u umi 191 plemstvu i revolucionarima spremnim umrijeti kako bi te gospodare dobili èast svrg nuti.Kad ih se na pravi naèin potakne. Mnogo sam nauèio i o Bo jim prednostima i sve veæim slabostima. mogu im odgovoriti: "To je va e pravo." Maestro se s u itkom prepu tao ironiji. Tako je to sam procijenio. Imali smo vi e knezova i kneginja u raznim g ranama kraljevske obitelji. Godine 1942. Maestru sam bio kazao kako mislim da nikakav izravni napad na krunidbu nema izgleda na uspjeh. Zbog toga sam predlo io da napad odgodimo do Selj aèkog festivala. Bio je otvo ren i za pozive na slobodu i zahtjeve plemstva. Imali smo i kvotu anarhista. Ljepota onog ljetnog dana. Kako objasniti golemu pozornost koju je Bog pridavao toj krunidbi? Posljednjih je godina Gospod u Rusiji ulagao u razne ljude i razne ciljeve. koji je zakazan za èetiri dana kasnije." Mogu im to mirno reæi. radilo se o zadivljujuæoj odluci.tako zag aðenoj korupcijom. Nigdje u Europi nismo na terenu imali tako mnogo klijenata i agenata. naravno. Ista se toplina ranog lj eta mogla osjetiti i u moskovskom zraku. pa bismo mo gli pretrpjeti ozbiljne gubitke. Pozo rnost se davala i monarhistima i republikancima. Imali smo ministre u vladi koji su nam b ili odani poput pasa dok slinenad posudicom s hranom. je trebal o odluèiti hoæe li se pokrenuti plinske komore u koncentracijskim logorima . To je najbolji naèin da se otkrije to daje rezultate. lijepo se vrijeme u veæem dijelu Europe nastavilo. . Ako ima èitatelja koji su i dalje spremni kazati: "Radije bih da se nastavi s onim to se dogaðalo u Hafeldu". Kao to je jednom primijetio Maest ro: "Naèin na koji njegov um funkcionira nije te ko razabrati. Nepravda je klica mr nje. 190 Norman Mailer 2. Sto ako nisam u pravu? Jesam li stek ao razumijevanje velièine Rusije? Nikad nisam tako izravno osjeæao D. pa je izvor moje zabrinutosti bio stalno prisutan. A zbog toga nije zanemario ni papu i Vatikan (a nismo ni mi!). Ako je to bilo tako.kao prete ak kamen koji se nije dao dignuti. Bog ga ni je imao èime kazniti. Tajkuni su nam bili meðu najvred nijim i najza tiæenijim klijentima. stranicu. odu evljenje mi se pomije alo s jadom. Skorosteèe su pred nama le ali otvoreni poput kurvi. kad je Klara bila tako sretna dok je u naruèju dr ala Pau lu. ako smo spremn i prihvatiti njihovu cijenu.za to èak i Himmler i SS nisu imali dovoljno hrabrosti. Ovisiti o Rusiji . nihilista i teroris ta. znali smo da smo. Znatan ih je broj bio vi eg reda. U toj smo tajnoj polic iji sigurno imali vi e agenata od kand ela. Pouzdano smo se infiltrira li u sve kraljevske obitelji u Europi. No. To nam kod svakog èovjeka kamen temeljac. zavisti i gubitka ljubavi. dodao je Maestro. veli on. nahrupe pridru iti se redovima luðaka. pa se ti dugi. "inaèe ljudima dao slobodu? Oèito. sunèani dani pok lapaju s mojim sjeæanjem na krunidbu i dane koji su slijedili. K. mogli potaknuti niz dogaðaja koji bi u velikoj mjeri ometali krunidbu. 'Mo da æu i koji put pogr ije iti'.Bog je elio da krunidba uspije! To je na moj sud naleglo svom te inom neoborive èinjenice . poklopila se (èak i vremenski) s krunidbom Nikole II. Èak i kad sam se u lipnju vratio u Hafeld . kao u Ru siji. Prijeðite lijepo na 229. Tako prepunoj nepravde! Takvo bismo to mi eljeli pronaæi. no Adolf je bio spreman. Bilo je oèito . Kao to sam napomenuo. bio sam protiv takvih mjera.-ovu prisutn ost. Kand eli bi tog dana na napad oèekivali. Dummkopf je htio steæi nekakvu predod bu to je to u stvari stvorio. no to ako je Bog zakljuèio kako su mu izgledi n ajveæi ako se uka e potreba za carem koji bi bio blisko povezan s Ruskom pravoslavno m crkvom? Je li mo da poticao odr avanje monumentalne sveèanosti kako bi uèvrstio vezu k rune i kri a? Pod njegovim bi vodstvom mladi car èak mogao pridobiti nepreglednu. Mogli bismo. Kad je Maestro prijedlog pr ihvatio. Tamo se nastavlja prièa o Adolfu Hitleru. Infiltrirali smo se u Ohranu. ia ko pomalo nediscipliniranu energiju ruskog naroda.'" "Za to je". Kad je pokretanje takvih èimbenika posrijedi. potaknuti razne dogaðaje .

roðac ima je bilo neobièno drag. kako je monarhija najbolji temelj dru tva? Je li uistinu mo gao misliti kako æe. Alka. No. ili se od mene di u ruke. Izgleda da su sv i èlanovi svih europskih kraljevskih obitelji stalno pisali pisma roditeljima. a imao je za strièev e i èetiri kneza. Tu je bio i Wilhelm II. pravom ljubavi kakva se rijetko sreæe. Norman Mailer biæu odredim duhovnu te inu. Laknulo mi je. dje ci. ili su slu bovali u kremaljskim crkvama i uredima. recimo.Izvor srd be kod svakog djeteta. no kr aljica Viktorija ju je èesto primala u Engleskoj. a potpuno su predani vjeri u njegovu dobrotu. Koliko se dalo razabrati. Nickvju je bio bratiæ. Do krunidbe se tako zbli io s Alix (skorom caricom Aleksandrom) . u dovica njegovog nedavno preminulog oca. nisam mu se mogao pribli iti. Doslovno. Alix je mo da bila tek princeza iz Hessea. Engleski kraljeviæ koji æe kasnije postati engleski kralj Jura j V. bila jedna od tri kæe ri kraljice Viktorije. od djetinjstva je svakog dana pisao u svoj u ukra enu bilje nicu. kao to sam rekao. taj æe par desetljeæima ivjeti kao vojvoda i vojvotkinja od Windsora. Nitko u Ljubav ne vjeruje vi e od Dummkopfa. Stoga sam zakljuèio kako bi odgovor mogao le ati u mladiæu kojeg æe uskoro okruniti. to æe biti sve do abdikacije. K. Majka mu je bila prekrasna Dankinja. da je uvijek bila uz njega. I opet sam se m orao poslu iti materijalom koji su na i ruski vragovi dobili od kraljevskih komornik a koji su radili u petrogradskim palaèama. tim se delikatnim osjetilima ne slu im u svakoj prigodi. Sad sam imao hipotezu. On je.) Te sam obiteljske veze naveo kako bih istaknuo koliko su duboki bili kraljevski korijeni Nickvja i Alix. Kutom nosnice ili rubom usne koljke mogu s drugog kraja velike prostorije osjetiti karakterne mane. (D.. Bio sam oèaran. Ne samo to je i ona mogla èitati njegov dne vnik. No. pot om on. Okru eni na im vr agovima. tako osigurati uspjeh jednog smionog pokusa? Hoæe li ispasti bolje od nekih drugih njegovih poduhvata? Prija njim je monarhijama izrazito manjkalo ljuba vi medu ljudima na vrhu.kand ela je bilo previ e. carica Marija. ako zgodan mladi kralj i privlaèna mlada kraljica ostanu prekra sno zaljubljeni jedno u drugo. Careviæ koji æe uskoro postati Nikola II. Kad je Alica umrla. Je li u njemu bilo to anðeosko? Maestru sam postavio zahtjev: mogu li se posvetiti tom e da o Nikoli otkrijem koliko se god mo e? "Napravi to mo e ". Tim se darom radije slu imo samo kad o nekom odr eðenom mu karcu ili eni moramo brzo saznati mnogo toga. bio je odgovor. Nickvju se ipak nisam mogao pribli iti . No. Je li t . veæ zavarava i sam sebe. K. koji je tek trebao postati prezreni car Vilim iz Prvog svjetskog rata. strièevima. pa braæu. Uz to ih je jo veæina vodila i dnevnik. a Ljubav æe sama rije iti sve ljudske Dvorac u umi 193 probleme. tetama. To je dvoje mladih bilo u rodu s najveæim europskim vladarima.. Na e bi se djelo sasvim raspalo. Kasnije æe najstariji sin kralja Jurja postati Edvard V III. se èak nije zamarao da im dodijeli kakvog anðela. Bog. sestre. ako bi ljudi jedno g dana poèeli tako intenzivno razmi ljati i o nepravdi koja se èini drugima. Maestro nije bio posve uvjeren.kako ga je zvala cijela velika obitelj . On jest Ljubav i oni koji ga vole puni su ljubavi .. Kao to sam ubrzo otkrio." Mo e li to biti razlog takve brojnosti kand ela? Je li se Bog vratio svojoj srednjov jekovnoj pretpostavci. D.nije moglo tek tako priæi. kako bi se o enio s Wallis Simpson. Posjedovali su kopije mnogobrojnih pisama i dnevnika. Jedva da sam mogao razluèiti jesam li to promaknut. Obièno se svojim razvijenim osjetilima mog u poslu iti da ljudskom 192.. no njena je majka. roðacima i intimusima. Nikad nisam nai ao na ljudsko biæe koje bi eskadroni anðela tako dobro èuvali. S tom pomadom od koje nam se povraæa ne samo to je zavarao tri èetvrtine lj udskog roda. cara Aleksandra III. Sotonsko bi postojanje bilo iscrpljujuæe kad bismo uvijek m orali djelovati na najvi oj razini. veæ je i sama u njega pisala. Mogu jo dodati i kako su se svi ti ugledni roðaci slagali da su se njih dvoje jako voljeli. rodbinu i tazbinu. vi e nije bio sasvim pri sebi. Meni je napomenuo: "Dummkopf se predstavlja kao Svemoguæe utjelovljenje ljubavi. Alix je bilo samo sedam godina. tom se Nickvju . bio sin najstarije kæeri kraljice Viktorije. Po tom e je bio Alixin bratiæ.

(Kad se ide prekidati pozornost. a Aleksandar III. nevinosti. Livadia Nakon ruèka smo molili za mrtve. Samo tvoja. te ko mi je i povjerovati da bi mogao izgubiti neke od svojih sposobnosti. tako da smo stalno sve bli i. a tad je eksplozija podigla krov. Takvu je snagu mogao imati samo svetac. prije mnogo vremena.. je li se sad bavio mi lju kako mu moæ opada. jer se na alost poèeo brzo raspad ati. ne e lim ga izra avati rijeèima koje se doima194 Norman Mailer ju tako krotkim. koji je bio nizak poput svoje majke. Alix. Proèitao sam stotine poruka koje su razmijenili. U tom sluèaju.to je za nje ga bilo pitanje èasti. Zbog toga nitko nije bio ozlijeðen.bildao. Livadia Bo e moj. ono t o nas ve e? Pa ljiv je èitatelj mo da veæ zamijetio da se i ja ponekad rado poslu im takvim isticanjem na kraju zagrade. naposljetku. ili sam imao krivo? 3Svejedno. Nicky joj je n apisao pismo na engleskom. godine. kako t e volim. jadnim i uzaludnim! No. najdra e moje. U lipnju 1894. svetom je i svje tovnom snagom svojih ruku uspio zadr ati konstrukciju da ne padne. u asna stvarnos t. na vrhuncu svojih stvaralaèkih sposobnosti. Iako se nisam mo gao pribli iti njihovoj ivuæoj prisutnosti. Pustio je fine smeðe brkove i bradu. No. Odluèio sam nekoliko takvih poslanica izlo iti kako bih doèarao koliko su njih dvoje bili m ladi. Dragi moj. kako bismo Gospoda mogli smatrati senilnim? Kad se povremeno naðem blizu mora. Tijekom adolescentnog je razdoblja zbog Dvorac u umi 195 toga vje bao . treba barem hiniti kako je to zbog stvari od ivotne va nosti!) Èetiri mjeseca poslije. jedini moj. Bio je sjajan i u konjièkim sportovima i u lovu . Bila je to smrt jednog sveca! Gospode. neponovljiv zalazak sunca ili pak nebeska retorta. Ne mogu u to povjerovati .o moglo biti tako. volim te draga moja!!!!! Da se zna. stjenovita litica. . du ka. voljenog tatu. Naravno. listopada. div od èovjeka. tako neprikladnim za bilo kakav golemi projekt. sitna i prekrasna ena. smije io se kao da æe se nasmijati! 22. a isto tako i u devet na veèer. sa strahopo tovanjem je gledao Aleksan drovo poprsje. kad su im zaruke tek bile u le u treæi mjesec.èini se nezamislivim. Nickvjev se otac te ko razbolio. moja Maèkice! Nickyjev dnevnik. to je napravio davno. 20. pomozi nam u ovim u asnim danima! Kasnije sam doznao kako se Nicky prisjetio trenutka iz svog djetinjstva kad je n ihilist uspio podmetnuti malu bombu u eljeznièki vagon kojim je carska obitelj puto vala. potrudio sam se prebrojiti te uskliènike. to bi bio i o dgovor na pitanje za to su mu ljudi ispali najmanje uspje no ostvarenje? Je li nas s ad zapljusnula neodluènost jednog starog bo anstva? Ovi Nicky i Alix . sliènu mi nelagodu izazovu lijepo polje. no nikad nije postigao t e inu s kojom bi izgledao kao Romanov. jeziku èije im je znanje bilo zajednièko: Volim te suvi e duboko i jako da bih to mogao pokazati: to je tako svet osjeæaj. izjav ila je carica Marija. Dr aga moja jaglaèice. kakav dan! Gospod je sebi pozvao na eg obo avanog. 21.doimali su se tako naivnima. Neka tvoje radosti i tuge budu i moje. smatrati me dijelom sebe. Nije li to. Vrti mi se u glavi. sasvim tvoj vlastiti spitzbub. u mene mo e imati puno povjerenje. pobo nosti. listopada Pro le smo veèeri morali tatino tijelo odnijeti dolje. Tata je imao krasan izraz lica. a u nekim prigodama i sebièno. jer dr im kako je to pogre no. sad æu se nastojati osloboditi navike da skrivam svoje osjeæaje. kr ov je tad stao padati na njih. uvijek pripravna svoj e mi ljenje prilo iti Nickvjevom dnevniku. Isto tako. listopada. bez sumnje sam uspio upiti ton njihove lj ubavi. ponudila je sljedeæe: Reci mi sve. Nicky. Bo e moj. koliko je treba lo da se njegova ena i djeca spase. u kojoj munje slijede gromovi.

mora biti apsolutistièki vladar!" Njegov je djed. no od na ih sa m tamo rasporeðenih vragova dobio dovoljno iscrpan izvje taj da mogu s uvjerenjem ka zati kako sam i sam stajao u Zimskom dvorcu.te dvije rijeèi u sebi nose moj ivo t. Kao da je ponovno trebalo slu ati najdublje jauke Isusa Krista. Svi su odmah hvalili njeno dostojanstveno dr a nje. Njeno mi je uvjerenje kako dijele istu putovnicu za vjeènost izazvalo zanimanje. u elji da im pothranjuje brak.. Kad bi god pro ao pored lijepe ume. Bog obogaæuje tjelesnim ekstazama. onda tog cara i podr ao mudro æu i snagom . ako bi sam Bog odabrao novog cara. po sebi tu na. dvor ga svakako nije.u borbi. ubijen u atentatu. No. zatvorio se s knezovima. a kad ovom ivotu doðe kraj. pa Nicky nije bio dobro pripremljen za javni ivot . nisam mogao biti siguran to osjeæa Nicky. Dogaðaj se odigrao godinu dana prije mog dolaska u Rusiju. zbog trajan ja cijelog dogaðaja. protiv nimalo zanemarivih Maestrovih v je tina. sijeènja 1895. Na i vragovi . 4Nicky je o boravku u Carskom Selu zapisao u dnevnik: Oboma nam tako drago mjesto. tovi e. mo ao se podsjetiti da je ta krasota njegovo vlasni tvo. Sam ga je Bog odabrao. Petrograd Iscrpljujuæi dan. kako bismo zajedno ostali u vjeènosti. "Nicky. popu . Alek sandar II. ali uzvi ena. primijetili su kako je klimanjem glavom nalikovala golubu. prvi put nakon to smo se vjenèali mo emo ivjeti sami i do ista kao srodne du e. naravno. Ne bi li on ljubav smatrao vrtoglavim usponom u kojem se ravnote a mo e odr ati samo ako se neprestano i dalje penje? No. Ci jelo se to vrijeme izvodila zborska glazba. vezani za cijeli ivot. Bu duæi da je Alix bila djevica. bio sam sklon smatrati kako se u njenim zapisima vid i pomalo pretjerana elja da poka e kako je samo zaljubljena. Svakako bi se moglo zam isliti da ih. uz deset tisuæa plemiæa. ljepotu i naèin na koji se klanjala kad god bi nekog pozdravljala. na prokleto se pitanje i dalje nije dalo odgovoriti. Moæni su morali ostati na nogama tri sata. A nitko meðu nam a nije dobio stolicu. takav osjeæaj jedinstva izmeðu dva smrtna biæa. opet æemo se sr esti na drugom svijetu.I stvarno su ubrzo cara morali prekriti carskim prekrivaèem. Ruke i lice poèeli su m u crnjeti. Kak o bih to mogao saznati? Dostupan mi je bio samo jezik njihovih pisama. dok su se izvodile liturgije. Nickvju je bilo dvadeset i est godina i u tim stvarima nije bio neiskusan. Oni su ga uvjeravali kako m ora iæi oèevim koracima. Èini se kako Rusi vjeruju da se pri slu bi bo joj mora trapiti t ijelo. Bio sam grozno raspolo en jer sam morao iæi u Nikolajevsku dvoranu d r ati govor predstavnicima plemstva i gradskim odborima. R ijetko sam dotad upoznao tek vjenèane koji bi se doimali tako oèarani jedno drugim. 5S druge se strane moglo postaviti i pitanje koliko je Bog tog mladiæa pripremio da postane car. sve dok mladu ne proglase caricom. Otac je zamalo postao rtvom u vlaku. Svi su pretpostavljali kako æe Aleksandar III. Sljedeæeg je dana napisala: Napokon sjedinjeni. 1^6 Norman Mailer Nikad nisam vjerovala kako na ovom svijetu mo e postajati takva potpuna sreæa. Volim te . Brak s Alix sklopljen je samo nekoliko dana nakon pogreba . vladati jo cijeli jedan nara taj. Iz Nickvjevog govora: Svjestan sam kako su se nedavno u nekim zemstvima pojavili glasovi ljudi koji su se zanijeli nerazumnim snovima kako æe sudjelovati u vlasti. Neka svima bude znano da æu se podjednako èvrsto i kruto dr ati naèela autokracije. Prije nego to je odr ao govor. koji u takvim prigodama nimalo na pate od velikodu nosti.novi car ne mo e ostat i neo enjen. Alix je dodala: Dvorac u umi 197 17. a razumna je pretpostavka bila kako bi. Mora se zatra it i apsolutna odanost.

meðutim. Alix se spremala za novog cara. a èovjek se ne usuðuje o tetiti razvoj te kraljevske glave. Ona je tu doista objavljivala privremeni moratorij na s eks. Ubrzo bi uslijedili simptomi. dok ne dode beba? Moje razumijevanje nije napredovalo. a jedan je od njih bilo i to to ju je èinio caricom. na a vlastita. travnja 1895. No. Do lipnja su. Na to smo raèunali. mogu op isati veæinu razloga za to se ona javlja i za to nestaje. No. Ni jedan od nas nije to sebi spreman prizna ti (a priznali. Uz to je bila i trudna.. ne bismo ni Maestru). tu se radilo o drugaèijoj situaciji. kakva sna na sreæa. To je bilo u lipnju. Dok se prva zima njihovog braka bli ila kraju.t mog pokojnog. naravno.. ona je. no njena bi svekrva veæ mog la biti ne to drugo.. mala osoba". no uvijek bismo kroz njihovu utegnutu obranu osobne kre posti mogli slati trnce. kako zbog toga ne bi patila druga. U N ickvjev je dnevnik Alix 10. manjka nam i jedna sposobn ost. raskala enosti. glavobolja drage Alix nastavila se cijelog dana.. no s druge bih stra ne rekao kako smo od njih vje tiji u improvizaciji. osim ljubavi same. Poèela se razvijati netrpeljivost . ili ono to iznosim neæe imati nikakvog smis la. Nije mi to drago priznati. kako zbog toga ne bi p atila druga. Dvorac u umi 199 Pogledajte stoga. 10. Alix one najgore glavobolje pro le. Anðeli mogu ponuditi moæne slatki e. Simptomi su na a glavna roba. Trajna glavobolja! Kad je dovoljno jaka da je mo emo nazvati mi198 Norman Mailer grenom. sumnju. èak ni to je sam li duh oduvijek. do ao do zakljuèka.. Nije i la ni u crkvu niti na ruèak. jedino to pravu ljubav ne znam razlikovati od njenih umjetnièkih na domjestaka. U ene viktorijanskog doba nij e se moglo lako ulagati. Carica Marija je svog golemog mu a obo avala iz pravih razloga. Usprkos takvim najavama nepopustljive snage. to ba i ne elim priznati. slu bene su mu du nosti bile tlaka. no prisutnost prave ljubavi zamag ljuje nam jasnoæu analize. iako moram. takva glavobolja pokazuje jasnu elju da se poèini umorstvo. to je s Alix? Je li moguæe da je njena ljubavna histerija bila najbolji naèin da povjeruje kako je osjetila vrhunac stras ti. Veliki poljubac. mor ala ostati u krevetu. na moj savjet. n . lipnja upisala: Moj slatki.. Naravno. mogu vam o ljuba vi isprièati sve. kako me samo Alix zbunjivala. Petrograd Na alost.. jedno mogu sa sigurno æu reæi . jedino to se mora potruditi biti koliko je god moguæe dobra i ljubazna. Radi se o tome da ja znam sve o ljubavi. koja bi to sreæa mogla biti veæa. da. stari dragi Manjkins. ipak.. 9. tvoja te enica tako duboko i jako voli. pa ta tema nije bez vi eznaènosti. "jedino to se enica mora potruditi b iti koliko je god moguæe dobra i ljubazna. mala osoba. No. Nièeg se iz svog ljudskog postojanja ne sjeæam. Sta lno se alio kako ne provodi dovoljno vremena s Alix. mogu kod ljudi izazivati lju bomoru. èak i razdoblja odvratnosti prema voljenoj osobi. istina je. poèela pokazivati simp tome.. Naravno. No. nezaboravnog oca. M ogu razglabati o njenim crtama i sklonostima. pa èak i devetom mjesecu trudnoæe. Tijekom mnogih sam mlijeènih tura vidio trudnice kako se èinu odaju u osmom. no dijete se neæe roditi prije studenog. Mogao sam shvatiti da je Nickvju ljubav trebala kao to drugima treba piæe. Za to je trebalo samo zaprljati im snove nekom smrdljiv om mi lju. na a. Radi se o neobiènom nadmetanju. postoji i pobo na po uda. zadovoljstva i posveæenosti? Zbog jedne sam oprezne reèenice u njenom pismu.. Bog u odreðenim prigod ama zakljuèi kako æe po uda nekom od njegovih odabranika biti na korist. Pretpostavljao sam kako Alix takve osjeæaje prema svom suprugu ne gaji. travnja 1895.ljubav nisam nikad spoznao. U stanju smo prodrijeti u svaki vid la ne ljubavi i demon ski osjeæajnost ljubavi pretvarati u imperativ po ude. Znaèi li to da Manvkin s i enica tamo dolje vi e ne kontaktiraju. Pr etpostavljam kako joj je svekrva zbog toga slabije pritiskala na sljepooènice. Petrograd Draga Alix i dalje u sljepooènicama osjeæa nepodno ljivu bol pa je. nedoumicama.

Po tome znamo kako veæina djece svjetlo dana raðaonice ugleda osjeæaj uæi bilo naklonost bilo odbojnost prema dobrodu nom kuæepazitelju (ili mrzovoljnom zat vorskom èuvaru) koji je donedavno predstavljao zidove njihove maternice. Carsko Selo Dan koji æu pamtiti zauvijek. pa smo opet morali zvati dojilju. no dijete ne eli njenu dojku. primjerice. pokazatelj je dobrog podrijetla to nitko nije izrazio razoèaranje. Malo nas je koji smo u stanju razabrati to zametak osjeæa tijeko m posljednjih mjeseci. svoje maternièke osjeæaje izra avaju k roz majèine snove. na vlastito slatko iznenaðenje. studenoga 1895. Nicky je bio oèaran nekim neoèekivanim vidovima prehrane dojenèeta. mu u moji v Nicky je tako dobro podnio to mu je umjesto nasljednika rodila princezu da je Ali x. Uz molitvu smo kæeri svemoguæeg Boga nadjenuli ime "Olga!" Dva dana poslije. osjetila kako joj je "zakucalo srce" isti èas kad je prodro u nju. 7Krunidbene sveèanosti odr at æe se 14. mala osoba". a svr io je tako to je Alix uspje no nahranila dojilji nog sina. No. Za gledatelje su morali podiæi bezbrojne trib ine. najvi e smo pozornosti pridavali krunidbi Nikole II. duboko volim . 6. bile spremne u ovom otvoreno m (iako jo 1 potajnom) tjelesnom spoju i u ivati. U svakom sluèaju. » 29. mislim kako su dvije ene. manje nego pola godine poslije. rijeèima se ne da izraziti kako te .slatki. Romanovi su. njih su dvije. bila je spremna odmoriti se. No. U posljednjem tromjeseèju. Osim toga. N za Nickvja i A za Alix. ene su ba i z tog razloga oèajne kad im beba odbije mlijeko. dale sve od sebe da se to izbj egne otvoreno priznati. svejedno! . kad se pojav ilo stameno ensko od pet kila. vjeruje li to. Vrlo neobièno! 6. i to samo za mene. 2. rodilo se dijete i svi smo o dahnuli s olak anjem.o. Trbuh joj je bio golem. Olga je. Petrograd . tako duboko razlièite. zakuca li ti srce br e. Nisam bio iznenaðen. no. i èeki vali roðenje te mlade. zdrave mu ke bebe koja æe uskoro postati careviæ Nikole II. sad kad se buduæi nasljednik na ao gdje mu je mjesto. Alix je svoje odnose s Nickvjem i te kako nastavila. barem pretpostavljam kako je takav bi o. sve je u redu.najva nije je bilo da Alix vi e ne prijeti opasnost! 3. to je bio nov dogaðaj. A tako je postupao i Nicky. "kako zbog toga ne bi patila druga. studenoga 1895. Moskvu su preplavili posjetitelji iz brojnih z . kao to su morali pripremiti i la na proèelja kako bi se sakrile neke od ru nijih z grada na putu kojim æe povorka proæi. prihvatila ponuðeno.sve vi e i vi e. svibnja u Moskvi i posvuda su se mogla vidjeti dva slova. Hvala Bogu. dadilja i mlada carica. Pretpostavljam kako je sebi mogao kazati da golema Olgica posjeduje jedar ' instinkt koji je navodi da po eli omirisati i okusiti papicu od sna ne Ruskinje. to ne smijemo raditi. Da. Nikad se prisutnost gomile ne doima tako demonskom kao nekom va nom prigodom ko ju prati velika sveèanost.01 ljevi mogu mijenjati. Sad se na majèinim g rudima hranila èak i dok je Alix s carem pila jutarnju kavu. iz dana u dan. Slob odno se mo e reæi kako nije bilo ni jednog vraga koji i sam ne bi osjeæao zanos i stra h. Drago moje srda ce. A ja. ili.. Carsko Selo Izveden je prvi poku aj dojenja. Alix je bila skroz trudna.istinskije.. studenoga 1895. dok je dojilja dala mlijeko Olgi.. Toèno u devet sati naveèer. puni nervoze. o ujka 1896. puteni se ciDvorac u umi 2. Kako bilo. dublje .zar seksa na dnevnom redu nema sve do studenog? Pa ona je to napi sala u lipnju! Sad sam sve vi e naginjao hipotezi kako se Alix jako puno napinjala ne bi li se uzdigla do vrhunaca strasti koje je dr ala nu nim za ostvarenje osnovne biti njihovog braka. dragocjeni Nicky moj.00 Norman Mailer 5. . na temelju bogate riznice cin izma.. Nickvju je to bilo svejedno . A ona se pribli avala.

K oèija s koèija em stajala je 1200 rubalja na mjesec. Pa ipak sam se tog dana. Tisuæe su Rusa taj podatak prenosili jedni drugima. Mo ete biti sigurni kako nisam mogao uæi duboko. no. jer je 6 . Odu evljenje vojnika. Konaèno sam uspio uæi u Nickyjev um. Bog je htio da se njih dvoj e zavole. Kako su tu ulogu nekoæ imali Nijemci. Slijedili su Vi i veliki me tar Krunidbenih ceremonija. udaljene desetak kilometara. u Reims 1654. Mo da su se kladili kako æe biti lo e vrijeme. P rozor koji gleda na ulicu mogao se za 200 rubalja unajmiti od zore do sumraka. Prvih tjedana njihovih zaruka. jedan od najzlokobnijih datuma . Nicky i Alix æe do Spaskih vrata Kremlja stiæi iz svoje prizoz Norman Mailer vremene rezidencije u Petrovskom parku. Hosana Maestru! Prije deset godina. Balkon ste si mogli priu titi uz tro ak od 500 rubalja. uspio primaknuti njegovim mislima. plavim hlaèama i crnim èizmama. Prepirka kako ste koèiju trebali sa mo na tjedan dana bila je uzaludna. koji su iz dr avnih razloga t akoðer odluèili prigodi dati svoj obol. U prvom dijelu povorke kretao se i sam Nicky. svibnja odr ana je pod prekrasnim nebom. kao to su mnogi aptali. Prvo su stigli kozaci. iako u zak ulaz u Nickvjev um. Uzela je bila lik ciganske prostitutke. pokazujuæi kostime kakve se u Europi nikad dotad nije moglo vidjeti. Kad stupe u braènu vezu.na èas. predstavljali su daleke barbarske zemlje to su ih Rusi pokorili tijekom vi e stoljeæa. godine. plemstvo. Maestro je uspio otkriti jedan nebranjen. Oni koji su ivjeli uz rutu. no pristup njegovom umu nije sasvim zapr ijeèen. magnate. U tom sluèaj . A sad sam. Nickyju je to sve bilo dobro poznato. povorka æe svijetu nastojati pokazati kako Rusko carstvo rasp ola e iznimnim sredstvima. kad je careviæ bio osamnaestogodi nji kade t. po cijen i od samo sedam tisuæa rubalja. izgubili su. mogule i tajkune. Parada je morala biti na razini najsjajnijih kraljevskih manifestacija iz pro lost i. iznajmljivali su svoje domove gledateljima. ne dulje .jao pretilima. Ni hotelsku se sobu nije moglo dobiti tek tako. moæi æe takvo proroèanstvo nadvladati. Job. sa svojim grimiznim tunikama i s rebrnim epoletama. Joba Paæenika. slijedili su azijski prinèevi iz po druèja èiji se nazivi nisu dali izgovoriti. Francuzi. To je sigurno ku nja na koju ih je stavio Bog.kako bi mu d ani sad bili sretniji da je ostao u tom èinu. smatrao je svojom du no æu upozoriti i Alix. svibnja bila pravoslavna slava sv. Bilo je i iznenaðenja. umjetnike s p oèasnim titulama. do ivio je niz po udnih susreta s jednom od na ih vra ica. nakon to sam odabran biti onaj koji æe s mukom izboreni prolaz iskoristi ti. no Nijemci nisu priredil i bal. rod io na dan 6. njihova je diplomacija uzvratila unajmiv i dvorac usred ume izvan Moskve. ukoliko su spremni Boga voljeti èak i vi e nego to ga je volio sv. koji se. Vlada je zauzela cijele katove k ako bi ugostila strane prinèeve. diplomatske predstavnike. do k je on na svojoj bijeloj engleskoj kobili paradirao deset kilometara od Petrovs kog parka do kremaljskih Spaskih vrata. dvadeset i pet komornika. Ona je tako na to gledala. radostan huk koj .03 Tverskom ulicom dode do Kremlja. veæ samo glazbenu veèer. Na tom putu ga je sjeæanje vratilo u vrijeme kad je bio mladi pukovnik u Carskoj tjelesnoj gardi i priznao je . Kako nije b ila tajna da æe Rusi tim dogaðajem poku ati dosegnuti velièanstvenost ulaska Luja XIV. Uvodna procesija 9. kao i argument da se za 1200 rubalja mo e kupi ti deset dobrih konja! Èak i za ogranièen pogled na uski prostor trebalo je dati 10 ili 15 rubalja za mjesto na improviziranoj platformi . Kako se ta veza dogodila vi e godina prije nego to su kand eli poèeli ula gati goleme napore da ga za tite. dvorski mar ali i èlanovi Carskog vijeæa.emalja. da ne moraju patiti poput Joba. dvanaest dvorskih komornika. To sam doznao na dan kad su u li u Kremlj. svibnja. u njemu proveo koliko je bilo potrebno da Dvorac u umi 2. potro ili su 200 tisuæa rubalja kako bi se preds tavili velikim i dobrim carevim saveznicima. koja je odvratila kako æe joj biti du nost stajati uz nj ega. Nitko ne bi nikad po elio ponoviti Jobove muke. pa sam tako uspio primiti neke od misli koje su prolazile njegovom kraljevskom glavom. to je bio skroman izdatak. a nika d nisam do ivio da toliko anðela okru uje neko ljudsko biæe. koje su potom sli jedile pukovnije Carske vojske.

na mijenio Bog? No. pun elegancije. Kazali su mu kako æe takav rastegnuti ulazak u Kremlj biti njegov trijumfalan ula zak na svjetsku pozornicu. Zato se morala organizirati takva dugaèka parada. ti su ministri svoju odanost potpuno vezivali uz irenj e podruèja svoje slu be. A on nije bio netko tko bi se bavio beskrajnim spletk ama. u du u . upravo izgubio svoje postojanje. na oèev naputak . no sad su oko njega vjeèito bili ministri. osjetio bli e Bogu . ali dubok. na ao za shod no pohvaliti mu umijeæe.èast. N o. ostao u sedlu i primirio konja.iz mase vi e desetaka tisuæa ljudi koji su bili svjedoci dogaðaja stigao je veliki val pljeska. S ulica. Iznova ga je obuzela poti tenost. bilo je kao da pada stubi tem. tako svijetle dlake. Sad se Nicky sjetio bogohuljenja koje mu je jednom opeklo drijelo. Presu dno je bilo da ga se vidi na èelu te vi ekilometarske povorke. ni za to se èuo takav aplauz. tradicija. dok bi pio krv upravo ulovljenog jelena. Nickvjeva su se sjeæanja potom okrenula po udi. prozora. Engleska je kobila. Joba Paæenika. Moskva je tog jutra sjala poput stare dame koja nikad nije bila tako lijepa i u svjetlu te slave Nicky je stao razmi ljati o svojim najboljim lovaèkim danima. balkona. Dao sam sve od sebe da ga i dal je slijedim. Jer Bog je taj koji je ljudskim biæima dao pra vo da tim divnim stvorenjima uzmu ivot. Jelen je. titio se trojstvom vrijednost i. s krovova Tverske ulic e . Bio je osuðen raditi sa svoj im ministrima. Nicky je porumenio od zadovoljstva. Zvuk uzb uðenja u publici pro ao je cijelim putem do kremaljskih Spaskih vrata. Prijevara im je bila pri ruci. a èak ni mraèno raspolo enje nije moglo prevladavati dugo. Drugi deseci tisuæa gledatelja uz put kojim je povorka tek trebala proæi nisu vidjeli to se dogodi lo. Dok je ubiti ivotin ju. Mogao im se oduprijeti. Mo da se osjeæao bliskim Bogu. da bi se u public i i dalje odr avalo i èekivanje.pred njim su i dalje stajale buduæe du nosti. a oni ga nikad neæe po tovati. njegova majka i Alix æe se sa svojim dvjema zlatnim koèij ama pojaviti tek na kraju. Nicky je. On èak ni tu povorku nije isplanirao. Svojim æe mi ljenjima nadglasavati njeg ova. Kako li se samo epirila! Nakon ne vi e od minute. Je li se i njoj ukazao prizor jelenje krvi? Iz gledali ta su se zaèuli prestra eni uzvici. Gledanje vlastitog interesa u krvi. slu enje. Na proèeljima u Tverskoj ulici visjeli su ukrasi. vedar duh koji je bio zahvatio i konja i jahaèa ponovno je utonuo u turobno raspolo enje. pa je krenula koraèat i na nov naèin. Ministri su tvrdili kako æe se takvim aran manom na najdr amatièniji moguæi naèin pokazati raspon ruske moæi. Bilo je to kad je jelenju krv pio prvi put. Kako bi inaèe mogla imati tako èist okus?" Trgnuo se kad se tog bogohuljenja prisjetio. Barem je tako sebi govorio. no i oni su stali pljeskati. tako elegantna. morala i sama biti svjesna tog uzbuðenja. jednako mu se brzo vratilo dobro raspolo enje. postale pune zveketa i jek e. Ne zadugo . Za to? Za koga? Nickyju je odgovor bio jednostavan. No. a slu enje èovjeka iscrpiti. . Kobila je stajala na stra njim nogama. Pomislio je : "Ova je krv sigurno ista kao Kristova. koji su ga eljeli vidjeti. a za nju osjetiti i suæut . tradicija postati kr . neka ga Svemoguæi vidi sasvim odanim njegovim psima." Da. koji su se po ku avali s njim sastati. Èast je mogla pasti u be èa æe. Nickvjeve su misli krenule navrat-nanos. Nicky je pocrvenio na ovaj tako rijedak oèev kompliment i o dmah stao zasluge prebacivati na svoje lovaèke pse. Dr ati korak s tim ministrima. re kao: "Èovjeka se mo e ocijeniti po njegovim psima. tad je publika zapljeskala. Napravili su to oni. Sto mu je. doista. a sigurno se osjeæao bliskim divnim ivotinjama. Znati vi e od njega. No. Za pet dana æe ga okruniti i obasuti du nostima.i bi krenuo kad bi ga ugledali. u ozraèju takve promenade. A navelo ga je i da pomisli na buduæe 204 Norman Mailer obveze. kad je i Aleksandar III. No. Smrt te divne ivotinje poveæa t æe razumijevanje izmeðu Boga i èovjeka. Navikli su se na silu kakva mu je bio otac. ivotinje je poznavao. Na to je car Aleksandar III. Roðen na slavu sv. da bi mogao ostati vjeran takvim n aèelima trebat æe mu neumoljiva snaga. izazivao mu je bol. Vra ica koja mu je uvedena u mladalaèko iskustvo bila je kurva koja ga je i dalje posjeæivala. tako besprijekornog oblika.bila du evna hrana! U tom mu se trenutku kobila propela. Gotovo bi se uvijek. Na svaki bi mu se pozdrav k oji bi vojnici uzviknuli uzvrpoljilo meðuno je.

ikonama. svibnja. Najpouzdaniji put do nje gove milosti jest bez rijeèi prihvatiti mjesto koje vam dodijeli. Ni ta ne propu ta . nego æe biti pravi. niti Navje tenja. Ubrzo po to su se car i carica popeli na svoja prijestolja. niti u onoj Uznesenja. u prijestolnu dvoranu Kremlja prebaèene su svete mosti. isto prijestolje na kojem je car Mihail Fjodoroviè sjedio 1613. Zbog toga nismo sasvim neblagonaklono gledali na jaèinu Nickvje-ve vjere u Svemoguæe g. Nicky i Alix su. Nickvju je jedno bilo osjeæati se poput psa pred Bogom. svibnja. a druga te ka poput stenjanja samog srca te kog metala. no njemu se èinilo kao da ga oèekuje sam pakao. pak.Alix mu je. J er je na èetrnaesti svibnja gledao kao na dan osloboðenja. Mrzovoljne prognoze morale su se odgoditi. podr anih relikvijama. a u njegov om je raspolo enju osvanulo jato novih tjeskoba. pretpostavljam kako sva ta èarolija nije potjecala izravno od Dummkopfa. Maestro takve osjeæaje poku ava preokrenuti u na u korist. Krajem tog dana vi e neæe sam o vr iti carske du nosti.ako ni ta ne poðe krivo. svibnja. b rutalnosti. A potom je tu i samo prijestolje. godine. Dvorac u umi ivotinji koja eli biti hrabra nema goreg nego u pogledu voljenog proèitati da je tek krotko i prilièno inferiorno stvorenje. a svaki æe joj k orak biti uronjen u odbijanje tisuæa crkvenih zvona. Maestro je uvijek meðu Bo jim darovima ponosno krijumèario svoju robu. Svaki mu se dan od desetog do trinaestog èinio podjednako opasnim. Sve ene koje s u spremno predvidjele prolome oblaka i dalje su bile uvjerene kako æe se dogoditi ne to lo e. Sad su mnogi gov orili: "Blizu smo kraja stoljeæa. No. Nicky joj je poku ao objasniti to ele ministri. od polju baca moænika krutih brkova pekli su ga obrazi. lanac Reda sv. Do krunidbe na 14. Nisam se bunio. Maestro me nije ukljuèio medu vragove koj i su tijekom tog dogaðaja trebali raditi. utj ela je. Kad se uzme u obzir brojnost kan d ela koji su toj sveèanosti prisustvovali. ene su sad govorile: "Sti e nam hodajuæi za lijesom. smatralo se jo jednim ispitom vladarsk ih sposobnosti. èetrnaestog je svibnja Moskva o ivjel a ranojutarnjim suncem." Norman Mailer 9O samoj krunidbi ne mogu ponuditi previ e. krune. mnogi su bili uvjereni kako æe do jutra krunidbe nestati lijepog vremena. kao da sam se dosad veæ poèeo razvijati u nekog od njegovih intimusa: "U krajnjem poretku stvari. Mogu navesti beskrajan popis kompromisa. Naravno. no ne to sasvim drug o trpjeti takav osjeæaj pred suprugom. No. tkivo i srce. ali su mi neprestano pripovijedali o neizrecivom skandalu p rigodom dogaðaja u katedrali Uznesenja. nakon uvodne povorke 9." Stoga nisam bio niti u jednoj od katedrala. nije bio usamljen u takvim slutnjama. a da se prit om ne pomièu noge niti otkriva ikakav napor. od kojih æe neka biti prigu ena k ao u tanje li æa. Mo da æe to novo. na krunidbu æe se gledati kao na sitan dogaðaj. Kako se Alix obratila na pravoslavlje odmah nakon to je Aleksandar III. Sveæenici su iza . Andrije prekinuo se jo dok se car naginjao da ga primi. buduæi da je taj izn imni dan osvanuo lijep. Napokon æe sve to biti gotovo . niti u Arhand ela. ezla i kugle. Pretpostavljam kako je znao da se ne to sprema. je li moguæe da je to bilo na e djelo? Ili n am je to podario sluèaj? U takvim se stvarima rijetko sti e do konaène istine . uskoro se pojavilo suprotno raspolo enje. htjela biti bli e. Znao sam kako æe mnogi od nas biti prisutni kad procesija u pola jedanaest krene iz dvorca. koje odzvanja od blagoslova i kletvi. elio je da ni ta ne poðe krivo. nije mogao naslutiti to bi to m oglo biti.naposljetku. Pokazivati ljubaznost. No. Nek a nas zadese èuda ljepote i utjehe. S ceremonijama se dotad veæ dobro u poznao. Na 13. posveæeni car. igara i varki koje su obje strane izvele. 8. bi li sasvim zauzeti sveèanim prijemima na kojima su mnogim visokim du nosnicima iz zem lje i inozemstva morali izraziti dobrodo licu. neki meðu vjernicima uvjereni su kako i sama ceremonija zraèi neporecivom Bo jom snagom koja prodire kroz careve por e. instrumentim a kraljevskog uspona poput lanca. Uzev i u obzir èvrsto ru sko uvjerenje kako ni ta to je dobro ne mo e potrajati. Stoga dosta toga treba uze ti u obzir kod tih ruskih ceremonija. Kako se poslije po alio Alix i svojoj majci (uz osmijeh)." No. postoji pravi la birint veza izmeðu Maestra i Dummkopfa. dvadeseto stoljeæe biti drugaèije. kri a. A èak mi je i kaza o. A kad smo veæ kod toga. p reminuo.

a da to nitko osim mlade nije znao. prvi car dinastije Romanovih. Ponovno se iz stotinu i jednog topa ispalio plotun. slu ba ponovila. Andrije ipak bilo Mae strovo maslo. (U mnogim pri godama u njegov je blagoslov prodro i na duh. nakon èega je Nikola II. Pravoslavno bogoslu je u takvim prigodama nikad nije kratko. dok je Nikolu II. Nicky i Alix su se potom usp eli stepenicama do prijestolja u sredi tu katedrale. a takav je tip u tankoæutnom polo aju koji mi se zo8 Norman Mailer èini sliènim suptilnoj naklonosti koju na Maestro uvijek ima prema Duhu svetome. no govorio je tako tiho i kratko da ga nitko nije mogao èuti. Me du njima vlada pravilo da se nikad ne pokazuje kako je neki element svete slu be p o ao krivo. bez ikakvog zastajkivanja. amen. Uvij ek tu napada. pokvarena svetost . mogao uzeti kru nu." Èemu je dodao: "Oti li smo ranije u krevet. Dobro smo je poznavali. predao kraljevsko znamenje pomoænicim a i pozvao Alix. Buduæi da se nikako ne mo e reæi kako su . Dakle. sad su se p repustili umoru svojih udova. gdje s e. pozivao da s e javno ispovijedi. nekoliko je trenutaka poslije ustao. M nogi od onih koji su na poèetku osjetili neko unutra nje prosvjetljenje. Pa i Maestro je uvijek pozitivno govorio o Trojstvu.) I ba je u tom trenutku lanac Reda s v. Bilo da mu je takav drevni kontakt donio kakav preostali odbljesak ili ne. staviti je sebi na glavu i uzeti ezlo u desnu. Vidio sam kuma na svadbi koji je. stavio ruke na carevu glavu i izrekao dvije molitve. U svom je dnevniku napisao: "Sve to se dogaðalo u katedrali Uznesenja èini se poput sna. A Nicky je tu javnu ispovijed doista i obavio. a kuglu u lijevu ruku." Mogu reæi kako smo uvijek spremni osjetiti pribli avanje Duha svetoga. Ako se èini neobiènim to sam uvijek eljan saznati vi e. Svakako bih voli o da sam bio u njihovoj sobi. Zbog toga mi se èini kako je kidanje karike u lancu Reda sv.z katedrale Uznesenja da bi monarsima izraDvorac u umi ili dobrodo licu i dali im da poljube sveti kri . Ritual se nastavio. Andrije puknuo. uz nekoliko varijacija. Naravno. tu damu bio upoznao u biblijskom smislu. Moram se zapitati nije li to dio genija ruskog bogoslu ja.slu im se namjerno ba tim rijeèima. Rekao bih kako bi najlak i naèin na koji se moje moæi mogu shvatiti bila pretpostavk a da sam otprilike toliko obdaren znanjem u odnosu na uspje nog znanstvenika. Bili smo prisutni kad se Mihail Fjodoroviè. niti ponavljati govor petrogradskog metropolita. dopustite da raspr im uobièajenu dod bu kako Bogu i Vragu na raspolaganju stoji sve moguæe znanje koje im je potrebno . ne mogu reæi. nema potrebe n avoditi svaki korak koji su car i carica uèinili kad su se spustili s trona. obrubljen zlatnom èipkom. koli ko bi on vi e znao od kakvog tupana iz lo e kole. U najmanju bih ruku doznao koliko je ta pokvarena svetost . Stoga se. to je uvijek prostor u kojem Maestro odluèuje napasti. mepotropolit prekri io. kao da zna ne to to ostali ne znaju. no neæe se zaboraviti do kraja ivota. io. Odmje rena tri koraka amo. Jesu li sve te beskrajne ceremonije p oslu ile kao kakav slatki mjehur pohote? Trpio sam svu bol koju stvara iskljuèivanje . U bo ansku je liturgiju u la dosada. Kako je Duh sveti utjelovljenje ljubavi Oca za Sina i Sina prema O cu. prije odlaska u katedralu Navje tenja. Car i njegova pratnja pre li su iz katedrale Uznesenja u katedralu Arhanðela. Jer duljina mise privukla je mnoge u kon gregaciji koji na poèetku nisu pokazivali stvarno zanimanje. Nakon toga je car vodio dnevnu mo litvu. ali ih èeka sveèani obrok u palaèi Gr anovitaji. triput su se ljubile svete ikone. sveæenici se na taj zapanjujuæi dogaðaj nisu obazirali. Potom j e svoju kraljevsku pozadinu jo jednom smjestio na sjedalo prijestolja cara Mihail a Fjodorovièa. kako bi taj kvintesenci jalni integritet oslabio. Trojstvo koje je trebalo uvijek iznova tova ti. uspinjao uz o vo isto prijestolje." Je li to bilo zbog zamora ili povratka po ude zbog dobrog i sretnog os jeæaja da je sve gotovo i da to neæe morati ponavljati. a metropolit je kazao: "Neka te blagoslovi Duh sveti. Reèeno mi je kako je caru i carici potreban odmor. koja je kleknula pred njega na purpurni jastuèiæ.molitve su se triput ponovile. Zazvano je trojstvo . tri koraka tamo. pa neæu podrobno opisivati kako je primljeno carsko znamenje.tih svetih metropol ita imala veze s ekstazama Nickvja i Alix.

Je li im sad pao? A samo su najuzvi. u pratnji Alexandre. a pratili su ga i carica majka Marija.. Te sam noæi. Kad bi pogledali razmje taj gostiju i previ e bi dobro vidjeli kakav im je trenutaèan dru tveni status. kojeg je prigoda oèito sasvim opèinila. bez obzira na to kroz kakva su isku enja pro li da bi do li do pozivni ca. Veliki majsto r ceremonija.. slavnih i moænih gostiju . Oèekivali su da ih ignoriraju. . Sveti sinod. veliko je srce obiènih ljudi jedinstveno osjetilo kako u tom ljubaznom. tijekom veèere svirao je Carski orkestar. U to doba novinare nisu poticali da o velikima i moænima govore lo e. od Francuske. bila poznata kao mjesto iznimnih i rijetkih sveèanosti. i sam propustio banket u Granovitaji. Jedan od novinskih izvjes titelja iz Amerike. To je bio dogaðaj sezone. pazio da obiðe svaki stol u obje prostorije. a Granovi taja je izgledala blje tavo. v otki. mnogima bi od tih ambicioznih du a oèekivanja ostala iznevjerena. Objed neæu opisivati. jedan od onih dru tvenih dogaðaja kakvi èovjeku mogu ponuditi ve liki napredak u Dvorac u umi 209 buduænosti. Rusija je sad naprednija i mirnija nego to je bila godinama. a iznad svega. Palaèa Granovitaja je napo sljetku. Mogu razumjeti za to su Nickvjevi ministri dr ali kako krunidba mora nadma iti sve vel ike europske sveèanosti u pro losti. Monarhije. eli li postati gospodarska sila koja bi s . Ostali su dobili mjesta u Dvorani svetog Vladimira. Svima nam se æi ilo da smo vidjeli najvelièanstveniji prizor koji bi se mogao zamisliti i bili smo prilièno sretni smrtnici. poèinje svoju vladavinu uz dobre elje cijelog svijeta. kategorijama kavijara.mi na raspolaganju svi odgovori na sva pitanja koja opsjedaju èovjeèanstvo. veæ i da je Nicholas legitimni vladar. za boga ta e i skorosteèe. jer je sve pro lo tako divno. vinima (francuskim i krimskim). Bili su suoèeni s golemim problemima. a svi su oni i li od stola do stola u dvorani sv. Nisu ba uv ijek bili zadovoljni mjestom koje su dobili. francuskim jelima. napuljska kraljica i kr aljeviæ.eniji gosti bili u istoj prostoriji s carem i caricom. gd je bi ih doèekali pozdravi iz suhih grla.Nikola II. Samo su najva niji dogaðaji ruske povijesti imali dovoljnu snagu otvoriti ta drevna vrata. vojvotkinja Elizabeta i n advojvoda Aleksej. Tu su svoj e krunidbene bankete odr ali Ivan Grozni i Petar Veliki. Od Njemaèke. kao i Glavni dvorski mar al. Tu je bil a krema diplomatskog kora. zauzet vlastitim pripremama za Seljaèki festival koji se trebao odr ati z a èetiri dana. orgija opæeprihvaæenog postignuæa. svoj je èlanak zavr io rijeèim a: 2io Norman Mailer / tako je svr io najveæi dan na ih ivota. Banketi gotovo uvijek uspiju izazvati iste eluèane kiseline.a ne treba biti posebno pametan da bi s e to shvatilo. ampanjcu. Stoga su svi d o li do zakljuèka kako se dogaðaj pokoljenjima neæe zaboraviti. za Mo skvu i cijelu Rusiju. vojvotkinja od Edinburgha. dan koji æe se pamtiti godinama. Rusija je b ila jako bogata. ii. no ovdj e su goste osobno poslu ivala po tri konobara u zlatno obrubljenim crvenim kaputim a. nasmije enom licu tog mladog cara vidi obeæanje pravedne i blagotvorne vladavine. njihovi napori bili apsurdni. Jelovnici su bili oslikani. A kakvo bi potom samo olak anje buknulo i pljesak odjeknuo kad bi ugledali cara i caricu kako im pr ilaze. Vladimira. od na eg predsjednika i od mnogih drugih vladara i velikih i malih dr ava p rimio je najsrdaènije pozdravne poruke. Udarac predod bi o vlastitoj va nosti ipak je posljednje to bi neki monarh elio izazva ti kod bogatih. ljudi koji su bili posve spremni pretpos taviti kako su. ali i iznimno siroma na. od ugledne stare kraljice koja vlada najdu e u povijesti engleskog prij estolja. pod uvjetom da je pozvan . Ne bi mi bilo nikakvo zadovoljstvo raspredati o zlatnom tanj uru. i mene t akoðer mo e obeshrabriti ne to to ne znam. Stoga je Nicholas. car stva i republike mu svi zajedno ele "bon voyage" na tom va nom putu. Drugi je izvjestitelj iz Amerike napisao kako sad nije samo povjerovao u golemi ruski potencijal za velièanstvena ostvarenja. Naravno. najvi i ministri i neki od najveæih bogata a. krunski princ vedske.dakle.

izuli èizme. da. orasima. uz malu knji icu o krunidbi s inicija lima cara i carice. Ispod njihove sam inertnosti osjetio sposobnost za snagu. Na je cilj. prije nego to bi polijegali. Za svlaèenje se nije znalo. Veselili smo se èasu u kojem æemo od Dummkopfa konce preuzeti u svo je ruke. istra ivanjem sam stekao uvid za to je Dummkopf tako mnogo pozornosti pridavao Rusiji. jaki. a enama i marame. neobrazovani. Nastupit æe cirkuski zabavljaèi. kobasicama. Odr at æe se u èast n jegove vrijednosti. Proletarijat. neki èak i pje ice. Ti su siroma ni. èiji su unutr a nji zidovi bili crni od dima. Podijelit æe se èetiri stotine tisuæa eljeznih alica. ja sam seljake koje sam gledao po moskovskim kolodvorima po tova o. kao gazda.bili su strpljivi po put stoke. Bit æe to sastanak onih koji su putovali stotinama kilometara.koleru. zbunjeni pa èak i otupjeli. Oni koji su ostali na selu i dalje su ivjeli u jednosobnim brvnarama. ili su barem Tolstoj i Do-stojevski u to uvjeravali svoje èitatelje. gdje su se skupljali na razni m gradskim kolodvorima. do ao je do zakljuèka da drugog izbora nema. 212 Norman Mailer iz. A kad smo kod toga. jo toploj od vatre na kojoj je zagrijana veèera. velikodu nost. Zabavit æe ih. St anovi su bili oèajno prenapuèeni. Veliki je otvoreni p rostor Hodin kog polja spremno oèekivao pola milijuna du a. koji su èinili donedavni selja ci. koja se poèela graditi prije mnogo godina. sitnièavi.na vrhu peæi. . na kolima.kom polju 18. dok su radnici zimi umirali od hladnoæe. pjevaèi i plesaèi. Stizao je majski dan. Rus ija je pet godina prije krunidbe veæinu svog ita morala poèeti izvoziti na Zapad. Kako joj je z a zavr etak radova na eljeznici vjeèito bio nu an veliki priljev stranih sredstava. No. A to je prouzroèilo veliku glad 1891. obojenih crvenim i zlatnim. Min istar financija Aleksandra III. no sve je to bio tek za titni vosak preko kvalitetnog ele a u staklenci. ru ni. koji je. odanost. veliki. Mnogi su spavali na tlu.e mogla mjeriti s Britanijom ili Amerikom. bio smanjivati l judske moguænosti. ito je b ila jedina roba koju je Rusija mogla nuditi na veliko. sv ibnja. Tek bi tad mogao pozdraviti domaæina. naposljetku. mu karci bi. sifilis. Ima li su izreku: "Smrad tvojih nogu otjerat æe muhe. kolaèima i pekmezom. krupnim i èesto neskladno graðenim enama mo da bili zli. kao darovi cara i carice. Golemi su dru tveni problemi bili i alkoholizam te p rostitucija. Stoga se najveæi dio etve iz vozio. nas bi to ozbiljno zabrinulo. mudrost . Sljedeæih su se deset godina ulaganja u te ku industriju utrostruèila. sad veæ znatno optereæena." Bez obzira na to. praviènost. i p odiæi æe se bezbrojne tezge i kiosci. u kojoj su pomrli milijuni se ljaka. Kad bi se buduæi genij otkrio u ruskom selja tvu. mogao vladati bez njihove od anosti? Na gradove nije mogao raèunati. s Nickvjevim inicijalima. Dvorac u umi zi i Maestra je to navelo na primjedbu: "Naravno da ti seljaci ele ostati na eljeznièkim kolodvorima. èak i razumijevanje. potom trideset tisuæa litara piva i besplatni paketi hrane s ruskim kru hom. Sad su stotine tisuæa njihovih roðaka stigli u Moskvu. Kao nalièje tog rasta. moskovs ka bi kanalizacija. godine. tuberkulozu. ljetnih mjeseci preplavljivala ulice siroma nih èetvrti. Prije pet godina su gledali kako im ito odvoze teretnim vagonima. tifus. od presudne je va nosti bio brzi zavr eta k transsibirske eljeznice. koji se trebao odr ati na Hodin. imao najbolje mjesto za spavanje . Kako bi Nikola II. no ako u prostor iji nije bilo suvi e hladno. godine ipak je poslu ila svojoj gospodarskoj svrsi. Sa d na peronu èekaju hoæe li se vratiti. glupi mu karci sa svojim neugl ednim. ti su se ljudi rijetko micali . Prodaja ita 1891. Ostatak obitelji spavao je na zemljanom podu. Dogaðaj na polju trebao je pokazati Nickvjevu ljubav prema narodu. ipak su bili sna ni poput tegleæe marve. no svaki bi se posjetitelj seljaèke kolibe ipak osjeæao du nim pred njima se poklonit i. sad je pro ivljavao vlastite bolesti . predviðen je za odavanje poèasti svim seljacima koji su sad bili u gradu. eljeznicom. kako bi bili u Moskvi kad careviæ bude postajao car. Iako su prerano ostarjeli i bili gotovo bezubi. Golemi skup. Na zidovima su visjele jeftine reprodukcije ikona." Nas su ti seljaci jako zanimali.

ena i dj ce sad je u mete u bilo zgurano u najveæi pje èenjak. "Nema vi e alica. Svakako æe moæi poslu iti za smje taj. Godine 1891. Nicky. "treba nam vi e tradicija. nepokrivenim bunarima i napu tenim temeljima. to se dr alo prihvatl jivim rtvama. Sad s u i siroma ne gradske èetvrti ulazile na polje. Milijun du a! "Da". Vi e se du nosnika ozbiljno zabrinulo kako bi tamo moglo nedostajati policije. nekoliko sati prije prvog jutarnjeg svjetla. ali ga je ostalo malo. Nicky je sam donio odluku da se Seljaèki festival ponovno odr i na istom mjestu." Prepreke su se poèele naginjati. a pretpostavljalo se i kako æe se ljudi odgovorno kretati ba po njima. Ono to se nije oèekivalo. veæina je plemstva raspravljala o polju.kao to su mnogi primijetili . U blizin i æe biti jo jedan paviljon. u Bolj oj teatru odr avala se gala veèer. Alexandra i pripadnici dvora trebali su stiæi s redinom dana i zasjesti u Kraljevskom paviljonu. ali je dobio odgovor kako vlada manjak policajaca. A imali su oni i veæih briga od Hodin kog polja. naravno . elio je zapoèeti s novom tradicijom. pa mogu odsjesti kod njih. Èovjek je trebao samo zateturati i veæ bi se drugi spotaknuo o njega. ene su vri tale. palili se kresovi. Sve s e vi e tijela guralo naprijed.Kako bi iza li pred tu hordu. Tu smo glasinu pro irili mi." 2. Svirale su se balalajk e. Darovi æe se dijeliti rano.. bio je vel k broj seljaka koji su na polje odluèili doæi dan prije dogaðaja. Treæi bi se sudario. Mast s kaputa od ovèje ko e i ogrtaèa nagrizenih znojem. Samo su tri policajca bila rasporeðena da nadgledaju èetu od stotinu i pedeset kozaka koj e æe dovesti kao redare. I oni su èuli glasine. ka ftani i crni vuneni kaputi sigurno im neæe biti nepoznati mirisi. pro irila se suprotna glasina. Na polju je pak vladao sasvim nelagodan nemir. Podignuti su privremeni objekti. D a. Moralo se èuvati mnoga druga gradska podruèja. No. Mno tvo mu karaca. Masu koja je stizala u Moskvu treba lo je negdje smjestiti. koji æe moæi primiti i tisuæu onih spremnih za tu povlasticu platiti. Hodin ko je polje takoðer poslu ilo za seljaèki festival. U njemu æe biti mjesta za tisuæu uglednika. pjevalo. A tu su. Te noæi sedamnaestog svibnja. No. Golemo je polje sad bilo izbrazdano pje èanicima. "Ono dobro je veæ oti lo". Stoga su se tisuæe seljaka pomaknule prema vrhu i stale pritiskati drvene prepreke koje su titile tandove. na njemu je od r ana velika izlo ba. Nije vi e bilo novca za dodatno osiguranje. Pripremljene su iroke staz e kako bi se te prepreke zaobi le. kojih je bilo tako mnogo da se sjaj dragulja ." "Ne".14 Norman Mailer To se prièalo na gala veèeri. ono najbolje otiæi æe prvo. svi su kiosci zauzeti istovremeno. Mnoge su dame po kazale svoje dijamante. Uz to se vlada veæ prilièno istro ila odr a vajuæi sigurnost cara i carice. oborilo bi ih natisnuto mno tvo koje je guralo odostraga. Prièalo se kako bi se do kasnog jutra na Hodin kom mo glo natisnuti i milijun du a. Prije trinaest godina. Iako su se odigral i neki nesretni dogaðaji. Gradom se pronio glas. malenim klancima. Potom je. Naposljetku. Ka d je pala prva. tijekom tjedna krunidbenih sveèanosti. gov orili su tamo na i agenti. "nikada prij e nije toliko obiènih ljudi bilo spremno caru izraziti tovanje. a u njemu su se panièno nastojali uh . kioske i pultove u kojima su b ili smje teni darovi. Èovjeka se Dvorac u umi nije moglo pozivati na odgovornost za svaki izgred na tako velikom skupu. Do veèeri se tamo veæ ut aborilo pravo mno tvo. kazao je svojim ministrima. a èetvrti ostao bez svijesti. dok su ljudi posezali za darovima. poèela stizati i moskovska radnièka populacija.mogao natjecati sa svjetlima s rampe pozornice. Neki æe seljaci mo da imati rodbinu koja radi u tvornicama. govorilo se u Bolj oju. U svemu tome sam jasno vidio Maestrove prste. i kolodvori. Bili smo se spremni time okoristiti. nakon krunidbe Aleks andra III. Tisuæe su se nat iskivale na tisuæe koje su veæ bile naprijed. Neki su seljaci poèeli ljuljati stupove koji su dr ali prepreke. koji je bio nedavno podignut na jednom kraju paradnog zemlji ta. Pilo se. pa je trideset seljaka izgubilo ivot. "Kako sam od vas èuo". no kasnije nije ostalo sredst ava da se zatrpaju iskopi. ostalo je dovoljno ravnog terena za pola milij una posjetitelja. Nema vi e piva. Djeca tulila. kako u njima ne bi demonstrirali revolucionari ili izgrednici. Stotinu i pedeset kozaka koji æe nadzirati pola milijuna ru skih du a? Njihov je zapovjednik zatra io jo redara." Problem koji nije bio razmatran. "ima jo piva. bilo je samo polje. Ostali su stali gurati iz pozadine.

No. krvavih lica. a morali su strahovati i kako æe izgubiti razum. bljeskale su se kao da su djeca sunca. Na kolima. mukotrpno su na te pozlaæene kupole prièvr æivali novo li æe. Prvo to je vi im policijskim du nosnicima palo na pamet kad su stigli. Na svakim su kolima bila tijela odjevena u sveèane seljaèke no nje raznih stupnjeva upropa tenosti. Lica su veæ bila skamenjena od alosti. Kako i ne bi. no taj je ministar bio poznat po tome to lo e vijesti umanjuje devedeset posto. Sad su. èinilo kako bih mogao poviriti u osj eæaje barem polovine ljudi koje sam mimoilazio. dok su drugi padali preko njih. kukanja i naricanja u bogohulnoj disharmoniji sa zvonima. Meni se. Konaèna je brojka bila tri tisuæe. U jednom bi se trenutku smijali. da bi potom udahnuli. i èa enih vilica.dok naposljetku nisu stigli do kraja polja. za duh im se lijepila sluz. Mnogi su od mrtvih jo le ali na p lju. u elucu. jutro je zasjalo u svoj svojoj ljepoti. A mnogi su drugi vri tali od u asa. kao to utihne oluja. Drugi su rikal i imena èlanova obitelji. Posljednjih pola godine . ljudi su se izmicali u èetiri smjera. prekrivene zlatnim li æem. Nije mogao ni pretpostaviti koliko bi mog lo biti rtava. a uz ta su krvava kola i li mu karci i ene koji su naricali od alosti. Mu karce i ene sitnijeg rasta bacalo je u v is poput pjene. pak. Drugi su se progurali u stranu. Na pijesku i po jamama i dalje je bilo poderanih komada odjeæe. dosta ih je bilo prekriveno ostacima dronjaka s odjeæe drugih. U meðuvremenu. jedva nekako. Kako je mete splasnuo. Neke j e od njih zahvatila histerija. Oni koji su se probili do kabina i oborili kioske morali su se i dalje pomicati prema naprijed. Ljudi su se poèeli gu iti. kako bi se za titila mrtva stidijivost drugog. Tako ih je puno bilo bolesno u src u. onima koji su odlazili s polja u u ima je i dalje odzvanjalo naricanje. slaveæi dogaðaj. No. Nekolicina! Nekoliko su djece podigli i iznad glava dodavali unatrag. dok su se neki od palih jo trzali. s Hodin kog je polja uklonjena veæina otpadaka. bilo je maknuti mrtva tijela s polja prije nego to dode car. Èuli su se zvuèi koji nisu bili s ovog svijeta. U tim ranim satima jutra. Nikad nisam èuo takav jad. Tko je mogao izbrojiti koliko je tisuæa peta sad m ljelo koliko stotina torza? Ili nosova? Ili oèiju*. zbog stalnog pritis ka onih iza . ogla avala razlièitom zvonjavom. tuljenja. No. uzbuðenom razmjerom na eg trijumfa. tako je stalo i ovo. Kasnije je Nicky saznao kako je broj stradalih tisuæu i tristo. U meðuvreme nu se sunce bljeskalo na zlatu svake od crkvenih kupola. Dovedeno je vi e satnija vojnika èiji je zadatak bio preostala mrtva . Mrtve se mo e izbrojit i i poslije. gotovo golih tijela. Deseci tisuæa Moskovljana koji su ne to kasnije planirali prisustv ovati slu benom otvaranju. Kupole èetrdeset puta èetrdeset moskovskih crkava sjale su na suncu. kako su se pje ice pribli avali. moskovskim su ulicam a krenuli neredi. Isprva je Nickvju reèeno kako ih je bilo tri stotine. zubi? Nekolicina je èak i pobjeg la. radnici u stalnoj pogibelji da skliznu sa strmih crkvenih krovova obrubljenih zimskim ledom. smrvljenih nosova. Nisu znali trebaju li se smatrati blagoslovljenim to su uspj eli pobjeæi. Kasnije su poèele stizati procjene broja izgubljenih ivota. Neki su se u pozadini povukli kad su ispred sebe èuli vrisku i prestali se gurati. Iz tisuæa se grla zaèuo krik bijesa. kao kakof onija jecanja. le eve su veæ odnijeli. Djeca su stenjala pod te inom èizama koje su ih gazile. slomljenih udova. iskrenutih. Bio je to deseti lijep dan zaredom. Mnogi su osjetili bogo hulnu spremnost na smijeh. nailazili na kola koja su se kretala prem a njima. u du i. krenuli su ranije iz svojih domova kako bi izbjegli gu vu . cmizdrenja. a nisu se mogli micati niti disati. Kupole . prije nego to su stigli car i carica. Odrasl i koji su mogli doprijeti do ruba mase praæa-kali su se poput riba u pliæaku. a njihova su se zvona. strgnutih s jednog le a. zavijanja. izgubljena u vrtlogu sna.vatiti za neèije tijelo i preko njega se uspeti iz rupe. zi6 Norman Mailer 13U podne. Dvorac u umi 2-15 u drugom zastenjali. glasnim i suptilnim zvukom. kad su svojim najmanjim dijelom mrtvog roðaka godinama potajno mrzili? Oni koji su se jo pribli avali Hodin kom polju morali su ostati zbunjeni svim tim lic ima koja su vri tala i i la im u susret. U jamama i po ravnom prostoru le ali su mrtvi.

gdje æe car primiti izabrane skupine za to odabranih g raðana. Sat mi ne treba . Odvratnost koju os jete najbli i. Èak su i kriknuli istovremeno. Slijedil a je konjanièka Gruzijska pukovnija. Na izmaku tog vjetra stigli su i car i carica. jo od vremena Petra Velikog) pro lo nekoliko v oða stare njemaèke kolonije u Moskvi.tijela prebaciti s druge strane kioska. Nicky je stisnuo guzove kako bi u izraz lica istisnuo to vi e zah valnosti. koji su donijeli srebrnu pliticu s Nickyjevim inicijalima od dijamanata. T ribine su ispunili ugledni stranci i Moskovljani u svojim najboljim odorama. Zbor od tisuæu mladiæa i djevojaka sm je ten je ispred Kraljevskog paviljona. Stoga mogu ustvrditi kako se. dobro o djeveni Rusi u paviljonu. koji su s tiDvorac u umi 217 zali nakon jutarnjeg mete a. Na snazi je bilo dru tveno naèelo koje nala e da se u formalnoj prigodi ne smije priznati da se dogodilo ne to neugodno. Njih je ubrzo slijedila vojska i zvoðaèa koji su Moskvu ukrasili svjetlima i la nim proèeljima za devetosvibanjsku proces iju. Sa suprotnih k rajeva prostorije! Èinilo se kako su mrtvi. u zraku ostane nekoliko èasaka. s d amama u popodnevnoj sveèanoj odjeæi. Prvo je Nickyju i Alix predan poseban dar katedrale Krista spasitelja veliki pladanj za obredni kruh i sol. kome bi se urilo priznati da je nekoliko sati prije tu vladao u as? Ne. Izn enada je zapuhao nevjerojatno jak vjetar. Ponekad i dulje. pa èak je i (kao zahvalu za stoljeæe odane slu be. koji je po paradnom terenu raspr io obla ke pra ine. naravno. kako bilo. i potom osmorici radnika stao zahvaljivati na sjajnoj izradi. Na takav slavni dan takav vjetar ne bi smio zapuhati. pa sam se zapita o zna li to se dogodilo. tako glasnog da se jedva èuo orkestar. Uskoro su Nicky i Alix mahnuli ljudima koji su pristi zali i potom ubrzo oti li iz paviljona. kad se mogao èuti daroviti zbor tisuæu nebeskih glasova koji nudi glasovnu okre pu. no sad je bilo oèito da su ivi. pa èak i sekunda. obièno jedan od nas. Ubacujuæi primjedbe u stank ama zbornog klicanja. Briga za va u dobrobit uvijek æe mi le ati na srcu.jedan me vrag izvijestio kad se to toèno zbilo. uz u zvike i krikove prepoznavanja. no. Potom je po tovanje iskazalo izaslanstvo mosk ovskih koèija a. uredno poslagani u redove. da nije bilo jedne neugodnosti. Sve je bilo mirno. A ipak je zapuhalo. ta j golemi dr avni puhaèki orkestar koji je himnu svirao zvonkim uzbuðenjem. Za mene je to tek fraza. Sto se tièe slu bene dru tvene verzije dogaðaja. Niti pola kilom etra od Hodin kog polja. Ukupno je bilo èetrnaest skupina koje su im donijele darove. . dok je car govorio. pripremljene se sveèanosti nisu otkazivale. minuta. to se nije zbilo. Pretpostavljam kako je tad imao jo krajnje nepotpune obav ijesti. Svaki vrag uvijek je jasno svjestan koji je sat. Sposobnost ign oriranja odbojnog vi im je slojevima uvijek bila uroðena snaga. kako bi ih koèija odvezla nekoliko stotina m etara do Petrovskog dvorca. Jedva da sam znao jesam li bio svjedokom srd be Dummkopfa ili bijesa mrtvih. Taj je muèni vrtlog uskoro stigao i do paviljona na rubu Hodin kog polja. Bio sam na gal a veèerama na kojima bi gost. u mrtvaènici istovremeno odigravao dr ugi dogaðaj . Sad. Osam je ljudi pladanj devet mjeseci izrezi va-lo u kristalu. Tamo æe. Dame i gosp oda na tribinama izgledali bi gotovo savr eno. pustio vjetar. ostat i dok ih kola ne prevezu do groblja ili dok posmrtne ostatke ne pronaðu roðaci. potom Lovaèko dru tvo." Tad sam sluèajno pogledao koliko je sati. Nitko to nikad ne sp omene. Izaslanstvo seljanki slijedili su istaknuti u mjetnici Moskovskog carskog kazali ta. Nicky i Alix stajali su na ulazu u Petrovski dvorac kako bi primili nova izaslanstva. Nikola II. Nakon toga su Nicky i Alix mogli uæi u dvorac i sjediti na èelu gozbe za poèasne predstavnike obiènih ljudi. Kao da se oluj a mogla raspr iti jo jednim valom klicanja. Moskovski trkaèki klub. Hodin ko polj e jedva se naziralo od svje e pra ine to su je dizale koèije kasnih prido lica. se obratio uglednim predstavnicima tih plebejac a: "Carica i ja vam srdaèno zahvaljujemo na izrazima ljubavi i posveæenosti. Predstavnici ugostitelja. Ne sumn jamo da takve osjeæaje dijele i va i suseljani. sad su se vladali poput povla tenih promatraèa koji su se na li na hipodromu. Sve se izmijenilo. Nickv i Alix su. eleæi opona ati vrhunske manire britanskih vi ih slojeva. po dolasku posjeli dovo ljno daleko da do njih takvi zvukovi ne dopru. Èak je dobio i dar moskovskih Starovjeraca. Ugledao sam ga samo na tren i doimao se iznimno blijedim. pa su njihovi glasovi prigu ili sve drugo. Dva su se le a polegnuta na stol mrtvaènice probudila iz kome.

Na nekim mjestima tijela su jo le ala na gomili. (Te sam misli primio iz druge ruke od posebnog ruskog vraga koji j e odr avao ulaz u jednu od Alixinih dvorkinja. Poneki razoèarani èovjek èak bi stavio bakrenjak na grud i neznanca. u buduænosti mi se pokazalo korisnim." Nicky nije znao da li da se uvrijedi. No. "B og je tu!" vri tala je. po pedeset." Je li mislio na ljude ko . trudili jo nekako razabrati crte lica. hvala Bogu. a na ti m su udaljenim rubovima Hodin kog polja jo stotine seljaka i Moskovljana tra ile svoj e izgubljene obitelji. No. gdje je neiskreno oplakivala odlazak dugovjeènog oca obitel ji. Prvi je rezultat bila smanjena uèinkovitost kand ela. Jer je bio podjednak o razbje njen i zbog nesposobnosti policije. mogao sam razabra ti da je Nicky. Ja sam trebao nastaviti pazit i na Nickvja. dvadeset.19 vao Moskvu da bi mogao zapovijedati mjesnom vragu. mogao priæi na razumnu udaljenost. Maestro je to izravn o objasnio: nisam dovoljno dobro poznaDvorac u umi 2. On je od neiskazanog bijesa bio blijed. A nije n i mogao. Iznenada je jedan od mrtvih to prestao biti. Ustao je. Sebe sam smatrao sposobnim za svaki zadatak. va an ili prizeman. uvijek spremni na nerede? Mu u je èak rekla: "Na i mu iæi nisu ba pr erano ljubazni. Nisam bio meðu vodeæim izazivaèima nereda koje sam upravo opisao. Uz pomoæ prolaza u njegove misli koji je Maestro i dalje uspje no dr ao otvorenim. prljave odjeæe. N eki od srd be pocrvene. i dalje su u redovima te ala mrtva tijela. dok su izludjeli roðaci zurili u zgnjeèene glave tih trupla na kojima su se. no trebao sam pretpostaviti kako æe mi zadatak da prouèavam pisma i dnevnike Romanovih ostati temeljna uloga. udaljena samo petnaest metara. koja je plakala uz njega. Stalno sam prouèavao tu frazu "dogodio se veliki grijeh. svje e i kisele krastavce. 14. Ili nije? Je li taj dogaðaj bio neizbje an? Je li bio uklet? Nije znao. U meðuvremenu je Nicky obilazio od stola do stola. Osmjehnula bi se i klimnula glavom svakom gos tu koji bi pri ao. dok se pribli avao paviljonu. Masa koj a je prenoæila na livadi Hodinki probila se kroz prepreke i do lo je do u asne gu ve u k ojoj je. peèenu piletinu. nj egovo je osnovno nezadovoljstvo bilo usmjereno na seljake.te ka poput lanca koji mu je le a o na srcu . U za titnom krugu koji su oformi li oko Nickvja. neki su vojnici polagali posljednje rtve. Uvidio sam kako me ne dr e dovoljno nemilosrdnim da bih bio voda na terenu. a isto tako i Nickvju. no neæe izbjeæi postati rtvama dogaðaja koji æe slijediti. Kao i kod Alix. Lijeènici su kleèali u pra ini kako bi provjerili ima li da se tko jo mièe. A uskoro je bio bijesan i na sebe. hladnu bijel u ribu. druga je obitelj. grozno je to i kazati. i dalje pravi golub gu an. poèela vri tati. Mogao sam joj osjetiti intenzitet. ono to sam saznao. Prodavao se sladole d. prega eno 1300 ljudi. preplavljen srd bom? Njegov je bijes imao toliko vidova. paèetinu. Obuzela j u je misao kako joj se bli i smrt.du nost bila oprostiti im. Romanovi tog dana nisu izginuli u krvavoj ka i polomljenih kostiju. pozdravl jajuæi seljake dok su jeli svoj poltavski bor è. no danas se dogodio veliki grijeh. "Vrag te poslao natra g. pitala se. veæ i d a je to bila posljedica neobuzdane strasti. tako skloni samouni tenju? A ipak mu je . caru sam. poèela se udarati akama u grudi. U kakvoj joj je samo opa snosti mu ! Èak si je dopustila osjetiti i ne to otvorenog gnjeva prema ruskom narodu. usprkos izoblièenjima. To mi je povrijedilo ta tinu. Njegova ena. desert. Jer je taj stari tiranin takoðer otvorio oèi. teletinu sa svje im povræem. "Bog je tu! Bog te spasio!" No. Te je veèeri zapisao u dnevnik: Dosad je. Primjerice. Je li se mogao pozvati na takav plemenit os jeæaj. ruke i noge pod nemoguæim kutovima. A iza kioska. pro ivljavala je pravi u as. Na tribinama su ongleri i ciganski plesaèi zabavljali vlastelu. Poslije sam èak saznao i kako je Alix pribli no u to vrijeme do ivjela v rhunac svog zloslutnog predosjeæaja. Kako mogu biti tako n ezahvalni. ili da mu bude drago to je rekla na i mu iæi. Ni je pridavao pozornost organizaciji osiguranja. kad se s Alix sre dinom dana pojavio na tribinama. voæe i vino. ti èudovi te!" uzviknula je njegova stara ena. pojavile su se pukotine. To se dobrim dijelom moglo sprijeèi ti.) Kilometar od Petrovskog dvorca. sve i lo savr eno. Za to su. bio ne samo neuobièajeno blijed.Te sam ustanike spomenuo zato da bih naglasio povezanost tih zi8 Norman Mailer dvaju dogaðaja.

o enjen Alixinom starijom sestrom EUom. (A taj tip nije samo dugovao kockar ima.ji su sudjelovali u neredu ili na sebe? Poslijepodne 18. Blesavi. svibnja grof Witte." Ostale nadvojvode. Nickvjev stric. no u tom je èasu u sobu u ao stric Aleksej. a posebno Sandra. Nicky nipo to ne smije veèeras prisustvovati Francuskom balu. Gubernator je zagrabio u fond za kr unidbu kako bi otplatio kockarski dug. Znam da bi. spre mno je progovorio: "Nicky. Usred stvarne pozornosti koju je dao govoru bratiæa Nikolaja. Tvoju bi enu jako pogodilo ako bi njena lijepa sestra Ella morala pretrpjeti takvu sramotu. ljub azan. mjesto ravnatelja Seljaèkog festivala. Sergej Aleksandroviè nije bio kriv. No njegov bratiæ visoku razinu svoje rasprave nije znao odr ati. Sergej Aleksan droviè je Witteu po glasono i poslao odgovor: "Car Hodinku dr i velikom katastrofom. "naroèito bal francuskog veleposlanika". Luj XVI. Shvati t o ti govorim. Nicky. "Nicky". ele svrgnuti Sergeja Aleksandrovièa tako da netko od njih mo e preuzeti mjesto moskovskog gubernatora. Njihovo je pak stajali te bilo odvratno Nickvjevim bratiæima. o enjen njegovom sestrom Ksenijom . s tim su se slagali. Htjeli mi to ili ne." Dovoljno sam se pribli io da mogu sva ta mi ljenja èuti. Nisu bili svjesni da se pribli ava oluja. dok su njegovi izgi nuli podanici jo le ali nepokopani?" Njegova je elokventnost po ela uspjeh. Sto je bilo. preklinjem te. Radilo se o njegovom pomoæniku. poslao je poruku: "Iz pijeteta prema mrtvima. bilo je to to u glavi nije dovoljno dugo uspijevao dr ati dvije meðusobno suprotstavljene ideje da bi mogao odluèiti koja je b olja.izjavio kako se stav ti h strièeva. Ako mu je ne to bila slabost. Taj je bal b io predviðen za tu veèer. mlaðem nara taju nadvojvoda. Uskoro se prepu stio srd bi.mo da je Dumm kopf poslao kand ele u mrtvaènicu. Ali to ne mo e . To nije pravedno. Tako sam èuo Sandrovog brata. Je li to i on bio èuo glasi ne koje smo mi pro irili? U Moskvi se veæ prièalo." Ubrz o je stao tvrditi kako se radilo o prljavim trikovima. jer ti si dobar." A potom je dodao. Ba je taj pomoænik Sergeja Alek sandrovièa i pokrenuo glasinu kako je gubernator korumpiran. i dalje ivimo u sjeni Versaillesa. veæ i nama . a oni to sami sebi nikad ne bi prizna li. odgovor osjeæa u du i. Krv tih mu karaca. Nikolaja Aleksandrovièa. a taj je nadvojvoda bio posljednji ivuæi brat njegovog pokojnog oca. bilo je. i Marija Antoaneta mogli Dvorac u umi 221 su cijelu noæ plesati jer su bili naivni. Mi ljenje grofa Wittea brzo je nai lo na neslaganje. preu zeo je. Nicky je sad shvatio kako mu se ne ide na b al. tih starijih Romanova. moskovski guber nator. tog vi eg sloja nadvojvoda. I opet u blizini nije bilo ka nd ela. Nickvev je najbli i pr ijatelj . dvojica su se . dr av nik kojeg je Nicky najvi e slu ao. Odanost. Zato.bio je jedan od na ih ruskih agenata.bratiæ Sandro. na strani su bezbo nih sila. Rad ikalni. sve sveèanosti treba odmah zzo Norman Mailer otkazati. upitao bih". tih ena i te dje ce zauvijek æe ostati na tvojoj vladavini. "A. ne mo e nazvati drugaèije nego "èudovi nim". Mladi su i neiskusni. sinovi nadvojvode Mihajla. Jo i gore od toga. Ali mi jesmo. Pomisli kako bi to primili Serg ej Aleksandroviè i Ella. braæa gubernatora. kad bi mogao. ti mrtve o ivio.) Jadni Nicky. U svakom sluèaju. a planiran je kao najvelièanstvenija veèer krunidbe. Kakva nevjerojat na uvreda mrtvima! Gdje je tu èast Rusije? Car se nakon èetiri dana krunidbenih sveèan osti bio spreman slo iti sa Sandrom. mora pok azati naklonost njihovim obiteljima. nadvojvoda Sergej Aleksandroviè. Èim je stric Aleksej oti ao. A Sandrova su se braæa. "Sergej Aleksandroviè nije mogao pre dvidjeti da je tamo trebalo biti policije? Svaka mu je to budala mogla reæi. Mi znamo!" "Nicky. za to. n o eli vas izvijestiti kako se ipak ne radi o katastrofi razmjera koji bi trebali zasjeniti krunidbeno praznovanje. Sigurno je cijelom nara taju upravo preminulih du a trebalo pomoæi . bilo je vrlo lako ostati sasvim b lizu Nickyju. ne idi veèeras na Francuski bal. izmeðu ostalih du nosti. "valjda si svjestan èinjenice kako si ne mo e dopust iti da slu a svoje bratiæe. nastavio je. s tim estoko sla gala. te Mihajlovièe. Sto nije bila istina. Po tovanje. Reæi æu ti. rekao je stric Aleksej. Kako mo e dopustiti neprija teljima ovog re ima da ka u kako je na mladi car cijelu noæ plesao.

A bio sam siguran u to da æe mu biti zabavno èuti kako sam uspio te veèeri ubaciti se u kraljevski budoar. U ovom sluèaju. Prije krunidbe je uèinila je kardinalnu pogre ku. najboljoj se prijateljici nije èinilo kako tajnu smije prebrzo odati . Slatki." Bio sam zadovoljan. Du ice. njemaèkoj grofici Rantzau. kako bi. Nesreæe ne smiju utjecati na vanjsku politiku. Potom je rekla svojoj najboljoj prijateljici. "Nicky. Njemu se bal svidio. Deèko. Meni je to topao jezik. kad sam urno uzmaknuo) mogao sam se uvuæi j o malo dublje u Nickvjev um i mogu izvijestiti kako mu se èinilo da je osuðen na prop ast. mora biti tamo. "A." Sandro i njegova braæa veæ su dugo bili svjesni takvog Sergejevog kreda. U meðuvremenu." . moj Manvkinsu." Nakon to su se dosita nasmijali na raèun Alix. sad su bili poznati tajni nadimci koji su meðusobno koristili Alix i Nicky. A tako se nije trebalo obratiti eni u noæi tako ispunjenom osjeæajem propasti. ali u tom je èasu bio siguran. Moskovsko dru tv o ubrzo se stalo podsmjehivati carièinoj èesto isticanoj ljubavi prema engleskom. Svi mu slu e samo radi vlastitih karijera i osobnog pro bitka i brinem se te danima plaèem jer mi se èini kako mi je mu jako mlad i neiskusan . I nije rekla . a potom jo jednoj. na tebe æe gledati kao na enska-sto s tvorenje. Na propast i prokletstvo. Preziru sentimentalnost. Svojoj se najbli oj dvorkinji povjer ila kako Nickvja obo ava. Pro lo je nekoliko dana dok je nije otkrila prijateljici. A i Maestru æe biti drago. Malo pomalo. Naposljetku je izi lo van . Velika tajn a za koju se dvorkinja zaklela kako nikom ivom neæe reæi. Francuzi sebe ocjen juju po razboritosti koju pokazuju u kriznim trenucima.njena tajna. A nitko ne vr i ni svoju du nost prema Rusiji. Francusko veleposlanstvo puno je potro ilo na pripremu bala. I on e su prisegnule na utnju. a piæe nadahnjuje. Mo da j e to bilo razlog pisma koje æe Alix kasnije napisati svojoj prijateljici." Dvorac u umi 223 "Kojim tajnim nadimcima?" upitala je dvorkinja. Tako su tajni. a Alix je plesala s grofom.barem ne dan ili dva. Veæ zbog toga. no vruæina je bila nepodno ljiva. Bude li odsutan. Vrlo gostoljubiv. Èov jek mora imati karaktera i duha da mo e. Èini mi se da nitko u krugu oko mog supruga nema iskrene namjere. jednoj se od dama uèinilo kako mora po dsjetiti ostale: "Ona nam je stigla iduæi za lijesom. ovisimo o francuskom savezni tvu. Alix je kazao kako mu je mo da du nost da se povuèe u samostan i moli za rtve. to ti ne smijem reæi. ali nisu tako dugo èekale da zavjet prekr e. Maèkice moja.strièeva vratila u sobu. "Toliko ga volim. kad Nicky ne bi do ao na bal. kojeg suosjeæanje mo e skrenuti s puta. Na nekoliko minuta (do povratka kand ela. a ta je dama sa svoje st rane prisegnula kako se u nju u potpunosti i zauvijek mo e imati povjerenja." Nicky je bio na balu. Nedolazak cara i carice odrazio bi se na meðudr avne odnose. Zovem ga tajnim nadimcima. U to je bio siguran. Stoga im se te veèeri njegova nazoènost èinila dvostruko nepodno ljivom. Omiljena je iz reka nadvojvode Sergeja Aleksandrovièa bila: "Nije va no koliko je dan bio grozan. I to je jedna od mojih du nosti. Nisam se mogao sjetiti da su redovi kand ela ikad bili u takvom ras ulu. Da. moskovski se gubernator smije io. Poèeli su obja njavati. Stric Aleksej glasno je rekao: "Evo nam èetiri carska sljedbenika Ro bespierrea. u dva sata.to oni zloupotrebljavaju. Bio je stvarn o u asnut. Otvorio je te veèeri ples s groficom Monte-bello. uglavno m na engleskom. Trebat æe proæi vi e od dva desetl jeæa da se potvrdi ono to je te noæi znao. Ponosni su na svoj froideur. "Ljubice. dopro sam do spavaæe sobe. A koliko bi tek plakala da je znala to su o njoj govorile moskovske dame." To je procurilo. o trim rijeèima. U svom je dnevniku Nicky da o ovu primjedbu: 222 Norman Mailer Bal Montebellovih organiziran je izvrsno. Sv akom koga je pratio glas da zna ne to to drugi ne znaju. kad je glazba ivahna. poèinio meðunarodnu uvredu. Zovem ga raznim imenima od milja. Du ice moja . do kraja u ivati u veèeri. suprugom f rancuskog veleposlanika. Oti li smo nakon veèere. Nosi nesreæu. ba u trenutku kad nam trebaju dobri diplomatski potezi. Demonstrativno su oti li kad je poèeo ples.

godine. Ili mi se b arem tako èinilo. Nicky i Alix o ti li su u dr avnièki posjet manastiru Troiski-Sergejevskom. U stvari. ipak je ustrajavao da i dalje bude u slu bi lukavog i visoko pozicio niranog kand ela. Rekli smo kako nema mnogo vragova kojima je dopu teno veæe sjeæanje. Na dvadeset i drugi. Nakon povratka u Hafeld. posve izni man klijent. Andrije. Na dan 19.ono to je doista mislio bilo je. Iako je blisko sa Dvorac u umi 225 mnom suraðivao. koji su se bili prit ajili. a tamo æu potom. Zasad se. Stiglo je èetiri tisuæe gostiju. Sad sam veæ oèekivao naredbu da otputujem. Bio je to jo jedan sjajan dan. no to ne spada u ovu knjigu. na dvadeseti je moskovski gubernator uprilièio vlastiti bal. Na kraju su se s vi ponovno na li dvadeset i estog na Hodin kom polju. dok sam bio u Rusiji. suptilno znanje blijedi kad se pothvat prived e kraju. kako bi nazoèili vojnoj paradi. u svojoj su ambasadi sljedeæe veèeri priredili tek glazbenu veèer. dakl e. Vrativ i se obitelji Hitler. dr avnièki posjeti i glazbene veèeri. Tri tisuæe i sto gostiju. skriveno njegovim nedokuèivim dr anj em.Sto se toga tièe. Trebalo je Der Altea nagovoriti . KNJIGA DEVETA Alois mlaði I. s prekidima. To je stoga to neko tek steèeno. mogao sam. uspio mnogo toga na uèiti. Lakog duha. Dugo nisam sudjelovao u operaciji veæoj od one na Hodin kom polju. svibnja u kremaljskoj je Aleksandrovoj dvor ani odr an banket. Mo da æu te iznimne dogaðaje po eljeti opisati. Trideset i osam tisuæa pet stotina i ezdeset vojnika stupalo je uz dvije tisuæe èasnika. pa mi je moral bio gotovo sjajan. To je va no. Uskoro sam prestao misliti na Nickvja i Al ix. jer sam u Rusiju opet poslan 1908. mogl o bi se postaviti pitanje kako sam to. koji nimalo ne prilièi te koj odanosti u kojoj nema osobnog izbora. Kako smo samo ratovali zbog Ras-puæina i iznimnih crta njegove du e. Klarom i Ado lfom dogaðalo iduæih devet godina. plesovi. èekala me jedna èudna zadaæa. Za to bih to i èinio? Ako me u buduænosti opet po alju u Rusiju. Gledalo ih je ezdeset i sedam generala. no Maestro se tu dr i istog naèela kao i obavje tajne agencije. a nju 224 Norman Mailer je dvadeset i petog slijedila veèera u dvorcu za diplomatski kor. moskovski gubernator dobio je nadimak "Hodin ki princ. pak. ponovno povjerovati kako Maestro tom klijentu. nakon takvih iznimnih dana u Moskvi. Nicky je dao dvadeset tisuæa rubalja kao prvu ratu za gradnju djeèjeg doma za rtve Hodinke. J ame su tad veæ bile zatrpane. Ovdje je bilo neuobièajeno to to mi je Maestro dopustio da nedavno iskustvo zadr im u potpu nosti. po p ovratku u Hafeld sam se osjeæao uzvi eno." Nisam mu imao razloga ni vjerovati niti ne vjerovati . naposljetku. potièe da u sjeæanju ne zadr avamo ni ta to nam n eæe trebati na novom projektu. vraæamo na gazdinstvo. a Nickvjevu je koèiju vu klo est bijelih konja. Tog se dana veèeralo s engleskim veleposlanikom na dvorskom balu u kremal jskoj dvorani sv. no Maestro mi je odmah kazao : "Po tuj Hafeld.taj Raspuæin koji se ni s èim nije dao usporediti. mladom Adolfu Hitleru." 15. Nisam bio siguran hoæu li se moæi aklimatizir ati na Hafeld. osam su se dana odr avale fe te. Nijemci. Odavde mogu vidjeti stazu koja vodi do Der Alteove kuæe. Na taj naèin stjeèemo mnoge umne sposobnosti. zanimljivo je da mi je to palo na pamet. prijemi. Na d vadeset i prvi se moskovsko plemstvo sastalo u Dvorani stupova. Sad kad su sve velike digresije privedene kraju. Hodin ko mi je ostalo u sjeæanju. ponovno æu rekonstrui rati potrebno sjeæanje. U tjednu koji je slijedio. ostajati sve dok osam godina poslije n e bude ubijen Raspuæin . no mogu reæi da se veæ godinama nisam osjeæao tako dobro kao nakon povratka u Aust riju. Nas se. Njihov pripadnik o nekom projektu zna o noliko koliko je potrebno. Kako mi se èini da sam vrag veæ stoljeæima i da sam se uspinjao i bio degradiran. a domaæin je bio p rinc Trubeckoj. Time æu okonèati ovaj knji evni pothvat. nije namijenio neki skroman c ilj. uzev i u obzir na uspjeh u Rusiji. ali ih ubrzo i gubimo. a u jutro dvadeset i treæeg . elim zabilje iti to se s Aloisom.

Iskrao se Klari i An-geli dok su se spremale za o dlazak u crkvu. Kod mene je to probudilo paranoju (koja mi je uvijek pri ruci. Ipak je bio sav jadan zbog samog spaljivanja .pokazivala je prve. bilo mu je bolje. Dok je zurio u mete koji se u vatri raspaljivao. Pogodio sam. ali nisam bio spreman tako se brzo baciti na posao. Potajnom. Danas je Alois rekao kako æe on ostati s dvoje malih. To æe pojaèati pozitivan uèinak. No nim prstima su mu prolazili trnci. spustio je ko nicu na tlo i zapalio je. Te ko je ne prezirati stare klijente. u prepone mu se vratio rijedak osjeæaj slatkoæe. po uda mu je bila ogranièena na glavu. "Uèini to". znojio se kao pas. U svojim je godinama znao kako s mo mu se duboko uvukli. Èinilo mu se kako æe zaplakati za s vim tim nevinim pèelama koje su sada bile spr ene u ni tavilo.Der Alte je nije odmah poslu ao. Kad bi ga vodili sa sobom. skupa s kutijom. Nekoliko alaca zamalo ga je pogodilo u oèi. no n a vlastito iznenaðenje. Po povratku skromnim zadaæama u to m dijelu Austrije. Ako se nije me koljio na sjedalu. Spomenut æu kako je spaljivanju prisustvovao i Adi. Uzbuðenje ivota u Rusi ji sad me uèinilo pomalo tromim. zajedno s krivima. Je li to on omek ao? Je li to moguæe? To je svakako bil o pitanje koje æu i sam morati istra iti. Da. bila je zadovoljna i kad nije vodila Edmunda. na visini. najprije æu se pozabaviti Adijevim uzbuðen jem tijekom spaljivanja pèela. bilo posve svejedno. Nije elio ivjeti s grozotama koje bismo mu mogli prirediti . Istini za volju. No. ili z a vrijeme slu be bo je morala na grudima dr ati Paulu. Mnogo je vremena pro lo otkako je po udnu misao slijedila tjelesna reakcij a vrednija spomena od kakvog probadanja u preponama. Nedjelje nose dvostruk u vrijednost. Meni je sve to.da spali jednu od svojih ko nica. Der Alte je tu bunu uspio ugu iti uz pomoæ cigare koja mu se u tom trenu tku nalazila u ustima. Stare navade ne mogu si priu titi previ e okova. nije znao bi li vri tao ili urlao od smijeha." Der Alte je moju naredbu ipak poslu ao. s okrutnom oteklinom na licu. Ono to je pospje ilo odluku da se èin izvede. Nar avno da je to uèinio. Natopi ko nicu kerozinom.napala ga je nje na pratnja. jer je korisn ija od nesposobnosti predviðanja)." U snu je zastenjao.to se kosilo s njegovim profesionalnim instinktima. I on je u snu dobio poruku koj u mu nije bilo te ko prihvatiti. U nedjelju ujutro. "Langstroth me sk upo stajao. Klara u takvu velikod u nost nije mogla povjerovati. Buduæi da je bio vrlo vje t. stalno se nadajuæi da neæe po eljeti hranu. Takvu tjelesn u slast nije osjetio godinama. nije mogao shvatiti kako mu se moglo dogoditi ne to tako sramotno dok je pregledavao jednu od svojih boljih ko nica. Pro lo je nekoliko dana. Njegova predod ba ivotnih izvjesnosti postal a je upitna. Klari je ostati s Angelom nasamo u nedjeljno jutro omoguæavalo da se s pokæerkom malo zbli i. A Klara se zbog njegovog bijega nije pretjerano brinula. naravn o. ponekad mu je ta pomisao bi la blizu poput zvijeri koja u susjednoj sobi le i u kavezu." "Spali ga. "Ne mogu to napraviti". no tako drastiènu pobunu svojih stvorenja nije do ivio godina ma. "to æe ti biti od koristi. Ali nemoj se poslu iti sumpornom bombom. Previ e bi ih moglo pre ivjeti. nije Dvorac u umi 231 mi smetalo to je postojanje tu bilo jednostavnije. rekao je Der Alte. pa se ko nicu moralo uni titi. Njegove su ga pèele bile tako izbole da sam ga na a o u krevetu. veæ naredbom. Kao kod mnogih staraca. zap oèeo bi sa sestrom natjecanje u tipanju. srce mu se tres lo u grudnom ko u. Jo uvijek nisam pretjerano udio da se ponovno vrati m slo enoj psihi tog estogodi njaka. Nakon to sam dobio naredbu . Èesto bi mu na pamet pala smrt. no sad d ovoljno nagla eno da shvati kako se ne mo e smatrati snom. Sutra je nedjelja. Morao je. sigurne znakove konaènog umora . nije ba bio ugodno dru tvo. Dok je poku avao zamijen iti maticu . ponavljao sam mu dok je spavao. zbog èega je na starèiæ bio posve rastrojen. Tako su podatni. bila je srd ba koju j e jo dobrano osjeæao zbog pèelinjeg napada. Hafeld æe mo da uskoro ponuditi vl . Misao sam mu u san poslao ponovno. No. Morao sam pretpostaviti kako su taj pèelinji napa d potaknuli kand eli. Uistinu mu je bilo od ko risti. a koje bi njegovom tijelu Norman Mailer bile stvarne poput èira. Zatim je zapali. kako sam rekao.koju sam mu prenio dok je spavao . Moral mi je bio.

Sjediti u klupi tijekom tih besmislica! Takav bi mu potez izbrisao osjeæaj da je èovjek koji ne drhti poput ostalih. Jutros vas nije pr atila sreæa. Nakon toga je. No sad mu se strah stao vraæati. Jesu li te posljednje godine malo popustili temelji njegovog pon osa? Nije poznavao nikog tko bi bio tako spreman zloslutnim znakovima pokazati f igu. Alois je èak oti ao posjetiti Der Altea. Veæ i to je bilo dovoljno da se zainteresiram. Nije se dobro osjeæao otkako se vratio Alois mlaði. kako se pop eo gore. Kod Aloisa je to izazvalo apsurdan osjeæaj vrline. uspje an dogaðaj po uspje an dogaðaj) naizgled je s blijedjeti. k akav mlaði brat osjeti ako vidi starijeg dok plaèe. govorio je s ebi. jako visoko. sad u svojoj o djeæi osjeæao stije njen.astita otkriæa. Bio je u napasti da je pusti. Zbog tog mu je dogaðaja bilo toplo oko srca. jahaè bi mogao otkriti da pod njim nisu èetiri. Nije potom bilo nikakvo iznenaðenje to je ove nedjelje rado opustio lice. Ne biste imali p ojma kako takvu ivotinju obuzdati. u najslabijoj fazi. obièno bi naletio na pokojeg drijepca koji bi mu odnio dio samopouzdanja. elio je meditirati o nezgodi koja je zadesila Der Altea . po ele li. jer zbog sina osjeæa nelagodu. Nekoæ mu se takav kraj èini nevjerojatnim. Pusti da tro ak plaæanja kazne izbjegne tako to æe medu svoja bedra prokrijumèariti njega. Njeni roditelji su sigurno s njim dobro postupali. Der Alte je èak i briznuo u plaè d ok je opisivao svoju nezgodu. U poku aju da ubla i strahove. Tijekom cijelog svibnja. gdje poku ava navesti poludjeli roj da se vrati u ko nicu. R anijih dana.recimo. Èovjek se nakon pobune u ko nici nije uspio oporaviti. Ozbiljna p ravila nije zanemarivao. nakon to je cijele zime fino jeo. ako je to ikako mogao izbjeæi. sjeæanje na taj dogaðaj ipak ga je navelo da razmi lja o prirodi prijetvornosti. Naravno da nije. bilo je ne to u njihovom koraku . a sad se to veæ nastavilo i na proljeæe. Klara nije imala pravo. ali Der A lteova nesreæa umanjila mu je vlastitu grozu. Aloisu strah splasnuo. a u meðuvremenu mi je omoguæavao da ivim u suptilnom okru ju sitnih zadaæa Mogao sam. Znao je da æe Adolf sam otiæi. posvjedoèiti nekoliko promjena u Aloisovom duhu. strpao j e Paulu u njenu kolijevku a Edmundu nalo io da ostane u sobi i pazi da se ne probu di. ta energièna ta tina (koju je g radio od djeèa tva. u kojima je bio uvjeren kako æe ostati bez neke od vitalnih funkcija. ivio je s jasnom slikom pred oèima. Jedva je èekao ostati sam. no èim je oti la. na nekoliko dana. bila je dovoljno drska da se osmjehne i ka e: "Tako ste pametni. ruke su mu stale drhtati dok je u novinama èitao v ijest o pogibiji pèelara. a nije i ao ni inaèe. Aloisu se stalno vraæao strah kako æe ostati bez svojih zajednica. Pomisao mu je bila odbojna. mo da je o svom najstarijem sinu prestrogo sudio." Nasmijala se. 232 Norman Mailer A opet. "veæina mojih suradnika ide u crkvu. No. primjerice. prije samo tjedan dana. S druge strane. Sjeæao se ene koja je darove bila umotala u svoje crno donje rublje. veæ je pet nogu. No nije si to dopustio. nipo to. poput èovjeka koji je nabio 125 kila u vreæu od 100. kad je jo mogao u ivati u jahanju. No opet. kazao joj je. Uvijek mu se èinilo kako æe on biti taj kojeg æe pèele divljaèki izbosti. Previ e je ove zime bilo tjedana. od pèela ga je dr a o smrtni strah. na kro nju. Tu na je èinjenica bila to se. Nije znao za to. Drugi se slu benici nisu usuðivali dirati te privatne stvari. Kad ju je Alois uhvatio. Primjerice." "Zbog toga". No. Gdje mu je bilo samopouzdanje? Te nedjelje nije oti ao u crkvu. Takvo postignuæe kod roðenih seljaka nije bilo uobièajeno. Kazao joj je kako m u dobro èini kad s vremena na vrijeme bude malo i s malima. pa da ivi u strahu od pèela. Da. jer mu ta tina to nije dala zamisliti. a sfinkter ispu ta vjetrove. Posjetio ga je d ok je starac jo bio u krevetu. Nestalo je tmurnih slutnji. No vi e nije bio siguran hoæe li biti u stanju izbjegavati je i dalje. to bi mogla biti i istina! Ljudi su tako prijetvorni. Pona a . a Alois mlaði s Ulanom biti s druge strane bre uljka. to æe mu uni titi va an dio samopouzdanja. To je dobro nauèio radeæi na carini. pustio da mu zare i eludac. Zgodna ena. Ne mo e biti takva budala. Te je nedjelje èak razmi ljao da se pri dru i Klari. kako je bivalo sve toplije. komadiæ po komadiæ. Alois nije omek ao. takav je bio Alois mlaði. Klara je stalno ponavljala kako ne ostavlja dojam da se radi o onom istom djeèaku koji je oti ao rad iti kod Johanna Poelzla.

U nekim ob iteljima. Kako sam veæ napomenuo. Bez kaligraflje na raspolaganju. Zbog toga su samo prouèili Johannovo pismo (koje je ostavio u Klarinoj korpi z a ivanje) i prepisali ga. od sjeæanja na svoj èin. Prije nego to je oti ao. S jedne strane. a da ni na èasak nije pomislila nije li joj mu . u sluèaju da ga ipak poèine. neæu se zamarati da ih pobli e opisujem. Nije to mogla dokazati. kad sam bila mlada. no odluèio sam prièekati. Cijenjena kæeri! Ovo predajem djeèaku. Ni i vragovi koji su ovdje ostali malo su. Tvoj otac. No. Veæina ljudi nije se u stanju suoèiti s neugodnim i stinama. O tome se ne govori.koja nipo to nije bila na e djelo . no èim bi mu okrenuo leda. 2-34 Norman Mailer U njemu se vide mnogi neotkriveni kutci du e. Usudio bih se reæi da s njom nismo vezani vi e od . Jedan od njih uskoro bi mogao biti spreman za pouku o urezivanju snova. dok traje neki projekt. kao to je Klara Aloi su takoðer dala do znanja. U njemu se nalazila konaèna i posve pozitivna ocjena mladiæa. a ja sam sve to mi je trebalo o Aloisu mlaðem mo gao saznati i u Hafeldu. U tom sluèaju doista posjedujemo prisutnost. mo da otac. Vrlo dobar. morao sam se zadovoljiti samim rijeèima. Sad je veæ pro lo vi e od stoljeæa. s tim se bila spremna pomiriti. Posjeduju ne to to se mo e nazvati samo bogomdanom sposobnosti da se sakriju sami pred sobom. umjesto str ica. Na povr ini. Bio je to tvrdoglav stari èovjek. Johann Poelzl Mogao sam zatra iti da neki od na ih noænika u Spitalu na mlijeènoj turi proðe Johannovim mislima. nego da poène oèijukati s vlastitom sestrom. ali je mog la prisegnuti da je bio ba takav. uvijek mi po takne ne eljeno divljenje. Zbog toga se nisam mogao poslu iti jednim od svojih darova . koji se mogao odu prijeti svakom poku aju ulaska u um. koju nije moguæe razl uèiti od osnove koju smo nastanili. Tvoja majka ka e da je on dobar deèko. mi vragovi pa k nemamo izrazitu osobnost. mogli su krivotvoriti fa ksimil i original zadr ati. Mo da. Digao je branu rodoskvrnuæu . "Ne znam". I dalje je previ e vremena provodio ja uæi Ulana. bio je bolji. postao je razumna imitacija ugod nog i pouzdanog mladiæa. Ono la no str i poput bubuljice. sva ta sam vidjela. o tebi bi rekao ne to ru no. Vrijedan radnik. popeti se na Alpe. ivjet i u tijelu èovjeka. "No. èak i napredovali. go vorila je Klara. privatnu temu.a potom mu je dr uga zadaæa bila za tititi ljude. Tek je malo pocrve-njela dok je govorila. To ka e. A ko se mo emo povesti za naèinom na koji se ophodio. Nisam ba mogao povjerovati da je pismo autentièno. Dummkopfu se mora odati priznan je. Alois mlaði je dobar. to nije bilo ori ginal. 2. I ja sam takoðer razmi ljao o promjenama kod Aloisa mlaðeg. a biv i vr vi sjeæanju donose manje zadovoljstva od osrednje pjesme. Nije stalno izgledao kao da te prosuðuje. no kako bilo. Ne znam je li podiæi takvu unutra nju prepreku podjednako t e ko kao.o se pristojno. na moje iznenaðe nje. Reci svom cijenjenom mu u. rekla je Klara. Zbog toga gubimo neke prednosti. " to ti o takvim stvarima uopæe zna ?" upitao je Alois.u stanju sam steæi vrlo dobar uvid veæ na temelju letimiènog pogled a na neèiji rukopis. osim ukoliko ne moramo. Na su zanat uèili i bez mog nadgledanja. Plak at æe jer æe joj nedostajati. Vragovi koje sam bio ostavio u Austriji sad su mi sa zadovoljstvom objavili kako su napravili kopiju kratkog pisma koje je Johann Poelzl poslao po Aloisu mlaðem. On æe to predati tebi. bio je poput prijatelja koji bi bio prijazan u tvom dru tvu. Stoga mi se sviðalo kako je Klara bila puna nepriznate brige zbo g Aloisa mlaðeg i Angele. pa stoga i nudi mno tvo uvida. vragovi koje sam ostavio u Hafeldu nisu bili pretjerano vj e ti. Prisutnost mu karca ili ene blisko je vezana s njihovim tijelom. No. A sad se doimao Dvorac u umi boljim. Bolje da ja e preko brije ga. recimo." U njenom se glasu nije moglo razabrati misli li da bi ona i Alois imali za raspr aviti neku va niju. veæ kopija koju je napravio agent. Da su vladali boljom tehnikom. Takva sposobnost da se najneugodnije èinjenice o sebi sasvim potisnu.

Povijest je. èemu je dodao i monologe iz gostionice u Linzu. nesavr enosti njegovog projekta ) i dalje je on upravljao. Ponosan na Aloisa mlaðeg. gdje je izigravao stalnog domaæeg struènjaka.da njegov otac nije uspijevao svoju te ku psiholo ku pozu odr avati v i e od nekoliko dana.radilo se o finom spoju mladosti. godinu. Naposljetku je neke od kvalitetnijih Der Al teovih spoznaja poèeo predstavljati kao vlastite. onu o pèelinjem gotovo ljudskom karakteru. navele su me da se zapitam bih li mogao razluèiti koji je stvarni Maestrov interes. Kad bi snovi toliko upravl jali ljudskom povije æu kako bismo to mi eljeli. ne to duhovitosti i oèi te dobre volje .ako smo spremni priu titi si takav tro ak . Bog je Dvorac u umi 235 i dalje bio Gospodar svemira koji nas je neposredno okru ivao. Alois mladi pokazivao je i ne to zanimanja za pèele. Dotad je s t im oklijevao . A sad je zavolio. to èinim osna en spoznajom da je moje djelo bilo znaèajno. meðutim. 3Nisam opisao.mo em o postati tko god elimo.to je izazivalo nelagodu i Z36 Norman Mailer time se èesto slu io na Carini. pa ako se s razumijevanjem vraæam u 1896. Na posebni estogodi njak mo da je tek jedan od stot inu ili tisuæu potencijalnih projekata koje je Maestro nadgledao. U zemlji snova postojimo lak e. pothvate i sitne istrage koje su vragovi pod mojom komandom izvodili u tim dijelovima pokrajine Gornje Au strije (u koje su pripadali Linz i Wald-viertel). a da je pritom p ostojala tek kakva sitna vjerojatnost da bi jednom mogli postati va ni na im ozbiljn im namjerama. Neko vrijeme je èak uspio i uveæati te ku sumnjièavost koja j izbijala iz osobe Aloisa starijeg. nismo tome ni blizu.ne bi mu se nimalo svidjelo da njegovu ulogu mjesnog struènjaka u s . Tamo . a ubrzo je ponovio sve svoje ranije govore Klari. Neke su improvizacije sjajne. Postav ljao je mnogo dobrih pitanja. No. Posebno nismo bili 1896. Djeèak je tako brzo uèio da je Alois morao posegnuti za naprednijim znanje m kakvo je upio èitajuæi pèelarske èasopise. na nimalo nepogre iv naèin. Stoga je svaka procjena znaèaja mog zadataka morala tijekom godi njih doba koja su slijedila neprestano do ivljavati promjene. Dosad nisu bili nimalo zanimlj ivi. a koja bi se. a i neæu navoditi brojne druge aktivnosti. No. kad bi se suoèio sa sumnjivim turistom. a mnoge pojedinosti kojih se sad prisjeæam bile su vrijedne na e pozornosti . na kad sam poku ao shvatiti za to. Samo je noæ dobrim dijelom prip adala nama. Maestro nije s odobravanjem gledao na sa mopovladivanje. primjerice. Barem jedno.odjeæe koju mo emo presvuæi. Stoga mogu potvrditi kako je Alois mlaði pokazivao prilièan dar da u svojoj neposred noj blizini oèara ba svakog. kojima je pak sad mogao dometnuti i novije iz Fischlhama. Kako je toga bio svjestan u potpunosti. Aloisu mlaðem je èak odr ao neka od sv ojih najboljih predavanja o pèelarstvu. zdravlja. Djeèak je sve to stalno upijao. jednog ga je dana poveo u posjet Der Alteu. a oko ko nica je radio spretno. Angeli i Adiju. Ubrzo je Alois stariji iskusio rijedak osjeæaj sreæe . Dao nam je do znanja da vragovi nemaju to sami sebi èestitati na u as ima koje bi potaknuli noænom morom. "Nadzor nad dogaða jima treba imati danju. moram ponoviti. Starij i je Alois stao sanjariti o buduænosti u kojoj bi otac i sin mogli dodavati zajedn icu za zajednicom. Ljudi. velike nade za koje je tvrdio da ih u mladog Adolfa Hitlera pola e. Dummkopf bi brzo postao Maestrov plaæe ni sluga. pokazala kako je Maestro mudro predviðao buduænost. kazao nam je. a povremeno kataklizmièkom (uglavnom zahvaljujuæi. ili delikatnosti i visokim motivima kojima su se njihovi ivo ti nadahnuli. djeèak je bi o tako armantan . tovi e. To bi jo moglo ispasti i pravo poslovanje. "Snovi i èezavaju". ivotinje i bi ljke jo su bili njegova stvorenja. godine. nesavr enom kakva veæ jest. Prirodom." Nadzor nad dogaðajima? Maestro je svoje zanimanje za Hitlerove iz Hafelda svakako i dalje odr avao. kad je bio nezgodno raspolo en. nad ostale nadvila poput fronte nadolazeæeg lo eg vremena .nije mu se èesto dogaðalo da zavo li svoje dijete.

A jo bi se i svako malo sjetio ljudi koji su ga u pro lost i povrijedili. Jedva da je tu va no radi li se o pustinja cima koje tite kand eli. nasljednika. Aloi sa je zaèudilo kako mu je tom prigodom malo smetao miomiris kolibe. spomena vrijednog novca. Prema tome. a Der Alte ih je toplo primio. "Da". Istini za volju.ili ih Dumkopf reinkarnira. mudrih ili lakomislenih . Nije imao drugova. na raèun svoje intelig encije. oboljenje je smatrao posljedicom presude njemu samom. pa èak mu . Oporavak mu se zavukao i ponekad je bio bolan poput jakog svjetl a u oèi. vi e nije osjeæao nelagodu zbog pèelareve nadmoæno-sti. dobro obavljenom poslu. Njegov je polo aj postao stabilan u èasu kad mu je Der Alte umalo zaplakao na rukama. naravno.makar je to posljednje prava poslastica. Alois.priu titi èasak radosti. tako uèenim èovjekom koji je s njim postupao kao sa sebi ravnim . jer sam Der A lteu htio popraviti raspolo enje. Drago mi je to ste mi danas do li jer. Stoga sam se potrudio da tijekom Aloisovog posjeta budem prisutan. Sad bi to moglo biti vi e nalik velikom. Med koji je pokupio bio je pun sitnih komadiæa voska. koliko god da je tvoj . ako je kupac prvi ugl eda! Zato je po savjet jo jedanput po ao starom jarcu. ponovn o mu je zatrebao praktièan savjet. S druge je strane bio ponosan na svoj odnos s D er Alteom. Èak sam mu ponovno uspostavio predod bu o sebi kao privlaènom mu karc u.ne ostane im vi e nimalo du e! . Situacija. takve klijente barem jednom na godinu treba provesti kroz èistili te neugodnih ra spolo enja. rekla je moja pomlaðena starina. Ko nice su mu bile pune meda. ali on.to bi mogao biti i razlog za to svijet sve vi e preplavljuje osre dnjost. Jedna mrtva muha dovoljna je da pokvari prodaju. no nije se osjeæao spremnim. j o u Passauu i Linzu. ili povremeno o neovisnima . Te ko bi veæi dio svo je etve mogao prodati ako je u proizvodu bilo Dvorac u umi 237 puno smeæa.) Veæina na ih klijenata il i prestane postojati . Ne elimo da i èez azni. Ta tina je uvijek ljudski osjeæaj koji nam najvi e stoji na raspolaganju.inovljevim oèima preuzme Der Alte. "Skupljanje meda! Naravno! Isprièat æu vam sve o tome. jer ne voli okrenuti leða ni jednom od svojih stvorenja. Nakon uvoda i formalnog zanimanja za njegovo zdravlje. istini za volju. Kako se klijentove misli daju pomraèiti kad ih po el imo malo spustiti na zemlju. Stoga je sa sobom poveo i Aloisa mlaðeg. Ispod svega je bilo i te ko razoèara nje to nije stekao nikakvu moæ ili istaknuti polo aj na koje je. barem ne bi briznuo u plaè kad bi ne to p o lo krivo. I èim su ga Alois stariji i m laði do li posjetiti. Ponos mu se povio pod teretom svega to mu je u ivotu nedostajalo. Uz to. nikad nije jednostavna.ako mu je potrebno . Prvi put je nakon dugo godin a osjetio elju voditi ljubav s adolescentom. Kako èesto biva kod depresije koja slijedi nakon neoèekivane nezgode. U pro losti je v eæ bio klonuo duhom zbog spoznaje da ni na koji naèin ne mo e postati dru tveni voda . Pustinjac i nisu èesto spremni na samopropitivanje. Bio je sre tan to nije sam.zaradio previ e neugodnih uboda na mjestima koja za titna odjeæa nije pokrila. htio sam Der Alteu popraviti raspolo enje. No. (Za nas je mnogo korisnije ako umru mladi i srditi. Zbog toga je Der Alte osjetio kako ga Alois mlaði sna no privlaèi. jer i mi moramo iz istro enih klijenat a nastojati izvuæi svu dobit koja se jo da. s tim sasvim zabrljao. sad se osjeæao sno ljivijim. uspio sam ga osloboditi naj238 Norman Mailer nesretnijih misli.to mu je bila jedna od najsna nijih ranih ambicija. poèeli su raspravljati o po stupku. U pro losti je. poput vrata i zglavaka. kad se u obzir uzme usamljenost. Prouèio je svoje prir uènike o tehnikama njegovog skupljanja. tako znamo i na sat ili dva èovjeka iz tmurnog raspol o enja podiæi.djeèaka b i i to moglo zadiviti. no kako bil o." U punoj formi i izrazito svjestan djeèakove prisutnosti. polagao pravo. ili o onima u na oj slu bi. Posljednji sam tjedan morao tro iti vrijeme na Der Altea. a on je . Mo da je Der Alt e znao vi e od njega o pèelama.bez obzira na mre u i rukavice . velikih ili malih. "skupljanje meda samo je po sebi umjetnièka f orma. a da im to nije uspio uzvratiti. Der Alte se sad æutio posve pripravnim da se baci na izlaganje manje poznatih vidova tog postupka.

i najbolji pèelari moraju steæi doslovno novo zanimanje kad. "Dakle". Ali ja sam poput akrobata koji je do ivio ozbilja n pad.?" "Naæi maticu". pa æe obiti ono zbog èega si do ao. odgovorio je Alois stariji. "Da. kao da Der Altea eli posjetiti kako bi ta smjela procedura mogla prizvati katastrofu. pèele se. Djeèaku je prije kazao neka bude pripravan slu ati. uspa-nièe. Nema mi druge nego ponovno se popeti na tu verdammte icu. Ako ih eli prebaciti iz jedn e kutije u drugu. Sloj voska koji prekriva svako siæu no saæe nije deblji od kvalitetnog tvrdog papira." Okrenuo se sinu. oprezniji postupak.i tu se nasmijao . mo e biti grub prekid pèelinjih poslova." "Naravno"."talija nske pèele. "stoga je prvi potez. Najprije je. meðutim. koje je najbolje vrijeme za vaðenje meda iz ko nica?" Digao je ruku kao da eli nadzirati vlastito izlaganje.. Ponekad cijele stranice. najnapetiji trenut ak na eg zanimanja. rekao je Der Alte. "Sjajno predviða . "vrcanje meda. rekao je Der Alte. Der Alte mo e izgovar ati cijele pasuse. rekao je Der Alte. Ma ta ti je usredotoèena. To je nedvojbeno. ako ne znaju gdje im je matica. Maticu æe moæi pok tima. doðe vrijeme za iz lijeganje larvi u na im oplodnjacima.. "To je sigurno najbolje vrijeme. "Upravo tako". Èak mi je dopustio i da jednu od matica iz staklene hv ataljke otpuhnem u kavez. To je. od kojih je jedan." "Da. Mora biti strpljiv. neæe se vi e slu iti kavezom. "Tvom sam ocu pokazao kako se tu damu mo e pronaæi . "premjestio tri svoje matice u zasebne ko nice." rekao je Alois stariji. Za to vam moram posuditi praznu ko nicu. Prvo pitanje koje si stog a moramo postaviti jest. mora prebaciti i maticu. mogao je na svaku temu samopouzdano lagati. Treba samo klimati glavom. i umjesto toga namignuo je sinu." Alois se suzdr ao da ne ka e "to veæ znam". rekao je Alois stariji. Ko nice su prepune. Stare su pèele vani na pa i. "Za kakvih godinu dana. kao iskusan klijent." "To je odlièan postupak". a mlade su dobile b ezbrojne zadatke u domaæinstvu. iz d epa je izvadio kutijicu ne veæu od pila ka rata. Te su radilice mlade.briljantan j e èovjek tvoj otac . "èinimo veliki korak. rekao je Der Alte. no veæ ih mo emo smatrati zanatlijama. nekima je tek de set dana. naposljetku" . no . "ako sam i ta od vas nauèio. trebalo neutralizirati Aloisa . èak bih se usudio reæi kako na a mala stvoDvorac u umi 2-39 renja u to vrijeme hvata fjaka." Der Alte se u stvari kod takvih prijenosa vratio kori tenju staklene hvataljke. toplog proljeæa koje nam je ostvarilo nade. "To je kasno jutro"." "Da. "S ovim se koristi staklena hvataljka." "Zato to æemo morati u nju prebaciti pèele koje su u saæu s medom?" upitao je Alois mlaði . otac mi je to pokazao. meðutim. tankim slojem voska. rekao je Der Alte. ako se ne obavi kako treba i u pravo vrijeme. nako n duge zime i blagog. primjerice.otac postao sposoban za vrijeme svog kratkog razdoblja u Hafeldu . Alois mladi takoðer. ako smijem kazati." "Upravo tako". "Kad se radi o pèelama. no ako smijem dati svoje m i ljenje. vidim. na konkretne elemente situacije. sad je kazao Der Alte. nastavio j e Der Alte. rekao je Der Alte. Prstima. ali to je kao pecanje." Alois se iz pristojnosti osmjehnuo. Potom treba uzeti kavez za maticu". puniti prazno saæe me dom i zatvarati ga finim. Ko nice su tople. To su. te se pèele iz saæa s medom od meda ne mogu odvojiti ako se ne stavi letvica za razdvajanje. Taj zadatak imaju za to specijali zirane pèele. A nije mu tre balo veæeg poticaja od elje da kod 240 Norman Mailer Aloisa mlaðeg izazove divljenje. kako je tvoj ota c napomenuo. Devedeset posto onog to æe nam isprièati veæ znam. "Ba sam jutros". Pèele radilice su pospane. ali jo nisu prevruæe. Mogao sam uzeti staklenu hvataljku." "Da"." Stao je b jesomuèno mahati prema nevidljivim pèelama. "pametan je on deèko." "Tako dakle". kad se tako usavr i kako to od tebe oèekujem. to je ravno èudu. Mladi Aloise. "ali ne poku avaj to napraviti na brzinu.

" "Tempiranje". ali ova bo anstvena st vorenja obilje avaju dvije karakterne crte: potpuna odanost matici i stra na pohlepa za medom. pa im se reproduktivni organi nisu razvili. med biti spreman za na upad. morate biti spremni sve te dobr e pèelice povesti letvicom za razdvajanje u pribje. "To ste nam veæ kazali. Veæinom su odane. To je zvuk kakav se èuje kod raznih motora. ako govorimo o njihovom spolu. Ima li. Klara se potrudila zaèepiti sve prozore i prozorske daske u k uhinji. Nisam siguran da bih zujanje koje mi je u lo u u i protumaèio ba tim rijeèima. to je opæe osnovno pravilo. rekao je Alois stariji. iz bilo koje ko nice. a pèele shvate kako su napravile dobar med. pèele æe preko letvice za razdvajanje pobjeæi iz medi ta u oplodnjak. po tebi. Isto tako ni Adiju. odmah stave u zaèepljenu kutiju. "Mo da to jo ne zna . Jedna od mojih ko nica ba pjeva tu pjesmu zadovoljstva. "Tvoj otac je". ive za dobrobit ko nice. No. Ne smije se dopus titi da mu se u okus uvuèe cigara. pri èemu je svaki put mora la micati krpe poslagane pred vratima i onda ih po povratku vraæati. "tehnièki gledano. Alois stariji je èak odustao od svoje cigare. Alois mlaði se potrudio dodati: "Èini mi se kako ste me zbunili. ne to to bi moglo zaustaviti tebe?" "Ima". odluène." "Sve je to lijepo". A s isticanjem va nosti tog zatvaranja ne mo e se pretjerati". U tom su smislu. pazite. rekao je Der Alte. Toplo se osmjehnuo Der Alteu. prije nego to ozraèje poprimi takav ton. enskog su roda. a opet stra nom zujanju koje ljud i mogu èuti svaki put kad energija prelazi iz jednog oblika u drugi. Pjevaju od radost i. "Ah. Edmun-du i Pauli. Kad je saæe s medom puno. vrijedne. Zbog toga se vrcanje nikad ne smije poku ati izvoditi na otvorenom. No. no. uzvi enom." 4Kad je dobila upute. U dobro zatvorenu prostoriju. rekao je Alois stariji. rekao je izravno Aloisu mlaðem. kao da si brundaju motori. kad je obo avanje matice posrijedi. Zb og toga se pona aju poput mu karaca. rekao je Alois mlaði. Nalikovao je uzbuðenom. Tad æe. No. jer si maticu tamo premjestio. naravno. ni u matice. U moje me vrijeme ni ta nije moglo zaustaviti. Ponavljam: mora se obavlja ti u potpuno zaèepljenoj prostoriji. Der Alte ga je upozorio: "Dim ciga re na e pèelice mo e onesposobiti. a isto je uèinila i Angela.." Sva se trojica nasmija e. na skupljanju nektara. "dati kljuè. Jedno podruèje se preusmjeri u drugo. "Tad je morate unijeti u kuæu radi vrcan ja. pogodio u samu bit. J edna drugoj pjevaju. i poput ena ." "Da. . No. da se samo mo e vratiti mladost i krenuti u lov na mladu ensku. Upravo tako. intenzi vnom zvuku dinama u elektriènoj centrali." Dvorac u umi 241 Po ao sam s njima kako bih je i ja èuo. ako to mogu tako nazvati. p ovest æu vas van. No. "moj otac. opet su spremne pona ati se poput ena. "Koliko smo tog a napravili". Ali doðite. da. Na med æe nahrupiti gdje ga god pronaðu. "Oca mora slu ati." Osmjehnuo se Aloisu mlaðem. "kao i obièno. u èemu je tajna tempiranja? U tome da se prièeka dok se iz ko nice nepogre ivo ne zaèuje zvuk sreæe. sasvim su poput mu k araca. Zvuk je svakako bio jak.i te u koje ste prebacili maticu. Posljednja je Der Alteova uputa bila da se saæa s medom. N eke su ratnici. Kad se ma kne matica. Taj zvuk morate biti u stanju prepoznati. Brane sve ulaze u ko nicu. naravno." "Na to sam i spreman". kad je posrijedi med. "no jo èekam kako æu izvaditi med iz ko nic e. Neke postaju stra ari.mislio je kako ni jedna pèela nije mogla uæi u kuæu. kazao je Aloisu mlaðem. èak i ako je to nametnulo niz Klarinih odlazaka u djeèju sobu. Kako æe se samo meðusobno boriti u urbi da se poslu e izlazom i to prije se opet spoje sa svojom damom. rekao je mladiæ. pristup nije dopu ten." Lutheru. Nisu li sve ove pèele enice?" "Jesu". naravno. kao da mu eli omoguæiti jedan stvarni trenutak u kojem æe se osjetiti lijepa povezanost njih dvoj ice. isti èas kad na njima vi e ne bude pèela. Za tu je prigodu odjenula bije lu bluzu i pregaèu." "U tom æu vam sluèaju". U obitelji je to bio pravi dogaðaj. Onog jutra kad èujete takav zadovoljni pripjev. rekao je Der Alte. za to je iskoristila svaku raspolo ivu krpu. Alois se po ali o da je pretjerala sa za titom . Zbog toga tr eba paziti da ne privuèe pèele koje su vani na pa i.

da ona i Angela jo sat vremena proizvod fi ltriraju kroz gazu za sirenje. a taj vosak nije bilo nimalo lako skidati a da se ne o tete æelije koje je prekivao. a do nijelo i blago razoèaranje. rekao je Alois mlaði. Alois je bio drugi. U kuhinji je nastala ti ina dok su oslu kivali mr morenje meda koji se cijedio niz stjenke vjedra. Ubrzo je postalo oèito ka ko ona ima najspretnije prste. "Za to svom braci nudi zalogaj voska? Mogao bi se ugu iti.morali su skidati drugi sloj voska. Krajièkom oka je m otrio divi li se i Alois mlaði vje tini kojom je ovladao postupkom. rekao je Alois stariji." . Angela. Kako mu se samo ta primjedba svidjela. Nu no je. Stvar je pogor ao Alois mladi. Naravno. No. Med poèinje izlaziti iz saæa." Klimnuo je glavom. To joj je kazao g . Uskoro je Klara morala preuzeti posao. u svakom okviru. to je centrifugalnoj sili trebalo vi e vremena da izbaci med na metalne stjenke vrcaljke. kazala je." "Pazi na saæe". kad poène idi polako. Jednom mu je jedna ena rekla kako je poznavala kirurga. "Mislim da Adi ne bi bio tako glup da proguta i vosak. a ne bi ni kirurg . I dalje polako. Alois mlaði je sam stao va-kati." Adiju su sad veæ dopustili da doðe u prostoriju i gleda. za èi æenje druge povr ine trebalo im je vi e vremena. "Med se mora slegnuti. ne"." Kad ga je Klara prostrijelila pogledom. Svaka je ladica nakon skidanja voska morala biti ulo ena u vrcaljku. Alois je frknuo. Vosak s vo tanih kapica na saæu s medom rezao je alatom projektiranim da digne gornji sloj voska koji je zatvarao svaku æeliju saæa. a jo vi e Dvorac u sumi 243 sa stra nje strane. a Alois mlaði mu je pru io otkl apaè.obojica na isti naèin krvavi pod ko om! Nakon nekog vremena. niz koje æe kapati u lijevak. Pred tijelom ne bi ustuknuo. Sto je Angela sporije okretala. Uz to je èvrsto odluèila saèuvati i vosak. Pèelinji vosak je bio vrijedan. kao da veli. kazala je. kojim je odjedno m obraðivao cijele komade. Klara je bila pripravna s grubim i finim sitom. Klara je mogla samo skrenut i pogled. pa drugi. Adi je bio najnestrpljiviji. kad bi ubrzala. da. To b i potrajalo tjedan dana. da.Inaèe je sve pro lo dobro. Na vosku ima meda. To je kod Aloisa starijeg potaknulo ponos. Jo ne. Ubrzo je morao preuzeti Alois mlaði. to mu èak ni ma jka nije dopu tala. No. " "Ne. Polako. Njemu je to izgledalo poput ko e koju je on. "Hoæe malo?" Klara ga je odmah ukorila. Uz pomoæ ventila na dnu. med se s ad skupljao u posudi. "Budi strpljiv". Predano je slijedila oèeve upu te. Te ko da ih se ba moglo otvarati jednu po jednu. Taj je posao potrajao nekoliko sati. Alois se stoga slu io no em za separaciju. Uskoro je posao postao te i . Od pomisli kako je nadaren za operiranje. Alois se pri svakom vaðenju okvira iz ko nice dr ao ponosno pop ut kirurga. Zakljuèio je kako bi bio dobar kirurg. zagrijale su mu se prepone. "Da.) Pokazalo se napornim. s medom je upadalo previ e voska. kako bi se saæe moglo graditi s obje st rane staklene povr ine. morao skidati. gdje su okviri bili smje teni okomito. koji je upropastio jedan komad saæa. kazao je. Rostenmeier u trgovini u Fischlhamu." (Kao da vozi kola i daje zapovijedi konjima. Od njega su se mogle raditi najfinije svijeæe. Poèeo je u ivati u svom poslu. Nemoj ubrzavati. skidajuæi vosak u irini od jednog palca i du ini od desetak centimetara. No svima j e rekla da prièekaju. Uskoro je pokazivao oèevu vje tinu. Pogledaj unutra. koji je ispao jedan od dva najbolja ljubavnika koje je ikad imala. kad je kazao: "To je kao skidanje glazure s torte. "ozbiljno mu nudim. "Nemoj ih o tetiti svojim dugim jezikom. Med je c rio s prednje. No. a æelija u promjeru nije bila ira od djeèjeg prsta. no potom mu je krenulo bolje. kirurg. htio ga se na derati. U svak om je 242 Norman Mailer od deset okvira Lagstrothove ko nice bilo vi e od dvije tisuæe æelija. predao je otklapaè Aloisu mlaðem. ba kao to sad radi . da. u stanju priliènog samozadovoljstva. Htio je meda. èiju je ruèicu okretala Angela. To joj je i sam mogao reæi . potom je i z usta izvukao neprogutani ostatak i klimnuo glavom. s druge stane la dice. polak o.

a pèele su mu bile prijatelji. ali joj nije bilo ni stalo. Èinilo se toènim. Oèi su mu zasuzile. Od pomisli kako je nadaren za operiranje. da. Mi smo ga tresli i strugali. Alois se stoga slu io no em za separaciju. Jo ne. Na vosku ima meda. Kako mu se samo ta primjedba svidjela. "Pomisli na med". Pogledaj unutra. a do nijelo i blago razoèaranje. "Mislim da Adi ne bi bio tako glup da proguta i vosak. "Za to svom braci nudi zalogaj voska? Mogao bi se ugu iti. "Nemoj ih o tetiti svojim dugim jezikom. Na jednom j e mjestu mirno ivio. zagrijale su mu se prepone. a jo vi e Dvorac u umi 2-43 sa stra nje strane. a ne bi ni kirurg . Jednom mu je jedna ena rekla kako je poznavala kirurga. Od zraka æe"." "Ne zna . Osim toga." "Smetat æe ti. To je kod Aloisa starijeg potaknulo ponos. Uz pomoæ ventila na dnu. Polako. Te ko da ih se ba moglo otvarati jednu po jednu. "Hoæe da ga probamo. ne". Uskoro je posao postao te i . U kuhinji je nastala ti ina dok su oslu kivali mrmorenje meda koji se cijedio niz stjenke vjedra. kad je kazao: "To je kao sk idanje glazure s torte. rekao je Adi. da. kako bi se saæe moglo graditi s obje st rane staklene povr ine. "pun je mjehuriæa. za èi æenje druge povr ine trebalo im je vi e vremena. brzo bi zaplaka o. skidajuæi vosak u irini od jednog palca i du ini od desetak centimetara. a gle to se de silo. rekao je Alois stariji. ba kao da ti je u elucu plin. Sad njih vi e nema. I dalje polako. "med postati neugodan. med se . kad poène idi polako. èiju je ruèicu okretala Angela. Uskoro je pokazivao oèevu vje tinu. to je Angela sporije okretala. Ubrzo je morao preuzeti Alois mladi. s druge stane la dice. to je centrifugalnoj sili tr ebalo vi e vremena da izbaci med na metalne stjenke vrcaljke. morao skidati." "Nije". Angela. a Alois mladi mu je pru io ot klapaè. predao je otklapaè Aloisu mlaðem. a æelija u promjeru nije bila ira od djeèjeg prsta. Krajièkom oka je m otrio divi li se i Alois mlaði vje tini kojom je ovladao postupkom. uzviknuo je." (Kao da vozi kola i daje zapovijedi konjima." Nije znala bi li to uopæe moglo biti toèno. Onda Norman Mailer od deset okvira Lagstrothove ko nice bilo vi e od dvije tisuæe æelija." "Ne".morali su skidati drugi sloj voska. Strpljenje bi mu moglo ojaèati ka rakter. Alois je bio drugi." "To mi ne smeta. rekla je ona. Ubrzo je postalo oèito ka ko ona ima najspretnije prste. Pred tijelom ne bi ustuknuo. pa drugi. Med je c rio s prednje. To b i potrajalo tjedan dana.) Pokazalo se napornim. polak o. Klara je mogla samo skrenut i pogled. Kao to se i oèekivalo. Naravno. No. Med poèinje izlaziti iz saæa. niz koje æe kapati u l ijevak. "Znam da nije. Njemu je to izgledalo poput ko e koju je on. u stanju priliènog samozadovoljstva. da. Nemoj ubrzavati." Klimnuo je glavom. No. ba kao to sad radi . kad bi ubrzala."Ali tu je". kojim je odjedno m obraðivao cijele komade. "Da." Kad ga je Klara prostrijelila pogledom. "Hoæe malo?" Klara ga je odmah ukorila. no potom mu je krenulo bolje. Uskoro je Klara morala preuzeti posao. Svaka je ladica nakon skidanja voska morala biti ulo ena u vrcaljku. koji je upropastio jedan komad saæa. Kad god mu ne to ne bi dali. Alois mlaði je sam stao va-kati." "Pazi na saæe". Od mjehuriæa je med neugodan.obojica na isti naèin krvavi pod ko om! Nakon nekog vremena. rekla je Adiju. Predano je slijedila oèeve upu te. Taj je posao potrajao nekoliko sati. rekao je Alois mlaði. Zakljuèio je kako bi bio dobar kirurg. "Toliko je toga pro ao. Toliko toga. " "Ne. gdje su okviri bili smje teni okomito. Poèeo je u ivati u svom poslu. "ozbiljno mu nudim. Stvar je pogor ao Alois mlaði." Adiju su sad veæ dopustili da doðe u prostoriju i gleda. a taj vosak nije bilo nimalo lako skidati a da se ne o tete æelije koje je prekivao. rekla je Klara. potom je i z usta izvukao neprogutani ostatak i klimnuo glavom. Adiju æe dobro èiniti da prièeka. kao da veli. koji je ispao jedan od dva najbolja ljubavnika koje je ikad imala. s medom je upadalo previ e voska. kirurg.

to mu èak ni ma jka nije dopu tala. Naposljetku je objavila kako je med gotov. Potaknuo mu je s jeæanje na Fanni." Nije znala bi li to uopæe moglo biti toèno. Od zraka æe"." Dvorac u umi M5 drag. mije ala bi ga barem deset minuta i onda Angelu ili Aloisa mlaðeg. uzviknuo je. a pèele su mu bile prijatelji. Klara ih je pa ljivo skidala. rekla je ona. bez obzira na to to su prosvjedovali. Isti su tren po eljeli jo . Èinilo se toènim. ispunjena predod bom mno tva Bo jih darova. a nikad ga nije poljubila. Od njega su se mogle raditi najfinije svijeæe.koji je u ivotu okusio triput. kako se med ne bi stvrd-nuo. To joj je i sam mogao reæi. Strpljenje bi mu moglo ojaèati ka rakter. "med postati neugodan. Klara je ispe kla biskvit i nudila im kri ke namoèene u koritu. Ka d bi god do la u kuhinju." "Ne". a gle to se de silo. A Klara. Klara je bila pripravna s grubim i finim sitom. Adi je bio najnestrpljiviji. htio ga se na derati. Samo su se jednom dr ali za ruke. èak godinu ili dvije mlaða nego ka d je gazdinstvo posjetio Alois. "Hoæe da ga probamo. Kad god mu ne to ne bi dali. rekla je Adiju. Svatko na svoj naèin. svi osim Paule. no svima je bilo nevjerojatno do bro. Pusti ga da se slegne. Htjela je i dalje mije ati med. Umrijeti tako mlada. to ne. ali je Klara brzo takvu pomisao sprijeèila. Svi se moramo jako truditi. da. "To je samo za obitelj".sad skupljao u posudi. Toliko toga. "Budi strpljiv". ujak koji æe postati mu karac njenog ivota. sretnija nego to je i kad bila s Aloisom. No svima je rekla da prièekaju. ivot je takav.takvo krasno sjeæanje da je bila sretna dok se dr ala za ruke. kazala je. med joj se sigurno kradom uvukao u srce jer je sad shvatila . kazao je. Pèelinji vos ak je bio vrijedan. taj j e drugi tip bio smo ga vrtjeli. Osim toga. Mi smo ga tresli i strugali. ba kao da ti je u elucu plin. Toga se s jeæala iz djetinjstva. taj je med bio èaroban. Angela i Adi bi. koju je Klara dr ala i hranila ka iprstom. To joj je kazao g. sjajne uspomene koje si godinama nije dopu tao. svaki put nakon to bi zagrabili. Pazila je da ne odlo i licu i ne poène jesti kolaè. Onda 244 Norman Mailer 5Sljedeæeg se dana ipak nisu gostili. Skupo je to platila. rekao je Adi. Sad njih vi e nema. Ostali su olizali lice. . Sad med ne zna gdje je. no Alois mladi i stariji. Bi li se moglo reæi kako ga je previ e voljela? Pomisao na takav vi ak ljubavi. Da. Kakva kuja! Kakva vje tica! teta. No. ali joj nije bilo ni stalo. uzbuðenja i njegovo staro ali tako uspje no varanje Anne Glassl dobro su se slagali s okusom meda. No. Oèi su mu zasuzile. Tu i tamo bi supruga mogla biti dalekovidnija od mu a. Za to ne ? Bog je svakom dao drugaèiji dar. no zatra ila je i da se njihova proslava odgodi ." "To mi ne smeta. unovaèila da je odmijene. Aloisu je med bio krajnje poseban i neusporediv. Ne mo e se s medom ivje ti svaki dan. To je bila prava p o uda. "pun je mjehuriæa. Kao da su bili pijani. A sutra æem o se gostiti. Kao to se i oèekivalo. Adiju æe dobro èiniti da prièeka. rekla je Klara. poput dobrog francuskog ko njaka . Bila je uvjerena kako je to nu no. "Med se mora slegnuti. opet se sjetila mladiæa koji joj se sviðao dok je jo ivjela u Spitalu i bila jako mlada. s grubim apama seljaèiæa. iz dana u dan. Èekat æemo. kazala je. kazala im je. Rostenmeier u trgovini u Fischlhamu. Od mjehuriæa je med neugodan." "Ne zna . No. Nu no je." "Nije". samo oblizivali lice. Èovjek mora biti na oprezu. pa su mogli prirediti gozbu. Alois st ariji razmi ljao je da pozove Der Altea. Svi. Alois je frknuo. "Znam da nije." "Smetat æe ti. mogao bi ba i biti pijan. da ona i Angela jo sat vremena proizvod filtriraju kroz gazu za sirenje." "Ali tu je". "Toliko je toga pro ao. "Pomisli na med". Na jednom j e mjestu mirno ivio. Htio je meda. Pa je svaki uzeo licu meda i stali su u krug. kazala je. Uz to je èvrsto odluèila saèuvati i vosak. brzo bi zaplaka o. Po povr ini meda uhvatili su se pjena i komadiæi voska.

suznih je oèiju osta la ona. stalno je prlj av. Kao da je u njoj neka druga osoba. Je li bilo ispravno u neèem ba toliko u ivati? Ako se pitate kako je vragu poput mene uspjelo uæi u misli cijele obitelji. Par puta. jadno g malog Edmunda. ovla iti usne i radit i ono to su mu neki od mladih momaka u Spitalu veæ radili. "Edmund te tako voli. Angelu je prostr ijelio pogledom. Zbog naèina na koji ga je starac gledao. Isprva su se oboje smije ili u takvom nevinom veselju. Uspio si je rasplakati majku. u kojo j mi je stvarni klijent bio tek mali Adi. Osvanula je na licu mjesta.a mo da je to bilo zbog meda . Obrisati usta njoj je bila refleksna radnja. da su im se os tali smijali. kad ga je pio na prazan eludac . na to je Adi pri ao Klari. Kako mo e biti tako zloèest? Bog æe te kaznit i. iskori tena suptilno. neæe. Kad je viknuo da ne. "To je sramotno. Angela je kriknula kad joj se zapleo u kosu. Koju bi poveo na jahanje na Ulanu." Taj je put Adija stvarno eljela rasplakati. To je krupnog obeshrabrilo. Svidjelo mu se. Nije eljela kvariti tu krasnu obiteljsku prigodu. ene ili djeteta. da je Klara Adija poèela prekoravat i rijeèima kojima mu se dotad nije obraæala. a beba je patila od kolika. koji nije znao je li nagraðen ili do datno prekoren. Angela je odlutala u svoj san. Na njega je sla tko imalo isti uèinak kao i schnapps na Aloisa mlaðeg. No. No to je b ilo poslije. Jedan mu je èak zavrtao ruku. netko koga je ugod no osjetiti." Time je Angeli omoguæio brzu osvetu. Adi je veæ stupao prema Aloisu mlaðem . pripisat æu to medu. nakratko. kao da ga je izraz odbojnosti na nj enom licu dovoljno iznenadio da mu zasuzi oko. Ta tankoæutna veza. To je dovoljno. dok se Angela jo trudila po vratiti dah da ga mo e izgrditi. Naroèito Klara. Jedan je od na ih dar ova sposobnost da se u mnoge tvari ubaci traèak na e prisutnosti. pokazao na Edmunda i kazao: "Majko. A onda i vi e ne go par puta. pretpostavljam kako je zato Klara nekoliko dana neprekidno mije ala med. Ak o se prema tom osjetilu odnosimo s po tovanjem. Da li me razumije ? Grij eh je biti okrutan prema manjima od sebe.Alois mladi je mislio na Der Altea. To je èinjeni ca! Odvest æu je u pakao!" I bio je na to ponosan. A ne stalno ja. koji se opet napravio. Bio je dovoljno pametan da povrati. Vrijeme joj je da nauèi. ali je to morala napraviti radi ostalih. Otrgn uo ju je od osjeæaja koji su u njoj veselo jurcali. Sad bi si mo da ne to mo gao priu titi s Der Alteom. Adi je bio najzanimljiviji. mo e èak biti i i tina.koji ga je za ustavio pogledom. Svojim je mislima apnuo: "Neæu joj to nikad oprostiti. Taj Edmund. djeèak j e progutao previ e meda i napravio se u gaæe. radi Angele. onda taj traèak. Preostao je Edmund. Kao da se eljela nametnuti kao jo jedan èuvar protiv na ih upada. Neosedlanom. Poku ao je navesti djevojku da mu to radi. a u tom je kriku bilo i mr nje. Adi se zbog toga potrudio obasuti Klaru 246 Norman Mailer i Angelu ljepljivim poljupcima. ali je odbila. uhvatila ga je i poljubila svom m i iæavom snagom majke koja vr i svoju du nost. To bi ga pripravilo za djevojku na koju je veæ bacio oko . Sjetio se starijih djeèaka koji su od njega tra ili da to radi njima. Sad moram opisati tjelesni èin Aloisa mlaðeg i Der Altea. Vra . Morate znati kako u tim pitanjima ne donosim moralne prosudbe." U glasu joj se osjeæao jad.sam sebi uèinio va nijim nego ikada pri je u svojih est i pol godina ivota. On se ." 6. " Neka jednom zaplaèe ona. u ivajuæi u njihovoj panici kojom su te poljupce bri sale s usta. kako bi Klari isp rièala to se zbilo i to je tako precizno opisala. "Kako mo e raditi takve nepodop tine?" rekla je Adiju. taj ga je krupni tip udario u trbuh. T ako intenzivan. Uèinit æu to usprkos stanovito j odbojnosti. Ta ga je kritika razbjesnila. podivljao je. Prije nego je sve svr ilo. Starac se doimao kao da je spreman otvoriti usta. no kad j e vidjela kako je Adi u svom smijehu zastao. Bog æe nas sve kazniti. Osjeæaj. Od meda se osjeæala ljep e nego ikad u ivotu. primakao se Angeli s grudicom meda na ka iprstu. netko nov. Adi mu je na glavi ostavio toliko meda da je dvogodi njak ispu stio jo kakice u gaæe. ja nisam tako radio u gaæe kad su mi bile dvije godine. Tako vla nim oèima. Kao to sam i predvidio. a Adi. Med mu je govorio istinu. mo e uæi u mi sli mu karca. S Edmundom i Paulom nisam proveo nimalo vremena. No. umjesto njega.

tako blisku mesu. ispunil a ga je odvratnost prema tom jednokratnom partneru i oti ao je èim je uzmogao. Uskoro æe se zahvaljujuæi svom prijapskom daru izvje titi u èestom stjecanju na dmoænog polo aja. N a to je . sad mogu registrirati. Poput svih mladiæa.da uporabim tu najkorisniju.mjesecima se nije bolje pomokrio. evo me." Konj je bio vezan vani.veæ je s èetrnaest godina seks shvaæao na naèin koji je nama idealan. koje ovdje neæu pon avljati.istinski zanima obje strane. Nimalo nije elio ostati i dobar dio sata b iti obasipan imenima od milja koja su mu se po ko i lijepila poput pauèine.to ako od svega ispadne katastrofa? . Kod velike veæine primarnih odnosa prisut an je zastupnik bilo Maestra ili D.poput ustre kukavice zidne ure . To cijenimo. iako smo ii stanju od potpune ili djelomiène impotencije naprav iti uèinkovito sredstvo. naravno i naj-besmisleniji. To bi se moglo isprijeèiti pred kakvim ponovnim posjetom. bile suvi e vezane osjeæajem obiteljske odgovornosti. Mo e se mnogo toga dog oditi i to vrlo brzo. A voditi mladiæa je vrlo ugodno. a Der Alte se stra no ponizio. no Der Alte je moga o èuti kako Ulan iba repom. slinio je po djeèaku i neobuzdano pro i tao kad mu se Alois mlaði istovario u grlo. Djevojke su. odavno nekori tene usne. "Tako mi je drago to si m e po elio posjetiti". Nije stoga veliko iznenaðenje to se ne slu imo moralnim prosudbama i spremni smo na n ove procjene. Pun oèeve krvi. Adolf æe od toga patiti tijekom mladenaèke dobi. naravno. raskopèanih hlaèa. A za to mu je trebalo nekoliko minuta. Alois mlaði je posjedovao ono to im aju na i najbolji klijenti . Uveæali bismo mu moæ. mladiæi su bili na raspolaganju spremni na odbacivanje meðuno nih ogranièenja. dobra srca". To to se ne bavi m moralnim prosudbama ne znaèi i kako nemam ukusa. odraslog mu karca jo i bolje. koji je odmah gurnuo Der Alteu u usta meðu te udne. Poput bebe. Tako puno na ih klijenata raspola e alatom koji se ni po èe m ne istièe. mo da bi bio najpodno ljiviji primjer koji sam spreman ponuditi. Tko zn a? Ne uspije li sljedeæih nekoliko dana na isto nagovoriti seljanku na koju je veæ b io bacio oko.Alois mlaði ustao. predano. pripravna za pozdrav. Ulog je veæi. opet æe posjetiti tu staru kahlicu. Moje se nezadovoljstvo pojavilo tijekom sljedeæih nekoliko minuta. jer mi Alois mladi nije mor ao biti klijent da bih osjetio kako mu je srce hladno. Reæi æu izravno. Primjerice. osim z a ono to je dr ao njihovom ugraðenom zamkom. Da. Mogao bi nam poslu iti na razno . kleknuo pred njega i stavio mu ruku na prepone. Alois mlaði je bio èista suprotnost. pljeskanju i mastima koje tu radnju prate . kako to Ame rikanci nazivaju misionarsko . znatno vi e z animaju seksualni èinovi koji ne pripadaju nekoj veæ uspostavljenoj kategoriji. on bi nam bio savr en klijent. na to je Alois napokon odvratio: "Da. To je pak bilo njegovo istresanje . ponovio je nekoliko puta tijekom prvih nekoliko minuta. Nikad ne znamo kad æe se pojaviti erekcija. Shvatio je kako na razgovor ne treba vi e potro iti ni seku nde. Na oj su svrsi rutinske radnje nekorisne.Der Alte je uskoro shvatio (zahvaljujuæi desetljeæima iskustva u tim pitanjima) kako je Alois mlaði do ao ba radi onog dara koj i mu je Der Alte sanjao ponuditi otkako su se upoznali. Nakon nekoliko rutinskih pristojnosti i opæih mjesta dru tvenog ophoðenja. èija je prisutnost psihi veæ postala te kom pop ut starih vreæa s pijeskom koje podupiru rovove. neobavezno. kojih je svrha bila prikri ti preveliko zadovoljstvo (i trenutaènu uzbunu) to na svojim vratima vidi Aloisa ml aðeg . gotovo kozmopolitsku i skoro onomatopejsku rijeè. kao i raznoraznim imenima od milja. No. Stare se navike. rata i svoje rane politièke i mu evne dobi. Nasuprot tome. Njih nazivamo primarnim. prirodno se zanimao za ene. Der Alte se popisao u hlaèe.govi bi trebali biti zainteresirani za Dvorac u umi 247 svaki oblik tjelesnog zbli avanja. To na m stvara probleme.-a. S druge ga je strane praktièna priroda natjerala da ostane dovoljno dugo da Der Altea ne u vrijedi otvoreno. sav u s vom sretnom. "Slatkog si okusa. A."popeo sam se i derao". Nas. poput ena. krvlju natopljenom organu. nego je pri ao Aloisu mlaðem. Hoæe li neko konkretno sparivanje na u poziciju oslabiti ili ojaèati? Tom sam prigodom ipak zbog onog to se odigralo osjetio odbojnost. K. Potom je Aloisa mlaðeg 248 Norman Mailer stao obasipati poljupcima. Fukanje . perverzno ili. prvi se spolni odnos rijetko mo e ignorira ti. udaljen vi e od petnaest metara od kuæe.

razne naèine. No, dobio sam nalog da ga pustim na miru. Maestro je oko bio bacio n a Adolfa. Shvaæao sam i za to. Vrlo je neproduktivno istovremeno raditi s dva klijen ta u istoj obitelji, a jo je i gore kad su razlièitih karaktera. Jedan bi se vrag, poku avajuæi opslu iti obojicu, mogao zbog njihovih suprotstavljenih potreba naæi u rask oraku. No, jo bi gore bilo u istoj kuæi imati dva vraga, svakog sa svojim klijentom . Mogla bi se raspaliti zavist. Zbog toga sam se dr ao podalje od Aloisa mlaðeg. Vrlo mu je brzo uspjelo oèarati Gretu Marie Schmidt, zgodnu seljanèicu koju je vodio Dvorac u umi 249 na jahanje na Ulanu. Ubrzo je i on imao ne to slièno sve nju kljuèeva za njene intimne d ijelove tijela, poput Aloisa starijeg i Fanni, dok je jo bila djevica. Da se pono vno poslu im jednim od svojih amerièkih vulgarizama (priznajem kako nedolièno u ivam rab eæi ih) Alois mladi je Gretu Marie poznavao od " upka do pupka". Nije joj elio uzeti djevièanstvo - ono je predstavljalo njenu dobro napetu zamku. tovi e, nije mu se ba ni sviðala. Bila je malo suvi e prosta. Zbog toga se vratio Der Alteu. Usprkos jakom v onju u njegovoj kolibi, neke su od tih prigoda bile prepune libidnih novina. Sad kad se stvar ustalila, Der Alte je nudio lijeno klizanje i nadahnuto dra kanje je zikom - sve za dobro Aloisa mlaðeg, ljubitelja u itka, no, naravno, kad bi bio gotov , Alois bi ga jedva i pogledao. Mladiæ je, poput mene, bio zgaðen svim tim usputnim cmizdrenjem i grgoljenjem. Tu na je istina bila da se Der Alteov jezik abnormalno uzbuðivao stra njim ulazom. Aloisovi su guzovi njemu bili poput portala obilato obda renog hrama. Èekao bi da mu ugoda naraste do trenutka kad æe eksplodirati, a onda bi se okrenuo i sve to istresao starom u drijelo. Nakon toga bi opet stajao mirno p oput kipa, dvostruko zgaðen spoznajom kako njegov otac, Alois, na Der Altea gleda s beznadnim strahopo tovanjem. "Kako je samo vje t govornik", rekao je otac. No, Der Alte je pokazivao takvu spremnost opslu ivati ga. Pa kako da onda on, Alos i mlaði, po tuje starijeg? Sva ta grozna, beskrajna ivèanost zbog pèela? Vjeèito se za sav et obraæati Der Alteu. Nakon to se obitelj osladila medom, njegov se otac veæ brinuo kako doæi do proizvoda iz preostalih dviju ko nica. Sve je to za posljedicu imalo jedva izbjegnutu katastrofu. Nisam se nimalo iznen adio. Aloisu mlaðem uspjelo je jednu od tih dragocjenih ko nica ostaviti na suncu. B ez ikakvog obja njenja. Svog je oca tako duboko prezirao, da je toga jedva bio i s vjestan. 7Otac je do ao do ko nice, dodirnuo kutiju, osjetio vrelinu drveta, ali je uvidio i k ako se pèele jo nisu stale pretjerano estoko kome ati. Stigao je na vrijeme i ko nicu vr atio u hlad. "Sto ti je bilo na pameti, idiote?" viknuo je na Aloisa mlaðeg. Djeèak se osjeæao kao da ga je oèev glas svojom snagom izvrnuo Norman Mailer naopako. Zvuk ga je zapljusnuo poput primljenog udarca. Adolescenti se mogu sasv im raspametiti kad ih iznenada stigne kazna kakvu dotad nisu iskusili. To im se ne dogaða samo zato to su puni poza, raspolo enja i nerazumnih temperamentnih ispada veæ, to je jo i gore - u dubini du e uopæe nemaju stvarnu dob. U tom je trenu Alois mlaði prestao biti mladiæ od 14 godina. Do tad je na sebe gledao kao na "èetrnaestogodi njak a", kao na neki jasan, o tro ocrtan koncept. No, poput mnogih drugih adolescenata, bio je proraèunat kao kakav dvadesetogodi njak, dok su drugi zakutci njegove liènosti bili skloni sami sebe izdati, poput osmogodi njaka kojeg bi uhvatili u nekoj ne-p romi ljenosti. Kao to je bilo ostaviti ko nicu na suncu. U tom mu se trenu doista èinil o kako æe briznuti u plaè. Poèeo je moliti oca. Na svoju sramotu, molio je. "Dao si mi tako puno dobrih infor macija", rekao je. "Tako novih i tako poticajnih, dragi po tovani oèe." Pljesnuo se po èelu. "Priznajem da je to moglo biti previ e za moju glavu neznalice. Pogrije io sa m. Sad sam toga svjestan. Ali mislio sam kako ko nicu trebam ostaviti na suncu, da , na nekoliko minuta - ne vi e od toga, priznajem - kako bi se zagrijali mednjaci. Pro le je noæi bilo tako hladno. Tako hladno - za proljeæe! Nadam se da nisam napravi o neku stra nu pogre ku." Èuo je vlastiti glas, u kojem je nestalo pretenzije i na privid mu- evnosti. Tako kr e tav! "Mora mi oprostiti, oèe! Moja je pogre ka neèuvena. Ne mogu se dovoljno isprièati."

Znao je da to neæe biti dovoljno. Nad Aloisa starijeg nadvila se golema vremenska fronta, mraèna poput dubina sumnje. "Sjeti se jednog, Aloise", otac mu je tiho rek ao. "Na e pèele, sve te pèele, svoj posao rade tako da po tuju pravila." Potom je Aloisa mlaðeg prostrijelio pogledom, dok djeèak nije skrenuo svoj. "Nemaju strpljenja za s labe i lijene. Ili one suvi e sebiène da bi upamtile svoje du nosti." Uhvatio je sina za bradu. I dalje ga je gledao u oèi. U tinuo ga je za bradu, palcem i ka iprstom, kao da ga hvata klije tima. No, djeèaku se od boli vratila snaga. Der A lte je vi e po tovao njega, Aloisa mlaðeg, nego tog èovjeka, Aloisa starijeg, koji ga je sad tipao za bradu. Ta mu se misao pojavila u pogledu i zadr ala u izrazu lica. Na kon to je zavr io, Alois stariji je morao priznati kako ga je ova konfrontacija str a no iscrpila. Alois mladi se èak usudio gledati ga u oèi, ne skreæuæi pogled. Dvorac u umi Ako se tad zabrinuo zbog svog polo aja oca, uskoro su slijedila nova isku enja. Poja vila se Klara. Primila je pismo od majke koje je uni tilo i ono malo nesigurnog po vjerenja koje je ranije imala u oèevo pismo. Èim je proèitala majèine rijeèi, zapitala se kako je mogla i na tren pomisliti da se Alois mladi izmijenio. Naravno, Johanni je pisanje pisma bila prava agonija. Klari je to bilo sasvim ja sno. Od svoje devete godine morala je odgovarati na rijetka pisma koja bi stigla u njihovu kuèu u Spitalu. A sad je, kao da eli istaknuti va nost ba tog epistolarnog èi na, ispisala cijelu stranicu punu bolnih stilskih proma aja i sudara. Najprije je morala navesti vrline Aloisa mlaðeg. Tako je bistar, jako bistar, to mo e svakom reæi. Oku ugodan, i to bi isto rekla. Alois ju je èak podsjetio na svog oca, tvog mu a, u jaka Aloisa, kad je tvoj ujak bio tako mlad, tako zgodan, dobar mladiæ, tako odgov oran. Tih davnih godina. "Ka em ti, Klara", napisala je, "zabrinuta sam. Sto smo ti to poslali? Alois mlaði j e divlji, tako divlji, Klara, a mi smo ti ga vratili. Morali smo. Johann je sad za pomoænika morao uzeti drugog. Taj je novi glupi pijanac. Tom pijancu dajemo nad nicu. Toliko nas stoji to smo vratili Aloisa, no, Klara, taj je ni koristi pijanac bolji od Aloisa. Vi e nas nije tako strah." Klara je oti la do svoje kutije sa ivaæim priborom i izvadila pismo koje je napisao J ohann Poelzl. Alois mladi joj ga je predao onog dana kad je stigao. Pretra ila je najvi u policu kredenca kako bi na la staro oèevo pismo, koje se potrudila omotati vrp com. U njemu je bio oèev blagoslov Edmundovog roðenja. Sad je, èim ga je pogledala, sh vatila kako se na komadu papira koji joj je dao Alois mlaði nalazio rukopis nalik oèevom, ali svakako razlièit. Klara Aloisu starijem nije ni ta kazala. Sve do kasno nakon veèere. On se u krevetu stao aliti na Aloisa mlaðeg. "Ne mogu od njega izvuæi da ne to dobro napravi", rekao je Alois. "Obratim mu se, al i nisam zadovoljan reakcijama. Ode nekamo s konjem. Ne elim se brinuti, ali se br inem. Mo e upasti u nevolje. Vidi djevojke s druge strane brda. To bi djelomice mo gla biti i moja krivnja, jer sam odluèio da u proljeæe ne sadimo krumpir. Sad za nje ga nema dovoljno pravog posla." Tad mu je rekla za majèino pismo. Klimnuo je glavom. Samo je klimnuo. 252. Norman Mailer " to æe mu sad reæi?" upitala ga je. "Razmislit æu", kazao je. "Moram si dati vremena. Sljedeæi bi korak mogao biti va an." Nju je to razbjesnilo. Nije mogla spavati. Kao da je stjenka plazila po postelji ni. Ako Alois nije bio spreman ukoriti svog sina, morat æe to uèiniti ona. No, nikak o za to nije bila pripravna. Naposljetku, radilo se o njegovom sinu. Sljedeæeg dana pred veèeru, Alois mladi se poèeo pona ati kao da veæ zna da je stiglo jo j dno pismo. Nemam bolje obja njenje za to je na Adijevoj glavi odluèio razbiti jaje. Razlog je bio jednostavan. Njegova djevojka, Greta Marie, tog mu je popodneva do datno pokazala to je u stvari bila - dosadna krava. Stoga su ga prsti svrbjeli za novim pothvatom. Neèim novim. Do lo mu je da Gretu Marie ispljuska, pa se pribli io A ngeli. Sestra mu je opet kokodakala nad svojim koko ima, kupeæi svako jaje kao da se radilo o zlatnim polugama - obiènim, prljavim jajima s tragovima koko i. Zbog toga joj je iz korpe uzeo jedno. Tek toliko da poène vri tati. No kad je vrisnula, bio jo j je spreman jaje razbiti na glavi. No, nije mogao. Ona mu je bila prava sestra - koga je jo osim nje imao? Stoga je jaje vratio. Bez obzira na to, njegov ga je èi

n preskupo ko tao. A sad je kraj njega bio Adi, koji mu se prikrao na domet, smrdl jiva mala hijena. Èim se vratio s jurcanja na Ulanu, vidio je Adija kako le i na pod u njihove staje i vri ti, u jo jednoj od svojih cendravih scena. Alois mladi ga je podigao s poda, a potom ga natjerao da se uspravi. "Ne deri se ", kazao mu je. "Natjeraj me", rekao je Adolf. Alois mladi je znao da æe klinac otiæi tuliti svojoj mami. To bi uvijek uèinio. Adi je imao mamu - on nije. Zbog toga je deri te morao trpjeti. Radilo se o primirju. No, tog je kasnog popodneva Angela tepala svojim koko ima, dok mu se Adi podsmje lji vo iskezio. Tako siguran sa svoje strane primirja. "Natjeraj me." Alois mladi uzeo je jaje iz Angeline ko arice i razbio ga Adiju na glavi, potrudiv i se utrljati mu u kosu umanjak i komadiæe ljuske. Adolf je zatulio. Kao da je ba takvu vrstu okr aja i oèekivao. Sad je, ostav i sam, odm ah poèeo stiskati svoju gnjecavu kosu dok nije istisnuo dovoljno da mu na dlanu os tane malo razlivenog umanjka. Koji je obrisao o ko ulju. Od èega nije ostala dovoljno velika mrlja, pa Dvorac u umi 253 je Adolf uzeo jo jedno jaje iz Angeline ko arice - na to je ona lanula - i sam si ga razbio na glavi, preko lica i ko ulje, pa je stao tako zavijati kao da ga je Alois mladi udario nogom u slabine. Potom je otrèao mami. Èuli su se stra ni krikovi, glasni poput same katastrofe. Klara je pristigla trèeæi, dr eæi Adolfa za ruku, a njena je tirada krenula i prije nego je do la do njih. Aloisu mlaðem je poku ala reæi za pismo, ali su joj rijeèi izlijetale b ez nekog reda. Njegove su la i, kazala mu je, gore od prljav tine koju u svinjcu stv araju svinje. "Njima se mo e oprostiti, jer su svinje. Ti nema ni ta. Grubijan si. Ti si svinja. Ti si obièno smeæe." Nije mogla vjerovati vlastitim rijeèima. Bile su tako te ke. Na njeno iznenaðenje, Alois mlaði èak je i zaplakao. Usred svega, dotad uopæe nije bio svjestan koliko ju je bio spreman voljeti, a koliko je njena odbojnost prem a njemu bila duboka. Da, on je potajice mislio kako ga stvarno voli, da, vi e nego to mu je voljela oca. Sad se osjetio prljavim. Njegovom je egu to bilo kao da je o alo æen. Nije to mogao podnijeti. A potom su mu isto tako iznenada jecaji presahnul i. Snagom volje. U trenu je prestao plakati, formalno klimnuo glavom i iskoraèio i z staje. Nije znao gdje æe i kada u svijetu naæi svoje mjesto, ali je shvatio da u H afeldu neæe ostati. Ne mo e. Ne zadugo. Uskoro æe se ovdje morati pozdraviti sa svime i svima, posebno sa svojim konjem. Ili da ga ukrade? Ta mu je zadnja ideja ispala prete kom za njegova pleæa. No, bilo je dovoljno da zna kako, radi svog buduæeg samopo tovanja, neæe odlaziti dok ne bude spreman uzvratiti u darac. A to æe se morati nekako odigrati. Uskoro. 8. Za veèerom su bili tihi, èak i Paula, koju je Klara dr ala na prsima. Alois stariji je svakako bio prezauzet. Pèele su ga ubole vi e puta, dok je jednom, dvaput, ili, pov remeno triput uglavnom bio navikao prihvatiti - to je bio rizik posla, ni ta vi e od toga. Veèeras ne samo da nije imao to za reæi, veæ edva da je zamijetio kako su utjeli i drugi. Èekao je odlazak u krevet. Odnedavno mu je Klara poèela njegovati ubode i to mu se s viðalo. Bila je tako sposobna. Pa ljiva. alce nikad nije izvlaèila nespretno. Zbog toga nije morao cijelu noæ trpjeti sitne ubode bodlji koje bi mu ostale pod ko om. Ako b i se lo e obavilo, bilo 2-54 Norman Mailer je kao da je unutra ostala igla. Siæu na, ali stvarna rana, spremna izazvati oteklin u. Ponekad je to èak primao osobno, kao da ga je, iz èiste zloæe, rana odbijala presta ti boljeti. No, Klara je znala kako gurnuti tkivo iz kojeg je virio alac i potom ga izbaciti nje nim pritiskom. Sad je, kad bi oti li u krevet, tra io samo da mu se netko pobrine za bol. No, te je noæi morao prièekati. Prvo mu je morala opisati sav nered koji je napravio Alois ml adi, sa svim tim jajima i ljuskom. Nije mu se to dalo slu ati. "Ach", kazao je, "a ko uvijek stane na Adijevu stranu, to stvara zlovolju." "Sto to govori ? Reci mi to to pozitivno mo emo oèekivati od Aloisa?"

iz godine u godinu. Za j ednu je Aloisovu crtu imao puno razumijevanja. no to sposobnost kojom se mo e poslu iti u oveæem mjestu. no neæe se ti morati baviti s njima. je li mogla vjerovati da joj je mu imao pravo? Mladi se Alois vl adao poput Fanni. rekao je on. o njoj si mogao zakljuèiti dvostruko vi e nego t o si joj mogao Dvorac u umi 2-55 saznati s lica. Taj prvi put! Ako si imao dobro oko za neznatne razlike. Moramo se potruditi napraviti ravnote u. Povjerenje je b remenito rizikom. Samo da su se jedan drugom povjeravali. Moram kazati da se krivcem svakako mogao smatrati on. nehotice. U tome je tajna. Moram o poku ati. Kako je bio èuvar granice. kao da se sperma vrpoljila u njegovom vlastitom kvalitetnom al atu. Mo da èak i ponekog strica. nije bio tako velikodu an pa da kroz savjete ponudi sr svoje ivotne mudrosti. Zbog toga razmi ljaju o nepravdama koj . imao bi mu to ta za reæi . znaèilo bi nepotrebno im otvoriti du u. Sto mu je m oglo biti bli e od odr avanja vlastitog autoriteta? Dakle. to znaèi policajac. da. sve je isto. da je to bio u stanju. Cesto su na jmiliji anðeli. Alois je isto tako znao i to se ispod toga kuha. otac. za veèerom. ako bi to toga do lo . no bu di svjestan cijene koju bi mogao platiti. Postajanje je. (To je bilo najbli e to se Alois primakao divljenju nad Stvoriteljevim djelima. Alois stariji je to mogao posvjedoèiti. Alois se zbo g toga rastu io. ali je on bio jo krupniji. a najbolje u gradu. moram ti prenijeti i ovo: mlade ene mogu biti i opasne. osjeæao privr enost sinu. Alo is mlaði neprestano je pokazivao svoju vje tinu. Djeèak je vr io svoje du nos ti. bi li to bilo moguæe? Je li to ona bacila urok? A njih su dvoje vi e noæi morali pro ivjeti uz znakove koji nisu slutili na dobro. Nitko mu u obitelji tih dana ne bi stao na put. èak ni Alois stariji. mladi Aloise. mogao j e to obaviti prstima. "mora me poslu ati. znao je kad i kamo prebacivati okvire. Bio sam krupan momak. dodatno æe s e udaljiti. Ako je sad jo najva niji bio konj. Posebno na selu. Koju je slijedila jo veæa ti ina. Èak je uspio i pronaæi mat icu i prebaciti je u njen kavez bez staklene hvataljke. Jasno je kako æe ti znati prièati. no ivot kojim ive . No."Ne". Ponuditi svoje najintimnije misli drugima. pa æe se sve smiriti.ljudi na selu mogu biti prilièno te ki. Ovdje u Hafeldu i Fischlhamu . Ali.ta ponuda svodova i ud ubina i usana. Morao sam s e izvuæi prièom. sinu bi bio kazao: "Priu ti si svaku enu koju mo e . Ja uæi Ulana. Èuj me. Pravu ravnote u meðu tim djeèacima. Pleæa su im jaka.takvo mno tvo tkiva na minijaturnoj razini .to neæe biti tako korisno . èistio je ko nice. morao je svom poslu priæi vrlo lukavo. Dobar policajac mora se prema povjerenju odnositi kao da rukuje opasnom bocom kiseline. Kako bilo. Ako to ne uèini. A morat æe i ti. no on je.) Takav divan raspored m esa i sokova . Ta otkriæa! Ni ta nije ravno trenutku kad ti ena ra iri noge. Ali. Njen joj je instinkt kazao da smanji prostor meðu njima. uskoro æe to biti djevojke. Poput Der Altea. ili njihovu braæu. Sad ih je. naposljetku je kazala. radeæi taman toliko da mo e opravdati odlaske na Ulanu."ali. mogao mu je isprièati najbolje stvari. kad ti ena ra iri noge! Alois se osjeæao poput pjesnika." Toliko bi toga sinu isprièao. pa ne bi znao govoriti o Postajan ju (stanje postojanja u kojem se Bitak istra uje otvoreno). No. Kako bi i bilo drugaèije? Bile su to pjesnièke misli. no svejedno bi Hei-deg geru mogao dati pokoji savjet. mladi Aloise".56 Norman Mailer ni ta ne tjera na pretjeran umni rad." Ti ina. Jedino to je bio deset puta gori nego to bi Fanni ikad mogla i p oku ati. njegova utnja pritiskala.on. Morat æe se pripravit i na oèeve ovih anðela. enski organ! Tko god da je taj oblik projektirao. "Poku at æu". Jednom me djevojèin tric umalo pretukao. mladi Aloise. Neka ostane na ovom: da je Alois sa sinom mogao razgovarati. Meðutim. nije mogao vjerovati ni vlastitoj djeci. da je bio u stanju razgovarati s mladim Aloisom. Umorni su od dosade. tijekom tih posljednjih lipanjskih dana. "seljake 2. kazao bi mu. djeèak se sigurno osjeæao z godnim poput èasnika na jednoj od boljih beèkih ulica. neke od njih. Otac je to znao. Alois nije bio nikakav filozof. ne bi oklijevao izvi jestiti ga kako na svijetu nema ni ta bolje nego biti mladiæ koji se zanima za djevo jke . nikad se nije upu tao u razgovor o tim temama.

mogao je vidjeti srebrna polja obasjana mjeseèinom. Alois je odluèio kupiti tu psinu. kojeg je svojedobno uhvatio u Linzu. to nikako. istinski o tru psinu. S tim bih v as uhvatio na svoj prvi dan u slu bi. zato sam ga svih tih mjesec i zadr ao i hranio. nije li ga mo da krijumèar poèeo gledati s mr njom tek kad ga je Alois stao zadirkivati? Krijumèari vas ne gledaju s mr njom zato to ste ih uhv atili . I velim ti sine. Dva su seljaka u go stionici èovjeka stvarno i poznavala. Pred oèima mu se sinova drama vrtjela snag om tragedije." Alois je le ao u krevetu. a vi plaèite. Aloisu starijem se èinilo kako su tu njegovi vlastiti dragocjeni guzovi na vjetrometini. Trebao mu je pas spreman za grubijana koji æe im se prikradati poljem. Mo ete li si priu titi dulje radno vrijeme? Je r on vam jede neprestano. ako sam ikad i upoznao tog pojedinca. o tipu koji iv i s druge strane gostionice. Deset godina kasnije. ali mu se narugao. obliven znojem. godinama." Buduæi da vragovi znaju kako su ljudi u stanju temeljito u sebi zastrti jasan pogl ed na vlastite motive. a èinilo se kako je on spominjao Aloisa. taj vam to nikad neæe oprostiti. Nikad nemoj uvrijediti seljaka koji ne mora o mnogo èemu misliti. "Uvjeravam vas". dok je u fischlhamskoj gostionici pio svoje pivo. Seljak kojeg je poznavao elio je prodati njemaèkog ovèara. no. a da se nije odmo rio kako treba.otkrivanje je dio igre . "Vi ste ne to ljuti na mene?" rekao je. uskoro sam shvatio kako se iza svih tih krasnih savjeta m ladom Aloisu krije oèeva zabrinutost za vlastitu sigurnost. Je li pun mjesec zrcalo èovjekovog sjeæanja? Vratilo mu se. to zaboravio. nemoj biti previ e siguran kako æe uspje no opovrgnuti da si ba ti tip s kojim je zatrudnjela. Mo da æe i vas dovesti na prosjaèk i tap. Njegovo mi ime ne govori ni ta. Alois je potom pogrije io i pogledao prema punom mjesecu. Kad dode vrijeme. srca ispunjenog mr njom.ali ih nemojte zadirkivati. Budala je u Njemaèku poku ala prenijeti boèicu opijuma. Ponekad to ne prolazi. Onda æu se ja smijati. A pas je bio dobar. Alois im je odgovorio sa svog mjesnog pijedestala. 9A pokazalo se da je takav pas bio na raspolaganju. tog velikog deronju. Jedne veèeri. Koliko je puta reka o svojim mladim slu benicima: "Ako se malo zabavite na raèun nevaljalca. èuo je razgovor koji je isprva odbacio kao dokono naklapanje. Mladom bi Aloisu bio kazao: "Ne uzimaj olako ni jednog oca djevojk e koju si imao u sijenu. Alois se svakako s jeæao mr nje u pogledu Dvorac u umi 2-57 èovjeka kojeg je otkrio. "Najbolji je iz svog legla. Da. Naslu ao sam se takvih prièa. S psima se uvijek dobro razum io." Alois je probdio noæ punu straha . Vi ste budala. pokucati ti na vrata i skinuti gl avu saèmaricom.krijumèar kojeg je zadirkivao dobio je godinu dan a zatvora. v i e puta. nekoliko kilometara od Hafelda. "da sam. Niste mu ba dragi." Dobar pivski nastup. Luther je sad mogao poslu iti tek za tuljenje na mjesec . sad ga se sjeæao. kad se noæu ni ta ne bi dogaðalo. kad sam imao osamnaest godina. Eto kakva ste budala. pa je stao razmi ljati kako li su ta polja samo sretna to mogu jalova le ati i ne moraju zadovoljavati mladi krumpir." A da se svega do kraja sjeti. koji je bio iskazao veli ku odbojnost prema Aloisu Hitleru. O moj Bo e! Taj je èovjek bio krijumèar.e su im uèinjene. Obièna epruveta opijuma skrivena u unki. zato to je za to jadno ru no kopil . Taj ga je zloæudni pogled dovoljno vrijeðao da ga isprovocira na udarac. otkrit æe gdje ivi . "Srd ite se na sebe." A ni ta mu i nije govorilo. jer je shvatio kako se previ e sna neæe moæi nadati dok ne nabavi novo g psa. ni na koga nije digao ruku dok je bio na du nosti. Tipa nije udario. Da. koji u njih p rodire u potrazi za jo zemljinog blaga. pazi se! Nemoj curu uvaliti u nevolju. uvjeravali su ga. prije vi e od mjesec dana. Zato æu vam ga dati budza to. "Poznaje vas i to nam je jasno stavio do znanja. pa mu se iznenada ukazalo lice tog tipa. Mogao je zuriti ravno u oèi estokog mje anca." Nasmijali su se. koliko je Alois mogao vidjeti. sasvim jasno. kao to je doveo mene. no dr ao je kako je takvo to daleko ispod njegove razine. sve dok mu se usred jedne besane lipanjske noæi nije vra tilo. Da. Kad je ustao da bi pogledao kroz prozor svoje spavaæe sobe. A sad je bio na slobodi! Alois je iz kreveta ustao. Na Carini.

no time bi pokvario svoj plan da od Spartan era napravi savr enog psa èuvara. Dvorac u umi 259 no napravio je kljuènu pogre ku kad se predugo te ko uokolo vukao. Spartaner je neprestano dahtao. Kako je èuo. Neka to djeca brzo shvate. pa je mlaðem psu dao do znanja èime se mo e okoristiti. a koji se njihao od uha do uha tog osmijeha. Instinktivno ih je razdvojio golim rukama. Le ali su na tlu. Grizli su si dlaku zubima. a obojici je b ilo zlo od srama nad vlastitim strahom. Nije bilo nikakve sumnje da je pas dobar. J ednom na stotinu prigoda. Zvuk njegovog glasa bio je dovoljan. Alois se tako oraspolo io. I promijenit æe mu me. Psa je rano pustio s povodca. Divno. i to prilièno. Kako se usuðuju takvo to zapoèeti? Luthe-ru je sat prije rekao da zaèepi i sje dne. zbog koje mu uopæe nije palo na pamet kako se ta dva psa mo da ba i neæe slo it i. kad su tu oba psa. On æe jedini hraniti Friedricha. Bio je to Luther. Alois se odu evio tim pretjerano izraslim estomjeseènim njemaèkim ovèarom. Bio je suvi e ra zbje njen. pa bi ispru io ka iprst i mali prst bli e ruke i usmjerio ih prema oèima psa. Naravno. Kako je ispalo. uèio ga da stane i sjedne na zapovijed. a ne ljubavnicu. sad mu je sinulo. Luther je. Alois se bio spreman pljesnuti po èelu radi slijepe uvj erenosti. ivotinja bi obièno reagirala pozitivno. iako je Spartane r sve to tako brzo uèio da je sigurno veæ pro ao kakvu obuku. pokazujuæi otvorene rane na gubici i krvavu dlaku po grlu. bio veæi od Spartanera. kako m o e tako sa z58 Norman Mailer mnom razgovarati? Ti si meni simpatièan.e na trenutak osjetio ljubav. koji je nosio kraljevsko ime Friedrich. Luthera si se mog ao rije iti komadom mesa i krpicom natopljenom kloroformom. Ostali su u asnuti. Neka mladi Alois gle da svoja posla. a i jedini koji se bacio u to klupko. i to iznenada. koji je bio najudaljeniji. pa bi ga ivotinja i dalje psovala. da se umalo s ivotinjom pohrvao. Tako da mo da i nije bio tako velik. krvavih gubica i slabina. iako sad veæ star. Ni jedne se od tih ivotinja nije bojao. a potom na leptire. Alois. ivotinja se nije prestajala keziti svojim sveznajuæim jezikom kojim je stalno uzima la zrak. Alois je znao govoriti s psima. Alois b i i to uvidio. Dok su im rane zacjeljivale. gdje ih je ugledala kako se valjaju po tlu. Aloisa je gledao tako bolno i izrazom nabijenim znaèenjem. nje no." Èak je znao i kako prinijeti ruku pasjoj gubici. Bio je prvi. a na mene vièe kao da ti ne znaèim ni ta vi e od ovog uljeza kojeg si malo prije doveo. napola omamljeni. I nisu se slo ili. Vraga æemo ga tovati. Svaki se smrtno prepao drugog. kao prijateljski znak. Jo i bolje od toga. lajali na pèele. sa svojim zastra uj uæim sjekutiæima poput zubi morskog psa. stigao je posljednji. Obitelj je istrèala na dvori te. bio je i Nijemac. Nikakav se biv i krijumèar koji bi se bavio mi lju da se usred noæi pojavi n a gazdinstvu to vi e neæe usuditi. obilje avali teritorij urinom. to je blizu savr enstva. Kako je Alois samo u ivao pje ke se vraæati preko brda. Osim toga. Kad se izmeðu èovjeka i psa ljubav r odi odmah. Nikad nije pogrije io. zaratili su dva sata nakon to su se prvi put ugledali. Obuzd ao se samo zato to je za to bilo prerano. trèal i u krugovima koji se nisu meðusobno preklapali. no tad bi te napao Spa rtaner. kad se prvi put sretnu." Alois ga je zamalo pomilovao. ali ga ne bi napala. k ralj Friedrich Veliki imao je deèka. bez daha. Neka se Klara ali. Luther nije ni poku avao jesti sve dok se Spartaner n e bi na derao. èe kali buhe koje su odjednom otkrili izvan dometa gubice. Alois bi joj rekao: "Stari. Taj se re im nastavljao i nakon to im je Klara poèela namjerno davati hr . Luther je bio ozlijeðen iznutra. Njegove su poodmakle godine eksplod irale. posebno sad. Ovo je sad bio nepodno ljiv neposluh. kako odmah uz kuæu vidi jedan problem. Ako bi zvijer malo zare ala. bacao mu tapove da ih vraæa. kao da je zrak koji mu je potreban taman izvan d oma aja jezika. poput iljatih rogova. No. kad je pas uistinu bio dovoljno o tar da ugrize. dva metra jedan od drugog. prilazim ti kao prijatelju. zakljuèio je. dok nisu ugledali gazdinst vo. Ratnik. Zaurlao je na njih da prestanu. Svog æe psa nazvati Spartan er. Bit æe o tar. da je ovaj gotov o mogao protumaèiti to mu eli reæi: "Svih sam ovih godina bdio nad tobom i tvojom kuæom. to je pas koji æe imati jed nog gospodara.

koja su potiho mrmorila ispod svoda umske ti ine. Tamo bi. no nas ne potièe da se svojim instinktom s lu imo u tom pravcu. veæ i ra zoran kraj. Uroci i èini za koje legende tvrde da su sred stva na raspolaganju svim vragovima. pojasevima. u kojem se krv rasprskavala o slina ve niti. o zloslutnom znam samo onoliko koliko mi treb a za uèinkovito kori tenje u svom poslu. hitac iz pi tolja bio je ne samo bezlièan. kako bi pse prestravio da se razdvoj e. dovoljne. epesao je. dok je za Luthera ispa la i osjetno neugodnija. To se popodne Aloisu starijem pretvorilo u neugodnu etnju. Tako neustra ivo! Adi se zaljubio u o ca. na usputnom povjetarcu zatrepe rilo nekoliko listova. a drugo ga je ispunjavalo nelagodom. sferama. i sad. odluèio je kako se neæe poslu iti vatrenim oru jem. To i nije vi e bilo va no. dok bi se djeèak mogao prikrasti za ocem i biti svjedok Lutherovog smaknuæa. dok mu se ne bi upalilo grlo. a njegov ih je otac ipak razdvojio. i to samo kad je nu no. posebnim slu bama. dosegu. Alois se odluèio koji mu je sljedeæi korak. nakon najuspjelijih poku aja da zaurla. rutinski ne bih mogao pratiti misli koje su se slale i primale izmeðu Aloisa i Luthera. No Spartaner bi uvijek ispraznio i drugu p osudu. Bio sam s njim vrlo zadovoljan. èesto osjeæam bolnu radoznalost nad svim to ne znam o odjelima. Pi tolji su bili rezervirani za prijestupnike. u najmanju ruku. To sam nastojao izbjeæi. Adi mi je bio glavna zadaæa. Posebno o tom posljednj em . 10. Odavno sam se veæ upoznao s naèinom na koji mu radi mozak i slijediti njegove svjesn e misli nije mi bilo te e od spajanja toèki crtom na kakvoj djeèjoj zagonetci. Kad bi odlazio sam u umu . Ako bi. no poznavao sam ga bolje od mnogih klijenata. . Jedna od stra njih nogu mu se od bitke inficirala. Prema tome.anu u odvojenim i udaljenim posudama. Pretpostavljam kako su mi na tom zadatku razvijene ili dopu tene neke iznimne spos obnosti. no po povratku iz Rusije bile su mi dopu tene neke sekundarne sposobnosti. Kako je samo vladao situacijom! Otac je skoèio medu dvije zvijeri u razjarenom klupku. Dobri stari Luth er sad je vjerojatno bio spreman liznuti ruku prvom lopovu koji bi im usred noæi b anuo. Mi smo svoje klijente nastojali oblikovati sami. predstra ama. Otac bi se djetetu mogao narugati to je tako ludo da se dere na drveæe. I to na dan bez da ka vjetra! Jednom je u umi umalo naletio na oca. Maestro ne bi bio zadovoljan. Poèeo sam shvaæati za to mu Maestro posveæuje posebnu pa n ju. bio pot puno obuzet razmi ljanjem kako da se psa rije i. To je bilo drugi put da je Adi èuo oca tako rikati. Bilo da se radilo o sa moobrani ili hladnokrvnoj uporabi.Adi se prisiljavao da se ne stra i ti ine tih golemih stabala. Imao je saèmaricu i pi tolj rvo bi bilo previ e nezgrapno. Kad smo veæ kod toga. nije mi moglo proDvorac u umi 261 maæi da je Luther znao kako mu se bli i kraj i Alois je. a ne da to prepu tamo onom to bi im se dogodilo.okultnim enklavama. drhtureæi. ako bi ok poslije ispao smet nja. a nakon nekoliko stotina metara stao se vuæi. Luther je izgubio tek. Da. Adi bi odmah zakljuèio kako je to postigao snagom iz vlasti tog grla. Prvi je put urlao na mladog Al oisa. To bi Luthera obe èastilo. svojevoljno ili ne. z6o Norman Mailer Kakvu je samo tajnu oèev glas posjedovao. orbitama. Nisam u njega ulo io. Mislim da je Luther shvatio to ga èeka. op hodnjama i okultnim enklavama kojima Maestro zapovijeda. Kao vrag. da u oca i majku uðem jasn o kao da su ljudi koje stvarno posjedujemo. no ja sam skrenuo djeèaka. kad je ko nicu ostavio na suncu. Dopustite da napomenem kako me nije iznenadilo to Aloisove misli mogu lako èitati. Za poèetak. Mora se rije iti Luthera.to nije bila mala stvar . u stvari nam se izdaju kao radni alat. Rikao bi na drveæe. okruzima. Adi vje bao snagu svog glasa. Maestro je bez sumnje sposoban pratiti sve misli koje razmjenjuju ljudi i ivotinje. zonama. Ili je barem tako kod vragova s kojima ja imam posla. Nisam htio da se o tac i sin sretnu. Bez obzira na to.

Svidjela mu se logika takv og pokopa .potpuno je prevrtljiv. na alost nij e vi e bio dovoljno jak da bi ga jo kilometar po toj stazi nosio uzbrdo i nizbrdo. oèito i izravno. zbog èega je osjeæao praz ninu.kakav je t o ok za du u! . koje su se zadnjih nekoliko minuta toliko pogor ale. pa je. Luthe r je sad opet nalikovao mladom psu i vratilo mu se samopo tovanje koje bi bilo te ko odrediti. Alois je stoga posjelog psa okrenuo na leda. a epanje starog psa uporno ga je usporavalo." Alois je ispuhao nos. i du i psa morao si b iti odan. kakvih est sati nakon to je pas skonèao. u stvari.jo je gori od pi tolja ili saèmarice . rek ao: "Znam da æe me ubiti i zbog toga mi je jasno za to sam te se cijeli ivot bojao. A takvo to se veæ neko vrijeme nije dogaðalo. Nisi ga mogao s ovog svijeta izbaciti uz odjekivanje hica . da je ovladao govorom. Poslije æe se vratiti na gazdinstvo po kramp i lopatu i iskopati grob u ovom gu tiku. A on. Jer.ne. jo nisu bili stigli do mjesta koje je odabrao za svoj èin. Ako bi bilo potrebno. ispustio je zvuk skonèavanja koji je Aloisa zabolio. stavio vrh o trice na sredinu Lutherovog grudnog ko a i zario ga do korica. pa je uskoro stigao i trenutak kad je Luther sjeo i odbio se dalje kretati te je Aloisa dugo gledao u oèi. dok me ti vuèe sve dublje i dublje u umu? Ne mogu vi e kontrolirati crijeva i n e elim i dalje vuæi noge dok po njima pada taj izmet i zato æu sjesti tu i morat æe me p odiæi i nositi. donio je ispravnu odluku. kao to bi se pokvario i izraz lica svakog starog stvorenja kojem se jetra uri preteæi ga u grob. okru en polukrugom stabala i s ne to grmlja. Dok su on i Luther etali umom. Zbog toga je prilièno potrajalo dok mu nije povadil . Alois æe po ivjeti jo est i pol godina. Zaustavilo se na onom izrazu koji æe imati prvih nekoliko sati nakon smrti. bio zeleno i sasvim pristojno mjesto. koji je.no sad je vidio da se Luther vi e ne eli pomaknuti. potom granama. Psi su du u imali. Jadni Luther. staro lice. da. Alois je otkopèao futrolu svog lovaèkog no a. kao da je uvijek bio ljep i nego to su to drugi uviðali. a mo e izaz vati i bolnu agoniju. bilo je to svakako jedno tu no. moglo bi se to obaviti tu. a na kraju bi na truplo stavio veliku up lju granu. pomilovao ga. Kunem se da bi. I dalje se bojim. Mnogo je vi e slièio ljudsko m nego to bi oèekivao.mnogo bolje nego da te gu i grumenje zemlje. Zar ne vidi da gubim posljednje ostatke dostoja nstva. ali se vi e ne mièem. da. No. u èasu kad se prekida veza s postojanjem. da se to o d njega dok je bio mlad tra ilo. Alois je stalno o tome mislio dok je stupao umom. Zakljuèio je kako je jed ini naèin da svog starog druga Luthera otpravi ubod no em u srce. Vidio je da se pas vi e ne namjerava pomak262 Norman Mailer nuti. uèvrstio bi sve kamenjem. no tog je popodneva u umi pro ao raskri jem na v titom putu prema smrti. Kad je drugi put oti ao u umu kako bi pijukom i lopatom Lut-heru iskopao grob. estokim i èistim. Potom se psu na licu izmijenilo mno tvo izraza. Samo je Klara posumnjala kako to mo da nije bilo sve. kakvo je pseæe srce. Psu se lice zg rèilo. Alois. a njegove su se crte oblikovale u izraz gotovo konaènog ponosa. Stoga se poslije pitao je li zbog odluke da se Luthera r ije i sam i potom ga bri no pokopa ispao bolji ili lo iji èovjek. iste je noæi Alois. nije njegov pas vra ji krum pir! . Stoga se to mora obaviti tu. pas je legao da se odmori i spokojno uginuo. s njom vrlo ivo vodio ljub av. To je bio Aloisov plan. To je Alois isprièao obitelji. U sebi je odab rao mali jarak udaljen jo gotovo kilometar. Promislio je svaku potankost. nalikovao je r atniku. vrat io se pun raznih uboda kukaca. Otrov je tu posve neprikladan . mogao postati i veliki ratnik. gdje bi le inu mogao polegnuti na dno i prekriti je blatom i li æem. no kod pasa nije nimalo dvojio. prije nego to se sve poène raspadati.A Aloisove su misli tom prigodom bile uistinu zanimljive. pogledao u oèi. ali su ga svejedno zapanjile promjen e koje je na psu vidio tijekom njegovih zadnjih trenutaka. Alois je zakljuèio kako je to bila bolja smrt nego to se nadao. Alois nije znao (niti mu je ba i bilo naroèito stalo) imaju l i ljudi du u. Bio je zadovoljan v lastitom sposobno æu. to se mora obaviti odluènim ubodom no em. ako eli da idemo dalje. Dvorac u umi 263 11.

je li znao da mu je Johann Nepomuk otac? Naravno da je to oduvijek znao. Opijen punim mjesecom i zrakom koji se noæu podizao s polja. dolje u pseæoj kuæici. a to ukoliko . zahvaljujuæi bogatom ka snom proljeæu. posebno u novom okru enj u. a ja sam uhvaæen na spavan ju. mogu biti paradoksalne. a da je tako potentan. Proveli su nekoliko ugodnih noæi. koji su njenim prstima omoguæili izvoðenje nje nih pokreta po njegovim obrvama. Svoj su stav sami izmijenili. Alois je iskusio ne to to se ne mo e nazvati drugaèije nego preobrazbom. Ne samo to je pas èuvar imao pravo na vlastiti zaklon. Prema tome. ("Sie ist hier!") Dvorac u umi 2. Radi toga su se u stvari i vjenèali. Svemoguæi Bo e. Èovjek bi ne to htio svijetu o tro zamjeriti (ali se ne usuðuje). osim ako njihov otac nije bio i njegov. Takvo se to u braku mo e dogoditi. obra zima. 264 Norman Mailer A ovdje to nije bio sluèaj. Takvim se ob ratima mo emo poslu iti da za neko vrijeme odr imo i najgori brak . stekao je dovoljno vje ti ne i sve manje grije io. samo to je odluèio kako si to neæe priznati. mora ju na raspolaganju imati o sebi ovisnu osobu. Voditi ljubav sa sve tri svoje polusestre nije bilo rodoskvrnuæe. za njega podi gnutoj dan nakon Lutherove smrti. kako bi u svakom trenutku mogli po segnuti za kakvom sitnom okrutno æu. Jo i gore. Ako Klara nije bila kæi Johanna Poelzla.znao je kako joj prsti neæe pogrije iti i dok mu bri no vadi sva ki alac izazvati bol. pravog mu karca. prozraèi se dotad ustajali br ak. Previ e je dostojanstva donosila svim oni m slabiæima to su se stiskali po crkvama. Nove zamisli. Kako to prikazuje Maestro. brak je korisna institucija . ne . onda je morala biti njego vo dijete.jer ni na koji drug i naèin nije prihvaæao vlastitu vjeru u postojanje grijeha . no ona je radila spretno. ipak. Tih ih je dana bilo puno vi e nego inaèe. Jer je poèin o rodoskvrnuæe. oboje su bili spremni vod iti ljubav. veæ je djelo Aloisovih ruku èovjeka i psa zbli ilo. No. To nije bio lak zadatak.posebno groznim ljudima. bila je sklona misliti kako mo da i ne postoji mu karac Aloisove dobi. Putovali su svijetom s kamenom na srcu i jo veæim u stra njici. Kad je s tim obredom zavr ila. Cesto je i nu no. mo e se reæi kako je pretrpio nekoliko nepotrebnih napada . Zato to veæina supru nika tako velik dio vremena koje provode zajedno koriste za razm jenu gadosti. poput njenog ujaka Aloisa. Nije ba nastojao da ga ubodu. kojem do ezdesete nedostaje tek godinu dana. Alois je pored nj e le ao s povjerenjem .majka koja se nad njega nadvija. njenog mu karca. pa se to onda mo e obaviti kritièkom prosudbom vlas titog supru nika. mo e p oslu iti i onim mu karcima i enama koje bismo mogli smatrati prosjeènim. Na um su mu padale zamisli za koje ne bi vjerovao da su njegove. Alois se prevrtao od nelagode koju m u je izazivala misao na stvarnu krivnju. svrhovito i on je kraj nje bio spokojan. Poèeo je èak razmi ljati nije li bol od tih uboda naèin na ko ji èovjek plaæa za svoje grijehe. ali ga se nije dalo i zbjeæi.no je li moguæe da se tim ranicama èovjeka ka njava za sve lo e ivotne postupke? Kakva pomisao! Do one noæi u kojoj mu je pala na um.65 Bila je to èinjenica o tra poput no a koji je zario Lutheru.a alce i namazala plikove. B ila je to jedna od onih pomisli koje je uvijek gurao u stranu. a mediokriteti brzo ustanove kako im je iznimno potreban. No nije vi e bio siguran mo e li ih i dalje prezirati. Zbog toga kod luèenja o enjenih budno pazimo ima li znakova svje eg daha. no dok potraju.ukoliko nam to slu i svrsi. da to ne bi m orali poput slabiæa zadr ati u sebi. U tom je trenutku Klara postajala ne to to u ivotu nije iskusio . No i najgori je brak sa sobom nosio svojevrsnu èaroliju. A sad se na la u sr edi tu. Bila je to samo pretpostavka . Taj se ritual izvodio iz veèeri u veèer. Ljubio ju je. ili mo da blago nadprosjeènim. Malo se tih obrata poka u trajnim. Sav taj duhovni izmet! U braku postoji da bi se neprestano razmj enjivao. No. A neobièni se pomaci u ljubavi uistinu dogo de. Aloisu se ponekad uèinilo da mu kripi mozak. Iako ga nije imala s kim usporediti. Poput na ih Klare i Aloisa. Ponekad bi bio tako nemaran da je radio bez za titne mre ice. rukama. dobro je spavao. San mu je èuva la spoznaja da se vani nalazi prsati Spartaner. naposljetku. Naravno.

" "Je. poène je tra iti i u drugima. Te skromne agonije nije na stojao odvratiti potragom za sretnim mislima. to onda? Ti æe i dalje konja dr ati samo za sebe. Sljedeæih je nekoliko dana Alois nastojao pozorno promatrati Ange- . Ja e konja kad god po eli . Vrat ti je tvrd kao i glava. Djeèak se nije mogao prestati smijati. Znak opasnosti. Je li se u njihovim odajama zbivalo to nekreposno? Nije mu se dopao prizvuk to ga je razabrao u sporu koji se izmeðu djeèaka i djevojèice razvijao oko toga tko ima pravo jahati Ulana.ostoji Bog. stigao je na vrijeme da svjedoèi Aloisovoj reakciji. Upravo suprotno. koji za takve stvari zna? Kao i veæina ljudi. a da ne is kusim kako je to ljubiti se. Alois stariji se poèeo pitati jesu li njih dvoje veæ spavali. a konj æe udariti u galop. Pribli avajuæi se staji. ako treba. no Alois mlaði je Gretu Marie uèio jahati na neosedlanom konju. M orat æu te moliti da mi da jahati. Naravno. Jednostavno"." Sad je napokon i briznula u plaè. kazala je. bogata novim osjetima i za srce i za um. za sve je bolje da se petlja s kakvom seljanèicom. U gostionici je Alo is stariji veæ naèuo nekoliko glasina od djevojci koja se zvala Greta Marie Schmidt . Kad redarstvenik u sebi otkrije manu. Stalno ih ljubi i one ti poljupce uzvraæaju. Ja æu g ajahati. Nije znao da ponuditi vla stitu ko u rapsodiji sitne boli znaèi tek tra iti sredstvo za izbjegavanje bo anskog sud a. Priznaj. no i on se nastojao domoæi m alo bla eni tva. to to tebi znaèi? Ima djevojke svud a unaokolo. Ne. trebalo je brzo intervenirati u tu navalu svetaèkih sklonosti. Stalno je odbijala. puna vlastite jasnoæe. Boji se da te ne zbaci. Oèito je èega se ti boji . Èujem prièe. Ne elim umrijeti. A ja æu ovaj tjedan navr iti trinaest godina. zvuku irokog raspona. Izluðivat æe m . "Strah te popeti se na Ulana". Nije bio spreman odreæi se du evnih zadovoljstava koja su stizala svake veèeri." "Dat æu ti konja koliko god bude htjela. Ne bi li bilo moguæe da su ga èuli kako se pribli ava staji? Ako jesu. a da sam za to ne plati previsoku cijenu. Takvih bi mu lipanjskih veèeri bol odzvanjala nutrinom. U tom je èasu Alois pomislio kako je mo da i bolje da djeèak sve to vrijeme provodi tj erajuæi konja po bregovima. a nisam se nikad poljubila. Kako se ipak malo previ e pribli io potpunom priznanju da je uistinu poèinio rodosk vrnuæe. Za to i bih? Ako nauèim jahati i ispadne da mi ide dobro. ali znam to æe se desiti. ostajao je tu. taj razgovor . Na oèevo iznenaðenje.je li to voden za njeg ove u i? Jesu li oni bili u stanju izvesti takav konspirativni manevar? Za to ne bi bili? Njihova se majka time èesto slu ila. Uskoro se zabrinuo zbog Aloisa i Angele." "Boji se. Alois mladi ju je neprestano zadir kivao." "Je." Bila je na rubu da zaplaèe koliko joj je i ao na ivc e. pripravan primi ti poruku koja mu je stizala iz tog tajanstvenog podruèja boli. O tim se stvarima premalo toga razumije. Angeli je nudio da je nauèi jahati. nego da se mota oko Angele. èak i onaj najgori od najgorih. pri je nego to bi mu se iz tijela poèele vaditi iglice. rekao bi joj. poput cijelog zbora. mladi Alois nije nastojao zadr ati iskljuèivi posjed konja. Ali ako ja poginem. je." "Nije. jako si ti duhovit." Ona je na kraju rekla: "Neka bude po tvom. Alois stariji èuo je njihov razgovor. Aloisu je to bila svojevrsna glazba. Poginut æu slomljenog vrata. Za to se ne bih bojala? Taj æe me konj zbaciti i slomit æu vrat. Do jutra je o pet stao razmi ljati poput policajca. Na cijeli dan. èak i pomalo okrutna prema njegovom tkivu. "Nije. i to je to." "Neæe ." "To je samo izgovor.ni ta to bi za sina ili njega osobno bilo uvredljivo. ipak je posjedovao mentalnu snagu da takve misli ponovno odagn a. Znam ja tebe. Pokazivao j e svetost gre nika. z66 Norman Mailer Sad je do ao red na Angelu. Aloisa ne bih oznaèio takvim. Otvorio se moænom zvuku svake pojedine boli. "ne elim se na njega penjati. iako se ogla avala o tro . Svatko je sposoban postati svecem." "Ne bojim se. Bojim se. "Tako si siguran u sebe. 12." "Neæu.

Gdje li je to samo nauèila? Klara nije dijelila njegovu zabrinutost za Angelu. breze i bukve. Ali ja ga shvaæa m. Njoj je najvi e briga zadavao A lois mlaði. Trenutaèno je na rad gledao kao na ne to nedostojno. Lo e rje enje nekog problema ponekad je stoga bolje od izostanka bilo k akvog rje enja. sve do dana njih dana. "Da ga uzmem za partnera? Pa ti u njega nema èak ni povjerenja. Nije stoga bilo nikakvo iznenaðenje to je Angelu oèeva pozornost uznemirila. kako bi doprli do ko nica koje medvjedi nisu mogli dosegnuti. morala se slo iti. To bi ih zaposlilo. Mo da se ne to da poduzeti u tom pravcu. u koju bi mogli smjestiti deset ili petnaest ko nica. Suvi e je vje to dr ala razmak meðu njima. "Ali djeèaci se mijenjaju. Neka obitelj zna kako su se jo do prije stotinu godina pèelari penjali na visoko drveæe. Priznajem . "Mo da je tako". "ta pèelinja ljubav prema lipama potjeèe jo od samog kraja ne . dostojno Der Altea. uvlaèeæi bokove prema trbuhu. Lipe". Alois kod djevojèica A ngeline dobi nipo to nije odobravao istanèanu enstvenost. Naèin na koji je uvlaèila bokov e. poput njegovih rasprava u gostionici u Linzu i F ischlhamu. rekao je Alois." "Moram o tome razmisliti. Toliko je od oca i majke uspjela nauèiti. Alois se vratio svojim knjigama. reæi æe Aloisu mlaðem. ali su njeni roditelji barem znali voljeti one koji su im preo stali. Ili se barem tako u kalo. k oristilo bi i Aloisu mlaðem. èasnog stabla brijesta.da ponovim njenu mudru izreku bolje je od nikakvog. Mogao bi biti mladi partner. Klara je imala pravo." Ideja mu se svidjela. Na posljetku. kao i nama. "Ambiciozan je. U koli je veæ èula za takve stvari. Naravno da æe ga uoblièiti za Aloisa mlaðeg. To æe. Nije to bilo samo tako. pèelarski proizvodi. kao da pazi da ga ne dotakne ni jednim dijelom tijela.. Pitala se za to se za nju zanima. odvratno. Djeca su kod Poelzlovih ne prestano umirala. No. sve sam to rekla". Kad god bi joj se sad Alois stariji primakao. Izmeðu johe i jasena. No s pèelama je ost vario prihvatljive rezultate. Ne to moraju uèiniti kako bi djeèakovu ambiciju usmjerili. Takav æe med zadr ati najfinije aromatiène crte lipove kore. Sama si mi to tolik o puta kazala. Jedna je djevojèica èak i s a ta s ocem radila. dodala je. Isprièat æe prièu o neprestanoj borbi pèela i medvjeda u srednjem vijeku." "Uvijek æe biti neobuzdan". moglo bi to biti Hitler i sinovi. Nije se mogla natjerati da zavoli Aloisa mlaðeg. no neæe se baviti osnovnim stvarima. veæ æe to biti ne to bolje. "ali tvog sina ipak razumijem. "To je bio ra iren postupak u sjevernoj panj olskoj i ju noj Francuskoj"." 268 Norman Mailer "Doista? Rekao bih da si puna raznih primjedbi. Mu joj sljedeæeg ljeta neæe ponovno saditi krumpir To je bilo oèito. tak o grozno odvratno. rekla je. "Èovjek je morao znati koje drvo odabr ati. hrasta i vrbe.Dvorac u umi z6y lu. No to bi bilo tek u buduænosti. Klara se sva usredotoèila na to. A. rekao je Alois. kao i javora. Èak bi mogao dobivati i ma li dio dobiti.. previ e je godina proveo izazivajuæi kod ljudi nelagodu snagom svog pogleda. Dokonost bi bila ravna tome da pusti djeèaka jurcati na kon ju uzbrdo i nizbrdo i upadati u nevolje. biti dobar poèetak. To je Aloisa uznemirilo. Fuj. Nesavr eno rje enje . I ne zna to bi sa sobom. A sadnja repe mo e ispasti podjednako neuspje na." "Da. pa se morala za ne to odluèiti. Ako onaj plaèljivko Adolf i mrkavac Edmund ikad narastu. eli zaraditi novac. kulture i drevne pèelarske tradicije. I to kontradiktornih. a na vidiku nije bilo nikakvog rj e enja. Da". obraæajuæi se u mislima Aloisu mlaðem. ona je u ivotu dobila jednostavnu pouku. Onda æe ubaciti malo kulture. A to je da stalna stanja èesto nisu ugodna. "lip e su pèelama oduvijek bile omiljena stabla. i svakako. Pravi poslovni pothvat. mogao se èuti kako istièe. Angela bi klizala oko njega. priznala je. morali su s njim ne to uèiniti. Stoga je Aloisu predlo ila da podignu kuæicu za pèele. kako bi se pripremio za malo predavanje koje æe odr ati obitelji. Sljedeæih je nekoliki popodneva iz vi e svezaka izv ukao ne to povijesti. Ako ne uèinimo ni ta. Hitler i sin. pomislila je Angela. Kako ga nisu mogli vratiti Poelzlovima." "Razumijem ga". zakljuèio e Alois. Ipak.zasad je pomalo neobuzdan.

" Alois je dubokoumno klimao glavom ne bi li prikrio uzrujanost. a mladiæ se snu dio. Govori jer zna za to si nadaren. rekao je naposljetku Aloisu mlaðem. neæe joj to nikad zaboraviti. Bilo j e to oèito. Sazrio je trenutak da ih napusti i ode u B eè. Ovo sad nije bilo isto. obrok bi se obièno konzumirao uz njegovu dubokoumnu ti inu. No. Nije i lo dobro. Kla ra je neprekidno odobravajuæi klimala. Veæ je ne to i natuknuo. I dopusti da ka em kako se zgodni mladi tipovi poput tebe mogu o eniti dobrom prilikom. A pèele su u to vrijeme i te kak o dobro znale graditi saæe. stao prièati o novcu koji bi mogli zaraditi ako bi se udru ili." "Da". a Angela je klimala s izrazo m lica koji je prizivao jade iz kolske uèionice. Alois stariji je morao obuzdati zlovolju. to bolje. Za nekoliko bi godina ti mogao posta ti imuæan mladiæ. ali je na neki naèi n i bilo. ako se smatra kako su i sami u stanju fino zara diti. tijekom sljedeæe tri godine ! Der Alte æe davati mno tvo tajnih signala koji bi ocu mogli zapeti za oko. "Sve to govori je sasvim toèno. Ja sam nadaren za dru ge stvari. I skoèio je. "Ti". "Mogli bismo èak u kljuèiti i Der Altea. odustao je nedugo po to se u predavanje upustio. Mogao bi prièa ti i o Bassarima u Senegalu i o Mbutima iz ume Ituri. koji je tom prigodom bio tako pohlepan da je Norman Mailer Aloisu nestalo poleta. Sto naglije. To me navodi n a pomisao da bismo mogli proæi vrlo povoljno. Jo je uvijek u nosnicama osjeæao Der Alteov miris.olitskog razdoblja. a navoðenje svih u njemu obuh vaæenih zemalja moglo bi dostajati da se kod sina potakne i po tovanje. Raditi za oca? Biti tri godine rob? Previ e ga je dobrih stvari èekalo. Sjeverno od nas. a sasvi m je sigurno kako æe Alois stariji svaki dan naæi ne to zbog èega æe se namr titi. koji je jo ne to zanimanja i pokazivao. Vjeruj mi. Troje mlaðe djece napola je spavalo. "Mo da æe mi otkriti o kakvim se to stvarima radi?" . da. koje je moglo biti veæe od bilo kojeg èovjeka koji je ikada ivio. Radilo se o ivici i obojica su mogla pasti. nedavno su prona li jed no saæe. "cijenim tvoju brigu za moju buduænost. rekao je Alois.i ona je s roditeljima bila u crkvi. I sam o njo j èesto razmi ljam. Mo da je glavu napunio prevelikom kolièinom znanja. Nevje rojatno. Obraditi i Grke i Rimljane. obraæajuæi se mladiæu izravno kao da mu gura prst u rebra. Mogu kazati kako sam ja za tvoje nadar enosti pun po tovanja. Kakva bi to samo radost bila. Tog jutra nije mogao doæi do Grete Marie . Djeèak nije volio razmi ljati dok jede. moæi æe birati iz eðu nekoliko vrlo pristojnih prilika." Kako je samo pogrije io to je za predavanje odabrao ranu veèeru sredinom dana." I tu je stigao do prepreke koja je meðu njima stajala poput ograde. Tako mi se barem èini." Oklijevao je. Klari nije oprostio to je pro li tjedan bila tako gruba pr ema njemu. Posebno stoga to si prilièno sposoban razluèiti ono bitno. vrlo imuæan." Popodnevno je sunce bilo jako. no nije ba mogao razluèiti je li odobravala nj egovim rijeèima ili savijaèi od jabuka koju je ispekla. koja bi se nadvila nad sve. Da. "Ti i ja . ti bi mogao sjediti na lijepoj hrpi novca . oèe. no. pa je posjetio Der Altea.. polako je kopnio. to su prona li. Naprosto nije bio rjeèit poput Der Altea. Juèer je prvi pu t natjerao Ulana na skok. kao i lovcima na med u ju nom Sudanu. Saæe vi e od dva i pol metra. on je z nao. Nakon tri godine marljivog rada. Sad æe to morati odmah ponoviti i to tako da progovori otvoreno. svaki dan raditi s ta dva starca. fosil. Rado bi se s nama udru io. posjeo ga je na klupu blizu ko nica i umjesto etn je. Kako je u to vrijeme obièno progovarao rijetko." Dvorac u umi 269 Spremio se tijekom nedjeljne rane veèere isprazniti cijela spremi ta novih informaci ja. a i Alois mlaði. ka o da Klari eli predbaciti to bi jutro provela u crkvi. rekao je. No. prije gotovo pet tisuæa godina. a ja nisam ba takav. Ne. gore u Njemaèkoj. kad je novosteèenu erudiciju trebalo iskoristiti za stolom.hajdemo se pro etati. Znao je da mora skoèiti.." "Posve toèno. Te su slatke rijeèi bile tako bremenite prijevarom. no sad mu se èinilo kako bi se jedno cjelovito izlaganje Aloisa mlaðeg dojmilo. "to je prvi korak da se èovjek odluèi oko zaposlenja. "Dragi i po tovani oèe". Nije li bio ba poput oca? Alois ga nije odveo daleko od kuæe. Do ao sam do odreðenih zakljuèaka. dovoljno dugo da ponovi: "On o to govori vrijedi za nekog poput tebe.

A moja majka umre. "Sine." Njegov je otac ponovno klimnuo glav om. Stalno. Govoriti kako æe djeca koju bi mogao imati biti ru na . Sad vi e nije bilo pomoæi. jadni moj deèko. Dopusti da i njega ukljuèim u na razgovor. smijat æe se oni s tobom. Znao je to." V ratilo mu se prosvjetljenje koje je do ivio preskaèuæi ivicu s Ulanom. Ono to zna je zastarjelo. koliko god da je glup. nego slu ati na e pèele. A ti ne zna . On o tome zna vi e od nas. Ne tra im od tebe da obraðuje zemlju." "Oèe. Ti ima krasnu djecu. n go zrak." "Jest. Predviðam kako æe nam se pokazati vrlo unosnim." Dvorac u umi "Ali ne bi i ao ba tako daleko da ka e kako ti na e malo pèelarstvo nije nimalo privlaèno "Volim okus meda. U ovom poslu se to de ava. I o Der Alteu. pa je dopustio da mu op asna æud. Nije to za mene. uvijek mi se èini kako bih za ivot zaraðiv o na taj naèin. A zna li za to?" Dj eèak je sad tako ubrzano disao. Ljudi te mora ju po tovati. da mu se povisio glas. Govorim o malim stvorenjima koje lete njime. pojebe ih. koji si propao u koli? A potom o tome lagao. Sve to ti zna jest kako navesti tvoje seljanèice da ti pred nosom ma u sisama i ra ire noge. Aloisa mlaðeg je udario postrance ak om u glavu. ne sla em se. ali kad si ti u pitanju. "a ti si drugaèiji. Strah koji je prikrivao sad je izletio van. "nismo spremni za Der Altea. Ocu bi ostalo . mislim da mi se vi e sviða prièati s ljudima."Rekao bih kako imam dara raditi s ljudima." "Da". Radeæi s ljudima. a ti æe morati aditi na gazdinstvu njihovog oca." "Dakle. ja sam glup? I o tome prièa ti. ali nije skrenuo pogled. Kakva je to tek glupost! Predugo sam ivio s tim smrdljivim i trulim vijestima." Sad je Alois posegnuo u svoju prièuvu najveæih ivotnih mudrosti. da. Mladiæ koji se cijeli ivot bavi zemljoradnjom po mom mi ljenju p ostane glup poput zemlje. Kao da mu je krv tra ila ne samo da govori. veæ i da oca bude spreman uvr ijediti. s du nim po tovanjem." "Sto to prièa ? Zar mi se ruga kao pèelaru?" "Pa. "Da". zna baviti poljo privredom. Velika je pogre ka bila reæi to mu le i na srcu. rekao je sinu. ostav i bez svoje vrijedne mirnoæe. Èovjek koji se u ivotu nastoji probiti samo p rièom. Æud je provalila van." "To se de ava. Bila je to hrabra odluka. kako ti vodi gazdinstvo. Ljude se ne mo e predugo armirati. pripravan sam te uputiti u tajnu koja æe ti u tedjeti nekoliko godina. Da nam je mladi Alois bio klijent. "Deèko"." "Nisam siguran kako razumije to sam mislio reæi." Alois je tu izgubio ivce. Opljaèkao bi nas do gole ko e. a onda æe ti se." U tom se èasu odluèio zagledati ocu u oèi. ba i ne. "vidio sam te na djelu. " eli li reæi kako te rad na gazdinstvu ne privlaèi?" pitao je Alois stariji. To je istina. Mo da i vi e od toga. Jedini je odgovor za to si nam lagao i poku ao krivotvoriti pismo to to si uistinu idiot. "Da. Nisi Norman Mailer stekao nikakvu naobrazbu. "nisi se opremio za odlazak u svijet. a onda æu morati gledati unuke ru ne poput tvojih djevojaka. danas sam imao malu nez godu'. smijati iza leða. zapovjedio bih mu da ne ustaje." "Po tujem naporan rad". rekao je Alois mlaði. stalno te bodu. poput njegove æudi. Izravan osjeæaj eg zaltacije. Ako te ne po tuju. o da. Svoje sljedeæe rijeèi gotovo je otpjevao. Pun si uboda. I sam si to rekao. Ne privlaèi me.n eèuveno. pjevati. "Mora se s time pomirit i". No. kazao je." Oti ao je predaleko. koju se uvijek u sebi silio dr ati pod kljuèem izbije na povr inu. Jedini je temelj za èvrst. trajan odnos izmeðu dvojice ozbiljnih ljudi naporan rad. "Moram govoriti istinu. obièan je hoh tapler. Nema novca. To bi bilo kao natjerati konja na mnogo vi i skok. dovoljno jako da ga sru i. Alois mladi se razbjesnio. M ogu zakljuèiti samo jedno." Otac je reagirao br e nego je stigao promisliti. "Kad razmi ljam to bih u buduænosti radio. ti do svojih ena doðe . kazao je ocu. Posebno ako im nema ponuditi ni ta osim toga. Misli li kako æe do novca doæi prièom? To su besmi lice. i oni koji znaju kako se to radi mogu kazati: 'O. Èak se i Johann Poelzl. Za to? Mo da misle kako æe im se posreæiti doæi do mu a koji je lijen kao i on Mo da i hoæe. a onda zaboravi . odgovorio je Alois mlaði. "ali ne i onu vrstu koja nala e da èov jek vodi gazdinstvo.

a miri s Klarine savijaèe od jabuka i tao iz nosnica. Samo nam je predala du u . zazvala je Vraga. uhvatio ga za noge i isto tako sru io. Jer se ða voli na takve krike brzo sjate. Ocu je kazala da se s djeèakom zbli i. "O moj Bo e". hranu. Buduæi da je iz dotada njeg iskustva znala kako veæina moli tvi Bogu ostane neusli ana. Iste æu mu slike uvijek iznova vraæati u glavu. iako je z nala kako to nije pametno. Napola se obeznanio od straha da æe mu se otac vra titi i njega isto tako prebiti na mrtvo ime. urin. A bila je pravi dobitak. na to ga je Alois nastavio tuæi akama. No. koju bi djeèak godinama mogao musti. Èinilo mu se da je uprav o ustao s tla na kojem je tako pretuèen. taj je brk sam po sebi bio uvr eda. Anðeli èesto pobjegnu od ljudi koji preglasno vri te . ba kad mu se eludac prestao podizati. Ona je za sve kriva.breme krivnje. shvatio kak o se ne mo e vratiti u kuæu." I tako smo odsad mogli raèunati na nju.u blizini nije bilo ni traga kand elima. No. "pa æu ti ostati du na. a otac æe mu ostatak ivota provesti u z atvoru. Za razliku od mnogih s kojima trgujemo. dok je djeèak le ao na tlu. Znajuæi da mu se ivot na ao na raskri ju. Dotakao sam joj misli. sve dok mu . te promjene nisu nikad cjelovite i trenutaène. Morao je . Èesto bi noæu. Alois se zaletio na oca. Èuo ga je stenjati zavidno ispunjen jadom. Pored nje nije bilo njenog anðela èuvara . Samo pobo ni mogu povjerovati da Vrag ima takve moæi. na vrhuncu moæi. pogrije io je i pomogao ocu da ustane.-Sto je bilo dobro. pa mu se 2-74 Norman Mailer èinilo da mora izbaciti tu topovsku kuglu iz jednjaka. pr eklinjala ga. Vidio je oca kako mladog Aloisa pre bija na mrtvo ime. no u Fischlhamu æe ne to veæ pronaæi. Na alost. s rep ertoarom strahovito prodorne vriske. nego ga je boljela i glava. Zapao ju je sav jad odgovornosti za prisegu o kojoj nem a pogaðanja. ostala je uvjerena kako smo joj izravno odgovorili.nisam u um uspio utis nuti jasan prizor kako i on le i gotovo na samrti nakon oèevih batina. Kakva bi od nje ispala opatica! Najznaèajniji dobitak ostvarili smo kod Adija. tijekom Drugog svjetskog rata. Doèekao sam svoj trenutak. Stoga mu je Alois mlaði pomogao ustati. Rana veèera mu se dizala i sp u tala po drijelu. Adolf Hitler je i dalje ostao uvjeren kak o je gotovo na smrt pretuèen. Ne samo da je osjeæao bol u rukama i nogama.zn aju koliko su nam oni u tom èasu blizu i èini im se da smo im brojèano nadmoæni. U svojoj starijoj dobi. Morao je ne to popiti. "ne mogu vje rovati to si to dopustio!" Ukazala mi se rijetka prilika. a Klar a je i dalje vri tala. osjetio je nemjerljiv u as. Odmah nakon to ga je oborio s nogu. Stao je udarati Aloisa mlaðeg dok ovaj nije pao na koljena. Pomislila je da je Alois mlaði mrtav. dopro d o srca. Sad je veæ iz kuæe stigla i Klara i preklinjala Aloisa da prestane. uspjela je uzvik-nuti. ba ona. "Spasi djeèaku ivot ". u sto eru za . Adi je vidio kako otac tetura u umu. jer je vidio oca kako se ispru io na tlu. Dovoljno je neugodno bilo naæi se na zemlji. Ne kao na klijenta. Mete je pojaèavao i Adi. sad smo barem stekli nekakav njen udjel. Èim se Alois mlaði stao micati. I to bi bilo dosta o Aloisu starijem. jer se Alois mlaði vi e nije micao. Ru enje za ru enje. dok mu se podizao eludac. Djeèak je i zbacio sve. Naricala je. Bila je nedjelja. A kad se Alois mladi poèeo micati. koji si je dao odu ka. no prihvatiti pomoæ Dvorac u umi 273 pri ustajanju od mladiæa s otvorenom bubuljicom na licu i zametkom idiotskih smeðih brèiæa? Kako mu je izbilo tek nekoliko slaba nih dlaèica.uzev i u obzir da je bio siguran kako æe to pretrpjeti i on èim se otac vrati . A Klara je bila ranjiva. bila je olièenje odgovornosti. kako nisam imao nikakvog nadzora. preklinjala je. Te æu batine urezati Adiju u sjeæanje. poput starca. Pozornost sam obratio na Adi-ja. izmet. Mislila je kako oplakuje mrtvog. Nisam mogao zanemariti tako izravnu priliku da se poslu im s nekoliko svojih sposobnosti. Le ao je nepomièan na zemlji. Zbog tog je osjetila da joj je du a osakaæena i ispunio ju je al zbog boli koju je sa d sigurno nanosila Bogu. sad se stala moliti izravno nama. Alois zbog toga nije mogao disati. No sad je. u umi.

jer je njihovim potrebama neistina od tako presudne va n osti." Da. Ne smiju biti u stanju razlikovati neke la i od istine.kad je naprosto morao ne to popiti. a uskoro i drugo.po t o se improviziranim poèinkom pristojno odmorio. poput ljuski pèela iz ko nica. Majka je. Zidovi njegove kuæe odisali su zap anjujuæim ozraèjem turobnosti. Od velike su nam koristi kad èak ni ne znaju da la u. jak. "Ocu sam stvarao velike probleme. osim jadnih des etaka tisuæa koje su se ispr ile u mikroskopski èips. uspio nekako doæi do dovoljno piva da na njega bazdi s dva m etra udaljenosti. Gostionica u Fischlhamu bila je nedjeljom zatvorena. Probudio se nekoliko sati poslije. Kosa mu je bila èista. batine sam zaslu io". pristojan èovjek. ta mi je izmi ljotina omoguæila razviti Adijevu buduæu nesposobnost govoriti isti nu. Kao odrastao èovjek. velièine e ira. Austrija nac koji je bio pravi Nijemac. znao je o svom djetinjstvu prièati prièe od kojih bi slu ateljima zasuzile oèi. proces koji teèe polagano i trebalo mi je mnogo godina da tu specifiènu osobinu njegove psihe pretvorim u potpuno usposta vljenu. poput Aloisa mlaðeg. tako stra ne rijeèi da ih ne mogu ponoviti.76 Norman Mailer strothove ko nice ostao je samo pepeo. Bio je rjeèit. su protstavljao se on ocu. no dobro je da to nije uèinio. razvio je umijeæe laganja dovoljno istanèano da zadovolji i najmanje potrebe. Alois dotad nije posjetio tu oazu. a gla va mu je bila kakvih petnaest centimetara od monumentalne kravlje balege. tovi e. Ipak. dok bi im srca ispunila istinska tuga. . Dvorac u umi 275 Dobar rad na klijentu je. Te noæi nije bilo vjetra. a za to je potr ebna preciznost ravna skidanju stare tetova e kako bi se prekrila novom. to je sigurno spasilo kuæu. Moje je umijeæe bilo zamjena stvarnog sjeæanja la nim. ili je potpuno izokrenuti. ali je potom m orao leæi na pa njak kako bi malo odspavao. od eksplozivnih uèinaka srd be ga je boljela glava. Bila je sasvim ispod razine za koju je smatra o da je u svom slobodnom vremenu treba dr ati ugledan umirovljeni krunin slu benik. Koljeno mu je pulsiralo od prvog pada. Tako me jak o voljela.rusku frontu u istoènoj Pruskoj. bio je spreman otiæi u smrt vjerujuæi da govori istinu kad prièa kako ga je otac pretukao na mrtvo ime.veèer je tek pala i na nebu je jo bilo ne to svjetla. ali ih je odbio . Vrijedilo je. Posljednji je crni talog meda ispu tao miris o tar poput katara u drijelu. kazao bi nam. uspio je prijeæi prvo brdo na putu iz Fischlhama. no u predgraðu se mjesta nala zila kuæa u èijoj se ostavi mogla naruèiti krigla piva. koliko se sjeæam. "Èini mi se da me zato morao istuæi. jer je sad . Nije mu trebala pomoæ da se vrati kuæi. taj savr eni k amen temeljac la i koji sam mu polo io u one slojeve mozga u kojima se sjeæanje èvrsto g rli s laganjem.bilo je malo preblizu. Doèekala ga je Klara. Dio eninog srca sigurno je slomio zauvijek. Potpuno svjestan vlastitog dostojanstva. Aloisu je sve bilo jasno. pre ao i zadnje brdo te ugledao rume ne odsjaje po ara niti deset metara od svojih ulaznih vrata. Vjeroj atno sam te te ke batine zaslu io.to si je neprestano ponavlja o . Izrekao sam mu grozne stvari.veæ je pro lo deset sati . mila moja majka. najgore od svih veèeri. no sad je veæ imala bistre i suhe oèi. Nije se uvaljao u balegu. Bilo je ponuda." Sebe se sjeæao kao hrabrog. da. mislim da otac sina ne bi smio prebiti tako do smrti . Jer je Ma estro èesto isticao posao koji sam u toj stvari obavio: "Nema boljeg naèina da se os iguraju usluge visoko pozicioniranog politièkog vode". bio bi zahvalio. a pèelama nije bilo ni traga. Do poèetka svoje politièke karijere. S vremena na vri jeme sam se i dalje trudio uèvrstiti temelj te potpune la i. no od tri Lang2. taj dogaðaj za stolom preprièavao tajnicama nakon veèe re u blagovaonici. bio je to i jedan od onih nekoliko puta u ivotu . "Naravno. Batine sam sigurno zasl u io. vi eslojnu la ljivost. No. Od epao je preko polja i do zalaska sunca popio vi e od tri litre piva. kao to sam rekao. S istine je mogao skinuti tek najtanji sloj. kazao bi. jer je te. Mo da je ranije i plakala. bila izvan sebe. a peklo srce. Da je vjerovao u providnost." 14. "od te metode . Otac mi je bio fin. A to se nije sve slo ilo odjednom.

Èak ni Lanstrothove kutije nije trebalo premazivati novim slojem boje. Zaèula se konjska njiska. pa je u sebi kazao: "Osjeæam olak anje to se vi e n oram brinuti. Alois stariji do ao bi do starog panja. procjenjivati koliko je starih pèela uginulo. tad se prestao glasati. mozgati jesu li skupljaèice skupile dovolj no peludi kako bi pèele imale dovoljno bjelanèevina da prezime. KNJIGA DESETA Po tovanje i strah i. a da ih jo nisu zamijenile nov oroðene. Isto kako j e veæ bilo. veæ bi o uginuo. a to je znaèilo bacati vjedra vode n a zidove kuæe najbli e plamenu. vagati kutije. Zavijao je tako estoko da je umalo ustala da vidi to se de ava. jedva pola sata prije. vodimo refleksivan ivot. Jedan od instinkata koje sam razvio jest prepoznati kad su ljudi koje prouèavam spremni pro laziti kroz brze promjene. otrovao je Spartanera. Dok je sjedio uz panj. Adi. Za vi e od toga nedostajao im je mu karac. I nama su potrebna neplodonosna razdoblja. konja i djeèaka progonio kroz umu. ne ispu tajuæi ni jednu pojedinost. bi li dobio koliko je za njega platio? Ili bi moguæi kupac uvidio da se veæ poèelo zanema rivati? Tome je poèeo poklanjati najveæi dio pozornosti. niti je morao raèunati koliko hrane mora zajednicama ostaviti u posezoni. Istinu govoreæi. dok se udaljavao kasom. Klara i Angela poku ale su napraviti to se dalo. Je li si ostavio neku moguænost za povratak? Njoj se èinilo da nije. Alois stariji èesto bi kasno popodne oti ao stazom kojom se i djeèak poslu io one noæi kad se otisnuo na put u Linz. Nakon toga im se Alois mladi vi e nije javljao. Malo sam se bio posvetio i drugim klijentima. nije bilo straha da æe se pèele poèeti rojiti negdje drugdje. nesiguran radi li se o u asnom dogaða ju ili o jo jednom èinu velièanstvenog spaljivanja. Kerozinom!" vikao je Adi. Otkos je balirao. Èak su uhvatile i zadnje zvukove Ulanovih kopita. pojavili su se plamenovi. k ad je mladi Alois opet odjurio. ili se barem pretvarali . Svoje sam pèele volio. Osim u prigodama kad nas Maestro r asporedi na boji ta na kojima se mo e oblikovati povijest. Sigurno je pokupio svoju odjeæu. prive zao konju za sedlo i odjurio. Ni ta se. svezao je u zave ljaj. koji mu je sad bio omiljeno mjesto za sjedenje u umi. Spartaner je poèe o tuliti. U kolovozu je stiglo pismo. ne uvlaèi . Nije trebalo tra iti m aticu. "Sve ih je zapalio. "Znam." Adi se istovremeno smijao i plakao. dok si ne naðe posao. A djeèak s e neæe vratiti. Minutu poslije. Svi su spavali. drhtati na pomisao o upadu mi eva. Odmarajuæi se na ostacima nekoæ plemenitog hrasta. Gotovo je istog èasa shvatila to se zbiva. Ta je fantazija bila dio dugog ljeta u kojem je alovao za svim t o je mogao navesti pod izgubljeno.Isprièala mu je sve. Ako bi ga prodao. P rije nego to je oti ao. No. kad se Alois vratio kuæi. Djeèak je odjurio na konju i do mraka se nije vraæao. a potom jo i vi e za onim to se navesti nije dalo . kad su se veæ ponadali kako su sigurni. Uzeo je nadnièara da mu pomogne pokositi pa njake. Kad je bio u Linzu. a sijeno prodao u Fischlhamu. to bi mlaðem moglo biti dovoljno za ivot u Beèu. No. Bio je gotov. nasuprot fazi u kojoj su praktièno nepomièni.poput teneta. Kako se vi e nije morao brinuti zbog ko ni ca. ali nisam ih izgubio svojom krivnjom. jednog mu je poslijepodneva potkraj ljeta kroz neki venti l u mozgu pro ao gorèi okus alovanja. I tako je ljeto prolazilo. Pas je. Meni je mirno ljeto obitelji Hitler pr o lo kao da sam ga prespavao. i tu bi slu ao ptice. U Haf eldu æe ostati dok iz njega ne odu. Poèeo se pomalo brinuti i koliko mu gazdinstvo u stvari vrijedi. Nije morao pratiti zdravlje ko nica. jurcao je stalno od kuæe do ko nica. zakljuèio je. Alois stariji je doznao kako je Ulan prodan trgovcu konjima u pola cijene." 7~7Q z8o Norman Mailer U toj fazi obitelji Hitler vi e nisam morao posveæivati svakodnevnu pozornost. To me i nije pretjerano zaokupljalo. da se te nedjelje vratio dovoljno rano.priznala je kako su ga se tad veæ bojali. Alois je zato vrijeme bio zarobljen pod pokrovom duge i prozaiène meditacije. samo je malo zacvilio . razmi ljati da li da ponovno stavi mre u da zaprijeèi pristup pticama. mi na taj naèin mjerimo Vrijeme. iv poput srndaæa u bijegu. tugovao bi za pèelama bez kojih je ostao i sanjario kako bi.

Zbog toga bi mogao osvanuti èas kad æe odluèiti da je odlazak u bijednu gostionicu u F ischlhamu preskup. Èak se i zastidjela. kad smo veæ kod toga. K ako u tu zamisao nije morao uistinu i vjerovati. Dok je pisao. otrovno pismo. "Ubio si mi majku. Na vratima mu se neæe pojaviti roditelj Grete Marie Schmidt . Kakvo neu krotivo èuvstvo! Je li njemu kao ocu bilo priroðeno da sinu oprosti? A to ako je i Al oisa mlaðeg obuzela gri nja savjesti? Nije mogao podnijeti pomisao na tog djeèaka samo g u sirotinjskoj sobici. Kako bilo. umjesto toga je pregledao premaz boje na pseæoj kuæici jad nog uginulog Spartanera i zakljuèio kako se jo neæe poèeti lju titi na ljetnoj vruæini.mogao je biti zahvalan to odreðena mlada dama nije ostala trudna. morao prepisati u èisto pr ije nego to se usudio pokazati ga Klari. no izvornik je. Morao je prihvati ti èinjenicu. ili. Nije mu se èinilo da im treba novi pas. nije mu mogla oprostiti to se one u asne veèeri pokazao bespomoænim pijancem. Nekoliko dana poslije. Sve se svodilo na to da æe imanje morati prodati. Èak je tu temu naèeo i u razgovoru s Klarom. zbog stida nad sinom. a razlog je za to jasan. ja ti neæu stajati na putu. Mal i je djeliæ Aloisa i dalje u snu trèao uzbrdo. "Ako eli da se vrati. prije ili k asnije morati svakog tromjeseèja potro iti vi e od njegove mirovine. Znao je da do toga neæe doæi brzo.bez obzira na to koliko se urednim dr alo kuæu. Tog pobo nog licemjera! Klara je razgovor ipak skretala podalje od Poelzla. napola idov . san mu je. veæ bi to dosad jako dobro znao. nije se v i e morao bojati da ga negdje u susjedstvu vreba razjareni otac. staju i dvori te . "Ti si gro zan poljoprivrednik." Bio je ogorèen. Nekoæ bi ga èak i nekoliko minuta u kojima ne bi ni ta radio nepogre ivo uzrujalo.naroèito one koji nisu zahtijevali mu ku snagu. vi e vremena trebalo da se ne to naprav i. Kako mladog Aloisa vi e nije bilo. suznih oèiju. kako sam doznao. Iako godinama nije bio tako opu ten . to je èovjek manje radio. Nedostajao mu je Linz. Kao da mu njegove nezasijane njive pr edbacuju. Sad mu se i taj fan tomski prijestupnik èinio jako udaljenim. Takav je spokoj mogao ispasti skup. kako lebd i kolut dima cigare. kako sjedi na oskudnom poljskom le aju. izrazito protiv svoje volje. te su se u asne rijeèi Klari morale predoèiti. Uz to. ruka mu se jako Norman Mailer tresla. bio nepodno lj iv." Ta se fraza nekoliko puta ponav ljala. Ti si. pèelarski proizvodi. Imanje koje se ne obraðuje .tako neprimjetno poput prvih znakova nebrige.81 Ekonomski su èimbenici (koje je stalno izraèunavao na zasebnim listovima papira. do takve drame neæe doæi. Alois mlaði je na takve trule ideje mogao doæi samo slu ajuæi Johanna Poelzla. jer da jest. Nekad sam mislila da ba zbog toga ne ide u crkvu. no ipak je prevladao osjeæaj du nosti. dok æe s e otac okretati u grobu. Razmi l jao je da kupi novog psa. Osjeæala je da mu je ta ko du na reæi. Kazala je tek: "Ta mi pomisa o nije naroèito zasmetala.eci i dalje ivi. Tih je dana. Aloisova je najveæa briga bila da se ne privikne na nerad. ma koliko pazili na tro kove." Tako mu je kazala. No. na izvitoperen naèin. To bi svaku povredu ponosa jo i podvostruèilo." A u pismu je bilo tako puno pravopisni h pogre aka da ga je Alois stariji. Sad se sam sebi èinio pretjera no zadovoljnim to promatra kako putuju oblaci. mij enjajuæi i olovke) upuæivali da æe on i Klara. iz Beèa je stiglo pismo bez adres e po iljatelja. "Nije ti smetalo to si mislila da za mu a ima polu-Zidova?" . Tamo je èovjek barem mogao otiæi na piæe s pametnim ljudima. ako uistinu eli da se vrati. Alois stariji stao je ponovno razmi ljati o tvrtki Hitler i sinovi. postao sladi nego prije.mo da vi e nikad neæe odavati zadovoljavajuæi dojam. Nakon toga se u pismu tvrdilo kako æe se sin jednog dana proslaviti. Barem ne potencijalnom kupcu. Alois nije mogao vjerovati onom to je proèitao. Bilo mu je kao da ima amputiranu podlakticu èiji su ivèani zavr. poèeo se kajati zbog Aloisa mlaðeg. Ona je cijelo ljeto osjeæala prilièan i dos ljedan odmak od mu a. Nikakvo èudo da ti ne ide poljoprivreda. U povrtnjaku nije radio ni ta. A jedva da se i sjetio krijumèara koji je ivio s druge strane Fischlhama. Dvorac u umi 2. poèelo ga je kopkati to veæinu poslova prepu ta enama . to se odmah ponadala kako ga neæe pronaæi. prepun mrlja od tinte i sintaktièkih pogre aka. Ostatak je bio jo i gori. A kad se samo sjeti kako je djeèak uvijek bio dobar govornik.

ipak slu e. kao i u bilo kojoj drugoj obavje tajnoj organizaciji. To je bilo to." Nije mogla spri jeèiti suze u oèima . ba rem kao vodièi. Èitatelj se mo da sjeæa kako sam se. Kad mu je bilo est godina. Godine 1938. Ne na takav naèin . Naravno. Uvijek sam se brinula zbog na e djece. kredibilnost odr avati barem na internoj razini. Nije znala je li joj laknulo. Iako sam znao kako Hitler nije idov. kao Dieter. nije to bilo ba tako jednostavno." Alois se stao smijati kad se prisje tio. Tijekom tog razdoblja. èije 284 Norman Mailer se postojanje obeshrabruje. kako bih osigurao kredib ilitet."Kako bi mi to moglo smetati? Aloise. ukoliko to udjel ba ne zahtij eva. Bilo je jasno. To sam doista i bio. Edmunda i Paule. Vratila su mu se stara sjeæanja na najrani ja zadirkivanja u koli. Tad nam padnu i demonske moæi. rekao je. pojavio u liku pripadnika SS-a. Moramo se odreæi poticaja koji nam don osi ivot u vi e raznih svijesti. "O tome nema govora. naravno. potk raj tridesetih godina dvadesetog stoljeæa. No. "takvu informaciju natuknuo. godine u Grazu proveo istragu o Hit-lerovom djedu. A onda je rekao. "I ti si svih ti h godina mislila suprotno?" Dvorac u umi Z83 Klimnula je glavom.ne t ako izravno. spreman sam ustvrditi kako nam sjeæanja. Zato sam. "Zbog toga mi je bilo drago to ima idovske krvi. do lo mu je da od stare ptièurine sku ha juhu. pa sam Himmleru izvor svoje informacije mogao objasniti samo tako to æu mu servirati izmi lj enu prièu. a da ne otkrijem svoj izvor. dobro sam ga tresnuo po licu i slomio mu nos." "Ali je uopæe nisam idov". Tako je èula. Izrijekom je rekao kako zna tko mi je otac. vi e mi se èinilo kako sam je jednom veæ znao ." "On ti je to rekao? Ba tim rijeèima?" Svog je djeda Johanna Ne-pomuka dovoljno dobr o poznavala da zna kako on takvo to nikad ne bi izgovorio. iznenadnu i estoku. Na svoj sam tro ak ivio i funkcionirao unutar njega. Onda se nastavio smijati da poka e kako to nije uzeo k srcu. Naravno. nisam bio siguran to je is tina. Tako sam. rekao je Alois. Tom je tipu zbog toga ostala ru na nju ka." "Ali to ne znaèi da sam zbog toga idov. 1938. 2. Nije ni morao ni ta v i e kazati. To je mogao znati samo na jedan naèin. Èinilo mi se da bi to moglo ojaèati krv na eg Adolfa. bez obzira na to koliko bila potisnuta.to znaèi da je Maestro sigurno odav no zakljuèio kako svojim vragovima mora ukinuti moguænost sjeæanja ako u svom dijelu s vijeta eli odr avati red. To je takoðer èula. "Nije. A Alois. Tako sam nauèila. kad se prisjetila glavnog uzroka svojih rijeka suz a. bio sam ugraðen u tijelo odreðenog èasnika SS -a koji se zvao Dieter. To je znak slab og obrazovanja. Mo da su ih radili i ona i Alois . . Mogu r eæi kako inaèe za takvim potpunim ugraðivanjem ne pose emo.naroèito sad. Zidove nije primjereno mrziti. znaèilo da nisam u moguænosti o tkriti joj izvor. informacije morao prikupljati na naèin koji je Heiniju bio prihvatljiv . U Posebnom odjelu IV-2a morali smo. Tebi sam pravi stric. to je. Heinricha Himmlera u takvo to ne bih mogao uvjeriti.ne bi li to moglo biti tako? A idove je pratio glas da su inteligentni.k oristeæi ljudsko svjedoèenje. T o da je Johann Nepomuk bio stvarni Aloisov otac saznao sam pomoæu informacije koju sam jednom dobio izravno od Maestra. Stari Johann Nepomuk jedn om mi je isprièao tko sam. Sad je tek ostala zbunjena. "a taj èovjek nije idov". kad mu je na pamet pao Johann Poelzl. O tome se prièalo u Stro nesu i Spitalu. Uvijek bi se kradom uzbudila kad bi pomislila da je udata za èovjeka takve krvi. "On mi je". "Pomisao da sam ja polu. eljela sam da pre ive." Dobio je glavobolju. ili se treba razoèarati. uvijek si govorio kako je èovjek koji mrzi Z idove nekulturan. Ja sam njegov sin.idov nikad te nije smetala?" ponovio je. Kad me sljedeæi put neki djeèak nazvao idovom. Jer za to plaæamo izravnu osobnu cijenu. kad sam se kao pripovjedaè ovog romana predstavio. Moramo postati simula krum èovjeka. Zidovi s u u krevetu radili zabranjene stvari.

to neæe biti zbog kakvog konzervansa koji im teèe venama. Takve prednosti vi e neæe biti. Ostala je bez pretpostavke kojoj se dugo radovala. No.kako je te noæi mo da poèeo ra k dojke koji æe joj kasnije u grudima gorjeti paklenom boli. velikog i dobrog kralja. Previ e joj se toga dogodilo istovremeno. naposljetku. radije æu se vratiti Aloisu. Kad smo veæ kod toga. obuæi se. a za njim i Edmund i Paula. Cijeli je svoj ivot izvr avao naredbe. Nikad to ne bi b ila u stanju. be z obzira na to jesu li bili bliski.srce æe mu na dan Poelzlove smrti poskoèiti .Ovu sam relevantnu primjedbu iznio zato to je pitanje ima li Alois idovske krvi op et iznenada osvanulo. a ipak ivi. bez obzira na njihove mane. No. koji je poku avao spavati n a podu. Svaki je sat te mraène noæi morao probdjeti trudeæi se da mu srd ba splasne. Sad je to pouzdanje naru eno.idovi su znali kako pre ivjeti. do kraja ivota . o kojima je od prij atelja i rodbine. poku ati zaspati na podu. Jo je gore bilo to se svog kukavièluka Dvorac u umi 285 stidjela. Njemu je te noæi srd bu uveæavala èinjenica to je izdao sam sebe. Bijes na Johanna Poelzla uskoro æe ipak splasnuti i prijeæi u ne to to se mo e nazvati prijezirom.to ima troje ive djece. odnosno u grudima. Obuzela ga je srd ba. èak i od duæand ije. potpuno privatno. napor da svoju srd bu potisne pulsirao joj je u srcu. Neki su èak bili i bogati! Klaru bi se uv ijek zbog toga dojmilo. razgovor s Klarom izazvao je u njemu takvu oluju da nije mog ao ostati u krevetu. uspio oboje odr ati budnima. godine okonèati ivot. Je li tako ispalo zato to se doista osjeæao krivim zbog djeèakove majke? Da. Kriv to je Alois mladi ispao takav bio je on i jedino on." Ne mogu s autoritetom govoriti u ime vragova koji imaju lijeènièku diplomu. To mu je pokvarilo svu onu radost koja se u srd bi takoðer podrazumijeva. ponuditi isti hranjivi osjeæaj vlastite ispr avnosti kakav obiènijim prigodama na raspolaganju stoji najveæim licemjerima meðu ljud ima koji idu u crkvu. ona bi Aloisa mlaðeg ubila. No. hodati u krug po sobi. naravno. sada je morao ustati. pri èemu je. za èije se zdravlje svake veèeri molil a. te je noæi Alois bio srdit zbog posljedica vlastiti h postupaka. Kako je mogla prihvatiti zamisao da se Aloisa mlaðeg pozove na povratak? Le ala je u krevetu slu ajuæi Aloisa starijeg kako lupka po podu dok lije e i uskoro je i nju obuzela srd ba.mogao uspostaviti dijalog izmeðu raznih dijelova uma. Kako se do odgovora n a to pitanje ne mo e doæi lako. Veliki doprinos nesanici. jekt takve velike antipatije. A to je prouzroèilo i manjak stege kod njega samog. Bit je tog zadovoljstva srd bu nipo to ne usmjeravati prema se bi. Adolf je pre ivio. Prvi put nakon svih tih godina le anja jedno pored drugog. mo da te jadne noæi sna no zakoraèio naprijed. utjelovljenje napornog rada i stege. Aloisov nad zor nad vlastitom prirodom bila je svojevrsna poèast koju je odavao Franji Josipu.slabih oèeva. Tek je na p rvo jutarnje svjetlo . U tom je smislu ulazio u najgoru kategoriju ljudi . Klara je znala kako æe za to morati platiti. vjerovala je kako je njeno zadnje troje djece time dobilo bolju priliku za pre ivljavanje. Samo to je znala da ne mo e. pleme nitog. a p otom nareðeno provodio u Carinskoj upravi.no srd ba prema Aloisu mlaðem ponovno mu je isplivala. koju je dobrim dijelom spasila njihova idovska kr v. "Da vi e nikad nisi naèela tu temu. "Ne progovaraj". u sebi -as kim bi o tome i mogla razgo varati? . koje je u zoru stiglo ogrnuto ki om . A Aloisu mlaðem ipak nije uspio usaditi ni ta od tog smisla za po tovanje. pa je uspio izdati nekoliko nared . Sokantno.tmurno svjetlo. Ida i Otto prerano umrli mogla je pripisati svojoj obitelji. nego uvijek k drugima. èula grozne prièe . Kako je bilo izvjesno da su sva njena djeca s Aloisom jednu èetvrtinu id ovi. Ako je ne to za idove vjerovala (a ne bi mogla reæi da je punokrvnog ido va ikad upoznala) bilo bi to da. to je pretpostavka koju se suvi e ri jetko razmatra. tako lo e da nije mogao biti strog prema njenom potomstvu. da. lijepog. Ostane li troje preostale djece i dalje na ivotu. Nije mogla vjerovati to to sebi govori. poku ati zaspati na otomanu. rekla si je. s Fanni je postupa o lo e. Srd ba mo e. no reæi æu k ako je moguæe da je karcinom koji æe Klari 1908. Kad bi bil o moguæe. To to su Gustav. po tovao je Franju Josipa. takvom snagom i prijezirom da je sasvim moguæe .

kad god bi elio da mu Adi priðe." Adi je ostao paraliziran od straha. rekla je." Govorila je kao da se to veæ dogodilo. Nije znala vjeruje li i sama u ono to je potom kazala. Morao sam se zapitati hoæe li konaèni uèinci takvo g stanja poslu iti na oj svrsi. kad radimo s ljudima koji boluju od maniène depresije. Erupcija se dogodi vrlo brzo. kao da mu eli rashladiti gro znièave obraze. Mislim kako je to dr ao jo jednom vrstom cjepiva protiv buduæih em otivnih kriza. vrijeme neæe potratiti. kazao joj je. Govorim iz iskustva." Stavila je djeèaku dlan na lice. Adolfe. Kakva bi to samo bila katastrofa. No. Kad ponosnom kli jentu ugradimo duboko poni enje. Bilo je prigoda kad je. n e ispu taj biè. Djeèak je bio dovoljn o nje an da ne ispadne kako treba." Ponovno je klimnula. dovoljnom o trom da nekom o teti uho. Pa se pr omijeni. Otac se mijenja. Alois zazvi dao. bio daleko od potpunog smanje nja ega. znak je da je u kockanju s velikim ulogom izvuèen dobitak. trebalo ne to tako drast ièno. ne elim preuvelièavati. Nije mi bilo jasno za to bi nam sad." Alois je Adiju vi e puta kazao: "Na tvog se starijeg brata uludo potro ilo vrijeme i za njega se bespotrebno rtvovalo. "kad otac shvati kak o i on mo e pogrije iti. no svejedno je to rekla. nizom poni enja svoj objekt mo emo potaknuti na prebrzu osc ilaciju izmeðu polova njegove depresija i manije." Klimnula je glavom. "Mo e doæi i èas". Mo e i pogrije iti. U gostionici bi sad rado rekao: "Ako odgaja sina. p onovila je po treæi put. 286 Norman Mailer 3Sad bi. "èuje vlastite rijeèi i shvati kako nisu toène. Zbog toga mi nije bilo jasno kakvu je krajnju svrhu Maestro imao na umu. Ta je moæ demonska i ne stjeèe e lako." "A to ako je jako u krivu?" "Neæe na tome ostati. "Ali to ako bude u krivu?" "On to ne radi namjerno. sebi postavljamo i zadatak takvu ranu pretvoriti u buduæu snagu. kao da i sebe eli obvezati da povjeruje u te rijeèi. No. Ako klijenta elimo natj erati na neki nasilan èin. A zna li za to?" "Ne. Maestro od mene nije tra io da Aloisa obuzdam." Bila je tog svjesna. kad se du evni ponor potencijalnog samoubojice preobraz i u izra eni ego. Ti mi. Neæe dopustiti ponavljanje iste gre ke kakv u je napravio s Aloisom mlaðim. rekla mu je. To su veæ provjerena sredstva koja slu e razvijanju klice samoubojstva. i jo u tako ranoj dobi. Neæe . "On je dobar otac. Radilo se o dobro uvje banom zvi duku. "otac me sad gleda kao da sam neprestano za ne to kriv. Maestro bio spreman takvu roditeljsku dominaciju i poticati. Dobar otac prije ili poslije shvati da je mo da i ao u krivom smjeru. Maestro nas ba takvim potezima èesto zna iznenaditi. jer ti je on otac. Naravno. rekla je. Smiono riskirati ivote na ih klijenata nije mu nimalo strano. a poneka d je èak i izazvati. Adi je.bi kako u buduæe treba postupati s Adijem. "a sad u onome to govori ima reda. Jer je spreman mijenjati se. "Majko". predviðajuæi klijentu velik u buduænost. Adi je dobio i vi e nego naznaku muke kakva se obièno ve e za nastanak neizbris ive melankolije. Sad se kreæe u dobrom smj eru. a otac je djeèaku jadom slabi o duh." "Jer si sebi mogao kazati kako ga nikad neæe zbunjivati. Itekako se dobro znamo slu iti poni avanjem i samo poni en jem." Uhv . kad Dvorac u umi 287 nam takvo to pode za rukom. u tom èasu. ne smije nika d kazati kako ti otac nema pravo". No. A Alois mu nije smanjivao jaèinu ni kad mu je djeèak bio nadohvat ruke. Bijedni k kojeg su nekoæ poni avali stekao je moæ poni avati druge. Zvi danje je i njene u i ubadalo poput igle." "Promijeni se?" "Svakako. Pokazao je i ne to dara da svoj sluèaj krene zagovarati kod Klare. "Adi. To se mo e pokazati podjednako zahtjevnim kao i od kukavice napravit i junaka. a sve zbog ta kve sitnice. "Da". takvo je poigravanje moglo izazvati buduæu nestabilnost. No. "Mijenja se".

Od toga bi se mogao osjetiti tveiblich. da je djeèak osjetio kako mu je to izazvalo svet u snagu. ravna onim dobro poploèenim avenijama uma uvijek sprem nim za primanje jakog mentalnog prometa. Znat æu kako treba odgovoriti na svako pitanje koje æe biti p ostavljeno. Zbog toga ne smije oca nikad optu ivati. Sad si ti najstariji brat.) "Da". marljiv ali nesretan seljak . Od njega n e smije oèekivati da prizna kako ima slabih stana. ako eli vjerovati kako æe u buduænosti i njemu pripasti dio Ehrfurchta. Do prosinca je napisao novu oporu ku. Za dobro obitelji. 4Alois je odluku da izmijeni oporuku donio nakon to je shvatio da mo e prodati gazdi nstvo. Alois stariji bio mi je u tome od velike pomoæi. morate ga. koji je èak i posavjetovao Klaru. zar ne? Morate strpljivo èekati. sve dok taj koncept nije postao mentalna izvjesnost. Po tovanju i strahu. o z amkama dobrog voðenja gazdinstva znao je jo manje od Aloisa. poslati k men i. Kupca mu je poslao herr Rostemeier.jer lijepo izgleda.) Gotovo da mu je pobjeglo usred majèinog izlaganja." Sad je spomenula Aloisa mlaðeg. jednog æe dana i on imati obitelj i svi æe ga njeni èlanovi po tovati i boj ati ga se. dodao je. "Najbo lje je kad u kuæi ne vlada zbrka. On je bio. molim vas. "dobro je da ste toga svjesni." Tad je poèela govoriti o die Ebrfurchtu. Mnogih sam mu noæi ponavljao da se Alois mlaði zauvijek odvojio od obitelji." Dvorac u umi 289 Nakon èega je. pa je kupoprodaja obav ljena. "To me nauèila moja majka. Mora ga se slu ati. kao da se radi o va nom i uspje nom èovjeku . zazvi dao Adiju i glasno mu proèitao dijel ove testamenta. dodala je. Bio u pravu ili ne. "Der frau Hitler". Njena 288 Norman Mailer se majka tom rijeèi poslu ila govoreæi o Johannu Poelzlu. "Sto manje to bolje". sad kao da je mrtav. "Da". otac je uvijek u pravu. Nije li ga i va mu svojedobno zbog toga kupio?" "Ne bih rekla da to ba i nije tako". no nije ni pretrpio gubita . "oèeva rijeè mora biti zakon.dig ao je u zrak prst . dok sam slu bovao kao upravitelj krunine Carinske isposta ve.ne smije. Ta ko je potpuna bila va nost onog to je æutio."imuæniji. dovr iv i prepravljanje oporuke. Inaèe vlada zbrka. Odreðivala je da u sluèaju njegove smrti sin imenom Alois ne smije dobiti veæi dio imanja od onog koji mu nu no po zakonu pripada. Uskoro æe jedan od tih situiranih ljudi i naletjeti. dobro upoznao s odgovorno æu kojom se takve ozbiljne odluke moraju donositi. rekla je. gotovo da je tako rekla Klari. A njega jako pogaða kad se osjeti slabim. kazao joj je. "Obeæaj mi kako se to za tebe neæe nikad moæi reæi. (Taj mu se f enomen tih godina dogaðalo uvijek kad bi bio na rubu da o sebi pomisli ne to veliko i sretno. Jamèim kako sam se. (Njoj je takva primjedba bil a ravna oèijukanju s herr Rostemeierom. "On Ehrfurchta nije imao"." Klara je to kazala tako ozbiljno. Da. Djeèak ko ji ti je nekad bio brat. Adi je shvatio i ja sam mu iz noæi u noæ radio na umu. rekla je svom sinu. U tom mu je trenutku potreba za mokrenjem postala hitna. A kad naleti. Oèeva je rijeè u obitelji zakon." Da. a ja sad prenosim tebi. Bit æu vam prijatelj. K ako je pisanje oporuke sad sasvim zaokupilo Aloisov dugo razvijani smisao za pra vi slu beni postupak. rekao je on. rekla je Klara. Klara je prva u obitelji shvatila (a zasad je i dalje bila jedina) da se s Adije m mo e razgovarati kao da mu je deset ili dvanaest godina. o njegov im se rijeèima ne raspravlja. Alois postignutom cijenom nije ostvario dobit." Bogati se tragalac za kuæom uistinu i pojavio.tko to u obitelji nije znao? .no on a se prema mu u uvijek pona ala s Ehrfurchtom.atila je Adija oko struka i zagledala mu se u oèi. Ti si va an." Adijevo je tijelo bilo vla no. ali su" . "Da". "va e gazdinstvo netko mo e kupiti samo iz jednog r azloga . Kao da mu je znoj osvijetlila posveæena svjetlost. Mladi æe te po tovati i uva ava ti. Dr im kako æete svoje imanje moæi pr odati ljudima koji imaju jo manje iskustva s poljoprivredom od vas. U pravu ili ne. ali nije . svidjeli su mu se i kuæa i polja. dodao je i: "To izra avam s punom svije æu o ozbiljnosti takvog oèev og èina. Jer sad si ti najstariji brat. U ao sam mu u misli taman toliko da mu apne m: "Tvoja je majka u pravu.

Moram kazati kako je Aloisu to bila poticajna misao. Poslu an je bio sigurno. pozorno sam pratio Aloisove skromne aktivnosti. zakljuèio je. Po to se rije io du n osti voðenja gazdinstva. sobarice i kuharice u Gasthofu nisu ga nimalo zanimale. Buduæi da je to moglo utjecati na ono za to smo pripremali Adolfa. Primjerice. godine. 2. prije vi e stotina godina. I dalje bi noæu ponekad sjeo na hrastovu klupu i opet razmi ljao o Langstrothovoj kutiji koju je sam napravio. Klara nije mogla vjerovati da se njen mu s tim sla e. a i poslu an. to nas tek èeka. Ne. Jo i gore. kao i nadom da æe mu najstariji sin ipak dati ne kog razloga za ponos. Aloisu je postalo zadovoljstvo. jednom morao biti vra ki razvratan vitez. zakljuèio je. niti tako zgodan. Zvi dati mu da doðe. ali je mo da ipak bio podjedna ko bistar. Odgovor bi bio jako brz. Za to ne? To bi svakako objasnilo njegove najhrabrije karakterne crte. Mogao je biti srednjovjekovni vitez. Po tap ao bi sjedalo kao da se eli prisjetiti zvuka pljuske koju bi toj drvenoj kutiji opalio u dobrim starim danima. èvrstoj pljusci ne bi li se pèele uzvrp oljile. Mo da izopaèenost na e prirode ui stinu ima neke veze s tom neobiènom ljudskom prirodom. To to je sebi nametnuo da se bavi novim zamislima mo e nam objasniti prijem na koji je kod Aloisa nai la Adijeva elja da se upi e u djeèji zbor u benediktinskom samostanu . 290 Norman Mailer No. KNJIGA JEDANAESTA Opat i kovaè I. A nove su ideje bile ba ono to mu je trebalo. s tri zvonika. Èak bih kazao kako je Alois zasad bio zadovoljan. No. ne mo e povjerovati da æe ikad prestati postojati. nakon to su prodali hafeldsko imanje. Je li to osjeæao kakvu prikrivenu naznaku ranijeg postojanja? Nije odbacivao t u moguænost. no tad se zapitala. A njemu to nije sm etalo. tri ulaza i tri oltara. stao se zanimati za srednjovjekovno ozraèje Lambacha i rado je e tao njegovim ulicama. Moglo se prihvatiti kako re inkarnacija nije izmi ljotina. tu veæ bio u nekom prija njem ivo tu. obitelj se preselila u Gasthof Leingartner u Lambachu. Prijenos vlasni tva djelovao je tako nepovratno da je Alo isa ostavio u uvjerenju kako se sad mo e dokraja oprostiti sa snovima o svojim zad njim danima na kakvom gazdinstvu. sve je sad ostalo na Adijevim pleæima. Der Ritter Alois von Lambach! Ako se ponovno javi pitanje kako sam to ja mogao doznati za njegove reakcije. to je donijelo male. a ako je tako. onda je 2-94 Norman Mailer on. Moram kazati kako je Paura na njegove misli vrlo neobièno utjecala. Veæ je bila blizu da djeèaku ka e da odustane i od samog upita. gdje su ivjeli do kraja godine. On je pak stigao do konaènog zakljuèka .k od kojeg je strahovao. no mogao se pohvaliti b enediktinskim samostanom osnovanim u jedanaestom stoljeæu. te crkvom. Veæina ljudi. T oliko toga znamo o tome kako se povijest zbivala. Alois se poèeo pitati je li. to se k postanku probija izm eðu mokraæe i izmeta. uopæe nije bio klijent. ak o mi Alois. Nije bio ni pribl i no okretan ni sna an kao Alois mlaði. To je jedino zbog èega bih potencijalnim kandidatima preporuèio ivot vraga. Dr ale su ga podalje od ivog pijeska starenja. Alois je sad oti ao u pravu mirovinu. nije nezamislivo ni kako sam si b a to uèinio kad sam otkrio svoju povezanost s Maestrom. da. a li iznenaðujuæe promjene. ponovit æu da povremeno mo emo uæi u mi sli ljudi koji su blisko vezani s onima koji su nam povjereni. a kasnije ipak svake noæi sanja o plemenitom ivotu. Grad je imao samo 1700 stanovnika. U ljeto 1897. Na moje iznenaðenje. Alois je u srcu èuvao pandan staroj fotografiji. lijepoj. sagr aðenom u obliku trokuta. naposljetku. "a to ako Bog eli da Adi ude u taj zbor?" Nije se kanila mije ati u stvari koje bi mogle biti dio Gospodovog naum . Povijesti se rijetko sjeæamo (kad su u pitanju oni koji su je t ako dugo pro ivljavali kao ja) kao niza tek oèaravajuæih dogaðaja. Ta ga je pomisao dr ala u sjajn om raspolo enju. kako je to bilo uistinu. Tko b i ikad po elio li iti se takvog bogatstva? A opet. Alois. Paurom. èinilo se kako se one ne zanimaju za njega. Stoga su mi Alois ova premi ljanja o reinkarnaciji bila dostupna. Povijest je takvo klu pko la i.

Mihovilu arhandelu koju je svaki dan ponavljao. Krvave on osta bluze. "prodrijet æe vam u svaku poru va eg tijela. rekao je Adi. Sad je upijao zvuke i udio za tre nutkom kad æe ostati sam u umi i govoriti drveæu. Sjetili su se. Ako bi mu otac odobrio da ostane n akon nastave. Va e æe tijelo odvratno s ti. Jednom je. ili æe ga èuti na hodni ku. "kad sam bio mlad. Svojedobno je bila solist u upnoj crkvi u Dollershei mu. rekao je Adi. rekao je.. "Stalno je govorila. Za izvrsnost koju si pokazao u novoj koli treba biti i nagraðen." Adi se ipak pitao bi li jednog dana mogao postati redovnik." Adi je zavolio kolu. S viðali su mu se njihovi crni habiti. Prema drugu il' na mene? Njemu ivot skoro uze. "stare su mi se pjesme uistinu vratile. Ako bi se tko pitao za to je popustio zahtjevu da mu neki od sinova ide u kolu kod redovnika i sveæenika. Znao je kako mora govoriti tiho. Na onom svijetu èekaj na me. Sa svoje je strane Alois bio odu evljen njegovim ocje nama. A taj se oganj neæe nikad ugasiti. Usred dobra a i zla. lAch. Zato to sam poèeo vjerovati u tvoje buduæe sposobnosti." U sebi je Alois mislio: "Naravno. Redovnici su ga uskoro stali smatrati jednim od svojih najbo ljih uèenika. Opat samostana bio je najdojmlji-viji èovjek kojeg je Adi ikad vidio. kao neku vrtu odor e. mein guter Kamerad. i on je to znao. Adiju je bio lijep poput kralja. a na svjetlu koje je dopiralo kroz ru ièaste proz ore treperila je njegova predod ba raja." . Nebo slatki. mogao bi iæi na probe. I tako je mladi Adolf. kazao je. Rastalit æe vam kosti i pluæa. uzvi enog izraza lica. to je bilo vi e nego dovoljno da Alois ostane blagonaklon. Na ao je èak i svoj uzor. "i saznao kako ti benediktinci vode najbolju kolu u Lambachu. Kad je bubanj borbe zvao. Alois se nasmijao. srebrno sijede kose. "sjeæam se kako si lijepo pjevao onog dana kad smo iz Li nza stigli u Hafeld. Nem a potrebe da zavr i kao boleæivi sveæenik. pri ao Aloisu i uspio izustiti k ako su mu redovnici kazali da ima dobar glas. Kako Adolfu u ivotu elim svaki boljitak. nije to za djecu!" Sad je Aloisov glas jo jaèe odjeknuo. To mi je bio majèin dar. sveti. Alois je objavio. da." "A. beskrajno ti kraljevstvo vjeèna tvoja vladavina. Uvijek bi uz mene stao. slavljeno ti ime tvoje. opat. i ja sam se mogao pohvaliti dobrim gl asom. rek ao bi. dragi sklade Sveti. no osjeæao se tako ispunjen propovijedi koju je èuo na misi. a u drugoj samostan. kad je ostao sam u sobi u Gasthofu koju je dijelio s Angelom. Kugla na nas poletjela. veæ je u svakom imao i na jvi u ocjenu. oèe". . Onda je stao na stolicu. Ne mogu ti vidat rane. rekao je Alois. Djeèak je ne samo pohaðao dvanaest obaveznih predmeta. Sveti Bo e. Iz va eg æe se grla osjeæati stra an vonj." "Jest". Sjeæa li se one koj a ti je uzrujala majku?" "Sjeæam se". Bio je visok . odluèio sam poslati ga bez obzira na druge zamjerke. Najprije je pomislio da mora izgovoriti propovijed koja je prethodila molitvi. Djeèak je bio spreman zaplakati pred snagom "Grosser Gott Wir Lo-ben Dich". s vje ali ce skinuo njenu najtamniju haljinu i omotao si je oko ramena. "Reæi æu ti ne to". Imao sam najboljeg druga. Sjeæanje je Aloisa potaknulo da zapjeva iste stihove. poticao sam ga da povjeruje kako æe se jednom moæi uzdiæi nad sve ove r edovnike i u jednoj ruci dr ati vlast. " Ovaj pakleni oganj". to nije za djecu. neæu ga hrabriti da tim putem ode predaleko.a. Alois je imao spreman odgovor: "Pomno sam se raspitao". To je bio trenutak kad je K lara uzviknula: "Ne.'" Dvorac u umi 2-95 Nasmijali su se. Mein guter Kamerad. glasom koji je zbog pjesme postao hrapav: "Da. dopu tam. sveti na Gospode 296 Norman Mailer Dok je pjevao. a i Adi isto tako. kao i molitvom sv. ko je i dalje pridr avam. sa zami ljenim e irom u rukama. ili jo bolje.

Pred opatom je opet briznuo u plaè. kukastog kri a. Nema vi e pola-pola. la i i srdite opakosti . No. pa je sjeæanje na tr enutak kad mu je Alois dao dopu tenje da pjeva u zboru gotovo i èezlo. onda je on. èak je nogom udario haljinu. bez obzira na to. "Ne diraj me". Èovjekov se dugi nos doimao podjednako zloæudnim kao i usne. U tom je trenutku shvatio kako mora raditi to su radili i drugi uèenici. Zbog toga ju je zbacio i skoèi o sa stolice. Dao sam sve od sebe ne bih li ga potaknuo da pomisli kako je dobio znak s neba. Sigurno zbog mirisa Angeline haljine. Edmund se usudio uzvratiti. iz s jeæanja bi ionako uskoro nestala sva toplina. prelat na zlu glasu meðu uèenicima zbog svoje sklonosti pri-kradanju. "Nisam manje vrijedan od tebe. koji je bio glavni op at 1850. rekao je. I dalje se osjeæao kao ena. Neæu vi e nikad duhan uzeti u ruke.o. Adi veæ smi ljao kako æe od opata zatra iti oprost. Adi je bio na rubu plaèa. Dvorac u umi 297 3Iznad ulaza u samostan. Znao je kako æe ga u taj uzvi eni ured posl ti èim prestane povraæati. no samo kao odjek ranije zaljubljen osti. Spremao se iskoristiti dosegn utu moæ anatemiziranja.jesu li prisutne bile i druge sile? . Jednom. "da je u tebe u ao vrag? Ako je tako. da Adi nije mogao disati. tanke po put o trice no a. gdje je odm ah povratio." Potom se opako osmjehnuo. umrijet æe u velikom jadu. "Slavna visosti. A za to nikad n ikog nije bilo briga. koliko se samo elio pok ajati. Na svoj deveti roðendan. pa je kazao kako ne bi elio d a taj gnjusni èin utjeèe na njegovu elju da postane sveæenik. mo da jednog dana i postane dobar sveæenik.dobio prvu pravu erekciju u svom mladom ivotu. Ne bi trebalo iz toga izvlaèiti dalekose ne zakljuèke. Kako bilo.Zateturao je stojeæi na stolici. izjavio je. Sveæenikovo proklinjanje pokazalo je takvu neplodnost du e. O." Iskrenost u Adijevom glasu odgovarala je potpunom nadahnuæu èiste la i. Najgori od sveæenika koji su dr ali nastavu. "Tebe je od Aloisa mlaðeg titila majka". ponovno je pomirisao i osjetio gnusnu uznemirenost. Jednom iskusit i anatemu bilo mu je dovoljno. Kad je zavr io. Èim je Adolf povratio dar govora. do ao je Adolfa uhvatiti na djelu. Uvijek mi se gadilo. no sad je naprosto morao ponovno osjeti ti da je mu kog spola. Ostao je pot298 Norman Mailer 4Reæi æu kako se kod Adija zadr alo obo avanje opata. Von Hagenova svast ika bila je uklesana nenapadno. Morao se o sjeæati ravnopravno." Bio je stra no uzbuðen. Amen. prije nego to ju je podigao. molimo te da nas izbavi tiranije nedostojnih duhova. Mora poèeti pu iti. da bi sve pokvario . nije dugo ostao sam. njihovih za mki. Kad je Klara si la. eto ga tu. Raspalio se poput èovjeka koji gnjeèi ohare. A istovremeno se os jeæao i kao ena. rekao je. No. u tom je trenu morao otrèati do trave kod kamenih stepenica ulaza. jer je postalo oèito kako je oèev miljen ik mali Edmund." No. Od najranijeg je djetinjstva udisao dim Alois ove lule i taj mu je miris bio odvratan. Adi je kazao: "Alois mlaði je mene uvijek tukao. i to sasvim. Istovremeno je. Njegova se mr nja prema sveæeniku dugog nosa nije smanjila. kad ga je Adi sna no odgurnuo. opat je èak kazao: "Pa. izustio je: "Oèe." Zbog te je primjedbe Edmund dobio udarac dovoljno jak da zatuli svom snagom svoj ih èetverogodi njih pluæa. "S . godine. Radilo se o grbu ranijeg opata. Cig aretu (svitak Aloisovog duhana za lulu smotanog u novinski papir) je sveæenik odma h zaplijenio i zgazio na tlu. Opila ga je snaga tih rijeèi. kne e vojske nebeske. Morao je uzeti daha d a mo e izgovoriti molitvu. u kamenu je iznad nadsvoðenih vrata bio uklesan veliki kuk asti kri . imenom von Hagen. iako ga je obuzeo cijeli skup groznih osjeæaja. urno dodajem. "Je li moguæe". a von Hagenu se sigurno svidjela sliènost grba i njegovog imena kukasti se kri na njemaèkom naziva Hakenkreuz. pa nije izravno nagovje tavala falange koje æe pod t im simbolom kasnije stupati. èuo je. Dobio je nadahnuæe. prognaj u pakao Sotonu i sve zle duhove koji svijetom obilaze i ele nam upropastiti du e. No." Sad se nad njih nadvio Alois. znam da sam pogrije io. Adolf je stajao sam u ulaznoj ve i i pu io cigaretu.

Shvaæala je kako stvari stoje. U odnosu na moj ulo eni trud. kad budu imali kuæu. pravi mu karac. Adijeve svaðe s Angelom i le su mu n a ivce. èak su je pok u avali uvjeriti u privid kako je ona izraziti primjer fine dame iz srednje klase. kad su Adija uhvati li kako pu i. zato su se trudili Klari obraæati s velikim po tivanjem. I tako je Klara istrpjela Aloisovu elju da se presele u mlin. ivot na katu ponad toga znaèit æe beskrajan rat protiv pra ine. odluèio Adiju priu titi batine. ali nisu imali neku stvarnu snagu. to je ispao profitabilan dan. mo e se ponadati kako æe se Angela udati za pristalog mladiæa. Na je zloæudni crkvenjak kakvog li iznenaðenja! . Mislim da je za njegovo dobro to je poèeo pu iti. kazao mi je. kazao joj je. Angela joj je uvijek bila spremna biti slu kinjom." Alois je odmahnuo glavom. Tamo 300 Norman Mailer ju je èekao beskrajan rad. isku ava mi strpljenje. Sad je pak stala razmi ljati o tajnom projek tu. Èak i kad si bio u krivu. Mo da æe s vremenom zavoljeti duhan i postati pravi mu karac. ili vjernom m . "Ne". stanoviti herr Zoebel. A sad svakako zaslu uje imati vlastitu sobu. Netaknut je ostao samo njegov osjeæaj di vljenja prema opatu. kazala je: "S Adijem treba nje n o. Pa se morala slo iti s njegovom zamisli da se presele u neiskori te ni gornji kat obli njeg mlina. mora li su se seliti.to je sigurno bilo bratovo maslo. To je tvog brat a jako uzrujavalo. Ponavljam. stoga.' Aloise." Klara je sad odluèila Aloisa izvijestiti o dogaðaju u samostanu. pa ne mogu tvrditi kako sam uvijek u pravom trenu tku bio na pravom mjestu. u kojoj je sa stra nje strane radio krupan tip imenom Preisinger. Tako dobra pokæerka. a ja mo da nisam na to obraæao dovoljno pa nje!" Alois se." "Kad se djeca svaðaju". To æe biti znatno jeftinije od gostionice. rekla je Klara. Klara je odgovorila: "Naravno da ne. Nje nost mu je jako potrebna. Pravi problem nije bio rije en. Toj je larmi j o trebalo pridodati kovaènicu. no tom mi je prigodom uspjelo." Iskreno uznemirena. Klara je odluèila da ga zbog to ga neæe pozvati na red." U tom se èasu Alois nasmijao. U nadi kako æe Alois s djeèakom suosjeæati. Njegov je vlasn ik. dok nije poèeo ka ljati. Poèetkom zime 1898. Nakon to mu je opat oprostio. Jednom je prigodom kazao Klari: "Tra i da mu ne priu tim jedne dobre batine. Neka poène u ivati u nekim od moguænosti kakve se Klari nisu nikad pru ile. Angela mo e dobiti zasebnu sobu. Alois je i dalje ivio u strahu od povratka srd be s kojom je premlatio Aloisa mlaðeg. no Angela vi e nije i la u kolu. Moglo bi se reæi kako je Klara neke misli poèela zadr avati za sebe.sluèajno bio jedan od mojih najboljih klijenata u Lambachu i naravno da je dobio poticaj da se brzo od eæe do vrata koja je krasio van Hagenov kameni kukasti kri . Gostionièar i njegova supruga su pak bili zadovoljni stanarinom koju su od Hitle rovih dobivali. Poslije. Godinama je dr ala kako dobroj supruzi takvo to ne prilièi. Angel a se uistinu i bila po alila kako je na jednoj od najboljih haljina otkrila pra njav e otiske cipela . kad se mladiæ na ao na tlu. U tom dijelu Austrije nadgledao sam brojne klijente. zbog èega se Klara stidjela . Zakljuèila je takoðer kako je Angela veæ prevelika da bi dijelila sobu s Adijem. njemu od nas treba nje nosti . pun sluzi. n o stvarno mi isku ava strpljenje. "krivnja zna biti obostrana. 'Nisam znao da odrastao èovjek mo e biti tako ljubazan. u ovom ili nekom drugom gradu. Zakljuèila je kako bi bilo zgodno kupiti lijepu kuæu. no znala je da Alois jo nij e na to spreman. nju ne namjeravam prebaciti preko koljena. Klara u puno li en ikakve pomisli da ode u sveæenike. no Klara ni je bila nesretna. godine. A Alois se tome nije protivio. "ti si mu veæ robinja. a imat æe zn atno vi e prostora. dr ao èetiri mazge koje su pokretale rvanj." "Kako bilo. da. Uvijek je bila na tvojoj strani.jeæam se. Aloisu je kazala da obitelj treba naæi veæi prostor. Dvorac u umi 299 to nije imala namjeru povjerovati. po ni oj cijeni." "Pa. Klara je pomislila. Te su svaðe izmeðu Adija i Edmunda odjekivale gostionicom. Djeèaku su udarci pekli stra njicu. tovi e. Ionako æe sve zanijekati. djeèak je kriv. unajmili su gornji kat mlina. pa æe moæi preuzeti dio njenih obaveza.

No jednog se dana. noge. ni jedno jutro nije svanulo. Norman Mailer 6. privijenom na grudi. No. Paula bi se nasmijala. èak se poèinjao i sam prat i. udio je za tim da Edmunda neka njeno udari iz sve snage. ali nije uspijevala odr avati ravnote u. Aloisa je uhvatila depresija. Klara i Angela stalno s u isticali Edmundove plave oèi.poput kakvog kraljeviæa. frau Hitler. Kad ju je lijeènik upitao: " to radi kad si umorna?" samo ga je blijedo gledala." No sad se. Klara je sad kazala Aloisu. Radije da je tamo. ta ko mudro." Klara je zaplakala. nakon posjeta gradskom lijeèniku. Kako bi ga on samo volio jo malo prignjeèiti. Uèinilo mu se kako su joj oèi nekako suvi e prazne. Alois. Edmund je puno prije drugog roðendana veæ znao znaèenje rijeèi ruke. iako joj nisu bile niti dvije godine. "Moli vas. a sve su se te promj ene dogodile otkako su se odselili iz Hafelda." "Aloise. krpenom lu tkom. Volio ju je cupkati na koljenu. Lijeènikova je ocjena nije iznenadila. "Da". rekao je. Klara se veæ svakako bila zabrinula. Klara vratila kuæi s vije æu kako i m kæi zaostaje u razvoju. Paula nije bila u stanju dr ati licu. Klari je to omoguæavalo da ima ne to slobo dnog vremena. Klari je èak bilo drago to je krupni. U to sam se doba morao preseliti iz Austrije u vicarsku i djelovao sam u Zenevi. koje je provodila nasamo s Paulom. Kad bi Alois oti ao na etnju.ladom sestrom. ali ne. S dvije godine znao se sam obuæi. Adi je sve to jako lo e primao. prsti. to je lijeènika uzrujalo. Klara se morala smijati izrazima lica koje bi slo io. U dobi o d dvije godine. Prerastao je svoj slinavi nos i pune gaæe i postao dra estan èetverogodi njak koji je puno obeæavao . a onda osjetila nelojalnom. Klari je to bilo nesnosno. a da ne prospe veæinu onog to je sadr avala. nego da mora paziti na njega. Paula nije. gdje sam sljedeæeg mjeseca nadgledao preobrazbu sitnog kriminalca u hladnokrvnog a . Osim toga. Edmund je uistinu imao stra no slad ak osmijeh i smije no lice. dok se Adiju èinilo kako je ba on pr vi uvidio da nije pretjerano bistra. Dok ju je lijeènik pregledavao. a da joj Klara nije pri apnula: "Bit æe tako lijepa. A njegove su oèi. Bio spreman sanjariti k ako æe to dijete jednom postati najdra esnija mlada dama u gradu. 302. 5Od Paulinog najranijeg djetinjstva. znojni kovaè Preisinger nabijao dolje u svojoj radionici. Edmund se pa k na to nije alio. trebala je stajati na jednoj nozi.po Klarinom mi ljenju . jer ga je Adi volio i kod njega provodio mnogo vremena. Otresla bi se na Adija. sad se usredotoèio na pregleda vanje Paulinog osmjeha. Klara joj je poku ala pomoæi tako to je kazala: "Spava ". da je znala za Adolfovu tajnu elju. Edmundovo se lice doimalo zgnjeèenim. dok je Edmund put od zdjelice s juhom do svojih usta prevaljivao veæ ne dugo nakon prvog roðendana. Njegov stari dar zapa anja. Navadio se svaki put kad bi Edmund kraj njega protrèao ispru iti nogu taman toliko da mlaðeg brata saplete. Alois to nije primjeæivao. zakljuèio je Adolf. ili vjernom prijateljicom. Edmunda su stalno hvalili to se brine za Paulu. Le ala bi u svom krevetiæu sa svojim dobrom prijateljicom. pa komièno. Pravi traèak svjetla u obitelji postao je Edmun d. Obitelj je preplavilo lo e raspolo enje. Adi bi nastojao smisliti kako zlostavljati Edmunda. A Klara bi se bila i dodatno uznemirila. u kojem se bio tako izvj e tio dok je u carinskoj kuæici nastojao uoèiti krijumèara. Njeno æe vjenèanje mo da ispasti pravi dogaðaj. bile jedne pleme nitije plave boje. Bio je istovremeno i dobar deèkiæ i prav i vragolan. "èak je rekao da je retardirana. ali ni ta ne bi razumjela. moglo bi to biti istina. majku i Angelu se vi e dojmilo koliko samo Edmund voli svoju mlaðu sestru. svaki put kad ga roditelji nazovu slatkim." Dvorac u umi 301 "Nema on pojma to govori. Mogao im je to i reæi. a ponekad nevjerojatno. dok sjedi ispred kuhinje èekajuæi da Edmund prot rèi kako bi mogao ispru iti nogu i jo ga jednom saplesti. èinilo kako je Paula malo zaostal a. bez pomaganja". samo bi ustao i nastavio trèati po njihovom tavanu.

o tim dogaðajima neæu govoriti dok ne ka em ne to o svom adatku u Zenevi. Èitateljima koje su ove digresije veæ zamorile mogu obeæati kako se o d mladog Adolfa neæu udaljavati dulje od jednog ili dva zanimljiva poglavlja." Mogao je odabrati Filipa. Siroma an mladiæ Lucheni odluèio je. Neke od njegovih suradnika jesmo. biti v rednija. Odmah se ga uhvatili. a za takav nam pothvat trebaju oni koji su u stanju obaviti nu no . krunskog princa Rudolfa i njegove mlade ljub avnice. kao prvi korak u odstranjivanju Boga. Nisam omanuo. znao sam. kad se doselio meðu vicarce. sa zadr kom. D akle. Pomoglo mi je to su mu se podsmjehi vali ba oni od kojih je oèekivao da mu plje æu. a dugo su je dr ali za najljep u i najkultiviraniju europsku kraljicu. koji bi je molili za autog ram. Vragovima trebaju dvije prirode.ne bih se takvo to usudio ni poku ati! Istinu govoreæi. Pro irio sam plinovite neodreðenosti njegove psihe . vrlo kompleksnog èovjeka. "Meðu nas si stigao da li i ivota osobu visokog polo aja u klasi ugnj etaèa. Pokazalo se kako Twaina. bio Heinrich Heine. da je takva moguænost i postajala. Potpuno neura vnote en mali prijestupnik. A i ti su morali stajati na jmanje deset koraka dalje. Tragedija koja je cijeloj Europi bila poznata pod imenom "Maverling". makar m i on nikad nije bio klijent . ono to uglavnom nije tako oèito jest da je na krajnji cilj uni titi civilizaciju. Buduæi da sam u okolici Linza razvijao raznorodne klijente. tovi e. kazao mi je Maestro. I tako joj je. Ako èitatelj osjeæa nelagodu to se obièno prikazujem hladnim promatraèem koji stvari opis uje nepristrano. Cijeli je svijet uskoro saznao to je u njega zapisao: "Kako samo elim nekoga ubiti . prouèili dnevnik. 10.dobar izraz koji sam godinama kasnije preuzeo od svog klijenta. . ni je ni ta mijenjalo. Njegovi su ga zemljaci Talijani odluèili zvati U stupido ( to je udvostr uèilo dnevnu dozu kompresije njegovih bjesova). primje rice. Atentatorima se mora puno puta na brzinu uveæavati ego. "Shvatit æe kad ti se poka e. u najmanju ruku. koji je tad bio u enevi u posjetu. rujna 1 898. izvukao nao trenu okruglu turpiju i zabio joj je u srce. No. s obzirom na njegovo divljenje velikim piscima. neprestano sam ga savjetovao.ali to mora biti net ko va an. neka se zbog toga ne iznenadi. Njen je egzotièni status uveæalo i to to se. èlana filmske ekipe.carica Elizabeta. godine u Zenevi." Jadna carica Elizabeta! Bila je tako ponosna i tako pjesnièki nastrojena. Djelomièno smo civilizirani. Sebe do ivljava ozbiljnim filozofom i iskreno vjeruje ka ko se na javnost mo e trajno utjecati samo putem posve iznimnih pojedinaènih èinova. vjerojatno bi se Maestro. da o tome pi u novine. pretresli mu stan. carica odijevala iskljuèivo u crno. bila je dogaðaj u koje m sam osobno odigrao va nu ulogu. barunice Veèere 1889. u poku aj zavoðenja htio upustiti samostalno. nismo smatrali odgovarajuæim mate rijalom. nakon dvostruk og samoubojstva svog voljenog sina. pa sam uspio biti blizu d ogaðanjima u lamba kom mlinu.tentatora. Omiljeni joj je pjesnik. "On je grozna mustra". vukuæi ga za njegov dugi nos. da je do pu tala da je na odmoru prati samo aèica tjelohranitelja. pri ao Lucheni. prijeði na to!" Dvorac u umi Poradio sam na Luigiju Lucheniju. Tako kako sam. nakon to je uoèen kao moguæi atentator. "Uvjeri ih svojim djelima". n o tu je isto tako bila i lijepa Sisi . a istovremeno sam bez imalo gri nje savjesti u stanju pomoæi najodv ratnije poteze. potom te zapaljive plinove tako sabio dok nisu bili usredotoèeni poput let-lampe . ako elite da u ubojitom èas u budu pripravni. Za Franju Josipa se udala 1854. godine. "no nama doðe kao naruèen. Mo da sam ba zbog toga odabran da po Zenevi vodim L uigija Luchenija. dok je stajala na etnici uz obalu Rone. godine. sveæenika bacaèa anateme doveo d o svoda pod kojim je pu io Adi. vojvodu orkanskog. pa sam o onom èime se bavio znao dovolj no da po tujem strast s kojom je pisao o atentatu na caricu Elizabetu. na nekoliko æu stranica teksta koji æe slijediti citirati Marka Twaina. To to se znalo kako æe joj nepoznate osobe prilaziti. U enevi je nai ao na revolucionare koji su ga prihvatili. postati a narhist." "Tko je ta osoba?" upitao je. Sisi æe. U pravilu bi je salijetali turisti. No. morao sam se vi e puta v raæati u Austriju kako bih provjerio u kakvom su stanju. tako sam i Luchenija usmjerio prema carici Elizabe ti.

. gledano prihvaæen im mjerilima razine i vrijednosti. Ja sam ipak do tih stranica do ao pomoæu jednog od njegovih slugu. bez ikakve uporabe mozga. Sve samo da se proèu jemo. mali i veliki dobroèinitelji. pogranièni odmetnici i Napoleoni. U na em najboljem i najuzvi enije m izdanju nismo sunca.. Sto èovjek vi e razmi lja o tom atentatu. Moje je mi ljenje o znaèaju t og èina upravo potvrdio jedan majstor proze. obrazovanja. Japanu. jer æe s vremenom njihova imena nestati. na ovaj ili on aj naèin svi su ljudi ludi i jedan je od najèe æih oblika ludila elja da budemo zamijeæeni zadovoljstvo koje iz toga proistjeèe. sudova. svojim neusporedivim jeziènim stilom. lju dski tvor. ubijaju jedan drugome podanike. napokon. mora vratiti dvije tisuæe godina u po vijest. tri sata nakon katastrofe. Cape Townu. Bio sam svjestan kako sam. dr avu ili planet da uzvikne: "Vidi . zbog njega su se pojavili profesionalni akaèi i pjesnici. nesposoban kamenorezac. 7Pisac je tada boravio u Kaltenleutgebenu. Zbog tog ludila da budemo zamijeæeni i da s e o nama prièa stvoreni su i kraljevski i tisuæu drugih dostojanstvenih polo aja. Èovjek . kako bi to samo bilo komièno! Pojurio sam to pokazati Maestru. Moèi. efovi razbojnièkih bandi. Kalkuti te da cijela zemaljska kugla uglas proklinje poèinitelja. postao povijesni èimbenik. rekao je.podigne . truda ili genija. sve da potaknemo selo. Parizu. "no pogle306 . no uz prijaznu pomoæ poludjelih novina.. za honorare koji su dostajali da otplat i veæinu dugova. Stoga je napustio svoju kuæu u Hartfordu. privlaèio ili zavaravao. meðutim.to je on!" A u pet minuta. Twaina se dogaðaj tako sna no dojmio da j e èak napisao i esej. da nije tako tragièno. opisivati ga i slikati i za tisuæu godina. bez morala. Madrasu.eto ga . rasko prijevara. Maestro me sasjekao.. bez ikakv og dara. na e dostojanstvo nije stvarno. zbog mno tva razloga previ e zamr enih da bi se dali ovdje navoditi.. . mali i veliki politièari. vulgaran. bez karaktera. Berlinu. neuèinkovit sluga. i gromovito æe odjekivati stoljeæima. Ne sjeæam se da sam sebe ikad shvaæao tako ozbiljno . sve dok bude ljudskog g ovora! O. kraljeva i povjesnièara.i sa svog dalekog vrha dru tvenog neba sru i ideal Slave. "Carica je ubijena!" Kad su mi te zapanjujuæe rijeèi pro le subote u ovom au strijskom selu doprle do u iju. kakvima se gradimo. podmukao. odluèio se ne objaviti ga. nevjerni obièni vojnik. biciklistièki p rvaci. On se nalazi na dnu ljestvice ljudskog roda. u amerièkoj dr avi Con-necticut i putovao Eu ropom. otimaju se za tude krune i posjede.da nitko nema um u kojem nema ni trunka bolesti. sve ih razba tinila.A tko je èudotvorac koji je svijetu omoguæio takav spektakl? U odgovoru se skupil a sva moguæa ironija. I to utjelovljenje sarkazma ljudskog roda ima na raspolaganju moæ da po digne ruku . veæ tek svij eæe. Bez na e odjeæe i pijedestala bijedna smo stvorenja odgovarajuæe vel ièine. odmarao se u Kaltenleutgebenu i dan kas nije napisao prijatelju: "O ovom ubojstvu æe se prièati. znao sam kako je to veæ s tara vijest u Londonu. ta ih je ugava t alijanska skitnica sve nadma ila. prazan. San Franciscou.. gdje je dr ao popularna predavanja. neopran. ogavan. Sjaja i Posveæenosti prihvaæen u cijelom svijetu! To nam otvara oèi kakve smo bijedne sjene i prikaze. bez ikakvog uroðenog arma ili pak nekog koji je sam razvio kako bi osvajao.304 Norman Mailer Kako bilo. bez i jedne jedine veDvorac u umi lièine i srca i uma i tijela na kojoj bi mu bilo koji skitnica ili prostitutka poz avidjeli. austrijskom gradiæu ezdesetak kilometara od Beèa.. jednom rijeèju. ako eli naèi primjer koji bi ovome bio ravan.ili je poku av amo zaboraviti . prepustiti Marku T wainu. plah. ugav. "Cijenim velike pisce". Melbourneu. kako poduèavamo i vjerujemo. No. Kini. Blatnjav i pokrpan mladi besposlièar. Opis æu. n jegovo je na sigurnom. Zb og toga kraljevi d epare jedni druge. New Yorku.. bankrotirao je. A sad nam se jo jednom predoèila jo jedna stvar koju èesto zaboravljamo . Kad se dogodilo ubojstvo. talenta. s eoski naèelnici..." Ne mogu uopæe opisati svoj zanos kad sam te rijeèi proèitao. trenutaèan je uèinak tog èina bio izniman. Bombaju. to se dogaðaj èini va nijim i krupnijim. odbojan. i svaka nas protuha mo e ugasiti. Kako mu je propalo ulaganje u linotip. ku an.

Glasove im je mogla èuti i dok je radila u kuhinji . dodao je. kad se na nj ega mo e spojiti drugi komad. poput Twaina. Vrag mu nije mogao priæi. veæ ih tek pomalo zaobilazi m ogla. To bi se dalo usporediti sa zadovoljstvom koje mo emo osjetiti zbog tvog dobr o obavljenog posla s Luigijem Luchenijem. mogla bi kod Aloisa izazvati ljubomoru. no. Dok se nisu nastanili u mlinu. onda je nerazumno tog zat vorenika proglasiti èak i djelomièno odgovornim. "kad je u pitanju svijest o na em postojanju. No. a zvukovi koji su se èuli bili su na neobièan naèin povezani s onima koje je sama proizvodila . no nije namjeravala razmi ljati za to joj vatra tako godi. Èovjek je radio s vatrom. Hodi n ko polje nam jo uvijek slu i. trebala mu je. a da time i sam demonstrativno ne poèini zloèin. 3000 stanovnika) isprva na veliko Klarino zadovoljstvo. Trebale su joj godine da nauèi manipulirati mu em. previ e fasciniran slavnim imenima. takoðer bijel od vruæine. pa èak ni u Lambachu. To je da pukne od smijeha. nikad joj nije palo na pame t da kod Aloisa izaziva ljubomoru. "Na je pisac u zadnjem paragrafu povratio s posobnost pametnog rasuðivanja. Kako je bila bogobojazna. Kako sam veæ istaknuo. uspjela je shvatiti kako je Alois sad mo da dovoljno star da bud e ljubomoran. Ubojstvo Sisi nije nam takvu vrijednost donijelo. Takvim spajanjem nastaju slo eni ji predmeti. nije se voljela slu iti proraèunatom taktikom." Tu se i osmjehnuo.na zvuk pljuskanja vode iz vjedra u sudoper odgovoril o bi nekoliko zvonkih udaraca po nakovnju. "Ima tu jedna dobra stvar". Tisuæu godina! Sisi æe zaboraviti za dvadeset. d a bismo to postigli. naposljetku je shvatila kako bi mu ipak mogla bi ti i potrebna. No. nisu pretjerano vrijedna. kad bih bio gu rman koji bira savr enu breskvu s grane. Èak i ako je nije ne to pretjerano volio. Znala je za to je Adi rado provodio vrijeme kod kovaèa. Od dje tinjstva je znala kako je Bog svagdje. moramo visoko na ljestvicu s mjestiti mnoge koji su ga ocijenili "naredbom odozgo". Takva se moguænost pojavila u prizemlju. Zato joj je dovoljno da shvati kako æe Adija ispuniti osjeæaj tajanstvenosti. jest. jer je selidba bila pos ljedica njene suptilne manipulacije Aloisom. a Hitlerovi tad vi e nisu ivjeli u mlinu.Norman Mailer daj kako Mark Twain pretjeruje s va no æu ovog dogaðaja. "O". Neæe pridonijeti tekuæim dru tvenim nemirima. Hvala Bogu t o nije!" Kako se samo Maestro znao smijati.mo e povijest skrenuti u na u korist. Sve dok èovjek nije sli jedio svaku svoju pomisao. No. sigurno bio jako blizu da ka e 'naredba odozdo'. To j e bilo uzbudljivo. moramo ga sagraditi od prve do zadnje cigle. 306 Norman Mailer . Samo izniman klijent kojeg razv ijemo ex nihilo . kazao je. "Jest". Ako je taj èin naredba odozgo. u Lambach sam se vratio tek nakon atentata. No i ti si." Twain je napisao i ovo: Medu neuspje nim poku ajima da se ovaj atentat objasni. taj je dob ri momak. u obliku krupnog mu karca prekrivenog èadi. Dvorac u umi 8. k ovaèa Preisingera. a enevski ga sud ne mo e osuditi. To je bilo ne to novo. koja bi ga navela da se odse le iz mlina. dok god Bo je zabrane ne kr i. Kad ih vi e nema. pa je èesto satima bio kod njega. Naoru ana tom mi lju." Nisam se usuðivao upitati: "Zar taj dogaðaj nije poslu io nekom va nijem cilju?" Èuo mi je misli. gledaj uæi ga dok radi i slu ajuæi to govori. Dr im kako ta ocjena "gore" neæe biti dobro primljena. Voli o bih te oèistiti od snobizma. dok bu de gledao kovaèa kako komad eljeza zagrijava dok ne pobijeli od vruæine. Bog bi se pojavio kao za titnik èovjekovog neznanja. kat povi e njih. Adi je bio njime opèinjen. koknuti Sisi? Uvjeravam te da bih. Mark Twain. u tim rijetkim trenucima veselja.ili gotovo ex nihilo . Klara stvarno nikad nije vjerovala da je dostojna svog supruga . ne smije izgubiti osjeæaj za razmjern o. "malo mu je pripomogao. Preselili su se u veæi grad (Leonding. rekao je Maestro. a isto tako i Vrag.i dalje ga je p rete no do ivljavala kao ujaka. Ne radi se o imenu. nekoliko minuta mogao u ivati u izvrsnoj hr ani. Ona bi pak.

Od dje tinjstva je znala kako je Bog svagdje. koja bi ga navela da se odse le iz mlina. Dvorac u umi 307 8. previ e fasciniran slavnim imenima.i dalje ga je p rete no do ivljavala kao ujaka. Èak i ako je nije ne to pretjerano volio. gledajuæi ga dok radi i slu ajuæi to govori. Adi je bio njime opèinjen. Znala je za to je Adi rado provodio vrijeme kod kovaèa. rekao je Maestro. Ne radi se o imenu. Trebale su joj godine da nauèi manipulirati mu em. dodao je. a Hitlerovi tad vi e nisu ivjeli u mlinu. Takva se moguænost pojavila u prizemlju. Sve dok èovjek nije sli jedio svaku svoju pomisao. taj je dob ri momak." Tu se i osmjehnuo. Bog bi se pojavio kao za titnik èovjekovog neznanja. a isto tako i Vrag. Tisuæu godina! Sisi æe zaboraviti za dvadeset. moramo ga sagraditi od prve do zadnje cigle. takoðer bijel od vruæine. kov aèa Preisingera. Hod in ko polje nam jo uvijek slu i. a zvukovi koji su se èuli bili su na neobièan naèin povezani s onima ko je je sama proizvodila . no. Takvim spajanjem nastaju slo eni ji predmeti. uspjela je shvatiti kako je Alois sad mo da dovoljno star da bud e ljubomoran. nije se voljela slu iti proraèunatom taktikom. dok god Bo je zabrane ne kr i. kad se na nj ega mo e spojiti drugi komad. Ubojstvo Sisi nije nam takvu vrijednost donijelo. "Na je pisac u zadnjem paragrafu povratio s posobnost pametnog rasuðivanja. kad bih bio g urman koji bira savr enu breskvu s grane. Vrag mu nije mogao priæi. Neæe pridonijeti tekuæim dru tvenim nemirima. No i ti si. Kako sam veæ istaknuo. Kad ih vi e nema. "malo mu je pripomogao. Dr im kako ta ocjena "gore" n eæe biti dobro primljena. no nije namjeravala razmi ljati za to joj vatra tako godi. ne smije izgubiti osjeæaj za razmjer no. nisu pretjerano vrijedna. kazao je. Naoru ana tom mi lju. pa èak ni u Lambachu. Kako je bila bogobojazna. No. Ako je taj èin naredba odozgo. Klara stvarno nikad nije vjerovala da je dostojna svog supruga . kat povi e njih. da bismo to postigli.na zvuk pljuskanja vode iz vjedra u sudoper odgovorilo bi nekoliko zvonkih udaraca po nakovnju. No. To je bilo ne to novo. onda je nerazumno tog zatvo renika proglasiti èak i djelomièno odgovornim. Vol io bih te oèistiti od snobizma. dok bu de gledao kovaèa kako komad eljeza zagrijava dok ne pobijeli od vruæine. jest. u tim rijetkim trenucima veselja. mogla bi kod Aloisa izazvati ljubomoru. To je da pukne od smijeha.ili gotovo ex nihilo . Ona bi pak. Mark Twain. "O". 3000 stanovnika) isprva na veliko Klarino zadovoljstvo.mo e povijest skrenuti u na u korist. Samo izniman klijent kojeg raz vijemo ex nihilo . "Jest". moramo visoko na ljestvicu smj estiti mnoge koji su ga ocijenili "naredbom odozgo"." Nisam se usuðivao upitati: "Zar taj dogaðaj nije poslu io nekom va nijem cilju?" Èuo mi je misli. nekoliko minuta mogao u ivati u izvrsnoj h rani. 308 Norman Mailer . Zato joj je dovoljno da shvati kako æe Adija ispuniti osjeæaj tajanstvenosti." Twain je napisao i ovo: Meðu neuspje nim poku ajima da se ovaj atentat objasni. a da t ime i sam demonstrativno ne poèini zloèin. pa je èesto satima bio kod njega. Dok se nisu nastanili u mlinu. No. naposljetku je shvatila kako bi mu ipak mogla bi ti i potrebna.daj kako Mark Twain pretjeruje s va no æu ovog dogaðaja. Preselili su se u veæi grad (Leonding. u obliku krupnog mu karca prekrivenog èaði. jer je selidba bila pos ljedica njene suptilne manipulacije Aloisom. trebala mu je. sigurno bio jako blizu da ka e 'naredba odozdo'. Hvala Bogu t o nije!" Kako se samo Maestro znao smijati. To bi se dalo usporediti sa zadovoljstvom koje mo emo osjetiti zbog tvog dob ro obavljenog posla s Luigijem Luchenijem. poput Tvvaina. "Ima tu jedna dobra stvar". a enevski ga sud ne mo e osuditi. "kad je u pitanju svijest o na em postojanju. veæ ih tek pomalo zaobilazi m ogla. koknuti Sisi? Uvjeravam te da bih. nikad joj nije palo na pame t da kod Aloisa izaziva ljubomoru. u Lambach sam se vratio tek nakon atentata. Glasove im je mogla èuti i dok je radila u kuhinji. Èovjek je radio s vatrom. To j e bilo uzbudljivo.

" Na to je on odvratio: "Vidim da se razumijete u te stvari. koje je potom u svojoj k . ali je ostavljao dojam." "Mladi æe vam Adolf isprièati." Klara je morala porum enjeti. Iz jednostavnog razloga. èovjeka uroðene va nosti. kazao je Preisinger. Nakon to ga je u dva tjedna triput posjetila. Veterinar. kad god po eli alicu èaja. a konj potom vi e nikad neæe imati u vas povje renja. znao lijepo pona ati. Klara bi promatrala razne otiske potkovanih ko pita na tlu." S Klarom je Preisinger radije raspravljao kako pobolj ati vlastiti posebni èep za ru pe koje ostanu iza starih èavala . "Vi e se ne de ava". Taj joj se èovjek nije sviðao. od kovanja kolskih osovina do popravl janja plugova. dobar kovaè zna kako za svoj trud mo e dobiti i nagradu u obliku konjskog kopita. a Preisinger se toj predod bi odluèio izmaknuti. Preisingerove mu terije nisu bili samo poljoprivrednici iz tog podruèja. "Imate tako puno iskustva. taj se veliki bik. znao je dijagno sticirati mnoge konjske bolesti. Ja mogu konje prepoznati po kopitu.bio je ponosan na rje enja raznoraznih problema k oja je pripremao. Koje ti ime treba? Naæi æu ti ga na svojoj pozadini. Stari krivokopita .èovjek je morao biti sig uran da dobro dr e i prsten i dr ak i kruna i nokat na kraku i nokat na sidru i ipka. ponovila je. no. rekla je Klara. jedan èavao ode krivo. nije znao dovoljno o konjs kom kopitu. no kad je vidio kako je Adi ostao zbunjen. ali herr Preisinger na to nije pristajao". "Sad se to ne desi niti jednom na godinu. "Imao sam priliku igrati ulogu veterinara." "Da. ili mu nema opstanka. tovi e. Uvijek iznova. "To slu am svake zime. kako bi pokupio sve no eve." "Pretpostavljam da je tako". Trebalo j e popraviti cilindar crpke za vodu u kuhinji. Preisinger. koliko god da je vrijedan struènjak za bolesti drugih ivotinja. Preisinger je brzo dodao : " alim se. Dok je govorio. Sviðale su joj se te rijeèi. s Adijem pored sebe. rekla je Klara. u tamnoj pra ini zemljanog poda. nije se tu radilo o obiènom problemu. Nije mogla vjerovati koliko joj se sviða slu ati ga. kako joj je objasnio. jer sam na s tra njici imao ime konja. sad je rekao Preisinger. "bilo je noæi kad nisam mogao sjesti. ostala je jo malo u kovaènici i razgovarala s kovaèem. sjedeæi na jedinom ispravnom stolcu u njegovoj radionici. Na njeno veliko iznenaðenje.a ne. Ne samo to se prema njoj odnosio s najveæim po tovanjem. veæ se znao i dobro izra avati. Mogu to tako reæi. sa sidrom . Mogla je s njim podijeliti ponos koji je osjeæao zbog sidra to ga je izraðivao za jednog bogat a a . Uskoro joj se ukazala prigoda i ponudila razlog za silazak u kovaè-nicu. "Frau Hitler". bro jni trgovci iz tog kraja kojima bi obavljao sitne popravke. to se njoj jako svidjelo (makar je svojedobno ba to mislila i za Aloisa). U ovom posl u èovjek mora biti jako dobar. Jer ponekad moram znati i vi e od njih. On ju je potom pozvao da navrati. rekao je Adolf. rekao je. ka d se uzme u obzir da je bio podjednako neobrazovan kao ona. "Njegovo kopito. "vidio sam kako vrijedne ivotinje epaju do k na kraju gotovo ne mogu ni hodati. "Vjerojatno jako puno posla navali kad se zaledi tlo. "Pobolj ajte mi prianjanje na ledu"." "Mo ete li to uistinu kazati?" upitala je Klara i pocrvenjela zbog svoje izravnost i. odgovorio je Preisinger. Napuklina je popravljena brzo. "Nokat na kraku i nokat na sidru". veæ povremeno i putnici èiji bi konji imali problema s potkovom. Jednom sam na stra no hladan dan Dvorac u umi 309 morao potkovati dvadeset i pet konja i svaki me od tih seljaka molio da po urim. Preisinger je zahtijevao da se jedn og jutra s njom vrati na kat.za sve. ili. frau Hitler." "Koliko se to èesto desi?" upitao je djeèak. Samo se alim. Jednog za drugim. Klari nije smio reæi to mu je kovaè jo priznao ." Nasmijao se.'" Adijevi su obrazi bili crveni. na njeno iznenaðenje. Bez prekida." "Ime konja?" upitao je Adi.pogodni za izradu korisnih alata . "Mladiæu". Bilo je oèito da si u glavi predoèava dogaðaj . Nekim sajamskim danima potkujem èak i po dvadeset konja . ko ji je pak stajao gotovo skamenjen. No." "Jest". "Kazao im je: 'B rzina je brzina. Nije se hvalio." "Mo ete?" "Stari epavi.

To je suprotno eljezu." Tjedan dana poslije stigao je i odgovor. Neki su od tih duhova jaki. No. ima jedna zgodna kuæica. No. "Ovdje mi je dosadno". A kad se elj zna ruda rastali. od nje se mo e izraditi kosa. bio svjestan gdje se nalazi." Alois je èekao dok nije ostao na samo s Klarom. Bio je tako slobodan da ponudi svu d ubinu filozofije svog posla. ostao neutje an kad je èuo vijest kako ni nje ni djeèaka uskoro vi e neæe biti. Kovaè je ubrzo krenuo. iako iz posve suprotnih razloga. a da Dvorac u umi 311 ne progovorim o jednom od njegovih zadnjih razgovora s Adijem. no. Na komad eljeza ne mo e stati.ovaènici nao trio. Klara se tog dogaðaja prisjeæala sa zadovoljstvom. "Jest. naklonio se Klari i uspio reæi: "Hvala vam na pozivu. Ono to se Klare najvi e dojmilo bilo je to je. no ipak je osjetio kako je u njoj do lo do nje mu sklonog buðenja. "pretpostavljam da i jesam." Bio je to posve kurtoazan poziv. kad se vrati o i ugledao Preisingera kako sjedi na njihovom otomanu. "A jesi li ga poslu ila savijaèom?" "Pa. Alois ju je izvijestio da se pismom obratio prijatelju iz Carinarnice u Linzu. "Trava æe se". U Leondingu. pun svog te ko steèenog dostojanst va. Djeèaku je bilo tek devet godina. eljezo æe svaku nogu koja mu ne iska e po tovanje ijediti. pa je sjeo na rub sofe." Zavrtjela je glavom kao da eli da joj komadiæi sjeæanja bolje sjednu. Preisinger je zaklj uèio da mo e nastaviti. rekao je Adi s istinskim odu evljenjem. s upitom ima li u Linzu ili okolici kakvih nekretnina za kupiti. Nije se odredila. "Buka odozdo postaje nesnosna." I tako se to dalje nastavljalo. no èovjeka ne mogu ostaviti. ni dva dana poslije. Preisinger do ao u posjet. zbog gorljivog izno enja teme do koje mu je bilo jako sta lo. Ona je bila skru ena. Moglo se zamisliti kako bi s vremenom to mogla postati punopra vna veza. Nije ga doista pozvala. To j e kod Klare (i kod Angele) izazvalo priliènu pomutnju. "Za to je eljezo tako jako?" upitao je Preisinger i na vlastito pitanje odgovorio s am. "pod svakim vjetrom poviti. pa se kretao tako da u njenoj èistoj kuhinji nije ostavio nikakve prljav tine. Preisinger se zaljubio. nedaleko Linza. 9To bi bilo sve to moram isprièati o Preisingeru (zato to ga nakon selidbe oni vi e nik ad neæe vidjeti). po . kaza o joj je. Zanijekala bi da je to bilo moguæe. nisam ga pozvala. Nastavak izlaganja potpuno æe ovisiti o d jeèakovoj reakciji na ono to æe sad èuti. "ima svoj vlastiti duh. iako mu je odjeæa bila prekrivena èaði. Oboje su bili vrlo odluèni. Kosa slu i da se kosi trava." Zastao je. "To je zato to eljezna ruda." Preisinger je. Norman Mailer A onda je jednog subotnjeg jutra. s golemim akama prekri enim u krilu. A opet se eljezna ruda mo e naæi duboko u istoj zemlji na èijoj povr ini raste trava. kad proðe kroz najvreliju vatru. da herr Preisinger doðe k njima na savijaèu. Stoga je Preisinger. morala sam. Klara i Alois su i prije nego to su je oti li pogledati znali da æe je kupiti. poèeo te ko disati. stoga. susjedu. rekao je." "To je tako zanimljivo". u stvari". kazala je potom. Ne treba ni spominjati kako to nije mogla biti ljubav èije m bi se ispunjenju mogao ivo nadati. kad je morao znati kako æe herr Hitler biti u Ga sthausu na svojem pivu. "Jer mu je snaga u duhu. po povoljnoj cijeni. "Pa. no Preisinger je pr ocijenio kako je istinski eljan novih znanja. uznemirio i vi e od svoje supruge. "Svaki materijal". j ednog dana. da joj se uèinilo kako bi bilo p ristojno predlo iti. neki nje ni. "Ne. Adolf je dolje kod herr Preisingera provodio tako puno vremena. Postupio je. u svom nedjeljnom odijelu. ne vi e od toga. Zato to se Alois. ali se odluèio klimnuti glavom. Njen je mu ostario. Kasnije nije mogla razabrati to je od toga bilo p lanirano. sad kad je znao d a Klare uskoro vi e neæe biti. kako je jedino i mogao. samo obièna kurtoazija. No. Nakon toga je odbio da mu se plati. Zar se gostu ne mora ne to ponuditi?" "Gostu?" "Pa. rekao je Preisinger. a ni on se nije osjeæao opu ten o. Spremna j e ustuknuti pred svakom nogom koja na nju stane." Mladi Adolf mu nije odgovorio.

Alois je mozgao o Paulinom razvoju . Tada je do lo vri jeme da zazvi di Adiju. objavio je Klari. Duh suzdr anosti koji je Alois nastojao razv iti jedne je veèeri nestao. Alois morao samo zazvi dati i Adi bi pojur io gore iz Preisingerove radionice ili se sjurio iz obli nje ume. Izdr at æe sve to mu se bude dogod ilo. Alois morao samo zazvi dati i Adi bi pojur io gore iz Preisingerove radionice ili se sjurio iz obli nje ume. no nije si dopustio da zaplaèe." 312 Norman Mailer Adi je od po ude pred u areno æu potrebne da se stvori eljezna volja ostao bez daha.to je sebi jedva priznao . "Zamisli koliko samo vatra mora biti vrela da bi iz eljezne rude izvukla eljeznu volju. Kad je dj eèak u ao na vrata. Jedinstven.vo lio pod prstima osjetiti Adijevu guzu. pred oèima su mu treperile Preisingerove moæne mi ice. U oèima su mu se caklile suze. Uèvrstit æe svoju eljeznu volju. sebi je naredio uèvrst iti odluènost grizuæi si usne. Adiju se Preisingerova rasprava o eljeznoj volji pokazala prilièno korisnom kad je dobio svoje prve ozbiljne batine. Tada je do lo vri jeme da zazvi di Adiju. luèajno naèuo obja njenje i prijezirno riknuo. pak." No. Alois je mozgao o Paulinom razvoju . veæ je bio mrak. "Sto je to eljezna volja? Kako se ona radi?" Preisingeru je bilo jako drago. kako je lijeènik uvjeravao Klaru. Te se veèeri svjetlo koje se zadr alo u umi ipak pokazalo suvi e uzbudljivim. no dijete je uskor o odustalo. nije eljela poku ati ponovno. kad se Adolf u umi igrao rata i ostao dugo nakon sumrak a. I ako se Adolf ne bi pojavio brzo nakon to je odjeknuo zadnji zvi duk. Kasn ije je èak i pogrije io poku avajuæi Angeli i Edmundu objasniti to je èuo." "Da. Kasn ije je èak i pogrije io poku avajuæi Angeli i Edmundu objasniti to je èuo." "Jedinstven?" "Razlièit od svih drugih. I kad su prvi udarci pali. dok se pribli avala veèer. " to vlastito zanimanje uzima tako ozbiljno da poèinje vjerovati kako je ono va nije nego druga. Oklijevao je postaviti pitanje. Rekao bih kako sam takvu silu osjetio i u sebi. KNJIGA DVANAESTA Edmund. Alois je zakljuèio kako se radi o namjernoj uvredi i priu tio mu prave batine. dok se pribli avala veèer. to je istina. Norman Mailer Adi je od po ude pred u areno æu potrebne da se stvori eljezna volja ostao bez daha. veæ je bio mrak. bio znak da napreduje). bio znak da napreduje). Alois je.ba je tog dana poku avala skakutati u mjestu ( t o bi. luèajno naèuo obja njenje i prijezirno riknuo. nije eljela poku ati ponovno. U pravilu je. kad se Adolf u umi igrao rata i ostao dugo nakon sumrak a.to je sebi jedva priznao . Kad se vrijeme nakon poziva odu ilo pa je morao zazvi dati pon ovno. no potom ga je ipak postavio. Te se veèeri svjetlo koje se zadr alo u umi ipak pokazalo suvi e uzbudljivim. Adiju se Preisingerova rasprava o eljeznoj volji pokazala prilièno korisnom kad je dobio svoje prve ozbiljne batine. . Alois bi ga prebacio preko ko ljena i jednom estoko pljesnuo po turu. eljezo je sna no prema svakoj sili. Adi je prisegnuo." No. Potajno je . osim one koja ga je eljezom uèinila. "Obilje je istinskog glupana je". "Obilje je istinskog glupana je".ba je tog dana poku avala skakutati u mjestu ( t o bi. pak. Iako ju je Alois poticao. objavio je Klari. Oboru an Preisingerovim maksimama. Alois je. Kad se vrijeme nakon poziva odu ilo pa je morao zazvi dati pon ovno. Neka se otac ozlijedi na njegovoj eljeznoj volji. no dijete je uskor o odustalo. Alois je zakljuèio kako se radi o namjernoj uvredi i priu tio mu prave batine. U pravilu je.stane jedinstven materijal. kako je lijeènik uvjeravao Klaru. Duh suzdr anosti koji je Alois nastojao razv iti jedne je veèeri nestao. I ako se Adolf ne bi pojavio brzo nakon to je odjeknuo zadnji zvi duk.vo lio pod prstima osjetiti Adijevu guzu. " to vlastito zanimanje uzima tako ozbiljno da poèinje vjerovati kako je ono va nije nego druga. Alois bi ga prebacio preko ko ljena i jednom estoko pljesnuo po turu." Djeèak je zastao. Iako ju je Alois poticao. Potajno je . Kad je dj eèak u ao na vrata. Alois i Adolf 312. Dok je dobivao te ke ba tine.

I kad su prvi udarci pali. nije eljela poku ati ponovno. za èim si u Hafeldu ili Lambachu nije d opu tao udjeti. Iako ju je Alois poticao. s Aloisom u Braunauu i potom u Passauu . Uèvrstit æe svoju eljeznu volju. sebi je naredio uèvrst iti odluènost grizuæi si usne. to je bio i jedini razlog za to su si takvu kuæu mogli priu titi. Alois morao samo zazvi dati i Adi bi pojur io gore iz Preisingerove radionice ili se sjurio iz obli nje ume. Sad je na leondin kim ulicama viðala mnoge graðane lica dovo ljno lukavih da natuknu kako bi o tim izdajnièkim stranama ivota mogli podosta znat i. I kad su prvi udarci pali. Kasn ije je èak i pogrije io poku avajuæi Angeli i Edmundu objasniti to je èuo. a za te bi se prigode uvijek elegantno odjenula. Alois je zakljuèio kako se radi o namjernoj uvredi i priu tio mu prave batine.vo lio pod prstima osjetiti Adijevu guzu. Tako je barem zakljuèila Klara. U pravilu je. " to vlastito zanimanje uzima tako ozbiljno da poèinje vjerovati kako je ono va nije nego druga. No. Klara je ipak strahovala od selidbe u tu vrtnu kuæicu . pak. Prema herr Mavrhoferu je bila lj ubazna. veæ je bio i dobar èovjek t e gradonaèelnik Leondinga.i nikad nije zamjeæivala ni ta izvan svojih obiteljskih du nosti.u Beèu. Potajno je . Uèvrstit æe svoju eljeznu volju. kad je bila domaæica staroj gospoði.ba je tog dana poku avala skakutati u mjestu ( t o bi.Oboru an Preisingerovim maksimama. Alois je mozgao o Paulinom razvoju . Duh suzdr anosti koji je Alois nastojao razv iti jedne je veèeri nestao. Izdr at æe sve to mu se bude dogod ilo. S druge strane. Sto nije bilo dopustivo! Stoga su zasad odlasci u grad bili ogranièeni na posjete trgovini Josefa Mavrhofera. Potaknuo je u njoj zanimanje kakvo bi trebalo ost ati unutar granica braka. Klari bi pak kuæa bila mnogo privlaènija da se nije nalazila preko puta gradskog groblja. Tada je do lo vri jeme da zazvi di Adiju. Oboru an Preisingerovim maksimama. Adiju se Preisingerova rasprava o eljeznoj volji pokazala prilièno korisnom kad je dobio svoje prve ozbiljne batine. I ako se Adolf ne bi pojavio brzo nakon to je odjeknuo zadnji zvi duk. Buduæi da je Leonding od Linza udaljen tek osam kilometara. kad se Adolf u umi igrao rata i ostao dugo nakon sumrak a. pred oèima su mu treperile Preisingerove moæne mi ice.to je sebi jedva priznao . KNJIGA DVANAESTA Edmund. Kad se vrijeme nakon poziva odu ilo pa je morao zazvi dati pon ovno. bio znak da napreduje). Dok je dobivao te ke ba tine. U oèima su mu se caklile suze. kako je lijeènik uvjeravao Klaru. Spreman sam jamèiti kako je ta nelagoda djelomice potjecala od njenog prijateljstva s Preisingerom. "Obilje je istinskog glupana je".to je bilo i ime koje j e kuæa nosila. Adi je prisegnuo. Dok je dobivao te ke ba tine. a njihov je novi dom imao i vlastiti vrt. Alois bi ga prebacio preko ko ljena i jednom estoko pljesnuo po turu. veæ je bio mrak. obrubljen javorima i hrastovima èije su se grane razrasle u takve umjetne oblike da je tu moralo biti Bo jeg duha. KNJIGA DVANAESTA Edmund. Protute a je neugodnog polo aja bila blizina seoske crkve. dok se pribli avala veèer. U oèima su mu se caklile suze. Kod njega je dva do tri puta na tjedan kupovala povræe. luèajno naèuo obja njenje i prijezirno riknuo. objavio je Klari. pred oèima su mu treperile Preisingerove moæne mi ice. Neka se otac ozlijedi na njegovoj eljeznoj volji. koji ne samo to je posjedovao dobru trgovinu ive nim namirnicama. Kad je dj eèak u ao na vrata. no dijete je uskor o odustalo. Te se veèeri svjetlo koje se zadr alo u umi ipak pokazalo suvi e uzbudljivim. Neka se otac ozlijedi na njegovoj eljeznoj volji. no nije si dopustio da zaplaèe. Sad bi mogla po eljeti i vi e. Aloisu se èinilo kako je ponovno blizu aktivnom ivotu pravog grada. Izdr at æe sve to mu se bude dogod ilo." . Adi je prisegnuo. sebi je naredio uèvrst iti odluènost grizuæi si usne. ivjela je u vi e profinjenijih mjesta . Alois i Adolf 312 Norman Mailer Adi je od po ude pred u areno æu potrebne da se stvori eljezna volja ostao bez daha. Èeka me tako puno posla. no uvijek bi kazala: "Ne mogu ostati. Alois je. no nije si dopustio da zaplaèe. Alois i Adolf I." No.

koliko se u takvim okolnostima dalo . no pristo jno je vladanje najva nije. Usto je imao ljubomornu enu. rekao je Alois. bila mu je igra s Edmundom." "Takav je i polo aj gradonaèelnika". Èlanovi su im mogli prisustvovati redovito i li rijetko. naizmjence odr avali u èetiri najbolje gostio nice u Leondingu i jedina im je svrha bila omoguæiti kvalitetan razgovor u boljem dru tvu imuænih.no od pr esudne je va nosti. koja stalno pokazuje prstom. Kako je to objasnio Mavrhoferu: "To je malo meda za moju obitelj i za dar prijateljima . gdje ga je pijani neotesanac poku ao uvrijediti. objasnio je Mavrhofer. Opet 3i6 Norman Mailer joj je pred oèi dolazio djeèak kako le i na zemlji i sjetila se prisege: "O Vra e. Zbog toga je Klara imala dvostruki razlog da se ne upu ta ni u to. Tih mu je dana najveæi problem bila dosada. Mavrhofer je bio ispravan poput Klare. Stalno si je ponavljala kako ne smije upropastiti do brog èovjeka. a posebno njegova promaknuæa. Veselje je svakako dopu teno. koji zbog jednog groznog do gaðaja vi e nije elio dolaziti u njihovu toèionicu. Sa svoje je strane Alois bio dovoljno pametan da svom novom prijatelju ne ka e kako je po tom pitanju njegov ivot bio ugodniji. a njih su dvojica u gosti onici sjedili na piæu.Naravno. Mavrhofer ju je privlaèio. Mavrhofer je pak po tovao Aloisovo dugo slu bovanje na Carini . Aloisa su se Buergerabends uskoro dojmile. zapamtiti kako fraza ide nije bio jednostavan pothvat. Nakon k raæeg razmi ljanja. Alois joj je isprièao kako je supruga prav a goropad-nica. No. veæ u iva nje u razgovoru. i dalje je ivjela u uvjerenju kako se one veèeri kad je pomislila da je Al ois upravo ubio Aloisa mlaðeg predala Vragu. No.slabo pamæenje! Najveæa protute a dugim poslijepodnevima kod kuæe. Aloisa je èak pozvao na Buergerabend. no Mavrhofer je uskoro priznao kako zb og svog gradonaèelnièkog polo aja. da u tim prigodama èovjek Dvorac u umi 3*7 od sebe ne da ni naslutiti neuravnote enost. a to ju je moglo dovesti u isku enje. ili na svojoj novoj ko nici. "To smo izveli pristojno . Od tad mu je ivot prava mizerija. Ti su se skupovi. spasi ga i bit æu tvoja!" Kako bilo. on i Alois su se na brzinu sprijateljili. pa je kupio knjigu latinskih citata. ponavljala bi frau Mavrhofer. Nije pro lo mnogo vremena. a ja sam u tome i dalje u i vao. tovi e.t ek toliko. Kupio je jednu Langstrothovu kutiju i u nju naselio skromnu pèelinju populaciju. Deèkiæ je s èetiri godine bio dra esniji nego sva njegova druga djeca. Samo j ednu. To je sila jaèa od èovjeka. U Hafeldu su ta mala stvorenja bila posve ovladala mnome. Isprva su na piæe i li samo u mjesnu toèionicu. Alois je sad dio dana provodio radeæi u vrtu. Znao sam kako tu neæe biti nièega. jer se Mavrhofer. "samo èekaju da skoèe na tebe. Vidio je vi e svijeta od Preisingera. Bio sam svjedok prave komedije. Aloise. po vlastitom mjerilu èastan èovjek. odgovorio je Mavrhofer. Onda mu je za to saznala ena. Sad je otkrio njenog odanog pomagaèa . taj ugostiteljski objekt dr i pomalo sirovim." I Alois je tako uveden u dru tvo i prilièno se potrudio izdr ati sjedenje medu mjesnim uglednicima. Aloisa je p rivukao èovjek dovoljno pametan da postane gradonaèelnik i dovoljno praktièan da vodi profitabilnu trgovinu. kako bi odr ao svoje prijateljstvo s Mavrhoferom." "Moram se s time slo iti". no to je istaknutim pojedincima bila prilika za razmjenu mi ljenja. "To je uvijek bit dobrog i pristojnog d ru tva. Potiho je izvijestio i kako su nekolicinu pijanaca prestali poz ivati. nije bilo opijanje. Mavrhofer i Klara su nastavili suzdr ano koketirati. "Te ene koje ti svaki dan dolaze u t rgovinu". kad se ni ta nije dogaðalo. veèer mjesnih purgera. Taj se dogaðaj odr avao èetiri veèeri svakog tjedna. kad je Klara bila u blizi ni sav pretvarao u osmijeh. a kod ko nice mu je stajao tako blizu. da je Klara za njega morala izraditi malu m . Cilj. Nezadovoljniku je vlasnik toèionice kazao da ode. to je ovaj i uèinio." A Mavrhofer je Aloisu priznao kako je prije dosta vremena stvarno i imao kratku vezu. no zbog toga je Mavrhoferu lokal prisjeo. kako je obzirno objasnio Mavrhofer. Nikako si nije dopu tao "neuravnote enost" i nekoliko se puta mjeseèno v raæao.

Tako ih nije morao razvezivati. djeèak je imao oèevu pamet i majèinu sposobnost za odanost. Nisi po tivao pravila. Tad æe sigurno priznati." Alois je prestao. isprva. rekao je Edmund koji se veæ kikotao. rekao je Alois." "To ti nije odjeæa". A Edmund je volio pèele. dok se nije sru io na pod u klupku bespomoænog veselja. zaka ljao. bio je tako bistar. Saznali smo da imate Napoleonov novèiæ. vraæajuæi se prema ulazu u ko nicu. Stao je obo avati Edmunda. rekao je Edmund i poèeo se opet kikotati. oèe". Po kakljat æu te. Edmund se razbjesnio. ali se sprijeèio da zaplaèe. neæe ti vi e dati da se tu i gra . a istovremeno mu je bila smije na i vlastita nje nost ." " vercate. To je obuæa. "U redu.prema djeèaku i prema Klari.mogao je proèistiti ne to sluzi . To liko dobrog to je ona nosila 3i8 Norman Mailer u sebi (a to joj nikad ne bi priznao) posjedovao je i Edmund. "To je istina". protresao ih i gledao kako zlatn ik ispada. pretrest æu vas". bila je to stvarno dra esna ljubav. Stvarno je volio kad bi se humor pojavio na kakvoj razdjelnici. "Samo me zadirkuje . ali si mi skinuo odjeæu. sebi bi govor io u ali. i u ao u ormar dnevne sobe da sakrije zla tnik. Onda se poèeo smijati. Alois bi èak odjenuo i svoju staru uniformu (iako ju je sad jedva mogao zakopèati u struku) pa su se pretvarali da Edmund nastoji pored ca rinika prokrijumèariti vrijedan novèiæ. ugurao si je zlatnik u man etu na cipeli. to je dio igre.re icu za lice i sa iti mu bijele hlaèe. rekao je. Fina ravnote a." No. bilo u redu . "Da sam ikad upoznao tako savr enu enu. "Za to je moj novèiæ dragocjen?" upitao je Edmund. Alois je u njega zurio gotovo istom zloæom s kojom je gledao sumnjivc e tijekom ispitivanja." "To mi se sviða. rekao je. Mogao j e lako zamisliti jad koji bi se Klari ukazao na licu ako bi joj to ikad rekao. "Ali nisi spreman priznati. jer je znao kako æe mu to vjerojatno biti zadnja prava ljubav u ivotu. "Varao si. Edmund se ba nije upla io. Ne samo zato to mu je sinèiæ bio tako pametan. " to mi na Carini ba volimo raditi." "To bi moglo izazvati nevolje". rekao je dubokim glasom. Nije ni pretjerano skvièao kad bi m u neki od lijenèina stali. "Jesi li spreman priznati?" upitao je." Alois je napravio facu. Kad je iza ao. izuo mu cipele. samo ga sad poku aj od mene sakriti. "Sad vas moramo uhititi". Buduæi da ste tako drski. A mi to znamo. prestani!" povikao je. puzati po rukavicama. opet. uz bijelu ko ulju i rukavice." Na to su se obojica-nasmijali. "poslu at æe ona to ti ka e . "Prestani . rekao j e Alois podi uæi cipelu. naæi æu ga ja"." "Ne. "Taj je zlatnik dr ao u d epu. rekao je Alois. tata. "O. "Odjeæu odijeva . rekao je Edmund. rekao je Alois i poèeo Edmunda kak ljati pod pazuhom. Stvarno bi ht io zaplakati. Da. Poèeo se kikotati." "Izmijenio si pravila. pa su njih dvojica pr ovodila puno vremena oko ko nice." "E. "Moram pi kiti. Muèeæi se meðu kaputima koji su visjeli s vje alica. Klara je prosvjed ovala: "Djeèak je premlad. rekao je Edmund." "Rekao si da æe me samo kakljati. Ako èuje tvoja mama. èim je Alois kazao: "To mora ostati tajna. to je." Dvorac u umi 319 "Zato jer ni ta ne vercam. Jed nom ga je èak pèela ubola s unutarnje strane rukavice. Alois se uskoro ponovno zaljubio. "Varao si"." "Neæu". Alois je i dalje ustrajavao." "E pa onda ga naðite"." Edmund naèas nije bio siguran." "Ne zadirkujem. "To je ono". Kako je to Alois oc ijenio. Alois se tako jako i dugo smij ao da se. s njom bih se zauvijek o enio". uzdahnuo je Edmund. veæ i zato to je uz to bio nje an i drag." "Iznesite argumente. "Zato to mu je vlasnik bio Napoleon". " teta. U kuæi bi se igrali carine. rekao je Alois. Boli me." "Ma nije".

no oni odlazak u crkvu dr e temeljem dru tvenog ivota obiènih lju di.. U svojoj sobi. ne smije ". Edmund je poèeo plakati. No. dragi gospodine". Taj ga je s poj morao uzbuditi . rekao je. mogao sam ga upozoriti. ugledao njene stidne dlake ba kad su poèele izbijati. U djeèakovoj ljubavi prema majci. zob pogodnu za konje. to se tièe njega.. dragi gospodine. znam da neæe umrijeti".preko granice su vercale um malog djeèaka. Jednom je. Vizu320 Norman Mailer alizirao je fotografiju Luigija Luchenija to ju je vidio u Linzer Tages Postu.to sitno zavirivanje u Angelinu intimu. a Luigijevi brkovi nalik po tanskoj marki blisko su im nalikovali. iza zakljuèanih vrata. Govorio je suv . sad je dopunio.njegov je djed bio jedan od osnivaèa dru tva. zadovoljan i s umjerenim." "Ja se ne molim". Inoc enta VII. Zato to ne moram vjerovati u Boga." Dvorac u umi Alois je imao spreman odgovor. uistinu tvrdim da je pokazati takvu prekomjernu korumpiranost bilo sv ojevrsno ludilo. moramo shvatiti kako bismo bez reli gije trpjeli kaos. nakon Sisine smrti. pa èak i ugledni pravnik u Beèu. ali je klimnuo glavom prema Klari. Izj avio je kako svako razumno ljudsko biæe treba zakljuèiti samo postoji li bo anstvo. tek komadiæ tamnog paper ja. bilo je to liko ljepote. Da. ba kao i gornja usna ludog ubojice. kad je jo spavao u istoj sobi s An gelom. zakljuèio je Alois. tata!" viknuo je. jednog od sudionika koji j e ostale rado uvjeravao kako je "jedini hrabri èovjek u na im redovima. Osjeæam se bla goslovljenim. Kao primjer bih mogao ponud iti tako stra no nemoralne pape poput" . To je Adolfa svakako uzbuðivalo. u prostoriji se ozraèje naglo ohladilo. At entatorovi tanki brèiæi. Simonija je bila svakodnevna. "O. Mo da je religija malima bila nu na. "A opet. No. tako bistrog da bi mogao postati uva eni profesor. Reklo bi se kako im je neprilièna privr enost vjeri bila pomalo odbojna.. a majka mu je svejedno nudila tu vjersku ka u.. Cest o su ti obredi tek pribje i te nesretnih ena. no morao je priznati kak o se radilo o formalnom priznanju . on se protivi licemjerju pobo nih koji se u crkvu sklone èim im u iv otu padne prva kap ki e. i u ljubavi prema ocu. Adolf se svetio zbog smijeha koji je odozdo morao do njega dopirati. a tada ga je uhvatio paroksizam.. to je iz kuhinje u dnevnu sobu dovelo i Klaru. Alois je.no njegov je ka alj potrajao mnogo sekundi. no i pak su i li u crkvu. Jedan od starijih uglednika napao je Aloisovo mi ljenje rijeèima: "Slo io bih se da ne elim da me uvrste u redove onih koji odu evljeno po tuju sve ive svetke i petke. Te su pob o ne ene bile pravi krijumèari . Alois je zakolutao oèima prema njoj i poku ao udahnuti. Svake mu se veèeri molim. gotovo je uspio reæi Alois. Je li bio blizu pluænom krvarenju. no . "Ja mislim da se slaviti mora Franju Josipa."Siksta IV. No. kurtoaznim pljeskom. a svakog je njihovog nezakonitog sina èekao kardinalski e ir. "Tata. Alois je ipak nije bio spreman ispravljati. Zasad æe to pustiti. Odluèio je masturbirati. Da je Alois bio klijent. poput jo jed nog manijaka. Privatna nadmoæ-nost religiji pov lastica je vi ih klasa.popis je znao napamet . prigodom jednog od svojih povremenih dolazaka na Buerger-abende odluèio progovoriti. Odluèio se po to je saslu ao "de urnog ateista". Lava X. no bio je stari èlan . On u crkvu ide samo jednom na godinu i to na carev roðendan . pitao se. Ipak se èinilo kako je to od njega vi e-manje sve. z.èinio se tako uvjerenim to æe se dogo diti. a on æe me poslu ati. nije mogao govoriti." Uskoro je otkrio kako ima posla sa slojem ljudi koji u takvim temama ima poseban stav. a isto je tako bilo. "dopustite d a ustvrdim kako religija nudi vlastite vrste ludila. Stoga se Alois odluèio progovoriti. Aleksandra VI. Jo je nastojao pod nadzorom dr ati posl jedice napada. To je u svjetskoj povijesti bilo najpouzdanije sredstvo za sp reèavanje ludila. da. i Klementa VII.svakog govornika bi na poèetku nagradili makar i neznatnom reakcijom. "Tra it æu od Boga da to zabrani. glasom od kojeg je zamro odgovor njegovih roditelja . "ne smije umrijeti." Sjeo je. na gornjoj usni odmah pod nosnicama. Uzbuðenje mu se udvostruèilo kad je èuo kako mu otac ka lje." Aloisovom se kritiènom pogledu do imao goljavo. Julija II. mala tamna naznaka brk ova. Naroèito sad.

Zato ne napadaju vis oke èasnike kakav sam ja. da mu je ta ala sad zagadila snove! Dvorac u umi od Aloisa mlaðeg? Jest. "Indijanci vjeruju u osvetu ratnih bogova. a on Edmundu takve stv ari nije radio. To ga je natjeralo da odluèi. Adi je imao problema s jednim klincem koji je davao naslutiti da bi sve moglo za vr iti tuènjavom. obuzeo bi ga al za onim to se nikad nije dogodilo. uvijek je znao kako izbjeæi akanje." Jedan je od gospode dao takvu primjedbu na Buergerabendu. kojeg se istinski bojao. Dopustite da ustvrdim kako je snaga takvog suosjeæanja dovoljna da oèara srce sveca. kojem je sad bilo pet godina i bio je bez konkurencije naj mlaði sudionik. Alois mladi mu je èak jednom stavio govno na rub nosa. A kad je opet do ao. Nikad se dotad nije potukao. "nego da se èovjekove dvije biv e ljubavnice sprijatelje." Èak je poveo i Edmunda. Intuitivno je stigao na stra nu zamisao kako je san tr n ica na koju su se preminuli mogli vraæati i podsjeæati ga na osobne dugove. Morao je primijetiti da su se neotesanci na to smijali s podjednakim u itkom kao i vlastela. Nije bila daleko od Vrtne kuæe. Jednom je èak skalpir an i sam Adolf. pa bi se podveèer povremeno okupili. No. dok je ivio u Beèu. Uèinit æe to treba. pa ma kar znaèilo da se mora poslu iti kamenom. kazao je. a izazvala je najsrdaèni ju salvu smijeha. te su veèeri ipak bile tek razonoda. Angela. Adi se sjeæao kako su svojedobno od Aloisa mlaðeg titili njega. Jer Adolf i Edmund su bila braæa p o krvi. sanjareæi cijelo vrijeme o krasnoj mlado j eni koja bi izraðivala izvrsne damske e ire. Je li Adi pokazivao veæe neprijateljstvo i razvratnik iz jedne od najboljih gradskih obitelji. starijoj je djeci bio drag. Poèeo je kolske drugove novaèiti z a bitke. izraðivao èizme. Nisu svi njegovi novaci eljeli biti bijeli doseljenici. gdje bi Edm unda titili Klara. a svakako i Alois. kako se neæe tako skoro op et pojaviti na Buergerabendu. Stoga su mu na pamet padali Johann Nepomuk i majka. Aloisu su se te rijeèi tako sv idjele da ih je prisvojio. no s ebi je sad prisegnuo kako nikome neæe dopustiti da ga ponizi. to je. Ta ju je prièa zabrinula. Jer æe ih stiæi grozna osveta. Znali su dosta o antikvitetima i raspravljali o zanimljivim inovaci jama koje æe se uskoro moæi nabaviti. "To bi moglo biti opasn ije". meðutim. no to se moglo opravd ati. Bi li se to moglo dogoditi . bio je gori. Stoga to se crvenoko ac moga o doseljeniku prikrasti s leða. ali je proglasio kako to nije bilo prema pravilima.i e otvoreno. A Alois je za to plaæao previsoku cijenu. Kako je to samo bilo nepo teno. nije mogao kod kuæe. posve nevoljko. Suma Kumberger kod Leondinga bila je puna jaraka obraslih d rveæem i malih pilja gdje se mogla postaviti zasjeda. zakljuèila je. iako je glavni dogaðaj svakog tjedna o stavljan za nedjeljno jutro. Kad bi se vraæao s Buergerabenda. kad bi to samo sm io uèiniti. A znao je da se nije radilo o str ljenu. to. Gradska je vlastela znala kako se ivi na v isokoj nozi. Tu mu je mogao zapovijedati. rekao je sam sebi. Adolf je bez obzira na to volio da je uz nje ga u umi. poput tekuæe vode i elektriènog osvjetljenja. Iako je opet bio odlièan uèenik. Naravno. pa ih je èak ponudio i u toèionici. èovjek je bio stari 322 Norman Mailer 3Adolfu se nova kola u Leondingu svidjela. Edmund prenio Klari. kad bi jednom krenuli napadi. nije progovarao. i to stoga to samosa alijevanje mo e dosegnuti najvi e operne visine. Sto ako se one na toj tr nici sna sretnu? Sto ako se meðusobno sl o e oko svog biv eg mu a? Tad bi se mogle udru iti protiv njega. a na veèer s njim dijelila krevet. zadovoljstvo bilo èuti Edmundovu vrisku. Jednom je u umi Edmunda èak ubo tap om u leda i kazao mu da je to bio str ljen. Vidio je tog d jeèaka. Imao je vizije na rubu sna. naravno. naravno. Ali se ipak stao kikotati na pomisao kakvo bi. èovjek odaje na priliènu vlastitu tetu. No." A onda se trkom vratiti u svoju spilju u umi. Ne usuðuju se. "Voðe se ne na pada". svakog bi dana jedva doèe kao da nastava zavr i. obgrliti drugog djeèaka rukom oko vrata i objaviti: "Skalpiran si. glave oblivene krvlju. Njemu se. èak i ako im nikako nije mogao koris titi. Noæu s u ga poèeli proganjati snovi. kad bi se vodili ratovi izmeðu bijelih doseljenika i Indijanaca. Nije stoga bilo iznenaðenje to bi tijekom Buergerabenda èesto pomislio na mlade èasnike kojima je. Aloi s je ponovno bio prisiljen osjetiti nedostatnost vlastitog iskustva. a bila je manje stroga od samostana. a potom je morao razmi ljati o svoje d vije preminule ene.

jedan je vojn ik objavio kako zna zapaliti vatru trljanjem suharaka. Neæu te moæi za tititi. A onda æemo se dati u potragu za onim koji je otkrio." "Ti si obièan mrkljavac." "Moram reæi ocu. tovi e. "Na otac to ne bi nikad dopustio.? A onda se zbio dogaðaj zbog kojeg su ti ratovi svr ili." Jedan po jedan. 4Te je zime Adolfov kolski razred obraðivao knjigu Friedricha Lud-wiga Jahna u kojoj se govorilo o sili dovoljno sna noj da mo e oblikovati povijest. na njega bi mogla pasti odgovornost da snosi tro kove kori t enja vatrogasnih kola. svi æemo za to morati platiti . prije nego to ga je stigao bilo to upit ati. kojih je sad bilo dvadesetak. kaza o bi svojoj obitelji. poku ali su je ugasiti noga ma." Adolfu je dra i bio Friedrich Ludwig Jahn. uvijek spominjao vrline razuma." Djeèak je poslu ao. Kad su se vratili kuæi. Edmund je kazao kako to mora isprièati barem jednoj osobi. Ta bi sila ovisila o postojanju "Fiihrera izlivenog od eljeza i vatre". svi su se razmiljeli u potragu za granam a dovoljno suhim da mogu gorjeti. vodena kola i konjske zaprege. djeèak je ponovno povratio. Kako nisu imali vode. Bio je uvjeren kako je Adolf sigurno imao ne to s tim po arom. Ka em ti." Alois je. ipak. To ga je naravno p odsjetilo na kovaèa. pravni temelji koje æe podiæi najk valitetniji ljudi. Ostali su ga ismijavali. Poput sirena koje plivaju Rajnom i vode te u smrt. obja njavao da nikome ne sm iju za to reæi. Hrabri vo jnik ne izdaje drugove. Ostavili su vatru. A i ti æe morati platiti. Zato me ne poku avaj udariti. "mene æe strogo kazniti. No. "Trebaju nam ustavi. Bit æe posljedica. veæ je bila s premna prijeæi i na susjedni gu tik. A sljedeæih je nekoliko dana pazio da mu se pogled ne sretne s Adolf ovim. no Edmundu bi se ivot mogao pretvorit i u pakao ako ga natjera da o tome prièa. neæu ni jeti. "Ako mu ka e ". uz po tovanje koje zaslu uje. rekao je Adolf. iza li su iz ume. Povrati." "Zlo mi je. pak . Alois je odluèio da to zasad pusti." "Ne vjerujem u to"." "Sto si mu to obeæao?" 3 24 Norman Mailer "Da mu moram reæi za bilo to. Goetheom i Schleiermache-rom. Putem kuæi." "U redu. oèekivalo da o tome izvijesti i vlasti. no Adolf je rekao: "Ako si u stanju zapaliti pravu vatru. Sad se vatra veæ dovoljno pro irila da su iz Leondinga stigli vatrogasci. "Stabilna dru tva funkcioniraju zbog sile zakona. no Adolfu se èi nilo kako ti pisci previ e po tuju razum. onda ti nareðujem da to i uèini . To mu je bilo dosadno." "Ne mora se ti bojati mene. dva po dva. Razum æe potom moæi obaviti svoje. Ako bude trebalo. barem do kraja zime. no dim se i dalje dizao prema nebu. Zakljuèio je kako raDvorac u umi 325 zum zna ispasti varljiv. "Na ljudsku se prirodu ne mo emo osloniti". Na dan kad je svima bilo suvi e hladno da bi se nepomièno skrivali u zasjedi. njihovom ocu. stavio je E dmunda u krilo i nje no mu pogledao u oèi. Jedan po jedan su bje ali sve dok se nisu na li petsto metara od po ara. a ne ljudi. a onda æe se oni okrenuti potrazi za tobom. Veæ to . Adolfe. U stvari. Ako bi bio siguran kako je Adolf jedan od prije stupnika. od njega bi se. "Da"." Pogled mu je kru io po stolu za kojim se veèeralo. Ali n e za ovo. A kad to uèini. to me ti ti." Razred se naravno susreo i s Kantom. ostali æe te djeèaci prebiti. Adolf je ostalima. Svi. Zakona. To je u redu za sve ostalo. kao oca i dobrog graðanina. moglo je biti i posljedica. rekao je Edmund. Kad je vatra zapaljena. rekao je Adolf. Nego svih ostalih koji su tamo bili. a zakljuèio je kako æe Ado lfa zanimati sljedeæe. Vatra je uskoro ne samo plamtjela. Stoga je Alois s ko ulje obrisao Edmundovu bljuvotinu i nje n o ga zagrlio. Njegov je otac. "ako netko od vas ka e za vatru. ja æu im dati do znanja da ne zna dr ati jezik za zubima. Slijedila je reèenica od koje su Adolfu zasuzile oèi: "Narod æe mu iskazivat i èast kao spasitelju i oprostiti mu sve grijehe. i sam posumnjao u uzrok vatre. Sve æe ih kazniti.

. Dobre prièe. Tako su je mogli opet presaviti pod zem lju. Bila je prejaka." "A ne"." "Sto je ona naprav ila?" upitao je Edmund. te starijem bratu i sestri. Nakon Jahna. Onda se onesvijestio. stala je po toj nep oslu noj ruci udarati dok je nije slomila. "to mi se ne sviða. I one su isto bile u nastavnom programu za njegov razred. Adolf je klimnuo glavom. I ti æe ." "Isprièaj mi. "Samo ako umre ." "Meni to moja majka ne bi nikad napravila. To je dovoljno. Sigurno bih napravio. Njome se rje ava problem gr ijeha. Stoga su je poku ali prekriti zemljom." U tom je èasu Edmund vrisnuo. Onda joj se majka vratil a u kuæu i uzela iz kamina te ki araè. vjerojatno. "Bi li ti takvo to napravio men i?" upitao je Adolfa." "Nemoj biti tako siguran u to.' Onda je stavila ruke ravno na panj.kao da su bili pretjerano zadovoljni onim to su govorili. "Bila je neposlu na. "Mogao bih ti isprièati i goru prièu. Goethea i Schillera je svakako odbacivao.tako te stvari idu. Istovremeno se smijao i plakao. Zato ih moram izvr iti. rekao je Edmund." Edmund je drhtao. Tu su neposlu nu djevojku pokopali i zna to? Te ko je povjerovati. "Otac se brinuo o svemu". ali je uvijek rado slu ao. A to bi drugo bilo ." "A to je kazala kæi?" upitao je Edmund. Takve æe sitne nedostatke spaliti vrelina tvog truda. rekao je Adolf." "Isprièaj mi jo jednu prièu. Njihov mu je humor i ao na ivce. kad doðe vrijeme. Onda bih ti to morao napraviti. Pa djevojka mo e naæi svoj mir. najveæe je zadovoljstvo nalazio u bajkama braæe G rimm. "A. ali moram. "To nije va no". Isprièat æu ti samo kraj: radi se o kraljici koja je skuhala i vo dijete." "Kako?" upitao je Edmund. "Angela nikad ne bi takvo to napravila Pauli ili meni. a one i dalje divno pjevaju. da je umrla." "Ta je najbolja". "Je li stvarno najbolja?" "Je. Naroèito ako kuha vlastito dijete. napr osto nije mogao èitati. rekao je Adolf. Takvo je nareðenje. "Ne elim ja to napraviti. Jedna joj je ruka neprestano iskakala iz groba." "Onda je mo da ne elim èuti. bila je poslu na. "Nije li t o tako?" "Da. Nije to do voljno ozbiljno. Va nija je osobna snaga. Adol f je preuzeo ulogu oca." "To je tako grozno". To bi se tad moralo napraviti." "O"." Edmund je odmahnuo glavom. Ali im to nije uspjelo. Onda je pre ao na prièu s naslovom "Djevojèica bez ruku": "Radi se o ocu kojem je Vrag naredi o da odsjeèe ruke svojoj maloj kæeri. "Znam da nisi u pravu. Jer ja sam tvo e dijete. No ruka je i dalje odbacivala zemlju. ali neæu. "Odsjekao joj je ake?" "Jednim udarcem! Ali poslije je ivjela sretna i zadovoljna. A kad je njena rod bina vidjela ruku u zraku. Bio je s uvi e osoban . Kasnije ga je pojela. ali je i nakon smrti ostala nepos lu na. koji to obja njava kæeri. Rekla je: 'Oèe.ne . a vidim da ti ruka iskaèe iz groba." "Radi se o djevojci koja je bila tako neposlu na." "Predugo bi potrajalo. "No. Nije na meni da naredbe koje sam dobio od tako vi soke vlasti dovodim u pitanje. draga kæeri . Edmundu je objasnio kako su braæa Grimm te prièe napisali kako bi djeca shvatila va nost poslu nosti roditeljima. radi sa mnom to eli ." "Pomagao joj je Vrag. mo da m orati spavati uz mrtvaca. rekao je Edmund. poku ala ju je vratiti pod 326 Norman Mailer zemlju. rekao je Edmund. koji je bio premali da bi èitao." "Mora li biti kraljica da bi takvo to smio napraviti?" pitao je Edmund." Adolf je dubokoumno klimnuo gl avom. Kanta i Schleiermachera. U pravu si." " eli li jo jednu prièu?" "Ne ba . zakljuèio je Adolf. a i d uboke! S u itkom ih je predstavljao Edmundu." Kad je Edmund kriknuo veæ od same pomisli. Kad se vratila na kæerin grob. Vrlo poslu na." "Nije va no bi li se to tebi svidjelo. Njen je otac uzeo veliku mesarsku sjekiru i odsjekao ih." "Radi se o mladiæu kojem su naredili da spava s lesom." "Mo da ne bi na a majka. nitko takvo to ne mo e smatrati zajamèenim. Ostalu dvojicu. ali ne mogu tvrditi to bi mogla napraviti Angela.

Ako velika mr nja u djet injstvu nema pouzdan ispu ni ventil. U tog smo djeèaka veæ ulo ili prevelik trud. sasvim sigurno ne onda kad ga je morala ukoriti. Isto sam tako bi o spreman pojaèati oèevu silinu." "Zbog èega? Edmund voli da mu se prièaju prièe. Upravo je tu. Snaga stvara vlastitu pravdu. Bio je potpuno uvjeren kako æe se ona pr edomisliti i naposljetku mu ipak kupiti lijep dar.Na Adolfovu alost.8 Norman Mailer Potom je danima ivio u strahu da æe netko ipak progovoriti. Adolfa je dobro i ibao. Ukrutio je tijelo." "Majko. No. to je grozno." Klaru je spopao bijes. Istina. taj je put Adolf èvrsto odluèio ne pustiti ni glasa. Stoga je te veèeri sve isprièala Aloisu. A mo da i hoæu. tad je i njega bio obuzeo strah. morao sam biti spreman umanj iti silinu Aloisovih udaraca. kad god bi se djeèak mogao slomiti. Angela je Edmunda pljeskala po licu dok nije uspio sjesti. onda ti ja moram odrediti pravu kaznu. Bilo je to sjeæanje kojim se slu io da mu pomogne da ne ispusti ni glasa. molim te. klijent æe postati nestabilan. "Ad olfe. "Trudim se zabavljati svog mlaðeg brata. On æe odluèiti o kazni. a s njim sam bio i sad. (Ego je rtva istih slabosti koje pokazuju i erekcije. Pozvao se na zapovjednu snagu koja mu je bila na raspolaganju nakon umskog po ara. 32. no to nam u Adolfovom sluèaju ne bi odgovaralo. da se poslu im metaforom. Tad im je svima naredio da o tome ne progovaraju i poslu ali su ga. A on je takvo deri te. Bile su to najgore batine koje je dobio otkako su se preselili u kuæu u Leondingu. donio odluku . al i se pozvao na svoju zapovjednu snagu. Moram. rekao je Adolf. moram to prihvatiti. taj je posljednji razgovor èula i Angela. Adolf je imao dovoljno vremena pomisliti kako nema sr eæe." "Ako mu ne ka em. no ja sam tijekom tog mete a bio uz njega. kad nis u sigurne to æe uslijediti. Mo e bi ti i bit æe jak poput Aloisa mlaðeg. da ga je Klara poku avala uspavan kama uljuljkati u san." "Prihvaæa li to sam rekla? Za Bo iæ nema dara?" "Da.) Dakle. Jo jedan zloèinac s kojim se m ora baviti! Zbog toga ga je spopao jo veæi bijes. Bez obzira na to. onda æe dovoljno osna iti da opravda sve to æe potom raditi. kad god bi poèeo sustajati. Stajala Dvorac u umi 32. Ako mu je bilo najva nije da ne zaplaèe. Adolfovo je samop ouzdanje bilo tako krhko da sam. Nismo se u buduænosti eljeli nositi s brojnim nasumiènim impulsima i za-sljepljujuæom srd bom. U nekim je trenucima Aloi sov strah da si ne prenapregne srce bio izravno suprotstavljen mojoj elji da Adol fovu volju uèinim imunom. Adolf je izmeðu udaraca neprestano razmi ljao o tome kako je Alois mladi pobjegao od kuæe. da. majko. To je bilo jo gore. njegov ego morao odr avat i u punoj erekciji. Stoga nisam mogao dopustiti da mu antipatija prema ocu postane pretjerana. za na u je djelatnost od kljuène va nosti ravnote a. to nije ne to u to treba uvlaèiti oca. bio sam prisutan kako bih nagledao batine koje je Adolf primao i uèvrst io mu odluènost.bolnih kosti . Da vidimo hoæe li me tad i dalje smatrati k rivim. da poslu i mnogim ne uobièajenim ciljevima koji su nas èekali. Zato æu ti reæi ocu." "Znao si dobro to radi . le eæi na krevetu. Adolfu se na susjednom krevetu èinilo kako je tako pun modr ica kao da je pao s drveta. Onda je oti la sve ispr ièati Klari. da se kad doðe vrijeme zagleda u svoje srce. da je odluèio pobjeæi. Bio je tako razbje njen oèitom Klarinom ravnodu no æu prema nj emu. To nije mogao znati. Neka mu mr nja prema Aloisu toliko ojaèa. Ako ne zaplaèe. No. ako ti misli da je to pravedno. Velika je neurav note enost bila prihvatljiva kod Luigija Luchenija. Cijelo je vrijeme mislio na Preisingera." "To je prava nepravda". Èeka te kazna. Stalno me tra io jo . Edmund je nako n slu anja prièa braæe Grimm bio u tako jadnom stanju. Mo da ti neæu kup iti dar za Bo iæ.7 je u dovratku vrteæi glavom. Aloisu se èinilo kao da u rukama opet ima Aloisa mlaðeg. Iz ovih æe batina sig urno proizaæi odbojnost prema Edmundu. Majka ga vi e nije zvala Adi. To me ispunjavalo nelagodom. Otac nije nimalo dvojio.

poku avao si pobjeæi. smotao. Priznaje m da se ipak èesto na njih izdirem. A kad bi ocu i uspjelo prebac iti ga preko koljena. Djeèak se znao dobro klizati i o kretati. s tavio s vanjske strane i potpuno se gol jo jednom poku ao provuæi. A ovu mu neæu zaboraviti. zabranju jem ti. A ja ti ka em. Alois se probudio od brige je li sluèaj Aloisa mlaðeg u st vari bio posljedica pretjeranih batina. Ipak je bilo pretijesno. Nije dobro imati tanke ivce. najgora je bi la vijest da je preminuo Der Alte. Zabranjujem ti jer bih morao zvati policiju da im ka em kako si nestao." Alois je to isprièao smi ljeno. Brzo je otkrio kako mu sigurno sme ta pid ama. kad se Alois uspeo stepenicama kako bi uhitio potencijalnog bjegunca. Tom se porugom slu io sve dok Adolf nije uzvratio napadom ospica. da nije ni osjetio hladn oæu koja je nahrupila kroz otvoreno prozorsko krilo niti èuo zvuk oèevih èizama dok se v raæao u sobu. meðutim. rekao je Alois. vijest je proslijeðena èak iz Hafelda. Na obite lj Hitler pala bi ljaga! A sve zbog Toga a!" Adolf je istrpio batine. Onda je pokazao na Adolfa i rekao: "Vidi ti toga a. no ispunio ga je prijezir gospodara. Nekad sam sebi ka em. jeli!" Alois nije bio spreman opet mu dati batine. Veèeras je tako hladno da bi se za dvije minute vratio i kucao na vrata. Toga u. Sutradan je. shvatio to s e zbiva i stao se grohotom smijati." Edmund je istog trena skoèio iz kreveta i odjurio to isprièati ocu. "To je sve tvoje maslo"." Kako bi to roditelj mogao 33° Norman Mailer izbjeæi. no dogaðaj je bio dovoljno neobièan da je zaslu io novinski opis. t a tema ponovno iskrsla. U stvari ga je. to je mo da bila vje tina steèena dok se igrao rata. zgrabio stolnjak i omotao ga oko sebe. no Adolfu se mo da smanjila otpornost zbog stalnih nezgoda koje su ga pratile u nedavnim dogaðajima. a mu zavr io u zatvoru." 5Nekoliko tjedana poslije. Tako se bio raspal io vlastitim bijesom zbog nepravde koja mu je nanijeta. Der Alte je veæ bio u uznapredova lom stanju raspadanja. Èak se potrudio o tome izvijestiti Edmunda. No. (U sebi je èak rekao: "O. Obièno bi Aloisu uspje no iz akao. A uskoro se stvar i pogor ala kad se Alois vratio u sobu. Njegova je vojska nakon po ara u umi obustavila dje lovanje. Vikom je dozivao Klaru sve dok se i ona nije pojavila na vratima. na èijem su jedinom prozoru bile re etke. postajalo sve te e uhvatiti. grohotom nasmijao i reka o: "Ba sam nakratko iza ao. ali je jo gore biti budala. No. "sudbina usamljenih p . Bilo je mnogo ugodnije nazivati ga Toga om. vi e nije bilo sna ne ruke koja bi udijelila batine. ne bi to bio neki gubitak. Adolf je kazao: "To je la ! Moj brat stalno la e. dovoljno se zabrinuo da djeèaka zakljuèa u sobi Dvorac u umi 329 u prizemlju. Alois je pri ulasku. naravno. ako se ikad sazna da je djeèaka ibao. Alois je izjavio da se nikad nije upu tao u tjelesno ka njav anje. Bolest je svakako bila zarazna." Alois je dobro znao da nesmiljeno pretjeruje. Ruke su ga boljele vi e nego Adolfa leða . pomalo pojednostavljeno. "Adolf je onaj". "kojeg najvi e korim. nakon jednog nepreciznog udarca po pozadini. "istuæi æu ja veæ njega. la e kao pas. Ponekad je takav gro zan deran. "Zato moram otiæi. U to je doba u L eondingu ista bolesti oborila u postelju i druge njegove dobi. Stoga ju je svukao. Meðutim.ju i ostalog. Izvoditi takvu povezanost je. "Takva je èesto". Podrugivanje nadimkom Toga sad ga je ujedalo za ko u.") No najva nije mu je bilo da Mavrhofer o njemu ima dobro mi ljenje. pa bi me mogli strpati u zatvor. U Linzer Tages Postu se èak pojavio i nekrolog. jo dr eæi mjedeni kljuè u ruci. no sad je bio u suzama. Moj rad na njegovom egu pretrpi o je gubitak. Ne bi. Stoga je nastavio: "Svoju djecu nikad ne tuèem. primijetio je Post. Kad su na li njegovo mrtvo tijelo. dok je etao s Mavrhoferom. Tek se na zvuk otkljuèavanja vrata odmaknuo od re etki. A ne zato to bi mi nedostajao. Svejedno. Kad je ostao sam. rekao je Adolf. o æe mu poslu iti kao obja njenje. Adolf se po ku ao kroz njih provuæi. Dugmad je neprestano zapinjala za re etke. To je grozna la ! Platit æe mi za to !" "Platit æe ti. "K ako bi tvoja majka tad plakala! Sin bi joj nestao. To je Aloisa potaklo na pravu bukvicu: "Dak le. kad je Klara iza la. na eg Toga a !" Klara je zavrtjela glavom i iza la. Aloisu bi u takvim prigodama ote alo srce.

Brinuo je gdje bi sad mogao biti Der Alte. s maskom od gaze na licu. Sveæenici su uistinu la ljivci. Pretpos tavljam kako je bio vrsta dugogodi njeg klijenta kakvu. pretpostavljam kako Dummkop f uistinu i prihvati reinkarnaciju nekih na ih klijenata. Tko zna? S obzirom na m alobrojne naznake koje mi uopæe stoje na raspolaganju. Kako sam i spomenuo. Aloisu je pak ostalo dovoljno gorkih sjeæanja na Der Altea da se nagradi traèkom ivog zadovoljstva . ako je Dumm332Norman Mailer kopf toliko lakomislen da Der Alteu da novu prigodu za napuhavanje vlastite ta tin e. Nisu li svi ba tako gledali na njega? Bolestan. svrab je oslabio. pod kraj. Maestro nas. a nakon toga bi ruke oprala antiseptièkim sredstvom. smje tenog u dotad nekori tenoj djevojaèkoj sobici na drugom katu. koji je ne samo bio mrtav. Kako bi se iskupio . U spavaæoj je sobi Alois kleknuo kraj Klare i oboje su se molili za Edmundov ivot Alois je èak rekao: "Vjerovat æu u Boga. Edmund uist inu i obolio. Cesto nam opet ukazuju na Nietzscheovu nemoralnu primjedbu: "Svi su sveæenici la ljivci. bez obzira na trule . Nisam èak ni siguran da uopæe i postoji. Miris antiseptièkog sredstva koji je unosila bio je gotovo nepodno ljiv. Mo da bi bilo prikladno reæi zavr nu rijeè o Der Alteu.Vrtnom kuæicom dok se Edmundu stanje pogor avalo. nakon to se Adolf oporavio." Ostanimo dakle kod toga da o Der Alteovom konaènom odredi tu nisam znao ni ta. Lice mu je oteklo. Istini za volju. neprestano se alio majci. "Pa neæe Dummkopf svoje tajne otvoriti p ojedincima koji su toliko izopaèeni da sveæenièko zvanje odabiru kako bi lakovjernom p ublikom ovladali opisima koji im idu u prilog.posve neprilièna reakcija. oèi su mu bile crvene. Stoga je bilo moguæe da je i bio spreman preklinjati raj da ga puste unutra. Koliko li ih je samo udaralo krilcima do samog kraja! Adolf je alovao u ti ini.to je prava rijeè . veæ su ga ostavili i da truli. nisu mu dali èitati. uzmi m oj ivot. bilo mu je Dvorac u umi 331 dosadno." Nikad neæemo saznati bi li Alois takvu prisegu i odr ao. koji je svoje kuglice ispaljivao dovoljnom snagom da obori vjevericu ili takora. Njegovala ga je samo Klara. Onda je dobio ospice. A.a jedva da je znao za to . ne znam puno o paklu. jer nisam ba bio siguran da smo starog u pakao odnijeli u nekom ve likom stilu.ustinjaka. Bio je to prilièno velik dar. 6. Adolfa nitko nije smio posjeæivati." Da bude jo i gore. a opet bi mu gotovo bilo drago kad bi iza la iz sobe. Aloisu se èinilo kako mu sin èak plaèe u snu.Adolfu je za Bo iæ kupio zraènu pu ku. nemate ni vi. od te kog sluèaja." "A kako bi drugaèije i bilo?" veli Maestro. i prema tome. ali po tedi djeèakov. neèist. Poèeo se gubiti. Mae stro nije odluèno protiv toga. k ad smo veæ kod toga. Korist koju bismo od njega mogli imati svakako je i èezla. Lijeènik je obitelj upozorio da bi se moglo raditi i o e ncefalitisu. Takvo me èuvstvo kod mog mladog klijen ta uznemirilo. Da bi nam se odr ao moral." . naposljetku. ako Edmundu po tedi ivot. Postao je opsjednut osjeæajem vlastite prljavosti. "Imat æemo zadovoljstvo opet prihvatiti tu sitnu ribu . veæ bi èesto po elio da ne volja ospica zadesi i Edmunda. Pokazalo se kako se ipak radilo o blagom sluèaju. Ipak. Bijele toèkice na njegovom jeziku i u grlu nestale su nakon nekoliko dana. no tek poslije. stalo dr i u enklavama. stalno nas se podsjeæa koliko je u onom to ljudi rade kozm ièkih pretenzija. nalazio na putu u raj. ali mu se pojaèao nemir . Adolf se nadao kako se Der Alte. rekao je: "Bo e. Klara je kuæu dr ala u strogoj karanteni. O vi im stvarima nemaju pojma. Adolf nije samo mislio na Der Altea. Èitatelja æu po tedjeti detaljnog opisa mete a koji je odj kivao . Nije predviðeno da znamo ono to ne trebamo znati. Ujutro je stvarno izgledao prestra en. nehranjene pèele su na hladnoæi pou-gibale. Ako prekr im ovaj zav jet. Dobio je osip." Tijekom svoje bolesti. neka umrem. kako æe ih Gospodin za vjeru nagrad iti poslije smrti. A onda je. pa æe djeèaku biti od velike vrijednosti. èesto moramo ignor irati.

bile one blokirane ili ne. a kad je ulog dovoljno visok. s druge strane." Takvo to joj nikad prije nije kazao. Ni kad vi e neæu udariti Adolfa. veæ je ponovno zaplakao." "To ovisi o tvom ocu. a sad" ."i s Edmundom. Za to ga m ora prebijati na mrtvo ime?" Alois je klimnuo glavom. rekao je. Gotovo je izvan sebe. Mi smo. Adolfa neæu nikad vi e udariti. èime obja njavam toplinu ko ja bi me ispunila kad sam bio u njegovom dru tvu. Sto je i istina". objavio je. "crkvi koju mrzi . "Nemam povjerenja u sebe. samo im reci kako su ti roditelji potreseni. njemu je ovo tako stra no. iz mog iskustva." . jedna od na ih najkorisn ijih provenijencija. poveæava mu ravnodu nost. rekla je Klara. rekao je. (Jeftino je domoljublje. Nikad ga prije nisa m vidjela jecati. Osjeæao sam se kao da sam i sam meðu o alo æenima. svoju æemo moæ i iskoristiti. Poku at æe te odvesti u toèionicu. malo ima brakova u kojima se prisega ne opovrgne tajnom za kletvom.) Nisam bio siguran to to u stvari osjeæam. takav je bio na Alois. Stoga je Klara Angeli kazala kako æe morati predstavljati obitelj. Neka za promjenu Bog èuje to ona eli. "Bojim s kako æe on htjeti izaæi. iskrene i najva nije molit ve. Molitva mo e podnositelju ispasti pogibeljno iskustvo. a ni ja nisam za to bio spreman. izbit æe skandal ako se ne pojavi . Poèel a se pitati je li njenoj obitelji uni tenje suðeno. Ne u tom èasu. usprkos Klarinim i Aloisovim molitvama. Mal o utjehe.A onda je Edmund umro. "Ali ako ostane danas ovdje sa mno m. Jer na pogreb iæi ne mogu." No. Ne s mijete izlaziti iz kuæe. Ali ja tamo odlazim naæi mir." Nisu se svaðali. rekao je. "Jest". "Sveèano prise em." 334 Norman Mailer Angela je rekla: "Mora u crkvu sa mnom i Adolfom. ti mora biti gazdarica. ako ne napravi ne to grozno." "Hoæe li barem ostati kod kuæe. veljaèe 1900. "Potrebno mi je da danas ostane sa mnom u ovoj kuæi. Jeftine ga molitve zamaraju. Gledamo na njih kao na ne to to Dummkopfu poveæava zamor. "premlada da bi se brinula zbog skandala. no ne mogu se suzdr ati a da ne primijetim k ako. "Ako te ljudi b udu pitali.) Radi se o tome da je. I sam je jedva povjerovao to govori. godine. u stanj u . Potom je zaplakao. Ne mogu ga ostaviti samog. "Obeæat æu to". rekla je Klara. Barem na d ana nji dan. kazala je." Pogre no je mu a i enu prosuðivati dok pate. Da. Samo je stajao kao stup soli. Jeftino ga domo ljublje razbje njuje. Alois je Klari kazao kako neæe iæi.do ao je re d na nju da bri ne u plaè . Ona je naposljetku rekla: "Mora prestati biti tako strog prema Adolfu. a ni tvoj otac ne mo e iæi. Dvorac u umi 333 7Na dan Edmundovog sprovoda. Znao sam jedino da Adolf jo nije bio spreman da poène smi ljati bratovu smrt (jer bi. " eli li da u crk vi napravim scenu? Crkvi koju mrzim?" Po prvi je put u njihovom braku ona srdito podigla glas. mo e li mi barem to obeæati?" upitala je Angela. Jeftine molitve. " "Ti si". "Da". To æe biti dosta. Edmund je bio prvo dijete prema kojem sam osjetio tako neobièan skup èuvsta va poput ljubavi (ili mi je barem od sveg srca bio drag. naposljetku. primjerice.blokirati èak i presudne. Ni ja nisam bio bez krivnje. Angela. Ni sama nije bila spremna za spr ovod. potièemo. Zajedno su plakali.a kori tenje je te moæi skupo . Danas nisam u stanju ostati priseban." Prije nego to je i zavr io reèenicu. Sebi je veæ kazao: "Ne." "Ti si mu rob. Napiti se da manje boli. Èak joj nije objasnio razlog. ni Klara nije bila sasvim pribrana. Reci im da sm o bolesni. "Trebam te". Edmund preminuo 2. Ne smijem! Zato æe danas ti biti gazdarica obitelji. u zemlju morao zakopati tajnu koja je bila tako izravna i moæna p oput ruke koja viri iz groba). Tad mogu razgovarati s na im Gustavom i Idom i Ottom. On ti je sad jedina nada da æe imati dobrog sina. doista. Zagrlio ju je. "Ne mogu danas kontrolirati osjeæaje".

"To nij e bilo ni ta vi e". koliko bi samo trebalo raditi da se tako svje i te ak klijent obuèi. Moj je otac Edmunda dr ao svojom jedino m nadom. pa ga je i dalje brinula Edmundova odanost. Ponavljanj e ubija du u. p oèela osjeæati stra ne bljeskove u grudima. veæ i braæe i sestara. Polako je. Da. Misli da sa m prema Edmundu bio okrutan. pa opet do èela. Pobo nost zna poslu iti i kao zid koji spreèava da shvate kako se te k o srditi na Boga . bolje je da se tamo ne pojave. Ne samo o smrti svoje djece. Usput j e uzeo granèicu i brata skalpirao tako to mu je tapom ocrtao krug. Tvoj je mozak mo j. kao da stoji u sta roj kuæi u kojoj se ispod nje raspada pod. rekao je Adolf. makar se koji put nekima od njih i poslu imo. Glava mu je bila u ognjici." Klara se u sebi zapitala: "Pa to je tu tako stra no kad èovjek s lomljenog srca plaèe u crkvi?" Poèela se pitati. No." No. Priznajem kako sam bio u isku enju da joj priðem. Jesu li on i Klara zagaðeni ljudi? Ako je tako. Aloisa je obuzeo strah.Boga koji s njima ne postupa onako kako su prema njihovom mi lj enju zaslu ili. "Zar da se slomim javno?" ponovio je. on me zapravo mrzi. "T o je gore od smrti. Klara nije mogla podnijeti da razmi lja o svim tim smrtima u obitelji. kako bi se èovjek mogao usuditi takvu srd bu donijeti na s veto mjesto? To bi bilo kao da jo jednom prisegne na vjernost gadnome. brzo sam shvatio da se kod Klare radi tek o pobuni." "Kako mo e tako ne to reæi?" pitao je Edmund. nego neki stranac. Po novo je zaplakao. Angela je samo rekla: "Prije nego odemo. od èela. jako ga je brzo obuzeo u as. ispod zatiljka i potom iznad desnog uha." ."U uti!" rekla je Klara. mora se okupati. naposljetku. rekao si je. "Zar Bog ne bi mogao biti milosrdan?" pitala se. To je u stvari bilo ono to je rekao. "istina je." 8. I stvarno." "Jest". moglo dobiti regrutiranjem klijenta poput Klare? Mogli bismo kod kand ela izazvati pomutnju to su je izgubili. takv i nam nisu odlièni klijenti. Kako dubok i nesmiljen mo e biti gnjev anðela! U danima prije nego to je obolio od ospica. I tako su na Adolfovo iznenaðenje. Jo uvij ek nije bio miran zbog po ara. "Za to misli da su Indijanci uzimali skalpove? Jer j e to jedini naèin na koji se netom zarobljenu osobu mo e posjedovati. Alois mu je kazao: "Ti si mi sad jedina nada. Edmundu bi moglo biti bolje to je umro. Od pobo nih se ljudi onima u njihovoj obitelji s manje pobo nosti zna pomutiti um. Kad se Klara u jednom trenutku poèela predomi ljati i kazala: "Mo da bismo ipak trebal i otiæi u crkvu"." 336 Norman Mailer "Ne budi lud". Jer bi dolazak zlih ljudi na sprovod pre minulom mogao tetiti. Um orila se od vjerovanja kako je za to sigurno kriva ona. Edmunda je odveo na etnju u umu. Tad je Adolf re kao svojim najdrhtavijim glasom: "Sad je sve to u mojoj vlasti. Osjeæala se strahovito iscrpljenom. Opet smrdi . ali sam znao da æe Maestro to odbiti . to kod pobo nih ljud i nije rijetkost. U istom satu u kojem je umro Edmund. da." No. on i Angela sami oti li u crkvu. Kako je taj potajni bijes obièno uronjen u ku ne vode skromnosti. Kad je pitao za razlog. No. "od onog kako je Alois mladi postupao prema meni. Adolf nije elio prihvatiti pomisao kako je Edmunda mo da i zlostavljao. Sto bi se. Je li to bila srd ba prema Bogu? Sad se i on a bojala otiæi u crkvu. Ostav i sama s Aloisom. iznad lije vog uha. Tog se napornog dana Alois zbog gubitka Edmunda osjetio tako Dvorac u umi 335 pora enim." "Bolje je da ti je vlasnik mozga brat. rekao je Adolf u sebi. Je li Alois zao? Je li ona? Sto je sa zavjetom koji je dala kad se èinilo da Alois mladi be ivotno le i na tlu? Mo da je bo lje. Stranac bi ga mogao ba citi. 9Do Adolfa nije dopiralo ni ta od onog to se na sprovodu govorilo. da se morao zagledati u dugo potiskivano sjeæanje na rodo-skvrnuæe. a njoj je svejedno hoæe li se spasiti. tijekom tog dugog dana koji su proveli kod kuæe. "To je glupo." "Ali ti si mi brat.

rekao je Edmund. Tako bezosjeæajno! Dvorac u umi 337 10. bila i istina. Mozak mi se èini isti kao p rije. u crkvi. No. "Ne". krenula za njim. uz moju pomoæ. Kako je to stra no. a kad su stigli. kao to èovjeku uspije veæi dio ivera izvuæi ispod nokta. Mo da je bio od abranik sudbine. Sad mu se èinilo da je majka spremna diæi ruke od njega. ti mo da ba i nisi dobra osoba. sad je rekao. ponovio je sam sebi Adolf. Sjeæanje mu je izazivalo vrlo neobiènu bol. Ti si me na to i natjerala . spreman i sam izazivati nelagodu. Morat æu mu opet vratiti osjeæaje koje je gajio kad su mu bile tri godine i kad ga je majka obo avala. Tako su slabi. 'Iæi na sprovod tako usmrðen? Ulazi u kadu'. Sad je. Naredio si je da ne razmi lja vi e o Emundu. "zabranjujem ti da mi se tako obraæa . "Njima je to tako stra an dan . Kako su te rijeèi la ne." "A. Okupao sam se. Rekla si. znala mu je govoriti. Pre ivio je. No. a sad nije do la u crkvu. izderala se na njega tako jako da je pobjegao: "Lo a osoba! Grozna! Ti si èudovi te!" Kad je u umi ostao sam. Vidio sam kakva me obnova èeka. Sjetio se u asa u Edmundovom pogledu dok je slu ao prièe braæe Grimm. Mislim da ti nisi postao vlasnik nièeg. Tako mu se i sjeæanje gnojilo u srcu." To je. Adolf je ipak rekao: "Za to li sam sa mo siguran kako mi majka neæe doæi na pogreb?" Angela ga je prekorila: "Klara je najbolja osoba koju sam u ivotu upoznala. na li su oca otek log i crvenog lica. ali nije zaplakao. Dok su se brat i sestra udaljavali od groba. "Hoæu kad za to dode vrijeme. A tebi je bilo svejedno." Zagrlio ga je i iznova zaplakao. bilo joj je neugodno. Otac mu je i dalje mislio kako je Edmund jedina nada. pomislio je Adolf. Mo da je smrdio i dal je. Donekle je to i uspio." Angela je rekla: "Okupan ili ne. dodala je i "kako ga je i trebao voljeti. Edmund je bio divno d ijete. Nije bio poput Gustava i drugih. Istog èasa kad su se na li izvan dosluha svih sa sprovoda. Sto za tebe ne mogu reæi. Okrenuo se Adolfu i kazao mu: "Ti 338 Norman Mailer si sad moj ivot. A kako je to mogla sprijeèiti? Poku avala je objasniti da joj se roditelji lo e osjeæaju. "Mrzim oca". Adolfovo srce tuklo u ritmu. ." Edmund je bio na rubu plaèa. "O".oboje su ostali u krevetu. Nemam neugodan vonj. komadiæ koji je ostao sad je postao kor ijen. jer je znala da je pocrvenjela. Adolf je poèeo strahovati od vlastite smrti." Tako ga je rasrdila da je sa umske staze si ao u neuga eni snijeg. Edmund a je tako volio!" A kad se na Adolfovom licu pojavio otrovan izraz. Nije se èak mogao ni pretvarati da bi moglo biti drugaèije. da se ne mogu ni p omaknuti." "Na to misli ?" odgovorio joj je. To zna ."Vrati mi ga"." Nije se zaustavljala." Morao se okupati u hladnoj vodi. a ja sam ti rekao da bi pre dugo trajalo da se zagrije voda. korak po korak. Pretvarala se da je volj ela Edmunda. kao nagrada za tu primjedbu. Sad je na njega do ao red da plaèe." "Ne vjerujem ti. ali je bila i uzbuðena to je u centru pa nje. Ona je." "A kad æe to biti?" " Kad ti ka em. Kuæi su se vraæali u ti ini. Ne danas. Èak se i Bogu molio da mu omoguæi da prestane misliti na Edmunda. "ti si tako poseban.morala je to pono viti! . Za to onda mora osjeæati takvu krivnju? Neka bol osjeæa ona. Samo se poprskao i obrisao. Èak i na dan bratovog sprovoda" . kad su ostali sami i mogli krenuti u umu. neki su od o alo æenih obratili pozornost na Angelu. ii. rekao si je. kuæi su hodali u ti ini. Muèiti glavobolje. Adolfe. ("Bo ji miljenik"). "Okupao sam se. Osjeæao ju je u srcu i bila je tako o tra po put ivera koji se zabije pod nokat. Nitko nije bolji od nje! Kako mo e takvo to reæi? Pati zbog tvog oca. Boljet æe te glava. vidjet æe ti razliku. Sjetio se kako ga je Klara nekad zvala ein Liebl ing Gottes. To æe biti prvi znak. kao to je napustila Edmunda. kojoj je bilo neugodno. podjednako srdita."i dalje neugodno miri e . Kad ga je Angela sustigla. Najlj ubaznija. Snijeg je bio tako hladan. kojim su koraèali ka d su se vraæali iz ume.

Nekoliko dana nakon pogreba, pripremio sam Adolfu urezivanje u san. Anðeo mu je ka zao kako æe se njegovi okrutni postupci prema Edmundu u buduænosti pokazati opravdan im. Za to? Jer je Adolfu u ranom djetinjstvu po teðen ivot. Tek æe se pokazati s kojom sv rhom. Samo treba poslu ati svaku zapovijed koju dobije odozgo. Tako æe moæi izbjeæi svak u obiènu smrt. Postat æe Bo ji dar ljudima, estok poput vatre, sna an poput èelika. Bio je to pozorno pripremljen san, no pitao sam se ne usaðujemo li mu takvo uvjere nje prerano. Iz njega je proizlazilo kako æe ivjeti vjeèno. Naravno, nije sasvim nemo guæe u to povjerovati. To to ni jedan mu karac ili ena nisu u stanju zamisliti vlastit u smrt mo e se lako objasniti: du a, spreman sam ustvrditi, besmrtnost i oèekuje. Ona to u nekoj mjeri doista i dobije. Mnogi se ljudi, naposljetku, ponovno rode. Ne e lim tvrditi kako do toga dolazi zato to je sveæenik rukom pre ao nad èovjekom uronjenim u vodu, ne, do ponovnog roðenja dolazi reinkarnacijom. Maestro nam je kazao kako je to dio konceptualne sheme koju je osmislio D. K. "Sebe uistinu vidi Bo anstveni m umjetnikom. Naravno, on je i smetenjak - stvorio je toliko proma enih stvari. Do bar dio su katastrofe, koje potom gurne natrag u hranidbeni lanac. To mu je jedi ni naèin da sprijeèi da njegovi mnogobrojni, mediokritetski i èesto besmisleni okoti o stalima posve zagu e moguænost opstanka. Jest, priznat æu, uporan je. I dalje nastoji popraviti ono to je prije stvorio." Kako je to objasnio Maestro, Dummkopf æe sigurn o nastojati poku ati popraviti èak i najmanje uspjela ljudska biæa. I to je razlog za to tako malo ljudi istinski vjeruje u prestanak vlastitog postojanja. To bi rekli i naglas, kad se ne bi bojali da æe ispasti smije ni. A prava ih tjeskoba hvata od s traha da æe ih novi ivot, zbog naèina na koji su uludo potro ili posljednji, dovesti bl i e vrelini Dummkopfove srd be, da, bli e nego to su se primakli u prethodnom postojanj u. Èovjekovo novo ivotno stanje mo e biti odraz lo e pro ivljenog prethodnog ivoDvorac u umi 339 ta. Stoga im ponovno roðenje mo e biti pravi primjer ivota u paklu. Iako nam Maestro ne daje odgovore na takva pitanja, uvjeren sam da kod svakog ljudskog biæa postoji podruèje nesvjesnog u kojem opstaje vjera u vlastitu besmrtnost. Nama ta ljudska vjera u vlastitu besmrtnost stvara znatne pote koæe. Mnogi meðu na im mu k arcima i enama, posebno u zreloj dobi, zakljuèe da æe se, ako se za svoje grijehe pok aju, ponovno roditi. To i kod dotad pouzdanih klijenata izaziva potpunu pomutnju . A njihovo oèekivanje, naposljetku, tu i nije posve neutemeljeno. Koliko god neko licina ljudi koje Bog odabere za ponovno roðenje bila ogavna ili bez elje da se pok aje, on vjerojatno doista osjeæa da u njima ima ne to iznimno, èak ako se pro li put i n ije uspjelo razviti. U tom sam se trenutku èak zapitao ima li Maestro mo da kakav prikriveni utjecaj na D . K.-ove odluke? To je oèito pitanje koje nadilazi moje moguænosti, no stvarno se èini kako Maestro zna koji su od na ih klijenata odabrani za ponovno roðenje. No, ako bi h o tome elio progovoriti s vi e utemeljenja, morao bih znati kako D. K. vidi buduæno st onog to je stvorio. Mo e li se ona usporediti s nemilosr-dno æu na eg Maestra? Je li n emilosrdnost uistinu strast nu na meðu tim bo anskim silama? 12. Nekoliko mjeseci nakon Edmundove smrti, Klaru je poèeo spopadati strah. Je li moguæe da je Adolfovo postupanje s Edmundom nadilazilo obiènu okrutnost? Da njegov stav nije bio i neoprostiv? Angela joj je kazala kako je, dok su se braæa zajedno igral a, èula Adija kako Edmunda stra i bajkama braæe Grimm, i to onim najgorim. S prozora svoje spavaæe sobe, Klara je mogla vidjeti Adolfa kako, sjedeæi na groblja nskom zidu, puca na takore. Trznula bi se svaki put kad bi èula pucanj iz zraène pu ke. Njoj je to oru je bilo ravno grubom glasu. Èinilo joj se da mo e osjetiti kako joj se s groblja pribli avaju nezadovoljni duhovi. Kad nam netko nije klijent, na njega ipak imamo ne to malo utjecaja, a u ovom sluèaju nimalo nisam elio da Klara Adolfa gu rne jo dublje u depresiju, stoga sam joj u snovima stvarao ozraèja u kojima sam tvr dio kako Adi nije zao, veæ samo stra no pati. Tom se tehnikom mo emo slu iti kod svake m ajke koja je zadr ala 34Q Norman Mailer barem malo ljubavi za svoje dijete. Stoga se, s vremenom, stanje ipak popravilo. Klara je opet shvatila kako Aloisu treba mijenjati osjeæaje. Svom je mu u kazala ka ko je djeèakovo grozno raspolo enje poèelo utjecati na njegove ocjene u leondin koj osno

vnoj koli. To se sigurno moglo objasniti alo æu za Edmundom. "Ali, uz to je i u strahu od tebe", Klara se usudila reæi. "Grozi se moguænosti da te razoèara. Alois, mora prem a svom sinu opet postati ljubazan." Progovorila je iz srca, no jedini je rezultat bilo to to su njega te rijeèi podsjet ile na Edmunda. A Adolf, avaj, nije bio Edmund. No, svejedno je klimao glavom. "Poku at æu", rekao je. "Ponekad mi se srce zalupi poput vrata." A sad kad su se u njoj ponovno pobudili osjeæaji, Klara ih nije namjeravala zatomi ti. Mora otkriti kako da obnovi bliskost s Adolfom. Njegovo se srce takoðer znalo zatvoriti poput vrata. No, primijetila je kako se Adolfa nova 1900. godina sna no dojmila. "Adolfe, to æe biti tvoje stoljeæe", kazala mu je. "To znam. U buduænosti æe nap raviti sjajne stvari." Kad mu se takvim glasom obratila, osjetio se va nim, no nije znao bi li joj povjer ovao. Kako to mo e biti njegovo stoljeæe? U tom se trenutku osjeæao nesposobnim ostvar iti bilo to od veæe vrijednosti. Stoga je zanovijetao. "Je li to istina?" stalo ju je zapitkivao. Na kraju joj se dovoljno omaklo da se otkrije istina. "Ti si onaj kojeg moram voljeti", rekla mu je. Adolf je razmi ljao o naèinu na koji je to sroèila . Po prvi je put postao svjestan da ene ne postoje samo zato da te vole po du nosti . Mogle su ponuditi i pravu ljubav, ili pak surogat na koji se nisi mogao tako o sloniti. Tu se upleo Maestro. "Nemoj ga", reèeno mi je, "poticati na prekomjerno zanimanje za ene. Neka ostane ustra en." 13Pod kraj ljeta, kad je bilo magle a s brojnih su se nadgrobnih spomenika dizali mirisi mahovine i plijesni, Adolf bi pred veèer sjedio na vla nom, niskom grobljansk om zidu i èekao da u sumrak izmile takori. Kad su gledali na zapad, oèi bi im sjale p ri sunèevom zalasku, èak i onom najoblaènijem, pa bi bili dobre mete. No, kad bi uspio nekog svojom zraènicom i pogoditi, le ini se nije usuðivao pribli iti. Veèer Dvorac u umi 34i je bila preblizu da bi se osmjelio iskoraèiti sa svog zidiæa i stupiti na grobljansk u tratinu. No, rano ujutro, prije nego to bi oti ao u kolu, pro ao bi tuda, pa ako neki pas ili m aèka nisu noæu bili voljni istra iti to ima na groblju, a takorova bi le ina i dalje le a netaknuta, udahnuo bi prve naznake vonja strvine. Tad bi ivnuo. Pitao se je li do sliènih promjena veæ do lo i na Edmundovom tijelu. Ni u proljeæe nije bio spreman opet iæi u umu. Dr ao se svog prijestolja na grobljansko m zidu. Ja sam se, pak, odluèio Adolfu i dalje poticati osjeæaj krivnje. A uskoro mi se intu icija pokazala ispravnom. Kand eli vrlo vole krivnju, jer kod svojih klijenata bez iznimke ele pojaèati sve impulse okaja-nja, dok mi krivnju obièno nastojimo kalcific irati, uèiniti je, da tako ka em, krutom poput kostiju. Iako je to poveæavalo rizik su a vanja buduæih moguænosti psihe, Adolfa sam morao podiæi iz depresije prije nego postan e ekstremna. Depresija mo e skliznuti u zastranjenje. Adi je èesto naveèer sjedio na g robljanskom zidu pitajuæi se to bi uèinio kad bi se Edmundova ruka iznenada podigla i z groba. Bi li pobjegao? Bi li poku ao razgovarati s njim? Tra io oprost? Ili zasuo ud kuglicama iz svoje zraènice? Cijele zime, proljeæa i ljeta 1900. godine, sjeæanje na Edmundovu bolest le alo mu je kao kamen na srcu. Razlog za to nije bilo te ko razabrati. Adolf je jo uvijek imao ne to prièuva savjesti. Samosa alijevanje najèe æe koristimo da bismo ru nijim èuvstvima podmazali pristup srcu, d k nam savjest postaje protivnikom. Kand eli se slu e savje æu kad ljude ele natjerati da se saberu. Mi pak, kad radimo sa svojim najboljim klijentima, dajemo sve od sebe da savjest do kraja iskorijenimo. Kad nam to napokon uspije, poèinjemo stvarati f aksimil savjesti, spreman opravdati veæinu strasti to ih kand eli nastoje suzbiti: po hlepu, po udu, zavist - nema potrebe navoditi svih sedam posveæenih. Radi se o tome da, kad taj surogat dokraja razvijemo, na im se klijentima uveæava moguænost opravdava nja ru nih postupaka. Time smo savjest uspje no li ili sramnih sjeæanja, na temelju koji h se isprva i razvila. Mogu dodati da najvi e uspjeha imamo kad u staroj, gotovo i spra njenoj savjesti jo ima dovoljno tvrdoglavih ostataka da se krenu natjecati s èov jekovim novosteèenim osjeæajem odmaknutosti, pa na njih gleda kao na beskoristan biè,

neprijatelja svoje dobrobiti. Naravno, serijski ubojice koji se ponose 342Norman Mailer svojom smiono æu, savjest obièno uspiju do kraja oèistiti. Uz to nam veliku korist donos e i ratovi, u kojima vojnik postane besavjestan. Tad nam se posao krajnje pojedn ostavi. U mirnim su razdobljima potrebne vje tine naprednih vragova poput mene. Mo gu reèi kako nagovoriti èovjeka da ubije drugog nije nimalo rutinska stvar. Kad ih s e pusti da prosuðuju sami, zabrinu se da bi umorstvo moglo biti najsebièniji èin. Prim itivni narodi znaju da je to istina. Kad se spreme u nekoj od svojih sveèanosti rtv ovati ivotinju, dovoljno su pametni da, prije nego to joj prerezu vrat, zatra e opro st. Ja sam pak sad bio spreman uèvrstiti Adolfov osjeæaj moæi, koji ubojstvo daje ubojici. Bio je, naravno, premlad za na e najrazvijenije tehnike, no pripremio sam san koj i sam mu i urezao, u kojem je Adolf postao junak francusko-pruskog rata 1870. go dine. U snu mu je natuk-nuto kako je tamo u prethodnom ivotu i bio, gotovo dva de setljeæa prije nego to se 1889. godine rodio. Nije ga bilo te ko navesti da povjeruje kako je masakrirao cijeli vod francuskih vojnika, kad su napravili kardinalnu p ogre ku i napali njegov usamljeni, istureni polo aj. Naravno, takvo je urezivanje bi lo vulgarno, no njime sam pripremio temelj na koji æu poslije slagati profinjenije impulse. Sam po sebi je san o francusko-pruskom ratu bio obièno ispunjavanje elje, a tome je uèinak krajnje privremen. Dopustite i da ka em kako smo mi znali sve o ispunjavanju elja davno prije nego to j e dr. Freud imao o tome bilo to za reæi. Na pristup ljudskoj psihologiji nu no mora bi ti mnogo dublji. Mi se na povr nost mnogih Freudovih analiza mo emo samo osmjehnuti. A sam je za to kriv. Naposljetku, nije se uopæe elio baviti anðelima ili demonima i namjerno je odluèio da ni u velikim niti manjim ljudskim pitanjima ne prizna anga ma n ni Dummkopfa niti Maestra. S druge strane, dobrog se doktora ipak mo e malo i pohvaliti, na raèun opisa ega. Ta j je koncept postao jedno od sredstava koja su ljudima omoguæila da, u procjeni po maka u samo vrednovan ju unutar ega, gotovo dostignu na e sposobnosti. Neka se zna i da je u ari tu moje pozornosti sad bilo stanje Adol-fovog ega. Ne bi bilo korisno stalno mu uveæavati mi ljenje o vlastitoj vrijednosti ako bi, istovreme no, bio u asnut nad moguæno æu da je uistinu pridonio Edmundovoj smrti. Kako u to nije el io povjerovati, sigurno se osjeæao krivim, a najgore od svega bilo je to to uopæe nis am znao odgovor. Je li, ili nije? Dvorac u umi 343 Èinjenice su bile jednostavne - to znaèi da je sam èin bio jasan, no posljedice nisu. J ednog je jutra, kad je Angela s Klarom i Paulom radila u vrtu, a Alois oti ao na s voju etnju, Adolf nai ao dok se Edmund sam igrao u sobi koju su dijelili do Adolfov e bolesti. Adolf je do ao do njega i poljubio ga. Tako jednostavno. Moram priznati da sam ga ja na to naveo. Ako sam osobno i osjeæao ne to to bi se moglo usporediti s naklono æu pre ma Edmundu, u toj situaciji nisam mogao mnogo napraviti. Tih dana nisam bio prip ravan odbiti zapovijed koju mi je izravno dao Maestro. "Za to me ljubi ?" upitao je Edmund. "Jer te volim." "Voli me?" "Volim te, Edmunde." "A skalpirao si me jer me voli ?" "To mora zaboraviti. Mora mi oprostiti. Èini mi se da sam zato dobio ospice. Kasnije sam se zbog sebe tako sramio." "Je li to istina?" "Mislim da jest. I zato te moram ponovno poljubiti. Tako ti mogu vratiti skalp." "Ne treba . Danas me ne boli glava." "Ne smijemo riskirati. Daj da te opet poljubim." "Nije li to pogre no? Ipak si imao te ospice?" "Izmeðu brata i sestre bi bilo pogre no, da. Ali meðu braæom nije. Medicina je ustanovil a da se braæa mogu poljubiti èak i kad jedan od njih ima ospice." "Mama je rekla da ne smijemo. Ne bismo te jo smjeli ljubiti." "Mama ne shvaæa da je to meðu braæom u redu."

Podsjeæa nas da se vratimo stv arima za koje smo nadle ni. kako ne bi odmah osjetio u as zbog c ijene koju mu za sve plaæa du a. s ovlastima da likvidira mase ljudi. Edmund je dobio ospice. Nikad nije ni pisnuo. istina je i da nekom tko je postao nadglednik smrti. p otkraj ivota. no tad mu je. ako progovorim o 1945. Fiihrer bi se. Tad je veæ izgledao mnogo stariji od svoje stvarne dobi . da mi je u svojoj mladosti bio klijent." Adolfa sam tad sasvim sigurno nagonio ja.bilo mu je pedeset i pet god ina . Èini mi se ipak zanimljivim kako je posljednjih mjeseci ivota Hitler elio da ga krem iraju.. kad bi iza ao iz svog podzemnog skloni ta u istoèno j Pruskoj . za ego treba i vrlo tvrda ljuska. A bolest se pokazala smrtonosnom. Naravno . godine. Nisam znao vi e od Adolfa. KNJIGA TRINAESTA Alois i Adolf I. Adi ipak voli. Mislim da je pred kraj Hitler veæ bio tako umoran da je i on dijelio to mi ljenje. u Adol fovom snu. Dame su te prièe o njegovom juna tvu uveseljavale. No. Njihova nam vjera nudi velik potencijal za razvoj u nenadma ivo oru je masovno g uni tenja. Volimo fundamental iste.Wolfschanzea . U ivao je u enskom divlj enju koje sa sobom nije povlaèilo i nervozu odluke o moguæem sno aju. G odine 1944. Stoga je iz noæi u noæ. a mi s mo se trudili da tako i ostane. to je hrabro podnosio. jo nisam slutio kakve bi to razmjere moglo u buduænosti po primiti. Spremnost Adolfa Hitlera da ljude istrebljuje u plinskim komorama u to doba. Naravno. slinavim djeèaèkim poljupcem. a poku avao sa m tek ojaèati kakav rani osjeæaj da bi i Adolf jednom mogao postati visoki agent bog ova smrti. Ili mo da nismo.po svim mjerilima osim na eg . nikad se nije upu tao u potragu za slavom ili pogi belji novog bluda. to neæe biti izravno vezano za mjesece koji su slijedili nakon Edm undove smrti. koja mu je zbog rata koji je gubio bila jedna 348 Norman Mailer od najgorih u ivotu. jo oèito nije bila poprimila stanje aktivne udnje. Odluèio sam da mu skrenem misli tako 344 Norman Mailer to æu mu ispunjavati elju za eljom. Da nije bilo toga. godini. kako je Engels jednom napisao Marx u. Stoga. ba poput amerièkog Indijanca koji podnosi muèenje. To su osobni zakljuèci. Najneugodniji vid njegovog ivota uvijek mu je bilo tijelo. Njih naziva "va im isparavanji-ma". U sebe su ugradili sposobnost da zbog broja rta va na drugoj strani ne provode besane noæi. iako æe ga mo da zamijeniti religija.nastojao opustiti tako to je svojim tajnicama za veèerom prièao stare anegdote. Bili smo odgovorni za njegovu smrt. rekao je i vi e puta poljubio Edmunda.) U to nam vrijeme tjelesni drug vi e nije bio nima . mislim da bi Adolf nap osljetku bio spreman svoju psihièku snagu pretoèiti u èvrsto uvjerenje kako ubojstvo u bojicu osna uje. tako razlièit od Aloisovog. A sad su do li u posjed najmoænijeg od svi h dru tvenih motora za psihièko otupljivanje . veæ su prije dosegli svoj znaèaj. Bio je tako sretan to ga. a èitatelja moram upozoriti i kako Maestro mrzi velike misli svojih podreðenih. a Edmund mu je poljubac uzvratio. Same po sebi pojedinaèno neæe imati nekog velikog uè a." "Da vidim prste dok se bude zaklinjao. Isto bih radio i s Luigijem Luchenijem. To mu je omoguæavalo da povjeruje kako æe se njegov vlastiti kraj razliko vati od drugih. "Ku nem se". (Kod Adolfa je strah da æe se osramotiti bio vrlo izra en. Tih sam godina u potpunosti slijedio Maestrove upute. naposljetku.i Adolf je bio spreman u ivati u prednostima starosti. Podigao je ruke."Kune se?" "Kunem. no kvantiteta stvarno prelazi u kvalitetu.domoljublja! To je i dalje najpouzdan ije sredstvo za voðenje masa. ispru enih prstiju. uvje ravao je tajnice. Pripovijedao bi kako ga je otac poèesto znao i ibati. du a . 190 0. tako da vjerujem kako bi moj trud i poluèio eljeni uèinak da nije bilo drugih prob lema s kojima se morao hvatati u ko tac. Njegov seksualni duh. novi vod francuskih vojnika do ivljavao masakr.postala gadnija od torza. Veæina dr avnika koji su u ratno doba postali uspje ni vo de.

gdje se naglasak stavljao na praktiène predmete. poput Moriza Friedmanna. godine krenuo u ni u gimnaziju. nezakonito dijete ene koja je spav ala na sijenu u nekori tenom valovu. Na temelju pristojne dobrodo lice koja ga je s ad doèekivala na Buergerabendu. osim kad su ne to skrivali. U to je vrijem e u Linzu ivjelo estotinjak idova. Ako mu sljedeæe èetiri godine uspije proæi sva èetiri razreda. Na noge lagane. jer je i on. to je bilo gotovo osam mjese ci nakon Edmundove smrti. Nije mogao podni jeti to u jutro neæe biti Edmunda da ga pozdravi. no rasprava se vrtjela oko klasiène gimnazije. 'Oèe'. Nisu hodali u starim kaftani-ma ustajalog vonja. Ponekad bi s njima sjedila i Klara .' A èesto bih morao èekati i po èetvrt sata pa i dulje. da je na svakih stotinu ljudi bio jedan takav. razgovarajuæi s Hansom Frankom rekao: "Kad m i je bilo deset ili dvanaest godina. rekao si je. rekao sam mu. Kad bi u ao. Kako je jo uvijek bio u koroti. no to se popravilo. Kakav bi to samo bio ne mu evan prizor. A dojmilo ga se i to to je meðu èlanovima koji su na Buergerabende dolazili èesto bio i rabin po imenu Moriz Friedmann. Mnogi bi mu na odlasku za eljeli sve najbo lje. zakljuèio je kako ima pravo pripadati njihovom dru tvu . Stoga je posta o redovit sudionik i èesto bi dolazio sve èetiri veèeri u tjednu. Adi je dr ao kako bi . u toèionici bi vi e pio. a ne u realnu gimnaziju. moleæi a i koreæi.lo nu an za ispunjenje ciljeva. morao sam kasno naveèer uæi u smrdljivu. potkraj tridesetih godina. Tad bih ga putem kuæi pri dr avao. a to mu je uèvrstilo uvjerenje kako se ljudski rod mo e podijeliti na kult ivirane i one druge. a i on je. Nikad se nisam tako u asno sramio. bez obzira na to koj u bi gostionicu za njihovo odr avanje odabrali. cijelu bi veèer morao provesti razmi ljajuæi o smrti maloga. Osjeæao se kao da je u snu pojeo zd jelicu pepela. Zbog mojeg mi je oca bio biè bo ji mladih dana. Cesto bi uveèer morao ostati budan jer bi i ao na Buergerabend. ka em vam. "To je ona dobra strana vlastele". 35° Norman Mailer 3Adolf je u rujnu 1900. dobro znam kakav al kohol mo e biti demon. zadiml jenu toèionicu. roðenjem najni eg polo aja. to je znaèilo. Ako je idov prihvatljiv sudionicima Buergerabenda. Nije se usuðivao dobro popiti. koji je veæ osamnaest godina bio èlan Austrijskog o kru nog kolskog odbora. zbog tihe suæuti koju su mu sad iskazivali . a mnogi su. Mnogi su imali zanima nje ili su bili tvornièari. 'vrijeme je da pode kuæi. gdje je nastavni program bio usredotoèen na klasiène jezike i umjetnos t. stigli su izvana. Oèeve osjeæaje nisam ni poku ao po tedjeti. prije nego to bih ga uspio natjerati da ustane. Mnogi su se od njih i asi milirali. od buènih bi glasova gotovo zaplakao k ad bi se sjetio Edmunda. Da. poseban pojedinac. ako se uzme u obzir da je bilo ezdes t tisuæa stanovnika. Veæina je tih ido va podrijetlom bila iz Èe ke i nisu bili tako neuglaðeni kako bi èovjek oèekivao . do svog æe petnaestog roðendana dobiti diplomu. Pon ekad bi èak spomenuo kako mu je oèeva ruka na stra njicu isporuèila i po dvije stotine u daraca. svi bi ga primali uljudno. uvijek su mu se èinili hladnim. Jednom je. Alois i Adolf su o toj temi èesto raspravljali. ponekad ne bi. da ona nije pretpostavljala kako je i on idov. U to je vrijeme i Alois (poput Mavrhofera) poèeo smatrati kako je gradska toèionica suvi e sirova. Hans Frank. 2. sad manje pio.kazao b i Klari. u stvari. Da nije bilo te elegantne r azbibrige. Osim toga. Adolf ga nikad nije morao pijanog voditi kuæi. neæe on na tim veèerima previ e piti. Alois je. Mo da su ta gospoda bi la uljuðenija od njega." A tu je prièu ta ko lijepo prièao da ju je Hans Frank èak ponovio tijekom niirnber kog suðenja. Alois je vidio da se veæina èlanova prema Friedmannu odnosi s p o tovanjem. U poèetku je pri svojim dolascima i odlascima bio krut. Oti ao sam ravno do stola za ko im je sjedio benavo u mene zureæi i prodrmao ga. rekao je u sebi. ako bi se tamo slomio. Ne. onda je to i seljak. Izjavio je kako bi radije i ao u klas iènu gimnaziju. Dok je radio na Carini. no njihovo mu je dru Dvorac u umi 349 tvo ipak nakratko popravljalo inaèe grozno raspolo enje. Naravno. imali poèasne savez ne polo aje. prièa koju je prièao tajnicama sastojala se od besramnog pretjerivanja. poput rabina Moriza Freidmanna.

ne bi bilo dovoljno." Sumnjao je da njihov znaèaj dopire do predgraða Linza. Norman Mailer i to bi oni mogli reæi o njemu. obilje eno jadom i neistinom. A k tome nije mogao ostajati nakon n astave i sklapati prijateljstva. Pona ali su se drugaèije od seljaka i gradskih klipana koje je upoznao prethodnih godina. naravno. bez pravog truda nema nièeg. "Klasiène jezike? Ti to ozbiljno?" Progovorila je i Klara. Mislim da se neæe is ticati u mnogo takvih predmeta. To. kako æe za ime onog kojeg tvoja majka zove dobrim Bogom . Adolfe.jako uzvi en gradonaèelnik! Adolf se veæ prvog dana u koli osjetio n edovoljno kultiviranim. Alois je ostao pun p rijezira. dr im. Linz je bio udaljen osam kilometara od L eondinga i dvadeset puta veæi. "Ovaj Hitler. veæ mu se narugao. Cesto bi se sjetio dana kad ga ja Alois. "I to to znaèi?" upitala je o tro Klara. a ta kola. filozofije ili povijesti umjetnosti. gradonaèelnik Mavrhofer. njegov je dobar prijatelj. da se upi e u realku. mora iæi pje ke èak iz Leondinga. "Absque lahore nihil". pa obitelj mora raèunati na njega.mu tamo dobro i lo. Svoj . ali samo ako bi mu roditelji dali pfenige za kar tu. "Kako se èini da sad nisi u stanju o vladati njemaèkim pravopisom." Sitnim je. moæi i ta napraviti s latinskim i grèkim?" Alois mu se u tom trenu odluèio obratiti na latinskom. u kojima se isticao . Ubrzo je stvarno zamrzi o realnu gimnaziju. po k i nom je danu mogao doæi tramvajem. majka. rekao je Alois. plaèuæi nad Edmundovom smræu. ali. pa je preko polja i kroz umu do realke morao prevaljivati veli k put. Uzdahnuo je. "Na je djeèak nesretan. Provincijalac! Tako mnogo ovih djeèaka iz Linza Leonding nisu nikad ni vidjeli . dodao je kako je spreman i na uèenje klasiènih jezika. bez obzira na to koliko se potrudio. gotovo ugu io u svom sna nom zagrljaju. nesumnjivo. U klasiènoj gimnaziji. Da bi Aloisa naveo na pr istanak. Ne sam o zato to je praktièan nastavni program ono to ti treba. a bez ikakvog smisla ili svrhe. Imao je tramvaj svaki sat. "To je ono to to z naèi. To mu je bilo dovoljno da se zamisli. sporim uvlaèenjem dima. Neæe ga tamo primiti. u Lambachu i u Leondingu." (Na umu je imao Mavrhoferovu pomoæ. objavio je." Klimnuo je glavom. Za vrijeme odmora. No. nije za tebe. sad je bilo povezano s u lazima u realnu gimnaziju. Stoga nije povjer ovao majci kad mu je kazala: "Tvoj je otac drugi èovjek po va nosti u Leondingu." Da. Do kraja ivota æe biti nadmoæan drugima." Alois je znao da èlanove Buergerabenda mo e zamoliti za preporuke za upis u klasiènu g imnaziju." Ta je nada bazdjela na duhan. veæ ti mogu Dvorac u umi 351 pomoæi i oko upisa. Jedan pogled na tvoje vladanje pra vopisom bit æe sasvim dovoljan." Odluèio se Adolfa pogledati u oèi. Pretpostavljali su da su mu ulice blatne. I latinskog i grèkog . Ne vidim nikakve koristi od poku aja da se upi e u klasiènu gimnaziju. no Klara je od njega oèeki vala da ide pje ice. a potom ga lagano ispustio. Za to bi gradonaèelnik. Svakog bi ga jutra na ovaj ili onaj naèin otac. 4Adolfov æe se ivot sad promijeniti nagore. Sad su dvorane s njim dijelile mraèno raspolo enje.) "Kod druge opcije ti ne mo gu pomoæi. uvje banim puækanjem. Njegov je dar. koji je p rema njegovoj majci bio i najva niji èovjek u Leondingu. rekao je Alois. Za tebe je bolje. jer je morao klipsati natrag u Vrtnu kuæicu. Mraènih dana je to bila odbojna zgrada. "no to to govori nije ni amo ni tamo. istovremeno u svojoj trgovi ni prodavao povræe . Izgubio bi vi e nego to mo e dobiti. stalno po navljajuæi: "Ti si mi jedina nada. èuo je dvojicu uèenika kako raspravljaju o dometima operne predstave na koju su ih prethodne veèeri vodili roditelji. pr ije nego to je rekao: "Bez truda nema nièega." "Dopu tam da pati od nesretnih misli". A p rvi. umjetnièki. pa èak i Angela podsjeæali da j e jedini preostali sin. a pitao se 352. Oba jezika! A to je lijepo znanje. za to? To. "Dr im kako se to svakako odnosi na olovanje. Njegovi kolski kolege bili su uglavnom iz imuænih obitelji. Ne da bi ga isku ao. Nestalo je zadovoljstv a kakvo je osjeæao u hafeldskoj koli. ispu tao dim. A nisu ti ni potrebni pre dmeti iz antièke povijesti. Hoæe li atmosfera tu la uopæe i poslu ati? Sjeæanje. utjeèe i na drugo. uèenik mora ovladati gramatikom. Kako je Alois samo okrutan! Izveo je cijelu predstavu s paljenjem lule.

Novèiæi koji bi se na taj naèin potro ili padali su u presa hnuli bunar i stoga stra no zveckali." Èuo je kako se li æe s njim aptom slo ilo luèio sam se posvetiti crtanju. èak ih i otac gleda s odobravanjem. nadmoæne upuæenosti u vino: "Britanci ovo vino zovu ho ck. No. pa ga je put vodio preko lijepih. Onda bi svog brata vi e po tovala!" Imao je i druge teme. Njemu su se stabla èinila pametna poput odr aslog slona." Alois 354 Norman Mailer . najgluplji ili najsiroma niji. vrlo pozorno slu ao jednog od gospode koji je usput primijetio. zasebno. mo da èak povratiti snagu. ozraèje u toj koli posta lo nepodno ljivo. Nije stalno strahovao. veæ je imao i vi i sloj. "To se vidi. "Rade za sitnu plaæicu ". èiji su se pripadnici redov ito sastajali na Buergerabendima. Ne mogu si priu titi promjenu rub lja. teta je. ali jest o sasvim nepotrebnom. Vjerovao je u mudrost tog starog drveæa. rekao je u sljedeæem gaju. Meni je. Ali ne dokraja. Starom je brijestu izjavio: "To bi trebala biti napredna kola. Naravno. 'Odlièan si crtaè'. tako uzbudio da je ejakul irao. onda to mora i pokva riti. Nisi odredio ispravnu velièinu ljudima koji prolaze ispred tvojih zgrada. neki bi mogli biti Pigmeji. Aloisa su poèele zaokupljati suptilne statusne r azlike medu èlanovima. Uvijek bi je grizao osjeæaj gubitka ako bi se novac tro io nerazumno. primjerice. Snobovi. u kolu je jako zaka snio. ali sretnim." Ono to drveæu nije rekao bilo je da su jedini uèenici koji su ga za vrijeme odmora uopæe trpjeli bili oni najru niji. korak po korak. Znao je da mora nastaviti sve dublje uranjati u svoj u tugu. Trebao se truditi postati umjetnik. pa su ga kuæi poslali s obavije æu koju je Klara morala potpisati. te su mu veèeri ipak pomagale. Optu ivao je uèitelje za glupost i ustajali miris odjeæe. Propo rcije ljudi i zgrada moraju se slagati s njihovom udaljeno æu. ali mo gu reæi da je prilièno glupa. Angela bi trebala onju iti uèitelje. 5Adolfovi kolski drugovi nisu bili svjesni jedne ironiène situacije. prema tome. razmi ljajuæi o radnicima k oji su ih podigli i vojnicima koji su ih nastanjivali. Ponekad bi ujutro skicirao. oèito na temelju samouvjerene. Stoga su izgradili te stra arske kule. rekao je dostojanstvenom hrastu. Uskoro ga je opet obuzelo staro pitanje. najèe æe je ujutro stvarno morao pje aèiti. a ne radi uspjeha u koli. Mora nauèiti crtati proporcionalna tijela. U srcu mu je i dalje bila izbu e na rupa. Je li odgovoran za Edmun-dovu smrt? Ope t je odluèio razgovarati s drveæem. naroèito nakon to je saznao kako su te tro ne kule tu ostale od prvih godina devetnaestog stoljeæa. starih l ivada i uskoro se zainteresirao za utvrde kraj kojih je prolazio. Leonding ne sam o da nije bio gradiæ blatnih ulica. Nije se radilo o velikom izdatku. No. Jedne je veèeri. Adolfe.e je ratne igre u umi mogao igrati samo subotom. Neki bi mogli biti visoki dva i pol metra. Isto tako veli i 'Mora nauèiti vi e o perspektivi. To s u bili najpametniji i najobrazovaniji ljudi s kojima je ikad ostvario socijalni kontakt. Znam da mi odlièno ide hvatanje svakog detalja na na jzanimljivijim zgradama u Leondingu i Linzu. k ad su Austrijanci ivjeli u strahu da æe Napoleon ubrzo sa svojom vojskom prijeæi Duna v. "Uèitelji su". pa bi iz Leondinga morao u Linz otiæi Dvorac u umi 353 vlakom. Kad svoje crte e poka em roditeljima.'" Naravno. "pretenciozni. Ka e mi. Dala mu je za pravo. Osjeæao je potrebu slu ati duhovite razgovore. To je Klari smetalo. Jednog se jutra. kad je sunce veæ bilo na nebu. No to je zato to se rizling koji toliko vole radi u Hochheimu. a cijelo se vrijeme suoèavao s takvom pomutnjom da se poèeo pitati nije li mu ugro ena mentalna ravnote a. Nije znala bi li mu vjerovala da je zakasnio na vlak. jer bi tvoj crte zgrade. Nije bilo vremena za obuku vojni ka. oèeva djelomièna pohvala vrijedila je vi e od svih Klari-nih poticaja iz ljub avi. takav prekid al ovanja ne bi dugo potrajao. Nikad. bio sjajna skica. Nema uglaðenosti. No. to mu je skretalo misli s njegove korote. S vremenom mu se poèelo èiniti kako æe se od smrti ipak oporavi ti. Ogavno obig ravaju oko djeèaka iz bogatih obitelji. No. a to mu je pothranjivalo vjeru kako je i on sofisticiran èovjek. No. ti su se razgovori sad pretvorili u njegove govore. to to ne mo e pogoditi. Nakon toga se osjetio malaksalim.

"glasono u si veæ kaznio . neæe vam nitko viriti!'" 6. Na i bi novi prijatelji. kakve za veèeru imaju est jela. "odzvanjaju ako ih kucne prstom. trudeæi se ne misliti ni na to. A kad je Alois to sljedeæeg jutra saznao. èvrsto je stisnula oèi da bi suspregla suze. "Moram ti reæi . Zbog kraðe. Aloisu se raspolo enje dovoljno popravilo da se stao premi ljati bi li progovorio. a dok je etao Leondingom. mogli su ost ati budni do ponoæi. razgovarali su kako æe im te ka biti nadolazeæa prva godi njica . no veæ je poèeo osjeæati kako ga ne to ste e u grudima. Èuo sam da nekad imaju i po osam." Klara je primijetila: "Mogu ti i ja to pripremiti.danas je stiglo izvje æe koje kru i po okrugu. Bocksbeutel znaèi "Ovnov testis" . kako bi im supruge u pet sati pile èaj u hotelu Wolfinger ili Drei Mohren. "Uopæe ne razmi ljam o takvom pothvatu. Èak i dok je bio mlaði. kao da sv aki upravo steèeni komadiæ kulture veæ posjeduje. 'Ne obazirite se na rupu." "Stvarno? Zbog èega?" "Zao mi je. rekao je. on bi rijetko doèekao taj sat. Gradonaèelnik mu je tad predlo io ne to kraj nje neobièno. takve uvjete dr ali. komiènim. Sin ti je u zatvoru.a onda pale finu cigaru. Jedne je veèeri u bocama neobiènog oblik a poslu en silvanac marke Bocksbeutel.do bri ljudi koje su zahvatila alobna èuvstva. rekao je. godine. Klara je ostala kod kuæe da bi èuvala djecu. No. Oti ao je sam. Tu no. bilo mu je to drugo najgore jutro te god ine. Kad se vratio. no ti su ljudi izdanci starih obitelji." Podigao je ruku. u tramvaju. Iznenadila se to ju je zaboljelo slu ati ga. koja j e padala dan poslije." Nikad prije nije izgovorio tu rijeè. to je on o tome znao? Da. n astavio je. ne to jetrene kobasice i staklenku s juhom. "Dosta". no sad je predlo io da odu na piæe u toèionic Kad su tamo i oti li. Klaru su po zvali da doðe u kolu. na z. ima li starijeg sina koji nosi isto ime?" Alois je gradonaèelnika tako èvrsto zgrabio za mi icu da mu je ostala modrica.. "Zaboravi ti Mavrhofera". mogli ostati u krevetu i nako n to je sunce iza lo. draga moja." . Klara je primijetila kako bi sad mo da trebali te ljude pozvati na veèeru kod njih. ne". to da im ka em kad me budu pitali. Tamo bi slu ali violine. osnovanom 1565. kako ustaju radi laganog doruèka . Znao je kak va je razlika izmeðu njega i gospode. osim ako ga u gradskoj vijeænici nisu èekale gradonaèelnièke zadaæe. Mogao je vidjeti tu gospod u. nije se usudio progovoriti. Èuo se smijeh. Kao to je rekao Klari. Èesto bi se ti ljudi kasno popodne popeli u koèije i odvezli u Linz. Zadnjeg dana sijeènja.je nauèio na takve komentare odgovarati samozadovoljnim klimanjem glave. rekao je. Zahodska vrata im n emaju rupu izrezanu u obliku polumjeseca. Potom je Mavrhofer uèinio ne to to nikad nij e radio. "ne Dvorac u umi 355 mo emo ugo æivati takvu vrstu ljudi. rijetko bi on u pet sati popodne pio èaj u Drei Mohren ili u predvorju Wolfingera. ako nema porculan Meissen ili prave vinske èa e. 'Gdje se nalazi w c?' Da im ka em. veæinom. pet mjeseci nakon to je Adolf poèeo pohaðati realku." Alois mu je samouvjereno odgovorio: "Ti nikad ne bi èovjeku mogao donijeti lo e vije sti". prvo jutro u veljaèi." "Ne. "Ne". "Pa". naletio je na Josefa Mavrhofera. Zahod im nije u dvori tu. rekao joj je. Poku avao se spremiti za godi njicu Edmundove smrti. kazao joj je. Stoga su mogli jesti i piti do kasna. veljaèe.jaja sa unkom i tostom! . ali mogao je biti i obièan radnik koji na posao ide noseæi kruh. Klara nije znala i ma li hrabrosti Aloisu kazati kako Adolf ima grozne ocjene.. to su bili stanovnici Leondinga koji su o sebi imali stra no visok o mi ljenje. "Da". Oni su." On je bio i pozvan na jednu od takvih veèera. ako bi to uopæe p ostali. Rijetko je svoju trgovinu prepu tao prodavaèima. Ako treba. ako ne bi bi o u krevetu neke nove ene. Mavrhof er se stiska oslobodio uz nesretan osmijeh. Tko bi mogao vi e od njega znati o ovnovim testisima? Nije li sam svojedobno bio obdaren krasnim parom? Pitajte dame. Kasnije. "On je dobar tip. Mavrhofer je rekao: "Moram te pitati. Tajna je u tome to ne mo e kuhati po otmjenim receptima. Alois je odvratio: "Imaju tekuæu vodu. sad umirovljenu. Rekao je: "Mora mi obeæati da neæe ka njavati glasono u." "Prave vinske èa e?" upitala ga je.

ena i ja smo pazili da ih dobro odgojimo. osjeæala kao da je izdala sina. No. To je jedino to se mo e uèiniti kad je obe èasti osoba koju je pris ega najvi e titila. Mogu priznati kako sam utjecao na ishod. matematiku i biologiju . No. "Zadnje to nam treba jest j o jedan umjetnik ogorèen jer nije ire prihvaæen. nastavit æe ivjeti meðu drugima i razvijati . Dvorac u umi 357 no dar mu nije bio izniman . Èak je i razmi ljao i kako sroèiti neki nenametljivo samopouzdan odgovor na pohvalu koja ga èeka. "Mavrhoferu. za to nema potrebe. Alois je izjavio: "Tvojoj sam majc i prisegnuo. Glasom turobnim kao da objavljuje poèetak rata. stao. Adolf morao Aloisu pokazati ocjene. bi o mladiæ za kojeg smo se jako zanimali. No. Doði ovamo! Idemo u tvoju sobu. Znao je u èemu je tajna. Adolf je u sebi rekao. shvaæa kako smo mi dobra obitelj. nije uspio skupiti dovoljno energije da Adolfu priu ti batine." I opet se nastojao suzdr ati." Sav se preznojio i bio je na rub u da zanemari bonton. skrivenu od svih. A troje koji su jo ivi" ." Te je veèeri. Bolje je gurnuti ga u pravu poti tenost . "Neæu vikati!" No. nije zaplakao . primjerice. (Mladi Pablo Picas-so. Z . patila bi druga djeca. U koli je i poslije imao slabe ocjene. Nije odabrao nijedan crte . i vce je izgubio èim je izvukao remen. On æe pamtiti samo bitno. U tom je èasu otac.) Dok su crte i mladog Adolfa Hitlera bili ta man toliko dobri da ih se izlo i na zidnim novinama. U tom se èasu zauvijek oprostio od ideje da ikad vi e po ku ava do uspjeha doæi kroz kolu. uspio je izustiti. koji se te ko zadihao. Na njen zahtjev. To je bilo prije god inu dana. vidje v i izraz Aloisovog lica. neæe poput Aloisa mlaðeg otiæi od kuæe. Alois mlaði je bio crna ovca u obitelji. rekao je Alois. Skupio je hrabrosti da profesoru likovne umjetn osti poka e crte e. "Najte a stvar koju sam ikad u ivotu morao napraviti bila je raz-ba tiniti najstarije g sina".uspio se kontr olirati. svoju eljeznu volju. koju je o cu predao u lipnju. Èinilo se kao da je na-nj egovom kraju plameni jezik. Na pameti nam je bila tragedija u obitelji.taj biè po njegovoj stra njici ili ok koji mu je potresao srce. ali se uspio uvjeriti (uz moju pomoæ) da bolje od drugih uèenika shvaæa k ako u stvari treba uèiti.Ispustio je dubok. Adolfu depresija n ije popu tala.po ivjeti tako dugo. a izgubiti svako povjere nje u bijedne ostatke svoje mu ke linije. bio je s iguran kako je to istina. Rekao sam kako te vi e neæu ibati. Naravno.) Pomoæu prepirke koja se razvi la izmeðu njega i ene. I dalje bi se svaki put preznojio kad bi se sjetio Toga a."ispast æe vrlo dobri ljudi. Ali sad mo e biti siguran da æu tu prisegu pogaziti. veæ je 1901. udarci su bili tako te ki da je stao krièati. Adolfov je uèitelj bio jedan od na ih klijenata. bila je uputa koju sam dobio od Maestra. Jadni Alois. Pretpostavljao je kako æe njegovi radovi biti odmah prihvaæeni i dob iti istaknuto mjesto na uèenièkim zidnim novinama. Tog ljeta.mogao sam na prvi pogled vidjeti kako nikad neæe biti umjetnik koji bi mnogo obeæavao. 7Adolfa je spopala istinska muka. Na prvi udarac. Alois nikad prije nije rabio ko ni opasaè. Djeèak je mislio samo da ne eli umrijeti! A nije znao to æe ga prije uni titi . "Sprijeèi to". dao sam mu stra nu glavobolju. pokazivala je da je pao dva predmeta. Ne." "Posjetiti ga?" rekao je Alois. Ona se." Alois je upao u vlastitu depresiju . Da g a nisam razba tinio. "Ne mogu vjerovati". grlen glas. Ti æe lijepi trenuci biti protute a lo im ocjenama koje je dobio na prvom polugodi tu. Adolfove je radove gledao kroz svjetlosne bljeskove migrene. Nauèit æe ivjeti sam. (Èak j e i blisko odgovarao Maestrovom opisu mediokriteta. odgurnuo Adolfa s koljena i rekao: " Sad mo e prestati plakati. na Klarin zahtjev. 356 Norman Mailer Mavrhofer je kazao: "Mo e ga posjetiti ako eli . Uèenici su bili pretjerano revni u pamæenju nebitnih potankosti. Bili su isti kao i uèitelji." Uputu sam mogao lako ispuniti. zbog spoznaje kako æe morati ponavljati prvi razred. Adolf je bio nadaren. "Mislim da neæu. Adolf nije mogao vjerovati. Svjedod ba za cijelu kolsku godinu.

Ang eli je to bila grozna uvreda. Umjesto toga bih rekao: "Za titite se. sebi je rekla.nali su samo navoditi popise kategorija. buci i na jgorem od svega. Dr ali su se kao da su jako pametni kad god bi se uèitelj slo io s onim to su rekli . Guske je mrzila. ja vas mogu spasiti. vi e nalikovala labudu. Adolfu sam dopustio fantaziju u kojoj je sebe zami ljao uèiteljem u realki. sporta je unio ivot raspravi o pitanju je li pametno kupiti automo bil. no meni se i spu ni plinovi sviðaju. veæ je i sudjelovao u toj utrci. D epni su satovi s vakako najbolji primjer. ispu nim plinovima." Na to se usudio pomirisati si prste. To je vrijedno znanje. kad je bio mladi carinsk i slu benik. Pozorno je slu ao razna mi ljenja o najpovoljnijem mjestu ranjavanja. Plivate u mutnoj vodi. U to se doba najbolje zabavljao zadirk ivanjem Angele. Kako je to nedavno obrazlo io: 'Radnik na svoje odredi te danas mo e s tiæi istim vlakom kao i kralj'. a èovjek s o iljkom ne samo to je posjedovao automobil. znam .vama su ti pakleni strojevi u asni. elegantn o odjevenim. Napokon ju je. zato to ga veæ jako dugo imamo u obitelji. To bi mu samo smanjivalo umnu snagu. Od presudne je va nosti bilo razvedriti ga. u tjelesnom smislu. jasnog glasa. Alois je nakon njega ostao z ami ljen. Na mene imaju uèinak afrodizijaka. ostavljajuæi za sobom izmet. Adolf: Evo vam bit. jedan je govornik. Saski kralj. Jedne ivahne veèeri na Bu&rgerabendu. Krije tali su kao papaga ji. To je ravno ocjeni da imuæni ljudi danas vi e ne putuj u br e od pripadnika ni ih slojeva. Danas svatko mo e kupiti sat po razumnoj cijeni. mnogi meðu nadreðenima imali takve o iljke. mladiæi." Drugi je èlan ustao da bi rekao: "Sla em se s mojim cijenjenim prijateljem kako su m noga od tih takozvanih naprednih dostignuæa dvojbene vrijednosti. Sad svaki fizièki radnik mo e iz hlaèa izvuæi kakvu kramu i ustvrditi da mu ura ide toènije od va e. "Recite vi to hoæete. Ranije te veèeri. Sjeo je rumena lica." Ta je primjedba doèekana drekom i krikovima. izjavio je. On je bio znatno iznad toga." Veæina èinjeni ca koje ste nauèili napamet tek su krhotine koje proturjeèe drugim èinjenicama. primjerice. Odaberite samo one èinjenice koje problem razja njuju. Ona je. no pl inovi stvarno malo daju na razvrat. gospodo". To si je stalno ponavljao. zbog kojih "su ih oni po tivali". Zbog t oga æe vas zbunjivati. Dru tvo j e odgovorilo uzdasima i smijehom. "jeftini sat mo e iæi toènije od na eg obiteljskog naslijeða. No. A ti su dobivali dobre ocjene. "Mo ete se zadovoljiti svojim koèijama i talama". toliko i cijenimo. ne voli eljeznicu." Jedne je veèeri predavanje bilo o o iljcima iz dvoboja. Prva je automobilska utrka od Pariza do Beèa bila nedavno pro la kroz Linz. kad bi ga god kritizirala. "zbog eljeznice okrenuta naglavce. Oni koji su se protivili automobilima s prijezirom su govorili o pra ini. Va je namje tenik morao obra titi pozornost na visoku kvalitetu va eg sata i lanca. Vidjela ih j e kako slijeæu u gradsko jezerce i smatrala prljavim. Ne trudite se zapamtiti sve èinjenice svakog povijesnog dogaðaja. Tajna je u tome da pamtite bitno. blatu. 35« Norman Mailer dosegao po snazi. Nasmijao se. Svoj um neæe podvrgavati metodama kojima su se koristili drugi. naoèit. Angela ih je gledala dok su se skupljale u jato na obali. ukljuèio primjedbom kako su. A znate li to je tu jo i najgore? . To za konaènu posljedicu mo e imati dru tveno nesuglas je. Drugom prigodom ga je povrijedio mladi sporta (s istaknutim o iljkom iz dvoboja) ko ji se s njim upustio u dug razgovor." Dvorac u umi 359 Ta je primjedba doèekana uz smijeh. Njegova je primjedba bila slab doprinos raspravi. Treba li si èovjek eljeti o iljak na lijevom ili desnom obrazu. pred kraj rasprave. Stoga je. "Na a je predod ba sv jeta". Bili su dosadni. odluènim èovjekom kojem se dive zbog duhovitosti. koje. nastavio je govornik. A ja se jo sjeæam vremena kad je imati dobar sat bila povlastica. "Ne. Od vas bi odlazio s po tovanj em. d . Razmjena uzavrelih govornièkih replika potaknula je estoke primjedbe. ustvrdio kako moguænos t putovanja eljeznicom utjeèe na veæ uspostavljene dru tvene odnose. Sporta im je odvratio: "Da. Èak se i po alila Klari.Ponekad ima i pravo. naposljetku. na bradi ili u kutu usana? I on se. Njega je zanimala bit sv ake situacije. zvao "glupom guskom".

" Kako su na to zaurlali! Nema ni ta gore od takvog konja. "Sasvim ste u pravu". Ili da sjedim iza kakve stare kljusine koja me potajno mrzi. nazubljeni o iljak. "Ni najmanje". "To mi je nekoæ bio moto. u elji da oèara dame. Adolf ga je gorljivo slu ao. Brazgotina mu je malo previ e sjajno pristajala. no Alois je veæ zakljuèio ka ko se taj tip gotovo sigurno poslu io konjskom dlakom. godine . kad treba uoèiti spadalo koje u Austriju eli uvesti kakav skup predmet. "Nikad nespreman. Kako je zamijetio da Adolf s velikim zanimanj . Buduæi da je ponavljao razred. u prosincu 1901." Aloisa se taj bogati tip vrlo dojmio. Jednog æe dana imati svoj automobil.jer je izreku nauèio ba tog popodneva. Ako je izveden dobro. na to se Alois mogao samo osmjehnuti. 9Na Adolfovo je iznenaðenje stigla veèer kad ga je Alois stvarno odveo na operu. Kako bi volio da mu taj èovjek u carinskoj kuæi ci dopadne aka. kojim bi se mogao dièiti do kraja karijere. "Ja volim osjeæaj opasnosti. sad se nudi vrlinama eljeznog èudovi ta. To je Aloisa navelo da izjavi: "Dobar znak. ja volim juriti." Trudio se govoriti okrenut iz profila. Takav bi se tip posjekao britvom. Taj se dogaðaj zbio . " no. Aloisa je to uvrijedilo. Kasnije. bez plaæanja carine. od o iljka iz dvoboja k oji bi si sam napravio kakav ambiciozni ljigavac. godine popr avio ocjene. a dok je preprièavao zavr nu primjedbu o o iljcima iz dvo boja.odao je. Nad tim bi se tip morao malo zamisliti. Ka u da njihovi carinici znaju biti najgori. "Numquam non paratus". Alois se za veèerom osjeæao eljnim kontakta. pa je iz svih predm eta uspio dobiti prolaznu ocjenu. nego da mi kosti smrska prevrnuta koèija." a trenutak ga je obuzela stara srd ba. voziti automobil je unekoliko pogibeljno. glavni su mi problem Englezi. zna se desiti da uslijedi i ostalo. "Reklo bi se da namjeravate prijeæi nekoliko granica". Celer et vigilans . Ponovno ga je sasvim pro ela potreba da popravi tog nepokornog sina. Obolio je. Dva mjeseca prije. kazao mu je govornik. Stoga je poèetkom veljaèe i nedugo po drugoj godi njici Edmundove smrti Alois odluèio jo se jednom poku ati zbli iti s Adolfom. a onda si u ranu ugurao konjsku dlaku. odgovorio je Sporta . Radije bih glavu riskirao u a utomobilu. pa to je stvarno previ e!" netko je uzviknuo. Od toga bi nastala impresivna brazgotina. nakon to je svoju raspravu zakljuèio izjavom: "Da. Kad ti vladanje postane glavna br iga. savr en na èovjeku zgodnom i samouvjerenom poput njega." Alois je ubla avao zahtjeve. Na pozornici je briljirao pun sebe. prva je polovica njegove druge godine u koli bilo ponavljanje gradiva iz prve polovice prve godine. No 360 Norman Mailer opasno je i kad morate obuzdati podivljalog konja. takav se o iljak mo e doimati pravim. dobio je gripu. dok jurim pored n ih. Èak je dobio i pohvale zbog zalaganja i' vladanj a. Celer et vigilans". Pozornost mnogih pje aka koji su se nekad divili dobrom konju i koèiji. govornik se odluèio s Aloisom zapodjenuti tih raz govor kojem je svrha ubrzo iza la na vidjelo. odgovorio je Sporta . "No. Rika motora me p otièe. kako bi se Aloisa dojmio njegov o iljak iz dvoboja na lijevom obrazu. Bio je to dobar. to ga je upla ilo. a sad su mu motivi postali prozirni. kad je rasprava okonèana." Bila je to la koja se sretno poklopila . bilo je da potra i to to znaèi. pa je Alois zna o razlikovati pravi o iljak koji bi uistinu bio posljedica protivnikove sablje to j e rasjejda za titu na glavi i napravila stvarnu posjekotinu. no rad na carini omoguæavao je stjecanje specifiène mudrosti.trebali su iæi na Lohengrina ." "A. Ja je primjeæujem èak i krajièkom oka. Mo da èak i vlas titi o iljak iz dvoboja.zato to je u veljaèi 1902. Kako bilo. jer mu je postavio brojna pitanja o carinskom postupku.brz i budan. Zato se Alois u odgovoru ogranièio na izjavu kako dr i "da smo mi i dalje ravni Engl ezima. Jo ga je Dvorac u umi 361 dr alo uzbuðenje zbog razgovora. dodao je Alois. Prvo to je uèinio kad se vratio kuæi. primijetio je Alois.

rekao j e jedan od njih drugome. No. To nije vrijedilo samo za vojsku i crk vu. bio on sposoban èovjek ili ne. bude li u svom zanimanju ostvario uspje nu karijeru. zaokupila ga je Elsina arija kojom doèekuje Lohengrina. "Kako je Wagner samo izbirljiv". kazao je Adolfu. Znaju kako æe svoje s inove fino namjestiti u vojsci. . poput mene. Tijekom stanke je. Stigao je do onog ivotnog doba u kojem je . Violine. to æe on sutra u koli ponoviti. tako ambicioznu. no sad je bio spreman prihvatiti njihovo gledi te. Alois je znao kako su neki sinovljevi kolski kolege ( oèito iz imuænijih obitelji) za vrijeme odmora razgovarali o operama na kojima su bi li. "njihova operna zgrada sjajna graðevina. a takvi su mu se osjeæaji sad tako fino isprepleli sa zadDvorac u umi 363 njim zvucima Lohengrina da su mu dlanovi bili crveni od pljeskanja kojim je nagr adio trupu te drugorazredne operne kuæe.. je li to mogao reæi i za sebe? Ili onuopæe nije genij? Ne na Wagnerovoj r azini. smjelu . A na temelju nekoliko primjedbi koje je Adolf i znio za obiteljskim stolom. pomislio je Adolf. S uæi tu glazbu. A Linz je doista i stekao prav nazivati se gradom i ponositi svojom operom. tako prikladnu njegovom uzvi enom raspolo enju. ako je veæ sve drugo bilo lo ije. Sutra æe se kretati medu uèenicima koji raspravljaju o opernim izvedbama koje su gledali. Shv aæali su da najstariji sin. to nikako neæe biti na beèkoj razi ni. mora biti spreman ostvari ti sudbinu namijenjenu njegovoj obitelji. 10. postali ministri u vladi.. Neki su birokrati.em slu a svaki opis razgovora na Buergerabendu. No. stoga. u sluèaju èovje ka koji je morao krenuti s najni e preèke na ljestvici. viteza slavnog lika. no ako si neko v rijeme ivio u Beèu i vidio si. Adolfe. Nije bilo iznenaðenje to je Alois o lin koj operi govorio posprdno. nego se moglo odnositi i na dr avne slu benike. I tako je Adolf dobio priliku gledati svog prvog Wagnera. Lambacha pa èak i Leondinga. dobro razvio sposobnost izra avati se u zaokru enim kritièkim iskazima pravog Buergerabendera. Naravno. pravu operu. no zbog toga mu se potom poèelo uru avati samopouzd anje. S W agnerom je poletio u sedmo nebo. A postane li Adolf ikad èovjek vrijedan po tovanja. privatnim snovima. bilo mu je drago vidjeti i da proèit a svake novine koje stignu u kuæu. "U bljeskavom sjaj u vidim. meðutim. slu ao primjedbe posjetitelj a koji su ga se izgledom najvi e dojmili. oboe. crkvi ili u pravosuðu. mo da æe i ti jednog da na ivjeti u Beèu. Ako se to u njegovom sluèaju nije ostvarilo. A usprkos oèevim primjedbama. "kad rabi violine i puhaèke instrumente. Adolf. No. Alois je pak uronio u meditaciju. a ne dopu ta da up adne u stupicu harfe. pa i dalje mogu biti ponosn i na obiteljska dostignuæa. Snaga zadnjih akorda brzo ga je sunovratila iz uzv i enog i sjajnog raspolo enja u njegovu dobro poznatu poti tenost. od sreæe to nije uludo pot ro io ivot. no potom se obru e pred ru noæom stvarnog stanja u kojem se nalaze. Svaki mu se ton obraæao. za to zakljuèuje kako im nije ravan? Istina je. Adolf je odmah stekao takvo mi ljenje. da. postao bi dobar ministar . nije bio ushiæen. Kao da je prvi koji ih je otkrio. Alois si je dopustio da u mraku ispusti nekoliko suza. vi e je puta ostao oèaran. Da je roðenjem stekao takve prednosti. Alois je zakljuèio kako je do lo vrijeme da deèka na jednu i sam povede. fagoti. oèekujem da pomisli kako æe veèeras slu ati veliku operu. moæi æe nadma iti oèeva postignuæa. ali maknimo te harfe. Rekao bih da nam je to jedan od temeljnih problema. u drugorazrednoj opern oj kuæi. Wagner je bio genij." 36z Norman Mailer Alois je bio zadovoljan svojim govorom. On æe moj junak biti. Imamo obilje klijenata koji su se u stanju visoko uzdiæi opijajuæi se vlastitim. Nebo ga posla da me spasi. zakljuèio je da sreæa koja ih u ivotu prati nije neutemeljena. Razmi ljajuæi o vje tinama kojima su vladale vi e klas e. naposljetku. Ako se i podsmjehnuo u lasku velikog labuda koji je na pozornicu teglio Lohengrinov brod kako bi spasio Elsu (jer je Adolf jasno èuo kripanje èizama dvojice mu karaca koji su se nalazili u l abudu). "Stanovnicima Lin za je". Tad æe moæi u ivati u stvarnim vrhuncima glazbenog zadovoljstva. krenuo je s niskog poèetnog polo aja. onda ti se ovda nja izvedba n eæe ba uèiniti dojmljivom." Adolfu su zasuzile oèi. ipak mu se èinilo da ima pravo na jednu tvrdnju. Stoga ih moramo umirivati. Wagner vlada nebeskim zvukovima. buduæi da si iz Hafelda." Jest.

A ceste æe se sagraditi. tako siroma nim da . Adolf bi napomi-njao kako eli posta ti umjetnik. Alois nije mogao odoljeti. Sto je bila is tina. tata! O. Naravno. No. i to ljudima koji se spremaju na njima izgraditi tvornice. Nagovori t æe ga da s njim ode u posjet carinarnici. jer æe te tad zvati herr doktor. Sad kad je Adolfa nagradio Lohengrinom. Zato bih te nastojao upozoriti. va no je da neko dobro obrazovanje ne steknu ba svi. "O. Alois je s vremenom prestao govoriti o slu bi na Carini. Alois bi potom predlo io: "Pa mo e oboje. Bogat ili siroma an. zakljuèio sam kako bi ti mogao ispasti vrlo inteligentan mlad iæ. No. to je samo realka. tvoju bi majku zvali frau doktor. Ka em ti. kad je Adolf dobio malo bolje ocjene. danas medu tim nekoæ siroma nim ljudim a ima i onih dovoljno pametnih da znaju to æe se dogoditi.rabit æu izraz za koji ste sad dovoljno stari da ga mo ete razumjeti. pa bi me u dru tvu jo i vi e po tovali nego sad. iako Dvorac u umi 365 ulaz na sveuèili te nije u ivotu ni vidjela. a posvuda æe se moæi zaraditi novac. tata!" no nasmijalo ju je kako bi on rado izgovorio ne to ogavno. a èak i seljaci sudjeluju u toj utrci. Stoga je trebalo jo jednom ulo iti trud kako bi se djeèaku omoguæio dobar ivot. Èuo sam na Buergerabendima kako se prièa o seljacima. kad bi god razgovor skrenuo u tom smjeru. "Jest". I budale æe p ostati pismene. ba te i ne vidim kao in enjera ili poslovnog èovjeka. da se smanjuje jaz izmeðu bogatih i siroma nih. to æe biti velik an i za tebe i sve nas. dodao je. Razlog je tome na eljeznièki sustav. No. No ti. "Tako je bilo nekad. opet. tata!" vrisnula je Angela. a u buduænosti æe se i kultivirati." "Uistinu?" upitala je Klara. Zapamtite ovo predviðanje: gradovi æe se pro iriti. O toj se temi razvila dobra rasprava. daj bo e. Èuo sam èak i za seljake dov oljno bistre da prodaju vlastita imanja. "Makar se ja nikako ne alim. a mor am se slo iti kako se radi o zanimljivom mi ljenju. "Svakako. To bi se moglo usporediti s ulaskom u cijenjeno zanimanje koje se prenosi u kakvoj dobroj obitelji. bude li u koli vrijedno uèio. sa svojom inteligencijom. Mogu ti reæi da bih i ja vo lio da su mene tako oslovljavali. pa da se sasvim izgubi znaèaj titule poput herr doktora. mora naæi naèin kako æe mu ispostaviti raèun. da. a Kla ra pocrvenjela." U tom se trenutku Alois nasmijao. pa. koja se eljela pridru iti razgovoru. jer kod uspjeha u tim po . A. da su me zvali herr doktor." "O. sad je drugaèij e nego kad sam ja bio mlad. a ne klasièna gimnazija. a i vama djeco. "Jedan tip u na em klubu neprestano ponavlja. Jest". Sad æe mo da biti nadaren za trgovinu ili tehnologiju. rekao je Alois." Na to je Angela mogla samo opet vrisnuti. Alois nije bio ni ta sretniji od svog sina. obrati te na to pozornost.Vraæajuæi se zadnjim tramvajem u Leonding. nije va no! Putuje jednako brzo. a zvat æe te. No. osjetiv i kako mu je duh Buergerabenda omoguæio da poka e veæi govornièki dar nego ikad prije. Sti e obrazovanje i ono æe osvojiti sve." Dig ao je ruku. da. Adolfe. " sve juri naprijed. Promjene u dru tv u izmijenit æe prirodu na eg posla. èim onamo proðu ceste. "A". Zb og skromnih je rezultata postao razdra ljiv. ti Angela i ti Adolfe."da s e bri u rukom. Adolfe. Znao je kako je nasmijati. Uopæe nije upitno da mo e oboje.ostatak je morao pro aptati . Nimalo. makar ju je dobro poznavao. Zbog toga je jedne veèeri Alois za obiteljskim stolom izgovorio 364 Norman Mailer 1 jedan od svojih monologa. No. kad obrani doktorat. djeèak je klimao glavom u turobnoj rezignaciji. rekao je Alois. Alois se podsjetio kako otac kod sina u pubertetu ne smije propustiti prepoznati ni jednu naznaku pozitivne promjene. "A onda si prste otaru o pod. kao da se oèevim ponavljanjima u vijek mora odati poèast. N sam li ja u ivotu radio i vi e od jedne stvari?" Pa. znam. Ima tako siroma nih ljudi da" . "moguæe je da se poène zanimati za poslovnu s feru. U moje vrijeme to èovjeku mojeg podrijetla nije bilo moguæe. B i li deèko elio s njim otiæi u posjet Carini? Mjesecima je razmi ljao o svim moguæim zani manjima u koja bi Adolf mogao poku ati uæi i zakljuèio kako bi posao na Carini bio naj bolji. no i ti æe bez obzira na to moæi postati in enjer.

Kad je zavr io posao. vrijeme koje ti stoji na raspolaganju. Rijetko bi im tko do ao u goste. posjet se nije pokazao uspje nim. Adolfe. Adolf. Ni ta. morao je prodati svoje zalihe da bi vra tio neke dugove. No Alois je nastavljao: "Mnogo je dobrih strana. nije dolazio èak ni Karl Wes seley. na to mu je trgovac odvratio: "A. Nakon tog posjeta. da ih provede kako eli . Ipak. Nije elio posao podijeliti s djeèa kom . dok im je uzimao mjeru. naravno. izjavio je. Adolf bi u majèinom glasu osjetio zabrinutos t kolièinom krvi koja je ocu istekla na usta. prokrvario je. sa titnicima za oèi na èelu. okupljenih pod plinskim svjetiljkama. Sitni trgovac ugljenom koji je ivio u blizini. Ona mu je predlo ila da anga ira pomoænika. II. u kojem su radili èinovnici. Aloisu nije uspijevalo ostvariti nikakav uèinak. Alois je za ugljen postigao povoljnu cijenu. up ozoravam te. Ali on. tako ne izaziva razdor u obitelji kao kad nema novca. U tjednima nakon to se Alois oporavio. No. isplazila je jezik. gospodine. uvi jek æe imati slobodan vikend i slobodnu veèer." Stoga je poèeo prebacivati pola tone ugljena u kante. Usprkos svom Aloisovom govornièkom umijeæu. da. Klara ju je vidjela. Stoga su oti li do carinarnice. k oji bi mu pomogao sav taj ugljen prebaciti u kante u podrumu. poput majmuna u kavezima. Bilo je dovoljno i to to æe Alois morati shvatiti kako su sve te lijepe rijeèi uzalud ne. Sjetila se iznenadnog odlaska Aloisa mlaðeg. Zapahnuo ih je nesretan miris skupine sredovjeènih ti jela. Nema ru nih svaða! Kako je otac to mogao kazati? Prolazeæi mu iza leða. koji se èesto spominjao kao oèev najbolji prijatelj. A nju je izazivala nedoumica. Sto ako mu sudbina nije namijenila da postane veliki slikar ili arhitekt? to ako nije bio ravan Wagneru? Za Carinu se moglo reæi jedno. Mirovina. kazao mu je. Sin mu neæe poslu ati dobar savjet. da za taj posao uzme Adolfa. To bi mu èesto pokvarilo raspolo enje. odluèio je zanemariti Klarin savjet. Ne. Alois je poku ao jo jedanput. Zanemario je i nje n sljedeæi prijedlog. razvedrio se kad je èuo za dobru priliku koja je iskrsnula u susjedstvu. Ne mora se brinuti hoæe li imati dovoljno novca. ne bi zasmetao. èekala ga je vrlo jadna buduænost i grozni ljudi meðu kojima bi morao ivjeti i rad iti. morao mirisati noge. to ako se most sru i?" Alois je naprav io stanku. Zato u na oj obitelji nema ru nih svaða. Kad je bio mlad. Angela si nije mogla pomoæi.druèju ima jedan problem . a iako Dvorac u umi 367 .sigurno bi se posvaðali.èovjek nema vremena za sebe." Kako je taj govor odr an za obiteljskom veèerom. Za to nema potrebe." Stoga je Alois odluèio to obaviti sam. Kako je vrijeme prolazilo. Isto tako i in enjer. Nakon takvih bi ri jeèi Adolf osjetio nervozu u elucu. ljude koji jo rade u Breslauu i Passauu. Mogu t i reæi da sigurnost i dobra mirovina èovjeku mogu omoguæiti da ni ne 366 Norman Mailer osjeti muku umirovljenja. Poslovan èovjek nema svoj mir. "Oèekujem". "Mo da nisam tako bogat kako vi mislite". duboko udahnuo i napomenuo: "Ako se ikad odluèi zaposliti na Carini. "ali sam svakako sna niji nego to izgledam. poku ao se cjenkati s prodavaèem. Nakon to je ugljen uspio kupiti u pola cije ne. mogu obilaziti dobre ljudi po cijel oj Gornjoj Austriji. vi bogata i. ne mogu vam va ugljen odnijeti u podrum. ali nije rekla ni ta. Ako po elim. svoj ivot ne kani provesti u mauzoleju punom starih vonjeva starih ljudi koji sjede jedan na drugo m. Ako bi se pokazalo da je istina to poto nje. Posao nosi sa sobom kuæi. Klarin prijedlog nije bio proma en. Takav vonj n jegovom ocu. ili netko tko zna to govori. Alois je odustao od zamisli o Carini. Za to su mu bila potrebna dv a sata na suncu i u pra nom podrumu. "da mi ugljen isporuèite u kante u podrumu". I bila je u pravu." Usprkos svemu.nakon radnog vremena mogao bi voditi sasvim drugaèiji ivot. bio je obuæar. No. a otac je to dobro ist aknuo . je li mu otac pot puna budala. kazao je èovjeku." Adolf se pitao gdje su svi ti ljudi. Kako je ljeti malo kupaca. Ne po cijeni po kojoj sam vam ga morao dati. "Jako mnogo mojih kolega". Moæi æe se bavi tno æu. "sad su mi dobri prijatelji. Uvijek nas nasto jite dr ati u siroma tvu. pa je èasnicim a. Najgore je od svega bilo to su u li kroz glavno knjigovodstvo .

Sad mu je na um padalo mnogo misli . Uvijek smo svojim klijentima u stanju osna iti uvjerenja. Posljed njih je nekoliko tjedana. bilo mu je ao to tom dogaðaju nije prisustvovao. drag i moj buerger-abendski kolega. koji bi ga raspustili u trenu. samo ako bi s e mogli povezati s Prusi-ma. a Alois je osjeæao kako se ozraèje zbog toga pokvarilo." "Aloise. Cesto bismo uèvrstili mr nju koju takvi klijenti osjeæaju prema svemu to im je kod drugih ljudi suprotstavljeno. pa mu s e uskoro nametnuo koncept." . Niste stari. 12. pokazalo se kako je ta èasna starina i malko poremeæena.' No ne mogu vas razu mjeti. Naposljetk u ga je napao jedan od najstarije gospode u klubu. Na Buergerabendu odr anom veèer prije Silvestrova 1901. dubok kao more. 368 Norman Mailer "on bi mogao znaèiti samo kraj Austro-Ugarske Monarhije. Va je najbolji prijatelj." I iznenada je sjeo. Nakon to je do ivio krvarenje u pluæima. "Osj eæam se kao da ivim u pustinji. Alois je to Wess eleyu èak i priznao. Sad je na Buergerabendim a iznosio meðusobno suprotstavljene primjedbe. kad ga je zadnji put posjetio. Po mom si mi ljenju. To je dovoljno. na svoj naèin. "izrazili ste tako potpuno neslaganje s na im malim sveæenikom. Narod mo e imati svoju krv. Kad bi mu se penis natopio krvlju. Alois Adolfa nije vi e tukao. kad bi zak ljuèio da se djeèak osjeæa previ e sigurnim. Alois je osjeæao nelagodu. ali je upozorenje izgubilo na dramatiènosti. na to je uzdahnuo i rekao: "Vol im s tobom razgovarati. "Herr Alois". takoðer vjerovali u krv. ali va u zbunjenost moram pripisati bolesti koja nam svima ovih dana prijeti. Alois je ostao zbunjen. Èeh. "Vidio sam lijepih jezera. Dragi herr Hitleru. Krv je èarobna. u toj stvari nisam imao nikakvo mi ljenje. no. Mogao sam takoðer raditi i sa idovskim klijentima koj i su bili socijalisti. nevo ljko to ka em. no mogao sam biti podjednako uèinkovit i s klijentima ortodoksnim Zidovima." Umalo je poèeo preprièavati razgovor s Karlom Wesseleyom. A ja sam. rekao je. Èini se da elite reæi: 'Rije ite se tih prljavih Èeha. Kad bi im se ustalile p redrasude. kako ste nam kazali. Kad bi pogled ao najzgodnije i najjaèe djeèake u razredu. vjerovali u njemaèku krv. Martina. N eki su se èlanovi Buergerabenda po alili (a ispostavilo se posve neosnovano) da æe ubr zo doæi do èe kog napada na Linz. Alois je izgubio jasnoæu kojom se tako ponosio. Na alost. starac nije bio u krivu. kapu-cinski redovnik imenom Jurichek pozvan dr ati propo vijedi u crkvi sv." Nakon njegovog kratkog posjeta. koji eli siroma ni m èehoslovaèkim radnicima omoguæiti besplatne javne kuhinje. A opet". "Ako doðe do èe kog ustanka". radio sam i s klijentima koji su bili komunisti i ne bi se zvali crvenima da nisu. A. moram vas upozoriti kako zbunjenost. Na Aloisovu nesreæu.sve te nevidlj ive struje i plinove u kojima se mogu pronaæi prosvjetljenje i sigurnost pogleda n a svijet koji ne ukljuèuje krv. èlanovi su si dopustil i da malo vi e popiju. mo e progutati dobre namjere. Ponekad bi. ako se odmah ne ra èisti.si to nije sasvim smio priznati. Bio sam spreman raditi sa svojim austrijskim klijentima koji su. kako bi se skupio novac za otvaranje èe ke kole. znao bi tiho izu stiti: "Moj je najbolji prijatelj Ceh. Ja. koji je bio u prolazu na p oslovnom putovanju iz Praga u Salzburg. "Mi smo Èesi". Po to se oporavio od krvarenja. makar je to zahtijevalo slag anje s intelektualcima koji su naglasak stavljali na zrak i duh . na Maestrov prijedlog. ili s njemaèkim socijalistima. "odan iji carstvu od vas Austro-Nijemaca. poput Adolfa. naravno. Kao da mu je gubitak krvi razvezao jezik. A to je preuranjena starost. kao da se eli isprièati o je pretjerao. osjetio bi marce na onim dijelovima prepo na koji su bili rezervirani za umu. i to mnoga. Adolfa naveo da o tome malo vi e razmi lja. barem ne poput mene. godine. Po tome ispadate pronjemaèk i nastrojeni. mogli smo prijeæi na izmjenu èvrstih uvjerenja. na èe kom. èija je svrha bila da ukazu na suprotno onom to je tvrdio dotad." Napravio je stanku. reci mi istinu. zaprijetio ibom. rekao je. bila je to krv koju je dijelio sa kolskim drugovima. Jesi li ikad vidio kakvu veliku vodu?" upitao je Wessel ey. Isprva bi se na ao na jednoj strani rasprave. a potom na drugoj. ustvrdio je Wesseley. koji su v jerovali u nadmoæ njihove krvi. naravno.

dragulj se doimao vrijednim . Ostao je u asnut. Plakao je glasno. Jesu li se meðusobno smijali njegovim primjedbama? Je li imao takav status? Je l i im bio de urna budala? Od toga je dobio stra nu glavobolju. godine. a Angela je zaplakala. no. K tome. plakao je u crkvi.no ipak ga je predao vlastima. To je mogao razabrati po tankom s loju cementa na rubu markice. Umjesto toga se. prona ao dijamant. s ru io. kad je konobar doj urio u kuæu. Ujutro 2. Adolf je brizn uo u plaè. Prva mu je pomisao bila kako sasvim sakriti da je pri eljkivao oèev kraj. Ta kvim se smicalicama nije nikad bavio. tako to bi u sjeæanje prizvao davni dogaðaj. Èak je bio u isku enju da ga strpa u d ep. Alois se osjetio tako slabim da nije uspio skupit i dovoljno snage da ustane i izaðe iz prostorije. Tako je dugo sanjao o oèevoj smrti da. Izrekao ju je na glas i onesvijestio se. pa je na svojoj dnevno j etnji Leondingom odluèio svratiti u Gasthaus Steifer i popiti èa u vina. K vragu i njegova slabost. Poku ao se raz vedriti. (Njegovo uvjerenje da se Bog zanima za njega u to mu je vrijeme veæ bilo temelj ta tine . Alois bi se prisjetio kako je nekoliko bu ergerabendovaca potvrdno klimalo glavama. ispalo je da je njihov gost u trenutku kad je u ao sveæenik 374 Norman Mailer veæ bio mrtav.bio je spreman predlo iti neko rje enje. od krvarenja u pluæima. sijeènja 1903. pr eplavile su ga emocije. prije mnogo godina. Spopao ga je bijes. a potom je kutija opet zapeèaæena. Kao da æe mu. u Gasthaus u Steifer. doimalo se vo tanim. upitao je konobar. Gdje je fokus v a ih ideja?" Dok je bio meta predbacivanja. no vlasnik toèionice je kazao: "Mislim da herr Alois to ne bi elio!" "Gospodine". Èlan ovi Buergerabenda nisu èesto izlazili tako naglo. Èinilo mu se oèitim kako su ga na Buergeraben-dima tek podnosili . Bio je uvjeren kako otac smrt samo hini. Èetiri dana poslije. no sad. sijeènja. Toga se znao vi e puta prisjetiti kako bi popravio stanje duha. Polo eno na stolu. KNJIGA ÈETRNAESTA Adolf i Klara I. to bude vi e plakao. I dalje je èuo starèev glas: "Ka ete da Èesima dajemo previ e. Jednom je na Carini. vijesti nije povjerovao. skrivenog ispod cigara. svojim se po tenjem ponosio. do podneva je v eæ bio mrtav. naletio na kutiju cigara s koje je pozo rno skinut peèat.Nekoliko veèeri nakon tirade starog èlana. idi po njega. ponosan to se prisjetio Cezarovih posljednjih rijeèi: "Kome diji je kraj!" Gostionièar i njegov pomoænik odnijeli su ga u praznu pokrajnju prostoriju.elegantan putnik . Veæ su jurili ulicama koje su vodile do Gasthausa.jedan od mojih glavnih doprinosa. 3. Tim e bi se poslu io da od obitelji izmami malo suosjeæanja. ne pre-stajuæi. a Adolf jo nije vjerovao. Tek kad je vidio mrtvo tijelo. To mu je svakako pomoglo da p rije dobije promaknuæe. Konobar je htio odjuriti po sveæenika. na zgra anje nekolicine gostiju prisutnih na subotnje jutro. Posljednja mu je misao bila na latinskom: acta est fabula. 5. s prvim gutljajem vina nije uspio ponovo prizvati oèekivano zadovoljstv o. tom je prigodom to postalo n u no. No dotad mu je veæ postalo naporno tjerati se da pusti dovoljno suza kako bi ostavio dojam na ljude koji bi ga prom . a tu je dijagnozu sat poslije postavio lijeènik . da izbje gne prijavu. Prva je vidjela oèevo mrtvo tijelo. Krijumèar . No. ) Na dan sprovoda. Tom je prigodom bio u isku enju . sijeènja. "mo e li se u takvim stvarima suditi sa sigurno æu?" G ostionièar je odmahnuo glavom. "Dobro." No. Bog vi e vjerovati da je gubitkom stvarno o alo æen. onda mu se snaga vratila. Alois se meðutim bojao stupice. Stoga je kutiju otvorio radi carinskog pregleda i u njoj. a onda vas èujem Dvorac u umi 369 govoriti kako je biti protiv idova i Maðara dokaz nekultiviranosti. Alois se nije dobro osjeæao. Klara je nekoliko minuta nakon toga dotrèala s djecom.

kad èovje k ne razgovara s pèelama. Kad je Alois osnovao novu ko nicu u Leondingu. èesto je bio na rubu tucanja. no i duhovi se mogu ozlijediti pri padu. svakako. to donosi nesreæu. i od srca se nasmijao vlastitoj ali. a istinski je mogao zaplakati samo kad bi pomis lio kako je Der Alteu bilo grozno umrijeti sam. kad sam se jednom drugom klijentu usudio glumiti anðela èuv ara. Stoga se plaè. Tako me jednom prigodom. joj. Kako tad nisam bio u tjelesnom obliku. a majèinska percepcija. pola godine poslije. . tjednima èekati da ga nadu. Sad je na sprovodu. ostvario se u ljeto 1902. makar ga je svatko u crkvi mogao dobro vidjeti. kako mi se samo unutra nja prisutnost natuk la! Èelik i kamen grubi su materijali kad doðu u dodir s Duhom. Mo da to nije lako zamisliti. ne smije o tome misliti.kog pothvata. Zato to se nije osjeæao sposobnim da se popne na drvo. Ja sam ga pak morao uvjeriti da se Bog na njega ne ljuti. znala je ona to. da se iskupi. navela ju je da misli na pèele. Stoga. uvijek blizu t elepatiji. No. To je bio i kraj leondin. odr i pèelama pravi govor i reci im sve o nama. morao pomiriti s te kuæim inhibicijama. Sjetila se kako bi se u Hafeldu obraæala Langstrothovim kutijama. Jecaji bi mu posustali svaki put kad bi se sjetio Aloisovog mr tvog tijela u Gasthausu Steifer. Pred nama je stajao sasvim drugaèiji zadatak od onog prvog plaèa kad je oca vidio mrtvog. Ru an san koji je usnuo u Hafeldu est godina prije. bila uvjerena da mu je taj pèelinji bijeg pospje io krvarenje u pluæima. Kad se radi o velikom ulaganju". U djetinjstvu su joj rekli da.atrali. Adolfa sam morao pripremiti da proizvede vi estruke fak simile o alo æenosti. to je veæi riz ik da nam klijent uzvrati s dovoljnom dozom pobo nosti da privuèe pozornost kand ela. No. po tujuæi stare obièaje iz Spitala i Stronesa. Kakav nerazuman èin! Razoèaranje Adolfom. Zato se od njih i gr ade zatvori. niti na trenut ak. Oni u takvim prigodama poprilièno ude za osvetom to smo ih se usudili opona ati. Aloisova posljednja mala ko nica donijela im je malo meda. Na kraj je odluèio misliti na dan kad su prvi put posjetili Der Altea. situacij a s Paulom koja mu je slomila srce . "èovjek ga ne eli ugroziti ni po kojoj osnovi. "To bi imalo smisla ako bi se radilo o pravoj pèelarskoj kuæi kakvu je imao Der Alte. ali se pravio da ne zna. no jo u Hafeldu . morao i z sjeæanja iskopati nekolicinu ugodnih razgovora s Aloisom. Sad se p itala da li da stavi vijenac na praznu ko nicu koja je i dalje stajala iza kuæe u Le ondingu. kako bi iz sebe uspio izvuæi i pokoji jecaj. dok bi joj mu naveèer bio u toèionici u Fischlhamu. n o radi se o zapetljanom zadatku. to Dvorac u umi 375 mo da neæe biti dovoljno da se uspje no crpi suhi bunar tako bijedne o alo æenosti. ako te ik ad zadesi nesreæa da vidi roj kako se spustio na mrtvu biljku. odluèio sam pr ebaciti sav onaj ugljen u podrum. Ponekad smo u stanju klijentima ubla iti str ah od Gospoda tako da klijentu pojaèamo dojam kako ga sila nebeska stvarno voli. a njoj je do lo da vri ti. to nam to bolje pode za rukom. no. jer. jedan od kand ela gurnuo niz kamene stepenice. ko ba mora . Klara je tom prigodom sjedila blizu Adolfa. da ne skreæem s pogreba. odluèila je s ko nicama razgovarati i izv je tavati ih o onom to se u obitelji dogaðalo. dovoljno da ona po ali to mu je i ta rekla. Sad je. Jer pèele takvu pa nju oèekuju. Jest. Zato je. Bila je u to sigurna. tad znaj da æe ti netk o u obitelji umrijeti. I stvarno. No. To mu je sjeæanje om oguæilo da pusti suzu. Bojao se popeti na drvo na koj em su se pèele poèele rojiti. poneko praznovjerje ne mo e koditi. Nasmijao se.ne. Ne usuðuje se pomisliti na Edmunda! Potisnula je svoj beskrajan al. rek ao je Alois. godine. ona mu je to isprièala i upitala ga t reba li razgovarati s pèelama. no zaplakao je zbog Der Alteove smrti. One æe takav traè nastojati p enijeti novinama". a kako bi se moglo sa sigurno æu tvrditi da neæe pomoæi? No. Na sprovodu èovjek treba plakati kako dolikuje. ni sam imao gdje dobiti modrice. Pomoglo je to se ipak ( makar i nevoljko) divio naèinu na koji je otac govorio. znao 376 Norman Mailer je na koje su drvo pre le. Sad se sjetila kako je prije samo est mjeseci Alois estoko kleo kad su mu se pèele i z ko nice stale drugdje rojiti. Zbog toga sam se opet predstaviokao njegov anðeo èuvar. Zbog s vih tih prepreka. da æe ga njegove ko nice ostaviti.

to je bio èovjek koji je slu io svog cara. Na tu je bilje ku bila tako ponosna. koji je ovdje danas polo en na vjeèni poèinak. Preminuo 3. . Znali smo se zajedno dobro provesti. Vi eg carinika u mi rovini. Klara je seb e poku ala uvjeriti da Adolf aluje iskreno. "Draga frau Hitler". To je. za tiæe na staklenim okvirom. Nije se radilo o plaæenom oglasu. dirnula bilje ka koju je o sprovodu objavio Linzer Tages Post: Pokopali smo dobra èovjeka . javljamo da je na dragi i ne zaboravni suprug. rado pio pivo. otac. nakon sprovoda. 'okrutni ste p rema gro ðu. do li su gotovo svi koje su u Leondingu poznavali. Njima je srd ba prirodna. roðendan. 2. Odluèila je ne reæi mu koliko joj s amo mu nije bio religiozan. ceste su bile poput stakla. Ona æe odavati poèast sjeæanju na njegovog oca. Pijuck ate svoj kiseli sok sa eæerom i trudite se ne pokazati da vam je odvratan. takoðer moglo biti ono to je Bog htio. kao i njegove ko lege iz Carinske ispostave u Linzu. Nakratko je razgovarao s Klarom i rekao joj: "O. barem. Svake je godine Klara od dr ave dobila mirovinu u visini polovice Aloisove godi nje plaæe. a ja vi e volim vino. stvarno! "U Bogu poèiva". u svoje ime i ime cijele rodbine. iznenada u Gospodinu preminuo. u nedjelju 3. visoki slu benik Carsko-kraljevs ke carinske uprave u mirovini. kad su ljudi stizali u posjet Vrtnoj kuæici. Sebi je kazala: "Ipak je on svog oca volio".' Naravno da smo se alili. a ispod nje je stajao sljedeæi natpis: Ovdje u Bogu poèiva Alois Hitler Vi i carinski slu benik i domaæin. sijeènja 1 903. lAch\ Vi Èesi'. no kako bi itko mogao reæi da u B ogu poèiva? Klaru je. 'pa pije pivo poput Nijemaca. Kako bilo. Gazite ga svojim prljavim stopalima. Alois s kratko pod i anom kosom. a onda. Uz to su djeca imala pravo na dodatne primitke. frau Hitler. "Va je suprug znao govoriti. Bilje ku je neprestano iznova i èitavala. Obojica su bila suvi e ponosna. a bit æe delikatna poput izmagli e."' To joj je isprièao kroz smijeh. Alois Hitler. Bili su mu karci. "noæu se budim i pred bacujem si to sam ispao glasono a takvih vijesti. rekao bi tad on meni. rekao je. kao to vam je poznato. Opet si je predoèila Adolfa kako plaèe i u velikoj se mjeri utje ila. a takva se kolièina ponosa mora pretvoriti u neprijateljstvo. kazao bih mu. Takvu ljubav nije se moglo izraziti tek tako. kad navr e osamnaest godina.. Nema tako nje ne osjeæaje. rekao je. Na groblju. kad se jadnom od takvog zl ostavljanja skiseli lice. ali mi Èesi smo dovoljno kultivirani da pijemo v ino. meðutim. Tako je zakljuèila. Sprovod je odr an po ledeno hladnom vremenu. slu benika Carske i kraljevske carinske uprave." U Linzer Tages Postu objavljena je osmrtnica: U najdubljoj boli. ma nemoj! Sve to je od njego vog oca ostalo bila je slika u okviru. istaknutih sitnih oèiju. godini Adolf je zakljuèio kako mu je majka licemjerka zloèinaèkih razmjera. radi od ita. drveæe golo . Alois je. da. na Aloisovom je nadgrobnom spomeniku bila i njegova fotografija." Mavrhofer je spomenuo stra an dan kad je Aloisu morao reæi da Dvorac u umi 377 je Alois mladi dopao zatvora. godine u 10 sati. Ponovno se opredijelila za procjenu kak o je djeèak oca volio. 'Ti si pravi Austrijanac'. sijeènja 1903. dodate mu eæera i pretvarate se da ste poznavaoci. i prito m je morala neprestano klimati glavom kako bi tvrdnji dala te inu.to se mo e kazati za Aloisa Hitle-ra. Novine su to objavile samoinicijativno. a kako smo se samo znali smijati. No ispod nje se nalazila ljubav. Da. sa svojim franc-jozefinskim zalis cima. Sljedeæih æe g odina traèci o alo æenosti sigurno lutati Adolfovom du om. u svojoj 65. staklenom okviru koji je fotografiju trebao tititi od zuba vremena. stric. na s voj 65. novine s najveæom 378 Norman Mailer nakladom u Gornjoj Austriji. Pivo se. Karl Wesseley je do ao èak iz Praga. iako je znala da su do njega sigurno morala doprijeti mnoga govorkanja. Ti su joj reci u sjeæanje prizivali svaki trenutak sprovoda.Sveæenikovo je posmrtno slovo ispalo prihvatljivo. nas smo se dvojica nemilosrdno meðusobno zad irkivali. na nadgrobnom spomeniku. Kasnije. a nebo mraèno. izbuljenih poput ptièjih. zet. sveæenik je sad iznio dostojanstven opis Alosove slu b e carevini.

Adolf je ostao u oku. No." Namr tio se. rijeèi djeluju posve neuvjerljivo." Potom je Adolfu predoèio tekst. Uèenici su se jedan po jedan ustaja li. NJIHOVIH ZAM KI. her Sc hvvammu isprièati. rekao je herr dr. Uspio je uæi kad je slagao koliko mu je godina. Roditi se izmeðu mokraæe i dreka! To je uvijek i pretpostavljao. sv. opis posjeta muzeju uèinio ga je omiljenijim kod nekoliko kolega i z razreda. kazao je djeèak. "Zbog n aèina na koji poku ava recitirati. oti ao u Anatomski muzej Linza. "Takvu gadost u ivotu nisam èuo". Po prvi je put u ivotu u razredu do ivio ovacije. kad je zavr ila nastava. Navrle su mu suze. pa mu je uspjelo vidjeti i penis i vaginu. Herr Schvvimm se pretvarao da ne razumije. Njemu se u tom trenutku nimalo nije tra io posao. eto. pa je namjerno izgovorio frazu biskupa iz Clunvja. Trieb. no potom je izjurio iz razreda . naroèito jedn om nesretnom sredovjeènom nastavniku koji je svaki tjedan dr ao nekoliko sati vjeron auka. Adolf èuo jednog od uèenika kako kolegi spominje srednjovjekovnog crkvenjaka. da bi Adolfa priveli ravnatelju. Latinska mu je izreka i dalje pulsirala u glavi. PROGNAJ U PAKAO SOTONU I SVE ZLE D UHOVE KOJI SVIJETOM OBILAZE 1 ELE NAM UPROPASTITI DU E. Adol fa nije nastojao gledati u oèi. Odona. Jednog je jutra za vrijeme odmora. Kakav o tar rjeènik! Istinska snaga! Dovoljno se uzbudio da je . Herr Schvvamm je bio tu an èovjek vla nih oèiju. Ispisane samim velikim slovima. AMEN . "Pravi si frajer". Djeèaci koji su ga cijele godine ignoriral i. sad su ga tap ali po leðima. sve dok ne vidimo kakva je snaga sla biæa. takoðer od voska. Nauèio ga je da o nekoj osobi ne znamo ni ta. ja bih te izbacio". a onda g a je spopalo uzbuðenje. ustvrdio je herr Schwamm.Ukupna suma bila bi dovoljna za udoban ivot. oboje u vo tenim m odelima. To ga je ohrabrilo da uèitelja namami u stupicu. Bilo je i drugih koristi. poduèavao vjeronauk." Sastanak je ispao vrlo neobièan. Herr Schwamm je Adolfu priu tio nezaboravnu lekciju . koji je bio biskup u Clunvju. "i od njega sam dobio prvu pouku: Tnter faeces et urinam nascimur. Herr Shwamm je za tu prigodu odjenuo svoje najbolje odijelo i govorio sa eto. Je li to bilo stoga to mu je umro otac? Kad se rije io Aloisove srd be. uspio je izjaviti. "Latinski se ne mo e izgovarati nerazgovijetno". "Da kraj godine nije tako blizu i da se u ovoj koli nismo tako trudili da ti popr avimo neprestano lo e ocjene. Dvorac u umi 379 S druge strane. progutao slinu i us pio nagla eno izgovoriti: "'Zivischen Kot un Urin sind wir geboren. Adolf je zamijetio kako podosta uèenika prema njemu vi e nije tako nelj ubazno. Stoga æu tvoju nazoènost u koli prihvaæati jo jedno polugodi te. na dobrom papiru su se nalazile rijeèi: SLAVNA VISOSTI. koji su ga stalno zapitkivali o pojedinostima. èuo je. i stoga je. "Imam brat a koji studira latinski". Trie bu. 380 Norman Mailer LA I I SRDITE OPAKOSTI .'" Herr Schvvamm si je morao obrisati oèi. kao i nekoliko mu karaca i ena u punoj velièini. Adolf je zakljuèio da je taj nastavnik sigurno siroma ni roðak nekog s dovoljno utjeca ja da mu osigura taj posao. KNE E VOJSKE NEBESKE. no ipak je uspio stro im glasom nego je postizao u r azredu izreæi: "Neæemo raspravljati za to si tu. Adolf je pro ivio pola minute bla enstva. MOLIMO TE DA NAS IZBAVI TIRANIJE NEDOSTOJNIH DUHOVA. herr dr. pa se uskoro osmjelio odgovarati profesorima. naravno. Umjesto toga zahtijevam da naglas proèi ta sljedeæu molitvu." Adolf je odgovorio: "Onda moram govoriti njemaèki. bio j e opu teniji na nastavi. Ti æe se. "Zbog t ih æu okolnosti pretpostaviti kako je smrt tvog nepre aljenog oca bila èimbenik u tvom besprimjernom vladanju.O. Nekoliko djeèaka veæ se stalo smijuljiti. tad su stigla dva redara. Seks je prljav. ukoliko se ovakvo pona anje ni u kakvom pogledu ne nastavi.'" Èim je dobio prijevod. Tijekom drugog razreda i druge polovice svoje treæe godi ne u realki. Èak je i Adolf morao priznati kako je Aloisova primjedba o sigurnosti obitelji ima la nekog smisla.

kako bi saznali to se zbilo. mora o poèeti baviti i logistikom. "Nije li upuæena. Glas mu je sna no odzvanjao. zakljuèio je. bit najtajanstvenije moæi koja æe ljude vezati s nevidljivom velièin om nacije. Ponekad bi subotom popodne na svakoj strani bilo i po pedeset djeèaka. u umi bio generalisimus. koji skru en nije bio nimalo. Do kraja proljeæa 1903. "Pa". vani je bilo kasno o ujsko popodne.) Adolf je ipak uzeo svoj primjerak Treitschkea kad je do ao kuæi i uskoro napamet nauèi o sljedeæi pasus: Bog je svim Nijemcima dao Zemlju da na njoj sagrade dom. Ni ta to æe sljedeæa èetiri desetljeæa proèitati neæe kod njega izazvati takvo anje. i dalje se sjeæao kako je nastojao odr ati ravnote u na stolici. pa nije znao da je molitva. Jedne je subote odluèio da. i nisu prestajali sve do sumraka. Ipak je tu dugu reèenicu iskoristio kao borbeni pokliè samom sebi. Trideset minuta ili cijeli sat? A tk o æe to vrijeme mjeriti? Trebao im je neovisan mjerilac vremena. barem donedavno. Èak je pripremio govor koji æe odr ati svojim kolegama kad ga na odmoru okru e. Kamo bi poginuli vojnik oti ao. a neki su. hoæe -neæe . odgovorio je. godine njegova je igra rata postala jo slo enija. Mi vragovi veæ dugo znamo da prosjeèan um. Herr Schvvamm je osjetio da je opet na rubu suza. kad j e netko zarobljen. Onda je morao priznati da bi potonje moglo brojne bitke prebrzo okonèati. Izrekao je nekoliko fraza èiji je smisao bio izraziti njegovo zadovoljstvo to prepo znaje "i tvoju trijeznu stranu. mo e biti ili zatvoren. nije osjetio strah. a onda ih mijenjao. (To su na kraju rije ili tako to su odredili jedinog djeèaka koj . tovi e. koji ne bi bio od an ni jednoj strani. "Da". kad se na ao usred jo jedne umske bitke." (Je li ponavljao rijeèi koje sam ga ja nauèio? Nisam se uvijek u stanju sjetiti ba svakog nadahnuæa koje sam podario klijentu. pa se Adolf. "to je. krv i èelik. arhandelu Mihovilu. i stra no mu je godilo kad su je tri uèenika. molitva sv. mladi Hitleru". koja je ne koæ Adolfu predstavljala iznimnu snagu. a sad je." Kad je iza ao iz kole. pa iz toga proizlazi ka ko æe doæi vrijeme za pojavu vode cijelog svijeta. odgovorio j e Adolf. Adolfa je obuzeo bijes. arhandelu Mihovilu?" Naravno! Barem je tu molitvu Adolf dobro poznavao. U samostanu u Lambachu. Jo se jednom na krajnje nesretan naèin osjetio nedoraslim tom mladom i neprijaznom uèeniku. no ipak ju je u sebi ponavljao. u potpunoj suprotnosti. ponav ljao ju je svakog jutra nakon mise. bio lik skromnog znaèaja u svo joj koli. veæ iz njegovih usta: "Optimizam. Adolf je. Dok ju je glasno èitao. koji su u tom Dvorac u umi 381 improviziranom i ledenom pokusu bitke bili na njegovoj strani. vatra. bili beskièmenjaci po put Schwamma. Koliko mu je bilo poznato. no s nekoliko se svojih no vih prijatelja zapoèeo grudati. sv. Te je licemjere trebalo o dvuæi da vide vo tanu vaginu u anatomskom muzeju. gospodine. Stvari tako rijetko ispadnu onako kako èovjek oèekuje. Uspio se sabrati tako to je neu padljivom gestom otpustio Adolfa. i prestao govoriti prije nego to poène zamuckivati. Neprestano je po navljao frazu: "Optimizam. Svaka je vojska sad morala zbrinjavati ranjenike i b aviti se zarobljenicima. kad se sasvim posveti jednoj mistièno j zamisli. gospodine. Neprestano je odreðivao nova pravila borbe. Jedva da je shvaæao to znaèi. reæi æe im. kao da se radilo o jo jednom nesretnom ishodu. "Potpuno se skru eno isprièavam za svoje juèera nje postupke. Sljedeæih je mjeseci èesto razmi ljao o tim rijeèima. Kad se na ao s one strane vrata. "u svakom sam se sluèaju dobro dr ao pred jadnim starim Shvvammom. Vode koji æe poslu iti kao utjelovlje nje."Zna li kome je ta molitva upuæena?" upitao je herr Schvvamm. krv i èelik". s Angelinom haljinom prebaèenom preko ramena. Kratak govor koji je herr Schvvamm pripremio o tim vatrama i pogibeljima pakla s ad se èinio uzaludnim. ili ubijen. sad veæ bila dobro poznata. Schwamm je bio luteran. nego kuæi? Stoga su se sad vodile ozbiljne rasprave oko toga koliko se vremena mora provesti u zatvoru. mo e steæi mentalnu samouvjerenost daleko iznad vlastitih moguænosti. Je li u to vjerovao? Je li to bila istina? Nijemaca je bilo svih vrsta." Èak je osjetio i odjek svo je prve erekcije. fraza nije bila iz neke knjige. od njega preuzeli . inkarnacija. vatra. herr Shvvamm".

zavr il o Aloisovim krvarenjem. u kojem je ivjela Klarina sestra Theresa. kao i stvaranje dojma o moguæem mirazu. Theresin mu . Angela ba nije bila oèarana svojim izgledima. pa su Klara. Klarini se veliki planovi za njenu buduænost ba i nisu ostvarili.popravit æe mu se financijska sit uacija. ako radom skrene misli s o alo æenosti". zar ne?" to je bilo dovoljno da Adolfa obuzme hladna srd ba. za razliku od ostalih èlanova obitelji. Podsjetilo bi ga na valov u kojem mu je spavala majka. sad je se ljak Schmidt. bila je sigurna kako. Gazdinstvo se sastojalo tek od zemlje. Kad god bi Raubal do ao u posjetu. . Alois mlaði bio je ponosan to je dobio sliku na kojoj stoji kraj konja. koje su proveli u Vrtnoj kuæici. toplog dana u Hafeldu snimio putujuæi fotograf. Prethodno je ljeto. u potrazi za novim vojnim polo ajima. Klara je odluèila kako ne smije raditi. to je bio prikladan prostor da mlada djevojka prima goste. Kod nje su ljetovali . Dok je Alois bio iv. kazao je. gospodarskih zgra da i ivotinja. imao imanje dovoljno veliko da smjesti cijeli klan Kie dler-Poelzl. 3kola je zavr ila u lipnju. Obitelj je ivjela u Vrtnoj kuæici. Bio je to pravi zloèin. No. i dalje je bri no skrivala saèuvanu bratovu fotografiju. Adolf je u tom braku vidio i ne to pozitivno . i nekol icinu je poku ao nauèiti da se igraju rata. Kako je trebalo obraðivati nekoliko polja i brati plodove po umi. obitelj sve to bi joj mog lo zatrebati spakirala u dva golema kovèega. povratak u Spital nije dolazio u obzir. svom bi buduæem urjaku kazao: "Tvoja pluæa nisu u tako lo em stanju kako tvrdi . Adolf je bio svjestan da zarobljenicima brzo p ostane dosadno. Sjeæala se kako je samo bio zgodan. i ona i Angela bile su s uvi e stidljive. za njeg a plaæati hranu. Nikad nije prestal a aliti za Aloisom mladim. ali tijekom sedam god ina otkako ga nije bilo. no sad je bratu mogla dopu stiti da sja i i poljubi je. proveo èitajuæi i crtajuæi. iako su mu novaci bili tako umorni da bi zaspali na polo aju. Njemu bi to bilo n epodno ljivo. kuæe. jer ne eli da Adolf i ta radi. zbog trajnih pro blema s pluæima. "Bit æe joj lak e u koroti. A sad je. koju je jednog lijepog. ako bi postao uhoda. Naravno. od njega napraviti unosno imanje. Sestri Theresi je èak ponudila. Adolfu nije bio simpatièan. Po Klarinom je mi ljenju taj èovjek imao puno sreæe to se dokopao njene pokæerke. Adolf i Paula ot putovali u Spital. Angela. Naravno. Ili bi mogao odbiti sve ponude i ostati u zatvoru. Nije si mogl a oprostiti. ona ga je pretvorila u savr enog mladiæa. Èak i nakon to se obitelj preselila u Vrtnu kuæicu. Raubal èak nije djelovao ni z drav. no ta se moguænost nije èesto koristila. koji je u banc i radio kao bilje nik. dok je jahao na Ulanu. Za upoznavanje i oèa ravanje stranaca. Nakon ljeta.i 38z Norman Mailer je imao d epni sat. nikad ne bi uèinila neprilièan korak. Udavala se za èovje ka kojeg nije obo avala. Kad mu starija sestra ode iz kuæanstva. veæ i iznenadila. staja. Veæi bi dio dana. A bila je i ljuta na samu sebe. Adolf nije radio. Klara se nije samo razoèarala. da je Alo is mlaði jo uvijek tu. pod Klarinom za titom. Kad su jednom od njega zatra ili d a se pridru i radu u polju. osim od Angele? Dvorac u umi 383 No. Gdje bi Raubal takvo to mogao èut i.) Onda je Adolfu stiglo nadahnuæe. Ispostavilo se kako je Raubal medu raspolo ivim kandidatima bio naj bolji. Ulana je ba za to i iz veo iz staje i uveo u fotografov kadar. no Klara nije z nala kako bi se sprijateljila s ljudima koji bi to i omoguæili. Angeli nije stvorila nikakav dru tveni ivot. no Schmidt je bio marljiv radnik i uspio je. u ljeto 1903. gdje j e Angela imala svoju sobu. poveæat æe se dio mirovine koji otpada na njega. no èovjeka koji se elio o eniti. Zatvorenik bi mogao br e na slob odu. To se pokazalo prihvatljivim. Kad je Angela takav brak prihvatila. Angela je imala pravo na mnogo bolje. trebao mu je svaki par ruku-koji bi mu Klara ponudila. Znala je da se nikad neæe vratiti. Igrao se s ma njom djecom na gazdinstvu kad bi ona svr ila sa svojim popodnevnim zadaæama. Angela se trebala udati za èovjeka imenom Leo Rau-bal. bila je Angelina tajna krivnja. Tog ljeta. a potom bi popodne od lutao u umu. godine. Ono to Klara nije znala. po spitalskim mjerili ma.

Aloisu mlaðem je morala prisegnuti kako nema pojma gdje bi mogla biti.a mo da i nije 384 Norman Mailer bila ba tako nevina . Zaslu io je da pati j er ju je onako zadirkivao. Kako je istog dana trebao otputovati kuæi. Aloisu se time osvetila za zadirkivanje to se ne usuðuje jahati Ulana. Na jesen ga je èekao popravni ispit. m orao je majci ne to pokazati. u sebi kazao: "Neæu dopustiti da m i ova kola vrijeða intelektualne sposobnosti. stala se brinuti to joj ta nevina . Te su veèeri uèenici ostali budni dokasna i Adolf je izjavio: "Napio sam se kako mi se otac znao napiti". Tako je od nedjelje naveèer do petka popodne Adolf odsjedao kod e ne. a do kraja kolske godine uspio je opet pasti francuski. u maloj ali potpuno privatnoj sveèanosti. i zaspao na podu. a k tome i pao iz francuskog. Klara si je mogla priu titi da mu iznajmi sobu. Tamo æe moæi steæi diplomu realne gimnazije. no. kako sliku mora uni titi. Adolf je. Kako bi se to proslavilo. Ravna telj je najavio da. buduæi da je dan bio topao. nalet vjetra mu je svjedod bu odnio! No. "Prise em na hrpu Biblija". prinijela im veliku ibicu i tiho plakala dok su ostaci fotografije crnjeli. Kad je fotografija nestala. kad je iza ao van razbistriti glavu." Svi su o dsutnom ocu zapljeskali. Frau Sekirina je du nost bila da svojim st anarima osigura razmjerno dobru prehranu i pazi da pi u domaæe zadaæe. Naposljetku je do la do okrutnog zakljuèka. Dvorac u umi 385 U jesen 1905. godine. Ni u realki u Steyru nije imao ni ta bol je ocjene.) Stoga je. spomenuo joj je svoj problem. Adolfa su progonile misli koliko je samo ru no moralo biti ono to su Angela i Leo èinili u krevetu. "A gdje su te Biblije?" upitao je Alois mlaði. za osvetu. kod koje su stanovala jo èetiri uèenika. Adolf je jednom vidio mlado enjin falus. kako bi mu mogli dati diplomu. ukoliko se Adolf Hitler eli upisati u zadnji razred realke. pokidala taj komadiæ svoje pro losti i u rano i mraèno jutro papiriæe ubacila u zdjelicu. jedne noæi kad nije mogla zas pati. Dr ala se majèinski . Dobio je prolaznu ocjenu. kad su jeda n kraj drugog mokrili u polju i pomislio da to nije ugodan prizor. Jednom. "U mojoj glavi. Vjeruj mi. a potom bi odlazio u svoju sobicu. polagati francuski. Adolf je ostvario jo jedan krajnje prosjeèan prosje k ocjena. umjesto da plaæa svakodnevno putovanje vlakom. no ravnatelj mu nije oprostio dogaðaj s herr Schwammom. Dan je bio hladan. Taj je put polo io i dobio je maturalnu svjedod bu. s hvatio je da takva prièa ne bi bila dovoljna.Angela je tu sliku ukrala. Sad ga je Leo trljao nutra-van tim navodno svetim prolazom izmeðu Angeline dvije rupe koje se n e mogu spomenuti . Ujutro nije mogao naæi maturalnu svjedod bu. Tako okrutno! Angela je i dalje èuvala njegovu fotografiju. sa svo jim je novim cimerima kod frau Sekire odluèio uprilièiti zabavu.kako odvratno! Naglo je prestao o tome razmi ljati kad je shvat io kako se njegovi otac i majka nisu od mlado enje i mlade nimalo razlikovali. ne dvaput." Nije joj smetalo ni to je patio kao da je izgubio zlatan sat. rekla . Jedan od djeèaka od k uæe je donio èetiri boce vina i velikodu no ih sa svima podijelio. (Inaè i je Leo Raubal prije ili kasnije prona ao. prethodno je otvorio prozor. Tijekom sljedeæeg je ljeta Klara Paulu i Adolfa opet odvela u Spital. Dok se trudio smisliti kakvo obja njenje. U svibnju sljedeæe. 1904. no Adolf se u rujnu vratio u Steyr. no. kako joj se pribli avao datum udaj e. "To ti ne bih savjetovala". no sad je nestala. Nikad mu neæe povjerovati da je maturirao ako joj ne b ude pokazao svjedod bu. Frau Sekir a mu je predlo ila da ne poku ava prevariti majku. pitao se bi li joj mogao reæi da je taj dragocjeni komad papira razmotao u vlaku kako bi ga pogledao . Tu su. Nakon vjenèanja. Bila mu je u d epu. "Moj otac veli da j e dobro usvinjiti se jednom godi nje. t o sigurno neæe biti u Linzu. udaljen dvadeset i pet kilometara od Leondinga. Kak o je samo grozna bila ta tajna o kojoj su mu karci i ene morali utjeti. Bez ikakvog upozore nja." Klara je problem rije ila tako to je Adolfa poslala u grad Steyr. gd je je vrijeme provodio u èitanju i crtanju. kazala je. Na raèun mir ovine. morao je izaæi na popravni ispit. Pripremajuæi se za opro taj od frau Sekire. Adolf joj se uvijek obraæao vrlo formalno. u srcu i dalje o di e puteno æu. To ka e moj otac.vezanost uz izblijedjeli portret u sepiji.

a rek tor ga je pustio da èeka. to sam vi e shvaæao koliko si se samo za mene rtvovala . No." Stoga se Adolf vratio u kolu za koju je mislio kako je nikad vi e neæe vidjeti. No. Trebam li pisati va oj majci? Ne. Pazite jedino da vreæu ne otvorite dok ste jo unutar zidova ove kole!" Adolf je klimnuo glavom. i dalje se pitao koji ga je to od kolega izdao. morao je otvoriti zakljuèani ormar i iz njega izvaditi te k u papirnatu vreæu. Ali. herr Hitler. Osjeæao se tako obdarenim unutra njom velièanstveno æu! Kako su mu samo njegovi kolege s kojima je pio pljeskali. Sto ako je to napravio jedan od dvojice krupn ijih od njega? To uopæe ne bi bilo nemoguæe. koji ga je uhvatio kako pu i.nije elio saznati. kazao e u sebi. Mogla su to uèiniti Dvorac u umi 387 i sva èetvorica! Odluèio je da nikad vi e neæe piti. tko bi to mogao biti . pomislio je Adolf. V jerojatno je to dobra ena koja nije zaslu ila da je se tako smradno sramoti.je." Zavrtio je glavom. Sad je postala rijetko i misaono ljudsko b iæe. uzeo je svjedod bu i njom si obrisao stra njicu. kad ga je rek tor konaèno pozvao da ude. ja sam oko njegove viz ije samog sebe sagradio tako sna nu za titu. Neæe im biti drago. Umjest o toga æete mi se zakleti kako vas nakon to izaðete iz ovog ureda. to sam uèinio?" uspjelo mu je reæi. Poderana je na èe tiri dijela." D a. a kako sam ja to slabo shvaæao. a njih su dvoje n . "Po izostanku shvaæanja u va em pogledu v idim da se èak niti ne sjeæate prizemnog pona anja koje ste si bili odluèili priu titi. Sav jadan." Tijekom kolske godine. to sam je vi e gledao. radilo se o upisnom danu. Taj mu se èas vratio u sjeæanje." Rektor je sad stao zuriti u nje ga. "Ponosno æu je dati uokviriti. proveli ugodnu veèer. bit æu itekako ljubazan da vam ka em. to je bila tek ena koja mu je svaki dan poslu ivala obrok i j ednom na tjedan mijenjala posteljinu. bit æe jo i gore. "isprièaj u koli to ti se desilo. Moram takoðer napomenuti i da ni jednom od Aloisove smrti. sigurn o je rektoru predao svjedod bu. " estoka su piæa za izdajnike". Tako æe moæi dokazati da je polo io is pit. Adolfov osjeæaj vlastite va nosti nije bio toliko ugro en kao prigodom tog dogaðaja. neæu vi e nikad vidjet i. Uskoro æe vidjeti u kakvom je stanju. Kad se vratio kod frau Sekire. ne to je posve drugo. Onda je komadiæe zalijepio na drugi komad papira. pa s u. "Ovako mi je jo dragocjenija". "Ako ona tu prièu prihvati. "Budite tako ljubazni pa mi ka ite. tako æe to srediti. Naposljetku. ali æe ti sigurn o dati kopiju. Da. No." "Dragi moj herr Hitleru. No. kao majka i sin. neæu. Poderao sam je da ne bih zaplakao kao dijete. "Gospodine. Klari æe veæ nekako objasniti ostalo. Stvar je pogor alo to se sad morao upitati." U tom je èasu Adolf zakljuèio kako je umijeæe laganja vje tina koju treba cijeniti. Mo e si barem dopustiti misao da je napravio va an korak nap rijed. majko. Stalno je nju io dokument da provjeri kako sad miri i na puder. Nakon toga je rekao: "Ne mogu se natjerati da povjerujem kako bi uèe nik na e kole poèinio ne to tako bestijalno! Trebate se zabrinuti hoæete li se u ivotu ik d nauèiti kontrolirati takve izopaèene nagone. 5Klara je zaplakala od ljubavi kad je èula za to joj se svjedod ba vratila u èetiri dijel a. upustiti se u pijanèevanje koje svr i èino m vrijednim prijezira. Uzeli ste ovaj dokume nt i na njemu ostavili svoj izmet!" Ruke su mu se tresle od gaðenja dok je vreæu pre davao Adolfu." Ovo je sad poèelo nalikovati saslu anju pred sveæenikom dugog nosa. rekla je. upitao ju je: "Sto da radim?" "O". Njegovo j e dupe sad bilo superiorno svim tim kolskim glupostima. dugo je na umivaoniku èistio i su io svoju svjedod bu. rekla mu je. Sad se veæ mogao sjetiti. A ako ti majka otkrije istin u. Nakon toga je rekao: "Tvoja je svjedod ba u njoj. Paula je brzo zaspala. Takv o bi suoèavanje sramotu samo poveæalo. "O. Jedan od èetvorice uèenika koji su s njim pili. osjeæat æe stra nu krivnju. da èak ni takva epizoda nije ispala katas trofalnom. "Jedno je kad uèenik slavi svoju maturu i sretan je to 386 Norman Mailer je pro ao popravni ispit. kako je rektor za to doznao? Postojalo je samo jedno moguæe obja njenje.

Klara je prodala kuæu u Leondi ngu. s druge strane rijeke na kojoj le i Linz. vje bao je koliko je god mogao dr ati ruku u zraku pod kutom od èetr deset i pet stupnjeva. Sjetio bi se zahoda u realci. dok ne postane netko i ne to. pa æe stoga postati sasvim istaknut pojedinac. da je. Klara mu je kupila novu odjeæu. Nije mu se ukazivao kak av unosan naèin da se pridru i redovima zaposlenih. godine Me in Kampf. o Aloisu napisao panegirik: Nije mu bilo niti trinaest godina. No. prije nego to bi mislima dopustio da pole te izvan nadzora. a obitelj se preselila u stan u Urfahru. Tek bi se naveèer pro etao uz Dunav od Urfahra do Linza. se nije nimalo radilo. Tijekom pro le godine. njegovim izgledom jako ponosila. Nisu svi kli eji koji se tièu vragova pogre ni. jedn im od pripadnika lin ke mlade gospode. takav mali djeèak. naravno. otisnu ti se na put u nepoznato.) Sad je zakljuèavao vrata svoje so be i pri ruci ostavljao spreman rupèiæ. Rijetko bi izlazi o po suncu. s crnim e irom na glavi. nije mu bilo te ko u ivati u svom novom ivotu u urfahrskoj Humboldtstrass e. Kako joj je on to predstavio. Uz to se pomalo æutio su ièavim . otvoriti razne prilike. To sam mu i sam bio spreman kazati. Obiteljsko je evanðelje dr alo samorazumljivim da Adolf treba biti za hvalan to je Aloisa imao za oca. gdje je uèenicima pokazivao s . Tih sam dana u njegove misli nastojao usadit i jednu ideju. Znala je kako æe mu se. a lako je moguæe i oboje. da se u svoje rodno selo ne vraèa. poma uæi se tapom sa s rebrnom dr kom. Kako bi dodatno popravila svoje financijsko stanje. svaka ulo ena u svo j posebni dr ak. Beskrajno siroma tvo i mizerija uèinili su ga odluènim i stekao je izrazitu upornost èovjeka koji je "ostari o" zbog nepresu nih jada. Sto se toga tièe. pa je izlazio u dobrom tamnom od ijelu. Jo napola dijete. kad bu de spreman. S dobrim razlogom. Adolfu je prilièno dosadilo slu ati Klarine prièe o Aloisu. mislio je. Noæ je pogodnija za prizivanje.dovoljno da Klaru stalno dr i u asnu tom. Hoæe li i on. to mu je bila najdragocjenija imovina. skupio je svoje stvari i pob jegao iz zavièaja. jednog æe ga dana smatrati velikim slikarom ili ar hitektom. veæ mu je trenutno toliko slobodnog vremena i trebalo. preko kojeg je nosio tamni kaput. Svaki put bi se u to iznova uvjerio kad bi u izlogu uhvatio vlastiti odraz. taj sedam-naestogodi njak nije odustajao od svoje vizije i postao je dr avni slu benik. Veæina ljudi nikako da shvati koliko je duboko utemeljena opæenita pretpostavka Dvorac u umi 389 da ono to se osuðuje kao Zlo. Pustio je brkove. doista te i mraku. U njenoj se glavi sad starca trebalo sjeæati kao stupa carevine. Adolf je danju rijetko izlazio iz tog novog stana. Dalje je nije morao uvjeravati. (Volio je li æe. Potrebi da tijekom dana ne izlazi bila je ravna samo njegova ljubav prema mraku. 388 Norman Mailer sa samo tri zlatnika kao jedinom popudbinom. istinski predanog dr avnog slu benika. Radilo se o tome da mu je Alois omoguæio da u ivot krene s vi eg polo aj a nego otac. poput Aloisa. Ne mogu procijeniti je li Klara u toj stvari bila utjecajnija od mene. Ne samo da je bio vrlo neobièan djeèak. Ako zasad ostane kod kuæe. Klara se. Bila je prava sreæa imati oca koji se u svojoj kar ijeri popeo do planinskih visina. a volio se i po njemu istresati. U umi je obièno sve istresao po najbli em l i æu. vraæajuæi se svakog vikenda iz Stev ra. 6. mo e si poveæati obrazova nje. a Paula èistila zahod. kad je trinaest godina poslije. Taj je trinaestogodi nji djeèak do svog sedamnaestog roðendana morao izdr ati ivot u krajnjoj oskudici. iz Waldviertela. no takva se predod ba u Adolfov u m tako duboko usadila. Crtat æe i èitati. kad su njemu b ile dvije ili tri godine. umrijeti od k rvarenja u pluæima? Nije ju bilo te ko uvjeriti da sad nije pametno tra iti zaposlenje . Njeg ove su glinene lule s dugim pipcem stajale poredane na kaminu. Smatrat æe ga. Majka je plaæala raèune. Bila je to posebna prigoda. za druge mu. pi uæi 1924. Nakon pet godina strogog re im a u realki. kako bi pro ao po red zgrade opere.a divanu sjedili jedno kraj drugoga i prisjeæali se starih vremena. Time je ostvario prisegu iz mladosti siroma nog momka. Kakva je to morala biti ogorèena odluènost. to je ona pak morala trpjeti u sebi. Izmijenio se i Adolfov naèin masturbiranja.

A besposlièari nisu takvi. Pazio je da ispere rupèiæe." A neæe ih ni biti. bio je. U obliku Angelinog mu a. naposljetku. zakljuèi la je. no sad bi gotovo sv aki radni dan gledala Klaru kako Paulu vodi cijelim putem do kole. Osim toga. a meðu njima æe neki stvarno biti p okvareni. kod najmanjih zvukova velikom brzinom spla snule. a njemu samo jedan. tako je sna an i ponosan na sebe. Klara je u sebi odluèila: "Adolf nije besposlièar. samo iz po tovanja pr ema Angeli. mora poèeti zaraðivati za ivot. U njegovom ivotu nema pokvareni h cura.seljanka joj je svejedno zavidjela. Bilo je gotovo. Edmund i Alois. Ne moram se brinuti zbog djevojaka. Taj nije propu tao. to nije posve netoèno. EPILOG Dvorac u umi Na poèetku sam naveo kako se zovem D. Naravno. Angela bi ostala zapanjena. sve je bi lo gotovo. Seljanka nikad nije ni ta slièno do ivjela. I stvarno.) Ukratko. Adolf ne gubi vrijeme. Alois je suvi e toga elio odmah. Ili je mo da i bolji. U njegovom je sada njem ivotu ipak postojao jedan trn u oku. Kako je samo nepristojan prema njenom mu u! Klara bi sve to èula i ne bi progovarala. Dok to ne napravi . (Dieter je tad urno morao otiæi iz Berlina. gdje je poljub i za rastanak. da u toj ljubavi takoðer u ivamo. Djeèaci bi'se skupili oko pisoara da bi usporeðival i velièinu svojih genitalija. a oni nisu. dok se trljao. naporno radi. Po tome je sasvim nalik Aloisu. ne raditi ni ta. Ne jo jako dugo. Sjedi kod kuæe. Ta je djevojka donedavno ivjela na gazdinstvu. pa je Adijeva sposobnost da dugo dr i ruku ispru enu bila tek jo jedna od stva ri koje su im odvlaèile pa nju. Mislim da si poti ten zbog toga to svi tvoji roðaci u Spitalu dr e da si ni koristi. ona nije znala. Erekcije bi. no. njegove sve br e i jaèe stiske tako raspalila da se vi e nije mogao obuzdati i bum!. Njena je majka uvijek imala previ e posla. Stoga djevojci nije bilo va no to Paula nastavu nije mogla pratiti pa je u koli zaostala . On je pak sad u sobi otkrio kako mo e odr ati erekciju i s visoko podignutom rukom. Tako ispunjen spoznajom kako æe i od njega ne to biti. da se. to su onda veæ bila dvojica koje je zbiljski skalpirao. Kako je Klara sad na Adolfa gledala srcem punim ljubavi. Bolje bi joj bilo da se zabrinula zbog ljubavni h veza koje æe on tek imati. t ako sam se na ao na rubu mete a koji je vladao na polju gdje se i nakon mraka nastav . A ta je pomisao. bilo je i previ e prigoda kad bi se opæe zanimanje usmjerilo drugamo.voju vje tinu. Stoga nije eljela izazivati nevolje. Mo da æe jednom i postati velik umjetnik? Tko bi to moga o znati? Tko predvidjeti? Tako je ozbiljan. a tu sam se smjestio sve do k raja Drugog svjetskog rata. mora dati otkaz. 7Prilièno godina kasnije. Majèina je ljubav. no on je ruku m ogao dugo dr ati podignutu." I opet je ponovila: "Adolf ne trati vrijeme na djevojke. sigurno slatka poput meda. pribli avajuæi se da ispali iz vlastitog topa. Kad je sam i dok radi. To je bio neobièan dogaðaj. svaki put kad bi s Adolfom razgovarao. protisnut i mu u uho: "Momèe. Taj neotesanac.T. Neka njima njihova dva testisa. tu smo i mi." Adolf bi tad iza ao iz sobe. i iscrpljen svim tim to se u njemu bilo nakupilo. Nije eljela biti punica koja mladom b raènom paru stvara probleme. no na ovom poslu koji si odabrao.. djevojka koja je i la u Paulinu kolu èesto bi je vidjela kako hoda s Klarom. u suglasju sa sjeæanjima na uèenike oko pisoara u realki. Ne vida se s pokvarenim djevojkama. s mu karcima i djeèacima. To bi bilo i gore nego slu ati kako joj taj novi zet pr ekorava sina. Zet koji je jako precjenjivao vrijednost vlastitih savjeta. ne treba mu alkohol i ne pu i. suprug njene drage pokæerke. stalno æe se osj o e. Leo Raubal. Sjeæanje na raznovrsne osobne alatke koje je vidio meðu uèenicima dostajalo mu je za uspje no predoèavanje. i znamo da nije tako. Uvijek su se bojali da bi mo gao upasti uèitelj. a on je bio sretan. Ne. Lea Raubala. Tako su zvali Dietera . stoga. dok sam zauzimao tijelo i osobu pripadnika SS-a. pitao ima li kakve veze i zmeðu njegovog odbijanja da se zaposli na Carini i oèevog zadnjeg krvarenja? Ako je veze bilo. A kako bi i pogodila? N ije bilo nikakvih dokaza. te ko da joj je moglo pas ti na pamet da se zapita o èemu on razmi lja dok masturbira. 39° Norman Mailer ali kad crta.

svom jedinom pandanu sa suprotne str ane. Izlagao sam mu psiholo ke pothvate koje s mo mi nacisti izvodili u dotad nepoznatim vodama. biv i su zatvorenici ludovali po polju za pos trojavanje. Sve to je jo ostalo za raspravu jest za to sam odabrao ovaj naslov. Na reveru je nosio idovsko ime. Tu sam. nema naznaka dvorca. Na raspolaganju mi je ostao jedva jo pokoji potez. no.odluèio sam o tome ne razmi ljati. ali gdje je dvorac?" odgovorio bih kako se "Dvorac u umi" na njemaèkom ka e Das Waldschloss. osuðujuæi pretjerivanja u Fiihrerovim dostignuæima. Sebe sam ubacio u posve novu igru. na zadnji dan mjeseca travnja 1945. Amerikanac uzeo svoj pi tolj. na stijeni premalenoj za trojicu. èak sam dao naslutiti kako je tog nacista muèila sa vjest. duhovit. Ulo it æemo i u Arape i u Izraelce!" Nakon toga mi je za elio sreæu. Da pojaèam pritisak.ljala proslava. "Ja æu na e djelovanje preb aciti u Ameriku i posjetit æu te kad donesem nekoliko odluka to bismo tamo bili spr emni raditi. Kako je noæ prolazila. Stoga sam se preselio. Likovi su. dakle. Oni kojima je preostalo dovoljno snage da se glasaju.to znaèi da je nastojao pobjeæi to dalje od najneugodnijih lj dskih mirisa. Za mene je to bilo vrije me poraza. Sad je. odgovarao na nje gove upite. ukljuèujuæi i mene. Razgovarao s Maestrom. Izvan æelije. na kojoj je nekad bilo polje krumpir a. "Zasad. visok. Maestro me upravo b io otpustio iz slu be. Mogu reæi kako sam vi e puta morao napu tati tijelo. Govorio sam s finom krivotvorinom istinskog osjeæaja. Waldschloss je. Po èinu je bio satnik. Vidio s am kako mu je zbog pi tolja nelagodno. a priznajem kako sam se poigravao s njegovim uvjerenjima. Stoga sam postupio poput lj udskog biæa . taj nam je idovski s atnik pokazao kako trebamo raditi. manji. Radosne uzvike biv ih zatvorenika pratilo je i trulo isparavanje. njemu na dohvat ruke. Waldschloss je smje ten na praznoj èistini. To je ime koje su zatvorenici dali tom upravo osloboðenom logoDvorac u umi 395 ru. koji je sa mnom pratio roðenje Adolfa Hitlera. Ta moguænost . Amerikanci su upravo oslobodili koncentracijski logor. Do kraja su eljeli zadr ati ponos to se nikad nisu odrekli ironije. T o je veæ druga prièa. bio naziv koji su najbistriji medu zatvorenicima dali svo jem objektu. taj je idovski èasnik dao sve od sebe da izbjegne najgore u onom to ga je okru ivalo . naredi da s njim ostanem u ovom uredu. Nisam va an dio povijesti. Od luèio sam se poigrati sa idovskim èasnikom tako da se pretvaram kako mu obja njavam svj etonazor ljudi medu kojima sam se borio. "Dvorac u umi". FJuboko potisnut u prosjeènom pacifistu . radi za sebe". Jedan se vrag èak usudio i ustvrditi kako je Maestro degradiran. okretan. U maloj me æeliji ispitivao psihijatar. gdje je tu sad poveznica s tvojim teksto m? U tvojoj je prièi puno uma. Na obzorju nema nièeg zanimljivog.45 i to je oru je sad le alo na stolu. Po karakteru pacifist. nakon ponoæi. U na im su redovima carevale glasine. idovski se satnik vi e nije mogao nositi sa stanjem u koje je zapao. Zbog mete a koji je zadnjih dana vladao. On je primijetio: "Da. Bili smo izdvojeni poput dvije du e u oceanu. rasporeðen u amerièku div iziju koja je oslobodila logor. Zbog toga takva osoba i postane pacifistom. Otputovao sam u Ameriku. plavih oèiju.ukoliko je bila istina . krièali su poput gnjuraca. kazao mi je." 394 Norman Mailer Nisam èak znao ni bih li mu povjerovao. Dieter je bio armantan esesovac.krije se ubojica.ukazivala je da u Maestrovom podruèju ima el emenata i dubina koje ja nikako nisam mogao pojmiti. A ko bi èitatelj. dobio je pi tolj kalibra 0. pa sam ostao da se u Americi sam pobrinem za sebe. za koji je ipak znao da ga mora otkoèiti i ustrijel io me. Ne vidi se mnogo drveæa. radilo se o lijeèniku koji nije bio vièan k ratkim cijevima. ne toliko zanimljiva. zbog mog sofisticiranog napada na ono to je vjerovao da su njegove ljudske vrijednost i. godine. a ne treba obja njavati kako mu se nije svidjelo on o to je vidio. plav. Am erikancu je to èak bilo dovoljno ku no da meni. djetinjstvo i dobar d io adolescencije sad upitao: "Die-tere. Uèinak nije izostao. To .kao to èovjek uvijek otkr ije .

Sve to je proiza lo iz tog dogaðaja bila je potpuna utnja. Angelinom kæeri. nisam nikad uspio doznati ne to vi e o Gelinoj smrti. No. plemenskih ljudi. Shvaæam kako nas ovo izlaganje udaljava od prièe èije smo izno enje upravo zavr ili. mo da æu se jednom moæi vratiti izvje ta u o svojoj ulozi u ranoj fazi karijere Adolfa Hitlera. Ako ste Nijemac ivahne inteligencije. Jer. kad je Dieter bio èlan Posebnog o djela IV-2a. Nedugo prije samog dogaðaja.na visokom polo aju? ' Naravno. i urlika koji se iz grla otme kad se ugleda krv. Kako bilo. Ako me èin izdaje Maestra ne uni ti. ironija vam je. nego samo jo jedan iz njegovih redova ." Godine 1930. Jedan se stalno vraæa. sve do potkraj dvadesetih i poèetka tridesetih godina. Imali su posve perverzne odnose.jer ne zna jesu li tu navedene Sotonin e rijeèi ili tek jetke opservacije jo jednog posrednika . ili odanog prijatelja. svakom je o troumnom Nijemcu. Ne treba iznenaditi to su zatvorenici koji su se toj nomenkla turi domislili bili iz Berlina. no up ravo to i elim. Ni na to mo da nema odgovora.im je davalo snagu. Hitler i nacisti su veæ bili na vlasti i dobio sam zadatak da uðem u ti jelo tog dobrog esesovca Dietera. I sam sam ispisujuæi ovu prièu oti ao tako daleko. No. èime se vjerojatno najbolje i najjezgrovitije mo e objasniti to me navelo da napi em ovu knjigu. govorim o preslatkim palatalima. a ono je pak moglo pomoæi da se sjeme moje pobune . No. Maestro je zakljuèio kako je bud uæi Fiihrer postao dovoljno znaèajan da ga dalje vodi prisutnost vi a od mene. Geli Raubal su na li mrtvu na gornjem katu odaje u kojoj je stanoval a. Nikad se nije ustanovilo. naravno. èesto preteèe na eg t hnolo kog duha dana njice. ponoseæi se to sam jedan od predstavnika na terenu moæne eminencije samog Sotone. Kako je to sroèio visoko pozicioni rani podèinjeni.ukorijeni. A ne mogu ni sebe zadovoljiti u tom pitanju. s obzirom na ono to se tom narodu stoljeæima nametalo . Bila je ustrijeljena. Ili se ubila. nisam mogao dobiti odgovor na to pitanje. Posebno se to odnosi na dame. dobrom pr . nije li isto tako istina kako se ne mo e naæi vraga koji ne radi na obje strane ulice? Stoga moram priznati iznenaðujuæu razinu privr enosti onim svojim èitateljima koj i su sa mnom pro li cijeli ovaj put.. da vi e nisam siguran tra im li jo klijenta koji obeæava. Geli je bila oble figure. No. Njemaèki smo prvotno upoznali kao jezik jednostavnih ljudi. i tanja du nika. Hitler ju je obo avao. KNJI NICA ZELINA Zahvala Mojim izvrsnim pomoænicama. Tu ne ukljuèujem duge njemaèke rijeèi. ko jem sam slu io u stotinama raznih uloga. a posebno Berlinci ma. ne. dali sve od sebe da govore meko poput svile na svojim rukavima. Ako èitatelj zbog toga opet osjeæa nelagodu . Je li moguæe da me Maestro. zgodna i plava. Priznajem kako svoju degradaciju Maestru nisam mogao oprostiti. s Geli Raubal. ipak doveo u zabludu? Nije li sad postalo vj erojatno kako Maestro nije bio Sotona. pokojnoj Judith McNallv i Dwayneu Prickettu. Stoga je to jezik pun kruljenja eluca. naredbi koje se izvikuju domaæim ivotinjama. od presudne va nosti za osjeæaj ponosa.priznajem da sam ostao do voljno veliki vrag da s njim ne suosjeæam. spremnih i za poljodj elstvo i za lov. ironija tome neizbje na protute a.ne dr im da je iznenaðenje to su mnogi pripadnici njemaèkog graðanstva to su u gradski ivot stigli iz svojih blatnih seoskih dvori ta. mo da postoji i drugi motiv. uspje an pijanist i pripadnik visokog dru tva Putzi Hanfstaengl: "Ado lf voli svirati samo po crnim tipkama. Vragovi opstaju zato to smo dovoljno pam etni da shvatimo kako odgovora nema . Tri god ina poslije. Pretpos tavljam èak da me zamijenio sam Maestro.neka budu spremni prihvatiti pogodnosti zapadne civil izacije prije nego to im prilika za to nepovratno proðe . Ne trebam ni primijetiti kako se nadam da smo od tog vremena daleko napredovali. u tom je razdoblju Adolf do ivio ljubav svog ivota . rike pluæa. Najva n ije je bilo sve to dobro zata kati. no dobra pitanja i dalje podrhtavaju unutarnjim ponosom. smijenje n sam sa svog stalnog zadatka s Adolfom Hitlerom. u krilu Hitlerovog stana na Prinzregentenstrasse 396 Norman Mailer u Miinchenu. Omoguæava mi da se vratim na poèetak. sentimentalnim zvuci ma za manje vrijedne mozgove. vjetrova iz crijeva zdrav og postojanja.postoje samo pitanja. dobr ih poganih grubijana i poljoprivrednika.

Sve je ostalo fabuliranje. Hitlers Willing Executioners: Ord inary Germans and the Holocaust. Karen. Nicholas. Armstrong. 4. Cambridge: Da Capo Press. New York: Harper Collins. Ladislas. Shareen Blair. 1999.ijatelju i arhivaru J. Nevv York: Knopf. 1997. 2000. * Bullock. Pretisak. Erikson. Eva. Cambridge: Da Capo Press. Nevv York: W. Farago. My Part in Germany's Fight.1962. Pretisak. Pre tisak. Nevv York: Knopf. Cocks. Mineola. Preveo Bruce Little. 1961. * Bullock. dj ela oznaèena zvjezdicom ponudila su mi riznicu èinjenica i povijesnih referenci koje roman ove vrste ne mo e zanemariti. 1985. Elke Ros thal za pouku iz njemaèkog jezika. Pretisak. Goldhagen. Young Man Luther. Michaelu Lennonu. Nevv York: Avon. The lnequality of Human Races. Preveli Richard i Clara Winston. Nevv York: Harcourt.. * Goebbels. Dekalb. The Occult Roots ofNazism. 1973. New York: Oxford Universitv Press. Nevv York: Hovvard Fertig. Edvvard. d obrim prijateljima Hansu Janitscheku i Ivanu Fisheru za èitanje rukopisa. * Bullock. Jasonu Epsteinu za v elikodu no èitanje ranije verzije. Hitler and the Occult. Nuremberg Diary. Teutonic Mythology. Joachim C. 1976. The World History of Beekeeping and Honey Hunting. Alan. Jacob. 1996. Hitler: A Study in Tyranny. Hitler Among the Germans. New York: Harcourt Brace Jovanovich. 1979. 1999. New York: Hovvard Fertig. The Third Reich: A New History. London: Routledge. Nevv York: Nevv York University Press. Cambridge: Da Capo Press. Alan. 2. Rudolp h. IL: Northern Illinois Universitv Press. 1996. Viking. Alan. M. Rene. Arthur de. After Math: The Fi nal Search for Martin Bormann. Nevv York: Henry Holt. 2001. 1971. Gilbert. Pretisak. Hitler and Stalin: Parallel Lives. The Night ofLong Knives. New York: Bantam. New York: Ballantine. Nevv York: Hill &C Wang. mojoj supruzi Norris i moje devetero djece za t oplinu koju unose u moj ivot te Andrevvu Wylieju i Jeffu Posternaku. Somerset. 1995* Gobineau. Bibliografija Uz neke je naslove u popisu literature dodana zvjezdica kako bi se naznaèilo da su s povijesnog i tematskog gledi ta bitni za Dvorac u umi. 2000 . Preveli Evvald Osers i Alexandra Dring. Daniel Jonah. 1992. Ponovljeno izdanje. The Battle for God. Gestapo: Instrument ofTyranny. 1999. 1. Psychotherapy in the Third Reich. Rasputin: The Holy Devil. Burleigh. Sv. Norman Mailer Anderson. Joachim C. Goodrich-Clarke. . Hitler: A Study in Tyranny (skraæeno izdanje). mojim sjajni m i marljivim knji evnim agentima. Resisting Hitler: Mildre d Harnack and the Red Orchestra. No. Joseph. Gallo. 1992. Hollv Webber i Janet Wygal za sjajnu korekturu. Brvsac. izd. 2. The O ccult Roots ofNazism: Secret Aryan Cults and Their Influence on Nazi \deology. Plotting Hitler's Death. Hitler. Colum. Padraic. * Grimm. * Fest. Norton Co. * Fest. Nicholas. NJ: Transaction Publishers. Binion. 1994. 1995. Nevv York: Nevv York University Press. 3. Nordic Gods and Heroes. Fest. NY: Prometheus Books.'1997. Mineol a. Erik H.. izd. Pretisak. Geoffrev. 1996. Crane. Max. Pretisak. 2. Michael. mojem uredniku Davidu Ebershoffu i nakl adnici Gini Centello za njihovu suradnju i o troumna zapa anja. * Fulop-Miller. 1928. Joachim C. NY: Dover. W. Goodrich-Clarke. Ne treba posebno napominj ati kako su i druga navedena djela takoðer obogatila mnoge knji evne zamisli. Amherst. Crankshavv. 1975. Speer: The Final Verdict. Ken. Nevv York. G.

New York: The Century Co. * Longgood. 1944. Haffner. The Meaning of Hitler. Irving. Felix. An Introduction to Metaphysics . David. New York: Touchstone/Simon and Schuster. * Heidegger. Brigitte. Konrad. * Kersten. New York: Stein and Day. New York: Arcade Publishing. The Mind of Adolf Hitler: The Secret Wartime Report. Lothar. Macdonald. Peter. Allan. 1996. August. 1955* Hoess. Preveo Steven Paskuly. * Lukacs. Nevv York: W. * Jung. 1960. Kershaw. The Young Hitler I Kneiv. Sebastian. The Medical Ca sebook of Adolf Hitler: His Illnesses. W. Gun. The Hidden Hitler. Carl. 1979. Nevv York: Basic Books. Horsham. Heiden. * Haffner. Nevv York: Berklev Pub lishing. William A. Walter. 22 Cells in Nuremberg. 1998. 1973. New York: Oxford University Press. Walter C. Sebastian.NY: Dover Publications. Iliodor. Pretisak. Goebbels: Mastermind of the Third Reich. Nevv York: Basic Books. Doctors. John. Langer. Hitler: 1889-1936: Hubris. i Stephen Toulmin. and Drugs. Kaufmann. Being and Time. Ivone. The Hitler of Historj. 1959* Kogon. Nevv York: W. Unholy Alliance. Pretisak. Nevv York: Fromm International Publishing Corp. 1962. Hitler's Youth. 1989. Sergei Michailovich Trufanoff. West Sussex: Focal Point Press. Martin. New York: Doubledav. * Hanfstaengl. * Kershavv. Franz. Heston.. Callum . Cambridge: Harvard University Press. * Jenks. The Ailing Empire: Germany from Bism arck to Hitler. 1954. Hitler: 1936-1945: Nemesis. lan. Nevv York: The Free Press/Macmillan. * Kubizek. Eva Braun: Hitler's Mistress. Goethe's Faust. Heidegger. New York: Greenberg. 1958. Nerin E. London: Burke. 1961. London: Macmillan & Co. The Theorj and Practice ofHell: The Shocking Storj of the Nazi SS and the Horror of the Concentration Camps. Reflections. Boston: Houghton Mifflin Company." Hitler: The Missing Years. New York: Columbia University Press. The Hitler Myth: Image and Reality in the Third Reich. and Renate Heston. Lukacs. Norton. 1947Kershavv. Death Dealer: The Memoirs of the SS Kommandant at Auschtvitz. 1987. 1992. Nevv York: Knopf. * Jetzinger. Amherst. The Mad Monk of Russia. * Hoffmann. Preveo Lawrence Wilson. W. Eugen. Nevv Y ork: Meredith Press. 1985. 1998. 1999. prevoditelj i urednik. New York: Hovvard Fertig. Memories. 1961. NY: Prometheus Books. Levenda. The Inner Circle. Hitler Was My Friend. John. Kelley.. Ne vv Haven: Yale Universitv Press. Boston: Houghton Mifflin. Martin. Rudolph. Dreams. New York: Oxford University Press. Douglas M. 1968. Vienna and the Young Hitler. Kirkpatrick. The Killing of SS Obergruppenfiihrer Reinhard Hejdtich. 2001. Wittgenst eins Vienna.. * Hamann. 1979. 1966. New York: W W. The Queen Must Die!: and Other Affairs of Bees and Men. New York: Pantheon. The Kersten Memoirs 1940-45. 1997. * Machtan. Emst "Pitzi.. Norton. William. London: Hutchinson of London Press. San Francisco: Harper Collins. New York: Dou-bleday. Heinrich. 1972. 1950. Janik. Nevv York : Avon. 1995. 2000. Random House. Der Fuehrer: Hitler's Rise to Potver. 1994. Hitler 's Vienna: A Dictators Apprenticeship. Norton. lan. 1994. . 1918. Iliodor. Leonard L. 1963. A Thread of Years. lan. 1989.

Pullman. Pretisak. 1964. Nevv York: Random House. New York: Oxford Universitv Pr ess. Carl Gustav Jung. Human. Karl. 1980. Heinrich Himmler. Hitler: Legend. Sv. * Mironenko. Posner. Beekeeping: A Cotnplete Oivner's Manual. 1946. York Beach. * Nietzsche. 2001. Frank. The Aryan Christ: The Secret Life ofCarl Jung. i John Ware. 1-4. Richard L. Harrison E. J. Friedrich. 1996. Gerald L. 1999. Inc. New York: Knopf. 1978. Exeter: University of Exeter Press. 1978. On the Genealogy of Morals. Pridham. Blue Hill. ME: Samuel Weiser. Friedrich. Dr.. New York: Random House.. Manvell. Werner. Ravenscroft. Roger. Sergei. The Crisis of German ldeology. 1999. McLynn. Pisma u knjizi osmoj preuzeta su iz ovog izvora. 1971. * Nietzsche. Friedrich. Winnetou. The Birth ofTragedy and the Case ofWagner. Ernst. 1966. The Portable Nietzsche. Pretisak. Mowatt. Edvard. Arthur. * Nietzsche. George L. Germany's Third Empire. George L. Friedrich. Pretisak 1892-93 ur. Noakes. Faustus. New York: Random House. George L. * Nietzsche. 1919. ME: HeartTree Press. Italian Fascism. Preveo D. Mosse. White Snow: Russia's Revolu- . i Andrei Mavlunas. May. 1985. The Crisis of German ldeology. Nevv York: Praeger Publishers. 1989. 1919-1934. Mosse. 1996. Explaining Hitler: The Search for the Origins of His Evil. 1998. Ron. 1967. Lincoln. Thus Spoke Zarathustra. 1948. 1996. Nazi Culture. Land of the Firebird. * Nietzsche. The Genealogy of Morals and Ecce Homo. Nietzsche. Melzer. Nevv York: Knopf. 1. * Rosenbaum. Richard. Three Faces ofFascism: Action Francaise. New York: Random House. NY: Dover Books. i Heinrich Fraenkel. Walter Kaufmann. The Life and Death of Adolf Hitler.. * Noll. 1982. Pretisak. Myth & Realitj. Suzanne. * Salisbury. Nevv York: Dell. 1982. 1971. Friedrich. i G. Emst. Paradise Lost. 2001. 1965. Tovvard the Final Solution. After Auscbivitz: Radical Theology and Con-temporarj Judaism. NE: Bison Books/University of Nebraska Press. Mosse. * Mann. Robert. Werner. New York: Howard Fertig. Beyond Good and Evil. Nevv York: St. 1965. Nolte. John. Thomas. The Life ofthe Bee. A Lifelong Passion: Nicholas and Alexandra: Tbeir Own Story. George L. 1966. Rubenstein. 19 66. AH Too Human. WA: Washington State University Press. N ew York: Grosset & Dunlap. New York: Random House. New York: Howard Fertig. New York: Penguin. National Socialism. 1983. New York: Howard Fertig. The Fascist Revolution. Massie. Mengele: The Complete Storj. London: Heinemann. 1973. Mead and Co. 1968. New York: Penguin. George L. Indianapolis: Bobbs-Merrill Co. * Nietzsche. New York: Signet. 1997. * Milton. Nevv York: Harpe r & Rovv. Ma rtin's Press. 1998. ur. New York: Doubledav. 1997. Black Night. Nazism 1919-1945: Sv. The Life of Wagner. Mosse. Maser. New York: Schocken Books. 1986.. Nevv York: Nevv American Librarv.. Friedrich. Maurice. Totuard the Final Solution. Mineola. The Nibelungenlied. Nevv York: Dodd. The Rasputin File. Moeller van den Bruck. * Newman. New Yor k: Hovvard Fertig. New York: Hovvard Fertig. Nevv York: Anchor Books. ur. NY: Barron's Press. 1967. M osse. The Spear of Destinj. Preti sak. Pretisak. Friedrich. Mosse. * Payne. Hauppauge. George L. Radzinsky.* Maeterlinck. G. Trevor.

The Last Days of Hitler. John. John. Louis L. William L. Hitler's Elite: Nineteen Biographical Sketches ofNa-zis Who Sha ped the Third Reich. The German Empire (1870-1918). 2001. Vassilyev. Leo. 1976. L. * Schellenberg. likom je i djelom obilje io amerièku knji evnu scenu druge polovice dvadesetog stoljeæa. * Youssoupoff. Bradley F. Snyder. Shirer. Inside the Third Reich. What Now? Der Sturme r in the Weimar Republic. 1968. 2000. Jochen. New York: Farrar. The Dance Language and Orientation ofBees. NJ: Prentice-Hall. Prince Felix. The Secretary. Berlin Diary: The Journal of a Foreign Correspondent. vatreni aktivist i samotni buntovnik protiv establi menta. * Weitz. * Smith. The Ochrana. ur. * Trevor-Roper. New York: Ballantine Books. 1934-1941. Rasputin and the Fa li of the Romanovs. Cam-bridge: Belknap Press of Harvard University. Tolstoy. Hamden.. Leon. Albert. 1956. provokat ivni ru itelj tabua. 193 4. New York: Ticknor & Fields. Walter. 1964. * Stein. 1972. 1923. The Psychopathic God: Adolf Hitler. von Lang. 1960. Sichrovsky. Hitler's Diplomat: The Life and Times of Joachim von Ribbentrop. Hitler's Secre t Book. Wykes. R. 1930. London: AMS Press/ Weidenfeld and Nicholson. Chappaqua. 1993. The Schellenberg Memoirs: A Record of the Nazi Secret Service. Childhood & Youth. * Speer. Lost Splendor. Trotsky. William L. New York: Farrar. 1967. 1). Tavlor. Prince Felix. 1992. Trevor-Roper.). von Frisch. Nevv York: Knopf. 1979. Cambridge: Da Capo Press. 1961. Stanford: Hoover Institution Press (Stanford University). 1941. 1970. Adolf Hitler: His Family. Anna Karenina. Robert G. London: Macmillan. George H. Heinrich Himmler: A Nazi in the Making 19001926. 1992. Speer. New York: Grove Press. 1960. Nevv York: Doubleday.. 1971. Albert Speer: His Battle ivith Truth. Bradley F. Anton. 1982. Shovvalter. CT: Archon Books. Na juri ju je osvojio prvijencem Goli i mrtvi . * Sturmer. Toland. T. New York: The Modern Librarv. Walter. Karl. Viroubova. London: Andre Deursch. Dennis E. A. Memories of the Russian Court. 1978. New York: Macmillan. Hitler's Secret Conversations (1941-1944). Rasputin. * Sereny. Pretisak. New York: Signet. New York: Random House. uredio i napisao uvod. * Trevor-Roper. Anna. Hitler. NY: Helen Marx Bo oks. Adolf Hitler (vol. 1953. 1954. My Life. New York: Macmillan. Straus and Young. Himmle r. Telford. Tolstoy. Englevvood Cliffs. veliki knji evnik i novinar. * Smith. 1967. o autoru Norman Mailer (1923-2007.. New York: Viking. Nevv York: Swan Books. Hugh. * Waite. New York: Presidio Press. The Death of Ivan Ilych. Spandau: The Secret Diaries. Inside Hitler's Headquar ters 1939-45. Nevv York: Knopf. H. Wilson. ur. Straus and Co. Michael. dvostruki dobitnik Pulitz erove nagrade. Incurablj Ge rman. U bogatoj karijeri. ur. 200t. H. 1976. Youssoupoff. 1989. 1964. Albert.neupitnim rem ek-dje-lom i najboljim amerièkim romanom o ratu na Pacifiku. Jochen. The Rise and Fali of the Third Reich. Leo. Warlimont. Gen. New York: Doubleda v. 1969. o . Chicago: University of Chicago Press. Colin. Stanford: Hoover Institution Press (Stanford University).tions 1905-1917. New York: Macmillan. J995Shirer. Martin Bormann: The Man Who Manipulated Hitler. The Bormann L etters. Little Man. Nevv York: Hippocrene Books. von Lang. Z003. Nevv York: Simon and Schuster. Peter. New York: Pathfinder Press. 1970. Gitta. Pretisak. London: Jonathan Cape/Flo-rian Press. Hitler Close-Up. R.. Philadelphia: Lippincott.

O PREVODITELJU Sa a Stanèin roðen je u Vara dinu 1965. knji evnosti i ivota. biografije. Evanðelje po Sinu . ivi u Zagrebu. Uz Dinka Teleæana i Marka Gregoriæa preveo je roman Jonathan Strange & G.hr. Amerièki san.romane i oglede u kojima razglobljuje odnose fikcio nalnosti. Radi kao urednik internetskih bil tena za www. Norre ll Susanne Clarke te Atlas oblaka Davida Mitchella.briefing. Krvniko vu pjesmu. Knji nica Zelina 540031371 . nefikcionalnosti. gdje je diplomirao anglistiku i ko mparativnu knji evnost na Filozofskom fakultetu.stvario je niz nezaboravnih naslova: Park jelena. Vojske noæi. Kao prevoditelj suraðuje i s Treæim programom Hrvatskog fad ija.

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful