Professional Documents
Culture Documents
NAPOMENA:
Skripta je pisana prema knjizi G. Tomašević: Kazneno procesno pravo, Split 1998., a ovdje su
unesene i izmjene prema noveliranom tekstu Zakona o kaznenom postupku (»Narodne novine«,
br. 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02,143/02).
Skripta je samo vodič kroz kazneno procesno pravo i uz nju je obavezno potrebno učiti i ZKP, jer
ovdje nisu obrađene sve njegove odredbe .
***
I. UVODNA IZLAGANJA
ODNOS
1.3. KRIVIČNOG PROCESNOG (FORMALNOG) I KAZNENOG
(MATERIJALNOG) PRAVA
Kazneno procesno pravo i kazneno materijalno pravo spadaju u okvire pojma kaznenog prava
u širem smislu riječi. Unatoč istom širem cilju, ove pravne grane imaju potpuno različite
predmete. Materijalno pravo određuje načelan stav države o potrebi i načinu zaštite
elementarnih društvenih vrijednosti, pa stoga propisi ove grane prave predviđaju inkriminacije
i kaznenopravne sankcije, te uvjete za njihovu primjenu. Time materijalno pravo određuje
sadržaj odnosa koji nastaju nakon počinjenja KD.
KPP, protivno materijalnome, određuje formu odnosa i postupanja koja se vrše nakon
počinjenja KD. Premda od materijalnopravnih odredbi ovisi primjena procesnog prava budući
da bez KD nema ni kaznenog postupka, ipak je i materijalno pravo ovisno o procesnome –
naime, bez provođenja kaznenog postupka (dakle, bez primjene KPP-a) ne mogu se u životu
primijeniti materijalnopravni propisi, a to znači da se ne bi mogao ostvariti načelni stav
države o potrebi društvene reakcije prema počinitelju KD.
2
U povijesnom razvitku se mogu uočiti tri temeljna tipa kaznenog postupka. Prema redoslijedu
nastanka spomenut ćemo akuzatorni, inkvizitorni i mješoviti tip kaznenog postupka.
3
Sud, nakon pregleda spisa predmeta, može donijeti jednu od 3 vrste presuda – osumnjičenika
može osuditi (osuđujuća presuda), osloboditi (oslobađajuća presuda), a može ga i presudom
otpustiti ispod suđenja (lat. absolutio ab instantia). Osumnjičenik se otpušta ispod suđenja ako
nema dovoljno dokaza o njegovoj krivnji, ali nije utvrđena ni njegova nevinost. Što je još
gore, sud mu može izreći tzv. izvanrednu kaznu (lat. poena extraordinaria), koja je doduše
blaža od kazne koja bi se izrekla da je utvrđena njegova krivnja, ali ipak znači kažnjavanje
bez utvrđenja krivnje.2
U inkvizitornom postupku se predviđa i mogućnost ulaganja žalbe.
Inkvirent istragu vodi u tajnosti, a osumnjičenik se nema mogućnosti braniti. Široka
ovlaštenja inkvirenta pokušavaju se ograničiti uvođenjem zakonske ocjene dokaza ili
formalne dokazne teorije. Zakonska ocjena dokaza znači da je zakonom točno određeno
koliko i kakvih dokaza mora postojati da bi se neka činjenica smatrala utvrđenom. Po ovoj
teoriji nitko ne može biti osuđen ako na zakonom točno određeni način nije utvrđeno da je
počinio KD.
Okrivljenik u inkvizitornom postupku je više objekt nego subjekt postupka. Sve se to izražava
putem tajnosti postupanja, te posrednog odlučivanja nakon pismenog postupka.
U inkvizitornom se postupku s vremenom sve više prihvaćaju racionalna dokazna sredstva,
putem načela oficijelnosti određuje se obveza države da sustavno vrši progon počinitelja KD,
prihvaća se istražna ili inkvizitorna maksima, te se u kazneni postupak uvodi institut žalbe.
Sve su to pojmovi koje poznaje i suvremeno kazneno procesno pravo.
2
Tako se npr. umjesto tada uobičajene smrtne kazne kao izvanredna kazna mogao odrediti doživotni zatvor.
3
Tako funkciju progona vrši ovlašteni tužitelj, funkciju obrane optuženik (i njegov branitelj), dok funkciju
suđenja vrši sud.
4
Sve tri funkcije, s obzirom da stranke ne postoje, vrši isti subjekt – sud.
5
javnost. Stoga su razloga, što je očito inkvizitorni element, mogućnosti obrane u istrazi
ograničene. U načelu okrivljenik i njegov branitelj nemaju mogućnosti pregledati spis
predmeta zbog čega je gotovo nemoguće učinkovito se braniti. Ovo je još više izraženo i tome
što okrivljenik, ako mu je oduzeta sloboda, ne može slobodno komunicirati s braniteljem.
Ako se postupak, temeljem rezultata istrage, nastavi, održava se glavna rasprava. Na raspravi,
protivno istrazi, pretežu akuzatorni elementi. Tako rasprava ima obilježja spora o kojemu
odlučuje sud. To znači da su stranke u načelu ravnopravne, da do izražaja dolazi
kontradiktornost, a za obranu ne postoje ograničenja povezana uz predlaganje ili za saznanje o
dokazima. Dokazi se ocjenjuju neposredno, što smanjuje značenje spisa istrage, a prihvaćena
su i načela usmenosti i javnosti. Na glavnoj se raspravi očituju i inkvizitorni elementi,
posebice s obzirom na ovlaštenja suda. Tako sud može bez prijedloga stranaka izvoditi
dokaze (inkvizitorna maksima), a može i ispitivati optuženika.5
8
Npr. ne može se odrediti pritvor.
9
Težim se KD smatra ono za koje je zapriječena kazna zatvora u trajanju dužem od 5 godina, dok zatjecanje
prilikom izvršenja postoji ako je djelo počinjeno pred svjedokom ili je, ako nema očevidaca, osumnjičenik
opažen neposredno nakon počinjenja u situaciji koja jasno ukazuje na njega kao počinitelja.
7
14
Npr. svjedoci i vještaci.
9
naime da procesnu sposobnost nema ovlašteni tužitelj15 ili okrivljenik. Nedostatak procesne
sposobnosti neke od stranaka uvjetovat će zakonom određene pravne posljedice.
Tako naprimjer gubitak procesne sposobnosti okrivljenika zbog trajne duševne bolesti nastale
tijekom postupka dovodi do obustave kaznenog postupka. No takvu posljedicu neće
uvjetovati procesna nesposobnost supsidijarnog ili privatnog tužitelja, jer oni mogu imati
pravnog zastupnika.
15
Iznimka je DO koji će uvijek biti procesno sposoban jer u suprotnom ne bi bio imenovan na ovu funkciju.
16
Jedina iznimka bio bi slučaj samostalnog vršenja procesnih radnji za okrivljenika od strane druge osobe
(branitelja li bliske osobe), no u tom slučaju, suprotno zastupanju oštećenika, zastupnik ne može u svim
radnjama djelovati umjesto okrivljenika. Ako se radi o okrivljeniku, možemo dakle govoriti o ograničenom
zastupanju.
17
Npr. zakonsko ovlaštenje roditelja da zastupaju svoju maloljetnu djecu.
18
Dakle, bez potrebe da traži ovlaštenje od zastupane osobe.
19
Oštećenik je u ovom slučaju procesno sposoban, a opunomoćenika (najčešće odvjetnika) određuje kako bi mu
ovaj, svojim stručnim znanjem, pomogao u ostvarenju interesa koje u postupku ima. Ako je oštećenik procesno
nesposoban, što se može dogoditi (npr. radi se djetetu), opunomoćenika može odrediti njegov zakonski
zastupnik.
20
Dakle, branitelj, iako najčešće postupa temeljem punomoći, nije opunomoćenik, nego procesni pomoćnik
okrivljenika.
10
tužitelj – za prve 2 skupine ovlašteni je tužitelj DO,21 dok je za treću ovlašteni tužitelj privatni
tužitelj.
21
Kod prve skupine KD DO postupa temeljem načela legaliteta, što znači da mora, ako su ispunjeni zakonski
uvjeti, vršiti kazneni progon, dok kod druge skupine kazneni progon može vršiti isključivo ako ima odgovarajući
prijedlog oštećenika.
22
Oštećenik, koristeći ova prava, nema svojstvo kaznenoprocesnog subjekta.
11
- Načelo hijerarhije upućuje na povezanost među pojedinim DO, koja znači da među
njima postoji podređenost odnosno nadređenost, ovisno o rangu DO.
- Načelo devolucije znači da DO višeg ranga uvijek može preuzeti predmet iz
djelokruga DO nižeg ranga.
- Načelo supstitucije omogućuje DO višeg ranga preuzimanje predmeta iz djelokruga
podređenog DO nižeg ranga, te ustupanje tog predmeta drugom podređenom DO.23
Zadaće DO su sljedeće:
1) poduzimanje potrebnih mjera radi otkrivanja KD i pronalaženja počinitelja u suradnji s
policijom, ali i samostalno;
2) poduzimanje izvida kaznenih djela, te zahtijevanje i povjeravanje provedbe pojedinih
izvidnih radnji i mjera radi prikupljanja podataka važnih za pokretanje kaznenog postupka;
3) zahtijevanje provođenja istrage i istražnih radnji, kada surađuje s istražnim sucem;
4) podizanje i zastupanje optužnice ili optužnog prijedloga pred nadležnim sudom – ovim je
obuhvaćena djelatnost DO kao stranke u kaznenom postupku u fazi optuživanja i glavne
rasprave;
5) podnošenje žalbi protiv nepravomoćnih sudskih odluka i izvanrednih pravnih lijekova
protiv nepravomoćnih sudskih odluka – djelatnost povezana uz postupak po žalbi, ali i uz
postupanje nakon pravomoćnog okončanja kaznenog postupka;
6) sudjelovanje u postupku u povodu zahtjeva za sudsku zaštitu protiv odluke ili radnje tijela
uprave nadležnog za izvršenje kazne ili mjere oduzimanja slobode izrečene u kaznenom
postupku.
2. udruživanja za počinjenje kaznenih djela, uključujući pri tome sva kaznena djela koja
je počinila grupa ili zločinačka organizacija (osim za kaznena djela protiv Republike
Hrvatske i oružanih snaga),
3. počinjenih u vezi s djelovanjem zločinačke organizacije za koja je propisana kazna
zatvora u trajanju duljem od tri godine, a kazneno djelo je počinjeno na području
dviju ili više država ili je značajan dio njegovog pripremanja ili planiranja izvršen u
drugoj državi.
4. prikrivanja protuzakonito dobivenog novca, sprječavanja dokazivanja iz, prisile
prema pravosudnom dužnosniku, sprječavanja službene osobe u obavljanju službene
dužnosti i napada na službenu osobu, ako su ova djela počinjena u vezi s počinjenjem
kaznenih djela navedenih pod 1., 2. i 3..
Mjesna nadležnost. Za predmete gore navedenih kaznenih djela stvarno i mjesno su nadležni
županijski sudovi u Osijeku, Rijeci, Splitu i Zagrebu. U istražnim centrima tih županijskih
sudova ustrojavaju se posebni istražni odjeli.
Posebne postupovne odredbe.
- Vijeća županijskog suda pred kojima se provodi suđenje u ovim predmetima
sastavljena su od troje sudaca. Suce u ova vijeća postavlja na vrijeme od četiri godine
predsjednik županijskog suda uz mišljenje sudačkog vijeća iz reda sudaca koji se
odlikuju iskustvom na radu u složenijim predmetima gospodarskog i organiziranog
kriminaliteta.
- Rok zadržavanja osumnjičenika produljuje se na 48 sati.
- Sveukupni rok trajanja pritvora u prethodnom postupku, ako je istraga produljena (čl.
204. st. 1. ZKP) može iznositi dvanaest mjeseci.
- Ako je u istrazi pritvor produljen prema odredbi prethodnoga stavka, sveukupni rok
trajanja pritvora iz čl. 109. ZKP produžuje se za šest mjeseci.
- pravno normiranje tzv. krunskog svjedoka (o čemu se govori u poglavlju o načelu
oportuniteta – nagodba s pokajnikom).
27
Isključivo u slučaju donošenja pravomoćne osuđujuće presude.
14
Njeno postojanje jamči okrivljeniku da neće biti osuđen ako zaista sa sigurnošću nije utvrđena
njegova krivnja, te da tijekom postupka neće biti pravno dužan dokazivati svoju nevinost.31
34
Umjesto postavljenog branitelja okrivljenik uvijek može sam uzeti drugog branitelja (67/1).
Izuzetak postoji ako je na glavnoj raspravi očito da je okrivljenik uzeo drugog branitelja radi odugovlačenja
postupka. Naime, ako sud ocijeni da se postupcima okrivljenika ili branitelja odugovlači kazneni postupak, na
prijedlog predsjednika vijeća, predsjednik suda postavit će branitelja i po službenoj dužnosti za daljnji tijek
postupka do pravomoćnosti presude (65/6).
35
Misli se na optužnicu ili optužni prijedlog koji podiže DO ovisno o težini počinjenog KD za koje se progon
vrši po službenoj dužnosti.
17
b. Fakultativna formalna obrana znači da okrivljenik može, ali ne mora imati branitelja.
Imat će ga isključivo onda ako ga sam angažira. U tom slučaju branitelj u postupku sudjeluje
temeljem punomoći koju mu izdaje okrivljenik. Branitelja okrivljeniku, osim ako se on tome
izričito ne protivi, mogu uzeti i njegov zakonski zastupnik, bračni ili izvanbračni drug,
srodnik u uspravnoj liniji, posvojitelj, posvojenik, brat, sestra i hranitelj. Branitelj je ovlašten
u korist okrivljenika poduzimati sve radnje koje može poduzeti okrivljenik, a prava i dužnosti
mu prestaju kad okrivljenik opozove punomoć i o tome obavijesti sud.36
3) Višestruka obrana znači da jedan okrivljenik može imati istodobno najviše tri branitelja, a
smatra se da je obrana osigurana kad u postupku sudjeluje jedan od branitelja.37
4) Zajednička obrana znači da više (su)okrivljenika ima jednoga, dakle, zajedničkog
branitelja. Ta obrana nije dopuštena ako se protiv suokrivljenika postupak vodi zbog istog KD
ili ako je to u suprotnosti s probicima njihove obrane.38
5) Materijalna obrana znači da državna tijela koja sudjeluju u kaznenom postupku moraju
utvrđivati i sve one činjenice koje okrivljeniku idu u prilog, a ne samo one koje mu idu na
štetu.
2. ako postoje osnove sumnje da ih je počinila grupa ljudi ili zločinačka organizacija.
a. Općenito o sudovima
b. Nadležnost suda
42
Naziv kazneni sud upotrebljavat ćemo katkad u sljedećim izlaganjima, misleći pri tome na svaki onaj sud u
čiju nadležnost, među ostalim, spada i sudovanje u kaznenim predmetima.
20
b. općinski sudovi proširene nadležnosti, koji rješavaju predmete kod kojih se može izreći
novčana kazna ili kazna zatvora do 10 godina, ali i predmete kod kojih je zapriječena kazna
iznad 5 godina, a po općim bi propisima spadali u nadležnost drugih općinskih sudova.43
c. općinski sudovi pune nadležnosti koji, osim predmeta koje rješavaju općinski sudovi
proširene nadležnosti, vode i postupke prema maloljetnicima. To mogu biti samo općinski
sudovi u sjedištu županijskog suda.
B/ Županijski sudovi su nadležni:
1) suditi u 1° za KD za koja je zakonom propisana kazna zatvora preko 10 godina ili
dugotrajni zatvor, ili se radi o KD za koja je izričito predviđena nadležnost županijskog suda
(prvostupanjska nadležnost)44,
2) odlučivati o žalbama protiv odluka općinskih sudova donesenih u 1° (drugostupanjska
nadležnost),
3) provoditi istragu i druge radnje u vezi s njom (istražna nadležnost),
4) odlučivati u postupku izvršenja kazni zatvora prema posebnim propisima (nadležnost u
postupku izvršenja),
5) provoditi postupak izručenja, te obavljati poslove međunarodne pravne pomoći uključivši i
priznanje i izvršenje strane kaznene presude,
6) rješavati o sukobu mjesne nadležnosti općinskih sudova sa svoga područja,
7) obavljati i druge poslove koji su propisani zakonom:
- posebna nadležnost točno određenih županijskih sudova za suđenje zbog ranih zločina
propisana je Zakonom o sudovima;
- posebna nadležnost točno određenih županijskih sudova za suđenje u predmetima
organiziranog kriminala određena je ZUSKOK-om.
C/ Vrhovni sud RH nadležan je:
1) odlučivati u 2° o žalbama protiv odluka županijskih sudova (drugostupanjska nadležnost),
2) odlučivati o žalbama protiv presuda donesenih u 2° kad je to dopušteno (trećestupanjska
nadležnost),
3) odlučivati o izvanrednim pravnim lijekovima,
4) obavljati i druge poslove propisane zakonom.
Sud tijekom kaznenog postupka mora po službenoj dužnosti paziti na svoju stvarnu. Stranke
su ovlaštene da za čitavog postupka (pa i po okončanju postupka putem zzz) istaknu prigovor
stvarne nenadležnosti suda. Ako sud utvrdi, samostalno ili temeljem prigovora, da nije
stvarno nadležan, proglasit će se nenadležnim i nakon pravomoćnosti rješenja dostaviti
predmet nadležnom sudu. No, od ovog postoji jedna iznimka, dakle mogućnost da i stvarno
nenadležan sud donese pravno valjanu odluku. To je moguće ako tijekom glavne rasprave
sud ustanovi da je za suđenje nadležan niži sud. U tom slučaju, neće predmet dostaviti tom
sudu, nego će sam provesti postupak i donijeti odluku.
43
Proširena je nadležnost određena većim općinskim sudovima u kojima su ustanovljeni posebni kazneni odjeli,
koji inače mogu rješavati teže kaznene predmete koji bi manjim susjednim sudovima mogli stvoriti teškoće.
44
Nadležnost županijskog suda određena je, neovisno o zapriječenoj kazni, u slučaju vođenja postupka zbog
počinjenog ubojstva na mah, otmice, silovanja, spolnog odnošaja s djetetom, zlouporabe položaja i ovlasti, te
KD protiv RH.
21
Subjektivni koneksitet takva je vrsta povezanosti među kaznenim predmetima kojoj je temelj
počinitelj (subjekt) KD. Ovakvu situaciju u materijalnom kaznenom pravom nazivamo
stjecajem.
A/ Ako je ista osoba okrivljena za više KD, pa je za neka od tih KD nadležan niži, a za neka
viši sud, nadležan je viši sud,
B/ Ako su za više počinjenih KD nadležni sudovi iste vrste, nadležan za sva KD je onaj sud
koji je na zahtjev ovlaštenog tužitelja prvi započeo postupak, a ako postupak još nije započet
sud kojem je prije podnesen zahtjev za pokretanje postupka.
Objektivni koneksitet jest veza među kaznenim predmetima koja se temelji na KD,
dakle na onome što se objektivno dogodilo. Nekoliko kaznenih predmeta, unatoč počinjenju
jednog KD ovdje postoji jer je u počinjenju sudjelovalo nekoliko osoba. Takav se slučaj u
materijalnom kaznenom pravu naziva sudioništvom.
A/ Za sve supočinitelje nadležan je, u pravilu, sud koji je kao nadležan za jednog od njih prvi
započeo postupak.
B/ Sud koji je nadležan za počinitelja KD nadležan je, u pravilu, i za sudionike (poticatelje,
pomagatelje), te za prikrivatelje i osobe koje su pomogle počinitelju nakon počinjenja KD,
kao i za one koje nisu prijavile pripremanje, počinjenje ili počinitelja KD.
Mješoviti koneksitet predstavlja kombinaciju subjektivnog i objektivnog koneksiteta, što
znači da postoji situacija u kojoj je nekoliko osoba počinilo nekoliko KD. Sud može odlučiti
da se provede jedinstveni postupak i donese jedna presuda i kad je više osoba okrivljeno za
više KD, ali samo ako između počinjenih KD postoji međusobna veza i ako postoje isti
dokazi. Ako je za neka od tih KD nadležan viši, a za neka niži sud, jedinstveni postupak može
se provesti samo pred višim sudom. 49 O spajanju postupaka odlučuje sud koji je nadležan za
vođenje jedinstvenog postupka. Sud može iz važnih razloga ili iz razloga svrhovitosti do
završetka glavne rasprave odlučiti da se postupak za pojedina KD ili protiv pojedinih
okrivljenika razdvoji i posebno dovrši ili preda drugome nadležnom sudu.
Dakle, nadležnost po koneksitetu je nadležnost jednog suda za nekoliko kaznenih predmeta
koje bi, po općim propisima, morali rješavati različiti sudovi.
c. Sastav suda
- sudac općinskog suda kao pojedinac, dakle profesionalni sudac, koji će suditi za KD za
koja je propisana kao glavna kazna novčana kazna ili kazna zatvora do 5 godina
(18/2).50 Iznimno, stranke se mogu suglasiti do početka glavne rasprave da glavnu
raspravu u kaznenom postupku za KD za koja je zakonom propisana kazna zatvora do
10 godina provede predsjednik vijeća kao sudac pojedinac, osim ako sastav vijeća nije
propisan posebnim zakonom. On ima ovlasti vijeća. Stranke ovu suglasnost ne mogu
opozvati (18/3).51
- sudsko vijeće sastavljeno od jednog profesionalnog suca i 2 suca porotnika sudit će u
slučajevima kod kojih je za KD zapriječena kazna zatvora iznad 5 godina pa do 15
godina zatvora. Vijeća u spomenutom sastavu mogu sudovati kako u općinskim (od 5
do 10 godina zatvora), tako i u županijskim sudovima (od 10 do 15 godina zatvora);
- sudsko vijeće sastavljeno od 2 profesionalna suca i 3 suca porotnika sudit će za KD za
koja je zapriječena kazna zatvora od 15 godina ili dugotrajnog zatvora (samo u
županijskim sudovima).
B/ Sastav suda drugog stupnja. U 2° sudu će suditi:
1) ako se provodi rasprava:52
- sudsko vijeće sastavljeno je od 2 suca i 3 suca porotnika. Ovakvo vijeće sudit će kako u
županijskim sudovima ako je propisana kazna do 10 godina zatvora (20/3), tako i u
Vrhovnom sudu ako je propisana kazna do 15 godina ili kazna dugotrajnog zatvora
(22/2);
2) ako se odlučuje na sjednici vijeća, sastav suda ovisi o visini zapriječene kazne, pa
razlikujemo:
- sudsko vijeće sastavljeno od 3 profesionalna suca koje će u županijskim sudovima u 2°
suditi za KD za koja je zapriječena novčana kazna ili kazna zatvora do 10 godina, a u
Vrhovnom sudu za KD sa propisanom kaznom do 15 godina;
- sudsko vijeće sastavljeno od 5 profesionalnih sudaca koje će, isključivo u Vrhovnom
sudu, suditi za KD za koja je propisana kazna zatvora od 15 godina ili kazna
dugotrajnog zatvora.
C/ Sastav suda trećeg stupnja53 ovisi o tome koji je sud odlučivao u drugom stupnju.
Trećestupanjski sud može biti samo Vrhovni sud, koji odlučuje na sjednici vijeća, i to:
50
Osim za KD prouzročenja smrti iz nehaja, teške ozljede na mah (sa smrtnom posljedicom), tjelesne ozljede iz
nehaja (sa smrtnom posljedicom), povrede pregovarača, grubog postupanja s ranjenicima, bolesnicima i ratnim
zarobljenicima, neopravdane odgode povratka ratnih zarobljenika, zlouporabe međunarodnih znakova,
ugrožavanja sigurnosti osoba pod međunarodnom zaštitom (i to prijetnjom za napad na nju, članove njezine
obitelji, njezine službene prostorije, privatni stan ili prijevozno sredstvo), zlouporabe nuklearnih tvari, prisile na
spolni odnošaj, spolnog odnošaj zlouporabom položaja i izazivanja prometne nesreće (sa prouzročenjem smrti
jedne ili više osoba iz nehaja).
51
I županijski sud može biti 1° sud, no u ovom sudu nikad neće suditi sudac pojedinac, jer ovaj sud u 1° sudi
isključivo za KD za koja je zapriječena kazna zatvora iznad 10 godina ili dugotrajni zatvor (ili za točno određena
KD za koja je zapriječena kazna zatvora manje od 10 godina).
52
Rasprava će se pred 2° sudom održati «…samo ako je potrebno da se zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenoga
činjeničnog stanja izvedu novi dokazi ili ponove već prije izvedeni dokazi i ako postoje opravdani razlozi da se
predmet ne vrati prvostupanjskom sudu na ponovnu glavnu raspravu».
53
Protiv 2° presude dopuštena je žalba 3° sudu samo:
1) ako je 2° sud izrekao kaznu dugotrajnog zatvora ili je potvrdio 1° presudu kojom je izrečena takva kazna,
2) ako je 2° sud na temelju održane rasprave utvrdio činjenično stanje drukčije nego 1° sud i na tako utvrđenom
činjeničnom stanju utemeljio svoju presudu,
3) ako je 2° sud preinačio 1° presudu kojom je optuženik oslobođen optužbe i izrekao presudu kojom se
optuženik proglašava krivim.
25
d. Suci
5.11. IZUZEĆE
Pravilnost sudske odluke, među ostalim, ovisi i o nepristranosti suca koji rješava konkretni
kazneni predmet. Nepristranost postoji ako bi donesena odluka bila ista i kad bi druge osobe
bile stranke ili ako bi u tom istom predmetu drugi sudac donio istovjetnu odluku.
54
Nepostojanje sudaca porotnika u sastavu 3° suda jasno pokazuje da ovaj sud ne može provesti raspravu i
utvrđivati činjenice, već će odlučivati isključivo o pogrešnoj primjeni prava.
26
Izuzeće znači da određenom sucu, zbog razloga koji dovode u sumnju njegovu nepristranost,
u određenom kaznenom predmetu neće biti dopušteno sudjelovanje u suđenju. Razlozi za
izuzeće mogu biti različiti – ovisno o tome razlikujemo isključenje od otklona (rekuzacije).
Isključenje predstavlja obvezno izuzeće jer su razlozi koji dovode u sumnju nepristranost
suca veoma izraženi. U takvom se slučaju sudac izuzima od bilo kakve procesne radnje u
konkretnom kaznenom predmetu. Ovi razlozi izričito se određuju i već samo njihovo
postojanje obvezno dovodi do odluke o izuzeću.
Razlozi otklona ili rekuzacije nisu izraženi u tolikoj mjeri da bi zahtijevali da sudac odmah
prekine svaku djelatnost u konkretnom predmetu. Radi se o različitim razlozima koji se, zbog
svoje brojnosti, ne mogu izričito navesti, ali nadležno tijelo, ako zaključi da bi mogli utjecati
na suca, ipak može donijeti odluku o izuzeću.
Sudac ili sudac porotnik isključen je od obavljanja sudske dužnosti:
1) ako je oštećen KD,
2) ako mu je okrivljenik, njegov branitelj, tužitelj, oštećenik, njihov zakonski zastupnik ili
opunomoćenik, bračni drug ili srodnik u uspravnoj liniji bilo do kojeg stupnja, u pobočnoj
liniji do 4°, a po tazbini do 2°,
3) ako je s okrivljenikom, njegovim braniteljem, tužiteljem ili oštećenikom u odnosu
skrbnika, štićenika, posvojitelja, posvojenika, hranitelja ili hranjenika,
4) ako je u tome kaznenom predmetu obavljao istražne radnje ili je sudjelovao u odlučivanju o
prigovoru protiv optužnice ili je sudjelovao u postupku kao tužitelj, branitelj, zakonski
zastupnik ili opunomoćenik oštećenika odnosno tužitelja, ili je ispitan kao svjedok ili vještak.
5) ako je u istom predmetu sudjelovao u donošenju odluke nižeg suda ili ako je u istom sudu
sudjelovao u donošenju odluke koja se pobija žalbom ili izvanrednim pravnim lijekom.
Rekuzacija kao vrsta izuzeća prihvaćena je odredbom po kojoj sudac ili sudac porotnik može
biti otklonjen od obavljanja sudske dužnosti ako se (izvan navedenih slučajeva) navedu i
dokažu okolnosti koje izazivaju sumnju u njegovu nepristranost.
Sudac ili sudac porotnik čim sazna da postoji koji od razloga za isključenje, dužan je prekinuti
svaki rad na tom predmetu i o tome izvijestiti predsjednika suda, koji će mu odrediti zamjenu.
Ako je riječ o isključenju predsjednika suda, on će odrediti sebi zamjenika između sudaca
toga suda, a ako to nije moguće, zatražit će od predsjednika neposredno višeg suda da odredi
zamjenu (37/1). Ako sudac ili sudac porotnik smatra da postoje druge okolnosti koje
opravdavaju njegov otklon, izvijestit će o tome predsjednika suda (37/2).
Izuzeće mogu tražiti i stranke (38/1). Stranke mogu podnijeti zahtjev za izuzeće do početka
glavne rasprave, a ako su za razlog isključenja saznale kasnije, zahtjev podnose odmah nakon
saznanja (38/2). Zahtjev za izuzeće suca višeg suda stranka može staviti u žalbi ili u odgovoru
na žalbu, ali najkasnije do početka sjednice tog suda (38/3). Stranka može tražiti izuzeće samo
poimenično određenog suca ili suca porotnika koji u predmetu postupa, odnosno suca višeg
suda (38/4). Stranka je dužna u zahtjevu navesti dokaze i okolnosti zbog kojih smatra da
postoji kakva zakonska osnova za izuzeće. U zahtjevu se ne mogu navoditi razlozi koji su
isticani u prijašnjem zahtjevu za izuzeće koji je odbijen (38/5).
O zahtjevu za izuzeće odlučuje predsjednik suda. Ako se traži izuzeće i predsjednika suda o
zahtjevu za izuzeće predsjednika vijeća, suca ili suca porotnika odluku o izuzeću donosi
zamjenik predsjednika suda ili sudac koje je predsjednik suda sebi odredio kao zamjenika
između sudaca tog suda (39/1). Ako se traži izuzeće predsjednika suda, odluku o izuzeću
donosi predsjednik neposredno višeg suda, a ako se traži izuzeće predsjednika Vrhovnog suda
RH, odluka o izuzeću donosi se na općoj sjednica toga suda. Protiv tih odluka žalba nije
dopuštena (39/2). Prije donošenja rješenja o izuzeću pribavit će se izjava suca, suca porotnika,
odnosno predsjednika suda, a prema potrebi provest će se i drugi izvidi (39/3). Protiv rješenja
27
kojim se zahtjev za izuzeće prihvaća nije dopuštena žalba. Rješenje kojim se zahtjev za
izuzeće odbija može se pobijati posebnom žalbom, a ako je takvo rješenje doneseno nakon
podignuća optužbe, onda samo žalbom protiv presude (39/4). Ako je zahtjev za otklon
podnesen nakon početka glavne rasprave ili ako u zahtjevu nije zatraženo izuzeće samo
poimenično određenog suca ili suca porotnika koji u predmetu postupa, odnosno suca višeg
suda odnosno ako stranka nije u zahtjevu navela dokaze i okolnosti zbog kojih smatra da
postoji kakva zakonska osnova za izuzeće, zahtjev će se odbaciti u cijelosti, odnosno
djelomično. Protiv rješenja kojim se zahtjev odbacuje nije dopuštena žalba. Rješenje kojim se
zahtjev odbacuje donosi predsjednik suda, a na glavnoj raspravi vijeće. U donošenju tog
rješenja može sudjelovati sudac čije se izuzeće traži (39/5).
Kad sudac ili sudac porotnik sazna da je stavljen zahtjev za njegovo izuzeće, dužan je odmah
obustaviti svaki rad na predmetu, a ako je riječ o otklonu, može do donošenja rješenja o
zahtjevu poduzimati samo one radnje za koje postoji opasnost od odgode (40).
Načelo oportuniteta kaznenog progona je takvo načelo po kojemu DO, ako utvrdi postojanje
zakonskih uvjeta, kazneni progon će vršiti samo ako zaključi da je to svrhovito (oportuno).
Prema ZKP-u: «Ako Zakon drukčije ne propisuje (oportunitet), DO je dužan poduzeti kazneni
progon ako postoji osnovana sumnja da je određena osoba počinila KD za koje se progoni po
službenoj dužnosti i nema zakonskih smetnji za progon te osobe (načelo legaliteta)».58
Slučajevi kod kojih se progon vrši sukladno načelu oportuniteta su iznimke od načela
legaliteta. Najvažniji slučajevi su:
A/ Uvjetna odgoda kaznenog postupka. Osim kad mu je to po zakonu dopušteno, DO može
odlučiti da odgodi početak započinjanja kaznenog progona ako je kaznena prijava podnesena
za KD za koje je predviđena novčana kazna ili kazna zatvora do tri godine, a KD je nižeg
stupnja krivnje kod kojega razmjeri štetnih posljedica ne nalažu javni probitak kaznenog
progona. Rješenje o odgodi početka kaznenog progona DO može donijeti samo uz prethodnu
suglasnost oštećenika i privolu osumnjičenika i njegovu pripravnost da ispuni jednu ili više
obveza (175/1).59
DO će prije davanja suglasnosti upozoriti oštećenika da u slučaju davanja suglasnosti na
odgodu započinjanja kaznenog progona i donošenja odluke o odbacivanju kaznene prijave
gubi pravo nastavka progona (175/2).
Rješenje o odgodi kaznenog progona DO će dostaviti oštećeniku i podnositelju kaznene
prijave, uz upozorenje oštećeniku da svoj imovinskopravni zahtjev može ostvarivati u parnici
(175/4).
U slučaju kad je osumnjičenik ispunio obvezu koja mu je naložena, DO će donijeti rješenje
kojim će odbaciti prijavu (175/3).
B/ Nagodba s pokajnikom. Glavni DO RH može pod uvjetima i na način propisan posebnim
zakonom rješenjem odbaciti kaznenu prijavu ili odustati od kaznenog progona tijekom
kaznenog postupka protiv osobe koja je postala pripadnikom zločinačke organizacije ako je
to, razmjerno težini počinjenih KD i važnosti iskaza te osobe, važno za otkrivanje KD i
članova zločinačke organizacije. Posebni zakon koji podrobnije regulira ovu materiju je
Zakon o USKOK-u.60
58
Slabiji dokazi, koji bi ukazivali samo na mogućnost da je netko počinitelj KD (npr. činjenica da je netko,
unatoč ograničenim primanjima, kupio skupi automobil, a u njegovu je susjedstvu upravo u to vrijeme počinjena
teška krađa) nisu dovoljni za kazneni progon. Moraju postojati dokazi koji ukazuju na vjerojatnost počinjenja
KD od neke osobe, postoji, dakle, viši stupanj mogućnosti – osumnjičena osoba npr, ne samo da živi u
susjedstvu i kupuje skupi automobil, već je i viđena u neposrednoj blizini i u vrijeme počinjenja djela, a usto je u
njezinu stanu pronađen dio ukradenog nakita.
59
Te obveze su:
1) izvršenje kakve činidbe u svrhu popravljanja ili naknade štete prouzročene KD, 2) uplata određene svote u
korist javne ustanove, u humanitarne ili karitativne svrhe, odnosno u fond za naknadu štete žrtvama KD, 3)
ispunjenje obveze zakonskoga uzdržavanja, 4) obavljanje rada za opće dobro na slobodi, 5) podvrgnuće
odvikavanju od droge ili drugih ovisnosti sukladno posebnim propisima. 6) podvrgavanje psihosocijalnoj terapiji
radi otklanjanja nasilničkog ponašanja uz pristanak osumnjičenika na napuštanje obiteljske zajednice za vrijeme
trajanja terapije.
60
Posebni uvjeti koje predviđa ZUSKOK (čl. 29.-32.) su:
Glavni državni odvjetnik može od suda iz članka 24. stavka 1. ZUSKOK-a zahtijevati donošenje rješenja o
ispitivanju kao svjedoka osobe koja je postala pripadnik zločinačke organizacije:
1. protiv koje je podnesena kaznena prijava ili se vodi kazneni postupak za kazneno djelo iz članka 21.
ZUSKOK-a počinjeno u okvirima zločinačke organizacije i ako postoje okolnosti na temelju kojih se prema
kaznenom zakonu pripadnik zločinačke organizacije može osloboditi kazne ili olakotne okolnosti na temelju
kojih se kazna može ublažiti,
2. ako je iskaz te osobe razmjeran težini počinjenoga kaznenog djela i važnosti iskaza te osobe za otkrivanje
i dokazivanje kaznenih djela počinjenih u okvirima zločinačke organizacije ili njihovih počinitelja, odnosno za
otkrivanje i sprječavanje kaznenih djela zločinačke organizacije.
29
državi, toj državi se može ustupiti kazneni progon ako se strana država tome ne protivi. Uvjeti
za ustupanje su:
- da se radi o kaznenom djelu za koje je zapriječena kazna zatvora do deset godina ili o
kaznenom djelu ugrožavanja javnog prometa;
- ako je oštećenik državljanin RH, ustupanje nije dopušteno ako se on tome protivi, osim
ako je dano osiguranje za ostvarivanje njegovog imovinskopravnog zahtjeva.
O ustupanju odlučuje primjenom načela svrhovitosti: državni odvjetnik (do početka
postupka), istražni sudac na prijedlog drž. odvjetnika (tijekom istrage), sudsko vijeće na
prijedlog drž. odvjentika (nakon početka glavne rasprave). Ako se okrivljenik nalazi u
pritvoru, od strane države zatražit će se da u roku od 15 dana izvijesti preuzima li gonjenje.
međunarodnih ugovora u krivičnim stvarima), glave XXXI. (Postupak za izručenje okrivljenih i osuđenih
osoba), koje će se primjenjivati do donošenja posebnih zakona.
31
suca mogu i neposredno postavljati pitanja (198/7). Dakle, način izvođenja istražen
radnje određuje isključivo istražni sudac.
2. Načelo javnosti se ne odnosi na istragu. Ipak, istražnim radnjama mogu prisustvovati
stranke, osim ako postoji opasnost od odgode (198/5).
3. Pravo istražnog suca na ispitivanje okrivljenika (225/1). No ovom pravu je supotstavljeno
pravo okrivljenika da ne iznosi svoju obranu niti odgovara na pitanja (225/2).
II. OPTUŽIVANJE
Akuzatorni elementi
1. Optužnica se pismeno formulira i točno određuje njen sadržaj (268), što omogućuje obranu
jer optuženik zna zbog čega ga se okrivljuje.
2. Nakon što je završena istraga, postupak pred sudom može se voditi samo na temelju
zahtjeva ovlaštenog tužitelja – optužnica (267/1).
3. Okrivljenik ima pravo podnijeti prigovor protiv optužnice u roku od osam dana od dana
dostave. Pri uručenju optužnice sud će okrivljenika poučiti o tome njegovu pravu (272/1).
1. Glavna rasprava ima obilježja spora ravnopravnih stranaka pred sudom. To znači da su
ovlašteni tužitelj i okrivljenik izjednačeni u pravima. Usto, glavna rasprava je javna.
2. Tijek glavne rasprave određen je u skladu s akuzatorskim načelom:
- Ako bi tijekom rasprave ovlašteni tužitelj odustao od kaznenog progona, sud bi tada
morao donijeti odbijajuću presudu (353/2).
- Glavna rasprava počinje čitanjem optužnog akta (319/1).
- Nakon što je optužni akt pročitan, predsjednik vijeća upitat će optuženika je li razumio
optužbu. Ako nije, ponovno će mu izložiti njezin sadržaj na način na koji je optuženik
može najlakše razumjeti (320/1).
- Okrivljenik ima pravo izjasniti se o optužbi (320/3). Pri tome, okrivljenik nije dužan
iznijeti svoju obranu niti odgovarati na pitanja (320/2 u svezi sa 4/3).
- Ako se optuženik očituje da se u odnosu na sve ili pojedine točke optužbe ne smatra
krivim, ispitat će se na završetku dokaznog postupka, osim ako optuženik drugačije ne
zahtijeva (320/7).
- Dokazni je postupak kontradiktoran, što znači da stranka, iako nije predložila izvođenje
nekog dokaza, može se o tom dokazu izjasniti te sudjelovati u njegovu izvođenju.65
- Nakon završenog dokaznog postupka slijede govori stranaka. Prvo govori tužitelj, zatim
oštećenik, branitelj, pa optuženik (343).
- Presuda se može odnositi samo na osobu koja je optužena i samo na djelo koje je predmet
optužbe sadržane u podnesenoj, odnosno na glavnoj raspravi izmijenjenoj ili proširenoj
optužnici (350/1) – identitet presude i optužbe.
3. Na glavnoj raspravi se primjenjuje načelo neposrednosti.
b) Inkvizitorni elementi
1. Sud ima pravo ispitivati okrivljenika (334/1). Ovom pravu je supotstavljeno pravo
okrivljenika da ne iznosi svoju obranu niti odgovara na pitanja.
2. Sud još uvijek ima aktivnu ulogu tijekom glavne rasprave što mu smanjuje objektivnost:
- Tijekom priprema za glavnu raspravu predsjednik vijeća može i bez prijedloga stranaka
narediti pribavljanje novih dokaza za glavnu raspravu (287/3).
- Tijekom rasprave vijeće može odlučiti da se izvedu dokazi koji nisu predloženi ili od
kojih je predlagatelj odustao (322/3) – inkvizitorna maksima.
65
Tako npr. tijekom iznošenja iskaza svijedoka ili vještaka, njima najprije postavlja pitanje stranka koja je
predložila izvođenje tog dokaza, zatim protustranka, a tek nakon toga pitanja postavlja predsjednik i članovi
sudskog vijeća (326/1). Ovime je kod nas uvedeno tzv. unakrsno ispitivanje (cross-examination), koje je inače
karakteristično za anglosaksonski, dakle akuzatorni postupak.
66
Razlikovati od tzv. supsidijarnog tužitelja.
34
- Glavna rasprava može se održati ako i ne dođe privatni tužitelj koji ima prebivalište izvan
područja suda kojem je podnesena privatna tužba ako je sudu stavio prijedlog da se
glavna rasprava održi u njegovoj odsutnosti (441/2).
U oba navedena slučaja radi se o inkvizitornom elementu jer sud mora voditi računa i o
optužbi, što uvjetuje kumulaciju funkcija.
2. Glavna rasprava se može održati i bez nazočnosti okrivljenika ako je uredno pozvan 67, a
već je prije toga bio ispitan ili se očitovao o osnovanosti optužbe i ako sud smatra da njegova
nazočnost nije nužna (441/3). Ova mogućnost također uvjetuje kumulaciju funkcija.
67
Ili mu se poziv nije mogao uručiti zbog neprijavljivanja sudu promjene adrese ili boravišta.
35
A/ Okrivljenik mora biti ispitan na glavnoj raspravi, budući da ZKP predviđa i mogućnost
njegovog prisilnog dovođenja (320/3).
B/ Svjedoci i vještaci moraju biti ispitani na glavnoj raspravi. Ako svjedok ili vještak unatoč
urednom pozivu neopravdano izostane, vijeće može naložiti da se odmah prisilno dovede
(308/1).
C/ Nakon što je sud izrekao presudu, predsjednik vijeća odmah će presudu objaviti. Ako sud
ne može nakon glavne rasprave istog dana izreći presudu, odgodit će objavu presude najviše
za 3 dana i odrediti vrijeme i mjesto objave presude (356/1).
D/ Zapisnici o očevidu, o pretrazi stana i osoba, o oduzimanju stvari, prepoznavanju i
uzimanju otisaka prstiju i drugih dijelova tijela, isprave, knjige, spisi i drugi dopisi kao i
tehničke snimke koje služe za utvrđivanje činjenica, pročitat će se, odnosno reproducirati na
glavnoj raspravi radi utvrđivanja njihova sadržaja, a prema ocjeni vijeća može se sadržaj
isprava i drugih dopisa ukratko usmeno izložiti. Dopisi koji imaju značenje dokaza podnose
se u izvorniku (330/1).
ZKP predviđa i iznimke od načela neposrednosti. Naprimjer:
A/ Okrivljenik u nekim slučajevima ne mora biti nazočan glavnoj raspravi.68
B/ Iskaz okrivljenika iznensen u istrazi može se pročitati kad optuženik na glavnoj raspravi
odstupi od svojega prijašnjeg iskaza (335/1), ili ne želi iskazivati (335/2).
C/ Zapisnici o iskazima svjedoka, suoptuženika ili već osuđenih sudionika u KD te zapisnici
ili drugi dopisi o nalazu ili mišljenju vještaka mogu se prema odluci vijeća pročitati samo:
1) ako su ispitane osobe umrle, duševno oboljele ili se ne mogu pronaći, ili je njihov dolazak
pred sud nemoguć ili znatno otežan zbog starosti, bolesti ili drugih važnih uzroka,
2) ako svjedoci ili vještaci bez zakonskih razloga neće iskazivati na glavnoj raspravi,
3) ako je svjedok ili vještak ispitan izvan glavne rasprave,
4) ako su stranke suglasne da se umjesto neposrednog ispitivanja svjedoka, odnosno vještaka
koji nije nazočan, bez obzira je li bio pozvan ili ne, pročita zapisnik o njegovu prijašnjem
ispitivanju,
5) ako su svjedoci ili vještaci ispitani pred istim vijećem, a postupak se vodi zbog KD za koje
je propisana kazna zatvora iznad 8 godina, odnosno pred istim predsjednikom vijeća, a
postupak se vodi zbog KD za koje je propisana kazna zatvora do 8 godina, i to bez suglasnosti
stranaka (331/1).
69
Tako sud može smatrati točnim iskaz nekog svjedoka iako je on suprotan usklađenim iskazima čak petorice
svjedoka.
70
Npr. primio je mito da bi donio osuđujuću presudu.
71
Iskaz svjedoka koji bi potvrdio primanje mita ne bi bio dovoljan za obnovu postupka. Ovim se sprečavaju česti
i neosnovani zahtjevi kojima bi se tražila obnova postupka.
37
Ako se postupak protiv njega ne može provesti zbog toga što je umro ili što postoje okolnosti
koje isključuju kazneni progon, te činjenice mogu se utvrditi i drugim dokazima (405/2).
D/ Postojanje identiteta presude i optužbe. Presuda se može odnositi samo na osobu koja je
optužena i samo na KD koje je predmet optužbe sadržane u podnesenoj, odnosno na glavnoj
raspravi izmijenjenoj ili proširenoj optužnici (350/1). Sud pri tome nije vezan za prijedloge
tužitelja o pravnoj ocjeni djela (350/2).
2.2. POZIV
Poziv je pismeni nalog okrivljeniku da se u određeno vrijeme pojavi pred tijelom kaznenog
postupka.
Kad se okrivljenik prvi put poziva, poučit će se u pozivu o pravu da uzme branitelja, te da
branitelj može biti nazočan njegovu ispitivanju. Ako se okrivljenik ne može odazvati pozivu
zbog bolesti ili druge neotklonjive smetnje, može se ispitati u mjestu gdje se nalazi ili će se
osigurati njegov prijevoz do sudske zgrade ili drugog mjesta gdje se radnja poduzima, ili se
njegovo ispitivanje može odgoditi. Prema potrebi sud može naložiti tjelesni pregled ili
vještačenje radi provjere postojanja gore navedenih okolnosti.
2.3. DOVOĐENJE
Dovođenje je mjera prisile prema okrivljeniku kojom se on silom dovodi pred sud. Sud može
izdati dovedbeni nalog, i to u bilo kojem od ovih slučajeva:
40
oduzeti dozvolu za upravljanje motornim vozilom od osobe za koju postoji osnova sumnje da
je počinitelj (90/9).
2.5. JAMSTVO
Jamstvo je, kao i mjere opreza, predviđeno kao supstitucija pritvoru. Okrivljenik protiv kojeg
treba odrediti pritvor ili je pritvor protiv njega već određen zbog bojazni da će okrivljenik
pobjeći može se ostaviti na slobodi, odnosno pustiti na slobodu ako on osobno ili tko drugi za
njega dade jamstvo da do kraja kaznenog postupka neće pobjeći, a sam okrivljenik obeća da
se neće kriti i da bez odobrenja neće napustiti svoje boravište.
Jamčevina uvijek glasi na svotu novca koja se određuje s obzirom na težinu KD, osobne i
obiteljske prilike okrivljenika, te imovno stanje okrivljenika i osobe koja daje jamstvo.
Jamčevina se sastoji u polaganju gotovog novca, vrijednosnih papira, dragocjenosti ili drugih
pokretnina veće vrijednosti koje se lako mogu unovčiti i čuvati ili u stavljanju hipoteke za
iznos jamstva na nekretnine osobe koja daje jamstvo ili u osobnoj obvezi jedne ili više osoba
da će u slučaju bijega okrivljenika platiti utvrđeni iznos jamstva. Ako okrivljenik pobjegne,
rješenjem će se, sukladno propisima, odrediti kome će pripasti vrijednost dana kao jamčevina.
Protiv okrivljenika će se, unatoč danom jamstvu, odrediti pritvor ako na uredan poziv ne
dođe, a izostanak ne opravda, ako se sprema pobjeći ili ako postoji neka druga zakonska
osnova da se protiv njega odredi pritvor. U tom slučaju jamstvo se ukida. Položena jamčevina,
dragocjenosti, vrijednosni papiri ili druge pokretnine vraćaju se, a hipoteka skida. Na isti se
način postupa i kad kazneni postupak pravomoćno završi rješenjem o obustavi postupka ili
presudom. Ako je presudom izrečena kazna zatvora, jamstvo prestaje kad osuđenik stupi na
izdržavanje kazne.
2.6. UHIĆENJE
Uhićenje, oduzimanje slobode nekoj osobi zbog sumnje da je počinila KD, mogu i bez
sudskog naloga obaviti samo redarstvene vlasti. No, svatko smije spriječiti bijeg osobe
zatečene u KD za koje se progoni po službenoj dužnosti. Zatečena u kaznenom djelu je osoba
koju netko opazi u radnji kaznenog djela, odnosno osoba koja je neposredno nakon kaznenog
djela zatečena pod okolnostima koje upućuju na to da je upravo ona počinila kazneno djelo.
Osoba spriječena u bijegu se mora odmah dovesti istražnom sucu ili redarstvenim vlastima, a
ako to nije moguće, o tome se mora izvijestiti jedno od tih tijela.
Uhićenje vrše redarstvene vlasti, a ovlaštenje za to imaju prema ovim osobama:
A/ protiv koje izvršavaju dovedbeni nalog,
B/ protiv koje treba izvršiti rješenje o pritvoru,
C/ zatečenima u KD za koje se progoni po službenoj dužnosti,
D/ za koju postoje osnove sumnje da je počinila KD za koje se progoni po službenoj dužnosti,
ali samo kad postoji i neki od razloga za određivanje pritvora.
Prilikom uhićenja uhićenika se mora odmah izvijestiti o razlozima uhićenja, osim ako to s
obzirom na okolnosti uhićenja nije nikako moguće. Redarstvene su vlasti dužne o uhićenju
obavijestiti obitelj uhićenika u roku od 24 sata, osim ako se on tome protivi. O uhićenju će se
obavijestiti i nadležno tijelo socijalne skrbi ako je potrebno poduzeti mjere za zbrinjavanje
djece i drugih članova obitelji uhićenika o kojima se on brine.
Eventualna primjena sile prilikom uhićenja mora biti u skladu s načelo razmjernosti, što je
regulirano odredbama čl. 54.-59. Zakona o policiji i čl. 32. KZ.
42
Redarstvene vlasti moraju uhićenika odmah, a najkasnije u roku od 24 sata dovesti istražnom
sucu ili ga pustiti na slobodu. Zakašnjenje moraju posebno obrazložiti.
2.7. ZADRŽAVANJE
Uhićenik se može zadržati nakon uhićenja i prije nego što je doneseno rješenje o određivanju
pritvora, ali samo u zakonom određeni slučajevima i za točno određeno vrijeme.
A/ Redarstvene vlasti mogu zadržati uhićenika do 24 sata bez donošenja formalne odluke i
bez bilo kakva obrazloženja;
B/ Istražni sudac može pisanim i obrazloženim rješenjem odrediti da se uhićenik koji mu je
doveden zadrži do 24 sata (istražno zadržavanje)73, ako su ispunjeni ovi uvjeti:
- postoji prijedlog redarstvene vlasti ili DO za određivanje ove mjere;
- ako utvrdi da postoje osnove sumnje da je uhićenik počinio KD koje mu se stavlja na
teret,
- ako postoje okolnosti koje upućuju na opasnost da će uhićenik pobjeći (krije se, ne
može se utvrditi njezina istovjetnost i dr.), ili ako postoji osnovana sumnja da će
uništiti, sakriti, izmijeniti ili krivotvoriti dokaze ili tragove važne za kazneni postupak
ili da će ometati kazneni postupak utjecajem na svjedoke, sudionike ili prikrivače,
- zadržavanje je potrebno radi utvrđivanja istovjetnosti, provjere alibija, prikupljanja
podataka o dokazima, te otklanjanja ozbiljne opasnosti po život ili zdravlje ljudi ili
imovinu većeg opsega.
C/ Temeljem ponovnog rješenja o zadržavanju za još 24 sata koje istražni sudac može
donijeti ako su ispunjeni već navedeni uvjeti uz jedan dodatni - ako su glede uhićenika
prikupljene obavijesti o drugom KD.
Ako se radi o zadržavanju od 24 sata (slučajevi pod B i C) istražni sudac može
iznimno, na prijedlog redarstvenih vlasti ili državnog odvjetnika odrediti da se
uhićenik zadrži kod policije (umjesto u okružnom zatvoru), ako se radi o kaznenim
djelima iz članka 181. ZKP za koje je moguće izreći kaznu zatvora preko pet godina.
D/ Temeljem rješenja o zadržavanju uhićenika do 48 sati (preventivno zadržavanje),74 koje
istražni sudac može donijeti:
- po službenoj dužnosti ili na prijedlog DO:
- ako postoji osnovana sumnja da je uhićenik počinio KD koje mu se stavlja na teret,
- ako postoje razlozi za određivanje pritvora,
- ako DO protiv uhićenika još nije podnio istražni zahtjev, neposrednu optužnicu ili
optužni prijedlog.75
Zadržavanje može trajati najduže 4 dana – jedan dan (24 sata) kod policije, jedan dan po
rješenju istražnog suca, jedan dan po ponovnom rješenju istražnog suca, te još jedan dan
temeljem odredaba o zadržavanju tijekom 48 sati koje ne može trajati duže od 24 sata ako je
uhićenik već prije bio zadržan rješenjem istražnog suca.
Ako je DO podnio istražni zahtjev, neposrednu optužnicu ili optužni prijedlog i zatražio
određivanje pritvora, izvijestit će odmah o tome istražnog suca koji je odredio zadržavanje.
Istražni sudac će uhićenika zadržati do donošenja odluke nadležnog suda o istražnom zahtjevu
73
Cilj: omogućavanje polcijskih izvida.
74
Cilj: osigurati vrijeme državnom odvjetniku za formaliziranje progona.
75
Ako državni odvjetnik do isteka roka od četrdeset osam sati ne podnese istražni zahtjev, neposrednu optužnicu
ili optužni prijedlog, uhićenik će se pustiti na slobodu (98/2).
43
i pritvoru, odnosno o pritvoru nakon podignute neposredne optužnice ili optužnog prijedloga.
Ako nadležna sudbena vlast ne odredi pritvor u roku od 72 sata od kada je istekao rok na koji
je zadržavanje određeno, uhićenik se mora odmah pustiti na slobodu.
Na rješenje istražnog suca moguće je izjaviti žalbu.
Ako se istražni sudac ne složi s prijedlogom državnog odvjetnika da se uhićenik zadrži,
donijet će rješenje kojim se prijedlog odbija i uhićenik pušta na slobodu. Protiv toga rješenja
državni odvjetnik ima pravo žalbe u roku od dvadesetčetiri sata. O žalbi odlučuje
izvanraspravno vijeće u daljnjem roku od dvadesetčetiri sata (99/1).
Uhićenik ima pravo žalbe protiv rješenja o zadržavanju za vrijeme trajanja te mjere. O žalbi
odlučuje izvanraspravno vijeće odmah po njezinu primitku (99/2).
Žalba ne zadržava izvršenje nijednog od ovih rješenja.
2.8. PRITVOR
Pritvor može biti određen samo ako se ista svrha ne može ostvariti drugom mjerom.
Pri odlučivanju o pritvoru, posebno o njegovu trajanju, vodit će se računa o razmjeru između
težine počinjenoga KD, kazne koja se, prema podacima kojima raspolaže sud, može očekivati
u postupku i potrebe određivanja i trajanja pritvora.
Sudbena tijela pred kojima se vodi postupak postupat će u predmetima u kojima je određen
pritvor posebno žurno, te po službenoj dužnosti paziti jesu li prestali razlozi i zakonski uvjeti
za pritvor i u tom slučaju ga odmah ukinuti. Čim prestanu razlozi zbog kojih je pritvor
određen, pritvor se mora ukinuti i pritvorenika pustiti na slobodu (101).
Osnove za određivanje pritvora.
Zakonodavac razlikuje obligatorni od fakultativnog pritvora.
Pritvor se mora odrediti (obvezni ili obligatorni pritvor) protiv okrivljenika kojem je
izrečena kazna zatvora od 5 godina ili teža kazna.
Ako postoji osnovana sumnja da je određena osoba počinila KD, a ne postoje uvjeti za
obvezni pritvor, sud može okrivljeniku odrediti pritvor (fakultativni pritvor):
1) ako postoje okolnosti koje upućuju na opasnost da će pobjeći (krije se, ne može se utvrditi
njezina istovjetnost i dr.),
2) ako postoji osnovana sumnja da će uništiti, sakriti, izmijeniti ili krivotvoriti dokaze ili
tragove važne za kazneni postupak ili da će ometati kazneni postupak utjecajem na svjedoke,
sudionike ili prikrivače - koluzijska opasnost;
3) ako osobite okolnosti opravdavaju bojazan da će ponoviti KD ili da će dovršiti pokušano
KD ili da će počiniti KD kojim prijeti (samo ako postoji opasnost od počinjenja KD protiv
imovine ili drugoga KD za koje je prema zakonu moguće izreći kaznu zatvora od 3 godine ili
težu kaznu) - iteracijska opasnost.
4) ako su u pitanju KD: ubojstva, razbojništva, silovanja, terorizma, otmice, zlouporabe
opojnih droga, iznude, zlouporabe ovlasti u gospodarskom poslovanju, zlouporabe položaja ili
ovlasti, udruživanja za počinjenje KD ili kojeg drugog KD za koje je propisana kazna zatvora
od 12 godina ili teža kazna, ako je to neophodno zbog posebno teških okolnosti KD (102/1).
5) ako okrivljenik, iako uredno pozvan, izbjegava doći na glavnu raspravu (102/3).
Kućni pritvor.
Kad postoje opći uvjeti za pritvor, sud može odrediti kućni pritvor ako se svrha određivanja
pritvora može postići zabranom da se osoba udaljuje iz stana ili drugog prostora u kojemu
boravi. Rješenjem o određivanju kućnog pritvora sud može, uz suglasnost osobe, odrediti
44
primjenu vanjskoga elektroničkog ili video nadzora za vrijeme trajanja kućnog pritvora na
svim otvorima stana ili drugog prostora u kojem boravi.
Iz opravdanih razloga na prijedlog istražnog suca ili DO, vijeće može pritvor tijekom istrage
produljiti za još najviše 2 mjeseca. Ako se istraga vodi, vijeće može, nakon isteka ovog roka,
pritvor produljiti za još najviše 3 mjeseca.
Ukupno trajanje pritvora u istrazi, računajući i vrijeme trajanja lišenja slobode prije donošenja
rješenja o pritvoru, ne može prijeći 6 mjeseci, i istekom tog roka pritvorenik se ima odmah
pustiti na slobodu (106/1-4).
Prije podnošenja optužnog prijedloga u skraćenom postupku, pritvor može trajati onoliko
koliko je potrebno da se provedu istražne radnje, ali ne dulje od 60 dana (106/5). U
skraćenom postupku od predaje optužnog prijedloga do završetka glavne rasprave, vijeće je
dužno svakih mjesec dana ispitati postoje li razlozi za pritvor.
Nakon podnošenja optužnice, optužnoga prijedloga ili prijedloga da se optužnica podigne
bez istrage, pritvor može trajati do pravomoćnosti presude, a nakon pravomoćnosti presude
najdulje do pravomoćnosti rješenja o upućivanju na izdržavanje kazne zatvora. Vijeće će
svaka 2 mjeseca, do izricanja nepravomoćne presude, računajući od dana pravomoćnosti
prethodnog rješenja o pritvoru, ispitivati postoje li zakonski uvjeti za daljnju primjenu mjere
pritvora, te ga rješenjem produljiti ili ukinuti. Žalba protiv ovog rješenja ne zadržava njegovo
izvršenje.
Ograničenja:
- Pritvor određen zbog osnovane sumnja da će uništiti, sakriti, izmijeniti ili krivotvoriti
dokaze ili tragove važne za kazneni postupak ili da će ometati kazneni postupak
utjecajem na svjedoke, sudionike ili prikrivače ukinut će se čim budu prikupljeni,
odnosno izvedeni dokazi zbog čijeg je osiguranja pritvor određen, a najkasnije do
završetka glavne rasprave (108/1).
- Pritvor određen protiv okrivljenika koji, iako uredno pozvan, izbjegava doći na glavnu
raspravu može trajati najdulje mjesec dana (108/2).
Do donošenja presude suda 1°, pritvor može trajati najdulje:
- 6 mjeseci ako se za KD može izreći kazna zatvora do 3 godine,
- 1 godinu dana ako se za KD može izreći kazna zatvora do 5 godina,
- 1 godinu i 6 mjeseci ako se za KD može izreći kazna zatvora do 8 godina,
- 2 godine ako se za KD može izreći kazna zatvora preko 8 godina,
- 3 godine ako se za KD može izreći kazna dugotrajnog zatvora.
U svakom slučaju pritvor će se ukinuti i pritvorenik pustiti na slobodu kad sud izrekne
presudu kojom se okrivljenik oslobađa od optužbe ili se optužba odbija ili je okrivljeniku
izrečena novčana kazna, uvjetna osuda ili sudska opomena (107a).
Produljenje ovih rokova. U predmetima u kojima je donesena nepravomoćna presuda,
ukupno trajanje pritvora do njezine pravomoćnosti može se produljiti za 1/6 u slučaju kad se
može za KD izreći kazna zatvora do 8 godina, odnosno za 1/4 u ostalim slučajevima.
Vrhovni sud RH može, na obrazloženi prijedlog DO, u slučaju kada je 1° presuda ukinuta, u
postupku za KD za koja se može izreći kazna zatvora do 8 godina, trajanje pritvora produljiti
najviše do 6 mjeseci, a za ostala KD, najviše za 1 godinu.
Od dana donošenja 2° presude protiv koje je dopuštena žalba, pritvor može trajati do
pravomoćnosti presude, ali najdulje 3 mjeseca.
Okrivljenik koji se nalazi u pritvoru, a presuda kojom mu je izrečena kazna zatvora je postala
pravomoćna, ostat će u pritvoru do upućivanja na uzdržavanje kazne, a najdulje do isteka
trajanja izrečene kazne (109).
46
Žalbu protiv rješenja kojim se određuje, produljuje ili ukida pritvor mogu podnijeti
okrivljenik, njegov branitelj i DO u roku od 2 dana. Žalba protiv rješenja o određivanju,
produljenju ili ukidanju pritvora ne zadržava njegovo izvršenje.
O žalbi podnesenoj protiv rješenja suca pojedinca i istražnog suca odlučuje izvanraspravno
vijeće.
Kad je rješenje o određivanju, produljenju ili ukidanju pritvora donijelo vijeće, o žalbi protiv
rješenja odlučuje vijeće višeg suda.
Vijeće će donijeti odluku o žalbi u roku od 48 sati (110).
Nađe li se kod okrivljenika tuđa stvar, a ne zna se čija je, tijelo koje vodi postupak opisat će tu
stvar i opis objaviti na ploči tijela jedinica lokalne samouprave i uprave na čijem području
okrivljenik živi i na čijem je području KD počinjeno. U oglasu će se pozvati vlasnik da se javi
u roku od 1 godine od dana objave oglasa jer će se inače stvar prodati. Novac dobiven
prodajom unosi se u proračunska sredstva. Ako je riječ o stvarima veće vrijednosti, objava se
može obaviti i preko dnevnih listova. Ako je stvar podložna kvaru ili je njezino čuvanje
vezano sa znatnim troškovima, ona će se prodati prema odredbama koje važe za ovršni
postupak, a novac predati na čuvanje banci. Tako će se postupiti i kad stvar pripada
odbjeglom ili nepoznatom počinitelju KD (138a).
Ako se tijekom 1 godine nitko ne javi za stvari ili novac dobiven od prodaje stvari, donijet će
se odluka da stvar postaje vlasništvo RH, odnosno da se novac unosi u proračunska sredstva.
Vlasnik stvari ima pravo u parnici tražiti povrat stvari ili novca dobivenog od prodaje stvari.
Zastarijevanje tog prava počinje teći od dana objave oglasa (138b).
Predmeti koji su tijekom kaznenog postupka privremeno oduzeti vratit će se vlasniku. Ako
vlasnik nije poznat, ti će se predmeti vratiti posjedniku čim se ustanove da ne postoje razlozi
za njihovo oduzimanje (138c).
47
4. PREDISTRAŽNI POSTUPAK
4.2. IZVIDI KD
Izvidi KD su djelatnost policije i DO prije početka kaznenog postupka kojoj je svrha osnove
sumnje pretvoriti u osnovanu sumnju kako bi se omogućilo pokretanje kaznenog postupka.
Policija je dužna djelovati:
a) ako postoje osnove sumnje da je počinjeno KD za koje se progoni po službenoj dužnosti,
redarstvene vlasti dužne su poduzeti potrebne mjere da se pronađe počinitelj KD, da se
počinitelj ili sudionik ne sakrije ili ne pobjegne, da se otkriju i osiguraju tragovi KD i
predmeti koji mogu poslužiti pri utvrđivanju činjenica te da prikupe sve obavijesti koje bi
mogle biti od koristi za uspješno vođenje kaznenog postupka (177/1);
b) ako to od nje zahtijeva DO.
Redarstvene vlasti mogu tražiti potrebne obavijesti od građana, primijeniti poligrafsko
testiranje, analiziranje glasa, obaviti potreban pregled prijevoznih sredstava, osoba i prtljage,
za prijeko potrebno vrijeme nadzirati i ograničiti kretanje određenih osoba na određenom
prostoru (promatranje, pratnja, blokada, racija, zasjeda, klopka, nadzor prijenosa stvari i dr.),
poduzeti potrebne mjere u svezi s utvrđivanjem istovjetnosti osoba i predmeta, raspisati
48
5. ISTRAGA
Kad istražni sudac primi istražni zahtjev bez odgode će razmotriti spise i ispitati osobu protiv
koje se zahtijeva provođenje istrage, osim ako postoji opasnost od odgode, i ako se složi sa
zahtjevom, donijet će rješenje o provođenju istrage. Istražni sudac može, prije nego odluči o
istražnom zahtjevu ili prijedlogu DO da se ne provodi istraga, pozvati DO i osumnjičenika na
prethodno ročište ako je potrebno razjašnjenje okolnosti koje mogu biti važne za odlučivanje.
Na prethodno ročište pozvat će se, osim DO, osumnjičenika i njegova branitelja, oštećenik i
njegov opunomoćenik ako ga ima. Na pozivanje i ispitivanje osumnjičenika primjenjuju se
odredbe o pozivanju i ispitivanju okrivljenika u istrazi. Nedolazak branitelja ili oštećenika,
odnosno njegova opunomoćenika ne sprječava održavanje prethodnog ročišta.
Ako se istražni sudac složi s istražnim zahtjevom, donijet će rješenje o provođenju istrage.
Budući da žalba na ovo rješenje nema suspenzivno djelovanje, donošenjem rješenja počinje
kazneni postupak, a osumnjičenik postaje okrivljenikom.
Ako se istražni sudac ne složi s istražnim zahtjevom DO, zatražit će da o tome odluči vijeće
županijskog suda.
Istragu provodi istražni sudac nadležnog suda, a ministar nadležan za poslove pravosuđa
može odrediti jedan sud u kojem će se za područja više sudova provoditi istrage (istražni
centar).
U tijeku istrage istražni sudac može povjeriti obavljanje pojedinih istražnih radnji istražnom
sucu suda na čijem području treba poduzeti te radnje.
Istražni sudac može povjeriti redarstvenim vlastima izvršenje naredbe o pretrazi stana ili
osobe ili o privremenom oduzimanju predmeta.
Istražni sudac može povjeriti redarstvenim vlastima izvršenje ostalih istražnih radnji,
- na prijedlog DO, (ako se istražni sudac ne složi s prijedlogom DO, zatražit će odluku
vijeća, koje je dužno odluku donijeti u roku od 24 sata).
- ako se istraga provodi za KD protuzakonitog prometa opojnim drogama ili opasnim
materijalima, oružjem, streljivom i drugim predmetima obrane, krivotvorenja novca i
vrijednosnih papira te drugih KD čiji su počinitelji povezani s stranom državom ili
koja je počinila grupa ili zločinačka organizacija,
- a takvo je povjeravanje, s obzirom na težinu KD i složenost dokaza, prijeko potrebno
za uspješno vođenje istrage.
Istraga se vodi samo u svezi s onim KD i protiv onog okrivljenika na koje se odnosi rješenje o
provođenju istrage.
Ako se u tijeku istrage pokaže da postupak treba proširiti na drugo KD ili protiv druge osobe,
istražni će sudac o tome izvijestiti DO. U takvu slučaju mogu se poduzeti istražne radnje koje
ne trpe odgodu, ali o svemu što je poduzeto mora se izvijestiti DO.
Nakon donošenja rješenja o provođenju istrage istražni sudac i bez prijedloga stranaka
poduzima radnje za koje smatra da su potrebne za uspješno vođenje postupka.
Stranke i oštećenik mogu u tijeku istrage stavljati istražnom sucu prijedloge da se obave
pojedine istražne radnje. Ako se istražni sudac ne složi s prijedlogom DO da se obavi
pojedina istražna radnja, zatražit će da o tome odluči vijeće.
Prekid istrage.
Obligatoran prekid: istražni će sudac rješenjem prekinuti istragu ako je okrivljenik zbog
zdravstvenih smetnji nesposoban sudjelovati u postupku. Međutim, ako istražni sudac utvrdi
da je okrivljenik raspravno sposoban zbog duševnih smetnji, a DO je stavio prijedlog za
utvrđivanje ubrojivosti, istraga se neće prekinuti. U ovim slučajevima okrivljenik mora imati
branitelja.
52
Fakultativan prekid: ako se ne zna boravište okrivljenika, istraga se može prekinuti, ali ako je
okrivljenik u bijegu ili inače nije dostižan državnim tijelima, istraga će se prekinuti nakon
pribavljenog mišljenja DO, ako se postupak vodi na njegov zahtjev.
Prije nego što se istraga prekine, prikupit će se svi dokazi o KD i krivnji okrivljenika do kojih
se može doći. Kad prestanu smetnje koje su prouzročile prekid, istražni će sudac nastavit
istragu. Ako tijekom prekida istrage nastupi zastara kaznenog progona, sud će obustaviti
istragu.
Obustava istrage.
Istražni sudac obustavlja rješenjem istragu:
- kad DO u tijeku istrage ili nakon završene istrage izjavi da odustaje od progona. O
obustavi istrage istražni će sudac u roku od 8 dana izvijestiti oštećenika.
- ako okrivljenik tijekom istrage umre.
Istragu će rješenjem obustaviti vijeće županijskog suda kad odlučuje o bilo kojem pitanju
tijekom istrage:
1) ako KD koje se stavlja na teret okrivljeniku nije KD za koje se progoni po službenoj
dužnosti,
2) ako postoje okolnosti koje isključuju krivnju okrivljenika,
3) ako je nastupila zastara kaznenog progona ili je KD obuhvaćeno amnestijom ili
pomilovanjem ili ako postoje druge okolnosti koje isključuju kazneni progon,
4) ako nema dokaza da je okrivljenik počinio KD.
Ako istražni sudac ustanovi da postoje razlozi za obustavu istrage, obavijestit će o tome DO.
Ako DO u roku od 8 dana ne izvijesti istražnog suca da odustaje od progona, istražni sudac
zatražit će da vijeće odluči o obustavi istrage. Protiv tog rješenja DO i oštećenik imaju pravo
žalbe.
Istražni će sudac prije završene istrage pribaviti podatke o okrivljeniku, te podatke o
prijašnjim osudama okrivljenika.
Istražni sudac završava istragu kad ustanovi da je stanje stvari u istrazi dovoljno razjašnjeno
da se može podignuti optužnica ili obustaviti postupak.
Nakon završene istrage istražni sudac dostavlja spise DO, koji je dužan u roku od 15 dana
staviti prijedlog da se istraga dopuni ili podignuti optužnicu, ili dati izjavu da odustaje od
progona. Taj rok može vijeće županijskog suda produljiti na prijedlog DO najviše za još 15
dana.
DO će bez odlaganja obavijestiti podnositelja kaznene prijave o podizanju optužnice,
optužnog prijedloga ili odustajanja od kaznenog progona.
Ako se istraga ne završi u roku od 6 mjeseci, istražni sudac dužan je izvijestiti predsjednika
suda o razlozima zbog kojih istraga nije završena. Predsjednik će suda prema potrebi poduzeti
mjere da se istraga završi.
53
79
Budući da i policija, doduše iznimno može vršiti pojedine istražne radnje.
80
Hitne istražne radnje se mogu vršiti i tijekom izvida, dakle prije istrage, ali i u slučajevima u kojima se
rasprava uopće ne provodi (prije podizanja neposredne optužnice i u sumarnom postupku).
81
Rezultat pravno valjanih istražnih radnji, tj. onih koje su poduzete u skladu s odredbama ZKP-a, mogu se
koristiti kao dokaz i na njima se može temeljiti sudska odluka.
82
Ako ga okrivljenik nije uzeo, branitelja će mu postaviti predsjednik suda za daljnji tijek postupka do donošenja
odluke istražnog suca (dakle, do donošenja odluke radi se o predmetu s obveznom obranom).
83
Dakle, zahtjev se faktički smatra priznanjem.
54
Stranka može odustati od ovog zahtjeva do donošenja odluke istražnog suca, što
uvjetuje odbacivanje zahtjeva.
Odluke istražnog suca o zahtjevu:
- prihvaćanje zahtjeva i izricanje presude kojom se ne smije izreći druga vrsta ili
veća mjera kazne od predložene. Ako su stranke podnijele zajednički zahtjev,
istražni sudac će u izreci o troškovima postupka odrediti da se optuženik u cijelosti
oslobađa troškova kaznenog postupka. U obrazloženju presude sud samo navodi
okolnosti koje je uzeo u obzir pri odmjeravanju kazne. Presuda se ne može pobijati
žalbom zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, osim ako je
optuženik za dokaze o isključenju protupravnosti ili krivnje saznao nakon
donošenja presude.
- neprihvaćanje zahtjeva (što uvjetuje odlučivanje vijeća županijskog suda) ako
istražni sudac ustanovi da prikupljeni dokazi o činjenicama važnim za izbor i
odmjeravanje kazne ne opravdavaju primjenu ove presude ili da za izricanje
presude ne postoje zakonski uvjeti. Protiv rješenja stranke imaju pravo žalbe koja
ne zadržava izvršenje rješenja. Ako se žalba ne uvaži, ovaj zahtjev ne može se
ponoviti na glavnoj raspravi (190a).
6.1. OPTUŽNICA
Dostavom optužnice započinje druga faza redovitog kaznenog postupka – faza optuživanja s
eventualnim nadzorom optužnice (samo ako se uloži prigovor protiv optužnice).
Optužnica je optužni akt koji u redovnom postupku podiže DO ili supsidijarni tužitelj.84
DO optužnicu dostavlja nadležnom sudu gdje predsjednik vijeća ispituje da li je ona propisno
sastavljena85 (269), nakon čega je bez odgode dostavlja okrivljeniku, koji u roku od 8 dana od
dana dostave ima pravo podnijeti prigovor protiv optužnice (271, 272).
84
Osim optužnice, naše procesno pravo poznaje i ove optužne akte:
1) optužni prijedlog koji se podiže u sumarnom postupku ako se postupa u povodu KD za koje se progon vrši
po službenoj dužnosti;
2) privatna tužba ako se postupa u povodu KD za koje se progoni temeljem optužnog akta.
85
Ako ustanovi da nije, vratit će je tužitelju da u roku od tri dana ispravi nedostatke.
86
Kod odbacivanja se ne ulazi u ispitivanje opravdanosti prigovora. To znači da bi se odbacio čak i osnovani
prigovor ako je nepravodoban.
87
O sjednici vijeća izvijestit će se državni odvjetnik, a i okrivljenik i njegov branitelj, ako su to u prigovoru
zahtijevali (273/2).
55
2) rješenje kojim će vratiti optužnicu radi otklona nedostataka u njezinu sadržaju ili radi
dopune odnosno provođenja istrage;
3) rješenje kojim će se proglasiti nenadležnim, nakon čega će predmet dostaviti nadležnom
sudu;
4) rješenje o izdvajanju iz spisa pravno nevaljanih dokaza (274);
5) rješenje o obustavi postupka ako se utvrdi:
- da djelo koje je predmet optužbe nije KD,
- da postoje okolnosti koje isključuju okrivljenikovu krivnju,
- da nema zahtjeva ovlaštenog tužitelja ili prijedloga, odnosno odobrenja ovlaštene
osobe, ako je to po zakonu potrebno, ili da postoje okolnosti koje isključuju kazneni
progon,
- da nema dovoljno dokaza da je okrivljenik osnovano sumnjiv za KD koje je predmet
optužbe, odnosno da je proturječje između prikupljenih dokaza očito takvo da bi na
glavnoj raspravi izricanje osuđujuće presude bilo nemoguće (275).
6) rješenje kojim će odbiti prigovor smatrajući ga neosnovanim (278/1).
Ako su od više okrivljenika samo neki podnijeli prigovor protiv optužnice, a razlozi iz kojih
je sud našao da nema mjesta optužbi koriste i nekim od okrivljenika koji nisu podnijeli
prigovor, vijeće će postupiti kao da su i oni podnijeli prigovor - beneficium cohaesionis (279).
Ako prigovor protiv optužnice nije podnesen ili je odbačen, na zahtjev predsjednika vijeća
pred kojim se treba održati glavna rasprava, izvanraspravno vijeće može odlučiti o svakom
pitanju o kojem se na rješava u povodu prigovora. Zahtjev predsjednik vijeća može staviti u
roku od petnaest dana.
Optužnica stupa na pravnu snagu:
ako prigovor nije uopće podnesen ili je podnesen pa odbačen, a nema zahtjeva
predsjednika vijeća za nadzorom optužnice - protekom roka za podnošenje zahtjeva
ako postoji zahtjev predsjednika vijeća izvanraspravnom vijeću – ako se i kad se
vijeće, unatoč zahtjevu, složi s optužnocom
ako je prigovor podnesen, pa je od vijeća odbijen – donošenjem odluke o prigovoru.
Stupanje optužnice na pravnu snagu88 označava kraj druge faze kaznenog postupka.
88
Ovaj trenutak značajan je zbog toga što:
- od tog trenutka okrivljenik postaje optuženikom
- kad je propisano da pokretanje kaznenog postupka ima za posljedicu ograničenje određenih prava, te
posljedice nastupaju pravomoćnošću optužnice.
56
Istražni sudac ne mora dati suglasnost – u takvu će slučaju postupiti kao da je stavljen istražni
zahtjev, što znači da može donijeti rješenje o provođenju istrage.89
U ovom slučaju kazneni postupak počinje davanjem suglasnosti istražnog suca ovlaštenom
tužitelju da može neposredno podignuti optužnicu.
B/ Neposredna optužnica bez suglasnosti istražnog suca. DO može podignuti optužnicu i
bez suglasnosti istražnog suca ako su ispunjeni ovi uvjeti:
a) ako je za KD predviđena kazna zatvora do 8 godina
b) ako prikupljeni podaci koji se odnose na KD i počinitelja daju dovoljno osnova za optužbu.
U ovom slučaju kazneni postupak ne počinje podizanje optužnice, nego određivanjem glavne
rasprave.
89
Dakle, ovdje u slučaju neslaganja ne odlučuje vijeće.
57
Predsjednik vijeća rješenjem će prekinuti kazneni postupak ako državni odvjetnik prije nego
što je glavna rasprava počela izjavi da uvjetno odustaje od kaznenog progona, a nakon
odustanka državnog odvjetnika od optužbe, obustavit će kazneni postupak rješenjem.
90
Ako se dovođenje ne bi moglo odmah obaviti, vijeće će odlučiti da se glavna rasprava odgodi i naložiti da se
optuženik na iduću raspravu prisilno dovede. Ako do privođenja optuženik opravda izostanak, predsjednik vijeća
opozvat će nalog o prisilnom dovođenju. Vijeće može i naložiti da optuženik snosi troškove koji su nastali
odgodom rasprave.
58
Glavna rasprava počinje čitanjem optužnice, privatne tužbe ili optužnog prijedloga.91 Nakon
toga predsjednik vijeća će upitati optuženika je li razumio optužbu, te ga poučiti o njegovim
pravima. Nakon toga ispitat će se optuženik o tome kakav stav zauzima prema svakoj točki
optužbe.
Optuženika koji se očitovao da se u odnosu na sve točke optužbe smatra krivim, predsjednik
vijeća uputit će da može iskazivati o svim okolnostima koje ga terete i iznijeti sve činjenice
koje mu idu u korist. Nakon toga prelazi se na ispitivanje optuženika. Izjava optuženika o
priznanju krivnje, ne oslobađa sud dužnosti da izvodi i druge dokaze. Ako je optuženikovo
priznanje na glavnoj raspravi potpuno i sukladno prije pribavljenim dokazima, sud će u
dokaznom postupku izvesti samo one dokaze koji se odnose na odluku o kazni.
Ako se optuženik očituje da se u odnosu na sve ili pojedine točke optužbe ne smatra krivim,
ispitat će se na završetku dokaznog postupka, osim ako optuženik drugačije ne zahtijeva.
Dokazivanje obuhvaća sve činjenice za koje sud smatra da su važne za pravilno presuđenje.
Dokazi se izvode onim redom koji utvrdi predsjednik vijeća. U pravilu prvo će se izvesti
dokazi koje predlaže tužitelj, a potom dokazi koje predlaže obrana, a naposljetku dokazi čije
je izvođenje vijeće odredilo po službenoj dužnosti.
Tijekom iznošenja iskaza svjedoka ili izlaganja nalaza i mišljenja vještaka, svjedoku ili
vještaku najprije postavlja pitanje stranka koja je predložila izvođenje tog dokaza, a zatim
protustranka. Nakon toga pitanja postavlja predsjednik i članovi sudskog vijeća. Ako je sud
odredio izvođenje dokaza i bez prijedloga stranaka, pitanja prvi postavlja predsjednik vijeća,
zatim članovi vijeća, te na posljetku tužitelj, okrivljenik i branitelj. Ako se oštećenik koji je
nazočan treba ispitati kao svjedok, njegovo će se ispitivanje obaviti prije ispitivanja ostalih
svjedoka.
Nakon provedenog doakzivanja, predsjednik vijeća upitat će stranke i oštećenika imaju li
prijedloge za dopunu dokaznog postupka, a zatim će se ispitati optuženik koji je izjavio da se
ne smatra krivim. Optuženik se može u tijeku glavne rasprave dogovarati sa svojim
braniteljem, ali o tome kako će odgovarati na postavljeno pitanje ne može se savjetovati ni sa
svojim braniteljem ni s kim drugim. Ako vijeće nakon ispitivanja optuženika ne ustanovi da
treba izvesti još neke dokaze, predsjednik vijeća će objaviti da je dokazni postupak završen.
Ako tužitelj u tijeku glavne rasprave utvrdi da izvedeni dokazi pokazuju da se izmijenilo
činjenično stanje izloženo u optužnici, on može do završetka dokaznog postupka usmeno
izmijeniti optužnicu ili podnijeti novu. Radi pripremanja nove optužnice ili obrane stranke
mogu zatražiti prekid glavne rasprave.
Nakon završenoga dokaznog postupka predsjednik vijeća daje riječ strankama. Prvo govori
tužitelj, zatim oštećenik, branitelj, pa optuženik.92
Govori stranaka ne mogu se ograničiti na određeno vrijeme. Predsjednik vijeća može, nakon
prethodnog upozorenja, prekinuti osobu koja u svojem govoru vrijeđa javni red i moral ili
vrijeđa drugoga ili se upušta u ponavljanja ili izlaganja koja očito nemaju veze s predmetom.
91
Ovaj trenutak je važan zbog toga što se nakon početka glavne rasprave postupak može okončati u pravilu samo
presudom.
92
Tužitelj će u svojem govoru iznijeti svoju ocjenu dokaza izvedenih na glavnoj raspravi, nakon toga će izložiti
svoje zaključke o činjenicama važnim za odluku i staviti i obrazložiti svoj prijedlog o krivnji optuženika, o
odredbama KZ koje bi se imale primijeniti, kao i o olakotnim i otegotnim okolnostima koje bi trebalo uzeti u
obzir pri odmjeravanju kazne. Tužitelj ne može stavljati određeni prijedlog o visini kazne, ali može predložiti da
se izrekne sudska opomena ili uvjetna osuda. Oštećenik ili njegov opunomoćenik može u svojem govoru
obrazložiti imovinskopravni zahtjev i upozoriti na dokaze o krivnji optuženika. Branitelj ili sam optuženik izložit
će u svojem govoru obranu i može se osvrnuti na navode tužitelja i oštećenika. Poslije branitelja optuženik ima
pravo sam govoriti, očitovati se o tome prihvaća li obranu branitelja i dopuniti je. Tužitelj i oštećenik imaju
pravo odgovoriti na obranu, a branitelj, odnosno optuženik osvrnuti se na te odgovore. Posljednja riječ pripada
uvijek optuženiku.
59
Ako vijeće nakon završenih izlaganja stranaka ne utvrdi da treba izvesti još neke dokaze,
predsjednik vijeća objavit će da je glavna rasprava završena. Nakon toga će se vijeće povući
na vijećanje i glasovanje radi donošenja presude.
7.3. PRESUDA
Presuda se može donijeti isključivo nakon početka glavne rasprave. Presuda se, kao i ostale
odluke vijeća, donosi nakon usmenog vijećanja i glasovanja. Postoje 3 vrste presuda. To su
oslobađajuća, osuđujuća i presuda kojom se optužba odbija.
A. Presuda kojom se optužba odbija ili odbijajuća presuda naziva se još i formalnom
presudom, i to stoga što se njome, za razliku od ostalih vrsta presuda, ne rješava zahtjev
ovlaštenog tužitelja, što znači da se sud ne izjašnjava o krivnji optuženika, a niti izriče bilo
kakvu kaznenopravnu sankciju. Sud ovom presudom ne rješava bitna pitanja, dakle, ne ulazi u
meritum, jer postoje neke zakonske zapreke, pa se radi o presudi koja je to samo po nazivu
(dakle po formi), a ne po svojem sadržaju. Odbijajuću presudu će sud izreći (353):
1) ako za suđenje nije stvarno nadležan,
2) ako je postupak vođen bez zahtjeva ovlaštenog tužitelja,
3) ako je tužitelj tijekom glavne rasprave odustao od optužbe,
4) ako nije bilo potrebnog prijedloga za progon ili odobrenja za progon ili ako je ovlaštena
osoba, odnosno državno tijelo odustalo od prijedloga, odnosno odobrenja,
5) ako je optuženik za isto KD već pravomoćno osuđen, oslobođen optužbe ili je postupak
protiv njega rješenjem pravomoćno obustavljen,
6) ako je optuženik oprostom, odnosno pomilovanjem oslobođen kaznenog progona ili se
kazneni progon ne može poduzeti zbog zastare, ili ako postoje druge okolnosti koje isključuju
kazneni progon.
B. Presuda kojom se optuženik oslobađa od optužbe (oslobađajuća ili liberatorna
presuda) izriče se:
1) ako djelo za koje se optužuje po zakonu nije KD,
2) ako ima okolnosti koje isključuju krivnju,
3) ako nije dokazano da je optuženik počinio KD za koje se optužuje.
C. Presuda kojom se optuženik proglašava krivim (osuđujuća ili kondemnatorna
presuda) izriče se ako se utvrdi da je optuženik počinio KD za koje je optužen, te postojanje
njegove krivnje. Osuđujuća presuda mora biti određena, što znači da sud u presudi mora točno
navesti za koje se KD optuženika proglašava krivim, uz naznaku činjenica iz kojih to proizlazi
te pravne kvalifikacije djela. U toj se presudi odlučuje i o kaznenopravnoj sankciji, no
osuđujuća presuda se izriče i u slučaju kad sud, nakon utvrđenja krivnje, oslobodi optuženika
kazne.93
Osuđujuća i oslobađajuća presuda rješavaju predmet spora, pa se stoga nazivaju meritornim
presudama. Sud ne mora prihvatiti prijedlog tužitelja o pravnoj kvalifikaciji KD.
Presuda se objavljuje odmah nakon njezina izricanja. Objavljivanje znači da će se izreka
presude javno pročitati u nazočnosti stranaka, njihovih zakonskih zastupnika, opunomoćenika
i branitelja, te da će se ukratko iznijeti razlozi presude.
Presuda mora sadržavati 3 osnovna dijela. To su uvod, izreka i obrazloženje.
93
Npr. sud utvrdi da je optuženik počinio KD i njegovu krivnju, a zatim temeljem odredbi KZ-a, odluči o
oslobođenju od kazne, jer se radi o npr. prekoračenju nužne obrane.
60
U roku od mjesec dana nakon objave presuda se mora otpremiti, što znači da će se ovjereni
prijepis dostaviti tužitelju, optuženiku osobno i njegovu branitelju.
8. ŽALBENI POSTUPAK
znači da žalitelj, pozivajući se na neku od njih, mora dokazati samo postojanje takve povrede
kako bi uspio u pobijanju presude.
Povreda KZ postoji ako je sud pogriješio u pitanju:
1) je li djelo za koje se optuženik progoni KD,
2) ima li okolnosti koje isključuju krivnju,
3) ima li okolnosti koje isključuju kazneni progon, a osobito je li nastupila zastara kaznenog
progona ili je progon isključen zbog amnestije ili pomilovanja ili je stvar već pravomoćno
presuđena,
4) je li glede KD koje je predmet optužbe primijenjen zakon koji se ne može primijeniti,96
5) je li odlukom o kazni, uvjetnoj osudi ili sudskoj opomeni, odnosno odlukom o sigurnosnoj
mjeri ili o oduzimanju imovinske koristi prekoračena ovlast koju sud ima po zakonu,
6) jesu li povrijeđene odredbe o uračunavanju pritvora i izdržane kazne.
96
Npr. u slučaju u kojem nije primijenjen blaži zakon.
63
1) postoji li povreda posebno važnih odredbi postupka (članka 367. stavka 1. točke 1., 5., 6.,
8. do 11., stavka 2.) i to onih koje se odnose na:
- sastav suda,
- postojanje zahtjeva ovlaštenog tužitelja,
- stvarnu nadležnost suda,
- identitet presude i optužbe,
- vrijeme ispitivanja optuženika,
- zabranu reformatio in peius.
- nerazumljivu izreku presude
- temelji li se presuda na nezakonitom dokazu,
2) nije li glavna rasprava, protivno zakonu, održana u odsutnosti optuženika i njegova
branitelja,
3) nije li na štetu optuženika povrijeđen KZ.
97
Drugostupanjski sud može naložiti da se nova glavna rasprava pred prvostupanjskim sudom održi pred
potpuno izmijenjenim vijećem. Drugostupanjski sud može i samo djelomično ukinuti prvostupanjsku presudu
ako se pojedini dijelovi presude mogu izdvojiti bez štete za pravilno suđenje.
98
Iznimka je slučaj kad je moguće izjaviti žalbu i na drugostupanjsku presudu.
65
1) ako je 2° sud izrekao kaznu dugotrajnog zatvora ili je potvrdio 1° presudu kojom je
izrečena takva kazna,
2) ako je 2° sud na temelju održane rasprave utvrdio činjenično stanje drukčije nego 1° sud i
na tako utvrđenom činjeničnom stanju utemeljio svoju presudu,
3) ako je 2° sud preinačio 1° presudu kojom je optuženik oslobođen optužbe i izrekao presudu
kojom se optuženik proglašava krivim.
O žalbi protiv 2° presude rješava 3° sud u sjednici vijeća prema odredbama koje važe za 2°
postupak. Pred tim sudom ne može se održati rasprava.
Ako 3° sud u povodu bilo čije žalbe utvrdi da su razlozi zbog kojih je donio odluku u korist
optuženika od koristi i za kojeg od suoptuženika koji nije podnio žalbu ili je nije podnio u tom
smislu, postupit će po službenoj dužnosti kao da takva žalba postoji.
1) ako je došlo do pogreške prilikom određivanja jedinstvene kazne u slučaju stjecaja, pri
čemu se može raditi o sljedećim pogreškama:
- ako je u dvjema presudama ili u više presuda protiv istog osuđenika izrečeno više kazni, a
nisu primijenjene odredbe o odmjeravanju jedinstvene kazne za KD u stjecaju,
- ako je pri izricanju jedinstvene kazne primjenom odredaba o stjecaju uzeta kao utvrđena i
kazna koja je već obuhvaćena u kazni izrečenoj prema odredbama o stjecaju u kakvoj
prijašnjoj presudi,
- ako se pravomoćna presuda kojom je za više KD izrečena jedinstvena kazna ne bi mogla u
jednom dijelu izvršiti zbog amnestije, pomilovanja ili iz drugih razloga.
2) ako postupak nije bio pokrenut ili je bio okončan u ovim slučajevima:
- istražni zahtjev je pravomoćno odbačen, ili je iz istih razloga kazneni postupak rješenjem
pravomoćno obustavljen, zato što nije bilo zahtjeva ovlaštenog tužitelja ili što nije bilo
potrebnog prijedloga za progon ili odobrenja,
- optužba je rješenjem odbačena, postupak je rješenjem pravomoćno obustavljen ili je
presudom optužba pravomoćno odbijena zbog toga što je počinitelj nakon počinjenog KD
obolio od kakve trajne duševne bolesti.
Prava obnova kaznenog postupka podrazumijeva da je u povodu zahtjeva ovlaštenih osoba
sud donio posebno rješenje kojim je dopustio obnovu kaznenog postupka, te odlučio da se
odmah odredi nova glavna rasprava ili da se stvar vrati u stanje istrage, odnosno da se provede
istraga ako je nije bilo.99
Kazneni postupak završen pravomoćnom presudom može se obnoviti u korist osuđenika:
1. ako se dokaže da je presuda utemeljena na lažnoj ispravi ili na lažnom iskazu
svjedoka, vještaka ili tumača,
2. ako se dokaže da je do presude došlo zbog KD DO, suca, suca porotnika ili osobe koja
je obavljala istražne radnje,100
3. ako se iznesu nove činjenice ili se podnesu novi dokazi koji su sami za sebe ili u svezi
s prijašnjim dokazima prikladni da prouzroče oslobođenje osobe koja je bila osuđena
ili njezinu osudu po blažem KZ,
4. ako je osoba za isto KD više puta osuđena ili ako je više osoba osuđeno zbog istog KD
koje je mogla počiniti samo jedna osoba ili neke od njih,
5. ako se u slučaju osude za produljeno KD ili za drugo KD koje na temelju zakona
obuhvaća više istovrsnih radnji iznesu nove činjenice ili podnesu novi dokazi koji
pokazuju da osuđenik nije učinio radnju koja je obuhvaćena KD iz osude, a postojanje
tih činjenica moglo bi bitno utjecati na odmjeravanje kazne.
Mogućnost zahtijevanja obnove u korist osuđenika nije vremenski ograničena.
Na štetu osuđenika se postupak može obnoviti samo iznimno, i to samo u slučaju ako je
dovršen pravomoćnom odbijajućom presudom. Tada se, zbog nestanka zakonskih zapreka
radi kojih je presuda bila donesena, postupak ponovno vodi.
Tako se npr. navodi da se postupak može obnoviti:
99
Iznimku prestavlja obnova postupka u slučaju okrivljenika osuđenog u kontumacijskom postupku, koji
podnese zahtjev za obnovu postupka u roku od jedne godine od dana kad je osuđenik saznao za presudu. U ovom
slučaju sud neće donositi rješenje kojim se obnova dopušta.
100
Kod slučajeva pod 1. i 2. mora se pravomoćnom presudom dokazati da su navedene osobe proglašene krivim
za dotična kaznena djela (formalna dokazna teorija). Ako se postupak protiv tih osoba ne može provesti zbog
toga što su umrle ili što postoje okolnosti koje isključuju kazneni progon, te se činjenice mogu utvrditi i drugim
dokazima.
67
1. ako je do presude kojom se optužba odbija došlo zbog stvarne nenadležnosti suda, a
ovlašteni tužitelj pokrene postupak pred nadležnim sudom i istodobno zatraži obnovu
postupka,
2. ako je postupak vođen bez ovlaštenog tužitelja i zbog toga donesena presuda kojom se
optužba odbija, a ovlašteni tužitelj zatraži obnovu postupka,
3. ako je presuda donesena jer je tužitelj od početka do završetka glavne rasprave
odustao od optužbe, a dokaže da je do odustanka došlo zbog kaznenog djela
zlouporabe službenog položaja državnog odvjetnika,
4. ako nije bilo potrebnog prijedloga ili odobrenja za vođenje postupka pa je zbog toga
došlo do odbijajuće presude, a prijedlog ili odobrenje naknadno budu dani,
5. ako se utvrdi da se akt oprosta, odnosno pomilovanje, zastara ili druge okolnosti koje
isključuju kazneni progon ne odnose na kazneno djelo povodom kojeg je donesena
presuda kojom se optužba odbija.
U ovom slučaju obnova postupka nije dopuštena ako je proteklo više od mjesec dana od kada
je tužitelj saznao za okolnosti na kojima može utemeljiti svoj zahtjev za obnovu postupka.
O zahtjevu za obnovu kaznenog postupka odlučuje sud koji je u prijašnjem postupku sudio u
1°. Pri rješavanju o zahtjevu u vijeću neće sudjelovati sudac koji je sudjelovao u donošenju
presude u prijašnjem postupku. Ako sud ne odbaci zahtjev, dostavit će prijepis zahtjeva
protivnoj stranci, koja ima pravo u roku od 8 dana odgovoriti na zahtjev. Nakon toga
predsjednik vijeća će sam ili preko istražnog suca izviditi činjenice i pribaviti dokaze. Nakon
provedenih izvida sud će rješenjem odmah odlučiti o zahtjevu za obnovu postupka. Sud će na
temelju rezultata izvida zahtjev uvažiti i dopustiti obnovu kaznenog postupka ili će zahtjev
odbiti ako novi dokazi nisu prikladni da dovedu do obnove kaznenog postupka.
Za novi postupak koji se vodi na temelju rješenja kojim je dopuštena obnova kaznenog
postupka važe iste odredbe kao i za prvi postupak. U novom postupku sud nije vezan za
rješenja donesena u prijašnjem postupku. Ovisno o rezultatu postupanja, moguće je da u
obnovljenom postupku sud donese jednu od ovih odluka:
1) rješenjem kojim će se obustaviti kazneni postupak ako za to postoje uvjeti – u ovom
slučaju sud će rješenjem o obustavi postupka ukinuti i prijašnju presudu;
2) presudu kojom će se, uz rješavanje predmeta, istodobno izjasniti o pobijanoj pravomoćnoj
presudi, i to na jedan od sljedećih načina:
- prijašnju će presudu djelomično ili u cijelosti staviti izvan snage,
- prijašnju će presudu ostaviti na snazi.
Ovdje se primjenjuju instituti beneficium novorum, beneficium cohaesionis, zabrana
reformatio in peius.
Posebni slučajevi obnove. Stupanjem na snagu odluke Ustavnog suda kojom se ukidaju
odredbe neustavnog zakona, presuda donsena temeljem takvog zakona ne proizvodi pravne
učinke. Nova presuda donosi se primjenom odredaba o ponavljanju.
Također je poseban slučaj (prave) obnove kada osuđenik u kontumacijskom postupku
zahtjeva obnovu u roku od godine dana od saznanja za presudu.
102
To je preinačnje po propisima o nepravoj obnovi.
69
9.6. REVIZIJA
Revizija je izvanredni pravni lijek kojim se može zatražiti poništenje osuđujuće odluke ili
drugog odgovarajućeg pravnog akta. Mogu je koristiti osobe osuđene za vrijeme
komunističke vladavine od sudova bivše Jugoslavije, i to za:
- politički motivirana KD, i
- sva ostala KD ako je do osuđujuće odluke došlo zlouporabom političke moći.
Revizija se može izjaviti samo u roku od 2 godine od stupanja na snagu ZKP-a.
Nakon korištenja izvanrednih pravnih lijekova pravomoćna se presuda može pobijati ali samo
od osobe kojoj je ovom presudom povrijeđeno temeljno ljudsko pravo ili sloboda, a iscrpljena
je mogućnost korištenja drugih pravnih lijekova. Načini pobijanja su:
1. ustavnom tužbom Ustavnom sudu Republike Hrvatske,
2. individualnom pritužbom, nakon neuspjeha ustavne tužbe:
- Europskom sudu za ljudska prava,
- Odboru za prava čovjeka UN-a.
vijeća u prisustvu vještaka pokušati ispitati optuženika. Ako se glavna rasprava održava u
odsutnosti optuženika pročitat će se zapisnici o njegovu ranijem ispitivanju.
O raspravnom sposobnosti i ubrojivosti optuženika te postojanju zakonskih uvjeta za
određivanje prisilnog smještaja ispitat će se vještak koji je obavio psihijatrijski pregled
optuženika.
Ako je DO postavio odgovarajući zahtjev, a sud nakon provedene glavne rasprave utvrdi da je
optuženik u stanju neubrojivosti počinio protupravno djelo te da postoje uvjeti za određivanje
prisilnog smještaja optuženika u psihijatrijsku ustanovu prema odredbama Zakona o zaštiti
osoba s duševnim smetnjama, donijet će presudu kojom se utvrđuje da je optuženik počinio
protupravno djelo, da ga je počinio u stanju neubrojivosti, te rješenjem odrediti prisilni
smještaj u psihijatrijsku ustanovu u trajanju od 6 mjeseci.
Ako je DO postavio odgovarajući zahtjev, a sud nakon provedene glavne rasprave utvrdi da je
optuženik u stanju neubrojivosti počinio protupravno djelo, ali da ne postoje uvjeti za
određivanje prisilnog smještaja optuženika u psihijatrijsku ustanovu prema odredbama
Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama, donijet će presudu kojom se optuženik
oslobađa od optužbe i rješenje kojim se odbija zahtjev za određivanje prisilnog smještaja.
Ako je DO postavio zahtjev, a sud utvrdi postojanje razloga za oslobođenje, osim isključenja
krivnje zbog neubrojivosti, donijet će presudu kojom se optuženik oslobađa od optužbe.
Ako sud ne utvrdi da je optuženik u vrijeme počinjenja protupravnog djela bio neubrojiv,
donijet će presudu kojom se optužba odbija. U tom slučaju DO može odmah nakon objave
presude dati usmeno izjavu da se odriče prava na žalbu i podnijeti novu optužnicu za isto KD.
Glavna rasprava će se provesti pred istim vijećem na temelju nove optužnice.
Predsjednik vijeća dostavit će odmah nakon izvršnosti rješenja o određivanju prisilnog
smještaja potrebne spise sudu nadležnom za postupak prisilnog smještaja prema Zakonu o
zaštiti osoba s duševnim smetnjama.
udovoljio tim obvezama, 1° sud provest će postupak za opoziv uvjetne osude na prijedlog
ovlaštenog tužitelja ili oštećenika.
Sudac će ispitati osuđenika i provesti potrebne izvide radi utvrđivanja činjenica i prikupljanja
dokaza važnih za odluku. Nakon toga će predsjednik vijeća zakazati sjednicu vijeća o kojoj će
izvijestiti tužitelja, osuđenika i oštećenika. Nedolazak stranaka i oštećenika, ako su uredno
obaviješteni, ne sprečava održavanje sjednice vijeća. Ako sud utvrdi da osuđenik nije
udovoljio obvezi koja mu je bila određena presudom, donijet će presudu kojom će opozvati
uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne, ili odrediti novi rok za udovoljenje obvezi,
ili tu obavezu zamijeniti drugom ili osuđenika osloboditi obveze. Ako sud ustanovi da nema
osnove za donošenje koje od tih odluka, rješenjem će obustaviti postupak za opoziv uvjetne
osude.
Osim pravomoćno osuđenih osoba kod kojih su ostvareni spomenuti uvjeti, pravo na naknadu
štete ima i osoba:
1) koja je bila u pritvoru, a nije došlo do pokretanja kaznenog postupka, ili je postupak
obustavljen pravomoćnim rješenjem, ili je pravomoćnom presudom oslobođena optužbe, ili je
optužba odbijena,
2) koja je izdržala kaznu oduzimanja slobode, a u povodu izvanrednog pravnog lijeka
izrečena joj je kazna oduzimanja slobode u kraćem trajanju od kazne koju je izdržala, ili je
izrečena kaznena sankcija koja se ne sastoji u oduzimanju slobode, ili je proglašena krivom a
oslobođena od kazne,
3) koja je zbog pogreške ili protuzakonitog rada državnog tijela neosnovano uhićena ili
pritvorena, ili je zadržana preko zakonskog roka ili je preko tog roka bila u pritvoru ili u
ustanovi za izdržavanje kazne,
4) koja je u pritvoru provela dulje vrijeme nego što traje kazna zatvora na koju je osuđena.
Naknada štete ne pripada osobi koja je svojim nedopuštenim postupcima prouzročila
uhićenje.
Ako je slučaj na koji se odnosi neopravdana osuda ili neosnovano oduzimanje slobode
prikazivan u sredstvima javnog priopćavanja i time bio povrijeđen ugled te osobe, sud će, na
njezin zahtjev, objaviti u novinama ili drugome javnom sredstvu priopćavanja priopćenje o
odluci iz koje proizlazi neopravdanost prijašnje osude, odnosno neosnovanost uhićenja.
1° sud donijet će po službenoj dužnosti rješenje kojim se poništava upis neopravdane osude u
kaznenim evidencijama. Rješenje se dostavlja Ministarstvu pravosuđa.
Osobi kojoj je zbog neopravdane osude ili neosnovanog uhićenja prestalo zaposlenje ili
svojstvo osiguranika socijalnog osiguranja priznaje se radni staž, odnosno staž osiguranja kao
da je bila na radu za vrijeme za koje je zbog neopravdane osude ili neosnovanog uhićenja staž
izgubila.
pokrenuti postupak ako je oštećena osoba umrla prije proteka roka zastare i nije se odrekla zahtjeva.
76
Raspivanje.
Tjeralicu i objavu raspisuje tijelo unutarnjih poslova nadležno prema mjestu onog državnog
tijela pred kojim se vodi kazneni postupak, odnosno ustanove iz koje je pobjegla osoba na
izdržavanju kazne, odnosno pritvora ili zavodske mjere. Radi obavještavanja javnosti o
tjeralici ili objavi mogu se koristiti i sredstva javnog priopćavanja.
Ako je vjerojatno da se osoba za kojom je izdana tjeralica nalazi u stranoj državi, Ministarstvo
unutarnjih poslova može raspisati i međunarodnu tjeralicu.
1. PROCESNE RADNJE
- oštećenik koji nije uredno pozvan ili iz opravdanog razloga nije mogao doći na glavnu
raspravu na kojoj je donesena odbijajuća presuda zbog odustanka DO, pa se pretpostavilo
da ne želi nastaviti kazneni progon.
Presumpcija čestitosti vrijedi kod KD klevete (čl. 200. KZ). Kod spomenutog se KD, naime,
pretpostavlja da je oštećenik čestit čovjek, dakle da tvrdnje koje su za njega navedene, a štete
njegovoj časti i ugledu nisu točne. Tu je teret dokaza na okrivljeniku.
Kakav je odnos presumpcije okrivljenikove nevinosti i presumpcije čestitosti? One se
međusobno isključuju.
3. UTVRĐIVANJE ČINJENICA
osobe koje na raspravi mogu biti jer je tada očevid dio raspravnog postupanja. Ako se očevid
vrši izvan glavne rasprave, bit će izvještene stranke i oštećenik.
ZKP predviđa i posebnu vrstu očevida - rekonstrukciju događaja. Naime, radi provjere
izvedenih dokaza ili utvrđivanja činjenica koje su važne za razjašnjenje stvari tijelo koje vodi
postupak može odrediti rekonstrukciju događaja, koja se obavlja tako da se ponove radnje ili
situacije u uvjetima uz koje se prema izvedenim dokazima događaj odigrao. Rekonstrukcija se
ne smije obavljati na način kojim se vrijeđa javni red ili moral ili se dovodi u opasnost život
ili zdravlje ljudi.
104
Razlog za obnovu postupka postoji ako se dokaže da je presuda utemeljena na lažnoj ispravi ili na lažnom
iskazu svjedoka, vještaka ili tumača, ili da je do presude došlo zbog KD DO, suca, suca porotnika ili osobe koja
je obavljala istražne radnje. U tim slučajevima mora se pravomoćnom presudom dokazati da su navedene osobe
proglašene krivim za dotična kaznena djela (formalna dokazna teorija). Ako se postupak protiv tih osoba ne
može provesti zbog toga što su umrle ili što postoje okolnosti koje isključuju kazneni progon, te se činjenice
mogu utvrditi i drugim dokazima.
105
Isključivo se vještačenjem utvrđuje:
- uzrok smrti neke osobe (258/1)
- trovanje neke osobe (262/1)
- težina tjelesne povrede (263/1)
- neubrojivost ili smanjena ubrojivost okrivljenika (264/1).
80
Tijekom istrage pravna obveza dokazivanja ostaje na ovlaštenom tužitelju, ali se proširuje i na
istražnog suca na kojemu je, u najvećoj mjeri, teret dokaza.
Po okončanju istrage, u fazi optuživanja, teret dokaza je opet isključivo na ovlaštenom
tužitelju, koji mora raspoloživim dokazima potvrditi utemeljenost optuživanja.
Tijekom glavne rasprave teret dokaza je, iako na ovlaštenom tužitelju, i na raspravnom
vijeću, dakle na sudu.
Presumpcija okrivljenikove nevinosti isključuje pravnu obvezu okrivljenika da dokazuje
vlastitu nevinost. Stvarna potreba okrivljenika da dokazuje svoju nevinost koja nije
predviđena pravom, naziva se materijalnim teretom dokaza.
Ipak postoji jedan slučaj kad je teret dokaza na okrivljeniku. To je povezano uz KD klevete
zbog prihvaćanja presumpcije čestitosti.
106
Sugestivna pitanja su ona u kojima je već sadržano kako se na njih treba odgovoriti. Kapciozna pitanja polaze
od pretpostavke da je okrivljenik priznao nešto što nije priznao.
81
Ovi dokazi u kaznenom postupku ne mogu poslužiti kao temelj sudske odluke.
Dokazi na kojima se ne može temeljiti sudska odluka nazivamo pravno nevaljalim dokazima.
Klasifikacija:
1) Pravno nevaljali dokazi pribavljeni na zabranjen način – to su dokazi na kojima se, upravo
zbog zabranjenog načina pribavljanja, ne može temeljiti sudska presuda. To su sljedeći
dokazi:
a. izjava ili priznanje okrivljenika:
dobiveno silom, prijetnjom ili drugim sličnim sredstvima;
dobiveno obmanom, te pomoći sugestivnih ili kapcioznih pitanja;
dobiveno primjenom medicinskih intervencija;
b. iskaz svjedoka ako je:
iznuđen silom, prijetnjom ili drugim sličnim sredstvima;
dobiveno obmanom, te pomoći sugestivnih ili kapcioznih pitanja;
dobiveno primjenom medicinskih intervencija;
2) Ostali pravno nevaljani dokazi su:
a. dokazi pribavljeni povredama određenih temeljnih prava i sloboda (kršenjem Ustavom,
zakonom ili međunarodnim pravom zajamčenih prava obrane, prava na dostojanstvo, ugled i
čast te prava na nepovredivost osobnog i obiteljskog života).
b. dokazi pribavljeni povredom odredaba kaznenog postupka koji su ZKP-om izričito
predviđeni, među koje možemo ubrojiti:
- iskaz okrivljenika ako je:
pribavljen bez prethodnih upozorenja;
pribavljen bez nazočnosti branitelja, a ne radi se o slučaju kad je to dopušteno;
prilikom iskazivanja propušteno unošenje u zapisnik izjava okrivljenika o korištenju
prava da uzme branitelja;
- iskaz svjedoka ako je:
ispitana osoba koja se ne može ispitati kao svjedok;
ispitana osoba koja ne mora svjedočiti, a nije na to upozorena ili se izričito odrekla
toga prava ili je upozorena i odrekla se, ali to nije uvedeno u zapisnik;
ispitan maloljetnik koji ne može shvatiti značenje prava da ne mora svjedočiti;
- iskaz vještaka ako je:
vještačenje izvršila osoba koja ne može ili ne mora biti svjedok;
vještačenje izvršio oštećenik;
vještačenje uzroka smrti izvršio liječnik koji je liječio umrloga;
- dokaze pribavljene mjerama privremenog ograničenja ustavnih prava i sloboda ako su te
mjere poduzete bez naloga istražnog suca ili suprotno zakonskim uvjetima i određenom
trajanju;
- dokaze pribavljene pretragom ako je pretraga suprotno zakonu obavljena bez propisanog
sudskog naloga ili osoba koje joj moraju biti nazočne;
c. dokazi za koje se saznalo putem nezakonitih dokaza;
82
107
Dokaz se izdvaja iz spisa:
- rješenjem istražnog suca najkasnije do završetka istrage (78/1);
- rješenjem sudskog vijeća u postupku nadzora optužnice (274/4);
- rješenjem predsjednika vijeća tijekom priprema za glavnu raspravu (284/3);
- rješenjem sudskog vijeća po završetku dokaznog postupka (331/2).
108
Nakon traženja osobnih podataka okrivljeniku će se priopćiti zašto se okrivljuje i koje su osnove sumnje
protiv njega, a upozorit će se da nije dužan iznijeti svoju obranu niti odgovarati na pitanja. Zatim će se
okrivljenika upozoriti na pravo da uzme branitelja po svom izboru ili da će mu se, pod uvjetima koje određuje
ZKP, postaviti branitelj na teret proračunskih sredstava koji može biti nazočan ispitivanju.Okrivljenik se ispituje
usmeno. Pri ispitivanju mu se može dopustiti da se služi svojim zabilješkama. Pri ispitivanju treba okrivljeniku
omogućiti da se u neometanom izlaganju očituje o svim okolnostima koje ga terete i da iznese sve činjenice koje
mu služe za obranu. Kad okrivljenik završi iskaz, postavit će mu se pitanja ako je potrebno da se popune
praznine ili otklone proturječnosti i nejasnoće u njegovu izlaganju.
109
O tome je već bilo riječi u poglavlju o glavnoj raspravi.
83
110
Nova rješenja Zakona o medijima iz 2004. značajno ograničavaju mogućnost novinara da ne svjedoče o
izvorima obavijesti. Naime, tim se zakonom daje pravo državnom odvjetništvu da sudu podnese zahtjev da se
novinaru naloži navesti podatak o izvoru informacije ako za to postoji poseban interes (nacionalne sigurnosti,
čuvanja javnog reda i mira, itd).
84
4.3. VJEŠTAČENJE
Vještak je osoba koja svojim stručnim znanjem pomaže sudu prilikom utvrđivanja važnih
činjenica u kaznenom postupku. Vještačenje je djelatnost vještaka tijekom koje vještak vrši
pregled predmeta vještačenja, te svoj nalaz i mišljenje iskazuje sudu.
111
O čemu se govori u poglavlju o načelu oportuniteta – nagodba s pokajnikom.
112
Ispitivanju svjedoka mogu biti nazočni tužitelj, okrivljenik i branitelj kad je vjerojatno da svjedok neće doći
na glavnu raspravu, kad istražni sudac ustanovi da je to svrhovito ili kad je jedna od stranaka zahtijevala da bude
nazočna ispitivanju. Oštećenik može biti nazočan ispitivanju svjedoka samo kad je vjerojatno da svjedok neće
doći na glavnu raspravu (198/4).
85
4.4. ISPRAVE
Postoje tri različita stajališta o pojmu isprave:
1. Isprava je svaki predmet koji može poslužiti kao dokaz.
2. Isprava je svaki zapis (pisani ili tehnički) koji sadrži podatke o činjenicama iz prošlosti.
3. Ispravom se smatraju samo pisani zapisi koji sadrže činjenice koje se utvrđuju u kaznenom
postupku. Ovo stajalište je prihvaćeno.
Isprave se u kaznenom postupku koriste kao dokazi. Uobičajena je podjela isprava na javne i
privatne.
Sud može pribaviti isprave na sljedeće načine:
- tako da ih sam sastavlja, a nakon toga koristi kao dokaz;
- ako ih dobije od stranaka;
- ako za njihovo postojanje sazna pa zatraži da mu se takva isprava preda.113
113
Predmeti (dakle i isprave) koji mogu poslužiti pri utvrđivanju činjenica u kaznenom postupku privremeno će
se oduzeti. Tko drži takve predmete, dužan ih je predati na zahtjev suda (vidjeti čl. 218., 219. i 221. ZKP).
86
114
Vidjeti odredbe čl. 180.-183. ZKP (Posebni izvidi kaznenih djela privremenim ograničenjem ustavnih prava i
sloboda).