P. 1
Saff [broj 242, 17.4.2009]

Saff [broj 242, 17.4.2009]

|Views: 266|Likes:
Published by Tiskarnica

More info:

Published by: Tiskarnica on Nov 14, 2010
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as PDF, TXT or read online from Scribd
See more
See less

02/20/2013

pdf

text

original

Salko Zildžiæ: Tolerancija u knock-downu

www.saff.ba
broj 242
17. april 2009. 22. rebiu-l-ahir 1430.

cijena 3KM
3 € / 15 kn / 4$ / 6 SFR

17. godišnjica Armije RBiH

Kolektivni zaborav na dane ponosa i slave
BBI Centar: Domuz yok!
1 5 1 2 - 6 5 1X 9 7 7 1 5 1 2 I S SN 6 5 1 0 0 4

Ivo Andriæ: Nobelovac koji je mrzio islam

Uvodnik

Hipokrizija
šestog aprila, u prisuUSarajevu je društvenog, kulturnog stvu velikog broja uglednih zvanica iz političkog, i javnog miljea, svečano otvoren BBI centar. Riječ je o modernom i luksuzno opremljenom poslovnom objektu koji se prostire na 43.000 kvadratnih metara, i nudi 19.000 kvadratnih metara prostora za iznajmljivanje, u kojima su svoje mjesto našle svjetski poznate marke. Ono što posebno treba naglasiti, a i pohvaliti, jeste da će ovaj centar, u vrijeme teške ekonomske krize, koja je uveliko zahvatila našu zemlju, ponuditi 1.000 radnih mjesta. U svim normalnim državama vijest o otvaranju novih radnih mjesta, u uvjetima kakvi su današnji, našla bi se na naslovnoj stranici svih dnevnih novina, i bila bi emitirana u svim udarnim terminima informativnih emisija, ali u Bosni i Hercegovini je to ipak bila samo obična vijest, koju se javni radio-televizijski servis nije udostojio ni prenijeti, a kamoli joj dati na značaju. Razlog je isuviše očit da bi se mogao prikriti, a leži u činjenici da unutar zidina ovog kompleksa u ponudi neće biti alkoholnih pića, kladionica, svinjskog mesa, i da će, svi oni koji to budu željeli, moći obavljati propisane namaze u posebno opremljenim prostorijama (mesdžidu). Da može biti i gore od ignoriranja, uvjerila nas je urednica sarajevskog lista Oslobođenje Vildana Selimbegović, koja, u svojoj redovnoj kolumni, provokativnog naslova “BBIkini’’, spomenuta islamska “ograničenja’’ tumači kao nešto što narušava antifašistički i multietnički duh Sarajeva. Time je još jednom dala do znanja, svima onima koji su se potajno nadali da bi u vremenu krize moglo doći do opadanja intenziteta islamofobije kod nas, da se takvo nešto, bar u skorije vrijeme, neće desiti i da će ona i njene novine vjerno nastaviti stazama prosipanja patološke

Impressum
Izdavač GID SAFF Velikog sudije Građeše 25, 72000 Zenica Trg solidarnosti 13, 71000 Sarajevo mob: +387 61 255 322 fax: +387 32 403 301 distribucija: +387 61 98 82 36 Žiroračuni kod Raiffeisen banke dd BiH, Filijala Zenica (KM) 1610550001210010 (DV) 502012000550080 swift: RZBABA2S Glavni i odgovorni urednik Semir Imamović Redakcija Abdusamed Nasuf Bušatlić, Nusret Hodžić, Ezher Beganović, Ramiz Hodžić DTP Fadil Pezo Lektor Sumeja Đurić Saradnici Meho Bašić, Ismail Ibrahim, Fatmir Alispahić, Muharem Štulanović, Kemal Zukić, Salko Opačin, Safet Kadić, Saladin Kovačević, Nedim Haračić, Amir Durmić, Adem Zalihić, Bilal Isaković, Sejfudin Dizdarević, Abdulmedžid Nezo Direktor Semir Mujić Direktor marketinga Almin Fočo Oglašavanje: Semin Rizvić +387 62 343 635 Koordinator za dijasporu Ramadan Rušid +386 41 255 239 Štampa Unioninvestplastika Sarajevo Časopis izlazi svakog drugog petka. Rukopisi, diskete i fotografije se ne vraćaju. ISSN 1512-651X redakcija@saff.ba saffmagazin@yahoo.com www.saff.ba Časopis je upisan u evidenciju javnih glasila u Federalnom ministarstvu obrazovanja, nauke, kulture i sporta pod brojem 622

“građanskih’’ medija
mržnje prema svemu što ima bilo kakve veze sa islamom (podsjećanja radi, aktuelna urednica Oslobođenja, što u tom mediju što u Danima, svoje antiislamske spisateljske kvalitete okušala je na sveijednom značajnijem islamskom pitanju koje je bilo predmet javnih debata i pisanja medija, od gradnje džamija u Sarajevu, preko vjeronauke u vrtićima, Islamske zajednice, pa evo na kraju i “sinalko’’ centrima). Detaljniju analizu spornog teksta moći ćete čitati u našoj redovnoj kolumni Borba za opstanak, a ja bih ovdje istakao samo jedan momenat koji otkriva svu hipokriziju tzv. građanskih medija, u kakve se, naravno, samoubraja i Oslobođenje. Naime, radi se o tome da je upravo iz kruga medija, koji se godinama zdušno zalažu za to da se bošnjački političari i vjerski zvaničnici okrenu istinskim problemima, i umjesto marginalnim počnu baviti životnim i egzistencijalnim pitanjima, i da se islamski kapital, umjesto u džamije, investira u fabrike, razvoj i ekonomiju, došla osuda jednog konkretnog, i, za život običnog građanina, iznimno važnog ekonomskog projekta, a u koji su “sasvim slučajno’’ uložene muslimanske pare, samo zato što on, između ostalog, podrazumijeva i poštivanje nekih osnovnih islamskih principa i normi, koje, posmatramo li ih kroz prizmu čiste ekonomske računice, nemaju nikakvog značajnijeg utjecaja na kvalitet njegovih ekonomsko-socijalno-poslovnih usluga, što bi valjda u našem slučaju trebao biti jedini relevantan kriterij. Džaba je, u iracionalnoj mržnji, koju ti ljudi gaje prema islamu, tope se svi interesi, makar to bili i njihovi lični i interesi građana do kojih im je navodno stalo. To je zapravo sljepilo za koje Uzvišeni, u prijevodu značenja, kaže: Ali oči nisu slijepe, već srca u grudima. (El-Hadždž, 46.)

Poštovani čitaoci, sljedeći broj SAFF-a izlazi 8. maja.
SAFF 17. april - 22. rebiu-l-ahir

5

Hutba
U povodu 15. aprila, Dana Armije Republike Bosne i Hercegovine

Kolektivno sjećanje zamijenjeno

kolektivnim samozaboravom
Zbog kompletnog odnosa bh. javnosti prema Armiji i njenim pripadnicima, danas zaboravljeni i poniženi borci Armije BiH nerado pričaju o svojim zaslugama i herojskim podvizima. A da nije bilo tih heroja, danas ne bi bilo ni Bosne i Hercegovine, ni Bošnjaka ni bošnjačkih političara
Hatib: Abdusamed Nasuf Bušatlić ne koji se budu borili ulažući imetke svoje i živote svoje Allah će odlikovati čitavim stepenom nad onima koji se ne budu borili, i On svima obećava lijepu nagradu. Allah će borcima, a ne onima koji se ne bore, dati veliku nagradu, počast od Sebe i oprost i milost. (Kur’an) Mjesec april je za Bošnjake, ali i za državu Bosnu i Hercegovinu i sve njene građane patriote, bez sumnje najvažniji mjesec u godini, jer su se u tom mjesecu desili za nas krupni i sudbonosni događaji. Prije svega u aprilu nam se desilo veliko i strašno zlo, srbočetnička agresija, stradanje i genocid nad našim narodom, ali se u tom istom mjesecu desilo i veliko dobro koje je bilo simbol otpora i borbe protiv tih sila zla i mračnjaštva, a to je Armija Republike Bosne i Hercegovine. Naime, 15. aprila 1992. godine formirana je Armija RBiH, koja se 45 mjeseci lavovski borila protiv četničko-ustaškog fašizma i agresije, i uspješno branila i oslobađala teritoriju naše države. Simbol antifašizma u srcu Evrope U tom sudbonosnom vremenu, Armija BiH bila je simbol borbe protiv fašizma u srcu Evrope, bila je naš ponos i dika i, uz Allahovu pomoć, izvor

O

nade u pobjedu dobra nad zlom i garant našeg opstanka i opstanka nezavisne i suverene države Bosne i Hercegovine. Dok je trajala agresija svi smo mi i srcem i dušom bili uz našu slavnu armiju, skladali smo i pjevali pjesme i kaside herojima i gazijama i zaklinjali se da ih nikada zaboraviti nećemo, kao što nećemo zaboraviti ni zlo i zlikovce koji su spalili naše gradove i sela, koji su ubijali našu djecu, braću i očeve, a naše majke i sestre silovali i obeščastili i do dna ponizili. Govorili smo da su Ubice i falsifikatori vlastite Da nije bilo naše nam branioci naše države, povijesti armije, BiH bi koji su preselili kao šehidi, bila podijeljena preči i od nas samih, jer su Upravo zbog tog zaboizmeđu Srbije oni svojom krvlju natopili rava, koji je ravan zločinu, i Hrvatske i svaku stopu prkosne zemlje mladi naraštaji Bošnjaka uništen bi bio bosanske, ne žaleći dati svodanas ne znaju za slavne svaki trag o je živote za njenu slobodu i bitke Armije BiH, ne znapostojanju slobodu i dostojanstven žiju za Pofalićku bitku, bitku vot svih njenih građana. Na Bošnjaka na ovim na Žuči, bitku na Vozući, prostorima. našu veliku žalost i još veću Vlašiću, Bokševici, Grepku, sramotu, sjećanje Bošnjaka i bitku za Sarajevo, Goražde, njihovih vođa na formiranje Mostar, Brčko, niti znaju za i ulogu Armije BiH svakim slavne komandante i gazije danom sve više blijedi, i danas, nakon poput Envera Šehovića, Safeta Zajke, sedamnaest godina od agresije, skoro Safeta Isovića, Izeta Nanića, Midhata da u našoj državi nema organiziranog Hujdura Hujke, Mufida Tihaka, Seida i dostojnog sjećanja na najsudbono- Padalovića, Amira Purića i druge junasniji događaj u našoj novijoj povijesti. ke koji su svoje živote utkali u temelje Izgleda da je jedina stvar koja nam još nezavisne i suverene države BiH. Ali, uvijek održava sjećanje na našu armiju, zato znaju, iako ih ogroman vremennjene heroje, invalide i šehide, genocid ski period dijeli od toga, za “Sutjesku’’, u Srebrenici, i da nije toga, skoro da bi “Neretvu’’, “Kozaru’’ i sve ofanzive iz kolektivno sjećanje potpuno izblijedjelo, Drugog svjetskog rata i sve partizanske jer mi Bošnjaci hronično patimo i bo- bombaše, kurire i komandire, jer su parlujemo od kolektivnog zaborava. A za- tizani znali sačuvati uspomenu na antiborav je počeo neposredno nakon rata, fašističku borbu kroz historijske udžkada su se političari počeli dodvoravati benike, ali i filmove koje gledaju naša međunarodnoj zajednici želeći pokaza- djeca kao što smo ih i mi nekada gledali, ti svoju “širokogrudnost’’ i spremnost diveći se “partizanu’’ Bati Živojinoviću za oprost i okretanje nove stranice u koji se sam bori protiv njemačke armade
SAFF 17. april - 22. rebiu-l-ahir

životu BiH, a brisanje svih onih stranica koje su krvlju ispisane za četiri godine veličanstvenog otpora agresiji i fašizmu. Zaborav je počeo onoga trenutka kada su naši političari i intelektualna elita odlučili da iz školskih programa i udžbenika izbace upravo taj najsvjetliji dio povijesti Bošnjaka, a sve radi mira u kući i kakvog-takvog suživota. Da nam komšije ne zamjere i da se ne daj Bože ne naljute, jer ako se naljute, mogli bi nastaviti tamo gdje su stali, sa pokoljem i genocidom. Zato su naše vođe mudro odlučile da mi jednostavno zaboravimo naše stradanje i naš herojski otpor u toku četiri godine, jer šta imamo od pukog sjećanja, ono nam neće vratiti naše mrtve niti će zacijeliti rane, a oni koji su preživjeli moraju nastaviti svoj život, puzavi, beskičmenjački život, za koji su mnogi Bošnjaci spremni žrtvovati najveće vrijednosti i svetinje.

6

i ubija Švabe k’o glinene golubove. To je posljedica zaborava i odricanja od povijesnih vrijednosti sa kojima bi se svaki narod morao ponositi. Jer, mi Bošnjaci ne trebamo posezati za nestvarnim događajima, niti pak preuveličavati i falsifikovati događaje i povijesne činjenice, već na temelju stvarnih događaja koji su potvrdili i posvjedočili veličinu naše Armije i naše borbe za slobodu, mogli smo napraviti remek-djela u kinematografiji, književnosti, poeziji, jer su ta remek-djela već načinjena rukama i krvlju naših heroja koji su goloruki izašli da se bore protiv četničko-ustaške nemani. Umjesto toga, naši “nadareni’’ i vrlo ambiciozni režiseri su poslije agresije snimali filmove s konfuznom ratnom tematikom u kojima se tri naroda bore za “ničiju zemlju’’, zatim filmove u kojima su, iako tretiraju ratnu tematiku, glavni junaci dvojica pedera, jedan Bošnjak, a drugi Srbin, i njima slični filmski promašaji. Izjednačavanje Armije RBiH sa agresorskom vojskom I dok kod Bošnjaka blijedi sjećanje na Armiju RBiH, a sjena zaborava polahko ali sigurno pada na našu slavnu prošlost, tako da recimo na ovogodišnjem obilježavanju formiranja 7. korpusa u Travniku nije došao niti jedan visokopozicionirani bošnjački političar, Srbi s ponosom obilježavaju dan formiranja agresorske vojske Republike Srpske. Sjetimo se kako je Nebojša Radmanović prošle godine prkosno govorio prilikom proslave 12. maja, Dana VRS: “Postojanje Republike Srpske dugujemo plebiscitarno izraženoj demokratskoj volji srpskog naroda u BiH i Vojsci RS koja je u oružanoj borbi odbranila srpski narod, njegove istorijske, nacionalne, kulturne i političke vrijednosti i tekovine.’’ Međutim, žalosno je da je na toj ceremoniji bio prisutan i ministar odbrane BiH, Selmo Cikotić, koji je tom prilikom rekao sljedeće i živ ostao: “BiH nema potrebe ni razloga da zatvara oči pred svojom prošlošću i mi sasvim transparentno, uz prisustvo svih pripadnika ratnih formacija sve tri strane, obilježavamo dane Vojske Republike Srpske, Armije Republike BiH i Hrvatskog vijeće odbrane.’’ A nakon Cikotićevog govora, minutom šutnje prisutni su odali počast svim borcima

koji su dali živote za genocidnu tvorevinu Republiku Srpsku. Iako su preživjeli borci Armije RBiH kategorija ljudi koja je najviše izvarana i ostavljena na cjedilu, iako se često puta demonstracijama moraju izboriti za koru hljeba i mnogi od njih bi voljeli da su pod zemljom kao i njihovi saborci iz rata, nema sumnje da im najteže pada ponižavanje od strane bošnjačkih političara koji ih izjednačavaju sa četnicima i ustašama. Veće poniženje i degradaciju nisu mogli doživjeti. Ta, zar one koji su se žrtvovali na oltar fašizmu izjednačavati sa borcima Armije BiH koji su bili i ostali simbol čestitosti i antifašizma. Istu grešku napravio je i član Predsjedništva BiH Željko Komšić, koji je ove godine prisustvovao obilježavanju godišnjice formiranja Hrvatskog vijeća obrane u Čapljini, i tom prilikom rekao: “Ti ljudi, koji ovdje stoje, koji drže do svog identiteta i obilježavaju ono što je njima važno i što je njihova tradicija, a isto to važi i za godišnjicu koja će se obilježiti u Sarajevu i u Banjoj Luci, ne smetaju nečemu što se zove jedinstvo BiH.” Željko Komšić je bio pripadnik Armije BiH, a ne HVO-a, i on dobro zna za što su se borile snage HVO-a i kakav su zločin počinili, pa kako je onda moguće da jedan potomak partizana i zakleti antifašista poistovjećuje i u istu ravan stavlja formiranje fašističkih armija sa formiranjem Armije BiH i da se time ponosi. Proganjanje bh. heroja i patriota Zbog kompletnog odnosa bh. javnosti prema Armiji i njenim pripadnicima, danas zaboravljeni i poniženi borci Armije BiH nerado pričaju o svojim zaslugama i herojskim podvizima. A da nije bilo tih heroja, danas ne bi bilo ni Bosne i Hercegovine, ni Bošnjaka ni bošnjačkih političara. Da nije bilo naše Armije, BiH bi bila podijeljena između Srbije i Hrvatske i uništen bi bio svaki trag o postojanju Bošnjaka na ovim prostorima. I da naša sramota i poniženje budu potpuni, pobrinuli su se, zajedno sa određenim političkim strukturama, i ovdašnji mediji koji su pokrenuli orkestriranu medijsku hajku na istaknute komandante, borce i jedinice Armije BiH koje su bile okosnica odbrane države. Na meti antibosanskih medija našao se i Nezim ef. Halilović Muderris, hatib džamije Kralj Fahd, a samo zbog toga

što je on jedan od rijetkih intelektualaca koji svojim hutbama podiže svijest našem narodu i stalno ih podsjeća na agresiju i stravični genocid, i na neopisivo veliku ulogu Armije u odbrani našeg naroda i naše države koja se nikada ne smije zaboraviti. Međutim, nas ne čude toliko ti napadi, jer znamo od koga dolaze, već nas čudi i zabrinjava činjenica da bošnjački političari, Islamska zajednica i druge patriotske snage uopće ne dižu svoj glas u odbranu dokazanog borca za slobodu i pravdu, Nezima ef. Halilovića Muderrisa. Sličnu sudbinu doživjele su i najbolje jedinice naše armije, poput odreda El-Mudžahidin, koji je svojim podvizima na mnogim ratištima u Bosni i Hercegovini, a posebno oslobađanjem Vozuće, dao neizmjerno veliki doprinos u oslobađanju naše države. Mnogobrojni šehidi ove jedinice danas leže po različitim kotama koje su bile prva linija odbrane, ali i pored toga, munafici iz bošnjačkih redova, prije nego četnici i ustaše, neprestano kriju i minimiziraju uspjehe te jedinice, i od nje su napravili terorističku organizaciju i pripisali joj zločine zbog kojih je između ostaloga osuđen general Rasim Delić, a koji nikada i nigdje nisu dokazani. Mi smo dovedeni u takvu poziciju da oni koji su bili učesnici oslobodilačkog rata ne smiju pričati o tome, jer im to više nije nikakva referenca s kojom bi mogli ostvariti bilo kakve beneficije u državi za koju su se borili. Naprotiv! Umjesto da se ponosimo, mi se stidimo naše svijetle prošlosti i borbe protiv fašizma. Stidimo se naše dobrote, pravičnosti, merhameta, našeg slobodarskog duha, hrabrosti i moralnosti, koju crpimo iz nepresušnog izvora Allahove Objave i vjere islama. Stidimo se života koji je oplemenjen vjerom u jednog Boga i kao da bismo voljeli da nismo takvi, zbog zloduha s druge strane ulice koji ne voli dobro, istinu i slobodu, pa mislimo ako sakrijemo našu dobrotu i vrijednosti, on će nas prestati mrziti i napadati. Bošnjački političari, intelektualci i mediji trebaju znati da će nam se takav odnos prema vlastitim vrijednostima svima razbiti o glavu, jer će on proizvesti smutnju, a u vrijeme smutnje uz suho i sirovo gori. Istinu je rekao Uzvišeni Allah: I izbjegavajte ono što će dovesti do smutnje koja neće pogoditi samo one među vama koji su krivi, i znajte da Allah strašno kažnjava.

SAFF 17. april - 22. rebiu-l-ahir

7

Polumjesec
Drina je danima tekla krvava
Sedamnaesta godišnjica genocida u Višegradu Podjele na bosanski način
Hercegovini je u UBosni i da se sve dijeli,poa trendu najaktuelnija podjela je

Entitetske podjele bh. Roma
entitetskoj liniji. Kako izvještava banjalučki Fokus, na sceni je čak i podjela Roma. “Kakva se to politika umiješala i podijelila vječito složan narod, okrenuvši Rome Federacije BiH protiv Roma Republike Srpske? Pitaju se ovo predstavnici Saveza Roma RS, ali i svih lokalnih udruženja, koji su ostali isključeni iz obilježavanja Svjetskog dana Roma, 8. aprila 2009. godine u organizaciji Vijeća Roma BiH. Da nepravda bude veća, Vijeće Roma BiH organiziralo je centralnu manifestaciju baš u Republici Srpskoj i to na Veselom brijegu u Banjoj Luci.’’ Izgle-

korpus pod puUžički formacijama komandomCrne kovnika Dragoljuba Ojdanića, sa vojnim iz Srbije i

Gore tzv. “Arkanovcima” i “Belim Orlovima”, prije 17 godina, 15. aprila 1992., ušao je u Višegrad i preuzeo kontrolu nad lokalnim institucijama, podsjetilo je Udruženje “Žena - žrtva rata”. U njegovoj pratnji bili su kapetan Borko Glavinić, komandant kasarne Uzamnica, Branislav Savić, predsjednik SDS-a u Višegradu, Risto Perišić, ratni načelnik SUP-a, i mnogi drugi koji su počinili zločine protiv Bošnjaka. “Dužni smo se sjetiti onih kojih više nema u Višegradu. Dužni smo odlučiti se da će Višegrad sutra opet postati dom Bošnjaka, kakav je bio kroz stoljeća, unatoč genocidima, stoljećima organiziranim iz Republike Srbije, unatoč sljepoći Evrope.’’ Iz Udruženja su podsjetili da se radi o ljudskim pravima, o pravima ljudi koji stoljećima gledaju u vrata pakla kazavši da u Evropi, nigdje po svijetu, nema grada kao Višegrad, koji već više od 200 godina gleda u vrata pakla preko rijeke Drine. Užički korpus je ušao u Višegrad pod krinkom uvođenja reda i mira, da bi se 19. maja 1992. povukli u Vardište i presvukli u “Orlove”, “Arkanovce”, “Šešeljevce” i formirali svoje četničko-genocidne brigade “Beli orlovi”, “Osvetnici” i “Garavi sokak”. Nakon toga uslijedilo je ubijanje Bošnjaka čija su trupla bačena u rijeku Drinu. “Drina je danima tekla krvava. Oko 3.000 Bošnjaka civila je pobijeno, od toga više od deset posto bila su djeca. Tako se radi genocid u srcu Evrope, pred očima cijelog svijeta.’’

da da smo mi Bosanci i Hercegovci najspremniji na podjele, bez obzira ko se od koga i zašto dijeli. Bosna i Hercegovina je vjerovatno jedina zemlja na svijetu u kojoj su se, eto, podijelili čak i Romi.

Trenuci iskrenosti Borisa Tadića

Velikosrbin i zlatni opanci
srbijanski N edavno jeTadićjednom predsjednik Boris posjetio Valjevo gdje je uživao u od svojh omiljenih festivala - manifestaciji srpskog folklora “Zlatni opanak’’. Omamljen folklorskim zvucima, predsjednik Tadić se u jednom trenutku obratio okupljenima. “Tamo gdje se dešava naša kultura, gdje se pjevaju naše pjesme, tamo su naše granice. Ne treba nikad da dozvo-

limo da se skupljamo unutar postojećih granica. Moramo da budemo svjesni da naši ljudi jesu sa Zrmanje, iz Like, okoline Karlovca, Slovenije, Bosne i Hercegovine, Kosova i Metohije, Šumadije, istočne Srbije, pa i do Kumanova dosežu dijelovi naše kulture. I toga moramo biti svjesni vodeći našu politiku, zemlju i ekonomiju.’’ Nije nam poznato da li je Tadić ovo izrekao možda pod dejstvom alkohola, ali nam tako izgleda ovaj njegov nastup. Ili je ipak bliže istini da Tadić među svojim Srbima u “zlatnim opancima’’ priča iz duše, a na drugom mjestu onako kako kome godi. Kako god, osim Srba, i ostali narodi znaju da Tadić vodi politiku od koje Srbija nikada nije niti će odustati. Dakle, Srbija je u njihovim glavama “velika”.

SAFF 17. april - 22. rebiu-l-ahir

8

Zlatko Lagumdžija

Zašto SDP mrzi islamsku vjeronauku?
bijeljinskoj televiziji G ostujući na emisiji “Puls’’, predTV BN u sjednik SDP-a Bosne i Hercegovine Zlatko Lagumdžija se između ostalog pohvalio gledaocima ove televizije kako su on i njegov SDP uspjeli spriječiti uvođenje vjeronauke u vrtiće. Ovo je prvo zvanično priznanje SDP-a da je aktivno učestvovao na miniranju uvođenja islamske vjeronauke u sarajevske vrtiće. Naravno, nije istina da je SDP spriječio uvođenje vjeronauke u sarajevske vrtiće, ali je istina da su činili sve da na račun islamske vjeronauke i onih koji su se zalagali za takvo što iznesu i izmisle što više laži i uvreda. Putem svojih medij-

Apel za pomoć

Sari Isaković za hitnu operaciju u Turskoj potrebno 5.000 KM

Sara Isaković Trinaestogodišnja velikih poteškoiz Zenice ima ća sa vidom. Nakon prošlogodišnje operacije na istanbulskoj RETINA klinici, stanje se alarmantno pogoršalo. Naime, došlo je do naglog i veoma rizičnog porasta glukoma u oba oka, nakon implantacije rožnjača. Trenutna dijagnostika je GLOUCOMU DECOMP 0.v/2. L-41 um gy, R-17 um gy. Obavljene su pretrage na klinikama u Zenici i Sarajevu kod ljekara Alme dr. Čerim i mr. sci. dr. Senide Laljević koji su ustanovili da naše klinike ne mogu pružiti potrebni operativni zahvat te HITNO predlažu izmještanje van Bosne i Hercegovine. Operacija, tretman i ostali troškovi ne prelaze 5.000 KM, ali roditelji, nažalost, nisu u mogućnosti obezbijediti potrebna sredstva. Molimo sve one koji su u mogućnosti da pomognu Sari u odlasku u Istanbul na ponovnu operaciju glukoma. Instrukcije za individualne uplate mogu biti realizirane slijedeći dolje navedene informacije. Puno prezime i ime: Isaković Bilal Adresa: Bulevar Kulina Bana 6/12., Zenica, Bosna i Hercegovina Devizni žiroračun: 19-55-04191-6 Žiroračun u KM: 09-55-05317-8 Adresa banke u BiH: RAIFFEISEN BANK DD BOSNIEN UND HERZEGOWINA SWIFT: RZBABA2S IBAN CODE: BA391612550000203147 INFO: tel.: 00387 61 994 960, e-mail: bisakovic@gmail.com

skih satelita, SDP-ovci su nas po ko zna koji put uvjerili da još uvijek robuju starim komunističkim fobijama.

Vjekoslav Vuković

Ministarstvo nesigurnosti BiH
povratak na posao jer se protiv njega vodi samo istraga, a Vjekoslavu Vukoviću je dozvoljeno da nesmetano radi svoj posao iako se protiv njega vodi sudski spor za učestvovanje u pripremanju ubistva. Na ovu nevjerovatnost, ministar sigurnosti Tarik Sadović odgovara na način da namjerno ne želi reći u čemu je problem. Na pitanje domaćih medija zašto je na sceni različit tretman spomenutih državnih službenika, ministar Sadović odgovara: “Zamjenik direktora Granične policije je policijski službenik. On je na osnovu naredbe o pokretanju istrage suspendovan. Imamo dva visokorangirana dužnosnika u sigurnosnom sistemu i dva različita pristupa. Ne znam zašto bi jedan plaćao ceh onom što je u zakonu propisano kao ugled policijske službe, a drugi ne bi. To je pitanje za sve strukture u BiH.’’ Naravno, Sadović zna odgovor, ali nema hrabrosti da ga otvoreno kaže. Jasno je da se Vahid Alagić drukčije tretira od Vjekoslava Vukovića jer je Bošnjak. Ponašanje bošnjačkih političara, kao što to radi Tarik Sadović, ide naruku samovolji koju prakticiraju oni koji štite tipove kao što je Vjekoslav Vuković.
SAFF 17. april - 22. rebiu-l-ahir

P

ovratak Vjekoslava Vukovića na posao u Ministarstvo sigurnosti Bosne i Hercegovine, iako se protiv njega vodi otvoren sudski proces za učestvovanje u pripremanju ubistva, nije vijest koja bi nas trebala nešto naročito iznenaditi. Ovakvo što se od bosanskohercegovačkih vlasti moglo i očekivati. Bh. vlasti su leglo korupcije i kriminala. Tipova kao što je Vjekoslav Vuković u institucijama naših vlasti ima koliko hoćete. Iako je to tako, ipak moramo primijetiti jednu veoma opasnu i zanimljivu praksu ili okolnost koja se odnosi na tretiranje državnih službenika. Ovdje vrijedi navesti slučaj zamjenika direktora Granične policije Vahida Alagića koji je suspendovan već godinu i po dana jer se protiv njega vodi istraga. Alagiću nije dozvoljen

9

Nakon Arapa, na red došle Sandžaklije

Revizija državljanstava Srpska ofanziva na zlatnog ljiljana BiH Nezim Halilović Muderris
Halilović Muderris Nezimje proteklih dana izlobio žen brutalnom napadu medija i političara iz Republike Srpske. Muderris je napadnut svim raspoloživim sredstvima i to samo zbog toga što je na hutbi rekao da je nad Bošnjacima tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu počinjen stravični genocid. “Genocid nad Bošnjacima, na cijelom prostoru Republike Bosne i Hercegovine, a posebno u takozvanim zaštićenim zonama: Srebrenici, Žepi i Goraždu, događao se naočigled cijeloga svijeta i to Bošnjaci ne smiju zaboraviti, jer zaborav je jedan od najsvirepijih i najbezdušnijih neprijatelja jednog naroda. Bošnjaci su samo zato što su muslimani, a ne npr. kršćani ili višebošci, bili predmetom neviđenog genocida koji je imao za cilj njihovo biološko istrebljenje, kao i zatiranje njihovih vjerskih, kulturnih i svih drugih obilježja. Sve to nije mogla da ‘čuje i vidi’ gluha i ćorava Evropa, koja se tješila da je humanitarna pomoć koju šalje potpuno amnestira, bez obzira što se u toj pomoći ponekad moglo naći i onoga bez čega su Bošnjaci mogli da opstanu, kao što su četkice i paste za zube, čačkalice i slično. Mojim hrabrim Žepljacima su u akciji ‘Padobran’ bacane i Biblije, te lanč paketi sa svinjetinom.’’ Osim toga, Muderris je još rekao: “Na Višegradskoj ćupriji, vakufu Mehmed-

N

akon što je završila posao sa naturaliziranim građanima Bosne i Hercegovine arapskog porijekla, Ko-

misija za reviziju državljanstava BiH okomila se na građane Bosne i Hercegovine koji su porijeklom iz Sandžaka. Prema dostupnim izvještajima, Parlament BiH je već usvojio izvještaj Komisije prema kojem je oduzeto 264 državljanstava licima porijeklom iz Sandžaka. U razgovoru sa advokatima, zastupnicima oštećenih Sandžaklija, vidljivo je da je i u ovom slučaju glavna krivica na bošnjačkim političarima koji nisu učinili ništa da zaštite ugrožene građane. Baš kao što ništa nisu učinili kada je trebalo zaštititi Arape kojima su ranije dodjeljivali bh. državljanstva. Među onima kojima je oduzeto državljanstvo ima i osoba koje su u agresiji na BiH izgubile najmilije. Bez obzira na njihov doprinos u odbrani BiH, Komisija za reviziju im je oduzela državljanstva. Što bi se reklo, zato su im i uzeli bh. državljanstva. Saff je upozoravao da će se upravo ovo dogoditi nakon što naše vlasti svedu račune sa Arapima. Za razliku od Arapa i Sandžaklija, kninski Srbi žive na miru u BiH bez ikakvih briga. Znaju da će ih srpski politički predstavnici štititi po svaku cijenu.

paše Sokolovića, zločinci su Bošnjake žive nabijali na kolac, a potom pekli na ražnju, asocirajući na roman Na Drini ćuprija, velikog četničkog ideologa Ive Andrića.’’ Krijući se iza autoriteta Ive Andrića, političari i mediji iz RS-a i Srbije žestoko su napali efendiju Muderrisa. Pozvali su OHR i druge institucije da se Muderris kazni zbog izgovorenih riječi. Na kraju, kad su ispucali sav arsenal, spomenuta gospoda iz RS-a počela je optuživati Muderrisa za njegovu ulogu u odbrani BiH. Zasmetalo im je što je zlatni ljiljan i jedan od najvećih heroja među Bošnjacima koji nikada nije dvojio kada je trebalo stati u odbranu BiH. Znaju oni da među Bošnjacima ima veoma malo onih kao što je Muderris, koji se ne boji njihovih prijetnji i medijskih kampanja. Zbog toga ga i napadaju.

Obračun hrvatskih kriminalaca

Ante Jelavić, kriminalac sa talačkim iskustvom
Ante JeCirkus oko navodne otmice bjegunca lavića, bivšeg člana Predsjedništva BiH, osuđenog kriminalca, kojeg Bosna i Hercegovina traži kako bi odležao desetogodišnju zatvorsku kaznu, traje već danima. Pažnja koju ovom slučaju poklanjaju naši elektronski mediji, naročito FTV i BHT, ravna je kao da je riječ o otmici predsjednika države, a ne običnog kriminalca koji će kad-tad morati odležati svojih deset godina zatvora. Ne ulazeći u to je li istina da je Jelavić bio otet ili ne, to nas ne bi trebalo uopće interesirati. Zašto bismo se mi brinuli oko obračuna kriminalaca, ko je koga oteo i ko kome i zašto prijeti.

SAFF 17. april - 22. rebiu-l-ahir

10

Bakir Hadžiomerović vs. SDP – ljubav iz interesa

Ništa nije džabe ni u starog Behmena
Grada Sarajeva ove goP laketauručena je Radio-televiziji dine FBiH - Političkom magazinu “60 minuta”, koju je primio urednik

“Ludi polumjesec’’

O Dragoja....

magazina Bakir Hadžiomerović. Prilikom primanja nagrade Bakir Hadžiomerović je rekao: “Kada smo prije sedam godina i dva mjeseca krenuli s emitiranjem magazina, najžešći napadi dolazili su upravo iz Grada Sarajeva. Iako se na trećini teritorije BiH u vrijeme emitiranja ovog magazina ponedjeljkom u 20 prekida program FTV-a, ovo je i dalje najgledaniji politički magazin u BiH. U ime ekipe magazina želim da zahvalim aktuelnoj vlasti u Gradu Sarajevu što je prepoznala naš magazin kao emisiju koja se bori za istinske ljudske vrijednosti. Sarajevo je dobilo vlast kakvu zaslužuje i od nje očekujemo da ovom gradu vrati stari sjaj.” Ova zadnja rečenica je ustvari moneta kojom je Hadžiomerović kupio Plaketu Grada Sarajeva od SDP-a. Ništa nije džabe ni u starog Behmena.

broja u okviru ove O d prošlog polumjesec’’ upodrurubrike uveli smo malu briku “Ludi kojoj

objavljujemo najgluplje novinsko štivo objavljeno u proteklih petnaest dana. U prošlom broju pisali smo o novinaru banjalučkog

Foto polumjeseca
Sarajevo - BBI Centar: Prema procjenama BBI Centra ovaj suvremeni poslovni objekat proteklih 5 dana posjetilo je više od 200.000 ljudi. lista Fokus, D. Majstoroviću i njegovim nepismenim nebulozama o Bošnjacima iz dobojskog sela Sjenina. U ovom broju objavljujemo citate iz članka Dragoja Margetića, urednika necenzurirano.com. Pokušavajući prokomentirati medijske špekulacije da je na Baracka Obamu u Turskoj pokušan atentat, Margetić napisa ovako: “Iako za sada raspolažemo vrlo oskudnim podacima o identitetu jednog od pripadnika grupe koja je u Turskoj navodno planirala atentat na predsjednika SAD-a Baracka Obamu, sama činjenica da se radi o sirijskom državljaninu dovoljan je trag. I u ranijim sličnim akcijama u Turskoj, krajem 1990-ih i početkom 2000-ih godina, takve specijalizirane terorističke akcije u Turskoj izvodile su male terorističke grupe, vođene sirijskim obavještajnim operativcima, a koordinirane iz jedinstvenih logističko-operativnih iransko-sirijskih terorističkih centara u BiH.’’

SAFF 17. april - 22. rebiu-l-ahir

11

Intervju
Muhamed Velić, imam i hatib džamije Stara Breka, MIZ Sarajevo

Bošnjaci najviše povjerenja

Islamsku zajednicu
Sa imamom i hatibom džamije Stara Breka, Muhamed ef. Velićem razgovaramo o novim antiislamskim trendovima u BiH i posljedicama tih trendova. Proteklih dana efendija Velić se i sam našao na nišanu nosioca antiislamske kampanje u BiH
Razgovarao: Mr. Semir Imamović Posljednjih mjeseci bosanskohercegovačkom javnom scenom dominira otvoreni antiislamizam. Imami postaju glavna meta spomenute antiislamske kampanje. U posljednje vrijeme Vašim imenom intenzivno se bave oni koji su predvodnici te antiislamske kampanje, što je imalo za posljedicu ugrožavanje Vaše lične sigurnosti, jer čak dobijate i telefonske prijetnje. Ovih dana na odstrelu se našao i Nezim efendija Halilović Muderris. Zašto su imami postali otvorena meta i kuda vodi čitav ovaj proces? Velić: Da, to je tako očito i vidljivo. U BiH je trenutno takva situacija da je jako aktuelno biti protiv IZ. I svako onaj ko se odluči investirati u tu svekoliku antiislamsku, medijsku histeriju (a ono što ne postoji u medijima, to uopće i ne postoji, kažu sociolozi), on a priori za sebe priskrbljuje epitet tobože “slobodnog novinara’’, novinara koji je u trendu i novinara koji je “dominantan’’. Jer, danas u BiH napadati na islam, na IZ, na imame, na Rijaset, na reisul-ulemu je jako isplativo i to je jako “prepoznatljivo’’. Naravno, to je i rezultat nekih globalnih dešavanja i kretanja, ali se ovdje te akcije aranžiraju gotovo uvijek u autošovinističkom maniru i sa nekom dodatnom, pojačanom dozom mržnje.

Mi smo, dakako, svjedoci svekolike antiislamske, islamofobične histerije koja figurira ovdašnjim bh. medijskim prostorom i medijskom stvarnošću, zabrinuti smo zbog toga što se ne poštuje kodeks profesionalnog novinarstva, što su ljudska dostojanstva i vjerske svetinje (stavljam znak jednakosti između ova dva pojma) anatemisane, što se ne daju ista prava i prilike svim građanima i opcijama života itd. Da, sloboda medija je dobra stvar, i sloboda govora je neupitna, ako već govorimo o slobodi govora kao javnoj upotrebi uma, kako bi to Kant rekao. Ali, ovdje kod nas se sloboda pretače u svojevrsnu anarhiju i javnost postaje žrtva ovakvih medija, jer obični ljudi u ovom neprofesionalizmu i neskrivenoj pristrasnosti pojedinim političkim opcijama, ne mogu razlučiti šta je laž, a šta istina, šta je podvala, a šta opravdana i osnovana sumnja. Ja sam, kao što znate, bio na tapetu takvih medija. Oni su tretirali neke moje tekstove u Preporodu, i u printanim i elektronskim medijima, i kao rezultat tog tretiranja imali smo pozive u kojima nas se vrijeđa, provocira, prijeti, psuju najveće svetinje itd. To je zabrinjavajuće, jer nas to podsjeća na neko vrijeme za koje smo doista vjerovali da je prošlo. No, stvarnost nas hoće demantirati. A zašto su imami postali meta, na koncu, čitava Islamska zajednica, možda će pojasniti i činjenica koja je i prije nekoliko mjeseci naučno-akademski valorizirana odbranom doktorske disertacije na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu, kada je doktorand D. Abazović napravio anketu u kojoj je pravio ispitivanje kome se u bošnjačkom korpusu najviše vjeruje. Dobio je za nas fascinantan odgovor, jer oko 80% ljudi u bošnjačkom korpusu vjeruju Islamskoj zajednici. Za nas je to fascinantno. Naravno, za neke je to poražavajuće. I upravo za takve, koje poražava ovaj rezultat ispitivanja,

SAFF 17. april - 22. rebiu-l-ahir

12

imaju u
bitno je da se razbije taj srazmjer, ta citadela povjerenja, treba IZ okaljati, pa stalno govoriti da u njoj ima lopova, da u njoj ima pedofila, da je ovaj kriminalac, da je onaj ono itd. I, naravno, prvi na udaru su imami. Dakako, pored reisul-uleme. Domaća javnost je ovih dana upoznata sa slučajem imama Purdića iz Ilijaša kojeg je agent OSA-e BiH pokušao vrbovati. Poznato je da je Rijaset IZ u BiH ranije zatražio od sigurnosnih službi da ostave na miru imame i da se za sve obrate službenim putem. Ovaj slučaj je dokaz da se sigurnosne službe ne obaziru na upozorenja Rijaseta i da nastavljaju sa svojom praksom. Može li ovakva praksa sigurnosnih službi unijeti nemir i nepovjerenje među muslimane? Velić: Naravno da može. Žalosno je to što mi, ne samo u ovom slučaju već je to inače postao naš usud, konstantno i konzistentno saniramo ili tretiramo samo posljedice i neke rezultate, štaviše nusprodukte. Vidite, ne može IZ u tom smislu štititi svoje vjernike. U domenu politike postoje političke opcije koje su zadužene za odbranu i zaštitu vitalnih nacionalnih interesa i sigurnosti građana, pripadnika jednog etnosa, vjerske zajednice itd. Na koncu, političari su to i obećali u svojim izbornim programima, ali danas su te bošnjačke stranke toliko konfrontirane međusobno i zaokupljeni tim sitnim rivalstvima da narod ostaje na vjetrometini. Naravno, i država, jer evidentno je da se o državi brine uglavnom bošnjački faktor. Trenutno, to sam već i napisao u Preporodu, ne postoje dva različita bošnjačka političara iz dvije različite bošnjačke stranke koji će izaći za govornicu i prosto kazati - istu rečenicu. To trenutno ne postoji, jer političkom scenom gotovo da vlada rasulo bošnjačke politike. E, u tom rasulu neko vidi šansu da djeluje, jer neke vitalne i fundamentalne kategorije ljudi i djelatnika u narodu ostaju lišene upravo te političke zaštite i sigurnosti. Znate, ne morate previše otvarati oči da biste vidjeli da je IZ kohezioni faktor ovom narodu, a da su, opet, imami vitalan i fundamentalan dio Zajednice, koji rade i žive sa ljudima, sa džematlijama, vjernicima, i drže ih “na okupu’’, u vjeri, na pravom putu, u svome identitetu itd. E to nekome smeta, pa onda vele da im se umiješamo u “posao’’!

Zato, ovom prilikom pozivamo naše vrtićima. U tom periodu izrečene su političare da se uozbilje, da se izdignu teške riječi na račun islama i muslimaiznad opasnih osobnih sujeta, iznad ra- na (“odgajanje mladih talibana’’, Bakir znoraznih frustracija, interesa sitnih duša Hadžiomerović u emisiji “60 minuta’’). i da rade svoj posao kako je to najbolje Kako ste Vi doživjeli ove napade? za narod i državu. Jer, i narod i država Velić: Ja sam konsterniran glasnošću tih u ovom trenutku ugroženi su sa različi- preglasnih, malobrojnih antiteističkih tih strana od mnogobrojnih faktora. Na snaga. Njih nema puno, ali su preglasni i koncu, trebaju raditi i za dobrobit svih ima ih u medijima. Bolje rečeno, oni drže građana. medije u svojim rukama i na taj način Bili ste dio delegacije Muftijstva sa- provode svojevrsnu, medijsku, antiteističrajevskog prilikom posjete članu ku diktaturu. A mediji su četvrti segment Predsjedništva BiH Željku Komšiću. vlasti, kako već reče muslimanski intelekMožete li nam prenijeti neke impresije tualac Murad Hofman. Takvih tendencisa tog sastanka? ja, doista nema mnogo, ali su strateški rasVelić: Gospodin Komšić, član poređeni, a medije drže gotovo cjelokupno Predsjedništva BiH, umjesto da nas je u svojim rukama. Evo, pogledajte, koji su sam pozvao i dokazao svoj iskreni i nepri- to naši “prozori’’ u javnost i “stvarnost’’? kosnoveni patriotizam i brigu za sve gra- Ima, dakle, mali broj medija koji će pođane naše domovine, on je u samom star- državati našu vjerničku opciju. Ali, u tom tu rekao da zna zašto smo mi njemu došli. moru informacija i tendencija, to je isuviše K’o biva, eto, primio je novinare “60 mi- malo. Zbog deficita medijske podrške, IZ nuta’’, naravno, njih je “samoinicijativno’’ je u situaciji da mora “braniti’’ svaki svoj pozvao, pa sada, po crti oportuniteta, i mi projekat i prije nego ugleda svjetlo dana. smo tražili da i nas primi. Ali, ko su oni? Ako odlučimo, zbog potrebe koju su iskaMislim, “60 minuta’’! Neću da se mjerim zali roditelji, da se uvede vjeronauka u sa njima niti da idem njihovim diskur- srednje škole ili vjeroodgoj u vrtiće, i to som! Gospodin Komšić obnaša vlast u one vrtiće gdje su stopostotna bošnjačka ovoj državi i dužan je primiti bilo kojeg djeca i gdje su roditelji sasvim precizno građanina, tako i nas, a mi smo imali po- podržali tu ideju, onda smo prozivani od trebu da mu izrazimo svoju zabrinutost tih medijskih vlastodržaca da odgajamo povodom te sveopće, vul“mlade talibane’’ i da rušimo, garne medijske hajke koja se za njih tako željan i nikada Evidentno je vodi protiv IZ, i konkretnih prežaljen koncept, “bratstva da svi uzimaju napada koje preživljavamo i jedinstva’’, jer se neće moći od islama i kao imami u svome poslu i žinečiji malodobni sinčić zaljuKur’ana, samo votu. Zabrinuti smo (bili) za biti u malu Esmicu itd. Ako muslimani ne svoju sigurnost. On je, takohoćemo malu džamiju na toliko dovoljno, đer, u samom startu rekao da Ciglanama, zbog vjerničke ali mislim da je će a priori podržati slobodu potrebe, onda se diže i kuka danas trenutno medija, a mi smo ga podsjetili i motika protiv te male Božije problem našeg da se u ovom slučaju sloboda kuće. Ljudi koji žive tu hoće naroda, i pretače u anarhiju i otvorenu džamiju u svome kvartu. Ne uopće ummeta, islamofobiju. Jer, kako koželi se ovdje niko provocirati površnost kao mentarisati, između ostalog, sa džamijom, na koncu, ako operativno i blasfemične karikature koje takve “provokativne’’ džaminačelo! se nalaze u ovdašnjim novije i postoje, treba ih srušiti, jer nama gdje se Božija objava – su “mesdžidu dirar’’ (džamiKur’an omalovažava? On je u ja štete i nepravde, kur’anski jednom trenutku rekao da ga termin). To, uglavnom, smedoista neki ljudi u medijima iznenađuju. ta malobrojnim grlatim, njima, zapravo, Ne znam sada je li mu to izletjelo, ali je to smeta i sama pomisao na džamiju. Dalje: doista rekao! Ma vidjeli ste sliku u prin- ako, pak, Rijaset u sadejstvu sa bh. pritanim medijima, kako je to sve izgledalo: vrednicima želi napraviti svoju upravnu mi smo sjedili za stolom, a sa zida, u nekoj zgradu, zbog potrebe, i da to bude jedan bizarnoj dokolici, “posmatrao’’ nas je drug reprezentativan objekat, onda se, opet, Tito. Znate, oni znaju da vladaju. Mi smo kao po nekom nalogu, javljaju grlati novibili i kod gospodina Behmena, gradona- nari, koji su, zapravo, istureni igrači i koji čelnika Sarajeva. Sve su nas oni saslušali, na sav glas viču kako reis sebi pravi dvore zabrinuto klimali glavama, nešto od toga dok narod, k’o biva, nema šta da jede! Tu obećali, pa vidjet ćemo, na koncu, šta će nema kraja cinizmu i pakosti, dakako, i biti od svega toga. hipokriziji. Pazite, upravo takvi novinari Ovih dana navršava se godina dana vozaju luksuzna, skupocjena auta, nove otkako u Sarajevu traje kampanja pasate i tome sl., koje ne mogu kupiti od protiv izgradnje džamija i uvođenja svoje novinarske plate. Dakle, postoje islamske vjeronauke u sarajevskim dupli ili trodupli platni spiskovi, jer treba
SAFF 17. april - 22. rebiu-l-ahir

13

naplatiti svekolike medijske atake na IZ. prije nekoliko godina izbaciti iz udžbeniDa, i to se dobro plaća! I koga će, zapra- ka termine: šehid, agresija itd., i time nam vo, oni prozivati za solidarnost, za razu- amputirati pravo da naša djeca u našim mijevanje krizne situacije? No, to nas ne obrazovnim institucijama operiraju i uče interesira, mi gradimo i ovu državu i ovaj o nekim temeljnim, egzistencijalnim ternarod, a, dakako, nisu isti oni koji grade minima i pojmovima. A trenutno ne poi koji ostavljaju nešto konkretno i korisno stoji politička govornica sa koje se mogu budućim generacijama, kao vakuf, kao le- i smiju jasno i glasno govoriti tako “opagat, kao zadužbinu, i oni koji samo zarad sne’’ stvari. Naravno, to ne znači da uopnekih uskih stranačkih i privatnih inte- će takva govornica i ne postoji! Dakako, resa to sve nipodaštavaju i rade samo za da postoji! I tako će Muderris, Nezim ef. svoju osobnu korist. Halilović, kazati, po Bog zna koji put poMalo prije ste u prvom pitanju spome- noviti, sa svoje govornice - minbera, kako nuli Nezima ef. Halilovića, a evo sad ću su Bošnjake ubijali na mostu Mehmedvam u kontekstu ovog pitanja to pojasniti. paše Sokolovića u Višegradu, kako su Vidite, Bošnjaci imaju ekskluzivno pravo Bošnjacima u opkoljenoj Žepi bacali lanč da “barataju’’ sa nekim velikim istinama pakete sa svinjetinom i sa upakovanim koje su se dogodile njihovom kolektivnom Biblijama itd. I šta tu nije istina? O kabiću. Trenutno smo još uvijek svjesni tih kvom se to tobože govoru mržnje radi? velikih istina, jer o njima stalDajte, molim vas! Mi imamo no govorimo i na njih se stalpravo na istinu i imamo prano podsjećamo. I još uvijek, Vidjeli ste sliku vo da zahtijevamo da međuhvala Bogu, to radimo instiu printanim komšijski, međunacionalni tucionalno. Naravno, neki medijima, kako je odnosi u BiH, ali i u regionu, faktori sa strane vrlo dobro to sve izgledalo: budu temeljeni na principu znaju da je to jako korisno mi smo sjedili istine, pravde, pravičnosti i, za nas i da tako ne treba da za stolom, a sa kao rezultat ovih postulata, bude, pa nam hoće amputirazida, u nekoj principu povjerenja. Kako ti to pravo, da ne smijemo o bizarnoj dokolici, će biti miran jedan Bošnjak tome glasno govoriti, osobito “posmatrao’’ i kako ćemo biti u progresu ne smijemo to raditi institunas je drug Tito. ako je strah Bošnjaka u Foči cionalno. Pa tako će nam još Znate, oni znaju da hoće li umrijeti od gladi jer vladaju.

ne može dobiti posao u Foči i riješiti svoje egzistencijalno pitanje, ili hoće li mu opet komšija bahnuti u kuću u gluho doba da mu majku siluje i čeljad ubija?! Da, to su teške misli, ali su, nažalost, samo ovdje realne. Zato mi moramo stalno o tome govoriti i stalno se podsjećati: na zlo koje je moguće i na suživot koji je nužan. Izbjegavate govoriti o imenima sa “druge strane’’, čitavo vrijeme govorite o pojavama! Velić: Jedan vrli mislilac rekao je da veliki ljudi i umovi govore o idejama, srednji ljudi i umovi o događajima, dok mali ljudi i oni mali umovi govore o imenima. Vrlo često se držim ove podjele, kao savjeta, ali isto tako mislim da postoje trenuci u životu kada se mora biti i “mali um’’! Uvaženi efendija, jeste li zadovoljni stanjem u Islamskoj zajednici, posebno kako komentirate današnju poziciju, ulogu i snalaženje u sveukupnim društvenim okolnostima, efendija, odnosno imama? Velić: IZ je velika zajednica u organizacijskom smislu. Njena infrastruktura je jako kompleksna. No, to je jedan funkcionalan i uređen sistem. Unutar organizacione šeme IZ-a djeluju imami kao njen vitalan i fundamentalan dio. Kako ih nazva naibu reis hfz. Ismet ef. Spahić: “To su pčele radilice IZ-a.’’ Ali, ja bih ovakvu

SAFF 17. april - 22. rebiu-l-ahir

14

kvalifikacionu podjelu tog operativnog dijela Zajednice napravio. Zapravo, poslužio bih se Gazalijevom podjelom ljudi koji operiraju sa znanjem. A budući da su imami ljudi koji operiraju sa znanjem, utoliko je i ova podjela meritorna! Naime, imam Gazali u svome Ihjau (“Oživljavanje vjerskih znanosti’’) napravio je četverostruku podjelu, pa kaže: 1. Postoje oni koji znaju da znaju, da imaju znanje, i to su pravi imami, lideri - njih treba slijediti. 2. Zatim, postoje oni koji ne znaju da znaju, to su “spavalice’’ - njih treba probuditi. 3. Zatim, postoje oni koji znaju da ne znaju, oni traže da saznaju - njih treba uputiti i naučiti. 4. I, na koncu, postoje oni koji ne znaju da ne znaju, to su neznalice - od njih treba bježati! Mislim da se ova podjela može primijeniti na IZ. Doista, unutar IZ-a ima jedan impozantan broj pravih, osviješćenih imama, imama koji imaju osviješćeno znanje, koji su svjesni vremena i prostora u kojem žive i koji kvalitetno vode svoje džemate pravim putem. Znam dosta takvih. Ima i onih koji spadaju u drugu grupu, koji imaju neosviješćeno znanje, znanje kojeg nisu svjesni, treba ih osvijestiti, probuditi. Ima i onih koji kažu: mi se želimo još više nadograditi, naučiti, teško se snalazimo u ovom bremenitom vremenu, postoje pitanja koja nam džematlije u savremenom konteksu postavljaju, a mi na njih odgovora nemamo. Zato hoćemo da se obrazujemo, da se uputimo i da saznamo. Nažalost, postoje i oni umišljeni pseudoalimi, kvaziintelektualci koji doista pogrešno rade i tumače, i vjeru, i život, i vrijeme i životni prostor itd. Takvi trebaju otvoriti prozor pa da pogledaju u kojem vremenu žive i na karti gdje se nalaze, pa da se konsultiraju sa umnim ljudima i sa mudrim knjigama. Hoću ovom prilikom istaći i neke “zamjerke’’ koje nam dolaze i izvana i iznutra, jer neki će kazati da se IZ miješa u politiku. Naravno, Islamskoj zajednici nije mjesto u politici u dnevno-političkom smislu, ali u smislu nekih velikih političkih ideja koje su bitno vezane za nas, kao građane, kao vjernike, kao zajednicu, kao instituciju, na koncu, i kao narod, onda IZ treba da ima i jasno izražen svoj stav. Jeste li zadovoljni stanjem među bošnjačko-muslimanskom omladinom? Kako Vi, zapravo, kao mladi intelektualac vidite trenutno stanje bošnjačkog naroda? Velić: Sjećam se kako je u jednom razgovoru za jedan magazin u Hrvatskoj, ali bilo je to, mislim, i ovdje negdje objavljeno, kantonalni ministar, glumac Emir Hadžihafizbegović opisao bošnjački narod. Kaže naš Emir da Bošnjaci sliče nekom starom dedi koji nosi ćulah ili francuzicu na glavi, pa je naišao nekakav

mangup i tom dedi zveknuo takvu šamarčinu da mu je ta kapa s glave pala na zemlju. Dedo se sagnuo, uzeo kapu, stavio je na glavu, rekao “u redu je’’ i nastavio svojim putem. Pa i ono što u nekoliko navrata u Mešinom Dervišu stoji o nama, nažalost, sve su to još uvijek aktuelne dijagnoze. Ali, ja želim da se taj naš odnos prema sebi i svijetu koji nas okružuju promijeni. To, na koncu, nije stav islama. Zvučat ću sada grubo, ali sam neki dan čuo zanimljiv savjet koji je uputio jedan sarajevski imam ostalim sarajevskim imamima na redovnom seminaru; da mi, zapravo, moramo prvenstveno praviti od naše djece pobjednike, odgajati ih kao pobjednike – gazije, a ne prvenstveno kao šehide. Šehid je “alternativa’’, jer prije tog krunskog stanja, islam traži konstantnu i konzistentnu borbu, pregnuće, napor, stalno zalaganje, učenje, obrazovanje, trud, posmatranje, stalnu akciju, ne fikciju, ne statiku. Život je u stalnom progresu, stalno donosi nova pitanja, a mi na nova pitanja uglavnom dajemo stare odgovore, kako kaže Tarik Ramadan. I tu je zastoj! Allah, dž.š., traži od nas rad i zalaganje, traži naše odgovore na temelju vjerskih principa sadržanih u Kur’anu i sunnetu Allahovog poslanika Muhammeda, s.a.v.s.
SAFF 17. april - 22. rebiu-l-ahir

Ali, mislim da prvenstveno moramo i više raditi. Martin Luther je razvio svojih 95 “slavnih teza’’, a jedna od njih glasi: “Ora et labora’’ - “Moli se i radi’’, i to je osnova protestantskog kulta rada. I sasvim se jasno vidi kako je taj protestantski svijet danas izrazito razvijen upravo zbog pedantnog i preciznog “sveobuhvatnog’’ rada. A sve do M. Luthera (početak 16. stoljeća) rad je poistovjećivan sa nedostojnošću slobodnog čovjeka. I on, naravno, ovo uzima od islama, isto kao što uzima od našeg dragog Poslanika, s.a.v.s., u tim svojim tezama, da će on nastaviti saditi svoju voćku bez obzira što nastupa Sudnji dan. Znate da je ovo hadis izrečen devet stoljeća prije Luthera. I nije to problem, evidentno je da svi uzimaju od islama i Kur’ana, samo muslimani ne toliko dovoljno, ali mislim da je danas trenutno problem našeg naroda, i uopće ummeta, površnost kao operativno načelo! Jer, stječe se dojam da površno vjerujemo, površno mislimo, površno se obrazujemo, površno se družimo, na koncu, površno i živimo. Mi, dakle, moramo iskrenije vjerovati i više raditi i, kao što kaže rahmetli Alija Isaković, biti vlastita mjera stvari, u onoj mjeri koliko je potrebno za normalan život.

15

Društvo
Tuzlanska grupa “Bogamber’’ – Islamofobija na bosanski način

Kao i naši konkurenti iz “60 minuta”,
naporno radimo kako bismo u najboljem svjetlu

ocrnili vjeru

S

Piše: Ezher Beganović vjedoci smo koliko je bosanskohercegovačka javna scena posljednjih godina, a naročito posljednjih mjeseci, opterećena ili bolje rečeno zatrovana antiislamizmom. Brojni građani Bosne i Hercegovine, posebno Bošnjaci muslimani, posljednjih dana upozoravaju na sve izraženiju islamofobiju u našem društvu. Islamofobična praksa pojedinih medija i pojedinih javnih ličnosti u BiH nanosi ogromnu štetu interesima muslimana u BiH. Simpatizeri i istomišljenici onih koji javno putem naših medija blate islam i muslimane, dakle obični ljudi, u posljednje vrijeme, na svom nivou, u svom društvu, putem interneta ili nekog

na taj način domoći se tako željene popularnosti. Ovaj put riječ je o tuzlanskoj grupi “Bogamber’’, osobama koje u nedostatku muzičkog talenta, uz pomoć vrijeđanja islama i muslimana, pokušavaju steći tako željenu popularnost. Na našu mail adresu ovih dana stigla je poruka u kojoj smo obaviješteni da je tuzlanska grupa “Bogamber’’ izdala novi album sa uvredljivim sadržajem na račun islama i muslimana. S obzirom da je postojao link na njihovu internetsku stranicu, istu smo posjetili i vidjeli o čemu je riječ. “Album se zove ‘Duga brada, kratke nogavice...’ i izlazi u aprilu. S obzirom da smo dobili ozbiljne konkurente u urednicima ‘60 minuta’, naporno radimo kako bismo u najboljem svjetlu ocrnili vjeru i preuzeli ponovo tron svetogrdnika koji nam po prirodnom pravu i pripada. A vi koji ne volite Bogamber, znajte da će vas stići Allahova srdžba’’, piše u obavještenju spomenute grupe. Pored ovog, tu je i poziv “Borite se protiv vjere, braćo, vjera je zlo pregolemo’’. Sadržaj pjesama ove grupe spada u najcrnji vid ismijavanja sa vjerom u Allaha, dž.š. Umjesto navođenja sadržaja njihovih pjesama, navodimo samo nekoliko naslova pjesama koje dovoljno govore o čemu se radi: “Skidaju se šamije, puštaju se kose, okrenuti krstovi po džamiji se nose’’, ili “Izbijanje boga iz Glave’’. Pokušavajući doznati više o ovoj grupi, vidjeli smo naprimjer da je svako pojavljivanje njihovog imena na internetu, odnosno pojavljivanje sadržaja njihovih pjesama, rezultiralo nevjerovatnom ko“Bogamber’’ ličinom psovki i iznošenja još u nedostatku gorih i većih uvreda na račun muzičkog drugog vida javnog ispoljavavjere i vjernika. Štaviše, što nja mišljenja i stavova o islamu talenta, uz pomoć su više šokantniji i direktniji vrijeđanja islama i muslimanima, sve češće se u vrijeđanju vjere, prije svega i muslimana, odlučuju na slobodno javno islama, spomenuti tuzlanski pokušavaju steći blaćenje islama i muslimana. muzičari su traženiji. Upravo tako željenu Tako recimo, pojedinci, totalni je to povod istima da u svom popularnost. anonimci, ljudi željni brze pomuzičkom izražaju budu što pularnosti, upravo u vrijeđanju brutalniji i do kraja šokantni. islama vide šansu da će privuNaravno, i tuzlanski “Bogamći javnost. Saff je ranije pisao ber’’ ima svoje obožavatelje i o jednom takvom slučaju, o tuzlanskom istomišljenike koji nastavljaju misiju “Boreperu Frenkiju koji je samo zbog toga što gamera’’, odnosno misiju onih na koje su je ispjevao pjesmu u kojoj na nacrnji način se tuzlanski mladići iz grupe “Bogamber’’ ismijava lik i djelo reis-efendije, automatski ugledali. Islamofobi nemaju granica u svodobio neograničen medijski prostor. Po uzo- me zlu. Nikoga se ne boje niti stide, rade šta ru na Frenkija, i drugi anonimni muzičari im je volja, a još su i plaćeni za to. Ono čega u BiH pokušavaju primijeniti ovaj recept i se pametni stide, oni se time ponose.
SAFF 17. april - 22. rebiu-l-ahir

16

Povodom dodjele Tuzlanske plakete emisiji “60 minuta”

Tolerancija u knock-downu
Grozote kojim su pojedinci, koji nažalost nisu bili u manjini, častili mene i moju ličnost, graniče sa horor filmovima. Pored uvreda svih vrsta i kalibara, obavezno su namještaljkama željeli skrenuti pažnju kako sam ja loš i pričam gluposti
Piše: Salko Zildžić ada sam obznanio da ću Općinskom vijeću Tuzla vratiti Tuzlansku plaketu u znak protesta što će to isto priznanje dobiti i islamofobijski magazin “60 minuta’’ i njegov urednik Bakir Hadžiomerović, kao i četnički ratni reporter Slobodan Vasković, glavna novinarska zvijezda ovog magazina - na mene su ispaljeni rafali “tolerantne tuzlanske misli’’ preko internetskog sajta koji se bavi tuzlanskim temama i kojeg finansira Općina Tuzla. Gomila mržnje za tuzlanskog šampiona Nevjerovatno izgleda činjenica da je nekim Tuzlacima draži jedan osvjedočeni četnički novinar nego jedan prognanik koji je bio svjetski šampion i ime Tuzle pronosio svijetom. Odakle proizilazi ta patološka mržnja prema meni, koji ne krijem da sam musliman, i patološka ljubav prema četniku, koji ne krije da je četnik? Grozote kojim su pojedinci, koji nažalost nisu bili u manjini, častili mene i moju ličnost, graniče sa horor filmovima. Pored uvreda svih vrsta i kalibara, obavezno su namještaljkama željeli skrenuti pažnju kako sam ja loš i pričam gluposti, a išli su čak dotle lažući da se udvaram udatim ženama. Ali

K

postane slavan do te mjere da mu se zaboravi šta je pisao o gradu koji mu sada dodjeljuje Plaketu, kao što je slučaj sa Slobodanom Vaskovićem, novinarom magazina “60 minuta’’, onda ne želim da šutim. Isti taj Vasković u svom magazinu Stav piše: “Tuzla kao Bejrut’’, aludirajući na neki ekstremizam povezan sa kriminalnim radnjama. Poseban problem su Vaskovićevi tekstovi o Brčanskoj Malti i 15. maju. A da ne govorimo o zašto sve to? Čime sam zaVaskovićevom izvještavanju služio tako brutalne uvrede? Naravno, ništa o padu Srebrenice! Eto, on Pa eto usudio sam se izreći ovo mene ne bi takav, zajedno sa “60 minusvoj stav koji je drugačiuznemirilo da eto ta’’, koji satanizira Bošnjake ji od većine u Općinskom ne pratim u zadnje i srebreničke žrtve, zaslužuje vijeću i drugačiji od Stava vrijeme malo više Tuzlansku plaketu, a ja, po Slobodana Vaskovića. Zato komentare na komentarima “slobodnomipostadoh neprijatelj u “slodotičnom sajtu. slećih Tuzlaka’’, koji čuvaju bodnomislećim’’ tuzlanPazi čuda, svi toleranciju Tuzle, ne zasluskim glavama, postadoh nickovi koji brane žujem. ...kao da je na mom nacionalista, seljak koji SDP vlast su isti zadnjem meču na podlobosonog dođe (svojevoljno, oni koji su tako zi ringa pisalo Bejrut a ne bezbeli) u Tuzlu, pa švaler, “tolerantno’’ pisali Tuzla?! Naravno, kod nekih pa ekstremista, pa i vehabija, o mom stavu. je izgleda neprijatelj mog jer se, znate, čuju tekbiri na neprijatelja moj prijatelj. E mojim mečevima. Naravno, pa, kod mene nije! Inšallah, ništa ovo mene ne bi uznenadam se da neće nikad biti, mirilo da eto ne pratim u zadnje vrije- jer kao musliman znam da ako sredstvo me malo više komentare na dotičnom nije halal, onda nije ni cilj, i obrnuto, sajtu. Pazi čuda, svi nickovi koji brane ma koliko on nama u datom trenutku SDP vlast su isti oni koji su tako “tole- izgledao kao pozitivan. Da budemo dirantno’’ pisali o mom stavu. Odjednom rektni, “60 minuta’’ se kriju iza otkrivasve što je u svijetu normalno, kod nas nja kriminala, mada i to po ideološkoj nije, od toga da sportisti koji je grad i osnovi (jer nikad ne vidjesmo da je neki državu promovirao u svijetu ne SDP-ovac kriminalac), a uporedo ili treba dodijeliti Plaketu, nego prikriveno sataniziraju sve što nas je treba, kako to “demokratBošnjake čini Bošnjacima. ska praksa’’ nalaže, dodijeliti Sa takvima ja ne mogu biti u političkom magazinu koji istom redu niti mogu dijeliti ista isti taj grad prikazuje u negapriznanja. Ako Općinsko vijeće tivnom svjetlu, tako da ujutro Tuzle može poistovjećivati ljude kada čovjek ustane ne zna bi li koji su zaslužni za razvoj Tuzle, se umio ili se ubio od utisaka sa ljudima koji su Tuzlu blatili emisije. i bili na strani fašizma, bilo četničkog ili islamofobijNegativan “Stav’’ o skog, onda je to proTuzli blem tog Vijeća i partije koja njime Nemam ja nivlada. Moja je šta protiv da ljudi muslimanska istražuju krimiobaveza da se nal, čak štavidistanciram še, podržavam od svakog istra živačko zla, a ovo što novinarst vo. je počinilo Ali kada neko Općinsko od tih ljudi vijeće Tuzle i st r a ž ujuć i je - zlo i kriminal naopako.
SAFF 17. april - 22. rebiu-l-ahir

17

Kolumna
Borba za opstanak

Ljudska prava krme
Nijednom muslimanu u Bosni ne pada na pamet da zadire u ljudsko pravo pravoslavnih, katolika, ateista – da jedu krmetinu, ako im se jede, da piju alkohol, ako im se pije. Ali, zašto se to isto pravo na izbor, koje muslimani priznaju drugima, ne priznaje muslimanima?
Piše: Fatmir Alispahić de krme preko Romanije, u Saraj’vo svodi divizije! Krme je antifašista, partizan, oslobodilac. Šesti april se po krmetini raspoznaje. Pošto nemamo predsjednika ili kralja čije bismo slike vješali po javnim prostorima, trebalo bi krmetovu tintaru ovjesiti svuda. Predsjednik ‘‘Gavrilović’’! Pa da nas odsvakle gleda krmeća glava, kao što nas je gledala Titina glava. Tek u takvom ambijentu bošnjački bi narod imao priliku da se emancipira, zar ne? Dokle god su Bošnjaci u opoziciji spram prosvjetiteljskih dometa krmetine, dotle će u Bosni biti belaja. Krmetina je još od austrijskog vakta prestala biti čvarak i postala jezik kojim hropću islamofobičari. Neki dan je srpsko-hrvatsko Oslobođenje iz Sarajeva objavilo tekst u kome je konzumaciju krmetine navelo kao mjeru antifašističkog opredjeljenja. Ko ne jede krmetinu ne može biti antifašista, i tačka! A pošto ‘‘Sarajke i Sarajlije koji nisu muslimani’’ jedu krmetinu, stoposto, podrazumijeva se da su antifašisti. Fašisti, dakle, mogu biti samo muslimani, pošto oni ne jedu krmetinu. Kad bismo analogijama produbili ovu stupidariju urednice s-h Oslobođenja Vildane S., došli bismo do zaključka da su svi Jevreji u Hitlerovoj Njemačkoj bili fašisti, pošto nisu jeli krmetinu. Hi-

I

tler je, bezbeli, kao i Sead Fetahagić, havljao čvarke, i samim tim bio partizan. Alkoholni antifašizam

U svome podugačkom islamofobičnom tekstu (‘‘BBIkini’’) autorica čak na dva mjesta dovodi u vezu otvaranje BBI centra u Sarajevu, u kome nema alkohola i krmetine, sa činjenicom da je objekat otvoren 6. aprila, na Dan oslobođenja Sarajeva. Ona se čudi kako ‘‘Sarajevo svoj Dan oslobođenja proslavlja uz BBI bezalkoholnu filozofiju’’. Možete misliti, Sarajevo oslobođeno, a na jednom njegovom pedlju, nema alkohola! Kakva je to sloboda bez alkohola? Nema antifašizma bez oblokavanja! Zaključak je da Sarajevo nije oslobođeno, da ga treba i dalje oslobađati, pa da nam umjesto džanarika rastu čvarci, umjesto patlidžana pive, nek Miljackom teče i vekija i rakija, nek umjesto snijega nad Sarajevom padaju praškovi leksaurina i apaurina, a nek potrusi i malo hašiša, pa da narkoza bude tip-top! Toliko je taj alkohol bitan, da ga rastresita urednica doživljava kao antifašističku filozofiju,
SAFF 17. april - 22. rebiu-l-ahir

Uspomena na Srđana treba Srbima, da se uče antifašizmu, a ne nama, koji smo antifašizam dokazali konkretnim djelima.

koja je u ratu sa ‘‘bezalkoholnom filozofijom’’. Ispade da je alkohol krvotok antifašizma! Ne može Sarajevo bez pijanstva biti slobodno, pa ga valja oslobađati od šerbetskog fašizma. Vildana S. dalje piše: ‘‘Na dan kada je ovaj grad oslobođen jednog fašizma i napadnut od drugog, otvoreno je to čudo modernosti koje od podzemlja do vrha ignorira alkohol i sve mesne i suhomesnate proizvode od svinjetine.“ Stavljanje ovih činjenica u kontekst dva fašizma, sugerira da se upravo radi o trećem fašizmu. Prva dva fašizma su ubijali nevine ljude, a ovaj aktuelni ubija, urednica tvrdi, multietnički duh Sarajeva. Više nije bitno ko je ubio bosanske čaršije u Banjoj Luci, Bijeljini, Prijedoru, Višegradu, ko je otjerao Eminin duh iz tzv. zapadnog Mostara, bitno je izmisliti da se ubija multietnički duh Sarajeva. U odnosu na brojčano stanje, Srbi i Hrvati nisu bolje stajali u Sarajevu, i u Tuzli, ni u Titinoj Jugoslaviji. Srbi i Hrvati su na funkcionerskim pozicijama kakve Bošnjaci u Republici Srpskoj ne mogu ni u snu ugledati. Stalno izmišljanje srpskohrvatske ugroženosti u Sarajevu treba da

18

etine

sakrije bosansku realnost, po kojoj Bošnjaci i u krajevima sa bošnjačkom većinom postaju politička, ekonomska i kulturalna manjina. A pošto se nema čime dokazivati navodna srpsko-hrvatska ugroženost u Sarajevu, onda se iz moralnog i mentalnog blata pojavi krme, kao herojski lik naše slavne komunističke tradicije koja se proslavila progonom bošnjačkog naroda. Zato urednica s-h Oslobođenja V. S. bez imalo stida ispisuje krmeću dijagnozu ljudskih prava u Sarajevu: “Ono što ne razumijem jeste sve glasnija šutnja koja se kao poruka i na ovakav način šalje onim Sarajkama i Sarajlijama koji nisu muslimani.’’ Trebalo bi, bezbeli, prekinuti tu šutnju, napraviti demonstracije u slavu krmetine, dati šaku tableta SDP-ovim halugarima da prave nered po Sarajevu, da ga oslobađaju od bošnjaštva i od islama. Toliki je to problem što na jednom mjestu u Sarajevu nema krmetine, da je to još jedna u nizu poruka kojima se vrši etničko čišćenje nemuslimana. Ako bismo kroz logičku bistrinu urednice s-h Oslobođenja tumačili ljudska prava, onda bi se Bošnjaci mogli osjetiti nepoželjnim u svim kontekstima gdje se pojavljuje krmetina. Po čemu bi odsustvo krmetine, u odnosu na prisustvo krmetine, i obratno, bilo preče ljudsko pravo za onog drugog? Takvo tretiranje stvari golema je glupost. To je elementarno nerazumijevanje tolerancije, i bosanstva. Nijedan Bošnjak nije ugrožen zato što na nekom javnom mjestu ima krmetine, niti se ijedan Srbin ili Hrvat treba osjećati ugroženim zato što u BBI centru nema krmetine. Izvan prostora koji su zajednički, gdje se isprepliću naše razlike, i tvore interkulturalnu mrežu običaja, postoje mjesta u kojima svjedočimo svoj identitet, i tu postoje jasne granice koje treba uvažavati kao ljudsko pravo. Nijednom muslimanu u Bosni ne pada na pamet da zadire u ljudsko pravo pravoslavnih, katolika, ateista - da jedu krmetinu, ako im se jede, da piju alkohol, ako im se pije. Ali, zašto se to isto pravo na izbor, koje muslimani priznaju drugima, ne priznaje muslimanima? Ljudsko je pravo muslimana da brane zabrane i slobode svoje vjere, kao što je ljudsko pravo nemuslimana da budu kakvi žele. Kao što ne mogu Bošnjaci doći u slovenački “Merkator’’ i zahtijevati da se iz marketa i iz restorana izbace krmetina i alkohol, jer ih to vrijeđa, tako ne može ni

urednica s-h Oslobođenja tražiti od BBI centra, iza kojeg stoji islamski kapital, da se u njega ubace krmetina i alkohol. Novac pronosi identitet svog vlasnika, što se vidi i kroz nekadašnje bosansko Oslobođenje koje je usljed promjene vlasničke strukture postalo islamofobična tribina dejtonske braće iz Karađorđeva. Ali, vidi se to pravilo i kroz BBI centar čiji vlasnici imaju pravo da zaštite islamski kapital od prostitucije. Nema ničeg negativnog u pravilu da građani u jednom javnom objektu ne mogu piti alkohol i jesti krmetinu. Ako je nešto fašizam u ovoj priči, onda je to pokušaj da se pravila muslimanskog identiteta prikažu kao fašizam. Ateističko nasilje Politička funkcija krmetine u bošnjačkoj povijesti zaslužuje poseban temat, jer je ovo zabranjeno meso odveć prevazišlo samo sebe, oživjelo, zadobilo oči i uši partije, i postalo detektor za podobnog “muslimana’’. Kako nekad, tako i danas, s-h režim testira kadrove i propušta one koji od imena Hajrudin naprave Hary, od imena Hanifa naprave Hany, a pri tome i riječju i gestom pokažu da im nije mrsko preko čvaraka i alkohola svjedočiti odricanje od sebe. Srpsko-hrvatski revizori kroz krmeću glavu vire i prate hoće li Huso&Haso prići trpezi, podvući se pod rep i skliznuti u kadrovsku vrtešku. Tako se regrutiraju Bošnjaci novog doba, da kao spoj podaničkog i malograđanskog mentaliteta služe, i ližu, i služe, i kližu, i služe... Oni su danas u većini, utoliko što iza njih stoji dejtonski sistem, i jare i pare, i moć i noć, i što ne postoji nikakav otpor njihovom kočenju. Svi koji nisu s njima, protiv njih su, što je formula fašizma, dejtonskog i islamofobijskog. Virus autodestrukcije uvjetuje stotine pojava u kojima Bošnjaci ne prepoznaju sramotu i štetu. Nedavno se navršila godina dana otkad traje ponajduža i ponajteža javna hajka na jednu Bošnjakinju, na direktoricu JU “Djeca Sarajeva’’, odvažnu Arziju Mahmutović. Sami nagovještaj da bi se mogla uvesti vjeronauka u vrtiće, rezultirao je bijesnim medijskim terorom nad ovom plemenitom Bošnjakinjom. Nije problem u vjeronauci za mališane, koji osjećaju prirodnu potrebu prema svijetu u kome postoji Bog i pravda, u odnosu na svijet bezbožništva i nepravde. Zašto bi, u protivnom, postojale bajke? U Evropi, i u našem kršćanskom okruženju, vjeronauka u vrtićima je praksa. Mališani odrastaju sa Isusom. Ovdje je problem u islamu, jer se muslimanskoj djeci, koja su u većini, brani da odrastaju kao muslimani. Lider SDP-a Z. L. hvalio se neki dan na Bijeljinskoj TV kako
SAFF 17. april - 22. rebiu-l-ahir

je spasio bošnjačku djecu od islama. Umjesto da Bošnjaci razumiju segregaciju po vjerskoj osnovi, oni su, ili odšutjeli, ili se pridružili kahveničarskom tračanju direktorice Arzije. Intelektualni otpor ateističkom fašizmu je, razumije se, izostao. Zašto se onda čuditi ičemu drugom? Evo, nekoliko stotina Bošnjaka iz Sandžaka, koji su bh. državljanstva stekli 1996., bit će protjerano u Srbiju? Kao da su Afrikanci. Među njima je mnogo roditelja šehida, koji su poslije rata domaćinstva svili u Sarajevu. U bošnjačkom je društvu sistemski proizveden animozitet prema Sandžaklijama, čijom se tragedijom danas mnogi naslađuju, namjesto da se solidarišu, i u patnji i u otporu, jer nam je sudbina zajednička, samo što nekoga strefi dan prije, a nekoga dan poslije. Dejtonski telali Cilj je Bošnjake utjerati u krivicu, u stid, u strah od sebe. Tako nam se jedne godine pojavila Svetlana Broz sa projektom “Park pravednika’’, da u Sarajevu odamo počast ljudima iz većinskog naroda koji su spasili ljude iz manjinskog naroda. Kao da je u Sarajevu trebalo Srbe i Hrvate spašavati od Bošnjaka, a ne od srpskih granata i hrvatske blokade?! Po istom šablonu danas nam se pokušava nametnuti odluka da se u Sarajevu ili Tuzli jednoj ulici ili trgu dadne ime Srđana Aleksića, trebinjskog mladića koji je ubijen jer je branio bošnjačkog komšiju. Uspomena na Srđana treba Srbima, da se uče antifašizmu, a ne nama, koji smo antifašizam dokazali konkretnim djelima. Jednako tako, Bošnjaci nikada nisu digli dreku što u krajevima gdje su većina ima krmetine i alkohola na svakom koraku. Dreka se nadiže kad Bošnjaci podignu glavu kao muslimani. Pokušaj urednice s-h Oslobođenja da antifašistički puls Sarajeva opipava konzumacijom krmetine i alkohola, svjedoči o duhovnoj bijedi dejtonskih vladara i njihovih telala. Hronična bošnjačka greška je uvjerenje da se naš moralni osjećaj svijeta ogleda u drugima. Što bi nam neko želio zlo, ako mi svakome želimo dobro? To što mi želimo mir, dobrotu, toleranciju - ne znači ništa. Jer, oni žele da nas ispare, što bi rekao Orvel. Kad se musliman u Sarajevu drzne makar toliko da jedan objekat zaštiti od krmetine i alkohola, povod je to za detektiranje fašizma. Kad musliman u Sarajevu poželi da mu dijete odmalena dobija vjersku poduku, povod je to za jednogodišnje ateističko iživljavanje nad pravom koje u Evropi može realizirati svaki roditelj. Ali, ovaj sarajevski roditelj je musliman. Njemu i njegovom djetetu isplanirana je ateistička budućnost, kako ne bi remetili kršćansko/hrišćansko otimanje Bosne od bosanstva.

19

Reportaža
16. godišnjica masakra u Ahmićima

Šesnaest godina sjeć

116 ubijenih Bošnjaka
S
Mahir ef. Husić

Svaka kuća u Ahmićima na svoj način čuva sjećanje na 16. april 1993. Žal za najmilijima nikada neće prestati. To je ono što dominira i što baca u drugi plan sve ostalo, pa i ono što je lijepo i čarobno u ovom prelijepom srednjobosanskom selu

Piše: Ezher Beganović vake godine 16. aprila Bošnjaci iz sela Ahmići sa velikom tugom i bolom prisjećaju se 1993. godine. Tog dana HVO zločinci izvršili su strašan masakr nad stanovnicima ovog sela prilikom čega su ubili 116 civila. Najmlađi ubijeni stanovnik Ahmića imao je tri mjeseca, a najstariji 84 godine. Ove godine obilježena je šesnaesta godišnjica tog strašnog zločina. Prateći manifestaciju obilježavanja sjećanja na spomenute zločine, osim tuge, u Ahmićima smo zatekli, da tako kažemo, mir i sklad običnog bosanskog sela. Ahmići su skoro u potpunosti obnovljeni, kuće, škola, džamije, sve je obnovljeno. Doduše, ostalo je obnoviti još nekoliko sitnica, ali to u osnovi ne mijenja ukupan dojam. Većina Ahmićana vratila se na svoja ognjišta. Nažalost, jedna od stvari koje nisu na prijeratnom nivou je zaposlenost. Prije tri-četiri godine u domaćim medijima Ahmići su predstavljeni kao selo u kojem su Bošnjaci dubo-

Elvedin Kermo
SAFF 17. april - 22. rebiu-l-ahir

20

anja na
Za zločine u Lašvanskoj dolini, uključujući i Ahmiće, osuđeni su Dario Kordić, Tihomir Blaškić, Zlatko Aleksovski, Mario Čerkez, Anto Furundžija, Drago Josipović, Vladimir Šantić i Miroslav Bralo. ko podijeljeni i posvađani, i to toliko da čak ne mogu klanjati u jednoj džamiji pa su navodno morali izgraditi dvije džamije (malo nas je znalo da su i prije rata u Ahmićima bile dvije džamije). Da li je to zaista baš tako - glasilo je prvo pitanje na koji smo potražili odgovor. Naš prvi sagovornik bio je prvi ahmićki imam Mahir efendija Husić. “Kada sam prije dvije godine u maju mjesecu došao na mjesto imama u ovaj džemat, lično sam bio pod utiskom te medijske kampanje i pomalo me bilo strah. Mislio sam da niko ni sa kim ne priča, da se muslimani međusobno tuku. Međutim, odmah sam vidio da to nije tako. Istina je sasvim drukčija. Istina je da u selu nema skoro niko da je u zavadi sa nekim drugim i da ne priča. Za ove dvije godine ja nisam imao nikakvih problema. U obje džamije se klanja namaz, dva namaza u donjoj, a tri u gornjoj džamiji. Jedna džuma se klanja u jednoj, a drugi put u drugoj džamiji. U ramazanu angažiramo još jednog softu jer se u obje džamije klanja teravija. Svi Bošnjaci iz Ahmića su članovi Islamske zajednice i nema nikakvih problema.’’ Sa efendijom Mahirom saglasan je i Elvedin Kermo, predsjednik džematskog odbora IZ Ahmići i predsjednik Udruženja građana - žrtava rata “16. april’’ Ahmići. “Naš džemat funkcionira besprijekorno. Jedini naš problem su finansije. Moram napomenuti da su danas odnosi među nama Bošnjacima u Ahmićima, za razliku od prije rata, kudikamo bolji. Odgovorno kažem da među nama nema skoro nikakvih problema.’’ Kao što smo već rekli, Ahmićanima je trenutno

Abdulah Ahmić

Kad god izađem iz kuće, osjetim kao da me ponovo vode na strijeljanje
A hmić je jedini ostao A bdulahotac, porodici. Ubiježiv u svojoj ni su mu majka, brat i tri sestre. Abdulah je također bio strijeljan, ali je zahvaljujući A llahovoj volji uspio preživjeti iako mu je metak prošao kroz sljepoočnicu. Abdulah danas živi u kući ispred koje je strijeljan, u kući u čijem je dvorištu, ispod jabuke, prije nekoliko godina ekshumirao posmrtne ostatke oca i brata. “Kad god izađem iz kuće, ugledam mjesto gdje sam strijeljan i onu jabuku gdje sam pronašao babine i bratove kosti. Svaki put preživljavam svaku sekundu tog dana. Kad god izađem iz kuće, osjetim kao da me ponovo vode na strijeljanje. Meni nepoznati vojnici su mene i mog oca izveli ispred kuće gdje su nas strijeljali. Na zemlji je već ležao mrtav moj brat. Ni sam ne znam kako sam preživio’’, kaže nam Abdulah.
SAFF 17. april - 22. rebiu-l-ahir

21

najveći problem nezaposlenost. Većina stanovnika ovog sela je nezaposlena. Jedna trećina Ahmićana su penzioneri, a ostali su nezaposleni i snalaze se kako znaju i umiju. Osim navedenih iskušenja, zanimalo nas je kako ahmićki Bošnjaci danas žive sa svojim komšijama Hrvatima. “Pa danas nemamo nikakvih problema. Živimo jedni pored drugih, svako je svojim putem usmjeren. Kada govorimo o ovom problemu, moram reći da smo ogorčeni na sudske institucije, od Haškog tribunala do naših sudova. Presude koje su izrečene za masakr nad našim najmilijim su zanemarljive i sramotne. Eto, mnogi od osuđenih već su odležali svoje kazne, a to će se ubrzo dogoditi i sa onima koji su još u zatvoru. Uzmimo primjer Paške Ljubičića. Taj zločinac će uskoro biti slobodan, bez obzira što je priznao i što je dokazano da je predvodio ubijanje naših najmilijih. Po svemu sudeći, umjesto pravde, nama su svih ovih godina zamazivane oči’’, kaže Elvedin Kermo. Podsjetimo, za zločine u Lašvanskoj dolini, uključujući i Ahmiće, osuđeni su Dario Kordić po komandnoj odgovornosti, osuđen je na dvadeset pet godina zatvora; Tihomir Blaškić na devet godina zatvora. U dosjeima Tribunala pod “Lašvanska dolina” vode se i Zlatko Aleksovski, osuđen na sedam godina, Mario Čerkez 6 godina, Anto Furundžija 10 godina, Drago Josipović 12 godina, Vladimir Šantić 18 godina i Miroslav Bralo 20 godina. Iako je život u Ahmićima danas skoro u potpunosti obnovljen, odnosno oporavljen, svako ko posjeti ovo mjesto lahko će primijetiti ili osjetiti tragove tog strašnog 16. aprila 1993. godine. Svaka kuća u Ahmićima na svoj način čuva sjećanje na taj dan. Žal za najmilijima nikada neće prestati. To je ono što dominira i što baca u drugi plan sve ostalo, pa i ono što je lijepo i čarobno u ovom prelijepom srednjobosanskom selu. Dok napuštamo Ahmiće, pozdravljamo se sa nekoliko mladih momaka koji čiste ahmićke ulice, pripremaju svoje selo za doček gostiju koji će i ove godine ispuniti njihovo selo da zajedno sa njima podijele sjećanja na stradanja i patnje. Lahko primjećujemo njihov optimizam i mladalačku razdraganost. Nakon kratkog druženja sa njima, Ahmiće napuštamo puni nade i optimizma. Ahmićima upravo to treba.

Mihnet ef. Mehmedović, glavni imam Medžlisa Islamske zajednice Vitez

Ovdašnja politika često se odvija na našu štetu

Mihnet ef. Mehmedović, glavni imam Medžlisa Islamske zajednice Vitez, i ove godine je

predvodio organiziranje obilježavanja još jedne godišnjice, ovaj put šesnaeste godišnjice strašnog zločina nad Bošnjacima u Ahmićima. Za efendiju Mihneta ovogodišnje obilježavanje spomenutog zločina u Ahmićima razlikuje se od ranijih godina po tome što je čitava manifestacija održana u obje ahmićke džamije, što ukazuje da se u ovo selo konačno vratio dugo očekivani mir i komšijska sloga. Ono što kvari ukupan dojam svakako je ekonomska kriza koja je zahvatila i Vitez, odnosno Bošnjake koji žive u ovoj općini. “Nažalost, ova ekonomska kriza i kod nas uzima svoj danak. Poznato je da je veliki broj našeg naroda bio zaposlen u brojnim firmama naših komšija Hrvata. Dolaskom krize uposleni Bošnjaci skoro svakodnevno ostaju bez posla čime se situacija dodatno usložnjava’’, kaže nam Mihnet efendija. Osim sjećanja na teška stradanja tokom rata, ekonomske krize, viteški Bošnjaci vode tešku bitku sa političkim nepravdama s kojima su suočeni. “Od završetka rata pa do danas mi u Vitezu nismo imali nekih većih sigurnosnih problema. Međutim, to ne znači da nismo sučeni sa drugim problemima. Svakako, jedan od najvećih problema s kojim su suočeni Bošnjaci, a i Islamska zajednica u Vitezu, je politika koja se često odvija na našu štetu iako moram biti do kraja korektan i reći da općinske vlasti Islamsku zajednicu na
SAFF 17. april - 22. rebiu-l-ahir

isti način tretiraju kao Katoličku crkvu kad su u pitanju budžetska izdvajanja. Nažalost, Bošnjaci danas nemaju političku moć, u Općinskom vijeću Bošnjacima pripada tek jedna trećina mandata, što nikako nije dovoljno i zbog čega se teško ili skoro nikako ne realiziraju naši politički i drugi interesi. Takvo stanje je nepovoljno i za nas u Islamskoj zajednici jer se na mnoge načine opstruira realizacija ostvarivanja naših vjerskih prava. Tu prije svega mislim na povrat vakufske imovine. Imamo primjer povrata vakufske imovine u Malom Mošunju koja je 1994. godina uzurpirana i na tom mjestu su napravljeni stadion i kafana. Uzalud je i to što imamo presudu suda u Travniku, ni to ne pomaže. Osim toga, ovdje je stvorena takva atmosfera da se veoma lahko stvori situacija u kojoj nam općinske vlasti nameću zabranu realizacije izgradnje naših projekata. Znate, dovoljno je da se u nekom mjestu gdje se izvodi izgradnja naših objekata, kao što je izgradnja munare u Donjoj Dubravici, nađe nekoliko Hrvata i da pokrenu peticiju, odmah općinske vlasti nameću zabranu izgradnje. Dok, kad je u pitanju Katolička crkva, tu nema zastoja ni pored sudskih zabrana.’’ Pa ipak, i pored brojnih problema, Medžlis Islamske zajednice u Vitezu posljednjih godina bilježi odlične rezultate i to na skoro svim poljima, naročito kada je u pitanju rad sa mladima. Bez ovakve Islamske zajednice položaj Bošnjaka u Vitezu bi bio daleko gori.

22

Društvo
Ivo Andrić – “Razvoj duhovnog života u Bosni pod uticajem turske vladavine’’

Domaći islamizirani elemenat postao je moćna prepreka

hrišćanskom Zapadu
Iako zaljubljenici u lik i djelo Ive Andrića nikako ne vole kada se o njemu priča u svjetlu njegovih ideoloških opredjeljenja, naročito kada se ta priča prenese na Andrićeve stavove o islamu i muslimanima, Andrić je svoje po ovom pitanju odlučno i do kraja jasno rekao. Mi Andrića ne razumijemo pogrešno, naprotiv, pošto je bio do kraja jasan i odlučan u svojim stavovima o islamu, nije teško proniknuti u istinu o njegovim ideološkim simpatijama

P

Pripremio: Ezher Beganović rije petnaestak dana Nezim Halilović Muderris je u svojoj hutbi u džamiji Kralj Fahd, između ostalog, rekao: “Na Višegradskoj ćupriji, vakufu Mehmed-paše Sokolovića, zločinci su Bošnjake žive nabijali na kolac, a potom pekli na ražnju, asocirajući na roman Na Drini ćuprija, velikog četničkog ideologa Ive Andrića. Korištene su i druge najgnusnije metode zločina, nad kojima um staje.’’ Nakon objavljivanja ovih redaka, u domaćim medijima protiv efendije Muderrisa pokrenuta je neviđena medijska hajka koja je imala i elemente otvorenih prijetnji. Na Muderrisa su najprije najžešće udarili sljedbenici i istomišljenici Radovana Karadžića koji je ratne 1992. godine na stolove evropskih i američkih pregovarača o rješenju bosanske krize donosio
SAFF 17. april - 22. rebiu-l-ahir

engleski prijevod Andrićeve pripovijetke Pismo iz 1920. godine, sa sugestijom da je to relevantna povijesno-politička elaboracija “urođene međuetničke mržnje’’ kao argumenta da je etničko-teritorijalna podjela Bosne i Hercegovine najbolji način rješenja krize. Kamen temeljac Osim ove javne polemike o Ivi Andriću i njegovim ideološko-književnim zaslugama, odnosno odrednicama, u Bosni i Hercegovini posljednjih mjeseci traje aktivna javna rasprava. Čini se svi se slažu da je Ivo Andrić kao pisac nenadmašan, ali samo kad se govori o umjetničkom dojmu. Međutim, kada je riječ o ideološkim opredjeljenjima Ive Andrića, o tome je li on svojim djelima na bilo koji način doprinio mržnji prema islamu i muslimanima, naravno

23

postoje oprečna mišljenja. Po sudu većine eksperata iz domena ove problematike, najvjerodostojniji tumač ideoloških opredjeljenja Ive Andrića je njegova doktorska disertacija “Razvoj duhovnog života u Bosni pod uticajem turske vladavine’’, koju je Ivo Andrić odbranio 1924. godine na Univerzitetu Karla Franca u Gracu. Uredništvo “Sveske zadužbine Ive Andrića’’ po ovom pitanju kaže: “Uzevši u cjelini, Andrićev doktorski rad ima neuporedivo više literarnog nego naučno-historijskog značaja. U njemu su nagoviještene uglavnom sve teme koje će pisca okupirati u njegovim proznim djelima. U disertaciji se, isto tako, nalazi jezgro gotovo svih budućih Andrićevih zamisli utemeljenih na istorijskoj građi. Mnoge knjige do kojih je došao pišući tezu, Andrić je docnije koristio kao izvor podataka za svoje romane i priče (Travnička hronika, Na Drini ćuprija, ciklus priča o fratrima, i drugo).’’ O istoj toj disertaciji Ivan Lovrenović kaže: “Pitajući se tada o prirodi teksta i postupka u Andrićevoj disertaciji, ustvrdio sam da on, naravno, nije umjetnički, ali da nije u strogom smislu riječi ni znanstveni, nego da najprije pripada području u kojemu se miješaju ideološki i znanstveno-deskriptivni diskurs. Pisao sam u tom članku o kristijanocentričkim i europocentričkim elementima u Andrićevoj koncepciji (bosanske) kulturne historije.’’ O važnosti doktorske disertacije Ive Andrića, kao njegovog glavnog djela, piše prevodilac njegove disertacije profesor Zoran Konstatinović. “Kada se danas postavlja pitanje o mjestu disertacije u cjelokupnom piščevom djelu, treba znati da se ona svakako nalazi na prvom mjestu zamašnog Andrićevog opusa. Na prvom mjestu zato što ona omogućuje najobuhvatniji susret sa piščevom sviješću, sa Bosnom kao njegovom glavnom temom, sa svim arhetipovima iz kojih gradi svoje likove, sa svim motivima koji ga opsjedaju, sa motivom permanentnog genocida koji u kriznim situacijama prima oblike bezdušnog fizičkog istrebljenja, sa motivom vječitog pritiska i more, stalno prisutnog straha, sa motivom konvertitstva uza sve njegove posljedice, ili sa motivom permanentne buntovnosti kao obilježjem svakog ‘pravog Bošnjaka’. U disertaciji se može otkriti geneza svega što je Andrić kao književnik oblikovao i iskazao.’’ Jasan i odlučan stav Iako je od izuzetne važnosti, Andrićevu disertaciju nije moguće nabaviti u Bosni i Hercegovini. “Nijedan primjerak prijevoda njegove disertacije

nije moguće naći u BiH’’, ovo nam je rekao Enes Škrgo, kustos Muzeja Ive Andrića u Travniku, naš najbolji poznavalac lika i djela Ive Andrića. Zato smo morali potegnuti čak do Beograda u “Zadužbinu Ive Andrića’’, gdje smo i našli spomenutu disertaciju. Kako to da tako važno djelo našeg nobelovca nije moguće pronaći u BiH? Razlozi su jednostavni. Ivo Andrić je nakon izrade disertacije dobio mišljenje struke - svojih profesora da mu djelo odiše jasnim i otvorenim antiislamskim izražajem i da bi ova disertacija njega kao autora mogla predstaviti u “pogrešnom’’ svjetlu, kao čovjeka koji baš i nije volio islam i muslimane. Stoga je Ivo Andrić učinio sve da se ne prevodi spomenuta disertacija (disertacija je prevedena tek 1982. godine, sedam godina nakon smrti Ive Andrića). Po ovom pitanju navodimo riječi Andrićevog mentora, profesora dr. Hajnriha Feliksa Šmita. “Jedna od autorovih teza, njegovo poricanje svakog za kulturu pospješujućeg utjecaja islama i Turaka, neće ostati bez prigovora...’’ Andrić je “odlučno i veoma jasno, do te mjere jasno da jasnije ne može biti’’ (prof. Zoran Konstantinović), u svojoj disertaciji pisao na najgori mogući način o dolasku i ulozi islama u Bosni. Odmah na početku disertacije, u prvom poglavlju Andrić piše: “Rečeno je da je osvajanjem Carigrada ‘evropskom čovječanstvu’ nanijeta rana. Biće da je malo zemalja koje su ovaj udar imale teže i bolnije da osjete nego što je slučaj sa Bosnom’’, “Otimajući se uporno podjarmljivanju sa Zapada, bogumilstvo je na kraju silom prilika zemlju odvelo pod jaram Istoka. Katolička propaganda, služeći se naprijed pomenutim
SAFF 17. april - 22. rebiu-l-ahir

sredstvima, doprinijela je ovom kobnom koraku. Pod pritiskom zamršenih i nezdravih vjersko-političkih prilika, Bosna je postepeno išla u susret svojoj propasti’’ i, kako Klaić kaže, “mnogo ranije nesretne katastrofe godine 1463. bila sputana u verige turskih sultana’’. Međutim, antiislamski najjasniji pasus Andrićeve disertacije, pasus za koji njegov prevodilac profesor Zoran Konstantinović kaže: “Ovo je rečeno odlučno i veoma jasno, do te mjere jasno da jasnije ne može biti, pa se zato može pogrešno razumjeti’’, glasi: “Po geografskom položaju Bosna bi zapravo trebalo da povezuje zemlje Podunavlja sa Jadranskim morem, a to znači dvije periferije srpsko-hrvatskog elementa i ujedno dvije različite oblasti evropske kulture. Potpavši pod islam, Bosna ne samo da je bila lišena mogućnosti da ispuni ovaj zadatak, koji joj je po prirodi pripadao, i da učestvuje u kulturnom razvoju hrišćanske Evrope (kojoj pripada po svojim etnografskim i geografskim obilježjima), nego je, štaviše, zbog domaćeg islamiziranog elementa postala moćna prepreka hrišćanskom Zapadu’’. Zaista je ovo jasan govor, kao da slušamo Radovana Karadžića i Franju Tuđmana i njihove planove o podjeli Bosne i Hercegovine. Robovanje predrasudama Osim što je sa žaljenjem konstatirao da je domaće islamizirano stanovništvo Bosne spriječilo geografsko povezivanje srpsko-hrvatskog elementa, odnosno podjelu Bosne, Ivo Andrić je sljedećim stavovima u disertaciji pokazao da se nije mogao oteti iskušenju

24

da one Bosance koji su prihvatili islam predstavi kao najveći šljam i otpad od hrišćanskog stanovništva, baš kao što pišu i govore ostali četničko-ustaški ideolozi. Po onoj Njegoševoj “Isturči se plahi i lakom’’, ili po franjevcu I. F. Jukiću, koji govoreći o bosanskim muslimanima, zapisa i ovo: “Oni su postali od zločestijeh hristijanah, koji svoje gospodstvo ne znajući drukčije sačuvati, poturčiše se.’’ A sada slijedi citat iz Andrićeve disertacije. “Osmanlijska državna ideja, kao i bosansko kraljevstvo, islam, a također i bogumilstvo, bili su samo sredstva da se sačuva zemljišni posjed i vlast koja je iz tog posjeda proisticala. Izvod iz narodne pjesme muslimanskog porijekla (Andrić ne zna ime autora pjesme, već se poziva na K. Horrmana, op. a.) najjasnije ocrtava način na koji je sprovedena islamizacija: Beg je Rada lijepo poturčio I sa lijepom Anom oženio, Darovo mu deset kuća kmeta, Ne zove se sada Radojica, Već se zove Pilipović Ibro. Iz ovih nekoliko stihova nazire se vodeći motiv mjerodavan za islamizaciju... Isto shvatanje o motivima i popratnim pojavama islamizacije, mada nešto drastičnije u izrazu, nalazimo u ostvarenjima narodnog duha hrišćanskog dijela stanovništva.’’ U nastavku istog poglavlja Andrić piše i ovo: “Bila je još jedna institucija koju je osvajač donio sa sobom i koju je nametnuo porobljenoj zemlji, a koja

Po geografskom položaju Bosna bi zapravo trebalo da povezuje zemlje Podunavlja sa Jadranskim morem, a to znači dvije periferije srpsko-hrvatskog elementa.

je za islamizaciju, pa prema tome i za duhovni život Bosne, bila od velikog značaja; to je danak u krvi. Poznati putnik Bartolomej Georgijević, na osnovu ličnog iskustva prikazuje ovaj posebni način poreza: ‘Pored teških nameta, koje moradoše hrišćani pod Turskom snositi, turska svirepost oduzimaše im s vremena na vrijeme najljepšu djecu. Turci ih odvajahu od roditelja i po tom vaspitahu ratnoj vještini. Ova se djeca nigdje više ne vraćahu roditeljima, od kojih su silom odvojena. Prvo ih odlučivahu od hrišćanske vjere; i oni postepeno zaborave na vjeru, roditelje, braću, sestre i ostale krvne srodnike, i ako se docnije kadgod susretnu s roditeljima, oni se ne poznaju.’’’ Hronike i ćuprije Poznato je da Andrićeva djela obiluju opisima u kojima su, kako to on piše, Turci podložni mitu i drugim prevarama. U disertaciji Andrić ide čak i dalje ispoljavajući klasični šovinizam prema turskoj rasi. “Podmitljivost koju su, kako izgleda, Turci kao porok svoje rase ispoljili već pri prvoj pojavi, vremenom se, tokom opadanja njihove moći, sve više povećavala, šireći svoj štetan i razoran uticaj u zemlji.’’ “U vezirovoj pratnji redovno se pod najrazličitijim titulama nalazilo mnoštvo činovnika i sluga koji su živjeli jedino od podmićivanja i globa. Ni upravni, ni sudski
SAFF 17. april - 22. rebiu-l-ahir

činovnici (mesilimi i kadije) nisu primali stalnu platu, već su naprotiv, morali znatne sume da plate kako bi došli do svog položaja; od globa i od mita, međutim, oni su podmirivali sve izdatke za životne potrebe i uz to nastojali da izvuku i ono što su platili za svoj položaj. Narodna tradicija još i danas u bezbroj anegdota i poslovica daje sliku tadašnjih prilika i pravnog položaja raje: ‘Krivo ne smijem od Boga, a pravo od bega.’ ‘Teško je biti kadija, a med i maslo će sami doći.’ ‘Teško Bosni dok je u njoj kadija!’’’ Na kraju navodimo Andrićevo mišljenje o bosanskim muslimanima koje portretira kao konzervativne ekstreme koji su u ekstremizmu prevazišli čak i turske namjesnike u Bosni. “Možda više nego pritisak, korupcija i javašluk turskih vlasti, kulturno uzdizanje raje sprečavali su netrpeljivost i neobično konzervativan duh domaćeg muslimanskog elementa. On se ne samo borio protiv reformi koje je, na navaljivanje evropskih sila u XIX stoljeću, Porta počela da zavodi u Bosni, već šta više i to ne potpuno bez razloga u svakoj kulturnoj tekovini raje, kao i u svakoj novini uopšte, vidio težnju za promjenom postojećeg poretka i u isto vrijeme opasnost za svoja prava i privilegije. Kada je, naprimjer, Tahir-paša 1850., u vezirovoj palati uveo malo zvonce da bi dozivao poslugu, domaći muslimani najoštrije su ga osuđivali i javno mu nadjenuli posprdno ime ‘zvonar’ i ‘kaurin’. Glavni ishod, kao zaključak, Andrićeve disertacije sadržan je u tezi, kao što je primijetio njegov mentor prof. dr. Hajnrih Feliks Šmit, poricanja svakog za kulturu pospješujućeg utjecaja islama i Turaka: “Svi istraživači Bosne i njene prošlosti, kako srpsko-hrvatski tako i strani, saglasni su u tome da je uticaj turske vladavine bio apsolutno negativan. Čak ni onom dijelu Južnih Slovena koji je prešao na islam Turci nisu mogli da donesu neki kulturni sadržaj niti neki viši historijski smisao.’’ Iako zaljubljenici u lik i djelo Ive Andrića nikako ne vole kada se o njemu priča u svjetlu njegovih ideoloških opredjeljenja, naročito kada se ta priča prenese na Andrićeve stavove o islamu i muslimanima, Andrić je svoje po ovom pitanju odlučno i do kraja jasno rekao. Mi Andrića ne razumijemo pogrešno, naprotiv, pošto je bio do kraja jasan i odlučan u svojim stavovima o islamu, nije teško proniknuti u istinu o njegovim ideološkim simpatijama.

25

Društvo
Aktuelne teme: Briga o narodu i njegovom zdravlju

Odgovorna vlast predlaže mjere i propise koji su za narod i državu

najbolji i najkorisniji
Iako sam o ovom problemu pisao i govorio u Parlamentu Federacije, Skupštini Zeničkodobojskog kantona kao gost, u nekim sredstvima informiranja još 1996.-1997. godine, ponovo se javljam jer zaista čovjek nema snage da prešuti ono što se dešava, što državu i narod vuče naniže, a što nije nerješivo…
Piše: Salko Opačin vo je reakcija na tvrdnje političara i administracije da se ništa ne može uraditi, jer je to određeno zakonima, vidi čuda - zakonima koje ljudi donose - i granicama kantona. Da li naši političari misle na narod, njegove potrebe i mogućnosti? Na bazi stanja na terenu pouzdano se može tvrditi da ne misle, da njegove potrebe ne znaju, a pogotovo ne znaju njegove mogućnosti. Ali ako znaju da se zakonski propisi donose da se uspostavlja red, harmonija, stabilnost, sigurnost i ravnopravnost svih građana, i da se efekti njihove primjene mjere ukupnim društvenim korisnostima i troškovima, onda bi donosili zakone i druge propise koji potvrđuju gornje konstatacije. Nažalost, to nije tako. Navest ćemo Bliže je i ekonomičnije

ovaj put primjer kako to izgleda u oblasti zdravstva. Da bi naš građanin bio ravnopravan i da bi sa najmanjim mogućim troškovima po njega koristio zdravstvene usluge, on bi trebao da se liječi tamo gdje mu je najbliže i najjeftinije, a uz to i najsigurnije. To nije moguće samo zato što oni koji donose zakon ne znaju ono što je navedeno u prvom i drugom pasusu ovog teksta. Njima su administrativne granice kantona važnije od naroda i njegovih potreba i mogućnosti. Oni se liječe gdje hoće, jer za njih nema prepreke u sistemu koji omogućava privilegije privilegovanim.

brata svoga’’. Da se našem građaninu plaćaju putni troškovi i dnevnice za putovanja, a često i za pratioce, kao što je to bilo ranije, za Sarajevo bi ti troškovi iznosili 8-10 KM, a za Zenicu 20-24 za prijevoz i 30 KM za dnevnice, ili ukupno oko 50 KM bez pratnje, a sa pratnjom oko 100 KM. Pored toga, u Sarajevo naš građanin, npr. iz Breze, može otići a da tamo za to vrijeme ne potroši nijednu marku, a u Zenicu nije moguće otići bez kupovine ručka, kahve i osvježenja (minimalno 10-15 KM). Ako se ima u vidu broj slučajeva koji se nasilu tjeraju u mjesta 2-4 puta dalje od mogućeg, onda nije teško izračunati ukupne štete po državu sa ovakvom politikom. Ako se imaju u vidu i posljedice po zdravlje građanina-pacijenta zdravstvenih usluga - dužina transporta i same usluge u slabije opremljenim centrima, svaka zabrana korištenja povoljnijih zdravstvenih i ekonomskih uvjeta za našeg građanina nije ništa dugo nego njegovo tiho ubijanje, a nekada i na putu do Zenice, ali i psihičko, fizičko, ekonomsko, društveno, jer ga

O

Kako to izgleda u praksi: Iz Olova (do jučer), Vareša, Breze, Visokog, Kiseljaka, Kreševa i Fojnica (Zeničko-dobojski i Srednjobosanski kanton) mnogo je bliže Sarajevo (za više od dva- tri puta iz Vareša, Breze, Visokog…) nego Zenica. Cijeli život građani ovih mjesta bili su upućeni na Sarajevo i njegove usluge, a sada po sili zakona moraju te usluge tražiti u Zenici. Vozna karta iz Breze do Sarajeva je 5 KM, povratna 8, a za Zenicu 12 odnosno 20 KM. Vrijeme koje naš građanin, u koga i za koga se zaklinju, “potroši’’ cijeli dan, (najmanje 10-12 sati), a za Sarajevo maksimalno 4-5 sati sa pregledima. Nema stanovnika ovog kraja koji nema nekog svoga u Sarajevu, što je dodatno olakšanje za kontakte, komunikaciju i usluge, a u Zenici nikog svoga “ni od roda ni od
SAFF 17. april - 22. rebiu-l-ahir

26

smatraju de fakto građaninom drugog reda. Ko ima pameti, obraza i stida, taj ne bi čekao jednog dana da donese propise koji će omogućiti našem građaninu da koristi zdravstvene usluge gdje njemu najviše odgovara, a to je i za državu najekonomičnije. Ponavljamo, da se to ima u vidu nikada za nikada ne bi granice kantona bila prepreka da građani navedenih mjesta koriste usluge tamo gdje je njima najlakše, a za državu najpovoljnije. Odgovorno tvrdim da su naši poslanici ili zastupnici u Parlamentu zarobljenici birokratskog aparata, jer nemaju pameti i znanja onoliko koliko je nužno, jer nemaju morala onoliko koliko je potrebno, jer nemaju odgovornosti prema narodu i državi onoliko koliko bi morali imati. Također tvrdim da naš, u cjelini gledano, birokratski aparat nema ni savjesti ni odgovornosti prema narodu i državi, jer da ima, onda bi predlagao one mjere i propise koji su za narod i državu najbolji i najkorisniji. Oni se kriju iza propisa, koje, htio to neko priznati ili ne, oni naturaju našoj zakonodavnoj vlasti, iako oni za to nisu formalno nadležni. Oni izmišljaju poslove koji im obezbjeđuje lagodno bitisanje, lagodan rad za sigurne prinadležnosti, koje ničim nisu tržišno dokazane. Administrativna racionalizacija – ključ progresa Tvrdim i ovo: Sve administrativne poslove za sve potrebe državnog aparata i naroda može raditi 1/3 postojeće administracije, sa manjim troškovima

i do 2/3 sadašnjih. Nikada nijedna nikada za nikada ne bi dopustili takav vlada nije se upustila u ovaj problem luksuz. Pozivanje i prizivanje na meodlučno i sa željom da narodu bude đunarodnu podršku da ćemo uz njebolje, da država ima sigurnu per- nu pomoć sve riješiti - kada sami unispektivu, da ima dugoročnu razvojnu štavamo vlastitu materijalnu i svaku orijentaciju, da nije ekonomski i po- drugu osnovu i kada nam je država litički talac ovakvih političkih stra- sa veoma niskom produktivnošću na naka - koje u unutrašnjem rivalstvu i međunarodnom planu, prije svega u nestabilnosti vide svoje bolje pozicije odnosu na evropsko-američkom, pa i od druge - od susjeda i međunarodnih u odnosu na okruženje - samo je ludo faktora. To je za nju osinje gnijezdo, obmanjivanje i sebe i naroda. Niko ne jer su nesposobni da racionalno i na voli braću koji su rasipnici, koji se svadobrobit naroda organiziraju državnu đaju, koji ne znaju šta hoće, odnosno administraciju. Sa postojećim troško- svaki od njih hoće nešto svoje hoće i vima državnog aparata na svim nivoi- to od drugoga, a ne da to riješi prvo ma nikada za nikada neće biti progre- sa svojim bratom, pa susjedom. Pošto sa, ekonomske i socijalne stabilnosti znamo da velike sile na međunarodi obećavane perspektive prije svakih noj sceni mnogo lakše ostvaruju svoje izbora. Nijedno carstvo, država kao ciljeve kada su braća zavađena, odnotvorevina zajednice naroda, a često i sno uvijek traže one preko kojih lakcijeli narodi (pogledati historiju naro- še ostvaruju svoje ciljeve, dugoročno da) nisu opstali ako ekonomski nisu gledano gubitnici su bile one zemlje bili samoodrživi. Jednostavno rečeno, u kojima se braća nisu dogovorila, oni koji više troše nego što proizvode, tamo su nastali lokalni ratovi, razrapridonose, oni bankrotiraju. Ko je do- čunavanja, i na kraju podaništvo. Na veo do ovoga stanja, sve se zna. Ovdje kraju krajeva, međunarodni faktor samo toliko, da se zna, narod zna da priznaje jake, odlučne i one koji znasu to prije svega svi oni koji ju šta hoće. Jadikovanje i su kreirali zakone i propiprizivanje međunarodnih se i koji su bili i sada su faktora puni čašu žuči Niko ne voli braću izvršni organi, i sudstvo, koja se može preliti i onda koji su rasipnici, koji su dozvolili ekonomizazvati sasvim drugi mekoji se svađaju, ske pljačke, korupciju, koji đunarodni tretman naše koji ne znaju šta su razjedinjeni deset puta zemlje, što bi bilo veoma hoće, odnosno više nego što su to nekada svaki od njih nešto bolno za nas, prije svega bili ideološki protivnici, za Bošnjake. U našoj držasvoje hoće i to od a kojima vjera i opći movi je specifično ponašanje drugoga, a ne da ral, da su istinski vjernici rukovodstva tzv. srpska to riješi prvo sa i da imaju istinski moral, republika. Sadašnje rukosvojim bratom, pa vodstvo ove ratne i dejsusjedom. tonske tvorevine produkt je ponajviše našeg nejedinstva. Sama činjenica da dodikovci imaju najviše poslanika i najviše izvršne vlasti u državi gdje Bošnjaci imaju više od polovine glasačkog tijela, a u odnosu na srpsku populaciju za oko 2/3, govori šta je našim političarima preče: njihov vlastiti interes ili interes naroda i države. Uistinu je licemjerno kada se (neki) neko busa u prsa kako je on predsjednik najjače stranke unutar bošnjačkog korpusa, a onda odmah atakuje na drugog svoga brata po naciji i vjeri, a prosto podanički govori da nam je Dodik zadano rješenje. Vidimo kako je i do šta će to dovesti. Zapamtimo, nijedan međunarodni faktor ne može spriječiti provedbu onog što narod hoće ako je za državu bolje, kao što neće poturiti ni svoja leđa besplatno (faktura stiže prije ili poslije) da sanira nerad, prekomjerno trošenje, “zakonite’’ i nezakonite pljačke itd. Drugi put o drugim problemima.
SAFF 17. april - 22. rebiu-l-ahir

27

Ekonomija
Ekonomska kriza – kako joj se suprotstaviti u BiH (II dio)

Primijeniti mjere ekonomije
Potrebna je hitna i odlučna akcija nadležnih institucija vlasti u cilju poboljšanja ekonomskog ambijenta, kako bi se eventualno preveniralo ostvarenje najcrnjeg scenarija koji podrazumijeva totalni kolaps naše ekonomije, što u svjetlu posljednjih dešavanja i podataka više nije ni nemoguće zamisliti
Piše: Prof. dr. Meho Bašić ada je u pitanju situacija u metalskoj branši, krizom su najviše pogođene izvozno orijentirane firme, u kojima je vidljiv veliki porast broja otkaza radnicima zbog reduciranja poslova radi otkazivanja postojećih i/ili izostanka novih porudžbina, posebno iz inozemstva. Ako se uz sve navedeno u obzir uzme i činjenica da su svi proizvođači bili u krizi i prije ove krize, dođe se do jasne slike u kakvoj se situaciji oni nalaze danas, opet prvi na udaru. Naime, zbog ratnih devastacija fabrika, bez posla je ostalo najviše metalaca (od 220.000 metalaca, danas ih radi 25.000), najmanje ih se vratilo na posao nakon rata. Metalci koji imaju sreću da rade imaju najmanju prosječnu platu u Federaciji BiH, iako su lideri u izvozu i stvaranju nove vrijednosti, imaju problem neuvezanog staža, mnogi ne mogu ostvariti pravo na liječenje (zbog neuplaćivanja doprinosa i nemogućnosti ovjeravanja knjižica) itd. Sve nabrojano veoma jasno pokazuje koliko su ozbiljni i raznovrsni

monetarne

K

2. Smanjenje cijene električne energije za privredne subjekte uz ukidanje naknade za vršno opterećenje, kao i smanjenje cijene gasa, za šta imamo sljedeće obrazloženje: Elektroprivreda BiH je 2007. godinu okončala sa oko 30 miliona KM neto dobiti (profita). Poslovni rezultat za 2008. godinu još je bolji - 46 miliona KM čiste dobiti. Dakle, za dvije godine Elektroprivreda BiH je na račun privrede i građana inkasirala oko 80 miliona KM dobiti. Navedeni podatak je jasan pokazatelj da postoji značajan prostor za smanjenje cijene el. energije domaćoj privredi (naročito izvoznoj). Isti princip bi problemi sa kojima se metalse trebao primijeniti i kada je ski sektor susreće, i kako je u pitanju gas. S obzirom da potreban širok, multidiscisu u pitanju državne odnosno plinaran i fleksibilan pristup većinski državne firme, ne ponjihovom rješavanju. stoji bolji način direktne pomoći države posrnuloj privreKratkoročne mjere di (radi preveniranja otkaza radnicima). Ako se u obzir Problemi su isti ili slič3. Pomoć privrednim suuzme i činjenica ni i u ostalim proizvodnim bjektima u servisiranju kreda su svi branšama. Potrebna je hitna ditnih obaveza, za šta postoji proizvođači bili i odlučna akcija nadležnih objektivno utemeljeno sljedeu krizi i prije institucija vlasti u cilju poće obrazloženje: ove krize, dođe boljšanja ekonomskog amPutem Razvojne banke ili se do jasne bijenta, kako bi se eventuna drugi odgovarajući način slike u kakvoj alno preveniralo ostvarenje pomoći privrednim subjektise situaciji oni najcrnjeg scenarija koji poma (naročito izvozno orijennalaze danas. drazumijeva totalni kolaps tiranim) u servisiranju njihonaše ekonomije, što u svjevih obaveza temeljem kredita tlu posljednjih dešavanja i uzetih za kupovinu opreme i podataka više nije ni nemorepromaterijala. Ova pomoć guće zamisliti. Imajući u vidu postojeću bi se mogla realizirati kroz davanje kredita tendenciju u privredi, sindikalci danas privrednim subjektima pod povoljnijim kažu: Naši su zahtjevi objektivni i real- uvjetima i uz grejs-period radi vraćanja poni i kao takvi smo ih više puta isticali. stojećih kredita kod komercijalnih banaka, Najznačajnije kratkoročne mjere su: reprogramom, regresiranjem kamata radi 1. Uvezivanje radnog sta- povećanja konkurentnosti ili na drugi adeža radnicima, za šta imamo sljedeće kvatan način. Primjera radi, za održavanje obrazloženje: investicionog ciklusa u metalnom, tekNeuvezan staž je sigurno jedan od stilnom, poljoprivredno-prehrambenom najvećih problema za starije radnike kompleksu treba obezbijediti 350 miliona koji su u postupku stečaja, likvidacije KM investicionih sredstava godišnje. Kao ili privatizacije ostali bez posla, jer su za izvori finansiranja za ove namjene mogu radnike starije dobi koji bi mogli ostva- se upotrijebiti slobodna sredstva Centralne riti pravo na penziju da su im doprinosi banke, kao i oročena sredstva javnih preredovno uplaćivani, a takvih ima više duzeća u komercijalnim bankama. hiljada. U tom smislu zahtijevamo od 4. Omogućiti uvođenje skraćenog nadležnih vlasti da se ovaj problem što radnog vremena (do jedan radni dan sedhitnije riješi, s tim da se Fondu PIO mično) u situaciji kada je to alternativa otosigura adekvatna finansijska pomoć u kazu ugovora o radu, za šta sindikat daje servisiranju obaveza prema penzioneri- ovo obrazloženje: ma, koje će biti uvećane zbog većeg priČlanom 29. Zakona o radu predviđeno liva korisnika, tako da redovna isplata je da puno rano vrijeme zaposlenika može penzija ne dođe u pitanje. trajati najduže 40 sati sedmično. Članom
SAFF 17. april - 22. rebiu-l-ahir

30

83. u vezi sa članom 84. Zakona o penzijsko-invalidskom osiguranju predviđeno je da se u staž osiguranja sa efektivnim trajanjem računa vrijeme provedeno u radnom odnosu sa punim radnim vremenom. Iako Zakonom o radu nije preciziran minimalni sedmični fond sati za puno radno vrijeme (nego samo maksimalni, odnosno 40 sati sedmično), radniku se radni staž računa u efektivnom trajanju (mjesec za mjesec) samo ako je isti prijavljen na maksimalno puno radno vrijeme, odnosno 40 sati sedmično. Dakle, da bi se puno radno vrijeme reduciralo za jedan radni dan zbog smanjenog obima posla, u sadašnjim okolnostima (u skladu sa praksom u službama Zavoda PIO) trebalo bi sa radnicima pojedinačno zaključiti nove ugovore o radu sa nepunim radnim vremenom, te iste pojedinačno prijaviti na nepuno radno vrijeme. 5. Reduciranje finansijskih nameta na privredu, za šta je dato ovo obrazloženje: Ogromna opterećenja privrede davno su postala neizdrživa, logična su posljedica prevelike javne potrošnje koja treba da podmiri preglomazan broj korisnika. U smislu ovog zahtjeva, radi rasterećenja privrede i očuvanja zaposlenosti, treba pristupiti smanjenju svih poreza koje plaća privreda, ukidanju carina na sve repromaterijale, sirovine i investicijsku opremu koja se ne proizvodi u BiH, smanjenju stope doprinosa i poreza na platu, s tim da ukupno opterećenje bude do 55% na neto platu radnika, umjesto sadašnjih 68%, te ukidanju parafiskalnih nameta. Dugoročne mjere 1. Provođenje adekvatnih reformi s ciljem značajnog reduciranja javne potrošnje na državnom i na nivou Federacije BiH, uz sljedeće obrazloženje: više od 47%

4. Omogućiti uvođenje skraćenog radnog vremena (do jedan radni dan sedmično) u situaciji kada je to alternativa otkazu ugovora o radu višku zaposlenika, za šta je dato sljedeće obrazloženje: Članom 29. Zakona o radu predviđeno je da puno rano vrijeme zaposlenika može trajati najduže 40 sati sedmično. Članom 83. u vezi sa članom 84. Zakona o penzijsko-invalidskom osiguranju predviđeno je da se u staž osiguranja sa efektivnim trajanjem računa vrijeme provedeno u radnom odnosu sa punim radnim vremenom. Iako Zakonom o radu nije preciziran minimalni sedmični fond sati za puno radno vrijeme, radniku se radni staž računa u efektivnom trajanju (mjesec za mjesec) samo ako je isti prijavljen na maksimalno puno radno vrijeme, odnosno 40 sati sedmično. Uvođenje Također, da se razmotri modiferencirane gućnost subvencioniranja diGDP-a u BiH otpada na jav(niže) stope jela plata od strane Zavoda za nu potrošnju, po čemu smo PDV-a za osnovne zapošljavanje Federacije BiH na prvom mjestu u svijetu. A životne namirnice, radnicima koji eventualno u Federaciji BiH postoji izudječiju hranu i budu radili skraćeno radno zetno nepovoljan odnos koriopremu, lijekove vrijeme, u skladu sa koncepsnika prava koja se finansiraju i medicinski tom predviđenim slovenačiz budžeta i vanbudžetskih materijal, školske kim Zakonom o djelimičfondova u odnosu na zapoknjige i pribor. nom subvencioniranju punog slene, iz čega se može izvući radnog vremana. Budući da jasan zaključak o potrebi reje globalna ekonomska kriza forme u oblasti PIO/MIO i u uzrokovana špekulativnim socijalnoj sferi. akcijama u monetarnoj ekonomiji, i to 2. Uvođenje diferencirane (niže) inicijalno u domenu hipotekarnog kredistope PDV-a za osnovne životne namirni- tiranja u SAD-u, prvi zaključak je da se ce, dječiju hranu i opremu, lijekove i medi- rješavanje problema globalne ekonomske cinski materijal, školske knjige i pribor, uz krize mora inicijalno i započeti primjenom istovremeno povećanje akciza na promet mjera iz okvira monetarne ekonomije. visokotarifnih roba, za šta smo ponudili Ozdravljenje ekonomije je krenulo, prvo ovo obrazloženje: Smanjenje stope PDV-a opet sa SAD-om, injekcijama u bankarski na osnovne životne namirnice, dječiju hra- sistem oko 800 milijardi dolara iz federalnu, lijekove i medicinski materijal, školske nog budžeta, nastavljeno istim putem u knjige i pribor je u ovoj situaciji nužno, EU u iznosu od oko 200 milijardi eura, kako bi se barem donekle popravio vrlo da bi bilo produženo na isti način kod nepovoljan ekonomski položaj građana pojedinih zemalja u svijetu pa tako, mada i poboljšala njihova kupovna moć. Kako sa nedopustivim zakašnjenjem i u BiH, bi se nadoknadio manjak u budžetima, odnosno FBiH. Zbog zakašnjele reakcije razmotriti eventualno uvođenje većih po- na ekonomsku krizu, u FBiH imamo već reza (akciza) na visokotarifnu robu, što bi zahuktale negativne trendove u sferi realne u kombinaciji sa smanjenjem javne potroš- ekonomije, uključujući radničke otpuste nje trebalo osigurati nesmetano funkci- pa i zatvaranje kompanija. To je sve najinoniranje državnog aparata u minimalno tenzivnije prisutno upravo u proizvodnom potrebnom obimu. sektoru FBiH, sa svim njegovim ukupnim 3. Pokretanje velikih javnih radova značajem u cjelokupnoj privredi i socijalnoj s ciljem angažiranja domaćih proizvodnih sferi, što smo donekle prezentirali u preti građevinskih kapaciteta i većeg upošlja- hodnom tekstu. Alarmantno ukazujući na vanja, za šta je dato sljedeće obrazloženje: svu ozbiljnost postojeće ekonomske i soIz domaćih ili drugih izvora osigurati do- cijalne situacije u proizvodnoj sferi FBiH, statna sredstva za pokretanje velikih jav- Sindikat BiH zahtijeva od Federalnog nih investicija - izgradnja i obnova putnih parlamenta da, nakon obavljene rasprave, komunikacija (ceste, pruge), javnih obje- sačini relevantan dokument u kojem će, kata, elektroenergetskih objekata i sl., u pored ostalog, imperativno naložiti Vladi cilju zapošljavanja većeg broja radnika, te Federacije i svim nadležnim institucijama osiguranja plasmana za robe iz domaćeg žurno djelovanje u funkciji efikasne reakciindustrijskog sektora. je na negativne trendove.
SAFF 17. april - 22. rebiu-l-ahir

31

Društvo
Srebrenica – prvi susret nastavnika i profesora islamske vjeronauke iz BiH

Vjeroučitelji ne smiju
Vjeroučitelji iz cijele Bosne i Hercegovine, njih preko četiri stotine, u subotu 11. aprila 2009. godine, okupili su se u kompleksu Memorijalnog centra u Potočarima, Srebrenica. Ova posjeta je planirana kao susret vjeroučitelja sa reisul-ulemom Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini dr. Mustafom ef. Cerićem
Piše: Muamer Karač rganizacija prvog susreta nastavnika i profesora islamske vjeronauke sa područja cijele BiH pripala je Tuzlanskom muftijstvu gdje se i rodila ideja o susretu. Vjeroučitelji iz cijele Bosne i Hercegovine, njih preko četiri stotine, u subotu 11. aprila 2009. godine, okupili su se u kompleksu Memorijalnog centra u Potočarima, Srebrenica. Ova posjeta je planirana kao susret vjeroučitelja sa reisul-ulemom Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini dr. Mustafom ef. Cerićem. Za mjesto susreta nije bilo dvojbe, dok se tražio pogodan termin koji bi odgovarao svim učesnicima i posjetiteljima, a i taj datum je imao svoju simboliku jer svakog 11. u mjesecu, majke Srebrenice podsjećaju svojim mirnim protestima na taj strašni zločin genocida, da se ne otrgne od zaborava, koji se desio u Evropi na kraju 20. stoljeća. Plan posjete je obuhvatio: - čas historije o Srebrenici, - učenje hatma-dove svim stradalim u genocidu koji se desio u Srebrenici, - obraćanje reisul-uleme dr. Mustafe efendije Cerića, Ovaj skup je organiziran povodom sve “žešćeg protivljenja uvođenju vjeronauke u predškolske obrazovne i odgojne institucije’’

prema napadima na islam

O

- posjeta spomen sobi i projekcija dokumentarca o srebreničkom stradanju. Govor reisa Mustafe ef. Cerića

Po dolasku u Memorijalni centar u Potočare održan je čas historije o Srebrenici koji je obuhvatio razdoblje od početka agresije na BiH pa do strašnih događaja u julu 1995. godine. Čas historije održao je profesor Avdo Majstorović, uposlenik Memorijalnog centra Potočari, koji je vrlo detaljno izložio hronologiju događaja na području Srebrenice od 1992. do 1995. godine, početak organizovanog pružanja otpora agresoru, hrabrih podviga slabo naoružanih boraca u odbrani svoje domovine pa do kukavičkog poteza vojnika UN-a koji su bez ispaljenog metka i otpora predali “zaštićenu’’ zonu Srebrenice i ostavili na milost i nemilost nejač, žene, stare i bolesne koji su se zadesili u krugu Tvornice
SAFF 17. april - 22. rebiu-l-ahir

akumulatora Potočari. To je bio presedan u historiji postojanja UN-a da se jedna rezolucija, iza koje je stajao cijeli svijet, tako sramno omalovaži i u potpunosti ne poštuje. To nije prvi put da se desi muslimanima, da svoje živote, sigurnost svojih žena i djece predaju u ruke nemuslimanima, a Kur’an nas je na to davno upozorio. Svima je bilo jasno da se licemjerni svijet samo deklarativno zalaže za donesenu rezoluciju jer praktično ništa nisu učinili da bi spriječili pokolj i stradanje nevinih. Jedna mrlja koja će trajno prljati institucije UN-a. Nakon hatma-dove, domaćin ovog susreta, tuzlanski muftija Husein efendija Kavazović poselamio je skup, poželio svima uspjeh u životu te je najavio gosta reisul-ulemu dr. Mustafu efendiju Cerića. Reisul-ulema dr. Mustafa ef. Cerić je na početku svoga govora ukratko ponovio šta je povod okupljanja i druženja nastavnika i

32

msku vjeronauku

biti ravnodušni
ti koji stoje na putu ka tom cilju, pa bi se i oni trebali ukloniti ukidanjem predmeta za čim će uvijek postojati određene tendencije i to nas poziva na stalnu opreznost i spremnost za odbranu svojih prava, a osnovno demokratko i ljudsko pravo svakog roditelja je da svoju djecu odgaja onako kako oni žele, a ne da ih odgajaju određeni ideološki sistemi jednoumlja koji su prošli.’’ Reis efendija Cerić zatražio je od vjeroučitelja da se više angažiraju i da budu aktivniji u odbrani svoje profesije i posla jer malo je bilo podrške i reagiranja Aktiva nastavnika vjeronauke na rigidne napade kojima je bila izložena Islamska zajednica, a ne znači da neće biti ni u budućnosti. “Nastavnici i profesori vjeronauke sebi ne smiju dozvoliti da budu indolentni i ravnodušni na takve napade, već naprotiv trebaju stalno dokazivati važnost komponente odgoja u obrazovanju, jer obrazovanje bez odgoja je nemoguće kao i poslovanje bez etike.’’ Reisul-ulema je još naglasio da bi ovo druženje nastavnika i profesora islamske vjeronauke trebalo da pređe u tradiciju svake godine. Poslije reisovog obraćanja, pristupilo se klanjanju podne i ikindija-namaza. Kod nane Fate Posjeta spomen sobi i projekcija dokumentarca o srebreničkom stradanju u prostoru Tvornice akumulatora Potočari,

profesora islamske vjeronauke. Dakle, kako reče reis efendija Cerić, ovaj skup je organiziran povodom sve “žešćeg protivljenja uvođenju vjeronauke u predškolske obrazovne i odgojne institucije, nakon čega su se pojačali napadi na Islamsku zajednicu, a iza toga stoji stranka koja sebe naziva ‘socijaldemokratska’, kao i određene međunarodne organizacije koje smatraju da današnji koncept predmeta vjeronauke stavlja u diskriminirajući položaj one organizacije koje bi više voljele u školi nešto drugo pa se zato zalažu za uvođenje predmeta koji bi se zvao kultura religija, etika, religijsko obrazovanje ili neki drugi naziv, a stručni kadar za taj predmet bili bi oni koji su do jučer poučavali marksizam i hvalili ateizam i komunizam. To stručno osoblje bilo bi kompetentno, a vjeronauka bi se postepeno reducirala tamo gdje su 2 časa na jedan čas pa sve do njenog konačnog ukidanja. To su te latentne namjere međunarodnih organizacija i spomenutih stranaka koje bi htjele ponovo Bošnjake vratiti na marginu vjere i ponovo početi sa ateizacijom. Ali vjeroučitelji su danas

nikoga nije mogla ostaviti ravnodušnim bez obzira koliko puta se taj film gledao. Spomen ploča nudi potresne priče i slike stradalih koji su pronađeni u masovnim grobnicama sa određenim predmetima po kojima su bili prepoznatljivi svojim bližnjima. Na kraju, druženje se nastavilo kroz razgovor nastavnika i profesora uz sok i sendvič koji su organizatori podijelili. Razgovori su bili vrlo interesantni jer nekada je većina nastavnika i profesora zajedno studirala i vrijeme provodila učeći o svojoj vjeri na različitim stranama svijeta, a danas su oni ti koji poučavaju nove naraštaje muslimana principima islama koji su jedini garant opstanka muslimana na ovim prostorima. I zbog toga ne treba zaboraviti današnju ulogu i značaj nastavnika vjeronauke koji se nose i susreću sa različitim poteškoćama i iskušenjima kojima su izloženi. Ako bude vjeronauke, bit će i muslimana, ako Bog da, na ovim prostorima do Sudnjega dana. Dogovoreno je da se i sljedeće godine nastavi druženje uz razmjenu iskustava, stalnom usavršavanju plana i programa i eventualnoj korekciji udžbenika po potrebi. Svi učesnici i posjetitelji u povratku su zajedno sa reisul-ulemom posjetili i našu heroinu Fatu Orlović koja ne samo da je poznata u BiH već i šire. Na slikanje sa nanom Fatom moralo se stati u red i čekati jer tolika se gužva stvorila, a svi su htjeli zagrliti nanu Fatu, izraziti gest podrške i slikati se sa njom. Da joj dragi Allah podari zdravlje i da ustraje u svojoj borbi za pravdu. Na kraju, po odlasku iz Srebrenice, stvorio se opći utisak da se u Srebrenicu vraćaju samo mrtvi kojima se klanja dženaza-namaz 11. jula svake godine, dok živi nakratko zastanu ili navrate po nekoliko sati kao što smo mi danas. Ali Srebrenicu nikada zaboraviti ne smijemo.

SAFF 17. april - 22. rebiu-l-ahir

33

Fetve
Aktuelna pitanja i dileme

Fizička razdvojenost bračnih drugova
ne znači i valjanu zakonsku rastavu
Saff redovno prenosi fetve eminentnih islamskih učenjaka iz različitih pravnih i drugih islamskih naučnih oblasti i cjelina
Odabrao i prilagodio: Mr. Semir Imamović Cjelovita primjena šerijata u nasljednom pravu Es-selamu alejkum! Javljam vam se ovom prilikom da bih vam postavila jedno pitanje u vezi sa podjelom zemlje po šerijatu. Moj otac je nedavno umro. Imao je samo jednu sestru, a njihovi roditelji, tj. moji djed i nena su umrli. Sad moja tetka (ona je muallima i ima završen teološki fakultet) tvrdi da nju zakonski sljeduju dvije trećine. Šta vi mislite o tome? Unaprijed hvala. Prof. dr. Enes Ljevaković, fetva-i-emin Hvala Allahu i neka je mir i spas na posljednjeg poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem. Kada bi se primjenjivale odredbe šerijatskog nasljednog prava, u slučaju da vaš otac ima samo jednu kćerku, njoj bi pripala jedna polovina, a sestri druga polovina njegovog nasljedstva. Ako bi imao i sina, sestra (vaša tetka) bi bila isključena. Ako bi imao više kćerki, njima bi pripale dvije trećine, a preostali dio sestri. Dakle, ni u kojem slučaju jednoj Fizička razdvojenost bračnih drugova ne znači i valjanu zakonsku rastavu. Zato dotična žena ne može sklopiti novi brak bez valjanog raskinuća prethodne bračne veze sudskim putem. (Izvor: www. rijaset.ba, arhiva fetava) Trgovanje dionicama firmi koje se bave zabranjenim poslovima Zanima me da li je dozvoljeno trgovanje dionicama bez uzimanja dividendi? Mislim, u smislu da se dionice firme kupe po nižoj cijeni, te se potom sačeka da im cijena poraste pa se onda prodaju po visokoj cijeni. To se odnosi na firme koje se bave nedozvoljenim poslovima, kao što je pivara... Dakle, zanima me isključivo samo trgovina dionicama, a ne uzimanje dividende! Prof. dr. Enes Ljevaković, fetva-i-emin Hvala Allahu i neka je mir i spas na posljednjeg poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem. Kupoprodaja, odnosno trgovanje dionicama firmi koje se bave dozvoljenim poslovima je dozvoljeno. Trgovanje dionicama pivare koja se bavi samo proizvodnjom alkoholnih pića je zabranjeno budući da je predmet trgovine imovina firme koja se bavi šerijatski nedozvoljenim poslom. Ukoliko se radi o trgovanju dionicama firme koja proizvodi i alkoholna i bezalkoholna pića, u pitanju je sumnjiv kapital i bolje ga je izbjegavati. Dozvoljenost ili zabranjenost u ovom slučaju uvjetovana je preovladavajućom proizvodnom djelatnošću i dominantnim elementom u vrijednosnoj strukturi dionica i imovine firme. U svakom slučaju, savjetujemo vam da se ne upuštate sestri ne mogu pripasti dvije trećine bratovljeve zaostavštine. Međutim, nismo za parcijalnu i selektivnu primjenu šerijatskog nasljednog prava u smislu da ga primjenjujemo samo kada nama odgovora, a ne primjenjujemo kada nam ne odgovara. Ako je vaša tetka naslijedila s bratom imovinu njihovih roditelja prema šerijatu, tj. ako je naslijedila od roditelja (vašeg djeda i nene) duplo manje od brata (vašega oca), onda zaslužuje i da naslijedi dio imovine svoga brata ako joj to pripada po šerijatu. Ako s bratom nije podijelila imovinu svojih roditelja prema šerijatu, jer joj to tada nije išlo u prilog, onda nema moralnog osnova da sada traži podjelu prema šerijatu kada joj to ide u prilog. Dakle, mi smo za cjelovitu, a ne selektivnu primjenu šerijata u nasljednom pravu, od slučaja do slučaja, jer bi to rezultiralo nepravednom podjelom i debalansom između prava i obaveza. (Izvor: www.rijaset.ba, arhiva fetava) Uvjeti ispravnosti razvoda Situacija je veoma složena, a tiče se šerijatskog vjenčanja. Da li je moguće izvršiti šerijatsko vjenčanje žene koja već tri godine ne živi sa mužem, ali je zakonski (u općini) još uvijek vjenčana s njim (nije razvedena), ali ima nijjet da to učini sa drugim slobodnim muškarcem? Prof. dr. Enes Ljevaković, fetva-i-emin Hvala Allahu i neka je mir i spas na posljednjeg poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem.
SAFF 17. april - 22. rebiu-l-ahir

34

u trgovanje dionicama pivara ukoliko imate izbor da to prihvatite ili odbijete. (Izvor: www.rijaset.ba, arhiva fetava) Štrajk kao sredstvo ostvarivanja prava Da li je dozvoljeno koristiti različite oblike štrajka kao sredstvo u ostvarivanju vlastitih prava? Dr. Redžeb Ebu Melih, savjetnik za šerijatskopravna pitanja portala islamonline.net Hvala Allahu i neka je mir i spas na posljednjeg poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem. Štrajk spada u red savremenih sredstava i metoda kojima određeni pojedinac, grupa ili kolektiv izražavaju svoje protivljenje nepovoljnom političkom, ekonomskom i socijalnom stanju u državi, i potražuju svoja zakonom zagarantovana prava. Može poprimiti različite forme, od štrajka glađu, preko obustave rada, pa do šutnje. S obzirom da se radi o novom pitanju i da se u klasičnim pravnim izvorima ne može naći pozitivan ili negativan stav o sličnim pitanjima, o njemu se može govoriti samo u okviru općih argumenata i pravila kojima se inače vrši kvalifikacija i kategorizacija ljudskih djelatnosti koje se u islamskom pravu skupno nazivaju ‘adāt (svakodnevne ljudske potrebe ili aktivnosti). To praktično znači da se takva jedna djelatnost poduzima ukoliko neće prouzrokovati veće zlo od onoga koje štrajkač na taj način želi otkloniti, kao što je to u slučaju sustezanja od upotrebe hrane, pića i lijekova do smrti, ili obustave rada u firmama koje se bave proizvodnjom artikala od esencijalnog značaja za zdravlje i život ljudi, kao što su hrana i lijekovi. Ukoliko će spomenute štete biti izbjegnute, štrajk se smatra dozvoljenim, a može dobiti i status stroge obaveze, ako ne postoji sigurniji, jednostavniji i

njih dolaze - govore: ‘‘Gospodaru naš, oprosti nama i braći našoj koja su nas u vjeri pretekla i ne dopusti da u srcima našim bude imalo zlobe prema vjernicima; Gospodaru naš, ti si, zaista, dobar i milostiv!’’ (El-Hašr, 8. - 10.). Upravo iz ovog razloga, bilo kakva rasprava i polemika o ashabima, radijallahu anhum, i onome što se u jednom periodu događalo među njima (slučaj bitke na Siffinu i drugih sličnih bitki u kojima su sukobljene strane činili ashabi), u prvim generacijama muslimana smatrana je bespredmetnom i šerijatski neopravdanom. Vladalo je jednoglasno mišljenje da Žena ne može je musliman dužan uzdrsklopiti novi brak kvalitetniji način ostvarivažati se od bilo kakvih izjabez valjanog nja vlastitih prava. (Izvor: va koje bi mogle ukazivati raskinuća www.islamonline.net) prethodne bračne na kritikovanje, obezvređivanje i omalovažavanje veze sudskim Izbjegavanje bilo kakvih nekog od ashaba, radijallaputem. rasprava o ashabima hu anhum, a da je s druge strane obaveza iskazivati Da li je tačno da su dvopoštovanje i ljubav prema jicu pravovjernih halifa, Aliju ibn njima i prizivati Allahovo zadovoljstvo Ebi Taliba i Osmana ibn Affana, na njih. Kada je Omer ibn Abdul-Aziz, radijallahu anhuma, ubili muslima- Allah mu se smilovao, upitan o sporu ni? Također me interesuje u čemu je i sukobu koji se desio među ashabima, suština problema i nesporazuma koji rekao je: ‘‘Allah me je sačuvao od toga su se dogodili između Osmanovih i da svoje ruke zaprljam krvlju tih časnih Alijinih pristalica, i na koje izvore ljudi, i ja ne želim prljati svoj jezik gomogu da se obratim po ovom pitanju? vorom o onome što se dogodilo među Dr. Muhammed ibn Salih njima.’’ (Et-Tabekatul-kubra, Zehebi, el-Munedžid 5/394.) Neki čovjek je pitao imama Hvala Allahu i neka je mir i spas na Ahmeda o onome što se desilo između posljednjeg poslanika Muhammeda, Alije i Muavije, radijallahu anhuma, sallallahu alejhi ve sellem. a on se okrenuo leđima prema njemu Na samom početku, značajno je i nije mu htio odgovarati. Nakon što istaći da su ashabi (drugovi) Allahovog mu je sugerirano da se radi o čovjeku Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji vodi porijeklo iz Poslanikove loze bez ikakve sumnje u to, najbolji dru- (Benu Hašima), pogledao ga je i progovi najboljeg Poslanika koji su ikada učio mu kur’anske riječi, u prijevodu hodili zemljom, posebno se tu misli značenja: Taj narod je bio i nestao; njega na četvoricu pravovjernih halifa, Ebu čeka ono što je zaslužio, i vas će čekati Bekra, Omera, Osmana i Aliju. Tome u ono što ćete zaslužiti, i vi nećete biti piprilog govore sljedeći ajeti: Allah je za- tani za ono što su oni radili. (El-Bekare, dovoljan prvim muslimanima, muhad- 134.) (Menakibul-imami Ahmed, žirima i ensarijama i svima onima koji Ibnul-Dževzi, 126.) A učenik imama ih slijede dobra djela čineći, a i oni su za- Ahmeda, El-Mejmuni, prenosi da mu dovoljni Njime: za njih je On pripremio je Ahmed jedne prilike rekao: ‘‘Kada džennetske bašče kroz koje će rijeke teći, vidiš čovjeka koji po zlu spominje bilo i oni će vječno i zauvijek u njima bora- kojeg od ashaba, slobodno sumnjaj u viti (prijevod značenja Et-Tevbe, 100.); njegovu vjeru.’’ (El-Bidaje ven-nihaje, I siromašnim muhadžirima koji su iz 8/139.) U sličnoj predaji navodi se da rodnog kraja svoga protjerani i imovine je Ebu Zur’a er-Razi rekao: ‘‘Onaj koji svoje lišeni, koji žele da Allahovu milost se usudi ashabima Allahovog Poslanika i naklonost steknu, i Allaha i Poslanika iznalaziti mahane, smatra se heretikom. Njegova pomognu - to su, zaista, pravi To zato što su Poslanik i Kur’an za nas vjernici; i onima koji su Medinu za živ- nepobitna istina, a ashabi su ti koji su ljenje izabrali i domom prave vjere još nam dostavili Kur’an i Poslanikovu prije njih je učinili; oni vole one koji im praksu. Oni na taj način žele diskreditise doseljavaju i u grudima svojim nika- rati ashabe kao direktne svjedoke objakvu tegobu, zato što im se daje, ne osje- ve, a onda negirati i samu objavu.’’ (Elćaju, i više vole njima nego sebi, mada Kifaje fi ‘ilmi-r-rivaje, 49.) (Izvor: www. im je i samima potrebno. Oni koji poslije islam-qa.com)
SAFF 17. april - 22. rebiu-l-ahir

35

Historija
Velika islamska osvajanja: Osvajanje Bizantije (III dio)

Šejtanska došaptavanja
Bizantincima odagnat ću Halidom ibn Velidom
Hazreti Omer je tražio Halidovu smjenu zbog toga što je u njegovoj sablji vidio žestinu i veliku opasnost, i smatrao je da se u borbi grubo odnosi prema nevjernicima, i da im ne ostavlja dovoljno vremena da izaberu između islama, džizije i borbe, dok je Ebu Bekr u njemu vidio uspješnog i nepobjedivog vojskovođu kojeg je u potpunosti podržavao

H

Pripremio: Abdusamed Nasuf Bušatlić alid ibn Velid ostvario je velike pobjede u Perziji i nakon što je stigao u Hiru, tu je ostavio vojsku, a on je otišao u Mekku da obavi hadž, bez traženja dozvole od halife Ebu Bekra. Pošto je na samom početku osvajanja situacija u Šamu bila neizvjesna i komplicirana, halifa je odlučio da u Šam pošalje upravo Halida ibn Velida kao glavnog komandanta muslimanskih snaga. S tim ciljem on je sazvao sastanak ratnog vijeća kako bi se sa njima posavjetovao oko svoje odluke. Hazreti Omer, r.a., odlučno je bio protiv toga, i ne samo to, on je insistirao da se Halid
SAFF 17. april - 22. rebiu-l-ahir

smijeni, jer je smatrao da je njegov odlazak na hadž, bez pitanja halife, krupna i neoprostiva stvar. Na Omerove zahtjeve i prijedloge, Ebu Bekr je odgovorio ovako: ‘‘Omere, tako mi Allaha, ja ću Bizantincima odagnati šejtanske vesvese i došaptavanja čovjekom koji se zove Halid ibn Velid. I tako mi Allaha, ja nikada neću staviti u korice ‘Allahovu sablju’ koja je isukana u borbi protiv nevjernika.’’ Nakon toga, poslao je pismo Halidu u kojem ga obavještava da ga je postavio za glavnog komandanta vojske u Šamu. Hazreti Omer je tražio Halidovu smjenu između ostaloga i zbog toga što je u njegovoj sablji vidio žestinu i veliku opasnost, i smatrao je da se u borbi grubo odnosi prema nevjernicima, i da im ne ostavlja dovoljno vremena da izaberu između islama, džizije i borbe, dok je Ebu Bekr u njemu vidio uspješnog

36

uradio odlazeći na hadž bez pitanja: ‘‘Nemoj to više nikada ponoviti i čuvaj se oholosti i samodopadljivosti’’, a zatim mu je napisao: ‘‘Kada dobiješ ovo moje pismo, napusti Irak i kreni prema Šamu. Sa sobom uzmi one ljude koji su od početka bili uz tebe. Kada dođeš u Šam i sretneš se sa Ebu Ubejdom, ti preuzmi komandu nad cijelom vojskom.’’ Šest dana pustinjskog marša Nakon što je dobio pismo od halife Ebu Bekra, i rasporedio vojsku koja će ostati u Iraku pod komandom Musenne ibn Harisa, Halid je sa 9.000 vojnika krenuo put Šama. Međutim, iako mu je put preko Devmetu Džendela prema Šamu bio potpuno slobodan i bezbjedan, on je izabrao marširati sa 9.000 vojnika neprohodnim putem kroz pustinju Semavu, koji je bio pun opasnosti i neizvjesnosti. Zašto je Halid izbarao put kojim se niko ne bi usudio krenuti i za koji je njegov drug Rafi ibn Umejr rekao: ‘‘Tako mi Allaha, kada bi jedan čovjek putovao tim putem, Halid ibn Velid skapao bi od žeđi i vrućiposlao je ne.’’ Taj put je vodio prei nepobjedivog vojskoBizantincima ko Ajnu Temra kroz pustivođu kojeg je u potpupismo sljedećeg nju Semavu, zatim preko nosti podržavao. Čak sadržaja: “Tako Kurakira do sirijske granii onda kada je 70.000 mi Allaha, da ce. Halid je izabrao taj put Perzijanaca poginulo u se popnete na iz više razloga: prvo, želio bitki kod Ulejjisa u Iraoblake, Allah bi je da što prije stigne u Šam, ku, Ebu Bekr je ponosno nam omogućio a to je bio najkraći put bez rekao: ‘‘Teško da ijedna da vas porazimo. obzira na njegovu opasnost, žena može više roditi Mi nismo došli i to je put kojim se stiže diborca poput Halida ibn ovdje osim sa Velida.’’ Zatim, nakon ubjeđenjem da rektno u Damask. Halid je što je osvojio i porućete nam predati znao da ima vojsku koja je šio Emgišiju, u čemu ovaj grad!’’ spremna da za dan pređe je Omer vidio krupnu najmanje 50 kilometara i grešku prema Perzijanako to uspije i sada, oni će cima i prelaženje granipreći bez većih poteškoća ce dozvoljenog u borbi, Ebu Bekr je pustinju Semavu koja se prostirala obradovan tom pobjedom, uzviknuo: na nekih 250 kilometara u pravcu ‘‘O muslimani, naš lav se sukobio sa Šama. Međutim, Halid ibn Velid usperzijskim lavom i porazio ga na nje- pio je mnogo više od toga, on je sa govom kućnom pragu.’’ Osim toga, svojim mudžahidima za jedan dan Omer je smatrao da su mnogi ljudi prelazio po 100 kilometara, tako obmanuti i zadivljeni Halidovom da su pustinju prevalili i do izvora hrabrošću i pobjedama, i kao da su vode u Kurakiru došli svi zdravi i mislili da pobjeda dolazi od Halida, čitavi. Drugo, Halid je želio da Šam a ne od Allaha, što naravno nije bilo opkoli i sa sjeverne strane, jer je već tačno. Ebu Bekr je bio svjestan svega bio opkoljen sa istočne i južne stratoga, ali kao da je on u tom trenutku ne. Zatim, on je dobro znao da se gledao malo dalje od situacije, i Halid Bizantinci uopće ne nadaju da bi ih mu je trebao, jer je u njega bio sigu- neko sa te strane mogao napasti, tako ran kao ni u jednog drugog vojskovo- da je to uistinu bilo pravo iznenađeđu. Zbog toga nije uvažio Omerove nje za njih. Razdaljinu između Hire primjedbe iako su one bile na mjestu, i Damaska, Halid i njegova vojska već je poslao pismo Halidu u kojem prešli su za šest dana i šesti dan stigli ga je najprije kritikovao za ono što je su u mjesto Eredž u Šamu. Kada su
SAFF 17. april - 22. rebiu-l-ahir

stanovnici tog mjesta vidjeli muslimansku vojsku, pobunili su se i izašli su pred njih da im se suprotstave i zabrane ulazak u Šam, ali su ubrzo vidjeli da su napravili kobnu grešku, pa su odustali od borbe i pobjegli u utvrđenje koje su nedugo zatim bez borbe predali muslimanima i pristali plaćati džiziju. Nakon toga Halid se sa vojskom uputio u pravcu mjesta Tedmur (Palmira), čiji su se stanovnici zabarikadirali u utvrđenje koje je imalo ogromne zidove tako da muslimani nisu mogli ništa učiniti. Halid ibn Velid se bojao da ne zakasni na odredište, pa je poslao pismo zapovjedniku grada: ‘‘Tako mi Allaha, da se popnete na oblake, Allah bi nam omogućio da vas porazimo. Mi nismo došli ovdje osim sa ubjeđenjem da ćete nam predati ovaj grad. Ako to sada ne učinite, znajte da ću vam se ja vratiti i da u borbi protiv vas neću nijednog vašeg vojnika živog ostaviti.’’ Nakon izvjesnog vremena, Bizantinci su poslali poruku da predaju grad i pristaju plaćati džiziju, jer su, stajalo je u poruci, čitali u svojim svetim knjigama da će njihov grad osvojiti čovjek koji je po opisu mogao biti samo Halid ibn Velid i niko drugi. Nakon potpisivanja ugovora o predaji grada i plaćanju džizije, Halid je sa vojskom krenuo prema mjestu Karjetejn. Mještani tog naselja su se vojnički suprotstavili muslimanima, ali su ubrzo bili poraženi, a njihovo naselje osvojeno. “Allahova sablja’’ niže pobjede i u Šamu Poslije toga Halid je krenuo u pravcu grada Havvarin čiji su se stanovnici zatvorili u utvrđenje i nisu se htjeli ni predati ni boriti. Oni su tražili od Herakla da im pošalje pojačanje, tako da su ubrzo u pravcu Havvarina krenule dvije bizantijske brigade od po 2.000 vojnika, iz Balebeka i Busre. Halid je ostavio svoju vojsku da opsjeda utvrđenje, a on je sa samo dvjesta konjanika krenuo da presretne te bizantijske brigade. Nedaleko od utvrđenja Havvarin, Halid ibn Velid je sa svojih dvjesto konjanika porazio i desetkovao obje bizantijske vojske, tako da je od četiri hiljade njihovih vojnika, živu glavu izvuklo tek hiljadu njih. Kada su stanovnici Havvarina saznali za to, istog trenutka su predali utvrđenje i potpisali ugovor o plaćanju džizije. Jedan od Bizantinaca koji je bio učesnik u bitki kod Havvarina, a nakon toga je primio islam, rekao je: ‘‘Tako

37

mi Allaha, mi smo izašli da se suprotstavimo Halidu i njegovoj vojsci, a bilo nas je daleko više nego njih. Međutim, oni su išli svojim sabljama prema našim licima poput lavova koji su se bacali na svoje žrtve i nemilice nas ubijali. Jedan naš borac za kojeg smo smatrali da vrijedi koliko hiljadu drugih rekao je: ‘Da mi je da se sretnem s njihovim komandantom da ga ubijem!’ Kasnije mu je njegov drug pokazao Halida i on je krenuo prema njemu. Mi smo se nadali da će on ubiti Halida, ali kada ga je Halid ugledao, krenuo mu je u susret i jednim udarcem sablje odsjekao mu je pola lica, a drugim udarcem mu je odrubio glavu. Kad smo pobjegli u utvrđenje, nismo razmišljali ni o čemu drugom osim o primirju i predaji.’’ Halid ništa nije prepuštao slučaju i nije želio da u zaleđini muslimanske vojske, koja je krenula osvajati velike centre Šama, ostane bilo kakva opasnost i prijetnja zbog koje bi morao mijenjati svoj plan. Zato je nakon osvajanja Havvarina, krenuo prema Merdžu Rahitu, mjestu koje su nastanjivali arapski kršćani iz plemena Gasan, i bez većih problema ga osvojio i zarobio veliki ratni plijen. Muslimani su u Merdžu Rahitu zarobili mnogo civila, žena i djece iz plemena Gasan, a čovjek po imenu Ebu Hazredž el-Gasani, prenio je ono što je čuo od svoje majke koja je taj dan bila zarobljena, a nakon toga je primila islam. Ona je rekla: ‘‘Kada sam vidjela kako muslimani žive i kako se ophode jedni prema drugima, primila sam islam. Nakon toga došao je moj muž i tražio od muslimana da me puste, i on je primio islam, ali ja to nisam znala. Rekla sam: ‘Ako je primio islam, ja ću se vratiti njemu, ako nije, ja nemam nikakve potrebe za njim.’ Obavijestili su me da je on postao musliman i ja sam mu se vratila.’’ Osvajanje Busre Ebu Ubjedu je zabrinjavao grad Busra, glavni grad Gasanija u kojem su bile stacionirane snažne jedinice arapskih kršćana. Zbog toga je on poslao Šurahbila ibn Hasenu sa 4.000 vojnika da osvoji to utvrđenje i prije nego im se Halid pridružio. Bizantinci su brojali oko 12.000 vojnika u Busri. Od tri mogućnosti koje im je ponudio Šurahbil kada je stigao pred utvrđenje, oni su izabrali borbu. Izašli su iz utvrđenja i izvršili žestok napad na muslimane. Muslimani su u prvi mah odolijevali njihovim

napadima, ali su nakon izvjesnog vremena Bizantinci uspjeli opkoliti muslimane. Opasnost i poraz bili su na pomolu, a onda se sa sjeverozapadne strane čula prava grmljavina konjskih kopita. Bojnom polju se približavao Halid ibn Velid sa svojim mudžahidima. Kada su Bizantinci ugledali muslimansku vojsku i konjicu koja je galopirala prema njima, okrenuli su leđa i pobjegli u utvrđenje. Sljedećeg jutra su ponovo izašli u borbu. Halid ibn Velid je već bio preuzeo komandu i požurio je da rasporedi vojsku. Za komandanta desnog krila postavio je Rafia ibn Amra, za komandanta lijevog krila Dirara ibn Ezvera, dok je začelje podijelio na dva dijela, jednim dijelom je komandovao Musejb ibn Nešbe, a drugim Mez’ur ibn Adi. Vojska iz Busre izašla je izvan zidina i krenuli su prema muslimanima poput morskih valova. Muslimanske jedinice su izdržale prvi nalet Bizantinaca, a onda su čuli glas Halida ibn Velida: ‘‘O sljedbenici islama, borite se i leđa im ne okrećite! Ako se budete borili protiv nevjernika u ime Allaha, znajte da oni neće ni jedan sat izdržati.’’ Rekao je Kajs ibn Ebi Hazim koji je bio u grupi koja je čekala u pozadini: ‘‘Mi smo bili sigurni u Halida i znali smo da je njemu svejedno koliki broj
SAFF 17. april - 22. rebiu-l-ahir

neprijateljskih vojnika ugledao pred sobom. Oni ga svojom brojnošću nisu nikako mogli zaplašiti.’’ Borba je potrajala tako da su obje vojske bile na izmaku snage, ali su nastavile borbu očekujući da će neprijateljska strana prva popustiti. Tada je Halid naredio dvjema grupama iz pozadine da se uključe u borbu. Kada su oni uz tekbire jurnuli prema bojnom polju, Bizantinci su bili zaprepašteni i shvatili su da je njihov poraz na pomolu. Mnogo je Bizantinaca poginulo u toj bitki, a ostatak vojske se povukao u utvrđenje. Poslije njihovog drugog povlačenja u utvrđenje, u Busru je konačno stigao i Ebu Ubejde ibn El-Džerrah. I nakon srdačnog pozdrava i rukovanja sa Halidom, on je Halidu zvanično predao ‘‘komandnu palicu’’. Nedugo zatim, Bizantinci su obznanili da predaju grad i pristaju plaćati džiziju. Tako je Busra osvojena 25. rebiu-l-evvela 13. godine po Hidžri, mjesec dana nakon Halidovog dolaska na tlo Šama. Kada je vijest o porazu njegove vojske stigla do Herakla, on je ljutito uzviknuo: ‘‘Jesam li vam rekao da se ne borite protiv njih!’’ Njegov brat mu je rekao: ‘‘Bori se zbog svoje vjere i nemoj obeshrabrivati ljude.’’ Odgovorio mu je: ‘‘A zašto se drugo borim nego da

38

u Edžnadinu kako bi se borili protiv ogromne bizantijske vojske pod komandom Toderika, što je Ebu Ubejde u potpunosti podržao. Svi u Edžnadin! Halid je poslao pisma svim komandantima i naredio im je da krenu prema Edžnadinu. Međutim, u pohodu na Edžnadin desilo se upravo ono što je Halid pretpostavio, Bizantinci iz Damaska napali su muslimansko začelje, tj. Ebu Ubejdinu vojsku koja nije mogla pratiti tempo Halidove vojske koja je već bila daleko odmakla. Kada je Halid saznao za to, on se vratio sa svojom vojskom i u munjevitom napadu uspio poraziti Bizantince i primorati ih da se vrate u utvrđenje Damaska. Nakon toga Halid i Ebu Ubejde su krenuli prema Edžnadinu i do odredišta nisu imali nikakvih iznenađenja niti prepreka. Šurahbil je dobio informaciju o napadu Vardanove vojske na Busru kada je Vardan bio 45 kilometara daleko od grada. Pošto mu je Halid naredio da napusti grad i krene prema Edžnadinu, on je to i učinio, ali je krenuo pustinjskim putem Muslimanske da bi izbjegao sukob sa jedinice izdržale Bizantincima. U isto vrijeDžillik i njoj su se pridrusu prvi nalet me i imperator Herakle požili dobrovoljci iz Antakije Bizantinaca, a ručio je Vardanu da se vrati i drugih mjesta, tako da se onda su čuli glas i da ide prema Džilliku i u tom mjestu okupilo više Halida ibn Velida: da preuzme komandu nad od 70.000 Bizantinaca. Ta “O sljedbenici kompletnom bizantijskom vijest je stigla do Halida u islama, borite vojskom. Muslimanske Damask, pa je Halid tražio se i leđa im ne brigade ulogorile su se u od Ebu Ubejde da izneokrećite! Ako Edžnadinu i ukupno su se svoj prijedlog o tome se budete borili šta da se čini protiv tri biprotiv nevjernika brojale 33.000 vojnika, a zantijske vojske okupljene u ime Allaha, nedaleko od njih ulogorila u Damasku i Džilliku, i znajte da oni se bizantijska vojska koja je Vardanove vojske koja je neće nijedan sat brojala oko 100.000 vojnikrenula prema Busri. Ebu izdržati!’’ ka. Bizantijski komandant Ubejde je smatrao da on Toderik poslao je jednog i Halid trebaju krenuti u arapskog kršćanina kao susret Vardanu i pomoći špijuna u muslimansku Šurahbilu koji ne zna kakva mu opa- vojsku, naredivši mu da boravi među snost prijeti. Međutim, Halid je to njima jednu noć i da donese informasmatrao pogrešnim, jer ako oni napu- cije sa lica mjesta. On je to učinio i ste opsadu Damaska, i krenu ponovo sutradan se vratio i rekao komandanprema Busri, vojska iz Damaska će ih tu: ‘‘Muslimani su noću pobožnjaci, a napasti sa leđa, pa će se muslimani danju neustrašivi ratnici. Kada bi sin naći između dvije vatre. Smatrao je da njihovog kralja nešto ukrao, oni bi mu njegova i Ebu Ubejdina brigada treba- ruku odsjekli, a ako bi počinio blud, ju ići prema najvećoj bizantijskoj sku- oni bi ga kamenovali, kako bi se izvršipini u Džilliku. Zatim, o tome treba la pravedna kazna nad počiniocem tog obavijestiti Šurahbila i upozoriti ga da grijeha.’’ Bizantijski komandant je na se ne sukobljava sa Vardanom, već da to rekao: ‘‘Ako je tako kako si rekao, sa svojom brigadom odmah krene pre- onda nam je utroba zemlje bolja nego ma Edžnadinu, blizu Džillika, gdje će suočavanje sa tim ljudima na njenoj mu se pridružiti Jezidova i Amrova bri- površini. Molim Boga da oni budu dagada. Dakle, Halid je smatrao da se pet leko od mene, i da mi ne pomaže promuslimanskih birgada moraju okupiti tiv njih, niti njima protiv mene.’’
SAFF 17. april - 22. rebiu-l-ahir

sačuvam ponos naše vjere?!’’ Busra je bila prvi veći grad koji su muslimani osvojili u Šamu. Bizantinci pripremaju osvetu Nakon osvajanja Busre, Halid je zajedno sa Ebu Ubejdinom vojskom krenuo prema Damasku, a Šurahbila i njegovu vojsku ostavio je u Busri. Jezidova vojska se vratila u Belku u Jordanu, a Amrova je bila na jugu Palestine. Bizantinci se nisu mogli pomiriti s padom Busre i željeli su osvetu. Nedugo nakon toga oni su okupili vojsku od 20.000 vojnika pod komandom Vardana iz Homsa, i on je želio napasti muslimansku vojsku u Busri, jer je ona brojala svega sedam hiljada vojnika. Nadao se da će uspjeti povratiti Busru i ako bi mu to pošlo za rukom, planirao je s leđa napasti Halidovu i Ebu Ubejdinu vojsku i dati priliku vojsci u utvrđenjima Damaska da izađe i da frontalno napadne muslimane. Vardan je iz Homsa krenuo prema Busri preko Balebeka i sjeverne Palestine, kako muslimanska vojska, koja je bila nadomak Damaska, ne bi saznala za njihov pokret. Međutim, muslimani su na svim stranama imali svoje izvidnice i jedna od njih je otkrila kretanje bizantijske vojske prema Busri. Druga bizantijska vojska okupila se u mjestu

39

Zelena transferzala
Medžlis Islamske zajednice Split

Naša želja i nijet je da u Splitu

izgradimo islamski centar
Proteklog vikenda javnost u regiji obaviještena je o napadu na prostorije Islamske zajednice u Splitu. Huligani su pokrali dio inventara koji se nalazio u splitskom mesdžidu, a na unutarnjim zidovima ispisali su uvredljive psovke na račun muslimana koji žive u Splitu. O problemima i aktuelnostima iz Medžlisa IZ Split razgovaramo sa glavnim imamom Vahidom ef. Hadžićem
Piše: Ezher Beganović noći s petka na subotu, tj. 11. aprila, grupa vandala provalila je u prostorije Medžlisa Islamske zajednice Split. Provalnici su tom prilikom, osim krađe, ispisali uvredljive grafite po unutarnjim zidovima splitskog mesdžida. Ovaj napad se dogodio u vrijeme dok smo pripremali reportažu o Medžlisu Islamske zajednice Split. Zbog toga smo razgovor sa glavnim imamom ovog medžlisa, Vahidom efendijom Hadžićem, počeli od problema sa kojim se suočava Medžlis Islamske zajednice Split u svom radu. “Osnovni i najveći problem Medžlisa IZ Split je veoma izražena asimilacija i otuđenost od svoje vjere. Naravno da se to odražava na vjerski život u našem Medžlisu koji je po broju članova i dalje od manjih medžlisa na nivou Islamske zajednice u Hrvatskoj, iako je Split drugi grad po veličini u Hrvatskoj, i da je samim tim i finansijski sputan i slabijih mogućnosti za veće investicije. Istina, broj članova se iz godine u godinu povećava, a našim trudom i brižljivim vođenjem finansijske politike predsjednika Izvršnog odbora, gospodina Saliha Kadrića, materijalno stanje Medžlisa je poboljšano. Postoji još jedan zanimljiv problem po pitanju članstva, za koji mislim da postoji i u nekim drugim graničnim medžlisima, a to je da postoji dio muslimanskih obitelji koje su nastanjene i zaposlenjem, školovanjem i na svaki drugi način vezane za područje naše IZ i Medžlisa, a koji svoje nečlanstvo u

U

Zajednici opravdavaju činjenicom da su članovi u rodnom kraju (BiH) i da time nisu obavezni biti članovi našeg Medžlisa. Smatram, a znamo da je takav slučaj sa zekatom i sadekatulfitrom, da muslimani trebaju pomagati prije svega islam i muslimane u svojoj sredini, gdje žive i gdje stječu nafaku, gdje im djeca pohađaju vjeronauku itd. Sljedeći važniji problem koji tišti naš medžlis jeste da iznajmljujemo od gradskih vlasti prostorije za mesdžid, odnosno, ne posjedujemo adekvatne mesdžidske prostorije. Istina, Medžlis u Splitu posjeduje zgradu u najstarijoj gradskoj jezgri koja je Allahovom voljom još davne 1984. kupljena zalaganjem rahmetli dr. Ahmeda Smajlovića i prvih aktivista i odbornika našeg Medžlisa. Međutim, ta zgrada je adekvatna za uredske i ostale potrebe, ali je zbog male površine i pet etaža neade-

SAFF 17. april - 22. rebiu-l-ahir

40

kvatna za mesdžid jer, recimo, da u ljetnom periodu na džuma-namazu bude i preko stotinu klanjača, a na bajramima i nekoliko stotina.’’ O odnosu općinskih i županijskih vlasti prema muslimanima i Islamskoj zajednici, efendija Hadžić kaže: “Realno gledajući i uspoređujući sa nekim drugim sredinama u Hrvatskoj, odnos vlasti prema nama je veoma slab. Kod njih je prisutan jedan ignorirajući stav prema našem medžlisu koji ide toliko daleko da je prethodni gradonačelnik grada Splita zanemarivao sve dopise i pozive za naš sastanak s njime radi iznošenja određenih problema u cilju njihovog rješavanja. Sadašnji gradonačelnik Ivan Kuret nas je primio, saslušao i nakon tog sastanka jedan od važnijih problema je riješen. I dalje ostaje problem mesdžida, odnosno prostorija za koje plaćamo najam gradu (oko 350 eura mjesečno) i za koje se produžuje ugovor svakih pet godina. Zbog toga je namjera i želja da taj ugovor bude trajnijeg karaktera kako bismo slobodnije ulagali u taj prostor. Naravno, dugoročno ostaje želja i nijet da muslimani Splita i okolice u budućnosti, ako Bog da, osiguraju

sebi islamski centar koji bi imao sve one sadržaje koje muslimani ovog podneblja i vremena neophodno trebaju.’’ Za razliku od navedenih problema, efendija Hadžić je generalno zadovoljan odnosom muslimana koji žive na području koje pokriva Medžlis Islamske zajednice Split. “Generalno, odnosom naših članova donekle možemo biti zadovoljni jer kod njih postoji jasno izražena želja za boljitkom Zajednice. Međutim, veliki broj muslimana nisu članovi Zajednice. Možemo slobodno reći da je veći broj onih koji nisu članovi nego onih koji jesu. Razlog toj pojavi su prije svega već spomenuta i veoma izražena asimilacija, a zatim i neki organizacijski problemi u prošlosti Medžlisa. Trenutno je negdje oko 150 obitelji članova našeg Medžlisa. Ono s čime možemo posebno biti zadovoljni jeste da je zadnje dvije godine ostvaren ogroman napredak po pitanju organizacije i povećanja broja polaznika vjeronauke. Trenutno je
SAFF 17. april - 22. rebiu-l-ahir

Hvala Allahu, mi imamo priličan broj kvalitetne i islamski odgojene omladine, koja rado dolazi u mesdžid, a na džumanamazu mladi čine barem jednu trećinu klanjača.

broj djece koji pohađaju jedan od dva vida vjeronauke (mektebski ili školski) 115. S obzirom da je još prije nekoliko godina ukupni broj polaznika bio oko tridesetak, uspjeh je evidentan. Tim više kada se uzme u obzir da donedavno nije bilo vjeronauke u školama, a da u ovoj školskoj godine vjeronauku pohađaju djeca u tri splitske, dvije trogirske i jednoj solinskoj osnovnoj školi. Bilo bi nepravedno ne istaći poseban doprinos povećanju broja polaznika i kvaliteti vjeronauke muallime Suade Hadžić. Svjesni smo da još dosta djece nije uključeno u procese vjeronauke, ali kontinuirano radimo na obilasku i kontaktu sa roditeljima u cilju upisivanja i pohađanja njihove djece islamske vjeronauke. Čak imamo primjer muslimana iz Imotskog, Sinja, Trogira, Marine koji i pored prilične udaljenosti dovode svoju djecu u Split na vjeronauku.’’ Nacionalna struktura muslimana u Medžlisu Islamske zajednice Split otprilike izgleda tako da su tri

41

Pokušaji bugarizacije Bošnja

Falsifiko
historijskih
Krajem januara u Sofiji je u organizaciji bugarskog ministarstva inostranih poslova održana promocija knjige “Našinci na Kosovu i Albaniji”, autorice Tanje Mangalakove, u kojoj se na 144 stranice pokušava dokazati da su Bošnjaci – Goranci bugarskog porijekla
Piše: Refki Alija edavno je u nekim srbijanskim medijima objavljena vijest kojom Helsinški komitet Bugara iz Srbije, preko svoje predsjednice Zdenke Todorove, traži da “Bugarska, pošto je priznala Kosovo, treba kod kosovskih vlasti pokrenuti pitanje problema prava Goranaca i zatražiti podršku kod misije EU na Kosovu”, jer, po njima, “Goranci žive u 48 sela, u okruzima Župa i Gora, ali nemaju status manjine’’. Miješanje žaba i baba Krajem januara u Sofiji je u organizaciji bugarskog ministarstva inostranih poslova održana promocija knjige “Našinci na Kosovu i Albaniji”, autorice Tanje Mangalakove u kojoj je na 144 stranice, kako stoji u pozivu za ovu promociju, ispisana “autentična historija i intervjui, fotografije Gorana“. Pojedini novinari, ali i neki političari otvoreno odlaze u Goru, dijelu općine Dragaš na tromeđi Kosova, Makedonije i Albanije, agitujući na “bugarsko porijeklo” žitelja ove oblasti. Nakon televizijskog priloga na jednoj bugarskoj televiziji, sagovornica, donedavno član SDA, formirala je Udruženje mladih

četvrtine članova Medžlisa IZ Split Bošnjaci, zatim Albanci, a ima nekoliko obitelji članova - muslimana drugih nacionalnosti kao što su Arapi, Turci, Romi i dr. Jedna od posebnih aktivnosti Medžlisa IZ Split je rad sa mladima. O tom pitanju efendija Hadžić kaže: “Hvala Allahu, mi imamo priličan broj kvalitetne i islamski odgojene omladine, koja rado dolazi u mesdžid, a na džuma-namazu mladi čine barem jednu trećinu klanjača.

Mladi se redovito sastaju subotom poslije akšama, druže se i organiziraju posjete omladini drugih medžlisa (Dubrovnik, Zagreb, Sisak, Rijeka, Livno i dr.) ili priređuju dočeke i posjete omladinaca drugih medžlisa nama. Posebno bih istakao njihovu lijepu praksu, odnosno dijela njih koji svaki četvrtak poslije akšama dolaze da zajedno uče Kur’an. Njihovim trudom i uz finansijsku pomoć Izvršnog odbora te donaciju Mešihata uređena je jedna prostorija za potrebe omladine, a u tijeku su radovi na većoj prostoriji pri mesdžidu koja će, pored ostalih, imati i tu namjenu.’’ Mnogi članovi Medžlisa IZ Split porijeklom su iz BiH, i sam efendija Vahid Hadžić je iz BiH, tačnije iz Tuzle. Stoga su veze ovog medžlisa sa Bosnom i Hercegovinom jake i intenzivne. “Mi, kao medžlis, imamo dobru saradnju sa Livanjskim medžlisom (glavni imam Dževad ef. Hadžić) sa kojim graničimo i nekako smo upućeni jedni na druge. Prije nekoliko mjeseci imali smo turnir u Splitu između nogometnih ekipa iz Splita, Zagreba i Livna. Također u zadnje vrijeme postoji dobra saradnja sa Bugojanskim medžlisom i njihovim predsjednikom Harisom Mujićem kao i prof. Muhamedom Jusićem koji su i bili u posjeti našem medžlisu’’, zaključuje na kraju efendija Vahid Hadžić.
SAFF 17. april - 22. rebiu-l-ahir

N

42

ovanje
činjenica

ka prizrenskog regiona

nismo Bugari i to svi dobro znaju’’, kaže Ilijazi. Uzair Hamza iz bošnjačke koalicije VAK AT, direktor kancelarije za zajednice u Dragašu, kaže da ga ništa više ne iznenađuje. “Prisvajaju nas Srbi, Makedonci, a sada i Bugari. To je kod nas stvorilo odbrambeni mehanizam. Ali ja ne razumijem da se mnogi trve oko šaka jada, mada im donekle ne

“Goranaca, Našinaca i Bugara’’ miješajući na taj način “babe i žabe”. Naime, Goranci kao nacija ne postoje, Našinci također. Bošnjaci se međusobno tako zovu, a Bugara nikada nije bilo po zvaničnim podacima na ovim prostorima. Da bude još čudnije, kosovsko ministarstvo za zajednice i povratak nedavno je ovom “udruženju” odobrilo finansijska sredstva za njihove aktivnosti. Sve ovo izaziva dodatnu zabrinutost ovdašnjih Bošnjaka za svoj opstanak i oštre reakcije predstavnika političkih partija, udruženja i pojedinaca. Predsjednik Udruženja Goranaca Ćerim Ilijazi nema dileme. “To je opet neka politička igra u kojoj se Gorancima, primjera radi, omogućava da lakše dođu do ličnih dokumenata da bi mogli da napuste i odu u neke druge zemlje. Mi

Nema potrebe da neko na ovaj način razmišlja o nama. Naš narod se dobro sjeća perioda od 1914. do 1918. kada su ovdje boravili Bugari, kada su zlostavljali naš narod.

zamjeram. Ja se ljutim na naše ljude koji pristaju na takve manipulacije radi sitnih interesa i odlazaka u Evropu. To je posljedica neformiranog identiteta. Naš narod još uvijek nema osjećaj za identitet, jezik, vjeru, naciju, običaje.’’ Murat Muška, poznati izvođač narodnih pjesama, rodom iz Restelice sa oko sedam hiljada stanovnika najvećeg sela u Gori, potvrđuje da su kod njega dolazili neki novinari iz Bugarske i interesovali se za kulturu i običaje. “Onda su zloupotrijebili neke izjave istrgnuvši ih iz konteksta. Stanovnicima prizrenskog kraja Bugari ostali u lošem pamćenju Niko u Gori, od običnih građana do intelektualaca, neće vam reći da je bugarskog porijekla. Mi
SAFF 17. april - 22. rebiu-l-ahir

jednostavno nismo Bugari i džaba što pokušavaju. Ja ih ne razumijem, a navodno su ušli u Evropsku uniju’’, naglašava Muška dodajući da mu je poznato šta se u Bugarskoj radilo i radi sa muslimanima. Također, Bugari su pokazali interes da prisvoje stanovnike Župe, prizrenske općine, gdje u 18 sela živi 15-ak hiljada Bošnjaka. Na ovaj bugarski pokušaj svojatanja kosovskih Bošnjaka oštro je reagirao Džezair Murati, potpredsjednik Skupštine Kosova iz reda bošnjačke koalicije Vakat. “Poručio bih im da drže dalje ruke od Bošnjaka Kosova. Nema potrebe da neko na ovaj način razmišlja o nama. Naš narod se dobro sjeća perioda od 1914. do 1918. kada su ovdje boravili Bugari, kada su zlostavljali naš narod. U župi je tada rođeno samo troje djece, a ni zemlja nije rađala pa je vladala neopisiva glad. Naš narod se spasio odlaskom u Tetovo preko Šar-planine, a mnogi su svoje kosti ostavili na ovoj planini.’’ Ovim povodom reagirao je i Baškim Hisari, predsjednik prištinske kancelarije Helsinškog odbora. “Bez obzira na određene probleme sa kojima se inače suočava i većinsko albansko stanovništvo, Bošnjacima - Goranima, ali i ostalim zajednicama, Republika Kosovo obezbjeđuje sva prava i to više nego bilo koja manjinska zajednica u evropskim zemljama. Svako negiranje tih prava ne znači ništa drugo osim pokušaj da se uspori proces demokratskih odnosa na Kosovu i njeno integriranje u regionu Balkana, Evrope i NATO-a.’’ Goru sačinjava 30 sela, devet sela je početkom 20. vijeka pripalo Republici Albaniji, a dva Makedoniji. U kosovskom dijelu, u 19 naselja, trenutno živi desetak hiljada stanovnika, što je skoro duplo manje u odnosu na popis stanovništva iz 1991. godine. Najveći broj Bošnjaka - Goranaca u međuvremenu se, najprije iz bezbjednosnih, a onda iz ekonomskih razloga, nastanio u Srbiji, Bosni i Hercegovini, Makedoniji, Turskoj, Austriji ili Italiji, gdje se, primjera radi, nakon završetka kosovskog rata samo iz sela Restelica iselilo oko hiljadu familija koje danas žive i rade u gradu Sijena nedaleko od Bolonje.

43

Zločin
Masovne grobnice (II dio)

Grobnice - dokaz genocida
u cijeloj istočnoj Bosni
otvorene dvije grobnice u Vlasenici. To su nova grobnica u Zaklopači iz koje je ekshumirano 81 tijelo, te grobnica Jatarišta iz koje je ekshumirano 16 tijela. Posljednja ekshumacija u Vlasenici do zaključivanja ovog teksta izvršena je u junu 2007. godine, kada je iz masovne grobnice Cikavska rijeka ekshumirano šest tijela. Masovne grobnice Bošnjaka Višegrada U Višegradu je do aprila 2009. godine pronađeno 11 masovnih grobnica Bošnjaka koji su ubijeni 1992. godine. U njima je pronađeno 137 tijela. Nažalost, u Višegradu je dosta ubijenih bačeno u Drinu tako da se njihova tijela nikada neće naći. Prva masovna grobnica žrtava iz 1992. godine, na području Višegrada, otkrivena je u decembru 2000. godine. Bila je to masovna grobnica Kurtalići iz koje su ekshumirana 62 tijela. Tokom jula 2001. godine otkrivene su tri masovne grobnice u Višegradu. To su masovne grobnice: G. Brištanica - Mištica, zatim grobnica Barimo, te grobnica Barimsko groblje. Iz masovne grobnice G. Brištanica - Mištica ekshumirano je šest tijela bošnjačkih žrtava. Iz grobnice Barimo ekshumirano je 16 tijela, a iz grobnice Barimsko groblje izvađeno je pet tijela žrtava. U maju 2002. godine iz masovne grobnice Dušće ekshumirano je šest tijela Bošnjaka, a u junu iste godine iz grobnice Gornja Crnča - Groblje ekshumirano je pet tijela. Tokom 2003. godine, tačnije u maju ove godine, izvršena je ekshumacija pet tijela bošnjačkih žrtava iz 1992. godine, iz masovne grobnice Velji Lug. To je u 2003. godini bila jedina ekshumacija na prostoru Višegrada. Nažalost, tokom 2004. godine u Višegradu nije otkrivena niti jedna grobnica. U 2005. godini otkrivene su dvije grobnice, i to Blace koja je otvorena u maju i iz nje ekshumirano sedam tijela, te nova

U Višegradu je do aprila 2009. godine pronađeno 11 masovnih grobnica Bošnjaka koji su ubijeni 1992. godine
Piše: Ramiz Hodžić

nica Durići. Sredinom istog mjeseca iz masovne grobnice Piskavica ekshumirano je šest tijela žrtava. U septembru te 2000. godine iz masovne grobnice Sušica ekshumirano je 37 tijela ubijenih Bošnjaka. Grobnice u Vlasenici Nakon Sušice, do otkrivanja nove masovne grobnice Bošnjaka Vlasenice, stradalih 1992. godine, prošle su skoro dvije godine. Tek u aprilu 2002. godine otkrivena je masovna grobnica Štedrić. Iz nje je ekshumirano sedam tijela. Tokom 2003. godine u Vlasenici su pronađene tri nove masovne grobnice Vlaseničana ubijenih 1992. godine. One su otvorene i iz njih ekshumirana tijela žrtava tokom aprila i maja ove godine. Riječ je o masovnim grobnicama Klještani, Borje i Ogradice. Iz grobnice Klještani ekshumirano je sedam tijela. Iz grobnice Borje 11 tijela žrtava, a iz grobnice Ogradice čak 232 tijela. U maju 2004. godine otkrivene su i
SAFF 17. april - 22. rebiu-l-ahir

U

Vlasenici je do početka aprila 2009. godine pronađeno 12 masovnih grobnica Bošnjaka koji su ubijeni 1992. godine, odnosno na početku agresije. Iz tih 12 grobnica ekshumirano je 436 tijela. Prva masovna grobnica vlaseničkih Bošnjaka otkrivena je u Zaklopači i iz nje je u junu 1998. godine ekshumirano osam tijela nastradalih. Mjesec dana kasnije, u julu 1998. godine, ekshumirano je 16 tijela iz masovne grobnice Mravinjci. Sljedeća masovna grobnica vlaseničkih Bošnjaka otvorena je u junu 2000. godine, a iz nje je ekshumirano devet tijela. Bila je to masovna grob-

44

grobnica Dušće iz koje je u oktobru ekshumirano šest tijela. Posljednje grobnice u Višegradu otkrivene su 2006. godine, i to u martu grobnica Crnčići iz koje je ekshumirano devet tijela žrtava, te u aprilu grobnica Pušin Do, iz koje je ekshumirano 10 tijela. Rogatičke masovne grobnice U Rogatici je otkriveno devet masovnih grobnica žrtava iz 1992. godine, a ekshumirano je 210 tijela. Prve grobnice otkrivene su 1998. godine, u maju su ekshumirana 24 tijela iz grobnice Duljevac, a u septembru sedam tijela iz grobnice Kozadre. Naredne ekshumacije u Rogatici izvršene su u oktobru 2000. godine. Tada je iz grobnice Slap 1 ekshumirano 125 tijela, a iz grobnice Slap 2 sedam tijela žrtava četničkog orgijanja iz 1992. godine u Rogatici. Do otkrivanja novih grobnica u Rogatici prošle su četiri godine. U junu 2004. godine iz grobnice Seljani ekshumirano je osam tijela. Zatim su u septembru iz grobnice Seljani 2 ekshumirana 22 tijela, te u oktobru iz grobnice Rasadnik izvađeno je još šest tijela. Sljedeće ekshumacije na prostoru Rogatice izvršene su 2007. godine, i to u aprilu i maju kada su ekshumirana tijela iz grobnica Jama Sjemeć 1 i Jama Sjemeć 2. Iz prve grobnice ekshumirano je šest, a iz druge pet tijela žrtava. Grobnice u Bratuncu U bratunačkoj općini do aprila 2009. godine otkriveno je osam masovnih grobnica Bošnjaka ubijenih

1992. godine. Iz tih grobnica ekshumirana su 132 tijela. Prve ekshumacije u Bratuncu obavljene su tek 2002. godine, u junu, kada je iz grobnice Suha izvađeno 18 tijela, a iz grobnice Redžići 21 tijelo. Tokom 2004. godine na području Bratunca otkrivene su tri grobnice. Najprije je u aprilu ekshumirano osam tijela iz grobnice Repovac. Onda je u junu ekshumirano 13 tijela iz grobnice Zalužje, te u oktobru šest tijela iz grobnice Voljavica. U 2005. godini u Bratuncu je pronađena samo jedna grobnica, i to u maju kada je iz nje izvađeno 38 tijela. Riječ je o novoj grobnici Suha. Na otkrivanje nove grobnice stradalih Bratunčana čekalo se dvije godine. Masovna grobnica Hrnčići otkrivena je u avgustu 2007. godine, a iz nje je ekshumirano pet tijela. I na koncu, u novembru 2008. godine otkrivena je grobnica Redžići i ekshumirana su 23 tijela. Grobnice u Čajniču i Sokocu U Čajniču je pronađeno pet grobnica, a iz njih je ekshumirano 57 tijela Bošnjaka ubijenih 1992. godine. Četiri grobnice otkrivene su 2002. godine, a jedna 2006. godine. Grobnica Mostina otkrivena je u septembru 2002. godine, a iz nje je ekshumirano 18 tijela. U oktobru su otkrivene tri grobnice u Podjovanovićima. Iz grobnice Podjovanovići 1 ekshumirano je devet tijela, iz grobnice
SAFF 17. april - 22. rebiu-l-ahir

Nažalost, u Višegradu je dosta ubijenih bačeno u Drinu tako da se njihova tijela nikada neće naći.

Podjovanovići 2 ekshumirano je 11 tijela, a iz grobnice Podjovanovići 3 ekshumirano je 10 tijela. U junu 2006. godine iz nove grobnice Mostina izvađeno je devet tijela Bošnjaka. Na prostoru Sokoca, do pisanja ovih redova u aprilu 2009. godine, otkrivene su četiri masovne grobnice. Masovne grobnice Paklenik - Jama, Ivan Polje i Ivan Polje 2 otkrivene su u septembru 2000. godine. Iz grobnice Paklenik ekshumirana su 73 tijela. Iz grobnice Ivan Polje ekshumirana su 43 tijela, a iz grobnice Ivan Polje 2 sedam tijela žrtava. U maju 2007. godine iz grobnice Veliki vrh ekshumirano je 38 tijela Bošnjaka nastradalih 1992. godine u Sokocu. Grobnice u Kalinoviku i HanPijesku U Kalinoviku su otkrivene tri grobnice ubijenih Bošnjaka. Sve tri su otkrivene 1999. godine, a iz njih su ekshumirana 22 tijela. Grobnica Mehka Brda otkrivena je u junu, a iz nje je ekshumirano 10 tijela. U julu su otkrivene grobnice Mjehovina i Jezero, a iz njih je ekshumirano sedam, odnosno pet tijela žrtava. Jedina masovna grobnica Bošnjaka stradalih 1992. godine u Han-Pijesku, otkrivena je u oktobru 2000. godine. Riječ je o grobnici Stoborani iz koje je ekshumirano 10 tijela žrtava.

45

Islamnet
Asocijacija Evropljana koji su prihvatili islam
Turska Engleska

“Crveni đavoli’’ na arapskom jeziku
noNajpopularnijijeengleskinekogometni klub Manchester United krenuo prije liko dana u ozbiljan projekat osvajanja arapskog tržišta. Manchester United je na tom planu sredinom ovog mjeseca pokrenuo internetsku stranicu na arapskom jeziku. Generalni menadžer Manchester Uniteda, Mark Hargreaves, kaže da se Manchester United na ovaj potez odlučio nakon saznanja da “Crveni đavoli’’ u arapskom svijetu imaju čak jedanaest miliona fanova. Osim ovoga, Mark Hargreaves ističe da arapskom internetskom stranicom Manchester United cilja bogate arapske kompanije, među kojima je u prvom redu “Saudi Telecom’’ sa kojima su Englezi skoro sklopili sponzorski

ugovor. Manchester United će, pored pokretanja internetske stranice na arapskom jeziku, pokrenuti news centar na arapskom jeziku koji će se emitirati putem mobilne telefonije korisnika “Saudi Telecoma’’.

ovih dana UIstanbulu jeskup skup jeodržan drugi godišnji Evropljana koji su prešli na islam. Ovaj održan pod

pokroviteljstvom NEMA-e, organizacije, odnosno Asocijacije rođenih evropskih muslimana. Na ovom skupu, na kojem je učestvovalo stotinjak mladića i djevojaka, razmijenjena su iskustva i dogovorene nove aktivnosti na promociji islama u Evropi. Holanđanin Nourdeen Wilderman je jedan od učesnika koji je ostalima prenio svoja iskustva i aktivnosti na polju da’ve - promocije islama u Holandiji. On je primio islam u decembru 2007. godine. Nourdeen Wilderman je profesor. Dugo je radio na prikupljanju svih potrebnih informacija o islamu i muslimanima u Holandiji. “Svojim automobilom obišao sam svih 250 mesdžida u Holandiji gdje sam skupio sve potrebne informacije, od adrese do jezika na kojem se drže hutbe i druga predavanja. To sam sve stavio na internet da drugima pomogne i skrati put do džamije.’’ “Ja sam posjetio ovaj kamp kako bih učestvovao u izgradnji mreže Evropljana koji su prihvatili islam’’, kaže Alser Ebroothaers iz Belgije koji je prije godinu dana prihvatio islam. Jedna od bitnih pozitivnih posljedica ovakvog okupljanja novih muslimana svakako je to što se na ovaj način stvara institucionalna mreža Evropljana koji su prihvatili islam koji će na ovaj način pokušati dati odgovore i drugim Evropljanima nemuslimanima na sve dileme vezane za islam i muslimane.

Tajland

“Crvene košulje’’ palile džamije
protesti opozicije u V išednevni doveliraspada. Tokom Tajlandu su ovu zemlju na rub totalnog protesta u Bankoku u sukobu policije i vojske s jedne strane i demonstranata poznatih kao “Crvene košulje’’ s druge strane, zabilježen je veliki broj povrijeđenih. Nažalost, osim tajlandske vlade, žrtve ovih protesta bili su i muslimani koji žive u Bankoku. Naime, tokom drugog dana protesta u Bankoku, u četvrti koju naseljavaju uglavnom muslimani, demonstranti su bez ikakvog povoda napali lokalno stanovništvo. Više stotina demonstranata provalilo je u jednu od tamošnjih džamija nakon čega su istu zapalili. Kada su vidjeli da su spremni čak i na paljenje džamija, muslimani su se organizirali i oduprli pobješnjelim demonstrantima. Zahvaljujući organiziranosti muslimana, spriječena je prava katastrofa. Niko još ne navodi razloge što su se demonstranti odlučili napasti muslimane i njihove svetinje iako muslimani nemaju nikakve veze sa tajlandskom vladom niti sa ovim protestima. Naravno, ova vijest nije bila vrijedna pažnje svjetske javnosti koja na sva usta hvali hrabrost “Crvenih košulja’’.

SAFF 17. april - 22. rebiu-l-ahir

48

Srbija

Sudski zločin nad porodicama otetih Bošnjaka iz Sjeverina
općinski sud u Beogradu presudom Prvi 2.nadoknadu štete kojuodbio je tužod aprila 2009. godine bu za je Fond za humanitarno pravo (FHP) podnio protiv Republike Srbije u ime 25 članova porodica otetih mještana Sjeverina. Iako je za ovaj zločin Okružni sud u Beogradu ranije osudio na po 20 godina zatvora Milana Lukića i Olivera Krsmanovića (obojica u odsustvu), Dragutina Dragićevića i Đorđa Ševića na 15 godina, što je potvrdio i Vrhovni sud Srbije, Prvi općinski sud u Beogradu odbio je odštetni zahtjev Fonda za humanitarno pravo. Bošnjaci Mehmed Šebo, Zafer Hadžić, Medo Hadžić, Medredin Hodžić, Ramiz Begović, Derviš Softić, Mithat Softić, Mujo Alihodžić, Alija Mandal, Sead Pecikoza, Mustafa Bajramović, Hajrudin Sajtarević, Esad Džihić, Ramahudin Ćatović, Idriz Gibović i Mevlida Koldžić bili su državljani tadašnje SRJ koji su živjeli u selu Sjeverin u općini Priboj. Kritičnog dana, 22. oktobra 1992. godine, krenuli su svakodnevnim poslom u Priboj, redovnom autobuskom linijom (Rudo - Priboj). Ovaj regionalni put kod sela Mioče prolazi preko teritorije Bosne i Hercegovine (BiH). U Mioču, pripadnici formacije Osvetnici, na čelu sa Milanom Lukićem iz Višegrada, zaustavili su autobus kojim su putovali mještani Sjeverina. Nakon legitimisanja, iz autobusa su izveli samo Bošnjake, 16 njih. Kamionom su ih prevezli u Višegrad

Izrael

Američka hedija cionistima od četrnaest hiljada tona municije

Nekoliko dana, tačnije sedam dana prije početka izraelske okupacije pojasa Gaze, Sjedinjene Američke
u hotel “Vilina vlas’’ gdje su ih prvo brutalno zlostavljali, a potom odveli na obalu rijeke Drine i sve ih strijeljali. Tijela ubijenih do danas nisu pronađena. Zločin u Sjeverinu nije bio jedini niti prvi zločin u tom kraju države - prethodilo mu je nekoliko ozbiljnih incidenata. Usred dana u centru Sjeverina, 26. avgusta 1992. godine, dogodilo se hladnokrvno ubistvo Bošnjaka Rame Berbe. Njega je neidentifikovani vojnik pred nekoliko očevidaca ubio ispalivši mu metak u čelo nakon što mu je Ramo Berbo pokazao ličnu kartu iz koje se moglo vidjeti da je Ramo Bošnjak. Dalje, dan pred otmicu 16 Sjeverinaca, 21. oktobra, nekoliko nepoznatih lica su kidnapovali Sabahudina Ćatovića ispred njegove kuće u Sjeverinu. Od tada mu se gubi svaki trag. Policija je bila obaviještena o ovim događajima i nema sumnje da je morala preduzeti mjere kojim bi se građani Sjeverina zaštitili, a u skladu sa svojom obavezom da štiti sve građane.

Države počele su Izraelu dopremati dogovorenu količinu oružja i municije u ukupnoj količini od 989 kontejnera ili oko 14 hiljada tona oružja i municije. Sedam dana prije invazije na Gazu, Bushova administracija je Izraelu uspjela isporučiti 689 kontej-

Maroko

Vino na arapski način
ekada su Magreba predNAndaluziji.muslimanijeizsituacija sasvim vodili slavnu generaciju islamske vlasti u Danas drukčija. Danas se iz područja Magreba čuju neke druge priče. Jedna od takvih priča temelji se na vijesti da je Maroko najveći proizvođač vina među arapskim zemljama, odnosno da se marokansko vino u Evropi degustira sa posebnim guštom. Prošle godine Maroko je proizveo čak trideset i pet miliona boca vina. Firma “Celliers de Meknes’’ je najveći marokanski proizvođač vina u čijem vlasništvu su vinogradi koji se rasprostiru na više od dvije hiljade hektara zemljišta. Marokanskim vinom se najčešće časte turisti koji posjećuju ovu zemlju, a ukupan godišnjih prihod od prodaje vina dostiže čak dvije stotine i pedeset miliona

eura. U Maroku je po zakonu zabranjeno prodavati alkohol muslimanima, dok je nemuslimanima dozvoljeno prodavati i konzumirati alkohol. Visok profit ove privredne grane diktira i nivo poštivanja zakona. Tako se u Maroku danas organiziraju festivali vina, a vino i druga alkoholna pića prodaju i oni koji nemaju dozvolu za takvo što. Također, proizvodnja vina se iz godine u godinu povećava.
SAFF 17. april - 22. rebiu-l-ahir

nera oružja i municije, a tri stotine ostalih kontejnera Izraelu je dopremila Obamina administracija krajem marta ove godine. “Sigurni smo da je tada Izraelu dopremljen bijeli fosfor koji je izraelska vojska koristila protiv civila u Gazi’’, kaže Brian Wood, šef ureda za kontrolu oružja u organizaciji Amnesty Internationala. Optužbe organizacije Amnesty International potvrdio je glasnogovornik Pentagona koji je sve pravdao činjenicom da su SAD i Izrael ranije dogovorili transport oružja i municije. U Amnesty International ističu da je sramota što Barack Obama nije zaustavio isporuku oružja i municije Izraelu. Dok Izrael legalno dobija desetine hiljada tona najsmrtonosnijeg oružja, Palestinci u Gazu ne mogu unijeti ni metak. A kad kroz neki od tunela i unesu pokoji metak i poluautomatsku ili automatsku pušku, onda se čitav svijet digne i zahtijeva da Hamas prestane sa naoružavanjem.

49

Šerijat u zelenoj dolini

Pakistan

Saudijska Arabija

Turizam u gradu Saliha, alejhis-selama
Arabija je odlučila da Saudijska svoje turističke potencijaiskoristi le. Poznato je da je Saudijska Arabija kao kolijevka islama, zemlja prepuna historijskih spomenika, veoma interesantna turistička destinacija. Zbog tih potencijala i velike zainteresiranosti stranih turista, vlasti Saudijske Arabije odlučile su dopustiti nemuslimanima da posjećuju ovu zemlju. Prema procjenama saudijske vlade, planirani priliv od turizma trebao bi dostići četrdeset milijardi američkih dolara. Jedno od svjetskih historijskih mjesta koje UNESCO priznaje kao svjetsku baštinu je prastari grad Nabataean, grad Saliha, alejhis-selama, u kojem je

vladao narod Semuda. Ovaj grad je sličan gradu Petra u Jordanu, a nalazi se 450 kilometara od Medine, grada poslanika Muhammeda, alejhis-selama. Saudijska Arabija je veoma atraktivna turistička destinacija prepuna velikih historijskih mjesta koja bi mnogi i muslimani i nemuslimani voljeli posjetiti.

Nakon februarskog dogovora između pakistanske vlade i talibanske zajednice u Svat dolini na sjeveroza-

padu Pakistana o uspostavljanju šerijatske vladavine u ovoj provinciji, na svjetskoj diplomatsko-političkoj sceni nastala je pometnja i želja da se ovaj sporazum zaustavi i spriječi njegova realizacija. SAD su izvršile dodatne pritiske na pakistanskog predsjednika Asifa Alija Zardarija. Čak su izrečene prijetnje i uvjetovanja oko slanja već dogovorene finansijske pomoći koju je Pakistan trebao već dobiti. Međutim, to je samo na trenutak odložilo sprovođenje ovog sporazuma. Naime, početkom ove sedmice predsjednik Asif Ali Zardari potpisao je odluku kojom se uvodi šerijatski zakon u dolinu Svat. Prije ovog potpisa pakistanski parlament donio je jednoglasnu odluku da se sporazum sa talibanima iz Svat doline do kraja ispoštuje. Pakistanci su svjesni opasnosti s kojima je suočena njihova zemlja. Amerika otvoreno prijeti, odnosno Obama najavljuje da će Amerika ubuduće, osim u Iraku i Afganistanu, ratovati i u Pakistanu. Takve najave i planovi dijele Pakistan na suprotstavljene strane, što ima za posljedicu unutarnje urušavanje zemlje. Svjestan opasnosti i željan da sačuva suverenitet Pakistana, predsjednik Asif Ali Zardari prihvatio je da šerijat zavlada Svat dolinom. Na ovaj način prestaje građanski rat koji je vođen u ovom regionu. Ova odluka pakistanskog parlamenta i predsjednika Zardarija nikako se ne sviđa Sjedinjenim Američkim Državama.

Foto islamneta
Barack Obama i Tayip Erdogan u mihrabu Plave džamije u Istanbulu

SAFF 17. april - 22. rebiu-l-ahir

50

Španija

Godišnjica prvog etničkog čišćenja u Evropi
uri su dolazeći iz Sjeverne Afrike i Arabije osvojili Iberski poluotok u 8. stoljeću, a njihovu osmostoljetnu vladavinu okončali su katolički kraljevi osvojivši 1492., posljednje maursko uporište, Granadu. To ponovno osvajanje teritorija (reconquista) bio je građanski rat, jer su španski muslimani često bili lokalnog podrijetla, tvrdi marokanski stručnjak Said Jedidi. Godine 1492., Židovi su bili protjerani, a muslimanima je ostanak bio zajamčen sporazumom o predaji Granade, sve do 1609., kada je oslabljeni kralj Filip III, moriske imenovao krivcima za krizu i naredio da napuste zemlju. Progon je trajao do 1614., u krajnje “brutalnim uvjetima”, uz pljačku njihove imovine, uz zvjerstva i ubojstva jer oni “koji nisu željeli otići, bili su ubijani”, napisao je Goytisolo. Bio je “to evropski presedan etničkog čišćenja”, piše Goytisolo. Većina protjeranih moriska nastanila se u Maroku, Alžiru i Tunisu. Skupina marokanskih povjesničara, španskih i međunarodnih stručnjaka poziva službeni Madrid da se ispriča za progone i ponudi neki oblik obeštećenja. Brojni povjesničari priznaju da su prisilna preobraćenja na kršćanstvo i progon donijeli Španiji kulturni te nadasve gospodarski gubitak, jer su imućni moriski bili glavna kategorija stanovništva koja se bavila poljoprivredom. (Hina)

Irak

Irački homoseksualci žale za Sadamom

V odeća svjetska organizacija za zaštitu ljudskih prava Amnesty International uputila je protestno

pismo iračkoj vladi zbog brojnih ubistava homoseksualaca koja se događaju u posljednje vrijeme u

četvrtak, 9. Uprotjerivanjaaprila, u nekim španskim medijima obilježena je 400. godišnjica moriska, muslimana koji

su nakon pada maurske vladavine živjeli pod španskim kršćanskim kraljem, a to prisilno preseljenje manjine pisac Juan Goytisolo opisuje kao prvo etničko čišćenje u Evropi. Godišnjica, dan kada je 1609., bila objavljena naredba o protjerivanju muslimana kojih je tada bilo oko 300.000, pada u sedmici kada je u Istanbulu održan 2. forum Saveza civilizacije, na poticaj španskoga premijera Jose Luisa Zapatera i turskog Redžepa Tayipa Erdogana u cilju promicanja dijaloga islama i Zapada. Španski književnik Juan Goytisolo napisao je sredinom marta članak kojim optužuje “službenu i akademsku Španiju da se zatvorila u dvorac tišine” oko godišnjice, piše dnevnik El Pais. Ma-

Jordan

Promocija lika i djela Slobodana Miloševića

Početkom ove sedmice utjecajna arapska internetska stranica na engleskom jeziku www.uruknet.info objavila je

komentar nekakvog američkog klipana koji se ubi dokazujući kako su Srbi žrtve propagande i kako su nepravedno predstavljeni kao oni koji su činili zločine u Bosni i Hercegovini. Tekst je opremljen sa fotografijom Slobodana Miloševića. Ostatak teksta ne vrijedi citirati jer je sav sačinjen od laži i podmetanja kako je Slobodan Milošević bio veliki dobročinitelj i da nije vodio zločinačke poduhvate na tlu bivše Jugoslavije. Autor ovog pamfleta Edward S. Herman čak dokazuje bošnjačku zavjeru u svemu koja je imala za cilj ostvarenje muslimanskih ciljeva. Znamo da su pojedini Arapi spremni na stvari koje ljudski mozak nikako ne može razumjeti. Međutim, odlučiti se na objavljivanje nekakvog novinarskog komentara u kojem se veliča Slobodan

Milošević i optužuju Bošnjaci, krajnje je neprihvatljiva rabota. Da stvar bude još gora, spomenuta internetska stranica je specijalizirana i poprilično korektno pokriva sve ono što se događa u Iraku, Afganistanu i Palestini.
SAFF 17. april - 22. rebiu-l-ahir

Iraku. Prema informacijama organizacije Amnesty International, u posljednje tri sedmice u Iraku je ubijeno oko tridesetak lokalnih homoseksualaca, dok je od početka ove godine ubijeno oko sedamdeset homoseksualaca. Prema ispovijestima iračkih homoseksualaca koji su uspjeli pobjeći u London, homoseksualci su sa radošću dočekali dolazak Amerikanaca i njihovih saveznika u Irak, nakon čega su počeli slobodnije ispoljavati svoje seksualne bolesne sklonosti. Na taj način su sebe izložili otvorenim napadima. Prema podacima koje je prošle godine objavio Newsweek, od 2003. je u Iraku ubijeno više od 430 gay muškaraca. Predstavnici vlasti s kojima su novinari američkog magazina htjeli da razgovaraju nisu htjeli da gube vrijeme na ovu temu. U opširnom članku na Wikipediji o problemima homoseksualne zajednice u Iraku piše da je homoseksualnost bila dozvoljena za vrijeme Sadama Huseina sve do kraja 2001.

51

Izlog
Žene iz vremena poslanstva

Ummul-Fadl bint Haris
U nekoliko prethodnih brojeva naš magazin je najavljivao izlazak iz štampe knjige “Žene iz vremena poslanstva’’, autora Abdusameda Nasufa Bušatlića. Želimo obradovati naše čitatelje viješću da je knjiga konačno ugledala svjetlo dana, da je izašla iz štampe. S obzirom da je knjiga i na osnovu samih najava pobudila veliko interesiranje kod čitateljske publike, koristimo priliku da u ovom i nekoliko narednih brojeva prenesemo neke isječke iz bogatog životopisa žena, muslimanki iz prvih generacija koje su odgajane u školi poslanstva. Ujedno čestitamo našem kolegi i zamjeniku glavnog i odgovornog urednika magazina Saff, na ovom vrlo važnom djelu iz islamske povijesti i želimo mu uspješan i berićetan intelektualni rad
su ga zvali “more znanja” zbog njegove izvanredne učenosti, darežljivosti i plemenitosti. Mudžahidka čiji je udarac presudio Ebu Lehebu Kada je umrla Poslanikova, sallallahu alejhi ve sellem, supruga Hatidža, on je naredio da je gasule Ummul-Fadl i Umm Ejmen, a nakon njene smrti, Ummul-Fadl je u tim teškim trenucima bila najbolja potpora i podrška Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem. Nakon što je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, učinio Hidžru u Medinu, ona je ostala u Mekki sa svojim mužem Abbasom i obavještavala Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, o svemu što se događalo u Mekki. Između ostalog, Ummul-Fadl je odigrala značajnu ulogu u Mekki, nakon što je stigla vijest o pobjedi muslimana i teškom i neočekivanom porazu nevjernika. U predaji koju prenosi Ebu Rafi’ stoji: “Ja sam bio sluga Abbasa ibn Abdul-Muttaliba i našu kuću je već bilo obasjalo svjetlo islama, jer smo islam primili ja i Ummul-Fadl. Allahov neprijatelj Ebu Leheb nije učestvovao u Bici na Bedru i kada je u Mekku stigla vijest o porazu nevjernika, on je bio ponižen i tužan, a mi muslimani osjetili smo snagu i ponos u našim dušama. Ja sam inače bio čovjek krhke građe. Toga dana, kada je došla vijest sa Bedra, ja sam oštrio strijele pored Zemzema, a pored mene je sjedila Ummul-Fadl. Bili smo sretni i zadovoljni zbog pobjede muslimana na Bedru. Nedugo zatim naišao je Ebu Leheb koji nije vjerovao da su mušrici izgubili bitku i nije mogao da se pomiri s tim, a onda je došao Ebu Sufjan ibn Haris ibn Abdul-Muttalib i Ebu Leheb ga je zovnuo i pitao ga: ‘Bratiću, kakve su vijesti o našoj vojsci?’ Odgovorio je: ‘Bio je to dan u kojem smo se sukobili sa ljudima koji su nas nemilice ubijali, a što je još čudnije od toga, sreli smo konjanike između nebesa i zemlje koji su nas u skupinama napadali.’ Ja sam tada rekao: ‘To su bili meleki.’ Onda me je Ebu Leheb žestoko udario po licu, a zatim je nastavio da me udara čime je stigao. Ummul-Fadl nije

R

ekao je Abdullah ibn Zejd el-Hilali: “Malo je žena koje su rodile čestitu i plemenitu djecu poput šest slavnih sinova koje je rodila Ummul-Fadl, supruga Poslanikovog, sallallahu alejhi ve sellem, amidže Abbasa.” Spominjući ovu ashabijku, imam Ez-Zehebi rekao je: “Čestita žena, supruga Abbasova i majka njegovih šest slavnih sinova. Pravo ime joj je Lubaba, ona je sestra majke svih vjernika, Mejmune, tetka Halida ibn Velida i sestra po majci Esmi bint Umejs.” Majka šesterice slavnih sinova A imam Nevevi je za nju rekao: “Ummul-Fadl je bila slavna ashabijka koja je sa svojim mužem Abbasom rodila šest sinova kakve žene rijetko rađaju, a oni su: Fadl, Abdullah, Ma’bed, Ubjedullah, Kusem i Abdurrahman, a rodila je i jednu kćerku koja se zvala Umm Habib. Jedna od odlika i istovremeno zanimljivih detalja iz njihovog života je i ta da nije bilo braće poput njih, da su rođeni u jednoj kući i jednoj porodici, a da su svi umrli u različitim državama i na različitim stranama svijeta. Tako je njezin sin Fadl poginuo kao šehid u Edžnadinu, Abdullah je umro u Taifu, Ubjedullah u Jemenu, Abdurrahman u Africi, a Kusem u Semerkandu.” Ummul-Fadl je primila islam prije svoga muža Abbasa, ustvari ona je primila islam nakon Hatidže, r.a., što potvrđuje vjerodostojna predaja

od njenog sina Abdullaha ibn Abbasa koji je rekao: “Ja sam sa svojom majkom bio u Mekki u malobrojnoj skupini žena i djece koji su bili potlačeni od strane mušrika.” Kada je UmmulFadl bila noseća sa svojim sinom Abdullahom ibn Abbasom, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bio je u izolaciji na Ebu Talibovom imanju, pa mu je došao amidža Abbas i rekao: “Moja supruga Ummul-Fadl rekla mi je da je trudna.” Tada mu je Poslanik rekao: “Možda će vam Allah u tom djetetu podariti veliko dobro.” Nakon što je Ummul-Fadl rodila sina kojem su dali ime Abdullah, odnijeli su ga Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i on je svojim prstom, koji je bio vlažan od njegove pljuvačke, protrljao nepce malog Abdullaha. U tom smislu su i riječi imama Mudžahida: “Nije nam poznato da je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, protrljao svojom mubarek pljuvačkom nepce bilo kojeg djeteta osim Abdullaha ibn Abbasa.” UmmulFadl je bila vrlo rječita i imala je izražen pjesnički dar. Dok bi ljuljala svoga sina Abdullaha, govorila bi: ‘’Propali smo ja i dobrota moja, ako ne bude voda potomcima Fihra i ostalima, jer ga slavna prošlost na to obavezuje, i ako dobročinitelj ne bude dok ga crna zemlja ne pokrije.’’ I Ummul-Fadl je uistinu bila ponosna na svog sina Abdullaha ibn Abbasa, jer on je kasnije postao najveći učenjak ummeta, muftija svoga vremena i imam tefsirske znanosti. S pravom
SAFF 17. april - 22. rebiu-l-ahir

52

mogla ravnodušno posmatrati kako me Ebu Leheb tuče, već je ustala i uzela kolac i njime žestoko udarila Ebu Leheba po glavi, rekavši mu: ‘Ponižavaš ga i udaraš, jer je njegov gospodar odsutan!’ Od silnog bola on nije mogao ni progovoriti, samo je ustao i otišao ponižen i poražen. I tako mi Allaha, od tada nije prošlo više od sedam dana i Allahov neprijatelj Ebu Leheb je umro.” UmmulFadl je učinila hidžru u Medinu nakon što je njen muž Abbas primio islam i Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ju je često posjećivao. Zapravo, ona je imala posebno mjesto kod Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, zbog svog iskrenog imana i pobožnosti. Poznato je da nije prestajala postiti četvrtkom i ponedjeljkom. Jedanput je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, posjetio Ummul-Fadl i ona mu je ispričala svoj san, rekavši: “Allahov Poslanice, sanjala sam kao da jedan član tvoje porodice živi u mojoj kući.” On joj je odgovorio: “Dobro si sanjala! To znači da će moja kćerka Fatima roditi sina i da ćeš ga ti zadojiti.” Tako se i desilo, Fatima je rodila Husejna i Ummul-Fadl ga je zadojila, pa je njen sin Kusem postao Husejnov brat po mlijeku, i po svom fizičkom izgledu ličio je na Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Ummul-Fadl je, zbog svoje nepokolebljive vjere u Allaha, dželle šanuhu, i slijeđenja Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, bila izložena i napadima i ismijavanju od strane poznatog židovskog pjesnika K’aba ibn Ešrefa, koji se ismijavao sa njom i još nekim ashabijkama pjevajući im ljubavne pjesme. Osim toga, on je bio poznati smutljivac koji je podstrekavao mušrike na borbu protiv Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, pa je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio Muhammedu ibn Meslemi da ga ubije nakon čega su se muslimani odmorili od njegovog zlostavljanja. Prenositeljica hadisa Čest boravak sa Poslanikovim suprugama kao i Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, posjete njoj, učinili su da Ummul-Fadl zapamti i prenese trideset hadisa koje je od nje prenijela velika skupina ashaba, a koje su u svoje zbirke uvrstili Buharija, Muslim, Tirmizi, Ebu Davud, En-Nesai i Ibn Madže. Jedan od hadisa koje je ona prenijela je i predaja u kojoj stoji: “Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, izašao je da nam klanja akšam u svojoj smrtnoj bolesti i u toku namaza učio je suru El-Murselat. Nakon toga nije predvodio akšam-namaz do svoje smrti.” Osim što je prenosila hadise, ova plemenita ashabijka bila je poznata i po

svojoj izvanrednoj pronicljivosti i razumijevanju vjerskih propisa. To potvrđuje vjerodostojna predaja u kojoj stoji da su prilikom boravka na Arefatu, neki ashabi raspravljali o tome da li Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, posti taj dan ili ne. Ustručavali su se da ga direktno pitaju o tome, a onda je Ummul-Fadl poslala Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, posudu s mlijekom i on je popio mlijeko. Tako je mudra ashabijka

svojim postupkom riješila dilemu ashaba oko Poslanikovog posta na Dan Arefata. Ummul-Fadl je umrla prije svoga muža Abbasa, u vrijeme hilafeta Osmana, radijallahu anhu, koji joj je i klanjao dženazu. Njen život je bio u znaku dobra i čestitosti, i imala je nadimak koji je odgovarao njenom kompletnom životu, UmmulFadl, majka dobrote, i neka joj Allah podari sve ljepote i dobrote na ahiretu kao što joj je dao dobro na dunjaluku.

Informacije na telefone: 061/736-651 i 061/793-781 za EU: +386 41/255-239
SAFF 17. april - 22. rebiu-l-ahir

53

Poslanikove priče

Stanovnici
M
Pripremio: Abdusamed Nasuf Bušatlić uhammed, sallallahu alejhi ve sellem, klanjao je ikindijanamaz sa svojim ashabima, a nakon namaza učili su zikr i molili Allaha da im podari dobro na dunjaluku i Džennet na ahiretu. Niko od njih nije ustajao sa svog mjesta niti napustio mesdžid, jer su na Poslanikovom, sallallahu alejhi ve sellem, licu vidjeli osmijeh koji ih je ispunio radošću i u njihova srca unio smiraj. Izgledalo je kao da je on čuo njihove dove koje su upućivali Allahu, a koje su ga obradovale, pa je želio da ih obavijesti o nečemu što će i njih obradovati. I oni su se njemu nasmijali i netremice gledali u njegovo lice očekujući šta će kazati. Nedugo zatim on im je rekao: ‘‘Čuo sam da molite Allaha da vam podari Džennet, a znate li šta u njemu sve ima?’’ Odgovorili su: ‘‘Allah i Njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, najbolje znaju!’’ Zatim je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ‘‘Allah je Svojim robovima pripremio u Džennetu ono što oko nije vidjelo, niti uho čulo, i ono što ljudski razum ne može ni zamisliti. Učite ako želite kur’anski ajet: I niko ne zna kakve ih, kao nagrada za ono što su činili, skrivene radosti čekaju (Es-Sedžda, 17.).’’ Nakon toga ashabi su upitali: ‘‘A ko će prvi ući u Džennet?’’ Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, odgovorio je: ‘‘Prva skupina koja će ući u Džennet bit će poput mjeseca u noći uštapa.’’ ‘‘A zatim?’’, upitali su ashabi. Odgovorio je: ‘‘Zatim će nakon njih u Džennet ući skupina koja će sijati poput naj-

Džennetul-Firdevsa
blistavijih zvijezda.’’ Onda su ashabi stotinu godina, pa učite ako hoćeupitali: ‘‘Allahov Poslaniče, a kakve te dio ajeta: U hladovini prostranoj. su osobine i svojstva tih skupina?’’ (El-Vakia, 30). Mjesto poput luka Muhammed, sallallahu u Džennetu bolje je od alejhi ve sellem, odgovoonoga što sunce obasjava rio je: ‘‘Njihova srca su isPrva skupina kad izlazi ili kad zalazi, punjena ljubavlju, kao da koja će ući u a mjesto jednog od vas u se radi o srcu jednog čoDžennet bit će Džennetu koje je koliko vjeka. Među njima neće poput mjeseca bič, bolje je od dunjaluka biti razilaženja niti mru noći uštapa.’’ i svega što je na njemu.’’ žnje, i u njemu neće plju“A zatim?’’, ‘‘A hoće li svi vjernici vati, niti će obavljati malu upitali su ashabi. u Džennetu imati iste i veliku nuždu. Posuđe Odgovorio je: blagodati?’’, ponovo su njihovo bit će od zlata, “Zatim će nakon upitali ashabi. Poslanik, češljevi od zlata i srebra, njih u Džennet sallallahu alejhi ve semirisat će se mirisom od ući skupina koja llem, odgovorio je: ‘‘Ne, sandalovine, njihov znoj će sijati poput stanovnici Dženneta će će mirisati poput miska, i najblistavijih gledati u odaje onih koji svaki od njih će imati po zvijezda.’’ će biti iznad njih kao što dvije džennetske ljepotice neko od vas gleda sjajne kod kojih će se, od neozvijezde na istočnom ili pisive ljepote, vidjeti srž zapadnom dijelu neba. njihovih potkoljenica kroz njihovo Stepeni stanovnika Firdevsa su najmeso, i oni će jutrom i večeri slaviti veći i najuzvišeniji.’’ Onda su ashai veličati Allaha, dž.š.’’ Zatim su as- bi upitali: ‘‘Allahov Poslaniče, to su habi upitali: ‘‘Hoće li te skupine biti sigurno stepeni koji su pripremljeni mnogobrojne?’’ Odgovorio je: ‘‘To isključivo za Allahove poslanike?’’ je skupina od sedamdeset hiljada, i Odgovorio je: ‘‘Ne, tako mi Onoga svi će oni istovremeno ući u Džennet u čijoj je ruci moja duša! To su stebez polaganja računa.’’ Tada se javio peni onih koji su vjerovali u Allaha ashab Ukaša ibn Muhsin i rekao: i koji su povjerovali Allahovim po‘‘Allahov Poslaniče, moli Allaha da slanicima.’’ U tom trenutku su okuja budem u toj skupini.’’ Muham- pljeni ashabi podigli svoje ruke premed, sallallahu alejhi ve sellem, mu ma nebu i njihova srca su, prije nego je rekao: ‘‘Ti ćeš i biti u toj skupini.’’ njihovi jezici, počela učiti dovu: Ukaša je nakon toga glasno izgova- ‘‘Gospodaru naš, mi smo vjerovali u rao tekbire i zahvaljivao Allahu, jer Tebe vjerovanjem koje nam je pojaradosniju vijest nije ni želio niti je čalo ubjeđenje, i povjerovali smo u mogao čuti u svome životu. Nakon Tvoga Poslanika, sallallahu alejhi ve toga ashabi su rekli: ‘‘Allahov Posla- sellem, pa nas, Gospodaru naš, upiši niče, opiši nam još malo Džennet.’’ među stanovnike Džennetul-FirdevPoslanik, sallallahu alejhi ve sellem, sa i podari nam u njemu odaje na nastavio je: ‘‘U Džennetu ima drvo najuzvišenijim mjestima.’’ ispod čije hladovine konjanik putuje (Sahih Buhari)

SAFF 17. april - 22. rebiu-l-ahir

55

Kutak za mlade
Posljednji dani Resulullahovog života

Oporučujem vam da čvrsto vjeruj

jednog Boga i da radite
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, poučio nas je da se svačije pravo mora poštovati, makar to nama i ne bilo po volji. Svojom veličinom pokazao nam je najveću moguću skromnost i poniznost. Zapravo, cjelokupan njegov život je jedna neiscrpna česma sa koje su se generacije i generacije nakon njega napajale i tako oplemenjivale svoje živote

M

Piše: Safet Pozder (safet.pozder@gmail.com) alo kada su ljudskim životima dirigovale i upravljale bezbrojne parole i uzusi kao što je to slučaj danas. ‘’Cilj opravdava sredstvo’’, ‘’Ili si sa mnom ili protiv mene’’, ‘’Vrijeme je novac’’, ‘’Ne isplati se biti pošten’’… Ovo su samo neki od kriterija savremenog života kojima se ljudi uveliko priklanjaju do te mjere da se čak i musliman ponekad zapita: ‘’Stvarno, isplati li se biti pošten?’’ Ipak, istinski musliman nema dvojbe; on slijedi Muhammeda, s.a.v.s., koji je ‘’usvetun haseneh’’, od-

nosno najbolji mogući uzor pravde i poštenja o čemu ćemo danas pročitati nekoliko redaka. Ja sam muslimanka Muhammed, s.a.v.s., nas uči da će u predkijametskom vaktu biti malo znanja i učenih ljudi, a puno smutnje i pokvarenjaka. ‘’Kad nestane povjerenja očekuj Sudnji dan’’, rekao je jedne prilike. Blagi Bože, budi nam milostiv u takvom vaktu i daruj nas znanjem i mudrošću kao što si darovao jednu malenu djevojčicu čiji slučaj želim podijeliti sa cijenjenim čitaocima prije negoli pređem na glavni dio današnjeg muhabeta. Naime, u jednoj britanskoj školi, učiteljica, koja je za sebe tvrdila da je ateista, hvalila se tom tvrdnjom svojim đacima objašnjavajući im kako ona ne vjeruje ni u kakvog boga te kako su te priče najveća glupost na svijetu. Za nju je vjera nešto što je čovjek sam sebi izmislio kako bi povremeno pobjegao od vlastitih problema. Zanesena tim svojim idejama, ona iznenada pita svoje đake da li su i oni ateisti. Djeca su uvijek vidjela neku vrstu uzora u svojim učiteljima, te su ih nastojala oponašati i biti kao oni. Tako je bilo i ovaj put. Na učiteljicin upit djeca mahom pohrliše da podignu svoje ručice u zrak kako bi pokazala lojalnost svome uzoru. Ipak, jedna ruka ostade nepodignuta. Gledajući poprijeko u malu djevojčicu, učiteljica je pita šta je sa njom i zašto i ona ne podiže ruku, ali je iznenadi odvažan dječiji odgovor: ‘’Učiteljice, ja sam muslimanka.’’ Uhvaćena u neobranom grožđu, učiteljica traži objašnjenje za takvu izjavu, a djevojčica samouvjereno, u maniru vrsnog alima, bez trunke straha i zaziranja, pojašnjava: ‘’Moji roditelji su me oduvijek učili da volim i poštujem svoju vjeru i svoga Gospodara. U našoj kući se obavlja namaz i uči časni Kur’an. Otac mi je musliman, majka muslimanka, pa sam i ja, učiteljice, muslimanka.’’ Zbunjena učiteljica već počinje gubiti živce i urlati: ‘’A reci ti meni, mala pametarušo, ako ja kažem da ti je otac budala i majka budala, šta si ti onda?’’ ‘’Učiteljice, da su mi roditelji

SAFF 17. april - 22. rebiu-l-ahir

56

ete u dobra djela
budale, vjerovatno bih i ja u tom slučaju bila ateista’’, reče djevojčica. Naravno, učiteljica nije imala drugog izbora nego da ušuti ili da nekontrolirano urla i galami kako to znaju samo oholi ljudi i siledžije kada budu dovedeni u ćorsokak. No, dobro. Ostavimo se sada djevojčice i njenog predivnog odgovora koga bi se teško dosjetio i stariji insan, nego poslušajmo kako je svoje posljednje dane života provodio naš miljenik Muhammed, s.a.v.s. Resulullahova bolest

Bio je to jedan od onih uobičajenih vrelih ljetnih dana. Ukaš traži svoje pravo Mekka kao da je predosjećala Zapravo, da će se desiti nešto strašno, Džamijom se razlijegala cjelokupan nešto nakon čega ni ona, ni mukla tišina. Čuli su se tek njegov život je njena okolina više nikada blagi jecaji ashaba koji su zajedna neiscrpna neće biti ista. Nema uobičajelud pokušavali suzbiti plač. česma sa koje nog ljudskog žamora sa ulice. U istom trenu osjećali su su se generacije Čak se ni glas trgovaca nije neizmjernu tugu zbog stanja i generacije čuo. Sve je nekako opustjelo. Resulullahovog, ali i divljenje nakon njega Posvuda tišina. Tek poneki i ponos zbog ovako snažnih i napajale i tako šapat čuo se iz prepune džaplemenitih riječi. Znali su oni oplemenjivale mije u kojoj su ashabi sa neda imaju nemjerljivu privilesvoje živote. strpljenjem očekivali njegov giju druženja, slijeđenja i gledolazak. Njegova bolest ih je danja u lice ovog odabranog zabrinula, a u njihovim srcičovjeka čija svaka izgovorena ma ugnijezdila se nekakva tuga, i to ona riječ je u njihovim dušama dodatno jačala koju može roditi samo rastanak sa volje- i razvijala ljubav prema njemu i njegovom nim ljudima. Osjećali su oni da je rastanak Gospodaru Uzvišenom. Niko nije ni slublizu, ali su se podsvjesno branili od toga tio da bi se na ovaj njegov upit neko mogao nadajući se da do takvog raspleta ipak u javiti. Ko bi se, zapravo, usudio da dodatskorije vrijeme neće doći. Napokon se po- no pristaje na muku ionako iscrpljenom javio. Ophrvan smrtnom bolešću, pod teš- Resulullahu? No, nije bilo tako. Čovjek kom groznicom, Muhammed, s.a.v.s., se u po imenu Ukaš ustade i reče: ‘’Allahov pratnji svojih amidžića Alije i Fadla uputio Poslaniče, ostao si mi dužan tri dirhema.’’ ka džamiji da obavi namaz. Njegovi spo- Prisutni nisu mogli vjerovati svojim uširi i teški koraci zorno su svjedočili težinu ma i očima. S prezirom su gledali Ukaša, stanja u kome se nalazio. Prisutni su sa ali iz poštovanja prema Muhammedu, strepnjom u srcu posmatrali Poslanika, s.a.v.s., ne rekoše ništa. Resulullah se, na te s.a.v.s., i jedva zadržavali suze gledajući ga riječi, blago nasmija i uzvrati na Ukašovu kako se trese. Nakon što je pribrao snage, primjedbu: ‘’Vjerujem ti, Ukaše, ali me Resulullah je ustao i obratio im se: ‘’O lju- podsjeti kad se to desilo!’’ ‘’Jednog dana ti di, znam da ste zabrinuti zbog onoga što je prišao siromah tražeći pomoć, a ti kod će doći kada vas napustim i odem svome sebe nisi imao novca te si od mene posuGospodaru. Da li je ijedan Božiji poslanik dio tri dirhema. Još mi ih nisi vratio’’, poostao vječno sa svojim sljedbenicima? Nije. jasni Ukaš. Poslanik, s.a.v.s., naredi Aliji Da je ijedan ostao, ostao bih i ja s vama. da donese tri dirhema i dadne ih ovom
SAFF 17. april - 22. rebiu-l-ahir

Ali, ja sam samo običan čovjek, smrtnik kao i svi ljudi. Svi mi imamo svoj kraj. Samo Allah je vječan. On određuje početak i kraj našeg života. Sve je u Njegovoj vlasti. Sve što se događa biva Njegovom voljom. On je utočište svemu. Moja zadnja poruka vama jeste da čvrsto vjerujete u jednog Boga i da radite dobra djela. Slijedite put Kur’ana, put koji vam je Bog odredio. Ako to ne budete činili, past ćete u Allahovu nemilost i bit ćete poraženi. ‘Tako mi vremena! Čovjek, uistinu, gubi. Samo ne oni koji vjeruju i rade dobra djela, i jedni drugima preporučuju istinu i jedni drugima preporučuju strpljivost.’ Braćo, vrijeme moga povratka mome Gospodaru je blizu. On najbolje zna čas smrti moje. Ja želim da čiste duše odem pred Allaha, dž.š. Ako sam nekoga uvrijedio, ako sam nekome ostao dužan ili ako sam nekoga udario, neka to kaže sad, neka uzme svoje pravo od mene i neka naplati svoj račun! Nikada se nisam svetio ili prema nekome mržnju pokazivao. Nikada nisam želio nekoga oštetiti ili mu nešto nažao učiniti. Ali, ako se to ipak desilo, slobodno recite! Tražite naknadu i nemojte dozvoliti da sa vašim dugom ili pravom odem pred Allaha, dž.š.!’’

čovjeku pa je tako i učinjeno. Ashabi nisu mogli vjerovati onome što gledaju. Pitali su se odakle hrabrost i smjelost Ukašu da maltretira ovako bolesnog i iscrpljenog Resulullaha. No, Poslanik, s.a.v.s., ponovo upita je li još nekome nešto dužan i je li nekoga na bilo koji način nekada oštetio. Opet se pojavi Ukaš: ‘’Allahov Poslaniče, kada smo jednom jahali na devama pored Taifa, nehotice si me udario bičem po prsima i to me je jako zaboljelo. Želim odštetu za taj udarac!’’ Među ashabima nastade prava pometnja. Sve glasnije su osuđivali Ukaša, a Omer, r.a., jedva se suzdržavao da ne skoči i ne ščepa ovog bestidnika. Međutim, Poslanik, s.a.v.s., ostade miran te opet naredi Aliji da donese bič. ‘’Zar ćeš udariti Allahovog Poslanika?’’, ‘’Udari mene stotinu puta za taj Poslanikov jedan udarac!’’, ‘’Dajem ti stotinu deva da halališ Poslaniku!’’,’’Kako te nije stid, Ukaše, šta to činiš?’’, dovikivali su prisutni, ali se on nije obazirao na dobacivanja nego ostade dosljedan sebi i svojoj želji. Kada Alija donese bič, Ukaš svojim novim zahtjevom zaledi srca svih prisutnih od kojih neki htjedoše da ga ubiju. Tražio je sljedeće: ‘’O Allahov Poslaniče, kada si ti mene udario, moja prsa bila su gola pa otkrij i ti svoja pa da pošteno naplatim svoj hakk!’’ Muhammed, s.a.v.s., je bez pogovora poslušao i otkrio svoja prsa. Ashabi su u čudu gledali ne vjerujući da se sve to uistinu događa. Kada su svi očekivali udarac, Ukaš se baci na Resulullahova prsa i poče ih ljubiti kroz plač govoreći: ‘’O Allahov miljeniče, dugo čekam priliku da poljubim tvoja mubarek prsa. Tako mi Allaha, spreman sam i umrijeti za tebe ako treba!’’ Svi su plakali. Bili su to posljednji dani života najodabranijeg Allahovog stvorenja, Muhammeda, s.a.v.s., koji je koristio svaku moguću priliku, pa i smrtnu bolest, da nam poruči da su mir, pravda i poštenje neprikosnoveni ideali kojima moramo težiti. Poučio nas je da se svačije pravo mora poštovati, makar to nama i ne bilo po volji. Svojom veličinom pokazao nam je najveću moguću skromnost i poniznost. Zapravo, cjelokupan njegov život je jedna neiscrpna česma sa koje su se generacije i generacije nakon njega napajale i tako oplemenjivale svoje živote. Budimo i mi poput njih i napojimo naše žedne duše sa vrela beskrajne dobrote i mudrosti! ‘’Muhammed je samo poslanik, a i prije njega je bilo poslanika. A ako bi on umro ili ubijen bio, zar biste se stopama svojim starim vratili? Onaj ko to uradi, Allahu neće nauditi, a Allah će zahvalne nagraditi. Sve što je živo umire Allahovom voljom u času određenom. Dat ćemo onome ko želi nagradu na ovom svijetu, a dat ćemo i onome ko želi nagradu na onom svijetu i sigurno ćemo nagraditi zahvalne.’’ (Prijevod značenja Ali Imran, 144. – 145.)

57

Kako sam postala muslimanka

Kada imaš volju da nešto
činjem se ozbiljnije interesirati za religiju. Svaki dan sam molila Gospodara da mi da snage da izdržim i da zaštiti moju djecu i mene. To je trajalo oko godinu dana i osjetila sam da sam se u toj godini više približila Bogu. Kada su svi Kupila sam Kur’an na problemi nestali, preselila U Holandiji ljudi sam u drugu kuću sa svoholandskom jeziku i te prihvataju jom djecom. počela čitati, jer sam ako si rođen/a kao musliman Moj prvi susret sa željela da znam šta ili si rođen/a u Kur’anom tu piše. Nakon prvog drugoj zemlji, ali prema Počela je jedna nova susreta sa kur’anskim ljudima rođenim godina u kojoj sam razštivom, osjećala sam i odgojenim mišljala o sebi, o svom žiu Holandiji, votu u budućnosti. U toj se predivno. Cijeli koji postanu godini sam mnogo puta život sam imala neko muslimani, zamolila Boga da mi ponema mogne i da me uputi jer osjećanje praznine razumijevanja. nisam znala šta da činim. u sebi i nikad nisam Odgajana sam kao katolkinja, ali moji roditelji su znala zašto, niti imali čudne ideje. Ja sam kako ću to popuniti. znala da me to ne privlači. Ali šta sam mogla tada? Nakon nekoliko Pokušavala sam razne stvari, mjeseci počela sam se interesirati za ali osjećanje je uvijek bilo tu. islam, i informacije o njemu tražiti Kada sam počela čitati Kur’an, po internetu. Tada sam uvidjela da ima različitih muslimana ovdje u osjećanje praznine je polahko Holandiji i htjela sam znati: šta je zasam razgovaranestajalo, a kada sam došla do ista islam? Svaki dan Ga da me uputi la sa Bogom i molila pola, potpuno je nestalo u mom životu. Onda sam, putem interneta, upoznala neke muslimane i počeli smo pričati o islamu. Kupila Piše: sam Kur’an na holandskom jeziku i Marianne van Vilsteren, Holandija počela čitati, jer sam željela da znam Tekst preuredio: Semir Imamović šta tu piše. Nakon prvog susreta sa Izvor: islambosna.ba kur’anskim štivom, osjećala sam se predivno. Cijeli život sam imala zbiljna promjena u mom ži- neko osjećanje praznine u sebi i nivotu desila se prije više od tri kad nisam znala zašto, niti kako ću godine. Nakon nepodnošljivog to popuniti. Pokušavala sam razne života u braku i mnogih depresija, stvari, ali osjećanje je uvijek bilo tu. smogla sam napokon snage da se od- Kada sam počela čitati Kur’an, osjelučim na razvod. Znala sam da neće ćanje praznine je polahko nestajalo, biti lahko, ali nisam znala da će biti a kada sam došla do pola, potpuno tako teško. Nekako u to vrijeme po- je nestalo. U meni se javila želja za
SAFF 17. april - 22. rebiu-l-ahir

uvijek se nađe način

prihvatanjem islama, ali još nisam bila sigurna kada. Znala sam da me okolina neće razumjeti. U Holandiji ljudi te prihvataju ako si rođen/a kao musliman ili si rođen/a u drugoj zemlji, ali prema ljudima rođenim i odgojenim u Holandiji, koji postanu muslimani, nema razumijevanja. Tokom odmora u Egiptu dobila sam ozbiljan napad astme i pomislila da ću umrijeti. Mnogo sam se prepala.

O

58

učiniš,
Nakon toga znala sam da ne želim više čekati - željela sam odmah preći na islam! Jedan dan mi je trebao da se oporavim od napada, pa sam dva dana kasnije otišla na Al-Azhar univerzitet kako bih definitivno obznanila svoj prelazak na islam. Riječima ne mogu opisati šta sam tada osjećala, i koliko sam bila sretna. Ali istovremeno sam znala da me čeka težak period nakon povratka kući. Nakon prelaska na islam, izgubila sam najstariju kćerku i moju najbolju prijateljicu. İ moja druga kćerka ima problema sa mojim izborom; kaže da će napustiti kuću čim to bude u mogućnosti. To me rastužuje, jer ih

ja nisam tako odgojila. Učila sam za mene jer sam bila veoma žedna. ih da nikada ne osuđuju druge i da Od žeđi sam imala i glavobolje. Ali poštuju svačiji izbor jer i oni ima- već nakon četiri dana sam se naviju pravo na svoj izbor. Znam da me kla. Svaki dan sam bila ponosna što, Allah uputio na ovaj put i sretna u Božije ime, postim. Sada sam, bar sam zbog toga. Naravno, jednim dijelom, mogla boli me ono što ljudi miosjetiti patnju siromašsle ili kažu, ali, ako Bog Otišla sam nih u svijetu. Nakon što da, neću nikad napustiti na Al-Azhar sam iftarila uveče, počela islam zbog njih. univerzitet kako sam gledati na hranu na bih definitivno jedan sasvim drugačiji Moj prvi ramazan obznanila svoj način. Sada mnogo više prelazak na cijenim hranu i shvatam Uvijek me je interesiislam. Riječima više nego ikad da je veralo kakav osjećaj imaju ne mogu opisati lika blagodat što imamo ljudi dok poste cijeli rašta sam tada hranu i piće kada god to mazan. Nikad ranije niosjećala, i želimo. Ponekad sam se sam postila, a sada sam koliko sam osjećala usamljeno, jer mogla steći svoje prvo bila sretna. Ali sam cijeli ramazan poiskustvo kao muslimanistovremeno stila sama. Ja sam jedika. Bila sam veoma sretna sam znala da na muslimanka u mojoj što ću imati priliku postime čeka težak kući. Moja djeca nisu ti. Prvi dani bili su teški period nakon muslimani, pa sam mopovratka kući. rala za njih kuhati ručak i sjediti s njima za stolom. To mi je bilo teško prvih dana, ali sam izdržala. Sada kada je prošao ramazan, osjećam da je moj prvi ramazan bio izuzetno poseban za mene. Ponekad bih duže klanjala noću, jer mi je to davalo osjećaj sigurnosti i blizine Bogu. Moj prvi Bajram Onda je došao Bajram i mislila sam da ću ga sama proslaviti. Ali jedna žena (majka prijatelja mog sina), koja je znala da sam primila islam i da sam sama, pozvala me u svoju kuću kako ne bih bila sama na Bajram i kako bih zajedno sa njima uživala u proslavi. Otišla sam njenoj kući sa sinom i oni su nas divno dočekali, bilo im je drago da smo došli. Bilo je lijepo biti tu, razgovarati i podijeliti iskustvo sa drugim muslimanima. Na kraju želim reći da sam tako zahvalna Allahu što mi je podario uputu i što sam imala priliku ispostiti cijeli ramazan i prakticirati islam. Znam da ima još mnogo što treba da naučim, ali uz Allahovu uputu i sve prijatelje koje sam upoznala na internetu, znam da ću naučiti više, inšallah. U mojoj zemlji ima jedna izreka: Kada imaš volju da nešto učiniš, uvijek se nađe način. Hvala što ste pročitali moju priču i da vas Allah sve blagoslovi.
SAFF 17. april - 22. rebiu-l-ahir

59

Islamska psihologija
Povratak u budućnost

Anatomija
U
Piše: Edin Tule spjeh ovisi o iskorištavanju prepoznatih šansi. Dovoljnog broja pravovremeno prepoznatih šansi nema bez pročišćenih i aktivnih čula, a takvih čula nema bez ispravnog shvatanja ibadeta. Mudar čovjek odnosno osoba koja istinski voli svog Gospodara ispravno iščitava redove i ono što je između redova Ljubavnog Pisma (Kur’ana) upućenog od Voljenog voljenom/voljenoj. Takva osoba zna da je skup pokreta sadržanih u pet dnevnih namaza jedan minimum kretnji i higijene koji je propisan da ne bi atrofirao osnovni skup ljudskih mišića potreban za nošenje vlastitog tijela i običan uspravan hod. Ukoliko vjernik praktičar očekuje da redovnim obavljanjem farzova/namaza razvije bicepse, tricepse i šest pločica na stomaku - demonstrira nepoznavanje nenametljivog stila obraćanja Voljenog i neshvatanje zahtjeva Ljubavnog Pisma koje je dobio. Ista stvar je i sa osobom koja nauči napamet Ljubavno Pismo, svakodnevno recituje njegove dijelove i očekuje da (p)ostane trajno poštovana u mjestu i vremenu. Zamislite praktičnog vjernika koji se ne može načuditi kako to da mu se pojavila neka šuga na leđima, iako se abdesti pet puta dnevno. I pita se šta je to što radi pogrešno? Ne radi ništa pogrešno, kao ni prethodna dvojica. Međutim, ono što radi jednostavno nije dovoljno. Isto kao što je prvi saff u džamiji aluzija na avangardu i elitizam u širem društvu koju taj prvi saff treba polučiti, tako su i šire implikacije ostalih ibadeta konstantan razvoj tijela, duha i uma. Kada nam osoba od krvi i mesa, koja nas voli i koju volimo, kaže da voli konkretan miris, npr. - to je dovoljno da taj miris kupimo i poklo-

uspjeha

Kako prepoznati razvojnu priliku u mrkloj noći, ispisanu tamnim slovima na crnom kamenu u samoj sredini crnog kruga? Kako odrediti sredinu nekog kruga i šta je sve potrebno npr. padobrancu da sa visine od 7.000 metara precizno aterira u centar kruga čiji je prečnik 2 metra?

nimo voljenoj osobi, iako u obraćanju te voljene osobe nismo čuli nikakvu naredbu ili narudžbu. Ili, ukoliko naša voljena osoba malo duže zadrži svoj pogled na nekom odjevnom predmetu, to je dovoljno pa da taj isti predmet dobije u formi neočekivanog iznenađenja. Kada bismo se na sličan način odnosili prema porukama u Ljubavnom Pismu, ljubav i nagrade Voljenog uzrokovale bi kod nas izvanredan rast. Dobar i loš start Abdullah b. Mes’ud, r.a., prenosi da je pred Allahovim Poslanikom, a.s., spomenut čovjek koji je prespavao noć sve do zore. Poslanik, a.s., je rekao: “To je čovjek kome se šejtan pomokrio
SAFF 17. april - 22. rebiu-l-ahir

u uho.’’ (Muslim) Muhammed, a.s., odgajao je svoje savremenike služeći se jezgrovitim porukama i plastičnim metaformama kojima bi programirao njihov nervni sistem na agilnost i nadobudnost. Kroz pitanje Abdullaha b. Mes’uda, r.a., vidimo da je fenomen cjelonoćnog spavanja u njegovoj svijesti bio diskutabilan. Muhammed, a.s., odgovara na taj fenomen opisujući čovjeka koji ne ustane na sabah-namaz (jutarnju molitvu) u izuzetno ponižavajućem položaju. Irfan Ajanović u svom romanu u kojem je opisao dio iskustava iz četničkih logora u zadnjoj agresiji na BiH, spominje i scenu mokrenja četničkog vojnika po njegovoj glavi dok on bespomoćno leži svezan na zemlji.

60

Jer mokrenje po nekome dok je isti u ležećem položaju simbolizira potpuno dominaciju nad onim koji leži. Ukoliko se neko doveo u položaj da pasivno prima otpadnu vodu iz tuđeg organizma, koju neprijatelj ispušta po njegovoj glavi odnosno najčasnijem dijelu vlastitog tijela - imamo potpunu nemoć i (fizičku) kapitulaciju pred neprijateljem. Govoreći o muslimanu koji se u svojoj svakodnevnici mora izboriti sa spletom šejtanovih mreži, vidimo ga - po opisu Poslanika, a.s., - eliminisanog u toj borbi i prije nego što je ustao iz kreveta. Bolje rečeno, eliminisan je baš zato što nije na vrijeme ustao iz svog kreveta. Muhammed, a.s., rekao je: “U noći zaista ima jedan trenutak, pa ako ga rob musliman potrefi tražeći u njemu dobro, Allah će mu ga dati. Taj trenutak postoji u svakoj noći.’’ (Muslim) Ovaj hadis je određeni vid nadopune prethodnog pošto se u njemu ističe važnost korištenja dragocjenog trenutka noći. Ovaj Poslanikov, a.s., govor je još jedan lingvistički sistem koji cilja programiranje senzibilnosti kod muslimana u pogledu korištenja vlastitog vremena i prepoznavanja šansi. I Kur’an i hadisi svojim preciznim porukama oblikuju sasvim prosječnu osobu, ali koja ovim izvorima pristupa sa ljubavlju - u samo utjelovljenje senzibilnosti čije djelovanje ne može spriječiti ni mrkla noć. Noći su vremenski periodi koji nude savršenu laboratoriju za duhovno-intelektualni razvoj iz prostog razloga što svojim slojevitim tmiElita u svakom nama potiču suptilnu dušu hobiju, profesiji da se javi i zaživi. Mrkla ili zanimanju, Vidimo ponovo isti princip tmina noći uvijek potcrta bilo ono senzibilizacije vjerničkog dio tame državnog sistesportsko, mentaliteta kroz isticanje ma te zađe u našu mračnu akademsko kratke vremenske jedinice sobu da nam pomogne u ili praktično trenutka ili časa - u kojoj se razvoju i rastu originalnih vjersko, razlikuje pažljivo preporučuje naše misli, na način na koji zase od sumornog istraživanje i potraga. Elita metak raste i razvija se u prosjeka samo u svakom hobiju, profesiutrobi majke obavijen sa tri u jednom ji ili zanimanju, bilo ono tmine. Najznačajniji dogapostotku veće sportsko, akademsko ili đaj u historiji čovječanstva izbrušenosti. praktično vjersko, razliku(početak objave Kur’ana) je se od sumornog prosjeka nije se desio po danu, nego samo u jednom postotku noću u golom kršu. Ako se veće izbrušenosti. Šta predod muslimana i muslimanke očekuje stavlja taj postotak kad je u pitanju rada prepoznaju zlatne šanse u ambi- zlika između muslimanske avangarde i jentu zadnje trećine noći kad velika indiferentnih muslimanskih masa koje većina spava i kada se ne vidi ni prst ne shvataju šire implikacije ibadeta? ispred oka, kakva je tek situacija kada govorimo o danu?! Ebu Hurejre, r.a., Srednja zajednica prenosi da je Muhammed, a.s., rekao: “U petku ima jedan čas. Ako musliI tako smo od vas stvorili srednju zaman potrefi taj čas i tad bude tražio jednicu, da budete svjedoci protiv ljudi dobro od Allaha, sigurno će mu ono i da Poslanik bude protiv vas svjedok... biti i dato.’’ Rukom je pokazao da je (El-Bekare, 143.) Kako prethodni ajet taj čas kratak i da malo traje. (Muslim) tumače klasični komentatori Kur’ana,
SAFF 17. april - 22. rebiu-l-ahir

a na koji je način Besim Korkut, Allah mu se smilovao, suzio promišljanja o ovom ajetu jednostranim prijevodom? Kako su iz ovog ajeta, pogrešnim promišljanjem, nastale neke diskutabilne poslovice u našem podneblju? Klasični komentatori pri osvrtu na prethodni ajet (El-Bejdavi, npr.) ističu da su muslimani srednja zajednica zato što su pravedni i umjereni, tj. između škrtosti i rasipništva biraju darežljivost, između kukavičluka i samoubistva biraju hrabrost itd. Izraz srednja u ajetu označava i pravednost jer držati sredinu u sporu između dvije strane znači biti objektivan odnosno pravedan. Jednostranost Korkutovog prijevoda ovog ajeta ogleda se u ograničavanju na samo jedno značenje - a što je tako često kod prevođenja kur’anskih značenja - višeznačne i sveobuhvatnije riječi vasat, tj. srednja u odnosu na izraz pravedna (I tako smo od vas stvorili pravednu zajednicu..., El-Bekare, 143.; Korkutov prijevod). Imam En-Nesefi i Eš-Ševkani ističu da se izraz ve kezalike (bos. i tako) sa

61

početka ajeta oslanja na prethodni ajet (El-Bekare, 142.), pa dolazimo do zaključka koji glasi: isto tako kao što je Allah, dž.š., učinio Kabu geografskim centrom Zemlje, odnosno središnjom tačkom istoka i zapada, tako je i muslimane učinio ummetom sredine između pretjerivanja i zanemarivanja. Šejh Muhammed Mutevelli eš-Ša’ravi potvrđuje zaključke klasičnih komentatora naglašavajući ideološku sredinu ummeta u odnosu na ateizam i politeizam, ali također dodaje da biti u sredini znači biti izložen stranama koje jasno ugrožavaju tu sredinu. Tako da biti u sredini znači biti u žiži zbivanja, tj. biti aktivan sudionik društveno-političkih procesa u svakom vremenu. Sam nastavak ajeta - da budete svjedoci protiv ljudi i da Poslanik bude protiv vas svjedok... - dodatno objašnjava prvi dio ajeta I tako smo vas učinili zajednicom srednjom. Mnogi klasični komentatori ističu da će na Sudnjem danu Gospodar prozivati npr. narod Nuha, a.s., i pitati ih da li im je njihov poslanik tj. Nuh, a.s., dostavio poruku od Njega, dž.š. Počasnu uloga svjedoka protiv onih koji budu lažno negirali dostavljenu poruku dobit će Muhammed, a.s., i sljedbenici njegovog ummeta koji su se informirali o radu prijašnjih poslanika aktivno iščitavajući Kur’an. Biti u sredini znači biti u potencijalnoj opasnosti ukoliko govorimo o sredini političke arene, središtu mete ili sredini klanca s kojeg se uvijek neki kamen može obrušiti ka dolje. Šta još znači srednja zajednica u ovom ajetu? O kakvoj je ovdje sredini riječ? Geografskoj, naučnoj, političkoj, vojnoj, ideološkoj, ekonomskoj, društvenoj, matematičkoj, ili svima njima zajedno? Šta nam je potrebno da bismo izračunali sredinu nečega, jednog geometrijskoj oblika - kruga, npr.? Potreban nam je naravno uvid u cjelinu koji nam nudi referencijalne tačke za precizno određivanje sredine ili centra. Da bismo odredili

geografsku sredinu ili centar Zemlje potreban nam je uvid u cijelu planetu, multidisciplinarnost i timovi ljudi. Da bismo ustanovili ideološku sredinu između mnoštva ideologija koje oblikuju mentalitet ljudi i njihove norme života u današnjem svijetu, neophodno nam je poznavanje svih tih ideologija zajedno sa njihovim prednostima i mahanama, ali nam je potrebna i nepromjenjiva (objektivna) referentna tačka s koje posmatramo sve te ideologije. Da bismo ustanovili epicentar ekonomsko-političkih događaja iz kojeg se pokreću važni ekonomsko-politički procesi na širem globusu, potreban je npr. uvid u političke sheme svjetskih geopolitičkih centara moći i detalje njihovih predviđanja demografske slike svijeta itd. Vidjeli smo da izračunati sredinu bilo

Šta nam je potrebno da bismo izračunali sredinu nečega, jednog geometrijskoj oblika – kruga, npr.? Potreban nam je naravno uvid u cjelinu koji nam nudi referencijalne tačke za precizno određivanje sredine ili centra.

Zaključak
nastaje Podjarmljivanje naroda Dok nazamjenom paradigme. rod pozlaćuje svoju realnost racionalizacijama tipa ne daj Bože goreg - ummet sredine ili najbolji ummet ima sposobnost naređivanja dobra i odvraćanja od zla, dok te sposobnosti nema bez poznavanja korištenja državnih poluga i diplomatskih mehanizama za kreiranje željenog javnog mnijenja, a što nas ponovo dovodi do shvatanja da sredina znači i sama žiža zbivanja. Uskočiti u žižu zbivanja, biti u sredini kružoka mislilaca, aktivno djelovati u centrima iz kojih se pokreću globalna dešavanja, podrazumijeva disciplinovanu intelektualnu gerilu koja nema trenutak za bacanje, lošu ulogu za probanje, kompliment za samolaganje ili udvaranje niti prostora za očajavanje.
SAFF 17. april - 22. rebiu-l-ahir

čega, od običnog kruga na listu papira pa do sredine ili centra nekih puno zahtjevnijih društvenih kategorija - nije nimalo jednostavan posao. Nepoznavanje pravih formula, nedovoljna informiranost, nemobilnost, milimetarsko odstupanje od referentnih konstanti, automatski znači gubitak uvida u preciznu sredinu. S obzirom na opasnosti koje vrebaju subjekat koji je u sredini, tj. priklješten zdesna i slijeva - njegova jedina šansa za opstanak je u bržem razvoju svake vrste, bržem promišljanju, bržem prepoznavanju šansi i bržem djelovanju. Tako da u ovom kontekstu biti pripadnikom/pripadnicom srednje zajednice - pored umjerenosti i pravičnosti - podrazumijeva avangardnost i elitizam - jer je srednja zajednica ustvari najbolja zajednica! Kao rezultat površnog tumačenja prethodnog ajeta među muslimanima se pojavilo uvjerenje da sredina označava sumornu prosječnost, tricu u školi, odsustvo bilo kakvog isticanja, veličanje anonimnosti, drugo ili treće mjesto na takmičenjima, ljigavost u kojoj “uživa’’ bubreg u loju, spokoj koji ima onaj/ona koji je u sjenci prvih, odnos prema životu nako-nako kako to imenuje književnik Zija Dizdarević u svojoj priči “Majka’’ itd. Tako su nastale dekadentne krilatice i poslovice koje čine alhemijsku formulu za bižuterijsko pozlaćivanje muslimanske indiferentnosti: zlatna sredina, šutnja je zlato i sve će to narod pozlatiti - (ZS) x (ŠZ) = SNP.

62

No comment
Nemam problem s Bogom i narodom Blažo Stevović,predsjednik Alternativnog kluba iz Trebinja, Avaz, 11. april 2009. Evangelistički sveštenik Artur Blešit proveo je 40 godina u neobičnoj misiji - nošenju velikog krsta oko svijeta Fokus, 10. april 2009. Lužički Srbi Na krajnjem njemačkom istoku, u Lužici, već 1.000 godina žive Lužički Srbi. Govore slavenskim jezikom koji je pod utjecajam češkog i poljskog, balkanske Srbe nazivaju “južnim Srbima”, većinom su protestanti. DW, 13. april 2009.

Ako se zabrane borbe bikova Ljubitelji borbi bikova najavljuju da bi 300 autobusa ljubitelja koride moglo doći da protestvuju pred zgradom Vlade u Sarajevu. Avaz, 14. april 2009.

Svaka dva dana po tri samoubistva u Srpskoj Prema podacima MUP-a u prva tri mjeseca ove godine objesila se 31 osoba, iz vatrenog oružja ubilo se 19, a eksplozivom dva lica. Pet osoba ubilo se utapanjem, a devet na druge načine. U MUP-u RS kažu da su ruku na sebe lani podigla 193 muškarca i 73 žene. Samoubistvo su izvršila četiri lica do 18 godina. Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije, u svijetu broj samoubistava raste iz godine u godinu. Za posljednjih 45 godina uvećan je za 60 odsto. Glas Srpske, 12. april 2009.

Nogometaš ’pustio vjetar’ pa ’požutio’ Engleska - Nogometaš je dobio od suca žuti karton jer je u trenutku protivničkog izvođenja jedanaesterca ‘pustio vjetar’. Sudac je odlučio dati igraču Chorlton Ville žuti katron jer je namjerno proizveo buku, te omeo izvođača jedanaesterca kojem je vratar obranio udarac, nakon čega je sudačkom odlukom još jednom izveden, ali ovog puta uspješno. Jutarnji list, 13. april 2009.

Afganistanac preživio put od Grčke do Poljske vezan za podnožje autobusa Fena, 10. april 2009.

Bogatiji za šaku glista U plastenike, na njive i u voćnjak isključivo stavljam crnicu koju dobijam od rada crvene kalifornijske gliste. One pojedu brda šaše, kukuruzovine, trulo voće, slamu, džibru i kompletan štalski otpad sa đubretom, što ga napravi naših pedesetak ovaca i tri krave. Na njive ne iznosimo stajsko đubre, a pogotovo ne vještačko. Ništa ne može da nadmaši rad kalifornijskih glista. Jedino ne znam da li sam milioner ili milijarder, jer je gliste nemoguće prebrojati. Fokus, 11. april 2009. U istom danu preživio dva pada s 5. sprata Ispivši tri flaše vodke, pijani Rus skočio je kroz kuhinjski prozor na zaprepaštenje svoje supruge koja nije mogla ništa učiniti da ga spriječi. Na sreću Roskov je preživio pad i čak se sam uspio popeti nazad u stan. Zaprepaštena supruga dočekala ga je na vratima galameći na njega i otrčala pozvati hitnu pomoć, međutim dok je birala broj njen suprug je ponovo skočio kroz prozor. Sarajevo-x.com, 11. april 2009.

A.K. iz Zenice ubio majku davljenjem, udarcima cjepanicom i s trinaest uboda makazama Avaz, 14. april 2009.
SAFF 17. april - 22. rebiu-l-ahir

Fra Mirko Majdandžić poklonio Komšiću goblen maršala Tita Bljesak.info, 11. april 2009.

64

Nauka
Naučnici odredili granicu Zemljine atmosfere i vanjskog svemira
su odredili N aučnicisvemiraprecizno svemira.i granicu Zemljine atmosfere vanjskog tzv. ruba S podacima iz novog instrumenta Supra-Thermal Ion Imager, koji su razvili naučnici Univerziteta u Calgaryu, utvrđeno je da svemir počinje 118 km iznad površine Zemlje. Instrument je pratio relativno blage vjetrove Zemljine atmosfere i znatno jače strujanje naelektrisanih čestica u svemiru koje može dostići brzine veće od 1.000 km/h. Prikupljanje podataka u tom području vrlo je značajno jer je zona previsoka za balone, a preniska za satelite.

Pripremio: Saladin Kovačević

Injekcija za brže zacjeljivanje kostiju
Keele University BriNataniji trajusposobnih uzaVelikoj matestiranja injekcija tičnih ćelija ubrzavanje procesa zacjeljivanja oštećenih kostiju i zglobova. Istraživači objašnjavaju kako će nakon injiciranja matičnih ćelija u ruku pacijenta, uz pomoć magneta, biti moguće precizno odvesti te ćelije do mjesta na kojima je potrebna nova hrskavica ili dodatna koštana masa.

Mjerenje je prvi put uključilo sve elemente, poput visinskih atmosferskih vjetrova. Nalazi studije će pomoći kod proučavanja svemirskog vremena i njegovog utjecaja na Zemlju.

Spol djeteta zavisi od ishrane majke?

F

rancuski ginekolog Pape smatra da mliječni proizvodi i manje soli dovode do rađanja djevojčica, a

slano i slatko sa većom vjerovatnoćom garantiraju dječaka. Sve više ljekara prihvata tu teoriju. Pape savjetuje konzumiranje mliječnih proizvoda i izbjegavanje namirnica bogatih solju i kalijumom ukoliko se želi djevojčica, a konzumiranje namirnica bogatih solju i izbjegavanje mliječnih proizvoda i slatkiša ukoliko se priželjkuje rođenje dječaka. Naučnici, ipak, upozoravaju da se prije nego što se počne bilo koji način ishrane obavezno konsultira ljekar, jer nije bezazleno da, naprimjer, osoba koja pati od povišenog krvnog pritiska konzumira veoma slanu hranu.

Dosadašnja testiranja provedena na miševima pokazala su da je ovaj pristup siguran i djelotvoran, te da bi primjena na ljudima mogla početi za 5 godina.

Uskoro počinje izgradnja najvećeg vjetroparka u Evropi

Najviši čovjek na svijetu Kinez visok 2,46 m
edan J10 cm27-godišnji Kinez mogao bi biti najviši čovjek na svijetu jer je za viši od nosioca tog naslova registriranog u Guinnessovoj knjizi rekorda. Visinu Zhao Lianga izmjerili su ljekari koji su ga operirali u jednoj bolnici u Tianjinu kako bi mu olakšali posljedice povrede od prije deset godina. Ljekari smatraju da bi on nakon dvomjesečnog oporavka mogao opet normalno hodati. Visina mu nikada nije predstavljala zdravstveni problem. Njegovi roditelji “normalnog” rasta ne znaju zašto je njihov sin postao div. na sjeveru Regionalnoje vijećegradnje će seŠvedske odobrilo plan najvećeg vjetroparka u Evropi. Gradit u Markbygdenu, zapadno od Piteae. Pružat će se na 450 četvornih kilometara, a imat će 1.101 agregata. Plan vrijedan 5,1 milijardu eura treba još odobriti švedska vlada čija se odluka očekuje za godinu dana. Gradnja vjetroparka počet će za dvije i po godine, a završit će se za desetak godina. Vijeće je preporučilo da se projekt povjeri švedskoj tvrtki Markbygden Vind čiji su vlasnici švedski Svevind i njemački Enercon.

SAFF 17. april - 22. rebiu-l-ahir

65

You're Reading a Free Preview

Download
scribd
/*********** DO NOT ALTER ANYTHING BELOW THIS LINE ! ************/ var s_code=s.t();if(s_code)document.write(s_code)//-->