Egipatski bog Sunca Ra

Ra ( Re ), egipatski bog sunca jedno je od najvažnijih božanstava u egipatskoj

mitologiji. Neki od najčećih simbola njegova prikazivanja su feniks, sokol sa sunčanim
diskom, sunčani disk, ovan, bik, obelisk, udjat... Lokalno je božanstvo egipatskog grada
Heliopolisa, koji na grčkom znači grad sunca. Svoju najveću popularnost stekao je tijekom
IV. i V. dinastije, pa sve do XI. dinastije kada na vlast dolaze tebanski kraljevi. Ra se
pojavljuje samostalno ali i u mnogo verzija i kombinacija sa drugim bogovima.

Sunce kao božanstvo imalo je mnogo imena. Kao sunčani kolut zvao se Aten, sunce
koje se diže zvao se Khepri, kad je zalazilo zvalo se Atum, kasnije Ra-Harakhte, dok sunce
koje se popelo do svog zenita se zvalo Ra. Postoji mnogo verzija nastanka svijeta, pa tako i
boga Ra. Po religijskom dokumentu iz Heliopolisa, takozvanom Tekstovi piramida koji daitira
iz V. dinastije, svijet je nastao tako da je bog Atum stvorio sam sebe iz Nuna, što predstavlja
bezgranični prostor ispunjen vodom bez ikakvog gibanja i na mjestu na kojem se Atum
pojavio stvorio je brežuljak. Heliopolski hram sunca se navodno nalazio upravo na tom
brežuljku. U to vrijeme Atum je poistovječivan sa bogom sunca Raom pa se Atumovo
izronjavanje na praiskonski brežuljak tumačilo kao dolazak svjetla da rastjera kaotičnu tamu
Nuna. Kasnije iz Atuma nastaju svi ostali egipatski bogovi.. Ra- Atum je simbolički
prikazivan kao Bennu odnosno kao ptica feniks koja u zoru slijeće na Beneben - obelisk koji
predstavlja sunčanu zraku. U drugoj verziji Ra-Atuma simbolično predstavlja kukac skarabej
koji ispred sebe gura svoje jaje, pa tako njegovim pojavljivanjem nastaje novi ciklus
stvaranja. On se tada zvao Khepri '' onaj koji se oživotvoruje '', a kasnije se ustalio kao simbol
sunca koji se diže. U drugim kozmologijama, primjerice u Memfiskoj, bog Atum je samo
izvršitelj volje vrhovnog boga Ptaha koji je stvoritelj svijeta i vlada sudbinom, dok u
hermopolijskoj kozmologiji postoje četiri verzije postanka. U prvoj je Ra nastao iz kozmičkog
jajeta kojeg je snijela '' velika gakuša '', dok neki pak tvrde da je u tom jajetu bio zrak. U
drugoj je kozmičko jaje snela ptica ibis - prica koja predstavlja boga Tota. U trećoj verziji
jedan lotosov cijet je izronio iz voda '' dvaju noževa '', a kad su se njegove latice rastvorile
cvjetna čaška je rodila božansko dijete koje je bilo Ra. U četvrtoj se lotos otvorio da prikaže
kukca skarabeja, koji se preobličio u dječaka koji plače i tako iz njegovih suza su nastali ljudi.
To je bio drugi način da se kaže da su ljudiRraova djeca. U tebanskoj kozmologiji mnoge
značajke boga Ra preuzima bog Amon, a njih dvojica će se kasnije i spojiti.

U početku je Ra sam vladao na zemlji svemirom koji je stvorio. Njegova je vladavina

bila neka vrsta zlatnog doba koje su egipćani zvani ''prvo doba'', kad su na zemlji zajedno
živili bogovi i ljudi. Dok je Ra bio mlad i krepak čvrsto je vladao zemljom i svaki dan
obilazio svojih 12 kraljevskih pokrajina ( 12 danjih sati ). Njegov najveći neprijatelj je bila
zmija Apep, koju je Ra uspio ubiti prilikom izlaska sunca. Kako je Ra stario njegova snaga je
popuštala, postao je starac. Kada su se ljudi urotili protiv njega Ra je poslao svoje oko u
obliku svoje kćeri koja je ubrzo savladala sve ljude i htjela ih uništiti, ali je Ra bio pravedan i
obuzdao Hator. Nakon svih tih nevolja Ra je osjećao bol i umor i odlučio povući iz svijeta. U
obliku krave se popeo na Nut ( božica neba ) i ona ga je uzdigla na nebo, a drugi bogovi su se
prilijepili uz njegov trbuh i postali zvijezde. Tako su se odijelili nebo i zemlja, odnosno
bogovi i ljudi te je stvoren sadašnji svijet. Bog sunca Ra se odrekao svog položaja vladara
svijeta u korist boga mjeseca Tota, koji je ljudima natrag donio svjetlo. Tako su ljudi
objašnjavali zašto sunce svakog dana navečer zalazi te ga zamijenjuje mjesec. Ra je
prikazivan kako danju putuje u čamcu koji se zvao manjet ili '' čamac milijuna godina ''.
Posada čamca su mu bili ostali bogovi, Geb, Tot, Hu, Sia, Hike, ponekad i Horus. Horus je
stajao na kormilu čamca a Tot na pramcu i uništavao Raove neprijatelje. Dok je Ra plovio
nebom nosio je dvostruku krunu Egipta. Zmija Apep je svakog dana pokušavala Rau
prepriječiti put, a Ra je na kraju uvijek pobijeđivao, iako trenutke nevrijemena ili pomrčine
egipćani su tumačili kao pobijedu Apepa. Tokom noći Ra je plovio u drugom čamcu koji se
zvao Mesektet. Noću je na pramcu stajao bog Upuaut, otvarač putova, a po nekim verzijama
posadu su tvorile duše preminulih faraona. Jedan od načina prikazivanja Raovog puta je da ga
se zamišljalo kao tele kojeg majka krava svako jutro ponovo rađa i guta.

Isprva je samo faraonu bilo dopušteno da štuje Raa, i smatralo se da je faraon sin boga
Ra, a kasnije je to dozvoljeno i običnom puku. Jačanjem kulta Ozirisa opada snaga Raovog
kulta. Najznačajnije štovanje boga Ra bilo je tijekom IV. i V. dinastije, a od V. dinastije
vladari ponekad upotrebljavaju njegovo ime uz svoje. Najpoznatiji primjer toga je Ramzes.
Kasnije kada se vladarski centar prebacuje u Tebu bog Ra se spaja sa bogom Amonom i
postaje Amon- Ra i kao takav vrhovno božanstvo Egipta.