s1

o
Norman Mailer
Dvorac u umi
S engleskoga preveo Sa a Starièin
VUKOVIÆ & RUNJIÆ ZAGREB 2008.
Mojim unucima
Valentini Colodro, Alejandru Colodrou, Antoniji Colodro, Isabelli Moscben, Cbris
tini Marie Nastasi, Callanu Maileru, Theodoreu Maileru, Natashi Lancaster, Matti
euu Jamesu Maileru,
Cjrusu Forceu Maileru, praneæakinji Eden River Alson kao i kumèadi Dominique Malaqua
is, Kittredge Fisher, Clayu Fisheru, Sebastianu Rosthalu te Julianu Rosthalu.
i
CT7 .-- ||
Vukoviæ & Runjiæ 10090 Zagreb, Dudovec 32 a www.dzepna.com
Urednica Milana Vukoviæ Runjiæ Lektura Mirjana Paiæ Juriniæ Korektura Ana Runjiæ Dizajn Bo
ris Runjiæ Tisak i uvez Grafièki zavod Hrvatske
The Castle in the Forest © 2007, Norman Mailer Ali rights reserved Prijevod © Sa a Sta
nèin, 2008. Sva prava pridr ana
Dvorac u umi je knji evno djelo koje se temelji na povijesnim dogaðajima. Nekoliko im
ena i dogaðaja plod su autorove ma te ili se koriste u izmi ljenom kontekstu, pa je u
tim sluèajevima svaka sliènost sa stvarnim dogaðajima, mjestima ili osobama, ivim i mrt
vim, posve sluèajna.
isbn 978-953-286-023-8
CIP zapis dostupan u raèunalnom katalogu Nacionalne i sveuèili ne knji nice u Zagrebu po
d brojem 683026
Sadr aj
knjiga prva
U potrazi za Hitlerovim djedom
knjiga druga
Adolfov otac 23
knjiga treæa
Adolfova majka 51
knjiga èetvrta
Obavje tajac 67
knjiga peta
Obitelj 79
knjiga esta
Gazdinstvo 107
knjiga sedma
Der Alte i pèele 141
knjiga osma
Krunidba Nikole II. 187
knjiga deveta
Alois mladi ¦ z27
knjiga deseta
Po tovanje i strah 277
knjiga jedanaesta
Opat i kovaè 291
knjiga dvanaesta
Edmund, Alois i Adolf 3
knjiga trinaesta
Alois i Adolf 345
knjiga èetrnaesta
Adolf i Klara 371
epilog
Dvorac u umi 391
zahvala 397 bibliografija 399
KNJIGA PRVA
U potrazi za Hitlerovim djedom
I.
Mo ete me zvati D. T. To je skraæeno od Dieter, to je njemaèko ime, a D. T. æe dostajati,
sad kad ivim u Americi, zemlji neobiènoj. Ukoliko strpljenje stavljam na ku nju, èinim
to stoga to mi protok vremena ovdje ne znaèi ni ta, a takvo vam stanje potièe buntovni -
tvo. Pi em li ovu knjigu ba zbog toga? Ja i moji prija nji suradnici prisegnuli smo d
a takvo to neæemo nikad poduzimati. Bio sam, naposljetku, èlan obavje tajne skupine bez
premca. Vodila se kao SS, Posebni odjel IV-2a, a izravno nas je nadgledao Heinr
ich Himmler. Tog se èovjeka danas smatra èudovi tem, a ja se u njegovu obranu ne bih u
pu tao - ispostavilo se kako je uistinu bio poprilièno èudovi te. A opet, Himmler je ipa
k bio i originalan mislilac, a upravo je jedna od njegovih teza potaknula moje k
nji evne namjere, koje, budite sigurni, nisu rutinske prirode.
z.
Himmler se na oj elitnoj skupini obraæao u maloj predavaonici oblo enoj tamnom orahovi
nom, u kojoj nije bilo vi e od dvadeset sjedala, naguranih prema naprijed, u èetiri
reda po pet stolica. No, takvim se opisima ovdje neæu baviti. Vi e me zanima izno enje
Himmlerovih neuobièajenih ideja. Mo da me ba to potaknulo da zapoènem ovo knji evno sjeæa
je, koje æe se sigurno pokazati uznemirujuæim. Znam kako æu zaploviti nemirnim morem,
jer moram naglavce okrenuti mnoge uvrije ene predod be. Kad se toga sjetim, u glavi
mi bukne kakofonija. Kao obavje tajci, svoja otkriæa èesto nastojimo iskriviti. La ljivo
st je, naposljetku, svojevrsno umijeæe, no u ovom æu se pothvatu te vje tine morati od
reæi.
IZ
Norman Mailer
Dosta! Dopustite da vam predstavim Heinricha Himmlera. Znaj, èitatelju, kako to neæe
biti ugodno. Taj je èovjek, kojeg su iza leda zvali Heini, do 1938. godine postao
jedan od èetvorice uistinu va nih njemaèkih voda. Pa ipak mu je najdra i i najskrovitij
i intelektualni pothvat bilo prouèavanje rodoskvrnuæa. Prevladavalo je u na im istra iva
njima na najvi oj razini, a ono to bismo otkrili, nije se iznosilo izvan na ih zatvor
enih sastanaka. Rodoskvrnuæa je, kako je Heini nauèavao, u najsiroma nijim slojevima s
vih zemalja oduvijek bilo napretek. Èak mu se i na e, njemaèko selja tvo, uvelike odaval
o, jo u devetnaestom stoljeæu. "Naravno, nitko u uèenim krugovima o tome ne eli govori
ti", znao je primijetiti. "Naposljetku, tu se ne mo e ni ta. Tko bi se zamarao ustan
ovljavati da je neki bijednik uistinu plod rodoskvrnuæa? A ne, vladajuæi slojevi sva
ke civilizirane zemlje nastoje takve stvari pomesti pod tepih."
Odnosno, svi visoko pozicionirani dr avni du nosnici svijeta, osim na eg Heinricha Him
mlera. Iza njegovih su nesretnih naoèala sazrijevale krajnje neobiène zamisli. Moram
ponoviti da je za èovjeka tako ne-izra ajnog lica i nimalo istaknute brade, svakako
pokazivao izludujuæu mje avinu briljantnosti i gluposti. Primjerice, isticao je kak
o se smatra poganinom. Ljudskom je rodu predviðao lijepu buduænost, jednom kad svije
tom zavladaju pogani. Du a svakog èovjeka obogatit æe se dotad neprihvatljivim zadovol
jstvima. No, nitko od nas nije mogao zamisliti orgiju u kojoj bi putena strast d
osegla takve razmjere, a da bi se neka ena po eljela baciti u klupko rastopljenog m
esa s Heinrichom Him-mlerom. Èak ni u najnaprednijem moguæem duhu! To je bilo stoga t
o ste ga uvijek mogli zamisliti s tim licem u kutu kolske zabave, visokog, mr avog,
nepopularnog i tjelesno nerazvijenog mladiæa, pogleda punog neodobravanja. Veæ je t
ad imao malen podbradak. Stajao je, spreman èekati u zapeæku, dok su drugi plesali.
A ipak su ga s vremenom stale opsjedati stvari koje se drugi nisu usuðivali izreæi n
a glas ( to je, moram priznati, obièno prvi korak k novim idejama). Pomno je prouèavao
problem mentalne zaostalosti. Za to? Stoga to je bio prista a teorije kako su ono na
jbolje i najgore za to su ljudi sposobni, bliski susjedi. Zbog toga je bio sprema
n pretpostaviti kako bi djeca koja obeæavaju, ako ih se otkrije u bezliènim obitelji
ma niskog roda, mogla biti "rodoskvrnci". Na njemaèkom bi se to reklo, prema iskaz
u koji je sam skovao, lnzestuarier. Nije mu se sviðao èe æi naziv takve sramote, Blutsch
ande (krvni skandal), ili
Dvorac u umi
i3
kako se to ponekad pristojno veli u boljim krugovima, Dramatik des Blutes (drama
krvi).
Nitko se u na im redovima nije smatrao dovoljno upuæenim da bi rekao kako teorija ne
stoji. Himmler je veæ u ranim danima SS-a shvatio da nam je jedna od najpreèih potr
eba stvoriti iznimne istra ivaèke skupine. Pripala nam je du nost istra ivati krajnosti.
Himmlerovim rijeèima, zdravlje nacionalsocijalizma ovisilo je ba o tim letzte Frag
en (krajnjim pitanjima). Mi smo trebali istra ivati probleme kojima se ostali naro
di nisu usuðivali ni pribli iti. Na vrhu liste bilo je rodoskvr-nuæe. Njemaèki se um mor
ao ponovno nametnuti kao vodeæi izvor nadahnuæa u znanstvenom svijetu. Za uzvrat - b
ila je neizreèena veza koju je uspostavio - Heinrich Himmler bi za svoj dubokoumni
napad na probleme koji potjeèu iz poljoprivrednog miljea dobio veliko priznanje.
Znao bi isticati svoju temeljnu premisu: ne mo e se prouèavati poljoprivredu, ako pr
ije toga ne shvatimo seljaka. A razumijevanje tog prizemnog èovjeka poèinje raspravo
m o rodoskvrnuæu.
Ovdje bi, jamèim vam, podigao ruku sitnom, gotovo neznatnom gestom kakvom se slu io
Hitler - kapricioznim trzajem iz zgloba. Heinrich je time elio reæi: "Sad dolazi gl
avno jelo. A s njim i prilog!" Krenuo bi veliki orator. "Da", kazao bi, "rodoskv
rnuæe! To je jako dobro obja njenje za pobo nost starih seljaka. Akutni strah od grije
ha mora se pokazati u jednom od dva ekstrema: potpunoj odanosti vjerskim naèelima.
Ili u nihilizmu. Iz studentskih se dana sjeæam kako je marksist Friedrich Engels
napisao: 'Kad je Katolièka crkva shvatila da se preljub ne mo e sprijeèiti, iskljuèila j
e moguænost razvoda.' Briljantna opservacija, èak i ako potjeèe od krivog izvora. Isto
se mo e reæi i za krvni skandal. Ni njega se ne da sprijeèiti. Seljak stoga nastoji b
iti predani vjernik." Klimnuo bi glavom. Onda ponovno, kao da su potrebna najman
je dva dobra potiska glavom ne bi li nas uvjerio kako je stvari sagledao objekti
vno.
Koliko bi èesto, upitao bi, prosjeèni seljak iz pro log stoljeæa mogao izbjeæi takva isku e
ja krvi? Naposljetku, nije to ba bilo lako. Seljaci obièno nisu, mora se reæi, naroèito
privlaèni. Crte lica poru njele su im od te kog rada. Uz to, smrdjeli su na zemlju i
staju. Vonj im je ovisio o ljetnim temperaturama koje bi vladale. Ne bi li u tak
vim uvjetima niski nagoni pokrenuli zabranjene sklonosti? Kad se uzme u obzir sk
roman dru tveni ivot, kako da steknu sposobnost izbjegavanja sparivanja s bratom il
i sestrom, ocem ili kæeri?
14
Norman Mailer
Nije se upu tao u opise kolopleta torza i udova koji je tvorilo troje ili èetvero dj
ece zajedno poleglih u krevetu, niti u nezgrapni na-turalizam najugodnijeg od sv
ih poslova - uspuhanog, groznièavog, mesnatog trka uz brdo tjelesne radosti - no i
zjavio je: "Priliènom se broju pripadnika poljoprivrednog sektora, hoæe -neæe , uèini kako
e rodoskvrnuæe prihvatljiv odabir. Kome æe se, naposljetku, èasne i od rada ogrubjele
crte oca ili brata najlak e uèiniti privlaènim? Sestri, naravno! Ili kæeri. Cesto su one
i jedine koje na to tako gledaju. Otac, kojih ih je stvorio, ostaje u ari tu pozor
nosti."
Himmleru se jedno mora priznati. Teorije je u glavi razvijao vi e od dvadeset godi
na. Veliki Schopenhauerov prista a, znao bi istaknuti i rijeè koja je 1938. godine j
o bila razmjerno nova - gene. A ti su geni, govorio bi, biolo ko utjelovljenje Scho
penhauerovog pojma Volje. Oni su toj tajanstvenoj Volji osnovni sastojci. "Pozna
to nam je", rekao bi, "da se instinkti prenose s nara taja na nara taj. Za to je tako?
Mislim da je to stoga to je Volji priroðeno ostati vjernom svom podrijetlu. Ja to èa
k nazivam Vizijom, da, gospodo, silom koja se nalazi u sr i na eg ljudskog postojanj
a. Tom se Vizijom razlikujemo od ivotinja. Od samog poèetka na eg ivota na Zemlji, lju
di se nastoje uzdiæi do nepreglednih visina koje ih oèekuju."
"Naravno, na putu do takvog velikog cilja ima i prepreka. Na i najbolji geni moraj
u biti u stanju nadvladati oskudicu, poni enja i ivotne tragedije, dok se prenose s
oca na sina, iz nara taja u nara taj. Veliki su voðe, rekao bih, rijetko proizvod tek
jednog oca i majke. Prije æe biti da se taj rijetki voda uspio probiti kroz ogran
ièenja koja su sputavala deset frustriranih nara taja, koji tijekom svojih ivota Vizi
ju nisu mogli izraziti, ali su je prenosili svojim genima."
"Ne treba ni spominjati da sam do tih ideja stigao razmi ljajuæi o ivotu Adolfa Hitle
ra. Njegov nam je junaèki uspon odjeknuo u srcu. Buduæi da mu, kao to znamo, skromni
seljaèki rodoslov se e daleko u pro lost, njegov ivot predstavlja nadljudsko dostignuæe.
Pred tim nas mora obuzeti potpuno divljenje."
Kao obavje tajci, smije ili smo se u sebi. Odslu ali smo tiradu. Sad se Heinrich sprem
ao prijeæi na neuljep anu bit. "Pravo je pitanje", kazao bi, "kako se briljantni kar
akter Vizije brani od razvodnjivanja mije anjem? Ono je u procesu tzv. normalnog r
azmno avanja samo po sebi razumljivo. Sjetite se vi emilijunskih spermija. Jedan od
njih se mora uspeti sve do jaja ca enke. Svakom æe se od tih spermija koji
Dvorac u umi
15
plivaju jajnièkim morem, to jaje doimati golemim poput krstarice." Zastao bi, pa k
limnuo glavom.
"Zdravi spermij mora biti spreman rtvovati se, kao to æe takva spremnost u ratu nosi
ti vojnike dok æe juri ati uzbrdo, ili napadati neosvojivu kosu. Sama je bit mu kog sj
emena spremnost da se podvrgne takvoj rtvi, da bi barem jedan od njih dopro do ja
jeta!"
Zagledao bi se u nas. Jesmo li bili u stanju osjetiti njegovo uzbuðenje? "Uskoro s
e", rekao bi, "nameæe sljedeæe pitanje. Hoæe li enkini geni odgovarati stanici spermato
zoida koji se uspio do nje probiti? Ili æe se otkriti kako su geni dvaju odvojenih
elemenata neuskladivi? Hoæe li se pona ati poput nezadovoljnog mu a i ene? Da, odgovor
io bih. Prete ito se pojavljuje neusklaðenost. Mo e ispasti kako je usklaðenost pri spaj
anju bila dovoljna da bi do lo do prokreacije, no te ko da postoji ikakvo jamstvo ka
ko æe spoj njihovih gena dovesti do suglasja."
"Stoga, kad govorimo o ljudskoj udnji za stvaranjem èovjeka koji æe biti utjelovljenj
e Vizije - Nadèovjeka - moramo u obzir uzeti i vjerojatnost. Ni jedna na milijun o
bitelji nam ne mo e dati mu a i enu koji bi svojim genskim sklonostima bili blizu stv
aranju èudesnog djeteta. Mo da èak ni jedna na sto milijuna. Ne!" - ruka se opet podig
la - "Recimo da je bli e jedna na milijun milijuna. U sluèaju Adolfa Hit-lera, brojk
e se pribli avaju zapanjujuæim razmjerima kakve nalazimo u astronomiji."
"Stoga nam, gospodo, logika nala e pretpostavku da Nadèovjek koji utjelovljuje Vizij
u, mora biti posljedica sparivanja iznimno sliènih genetskih sastojaka. Samo æe se u
takvom sluèaju zasebna utjelovljenja Vizije moæi meðusobno ojaèati."
Komu nije bilo jasno kamo Heinrich cilja? Rodoskvrnuæe je nudilo najbli u moguænost ta
kvog jedinstva svrhe.
"Pa ipak", kazao bi Heinrich, "razumno govoreæi, moramo se takoðer slo iti da ivot nije
uvijek spreman takav dogaðaj i ovjeriti. Takve obiteljske intimnosti obièno izbace
na svijet mu ke i enske potomke smanjene kakvoæe. Moramo priznati da plodovi rodoskvr
nuæa u djetinjstvu obièno pobolijevaju i rano umiru. Pregr t je anomalija, èak i prikaza
tjelesne èudovi nosti."
Stajao je pred nama, tu an i strog. "To je cijena. Kod rodoskvrnaca neæe dolaziti sa
mo do osna ivanja kvalitetnih sklonosti, veæ se ojaèati mogu i nesretna nagnuæa. Nestabi
lnost je stoga èest proizvod rodoskvrnuæa. Iz prikrajka vreba idiotizam. A kad nasta
ne moguænost presudna
i6
Norman Mailer
za razvoj velikog duha, to se rijetko ljudsko biæe svejedno mora nositi s pregr t fr
ustracija, dovoljno sna nih da od njih skrene s uma ili mu potaknu preranu smrt."
Tako je govorio Heinrich Himmler.
Èini mi se da su svi prisutni bili svjesni podteksta tih napomena. Godine 1938. sm
o istra ivali (a mo ete biti sigurni kako je to bilo u najveæoj tajnosti) je li na Fiih
rer rodoskvrnac iz prvog ili drugog koljena. Ili ni iz jednog. Ako nije bio ni i
z jednog niti iz drugog, Him-mlerova æe teorija ostati neutemeljena. No, ako je na
Fiihrer istinski plod rodoskvrnuæa, bit æe ne samo svijetao primjer da hipoteza stoj
i, nego æe postati i njen krunski dokaz.
3-
Spreman sam progovoriti o opsjednutosti Adolfom Hitlerom. A to èovjeku mo e vi e pomraèit
i raspolo enje od pitanja na koje neæe dobiti odgovor? Èak i danas, najveæa je opsesija
i dalje Hitler. Ima li Nijemca koji ga ne poku ava shvatiti? A opet, naðite jednog k
oji je zadovoljan odgovorom do kojeg je do ao.
Moram vas neèim iznenaditi. Osobno nisam na toj ku nji. ivim u uvjerenju kako Adolfa
mogu razumjeti. A to je stoga to ga u stvari poznajem. Moram ponoviti. Poznajem g
a od glave do pete. Da posudim amerièki izraz, njihov mi grubi smisao za vulgarno
omoguæava reæi: "Da, znam ga od upka do pupka."
A svejedno sam i dalje opsjednut. No, mene muèi posve drugaèiji problem. Kad se sjet
im obja njenja za to ga tako dobro znam, spopada me tjeskoba koja se mo e usporediti s
 noænim skokom s gole litice u crnu vodu.
Neka se, stoga, zna kako æu u poèetku postupati oprezno i neæu iznositi ni ta vi e od onog
to je tad bilo dostupno SS-u.
To bi se u ovoj fazi moglo pokazati dostatnim. Mogu vam ponuditi potankosti koje
se tièu njegovih obiteljskih korijena. U Posebnom odjelu IV-2a - kao to sam veæ obja
snio - na a su otkriæa bila obavijena neprobojnom tajno æu. Tako je moralo biti. Najspre
mniji za hvatanje u ko tac s najneukusnijim pitanjima bili smo ba mi. Morali smo ivj
eti sa strahom da æe odgovori koje æemo razotkriti mo da biti tako otrovni, da æe ugrozi
ti sam Treæi Reich.
S druge strane, postojala je jedna posebna olakotna okolnost. Kad
Dvorac u umi
17
bismo prikupili èinjenice, èak i ako bi se pokazalo da su tetne, svejedno smo se mogl
i odluèiti za neistine kojima bismo u stanovni tvu poticali domoljubne osjeæaje. Narav
no, nije se moglo unaprijed znati hoæe li se svakim otkriæem moæi manipulirati. Mogli
bismo otkriti i ne to eksplozivno. Kao primjer: to ako je Hitlerov djed po ocu bio i
dov?
4-
To je bila jedna od moguænosti. Ostale su bile slièno zlokobne. Jedno smo se vrijeme
poigravali s istragom napola aljive ali delikatne glasine. Monorhidnost. Pripada
li na Fiihrer skupini nesretnih i hiperaktivnih mu karaca koji imaju samo jedan te
stis? Istina je da bi u pravilu, kad bi ga snimali, meduno je prekrio rukom, to je,
razumljivo, tipièna kretnja ako elite za tititi jedini testis. No, jedno je takvu ra
njivost zamijetiti, a drugo to i potvrditi. Do dokaza se moglo lako stiæi razgovor
om s malobrojnim jo ivuæim enama koje su s Fuhrerom imale intimne odnose, no kako bis
mo mogli zadr ati nadzor i nad posljedicama takvog postupka? Sto ako Hitler dozna
da se nekoliko èasnika SS-a bavi, tako reæi, ispipavanjem njegovih genitalija? Od to
g smo projekta morali odustati. Odluku je donio Himmler: "Ukoliko se poka e da je
na tovani voda rodoskvrnac iz prvog koljena, onda su pitanja monor-hidnosti suvi na.
Monorhidnost je, naposljetku, vjerojatan nusprodukt rodoskvrnuæa u prvom koljenu.
"
Bio je oèigledno. Trebali smo se vratiti najboljem obja njenju legendarne Fiihrerove
Volje - Drami krvi!
Uz to, svima nam se gadila moguænost da je djed Adolfa Hitlera po ocu mo da bio idov.
To bi ne samo pokopalo Himmlerovu tezu, veæ bismo morali zata kavati i stra an skanda
l. Na a je nelagoda djelomice proistjecala od glasine koje je medu nama kru ila osam
godina prije, 1930., kad je na Hitlerov radni stol stiglo pismo. Mladiæ koji ga j
e napisao zvao se William Patrick Hitler, a pokazalo se kako se radi o sinu star
ijeg polubrata Adolfa Hitlera, Aloisa Hitlera mlaðeg. U neæakovom pismu bilo je nazn
aka ucjene. Spominjale su se "zajednièke okolnosti iz povijesti na e obitelji." (Mom
ak nije i ao dalje od podcrtavanja tih rijeèi.) Da je po iljalac ivio u Njemaèkoj, poslat
i takvo pismo bilo bi vrlo opasno, no tad je boravio u Engleskoj.
i8
Norman Mailer
O kojim se, dakle, "zajednièkim okolnostima" radilo? William Pa-trick Hitler misli
o je na Fiihrerovu baku, Mariju Annu Schicklgruber. Godine 1837. rodila je sina
kojem je nadjenula ime Alois. Maria Anna je tada, a i kasnije, ivjela u bijednom
mjesta cu imenom Strones, jadnom selcu u austrijskoj pokrajini Waldviertelu, u koj
e joj je stizala skromna, ali redovita novèana isplata. Njeni su bli nji dr ali kako n
ovac alje neimenovani otac njenog djeèaka.
A taj je djeèak, kad je odrastao, postao Hitlerov otac. Iako se Adolf rodio tek 18
89., a na vlast do ao tek 1933., jedna je prièa stalno kru ila medu seljacima u Strone
su. Tvrdilo se kako je tu apana u slao imuæni idov, koji je ivio u pokrajinskom gradu
Grazu. Prema toj je legendi Maria Anna Schicklgruber kod tog idova radila kao slu k
inja, zatrudnjela, pa se morala vratiti u svoje selo. Kad je èedo donijela na kr ten
je, upnik ga je zaveo kao "izvanbraèno", to je u tom kraju bila èesta kategorija. Wald
viertel je, naposljetku, bio poznat kao ubo nica Austrije. Stotinu godina poslije,
nakon Anschlussa 1938., poslali su me u taj kraj, a ono to sam otkrio bilo je za
pravo fascinantno. Iako bi bilo prerano otkriti naèin na koji sam to saznao, odat æu
vam, ipak, rezultat istrage. Za sad, to æe morati dostajati. S vremenom se nadam
skupiti hrabrost i reæi ne to vi e.
5-
Waldviertel, smje ten sjeverno od Dunava, kraj je prekrasnih, visokih borova. Pa i
rijeè Waldviertel se mo e doslovno prevesti kao " umska èetvrt", gdje se umske ti ine doi
aju mraènim, u opreci sa zelenilom polja na koje se tu i tamo naiðe. Zemlja pak nije
pogodna za poljoprivredu. Austrijsko selce u ovakvoj zabiti pravo je olièenje neu
gledne bijede. Tih su godina Heidlerovi (koji su kasnije postali Hilterovi) ivjel
i u Spitalu, koji se mo e nazvati selom, a njihovi roðaci Schicklgruberovi u obli njem
, veæ spomenutom Stronesu, koji se prostirao u dubokom blatu uz seoski put, s najv
i e nekoliko desetaka kuæeraka slamnatih krovova. Dok je Strones bio pun svinjskih v
alova podignutih oko svake nastambe, na gradskim se livadama moglo naæi vi e kravlje
balege, a miomiris one konjske tu se veæ jako cijenio. To je, naposljetku, bilo p
odruèje u kojem nije bilo rijetkost vidjeti seljaka kako sam vuèe plug kroz nekoliko
razlièitih slojeva blata. Zemlja tvrda
Dvorac u umi
19
poput lave, potoci mulja, isprani ljunak, kal, grude zemlje, kamenje, obièna ilovaèa.
Strones èak ni crkvu nije imao. Mje tani su morali odlaziti do susjednog selca, Dol
lersheima. Tamo je, u upnoj knjizi roðenih, sin Marije Anne bio zaveden kao "Alois
Schicklgruber, katolik, mu ko," kao i - kao to veæ znamo - "izvanbraèni."
Maria Anna, roðena 1795. godine, imala je èetrdeset i dvije godine kad se 1837. rodi
o Alois. U njenoj je obitelji bilo jedanaestero djece, od toga je petero veæ umrlo
, pa je mogla ivjeti s bilo kojim od svoje braæe. (Himmleru tu ni ta nije smetalo, je
r je njeno kopile, ponavljam, bilo Adolfov otac.) Kako god, usprkos nevjerojatno
m siroma tvu roditelja, Maria Anna je sa svojim sinom sljedeæih pet godina ivjela u j
ednoj od dvije sobice kod oca. Tajanstvene uplate, koje su stizale u malim ali r
edovitim ratama, Schicklgruberovima su pomagale da se izdr avaju.
Iako nam je, naravno, bilo jako stalo doæi do vrijednog otkriæa o spolnim odnosima u
nutar obitelji, nismo u toj udnji smjeli odbaciti ni idova iz Graza. Pa se tako veæ
1930., osam godina prije, provela i istraga. Kako nam je ispripovjedio Himmler,
Hitler je pismo, èim ga je proèitao, proslijedio nacistièkom odvjetniku Hansu Franku.
Fiihrer je, a neki se toga vi e ne sjeæaju, kancelar postao tek 1933., no Hans Franc
k se veæ 1930. nastojao uvuæi u u i krug oko voðe.
Frank je, stoga, morao biti glasono a lo ih vijesti o trudnoæi Marije Anne. Vrlo je vj
erojatno, objavio je, kako je otac bio devetnaestogo-di njak, sin uspje nog trgovca
koji se zvao Frankenberger, da, idov. to nije zvuèalo nelogièno. Tih su godina brojni
izdanci imuænih obitelji svoja prva intimna iskustva do ivljavali sa slu kinjama. Koje
im nisu morale ni pribli no biti vr njakinje. U graðanskim se slojevima provincijskog
grada poput Graza takva inicijacija dr ala razumnom praksom, o kojoj se, dodu e, ni
je govorilo. Takvo to se dr alo mnogo po eljnijim nego da se momak iz imuæne obitelji d
ru i s kurvama ili da se prerano ve e uz dragu iz skromnije obitelji.
Frank je tvrdio kako je vidio neoborive dokaze. Hitleru je kazao kako su mu poka
zali pismo koje je napisao herr Frankenberger, otac mladiæa koji je spavao s Marij
om Annom. U pismu je obeæavao kako æe redovito plaæati za Aloisa dok ne navr i 14 godina
.
No, na se Adolf s tim otkriæima nije slagao. Hansu Franku je kazao kako je istina,
koju mu je povjerio njegov otac Alois, da je njegov pravi djed roðak Marije Anne,
Johann Georg Hiedler, koji se napokon odluèio o eniti je pet godina nakon to se Alois
rodio. "No, bez
KNJI1NH-A ZELINA
20 Norman Mailer
obzira na to", kazao je Hitler Hansu Franku, "rado bih pregledao to idovljevo pis
mo mojem djedu."
Frank je tad Hitlera izvijestio kako ipak jo nije u posjedu pisma. Èovjek koji ga j
e dr ao kod sebe, za njega je tra io previ e. Osim toga, pismo je sigurno veæ i fotograf
irano.
"Vidjeli ste original?" pitao je Hitler.
"Mogao sam ga vidjeti u njegovom uredu. Uz njega su stajala dva krupna momka. Uz
to je na stolu dr ao i pi tolj. Sto li je taj èovjek oèekivao?"
Hitler je klimnuo glavom. "Nagli odlazak takvog èovjeka ne mo e se ni oèekivati. Pismo
 bi, ionako, vjerojatno bilo na jednom, a faksimil na drugom mjestu."
Jo jedna Hitlerova briga.
No, 1938. godine na a je istraga ponudila alternative. Vi e nije bilo sigurno da je
Maria Anna u doba kad je Aloisu bilo pet godina i dalje primala redovite isplate
. Po to se 184Z. godine udala za Johanna Georga Hiedlera, njih su dvoje bili presi
roma ni da bi si mogli priu titi vlastiti dom. Neko su vrijeme morali spavati u star
om dotrajalom valo-vu iz kojeg je u susjedovoj staji jela stoka. To, naravno, ni
je znaèilo da im se novac vi e nije slao. Johann Georg je svakako ta sredstva mogao
i zapiti. U Stronesu mu je opijanje priskrbilo status legende. Kolièina alkohola k
oju je konzumirao uistinu se kosila s pretpostavkom kako su bili ba toliko siroma n
i, jer, za to bi se pijanac poput pedesetogodi njeg Johanna Georga o enio enom starom èet
rdeset i sedam godina, s petogodi njim deri tem, ako ona nema dovoljno novca da se o
n mo e i dalje opijati? tovi e, razmjeri njegovog lokanja nisu ba govorili u prilog te
oriji da je on Aloisov otac. A taj se Johann Georg Hiedler nimalo nije protivio
kad je Maria Anna Johannovog mlaðeg brata, koji se takoðer zvao Johann (no, u ovom s
luèaju Johann Nepomuk Hiedler) zamolila da djeèaka uzme k sebi i dalje se za njega b
rine. Taj je mlaði brat Johann Nepomuk pak, bio trezvenjak, marljiv seljak koji je
imao enu i tri kæeri, ali nije imao sina.
Sad nam se Johann Nepomuk nametnuo kao izgledna moguænost. Nije li on mogao biti s
tvarni otac? To nije bilo nemoguæe. No, jo uvijek smo morali naæi dovoljno dokaza kak
o bismo odbacili Zidova.
Himmler me poslao u Graz, gdje sam se pomuèio istra ujuæi u stotinu godina starom arhi
vu. U gradskim se spisima pod imenom Frankenberger nije moglo naæi nikoga. Istra io
sam Israelitische Kultur-
Dvorac u umi
21
gemeinde idovskog arhiva u Grazu, gdje je takav rezultat potvrðen. idovi su iz te re
gije protjerani 1496. godine. Èak tristo èetrdeset i jednu godinu poslije, 1837. god
ine, kad se rodio Alois, jo uvijek im se nije dopu tao povratak. Je li Hans Frank l
agao?
Prouèiv i te nalaze, Himmler je izjavio: "Frank je vrlo smion tip!" Kako mi je Heini
objasnio, trebalo se iz 1938. vratiti u 1930. godinu. U vrijeme kad je bila sti
gla poslanica Williama Patricka Hitlera, Hans Frank je bio samo jo jedan od odvje
tnika koji su se u Munchenu motali oko na ih ljudi. No, sad je postalo jasno to je
uèinio. Izmislio je kompromitirajuæe pismo kako bi se pribli io vodi. Buduæi da je dokum
ent bio u tuðim rukama, Hitler nije mogao znati je li ga Frank izmislio, govorio i
stinu ili, najgore od svega, to pismo sam posjedovao. Da je Hitler poslao nekog
istra iti stvari u Grazu, mogao je to biti kraj Hansa Franka, no odvjetnik je sigu
rno bio spreman okladiti se da ni Hitler ba nije elio saznati istinu.
Buduæi da me Himmler pripremao za ulogu bliskog pomoænika, povjerio mi je kako se neæe
poslu iti mojim istra ivanjem iz 1938. godine i Hitleru otkriti da u Grazu 1837. ni
je bilo idova. Radije æe o otkriæu izvijestiti Hansa Franka. Nasmijali smo se istovre
meno, jer sam odmah shvatio. Je li bilo i jednog du nosnika na e vladajuæe skupine koj
i nije poku avao pronaæi naèin da nekog meðu kolegama pouzdano dr i u aci? A Himmler je Fr
nka sad imao u aci. Zahvaljujuæi uzajamnom razumijevanju, Frank ga je dobro slu io. G
odine 1942. (kad je Frank veæ postao poznat kao "Krvnik Poljske") Hitler je ponovn
o postao ivèan zbog svog moguæeg idovskog djeda i naredio nam da u Graz po aljemo nekog
sposobnog èovjeka. Hmmler je, nastojeæi za tititi Hansa Franka, Fuhreru kazao kako je
jednog agenta veæ slao te da nije naðen nikakav opipljiv dokaz. Kako su svi bili pre
zauzeti ratom, stvar se manje-vi e mogla staviti ad acta. Himmler je to Hitleru i
savjetovao.
KNJIGA DRUGA
Adolfov otac
I.
Godina 1942. ipak je od 1837. godine udaljena i vi e od stoljeæa. A isto je tako i s
1938. godinom. Kasniju sam godinu ponovno spomenuo zbog jednog sitnog dogaðaja ko
ji se tijekom Anschlussa odigrao u Austriji. A nudi dobar uvid u Himmlera. Iako
su ga iza leða i dalje ismijavali kao Heinija - nezgrapnog koraka, pompoznog, iroke
i ravne stra njice, bijednog mediokriteta kakvim bi ispao svatko tko se uzdigao i
znad svojih moguænosti - njegovi su osporavatelji opisivali tek vanj tinu. Nitko, pa
 èak ni Hitler, nije dublje od njega vjerovao u filozofska naèela nacizma.
Toga sam se prisjetio prvog jutra po to su Smeðe ko ulje u le u Beè, snage kakvog voda - t
ipovi iz pivnice, trbuha nadutih od piva - priveli su skupinu Zidova srednjih go
dina i staraca, uglednih zanimanja, svi s naoèalama bez okvira na vrhu nosa i dali
im da èetkicama za zube ribaju ploènik. Esesovci su se smijali nad tim prizorom. Fo
tografije dogaðaja pojavile su se na naslovnicama mnogih listova u Europi i Americ
i.
Sutradan se Himmler obratio nekolicini nas. "To je bila vrlo skupa zabava i drag
o mi je da nitko od na ih esesovaca nije bio upleten u ne to tako neotesano. Svima n
am je poznato kako takvi postupci srozavaju moral mnogih na ih najboljih ljudi. To
æe u Beèu sigurno potaknuti neobuzdano pona anje. Ipak, ne bi bilo dobro da sasvim od
bacimo primitivne nagone koje je taj èin razotkrio. Nakon to sam dobro promislio, m
ogu reæi da se radilo o uspje nom ismijavanju." Zastao je. Privukao nam je pozornost
. "Kod dobrog dijela na ih ljudi postoji neobièan, a ja bih rekao i skriven osjeæaj ma
nje vrijednosti. Dr e kako su se Zidovi na neki zadatak u stanju bolje usredotoèiti
od veæine nas - idovi sigurno znaju kako ne to treba prouèiti - to je obja njenje za to s
rojni idovi tako uspje ni. Ti ljudi èvrsto dr e
26
Norman Mailer
kako æe naposljetku osvojiti sve, budu li se zalagali vi e od rase koja ih je primil
a, u svakoj zemlji u kojoj su se naselili."
"Stoga bih rekao kako je taj èin posljedica neartikuliranog, ali ipak instinktivno
g razumijevanja kojim na njemaèki narod raspola e. Zidovima su eljeli poruèiti kako je r
ad, ako nema neku plemenitu svrhu, besmislen. 'Ribajte tim èetkicama', vele na i ulièn
i fakini, 'jer vi Zidovi, bili toga svjesni ili ne, ba to svakog dana i radite. V
a a virtuozna znanost ne vodi nikamo, ili vodi samo u beskrajni niz proturjeènosti.'
Stoga, kad bolje promislim", zakljuèio je Himmler, "neæu brzati s osudom postupaka
tih niskorangiranih nacista."
Ta nam anegdota mo e biti korisna za razumijevanje Himmlera, no prekinula mi je iz
laganje o tome kako sam doznao tko je u stvari bio Aloisov otac. Spreman sam otk
riti njegovo ime i opisati sam dogaðaj, no svjestan sam da æe nekim èitateljima iæi na iv
ce to æu otkriæa podastrijeti bez navoðenja izvora. Èinjenica to postaje, rekli bi neki,
tek kad se otkrije sredstvo kojim se do nje do lo.
I ja se s time sla em. Ipak, naèin na koji sam do nje do ao neæu otkriti, zasad. U toj s
u se prigodi sredstva koja stoje na raspolaganju Odjelu IV-2a pokazala nedostatn
im, no Heiniju sam uspio sastaviti odgovor - znao sam kako æe, bude li moj konaèan p
roizvod i ao u prilog njegovim teorijama, taj proizvod potom i prihvatiti.
Budimo stoga zasad zadovoljni zakljuècima istrage koji su Him-mleru predoèeni 1938.
Kad sam se vratio s informacijom da idov iz Graza nije postojao, predlo io sam da i
stragu usmjerimo prema postupcima onog brata Marije Anne Schicklgruber koji je i
pak bio dovoljno sposoban iskopati se iz blata Stronesa i kao trgovaèki putnik zar
aditi ne to novca. Kod njega je bilo najbolje to je redovito obilazio Graz pa sam s
e, isprva, odluèio sluèaj temeljiti na njemu, a zanemariti obitelj u kojoj je Maria
Anna stvarno bila zaposlena - udovicu s dvije kæeri. Prouèavanjem njihovog starog ba
nkovnog raèuna, postalo je jasno da Maria Anna od tih dama nikad nije primala doda
tna novèana sredstva, tovi e, otpustile su je kad su je uhvatile u nekoliko sitnih kr
aða. Trudnoæa se kod neudane slu kinje mogla prihvatiti, no gubitak nekoliko novèiæa, to n
e! Potom sam zakljuèio i kako je Maria Anna ocu i majci mogla kazati da joj novac a
lje idov, kako bi za titila brata. Time bi ih pouzdano navela na pogre an trag.
No, prije nego to sam tu pekulaciju prenio Himmleru, osmislio sam - ili sam barem
tako mislio - alternativu koja je vi e obeæavala.
Dvorac u umi
2-7
Za to za prijenosnika sjemena ne bismo uzeli Johanna Nepomuka Hied-lera, marljivog
mlaðeg brata? Iako bi trgovaèki putnik, brat Marije Anne, predstavljao sluèaj rodoskv
rnuæa prima facie, to bi svejedno bio korak dalje od Himmlerovog pravog cilja, jer
bi pretpostavka onda bila kako je otac Alois, a ne sam Adolf, bio rodoskvrnac.
S druge strane, ako je Maria Anna Aloisa zaèela s Johannom Ne-pomukom, to bi Himml
erovoj tezi i lo znatno u prilog. Znatno. Jer je Klara Poelzl, mlada ena koja æe post
ati Aloisova treæa supruga i majka Adolfa Hitlera, istovremeno bila unuka Johanna
Nepomuka. Ako je Alois bio Nepomukov sin, onda mu je Klara morala biti neæakinja!
Ujak i neæakinja, Alois i Klara, zaèeli su na eg Fiihrera. Takav bi prikaz bio dobro p
rimljen. tovi e, znao sam kako ga Heiniju jo malo i uljep ati. Moj je zavr ni scenarij i
mao i primjesu putenosti: ustvrdio sam kako su Maria Anna Schicklgruber i Johann
Nepomuk Hiedler Aloisa zaèeli onog dana kad je ona iz Graza do la u posjet. Nepomuk
je ivio u Spitalu i sluèajno je ba boravio u Stronesu, pa je svojih sat vremena s M
arijom Annom proveo na sijenu. Ona je na licu mjesta ostala trudna. Nepomuk tu v
ijest nije mogao dovesti u pitanje, jer se nije radilo o uobièajenom dogaðaju. To mu
je i rekla, èim je do la do daha: "Napravio si mi dijete. Mogu se zakleti. Osjetila
sam!"
Kako je moj scenarij obja njavao, Johann Nepomuk je volio svoju enu i svoje tri kæeri
, pa nikad ne bi uni tavao vlastiti dom. Opet, bio je spreman sluèaj razmotriti i s
gledi ta Marije Anne. Bio je èovjek na svom mjestu. Stoga ju je naveo da roditeljima
ka e kako novac prima iz Graza, a on, Johann Nepomuk, preuzima odgovornost za red
ovne uplate za buduæe èedo. Pa je ona potom svojoj obitelji doista i rekla kako joj
novac svakog mjeseca sti e iz Graza, iako nitko nije vidio nikakvih omotnica.
Maria Anna je pristala na takav polo aj, no, zar je mogla biti zadovoljna? Kad je
pro lo pet godina, Nepomuku je kazala kako æe morati priznati to je posrijedi. Rekla
mu je kako joj je poni avajuæe izlaziti pred ene u Stronesu, dr eæi za ruku petogodi njaka
svaki put kad prekoraèi svoj prag.
Nepomuk je predlo io da umjesto njega, ulogu supru nika odigra njegov stariji brat G
eorg. Nepomuk brata nije volio, kao ni on njega, no pijancu je novi izvor novca i
la kucavica. Preuvelièao sam, ali ne previ e. Georg se Marijom Annom o enio zbog njene
hranarine, a saznanje da je isplaæuje Nepomuk ga je èinilo zadovoljnim, jer je Ne-
z8
Norman Mailer
pomuk na svojoj njivi morao jo te e raditi kako bi zaradio dodatne krune. Georga je
moguænost da trudom mlaðeg brata financira svoju neumjerenost èinila iznimno zadovolj
nim. Zlim duhom nije bio siroma an. Pravi bjesomuènik ispunjen neuspjehom.
Kad se napokon udala, Maria Anna je eljela mu a spremnog priznati da je Aloisov ota
c, no Georg ju je hitro izvijestio da se petlja u stvari koje se tièu njegove osob
ne èasti. Ako je u brojnim pijankama uspio pokojeg od svojih drugova u piæu i izvije
stiti za to se o enio - zbog novca, blesane! - tim mu je bilo va nije da od sebe ne pr
avi budalu priznajuæi to deri te, za koje su svi znali da nije njegovo. Mo e on biti p
ijanac i propalica, ali sasvim sigurno nije i rogonja. Neka kopile to i ostane!
Tu sam legendu iznio Himmleru. Dodatno sam je uljep ao izmi ljenim razgovorima s mal
obrojnim stanovnicima Stronesa u dubokoj starosti, koji su se rodili prije nego t
o je na pijanac, Johann Georg Hiedler, 1857. godine umro. Veze su, kad se bolje p
romotre, bile suvi e zastarjele da bi mogle biti potvrda mog prikaza, no Himmleru
su se rezultati svidjeli, to im je osiguralo uvjerljivost. Otkrio sam obiteljsku
pro lost u kojoj u Fuhrerovom rodoslovu nije bilo Zidova, a otac i majka bili su u
jak i neæakinja. Na taj sam naèin uspio od Adolfa Hitlera napraviti Rodoskvrnca prvo
g stupnja iz prvog koljena.
Himmleru je sinulo otkriæe. "Ovo je", kazao je, "krunski dokaz nevjerojatne hrabro
sti i snage na eg Fiihrera. Kao to èesto istièem, izgledni ishodi kod Rodoskvrnaca prvo
g stupnja je rana smrt i ozbiljne deformacije, no Fiihrer je jo jednom pokazao iz
dr ljivost bez premca. Genij i Volja, jedinstvene crte njegovog karaktera, proistj
eèu iz rijetkog J osna ivanja kakvo nastaje kod Rodoskvrnaca prvog stupnja, èak i u'-p
rvom koljenu. Posreæio nam se trijumfalan ishod. Zemljoradnièki geni na eg Fiihrera, uèv
r æivani nara tajima, trijumfalno su se preobrazili u njegove trancendentalne vrline."
U tom je trenutku sklopio oèi, nagnuo su unatrag i polagano izdahnuo. Kao da iz pl
uæa mora izbaciti sav grje ni duh. "O ovome neæu vi e nikad s tobom razgovarati", spusti
o je glas, "no pojave bliskog rodoskvrnuæa istinski su pogibeljne. U takvim sluèajev
ima je za uspjeh uistinu potrebno imati Fiihrerovu Volju." (Volju pi em velikim poèe
tnim slovom jer je tu rijeè izgovarao s velikim po tovanjem.) "Vjerujem da u svijetu
tajanstvenih duhova koji nas okru uju, ima mnogo elemenata koje s pravom mo emo naz
vati zlim. Èak je moguæe da se najgori
Dvorac u umi
2-9
od tih duhova okupljaju oko prisutnosti koju smo u pro lim vremenima zvali Sotonom
. Takvo utjelovljenje, ukoliko postoji, svakako æe eljeti posvetiti veliku pozornos
t jednom Rodoskvrncu visoke razine. Uistinu, pa kako bi takav Zli mogao a da ne u
di izopaèiti iznimne sposobnosti koje je stvorilo udvostruèavanje Bogom danih gena?
Tim je veæa snaga herr Hitlera. Ustvrdio bih kako je on u stvari uspio èvrsto se dr at
i svoje Vizije, suoèen sa samim Vragom."
Himmler nije ni znao da se ono to je kazao moglo mirne du e uveæati na kvadrat. Nisam
irio la nu legendu, radilo se o ironiènom obratu. Prièa koju sam slo io na temelju èinjen
ca na granici uvjerljivosti, ispala je toènom. Johann Nepomuk Hiedler uistinu je b
io taj koji je slao novac, a Alois Schicklgruber bio mu je tajno dijete. Dodatan
ironijski obrat unutar obrata bila je èinjenica da je Adolf Hilter ne samo bio Ro
doskvrnac prvog stupnja iz prvog koljena, veæ je bio i zaèet u samom sredi tu rodoskvr
nuæa. Neæakinja Klara Poelzl, koja je postala Aloisova treæa ena i majka Adolfa Hitlera
, ne samo to je Aloisu bila supruga, veæ i kæi. Uskoro æu vam moæi ponuditi mno tvo pojedi
osti o toj vezi.
2.
Kako bih svoje obeæanje mogao i ispuniti, ovo æu sjeæanje sad morati pro iriti i zapoèeti
s izno enjem obiteljske povijesti, ba kao kakav romanopisac stare kole. U nju æu unije
ti misli Johanna Nepomuka, kao i teorije njegovog izvanbraènog sina Aloisa Hitlera
, a ukljuèit æu i osjeæaje Aloisove tri supruge i njegove djece.
S Marijom Annom Schicklgruber smo, pak, gotovi. Ta je nesretna majka preminula 1
847. u dobi od pedeset i dvije godine, deset godina nakon Aloisovog roðenja. Uzrok
smrti je dijagnosticiran kao "tuberkuloza izazvana vodom u grudima", galopirajuæo
m su icom od koje je oboljela nakon to je svoje dvije zadnje zime spavala u valovu
za stoku. Usporedni uzrok bila je srd ba. Pred kraj ivota, èesto bi pomislila kako je
s devetnaest godina bila zdrava, gipkog tijela, glasa èiju su ljepotu hvalili dok
je bila solistica u upnom zboru u Dollersheimu. No sad ju je, po to je tri desetlj
eæa propatila prokleta izgubljenim oèekivanjima, ispunjavala dodatna srd ba, koju je G
eorg unosio u njihove povremene sno aje. On je pak, kao i mnogi pijanci prije njeg
a, uspio
3°
Norman Mailer
nad ivjeti opæe uvjerenje kako ga èeka rana smrt. Nakon to je ona usahnula, nastavio je
ivjeti jo deset godina. Piæe mu nije bilo samo du manin, veæ i omiljeni lijek, a tek na
samom kraju i krvnik. Oti ao je za samo jedan dan. Nazvali su to apopleksijom. Bu
duæi da se nikad nije zamarao posjetiti Nepomuka ili Aloisa, nikom nije nedostajao
, a Alois je dotad veæ napunio dvadeset godina i radio je u Beèu.
Alois nije pretjerano patio ni kad je izgubio majku. ivio je s Jo-hannom Nepomuko
m, njegovom enom i tri kæeri obitelji Hiedler u Spitalu, do kojeg iz Stronesa ima d
osta hoda, pa je Mariju Annu gotovo i zaboravio. Svojom je novom obitelji bio za
dovoljan. U poèetku su Ne-pomukove kæeri, Johanna, Walpurga i Josefa, tad u dobi od
dvanaest, deset i osam godina, bile odu evljene to su dobile petogodi njeg brata i ra
do su ga primile u svoju sobu. Spital nije bio tek zaselak nego pravo selo, pa s
u se siroma ni i imuæniji tu veæ pomalo dijelili. Seljaka su èak mogli smatrati i dobros
tojeæim - barem u vlastitom naselju. U Spitalu ih je takvih bila nekolicina, a pri
je svih Johann Nepomuk. Supruga Eva bila je dobra domaæica. Bila je i vrlo praktièna
ena. Ako je i sumnjala kako bi Nepomuk djeèaku mogao biti ne to vi e od strica, nije m
ogla zanemariti razoèaranje koje bi se u njegovom pogledu pojavilo svaki put kad b
i mu rodila ensko dijete. Svima je vjerojatno vi e godilo u kuæi konaèno imati i mu ko. D
a, bila je to praktièna ena.
A Aloisa su tako voljeli! Volio ga je otac, djevojèice, èak i Eva. Bio je zgodan, a
kao i majka, lijepo je pjevao. Kad je narastao, pokazao je i volju za rad u polj
u. Johann Nepomuk neko je vrijeme èak razmi ljao da gospodarstvo ostavi njemu, no dj
eèaka mjesto nije dr alo. Mo da neæe uvijek biti na raspolaganju kako bi rije io svaku nep
redvidljivu te koæu, malu ili veliku, koja bi mogla iskrsnuti u svakodnevnom poslu.
Johann Nepomuk je pak svoj posao toliko volio, da mu se onih najboljih dana èinilo
kako èuje zemljin apat. Iako ga duga razdoblja ti ine potkraj popodneva nisu ispunja
vala spokojem, do veèeri bi mu u snove do la prikaza. Sva bi se njegova polja, staje
, stoka stopili u stvorenje koje je odgovaralo zahtjevnoj eni, sipljivoj, uznemir
ujuæoj, smrdljivoj, pohlepnoj, potrebitoj, koja od njega uvijek zna izvuæi jo . Probud
io bi se svjestan da Aloisu gospodarstvo neæe nikad ostaviti - Alois je bio dijete
 ene koju je sanjao. Stoga je odustao od te zamisli. Morao je. Takav bi dar razbj
esnio njegovu enu. Svojim je kæerima eljela lijepu buduænost, a gazdinstvo mo da neæe dos
ajati za vi e od dva dobra miraza.
Dvorac u umi
3i
Kako su godine prolazile, oko tih su se miraza pojavile nove pote koæe. Najstarija s
e kæi Johanna udala prva i dobila tek komadiæ zemlje. No, sama je, naposljetku, odluèi
la udati se za siromaha, marljivog, ali nesretnog seljaka prezimena Poelzl. Kad
je na red do ao miraz za drugu kæi, Walpurgi je veæ bila dvadeset i jedna godina, pa j
e Nepomuk morao biti dare ljiviji. Moguæi mlado enja, Josef Rome-der, bio je sna an moma
k s bogatog gazdinstva u Ober-Windhagu, susjednom selu, a pregovori o iznosu Wal
purginog miraza bili su te ki. Nepomuk je naposljetku darovao svoju najplodniju ze
mlju. To je treæoj kæeri Josephi, bole ljivoj djevojci za koju se èinilo kako je ne bi s
metalo ostati usidjelicom, ostavilo tek skroman komad. Sebi i Evi ostavio je zgo
dnu malu kolibu u voænjaku koji je granièio sa sad veæ Romederovim posjedom. No, kuæica
u voænjaku bila im je dostatna. Bio je spreman na mirovinu. Pregovori su bili tako
dugi i uèljivi, da je sama sveèanost prijenosa vlasni tva nad zemljom ispala podjednak
o va an dogaðaj kao i netom zavr eno vjenèanje.
Nepomuk je svog novog zeta proveo imanjem, od meðe do mede, zastav i pred svakom ozn
akom koja je njegovo polje dijelilo od susjednog. Nepomuk je govorio: "Ako bilo
kad iz voænjaka tog èovjeka uzme i jedan plod, makar i onaj koji je pao na zemlju, da
Bog da radio pod crnim nebom." Potom bi Josefa Romedera lupio po glavi. Kod sva
kog bi od osam meða a na meði to ponovio. Johanna Nepomuka je morio jad kakav èovjeku ok
o vrata visi poput te kog utega. Nije mu toliko bilo ao predati vlasni tvo nad gazdin
stvom, koliko mu je nedostajao Alois. A njegovog voljenog, usvojenog sina Aloisa
sad nije bilo tu, jer ga je Johann Nepomuk tri godine prije otjerao, kad mu je
bilo trinaest godina, a Walpurgi osamnaest. Otkrio ih je u hambaru u staji, to ga
je navelo da se sjeti jedne druge staje u kojoj se sam na ao na sijenu s Marijom
Annom, onog popodneva kad je zaèet Alois. Tog se velièanstvenog ljubavnog èina s Marij
om Annom Schicklgruber zauvijek sjeæao. U ivotu je bio samo s dvije ene, a Maria je
bila druga, i njemu nije nimalo izgledala kao obièna seoska cura, gruba i gologuza
u sijenu, veæ poput suncem obasjane Madone, koju je prije vidio na vitraju u spit
alskoj crkvi. Ta mu je slika nepogre ivo uveæavala osjeæaj dubine grijeha. ivio je kao
bogohulnik, to mu je bilo jasno, a svejedno nije htio prestati u vitraju nazirat
i lice Marije Anne. To mu je bilo dovoljno da se ne ispovijeda preèesto, a kad bi
se i ispovjedio, za tu bi prigodu izmislio druge velike grijehe.
32-
Norman Mailer
Jednom je èak ispovjedio sno aj s kobilom na svom gazdinstvu, to inaèe nikad nije ni po
ku ao - ne vodi se ljubav s velikim konjem tek tako! - a upnik mu je uzvratio pitan
jem koliko je puta tako zgrije io. "Samo jednom, Oèe!"
"Kad je to bilo? Koliko je od toga pro lo vremena?"
"Mjeseci su pro li, mislim da je vi e mjeseci pro lo."
"I kako se sad osjeæa kad radi s tom ivotinjom? Osjeæa li slièan poriv?"
"Ne, nikad. Stidim se."
upnik je bio srednjih godina i malo toga od seljaka veæ nije bio èuo, pa je osjetio d
a mu Nepomuk la e. Bez obzira na to, odluèio je praviti se kako je njegov iskaz isti
nit, jer se bestijalna sodomija, iako je bila podjednako smrtni grijeh kao i pre
ljub ili rodoskvrnuæe, njemu èinila manjim zlom. Od nje, naposljetku, nije moglo bit
i potomstva. Stoga je sa svojom slu bom nastavio bez daljnjih pitanja.
"Ponizio si se kao Bo je dijete", kazao je Nepomuku, "poèinio si ozbiljan grijeh po ud
e. Povrijedio si nevinu ivotinju. Za pokoru ti odreðujem pet stotina Oèena a i pet stot
ina Zdravomarija."
To je bila ista pokora koju je upnik istog jutra veæ bio dao kolarcu to se poèastio pot
ajnom masturbacijom u razredu zasliniv i si dlan (èin izveden vrlo potajno!), a poto
m pljuvaèku i spermu utrljao u kosu djeèaku ispred sebe, jednom malenom djeèaku.
Johann Nepomuk bi se kasnije zadovoljio time to bi istom upniku povremeno priznao
kako i dalje ima bludne misli o kobili, ali da pozorno izbjegava provesti ih u d
jelo. Time je rije io problem ispovijedi, no Johann je Nepomuk Hiedler zbog Aloiso
ve stalne odsutnosti pro ivljavao pravu ljubavnu agoniju. Kad je na sijenu zatekao
 sina i kæi, plakao je poput biblijskog oca, razderav i si ko ulju. Znao je da je djeèak
a u tom trenutku izgubio. Najsjajnije svjetlo gotovo svakog njegovog dana, to dr
a esno mlado lice, morat æe otiæi. Na zaprepa tenje preostalih ena u obitelji, Alois je t
e veèeri poslan u susjedovu kuæu, da bi ujutro veæ bio u koèiji za Beè.
Nepomuk Evi ni ta nije rekao, no, nije ni morao, jer je Walpurga, na oèev zahtjev, s
ljedeæe tri godine ostala kod kuæe. Brak te mlade ene s Romederom, kojem nije prethod
ilo udvaranje, morao se dogovoriti. A Eva je ipak, makar je na èednost svojih kæeri
pazila poput narednika koji na smotri provjerava ispravnost odora svojeg voda, N
epomuka gnjavila da Walpurgi dopusti da se nedjeljom eæe s prijateljicom.
Dvorac u umi
33
"Ne mo e", kazao bi Nepomuk. "Njih æe dvije odlutati u umu. Momci æe otiæi za njima."
Tog bi dana kad je s Romederom obilazio mede, svaki put kad bi udario novog mu a s
voje kæeri, osjetio kako ga ste e oko srca. Kakvu je svom novom zetu samo èinio neprav
du. Stoga ga je udarao jaèe. Brak æe se zasnovati na la ima. Zbog toga se na susjedovu
zemlju ne smije stupiti. To bi bilo svetogrðe prema zemlji. Kako je samo Nepomuk
oplakivao sinovljevu odsutnost!
3-
Alois se u Beèu dobro sna ao. Imao je dobro i pristalo lice, pa su ga primili u radn
ju u kojoj su izraðivali èizme za èasnike.
Sad je slu io mladiæe koji su se dr ali kao da im tijelo, odore, odlièja, obuæa i du a potj
od istog zadivljujuæeg izvora. Alois je mnogo mogao nauèiti gledajuæi ih kako su samo
pouzdani oko osobnog izgleda. Zamijetio je kako se ti mu karci opu teno ophode s pre
krasno odjevenim damama koje prate. Nedjeljom bi rijetko propustio pogledati nji
hovu promenadu. enski e iri bili su tako fine izrade. Glavom bi mu pro la misao kako b
i, ako bi se upoznao s mladom kitnièarkom, mogli zajedno otvoriti trgovinu, pa bi
mladi parovi iz najvi eg stale a u taj duæan dolazili ruku pod ruku, u potrazi za izvr
snim èizmama i elegantnim e irima. Godinama je to bila jedina poslovna zamisao kojom
se bavio, no taj je san premetao po glavi jer su ga poticale prekrasne dame. Obo a
vao je mlade ene. Ranije mu je veliko zadovoljstvo bila igra s posestrama, odnosn
o, to je znao samo Nepomuk, s polusestrama.
No, nije upoznao nikakvu mladu kitnièarku, pa je tu zamisao naslijedila druga, bol
ja. Nije mogao postati konjanièki èasnik, jer bi se za takvo to morao roditi u odgova
rajuæoj obitelji, a on je potjecao iz sredine u kojoj se vi e znalo o navikama svinj
a, nego o izboru mirisa koje bi èovjek trebao nanijeti na rupèiæ. Alois nije te io nedos
ti nom. No, u jedno je bio siguran - u Beèu si je mogao osigurati udoban ivot. U Spit
alu od njega nije bilo boljeg kandidata za dru tveni uspon. Jo je u ranoj dobi shva
tio to eli u ivotu - provesti ga u pristojnoj odori, stasa koji izaziva divljenje.
I s pripadajuæom inteligencijom. A glup sigurno nije bio, toga je bio svjestan.
34
Norman Mailer
U dobi od osamnaest godina, nakon to je pet godina proveo kod postolara, predao j
e austrijskom Ministarstvu financija molbu za mjesto na Carini, gdje su ga i pri
mili. Sljedeæih se pet godina uspeo do polo aja Finanztvache Oberaufsehera (vi eg nadg
lednika u financijskoj policiji), koji nije bio vi i od èina kaplara, no donio mu je
dojmljivu odoru, a za dostizanje tog polo aja obièno je trebalo deset godina, naroèit
o ako ste u dr avnu slu bu u li bez ikakvih veza.
O svom je napredovanju vi e puta pisao Johannu Nepomuku i 1858. je naposljetku sti
gao i odgovor. Umrla je Nepomukova najmlaða kæi Josefa, to je bio velik udarac obitel
ji, a Nepomuk je natuknuo kako bi mu bilo drago da Alois dode u posjet.
Sljedeæe se godine vratio u Spital, doimajuæi se nekako neobièno visok za èovjeka srednj
eg rasta - obitelji se njegovo dr anje uèinilo autoritativnim. Èak se doimao kao èovjek
dobrog roda.
Johannu Nepomuku nije trebalo dugo da shvati kako je pozvav i Aloisa u posjet te ko
pogrije io, no Nepomuk je sad veæ bio poguren kao povijeno drvo koje je predugo bilo
izlo eno prejakom vjetru. Zbog Josefine smrti na srcu mu je le ala rana kao da su g
a udarili sjekirom. Bio je preumoran da bi pazio na Aloisa.
A to je i mogao uèiniti? Njegova se najstarija kæi Johanna, sedam godina starija od A
loisa, udala u dobi od osamnaest godina i svom je mu u Johannu Poelzlu, koji ju je
obièno neprestano dr ao u drugom stanju, posljednjih jedanaest godina bila vjerna.
Nekoæ je bila ugodne vanj tine. Sad su joj i noge i ruke bile oguljene, a crte lica
ogrubjele od raðanja estero djece, od kojih je tad ivo bilo jo samo dvoje.
Johanna je svojedobno bila vedrog duha, a takvo je stanje, odavno naru eno, o ivjelo
kad je ugledala Aloisa. On joj je nekad bio ljubimac, kad im je stigao u kuæu. Ka
o petogodi njaka ga je uvijek milovala, kad bi ga stavila spavati u svoj krevet. P
rije nego to je oti ao, godinama ga je èupala za kosu i ljubila u obraz, dok se jedno
m, kad je njemu bilo osam a njoj petnaest godina, nisu poèeli zajedno valjati po s
ijenu u taglju, pretvarajuæi se da se hrvaju. No, njemu je tad bilo samo osam godin
a, pa se nije dogodilo ni ta.
Ovaj put nije bilo nikakve dvojbe. Kad mu se ukazala prva prilika, za koju se is
postavilo da je bila i posljednja, Alois je nastavio oèevu tradiciju apokaliptiènih
odnosa na sijenu taglja, pa je zaèeta Klara Poelzl. Johanna oko toga uopæe nije dvoji
la. Svaki put kad bi joj suprug, Johann Poelzl, napravio dijete, toga bi istog èas
a postala svjesna.
Dvorac u umi
35
No ovom se prigodom dogodilo i ne to vi e. Tijelo nije tek reagiralo. "Nikad se prij
e nisam tako osjeæala", kazala mu je kad su bili gotovi. A kad se Klara rodila, Jo
hanna mu je poslala pismo, koje mu je stiglo usred stroge pripreme za ispit nako
n kojeg bi postao Finanzivache Respizient, to je najvi i polo aj do kojeg se mogao us
peti kao ni i carinski slu benik. Zbog toga nije bio usredotoèen na dogaðaje u Spitalu.
No, sadr aj pisma mu je na pameti bio godinama. U pismu su bile samo tri rijeèi (tri
rijeèi za koje je Johanna bila sigurna kako æe ih ispravno napisati), a on ga je mn
ogo puta proèitao. "S/e ist hier", napisala je Johanna, ponosna zbog znaèajnog dogaðaj
a (iako se nije potpisala), a reèenica "ona je tu" zauzela je svoje mjesto u stra ar
nici njegovog srca, makar mu je na umu tad bila karijera. U stvari, mo da za vrije
me tog posjeta ne bi ni vodio ljubav s Johannom, da nije davne pro losti to naprav
io s Walpurgom, a godinu prije i s najmlaðom, Josefom, koja mu je, kad mu je bilo
dvanaest godina, bila i najdra a (a i prva), pa mu se èinilo da sebi duguje i preost
alu sestru - koliko se mu karaca mo e pohvaliti da je tako blisko upoznao tri sestre
?
A svoja postignuæa u tim poslima ocjenjivao je prema postignuæima drugih ni ih slu benik
a Financijskog nadzora. Za mladiæa tako oskudne naobrazbe, napredovao je zadivljuj
uæim tempom. A uspjelo mu je za èetiri godine dobiti i novo promaknuæe, a do 1870. jo j
edno, kad se u dobi od trideset i tri godine uspeo na polo aj carinskog referenta
naplate. Do 1875. postao je carinski inspektor pa se potpisivao, na dr avnim dokum
entima, punom te inom i va no æu svoje titule: "Èinovnik prve klase Carske carine, isposta
ve eljeznièki terminal Simbach u Bavarskoj, na stanu u Braunau, u Linzergasse."
Tijekom cijelog razdoblja u kojem se uspinjao do najvi eg slu benog polo aja koji je d
ostupan èovjeku njegovog podrijetla, nikad se nije odricao svoje izrazite sklonost
i drugom spolu. Najva nije je naèelo austrijske birokracije bilo obavljati svoj posa
o, a to je èovjek uèinkovitije izvr avao svoje zadaæe, manje je morao strepiti zbog sitni
h privatnih u itaka. A on se toga pridr avao u potpunosti. Tih je godina, bez obzira
na to kamo ga rasporedili, odsjedao u gostionici. Ubrzo bi, zahvaljujuæi samopouz
danju, slijedilo osvajanje slabo branjenih tvrðava kuharica i sobarica u prenoæi tu. K
ad bi se izredale sve dostupne ene, obièno bi se preselio u veæe prenoæi te. Tijekom èetrd
setogodi nje karijere prebivali te je èesto mijenjao. U Braunauu se, primjerice, selio
dvanaest puta. Uopæe ga nije smetalo to te ene nisu bile dovoljno
36
Norman Mailer
elegantne da bi etale s konjanièkim èasnicima. Ni najmanje! Elegantne su ene, kako je
naposljetku zakljuèio, suvi e naporne - bez ikakve dvojbe - dok su mu sobarice i kuh
arice bile zahvalne na pa nji i kad bi ih ostavio nisu radile scene.
Godine 1873. o enio se udovicom. Kako je nauèio uoèiti va nost dru tvenog statusa koji se
pridaje svakoj eni koja se izdaje za damu
- njegovo je zanimanje ipak podrazumijevalo stanovitu vje tinu u tome
- svojim odabirom nije bio nezadovoljan. Njemu je bilo tek trideset est godina, d
ok je udovica veæ navr ila pedesetu, no, mogao ju je po tivati. Bila je iz dobre obite
lji. Mo da nije bila zgodna, ali je bila kæi du nosnika u Habsbur kom duhanskom monopolu
, koji je bio zaslu an za dio prihoda krune, a imala je i prihvatljiv miraz. I lo im
 je dobro, dr ali su slu kinju. Sad je veæ primao zavidnu plaæu - ni ravnatelj najvi e dr a
ne kole u Braunauu nije zaraðivao vi e. Kako se uspinjao na vi i polo aj, tako mu se poveæ
vao broj zlatnih ukrasa i pozlaæene dugmadi na odori, a na dvorogom je e iru sad smio
nositi elegantni slu beni ukrasni vez. Njegovih se brkova ne bi postidio ni maðarsk
i plemiæ, lice mu je bilo prodorno, sna ne vilice. Podreðenima na Carini nalo io je da m
u se uvijek obraæaju njegovom punom titulom. Uz sve to, poèeo se i gojiti. Ubrzo nak
on vjenèanja, na enin je poticaj obrijao brkove i na oba obraza pustio zaliske. Kak
o ih je pomno ureðivao, uskoro su poèeli dominirati licem, nalik vratima kakvog dvor
ca. Ne samo da je sad izgledao kao carinski slu benik kod Habsburgovaca, veæ je nali
kovao samom Franji Josipu! Izgledao je kao vjerna kopija cara, a na licu su mu s
e odra avali du nost, naporan rad i carski lik.
Njegova mu se ena, Anna Glassl-Hoerer, u meðuvremenu sasvim prestala sviðati. Do tog
je preokreta do lo nakon kakve dvije godine braka, kad je otkrio da je i ona siroèe,
usvojeno dijete. Ona je njega pak sasvim prestala po tovati kad je priznao (veæ umo
ran od izmi ljanja prièa o izma tanom i pomalo bajkovitom herr Schicklgruberu, svom oc
u) da na oèevoj strani svog rodoslovlja takve osobe nema, veæ je mjesto upra njeno.
Ona je tad zapoèela kampanju. Alois mora postati zakonito dijete. Pa njegova je ma
jka, naposljetku, bila udana. Za to to onda ne bi znaèilo da mu je Johann Georg Hied
ler otac? Alois je znao kako to nije vjerojatno, no sad, kad je to pitanje pokre
nula Anna Glassl, nije bio protiv. Naposljetku, njegovo mu se prezime nije nikad
sviðalo, a Anna Glassl mo da i nije nu no bila u krivu kad je ocijenila kako se
Dvorac u umi
37
njegova karijera, iako je uspje na, svaki dan morala nositi s prezimenom Schicklgr
uber.
Otputovao je iz Braunaua preko Weitre do Spitala, kako bi izvidio eli li mu Johan
n Nepomuk pomoæi. Starac je sad veæ bio navr io sedamdesetu i pogre no ga je razumio. Ka
d mu je Alois kazao da prezime eli promijeniti kako bi se morao zvati - u Hiedler
! - Johann Nepomuk je od stida ostao kao oparen. Pomislio je da Alois ocem eli pr
oglasiti njega. Veæ se spremio prosvjedovati da nakon toliko vremena, s dvije udan
e kæeri na koje mora misliti (a enu Evu da ni ne spominje!), ne mo e priznati da je A
loisov otac. No, izgovor nije uspio ni izustiti. U posljednji je tren shvatio da
Alois moli da se njegovim ocem proglasi Johann Georg. A potom se - jer starci,
kao i djevojèice, u trenu mogu prijeæi iz jedne krajnje emocije u drugu - na Aloisa
razbjesnio. Njegov vlastiti sin nije elio da se njega, Johanna Nepomuka, u javnos
ti dr i ocem. Jo mu je malo trebalo da shvati kako se jedino Georga, jer se on o enio
Marijom Annom, moglo zakonito iskoristiti za predlo eni èin.
Zapre nim je kolima koja su vukla dva stara konja pre ao s Aloi-som, Romederom i dvo
jicom susjeda koji su pristali biti svjedocima cijeli put od Spitala do Stronesa
, a potom i jo nekoliko kilometara do Dollersheima, to se protegnulo na gotovo èetir
i sata vo nje uskim, krivudavim, kolnim putem, s preprekama od mnogobrojnih slomlj
enih grana i pokojeg i èupanog stabla, ali jo bez pretjeranog blata, kakvo bi se oèekiv
alo na listopadski dan. (Da je bilo blata, putovanje se moglo protegnuti na osam
sati.) Nakon to su stigli, Johann Nepomuk se na ao licem u lice sa stanovitim upnik
om kojeg se nimalo nije elio sjetiti. Bio je to on, sad veæ vrlo star sveæenik, usitn
jenog stasa, ali svejedno ba onaj upnik koji ga je prekorio zbog opæenja s kobilinom
vulvom.
Prisjeæanje je bilo zajednièko, iako ni jedan od njih dvojice to izrazom lica nije d
ao naslutiti. Svi su se skupili radi stvari koju su sad morali obaviti, Alois, N
epomuk, Romeder i dva svjedoka koje su doveli iz Stronesa. Kako je Alois jedini
medu njima bio pismen, ostali su dokument potpisali s tri kri iæa. Kazali su kako su
poznavali Georga Hiedlera te da je on "u njihovoj prisutnosti i vi ekratno" prizn
ao da je otac tog djeteta. Majka je govorila isto. Na to su prisegnuli.
upniku je bilo jasno da je tu, s pravnog gledi ta, malo toga bilo u redu. Ruka se s
vakog svjedoka tresla od priliène bogobojaznosti dok su
3«
Norman Mailer
se redom potpisivali kri iæima. Jedan od njih, zet Romeder, u vrijeme Anna Marijine
smrti nije mogao biti stariji od pet godina. Naravno, sve bi ona bila isprièala je
dnom petogodi njaku! tovi e, Johann Georg je odavno preminuo. Zbog tako dvojbenog sluèa
ja, primjereniji bi bio oprezniji postupak.
upnik je uèinio ono to je radio godinama - dokument je ovjerio, smije eæi se svojim star
im, bezubim ustima. Znao je da la u.
No, nije upisao datum. Na utoj stanici stare upne knjige na dan i. lipnja 1837. pr
ecrtao je rijeè "izvanbraèni", u dotad praznu rubriku upisao je Johanna Georga i pon
ovno se osmjehnuo. Pravno gledano, dokument je bio dvojben, no to nije bilo va no.
Koja bi crkvena vlast u Beèu takvu izmjenu dovela u pitanje? Naputak je nalagao d
a se potvrðeno oèinstvo potièe, bez obzira na to u kojoj se dobi potomka do njega mogl
o doæi. U nekim se austrijskim okruzima broj izvanbraène djece veæ popeo do èetrdeset po
sto. Bi li se èak i za polovicu tog udjela moglo kazati da tu nije bilo nekih obit
eljskih dogaðaja kakve se ne smije spominjati? Stoga je upnik, koji tu fleksibilnu
proceduru nije odobravao, ali ju je morao prihvatiti, odluèio vlastito ime izostav
iti. Ako stvari jednom poðu krivo, dokumenta se mo e odreæi.
Potom je ime svakog svjedoka napisao na svoju ruku, jer se naèin pisanja u nedosta
tku standardizacije od austrijske provincije do provincije razlikovao - to je i r
azlog za to je Hiedler naposljetku postao Hitler.
Kad je Alois dobio novo prezime, odluèio se na sat vremena zaustaviti u Spitalu, u
mjesto da odmah u Nepomukovim kolima nastavi put do eljeznièkog kolodvora u Weitri.
Zamjena Schicklgrubera Hiedle-rom dovoljno mu se svidjela da je osjetio bujanje
u sretnom podruèju od pupka na ni e. To je, kako je veæ na temelju dugog iskustva zna
o, bila jedna od onih stvari kojima ga je priroda podarila. Poput lovaèkog bi psa
odmah nanju io blizinu enskog dru tva.
Je li se uzbudio zbog Johanne? Bila je oèeva prva susjeda, a Alois je ba u tom tren
utku zamijetio enu kako gleda s prozora. Ali ne, ne mo e to biti ona. Ta se ena doim
ala starijom od njegove supruge. Odjednom mu se vi e nije tako urilo u posjet.
Noge su ga svejedno odnijele do vrata. Ni ovaj ga put Lovaèki pas nije iznevjerio.
Jer, ako je u dovratku stajala Johanna, u preuranjenoj srednjoj dobi, do nje je
bila djevojka od esnaest godina. Bila je njegove visine, vrlo ugodne i fine vanj t
ine, smjerna, dobro graðena, guste tam-
Dvorac u umi
39
ne kose i najmodrijih oèiju koje je dotad vidio - bile su plave poput svjetlosti to
se odbijala s velikog dijamanta kakvog je jednom vidio iza stakla za za titu muze
jskog izlo ka.
Èim se oslobodio èvrstog zagrljaja i s usta obrisao po tenu slinu od ki e vla nih poljubac
a kojima ga je Johanna obasula, skinuo je trorogi e ir i naklonio se. "To je tvoj u
jak Alois", kazala je Johanna kæeri. "On je krasan èovjek." Okrenula se prema njemu
i dodala: "Izgleda bolje nego ikad - odora je sad jo va nija, zar ne?" Privukla je kæi
k sebi. "To je Klara."
Johanna je zaplakala. Klara joj je bila sedmo dijete. Od preostale djece, èetvero
je veæ umrlo, jedno bilo grbavo, a njen je sin, devetnaesto-godi njak i najstariji m
edu pre ivjelima, imao su icu. "Bog nas ne prestaje ka njavati zbog grijeha," kazala j
e, na to je Klara klimnula glavom.
Aloisu se nije slu alo o Bogu. Malo bo jeg dru tva, pa bi Lovaèki pas mogao stati zavija
ti od srama. Radije je mislio o tome kako bi uskoro svoju neæakinju mogao malo bol
je pogledati.
Pro etao se s majkom i kæeri izvan sela. Oti li su prema onom dijelu zemlje Johanna Ne
pomuka koji je sad pripadao njenom suprugu, Johannu Poelzlu, a koji - èemu se Aloi
s nije zaèudio - nimalo nije slièio toj Klari oèiju plavih kakve se rijetko vide. Poel
zl je imao sive, mutne oèi i lice prepuno bora koje su pratile putanju ovje enog nos
a. Bilo je oèito kako vi e ne gaji nekoæ upornu nadu da æe jednom sigurno postati imuæan,
jer se po teno bavi poljoprivredom. A Alois se nije zadr ao. Poelzlov je izraz lica
odavao èovjeka kojeg jo èekaju brojne zadaæe. Tog su dana, raspr eni po redovima sasu enih
stabljika, zadaæa bili listovi kukuruza, jo nedovoljno truli da ih se da svinjama,
a Poelzl je cupkao s noge na nogu (kao da bi u nekoliko minuta vi e koje bi proveo
razgovarajuæi moglo propasti jo li æa). Osjeæao je i nelagodu zbog boljitka o kakvom je
pre utno govorila Aloisova odora, a raspolo enje mu nimalo nije popravila ni Aloisov
a primjedba kako njegovoj eni nije dobro, pa joj treba slu kinja, pobo na i pouzdanog
roda. Bi li bilo moguæe - no bez ikakve urbe! - da tu ulogu preuzme Klara?
Te ko da je Poelzl mogao odbiti, nakon to je èuo koliko æe mu novca kæi slati. Od svih je
 usjeva bilo najkorisnije zasijati takav, novac koji neæe ovisiti o tome kako æe rod
iti, a novca mu je, kao i uvijek, nu no trebalo. Alternativa - posuditi novu sumu
od urjaka Romedera ili tasta Nepomuka - nije mu se èinila ugodnom. Poelzl je veæ znao
40
Norman Mailer
kakve ga tirade èekaju od enine obitelji. Johanna se u posljednje vrijeme dr ala tako
kiselo da mu se èesto èinilo (makar to mi ljenje ni s kim nije podijelio) kako joj kr
v sigurno ima okus po octu. Nije elio slu ati duboke uzdahe svog urjaka, svaki put k
ad Romeder izvadi ne to kruna. A nimalo mu nije bilo do savjeta koje æe mu zacijelo
dati Nepomuk. Bila bi to uvreda vlastitim prosudbama. Seljak mo e imati smisla za
voðenje svog gazdinstva i biti rtvom lo e sreæe - no, znaèi li to i da mora za to dvaput
plaæati, tako to mora slu ati to mu prigovaraju, makar je veæ i sam platio cijenu podbaèa
a prihoda sa svojih polja? Zbog toga se slo io s Klarinim zaposlenjem kod ujaka Al
oisa, no u sebi je patio od najispraznije moguæe srd be - bijesa u kojem vi e nije bil
o estine.
Tjedan dana nakon Aloisovog povratka na radno mjesto u Brau-nau, pristigla je i
Klara, noseæi kovèe iæ sa skromnom zalihom odjeæe i imovinom.
4-
Alois i Anna Glassl dr ali su tri sobe u drugoj po kvaliteti gostionici u Braunauu
- Gasthausu Streif. Na najvi em je katu, na kojem su spavale druge slu kinje i soba
rice, bila jo i sobica za Klaru.
Neko se vrijeme Alois zanosio ugodnom pretpostavkom kako æe s Klarom uspjeti povre
meno u njoj i boraviti, no neæakinja ga ba i nije smatrala dobrodo lim. Svima je, ukl
juèujuæi i njegovu enu, bilo oèito da Klara svog iznimnog ujaka duboko po tuje, no Ani Gl
assl se - za sad - èinilo kako nema razloga za zabrinutost. Djevojka je bila pobo na
do neshvatljivih razmjera, ako niste znali da joj je smrt bila najbli i rod. U ti
m je svijetloplavim oèima bilo sjaja koji je upuæivao na anðele - nebeske i pale. Lice
joj je bilo tako nevino da bi se èovjek upitao to bi ona mogla znati o palim anðelim
a, kad ne bi bilo tog drugog dojma koji nam kazuje kako se vrazi poput moljaca r
oje oko ivotnih vrata to se spremaju zatvoriti. Èak ni nevini ne vole ba stalno sanja
ti o preminulima.
Alois je pretpostavljao kako bi se tu mogli otvoriti jo neki prolazi sumnjive vri
jednosti - iza vrata Klarine èednosti mogla bi se nalaziti ledara. Prema svojoj je
neæakinji bio drag, ali je pazio da je ne dotièe.
Dvorac u umi
4i
Njegova ena, sad veæ nesretna poput vrane slomljenog krila, trpjela je njegovu udnju
za sobaricama i kuharicama, no tad je, otprilike u vrijeme kad je pokrenula kam
panju za odbacivanje prezimena Schicklgruber, njena nepovjerljivost stala uzimat
i maha. Alois nikad u ivotu nije nai ao na takvu ljubomoru, tako strastvenu, daleko
se nu i smislenu. No, bio je spreman nositi se s time.
Iako je svojom najveæom ljudskom vrlinom dr ao predanost poslu - to se odra avalo na ur
edan osobni izgled i ceremonijalno pridr avanje pravila slu be u svakom trenutku rad
nog dana, tolike je godine obavljao pograniènu du nost spreèavanja putnika i trgovaca
u poku ajima da izbjegnu plaæanje carinskih pristojbi Habsbur koj kruni, da je sigurno
mnogo nauèio o la nom predstavljanju i otvorenoj prijetvornosti. Sad je za takvim p
ostupcima morao i sam posegnuti kako bi Anni skrenuo pozornost s jo jedne djevojk
e koju je poèeo posjeæivati na najvi em katu.
Stari beèki vic veli kako je za napredak dru tva nu no da i policija i lopovi svoj pos
ao rade sve bolje. Cesto bi mu ta izreka pala na um. Vrijedila je i za Annu Glas
sl i njega. Sto je ona znala bolje nanju iti èime se on bavi, to ju je on znao bolje
varati.
A ona je imala razloga da mu ne vjeruje. Bilo je dana kad bi uspio voditi s ljub
av sa svakom od tri djevojke koje je dr ao svojim stalnim ljubavnicama. Ujutro bi
se, obilato nagraðen snom, pobrinuo za svoju enu, a popodne, kad bi Anna Glassl dri
jemala, a njegovo se slobodno vrijeme poklopilo s onim u koje bi sobarica prala
pod njihovog stana, obièno u ivao u zavodljivom migoljenju njenih bokova, dok bi, kl
eèeæi, bacala mokru krpu s jedne na drugu stranu - u stvari bi joj tad rijetko i vid
io lice. A kad bi uveèer Anna Glassl zaspala, tu je bila Fanni.
Zbog toga je bio spreman prièekati na Klaru Poelzl, jer ga je trenutno puteno i st
varno zanimala konobarica u gostionici, devetnaesto-godi njakinja koja se zvala Fa
nni Matzelberger, bujne ali gipke figure te - u svakom pogledu - zamamna. Pazio
je da mu lice uvijek bude bezizra ajno dok bi ona prolazila prostorijom, no njeno
mu je nezaustavljivo njihanje bokovima govorilo - Fanni je dobra cura, koja bi s
e rado malo pokvarila.
I doista, kako je uskoro otkrio posjeæujuæi je u njenoj tavanskoj sobici, bila je dj
evica one najmuènije vrste, koja se dr ala stare seljaèke tradicije. Formalni je ulaz
u svoju krepost dr ala netaknutim, to se
42-
norman mailer
ne bi moglo reæi i za onaj susjedni. Aloisu se to nije osobito sviðalo. Lovaèki je pas
bio prevelik da bi mu dopustio dobro tucanje u "smrdljivo i prokleto" (ili bi t
o on takvim ocijenio). Fanni je stenjala jako prigu enim glasom (da je ne èuju u ost
atku tavana), no oboje su patili. A zagrljaji su im zbog toga postajali sve èvr æi. U
zanosu trenutka su se voljeli, to nije rijetka reakcija u sluèajevima kad se puteni
u itak mo e dr ati krijumèarenom robom.
Sebi je govorio da je ona tek zgodna kæi bogatog seljaka - imala je pristojan mira
z - no, njoj je rekao da je voli. Rekla mu je: "Zar dovoljno da ostavite enu i ivi
te sa mnom?"
"Ostavit æu je", kazao bi, "kad mi da jo ne to!"
Ne, morala je ostati djevica. Ako bi mu dopustila to je tra io, stiglo bi dijete. T
o je znala. Onda jo jedno dijete. A onda mo e i umrijeti.
"Kako ti je to palo na pamet?"
"U obitelji imamo i Cigana. Mo da sam vje tica."
"Ma to ka e !"
"Ne, vi ste zloèest èovjek, a ja sam vje tica. Samo vje tice usta stavljaju tamo gdje se
ne smije. Sad me strah ispovjediti se."
"Èuvaj se sveæenika. Ti æe ti popiti krv. Zbog njih æe ostati slaba i beskorisna."
Raspravljali su se do u nedogled treba li se ona ispovjediti ili ne. Bila je u i
sku enju da mu popusti, a onda se zbog snage njegove udnje predala, popustila je i
mjesec dana poslije kazala mu da je trudna. Je li stiglo vrijeme, pitala je, da
sve prizna eni?
A on u Fanni vi e nije imao povjerenja. Mislio je kako, da se uistinu boji smrti,
ne bi ostala trudna. Osim toga, svojoj eni je tako vje to lagao da se sad vi e nije u
suðivao to joj priznati. Laganje je, kao i iskrenost, spontano, pa uskoro postane
jaka navika, pouzdana poput istine. Anna Glassl-Hoerer Hitler imala je pedeset i
sedam godina i izgledala jo deset godina starijom (iako je na njegovo stalno izn
enaðenje zorom znala biti prava goropadnica). Ako bi ostao bez nje, njegovo bi fin
ancijsko stanje pretrpjelo osjetan gubitak. tovi e, ostavio bi damu zbog seljanke,
dodu e vrlo zgodne seljanke, ali davno je zakljuèio da je svaki seljak poput kamena.
Baci li ga visoko u zrak - uvijek æe tresnuti na zemlju. Dok je dama poput pera. D
ama te mo e oèarati svojom pameæu. Bilo bi mu mrsko prestati stalno usavr avati vje tine l
aganja.
Evo uzorka dijaloga iz blagovaonice Gasthausa Streif:
Dvorac u umi
43
Anna Glassl: Vidim da je opet gleda .
Alois: Gledam, uhvatila si me. Da nema tako lijepe oèi, morao bih priznati da su to
oèi sokolove.
Anna Glassl: Za to joj se ne pridru i kad zavr imo s objedom? Dobro je opali, za mene.
Alois: Po glavi ti se motaju opake stvari. Sviða mi se kad govori takve prostote.
Anna Glassl: Prostija sam nego ranije.
Alois: Anna, iznimno si pametna, no u ovom sluèaju ima krivo.
Anna Glassl: Gledaj, dragi. Trpjela sam sobarice i kuharice. Puno si puta u krev
et do ao miri uæi na luk. Sto je bolje od sapuna za pranje rublja. Ali nije va no, velim
si. Mu karac se mora zabavljati. Samo, za to me i dalje eli raditi budalom? Jasno je
da je djevojka lijepa. Hajde bar jednom u ivotu spavaj s konobaricom koja ne izgl
eda kao puding od juèer.
Alois: U redu, reæi æu ti istinu. Sviða mi se, da, malo. Iako nije ba moj tip. Nije. Al
i, kako bilo, ne bih je ni pipnuo. Èuju se ru ne stvari. Neæu ti reæi, jer ti je draga.
Anna Glassl: Draga? Ona je drolja. Drolja koja se tome jo uèi. Tvoj istinski tip.
Alois: Nije, bolesna je. Èuo sam da medu nogama ima zaraznu bolest. Ne bih je ni p
ipnuo.
Anna Glassl: Ne vjerujem ti. Ne vjerujem u to.
Alois: Kako ti drago. Ali ja ti ka em, nema djevojke zbog koje bi se trebala manje
brinuti.
Anna Glassl: Zbog koga se onda moram brinuti? Klare?
Alois: Ima sjajan smisao za humor. Da nismo na javnom mjestu, glasno bih se nasmi
jao, a i sama zna to bih potom. Tako si privlaèna, zloèesta. Pa ti bi me poslala da po
ljubim opaticu.
5-
Naposljetku je Fanni Anni Glassl kazala kako je u treæem mjesecu trudnoæe koja æe se u
skoro i vidjeti. Za Annu je to znaèilo kraj braka. A Alois joj je rekao da djevojk
a ima spolnu bolest. A istovremeno je znao da je trudna - to se oprostiti ne da!
Osim toga, Anni Glassl je
44
Norman Mailer
zamor od ivljenja s Aloisom bio nadma io strah da æe ostati sama. Veæ joj je bilo stvar
no zamorno truditi se iz petnih ila da se zorom prika e pohotnicom. Sad je veæ udjela
za mirom. Zakljuèila je èak i kako je njena ljubomora tek posljednje cjepivo kojim æe
se sprijeèiti ne to jo gore - ledena odbojnost prema supru niku koja se lagano uvlaèi èak
dok ljubomora polako kopni. Zbog toga se iselila. Kako su bili katolici, razvod
nije dolazio u obzir. Anna je, èak i za sudski razvod, prema austrijskom zakonu m
orala ne samo izjaviti da u braku nema sklada, veæ i napismeno potvrditi da prema
mu u osjeæa odbojnost. Alois je tu izjavu morao proèitati. Fraza je u pravnom dokument
u str ala poput pri ta na bradi. Toliko ga je uzrujala, da je dokument pokazao pozna
nicima s kojima je odlazio na piæe. "Ma pogledajte. Prièa o osobnoj odbojnosti. Pa t
o je upravo skandalozno. Kad ne bi bilo neprilièno, isprièao bih vam koliko je tu bi
lo osobne odbojnosti. Ta bi se napræila èim bih rekao 'Spremi se.'"
Nasmijali bi se i pre li ne druge teme. Tih je dana bio razdra ljiv i to ne samo zbo
g odlaska Anne Glassl. Fanni i on sad su ivjeli zajedno u istom apartmanu u Gasth
ausu Streif. Njemu to nije smetalo: spremno je isticao kako se od pro losti ne ivi.
No, potoni je otkrio da Fanni nije trudna - samo joj se bilo uèinilo. Ili je rano
pobacila? Odluèno je izbjegavala dati jasan odgovor.
Dr ao je kako mu je te ko slagala, no to sad mo e? Nikad ni s jednom enom nije tako u iva
. Fanni je, naravno, ubrzo i sama postala ljubomorna poput Anne Glassl i pokazal
a savr en sluh za otkrivanje i najmanje primjese udnje u njegovom glasu, kad bi spo
menuo kakvu drugu enu. Ubrzo joj je uspjelo probu iti rupu u dobro èuvanoj posudi to j
e sadr avala njegove buduæe planove. Klara mora van, kazala mu je. Ili æe otiæi ona.
Aloisu je to previ e kvarilo planove. Fanni æe uskoro biti trudna zaozbiljno, barem
je to oèekivao, na temelju potvrdnog bubrenja njene maternice u najsretnijem trenu
tku, koja se nadimala èak i dok se punom brzinom u nju sjurivao - to nije bio svr eta
k kakav je obièno do ivljavao s drugim enama. (Osim jednom - tako davno - s Johan-nom
.) Uz to je veæ bio spreman imati dijete, po moguænosti sina, koji bi nosio njegovo
prezime. Da, kad stvari s Fanni nisu bile na vrhuncu, èesto bi razmi ljao o nadolazeæe
m vremenu u kojem æe ona biti u sedmom ili osmom mjesecu trudnoæe, kad bi do ao red na
Klaru. Ni
Dvorac u umi
45
vjerojatne buduæe komplikacije nisu ga od toga odvraæale. U prirodi je njegovog posl
a bilo istovremeno rje avanje vi e problema.
Sto se skandala tièe, to ga nije zabrinjavalo. Ne pretjerano. Navikao se u Braunau
u biti glavnom temom glasina. Mje tani su se mogli nebesima po aliti kako ivi s nevje
nèanom suprugom, no iz toga se nije moglo izroditi ni ta. Na sebe je gledao kao na èas
nika u kakvom garnizonskom gradu, prema kojem nema nikakvih obveza. Plaæu mu je sl
ala beèka Financijska policija. Sve dok besprijekorno radi svoj posao, te ko da æe se
taj udaljeni odjel habsbur ke vlasti petljati u njegov privatni ivot.
Nakon to se uzdigao do vrha srednjeg ranga, tu æe vjerojatno i ostati. Radno mjesto
mu je bilo sigurno. Carini je bio potreban. Naposljetku, trebalo je dosta godin
a da bi slu benik dosegao njegovu razinu obuèenosti. A i Carina je bila potrebna nje
mu. Gdje bi na ao drugi posao s tako dobrom plaæom? Postao je savr en izvr itelj svog po
sla, no te se vje tine nisu mogle prenijeti na ne to drugo. Stoga se iz svog posla n
ije mogao izvuæi, dok ga se Financijska policija nije mogla rije iti. I zato, neka m
je tane nosi vrag. Ono to prièaju mo e ga zapeæi, ali neæe previ e utjecati na njegove zan
jivije pothvate. Jedna æe mu djevojka roditi dijete, a neæakinja (koja je drhtala ka
d . bi joj se obraæao) postat æe mu ljubavnica. Naravno da æe, kad dode vrijeme, biti
i vi e nego voljna. Pa za to bi inaèe drhtala? Zato to je svjesna kako je on mo e nauèiti
nogo toga to jo ne zna, èak i ono na to se ne usuðuje ni pomi ljati.
To je bio njegov tajni projekt u koji se umije ala Fanni. Kod njih vi e neæe raditi dj
evojka koja se zove Klara.
"Poludjela si", odgovorio joj je Alois. "Pa zar ti to nije jasno? Klara bi najra
dije bila u samostanu."
"Ne zanima tebe to bi ona, veæ to bi ti. Ona mora van."
"Da mi se nisi vi e tako obraæala. Dovoljno si mlada da mi bude kæi."
"Da, jesam. A èula sam i Poljake koji vele da se otac nikad ne treba udvarati kæeri,
jer ga ona vi e neæe po tovati."
Klara je morala van. Nije si mogao priu titi gubitak onog to je sad nosila Fanni, n
e radi nesigurnog (ruku na srce) obeæanja preobrazbe iz anðeoske opatice u potpuno p
odatnu neæakinju to ludo vodi ljubav. Ne, takvo to nipo to nije bilo zajamèeno.
46
Norman Mailer
6.
Zbog Klarinog je odlaska najvi e trpjela ba Fanni. Sad se vi e nisu mogle meðusobno pov
jeravati. Obje su pri tom mogle to ta saznati - bile su jako bliske, a tako razlièite
. A povjeravanje je moralo svr iti, jer Klara nije znala lagati. Kad bi Fanni natu
knula o onom to se odvijalo izmeðu ujaka Aloisa i nje (buduæi da ga je tako zvala Kla
ra, naziv je preuzela i Fanni), Klara bi od srama pocrvenila poput cikle.
"Priznaj", rekla bi Fanni, "i ti bi rado spavala sa svojim ujakom."
"Ne bih", odvratila bi Klara, kojoj se èinilo da æe joj na licu izbiti akne ako ne k
a e istinu. "Ponekad, da, kad to, da, elim. Ali mora znati da to nikad, nikad neæu nap
raviti."
"Za to?"
"Zato to je on s tobom."
"A, to", rekla bi Fanni, "to mene ne bi sputavalo ni sekunde." "Tebe mo da ne bi",
odgovarala je Klara, "ali mene bi stigla kazna." ' "U to si ba posve sigurna?" "
Molim, jesam."
"Mo da i nisi", kazala bi Fanni. "Ujaku sam rekla kako bih umrla ako bi mu dopusti
la da mi napravi dijete, ali sad razmi ljam drugaèije. Sad hoæu dijete i uskoro æu ga do
biti."
"Hoæe ", rekla bi Klara. "I vjeruj mi, nikad ne bih bila s ujakom Aloisom. Njegova s
i ena ti. Na to prise em." Potom su se poljubile, no u aromi je tog poljupca bilo n
e to zbog èega mu Fanni nije vjerovala. Klarine su usne bile pune i na njima se osjeæa
o èvrst karakter, ali ne u potpunosti. Te je naæi Fanni usnula kako Klara vodi ljuba
v s Aloisom.
Prije nego to je oti la, Klara je malko zaplakala. "Kako me mo e tako izbaciti?" upita
la je. "Dala sam ti rijeè."
"Ka i mi", rekla je Fanni, "na èemu se temelji to tako sveto obeæanje?"
"Prise em na mir svoje mrtve braæe i sestara."
To nije bio ba najsretniji odgovor. Fanni je odjednom pomislila kako bi i Klara u
sebi mogla kriti vje ticu - naposljetku, mo da joj braæa i sestre nisu bili dragi, ba
rem ne svi.
Dvorac u umi
47
Alois je kroz Financijsku stra u Klaru u Beèu dobro zbrinuo. Èekala ju je èista i plaæena
slu ba u domu skromne starije gospode. (Alois se itekako bio spreman potruditi oko
za tite njene kreposti.) I sad je, nakon èetiri godine po tenog i dobrog rada u gosti
onici, u kojoj je spavala u najmanjoj od sobica za poslugu, Klara spakirala svoj
e stvari u isti skromni kovèe iæ koji je sa sobom donijela i iz Gasthausa oti la na svoj
novi posao u Beèu.
Iako je Fanni sad postala spokojnija kad je Alois bio u pitanju, i najbolje bi j
e raspolo enje pro lo koliko je trebalo da za miri i opet otvori oèi. Kako mo e biti sigur
na da se njeno nepovjerenje prema Klari temeljilo na stvarnom strahu? Sto ako mu
je izvor bio hir, okrutan poput boli pokvarenog zuba? Znala je da je hirovita.
Zato se i nazivala vje ticom.
Sad je, nakon to je to ranije samo prorokovala, uistinu ostala trudna. To joj je
donijela zadovoljstvo, no i dalje je osjeæala gri nju savjesti. Prognala je najmilij
u djevojku koju je u ivotu upoznala i ponekad je bila na rubu da je pozove neka s
e vrati, no, tad bi pomislila: a to ako se Aloisu Klara svidi vi e od nje? Djevojka
bi potom mogla prekr iti prisegu. Kako bi to samo bilo nepravedno prema neroðenom d
jetetu!
Èetrnaest mjeseci po to je Anna Glassl dobila uredbu o razvodu, Fanni je rodila djeèak
a kojem je Alois bez oklijevanja dao ime Alois. No, nisu ga mogli zvati Alois ml
adi - ne jo . Jo se morao zvati Alois Metzelberger, to je Aloisa Hitlera smetalo. Mo
rao se prisjetiti onog to se veæ potrudio zaboraviti - dijete se mo e osjeæati prazno,
poput praznog eluca, ako se mora slu iti tek majèinim prezimenom. Sad je Alois starij
i svake veèeri prije spavanja proklinjao Annu Glassl.
No, Alois nije bio èovjek koji bi se sav predao proklinjanju. To je dr ao ravnim bes
potrebnom tro enju osobnog bogatstva. Ipak bi je svake veèeri prokleo, s mr njom. Zbog
toga ga njena smrt nije jako iznenadila. A umrla je ba iznenada! Taj se neobièni d
ogaðaj desio tek èetrnaest mjeseci nakon to mu se rodio sin i Fanni je opet bila u du
bokoj trudnoæi, no Aloisu se svejedno èinilo kako anatema nije bila bez uèinka. Shvati
o je to kao skupo plaæen nu ni svr etak - skupo plaæen, jer je uvijek moglo doæi do nepred
vidljivih posljedica.
A u Anninoj je smrtovnici uistinu bilo navedeno da je uzrok nepoznat. To je Aloi
sa uvjerilo kako se radilo o samoubojstvu. Sto mu se nije svidjelo. Nije bio pra
znovjeran tip, barem ne razmjerno njegovom
48
Norman Mailer
nevjerovanju u blisku prisutnost Boga i Vraga. On je, kako je obja njavao uz krigl
u piva, vjerovao u konkretne i smislene procese pouzdanog oblika vlasti. Bog bi,
bez obzira na to koliko udaljen i uzvi en, sigurno na vlast gledao na isti naèin -
kao na ljudsko ispunjavanje Bo je volje, pod uvjetom da tu volju vr e obzirni slu beni
ci poput njega. Alois do te zamisli nije stigao uz Hegelovu pomoæ, nije uopæe èitao He
gela, no, je li mu i bilo potrebno èitati ga? On i Hegel su se slagali - ideja je
bila tako moæna da su je svi mogli dosegnuti. Aloisu je to bilo samo po sebi razum
ljivo.
Sukladno takvoj predod bi, Aloisu bi bilo dra e da u smrti ne bude nedoumice. Do nje
bi moglo doæi zbog puknuæa crvuljka ili zbog su ice, kako je skonèala Maria Anna, njego
va majka. Samoubojstvo mu je, meðutim, izazivalo nelagodu - volio je brzo zaspati
(kako je to opisao prijateljima na piæu), "zahrkati uz dobar prdac." Samoubojstvo
Anne Glassl bilo je ne to to ga je dr alo budnim. Oti ao bi on njoj na sprovod, ali si
noænu nelagodu nije elio podvrgnuti jo i njenom licu u lijesu. Zbog toga Alois na sp
rovod nije oti ao. Jo jedna soèna tema gradskim govorkanjima.
U svakom sluèaju, bez obzira na to kako je skonèala, Anne Glassl barem vi e nije bilo.
Mogao se o eniti svojom nevjenèanom suprugom, svojom novom gospoðom, Franziskom Metze
lberger, to je i uèinio. Drugo dijete je u maternici veæ bilo dobrih sedam mjeseci, a
Fanni je imala trbuh velik poput prvonagradene dinje. Njemu je bilo èetrdeset i es
t godina, njoj dvadeset i dvije, a vjenèali su se u drugom gradu, Ranshofenu, udal
jenom est kilometara, pa se njegova trudna nevjesta jo morala i vraæati est neudobnih
kilometara.
Zaklela se kako se neæe udavati u Braunauu. Ne samo zbog enskih pogleda. I mladiæi su
je podrugljivo gledali u prolazu.
Aloisu je to i lo na ivce. Imao je dodatnih tro kova, jer je dvojicu carinskih slu beni
ka koje je pozvao morao prevesti unajmljenom koèijom. Tro ak nije bio velik, ali je
bio nepotreban. A i Fanni ga je razoèarala. Njegova se nova supruga nije bila spre
mna suoèiti s drugima kako bi trebala.
Povrh toga je bila nervozna majka. Tra ila je da se drugi put porodi u Beèu. Tamo ba
bice neæe biti tako prijekorne, kako mu je kazala. Tko bi, upitala je Fanni, u nje
noj situaciji mogao imati povjerenja u neku enu iz Braunaua? Jo tro kova.
Anna Glassl je, uz sve svoje nedostatke, ipak bila dama - za Fanni
Dvorac u umi
49
to, zakljuèio je nevoljko, nikad neæe moæi kazati. To od nje nije ni mogao oèekivati, od
jedne seljaèke kæeri, no svojedobno je ipak pokazivala odreðeni napredak. Sad je sve
i lo na gore. Kad ju je upoznao, fino se kretala, bila je hitra, goste bi u gostio
nici armirala dok ih je poslu ivala. Dr ao ju je nevjerojatno duhovitim stvorenjem, z
a jednu konobaricu.
Sad se izderavala na poslugu - sav joj je ar zavr io u prijekoj naravi. Njihove sob
e u gostionici nisu se odr avale kako treba. Kad je predlo io da vrate Klaru, Fanni
se nije zaustavljala cijele veèeri.
"Da", kazala mu je, "da mo e Klari napraviti to si radio meni. Jadna Anna Glassl."
Jadna Anna Glassl! Shvatio je da Fanni Annu vjerojatno sanja. Zar to ne mogu aps
olvirati i dalje biti mu i ena? Zakljuèio je kako to nije ba sjajan brak. Ako svake v
eèeri mora prolaziti kroz istu svaðu.
U Beèu je boravila dva tjedna prije nego im se rodila kæi, Angela, a on je sve to vr
ijeme morao plaæati dadilju koja se brinula za Aloisa Hitlera, mlaðeg. Prije kraja p
rvog tjedna, Alois Hitler stariji uspio je dadilju zavesti. Bila je petnaest god
ina starija od Fanni, krupne grade, u krevetu je bila trudbenica, no barem je mo
gao spavati, jer je usred noæi bez gunðanja ustajala kad bi djeèak zaplakao za majkom.
Do tog je trenutka Fanni bio vjeran. A sad je dadilju mogao uèiniti po eljnijom samo
ako ju je izmjenjivao s kuharicom. Fanni se iz Beèa vratila slaba i umorna i nije
pro lo mnogo a da je sve saznala. Nije se derala na njega. Plakala je. Nije joj d
obro, priznala je, a on nije imalo nimalo strpljenja da bolesni prizdrave. On je
sirovi grubijan, kazala mu je.
ivjeli su zajedno gotovo tri godine prije nego to su se mogli vjenèati, no do Angeli
nog prvog roðendana Fanni se veæ ozbiljno razboljela. Posvuda je bilo znakova sve du
bljeg poremeæaja. Ispadi prijeke naravi prelazili bi u histeriju, potom bi izgubil
a zanimanje za supruga i k tome jo postala nesposobna brinuti se za njihovo dvoje
djece. Lijeènik joj je kazao kako je do lo do zaèetka tuberkuloze. Klara je stigla iz
Beèa da bi se brinula za Aloisa mlaðeg i Angelu, jo dok se Fanni selila u gostionicu
u gradiæu Lachu, usred ume Lachenvvalda, "Sume smijeha", no ni ime niti blagodati u
mskog zraka nisu joj pomogli oporaviti se. U Lachu je ivjela deset mjeseci prije
nego to joj je stigao kraj.
KNJIGA TREÆA
Adolf ova majka
KNJIGA TREÆA
Adolf ova majka
I.
Klara je tih mjeseci obilazila Fanni èe æe nego Alois, pa su rane koje su si meðusobno z
adale gotovo zacijeljele. Kad je do la prvi put, Klara je pred krevetom na kojem s
e Fanni odmarala pala na koljena i rekla: "Bila si u pravu. Nisam sigurna da bih
ostala vjerna prisezi." Fanni je na to zaplakala. "Ostala bi ti vjerna", kazala
je. "A sad ti velim da od nje odustane . On na mene vi e ne raèuna."
"Ne", rekla je Klara, "moje obeæanje mora ostati neprekr eno! Mora biti èvr æe nego ikad."
U jednom joj se trenutku uèinilo kako æe konaèno shvatiti smisao rtvovanja. Zbog toga
se osjeæala uzvi eno. Uèili su je da traga upravo za takvim, èistim stanjem du e. Tako ju
je uèio otac, odnosno, slu beni otac, Johann Poelzl, koji je imao nepovoljno mi ljenje
o svemu osim vjere. "Vjera u gospodina na eg Isusa Krista ispunjava cijeli moj ivo
t, svakog dana", rekao bi joj - a stvarno je i bio pobo niji od svih ena u Spitalu.
Cesti su bili objedi kad bi, nakon molitve, Klari objasnio (posebno nakon to je
napunila dvanaest godina) kako je odreæi se onog za èim uistinu udi, najbli e to se èovje
mo e primaknuti spoznavanju slave Kristove. No, da bi takve trenutke dosegao, èovje
k mora biti spreman rtvovati snove. Nije li, naposljetku, Bog rtvovao sina svoga?
Uskoro se Klara poku avala odreæi udnje za ujakom Aloisom. Ta se vatra nije ugasila t
ijekom èetiri godine rada kod Anne Glassl, niti tijekom sljedeæe èetiri godine slu be ko
d stare gospoðe u Beèu, koja je naizmjence obo avala Klaru i prebrojavala srebrninu. U
toj je staroj gospoði stvarno buktio plam sumnje - i lo bi joj na ivce kad bi srebrn
ina bila na broju (kako bi se uvijek i ispostavilo), jer je paranoju koja se ne
da potkrijepiti te e podnositi od gubitka nastalog kraðom. Stara je gospoða potajno bi
la ponosna na savr eno kuæanstvo kakvo je njena mlada slu kinja vodila - to je ukazival
o na po tovanje prema gazdarici - ali joj je njeno po tenje istovremeno i lo na ivce.
54
Norman Mailer
Mnogo godina prije, Johanna je, kako bi se iskupila za svoj jedini bludni grijeh
s Aloisom, postala vrlo dobra domaæica, a Klara je prihvatila svoj dio du nosti. Ka
o da su i majka i kæi vjerovale da ono to je od njihove obitelji ostalo - uzev i u ob
zir duhove tolike umrle djece - ovisi o neprekidnoj svakodnevnoj borbi protiv bl
ata, pra ine, pepela, mrlja te svih zaprljanih tanjura, alica, lonaca i jedaæeg pribo
ra.
Klara je svoj posao radila temeljito. Svaki je kuæanski posao tra io puno truda, èak i
kad ste znali kako ga treba obaviti. No, rtvovanje se s tim nije moglo mjeriti. r
tvovanje je znaèilo bol koju je osjeæala tik do srca. Makar je za Aloisom udjela, mak
ar ga je sanjala, morala je smisliti kako da ga (kad bi Fannino dvoje djece spre
mila na spavanje) dr i podalje od sebe. Alois bi ba svake veèeri u gostionici, najbol
joj u Braunauu, gostionici Pommer (u koju su se bili preselili) u nju zurio. Pri
pit od tri krigle piva koje bi svake veèeri u sebe ulio u dru tvu nekog od carinskih
slu benika, prije nego bi se u gostionicu Pommer vratio na objed koji bi Klara sk
uhala u hotelskoj kuhinji i donijela u njihove odaje, da bi ga potom pojeo s tek
om, bez rijeèi, tek klimajuæi glavom kako bi pokazao zadovoljstvo. Potom bi u njihov
oj dnevnoj sobi zurio u nju, irom otvorenih oèiju, kao da joj prenosi to misli. Usko
ro je svojom ma tom doticao skrovita mjesta njenog tijela. Uspalila su joj se bedr
a, zarumenjeli obrazi, dah joj je udio udahnuti njegov. Ako bi neko od djece zapl
akalo u snu, skoèila bi. Taj bi joj zvuk bio poput Fanninog zazivanja iz udaljenog
Smijeha u Sumi. Potom bi uvijek slijedio grè razoèaranja.
Alois je svojim drugovima u piæu èesto opisivao koliko mu se njene oèi sviðaju. Tako dub
oke, bistre, pune oèajnièke udnje za njim.
A za to i ne bi bile? Alois je sebe i dalje dr ao iznimnim tipom. Koga je jo poznavao
, a da bi bio spreman za sebe ustvrditi da je neosjetljiv na religiozni strah? T
u je nalazio vlastitu, jedinstvenu vrstu hrabrosti. Cesto nije propu tao istaknuti
kako nikad ne ide u crkvu. A sveæeniku se nikad ne bi ispovjedio. Kako bi neki pr
osjeèni upnik mogao biti na istoj ravni s njim? Na vjernost je prisegnuo Kruni i vi e
od toga mu nije trebalo. Zar bi Bog kaznio èovjeka koji tako dobro slu i dr avu?
Tjedan prije, roðak se kod njega zanimao bi li njegov sin, koji je postao punoljet
an, bio zadovoljan poslom u Financijskoj policiji. Alois mu je otpisao:
Dvorac u umi
55
Pazi da deèko ne bi pomislio kako je to igra, jer æe se vrlo brzo razuvjeriti. Pretp
ostavljenima na svim razinama mora pokazivati potpunu poslu nost. Potom, u ovom po
slu treba mnogo uèiti, posebice ako nije stekao osobitu prethodnu naobrazbu. Oni k
oji mnogo piju, upadaju u dugove, kockaju i nemoralno ive, ne opstanu dugo. I kon
aèno, izlazi se danju i noæu, bez obzira na vremenske uvjete.
Naravno, za sebe je dr ao kako posjeduje osobine navedene u pismu, dok o "nemoraln
om ivljenju" nimalo nije premi ljao. Nemoral se, znao je, ne smije brkati s pojedin
ostima neèijeg privatnog ivota. Nemoral se odnosio na uzimanje mita od krijumèara, a
privatni se ivot svojom slo eno æu takvom prosuðivanju izmicao. Nije mogao sa sigurno æu z
i je li mu Klara kæi - naposljetku, Johanni Hiedler Poelzl nije morao vjerovati na
rijeè. Kakvog, naposljetku, ima smisla biti enskog roda, ako ne nauèi vje to lagati? Si
e ist hier! Je li to bila istina, ili ne?
A opet, mogla bi mu biti kæi.
Alois je znao za to ne mora odlaziti u crkvu, niti ispovijedati se, za to je tako hr
abar. Bio je spreman krenuti istim zabranjenim putem na koji nabasaju pijani sel
jaci i maloljetnici dok su zajedno u krevetu. No on se, za razliku od njih, nije
namjeravao osvrtati sa strahom i kajanjem. On æe to naprosto uèiniti. Hoæe.
Sto je konaèno i napravio potkraj jedne kratke veèeri, koja se nije pretjerano razli
kovala od drugih veèeri, kad bi je gledao bez ikakvog pretvaranja i ne poduzimajuæi
ni ta, osim to bi povremeno ustao, s hlaèama u punom profilu i izboèinom spremnom da pr
ogovori u svoje ime. Potom bi araèem pro arao po vatri, sjeo i opet je stao gledati.
No, te veèeri, kad je ona rukom krenula prema vratima djeèje sobe u kojoj je i sama
spavala, nije rekao laku noæ, veæ je umjesto toga zakoraèio prema njoj, uhvatio je za
ruku, poljubio u usta i odnio u svoju spavaæu sobu i krevet, iako ga je nesigurnim
 glasom preklinjala da prestane, "molim vas, prestanite", na to je on rukom nasta
vio raditi prolaz, veæ tako iskusan u prodiranju prstima kroz za titu rublja i korze
ta, sve do dlakavog gnijezda koje je tako dugo skrivala. I eto ga tu, ba kao perj
e - paperje - kako je i oèekivao. Pola joj je tijela uspalila vatra, no pola je bi
lo okovano ledom, donja polovica. Da mu nije bilo Lovaèkog psa, mo da bi ustuknuo pr
istupajuæi tako smrznutom ulazu, no usta su joj
56
Norman Mailer
bila onaj vatreni dio, pa ga je poljubila, kao da usnama izra ava i srce, tako pun
im, tako svje im, tako putenim, da je eksplodirao jo dok je u nju prodirao, poderav i
joj dokraja himen, i bio je u njoj, duboko u njoj i bilo je veæ gotovo kad je ona
zajecala, od jada i straha i jo gore - srama zbog egzaltiranog drhtaja koji joj
je u skoku pro ao tijelom i minuo. Znala je da se radilo o samoj suprotnosti rtvova
nju. Ali ga nije mogla prestati ljubiti. Ljubila ga je i ljubila, poput djeteta
koje obasipa poljupcima lice voljene odrasle osobe, a potom drugaèijim poljupcima,
mek im, dubljim. On je bio prvi mu karac kojeg je poljubila, drugaèije nego kad ljubi
roðaka, da, bila je to pogre na vrsta egzaltacije. Nije mogla prestati plakati. Nit
i smije iti se.
?..
I Klara mu je sad postala ljubavnica, èistaèica i guvernanta Aloisu mlaðem i Angeli. M
nogih mu je veèeri bila i kuharica - ukoliko nisu (nakon to bi na jedan sat anga iral
i neku od hotelskih sobarica da èuva djecu) si li u blagovaonicu gostionice Pommer,
svima na ogled kao ujak i neæakinja, sredovjeèni carinski slu benik u svojoj odori i n
jegova smjerna mlada ljubavnica. Nikoga u Braunauu nisu uspjeli prevariti, ma ko
liko ga puta ona nazvala ujakom. Naèin na koji je on sjedao kao da je sam Franjo J
osip, spreman ustvrditi da "poput cara i ja imam mladu ljubavnicu", bio je dovol
jan da promatraèima raspali indignaciju. Svaki put kad bi je odveo u blagovaonicu
na veèeru, uvijek bi se dogodilo isto - èim bi se vratili, poèeo bi je zavoditi, tako
promuklim glasom da je jedva govorio. "Ja sam tvoj zloèesti ujak", rekao bi joj us
red zagrljaja, "tvoj zloèesti, zloèesti ujak."
"Jesi, jesi, moj zloèesti ujak", prianjala bi ona za njega, a bol je jedva uspijev
ala razlikovati od osjeæaja koji je poku avao postati zadovoljstvo - i to sasvim grj
e no zadovoljstvo. "O!" uzviknula bi. "Kaznit æe nas."
"A koga briga?" zare ao bi on, a od toga bi joj grje no zadovoljstvo postalo dostupn
ije.
Svaki put kad bi bilo gotovo, zaplakala bi bez iznimke. Jedino se tako mogla suz
dr ati da ne urla na njega. U njoj se stisnulo sve ono to nikako da je sasvim proðe.
Osjeæala se tako krivom.
Sad je na Klaru do ao red izbjegavati mise. Pre la je na stranu Vraga
Dvorac u umi
57
(to joj je bilo jasno!). Èinilo joj se kako je najtankoæutniji poticaji vode sve bli e
Zlom, da, èak i naèin na koji se s ljubavlju brinula za Aloisa mlaðeg i Angelu. to ih
je vi e obo avala, to je bilo gore. Svojom je prljav tinom mogla zagaditi njihovu nevi
nost.
A tu je bila i Fanni, Klara joj jo nije isprièala, ali je znala kako æe morati. Jer,
ako sad i ne zna, sigurno æe saznati ubrzo nakon to joj doðe kraj, jer æe ih tad moæi gle
dati s onog svijeta. Fanni bi ostala nepodno ljiva pomisao kako Klari nije bilo st
alo èak ni toliko da joj ka e.
No, u zadnjem tjednu Fannine bolesti, nakon to joj je Klara sve priznala, odgovor
je bio kratak: "To mi je kazna to sam te prije èetiri godine otjerala. Pravedna."
"Za deèka i djevojèicu æu se brinuti kao da su moji roðeni."
"Brinut æe se bolje nego to bih se ja brinula", rekla je Fanni okreæuæi glavu. "Sve je u
redu", rekla je, "samo me vi e ne smije posjeæivati."
Klara je tad ponovo osjetila da ivi u vlasti Zloga. Iako ju je to isprva povrijed
ilo, uskoro je osjetila srd bu to ju je Fanni spremna opet otjerati, a istu je srd bu
osjeæala i na dan kad su Fanni pokopali, vrlo naporan dan, jer Alois je nije poko
pao u Braunauu. Za mjesto je odabrao Ranshofen (Na-rubu-nade), u kojem su se vje
nèali. Odluku nije donio zbog sentimentalnosti, veæ zbog uzrujanosti. Po Braunauu se
prièalo kako je lijes kupio mjesecima prije njene smrti. Mje tani su i li tako daleko
 da su èak tvrdili kako je unaprijed dogovorio i dobru cijenu (izraðen od mahagonija
i zaplijenjen od vercera na carinskom prijelazu.) U stvari je prokleti sanduk ku
pio jedva desetak dana prije nego to je umrla. Nije ga mjesecima dr ao u pripravi.
Stoga preko tih govorkanja nije mogao prijeæi. Uz to, sama se tragiènost smrti precj
enjuje. Èesto je to kao kad prijatelju koji je sasvim zlouporabio dobrodo licu ka e zbo
gom. Nije joj namjeravao èesto iæi na grob. Tog je dana ba bio bacio oko na Klaru. Do
veèeri, nakon sahrane, nije mogao skinuti pogled s nje. Te plave oèi - ba kao dijama
nti u muzeju!
Te je kolovoske noæi u krevetu Klarin ivot primio jo jedan. Stigao joj je izravno u
srce, ili se barem njoj tako èinilo. Jer joj je du a sad bila ba tu, odmah ispod srca
i bila je na rubu da od ugode sklizne u tamu - no ugoda je trajala i dalje. Nij
e prestala. Vrag ju je uzeo pod svoje. Prodro je u nju izazvav i joj najpokvarenij
e zadovoljstvo kakvo
5»
Norman Mailer
je dotad spoznala, pa je ujutro nosila breme krivnje te ko poput stabla natopljeno
g vodom. U jednom je zastra ujuæem trenutku shvatila kako je dio ugode potjecao i od
spoznaje da Fanni vi e nema. Da. Sva ona ljubav koju je osjeæala za te ko oboljelu pr
ijateljicu istopila se u toj neèistoj, dugo suspregnutoj i tako opakoj radosti koj
u si je sad mogla dopustiti, jer ena koja ju je na èetiri godine bila prognala, vi e
nije bila iva. Sad ona mo e biti supruga. Zatrudnjela je. Nikakvo iznenaðenje.
Nikad mu nije dala do znanja da se eli udati, no on je to znao. "Èovjek mo e biti i b
udala", Alois je volio reæi, "no èak i budala mora znati uèiti iz iskustva. Samo se po
tome nekog smije suditi." Zato je Alois znao da mora ispuniti svoju novu du nost.
A i elio je uæi u brak. Nezadovoljstvo dobrih ljudi Braunaua uvuklo mu se pod ko u. D
oslovno. Patio je od nepodno ljivog svraba, koji bi ponekad potrajao cijeli sat. U
zrok su sigurno bile misli mje tana. Po prvi je put pomislio kako anonimna pisma k
oja su o njemu slali Financijskoj policiji, du nosnici koji ih otvore mo da i neæe odm
ah baciti u ko . Mogao bi uslijediti i kakav upit. Takve su se stvari odvijale spo
ro, no kako je Klara sad bila trudna, prizor bi mogao postati neugodan, ako za èet
iri ili pet mjeseci zbog trbuha ne bude smjela pomoliti nos na ulicu. A fino æe zaèi
niti i pisma koja æe stizati Financijskoj policiji.
Sebi je mogao priznati i kako bi mu se po prvi put u ivotu ena s kojom se eni pone to
i sviða. S Annom Glassl je zadovoljio elju za dru tvenim statusom - to nije bilo upi
tno - no blijedi mu se miris njenog parfema nije sviðao. A Fanni bi, u najmanju ru
ku, sasvim podivljala sa svojim promjenama raspolo enja. Klara je, pak, bila smire
na i svjesna svog podrijetla. Nije mogao a da ne cijeni kako mu se brinula za dj
ecu, a ako mu podari veliku obitelj, pa, to bi u tome bilo tako stra no? Zaèepilo bi
usta mje tanima.
Kako bilo, uzev i u obzir da djeca èesto umru, velika je obitelj dodatni oblik osigu
ranja. Ako i ostane bez kojeg djeteta, jo ima ostale.
S druge strane, on i Klara su po zakonu roðaci. Kad se Alois prvi put u upi u Braun
auu oko toga malo raspitao, saznao je da æe morati pisati molbu.
To je Aloisu stvorilo novu brigu, zbog la i koja se devet godina prije ovjerila, k
ad je s Johanom Nepomukom i jo trojicom svjedoka putovao u Strones. Mo e li se to i
sprijeèiti na putu brzog sklapanja
Dvorac u umi
59
braka? Prema slu benom dokumentu, bio je sin Johanna Georga Hied-lera, stoga i Kla
rin roðak, u drugom koljenu. Je li to srodstvo suvi e blisko?
Ako bi sad ustvrdio kako mu Johann Georg uopæe nije otac, morao bi opet postati Al
ois Schicklgruber. To uopæe ne dolazi u obzir! Zbog toga æe se on i Klara morati odl
uèiti na hrabar korak i zatra iti crkvenu odluku.
U Braunauu je prouèavanje problema preuzeo sveæenik u upnoj crkvi, otac Koestler. Mje
sec dana poslije, stigao im je obeshrabrujuæi odgovor: u predmetima poput sluèaja he
rr Hiedlera, upnik nema ovlasti odobriti izuzeæe. Klara i Alois morat æe se obratiti
biskupu u Linzu. A otac Koestler æe mu pomoæi sastaviti pismo.
3-
Va a biskupska ekscelencijo!
Dvoje koje su u poniznoj pobo nosti prilo ili svoje potpise, odluèili su zasnovati bra
k. No, prema prilo enom rodoslovu, to im prijeèi kanonska prepreka kolateralnog afin
iteta. Stoga ponizno mole Va u biskupsku ekscelenciju da im da izuzeæe, na temelju s
ljedeæeg:
mlado enja je udovac od 10. kolovoza ove godine i otac dvoje maloljetne djece, djeèa
ka od dvije i pol godine (Aloisa) i djevojèice stare èetrnaest mjeseci (Angele), a o
boje trebaju dadilju, to prije to im je otac carinski slu benik koji je cijeli dan,
a ponekad i noæu odsutan, pa nije u stanju nadgledati obrazovanje i odgajanje svo
je djece. Nevjesta se za djecu skrbi otkako im je umrla majka, a ona su je jako
zavoljela. Stoga se s pravom mo e pretpostaviti kako æe ih dobro odgajati, a brak bi
ti sretan. tovi e, nevjesta nema svojih materijalnih sredstava, pa je te ko vjerovati
kako æe imati jo koju priliku zasnovati uspje an brak.
Zbog svega toga, ni epotpisani ponovno smjerno mole da im se velikodu no udijeli izu
zeæe od prepreke afiniteta.
27. listopada 1884., u Braunau am Innu
Alois Hitler, mlado enja
Klara Poelzl, mlada
6o
Norman Mailer
Alois se sprijateljio s domaæicom oca Koestlera, mlohavom enom srednjih godina sa s
jajem u oèima.
Kako je takav sjaj imao i sam, Alois joj je pokazao pismo i rekao: "Tu se ne spo
minje jako va an razlog za na brak, mlada je trudna."
"A, ma znamo mi to", rekla je ona, "ali ne bi bilo pametno poslanicu ote ati jo i t
akvim kamenom."
Nakon stanke za promi ljanje, Alois je kazao: "To je dobar savjet. Dobro je sjeo",
pa je polo io ruku na njenu stra njicu, kao da eli provjeriti sredi te njene mudrosti.
O amarila ga je po licu.
"Kako vi to tako?" upitao je.
"Herr Hitler, zar vas ne amaraju èesto?"
"Samaraju, ali bude tu i ugodnih iznenaðenja. Prirede ih dobre ene koje se ne dr e ta
ko uzvi eno."
Nasmijala se. Nije si mogla pomoæi. Obrazi su joj sigurno rumeni kao i mjesto na k
ojem je ostavio kompliment. "Sretno vam bilo s biskupom u Linzu", kazala je. "To
je pla ljiv tip."
A iz Linza se na odgovor èekalo punih mjesec dana. Biskup je odbio dati izuzeæe.
Aloisu Crkva dotad nije bila suvi e simpatièna, a sad ju je poèeo otvoreno prezirati.
"Crkvenjaci nose crne halje", rekao je u sebi, "da prekriju svoje snje no bijele s
tra njice."
Oca Koestlera je s po tovanjem upitao: "Koji nam sad korak ostaje, oèe?"
"Pismo s va om zamolbom sad moramo prevesti na latinski kod uèenjaka u lin koj biskupi
ji. Tako æemo ga smjeti poslati u Rim. Dr im kako æe papinski sud imati vi e razumijevan
ja. Obièno ima."
Da, pomislio je Alois, jer je dovoljno daleko da si ne moraju razbijati glavu ok
o jednog Austrijanca i Austrijanke. upniku je kazao: "Hvala vam na savjetu. Od va
s uvijek mogu puno nauèiti, oèe. Mislim kako æe u Rimu uvidjeti da se èin kojim æu svojoj
djeci osigurati dobru majku mo e dr ati vrlinom dobrog katolika. Vrlinom koju elim st
eæi."
Ono to je davao naslutiti nije bilo zanemarivo. Bio je gre nik, spreman vratiti se
u krilo matere Crkve.
Ocu Koestleru to se toliko svidjelo, da je odluèio dati ekonomièan savjet. Kako su p
rijevodi na latinski skupi, bilo bi pametno potpisati Testimonium Pauperatis.
"To bi bila 'izjava o siroma tvu'?" toliko si je latinskog Alois znao prevesti i s
am.
Dvorac u umi
61
"Njome æe se ukloniti obveza, herr Hitler, da se prijevod plati."
Herr Hitler se suzdr ao od primjedbe da se, kao slu benik Krune, smatra dobrostojeæim,
hvala na pitanju. Umjesto toga, savjet je prihvatio. Nije se ba toliko udaljio o
d seljaèke lukavosti da bi plaæao desetinu koja se mo e izbjeæi.
Tri tjedna poslije, pred Bo iæ 1884. godine, Rim je udijelio izuzeæe. No, Alois i Klar
a su i dalje morali èekati. Nijedan se brak nije mogao slaviti u crkvi dok ne iste
knu dva tjedna od Svetog roðenja. Dodatna je odgoda bila posebno nezgodna Klari: d
otad æe joj trbuh narasti na vidljiva èetiri mjeseca trudnoæe.
"Eto nam krupnog momka", rekao je Alois.
"Nadam se da je tako", kazala je ona. Sto bi moglo izaæi iz takve majke, koja se o
nako va ne veèeri osjetila tako blizu Zlom? Èak i ako dijete pre ivi, neæe li biti obilje e
o? Ta æe je misao proganjati na svadbi.
Poput mnogih svadbi carinskih slu benika, dan je bio podijeljen na dva dijela. Kak
o je to poslije Klara prièala: "Pred oltar smo stali prije est sati ujutro, a do se
dam je ujak Alois veæ bio na radnom mjestu. Kad sam se vratila u na e odaje, jo je bi
o mrak."
Te su veèeri u gostionici Pommer odr ali svadbu, a Johann Nepomuk, sad veæ udovac, pre
valio je cijeli put od Spitala do Braunaua, u dru tvu Klarine sestre Johanne, koja
je ime dobila po majci, Johanni Poelzl, a majka se isprièala uz "najdublje aljenje
". Jo i bolje, pomislio je Alois.
Johannina kæi, koja je dobila zastupnièku ulogu (a nosila je i isto ime) bila je grb
ava. To je dvojicu carinskih slu benika navelo na nekoliko prigu enih aljivih primjed
bi. "Da", rekao je jedan, "sad je pitanje hoæe li se Aloisu uèiniti da bi joj ba moga
o protrljati grbu za sreæu."
"Prièaj ti e", rekao je drugi. "Èuo sam da je ova grbavica grozne æudi."
Zasviralo se. Na harmonici, a Alois i Klara dali su sve od sebe da zaple u, no Alo
is je imao dvije lijeve noge. Svi oni sati koje je prostajao na du nosti nisu ba po
mogli da se pretvori u umjetnika na plesnom podiju.
Ostali su slijedili njihov primjer. Carinski slu benici sa svojim suprugama. Jedan
je od njih imao sina, veæ dovoljno stasalog da se upusti u ivahnu polku sa slu kinjo
m koju su mladenci nedavno zaposlili,
62
Norman Mailer
djevojku grimiznih obraza i veselih oèiju po imenu Rosalie, a ta je Rosalie ispekl
a i teleæi but te odojka, to su ih smjestili u sredi te svadbenog pira.
A u kamin je bila ubacila previ e drva. Ostali su plesaèi ubrzo odustali. Prostorija
se pretjerano zagrijala. Napola uzrujano, a napola u veselom zanosu, Alois ju j
e stalno zadirkivao: "Pa ti se to uri popaliti èovjeku ono to ima, zar ne?" a Rosalie
bi dlanovima prekrila obraze i hihotala se.
Kad su je zadirkivali, Rosalie bi razrogaèila oèi. Nije bilo neva no da su joj grudi b
ile nedvojbeno pune, a sad su se nakon polke i nadimale. Klari ni toliko nije tr
ebalo da bude posve sigurna. Alois se spremio za svoje sljedeæe zastranjenje. Slje
deæih æe se godina sjeæati te veèeri, nadolazeæih tu nih godina u kojima æe sin Gustav, koj
je te veèeri nosila, kao i dvoje djece koje æe slijediti, Ida i Otto, svi pomrijeti
unutar godinu dana, Gustav u dobi od dvije godine, jednogodi nja Ida te Otto, star
samo nekoliko tjedana.
I Johann Nepomuk je zamijetio da se prostorija zagrijala, kao i na to je ukazivao
Rosalienin pogled. "Rije i se te slu kinje", apnuo je Klari, no ona je tek slegnula
ramenima. "Sljedeæa bi mogla biti i gora", odgovorila mu je aptom.
Nakon svadbe, Nepomuk je usnio stra nu moru. Èinilo mu se da æe mu puæi srce. Te je noæi z
amalo umro u krevetu, no po ivio je jo tri godine. Nema organa koji bi bio otpornij
i na pucanje od srca starog, otvrdnulog seljaka. Ipak, nikad vi e nije bio isti, to
je bila okrutna kazna starom udovcu koji je nastojao dr ati se za ono to mu je u iv
otu preostalo. Smrt je, kad ga je u dobi od osamdeset i jedne godine posjetila,
stigla s istom epidemijom koja je odnijela i djecu.
4-
Difterija je u njihovu obitelj stigla poput Crne smrti.
Sluz se prelijevala iz grla dvogodi njaka i jednogodi njakinje, curio je zeleni gnoj
, gu æi i te i od stroneskog blata. Djeèak i djevojèica glasali su se hripanjem, kao da su
zvuke s paæenièkim autoritetom ispu tali starac i starica dok poput galeota napre u pluæa
ne bi li u njima oslobodili prolaz barem za slamku. Prvi je umro Gustav, uvijek
bole ljivi Gustav, star dvije i pol godine, koji je izgledao kao duh Klarine pomr
le
Dvorac u umi
63
braæe i sestara, potom je oti la Ida, stara petnaest mjeseci, pravi plavo-oki Klarin
odraz, oti la je tri tjedna nakon Gustava. Kroz obje je smrti majka morala opet p
roæi, zbog udarca koji je ubrzo uslijedio. Bio je to Ottov svr etak - Ottov, kojem s
u bila tek tri tjedna! - a odnijela ga je galopirajuæa kolika koja mu je razderala
utrobu. Smrad djeteta koje se rodilo da umre za nekoliko tjedana nastanio se u
Klarinom nosu, kao da su nosnice jo jedan organ pamæenja.
Nimalo nije sumnjala tko je za sve kriv. Alois je bio blizu Zlog. No, takvo je to
mogla razumjeti. Djeèak sam samcat u Beèu, koji je oduvijek za toliko toga udio. Nar
avno! Ali to se tièe nje same, tu nije bilo nikakvog izgovora. udjela je za obitelji
u kojoj djeca ne bi umirala, veæ do ivjela zrelo doba, a opet je Bogu svemoguæem bila
nevjerna one noæi kad je zaèet Gustav, da, a za tim je tajnim zadovoljstvom jo i tra
gala, onih noæi kad bi se Alois odluèio na voðenje ljubavi, kao malo raznolikosti na n
jegovom tada njem jelovniku, vezi s novom kuharicom u gostionici Pommer, Rosalie.
Zbog takvih ga je postupaka mrzila. S druge je pak strane uvidjela koliko je ta
vrsta mr nje prijetvorna. Kao da joj je pojaèavala elju. Dok bi onih noæi kad bi na tre
nutak prema Aloisu osjetila ljubav, ispravan ivot onamo dolje ostavljao led. Aloi
s bi gunðao nakon to bi obavili èin, èak i dok bi ga groznièavo ljubila kako bi popravila
stvari.
"Usta ti daju obeæanja koja ti ne dr i ", kazao bi joj.
Nije joj se èinilo da je udata. Anna Glassl i Fanni uvijek su joj bile na pameti.
Poèela je kao slu kinja, potom Fanninoj djeci postala dadilja, pa pomajka, a sad su
i njena vlastita djeca pomrla. Alois mlaði i Angela poslani su u Spital, kad je di
fterija napala mladu djecu, pa su izbjegli zarazu. Sad su joj se vratili, ali sv
e su njihove tri sobe u gostionici Pommer i dalje bazdjele na rasku ivanje nakon s
vake smrti, a taj je vonj nastavljao ivjeti u Klarinoj odjeæi, tijekom tri odvojena
dana tri sprovoda na groblju. Znala je koliko lijes mo e biti malen - to je veæ nauèi
la kod gubitaka u obitelji Poelzl - no minijaturni ljesovi njene vlastite djece
bili su poput tri posjekotine na srcu koje su probudile ljubav kakvu se, dok su
djeca bila iva, nije usuðivala osjeæati. Suvi e se bojala zla koje bi donijela tim novo
roðenim du ama. Tek je nakon Gustavove smrti shvatila da ga je voljela.
Alois je pak odluèio kako Bogu neæe oprostiti. Svojim bi prijateljima iz taverne bli
zu carinarnice, posebno novacima, mladim carinskim slu -
64
Norman Mailer
benicima, govorio s autoritetom tri desetljeæa u Financijskoj policiji. "Car je on
aj koji nas ima snagu voditi", primijetio je jedne vruæe ljetne veèeri. "Tu le i prava
moæ. Bog nam samo prekine ivot."
"Aloise", rekao mu je stariji prijatelj, "prièa kao da ne strepi od odlaska gore."
"Gore ili dolje, za mene je prava vlast Franjo Josip."
"Pretjeruje ", rekao mu je prijatelj.
Do dolaska kuæi, Alois bi obièno veæ postao zlovoljan. Pivo ga je pu talo, nestajuæi u kis
elom oblaku. Prekorio bi Aloisa mlaðeg, izgrdio Angelu, a Klari se ne bi niti obra
tio. Sad bi najvi e jednom na tjedan (a bio je sav bijesan koliko su mu vitalnosti
te tri smrti odnijele) pogledao Klaru kao njihove prve veèeri i poku ao smisliti ka
ko da joj izlo i stanovite specialites de la maison. Francuski nije znao, ali je o
te tri rijeèi znao sve to treba. Jedan od carinskih slu benika hvalio se kako je kao
mladiæ bio u Parizu. Tamo je, u bordelu, kako je tvrdio, u dvije noæi nauèio vi e nego
u cijelom ivotu.
Alois se nije dao impresionirati. Neke pojedinosti nisu mu bile nove. Fanni je,
recimo, voljela usta stavljati na razna mjesta, a Anna Glassl u tim stvarima nij
e izigravala damu. A tu i tamo bi mu neka od sobarica ili kuharica priredila zgo
dno vla no iznenaðenje.
Naravno, sad je bio s prepla enom ptièicom èiji bi ga torzo mogao opr iti èak i ako su joj
bedra bila hladna poput snje nog zapuha. Vodila je ona ljubav, da, ako bi uopæe mog
ao uæi dokraja u nju - to nije bilo èesto - bila je jaka kao i Lovaèki pas, jest, ba kao
kuje koje je vidio da re e i kljocaju zubima prema genitalijama mu jaka. Klara nije
re ala niti kljocala zubima, samo bi skoèila na svoj oltar, sama, uvijek sama, bila j
e tako povuèena da je htio usta staviti na njeno najpovuèenije mjesto, a onda bi joj
u usta mogao uvaliti Lovaèkog psa. Pokazao bi on njoj gdje se toèno nalazi Pobo nost.
Specialites de la maison!
No, te vruæe ljetne noæi, dok joj se trudio ra iriti skupljene noge, gurajuæi jaèe nego ik
ad, svom snagom svojih ruku, u jednom ga je trenutku napustio dah. Iznenadan ubo
d boli! Naèas mu se èinilo kao da ga je oborio grom. Je li to bilo srce? Je li on na
redu za umiranje?
"Jesi li dobro?" viknula je kad se svalio pored nje, udi uæi i izdi uæi tako groznim hro
pcem, poput zadnjih udisaja djece bez koje su ostali.
"Jesam. U redu. Nisam", rekao je. A ona se na la na njemu. Nije
Dvorac u umi
65
znala hoæe li ga to povratiti u ivot ili ga dokrajèiti, no opet je osjetila onu istu
srd bu, o tru poput igle, kakva ju je veæ bila obuzela nakon to je umrla Fanni. Fanni j
oj je svojedobno kazala to da uèini. Stoga se Klara zaokrenula, staviv i svoj najinti
mniji organ na njegova usta i nos na koja je sad te ko disao, dok je njegov stari
ovan za razvaljivanje vrata uzela u usta. Ujak je sad bio mlohav poput koluta iz
meta. Ona mu je svejedno stala pu iti gorljivo æu koju joj je mogao podariti samo Zli
- toga je bila sasvim svjesna. Poticaj je stigao iz tog izvora. Sad su oboje dr al
i glavu na krivom kraju, a tamo je bio Zli. Nikad nije bio tako blizu.
Lovaèki se pas stao buditi. U njenim ustima. To ju je iznenadilo. Alois je bio tak
o mlohav. A sad je opet postao mu karac! Usta su mu se zapjenila od njenog soka, o
krenuo se i zagrlio joj lice svom stra æu vlastitih usana i lica, napokon spreman da
joj ugura Lovaèkog psa, nabije ga u njenu bogobojaznost, da prokleta bila sva bog
obojaznost, pomislio je Alois - prokleta supruga crkveni mi , prokleta crkva! - vr
atio se iz mrtvih - bilo je to èudo, sav se povratio, a ponos mu je bio poput maèa.
Ovo je bilo bolje nego morska oluja! A tad se dogodilo ne to jo veæe jer je ona - od
koje medu enama u Braunauu nije bilo veæeg anðela - znala da se predaje Vragu, znala
da je on tu, s njom i Aloisom, sve troje se oslobodilo gejzirom koji je prokulja
o iz njega, a onda iz nje, pa iz oboje, a i ja sam bio tamo s njima, bio sam treæa
prisutnost i odnijelo me niz vodopad, niz koji smo vriskom pali sve troje, Aloi
s i ja punili smo maternicu Klare Poelzl Hitler, i uistinu sam spoznao trenutak
u kojem je do lo do stvaranja. Kao to je anðeo Ga-brijel slu io Jahvi one preva ne veèeri
Nazaretu, tako sam i ja bio tu sa Zlim, u srpanjskom zaèeæu, devet mjeseci i deset
dana prije nego to æe se roditi Adolf Hitler, 20. travnja 1889. godine. Da, bio sam
tamo, èasnik u najboljoj obavje tajnoj slu bi koju je svijet ikad vidio.
KNJIGA ÈETVRTA
Obavje tajac
I.
Da, ja sam sredstvo. Ja sam u slu bi Zloga. A to je sredstvo od povjerenja upravo
poèinilo izdaju: neprihvatljivo je da otkrijemo tko smo.
Autor neobjavljenog i nepotpisanog rukopisa mo e poku ati ostati anoniman, no, to ga
neæe pretjerano za tititi. Od samog sam poèetka izra avao strah od pothvata u koji sam
se upustio, a to sam èinio zato to sam znao kako æu se prije ili kasnije morati otkri
ti. A sad, kad sam ponudio da se demaskiram, to sa sobom nosi i pomak. Na mene s
e vi e ne mo e gledati kao na nacistièkog èasnika. Ako sam se 1938. i pretvarao kako sam
povjerljivi pomoænik Heinricha Himmlera (tako to sam, uistinu, ivio u tijelu pravog
èasnika SS-a), bilo je to tek privremeno. Kad nam se naredi, uvijek smo spremni p
reuzeti takve uloge, naseliti se u ljudski lik.
Shvaæam da æe veæina mojih èitatelja te ko prihvatiti ova obja njenja. Zbog sada nje prevla
svijeta znanosti, veæina æe obrazovanih ljudi diæi nos kad im spomenete postojanje Vr
aga. Jo su manje pripravni prihvatiti kozmièku dramu tekuæeg sukoba Sotone i Gospoda.
Ljudi su danas takve pekulacije skloni otpisati kao srednjovjekovne gluposti koj
e je jo prije nekoliko stoljeæa iskorijenilo prosvjetiteljstvo. Manjini intelektual
aca je postojanje Boga jo uvijek prihvatljivo, ali ne vjeruju u moguænost postojanj
a suprotstavljenog entiteta, ravno-pravnog-ili gotovo na razini Boga. Jedan se m
isterij dopu ta, ali dva, a to ne! Time se opaju neznalice.
Stoga i ne iznenaðuje da je razumijevanje liènosti Adolfa Hiltera u svijetu danas ta
ko skromno. Prezreti, to da, no shvatiti ga, to ne - a radi se, naposljetku, o n
ajzagonetnijem ljudskom biæu stoljeæa. Bez obzira na to, rekao bih kako ja njegovu p
sihu mogu razumjeti. Bio mi je klijent. Pratio sam njegov ivot od djetinjstva pa
do uznapredovale faze razvoja u divlju zvijer svog stoljeæa, tog politièara koji se
doimao tako skromnim, sa svojim oklja trenim brèiæem.
70
Norman Mailer
2.
Kad se rodio, bio je sasvim uobièajen proizvod Klare Poelzl. Nije bio zdrav. Klaru
bi istinski prestravio svaki put kad bi mu se kapljica bale iscijedila iz nosa,
ili mu se na djetinjim ustima naduo mjehur sluzi.
Vjerojatno stoji kako je, ne pozivi li ni on, bila spremna umrijeti. Pozornost s
kojom ga je tijekom prvih dana pratila vjerojatno bi se kod neke druge ene s man
je razloga za zabrinutost dr ala histerijom, no, Klara je ivjela na rubu ponora. Sj
eæanja na njene noæi s Aloisom sad je pro imao prodoran i bolestan miris sobe u kojoj
su bolovali Gustav, Ida i Otto, pa se jedno po jedno gasili tijekom nekoliko mje
seci iste godine. Bogu se predano molila da joj spasi svako od njene troje djece
, no molitve joj nisu bile usli ane. Dr ala je kako je Bo ji prijekor samo potvrðivao nj
eno grje no stanje.
Nakon to je Adolf zaèet, stekla je naviku svakog jutra sapunom za rublje prati usta
. (Alois je sad bio izrazito sklon - posebno u njenoj visokoj trudnoæi - Klarina u
sta silom navesti na Lovaèkog psa i tamo ih dr ati - svojom velikom rukom na njenom
vratu.)
Ne iznenaðuje potom to je svu ljubav podarila djetetu. Èim je Adolf poèeo pokazivati zn
ake ivota - razdragano bi se nasmije io kad bi mu se njeno lice pribli ilo - poèela je
vjerovati kako bi Bog ovaj put mogao prema njoj biti blag, mo da joj èak i oprostiti
. Bi li bio spreman ovo dijete po tedjeti? Je li se mogla ponadati kako mu je srd ba
splasnula? Da joj je mo da podario anðela? To je u prirodi bogobojazne nade. Onda j
e usnila san u kojem joj je reèeno da se okane mu a. To je u prirodi bogobojazne du no
sti.
Alois se uskoro morao suoèiti s moguæno æu da bi volja èvrsta poput eljeza, iskovanog moli
vom, mogla biti jednako jaka kao i suprugovi dobro razvijeni mi iæi. Isprva nije mog
ao vjerovati da bi njeno odbijanje svakog dodira moglo biti vi e od hira, tek neki
nov naèin poticanja. "Vi ene idete naprijed-natag poput maèeta dok si lovi rep", kaz
ao joj je. A potom joj je, zakljuèiv i da se takva pobuna mora nemilosrdno ugu iti, je
dnom rukom zgrabio stra njicu, a drugom dojku.
Tako ga je sna no ujela za zglavak, da je potekla krv. Na to ju je on odalamio, pa
je Klari na oku ostala modrica. Gott im Himmel! Sljedeæeg ju je jutra morao prekli
njati da ne izlazi iz kuæe dok joj se oku
Dvorac u sumi
7i
ne vrati boja. Tjedan je dana, sa zavojem na ruci, nakon posla i ao u kupnju - tih
se dana nije odlazilo u gostionicu. A kad je modrice napokon nestalo, morao je
svejedno odustati od onog to je dr ao svojim neotuðivim pravom, pa je spavao sklupèan n
a svojoj strani kreveta.
Buduæi da je takvo stanje dulje potrajalo, odluèio sam do daljnjeg ostati u Klarinoj
blizini. Demonima i vragovima sna na su èuvstva uvijek privlaèna, èak i kad seljaci san
jaju crnicu koju æe u buduænosti zasijati.
Ne treba posebno isticati kako su nam smrti Gustava, Ide i Otta ispale vrlo kori
sne, makar je smrt i dalje u Bo joj, a ne u na oj domeni. Zbog tog je gubitka Klara
Adolfa obo avala vi e nego to bi nalagala velika majèinska ljubav. Kad je poèeo vri tati s
aki put kad bi ga poljubila u usta, shvatila je da to radi zbog mirisa lu ine s nj
enih usta. No, kako je Alois protjeran na svoju stanu kreveta, vi e nije bilo potr
ebe svako ih jutro dezinficirati. Adolfa je potom opet mogla ljubiti, dok je on
gugutao od zadovoljstva.
Oèekivali smo kako æe nam se to pokazati korisnim. Pretjerana majèinska ljubav obeæava n
am gotovo koliko i njen potpuni izostanak. Ba dareni smo da tragamo za bilo kakvim
pretjerivanjem, u dobru ili zlu, ljubavi ili mr nji, za svaèim èega ima premalo ili p
revi e. Svako pretjerivanje u iskrenim osjeæajima slu i na oj svrsi.
Kako bilo, odluèili smo prièekati. Kad za klijenta treba uzeti dijete, dr imo se pouzd
anog pravila. Idemo polako. Iako nam posljedica incesta, kasnije preplavljena ma
jèinskom ljubavi, nudi brojne moguænosti, posebno ukoliko je dogaðaj pri zaèeæu bio pojaèan
na om prisutno æu pa je razumno oèekivati pojavu iznimnih prilika, svejedno èekamo, promat
ramo. Mo da dijete neæe pre ivjeti. Tako ih mnogo izgubimo. Preèesto nam se dogaða da Bog
zna za na odabir pa, nemilosrdno - to bih za njega svakako mogao reæi - da, Bog mo e
nemilosrdno ukloniti djecu, bez obzira na to kakvu cijenu morao za to platiti. A
koja bi to cijena bila? Tu postoji neobièan izraèun. Gospod nije neosjetljiv na nad
e onih oko èeda. Rana smrt jednog iznimnog djeteta obitelj mo e sasvim obeshrabriti.
Stoga, èak i kad zna da smo odreðenog pojedinca veæ dobrim dijelom preuzeli, oklijeva
. Ponekad ne eli preuzeti uzgrednu tetu koju æe pretrpjeti obitelj. Osim toga, njego
vi anðeli uvijek mogu poku ati opet vratiti dijete iz na ih ruku.
Gospod zbog toga tuje majèinsku ljubav, èak i kad vodi k zlu. Stoga i ne iznenaðuje to m
nogo umjetnika, gadova, genija, ubojica
72-
Norman Mailer
i pokoji spasitelj dozive zrelo doba, jer ih se Bog nije odluèio rije iti. Prvi elem
ent meðusobnog uva avanja u borbi izmeðu D. K.-a (kako æemo Boga èesto zvati) i na eg voðe
aestra - jest njihovo obostrano razumijevanje da nijedna zasebna sjajna osobina
vjerojatno neæe sama od sebe postati ona glavna bez pomoæi njegove ili na e moæi. Èak i na
jplemenitija, najpo rtvovanija i najvelikodu nija majka mo e stvoriti èudovi te. Ako smo p
risutni mi. Istovremeno, konaèan ishod ni u jednoj igri nije za nas izvjestan. Zbo
g toga je ulaganje u novoroðenèe neuravnote ena igra, i za Maestra, i za Gospoda.
No, vidim da su nu na daljnja obja njenja uvjeta, ogranièenja i moæi svijeta koji nastan
jujem, ili æe se premalo toga shvatiti.
3-
Poku at æu, dakle, objasniti kakva su to Dva kraljevstva, Bo ansko i Sotonske O njima
bih mogao govoriti kao o dva antagonizma, dva podruèja, dvije vizije postojanja ko
je su meðusobno suprotstavljene, no izraz Dva kraljevstva upotrebljava se veæ nebroj
eni niz stoljeæa. Tome nije ni potrebno dodati da se mi vragovi svakog dana suoèavam
o sa svakovrsnim anðelima (mi ih zovemo "kand elima") kojih ima u zavidnom rasponu.
Ove zaraæene snage nikom tko je èitao Izgubljeni raj neæe biti ni ta novo, a primijetit æu
i kako su mnogi meðu nama dobri poznavaoci klasiène literature. Ne znam kako je s a
nðelima, ali vragovi imaju obvezu biti upuæeni u dobru knji evnost. Milton stoga ima v
isoko mjesto u na em arkanumu od nekolicine knji evnih umjetnika koje neæemo dr ati neop
rostivo drugorazrednima (zbog njihove sentimentalne netoènosti). Milton je, naposl
jetku, pokazao svoje intuitivno razumijevanje suparni tva Dvaju kraljevstava. Bez
obzira na to koliko bio netoèan u pojedinostima, zaèetnik je opisa moguæeg sukoba tih
vojski na poèetku velikog raskola, do kojeg je do lo kad su se prvotni anðeoski odredi
podijelili na suprotstavljene tabore od kojih je svaki bio uvjeren kako mu prip
ada pravo usmjeravati buduænost ljudskog roda.
Stoga se tom velikom slijepcu mo e odati priznanje, èak i ako su mu opisi zastarjeli
. Vragovi koji slu e Maestra ne ratuju vi e protiv anðela u falangama. Sad smo se veæ vj
e to ugradili u svaki kutak ljudskog postojanja. Ako, dakle, elim ponuditi poèetna ob
ja njenja meandri-
Dvorac u umi
73
ranja, vrhunaca, slijepih ulica i primirja u na em ratu, moram najprije izlo iti kak
ve to ovlasti nad ljudskim dru tvom elimo steæi. Poèet æu primjedbom kako zbilja postoje
tri vida - Bo anski, Sotonski i ljudski - pa u stvari postoje tri zasebne vojske,
tri kraljevstva, a ne dva. Bog i njegove anðeoske kohorte djeluju na mu karce, ene i
djecu, kako bi ih priveli pod njegov utjecaj. Na Maestro i mi, njegovi zastupnici
, nastojimo zaposjesti du e mnogih meðu tim istim ljudima. Do Srednjeg vijeka, ljuds
ka biæa u toj borbi nisu mogla igrati znaèajniju aktivnu ulogu. Cesto su bili samo p
ijuni. Odatle potjeèe pojam Dva kraljevstva. Sad smo, meðutim, prinuðeni raèunati s poje
dinaènim mu karcima i enama. Èak æu reæi kako danas ljudi daju sve od sebe da bi izbjegli
u nost bilo Bogu, bilo Maestru. ele biti slobodni. Èesto otkriju (i to jako pompozno)
, " elim otkriti tko sam." A mi vragovi za to vrijeme navodimo ljude koje smo priv
ukli (i stvarno ih zovemo klijentima), kand eli nam se suprotstavljaju, a mnogo je
pojedinaca koji daju sve od sebe ne bi li se obranili od obiju strana. Ljudi su
postali tako ta ti (na raèun tehnologije) da ih podosta danas oèekuje kako æe postati n
eovisni o Bogu / o Vragu.
To je, da ponovimo, tek poèetni pristup perverzijama koje su sastavni dio postojan
ja, skica stvarne slo enosti dogaðanja.
Primjerice, ako mi ustreba, mogu izvuæi skrivena, èak davno potisnuta sjeæanja svojeg
klijenta. Takva moæ, meðutim, tro i Vrijeme. (Vrijeme pi em velikim poèetnim slovom zato t
 nama, kao i anðelima, sredstvo koje se mo e usporediti s moæi koju novac ima nad ljud
ima.) Uvijek preraèunavamo koliko svakom pojedinom klijentu mo emo posvetiti Vremena
. Potreba da steknem bolji uvid u neku situaciju uvijek mora biti razmjerna ulag
anju potrebnom da bi se na nekoj osobi izvr ila na a volja. Zbog toga nam prosjeèan èovj
ek obièno nije zanimljiv. Ima ogranièenu sposobnost uvida, sjeæanja i zlih namjera. Vi e
smo usmjereni na pronala enje ljudi spremnih prekr iti nekoliko krupnijih zakona -
bilo dru tvenih, bilo bo anskih.
A takvih mu karaca i ena, bojim se, vi e i nema mnogo. Moramo se svako malo zadovolji
ti mediokritetima. U na em dru tvu ih, ako smo dovoljno strpljivi, mo emo znatno pobol
j ati. Na taj naèin mo emo osigurati promaknuæe. Imao sam klijente koje sam uspijevao ta
ko dobro razviti da su nam mogli poslu iti u nekom od veæih projekata, a na raèun toga
mi se pobolj ala osobna situacija. No, prosjeèan klijent, oko kojeg se nate u anðeo èuvar
i vrag ravnatelj poput mene, èesto
74
Norman Mailer
naposljetku napravi malo toga korisnog bilo kojem od Kraljevstava. Nije mi se te k
o prisjetiti i pokoje nesretne situacije u kojoj je anðeo èuvar, kao moj izravni sup
arnik, na kraju odnio plijen.
Tijekom jednog nesretnog pro log razdoblja, takvi su mi gubici naru ili ugled. Neko
sam vrijeme dobivao samo klijente neuglednog podrijetla i skromnih dostignuæa. Pot
icao sam, na primjer, obiène vojnike da dezertiranjem ru e moral svoje satnije, radn
ike i seljake koji su htjeli dizati revolucije da na kraju postanu pokvarenjaci.
Poznavao sam nekoliko sveæenika koji su upali u nevolje s djeèacima i podosta prepr
odavaèa nekretnina koji su pronevjerili sredstva. Povlaðivao sam sitnim barunima i v
ojvodama dok su na kocki gubili posljednje ostatke svog starog imanja, a mogao b
ih navesti i sitne lopove, pijane grubijane i nevjerne mu eve i ene najgore vrste.
Imao sam horde klijenata, ali samo ih je nekolicina mogla stimulirati moje napre
dnije sposobnosti. Cesto sam morao biti nadglednik onima koji su roðenjem stekli m
alo, a uskoro imali jo manje. Cesto nisam mogao razabrati èuva li Maestro moj dar z
a neku buduæu svrhu, ili me samo i dalje u raznim zabitima spu ta na sve ni u razinu.
Jednom sam se prigodom ponadao, kad mi je spomenuo kako bih mogao dobiti i zadat
ak koji se po zahtjevnosti mo e usporediti s epskim susretima na eg Kraljevstva u tr
i prva stoljeæa Rimske crkve. Da, mo da me to jo uvijek èeka, pod uvjetom da i dalje sv
u svoju pozornost posveæujem prozaiènim du nostima s propalicama, nasilnicima i pijanc
ima. To sam i èinio, pa sam naposljetku odabran da nadgledam rad skupine manjih de
mona to su na oku dr ali austrijsku obitelj èiji bi se potencijal, kad se razvije, mo
gao na kraju pokazati zapanjujuæim. Taj je zametak sad bio beznaèajan, takvi su mu b
ili i roditelji, ali je u rodoslovlju imao devijacija punih opojnog smrada na eg s
tarog prijatelja, krvnog skandala. Stoga sam dobio zadatak ostati mu nakon roðenja
u blizini.
Nisam se usuðivao pitati, no u tom se trenutku Maestro odluèio izravno mi zadovoljit
i znati elju. Rekao je: "Za to sam se toliko zanimao za to jo neroðeno stvorenje? Je li
moguæe da æe jednom razviti veliku ambiciju? Mo da æu predlo iti da mu se sasvim posveti .
Zasad je to, ipak, tek projekt. Postoji velika moguænost da propadne. S vremenom b
i, razvije li veæinu svog potencijala, mogao, kao to sam veæ rekao, postati tvoj jedi
ni klijent. Trebam li tome to dodati?"
Sve je to Maestro izgovorio sa svojom uobièajenom ironijom. Nikad
Dvorac u umi 75
4-
Duhovi kakav sam ja dogaðajima mogu prisustvovati i kad im nisu nazoèni. One noæi u ko
joj je Adolf zaèet bio sam, dakle, na jednom drugom mjestu. No, svejedno sam mogao
upiti potpuni do ivljaj tako to sam se obratio vragu (ni eg polo aja), koji je tijekom
prvotnog èina bio u Aloisovom krevetu. Moram reæi kako nam ta moguænost uvijek stoji
na raspolaganju - u spolnom èinu mo emo sudjelovati i nakon to je poèinjen. S druge str
ane, manji vrag mo e, u kljuènim prigodama, smjerno zamoliti Zloga da s njim podijel
i prisutnost tijekom vrhunca. (Maestro nas potièe da ga, kad se stvarno i odluèi bit
i dio spolnog èina, zovemo Zlim, a tom je prigodom to svakako bio.)
Kasnije, kad sam poèeo obavljati svoj zadatak s mladim Adolfom Hitlerom, trenutak
zaèeæa ponovio mi je vrag koji mu je prisustvovao. Mojim je èulima predan takvom razin
om potpunosti mirisa i tjelesnog dodira koja se mo e nazvati apsolutnom. Prema tom
e, dogodila mi se. Kod nas je primitak toènog sjeæanja ravan prisustvovanju. Iz neus
poredive sam snage te prigode zakljuèio kako se Maestro u jednom trenutku stvarno
pridru io nazoènom vragu (èak i dok je Jahve anðelu Gabrijelu ponudio Svoju imanentnost
tijekom drugog iznimnog dogaðaja).
Iako jo nekoliko godina neæu biti rasporeðen samo kod Adolfa Hitlera, bio mi je staln
a tema Pregleda. Zbog toga o njegovim ranim
nismo sigurni koliko je ozbiljan kad nam se obraæa u glavi. (Glas mu je nepresu na k
ornukopija prizvuka.)
Kako bilo, nisam se usuðivao pitati. Sto ako ne uspijem? Mnogi projekti propadnu.
S druge strane, ubrzo sam saznao kako je zaèet.
Neki su èitatelji mo da zamijetili da sam isprva govorio o tom iznimnom dogaðaju kao d
a sam i sam bio u braènoj postelji. Sad izjavljujem da nisam. No, to se tièe mog sudj
elovanja, ne udaljavam se od istine. Kako fizièari trenutaèno smatraju da je svjetlo
st istovremeno èestica i val, tako vragovi ive i s istinom i s la i, jedno pored drug
og, a oboje mogu postojati jednakom snagom.
Obja njenje - pod uvjetom da nas je èovjek spreman slijediti - prilièno je jednostavni
je od, primjerice, Einsteinove posebne teorije relativnosti.
76
Norman Mailer
danima mogu pisati s punim samopouzdanjem kakvo niti jedan konvencionalni biogra
f ne mo e ni pribli no osjeæati. Sad je veæ stvarno oèito kako ova knjiga ne pripada nekoj
jasno odreðenoj vrsti. Ona je vi e od sjeæanja, a svakako je posve neobièna biografija,
jer ima i povlastice romana. Ja mogu slobodno uæi u glave mnogih. Mogao bih èak reæi
da anrovsko odreðenje i nije osobito va no, jer mi glavna briga i nije knji evni oblik,
veæ strahujem od njenih posljedica. Ovo djelo moram napisati, a da ne privuèem Maes
trovu pozornost. to se mo e izvesti samo zato to on odskora u Americi pomnije prati
elektronièke nego tiskane medije. Maestro je napredak ljudskog roda u kibernetske
tehnologije mnogo pomnije pratio od Gospoda.
Stoga sam odluèio pisati po papiru - koji nudi kakvu-takvu za titu. Mo da se moje rijeèi
neæe tako brzo uoèiti. (Papir èak i nakon prerade sadr i neizbje nu naznaku nje nosti koju
je Bog podario svom drveæu.)
Iako Maestro ne udi utro iti dio sredstava koja su mu na raspolaganju kako bi prati
o ba svaki na postupak - demona i vragova ima previ e da bi to mogao - nije ba ni skl
on pu tati nam da se upu tamo u pothvate koje nije sam odabrao. U pro losti se ne bih
usudio upustiti u stvaranje ovakvog zapisa. Strah bi me sasvim sputao. No danas,
u posvema njoj preplavljenosti posvuda zastupljene tehnologije, mo e se poku ati ukra
sti malo tajnosti za sebe, prikriti, ako ba hoæete, kakvu privatnu zonu.
Dakle, spreman sam nastaviti. Pod pretpostavkom da mi svoj proizvod uspije prikr
iti od Maestra. Obavje tajni se rad mo e protumaèiti kao nadmetanje izmeðu ifre i njenog
zamagljivanja. Buduæi da je Maestro trenutaèno prilièno optereæen, a danas mu je naporni
je postojati nego ikad - vjerujem kako dr i da nikad nije bio bli e konaènoj pobjedi -
uzimam si slobodu da se upustim u svoj pothvat. Sve vi e vjerujem kako æu uspje no pr
ikriti postojanje ovog rukopisa, barem dok ga ne dovr im. A tad æu ga morati ili obj
aviti - ili uni titi. Ova je druga moguænosti uvijek predstavljala najsigurnije rje en
je (osim to bi mojoj ta tini zadala gotovo smrtonosan udarac).
Naravno, objavim li ga, morat æu se pred Maestrovom srd bom dati u bijeg. Ima raznih
moguænosti. Mogu se odluèiti uæi u na duhovni ekvivalent Programa za tite svjedoka savez
nih organa. to znaèi da æe me skriti kand eli. Naravno, tad bih morao suraðivati s njima.
Obraæenja su im ionako osnovna djelatnost.
Dvorac u umi
77
Dakle, mogu birati - izdaja ili nestanak.
No, moram reæi, manje strepim. Otkrivajuæi postupke kojima se slu imo, mogu u ivati u sv
e rjeðem (za jednog vraga) zadovoljstvu to neæu samo ocrtati, veæ i istra iti neuhvatljiv
u prirodu vlastitog postojanja. A uspije li mi stiæi do kraja, jo uvijek æe mi preost
ati odabir da svoje djelo uni tim ili prijeðem na drugu stranu. Moram priznati da mi
se potonja moguænost poèinje sviðati.
Buduæi da nisam vjeran Maestru, to ne smijem nièim pokazati. Svoje skromne du nosti u
Americi obavljam besprijekorno, èak i dok nudim na uvid dodatne pojedinosti o posl
u koji sam obavio u ranoj fazi odgoja svojeg najva nijeg klijenta.
KNJIGA PETA
Obitelj
I.
Kad je navr io godinu dana, Klara je svog sina zvala Adi, a ne Adolf ili Dolfi (Do
lfi je suvi e nalikovalo na Teufel). "Gle", govorila bi svojem posinku i pokæerki, "
gle, Alois, gle Angela, nije li Adi anðeo, pravi anðelak, zar nije?" Kako je dijete
imalo okruglo lice, velike okrugle oèi plave poput njenih i mala usta, pa je po to
me nalikovalo bilo kojem drugom djetetu, nije im bilo te ko povlaðivati joj klimanje
m glavom. Bila im je dobra pomajka i Alois mlaði bio je zadovoljan, a isto tako i
Angela, naroèito otkako im je Alois kazao kako je Fanni bila luda.
Klara nije djeci kojoj je bila pomajka namjeravala s takvim neprikrivenim odu evlj
enjem govoriti o novoroðenèetu, ali nije si mogla pomoæi. U oèima joj je bila ljepota. A
di je bio pun nagovje taja da æe i sutra biti meðu njima.
Tu je pretpostavku pothranjivalo i dojenje. U njega je ulijevala vlastitu snagu,
a uvijek joj pripravna bradavica nikad nije bila daleko od sinovljevih usta. Ne
ki od na ih manjih vragova, koji bi noæu pre li preko Braunaua, izvijestili bi kako su
njene molitve bile mnogo iskrenije nego kod bilo koje mlade majke u okolici. Vr
agovi se, naravno, jako malo ve u uz sentimentalno, da iskreno niti ne spominjem,
no pokojem je to zasmetalo. Klarina je molitva bila tako neokaljana: "O, Gospode
, uzmi ivot moj, ako æe to pomoæi spasiti njegov." Druge su se ene, praktiènije naravi,
u molitvama alile Bogu na ono to im u ivotu nedostaje. Najpohlepnije su uvijek nast
ojale doæi do bolje kuæe. Glupe su bile u potrazi za iznenaðujuæe dobrim ljubavnikom, "a
ko ti to, Gospode, dopu ta ." Rijetko je bilo slatki a za kojim one ne bi venule. Klar
ine su molitve bile suprotnost, po njenoj udnji da dijete pozivi dugo.
Iako Maestro uglavnom na dojenje nije gledao s odobravanjem, jer njegov izostana
k mo e potaknuti neugodnu energiju koju bismo poslije mogli iskoristiti, kod rodos
kvrnuæa prvog stupnja bio je popustljiviji.
82.
Norman Mailer
Tad je elio da majka bude uistinu bliska djetetu. To bolje po nas! (Èudovi te je uèinko
vitije ako se mo e pozvati na majèinsku ljubav, da bi time oèaralo nove poznanike.)
Izmetne drame takoðer nude prednosti. Prljava bebina guzica mo e poslati signal - ma
jka je potencijalni klijent. Korisno nam je i suprotno. Klara je za to dobar pri
mjer. Kuæa joj je uvijek uredna. Njene su sobe u gostionici Pommer sad bile bespri
jekorno èiste, poput kuæe o kojoj bi se brinulo vi e dobrih slu kinja. Namje taj je blista
o. A i Adijev je siæu ni anus bio besprijekorno èist poput opala, malen i sjajan, a ja
sam i to odobravao - rodoskvrnac mora uvijek biti svjestan va nosti svog izmeta, èa
k i kad se radi o malenom upku koji se beskonaèno glanca.
2.
Ubrzo po Adolfovom roðenju, Alois se odluèio iseliti iz gostionice Pommer. Ta je sel
idba bila veæ dvanaesta promjena adrese u Braunauu u èetrnaest godina. No, Alois se
o Pommeru izra avao pozitivno: "Elegantan je. Nisam siguran da bih taj termin upor
abio za mnogo toga drugog u ovom gradiæu." Imao je zalihu od desetak takvih primje
dbi, kojima bi o ivio stotinu trenutaka pri æaskanju. " ene su poput guski", spremno b
i kazao, "prepozna ih odostraga." Slijedio bi jak gostionièki smijeh, iako nitko od
gostiju ne bi znao objasniti po èemu je to stra nji kraj guske tako prepoznatljiv.
Ili, kad bi razgovarao s kolegama s posla: "Krijumèara je lako zamijetiti. Ili izg
ledaju kao ni tarije kakve uistinu jesu, ili pak predobro da bi bili uvjerljivi. S
uvi e su dobro odjeveni, suvi e dobro govore, a amateri se uvijek jako trude gledati
te u oèi."
No, kad su ga upitali za to se nakon èetverogodi njeg boravka u gostionici Pommer pres
elio, slegnuo je ramenima. "Volim promjene", govorio bi. U stvari je potro io cjel
okupnu zalihu tamo njih konobarica, sobarica i kuharica koje nisu bile prestare il
i suvi e ru ne. A mogao je dodati ( to bi ponekom prijatelju i rekao): "Kad ti se ena s
asu i, preseli se. To je mo e malo nauljiti."
Na dan kad se obitelj Hitler iselila iz gostionice Pommer, do la mu je krajnje neu
obièajena misao. Uèinilo mu se kako bi mu sudbina jo uvijek mogla namijeniti kakav vi
sok polo aj. Napomenut æu kako je njegova predod ba visokog polo aja bila postati ef Cari
nske uprave
Dvorac u umi
83
za pokrajinski glavni grad Linz. I doista, sudbina æe mu poslije taj polo aj i donij
eti. Kako se nikad nije prepu tao praznovjerju (osim kad jest), Alois je zakljuèio d
a æe prelazak iz gostionice Pommer u unajmljenu kuæu na Linzerstrasse biti dobar pot
ez. Klara i on slo ili su se kako im treba vi e prostora i sad su ga imali. Naravno,
tu na tavanu nije bilo nikakvih ena, no to se dalo srediti. Nanju io je enu koja je
stanovala na putu kojim se vraæao iz gostionice. Njenu je naklonost s vremena na
vrijeme morao platiti sitnim darom, no stanarina za kuæu u Linzerstrasse nije bila
velika. Kuæa je bila grozna.
Cijelo se to vrijeme borio da se ne zaljubi u svoju enu. Razbje nji-vala ga je. Da
mravi, poput pèela, imaju maticu za koju rade poput kraljice, onda bi Klara bila t
akva kraljica mrava, jer mu se od nje je ila ko a, svrbjele ga prepone, a srce mu je
s mukom lupalo u grudima - to je sve bila posljedica samo toga to se Klara dr ala s
voje polovice podijeljene postelje. Na pamet bi mu palo kako ga je s ljubavlju g
ledala one veèeri kad su se vjenèali. Nosila je haljinu od tamne svile, ru ièastu i s bi
jelim ovratnikom - samo si je toliko bijele boje kao mladenka dopustila - a na b
ijelom si je èelu na u urila dra esne uvojke. Na grudi je prièvrstila jedini komad nakita
koji je posjedovala, mali zeleni grozd staklenog gro ða koji se doimao dovoljno stva
rnim da èovjeka zavede da za nekim zrnom i posegne. A njene oèi - tu nije bilo gre ke!
Morao se boriti da se ne zaljubi u enu koja se kao najurednija domaæica u Braunauu
brinula za njega i troje djece - od kojih dvoje èak nije bilo njeno! - enu koja se
prema njemu u javnosti vladala s po tovanjem koje se iskazuje caru, enu koja se ni
kad nije alila na ono to ima ili nema, niti mu je zanovijetala zbog novèanih pitanja
, enu koja je i dalje imala samo jednu bolju haljinu, onu koju je nosila na svadb
i, a opet, ako bi na nju stavio ruku, odgrizla bi mu je. Pitao se je li problem
u razlici u godinama. Umjesto da je o eni, trebao ju je smjestiti u samostan. A ip
ak ga je ko a svrbjela kad bi se sjetio da mu ne da blizu.
Dok je pio u gostionici, nastojao je povratiti ne to ponosa. Njegova je odbojnost
prema Crkvi sad bila pogonsko gorivo razgovora. Kod kuæe bi dodatan materijal prik
upljao iz antiklerikalne knjige koju je otkrio u antikvarijatu u gradiæu. A i sam
vlasnik antikvarijata, Hans Lvcidias Koerner, èesto bi se s njim sastajao na pivu.
Iako je knji ar svoju znanstvenu razinu tijekom prizemnijih rasprava odr avao tako t
o bi s vremena na vrijeme tek klimnuo glavom, svojim je utjelovlje-
84
Norman Mailer
njem mudrosti, obrijanom bradom i gornjom usnom, gustim zaliscima, naoèalama s tel
eskopskim leæama, napola æelavom glavom po kojoj je izbila sijeda kosa pomalo, ali d
ovoljno slièio Arthuru Schopenhaueru, to je herr Koerneru omoguæilo jedva primjetan u
spon, taman toliko da drugi carinski slu benici uspiju pratiti Aloisovu raspravu i
kroz njene opasnije zavoje. Iako ih se te ko moglo smatrati aktivnim vjernicima
- "Dobar se èovjek ne eli u kopiti", veæina je bila spremna priznati
- no, svejedno su bili slu benici. Zbog toga su se morali osjeæati nelagodno ako bi
se bilo koja ugledna ustanova izrugivala, Svetu rimsku crkvu da ne spominjemo.
Sto nije vrijedilo i za Aloisa. Bez straha je izjavljivao kako se nièeg ne boji. "
Ako postoji Providnost veæa od vlasti Franje Josipa, ja se s njom nisam susreo."
"Alois, pa nema sve na ovom svijetu na sebi otisnut ig", rekao je slu benik, najbli i
mu po rangu.
"Sve je to tajna. Tajna, tajna, tajna, a Crkva dr i kljuèeve, oni su nam domari, ja?
"
Ostali su se s nelagodom nasmijali. Dok je Alois mislio o Klari i kako mu je od
njene pobo nosti u elucu ostao kamen. Samljet æe on taj kamen u prah. "U Srednjem vij
eku", rekao je, "da li znate? Kurve su po tovali vi e od opatica. Èak su imale i ceh.
Vlastiti! Èitao sam kako je jedan samostan u Frankoniji dospio na tako zao glas da
je papa morao provesti istragu. Za to? Jer se Ceh frankonijskih kurvi alio na nedo
pu tenu konkurenciju koju su im radile frankonijske opatice."
"Ne pretjeruj", rekla su dva pilca uglas.
"Istina je to. Istina. Prava istina. Herr Lvcidias Koerner mo e vam pokazati gdje
to pi e." Hans Lvcidias je polagano klimnuo glavom, zami ljeno. Veæ je malo previ e popi
o, a da bi bio siguran kojoj bi se strani trebao prikloniti svojim autoritetom.
"Da", rekao je Alois, "Papa veli: 'Po alji monsinjora da ispita stvar.' Pitam vas,
 to je monsi-njor izvijestio? Da je pola opatica trudno. To je otre njujuæa èinjenica.
Papa sad stvarno ode i izvidi to se dogaða po samostanima. Orgije. Orgije homoseksu
alaca." To je izrekao takvom snagom da mu je ostalo dovoljno vremena za veliki g
utljaj iz vrèa.
"To nas, naravno", rekao je Alois po to je uzeo i malo zraka, "ne treba èuditi. Sve
do danas, pola klera su mamini sinovi. To znamo."
"E pa ne znamo", promrmljao je jedan od mlaðih slu benika. "Moj je brat sveæenik."
Dvorac u umi
85
"U tom mu sluèaju skidam kapu", kazao je Alois. "Ako ti je brat, nije takav. Ali t
o je bilo tada. I uvjeravam vas: sveæenici koji su bili pravi mu karci, bili su i go
ri. Jeste li kad èuli papinu izreku? Istog pape. Kazao je: 'Ni jednom se sveæeniku n
e treba eniti, dok god seljaci imaju supruge.'"
Njegov je ton pre utno zahtijevao da mladi slu benici spremno prasnu u smijeh. Pa su
i prasnuli. "Toèno je tako bilo", rekao je. "Siroma ni trgovac ima jednu enu, sveæenik
ih ima deset, a biskup ne mo e uæi u raj - previ e bi ena morao sa sobom povesti."
"Koji biskup?"
"Biskup Linza, zar ne zna ?"
Alois nije zaboravio biskupa iz Linza, koji mu je est godina prije odbio molbu da
se o eni Klarom. Naroèito se dobro sjeæao kako se, da bi izbjegao tro ak prevoðenja pisma
na latinski, morao prikazati sirotinjom. Jo uvijek ga je to uljalo.
Dok je hodao kuæi, do ao je do nesretnog zakljuèka: sa svojim æe tiradama protiv Crkve m
o da morati prestati. Sad su mu bile pedeset i èetiri godine, a veæ se dugo nije brinu
o zbog polo aja. Znao je da æe se uspeti do razine koja mu je dostupna, ali ne i pre
ko toga.
Sad mu je, meðutim, dobro pozicionirani prijatelj u Financijskoj policiji rekao ka
ko se prièa o promaknuæu Aloisa Hitlera na mjesto efa Carine u Passauu. Kako mu je ma
njkalo formalnog obrazovanja, promaknuæe bi bilo iznimno. "Ali sad se mora paziti,
Aloise", kazao mu je prijatelj. "To æe biti tek za godinu dana. Ako eli premje taj u P
assau, èuvaj si ugled."
Sebe je uvijek dr ao iznimnim èovjekom, koji se nikoga ne boji (osim pokojeg nadreðeno
g u odori), a ene privlaèi istinskim magne-tizmom. (Koliko bi mu karaca to za sebe mo
glo reæi?) tovi e, nikad nije strepio to o njemu misle. Nitko od njegovih poznanika ni
je bio takav. to se toga tièe, uopæe nije bio kukavica.
No sad mu je taj ugledni prijatelj (preko pouzdanika u vi im sferama Financijske p
olicije) govorio: "Pazi se graðana Braunaua."
Taj mu se oprez prenio u probavu. Stoga to se nije mogao odluèiti treba li tom prij
atelju vjerovati. Prijatelj je bio sklon spaèkama. U stvari, ba mu je taj bio svoje
dobno rekao: "Mje tani Braunaua ne znaèe ni ta. Mo e im slobodno pokazati figu." Alois je
vodeæi se tom primjedbom uistinu i stekao zavidan broj navika, no, veèeras je stvar
no prièao previ e, ukoliko glasina o Passauu nije bila sasvim neutemeljena.
86
Norman Mailer
Najednom je poèeo shvaæati koliko je zapravo ambiciozan, ambiciozan u stvarima koje
sebi nikad nije priznavao. A nije ni mogao. Bilo bi to poput rijeke koja je prob
ila nasip. No, sad je znao ovo: mora prestati srati po Crkvi.
Da, ena je mo da prema njemu bila mrzla pizda, dok za bebu ima sisu poput vrelog vrèa
mlijeka - koliko samo taj loèe! Ne skida se sa sise. A sa svim se tim mora pomiri
ti - korisna je to supruga. Vrijedna djeci, dobra kuharica, bliska Crkvi.
Sto se njega osobno tièe, na misi ga se i dalje neæe naæi, osim kad se radi o dr avnoj p
rigodi, blagdanima. Nije elio da ga ponovno spopadne svrab, a ne, sebe nije nikak
o vidio u ispovjedaonici. Ko a ga je bockala. Ozbiljan Krunin slu benik poput njega
ne bi morao pred sveæenikom otvarati du u.
ene, meðutim, treba vidjeti u crkvi. Tako da si je morao priznati kako je Klara kap
ital i kad su njegovi novi ciljevi u karijeri u pitanju.
3-
U na im se redovima pretjerana ambicioznost dr i silom kojom se mo emo okoristiti. Spr
emni smo zakvaèiti se za svaki poriv koji se jaèinom otima nadzoru. To se ni na jedn
u strast ne odnosi vi e od neumjerene ambicioznosti. No, ambicioznost ima veze i s
ciljevima Gospodnjim. Naposljetku, Bog ju je ljudima sam usadio. ( elio je da te e
ispunjenju njegove vizije.)
Naravno, Gospodova je pretpostavka obièna ludost. Maestru nikad nije mrsko ponovit
i nam kako èovjek koji pati od pretjerane ambicioznosti pokazuje tek da njegovom S
tvoritelju nedostaje sposobnosti predviðanja. D. K. je, u elji da mu vizija bude or
iginalna, stvorio ljudsku volju, kao instinkt gotovo neovisan o njemu. I opet se
Bog preraèunao. Ne samo to je ambicioznost najjaèe èuvstvo, veæ je i najmanje stabilno.
Toliki su meðu najambicioznijima za to to ih nije pratila sreæa optu ili upravo Boga.
Velika glad za uspjehom mora, stoga, pobuditi na e zanimanje. Kao èudesan optimist,
D. K. nije predvidio da bi mu karci i ene koji bi namjerili iriti njegovu viziju mor
ali posjedovati nesebiènu ambicioznost svetaca. Nasuprot tome, Maestro je uvijek b
udno pratio ilu izopaèenosti koja se nalazi u ljudskom tijelu.
Dvorac u umi
87
Razmotrimo Aloisov sluèaj. Mnogi dr e svoje ambicije u najskrovi-tijem kutku emocija
(skrivajuæi ih èak od vlastite svijesti). Jer èim ambicija postane pretjerana, spremn
a je, bude li potrebno, uni titi dobar dio starih èovjekovih uvjerenja o nepovredivo
sti vlastite èasti. Ili odanosti prijateljima. Preèesto ambicija postane slijepom po
put kose.
Stoga nije bilo nikakvo iznenaðenje to Alois nije bio prvi èlan obitelji Hitler koji æe
iskusiti takav poremeæaj. Buduæi da je ambicija prava klica, zarazna je. Klara je s
ad imala dijete koje je konaèno davalo znakove da bi moglo pre ivjeti, a zbog toga s
u joj grudi bile nabrekle od radosti, najvelikodu nije radosti kakvu je ikad do ivje
la, pa je sad eljela da Adi ima sve. Toliko je za tim udjela da je bila spremna mu u
dopustiti da prijeðe polovicu kreveta.
Zapoèelo je drugo udvaranje. Ona je jo uvijek dojila Adolfa. Zbog toga trudnoæa nije
dolazila u obzir. Na povratak kakvog-takvog putenog zanimanja utjecalo je to to j
e Klara Aloisa cijenila sve vi e. On je, naposljetku, Adolfovoj buduænosti podigao d
obre temelje. Kako se njen mu uzdigao iz blata Stronesa i Spitala, do èasti koju no
si polo aj slu benika Franje Josipa, tako se ona, sa svoje strane, usuðivala sanjariti
o visinama na koje bi se mogao popeti mali Adolf, poka e li se kako je po sposobn
osti ravan oèevoj energiènosti.
No, da bi se to ostvarilo, bit æe mu potrebno da ga taj otac i voli. Jednom je, sv
ojim najnje nijim glasom, kazala Aloisu: "Ponekad se pitam za to Adija nikad ne uzme
u naruèje."
"To bi samo kod drugo dvoje izazvalo ljubomoru", odgovorio je. "Ljubomornoj se d
jeci bebe ne smiju povjeriti."
"Alois i Angela stalno ga nose", rekla je ona. "Nisu ljubomorni. Drag im je. Pon
ekad bih èak rekla da ga vole."
"Neka tako i ostane. Mo da im je drago to ga ja ne dr im u naruèju."
"Ponekad se bojim da ti do njega nije previ e stalo", usudila se reæi.
Oti la je korak dalje nego to je namjeravala. Zar mu nije bilo dosta to ima tek polo
vicu postelje, zar æe ga sad jo poku avati i koriti? "Da mi nije do njega stalo?" rek
ao je. "Na to mogu lako odgovoriti. Nije mi do njega stalo. Jo nije. elim prvo vid
jeti hoæe li pre ivjeti."
Nije èesto plakala, ali je na te rijeèi briznula u plaè. Dogodilo se ono najgore i jo s
e jednom pred mu em osjetila slabom. Jo se uvijek nije oslobodila ljubavi prema nje
mu.
88
Norman Mailer
U tom je trenu zalajao pas. Alois je od seljaka kojeg je poznavao za par kruna k
upio mje anca. Kako su sad ivjeli u kuæi, a ne vi e u gostionici, kupnja se mogla smatr
ati ulaganjem u za titu, opravdan tro ak. No pas, kojem je nadjenuo ime Luther, poka
zao se razoèaranjem. Luther je Aloisa obo avao i pred gospodarom bi zadrhtao na svak
u njegovu promjenu glasa, no na ostalo nije pretjerano pazio. tovi e, stekao je nek
e ivèane navike. Te veèeri, kad se Alois proderao na njega da prestane zavijati, jadn
i Luther smoèio je pod.
Kasnije je Aloisu bilo ao. Pas ga je, naposljetku, stvarno obo avao. Prvo ga je, ip
ak, i ibao. Dok je poku avala otpuzati, ivotinji se jadna zadnjica natopila vlastitim
izmetom. Cijelo je vrijeme cvilio od u asa. Larma je probudila djecu. Prvi je iza a
o Alois mlaði, potom Angela i na kraju Adi, kojem jo nisu bile niti dvije godine, a
li je bio dovoljno pokretljiv da se izvuèe iz svog niskog kreveta i do eta u sredi te
dogaðanja. Klara je skoèila da ga podigne. Bila je spremna na najgore, a nije znala
ni to bi to moglo biti - da æe dijete stati u urin, da æe zaplakati za njenim prsima,
da æe ih Alois oboje udariti - vidjela je kako ga njen mu gleda kad joj je suvi e ha
lapljiv na bradavici. No, ni ta se od toga nije zbilo. Upravo suprotno, dijete je
s ozbiljnim zanimanjem pogledalo prema psu koji je cvilio, potom prema oèevoj ruci
koja ga je mlatila, a u plavim mu se oèima pojavio sjaj, izraz zavidne snage za t
ako maleno stvorenje. Ona ga je veæ na njegovom licu vidjela, dok ga je dojila. Ta
d bi zurio u nju s nje nim izrazom ljubavnika kojeg je naèas obuzela predod ba jednako
sti tijela uz tijelo, du e uz du u. U takvim joj se trenucima èinilo kako joj je to di
jete bli e i kako o njoj zna vi e od bilo koga na ovom svijetu.
Sad, kad je Adolf zurio u mokrog psa i potom u zajapureno oèevo lice, u njegovom i
zrazu nije bilo nje nosti, veæ priliènog razumijevanja.
Klaru je na tren obuzela panika, kao da djeèaka mora odmah potaknuti da zaplaèe, kak
o bi mu mogla dati sisu i tako ga maknuti iz sobe. To joj je i uspjelo. Adija je
obuzeo bijes, dok ga je podizala, odnosila i na silu hranila. Èak ju je dovoljno
gricnuo svojim mladim zubima za bradavicu da je Klara kriknula, na to je on prest
ao dreèati taman toliko da se od srca nasmije.
Iz sobe iz koje je upravo iza la, èula je Aloisa kako rièe.
"Taj pas ne mo e nauèiti kontrolirati se!" vikao je ono to je ti talo njega, jer je veèer
grozno zavr ila. Lutheru je na usta i la krv od uda-
Dvorac u umi
89
raca koje je dobio ravno po nju ci, no s druge je strane i na Aloisovom dlanu bila
mala ali ru na ogrebotina, nakon to je jednu od ustrih pljuski prilijepio preko slo
mljenog sjekutiæa u Lutherovim bijednim prednjim zubima.
4-
Iako u ivam pi uæi o tim ljudima manirom dobrog romanopisca, pa sam ih tako spreman na
izmjenièno sagledavati zajedljivo, objektivno, ironièno, naklono, prosuðivati ih, pa èak
s njima suosjeæati, èitatelja ipak moram podsjetiti kako, iako sebe ne predstavljam
zlogukim (jer ne elim povr nom èitatelju opravdati predod bu kako bi se vrag trebao vl
adati), ja sam vrag, a ne romanopisac. No, istinski se zanimam za ljudski karakt
er. Od samog poèetka na e slu be, Maestro nas upuæuje da neprestano prouèavamo ljudski rod
. Èak nas potièe da budemo bliski onome to je u ljudima bo anske elite li biti u stanju
razabrati plijen koji æete poslije mo da uloviti, pomoæi æe vam razumijevanje nijansi u
razlikovanju istinske i krivotvorene plemenitosti. Da u na em sastavu imamo vjersk
e redove, ja bih bio pandan isusovcu. S njim dijelim temeljno razumijevanje. Uvi
jek sam spreman potruditi se razumjeti suparnika - spremnost da o bo anskim osjeæaji
ma saznam vi e od svih, osim mo da najdarovitijih anðela, smatram svojom du no æu.
Mo da nas stoga Maestro potièe da Boga zovemo D. K. (Barem nas koji radimo u zemljam
a njemaèkog govornog podruèja.) U Americi, to je D. A. - dumb ass\ U Engleskoj, B. F
. - bloody fooll Za Francusku, A. S. - l'dme simple. U Italiji, G. C. - gran cor
nuto. Medu panjolcima, G. P. - grande pajaso. D. K. dakle znaèi Dummkopf. Ne radi s
e o tome da Boga smatramo glupim - nipo to! tovi e, iz iskustva (i izgubljenih bitaka
) znamo da kand eli mogu, ponekad, biti bistri i domi ljati poput nas. Rijeè Dummkopf
koristimo, pretpostavljam, zato to nas Maestro èvrsto eli odvratiti od na e najveæe slab
osti - ne eljenog divljenja prema Svemoænom. Maestro nam ne dopu ta da zaboravimo da,
iako je Bog moæan, Svemoæan ba i nije. Ni pribli no. Mi smo, naposljetku, takoðer prisutn
i. Ako je D. K. stvoritelj, mi smo mu najdublja i najuspjelija kritika.
Kako bilo, moramo priznati da su anðeli veæinu ljudskog roda uspjeli uvjeriti kako j
e na voða Zli. Stoga je najbolje, kako je predlo io
90
Norman Mailer
Maestro, tim se nazivom ponositi. Kad napi em Z. ili govorim o Zlom, to èinim svjest
an ironije tog koncepta. Maestro nam je toliko toga dao, na profinjeni gospodar.
"Pretjerano po tovanje ostavite tovateljima Boga", veli nam. "Njima je to potrebno.
Uvijek su na koljenima. No, mi imamo posla, posla koji nije nimalo jednostavan.
Preporuèam da si ga predoèujete kao Dummkopfa. Jer, uistinu, kad se ume u obzir to j
e mogao postiæi, to i jest. Ne zaboravite. Mi imamo priliku Svemir osvojiti. On ga
mo e samo izgubiti. Nastavite ga nazivati Dummkopf. On s ljudima nije postigao ko
liko je elio."
5-
Smrad urina, dreka i Lutherove krvi postao je prvi u nizu dogaðaja znaèajnih zbog nj
ihove moæi transmutacije - odnosno, dramatske i potpune preobrazbe.
Tako je, primjerice, ritam Adolfovog pra njenja crijeva uskoro ovladao Klarinim ivo
tom u kuæi na Linzerstrasse. Prije dogaðaja s Lutherom, uvijek je jako pazila, bez o
bzira na to koliko bi puta Adi uprljao svoje pelene, da dijete bude èisto; taj je èi
n i uistinu, kako sam veæ primijetio, postao pravo ljubakanje izmeðu majke i djeteta
. Tako ga je bri no umatala, da su mu oèi sjale. Otkrio je raj. Eto ga, toèno u njegov
om anusu, gdje su i vjetrovi i grèevi. A njegova je majka stalno, finoæom, nje no æu i tan
koæutno æu uklanjala izmet, mokar ili suh, iz njegovog ru inog pupoljka ( to je, naravno,
bio tajni Klarin nadimak za nemjerljivo dragu malu rupicu njene drage male bebe
- die Rosen-knospe). Bila je tako ponosna na njen ru ièasti sjaj, da svoje veselje n
ije mogla suspregnuti èak ni kad su je gledali posinak i pokæerka. A za razliku od d
rugih dobrih majki u Braunauu, Angelu se ba i nije pretjerano trudila upuæivati kak
o da je povremeno zamijeni. Ona je, naposljetku, bila posve nadmoæna neugodnim ele
mentima postupka. Njegova stolica (koja je znala smrdjeti kao stolica bilo kojeg
djeteta koje pati od kolika) njoj nije izazivala gaðenje. Ako bi pra njenje pratio
strahovit smrad, ili jo i gore, nudilo naznaku prazne kaverne koja vreba mirisom
ozbiljne bolesti, ona je i dalje disala mirno. Iskreno, vi e je voljela obilat smr
ad. Sto jaèi, to bolje. Kao znak zdravlja. Toliko je ona voljela Adija.
Da, ljubav je medu njima iskrila. Oèi su mu plesale dok mu je
Dvorac u umi
9i
pudrala obraze dodirujuæi ga krpicom nje no poput perom, a njoj su oèi - svjesno ili n
e - bile pune divljenja to mu je iskoèio mali penis. Ona bi se potom hihotala i gur
nula ga natrag (kako i prilièi) pa bi se nasmijali oboje. Jer se, naravno, odmah v
ratio. Tad mu je po eljela poljubiti vrh, pa se zacrvenjela. Budi samopouzdana! Ni
je to uèinila. Kakva nevina radost.
A sve se to nakon dogaðaja s Lutherom moralo izmijeniti.
Ponovno je poèela ivjeti u velikom strahu od Aloisa. Stalno se bojala da se Adijeve
pelene ne odmotaju. Sto ako Alois naleti na ne to na podu? Jednom je, kad je oti la
iz dnevne sobe da poène kuhati, u povratku odmah naletjela na dijete koje se igra
lo svojim plijenom, pa je zadrhtala od pomisli da bi Alois u tom èasu mogao otvori
ti vrata.
Tako je poèela obuka. Kao kad se dresira bistrog, ali svojeglavog psa. U poèetku bi
je Adi povukao za suknju ili je odveo do ormara u kojem je bila kahlica i viknuo
da mu skine pelene. Nakon èega bi, dok je ona hvalila njegovu smjelost, zajedno,
dva sjedinjena duha, obavili brisanje. Takva je inteligencija zaslu ivala potpunu
nagradu. Oèi bi mu sjale.
Ipak, previ e se ponadala - to znaèi - ispala je previ e ambiciozna. Htjela je da Adi n
auèi sam izvaditi pribadaèe koje su mu dr ale pelene. Sto je on i uspijevao. Iz dana u
dan, uspjeh za uspjehom, dok se jednog jutra nije ubo u prst. Nakon toga, priba
daèama se nije htio ni pribli iti. Izdalo ju je strpljenje. Bio je tako blizu, a sad
odbija nastaviti. Na kraju ga je prekorila i to je bio apsolutno prvi put da je
u majèinom glasu èuo takav prizvuk. Pobunio se. Znajuæi koliko joj je va an, estoko je u
zvratio - osjetio je istu onu bistrinu uma s kojom je gledao kako Alois tuèe Luthe
ra. U tom je trenutku djeèaka obasjala nova spoznaja. Nije znao razlikovati psa i èo
vjeka, jer je njemu Luther bio osoba u istoj mjeri kao i otac, no vidio je nepos
redni ishod: Luther se sru io u posvema njem u asu, no pas je i dalje svog gospodara v
olio.
Tako æe i Klara voljeti njega, zakljuèio je, èak i ako je ne bude slu ao. Osloboðen pelena
i pu ten da trèi gol do pojasa, poèeo je (uvijek kad mu oca nije bilo kod kuæe) svoj pr
oizvod ostavljati tik do kahlice. Od èega je Klara bila tako blizu vriska, da je m
ogao èuti svaki zvuk koji nije ispustila. Zbog toga se osjeæao gospodarom situacije.
Oti ao je predaleko. Jednog je dana, dok je la tila kuhinjski pod, razmazao svoj izm
et po tapeciranom naslonu za ruke otomana u dnevnoj sobi, prouèio ga, shvatio na t
emelju nove bure u grudima - tako
92
Norman Mailer
neobiènog osjeæaja - da se radi o neèem novom. Pojavio se rizik. Bez obzira na to, pok
azat æe joj. I pokazao je.
Taj je put ostala nepomièno stajati. Osjetila je da je to uèinio namjerno, pa nije r
ekla ni rijeè, samo je oèistila otoman, a on je dotad veæ dobio proljev pa se poèeo smij
ati i tuliti, no ona je samo uzdahnula i bez glasa ga èistila, na najravnodu niji mo
guæi naèin, ne pokazujuæi ni trunke ljubavi. To ga se tako dojmilo, da se usred noæi pro
budio i do ao joj u krevet. Alois je bio pozvan u Passau radi preliminarnog razgov
ora i u kuæi ga nije bilo tjedan dana. No, pred ponoæ se vratio. Kako je djeèak rado d
olazio u majèin krevet èim bi ostala sama, iznenadio se kad je, jo dok je od krinuo vra
ta, èuo nekakvo dahtanje, pa pi tanje, a potom riku Aloisovog glasa. Ispod nje su se
èuli majèini krici, meki i puni najneobiènijeg muèenja, krici koji su nagovije tali rados
t to je na pomolu, a opet je i dalje nema, da, sad, umalo! Ne, jo ne! Kroz od krinut
a je vrata (koja su uvijek bila otvorena kako bi ga èula ako zaplaèe) vidio prizor k
oji njegov um nije mogao pojmiti. Ne to je nalikovalo na èetiri ruke i noge i na dvo
je ljudi, no jedno od njih je le alo naopaèke. Mogao je razabrati Aloisovu æelavu glav
u sa zaliscima, utisnutu izmeðu majèinih nogu. Onda je, bez rijeèi, njegov otac sjeo.
Sad joj je sjedio na glavi!
Adolf je oti ao tiho kako je i do ao, no nimalo nije dvojio. Njegova ga je majka izd
ala. U tom je trenu èuo zavr ni niz krikova, toliko sna nih da se opet okrenuo prema s
obi. Koliko je vidio na mjeseèini koja je dopirala kroz prozor, njegov je otac Kla
ru stao tuæi cijelim svojim tijelom, a veliki mu je trbuh udarao po njenom. A ona
je grok-tala poput svinje. Tako puna zadovoljstva! "Ti zvijeri, tako si ru an, ti
si ivotinja, jedna ivotinja!" A onda opet: "Jesi, da, jesi, ja, ja, ja." Uopæe nije
bilo upitno. Bila je sretna. Jal
Nikad joj to neæe oprostiti. To je dvogodi njaku bilo jasno.
Adolf se tad vratio u svoju sobu. No, tamo ih je i dalje èuo. U krevetu do njegovo
g, Alois mlaði i Angela su se hihotali. "Gili, gili", stalno su ponavljali.
6.
Za svojim je mlijekom zatulio niti trideset minuta nakon to je Klara utonula u sa
n, kakav veæ godinama nije iskusila.
Dvorac u umi
93
Moramo li misliti da samo zato to najdublje djeèje reakcije ne po ive dulje od pola s
ata, istovremeno nemaju dugovjeèan utjecaj? Mo da on zbog te izdaje vi e neæe voljeti ma
jku kao to ju je dotad volio. No, osjeæaji su se zao trili. Sad je u toj ljubavi bilo
i boli, kao i srd be, koju je pokazivao grickanjem njene bradavice. I doista, nek
oliko se dana osjeæao jako bliskim Lutheru, a kad je bio pospan, popodne bi spavao
pored psa. Psa je uistinu dr ao bratom i ta je bratska ljubav trajala dok si Adol
f nije poèeo dopu tati previ e, udarajuæi Luthera akom u trbuh, poku avajuæi mu iskopati o
ponekad, udarajuæi ga nogom u rebra. Kad bi pas na njegovo pribli avanje zare ao, Adol
f bi zacendrao i otrèao Klari. U jednom je razdoblju prestala u ivati u dojenju. To
je skrivilo njegovo grickanje bradavice. Na pomolu su bili dani odbijanja od sis
e.
U privatnim zakutcima njenog uma, koji djetetu, posinku, pokæerki te mu u pa èak ni is
povjedaonici nikad neæe biti dostupni, zakljuèila je kako mora imati jo jedno dijete.
Djelomice je tome razlog bio stari strah da Adolf neæe pre ivjeti, no poèela se takoðer
bojati da ga vi e neæe voljeti kao dotad, ne, ne kako ga je nekoæ voljela, pa joj je
mo da nu no jo jedno dijete.
Osim toga, ulazila je u novo razdoblje svog braka. Sad je rado dijelila krevet s
Aloisom. Jer je tih veèeri - nakon toliko godina - ponovno o ivljavala elja, vratila
se elja! - duboko, u ko tanoj sr i.
Sjetimo se kako je Alois, kad smo ga zadnji put vidjeli, nos i usta bio zario u
Klarinu vulvu, jezika dugog i demonskog, poput vra jeg falusa. (Neka se zna: u tim
je vje tinama i podosta na eg doprinosa.) Aloisu smo svakako pomagali. Nikad se dot
ad nije tako potpuno predao toj vje bi i tako je dobro svladao, tako brzo da se to
ne da drugaèije objasniti, nego da se pripi e i nama. (Zbog toga, kad se èinu pridru uj
emo, spominjemo Zloga - u stanju smo mu karcima i enama prenijeti taj dar putenosti
èak i kad ih ne poku avamo pretvoriti u klijente.)
Ujutro, Alois nije mogao vjerovati da je to radio. Do te se mjere poniziti! Kako
bi je natjerao da plati za svoje srozavanje, on je, sjetimo se, jo jedanput stis
nuo guzove na njenom nosu i ustima - to je bio onaj stra ni prizor koji je Adolfa o
tjerao natrag u krevet i zbog kojeg je niti pola sata poslije zatulio za mlijeko
m.
No, ujutro je Alois prema Klari osjetio i nje nost. Ta neoèekivana blagost, u suglas
ju sa zapanjujuæim zadovoljstvom koje joj je svojim jezikom priu tio, radost koja ju
je neoèekivanom preciozno æu odvela
94
Norman Mailer
do, da, pa gotovo okultnih razina, takoðer su je naveli da bude spremna oprostiti
i ono prljavo. (A njegova je masivna stra njica ipak mirisala ljep e od Adijeve.)
Kao vrag, moram biti blizak izmetu u svim njegovim oblicima, i tjelesnom i duhov
nom. Znam kakav emotivni otpad ostane iza ru nih i razoèaravajuæih dogaðaja, poznajem ki
seli unutarnji otrov nepravedne kazne, rðu impotentnih misli, i naravno, moram se
baviti i kakicom samom. Istina je. Kao vragovi, u dreku ivimo i s drekom radimo.
Stoga se èesto trudim brak shvatiti kroz kloaku - a dodat æu kako to i nije najgori
naèin, jer roditeljstvo nije samo kruna veæ i dvori ni zahod braka. Kako je to sv. Ode
on iz Clunvja izrazio, primjedbom dostojnom najboljeg vraga - inter faeces et ur
inam nascimur - raðamo se izmeðu dreka i mokraæe. To me navodi da ka em kako se brak ne
mo e na pravi naèin prouèavati samo promatranjem partnerstva, slaganja, privr enosti, do
sade, predvidljivih navika, dnevne gnjava e, verbalnih sukoba i svakodnevnog oèaja,
veæ treba pogledati i u crijeva i bris svega spomenutog - upoznavanje svih zabranj
enih okusa, mirisa i tjelesnih zakutaka svog druga. Doista, kad ni ta od toga ne b
i postojalo, sakrament ne bi bio tako dobro utemeljen. Na kakici brak poèiva. To j
a tvrdim. A vi moje mi ljenje mo ete slobodno i odbaciti jer sam, naposljetku, ipak
vrag, a mi uvijek u svakoj istini tra imo najmanji zajednièki nazivnik. Nije ni èudno
da su pripadajuæa svojstva otpada dio na eg podruèja.
7-
Aloisovo se promaknuæe ostvarilo. Financijska policija postavila ga je na polo aj efa
Carinske uprave u Passauu, a Klari je bilo drago, jako drago. Bila je supruga u
spje nog èovjeka.
S druge strane, nisu se mogli preseliti prije nego to Alois stupi na svoj novi po
lo aj u Passauu. A taj je bio dan putovanja udaljen od Braunaua, to je znaèilo da æe Al
ois ponekad od obitelji biti odvojen tjednima. Adolf se stoga mogao ba kariti u ve
likom krevetu s majkom.
Ako ga je boljelo to ga Klara gura u zapeæak svaki put kad se Alois vrati kuæi, dijet
e je istovremeno nauèilo i da mu se sreæa vrati èim otac opet ode u Passau.
Takvo je stanje potrajalo godinu dana. Èak i po to je obitelj na-
Dvorac u umi
95
pokon unajmila stan u Passauu, Alois je morao nadgledati druge pograniène gradove.
Zbog toga je bio odsutan gotovo kao i prije - to je Adolfu omoguæavalo da opet spa
va pored majke.
Sto se Aloisa tièe, novi polo aj mu je zadovoljavao ta tinu, ali i prijetio samopouzda
nju. U Braunauu, manje va noj ispostavi, uhvaæeni su krijumèari obièno bili sitni, pojed
inaèni verceri. Kako je veæina robe koja je prelazila granicu bila poljoprivrednog po
drijetla, neprestano je vaganje bilo zamorno. Braunau ima krasan polo aj na rijeci
Innu, no èak mu je i arhitektura bila dosadno jednolièna.
U Passauu je austrijska Carinska uprava, prema uzajamnom sporazumu dviju zemalja
, djelovala na njemaèkoj obali Dunava. Razlika se mogla zamijetiti golim okom. Pas
sau je u pro losti bio pod vla æu kneza-biskupa, pa se mogao pohvaliti srednjovjekovni
m kulama. Neke od njegovih crkava sagraðene su jo poèetkom Srednjeg vijeka. Gradske s
u zidine odra avale velièanstven karakter predanog vr enja du nosti, drevnih zloèina, odaj
a za muèenje, mraènih tajni, prohujale slave i - to se najvi e ticalo Aloisa - krijumèara
kriminalaca s toliko ma te, da su mu gotovo bili ravni.
Zbog toga na novom polo aju nije bio li en stanovite nelagode. Dosad je sama njegova
prisutnost u odori bila ozbiljno upozorenje potencijalnim prijestupnicima, sad
mu je postalo jasno kako æe prilièno toga ovisiti o strogosti profesionalnog vladanj
a. Stoga se silno trudio ostaviti dojam kolosalne slu bene mirnoæe, èovjeka koji je sa
m sebi stavio peèat kakav se ne da raskinuti. Neka putnici znaju da s njim nema ale
. Prouèio je mnoge carinske du nosnike iz vi ih slojeva - one s fakultetskom naobrazbo
m, meðu njima i one s blijedim, neprocjenjivo vrijednim o iljcima iz dvoboja. To su
bili ljudi na koje se ugledao.
Kad je preuzeo svoj zapovjedni polo aj u Passauu, nije se, meðutim, u svojoj staroj
dobroj austrijskoj ko i osjeæao posve udobno. Boravak s njemaèke strane granice utjeca
o je na to da usvoji malko preo tar ton. Ponekad bi ga kakva sitnica nepotrebno iz
azvala. Jednom je izgovorio pravu tiradu, jer ga je podreðeni oslovio s "herr slu be
nik", umjesto s "herr vi i slu benik Hitler". Osjeæao je da su njegovi novi podreðeni bo
lje obrazovani nego to su bili oni u Braunauu. Bi li ta nova lica mogla na njega
gledati s vi e kritike? Tu i tamo, dok bi sa svog radnog mjesta promatrao Dunav ka
ko huèi ispod carinskog mosta, oèi bi mu se zacaklile od suza. Misli bi odlutale do
Braunaua i dviju ena koje je u tom kraju pokopao. Dragu Franzisku putenog duha, d
a, a na
96
Norman Mailer
trenutak bi alovao i za Annom Glassl. Nije bila ljepotica, ali je znala to se u kr
evetu radi.
Stalno je pu io. Dobio je i nadimak, za koji nije znao, "Dimni oblak". (Ovdje nam
njemaèki ljubazno nudi die Rauchivolke!) "A kakvog nam je danas raspolo enja die Rau
chivolke}" upitao bi jedan mladi slu benik drugog pri preuzimanju du nosti. Alois je
znao da se mladim slu benicima zamjerio jer im nije dopu tao ono to je dopu tao sebi -
no, ba mu je takva nepravda jaèala autoritet. Dobar slu benik uglavnom mora postupat
i pravièno, no mo e si dopustiti pokoju nejednakost. Ako je sprovede razumno, pristu
p se pokazuje uèinkovitim. Njegovi se podreðeni tad spuste jo razinu ni e.
Sad kad su mu se Klara i djeca pridru ili u Passauu, postao je stro i i prema potoms
tvu. Alois mlaði i Angela brzo su shvatili kako mu se ne trebaju obraæati, ukoliko i
h on ne to ne upita. U ostalim ga sluèajevima ne smiju prekidati u razmi ljanju. Ako b
i se Alois mlaði na ao vani, otac bi prinio dva prsta ustima i zazvi dao. Na isti je n
aèin zvao Luthera. Alois mlaði je pak, sad sna an, nabijen, rumenih obraza, lica nalik
oèevom, kod Klare i Angele izazvao pravu histeriju kad je pokupio golemo govno ko
je je Adi odluèio ostaviti na tepihu u dnevnoj sobi. Kad su maæeha i sestra poèele vri t
ati vidjev i u njegovoj ruci govno, tamno, poput tijesta, odbojno poput iskonske b
atine, odluèio ih je progoniti, divljeg pogleda. Kakve li nesta nosti! Klara i Angel
a krièale su od u asa. Potom se Adi pridru io tom zboru i vri tao zajedno s ostalima, ge
gajuæi se za Aloisom mlaðim, dr eæi korak sve dok sve to njegovog starijeg brata nije za
morilo, pa je otkinuo dobar palac od komada koji je dr ao u ruci, okrenuo se i smj
estio ga Adolfu na vrh nosa.
Klara je to naveèer isprièala Aloisu starijem. Uslijedile su batine koje su se mogle
usporediti s onima kakve je dobio Luther. Alois mladi sutradan se jedva odvukao
u kolu. Nakon toga je u kuæi zavladala èelièna stega. Kad bi se Alois vratio iz slu be,
djeca su se jedva usuðivala aptati. Klara ga nije eljela uzrujavati, pa je i ona utje
la. Veèerali su u ti ini. Aloisov dah, u kojem su se dobro osjeæali meso i kiseli vonj
piva, mije ao se s aromom crvenog zelja.
Nakon veèere preselio bi se u naslonjaè, odabrao jednu od svojih lula s dugim usniko
m, nabio duhan u lulu s toliko autoriteta koliko samo mo e stati u palac èovjeka od
dr avnog znaèaja, a potom svojim
Dvorac u umi
97
dimom krenuo napadati kuæni zrak. Alois mladi i Angela su, kad su dobili dopu tenje,
oti li u svoju sobu. No, Adi je pozvan priæi.
Otac bi rukom trogodi njaku obujmio glavu i s osmijehom podijeljenog znaèenja - s pe
deset posto naklonosti i pedeset posto èiste zloæe - stao Adolfu puhati dim u lice.
Djeèak bi se zaka ljao, otac nasmijao.
Èim bi mu Alois pustio glavu, Adolf bi se osmjehnuo i odjurio u nu nik. Tamo je moga
o povratiti. Ponekad bi se, dr eæi glavu nad koljkom, trogodi njak prisjetio zvukova Al
oisovog ljubavnog èina s Klarom, i uz to bi stenjanje osjetio kako mu se podi e eluda
c. Stalno se pitao kako to da se majka nikad ne tu i na dim.
Nije se usuðivala. Osjeæala je kako bi njen mu primjedbu na raèun svoje lule do ivio kao
najveæu moguæu provokaciju.
Uz to, Adolf joj je podario novi razlog za strah. Dok mu je jedan dan brisala st
ra njicu (a do tog je velikog otkriæa do la tek kad su mu veæ bile tri godine - toliko s
e dr ala svojih neobiènih manira) ustanovila je da nema dva testisa, veæ samo jedan.
Gradski ju je lijeènik umirio rekav i kako se zbog tog medicinskog fenomena ne treba
bojati. "Takvi momci èesto kad odrastu imaju velike obitelji."
"Znaèi, kad krene u kolu, neæe se razlikovati od ostalih?"
"Djeèaci kod kojih se to pojavilo ponekad su aktivni. Jako aktivni. To je sve."
Klaru takve ljubazne rijeèi nisu umirile. Manjak jednog testisa bio je nova mrlja
na obitelji Poelzl. Ne samo to joj je sestra Johanna bila grbava, postojao je i b
ratiæ - pravi idiot. Da ne spominje svoju mrtvu braæu, preminule sestre, vlastitu po
mrlu djecu. Zakljuèila je kako u Adolfu nema dovoljno Aloisove jake graðe, ne, nimal
o snage koju je oèito prenio Aloisu mlaðem. I to je takoðer njena krivnja. Svog je mu a
one noæi kad je Adolf zaèet voljela, ali i samo te noæi i to na onakav naèin - je li to
bilo svetogrðe? - kakva je to samo bila noæ!
Ali sad bi - a da veæ nije prekasno? - mogla reæi da mu a voli opet. Do tog je zakljuèka
stigla polagano, korak po korak, tijekom brojnih mjeseci, no jedne lijepe lipan
jske veèeri, godinu i pol nakon to je premje ten u Passau, osjetila je prema njemu no
vo po tovanje jer je ba tog popodneva saznao kako æe ga za est mjeseci premjestiti u L
inz, pokrajinski glavni grad, gdje æe biti ef Carinske uprave. Radilo se o
98
Norman Mailer
najva nijem imenovanju koje se u cijeloj dr avnoj slu bi moglo dobiti od Salzburga do
Beèa i stiglo je u pravo vrijeme, jer bi se za nekoliko godina mogao umiroviti, a
to bi mu promaknuæe poveæalo mirovinu.
Te su noæi zaèeli dijete. Vjerojatno ga ni u jednom trenutku nije voljela na tako je
dnostavan naèin, ili shvatila da toliko eli drugog sina. Mali joj je Adi sa svojim
jednim testisom u srce usadio sitnu stravu, koja je ipak trajala veæ godinu dana.
Vi e se nije usuðivala misliti kako bi Adi mogao ivjeti dugo. Upravo suprotno, trebal
o im je jo jedno dijete. Usudila se moliti za sina. Novi mora, odluèila je, biti is
to toliko Aloisov koliko i njen.
8.
Edmund se rodio 24. o ujka 1894. godine, nekoliko tjedana prije nego to æe Adolf navr i
ti pet godina. Klara mu je rekla kako æe uskoro dobiti brata ili - bude li Bog tak
o htio - sestru, a Adolf je bio spreman na oboje. Radovao se to æe se, kad doðe, s be
bom moæi igrati. Oèekivao je kako æe to biti dijete upola mlade od njega, barem kad se
mjeri po velièini, ivo stvorenje koje veæ govori, no u svakom je sluèaju sposobno slu at
i. No, kad je pri ao Klarinom krevetu, ostao je u asnut, jer je tamo vidio tek nekak
av smotuljak na njenim grudima, u koji je bilo umotano lice namre kano poput stare
jabuke.
Kako su ga prethodne noæi bili poslali susjedima, gdje su ga inkomodirali tako to j
e morao spavati na krevetiæu izmeðu Angele i Aloisa mlaðeg (koji su se preko njegovog
umetnutog tijela neprestano tipali), znao je da æe doæi do promjene. Ta se spoznaja p
otom pretvorila u njegov prvi veliki al kad je, sutradan, nakon to je pojurio k ma
jèinom krevetu, babica podigla dlan velik poput njegovog lica i rekla: "Pazi da ne
ozlijedi bebu."
Klara je stvari jo i pogor ala. Stavila mu je ruku na glavu. No dodir je bio letimièa
n i u njemu nije osjetio ljubav. Oèi su mu se ovla ile suzama.
"A, jadan mali", rekla je babica i izvela ga iz sobe. "Za nekoliko dana", rekla
je, "mo e se pribli iti novom braci." "Hoæe li on sa mnom prièati?"
"O, ti æe biti prvi koji æe ga razumjeti." Rekav i to, nasmijala se i vratila krevetu u
kojem je le ala majka.
Dvorac u umi
99
Klari bi sad rijetko uspio priæi dovoljno blizu. No, samo nekoliko tjedana prije,
mogao je s njom svakog jutra voditi isti razgovor. "Mama", upitao bi Adi, "jesi
li ti najljep a ena na svijetu?" Ona bi mu cupkala kosu. "A to bi ti rekao?" "Ja mis
lim da si najljep a."
Privila bi ga na grudi. Njene ga grudi nisu voljele bez zadr ke kao nekoæ. No, on bi
se pretvarao kako je i dalje tako, iako je veæ pro la cijela godina otkako ga vi e ni
je dojila. Sad ne samo da se davio u princes krafnama koje je èesto spravljala za
desert, veæ bi ih pro dirao takvom brzinom da se Alois mladi glasno alio, ako je Klar
a bila prisutna, ili, kad je nije bilo, mlaðem bratu po glavi opalio èvrgu. Klara bi
, jer ju je zbog manje kolièine pa nje koje je tih dana poklanjala Adiju, spopala kr
ivnja, branila njegovo pravo na princes krafne. "Tako je mali", rekla bi, "njemu
su potrebnije nego tebi."
Nakon poroda, èesto je bila preumorna da bi kuhala. Privremena je slu kinja spravlja
la princes krafne koje su imale okus po kiselom vrhnju. Klara je pak neprestano
dojila Edmunda. Ili se tako barem èinilo Adolfu. Iskusio je novi al koji se stopio
s tu nim prizvucima crkvenih zvona u Passauu, gdje ih je bilo tako mnogo i tako su
èesto zvonila.
Sad bi se, kad bi je poku ao upitati je li ona najljep a ena na svijetu, samo nesretn
o nasmijala. "Ah, ja sam samo stara istro ena cura", kazala bi. "Nisam lijepa, Dol
fchen. Ali tvoja æe sestra Angela biti."
Adi se nije slagao. Na Angelu se nije moglo osloniti. Angela ga je uvijek bila s
premna tipnuti. Bila je ljubazna, ponekad, ali i podmukla. "Ne, ti si ljep a od Ang
ele", rekao bi, a majka bi zavrtjela glavom.
U meðuvremenu, njegov je otac dobar dio vremena provodio u Lin-zu. Tjedan dana nak
on Edmundovog roðenja, Alois je dovr io prijem svoje nove du nosti. Kako je Linz sedam
deset i pet kilometara zapadno od Passaua, Alois te inu svog jakog glasa nije kuæi d
onosio èe æe od dvaput na mjesec. Sad kad su Angela i Alois mlaði i li u kolu, Adi bi osta
ao sam s majkom i dojenèetom, no Klara opet za njega nije imala previ e vremena. A n
oæu vi e nije bio siguran gdje æe spavati. Alois mlaði bi mu èesto preoteo le aj, pa bi se
di morao premjestiti u Angelin krevet. Ona bi mu ponekad rekla da ne miri i ba ugod
no. "Dakle Adi, iz usta ti smrdi", kazala bi mu. Cesto bi samo stavio deku na po
d, da izbjegne Angelu.
Uz to se bojao izlaziti van. Na ledini iza kuæe igrali su se djeèaci njegovih godina
i ne to stariji, a njihovi su mu povici ulijevali strah.
ioo
Norman Mailer
Vrijeme je provodio razgledavajuæi ilustracije u knjizi koju je otac kupio, o fran
cusko-pruskom ratu 1870. godine. Zakljuèio je kako bi rado postao hrabri vojnik. N
o, bi li to mogao? Tako ga je strah!
Jednog je poslijepodneva, nakon kole i uz veliko Klarino poticanje, Alois mladi i
zvukao Adolfa iz kuæe i odveo ga ne ledinu iza kuæe. Da, znao je on da æe se to tako d
ogoditi. Desetak malih djeèaka igralo se rata.
Alois mladi je prouèio skupinu, potom izabrao voðu jedne od vojski, stamenog petogod
i njaka. "To mi je brat", rekao mu je Alois, "i ako dopusti da Adolfa bilo tko s dr
uge strane udari, od mene æe dobiti svoje." Djeèaka je udario akom u mi icu, dovoljno ja
ko da rijeèima da te inu i potom oti ao.
Kada se Adolf te veèeri vratio kuæi, Alois mlaði mu je rekao: "Odsad, princes krafne p
rvi jedem ja. Koliko god hoæu. Ako ode tu akati mami, plaèljivko, nema vi e za tite na led
ni."
"Neæu tu akati", kazao je Adi, zadr avajuæi dah s takvom snagom kao da se èvrsto dr i za u
Sljedeæeg se dana igri pridru io sam. Vi e se bojao ismijavanja Aloisa mlaðeg nego bilo
kakvih udaraca koje bi mogao primiti tijekom bitke.
Ustvari, prvog dana je bilo jako malo batina. Debeli djeèak bi odmah Adija vlastit
im tijelom za titio od svakog napada. A i nije trebalo dugo da se shvati osnovno n
aèelo. Podijeljeni u dvije momèadi, djeèaci su se naizmjenièno ganjali. Nije to ba bio ra
t. Vi e lovice. Kad bi te netko dotaknuo, bio si mrtav. A svaka je gu va trajala tek
nekoliko minuta. Nakon èega bi djeèaci, gotovo bez daha, prebrojili gubitke, povrat
ili dah i poèeli iznova. U prvom juri u preko ledine, uvijek bi nekoga oborili. Jedn
om se, kad je debeli djeèak kojeg je odabrao Alois mladi dvojici iz suparnièke momèadi
upao u stupicu, to dogodilo i Adolfu. Grubo je gurnut u rame, pa je tresnuo na
tlo. Zemlja ga je udarila po nosu.
Nije zaplakao. A za to mu je trebala poprilièna snaga volje. Morao je sam sa sobom
pregovarati kako bi se sprijeèio da bri ne u plaè, a onda ga je povrijedilo to mu na s
teèenom stoicizmu nitko nije zapljeskao. Ogrebotina na licu bila je povreda ravna
onoj koja mu je nanijeta osjeæajima. Nos ga je zapekao od srd be u nosnicama, ali je
uspio suspregnuti plaè.
Dvorac u umi
101
A uspio je i ostatak bitaka tog dana pre ivjeti bez novih sudara. Èim bi mu se nepri
jateljski vojnik stao pribli avati, brzo bi odjurio. Na vlastito je odu evljenje i s
am uspio jednog djeèaka dotaknuti.
Sljedeæeg je dana opet bio licem na zemlji. Debelom je djeèaku bilo stra no ao i prekli
njao ga je da ne ka e bratu. Adi ga je mogao zadovoljno potap ati po leðima. Nema razl
oga za uzbunu, otkrio mu je, neæe on ni zucnuti. No, te noæi jedva da je spavao. Osj
eæao je da æe u buduænosti taj debeli djeèak, Klaus, postati njegov poboènik, dok æe on bit
glavni.
Kako bi taj cilj ostvario, uveo je novi skup pravila. Rat, razmi ljao je, nisu tek
dvije vojske koje stalno juri aju jedna na drugu - rat èini i manevriranje obaju st
rana. Jo nije znao kako bi to nazvao, ali se instinktivno domislio koncepta.
Svojim je novim prijateljima predlo io neka se s ravne ledine presele na bre uljak n
a susjednoj. Svaka bi vojska sad mogla krenuti s podno ja suprotne padine, a ona d
ruga je ne bi mogla vidjeti dok ne bi pre la preko vrha.
Kad je djeèake uvjerio da se promjena prihvati, uveo je i dodatak. Vodu svake od v
ojski, tra io je, ne smije se dodirivati. "Najvi eg se èasnika", tvrdio je, "uvijek mo
ra po tovati."
Njegovoj argumentaciji nije tetilo to je stameni, krupni Klaus uvijek stajao uz nj
ega. No, Adija se svejedno dojmilo kako se uspje no nosi s takvim stvarima. A dojm
ilo se i mene.
9-
Nakon prvih igara rata mladog Adolfa, dobio sam uputu da njegov razvoj poènem prat
iti izravnije.
Treba imati na umu da dodatno ula enje u posjed nikako nije rutinsko. Svaki je sluèa
j jedinstven. Obièan mu karac ili ena misle kako se du a vragu preda u trenu, i to za s
talno, no ta je predod ba tako pogre na da se propovijed, kao aktivna prijetnja, sva
ke nedjelje ponavlja u crkvi. U stvarnosti se, meðutim, ne dogaða da ljude preuzmemo
poput munje. Niti sotonska zamka ljudima zauvijek utisne ig na ih vazala. To je vi e
neprestano potezanje konopa. Èim krenemo svoje moæi ulo iti u nekog klijenta, vjeroja
tno æe se pojaviti kand eli. Potpuna se
102
Norman Mailer
opsjednutost rijetko sreæe. A nakon niza takvih bitaka, pokoja du a koju kand eli ili
mi stvarno i zaposjednemo, potom vi e nalikuje otpat-ku nego nagradi. ( rtve takvih
sukoba mogu ostati shizofrenici.)
Hvatanje u stupicu, dakle, nije bez paradoksa. Klijenti kojima je najte e priæi ujed
no su oni s najvi e potencijala. S druge strane, pojedinci koje je lako pokupiti,
rijetko nude neke zbiljske sposobnosti. Pijanca je jako lako oklevetati. Mi, ipa
k, nekako ula timo ono to im je od privlaènosti ostalo. To nam pomogne da se potro i jo
malo suosjeæanja u obitelji, posebno ako su majka, otac ili neko od braæe opsjednuti
time da ne izgube i posljednje zrnce samilosti. U konkretnim sluèajevima, povrije
dimo ta obiteljska srca to kucaju ljubavlju za Boga. No, to je jednostavniji dio
posla. Dobici su tu mali. Konaèni se ciljevi ne posti u. Na je konaèni cilj, naposljetk
u, skrenuti veæinu ljudskog roda od odanosti prema D. K.-u.
U svakom je osvajanju, meðutim, prisutan jo jedan èimbenik - ekonomiènost. Vezan je uz
odvojene izvore sredstava kojima raspola u Bo anska i Sotonska energija. Meðu njima po
stoji razlika.
Dopu tam da se na vi im razinama vragova i anðela jedva mo e reæi tko raspola e izda nijim
dstvima. Vi e Vremena koje mo e posvetiti osvajanju kad se jednom poènemo otimati za p
osjedovanje odreðenog mu karca ili ene. Naravno, pri tom ne dolazi do nekih iznimnih
dogaðanja. D. K. mo e, na primjer, istresti cijele vreæe Bo anstvenosti u svoje zalaske
sunca, koji, mora se priznati, ljudima di u moral. Tu bih ga nazvao raspikuæom, no,
mi vragovi pazimo koliko se Vremena tro i da se osvoji novog klijenta. Posvetiti g
odine kakvom vragolanu koji obeæava, da bi on potom pre ao kand elima, ostavi proraèunsk
u mrlju na biografiji. Stoga, kad biramo metu, nastojimo biti promi ljeniji od svo
jih suparnika.
Primjerice, rijetko izostanemo kod sparivanja bogatih i slavnih (tako punih nevj
ere!). Kako je veæ reèeno, ne ignoriramo rodoskvrnuæe, ni kod bogatih ni siroma nih. Sek
sualni èinovi, meðutim, posebno kad ih osvjetljuju anðeli, zahtjevnije su zadaæe - kroz
njihovu se blokadu ne mo e tek rutinski provuæi. No, trudimo se. Èini se - a tu se usuðu
jem govoriti samo u svoje ime - da se Z. nikad nije pomirio s propustom to nije b
io prisutan kod zaèeæa Isusa Krista.
Sreæom po nas, ispostavilo se kako je Isus ispao sin kao i svaki drugi. Podaci do
kojih smo do li govore kako je èesto bio u sukobu s ocem.
No, upadam u digresije. U na em postojanju prevladava nu nost
Dvorac u umi
da ostanemo unutar ogranièenog proraèuna, stoga se projekti pomno odabiru. Osim u iz
nimnim sluèajevima, ne zanimamo se previ e za ranu fazu djeèjeg razvoja. "Tijekom prvi
h nekoliko godina", obièno veli na Maestro, "dijete je raspeto izmeðu potrebe za ljub
avlju i razvoja vlastite volje. Te su te nje prirodno meðusobno toliko suprotstavlje
ne, da je rano pristupanje rijetko nu no."
Osim u iznimnim sluèajevima kakav je Adijev, do sedme godine se ne upleæemo. Pri kra
ju devetnaestog stoljeæa, malo je dijete uvijek bilo u opasnosti da ga odnese ova
ili ona bolest.
Nakon sedmog roðendana, lak e nam je procijeniti oèekivano zdravstveno stanje mladih k
lijenata. S druge strane, na Maestro sljedeæih pet godina ivota naziva Dobom tupogla
vca. "U njemu upoznaju svijet u svom osnovnom obliku - koluju se. Gotovo svi se s
premno utjeèu navici, rutini i gluposti, kao najpreèim oblicima za titne izolacije." S
toga odabir mnogo èe æe vr imo medu adolescentima. Sad veæ mo emo crpiti energiju koju je u
o io D. K.
Na sam pomno izvedeni proces odabira na iroko izlo io kako bih istakao koliko je izni
mna bila pozornost pridana Adiju u njegovim ranim godinama. To to se zvao Adolf H
itler, tad jo nije ni ta znaèilo.
Kako bilo, pro ivio sam (posredno) demonski tren njegovog zaèeæa, a potom dobio zadata
k pregledati kvalitetu rada vragova koji æe nadgledati to mu radi obitelj. Tu se pr
ovodio laki nadzor. U na em argonu, takav se posao zvao mlijeèna tura, izraz koji smo
rabili puno prije nego to su ga u Drugom svjetskom ratu usvojili piloti Ratnog z
rakoplovstva. Bilo koji od na ih vragova mogao je pred zoru proæi kraj kuæe i na temel
ju manjih i veæih obiteljskih oluja koje su prohu-jale od pro log posjeta, prikupiti
nove informacije. To nije zahtijevalo velike tro kove, ukoliko dom nije èuvao neki
od kand ela. U pravilu, moglo se na brzinu proæi kraj kuæe i pokupiti potrebne podatke
. Dok su ljudi spavali, mi bismo obavili posao.
Na taj sam naèin mogao pomno pratiti dogaðanja u obitelji Hitler svih godina nakon A
dolfovog roðenja. (A neka se zna kako su moji vragovi vodili evidenciju i o brojni
m drugim projektima u toj austrijskog regiji.) Iako je ono to su mi moji zastupni
ci dotad mogli ponuditi bilo skromno, ipak je bilo dostatno. Razmatrajuæi Adolfove
rane godine, priznajem da u djeèaku nisam vidio neki veliki potencijal. Bio je ne
vjerojatno potrebit ljubavi i prokleto ranjiv. Èinilo se kako æe se kroz ivot provuæi s
egom koji æe sam sebe tititi. Ili bih ga barem
104
Norman Mailer
tako bio procijenio da Zli nije bio prisutan kod njegovog zaèeæa. To sam, meðutim, mor
ao pri svojoj prosudbi uzeti u obzir, pa je obitelj Hitler bila uvr tena u svaku t
uru razno enja mlijeka, èak i onih noæi kad smo imali najvi e posla.
Taj se rutinski posao pomnog, ali pasivnog promatranja potpuno izmijenio onog da
na kad je Alois mladi odvukao Adija na popodnevnu igru rata. Upleo se Maestro. P
rimio sam izravnu poruku: "Poèni se sad pomnije brinuti za njega. Uèvrsti mu kralje ni
cu. Ne poduzmemo li odgovarajuæe korake, mogli bismo izgubiti dobar dio njegovog p
otencijala."
IO.
Kad je stigla izravna zapovijed, nije mi ostalo prostora za skretanje. Napravio
sam to mi je bilo reèeno. Deèku sam oèvrsnuo kralje nicu. Èak bih ustvrdio i da je zadatak
izvr en elegantno. Stoga to u njegovu hrabrost ili snagu volje nisam ubacio neka po
sebna sredstva, veæ sam mu omoguæio dovoljnu dozu domi ljatosti da posao obavi sam, je
r je, naposljetku, sam i odluèio kako neæe zaplakati dok je licem le ao na zemlji. Pos
lije je pokazao i da je lukav, kad je trebalo otkriti naèin da se izbjegne pogibel
jni tjelesni kontakt.
Ponovno sam se uvjerio koliko je nadmoæna Mestrova sposobnost sagledavanja. Adi je
pokazao da bi se oko njega vrijedilo potruditi. Dijete bi èak moglo ispasti tolik
o nadmoænije prosjeènom petogodi -njaku, koliko je trkaæi konj nadmoæan obiènoj tegleæoj ma
. U ivao sam radeæi s njim, to mi je i dobro do lo, jer mi je naredba stigla usred razd
oblja u kojem si nisam mogao dopustiti nove izdatke iz proraèuna. Unapreðivanje djet
etove hrabrosti obièno zahtijeva pra njenje dragocjenih vreæa, i to ba onih u kojima su
sredstva to smo ih uspjeli ukrasti kand elima. Nu da nas je natjerala da sami poènemo
vje to glumiti anðele. Èak je i odrasla osoba, kad osjeti kako mu se ulijeva ljubav, s
klona povjerovati da je to bona fide. Pretpostavljam kako je Kierkegaard ba na to
mislio kad je ustvrdio da bi se ljudi trebali èuvati pretjerano svetaèkih osjeæaja, j
er ne mogu biti sigurni u njihovo podrijetlo. Mogli bi biti u Sotoninoj slu bi.
A mogu ba i dodati kako smo mi vragovi po tome nalik ljudima - kad ostvarimo zgod
an povrat na ulaganje, osjeæamo se odlièno. Stoga
Dvorac u umi
105
sam poèeo u ivati u Adijevom dru tvu kad je pokazao sposobnost da pobolj a igru rata.
Uskoro je uvidio, a vjerujem da smo za tu spoznaju obojica podjednako zaslu ni, nu n
ost prethodnice. Bilo je pogre no vojsku slati preko vrha brda, a da ne zna to bi j
e tamo moglo doèekati. Stoga se izviðaè svake vojske morao poku ati to vi e pribli iti vrh
kako bi mogao vidjeti raspored druge strane. Logièki slijed nametnuo je novu izmje
nu pravila - vojska je u napredovanju morala biti u stanju slobodno prebacivati
snage s jednog krila na drugo, èak i dok se uspinjala uz brdo. I obrana se mogla p
omicati. Naravno, to je nametnulo potrebu za veæim snagama na obje strane. No, Adi
je ubrzo uspio djeèake koji su se redovito dolazili igrati uvjeriti da iz obli njih
ulica i ledina trebaju pozvati jo djece. Naravno, oni, prvotni sudionici, koji s
u na brdo stigli prvi, imat æe pravo na promaknuæa. Dopustite da iznesem jedan od nj
egovih govora svojim trupama.
"Za to smo ovdje?" upitao bi. "Zato to moramo vi e nauèiti o ratu? Da. Zato, prijatelji
, to kad odrastemo elimo biti junaci. Nije li tako? Klaus, eli li ti postati junak?"
"Da, elim."
"Naravno. Svi to hoæemo. Svi. Ali da bismo to postali, moramo jo toga nauèiti. Dakle,
treba nam vi e vojnika. Kako æemo do njih doæi?"
"Reæi æu vam. Tako to æemo razgovarati sa svima koji nam se ele pridru iti. Mi, koji smo
u sad, onda mo emo dobiti vi i èin. A mi koji zapovijedamo, dobit æemo jo vi i èin. Ne sam
atnika ili bojnika, veæ generala."
"Klaus æe biti moj pukovnik."
Tim se rijeèima poslu io. Priznajem kako sam se potrudio nadahnuti ga. To smo u stan
ju èiniti isto kao i anðeli. Pod na im utjecajem, klijenti mogu govoriti duhovitije i
samopouzdanije, a stvari sagledavati bolje nego sami. No, takvom se tehnikom slu i
mo tedljivo. Za to su nam potrebna posebna sredstva.
U toj ih je prigodi vrijedilo utro iti. Ja sam mu nesumnjivo pomogao obdariv i ga rj
eèito æu kakvom ni jedan petogodi njak ne bi mogao ovladati, no, neke od figura koje je
koristio bile su njegove. Vi e njih!
Ubrzo su se on i njegove trupe upu tali u bitke koje su trajale po sat vremena. Pr
avila su se neprekidno mijenjala. Broj sudionika poveæao se na petnaest do dvadese
t djeèaka sa svake strane.
io6
Norman Mailer
Z. je poslao poruku. "Zasad je dosta. Da vidimo koliko æe od toga preostati nakon
preseljenja."
To nije bilo neobièno za Maestra. Morali smo biti spremni na nagle promjene. U ovo
m se sluèaju promijenila obiteljska situacija. Alois se spremao preseliti Klaru, A
ngelu, Aloisa mlaðeg, Adija i bebu Edmunda iz Passaua na gazdinstvo prilièno udaljen
o od Linza.
Iako smo zasad za neko vrijeme gotovi s ratnim igrama, osjeæam potrebu umiriti mog
uæu rastuæu èitateljevu nelagodu. Dobri su èitatelji neza tiæena vrsta - odanost im prethod
prosudbi. Neki bi stoga mogli osjetiti nelagodu pred spoznajom kako se raduju r
anim uspjesima djeteta, Adolfa Hitlera. Ne brinite. Citati o vje tini ili trijumfu
nekog protagonista uvijek æe kod gotovo svakog tko prièu prati izazvati sreæu, posebn
o ako je tu prisutna i sentimentalnost, ili jo bolje, magija - to su korisna sreds
tva svakom autoru koji kod èitatelja eli brzo izazvati osjeæaje. Zato nam se i obraæa t
ako mnogo popularnih pisaca. Obo avamo ih. Nikad ih ne razuvjeravamo. U njima u ivam
o. Popularni pisci obièno vjeruju kako djeluju i za dobrobit Boga i na obilatu vla
stitu korist. A mi ih stalno potièemo da svoje èitatelje uranjaju u kupke prepune po
gre nih predod bi. Dobit ostvarujemo mi. Pogre no prikazivanje zbilje æe, u najmanju ruk
u, navesti Boga da gubi vrijeme, a to je u na em gospodarstvu svojevrsna dodatna k
amata.
KNJIGA ESTA
Gazdinstvo
I.
Da, Alois se spremao u mirovinu. Kupit æe seosko imanje. Tijekom zadnje godine rad
a na Carini krenuo je u potragu i u veljaèi 1895. g°~ dine kupio posjed koji mu se uèi
nio odgovarajuæim, u gradu Hafeldu, èetrdeset i pet kilometara od Linza. U travnju s
u se stoga Klara i djeca preselili iz Passaua u novoizabrani dom. I obitelj se p
ovukla duboko na selo. Najbli a je kola bila tek u susjednom zaselku, Fischlhamu, u
daljenom kilometar i pol i tamo æe se, kad proðe ljeto, Adi upisati u prvi razred. U
meðuvremenu æe, nekoliko mjeseci, Klara na gazdinstvu ivjeti s njihovo èetvero potomak
a, dok Alois ne zavr i svoju slu bu u Linzu.
Naravno, umirovljenje nije moglo proæi a da se u dotad posve impresivnom zdanju ne
otkrije nekoliko pukotina. Mislim tu na Aloisov ego. Kad uzmemo u obzir skroman
materijal kojim je morao hraniti svoju stamenu psihu, zaslu io je sad okusiti i m
alo meditativnog nektara.
No, nije u njemu mogao u ivati. teta! Da je barem u ivao u svom zadnjem polo aju u Linz
u, nakon posljednje bi mu titule, efa Carinske uprave, ostao polog stvarnog zadov
oljstva. No, svi oni problemi sa zaposlenima koje je imao u Passauu bili su ovdj
e jo i veæi. Linz je bio jedno od glavnih sredi ta pod paskom Financijske policije. B
io je glavni grad najva nije pokrajine, Gornje Austrije, pa je stoga Carina bila i
spunjena ambicioznim ni im slu benicima, za koje se èinilo kako nikad neæe propustiti pr
iliku nenapadno pokazati prijezir prema manama slu benika vi eg ranga, ali ni eg roda.
Veæina je tih mladiæa smatrala kako se samo po sebi razumije da æe u buduænosti dobiti
visok polo aj, a zbog tog samopouzdanja ni ih slu benika Alois se sebi èinio nezgrapnim.
Prvi put nakon svih tih godina u odori, kod prolaznika nije u svakom trenutku o
stavljao dojam besprijekornog slu benika. (Za to bi sad trebalo ulo iti suvi e velik n
apor.) A nije bio ni toèan
i io
Norman Mailer
kao nekoæ. Ponekad bi, u èasu izricanja stegovnog prijekora, dovoljno dugo oklijevao
da mo e razmisliti o moguæim posljedicama. Jo i gore. Jednom ili dvaput èak je zaborav
io to je kanio reæi.
Upravo je zbog toga ubla io zabranu pu enja. Vi e nije u ivao u zatomljenoj srd bi mladih
slu benika. No, sad je u ivao u vlastitom duhanu. A poèelo mu se èiniti kako svi njegovi
suradnici, mladi i stari, jedva èekaju da ode u mirovinu. Naposljetku, slu bovao je
gotovo èetrdeset godina. Iako je imao pravo ostati u slu bi jo dvanaest mjeseci, to
mu se nije èinilo mudrim. Sitne, ali stalne povrede ta tine neprestano su mu spu tale
ambicije na skromniju razinu. A da postane gospodin sa seoskim gazdinstvom? To n
e bi bilo tako lo e, nikako, ne pod jesenjim suncem njegovih posljednjih dobrih go
dina. Ma k vragu sve! Rodio se kao seljak, mo e i skonèati kao imuæni tip koji se vrat
io zemlji.
Imao je dovoljno novca. Mogao bi gotovinom kupiti pristojno gazdinstvo. Imao bi
i mirovinu i u teðevinu - ona i Klara svakako su bili sparni. Uz to je dr ao i glavnic
u i kamate na dobar dio miraza triju ena. Moglo bi se reæi kako su prve dvije u bra
k donijele osjetna sredstva. Pa èak i ako je Anna Glassl uspjela, sudskim putem na
raèun njihovog razvoda, povratiti polovicu svojeg velikog miraza, preostala polov
ica nije bila mala. Franziska, iako se s tim nije mogla mjeriti, ipak je bila di
jete dobrostojeæeg seljaka. Èak je i stari Johann Poelzl, Klarin otac, kad su se o eni
li, izvukao neke dugo èuvane krune.
S duge strane, Alois se jako dobro razumio u novac. Nije svaki novèiæ jednako vrijed
an. Duboko u sebi, èovjek je za novac koji nije zaradio na ispravan naèin morao plaæat
i danak. Novac je uvijek proizvodio odraz naèina na koji je steèen. Ponekad bi ga zb
og tih misli pro la jeza. Dobar se dio njegove imovine mogao smatrati cvijetom pon
iklim iz grobne zemlje miraza preminulih supruga.
Tijekom zadnje godine slu bovanja, dok se Klara u Passauu brinula za djecu, a on u
Linzu bio slobodan, poèeo se osjeæati prestarim za druge ene. Ba u trenutku kad si je
rekao da se treba vratiti zemlji. To je uvijek slu ao od Johanna Nepomuka - "prav
a je ena polje". Starcu je bilo dovoljno da popije tek jedno piæe, pa bi to poèeo nep
restano ponavljati. "Prava ena - pravu æe enu naæi na polju. Po tuj polje."
U toj se izreci Alois mogao pronaæi, èak ako u sada njim planovima nije za sebe predvi
dio te ak rad na zemlji. Njemu se vi e sviðalo pèelarstvo. Namjeravao je podiæi ko nice. Ba
io bi se proizvodnjom meda za tr i te. To bi mu bila etva. Isto tako, posjedovati mal
o zemlje
Dvorac u umi
ni
bilo bi kao da ti je izrastao jo jedan ud, svojevrsni peti ud, mu karcu seljaèkih kor
ijena va an kao to je slonu va na surla.
Pet godina ranije, otprilike kad se rodio Adolf, veæ je bio kupio jedno gazdinstvo
. To mu je na vi e naèina ispalo uzbudljivije od djetetovog roðenja. Za razliku od prv
o troje Klarine djece, zemlja neæe umrijeti.
Dogodilo se obrnuto. Zemlje nije nestalo, ali njegovog vlasni tva jest. Imanje se
nalazilo blizu Spitala, oko sto i pedeset kilometara od njegovog tada njeg radnog
mjesta u Braunauu, no, veæ tad je razmi ljao da se onamo mo e poslije povuæi u mirovinu.
U meðuvremenu, zgodno æe poslu iti da se zbrine njegova urjakinja, Johanna Poelzl, bol
je nego da doðe ivjeti s njima kao spremaèica. Nije je elio svake veèeri gledati u dnevn
oj sobi, s tom kupolom na leðima. Jadna grbavica!
Kako bilo, urjakinji nije bio posve nesklon. Johanna se nimalo nije bojala Boga.
U njega uopæe nije imala povjerenja. "Bog", izjavila bi, "nije trebao pobiti tolik
o èlanova obitelji Poelzl." Alois joj je zbog toga mogao skinuti kapu. "Nije poput
moje ene", rado je govorio u gostionici. "Klara je spremna poljubiti svaki kri na
koji naleti."
Kako bilo, Johanna nije dobro vodila gazdinstvo. Prije ili kasnije, svakog bi na
jamnog radnika otjerala svojom o trom jezièinom. Na kraju se odluèila vratiti ocu i ma
jci - koja se takoðer zvala Johanna. Prisjetimo se, Johanna je bila Aloisova ljuba
vnica one nezaboravne prigode. ("Sie ist bierV)
Alois je to prvo gazdinstvo pak uspio prodati uz skromnu zaradu, pa kupnji imanj
a u Hafeldu nije pri ao s negativnim primislima. A to je bilo i gazdinstvo koje æe m
oæi voditi sam. Zvalo se Rauscher Gut ( to bi se moglo prevesti poput Imanje na vjet
rometini) i sastojalo se od devet rali pa njaka i dvokatne drvene kuæe pod slamnatim
krovom, s lijepim pogledom na planine Salzkammerguta. Uz to su tu bile i voæke, o
rasi i kesteni. U staji su bili sjenik, dva konja i krava, kao i krmaèa prvakinja.
Èinilo se savr enim. Nakon to ga je kupio (i tek nakon to ga je kupio) susjedni bi sel
jaci prido lici natuknuli kako je zemlja dodu e prekrasna, ali se mo da ba neæe proslavit
i urodom.
Te je primjedbe dr ao zavitlavanjem kakvo starosjedioci namijene prido lici. A pa, u
vjeravao bi ih, njemu to nije va no. Zemlja æe se odmoriti. On æe uzgajati pèele. U tome
se snalazio. Dobar bi med mogao postati jo i najunosniji urod.
112.
Norman Mailer
I doista, posljednjih dana prije sveèanog umirovljenja (koje je obilje io Aloisu pri
hvatljivo panegirièki ton, dok se Klaru sna no dojmilo, pa je èak i uzbudilo) proveo j
e niz veèeri uz piæe kako bi se pobli e oprostio sa svojim podreðenima i desetljeæima rada
. Kako nimalo nije elio da ga smatraju èovjekom zagledanim u pro lost, usredotoèio se n
a sada njost, tjerajuæi mlaðe suradnike, par starih kolega i nekoliko uglednih gradski
h slu benika da s njim popiju podosta krigli dok je raspredao o prednostima i tajn
ama pèelarstva. Svake je veèeri svaki stol napadao s toliko teza o "tajanstvenoj psi
hologiji tih malenih stvorenja", da su se ni i slu benici meðusobno upozoravali: "Ne d
ajmo |veèeras Dimnom oblaku da nas svojim pèelama istjera kao dimom."
A Alois se, kad je ta tema bila posrijedi, doista pomalo smatrao i pravim mislio
cem. Kakvo je to samo postignuæe za neobrazovanog seljaka iz Waldviertela, dr ati pr
edavanje poput kakvog sveuèili nog struènjaka!
Tako je tih zadnjih tjedana prije umirovljenja, u istoj gostionici u Linzu u koj
u je i inaèe nakon svoje smjene na Carini svake veèeri zalazio, Alois sve vi e prièao o i
rim konceptima pèelarstva. Svijet pèela je èudesan, izvijestio bi svoje kohorte u piæu:
"Uz rijetke iznimke, ta siæu na stvorenja stavljaju svoj ivot na raspolaganje jednom
cilju: stvaranju buduænosti nara tajima koji slijede. Med koji dobivaju iz nektara i
cvjetnog praha nije namijenjen samo njihovoj potro nji, veæ se, gospodo, proizvodi
i kako bi hranio njihovu larvu." Klimnuo je glavom. "Ta je larva smje tena u najsi
tnijim moguæim esterokutnim æelijama, to je pravo èudo vidjeti, jer su sagraðene simetriè
iz istog voska koji ti kukci radnici rade iz cvjetnog praha, to je postupak, gos
podo, tako tajanstven da ga jo nisu dokraja razjasnili niti suvremeni kemièari."
Njegovo je dru tvo klimalo glavom, turobnog raspolo enja. To nije bio ivahan pivski r
azgovor. No Alois se, tih posljednjih veèeri, mogao svrstati u one predavaèe koji su
uvijek spremni pokazati nepopravljivi manjak osjeæaja za svoju publiku. "Neke pèele
", primijetio je sad, "one krupnije, postanu stra ari koji paze na ulaze u ko nicu.
Jeste li to znali? Spremne su na boj po cijenu vlastitog ivota. Odbit æe èak i tako m
oæne napadaèe kao to su ose i paukovi ili pak termiti. Da, sav vam svijet kukaca, vid
ite, eli doæi do besplatnog obroka meda. No, to je tek jedna od prepreka na koje pèel
a nailazi u potrazi za mirnim ivotom. Cijelo ljeto, mnoge od tih pèela radilica nep
restano su zauzete
Dvorac u umi
hlaðenjem unutra njosti ko nice. Kako to èine? Svojom neumornom aktivno æu. Nikad ne presta
u mahati krilcima. Mnoge ih èak pritom potpuno istro e. Nakon èega mogu samo umrijeti.
U te kom radu rtvuju ivot kako bi stvarale propuh koji hladi ko nicu. Za to? Jer larva
ne mo e pre ivjeti, ako je prevruæe. Razmislite samo. Tisuæe krilaca ma u poput lepeza, èak
i dok druge pèele izlaze u potragu za dodatnim namirnicama s cvjetnih polja. Skupl
jaju cvjetni prah u èaske na svojim no icama i potom, dok lete natrag u ko nicu, uspij
eva im ostati u zraku pod teretom cvjetnog praha i nektara koji je te i od njih sa
mih. I velim vam, stvaraju dru tvo koje nalikuje na em, ali u kojem se sigurno mnogo
te e radi."
Ni jedan ni i slu benik nije elio ulaziti u raspravu. (Ako se ne bi suzdr ali, mogao bi
nastaviti jo cijeli sat.) Na odgovor se odva io jedan od starijih gradskih slu benik
a. Nakon to je nekoliko puta znakovito potegnuo dim iz svoje lule, kazao je: "Daj
, Alois, pa to su samo kukci."
"A ne, dragi moj gospodine! Vi se, s du nim po tovanjem, varate. Ima tu puno vi e nego
to bi èovjek mislio. Neke od njih, rekao bih, slu e vrednijim ciljevima od prosjeènog
ljudskog tupana. Dopustite da ustvrdim kako su pèele jedno od èuda svemira."
2.
Na Aloisovo zanimanje za takve stvari nisam se bio pripravio. Nije to vi e bio èovje
k kojeg sam poznavao. Praktiènu sam stranu shvaæao, jer se proizvod mogao lako proda
vati, a pèelarstvo je nosilo i rizik, poput pogibelji od prilièno brojnih uboda. S d
ruge strane, moglo bi biti pametno baviti se time, umjesto da se istro eno srce ug
ro ava oranjem.
No, svejedno me progonila neugodna sumnja. Aloisov je zanos bio suvi e iskren. Uopæe
ga nije brinula dobit. To mi je mutilo razumijevanje. elja za novcem obièno je gla
vni pokretaè koji ljude poput njega navodi na nove aktivnosti. Zbog toga je razmje
rno pomanjkanje te elje upuæivalo na to da se Alois u svoj pothvat spremao upustiti
kako bi zadovoljio ne to, to u njemu jo nisam razabrao.
Sjetio sam se kako se u jednom gradiæu blizu Braunaua veæ poku avao baviti pèelama, no u
brzo mi je na um pao vjerojatniji razlog.
ii4
Norman Mailer
Posljednjih se mjeseci èak potrudio napisati kratak èlanak za pèelarski èasopis, koji su
mu i objavili. Alois je stekao takvu razinu knji kog znanja o toj temi, da je mog
ao kritièki ocijeniti nove naèine uzgoja. Slamnate ko nice, tvrdio je, uskoro æe biti za
starjele. Zvale su se ple-tare, zdepasti, rebrasti, na propast osuðeni predmeti, o
tprilike velièine i oblika trbu astog ljudskog torza, a te su stare pletare bile pun
e nedostataka. Da bi pokupio med, pèelar je stanovnike ko nice morao omamiti dimom.
Nakon toga bi pèele gotovo pale u komu. Bio je to grub i neprecizan proces. Poneka
d se pletaru moralo razderati da bi se do lo do proizvoda. Usprkos dimu, neke bi pèe
le ostale dovoljno aktivne da skupljaèa meda ubodu.
No, novi se izum, o kojem se na iroko raspravljalo, razvio u Engleskoj i Americi.
O tome je govorio njegov èlanak. Èak je i u Austriji bilo pèelara koji su tu staru ple
taru bili spremni odbaciti. U svoje je vrijeme predstavljala napredak u odnosu n
a barbarski postupak - ra iren tijekom Srednjeg vijeka - da se pèele istjeruje iz ru
pe u drvetu, no napredni su pèelari danas govorili o ko nicama koje bi postale panda
n, barem je tako tvrdio èlanak, pravog pèelinjeg velegrada. Novi stambeni prostor, n
e veæi od drvene komode koju mo ete postaviti na klupu, popunio bi se okomito ulo enim
vo tanim ladicama. Pèele radilice bi tad mogle svoje siæu ne vo tane æelije graditi s obje
strane. I to krajnje uredno! Kako se u tu komodu mo e ulo iti vi e ladica, a na svakoj
je u mre i okomitih i vodoravnih redova bilo mjesta za tisuæe æelija, neki su pèelari i
zraèunali kako svaka ko nica sad nalikuje neèem to bi u buduænosti mogla biti golema stam
bena zgrada.
A to je i bio smisao cijelog èlanka - uistinu vizionarski - no, da bi taj pothvat
objasnio Klari, Alois se odluèio u prvi plan staviti moguænost novèanog dobitka. Dobro
æe se zaraditi jednim èistim poslom, a Alois mlaði i Angela æe pomagati, kazao joj je.
I Adi takoðer. Uvjerio ju je kako je novi projekt prije svega praktièan.
Ja sam se prilièno zabrinuo. Ako mu je Klara povjerovala, ja nisam. Zakljuèio sam ka
ko Alois tra i naèin da se pribli i Dummkopfu. A ne smijem si dopustiti da takvo to zan
emarim.
3-
Alois nam nikad nije bio klijent. Bio je, za na a mjerila, prosjeèan
Dvorac u umi
èovjek, to znaèi, dovoljno pokvaren da nam stoji na raspolaganju uka e li se za to stva
rna potreba. Pretpostavljali smo kako æe nam u tom sluèaju biti otvoren. Te ko da æe tak
av lik èuvati kan deli. Radi èega? Sto bi titili? Klari smo se, pak, odluèili ne pribli av
ti. To bi nam donijelo gubitke - i opet, za to? Izravno je nismo trebali - jer, ka
o to sam veæ primijetio, zla djeca mogu potjecati od majki prepunih ljubavi. Naravn
o, prosjeènim je ljudima takva pomisao odbojna. U pitanje dovodi njihovu vjeru u D
ummkopfa. Kako bi to Bog dopustio? Uobièajena alopojka.
Alois nam je bio od izravne koristi. Na njega se u èvrsto ukorijenjenim navikama,
produktivnom doprinosu, priroðenoj okrutnosti (sirovost da i ne spominjem) moglo t
ako osloniti, da se, bude li potrebno, Adolfova mr nja prema ocu mogla pojaèati ili
oslabiti, kako bismo djeèaka mogli oblikovati. Na to smo se mogli osloniti - a osl
onac nam je bio Alois.
No, hipetrofirana mu se ljubav prema pèelama vi e nije uklapala u karakter. Ateisti
poput njega, koji sve do odlaska u grob poku avaju izbjeæi pomisao kako je njihov sv
emir mo da ipak stvorio Bog, nalik su pobo nim djevicama koje se boje isku enja svetog
rdnih nagona. Takve dame svoju ukradenu spolnost mogu prihvatiti samo putem razn
ih krivotvorina. Na slièan naèin i ateisti vjeru supstituiraju kroz poganstvo, slu enj
e drugima, ili, u dana nje vrijeme, tehnologijom - koju obièno dr e najboljim moguæim rj
e enjem za probleme ljudskog roda. Ponekad ih dr i iznimna privr enost nekom prirodnom
fenomenu. U Aloisovom se sluèaju radilo o otkriæu kako je suradnja moguæa i izmeðu moænog
i siæu nog, njega i pèela.
Kad sam se veæ prilièno zabrinuo, jedne sam mu noæi u ao u um, to je bio skup potez, jer
nam nije bio klijent, ali i nu an, ako sam mu htio shvatiti motive. Time sam uisti
nu uspio steæi bolji uvid. Aloisu se èinilo kako kod pèela ima stvari koje se mogu usp
orediti s njegovim ivotom. To me opomenulo na oprez. Aloisu su pèele u potrazi za n
ovim cvjetnim poljima postale bliska, siæu na stvorenja koja je mogao razumjeti.
Svakog toplog dana, ti su tragaèi za hranom znali kako sunce mo e biti vruæe i kakvu t
o intimnu udnju sunce izaziva u cvjetnim laticama. Alois se nije spremao otvoriti
vrata u svoj mistièni dio, koja je svojedobno dobro zakraèunao, no stalno je zami lja
o pèelu na ulazu u kaverne cvijeta. Pod plodnom toplinom sunca, cvijet bi pèelinjem
n6
Norman Mailer
jeziku predao svoj nektar, dok bi dlaèice na pèelinjim no icama prekrio cvjetni prah.
U sljedeæem bi se trenu ista pèela odvojila od jedne strasne po ude kako bi uronila u
drugu, bilo koji krasan cvijet iste vrste koji ju je na povjetarcu pozivao, a st
vorenje bi tad spremno stalo skupljati jo nektara, dok bi po drugom cvijetu posip
alo pelud koji je pokupilo na prvom. Naporan rad i zadovoljena elja!
Osjeæao se bliskim toj pèeli koja je u letu vrludala natrag prema ko nici, s te kim vreæam
a peluda na sebi, eluca punog nektara. Nije li Alois enama dao mnogo, ali je dosta
ostavio i sebi - mno tvo prikupljenog znanja kako se treba nositi sa svojim carin
skim kutkom svijeta. Na kraju je veæ nepogre ivo znao to je kod carinskih prijava nep
oznatih istina, a to ne, posebno kod ena koje su ga eljele zavarati, ali im to nije
uspijevalo, jer je bio pametniji od njih. On je posjedovao istinski med - mudro
st. Nju je èinilo znanje to spremaju drugi, koje to sve tajne sa sobom nose obièni i
trgovaèki putnici, tajne slatke poput meda, svu tu sitnu robu koju su putnici nast
ojali ukrasti i zadr ati za sebe. A njegova je uloga bila te tajne razotkriti. Bio
je u stanju naporno raditi, poput pèele, na najtopliji i najproduktivniji ljetni
dan, kako bi èuvao stoljetnu slavu iznimne Habsbur ke Monarhije. Medu njima nisu svi
bili veliki, priznao bi on to, niti su svi uopæe bili dobri ljudi, no najbolji od
njih jesu, poput Franje Josipa, bili dobri, jako dobri. Kao to znamo, Alois je u
svom liku vidio sliènosti s Franjom Josipom - isti zalisci, isto dostojanstveno d
r anje. Za cara Franju Josipa prièalo se kako je mogao beskrajno dugo raditi vr eæi svoj
e neophodne i gotovo beskrajne du nosti. Kad je bilo potrebno, na to je bio sprema
n i on, Alois. A opet su njih dvojica - car i on - bili dovoljno pametni da shva
te kako to nije dovoljno da bi se skupio med; èovjek mora ne to ostaviti i sebi.
Neki su u Linzu, znao je, uglavnom se radilo o budalama, ostali okirani pojavom g
lasina o glumici, fraulein Katharini Schratt, koju je Franjo Josip uzeo za ljuba
vnicu. Pa kako je to moguæe? Carica je bila tako lijepa - carica Elizabeta. Vijest
i su se irile poput naftne mrlje. No Aloisu to nije bilo okantno. On je cara shvaæao
. Mu karac malo meda mora ostaviti i sebi.
Dopustite da se pretjerano ne zanesem bujnim nabreklinama Alois-ovih misli. U st
vari, pèela se malo i bojao. Jednom ga je pèela tako estoko i apokaliptièno (ako se smi
jem tako izraziti) ubola, da nikad nije zaboravio kakav mu je napad vrtoglavice
izazvala. Takva moæ iza-
Dvorac u umi
117
zivanja boli! U tako malog stvorenja! Zakljuèio je kako to nije mogao biti samo pèel
inji ubod. Takva bol sigurno izra ava i sunèevu srd bu. A ona je Aloisu veæ bila poznata
. Na mnoga je kolovoska popodneva radio, zakopèan u svojoj odori. Naravno da mu je
sunèeva srd ba bila poznata, a pèele su bile sunèevi zastupnici, ba kao to je on bio zas
upnik Habsburga i time blizak velièini najveæe moæi.
Jesu li te spoznaje bile posljedica pribli avanja mirovine? Strepio sam od promjen
a koje neæu moæi predvidjeti, kad jednom s obitelji poène ivjeti na gazdinstvu.
4-
Iste travanjske noæi koju su po prvi put proveli u kuæi u Hafeldu, Klara je ponovno
zatrudnjela. Dotad je s djecom bila u Passauu. Edmund je pobolijevao i bila je z
ima. tovi e, Alois im se za stalno ne bi mogao pridru iti sve do umirovljenja, krajem
lipnja. No, u travnju se Klara odluèila uhvatiti u ko tac s pote koæama i odmah nakon U
skrsa, u pratnji Angele, Adolfa, Edmunda i s njihovom cijelom imovinom, uspjela
se preseliti u Linz. Selidbu je dodatno ote alo to nije bilo Aloisa mlaðeg da joj pom
ogne s prtljagom - morao je ostati u Passauu i stanovati kod susjeda dok ne zavr i
kola. Angela joj je, meðutim, bila od velike pomoæi. Tra ila je da ne dovr i razred, veæ
a se pridru i i pomogne Klari.
"Nije kola tako va na", kazala je. " to izgubim, nadoknadit æu dogodine, a tebi sam pot
rebna na imanju. elim biti tamo s tobom."
A bila je u pravu. Klara je to dobro znala i bila je dirnuta. Rekao bih kako ju
je od tog trena poèela voljeti kao pravu kæi. Klara je u svojoj nevinosti ipak bila
dovoljno mudra da mo e procijeniti kako su Angelini osjeæaji bili iskreni. Voljela j
e ona kolu, no vi e joj je bilo stalo do Klare, pa joj je Klara sa svoje strane pos
tala vi e od dobre maæehe, puno vi e.
Kakve ih god te koæe èekale, rano su se ukrcali na vlak u Passauu, a njen ih je mu na k
olodvoru u Linzu doèekao s velikim kolima i parom tegleæih konja, kolima koja æe zadnj
ih èetrdeset i pet kilometara nositi njihove kovèege, torbe, sanduke i zamotuljke.
Taj je dio putovanja trajao od podneva do mraka, no dan je bio topao i Alois je,
na sveopæe iznenaðenje, zabavljao djecu pjevajuæi pjesmu
n8
Norman Mailer
za pjesmom - glas mu je bio sna an, a Klara bi se, kad bi znala rijeèi, pridru ila svo
jim zvonkim, ali pomalo nje nim sopranom. Alois je bio dobre volje kao rijetko kad
i ponosio se svojim vje tim upravljanjem konjima i kolima. Pro lo je dosta godina o
tkako se popeo na koèija evo mjesto, pa je umalo anga irao pravog koèija a, no ipak je zbo
g svojih predstojeæih du nosti na gazdinstvu projekt odluèio preuzeti sam.
Prethodni je vlasnik - kakav je bio i obièaj - svaki kamin napunio cjepanicama i o
grjevom za potpalu, pa su sobe ubrzo bile tople. S teglom juhe od rajèice, kruhom
i jetrenom kobasicom, imali su dovoljno za jelo. U krevet su oti li sretni. Alois æe
sljedeæi dan provesti s obitelji, prije nego unajmljena kola vrati u Linz.
No, Alois je veæ prve noæi po elio uæi u posjed objekta. Pri svjetlu plinske svjetiljke
u spavaæoj sobi vidio je Klarin zdrav ten, nimalo blijed, a kad joj to i rekao, on
a se nasmijala od iskrene radosti.
"I ti isto, ujaèe", kazala je. "Nos ti je od sunca jako pocrvenio."
"Ach, i dalje me zove ujakom. Veæ smo skoro deset godina u braku, a ja sam ti i dal
je, to? Ujak Alois? Misli reæi stari ujo Alois?"
"Ne", rekla je, "jako smo ponosni na tebe. Danas, posebno. Kola i konji. Sve si
napravio. I to tako dobro. Kao nikad prije."
"Pa, mogu ja puno stvari napraviti, zna . Nisam tako prostodu an kakvim me smatra ."
"Nikad te nisam smatrala prostodu nim", rekla je. "Ne, to nisam nikada mislila."
"Jesi, mo e mi to slobodno reæi. Kakvim me smatra , mala moja neæakinjo?"
Nije mu se èesto bila spremna tako izravno obratiti, no te je noæi, koja je naposlje
tku bila i posve iznimna, kazala: "Pitam se za to mi nikad ne ka e da me voli ."
"Mo da", odgovorio je, "zato to me i dalje zove ujakom."
Na njegovo zaprepa tenje, njen je odgovor bio ne to najbli e to se ikad pribli ila naèinu
ovora ena druge vrste. "Mo da te jo zovem ujakom", rekla je, "jer si takav veliki, z
dravi striko."
To mu nije moglo promaknuti. Lovaèki pas je isti èas napeo uzicu. "Odakle bi ti znal
a koliko je velik jedan zdravi striko?" upitao je.
"Ne znam, ali mogu pretpostaviti. Ti si jako veliki striko."
Zbog toga je zatrudnjela. Dovoljno se uzbudio da je uzme uz krevet, dok su jo obo
je stajali, napola odjeveni, a onda ponovno i na krevetu. Bio je pun ljubavi - p
rema sebi, prije svega i vlastitoj spo-
Dvorac u umi
119
sobnosti - za svoje je godine raspolagao zavidnom moæi. Potom je osjetio ne to ljuba
vi i prema njoj - a uz to i mnogo vi e prema svom gazdinstvu. Bio je to prekrasan
komad zemlje. Èak ga je i pomisao da bi se mogao vi e zbli iti s djecom èinila zadovoljn
im, to znaèi kako si je predoèio prizor u kojem uz njih radi na polju. Potom je, umje
sto da zaspi, razmi ljao o ljetnim pèelama koje pretra uju livadu. Bio je neobièno zadov
oljan s moæi koju ima u preponama. I sve to te veèeri, ba kad se poèeo pitati.
Èak je i Klaru dr ao u zagrljaju, to mu je rijetko bila navada, a kad se probudio na
zov svog mjehura, zamalo je prevrnuo noænu posudu. U mraku je, buduæi da mu je nova
spavaæa soba bila nepoznata, glavinjao uokolo, dok se Klara hihotala. Onda ga je,
kad se vratio u krevet, obgrlila. "Sretna sam", kazala je. "Mislim da æe ovo biti
mjesto za nas."
"Ti ina!" zare ao je. "Ne budi guska! Ne smiju se davati takva luckasta proroèanstva."
Da, mogao je osjetiti zemlju gazdinstva. Svih devet jutara od kraja pa do poèetka
, i osjetio je isto ono praznovjerje kakvo su æutjeli i seljaci u njegovom djetinj
stvu. Èovjek se ne smije tako, kao Klara, odmah raspolo eno obraæati noænom zraku. Ili b
arem, nikako to ne smije naglas! Zar je noæ ba tako prazna? Tko zna to bi èovjeka u nj
oj moglo slu ati?
Ujutro je Klara osjetila Aloisovu nestrpljivost da raspakira stvari. elio je izaæi
i hodati po zemlji. Preuzela je stoga veæi dio najpreèih zadaæa, da on mo e povesti djec
u na razgledavanje staje. Adi i Edmund stisnuli su se uz oca, suoèeni sa ivotinjsko
m imanentno æu dva konja, krave i nagraðene krmaèe, koji su bili uraèunati u cijenu. ivoti
je su bile goleme, a krmaèa je svojim vonjom gotovo nadjaèala sve ostalo.
Alois je potom Adiju i Edmundu kazao neka se vrate u kuæu i pomognu majci. Bila je
to samo ala. Klara je morala pomusti kravu, nahraniti svinju, oèetkati konje i pob
rinuti se oko koko injca, no on je svojom zemljom elio proæi sam. Morao je donijeti v
i e odluka. Stoga je jo jedanput pregledao u kakvom su stanju voæke i orasi. Kad ih j
e posljednji put vidio, na tlu je bilo dosta snijega, no drveæe se doimalo zdravim
, a velike su grane stvarno djelovale cjelovito - sna ne, prilièno ravne, bez previ e
izmuèenih oblika koji bi ukazivali na posljedice ludih oluja kad su stabla bila ml
ada.
A u stvari je, to mu je sad postalo jasno, imanje ranije jedva i pregledao. Bilo
mu je dovoljno to je cijena bila razumna, a kuæa imala
120
Norman Mailer
lijep pogled. Sigurno mu se jako urilo - nije si mogao priu titi da gubi dane putuj
uæi iz Linza i natrag.
Uz to, kupnja ga je uznemirila vi e nego je oèekivao. Hodajuæi livadama i penjuæi se na
jedino brda ce svog novog doma, otkrio je kako zemlje ima manje nego se sjeæao, bilo
je koliko je bilo, devet jutara, jedan oveæi paradni prostor. S druge strane, tri
ili èetiri jutra æe poslu iti za pristojno krumpiri te, koje æe se dati obraðivati. Da li
a jo jedno jutro namijeni pèelama? Mo e li veæ ove godine saditi? To æe pitanje trebati r
ije iti. Ne mo e poèeti prije kraja lipnja, poèetka srpnja, no do tad æe im se vratiti Alo
is mlaði, jer æe mu zavr iti kolska godina, pa bi se, da, mo da mogli upustiti u kakvo ka
sno oranje.
Cijelo se vrijeme osjeæao razoèaranim. Morao je priznati - ponovno - da jo neæe moæi uzga
jati svoje pèele, ne tog ljeta. Glavni æe dio projekta morati prièekati. Med se poèinje
skupljati u travnju, a to ne traje dalje od rujna. Mora biti prisutan na samom poèe
tku. Stoga mora prièekati. U redu, ostat æe mu devet mjeseci za pripremu, ako se raèun
a najkasnije od dana kad æe se ovamo vratiti, za stalno, u lipnju, potkraj lipnja,
a na tu misao pro li su ga sasvim neoèekivani i neugodni trnci nesigurnosti. Zna li
uopæe to radi? To je bila misao koju je morao zgurati negdje otraga. Godinama je k
ontrolirao vlastite osjeæaje, a taj nadzor sad nije bio spreman popustiti.
5-
Do prvog srpnja, na Klari se trudnoæa veæ mogla vidjeti. Za sedam mjeseci, pod pretp
ostavkom da se ni ta ne dogodi pri porodu, to æe biti osmero ive ili mrtve djece stvo
rene zahvaljujuæi Aloisu. Naravno, kad bi htio, mogao bi dodati nekoliko za koje s
e ba nije znalo zasigurno - poznavao je dosta kuharica i sobarica koje su uspjele
zatrudnjeti uz pomoæ, nazovimo to tako, mije anog mu kog roditeljstva. I da, kad bi g
od jedna od njih rekla da je trudna, on bi se slo io kako bi mogao biti otac, no,
s druge strane, nije li ona bila i s Hansom, Gerhardtom i Hermannom ili pak Wolf
om? S rijetkim iznimkama (poput Fanni), te si ene nisu mogle priu titi raspravu. Do
voljno je bilo dati im pristojan dar.
Tu u Hafeldu, na ao se pred nalièjem takvih postignuæa. Na srpanjskoj vruæini, u toj sel
jaèkoj kuæi na brijegu, za svakog je obroka
Dvorac u umi
121
morao gledati pet lica, od Klare, po sve nani e do Edmunda, kojem je bilo esnaest m
jeseci i veæ je poèinjao govoriti. Do sijeènja, bit æe tu jo jedno dijete. Navikao se ivj
ti gledajuæi pred sobom ljudska lica, a dnevno je viðao vi e novih lica nego veæina ljud
i, no sad su to bile stalo iste face. Nije bio navikao razmi ljati o pitanjima pop
ut, je li, primjerice, Edmund smislio neku novu frazu, ili je samo gugutao stare
zvuène gvalje.
Voðenje imanja je veæ bilo ne to drugo. Angelinim radom je bio zadovoljan. Za dvanaest
ogodi njakinju, koja je od osme godine ruke mazala hladnom kremom - mala varo anka,
jedva èeka da je se razmazi - sad je, iznenaðujuæe, postala sasvim pristojna pomagaèica.
Vjeèito je timarila konje i prala kravu, èak i kad toj krupnoj gospodi nova kupka n
ije bila potrebna. Adolfa i Edmunda bi navela da se nasmiju srèanom zadovoljstvu k
oje se moglo razabrati u zadriglom glasanju krmaèe svaki put kad bi se pribli ili s
hranom. Rosig (Roza) je bila velika svinja, èak i za jednu svinju prvakinju, i doi
mala se sretnom u svojem smrdljivom kocu, s ru ièastom rozetom pribodenom iznad njeg
a, nagradom osvojenom u ljeto godinu prije nego to su kupili imanje. Do sljedeæe zi
me, kad im za vratom vi e neæe visjeti sav sada nji novi posao, Angela je Rosig htjela
pripremiti za novu lokalnu izlo bu. Da, zakljuèio je Alois, i njegova je djevojèica b
ila prava prvakinja. Angela se èak potrudila odvojeno èuvati gnoj stajskih ivotinja.
Svaki put kad ga je skupljala, pazila je da ga baci na odvojenu hrpu. Za to? Jer,
kako je izjavila Klari, "tako bi htio moj otac. Fino i uredno." Èak joj je za ruko
m po lo nagovoriti Adija da preuzme dio posla. Znala je da æe vjerojatno napraviti s
cenu, no Angela bi je mirno otrpjela. Potom bi je djeèak slijedio, nosa od u asa pod
ignutog do neba, no ipak je vukao vjedro s drugim gnojem.
Po to mu je zavr ila kolska godina, Alois mladi je poèetkom srpnja stigao na gazdinstvo
. Isprva ga nitko nije mogao nadma iti u radu. Odmah se sjajno sna ao s konjima, pos
ebno s Ulanom, petogodi njim pastuhom. Alois je bio ponosan kako mu se sin brzo na a
o u sedlu. Mladiæ je uvijek bio spreman na u itak kratkog galopa kojim se Ulan brzo
uspinjao i spu tao s brda ca, uz uzbuðenu vrisku Angele i Adija. A istovremeno je bio
na raspolaganju za oranje s tegleæim konjem, Graubartom. Nije pro lo mnogo vremena,
a veæ su tri jutra tvrde zemlje pa njaka pretvorili u krumpiri te, namijenjeno onom sj
emenskom krumpiru to ga je Klara kupila i uskladi tila u podrumu, tjedan nakon
122
Norman Mailer
to su se doselili. Alois mladi dva je tjedna radio napornije nego to bi otac ikad
pomislio.
A onda je taj zanos iznenada prestao. Iz kole u Passauu stigle su lo e vijesti. Alo
is je pao polovicu predmeta. Sve æe ih morati ponoviti.
"Ne vraæam se", rekao je ocu. "Uèitelji su tako glupi da im se smijemo."
Da, djeèak je ta dva tjedna po glavi sigurno vrtio lo e vijesti iz kole, no nije reka
o ni rijeèi, samo je naporno radio. U tom su razdoblju zaorali deset palaca u dubi
nu odabrana tri jutra, tvrdoglave zemlje koja je pru ala otpor, a potom su u te pl
itke brazde polo ili sjemenski krumpir i pokrili ga tankim slojem zemlje, ostavlja
juæi izmeðu svakog proklijalog krumpira po jednu stopu, u svakoj brazdi manje od met
ra do sljedeæe, no to je bio samo poèetak. Èekao ih je napor pljeve i gnojenja. Aloisu
su se vratile ru ne, pedeset godina stare uspomene. Sretao se s larvom listoro aca
i lièinkama klisnjaka, a morao je gledati kako su prvo krumpirovo li æe kukci i u i izje
li u zelenu svilu. Svaki se dan moralo dodatno plijeviti. Ubrzo je i navodnjavan
je postalo trajan problem. Kanale za navodnjavanje moglo se iskopati tek do neko
liko palaca. Ako bi se i lo dublje, lopatom bi se presjeklo korijenje krumpira. Ti
bi se plitki rovovi brzo ispunili muljem. Satima su nosili vjedro za vjedrom vo
de, uzbrdo do livade. Jednog je od tih popodneva Alois mladi nestao. Odjahao je
na Ulanu. Alois je njegovu ulogu prebacio na Angelu, i ostatak je tog radnog dan
a morala nositi vodu, to je za djevojèicu njenog rasta bio te ak posao.
Te je veèeri Alois svom sinu pred svima dao jezikove juhe. "Ti si", rekao mu je, "
jako nalik svojoj ludoj majci. Samo to si ti puno gori. Nema se na to izgovoriti. T
voja je majka na kraju izgubila pamet, ali je barem svojedobno naporno radila. A
ti si lijen." Da se taj dogaðaj zbio samo godinu dana prije, Alois bi ga bio i is
tukao, dobio bi apokaliptiène batine od kakvih na srcu ostane o iljak, no djeèak je sa
d imao divlji pogled pred kojim je Alois ustuknuo. I nije ga udario. Sto je, pos
lije je zakljuèio, bila pogre ka. Deèku je glava trebala odzvanjati od vra ki vruæe æu ke.
bi Alois mladi mogao pomisliti kako ga se otac mo da boji, mo da malo, da. Jer, djeèa
k je uistinu neprestano smanjivao svoju radnu satnicu - gradski momak na ljetnoj
praksi. Puno prije zalaska sunca, od Aloisa bi tra io dopu tenje da Ulana izvede na
jahanje.
Problem je bio u tome, priznao si je Alois, to kao otac nije bio
Dvorac u umi
dovoljno èvrst. Ispod sve te o trine, imao je meko srce. Istina je bila da je Aloisa
mlaðeg obo avao. Djeèak je bio tako privlaèan. Nemiran, da, i poput svoje majke, sklon
groznim raspolo enjima. Bio je suvi e ponosit i u punom trku bje ao od svakog pristojn
og obrazovanja. Da, mogao je biti dra estan poput Fanni, kad bi tako odluèio. Aloisa
je podsjeæao na ljepotu njenih kretnji. Èak je bio i ponosan kako se brzo sin zbli io
s pastuhom. Alois je oklijevao uzjahati ga. Za te kog je èovjeka to bio stvarno dug
put do tla. No Alois mladi bi ga osedlao poput kakvog briljantnog mladog kadeta
- poput onih koji su se etali najboljim beèkim ulicama, u èizmama kakve im je Alois
nekoæ izraðivao, jo tamo u doba kad se tako silno divio pristalim mladiæima. Vratila bi
mu se sjeæanja na èasnike koji su sa svojim zgodnim damama paradirali po Ringstrass
e, dok je on, mladi egrt, jo sanjario kako æe sebi naæi elegantnu i ljupku mladu kitnièa
rku, da, taj njegov stari san! Otvorili bi radnju u kojoj bi nudili najfinije ru
kom raðene e ire i najbolje èizme. Sto je stvarno bio glup san, ali, eto, Alois mlaði ga
je sad podsjetio na te kadete. Tako zgodan mladiæ. Nimalo nije bio nalik malom Ado
lfu, punom neke histeriène æudi, ili siæu nom Edmundu, punom mrkalja.
Zbog toga se Alois nije mogao natjerati da mu zahtjev odbije, kad bi ga sin tra io
da ga pusti na koji sat. Ulana je, naposljetku, ionako trebalo izvesti. A konj
je svog mladog jahaèa stvarno volio. Ali ne i njegovog oca - kad god bi se Alois p
ribli io, ivotinja bi iskezila zube, zlim osmijehom koji se te ko mogao ne zamijetiti
.
6.
Jedne tople kolovoske veèeri Alois mlaði si je prisvojio novu, po druge neugodnu pov
lasticu. Taj je put razbjesnio Klaru. Mladiæ si je dopustio sjesti za stol, sprema
n za veèeru, dok Angele jo nije bilo. A ona je ostala u staji, timareæi Ulanovu vla nu
ko u, nakon to je njen brat vraæajuæi se iz ume konja natjerao u galop, a zatim mu ostav
io premalo vremena da se hodajuæi ohladi. Klara nije mogla vjerovati da se netko m
o e ponijeti tako sebièno. Bila je to jedna od rijetkih prigoda da je s mu em razgovar
ala o tro. Bila je trudna po esti put i Alois joj nije bio nikakav ujak, ne u tom èas
u. "Svom si sinu dopustio da takav posao ostavi Angeli? To nikako nije u redu."
i24 Norman Mailer
Umjesto njega, progovorio je Alois mladi. "Angela voli brisati Ula-na", rekao je
, "a ja ne."
"Mo da ne znam puno o konjima", rekla je Klara, "ali mogu reæi da je du nost onog koji
je konja jahao, kasnije se za njega pobrinuti. Konju je ta razlika oèita, èak i ako
tebi nije."
"Ne zna ni ta o tome", rekao je njen posinak. "Kad su u pitanju konji, ti si deset
stupnjeva ispod nule."
"Ti ina!" viknuo je Alois. "I da si zaèepio do kraja objeda. Niti rijeèi."
Kako se u prepirku ukljuèio nakon Klare, morao je pokazati tko je gazda. "Da, ti ina
", ponovila je ona. "Tra im ti inu." "Jatuohl!" uzviknuo je Alois mladi.
Sad se Alois morao zapitati pokazuje li mu poslu nost, ili se izruguje. "Ponovit æu"
, rekao je Alois. "Sutjet æe do kraja objeda. Niti rijeèi."
Alois mladi je ustao i oti ao od stola.
"Vrati se", rekao je Alois. "Vrati se, sjedni i uti."
Nastala je stanka, nakon koje se mladiæ ipak vratio, ali je stanka bila bremenita
nagovje tajima moguæih kasnijih dogaðanja.
S objedom su zavr ili bez rijeèi. Angela je stigla rumena od tima-renja, poèela prièati,
pa prestala. Sjela je, jo vla nog lica jer se na brzinu bila oplahnula vodom iz ku
tlaèe i uronila glavu u hranu. Sjedeæi pored nje, Adija je tako preplavilo uzbuðenje i
i èekivanje da se sav ukrutio, od straha da se ne napravi u gaæe. A Klara? Jela je po
lako, èesto zastajkujuæi, sa icom u zraku. Ispunila ju je neposlu na elja da svog posink
a ukori ponovno, a onda - a poriv nije bio slab - prekori i svog Aloisa. No, nij
e rekla ni ta. Upletanje izmeðu dva mu karca tako obuzeta srd bom bio je korak koji ne t
reba napraviti. Edmund, mali Edmund zaslinjene usne, poèeo je plakati.
To je ponudilo rje enje. Klara ga je uzela i udaljila se od stola. Onda se podigao
Alois i iza ao iz sobe. Angela i Adi su pokupili tanjure za pranje, a Alois mladi
je ostao sjediti za stolom, zauzev i u svojoj utnji pozu, ozbiljnu, kao da je oèevu
naredbu pretvarao u svojevrsno sebi upuæeno po tovanje.
Te noæi, Alois stariji nije mogao zaspati, a sljedeæeg dana je ranije zavr io s poslom
, jo tijekom poslijepodneva. Prvi put nakon dugo vremena oti ao je u jedinu gostion
icu u kraju, udaljenu dobrih kilometar i pol, u Fischlham.
Dvorac u umi
12.5
Oklijevao je hoæe li tamo zaci ili ne. Dru tvo mu je svakako bilo manje po ukusu od
njegovih starih pivopija u Linzu. Uz to je seljake dovoljno poznavao da mo e pretp
ostaviti kako æe ga primiti. Unaprijed je mogao èuti to æe neki misliti. "Seljak koji s
e eli pona ati poput milijuna a", govorili bi mu iza leda. Ili, jednaka je moguænost su
protnog - "bogati idiot koji se hoæe igrati seljaka".
U sijeènju je posjetio nekoliko susjeda, kad je prvi put do ao pogledati kuæu koju æe ku
piti i postavio im je nekoliko pitanja. Nisu mu pokazivali previ e povjerenja. To
je i oèekivao. Neæe razgovarati sa strancem koji bi potom mogao odustati od kupnje g
azdinstva, a pritom izlanuti to je od njih èuo, dovoljno da se vlasnik zbog takvog
govorkanja uvrijedi. Stoga su Aloisu otkrili samo dobre vijesti: zemlja je dobra
, ivine je malo, ali je stoka odlièna, krmaèa prvakinja, voænjak dobar - da, i orasi, to
je jednom na godinu novac na lak naèin.
Alois se nije trudio da im povjeruje. Ali ni da im ne vjeruje. Gazdinstvo je elio
. Pretpostavio je da ne mo e biti ba tako dobro kakvim se èinilo, pa naravno i nije b
ilo. Velika krava koja je svaki dan davala dobro mlijeko, veæ je bila oboljela od
problema s vimenom.
Tu je temu naèeo u gostionici u Fischlhamu. Morao je. Trebala su mu mi ljenja o kval
iteti veterinara u kraju, to je iskoristio kao proraèunati uvod, kako bi seljake na
veo na ne to iskrenosti i o drugim stvarima. Mo da ga neæe vjeèito do ivljavati umirovljen
om budalom. Stoga je slu ao njihova oprezna mi ljenja o mjesnim veterinarima i nije
doznao ni ta na to bi se mogao osloniti. Potom je poèeo govoriti o svojoj zemlji.
Kad im je rekao da je zasadio krumpire, bilo im je neugodno. Na sasvim neizravan
naèin, u razgovoru je ispalo kako bi mu bilo pametnije da se odluèio za repu.
"Planirao sam zasaditi jedno jutro s njom, ali ne prve godine. Bilo bi to previ e
odjednom."
Klimnuli su glavama. Poljodjelstvo i rad. Da. Najstariji brak. Nikad se ne smije
previ e toga odjednom.
Govorili su jako polako. Morao je sat vremena zuriti u neukra e-ne drvene zidove g
ostionice, vrteæi se cijelo vrijeme zbog vr ka ivera u stra njici (koji mu je podarilo
sasu eno drvo gostionièke klupe), prije nego to se jedan od njih odluèio prigu eno natuk
nuti da je na zemlji na kojoj je posadio krumpir, trebalo saditi repu. I to stog
a to je lanjska etva bila p enica. Sad su poèeli prièati o raznim sortama
126
Norman Mailer
p enice, koje njemu nisu bile poznate. No, to je bilo ono to je zadnje tri godine s
ijao prethodni vlasnik. Tko bi pomislio? Tlo bi sad moglo biti izmuèeno. Nisu to i
zrijekom potvrdili, samo su puckali svoje lule, pili svoje pivo i djelovali tu no.
Najgore od svega je, koliko je mogao vidjeti, to ta tuga nije bila radi njega, n
e, nego su bili zgro eni onim to se radilo zemlji, kojoj je sad opet vlasnik bogata ,
jo jedan uljez koji poku ava biti seljak.
Gostionica je sad mirisala neugodno. Nije mogao odrediti koji se to vonj mije ao s
pivom, ali je bilo ne to neèisto - kiselo mlijeko? Stari gnoj? Hrpa komposta pred v
ratima? Ono to ga je najvi e zasmetalo kod te tihe, tamnosmede drvene jazbine bilo
je to se u zraku nije osjeæao ni nagovje taj scbnappsa, a nije bilo ni jednog dobrog,
gradskog pijanca.
No, pokazalo se da nije uludo potro io veèer. Doznao je ime ha-feldskog pèelara. Dodat
nu je utjehu ponudila ugodna etnja kuæi. Na nebu je bio mjesec kasnog ljeta, pun i
naranèast, etveni mjesec. Poèeo je osjeæati i ne to zadovoljstva potaknutog pivom. Sve su
se te krigle noæas u njemu samo talo ile, da bi tek sad uspjele dati to koristi. Dug
o je i sa zadovoljstvom mokrio uz cestu.
Sljedeæeg mu se jutra vratilo turobno raspolo enje zbog uroda. Morao se suoèiti s razoèa
ranjem zbog svojih tri jutara krumpira. Ostat æe mu mo da pola uroda koji bi se dao
prodati. Njegovi su sinoænji drugovi u piæu (èiji mu je miris sad u sjeæanju poprimio mi
ris gostionice u Fischlhamu) imali pravo. Zemlju je tri godine ita iscrpilo. To m
u je postalo jasno kad je iskopao nekoliko ranih krumpira. A sad je u utrobi osj
eæao novo probadanje. Je li mu se to opet uznemirilo srce? Ponekad mu se èinilo kao
da se taj vjerni organ - takav srèani drug - sad nameæe mozgu. Da, glavobolje.
Zbog posla koji je jo trebalo obaviti da bi se krumpiri iskopali i odvezli na tr ni
cu u Fischlham, nadnièara je morao zaposliti na cijeli tjedan, glupog èovjeka, da, a
kad se sve uzme u obzir, vjerojatno je bio koristan koliko i Alois mladi. Sto æe
od tog djeèaka ispasti? Hoæe li jo postati i zloèinac? Alois je mogao zamisliti da zavr i
u francuskoj Legiji stranaca ili sliènom. Mraène misli, ali nisu bile neprivlaène. Ka
d je on bio mlad, bio bi dobar vojnik te vrste, spreman na sve. Ili je to besmis
lica? Djeèak je u sebi imao ne to to ga je èinilo divljijim od njega. Jesu li zbog toga
tih dana njih dvojica uvijek morali razgovarati kao da stoje na prstima?
Dvorac u umi
Nadnièar je bio glup, ali dovoljno sposoban da prisvoji podosta krumpira. Alois èak
nije bio ni siguran da se radilo o kradi. Kako se jednog poslijepodneva nije dob
ro osjeæao, nadnièaru je ostavio da odveze krumpire na tr nicu, a ovaj se vratio s man
je kruna nego to je Alois bio procijenio da æe dobiti. Malo si je otkinuo s kraja.
Nesumnjivo.
Potom je slijedio jadan kraj krmaèe prvakinje. Uginula je. Angela je bila neutje na.
Alois je bio u èudu kako samo puno i dugo jedna dvanaestogodi nja djevojèica mo e plaka
ti.
A poèelo je kad se ta velika i lijepa svinja stala vladati èangrizavo. A onda se to,
iz dana u dan, pogor avalo. Angela je bila tako uznemirena, da je Alois morao zag
rabiti iz vlastite zalihe ponosa i za savjet se obratiti trojici najbli ih susjeda
. Potom je morao priznati kako je zaboravio jedan od pouèaka iz djetinjstva to mu i
h je prenio Johann Nepomuk, dok Alois jo nije bio napunio ni deset godina. Kad se
radi
0 poljoprivredi, ni na to se ne mo e osloniti, ne, èak i ako si imao nesreæu naletjeti n
a neoèekivani problem, nema nikakvih pravila. Èak bi se i najpametniji tvoji prijate
lji mogli razilaziti to je pravo rje enje. Naravno. Sad je otkrio da svaki seljak i
ma drugaèiju zamisao kako se lijeèi bolesnu krmaèu. Naravno.
Tri su susjeda, naizmjence, predlo ili sredstvo za povraæanje, povezivanje trbuha, d
iuretik. I sva su trojica bili u krivu. Krmaèa je prestala disati, poèela je krvarit
i i uginula. Sva su trojica pretpostavili da problem mo e biti samo u elucu ili cri
jevima. to bi drugo kod svinje
1 bilo? Tko je ikad èuo da bi tako velika svinja oboljela od su ice? Mo da se radilo i
o neèem drugom. Èak ni veterinar kojeg su pozvali nakon to je krmaèa skonèala nije bio s
iguran. Vjerojatno se radilo o pluæima, no dijagnozu jo nije elio dati.
Aloisu ni ta nije moglo vi e pokvariti raspolo enje. Davati lijepu sumu nakon to je ivot
inja uginula! Za to? Jer bi morao znati uzrok. Kakva glupost! Nije namjeravao uzga
jati jo svinja, barem ne zasad, ali se uzrok uginuæa svejedno morao saznati. A poto
m je ustanovio kako veterinar - ako ga se tako uopæe moglo nazvati - oko uzroka ni
je bio ni ta sigurniji od susjeda. Za to bi trebalo, kazao je Aloisu, platiti labo
ratorijski test koji se mo e obaviti u Linzu. Ma, k vragu s tim! Pa to bi mogao is
pasti neèuven tro ak. Povrh svega, jo je i ivotinju morao zakopati cijelu. Bio je u na
pasti, ali se nije usudio rezati je radi mesa. Kad bi ostao sam, Alois bi se dao
u potragu za nekim probranim dijelovima - kakve, naposljetku, ima veze unka s pl
uæima? Ali
128
Norman Mailer
ne, veterinarev je sud bio konaèan. "Ne kockajte se, herr Hitler, niti s jednim di
jelom te ivotinje."
Da, to mu je rekao veterinar, ali tek nakon to mu je platio! I onda Angela, koja
nije prestajala tucati i jecati: "Ach, ach, achl" A da ne spominje ni to se morao
dobro oznojiti da za le inu iskopa raku.
Da, trebalo je izraèunati gubitak. Kakvu bi to dobit mogao oèekivati od svojeg osred
njeg uroda krumpira? Kad je zbrojio tro kove sjemenskog krumpira, komposta za tri
jutra koji je kupio, a onda jo dodao i nadnice, gubitak krmaèe i veterinarov honora
r, kako je mogao oèekivati neku spomena vrijednu zaradu? Da nije bilo oraha, koji
su se, kako su i obeæavali, pokazali lako zaraðenim novcem koji je samo trebalo poku
piti, ne bi ostvario nikakvu dobit.
Mogao se utje iti. Nije ba bio u nekim novèanim pote koæama. Samo mu je mirovina bila est
puta veæa od zarade svakog nadnièara, poput tog jadnika kojeg je uzeo. A opet, ta mu
pomisao nije vadila trn iz pete. Uvijek se dièio time to pouzdano zna prepoznati a
ko ga netko vara. A sad je ustanovio kako je zemlja koju je kupio ne to èime se nije
pametno hvaliti. Jednom je davno mo da i bio seljak. Sad je sebe mirno mogao smat
rati gradskim bedakom, kojeg su prevarili u poslu koji je ukljuèivao zemlju. Zar b
i se osjeæao gore da se Klara spetljala s kakvim seljakom? To nije bilo moguæe, a op
et, kako je bilo moguæe da njega, Aloisa Hitlera, namame u takav poslovni sporazum
?
Do listopada mu se turobno raspolo enje prilièno ustalilo. Èak je i Lovaèki pas postao s
amo alostan psiæ. Sto da misli o sebi - mu karac pri kraju srednjih godina kojem medu
nogama lamata sme urano tene?
Klara, usred osmog mjeseca trudnoæe, poku ala mu je to objasniti. Sad kad je krumpir
pobran i toliko napornih poslova zavr eno, prirodno je da se èovjek osjeti pomalo n
esretnim. Tako se, rekla mu je, osjeæaju ene nakon poroda. Toliko je toga ulo eno u m
aternicu, toliko nade i truda, a sad je èovjek ponovno prazan. Mo da je tu prekrasno
dijete, no ena se neko vrijeme mora osjeæati prazno. Nakratko. To je normalno.
Nikad prije nije tako mudrovala, barem ne kad bi se obraæala njemu, no on joj je s
koro otkinuo glavu. "Pa to sam ja, ena?" htio je zaurlati.
Dvorac u umi
12.9
7-
No, dogodile su se promjene. Aloisu je, kad vi e nije bilo Aloisa mlaðeg, poti tenost
popustila. Klara je na sebe preuzela prijedlog da ga se po alje u Spital, gdje mo e
pomagati njenom ocu, Johannu Poelzlu, koji je sad veæ toliko ostario da mu treba p
omoæ obitelji. Ispalo je da se zamisao sviða i Aloisu mlaðem. Oèeva depresija, sa svojom
prigu enom prijetnjom uspostave jo goreg despotstva, u djeèakovim je mislima neprest
ano izranjala poput prijeteæe ake.
I tako se to rije ilo. Aloisova kola, koja je vozio za to anga irani koèija , odvest æe èet
naestogodi njaka u Linz. Odatle mo e vlakom otputovati do Weitre, gdje se mo e popeti
na druga kola koja æe prolaziti kroz Spital. Djeèak je oti ao, pa su se oblaci mraènih p
redosjeæaja mogli raziæi.
U rujnu su Adi i Angela krenuli u kolu u Fischlhamu, Angela u èetvrti i najvi i razre
d za dvanaestogodi njake, a Alois, kojem je bilo est godina, u prvi razred.
Njegovi su prvi kolski dani protjecali u sunèanom i blagom rujnu, a do kole je bila
lijepa etnja preko bregova i livada sa sestrom. Postojala je samo jedna pogibelj
- odrasli bik koji je pasao u ograðenom pa njaku. Ovisno o bikovom raspolo enju, mogli
su ga zaobiæi, ili se osmjeliti da proðu kroz pa njak. Veæinu dana, nisu se usuðivali.
Adi je ubrzo nauèio kako se Angeli nije pametno rugati kad se boji. Znala je kako
mu uzvratiti. Uvijek mu je mogla reæi da u asno smrdi. Ponekad se radilo o smradu iz
usta, drugi put o znoju.
Ona vjerojatno i nije bila svjesna koliko su te optu be duboko prodirale u njegove
grudi u kojima bi srce tad br e tuklo, a i dobro je da je bilo tako. Jer su bile
istinite. On je uistinu vonjao - bilo je tu malo sumpora i nepogre ive naznake neèeg
trulog - a uskoro bih mogao i o tome progovoriti. Takav je vonj jedan od stalni
h problema koji prate na e mu terije. Kand eli takav trag brzo otkriju.
S Angelinog se gledi ta radilo o jednostavnoj stvari. Kad bi je god Adi zadirkivao
, kazala bi mu da smrdi. Sto je njoj bilo skoro svejedno. Smradovi joj nisu smet
ali. Bila je navikla na kiselo mlijeko i konjsku balegu. Povremeni vjetar koji j
e zaudarao na kotac sa susjednog imanja èak bi joj u srcu izazvao pravu tugu - jad
na, uginula Rosig!
130
Norman Mailer
"Za to pa sad opet plaèe ?" pitao je Adi. "Meni veli da smrdim, valjda bih plakati treb
ao ja."
"A, uti. Ne plaèem zbog tebe."
To je znaèilo da joj je na pamet pala Rosig, pa se i on uz nju rastu io. Ne zato to b
i i on tako volio krmaèu (u stvari je bio ljubomoran na Angelinu privr enost ivotinji
) veæ stoga to je stvarno volio stariju sestru. Uglavnom je bila dobra. Osim toga,
bila je najbistrija djevojèica u èetiri zida kole s jednom uèionicom, ba kao to je on bi
najpametniji djeèak.
Ovisno o vremenu i trenutnim potrebama susjednih gazdinstava za dodatnim radnici
ma, u koli je ponekad bilo i manje od èetrdeset djeèaka i djevojèica, ponekad bi im bro
j pao i na trideset, pa èak na dvadeset i pet, no u uèionici su èetiri razreda sjedila
zasebno, a svako je dijete, od prvog do èetvrtog razreda, u dobi od est do dvanaes
t godina, moglo èuti sve to se zbivalo u svim ostalim razredima. To se nije mijenja
lo, jer je kola imala samo jednu uèiteljicu, gospodu srednjih godina, fraulein Wern
er, koja je imala velik nos i nosila naoèale.
Adi je ubrzo bio u stanju pratiti nastavu u sva èetiri razreda. Uvod u njemaèku povi
jest dobio je preko najstarijeg razreda, èetvrtog, u kojem su Angela i ostali prouèa
vali iznimna djela Karla Velikoga. Sat poslije, u prvom razredu, Adija bi u dru tv
u poèetnika pitali koje slike ivotinja treba pridru iti rijeèima otisnutim na velikim k
articama koje bi fraulein Werner dizala u zrak. U poèetku je to bilo èudesno - sva t
a vitièasta slova koja su èinila rijeèi. Isprva su mu crte i vibrirali pred oèima, no ubrz
o se to pretvorilo u obiènu zagonetku. Sveo bi ju na rje ivi problem, pazeæi da ne pon
avlja iste gre ke. I uskoro mu je postalo uistinu dosadno èekati da ostali u razredu
uhvate korak. Potom ne bi mogao doèekati sat treæeg razreda, gdje su uèili zemljopis
habsbur kog podruèja, Veliku Habsbur ku Monarhiju, kako bi je uvijek nazvala fraulein
Werner. Da je smio, bio bi spremno uskoèio umjesto uèenika koji poput idiota nisu na
karti mogli naæi ni jedno od mjesta koja je veæ uoèio, a medu kojima su mu pogled prv
i privukli Braunau i Linz. Uz njih i Passau, odmah preko Dunava.
Dakle, u dobi od est godina, upijao je nastavu za osmogodi nja-ke, desetogodi njake i
dvanaestogodi njake i bilo mu je drago to je Angela najbistrija u svom razredu. U
pogledu fraulein Werner vidio bi odobravanje, svaki put kad bi njih dvoje ulazil
i u uèionicu, no, uz to
Dvorac u umi
131
su bili najuredniji brat i sestra. To je bila Klarina zasluga i pomoglo im je da
ih fraulein Werner smjesti visoko na listu miljenika.
No, zbog svoje se uredne odjeæe za vrijeme odmora morao kloniti drugih djeèaka. Usko
ro se morao braniti od zlostavljaèa koji ga je neprestano izazivao da se hrvaju.
"Jesi li lud?" odgovorio bi mu. "Na sebi imam bolju odjeæu. Ako je zaprljam, mama æe
me ubiti." Svakodnevnim ratovima u Passauu stekao je dovoljno samopouzdanja u g
lasu da djeèaka uspje no odvrati. No, taj deèko nije predstavljao ni ta. Ako je Adi uspi
jevao pre ivjeti pored Aloisa mlaðeg, to bi se onda trebao brinuti zbog takve budale,
koja se isto zove Klaus? Njega je vi e brinula starija sestra, koja ga je stalno
zadirkivala.
8.
Tih je dana Angela dobila prvu menstruaciju, a Klara je davala sve od sebe da dj
evojèici olak a muku. Vidjela je da je u Angelinoj glavi to povezano s Rosig, koja j
e, prije no to je uginula, iskrvarila po stra njim nogama.
Kako bi joj u uzburkane osjeæaje unijela ne to mirnoæe, Klara je prvi put progovorila
o intimnim temama. Svoju je pokæerku obo avala. Dvanaestogodi njakinja joj je sad bila
poput bliske prijateljice, pa Klara nije govorila samo o toj novoj tjelesnoj po
javi, veæ je na iroko prièala i o vonju opæenito, te njegovim suptilnim razlikama u prir
odi. Vonj je dio prirode. U potrazi za pogodnim primjerima, poslu ila se informaci
jom koju je usput èula od Aloisa. Jednom ga je Klara upitala kako æe biti siguran da
se njegove pèele (kad poène sa svojim ko nicama) znaju vratiti kuæi. Koliko je razabral
a, planirao je nabaviti nekoliko kutija s ko nicama, a u svakoj æe biti cijela pèelinj
a zajednica. Stajale bi jedna do druge u hladovini velikog hrasta nedaleko kuæe. "
Kako æe te tisuæe pèela znati u koju kutiju spadaju?" upitala ga je.
Dovoljno mu je godilo njeno zanimanje da joj objasni kako æe svaku kutiju obojiti
drugom bojom, jedna æe biti zelena, druga svijetloplava, treæa èak mo da i ru ièasta. Pèele
, objasnio je, vole vratiti u nastambu bojom bliske boji cvijeæa èiji su nektar dono
sile.
"Ali, rekao si mi da ta mala stvorenja svakog dana obilaze dru-
i32
Norman Mailer
gu vrstu cvijeæa. Jednoj su vrsti cvijeæa vjerna tek jedan dan. Nije li tako?"
"Tako je." Nije bio siguran da mu se taj razgovor sviða. Hoæe li joj uspjeti odgovor
iti na sva pitanja, a da ne sklizne u ne to drugo?
"Dakle, jedan dan je to cvijet jedne boje, a drugi dan im se sviða druga boja?"
"Da."
"Kako se onda te pèele ne pomije aju?"
Da, oklijevao joj je to objasniti. Ne prièa se o tome tek tako. Ne ba . Ipak, odluèio
je nastaviti. Njemu bi, kad se sve uzme u obzir, moglo biti korisnije da se Klar
a zainteresira za pèelarstvo, nego da je ono uopæe ne zanima. "Svaka matica ima vlas
titi miris", kazao joj je. "Buduæi da æe ona oploditi svaku æeliju svakog èe lja i time os
taviti desetke tisuæa jaja aca u odvojene vo tane æelije, kako bi u njima poèela svoj ivot
ona na taj naèin vlastiti miris prenese svakoj od svojih tisuæa larvi, da, svojim j
aja cima, svojoj buduæoj djeci."
"To je ne to posebno", rekla je Klara. "Kako ti to zna , Aloise? Zna tako puno."
"O tim sam otkriæima èitao u knjigama", rekao je preko volje.
"Nisi ih nikad sam onju io?"
"Izgledam li ti tako glup da bih gurao glavu u ko nicu, pa da dam priliku hrpi pèela
da mi ulete u nos?"
Poèela se smijati. Na neki ga je naèin dobro poznavala. Èita on svoje knjige, ali mu n
a kraju nije drago priznati da se o nekoj temi nije informirao sam, vlastitim ru
kama, nogama, snagom svojih pet dobrih, seljaèkih èula.
I uistinu, Alois joj je isprièao previ e. Sad je eljela saznati jo .
Prije nego je zavr io razgovor, pitala je kako se matica oplodi. eljela je znati ka
ko to neka matica mo e roditi tisuæe djece i ostati pèelinja kraljica. Dok je o tome p
rièao, u Aloisovom se pogledu vidjelo veliko divljenje. O matici je ovisilo sve -
moglo bi se reæi, sam uspjeh ko nice.
Zbog toga se Alois odluèio Klari sve objasniti kroz nekoliko koraka. Kako je oèito b
ila uzbuðena, osjeæao je da bi se veèeras time mogao okoristiti. Bilo je oèito da je odu e
vljava pomisao na to ensko stvorenje, tako siæu no, iznimno.
Potom joj je objasnio da mlada matica, poprilièna djevica, niti dvadeset dana nako
n to je izi la iz vlastite vo tane æelije (koja nije bila
Dvorac u umi
133
ni ira ni dublja od gumice za brisanje na vrhu nove olovke), poèinje dobivati hranu
od matièinih dadilja i matièinih poslu itelja. A samo tri tjedna nakon tog prvog dana
, spremna je za djevièanski let izvan ko nice. To se obièno dogodi prvog toplog sviban
jskog dana. Digne se u nebesa, leteæi vi e od svih, osim nekoliko mu kih pèela koje æe je
poku ati slijediti.
"Onih koje nazivamo trutovima?" upitala je Klara.
"Da, debelih, razma enih tipova. Uvijek naprave gu vu u svom dijelu ko nice. ive da bi
jeli, a kad su raspolo eni, lete naokolo poput budala. Jer im se leti. Uopæe se ne z
amaraju time da u ko nicu donesu pelud. Tek kad djevièanska pèelinja kraljica - a za k
oju bi se moglo reæi da je jo tek kraljevna - izleti na svoj prvi let, mogu opravda
ti svoje postojanje. Tog su dana veæ letjeli uokolo èekajuæi je. Znali su da sti e. Ta m
atica koja leti tako visoko i tako je lijepa u usporedbi sa svim svojim sestrama
, tisuæama pèela radilica, da, pèelama tegleæom marvom, vjeèito u potrazi za jo nektara ko
i æe donijeti - a te jadne cure nemaju potpuno oformljene jajnike, pa idu van i sk
upljaju, osim kad su zauzete drugim du nostima za raèun ko nice. Èi æenjem. Kuæanskim poslo
a. No ta matica se od njih razlikuje, jo je djevica, jo nije prava kraljica, vi e je
, kao to sam rekao, kraljevna. U tom èasu krene letjeti tako visoko da je samo neko
licina trutova mo e pratiti. Ostanu samo dva truta, jedan, ali, o, ali taj zadnji
sna ni trut je dostigne, stavi joj ono to ima, da, zna na to mislim, svoj vlastiti or
gan koji je sve dotad dr ao u sebi, ali ga sad iznenada izbaci, skoèi, moglo bi se t
ako reæi, da, da, skoèi u - nazovimo to njenom vaginom - za to ne? Kad je tako, a ona
sve primi u sebe dok su jo tako visoko u zraku, samo njih dvoje."
"To je èudo", kazala je Klara. Oèi su joj zasjale. Uistinu je kazala: "Èudo ljubavi."
"Ne, ne ba ", rekao je Alois. U tom trenutku nije znao kako bi nastavio. Ako bi is
prièao previ e, pokvario bi ono to je te noæi htio. Opet, njegova je lukava strana bila
spremna progovoriti, i znao je, da, ono najbolje æe najvjerojatnije dobiti ako jo
j sve isprièa do kraja.
"Taj trut", rekao je, "taj dobri, hrabri trut, tako ga duboko utisne, to je toèno o
nako kako priroda nala e, moramo pretpostaviti, da ga ne mo e vratiti."
" to?"
"Ne! Donnerivetter, ne mo e ga izvuæi! Matica ima kuke, ili ne to
J34
Norman Mailer
takvo, vrlo o tre kuke, i to ga dr i unutra. Ona voli da ostane tako. Zaglavljen je.
Kad on poène inzistirati, kad se mora odvojiti, neæe vjerovati, i èupa mu organ. Mora ga
ostaviti. Svoju mu kost! Izgubljenu. Skroz izgubljenu."
"A on? to bude onda? to bude s njim?"
"O, on ugine. Nema ga vi e. Padne na zemlju."
"Jadno stvorenje", rekla je. Ali to je bilo jaèe od nje. Protiv volje, na Klarinim
se ustima ukazao podrugljiv smije ak, a potom je pre ao u osmijeh. Kad se pojavio,
morala se i nasmijati. Onda se nije mogla zaustaviti. Alois je nikad prije nije
vidio da se neèem tako dugo smije.
"Kakav ivot", naposljetku je kazala, a Alois je dobro napravio to joj je isprièao sv
e. Veæ je bila u sedmom mjesecu trudnoæe, ali te su noæi vodili ljubav. Alois je pozna
vao vi e ena koje su ti èak mogle priu titi i dobar komad prave stvari, jo tjedan prije
nego to æe izbaciti tude dijete. No, s Klarom to ba nije bilo tako. Te je noæi, meðutim,
bila drugaèija. Bilo je to ravno njenom najboljem.
Naravno, nije joj rekao jo dvije stvari. Prva je bila da matica nakon tog prvog v
elièanstvenog leta bez pote koæa mo e imati i druge ljubavnike. Sljedeæih nekoliko tjedana
, do poèetka lipnja, mo e imati i pet ili est ljubavnika. Time u svoje jajnike pospre
mi jo sjemena, to je dovoljno da polo i tisuæe, a onda desetke tisuæa jaja aca, po jedno
svaku od tisuæa æelija, i s tim nastavlja sve dok ne poène hladno vrijeme. Potom se t
aj ciklus mo e ponavljati tijekom sljedeæe tri godine. A sve to bogatstvo plodnosti
potjeèe od najvi e pet ili est sparivanja! to znaèi da se do kraja svog ivota matica vi
e mora baviti trutovima, veæ nektarom i medom mo e hraniti svoje lièinke, dok æe je njen
dvor, njene pèele radilice odano slijediti, prekrivajuæi æelije s larvom tajanstvenom
vo tanom tvari koju su preradile iz peludi svibanjskog cvijeæa, voskom koji ni jeda
n kemièar jo nije uspio proizvesti u laboratoriju. Ne, nije joj opisao kako æe predan
o matica morati raditi do kraja ivota, a nipo to joj nije rekao da æe, kad zavr i sezon
a parenja, te pèele radilice trutove izbaciti iz ko nice. One lijene protuhe koje se
neæe htjeti pomaknuti, pèele radilice izbost æe na smrt. (A pèela radilica svoj alac tom
prigodom ne izgubi. Trut ima trbuh mek i od ljudske ko e.) Nakon pokolja, iste æe te
pèele radilice le ine pomesti iz ko nice. Niti joj je rekao za druge komplikacije. Uvi
jek postoji tendencija, kad poène toplo vrijeme, da se polovica zajednice stane ro
jiti, odnosno, odleti, ostavi ko nicu, pa se pèele vrate naèinu na koji su nekoæ ivjele
Dvorac u umi
135
u rupi u stablu. Na brzinu mo e ostati bez dobiti. Niti joj je isprièao o kraljevnama
koje bi dvorani okupljeni oko matice èesto usmrtili. Takve je potankosti zasad os
tavio. Bolje je da Klara na njegov buduæi pothvat gleda s naklono æu.
Ono to joj je te veèeri isprièao Klaru nije samo posve zaokupilo, veæ je sad dr ala kako
bi time mogla Angeli skrenuti misli s vlastitih nevolja. Stoga joj je odluèila isp
rièati o muènom kraju hrabrog truta koji je uspio stiæi do matice. Ovaj put Klara u sv
om smijehu nije ostala sama. Pona ale su se kao da su vr njakinje, a Klara joj je ot
krivala sve vi e svari koje je èula od Aloisa, pa je tema obuhvatila ne samo vonj, v
eæ i iznimnu moæ matice. A to stvorenje jedva da je bilo veæe od svojih vlastitih pèela
guvernanti, a bilo je svakako manje od svakog truta. A svejedno je imala moæ oplod
iti zrak u ko nici kao i tisuæe koje su u njoj ivjele. Sve æe one znati koja je ko nica n
jihova, jer æe sve imati isti miris. "To je", rekla je Klara uz nove napade hihota
nja, "kao kad bi svi Rusi, i mu karci i ene, imali jednu vrstu u asne arome, a poljsk
i kreteni drugu. Mo da bi Englezi pristojno mirisali na èaj, a mi Austrijanci, mi sm
o ne to posebno, topli poput savijaèe." I opet je uspjela natjerati Angelu na cikot.
"A Francuzi, da, neki besramni, ru ni vonj. Tako o tar! Gori od trulog luka i staro
g umaka. Talijani - samo na èe njak." Sad su se veæ grlile. "Mo da bi najgori bili Èesi. N
jih ne moram ni opisati. Smrdljivi stari kupus."
Brisale su si oèi. Adi im se, kad ih je èuo kako se smiju, do ao pridru iti. Iz ivcirao se
kad mu ni ta nisu objasnile, samo bi se i dalje svaki put nasmijale na spomen nek
e zemlje.
Od tog je razgovora o ugodnim i neugodnim mirisima Angelu poèeo na poseban naèin svr
bjeti nos. U koli je sad postala svjesna fraulein Werner i njenog mirisa po djeèjem
puderu, a tu je bio i njen mali Adi. Ponekad je stvarno bazdio, ako se ustrèao i
spustio niz pokoji brijeg previ e. Uvijek ga je nastojala navesti da se vi e slu i sap
unom, ili bi onih dana kad bi Klara zakuhala dovoljno vode da se oboje okupaju u
velikoj kadi, ustrajavala na zahtjevu da mu nasapuna leda i pazuha, prije nego
bi mu vratila sapun. A onda bi, uz posve vragolasti osmijeh, rekla: "Sad si dobi
o sapun, stavi ga tamo gdje mo e biti od koristi, ti nemarni deèko."
Adi bi na takvu nepristojnost kriknuo od srd be, namjerno dovoljno glasno da utrèi K
lara. No, majci ne bi rekao ni rijeèi. U glavi mu je vladao mete . Je li stvarno tak
o smrdio kako je Angela neprestano
i36
Norman Mailer
ponavljala, ili mu je sestra luda? A tko æe znati? Sam bi na sebi jedva i ta osjetio
.
Angela bi, sa svoje strane, opet poèela misliti na smrt krmaèe Rosig. Krmaèa prvakinja
je stvarno sna no vonjala, prilièno nalik Adiju u njegovom najgorem izdanju, ili je
to bila Rosig u najgorem izdanju? - dosta! Angela je zaplakala zbog oboje, i sv
inje i djeèaka. Ispunilo bi je kajanje to ga je zadirkivala, pa bi se poku ala iskupi
ti tako da mu isprièa neke od èudesnih tajni koje joj je otkrila Klara, sve novih sa
znanja o pèelama i èesto bi jutrom, dok bi njih dvoje hodali u kolu, opet naèela tu tem
u - glava joj je bila tako puna svega to joj je Klara isprièala, da su Adijevu ma tu
uskoro sasvim raspalile tajne pèelinje matice.
Otkako su u travnju stigli na gazdinstvo, bio je vrlo svjestan blizine pèela. U sv
ibnju i lipnju, nebo bi ponekad za dana bilo ispunjeno siæu nim svjetlima, bljeskanj
em svjetala koja bi ibala amo-tamo, leteæi mno tvom raznih smjerova. Majka ga je stal
no upozoravala da ta siæu na stvorenja ne smije poku avati dodirnuti ako ih vidi na cv
ijetu. A jo i gore, nikad se ne smije usuditi neko od njih ubiti. Jer mu ta pèela m
o e podariti ne to èega æe se dugo sjeæati! A onda je jednog lijepog srpanjskog jutra jedn
a ubola Edmunda, koji je beskrajno dugo vri tao. Zato je Adolf, sa svoje strane, o
sjeæao veliko po tovanje prema pogibelji koju njihova prisutnost sa sobom donosi.
A sad, kad je èuo da matica dijeli isti vonj sa svakom pèelom u ko nici, da, to mu je
uzburkalo misli.
One noæi kad je èuo da bi mu otac mogao poprièati sa susjedom o kupnji neèeg to je Alois
zvao "prvim materijalima" - to je u nedjelju naveèer objavio za veèerom - Adi je usn
io ivopisan san. Vidio je vojsku pèela kako kru i iznad gazdinstva. Blizu kuæe je staja
o starac, odjeven kako Adi nikad u ivotu nije vidio. Ko ulja mu je bila izvuèena iz h
laèa i dosezala je do koljena, a bijelu je kosu skupio ispod stare pletene vunene
kape, koja je bila duga poput èarape. Visjela mu je do pola leda. Nije bio nizak,
ali je svejedno nalikovao patuljku, jer se savio u struku. U snu mu je Adi èak zna
o ime. Zvao se Der Alte, a djeèak je nakon buðenja u subotu ujutro saznao kako æe njeg
ov otac stvarno otiæi u posjet pèelaru, koji se zvao Der Alte.
Pa kako onda da ne zapita oca mo e li i on poæi s njim? Aloisa je to iznenadilo, a b
ilo mu je i drago. Dotad bi svake nedjelje drugi seoski
Dvorac u umi
!37
braèni par pokupio Klaru svojim kolima na putu za nedjelju misu u kapelici u Fisch
lhamu. Putovala bi sa svoje troje djece, dok bi Alois ostajo na gazdinstvu. "Isk
reno govoreæi, èiste savjesti, ne mogu poæi", kazao bi joj, i ostao sam hodati svojim
poljima. To mu je bilo dra e to ga je tog jutra Adi pitao mo e li i on s njim.
Mogu reæi kako sam izravno sudjelovao u oblikovanju djeèakovog sna. Tad sam se prvi
put aktivno umije ao u obitelj, jo od one noæi kad sam u ao u Aloisov um, odmah po njeg
ovoj pivom natopljenoj propovijedi u Linzu o ljepotama i èudima pèelarstva.
Sad mi se èini kako se èitatelju moram ponovno obratiti zbog jedne neugodne stvari.
A tièe se Adijevog smrada.
9-
Neobièno je, a opet i nije, da ima malo stvari koje se tièu mu karaca i ena o kojima se
razgovora s toliko nelagode, kao to je smrad. Dodat æu da ljudi koji rade za Maest
ra te ko mogu izbjeæi takvu klevetu.
Dosta! Smrad nije ne to u èemu vragovi u ivaju. U to doba, pred kraj devetnaestog stol
jeæa, na i su problemi èesto potjecali od jednog fenomena. Mnogi ljudi u koje smo ulo il
i smatrali su kako je nu no strahovito pomno odr avati osobnu higijenu. Inaèe bi, u ra
znim prigodama, tako trulo zasmrdjeli, da bi izazvali nepovjerenje.
Kako je do lo do tog fenomena, ne znam. Moje sjeæanje iz ranijih doba posve je nesav
r eno i obièno mi na raspolaganju ne stoji vi e od kakvog zakr ljalog instinkta, poput o
nog to bi ga èovjek mogao imati
0 svojim ranijim inkarnacijama. Maestru vjerojatno nije u interesu da znamo vi e o
d najnu nijeg. Njemu je va nije da se bavimo problemima koji su neposredno pred nama
. Ne moramo se, naposljetku, slu iti Judom, Plavobradim ili Atilom da bismo pijanu
mu teriju potaknuli na jo jednu èa icu. Zbog toga uopæe nemamo neka potpuna saznanja o p
oèecima ratovanja Dummkopfa i Zloga. Jesu li obojica bili bogovi, ili se, kako tvr
di Milton, sukob vodio izmeðu Boga i anðela Luciferovog ranga, izvan je mog podruèja.
A ne mo emo ni iskljuèiti moguænost da je Dummkopf, u svom poèetnom nadgledanju (i rasul
u) ove zemlje
1 sunèevog sustava mo da zapao u tako velike pote koæe, da se i sam obratio jo vi im silam
dublje u sazvije du. Moguæe je kako su te sile
i38
Norman Mailer
poslale Maestra, jer su bile nezadovoljne napretkom koji je ostvarivao D. K. Evo
lucija je veæ bila zapela u brojnim slijepim ulicama. Kako bilo, to æe i meni ostati
tek pitanje na koje nema odgovora.
No, moram ponuditi vlastitu teoriju to se to moglo dogaðati tijekom veæ prohujale vjeèn
osti, moram pretpostaviti kako je D. K. stvoritelj svijeta, vremenskih promjena,
flore, faune i ljudskih biæa, a da je njegov laboratorij evolucija - znaci i njeg
ove ludosti i njegovog genija mogu se otkriti u bezbroju kreacija, kao i pote koæa n
a koja je nailazio. Mo emo samo pretpostaviti koliko je beskrajnog vremena moralo
proæi prije nego li je nekoliko svojih stvorenja naveo da polete. Dodajmo tome irin
u i brojnost njegovih kopnenih i morskih vrsta, ili velikih nada koje su ulo ene u
, primjerice, brontosaura (da bi se potom ustanovilo kako je ta preuvelièana ivotin
ja naprosto prevelika da bi mogla opstati - eto neuspjeha). Pustimo to. Stvorite
lj je imao svoje razmjerne uspjehe i strahovite neuspjehe. Mora se priznati da n
ikad nije odustajao, èak i kad nije u potpunosti nadzirao Zemlju koju je stvorio,
ne mo e se poreæi kako su i potresi i ledena doba doveli do brojnih prekida njegovih
pokusa i poharali mu mnoge pothvate. Za to? Jer je ovu zemljinu kuglu jo na samom
poèetku pogre no projektirao.
U jednu sam razmjerno sitnu stvar siguran: do nastanka njegovih najambicioznijih
koncepata, mu karca i ene, dogodio se pomak u va nosti mirisa. Mislim da mogu ponudi
ti neka rudimentarna zapa anja s tim u vezi. U davno pro lim vremenima primitivnog èov
jeka, miris je sigurno bio jedan od Stvoriteljevih resursa. Kako i ne bi takav s
ignal za pomoæ iskoristio u razvoju mnogih vrsta? Ljude bi, uglavnom, jedne drugim
a privukla ili odbila poruka koja im je stigla do nosa. Kakvo jednostavno i eleg
antno rje enje. Pretpostavimo da su mirisi odmah otkrivali razmjere hrabrosti svak
og stvorenja, njegove upornosti, straha, podmuklosti, srama, odanosti, i - nikak
o u najmanjoj mjeri - odluènosti da se razmno avaju.
Miris je D. K.-u omoguæio da poduzima stvaralaèke evolucijske korake, a da ne mora n
adgledati svako sparivanje ponaosob.
Dr im kako Gospod, u èasu kad se Maestro mogao suprotstaviti njegovom napredovanju,
sebe vi e nije mogao smatrati olièenjem dobrote i svemoæi. Prisutnost kolege (vjerojat
no potpuno ne eljena) sigurno je utjecala da na svoju velièinu vi e ne gleda na isti n
aèin.
D. K. je poèeo tragati za metodom koja bi njegovim kand elima omoguæila da otkriju koj
i su to mu karci, ene i djeca prebjegli nepri-
Dvorac u umi
139
jatelju. Èak bih ustvrdio kako je D. K. uspio svakog od na ih klijenata oznaèiti primj
esom odgovarajuæeg vonja, a na takav se postupak odluèio zbog jednostavnosti i razmj
erne jeftinoæe. Zbog toga se od srednjeg vijeka nadalje, na Maestro nastojao takvoj
prepreci svojim namjerama suprotstaviti tako to je mnoge alkemièare poticao da otk
riju dovoljno suptilne parfeme koji vonj trule i mogu prekriti sladim, prizemnijim
, nezamjetnijim i naposljetku ugodnijim mirisima, mo da èak egzotiènim po primjesi smr
ada koji se nazirao pod mirisnim rasponom. (Stoga je, primjerice, nemoguæe pratiti
trag promiskuiteta na francuskom dvoru za vladavine Luja XIV., ako se ne uzmu u
obzir ti kraljevski miomirisi, te putene arome tako prepune kamufla e. Na im mu terij
ama dovoljno bogatim da si mogu priu titi dobre parfeme, to se pokazalo pravim bla
goslovom.)
Do kraja Prosvjetiteljstva, stvari su se jo jednom izmijenile. Sapuni, koje smo o
tkrili mi, mogli su poni titi smradne arome. Do dvadesetog je stoljeæa ubrzano nesta
janje ljudskog vonja dalo presudan doprinos na em napredovanju. Pojavile su se kad
e, ulja za èi æenje, vodoinstala-cije, dobrim dijelom zahvaljujuæi podr ci koju smo tim po
duzetnicima dali mi.
Do kraja dvadesetog stoljeæa gotovo je sasvim nestalo Bo jeg oslonca na neugodan tje
lesni miris, kao sredstvo upozorenja kand elima da su u blizini na i klijenti. Sceno
m su vladali dezodoransi. Danas, poèetkom dvadeset i prvog stoljeæa, rijeko se mogu
naæi suprug ili supruga koji bi bili svjesni mirisa svog partnera. (Barem je tako
u razvijenijim zemljama.) Gubitak takve kognitivne moæi ne samo da je smanjio D. K
.-ovu prevlast, nego je i nama bio velik poticaj.
No, pri kraju devetnaestog stoljeæa nije se brisanje ljudskog vonja jo ni pribli no d
ovr ilo, pa je sastanak Aloisa, Adija i Der Altea obilje ilo neobièno, ali trenutno zb
li avanje djeèaka i starca. Djelomièno je, da, za to bila odgovorna mirisna aroma.
No, ne smijem zanemariti put do Der Alteovog gazdinstva. Putem je Alois prvi put
u ivotu sa sinom vodio pravi razgovor.
KNJIGA SEDMA
Der Alte i pèele
I.
Najprije æu, ipak, progovoriti o snu koji sam Adiju umetnuo. To se dogodilo u subo
tu naveèer, prije Aloisovog sastanka s pèelarom u nedjelju, a san je isporuèen na izra
vnu Maestrovu naredbu. Dometnut æu kako stvoriti san, posebno onaj koji nije vezan
s prija njim iskustvom onog koji æe ga sanjati, nije ni pribli no rutinska stvar. U p
osebnim prigodama uistinu mo emo klijentu u san umetnuti cijeli scenarij, no sanja
rije koje se moraju proizvesti ex nihilo ozbiljno nam isprazne proraèun. U svakom
sluèaju, nala u nerazmjerne izdatke Vremena!
tovi e, kod mladih klijenata postoji i rizik. Kand eli koji su tog klijenta mo da veæ uze
li pod svoje mogu nam stvoriti priliène nevolje, kad shvate to poku avamo napraviti.
Delikatne manipulacije sraèunate na izmjenu reakcija èovjekove psihe u buduænosti ne m
ogu se izvoditi u ratnim uvjetima. Malo je onih kojima noæne more èine dobro.
Iz iskustva znam kako umetanje snova tako jasnih da djeluju poput noænih vizija da
je brojne po eljne uèinke, no najbolji se rezultati posti u pristupom malih koraka, ti
jekom vi e noæi, kako se ne bi uzbunili kand eli. Mo emo raèunati na srdit odgovor anðela n
svaki san koji potaknemo. To vrijedi jo od poèetaka ljudskog postojanja. D. K. dr i
kako je od presudne va nosti da upravlja svim snovima. Kako bi zadr ao nadzor nad pr
imatima kojima je dao nadahnuæe da postanu ljudima, u snove im je umetnuo priviðenja
, to se pokazalo bitnim. Cijeli je postupak ubrzalo.
Mnogo kasnije, u doba koje Maestro naziva Jahvinom erom (a to je - oprostite na
ovako grubim povijesnim procjenama - od izoo. godine prije Krista pa do njegovog
dolaska), D. K. je podijelio mno tvo nagrada i kazni (ponekad kroz èuda, najèe æe putem s
nova). Uspijevao je vizije pobuditi i kod proroka i kod obiènih ljudi. Na taj je n
aèin mogao svoje tiæenike èesto navesti da krenu odabranim putem, a da se, pretpostavlj
am, mnogo puta poslu io tek nadmoænim hirom.
144
Norman Mailer
No, te su se moæi smanjile kad smo u razvojni ivot ljudi u li mi. Jahve se vi e nije mo
gao tako uèinkovito slu iti snovima. Danas se, jer se tim medijem obilato slu imo, sno
vi rijetko javljaju u vizijama. Ne, vizije u snove ulaze poput kakvih rascjepkan
ih pripovijesti slomljenog vrata. Jedna strana prodire i napada ciljeve one drug
e.
Stoga je D. K.-ova nekoæ svemoæna uporaba snova poni tena. Rijetko mu uspijeva izravno
prenijeti zapovijedi. Umjesto toga, spavaèu suvremena noæna epizoda nudi tek nagovj
e taj predstojeæih poremeæaja. Ako bi vas vjerni prijatelj u bliskoj buduænosti mogao iz
dati, na tu æe vas moguænost upozoriti san. S druge strane, ako je spavaè taj koji se
sprema izdati bliskog prijatelja, posljedice tog èina mogu se dramatièno prikazati p
omoæu zami ljenog scenarija. D. K. je tu otkrio sredstvo za ravnanje nekim od svojih
ljudskih biæa. Imitacije dogaðaja koje stvara san ne moraju biti posve razumljive,
no isku at æe èovjekovu sposobnost da otrpi te ku tjeskobu. Èak i kad se san ne da dokraja
protumaèiti, subjektu ipak ostane ne to maglovite spoznaje kako on ili ona ima manj
e hrabrosti, odanosti, privr enosti, ljubavi ili zdravlja nego to je dotad pretpost
avljao. San danas slu i kao uzorak nesavr enog za titnog sustava, koji mu karca ili enu m
o e upozoriti da izbjegnu situaciju kojom neæe biti u stanju ovladati ili je podnije
ti.
Na razini do koje mi dopiremo ako elimo poluèiti stvaran uèinak, prosjeèni san preraste
u koloplet, nered, kaos koji ostane nakon to se uhvatimo u ko tac s kand elima.
Stoga je trebalo vrlo pozorno priæi pripremi potrebnog jasnog sna za dijete. Kao to
sam veæ napomenuo, Mestro kod djece uglavnom nije poticao na takve pothvate. Sjet
imo se da sam, kad se obitelj Hitler preselila iz Passaua, dobio nalog da na mal
og Adolfa vi e ne obraæam pozornost. Nadzor nad njim i njegovom obitelji tad su preu
zeli moji pomoænici, poput tura razno enja mlijeka. Osim jednom jedinom prigodom, ka
d sam se dovoljno dugo uvukao u Aloisov mozak da istra im njegovu oèaranost pèelarstvo
m, u toj sam austrijskoj regiji radio s drugim klijentima. Obavijesti koje su o
Hitlerovima u Hefeldu prikupljali moji pomoænici pokazale su se dostatnim.
A sad mi je stigla izravna poruka od Maestra - u glavu na eg esto-godi njaka moram us
aditi odreðeni san. Urezati je bio glagol koji se rabio. " elim da", kazao mi je, "u
Adolfov mozak ure e jednu trajnu pretpostavku. Vjerojatno mo e osigurati otvoren pris
tup. Tu smo tako diskretno djelovali, da ne oèekujem nikakve smetnje od kand ela."
Dvorac u umi
145
2.
Sam mi èin nije uzeo vi e od nekoliko minuta, no priprema nije bila jednostavna. Pod
sjeæam kako se rabio glagol urezati. Trajna pretpostavka, kad se uspje no ubaci, kli
jenta mo e s nama blisko povezati. No urezivanjem se ne mo e baviti ba svaki vrag. Iz
vodi se odluènim potezima. Ako se primijeni pogre no, kod primatelja mo e izazvati por
emeæaj.
Usudio bih se reæi kako sam tom prigodom stvar obavio vje to. Zahvaljujuæi obavijestim
a prikupljenim na mlijeènim turama, znao sam kako Alois uskoro ide u posjet susjed
nom pèelaru. Der Alte, poznat i kao Der alte Zauberer - "Stari Èarobnjak". Ili su ga
barem tako zvali seljaci u susjedstvu.
A to nije bilo pretjerivanje. Starac je bio pustinjak i velik osobenjak. Kad bi
ga izazvali, mogao je ispasti podmukao poput zimskog vjetra, no u posebnim se pr
igodama znao prikazati simpatièan poput svakog navodno dragog starine. Seljaci u H
afeldu, koji su ga poznavali desetljeæima, nisu se dali prevariti. No, bio je jedi
ni pèelar u krugu od dana hoda i stekao je zavidno znanje o pèelarstvu.
Kod Der Altea je bilo najzgodnije to to nam je pripadao veæ desetljeæima. Bio je kao
kakav stari umirovljenik. tovi e, on i Adi bit æe srodni po mirisu, pa se moglo pretp
ostaviti da se neæe meðusobno odbijati. Uskoro se nametnula magnetska privlaènost sna.
Prije nego to se upoznaju, djeèaku æu u um urezati jasnu sliku Der Altea.
Kao pitanje stila, kad je posrijedi rad na snovima uvijek sam bio sklon izbjegav
anju barokne virtuoznosti. Obièno su uèinkovitiji skromni scenariji. U ovom sam se s
luèaju zadovoljio da to bli e predstavim Der Alteovo lice i glas, prije nego to ih smj
estim u Adijev san. Za pozadinu sam iskoristio sliku jedne od dviju soba u starèev
oj kolibi i dodao sam da se kroz prozor vidi i dvori te. Djelovanje snom nije mogl
o biti izravnije. Kad ih je Der Alte uveo u svoje odaje, Adiju je dao licu meda.
Potrudio sam se da djeèak na jeziku osjeti izvrstan okus. Adi se probudio pid ame vl
a ne od koljena do pupka i pro et sreæom. Dok je svlaèio mokru noænu odjeæu, to nije bio n
bièajen sluèaj, opet je zadrijemao, vraæajuæi isti san s vlastitim malim varijacijama, n
astojeæi ponovno okusiti med. U sebi je bio siguran kako æe se uskoro
146
Norman Mailer
upoznati s Der Alteom i zbog toga se osmjelio od oca zatra iti da ga sljedeæeg jutra
povede sa sobom. Aloisu je, kako sam veæ napomenuo, to bilo drago.
Njihov razgovor putem do Carobnjakove kuæe tek trebam iznijeti, no odgodit æu ga tol
iko da iznesem Maestrov koncept urezivanja snova. Primjerice, sad znamo kako æe, k
ad se Adi te nedjelje bude upoznao s Der Alteom, do ivjeti dotad nepoznat osjeæaj vl
astitog znaèaja, jer æe povjerovati kako mo e zaviriti u buduænost. A ja sam izmeðu obje s
trane te predstojeæe veze uspostavio ravnote u, jer sam i Der Altea uputio da djeèaku
da okusiti svoj najbolji med te da to uèini odmah èim se s njim upozna.
Da ponovimo, taj èovjek, Magnus Rudiger, kojeg su zvali Der alte Zauberer, nije ba
stvarno bio stari èarobnjak. Njegove èini nisu bile ni osobite niti uèinkovite. Kad go
d bi osjetio strah pred silama koje nije mogao imenovati (obièno pred nekom vrstom
kand ela), mislio je kako je dovoljno po stolu za kojim je sam sjedio u kuhinji u
krug posuti sol. To je, uz sav svoj petparaèki uèinak, k tome i uèinkovitije odbijalo
nas nego kand ele. Takvi sitni klijenti kad ostare znaju biti prava gnjava a.
No, nije imao ni jednog susjeda kojem bi se jako urilo ugroziti mu predod bu koju j
e o sebi stvorio. Svojom je odjeæom, mirisom, rezonantnim glasom koji je znao dale
ko odjekivati te vladanjem biti znanja o pèelama, ostavljao dojam èarobnjaka. To mu
je pomagalo saèuvati ponos. S druge strane, nije se mogao othrvati da ga povremeno
ne iskoristimo.
Nije stoga bilo iznenaðenje to je Adija, nakon to mu je bio urezan san, taj posjet o
bilje io zauvijek. Nama æe njegovo uvjerenje da si je èesto u stanju unaprijed predoèiti
ljude koje jo nije upoznao biti od velike koristi.
Tim æemo se sredstvom èesto slu iti tijekom dvogodi nje karijere Adolfa Hitlera kao vojn
og glasono e, koji je morao nositi poruke do rovova, a potom pronaæi put natrag u st
o er svoje pukovnije. Kako su njegovi zadaci sa sobom nosili stvarnu opasnost, vje
ra da je u stanju predvidjeti dogaðaje prilièno je pomogla uèiniti ga hrabrijim. No, p
rerano je za prièu o tome. Do njegove je vojnièke karijere - posve slo enog amalgama n
a e magije i njegovog oèaja i odluènosti - ostalo jo osamnaest godina. Zasad æu prestati
s raspravom o urezivanju snova sve dok nam ne bude nu no ponovno progovoriti o toj
tehnici.
Dvorac u umi
47
Umjesto toga æe slijediti razgovor koji je vodio s ocem dok su i li u posjet Der alt
e Zaubereru. Uglavnom je, naravno, govorio Alois, koji pred sastanak nije osjeæao
pretjerano samopouzdanje. Aloisu je uvijek bilo nezgodno kad se morao sresti s èov
jekom koji je o nekoj temi znao vi e od njega.
3-
Dok su ustro koraèali, Alois je Adiju punio glavu tako brojnim novim nazivima i mis
lima da je djeèak ubrzo ostao bez daha i to u dva vida. Nije se usuðivao zaostati ni
koraka, ni rijeèi. Alois se pak, kako o tom malom Adolfu nije èesto ni razmi ljao nit
i na njega tro io vrijeme i sam malo uspuhao. S vremenom je u svoja koljena strpao
dovoljno reume, a u pluæa nabio dovoljno dima, da se obièno te e odluèivao na kretanje.
No, sad mu je otkriæe da s djeèakom mo e doista razgovarati nogama dalo dodatan potic
aj. Alois obièno prema svojoj mlaðoj djeci nije gajio sna ne osjeæaje i za oèinstvo se nij
e osobno zanimao, dok Alois mlaði i Angela nisu poèeli s njim raditi na gazdinstvu.
A sad je, potpuno neoèekivano, osjetio prema tom malom ne to neuobièajeno.
Adi je sa svoje strane bio stra no uzbuðen. Biti u oèevom dru tvu] Jedva da je nauèio pisa
ti, no Alois mu je pred oèima bio MEIN VATER. Tako je shvaæao imanentnost tog krupno
g èovjeka pored sebe. Alois je u njemu izazivao isto onakvo strahopo tovanje kakvo b
i se vidjelo na majèinom licu kad bi spominjala der gute Gotta.
A koliko je samo djeèak elio zadovoljiti Aloisa! Na poèetku puta obostrana utnja doima
la se neprobojnom, dok Adi nije na ao rijeèi. "Postoje li pèele od uvijek?" upitao je
napokon. Bilo je to jednostavno, ali sretno sroèeno pitanje.
"Da. Oduvijek. Pèele", dodao je Alois, " ive na na oj lijepoj Zemlji veæ jako dugo."
"Dakle, jako su se davno pojavile, oèe?"
Alois ga je ohrabrujuæe potap ao po zatiljku. Djeèakova oèita elja da se razgovor ne prek
ine poslu ila je kao okidaè Aloisove sposobnosti izlaganja. "Da, jako davno. Mo da èak i
prije nas. I nije pro ao ni jedan dan, a da im nismo poku avali ukrasti med." Nasmi
jao se. "Jo u bronèanom dobu jeli smo med, da, i siguran sam da sam vidio crte e iza
staklenih pregrada u starom muzeju u Linzu, koji potjeèu jo iz
148
Norman Mailer
Srednjeg vijeka, na kojima se vidi kako je pèelarstvo veæ bilo ozbiljna djelatnost.
Iako se tad to jo radilo divlje, jako divlje."
Usprkos laganoj reumi, Alois je hodao brzo. Adijev je dah sad grabio pluæa jedinst
venom mje avinom sretnog ara to se razgovor vodi i oèajanja da neæe uspijevati dr ati kor
k (napola trèeæi) s ocem. Istovremeno mu je u glavu ulazilo tako puno nepoznatih rij
eèi. U kolovozu, dok je stajao ispod oraha koji je bio najbli i kuæi, zapuhao je vjeta
r, poput bièa, na to su ga tri oraha, tvrda poput kamenja, s takvim autoritetom izb
ubala po glavi da se nije usudio zaplakati - kao da su mu orasi rekli da uti. Sad
su ga amarali "bronèano doba", pa potom "srednji vijek" - "srednji vijek" je mo da v
eæ i èuo. Èinilo mu se da taj izraz mo da veæ odnekud poznaje. Mo da zbog Karla Velikog. Ni
e dolazilo u obzir da zastane kako bi pitao - koraèao je uz oca koliko je brzo mog
ao, dok mu je zrak palio pluæa.
"U Srednjem vijeku", rekao je Alois, "jo nisu imali ko nice. Morali su iæi u potragu
za rojem pèela. Kamo? Tamo gdje je bilo upljih stabala - gdje drugdje? Otkriti takv
o stablo, a onda zgrabiti meda koliko mo e prije nego to te pèele sasvim izbodu. Tako
su to dobri ljudi tad vjerojatno morali raditi. Samo, nije im to bilo dovoljno.
Morali su zagrabiti i vosak. Pèelinji vosak je tad bio podjednako va an. Ako si imao
voska, mogao si u kolibi imati svjetlo. Svake veèeri. Svijeæe! Ali, o, morali su on
i to skupo platiti. Toliko uboda. A onda bi se jo pojavio njihov vojvoda ili baru
n. Ako je èuo da ima meda, morao si mu za to platiti. Sebi bi uzeo dobar dio. Zamis
li. A to misli da ti je dao za uzvrat? - Samostrijel, dobar jaki samostrijel. Za to?
Jer su umski medvjedi isto tra ili med. Zamisli kako su samo te pèele morale poludje
ti kad bi im medvjed gurnuo nju ku ravno u krilo ko nice. Jedno je ubosti èovjeka, ali
kako zaustaviti medvjeda? Medvjeda debele ko e! Morale su ga bosti u oèi. Sto nije
pomagalo. Medvjed bi se vratio u potragu. Zato je èovjeku trebao luk - da ubije me
dvjeda. Nije se bilo lako pribli iti medu ako je medvjed stigao prvi, no to je bil
a neka nadoknada. Ponekad bi jeo medvjede meso. Ponekad medvjede meso i med."
Adijev se dah veæ sasvim u ario. I li su stazom kroz umarak, a on je gledao ima li medv
jeda. Jo jedan strah koji æe dodati na vatru u svojim grudima.
"Ponekad", rekao je Alois, "nekog hladnog dana u ovo doba godine èovjek mo e naæi drvo
koje samo to se nije sru ilo, mrtvo drvo
Dvorac u umi
149
s velikom upljinom, a u toj upljini roj pèela koje su se skupile kako bi se poku ale s
pasiti od hladnoæe. Pa, poduzetan bi tip takvo drvo mogao poku ati oboriti. To bi mo
rao izvesti oprezno. Da ih pretjerano ne uznemiri! Morat æe to napraviti na veèer, k
ad su pèele mirnije, posebno ako je hladno, a on i njegov sin, mo da brat, drvo æe odn
ijeti do svoje kolibe, gdje mogu izvaditi ostatak meda."
"A to bi bilo s medvjedima? Bi li se oni pojavili?"
"Bi. Èovjek o kakvom govorimo mora biti pripravan ubiti prvog medvjeda koji naiðe i
objesiti ga blizu pèela. To odvraæa druge medvjede. Upravo je tako to i poèelo. A dana
s, to je to? Sto je od toga nastalo? Hobi! Mo da malo rizièan, ali unosan."
"Hobi", ponovio je djeèak - jo jedna nova rijeè.
"Uskoro æe", rekao je Alois, "to postati i posao."
Hodali su u ti ini. Das Steckenpferd, tu je rijeè Alois uporabio
- konj na tapu, igraèka, hobi. Uskoro æe to biti i posao, kazao je. Djeèak je bio zbunj
en. Njihov mu je brzi hod sad tako tipao dah da vi e nije mogao postavljati pitanja
.
Iznenada, Alois se zaustavio. Napokon je vidio kako mu se sin muèi. "Doði", rekao je
, "sjedni." Pokazao je na stijenu, a onda sjeo na susjednu. Tek je tad osjetio b
ol u koljenima.
"Mora shvatiti", kazao je, "da nama pèelarstvo neæe biti kao iz bajke. Med je sladak,
ali pèele ponekad nisu. Ponekad su jedna prema drugoj okrutne. Jako okrutne. Zna l
i za to?"
"Ne znam", rekao je Adi. No, oèi su mu sjale. "Molim te, mora mi reæi, oèe."
"Zato to se dr e jednog zakona. Njima je to posve jasno. Zakon nala e: na e dru tvo mora
opstati. Neka se stoga nitko ne usudi biti lijen. Nitko u ovoj ko nici." Zastao je
. "Nitko, osim trutova. Oni su tu samo s jednom svrhom. No, onda je s njima svr en
o. Nema ih vi e. Zbogom."
"Ubiju ih?" Djeèak je veæ znao odgovor.
"Naravno. Sve te trutove. Jednom godi nje, otprilike u ovo doba
- odmah nakon ljeta, rije e ih se. Bez milosti." Opet se stao smijati. "U domu pèeli
njem, nema dobrih kr æana. Nema nikakvog milosrða. Niti u jednoj ko nici neæe vidjeti ni j
dnu pèelu preslabu za rad. Zato to se invalida rano rije e. Po tuju jedan zakon i on je
iznad svega."
No, dok su se odmarali, Alois je opet utonuo u utnju. Osjeæao je i strah. Susjedni
su seljaci Der Altea hvalili, meðusobno si potvrðujuæi
150
Norman Mailer
mi ljenje o njegovog velikom znanju o temi pèelarstva. No, Alois tu nije razabrao pr
ivr enost samom èovjeku. Sad se bojao da ga Der Alte ne prevari.
To je bila tek naznaka straha. Gazdinstvo je odluèio kupiti zbog privlaènog polo aja,
a ne zemlje, no svejedno nije elio da ga opet napola prevare. Stalno je odgaðao odl
uku da se upusti u pèelarstvo. Sad je veæ izgubio kolovoz. Mo da je veæ bilo prekasno za
poèinjati sa zimskom zajednicom. Morat æe je kupiti, i to ubrzo. Mo da æe èak morati plati
ti pretjeranu cijenu. Nimalo mu se nije sviðala pomisao kako æe mu se seljaci smijat
i, no to nije bio glavni izvor nelagode. Nije to sebi sasvim mogao priznati, no
posljednji put kad se krenuo baviti pèelarstvom, u to je u ao ba kao da ja e konjiæa na t
pu, samo s jednom ko nicom, pletarom koju je dr ao u gradiæu do kojeg iz Braunaua mogl
o doæi pje ice, mjestu u koje je naveèer mogao otiæi da bi se odmorio od gostionice i sv
ojih kolega u slu bi, ili ga obiæi nedjeljom, da ne mora gledati kako svi idu u crkv
u. No, tad ga je umalo zadesila katastrofa. Jedne nedjelje, a da nije uèinio neku
gre ku na koju bi sa sigurno æu upro prstom, toliko ga je razbje njelih pèela tako brzo iz
bolo, da je poslije zakljuèio kako je vjerojatno preturao po rnatièinim odajama. A t
ko bi to kod pletare znao? Slama je uvijek ista! Shvatio je koliko malo zna o st
varnom dr anju ko nica. Cijelo vrijeme dok je radio sa slamnatom ko nicom, izlagao se
stupici.
Ali znao je. Mogao je osjetiti. Unaprijed se spremio kako æe tom èovjeku, Der Alteu,
 isprièati kako je jednom, hodajuæi èetverono ke, primio lijepu kolièinu alaca i da se na
raju pokazalo kako mu je to ubla ilo krutost u zglobovima. Spremio se Der Altea za
diviti svojim razumijevanjem pèelinjeg otrova. Govorit æe koliko se bolesti u drevno
m Egiptu i Grèkoj na taj naèin lijeèilo. Govorit æe o Rimljanima i Grcima, Pliniju i Gal
enu. Velikim lijeènicima. Koji su znali kako se od pèelinjeg otrova i meda rade prep
arati. Karlo Veliki i Ivan Grozni bi se takoðer mogli spomenuti. Govorit æe o obolje
nju zglobova kod tih monarha i kako su im uklonili bol, ili se barem tako govori
lo, koristeæi pèelinje alce.
No, je li uistinu bio spreman naèeti s Der Alteom takav razgovor? Kad pogleda u bit
, mo da to i nije pravi korak. to ako Der Alte o toj stvari bude znao vi e od njega?
Dvorac u umi
4-
Kako sam veæ naznaèio, Der Alte je pripadao nama. Nazvao sam ga umirovljenikom, to je
takoðer toèno. Posljednjih godina ga ba i nismo trebali, a on je od nas imao slabe k
oristi. Povremeno bismo nekoj od njegovih starih predod bi dodali kakvu novu spozn
aju, to je naèin darivanja kakvim se slu e i anðeli i demoni, da bi u klijentovom umu o i
vjeli izblijedjelo povjerenje. Za uzvrat smo oèekivali poslu nost. I naravno da je s
tari doktor dobio poruku da se lica najboljeg meda na Adijev jezik stavi èim se ota
c i sin pojave na vratima.
Der Altea æu povremeno zvati herr Doktorom, no to sam smatrao jednom od njegovih p
rilièno nedoliènih crta ta tine. Tvrdio je kako je po tovan i obrazovan èovjek s fakultets
kom diplomom. U raznim sam ga prigodama èuo spominjati godine koje je proveo u Hei
delbergu, Leipzigu, Gottingenu, Beèu, Salzburgu i Berlinu, a da ni jedno od tih ug
lednih sveuèili ta uopæe nije pohaðao. Viðen je tek u Heidelbergu i Gottingenu, koje je na
kratko obi ao. Na je stari i uèeni doktor bio prevarant, napola Poljak, napola idov be
z ikakve svjedod be o visokoj naobrazbi, koji je, meðutim, prete ito vlastitim trudom,
stekao ne to govornièke vje tine i nadmoænog dr anja kakvog provjerenog i pravog doktora
filozofije. U svojoj je starosti odluèio izgledati kao osvjedoèeni pijanac, to je bil
o neobièno, jer u stvari uopæe nije pio, makar je poprimio mnoge aljkave navike star
ih ispièutura. Odjeæa mu je bila prljava. Èak je i dugaèku vunenu kapu uspio zaprljati b
ezbrojnim mrljama od juhe (jer je njenim repom brisao usta), a bijela mu je brad
a od nikotina izgubila boju. Ne samo to je irio nesretni vonj koji kod na ih klijena
ta nastojimo oslabiti, veæ je i, da sad tu ne uljep avamo, patio i od inkontinencije
. Èak se i u njegovom namje taju, a odjevne predmete da i ne spominjemo, otkrivala o t
ra crta starog urina.
No, ostavljao je dojam. Ta dugaèka kapa koju je nosio i unutra, ljeti, èinila je da
nalikuje kakvoj dvorskoj ludi. A tu je bio i stari ogrtaè, prekriven sad veæ izblije
djelim arkim bojama, ludina arena oprava. Ne bi se oèekivalo kako æe ispasti dojmljiv
lik, a ipak je bio. Neporecivo. Oèi su mu bile iznimne, plave poput najhladnijeg s
jevernog neba, a opet pune svjetlosti, kljuèa mnogih trikova koje je nauèio.
Èetrdeset se godina Alois svaki dan susretao sa stotinama ljudi, pa
152.
Norman Mailer
ga se neuobièajenim izgledom te ko moglo iznenaditi. tovi e, razvio je i sposobnost da
kod svakog usputnog dijaloga odmah stekne prednost. Putnici nisu bili pripravni
na susret s carinskim slu benikom takvog autoriteta, a malo ih je bilo spremno na
inteligenciju koja se isticala u njegovom izravnom pogledu. "Poku aj me prevariti
- neæe ti uspjeti!" bila je nedvojbena poruka koja mu se mogla proèitati u oèima.
To je bio glavni razlog za to sam nalo io da se Der Alte s ocem i sinom upozna sa lic
om meda u ruci i bez okoli anja je gurne djeèaku u usta. Na to da se god Alois pripra
vio, nije se pripravio za to. Tako nepristojno. Tako elegantno. A istovremeno i
jedno i drugo! Aloisu je ponuðen tek nadmoæni Der Alteov osmijeh, kao da je njegova
mokraæom natopljena jazbina, gora od doma petnaest maèaka, ipak bila Der Alteovo car
stvo u kojem je bio sretan i, ukoliko smijem dodati, dijabolièno nesraman.
Der Alte je djeèaka osvojio u sekundi. Za to mu je trebao tek jedan potez, povrh m
og urezivanja sna. Adijev je pogled o ivio, istom onom snagom divljenja koje je do
tad, tijekom njihovog zajednièkog mar i-ranja, bilo usmjereno Aloisu.
Sjeli su. Starac je malo petljao (iako prilièno vje to) oko kuhanja èaja. Procedura je
, to je Aloisu poveæalo nelagodu, slijedila protokol. Jako star gospodin, pa èak i ja
ko stara dama, neugladenom posjetitelju pokazuju navodnu eleganciju èajne ceremoni
je.
Kako bilo, nisam bio zadovoljan Der Alteom. Uz svu svoju nadarenost, nikad nam n
ije dao previ e, ne ostvariv i onoliko koliko sam predviðao. Jedno sam vrijeme oèekivao
kako æe biti jedan od mojih najistaknutijih klijenata. Nipo to nije trebao svr iti kao
bizaran, nevjerojatno smrdljiv pustinjak koji je golemi ugled stekao bavljenjem
ko nicama i pèelama, u lijepom kutku Austrije, ionako veæ prepune lijepih kutaka. Nek
oliko desetljeæa prije znatno sam pao u Maestrovim oèima, primijetiv i da u tom poljsk
o- idovskom Magnusu vidim potencijal. Naravno, u to je doba bio pravi satir kad su
posrijedi ene. to se mene tièe, sad je postao klijent koji se zadovoljio malim, pre
malim.
Der Alte je svoj èaj ispijao lagano ga srèuæi. Alois je svoj popio u tri vrela gutljaj
a. To je domaæinu omoguæilo da mu odmah natoèi drugu alicu (krajnje suptilan prijekor).
Tek su tad progovorili o svrsi njegovog posjeta. Alois je uistinu poèeo spominjat
i Plinija i Galena, a potom Karla Velikog i Ivana Groznog. Vrlo je dirljivo govo
rio o oboljenjima dvojice velikih monarha i predanosti Plinija i Galena - dvojic
e medi-
Dvorac u umi
153
cinskih genija koji su znali kako lijeèiti bolesti tako te ke da im drugi nisu nalaz
ili lijeka. Nije se radilo o tome, uvjeravao je, da je on osobno neljudski patio
od gihta ili reume, ali mu je ipak priopæeno kako bi u buduænosti moglo biti pote koæa.
No, jednom je prigodom uvidio, postav i rtvom napada bez premca, "samo jednom, ali
s mno tvom uboda u predjelu koljena od kojih se poslije znatno ubla ila bol rane fa
ze reume. Priznajem da mi je strahovito ao to se znanstveno ne bavim medicinom, je
r sam tad mogao poèeti istra ivati samo tu temu. Èak sam dovoljno samouvjeren da vjeru
jem i kako bih vjerojatno do ao do zavidnih otkriæa."
"Upravo tako", rekao je Der Alte, "moglo je ba tako i biti. Jer, dragi gospodine,
ono to ste vi tada vjerovali da tu treba otkriti, jo je 1864. otkrio ni ta manje ne
go dr. Likomskv, prije trideset i jedne godine, kad ste jo bili mladiæ, a mogu spom
enuti i herr dr. Terca, koji je okrunio ono to je mogla biti va a disertacija. Da!
Herr dr. Terc je proveo niz ozbiljnih kemijskih istra ivanja o prirodi pèelinjeg otr
ova i njihovog jo neiskori tenog potencijala ba za te vrijedne lijekove. Reuma i gih
t danas su se mogli smatrati bolestima iz pro losti, da nije bilo bezbrojnih prepr
eka koje stoje na putu njihovog lijeèenja. Jo uvijek ne znamo gdje toèno moramo na ti
jelo oboljelog staviti pèelinji alac. Prièa se da Kinezi" - sad je s pogledom koji je
razoru avao, namijenjenom uveæanju uzajamnog odu evljenja koje je izmeðu njega i djeèaka
veæ uspostavljeno, dodao - "Kinezi koji ive na suprotnoj stani Zemlje. Jesi li èuo za
njih?" upitao je.
Adi je ozbiljno klimnuo glavom. Èuo je za Kineze, u svojoj koli s jednom uèionicom, t
ijekom sata na kojem je fraulein Werner poduèavala geografiju i toèan polo aj Indije i
Kine na velikom kontinentu Aziji.
"Da, u toj dalekoj, gotovo mitskoj zemlji, cijenjeni efe Financijske policije her
r Hitleru, prièa se da neki Kinezi znaju uz pomoæ ubada-nja o trim iglama ubla iti giht,
to je, rekao bih, izvrsno rje enje, jer je najmanje privlaèna crta mojih dragih pèela
njihova spremnost da bodu, da, volimo ih radi njihovog meda, no ne ba i zbog ustri
ne da nas provociraju èak i dok pola u ivot."
Aloisu se uèinilo kako bi tu temu bilo dobro zakljuèiti. Od èaja mu je u nosnicama ost
ala prodorna aroma, koja se, iznenaðujuæe, slagala s urinom. Ne treba ni spominjati
kako bi vi e volio dobar gutljaj piva kojim bi potakao ustrije izno enje nekoliko una
prijed pripremljenih
54
Norman Mailer
napomena, no dosad je razgovorom u potpunosti dominirao Der Alte. Kako je taj sa
mo na iroko raspredao!
"Ne mogu vas", napomenuo je, "jo osloviti dobrim prijateljem. Jer vas jo ne poznaj
em. Osim, naravno, preko va eg velikog ugleda. Obavijesti o va em cijenjenom ranijem
polo aju stigle su do mene prije ovog sastanka."
"Tvojeg oca", obratio se sad Adiju, "svi jako cijene" - vratio se opet Aloisu -
"ali æu vas ipak spremno nazvati prijateljem, jer u sebi osjeæam potrebu da vas posa
vjetujem, jer je, moram, dragi gospodine, reæi, toliko toga to se o ovim pèelama i nj
ihovom kvalitetnom uzgoju mora nauèiti." Uzdahnuo je od jada koji je odzvanjao pop
ut tjelesne prijetnje.
"Dopustite da ka em kako vam ni na koji naèin ne elim povrijediti ponos." Stao je. Ka
ko se radilo o èovjekovom ponosu, nije imao namjeru nastavljati a da ne dobije lai
ssez-passer.
"Ali ne, dragi doktore, recite, morate mi reæi svoje mi ljenje", rekao je Alois, a g
las mu je ostao normalan (koliko ga je uspijevao kontrolirati), makar su mu nosn
ice gotovo zadrhtale. Nije znao nalazi li se pred nepodno ljivim jadom, ili æe mu s
leda pasti pravi teret. Kakva bi to mogla biti povreda njegovog ponosa?
"S va im velikodu nim dopu tenjem, kazao bih kako vas moram upozoriti zbog va e po tene i è
sne elje da se upustite u beskrajne neizvjesnosti pèelarstva. To vam je, vidite, po
ziv." Klimnuo je glavom. Opet se okrenuo Adiju, kao da je djeèak jo jedan ravnoprav
an sudionik, pa sad njih trojica sjede posve jednaki po svom pretpostavljenom po
lo aju. "Ti, mladi momèe", kazao je Der Alte. "Ti, koji izgleda tako pametan, jesi li
dovoljno pametan da zna to bi to bio poziv?"
"Nisam", rekao je Adi, "ali mo da i jesam. Da. Skoro."
"Zna . Zna i prije nego to postane svjestan da zna . To je prvi znak stvarno inteligent
ne osobe, nije li?" Der Alteov je glas vibrirao u mekoj upljini Adijevog eluca.
"Poziv nije", rekao je Der Alte, "ne to to radi zato to ti je netko drugi rekao da to
radi . Ne. Kod poziva, nema izbora. Daje sve od sebe radeæi ne to to ti je postalo va no
'Da', veli poziv, 'mora to raditi.'"
"Ne bih htio proturjeèiti va im uèenim rijeèima", kazao je Alois, "ne, nije mi elja zapoèi
jati polemiku, no èovjek valjda mo e dr ati
Dvorac u umi
155
ko nicu, a da ne sagradi i samostan. Ja za sebe ne predviðam vi e od skromnog ulaganja
jednog umirovljenika."
"Dragi gospodine, tako vam to ne ide i nikad neæe iæi", rekao je Der Alte. "To jedno
j sna noj osobi kakva ste vi mogu prisegnuti. Ili æe vam se slomiti srce, ili æete naæi
sreæu. Nema ni ta izmeðu toga." Klimnuo je glavom, svom dubokoumno æu minulih desetljeæa u
ojima se uvijek predstavljao velikim i uèenim doktorom. "Herr Hitler, ne mogu vam
dopustiti da o jednom takvom projektu poènete razmi ljati, a da niste potpuno svjesn
i rizika koji stoje pred vama, bolesti i smrtnih neprijatelja koji okru uju na e nje n
e pèelice, u potrazi za slatkim. Naposljetku, med koji one rade u svijetu prirode
pravi su pandan zlata. Toliko je prirodnih stvorova, malih i velikih, ljubomorno
na ivot tih zadivljujuæih malih stvorenja koje ne samo to su u stanju raditi med, v
eæ i neprestano ive u njegovoj opojnoj i zlatnoj prisutnosti. Zbog toga su pèele i om
ra ene. Progone ih i love u zamke. Mogu vas izvijestiti o jednoj vrsti pauka za ko
ju se ne mo e reæi ni ta drugo nego da je zla. Zove se Die Krabbenspinne. Èim nade pogod
an cvijet, to se stvorenje smjesti duboko u njegovu malu mirisnu upljinu. Tamo ta
j raèji pauk onda èeka. Pretpostavljam da se tu èak osjeæa kao kod kuæe. Podra uje irenje
jetovog mirisa tako to se vrpolji po tim bla enim laticama vjenèiæa, a opojni eliksir l
atica ubrzo prikrije paukov u asni vonj. Sto se onda desi? Raèji pauk èeka. Kad pèela sk
upljaèica, na a draga vrijedna enka sa svojim nerazvijenim jajnicima - kao to znamo, s
amo matica u potpunosti posjeduje to najtajanstvenije utjelovljenje enskog postoj
anja! - ach, te su ostale enke tu tek da rade cijelog svog kratkog ivota. E pa sad
razmislite o toj maloj skupljaèici. Na a pèela nanju i neponovljiv vonj cvjetnih upljina
. Ulazi, puna pohlepe, kako bi uzela svoj po udni teret nektara i peludi i istog t
rena nagrabusi. Okrutno! Sadistièki! Jer jadna pèela nije ubijena, veæ je ubod raèjeg pa
uka paralizira, pa mora ostati, utrnula i bespomoæna, dok pauk, bez ikakve milosti
, si e njene ivotne sokove i fine sastavne dijelove njenih unutarnjih dijelova. Kad
ne ostane ni ta osim suhog apta ljuske, raèji pauk se èak potrudi izbaciti ostatke iz
cvijeta, a potom visi u bla enom snu, da, taj uspje ni uni tavatelj drijema, sit, zasiæe
n, usred vjenèiæa. U njemu se ugnijezdio."
Adi je tjednima sanjao pèelu, cvijet i vi e zlih kukaca. A stiglo mu je jo toga. Der
Alte je nastavio prièom od pèelinjem vuku, osi koja pèelu
i56
Norman Mailer
napadne èim se stane spu tati na cvijet. Pèelinji vuk uvijek posegne za grlom. "Uvijek
. Pèele imaju tako meko grlo. I opet na a skupljaèica ostane paralizirana. Osa sad sas
vim kontrolira situaciju. Poèinje pèeli mrviti trbuh kako bi izvukla sav nektar koji
je vrijedna pèelica veæ u sebe spremila. Taj se nektar istisnut iz trbuha preko pèeli
njih usta prelijeva u gubicu pèelinjeg vuka. I je li joj to dosta? Nije. Taj je ens
ki grubijan sad spreman obaviti i posao odno enja svoje paralizirane rtve. Poderano
i nepokretno malo stvorenje prebaci u unaprijed ba za to pripremljeno gnijezdo.
Tamo svoj plijen polo i pored est, pa èak i osam jo ivih, ali potpuno oduzetih pèela koj
je veæ uhvatila. Tada u istu kriptu osa polo i jedno jaje, jedno jedincato jaje koj
e æe se uskoro poèeti hraniti tim jo uvijek ivim, ali nepokretnim pèelama. A potom se ta
larva, sad dobro uhranjena, mo e pretvoriti u jo jednog pèelinjeg vuka. Jasno je da
su ta oduzeta tijela poslu ila kao hranjive tvari njenog rasta, pa su probavljena,
ud po ud, no kako su te pèele mogle dovoljno dugo pre ivjeti da bi poslu ile kao iva h
rana, komad po komad, gutljaj po gutljaj? A odgovor se na to pitanje mo e naæi u pri
rodnom sustavu, koji mi zovemo mudrim i dobrim, a koji tu pokazuje lukavstvo naj
okrutnijeg manijaka. Otrov iz osinog alca saèuvao je meso paraliziranih pèela. Dr ao ih
je jo danima na ivotu, dok jedna gladna mala buduæa osica nije postala pèelinji vuk."
"Ta sam dva iznimna primjera dao kao ive primjere pogibelji u ivotu svake pèelinje z
ajednice koju biste se nadali za tititi. takor æe svojim pand ama strugati po prednjem
zidu ko nice dok pèele za titnice ne izlete kako bi ga otjerale. Ti su èuvari i vojnici
pravi junaci, ali im je juna tvo uzaludno. takor ih sve skupa proguta. abe èekaju ispo
d ko nica da pokupe izmet. Druga æe vrsta pauka oko svake pèele koja mu uleti u mre u om
otati èahuru. Ko nicu mogu napasti mravi. Vidio sam zajednice u kojima pèele mrave mor
aju trpjeti, pa æe se èak odreæi i dijela svoje teritorije kako ovi neumorni osvajaèi ne
bi napali èe ljeve u kojima se nalazi buduæe potomstvo. S mi evima je jo i gore. Ljeti i
zravno pljaèkaju èe ljeve kako bi do li do meda. Zimi se nasele u ko nice u potrazi za top
linom, a onda u jednom kutu sagrade mi je gnijezdo. Najsmioniji pripadnici na e domo
vinske stra e uljeza napadnu, a ponekad i uspiju, zahvaljujuæi vlastitoj brojnosti. t
o nije nemoguæe. Mogu èudovi te koje ih napada izbosti na smrt. Slavna je to pobjeda.
No, to æe onda s njegovom le inom? Njima je ona veæa od Levijatana. Kad se mi poène raspa
ati, u ko nici se vi e
Dvorac u umi
!57
ne da ivjeti. Stoga pèele tu trule poènu prekrivati dezinfekcijskim sredstvima. Zamisl
ite tu sjajnu vje tinu. Uspjele su tu sad nu nu tvar proizvesti iz peludi i nekoliko
odabranih zelenih pupoljaka. Jeste li èuli za nju? Za propolis?"
"Naravno", rekao je Alois. "Propolisom se slu e i za popravak pukotina u svojim zi
dovima." Opet je bio zadovoljan sobom.
"Vidim", kazao je Der Alte, "kako vas nisam uspio obeshrabriti."
"Dr im se zakona vjerojatnosti", rekao je Alois. "Radije razmi ljam o trajnoj moguænos
ti zarade, a ne o povremenoj pogibelji, kakva postoji u svakoj djelatnosti."
"Boji li se osa?" upitao je starac djeèaka.
Adi je klimnuo glavom, ali i brzo dodao: "Ako je moj otac spreman s time se bavi
ti, onda moram i ja biti." "Imate sjajnog sina", rekao je Der Alte.
Alois se po prvi put mogao slo iti kako bi to uistinu moglo tako i biti. Ba je bilo
zgodno ustanoviti da taj mali Adi nije samo za mokrenje u krevet. Hoæe li mo da jed
nog dana biti ravan i Aloisu mlaðem?
No, pomisao na Aloisa mlaðeg neizbje no ga je podsjetila da jo nije sve na svom mjest
u. Sad se Alois zapitao za to se Der Alte trudi obeshrabriti ga. To nema nikakvog
smisla. Kad se uzme u obzir u kakvom mu je stanju koliba, novac bi mu dobro do ao.
S kojim je ciljem prezreo elju potencijalnog kupca za ulaganjem?
Po prvi put mu se uèinilo da Der Alte pomalo shvaæa. Pustinjak ga razumije bolje neg
o drugi ljudi, zakljuèio je Alois. "Zna da sam èovjek koji ponos nastoji dr ati neokrn
jenim. Ne odstupam veæ na prvo upozorenje. Stoga Der Alte sigurno zna da to me vi e o
dgovara, to æu biti spremniji zapoèeti sa svojom pèelinjom zajednicom. Na kraju æe ipak
dobiti svoj novac."
Alois je sad Der Alteu podario ono to je dr ao svojim naj irim i najsamopouzdanijim o
smijehom. "Cijenim va a upozorenja", rekao je, "no sad moramo prijeæi na druga pitan
ja. Mo emo li razgovarati o onom to biste vi bili spremni napraviti za mene, a to ja
mogu uèiniti za vas?"
"Ne jo ", rekao je Der Alte. "Ukoliko elite ostati èovjek koji ima mali, skromni hobi
, ja vam, naravno stojim na raspolaganju, to se tièe za to nu nog materijala. No, u v
ama vidim, herr Hitler, ako smijem prijeæi na jednu osobniju razinu, moguænost istin
skog poziva. Stoga bih vam predlo io ne to drugo, jedan bolji pristup. Ja sam, kako
bih ispe-
i58
Norman Mailer
kao svoj zanat, egrtovao tri godine, no stekao sam napredna znanja. Ono to bih vam
a predlo io jest jedan vi e kolegijalan odnos - smijem li to tako nazvati? Spreman s
am, sljedeæih nekoliko godina, za vrlo skromnu naknadu, uzeti vas za suradnika u r
adu na mojim zajednicama. To bi mogao ispasti ugodan aran man. Vi æete mnogo toga na
uèiti, a meni æe ostati zadovoljstvo dru enja s inteligentnim èovjekom. Na alost moram reæ
kako smo na svim ovim zelenim poljima oko na eg Hafelda, nas dvojica jedini ljudi
iznimne inteligencije."
Alois je na licu odr avao osmijeh, no nosnice su za to plaæale danak. "Da godinama r
adim s tobom, ti stari smrdljivi jarce?" bila je reèenica koju nije izgovorio. Nap
osljetku, nekakav je sporazum sa starim opsjenarom ipak morao sklopiti.
Ja sam pak, sa svoje strane, ostao u asnut. Ni u jednom se zanimanju za sposobno æu ne
udi vi e nego u vra jem. A sad sam ispao nesposoban. Der Alte je mo da umirovljenik, a
li predugo sam ga zanemarivao. Usamljenost koju je ta posljednja napomena otkriv
ala nalikovala je hladnoæi nenastanjene kuæe. Koliko je samo starac udio da i dalje v
ida Adija. U svakom smjelom potezu ima nepredviðenih preokreta. Na e je podruèje proraèu
nata pakost, no u takvo se to ne bi smio upu tati i klijent. Ako to mo emo sprijeèiti.
Nastojimo romantiène sklonosti na eg stada usmjeravati, a ne ispravljati ih. Maestru
se ne bi svidjela nikakva buduæa epizoda izmeðu starca i djeèaka. Previ e nepoznanica!
U tom je trenutku Alois kazao: "Poèa æen sam va im osobnim zanimanjem za mene, no, moram
vam ne to objasniti. U na oj smo obitelji tupani. Svi, svi smo tupani. Èak smo na to
i ponosni. Stoga, moram raditi sam. Takav sam. Radujem se, stoga, jednom obostra
no prihvatljivom poslovnom odnosu."
Der Alte je klimnuo glavom. I on je bio ponosan èovjek. Svoj prijedlog neæe ponavlja
ti.
"Da", kazao je. "Sklopit æemo sporazum. Ja æu vam pripremiti nekoliko dru tava i ispor
uèiti pribor i proizvode koje jo nemate." Okrenuo se Adiju. "Uskoro æe ti otac imati
jako puno posla. Zna li brojiti do tisuæu?"
"Znam", rekao je Adi. "To rade u vi em razredu u koli, pa tako znam."
"Dobro. Jer æe ovog proljeæa tvoj otac biti gazda mnogim, mnogim tisuæama pèela. Hoæe li i
se bojati? Jesi li spreman za to?"
Dvorac u umi
T59
"Bojim se", rekao je Adolf, "ali, znate, isto sam tako i spreman."
"Sjajan deèko", rekao je Der Alte, izrazom punim ljubavi. Adiju su zasuzile oèi. Maj
ka æe mu uskoro imati jo jedno dijete i opet æe sve biti kao kad se rodio Edmund. U n
jenom pogledu neæe vidjeti ljubav koju je tu elio naæi. Barem neko vrijeme.
5-
Èitatelja sad moram izvijestiti o neoèekivanom Maestrovom pozivu koji me na gotovo o
sam mjeseci odvojio od Aloisa Hitlera i njegove obitelji. Odveo me izvan Austrij
e. Mogu dodati kako sam uzbunjen iste veèeri poèetkom listopada 1895. godine kad je
Alois dovr io svoje pèelarske pregovore. Od Der Altea su kupljene dvije pèelinje zajed
nice koje je naselio u dvije Langstrothove kutije, kao i razni pribor, te dovolj
no zaèepljenih staklenki peludi i meda da svoje tek steèene stanovnike mo e prehraniti
do kraja zime.
Èim je robu kupio, Alois ju je prevezao u dom Hitlerovih. Adiju je to ispalo uzbud
ljivo putovanje, na kojem je na kolima sjedio uz oca, a noæ prije odlaska nije mog
ao zaspati od i èekivanja, uzbuðen zbog jutra u koje æe se na klupi u sjeni hrasta posta
viti kutije s ko nicama, dvadesetak koraka od kuæe.
Ukoliko ima znati eljnih koliko je ono to je kupljeno stajalo, nemam na raspolaganj
u pouzdani naèin za pretvaranje kruna iz Aloiso-vog doba u dana nje amerièke dolare -
neki proizvodi imaju sto puta vi u cijenu nego prije jednog stoljeæa, druga su posku
pljenja bla a. Ponudit æu pribli nu procjenu: Aloisova mirovina bi 1895. godine bila n
egdje na razini dana njih ezdeset ili sedamdeset tisuæa dolara na godinu, pa mogu reæi
kako je on taj novi tro ak smatrao velikim. Der Alte mu je zaraèunao koliko bi danas
bilo tisuæu dolara. Alois, koji je predviðao kako æe kupljeno morati preplatiti, ipak
 se zamorio od poslovanja sa starcem pa se nije cjenkao dalje od malog zadovoljs
tva koje mu je donijelo ne to besplatnog dodatnog pribora.
Upravo mi je tad nareðeno da napustim Adija i ostale èlanove njegove obitelji, kao i
svoje druge klijente u tom dijelu Austrije. Njih je bilo dovoljno da du nost pred
am trojici svojih zastupnika koji su ostali uz njih, dok sam ja sa svojim najbol
jim pomoænicima oti ao u Petrograd, a svi smo skupa jedva èekali da se upustimo u gole
mi projekt
1
160 Norman Mailer
6.
Nerede koje smo planirani izazvati pred krunidbu cara Nikole II. tek moram opisa
ti, no radije bih jo malo ostao iznositi sitne dogaðaje i neva ne pustolovine obitelj
i Hitler u Hafeldu, tijekom razdoblja u kojem me nije bilo. Tek æu tad moæi na miru
iznijeti to smo radili u
M
koji se spremao. Bit æemo na krunidbi cara Nikole II., zakazanoj za svibanj 1896.
u Moskvi, dogaðaju od kojeg nas je jo uvijek dijelilo vi e mjeseci.
I odosmo u Petrograd. Odmah po dolasku morao sam zapoèeti s prouèavanjem ruske du e kr
ajem devetnaestog stoljeæa, u cijelosti - svih poroka, uvjerenja, suglasja i unutr
a njih nesuglasja. Kad sam se na ao u slavenskom podruèju (koje je Bogu i Vragu bli e od
bilo kojeg drugog sjeverno od ekvatora), cijelu sam zimu proveo u glavnom gradu
, prije nego to sam se spustio do Moskve, jednog hladnog travanjskog jutra, pred
svibanjsku krunidbu.
Tijekom mjeseci provedenih u Petrogradu, redovito sam primao obavijesti 0 Aloisu
, Adiju, Klari i Angeli. Èak sam dobivao i izvje æa kakve su æudi pas Luther i konji Ula
n i Graubart. U svakom sluèaju, ni ta me od toga nije posebno zanimalo, nimalo, u vr
ijeme kad nam se pribli avao veliki ruski pothvat. Maestro se oèito nalazio u ranoj
fazi pokretanja krupne i velike nepodop tine.
I sad æu vam se isprièati, no, dat æu sve od sebe kako je ne bih morao ponavljati. (Do
bri èitatelji, naposljetku, ne èitaju beletristiku da bi morali trpjeti autorove isp
rike.) Reæi æu kako, nakon to sam godinama èitao najbolje i najgore romane, to je, da va
s podsjetim, dio izobrazbe dobrog vraga, znam da èak i odani èitatelj neæe ostati vjer
an piscu koji je spreman prekinuti narativni niz radi prividno nevezane digresij
e. Dosad sam èitatelja po tedio spominjanja nevezanih sluèajeva, posebno mjesec dana k
oje sam u svibnju '85., proveo u Londonu, gdje sam prisustvovao suðenju Oscaru Wil
deu i bio u sudnici na dan izricanja presude zbog "sodomije i remeæenja javnog mor
ala" - gdje sam se naravno ukljuèio u odluèivanje porote, jer mi je nalo eno da dam sv
e od sebe kako bi ga osudili. Maestro je vjerojatno elio kod brojnih Wildeovih in
timnih prijatelja potaknuti osjeæaj muèeni tva, osobito kad su u pitanju oni iz dobrih
obitelji.
Dvorac u umi
161
Petrogradu i Moskvi. Rekao bih kako je osam mjeseci od na eg odlaska u listopadu 1
895. do mog povratka u Austriju u lipnju 1896. godine bilo razdoblje osobno va no
Adolfu Hitleru, pa se osjeæam obveznim isprièati to se zbivalo dok sam bio odsutan.
No, tu ipak ima jedna pote koæa. Tijekom moje odsutnosti, izvje æa
0 onom to su radili Alois, Klara i djeca dobivao sam od agenata ni eg polo aja - troj
ice koju sam ostavio da nadgledaju moj dio Gornje Austrije. Zbog va nosti na e misij
e u Rusiji sa sobom sam, naravno, poveo najbolje pomoænike. Zbog toga su moje spoz
naje o onom to se de avalo u Hafeldu pretrpjele stanovite gubitke. Manjim vragovima
, kao i ljudima, mogu promaknuti va ne potankosti.
Iako mogu steæi solidnu predod bu to se s mojim klijentima zbiva èak i ako se moram osl
oniti na ono to dobijem od prosjeènih agenata, u poslu se mo e izgubiti ton. No, moje
pripovijedanje neæe pretrpjeti neku nepopravljivu tetu. Svoje sam pomoænike znatno p
rije odlaska uspje no doveo na razumnu razinu percepcije. To izgovaram s ponosom.
Kad sam ih dobio, nudili su tako malo. No, nemam elju obrazlagati kako ih novaèimo.
To bi odmah dovelo do pitanja koja zadiru u sveto podruèje: kako su uopæe nastali v
ragovi? Prati li Zli budno moguæu pojavu nadmoænih ljudi koji bi mogli raditi za nas
, ili nam, to se èe æe dogaða, sti u kao stado odbaèenih ljudi? Kako su D. K. i Maestro ta
aran man dogovorili ne to je, kako sam veæ naznaèio, izvan mog znanja. Ne mogu iznijeti
 kada se to i za to dogodilo, no na temelju vlastitog iskustva pretpostavljam kako
je Maestro, u poku aju da se uspne na istu razinu s D. K.-om, morao biti spreman
prihvatiti znatan dio onog to se iscijedilo - sve one neostvarene ljudske moguænost
i. Tijekom stoljeæa, a mo da i tisuæljeæa, Maestro je znatan dio svojih sredstava morao
utro iti na Vrijeme potrebno da bi se poremeæeni materijal koji nam je ipak stizao m
ogao nekako obuèiti. To odgovara problemu koji biste imali kad biste s kandidatima
koji jo ne sviraju ni jedno glazbalo osnivali simfonijski orkestar.
Neæu se ovdje dalje baviti takvim problemima. Reæi æu tek kako su agenti koje sam osta
vio u Hafeldu dali sve od sebe kako bi me izvje tavali o tekuæim Alosovim naporima d
a se bavi pèelarstvom, no buduæi da nisu imali dovoljno smisla za prepoznavanje s ka
kvim se pote koæama susretao, nisu me svaki put uspjeli na zadovoljavajuæi naèin izvijes
titi o svemu to se s njim zbivalo, o njegovim pèelama, eni
1 djeci, od kraja 1895. pa do ljeta sljedeæe godine.
Norman Mailer
7-
Potkraj listopada, da sam im dopustio, agenti koje sam ostavio zatrpali bi me po
tankostima. Nimalo me nije iznenadilo to se Alois opsesivno prihvatio svog novog
pothvata.
Nisam se time mogao baviti dok sam boravio u Rusiji. Osim moguænosti da izravno ud
u u Aloisove misli dok je budan, to se, kako se mo da sjeæamo, rijetko radi kod ljudi
koji nam nisu klijenti, moji su se agenti morali zadovoljiti mlijeènim turama. Ma
estro to naziva "tr nicom snova", a radi se o pojavi razmjerne otvorenosti snova m
u karaca i ena i za vragove i za kand ele, pa se dnevne misli mogu na povr noj razini r
aspoznati veæ i obiènim prolaskom kroz noænu odaju.
Dosta toga doznamo i krajnje jednostavnim kanalom, prislu kivanjem obiteljskih raz
govora. Naravno, stizalo mi je more povr nih informacija, i vi e nego dovoljno da mi
to poène iæi na ivce, jer se radilo o pristranom portretiranju. Moji su agenti Alois
a do ivljavali preslabim i suvi e zabrinutim, no nisu raspolagali ranijim kvalitetni
m spoznajama o ljudima koji nisu slabi, ali predmet prouèavanja postanu u doba kad
ih hvata tjeskoba. U ljude koji su od nas slabiji nije te ko proniknuti, no biti
spreman i za ono to stvarno osjeæaju od nas jaèi, veæ nije tako jednostavno. Nu no je po t
vanje, a upravo je ono mojim tamo njim zastupnicima nedostajalo.
Kako se ni sami u biv im ivotima nisu posebno isticali, bili su skloni kod Aloisa u
cijelosti otkrivati samo ono drugorazredno. Zbog toga sam takav materijal morao
odbaciti, jer nije bio odmjeren na odgovarajuæi naèin. Èitatelja bih upozorio neka ne
zaboravi kako su djeèaka koji je kasnije postao Adolf Hitler odgojili ba taj otac
i ta majka. Stoga je bilo oèito kako bi nam bilo pametno da uzmemo u obzir i Klari
nu i Aloisovu snagu, uz, naravno, znatne slabosti koje ne trebam ni spominjati.
Pa dobro. Slijedi moj podrobni, dodu e iz druge ruke, izvje taj o jadima koji su Alo
isa zadesili kad je postao pèelar.
Prva mu je briga bila (a to mi se uèinilo komiènim, jer je ivot proveo u uniformi) to
je stalno zaboravljao navuæi rukavice svijetle boje i veliki pèelarski e ir s velom, ko
ji je uvijek morao biti od najbjeljeg
Dvorac u umi
163
materijala. Kako je morao izbjegavati tamne kapute i hlaèe, to mu je bila uobièajena
odjeæa, prvih se dana stalno brinuo hoæe li se sjetiti presvuæi prije nego to ode do ko n
ica. Tamne i zagasite boje, to je i previ e dobro znao, pèelama idu na ivce. To je nauèi
o iz iskustva. Onom prigodom prije prilièno godina, kad su ga pèele onako gadno izbo
le dok je radio s malom zajednicom koju je dr ao nedaleko Braunaua, pogrije io je ut
oliko to je jednog nedjeljnog popodneva privlaènu enu pozvao da mu pravi dru tvo. Kao
dio zavodnièkog plana, namjeravao je pokazati kako nije samo vje t oko ko nica, veæ i el
egantan. Stoga je odjenuo cijelu, tamnoplavu odoru. I na tom je zalasku sunca ta
ko bjesomuèno izboden, da mu se sjeæanje na to jo uvijek podi e iz dubine eluca. Te su n
edjelje Aloisove bludne nade morale ostati neusli ane, jer su pèele izbole i damu, i
to ba po nepokrivenom mesu bujnih grudi. Izgubljena je tek usputna ljubavna veza
, no udarac je pretrpjelo njegovo visoko mi ljenje o samom sebi. Kao to mo emo vidjet
i, za to i dalje plaæa cijenu. Odjeven u bijelo, osjeæa napadaje straha. Rakete stra
ha polijeæu mu u elucu dok se pribli ava kutijama s ko nicama.
Alois se djelomièno dr i pravila dobrog seljaka. Nije zaboravio kako èovjek mora ostat
i budan èak i nakon najmanje katastrofe. Iz neoèekivane nedaæe mo e se ponekad izvuæi neoèe
ivana vrijednost. Njegove je zanimljive medicinske teze, primjerice, potaknulo u
bla avanje reumatske boli dan poslije - èinilo se kako su pèelinji alci bili blagotvorn
i kod njegovih problema s koljenima. Prigodom njihovog sastanka, Der Alte se, sj
etimo se, s tim bio voljan slo iti.
A ta je potvrda djelomice mogla biti i razlog za to je Alois prihvatio Der Alteovo
mi ljenje kako su uvozne talijanske pèele bolje od austrijske vrste. Iako je sumnja
o i kako bi Der Alte mogao prodavati ba dio zaliha kojih se inaèe elio rije iti, presu
dan je argument bio to to se s talijanskim pèelama moglo lak e raditi. Nje nije su, uvj
eravao ga je Der Alte. tovi e, zbog izrazite ute puti, koja je nalikovala mekom sjaj
u najbolje ko e za èizme, bile su i ljep e. Alois se divio trima zlatnim dijelovima nj
ihovih tijela, od kojih se svaki isticao najo trijim moguæim crnim rubom. ik! Ta mu j
e rijeè pala na pamet. Dok su austrijske pèele bile sive i dlakave. Nisu sjale poput
tih pozlaæenih Talijanki. Poslije se Aloisa proganjao osjeæaj nelojalnosti. Morao j
e uzeti "Franje Josipe", sivobrade.
164
Norman Mailer
Nelagodu mu je neprestano uveæavalo to to se stalno pitao ne bi li mu bilo bolje pr
ièekati proljeæe. Sad je morao u zajednici odr avati toplinu, da pèele ne uginu zbog hla
dnoæe.
No, tijekom tog razdoblja svaki se dan morala mjeriti temperatura u ko nicama. A k
o nicu nije smio otvarati na dulje od nekoliko sekundi. "Koliko god bili znati eljni
", povjerio mu je Der Alte, "nemojte si dopustiti da mièete neki od pokretnih okvi
ra kako biste prouèili èe ljeve. Hladni propuh koji bi mogao nastati zbog podizanja ve
likog poklopca kutije mogao bi temperaturu toliko sniziti, da bi pèelama trebali s
ati da opet zagriju unutra njost. Takva bi vam hladnoæa mogla desetkovati pèelinju pop
ulaciju. Ne igrajte se s tim, herr Hitler. Do sad ste, zakljuèujem na temelju onog
to ste mi isprièali, s pèelama ivjeli samo u lipnju i srpnju. To mo e i svaki turist. N
o, ako svojem malom narodu elite biti pravi kapetan, vodeæi ih kroz ledeno hladni z
rak nadolazeæih mjeseci, to æe zahtijevati i snagu karaktera, prijatelju." A onda je
, kao da eli obogatiti pretpostavku, dodao: "Novi prijatelju."
8.
Da je Alois sebe stavio na optu enièku klupu, proglasio bi se krivim. Kako jednog sn
a nog èovjeka umirovljenje mo e tako oslabiti? Gazdinstvo je kupio impulzivno, bez pro
mi ljanja, a sad je, da poveæa ulog, nabavio i dvije ko nice u Langstrothovim kutijama
. Za to se tako iznenada odluèio tijekom zime baviti pèelarstvom? Zar nije i to odluèio
previ e impulzivno? Der Alte je èak imao i obraza kazati mu, dok je Alois odlazio: "
Vidjet æete koliki sam vam posao pri tedio."
Sto je Alois za tedio od posla, potro io je na zabrinutost. Nije mu jo bilo ni ezdeset
godina, do vraga, jo godinu i vi e mu neæe biti ezdeset, ali te nove du nosti stvarale
su mu nevjerojatan osjeæaj umora. Te su dvije nastanjene kutije sad le ale ispod ora
ha, na krovnoj ljepenci, a zbog hladnoæe su dobile i dodatnu ljepenku s gornje str
ane, sve uèvr æeno kamenjem. U dvije su kutije bile dvije pèelinje zajednice. Svaki bi d
an oèitao temperaturu u obje kutije, a jednom ih tjedno vagao. Djelomièno je problem
bio u tome to su brige presezale stvarni posao. Budu li zajednice na proljeæe djel
ovale slabo, spojit æe dvije kutije u jednu, a bude li trebalo, kupiti jo pèela, upus
titi se u dodatne tro kove, u dodatne kontakte s Der Alteom, koji bi si, bez sumnj
e,
Dvorac u umi
165
zasmrdio hlaèe grohotom se smijuæi herr Hitleru s njegove dvije lijeve ruke koje æe us
koro izbosti sve ono znanje naprednih pèelara koje nije posjedovao. Veæ u studenom j
e Alois dr ao predavanje Angeli i Adiju, pa èak i Klari, o potrebi besprijekorne hig
ijene u pèelarstvu, kad dode toplo vrijeme. Bez obzira na to koliko dan bude topao
, ko nice se ne smiju ostaviti otvorene. Iznad svega, ne smije se izvan njih proli
ti med. Ako im se to dogodi, moraju ga isti èas obrisati, jer bi mogao privuæi pèele,
pa bi se poèele boriti za taj besplatan, lako steèen med, dok le i na tlu. Ako bi lokv
a meda bila dovoljno duboka, mogle bi se sve skupa utopiti.
Dakle, dovoljno je strahovao da svoju obitelj krene opsjedati onim to se na ljeto
mo e, ali i ne mora dogoditi. To je uglavnom ovisilo o onom to bi prethodne veèeri p
roèitao o zimskom dr anju ko nice.
Sam je napravio jednu novu kutiju za ko nice, koja mu jo nije bila potrebna, ali se
ponosio vje tinom koju je to zahtijevalo, pa makar kutija i nije bila ravna Langs
trothovoj.
No, takav mu je posao ubla avao zabrinutost. Grudi mu je nadimala stara izreka. "D
obra njemaèka krv zna", rekao je Alois supruzi, "da blagoslov ne daje Bog, nego st
i e od napornog rada." No, napomena ba i nije bila najsretnija. Za to se tu ne spomin
je austrijska krv? Uskoro ga je to pitanje poèelo opsjedati. Je li neka konkretna
krv imala svoje vlastite vrline? Za to, stvarno, hvaliti njemaèku krv? Za to ne austri
jsku? Imao je cara koji se mogao nositi s golemim (i èesto) idiotskim problemima o
dr avanja mira izmeðu Ceha, Maðara, Talijana, Poljaka, Zidova, Srba pa jo i Cigana, u o
kviru Habsbur kog carstva. Nijemci to ne bi bili u stanju. Vjeèito su se svaðali. Bez
Bismarcka bi bili nitko i ni ta. Sitne provincije. Kralj Leopold I. i kralj Leopol
d II. Ludi, obojica ludi Bavarci. A Prusi su bili jo i gori. Prusi su bili progut
ali metlu. Za to onda spominjati dobru njemaèku krv? "Zato to", rekao je u sebi, " to z
nam to to znaèi."
No to je znaèilo zakljuèiti da ne to zna , ako nisi znao uistinu. Iako si na neki naèin ip
k i znao. Krasna zagonetka. Alois je zakljuèio da poèinje razmi ljati poput filozofa.
Sto nije lo e za djeèaka sa sela. Bio je u isku enju da tu temu naène u gostionici u Fis
chlhamu, ali to, naposljetku, nije uèinio. Oni tamo su bili tukci. Bilo mu je ao vr
emena koje bi s njima proveo. U studenom bi se tamo na piæu zatekao èak i popodne, to
bi mu bio dokaz, da mu je bio potreban, kako nema dovoljno posla. Zbog toga je
odluèio ne odlaziti nekoliko dana tamo
i66
Norman Mailer
i objesiti kakvu mre u oko ko nica, da na proljeæe do njih ne bi mogle ptice. Èak je raz
matrao i moguænost da posjeti Der Altea, ali je sjeæanje na prodoran smrad takve pom
isli okonèalo.
Ubrzo se opet na ao u gostionici. Tamo je ipak nalazio jedno zadovoljstvo. Tukci s
u ga sad dr ali struènjakom za pèelarstvo. Sve moguæe savjete koje mu je ponudio Der Alt
e, uz svako zrno znanja to ga je u novije vrijeme skupio iz literature, sad je mo
gao predstaviti vlastitim, dobro utemeljenim znanjem. Alois bi meðu prvima priznao
da su po tenje i skromnost sjajne vrline, na koje se treba oslanjati kad èovjek ima
posla s nadreðenima. No, inferioran je um uvijek elio osjetiti kako razgovara s mu
drim èovjekom. Kako se do njega lak e dolazilo nego do Der Altea, uskoèio je kao de urni
struènjak. Èak mu je jednog nedjeljnog popodneva do ao seljak koji je tra io upute kako
zapoèeti. Alois ga je potom zasuo potankostima o hranjenju ko nice tijekom zime.
To mu je izlaganje omoguæilo da se ponovno osjeti iznimnim likom kakav je bio pred
umirovljenje. "Stvar je u tome", kazao je svom posjetitelju, "da se ovlada tehn
ikom vlastite, posebne hranilice. U nju se smije stavljati samo tekuæa hrana, a vr
h staklenke mora se prekriti, kao to sam objasnio, finom mre icom, no potom posudu
treba okrenutu dr ati za otvor, iznad zajednice koju èeka hranjenje. Shvaæate li me?"
Alois je mogao vidjeti da ne shvaæa. Nedjeljni bi se posjetitelj ubrzo, potpuno ob
eshrabren, oprostio - vjerojatno mu sljedeæe zime neæe postati konkurencija.
Moji su me agenti neprestano opskrbljivali takvim sitnim dogaðajima. A nisu primjeæi
vali kako je samo duboka bila Aloisova nova tjeskoba. Èim bi posjetioci oti li, Aloi
s bi se u svom projektu osjetio tako usamljenim, da bi stao razmi ljati hoæe li mu k
akva bolest napasti zajednice.
Veèeri je provodio èitajuæi svoje knjige, no tjeskoba ga nije pu tala. Sanjao je da ivi u
jednoj od svojih kutija, da je pèela, tek dio grozda koji ivi u najdubljoj i najmr
aènijoj tami. Kako su se pèele snalazile u takvom svjetlo æu siroma nom drugom svijetu?
Do kraja je Alois svoj san podigao na razinu more - sad sam se veæ malo vi e zainter
esirao za ono to su mi moji zastupnici slali. Aloisova se ko nica u tami uvi estruèila,
a onda je pobjegla iz kutije i odletjela. Nije ju se vi e moglo naæi.
Dvorac u umi
Kad dode proljeæe, hoæe li izgubiti ko nicu? U mraku je pipao gdje je Klara i rukom jo
j je dotakao trbuh. Veæ je bio tako velik, a prinova je trebala stiæi tek u sijeènju.
Hoæe li to ispati pravi div?
Probudila se zbog njegovog dlana na sebi i htjela mu se uvuæi u zagrljaj, no on je
usred tame osjetio potrebu da raspravi ne to to ga je ti talo. Uskoro se sasvim razb
udila i nije bila zadovoljna.
"Nadam se", kazao je Alois, "da si razgovarala s herr Rosten-meierom."
Odmah je znala to slijedi. Herr Rostenmeier je bio vlasnik trgovine u Fischlhamu,
u kojoj su jednom na tjedan, subotom, ona i Angela kupovale one namirnice koje
nisu uzgajale u vrtu. Klari je herr Rostenmeier bio drag i poèela je s njim razgov
arati o prodaji njihovog meda. Alois joj je kazao kako ne sklapa nikakve poslove
, barem ne zasad, jer je jo postojala moguænost da postigne sporazum s Der Alteom.
Bez obzira na to, u njoj je pomisao kako bi partner ipak mogao biti herr Rostenm
eier izazivala zadovoljstvo, a u tom bi sluèaju ona posredovala i domaæinstvu zaradi
la ne to novca. Prsti su je zasvrbjeli svaki put kad bi pomislila na takvu transak
ciju.
No, Alois se sad odluèio za Der Altea. Naprosto je to znala. "Mislila sam", rekla
je u mraku, dok joj je tap ao trbuh, "da ti taj èovjek uopæe nije simpatièan. Sjeæam se ka
ko si rekao da bi morao opet podnositi njegov smrad."
"Bit æe dobar savjetnik", Alois je kratko odvratio. Jo su ga probadali kolci noæne mo
re.
"Da, da", rekla je Klara, "ali nisi li mi kazao kako Der Alteu ne vjeruje ?" Bila
je blizu da je obuzme histerija. Zbog toga joj je prekinuo ugodan san! "Da, reka
o si kako u njega nema povjerenja, a opet si spreman dati prednost Der Alteu pred
po tenim èovjekom kakav je herr Rostenmeier?"
"Klara, to je sve zato to ti je neugodno", kazao joj je. "Mo da si malo previ e prièala
s Rostenmeierom. Mo da ne to to nisi spomenula? Kakva preuzeta obveza? A da prije to
ga nisi razgovarala sa mnom?"
"Ne", rekla je, "nimalo. Nije mi nimalo neugodno. Nisam se obvezala." Bila je u
isku enju da doda, "ali æu reæi ovo, moram to reæi, nikad neæu razumjeti kako razmi lja net
o poput tebe." No, utjela je. Ismijao bi je zbog takve glupe primjedbe. Morala bi
ostati budna dobar dio noæi obja njavajuæi to je mislila time, "netko poput tebe."
i68
Norman Mailer
9-
Nije to bilo nikakvo iznenaðenje. Alois se naposljetku odluèio vratiti Der Alteu. A
za to i ne bi? Bio je realist, rekao si je, pa je navikao na neugodne mirise. Napo
sljetku, èovjek se tu i tamo mora baviti Vragom. (Moj se vrag nasmijao kad mi je t
o ispripovjedio.)
Alois je u posjet oti ao sljedeæe nedjelje i opet je sa sobom poveo Adija. Djeèak je o
vaj put gledao kuda idu. Put je bio dug oko kilometar i pol, pa je znao kako æe do
kolibe doæi i sam, ako zapamti sva skretanja. Cijelo ga je vrijeme ispunjavalo ne
lagodno uzbuðenje. Na elucu mu je le ao jad velik poput kruha, no, povrh tog tereta,
srce mu je bilo vrlo ivahno. Znao je da ocu neæe reæi kako Der Altea namjerava posjet
iti i neki drugi dan i to sasvim sam.
"Da", stalno si je ponavljao, "neæe me biti strah otiæi tamo. No, mo da neæu iæi po noæi. T
d je u umi previ e duhova."
Adi je mislio kako je drugi susret njegovog oca i Der Altea nadma io prvi. U poèetku
su prièali o prodaji meda na tr i tu i Adi ih je jedva pratio, no kad su rije ili poslo
vne stvari, razgovor je opet postao zanimljiv. A to je bilo zato to starac nije m
ogao prestati prièati o pèelinjim tajnama obavijenim drugim tajnama. "Da", rekao je
Der Alte zvonkim glasom, "nikad se ne zamorim od razmi ljanja o tim siæu nim stvorenji
ma, s njihovim besmrtnim medom i gotovo besmrtnim alcima. Za njihov je uzgoj potr
ebna velika suptilnost."
Poèeo je upuæenu raspravu. Alois jedva da je uspio koju dometnuti, no nije bio nezad
ovoljan, jer æe sve to iskoristiti sutra u Fischlhamu. Dar tukcima! Adi je pak poz
orno slu ao. Rijeèi koje nije razumio u glavi su mu ostajale po svojoj zvuènosti.
"Mo emo li uopæe", upitao je Der Alte, "dovoljno pozornosti posvetiti ovom Stvoritel
jevom ostvarenju? Tako je genijalno. Ti su nam vra iæci stigli kao dar Gospodinove b
o anske i neobiène estetike - mudrosti prirode koja se izra ava u posve zaèudnom obliku.
"
Der Alte je nastavio prièati. A prièati je znao! Vukao je poveznice s Bo jim baletom,
Bo jom gimnastikom, Bo jim ulaganjem u èudesno i zadivljujuæe. Der Alte se nije razlikov
ao od mnogih na ih klijenata. Potièemo ih da hvale Boga. to vi e mogu. Uvijek.
A on je pripovijedao tako dugo da je Alois, ponovno, uzvratio.
Dvorac u umi
169
Pro lo je previ e vremena, a da se nije poslu io vlastitim glasom. tovi e, nije mu se svið
o sinovljev pogled. Pogled tih plavih oèiju, nalik Klarinim, velikih i ivih. A u nj
ima se sad oèitavalo po tovanje. Alois je napokon uspio koju i dometnuti.
"Za to nas ne povedete u kuhinju, pa da djeèaku poka ete svoju kutiju za razgledavanje
?"
Bilo je oèito da Der Alte ba i ne bi - to je Alois i oèekivao, no progovorio je Adi. "
O, molim vas, gospodine", uzviknuo je, "nisam nikad vidio kako pèelinji dom izgled
a iznutra. Kod nas doma su veæ tako dugo" - poku ao je na brzinu izbrojiti - "sedam,
ne, mislim da je osam tjedana, a jo ni jednu nisam vidio. Moram li èekati do ljeta
? Molim vas!"
"Do proljeæa", kazao je Der Alte. "Mora se èekati do proljeæa." A onda je, zbog razoèara
nja koje se ukazalo na djeèakovom licu, slegnuo ramenima. "U redu", rekao je, "ali
mora se pripremiti. Sad je zima. Zimskih mjeseci su pèele lijene."
A stvarno su i bile. U kuhinji, bez ikakvog namje taja osim male peæi, sudopera, ruène
pumpe za vodu iznad njega i vjedra ispod njega umjesto slivnika, stajao je i st
ol. Na jednom je njegovom kraju bila uska staklena kutija, duga mo da dvije, a vis
oka jednu stopu, èiju je unutra njost s obje strane skrivala crna zavjesa. Kad bi se
taj zastor povukao, pokazala bi se dva staklena zida, izmeðu kojih nije bilo niti
desetak centimetara, a izmeðu njih je stajao okomit okvir ispunjen malim vo tanim æel
ijama, kojih je bilo bezbroj.
Adi je ostao razoèaran. Grozd stvarèica koje su plazile jedna preko druge, ne veæih od
tamnih tableta u boèici, uznemirenih svjetlo æu, jadno jato natiskanih i nabijenih, s
kup neèeg to je izgledalo poput lomljivih malih stvorenja, ru nih poput ohara. (Krilca
su im bila sklopljena.) Adi se nije tako razoèarao otkako je prvi put vidio Edmun
dovo lice èovjeèuljka, stisnuto na Klarinoj dojci.
A te su pèele mogle biti i grah koji se tiska u zagrijanim loncu. Jedino to grah ni
kad nije izgledao tako ivèano. Kakav u asan ivot! Nedostaje im sunce, pomislio je djeèak
. Sad su tek zbijene jedna uz drugu. Uzdahnuo je kako ne bi briznuo u plaè.
"U ovom su èasu", rekao je Der Alte, "one najjadnije meðu jadnima, tek stvorenja nat
opljena vlastitom sluzi. No, njihov æe ivot obuhvatiti krajnosti postojanja. Sad ne
èine ni ta, no na ljeto æe ih vidjeti kako ple u u zraku, èudesne poput rosnih kapi na sv
etlu ranog
i68
Norman Mailer
9-
Nije to bilo nikakvo iznenaðenje. Alois se naposljetku odluèio vratiti Der Alteu. A
za to i ne bi? Bio je realist, rekao si je, pa je navikao na neugodne mirise. Napo
sljetku, èovjek se tu i tamo mora baviti Vragom. (Moj se vrag nasmijao kad mi je t
o ispripovjedio.)
Alois je u posjet oti ao sljedeæe nedjelje i opet je sa sobom poveo Adija. Djeèak je o
vaj put gledao kuda idu. Put je bio dug oko kilometar i pol, pa je znao kako æe do
kolibe doæi i sam, ako zapamti sva skretanja. Cijelo ga je vrijeme ispunjavalo ne
lagodno uzbuðenje. Na elucu mu je le ao jad velik poput kruha, no, povrh tog tereta,
srce mu je bilo vrlo ivahno. Znao je da ocu neæe reæi kako Der Altea namjerava posjet
iti i neki drugi dan i to sasvim sam.
"Da", stalno si je ponavljao, "neæe me biti strah otiæi tamo. No, mo da neæu iæi po noæi. T
d je u umi previ e duhova."
Adi je mislio kako je drugi susret njegovog oca i Der Altea nadma io prvi. U poèetku
su prièali o prodaji meda na tr i tu i Adi ih je jedva pratio, no kad su rije ili poslo
vne stvari, razgovor je opet postao zanimljiv. A to je bilo zato to starac nije m
ogao prestati prièati o pèelinjim tajnama obavijenim drugim tajnama. "Da", rekao je
Der Alte zvonkim glasom, "nikad se ne zamorim od razmi ljanja o tim siæu nim stvorenji
ma, s njihovim besmrtnim medom i gotovo besmrtnim alcima. Za njihov je uzgoj potr
ebna velika suptilnost."
Poèeo je upuæenu raspravu. Alois jedva da je uspio koju dometnuti, no nije bio nezad
ovoljan, jer æe sve to iskoristiti sutra u Fischlhamu. Dar tukcima! Adi je pak poz
orno slu ao. Rijeèi koje nije razumio u glavi su mu ostajale po svojoj zvuènosti.
"Mo emo li uopæe", upitao je Der Alte, "dovoljno pozornosti posvetiti ovom Stvoritel
jevom ostvarenju? Tako je genijalno. Ti su nam vra iæci stigli kao dar Gospodinove b
o anske i neobiène estetike - mudrosti prirode koja se izra ava u posve zaèudnom obliku.
"
Der Alte je nastavio prièati. A prièati je znao! Vukao je poveznice s Bo jim baletom,
Bo jom gimnastikom, Bo jim ulaganjem u èudesno i zadivljujuæe. Der Alte se nije razlikov
ao od mnogih na ih klijenata. Potièemo ih da hvale Boga. Sto vi e mogu. Uvijek.
A on je pripovijedao tako dugo da je Alois, ponovno, uzvratio.
Dvorac u umi
169
Pro lo je previ e vremena, a da se nije poslu io vlastitim glasom. tovi e, nije mu se svið
o sinovljev pogled. Pogled tih plavih oèiju, nalik Klarinim, velikih i ivih. A u nj
ima se sad oèitavalo po tovanje. Alois je napokon uspio koju i dometnuti.
"Za to nas ne povedete u kuhinju, pa da djeèaku poka ete svoju kutiju za razgledavanje
?"
Bilo je oèito da Der Alte ba i ne bi - to je Alois i oèekivao, no progovorio je Adi. "
O, molim vas, gospodine", uzviknuo je, "nisam nikad vidio kako pèelinji dom izgled
a iznutra. Kod nas doma su veæ tako dugo" - poku ao je na brzinu izbrojiti - "sedam,
ne, mislim da je osam tjedana, a jo ni jednu nisam vidio. Moram li èekati do ljeta
? Molim vas!"
"Do proljeæa", kazao je Der Alte. "Mora se èekati do proljeæa." A onda je, zbog razoèara
nja koje se ukazalo na djeèakovom licu, slegnuo ramenima. "U redu", rekao je, "ali
mora se pripremiti. Sad je zima. Zimskih mjeseci su pèele lijene."
A stvarno su i bile. U kuhinji, bez ikakvog namje taja osim male peæi, sudopera, ruène
pumpe za vodu iznad njega i vjedra ispod njega umjesto slivnika, stajao je i st
ol. Na jednom je njegovom kraju bila uska staklena kutija, duga mo da dvije, a vis
oka jednu stopu, èiju je unutra njost s obje strane skrivala crna zavjesa. Kad bi se
taj zastor povukao, pokazala bi se dva staklena zida, izmeðu kojih nije bilo niti
desetak centimetara, a izmeðu njih je stajao okomit okvir ispunjen malim vo tanim æel
ijama, kojih je bilo bezbroj.
Adi je ostao razoèaran. Grozd stvarèica koje su plazile jedna preko druge, ne veæih od
tamnih tableta u boèici, uznemirenih svjetlo æu, jadno jato natiskanih i nabijenih, s
kup neèeg to je izgledalo poput lomljivih malih stvorenja, ru nih poput ohara. (Krilca
su im bila sklopljena.) Adi se nije tako razoèarao otkako je prvi put vidio Edmun
dovo lice èovjeèuljka, stisnuto na Klarinoj dojci.
A te su pèele mogle biti i grah koji se tiska u zagrijanim loncu. Jedino to grah ni
kad nije izgledao tako ivèano. Kakav u asan ivot! Nedostaje im sunce, pomislio je djeèak
. Sad su tek zbijene jedna uz drugu. Uzdahnuo je kako ne bi briznuo u plaè.
"U ovom su èasu", rekao je Der Alte, "one najjadnije meðu jadnima, tek stvorenja nat
opljena vlastitom sluzi. No, njihov æe ivot obuhvatiti krajnosti postojanja. Sad ne
èine ni ta, no na ljeto æe ih vidjeti kako ple u u zraku, èudesne poput rosnih kapi na sv
etlu ranog
170
Norman Mailer
jutra. Tako neustra ive. Kako æe samo hrabro koracati kad udu medu zlatne latice cvj
etova koji ih oèekuju."
"Tako je", rekao je Alois. Bez obzira na svoje turobne strane, imao je stila. To
se smrdljivcu mora priznati.
A Adi si je mislio: "Ove te pèele mogu izbosti, pa si onda mrtav." U starèevoj je ku
hinji uzdrhtao od nepojmljivosti umiranja. A opet se, usred te jeze, osjetio pod
jednako bliskim i starcu i ocu, jer bi te èudesne rijeèi koje je izgovarao mogao slu a
ti povazdan.
"Doði me posjetiti", starac mu je uspio apnuti, prije nego je Alois dao znak da kre
nu.
IO.
Ne znam koliko je ta zadnja poruka koju je promrmljao mogla utjecati na Adija, a
li mogu reæi kako do tog trenutka ni jednom nisam tako za alio to se moram oslanjati
na svoje hafeldske agente. Nije pro lo mnogo vremena (na sam Badnjak!), Adi se, do
k je ostatak kuæe jo spavao, izvukao iz kreveta, navukao na sebe najtopliju odjeæu i
oti ao sjesti na klupu pod hrastom, gdje su bile smje tene dvije Langstrotho-ve kuti
je. Tamo je ostao dosta dugo, a iz èasa u èas bivalo mu je sve hladnije. A ipak je o
stao, i smjestiv i se izmeðu kutija, svaku je obgrlio jednom rukom. Molio se za nast
avak pèelinjeg ivota.
To je bio signal koji me zanimao. Svoje sam agente vi e puta ispitivao to se iz djeèa
kovih misli mo e razabrati, a ne to od toga se èinilo i vrijednim. Te je noæi Adi èuo svog
oca kako se ali da se paravan koji je titio ulaz u ko nicu poderao. Ulaz je bio mal
en, no opet, kakav bi se mi mogao uvuæi u ko nicu. Alois je ubrzo zakljuèio kako to nij
e moguæe - rupa naprosto nije bila dovoljno velika - no Adija to nije uvjerilo. Ka
ko je otac tog popodneva popravio paravan, Adi nije, dok je sjedio medu kutijama
, mogao znati u kojoj bi od njih mogao biti mi . Stoga je stavio jednu ruku na sva
ku.
Buduæi da je bio Badnjak, djeèaka je ispunio majèin slavljenièki duh. "Ove se veèeri, prij
e tisuæu osam stotina devedeset i pet godina", rekla je Klara, "rodio Sin Bo ji, a o
n je bio najljubaznije ljudsko biæe koje je ikad hodalo zemljom. Najmilije, najdra e
. Ako ga voli , i on æe voljeti tebe."
Adi je bio siguran. To je bila noæ u kojoj si slobodno mogao udisati
Dvorac u umi
noæni zrak, ma kako hladan bio. Jer je Sin Bo ji bio prisutan. Hoæe li on dati snagu k
oja je Adiju bila potrebna kako bi mi a ubio snagom misli?
Ubiti mi a snagom misli? Znao sam koliko su moji agenti ogranièeni. Toga se oni ne b
i mogli dosjetiti. To je moralo potjecati od Adija. To je bilo njegovo. Samo nje
govo. Da sam bio prisutan, poveæao bih uloge. Mo da bih djeèaka naveo da povjeruje kak
o mo e spasiti neke ivote tako da iskoristi jedinstvenu moæ uni tenja drugih. To je jed
na od najkorisnijih pretpostavki koje mo emo ugraditi svojim klijentima, no za nju
je nu an niz urezivanja snova.
Buduæi da me nije bilo, trudio sam se ne tugovati za izgubljenom moguænosti. U Petro
gradu sam imao i vi e nego dovoljno posla. U dru tvu svojih pomoænika nailazio sam na
znatnu oporbu svojem djelovanju. Nikad nisam naletio na skupinu kand ela koji bi b
ili tako odluèni kao ova ruska ekipa. Niti tako brutalni. Tijekom nekoliko zadnjih
stoljeæa, ti su ruski anðeli postali jako sposobni za borbu s brojnim demonima koje
smo postavili u Ruskoj pravoslavnoj crkvi i njenim manastirima. Zbog toga je te
kand ele - ogrubjele poput najpodmuklijih ruskih fratara - dr ao poprilièan zanos. Ti
jekom tih su mjeseci bili do kraja pripravni braniti krunidbu mladog careviæa, Nik
ole II.
Kad me Maestro upitao za mi ljenje, to bi se tu i tamo dogodilo, skupio sam dovoljn
o hrabrosti i kazao mu kako mi se na i izgledi da osujetimo samu krunidbu ba ne èine
velikim. Previ e æe se toga protiv nas postrojiti. No, ne bi nam trebalo biti suvi e t
e ko napraviti veliki nered nekoliko dana nakon dogaðaja.
Skupio sam hrabrost i kazao to mislim, no, Maestro nije blagonaklon ni prema izos
tanku bilo kakvog mi ljenja kod neposredno podreðenih. "Dopustite mi da promislim o
konceptima koje bi neki od vas mogli ponuditi. Oni su mi znatno korisniji od utnj
e. Neæu dopustiti da zbog straha da ne budete u pravu, postanete mentalno neaktivn
i."
Dosta o tome. Lako je uvidjeti kako su mi ti dogaðaji u Rusiji barem privremeno bi
li mnogo va niji od gotovo beznaèajnih zbivanja u Hafeldu.
Zanimao se ja ili ne, Klara je zi. sijeènja rodila novo dijete. Aloisa to jedva da
je razveselilo. Buduæi snagator kojeg se toliko i èekivalo nije stigao. U krevetu por
odilje le ala je djevojèica. Sad æe opet sva ta larma od hranjenja bebe po noæi i njenog
plaèa danju biti uzaludna.
172.
Norman Mailer
Raèunao je kako æe dobiti pravu ljudinu od sina koja bi mu razvedrila starost, da, k
oja bi bila kakav napredak u odnosu na tri djeèaka kojima se, sad, ba i nije mogao
pohvaliti - divljaka, maminog sina i slinavog plaèljivka. Zbog toga Aloisu nije bi
lo do proslave novog roðenja, ali je to ipak radio - u gostionici u Fischlhamu, iz
veèeri u veèer i to prilièan broj dana, dok pivo nije poèelo smrdjeti poput bljuvotine
dojenèeta. Sad mu je u kuæi bilo estero ljudi. Na proljeæe, kad se Alois mlaði vrati iz S
pitala, bit æe ih sedmero. Mete glasova u gostionici veæ se mogao mjeriti s djetinjom
larmom kod kuæe.
Moji agenti nisu ni ta izvukli iz Aloisovih odlazaka u gostionicu. Kad ljudi piju
u napuèenoj prostoriji, medu njima se razvije solidarnost. Lete na zefirima itnog a
lkohola, bratski prkoseæi upadu i anðela i demona, u spoznaji kako su kao ljudi, u t
om trenu, ravnopravni vanjskim silama.
To za na posao nisu dobri uvjeti za rad, no prilike nam se ipak ukazu kad se ljud
i s piæa teturajuæi vraæaju kuæi. Tad smo spremni. Ponekad ih, razjareni zbog izgubljeno
g vremena, tresnemo o tlo. To obièno shvate osobno, alopojka im je uobièajena. "Netko
me gurnuo", èesto uzviknu. Nitko im ne vjeruje, ali oni znaju da je tako bilo. Sr
d ba je udarila meðu lopatice, a bijes nije bio njihov, nikako.
ii.
Na povratku, Alois bi se tu i tamo zateturao, no osjeæao se suvi e ivahno da bi u ao u
kuæu. Radije je sjeo kod ko nica i izvadio gumenu cijev koju je dr ao u d epu. Potom je
jedan kraj stavio na zid Langstrot-hove kutije, pa je mogao slu ati rojenje nastam
bi u tom gradiæu. Èuo se elegantan zvuk, gotovo melodija, pun sitnih zadovoljnih kre e
nda. Pa za to mu pèele i ne bi bile zadovoljne? Ujutro æe stotine, a onda i tisuæe biti
u grozdu pripravnom za sisanje mre ice na staklenci irokog grla, gutajuæi med i vodu.
Po tom su mraku u èasu ugodnog pijanstva Aloisu dolazile odvojene misli, poput ko
nja u vrsti, jedna po jedna velika misao. Poku ao je izraèunati koliko bi u kutiji m
oglo biti pèela. Koliko god bio pijan, mogao je dati razumnu procjenu. Recimo da i
h je dvadeset tisuæa. To je sigurno toèan odgovor. Iako je znao kako ko nicu ne smije
uznemirivati, o tro je pokucao sa strane. Jer je tad, kroz svoju cijev, mogao èuti p
romjenu zvuka. Jesu li to dizale uzbunu?
Dvorac u umi
173
Povisila se visina tonova. Poput ica lude violine. A onda se opet uti alo. Mekano.
Poput maèke kad uvlaèi kand e. Koja prede u snu.
Nakon to se tako dovoljno dugo nastojao razbuditi, u ao je u kuæu i svukao ko ulju i hl
aèe. Potom se strovalio u krevet. No, i dalje je mogao èuti pripjev. Èudnih zvukova. N
akon oklijevanja je stao dublje disati i utonuo u drijeme . Do la mu je jedna zakljuèn
a misao, sjajna poput dobrog konja na paradi - te su mu se pèelinje himne puno vi e
sviðale od tuljenja dojenèeta.
Sanjao, meðutim, nije ba lijepo. Na ao se u nekom velikom unutra njem prostoru sa upljin
ama, u kojem se, to ga nije nimalo iznenadilo, nalazio zajedno s pèelama. Ispu tale s
u izmet, a on je bio jedan od mnogih koji su patili poput svojih bratskih stvore
nja - ne, sestrinskih stvorenja - kopnio je u grèevima te ke crijevne bolesti, a svi
su ispu tali izmet u uske redove Langstrothove kutije - kakav prljav prizor. Nast
ojao se prenuti. Jer se radilo o snu. Zdrave pèele nisu ostavljale izmet u vlastit
om stani tu (osim mo da najgorih i najljenijih trutova), ne, slu ao je pèele u jednoj ko n
ici i zvuèale su èasno. Prièekat æe one dok dovoljno ne zatopli da bi to mogle raditi va
ni.
No, sad se probudio i postao bolno svjestan svog onog izmeta koji se u zajednica
ma tih mjeseci nagomilao. Kako to ti mali vra iæci mogu dr ati u sebi?
Ujutro je bilo toplo, prvo toplo jutro zatopljenja u veljaèi i dok je Alois izlazi
o iz kuæe, njegove su horde bile posvud iznad njega, stotine, tisuæe - tko bi ih pre
brajao? Ostavljale su izmet svuda uokolo, petnaest, a onda i trideset metara dal
eko od ko nica. Sve je zamirisalo na prezrele banane, a snijeg je postao polje bje
line prekrivene bezbrojnim utim toèkicama, u velikom krugu oko klupe s ko nicama. Zla
tice po snijegu! Na triku za rublje visjele su Pauline pelene, zamrljane. Kakav j
e to samo bio golemi pljusak izmeta! Alois je izmjerio koracima. Da, èak je i trid
eset i pet metara od ko nice mogao vidjeti ute toèkice.
Klara je bila tako srdita koliko si je samo smjela dopustiti. "Nisi mi nikad rek
ao da pazim", kazala je mu u.
" teta je", rekao je, " to æe sve to rublje morati ponovno prati. Ali kako da se isprièam
? To je, naposljetku, ne to to nam je Bog dao da radimo. Bog za kojeg si tako sigur
na da je tvoj." Oti la je. Pola sata poslije, dok je voda kipjela u dva velika lon
ca, skinula je pelene sa trika i opet ih krenula iskuhavati.
Alois sebi nije namjeravao kazati da mu je ao. Vi e mu je bilo drago
Norman Mailer
Raèunao je kako æe dobiti pravu ljudinu od sina koja bi mu razvedrila starost, da, k
oja bi bila kakav napredak u odnosu na tri djeèaka kojima se, sad, ba i nije mogao
pohvaliti - divljaka, maminog sina i slinavog plaèljivica. Zbog toga Aloisu nije b
ilo do proslave novog roðenja, ali je to ipak radio - u gostionici u Fischlhamu, i
z veèeri u veèer i to prilièan broj dana, dok pivo nije poèelo smrdjeti poput bljuvotine
dojenèeta. Sad mu je u kuæi bilo estero ljudi. Na proljeæe, kad se Alois mladi vrati i
z Spitala, bit æe ih sedmero. Mete glasova u gostionici veæ se mogao mjeriti s djetin
jom larmom kod kuæe.
Moji agenti nisu ni ta izvukli iz Aloisovih odlazaka u gostionicu. Kad ljudi piju
u napuèenoj prostoriji, medu njima se razvije solidarnost. Lete na zefirima itnog a
lkohola, bratski prkoseæi upadu i anðela i demona, u spoznaji kako su kao ljudi, u t
om trenu, ravnopravni vanjskim silama.
To za na posao nisu dobri uvjeti za rad, no prilike nam se ipak ukazu kad se ljud
i s piæa teturajuæi vraæaju kuæi. Tad smo spremni. Ponekad ih, razjareni zbog izgubljeno
g vremena, tresnemo o tlo. To obièno shvate osobno, alopojka im je uobièajena. "Netko
me gurnuo", èesto uzviknu. Nitko im ne vjeruje, ali oni znaju da je tako bilo. Sr
d ba je udarila meðu lopatice, a bijes nije bio njihov, nikako.
ii.
Na povratku, Alois bi se tu i tamo zateturao, no osjeæao se suvi e ivahno da bi u ao u
kuæu. Radije je sjeo kod ko nica i izvadio gumenu cijev koju je dr ao u d epu. Potom je
jedan kraj stavio na zid Langstrot-hove kutije, pa je mogao slu ati rojenje nastam
bi u tom gradiæu. Èuo se elegantan zvuk, gotovo melodija, pun sitnih zadovoljnih kre e
nda. Pa za to mu pèele i ne bi bile zadovoljne? Ujutro æe stotine, a onda i tisuæe biti
u grozdu pripravnom za sisanje mre ice na staklenci irokog grla, gutajuæi med i vodu.
Po tom su mraku u èasu ugodnog pijanstva Aloisu dolazile odvojene misli, poput ko
nja u vrsti, jedna po jedna velika misao. Poku ao je izraèunati koliko bi u kutiji m
oglo biti pèela. Koliko god bio pijan, mogao je dati razumnu procjenu. Recimo da i
h je dvadeset tisuæa. To je sigurno toèan odgovor. Iako je znao kako ko nicu ne smije
uznemirivati, o tro je pokucao sa strane. Jer je tad, kroz svoju cijev, mogao èuti p
romjenu zvuka. Jesu li to dizale uzbunu?
Dvorac u umi
173
Povisila se visina tonova. Poput ica lude violine. A onda se opet uti alo. Mekano.
Poput maèke kad uvlaèi kand e. Koja prede u snu.
Nakon to se tako dovoljno dugo nastojao razbuditi, u ao je u kuæu i svukao ko ulju i hl
aèe. Potom se strovalio u krevet. No, i dalje je mogao èuti pripjev. Èudnih zvukova. N
akon oklijevanja je stao dublje disati i utonuo u drijeme . Do la mu je jedna zakljuèn
a misao, sjajna poput dobrog konja na paradi - te su mu se pèelinje himne puno vi e
sviðale od tuljenja dojenèeta.
Sanjao, meðutim, nije ba lijepo. Na ao se u nekom velikom unutra njem prostoru sa upljin
ama, u kojem se, to ga nije nimalo iznenadilo, nalazio zajedno s pèelama. Ispu tale s
u izmet, a on je bio jedan od mnogih koji su patili poput svojih bratskih stvore
nja - ne, sestrinskih stvorenja - kopnio je u grèevima te ke crijevne bolesti, a svi
su ispu tali izmet u uske redove Langstrothove kutije - kakav prljav prizor. Nast
ojao se prenuti. Jer se radilo o snu. Zdrave pèele nisu ostavljale izmet u vlastit
om stani tu (osim mo da najgorih i najljenijih trutova), ne, slu ao je pèele u jednoj ko n
ici i zvuèale su èasno. Prièekat æe one dok dovoljno ne zatopli da bi to mogle raditi va
ni.
No, sad se probudio i postao bolno svjestan svog onog izmeta koji se u zajednica
ma tih mjeseci nagomilao. Kako to ti mali vra iæci mogu dr ati u sebi?
Ujutro je bilo toplo, prvo toplo jutro zatopljenja u veljaèi i dok je Alois izlazi
o iz kuæe, njegove su horde bile posvud iznad njega, stotine, tisuæe - tko bi ih pre
brojao? Ostavljale su izmet svuda uokolo, petnaest, a onda i trideset metara dal
eko od ko nica. Sve je zamirisalo na prezrele banane, a snijeg je postao polje bje
line prekrivene bezbrojnim utim toèkicama, u velikom krugu oko klupe s ko nicama. Zla
tice po snijegu! Na triku za rublje visjele su Pauline pelene, zamrljane. Kakav j
e to samo bio golemi pljusak izmeta! Alois je izmjerio koracima. Da, èak je i trid
eset i pet metara od ko nice mogao vidjeti ute toèkice.
Klara je bila tako srdita koliko si je samo smjela dopustiti. "Nisi mi nikad rek
ao da pazim", kazala je mu u.
" teta je", rekao je, " to æe sve to rublje morati ponovno prati. Ali kako da se isprièam
? To je, naposljetku, ne to to nam je Bog dao da radimo. Bog za kojeg si tako sigur
na da je tvoj." Oti la je. Pola sata poslije, dok je voda kipjela u dva velika lon
ca, skinula je pelene sa trika i opet ih krenula iskuhavati.
Alois sebi nije namjeravao kazati da mu je ao. Vi e mu je bilo drago
172
Norman Mailer
Raèunao je kako æe dobiti pravu ljudinu od sina koja bi mu razvedrila starost, da, k
oja bi bila kakav napredak u odnosu na tri djeèaka kojima se, sad, ba i nije mogao
pohvaliti - divljaka, maminog sina i slinavog plaèljivka. Zbog toga Aloisu nije bi
lo do proslave novog roðenja, ali je to ipak radio - u gostionici u Fischlhamu, iz
veèeri u veèer i to prilièan broj dana, dok pivo nije poèelo smrdjeti poput bljuvotine
dojenèeta. Sad mu je u kuæi bilo estero ljudi. Na proljeæe, kad se Alois mladi vrati iz
Spitala, bit æe ih sedmero. Mete glasova u gostionici veæ se mogao mjeriti s djetinj
om larmom kod kuæe.
Moji agenti nisu ni ta izvukli iz Aloisovih odlazaka u gostionicu. Kad ljudi piju
u napuèenoj prostoriji, medu njima se razvije solidarnost. Lete na zefirima itnog a
lkohola, bratski prkoseæi upadu i anðela i demona, u spoznaji kako su kao ljudi, u t
om trenu, ravnopravni vanjskim silama.
To za na posao nisu dobri uvjeti za rad, no prilike nam se ipak ukazu kad se ljud
i s piæa teturajuæi vraæaju kuæi. Tad smo spremni. Ponekad ih, razjareni zbog izgubljeno
g vremena, tresnemo o tlo. To obièno shvate osobno, alopojka im je uobièajena. "Netko
me gurnuo", èesto uzviknu. Nitko im ne vjeruje, ali oni znaju da je tako bilo. Sr
d ba je udarila meðu lopatice, a bijes nije bio njihov, nikako.
n.
Na povratku, Alois bi se tu i tamo zateturao, no osjeæao se suvi e ivahno da bi u ao u
kuæu. Radije je sjeo kod ko nica i izvadio gumenu cijev koju je dr ao u d epu. Potom je
jedan kraj stavio na zid Langstrot-hove kutije, pa je mogao slu ati rojenje nastam
bi u tom gradiæu. Èuo se elegantan zvuk, gotovo melodija, pun sitnih zadovoljnih kre e
nda. Pa za to mu pèele i ne bi bile zadovoljne? Ujutro æe stotine, a onda i tisuæe biti
u grozdu pripravnom za sisanje mre ice na staklenci irokog grla, gutajuæi med i vodu.
Po tom su mraku u èasu ugodnog pijanstva Aloisu dolazile odvojene misli, poput ko
nja u vrsti, jedna po jedna velika misao. Poku ao je izraèunati koliko bi u kutiji m
oglo biti pèela. Koliko god bio pijan, mogao je dati razumnu procjenu. Recimo da i
h je dvadeset tisuæa. To je sigurno toèan odgovor. Iako je znao kako ko nicu ne smije
uznemirivati, o tro je pokucao sa strane. Jer je tad, kroz svoju cijev, mogao èuti p
romjenu zvuka. Jesu li to dizale uzbunu?
Dvorac u umi
173
Povisila se visina tonova. Poput ica lude violine. A onda se opet uti alo. Mekano.
Poput maèke kad uvlaèi kand e. Koja prede u snu.
Nakon to se tako dovoljno dugo nastojao razbuditi, u ao je u kuæu i svukao ko ulju i hl
aèe. Potom se strovalio u krevet. No, i dalje je mogao èuti pripjev. Èudnih zvukova. N
akon oklijevanja je stao dublje disati i utonuo u drijeme . Do la mu je jedna zakljuèn
a misao, sjajna poput dobrog konja na paradi - te su mu se pèelinje himne puno vi e
sviðale od tuljenja dojenèeta.
Sanjao, meðutim, nije ba lijepo. Na ao se u nekom velikom unutra njem prostoru sa upljin
ama, u kojem se, to ga nije nimalo iznenadilo, nalazio zajedno s pèelama. Ispu tale s
u izmet, a on je bio jedan od mnogih koji su patili poput svojih bratskih stvore
nja - ne, sestrinskih stvorenja - kopnio je u grèevima te ke crijevne bolesti, a svi
su ispu tali izmet u uske redove Langstrothove kutije - kakav prljav prizor. Nast
ojao se prenuti. Jer se radilo o snu. Zdrave pèele nisu ostavljale izmet u vlastit
om stani tu (osim mo da najgorih i najljenijih trutova), ne, slu ao je pèele u jednoj ko n
ici i zvuèale su èasno. Prièekat æe one dok dovoljno ne zatopli da bi to mogle raditi va
ni.
No, sad se probudio i postao bolno svjestan svog onog izmeta koji se u zajednica
ma tih mjeseci nagomilao. Kako to ti mali vra iæci mogu dr ati u sebi?
Ujutro je bilo toplo, prvo toplo jutro zatopljenja u veljaèi i dok je Alois izlazi
o iz kuæe, njegove su horde bile posvud iznad njega, stotine, tisuæe - tko bi ih pre
brojao? Ostavljale su izmet svuda uokolo, petnaest, a onda i trideset metara dal
eko od ko nica. Sve je zamirisalo na prezrele banane, a snijeg je postao polje bje
line prekrivene bezbrojnim utim toèkicama, u velikom krugu oko klupe s ko nicama. Zla
tice po snijegu! Na triku za rublje visjele su Pauline pelene, zamrljane. Kakav j
e to samo bio golemi pljusak izmeta! Alois je izmjerio koracima. Da, èak je i trid
eset i pet metara od ko nice mogao vidjeti ute toèkice.
Klara je bila tako srdita koliko si je samo smjela dopustiti. "Nisi mi nikad rek
ao da pazim", kazala je mu u.
" teta je", rekao je, " to æe sve to rublje morati ponovno prati. Ali kako da se isprièam
? To je, naposljetku, ne to to nam je Bog dao da radimo. Bog za kojeg si tako sigur
na da je tvoj." Oti la je. Pola sata poslije, dok je voda kipjela u dva velika lon
ca, skinula je pelene sa trika i opet ih krenula iskuhavati.
Alois sebi nije namjeravao kazati da mu je ao. Vi e mu je bilo drago
174
Norman Mailer
zbog pèela. Kako su samo odu evljeno letjele naokolo. Kako je bila subota, Adi je bi
o blizu na livadama, a Alois ga je odjednom odluèio pozvati. Neka èuje malo pravih r
ijeèi.
"Svi seru", rekao je djeèaku. "Svi seru, sve ive stvari. To je tako kako treba biti
. Ono na to treba misliti jest kako se dreka osloboditi, ili æe ostati posran. Razumi
je li? Mora biti uredan, èuje li me? Gledaj te pèele. Krasne su. Cijele zime se suzdr av
ju. Èvrsto su odluèile da neæe prljati ko nicu. A to mo emo i mi. Mi samo ispravni ljudi.
Prostor u kojem ivimo dr imo besprijekorno èistim."
"Ali, oèe", rekao je mali Adolf, "a Edmund?"
" to je s njim?"
"On to jo radi u gaæe."
"To nije tvoja briga, nego mamina."
Poslije se tog istog dana Adi prisjetio kako mu je Alois mlaði ravno na nos stavio
prst izmeta, a èak ga je i samo sjeæanje potaknulo na jako èudan uzvik. Jo se uvijek o
sjeæao poni enim, a opet tako radosnim. A nije ga prolazilo ni uzbuðenje zbog tog leta
proèi æenja. Te su pèele plesale na vjetru. Zato to je u njima bila sva ta kakica, a sad
su je se oslobodile. Nije se mogao prestati hihotati. A majku je sve to tako sr
dilo.
Onda se sjetio to mu je Angela jednog jutra apnula. "Tvoja mama ima jednu izreku",
rekla je. '"Kinder, Kiicbe, Kirbe.'" Klimnuo je glavom. Veæ je to èuo. Zijevnuo joj
je u lice.
"Ti misli da veæ sve zna ", rekla je Angela, "ali ne zna . Postoji i tajni svijet."
"Tko ti je to rekao? Moja mama?"
"Ne smijem ti reæi. Taj je svijet tajan."
Vidjela je kako je spreman napraviti scenu. "U redu. Otkrit æu ti", kazala je. "Da
, èula sam od tvoje majke, tvoje drage majke, koja me voli makar joj nisam kæi."
"Reci mi ili æu se derati dok me ne èuje."
"Takav si ti. To je ba zloèesto, to kakav si ti." Uhvatila ga je za uho. "Sjeti se"
, rekla je, "da mi je kradomice kazala kako je prava izreka, 'Kinder, Kiicbe, Ki
rbe, und...'" - zahihotala se - "'und Kacke!'"
Sad se i on hihotao. O, te pèele, gore su od beba. Do la mu je luda slika svake pèele
s pelenama, sasvim siæu nim pelenama. Poèeo se tako smijati da mu je do lo na mokrenje,
a zbog toga je pomislio na
Dvorac u umi
J75
Der Altea koji mu je sad tako èesto dolazio u misli, posebno kad je morao mokriti.
Adi je shvatio kako bi rado posjetio Der Altea, da, htio je to, jako.
Sutradan je, u nedjelju, opet bilo toplo, pa su i pèele ponovno iza le. Kad je Klara
oti la u crkvu, a Alois zadrijemao, Adi je poèeo trèati po livadi, kao da poticaj da
ode u posjet starcu eli nekako potro iti, no u glavi je i dalje vidio svako mjesto
u umi gdje se put raèvao i bio je svjestan da bi kolibu znao naæi. Zelja da sam preva
li taj put tako ga je vukla, kao da ga netko pote e uzetom.
I oti ao je. A Der Alte, koji je za taj posjet bio spreman (zasigurno zahvaljujuæi i
stoj poruci koju je primio i Adi), i ovaj je put stajao u dovratku, no u ruci jo
nije dr ao licu meda, ne, da bi je dobio, Adi mu je morao sjesti u krilo. "Da, ti s
i tako dobar deèko", rekao je Der Alte. "Voljet æu te kao unuka i ne mora me se bojat
i. Tako si drag i jak." Der Alte je djeèaku stavio ruku na bedro, jedva ga dodiruj
uæi, dok ga je hranio medom.
Djeèak se nije bojao, ili, jo se nije bojao, mo da tek pomalo. U koli su èitali bajke i
ponekad su govorile o biæima koja su u umi jela ljude i zlodusima koji su djeèicu pre
tvarali u svinje i koze. No, sjediti na Der Alteovim koljenima nije mu se èinilo o
pasnim. Bilo je bolje nego u oèevom krilu. S ocem se nikad nije znalo kad æe mu u li
ce puhnuti dim od lule.
A njih su dvojica tako ostala sjediti jo dugo nakon to je Adi okusio cijelu licu me
da i nije ga smetalo to mu Der Alteova ruka le i na koljenu.
Nakon to je tako pro lo gotovo pa sat vremena, poèeo se ipak osjeæati pomalo nelagodno.
Hoæe li se otac zapitati gdje je? No, kad se uzvrpoljio, Der Alte je rekao nekoli
ko rijeèi koje su kod njega izazvale iznenaðenje nalik onom kad se okrene stanica u
knjizi i uka e lijepa slika.
"Nemoj to nikome isprièati", rekao je Der Alte, "ali poku avam jako usreæiti jednu pèelu
. Odabrao sam tu pèelicu da ivi sama, blizu mene. Sve æu ti o njoj isprièati. Dr im je u
kuhinji."
"Poku ava li progovoriti?"
"Pu ta glasove. Zasigurno!" Der Alte se osmjehnuo. "Ali ne, dragi deèko, ne potièem ja
tu pèelicu da progovori na im jezikom. To bi svakako bilo previ e za oèekivati. Samo je
elim usreæiti. Sto nije tako
i76
Norman Mailer
lako. Zato to, nakon to sam je odabrao, mora ivjeti sama u kutiji za maticu koju sa
m joj namijenio, makar i nije matica."
"Moj otac ka e da pèele ive samo jedne za druge. One su" - poku ao se sjetiti izraza -
"privr ene su zajednici."
"Tvoj otac ima pravo. Da. Pèele ive u ko nici. Ne tra e samostalan ivot."
"Èak i ako ih se stalno dobro hrani?"
"Ti si najpametniji deèko kojeg sam dosad upoznao. Sve razumije . Stvarno sam elio vi
djeti to æe biti ako odaberem jednu pèelu, dr im je na toplom i odlièno je hranim i na nj
u stalno mislim svim svojim srcem. Stoga, kad odlazim u drugu sobu, potrudim se
s njom prozboriti. A to je dvadeset puta na dan. Ona ne razumije to joj govorim.
Ali elim da zna kako na nju mislim. Ponekad je èak i izvadim iz kutije za maticu."
"Zar ne odleti?"
"A, ne, to sam sprijeèio." Nje no je dotakao djeèaka po glavi. "Kad je izvadim iz njen
e kutijice, skakuæe, tako je sretna, ali zna da ne smije poku ati letjeti."
"Zar nema krila?"
Nastala je stanka. "Vi e ih nema."
Adi je znao. Nije ni trebao pitati. Sad je sretnijim mislima poku avao prekriti ne
sretne. Zatra io je da vidi pèelu.
Bila je mala i ivahna i kad je Der Alte otvorio kutiju, stala je poskakivati od u
zbuðenja. Skoèila je na vrh starèevog prsta koji je uronio u med.
"Ne znam to æe se jo dogoditi", rekao je Der Alte. "Ono to poku avam nije lako i èini mi
se da su mi izgledi za uspjeh slabi. No, kako bi to bilo divno ako bih uspio raz
vedriti osjeæaje tog malog stvorenja? Naposljetku, prije moje intervencije bila je
beznaèajna. Mogu li je sad uzdignuti na razinu nedosti nu njenim sestrama? Zao mi j
u je. Tako je usamljena. Nedostaje joj roj. Ona je personifikacija usamljenosti.
No, poku avam joj donijeti ugodu spasa. Ona mo e nastati kad se stra na usamljenost z
amijeni drugarstvom. Da", rekao je, klimajuæi glavom.
"O", kazao je Adi, "nadam se da æe vam to uspjeti. Tako je tu no biti usamljen. No,
bojim se za ovu pèelu. Hoæe li uginuti?"
"Prije ili kasnije, hoæe. Mora. No, hoæu vidjeti mogu li je barem nakratko usreæiti."
Dvorac u umi
177
"Da", rekao je Adi, "jasno mi je. Volite je."
"Mo da", rekao je Der Alte. Uzdahnuo je. "Kad me sljedeæi put posjeti , vidjet æemo je l
i bilo kakvog napretka."
Je li Der Alte postajao senilan? Nije! Taj neèuveni pothvat "blagostanja" za jednu
izdvojenu pèelu, postupak oèito glup - posebno nakon to je ostala bez krila - imao j
e svoju svrhu i za Maestra. Najèudniji pokusi dosta toga otkriju. Izopæenici mogu po
stati pravo vrelo informacija.
Reæi æu kako je jedan ishod postao jasan. Na e je utjelovljenje usamljenosti bez krila
uginulo prije nego to ju je Adi ponovno vidio. Sto je takoðer smisleno: Der Alte i
Adi bili su suznih oèiju kad je djeèak sljedeæi put do ao u posjet i zbli ili su se vi e n
go ikad. U to se mo ete kladiti. Der Alte je malu kutiju ibica ukrasio kako bi pèeli
poslu ila kao lijes, a starac i djeèak su je potom polo ili u malu rupu, prije nego to
su je prekrili licom zemlje.
12.
Poèetkom o ujka, stigao je tjedan koji je Hafeldu svaki dan donosio sunce. Ko nice su
se uskome ale, a najotpornije meðu zimskim pèelama krenule su u potragu. Matica je vje
rojatno sad polagala jaja iz svoje dobro oèuvane zalihe sperme, posljedice bluda k
ojem se visoko u zraku prepu tala pro log ljeta. Sad je jedna od ko nica svakog jutra
bila sve te a. To je Aloisa zabrinulo. Jer je tako trebalo biti i s drugom.
Odluèio je otvoriti poklopac obje Langstrothove kutije i pogledati. A tad je ustan
ovio ba ono èega se bojao. Dvije su zajednice cijelu zimu provele na istoj klupi, n
o samo je jedna bila puna ivota, dok se drugu ne bi moglo nazvati zdravom. Dok je
u dobroj kutiji na podnici le alo nekoliko mrtvih pèela, drugoj je podnicu prekriva
la cijela hrpa siæu nih le ina.
Prije toplotnog vala, Alois je uz pomoæ svoje gumene cjevèice u drugoj zajednici èuo p
uno nemirnog zujanja. To ga je zabrinulo. Sad kad je otvorio da pogleda, vidio j
e kako su mnogi èe ljevi za nove nara taje prazni. Zar je matica uginula? Nije ba znao
kako bi tu damu prepoznao - bila je tek neznatno veæa od svojih pèela radilica, a ma
nja od trutova.
i78
Norman Mailer
Zbog toga bi inaèe klonuo duhom, no potvrdilo se da ima smisla za pèelarstvo. Nije s
e bio zabrinuo zbog sitnica. Èinilo se kako je ko nicu opusto ila neka stra na bolest.
Stoga je Alois odluèio da preostale pèele u zajednici ugu i plinom. Dobru se ko nicu mor
a za tititi. Èak je bio spreman pozvati Der Altea da mu pomogne, ali je na kraju odl
uèio da neæe. Iz zabrinutosti koja je potrajala cijele zime rodila se i smionost.
Odluèio se za jednu subotu. Adi i Angela, vrativ i se iz kole, bili su mu pomoænici, a
sam postupak nije bio te ak. Uzeo je mali sumporni kolaè, dio opreme koju je kupio p
et mjeseci prije, zapalio ga i ostavio da se dimi na podu lo e ko nice. Ulaz u ko nicu
je zaèepio, pa vratio poklopac, a plin je svoj posao mogao brzo obaviti. Kad je A
ngela zaplakala zbog smrti jadnih pèela, Alois ju je poslao u kuæu. No, Adi je proma
trao, sjedeæi na susjednoj klupi do Aloisa, ivim pogledom prateæi oèevo predavanje. "Tv
oja je starija sestra blesava", rekao je Alois. "Tako se uzrujati! U prirodi za
slabe nema milosti."
"Ja se nisam uzrujao."
"Dobro", rekao je Alois. "Hajdemo sad isprazniti kutiju i oèistiti èe ljeve."
Adi se sjetio Der Alteove usamljene pèele, koja je sad veæ bila mrtva, od èega su mu i
pak zasuzile oèi.
No, to se, naravno, nije moglo usporeðivati. Stao je treptati da odagna suze. Der
Alte je svoju pèelicu volio, no bolesne pèele u ovoj su ko nici izmetom prljale prosto
r na kojem su jele i spavale. Nije se to moglo usporeðivati.
Te sam noæi, na Maestrov prijedlog, pripremio jedno malo urezivanje sna, dovoljno
jednostavno da ga mogu izvesti najbolji od mojih ha-feldskih agenata. Radilo se
o snu koji se vraæa, a u kojem otac od Adija tra i da sve mrtve pèele prebroji. Kako b
i bio siguran da je broj toèan, Adi ju je nalo eno da ih posla e u redove, po stotinu
u svakom - to je svakako bio zamoran san. No, on je bez obzira na to bio ponosan
do kako je velikog broja uspio stiæi. Bilo je èetrdeset redova po stotinu pèela, sve s
u bile polo ene na besprijekorno bijelu tkaninu. Dotad nije shvaæao da zna brojiti d
o èetiri tisuæe. Nitko u njegovom razredu nije to znao, ni pribli no. Jedino mu je bil
o ao to san nije uspio dovr iti. Ostala je jo hrpa mrtvih pèela koje je trebalo prebroj
iti.
Tu bih èitatelja upozorio da ne pridaje previ e pozornosti gu enju plinom, niti prebro
javanju le eva. To ne treba shvatiti kao jedinstveni
Dvorac u umi
179
uzrok onog to se dogaðalo poslije. Stoga to urezivanje sna, koliko god bilo vje to izv
edeno, na èovjekovoj psihi ostavi tek toèkicu, jedan otisak stopala koji slu i za i èekiva
nje buduæeg slijeda dogaðaja, koji se mo da u narednim desetljeæima i neæe odigrati. Veæina
urezanih snova ne razlikuju se od napu tenih temelja kakve se mo e vidjeti u predgraði
ma Treæeg svijeta. Ostavljena da se zbog nedostatka sredstava pretvore u pra inu, le e
 na zapu tenom polju poput iskopina.
Prema tome, ozbiljna bi pogre ka bila pretpostaviti kako je sve ono to je uslijedil
o odreðeno takvim umetnutim snom. Uvjeravam vas kako bismo mi prvi zapljeskali kad
bi to bilo ba tako jednostavno.
13-
Dobra je ko nica bila ne to posve drugo. Sjajno se razvijala. Svaki se tjedan poveæava
la te ina zajednice, a èe ljevi za med poèeli su se puniti. Iz svojih je knjiga Alois na
uèio da te siæu ne æelije pèele radilice voskom zatvore tek kad udjel vode u medu padne is
pod 20 posto. Kako bi posu ile vi ak vode, pèele su svaki dan morale satima mahati kri
lcima. Aloisa je ponovno opila predanost njegovih tek roðenih stvorenja takvim zad
aæama koje nikad ne prestaju. Raspolo enje mu je dodatno popravila pojava prvog meda
, a njegove su pèele punile æelije - ba kako je bilo i predviðeno!
A vani se u svojoj bijeloj opravi s velikim bijelim èetvrtastim velom, za tiæenom ruka
vicama, Aloisu poèelo èiniti kako je pomalo ovladao i pravim pèelarskim umijeæem. Naposl
jetku, nije bilo tako jednostavno vaditi èe ljeve radi pregleda, a onda ih vratiti n
azad. Nimalo nije htio ispasti nespretnjakoviæ koji bi zdrobio maticu. A samopouzd
anje koje su mu donijeli ti rezultati odvelo ga je k Der Alteu, gdje je ostao do
voljno dugo da kupi novu maticu, koja æe zamijeniti onu ugu enu plinom u Langstrotho
voj kutiji.
Der Alte ga je èak i pouèio kako da prepozna aktivnu maticu. To nije te ko dok u prazn
e æelije le e jaja ca, jer je tad prati svita koja iznad svakog polo enog jaja ca lebdi do
voljno dugo da po lièinkama izbaci vlastite enzime. "Èarobne uèvr æivaèe", rekao je Der Alt
.
Alois se morao podvrgnuti predavanju, ali se vratio ne s jednom, nego s dvije ma
tice (obje oploðene pro le godine). Jedna æe osnovati zajednicu u rasku enoj kutiji, a d
rugu se mo e smjestiti u kutiju koju
i8o
Norman Mailer
je Alois napravio pro le jeseni. Neke od èe ljeva s novim nara tajem, kao i èe ljeva s novi
medom, mo e se prebaciti u dvije prazne kutije. Na taj æe naèin sve tri biti ispunjen
e samo djelomièno, pa æe biti mjesta da svaka zajednica sagradi vo tane æelije za svoje
nove nara taje, kao i æelije za pohranu novog meda. Ako je veæ jednu zajednicu morao i
zgubiti rasku ivanjem, uskoro æe se moæi smatrati gazdom tri druge, koje æe sve procvast
i - mo e li se to tako desiti? Naravno, morat æe potro iti lijepe novce da bi uopæe moga
o pomi ljati na takav uspjeh.
Bez obzira na to, osjeæao je oprezni optimizam. Stigao je travanj. Cvjetovi su izl
azili iz pupoljaka, orasi, hrastovi, ljive, bukve i tre nje, javori i jabuke, sve j
e procvalo. Na livadama æe biti gomila cvijeæa.
Volio je sjediti uz ko nice zajedno s Adijem, a djeèak je bio bri no za tiæen opravom i ve
lom koje je izradila Klara. Otac i sin sad su s u itkom pazili na ulaze ko nica, gdj
e su na stra i bile pèele èuvarice. Svaku pèelu koja bi se vratila s peludi pa ljivo bi on
ju ila neka od èuvarica, prije nego bi je pustila uæi. Adi bi se povremeno proderao, j
er bi èuvarica otjerala posjetitelja. "Gledaj, oèe", rekao bi, "ne miri e kako treba."
No, uz sve to bogatstvo koje su donosile, Alois je i dalje morao zajednice hrani
ti medom. "To je zato", rekao bi djeèaku, "da proizvode jo vi e meda." U svakoj od tr
i ko nice le alo je pet ladica ispunjenih èe ljevima. A u tri su odvojene ko nice tri mati
ce polagale svoja jaja ca u æelije, dok su skupljaèice od jutra do mraka odlazile na s
voje zadatke. Svaka bi se skupljaèica sa svojim teretom vratila svakih nekoliko mi
nuta, a onda ponovno odletjela. Alois je proèitao da je za kilogram meda trebalo o
baviti èetrdeset tisuæa takvih misija.
Ponekad bi promatrao stare pèele koje su u zdravoj kutiji pre ivjele zimu. Sad su to
bili oronuli ostaci dotrajalih krila. Oronula od pretjerane uporabe, s njihovih
je tijela nestalo dlaèica. Bile su na umoru. Svakog bi jutra ekipa novoroðenih pèela
radilica pokupila sve le eve koji su pali na pod ko nice i izbacila ih van na ulaz s
a stra arima, a potom i s rampe. Alois jedva da bi stigao oplakati njihov odlazak.
Mlade su pèele zauzimale njihova mjesta. Èinilo mu se kako se napokon upustio u tra
jan pèelarski poduhvat. Nove æe pèele biti njegove, a ne Der Alte-ove. Nije se zamarao
mislima kako su sve tri njegove matice oploðene prije godinu dana, pa su po tome,
pèele bile Der Alteova djeca.
Dvorac u umi
181
14-
Prekrasnog svibanjskog jutra, dok je u zraku bio roj pèela iz svake zajednice, Alo
is je u kretanju jedne pèele poèeo uoèavati stanovit obrazac. Ta je izvidaèica - ili to j
e veæ bila - u zraku neprestano opisivala osmicu.
"Daje znak ostalima", rekao je u sebi Alois. "Poku ava im ne to pokazati."
A to je dobro opazio, u to je bio siguran, jer se poprilièan broj drugih pèela pridru i
o prvoj, pa su odletjele prema vrhu livade. S druge strane te uzvisine, kako je
Alois uskoro ustanovio, preko noæi je izniklo divlje cvijeæe. Pèela koju je zapazio st
varno je i bila izviðaèka.
Vratila mu se stara po uda. Ako je Alois oduvijek od ivota ne to elio (èak i vi e od nove
ne), bilo je to otkriti neki novi koncept. Sanjao je kako æe otkriti ne to tako zapa
njujuæe i vrijedno, da bi mu se ime moglo spominjati godinama.
A elja je jo bila u njemu. Prilièno ga je razveselila pomisao kako mu je za rukom po l
o otkriti novi koncept. I to obiènim promatranjem! Vidio je ne to to æe nazvati pèelinjim
signalom. Gore je, u to se mogao zakleti, jedna pèela nastojala pobuditi druge da
odlete nekamo gdje su cvjetovi puni nektara. Ni u jednoj od knjiga koje je dosad
proèitao nije vidio da bi se spominjao taj mali ples, to signaliziranje zastavica
ma na nebu. Iz dva se razloga bojao to spomenuti Der Alteu - prvo, jer bi se mog
lo ispostaviti kako su pèelarski znalci veæ upoznati s tim konceptom, a ako bi se, s
druge stane, ispostavilo da je to ne to posve novo, ne bi li Der Alte bolje od nj
ega znao gdje to otkriæe treba objaviti?
No i dalje ga je èekalo uèenje kako prepoznati maticu, pa se ipak odluèio posjetiti De
r Altea. Èovjek je bio vje t. To se moralo priznati. Der Alte bi otvorio jednu od sv
ojih ko nica, pregledao police, na ao maticu, posegnuo za njom golom rukom i pa ljivo
joj i krajnje nje no palcem i ka iprstom uhvatio krilca. "Za nekoliko æete godina", re
kao je, "i vi moæi primijeniti ovakav pristup hvatanju, no zasad æu vam pokazati sig
urniju metodu." Naravno, slijedilo je izlaganje o svim metodama i naèinima otkriva
nja gdje bi se to stvorenje moglo nalaziti, da li pola e jaja ili ih jedno po jedn
o oploðuje u njihovim novim æelijama, ili se katkad i odmara na svom dvoru.
i8z
Norman Mailer
"Kad je jednom naðete, na u je damu", rekao je Der Alte, "jednostavno uhvatiti."
"To æe, koliko sam shvatio", rekao je Alois, "biti nu no kad æu htjeti svoj med obrati
?"
"Upravo tako", rekao je Der Alte. "To je vrijeme kad mnoge okvire pomièete i stru et
e vosak koji prekriva æelije s medom. Neopreznim potezom mo ete je zdrobiti." Aloisu
je posebno i lo na ivce kad bi Der Alte podigao prst u zrak. "Stoga", rekao je, "n
e idemo prvo skupljati med, nego prvo uzmemo maticu, jer smo dobri momci. A tu s
e koristimo hvataljkom za maticu." Uzeo je staklenu cjevèicu koja je na jednom kra
ju imala konkavnu kupolu. "Ovim prekrijete maticu", rekao je, "a onda ispod gurn
ete mali kavez za nju" - podigao je ba takav mali spremnik, dug dva palca - "i ma
ticu otpuhnete ravno u njega, punkt! Sad je na sigurnom. U kavezu mo e ostati dok
se med ne pokupi."
Sigurni smo kako je Alois uvje bavao hvatanje matice. I doista, cijelo je poslijep
odne svoje tri ljepotice hvatao i potom pu tao, prethodno ih pronalazeæi, prekrivajuæi
krajnjim oprezom jednu ili drugu kupolastim krajem cjevèice i onda ih otpuhujuæi ra
vno u mali matièin kavez.
Ponavljajuæi neprekidno tu zadaæu, shvatio je kako je malo vjerojatno da bi ono to je
zamijetio u pèelinjem plesu mogla biti tajna nekom poput Der Altea, tko toliko pu
no zna - jo jednom se mora oprostiti s prekrasnim snom - neæe ga pamtiti po otkriæu.
Aloisovo je dobro raspolo enje stalo kopnjeti s nestankom toplog vremena. Nai la je
hladna fronta, okrutna prema oèekivanjima koja je potaknulo rano proljeæe. Alois se
sad stao spremati na gubitak koji æe mu donijeti to neuobièajeno zahladnjenje.
Vratila mu se stara izreka. Johann Nepomuk je znao reæi: "Od svih godi njih doba, na
jvarljivije je proljeæe."
Zbog toga je bilo dana kad bi se gotovo iscrpio mièuæi krovne ljepenke s vrha svake
ko nice, da bi je onda vraæao, ako bi podnevna svjetlost postala mutna. Odmah bi pot
om morao trèati da taj ter-papir skine, jer bi sunce ponovno iza lo i dan je opet bi
o topao.
Dvorac u umi
183
Tijekom jednog vala hladnoæe, kad se sve umalo smrzlo, Alois se prehladio. To je s
a sobom donijelo novu brigu. Mo e li se prehladiti i jedna od njegovih matica? Kak
o bi slijedila svog gospodara? Prekorio se. Kakve su to gluposti!
A onda je Aloisu palo na um kako povratak zabrinutosti mo da i nije tako luckast.
Sto ako je to reakcija na ono to je dr ao da bi moglo biti njegovo stvarno zdravstv
eno stanje? Bli i li mu se kraj? Nije mu mogla sinuti gora pomisao. Sad je poèeo ma ta
ti o temi koju sebi nikad nije dopu tao naèinjati. Svih tih godina, koliko mu je pamæe
nje sezalo, smrt mu se nikad nije èinila prijetnjom. Mo da dosadan konac dobrog ivota
, no pakao s tim nije imao nikakve veze.
Sad je, meðutim, slijedilo prokleto pitanje za prokletim pitanjem. A to ako smrt ni
je ono to je on pretpostavljao da jest? Bio je siguran da vjera ima jasnu praktiènu
svrhu. Nije mogla biti jednostavnija - moralo se vladati slabima i neposlu nima.
No ponosan je èovjek (poput njega) radio to je htio.
Sad ga je stala hvatati panika nove vrste. Srce mu je na tu pomisao potonulo, u
jednom stra nom èasu, kao da je dobio udarac u grudi. Mo e li krivnja biti stvarna?
Jadni Alois. Ostao je bez ikakvog otpora. Ni jedan od kand ela ne bi se zamarao da
ga poku a za tititi. Mogao sam se poslu iti proku anim zadovoljstvom da mu doðem u san. M
ogao sam imitirati anðela èuvara. Nisam èak morao ni biti osobno prisutan. To je mogao
izvesti i najbolji od moja tri agenta.
No, koju bi to imalo svrhu? Bi li nam Alois ispao vrijedan odr avanja?
Trijezna je èinjenica, kakve nam nije pametno ignorirati, da su ljudi Aloisove dob
i rijetko za to vrijedni. Ogranièeno su iskoristivi. Veæ su suvi e oko tale prirode da bi
se pustili oblikovati, a kod uzbudljivih novih klijenata tragamo ba za takvom gi
pko æu. U idealnom sluèaju, mo emo njihove ciljeve preusmjeriti na na e.
U rijetkim prigodama kad odaberemo mu karca ili enu starije od pedeset godina, gled
amo postoji li kakva praznina u njihovom psiholo kom ustroju, koja bi se mogla ops
lu ivati i iskoristiti za neku konkretnu svrhu. Opetovano uzrujavanje drugih jedan
je od primjera. Zla starica koja svakog nudi jelom makar zna da nisu gladni, mo e
cijelu jednu dobru obitelj skrenuti s puta. Postaje im nelagodno zbog sve jaèe elj
e da je ugu e najbli im jastukom.
184 Norman Mailer
16.
Poèetkom svibnja opet je zatoplilo, a mnogi su se Aloisovi jadi ubla ili. Djelomièno j
e svoje dobro raspolo enje povratio veæ èi æenjem i podmazivanjem alata koji je pro le jese
i kupio od Der Altea, a tu je zadaæu obavljao ba kao kakav dobar vojnik koji rastav
lja pu ku kako bi je podmazao i potom ponovno sklopio.
Kako moji hafeldski agenti nisu ba imali o mnogoèemu izvje æivati, svoje su zadnje depe e
punili popisom pribora, a to su èinili tako nemilice da mi je poèelo iæi na ivce to na
brajanje hranilica za pelud, osnova matiènjaka, dimilica, prskalica za vodu, oplod
njaka ( to god to bilo!), pribora za ko nicu, èak i mije alice za med koju je Alois sam
napravio od bukovine. A onda je slijedio ulagaè na kotaèiæe za pripravu temelja okvira
za ulaganje, kao i vilica za zatvaranje - hrpa detalja koji me nisu nimalo zani
mali.
Klara je pak bolje znala kako iskoristiti proljeæe u Hafeldu. Nije vjeèito prebrojav
ala koliko je gnijezda novog nara taja ispunjeno novim lièinkama, niti se brinula zb
og temperature u ko nicama. Sad kad su sunèano vrijeme i uzbibani zrak donijeli drug
i val topline, bila je spremna rasplesti neke od èvorova koji su joj su tijekom ti
me zgru ali u udovima. "I Bog poèiva", rekla je samoj sebi dok je kroz otvorene kuhi
njske prozore udisala zrak, a onda je, u hipu i dok je u kuæi jo bilo puno posla, n
aprosto uzela Paulu kojoj su bila èetiri mjeseca i oti la na livadu. Tamo je vladala
tako divna ti ina, bez ikakvog zvuka, ti ina koja bi upila i najbla e milovanje vjetr
a. Èinilo joj se da bi èak mogla èuti povijanje visoke trave na polju, pa gotovo i kak
o se klanja cvijeæe. Kao da je zbroj tih nje nih osjeta podr avao ti inu planina. "Slu aj
kako je tiho", rekla je Pauli. "Poèuj, mali anðele, pa æe èuti kako apuæe cvijeæe." Uèini
se da su je najbli e latice èule, jer su se prema njoj poèele naginjati peteljke najve
selijih tratinèica koje je u ivotu vidjela.
Kleknula je u travu s dojenèetom u rukama i stala s njima prièati. "Ba ste prekrasne,
sve", kazala je i nije tu bilo nikakve zablude, cvi-
Alois je sa svoje strane ipak bio suvi e prosjeèan ljudski proizvod. Nije bilo neke
potrebe da ga sad unovaèimo. Mlijeène æe ture dostajati. Moji agenti mogu se zadovolji
ti time da mu nadlijeæu snove.
Dvorac u umi
185
jeæe se gibalo zbog nje. "Da, Paula", rekla je, "ovom se cvijeæu sviða , a sviðam mu se i
ja i to je zato to ga nas dvije volimo. Nije li tako, dragi maleni?" Mogla je pri
segnuti da ju je cvijeæe èulo i jo se jednom elegantno naklonilo. "Da, to su male dam
e", rekla je Pauli, a onda se sama sebi morala nasmijati - je li to bilo najèistij
e ludilo? - jer ne samo to je osjeæala ljubav prema tratinèicama, veæ joj se èinilo i da
je ona draga njima. "Ma ja sam jedna velika luda", glasno je izrekla. Ali nije s
i mogla pomoæi. I dalje joj se èinilo kako je te bijele latice slu aju. Melem zraka bi
o je poput ljubavi, da, iste ljubavi kakvu je ona osjeæala za èetveromjeseèno dijete u
svojim rukama. Klari se vraæalo tijelo, ili joj se tako barem èinilo. Staro, izbode
no, izranjavano, izgrebano, tijelo glupo tijekom svih tih zimskih mjeseci nakon t
o se rodila Paula sad joj se uèinilo slatkim, na poèetku istinskog oporavka. Rekla s
i je kako je to proljeæe, pa se i sama priroda zabavlja. Kako bi i moglo biti drug
aèije? Svaki je dah bio pun melema. Bog je bio blizu i bio je u zraku, njeni dragi
Bog, pun sjaja. No zrak je bio miran. Zar je to Bog spavao na lovorikama? To je
i zavrijedio. eljela mu se sad pomoliti, ali nije znala kako, jer nije eljela mol
iti za ne to, samo ga hvaliti to je bio tako dobar, to je bilo bolje obaviti u crkvi
. Tamo bi i svi ostali radili isto, pa se moglo shvatiti poniznim, a ne razmetni
m, dok je ovdje bila sama s Paulom i cvijeæem i tako ispunjena rado æu. Jer se sjetila
svih djeèaka i djevojèica iz svog djetinjstva i onih rijetkih prigoda kad su mogli
ludovati i igrati se poput tih ludih pèela koje sad lete oko kuæe, tako sretne to su
na suncu, nakon to su cijelu zimu pro ivjele u tamnici, a sad su bile lude od rados
ti to mogu u zraku izvoditi salto, zakratko bez ikakvih du nosti i zadaæa. I njima je
, kao i Pauli, sunèeva svjetlost bila ne to novo.
A Klara je pomislila i na godine koje slijede, kad æe se Paula moæi igrati, zbog èega
je osjetila veliku ljubav prema malom Edmundu, tako ljubaznom prema bebi, jedino
m medu djecom koji je bio takav. Angeli ba i nije bilo stalo (iako je ispunjavala
svoje obveze), a Adi ju je brinuo - jednom ga je vidjela kako Paulu tako jako ti
pa za obraz da je zaplakala. Klara mu je zbog toga ispra ila tur, jednom o trom plju
skom po njegovoj maloj stra njici, no to neæe na preèac ponoviti. Jer, tko bi to pomis
lio? Pogledao ju je ravno u oèi - princ meðu prinèevima, tako ju je prodorno gledao da
je jedva skupila svu svoju snagu pogleda kako bi ga natjerala da on obori svoj.
Bio je to previ e lijep dan da bi razmi ljala o tom trenutku jada - a
i86
Norman Mailer
bio je tako velik - ne, radije æe Bogu zahvaliti na ovako slatkoj bebi, kæeri koja k
ad naraste tek treba postati, u to je bila sigurna, njena najdra a, najbolja prija
teljica. A to je èak naglas Pauli i kazala. "Neka me èuju anðeli", apnula je svom djete
tu, prije nego to se vratila kuæi i svojim du nostima.
KNJIGA OSMA
Krunidba Nikole II.
I.
Sad kad sam spreman prekinuti narativni niz zbog svojeg odlaska u Rusiju, èitatelj
a moram podsjetiti kako sam i ja u njemu jedan od likova. Ja æu i dalje biti vodiè A
dolfu Hitleru, tijekom sljedeæih desetljeæa, pa æe njegov buduæi razvoj uveliko ovisiti
o mojem, a jamèim da je osam mjeseci koje sam od kraja 1895. do poèetka ljeta 1896.
godine proveo u Rusiji imalo istaknutu ulogu u mom napredovanju do vraga vi eg pol
o aja. Nakon tog sam razdoblja bio neusporedivo sposobniji predvidjeti ishod velik
ih dogaðaja - to je instinkt koji mogu razviti samo navi e pozicionirani vragovi. Ne
treba ni dodati kako je do tridesetih godina dvadesetog stoljeæa i Hitler razvio s
lièan dar. Ono to sam o ruskim velikim knezovima doznao tijekom osam mjeseci koje s
am ondje proveo, pokazalo se korisnim za moje kasnije razumijevanje njemaèkih tajk
una. Iako su takva gospoda obièno u stvarnosti mnogo moænija od kraljevskih likova,
ispadnu podjednako narcisoidnima, a Adolf je razvio dar koji mu je, kad je treba
lo, omoguæavao da se njihovom ta tinom okoristi.
Nauèio sam i kako se manipulira voljom naroda. Tu mislim na slijepu narodnu volju.
 Kad ih se na pravi naèin potakne, nahrupe pridru iti se redovima luðaka. Ne treba uopæe
razglabati je li to Adolfu bilo korisno.
Mnogo sam nauèio i o Bo jim prednostima i sve veæim slabostima. Godine 1942. je trebal
o odluèiti hoæe li se pokrenuti plinske komore u koncentracijskim logorima - za to èak
i Himmler i SS nisu imali dovoljno hrabrosti, no Adolf je bio spreman. Bog ga ni
je imao èime kazniti. Tako je to sam procijenio.
Ako ima èitatelja koji su i dalje spremni kazati: "Radije bih da se nastavi s onim
to se dogaðalo u Hafeldu", mogu im odgovoriti: "To je va e pravo." Mogu im to mirno
reæi. Prijeðite lijepo na 229. stranicu. Tamo se nastavlja prièa o Adolfu Hitleru.
190
Norman Mailer
2.
Ljepota onog ljetnog dana, kad je Klara bila tako sretna dok je u naruèju dr ala Pau
lu, poklopila se (èak i vremenski) s krunidbom Nikole II. Ista se toplina ranog lj
eta mogla osjetiti i u moskovskom zraku. Èak i kad sam se u lipnju vratio u Hafeld
, lijepo se vrijeme u veæem dijelu Europe nastavilo, pa se ti dugi, sunèani dani pok
lapaju s mojim sjeæanjem na krunidbu i dane koji su slijedili.
Kao to sam napomenuo, Maestru sam bio kazao kako mislim da nikakav izravni napad
na krunidbu nema izgleda na uspjeh. Mogli bismo, naravno, potaknuti razne dogaðaje
. Nigdje u Europi nismo na terenu imali tako mnogo klijenata i agenata, kao u Ru
siji. Znatan ih je broj bio vi eg reda. Imali smo vi e knezova i kneginja u raznim g
ranama kraljevske obitelji. Infiltrirali smo se u Ohranu. U toj smo tajnoj polic
iji sigurno imali vi e agenata od kand ela. Imali smo ministre u vladi koji su nam b
ili odani poput pasa dok slinenad posudicom s hranom. Pouzdano smo se infiltrira
li u sve kraljevske obitelji u Europi, a plemstvo ili generale da ne spominjemo.
Skorosteèe su pred nama le ali otvoreni poput kurvi. Tajkuni su nam bili meðu najvred
nijim i najza tiæenijim klijentima. Imali smo i kvotu anarhista, nihilista i teroris
ta. Kad je pokretanje takvih èimbenika posrijedi, znali smo da smo, ako smo spremn
i prihvatiti njihovu cijenu, mogli potaknuti niz dogaðaja koji bi u velikoj mjeri
ometali krunidbu.
No, bio sam protiv takvih mjera. Kand eli bi tog dana na napad oèekivali, pa bismo mo
gli pretrpjeti ozbiljne gubitke. Zbog toga sam predlo io da napad odgodimo do Selj
aèkog festivala, koji je zakazan za èetiri dana kasnije. Kad je Maestro prijedlog pr
ihvatio, odu evljenje mi se pomije alo s jadom. Sto ako nisam u pravu? Jesam li stek
ao razumijevanje velièine Rusije? Nikad nisam tako izravno osjeæao D. K.-ovu prisutn
ost. Bilo je oèito - Bog je elio da krunidba uspije! To je na moj sud naleglo svom
te inom neoborive èinjenice - kao prete ak kamen koji se nije dao dignuti, pa je izvor
moje zabrinutosti bio stalno prisutan. Kako objasniti golemu pozornost koju je
Bog pridavao toj krunidbi?
Posljednjih je godina Gospod u Rusiji ulagao u razne ljude i razne ciljeve. Pozo
rnost se davala i monarhistima i republikancima, najvi em
Dvorac u umi
191
plemstvu i revolucionarima spremnim umrijeti kako bi te gospodare dobili èast svrg
nuti. A zbog toga nije zanemario ni papu i Vatikan (a nismo ni mi!). Bio je otvo
ren i za pozive na slobodu i zahtjeve plemstva. Kao to je jednom primijetio Maest
ro: "Naèin na koji njegov um funkcionira nije te ko razabrati. 'Mo da æu i koji put pogr
ije iti', veli on, 'ali ne gubim iz vida onog koji pobjeðuje. To je najbolji naèin da
se otkrije to daje rezultate.'"
"Za to je", dodao je Maestro, "inaèe ljudima dao slobodu? Oèito, Dummkopf je htio steæi
nekakvu predod bu to je to u stvari stvorio."
Maestro se s u itkom prepu tao ironiji, no to ako je Bog zakljuèio kako su mu izgledi n
ajveæi ako se uka e potreba za carem koji bi bio blisko povezan s Ruskom pravoslavno
m crkvom? Je li mo da poticao odr avanje monumentalne sveèanosti kako bi uèvrstio vezu k
rune i kri a? Pod njegovim bi vodstvom mladi car èak mogao pridobiti nepreglednu, ia
ko pomalo nediscipliniranu energiju ruskog naroda.
Ako je to bilo tako, radilo se o zadivljujuæoj odluci. Ovisiti o Rusiji - tako zag
aðenoj korupcijom. Tako prepunoj nepravde! Takvo bismo to mi eljeli pronaæi. Nepravda
je klica mr nje, zavisti i gubitka ljubavi. Rijetki su ljudi koji ne smatraju kako
je oèito da su svakog dana rtve nepravde. To nam kod svakog èovjeka kamen temeljac.
Izvor srd be kod svakog djeteta. Na e bi se djelo sasvim raspalo, ako bi ljudi jedno
g dana poèeli tako intenzivno razmi ljati i o nepravdi koja se èini drugima.
Stoga sam zakljuèio kako bi odgovor mogao le ati u mladiæu kojeg æe uskoro okruniti. Je
li u njemu bilo to anðeosko? Maestru sam postavio zahtjev: mogu li se posvetiti tom
e da o Nikoli otkrijem koliko se god mo e? "Napravi to mo e ", bio je odgovor. Jedva da
sam mogao razluèiti jesam li to promaknut, ili se od mene di u ruke.
Kao to sam ubrzo otkrio, tom se Nickvju - kako ga je zvala cijela velika obitelj
- nije moglo tek tako priæi. Majka mu je bila prekrasna Dankinja, carica Marija, u
dovica njegovog nedavno preminulog oca, cara Aleksandra III., a imao je za strièev
e i èetiri kneza, pa braæu, sestre, rodbinu i tazbinu. Koliko se dalo razabrati, roðac
ima je bilo neobièno drag.
No, kao to sam rekao, nisam mu se mogao pribli iti. Nikad nisam nai ao na ljudsko biæe
koje bi eskadroni anðela tako dobro èuvali. Obièno se svojim razvijenim osjetilima mog
u poslu iti da ljudskom
192.
Norman Mailer
biæu odredim duhovnu te inu. Kutom nosnice ili rubom usne koljke mogu s drugog kraja
velike prostorije osjetiti karakterne mane. No, tim se delikatnim osjetilima ne
slu im u svakoj prigodi. Sotonsko bi postojanje bilo iscrpljujuæe kad bismo uvijek m
orali djelovati na najvi oj razini. Tim se darom radije slu imo samo kad o nekom odr
eðenom mu karcu ili eni moramo brzo saznati mnogo toga.
No, Nickvju se ipak nisam mogao pribli iti - kand ela je bilo previ e. I opet sam se m
orao poslu iti materijalom koji su na i ruski vragovi dobili od kraljevskih komornik
a koji su radili u petrogradskim palaèama, ili su slu bovali u kremaljskim crkvama i
uredima. Posjedovali su kopije mnogobrojnih pisama i dnevnika. Izgleda da su sv
i èlanovi svih europskih kraljevskih obitelji stalno pisali pisma roditeljima, dje
ci, tetama, strièevima, roðacima i intimusima. Uz to ih je jo veæina vodila i dnevnik.
Careviæ koji æe uskoro postati Nikola II. od djetinjstva je svakog dana pisao u svoj
u ukra enu bilje nicu. Do krunidbe se tako zbli io s Alix (skorom caricom Aleksandrom)
, da je uvijek bila uz njega. Doslovno. Ne samo to je i ona mogla èitati njegov dne
vnik, veæ je i sama u njega pisala.
Bio sam oèaran. To je dvoje mladih bilo u rodu s najveæim europskim vladarima. Alix
je mo da bila tek princeza iz Hessea, no njena je majka, Alka, bila jedna od tri kæe
ri kraljice Viktorije. Kad je Alica umrla, Alix je bilo samo sedam godina, no kr
aljica Viktorija ju je èesto primala u Engleskoj.
Tu je bio i Wilhelm II., koji je tek trebao postati prezreni car Vilim iz Prvog
svjetskog rata. On je, recimo, bio sin najstarije kæeri kraljice Viktorije. Po tom
e je bio Alixin bratiæ. Engleski kraljeviæ koji æe kasnije postati engleski kralj Jura
j V., Nickvju je bio bratiæ. Kasnije æe najstariji sin kralja Jurja postati Edvard V
III., to æe biti sve do abdikacije, kako bi se o enio s Wallis Simpson. Okru eni na im vr
agovima, taj æe par desetljeæima ivjeti kao vojvoda i vojvotkinja od Windsora. (D. K.
se èak nije zamarao da im dodijeli kakvog anðela.)
Te sam obiteljske veze naveo kako bih istaknuo koliko su duboki bili kraljevski
korijeni Nickvja i Alix. Mogu jo dodati i kako su se svi ti ugledni roðaci slagali
da su se njih dvoje jako voljeli, pravom ljubavi kakva se rijetko sreæe.
Maestro nije bio posve uvjeren. Meni je napomenuo: "Dummkopf se predstavlja kao
Svemoguæe utjelovljenje ljubavi. On jest Ljubav i oni koji ga vole puni su ljubavi
, a Ljubav æe sama rije iti sve ljudske
Dvorac u umi
193
probleme. S tom pomadom od koje nam se povraæa ne samo to je zavarao tri èetvrtine lj
udskog roda, veæ zavarava i sam sebe. Nitko u Ljubav ne vjeruje vi e od Dummkopfa."
Mo e li to biti razlog takve brojnosti kand ela? Je li se Bog vratio svojoj srednjov
jekovnoj pretpostavci, kako je monarhija najbolji temelj dru tva? Je li uistinu mo
gao misliti kako æe, ako zgodan mladi kralj i privlaèna mlada kraljica ostanu prekra
sno zaljubljeni jedno u drugo, a potpuno su predani vjeri u njegovu dobrotu, pot
om on, Bog, tako osigurati uspjeh jednog smionog pokusa? Hoæe li ispasti bolje od
nekih drugih njegovih poduhvata? Prija njim je monarhijama izrazito manjkalo ljuba
vi medu ljudima na vrhu.
Laknulo mi je. Sad sam imao hipotezu. D. K. vi e nije bio sasvim pri sebi. Je li t
o moglo biti tako, ili sam imao krivo?
3-
Svejedno, kako bismo Gospoda mogli smatrati senilnim? Kad se povremeno naðem blizu
mora, te ko mi je i povjerovati da bi mogao izgubiti neke od svojih sposobnosti.
Isto tako, sliènu mi nelagodu izazovu lijepo polje, stjenovita litica, neponovljiv
zalazak sunca ili pak nebeska retorta, u kojoj munje slijede gromovi.
Naravno, to je napravio davno, prije mnogo vremena, na vrhuncu svojih stvaralaèkih
sposobnosti. U tom sluèaju, je li se sad bavio mi lju kako mu moæ opada, to bi bio i o
dgovor na pitanje za to su mu ljudi ispali najmanje uspje no ostvarenje? Je li nas s
ad zapljusnula neodluènost jednog starog bo anstva? Ovi Nicky i Alix - doimali su se
tako naivnima, tako neprikladnim za bilo kakav golemi projekt. Iako se nisam mo
gao pribli iti njihovoj ivuæoj prisutnosti, bez sumnje sam uspio upiti ton njihove lj
ubavi, pobo nosti, nevinosti. Proèitao sam stotine poruka koje su razmijenili. Odluèio
sam nekoliko takvih poslanica izlo iti kako bih doèarao koliko su njih dvoje bili m
ladi.
U lipnju 1894. godine, kad su im zaruke tek bile u le u treæi mjesec, Nicky joj je n
apisao pismo na engleskom, jeziku èije im je znanje bilo zajednièko:
Volim te suvi e duboko i jako da bih to mogao pokazati: to je tako svet osjeæaj, ne e
lim ga izra avati rijeèima koje se doima-
194
Norman Mailer
ju tako krotkim, jadnim i uzaludnim! No, sad æu se nastojati osloboditi navike da
skrivam svoje osjeæaje, jer dr im kako je to pogre no, a u nekim prigodama i sebièno. Dr
aga moja jaglaèice, volim te draga moja!!!!!
Da se zna, potrudio sam se prebrojiti te uskliènike. Nije li to, naposljetku, ono t
o nas ve e? Pa ljiv je èitatelj mo da veæ zamijetio da se i ja ponekad rado poslu im takvim
isticanjem na kraju zagrade. (Kad se ide prekidati pozornost, treba barem hiniti
kako je to zbog stvari od ivotne va nosti!)
Èetiri mjeseca poslije, Nickvjev se otac te ko razbolio. Alix, uvijek pripravna svoj
e mi ljenje prilo iti Nickvjevom dnevniku, ponudila je sljedeæe:
Reci mi sve, du ka, u mene mo e imati puno povjerenje, smatrati me dijelom sebe. Neka
tvoje radosti i tuge budu i moje, tako da smo stalno sve bli i. Dragi moj, kako t
e volim, najdra e moje, jedini moj.
Samo tvoja, sasvim tvoj vlastiti spitzbub, moja Maèkice!
Nickyjev dnevnik, 20. listopada, Livadia
Bo e moj, Bo e moj, kakav dan! Gospod je sebi pozvao na eg
obo avanog, voljenog tatu.
Vrti mi se u glavi. Ne mogu u to povjerovati - èini se nezamislivim, u asna stvarnos
t.
Bila je to smrt jednog sveca! Gospode, pomozi nam u ovim u asnim danima!
Kasnije sam doznao kako se Nicky prisjetio trenutka iz svog djetinjstva kad je n
ihilist uspio podmetnuti malu bombu u eljeznièki vagon kojim je carska obitelj puto
vala, a tad je eksplozija podigla krov. Zbog toga nitko nije bio ozlijeðen. No, kr
ov je tad stao padati na njih, a Aleksandar III., div od èovjeka, svetom je i svje
tovnom snagom svojih ruku uspio zadr ati konstrukciju da ne padne, koliko je treba
lo da se njegova ena i djeca spase. Takvu je snagu mogao imati samo svetac, izjav
ila je carica Marija, sitna i prekrasna ena.
Nicky, koji je bio nizak poput svoje majke, sa strahopo tovanjem je gledao Aleksan
drovo poprsje. Tijekom adolescentnog je razdoblja zbog
Dvorac u umi
195
toga vje bao - bildao. Bio je sjajan i u konjièkim sportovima i u lovu - to je za nje
ga bilo pitanje èasti. Pustio je fine smeðe brkove i bradu, no nikad nije postigao t
e inu s kojom bi izgledao kao Romanov.
21. listopada, Livadia
Nakon ruèka smo molili za mrtve, a isto tako i u devet na veèer. Tata je imao krasan
izraz lica, smije io se kao da æe se nasmijati!
22. listopada
Pro le smo veèeri morali tatino tijelo odnijeti dolje, jer se na alost poèeo brzo raspad
ati.
I stvarno su ubrzo cara morali prekriti carskim prekrivaèem. Ruke i lice poèeli su m
u crnjeti.
Brak s Alix sklopljen je samo nekoliko dana nakon pogreba - novi car ne mo e ostat
i neo enjen. Dogaðaj se odigrao godinu dana prije mog dolaska u Rusiju, no od na ih sa
m tamo rasporeðenih vragova dobio dovoljno iscrpan izvje taj da mogu s uvjerenjem ka
zati kako sam i sam stajao u Zimskom dvorcu, uz deset tisuæa plemiæa. A nitko meðu nam
a nije dobio stolicu. Èini se kako Rusi vjeruju da se pri slu bi bo joj mora trapiti t
ijelo. Moæni su morali ostati na nogama tri sata, dok su se izvodile liturgije. Ci
jelo se to vrijeme izvodila zborska glazba, po sebi tu na, ali uzvi ena, zbog trajan
ja cijelog dogaðaja. Kao da je ponovno trebalo slu ati najdublje jauke Isusa Krista,
sve dok mladu ne proglase caricom. Svi su odmah hvalili njeno dostojanstveno dr a
nje, ljepotu i naèin na koji se klanjala kad god bi nekog pozdravljala. Na i vragovi
, koji u takvim prigodama nimalo na pate od velikodu nosti, primijetili su kako je
klimanjem glavom nalikovala golubu.
4-
Nicky je o boravku u Carskom Selu zapisao u dnevnik:
Oboma nam tako drago mjesto; prvi put nakon to smo se vjenèali mo emo ivjeti sami i do
ista kao srodne du e.
1^6
Norman Mailer
Nikad nisam vjerovala kako na ovom svijetu mo e postajati takva potpuna sreæa, takav
osjeæaj jedinstva izmeðu dva smrtna biæa. Volim te - te dvije rijeèi u sebi nose moj ivo
t.
Sljedeæeg je dana napisala:
Napokon sjedinjeni, vezani za cijeli ivot, a kad ovom ivotu doðe kraj, opet æemo se sr
esti na drugom svijetu, kako bismo zajedno ostali u vjeènosti.
Njeno mi je uvjerenje kako dijele istu putovnicu za vjeènost izazvalo zanimanje. R
ijetko sam dotad upoznao tek vjenèane koji bi se doimali tako oèarani jedno drugim.
No, Nickvju je bilo dvadeset i est godina i u tim stvarima nije bio neiskusan. Bu
duæi da je Alix bila djevica, bio sam sklon smatrati kako se u njenim zapisima vid
i pomalo pretjerana elja da poka e kako je samo zaljubljena.
tovi e, nisam mogao biti siguran to osjeæa Nicky. Kad bi god pro ao pored lijepe ume, mo
ao se podsjetiti da je ta krasota njegovo vlasni tvo. Sam ga je Bog odabrao. Ne bi
li on ljubav smatrao vrtoglavim usponom u kojem se ravnote a mo e odr ati samo ako se
neprestano i dalje penje?
No, na prokleto se pitanje i dalje nije dalo odgovoriti. Svakako bi se moglo zam
isliti da ih, u elji da im pothranjuje brak, Bog obogaæuje tjelesnim ekstazama. Kak
o bih to mogao saznati? Dostupan mi je bio samo jezik njihovih pisama, a razumna
je pretpostavka bila kako bi, ako bi sam Bog odabrao novog cara, onda tog cara
i podr ao mudro æu i snagom - u borbi, naravno, protiv nimalo zanemarivih Maestrovih v
je tina.
5-
S druge se strane moglo postaviti i pitanje koliko je Bog tog mladiæa pripremio da
postane car, dvor ga svakako nije. Svi su pretpostavljali kako æe Aleksandar III.
vladati jo cijeli jedan nara taj, pa Nicky nije bio dobro pripremljen za javni ivot
.
Alix je dodala:
Dvorac u umi
197
17. sijeènja 1895., Petrograd
Iscrpljujuæi dan. Bio sam grozno raspolo en jer sam morao iæi u Nikolajevsku dvoranu d
r ati govor predstavnicima plemstva i gradskim odborima.
Prije nego to je odr ao govor, zatvorio se s knezovima. Oni su ga uvjeravali kako m
ora iæi oèevim koracima. "Nicky, mora biti apsolutistièki vladar!" Njegov je djed, Alek
sandar II. ubijen u atentatu. Otac je zamalo postao rtvom u vlaku. Mora se zatra it
i apsolutna odanost.
Iz Nickvjevog govora:
Svjestan sam kako su se nedavno u nekim zemstvima pojavili glasovi ljudi koji su
se zanijeli nerazumnim snovima kako æe sudjelovati u vlasti.
Neka svima bude znano da æu se podjednako èvrsto i kruto dr ati naèela autokracije, popu
t mog pokojnog, nezaboravnog oca.
Usprkos takvim najavama nepopustljive snage, slu bene su mu du nosti bile tlaka. Sta
lno se alio kako ne provodi dovoljno vremena s Alix.
Dok se prva zima njihovog braka bli ila kraju, ona je, meðutim, poèela pokazivati simp
tome. Na to smo raèunali. Simptomi su na a glavna roba. U ene viktorijanskog doba nij
e se moglo lako ulagati, no uvijek bismo kroz njihovu utegnutu obranu osobne kre
posti mogli slati trnce. Za to je trebalo samo zaprljati im snove nekom smrdljiv
om mi lju. Ubrzo bi uslijedili simptomi.
9. travnja 1895., Petrograd
Na alost, glavobolja drage Alix nastavila se cijelog dana. Nije i la ni u crkvu niti
na ruèak.
10. travnja 1895., Petrograd
Draga Alix i dalje u sljepooènicama osjeæa nepodno ljivu bol pa je, na moj savjet, mor
ala ostati u krevetu.
Trajna glavobolja! Kad je dovoljno jaka da je mo emo nazvati mi-
198
Norman Mailer
grenom, takva glavobolja pokazuje jasnu elju da se poèini umorstvo. Pretpostavljao
sam kako Alix takve osjeæaje prema svom suprugu ne gaji, no njena bi svekrva veæ mog
la biti ne to drugo. Carica Marija je svog golemog mu a obo avala iz pravih razloga, a
jedan je od njih bilo i to to ju je èinio caricom. Poèela se razvijati netrpeljivost
.
Do lipnja su, ipak, Alix one najgore glavobolje pro le. Uz to je bila i trudna. Pr
etpostavljam kako joj je svekrva zbog toga slabije pritiskala na sljepooènice. U N
ickvjev je dnevnik Alix 10. lipnja upisala:
Moj slatki, stari dragi Manjkins, tvoja te enica tako duboko i jako voli... kakva
sna na sreæa... na a... na a vlastita... koja bi to sreæa mogla biti veæa; jedino to se
mora potruditi biti koliko je god moguæe dobra i ljubazna, kako zbog toga ne bi p
atila druga, mala osoba. Veliki poljubac.
To je bilo u lipnju, no dijete se neæe roditi prije studenog. Znaèi li to da Manvkin
s i enica tamo dolje vi e ne kontaktiraju, dok ne dode beba?
Moje razumijevanje nije napredovalo. Ni jedan od nas nije to sebi spreman prizna
ti (a priznali, naravno, ne bismo ni Maestru), no prisutnost prave ljubavi zamag
ljuje nam jasnoæu analize. U stanju smo prodrijeti u svaki vid la ne ljubavi i demon
ski osjeæajnost ljubavi pretvarati u imperativ po ude. Naravno, Bog u odreðenim prigod
ama zakljuèi kako æe po uda nekom od njegovih odabranika biti na korist, da, postoji i
pobo na po uda, pa ta tema nije bez vi eznaènosti.
Radi se o neobiènom nadmetanju. Anðeli mogu ponuditi moæne slatki e, no s druge bih stra
ne rekao kako smo od njih vje tiji u improvizaciji. No, manjka nam i jedna sposobn
ost, to ba i ne elim priznati, iako moram, ili ono to iznosim neæe imati nikakvog smis
la. Radi se o tome da ja znam sve o ljubavi, osim ljubavi same. Nije mi to drago
priznati. No, istina je. Nièeg se iz svog ljudskog postojanja ne sjeæam, èak ni to je
sam li duh oduvijek. No, jedno mogu sa sigurno æu reæi - ljubav nisam nikad spoznao. M
ogu razglabati o njenim crtama i sklonostima, nedoumicama, raskala enosti, mogu op
isati veæinu razloga za to se ona javlja i za to nestaje, mogu kod ljudi izazivati lju
bomoru, sumnju, èak i razdoblja odvratnosti prema voljenoj osobi, mogu vam o ljuba
vi isprièati sve, jedino to pravu ljubav ne znam razlikovati od njenih umjetnièkih na
domjestaka.
Dvorac u umi
199
Pogledajte stoga, kako me samo Alix zbunjivala. Mogao sam shvatiti da je Nickvju
ljubav trebala kao to drugima treba piæe. No, to je s Alix? Je li moguæe da je njena
ljubavna histerija bila najbolji naèin da povjeruje kako je osjetila vrhunac stras
ti, zadovoljstva i posveæenosti?
Zbog jedne sam oprezne reèenice u njenom pismu, "jedino to se enica mora potruditi b
iti koliko je god moguæe dobra i ljubazna, kako zbog toga ne bi patila druga, mala
osoba", do ao do zakljuèka. Ona je tu doista objavljivala privremeni moratorij na s
eks. Tijekom mnogih sam mlijeènih tura vidio trudnice kako se èinu odaju u osmom, pa
èak i devetom mjesecu trudnoæe. Naravno, tu se radilo o drugaèijoj situaciji. Alix se
spremala za novog cara, a èovjek se ne usuðuje o tetiti razvoj te kraljevske glave, n
o, svejedno! - zar seksa na dnevnom redu nema sve do studenog? Pa ona je to napi
sala u lipnju! Sad sam sve vi e naginjao hipotezi kako se Alix jako puno napinjala
ne bi li se uzdigla do vrhunaca strasti koje je dr ala nu nim za ostvarenje osnovne
biti njihovog braka, no, sad kad se buduæi nasljednik na ao gdje mu je mjesto, bila
je spremna odmoriti se. Da, to ne smijemo raditi, "kako zbog toga ne bi patila
druga, mala osoba".
6.
Alix je bila skroz trudna. Trbuh joj je bio golem. Romanovi su, puni nervoze, i èeki
vali roðenje te mlade, zdrave mu ke bebe koja æe uskoro postati careviæ Nikole II.
No, pokazatelj je dobrog podrijetla to nitko nije izrazio razoèaranje, kad se pojav
ilo stameno ensko od pet kila.
Nickvju je to bilo svejedno - najva nije je bilo da Alix vi e ne prijeti opasnost!
3. studenoga 1895., Carsko Selo
Dan koji æu pamtiti zauvijek. Toèno u devet sati naveèer, rodilo se dijete i svi smo o
dahnuli s olak anjem. Uz molitvu smo kæeri svemoguæeg Boga nadjenuli ime "Olga!"
Dva dana poslije, Nicky je bio oèaran nekim neoèekivanim vidovima prehrane dojenèeta.
2.00
Norman Mailer
5. studenoga 1895., Carsko Selo
Izveden je prvi poku aj dojenja, a svr io je tako to je Alix uspje no nahranila dojilji
nog sina, dok je dojilja dala mlijeko Olgi. Vrlo neobièno!
6. studenoga 1895.
Hvala Bogu, sve je u redu, no dijete ne eli njenu dojku, pa smo opet morali zvati
dojilju.
Nisam bio iznenaðen. Malo nas je koji smo u stanju razabrati to zametak osjeæa tijeko
m posljednjih mjeseci. U posljednjem tromjeseèju, svoje maternièke osjeæaje izra avaju k
roz majèine snove. Po tome znamo kako veæina djece svjetlo dana raðaonice ugleda osjeæaj
uæi bilo naklonost bilo odbojnost prema dobrodu nom kuæepazitelju (ili mrzovoljnom zat
vorskom èuvaru) koji je donedavno predstavljao zidove njihove maternice. ene su ba i
z tog razloga oèajne kad im beba odbije mlijeko.
Kako bilo, njih su dvije, dadilja i mlada carica, dale sve od sebe da se to izbj
egne otvoreno priznati. A tako je postupao i Nicky. Pretpostavljam kako je sebi
mogao kazati da golema Olgica posjeduje jedar ' instinkt koji je navodi da po eli
omirisati i okusiti papicu od sna ne Ruskinje. A ja, na temelju bogate riznice cin
izma, mislim kako su dvije ene, tako duboko razlièite, bile spremne u ovom otvoreno
m (iako jo 1 potajnom) tjelesnom spoju i u ivati.
U svakom sluèaju, manje nego pola godine poslije, Alix je svoje odnose s Nickvjem
i te kako nastavila. »
29. o ujka 1896., Petrograd
.. .slatki, dragocjeni Nicky moj, rijeèima se ne da izraziti kako te .
duboko volim - sve vi e i vi e, iz dana u dan, dublje - istinskije.
Drago moje srda ce, vjeruje li to, zakuca li ti srce br e, i to
samo za mene, mu u moji v
Nicky je tako dobro podnio to mu je umjesto nasljednika rodila princezu da je Ali
x, na vlastito slatko iznenaðenje, osjetila kako joj je "zakucalo srce" isti èas kad
je prodro u nju, to je bio nov dogaðaj, ili, barem pretpostavljam kako je takav bi
o. Osim toga, puteni se ci-
Dvorac u umi
2.01
ljevi mogu mijenjati. Olga je, primjerice, prihvatila ponuðeno. Sad se na majèinim g
rudima hranila èak i dok je Alix s carem pila jutarnju kavu.
No, najvi e smo pozornosti pridavali krunidbi Nikole II. A ona se pribli avala. Slob
odno se mo e reæi kako nije bilo ni jednog vraga koji i sam ne bi osjeæao zanos i stra
h. Nikad se prisutnost gomile ne doima tako demonskom kao nekom va nom prigodom ko
ju prati velika sveèanost.
7-
Krunidbene sveèanosti odr at æe se 14. svibnja u Moskvi i posvuda su se mogla vidjeti
dva slova, N za Nickvja i A za Alix. Za gledatelje su morali podiæi bezbrojne trib
ine, kao to su morali pripremiti i la na proèelja kako bi se sakrile neke od ru nijih z
grada na putu kojim æe povorka proæi. Moskvu su preplavili posjetitelji iz brojnih z
emalja. Oni koji su ivjeli uz rutu, iznajmljivali su svoje domove gledateljima. P
rozor koji gleda na ulicu mogao se za 200 rubalja unajmiti od zore do sumraka. K
oèija s koèija em stajala je 1200 rubalja na mjesec. Prepirka kako ste koèiju trebali sa
mo na tjedan dana bila je uzaludna, kao i argument da se za 1200 rubalja mo e kupi
ti deset dobrih konja! Èak i za ogranièen pogled na uski prostor trebalo je dati 10
ili 15 rubalja za mjesto na improviziranoj platformi - jao pretilima. Balkon ste
si mogli priu titi uz tro ak od 500 rubalja.
Ni hotelsku se sobu nije moglo dobiti tek tako. Vlada je zauzela cijele katove k
ako bi ugostila strane prinèeve, diplomatske predstavnike, plemstvo, umjetnike s p
oèasnim titulama, magnate, mogule i tajkune. Francuzi, koji su iz dr avnih razloga t
akoðer odluèili prigodi dati svoj obol, potro ili su 200 tisuæa rubalja kako bi se preds
tavili velikim i dobrim carevim saveznicima. Kako su tu ulogu nekoæ imali Nijemci,
njihova je diplomacija uzvratila unajmiv i dvorac usred ume izvan Moskve, po cijen
i od samo sedam tisuæa rubalja, to je bio skroman izdatak, no Nijemci nisu priredil
i bal, veæ samo glazbenu veèer. Mo da su se kladili kako æe biti lo e vrijeme. U tom sluèaj
, izgubili su. Uvodna procesija 9. svibnja odr ana je pod prekrasnim nebom.
Parada je morala biti na razini najsjajnijih kraljevskih manifestacija iz pro lost
i. Nicky i Alix æe do Spaskih vrata Kremlja stiæi iz svoje pri-
zoz
Norman Mailer
vremene rezidencije u Petrovskom parku, udaljene desetak kilometara. Kako nije b
ila tajna da æe Rusi tim dogaðajem poku ati dosegnuti velièanstvenost ulaska Luja XIV. u
Reims 1654. godine, povorka æe svijetu nastojati pokazati kako Rusko carstvo rasp
ola e iznimnim sredstvima. Prvo su stigli kozaci, sa svojim grimiznim tunikama i s
rebrnim epoletama, plavim hlaèama i crnim èizmama, slijedili su azijski prinèevi iz po
druèja èiji se nazivi nisu dali izgovoriti, pokazujuæi kostime kakve se u Europi nikad
dotad nije moglo vidjeti, no, predstavljali su daleke barbarske zemlje to su ih
Rusi pokorili tijekom vi e stoljeæa.
Slijedili su Vi i veliki me tar Krunidbenih ceremonija, dvanaest dvorskih komornika,
dvadeset i pet komornika, dvorski mar ali i èlanovi Carskog vijeæa, koje su potom sli
jedile pukovnije Carske vojske.
U prvom dijelu povorke kretao se i sam Nicky, koji se, kao to su mnogi aptali, rod
io na dan 6. svibnja. Tisuæe su Rusa taj podatak prenosili jedni drugima, jer je 6
. svibnja bila pravoslavna slava sv. Joba Paæenika, jedan od najzlokobnijih datuma
. Nitko ne bi nikad po elio ponoviti Jobove muke.
Nickyju je to sve bilo dobro poznato. Prvih tjedana njihovih zaruka, smatrao je
svojom du no æu upozoriti i Alix, koja je odvratila kako æe joj biti du nost stajati uz nj
ega. Kad stupe u braènu vezu, moæi æe takvo proroèanstvo nadvladati. To je sigurno ku nja
na koju ih je stavio Bog. Ona je tako na to gledala. Bog je htio da se njih dvoj
e zavole, da ne moraju patiti poput Joba, ukoliko su spremni Boga voljeti èak i vi e
nego to ga je volio sv. Job.
To sam doznao na dan kad su u li u Kremlj. Konaèno sam uspio uæi u Nickyjev um, a nika
d nisam do ivio da toliko anðela okru uje neko ljudsko biæe. Pa ipak sam se tog dana, do
k je on na svojoj bijeloj engleskoj kobili paradirao deset kilometara od Petrovs
kog parka do kremaljskih Spaskih vrata, uspio primaknuti njegovim mislima. Mo ete
biti sigurni kako nisam mogao uæi duboko, no pristup njegovom umu nije sasvim zapr
ijeèen. Hosana Maestru! Prije deset godina, kad je careviæ bio osamnaestogodi nji kade
t, do ivio je niz po udnih susreta s jednom od na ih vra ica. Uzela je bila lik ciganske
prostitutke. Kako se ta veza dogodila vi e godina prije nego to su kand eli poèeli ula
gati goleme napore da ga za tite, Maestro je uspio otkriti jedan nebranjen, iako u
zak ulaz u Nickvjev um.
A sad sam, nakon to sam odabran biti onaj koji æe s mukom izboreni prolaz iskoristi
ti, u njemu proveo koliko je bilo potrebno da
Dvorac u umi
2.03
Tverskom ulicom dode do Kremlja, pa sam tako uspio primiti neke od misli koje su
prolazile njegovom kraljevskom glavom.
Bilo je i iznenaðenja. Na tom putu ga je sjeæanje vratilo u vrijeme kad je bio mladi
pukovnik u Carskoj tjelesnoj gardi i priznao je - na èas, ne dulje - kako bi mu d
ani sad bili sretniji da je ostao u tom èinu. Odu evljenje vojnika, radostan huk koj
i bi krenuo kad bi ga ugledali, izazivao mu je bol.
Nickvjeva su se sjeæanja potom okrenula po udi. Vra ica koja mu je uvedena u mladalaèko
iskustvo bila je kurva koja ga je i dalje posjeæivala. Na svaki bi mu se pozdrav k
oji bi vojnici uzviknuli uzvrpoljilo meðuno je. Engleska je kobila, tako elegantna,
tako svijetle dlake, morala i sama biti svjesna tog uzbuðenja, pa je krenula koraèat
i na nov naèin. Kako li se samo epirila!
Nakon ne vi e od minute, vedar duh koji je bio zahvatio i konja i jahaèa ponovno je
utonuo u turobno raspolo enje. Roðen na slavu sv. Joba Paæenika. Sto mu je, doista, na
mijenio Bog?
No, jednako mu se brzo vratilo dobro raspolo enje. Dao sam sve od sebe da ga i dal
je slijedim. Nickvjeve su misli krenule navrat-nanos, postale pune zveketa i jek
e, a èak ni mraèno raspolo enje nije moglo prevladavati dugo, u ozraèju takve promenade.
Na proèeljima u Tverskoj ulici visjeli su ukrasi. Moskva je tog jutra sjala poput
stare dame koja nikad nije bila tako lijepa i u svjetlu te slave Nicky je stao
razmi ljati o svojim najboljim lovaèkim danima, kad je i Aleksandar III. na ao za shod
no pohvaliti mu umijeæe. Nicky je pocrvenio na ovaj tako rijedak oèev kompliment i o
dmah stao zasluge prebacivati na svoje lovaèke pse. Na to je car Aleksandar III. re
kao: "Èovjeka se mo e ocijeniti po njegovim psima."
Da, neka ga Svemoguæi vidi sasvim odanim njegovim psima. ivotinje je poznavao, u du u
. Gotovo bi se uvijek, dok bi pio krv upravo ulovljenog jelena, osjetio bli e Bogu
. Jelen je, tako besprijekornog oblika, upravo izgubio svoje postojanje. Za to? Za
koga? Nickyju je odgovor bio jednostavan, ali dubok. Smrt te divne ivotinje poveæa
t æe razumijevanje izmeðu Boga i èovjeka. Jer Bog je taj koji je ljudskim biæima dao pra
vo da tim divnim stvorenjima uzmu ivot. Sad se Nicky sjetio bogohuljenja koje mu
je jednom opeklo drijelo. Bilo je to kad je jelenju krv pio prvi put. Pomislio je
: "Ova je krv sigurno ista kao Kristova. Kako bi inaèe mogla imati tako èist okus?"
Trgnuo se kad se tog bogohuljenja prisjetio. A navelo ga je i da pomisli na buduæe
204
Norman Mailer
obveze. Mo da se osjeæao bliskim Bogu, a sigurno se osjeæao bliskim divnim ivotinjama,
no sad su oko njega vjeèito bili ministri, koji su ga eljeli vidjeti, koji su se po
ku avali s njim sastati. No, ti su ministri svoju odanost potpuno vezivali uz irenj
e podruèja svoje slu be. Prijevara im je bila pri ruci. Gledanje vlastitog interesa
u krvi.
Mogao im se oduprijeti. Barem je tako sebi govorio. titio se trojstvom vrijednost
i, na oèev naputak - èast, tradicija, slu enje. No, da bi mogao ostati vjeran takvim n
aèelima trebat æe mu neumoljiva snaga. Èast je mogla pasti u be èa æe, tradicija postati kr
, a slu enje èovjeka iscrpiti. A on nije bio netko tko bi se bavio beskrajnim spletk
ama. Dr ati korak s tim ministrima, bilo je kao da pada stubi tem. Dok je ubiti ivotin
ju, a za nju osjetiti i suæut - bila du evna hrana!
U tom mu se trenutku kobila propela. Je li se i njoj ukazao prizor jelenje krvi?
Iz gledali ta su se zaèuli prestra eni uzvici. Kobila je stajala na stra njim nogama. N
o, tad je publika zapljeskala. S ulica, prozora, balkona, s krovova Tverske ulic
e - iz mase vi e desetaka tisuæa ljudi koji su bili svjedoci dogaðaja stigao je veliki
val pljeska. Nicky je, pun elegancije, ostao u sedlu i primirio konja. Zvuk uzb
uðenja u publici pro ao je cijelim putem do kremaljskih Spaskih vrata. Drugi deseci
tisuæa gledatelja uz put kojim je povorka tek trebala proæi nisu vidjeli to se dogodi
lo, ni za to se èuo takav aplauz, no i oni su stali pljeskati. Nicky je porumenio od
zadovoljstva.
Ne zadugo - pred njim su i dalje stajale buduæe du nosti. Bio je osuðen raditi sa svoj
im ministrima, a oni ga nikad neæe po tovati. Navikli su se na silu kakva mu je bio
otac. Iznova ga je obuzela poti tenost.
Za pet dana æe ga okruniti i obasuti du nostima. Svojim æe mi ljenjima nadglasavati njeg
ova. Znati vi e od njega. On èak ni tu povorku nije isplanirao. Napravili su to oni.
Kazali su mu kako æe takav rastegnuti ulazak u Kremlj biti njegov trijumfalan ula
zak na svjetsku pozornicu. Zato se morala organizirati takva dugaèka parada. Presu
dno je bilo da ga se vidi na èelu te vi ekilometarske povorke. No, da bi se u public
i i dalje odr avalo i èekivanje, njegova majka i Alix æe se sa svojim dvjema zlatnim koèij
ama pojaviti tek na kraju. Ministri su tvrdili kako æe se takvim aran manom na najdr
amatièniji moguæi naèin pokazati raspon ruske moæi.
Alix mu je, pak, htjela biti bli e. Nicky joj je poku ao objasniti to ele ministri. utj
ela je. Nickvju je jedno bilo osjeæati se poput psa pred Bogom, no ne to sasvim drug
o trpjeti takav osjeæaj pred suprugom.
Dvorac u umi
ivotinji koja eli biti hrabra nema goreg nego u pogledu voljenog proèitati da je tek
krotko i prilièno inferiorno stvorenje.
8.
Do krunidbe na 14. svibnja, Nicky i Alix su, nakon uvodne povorke 9. svibnja, bi
li sasvim zauzeti sveèanim prijemima na kojima su mnogim visokim du nosnicima iz zem
lje i inozemstva morali izraziti dobrodo licu. Pokazivati ljubaznost, a da se prit
om ne pomièu noge niti otkriva ikakav napor, smatralo se jo jednim ispitom vladarsk
ih sposobnosti. Kako se poslije po alio Alix i svojoj majci (uz osmijeh), od polju
baca moænika krutih brkova pekli su ga obrazi.
Na 13. svibnja, u prijestolnu dvoranu Kremlja prebaèene su svete mosti, a u njegov
om je raspolo enju osvanulo jato novih tjeskoba. S ceremonijama se dotad veæ dobro u
poznao, no njemu se èinilo kao da ga oèekuje sam pakao. elio je da ni ta ne poðe krivo. J
er je na èetrnaesti svibnja gledao kao na dan osloboðenja. Krajem tog dana vi e neæe sam
o vr iti carske du nosti, nego æe biti pravi, posveæeni car. Napokon æe sve to biti gotovo
- ako ni ta ne poðe krivo.
Pretpostavljam kako je znao da se ne to sprema. No, nije mogao naslutiti to bi to m
oglo biti. Svaki mu se dan od desetog do trinaestog èinio podjednako opasnim.
A kad smo veæ kod toga, nije bio usamljen u takvim slutnjama. Uzev i u obzir èvrsto ru
sko uvjerenje kako ni ta to je dobro ne mo e potrajati, mnogi su bili uvjereni kako æe
do jutra krunidbe nestati lijepog vremena. No, èetrnaestog je svibnja Moskva o ivjel
a ranojutarnjim suncem. Mrzovoljne prognoze morale su se odgoditi. Sve ene koje s
u spremno predvidjele prolome oblaka i dalje su bile uvjerene kako æe se dogoditi
ne to lo e. Kako se Alix obratila na pravoslavlje odmah nakon to je Aleksandar III. p
reminuo, ene su sad govorile: "Sti e nam hodajuæi za lijesom." No, buduæi da je taj izn
imni dan osvanuo lijep, uskoro se pojavilo suprotno raspolo enje. Sad su mnogi gov
orili: "Blizu smo kraja stoljeæa. Mo da æe to novo, dvadeseto stoljeæe biti drugaèije. Nek
a nas zadese èuda ljepote i utjehe."
Norman Mailer
9-
O samoj krunidbi ne mogu ponuditi previ e. Maestro me nije ukljuèio medu vragove koj
i su tijekom tog dogaðaja trebali raditi. Nisam se bunio. Najpouzdaniji put do nje
gove milosti jest bez rijeèi prihvatiti mjesto koje vam dodijeli. A èak mi je i kaza
o, kao da sam se dosad veæ poèeo razvijati u nekog od njegovih intimusa: "U krajnjem
poretku stvari, na krunidbu æe se gledati kao na sitan dogaðaj. Ni ta ne propu ta ."
Stoga nisam bio niti u jednoj od katedrala, niti u onoj Uznesenja, niti u Arhand
ela, niti Navje tenja, ali su mi neprestano pripovijedali o neizrecivom skandalu p
rigodom dogaðaja u katedrali Uznesenja.
Ubrzo po to su se car i carica popeli na svoja prijestolja, lanac Reda sv. Andrije
prekinuo se jo dok se car naginjao da ga primi. Kad se uzme u obzir brojnost kan
d ela koji su toj sveèanosti prisustvovali, je li moguæe da je to bilo na e djelo? Ili n
am je to podario sluèaj?
U takvim se stvarima rijetko sti e do konaène istine - naposljetku, postoji pravi la
birint veza izmeðu Maestra i Dummkopfa. Mogu navesti beskrajan popis kompromisa, b
rutalnosti, igara i varki koje su obje strane izvele. Stoga dosta toga treba uze
ti u obzir kod tih ruskih ceremonija, podr anih relikvijama, ikonama, instrumentim
a kraljevskog uspona poput lanca, kri a, krune, ezla i kugle. A potom je tu i samo
prijestolje, koje odzvanja od blagoslova i kletvi, isto prijestolje na kojem je
car Mihail Fjodoroviè sjedio 1613. godine. Naravno, neki meðu vjernicima uvjereni su
kako i sama ceremonija zraèi neporecivom Bo jom snagom koja prodire kroz careve por
e, tkivo i srce. No, pretpostavljam kako sva ta èarolija nije potjecala izravno od
Dummkopfa. Maestro je uvijek meðu Bo jim darovima ponosno krijumèario svoju robu.
Zbog toga nismo sasvim neblagonaklono gledali na jaèinu Nickvje-ve vjere u Svemoguæe
g. Maestro takve osjeæaje poku ava preokrenuti u na u korist. Znao sam kako æe mnogi od
nas biti prisutni kad procesija u pola jedanaest krene iz dvorca, a svaki æe joj k
orak biti uronjen u odbijanje tisuæa crkvenih zvona, od kojih æe neka biti prigu ena k
ao u tanje li æa, a druga te ka poput stenjanja samog srca te kog metala. Sveæenici su iza
z katedrale Uznesenja da bi monarsima izra-
Dvorac u umi
ili dobrodo licu i dali im da poljube sveti kri . Zazvano je trojstvo - molitve su se
triput ponovile, triput su se ljubile svete ikone. Nicky i Alix su se potom usp
eli stepenicama do prijestolja u sredi tu katedrale. Dobro smo je poznavali. Bili
smo prisutni kad se Mihail Fjodoroviè, prvi car dinastije Romanovih, uspinjao uz o
vo isto prijestolje, pa neæu podrobno opisivati kako je primljeno carsko znamenje,
niti ponavljati govor petrogradskog metropolita, dok je Nikolu II. pozivao da s
e javno ispovijedi. A Nicky je tu javnu ispovijed doista i obavio, no govorio je
tako tiho i kratko da ga nitko nije mogao èuti. Nakon toga je car vodio dnevnu mo
litvu, a metropolit je kazao: "Neka te blagoslovi Duh sveti, amen."
Mogu reæi kako smo uvijek spremni osjetiti pribli avanje Duha svetoga. (U mnogim pri
godama u njegov je blagoslov prodro i na duh.) I ba je u tom trenutku lanac Reda s
v. Andrije puknuo. Naravno, sveæenici se na taj zapanjujuæi dogaðaj nisu obazirali. Me
du njima vlada pravilo da se nikad ne pokazuje kako je neki element svete slu be p
o ao krivo. Stoga se, bez ikakvog zastajkivanja, mepotropolit prekri io, stavio ruke
na carevu glavu i izrekao dvije molitve, nakon èega je Nikola II. mogao uzeti kru
nu, staviti je sebi na glavu i uzeti ezlo u desnu, a kuglu u lijevu ruku. Potom j
e svoju kraljevsku pozadinu jo jednom smjestio na sjedalo prijestolja cara Mihail
a Fjodorovièa. Bilo da mu je takav drevni kontakt donio kakav preostali odbljesak
ili ne, nekoliko je trenutaka poslije ustao, predao kraljevsko znamenje pomoænicim
a i pozvao Alix, koja je kleknula pred njega na purpurni jastuèiæ, obrubljen zlatnom
èipkom. Ponovno se iz stotinu i jednog topa ispalio plotun.
Ritual se nastavio. Pravoslavno bogoslu je u takvim prigodama nikad nije kratko. M
nogi od onih koji su na poèetku osjetili neko unutra nje prosvjetljenje, sad su se p
repustili umoru svojih udova. U bo ansku je liturgiju u la dosada. Moram se zapitati
nije li to dio genija ruskog bogoslu ja. Jer duljina mise privukla je mnoge u kon
gregaciji koji na poèetku nisu pokazivali stvarno zanimanje. Dakle, nema potrebe n
avoditi svaki korak koji su car i carica uèinili kad su se spustili s trona. Odmje
rena tri koraka amo, tri koraka tamo, Trojstvo koje je trebalo uvijek iznova tova
ti. Pa i Maestro je uvijek pozitivno govorio o Trojstvu, kao da zna ne to to ostali
ne znaju. Vidio sam kuma na svadbi koji je, a da to nitko osim mlade nije znao,
tu damu bio upoznao u biblijskom smislu, a takav je tip u tankoæutnom polo aju koji
mi se
zo8
Norman Mailer
èini sliènim suptilnoj naklonosti koju na Maestro uvijek ima prema Duhu svetome. Uvij
ek tu napada. Kako je Duh sveti utjelovljenje ljubavi Oca za Sina i Sina prema O
cu, to je uvijek prostor u kojem Maestro odluèuje napasti, kako bi taj kvintesenci
jalni integritet oslabio.
Zbog toga mi se èini kako je kidanje karike u lancu Reda sv. Andrije ipak bilo Mae
strovo maslo.
io.
Car i njegova pratnja pre li su iz katedrale Uznesenja u katedralu Arhanðela, gdje s
e, uz nekoliko varijacija, slu ba ponovila, prije odlaska u katedralu Navje tenja.
Reèeno mi je kako je caru i carici potreban odmor, ali ih èeka sveèani obrok u palaèi Gr
anovitaji. U svom je dnevniku napisao: "Sve to se dogaðalo u katedrali Uznesenja èini
se poput sna, no neæe se zaboraviti do kraja ivota." Èemu je dodao: "Oti li smo ranije
u krevet." Je li to bilo zbog zamora ili povratka po ude zbog dobrog i sretnog os
jeæaja da je sve gotovo i da to neæe morati ponavljati, ne mogu reæi. Svakako bih voli
o da sam bio u njihovoj sobi. U najmanju bih ruku doznao koliko je ta pokvarena
svetost - slu im se namjerno ba tim rijeèima, pokvarena svetost - tih svetih metropol
ita imala veze s ekstazama Nickvja i Alix. Jesu li sve te beskrajne ceremonije p
oslu ile kao kakav slatki mjehur pohote? Trpio sam svu bol koju stvara iskljuèivanje
.
Ako se èini neobiènim to sam uvijek eljan saznati vi e, dopustite da raspr im uobièajenu
dod bu kako Bogu i Vragu na raspolaganju stoji sve moguæe znanje koje im je potrebno
. Rekao bih kako bi najlak i naèin na koji se moje moæi mogu shvatiti bila pretpostavk
a da sam otprilike toliko obdaren znanjem u odnosu na uspje nog znanstvenika, koli
ko bi on vi e znao od kakvog tupana iz lo e kole. Buduæi da se nikako ne mo e reæi kako su
mi na raspolaganju svi odgovori na sva pitanja koja opsjedaju èovjeèanstvo, i mene t
akoðer mo e obeshrabriti ne to to ne znam.
Te sam noæi, zauzet vlastitim pripremama za Seljaèki festival koji se trebao odr ati z
a èetiri dana, i sam propustio banket u Granovitaji. To je bio dogaðaj sezone, za Mo
skvu i cijelu Rusiju, jedan od onih dru tvenih dogaðaja kakvi èovjeku mogu ponuditi ve
liki napredak u
Dvorac u umi
209
buduænosti, pod uvjetom da je pozvan - dakle, orgija opæeprihvaæenog postignuæa, za boga
ta e i skorosteèe.
Naravno, mnogima bi od tih ambicioznih du a oèekivanja ostala iznevjerena. Nisu ba uv
ijek bili zadovoljni mjestom koje su dobili. Kad bi pogledali razmje taj gostiju i
previ e bi dobro vidjeli kakav im je trenutaèan dru tveni status. Je li im sad pao? A
samo su najuzvi- eniji gosti bili u istoj prostoriji s carem i caricom. Tu je bil
a krema diplomatskog kora, Sveti sinod, kao i Glavni dvorski mar al, Veliki majsto
r ceremonija, najvi i ministri i neki od najveæih bogata a. Ostali su dobili mjesta u
Dvorani svetog Vladimira.
Udarac predod bi o vlastitoj va nosti ipak je posljednje to bi neki monarh elio izazva
ti kod bogatih, slavnih i moænih gostiju - a ne treba biti posebno pametan da bi s
e to shvatilo. Stoga je Nicholas, u pratnji Alexandre, pazio da obiðe svaki stol u
obje prostorije, a pratili su ga i carica majka Marija, napuljska kraljica i kr
aljeviæ, vojvotkinja od Edinburgha, krunski princ vedske, vojvotkinja Elizabeta i n
advojvoda Aleksej, a svi su oni i li od stola do stola u dvorani sv. Vladimira, gd
je bi ih doèekali pozdravi iz suhih grla, ljudi koji su bili posve spremni pretpos
taviti kako su, bez obzira na to kroz kakva su isku enja pro li da bi do li do pozivni
ca, njihovi napori bili apsurdni. Oèekivali su da ih ignoriraju. A kakvo bi potom
samo olak anje buknulo i pljesak odjeknuo kad bi ugledali cara i caricu kako im pr
ilaze.
Objed neæu opisivati. Ne bi mi bilo nikakvo zadovoljstvo raspredati o zlatnom tanj
uru, francuskim jelima, kategorijama kavijara, vinima (francuskim i krimskim), v
otki, ampanjcu. Banketi gotovo uvijek uspiju izazvati iste eluèane kiseline, no ovdj
e su goste osobno poslu ivala po tri konobara u zlatno obrubljenim crvenim kaputim
a. Jelovnici su bili oslikani, tijekom veèere svirao je Carski orkestar, a Granovi
taja je izgledala blje tavo.
U to doba novinare nisu poticali da o velikima i moænima govore lo e. Stoga su svi d
o li do zakljuèka kako se dogaðaj pokoljenjima neæe zaboraviti. Palaèa Granovitaja je napo
sljetku, bila poznata kao mjesto iznimnih i rijetkih sveèanosti. Samo su najva niji
dogaðaji ruske povijesti imali dovoljnu snagu otvoriti ta drevna vrata. Tu su svoj
e krunidbene bankete odr ali Ivan Grozni i Petar Veliki. Jedan od novinskih izvjes
titelja iz Amerike, kojeg je prigoda oèito sasvim opèinila, svoj je èlanak zavr io rijeèim
a:
2io
Norman Mailer
/ tako je svr io najveæi dan na ih ivota, dan koji æe se pamtiti godinama. Svima nam se æi
ilo da smo vidjeli najvelièanstveniji prizor koji bi se mogao zamisliti i bili smo
prilièno sretni smrtnici, jer je sve pro lo tako divno.
Drugi je izvjestitelj iz Amerike napisao kako sad nije samo povjerovao u golemi
ruski potencijal za velièanstvena ostvarenja, veæ i da je Nicholas legitimni vladar.
Rusija je sad naprednija i mirnija nego to je bila godinama.
...Nikola II. poèinje svoju vladavinu uz dobre elje cijelog svijeta. Monarhije, car
stva i republike mu svi zajedno ele "bon voyage" na tom va nom putu. Od Njemaèke, od
Francuske, od ugledne stare kraljice koja vlada najdu e u povijesti engleskog prij
estolja, od na eg predsjednika i od mnogih drugih vladara i velikih i malih dr ava p
rimio je najsrdaènije pozdravne poruke, a iznad svega, veliko je srce obiènih ljudi
jedinstveno osjetilo kako u tom ljubaznom, nasmije enom licu tog mladog cara vidi
obeæanje pravedne i blagotvorne vladavine.
ii.
Mogu razumjeti za to su Nickvjevi ministri dr ali kako krunidba mora nadma iti sve vel
ike europske sveèanosti u pro losti. Bili su suoèeni s golemim problemima. Rusija je b
ila jako bogata, ali i iznimno siroma na. eli li postati gospodarska sila koja bi s
e mogla mjeriti s Britanijom ili Amerikom, od presudne je va nosti bio brzi zavr eta
k transsibirske eljeznice, koja se poèela graditi prije mnogo godina. Kako joj je z
a zavr etak radova na eljeznici vjeèito bio nu an veliki priljev stranih sredstava, Rus
ija je pet godina prije krunidbe veæinu svog ita morala poèeti izvoziti na Zapad. Min
istar financija Aleksandra III. do ao je do zakljuèka da drugog izbora nema. ito je b
ila jedina roba koju je Rusija mogla nuditi na veliko. Stoga se najveæi dio etve iz
vozio. A to je prouzroèilo veliku glad 1891. godine, u kojoj su pomrli milijuni se
ljaka.
Sad su stotine tisuæa njihovih roðaka stigli u Moskvu, gdje su se skupljali na razni
m gradskim kolodvorima. Mnogi su spavali na tlu.
Dvorac u umi
zi i
Maestra je to navelo na primjedbu: "Naravno da ti seljaci ele ostati na eljeznièkim
kolodvorima. Prije pet godina su gledali kako im ito odvoze teretnim vagonima. Sa
d na peronu èekaju hoæe li se vratiti."
Nas su ti seljaci jako zanimali. Kako bi Nikola II. mogao vladati bez njihove od
anosti? Na gradove nije mogao raèunati. Proletarijat, koji su èinili donedavni selja
ci, sad je pro ivljavao vlastite bolesti - koleru, tifus, sifilis, tuberkulozu. St
anovi su bili oèajno prenapuèeni. Golemi su dru tveni problemi bili i alkoholizam te p
rostitucija.
Prodaja ita 1891. godine ipak je poslu ila svojoj gospodarskoj svrsi. Sljedeæih su se
deset godina ulaganja u te ku industriju utrostruèila. Kao nalièje tog rasta, moskovs
ka bi kanalizacija, sad veæ znatno optereæena, ljetnih mjeseci preplavljivala ulice
siroma nih èetvrti, dok su radnici zimi umirali od hladnoæe.
Oni koji su ostali na selu i dalje su ivjeli u jednosobnim brvnarama, èiji su unutr
a nji zidovi bili crni od dima. Na zidovima su visjele jeftine reprodukcije ikona,
no svaki bi se posjetitelj seljaèke kolibe ipak osjeæao du nim pred njima se poklonit
i. Tek bi tad mogao pozdraviti domaæina, koji je, kao gazda, imao najbolje mjesto
za spavanje - na vrhu peæi, jo toploj od vatre na kojoj je zagrijana veèera. Ostatak
obitelji spavao je na zemljanom podu. Za svlaèenje se nije znalo, no ako u prostor
iji nije bilo suvi e hladno, mu karci bi, prije nego to bi polijegali, izuli èizme. Ima
li su izreku: "Smrad tvojih nogu otjerat æe muhe."
Bez obzira na to, ja sam seljake koje sam gledao po moskovskim kolodvorima po tova
o. Iako su prerano ostarjeli i bili gotovo bezubi, ipak su bili sna ni poput tegleæe
marve. A kad smo kod toga, ti su se ljudi rijetko micali - bili su strpljivi po
put stoke. No, istra ivanjem sam stekao uvid za to je Dummkopf tako mnogo pozornosti
pridavao Rusiji. Ti su siroma ni, ru ni, veliki, jaki, glupi mu karci sa svojim neugl
ednim, krupnim i èesto neskladno graðenim enama mo da bili zli, sitnièavi, neobrazovani,
zbunjeni pa èak i otupjeli, no sve je to bio tek za titni vosak preko kvalitetnog ele
a u staklenci. Ispod njihove sam inertnosti osjetio sposobnost za snagu, mudrost
, velikodu nost, praviènost, odanost, da, èak i razumijevanje, ili su barem Tolstoj i
Do-stojevski u to uvjeravali svoje èitatelje. Kad bi se buduæi genij otkrio u ruskom
selja tvu, nas bi to ozbiljno zabrinulo. Na je cilj, naposljetku, bio smanjivati l
judske moguænosti. Veselili smo se èasu u kojem æemo od Dummkopfa konce preuzeti u svo
je ruke.
212
Norman Mailer
iz.
Stizao je majski dan. Golemi skup, koji se trebao odr ati na Hodin- kom polju 18. sv
ibnja, predviðen je za odavanje poèasti svim seljacima koji su sad bili u gradu. Bit
æe to sastanak onih koji su putovali stotinama kilometara, eljeznicom, na kolima,
neki èak i pje ice, kako bi bili u Moskvi kad careviæ bude postajao car.
Dogaðaj na polju trebao je pokazati Nickvjevu ljubav prema narodu. Odr at æe se u èast n
jegove vrijednosti. Zabavit æe ih. Nastupit æe cirkuski zabavljaèi, pjevaèi i plesaèi, i p
odiæi æe se bezbrojne tezge i kiosci, kao darovi cara i carice. Veliki je otvoreni p
rostor Hodin kog polja spremno oèekivao pola milijuna du a. Podijelit æe se èetiri stotine
tisuæa eljeznih alica, obojenih crvenim i zlatnim, s Nickvjevim inicijalima, a enama
i marame, potom trideset tisuæa litara piva i besplatni paketi hrane s ruskim kru
hom, orasima, kobasicama, kolaèima i pekmezom, uz malu knji icu o krunidbi s inicija
lima cara i carice.
Kako bi iza li pred tu hordu, Nicky, Alexandra i pripadnici dvora trebali su stiæi s
redinom dana i zasjesti u Kraljevskom paviljonu, koji je bio nedavno podignut na
jednom kraju paradnog zemlji ta. U njemu æe biti mjesta za tisuæu uglednika. U blizin
i æe biti jo jedan paviljon, koji æe moæi primiti i tisuæu onih spremnih za tu povlasticu
platiti.
Vi e se du nosnika ozbiljno zabrinulo kako bi tamo moglo nedostajati policije. Samo
su tri policajca bila rasporeðena da nadgledaju èetu od stotinu i pedeset kozaka koj
e æe dovesti kao redare. Stotinu i pedeset kozaka koji æe nadzirati pola milijuna ru
skih du a? Njihov je zapovjednik zatra io jo redara, ali je dobio odgovor kako vlada
manjak policajaca. Moralo se èuvati mnoga druga gradska podruèja, kako u njima ne bi
demonstrirali revolucionari ili izgrednici. Uz to se vlada veæ prilièno istro ila odr a
vajuæi sigurnost cara i carice, tijekom tjedna krunidbenih sveèanosti. Nije vi e bilo
novca za dodatno osiguranje. U svemu tome sam jasno vidio Maestrove prste.
Bili smo se spremni time okoristiti. Prije trinaest godina, nakon krunidbe Aleks
andra III., Hodin ko je polje takoðer poslu ilo za seljaèki festival. Iako su se odigral
i neki nesretni dogaðaji, pa je trideset seljaka izgubilo ivot, to se dr alo prihvatl
jivim rtvama. Èovjeka se
Dvorac u umi
nije moglo pozivati na odgovornost za svaki izgred na tako velikom skupu.
Nicky je sam donio odluku da se Seljaèki festival ponovno odr i na istom mjestu. elio
je zapoèeti s novom tradicijom. "Kako sam od vas èuo", kazao je svojim ministrima,
"treba nam vi e tradicija."
Problem koji nije bio razmatran, bilo je samo polje. Godine 1891. na njemu je od
r ana velika izlo ba. Podignuti su privremeni objekti, no kasnije nije ostalo sredst
ava da se zatrpaju iskopi. Golemo je polje sad bilo izbrazdano pje èanicima, malenim
klancima, nepokrivenim bunarima i napu tenim temeljima. Pripremljene su iroke staz
e kako bi se te prepreke zaobi le, a pretpostavljalo se i kako æe se ljudi odgovorno
kretati ba po njima. Naposljetku, ostalo je dovoljno ravnog terena za pola milij
una posjetitelja.
A imali su oni i veæih briga od Hodin kog polja. Masu koja je stizala u Moskvu treba
lo je negdje smjestiti. Neki æe seljaci mo da imati rodbinu koja radi u tvornicama,
pa mogu odsjesti kod njih. Mast s kaputa od ovèje ko e i ogrtaèa nagrizenih znojem, ka
ftani i crni vuneni kaputi sigurno im neæe biti nepoznati mirisi. A tu su, naravno
, i kolodvori. Svakako æe moæi poslu iti za smje taj. Ono to se nije oèekivalo, bio je vel
k broj seljaka koji su na polje odluèili doæi dan prije dogaðaja. Do veèeri se tamo veæ ut
aborilo pravo mno tvo. Pilo se, pjevalo, palili se kresovi. Svirale su se balalajk
e. Gradom se pronio glas. Darovi æe se dijeliti rano. Tu smo glasinu pro irili mi. D
a, ono najbolje otiæi æe prvo. Stoga su se tisuæe seljaka pomaknule prema vrhu i stale
pritiskati drvene prepreke koje su titile tandove, kioske i pultove u kojima su b
ili smje teni darovi. Ostali su stali gurati iz pozadine. Potom je, nekoliko sati
prije prvog jutarnjeg svjetla, poèela stizati i moskovska radnièka populacija. Sad s
u i siroma ne gradske èetvrti ulazile na polje. I oni su èuli glasine.
Te noæi sedamnaestog svibnja, u Bolj oj teatru odr avala se gala veèer. Mnoge su dame po
kazale svoje dijamante, kojih je bilo tako mnogo da se sjaj dragulja - kao to su
mnogi primijetili - mogao natjecati sa svjetlima s rampe pozornice. No, veæina je
plemstva raspravljala o polju. Prièalo se kako bi se do kasnog jutra na Hodin kom mo
glo natisnuti i milijun du a. Milijun du a! "Da", govorilo se u Bolj oju, "nikada prij
e nije toliko obiènih ljudi bilo spremno caru izraziti tovanje."
2.14
Norman Mailer
To se prièalo na gala veèeri. Na polju je pak vladao sasvim nelagodan nemir. Neki su
seljaci poèeli ljuljati stupove koji su dr ali prepreke. "Ono dobro je veæ oti lo", gov
orili su tamo na i agenti. "Nema vi e alica. Nema vi e piva." "Ne", pro irila se suprotna
glasina, "ima jo piva, ali ga je ostalo malo." Prepreke su se poèele naginjati. Ka
d je pala prva, svi su kiosci zauzeti istovremeno. No, dok su ljudi posezali za
darovima, oborilo bi ih natisnuto mno tvo koje je guralo odostraga. Tisuæe su se nat
iskivale na tisuæe koje su veæ bile naprijed. Èovjek je trebao samo zateturati i veæ bi
se drugi spotaknuo o njega. Treæi bi se sudario, a èetvrti ostao bez svijesti. Sve s
e vi e tijela guralo naprijed. ene su vri tale. Djeca tulila. Mno tvo mu karaca, ena i dj
ce sad je u mete u bilo zgurano u najveæi pje èenjak, a u njemu su se panièno nastojali uh
vatiti za neèije tijelo i preko njega se uspeti iz rupe, dok su drugi padali preko
njih. Ljudi su se poèeli gu iti. Nikad nisam èuo takav jad. Iz tisuæa se grla zaèuo krik
bijesa. A mnogi su drugi vri tali od u asa. Mu karce i ene sitnijeg rasta bacalo je u v
is poput pjene. Djeca su stenjala pod te inom èizama koje su ih gazile. Èuli su se zvuèi
koji nisu bili s ovog svijeta. Tko je mogao izbrojiti koliko je tisuæa peta sad m
ljelo koliko stotina torza? Ili nosova? Ili oèiju*, zubi? Nekolicina je èak i pobjeg
la. Nekolicina! Nekoliko su djece podigli i iznad glava dodavali unatrag. Odrasl
i koji su mogli doprijeti do ruba mase praæa-kali su se poput riba u pliæaku, a nisu
se mogli micati niti disati, da bi potom udahnuli, jedva nekako. Drugi su rikal
i imena èlanova obitelji. Lica su veæ bila skamenjena od alosti.
No, kao to utihne oluja, tako je stalo i ovo. Oni koji su se probili do kabina i
oborili kioske morali su se i dalje pomicati prema naprijed, zbog stalnog pritis
ka onih iza - dok naposljetku nisu stigli do kraja polja. Drugi su se progurali
u stranu. Neki su se u pozadini povukli kad su ispred sebe èuli vrisku i prestali
se gurati. Kako je mete splasnuo, ljudi su se izmicali u èetiri smjera. U jamama i
po ravnom prostoru le ali su mrtvi.
U tim ranim satima jutra, dok su se neki od palih jo trzali, moskovskim su ulicam
a krenuli neredi. Deseci tisuæa Moskovljana koji su ne to kasnije planirali prisustv
ovati slu benom otvaranju, krenuli su ranije iz svojih domova kako bi izbjegli gu vu
. Sad su, kako su se pje ice pribli avali, nailazili na kola koja su se kretala prem
a njima, a uz ta su krvava kola i li mu karci i ene koji su naricali od alosti. Neke j
e od njih zahvatila histerija. U jednom bi se trenutku smijali,
Dvorac u umi
2-15
u drugom zastenjali. Nisu znali trebaju li se smatrati blagoslovljenim to su uspj
eli pobjeæi, a morali su strahovati i kako æe izgubiti razum. Mnogi su osjetili bogo
hulnu spremnost na smijeh. Kako i ne bi, kad su svojim najmanjim dijelom mrtvog
roðaka godinama potajno mrzili?
Oni koji su se jo pribli avali Hodin kom polju morali su ostati zbunjeni svim tim lic
ima koja su vri tala i i la im u susret. Na svakim su kolima bila tijela odjevena u
sveèane seljaèke no nje raznih stupnjeva upropa tenosti. Mnogi su od mrtvih jo le ali na p
lju, smrvljenih nosova, krvavih lica, slomljenih udova, i èa enih vilica, iskrenutih,
gotovo golih tijela. Na kolima, dosta ih je bilo prekriveno ostacima dronjaka s
odjeæe drugih, strgnutih s jednog le a, kako bi se za titila mrtva stidijivost drugog.
Kasnije su poèele stizati procjene broja izgubljenih ivota. Isprva je Nickvju reèeno
kako ih je bilo tri stotine, no taj je ministar bio poznat po tome to lo e vijesti
umanjuje devedeset posto. Kasnije je Nicky saznao kako je broj stradalih tisuæu i
tristo. Konaèna je brojka bila tri tisuæe. Nije mogao ni pretpostaviti koliko bi mog
lo biti rtava. Prvo to je vi im policijskim du nosnicima palo na pamet kad su stigli,
bilo je maknuti mrtva tijela s polja prije nego to dode car. Mrtve se mo e izbrojit
i i poslije.
U meðuvremenu, jutro je zasjalo u svoj svojoj ljepoti. Bio je to deseti lijep dan
zaredom. Kupole èetrdeset puta èetrdeset moskovskih crkava sjale su na suncu. Kupole
, prekrivene zlatnim li æem, bljeskale su se kao da su djeca sunca, a njihova su se
zvona, slaveæi dogaðaj, ogla avala razlièitom zvonjavom, glasnim i suptilnim zvukom. No,
onima koji su odlazili s polja u u ima je i dalje odzvanjalo naricanje, kao kakof
onija jecanja, zavijanja, tuljenja, cmizdrenja, kukanja i naricanja u bogohulnoj
disharmoniji sa zvonima.
Meni se, pak, uzbuðenom razmjerom na eg trijumfa, èinilo kako bih mogao poviriti u osj
eæaje barem polovine ljudi koje sam mimoilazio. Tako ih je puno bilo bolesno u src
u, u du i, u elucu, za duh im se lijepila sluz, izgubljena u vrtlogu sna. U meðuvreme
nu se sunce bljeskalo na zlatu svake od crkvenih kupola. Posljednjih pola godine
, radnici u stalnoj pogibelji da skliznu sa strmih crkvenih krovova obrubljenih
zimskim ledom, mukotrpno su na te pozlaæene kupole prièvr æivali novo li æe.
zi6
Norman Mailer
13-
U podne, prije nego to su stigli car i carica, s Hodin kog je polja uklonjena veæina
otpadaka. Na pijesku i po jamama i dalje je bilo poderanih komada odjeæe. No, le eve
su veæ odnijeli. Dovedeno je vi e satnija vojnika èiji je zadatak bio preostala mrtva
 tijela prebaciti s druge strane kioska. Tamo æe, uredno poslagani u redove, ostat
i dok ih kola ne prevezu do groblja ili dok posmrtne ostatke ne pronaðu roðaci, uz u
zvike i krikove prepoznavanja. Nickv i Alix su, naravno, po dolasku posjeli dovo
ljno daleko da do njih takvi zvukovi ne dopru. Zbor od tisuæu mladiæa i djevojaka sm
je ten je ispred Kraljevskog paviljona, pa su njihovi glasovi prigu ili sve drugo. T
ribine su ispunili ugledni stranci i Moskovljani u svojim najboljim odorama, s d
amama u popodnevnoj sveèanoj odjeæi. Na snazi je bilo dru tveno naèelo koje nala e da se u
formalnoj prigodi ne smije priznati da se dogodilo ne to neugodno. Bio sam na gal
a veèerama na kojima bi gost, obièno jedan od nas, pustio vjetar. Odvratnost koju os
jete najbli i, u zraku ostane nekoliko èasaka. Ponekad i dulje. Nitko to nikad ne sp
omene. Sto se tièe slu bene dru tvene verzije dogaðaja, to se nije zbilo. Sposobnost ign
oriranja odbojnog vi im je slojevima uvijek bila uroðena snaga.
Sad, kad se mogao èuti daroviti zbor tisuæu nebeskih glasova koji nudi glasovnu okre
pu, kome bi se urilo priznati da je nekoliko sati prije tu vladao u as? Ne, dobro o
djeveni Rusi u paviljonu, eleæi opona ati vrhunske manire britanskih vi ih slojeva, sad
su se vladali poput povla tenih promatraèa koji su se na li na hipodromu. Dame i gosp
oda na tribinama izgledali bi gotovo savr eno, da nije bilo jedne neugodnosti. Izn
enada je zapuhao nevjerojatno jak vjetar, koji je po paradnom terenu raspr io obla
ke pra ine. Taj je muèni vrtlog uskoro stigao i do paviljona na rubu Hodin kog polja.
Na takav slavni dan takav vjetar ne bi smio zapuhati. Sve je bilo mirno. A ipak
je zapuhalo. Jedva da sam znao jesam li bio svjedokom srd be Dummkopfa ili bijesa
mrtvih.
Na izmaku tog vjetra stigli su i car i carica. Sve se izmijenilo. Kao da se oluj
a mogla raspr iti jo jednim valom klicanja, tako glasnog da se jedva èuo orkestar, ta
j golemi dr avni puhaèki orkestar koji je himnu svirao zvonkim uzbuðenjem. Hodin ko polj
e jedva se naziralo od svje e pra ine to su je dizale koèije kasnih prido lica, koji su s
ti-
Dvorac u umi
217
zali nakon jutarnjeg mete a. Uskoro su Nicky i Alix mahnuli ljudima koji su pristi
zali i potom ubrzo oti li iz paviljona, kako bi ih koèija odvezla nekoliko stotina m
etara do Petrovskog dvorca, gdje æe car primiti izabrane skupine za to odabranih g
raðana. Ugledao sam ga samo na tren i doimao se iznimno blijedim, pa sam se zapita
o zna li to se dogodilo. Pretpostavljam kako je tad imao jo krajnje nepotpune obav
ijesti, no, kako bilo, pripremljene se sveèanosti nisu otkazivale. Niti pola kilom
etra od Hodin kog polja, Nicky i Alix stajali su na ulazu u Petrovski dvorac kako
bi primili nova izaslanstva. Ukupno je bilo èetrnaest skupina koje su im donijele
darove. Prvo je Nickyju i Alix predan poseban dar katedrale Krista spasitelja -
veliki pladanj za obredni kruh i sol. Osam je ljudi pladanj devet mjeseci izrezi
va-lo u kristalu. Nicky je stisnuo guzove kako bi u izraz lica istisnuo to vi e zah
valnosti, i potom osmorici radnika stao zahvaljivati na sjajnoj izradi. Slijedil
a je konjanièka Gruzijska pukovnija. Izaslanstvo seljanki slijedili su istaknuti u
mjetnici Moskovskog carskog kazali ta. Potom je po tovanje iskazalo izaslanstvo mosk
ovskih koèija a. Èak je dobio i dar moskovskih Starovjeraca, koji su donijeli srebrnu
pliticu s Nickyjevim inicijalima od dijamanata. Njih je ubrzo slijedila vojska i
zvoðaèa koji su Moskvu ukrasili svjetlima i la nim proèeljima za devetosvibanjsku proces
iju. Predstavnici ugostitelja, potom Lovaèko dru tvo, Moskovski trkaèki klub, pa èak je
i (kao zahvalu za stoljeæe odane slu be, jo od vremena Petra Velikog) pro lo nekoliko v
oða stare njemaèke kolonije u Moskvi. Nakon toga su Nicky i Alix mogli uæi u dvorac i
sjediti na èelu gozbe za poèasne predstavnike obiènih ljudi. Ubacujuæi primjedbe u stank
ama zbornog klicanja, Nikola II. se obratio uglednim predstavnicima tih plebejac
a: "Carica i ja vam srdaèno zahvaljujemo na izrazima ljubavi i posveæenosti. Ne sumn
jamo da takve osjeæaje dijele i va i suseljani. Briga za va u dobrobit uvijek æe mi le ati
na srcu."
Tad sam sluèajno pogledao koliko je sati. Za mene je to tek fraza. Sat mi ne treba
. Svaki vrag uvijek je jasno svjestan koji je sat, minuta, pa èak i sekunda. Stoga
mogu ustvrditi kako se, dok je car govorio, u mrtvaènici istovremeno odigravao dr
ugi dogaðaj - jedan me vrag izvijestio kad se to toèno zbilo. Dva su se le a polegnuta
na stol mrtvaènice probudila iz kome. Èak su i kriknuli istovremeno. Sa suprotnih k
rajeva prostorije! Èinilo se kako su mrtvi, no sad je bilo oèito da su ivi.
Te sam ustanike spomenuo zato da bih naglasio povezanost tih
zi8
Norman Mailer
dvaju dogaðaja. Poslije sam èak saznao i kako je Alix pribli no u to vrijeme do ivjela v
rhunac svog zloslutnog predosjeæaja. Osmjehnula bi se i klimnula glavom svakom gos
tu koji bi pri ao, i dalje pravi golub gu an. No, pro ivljavala je pravi u as. Obuzela j
u je misao kako joj se bli i smrt, a isto tako i Nickvju. U kakvoj joj je samo opa
snosti mu ! Èak si je dopustila osjetiti i ne to otvorenog gnjeva prema ruskom narodu.
Za to su, pitala se, uvijek spremni na nerede? Mu u je èak rekla: "Na i mu iæi nisu ba pr
erano ljubazni." Nicky nije znao da li da se uvrijedi, ili da mu bude drago to je
rekla na i mu iæi. (Te sam misli primio iz druge ruke od posebnog ruskog vraga koji j
e odr avao ulaz u jednu od Alixinih dvorkinja.)
Kilometar od Petrovskog dvorca, neki su vojnici polagali posljednje rtve, a na ti
m su udaljenim rubovima Hodin kog polja jo stotine seljaka i Moskovljana tra ile svoj
e izgubljene obitelji. U meðuvremenu je Nicky obilazio od stola do stola, pozdravl
jajuæi seljake dok su jeli svoj poltavski bor è, teletinu sa svje im povræem, hladnu bijel
u ribu, peèenu piletinu, paèetinu, svje e i kisele krastavce, desert, voæe i vino.
Na tribinama su ongleri i ciganski plesaèi zabavljali vlastelu. Prodavao se sladole
d. A iza kioska, i dalje su u redovima te ala mrtva tijela, dok su izludjeli roðaci
zurili u zgnjeèene glave tih trupla na kojima su se, usprkos izoblièenjima, trudili
jo nekako razabrati crte lica. Poneki razoèarani èovjek èak bi stavio bakrenjak na grud
i neznanca. Na nekim mjestima tijela su jo le ala na gomili, po pedeset, dvadeset,
ruke i noge pod nemoguæim kutovima, prljave odjeæe. Lijeènici su kleèali u pra ini kako bi
provjerili ima li da se tko jo mièe. Iznenada je jedan od mrtvih to prestao biti.
Ustao je. Njegova ena, koja je plakala uz njega, poèela se udarati akama u grudi. "B
og je tu!" vri tala je. "Bog je tu! Bog te spasio!" No, druga je obitelj, udaljena
samo petnaest metara, gdje je neiskreno oplakivala odlazak dugovjeènog oca obitel
ji, poèela vri tati. Jer je taj stari tiranin takoðer otvorio oèi. "Vrag te poslao natra
g, ti èudovi te!" uzviknula je njegova stara ena.
14.
Nisam bio meðu vodeæim izazivaèima nereda koje sam upravo opisao. Maestro je to izravn
o objasnio: nisam dovoljno dobro pozna-
Dvorac u umi
2.19
vao Moskvu da bi mogao zapovijedati mjesnom vragu. Ja sam trebao nastaviti pazit
i na Nickvja. Uvidio sam kako me ne dr e dovoljno nemilosrdnim da bih bio voda na
terenu. To mi je povrijedilo ta tinu. Sebe sam smatrao sposobnim za svaki zadatak,
va an ili prizeman, no trebao sam pretpostaviti kako æe mi zadatak da prouèavam pisma
i dnevnike Romanovih ostati temeljna uloga. No, ono to sam saznao, u buduænosti mi
se pokazalo korisnim. Romanovi tog dana nisu izginuli u krvavoj ka i polomljenih
kostiju, no neæe izbjeæi postati rtvama dogaðaja koji æe slijediti.
Prvi je rezultat bila smanjena uèinkovitost kand ela. U za titnom krugu koji su oformi
li oko Nickvja, pojavile su se pukotine. Primjerice, caru sam, kad se s Alix sre
dinom dana pojavio na tribinama, mogao priæi na razumnu udaljenost. Uz pomoæ prolaza
u njegove misli koji je Maestro i dalje uspje no dr ao otvorenim, mogao sam razabra
ti da je Nicky, dok se pribli avao paviljonu, bio ne samo neuobièajeno blijed, veæ i d
a je to bila posljedica neobuzdane strasti. Mogao sam joj osjetiti intenzitet. N
eki od srd be pocrvene. On je od neiskazanog bijesa bio blijed. Kao i kod Alix, nj
egovo je osnovno nezadovoljstvo bilo usmjereno na seljake. Kako mogu biti tako n
ezahvalni, tako skloni samouni tenju? A ipak mu je - te ka poput lanca koji mu je le a
o na srcu - du nost bila oprostiti im. Je li se mogao pozvati na takav plemenit os
jeæaj, preplavljen srd bom? Njegov je bijes imao toliko vidova. Jer je bio podjednak
o razbje njen i zbog nesposobnosti policije. A uskoro je bio bijesan i na sebe. Ni
je pridavao pozornost organizaciji osiguranja. To se dobrim dijelom moglo sprijeèi
ti. Ili nije? Je li taj dogaðaj bio neizbje an? Je li bio uklet? Nije znao. A nije n
i mogao. Te je veèeri zapisao u dnevnik:
Dosad je, hvala Bogu, sve i lo savr eno, no danas se dogodio veliki grijeh. Masa koj
a je prenoæila na livadi Hodinki probila se kroz prepreke i do lo je do u asne gu ve u k
ojoj je, grozno je to i kazati, prega eno 1300 ljudi.
Stalno sam prouèavao tu frazu "dogodio se veliki grijeh." Je li mislio na ljude ko
ji su sudjelovali u neredu ili na sebe? Poslijepodne 18. svibnja grof Witte, dr av
nik kojeg je Nicky najvi e slu ao, poslao je poruku: "Iz pijeteta prema mrtvima, sve
sveèanosti treba odmah
zzo
Norman Mailer
otkazati." A potom je dodao, "naroèito bal francuskog veleposlanika". Taj je bal b
io predviðen za tu veèer, a planiran je kao najvelièanstvenija veèer krunidbe.
Mi ljenje grofa Wittea brzo je nai lo na neslaganje. Nickvjev stric, moskovski guber
nator, nadvojvoda Sergej Aleksandroviè, o enjen Alixinom starijom sestrom EUom, preu
zeo je, izmeðu ostalih du nosti, mjesto ravnatelja Seljaèkog festivala. Sergej Aleksan
droviè je Witteu po glasono i poslao odgovor: "Car Hodinku dr i velikom katastrofom, n
o eli vas izvijestiti kako se ipak ne radi o katastrofi razmjera koji bi trebali
zasjeniti krunidbeno praznovanje."
Ostale nadvojvode, braæa gubernatora, s tim su se slagali. Njihovo je pak stajali te
bilo odvratno Nickvjevim bratiæima, mlaðem nara taju nadvojvoda. Nickvev je najbli i pr
ijatelj - bratiæ Sandro, o enjen njegovom sestrom Ksenijom - izjavio kako se stav ti
h strièeva, tih starijih Romanova, tog vi eg sloja nadvojvoda, ne mo e nazvati drugaèije
nego "èudovi nim". A Sandrova su se braæa, sinovi nadvojvode Mihajla, s tim estoko sla
gala. Nicky nipo to ne smije veèeras prisustvovati Francuskom balu. Kakva nevjerojat
na uvreda mrtvima! Gdje je tu èast Rusije? Car se nakon èetiri dana krunidbenih sveèan
osti bio spreman slo iti sa Sandrom, no u tom je èasu u sobu u ao stric Aleksej, a taj
je nadvojvoda bio posljednji ivuæi brat njegovog pokojnog oca.
"Nicky", rekao je stric Aleksej, "valjda si svjestan èinjenice kako si ne mo e dopust
iti da slu a svoje bratiæe, te Mihajlovièe, a posebno Sandra. Mladi su i neiskusni. Rad
ikalni. Blesavi. Jo i gore od toga. Reæi æu ti, a oni to sami sebi nikad ne bi prizna
li, na strani su bezbo nih sila. ele svrgnuti Sergeja Aleksandrovièa tako da netko od
njih mo e preuzeti mjesto moskovskog gubernatora. Pomisli kako bi to primili Serg
ej Aleksandroviè i Ella. Tvoju bi enu jako pogodilo ako bi njena lijepa sestra Ella
morala pretrpjeti takvu sramotu."
Dovoljno sam se pribli io da mogu sva ta mi ljenja èuti. I opet u blizini nije bilo ka
nd ela. Sigurno je cijelom nara taju upravo preminulih du a trebalo pomoæi - mo da je Dumm
kopf poslao kand ele u mrtvaènicu. U svakom sluèaju, bilo je vrlo lako ostati sasvim b
lizu Nickyju.
Tako sam èuo Sandrovog brata, Nikolaja Aleksandrovièa. Èim je stric Aleksej oti ao, spre
mno je progovorio: "Nicky, preklinjem te, ne idi veèeras na Francuski bal. Shvati t
o ti govorim. Htjeli mi to ili ne, i dalje ivimo u sjeni Versaillesa. Luj XVI. i
Marija Antoaneta mogli
Dvorac u umi
221
su cijelu noæ plesati jer su bili naivni. Nisu bili svjesni da se pribli ava oluja.
Ali mi jesmo. Mi znamo!"
"Nicky, odgovor osjeæa u du i. Sto je bilo, bilo je. Krv tih mu karaca, tih ena i te dje
ce zauvijek æe ostati na tvojoj vladavini. To nije pravedno, jer ti si dobar, ljub
azan. Znam da bi, kad bi mogao, ti mrtve o ivio. Ali to ne mo e . Zato, Nicky, mora pok
azati naklonost njihovim obiteljima. Odanost. Po tovanje. Kako mo e dopustiti neprija
teljima ovog re ima da ka u kako je na mladi car cijelu noæ plesao, dok su njegovi izgi
nuli podanici jo le ali nepokopani?"
Njegova je elokventnost po ela uspjeh. Nicky je sad shvatio kako mu se ne ide na b
al. No njegov bratiæ visoku razinu svoje rasprave nije znao odr ati. Uskoro se prepu
stio srd bi. "A, za to, upitao bih", nastavio je, "Sergej Aleksandroviè nije mogao pre
dvidjeti da je tamo trebalo biti policije? Svaka mu je to budala mogla reæi." Ubrz
o je stao tvrditi kako se radilo o prljavim trikovima. Je li to i on bio èuo glasi
ne koje smo mi pro irili? U Moskvi se veæ prièalo. Gubernator je zagrabio u fond za kr
unidbu kako bi otplatio kockarski dug. Sto nije bila istina. Sergej Aleksandroviè
nije bio kriv. Radilo se o njegovom pomoæniku. (A taj tip nije samo dugovao kockar
ima, veæ i nama - bio je jedan od na ih ruskih agenata. Ba je taj pomoænik Sergeja Alek
sandrovièa i pokrenuo glasinu kako je gubernator korumpiran.)
Jadni Nicky. Ako mu je ne to bila slabost, bilo je to to u glavi nije dovoljno dugo
uspijevao dr ati dvije meðusobno suprotstavljene ideje da bi mogao odluèiti koja je b
olja. Usred stvarne pozornosti koju je dao govoru bratiæa Nikolaja, dvojica su se
strièeva vratila u sobu. Poèeli su obja njavati, o trim rijeèima, kako bi, kad Nicky ne bi
do ao na bal, poèinio meðunarodnu uvredu. Francusko veleposlanstvo puno je potro ilo na
pripremu bala. Nedolazak cara i carice odrazio bi se na meðudr avne odnose. "Nicky,
ovisimo o francuskom savezni tvu. Veæ zbog toga, mora biti tamo. Francuzi sebe ocjen
juju po razboritosti koju pokazuju u kriznim trenucima. Preziru sentimentalnost.
Ponosni su na svoj froideur. Bude li odsutan, na tebe æe gledati kao na enska-sto s
tvorenje, kojeg suosjeæanje mo e skrenuti s puta, ba u trenutku kad nam trebaju dobri
diplomatski potezi. Nesreæe ne smiju utjecati na vanjsku politiku."
Nicky je bio na balu. Otvorio je te veèeri ples s groficom Monte-bello, suprugom f
rancuskog veleposlanika, a Alix je plesala s grofom. U svom je dnevniku Nicky da
o ovu primjedbu:
222
Norman Mailer
Bal Montebellovih organiziran je izvrsno, no vruæina je bila nepodno ljiva. Oti li smo
nakon veèere, u dva sata.
U meðuvremenu, moskovski se gubernator smije io. Njemu se bal svidio. Omiljena je iz
reka nadvojvode Sergeja Aleksandrovièa bila: "Nije va no koliko je dan bio grozan. Èov
jek mora imati karaktera i duha da mo e, kad je glazba ivahna, a piæe nadahnjuje, do
kraja u ivati u veèeri. I to je jedna od mojih du nosti."
Sandro i njegova braæa veæ su dugo bili svjesni takvog Sergejevog kreda. Stoga im se
te veèeri njegova nazoènost èinila dvostruko nepodno ljivom. Demonstrativno su oti li kad
je poèeo ples. Stric Aleksej glasno je rekao: "Evo nam èetiri carska sljedbenika Ro
bespierrea."
Bio sam zadovoljan. A i Maestru æe biti drago. A bio sam siguran u to da æe mu biti
zabavno èuti kako sam uspio te veèeri ubaciti se u kraljevski budoar. Da, dopro sam
do spavaæe sobe. Nisam se mogao sjetiti da su redovi kand ela ikad bili u takvom ras
ulu.
Na nekoliko minuta (do povratka kand ela, kad sam urno uzmaknuo) mogao sam se uvuæi j
o malo dublje u Nickvjev um i mogu izvijestiti kako mu se èinilo da je osuðen na prop
ast. Na propast i prokletstvo. U to je bio siguran. Trebat æe proæi vi e od dva desetl
jeæa da se potvrdi ono to je te noæi znao, ali u tom je èasu bio siguran. Bio je stvarn
o u asnut. Alix je kazao kako mu je mo da du nost da se povuèe u samostan i moli za rtve.
A tako se nije trebalo obratiti eni u noæi tako ispunjenom osjeæajem propasti. Mo da j
e to bilo razlog pisma koje æe Alix kasnije napisati svojoj prijateljici, njemaèkoj
grofici Rantzau.
Èini mi se da nitko u krugu oko mog supruga nema iskrene namjere. A nitko ne vr i ni
svoju du nost prema Rusiji. Svi mu slu e samo radi vlastitih karijera i osobnog pro
bitka i brinem se te danima plaèem jer mi se èini kako mi je mu jako mlad i neiskusan
- to oni zloupotrebljavaju.
A koliko bi tek plakala da je znala to su o njoj govorile moskovske dame.
Prije krunidbe je uèinila je kardinalnu pogre ku. Svojoj se najbli oj dvorkinji povjer
ila kako Nickvja obo ava. "Toliko ga volim. Zovem ga tajnim nadimcima."
Dvorac u umi
223
"Kojim tajnim nadimcima?" upitala je dvorkinja.
"A, to ti ne smijem reæi. Tako su tajni. Zovem ga raznim imenima od milja, uglavno
m na engleskom. Meni je to topao jezik. Vrlo gostoljubiv."
To je procurilo. Malo pomalo. Naposljetku je izi lo van - njena tajna. Velika tajn
a za koju se dvorkinja zaklela kako nikom ivom neæe reæi. I nije rekla - barem ne dan
ili dva. Potom je rekla svojoj najboljoj prijateljici, a ta je dama sa svoje st
rane prisegnula kako se u nju u potpunosti i zauvijek mo e imati povjerenja.
U ovom sluèaju, najboljoj se prijateljici nije èinilo kako tajnu smije prebrzo odati
. Pro lo je nekoliko dana dok je nije otkrila prijateljici, a potom jo jednoj. I on
e su prisegnule na utnju, ali nisu tako dugo èekale da zavjet prekr e. Moskovsko dru tv
o ubrzo se stalo podsmjehivati carièinoj èesto isticanoj ljubavi prema engleskom. Sv
akom koga je pratio glas da zna ne to to drugi ne znaju, sad su bili poznati tajni
nadimci koji su meðusobno koristili Alix i Nicky. "Ljubice, Deèko, Slatki, Du ice moja
, moj Manvkinsu, Du ice, Maèkice moja."
Nakon to su se dosita nasmijali na raèun Alix, jednoj se od dama uèinilo kako mora po
dsjetiti ostale: "Ona nam je stigla iduæi za lijesom. Nosi nesreæu."
Sto se toga tièe, moskovski gubernator dobio je nadimak "Hodin ki princ."
15.
U tjednu koji je slijedio, osam su se dana odr avale fe te, plesovi, prijemi, dr avnièki
posjeti i glazbene veèeri. Na dan 19. svibnja u kremaljskoj je Aleksandrovoj dvor
ani odr an banket, na dvadeseti je moskovski gubernator uprilièio vlastiti bal. Na d
vadeset i prvi se moskovsko plemstvo sastalo u Dvorani stupova, a domaæin je bio p
rinc Trubeckoj. Stiglo je èetiri tisuæe gostiju. Na dvadeset i drugi, Nicky i Alix o
ti li su u dr avnièki posjet manastiru Troiski-Sergejevskom, a u jutro dvadeset i treæeg
, Nicky je dao dvadeset tisuæa rubalja kao prvu ratu za gradnju djeèjeg doma za rtve
Hodinke. Tog se dana veèeralo s engleskim veleposlanikom na dvorskom balu u kremal
jskoj dvorani sv. Andrije. Tri tisuæe i sto gostiju. Nijemci, koji su se bili prit
ajili, u svojoj su ambasadi sljedeæe veèeri priredili tek glazbenu veèer, a nju
224
Norman Mailer
je dvadeset i petog slijedila veèera u dvorcu za diplomatski kor. Na kraju su se s
vi ponovno na li dvadeset i estog na Hodin kom polju, kako bi nazoèili vojnoj paradi. J
ame su tad veæ bile zatrpane. Bio je to jo jedan sjajan dan, a Nickvjevu je koèiju vu
klo est bijelih konja. Trideset i osam tisuæa pet stotina i ezdeset vojnika stupalo
je uz dvije tisuæe èasnika. Gledalo ih je ezdeset i sedam generala.
Sad sam veæ oèekivao naredbu da otputujem. Nisam bio siguran hoæu li se moæi aklimatizir
ati na Hafeld, nakon takvih iznimnih dana u Moskvi, no Maestro mi je odmah kazao
: "Po tuj Hafeld. To je va no." Nisam mu imao razloga ni vjerovati niti ne vjerovati
- ono to je doista mislio bilo je, naposljetku, skriveno njegovim nedokuèivim dr anj
em, no mogu reæi da se veæ godinama nisam osjeæao tako dobro kao nakon povratka u Aust
riju. Dugo nisam sudjelovao u operaciji veæoj od one na Hodin kom polju. Ili mi se b
arem tako èinilo.
Rekli smo kako nema mnogo vragova kojima je dopu teno veæe sjeæanje, no Maestro se tu
dr i istog naèela kao i obavje tajne agencije. Njihov pripadnik o nekom projektu zna o
noliko koliko je potrebno. Nas se, pak, potièe da u sjeæanju ne zadr avamo ni ta to nam n
eæe trebati na novom projektu.
Kako mi se èini da sam vrag veæ stoljeæima i da sam se uspinjao i bio degradiran, mogl
o bi se postaviti pitanje kako sam to, dok sam bio u Rusiji, uspio mnogo toga na
uèiti. To je stoga to neko tek steèeno, suptilno znanje blijedi kad se pothvat prived
e kraju. Na taj naèin stjeèemo mnoge umne sposobnosti, ali ih ubrzo i gubimo. Ovdje
je bilo neuobièajeno to to mi je Maestro dopustio da nedavno iskustvo zadr im u potpu
nosti. Hodin ko mi je ostalo u sjeæanju, pa mi je moral bio gotovo sjajan. Vrativ i se
obitelji Hitler, mogao sam, uzev i u obzir na uspjeh u Rusiji, ponovno povjerovati
kako Maestro tom klijentu, mladom Adolfu Hitleru, nije namijenio neki skroman c
ilj.
Lakog duha, koji nimalo ne prilièi te koj odanosti u kojoj nema osobnog izbora, po p
ovratku u Hafeld sam se osjeæao uzvi eno. Uskoro sam prestao misliti na Nickvja i Al
ix. Za to bih to i èinio? Ako me u buduænosti opet po alju u Rusiju, ponovno æu rekonstrui
rati potrebno sjeæanje.
U stvari, zanimljivo je da mi je to palo na pamet, jer sam u Rusiju opet poslan
1908. godine, a tamo æu potom, s prekidima, ostajati sve dok osam godina poslije n
e bude ubijen Raspuæin - taj Raspuæin koji se ni s èim nije dao usporediti, posve izni
man klijent. Iako je blisko sa
Dvorac u umi
225
mnom suraðivao, ipak je ustrajavao da i dalje bude u slu bi lukavog i visoko pozicio
niranog kand ela. Kako smo samo ratovali zbog Ras-puæina i iznimnih crta njegove du e.
Mo da æu te iznimne dogaðaje po eljeti opisati, no to ne spada u ovu knjigu. Sad kad su
sve velike digresije privedene kraju, elim zabilje iti to se s Aloisom, Klarom i Ado
lfom dogaðalo iduæih devet godina. Time æu okonèati ovaj knji evni pothvat. Zasad se, dakl
e, vraæamo na gazdinstvo.
Odavde mogu vidjeti stazu koja vodi do Der Alteove kuæe.
KNJIGA DEVETA
Alois mlaði
I.
Nakon povratka u Hafeld, èekala me jedna èudna zadaæa. Trebalo je Der Altea nagovoriti
 da spali jednu od svojih ko nica. Njegove su ga pèele bile tako izbole da sam ga na a
o u krevetu, s okrutnom oteklinom na licu. Nekoliko alaca zamalo ga je pogodilo u
oèi.
Buduæi da je bio vrlo vje t, nije mogao shvatiti kako mu se moglo dogoditi ne to tako
sramotno dok je pregledavao jednu od svojih boljih ko nica. Dok je poku avao zamijen
iti maticu - pokazivala je prve, sigurne znakove konaènog umora - napala ga je nje
na pratnja. Der Alte je tu bunu uspio ugu iti uz pomoæ cigare koja mu se u tom trenu
tku nalazila u ustima, no tako drastiènu pobunu svojih stvorenja nije do ivio godina
ma. Kod mene je to probudilo paranoju (koja mi je uvijek pri ruci, jer je korisn
ija od nesposobnosti predviðanja). Morao sam pretpostaviti kako su taj pèelinji napa
d potaknuli kand eli, pa se ko nicu moralo uni titi.
Nakon to sam dobio naredbu - koju sam mu prenio dok je spavao - Der Alte je nije
odmah poslu ao. Pro lo je nekoliko dana. Misao sam mu u san poslao ponovno, no sad d
ovoljno nagla eno da shvati kako se ne mo e smatrati snom, veæ naredbom, zbog èega je na
starèiæ bio posve rastrojen. "Uèini to", ponavljao sam mu dok je spavao, "to æe ti biti
od koristi. Sutra je nedjelja. To æe pojaèati pozitivan uèinak. Nedjelje nose dvostruk
u vrijednost. Ali nemoj se poslu iti sumpornom bombom. Previ e bi ih moglo pre ivjeti.
Natopi ko nicu kerozinom. Zatim je zapali, skupa s kutijom."
U snu je zastenjao. "Ne mogu to napraviti", rekao je Der Alte. "Langstroth me sk
upo stajao."
"Spali ga."
Der Alte je moju naredbu ipak poslu ao. Morao je. U svojim je godinama znao kako s
mo mu se duboko uvukli. Nije elio ivjeti s grozotama koje bismo mu mogli prirediti
, a koje bi njegovom tijelu
Norman Mailer
bile stvarne poput èira. Èesto bi mu na pamet pala smrt, ponekad mu je ta pomisao bi
la blizu poput zvijeri koja u susjednoj sobi le i u kavezu. Meni je sve to, naravn
o, bilo posve svejedno. Te ko je ne prezirati stare klijente. Tako su podatni. Nar
avno da je to uèinio. Ono to je pospje ilo odluku da se èin izvede, bila je srd ba koju j
e jo dobrano osjeæao zbog pèelinjeg napada. Njegova predod ba ivotnih izvjesnosti postal
a je upitna. Stare navade ne mogu si priu titi previ e okova.
U nedjelju ujutro, spustio je ko nicu na tlo i zapalio je. Dok je zurio u mete koji
se u vatri raspaljivao, bilo mu je bolje. Pogodio sam. Uistinu mu je bilo od ko
risti. No, znojio se kao pas. Ipak je bio sav jadan zbog samog spaljivanja - to
se kosilo s njegovim profesionalnim instinktima. Èinilo mu se kako æe zaplakati za s
vim tim nevinim pèelama koje su sada bile spr ene u ni tavilo, zajedno s krivima, no n
a vlastito iznenaðenje, u prepone mu se vratio rijedak osjeæaj slatkoæe. Takvu tjelesn
u slast nije osjetio godinama. Kao kod mnogih staraca, po uda mu je bila ogranièena
na glavu. Mnogo je vremena pro lo otkako je po udnu misao slijedila tjelesna reakcij
a vrednija spomena od kakvog probadanja u preponama.
Spomenut æu kako je spaljivanju prisustvovao i Adi. I on je u snu dobio poruku koj
u mu nije bilo te ko prihvatiti. Iskrao se Klari i An-geli dok su se spremale za o
dlazak u crkvu. A Klara se zbog njegovog bijega nije pretjerano brinula. Kad bi
ga vodili sa sobom, nije ba bio ugodno dru tvo. Ako se nije me koljio na sjedalu, zap
oèeo bi sa sestrom natjecanje u tipanju. Potajnom.
Da, Klari je ostati s Angelom nasamo u nedjeljno jutro omoguæavalo da se s pokæerkom
malo zbli i. Istini za volju, bila je zadovoljna i kad nije vodila Edmunda, ili z
a vrijeme slu be bo je morala na grudima dr ati Paulu, stalno se nadajuæi da neæe po eljeti
hranu. Danas je Alois rekao kako æe on ostati s dvoje malih. Klara u takvu velikod
u nost nije mogla povjerovati. Je li to on omek ao? Je li to moguæe? To je svakako bil
o pitanje koje æu i sam morati istra iti. No, najprije æu se pozabaviti Adijevim uzbuðen
jem tijekom spaljivanja pèela. No nim prstima su mu prolazili trnci, srce mu se tres
lo u grudnom ko u, nije znao bi li vri tao ili urlao od smijeha. Uzbuðenje ivota u Rusi
ji sad me uèinilo pomalo tromim. Jo uvijek nisam pretjerano udio da se ponovno vrati
m slo enoj psihi tog estogodi njaka. Moral mi je bio, kako sam rekao, na visini, ali
nisam bio spreman tako se brzo baciti na posao. Po povratku skromnim zadaæama u to
m dijelu Austrije, nije
Dvorac u umi
231
mi smetalo to je postojanje tu bilo jednostavnije. Hafeld æe mo da uskoro ponuditi vl
astita otkriæa, a u meðuvremenu mi je omoguæavao da ivim u suptilnom okru ju sitnih zadaæa
Mogao sam, primjerice, posvjedoèiti nekoliko promjena u Aloisovom duhu. Veæ i to je
bilo dovoljno da se zainteresiram.
Primjerice, Klara nije imala pravo. Alois nije omek ao, nipo to. Kazao joj je kako m
u dobro èini kad s vremena na vrijeme bude malo i s malima, no èim je oti la, strpao j
e Paulu u njenu kolijevku a Edmundu nalo io da ostane u sobi i pazi da se ne probu
di. Znao je da æe Adolf sam otiæi, a Alois mlaði s Ulanom biti s druge strane bre uljka.
Jedva je èekao ostati sam. elio je meditirati o nezgodi koja je zadesila Der Altea
. Zbog tog mu je dogaðaja bilo toplo oko srca. Nestalo je tmurnih slutnji. Uvijek
mu se èinilo kako æe on biti taj kojeg æe pèele divljaèki izbosti.
Tijekom cijelog svibnja, kako je bivalo sve toplije, Aloisu se stalno vraæao strah
kako æe ostati bez svojih zajednica. ivio je s jasnom slikom pred oèima, kako se pop
eo gore, na kro nju, jako visoko, gdje poku ava navesti poludjeli roj da se vrati u
ko nicu. Tu na je èinjenica bila to se, nakon to je cijele zime fino jeo, sad u svojoj o
djeæi osjeæao stije njen, poput èovjeka koji je nabio 125 kila u vreæu od 100.
Nije potom bilo nikakvo iznenaðenje to je ove nedjelje rado opustio lice, pustio da
mu zare i eludac, a sfinkter ispu ta vjetrove. Previ e je ove zime bilo tjedana, a sad
se to veæ nastavilo i na proljeæe, u kojima je bio uvjeren kako æe ostati bez neke od
vitalnih funkcija, to æe mu uni titi va an dio samopouzdanja. Nekoæ mu se takav kraj èini
nevjerojatnim, jer mu ta tina to nije dala zamisliti, ta energièna ta tina (koju je g
radio od djeèa tva, komadiæ po komadiæ, uspje an dogaðaj po uspje an dogaðaj) naizgled je s
blijedjeti. Gdje mu je bilo samopouzdanje? Te nedjelje nije oti ao u crkvu, a nije
i ao ni inaèe. Naravno da nije, ako je to ikako mogao izbjeæi. No vi e nije bio siguran
hoæe li biti u stanju izbjegavati je i dalje. Te je nedjelje èak razmi ljao da se pri
dru i Klari.
Pomisao mu je bila odbojna. Sjediti u klupi tijekom tih besmislica! Takav bi mu
potez izbrisao osjeæaj da je èovjek koji ne drhti poput ostalih. No, od pèela ga je dr a
o smrtni strah. Jesu li te posljednje godine malo popustili temelji njegovog pon
osa? Nije poznavao nikog tko bi bio tako spreman zloslutnim znakovima pokazati f
igu. Takvo postignuæe kod roðenih seljaka nije bilo uobièajeno.
232
Norman Mailer
A opet, prije samo tjedan dana, ruke su mu stale drhtati dok je u novinama èitao v
ijest o pogibiji pèelara. Èovjek se nakon pobune u ko nici nije uspio oporaviti.
U poku aju da ubla i strahove, Alois je èak oti ao posjetiti Der Altea. Posjetio ga je d
ok je starac jo bio u krevetu, u najslabijoj fazi. Der Alte je èak i briznuo u plaè d
ok je opisivao svoju nezgodu. Kod Aloisa je to izazvalo apsurdan osjeæaj vrline, k
akav mlaði brat osjeti ako vidi starijeg dok plaèe.
Nakon toga je, na nekoliko dana, Aloisu strah splasnuo. Nije znao za to, ali Der A
lteova nesreæa umanjila mu je vlastitu grozu. No sad mu se strah stao vraæati. Nije
se dobro osjeæao otkako se vratio Alois mlaði. Ne mo e biti takva budala, govorio je s
ebi, pa da ivi u strahu od pèela, jer zbog sina osjeæa nelagodu. No opet, to bi mogla
biti i istina! Ljudi su tako prijetvorni. To je dobro nauèio radeæi na carini. Sjeæao
se ene koja je darove bila umotala u svoje crno donje rublje. Zgodna ena. Kad ju
je Alois uhvatio, bila je dovoljno drska da se osmjehne i ka e: "Tako ste pametni.
Drugi se slu benici nisu usuðivali dirati te privatne stvari."
"Zbog toga", kazao joj je, "veæina mojih suradnika ide u crkvu. Jutros vas nije pr
atila sreæa."
Nasmijala se. Bio je u napasti da je pusti. Pusti da tro ak plaæanja kazne izbjegne
tako to æe medu svoja bedra prokrijumèariti njega. No nije si to dopustio. Ozbiljna p
ravila nije zanemarivao.
No, sjeæanje na taj dogaðaj ipak ga je navelo da razmi lja o prirodi prijetvornosti. R
anijih dana, kad je jo mogao u ivati u jahanju, obièno bi naletio na pokojeg drijepca
koji bi mu odnio dio samopouzdanja, bilo je ne to u njihovom koraku - recimo, po ele
li, jahaè bi mogao otkriti da pod njim nisu èetiri, veæ je pet nogu. Ne biste imali p
ojma kako takvu ivotinju obuzdati.
Da, takav je bio Alois mlaði.
S druge strane, mo da je o svom najstarijem sinu prestrogo sudio. Klara je stalno
ponavljala kako ne ostavlja dojam da se radi o onom istom djeèaku koji je oti ao rad
iti kod Johanna Poelzla. Njeni roditelji su sigurno s njim dobro postupali. Pona a
o se pristojno. Nije stalno izgledao kao da te prosuðuje. Prije nego to je oti ao, go
vorila je Klara, bio je poput prijatelja koji bi bio prijazan u tvom dru tvu, no èim
bi mu okrenuo leda, o tebi bi rekao ne to ru no. Nije to mogla dokazati, ali je mog
la prisegnuti da je bio ba takav. A sad se doimao
Dvorac u umi
boljim. Mo da. I dalje je previ e vremena provodio ja uæi Ulana. No, kao to je Klara Aloi
su takoðer dala do znanja, s tim se bila spremna pomiriti. Bolje da ja e preko brije
ga, nego da poène oèijukati s vlastitom sestrom.
" to ti o takvim stvarima uopæe zna ?" upitao je Alois.
"Ne znam", rekla je Klara. "No, kad sam bila mlada, sva ta sam vidjela. U nekim ob
iteljima. O tome se ne govori."
U njenom se glasu nije moglo razabrati misli li da bi ona i Alois imali za raspr
aviti neku va niju, privatnu temu. Tek je malo pocrve-njela dok je govorila.
Takva sposobnost da se najneugodnije èinjenice o sebi sasvim potisnu, uvijek mi po
takne ne eljeno divljenje. Ne znam je li podiæi takvu unutra nju prepreku podjednako t
e ko kao, recimo, popeti se na Alpe, no kako bilo, Dummkopfu se mora odati priznan
je. Digao je branu rodoskvrnuæu - koja nipo to nije bila na e djelo - a potom mu je dr
uga zadaæa bila za tititi ljude, u sluèaju da ga ipak poèine, od sjeæanja na svoj èin.
Zbog toga gubimo neke prednosti. Veæina ljudi nije se u stanju suoèiti s neugodnim i
stinama. Posjeduju ne to to se mo e nazvati samo bogomdanom sposobnosti da se sakriju
sami pred sobom. Stoga mi se sviðalo kako je Klara bila puna nepriznate brige zbo
g Aloisa mlaðeg i Angele, a da ni na èasak nije pomislila nije li joj mu , umjesto str
ica, mo da otac.
2.
I ja sam takoðer razmi ljao o promjenama kod Aloisa mlaðeg. Na povr ini, bio je bolji. A
ko se mo emo povesti za naèinom na koji se ophodio, postao je razumna imitacija ugod
nog i pouzdanog mladiæa.
Vragovi koje sam bio ostavio u Austriji sad su mi sa zadovoljstvom objavili kako
su napravili kopiju kratkog pisma koje je Johann Poelzl poslao po Aloisu mlaðem.
U njemu se nalazila konaèna i posve pozitivna ocjena mladiæa.
Nisam ba mogao povjerovati da je pismo autentièno. S jedne strane, to nije bilo ori
ginal, veæ kopija koju je napravio agent. Zbog toga se nisam mogao poslu iti jednim
od svojih darova - u stanju sam steæi vrlo dobar uvid veæ na temelju letimiènog pogled
a na neèiji rukopis.
2-34
Norman Mailer
U njemu se vide mnogi neotkriveni kutci du e. Ono la no str i poput bubuljice.
Kako sam veæ napomenuo, vragovi koje sam ostavio u Hafeldu nisu bili pretjerano vj
e ti. Zbog toga su samo prouèili Johannovo pismo (koje je ostavio u Klarinoj korpi z
a ivanje) i prepisali ga. Da su vladali boljom tehnikom, mogli su krivotvoriti fa
ksimil i original zadr ati.
Bez kaligraflje na raspolaganju, morao sam se zadovoljiti samim rijeèima.
Cijenjena kæeri!
Ovo predajem djeèaku. On æe to predati tebi. Tvoja majka ka e da je on dobar deèko. Plak
at æe jer æe joj nedostajati. To ka e.
Reci svom cijenjenom mu u. Alois mlaði je dobar. Vrijedan radnik. Vrlo dobar,
Tvoj otac,
Johann Poelzl
Mogao sam zatra iti da neki od na ih noænika u Spitalu na mlijeènoj turi proðe Johannovim
mislima, no odluèio sam prièekati. Bio je to tvrdoglav stari èovjek, koji se mogao odu
prijeti svakom poku aju ulaska u um, a ja sam sve to mi je trebalo o Aloisu mlaðem mo
gao saznati i u Hafeldu. Ni i vragovi koji su ovdje ostali malo su, na moje iznenaðe
nje, èak i napredovali. Na su zanat uèili i bez mog nadgledanja. Jedan od njih uskoro
bi mogao biti spreman za pouku o urezivanju snova.
No, neæu se zamarati da ih pobli e opisujem. Sad je veæ pro lo vi e od stoljeæa, a biv i vr
vi sjeæanju donose manje zadovoljstva od osrednje pjesme. Prisutnost mu karca ili ene
blisko je vezana s njihovim tijelom, pa stoga i nudi mno tvo uvida, mi vragovi pa
k nemamo izrazitu osobnost, osim ukoliko ne moramo, dok traje neki projekt, ivjet
i u tijelu èovjeka. U tom sluèaju doista posjedujemo prisutnost, koju nije moguæe razl
uèiti od osnove koju smo nastanili. Usudio bih se reæi da s njom nismo vezani vi e od
odjeæe koju mo emo presvuæi.
U zemlji snova postojimo lak e. Tamo - ako smo spremni priu titi si takav tro ak - mo em
o postati tko god elimo. Neke su improvizacije sjajne. Kad bi snovi toliko upravl
jali ljudskom povije æu kako bismo to mi eljeli, Dummkopf bi brzo postao Maestrov plaæe
ni sluga.
No, nismo tome ni blizu. Posebno nismo bili 1896. godine. Bog je
Dvorac u umi
235
i dalje bio Gospodar svemira koji nas je neposredno okru ivao. Ljudi, ivotinje i bi
ljke jo su bili njegova stvorenja. Prirodom, nesavr enom kakva veæ jest, a povremeno
kataklizmièkom (uglavnom zahvaljujuæi, moram ponoviti, nesavr enosti njegovog projekta
) i dalje je on upravljao, na nimalo nepogre iv naèin. Samo je noæ dobrim dijelom prip
adala nama.
Kako je toga bio svjestan u potpunosti, Maestro nije s odobravanjem gledao na sa
mopovladivanje. Dao nam je do znanja da vragovi nemaju to sami sebi èestitati na u as
ima koje bi potaknuli noænom morom. "Snovi i èezavaju", kazao nam je. "Nadzor nad dogaða
jima treba imati danju."
Nadzor nad dogaðajima? Maestro je svoje zanimanje za Hitlerove iz Hafelda svakako
i dalje odr avao, na kad sam poku ao shvatiti za to, velike nade za koje je tvrdio da
ih u mladog Adolfa Hitlera pola e, navele su me da se zapitam bih li mogao razluèiti
koji je stvarni Maestrov interes. Na posebni estogodi njak mo da je tek jedan od stot
inu ili tisuæu potencijalnih projekata koje je Maestro nadgledao, a da je pritom p
ostojala tek kakva sitna vjerojatnost da bi jednom mogli postati va ni na im ozbiljn
im namjerama. Stoga je svaka procjena znaèaja mog zadataka morala tijekom godi njih
doba koja su slijedila neprestano do ivljavati promjene.
3-
Nisam opisao, a i neæu navoditi brojne druge aktivnosti, pothvate i sitne istrage
koje su vragovi pod mojom komandom izvodili u tim dijelovima pokrajine Gornje Au
strije (u koje su pripadali Linz i Wald-viertel). Dosad nisu bili nimalo zanimlj
ivi.
Povijest je, meðutim, pokazala kako je Maestro mudro predviðao buduænost, pa ako se s
razumijevanjem vraæam u 1896. godinu, to èinim osna en spoznajom da je moje djelo bilo
znaèajno, a mnoge pojedinosti kojih se sad prisjeæam bile su vrijedne na e pozornosti
.
Stoga mogu potvrditi kako je Alois mlaði pokazivao prilièan dar da u svojoj neposred
noj blizini oèara ba svakog. Neko vrijeme je èak uspio i uveæati te ku sumnjièavost koja j
izbijala iz osobe Aloisa starijeg, a koja bi se, kad je bio nezgodno raspolo en,
nad ostale nadvila poput fronte nadolazeæeg lo eg vremena - to je izazivalo nelagodu
i
Z36
Norman Mailer
time se èesto slu io na Carini, kad bi se suoèio sa sumnjivim turistom. No, djeèak je bi
o tako armantan - radilo se o finom spoju mladosti, zdravlja, ne to duhovitosti i oèi
te dobre volje - da njegov otac nije uspijevao svoju te ku psiholo ku pozu odr avati v
i e od nekoliko dana. tovi e, Alois mladi pokazivao je i ne to zanimanja za pèele. Postav
ljao je mnogo dobrih pitanja.
Ubrzo je Alois stariji iskusio rijedak osjeæaj sreæe - nije mu se èesto dogaðalo da zavo
li svoje dijete. A sad je zavolio. Barem jedno. Aloisu mlaðem je èak odr ao neka od sv
ojih najboljih predavanja o pèelarstvu, a ubrzo je ponovio sve svoje ranije govore
Klari, Angeli i Adiju, èemu je dodao i monologe iz gostionice u Linzu, kojima je
pak sad mogao dometnuti i novije iz Fischlhama, gdje je izigravao stalnog domaæeg
struènjaka. Djeèak je tako brzo uèio da je Alois morao posegnuti za naprednijim znanje
m kakvo je upio èitajuæi pèelarske èasopise. Naposljetku je neke od kvalitetnijih Der Al
teovih spoznaja poèeo predstavljati kao vlastite, primjerice, onu o pèelinjem gotovo
ljudskom karakteru, ili delikatnosti i visokim motivima kojima su se njihovi ivo
ti nadahnuli. Djeèak je sve to stalno upijao, a oko ko nica je radio spretno. Starij
i je Alois stao sanjariti o buduænosti u kojoj bi otac i sin mogli dodavati zajedn
icu za zajednicom. To bi jo moglo ispasti i pravo poslovanje.
Ponosan na Aloisa mlaðeg, jednog ga je dana poveo u posjet Der Alteu. Dotad je s t
im oklijevao - ne bi mu se nimalo svidjelo da njegovu ulogu mjesnog struènjaka u s
inovljevim oèima preuzme Der Alte. S druge je strane bio ponosan na svoj odnos s D
er Alteom, tako uèenim èovjekom koji je s njim postupao kao sa sebi ravnim - djeèaka b
i i to moglo zadiviti.
Istini za volju, vi e nije osjeæao nelagodu zbog pèelareve nadmoæno-sti. Njegov je polo aj
postao stabilan u èasu kad mu je Der Alte umalo zaplakao na rukama. Uz to, ponovn
o mu je zatrebao praktièan savjet. Ko nice su mu bile pune meda. Prouèio je svoje prir
uènike o tehnikama njegovog skupljanja, no nije se osjeæao spremnim. U pro losti je, j
o u Passauu i Linzu, s tim sasvim zabrljao. Med koji je pokupio bio je pun sitnih
komadiæa voska, a on je - bez obzira na mre u i rukavice - zaradio previ e neugodnih
uboda na mjestima koja za titna odjeæa nije pokrila, poput vrata i zglavaka.
Sad bi to moglo biti vi e nalik velikom, dobro obavljenom poslu. Te ko bi veæi dio svo
je etve mogao prodati ako je u proizvodu bilo
Dvorac u umi
237
puno smeæa. Jedna mrtva muha dovoljna je da pokvari prodaju, ako je kupac prvi ugl
eda!
Zato je po savjet jo jedanput po ao starom jarcu. No, sad se osjeæao sno ljivijim. Aloi
sa je zaèudilo kako mu je tom prigodom malo smetao miomiris kolibe. Mo da je Der Alt
e znao vi e od njega o pèelama, ali on, Alois, barem ne bi briznuo u plaè kad bi ne to p
o lo krivo.
Stoga je sa sobom poveo i Aloisa mlaðeg, a Der Alte ih je toplo primio. Bio je sre
tan to nije sam. Oporavak mu se zavukao i ponekad je bio bolan poput jakog svjetl
a u oèi. Ponos mu se povio pod teretom svega to mu je u ivotu nedostajalo. Pustinjac
i nisu èesto spremni na samopropitivanje. Jedva da je tu va no radi li se o pustinja
cima koje tite kand eli, ili o onima u na oj slu bi, ili povremeno o neovisnima - makar
je to posljednje prava poslastica, kad se u obzir uzme usamljenost, no kako bil
o, takve klijente barem jednom na godinu treba provesti kroz èistili te neugodnih ra
spolo enja. Posljednji sam tjedan morao tro iti vrijeme na Der Altea. U pro losti je v
eæ bio klonuo duhom zbog spoznaje da ni na koji naèin ne mo e postati dru tveni voda - to
mu je bila jedna od najsna nijih ranih ambicija. Nije imao drugova, nasljednika,
spomena vrijednog novca. A jo bi se i svako malo sjetio ljudi koji su ga u pro lost
i povrijedili, a da im to nije uspio uzvratiti. Ispod svega je bilo i te ko razoèara
nje to nije stekao nikakvu moæ ili istaknuti polo aj na koje je, na raèun svoje intelig
encije, polagao pravo. Kako èesto biva kod depresije koja slijedi nakon neoèekivane
nezgode, oboljenje je smatrao posljedicom presude njemu samom.
Stoga sam se potrudio da tijekom Aloisovog posjeta budem prisutan, jer sam Der A
lteu htio popraviti raspolo enje. Kako se klijentove misli daju pomraèiti kad ih po el
imo malo spustiti na zemlju, tako znamo i na sat ili dva èovjeka iz tmurnog raspol
o enja podiæi, pa èak mu - ako mu je potrebno - priu titi èasak radosti. Ne elimo da i èez
azni. (Za nas je mnogo korisnije ako umru mladi i srditi.) Veæina na ih klijenata il
i prestane postojati - ne ostane im vi e nimalo du e! - ili ih Dumkopf reinkarnira,
jer ne voli okrenuti leða ni jednom od svojih stvorenja, velikih ili malih, mudrih
ili lakomislenih - to bi mogao biti i razlog za to svijet sve vi e preplavljuje osre
dnjost.
Situacija, naravno, nikad nije jednostavna, jer i mi moramo iz istro enih klijenat
a nastojati izvuæi svu dobit koja se jo da.
Prema tome, htio sam Der Alteu popraviti raspolo enje. I èim su ga Alois stariji i m
laði do li posjetiti, uspio sam ga osloboditi naj-
238
Norman Mailer
nesretnijih misli. Èak sam mu ponovno uspostavio predod bu o sebi kao privlaènom mu karc
u. Ta tina je uvijek ljudski osjeæaj koji nam najvi e stoji na raspolaganju. Zbog toga
je Der Alte osjetio kako ga Alois mlaði sna no privlaèi. Prvi put je nakon dugo godin
a osjetio elju voditi ljubav s adolescentom.
Nakon uvoda i formalnog zanimanja za njegovo zdravlje, poèeli su raspravljati o po
stupku. "Skupljanje meda! Naravno! Isprièat æu vam sve o tome."
U punoj formi i izrazito svjestan djeèakove prisutnosti, Der Alte se sad æutio posve
pripravnim da se baci na izlaganje manje poznatih vidova tog postupka.
"Da", rekla je moja pomlaðena starina, "skupljanje meda samo je po sebi umjetnièka f
orma. Drago mi je to ste mi danas do li jer, istini za volju, koliko god da je tvoj
 otac postao sposoban za vrijeme svog kratkog razdoblja u Hafeldu - briljantan j
e èovjek tvoj otac - i najbolji pèelari moraju steæi doslovno novo zanimanje kad, nako
n duge zime i blagog, toplog proljeæa koje nam je ostvarilo nade, doðe vrijeme za iz
lijeganje larvi u na im oplodnjacima. To je, ako smijem kazati, najnapetiji trenut
ak na eg zanimanja. Ko nice su prepune. Stare su pèele vani na pa i, a mlade su dobile b
ezbrojne zadatke u domaæinstvu, od kojih je jedan, primjerice, puniti prazno saæe me
dom i zatvarati ga finim, tankim slojem voska. Taj zadatak imaju za to specijali
zirane pèele. Mladi Aloise, to je ravno èudu. Te su radilice mlade, nekima je tek de
set dana, no veæ ih mo emo smatrati zanatlijama. Sloj voska koji prekriva svako siæu no
saæe nije deblji od kvalitetnog tvrdog papira."
Alois se suzdr ao da ne ka e "to veæ znam", i umjesto toga namignuo je sinu. Djeèaku je
prije kazao neka bude pripravan slu ati. "Kad se radi o pèelama, Der Alte mo e izgovar
ati cijele pasuse. Ponekad cijele stranice. Treba samo klimati glavom. Devedeset
posto onog to æe nam isprièati veæ znam, ali to je kao pecanje. Mora biti strpljiv, pa æe
obiti ono zbog èega si do ao."
"Tako dakle", sad je kazao Der Alte, "vrcanje meda, ako se ne obavi kako treba i
u pravo vrijeme, mo e biti grub prekid pèelinjih poslova. Prvo pitanje koje si stog
a moramo postaviti jest, koje je najbolje vrijeme za vaðenje meda iz ko nica?" Digao
je ruku kao da eli nadzirati vlastito izlaganje. "To je kasno jutro", nastavio j
e Der Alte. "To je sigurno najbolje vrijeme. Ko nice su tople, ali jo nisu prevruæe.
Pèele radilice su pospane, èak bih se usudio reæi kako na a mala stvo-
Dvorac u umi
2-39
renja u to vrijeme hvata fjaka. To su, naposljetku" - i tu se nasmijao - "talija
nske pèele."
Alois se iz pristojnosti osmjehnuo. Alois mladi takoðer.
"Dakle", rekao je Der Alte, "èinimo veliki korak. Za to vam moram posuditi praznu
ko nicu."
"Zato to æemo morati u nju prebaciti pèele koje su u saæu s medom?" upitao je Alois mlaði
.
"Upravo tako", rekao je Der Alte. "Sjajno predviða . Ma ta ti je usredotoèena, vidim, na
konkretne elemente situacije."
"Da", odgovorio je Alois stariji, "pametan je on deèko, no ako smijem dati svoje m
i ljenje, te se pèele iz saæa s medom od meda ne mogu odvojiti ako se ne stavi letvica
za razdvajanje."
"Naravno", rekao je Der Alte, "stoga je prvi potez...?"
"Naæi maticu", rekao je Alois stariji, "ako sam i ta od vas nauèio." Okrenuo se sinu.
"Da, pèele se, ako ne znaju gdje im je matica, uspa-nièe. Ako ih eli prebaciti iz jedn
e kutije u drugu, mora prebaciti i maticu."
"Upravo tako", rekao je Der Alte. "Tvom sam ocu pokazao kako se tu damu mo e pronaæi
. Potom treba uzeti kavez za maticu", iz d epa je izvadio kutijicu ne veæu od pila ka
rata. "S ovim se koristi staklena hvataljka."
"Da, otac mi je to pokazao. Èak mi je dopustio i da jednu od matica iz staklene hv
ataljke otpuhnem u kavez."
"To je odlièan postupak", rekao je Der Alte. "Za kakvih godinu dana, meðutim, kad se
tako usavr i kako to od tebe oèekujem, neæe se vi e slu iti kavezom. Maticu æe moæi pok
tima."
"Da," rekao je Alois stariji, "ali ne poku avaj to napraviti na brzinu." Stao je b
jesomuèno mahati prema nevidljivim pèelama, kao da Der Altea eli posjetiti kako bi ta
smjela procedura mogla prizvati katastrofu.
"Ba sam jutros", rekao je Der Alte, "premjestio tri svoje matice u zasebne ko nice.
Prstima. Mogao sam uzeti staklenu hvataljku. To je nedvojbeno, kako je tvoj ota
c napomenuo, oprezniji postupak. Ali ja sam poput akrobata koji je do ivio ozbilja
n pad. Nema mi druge nego ponovno se popeti na tu verdammte icu."
Der Alte se u stvari kod takvih prijenosa vratio kori tenju staklene hvataljke, no
, kao iskusan klijent, mogao je na svaku temu samopouzdano lagati. A nije mu tre
balo veæeg poticaja od elje da kod
240
Norman Mailer
Aloisa mlaðeg izazove divljenje. Najprije je, meðutim, trebalo neutralizirati Aloisa
.
"Tvoj otac je", kazao je Aloisu mlaðem, "kao i obièno, pogodio u samu bit. Kad se ma
kne matica, pèele æe preko letvice za razdvajanje pobjeæi iz medi ta u oplodnjak, jer si
maticu tamo premjestio. Kako æe se samo meðusobno boriti u urbi da se poslu e izlazom
i to prije se opet spoje sa svojom damom."
Osmjehnuo se Aloisu mlaðem. "Ah, da se samo mo e vratiti mladost i krenuti u lov na
mladu ensku. U moje me vrijeme ni ta nije moglo zaustaviti. Ima li, po tebi, ne to to
bi moglo zaustaviti tebe?"
"Ima", rekao je Alois mlaði, "moj otac." Sva se trojica nasmija e.
"Oca mora slu ati."
"Na to sam i spreman", rekao je mladiæ. Toplo se osmjehnuo Der Alteu, kao da mu eli
omoguæiti jedan stvarni trenutak u kojem æe se osjetiti lijepa povezanost njih dvoj
ice. No, prije nego to ozraèje poprimi takav ton, Alois mlaði se potrudio dodati: "Èini
mi se kako ste me zbunili. Nisu li sve ove pèele enice?"
"Jesu", rekao je Der Alte, "tehnièki gledano, ako govorimo o njihovom spolu. enskog
su roda, no, naravno, ni u matice, pa im se reproduktivni organi nisu razvili. Zb
og toga se pona aju poput mu karaca. Neke postaju stra ari. Brane sve ulaze u ko nicu. N
eke su ratnici. Veæinom su odane, odluène, vrijedne. U tom su smislu, da, i poput ena
. ive za dobrobit ko nice. No, kad je obo avanje matice posrijedi, sasvim su poput mu k
araca."
"Sve je to lijepo", rekao je Alois stariji, "no jo èekam kako æu izvaditi med iz ko nic
e."
"U tom æu vam sluèaju", rekao je Der Alte, "dati kljuè."
"Tempiranje", rekao je Alois stariji. "To ste nam veæ kazali."
"Da, to je opæe osnovno pravilo. No, u èemu je tajna tempiranja? U tome da se prièeka
dok se iz ko nice nepogre ivo ne zaèuje zvuk sreæe. Upravo tako. Kad je saæe s medom puno,
a pèele shvate kako su napravile dobar med, opet su spremne pona ati se poput ena. J
edna drugoj pjevaju. Taj zvuk morate biti u stanju prepoznati. Pjevaju od radost
i. Onog jutra kad èujete takav zadovoljni pripjev, morate biti spremni sve te dobr
e pèelice povesti letvicom za razdvajanje u pribje- i te u koje ste prebacili maticu.
Tad æe, naravno, med biti spreman za na upad, ako to mogu tako nazvati. Ali doðite, p
ovest æu vas van. Jedna od mojih ko nica ba pjeva tu pjesmu zadovoljstva."
Dvorac u umi
241
Po ao sam s njima kako bih je i ja èuo. Nisam siguran da bih zujanje koje mi je u lo u
u i protumaèio ba tim rijeèima. Zvuk je svakako bio jak. Nalikovao je uzbuðenom, intenzi
vnom zvuku dinama u elektriènoj centrali, uzvi enom, a opet stra nom zujanju koje ljud
i mogu èuti svaki put kad energija prelazi iz jednog oblika u drugi. Jedno podruèje
se preusmjeri u drugo. To je zvuk kakav se èuje kod raznih motora. "Koliko smo tog
a napravili", kao da si brundaju motori.
Posljednja je Der Alteova uputa bila da se saæa s medom, isti èas kad na njima vi e ne
bude pèela, odmah stave u zaèepljenu kutiju. "Tad je morate unijeti u kuæu radi vrcan
ja. U dobro zatvorenu prostoriju. A s isticanjem va nosti tog zatvaranja ne mo e se
pretjerati", rekao je izravno Aloisu mlaðem. "Mo da to jo ne zna , ali ova bo anstvena st
vorenja obilje avaju dvije karakterne crte: potpuna odanost matici i stra na pohlepa
za medom. Na med æe nahrupiti gdje ga god pronaðu, iz bilo koje ko nice. Zbog toga tr
eba paziti da ne privuèe pèele koje su vani na pa i, na skupljanju nektara. Zbog toga se
vrcanje nikad ne smije poku ati izvoditi na otvorenom. Ponavljam: mora se obavlja
ti u potpuno zaèepljenoj prostoriji."
4-
Kad je dobila upute, Klara se potrudila zaèepiti sve prozore i prozorske daske u k
uhinji, za to je iskoristila svaku raspolo ivu krpu. Za tu je prigodu odjenula bije
lu bluzu i pregaèu, a isto je uèinila i Angela. Alois stariji je èak odustao od svoje
cigare. U obitelji je to bio pravi dogaðaj. No, Der Alte ga je upozorio: "Dim ciga
re na e pèelice mo e onesposobiti. No, kad je posrijedi med, pazite. Ne smije se dopus
titi da mu se u okus uvuèe cigara."
Lutheru, naravno, pristup nije dopu ten. Isto tako ni Adiju, Edmun-du i Pauli, èak i
ako je to nametnulo niz Klarinih odlazaka u djeèju sobu, pri èemu je svaki put mora
la micati krpe poslagane pred vratima i onda ih po povratku vraæati. Alois se po ali
o da je pretjerala sa za titom - mislio je kako ni jedna pèela nije mogla uæi u kuæu.
Inaèe je sve pro lo dobro. Alois se pri svakom vaðenju okvira iz ko nice dr ao ponosno pop
ut kirurga. Vosak s vo tanih kapica na saæu s medom rezao je alatom projektiranim da
digne gornji sloj voska koji je zatvarao svaku æeliju saæa, u svakom okviru. U svak
om je
242
Norman Mailer
od deset okvira Lagstrothove ko nice bilo vi e od dvije tisuæe æelija, a æelija u promjeru
nije bila ira od djeèjeg prsta. Te ko da ih se ba moglo otvarati jednu po jednu. To b
i potrajalo tjedan dana. Alois se stoga slu io no em za separaciju, kojim je odjedno
m obraðivao cijele komade, skidajuæi vosak u irini od jednog palca i du ini od desetak
centimetara. Njemu je to izgledalo poput ko e koju je on, kirurg, morao skidati, a
taj vosak nije bilo nimalo lako skidati a da se ne o tete æelije koje je prekivao.
Poèeo je u ivati u svom poslu. Zakljuèio je kako bi bio dobar kirurg. Krajièkom oka je m
otrio divi li se i Alois mlaði vje tini kojom je ovladao postupkom.
Od pomisli kako je nadaren za operiranje, zagrijale su mu se prepone. Jednom mu
je jedna ena rekla kako je poznavala kirurga, koji je ispao jedan od dva najbolja
ljubavnika koje je ikad imala. Alois je bio drugi. Kako mu se samo ta primjedba
svidjela. Naravno. Pred tijelom ne bi ustuknuo, a ne bi ni kirurg - obojica na
isti naèin krvavi pod ko om!
Nakon nekog vremena, u stanju priliènog samozadovoljstva, predao je otklapaè Aloisu
mlaðem, koji je upropastio jedan komad saæa, pa drugi, no potom mu je krenulo bolje.
Uskoro je pokazivao oèevu vje tinu. To je kod Aloisa starijeg potaknulo ponos, a do
nijelo i blago razoèaranje. Stvar je pogor ao Alois mladi, kad je kazao: "To je kao
skidanje glazure s torte."
"Pazi na saæe", rekao je Alois stariji. "Nemoj ih o tetiti svojim dugim jezikom."
Adiju su sad veæ dopustili da doðe u prostoriju i gleda, a Alois mlaði mu je pru io otkl
apaè, kao da veli, "Hoæe malo?"
Klara ga je odmah ukorila. "Za to svom braci nudi zalogaj voska? Mogao bi se ugu iti.
"
"Ne, ne", rekao je Alois mlaði, "ozbiljno mu nudim. Na vosku ima meda." Klimnuo je
glavom. "Mislim da Adi ne bi bio tako glup da proguta i vosak."
Kad ga je Klara prostrijelila pogledom, Alois mlaði je sam stao va-kati, potom je i
z usta izvukao neprogutani ostatak i klimnuo glavom. Klara je mogla samo skrenut
i pogled.
Uskoro je posao postao te i - morali su skidati drugi sloj voska, s druge stane la
dice, gdje su okviri bili smje teni okomito, kako bi se saæe moglo graditi s obje st
rane staklene povr ine. No, za èi æenje druge povr ine trebalo im je vi e vremena. Med je c
rio s prednje, a jo vi e
Dvorac u sumi
243
sa stra nje strane. Uskoro je Klara morala preuzeti posao. Ubrzo je postalo oèito ka
ko ona ima najspretnije prste.
Taj je posao potrajao nekoliko sati. Svaka je ladica nakon skidanja voska morala
biti ulo ena u vrcaljku, èiju je ruèicu okretala Angela. Predano je slijedila oèeve upu
te. "Da, da, kad poène idi polako, da, ba kao to sad radi . Pogledaj unutra. Med poèinje
izlaziti iz saæa. I dalje polako, da. Nemoj ubrzavati. Jo ne. Polako. Angela, polak
o." (Kao da vozi kola i daje zapovijedi konjima.)
Pokazalo se napornim. Sto je Angela sporije okretala, to je centrifugalnoj sili
trebalo vi e vremena da izbaci med na metalne stjenke vrcaljke, niz koje æe kapati u
lijevak. No, kad bi ubrzala, s medom je upadalo previ e voska.
Ubrzo je morao preuzeti Alois mlaði. U kuhinji je nastala ti ina dok su oslu kivali mr
morenje meda koji se cijedio niz stjenke vjedra. Uz pomoæ ventila na dnu, med se s
ad skupljao u posudi. Klara je bila pripravna s grubim i finim sitom. No svima j
e rekla da prièekaju. Nu no je, kazala je, da ona i Angela jo sat vremena proizvod fi
ltriraju kroz gazu za sirenje. Uz to je èvrsto odluèila saèuvati i vosak. Pèelinji vosak
je bio vrijedan. Od njega su se mogle raditi najfinije svijeæe. To joj je kazao g
. Rostenmeier u trgovini u Fischlhamu. Alois je frknuo. To joj je i sam mogao reæi
, kazao je.
Adi je bio najnestrpljiviji. Htio je meda, htio ga se na derati. No, to mu èak ni ma
jka nije dopu tala. "Budi strpljiv", kazala je. "Med se mora slegnuti."
"Ali tu je", uzviknuo je. "Hoæe da ga probamo."
"Ne", rekla je ona, "pun je mjehuriæa."
"To mi ne smeta."
"Smetat æe ti. Od mjehuriæa je med neugodan." "Nije", rekao je Adi. "Znam da nije."
"Ne zna . Od zraka æe", rekla je Klara, "med postati neugodan, ba kao da ti je u elucu
plin." Nije znala bi li to uopæe moglo biti toèno, ali joj nije bilo ni stalo. Èinilo
se toènim. Osim toga, Adiju æe dobro èiniti da prièeka. Strpljenje bi mu moglo ojaèati ka
rakter.
Oèi su mu zasuzile. Kao to se i oèekivalo. Kad god mu ne to ne bi dali, brzo bi zaplaka
o.
"Pomisli na med", rekla je Adiju. "Toliko je toga pro ao. Toliko toga. Na jednom j
e mjestu mirno ivio, a pèele su mu bile prijatelji. Sad njih vi e nema, a gle to se de
silo. Mi smo ga tresli i strugali. Onda
Norman Mailer
od deset okvira Lagstrothove ko nice bilo vi e od dvije tisuæe æelija, a æelija u promjeru
nije bila ira od djeèjeg prsta. Te ko da ih se ba moglo otvarati jednu po jednu. To b
i potrajalo tjedan dana. Alois se stoga slu io no em za separaciju, kojim je odjedno
m obraðivao cijele komade, skidajuæi vosak u irini od jednog palca i du ini od desetak
centimetara. Njemu je to izgledalo poput ko e koju je on, kirurg, morao skidati, a
taj vosak nije bilo nimalo lako skidati a da se ne o tete æelije koje je prekivao.
Poèeo je u ivati u svom poslu. Zakljuèio je kako bi bio dobar kirurg. Krajièkom oka je m
otrio divi li se i Alois mlaði vje tini kojom je ovladao postupkom.
Od pomisli kako je nadaren za operiranje, zagrijale su mu se prepone. Jednom mu
je jedna ena rekla kako je poznavala kirurga, koji je ispao jedan od dva najbolja
ljubavnika koje je ikad imala. Alois je bio drugi. Kako mu se samo ta primjedba
svidjela. Naravno. Pred tijelom ne bi ustuknuo, a ne bi ni kirurg - obojica na
isti naèin krvavi pod ko om!
Nakon nekog vremena, u stanju priliènog samozadovoljstva, predao je otklapaè Aloisu
mlaðem, koji je upropastio jedan komad saæa, pa drugi, no potom mu je krenulo bolje.
Uskoro je pokazivao oèevu vje tinu. To je kod Aloisa starijeg potaknulo ponos, a do
nijelo i blago razoèaranje. Stvar je pogor ao Alois mlaði, kad je kazao: "To je kao sk
idanje glazure s torte."
"Pazi na saæe", rekao je Alois stariji. "Nemoj ih o tetiti svojim dugim jezikom."
Adiju su sad veæ dopustili da doðe u prostoriju i gleda, a Alois mladi mu je pru io ot
klapaè, kao da veli, "Hoæe malo?"
Klara ga je odmah ukorila. "Za to svom braci nudi zalogaj voska? Mogao bi se ugu iti.
"
"Ne, ne", rekao je Alois mlaði, "ozbiljno mu nudim. Na vosku ima meda." Klimnuo je
glavom. "Mislim da Adi ne bi bio tako glup da proguta i vosak."
Kad ga je Klara prostrijelila pogledom, Alois mlaði je sam stao va-kati, potom je i
z usta izvukao neprogutani ostatak i klimnuo glavom. Klara je mogla samo skrenut
i pogled.
Uskoro je posao postao te i - morali su skidati drugi sloj voska, s druge stane la
dice, gdje su okviri bili smje teni okomito, kako bi se saæe moglo graditi s obje st
rane staklene povr ine. No, za èi æenje druge povr ine trebalo im je vi e vremena. Med je c
rio s prednje, a jo vi e
Dvorac u umi
2-43
sa stra nje strane. Uskoro je Klara morala preuzeti posao. Ubrzo je postalo oèito ka
ko ona ima najspretnije prste.
Taj je posao potrajao nekoliko sati. Svaka je ladica nakon skidanja voska morala
biti ulo ena u vrcaljku, èiju je ruèicu okretala Angela. Predano je slijedila oèeve upu
te. "Da, da, kad poène idi polako, da, ba kao to sad radi . Pogledaj unutra. Med poèinje
izlaziti iz saæa. I dalje polako, da. Nemoj ubrzavati. Jo ne. Polako. Angela, polak
o." (Kao da vozi kola i daje zapovijedi konjima.)
Pokazalo se napornim. to je Angela sporije okretala, to je centrifugalnoj sili tr
ebalo vi e vremena da izbaci med na metalne stjenke vrcaljke, niz koje æe kapati u l
ijevak. No, kad bi ubrzala, s medom je upadalo previ e voska.
Ubrzo je morao preuzeti Alois mladi. U kuhinji je nastala ti ina dok su oslu kivali
mrmorenje meda koji se cijedio niz stjenke vjedra. Uz pomoæ ventila na dnu, med se
 sad skupljao u posudi. Klara je bila pripravna s grubim i finim sitom. No svima
je rekla da prièekaju. Nu no je, kazala je, da ona i Angela jo sat vremena proizvod
filtriraju kroz gazu za sirenje. Uz to je èvrsto odluèila saèuvati i vosak. Pèelinji vos
ak je bio vrijedan. Od njega su se mogle raditi najfinije svijeæe. To joj je kazao
g. Rostenmeier u trgovini u Fischlhamu. Alois je frknuo. To joj je i sam mogao
reæi, kazao je.
Adi je bio najnestrpljiviji. Htio je meda, htio ga se na derati. No, to mu èak ni ma
jka nije dopu tala. "Budi strpljiv", kazala je. "Med se mora slegnuti."
"Ali tu je", uzviknuo je. "Hoæe da ga probamo."
"Ne", rekla je ona, "pun je mjehuriæa."
"To mi ne smeta."
"Smetat æe ti. Od mjehuriæa je med neugodan." "Nije", rekao je Adi. "Znam da nije."
"Ne zna . Od zraka æe", rekla je Klara, "med postati neugodan, ba kao da ti je u elucu
plin." Nije znala bi li to uopæe moglo biti toèno, ali joj nije bilo ni stalo. Èinilo
se toènim. Osim toga, Adiju æe dobro èiniti da prièeka. Strpljenje bi mu moglo ojaèati ka
rakter.
Oèi su mu zasuzile. Kao to se i oèekivalo. Kad god mu ne to ne bi dali, brzo bi zaplaka
o.
"Pomisli na med", rekla je Adiju. "Toliko je toga pro ao. Toliko toga. Na jednom j
e mjestu mirno ivio, a pèele su mu bile prijatelji. Sad njih vi e nema, a gle to se de
silo. Mi smo ga tresli i strugali. Onda
244 Norman Mailer
5-
Sljedeæeg se dana ipak nisu gostili. Po povr ini meda uhvatili su se pjena i komadiæi
voska. Klara ih je pa ljivo skidala, no zatra ila je i da se njihova proslava odgodi
.
Htjela je i dalje mije ati med, iz dana u dan. Bila je uvjerena kako je to nu no. Ka
d bi god do la u kuhinju, mije ala bi ga barem deset minuta i onda Angelu ili Aloisa
mlaðeg, bez obzira na to to su prosvjedovali, unovaèila da je odmijene.
Svi se moramo jako truditi, kazala im je, kako se med ne bi stvrd-nuo. Toga se s
jeæala iz djetinjstva. Tu i tamo bi supruga mogla biti dalekovidnija od mu a. Za to ne
? Bog je svakom dao drugaèiji dar.
Naposljetku je objavila kako je med gotov, pa su mogli prirediti gozbu. Alois st
ariji razmi ljao je da pozove Der Altea, ali je Klara brzo takvu pomisao sprijeèila.
"To je samo za obitelj", kazala je.
Pa je svaki uzeo licu meda i stali su u krug, svi osim Paule, koju je Klara dr ala
i hranila ka iprstom. Ostali su olizali lice. Isti su tren po eljeli jo . Klara je ispe
kla biskvit i nudila im kri ke namoèene u koritu, no Alois mladi i stariji, Angela i
Adi bi, svaki put nakon to bi zagrabili, samo oblizivali lice.
Kao da su bili pijani. Svi. Svatko na svoj naèin, no svima je bilo nevjerojatno do
bro. Aloisu je med bio krajnje poseban i neusporediv, poput dobrog francuskog ko
njaka - koji je u ivotu okusio triput. Da, taj je med bio èaroban. Potaknuo mu je s
jeæanje na Fanni, sjajne uspomene koje si godinama nije dopu tao. To je bila prava p
o uda. Kakva kuja! Kakva vje tica! teta. Skupo je to platila. Umrijeti tako mlada. Bi
li se moglo reæi kako ga je previ e voljela? Pomisao na takav vi ak ljubavi, uzbuðenja
i njegovo staro ali tako uspje no varanje Anne Glassl dobro su se slagali s okusom
meda, da, mogao bi ba i biti pijan.
A Klara, ispunjena predod bom mno tva Bo jih darova, opet se sjetila mladiæa koji joj se
sviðao dok je jo ivjela u Spitalu i bila jako mlada, èak godinu ili dvije mlaða nego ka
d je gazdinstvo posjetio Alois, ujak koji æe postati mu karac njenog ivota. No, taj j
e drugi tip bio
smo ga vrtjeli. Sad med ne zna gdje je. Pusti ga da se slegne. Èekat æemo. A sutra æem
o se gostiti."
Dvorac u umi
M5
drag. Samo su se jednom dr ali za ruke, a nikad ga nije poljubila, to ne. No, med
joj se sigurno kradom uvukao u srce jer je sad shvatila - takvo krasno sjeæanje -
da je bila sretna dok se dr ala za ruke, s grubim apama seljaèiæa, sretnija nego to je i
kad bila s Aloisom. ivot je takav. Èovjek mora biti na oprezu. Ne mo e se s medom ivje
ti svaki dan. Pazila je da ne odlo i licu i ne poène jesti kolaè.
Alois mladi je mislio na Der Altea. Zbog naèina na koji ga je starac gledao. Tako
vla nim oèima. Starac se doimao kao da je spreman otvoriti usta, ovla iti usne i radit
i ono to su mu neki od mladih momaka u Spitalu veæ radili. Par puta. A onda i vi e ne
go par puta. Med mu je govorio istinu. Svidjelo mu se. Poku ao je navesti djevojku
da mu to radi, ali je odbila.
Sjetio se starijih djeèaka koji su od njega tra ili da to radi njima. Jedan mu je èak
zavrtao ruku. Kad je viknuo da ne, neæe, taj ga je krupni tip udario u trbuh. Bio
je dovoljno pametan da povrati. To je krupnog obeshrabrilo. Sad bi si mo da ne to mo
gao priu titi s Der Alteom. To bi ga pripravilo za djevojku na koju je veæ bacio oko
. Koju bi poveo na jahanje na Ulanu. Neosedlanom.
Angela je odlutala u svoj san. Od meda se osjeæala ljep e nego ikad u ivotu. Osjeæaj. T
ako intenzivan. Kao da je u njoj neka druga osoba, netko nov, netko koga je ugod
no osjetiti. Je li bilo ispravno u neèem ba toliko u ivati?
Ako se pitate kako je vragu poput mene uspjelo uæi u misli cijele obitelji, u kojo
j mi je stvarni klijent bio tek mali Adi, pripisat æu to medu. Jedan je od na ih dar
ova sposobnost da se u mnoge tvari ubaci traèak na e prisutnosti. To je dovoljno. Ak
o se prema tom osjetilu odnosimo s po tovanjem, onda taj traèak, nakratko, mo e uæi u mi
sli mu karca, ene ili djeteta. Ta tankoæutna veza, iskori tena suptilno, mo e èak biti i i
tina; pretpostavljam kako je zato Klara nekoliko dana neprekidno mije ala med. Kao
da se eljela nametnuti kao jo jedan èuvar protiv na ih upada.
S Edmundom i Paulom nisam proveo nimalo vremena. Prije nego je sve svr ilo, djeèak j
e progutao previ e meda i napravio se u gaæe, a beba je patila od kolika. No to je b
ilo poslije. Isprva su se oboje smije ili u takvom nevinom veselju, da su im se os
tali smijali.
Adi je bio najzanimljiviji. Kao to sam i predvidio, podivljao je. Na njega je sla
tko imalo isti uèinak kao i schnapps na Aloisa mlaðeg, kad ga je pio na prazan eludac
. Adi se zbog toga potrudio obasuti Klaru
246
Norman Mailer
i Angelu ljepljivim poljupcima, u ivajuæi u njihovoj panici kojom su te poljupce bri
sale s usta. Naroèito Klara. Obrisati usta njoj je bila refleksna radnja, no kad j
e vidjela kako je Adi u svom smijehu zastao, kao da ga je izraz odbojnosti na nj
enom licu dovoljno iznenadio da mu zasuzi oko, uhvatila ga je i poljubila svom m
i iæavom snagom majke koja vr i svoju du nost, a Adi, koji nije znao je li nagraðen ili do
datno prekoren, primakao se Angeli s grudicom meda na ka iprstu.
Angela je kriknula kad joj se zapleo u kosu, a u tom je kriku bilo i mr nje. Otrgn
uo ju je od osjeæaja koji su u njoj veselo jurcali. No, dok se Angela jo trudila po
vratiti dah da ga mo e izgrditi, Adi je veæ stupao prema Aloisu mlaðem - koji ga je za
ustavio pogledom.
Preostao je Edmund. Adi mu je na glavi ostavio toliko meda da je dvogodi njak ispu
stio jo kakice u gaæe, na to je Adi pri ao Klari, pokazao na Edmunda i kazao: "Majko,
ja nisam tako radio u gaæe kad su mi bile dvije godine. Taj Edmund, stalno je prlj
av."
Time je Angeli omoguæio brzu osvetu. Osvanula je na licu mjesta, kako bi Klari isp
rièala to se zbilo i to je tako precizno opisala, da je Klara Adija poèela prekoravat
i rijeèima kojima mu se dotad nije obraæala. "To je sramotno. Da li me razumije ? Grij
eh je biti okrutan prema manjima od sebe. Kako mo e biti tako zloèest? Bog æe te kaznit
i. Bog æe nas sve kazniti." U glasu joj se osjeæao jad. Nije eljela kvariti tu krasnu
obiteljsku prigodu, ali je to morala napraviti radi ostalih, radi Angele, jadno
g malog Edmunda, koji se opet napravio. "Kako mo e raditi takve nepodop tine?" rekla
je Adiju. "Edmund te tako voli."
Taj je put Adija stvarno eljela rasplakati. No, umjesto njega, suznih je oèiju osta
la ona. On se - a mo da je to bilo zbog meda - sam sebi uèinio va nijim nego ikada pri
je u svojih est i pol godina ivota. Ta ga je kritika razbjesnila. Angelu je prostr
ijelio pogledom. Svojim je mislima apnuo: "Neæu joj to nikad oprostiti. To je èinjeni
ca! Odvest æu je u pakao!" I bio je na to ponosan. Uspio si je rasplakati majku. "
Neka jednom zaplaèe ona. A ne stalno ja. Vrijeme joj je da nauèi."
6.
Sad moram opisati tjelesni èin Aloisa mlaðeg i Der Altea. Uèinit æu to usprkos stanovito
j odbojnosti. Morate znati kako u tim pitanjima ne donosim moralne prosudbe. Vra
govi bi trebali biti zainteresirani za
Dvorac u umi
247
svaki oblik tjelesnog zbli avanja, predano, neobavezno, perverzno ili, kako to Ame
rikanci nazivaju misionarsko - "popeo sam se i derao". Nas, naravno, znatno vi e z
animaju seksualni èinovi koji ne pripadaju nekoj veæ uspostavljenoj kategoriji. Na oj
su svrsi rutinske radnje nekorisne. No, prvi se spolni odnos rijetko mo e ignorira
ti. Njih nazivamo primarnim. Ulog je veæi. Kod velike veæine primarnih odnosa prisut
an je zastupnik bilo Maestra ili D. K.-a. Fukanje - da uporabim tu najkorisniju,
gotovo kozmopolitsku i skoro onomatopejsku rijeè, tako blisku mesu, pljeskanju i
mastima koje tu radnju prate - istinski zanima obje strane. Mo e se mnogo toga dog
oditi i to vrlo brzo. Stare se navike, èija je prisutnost psihi veæ postala te kom pop
ut starih vreæa s pijeskom koje podupiru rovove, sad mogu registrirati.
Nije stoga veliko iznenaðenje to se ne slu imo moralnim prosudbama i spremni smo na n
ove procjene. Hoæe li neko konkretno sparivanje na u poziciju oslabiti ili ojaèati?
Tom sam prigodom ipak zbog onog to se odigralo osjetio odbojnost. Nakon nekoliko
rutinskih pristojnosti i opæih mjesta dru tvenog ophoðenja, kojih je svrha bila prikri
ti preveliko zadovoljstvo (i trenutaènu uzbunu) to na svojim vratima vidi Aloisa ml
aðeg - to ako od svega ispadne katastrofa? - Der Alte je uskoro shvatio (zahvaljujuæi
desetljeæima iskustva u tim pitanjima) kako je Alois mlaði do ao ba radi onog dara koj
i mu je Der Alte sanjao ponuditi otkako su se upoznali. "Tako mi je drago to si m
e po elio posjetiti", ponovio je nekoliko puta tijekom prvih nekoliko minuta, na to
je Alois napokon odvratio: "Da, evo me."
Konj je bio vezan vani, udaljen vi e od petnaest metara od kuæe, no Der Alte je moga
o èuti kako Ulan iba repom. Shvatio je kako na razgovor ne treba vi e potro iti ni seku
nde, nego je pri ao Aloisu mlaðem, kleknuo pred njega i stavio mu ruku na prepone. N
a to je - poput ustre kukavice zidne ure - Alois mlaði ustao, raskopèanih hlaèa, sav u s
vom sretnom, krvlju natopljenom organu, koji je odmah gurnuo Der Alteu u usta -
meðu te udne, odavno nekori tene usne.
Moje se nezadovoljstvo pojavilo tijekom sljedeæih nekoliko minuta. To to se ne bavi
m moralnim prosudbama ne znaèi i kako nemam ukusa, a Der Alte se stra no ponizio. Reæi
æu izravno, slinio je po djeèaku i neobuzdano pro i tao kad mu se Alois mlaði istovario u
grlo. Poput bebe, Der Alte se popisao u hlaèe. To je pak bilo njegovo istresanje
- mjesecima se nije bolje pomokrio. Potom je Aloisa mlaðeg
248
Norman Mailer
stao obasipati poljupcima, kao i raznoraznim imenima od milja, koje ovdje neæu pon
avljati. "Slatkog si okusa, dobra srca", mo da bi bio najpodno ljiviji primjer koji
sam spreman ponuditi. A, naravno i naj-besmisleniji, jer mi Alois mladi nije mor
ao biti klijent da bih osjetio kako mu je srce hladno. Poput svih mladiæa, ispunil
a ga je odvratnost prema tom jednokratnom partneru i oti ao je èim je uzmogao.
A za to mu je trebalo nekoliko minuta. Nimalo nije elio ostati i dobar dio sata b
iti obasipan imenima od milja koja su mu se po ko i lijepila poput pauèine. S druge
ga je strane praktièna priroda natjerala da ostane dovoljno dugo da Der Altea ne u
vrijedi otvoreno. To bi se moglo isprijeèiti pred kakvim ponovnim posjetom. Tko zn
a? Ne uspije li sljedeæih nekoliko dana na isto nagovoriti seljanku na koju je veæ b
io bacio oko, opet æe posjetiti tu staru kahlicu. Alois mlaði je posjedovao ono to im
aju na i najbolji klijenti - veæ je s èetrnaest godina seks shvaæao na naèin koji je nama
idealan. Uskoro æe se zahvaljujuæi svom prijapskom daru izvje titi u èestom stjecanju na
dmoænog polo aja. To cijenimo. Tako puno na ih klijenata raspola e alatom koji se ni po èe
m ne istièe. Nikad ne znamo kad æe se pojaviti erekcija, pripravna za pozdrav. To na
m stvara probleme, iako smo ii stanju od potpune ili djelomiène impotencije naprav
iti uèinkovito sredstvo. Primjerice, Adolf æe od toga patiti tijekom mladenaèke dobi,
rata i svoje rane politièke i mu evne dobi.
Alois mlaði je bio èista suprotnost. Pun oèeve krvi, prirodno se zanimao za ene, osim z
a ono to je dr ao njihovom ugraðenom zamkom. Djevojke su, poput ena, bile suvi e vezane
osjeæajem obiteljske odgovornosti. Nasuprot tome, mladiæi su bili na raspolaganju -
spremni na odbacivanje meðuno nih ogranièenja. A voditi mladiæa je vrlo ugodno, odraslog
mu karca jo i bolje.
Da, on bi nam bio savr en klijent. Uveæali bismo mu moæ. Mogao bi nam poslu iti na razno
razne naèine. No, dobio sam nalog da ga pustim na miru. Maestro je oko bio bacio n
a Adolfa. Shvaæao sam i za to. Vrlo je neproduktivno istovremeno raditi s dva klijen
ta u istoj obitelji, a jo je i gore kad su razlièitih karaktera. Jedan bi se vrag,
poku avajuæi opslu iti obojicu, mogao zbog njihovih suprotstavljenih potreba naæi u rask
oraku. No, jo bi gore bilo u istoj kuæi imati dva vraga, svakog sa svojim klijentom
. Mogla bi se raspaliti zavist.
Zbog toga sam se dr ao podalje od Aloisa mlaðeg. Vrlo mu je brzo uspjelo oèarati Gretu
Marie Schmidt, zgodnu seljanèicu koju je vodio
Dvorac u umi
249
na jahanje na Ulanu. Ubrzo je i on imao ne to slièno sve nju kljuèeva za njene intimne d
ijelove tijela, poput Aloisa starijeg i Fanni, dok je jo bila djevica. Da se pono
vno poslu im jednim od svojih amerièkih vulgarizama (priznajem kako nedolièno u ivam rab
eæi ih) Alois mladi je Gretu Marie poznavao od " upka do pupka". Nije joj elio uzeti
djevièanstvo - ono je predstavljalo njenu dobro napetu zamku. tovi e, nije mu se ba ni
sviðala. Bila je malo suvi e prosta. Zbog toga se vratio Der Alteu. Usprkos jakom v
onju u njegovoj kolibi, neke su od tih prigoda bile prepune libidnih novina. Sad
kad se stvar ustalila, Der Alte je nudio lijeno klizanje i nadahnuto dra kanje je
zikom - sve za dobro Aloisa mlaðeg, ljubitelja u itka, no, naravno, kad bi bio gotov
, Alois bi ga jedva i pogledao. Mladiæ je, poput mene, bio zgaðen svim tim usputnim
cmizdrenjem i grgoljenjem. Tu na je istina bila da se Der Alteov jezik abnormalno
uzbuðivao stra njim ulazom. Aloisovi su guzovi njemu bili poput portala obilato obda
renog hrama. Èekao bi da mu ugoda naraste do trenutka kad æe eksplodirati, a onda bi
se okrenuo i sve to istresao starom u drijelo. Nakon toga bi opet stajao mirno p
oput kipa, dvostruko zgaðen spoznajom kako njegov otac, Alois, na Der Altea gleda
s beznadnim strahopo tovanjem. "Kako je samo vje t govornik", rekao je otac.
No, Der Alte je pokazivao takvu spremnost opslu ivati ga. Pa kako da onda on, Alos
i mlaði, po tuje starijeg? Sva ta grozna, beskrajna ivèanost zbog pèela? Vjeèito se za sav
et obraæati Der Alteu. Nakon to se obitelj osladila medom, njegov se otac veæ brinuo
kako doæi do proizvoda iz preostalih dviju ko nica.
Sve je to za posljedicu imalo jedva izbjegnutu katastrofu. Nisam se nimalo iznen
adio. Aloisu mlaðem uspjelo je jednu od tih dragocjenih ko nica ostaviti na suncu. B
ez ikakvog obja njenja. Svog je oca tako duboko prezirao, da je toga jedva bio i s
vjestan.
7-
Otac je do ao do ko nice, dodirnuo kutiju, osjetio vrelinu drveta, ali je uvidio i k
ako se pèele jo nisu stale pretjerano estoko kome ati. Stigao je na vrijeme i ko nicu vr
atio u hlad.
"Sto ti je bilo na pameti, idiote?" viknuo je na Aloisa mlaðeg.
Djeèak se osjeæao kao da ga je oèev glas svojom snagom izvrnuo
Norman Mailer
naopako. Zvuk ga je zapljusnuo poput primljenog udarca. Adolescenti se mogu sasv
im raspametiti kad ih iznenada stigne kazna kakvu dotad nisu iskusili. To im se
ne dogaða samo zato to su puni poza, raspolo enja i nerazumnih temperamentnih ispada
veæ, to je jo i gore - u dubini du e uopæe nemaju stvarnu dob. U tom je trenu Alois mlaði
prestao biti mladiæ od 14 godina. Do tad je na sebe gledao kao na "èetrnaestogodi njak
a", kao na neki jasan, o tro ocrtan koncept. No, poput mnogih drugih adolescenata,
bio je proraèunat kao kakav dvadesetogodi njak, dok su drugi zakutci njegove liènosti
bili skloni sami sebe izdati, poput osmogodi njaka kojeg bi uhvatili u nekoj ne-p
romi ljenosti. Kao to je bilo ostaviti ko nicu na suncu. U tom mu se trenu doista èinil
o kako æe briznuti u plaè.
Poèeo je moliti oca. Na svoju sramotu, molio je. "Dao si mi tako puno dobrih infor
macija", rekao je. "Tako novih i tako poticajnih, dragi po tovani oèe." Pljesnuo se
po èelu. "Priznajem da je to moglo biti previ e za moju glavu neznalice. Pogrije io sa
m. Sad sam toga svjestan. Ali mislio sam kako ko nicu trebam ostaviti na suncu, da
, na nekoliko minuta - ne vi e od toga, priznajem - kako bi se zagrijali mednjaci.
Pro le je noæi bilo tako hladno. Tako hladno - za proljeæe! Nadam se da nisam napravi
o neku stra nu pogre ku."
Èuo je vlastiti glas, u kojem je nestalo pretenzije i na privid mu- evnosti. Tako kr
e tav! "Mora mi oprostiti, oèe! Moja je pogre ka neèuvena. Ne mogu se dovoljno isprièati."
Znao je da to neæe biti dovoljno. Nad Aloisa starijeg nadvila se golema vremenska
fronta, mraèna poput dubina sumnje. "Sjeti se jednog, Aloise", otac mu je tiho rek
ao. "Na e pèele, sve te pèele, svoj posao rade tako da po tuju pravila." Potom je Aloisa
mlaðeg prostrijelio pogledom, dok djeèak nije skrenuo svoj. "Nemaju strpljenja za s
labe i lijene. Ili one suvi e sebiène da bi upamtile svoje du nosti."
Uhvatio je sina za bradu. I dalje ga je gledao u oèi. U tinuo ga je za bradu, palcem
i ka iprstom, kao da ga hvata klije tima. No, djeèaku se od boli vratila snaga. Der A
lte je vi e po tovao njega, Aloisa mlaðeg, nego tog èovjeka, Aloisa starijeg, koji ga je
sad tipao za bradu. Ta mu se misao pojavila u pogledu i zadr ala u izrazu lica. Na
kon to je zavr io, Alois stariji je morao priznati kako ga je ova konfrontacija str
a no iscrpila. Alois mladi se èak usudio gledati ga u oèi, ne skreæuæi pogled.
Dvorac u umi
Ako se tad zabrinuo zbog svog polo aja oca, uskoro su slijedila nova isku enja. Poja
vila se Klara. Primila je pismo od majke koje je uni tilo i ono malo nesigurnog po
vjerenja koje je ranije imala u oèevo pismo. Èim je proèitala majèine rijeèi, zapitala se
kako je mogla i na tren pomisliti da se Alois mladi izmijenio.
Naravno, Johanni je pisanje pisma bila prava agonija. Klari je to bilo sasvim ja
sno. Od svoje devete godine morala je odgovarati na rijetka pisma koja bi stigla
u njihovu kuèu u Spitalu. A sad je, kao da eli istaknuti va nost ba tog epistolarnog èi
na, ispisala cijelu stranicu punu bolnih stilskih proma aja i sudara. Najprije je
morala navesti vrline Aloisa mlaðeg. Tako je bistar, jako bistar, to mo e svakom reæi.
Oku ugodan, i to bi isto rekla. Alois ju je èak podsjetio na svog oca, tvog mu a, u
jaka Aloisa, kad je tvoj ujak bio tako mlad, tako zgodan, dobar mladiæ, tako odgov
oran. Tih davnih godina.
"Ka em ti, Klara", napisala je, "zabrinuta sam. Sto smo ti to poslali? Alois mlaði j
e divlji, tako divlji, Klara, a mi smo ti ga vratili. Morali smo. Johann je sad
za pomoænika morao uzeti drugog. Taj je novi glupi pijanac. Tom pijancu dajemo nad
nicu. Toliko nas stoji to smo vratili Aloisa, no, Klara, taj je ni koristi pijanac
bolji od Aloisa. Vi e nas nije tako strah."
Klara je oti la do svoje kutije sa ivaæim priborom i izvadila pismo koje je napisao J
ohann Poelzl. Alois mladi joj ga je predao onog dana kad je stigao. Pretra ila je
najvi u policu kredenca kako bi na la staro oèevo pismo, koje se potrudila omotati vrp
com. U njemu je bio oèev blagoslov Edmundovog roðenja. Sad je, èim ga je pogledala, sh
vatila kako se na komadu papira koji joj je dao Alois mlaði nalazio rukopis nalik
oèevom, ali svakako razlièit.
Klara Aloisu starijem nije ni ta kazala. Sve do kasno nakon veèere. On se u krevetu
stao aliti na Aloisa mlaðeg.
"Ne mogu od njega izvuæi da ne to dobro napravi", rekao je Alois. "Obratim mu se, al
i nisam zadovoljan reakcijama. Ode nekamo s konjem. Ne elim se brinuti, ali se br
inem. Mo e upasti u nevolje. Vidi djevojke s druge strane brda. To bi djelomice mo
gla biti i moja krivnja, jer sam odluèio da u proljeæe ne sadimo krumpir. Sad za nje
ga nema dovoljno pravog posla."
Tad mu je rekla za majèino pismo. Klimnuo je glavom. Samo je klimnuo.
252.
Norman Mailer
" to æe mu sad reæi?" upitala ga je.
"Razmislit æu", kazao je. "Moram si dati vremena. Sljedeæi bi korak mogao biti va an."
Nju je to razbjesnilo. Nije mogla spavati. Kao da je stjenka plazila po postelji
ni. Ako Alois nije bio spreman ukoriti svog sina, morat æe to uèiniti ona. No, nikak
o za to nije bila pripravna. Naposljetku, radilo se o njegovom sinu.
Sljedeæeg dana pred veèeru, Alois mladi se poèeo pona ati kao da veæ zna da je stiglo jo j
dno pismo. Nemam bolje obja njenje za to je na Adijevoj glavi odluèio razbiti jaje.
Razlog je bio jednostavan. Njegova djevojka, Greta Marie, tog mu je popodneva do
datno pokazala to je u stvari bila - dosadna krava. Stoga su ga prsti svrbjeli za
novim pothvatom. Neèim novim. Do lo mu je da Gretu Marie ispljuska, pa se pribli io A
ngeli. Sestra mu je opet kokodakala nad svojim koko ima, kupeæi svako jaje kao da se
radilo o zlatnim polugama - obiènim, prljavim jajima s tragovima koko i. Zbog toga
joj je iz korpe uzeo jedno. Tek toliko da poène vri tati. No kad je vrisnula, bio jo
j je spreman jaje razbiti na glavi. No, nije mogao. Ona mu je bila prava sestra
- koga je jo osim nje imao? Stoga je jaje vratio. Bez obzira na to, njegov ga je èi
n preskupo ko tao. A sad je kraj njega bio Adi, koji mu se prikrao na domet, smrdl
jiva mala hijena. Èim se vratio s jurcanja na Ulanu, vidio je Adija kako le i na pod
u njihove staje i vri ti, u jo jednoj od svojih cendravih scena.
Alois mladi ga je podigao s poda, a potom ga natjerao da se uspravi. "Ne deri se
", kazao mu je.
"Natjeraj me", rekao je Adolf.
Alois mladi je znao da æe klinac otiæi tuliti svojoj mami. To bi uvijek uèinio. Adi je
imao mamu - on nije. Zbog toga je deri te morao trpjeti. Radilo se o primirju.
No, tog je kasnog popodneva Angela tepala svojim koko ima, dok mu se Adi podsmje lji
vo iskezio. Tako siguran sa svoje strane primirja. "Natjeraj me."
Alois mladi uzeo je jaje iz Angeline ko arice i razbio ga Adiju na glavi, potrudiv i
se utrljati mu u kosu umanjak i komadiæe ljuske.
Adolf je zatulio. Kao da je ba takvu vrstu okr aja i oèekivao. Sad je, ostav i sam, odm
ah poèeo stiskati svoju gnjecavu kosu dok nije istisnuo dovoljno da mu na dlanu os
tane malo razlivenog umanjka. Koji je obrisao o ko ulju. Od èega nije ostala dovoljno
velika mrlja, pa
Dvorac u umi
253
je Adolf uzeo jo jedno jaje iz Angeline ko arice - na to je ona lanula
- i sam si ga razbio na glavi, preko lica i ko ulje, pa je stao tako zavijati kao
da ga je Alois mladi udario nogom u slabine. Potom je otrèao mami. Èuli su se stra ni
krikovi, glasni poput same katastrofe.
Klara je pristigla trèeæi, dr eæi Adolfa za ruku, a njena je tirada krenula i prije nego
je do la do njih. Aloisu mlaðem je poku ala reæi za pismo, ali su joj rijeèi izlijetale b
ez nekog reda. Njegove su la i, kazala mu je, gore od prljav tine koju u svinjcu stv
araju svinje. "Njima se mo e oprostiti, jer su svinje. Ti nema ni ta. Grubijan si. Ti
si svinja. Ti si obièno smeæe." Nije mogla vjerovati vlastitim rijeèima. Bile su tako
te ke. Na njeno iznenaðenje, Alois mlaði èak je i zaplakao. Usred svega, dotad uopæe nije
bio svjestan koliko ju je bio spreman voljeti, a koliko je njena odbojnost prem
a njemu bila duboka. Da, on je potajice mislio kako ga stvarno voli, da, vi e nego
to mu je voljela oca. Sad se osjetio prljavim. Njegovom je egu to bilo kao da je
o alo æen. Nije to mogao podnijeti. A potom su mu isto tako iznenada jecaji presahnul
i. Snagom volje. U trenu je prestao plakati, formalno klimnuo glavom i iskoraèio i
z staje. Nije znao gdje æe i kada u svijetu naæi svoje mjesto, ali je shvatio da u H
afeldu neæe ostati. Ne mo e. Ne zadugo. Uskoro æe se ovdje morati pozdraviti sa svime
i svima, posebno sa svojim konjem. Ili da ga ukrade?
Ta mu je zadnja ideja ispala prete kom za njegova pleæa. No, bilo je dovoljno da zna
kako, radi svog buduæeg samopo tovanja, neæe odlaziti dok ne bude spreman uzvratiti u
darac. A to æe se morati nekako odigrati. Uskoro.
8.
Za veèerom su bili tihi, èak i Paula, koju je Klara dr ala na prsima. Alois stariji je
svakako bio prezauzet. Pèele su ga ubole vi e puta, dok je jednom, dvaput, ili, pov
remeno triput uglavnom bio navikao prihvatiti
- to je bio rizik posla, ni ta vi e od toga. Veèeras ne samo da nije imao to za reæi, veæ
edva da je zamijetio kako su utjeli i drugi.
Èekao je odlazak u krevet. Odnedavno mu je Klara poèela njegovati ubode i to mu se s
viðalo. Bila je tako sposobna. Pa ljiva. alce nikad nije izvlaèila nespretno. Zbog toga
nije morao cijelu noæ trpjeti sitne ubode bodlji koje bi mu ostale pod ko om. Ako b
i se lo e obavilo, bilo
2-54
Norman Mailer
je kao da je unutra ostala igla. Siæu na, ali stvarna rana, spremna izazvati oteklin
u. Ponekad je to èak primao osobno, kao da ga je, iz èiste zloæe, rana odbijala presta
ti boljeti. No, Klara je znala kako gurnuti tkivo iz kojeg je virio alac i potom
ga izbaciti nje nim pritiskom.
Sad je, kad bi oti li u krevet, tra io samo da mu se netko pobrine za bol. No, te je
noæi morao prièekati. Prvo mu je morala opisati sav nered koji je napravio Alois ml
adi, sa svim tim jajima i ljuskom. Nije mu se to dalo slu ati. "Ach", kazao je, "a
ko uvijek stane na Adijevu stranu, to stvara zlovolju."
"Sto to govori ? Reci mi to to pozitivno mo emo oèekivati od Aloisa?"
"Ne", rekao je on, "mora me poslu ati. Moramo se potruditi napraviti ravnote u. Moram
o poku ati. Pravu ravnote u meðu tim djeèacima, pa æe se sve smiriti. U tome je tajna."
Ti ina. Koju je slijedila jo veæa ti ina.
"Poku at æu", naposljetku je kazala.
Njen joj je instinkt kazao da smanji prostor meðu njima. Ako to ne uèini, dodatno æe s
e udaljiti. Ali, je li mogla vjerovati da joj je mu imao pravo? Mladi se Alois vl
adao poput Fanni. Jedino to je bio deset puta gori nego to bi Fanni ikad mogla i p
oku ati. No, bi li to bilo moguæe? Je li to ona bacila urok?
A njih su dvoje vi e noæi morali pro ivjeti uz znakove koji nisu slutili na dobro. Alo
is mlaði neprestano je pokazivao svoju vje tinu, tijekom tih posljednjih lipanjskih
dana, radeæi taman toliko da mo e opravdati odlaske na Ulanu. Djeèak je vr io svoje du nos
ti, èistio je ko nice, znao je kad i kamo prebacivati okvire. Èak je uspio i pronaæi mat
icu i prebaciti je u njen kavez bez staklene hvataljke. Poput Der Altea, mogao j
e to obaviti prstima.
Sad ih je, za veèerom, njegova utnja pritiskala. Nitko mu u obitelji tih dana ne bi
stao na put, èak ni Alois stariji, no on je, nehotice, osjeæao privr enost sinu. Za j
ednu je Aloisovu crtu imao puno razumijevanja. Ja uæi Ulana, djeèak se sigurno osjeæao z
godnim poput èasnika na jednoj od boljih beèkih ulica. No, Alois je isto tako znao i
to se ispod toga kuha. Ako je sad jo najva niji bio konj, uskoro æe to biti djevojke.
Otac je to znao, kao da se sperma vrpoljila u njegovom vlastitom kvalitetnom al
atu. Ta otkriæa! Ni ta nije ravno trenutku kad ti ena ra iri noge. Taj prvi put! Ako si
imao dobro oko za neznatne razlike, o njoj si mogao zakljuèiti dvostruko vi e nego t
o si joj mogao
Dvorac u umi
2-55
saznati s lica. Alois stariji je to mogao posvjedoèiti. enski organ! Tko god da je
taj oblik projektirao, morao je svom poslu priæi vrlo lukavo. (To je bilo najbli e to
se Alois primakao divljenju nad Stvoriteljevim djelima.) Takav divan raspored m
esa i sokova - takvo mno tvo tkiva na minijaturnoj razini - ta ponuda svodova i ud
ubina i usana. Alois nije bio nikakav filozof, pa ne bi znao govoriti o Postajan
ju (stanje postojanja u kojem se Bitak istra uje otvoreno), no svejedno bi Hei-deg
geru mogao dati pokoji savjet. Postajanje je, da, kad ti ena ra iri noge! Alois se
osjeæao poput pjesnika. Kako bi i bilo drugaèije? Bile su to pjesnièke misli.
Neka ostane na ovom: da je Alois sa sinom mogao razgovarati, imao bi mu to ta za reæi
. Meðutim, nikad se nije upu tao u razgovor o tim temama. Kako je bio èuvar granice, to
znaèi policajac, nije mogao vjerovati ni vlastitoj djeci. Dobar policajac mora se
prema povjerenju odnositi kao da rukuje opasnom bocom kiseline. Povjerenje je b
remenito rizikom. Ponuditi svoje najintimnije misli drugima, znaèilo bi nepotrebno
im otvoriti du u.
Kako bilo, da je bio u stanju razgovarati s mladim Aloisom, ne bi oklijevao izvi
jestiti ga kako na svijetu nema ni ta bolje nego biti mladiæ koji se zanima za djevo
jke - on, otac, mogao mu je isprièati najbolje stvari, ako bi to toga do lo - "ali,
mladi Aloise, moram ti prenijeti i ovo: mlade ene mogu biti i opasne. Cesto su na
jmiliji anðeli, neke od njih, no neæe se ti morati baviti s njima. Morat æe se pripravit
i na oèeve ovih anðela, ili njihovu braæu. Mo da èak i ponekog strica. Jednom me djevojèin
tric umalo pretukao. Bio sam krupan momak, ali je on bio jo krupniji. Morao sam s
e izvuæi prièom. A morat æe i ti. Jasno je kako æe ti znati prièati, mladi Aloise, no to
sposobnost kojom se mo e poslu iti u oveæem mjestu, a najbolje u gradu. Ovdje u Hafeldu
i Fischlhamu - to neæe biti tako korisno - ljudi na selu mogu biti prilièno te ki."
Toliko bi toga sinu isprièao. Samo da su se jedan drugom povjeravali. Alois se zbo
g toga rastu io. Moram kazati da se krivcem svakako mogao smatrati on. Sto mu je m
oglo biti bli e od odr avanja vlastitog autoriteta?
Dakle, nije bio tako velikodu an pa da kroz savjete ponudi sr svoje ivotne mudrosti.
Ali, da je to bio u stanju, sinu bi bio kazao: "Priu ti si svaku enu koju mo e , no bu
di svjestan cijene koju bi mogao platiti. Posebno na selu. Èuj me, mladi Aloise",
kazao bi mu, "seljake
2.56
Norman Mailer
ni ta ne tjera na pretjeran umni rad. Pleæa su im jaka, no ivot kojim ive - iz godine
u godinu, sve je isto. Umorni su od dosade. Zbog toga razmi ljaju o nepravdama koj
e su im uèinjene. I velim ti sine, pazi se! Nemoj curu uvaliti u nevolju. Kad dode
vrijeme, nemoj biti previ e siguran kako æe uspje no opovrgnuti da si ba ti tip s kojim
je zatrudnjela. Ponekad to ne prolazi."
Alois je le ao u krevetu, obliven znojem. Pred oèima mu se sinova drama vrtjela snag
om tragedije. Mladom bi Aloisu bio kazao: "Ne uzimaj olako ni jednog oca djevojk
e koju si imao u sijenu. Nikad nemoj uvrijediti seljaka koji ne mora o mnogo èemu
misliti. Deset godina kasnije, otkrit æe gdje ivi , pokucati ti na vrata i skinuti gl
avu saèmaricom. Naslu ao sam se takvih prièa."
Buduæi da vragovi znaju kako su ljudi u stanju temeljito u sebi zastrti jasan pogl
ed na vlastite motive, uskoro sam shvatio kako se iza svih tih krasnih savjeta m
ladom Aloisu krije oèeva zabrinutost za vlastitu sigurnost. Da, Aloisu starijem se
èinilo kako su tu njegovi vlastiti dragocjeni guzovi na vjetrometini.
Jedne veèeri, prije vi e od mjesec dana, dok je u fischlhamskoj gostionici pio svoje
pivo, èuo je razgovor koji je isprva odbacio kao dokono naklapanje, o tipu koji iv
i s druge strane gostionice, nekoliko kilometara od Hafelda. Dva su seljaka u go
stionici èovjeka stvarno i poznavala, a èinilo se kako je on spominjao Aloisa. Da, v
i e puta, uvjeravali su ga. "Poznaje vas i to nam je jasno stavio do znanja. Niste
mu ba dragi." Nasmijali su se.
"Uvjeravam vas", Alois im je odgovorio sa svog mjesnog pijedestala, "da sam, ako
sam ikad i upoznao tog pojedinca, to zaboravio. Njegovo mi ime ne govori ni ta."
A ni ta mu i nije govorilo, sve dok mu se usred jedne besane lipanjske noæi nije vra
tilo. Kad je ustao da bi pogledao kroz prozor svoje spavaæe sobe, mogao je vidjeti
srebrna polja obasjana mjeseèinom, pa je stao razmi ljati kako li su ta polja samo
sretna to mogu jalova le ati i ne moraju zadovoljavati mladi krumpir, koji u njih p
rodire u potrazi za jo zemljinog blaga. Alois je potom pogrije io i pogledao prema
punom mjesecu, pa mu se iznenada ukazalo lice tog tipa, koji je bio iskazao veli
ku odbojnost prema Aloisu Hitleru.
O moj Bo e! Taj je èovjek bio krijumèar, kojeg je svojedobno uhvatio u Linzu. Da, sad
ga se sjeæao. Budala je u Njemaèku poku ala prenijeti boèicu opijuma. Alois se svakako s
jeæao mr nje u pogledu
Dvorac u umi
2-57
èovjeka kojeg je otkrio. Taj ga je zloæudni pogled dovoljno vrijeðao da ga isprovocira
na udarac, no dr ao je kako je takvo to daleko ispod njegove razine. Na Carini, ni
na koga nije digao ruku dok je bio na du nosti, godinama.
Je li pun mjesec zrcalo èovjekovog sjeæanja? Vratilo mu se, sasvim jasno. Tipa nije
udario, to nikako, ali mu se narugao. "Vi ste ne to ljuti na mene?" rekao je. "Srd
ite se na sebe. Vi ste budala. Obièna epruveta opijuma skrivena u unki. S tim bih v
as uhvatio na svoj prvi dan u slu bi, kad sam imao osamnaest godina. Eto kakva ste
budala."
A da se svega do kraja sjeti, nije li ga mo da krijumèar poèeo gledati s mr njom tek kad
ga je Alois stao zadirkivati? Krijumèari vas ne gledaju s mr njom zato to ste ih uhv
atili - otkrivanje je dio igre - ali ih nemojte zadirkivati. Koliko je puta reka
o svojim mladim slu benicima: "Ako se malo zabavite na raèun nevaljalca, taj vam to
nikad neæe oprostiti."
Alois je probdio noæ punu straha - krijumèar kojeg je zadirkivao dobio je godinu dan
a zatvora. A sad je bio na slobodi! Alois je iz kreveta ustao, a da se nije odmo
rio kako treba, jer je shvatio kako se previ e sna neæe moæi nadati dok ne nabavi novo
g psa, istinski o tru psinu. Luther je sad mogao poslu iti tek za tuljenje na mjesec
, kad se noæu ni ta ne bi dogaðalo. Trebao mu je pas spreman za grubijana koji æe im se
prikradati poljem, srca ispunjenog mr njom.
9-
A pokazalo se da je takav pas bio na raspolaganju. Seljak kojeg je poznavao elio
je prodati njemaèkog ovèara. "Najbolji je iz svog legla, zato sam ga svih tih mjesec
i zadr ao i hranio, tog velikog deronju. Mo ete li si priu titi dulje radno vrijeme? Je
r on vam jede neprestano. Zato æu vam ga dati budza to. Mo da æe i vas dovesti na prosjaèk
i tap, kao to je doveo mene. Onda æu se ja smijati, a vi plaèite."
Dobar pivski nastup. Alois je odluèio kupiti tu psinu.
A pas je bio dobar, koliko je Alois mogao vidjeti. S psima se uvijek dobro razum
io. Mogao je zuriti ravno u oèi estokog mje anca, no, zato to je za to jadno ru no kopil
e na trenutak osjetio ljubav, ivotinja bi obièno reagirala pozitivno. Alois je znao
govoriti s psima. Ako bi zvijer malo zare ala, Alois bi joj rekao: "Stari, kako m
o e tako sa
z58
Norman Mailer
mnom razgovarati? Ti si meni simpatièan, prilazim ti kao prijatelju." Èak je znao i
kako prinijeti ruku pasjoj gubici, kao prijateljski znak. Nikad nije pogrije io. J
ednom na stotinu prigoda, kad je pas uistinu bio dovoljno o tar da ugrize, Alois b
i i to uvidio, pa bi ispru io ka iprst i mali prst bli e ruke i usmjerio ih prema oèima
psa, poput iljatih rogova, pa bi ga ivotinja i dalje psovala, ali ga ne bi napala.
Alois se odu evio tim pretjerano izraslim estomjeseènim njemaèkim ovèarom, koji je nosio
kraljevsko ime Friedrich. Bit æe o tar. Jo i bolje od toga, to je pas koji æe imati jed
nog gospodara. Neka to djeca brzo shvate. Neka se Klara ali. Neka mladi Alois gle
da svoja posla. On æe jedini hraniti Friedricha. I promijenit æe mu me. Kako je èuo, k
ralj Friedrich Veliki imao je deèka, a ne ljubavnicu. Tako da mo da i nije bio tako
velik. Osim toga, bio je i Nijemac. Vraga æemo ga tovati. Svog æe psa nazvati Spartan
er. Ratnik. Nikakav se biv i krijumèar koji bi se bavio mi lju da se usred noæi pojavi n
a gazdinstvu to vi e neæe usuditi, posebno sad, kad su tu oba psa. Luthera si se mog
ao rije iti komadom mesa i krpicom natopljenom kloroformom, no tad bi te napao Spa
rtaner.
Kako je Alois samo u ivao pje ke se vraæati preko brda. Psa je rano pustio s povodca,
bacao mu tapove da ih vraæa, uèio ga da stane i sjedne na zapovijed, iako je Spartane
r sve to tako brzo uèio da je sigurno veæ pro ao kakvu obuku. Nije bilo nikakve sumnje
da je pas dobar. Alois se tako oraspolo io, da se umalo s ivotinjom pohrvao. Obuzd
ao se samo zato to je za to bilo prerano. Divno. Kad se izmeðu èovjeka i psa ljubav r
odi odmah, to je blizu savr enstva, zakljuèio je.
ivotinja se nije prestajala keziti svojim sveznajuæim jezikom kojim je stalno uzima
la zrak, a koji se njihao od uha do uha tog osmijeha, dok nisu ugledali gazdinst
vo. No, sad mu je sinulo, i to iznenada, kako odmah uz kuæu vidi jedan problem.
Naravno. Bio je to Luther. Alois se bio spreman pljesnuti po èelu radi slijepe uvj
erenosti, zbog koje mu uopæe nije palo na pamet kako se ta dva psa mo da ba i neæe slo it
i, kad se prvi put sretnu.
I nisu se slo ili. Ostali su u asnuti. Svaki se smrtno prepao drugog, a obojici je b
ilo zlo od srama nad vlastitim strahom. Grizli su si dlaku zubima, èe kali buhe koje
su odjednom otkrili izvan dometa gubice, lajali na pèele, a potom na leptire, trèal
i u krugovima koji se nisu meðusobno preklapali, obilje avali teritorij urinom.
Luther je, iako sad veæ star, bio veæi od Spartanera, i to prilièno,
Dvorac u umi
259
no napravio je kljuènu pogre ku kad se predugo te ko uokolo vukao, pa je mlaðem psu dao
do znanja èime se mo e okoristiti.
Kako je ispalo, zaratili su dva sata nakon to su se prvi put ugledali. Obitelj je
istrèala na dvori te, gdje ih je ugledala kako se valjaju po tlu, sa svojim zastra uj
uæim sjekutiæima poput zubi morskog psa, krvavih gubica i slabina.
Alois, koji je bio najudaljeniji, stigao je posljednji. Bio je prvi, a i jedini
koji se bacio u to klupko. Ni jedne se od tih ivotinja nije bojao. Bio je suvi e ra
zbje njen. Kako se usuðuju takvo to zapoèeti? Luthe-ru je sat prije rekao da zaèepi i sje
dne. Ovo je sad bio nepodno ljiv neposluh.
Zaurlao je na njih da prestanu. Instinktivno ih je razdvojio golim rukama. Zvuk
njegovog glasa bio je dovoljan. Le ali su na tlu, napola omamljeni, bez daha, dva
metra jedan od drugog, pokazujuæi otvorene rane na gubici i krvavu dlaku po grlu.
Spartaner je neprestano dahtao, kao da je zrak koji mu je potreban taman izvan d
oma aja jezika. Luther je bio ozlijeðen iznutra. Njegove su poodmakle godine eksplod
irale. Aloisa je gledao tako bolno i izrazom nabijenim znaèenjem, da je ovaj gotov
o mogao protumaèiti to mu eli reæi: "Svih sam ovih godina bdio nad tobom i tvojom kuæom,
a na mene vièe kao da ti ne znaèim ni ta vi e od ovog uljeza kojeg si malo prije doveo."
Alois ga je zamalo pomilovao, nje no, no time bi pokvario svoj plan da od Spartan
era napravi savr enog psa èuvara.
Dok su im rane zacjeljivale, Luther nije ni poku avao jesti sve dok se Spartaner n
e bi na derao. Taj se re im nastavljao i nakon to im je Klara poèela namjerno davati hr
anu u odvojenim i udaljenim posudama. No Spartaner bi uvijek ispraznio i drugu p
osudu. To i nije vi e bilo va no. Luther je izgubio tek.
Alois se odluèio koji mu je sljedeæi korak. Mora se rije iti Luthera. Dobri stari Luth
er sad je vjerojatno bio spreman liznuti ruku prvom lopovu koji bi im usred noæi b
anuo.
10.
To je bilo drugi put da je Adi èuo oca tako rikati. Prvi je put urlao na mladog Al
oisa, kad je ko nicu ostavio na suncu, i sad, kako bi pse prestravio da se razdvoj
e.
z6o
Norman Mailer
Kakvu je samo tajnu oèev glas posjedovao. Kako je samo vladao situacijom! Otac je
skoèio medu dvije zvijeri u razjarenom klupku, u kojem se krv rasprskavala o slina
ve niti, a njegov ih je otac ipak razdvojio. Tako neustra ivo! Adi se zaljubio u o
ca. Kad bi odlazio sam u umu - to nije bila mala stvar - Adi se prisiljavao da se
ne stra i ti ine tih golemih stabala, koja su potiho mrmorila ispod svoda umske ti ine.
Tamo bi, drhtureæi, Adi vje bao snagu svog glasa. Rikao bi na drveæe, dok mu se ne bi
upalilo grlo.
Bio sam s njim vrlo zadovoljan. Poèeo sam shvaæati za to mu Maestro posveæuje posebnu pa n
ju. Ako bi, nakon najuspjelijih poku aja da zaurla, na usputnom povjetarcu zatrepe
rilo nekoliko listova, Adi bi odmah zakljuèio kako je to postigao snagom iz vlasti
tog grla. I to na dan bez da ka vjetra!
Jednom je u umi umalo naletio na oca, no ja sam skrenuo djeèaka. Nisam htio da se o
tac i sin sretnu. Otac bi se djetetu mogao narugati to je tako ludo da se dere na
drveæe, dok bi se djeèak mogao prikrasti za ocem i biti svjedok Lutherovog smaknuæa.
To sam nastojao izbjeæi. Maestro ne bi bio zadovoljan, ako bi ok poslije ispao smet
nja. Mi smo svoje klijente nastojali oblikovati sami, a ne da to prepu tamo onom to
bi im se dogodilo.
To se popodne Aloisu starijem pretvorilo u neugodnu etnju, dok je za Luthera ispa
la i osjetno neugodnija. Jedna od stra njih nogu mu se od bitke inficirala. epesao
je, a nakon nekoliko stotina metara stao se vuæi.
Mislim da je Luther shvatio to ga èeka. Maestro je bez sumnje sposoban pratiti sve
misli koje razmjenjuju ljudi i ivotinje, no nas ne potièe da se svojim instinktom s
lu imo u tom pravcu. Ili je barem tako kod vragova s kojima ja imam posla. Kad smo
veæ kod toga, èesto osjeæam bolnu radoznalost nad svim to ne znam o odjelima, dosegu,
posebnim slu bama, zonama, pojasevima, predstra ama, okruzima, orbitama, sferama, op
hodnjama i okultnim enklavama kojima Maestro zapovijeda. Posebno o tom posljednj
em - okultnim enklavama. Kao vrag, o zloslutnom znam samo onoliko koliko mi treb
a za uèinkovito kori tenje u svom poslu. Uroci i èini za koje legende tvrde da su sred
stva na raspolaganju svim vragovima, u stvari nam se izdaju kao radni alat, i to
samo kad je nu no.
Prema tome, rutinski ne bih mogao pratiti misli koje su se slale i primale izmeðu
Aloisa i Luthera. Bez obzira na to, nije mi moglo pro-
Dvorac u umi
261
maæi da je Luther znao kako mu se bli i kraj i Alois je, svojevoljno ili ne, bio pot
puno obuzet razmi ljanjem kako da se psa rije i.
Za poèetak, odluèio je kako se neæe poslu iti vatrenim oru jem. Imao je saèmaricu i pi tolj
rvo bi bilo previ e nezgrapno, a drugo ga je ispunjavalo nelagodom. To bi Luthera
obe èastilo. Da. Pi tolji su bili rezervirani za prijestupnike. Bilo da se radilo o sa
moobrani ili hladnokrvnoj uporabi, hitac iz pi tolja bio je ne samo bezlièan, veæ i ra
zoran kraj.
Dopustite da napomenem kako me nije iznenadilo to Aloisove misli mogu lako èitati.
Odavno sam se veæ upoznao s naèinom na koji mu radi mozak i slijediti njegove svjesn
e misli nije mi bilo te e od spajanja toèki crtom na kakvoj djeèjoj zagonetci. Nisam u
njega ulo io, no poznavao sam ga bolje od mnogih klijenata.
Pretpostavljam kako su mi na tom zadatku razvijene ili dopu tene neke iznimne spos
obnosti. Adi mi je bio glavna zadaæa, no po povratku iz Rusije bile su mi dopu tene
neke sekundarne sposobnosti, dovoljne, u najmanju ruku, da u oca i majku uðem jasn
o kao da su ljudi koje stvarno posjedujemo.
A Aloisove su misli tom prigodom bile uistinu zanimljive. Zakljuèio je kako je jed
ini naèin da svog starog druga Luthera otpravi ubod no em u srce. Otrov je tu posve
neprikladan - jo je gori od pi tolja ili saèmarice - potpuno je prevrtljiv, a mo e izaz
vati i bolnu agoniju. Alois nije znao (niti mu je ba i bilo naroèito stalo) imaju l
i ljudi du u, no kod pasa nije nimalo dvojio. Psi su du u imali, i du i psa morao si b
iti odan. Nisi ga mogao s ovog svijeta izbaciti uz odjekivanje hica - kakav je t
o ok za du u! - ne, to se mora obaviti odluènim ubodom no em, estokim i èistim, kakvo je
pseæe srce, u èasu kad se prekida veza s postojanjem.
Alois je stalno o tome mislio dok je stupao umom, a epanje starog psa uporno ga je
usporavalo, pa je uskoro stigao i trenutak kad je Luther sjeo i odbio se dalje
kretati te je Aloisa dugo gledao u oèi. Kunem se da bi, da je ovladao govorom, rek
ao: "Znam da æe me ubiti i zbog toga mi je jasno za to sam te se cijeli ivot bojao. I
dalje se bojim, ali se vi e ne mièem. Zar ne vidi da gubim posljednje ostatke dostoja
nstva, dok me ti vuèe sve dublje i dublje u umu? Ne mogu vi e kontrolirati crijeva i n
e elim i dalje vuæi noge dok po njima pada taj izmet i zato æu sjesti tu i morat æe me p
odiæi i nositi, ako eli da idemo dalje."
Alois je ispuhao nos. Vidio je da se pas vi e ne namjerava pomak-
262
Norman Mailer
nuti. No, jo nisu bili stigli do mjesta koje je odabrao za svoj èin. U sebi je odab
rao mali jarak udaljen jo gotovo kilometar, gdje bi le inu mogao polegnuti na dno i
prekriti je blatom i li æem, potom granama, a na kraju bi na truplo stavio veliku up
lju granu. Ako bi bilo potrebno, uèvrstio bi sve kamenjem.
To je bio Aloisov plan. Promislio je svaku potankost. Svidjela mu se logika takv
og pokopa - mnogo bolje nego da te gu i grumenje zemlje, nije njegov pas vra ji krum
pir! - no sad je vidio da se Luther vi e ne eli pomaknuti. A on, Alois, na alost nij
e vi e bio dovoljno jak da bi ga jo kilometar po toj stazi nosio uzbrdo i nizbrdo.
Stoga se to mora obaviti tu. Poslije æe se vratiti na gazdinstvo po kramp i lopatu
i iskopati grob u ovom gu tiku, koji je, u stvari, bio zeleno i sasvim pristojno
mjesto, okru en polukrugom stabala i s ne to grmlja, da, moglo bi se to obaviti tu.
Jadni Luther.
Alois je stoga posjelog psa okrenuo na leda, pomilovao ga, pogledao u oèi, koje su
se zadnjih nekoliko minuta toliko pogor ale, oèito i izravno, kao to bi se pokvario
i izraz lica svakog starog stvorenja kojem se jetra uri preteæi ga u grob, bilo je
to svakako jedno tu no, staro lice. Alois je otkopèao futrolu svog lovaèkog no a, stavio
vrh o trice na sredinu Lutherovog grudnog ko a i zario ga do korica. Psu se lice zg
rèilo, ispustio je zvuk skonèavanja koji je Aloisa zabolio. Mnogo je vi e slièio ljudsko
m nego to bi oèekivao.
Potom se psu na licu izmijenilo mno tvo izraza. Zaustavilo se na onom izrazu koji æe
imati prvih nekoliko sati nakon smrti, prije nego to se sve poène raspadati. Luthe
r je sad opet nalikovao mladom psu i vratilo mu se samopo tovanje koje bi bilo te ko
odrediti, kao da je uvijek bio ljep i nego to su to drugi uviðali, pa je, da se to o
d njega dok je bio mlad tra ilo, mogao postati i veliki ratnik, da, nalikovao je r
atniku, a njegove su se crte oblikovale u izraz gotovo konaènog ponosa.
Alois je zakljuèio kako je to bila bolja smrt nego to se nadao. Bio je zadovoljan v
lastitom sposobno æu, donio je ispravnu odluku, ali su ga svejedno zapanjile promjen
e koje je na psu vidio tijekom njegovih zadnjih trenutaka, zbog èega je osjeæao praz
ninu.
Alois æe po ivjeti jo est i pol godina, no tog je popodneva u umi pro ao raskri jem na v
titom putu prema smrti. Stoga se poslije pitao je li zbog odluke da se Luthera r
ije i sam i potom ga bri no pokopa ispao bolji ili lo iji èovjek.
Dvorac u umi
263
11.
Dok su on i Luther etali umom, pas je legao da se odmori i spokojno uginuo. To je
Alois isprièao obitelji. Samo je Klara posumnjala kako to mo da nije bilo sve. Jer,
iste je noæi Alois, kakvih est sati nakon to je pas skonèao, s njom vrlo ivo vodio ljub
av. A takvo to se veæ neko vrijeme nije dogaðalo.
Kad je drugi put oti ao u umu kako bi pijukom i lopatom Lut-heru iskopao grob, vrat
io se pun raznih uboda kukaca. Zbog toga je prilièno potrajalo dok mu nije povadil
a alce i namazala plikove. Kad je s tim obredom zavr ila, oboje su bili spremni vod
iti ljubav. Iako ga nije imala s kim usporediti, bila je sklona misliti kako mo da
i ne postoji mu karac Aloisove dobi, kojem do ezdesete nedostaje tek godinu dana,
a da je tako potentan, poput njenog ujaka Aloisa, njenog mu karca, pravog mu karca.
Proveli su nekoliko ugodnih noæi. Alois je iskusio ne to to se ne mo e nazvati drugaèije
nego preobrazbom. Ljubio ju je. Takvo se to u braku mo e dogoditi. Cesto je i nu no.
Zato to veæina supru nika tako velik dio vremena koje provode zajedno koriste za razm
jenu gadosti. Radi toga su se u stvari i vjenèali. Kako to prikazuje Maestro, mora
ju na raspolaganju imati o sebi ovisnu osobu, kako bi u svakom trenutku mogli po
segnuti za kakvom sitnom okrutno æu.
No i najgori je brak sa sobom nosio svojevrsnu èaroliju. Èovjek bi ne to htio svijetu
o tro zamjeriti (ali se ne usuðuje), pa se to onda mo e obaviti kritièkom prosudbom vlas
titog supru nika. Sav taj duhovni izmet! U braku postoji da bi se neprestano razmj
enjivao, a mediokriteti brzo ustanove kako im je iznimno potreban, da to ne bi m
orali poput slabiæa zadr ati u sebi.
Prema tome, brak je korisna institucija - posebno groznim ljudima. Naravno, mo e p
oslu iti i onim mu karcima i enama koje bismo mogli smatrati prosjeènim, ili mo da blago
nadprosjeènim. Poput na ih Klare i Aloisa. A neobièni se pomaci u ljubavi uistinu dogo
de. Malo se tih obrata poka u trajnim, no dok potraju, prozraèi se dotad ustajali br
ak.
Zbog toga kod luèenja o enjenih budno pazimo ima li znakova svje eg daha. Takvim se ob
ratima mo emo poslu iti da za neko vrijeme odr imo i najgori brak - ukoliko nam to slu i
svrsi.
264
Norman Mailer
A ovdje to nije bio sluèaj. Svoj su stav sami izmijenili, a ja sam uhvaæen na spavan
ju. Opijen punim mjesecom i zrakom koji se noæu podizao s polja, Alois je pored nj
e le ao s povjerenjem - znao je kako joj prsti neæe pogrije iti i dok mu bri no vadi sva
ki alac izazvati bol. Tih ih je dana bilo puno vi e nego inaèe, zahvaljujuæi bogatom ka
snom proljeæu, no ona je radila spretno, svrhovito i on je kraj nje bio spokojan.
U tom je trenutku Klara postajala ne to to u ivotu nije iskusio - majka koja se nad
njega nadvija.
Taj se ritual izvodio iz veèeri u veèer. Ponekad bi bio tako nemaran da je radio bez
za titne mre ice. Nije ba nastojao da ga ubodu, naposljetku, stekao je dovoljno vje ti
ne i sve manje grije io. No, mo e se reæi kako je pretrpio nekoliko nepotrebnih napada
, koji su njenim prstima omoguæili izvoðenje nje nih pokreta po njegovim obrvama, obra
zima, rukama.
Aloisu se ponekad uèinilo da mu kripi mozak. Na um su mu padale zamisli za koje ne
bi vjerovao da su njegove. Poèeo je èak razmi ljati nije li bol od tih uboda naèin na ko
ji èovjek plaæa za svoje grijehe. Bila je to samo pretpostavka - jer ni na koji drug
i naèin nije prihvaæao vlastitu vjeru u postojanje grijeha - no je li moguæe da se tim
ranicama èovjeka ka njava za sve lo e ivotne postupke?
Kakva pomisao! Do one noæi u kojoj mu je pala na um, dobro je spavao. San mu je èuva
la spoznaja da se vani nalazi prsati Spartaner, dolje u pseæoj kuæici, za njega podi
gnutoj dan nakon Lutherove smrti. To nije bio lak zadatak, ali ga se nije dalo i
zbjeæi. Ne samo to je pas èuvar imao pravo na vlastiti zaklon, posebno u novom okru enj
u, veæ je djelo Aloisovih ruku èovjeka i psa zbli ilo.
Nove zamisli, ipak, mogu biti paradoksalne. Alois se prevrtao od nelagode koju m
u je izazivala misao na stvarnu krivnju. Previ e je dostojanstva donosila svim oni
m slabiæima to su se stiskali po crkvama. Putovali su svijetom s kamenom na srcu i
jo veæim u stra njici. No nije vi e bio siguran mo e li ih i dalje prezirati. Jer je poèin
o rodoskvrnuæe. Voditi ljubav sa sve tri svoje polusestre nije bilo rodoskvrnuæe, ne
, osim ako njihov otac nije bio i njegov. No, je li znao da mu je Johann Nepomuk
otac? Naravno da je to oduvijek znao, samo to je odluèio kako si to neæe priznati. B
ila je to jedna od onih pomisli koje je uvijek gurao u stranu. A sad se na la u sr
edi tu. Jo i gore. Ako Klara nije bila kæi Johanna Poelzla, onda je morala biti njego
vo dijete. ("Sie ist hier!")
Dvorac u umi
2.65
Bila je to èinjenica o tra poput no a koji je zario Lutheru. Svemoguæi Bo e, a to ukoliko
ostoji Bog, koji za takve stvari zna?
Kao i veæina ljudi, ipak je posjedovao mentalnu snagu da takve misli ponovno odagn
a. Nije bio spreman odreæi se du evnih zadovoljstava koja su stizala svake veèeri, pri
je nego to bi mu se iz tijela poèele vaditi iglice.
Takvih bi mu lipanjskih veèeri bol odzvanjala nutrinom. Te skromne agonije nije na
stojao odvratiti potragom za sretnim mislima. Ne, ostajao je tu, pripravan primi
ti poruku koja mu je stizala iz tog tajanstvenog podruèja boli. Aloisu je to bila
svojevrsna glazba, bogata novim osjetima i za srce i za um, iako se ogla avala o tro
, puna vlastite jasnoæe, èak i pomalo okrutna prema njegovom tkivu. Otvorio se moænom
zvuku svake pojedine boli, zvuku irokog raspona, poput cijelog zbora. Pokazivao j
e svetost gre nika.
12.
O tim se stvarima premalo toga razumije. Svatko je sposoban postati svecem, èak i
onaj najgori od najgorih. Aloisa ne bih oznaèio takvim, no i on se nastojao domoæi m
alo bla eni tva, a da sam za to ne plati previsoku cijenu. Nije znao da ponuditi vla
stitu ko u rapsodiji sitne boli znaèi tek tra iti sredstvo za izbjegavanje bo anskog sud
a. Kako se ipak malo previ e pribli io potpunom priznanju da je uistinu poèinio rodosk
vrnuæe, trebalo je brzo intervenirati u tu navalu svetaèkih sklonosti. Do jutra je o
pet stao razmi ljati poput policajca. Kad redarstvenik u sebi otkrije manu, poène je
tra iti i u drugima. Uskoro se zabrinuo zbog Aloisa i Angele. Je li se u njihovim
odajama zbivalo to nekreposno? Nije mu se dopao prizvuk to ga je razabrao u sporu
koji se izmeðu djeèaka i djevojèice razvijao oko toga tko ima pravo jahati Ulana.
Na oèevo iznenaðenje, mladi Alois nije nastojao zadr ati iskljuèivi posjed konja. Upravo
suprotno, Angeli je nudio da je nauèi jahati. Znak opasnosti. U gostionici je Alo
is stariji veæ naèuo nekoliko glasina od djevojci koja se zvala Greta Marie Schmidt
- ni ta to bi za sina ili njega osobno bilo uvredljivo, no Alois mlaði je Gretu Marie
uèio jahati na neosedlanom konju.
z66
Norman Mailer
Sad je do ao red na Angelu. Stalno je odbijala. Alois mladi ju je neprestano zadir
kivao.
"Strah te popeti se na Ulana", rekao bi joj.
"Nije."
"Je. Priznaj."
"Nije. Jednostavno", kazala je, "ne elim se na njega penjati. Za to i bih? Ako nauèim
jahati i ispadne da mi ide dobro, to onda? Ti æe i dalje konja dr ati samo za sebe. M
orat æu te moliti da mi da jahati."
"Dat æu ti konja koliko god bude htjela. Na cijeli dan, ako treba." "Neæu. Izluðivat æe m
. Znam ja tebe."
"To je samo izgovor. Oèito je èega se ti boji . Boji se da te ne zbaci."
"Ne bojim se." "Boji se, i to je to."
Ona je na kraju rekla: "Neka bude po tvom. Bojim se. Za to se ne bih bojala? Taj æe
me konj zbaciti i slomit æu vrat." Bila je na rubu da zaplaèe koliko joj je i ao na ivc
e. "Tako si siguran u sebe. Ja e konja kad god po eli , ali znam to æe se desiti. Ja æu g
ajahati, a konj æe udariti u galop. Poginut æu slomljenog vrata."
"Neæe . Vrat ti je tvrd kao i glava."
"Je, je, jako si ti duhovit. Ali ako ja poginem, to to tebi znaèi? Ima djevojke svud
a unaokolo. Èujem prièe. Stalno ih ljubi i one ti poljupce uzvraæaju. A ja æu ovaj tjedan
navr iti trinaest godina, a nisam se nikad poljubila. Ne elim umrijeti, a da ne is
kusim kako je to ljubiti se." Sad je napokon i briznula u plaè.
Alois stariji èuo je njihov razgovor. Pribli avajuæi se staji, stigao je na vrijeme da
svjedoèi Aloisovoj reakciji. Djeèak se nije mogao prestati smijati.
U tom je èasu Alois pomislio kako je mo da i bolje da djeèak sve to vrijeme provodi tj
erajuæi konja po bregovima, za sve je bolje da se petlja s kakvom seljanèicom, nego
da se mota oko Angele.
Alois stariji se poèeo pitati jesu li njih dvoje veæ spavali. Ne bi li bilo moguæe da
su ga èuli kako se pribli ava staji? Ako jesu, taj razgovor - je li to voden za njeg
ove u i? Jesu li oni bili u stanju izvesti takav konspirativni manevar? Za to ne bi
bili? Njihova se majka time èesto slu ila. Naravno.
Sljedeæih je nekoliko dana Alois nastojao pozorno promatrati Ange-
Dvorac u umi
z6y
lu. No, previ e je godina proveo izazivajuæi kod ljudi nelagodu snagom svog pogleda.
Nije stoga bilo nikakvo iznenaðenje to je Angelu oèeva pozornost uznemirila. Pitala
se za to se za nju zanima. U koli je veæ èula za takve stvari. Jedna je djevojèica èak i s
a ta s ocem radila. Ili se barem tako u kalo. Fuj, odvratno, pomislila je Angela, tak
o grozno odvratno.
Kad god bi joj se sad Alois stariji primakao, Angela bi klizala oko njega, uvlaèeæi
bokove prema trbuhu, kao da pazi da ga ne dotakne ni jednim dijelom tijela.
To je Aloisa uznemirilo. Suvi e je vje to dr ala razmak meðu njima. Alois kod djevojèica A
ngeline dobi nipo to nije odobravao istanèanu enstvenost. Naèin na koji je uvlaèila bokov
e. Gdje li je to samo nauèila?
Klara nije dijelila njegovu zabrinutost za Angelu. Njoj je najvi e briga zadavao A
lois mlaði. Kako ga nisu mogli vratiti Poelzlovima, morali su s njim ne to uèiniti. Na
posljetku, ona je u ivotu dobila jednostavnu pouku. A to je da stalna stanja èesto
nisu ugodna. Lo e rje enje nekog problema ponekad je stoga bolje od izostanka bilo k
akvog rje enja. Toliko je od oca i majke uspjela nauèiti. Djeca su kod Poelzlovih ne
prestano umirala, ali su njeni roditelji barem znali voljeti one koji su im preo
stali.
Nije se mogla natjerati da zavoli Aloisa mlaðeg, a na vidiku nije bilo nikakvog rj
e enja, pa se morala za ne to odluèiti. Mu joj sljedeæeg ljeta neæe ponovno saditi krumpir
To je bilo oèito. A sadnja repe mo e ispasti podjednako neuspje na. No s pèelama je ost
vario prihvatljive rezultate. Mo da se ne to da poduzeti u tom pravcu.
Klara se sva usredotoèila na to. Nesavr eno rje enje - da ponovim njenu mudru izreku -
bolje je od nikakvog. Dokonost bi bila ravna tome da pusti djeèaka jurcati na kon
ju uzbrdo i nizbrdo i upadati u nevolje.
Stoga je Aloisu predlo ila da podignu kuæicu za pèele, u koju bi mogli smjestiti deset
ili petnaest ko nica. Pravi poslovni pothvat. To bi ih zaposlilo. A, dodala je, k
oristilo bi i Aloisu mlaðem. Mogao bi biti mladi partner. Èak bi mogao dobivati i ma
li dio dobiti.
"Da ga uzmem za partnera? Pa ti u njega nema èak ni povjerenja. Sama si mi to tolik
o puta kazala."
"Da, sve sam to rekla", morala se slo iti, "ali tvog sina ipak razumijem."
268
Norman Mailer
"Doista? Rekao bih da si puna raznih primjedbi. I to kontradiktornih."
"Razumijem ga", rekla je. "Ambiciozan je. I ne zna to bi sa sobom. Ali ja ga shvaæa
m. eli zaraditi novac. Priznajem - zasad je pomalo neobuzdan."
"Uvijek æe biti neobuzdan", rekao je Alois.
"Mo da je tako", priznala je. "Ali djeèaci se mijenjaju. Ako ne uèinimo ni ta..."
"Moram o tome razmisliti."
Ideja mu se svidjela. Hitler i sin, pèelarski proizvodi. Ako onaj plaèljivko Adolf i
mrkavac Edmund ikad narastu, moglo bi to biti Hitler i sinovi.
No to bi bilo tek u buduænosti. Ipak, Klara je imala pravo. Ne to moraju uèiniti kako
bi djeèakovu ambiciju usmjerili. Trenutaèno je na rad gledao kao na ne to nedostojno.
Alois se vratio svojim knjigama. Sljedeæih je nekoliki popodneva iz vi e svezaka izv
ukao ne to povijesti, kulture i drevne pèelarske tradicije, kako bi se pripremio za
malo predavanje koje æe odr ati obitelji. Naravno da æe ga uoblièiti za Aloisa mlaðeg, no
neæe se baviti osnovnim stvarima, poput njegovih rasprava u gostionici u Linzu i F
ischlhamu, veæ æe to biti ne to bolje, dostojno Der Altea.
Isprièat æe prièu o neprestanoj borbi pèela i medvjeda u srednjem vijeku. To æe, zakljuèio
e Alois, biti dobar poèetak. Neka obitelj zna kako su se jo do prije stotinu godina
pèelari penjali na visoko drveæe, kako bi doprli do ko nica koje medvjedi nisu mogli
dosegnuti. Onda æe ubaciti malo kulture. "To je bio ra iren postupak u sjevernoj panj
olskoj i ju noj Francuskoj", reæi æe Aloisu mlaðem. "Èovjek je morao znati koje drvo odabr
ati. Nije to bilo samo tako. Izmeðu johe i jasena, breze i bukve, i svakako, èasnog
stabla brijesta, kao i javora, hrasta i vrbe. Lipe", mogao se èuti kako istièe, "lip
e su pèelama oduvijek bile omiljena stabla, kao i nama, sve do dana njih dana. Takav
æe med zadr ati najfinije aromatiène crte lipove kore. Da", rekao je Alois, obraæajuæi se
u mislima Aloisu mlaðem, "ta pèelinja ljubav prema lipama potjeèe jo od samog kraja ne
olitskog razdoblja, prije gotovo pet tisuæa godina. A pèele su u to vrijeme i te kak
o dobro znale graditi saæe. Sjeverno od nas, gore u Njemaèkoj, nedavno su prona li jed
no saæe, fosil, koje je moglo biti veæe od bilo kojeg èovjeka koji je ikada ivio. Nevje
rojatno. Saæe vi e od dva i pol metra. Da, to su prona li."
Dvorac u umi
269
Spremio se tijekom nedjeljne rane veèere isprazniti cijela spremi ta novih informaci
ja. Obraditi i Grke i Rimljane. Kako je u to vrijeme obièno progovarao rijetko, ka
o da Klari eli predbaciti to bi jutro provela u crkvi, obrok bi se obièno konzumirao
uz njegovu dubokoumnu ti inu, koja bi se nadvila nad sve, no sad mu se èinilo kako
bi se jedno cjelovito izlaganje Aloisa mlaðeg dojmilo, a navoðenje svih u njemu obuh
vaæenih zemalja moglo bi dostajati da se kod sina potakne i po tovanje. Mogao bi prièa
ti i o Bassarima u Senegalu i o Mbutima iz ume Ituri, kao i lovcima na med u ju nom
Sudanu.
No, kad je novosteèenu erudiciju trebalo iskoristiti za stolom, odustao je nedugo
po to se u predavanje upustio. Mo da je glavu napunio prevelikom kolièinom znanja. Kla
ra je neprekidno odobravajuæi klimala, no nije ba mogao razluèiti je li odobravala nj
egovim rijeèima ili savijaèi od jabuka koju je ispekla, a Angela je klimala s izrazo
m lica koji je prizivao jade iz kolske uèionice. Troje mlaðe djece napola je spavalo,
a i Alois mlaði, koji je jo ne to zanimanja i pokazivao, polako je kopnio.
Alois stariji je morao obuzdati zlovolju. Nije i lo dobro. Naprosto nije bio rjeèit
poput Der Altea. "Ti", rekao je naposljetku Aloisu mlaðem, obraæajuæi se mladiæu izravno
kao da mu gura prst u rebra. "Ti i ja - hajdemo se pro etati."
Kako je samo pogrije io to je za predavanje odabrao ranu veèeru sredinom dana. Bilo j
e to oèito. Djeèak nije volio razmi ljati dok jede. Nije li bio ba poput oca?
Alois ga nije odveo daleko od kuæe, posjeo ga je na klupu blizu ko nica i umjesto etn
je, stao prièati o novcu koji bi mogli zaraditi ako bi se udru ili. "Mogli bismo èak u
kljuèiti i Der Altea. Veæ je ne to i natuknuo. Rado bi se s nama udru io. To me navodi n
a pomisao da bismo mogli proæi vrlo povoljno. Za nekoliko bi godina ti mogao posta
ti imuæan mladiæ, da, vrlo imuæan. I dopusti da ka em kako se zgodni mladi tipovi poput
tebe mogu o eniti dobrom prilikom, ako se smatra kako su i sami u stanju fino zara
diti. Nakon tri godine marljivog rada, ti bi mogao sjediti na lijepoj hrpi novca
. Posebno stoga to si prilièno sposoban razluèiti ono bitno. Vjeruj mi, moæi æe birati iz
eðu nekoliko vrlo pristojnih prilika."
Popodnevno je sunce bilo jako, a mladiæ se snu dio. Tog jutra nije mogao doæi do Grete
Marie - i ona je s roditeljima bila u crkvi, pa je posjetio Der Altea, koji je
tom prigodom bio tako pohlepan da je
Norman Mailer
Aloisu nestalo poleta. Jo je uvijek u nosnicama osjeæao Der Alteov miris. Kakva bi
to samo radost bila, svaki dan raditi s ta dva starca, tijekom sljedeæe tri godine
! Der Alte æe davati mno tvo tajnih signala koji bi ocu mogli zapeti za oko, a sasvi
m je sigurno kako æe Alois stariji svaki dan naæi ne to zbog èega æe se namr titi.
Te su slatke rijeèi bile tako bremenite prijevarom. Raditi za oca? Biti tri godine
rob? Previ e ga je dobrih stvari èekalo. Sazrio je trenutak da ih napusti i ode u B
eè. Sto naglije, to bolje. Klari nije oprostio to je pro li tjedan bila tako gruba pr
ema njemu. Ne, neæe joj to nikad zaboraviti.
"Dragi i po tovani oèe", rekao je, "cijenim tvoju brigu za moju buduænost. I sam o njo
j èesto razmi ljam. Do ao sam do odreðenih zakljuèaka."
"Da", rekao je Alois, "to je prvi korak da se èovjek odluèi oko zaposlenja."
"Posve toèno. Govori jer zna za to si nadaren. Mogu kazati kako sam ja za tvoje nadar
enosti pun po tovanja."
I tu je stigao do prepreke koja je meðu njima stajala poput ograde. Juèer je prvi pu
t natjerao Ulana na skok. Radilo se o ivici i obojica su mogla pasti. No, on je z
nao. Znao je da mora skoèiti. I skoèio je. Ovo sad nije bilo isto, ali je na neki naèi
n i bilo. Sad æe to morati odmah ponoviti i to tako da progovori otvoreno.
"Sve to govori je sasvim toèno, oèe, no..." Oklijevao je, dovoljno dugo da ponovi: "On
o to govori vrijedi za nekog poput tebe, a ja nisam ba takav. Ja sam nadaren za dru
ge stvari. Tako mi se barem èini."
Alois je dubokoumno klimao glavom ne bi li prikrio uzrujanost. "Mo da æe mi otkriti o
kakvim se to stvarima radi?"
"Rekao bih kako imam dara raditi s ljudima." Njegov je otac ponovno klimnuo glav
om. "Kad razmi ljam to bih u buduænosti radio, uvijek mi se èini kako bih za ivot zaraðiv
o na taj naèin. Radeæi s ljudima."
U tom se èasu odluèio zagledati ocu u oèi. Bila je to hrabra odluka, ali nije skrenuo
pogled.
" eli li reæi kako te rad na gazdinstvu ne privlaèi?" pitao je Alois stariji.
"Moram govoriti istinu. Ne privlaèi me."
Dvorac u umi
"Ali ne bi i ao ba tako daleko da ka e kako ti na e malo pèelarstvo nije nimalo privlaèno
"Volim okus meda. To je istina. No, mislim da mi se vi e sviða prièati s ljudima, nego
slu ati na e pèele."
Sad je Alois posegnuo u svoju prièuvu najveæih ivotnih mudrosti. "Sine, pripravan sam
te uputiti u tajnu koja æe ti u tedjeti nekoliko godina. Mo da i vi e od toga. Ljude se
ne mo e predugo armirati. Posebno ako im nema ponuditi ni ta osim toga. Ljudi te mora
ju po tovati. Ako te ne po tuju, smijat æe se oni s tobom, da, pjevati, o da, a onda æe
ti se, jadni moj deèko, smijati iza leða. Jedini je temelj za èvrst, trajan odnos izmeðu
dvojice ozbiljnih ljudi naporan rad. Èovjek koji se u ivotu nastoji probiti samo p
rièom, obièan je hoh tapler."
"Po tujem naporan rad", odgovorio je Alois mlaði, "ali ne i onu vrstu koja nala e da èov
jek vodi gazdinstvo. Mladiæ koji se cijeli ivot bavi zemljoradnjom po mom mi ljenju p
ostane glup poput zemlje. Nije to za mene."
"Nisam siguran kako razumije to sam mislio reæi. Ne tra im od tebe da obraðuje zemlju, n
go zrak. Govorim o malim stvorenjima koje lete njime. I o Der Alteu. Dopusti da
i njega ukljuèim u na razgovor. Predviðam kako æe nam se pokazati vrlo unosnim."
"Oèe, s du nim po tovanjem, ne sla em se. I sam si to rekao. On o tome zna vi e od nas." V
ratilo mu se prosvjetljenje koje je do ivio preskaèuæi ivicu s Ulanom. Izravan osjeæaj eg
zaltacije. Kao da mu je krv tra ila ne samo da govori, veæ i da oca bude spreman uvr
ijediti. To bi bilo kao natjerati konja na mnogo vi i skok. "Mora se s time pomirit
i", kazao je, "nismo spremni za Der Altea. Opljaèkao bi nas do gole ko e."
"Sto to prièa ? Zar mi se ruga kao pèelaru?"
"Pa, stalno te bodu."
"To se de ava. U ovom poslu se to de ava."
"Jest, i oni koji znaju kako se to radi mogu kazati: 'O, danas sam imao malu nez
godu', ali kad si ti u pitanju, ba i ne. Pun si uboda. Stalno."
Alois je tu izgubio ivce, ostav i bez svoje vrijedne mirnoæe, pa je dopustio da mu op
asna æud, koju se uvijek u sebi silio dr ati pod kljuèem izbije na povr inu. Sad vi e nije
bilo pomoæi. Æud je provalila van.
"Deèko", rekao je sinu, "nisi se opremio za odlazak u svijet. Nisi
Norman Mailer
stekao nikakvu naobrazbu. Nema novca. Misli li kako æe do novca doæi prièom? To su besmi
lice. Sve to ti zna jest kako navesti tvoje seljanèice da ti pred nosom ma u sisama i
ra ire noge. Za to? Mo da misle kako æe im se posreæiti doæi do mu a koji je lijen kao i on
Mo da i hoæe, a onda æu morati gledati unuke ru ne poput tvojih djevojaka, a ti æe morati
aditi na gazdinstvu njihovog oca."
Oti ao je predaleko. Znao je to. Strah koji je prikrivao sad je izletio van, poput
njegove æudi. Velika je pogre ka bila reæi to mu le i na srcu.
Alois mladi se razbjesnio. Govoriti kako æe djeca koju bi mogao imati biti ru na - n
eèuveno. "Da", kazao je ocu, "vidio sam te na djelu, kako ti vodi gazdinstvo. Ono to
zna je zastarjelo. Èak se i Johann Poelzl, koliko god da je glup, zna baviti poljo
privredom. A ti ne zna ."
"Dakle, ja sam glup? I o tome prièa ti, koji si propao u koli? A potom o tome lagao.
Kakva je to tek glupost! Predugo sam ivio s tim smrdljivim i trulim vijestima. M
ogu zakljuèiti samo jedno. Jedini je odgovor za to si nam lagao i poku ao krivotvoriti
pismo to to si uistinu idiot."
"Da", rekao je Alois mlaði, "a ti si drugaèiji. Ti ima krasnu djecu. A zna li za to?" Dj
eèak je sad tako ubrzano disao, da mu se povisio glas. Svoje sljedeæe rijeèi gotovo je
otpjevao. "Da, ti do svojih ena doðe , pojebe ih, a onda zaboravi . A moja majka umre."
Otac je reagirao br e nego je stigao promisliti. Aloisa mlaðeg je udario postrance ak
om u glavu, dovoljno jako da ga sru i.
Da nam je mladi Alois bio klijent, zapovjedio bih mu da ne ustaje. Ocu bi ostalo
 breme krivnje, koju bi djeèak godinama mogao musti. No, kako nisam imao nikakvog
nadzora, Alois se zaletio na oca, uhvatio ga za noge i isto tako sru io. Ru enje za
ru enje.
Znajuæi da mu se ivot na ao na raskri ju, pogrije io je i pomogao ocu da ustane. Morao je
. Odmah nakon to ga je oborio s nogu, osjetio je nemjerljiv u as, jer je vidio oca
kako se ispru io na tlu, poput starca. Stoga mu je Alois mlaði pomogao ustati.
Dovoljno je neugodno bilo naæi se na zemlji, no prihvatiti pomoæ
Dvorac u umi
273
pri ustajanju od mladiæa s otvorenom bubuljicom na licu i zametkom idiotskih smeðih
brèiæa? Kako mu je izbilo tek nekoliko slaba nih dlaèica, taj je brk sam po sebi bio uvr
eda. Stao je udarati Aloisa mlaðeg dok ovaj nije pao na koljena, na to ga je Alois
nastavio tuæi akama, dok je djeèak le ao na tlu.
Sad je veæ iz kuæe stigla i Klara i preklinjala Aloisa da prestane. Naricala je.-Sto
je bilo dobro, jer se Alois mlaði vi e nije micao. Le ao je nepomièan na zemlji, a Klar
a je i dalje vri tala.
Mislila je kako oplakuje mrtvog. "O moj Bo e", uspjela je uzvik-nuti, "ne mogu vje
rovati to si to dopustio!"
Ukazala mi se rijetka prilika. Pored nje nije bilo njenog anðela èuvara - u blizini
nije bilo ni traga kand elima. Anðeli èesto pobjegnu od ljudi koji preglasno vri te - zn
aju koliko su nam oni u tom èasu blizu i èini im se da smo im brojèano nadmoæni. Jer se ða
voli na takve krike brzo sjate. Mete je pojaèavao i Adi, koji si je dao odu ka, s rep
ertoarom strahovito prodorne vriske.
A Klara je bila ranjiva. Doèekao sam svoj trenutak. Dotakao sam joj misli, dopro d
o srca. Pomislila je da je Alois mlaði mrtav, a otac æe mu ostatak ivota provesti u z
atvoru. Ona je za sve kriva, ba ona. Ocu je kazala da se s djeèakom zbli i, iako je z
nala kako to nije pametno. Buduæi da je iz dotada njeg iskustva znala kako veæina moli
tvi Bogu ostane neusli ana, sad se stala moliti izravno nama, zazvala je Vraga, pr
eklinjala ga. Samo pobo ni mogu povjerovati da Vrag ima takve moæi. "Spasi djeèaku ivot
", preklinjala je, "pa æu ti ostati du na."
I tako smo odsad mogli raèunati na nju. Ne kao na klijenta. Samo nam je predala du u
. Na alost, te promjene nisu nikad cjelovite i trenutaène. No, sad smo barem stekli
nekakav njen udjel.
A bila je pravi dobitak. Èim se Alois mlaði stao micati, ostala je uvjerena kako smo
joj izravno odgovorili. Zapao ju je sav jad odgovornosti za prisegu o kojoj nem
a pogaðanja. Za razliku od mnogih s kojima trgujemo, bila je olièenje odgovornosti.
Zbog tog je osjetila da joj je du a osakaæena i ispunio ju je al zbog boli koju je sa
d sigurno nanosila Bogu. Kakva bi od nje ispala opatica!
Najznaèajniji dobitak ostvarili smo kod Adija. Vidio je oca kako mladog Aloisa pre
bija na mrtvo ime. Èuo ga je stenjati zavidno ispunjen jadom. A kad se Alois mladi
poèeo micati, Adi je vidio kako otac tetura u umu, dok mu se podizao eludac, a miri
s Klarine savijaèe od jabuka i tao iz nosnica. Alois zbog toga nije mogao disati, pa
mu se
2-74
Norman Mailer
èinilo da mora izbaciti tu topovsku kuglu iz jednjaka. Rana veèera mu se dizala i sp
u tala po drijelu. No sad je, u umi, ba kad mu se eludac prestao podizati, shvatio kak
o se ne mo e vratiti u kuæu. Morao je ne to popiti. Bila je nedjelja, no u Fischlhamu æe
ne to veæ pronaæi.
I to bi bilo dosta o Aloisu starijem. Pozornost sam obratio na Adi-ja. Djeèak je i
zbacio sve, urin, izmet, hranu. Napola se obeznanio od straha da æe mu se otac vra
titi i njega isto tako prebiti na mrtvo ime. Nisam mogao zanemariti tako izravnu
priliku da se poslu im s nekoliko svojih sposobnosti. Te æu batine urezati Adiju u
sjeæanje. Iste æu mu slike uvijek iznova vraæati u glavu, sve dok mu - uzev i u obzir da
je bio siguran kako æe to pretrpjeti i on èim se otac vrati - nisam u um uspio utis
nuti jasan prizor kako i on le i gotovo na samrti nakon oèevih batina. Ne samo da je
osjeæao bol u rukama i nogama, nego ga je boljela i glava. Èinilo mu se da je uprav
o ustao s tla na kojem je tako pretuèen.
U svojoj starijoj dobi, na vrhuncu moæi, Adolf Hitler je i dalje ostao uvjeren kak
o je gotovo na smrt pretuèen. Èesto bi noæu, tijekom Drugog svjetskog rata, u sto eru za
 rusku frontu u istoènoj Pruskoj, taj dogaðaj za stolom preprièavao tajnicama nakon veèe
re u blagovaonici. Bio je rjeèit. "Naravno, batine sam zaslu io", kazao bi. "Ocu sam
stvarao velike probleme. Majka je, koliko se sjeæam, bila izvan sebe. Tako me jak
o voljela, mila moja majka." Sebe se sjeæao kao hrabrog, poput Aloisa mlaðeg, da, su
protstavljao se on ocu. "Èini mi se da me zato morao istuæi. Batine sam sigurno zasl
u io. Izrekao sam mu grozne stvari, tako stra ne rijeèi da ih ne mogu ponoviti. Vjeroj
atno sam te te ke batine zaslu io. Otac mi je bio fin, jak, pristojan èovjek, Austrija
nac koji je bio pravi Nijemac. Ipak, mislim da otac sina ne bi smio prebiti tako
do smrti - bilo je malo preblizu."
Da, znao je o svom djetinjstvu prièati prièe od kojih bi slu ateljima zasuzile oèi, dok
bi im srca ispunila istinska tuga. A to se nije sve slo ilo odjednom, taj savr eni k
amen temeljac la i koji sam mu polo io u one slojeve mozga u kojima se sjeæanje èvrsto g
rli s laganjem. Moje je umijeæe bilo zamjena stvarnog sjeæanja la nim, a za to je potr
ebna preciznost ravna skidanju stare tetova e kako bi se prekrila novom.
tovi e, ta mi je izmi ljotina omoguæila razviti Adijevu buduæu nesposobnost govoriti isti
nu. Do poèetka svoje politièke karijere, razvio je umijeæe laganja dovoljno istanèano da
zadovolji i najmanje potrebe. S istine je mogao skinuti tek najtanji sloj, ili
je potpuno izokrenuti.
Dvorac u umi
275
Dobar rad na klijentu je, kao to sam rekao, proces koji teèe polagano i trebalo mi
je mnogo godina da tu specifiènu osobinu njegove psihe pretvorim u potpuno usposta
vljenu, vi eslojnu la ljivost. Kao odrastao èovjek, bio je spreman otiæi u smrt vjerujuæi
da govori istinu kad prièa kako ga je otac pretukao na mrtvo ime. S vremena na vri
jeme sam se i dalje trudio uèvrstiti temelj te potpune la i. Vrijedilo je. Jer je Ma
estro èesto isticao posao koji sam u toj stvari obavio: "Nema boljeg naèina da se os
iguraju usluge visoko pozicioniranog politièkog vode", kazao bi nam, "od te metode
. Ne smiju biti u stanju razlikovati neke la i od istine. Od velike su nam koristi
kad èak ni ne znaju da la u, jer je njihovim potrebama neistina od tako presudne va n
osti."
14.
Gostionica u Fischlhamu bila je nedjeljom zatvorena, no u predgraðu se mjesta nala
zila kuæa u èijoj se ostavi mogla naruèiti krigla piva.
Alois dotad nije posjetio tu oazu. Bila je sasvim ispod razine za koju je smatra
o da je u svom slobodnom vremenu treba dr ati ugledan umirovljeni krunin slu benik.
No, bio je to i jedan od onih nekoliko puta u ivotu - to si je neprestano ponavlja
o - kad je naprosto morao ne to popiti. Koljeno mu je pulsiralo od prvog pada, od
eksplozivnih uèinaka srd be ga je boljela glava, a peklo srce. Od epao je preko polja
i do zalaska sunca popio vi e od tri litre piva.
Nije mu trebala pomoæ da se vrati kuæi. Bilo je ponuda, ali ih je odbio - veèer je tek
pala i na nebu je jo bilo ne to svjetla. Potpuno svjestan vlastitog dostojanstva,
uspio je prijeæi prvo brdo na putu iz Fischlhama, a uskoro i drugo, ali je potom m
orao leæi na pa njak kako bi malo odspavao. Probudio se nekoliko sati poslije, a gla
va mu je bila kakvih petnaest centimetara od monumentalne kravlje balege, velièine
e ira.
Kosa mu je bila èista. Nije se uvaljao u balegu. Da je vjerovao u providnost, bio
bi zahvalio, no dobro je da to nije uèinio, jer je sad - veæ je pro lo deset sati - po t
o se improviziranim poèinkom pristojno odmorio, pre ao i zadnje brdo te ugledao rume
ne odsjaje po ara niti deset metara od svojih ulaznih vrata.
Te noæi nije bilo vjetra, to je sigurno spasilo kuæu, no od tri Lang-
2.76 Norman Mailer
strothove ko nice ostao je samo pepeo, a pèelama nije bilo ni traga, osim jadnih des
etaka tisuæa koje su se ispr ile u mikroskopski èips. Zidovi njegove kuæe odisali su zap
anjujuæim ozraèjem turobnosti.
Doèekala ga je Klara. Mo da je ranije i plakala, no sad je veæ imala bistre i suhe oèi,
poput ljuski pèela iz ko nica. Posljednji je crni talog meda ispu tao miris o tar poput
katara u drijelu.
Aloisu je sve bilo jasno. Dio eninog srca sigurno je slomio zauvijek, jer je te,
najgore od svih veèeri, uspio nekako doæi do dovoljno piva da na njega bazdi s dva m
etra udaljenosti.
Isprièala mu je sve, ne ispu tajuæi ni jednu pojedinost. Djeèak je odjurio na konju i do
mraka se nije vraæao. Svi su spavali, ili se barem pretvarali - priznala je kako
su ga se tad veæ bojali. Sigurno je pokupio svoju odjeæu, svezao je u zave ljaj, prive
zao konju za sedlo i odjurio.
No, jedva pola sata prije, kad su se veæ ponadali kako su sigurni, Spartaner je poèe
o tuliti. Zavijao je tako estoko da je umalo ustala da vidi to se de ava. No, tad se
prestao glasati, samo je malo zacvilio - poput teneta. Zaèula se konjska njiska, k
ad je mladi Alois opet odjurio. Minutu poslije, pojavili su se plamenovi. Gotovo
je istog èasa shvatila to se zbiva. Adi, iv poput srndaæa u bijegu, jurcao je stalno
od kuæe do ko nica. "Sve ih je zapalio. Kerozinom!" vikao je Adi. "Znam. Isto kako j
e veæ bilo." Adi se istovremeno smijao i plakao, nesiguran radi li se o u asnom dogaða
ju ili o jo jednom èinu velièanstvenog spaljivanja.
Klara i Angela poku ale su napraviti to se dalo, a to je znaèilo bacati vjedra vode n
a zidove kuæe najbli e plamenu. Za vi e od toga nedostajao im je mu karac.
Èak su uhvatile i zadnje zvukove Ulanovih kopita, dok se udaljavao kasom. A djeèak s
e neæe vratiti. Je li si ostavio neku moguænost za povratak? Njoj se èinilo da nije. P
rije nego to je oti ao, otrovao je Spartanera. Pas je, kad se Alois vratio kuæi, veæ bi
o uginuo.
KNJIGA DESETA
Po tovanje i strah
i.
U kolovozu je stiglo pismo. Nakon toga im se Alois mladi vi e nije javljao. Kad je
bio u Linzu, Alois stariji je doznao kako je Ulan prodan trgovcu konjima u pola
cijene, to bi mlaðem moglo biti dovoljno za ivot u Beèu, dok si ne naðe posao.
Alois stariji èesto bi kasno popodne oti ao stazom kojom se i djeèak poslu io one noæi kad
se otisnuo na put u Linz. Alois stariji do ao bi do starog panja, koji mu je sad
bio omiljeno mjesto za sjedenje u umi, i tu bi slu ao ptice.
Odmarajuæi se na ostacima nekoæ plemenitog hrasta, tugovao bi za pèelama bez kojih je
ostao i sanjario kako bi, da se te nedjelje vratio dovoljno rano, konja i djeèaka
progonio kroz umu. Ta je fantazija bila dio dugog ljeta u kojem je alovao za svim t
o je mogao navesti pod izgubljeno, a potom jo i vi e za onim to se navesti nije dalo
.
I tako je ljeto prolazilo. Uzeo je nadnièara da mu pomogne pokositi pa njake. Otkos
je balirao, a sijeno prodao u Fischlhamu. Kako se vi e nije morao brinuti zbog ko ni
ca, nije bilo straha da æe se pèele poèeti rojiti negdje drugdje, niti je morao raèunati
koliko hrane mora zajednicama ostaviti u posezoni. Nije morao pratiti zdravlje
ko nica, procjenjivati koliko je starih pèela uginulo, a da ih jo nisu zamijenile nov
oroðene, drhtati na pomisao o upadu mi eva, razmi ljati da li da ponovno stavi mre u da
zaprijeèi pristup pticama, vagati kutije, mozgati jesu li skupljaèice skupile dovolj
no peludi kako bi pèele imale dovoljno bjelanèevina da prezime. Nije trebalo tra iti m
aticu. Èak ni Lanstrothove kutije nije trebalo premazivati novim slojem boje. Bio
je gotov.
Dok je sjedio uz panj, jednog mu je poslijepodneva potkraj ljeta kroz neki venti
l u mozgu pro ao gorèi okus alovanja, pa je u sebi kazao: "Osjeæam olak anje to se vi e n
oram brinuti. Svoje sam pèele volio, ali nisam ih izgubio svojom krivnjom."
7~7Q
z8o
Norman Mailer
U toj fazi obitelji Hitler vi e nisam morao posveæivati svakodnevnu pozornost. U Haf
eldu æe ostati dok iz njega ne odu. To me i nije pretjerano zaokupljalo. Jedan od
instinkata koje sam razvio jest prepoznati kad su ljudi koje prouèavam spremni pro
laziti kroz brze promjene, nasuprot fazi u kojoj su praktièno nepomièni.
Istinu govoreæi, mi na taj naèin mjerimo Vrijeme. Osim u prigodama kad nas Maestro r
asporedi na boji ta na kojima se mo e oblikovati povijest, vodimo refleksivan ivot. I
nama su potrebna neplodonosna razdoblja. Meni je mirno ljeto obitelji Hitler pr
o lo kao da sam ga prespavao. Malo sam se bio posvetio i drugim klijentima.
Alois je zato vrijeme bio zarobljen pod pokrovom duge i prozaiène meditacije. Poèeo
se pomalo brinuti i koliko mu gazdinstvo u stvari vrijedi. Ako bi ga prodao, bi
li dobio koliko je za njega platio? Ili bi moguæi kupac uvidio da se veæ poèelo zanema
rivati? Tome je poèeo poklanjati najveæi dio pozornosti. Ni ta se, zakljuèio je, ne uvlaèi
 tako neprimjetno poput prvih znakova nebrige. Iako godinama nije bio tako opu ten
, poèelo ga je kopkati to veæinu poslova prepu ta enama
- naroèito one koji nisu zahtijevali mu ku snagu. U povrtnjaku nije radio ni ta. Razmi l
jao je da kupi novog psa, umjesto toga je pregledao premaz boje na pseæoj kuæici jad
nog uginulog Spartanera i zakljuèio kako se jo neæe poèeti lju titi na ljetnoj vruæini.
Nije mu se èinilo da im treba novi pas. Kako mladog Aloisa vi e nije bilo, nije se v
i e morao bojati da ga negdje u susjedstvu vreba razjareni otac. Na vratima mu se
neæe pojaviti roditelj Grete Marie Schmidt - mogao je biti zahvalan to odreðena mlada
dama nije ostala trudna, jer da jest, veæ bi to dosad jako dobro znao. A jedva da
se i sjetio krijumèara koji je ivio s druge strane Fischlhama. Sad mu se i taj fan
tomski prijestupnik èinio jako udaljenim.
Aloisova je najveæa briga bila da se ne privikne na nerad. Nekoæ bi ga èak i nekoliko
minuta u kojima ne bi ni ta radio nepogre ivo uzrujalo. Sad se sam sebi èinio pretjera
no zadovoljnim to promatra kako putuju oblaci, ili, kad smo veæ kod toga, kako lebd
i kolut dima cigare.
Takav je spokoj mogao ispasti skup. Imanje koje se ne obraðuje
- bez obzira na to koliko se urednim dr alo kuæu, staju i dvori te
- mo da vi e nikad neæe odavati zadovoljavajuæi dojam. Barem ne potencijalnom kupcu. Mal
i je djeliæ Aloisa i dalje u snu trèao uzbrdo. Kao da mu njegove nezasijane njive pr
edbacuju.
Dvorac u umi
2.81
Ekonomski su èimbenici (koje je stalno izraèunavao na zasebnim listovima papira, mij
enjajuæi i olovke) upuæivali da æe on i Klara, ma koliko pazili na tro kove, prije ili k
asnije morati svakog tromjeseèja potro iti vi e od njegove mirovine.
Zbog toga bi mogao osvanuti èas kad æe odluèiti da je odlazak u bijednu gostionicu u F
ischlhamu preskup. To bi svaku povredu ponosa jo i podvostruèilo. Morao je prihvati
ti èinjenicu. Nedostajao mu je Linz. Tamo je èovjek barem mogao otiæi na piæe s pametnim
ljudima. Sve se svodilo na to da æe imanje morati prodati. Znao je da do toga neæe
doæi brzo. Tih je dana, to je èovjek manje radio, vi e vremena trebalo da se ne to naprav
i. Uz to, izrazito protiv svoje volje, poèeo se kajati zbog Aloisa mlaðeg. Kakvo neu
krotivo èuvstvo! Je li njemu kao ocu bilo priroðeno da sinu oprosti? A to ako je i Al
oisa mlaðeg obuzela gri nja savjesti? Nije mogao podnijeti pomisao na tog djeèaka samo
g u sirotinjskoj sobici, kako sjedi na oskudnom poljskom le aju, suznih oèiju.
Bilo mu je kao da ima amputiranu podlakticu èiji su ivèani zavr- eci i dalje ivi. Alois
stariji stao je ponovno razmi ljati o tvrtki Hitler i sinovi, pèelarski proizvodi. K
ako u tu zamisao nije morao uistinu i vjerovati, san mu je, na izvitoperen naèin,
postao sladi nego prije.
Èak je tu temu naèeo i u razgovoru s Klarom. Ona je cijelo ljeto osjeæala prilièan i dos
ljedan odmak od mu a, nije mu mogla oprostiti to se one u asne veèeri pokazao bespomoænim
pijancem, no ipak je prevladao osjeæaj du nosti. "Ako eli da se vrati, ako uistinu eli
da se vrati, ja ti neæu stajati na putu." Tako mu je kazala. Osjeæala je da mu je ta
ko du na reæi. Èak se i zastidjela, to se odmah ponadala kako ga neæe pronaæi.
No, do takve drame neæe doæi. Nekoliko dana poslije, iz Beèa je stiglo pismo bez adres
e po iljatelja, otrovno pismo. "Ubio si mi majku." Ta se fraza nekoliko puta ponav
ljala. Nakon toga se u pismu tvrdilo kako æe se sin jednog dana proslaviti, dok æe s
e otac okretati u grobu.
Alois nije mogao vjerovati onom to je proèitao. Ostatak je bio jo i gori. "Ti si gro
zan poljoprivrednik, a razlog je za to jasan. Ti si, kako sam doznao, napola idov
. Nikakvo èudo da ti ne ide poljoprivreda." A u pismu je bilo tako puno pravopisni
h pogre aka da ga je Alois stariji, zbog stida nad sinom, morao prepisati u èisto pr
ije nego to se usudio pokazati ga Klari. Dok je pisao, ruka mu se jako
Norman Mailer
tresla, no izvornik je, prepun mrlja od tinte i sintaktièkih pogre aka, bio nepodno lj
iv. A kad se samo sjeti kako je djeèak uvijek bio dobar govornik.
Kako bilo, te su se u asne rijeèi Klari morale predoèiti. Alois mlaði je na takve trule
ideje mogao doæi samo slu ajuæi Johanna Poelzla. Tog pobo nog licemjera!
Klara je razgovor ipak skretala podalje od Poelzla. Kazala je tek: "Ta mi pomisa
o nije naroèito zasmetala. Nekad sam mislila da ba zbog toga ne ide u crkvu."
Bio je ogorèen. "Nije ti smetalo to si mislila da za mu a ima polu-Zidova?"
"Kako bi mi to moglo smetati? Aloise, uvijek si govorio kako je èovjek koji mrzi Z
idove nekulturan. Tako sam nauèila. Zidove nije primjereno mrziti. To je znak slab
og obrazovanja."
"Ali to ne znaèi da sam zbog toga idov."
Dobio je glavobolju, iznenadnu i estoku. Vratila su mu se stara sjeæanja na najrani
ja zadirkivanja u koli. Kad mu je bilo est godina. Naravno. O tome se prièalo u Stro
nesu i Spitalu.
"Pomisao da sam ja polu- idov nikad te nije smetala?" ponovio je.
"Nije. Uvijek sam se brinula zbog na e djece. eljela sam da pre ive." Nije mogla spri
jeèiti suze u oèima - naroèito sad, kad se prisjetila glavnog uzroka svojih rijeka suz
a. "Zbog toga mi je bilo drago to ima idovske krvi. Èinilo mi se da bi to moglo ojaèati
krv na eg Adolfa, Edmunda i Paule."
"Ali je uopæe nisam idov", rekao je. "O tome nema govora. Stari Johann Nepomuk jedn
om mi je isprièao tko sam. Ja sam njegov sin. Tebi sam pravi stric."
"On ti je to rekao? Ba tim rijeèima?" Svog je djeda Johanna Ne-pomuka dovoljno dobr
o poznavala da zna kako on takvo to nikad ne bi izgovorio. Ne na takav naèin - ne t
ako izravno.
"On mi je", rekao je Alois, "takvu informaciju natuknuo. Izrijekom je rekao kako
zna tko mi je otac. A onda je rekao, "a taj èovjek nije idov". Nije ni morao ni ta v
i e kazati. Bilo je jasno. To je mogao znati samo na jedan naèin. To je bilo to. Kad
me sljedeæi put neki djeèak nazvao idovom, dobro sam ga tresnuo po licu i slomio mu
nos. Tom je tipu zbog toga ostala ru na nju ka." Alois se stao smijati kad se prisje
tio. Onda se nastavio smijati da poka e kako to nije uzeo k srcu. "I ti si svih ti
h godina mislila suprotno?"
Dvorac u umi
Z83
Klimnula je glavom. Nije znala je li joj laknulo, ili se treba razoèarati. Uvijek
bi se kradom uzbudila kad bi pomislila da je udata za èovjeka takve krvi. Zidovi s
u u krevetu radili zabranjene stvari. Tako je èula. Mo da su ih radili i ona i Alois
- ne bi li to moglo biti tako? A idove je pratio glas da su inteligentni. To je
takoðer èula. Sad je tek ostala zbunjena.
A Alois, kad mu je na pamet pao Johann Poelzl, do lo mu je da od stare ptièurine sku
ha juhu.
2.
Èitatelj se mo da sjeæa kako sam se, kad sam se kao pripovjedaè ovog romana predstavio,
pojavio u liku pripadnika SS-a. To sam doista i bio. Tijekom tog razdoblja, potk
raj tridesetih godina dvadesetog stoljeæa, bio sam ugraðen u tijelo odreðenog èasnika SS
-a koji se zvao Dieter. Na svoj sam tro ak ivio i funkcionirao unutar njega. Mogu r
eæi kako inaèe za takvim potpunim ugraðivanjem ne pose emo, ukoliko to udjel ba ne zahtij
eva. Jer za to plaæamo izravnu osobnu cijenu. Moramo se odreæi poticaja koji nam don
osi ivot u vi e raznih svijesti. Tad nam padnu i demonske moæi. Moramo postati simula
krum èovjeka.
Tako sam, kao Dieter, 1938. godine u Grazu proveo istragu o Hit-lerovom djedu. T
o da je Johann Nepomuk bio stvarni Aloisov otac saznao sam pomoæu informacije koju
sam jednom dobio izravno od Maestra, to je, naravno, znaèilo da nisam u moguænosti o
tkriti joj izvor. U Posebnom odjelu IV-2a morali smo, kao i u bilo kojoj drugoj
obavje tajnoj organizaciji, kredibilnost odr avati barem na internoj razini, pa sam
Himmleru izvor svoje informacije mogao objasniti samo tako to æu mu servirati izmi lj
enu prièu. Iako sam znao kako Hitler nije idov, Heinricha Himmlera u takvo to ne bih
mogao uvjeriti, a da ne otkrijem svoj izvor. Zato sam, kako bih osigurao kredib
ilitet, informacije morao prikupljati na naèin koji je Heiniju bio prihvatljiv - k
oristeæi ljudsko svjedoèenje.
Naravno, nije to bilo ba tako jednostavno. Godine 1938. nisam bio siguran to je is
tina, vi e mi se èinilo kako sam je jednom veæ znao - to znaèi da je Maestro sigurno odav
no zakljuèio kako svojim vragovima mora ukinuti moguænost sjeæanja ako u svom dijelu s
vijeta eli odr avati red. No, spreman sam ustvrditi kako nam sjeæanja, èije
284
Norman Mailer
se postojanje obeshrabruje, ipak slu e, bez obzira na to koliko bila potisnuta, ba
rem kao vodièi.
Ovu sam relevantnu primjedbu iznio zato to je pitanje ima li Alois idovske krvi op
et iznenada osvanulo. Obuzela ga je srd ba. Bijes na Johanna Poelzla uskoro æe ipak
splasnuti i prijeæi u ne to to se mo e nazvati prijezirom, do kraja ivota - srce æe mu na
dan Poelzlove smrti poskoèiti - no srd ba prema Aloisu mlaðem ponovno mu je isplivala.
Kad smo veæ kod toga, razgovor s Klarom izazvao je u njemu takvu oluju da nije mog
ao ostati u krevetu. Prvi put nakon svih tih godina le anja jedno pored drugog, be
z obzira na to jesu li bili bliski, sada je morao ustati, obuæi se, hodati u krug
po sobi, poku ati zaspati na otomanu, poku ati zaspati na podu, pri èemu je, naravno,
uspio oboje odr ati budnima.
Klara je znala kako æe za to morati platiti. "Ne progovaraj", rekla si je. "Da vi e
nikad nisi naèela tu temu."
Ne mogu s autoritetom govoriti u ime vragova koji imaju lijeènièku diplomu, no reæi æu k
ako je moguæe da je karcinom koji æe Klari 1908. godine okonèati ivot, mo da te jadne noæi
sna no zakoraèio naprijed.
Previ e joj se toga dogodilo istovremeno. Ostala je bez pretpostavke kojoj se dugo
radovala. Kako je bilo izvjesno da su sva njena djeca s Aloisom jednu èetvrtinu id
ovi, vjerovala je kako je njeno zadnje troje djece time dobilo bolju priliku za
pre ivljavanje. Ako je ne to za idove vjerovala (a ne bi mogla reæi da je punokrvnog ido
va ikad upoznala) bilo bi to da, bez obzira na njihove mane, o kojima je od prij
atelja i rodbine, èak i od duæand ije, èula grozne prièe - idovi su znali kako pre ivjeti.
jekt takve velike antipatije, a ipak ivi. Neki su èak bili i bogati! Klaru bi se uv
ijek zbog toga dojmilo, potpuno privatno, u sebi -as kim bi o tome i mogla razgo
varati? - to ima troje ive djece, koju je dobrim dijelom spasila njihova idovska kr
v.
To to su Gustav, Ida i Otto prerano umrli mogla je pripisati svojoj obitelji. No,
Adolf je pre ivio, a za njim i Edmund i Paula, za èije se zdravlje svake veèeri molil
a.
Sad je to pouzdanje naru eno. Ostane li troje preostale djece i dalje na ivotu, to
neæe biti zbog kakvog konzervansa koji im teèe venama. Takve prednosti vi e neæe biti.
Veliki doprinos nesanici. Jo je gore bilo to se svog kukavièluka
Dvorac u umi
285
stidjela. Kako je mogla prihvatiti zamisao da se Aloisa mlaðeg pozove na povratak?
Le ala je u krevetu slu ajuæi Aloisa starijeg kako lupka po podu dok lije e i uskoro je
i nju obuzela srd ba. Sokantno. Nije mogla vjerovati to to sebi govori. Kad bi bil
o moguæe, da, ona bi Aloisa mlaðeg ubila. Samo to je znala da ne mo e. Nikad to ne bi b
ila u stanju. No, napor da svoju srd bu potisne pulsirao joj je u srcu, odnosno u
grudima, takvom snagom i prijezirom da je sasvim moguæe - kako je te noæi mo da poèeo ra
k dojke koji æe joj kasnije u grudima gorjeti paklenom boli. Kako se do odgovora n
a to pitanje ne mo e doæi lako, radije æu se vratiti Aloisu, koji je poku avao spavati n
a podu.
Njemu je te noæi srd bu uveæavala èinjenica to je izdao sam sebe. To mu je pokvarilo svu
onu radost koja se u srd bi takoðer podrazumijeva, to je pretpostavka koju se suvi e ri
jetko razmatra. Srd ba mo e, naposljetku, ponuditi isti hranjivi osjeæaj vlastite ispr
avnosti kakav obiènijim prigodama na raspolaganju stoji najveæim licemjerima meðu ljud
ima koji idu u crkvu. Bit je tog zadovoljstva srd bu nipo to ne usmjeravati prema se
bi, nego uvijek k drugima. No, te je noæi Alois bio srdit zbog posljedica vlastiti
h postupaka.
Kriv to je Alois mladi ispao takav bio je on i jedino on. U tom je smislu ulazio
u najgoru kategoriju ljudi - slabih oèeva. Cijeli je svoj ivot izvr avao naredbe, a p
otom nareðeno provodio u Carinskoj upravi, po tovao je Franju Josipa, lijepog, pleme
nitog, velikog i dobrog kralja, utjelovljenje napornog rada i stege. Aloisov nad
zor nad vlastitom prirodom bila je svojevrsna poèast koju je odavao Franji Josipu.
A Aloisu mlaðem ipak nije uspio usaditi ni ta od tog smisla za po tovanje. Je li tako
ispalo zato to se doista osjeæao krivim zbog djeèakove majke? Da, s Fanni je postupa
o lo e, tako lo e da nije mogao biti strog prema njenom potomstvu. A to je prouzroèilo
i manjak stege kod njega samog.
Svaki je sat te mraène noæi morao probdjeti trudeæi se da mu srd ba splasne. Tek je na p
rvo jutarnje svjetlo - tmurno svjetlo, koje je u zoru stiglo ogrnuto ki om - mogao
uspostaviti dijalog izmeðu raznih dijelova uma, pa je uspio izdati nekoliko nared
bi kako u buduæe treba postupati s Adijem. Neæe dopustiti ponavljanje iste gre ke kakv
u je napravio s Aloisom mlaðim.
286
Norman Mailer
3-
Sad bi, kad god bi elio da mu Adi priðe, Alois zazvi dao. Radilo se o dobro uvje banom
zvi duku, dovoljnom o trom da nekom o teti uho. A Alois mu nije smanjivao jaèinu ni kad
mu je djeèak bio nadohvat ruke. U gostionici bi sad rado rekao: "Ako odgaja sina, n
e ispu taj biè. Govorim iz iskustva."
Alois je Adiju vi e puta kazao: "Na tvog se starijeg brata uludo potro ilo vrijeme i
za njega se bespotrebno rtvovalo. Ti mi, Adolfe, vrijeme neæe potratiti."
Adi je ostao paraliziran od straha. Morao sam se zapitati hoæe li konaèni uèinci takvo
g stanja poslu iti na oj svrsi. Itekako se dobro znamo slu iti poni avanjem i samo poni en
jem, kad radimo s ljudima koji boluju od maniène depresije. Ako klijenta elimo natj
erati na neki nasilan èin, nizom poni enja svoj objekt mo emo potaknuti na prebrzu osc
ilaciju izmeðu polova njegove depresija i manije. Erupcija se dogodi vrlo brzo.
Nije mi bilo jasno za to bi nam sad, i jo u tako ranoj dobi, trebalo ne to tako drast
ièno. No, Maestro od mene nije tra io da Aloisa obuzdam, a otac je djeèaku jadom slabi
o duh. Adi je dobio i vi e nego naznaku muke kakva se obièno ve e za nastanak neizbris
ive melankolije.
To su veæ provjerena sredstva koja slu e razvijanju klice samoubojstva. Zbog toga mi
nije bilo jasno kakvu je krajnju svrhu Maestro imao na umu. Djeèak je bio dovoljn
o nje an da ne ispadne kako treba. Kakva bi to samo bila katastrofa, a sve zbog ta
kve sitnice.
No, Maestro nas ba takvim potezima èesto zna iznenaditi. Smiono riskirati ivote na ih
klijenata nije mu nimalo strano. Bilo je prigoda kad je, predviðajuæi klijentu velik
u buduænost, Maestro bio spreman takvu roditeljsku dominaciju i poticati, a poneka
d je èak i izazvati. Mislim kako je to dr ao jo jednom vrstom cjepiva protiv buduæih em
otivnih kriza.
Naravno, takvo je poigravanje moglo izazvati buduæu nestabilnost. Kad ponosnom kli
jentu ugradimo duboko poni enje, sebi postavljamo i zadatak takvu ranu pretvoriti
u buduæu snagu. To se mo e pokazati podjednako zahtjevnim kao i od kukavice napravit
i junaka. No, kad
Dvorac u umi
287
nam takvo to pode za rukom, kad se du evni ponor potencijalnog samoubojice preobraz
i u izra eni ego, znak je da je u kockanju s velikim ulogom izvuèen dobitak. Bijedni
k kojeg su nekoæ poni avali stekao je moæ poni avati druge. Ta je moæ demonska i ne stjeèe
e lako. No, ne elim preuvelièavati. Adi je, u tom èasu, bio daleko od potpunog smanje
nja ega. Pokazao je i ne to dara da svoj sluèaj krene zagovarati kod Klare.
"Majko", kazao joj je, "otac me sad gleda kao da sam neprestano za ne to kriv."
Bila je tog svjesna. Zvi danje je i njene u i ubadalo poput igle. "Adi, ne smije nika
d kazati kako ti otac nema pravo", rekla mu
je.
"Ali to ako bude u krivu?"
"On to ne radi namjerno. Mo e i pogrije iti."
"A to ako je jako u krivu?"
"Neæe na tome ostati." Klimnula je glavom. Nije znala vjeruje li i sama u ono to je
potom kazala, no svejedno je to rekla. "On je dobar otac. Dobar otac prije ili
poslije shvati da je mo da i ao u krivom smjeru." Ponovno je klimnula, kao da i sebe
eli obvezati da povjeruje u te rijeèi. "Mo e doæi i èas", rekla je, "kad otac shvati kak
o i on mo e pogrije iti." Stavila je djeèaku dlan na lice, kao da mu eli rashladiti gro
znièave obraze. "Da", rekla je, "èuje vlastite rijeèi i shvati kako nisu toène. Pa se pr
omijeni."
"Promijeni se?"
"Svakako. Otac se mijenja." Govorila je kao da se to veæ dogodilo. "Mijenja se", p
onovila je po treæi put, "a sad u onome to govori ima reda. Sad se kreæe u dobrom smj
eru. Jer je spreman mijenjati se. A zna li za to?"
"Ne."
"Jer si sebi mogao kazati kako ga nikad neæe zbunjivati. Neæe , jer ti je on otac." Uhv
atila je Adija oko struka i zagledala mu se u oèi.
Klara je prva u obitelji shvatila (a zasad je i dalje bila jedina) da se s Adije
m mo e razgovarati kao da mu je deset ili dvanaest godina. "Da", dodala je. "Najbo
lje je kad u kuæi ne vlada zbrka. Zbog toga ne smije oca nikad optu ivati. Od toga bi
se mogao osjetiti tveiblich. A njega jako pogaða kad se osjeti slabim. Od njega n
e smije oèekivati da prizna kako ima slabih stana."
Tad je poèela govoriti o die Ebrfurchtu. Po tovanju i strahu. Njena
288
Norman Mailer
se majka tom rijeèi poslu ila govoreæi o Johannu Poelzlu. On je bio, gotovo da je tako
rekla Klari, marljiv ali nesretan seljak - tko to u obitelji nije znao? - no on
a se prema mu u uvijek pona ala s Ehrfurchtom, kao da se radi o va nom i uspje nom èovjeku
. "To me nauèila moja majka, a ja sad prenosim tebi. Oèeva je rijeè u obitelji zakon."
Klara je to kazala tako ozbiljno, da je djeèak osjetio kako mu je to izazvalo svet
u snagu. Da, jednog æe dana i on imati obitelj i svi æe ga njeni èlanovi po tovati i boj
ati ga se. U tom mu je trenutku potreba za mokrenjem postala hitna. (Taj mu se f
enomen tih godina dogaðalo uvijek kad bi bio na rubu da o sebi pomisli ne to veliko
i sretno.) Gotovo da mu je pobjeglo usred majèinog izlaganja, ali nije - ne smije,
ako eli vjerovati kako æe u buduænosti i njemu pripasti dio Ehrfurchta.
"Da", rekla je svom sinu, "oèeva rijeè mora biti zakon. Bio u pravu ili ne, o njegov
im se rijeèima ne raspravlja. Mora ga se slu ati. Za dobro obitelji. U pravu ili ne,
otac je uvijek u pravu. Inaèe vlada zbrka."
Sad je spomenula Aloisa mlaðeg. "On Ehrfurchta nije imao", rekla je. "Obeæaj mi kako
se to za tebe neæe nikad moæi reæi. Jer sad si ti najstariji brat. Ti si va an. Djeèak ko
ji ti je nekad bio brat, sad kao da je mrtav."
Adijevo je tijelo bilo vla no. Kao da mu je znoj osvijetlila posveæena svjetlost. Ta
ko je potpuna bila va nost onog to je æutio. U ao sam mu u misli taman toliko da mu apne
m: "Tvoja je majka u pravu. Sad si ti najstariji brat. Mladi æe te po tovati i uva ava
ti."
Da, Adi je shvatio i ja sam mu iz noæi u noæ radio na umu, sve dok taj koncept nije
postao mentalna izvjesnost, ravna onim dobro poploèenim avenijama uma uvijek sprem
nim za primanje jakog mentalnog prometa. Mnogih sam mu noæi ponavljao da se Alois
mlaði zauvijek odvojio od obitelji.
Alois stariji bio mi je u tome od velike pomoæi. Do prosinca je napisao novu oporu
ku. Odreðivala je da u sluèaju njegove smrti sin imenom Alois ne smije dobiti veæi dio
imanja od onog koji mu nu no po zakonu pripada. "Sto manje to bolje", dodao je. K
ako je pisanje oporuke sad sasvim zaokupilo Aloisov dugo razvijani smisao za pra
vi slu beni postupak, dodao je i: "To izra avam s punom svije æu o ozbiljnosti takvog oèev
og èina. Jamèim kako sam se, dok sam slu bovao kao upravitelj krunine Carinske isposta
ve, dobro upoznao s odgovorno æu kojom se takve ozbiljne odluke moraju donositi."
Dvorac u umi
289
Nakon èega je, dovr iv i prepravljanje oporuke, zazvi dao Adiju i glasno mu proèitao dijel
ove testamenta.
4-
Alois je odluku da izmijeni oporuku donio nakon to je shvatio da mo e prodati gazdi
nstvo. Kupca mu je poslao herr Rostemeier, koji je èak i posavjetovao Klaru.
"Der frau Hitler", kazao joj je, "va e gazdinstvo netko mo e kupiti samo iz jednog r
azloga - jer lijepo izgleda. Nije li ga i va mu svojedobno zbog toga kupio?"
"Ne bih rekla da to ba i nije tako", rekla je Klara. (Njoj je takva primjedba bil
a ravna oèijukanju s herr Rostemeierom.)
"Da", rekao je on, "dobro je da ste toga svjesni. Dr im kako æete svoje imanje moæi pr
odati ljudima koji imaju jo manje iskustva s poljoprivredom od vas, ali su" - dig
ao je u zrak prst - "imuæniji, zar ne? Morate strpljivo èekati. Uskoro æe jedan od tih
situiranih ljudi i naletjeti. A kad naleti, morate ga, molim vas, poslati k men
i. Bit æu vam prijatelj. Znat æu kako treba odgovoriti na svako pitanje koje æe biti p
ostavljeno."
Bogati se tragalac za kuæom uistinu i pojavio, svidjeli su mu se i kuæa i polja, o z
amkama dobrog voðenja gazdinstva znao je jo manje od Aloisa, pa je kupoprodaja obav
ljena. Alois postignutom cijenom nije ostvario dobit, no nije ni pretrpio gubita
k od kojeg je strahovao. Prijenos vlasni tva djelovao je tako nepovratno da je Alo
isa ostavio u uvjerenju kako se sad mo e dokraja oprostiti sa snovima o svojim zad
njim danima na kakvom gazdinstvu, kao i nadom da æe mu najstariji sin ipak dati ne
kog razloga za ponos. Ne, sve je sad ostalo na Adijevim pleæima. Nije bio ni pribl
i no okretan ni sna an kao Alois mlaði, niti tako zgodan, ali je mo da ipak bio podjedna
ko bistar, a i poslu an. Poslu an je bio sigurno. Zvi dati mu da doðe, Aloisu je postalo
zadovoljstvo. Odgovor bi bio jako brz.
No, Alois je u srcu èuvao pandan staroj fotografiji. I dalje bi noæu ponekad sjeo na
hrastovu klupu i opet razmi ljao o Langstrothovoj kutiji koju je sam napravio. Po
tap ao bi sjedalo kao da se eli prisjetiti zvuka pljuske koju bi toj drvenoj kutiji
opalio u dobrim starim danima, da, lijepoj, èvrstoj pljusci ne bi li se pèele uzvrp
oljile.
290
Norman Mailer
No, to nas tek èeka. Povijesti se rijetko sjeæamo (kad su u pitanju oni koji su je t
ako dugo pro ivljavali kao ja) kao niza tek oèaravajuæih dogaðaja. Povijest je takvo klu
pko la i. To je jedino zbog èega bih potencijalnim kandidatima preporuèio ivot vraga. T
oliko toga znamo o tome kako se povijest zbivala, kako je to bilo uistinu. Tko b
i ikad po elio li iti se takvog bogatstva? A opet, nije nezamislivo ni kako sam si b
a to uèinio kad sam otkrio svoju povezanost s Maestrom. Mo da izopaèenost na e prirode ui
stinu ima neke veze s tom neobiènom ljudskom prirodom, to se k postanku probija izm
eðu mokraæe i izmeta, a kasnije ipak svake noæi sanja o plemenitom ivotu.
KNJIGA JEDANAESTA
Opat i kovaè
I.
U ljeto 1897. godine, nakon to su prodali hafeldsko imanje, obitelj se preselila
u Gasthof Leingartner u Lambachu, gdje su ivjeli do kraja godine. Po to se rije io du n
osti voðenja gazdinstva, Alois je sad oti ao u pravu mirovinu, to je donijelo male, a
li iznenaðujuæe promjene. Primjerice, sobarice i kuharice u Gasthofu nisu ga nimalo
zanimale. Jo i gore, èinilo se kako se one ne zanimaju za njega. A njemu to nije sm
etalo.
Èak bih kazao kako je Alois zasad bio zadovoljan. Buduæi da je to moglo utjecati na
ono za to smo pripremali Adolfa, pozorno sam pratio Aloisove skromne aktivnosti.
Na moje iznenaðenje, stao se zanimati za srednjovjekovno ozraèje Lambacha i rado je e
tao njegovim ulicama. Grad je imao samo 1700 stanovnika, no mogao se pohvaliti b
enediktinskim samostanom osnovanim u jedanaestom stoljeæu, te crkvom, Paurom, sagr
aðenom u obliku trokuta, s tri zvonika, tri ulaza i tri oltara. Moram kazati kako
je Paura na njegove misli vrlo neobièno utjecala.
Alois se poèeo pitati je li, prije vi e stotina godina, tu veæ bio u nekom prija njem ivo
tu. Je li to osjeæao kakvu prikrivenu naznaku ranijeg postojanja? Nije odbacivao t
u moguænost. Mogao je biti srednjovjekovni vitez. Za to ne? To bi svakako objasnilo
njegove najhrabrije karakterne crte. Der Ritter Alois von Lambach!
Ako se ponovno javi pitanje kako sam to ja mogao doznati za njegove reakcije, ak
o mi Alois, naposljetku, uopæe nije bio klijent, ponovit æu da povremeno mo emo uæi u mi
sli ljudi koji su blisko vezani s onima koji su nam povjereni. Stoga su mi Alois
ova premi ljanja o reinkarnaciji bila dostupna. On je pak stigao do konaènog zakljuèka
. Veæina ljudi, zakljuèio je, ne mo e povjerovati da æe ikad prestati postojati.
Moram kazati kako je Aloisu to bila poticajna misao. Moglo se prihvatiti kako re
inkarnacija nije izmi ljotina, a ako je tako, onda je
2-94
Norman Mailer
on, Alois, jednom morao biti vra ki razvratan vitez. Ta ga je pomisao dr ala u sjajn
om raspolo enju. A nove su ideje bile ba ono to mu je trebalo. Dr ale su ga podalje od
ivog pijeska starenja, zakljuèio je.
2.
To to je sebi nametnuo da se bavi novim zamislima mo e nam objasniti prijem na koji
je kod Aloisa nai la Adijeva elja da se upi e u djeèji zbor u benediktinskom samostanu
. Klara nije mogla vjerovati da se njen mu s tim sla e. Veæ je bila blizu da djeèaku ka e
da odustane i od samog upita, no tad se zapitala, "a to ako Bog eli da Adi ude u
taj zbor?" Nije se kanila mije ati u stvari koje bi mogle biti dio Gospodovog naum
a.
I tako je mladi Adolf, sa zami ljenim e irom u rukama, pri ao Aloisu i uspio izustiti k
ako su mu redovnici kazali da ima dobar glas. Ako bi mu otac odobrio da ostane n
akon nastave, mogao bi iæi na probe.
Ako bi se tko pitao za to je popustio zahtjevu da mu neki od sinova ide u kolu kod
redovnika i sveæenika, Alois je imao spreman odgovor: "Pomno sam se raspitao", rek
ao bi, "i saznao kako ti benediktinci vode najbolju kolu u Lambachu. Kako Adolfu
u ivotu elim svaki boljitak, odluèio sam poslati ga bez obzira na druge zamjerke, ko
je i dalje pridr avam."
Adi je zavolio kolu. Redovnici su ga uskoro stali smatrati jednim od svojih najbo
ljih uèenika, i on je to znao. Sa svoje je strane Alois bio odu evljen njegovim ocje
nama. Djeèak je ne samo pohaðao dvanaest obaveznih predmeta, veæ je u svakom imao i na
jvi u ocjenu, to je bilo vi e nego dovoljno da Alois ostane blagonaklon.
"Reæi æu ti ne to", kazao je, "kad sam bio mlad, i ja sam se mogao pohvaliti dobrim gl
asom. To mi je bio majèin dar. Svojedobno je bila solist u upnoj crkvi u Dollershei
mu."
"A, da, oèe", rekao je Adi, "sjeæam se kako si lijepo pjevao onog dana kad smo iz Li
nza stigli u Hafeld."
"Jest", rekao je Alois, "stare su mi se pjesme uistinu vratile. Sjeæa li se one koj
a ti je uzrujala majku?"
"Sjeæam se", rekao je Adi. "Stalno je govorila, lAch, to nije za djecu.'"
Dvorac u umi
2-95
Nasmijali su se. Sjeæanje je Aloisa potaknulo da zapjeva iste stihove.
Imao sam najboljeg druga, Usred dobra a i zla, Kad je bubanj borbe zvao, Uvijek
bi uz mene stao.
Kugla na nas poletjela, Prema drugu il' na mene? Njemu ivot skoro uze, Krvave on
osta bluze.
Alois se nasmijao, a i Adi isto tako. Sjetili su se. To je bio trenutak kad je K
lara uzviknula: "Ne, nije to za djecu!" Sad je Aloisov glas jo jaèe odjeknuo.
Ne mogu ti vidat rane,
Na onom svijetu èekaj na me,
Mein guter Kamerad, mein guter Kamerad.
Alois je objavio, glasom koji je zbog pjesme postao hrapav: "Da, dopu tam. Zato to
sam poèeo vjerovati u tvoje buduæe sposobnosti. Za izvrsnost koju si pokazao u novoj
koli treba biti i nagraðen."
U sebi je Alois mislio: "Naravno, neæu ga hrabriti da tim putem ode predaleko. Nem
a potrebe da zavr i kao boleæivi sveæenik."
Adi se ipak pitao bi li jednog dana mogao postati redovnik, ili jo bolje, opat. S
viðali su mu se njihovi crni habiti, a na svjetlu koje je dopiralo kroz ru ièaste proz
ore treperila je njegova predod ba raja. Djeèak je bio spreman zaplakati pred snagom
"Grosser Gott Wir Lo-ben Dich".
Sveti Bo e, slavljeno ti ime tvoje, beskrajno ti kraljevstvo vjeèna tvoja vladavina.
.. Nebo slatki, dragi sklade Sveti, sveti, sveti na Gospode
296
Norman Mailer
Dok je pjevao, poticao sam ga da povjeruje kako æe se jednom moæi uzdiæi nad sve ove r
edovnike i u jednoj ruci dr ati vlast, a u drugoj samostan. Na ao je èak i svoj uzor.
Opat samostana bio je najdojmlji-viji èovjek kojeg je Adi ikad vidio. Bio je visok
, srebrno sijede kose, uzvi enog izraza lica. Adiju je bio lijep poput kralja.
Jednom je, kad je ostao sam u sobi u Gasthofu koju je dijelio s Angelom, s vje ali
ce skinuo njenu najtamniju haljinu i omotao si je oko ramena, kao neku vrtu odor
e. Onda je stao na stolicu. Znao je kako mora govoriti tiho, ili æe ga èuti na hodni
ku, no osjeæao se tako ispunjen propovijedi koju je èuo na misi, kao i molitvom sv.
Mihovilu arhandelu koju je svaki dan ponavljao. Sad je upijao zvuke i udio za tre
nutkom kad æe ostati sam u umi i govoriti drveæu.
Najprije je pomislio da mora izgovoriti propovijed koja je prethodila molitvi. "
Ovaj pakleni oganj", rekao je, "prodrijet æe vam u svaku poru va eg tijela. Rastalit
æe vam kosti i pluæa. Iz va eg æe se grla osjeæati stra an vonj. Va e æe tijelo odvratno s
ti. A taj se oganj neæe nikad ugasiti."
Zateturao je stojeæi na stolici. Opila ga je snaga tih rijeèi. Morao je uzeti daha d
a mo e izgovoriti molitvu.
"Slavna visosti, molimo te da nas izbavi tiranije nedostojnih duhova, njihovih za
mki, la i i srdite opakosti - o, kne e vojske nebeske, prognaj u pakao Sotonu i sve
zle duhove koji svijetom obilaze i ele nam upropastiti du e. Amen."
Bio je stra no uzbuðen. Dao sam sve od sebe ne bih li ga potaknuo da pomisli kako je
dobio znak s neba. No, onda je on, da bi sve pokvario - jesu li prisutne bile i
druge sile? - dobio prvu pravu erekciju u svom mladom ivotu. A istovremeno se os
jeæao i kao ena. Sigurno zbog mirisa Angeline haljine. Zbog toga ju je zbacio i skoèi
o sa stolice, èak je nogom udario haljinu, prije nego to ju je podigao, ponovno je
pomirisao i osjetio gnusnu uznemirenost. I dalje se osjeæao kao ena.
U tom je trenutku shvatio kako mora raditi to su radili i drugi uèenici. Morao se o
sjeæati ravnopravno. Mora poèeti pu iti. Od najranijeg je djetinjstva udisao dim Alois
ove lule i taj mu je miris bio odvratan, no sad je naprosto morao ponovno osjeti
ti da je mu kog spola, i to sasvim. Nema vi e pola-pola.
Dvorac u umi
297
3-
Iznad ulaza u samostan, u kamenu je iznad nadsvoðenih vrata bio uklesan veliki kuk
asti kri . Radilo se o grbu ranijeg opata, imenom von Hagen, koji je bio glavni op
at 1850. godine, a von Hagenu se sigurno svidjela sliènost grba i njegovog imena -
kukasti se kri na njemaèkom naziva Hakenkreuz.
Ne bi trebalo iz toga izvlaèiti dalekose ne zakljuèke, urno dodajem. Von Hagenova svast
ika bila je uklesana nenapadno, pa nije izravno nagovje tavala falange koje æe pod t
im simbolom kasnije stupati. No, bez obzira na to, eto ga tu, kukastog kri a.
Na svoj deveti roðendan, Adolf je stajao sam u ulaznoj ve i i pu io cigaretu. No, nije
dugo ostao sam. Najgori od sveæenika koji su dr ali nastavu, prelat na zlu glasu meðu
uèenicima zbog svoje sklonosti pri-kradanju, do ao je Adolfa uhvatiti na djelu. Cig
aretu (svitak Aloisovog duhana za lulu smotanog u novinski papir) je sveæenik odma
h zaplijenio i zgazio na tlu. Raspalio se poput èovjeka koji gnjeèi ohare.
Adi je bio na rubu plaèa. "Je li moguæe", èuo je, "da je u tebe u ao vrag? Ako je tako,
umrijet æe u velikom jadu." Potom se opako osmjehnuo. Spremao se iskoristiti dosegn
utu moæ anatemiziranja.
Èim je Adolf povratio dar govora, izustio je: "Oèe, znam da sam pogrije io. Uvijek mi
se gadilo. Neæu vi e nikad duhan uzeti u ruke."
No, u tom je trenu morao otrèati do trave kod kamenih stepenica ulaza, gdje je odm
ah povratio. Sveæenikovo proklinjanje pokazalo je takvu neplodnost du e, da Adi nije
mogao disati. Èovjekov se dugi nos doimao podjednako zloæudnim kao i usne, tanke po
put o trice no a. Istovremeno je, iako ga je obuzeo cijeli skup groznih osjeæaja, Adi
veæ smi ljao kako æe od opata zatra iti oprost. Znao je kako æe ga u taj uzvi eni ured posl
ti èim prestane povraæati.
Pred opatom je opet briznuo u plaè. Dobio je nadahnuæe, pa je kazao kako ne bi elio d
a taj gnjusni èin utjeèe na njegovu elju da postane sveæenik. O, koliko se samo elio pok
ajati, izjavio je. Kad je zavr io, opat je èak kazao: "Pa, mo da jednog dana i postane
dobar sveæenik."
Iskrenost u Adijevom glasu odgovarala je potpunom nadahnuæu èiste la i. Jednom iskusit
i anatemu bilo mu je dovoljno. Ostao je pot-
298 Norman Mailer
4-
Reæi æu kako se kod Adija zadr alo obo avanje opata, no samo kao odjek ranije zaljubljen
osti. Njegova se mr nja prema sveæeniku dugog nosa nije smanjila, pa je sjeæanje na tr
enutak kad mu je Alois dao dopu tenje da pjeva u zboru gotovo i èezlo. Kako bilo, iz s
jeæanja bi ionako uskoro nestala sva toplina, jer je postalo oèito kako je oèev miljen
ik mali Edmund. Jednom, kad ga je Adi sna no odgurnuo, Edmund se usudio uzvratiti.
"Ne diraj me", rekao je. "Nisam manje vrijedan od tebe."
Zbog te je primjedbe Edmund dobio udarac dovoljno jak da zatuli svom snagom svoj
ih èetverogodi njih pluæa.
Kad je Klara si la, Adi je kazao: "Alois mlaði je mene uvijek tukao. A za to nikad n
ikog nije bilo briga."
Sad se nad njih nadvio Alois. "Tebe je od Aloisa mlaðeg titila majka", rekao je. "S
jeæam se. Uvijek je bila na tvojoj strani. Èak i kad si bio u krivu. To je tvog brat
a jako uzrujavalo, a ja mo da nisam na to obraæao dovoljno pa nje!"
Alois se, stoga, odluèio Adiju priu titi batine. Djeèaku su udarci pekli stra njicu, ali
nisu imali neku stvarnu snagu. Alois je i dalje ivio u strahu od povratka srd be s
kojom je premlatio Aloisa mlaðeg, kad se mladiæ na ao na tlu.
Te su svaðe izmeðu Adija i Edmunda odjekivale gostionicom, zbog èega se Klara stidjela
. Gostionièar i njegova supruga su pak bili zadovoljni stanarinom koju su od Hitle
rovih dobivali, zato su se trudili Klari obraæati s velikim po tivanjem, èak su je pok
u avali uvjeriti u privid kako je ona izraziti primjer fine dame iz srednje klase.
Klara u
puno li en ikakve pomisli da ode u sveæenike. Netaknut je ostao samo njegov osjeæaj di
vljenja prema opatu.
U odnosu na moj ulo eni trud, to je ispao profitabilan dan. U tom dijelu Austrije
nadgledao sam brojne klijente, pa ne mogu tvrditi kako sam uvijek u pravom trenu
tku bio na pravom mjestu, no tom mi je prigodom uspjelo. Na je zloæudni crkvenjak -
kakvog li iznenaðenja! - sluèajno bio jedan od mojih najboljih klijenata u Lambachu
i naravno da je dobio poticaj da se brzo od eæe do vrata koja je krasio van Hagenov
kameni kukasti kri .
Dvorac u umi
299
to nije imala namjeru povjerovati. Shvaæala je kako stvari stoje. Aloisu je kazala
da obitelj treba naæi veæi prostor, po ni oj cijeni.
Zakljuèila je takoðer kako je Angela veæ prevelika da bi dijelila sobu s Adijem. Angel
a se uistinu i bila po alila kako je na jednoj od najboljih haljina otkrila pra njav
e otiske cipela - to je sigurno bilo bratovo maslo. Klara je odluèila da ga zbog to
ga neæe pozvati na red. Ionako æe sve zanijekati. Pravi problem nije bio rije en, mora
li su se seliti. A Alois se tome nije protivio. Adijeve svaðe s Angelom i le su mu n
a ivce. Jednom je prigodom kazao Klari: "Tra i da mu ne priu tim jedne dobre batine, n
o stvarno mi isku ava strpljenje."
"Kad se djeca svaðaju", rekla je Klara, "krivnja zna biti obostrana."
"Pa, nju ne namjeravam prebaciti preko koljena."
Iskreno uznemirena, Klara je odgovorila: "Naravno da ne."
"Kako bilo, djeèak je kriv. Ponavljam, isku ava mi strpljenje."
Klara je sad odluèila Aloisa izvijestiti o dogaðaju u samostanu, kad su Adija uhvati
li kako pu i. U nadi kako æe Alois s djeèakom suosjeæati, kazala je: "S Adijem treba nje n
o. Nje nost mu je jako potrebna. Nakon to mu je opat oprostio, kazao mi je, 'Nisam
znao da odrastao èovjek mo e biti tako ljubazan.' Aloise, njemu od nas treba nje nosti
."
Alois je odmahnuo glavom. "Ne", kazao joj je, "ti si mu veæ robinja. Mislim da je
za njegovo dobro to je poèeo pu iti. Mo da æe s vremenom zavoljeti duhan i postati pravi
mu karac." U tom se èasu Alois nasmijao, dok nije poèeo ka ljati.
Klara je pomislila, da, pravi mu karac, pun sluzi.
Moglo bi se reæi kako je Klara neke misli poèela zadr avati za sebe. Godinama je dr ala
kako dobroj supruzi takvo to ne prilièi. Sad je pak stala razmi ljati o tajnom projek
tu. Zakljuèila je kako bi bilo zgodno kupiti lijepu kuæu, no znala je da Alois jo nij
e na to spreman. Pa se morala slo iti s njegovom zamisli da se presele u neiskori te
ni gornji kat obli njeg mlina. To æe biti znatno jeftinije od gostionice, a imat æe zn
atno vi e prostora. tovi e, Angela mo e dobiti zasebnu sobu. Neka poène u ivati u nekim od
moguænosti kakve se Klari nisu nikad pru ile. Poslije, kad budu imali kuæu, u ovom ili
nekom drugom gradu, mo e se ponadati kako æe se Angela udati za pristalog mladiæa. A
sad svakako zaslu uje imati vlastitu sobu. Tako dobra pokæerka.
I tako je Klara istrpjela Aloisovu elju da se presele u mlin. Tamo
300
Norman Mailer
ju je èekao beskrajan rad, no Angela vi e nije i la u kolu, pa æe moæi preuzeti dio njenih
obaveza. Poèetkom zime 1898. godine, unajmili su gornji kat mlina. Njegov je vlasn
ik, stanoviti herr Zoebel, dr ao èetiri mazge koje su pokretale rvanj. Toj je larmi j
o trebalo pridodati kovaènicu, u kojoj je sa stra nje strane radio krupan tip imenom
Preisinger. ivot na katu ponad toga znaèit æe beskrajan rat protiv pra ine, no Klara ni
je bila nesretna. Angela joj je uvijek bila spremna biti slu kinjom, ili vjernom m
ladom sestrom, ili vjernom prijateljicom. Klari je to omoguæavalo da ima ne to slobo
dnog vremena, koje je provodila nasamo s Paulom.
5-
Od Paulinog najranijeg djetinjstva, ni jedno jutro nije svanulo, a da joj Klara
nije pri apnula: "Bit æe tako lijepa."
No sad se, iako joj nisu bile niti dvije godine, èinilo kako je Paula malo zaostal
a.
Alois to nije primjeæivao. Volio ju je cupkati na koljenu. Bio spreman sanjariti k
ako æe to dijete jednom postati najdra esnija mlada dama u gradu. Njeno æe vjenèanje mo da
ispasti pravi dogaðaj.
No jednog se dana, nakon posjeta gradskom lijeèniku, Klara vratila kuæi s vije æu kako i
m kæi zaostaje u razvoju.
Lijeènikova je ocjena nije iznenadila. Klara se veæ svakako bila zabrinula. U dobi o
d dvije godine, Paula nije bila u stanju dr ati licu, a da ne prospe veæinu onog to je
sadr avala, dok je Edmund put od zdjelice s juhom do svojih usta prevaljivao veæ ne
dugo nakon prvog roðendana. S dvije godine znao se sam obuæi, èak se poèinjao i sam prat
i. Paula nije. Le ala bi u svom krevetiæu sa svojim dobrom prijateljicom, krpenom lu
tkom, privijenom na grudi.
Edmund je puno prije drugog roðendana veæ znao znaèenje rijeèi ruke, noge, prsti. Paula
bi se nasmijala, ali ni ta ne bi razumjela. Dok ju je lijeènik pregledavao, trebala
je stajati na jednoj nozi, ali nije uspijevala odr avati ravnote u. Kad ju je lijeènik
upitao: " to radi kad si umorna?" samo ga je blijedo gledala.
Klara joj je poku ala pomoæi tako to je kazala: "Spava ", to je lijeènika uzrujalo. "Moli
vas, frau Hitler, bez pomaganja", rekao je.
"Da", Klara je sad kazala Aloisu, "èak je rekao da je retardirana."
Dvorac u umi
301
"Nema on pojma to govori."
"Aloise, moglo bi to biti istina." Klara je zaplakala.
Aloisa je uhvatila depresija. Njegov stari dar zapa anja, u kojem se bio tako izvj
e tio dok je u carinskoj kuæici nastojao uoèiti krijumèara, sad se usredotoèio na pregleda
vanje Paulinog osmjeha. Uèinilo mu se kako su joj oèi nekako suvi e prazne.
Obitelj je preplavilo lo e raspolo enje. Kad bi Alois oti ao na etnju, Adi bi nastojao
smisliti kako zlostavljati Edmunda. Klari je to bilo nesnosno. Otresla bi se na
Adija, a onda osjetila nelojalnom. Pravi traèak svjetla u obitelji postao je Edmun
d. Prerastao je svoj slinavi nos i pune gaæe i postao dra estan èetverogodi njak koji je
puno obeæavao - po Klarinom mi ljenju - poput kakvog kraljeviæa, a sve su se te promj
ene dogodile otkako su se odselili iz Hafelda. Edmund je uistinu imao stra no slad
ak osmijeh i smije no lice. Klara se morala smijati izrazima lica koje bi slo io, ta
ko mudro, pa komièno, a ponekad nevjerojatno. Bio je istovremeno i dobar deèkiæ i prav
i vragolan. No, Adi je sve to jako lo e primao. Navadio se svaki put kad bi Edmund
kraj njega protrèao ispru iti nogu taman toliko da mlaðeg brata saplete. Edmund se pa
k na to nije alio, samo bi ustao i nastavio trèati po njihovom tavanu.
A Klara bi se bila i dodatno uznemirila, da je znala za Adolfovu tajnu elju. udio
je za tim da Edmunda neka njeno udari iz sve snage. Alois, Klara i Angela stalno s
u isticali Edmundove plave oèi. A njegove su oèi, zakljuèio je Adolf, bile jedne pleme
nitije plave boje. Osim toga, Edmundovo se lice doimalo zgnjeèenim. Kako bi ga on
samo volio jo malo prignjeèiti, svaki put kad ga roditelji nazovu slatkim.
Edmunda su stalno hvalili to se brine za Paulu, dok se Adiju èinilo kako je ba on pr
vi uvidio da nije pretjerano bistra. Mogao im je to i reæi, ali ne, majku i Angelu
se vi e dojmilo koliko samo Edmund voli svoju mlaðu sestru.
Klari je èak bilo drago to je krupni, znojni kovaè Preisinger nabijao dolje u svojoj
radionici, jer ga je Adi volio i kod njega provodio mnogo vremena. Radije da je
tamo, nego da mora paziti na njega, dok sjedi ispred kuhinje èekajuæi da Edmund prot
rèi kako bi mogao ispru iti nogu i jo ga jednom saplesti.
302,
Norman Mailer
6.
U to sam se doba morao preseliti iz Austrije u vicarsku i djelovao sam u Zenevi,
gdje sam sljedeæeg mjeseca nadgledao preobrazbu sitnog kriminalca u hladnokrvnog a
tentatora.
Buduæi da sam u okolici Linza razvijao raznorodne klijente, morao sam se vi e puta v
raæati u Austriju kako bih provjerio u kakvom su stanju, pa sam uspio biti blizu d
ogaðanjima u lamba kom mlinu. No, o tim dogaðajima neæu govoriti dok ne ka em ne to o svom
adatku u Zenevi. Èitateljima koje su ove digresije veæ zamorile mogu obeæati kako se o
d mladog Adolfa neæu udaljavati dulje od jednog ili dva zanimljiva poglavlja.
tovi e, na nekoliko æu stranica teksta koji æe slijediti citirati Marka Twaina, makar m
i on nikad nije bio klijent - ne bih se takvo to usudio ni poku ati! Istinu govoreæi,
da je takva moguænost i postajala, vjerojatno bi se Maestro, s obzirom na njegovo
divljenje velikim piscima, u poku aj zavoðenja htio upustiti samostalno.
Pokazalo se kako Twaina, vrlo kompleksnog èovjeka, nismo smatrali odgovarajuæim mate
rijalom. Neke od njegovih suradnika jesmo, pa sam o onom èime se bavio znao dovolj
no da po tujem strast s kojom je pisao o atentatu na caricu Elizabetu, 10. rujna 1
898. godine u Zenevi. Za Franju Josipa se udala 1854. godine, a dugo su je dr ali
za najljep u i najkultiviraniju europsku kraljicu. Omiljeni joj je pjesnik, primje
rice, bio Heinrich Heine. Njen je egzotièni status uveæalo i to to se, nakon dvostruk
og samoubojstva svog voljenog sina, krunskog princa Rudolfa i njegove mlade ljub
avnice, barunice Veèere 1889. godine, carica odijevala iskljuèivo u crno. Tragedija
koja je cijeloj Europi bila poznata pod imenom "Maverling", bila je dogaðaj u koje
m sam osobno odigrao va nu ulogu. Mo da sam ba zbog toga odabran da po Zenevi vodim L
uigija Luchenija, nakon to je uoèen kao moguæi atentator.
"On je grozna mustra", kazao mi je Maestro, "no nama doðe kao naruèen. Potpuno neura
vnote en mali prijestupnik. Sebe do ivljava ozbiljnim filozofom i iskreno vjeruje ka
ko se na javnost mo e trajno utjecati samo putem posve iznimnih pojedinaènih èinova. D
akle, prijeði na to!"
Dvorac u umi
Poradio sam na Luigiju Lucheniju. Pro irio sam plinovite neodreðenosti njegove psihe
, potom te zapaljive plinove tako sabio dok nisu bili usredotoèeni poput let-lampe
. Atentatorima se mora puno puta na brzinu uveæavati ego, ako elite da u ubojitom èas
u budu pripravni.
Nisam omanuo. Siroma an mladiæ Lucheni odluèio je, kad se doselio meðu vicarce, postati a
narhist. U enevi je nai ao na revolucionare koji su ga prihvatili, u najmanju ruku,
sa zadr kom. Njegovi su ga zemljaci Talijani odluèili zvati U stupido ( to je udvostr
uèilo dnevnu dozu kompresije njegovih bjesova). Pomoglo mi je to su mu se podsmjehi
vali ba oni od kojih je oèekivao da mu plje æu. "Uvjeri ih svojim djelima", neprestano
sam ga savjetovao. "Meðu nas si stigao da li i ivota osobu visokog polo aja u klasi ugnj
etaèa."
"Tko je ta osoba?" upitao je.
"Shvatit æe kad ti se poka e."
Jadna carica Elizabeta! Bila je tako ponosna i tako pjesnièki nastrojena, da je do
pu tala da je na odmoru prati samo aèica tjelohranitelja. A i ti su morali stajati na
jmanje deset koraka dalje. To to se znalo kako æe joj nepoznate osobe prilaziti, ni
je ni ta mijenjalo. U pravilu bi je salijetali turisti, koji bi je molili za autog
ram. I tako joj je, dok je stajala na etnici uz obalu Rone, pri ao Lucheni, izvukao
nao trenu okruglu turpiju i zabio joj je u srce.
Odmah se ga uhvatili, pretresli mu stan, prouèili dnevnik. Cijeli je svijet uskoro
saznao to je u njega zapisao: "Kako samo elim nekoga ubiti - ali to mora biti net
ko va an, da o tome pi u novine."
Mogao je odabrati Filipa, vojvodu orkanskog, koji je tad bio u enevi u posjetu, n
o tu je isto tako bila i lijepa Sisi - carica Elizabeta. Sisi æe, znao sam, biti v
rednija. Tako kako sam, vukuæi ga za njegov dugi nos, sveæenika bacaèa anateme doveo d
o svoda pod kojim je pu io Adi, tako sam i Luchenija usmjerio prema carici Elizabe
ti.
Ako èitatelj osjeæa nelagodu to se obièno prikazujem hladnim promatraèem koji stvari opis
uje nepristrano, a istovremeno sam bez imalo gri nje savjesti u stanju pomoæi najodv
ratnije poteze, neka se zbog toga ne iznenadi. Vragovima trebaju dvije prirode.
Djelomièno smo civilizirani. No, ono to uglavnom nije tako oèito jest da je na krajnji
cilj uni titi civilizaciju, kao prvi korak u odstranjivanju Boga, a za takav nam
pothvat trebaju oni koji su u stanju obaviti nu no - dobar izraz koji sam godinama
kasnije preuzeo od svog klijenta, èlana filmske ekipe.
304
Norman Mailer
Kako bilo, trenutaèan je uèinak tog èina bio izniman. Opis æu, meðutim, prepustiti Marku T
wainu.
7-
Pisac je tada boravio u Kaltenleutgebenu, austrijskom gradiæu ezdesetak kilometara
od Beèa. Kako mu je propalo ulaganje u linotip, bankrotirao je.
Stoga je napustio svoju kuæu u Hartfordu, u amerièkoj dr avi Con-necticut i putovao Eu
ropom, gdje je dr ao popularna predavanja, za honorare koji su dostajali da otplat
i veæinu dugova. Kad se dogodilo ubojstvo, odmarao se u Kaltenleutgebenu i dan kas
nije napisao prijatelju: "O ovom ubojstvu æe se prièati, opisivati ga i slikati i za
tisuæu godina."
Ne mogu uopæe opisati svoj zanos kad sam te rijeèi proèitao. Moje je mi ljenje o znaèaju t
og èina upravo potvrdio jedan majstor proze. Twaina se dogaðaj tako sna no dojmio da j
e èak napisao i esej, svojim neusporedivim jeziènim stilom. No, odluèio se ne objaviti
ga, zbog mno tva razloga previ e zamr enih da bi se dali ovdje navoditi. Ja sam ipak
do tih stranica do ao pomoæu jednog od njegovih slugu.
Sto èovjek vi e razmi lja o tom atentatu, to se dogaðaj èini va nijim i krupnijim... Èovjek
, ako eli naèi primjer koji bi ovome bio ravan, mora vratiti dvije tisuæe godina u po
vijest... "Carica je ubijena!" Kad su mi te zapanjujuæe rijeèi pro le subote u ovom au
strijskom selu doprle do u iju, tri sata nakon katastrofe, znao sam kako je to veæ s
tara vijest u Londonu, Parizu, Berlinu, New Yorku, San Franciscou, Japanu, Kini,
Melbourneu, Cape Townu, Bombaju, Madrasu, Kalkuti te da cijela zemaljska kugla
uglas proklinje poèinitelja.
...A tko je èudotvorac koji je svijetu omoguæio takav spektakl? U odgovoru se skupil
a sva moguæa ironija. On se nalazi na dnu ljestvice ljudskog roda, gledano prihvaæen
im mjerilima razine i vrijednosti. Blatnjav i pokrpan mladi besposlièar, bez ikakv
og dara, talenta, obrazovanja, bez morala, bez karaktera, bez ikakvog uroðenog arma
ili pak nekog koji je sam razvio kako bi osvajao, privlaèio ili zavaravao, bez i
jedne jedine ve-
Dvorac u umi
lièine i srca i uma i tijela na kojoj bi mu bilo koji skitnica ili prostitutka poz
avidjeli; nevjerni obièni vojnik, nesposoban kamenorezac, neuèinkovit sluga, jednom
rijeèju, ugav, odbojan, prazan, neopran, vulgaran, ogavan, ku an, plah, podmukao, lju
dski tvor. I to utjelovljenje sarkazma ljudskog roda ima na raspolaganju moæ da po
digne ruku - podigne - i sa svog dalekog vrha dru tvenog neba sru i ideal Slave, Moèi,
Sjaja i Posveæenosti prihvaæen u cijelom svijetu! To nam otvara oèi kakve smo bijedne
sjene i prikaze. Bez na e odjeæe i pijedestala bijedna smo stvorenja odgovarajuæe vel
ièine, na e dostojanstvo nije stvarno, rasko prijevara. U na em najboljem i najuzvi enije
m izdanju nismo sunca, kakvima se gradimo, kako poduèavamo i vjerujemo, veæ tek svij
eæe, i svaka nas protuha mo e ugasiti.
A sad nam se jo jednom predoèila jo jedna stvar koju èesto zaboravljamo - ili je poku av
amo zaboraviti - da nitko nema um u kojem nema ni trunka bolesti, na ovaj ili on
aj naèin svi su ljudi ludi i jedan je od najèe æih oblika ludila elja da budemo zamijeæeni
zadovoljstvo koje iz toga proistjeèe... Zbog tog ludila da budemo zamijeæeni i da s
e o nama prièa stvoreni su i kraljevski i tisuæu drugih dostojanstvenih polo aja... Zb
og toga kraljevi d epare jedni druge, otimaju se za tude krune i posjede, ubijaju
jedan drugome podanike, zbog njega su se pojavili profesionalni akaèi i pjesnici, s
eoski naèelnici, mali i veliki politièari, mali i veliki dobroèinitelji, biciklistièki p
rvaci, efovi razbojnièkih bandi, pogranièni odmetnici i Napoleoni. Sve samo da se proèu
jemo, sve da potaknemo selo, dr avu ili planet da uzvikne: "Vidi - eto ga - to je
on!" A u pet minuta, bez ikakve uporabe mozga, truda ili genija, ta ih je ugava t
alijanska skitnica sve nadma ila, sve ih razba tinila, jer æe s vremenom njihova imena
nestati, no uz prijaznu pomoæ poludjelih novina, sudova, kraljeva i povjesnièara, n
jegovo je na sigurnom, i gromovito æe odjekivati stoljeæima, sve dok bude ljudskog g
ovora! O, da nije tako tragièno, kako bi to samo bilo komièno!
Pojurio sam to pokazati Maestru. Ne sjeæam se da sam sebe ikad shvaæao tako ozbiljno
. Bio sam svjestan kako sam, napokon, postao povijesni èimbenik.
Maestro me sasjekao. "Cijenim velike pisce", rekao je, "no pogle-
306
Norman Mailer
daj kako Mark Twain pretjeruje s va no æu ovog dogaðaja. To je da pukne od smijeha. Tisuæu
godina! Sisi æe zaboraviti za dvadeset."
Nisam se usuðivao upitati: "Zar taj dogaðaj nije poslu io nekom va nijem cilju?"
Èuo mi je misli. "O", kazao je, "malo mu je pripomogao. No i ti si, poput Twaina,
previ e fasciniran slavnim imenima. Kad ih vi e nema, nisu pretjerano vrijedna. Voli
o bih te oèistiti od snobizma. Ne radi se o imenu. Samo izniman klijent kojeg razv
ijemo ex nihilo - ili gotovo ex nihilo - mo e povijest skrenuti u na u korist. No, d
a bismo to postigli, moramo ga sagraditi od prve do zadnje cigle. Ubojstvo Sisi
nije nam takvu vrijednost donijelo. Neæe pridonijeti tekuæim dru tvenim nemirima. Hodi
n ko polje nam jo uvijek slu i, no, koknuti Sisi? Uvjeravam te da bih, kad bih bio gu
rman koji bira savr enu breskvu s grane, nekoliko minuta mogao u ivati u izvrsnoj hr
ani. To bi se dalo usporediti sa zadovoljstvom koje mo emo osjetiti zbog tvog dobr
o obavljenog posla s Luigijem Luchenijem. No, ne smije izgubiti osjeæaj za razmjern
o." Tu se i osmjehnuo.
"Ima tu jedna dobra stvar", dodao je. "Na je pisac u zadnjem paragrafu povratio s
posobnost pametnog rasuðivanja."
Twain je napisao i ovo:
Medu neuspje nim poku ajima da se ovaj atentat objasni, moramo visoko na ljestvicu s
mjestiti mnoge koji su ga ocijenili "naredbom odozgo". Dr im kako ta ocjena "gore"
neæe biti dobro primljena. Ako je taj èin naredba odozgo, onda je nerazumno tog zat
vorenika proglasiti èak i djelomièno odgovornim, a enevski ga sud ne mo e osuditi, a da
time i sam demonstrativno ne poèini zloèin.
"Jest", rekao je Maestro, "kad je u pitanju svijest o na em postojanju, taj je dob
ri momak, Mark Twain, sigurno bio jako blizu da ka e 'naredba odozdo'. Hvala Bogu t
o nije!"
Kako se samo Maestro znao smijati, u tim rijetkim trenucima veselja.
Dvorac u umi
8.
Kako sam veæ istaknuo, u Lambach sam se vratio tek nakon atentata, a Hitlerovi tad
vi e nisu ivjeli u mlinu, pa èak ni u Lambachu. Preselili su se u veæi grad (Leonding,
3000 stanovnika) isprva na veliko Klarino zadovoljstvo, jer je selidba bila pos
ljedica njene suptilne manipulacije Aloisom. To je bilo ne to novo. Trebale su joj
godine da nauèi manipulirati mu em. Kako je bila bogobojazna, nije se voljela slu iti
proraèunatom taktikom. Dok se nisu nastanili u mlinu, nikad joj nije palo na pame
t da kod Aloisa izaziva ljubomoru.
Klara stvarno nikad nije vjerovala da je dostojna svog supruga - i dalje ga je p
rete no do ivljavala kao ujaka. No, naposljetku je shvatila kako bi mu ipak mogla bi
ti i potrebna. Èak i ako je nije ne to pretjerano volio, trebala mu je.
Naoru ana tom mi lju, uspjela je shvatiti kako je Alois sad mo da dovoljno star da bud
e ljubomoran. Ona bi pak, dok god Bo je zabrane ne kr i, veæ ih tek pomalo zaobilazi m
ogla, jest, mogla bi kod Aloisa izazvati ljubomoru, koja bi ga navela da se odse
le iz mlina.
Takva se moguænost pojavila u prizemlju, u obliku krupnog mu karca prekrivenog èadi, k
ovaèa Preisingera. Adi je bio njime opèinjen, pa je èesto satima bio kod njega, gledaj
uæi ga dok radi i slu ajuæi to govori. Glasove im je mogla èuti i dok je radila u kuhinji
, kat povi e njih, a zvukovi koji su se èuli bili su na neobièan naèin povezani s onima
koje je sama proizvodila - na zvuk pljuskanja vode iz vjedra u sudoper odgovoril
o bi nekoliko zvonkih udaraca po nakovnju.
Znala je za to je Adi rado provodio vrijeme kod kovaèa. Èovjek je radio s vatrom. To j
e bilo uzbudljivo, no nije namjeravala razmi ljati za to joj vatra tako godi. Od dje
tinjstva je znala kako je Bog svagdje, a isto tako i Vrag. Sve dok èovjek nije sli
jedio svaku svoju pomisao, Vrag mu nije mogao priæi. Bog bi se pojavio kao za titnik
èovjekovog neznanja.
Zato joj je dovoljno da shvati kako æe Adija ispuniti osjeæaj tajanstvenosti, dok bu
de gledao kovaèa kako komad eljeza zagrijava dok ne pobijeli od vruæine, kad se na nj
ega mo e spojiti drugi komad, takoðer bijel od vruæine. Takvim spajanjem nastaju slo eni
ji predmeti,
306
Norman Mailer
daj kako Mark Twain pretjeruje s va no æu ovog dogaðaja. To je da pukne od smijeha. Tisuæu
godina! Sisi æe zaboraviti za dvadeset."
Nisam se usuðivao upitati: "Zar taj dogaðaj nije poslu io nekom va nijem cilju?"
Èuo mi je misli. "O", kazao je, "malo mu je pripomogao. No i ti si, poput Tvvaina,
previ e fasciniran slavnim imenima. Kad ih vi e nema, nisu pretjerano vrijedna. Vol
io bih te oèistiti od snobizma. Ne radi se o imenu. Samo izniman klijent kojeg raz
vijemo ex nihilo - ili gotovo ex nihilo - mo e povijest skrenuti u na u korist. No,
da bismo to postigli, moramo ga sagraditi od prve do zadnje cigle. Ubojstvo Sisi
nije nam takvu vrijednost donijelo. Neæe pridonijeti tekuæim dru tvenim nemirima. Hod
in ko polje nam jo uvijek slu i, no, koknuti Sisi? Uvjeravam te da bih, kad bih bio g
urman koji bira savr enu breskvu s grane, nekoliko minuta mogao u ivati u izvrsnoj h
rani. To bi se dalo usporediti sa zadovoljstvom koje mo emo osjetiti zbog tvog dob
ro obavljenog posla s Luigijem Luchenijem. No, ne smije izgubiti osjeæaj za razmjer
no." Tu se i osmjehnuo.
"Ima tu jedna dobra stvar", dodao je. "Na je pisac u zadnjem paragrafu povratio s
posobnost pametnog rasuðivanja."
Twain je napisao i ovo:
Meðu neuspje nim poku ajima da se ovaj atentat objasni, moramo visoko na ljestvicu smj
estiti mnoge koji su ga ocijenili "naredbom odozgo". Dr im kako ta ocjena "gore" n
eæe biti dobro primljena. Ako je taj èin naredba odozgo, onda je nerazumno tog zatvo
renika proglasiti èak i djelomièno odgovornim, a enevski ga sud ne mo e osuditi, a da t
ime i sam demonstrativno ne poèini zloèin.
"Jest", rekao je Maestro, "kad je u pitanju svijest o na em postojanju, taj je dob
ri momak, Mark Twain, sigurno bio jako blizu da ka e 'naredba odozdo'. Hvala Bogu t
o nije!"
Kako se samo Maestro znao smijati, u tim rijetkim trenucima veselja.
Dvorac u umi
307
8.
Kako sam veæ istaknuo, u Lambach sam se vratio tek nakon atentata, a Hitlerovi tad
vi e nisu ivjeli u mlinu, pa èak ni u Lambachu. Preselili su se u veæi grad (Leonding,
3000 stanovnika) isprva na veliko Klarino zadovoljstvo, jer je selidba bila pos
ljedica njene suptilne manipulacije Aloisom. To je bilo ne to novo. Trebale su joj
godine da nauèi manipulirati mu em. Kako je bila bogobojazna, nije se voljela slu iti
proraèunatom taktikom. Dok se nisu nastanili u mlinu, nikad joj nije palo na pame
t da kod Aloisa izaziva ljubomoru.
Klara stvarno nikad nije vjerovala da je dostojna svog supruga - i dalje ga je p
rete no do ivljavala kao ujaka. No, naposljetku je shvatila kako bi mu ipak mogla bi
ti i potrebna. Èak i ako je nije ne to pretjerano volio, trebala mu je.
Naoru ana tom mi lju, uspjela je shvatiti kako je Alois sad mo da dovoljno star da bud
e ljubomoran. Ona bi pak, dok god Bo je zabrane ne kr i, veæ ih tek pomalo zaobilazi m
ogla, jest, mogla bi kod Aloisa izazvati ljubomoru, koja bi ga navela da se odse
le iz mlina.
Takva se moguænost pojavila u prizemlju, u obliku krupnog mu karca prekrivenog èaði, kov
aèa Preisingera. Adi je bio njime opèinjen, pa je èesto satima bio kod njega, gledajuæi
ga dok radi i slu ajuæi to govori. Glasove im je mogla èuti i dok je radila u kuhinji,
kat povi e njih, a zvukovi koji su se èuli bili su na neobièan naèin povezani s onima ko
je je sama proizvodila - na zvuk pljuskanja vode iz vjedra u sudoper odgovorilo
bi nekoliko zvonkih udaraca po nakovnju.
Znala je za to je Adi rado provodio vrijeme kod kovaèa. Èovjek je radio s vatrom. To j
e bilo uzbudljivo, no nije namjeravala razmi ljati za to joj vatra tako godi. Od dje
tinjstva je znala kako je Bog svagdje, a isto tako i Vrag. Sve dok èovjek nije sli
jedio svaku svoju pomisao, Vrag mu nije mogao priæi. Bog bi se pojavio kao za titnik
èovjekovog neznanja.
Zato joj je dovoljno da shvati kako æe Adija ispuniti osjeæaj tajanstvenosti, dok bu
de gledao kovaèa kako komad eljeza zagrijava dok ne pobijeli od vruæine, kad se na nj
ega mo e spojiti drugi komad, takoðer bijel od vruæine. Takvim spajanjem nastaju slo eni
ji predmeti,
308
Norman Mailer
pogodni za izradu korisnih alata - za sve, od kovanja kolskih osovina do popravl
janja plugova.
Uskoro joj se ukazala prigoda i ponudila razlog za silazak u kovaè-nicu. Trebalo j
e popraviti cilindar crpke za vodu u kuhinji. Napuklina je popravljena brzo, no,
na njeno iznenaðenje, ostala je jo malo u kovaènici i razgovarala s kovaèem. On ju je
potom pozvao da navrati, kad god po eli alicu èaja.
Na njeno veliko iznenaðenje, taj se veliki bik, Preisinger, znao lijepo pona ati. Ne
samo to se prema njoj odnosio s najveæim po tovanjem, veæ se znao i dobro izra avati, ka
d se uzme u obzir da je bio podjednako neobrazovan kao ona. Nije se hvalio, ali
je ostavljao dojam, to se njoj jako svidjelo (makar je svojedobno ba to mislila i
za Aloisa), èovjeka uroðene va nosti. Nije mogla vjerovati koliko joj se sviða slu ati ga,
sjedeæi na jedinom ispravnom stolcu u njegovoj radionici, s Adijem pored sebe, ko
ji je pak stajao gotovo skamenjen.
Preisingerove mu terije nisu bili samo poljoprivrednici iz tog podruèja, veæ povremeno
i putnici èiji bi konji imali problema s potkovom, ili, kako joj je objasnio, bro
jni trgovci iz tog kraja kojima bi obavljao sitne popravke. tovi e, znao je dijagno
sticirati mnoge konjske bolesti. "Imao sam priliku igrati ulogu veterinara, frau
Hitler. Mogu to tako reæi. Jer ponekad moram znati i vi e od njih."
"Mo ete li to uistinu kazati?" upitala je Klara i pocrvenjela zbog svoje izravnost
i.
"Frau Hitler", odgovorio je Preisinger, "vidio sam kako vrijedne ivotinje epaju do
k na kraju gotovo ne mogu ni hodati. Iz jednostavnog razloga. Veterinar, koliko
god da je vrijedan struènjak za bolesti drugih ivotinja, nije znao dovoljno o konjs
kom kopitu."
"Pretpostavljam da je tako", rekla je Klara. "Imate tako puno iskustva."
"Mladi æe vam Adolf isprièati. Nekim sajamskim danima potkujem èak i po dvadeset konja
. Jednog za drugim. Bez prekida."
"Jest", rekla je Klara. "Vjerojatno jako puno posla navali kad se zaledi tlo."
Na to je on odvratio: "Vidim da se razumijete u te stvari." Klara je morala porum
enjeti.
"Pobolj ajte mi prianjanje na ledu", sad je rekao Preisinger. "To slu am svake zime.
Uvijek iznova. Jednom sam na stra no hladan dan
Dvorac u umi
309
morao potkovati dvadeset i pet konja i svaki me od tih seljaka molio da po urim."
"Da, ali herr Preisinger na to nije pristajao", rekao je Adolf. "Kazao im je: 'B
rzina je brzina, jedan èavao ode krivo, a konj potom vi e nikad neæe imati u vas povje
renja.'" Adijevi su obrazi bili crveni. Klari nije smio reæi to mu je kovaè jo priznao
. "Mladiæu", kazao je Preisinger, "bilo je noæi kad nisam mogao sjesti, jer sam na s
tra njici imao ime konja."
"Ime konja?" upitao je Adi.
"Njegovo kopito. Ja mogu konje prepoznati po kopitu." "Mo ete?"
"Stari epavi. Stari krivokopita . Koje ti ime treba? Naæi æu ti ga na svojoj pozadini."
Nasmijao se, no kad je vidio kako je Adi ostao zbunjen, Preisinger je brzo dodao
: " alim se. Samo se alim. No, dobar kovaè zna kako za svoj trud mo e dobiti i nagradu
u obliku konjskog kopita."
"Koliko se to èesto desi?" upitao je djeèak. Bilo je oèito da si u glavi predoèava dogaðaj
, a Preisinger se toj predod bi odluèio izmaknuti.
"Vi e se ne de ava", rekao je. "Sad se to ne desi niti jednom na godinu. U ovom posl
u èovjek mora biti jako dobar, ili mu nema opstanka."
S Klarom je Preisinger radije raspravljao kako pobolj ati vlastiti posebni èep za ru
pe koje ostanu iza starih èavala - bio je ponosan na rje enja raznoraznih problema k
oja je pripremao. Dok je govorio, Klara bi promatrala razne otiske potkovanih ko
pita na tlu, u tamnoj pra ini zemljanog poda. Taj joj se èovjek nije sviðao. Mogla je
s njim podijeliti ponos koji je osjeæao zbog sidra to ga je izraðivao za jednog bogat
a a - a ne, nije se tu radilo o obiènom problemu, sa sidrom - èovjek je morao biti sig
uran da dobro dr e i prsten i dr ak i kruna i nokat na kraku i nokat na sidru i ipka.
Sviðale su joj se te rijeèi. "Nokat na kraku i nokat na sidru", ponovila je.
Nakon to ga je u dva tjedna triput posjetila, Preisinger je zahtijevao da se jedn
og jutra s njom vrati na kat, kako bi pokupio sve no eve, koje je potom u svojoj k
ovaènici nao trio. Nakon toga je odbio da mu se plati. Ono to se Klare najvi e dojmilo
bilo je to je, iako mu je odjeæa bila prekrivena èaði, bio svjestan gdje se nalazi, pa
se kretao tako da u njenoj èistoj kuhinji nije ostavio nikakve prljav tine.
Norman Mailer
A onda je jednog subotnjeg jutra, kad je morao znati kako æe herr Hitler biti u Ga
sthausu na svojem pivu, Preisinger do ao u posjet, u svom nedjeljnom odijelu. To j
e kod Klare (i kod Angele) izazvalo priliènu pomutnju, a ni on se nije osjeæao opu ten
o, pa je sjeo na rub sofe.
No, Klara se tog dogaðaja prisjeæala sa zadovoljstvom. Zato to se Alois, kad se vrati
o i ugledao Preisingera kako sjedi na njihovom otomanu, s golemim akama prekri enim
u krilu, uznemirio i vi e od svoje supruge. Kovaè je ubrzo krenuo, no, naklonio se
Klari i uspio reæi: "Hvala vam na pozivu."
Alois je èekao dok nije ostao na samo s Klarom.
Ona je bila skru ena. "Ne, nisam ga pozvala." Zavrtjela je glavom kao da eli da joj
komadiæi sjeæanja bolje sjednu. "Pa, u stvari", kazala je potom, "pretpostavljam da
i jesam." Bio je to posve kurtoazan poziv, samo obièna kurtoazija. Adolf je dolje
kod herr Preisingera provodio tako puno vremena, da joj se uèinilo kako bi bilo p
ristojno predlo iti, ne vi e od toga, da herr Preisinger doðe k njima na savijaèu. No, j
ednog dana. Nije se odredila. Nije ga doista pozvala.
"A jesi li ga poslu ila savijaèom?"
"Pa, morala sam. Zar se gostu ne mora ne to ponuditi?"
"Gostu?"
"Pa, susjedu."
I tako se to dalje nastavljalo. Kasnije nije mogla razabrati to je od toga bilo p
lanirano. Zanijekala bi da je to bilo moguæe. No, ni dva dana poslije, Alois ju je
izvijestio da se pismom obratio prijatelju iz Carinarnice u Linzu, s upitom ima
li u Linzu ili okolici kakvih nekretnina za kupiti. "Ovdje mi je dosadno", kaza
o joj je. "Buka odozdo postaje nesnosna."
Tjedan dana poslije stigao je i odgovor. U Leondingu, nedaleko Linza, ima jedna
zgodna kuæica, po povoljnoj cijeni.
Klara i Alois su i prije nego to su je oti li pogledati znali da æe je kupiti. Oboje
su bili vrlo odluèni, iako iz posve suprotnih razloga.
9-
To bi bilo sve to moram isprièati o Preisingeru (zato to ga nakon selidbe oni vi e nik
ad neæe vidjeti), no èovjeka ne mogu ostaviti, a da
Dvorac u umi
311
ne progovorim o jednom od njegovih zadnjih razgovora s Adijem, sad kad je znao d
a Klare uskoro vi e neæe biti.
Preisinger se zaljubio. Ne treba ni spominjati kako to nije mogla biti ljubav èije
m bi se ispunjenju mogao ivo nadati, no ipak je osjetio kako je u njoj do lo do nje
mu sklonog buðenja. Moglo se zamisliti kako bi s vremenom to mogla postati punopra
vna veza. Njen je mu ostario. Stoga je Preisinger, pun svog te ko steèenog dostojanst
va, ostao neutje an kad je èuo vijest kako ni nje ni djeèaka uskoro vi e neæe biti.
Postupio je, stoga, kako je jedino i mogao. Bio je tako slobodan da ponudi svu d
ubinu filozofije svog posla. Djeèaku je bilo tek devet godina, no Preisinger je pr
ocijenio kako je istinski eljan novih znanja.
"Za to je eljezo tako jako?" upitao je Preisinger i na vlastito pitanje odgovorio s
am. "Jer mu je snaga u duhu." Zastao je. Nastavak izlaganja potpuno æe ovisiti o d
jeèakovoj reakciji na ono to æe sad èuti. "Svaki materijal", rekao je Preisinger, "ima
svoj vlastiti duh. Neki su od tih duhova jaki, neki nje ni."
Mladi Adolf mu nije odgovorio, ali se odluèio klimnuti glavom. Preisinger je zaklj
uèio da mo e nastaviti. "Trava æe se", rekao je, "pod svakim vjetrom poviti. Spremna j
e ustuknuti pred svakom nogom koja na nju stane. To je suprotno eljezu. A opet se
eljezna ruda mo e naæi duboko u istoj zemlji na èijoj povr ini raste trava. A kad se elj
zna ruda rastali, od nje se mo e izraditi kosa. Kosa slu i da se kosi trava."
"To je tako zanimljivo", rekao je Adi s istinskim odu evljenjem.
"Jest. Na komad eljeza ne mo e stati. eljezo æe svaku nogu koja mu ne iska e po tovanje
ijediti." Preisinger je, zbog gorljivog izno enja teme do koje mu je bilo jako sta
lo, poèeo te ko disati. "To je zato to eljezna ruda, kad proðe kroz najvreliju vatru, po
stane jedinstven materijal."
"Jedinstven?"
"Razlièit od svih drugih. Jedinstven."
"Da, to je istina." Djeèak je zastao. Oklijevao je postaviti pitanje, no potom ga
je ipak postavio. "Sto je to eljezna volja? Kako se ona radi?"
Preisingeru je bilo jako drago. "Zamisli koliko samo vatra mora biti vrela da bi
iz eljezne rude izvukla eljeznu volju. eljezo je sna no prema svakoj sili, osim one
koja ga je eljezom uèinila. Rekao bih kako sam takvu silu osjetio i u sebi."
312
Norman Mailer
Adi je od po ude pred u areno æu potrebne da se stvori eljezna volja ostao bez daha. Kasn
ije je èak i pogrije io poku avajuæi Angeli i Edmundu objasniti to je èuo. Alois je, pak,
luèajno naèuo obja njenje i prijezirno riknuo. "Obilje je istinskog glupana je", objavio
je Klari, " to vlastito zanimanje uzima tako ozbiljno da poèinje vjerovati kako je
ono va nije nego druga."
No, Adiju se Preisingerova rasprava o eljeznoj volji pokazala prilièno korisnom kad
je dobio svoje prve ozbiljne batine. Duh suzdr anosti koji je Alois nastojao razv
iti jedne je veèeri nestao, kad se Adolf u umi igrao rata i ostao dugo nakon sumrak
a. U pravilu je, dok se pribli avala veèer, Alois morao samo zazvi dati i Adi bi pojur
io gore iz Preisingerove radionice ili se sjurio iz obli nje ume. I ako se Adolf ne
bi pojavio brzo nakon to je odjeknuo zadnji zvi duk, Alois bi ga prebacio preko ko
ljena i jednom estoko pljesnuo po turu. Potajno je - to je sebi jedva priznao - vo
lio pod prstima osjetiti Adijevu guzu.
Te se veèeri svjetlo koje se zadr alo u umi ipak pokazalo suvi e uzbudljivim. Kad je dj
eèak u ao na vrata, veæ je bio mrak.
Alois je mozgao o Paulinom razvoju - ba je tog dana poku avala skakutati u mjestu ( t
o bi, kako je lijeènik uvjeravao Klaru, bio znak da napreduje), no dijete je uskor
o odustalo. Iako ju je Alois poticao, nije eljela poku ati ponovno. Tada je do lo vri
jeme da zazvi di Adiju. Kad se vrijeme nakon poziva odu ilo pa je morao zazvi dati pon
ovno, Alois je zakljuèio kako se radi o namjernoj uvredi i priu tio mu prave batine.
Oboru an Preisingerovim maksimama, Adi je prisegnuo. Izdr at æe sve to mu se bude dogod
ilo. Uèvrstit æe svoju eljeznu volju. I kad su prvi udarci pali, sebi je naredio uèvrst
iti odluènost grizuæi si usne.
U oèima su mu se caklile suze, no nije si dopustio da zaplaèe. Dok je dobivao te ke ba
tine, pred oèima su mu treperile Preisingerove moæne mi ice. Neka se otac ozlijedi na
njegovoj eljeznoj volji.
KNJIGA DVANAESTA
Edmund, Alois i Adolf
312.
Norman Mailer
Adi je od po ude pred u areno æu potrebne da se stvori eljezna volja ostao bez daha. Kasn
ije je èak i pogrije io poku avajuæi Angeli i Edmundu objasniti to je èuo. Alois je, pak,
luèajno naèuo obja njenje i prijezirno riknuo. "Obilje je istinskog glupana je", objavio
je Klari, " to vlastito zanimanje uzima tako ozbiljno da poèinje vjerovati kako je
ono va nije nego druga."
No, Adiju se Preisingerova rasprava o eljeznoj volji pokazala prilièno korisnom kad
je dobio svoje prve ozbiljne batine. Duh suzdr anosti koji je Alois nastojao razv
iti jedne je veèeri nestao, kad se Adolf u umi igrao rata i ostao dugo nakon sumrak
a. U pravilu je, dok se pribli avala veèer, Alois morao samo zazvi dati i Adi bi pojur
io gore iz Preisingerove radionice ili se sjurio iz obli nje ume. I ako se Adolf ne
bi pojavio brzo nakon to je odjeknuo zadnji zvi duk, Alois bi ga prebacio preko ko
ljena i jednom estoko pljesnuo po turu. Potajno je - to je sebi jedva priznao - vo
lio pod prstima osjetiti Adijevu guzu.
Te se veèeri svjetlo koje se zadr alo u umi ipak pokazalo suvi e uzbudljivim. Kad je dj
eèak u ao na vrata, veæ je bio mrak.
Alois je mozgao o Paulinom razvoju - ba je tog dana poku avala skakutati u mjestu ( t
o bi, kako je lijeènik uvjeravao Klaru, bio znak da napreduje), no dijete je uskor
o odustalo. Iako ju je Alois poticao, nije eljela poku ati ponovno. Tada je do lo vri
jeme da zazvi di Adiju. Kad se vrijeme nakon poziva odu ilo pa je morao zazvi dati pon
ovno, Alois je zakljuèio kako se radi o namjernoj uvredi i priu tio mu prave batine.
Oboru an Preisingerovim maksimama, Adi je prisegnuo. Izdr at æe sve to mu se bude dogod
ilo. Uèvrstit æe svoju eljeznu volju. I kad su prvi udarci pali, sebi je naredio uèvrst
iti odluènost grizuæi si usne.
U oèima su mu se caklile suze, no nije si dopustio da zaplaèe. Dok je dobivao te ke ba
tine, pred oèima su mu treperile Preisingerove moæne mi ice. Neka se otac ozlijedi na
njegovoj eljeznoj volji.
KNJIGA DVANAESTA
Edmund, Alois i Adolf
312
Norman Mailer
Adi je od po ude pred u areno æu potrebne da se stvori eljezna volja ostao bez daha. Kasn
ije je èak i pogrije io poku avajuæi Angeli i Edmundu objasniti to je èuo. Alois je, pak,
luèajno naèuo obja njenje i prijezirno riknuo. "Obilje je istinskog glupana je", objavio
je Klari, " to vlastito zanimanje uzima tako ozbiljno da poèinje vjerovati kako je
ono va nije nego druga."
No, Adiju se Preisingerova rasprava o eljeznoj volji pokazala prilièno korisnom kad
je dobio svoje prve ozbiljne batine. Duh suzdr anosti koji je Alois nastojao razv
iti jedne je veèeri nestao, kad se Adolf u umi igrao rata i ostao dugo nakon sumrak
a. U pravilu je, dok se pribli avala veèer, Alois morao samo zazvi dati i Adi bi pojur
io gore iz Preisingerove radionice ili se sjurio iz obli nje ume. I ako se Adolf ne
bi pojavio brzo nakon to je odjeknuo zadnji zvi duk, Alois bi ga prebacio preko ko
ljena i jednom estoko pljesnuo po turu. Potajno je - to je sebi jedva priznao - vo
lio pod prstima osjetiti Adijevu guzu.
Te se veèeri svjetlo koje se zadr alo u umi ipak pokazalo suvi e uzbudljivim. Kad je dj
eèak u ao na vrata, veæ je bio mrak.
Alois je mozgao o Paulinom razvoju - ba je tog dana poku avala skakutati u mjestu ( t
o bi, kako je lijeènik uvjeravao Klaru, bio znak da napreduje), no dijete je uskor
o odustalo. Iako ju je Alois poticao, nije eljela poku ati ponovno. Tada je do lo vri
jeme da zazvi di Adiju. Kad se vrijeme nakon poziva odu ilo pa je morao zazvi dati pon
ovno, Alois je zakljuèio kako se radi o namjernoj uvredi i priu tio mu prave batine.
Oboru an Preisingerovim maksimama, Adi je prisegnuo. Izdr at æe sve to mu se bude dogod
ilo. Uèvrstit æe svoju eljeznu volju. I kad su prvi udarci pali, sebi je naredio uèvrst
iti odluènost grizuæi si usne.
U oèima su mu se caklile suze, no nije si dopustio da zaplaèe. Dok je dobivao te ke ba
tine, pred oèima su mu treperile Preisingerove moæne mi ice. Neka se otac ozlijedi na
njegovoj eljeznoj volji.
KNJIGA DVANAESTA
Edmund, Alois i Adolf
I.
Buduæi da je Leonding od Linza udaljen tek osam kilometara, Aloisu se èinilo kako je
ponovno blizu aktivnom ivotu pravog grada, za èim si u Hafeldu ili Lambachu nije d
opu tao udjeti. Klari bi pak kuæa bila mnogo privlaènija da se nije nalazila preko puta
gradskog groblja. S druge strane, to je bio i jedini razlog za to su si takvu kuæu
mogli priu titi.
Protute a je neugodnog polo aja bila blizina seoske crkve, a njihov je novi dom imao
i vlastiti vrt, obrubljen javorima i hrastovima èije su se grane razrasle u takve
umjetne oblike da je tu moralo biti Bo jeg duha. Tako je barem zakljuèila Klara.
No, Klara je ipak strahovala od selidbe u tu vrtnu kuæicu - to je bilo i ime koje j
e kuæa nosila. Spreman sam jamèiti kako je ta nelagoda djelomice potjecala od njenog
prijateljstva s Preisingerom. Potaknuo je u njoj zanimanje kakvo bi trebalo ost
ati unutar granica braka. Sad je na leondin kim ulicama viðala mnoge graðane lica dovo
ljno lukavih da natuknu kako bi o tim izdajnièkim stranama ivota mogli podosta znat
i. ivjela je u vi e profinjenijih mjesta - u Beèu, kad je bila domaæica staroj gospoði, s
Aloisom u Braunauu i potom u Passauu - i nikad nije zamjeæivala ni ta izvan svojih
obiteljskih du nosti. Sad bi mogla po eljeti i vi e. Sto nije bilo dopustivo! Stoga su
zasad odlasci u grad bili ogranièeni na posjete trgovini Josefa Mavrhofera, koji
ne samo to je posjedovao dobru trgovinu ive nim namirnicama, veæ je bio i dobar èovjek t
e gradonaèelnik Leondinga. Kod njega je dva do tri puta na tjedan kupovala povræe, a
za te bi se prigode uvijek elegantno odjenula. Prema herr Mavrhoferu je bila lj
ubazna, no uvijek bi kazala: "Ne mogu ostati. Èeka me tako puno posla."
Naravno, i dalje je ivjela u uvjerenju kako se one veèeri kad je pomislila da je Al
ois upravo ubio Aloisa mlaðeg predala Vragu. Opet
3i6
Norman Mailer
joj je pred oèi dolazio djeèak kako le i na zemlji i sjetila se prisege: "O Vra e, spasi
ga i bit æu tvoja!"
Kako bilo, Mavrhofer ju je privlaèio. Vidio je vi e svijeta od Preisingera, a to ju
je moglo dovesti u isku enje. Stalno si je ponavljala kako ne smije upropastiti do
brog èovjeka.
Bio sam svjedok prave komedije. Znao sam kako tu neæe biti nièega. Mavrhofer je bio
ispravan poput Klare. tovi e, on i Alois su se na brzinu sprijateljili. Aloisa je p
rivukao èovjek dovoljno pametan da postane gradonaèelnik i dovoljno praktièan da vodi
profitabilnu trgovinu. Mavrhofer je pak po tovao Aloisovo dugo slu bovanje na Carini
, a posebno njegova promaknuæa. Nije pro lo mnogo vremena, a njih su dvojica u gosti
onici sjedili na piæu.
No, Mavrhofer i Klara su nastavili suzdr ano koketirati, a ja sam u tome i dalje u i
vao, jer se Mavrhofer, po vlastitom mjerilu èastan èovjek, kad je Klara bila u blizi
ni sav pretvarao u osmijeh. Usto je imao ljubomornu enu. Zbog toga je Klara imala
dvostruki razlog da se ne upu ta ni u to. Alois joj je isprièao kako je supruga prav
a goropad-nica, koja stalno pokazuje prstom. "Te ene koje ti svaki dan dolaze u t
rgovinu", ponavljala bi frau Mavrhofer, "samo èekaju da skoèe na tebe." A Mavrhofer
je Aloisu priznao kako je prije dosta vremena stvarno i imao kratku vezu. Samo j
ednu. Onda mu je za to saznala ena. Od tad mu je ivot prava mizerija. Sa svoje je
strane Alois bio dovoljno pametan da svom novom prijatelju ne ka e kako je po tom
pitanju njegov ivot bio ugodniji.
Isprva su na piæe i li samo u mjesnu toèionicu, no Mavrhofer je uskoro priznao kako zb
og svog gradonaèelnièkog polo aja, taj ugostiteljski objekt dr i pomalo sirovim. Nakon k
raæeg razmi ljanja, Aloisa je èak pozvao na Buergerabend, veèer mjesnih purgera. Taj se
dogaðaj odr avao èetiri veèeri svakog tjedna. Èlanovi su im mogli prisustvovati redovito i
li rijetko, no to je istaknutim pojedincima bila prilika za razmjenu mi ljenja. Ti
su se skupovi, objasnio je Mavrhofer, naizmjence odr avali u èetiri najbolje gostio
nice u Leondingu i jedina im je svrha bila omoguæiti kvalitetan razgovor u boljem
dru tvu imuænih. Cilj, kako je obzirno objasnio Mavrhofer, nije bilo opijanje, veæ u iva
nje u razgovoru. Potiho je izvijestio i kako su nekolicinu pijanaca prestali poz
ivati. "To smo izveli pristojno - koliko se u takvim okolnostima dalo - no od pr
esudne je va nosti, Aloise, da u tim prigodama èovjek
Dvorac u umi
3*7
od sebe ne da ni naslutiti neuravnote enost. Veselje je svakako dopu teno, no pristo
jno je vladanje najva nije."
"Moram se s time slo iti", rekao je Alois. "To je uvijek bit dobrog i pristojnog d
ru tva."
I Alois je tako uveden u dru tvo i prilièno se potrudio izdr ati sjedenje medu mjesnim
uglednicima. Nikako si nije dopu tao "neuravnote enost" i nekoliko se puta mjeseèno v
raæao, kako bi odr ao svoje prijateljstvo s Mavrhoferom, koji zbog jednog groznog do
gaðaja vi e nije elio dolaziti u njihovu toèionicu, gdje ga je pijani neotesanac poku ao
uvrijediti. Nezadovoljniku je vlasnik toèionice kazao da ode, to je ovaj i uèinio, no
zbog toga je Mavrhoferu lokal prisjeo.
Alois je sad dio dana provodio radeæi u vrtu, ili na svojoj novoj ko nici. Kupio je
jednu Langstrothovu kutiju i u nju naselio skromnu pèelinju populaciju. Kako je to
objasnio Mavrhoferu: "To je malo meda za moju obitelj i za dar prijateljima - t
ek toliko. U Hafeldu su ta mala stvorenja bila posve ovladala mnome. To je sila
jaèa od èovjeka."
"Takav je i polo aj gradonaèelnika", odgovorio je Mavrhofer.
Aloisa su se Buergerabends uskoro dojmile, pa je kupio knjigu latinskih citata.
No, zapamtiti kako fraza ide nije bio jednostavan pothvat. Tih mu je dana najveæi
problem bila dosada. Sad je otkrio njenog odanog pomagaèa - slabo pamæenje!
Najveæa protute a dugim poslijepodnevima kod kuæe, kad se ni ta nije dogaðalo, bila mu je
igra s Edmundom. Deèkiæ je s èetiri godine bio dra esniji nego sva njegova druga djeca,
a kod ko nice mu je stajao tako blizu, da je Klara za njega morala izraditi malu m
re icu za lice i sa iti mu bijele hlaèe, uz bijelu ko ulju i rukavice. Klara je prosvjed
ovala: "Djeèak je premlad." No, Alois je i dalje ustrajavao, pa su njih dvojica pr
ovodila puno vremena oko ko nice.
Alois se uskoro ponovno zaljubio, bila je to stvarno dra esna ljubav, jer je znao
kako æe mu to vjerojatno biti zadnja prava ljubav u ivotu. Stao je obo avati Edmunda.
Ne samo zato to mu je sinèiæ bio tako pametan, veæ i zato to je uz to bio nje an i drag.
"Da sam ikad upoznao tako savr enu enu, s njom bih se zauvijek o enio", sebi bi govor
io u ali. Stvarno je volio kad bi se humor pojavio na kakvoj razdjelnici. Mogao j
e lako zamisliti jad koji bi se Klari ukazao na licu ako bi joj to ikad rekao, a
istovremeno mu je bila smije na i vlastita nje nost - prema djeèaku i prema Klari. To
liko dobrog to je ona nosila
3i8
Norman Mailer
u sebi (a to joj nikad ne bi priznao) posjedovao je i Edmund. Kako je to Alois oc
ijenio, djeèak je imao oèevu pamet i majèinu sposobnost za odanost. Fina ravnote a.
Da, bio je tako bistar. A Edmund je volio pèele. Nije ni pretjerano skvièao kad bi m
u neki od lijenèina stali, vraæajuæi se prema ulazu u ko nicu, puzati po rukavicama. Jed
nom ga je èak pèela ubola s unutarnje strane rukavice, ali se sprijeèio da zaplaèe, èim je
Alois kazao: "To mora ostati tajna. Ako èuje tvoja mama, neæe ti vi e dati da se tu i
gra ."
"Ne, oèe", rekao je Edmund, "poslu at æe ona to ti ka e ." "To bi moglo izazvati nevolje",
rekao je Alois. "To je istina", uzdahnuo je Edmund. " teta. Boli me. Stvarno bi ht
io zaplakati."
Na to su se obojica-nasmijali.
U kuæi bi se igrali carine. Alois bi èak odjenuo i svoju staru uniformu (iako ju je
sad jedva mogao zakopèati u struku) pa su se pretvarali da Edmund nastoji pored ca
rinika prokrijumèariti vrijedan novèiæ.
"Za to je moj novèiæ dragocjen?" upitao je Edmund.
"Zato to mu je vlasnik bio Napoleon", rekao je Alois. "Taj je zlatnik dr ao u d epu."
"Ma nije", rekao je Edmund. "Samo me zadirkuje ."
"Ne zadirkujem, to je dio igre."
"To mi se sviða."
"E, samo ga sad poku aj od mene sakriti. Po kakljat æu te. Tad æe sigurno priznati."
"Neæu", rekao je Edmund koji se veæ kikotao, i u ao u ormar dnevne sobe da sakrije zla
tnik. Muèeæi se meðu kaputima koji su visjeli s vje alica, ugurao si je zlatnik u man etu
na cipeli. Tako ih nije morao razvezivati.
Kad je iza ao, Alois je u njega zurio gotovo istom zloæom s kojom je gledao sumnjivc
e tijekom ispitivanja.
"Jesi li spreman priznati?" upitao je.
Edmund se ba nije upla io. Poèeo se kikotati.
"U redu. Buduæi da ste tako drski, pretrest æu vas", rekao je Alois i poèeo Edmunda kak
ljati pod pazuhom, dok se nije sru io na pod u klupku bespomoænog veselja. "Prestani
, tata, prestani!" povikao je. "Moram pi kiti."
Alois je prestao. "Ali nisi spreman priznati."
Dvorac u umi
319
"Zato jer ni ta ne vercam."
" vercate. A mi to znamo. Saznali smo da imate Napoleonov novèiæ."
"E pa onda ga naðite", rekao je Edmund i poèeo se opet kikotati.
"O, naæi æu ga ja", rekao je Alois, izuo mu cipele, protresao ih i gledao kako zlatn
ik ispada. "Sad vas moramo uhititi", rekao je.
Edmund se razbjesnio. "Varao si", rekao je. "Varao si. Nisi po tivao pravila."
"Iznesite argumente."
"Rekao si da æe me samo kakljati, ali si mi skinuo odjeæu." "To ti nije odjeæa", rekao j
e Alois podi uæi cipelu. "Odjeæu odijeva . To je obuæa."
"Izmijenio si pravila."
Alois je napravio facu. "To je ono", rekao je dubokim glasom, " to mi na Carini ba
volimo raditi."
Edmund naèas nije bio siguran. Onda se poèeo smijati. Alois se tako jako i dugo smij
ao da se, opet, zaka ljao, to je, isprva, bilo u redu - mogao je proèistiti ne to sluzi
 - no njegov je ka alj potrajao mnogo sekundi, a tada ga je uhvatio paroksizam, to
je iz kuhinje u dnevnu sobu dovelo i Klaru. Alois je zakolutao oèima prema njoj i
poku ao udahnuti. Je li bio blizu pluænom krvarenju, pitao se.
Edmund je poèeo plakati. "O, tata!" viknuo je, "ne smije umrijeti, ne smije ", glasom
od kojeg je zamro odgovor njegovih roditelja - èinio se tako uvjerenim to æe se dogo
diti.
"Tata, znam da neæe umrijeti", sad je dopunio. "Tra it æu od Boga da to zabrani, a on æe
me poslu ati. Svake mu se veèeri molim."
"Ja se ne molim", gotovo je uspio reæi Alois. Jo je nastojao pod nadzorom dr ati posl
jedice napada, nije mogao govoriti, ali je klimnuo glavom prema Klari. Te su pob
o ne ene bile pravi krijumèari - preko granice su vercale um malog djeèaka, tako bistrog
da bi mogao postati uva eni profesor, pa èak i ugledni pravnik u Beèu, a majka mu je
svejedno nudila tu vjersku ka u, zob pogodnu za konje.
No, Alois je ipak nije bio spreman ispravljati. Mo da je religija malima bila nu na.
Zasad æe to pustiti. U djeèakovoj ljubavi prema majci, zakljuèio je Alois, bilo je to
liko ljepote, a isto je tako bilo, da, i u ljubavi prema ocu.
U svojoj sobi, iza zakljuèanih vrata, Adolf se svetio zbog smijeha koji je odozdo
morao do njega dopirati. Odluèio je masturbirati. Vizu-
320 Norman Mailer
alizirao je fotografiju Luigija Luchenija to ju je vidio u Linzer Tages Postu. At
entatorovi tanki brèiæi, na gornjoj usni odmah pod nosnicama, mala tamna naznaka brk
ova. To je Adolfa svakako uzbuðivalo. Jednom je, kad je jo spavao u istoj sobi s An
gelom, ugledao njene stidne dlake ba kad su poèele izbijati, tek komadiæ tamnog paper
ja, a Luigijevi brkovi nalik po tanskoj marki blisko su im nalikovali. Taj ga je s
poj morao uzbuditi - to sitno zavirivanje u Angelinu intimu, ba kao i gornja usna
ludog ubojice. Uzbuðenje mu se udvostruèilo kad je èuo kako mu otac ka lje, poput jo jed
nog manijaka.
z.
Alois je, prigodom jednog od svojih povremenih dolazaka na Buerger-abende odluèio
progovoriti. Odluèio se po to je saslu ao "de urnog ateista", jednog od sudionika koji j
e ostale rado uvjeravao kako je "jedini hrabri èovjek u na im redovima. Osjeæam se bla
goslovljenim. Zato to ne moram vjerovati u Boga." Aloisovom se kritiènom pogledu do
imao goljavo, no bio je stari èlan - njegov je djed bio jedan od osnivaèa dru tva. Ipak
se èinilo kako je to od njega vi e-manje sve. Stoga se Alois odluèio progovoriti. Izj
avio je kako svako razumno ljudsko biæe treba zakljuèiti samo postoji li bo anstvo, no
, to se tièe njega, on se protivi licemjerju pobo nih koji se u crkvu sklone èim im u iv
otu padne prva kap ki e. On u crkvu ide samo jednom na godinu i to na carev roðendan
. "Ja mislim da se slaviti mora Franju Josipa. Naroèito sad, nakon Sisine smrti."
Uskoro je otkrio kako ima posla sa slojem ljudi koji u takvim temama ima poseban
stav. Reklo bi se kako im je neprilièna privr enost vjeri bila pomalo odbojna, no i
pak su i li u crkvu.
Da je Alois bio klijent, mogao sam ga upozoriti. Privatna nadmoæ-nost religiji pov
lastica je vi ih klasa, no oni odlazak u crkvu dr e temeljem dru tvenog ivota obiènih lju
di.
Jedan od starijih uglednika napao je Aloisovo mi ljenje rijeèima: "Slo io bih se da ne
elim da me uvrste u redove onih koji odu evljeno po tuju sve ive svetke i petke. Cest
o su ti obredi tek pribje i te nesretnih ena. No, moramo shvatiti kako bismo bez reli
gije trpjeli kaos. To je u svjetskoj povijesti bilo najpouzdanije sredstvo za sp
reèavanje ludila."
Dvorac u umi
Alois je imao spreman odgovor. "A opet, dragi gospodine", rekao je, "dopustite d
a ustvrdim kako religija nudi vlastite vrste ludila. Kao primjer bih mogao ponud
iti tako stra no nemoralne pape poput" - popis je znao napamet - "Siksta IV., Inoc
enta VII., Aleksandra VI., Julija II., Lava X. i Klementa VII. Simonija je bila
svakodnevna, a svakog je njihovog nezakonitog sina èekao kardinalski e ir. Da, dragi
gospodine, uistinu tvrdim da je pokazati takvu prekomjernu korumpiranost bilo sv
ojevrsno ludilo."
Sjeo je, zadovoljan i s umjerenim, kurtoaznim pljeskom, no morao je priznati kak
o se radilo o formalnom priznanju - svakog govornika bi na poèetku nagradili makar
i neznatnom reakcijom. No, u prostoriji se ozraèje naglo ohladilo. Govorio je suv
i e otvoreno. To ga je natjeralo da odluèi, posve nevoljko, kako se neæe tako skoro op
et pojaviti na Buergerabendu. A kad je opet do ao, nije progovarao.
No, te su veèeri ipak bile tek razonoda. Gradska je vlastela znala kako se ivi na v
isokoj nozi. Znali su dosta o antikvitetima i raspravljali o zanimljivim inovaci
jama koje æe se uskoro moæi nabaviti, poput tekuæe vode i elektriènog osvjetljenja. Aloi
s je ponovno bio prisiljen osjetiti nedostatnost vlastitog iskustva.
Nije stoga bilo iznenaðenje to bi tijekom Buergerabenda èesto pomislio na mlade èasnike
kojima je, dok je ivio u Beèu, izraðivao èizme, sanjareæi cijelo vrijeme o krasnoj mlado
j eni koja bi izraðivala izvrsne damske e ire, a na veèer s njim dijelila krevet. Kad bi
se vraæao s Buergerabenda, obuzeo bi ga al za onim to se nikad nije dogodilo.
Dopustite da ustvrdim kako je snaga takvog suosjeæanja dovoljna da oèara srce sveca,
i to stoga to samosa alijevanje mo e dosegnuti najvi e operne visine. Njemu se, meðutim,
èovjek odaje na priliènu vlastitu tetu. A Alois je za to plaæao previsoku cijenu. Noæu s
u ga poèeli proganjati snovi. Intuitivno je stigao na stra nu zamisao kako je san tr n
ica na koju su se preminuli mogli vraæati i podsjeæati ga na osobne dugove. Stoga su
mu na pamet padali Johann Nepomuk i majka, a potom je morao razmi ljati o svoje d
vije preminule ene. Sto ako se one na toj tr nici sna sretnu? Sto ako se meðusobno sl
o e oko svog biv eg mu a? Tad bi se mogle udru iti protiv njega. "To bi moglo biti opasn
ije", rekao je sam sebi, "nego da se èovjekove dvije biv e ljubavnice sprijatelje."
Jedan je od gospode dao takvu primjedbu na Buergerabendu, a izazvala je najsrdaèni
ju salvu smijeha. Naravno, èovjek je bio stari
322 Norman Mailer
3-
Adolfu se nova kola u Leondingu svidjela. Nije bila daleko od Vrtne kuæe, a bila je
manje stroga od samostana. Iako je opet bio odlièan uèenik, svakog bi dana jedva doèe
kao da nastava zavr i. Suma Kumberger kod Leondinga bila je puna jaraka obraslih d
rveæem i malih pilja gdje se mogla postaviti zasjeda. Poèeo je kolske drugove novaèiti z
a bitke, pa bi se podveèer povremeno okupili, iako je glavni dogaðaj svakog tjedna o
stavljan za nedjeljno jutro, kad bi se vodili ratovi izmeðu bijelih doseljenika i
Indijanaca.
Nisu svi njegovi novaci eljeli biti bijeli doseljenici. Stoga to se crvenoko ac moga
o doseljeniku prikrasti s leða, obgrliti drugog djeèaka rukom oko vrata i objaviti:
"Skalpiran si." A onda se trkom vratiti u svoju spilju u umi. Jednom je èak skalpir
an i sam Adolf, ali je proglasio kako to nije bilo prema pravilima. "Voðe se ne na
pada", kazao je. "Indijanci vjeruju u osvetu ratnih bogova. Zato ne napadaju vis
oke èasnike kakav sam ja. Ne usuðuju se. Jer æe ih stiæi grozna osveta."
Èak je poveo i Edmunda, kojem je sad bilo pet godina i bio je bez konkurencije naj
mlaði sudionik. No, starijoj je djeci bio drag, èak i ako im nikako nije mogao koris
titi, kad bi jednom krenuli napadi. Adolf je bez obzira na to volio da je uz nje
ga u umi. Tu mu je mogao zapovijedati, to, naravno, nije mogao kod kuæe, gdje bi Edm
unda titili Klara, Angela, a svakako i Alois.
Adi se sjeæao kako su svojedobno od Aloisa mlaðeg titili njega, no to se moglo opravd
ati. Alois mladi mu je èak jednom stavio govno na rub nosa, a on Edmundu takve stv
ari nije radio. Ali se ipak stao kikotati na pomisao kakvo bi, kad bi to samo sm
io uèiniti, zadovoljstvo bilo èuti Edmundovu vrisku. Jednom je u umi Edmunda èak ubo tap
om u leda i kazao mu da je to bio str ljen, to je, naravno, Edmund prenio Klari. A
znao je da se nije radilo o str ljenu.
Ta ju je prièa zabrinula. Je li Adi pokazivao veæe neprijateljstvo i
razvratnik iz jedne od najboljih gradskih obitelji. Aloisu su se te rijeèi tako sv
idjele da ih je prisvojio, pa ih je èak ponudio i u toèionici. Morao je primijetiti
da su se neotesanci na to smijali s podjednakim u itkom kao i vlastela. Kako je to
samo bilo nepo teno, da mu je ta ala sad zagadila snove!
Dvorac u umi
od Aloisa mlaðeg? Jest, zakljuèila je, bio je gori. Jer Adolf i Edmund su bila braæa p
o krvi.
Adi je imao problema s jednim klincem koji je davao naslutiti da bi sve moglo za
vr iti tuènjavom. Nikad se dotad nije potukao, uvijek je znao kako izbjeæi akanje, no s
ebi je sad prisegnuo kako nikome neæe dopustiti da ga ponizi. Uèinit æe to treba, pa ma
kar znaèilo da se mora poslu iti kamenom. Imao je vizije na rubu sna. Vidio je tog d
jeèaka, kojeg se istinski bojao, glave oblivene krvlju. Bi li se to moglo dogoditi
?
A onda se zbio dogaðaj zbog kojeg su ti ratovi svr ili, barem do kraja zime. Na dan
kad je svima bilo suvi e hladno da bi se nepomièno skrivali u zasjedi, jedan je vojn
ik objavio kako zna zapaliti vatru trljanjem suharaka. Ostali su ga ismijavali,
no Adolf je rekao: "Ako si u stanju zapaliti pravu vatru, onda ti nareðujem da to
i uèini ."
Djeèak je poslu ao. Kad je vatra zapaljena, svi su se razmiljeli u potragu za granam
a dovoljno suhim da mogu gorjeti. Vatra je uskoro ne samo plamtjela, veæ je bila s
premna prijeæi i na susjedni gu tik. Kako nisu imali vode, poku ali su je ugasiti noga
ma, no dim se i dalje dizao prema nebu.
Ostavili su vatru. Jedan po jedan su bje ali sve dok se nisu na li petsto metara od
po ara. Adolf je ostalima, kojih je sad bilo dvadesetak, obja njavao da nikome ne sm
iju za to reæi.
"Da", rekao je Adolf, "ako netko od vas ka e za vatru, svi æemo za to morati platiti
. A onda æemo se dati u potragu za onim koji je otkrio. Bit æe posljedica. Hrabri vo
jnik ne izdaje drugove."
Jedan po jedan, dva po dva, iza li su iz ume. Sad se vatra veæ dovoljno pro irila da su
iz Leondinga stigli vatrogasci, vodena kola i konjske zaprege.
Putem kuæi, Edmund je kazao kako to mora isprièati barem jednoj osobi, njihovom ocu.
"Ako mu ka e ", rekao je Adolf, "mene æe strogo kazniti. A i ti æe morati platiti."
"Ne vjerujem u to", rekao je Edmund. "Na otac to ne bi nikad dopustio. Zato me ne
poku avaj udariti."
"Ne mora se ti bojati mene. Nego svih ostalih koji su tamo bili. Sve æe ih kazniti,
a onda æe se oni okrenuti potrazi za tobom. Svi. Ako bude trebalo, ja æu im dati do
znanja da ne zna dr ati jezik za zubima."
"Moram reæi ocu."
"Sto si mu to obeæao?"
3 24
Norman Mailer
"Da mu moram reæi za bilo to, to me ti ti." "U redu. To je u redu za sve ostalo. Ali n
e za ovo. Ka em ti, ostali æe te djeèaci prebiti. Neæu te moæi za tititi. U stvari, neæu ni
jeti." "Zlo mi je."
"Ti si obièan mrkljavac. Povrati."
Alois je, ipak, i sam posumnjao u uzrok vatre. Kad su se vratili kuæi, stavio je E
dmunda u krilo i nje no mu pogledao u oèi. No, prije nego to ga je stigao bilo to upit
ati, djeèak je ponovno povratio. Alois je odluèio da to zasad pusti. Bio je uvjeren
kako je Adolf sigurno imao ne to s tim po arom, no Edmundu bi se ivot mogao pretvorit
i u pakao ako ga natjera da o tome prièa.
tovi e, moglo je biti i posljedica. Ako bi bio siguran kako je Adolf jedan od prije
stupnika, od njega bi se, kao oca i dobrog graðanina, oèekivalo da o tome izvijesti
i vlasti. A kad to uèini, na njega bi mogla pasti odgovornost da snosi tro kove kori t
enja vatrogasnih kola. Stoga je Alois s ko ulje obrisao Edmundovu bljuvotinu i nje n
o ga zagrlio. A sljedeæih je nekoliko dana pazio da mu se pogled ne sretne s Adolf
ovim.
4-
Te je zime Adolfov kolski razred obraðivao knjigu Friedricha Lud-wiga Jahna u kojoj
se govorilo o sili dovoljno sna noj da mo e oblikovati povijest. To ga je naravno p
odsjetilo na kovaèa. Ta bi sila ovisila o postojanju "Fiihrera izlivenog od eljeza
i vatre". Slijedila je reèenica od koje su Adolfu zasuzile oèi: "Narod æe mu iskazivat
i èast kao spasitelju i oprostiti mu sve grijehe."
Razred se naravno susreo i s Kantom, Goetheom i Schleiermache-rom, no Adolfu se èi
nilo kako ti pisci previ e po tuju razum. To mu je bilo dosadno. Njegov je otac, pak
, uvijek spominjao vrline razuma. "Na ljudsku se prirodu ne mo emo osloniti", kaza
o bi svojoj obitelji. "Stabilna dru tva funkcioniraju zbog sile zakona. Zakona, a
ne ljudi." Pogled mu je kru io po stolu za kojim se veèeralo, a zakljuèio je kako æe Ado
lfa zanimati sljedeæe. "Trebaju nam ustavi, Adolfe, pravni temelji koje æe podiæi najk
valitetniji ljudi. Razum æe potom moæi obaviti svoje, uz po tovanje koje zaslu uje."
Adolfu je dra i bio Friedrich Ludwig Jahn. Zakljuèio je kako ra-
Dvorac u umi 325
zum zna ispasti varljiv. Poput sirena koje plivaju Rajnom i vode te u smrt. Veæ to
ne , a one i dalje divno pjevaju. Va nija je osobna snaga. Njome se rje ava problem gr
ijeha. Takve æe sitne nedostatke spaliti vrelina tvog truda.
Goethea i Schillera je svakako odbacivao. Njihov mu je humor i ao na ivce. Bio je s
uvi e osoban - kao da su bili pretjerano zadovoljni onim to su govorili. Nije to do
voljno ozbiljno, zakljuèio je Adolf. Ostalu dvojicu, Kanta i Schleiermachera, napr
osto nije mogao èitati. Nakon Jahna, najveæe je zadovoljstvo nalazio u bajkama braæe G
rimm. I one su isto bile u nastavnom programu za njegov razred. Dobre prièe, a i d
uboke! S u itkom ih je predstavljao Edmundu, koji je bio premali da bi èitao, ali je
uvijek rado slu ao. Edmundu je objasnio kako su braæa Grimm te prièe napisali kako bi
djeca shvatila va nost poslu nosti roditeljima, te starijem bratu i sestri. Onda je
pre ao na prièu s naslovom "Djevojèica bez ruku": "Radi se o ocu kojem je Vrag naredi
o da odsjeèe ruke svojoj maloj kæeri." Kad je Edmund kriknuo veæ od same pomisli, Adol
f je preuzeo ulogu oca, koji to obja njava kæeri. "Ne elim ja to napraviti, draga kæeri
, ali moram. Takvo je nareðenje. Nije na meni da naredbe koje sam dobio od tako vi
soke vlasti dovodim u pitanje. Zato ih moram izvr iti."
"A to je kazala kæi?" upitao je Edmund.
"A, bila je poslu na. Vrlo poslu na. Rekla je: 'Oèe, radi sa mnom to eli . Jer ja sam tvo
e dijete.' Onda je stavila ruke ravno na panj. Njen je otac uzeo veliku mesarsku
sjekiru i odsjekao ih."
"To je tako grozno", rekao je Edmund. "Odsjekao joj je ake?"
"Jednim udarcem! Ali poslije je ivjela sretna i zadovoljna."
"Kako?" upitao je Edmund.
"Otac se brinuo o svemu", Adolf je klimnuo glavom. "Mogao bih ti isprièati i goru
prièu, ali neæu." "Isprièaj mi."
"Radi se o djevojci koja je bila tako neposlu na, da je umrla." "Sto je ona naprav
ila?" upitao je Edmund.
"To nije va no", rekao je Adolf. "Bila je neposlu na. To je dovoljno. Tu su neposlu nu
djevojku pokopali i zna to? Te ko je povjerovati, ali je i nakon smrti ostala nepos
lu na. Jedna joj je ruka neprestano iskakala iz groba."
"Pomagao joj je Vrag. A to bi drugo bilo - tako te stvari idu. A kad je njena rod
bina vidjela ruku u zraku, poku ala ju je vratiti pod
326 Norman Mailer
zemlju. Ali im to nije uspjelo. U pravu si. Bila je prejaka. Stoga su je poku ali
prekriti zemljom. No ruka je i dalje odbacivala zemlju. Onda joj se majka vratil
a u kuæu i uzela iz kamina te ki araè. Kad se vratila na kæerin grob, stala je po toj nep
oslu noj ruci udarati dok je nije slomila. Tako su je mogli opet presaviti pod zem
lju. Pa djevojka mo e naæi svoj mir."
Edmund je drhtao. Istovremeno se smijao i plakao. "Bi li ti takvo to napravio men
i?" upitao je Adolfa.
"Samo ako umre , a vidim da ti ruka iskaèe iz groba. Onda bih ti to morao napraviti.
Sigurno bih napravio."
"O", rekao je Edmund, "to mi se ne sviða."
"Nije va no bi li se to tebi svidjelo. To bi se tad moralo napraviti."
"Isprièaj mi jo jednu prièu."
"Predugo bi potrajalo. Isprièat æu ti samo kraj: radi se o kraljici koja je skuhala i
vo dijete. Kasnije ga je pojela."
"Mora li biti kraljica da bi takvo to smio napraviti?" pitao je Edmund. "Nije li t
o tako?"
"Da, vjerojatno. Naroèito ako kuha vlastito dijete." Adolf je dubokoumno klimnuo gl
avom. "No, nitko takvo to ne mo e smatrati zajamèenim."
"Meni to moja majka ne bi nikad napravila."
"Mo da ne bi na a majka, ali ne mogu tvrditi to bi mogla napraviti Angela."
"A ne", rekao je Edmund, "Angela nikad ne bi takvo to napravila Pauli ili meni."
"Nemoj biti tako siguran u to."
Edmund je odmahnuo glavom. "Znam da nisi u pravu." " eli li jo jednu prièu?" "Ne ba ."
"Ta je najbolja", rekao je Adolf. "Je li stvarno najbolja?" "Je."
"Onda je mo da ne elim èuti."
"Radi se o mladiæu kojem su naredili da spava s lesom. I ti æe , kad doðe vrijeme, mo da m
orati spavati uz mrtvaca."
U tom je èasu Edmund vrisnuo. Onda se onesvijestio.
Na Adolfovu alost, taj je posljednji razgovor èula i Angela. Stajala
Dvorac u umi
32,7
je u dovratku vrteæi glavom. Adolf je imao dovoljno vremena pomisliti kako nema sr
eæe.
Angela je Edmunda pljeskala po licu dok nije uspio sjesti. Onda je oti la sve ispr
ièati Klari.
Majka ga vi e nije zvala Adi, sasvim sigurno ne onda kad ga je morala ukoriti. "Ad
olfe, to je grozno. Èeka te kazna."
"Zbog èega? Edmund voli da mu se prièaju prièe. Stalno me tra io jo ."
"Znao si dobro to radi . Zato æu ti reæi ocu. Moram. On æe odluèiti o kazni."
"Majko, to nije ne to u to treba uvlaèiti oca."
"Ako mu ne ka em, onda ti ja moram odrediti pravu kaznu. A mo da i hoæu. Mo da ti neæu kup
iti dar za Bo iæ."
"To je prava nepravda", rekao je Adolf. "Trudim se zabavljati svog mlaðeg brata. A
on je takvo deri te."
"Prihvaæa li to sam rekla? Za Bo iæ nema dara?"
"Da, ako ti misli da je to pravedno, moram to prihvatiti. No, molim te, majko, da
se kad doðe vrijeme zagleda u svoje srce. Da vidimo hoæe li me tad i dalje smatrati k
rivim."
Klaru je spopao bijes. To je bilo jo gore. Bio je potpuno uvjeren kako æe se ona pr
edomisliti i naposljetku mu ipak kupiti lijep dar.
Stoga je te veèeri sve isprièala Aloisu.
Otac nije nimalo dvojio. Adolfa je dobro i ibao. Bile su to najgore batine koje je
dobio otkako su se preselili u kuæu u Leondingu. No, taj je put Adolf èvrsto odluèio
ne pustiti ni glasa. Cijelo je vrijeme mislio na Preisingera. Ukrutio je tijelo.
Aloisu se èinilo kao da u rukama opet ima Aloisa mlaðeg. Jo jedan zloèinac s kojim se m
ora baviti! Zbog toga ga je spopao jo veæi bijes.
Adolf je izmeðu udaraca neprestano razmi ljao o tome kako je Alois mladi pobjegao od
kuæe. Bilo je to sjeæanje kojim se slu io da mu pomogne da ne ispusti ni glasa. Mo e bi
ti i bit æe jak poput Aloisa mlaðeg. Ako ne zaplaèe, onda æe dovoljno osna iti da opravda
sve to æe potom raditi. Snaga stvara vlastitu pravdu. Pozvao se na zapovjednu snagu
koja mu je bila na raspolaganju nakon umskog po ara. Tad im je svima naredio da o
tome ne progovaraju i poslu ali su ga. Istina, tad je i njega bio obuzeo strah, al
i se pozvao na svoju zapovjednu snagu.
32,8
Norman Mailer
Potom je danima ivio u strahu da æe netko ipak progovoriti. To nije mogao znati, no
ja sam tijekom tog mete a bio uz njega, a s njim sam bio i sad. Adolfovo je samop
ouzdanje bilo tako krhko da sam, da se poslu im metaforom, njegov ego morao odr avat
i u punoj erekciji. (Ego je rtva istih slabosti koje pokazuju i erekcije, kad nis
u sigurne to æe uslijediti.)
Dakle, da, bio sam prisutan kako bih nagledao batine koje je Adolf primao i uèvrst
io mu odluènost. Ako mu je bilo najva nije da ne zaplaèe, morao sam biti spreman umanj
iti silinu Aloisovih udaraca, kad god bi se djeèak mogao slomiti. Isto sam tako bi
o spreman pojaèati oèevu silinu, kad god bi poèeo sustajati. U nekim je trenucima Aloi
sov strah da si ne prenapregne srce bio izravno suprotstavljen mojoj elji da Adol
fovu volju uèinim imunom. Neka mu mr nja prema Aloisu toliko ojaèa, da poslu i mnogim ne
uobièajenim ciljevima koji su nas èekali.
Bez obzira na to, za na u je djelatnost od kljuène va nosti ravnote a. Stoga nisam mogao
dopustiti da mu antipatija prema ocu postane pretjerana. Ako velika mr nja u djet
injstvu nema pouzdan ispu ni ventil, klijent æe postati nestabilan. Velika je neurav
note enost bila prihvatljiva kod Luigija Luchenija, no to nam u Adolfovom sluèaju ne
bi odgovaralo. U tog smo djeèaka veæ ulo ili prevelik trud. Nismo se u buduænosti eljeli
nositi s brojnim nasumiènim impulsima i za-sljepljujuæom srd bom. Iz ovih æe batina sig
urno proizaæi odbojnost prema Edmundu. To me ispunjavalo nelagodom. Edmund je nako
n slu anja prièa braæe Grimm bio u tako jadnom stanju, da ga je Klara poku avala uspavan
kama uljuljkati u san. Adolfu se na susjednom krevetu èinilo kako je tako pun modr
ica kao da je pao s drveta. Bio je tako razbje njen oèitom Klarinom ravnodu no æu prema nj
emu, da je odluèio pobjeæi. Upravo je tu, le eæi na krevetu, donio odluku - bolnih kosti
ju i ostalog. Èak se potrudio o tome izvijestiti Edmunda, kad je Klara iza la.
"To je sve tvoje maslo", rekao je Adolf. "Zato moram otiæi."
Edmund je istog trena skoèio iz kreveta i odjurio to isprièati ocu. No, kad se Alois
uspeo stepenicama kako bi uhitio potencijalnog bjegunca, Adolf je kazao: "To je
la ! Moj brat stalno la e. A ovu mu neæu zaboraviti. To je grozna la ! Platit æe mi za to
!"
"Platit æe ti, jeli!"
Alois nije bio spreman opet mu dati batine. Ruke su ga boljele vi e nego Adolfa leða
. No, dovoljno se zabrinuo da djeèaka zakljuèa u sobi
Dvorac u umi
329
u prizemlju, na èijem su jedinom prozoru bile re etke. Kad je ostao sam, Adolf se po
ku ao kroz njih provuæi. Ipak je bilo pretijesno. Brzo je otkrio kako mu sigurno sme
ta pid ama. Dugmad je neprestano zapinjala za re etke. Stoga ju je svukao, smotao, s
tavio s vanjske strane i potpuno se gol jo jednom poku ao provuæi. Tako se bio raspal
io vlastitim bijesom zbog nepravde koja mu je nanijeta, da nije ni osjetio hladn
oæu koja je nahrupila kroz otvoreno prozorsko krilo niti èuo zvuk oèevih èizama dok se v
raæao u sobu. Tek se na zvuk otkljuèavanja vrata odmaknuo od re etki, zgrabio stolnjak
i omotao ga oko sebe. Alois je pri ulasku, jo dr eæi mjedeni kljuè u ruci, shvatio to s
e zbiva i stao se grohotom smijati. Vikom je dozivao Klaru sve dok se i ona nije
pojavila na vratima. Onda je pokazao na Adolfa i rekao: "Vidi ti toga a, na eg Toga a
!" Klara je zavrtjela glavom i iza la. To je Aloisa potaklo na pravu bukvicu: "Dak
le, poku avao si pobjeæi. A ja ti ka em, ne bi to bio neki gubitak. Svejedno, zabranju
jem ti. A ne zato to bi mi nedostajao, Toga u. Ne bi. Zabranjujem ti jer bih morao
zvati policiju da im ka em kako si nestao, pa bi me mogli strpati u zatvor." Alois
je dobro znao da nesmiljeno pretjeruje, no ispunio ga je prijezir gospodara. "K
ako bi tvoja majka tad plakala! Sin bi joj nestao, a mu zavr io u zatvoru. Na obite
lj Hitler pala bi ljaga! A sve zbog Toga a!"
Adolf je istrpio batine, no sad je bio u suzama. Moj rad na njegovom egu pretrpi
o je gubitak.
A uskoro se stvar i pogor ala kad se Alois vratio u sobu, grohotom nasmijao i reka
o: "Ba sam nakratko iza ao. Veèeras je tako hladno da bi se za dvije minute vratio i
kucao na vrata. Nije dobro imati tanke ivce, ali je jo gore biti budala."
5-
Nekoliko tjedana poslije, Alois se probudio od brige je li sluèaj Aloisa mlaðeg u st
vari bio posljedica pretjeranih batina. Sutradan je, dok je etao s Mavrhoferom, t
a tema ponovno iskrsla. Alois je izjavio da se nikad nije upu tao u tjelesno ka njav
anje. (U sebi je èak rekao: "O, la e kao pas.") No najva nije mu je bilo da Mavrhofer o
njemu ima dobro mi ljenje. Stoga je nastavio: "Svoju djecu nikad ne tuèem. Priznaje
m da se ipak èesto na njih izdirem." Kako bi to roditelj mogao
33°
Norman Mailer
izbjeæi. "Adolf je onaj", rekao je Alois, "kojeg najvi e korim. Ponekad je takav gro
zan deran. Nekad sam sebi ka em, "istuæi æu ja veæ njega." Alois je to isprièao smi ljeno.
o æe mu poslu iti kao obja njenje, ako se ikad sazna da je djeèaka ibao.
U stvari ga je, meðutim, postajalo sve te e uhvatiti. Djeèak se znao dobro klizati i o
kretati, to je mo da bila vje tina steèena dok se igrao rata. Obièno bi Aloisu uspje no iz
akao, nakon jednog nepreciznog udarca po pozadini. A kad bi ocu i uspjelo prebac
iti ga preko koljena, vi e nije bilo sna ne ruke koja bi udijelila batine. Aloisu bi
u takvim prigodama ote alo srce. Bilo je mnogo ugodnije nazivati ga Toga om. Tom se
porugom slu io sve dok Adolf nije uzvratio napadom ospica.
Izvoditi takvu povezanost je, naravno, pomalo pojednostavljeno. U to je doba u L
eondingu ista bolesti oborila u postelju i druge njegove dobi. Bolest je svakako
bila zarazna, no Adolfu se mo da smanjila otpornost zbog stalnih nezgoda koje su
ga pratile u nedavnim dogaðajima. Njegova je vojska nakon po ara u umi obustavila dje
lovanje. Podrugivanje nadimkom Toga sad ga je ujedalo za ko u. Meðutim, najgora je bi
la vijest da je preminuo Der Alte. U Linzer Tages Postu se èak pojavio i nekrolog,
vijest je proslijeðena èak iz Hafelda, no dogaðaj je bio dovoljno neobièan da je zaslu io
novinski opis. Kad su na li njegovo mrtvo tijelo, Der Alte je veæ bio u uznapredova
lom stanju raspadanja. "Takva je èesto", primijetio je Post, "sudbina usamljenih p
ustinjaka." Da bude jo i gore, nehranjene pèele su na hladnoæi pou-gibale. Koliko li
ih je samo udaralo krilcima do samog kraja!
Adolf je alovao u ti ini.
Aloisu je pak ostalo dovoljno gorkih sjeæanja na Der Altea da se nagradi traèkom ivog
zadovoljstva - posve neprilièna reakcija. Kako bi se iskupio - a jedva da je znao
za to - Adolfu je za Bo iæ kupio zraènu pu ku. Bio je to prilièno velik dar, koji je svoje
kuglice ispaljivao dovoljnom snagom da obori vjevericu ili takora, pa æe djeèaku biti
od velike vrijednosti, no tek poslije. Aloisu se èinilo kako mu sin èak plaèe u snu.
Ujutro je stvarno izgledao prestra en. Onda je dobio ospice.
Klara je kuæu dr ala u strogoj karanteni. Adolfa nitko nije smio posjeæivati, smje tenog
u dotad nekori tenoj djevojaèkoj sobici na drugom katu. Njegovala ga je samo Klara,
s maskom od gaze na licu, a nakon toga bi ruke oprala antiseptièkim sredstvom.
Dobio je osip, oèi su mu bile crvene, nisu mu dali èitati, bilo mu je
Dvorac u umi
331
dosadno, neprestano se alio majci, a opet bi mu gotovo bilo drago kad bi iza la iz
sobe. Miris antiseptièkog sredstva koji je unosila bio je gotovo nepodno ljiv.
Pokazalo se kako se ipak radilo o blagom sluèaju. Bijele toèkice na njegovom jeziku
i u grlu nestale su nakon nekoliko dana, svrab je oslabio, ali mu se pojaèao nemir
. Postao je opsjednut osjeæajem vlastite prljavosti. Nisu li svi ba tako gledali na
njega? Bolestan, i prema tome, neèist. Brinuo je gdje bi sad mogao biti Der Alte,
koji je ne samo bio mrtav, veæ su ga ostavili i da truli.
6.
Mo da bi bilo prikladno reæi zavr nu rijeè o Der Alteu. Adolf se nadao kako se Der Alte,
bez obzira na trule , nalazio na putu u raj. Takvo me èuvstvo kod mog mladog klijen
ta uznemirilo, jer nisam ba bio siguran da smo starog u pakao odnijeli u nekom ve
likom stilu. Istini za volju, ne znam puno o paklu. Nisam èak ni siguran da uopæe i
postoji. Maestro nas, naposljetku, stalo dr i u enklavama. Nije predviðeno da znamo
ono to ne trebamo znati.
Da bi nam se odr ao moral, stalno nas se podsjeæa koliko je u onom to ljudi rade kozm
ièkih pretenzija. Cesto nam opet ukazuju na Nietzscheovu nemoralnu primjedbu: "Svi
su sveæenici la ljivci."
"A kako bi drugaèije i bilo?" veli Maestro. "Pa neæe Dummkopf svoje tajne otvoriti p
ojedincima koji su toliko izopaèeni da sveæenièko zvanje odabiru kako bi lakovjernom p
ublikom ovladali opisima koji im idu u prilog, kako æe ih Gospodin za vjeru nagrad
iti poslije smrti. Sveæenici su uistinu la ljivci. O vi im stvarima nemaju pojma. A, k
ad smo veæ kod toga, nemate ni vi."
Ostanimo dakle kod toga da o Der Alteovom konaènom odredi tu nisam znao ni ta. Pretpos
tavljam kako je bio vrsta dugogodi njeg klijenta kakvu, pod kraj, èesto moramo ignor
irati. Korist koju bismo od njega mogli imati svakako je i èezla. Stoga je bilo moguæe
da je i bio spreman preklinjati raj da ga puste unutra. Tko zna? S obzirom na m
alobrojne naznake koje mi uopæe stoje na raspolaganju, pretpostavljam kako Dummkop
f uistinu i prihvati reinkarnaciju nekih na ih klijenata. Kako sam i spomenuo, Mae
stro nije odluèno protiv toga. "Imat æemo zadovoljstvo opet prihvatiti tu sitnu ribu
, ako je Dumm-
332-
Norman Mailer
kopf toliko lakomislen da Der Alteu da novu prigodu za napuhavanje vlastite ta tin
e."
Tijekom svoje bolesti, Adolf nije samo mislio na Der Altea, veæ bi èesto po elio da ne
volja ospica zadesi i Edmunda. A onda je, nakon to se Adolf oporavio, Edmund uist
inu i obolio, od te kog sluèaja. Èitatelja æu po tedjeti detaljnog opisa mete a koji je odj
kivao - to je prava rijeè - Vrtnom kuæicom dok se Edmundu stanje pogor avalo. Lice mu
je oteklo. Poèeo se gubiti. Lijeènik je obitelj upozorio da bi se moglo raditi i o e
ncefalitisu.
U spavaæoj je sobi Alois kleknuo kraj Klare i oboje su se molili za Edmundov ivot -
Alois je èak rekao: "Vjerovat æu u Boga, ako Edmundu po tedi ivot. Ako prekr im ovaj zav
jet, neka umrem."
Nikad neæemo saznati bi li Alois takvu prisegu i odr ao. Ipak, rekao je: "Bo e, uzmi m
oj ivot, ali po tedi djeèakov."
A onda je Edmund umro.
Molitva mo e podnositelju ispasti pogibeljno iskustvo. Mi smo, primjerice, u stanj
u - a kori tenje je te moæi skupo - blokirati èak i presudne, iskrene i najva nije molit
ve, a kad je ulog dovoljno visok, svoju æemo moæ i iskoristiti.
Jeftine molitve, s druge strane, potièemo. Gledamo na njih kao na ne to to Dummkopfu
poveæava zamor, poveæava mu ravnodu nost. Jeftine ga molitve zamaraju. Jeftino ga domo
ljublje razbje njuje. (Jeftino je domoljublje, naposljetku, jedna od na ih najkorisn
ijih provenijencija.)
Radi se o tome da je, usprkos Klarinim i Aloisovim molitvama, bile one blokirane
ili ne, Edmund preminuo 2. veljaèe 1900. godine. Osjeæao sam se kao da sam i sam meðu
o alo æenima. Edmund je bio prvo dijete prema kojem sam osjetio tako neobièan skup èuvsta
va poput ljubavi (ili mi je barem od sveg srca bio drag, èime obja njavam toplinu ko
ja bi me ispunila kad sam bio u njegovom dru tvu.) Nisam bio siguran to to u stvari
osjeæam. Znao sam jedino da Adolf jo nije bio spreman da poène smi ljati bratovu smrt
(jer bi, doista, u zemlju morao zakopati tajnu koja je bila tako izravna i moæna p
oput ruke koja viri iz groba), a ni ja nisam za to bio spreman. Ni ja nisam bio
bez krivnje.
Dvorac u umi
333
7-
Na dan Edmundovog sprovoda, Alois je Klari kazao kako neæe iæi. Èak joj nije objasnio
razlog. Samo je stajao kao stup soli.
Potom je zaplakao. "Ne mogu danas kontrolirati osjeæaje", rekao je. " eli li da u crk
vi napravim scenu? Crkvi koju mrzim?" Po prvi je put u njihovom braku ona srdito
podigla glas. "Da", kazala je, "crkvi koju mrzi . Ali ja tamo odlazim naæi mir. Mal
o utjehe. Tad mogu razgovarati s na im Gustavom i Idom i Ottom, a sad" - do ao je re
d na nju da bri ne u plaè - "i s Edmundom."
Nisu se svaðali. Zajedno su plakali. Ona je naposljetku rekla: "Mora prestati biti
tako strog prema Adolfu. On ti je sad jedina nada da æe imati dobrog sina. Za to ga m
ora prebijati na mrtvo ime?"
Alois je klimnuo glavom. "Obeæat æu to", rekao je. "Ali ako ostane danas ovdje sa mno
m. Jer na pogreb iæi ne mogu. Danas nisam u stanju ostati priseban." Prije nego to
je i zavr io reèenicu, veæ je ponovno zaplakao. Zagrlio ju je. "Trebam te", rekao je.
"Potrebno mi je da danas ostane sa mnom u ovoj kuæi." Takvo to joj nikad prije nije
kazao. I sam je jedva povjerovao to govori. "Jest", objavio je. "Sveèano prise em. Ni
kad vi e neæu udariti Adolfa."
Pogre no je mu a i enu prosuðivati dok pate, no ne mogu se suzdr ati a da ne primijetim k
ako, iz mog iskustva, malo ima brakova u kojima se prisega ne opovrgne tajnom za
kletvom.
Da, takav je bio na Alois. Sebi je veæ kazao: "Ne, Adolfa neæu nikad vi e udariti, ako
ne napravi ne to grozno." No, ni Klara nije bila sasvim pribrana. Ne u tom èasu. Poèel
a se pitati je li njenoj obitelji uni tenje suðeno. Ni sama nije bila spremna za spr
ovod. Neka za promjenu Bog èuje to ona eli.
Stoga je Klara Angeli kazala kako æe morati predstavljati obitelj. "Ako te ljudi b
udu pitali, samo im reci kako su ti roditelji potreseni. Sto je i istina", rekla
je Klara. "Nemam povjerenja u sebe, a ni tvoj otac ne mo e iæi. Nikad ga prije nisa
m vidjela jecati. Gotovo je izvan sebe. Angela, njemu je ovo tako stra no. Ne mogu
ga ostaviti samog. Ne smijem! Zato æe danas ti biti gazdarica obitelji. Barem na d
ana nji dan, ti mora biti gazdarica."
334
Norman Mailer
Angela je rekla: "Mora u crkvu sa mnom i Adolfom, izbit æe skandal ako se ne pojavi .
"
"Ti si", rekla je Klara, "premlada da bi se brinula zbog skandala. Reci im da sm
o bolesni. To æe biti dosta."
"Hoæe li barem ostati kod kuæe, mo e li mi barem to obeæati?" upitala je Angela. "Bojim s
kako æe on htjeti izaæi. Poku at æe te odvesti u toèionicu. Napiti se da manje boli. Ne s
mijete izlaziti iz kuæe."
"To ovisi o tvom ocu."
"Ti si mu rob."
"U uti!" rekla je Klara.
I tako su na Adolfovo iznenaðenje, on i Angela sami oti li u crkvu. Kad je pitao za
razlog, Angela je samo rekla: "Prije nego odemo, mora se okupati. Opet smrdi ."
8.
Ostav i sama s Aloisom, Klara nije mogla podnijeti da razmi lja o svim tim smrtima u
obitelji. Ne samo o smrti svoje djece, veæ i braæe i sestara. "Zar Bog ne bi mogao
biti milosrdan?" pitala se. Osjeæala se strahovito iscrpljenom, kao da stoji u sta
roj kuæi u kojoj se ispod nje raspada pod, a njoj je svejedno hoæe li se spasiti. Um
orila se od vjerovanja kako je za to sigurno kriva ona.
Priznajem kako sam bio u isku enju da joj priðem, ali sam znao da æe Maestro to odbiti
. Sto bi se, naposljetku, moglo dobiti regrutiranjem klijenta poput Klare? Mogli
bismo kod kand ela izazvati pomutnju to su je izgubili. No, koliko bi samo trebalo
raditi da se tako svje i te ak klijent obuèi.
I stvarno, brzo sam shvatio da se kod Klare radi tek o pobuni, to kod pobo nih ljud
i nije rijetkost. Pobo nost zna poslu iti i kao zid koji spreèava da shvate kako se te k
o srditi na Boga - Boga koji s njima ne postupa onako kako su prema njihovom mi lj
enju zaslu ili. Kako je taj potajni bijes obièno uronjen u ku ne vode skromnosti, takv
i nam nisu odlièni klijenti, makar se koji put nekima od njih i poslu imo. Od pobo nih
se ljudi onima u njihovoj obitelji s manje pobo nosti zna pomutiti um. Ponavljanj
e ubija du u.
Tog se napornog dana Alois zbog gubitka Edmunda osjetio tako
Dvorac u umi
335
pora enim, da se morao zagledati u dugo potiskivano sjeæanje na rodo-skvrnuæe. Jesu li
on i Klara zagaðeni ljudi? Ako je tako, Edmundu bi moglo biti bolje to je umro. Po
novo je zaplakao.
Kad se Klara u jednom trenutku poèela predomi ljati i kazala: "Mo da bismo ipak trebal
i otiæi u crkvu", Aloisa je obuzeo strah. "Zar da se slomim javno?" ponovio je. "T
o je gore od smrti." Klara se u sebi zapitala: "Pa to je tu tako stra no kad èovjek s
lomljenog srca plaèe u crkvi?" Poèela se pitati. Je li Alois zao? Je li ona? Sto je
sa zavjetom koji je dala kad se èinilo da Alois mladi be ivotno le i na tlu? Mo da je bo
lje, da, bolje je da se tamo ne pojave. Jer bi dolazak zlih ljudi na sprovod pre
minulom mogao tetiti. Polako je, tijekom tog dugog dana koji su proveli kod kuæe, p
oèela osjeæati stra ne bljeskove u grudima. Je li to bila srd ba prema Bogu? Sad se i on
a bojala otiæi u crkvu. Da, kako bi se èovjek mogao usuditi takvu srd bu donijeti na s
veto mjesto? To bi bilo kao da jo jednom prisegne na vjernost gadnome.
9-
Do Adolfa nije dopiralo ni ta od onog to se na sprovodu govorilo. Glava mu je bila
u ognjici. U istom satu u kojem je umro Edmund, Alois mu je kazao: "Ti si mi sad
jedina nada."
"Jest", rekao je Adolf u sebi, "istina je. Moj je otac Edmunda dr ao svojom jedino
m nadom. To je u stvari bilo ono to je rekao. No, on me zapravo mrzi. Misli da sa
m prema Edmundu bio okrutan."
No, Adolf nije elio prihvatiti pomisao kako je Edmunda mo da i zlostavljao. "To nij
e bilo ni ta vi e", rekao si je, "od onog kako je Alois mladi postupao prema meni."
No, jako ga je brzo obuzeo u as. Kako dubok i nesmiljen mo e biti gnjev anðela!
U danima prije nego to je obolio od ospica, Edmunda je odveo na etnju u umu. Jo uvij
ek nije bio miran zbog po ara, pa ga je i dalje brinula Edmundova odanost. Usput j
e uzeo granèicu i brata skalpirao tako to mu je tapom ocrtao krug, od èela, iznad lije
vog uha, ispod zatiljka i potom iznad desnog uha, pa opet do èela. Tad je Adolf re
kao svojim najdrhtavijim glasom: "Sad je sve to u mojoj vlasti. Tvoj je mozak mo
j."
"Kako mo e tako ne to reæi?" pitao je Edmund. "To je glupo."
336
Norman Mailer
"Ne budi lud", rekao je Adolf. "Za to misli da su Indijanci uzimali skalpove? Jer j
e to jedini naèin na koji se netom zarobljenu osobu mo e posjedovati."
"Ali ti si mi brat."
"Bolje je da ti je vlasnik mozga brat, nego neki stranac. Stranac bi ga mogao ba
citi."
"Vrati mi ga", rekao je Edmund. "Hoæu kad za to dode vrijeme." "A kad æe to biti?" "
Kad ti ka em."
"Ne vjerujem ti. Mislim da ti nisi postao vlasnik nièeg. Mozak mi se èini isti kao p
rije."
"A, vidjet æe ti razliku. Boljet æe te glava. Muèiti glavobolje. To æe biti prvi znak."
Edmund je bio na rubu plaèa, ali nije zaplakao. Kuæi su se vraæali u ti ini.
Sad je, u crkvi, Adolfovo srce tuklo u ritmu, korak po korak, kojim su koraèali ka
d su se vraæali iz ume.
Sjeæanje mu je izazivalo vrlo neobiènu bol. Osjeæao ju je u srcu i bila je tako o tra po
put ivera koji se zabije pod nokat.
Naredio si je da ne razmi lja vi e o Emundu. Ne danas. Èak se i Bogu molio da mu omoguæi
da prestane misliti na Edmunda. Donekle je to i uspio, uz moju pomoæ, kao to èovjeku
uspije veæi dio ivera izvuæi ispod nokta. No, komadiæ koji je ostao sad je postao kor
ijen, spreman i sam izazivati nelagodu. Tako mu se i sjeæanje gnojilo u srcu.
Sad je na njega do ao red da plaèe. Sjetio se kako ga je Klara nekad zvala ein Liebl
ing Gottes. "O", znala mu je govoriti, "ti si tako poseban." To je, rekao si je,
bila i istina. ("Bo ji miljenik"). Nije bio poput Gustava i drugih. Mo da je bio od
abranik sudbine. Pre ivio je.
Vidio sam kakva me obnova èeka. Morat æu mu opet vratiti osjeæaje koje je gajio kad su
mu bile tri godine i kad ga je majka obo avala.
Sad mu se èinilo da je majka spremna diæi ruke od njega, kao to je napustila Edmunda.
Za to onda mora osjeæati takvu krivnju? Neka bol osjeæa ona. Pretvarala se da je volj
ela Edmunda, a sad nije do la u crkvu. Kako je to stra no. Tako bezosjeæajno!
Dvorac u umi
337
10.
Dok su se brat i sestra udaljavali od groba, neki su od o alo æenih obratili pozornost
na Angelu, kojoj je bilo neugodno, jer je znala da je pocrvenjela. A kako je to
mogla sprijeèiti? Poku avala je objasniti da joj se roditelji lo e osjeæaju. "Njima je
to tako stra an dan - oboje su ostali u krevetu. Tako su slabi, da se ne mogu ni p
omaknuti." Nije se zaustavljala, bilo joj je neugodno, ali je bila i uzbuðena to je
u centru pa nje.
No, kad su ostali sami i mogli krenuti u umu, Adolf je ipak rekao: "Za to li sam sa
mo siguran kako mi majka neæe doæi na pogreb?"
Angela ga je prekorila: "Klara je najbolja osoba koju sam u ivotu upoznala. Najlj
ubaznija. Nitko nije bolji od nje! Kako mo e takvo to reæi? Pati zbog tvog oca. Edmund
a je tako volio!" A kad se na Adolfovom licu pojavio otrovan izraz, kao nagrada
za tu primjedbu, dodala je i "kako ga je i trebao voljeti. Edmund je bio divno d
ijete. Sto za tebe ne mogu reæi. Èak i na dan bratovog sprovoda" - morala je to pono
viti! - "i dalje neugodno miri e ."
"Na to misli ?" odgovorio joj je. "Okupao sam se. To zna . Ti si me na to i natjerala
. Rekla si, 'Iæi na sprovod tako usmrðen? Ulazi u kadu', a ja sam ti rekao da bi pre
dugo trajalo da se zagrije voda. A tebi je bilo svejedno."
Morao se okupati u hladnoj vodi. Samo se poprskao i obrisao. Mo da je smrdio i dal
je. "Ne", sad je rekao, "zabranjujem ti da mi se tako obraæa . Nemam neugodan vonj.
Okupao sam se."
Angela je rekla: "Okupan ili ne, Adolfe, ti mo da ba i nisi dobra osoba."
Tako ga je rasrdila da je sa umske staze si ao u neuga eni snijeg. Ona je, podjednako
srdita, krenula za njim. Istog èasa kad su se na li izvan dosluha svih sa sprovoda,
izderala se na njega tako jako da je pobjegao: "Lo a osoba! Grozna! Ti si èudovi te!"
Kad je u umi ostao sam, Adolf je poèeo strahovati od vlastite smrti. Snijeg je bio
tako hladan. Sjetio se u asa u Edmundovom pogledu dok je slu ao prièe braæe Grimm.
Kad ga je Angela sustigla, kuæi su hodali u ti ini, a kad su stigli, na li su oca otek
log i crvenog lica. Okrenuo se Adolfu i kazao mu: "Ti
338
Norman Mailer
si sad moj ivot." Zagrlio ga je i iznova zaplakao. Kako su te rijeèi la ne, pomislio
je Adolf. Otac mu je i dalje mislio kako je Edmund jedina nada. Nije se èak mogao
ni pretvarati da bi moglo biti drugaèije. "Mrzim oca", ponovio je sam sebi Adolf.
ii.
Nekoliko dana nakon pogreba, pripremio sam Adolfu urezivanje u san. Anðeo mu je ka
zao kako æe se njegovi okrutni postupci prema Edmundu u buduænosti pokazati opravdan
im. Za to? Jer je Adolfu u ranom djetinjstvu po teðen ivot. Tek æe se pokazati s kojom sv
rhom. Samo treba poslu ati svaku zapovijed koju dobije odozgo. Tako æe moæi izbjeæi svak
u obiènu smrt. Postat æe Bo ji dar ljudima, estok poput vatre, sna an poput èelika.
Bio je to pozorno pripremljen san, no pitao sam se ne usaðujemo li mu takvo uvjere
nje prerano. Iz njega je proizlazilo kako æe ivjeti vjeèno. Naravno, nije sasvim nemo
guæe u to povjerovati. To to ni jedan mu karac ili ena nisu u stanju zamisliti vlastit
u smrt mo e se lako objasniti: du a, spreman sam ustvrditi, besmrtnost i oèekuje. Ona
to u nekoj mjeri doista i dobije. Mnogi se ljudi, naposljetku, ponovno rode. Ne e
lim tvrditi kako do toga dolazi zato to je sveæenik rukom pre ao nad èovjekom uronjenim
u vodu, ne, do ponovnog roðenja dolazi reinkarnacijom. Maestro nam je kazao kako
je to dio konceptualne sheme koju je osmislio D. K. "Sebe uistinu vidi Bo anstveni
m umjetnikom. Naravno, on je i smetenjak - stvorio je toliko proma enih stvari. Do
bar dio su katastrofe, koje potom gurne natrag u hranidbeni lanac. To mu je jedi
ni naèin da sprijeèi da njegovi mnogobrojni, mediokritetski i èesto besmisleni okoti o
stalima posve zagu e moguænost opstanka. Jest, priznat æu, uporan je. I dalje nastoji
popraviti ono to je prije stvorio." Kako je to objasnio Maestro, Dummkopf æe sigurn
o nastojati poku ati popraviti èak i najmanje uspjela ljudska biæa. I to je razlog za to
tako malo ljudi istinski vjeruje u prestanak vlastitog postojanja. To bi rekli
i naglas, kad se ne bi bojali da æe ispasti smije ni. A prava ih tjeskoba hvata od s
traha da æe ih novi ivot, zbog naèina na koji su uludo potro ili posljednji, dovesti bl
i e vrelini Dummkopfove srd be, da, bli e nego to su se primakli u prethodnom postojanj
u. Èovjekovo novo ivotno stanje mo e biti odraz lo e pro ivljenog prethodnog ivo-
Dvorac u umi
339
ta. Stoga im ponovno roðenje mo e biti pravi primjer ivota u paklu. Iako nam Maestro
ne daje odgovore na takva pitanja, uvjeren sam da kod svakog ljudskog biæa postoji
podruèje nesvjesnog u kojem opstaje vjera u vlastitu besmrtnost.
Nama ta ljudska vjera u vlastitu besmrtnost stvara znatne pote koæe. Mnogi meðu na im mu k
arcima i enama, posebno u zreloj dobi, zakljuèe da æe se, ako se za svoje grijehe pok
aju, ponovno roditi. To i kod dotad pouzdanih klijenata izaziva potpunu pomutnju
. A njihovo oèekivanje, naposljetku, tu i nije posve neutemeljeno. Koliko god neko
licina ljudi koje Bog odabere za ponovno roðenje bila ogavna ili bez elje da se pok
aje, on vjerojatno doista osjeæa da u njima ima ne to iznimno, èak ako se pro li put i n
ije uspjelo razviti.
U tom sam se trenutku èak zapitao ima li Maestro mo da kakav prikriveni utjecaj na D
. K.-ove odluke? To je oèito pitanje koje nadilazi moje moguænosti, no stvarno se èini
kako Maestro zna koji su od na ih klijenata odabrani za ponovno roðenje. No, ako bi
h o tome elio progovoriti s vi e utemeljenja, morao bih znati kako D. K. vidi buduæno
st onog to je stvorio. Mo e li se ona usporediti s nemilosr-dno æu na eg Maestra? Je li n
emilosrdnost uistinu strast nu na meðu tim bo anskim silama?
12.
Nekoliko mjeseci nakon Edmundove smrti, Klaru je poèeo spopadati strah. Je li moguæe
da je Adolfovo postupanje s Edmundom nadilazilo obiènu okrutnost? Da njegov stav
nije bio i neoprostiv? Angela joj je kazala kako je, dok su se braæa zajedno igral
a, èula Adija kako Edmunda stra i bajkama braæe Grimm, i to onim najgorim.
S prozora svoje spavaæe sobe, Klara je mogla vidjeti Adolfa kako, sjedeæi na groblja
nskom zidu, puca na takore. Trznula bi se svaki put kad bi èula pucanj iz zraène pu ke.
Njoj je to oru je bilo ravno grubom glasu. Èinilo joj se da mo e osjetiti kako joj se
s groblja pribli avaju nezadovoljni duhovi. Kad nam netko nije klijent, na njega
ipak imamo ne to malo utjecaja, a u ovom sluèaju nimalo nisam elio da Klara Adolfa gu
rne jo dublje u depresiju, stoga sam joj u snovima stvarao ozraèja u kojima sam tvr
dio kako Adi nije zao, veæ samo stra no pati. Tom se tehnikom mo emo slu iti kod svake m
ajke koja je zadr ala
34Q
Norman Mailer
barem malo ljubavi za svoje dijete. Stoga se, s vremenom, stanje ipak popravilo.
Klara je opet shvatila kako Aloisu treba mijenjati osjeæaje. Svom je mu u kazala ka
ko je djeèakovo grozno raspolo enje poèelo utjecati na njegove ocjene u leondin koj osno
vnoj koli. To se sigurno moglo objasniti alo æu za Edmundom. "Ali, uz to je i u strahu
od tebe", Klara se usudila reæi. "Grozi se moguænosti da te razoèara. Alois, mora prem
a svom sinu opet postati ljubazan."
Progovorila je iz srca, no jedini je rezultat bilo to to su njega te rijeèi podsjet
ile na Edmunda. A Adolf, avaj, nije bio Edmund. No, svejedno je klimao glavom.
"Poku at æu", rekao je. "Ponekad mi se srce zalupi poput vrata."
A sad kad su se u njoj ponovno pobudili osjeæaji, Klara ih nije namjeravala zatomi
ti. Mora otkriti kako da obnovi bliskost s Adolfom. Njegovo se srce takoðer znalo
zatvoriti poput vrata. No, primijetila je kako se Adolfa nova 1900. godina sna no
dojmila. "Adolfe, to æe biti tvoje stoljeæe", kazala mu je. "To znam. U buduænosti æe nap
raviti sjajne stvari."
Kad mu se takvim glasom obratila, osjetio se va nim, no nije znao bi li joj povjer
ovao. Kako to mo e biti njegovo stoljeæe? U tom se trenutku osjeæao nesposobnim ostvar
iti bilo to od veæe vrijednosti. Stoga je zanovijetao. "Je li to istina?" stalo ju
je zapitkivao. Na kraju joj se dovoljno omaklo da se otkrije istina. "Ti si onaj
kojeg moram voljeti", rekla mu je. Adolf je razmi ljao o naèinu na koji je to sroèila
. Po prvi je put postao svjestan da ene ne postoje samo zato da te vole po du nosti
. Mogle su ponuditi i pravu ljubav, ili pak surogat na koji se nisi mogao tako o
sloniti.
Tu se upleo Maestro. "Nemoj ga", reèeno mi je, "poticati na prekomjerno zanimanje
za ene. Neka ostane ustra en."
13-
Pod kraj ljeta, kad je bilo magle a s brojnih su se nadgrobnih spomenika dizali
mirisi mahovine i plijesni, Adolf bi pred veèer sjedio na vla nom, niskom grobljansk
om zidu i èekao da u sumrak izmile takori. Kad su gledali na zapad, oèi bi im sjale p
ri sunèevom zalasku, èak i onom najoblaènijem, pa bi bili dobre mete. No, kad bi uspio
nekog svojom zraènicom i pogoditi, le ini se nije usuðivao pribli iti. Veèer
Dvorac u umi
34i
je bila preblizu da bi se osmjelio iskoraèiti sa svog zidiæa i stupiti na grobljansk
u tratinu.
No, rano ujutro, prije nego to bi oti ao u kolu, pro ao bi tuda, pa ako neki pas ili m
aèka nisu noæu bili voljni istra iti to ima na groblju, a takorova bi le ina i dalje le a
netaknuta, udahnuo bi prve naznake vonja strvine. Tad bi ivnuo. Pitao se je li do
sliènih promjena veæ do lo i na Edmundovom tijelu.
Ni u proljeæe nije bio spreman opet iæi u umu. Dr ao se svog prijestolja na grobljansko
m zidu.
Ja sam se, pak, odluèio Adolfu i dalje poticati osjeæaj krivnje. A uskoro mi se intu
icija pokazala ispravnom. Kand eli vrlo vole krivnju, jer kod svojih klijenata bez
iznimke ele pojaèati sve impulse okaja-nja, dok mi krivnju obièno nastojimo kalcific
irati, uèiniti je, da tako ka em, krutom poput kostiju. Iako je to poveæavalo rizik su a
vanja buduæih moguænosti psihe, Adolfa sam morao podiæi iz depresije prije nego postan
e ekstremna. Depresija mo e skliznuti u zastranjenje. Adi je èesto naveèer sjedio na g
robljanskom zidu pitajuæi se to bi uèinio kad bi se Edmundova ruka iznenada podigla i
z groba. Bi li pobjegao? Bi li poku ao razgovarati s njim? Tra io oprost? Ili zasuo
ud kuglicama iz svoje zraènice?
Cijele zime, proljeæa i ljeta 1900. godine, sjeæanje na Edmundovu bolest le alo mu je
kao kamen na srcu.
Razlog za to nije bilo te ko razabrati. Adolf je jo uvijek imao ne to prièuva savjesti.
Samosa alijevanje najèe æe koristimo da bismo ru nijim èuvstvima podmazali pristup srcu, d
k nam savjest postaje protivnikom. Kand eli se slu e savje æu kad ljude ele natjerati da
se saberu. Mi pak, kad radimo sa svojim najboljim klijentima, dajemo sve od sebe
da savjest do kraja iskorijenimo. Kad nam to napokon uspije, poèinjemo stvarati f
aksimil savjesti, spreman opravdati veæinu strasti to ih kand eli nastoje suzbiti: po
hlepu, po udu, zavist - nema potrebe navoditi svih sedam posveæenih. Radi se o tome
da, kad taj surogat dokraja razvijemo, na im se klijentima uveæava moguænost opravdava
nja ru nih postupaka. Time smo savjest uspje no li ili sramnih sjeæanja, na temelju koji
h se isprva i razvila. Mogu dodati da najvi e uspjeha imamo kad u staroj, gotovo i
spra njenoj savjesti jo ima dovoljno tvrdoglavih ostataka da se krenu natjecati s èov
jekovim novosteèenim osjeæajem odmaknutosti, pa na njih gleda kao na beskoristan biè,
neprijatelja svoje dobrobiti. Naravno, serijski ubojice koji se ponose
342-
Norman Mailer
svojom smiono æu, savjest obièno uspiju do kraja oèistiti. Uz to nam veliku korist donos
e i ratovi, u kojima vojnik postane besavjestan. Tad nam se posao krajnje pojedn
ostavi. U mirnim su razdobljima potrebne vje tine naprednih vragova poput mene. Mo
gu reèi kako nagovoriti èovjeka da ubije drugog nije nimalo rutinska stvar. Kad ih s
e pusti da prosuðuju sami, zabrinu se da bi umorstvo moglo biti najsebièniji èin. Prim
itivni narodi znaju da je to istina. Kad se spreme u nekoj od svojih sveèanosti rtv
ovati ivotinju, dovoljno su pametni da, prije nego to joj prerezu vrat, zatra e opro
st.
Ja sam pak sad bio spreman uèvrstiti Adolfov osjeæaj moæi, koji ubojstvo daje ubojici.
Bio je, naravno, premlad za na e najrazvijenije tehnike, no pripremio sam san koj
i sam mu i urezao, u kojem je Adolf postao junak francusko-pruskog rata 1870. go
dine. U snu mu je natuk-nuto kako je tamo u prethodnom ivotu i bio, gotovo dva de
setljeæa prije nego to se 1889. godine rodio. Nije ga bilo te ko navesti da povjeruje
kako je masakrirao cijeli vod francuskih vojnika, kad su napravili kardinalnu p
ogre ku i napali njegov usamljeni, istureni polo aj. Naravno, takvo je urezivanje bi
lo vulgarno, no njime sam pripremio temelj na koji æu poslije slagati profinjenije
impulse. Sam po sebi je san o francusko-pruskom ratu bio obièno ispunjavanje elje,
a tome je uèinak krajnje privremen.
Dopustite i da ka em kako smo mi znali sve o ispunjavanju elja davno prije nego to j
e dr. Freud imao o tome bilo to za reæi. Na pristup ljudskoj psihologiji nu no mora bi
ti mnogo dublji. Mi se na povr nost mnogih Freudovih analiza mo emo samo osmjehnuti.
A sam je za to kriv. Naposljetku, nije se uopæe elio baviti anðelima ili demonima i
namjerno je odluèio da ni u velikim niti manjim ljudskim pitanjima ne prizna anga ma
n ni Dummkopfa niti Maestra.
S druge strane, dobrog se doktora ipak mo e malo i pohvaliti, na raèun opisa ega. Ta
j je koncept postao jedno od sredstava koja su ljudima omoguæila da, u procjeni po
maka u samo vrednovan ju unutar ega, gotovo dostignu na e sposobnosti.
Neka se zna i da je u ari tu moje pozornosti sad bilo stanje Adol-fovog ega. Ne bi
bilo korisno stalno mu uveæavati mi ljenje o vlastitoj vrijednosti ako bi, istovreme
no, bio u asnut nad moguæno æu da je uistinu pridonio Edmundovoj smrti. Kako u to nije el
io povjerovati, sigurno se osjeæao krivim, a najgore od svega bilo je to to uopæe nis
am znao odgovor. Je li, ili nije?
Dvorac u umi
343
Èinjenice su bile jednostavne - to znaèi da je sam èin bio jasan, no posljedice nisu. J
ednog je jutra, kad je Angela s Klarom i Paulom radila u vrtu, a Alois oti ao na s
voju etnju, Adolf nai ao dok se Edmund sam igrao u sobi koju su dijelili do Adolfov
e bolesti.
Adolf je do ao do njega i poljubio ga. Tako jednostavno. Moram priznati da sam ga
ja na to naveo. Ako sam osobno i osjeæao ne to to bi se moglo usporediti s naklono æu pre
ma Edmundu, u toj situaciji nisam mogao mnogo napraviti. Tih dana nisam bio prip
ravan odbiti zapovijed koju mi je izravno dao Maestro.
"Za to me ljubi ?" upitao je Edmund.
"Jer te volim."
"Voli me?"
"Volim te, Edmunde."
"A skalpirao si me jer me voli ?"
"To mora zaboraviti. Mora mi oprostiti. Èini mi se da sam zato dobio ospice. Kasnije
sam se zbog sebe tako sramio." "Je li to istina?"
"Mislim da jest. I zato te moram ponovno poljubiti. Tako ti mogu vratiti skalp."
"Ne treba . Danas me ne boli glava."
"Ne smijemo riskirati. Daj da te opet poljubim."
"Nije li to pogre no? Ipak si imao te ospice?"
"Izmeðu brata i sestre bi bilo pogre no, da. Ali meðu braæom nije. Medicina je ustanovil
a da se braæa mogu poljubiti èak i kad jedan od njih ima ospice."
"Mama je rekla da ne smijemo. Ne bismo te jo smjeli ljubiti."
"Mama ne shvaæa da je to meðu braæom u redu."
"Kune se?"
"Kunem."
"Da vidim prste dok se bude zaklinjao."
Adolfa sam tad sasvim sigurno nagonio ja. Podigao je ruke, ispru enih prstiju. "Ku
nem se", rekao je i vi e puta poljubio Edmunda, slinavim djeèaèkim poljupcem, a Edmund
mu je poljubac uzvratio. Bio je tako sretan to ga, naposljetku, Adi ipak voli.
Edmund je dobio ospice. A bolest se pokazala smrtonosnom. Bili smo odgovorni za
njegovu smrt. Ili mo da nismo. Nisam znao vi e od Adolfa. Stoga je iz noæi u noæ, u Adol
fovom snu, novi vod francuskih vojnika do ivljavao masakr. Odluèio sam da mu skrenem
misli tako
344
Norman Mailer
to æu mu ispunjavati elju za eljom. Same po sebi pojedinaèno neæe imati nekog velikog uè
a, no kvantiteta stvarno prelazi u kvalitetu, kako je Engels jednom napisao Marx
u, tako da vjerujem kako bi moj trud i poluèio eljeni uèinak da nije bilo drugih prob
lema s kojima se morao hvatati u ko tac. Da nije bilo toga, mislim da bi Adolf nap
osljetku bio spreman svoju psihièku snagu pretoèiti u èvrsto uvjerenje kako ubojstvo u
bojicu osna uje.
KNJIGA TRINAESTA
Alois i Adolf
I.
Spremnost Adolfa Hitlera da ljude istrebljuje u plinskim komorama u to doba, 190
0. godine, jo oèito nije bila poprimila stanje aktivne udnje. Stoga, ako progovorim
o 1945. godini, to neæe biti izravno vezano za mjesece koji su slijedili nakon Edm
undove smrti. Tih sam godina u potpunosti slijedio Maestrove upute, a poku avao sa
m tek ojaèati kakav rani osjeæaj da bi i Adolf jednom mogao postati visoki agent bog
ova smrti. To mu je omoguæavalo da povjeruje kako æe se njegov vlastiti kraj razliko
vati od drugih. Naravno, jo nisam slutio kakve bi to razmjere moglo u buduænosti po
primiti. Isto bih radio i s Luigijem Luchenijem, da mi je u svojoj mladosti bio
klijent.
Èini mi se ipak zanimljivim kako je posljednjih mjeseci ivota Hitler elio da ga krem
iraju. Najneugodniji vid njegovog ivota uvijek mu je bilo tijelo, no tad mu je, p
otkraj ivota, du a - po svim mjerilima osim na eg - postala gadnija od torza. Naravno
, istina je i da nekom tko je postao nadglednik smrti, s ovlastima da likvidira
mase ljudi, za ego treba i vrlo tvrda ljuska, kako ne bi odmah osjetio u as zbog c
ijene koju mu za sve plaæa du a. Veæina dr avnika koji su u ratno doba postali uspje ni vo
de, veæ su prije dosegli svoj znaèaj. U sebe su ugradili sposobnost da zbog broja rta
va na drugoj strani ne provode besane noæi. A sad su do li u posjed najmoænijeg od svi
h dru tvenih motora za psihièko otupljivanje - domoljublja! To je i dalje najpouzdan
ije sredstvo za voðenje masa, iako æe ga mo da zamijeniti religija. Volimo fundamental
iste. Njihova nam vjera nudi velik potencijal za razvoj u nenadma ivo oru je masovno
g uni tenja.
To su osobni zakljuèci, a èitatelja moram upozoriti i kako Maestro mrzi velike misli
svojih podreðenih. Njih naziva "va im isparavanji-ma". Podsjeæa nas da se vratimo stv
arima za koje smo nadle ni.
Mislim da je pred kraj Hitler veæ bio tako umoran da je i on dijelio to mi ljenje. G
odine 1944., koja mu je zbog rata koji je gubio bila jedna
348
Norman Mailer
od najgorih u ivotu, Fiihrer bi se, kad bi iza ao iz svog podzemnog skloni ta u istoèno
j Pruskoj - Wolfschanzea - nastojao opustiti tako to je svojim tajnicama za veèerom
prièao stare anegdote. Pripovijedao bi kako ga je otac poèesto znao i ibati. No, uvje
ravao je tajnice, to je hrabro podnosio, ba poput amerièkog Indijanca koji podnosi
muèenje. Nikad nije ni pisnuo. Dame su te prièe o njegovom juna tvu uveseljavale. Tad
je veæ izgledao mnogo stariji od svoje stvarne dobi - bilo mu je pedeset i pet god
ina - i Adolf je bio spreman u ivati u prednostima starosti. U ivao je u enskom divlj
enju koje sa sobom nije povlaèilo i nervozu odluke o moguæem sno aju. Njegov seksualni
duh, tako razlièit od Aloisovog, nikad se nije upu tao u potragu za slavom ili pogi
belji novog bluda. (Kod Adolfa je strah da æe se osramotiti bio vrlo izra en, a mi s
mo se trudili da tako i ostane.) U to nam vrijeme tjelesni drug vi e nije bio nima
lo nu an za ispunjenje ciljeva.
Naravno, prièa koju je prièao tajnicama sastojala se od besramnog pretjerivanja. Pon
ekad bi èak spomenuo kako mu je oèeva ruka na stra njicu isporuèila i po dvije stotine u
daraca.
Jednom je, potkraj tridesetih godina, razgovarajuæi s Hansom Frankom rekao: "Kad m
i je bilo deset ili dvanaest godina, morao sam kasno naveèer uæi u smrdljivu, zadiml
jenu toèionicu. Oèeve osjeæaje nisam ni poku ao po tedjeti. Oti ao sam ravno do stola za ko
im je sjedio benavo u mene zureæi i prodrmao ga. 'Oèe', rekao sam mu, 'vrijeme je da
pode kuæi. Na noge lagane.' A èesto bih morao èekati i po èetvrt sata pa i dulje, moleæi
a i koreæi, prije nego to bih ga uspio natjerati da ustane. Tad bih ga putem kuæi pri
dr avao. Nikad se nisam tako u asno sramio. Hans Frank, ka em vam, dobro znam kakav al
kohol mo e biti demon. Zbog mojeg mi je oca bio biè bo ji mladih dana." A tu je prièu ta
ko lijepo prièao da ju je Hans Frank èak ponovio tijekom niirnber kog suðenja.
2.
Alois je, u stvari, sad manje pio. Nije se usuðivao dobro popiti. Nije mogao podni
jeti to u jutro neæe biti Edmunda da ga pozdravi. Osjeæao se kao da je u snu pojeo zd
jelicu pepela.
Cesto bi uveèer morao ostati budan jer bi i ao na Buergerabend. Mo da su ta gospoda bi
la uljuðenija od njega, no njihovo mu je dru -
Dvorac u umi
349
tvo ipak nakratko popravljalo inaèe grozno raspolo enje. Da nije bilo te elegantne r
azbibrige, cijelu bi veèer morao provesti razmi ljajuæi o smrti maloga. Stoga je posta
o redovit sudionik i èesto bi dolazio sve èetiri veèeri u tjednu, bez obzira na to koj
u bi gostionicu za njihovo odr avanje odabrali. U poèetku je pri svojim dolascima i
odlascima bio krut, no to se popravilo, zbog tihe suæuti koju su mu sad iskazivali
. Kad bi u ao, svi bi ga primali uljudno. Mnogi bi mu na odlasku za eljeli sve najbo
lje. "To je ona dobra strana vlastele", rekao je u sebi. Dok je radio na Carini,
uvijek su mu se èinili hladnim, osim kad su ne to skrivali.
A dojmilo ga se i to to je meðu èlanovima koji su na Buergerabende dolazili èesto bio i
rabin po imenu Moriz Friedmann, koji je veæ osamnaest godina bio èlan Austrijskog o
kru nog kolskog odbora. Alois je vidio da se veæina èlanova prema Friedmannu odnosi s p
o tovanjem, a to mu je uèvrstilo uvjerenje kako se ljudski rod mo e podijeliti na kult
ivirane i one druge. Ako je idov prihvatljiv sudionicima Buergerabenda, rekao si
je, onda je to i seljak, roðenjem najni eg polo aja, nezakonito dijete ene koja je spav
ala na sijenu u nekori tenom valovu. Ne, neæe on na tim veèerima previ e piti. Adolf ga
nikad nije morao pijanog voditi kuæi. Na temelju pristojne dobrodo lice koja ga je s
ad doèekivala na Buergerabendu, zakljuèio je kako ima pravo pripadati njihovom dru tvu
, jer je i on, poput rabina Moriza Freidmanna, poseban pojedinac. U to je vrijem
e u Linzu ivjelo estotinjak idova, to je znaèilo, ako se uzme u obzir da je bilo ezdes
t tisuæa stanovnika, da je na svakih stotinu ljudi bio jedan takav. Veæina je tih ido
va podrijetlom bila iz Èe ke i nisu bili tako neuglaðeni kako bi èovjek oèekivao - kazao b
i Klari, da ona nije pretpostavljala kako je i on idov. Mnogi su se od njih i asi
milirali. Nisu hodali u starim kaftani-ma ustajalog vonja. Mnogi su imali zanima
nje ili su bili tvornièari, a mnogi su, poput Moriza Friedmanna, imali poèasne savez
ne polo aje. Da, stigli su izvana, a i on je.
U to je vrijeme i Alois (poput Mavrhofera) poèeo smatrati kako je gradska toèionica
suvi e sirova. Kako je jo uvijek bio u koroti, od buènih bi glasova gotovo zaplakao k
ad bi se sjetio Edmunda. Osim toga, u toèionici bi vi e pio. Kakav bi to samo bio ne
mu evan prizor, ako bi se tamo slomio.
35°
Norman Mailer
3-
Adolf je u rujnu 1900. godine krenuo u ni u gimnaziju, to je bilo gotovo osam mjese
ci nakon Edmundove smrti. Ako mu sljedeæe èetiri godine uspije proæi sva èetiri razreda,
do svog æe petnaestog roðendana dobiti diplomu. Izjavio je kako bi radije i ao u klas
iènu gimnaziju, gdje je nastavni program bio usredotoèen na klasiène jezike i umjetnos
t, a ne u realnu gimnaziju, gdje se naglasak stavljao na praktiène predmete.
Alois i Adolf su o toj temi èesto raspravljali. Ponekad bi s njima sjedila i Klara
, ponekad ne bi, no rasprava se vrtjela oko klasiène gimnazije. Adi je dr ao kako bi
 mu tamo dobro i lo. Njegov je dar, objavio je, umjetnièki. Da bi Aloisa naveo na pr
istanak, dodao je kako je spreman i na uèenje klasiènih jezika. Alois je ostao pun p
rijezira. "Klasiène jezike? Ti to ozbiljno?"
Progovorila je i Klara. "Na je djeèak nesretan. To, naravno, utjeèe i na drugo."
"Dopu tam da pati od nesretnih misli", rekao je Alois, "no to to govori nije ni amo
ni tamo. Ne vidim nikakve koristi od poku aja da se upi e u klasiènu gimnaziju. Neæe ga
tamo primiti." Odluèio se Adolfa pogledati u oèi. "Kako se èini da sad nisi u stanju o
vladati njemaèkim pravopisom, kako æe za ime onog kojeg tvoja majka zove dobrim Bogom
, moæi i ta napraviti s latinskim i grèkim?"
Alois mu se u tom trenu odluèio obratiti na latinskom. Ne da bi ga isku ao, veæ mu se
narugao. "Absque lahore nihil", rekao je Alois.
"I to to znaèi?" upitala je o tro Klara. Kako je Alois samo okrutan! Izveo je cijelu
predstavu s paljenjem lule, sporim uvlaèenjem dima, a potom ga lagano ispustio, pr
ije nego to je rekao: "Bez truda nema nièega." Klimnuo je glavom. "To je ono to to z
naèi." Sitnim je, uvje banim puækanjem, ispu tao dim. "Dr im kako se to svakako odnosi na
olovanje. U klasiènoj gimnaziji, uèenik mora ovladati gramatikom. I latinskog i grèkog
. Oba jezika! A to je lijepo znanje. Do kraja ivota æe biti nadmoæan drugima. No, bez
pravog truda nema nièeg, a ta kola, Adolfe, nije za tebe. A nisu ti ni potrebni pre
dmeti iz antièke povijesti, filozofije ili povijesti umjetnosti. Mislim da se neæe is
ticati u mnogo takvih predmeta. Za tebe je bolje, dr im, da se upi e u realku. Ne sam
o zato to je praktièan nastavni program ono to ti treba, veæ ti mogu
Dvorac u umi
351
pomoæi i oko upisa." (Na umu je imao Mavrhoferovu pomoæ.) "Kod druge opcije ti ne mo
gu pomoæi, bez obzira na to koliko se potrudio. Jedan pogled na tvoje vladanje pra
vopisom bit æe sasvim dovoljan."
Alois je znao da èlanove Buergerabenda mo e zamoliti za preporuke za upis u klasiènu g
imnaziju, ali, za to? To, nesumnjivo, ne bi bilo dovoljno. Izgubio bi vi e nego to mo e
dobiti, a bez ikakvog smisla ili svrhe. Uzdahnuo je.
4-
Adolfov æe se ivot sad promijeniti nagore. Linz je bio udaljen osam kilometara od L
eondinga i dvadeset puta veæi. Imao je tramvaj svaki sat, no Klara je od njega oèeki
vala da ide pje ice, pa je preko polja i kroz umu do realke morao prevaljivati veli
k put.
Svakog bi ga jutra na ovaj ili onaj naèin otac, majka, pa èak i Angela podsjeæali da j
e jedini preostali sin, pa obitelj mora raèunati na njega. Ubrzo je stvarno zamrzi
o realnu gimnaziju. Mraènih dana je to bila odbojna zgrada. Nestalo je zadovoljstv
a kakvo je osjeæao u hafeldskoj koli, u Lambachu i u Leondingu, u kojima se isticao
. Sad su dvorane s njim dijelile mraèno raspolo enje. Cesto bi se sjetio dana kad ga
ja Alois, plaèuæi nad Edmundovom smræu, gotovo ugu io u svom sna nom zagrljaju, stalno po
navljajuæi: "Ti si mi jedina nada." Ta je nada bazdjela na duhan. Hoæe li atmosfera
tu la uopæe i poslu ati? Sjeæanje, obilje eno jadom i neistinom, sad je bilo povezano s u
lazima u realnu gimnaziju.
Njegovi kolski kolege bili su uglavnom iz imuænih obitelji. Pona ali su se drugaèije od
seljaka i gradskih klipana koje je upoznao prethodnih godina. Stoga nije povjer
ovao majci kad mu je kazala: "Tvoj je otac drugi èovjek po va nosti u Leondingu. A p
rvi, gradonaèelnik Mavrhofer, njegov je dobar prijatelj."
Sumnjao je da njihov znaèaj dopire do predgraða Linza. Za to bi gradonaèelnik, koji je p
rema njegovoj majci bio i najva niji èovjek u Leondingu, istovremeno u svojoj trgovi
ni prodavao povræe - jako uzvi en gradonaèelnik! Adolf se veæ prvog dana u koli osjetio n
edovoljno kultiviranim. Za vrijeme odmora, èuo je dvojicu uèenika kako raspravljaju
o dometima operne predstave na koju su ih prethodne veèeri vodili roditelji. To mu
je bilo dovoljno da se zamisli, a pitao se
352.
Norman Mailer
i to bi oni mogli reæi o njemu. "Ovaj Hitler, mora iæi pje ke èak iz Leondinga." Da, po k
i nom je danu mogao doæi tramvajem, ali samo ako bi mu roditelji dali pfenige za kar
tu. Provincijalac! Tako mnogo ovih djeèaka iz Linza Leonding nisu nikad ni vidjeli
. Pretpostavljali su da su mu ulice blatne. A k tome nije mogao ostajati nakon n
astave i sklapati prijateljstva, jer je morao klipsati natrag u Vrtnu kuæicu. Svoj
e je ratne igre u umi mogao igrati samo subotom. Nije bilo vremena za obuku vojni
ka.
Uskoro ga je opet obuzelo staro pitanje. Je li odgovoran za Edmun-dovu smrt? Ope
t je odluèio razgovarati s drveæem. No, ti su se razgovori sad pretvorili u njegove
govore. Optu ivao je uèitelje za glupost i ustajali miris odjeæe. "Rade za sitnu plaæicu
", rekao je dostojanstvenom hrastu. "To se vidi. Ne mogu si priu titi promjenu rub
lja. Angela bi trebala onju iti uèitelje. Onda bi svog brata vi e po tovala!" Imao je i
druge teme. Starom je brijestu izjavio: "To bi trebala biti napredna kola, ali mo
gu reæi da je prilièno glupa. Nema uglaðenosti." Èuo je kako se li æe s njim aptom slo ilo
luèio sam se posvetiti crtanju. Znam da mi odlièno ide hvatanje svakog detalja na na
jzanimljivijim zgradama u Leondingu i Linzu. Kad svoje crte e poka em roditeljima, èak
ih i otac gleda s odobravanjem. Ka e mi, 'Odlièan si crtaè'. No, onda to mora i pokva
riti. Isto tako veli i 'Mora nauèiti vi e o perspektivi. Nisi odredio ispravnu velièinu
ljudima koji prolaze ispred tvojih zgrada. Neki bi mogli biti visoki dva i pol
metra, neki bi mogli biti Pigmeji. Mora nauèiti crtati proporcionalna tijela. Propo
rcije ljudi i zgrada moraju se slagati s njihovom udaljeno æu. teta je, Adolfe, to to
ne mo e pogoditi, jer bi tvoj crte zgrade, zasebno, bio sjajna skica.'"
Naravno, oèeva djelomièna pohvala vrijedila je vi e od svih Klari-nih poticaja iz ljub
avi. Dala mu je za pravo. Trebao se truditi postati umjetnik, a ne radi uspjeha
u koli. "Uèitelji su", rekao je u sljedeæem gaju, "pretenciozni. Snobovi. Ogavno obig
ravaju oko djeèaka iz bogatih obitelji. Meni je, prema tome, ozraèje u toj koli posta
lo nepodno ljivo." Ono to drveæu nije rekao bilo je da su jedini uèenici koji su ga za
vrijeme odmora uopæe trpjeli bili oni najru niji, najgluplji ili najsiroma niji.
Vjerovao je u mudrost tog starog drveæa. Njemu su se stabla èinila pametna poput odr
aslog slona.
Ponekad bi ujutro skicirao, pa bi iz Leondinga morao u Linz otiæi
Dvorac u umi
353
vlakom. To je Klari smetalo. Nije se radilo o velikom izdatku, ali jest o sasvim
nepotrebnom, kad je sunce veæ bilo na nebu. Uvijek bi je grizao osjeæaj gubitka ako
bi se novac tro io nerazumno. Novèiæi koji bi se na taj naèin potro ili padali su u presa
hnuli bunar i stoga stra no zveckali.
No, najèe æe je ujutro stvarno morao pje aèiti, pa ga je put vodio preko lijepih, starih l
ivada i uskoro se zainteresirao za utvrde kraj kojih je prolazio, naroèito nakon to
je saznao kako su te tro ne kule tu ostale od prvih godina devetnaestog stoljeæa, k
ad su Austrijanci ivjeli u strahu da æe Napoleon ubrzo sa svojom vojskom prijeæi Duna
v. Stoga su izgradili te stra arske kule. Jednog se jutra, razmi ljajuæi o radnicima k
oji su ih podigli i vojnicima koji su ih nastanjivali, tako uzbudio da je ejakul
irao. Nakon toga se osjetio malaksalim, ali sretnim. Naravno, u kolu je jako zaka
snio, pa su ga kuæi poslali s obavije æu koju je Klara morala potpisati. Nije znala bi
li mu vjerovala da je zakasnio na vlak.
5-
Adolfovi kolski drugovi nisu bili svjesni jedne ironiène situacije. Leonding ne sam
o da nije bio gradiæ blatnih ulica, veæ je imao i vi i sloj, èiji su se pripadnici redov
ito sastajali na Buergerabendima. Aloisa su poèele zaokupljati suptilne statusne r
azlike medu èlanovima, to mu je skretalo misli s njegove korote. No, takav prekid al
ovanja ne bi dugo potrajao. Znao je da mora nastaviti sve dublje uranjati u svoj
u tugu, korak po korak, a cijelo se vrijeme suoèavao s takvom pomutnjom da se poèeo
pitati nije li mu ugro ena mentalna ravnote a.
Nije stalno strahovao. S vremenom mu se poèelo èiniti kako æe se od smrti ipak oporavi
ti, mo da èak povratiti snagu. Ali ne dokraja. Nikad. U srcu mu je i dalje bila izbu e
na rupa.
No, te su mu veèeri ipak pomagale. Osjeæao je potrebu slu ati duhovite razgovore. To s
u bili najpametniji i najobrazovaniji ljudi s kojima je ikad ostvario socijalni
kontakt, a to mu je pothranjivalo vjeru kako je i on sofisticiran èovjek. Jedne je
veèeri, primjerice, vrlo pozorno slu ao jednog od gospode koji je usput primijetio,
oèito na temelju samouvjerene, nadmoæne upuæenosti u vino: "Britanci ovo vino zovu ho
ck. No to je zato to se rizling koji toliko vole radi u Hochheimu." Alois
354
Norman Mailer
je nauèio na takve komentare odgovarati samozadovoljnim klimanjem glave, kao da sv
aki upravo steèeni komadiæ kulture veæ posjeduje. Jedne je veèeri u bocama neobiènog oblik
a poslu en silvanac marke Bocksbeutel. Èuo se smijeh. Bocksbeutel znaèi "Ovnov testis"
. Aloisu se raspolo enje dovoljno popravilo da se stao premi ljati bi li progovorio.
Tko bi mogao vi e od njega znati o ovnovim testisima? Nije li sam svojedobno bio
obdaren krasnim parom? Pitajte dame. No, nije se usudio progovoriti. Znao je kak
va je razlika izmeðu njega i gospode. Oni su, veæinom, mogli ostati u krevetu i nako
n to je sunce iza lo. Stoga su mogli jesti i piti do kasna. Ako treba, mogli su ost
ati budni do ponoæi. Èak i dok je bio mlaði, on bi rijetko doèekao taj sat, ako ne bi bi
o u krevetu neke nove ene. Tu no, ali mogao je biti i obièan radnik koji na posao ide
noseæi kruh, ne to jetrene kobasice i staklenku s juhom. Mogao je vidjeti tu gospod
u, sad umirovljenu, kako ustaju radi laganog doruèka - jaja sa unkom i tostom! - a
onda pale finu cigaru. Èesto bi se ti ljudi kasno popodne popeli u koèije i odvezli
u Linz, kako bi im supruge u pet sati pile èaj u hotelu Wolfinger ili Drei Mohren,
osnovanom 1565. godine. Tamo bi slu ali violine. to je on o tome znao? Da, rijetko
bi on u pet sati popodne pio èaj u Drei Mohren ili u predvorju Wolfingera. Kao to
je rekao Klari, to su bili stanovnici Leondinga koji su o sebi imali stra no visok
o mi ljenje.
"Zaboravi ti Mavrhofera", rekao joj je. "On je dobar tip, no ti su ljudi izdanci
starih obitelji, kakve za veèeru imaju est jela. Èuo sam da nekad imaju i po osam."
Klara je primijetila: "Mogu ti i ja to pripremiti."
"Ne, draga moja, ne", kazao joj je. "Uopæe ne razmi ljam o takvom pothvatu. Tajna je
u tome to ne mo e kuhati po otmjenim receptima, ako nema porculan Meissen ili prave
vinske èa e."
"Prave vinske èa e?" upitala ga je. Iznenadila se to ju je zaboljelo slu ati ga.
"Da", rekao je, "odzvanjaju ako ih kucne prstom."
On je bio i pozvan na jednu od takvih veèera. Oti ao je sam. Klara je ostala kod kuæe
da bi èuvala djecu. Kad se vratio, Klara je primijetila kako bi sad mo da trebali te
ljude pozvati na veèeru kod njih.
Alois je odvratio: "Imaju tekuæu vodu. Zahod im nije u dvori tu. Zahodska vrata im n
emaju rupu izrezanu u obliku polumjeseca. Na i bi novi prijatelji, ako bi to uopæe p
ostali, takve uvjete dr ali... komiènim." Nikad prije nije izgovorio tu rijeè. "Ne", n
astavio je, "ne
Dvorac u umi
355
mo emo ugo æivati takvu vrstu ljudi. to da im ka em kad me budu pitali, 'Gdje se nalazi w
c?' Da im ka em, 'Ne obazirite se na rupu, neæe vam nitko viriti!'"
6.
Zadnjeg dana sijeènja, pet mjeseci nakon to je Adolf poèeo pohaðati realku, Klaru su po
zvali da doðe u kolu.
Kasnije, u tramvaju, èvrsto je stisnula oèi da bi suspregla suze. Klara nije znala i
ma li hrabrosti Aloisu kazati kako Adolf ima grozne ocjene.
A kad je Alois to sljedeæeg jutra saznao, bilo mu je to drugo najgore jutro te god
ine, prvo jutro u veljaèi. Poku avao se spremiti za godi njicu Edmundove smrti, koja j
e padala dan poslije, na z. veljaèe, a dok je etao Leondingom, trudeæi se ne misliti
ni na to, naletio je na Josefa Mavrhofera. Gradonaèelnik mu je tad predlo io ne to kraj
nje neobièno. Rijetko je svoju trgovinu prepu tao prodavaèima, osim ako ga u gradskoj
vijeænici nisu èekale gradonaèelnièke zadaæe, no sad je predlo io da odu na piæe u toèionic
Kad su tamo i oti li, razgovarali su kako æe im te ka biti nadolazeæa prva godi njica - do
bri ljudi koje su zahvatila alobna èuvstva. Potom je Mavrhofer uèinio ne to to nikad nij
e radio. Rekao je: "Mora mi obeæati da neæe ka njavati glasono u."
Alois mu je samouvjereno odgovorio: "Ti nikad ne bi èovjeku mogao donijeti lo e vije
sti", no veæ je poèeo osjeæati kako ga ne to ste e u grudima.
Mavrhofer je rekao: "Moram te pitati, ima li starijeg sina koji nosi isto ime?"
Alois je gradonaèelnika tako èvrsto zgrabio za mi icu da mu je ostala modrica. Mavrhof
er se stiska oslobodio uz nesretan osmijeh. "Pa", rekao je, "glasono u si veæ kaznio
." Podigao je ruku. "Dosta", rekao je. "Moram ti reæi - danas je stiglo izvje æe koje
kru i po okrugu. Sin ti je u zatvoru."
"Stvarno? Zbog èega?"
"Zao mi je. Zbog kraðe."
Ispustio je dubok, grlen glas. "Ne mogu vjerovati", rekao je Alois. No, bio je s
iguran kako je to istina.
356
Norman Mailer
Mavrhofer je kazao: "Mo e ga posjetiti ako eli ."
"Posjetiti ga?" rekao je Alois. "Mislim da neæu." Sav se preznojio i bio je na rub
u da zanemari bonton.
"Najte a stvar koju sam ikad u ivotu morao napraviti bila je raz-ba tiniti najstarije
g sina", uspio je izustiti. "Mavrhoferu, shvaæa kako smo mi dobra obitelj. ena i ja
smo pazili da ih dobro odgojimo. No, Alois mlaði je bio crna ovca u obitelji. Da g
a nisam razba tinio, patila bi druga djeca. A troje koji su jo ivi" - uspio se kontr
olirati, nije zaplakao - "ispast æe vrlo dobri ljudi."
Te je veèeri, na Klarin zahtjev, Adolf morao Aloisu pokazati ocjene. Ona se, vidje
v i izraz Aloisovog lica, osjeæala kao da je izdala sina.
Glasom turobnim kao da objavljuje poèetak rata, Alois je izjavio: "Tvojoj sam majc
i prisegnuo. Na njen zahtjev. Rekao sam kako te vi e neæu ibati. To je bilo prije god
inu dana. Na pameti nam je bila tragedija u obitelji. Ali sad mo e biti siguran da æu
tu prisegu pogaziti. To je jedino to se mo e uèiniti kad je obe èasti osoba koju je pris
ega najvi e titila. Doði ovamo! Idemo u tvoju sobu." I opet se nastojao suzdr ati. No, i
vce je izgubio èim je izvukao remen.
Na prvi udarac, Adolf je u sebi rekao, "Neæu vikati!" No, udarci su bili tako te ki
da je stao krièati. Alois nikad prije nije rabio ko ni opasaè. Èinilo se kao da je na-nj
egovom kraju plameni jezik. Djeèak je mislio samo da ne eli umrijeti! A nije znao to
æe ga prije uni titi - taj biè po njegovoj stra njici ili ok koji mu je potresao srce. U
tom je èasu otac, koji se te ko zadihao, stao, odgurnuo Adolfa s koljena i rekao: "
Sad mo e prestati plakati."
Alois je upao u vlastitu depresiju - po ivjeti tako dugo, a izgubiti svako povjere
nje u bijedne ostatke svoje mu ke linije.
7-
Adolfa je spopala istinska muka. Skupio je hrabrosti da profesoru likovne umjetn
osti poka e crte e. Pretpostavljao je kako æe njegovi radovi biti odmah prihvaæeni i dob
iti istaknuto mjesto na uèenièkim zidnim novinama. Èak je i razmi ljao i kako sroèiti neki
nenametljivo samopouzdan odgovor na pohvalu koja ga èeka. Ti æe lijepi trenuci biti
protute a lo im ocjenama koje je dobio na prvom polugodi tu.
Mogu priznati kako sam utjecao na ishod. Adolf je bio nadaren,
Dvorac u umi
357
no dar mu nije bio izniman - mogao sam na prvi pogled vidjeti kako nikad neæe biti
umjetnik koji bi mnogo obeæavao. (Mladi Pablo Picas-so, primjerice, veæ je 1901. bi
o mladiæ za kojeg smo se jako zanimali.) Dok su crte i mladog Adolfa Hitlera bili ta
man toliko dobri da ih se izlo i na zidnim novinama.
"Sprijeèi to", bila je uputa koju sam dobio od Maestra. "Zadnje to nam treba jest j
o jedan umjetnik ogorèen jer nije ire prihvaæen. Bolje je gurnuti ga u pravu poti tenost
."
Uputu sam mogao lako ispuniti. Adolfov je uèitelj bio jedan od na ih klijenata. (Èak j
e i blisko odgovarao Maestrovom opisu mediokriteta.) Pomoæu prepirke koja se razvi
la izmeðu njega i ene, dao sam mu stra nu glavobolju. Adolfove je radove gledao kroz
svjetlosne bljeskove migrene. Nije odabrao nijedan crte .
Adolf nije mogao vjerovati. U tom se èasu zauvijek oprostio od ideje da ikad vi e po
ku ava do uspjeha doæi kroz kolu. Nauèit æe ivjeti sam.
Naravno, neæe poput Aloisa mlaðeg otiæi od kuæe, za to nema potrebe. I dalje bi se svaki
put preznojio kad bi se sjetio Toga a. Ne, nastavit æe ivjeti meðu drugima i razvijati
, skrivenu od svih, svoju eljeznu volju.
U koli je i poslije imao slabe ocjene. Svjedod ba za cijelu kolsku godinu, koju je o
cu predao u lipnju, pokazivala je da je pao dva predmeta, matematiku i biologiju
. Jadni Alois, nije uspio skupiti dovoljno energije da Adolfu priu ti batine.
Tog ljeta, zbog spoznaje kako æe morati ponavljati prvi razred, Adolfu depresija n
ije popu tala, ali se uspio uvjeriti (uz moju pomoæ) da bolje od drugih uèenika shvaæa k
ako u stvari treba uèiti. Znao je u èemu je tajna. On æe pamtiti samo bitno. Uèenici su
bili pretjerano revni u pamæenju nebitnih potankosti. Bili su isti kao i uèitelji. Z
nali su samo navoditi popise kategorija. Bili su dosadni. Krije tali su kao papaga
ji. Dr ali su se kao da su jako pametni kad god bi se uèitelj slo io s onim to su rekli
. A ti su dobivali dobre ocjene.
On je bio znatno iznad toga. To si je stalno ponavljao. Njega je zanimala bit sv
ake situacije. To je vrijedno znanje. Svoj um neæe podvrgavati metodama kojima su
se koristili drugi. To bi mu samo smanjivalo umnu snagu.
Od presudne je va nosti bilo razvedriti ga. U to se doba najbolje zabavljao zadirk
ivanjem Angele. Napokon ju je, u tjelesnom smislu,
35«
Norman Mailer
dosegao po snazi. Stoga je, kad bi ga god kritizirala, zvao "glupom guskom". Ang
eli je to bila grozna uvreda. Èak se i po alila Klari. Guske je mrzila. Vidjela ih j
e kako slijeæu u gradsko jezerce i smatrala prljavim. Angela ih je gledala dok su
se skupljale u jato na obali, ostavljajuæi za sobom izmet. Ona je, sebi je rekla,
vi e nalikovala labudu.
Adolfu sam dopustio fantaziju u kojoj je sebe zami ljao uèiteljem u realki, elegantn
o odjevenim, jasnog glasa, odluènim èovjekom kojem se dive zbog duhovitosti.
Adolf: Evo vam bit, mladiæi. Ne trudite se zapamtiti sve èinjenice svakog povijesnog
dogaðaja. Umjesto toga bih rekao: "Za titite se. Plivate u mutnoj vodi." Veæina èinjeni
ca koje ste nauèili napamet tek su krhotine koje proturjeèe drugim èinjenicama. Zbog t
oga æe vas zbunjivati. No, ja vas mogu spasiti. Tajna je u tome da pamtite bitno.
Odaberite samo one èinjenice koje problem razja njuju.
Jedne ivahne veèeri na Bu&rgerabendu, jedan je govornik, naoèit, ustvrdio kako moguænos
t putovanja eljeznicom utjeèe na veæ uspostavljene dru tvene odnose. "Na a je predod ba sv
jeta", izjavio je, "zbog eljeznice okrenuta naglavce. Saski kralj, primjerice, ne
voli eljeznicu. Kako je to nedavno obrazlo io: 'Radnik na svoje odredi te danas mo e s
tiæi istim vlakom kao i kralj'. To je ravno ocjeni da imuæni ljudi danas vi e ne putuj
u br e od pripadnika ni ih slojeva. To za konaènu posljedicu mo e imati dru tveno nesuglas
je."
Drugi je èlan ustao da bi rekao: "Sla em se s mojim cijenjenim prijateljem kako su m
noga od tih takozvanih naprednih dostignuæa dvojbene vrijednosti. D epni su satovi s
vakako najbolji primjer. Danas svatko mo e kupiti sat po razumnoj cijeni. A ja se
jo sjeæam vremena kad je imati dobar sat bila povlastica. Va je namje tenik morao obra
titi pozornost na visoku kvalitetu va eg sata i lanca. Od vas bi odlazio s po tovanj
em. Sad svaki fizièki radnik mo e iz hlaèa izvuæi kakvu kramu i ustvrditi da mu ura ide
toènije od va e. A znate li to je tu jo i najgore? - Ponekad ima i pravo."
Dvorac u umi
359
Ta je primjedba doèekana uz smijeh. "Ne, gospodo", nastavio je govornik, "jeftini
sat mo e iæi toènije od na eg obiteljskog naslijeða, koje, naposljetku, toliko i cijenimo,
zato to ga veæ jako dugo imamo u obitelji."
Jedne je veèeri predavanje bilo o o iljcima iz dvoboja. Alois je nakon njega ostao z
ami ljen. Pozorno je slu ao razna mi ljenja o najpovoljnijem mjestu ranjavanja. Treba
li si èovjek eljeti o iljak na lijevom ili desnom obrazu, na bradi ili u kutu usana?
I on se, pred kraj rasprave, ukljuèio primjedbom kako su, kad je bio mladi carinsk
i slu benik, mnogi meðu nadreðenima imali takve o iljke, zbog kojih "su ih oni po tivali".
Sjeo je rumena lica. Njegova je primjedba bila slab doprinos raspravi.
Drugom prigodom ga je povrijedio mladi sporta (s istaknutim o iljkom iz dvoboja) ko
ji se s njim upustio u dug razgovor. Prva je automobilska utrka od Pariza do Beèa
bila nedavno pro la kroz Linz, a èovjek s o iljkom ne samo to je posjedovao automobil,
veæ je i sudjelovao u toj utrci.
Ranije te veèeri, sporta je unio ivot raspravi o pitanju je li pametno kupiti automo
bil. Razmjena uzavrelih govornièkih replika potaknula je estoke primjedbe. Oni koji
su se protivili automobilima s prijezirom su govorili o pra ini, blatu, buci i na
jgorem od svega, ispu nim plinovima.
Sporta im je odvratio: "Da, znam - vama su ti pakleni strojevi u asni, no meni se i
spu ni plinovi sviðaju. Na mene imaju uèinak afrodizijaka."
Ta je primjedba doèekana drekom i krikovima. Nasmijao se. "Recite vi to hoæete, no pl
inovi stvarno malo daju na razvrat." Na to se usudio pomirisati si prste. Dru tvo j
e odgovorilo uzdasima i smijehom. "Mo ete se zadovoljiti svojim koèijama i talama", d
odao je, " no, ja volim juriti."
"A, pa to je stvarno previ e!" netko je uzviknuo.
"Ni najmanje", kazao mu je govornik. "Ja volim osjeæaj opasnosti. Rika motora me p
otièe. Pozornost mnogih pje aka koji su se nekad divili dobrom konju i koèiji, sad se
nudi vrlinama eljeznog èudovi ta. Ja je primjeæujem èak i krajièkom oka, dok jurim pored n
ih."
Aloisa se taj bogati tip vrlo dojmio, nakon to je svoju raspravu zakljuèio izjavom:
"Da, voziti automobil je unekoliko pogibeljno. No
360
Norman Mailer
opasno je i kad morate obuzdati podivljalog konja. Radije bih glavu riskirao u a
utomobilu, nego da mi kosti smrska prevrnuta koèija. Ili da sjedim iza kakve stare
kljusine koja me potajno mrzi."
Kako su na to zaurlali! Nema ni ta gore od takvog konja.
Kasnije, kad je rasprava okonèana, govornik se odluèio s Aloisom zapodjenuti tih raz
govor kojem je svrha ubrzo iza la na vidjelo, jer mu je postavio brojna pitanja o
carinskom postupku. Aloisa je to uvrijedilo. Na pozornici je briljirao pun sebe,
a sad su mu motivi postali prozirni. "Reklo bi se da namjeravate prijeæi nekoliko
granica", primijetio je Alois.
"Sasvim ste u pravu", odgovorio je Sporta . "No, glavni su mi problem Englezi. Ka u
da njihovi carinici znaju biti najgori." Trudio se govoriti okrenut iz profila,
kako bi se Aloisa dojmio njegov o iljak iz dvoboja na lijevom obrazu.
Bio je to dobar, nazubljeni o iljak, savr en na èovjeku zgodnom i samouvjerenom poput
njega, no rad na carini omoguæavao je stjecanje specifiène mudrosti, pa je Alois zna
o razlikovati pravi o iljak koji bi uistinu bio posljedica protivnikove sablje to j
e rasjejda za titu na glavi i napravila stvarnu posjekotinu, od o iljka iz dvoboja k
oji bi si sam napravio kakav ambiciozni ljigavac, u elji da oèara dame. Takav bi se
tip posjekao britvom, a onda si u ranu ugurao konjsku dlaku. Od toga bi nastala
impresivna brazgotina, kojim bi se mogao dièiti do kraja karijere.
Ako je izveden dobro, takav se o iljak mo e doimati pravim, no Alois je veæ zakljuèio ka
ko se taj tip gotovo sigurno poslu io konjskom dlakom. Brazgotina mu je malo previ e
sjajno pristajala.
Zato se Alois u odgovoru ogranièio na izjavu kako dr i "da smo mi i dalje ravni Engl
ezima, kad treba uoèiti spadalo koje u Austriju eli uvesti kakav skup predmet, bez
plaæanja carine. Celer et vigilans", dodao je Alois. "To mi je nekoæ bio moto." Bila
je to la koja se sretno poklopila - jer je izreku nauèio ba tog popodneva. Celer et
vigilans - brz i budan. Nad tim bi se tip morao malo zamisliti.
"Numquam non paratus", odgovorio je Sporta , na to se Alois mogao samo osmjehnuti.
Prvo to je uèinio kad se vratio kuæi, bilo je da potra i to to znaèi. "Nikad nespreman."
a trenutak ga je obuzela stara srd ba. Kako bi volio da mu taj èovjek u carinskoj kuæi
ci dopadne aka.
Kako bilo, Alois se za veèerom osjeæao eljnim kontakta. Jo ga je
Dvorac u umi
361
dr alo uzbuðenje zbog razgovora, a dok je preprièavao zavr nu primjedbu o o iljcima iz dvo
boja, Adolf ga je gorljivo slu ao. Jednog æe dana imati svoj automobil. Mo da èak i vlas
titi o iljak iz dvoboja.
9-
Na Adolfovo je iznenaðenje stigla veèer kad ga je Alois stvarno odveo na operu. Taj
se dogaðaj zbio - trebali su iæi na Lohengrina - zato to je u veljaèi 1902. godine popr
avio ocjene. Buduæi da je ponavljao razred, prva je polovica njegove druge godine
u koli bilo ponavljanje gradiva iz prve polovice prve godine, pa je iz svih predm
eta uspio dobiti prolaznu ocjenu. Èak je dobio i pohvale zbog zalaganja i' vladanj
a. To je Aloisa navelo da izjavi: "Dobar znak. Kad ti vladanje postane glavna br
iga, zna se desiti da uslijedi i ostalo."
Alois je ubla avao zahtjeve. Obolio je. Dva mjeseca prije, u prosincu 1901. godine
, dobio je gripu, to ga je upla ilo. Ponovno ga je sasvim pro ela potreba da popravi
tog nepokornog sina.
Stoga je poèetkom veljaèe i nedugo po drugoj godi njici Edmundove smrti Alois odluèio jo
se jednom poku ati zbli iti s Adolfom. Kako je zamijetio da Adolf s velikim zanimanj
em slu a svaki opis razgovora na Buergerabendu, bilo mu je drago vidjeti i da proèit
a svake novine koje stignu u kuæu. A na temelju nekoliko primjedbi koje je Adolf i
znio za obiteljskim stolom, Alois je znao kako su neki sinovljevi kolski kolege (
oèito iz imuænijih obitelji) za vrijeme odmora razgovarali o operama na kojima su bi
li. Alois je zakljuèio kako je do lo vrijeme da deèka na jednu i sam povede.
Nije bilo iznenaðenje to je Alois o lin koj operi govorio posprdno. "Stanovnicima Lin
za je", kazao je Adolfu, "njihova operna zgrada sjajna graðevina, no ako si neko v
rijeme ivio u Beèu i vidio si, poput mene, pravu operu, onda ti se ovda nja izvedba n
eæe ba uèiniti dojmljivom. Naravno, buduæi da si iz Hafelda, Lambacha pa èak i Leondinga,
oèekujem da pomisli kako æe veèeras slu ati veliku operu. A Linz je doista i stekao prav
nazivati se gradom i ponositi svojom operom. No, to nikako neæe biti na beèkoj razi
ni. Adolfe, bude li u svom zanimanju ostvario uspje nu karijeru, mo da æe i ti jednog da
na ivjeti u Beèu. Tad æe moæi u ivati u stvarnim vrhuncima glazbenog zadovoljstva."
36z
Norman Mailer
Alois je bio zadovoljan svojim govorom. Stigao je do onog ivotnog doba u kojem je
, ako je veæ sve drugo bilo lo ije, dobro razvio sposobnost izra avati se u zaokru enim
kritièkim iskazima pravog Buergerabendera.
I tako je Adolf dobio priliku gledati svog prvog Wagnera, u drugorazrednoj opern
oj kuæi. A usprkos oèevim primjedbama, vi e je puta ostao oèaran. Ako se i podsmjehnuo u
lasku velikog labuda koji je na pozornicu teglio Lohengrinov brod kako bi spasio
Elsu (jer je Adolf jasno èuo kripanje èizama dvojice mu karaca koji su se nalazili u l
abudu), zaokupila ga je Elsina arija kojom doèekuje Lohengrina. "U bljeskavom sjaj
u vidim, viteza slavnog lika... Nebo ga posla da me spasi. On æe moj junak biti."
Adolfu su zasuzile oèi. Sutra æe se kretati medu uèenicima koji raspravljaju o opernim
izvedbama koje su gledali. Tijekom stanke je, stoga, slu ao primjedbe posjetitelj
a koji su ga se izgledom najvi e dojmili. "Kako je Wagner samo izbirljiv", rekao j
e jedan od njih drugome, "kad rabi violine i puhaèke instrumente, a ne dopu ta da up
adne u stupicu harfe. Wagner vlada nebeskim zvukovima. Kao da je prvi koji ih je
otkrio. Violine, oboe, fagoti, da, ali maknimo te harfe."
Jest, pomislio je Adolf, to æe on sutra u koli ponoviti.
Alois je pak uronio u meditaciju. Razmi ljajuæi o vje tinama kojima su vladale vi e klas
e, zakljuèio je da sreæa koja ih u ivotu prati nije neutemeljena. Znaju kako æe svoje s
inove fino namjestiti u vojsci, crkvi ili u pravosuðu, pa i dalje mogu biti ponosn
i na obiteljska dostignuæa. No, za to zakljuèuje kako im nije ravan? Istina je, krenuo
je s niskog poèetnog polo aja, no sad je bio spreman prihvatiti njihovo gledi te. Shv
aæali su da najstariji sin, bio on sposoban èovjek ili ne, mora biti spreman ostvari
ti sudbinu namijenjenu njegovoj obitelji. To nije vrijedilo samo za vojsku i crk
vu, nego se moglo odnositi i na dr avne slu benike. Neki su birokrati, naposljetku,
postali ministri u vladi. Ako se to u njegovom sluèaju nije ostvarilo, u sluèaju èovje
ka koji je morao krenuti s najni e preèke na ljestvici, ipak mu se èinilo da ima pravo
na jednu tvrdnju. Da je roðenjem stekao takve prednosti, postao bi dobar ministar
. A postane li Adolf ikad èovjek vrijedan po tovanja, moæi æe nadma iti oèeva postignuæa. S
uæi tu glazbu, tako prikladnu njegovom uzvi enom raspolo enju, tako ambicioznu, smjelu
, Alois si je dopustio da u mraku ispusti nekoliko suza, od sreæe to nije uludo pot
ro io ivot, a takvi su mu se osjeæaji sad tako fino isprepleli sa zad-
Dvorac u umi
363
njim zvucima Lohengrina da su mu dlanovi bili crveni od pljeskanja kojim je nagr
adio trupu te drugorazredne operne kuæe.
Adolf, meðutim, nije bio ushiæen. Snaga zadnjih akorda brzo ga je sunovratila iz uzv
i enog i sjajnog raspolo enja u njegovu dobro poznatu poti tenost.
Rekao bih da nam je to jedan od temeljnih problema. Imamo obilje klijenata koji
su se u stanju visoko uzdiæi opijajuæi se vlastitim, privatnim snovima, no potom se
obru e pred ru noæom stvarnog stanja u kojem se nalaze. Stoga ih moramo umirivati. S W
agnerom je poletio u sedmo nebo, no zbog toga mu se potom poèelo uru avati samopouzd
anje. Wagner je bio genij. Adolf je odmah stekao takvo mi ljenje. Svaki mu se ton
obraæao. No, je li to mogao reæi i za sebe? Ili onuopæe nije genij? Ne na Wagnerovoj r
azini.
10.
Vraæajuæi se zadnjim tramvajem u Leonding, Alois nije bio ni ta sretniji od svog sina.
Sad kad je Adolfa nagradio Lohengrinom, mora naæi naèin kako æe mu ispostaviti raèun. B
i li deèko elio s njim otiæi u posjet Carini? Mjesecima je razmi ljao o svim moguæim zani
manjima u koja bi Adolf mogao poku ati uæi i zakljuèio kako bi posao na Carini bio naj
bolji. To bi se moglo usporediti s ulaskom u cijenjeno zanimanje koje se prenosi
u kakvoj dobroj obitelji.
No, kad bi god razgovor skrenuo u tom smjeru, Adolf bi napomi-njao kako eli posta
ti umjetnik. Alois bi potom predlo io: "Pa mo e oboje. Uopæe nije upitno da mo e oboje. N
sam li ja u ivotu radio i vi e od jedne stvari?"
Pa, djeèak je klimao glavom u turobnoj rezignaciji, kao da se oèevim ponavljanjima u
vijek mora odati poèast. Alois je s vremenom prestao govoriti o slu bi na Carini. Zb
og skromnih je rezultata postao razdra ljiv.
No, kad je Adolf dobio malo bolje ocjene, Alois se podsjetio kako otac kod sina
u pubertetu ne smije propustiti prepoznati ni jednu naznaku pozitivne promjene.
Stoga je trebalo jo jednom ulo iti trud kako bi se djeèaku omoguæio dobar ivot. Nagovori
t æe ga da s njim ode u posjet carinarnici.
Zbog toga je jedne veèeri Alois za obiteljskim stolom izgovorio
364
Norman Mailer
1
jedan od svojih monologa, osjetiv i kako mu je duh Buergerabenda omoguæio da poka e veæi
govornièki dar nego ikad prije. "Jedan tip u na em klubu neprestano ponavlja, a mor
am se slo iti kako se radi o zanimljivom mi ljenju, da se smanjuje jaz izmeðu bogatih
i siroma nih."
"Uistinu?" upitala je Klara, koja se eljela pridru iti razgovoru.
"Svakako. O toj se temi razvila dobra rasprava. Razlog je tome na eljeznièki sustav.
Bogat ili siroma an, nije va no! Putuje jednako brzo. Ka em ti, a i vama djeco, obrati
te na to pozornost, ti Angela i ti Adolfe. Zapamtite ovo predviðanje: gradovi æe se
pro iriti, a posvuda æe se moæi zaraditi novac. Èuo sam na Buergerabendima kako se prièa o
seljacima, tako siroma nim da - rabit æu izraz za koji ste sad dovoljno stari da ga
mo ete razumjeti. Ima tako siroma nih ljudi da" - ostatak je morao pro aptati - "da s
e bri u rukom."
"O, tata!" vrisnula je Angela.
Alois nije mogao odoljeti. "A onda si prste otaru o pod."
Na to je Angela mogla samo opet vrisnuti. "O, tata! O, tata!" no nasmijalo ju je
kako bi on rado izgovorio ne to ogavno, makar ju je dobro poznavao. Sto je bila is
tina. Znao je kako je nasmijati.
"A", rekao je Alois. "Tako je bilo nekad. No, danas medu tim nekoæ siroma nim ljudim
a ima i onih dovoljno pametnih da znaju to æe se dogoditi. Èuo sam èak i za seljake dov
oljno bistre da prodaju vlastita imanja, i to ljudima koji se spremaju na njima
izgraditi tvornice, èim onamo proðu ceste. A ceste æe se sagraditi. Jest", dodao je, "
sve juri naprijed, a èak i seljaci sudjeluju u toj utrci. No ti, Adolfe, sa svojom
inteligencijom, pa, zakljuèio sam kako bi ti mogao ispasti vrlo inteligentan mlad
iæ, a u buduænosti æe se i kultivirati. Zato bih te nastojao upozoriti. Promjene u dru tv
u izmijenit æe prirodu na eg posla. Sti e obrazovanje i ono æe osvojiti sve. I budale æe p
ostati pismene. Naravno, va no je da neko dobro obrazovanje ne steknu ba svi, pa da
se sasvim izgubi znaèaj titule poput herr doktora. Adolfe, bude li u koli vrijedno
uèio, da, znam, to je samo realka, a ne klasièna gimnazija, no i ti æe bez obzira na to
moæi postati in enjer, daj bo e, a zvat æe te, kad obrani doktorat, da, to æe biti velik
an i za tebe i sve nas, jer æe te tad zvati herr doktor. Mogu ti reæi da bih i ja vo
lio da su mene tako oslovljavali, pa bi me u dru tvu jo i vi e po tovali nego sad." Dig
ao je ruku. "Makar se ja nikako ne alim. Nimalo. No, da su me zvali herr doktor,
tvoju bi majku zvali frau doktor, iako
Dvorac u umi
365
ulaz na sveuèili te nije u ivotu ni vidjela." U tom se trenutku Alois nasmijao, a Kla
ra pocrvenjela. "Jest", rekao je Alois, "moguæe je da se poène zanimati za poslovnu s
feru. U moje vrijeme to èovjeku mojeg podrijetla nije bilo moguæe. No, sad je drugaèij
e nego kad sam ja bio mlad. Sad æe mo da biti nadaren za trgovinu ili tehnologiju. A,
opet, ba te i ne vidim kao in enjera ili poslovnog èovjeka, jer kod uspjeha u tim po
druèju ima jedan problem - èovjek nema vremena za sebe. Poslovan èovjek nema svoj mir.
Posao nosi sa sobom kuæi. Isto tako i in enjer. to ako se most sru i?" Alois je naprav
io stanku, duboko udahnuo i napomenuo: "Ako se ikad odluèi zaposliti na Carini, uvi
jek æe imati slobodan vikend i slobodnu veèer, da ih provede kako eli . Moæi æe se bavi
tno æu."
Usprkos svemu, Aloisu nije uspijevalo ostvariti nikakav uèinak. Nakon takvih bi ri
jeèi Adolf osjetio nervozu u elucu. A nju je izazivala nedoumica, je li mu otac pot
puna budala, ili netko tko zna to govori. Ako bi se pokazalo da je istina to poto
nje, èekala ga je vrlo jadna buduænost i grozni ljudi meðu kojima bi morao ivjeti i rad
iti. Sto ako mu sudbina nije namijenila da postane veliki slikar ili arhitekt? to
ako nije bio ravan Wagneru? Za Carinu se moglo reæi jedno, a otac je to dobro ist
aknuo - nakon radnog vremena mogao bi voditi sasvim drugaèiji ivot.
Stoga su oti li do carinarnice. Usprkos svom Aloisovom govornièkom umijeæu, posjet se
nije pokazao uspje nim. Najgore je od svega bilo to su u li kroz glavno knjigovodstvo
, u kojem su radili èinovnici. Zapahnuo ih je nesretan miris skupine sredovjeènih ti
jela, okupljenih pod plinskim svjetiljkama, sa titnicima za oèi na èelu. Takav vonj n
jegovom ocu, naravno, ne bi zasmetao. Kad je bio mlad, bio je obuæar, pa je èasnicim
a, dok im je uzimao mjeru, morao mirisati noge. Ali on, Adolf, svoj ivot ne kani
provesti u mauzoleju punom starih vonjeva starih ljudi koji sjede jedan na drugo
m, poput majmuna u kavezima.
Nakon tog posjeta, Alois je poku ao jo jedanput. "Jako mnogo mojih kolega", izjavio
je, "sad su mi dobri prijatelji. Ako po elim, mogu obilaziti dobre ljudi po cijel
oj Gornjoj Austriji, ljude koji jo rade u Breslauu i Passauu, da." Adolf se pitao
gdje su svi ti ljudi. Rijetko bi im tko do ao u goste, nije dolazio èak ni Karl Wes
seley, koji se èesto spominjao kao oèev najbolji prijatelj. No Alois je nastavljao:
"Mnogo je dobrih strana. Mirovina, vrijeme koje ti stoji na raspolaganju. Mogu t
i reæi da sigurnost i dobra mirovina èovjeku mogu omoguæiti da ni ne
366
Norman Mailer
osjeti muku umirovljenja. Ne mora se brinuti hoæe li imati dovoljno novca. Ni ta, up
ozoravam te, Adolfe, tako ne izaziva razdor u obitelji kao kad nema novca. Zato
u na oj obitelji nema ru nih svaða. Za to nema potrebe."
Kako je taj govor odr an za obiteljskom veèerom, Angela si nije mogla pomoæi. Sjetila
se iznenadnog odlaska Aloisa mlaðeg. Nema ru nih svaða! Kako je otac to mogao kazati?
Prolazeæi mu iza leða, isplazila je jezik. Klara ju je vidjela, ali nije rekla ni ta.
Bilo je dovoljno i to to æe Alois morati shvatiti kako su sve te lijepe rijeèi uzalud
ne. I bila je u pravu. Kako je vrijeme prolazilo, Alois je odustao od zamisli o
Carini. Sin mu neæe poslu ati dobar savjet. To bi mu èesto pokvarilo raspolo enje.
No, razvedrio se kad je èuo za dobru priliku koja je iskrsnula u susjedstvu. Sitni
trgovac ugljenom koji je ivio u blizini, morao je prodati svoje zalihe da bi vra
tio neke dugove. Kako je ljeti malo kupaca, Alois je za ugljen postigao povoljnu
cijenu.
Ipak, odluèio je zanemariti Klarin savjet. Ona mu je predlo ila da anga ira pomoænika, k
oji bi mu pomogao sav taj ugljen prebaciti u kante u podrumu. Zanemario je i nje
n sljedeæi prijedlog, da za taj posao uzme Adolfa. Nije elio posao podijeliti s djeèa
kom - sigurno bi se posvaðali.
No, Klarin prijedlog nije bio proma en. Nakon to je ugljen uspio kupiti u pola cije
ne, poku ao se cjenkati s prodavaèem. "Oèekujem", kazao mu je, "da mi ugljen isporuèite
u kante u podrumu", na to mu je trgovac odvratio: "A, vi bogata i. Uvijek nas nasto
jite dr ati u siroma tvu. Ne, gospodine, ne mogu vam va ugljen odnijeti u podrum. Ne
po cijeni po kojoj sam vam ga morao dati." Stoga je Alois odluèio to obaviti sam.
"Mo da nisam tako bogat kako vi mislite", kazao je èovjeku, "ali sam svakako sna niji
nego to izgledam."
Stoga je poèeo prebacivati pola tone ugljena u kante. Za to su mu bila potrebna dv
a sata na suncu i u pra nom podrumu. Kad je zavr io posao, prokrvario je.
II.
U tjednima nakon to se Alois oporavio, Adolf bi u majèinom glasu osjetio zabrinutos
t kolièinom krvi koja je ocu istekla na usta, a iako
Dvorac u umi
367
si to nije sasvim smio priznati, bilo mu je ao to tom dogaðaju nije prisustvovao.
A ja sam, na Maestrov prijedlog, Adolfa naveo da o tome malo vi e razmi lja, pa mu s
e uskoro nametnuo koncept. Krv je èarobna. Narod mo e imati svoju krv. Kad bi pogled
ao najzgodnije i najjaèe djeèake u razredu, osjetio bi marce na onim dijelovima prepo
na koji su bili rezervirani za umu. Kad bi mu se penis natopio krvlju, bila je to
krv koju je dijelio sa kolskim drugovima.
Ja, naravno, u toj stvari nisam imao nikakvo mi ljenje. Bio sam spreman raditi sa
svojim austrijskim klijentima koji su, poput Adolfa, vjerovali u njemaèku krv, no
mogao sam biti podjednako uèinkovit i s klijentima ortodoksnim Zidovima, koji su v
jerovali u nadmoæ njihove krvi. Mogao sam takoðer raditi i sa idovskim klijentima koj
i su bili socijalisti, ili s njemaèkim socijalistima, makar je to zahtijevalo slag
anje s intelektualcima koji su naglasak stavljali na zrak i duh - sve te nevidlj
ive struje i plinove u kojima se mogu pronaæi prosvjetljenje i sigurnost pogleda n
a svijet koji ne ukljuèuje krv. A, naravno, radio sam i s klijentima koji su bili
komunisti i ne bi se zvali crvenima da nisu, na svoj naèin, takoðer vjerovali u krv.
Uvijek smo svojim klijentima u stanju osna iti uvjerenja. Kad bi im se ustalile p
redrasude, mogli smo prijeæi na izmjenu èvrstih uvjerenja. Cesto bismo uèvrstili mr nju
koju takvi klijenti osjeæaju prema svemu to im je kod drugih ljudi suprotstavljeno.
12.
Po to se oporavio od krvarenja, Alois Adolfa nije vi e tukao. Ponekad bi, kad bi zak
ljuèio da se djeèak osjeæa previ e sigurnim, zaprijetio ibom, ali je upozorenje izgubilo
na dramatiènosti.
Na Buergerabendu odr anom veèer prije Silvestrova 1901. godine, èlanovi su si dopustil
i da malo vi e popiju, a Alois je osjeæao kako se ozraèje zbog toga pokvarilo. Posljed
njih je nekoliko tjedana, kapu-cinski redovnik imenom Jurichek pozvan dr ati propo
vijedi u crkvi sv. Martina, na èe kom, kako bi se skupio novac za otvaranje èe ke kole. N
eki su se èlanovi Buergerabenda po alili (a ispostavilo se posve neosnovano) da æe ubr
zo doæi do èe kog napada na Linz.
Alois je osjeæao nelagodu. "Ako doðe do èe kog ustanka", rekao je,
368
Norman Mailer
"on bi mogao znaèiti samo kraj Austro-Ugarske Monarhije. A opet", znao bi tiho izu
stiti: "Moj je najbolji prijatelj Ceh."
Umalo je poèeo preprièavati razgovor s Karlom Wesseleyom, koji je bio u prolazu na p
oslovnom putovanju iz Praga u Salzburg. "Mi smo Èesi", ustvrdio je Wesseley, "odan
iji carstvu od vas Austro-Nijemaca, koji bi ga raspustili u trenu, samo ako bi s
e mogli povezati s Prusi-ma."
Nakon njegovog kratkog posjeta, Alois je ostao zbunjen. Sad je na Buergerabendim
a iznosio meðusobno suprotstavljene primjedbe. Kao da mu je gubitak krvi razvezao
jezik. Isprva bi se na ao na jednoj strani rasprave, a potom na drugoj. Naposljetk
u ga je napao jedan od najstarije gospode u klubu.
Na alost, pokazalo se kako je ta èasna starina i malko poremeæena. "Herr Alois", rekao
je, "izrazili ste tako potpuno neslaganje s na im malim sveæenikom, koji eli siroma ni
m èehoslovaèkim radnicima omoguæiti besplatne javne kuhinje. Po tome ispadate pronjemaèk
i nastrojeni. Èini se da elite reæi: 'Rije ite se tih prljavih Èeha.' No ne mogu vas razu
mjeti. Va je najbolji prijatelj, kako ste nam kazali, Èeh. Dragi herr Hitleru, nevo
ljko to ka em, ali va u zbunjenost moram pripisati bolesti koja nam svima ovih dana
prijeti. A to je preuranjena starost. Niste stari, barem ne poput mene, no, drag
i moj buerger-abendski kolega, moram vas upozoriti kako zbunjenost, ako se odmah
ne ra èisti, mo e progutati dobre namjere." I iznenada je sjeo, kao da se eli isprièati
o je pretjerao.
Na Aloisovu nesreæu, starac nije bio u krivu. Nakon to je do ivio krvarenje u pluæima,
Alois je izgubio jasnoæu kojom se tako ponosio. Sad mu je na um padalo mnogo misli
, èija je svrha bila da ukazu na suprotno onom to je tvrdio dotad. Alois je to Wess
eleyu èak i priznao, kad ga je zadnji put posjetio, na to je uzdahnuo i rekao: "Vol
im s tobom razgovarati. Po mom si mi ljenju, dubok kao more."
"Aloise, reci mi istinu. Jesi li ikad vidio kakvu veliku vodu?" upitao je Wessel
ey.
"Vidio sam lijepih jezera, i to mnoga. To je dovoljno." Napravio je stanku. "Osj
eæam se kao da ivim u pustinji."
Nekoliko veèeri nakon tirade starog èlana, Alois bi se prisjetio kako je nekoliko bu
ergerabendovaca potvrdno klimalo glavama. I dalje je èuo starèev glas: "Ka ete da Èesima
dajemo previ e, a onda vas èujem
Dvorac u umi
369
govoriti kako je biti protiv idova i Maðara dokaz nekultiviranosti. Gdje je fokus v
a ih ideja?"
Dok je bio meta predbacivanja, Alois se osjetio tako slabim da nije uspio skupit
i dovoljno snage da ustane i izaðe iz prostorije. No, onda mu se snaga vratila. Èlan
ovi Buergerabenda nisu èesto izlazili tako naglo, no, tom je prigodom to postalo n
u no. K vragu i njegova slabost.
Spopao ga je bijes. Èinilo mu se oèitim kako su ga na Buergeraben-dima tek podnosili
. Jesu li se meðusobno smijali njegovim primjedbama? Je li imao takav status? Je l
i im bio de urna budala?
Od toga je dobio stra nu glavobolju. Èetiri dana poslije, 3. sijeènja, do podneva je v
eæ bio mrtav.
KNJIGA ÈETRNAESTA
Adolf i Klara
I.
Ujutro 2. sijeènja 1903. godine, Alois se nije dobro osjeæao, pa je na svojoj dnevno
j etnji Leondingom odluèio svratiti u Gasthaus Steifer i popiti èa u vina. Poku ao se raz
vedriti, tako to bi u sjeæanje prizvao davni dogaðaj.
Jednom je na Carini, prije mnogo godina, naletio na kutiju cigara s koje je pozo
rno skinut peèat, a potom je kutija opet zapeèaæena. To je mogao razabrati po tankom s
loju cementa na rubu markice. Stoga je kutiju otvorio radi carinskog pregleda i
u njoj, skrivenog ispod cigara, prona ao dijamant. Èak je bio u isku enju da ga strpa
u d ep. Krijumèar - elegantan putnik - bio je spreman predlo iti neko rje enje, da izbje
gne prijavu. Alois se meðutim bojao stupice. K tome, svojim se po tenjem ponosio. Ta
kvim se smicalicama nije nikad bavio. Tom je prigodom bio u isku enju - dragulj se
doimao vrijednim - no ipak ga je predao vlastima. To mu je svakako pomoglo da p
rije dobije promaknuæe.
Toga se znao vi e puta prisjetiti kako bi popravio stanje duha, no sad, u Gasthaus
u Steifer, s prvim gutljajem vina nije uspio ponovo prizvati oèekivano zadovoljstv
o. Umjesto toga se, na zgra anje nekolicine gostiju prisutnih na subotnje jutro, s
ru io. Posljednja mu je misao bila na latinskom: acta est fabula. Izrekao ju je na
glas i onesvijestio se, ponosan to se prisjetio Cezarovih posljednjih rijeèi: "Kome
diji je kraj!"
Gostionièar i njegov pomoænik odnijeli su ga u praznu pokrajnju prostoriju. Konobar
je htio odjuriti po sveæenika, no vlasnik toèionice je kazao: "Mislim da herr Alois
to ne bi elio!"
"Gospodine", upitao je konobar, "mo e li se u takvim stvarima suditi sa sigurno æu?" G
ostionièar je odmahnuo glavom. "Dobro, idi po njega."
No, ispalo je da je njihov gost u trenutku kad je u ao sveæenik
374
Norman Mailer
veæ bio mrtav, od krvarenja u pluæima, a tu je dijagnozu sat poslije postavio lijeènik
.
Klara je nekoliko minuta nakon toga dotrèala s djecom, a Angela je zaplakala. Prva
je vidjela oèevo mrtvo tijelo. Polo eno na stolu, doimalo se vo tanim. Adolf je brizn
uo u plaè. Ostao je u asnut. Tako je dugo sanjao o oèevoj smrti da, kad je konobar doj
urio u kuæu, vijesti nije povjerovao. Bio je uvjeren kako otac smrt samo hini. Tim
e bi se poslu io da od obitelji izmami malo suosjeæanja. Veæ su jurili ulicama koje su
vodile do Gasthausa, a Adolf jo nije vjerovao. Tek kad je vidio mrtvo tijelo, pr
eplavile su ga emocije. Plakao je glasno, ne pre-stajuæi. Prva mu je pomisao bila
kako sasvim sakriti da je pri eljkivao oèev kraj. Kao da æe mu, to bude vi e plakao, Bog
vi e vjerovati da je gubitkom stvarno o alo æen. (Njegovo uvjerenje da se Bog zanima za
njega u to mu je vrijeme veæ bilo temelj ta tine - jedan od mojih glavnih doprinosa.
)
Na dan sprovoda, 5. sijeènja, plakao je u crkvi. No dotad mu je veæ postalo naporno
tjerati se da pusti dovoljno suza kako bi ostavio dojam na ljude koji bi ga prom
atrali. Ja sam ga pak morao uvjeriti da se Bog na njega ne ljuti. Zbog toga sam
se opet predstaviokao njegov anðeo èuvar. Ponekad smo u stanju klijentima ubla iti str
ah od Gospoda tako da klijentu pojaèamo dojam kako ga sila nebeska stvarno voli, n
o radi se o zapetljanom zadatku, jer, to nam to bolje pode za rukom, to je veæi riz
ik da nam klijent uzvrati s dovoljnom dozom pobo nosti da privuèe pozornost kand ela.
Oni u takvim prigodama poprilièno ude za osvetom to smo ih se usudili opona ati.
Tako me jednom prigodom, kad sam se jednom drugom klijentu usudio glumiti anðela èuv
ara, jedan od kand ela gurnuo niz kamene stepenice. Mo da to nije lako zamisliti, no
i duhovi se mogu ozlijediti pri padu. Kako tad nisam bio u tjelesnom obliku, ni
sam imao gdje dobiti modrice, no, joj, kako mi se samo unutra nja prisutnost natuk
la! Èelik i kamen grubi su materijali kad doðu u dodir s Duhom. Zato se od njih i gr
ade zatvori.
No, da ne skreæem s pogreba. Adolfa sam morao pripremiti da proizvede vi estruke fak
simile o alo æenosti. Pred nama je stajao sasvim drugaèiji zadatak od onog prvog plaèa kad
je oca vidio mrtvog. Sad je, kako bi iz sebe uspio izvuæi i pokoji jecaj, morao i
z sjeæanja iskopati nekolicinu ugodnih razgovora s Aloisom. Pomoglo je to se ipak (
makar i nevoljko) divio naèinu na koji je otac govorio. No, to
Dvorac u umi
375
mo da neæe biti dovoljno da se uspje no crpi suhi bunar tako bijedne o alo æenosti. Na kraj
je odluèio misliti na dan kad su prvi put posjetili Der Altea. To mu je sjeæanje om
oguæilo da pusti suzu, no zaplakao je zbog Der Alteove smrti.
Stoga se plaè, makar ga je svatko u crkvi mogao dobro vidjeti, morao pomiriti s te
kuæim inhibicijama. Jecaji bi mu posustali svaki put kad bi se sjetio Aloisovog mr
tvog tijela u Gasthausu Steifer, a istinski je mogao zaplakati samo kad bi pomis
lio kako je Der Alteu bilo grozno umrijeti sam, tjednima èekati da ga nadu. Zbog s
vih tih prepreka, èesto je bio na rubu tucanja.
Klara je tom prigodom sjedila blizu Adolfa, a majèinska percepcija, uvijek blizu t
elepatiji, navela ju je da misli na pèele. Sjetila se kako bi se u Hafeldu obraæala
Langstrothovim kutijama, dok bi joj mu naveèer bio u toèionici u Fischlhamu. Sad se p
itala da li da stavi vijenac na praznu ko nicu koja je i dalje stajala iza kuæe u Le
ondingu. Aloisova posljednja mala ko nica donijela im je malo meda, no jo u Hafeldu
, po tujuæi stare obièaje iz Spitala i Stronesa, odluèila je s ko nicama razgovarati i izv
je tavati ih o onom to se u obitelji dogaðalo. U djetinjstvu su joj rekli da, kad èovje
k ne razgovara s pèelama, to donosi nesreæu. Jer pèele takvu pa nju oèekuju. No, ako te ik
ad zadesi nesreæa da vidi roj kako se spustio na mrtvu biljku, tad znaj da æe ti netk
o u obitelji umrijeti.
Kad je Alois osnovao novu ko nicu u Leondingu, ona mu je to isprièala i upitala ga t
reba li razgovarati s pèelama. Nasmijao se. "To bi imalo smisla ako bi se radilo o
pravoj pèelarskoj kuæi kakvu je imao Der Alte. Kad se radi o velikom ulaganju", rek
ao je Alois, "èovjek ga ne eli ugroziti ni po kojoj osnovi. Stoga, svakako, poneko
praznovjerje ne mo e koditi, a kako bi se moglo sa sigurno æu tvrditi da neæe pomoæi? No,
ko ba mora , odr i pèelama pravi govor i reci im sve o nama. One æe takav traè nastojati p
enijeti novinama", i od srca se nasmijao vlastitoj ali, dovoljno da ona po ali to mu
je i ta rekla.
Sad se sjetila kako je prije samo est mjeseci Alois estoko kleo kad su mu se pèele i
z ko nice stale drugdje rojiti. To je bio i kraj leondin- kog pothvata. Ru an san koji
je usnuo u Hafeldu est godina prije, da æe ga njegove ko nice ostaviti, ostvario se
u ljeto 1902. godine.
Sad je na sprovodu, pola godine poslije, bila uvjerena da mu je taj pèelinji bijeg
pospje io krvarenje u pluæima. Bila je u to sigurna. Bojao se popeti na drvo na koj
em su se pèele poèele rojiti. I stvarno, znao
376
Norman Mailer
je na koje su drvo pre le, ali se pravio da ne zna. Jest, znala je ona to. Zato to
se nije osjeæao sposobnim da se popne na drvo. Zato je, da se iskupi, odluèio sam pr
ebaciti sav onaj ugljen u podrum. Kakav nerazuman èin! Razoèaranje Adolfom, situacij
a s Paulom koja mu je slomila srce - ne, ne smije o tome misliti, niti na trenut
ak. Ne usuðuje se pomisliti na Edmunda! Potisnula je svoj beskrajan al. Na sprovodu
èovjek treba plakati kako dolikuje, a njoj je do lo da vri ti.
Sveæenikovo je posmrtno slovo ispalo prihvatljivo. Odluèila je ne reæi mu koliko joj s
amo mu nije bio religiozan, iako je znala da su do njega sigurno morala doprijeti
mnoga govorkanja. Kako bilo, sveæenik je sad iznio dostojanstven opis Alosove slu b
e carevini. To je, rekao je, takoðer moglo biti ono to je Bog htio.
Kasnije, nakon sprovoda, kad su ljudi stizali u posjet Vrtnoj kuæici, Klara je seb
e poku ala uvjeriti da Adolf aluje iskreno. Ponovno se opredijelila za procjenu kak
o je djeèak oca volio. Obojica su bila suvi e ponosna, a takva se kolièina ponosa mora
pretvoriti u neprijateljstvo. Bili su mu karci. Njima je srd ba prirodna. No ispod
nje se nalazila ljubav. Takvu ljubav nije se moglo izraziti tek tako. Sljedeæih æe g
odina traèci o alo æenosti sigurno lutati Adolfovom du om, a bit æe delikatna poput izmagli
e. Tako je zakljuèila.
Sprovod je odr an po ledeno hladnom vremenu, ceste su bile poput stakla, drveæe golo
, a nebo mraèno, do li su gotovo svi koje su u Leondingu poznavali, kao i njegove ko
lege iz Carinske ispostave u Linzu. Karl Wesseley je do ao èak iz Praga. Nakratko je
razgovarao s Klarom i rekao joj: "O, nas smo se dvojica nemilosrdno meðusobno zad
irkivali, frau Hitler, a kako smo se samo znali smijati. Alois je, kao to vam je
poznato, rado pio pivo, a ja vi e volim vino. 'Ti si pravi Austrijanac', kazao bih
mu, 'pa pije pivo poput Nijemaca, ali mi Èesi smo dovoljno kultivirani da pijemo v
ino.' Naravno da smo se alili. lAch\ Vi Èesi', rekao bi tad on meni, 'okrutni ste p
rema gro ðu. Gazite ga svojim prljavim stopalima, a onda, kad se jadnom od takvog zl
ostavljanja skiseli lice, dodate mu eæera i pretvarate se da ste poznavaoci. Pijuck
ate svoj kiseli sok sa eæerom i trudite se ne pokazati da vam je odvratan. Pivo se,
barem, radi od ita. Nema tako nje ne osjeæaje."' To joj je isprièao kroz smijeh. "Va je
suprug znao govoriti. Znali smo se zajedno dobro provesti."
Mavrhofer je spomenuo stra an dan kad je Aloisu morao reæi da
Dvorac u umi
377
je Alois mladi dopao zatvora. "Draga frau Hitler", rekao je, "noæu se budim i pred
bacujem si to sam ispao glasono a takvih vijesti."
U Linzer Tages Postu objavljena je osmrtnica:
U najdubljoj boli, u svoje ime i ime cijele rodbine, javljamo da je na dragi i ne
zaboravni suprug, otac, zet, stric, Alois Hitler, visoki slu benik Carsko-kraljevs
ke carinske uprave u mirovini, u nedjelju 3. sijeènja 1903. godine u 10 sati, na s
voj 65. roðendan, iznenada u Gospodinu preminuo.
Na groblju, na Aloisovom je nadgrobnom spomeniku bila i njegova fotografija, za tiæe
na staklenim okvirom, a ispod nje je stajao sljedeæi natpis:
Ovdje u Bogu poèiva Alois Hitler Vi i carinski slu benik i domaæin. Preminuo 3. sijeènja 1
903., u svojoj 65. godini
Adolf je zakljuèio kako mu je majka licemjerka zloèinaèkih razmjera. Ona æe odavati poèast
sjeæanju na njegovog oca, da, stvarno! "U Bogu poèiva", ma nemoj! Sve to je od njego
vog oca ostalo bila je slika u okviru, na nadgrobnom spomeniku, staklenom okviru
koji je fotografiju trebao tititi od zuba vremena, Alois s kratko pod i anom kosom,
istaknutih sitnih oèiju, izbuljenih poput ptièjih, sa svojim franc-jozefinskim zalis
cima. Da, to je bio èovjek koji je slu io svog cara, no kako bi itko mogao reæi da u B
ogu poèiva?
Klaru je, meðutim, dirnula bilje ka koju je o sprovodu objavio Linzer Tages Post:
Pokopali smo dobra èovjeka - to se mo e kazati za Aloisa Hitle-ra, Vi eg carinika u mi
rovini, slu benika Carske i kraljevske carinske uprave, koji je ovdje danas polo en
na vjeèni poèinak.
Na tu je bilje ku bila tako ponosna. Nije se radilo o plaæenom oglasu. Novine su to
objavile samoinicijativno, novine s najveæom
378
Norman Mailer
nakladom u Gornjoj Austriji. Bilje ku je neprestano iznova i èitavala. Ti su joj reci
u sjeæanje prizivali svaki trenutak sprovoda. Opet si je predoèila Adolfa kako plaèe i
u velikoj se mjeri utje ila. Sebi je kazala: "Ipak je on svog oca volio", i prito
m je morala neprestano klimati glavom kako bi tvrdnji dala te inu.
2.
Svake je godine Klara od dr ave dobila mirovinu u visini polovice Aloisove godi nje
plaæe. Uz to su djeca imala pravo na dodatne primitke, kad navr e osamnaest godina.
Ukupna suma bila bi dovoljna za udoban ivot.
Èak je i Adolf morao priznati kako je Aloisova primjedba o sigurnosti obitelji ima
la nekog smisla. Njemu se u tom trenutku nimalo nije tra io posao.
Bilo je i drugih koristi. Tijekom drugog razreda i druge polovice svoje treæe godi
ne u realki, Adolf je zamijetio kako podosta uèenika prema njemu vi e nije tako nelj
ubazno. Je li to bilo stoga to mu je umro otac? Kad se rije io Aloisove srd be, bio j
e opu teniji na nastavi, pa se uskoro osmjelio odgovarati profesorima, naroèito jedn
om nesretnom sredovjeènom nastavniku koji je svaki tjedan dr ao nekoliko sati vjeron
auka.
Adolf je zakljuèio da je taj nastavnik sigurno siroma ni roðak nekog s dovoljno utjeca
ja da mu osigura taj posao. Herr Schvvamm je bio tu an èovjek vla nih oèiju, i stoga je,
eto, poduèavao vjeronauk.
Jednog je jutra za vrijeme odmora, Adolf èuo jednog od uèenika kako kolegi spominje
srednjovjekovnog crkvenjaka, sv. Odona, koji je bio biskup u Clunvju. "Imam brat
a koji studira latinski", kazao je djeèak, "i od njega sam dobio prvu pouku: Tnter
faeces et urinam nascimur.'" Èim je dobio prijevod, Adolf je ostao u oku, a onda g
a je spopalo uzbuðenje. Kakav o tar rjeènik! Istinska snaga! Dovoljno se uzbudio da je
, kad je zavr ila nastava, oti ao u Anatomski muzej Linza. Uspio je uæi kad je slagao
koliko mu je godina, pa mu je uspjelo vidjeti i penis i vaginu, oboje u vo tenim m
odelima, kao i nekoliko mu karaca i ena u punoj velièini, takoðer od voska. Latinska mu
je izreka i dalje pulsirala u glavi. Roditi se izmeðu mokraæe i dreka! To je uvijek
i pretpostavljao. Seks je prljav.
Dvorac u umi
379
S druge strane, opis posjeta muzeju uèinio ga je omiljenijim kod nekoliko kolega i
z razreda, koji su ga stalno zapitkivali o pojedinostima. To ga je ohrabrilo da
uèitelja namami u stupicu, pa je namjerno izgovorio frazu biskupa iz Clunvja. Herr
Schvvimm se pretvarao da ne razumije. Nekoliko djeèaka veæ se stalo smijuljiti.
"Latinski se ne mo e izgovarati nerazgovijetno", ustvrdio je herr Schwamm. "Zbog n
aèina na koji poku ava recitirati, rijeèi djeluju posve neuvjerljivo."
Adolf je odgovorio: "Onda moram govoriti njemaèki." Namr tio se, progutao slinu i us
pio nagla eno izgovoriti: "'Zivischen Kot un Urin sind wir geboren.'"
Herr Schvvamm si je morao obrisati oèi. Navrle su mu suze.
"Takvu gadost u ivotu nisam èuo", uspio je izjaviti, no potom je izjurio iz razreda
. Adolf je pro ivio pola minute bla enstva. Djeèaci koji su ga cijele godine ignoriral
i, sad su ga tap ali po leðima. "Pravi si frajer", èuo je.
Po prvi je put u ivotu u razredu do ivio ovacije. Uèenici su se jedan po jedan ustaja
li. No, tad su stigla dva redara, da bi Adolfa priveli ravnatelju, herr dr. Trie
bu.
"Da kraj godine nije tako blizu i da se u ovoj koli nismo tako trudili da ti popr
avimo neprestano lo e ocjene, ja bih te izbacio", rekao je herr dr. Trieb. "Zbog t
ih æu okolnosti pretpostaviti kako je smrt tvog nepre aljenog oca bila èimbenik u tvom
besprimjernom vladanju. Stoga æu tvoju nazoènost u koli prihvaæati jo jedno polugodi te,
ukoliko se ovakvo pona anje ni u kakvom pogledu ne nastavi. Ti æe se, naravno, her Sc
hvvammu isprièati."
Sastanak je ispao vrlo neobièan. Herr Schwamm je Adolfu priu tio nezaboravnu lekciju
. Nauèio ga je da o nekoj osobi ne znamo ni ta, sve dok ne vidimo kakva je snaga sla
biæa.
Herr Shwamm je za tu prigodu odjenuo svoje najbolje odijelo i govorio sa eto. Adol
fa nije nastojao gledati u oèi, no ipak je uspio stro im glasom nego je postizao u r
azredu izreæi: "Neæemo raspravljati za to si tu. Umjesto toga zahtijevam da naglas proèi
ta sljedeæu molitvu." Potom je Adolfu predoèio tekst. Ispisane samim velikim slovima,
na dobrom papiru su se nalazile rijeèi:
SLAVNA VISOSTI, MOLIMO TE DA NAS IZBAVI TIRANIJE NEDOSTOJNIH DUHOVA, NJIHOVIH ZAM
KI,
380
Norman Mailer
LA I I SRDITE OPAKOSTI - O, KNE E VOJSKE NEBESKE, PROGNAJ U PAKAO SOTONU I SVE ZLE D
UHOVE KOJI SVIJETOM OBILAZE 1 ELE NAM UPROPASTITI DU E.
AMEN
"Zna li kome je ta molitva upuæena?" upitao je herr Schvvamm.
"Nije li upuæena, gospodine, sv. arhandelu Mihovilu?"
Naravno! Barem je tu molitvu Adolf dobro poznavao. U samostanu u Lambachu, ponav
ljao ju je svakog jutra nakon mise. tovi e, i dalje se sjeæao kako je nastojao odr ati
ravnote u na stolici, s Angelinom haljinom prebaèenom preko ramena. "Da", odgovorio
je, "to je, gospodine, molitva sv. arhandelu Mihovilu." Èak je osjetio i odjek svo
je prve erekcije. Schwamm je bio luteran, pa nije znao da je molitva, koja je ne
koæ Adolfu predstavljala iznimnu snagu, sad veæ bila dobro poznata. Dok ju je glasno
èitao, nije osjetio strah. Glas mu je sna no odzvanjao.
Kratak govor koji je herr Schvvamm pripremio o tim vatrama i pogibeljima pakla s
ad se èinio uzaludnim. Jo se jednom na krajnje nesretan naèin osjetio nedoraslim tom
mladom i neprijaznom uèeniku, kao da se radilo o jo jednom nesretnom ishodu. Stvari
tako rijetko ispadnu onako kako èovjek oèekuje.
Izrekao je nekoliko fraza èiji je smisao bio izraziti njegovo zadovoljstvo to prepo
znaje "i tvoju trijeznu stranu, mladi Hitleru", i prestao govoriti prije nego to
poène zamuckivati.
"Potpuno se skru eno isprièavam za svoje juèera nje postupke, herr Shvvamm", odgovorio j
e Adolf, koji skru en nije bio nimalo.
Herr Schvvamm je osjetio da je opet na rubu suza. Uspio se sabrati tako to je neu
padljivom gestom otpustio Adolfa.
Kad se na ao s one strane vrata, Adolfa je obuzeo bijes. Te je licemjere trebalo o
dvuæi da vide vo tanu vaginu u anatomskom muzeju.
Èak je pripremio govor koji æe odr ati svojim kolegama kad ga na odmoru okru e, kako bi
saznali to se zbilo.
"Pa", reæi æe im, "u svakom sam se sluèaju dobro dr ao pred jadnim starim Shvvammom."
Kad je iza ao iz kole, vani je bilo kasno o ujsko popodne, no s nekoliko se svojih no
vih prijatelja zapoèeo grudati, i nisu prestajali sve do sumraka. Neprestano je po
navljao frazu: "Optimizam, vatra, krv i èelik", i stra no mu je godilo kad su je tri
uèenika, koji su u tom
Dvorac u umi
381
improviziranom i ledenom pokusu bitke bili na njegovoj strani, od njega preuzeli
. Koliko mu je bilo poznato, fraza nije bila iz neke knjige, veæ iz njegovih usta:
"Optimizam, vatra, krv i èelik." (Je li ponavljao rijeèi koje sam ga ja nauèio? Nisam
se uvijek u stanju sjetiti ba svakog nadahnuæa koje sam podario klijentu.)
Adolf je ipak uzeo svoj primjerak Treitschkea kad je do ao kuæi i uskoro napamet nauèi
o sljedeæi pasus:
Bog je svim Nijemcima dao Zemlju da na njoj sagrade dom, pa iz toga proizlazi ka
ko æe doæi vrijeme za pojavu vode cijelog svijeta. Vode koji æe poslu iti kao utjelovlje
nje, inkarnacija, bit najtajanstvenije moæi koja æe ljude vezati s nevidljivom velièin
om nacije.
Sljedeæih je mjeseci èesto razmi ljao o tim rijeèima. Je li u to vjerovao? Je li to bila
istina? Nijemaca je bilo svih vrsta, a neki su, zakljuèio je, bili beskièmenjaci po
put Schwamma. Ipak je tu dugu reèenicu iskoristio kao borbeni pokliè samom sebi, kad
se na ao usred jo jedne umske bitke. Jedva da je shvaæao to znaèi, no ipak ju je u sebi
ponavljao. Ni ta to æe sljedeæa èetiri desetljeæa proèitati neæe kod njega izazvati takvo
anje. Mi vragovi veæ dugo znamo da prosjeèan um, kad se sasvim posveti jednoj mistièno
j zamisli, mo e steæi mentalnu samouvjerenost daleko iznad vlastitih moguænosti.
Do kraja proljeæa 1903. godine njegova je igra rata postala jo slo enija. Ponekad bi
subotom popodne na svakoj strani bilo i po pedeset djeèaka, pa se Adolf, hoæe -neæe , mora
o poèeti baviti i logistikom. Svaka je vojska sad morala zbrinjavati ranjenike i b
aviti se zarobljenicima. Adolf je, barem donedavno, bio lik skromnog znaèaja u svo
joj koli, a sad je, u potpunoj suprotnosti, u umi bio generalisimus. Neprestano je
odreðivao nova pravila borbe, a onda ih mijenjao. Jedne je subote odluèio da, kad j
e netko zarobljen, mo e biti ili zatvoren, ili ubijen.
Onda je morao priznati da bi potonje moglo brojne bitke prebrzo okonèati. Kamo bi
poginuli vojnik oti ao, nego kuæi? Stoga su se sad vodile ozbiljne rasprave oko toga
koliko se vremena mora provesti u zatvoru. Trideset minuta ili cijeli sat? A tk
o æe to vrijeme mjeriti? Trebao im je neovisan mjerilac vremena, koji ne bi bio od
an ni jednoj strani. (To su na kraju rije ili tako to su odredili jedinog djeèaka koj
i
38z
Norman Mailer
je imao d epni sat.) Onda je Adolfu stiglo nadahnuæe. Zatvorenik bi mogao br e na slob
odu, ako bi postao uhoda. Ili bi mogao odbiti sve ponude i ostati u zatvoru, no
ta se moguænost nije èesto koristila. Adolf je bio svjestan da zarobljenicima brzo p
ostane dosadno.
3-
kola je zavr ila u lipnju. Prethodno je ljeto, koje su proveli u Vrtnoj kuæici, zavr il
o Aloisovim krvarenjem. A sad je, u ljeto 1903. godine, obitelj sve to bi joj mog
lo zatrebati spakirala u dva golema kovèega, pa su Klara, Angela, Adolf i Paula ot
putovali u Spital, u kojem je ivjela Klarina sestra Theresa. Kod nje su ljetovali
. Dok je Alois bio iv, povratak u Spital nije dolazio u obzir. Njemu bi to bilo n
epodno ljivo. Podsjetilo bi ga na valov u kojem mu je spavala majka. No, sad je se
ljak Schmidt, Theresin mu , imao imanje dovoljno veliko da smjesti cijeli klan Kie
dler-Poelzl. Gazdinstvo se sastojalo tek od zemlje, kuæe, staja, gospodarskih zgra
da i ivotinja, no Schmidt je bio marljiv radnik i uspio je, po spitalskim mjerili
ma, od njega napraviti unosno imanje. Kako je trebalo obraðivati nekoliko polja i
brati plodove po umi, trebao mu je svaki par ruku-koji bi mu Klara ponudila. "Bit
æe joj lak e u koroti, ako radom skrene misli s o alo æenosti", kazao je.
Tog ljeta, za razliku od ostalih èlanova obitelji, Adolf nije radio. Igrao se s ma
njom djecom na gazdinstvu kad bi ona svr ila sa svojim popodnevnim zadaæama, i nekol
icinu je poku ao nauèiti da se igraju rata, iako su mu novaci bili tako umorni da bi
zaspali na polo aju.
Veæi bi dio dana, pod Klarinom za titom, proveo èitajuæi i crtajuæi, a potom bi popodne od
lutao u umu, u potrazi za novim vojnim polo ajima. Kad su jednom od njega zatra ili d
a se pridru i radu u polju, Klara je odluèila kako ne smije raditi, zbog trajnih pro
blema s pluæima. Sestri Theresi je èak ponudila, jer ne eli da Adolf i ta radi, za njeg
a plaæati hranu. To se pokazalo prihvatljivim.
Nakon ljeta, Angela se trebala udati za èovjeka imenom Leo Rau-bal, koji je u banc
i radio kao bilje nik. Adolfu nije bio simpatièan. Kad god bi Raubal do ao u posjetu,
svom bi buduæem urjaku kazao: "Tvoja pluæa nisu u tako lo em stanju kako tvrdi , zar ne?"
to je bilo dovoljno da Adolfa obuzme hladna srd ba. Gdje bi Raubal takvo to mogao èut
i, osim od Angele?
Dvorac u umi
383
No, Adolf je u tom braku vidio i ne to pozitivno - popravit æe mu se financijska sit
uacija. Kad mu starija sestra ode iz kuæanstva, poveæat æe se dio mirovine koji otpada
na njega. Naravno, Angela ba nije bila oèarana svojim izgledima. Udavala se za èovje
ka kojeg nije obo avala, no èovjeka koji se elio o eniti. Klarini se veliki planovi za
njenu buduænost ba i nisu ostvarili. Kad je Angela takav brak prihvatila, Klara se
nije samo razoèarala, veæ i iznenadila. A bila je i ljuta na samu sebe. Nije si mogl
a oprostiti. Angeli nije stvorila nikakav dru tveni ivot. Obitelj je ivjela u Vrtnoj
kuæici, to je bio prikladan prostor da mlada djevojka prima goste, no Klara nije z
nala kako bi se sprijateljila s ljudima koji bi to i omoguæili. Za upoznavanje i oèa
ravanje stranaca, kao i stvaranje dojma o moguæem mirazu, i ona i Angela bile su s
uvi e stidljive. Ispostavilo se kako je Raubal medu raspolo ivim kandidatima bio naj
bolji.
Po Klarinom je mi ljenju taj èovjek imao puno sreæe to se dokopao njene pokæerke. Bio je
to pravi zloèin, Angela je imala pravo na mnogo bolje. Raubal èak nije djelovao ni z
drav. Ono to Klara nije znala, bila je Angelina tajna krivnja. Nikad nije prestal
a aliti za Aloisom mladim. Znala je da se nikad neæe vratiti, ali tijekom sedam god
ina otkako ga nije bilo, ona ga je pretvorila u savr enog mladiæa. Sjeæala se kako je
samo bio zgodan, dok je jahao na Ulanu. Naravno, bila je sigurna kako, da je Alo
is mlaði jo uvijek tu, nikad ne bi uèinila neprilièan korak, no sad je bratu mogla dopu
stiti da sja i i poljubi je. Èak i nakon to se obitelj preselila u Vrtnu kuæicu, gdje j
e Angela imala svoju sobu, i dalje je bri no skrivala saèuvanu bratovu fotografiju,
koju je jednog lijepog, toplog dana u Hafeldu snimio putujuæi fotograf. Alois mlaði
bio je ponosan to je dobio sliku na kojoj stoji kraj konja. Ulana je ba za to i iz
veo iz staje i uveo u fotografov kadar.
Angela je tu sliku ukrala. Aloisu se time osvetila za zadirkivanje to se ne usuðuje
jahati Ulana. Kad je fotografija nestala, Aloisu mlaðem je morala prisegnuti kako
nema pojma gdje bi mogla biti. "Prise em na hrpu Biblija", kazala je.
"A gdje su te Biblije?" upitao je Alois mlaði.
"U mojoj glavi. Tu su. Vjeruj mi."
Nije joj smetalo ni to je patio kao da je izgubio zlatan sat. Zaslu io je da pati j
er ju je onako zadirkivao. Tako okrutno!
Angela je i dalje èuvala njegovu fotografiju, no, kako joj se pribli avao datum udaj
e, stala se brinuti to joj ta nevina - a mo da i nije
384
Norman Mailer
bila ba tako nevina - vezanost uz izblijedjeli portret u sepiji, u srcu i dalje o
di e puteno æu. Naposljetku je do la do okrutnog zakljuèka, kako sliku mora uni titi. (Inaè
i je Leo Raubal prije ili kasnije prona ao.) Stoga je, jedne noæi kad nije mogla zas
pati, u maloj ali potpuno privatnoj sveèanosti, pokidala taj komadiæ svoje pro losti i
u rano i mraèno jutro papiriæe ubacila u zdjelicu, prinijela im veliku ibicu i tiho
plakala dok su ostaci fotografije crnjeli.
Nakon vjenèanja, Adolfa su progonile misli koliko je samo ru no moralo biti ono to su
Angela i Leo èinili u krevetu. Adolf je jednom vidio mlado enjin falus, kad su jeda
n kraj drugog mokrili u polju i pomislio da to nije ugodan prizor. Sad ga je Leo
trljao nutra-van tim navodno svetim prolazom izmeðu Angeline dvije rupe koje se n
e mogu spomenuti - kako odvratno! Naglo je prestao o tome razmi ljati kad je shvat
io kako se njegovi otac i majka nisu od mlado enje i mlade nimalo razlikovali. Kak
o je samo grozna bila ta tajna o kojoj su mu karci i ene morali utjeti.
U svibnju sljedeæe, 1904. godine, Adolf je ostvario jo jedan krajnje prosjeèan prosje
k ocjena, a k tome i pao iz francuskog. Na jesen ga je èekao popravni ispit. Dobio
je prolaznu ocjenu, no ravnatelj mu nije oprostio dogaðaj s herr Schwammom. Ravna
telj je najavio da, ukoliko se Adolf Hitler eli upisati u zadnji razred realke, t
o sigurno neæe biti u Linzu. Adolf je, za osvetu, u sebi kazao: "Neæu dopustiti da m
i ova kola vrijeða intelektualne sposobnosti."
Klara je problem rije ila tako to je Adolfa poslala u grad Steyr, udaljen dvadeset
i pet kilometara od Leondinga. Tamo æe moæi steæi diplomu realne gimnazije. Na raèun mir
ovine, Klara si je mogla priu titi da mu iznajmi sobu, umjesto da plaæa svakodnevno
putovanje vlakom. Tako je od nedjelje naveèer do petka popodne Adolf odsjedao kod e
ne, kod koje su stanovala jo èetiri uèenika. Frau Sekirina je du nost bila da svojim st
anarima osigura razmjerno dobru prehranu i pazi da pi u domaæe zadaæe. Dr ala se majèinski
. Adolf joj se uvijek obraæao vrlo formalno, a potom bi odlazio u svoju sobicu, gd
je je vrijeme provodio u èitanju i crtanju. Ni u realki u Steyru nije imao ni ta bol
je ocjene, a do kraja kolske godine uspio je opet pasti francuski.
Dvorac u umi
385
U jesen 1905. morao je izaæi na popravni ispit, kako bi mu mogli dati diplomu.
Tijekom sljedeæeg je ljeta Klara Paulu i Adolfa opet odvela u Spital, no Adolf se
u rujnu vratio u Steyr, polagati francuski.
Taj je put polo io i dobio je maturalnu svjedod bu. Kako bi se to proslavilo, sa svo
jim je novim cimerima kod frau Sekire odluèio uprilièiti zabavu. Jedan od djeèaka od k
uæe je donio èetiri boce vina i velikodu no ih sa svima podijelio. "Moj otac veli da j
e dobro usvinjiti se jednom godi nje. To ka e moj otac. Jednom, ne dvaput." Svi su o
dsutnom ocu zapljeskali.
Te su veèeri uèenici ostali budni dokasna i Adolf je izjavio: "Napio sam se kako mi
se otac znao napiti", i zaspao na podu. Ujutro nije mogao naæi maturalnu svjedod bu.
Bila mu je u d epu, no sad je nestala. Kako je istog dana trebao otputovati kuæi, m
orao je majci ne to pokazati. Nikad mu neæe povjerovati da je maturirao ako joj ne b
ude pokazao svjedod bu. Dok se trudio smisliti kakvo obja njenje, pitao se bi li joj
mogao reæi da je taj dragocjeni komad papira razmotao u vlaku kako bi ga pogledao
, no, buduæi da je dan bio topao, prethodno je otvorio prozor. Bez ikakvog upozore
nja, nalet vjetra mu je svjedod bu odnio! No, kad je iza ao van razbistriti glavu, s
hvatio je da takva prièa ne bi bila dovoljna. Dan je bio hladan.
Pripremajuæi se za opro taj od frau Sekire, spomenuo joj je svoj problem. Frau Sekir
a mu je predlo ila da ne poku ava prevariti majku. "To ti ne bih savjetovala", rekla
 je. "Ako ona tu prièu prihvati, osjeæat æe stra nu krivnju. A ako ti majka otkrije istin
u, bit æe jo i gore."
Tijekom kolske godine, to je bila tek ena koja mu je svaki dan poslu ivala obrok i j
ednom na tjedan mijenjala posteljinu. Sad je postala rijetko i misaono ljudsko b
iæe. Sav jadan, upitao ju je: "Sto da radim?"
"O", rekla mu je, "isprièaj u koli to ti se desilo. Neæe im biti drago, ali æe ti sigurn
o dati kopiju."
Stoga se Adolf vratio u kolu za koju je mislio kako je nikad vi e neæe vidjeti, a rek
tor ga je pustio da èeka. Naposljetku, radilo se o upisnom danu. No, kad ga je rek
tor konaèno pozvao da ude, morao je otvoriti zakljuèani ormar i iz njega izvaditi te k
u papirnatu vreæu. Nakon toga je rekao: "Tvoja je svjedod ba u njoj. Poderana je na èe
tiri dijela. Uskoro æe vidjeti u kakvom je stanju." Rektor je sad stao zuriti u nje
ga. "Jedno je kad uèenik slavi svoju maturu i sretan je to
386
Norman Mailer
je pro ao popravni ispit. Mo e si barem dopustiti misao da je napravio va an korak nap
rijed. No, ne to je posve drugo, herr Hitler, upustiti se u pijanèevanje koje svr i èino
m vrijednim prijezira." Zavrtio je glavom. "Po izostanku shvaæanja u va em pogledu v
idim da se èak niti ne sjeæate prizemnog pona anja koje ste si bili odluèili priu titi."
Ovo je sad poèelo nalikovati saslu anju pred sveæenikom dugog nosa, koji ga je uhvatio
kako pu i. "Gospodine, to sam uèinio?" uspjelo mu je reæi. "Budite tako ljubazni pa mi
ka ite."
"Dragi moj herr Hitleru, bit æu itekako ljubazan da vam ka em. Uzeli ste ovaj dokume
nt i na njemu ostavili svoj izmet!" Ruke su mu se tresle od gaðenja dok je vreæu pre
davao Adolfu. Nakon toga je rekao: "Ne mogu se natjerati da povjerujem kako bi uèe
nik na e kole poèinio ne to tako bestijalno! Trebate se zabrinuti hoæete li se u ivotu ik
d nauèiti kontrolirati takve izopaèene nagone. Trebam li pisati va oj majci? Ne, neæu. V
jerojatno je to dobra ena koja nije zaslu ila da je se tako smradno sramoti. Umjest
o toga æete mi se zakleti kako vas nakon to izaðete iz ovog ureda, neæu vi e nikad vidjet
i. Pazite jedino da vreæu ne otvorite dok ste jo unutar zidova ove kole!"
Adolf je klimnuo glavom. Sad se veæ mogao sjetiti. Da, uzeo je svjedod bu i njom si
obrisao stra njicu. Taj mu se èas vratio u sjeæanje. Osjeæao se tako obdarenim unutra njom
velièanstveno æu! Kako su mu samo njegovi kolege s kojima je pio pljeskali. Njegovo j
e dupe sad bilo superiorno svim tim kolskim glupostima.
Stvar je pogor alo to se sad morao upitati, kako je rektor za to doznao? Postojalo
je samo jedno moguæe obja njenje. Jedan od èetvorice uèenika koji su s njim pili, sigurn
o je rektoru predao svjedod bu. Ali, tko bi to mogao biti - nije elio saznati. Takv
o bi suoèavanje sramotu samo poveæalo. Sto ako je to napravio jedan od dvojice krupn
ijih od njega? To uopæe ne bi bilo nemoguæe.
Kad se vratio kod frau Sekire, dugo je na umivaoniku èistio i su io svoju svjedod bu.
Onda je komadiæe zalijepio na drugi komad papira. Tako æe moæi dokazati da je polo io is
pit. Klari æe veæ nekako objasniti ostalo.
"O, majko, to sam je vi e gledao, to sam vi e shvaæao koliko si se samo za mene rtvovala
, a kako sam ja to slabo shvaæao. Poderao sam je da ne bih zaplakao kao dijete." D
a, pomislio je Adolf, tako æe to srediti.
No, i dalje se pitao koji ga je to od kolega izdao. Mogla su to uèiniti
Dvorac u umi
387
i sva èetvorica! Odluèio je da nikad vi e neæe piti. " estoka su piæa za izdajnike", kazao
e u sebi. Stalno je nju io dokument da provjeri kako sad miri i na puder.
Moram takoðer napomenuti i da ni jednom od Aloisove smrti, Adolfov osjeæaj vlastite
va nosti nije bio toliko ugro en kao prigodom tog dogaðaja. No, ja sam oko njegove viz
ije samog sebe sagradio tako sna nu za titu, da èak ni takva epizoda nije ispala katas
trofalnom.
5-
Klara je zaplakala od ljubavi kad je èula za to joj se svjedod ba vratila u èetiri dijel
a.
"Ovako mi je jo dragocjenija", rekla je. "Ponosno æu je dati uokviriti."
U tom je èasu Adolf zakljuèio kako je umijeæe laganja vje tina koju treba cijeniti, pa s
u, kao majka i sin, proveli ugodnu veèer. Paula je brzo zaspala, a njih su dvoje n
a divanu sjedili jedno kraj drugoga i prisjeæali se starih vremena, kad su njemu b
ile dvije ili tri godine.
Bila je to posebna prigoda. Tijekom pro le godine, vraæajuæi se svakog vikenda iz Stev
ra, Adolfu je prilièno dosadilo slu ati Klarine prièe o Aloisu. U njenoj se glavi sad
starca trebalo sjeæati kao stupa carevine, istinski predanog dr avnog slu benika. Njeg
ove su glinene lule s dugim pipcem stajale poredane na kaminu, svaka ulo ena u svo
j posebni dr ak. Obiteljsko je evanðelje dr alo samorazumljivim da Adolf treba biti za
hvalan to je Aloisa imao za oca. Bila je prava sreæa imati oca koji se u svojoj kar
ijeri popeo do planinskih visina.
To sam mu i sam bio spreman kazati. Tih sam dana u njegove misli nastojao usadit
i jednu ideju. Radilo se o tome da mu je Alois omoguæio da u ivot krene s vi eg polo aj
a nego otac, pa æe stoga postati sasvim istaknut pojedinac. Ne mogu procijeniti je
li Klara u toj stvari bila utjecajnija od mene, no takva se predod ba u Adolfov u
m tako duboko usadila, da je, kad je trinaest godina poslije, pi uæi 1924. godine Me
in Kampf, o Aloisu napisao panegirik:
Nije mu bilo niti trinaest godina, takav mali djeèak, skupio je svoje stvari i pob
jegao iz zavièaja, iz Waldviertela. Kakva je to morala biti ogorèena odluènost, otisnu
ti se na put u nepoznato,
388
Norman Mailer
sa samo tri zlatnika kao jedinom popudbinom. Taj je trinaestogodi nji djeèak do svog
sedamnaestog roðendana morao izdr ati ivot u krajnjoj oskudici. Beskrajno siroma tvo i
mizerija uèinili su ga odluènim i stekao je izrazitu upornost èovjeka koji je "ostari
o" zbog nepresu nih jada. Jo napola dijete, taj sedam-naestogodi njak nije odustajao
od svoje vizije i postao je dr avni slu benik. Time je ostvario prisegu iz mladosti
siroma nog momka, da se u svoje rodno selo ne vraèa, dok ne postane netko i ne to.
6.
Kako bi dodatno popravila svoje financijsko stanje, Klara je prodala kuæu u Leondi
ngu, a obitelj se preselila u stan u Urfahru, s druge strane rijeke na kojoj le i
Linz. Adolf je danju rijetko izlazio iz tog novog stana. Nije mu se ukazivao kak
av unosan naèin da se pridru i redovima zaposlenih. Sto se toga tièe, za druge mu. se
nije nimalo radilo. Uz to se pomalo æutio su ièavim - dovoljno da Klaru stalno dr i u asnu
tom, to je ona pak morala trpjeti u sebi. Hoæe li i on, poput Aloisa, umrijeti od k
rvarenja u pluæima? Nije ju bilo te ko uvjeriti da sad nije pametno tra iti zaposlenje
. Kako joj je on to predstavio, jednog æe ga dana smatrati velikim slikarom ili ar
hitektom, a lako je moguæe i oboje. Ako zasad ostane kod kuæe, mo e si poveæati obrazova
nje. Crtat æe i èitati. Dalje je nije morao uvjeravati. Nakon pet godina strogog re im
a u realki, nije mu bilo te ko u ivati u svom novom ivotu u urfahrskoj Humboldtstrass
e. Majka je plaæala raèune, a Paula èistila zahod. Pustio je brkove. Rijetko bi izlazi
o po suncu. Tek bi se naveèer pro etao uz Dunav od Urfahra do Linza, kako bi pro ao po
red zgrade opere. Klara mu je kupila novu odjeæu, pa je izlazio u dobrom tamnom od
ijelu, preko kojeg je nosio tamni kaput, s crnim e irom na glavi, poma uæi se tapom sa s
rebrnom dr kom, to mu je bila najdragocjenija imovina. Smatrat æe ga, mislio je, jedn
im od pripadnika lin ke mlade gospode. Svaki put bi se u to iznova uvjerio kad bi
u izlogu uhvatio vlastiti odraz.
Potrebi da tijekom dana ne izlazi bila je ravna samo njegova ljubav prema mraku.
Nisu svi kli eji koji se tièu vragova pogre ni. Veæina ljudi nikako da shvati koliko je
duboko utemeljena opæenita pretpostavka
Dvorac u umi
389
da ono to se osuðuje kao Zlo, doista te i mraku. S dobrim razlogom. Noæ je pogodnija za
prizivanje.
Klara se, naravno, njegovim izgledom jako ponosila. Znala je kako æe mu se, kad bu
de spreman, otvoriti razne prilike. Ne samo da je bio vrlo neobièan djeèak, veæ mu je
trenutno toliko slobodnog vremena i trebalo.
Izmijenio se i Adolfov naèin masturbiranja. U umi je obièno sve istresao po najbli em l
i æu. (Volio je li æe, a volio se i po njemu istresati.) Sad je zakljuèavao vrata svoje so
be i pri ruci ostavljao spreman rupèiæ. No, prije nego to bi mislima dopustio da pole
te izvan nadzora, vje bao je koliko je god mogao dr ati ruku u zraku pod kutom od èetr
deset i pet stupnjeva. Sjetio bi se zahoda u realci, gdje je uèenicima pokazivao s
voju vje tinu. Neka njima njihova dva testisa, a njemu samo jedan, no on je ruku m
ogao dugo dr ati podignutu, a oni nisu. Naravno, bilo je i previ e prigoda kad bi se
opæe zanimanje usmjerilo drugamo. Djeèaci bi'se skupili oko pisoara da bi usporeðival
i velièinu svojih genitalija. To je bio neobièan dogaðaj. Uvijek su se bojali da bi mo
gao upasti uèitelj. Erekcije bi, stoga, kod najmanjih zvukova velikom brzinom spla
snule, pa je Adijeva sposobnost da dugo dr i ruku ispru enu bila tek jo jedna od stva
ri koje su im odvlaèile pa nju. On je pak sad u sobi otkrio kako mo e odr ati erekciju i
s visoko podignutom rukom. Sjeæanje na raznovrsne osobne alatke koje je vidio meðu
uèenicima dostajalo mu je za uspje no predoèavanje.
U njegovom je sada njem ivotu ipak postojao jedan trn u oku. U obliku Angelinog mu a,
Lea Raubala. Taj nije propu tao, svaki put kad bi s Adolfom razgovarao, protisnut
i mu u uho: "Momèe, mora poèeti zaraðivati za ivot. Dok to ne napravi , stalno æe se osj
o e. Mislim da si poti ten zbog toga to svi tvoji roðaci u Spitalu dr e da si ni koristi.
i znamo da nije tako, no na ovom poslu koji si odabrao, ne raditi ni ta, mora dati
otkaz."
Adolf bi tad iza ao iz sobe. Angela bi ostala zapanjena. Kako je samo nepristojan
prema njenom mu u! Klara bi sve to èula i ne bi progovarala, no, samo iz po tovanja pr
ema Angeli. Taj neotesanac, Leo Raubal, bio je, naposljetku, suprug njene drage
pokæerke. Stoga nije eljela izazivati nevolje. Nije eljela biti punica koja mladom b
raènom paru stvara probleme. To bi bilo i gore nego slu ati kako joj taj novi zet pr
ekorava sina. Zet koji je jako precjenjivao vrijednost vlastitih savjeta. Klara
je u sebi odluèila: "Adolf nije besposlièar. Sjedi kod kuæe,
39°
Norman Mailer
ali kad crta, naporno radi. Osim toga, ne treba mu alkohol i ne pu i. A besposlièari
nisu takvi. Adolf ne gubi vrijeme. Ne vida se s pokvarenim djevojkama. Ne moram
se brinuti zbog djevojaka. Mo da æe jednom i postati velik umjetnik? Tko bi to moga
o znati? Tko predvidjeti? Tako je ozbiljan. Kad je sam i dok radi, tako je sna an
i ponosan na sebe. Tako ispunjen spoznajom kako æe i od njega ne to biti. Po tome je
sasvim nalik Aloisu. Ili je mo da i bolji. Alois je suvi e toga elio odmah." I opet
je ponovila: "Adolf ne trati vrijeme na djevojke. U njegovom ivotu nema pokvareni
h cura."
A neæe ih ni biti. Ne jo jako dugo. Bolje bi joj bilo da se zabrinula zbog ljubavni
h veza koje æe on tek imati, s mu karcima i djeèacima, a meðu njima æe neki stvarno biti p
okvareni.
Kako je Klara sad na Adolfa gledala srcem punim ljubavi, te ko da joj je moglo pas
ti na pamet da se zapita o èemu on razmi lja dok masturbira. A kako bi i pogodila? N
ije bilo nikakvih dokaza. Pazio je da ispere rupèiæe. Ne, ona nije znala, da se, dok
se trljao, pribli avajuæi se da ispali iz vlastitog topa, pitao ima li kakve veze i
zmeðu njegovog odbijanja da se zaposli na Carini i oèevog zadnjeg krvarenja? Ako je
veze bilo, to su onda veæ bila dvojica koje je zbiljski skalpirao, Edmund i Alois.
A ta je pomisao, u suglasju sa sjeæanjima na uèenike oko pisoara u realki, njegove
sve br e i jaèe stiske tako raspalila da se vi e nije mogao obuzdati i bum!, sve je bi
lo gotovo. Bilo je gotovo, a on je bio sretan, i iscrpljen svim tim to se u njemu
bilo nakupilo.
7-
Prilièno godina kasnije, djevojka koja je i la u Paulinu kolu èesto bi je vidjela kako
hoda s Klarom. Ta je djevojka donedavno ivjela na gazdinstvu, no sad bi gotovo sv
aki radni dan gledala Klaru kako Paulu vodi cijelim putem do kole, gdje je poljub
i za rastanak. Seljanka nikad nije ni ta slièno do ivjela. Njena je majka uvijek imala
previ e posla. Stoga djevojci nije bilo va no to Paula nastavu nije mogla pratiti pa
je u koli zaostala - seljanka joj je svejedno zavidjela. Majèina je ljubav, zakljuèi
la je, sigurno slatka poput meda.
I stvarno, tu smo i mi, da u toj ljubavi takoðer u ivamo.
EPILOG
Dvorac u umi
Na poèetku sam naveo kako se zovem D.T., to nije posve netoèno. Tako su zvali Dietera
, dok sam zauzimao tijelo i osobu pripadnika SS-a, a tu sam se smjestio sve do k
raja Drugog svjetskog rata. (Dieter je tad urno morao otiæi iz Berlina.) Ukratko, t
ako sam se na ao na rubu mete a koji je vladao na polju gdje se i nakon mraka nastav
ljala proslava. Amerikanci su upravo oslobodili koncentracijski logor, na zadnji
dan mjeseca travnja 1945. godine.
U maloj me æeliji ispitivao psihijatar. Po èinu je bio satnik, rasporeðen u amerièku div
iziju koja je oslobodila logor. Zbog mete a koji je zadnjih dana vladao, dobio je
pi tolj kalibra 0.45 i to je oru je sad le alo na stolu, njemu na dohvat ruke. Vidio s
am kako mu je zbog pi tolja nelagodno, no, radilo se o lijeèniku koji nije bio vièan k
ratkim cijevima.
Na reveru je nosio idovsko ime, a ne treba obja njavati kako mu se nije svidjelo on
o to je vidio.
Po karakteru pacifist, taj je idovski èasnik dao sve od sebe da izbjegne najgore u
onom to ga je okru ivalo - to znaèi da je nastojao pobjeæi to dalje od najneugodnijih lj
dskih mirisa. Radosne uzvike biv ih zatvorenika pratilo je i trulo isparavanje. Am
erikancu je to èak bilo dovoljno ku no da meni, svom jedinom pandanu sa suprotne str
ane, naredi da s njim ostanem u ovom uredu. Tu sam, nakon ponoæi, odgovarao na nje
gove upite.
Bili smo izdvojeni poput dvije du e u oceanu, na stijeni premalenoj za trojicu, a
priznajem kako sam se poigravao s njegovim uvjerenjima. Za mene je to bilo vrije
me poraza. Na raspolaganju mi je ostao jedva jo pokoji potez. Maestro me upravo b
io otpustio iz slu be. "Zasad, radi za sebe", kazao mi je. "Ja æu na e djelovanje preb
aciti u Ameriku i posjetit æu te kad donesem nekoliko odluka to bismo tamo bili spr
emni raditi."
394
Norman Mailer
Nisam èak znao ni bih li mu povjerovao. U na im su redovima carevale glasine. Jedan
se vrag èak usudio i ustvrditi kako je Maestro degradiran.
Ta moguænost - ukoliko je bila istina - ukazivala je da u Maestrovom podruèju ima el
emenata i dubina koje ja nikako nisam mogao pojmiti. Stoga sam postupio poput lj
udskog biæa - odluèio sam o tome ne razmi ljati. Sebe sam ubacio u posve novu igru. Od
luèio sam se poigrati sa idovskim èasnikom tako da se pretvaram kako mu obja njavam svj
etonazor ljudi medu kojima sam se borio. Izlagao sam mu psiholo ke pothvate koje s
mo mi nacisti izvodili u dotad nepoznatim vodama.
Uèinak nije izostao. Dieter je bio armantan esesovac, visok, okretan, plav, plavih
oèiju, duhovit. Da pojaèam pritisak, èak sam dao naslutiti kako je tog nacista muèila sa
vjest. Govorio sam s finom krivotvorinom istinskog osjeæaja, osuðujuæi pretjerivanja u
Fiihrerovim dostignuæima. Izvan æelije, biv i su zatvorenici ludovali po polju za pos
trojavanje. Oni kojima je preostalo dovoljno snage da se glasaju, krièali su poput
gnjuraca. Kako je noæ prolazila, idovski se satnik vi e nije mogao nositi sa stanjem
u koje je zapao. FJuboko potisnut u prosjeènom pacifistu - kao to èovjek uvijek otkr
ije - krije se ubojica. Zbog toga takva osoba i postane pacifistom. Sad je, zbog
mog sofisticiranog napada na ono to je vjerovao da su njegove ljudske vrijednost
i, Amerikanac uzeo svoj pi tolj, za koji je ipak znao da ga mora otkoèiti i ustrijel
io me.
Mogu reæi kako sam vi e puta morao napu tati tijelo. Stoga sam se preselio. Otputovao
sam u Ameriku. Razgovarao s Maestrom. On je primijetio: "Da, taj nam je idovski s
atnik pokazao kako trebamo raditi. Ulo it æemo i u Arape i u Izraelce!"
Nakon toga mi je za elio sreæu, pa sam ostao da se u Americi sam pobrinem za sebe. T
o je veæ druga prièa, ne toliko zanimljiva. Likovi su, ukljuèujuæi i mene, manji. Nisam
va an dio povijesti.
Sve to je jo ostalo za raspravu jest za to sam odabrao ovaj naslov, "Dvorac u umi". A
ko bi èitatelj, koji je sa mnom pratio roðenje Adolfa Hitlera, djetinjstvo i dobar d
io adolescencije sad upitao: "Die-tere, gdje je tu sad poveznica s tvojim teksto
m? U tvojoj je prièi puno uma, ali gdje je dvorac?" odgovorio bih kako se "Dvorac u
umi" na njemaèkom ka e Das Waldschloss.
To je ime koje su zatvorenici dali tom upravo osloboðenom logo-
Dvorac u umi
395
ru. Waldschloss je smje ten na praznoj èistini, na kojoj je nekad bilo polje krumpir
a. Ne vidi se mnogo drveæa, nema naznaka dvorca. Na obzorju nema nièeg zanimljivog.
Waldschloss je, dakle, bio naziv koji su najbistriji medu zatvorenicima dali svo
jem objektu. Do kraja su eljeli zadr ati ponos to se nikad nisu odrekli ironije. To
im je davalo snagu. Ne treba iznenaditi to su zatvorenici koji su se toj nomenkla
turi domislili bili iz Berlina.
Ako ste Nijemac ivahne inteligencije, ironija vam je, naravno, od presudne va nosti
za osjeæaj ponosa. Njemaèki smo prvotno upoznali kao jezik jednostavnih ljudi, dobr
ih poganih grubijana i poljoprivrednika, plemenskih ljudi, spremnih i za poljodj
elstvo i za lov. Stoga je to jezik pun kruljenja eluca, vjetrova iz crijeva zdrav
og postojanja, rike pluæa, i tanja du nika, naredbi koje se izvikuju domaæim ivotinjama,
i urlika koji se iz grla otme kad se ugleda krv. No, s obzirom na ono to se tom
narodu stoljeæima nametalo - neka budu spremni prihvatiti pogodnosti zapadne civil
izacije prije nego to im prilika za to nepovratno proðe - ne dr im da je iznenaðenje to
su mnogi pripadnici njemaèkog graðanstva to su u gradski ivot stigli iz svojih blatnih
seoskih dvori ta, dali sve od sebe da govore meko poput svile na svojim rukavima.
Posebno se to odnosi na dame. Tu ne ukljuèujem duge njemaèke rijeèi, èesto preteèe na eg t
hnolo kog duha dana njice, ne, govorim o preslatkim palatalima, sentimentalnim zvuci
ma za manje vrijedne mozgove. No, svakom je o troumnom Nijemcu, a posebno Berlinci
ma, ironija tome neizbje na protute a.
Shvaæam kako nas ovo izlaganje udaljava od prièe èije smo izno enje upravo zavr ili, no up
ravo to i elim. Omoguæava mi da se vratim na poèetak, kad je Dieter bio èlan Posebnog o
djela IV-2a. Ne trebam ni primijetiti kako se nadam da smo od tog vremena daleko
napredovali. Ako me èin izdaje Maestra ne uni ti, mo da æu se jednom moæi vratiti izvje ta
u o svojoj ulozi u ranoj fazi karijere Adolfa Hitlera, sve do potkraj dvadesetih
i poèetka tridesetih godina. Jer, u tom je razdoblju Adolf do ivio ljubav svog ivota
, s Geli Raubal, Angelinom kæeri. Geli je bila oble figure, zgodna i plava. Hitler
ju je obo avao. Imali su posve perverzne odnose. Kako je to sroèio visoko pozicioni
rani podèinjeni, uspje an pijanist i pripadnik visokog dru tva Putzi Hanfstaengl: "Ado
lf voli svirati samo po crnim tipkama."
Godine 1930., Geli Raubal su na li mrtvu na gornjem katu odaje u kojoj je stanoval
a, u krilu Hitlerovog stana na Prinzregentenstrasse
396
Norman Mailer
u Miinchenu. Bila je ustrijeljena. Ili se ubila. Nikad se nije ustanovilo. Najva n
ije je bilo sve to dobro zata kati.
A ne mogu ni sebe zadovoljiti u tom pitanju. Nedugo prije samog dogaðaja, smijenje
n sam sa svog stalnog zadatka s Adolfom Hitlerom. Maestro je zakljuèio kako je bud
uæi Fiihrer postao dovoljno znaèajan da ga dalje vodi prisutnost vi a od mene. Pretpos
tavljam èak da me zamijenio sam Maestro. Kako bilo, nisam nikad uspio doznati ne to
vi e o Gelinoj smrti. Sve to je proiza lo iz tog dogaðaja bila je potpuna utnja. Tri god
ina poslije, Hitler i nacisti su veæ bili na vlasti i dobio sam zadatak da uðem u ti
jelo tog dobrog esesovca Dietera. Priznajem kako svoju degradaciju Maestru nisam
mogao oprostiti, èime se vjerojatno najbolje i najjezgrovitije mo e objasniti to me
navelo da napi em ovu knjigu.
No, mo da postoji i drugi motiv. Jedan se stalno vraæa. Je li moguæe da me Maestro, ko
jem sam slu io u stotinama raznih uloga, ponoseæi se to sam jedan od predstavnika na
terenu moæne eminencije samog Sotone, ipak doveo u zabludu? Nije li sad postalo vj
erojatno kako Maestro nije bio Sotona, nego samo jo jedan iz njegovih redova - na
visokom polo aju? '
Naravno, nisam mogao dobiti odgovor na to pitanje, a ono je pak moglo pomoæi da se
sjeme moje pobune .ukorijeni.
Ako èitatelj zbog toga opet osjeæa nelagodu - jer ne zna jesu li tu navedene Sotonin
e rijeèi ili tek jetke opservacije jo jednog posrednika - priznajem da sam ostao do
voljno veliki vrag da s njim ne suosjeæam. Vragovi opstaju zato to smo dovoljno pam
etni da shvatimo kako odgovora nema - postoje samo pitanja.
No, nije li isto tako istina kako se ne mo e naæi vraga koji ne radi na obje strane
ulice? Stoga moram priznati iznenaðujuæu razinu privr enosti onim svojim èitateljima koj
i su sa mnom pro li cijeli ovaj put. I sam sam ispisujuæi ovu prièu oti ao tako daleko,
da vi e nisam siguran tra im li jo klijenta koji obeæava, ili odanog prijatelja. Ni na
to mo da nema odgovora, no dobra pitanja i dalje podrhtavaju unutarnjim ponosom.
KNJI NICA ZELINA
Zahvala
Mojim izvrsnim pomoænicama, pokojnoj Judith McNallv i Dwayneu Prickettu; dobrom pr
ijatelju i arhivaru J. Michaelu Lennonu; mojem uredniku Davidu Ebershoffu i nakl
adnici Gini Centello za njihovu suradnju i o troumna zapa anja; Jasonu Epsteinu za v
elikodu no èitanje ranije verzije; Hollv Webber i Janet Wygal za sjajnu korekturu; d
obrim prijateljima Hansu Janitscheku i Ivanu Fisheru za èitanje rukopisa; Elke Ros
thal za pouku iz njemaèkog jezika; mojoj supruzi Norris i moje devetero djece za t
oplinu koju unose u moj ivot te Andrevvu Wylieju i Jeffu Posternaku, mojim sjajni
m i marljivim knji evnim agentima.
Bibliografija
Uz neke je naslove u popisu literature dodana zvjezdica kako bi se naznaèilo da su
s povijesnog i tematskog gledi ta bitni za Dvorac u umi. Ne treba posebno napominj
ati kako su i druga navedena djela takoðer obogatila mnoge knji evne zamisli. No, dj
ela oznaèena zvjezdicom ponudila su mi riznicu èinjenica i povijesnih referenci koje
roman ove vrste ne mo e zanemariti. Sve je ostalo fabuliranje.
Norman Mailer
Anderson, Ken. Hitler and the Occult. Amherst, NY: Prometheus Books, 1995.
Armstrong, Karen. The Battle for God. New York: Ballantine, 2001. Binion, Rudolp
h. Hitler Among the Germans. Dekalb, IL: Northern
Illinois Universitv Press, 1976. Brvsac, Shareen Blair. Resisting Hitler: Mildre
d Harnack and the Red
Orchestra. New York: Oxford Universitv Press, 2000.
* Bullock, Alan. Hitler: A Study in Tyranny. New York: Bantam,
1961.
* Bullock, Alan. Hitler: A Study in Tyranny (skraæeno izdanje). New
York: Harper Collins, 1971.
* Bullock, Alan. Hitler and Stalin: Parallel Lives. Nevv York: Knopf,
1992..
Burleigh, Michael. The Third Reich: A New History. Nevv York: Hill &C Wang, 2000
.
Cocks, Geoffrev. Psychotherapy in the Third Reich. 2. izd. Somerset,
NJ: Transaction Publishers, 1997. Colum, Padraic. Nordic Gods and Heroes. Mineol
a, NY: Dover,
1996.
Crane, Eva. The World History of Beekeeping and Honey Hunting.
London: Routledge, 1999. Crankshavv, Edvvard. Gestapo: Instrument ofTyranny. Pre
tisak. Cam-
bridge: Da Capo Press, 1994. Erikson, Erik H. Young Man Luther.
Pretisak. Nevv York: W. W. Norton Co.,1962. Farago, Ladislas. After Math: The Fi
nal Search for Martin Bormann.
Nevv York: Avon, 1975.
* Fest, Joachim C. Preveli Richard i Clara Winston. Hitler. New York:
Harcourt Brace Jovanovich, 1973. Fest, Joachim C. Preveo Bruce Little. Plotting
Hitler's Death. Ponovljeno izdanje. Nevv York: Henry Holt, 1996.
* Fest, Joachim C. Preveli Evvald Osers i Alexandra Dring. Speer: The
Final Verdict. Nevv York: Harcourt, 1999.
* Fulop-Miller, Rene. Rasputin: The Holy Devil. Nevv York; Viking,
1928.
Gallo, Max. The Night ofLong Knives. Pretisak. Cambridge: Da Capo Press,'1997.
Gilbert, G. M. Nuremberg Diary. Pretisak. Cambridge: Da Capo Press, 1995-
* Gobineau, Arthur de. The lnequality of Human Races. Pretisak. New
York: Hovvard Fertig, 1999.
* Goebbels, Joseph. My Part in Germany's Fight. Pretisak. Nevv York:
Hovvard Fertig, 1979. Goldhagen, Daniel Jonah. Hitlers Willing Executioners: Ord
inary Ger-
mans and the Holocaust. Nevv York: Knopf, 1996. Goodrich-Clarke, Nicholas. The O
ccult Roots ofNazism: Secret Aryan
Cults and Their Influence on Nazi \deology. Nevv York: Nevv York
University Press, 1985. Goodrich-Clarke, Nicholas. The Occult Roots ofNazism. 2.
izd. Nevv
York: Nevv York University Press, 1992.
* Grimm, Jacob. Teutonic Mythology. Sv. 1, 2, 3, 4. Pretisak. Mineola,
NY: Dover Publications, 1966. Gun, Nerin E. Eva Braun: Hitler's Mistress. Nevv Y
ork: Meredith Press, 1968.
* Haffner, Sebastian. The Meaning of Hitler. Cambridge: Harvard
University Press, 1979. Haffner, Sebastian. The Ailing Empire: Germany from Bism
arck to Hitler. Nevv York: Fromm International Publishing Corp., 1989.
* Hamann, Brigitte. Hitler 's Vienna: A Dictators Apprenticeship. New
York: Oxford University Press, 1999.
* Hanfstaengl, Emst "Pitzi." Hitler: The Missing Years. Pretisak. New
York: Arcade Publishing, 1994. Heidegger, Martin. An Introduction to Metaphysics
. New York: Dou-bleday, 1961.
* Heidegger, Martin. Being and Time. San Francisco: Harper Collins,
1962.
Heiden, Konrad. Der Fuehrer: Hitler's Rise to Potver. Boston: Hough-
ton Mifflin Company, 1944. Heston, Leonard L., and Renate Heston. The Medical Ca
sebook of
Adolf Hitler: His Illnesses, Doctors, and Drugs. New York: Stein
and Day, 1979.
* Hoffmann, Heinrich. Hitler Was My Friend. London: Burke, 1955-
* Hoess, Rudolph. Preveo Steven Paskuly. Death Dealer: The Memoirs
of the SS Kommandant at Auschtvitz. Amherst, NY: Prometheus Books, 1992.
Iliodor, Sergei Michailovich Trufanoff. The Mad Monk of Russia,
Iliodor. New York: The Century Co., 1918. Irving, David. Goebbels: Mastermind of
the Third Reich. Horsham,
West Sussex: Focal Point Press, 1996. Janik, Allan, i Stephen Toulmin. Wittgenst
eins Vienna. New York:
Touchstone/Simon and Schuster, 1973.
* Jenks, William A. Vienna and the Young Hitler. New York: Colum-
bia University Press, 1960.
* Jetzinger, Franz. Preveo Lawrence Wilson. Hitler's Youth. London:
Hutchinson of London Press, 1958.
* Jung, Carl. Memories, Dreams, Reflections. New York: Pantheon,
Random House, 1963. Kaufmann, Walter, prevoditelj i urednik. Goethe's Faust. New
York:
Doubledav, 1961. Kelley, Douglas M. 22 Cells in Nuremberg. New York: Greenberg,
1947-
Kershavv, lan. The Hitler Myth: Image and Reality in the Third Reich. New York:
Oxford University Press, 1987.
* Kershavv, lan. Hitler: 1889-1936: Hubris. New York: W W. Norton,
1998.
Kershaw, lan. Hitler: 1936-1945: Nemesis. Nevv York: W. W. Norton, 2000.
* Kersten, Felix. The Kersten Memoirs 1940-45. Pretisak. New York:
Hovvard Fertig, 1994. Kirkpatrick, Ivone. The Inner Circle. London: Macmillan &
Co.,
1959-
* Kogon, Eugen. The Theorj and Practice ofHell: The Shocking Storj
of the Nazi SS and the Horror of the Concentration Camps. Nevv York: Berklev Pub
lishing, 1950.
* Kubizek, August. The Young Hitler I Kneiv. Boston: Houghton Mif-
flin, 1954.
Langer, Walter C. The Mind of Adolf Hitler: The Secret Wartime
Report. Nevv York: Basic Books, 1972. Levenda, Peter. Unholy Alliance. Nevv York
: Avon, 1995.
* Longgood, William. The Queen Must Die!: and Other Affairs of
Bees and Men. Nevv York: W. W. Norton, 1985. Lukacs, John. A Thread of Years. Ne
vv Haven: Yale Universitv Press, 1998.
* Lukacs, John. The Hitler of Historj. Nevv York: Knopf, 1997. Macdonald, Callum
. The Killing of SS Obergruppenfiihrer Reinhard
Hejdtich. Nevv York: The Free Press/Macmillan, 1989.
* Machtan, Lothar. The Hidden Hitler. Nevv York: Basic Books,
2001.
* Maeterlinck, Maurice. The Life ofthe Bee. Nevv York: Dodd, Mead
and Co., 1919.
* Mann, Thomas. Dr. Faustus. Nevv York: Knopf, 1948. Manvell, Roger, i Heinrich
Fraenkel. Heinrich Himmler. London:
Heinemann, 1965. Maser, Werner. Hitler: Legend, Myth & Realitj. Nevv York: Harpe
r & Rovv, 1971.
Massie, Suzanne. Land of the Firebird. Blue Hill, ME: HeartTree Press, 1980.
May, Karl. Winnetou. Pretisak 1892-93 ur. Pullman, WA: Washington
State University Press, 1999. McLynn, Frank. Carl Gustav Jung. Nevv York: St. Ma
rtin's Press,
1996.
Melzer, Werner. Beekeeping: A Cotnplete Oivner's Manual. Hauppauge, NY: Barron's
Press, 1989.
* Milton, John. Paradise Lost. New York: Signet, 1968.
* Mironenko, Sergei, i Andrei Mavlunas. A Lifelong Passion: Nicholas
and Alexandra: Tbeir Own Story. New York: Doubledav, 1997.
Pisma u knjizi osmoj preuzeta su iz ovog izvora. Moeller van den Bruck, Arthur.
Germany's Third Empire. Pretisak.
New York: Howard Fertig, 1971. Mosse, George L. The Crisis of German ldeology. N
ew York: Grosset
& Dunlap, 1964. Mosse, George L. Nazi Culture. New York: Schocken Books, 1966. M
osse, George L. Tovvard the Final Solution. Pretisak. New York:
Howard Fertig, 1978. Mosse, George L. Totuard the Final Solution. Pretisak. New
York:
Howard Fertig, Inc., 1985. Mosse, George L. The Crisis of German ldeology. Preti
sak. New York:
Hovvard Fertig, 1998. Mosse, George L. The Fascist Revolution. Pretisak. New Yor
k: Hovvard Fertig, 1999.
* Newman, Emst. The Life of Wagner. Sv. 1-4. New York: Knopf,
1946.
The Nibelungenlied. Preveo D. G. Mowatt. Mineola, NY: Dover Books, 2001.
* Nietzsche, Friedrich. Beyond Good and Evil. New York: Random
House, 1966.
* Nietzsche, Friedrich. The Birth ofTragedy and the Case ofWagner.
New York: Random House, 1967.
* Nietzsche, Friedrich. The Genealogy of Morals and Ecce Homo.
New York: Random House, 1967.
* Nietzsche, Friedrich. Thus Spoke Zarathustra. New York: Penguin,
1978.
Nietzsche, Friedrich. On the Genealogy of Morals. New York: Oxford Universitv Pr
ess, 1996.
* Nietzsche, Friedrich. Human, AH Too Human. Lincoln, NE: Bison
Books/University of Nebraska Press, 1996.
* Nietzsche, Friedrich. Walter Kaufmann, ur. The Portable Nietzsche.
New York: Penguin, 1982. Noakes, J., i G. Pridham, ur. Nazism 1919-1945: Sv. 1,
1919-1934. Exeter: University of Exeter Press, 1983.
* Noll, Richard. The Aryan Christ: The Secret Life ofCarl Jung. Nevv
York: Random House, 1997. Nolte, Ernst. Three Faces ofFascism: Action Francaise,
Italian Fascism, National Socialism. Nevv York: Nevv American Librarv, 1965.
* Payne, Robert. The Life and Death of Adolf Hitler. Nevv York:
Praeger Publishers, 1973. Posner, Gerald L., i John Ware. Mengele: The Complete
Storj. Nevv
York: Dell, 1986. Radzinsky, Edvard. The Rasputin File. Nevv York: Anchor Books,
2001.
Ravenscroft, Trevor. The Spear of Destinj. York Beach, ME: Samuel Weiser, 1982.
* Rosenbaum, Ron. Explaining Hitler: The Search for the Origins of
His Evil. New York: Random House, 1998. Rubenstein, Richard L. After Auscbivitz:
Radical Theology and Con-temporarj Judaism. Indianapolis: Bobbs-Merrill Co., 19
66.
* Salisbury, Harrison E. Black Night, White Snow: Russia's Revolu-
tions 1905-1917. Nevv York: Doubleday, 1978.
* Schellenberg, Walter. The Schellenberg Memoirs: A Record of the
Nazi Secret Service. London: Andre Deursch, 1956.
* Sereny, Gitta. Albert Speer: His Battle ivith Truth. Nevv York: Knopf,
J995-
Shirer, William L. Berlin Diary: The Journal of a Foreign Correspon-
dent, 1934-1941. Nevv York: Knopf, 1941. Shirer, William L. The Rise and Fali of
the Third Reich. Nevv York:
Simon and Schuster, 1960. Shovvalter, Dennis E. Little Man, What Now? Der Sturme
r in the
Weimar Republic. Hamden, CT: Archon Books, 1982. Sichrovsky, Peter. Incurablj Ge
rman. Nevv York: Swan Books,
2001.
* Smith, Bradley F. Adolf Hitler: His Family, Childhood & Youth.
Stanford: Hoover Institution Press (Stanford University), 1967.
* Smith, Bradley F. Heinrich Himmler: A Nazi in the Making 1900-
1926. Stanford: Hoover Institution Press (Stanford University), 1971.
Snyder, Louis L. Hitler's Elite: Nineteen Biographical Sketches ofNa-zis Who Sha
ped the Third Reich. Nevv York: Hippocrene Books, 1989.
* Speer, Albert. Inside the Third Reich. New York: Macmillan,
1970.
Speer, Albert. Spandau: The Secret Diaries. New York: Macmillan, 1976.
* Stein, George H., ur. Hitler. Englevvood Cliffs, NJ: Prentice-Hall,
1968.
* Sturmer, Michael. The German Empire (1870-1918). New York:
The Modern Librarv, 2000. Tavlor, Telford, uredio i napisao uvod. Hitler's Secre
t Book. New
York: Grove Press, 1961. Toland, John. Adolf Hitler (vol. 1). New York: Doubleda
v, 1976. Tolstoy, Leo. The Death of Ivan Ilych. New York: Signet, 1960. Tolstoy,
Leo. Anna Karenina. New York: Viking, 200t.
* Trevor-Roper, H. R., ur. Hitler's Secret Conversations (1941-1944).
New York: Farrar, Straus and Young, 1953. Trevor-Roper, H. R., ur. The Bormann L
etters. London: AMS Press/ Weidenfeld and Nicholson, 1954.
* Trevor-Roper, Hugh. The Last Days of Hitler. Chicago: University
of Chicago Press, 1992.
Trotsky, Leon. My Life. New York: Pathfinder Press, 1970.
Vassilyev, A. T. The Ochrana. Philadelphia: Lippincott, 1930.
Viroubova, Anna. Memories of the Russian Court. London: Macmillan, 1923.
von Frisch, Karl. The Dance Language and Orientation ofBees. Cam-bridge: Belknap
Press of Harvard University, 1967.
von Lang, Jochen. Hitler Close-Up. New York: Macmillan, 1969.
von Lang, Jochen. The Secretary. Martin Bormann: The Man Who Manipulated Hitler.
New York: Random House, 1979.
* Waite, Robert G. L. The Psychopathic God: Adolf Hitler. Pretisak.
Cambridge: Da Capo Press, 1993. Warlimont, Gen. Walter. Inside Hitler's Headquar
ters 1939-45. New York: Presidio Press, 1964.
* Weitz, John. Hitler's Diplomat: The Life and Times of Joachim von
Ribbentrop. New York: Ticknor & Fields, 1992. Wilson, Colin. Rasputin and the Fa
li of the Romanovs. New York: Farrar, Straus and Co., 1964. Wykes, Anton. Himmle
r. New York: Ballantine Books, 1972.
* Youssoupoff, Prince Felix. Rasputin. London: Jonathan Cape/Flo-rian Press, 193
4.
Youssoupoff, Prince Felix. Lost Splendor. Pretisak. Chappaqua, NY: Helen Marx Bo
oks, Z003.
o autoru
Norman Mailer (1923-2007.), veliki knji evnik i novinar, dvostruki dobitnik Pulitz
erove nagrade, vatreni aktivist i samotni buntovnik protiv establi menta, provokat
ivni ru itelj tabua, likom je i djelom obilje io amerièku knji evnu scenu druge polovice
dvadesetog stoljeæa. Na juri ju je osvojio prvijencem Goli i mrtvi - neupitnim rem
ek-dje-lom i najboljim amerièkim romanom o ratu na Pacifiku. U bogatoj karijeri, o
stvario je niz nezaboravnih naslova: Park jelena, Amerièki san, Vojske noæi, Krvniko
vu pjesmu, Evanðelje po Sinu - romane i oglede u kojima razglobljuje odnose fikcio
nalnosti, nefikcionalnosti, biografije, knji evnosti i ivota.
O PREVODITELJU
Sa a Stanèin roðen je u Vara dinu 1965. ivi u Zagrebu, gdje je diplomirao anglistiku i ko
mparativnu knji evnost na Filozofskom fakultetu. Radi kao urednik internetskih bil
tena za www.briefing.hr. Kao prevoditelj suraðuje i s Treæim programom Hrvatskog fad
ija. Uz Dinka Teleæana i Marka Gregoriæa preveo je roman Jonathan Strange & G. Norre
ll Susanne Clarke te Atlas oblaka Davida Mitchella.
Knji nica Zelina
540031371